(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Pravni običaji u slovena"

Google 



This is a digital copy of a book that was preserved for generations on Hbrary shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 

to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 

to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 

are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 

publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we liave taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 
We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrain fivm automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attributionTht GoogXt "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 

at |http : //books . google . com/| 




HARVARD LAW SCHOOL 
LIBRARY 



r 


.^ 


* • 




. ^- 


i 



i9 Imh^ 




^PRAVNI OBlCAJI U SLOVENAr 



Napisao 



VA.LTA.ZA.Fl OOOISIxf^, 



Doktor pravft i filozofije. 

* 



PRIVATNO PRAVO. 



(PreStampano iz III. godisnjega teoaja „Kn j iJevnika.*) 



b06r 



U ZAGREBU, 

n gtampariji Dragntina Albrechta. 

1867. 




1-: 



^ J 










'-i 



^> 



GROFU 



NIKU VELIKOMU PIICICU 



u 



DUBROVNIKU. 



% 



7 7 ? > .^ Ti 



Predgovor. 



jxad joS lani poceh pisati u ^Knjizevniku* o pravnijem obicajima, 
aamjera mi bijaSe, iz svakoga glavnoga odsjeka prostrane juridi^ke 
nauke navesti u raspra^i samo po jedan ill dva primjera, kojim bih po- 
tvrdio da se doticni obi^aj jo§ u narodu nalazi u punu zivotu. All dok 
radnja napredovaSe, svaki mi skoro dan ponekoliko novoga materijala 
pod ruku dolazase, na koji kad bih jednom naiSao, nije mi se nikako 
^ dalo da ga neupotrebljena ostavim. To je uzrok, te neuredivSi nego 
samo gradju koja spada u privatno pravo, rasprava moja naraste do 
▼eli^ine prilicna dijelca. 

Premda mi nimalo zao nije Sto je spis ovoliko porastao, jer to 
najbolje pokazuje koliko jo$ ovake gradje u narodu zaaemareno lezi 
— ipaky da bih poprimio u svoj spis sto je viSe moguce od onoga §to 
mi tijekom radnje do ruku dolazaSe, bijah usilovan kadkad se i odale* . 
citi od stroge sisteme, te gradju, kojoj h\ pravo mjesto bilo u pogla- 
vlju koje je vec do tada naStampano bilo, uvrstiti na drugo manje 
zgodno mjesto. To ipak za manji grijeh drzim, nego da sam za Ijubay 



IV 

praznoj formi, bez traga ostavio mnogo dragocjene gradje, i to samo 
zato Sto bi na drugome mjestu malo bolje pristajala. 

I gradiva koje spada u drugi dio ove radnje, t. j u javno prayo, 
ja vec imam sabrana i pripravljena dobru rukovet — ipak nemogu 
ozna^iti upravo kad ce mi poslovi dopustiti da ga uredim za izdanje — 
evo se dakle zurim izdati barem oyu svesku i to ne samo radi toga iio 
ona i za sebe sa^injava cjelinu, nego i za to lito je njezina sadrzina, 
koja bi vec u ^Knjizevniku^ objelodanjena, od u5enih Ijudi veoma 
Ijubazno primljena. 

Sto se u oYome spisu auvaaxajerno mnogo viSe bavili sa jugoslo- 
venskim plemenima nego sa ostalijem, to bi radi prostoga uzroka, Sto 
mi je za Slovene na jugu, kako je naravno, mnogo lakSe bilo doprijeti 
do izvora, pa se po tomu za njih i gradje najvece prikupilo. 

Za nepotpunost i druge nedostatke koje ce moze biti ^italac naci 
u ovome djeln, osobito ako dobro ne promotri njegovu narav, smjcgr i 
zadacu, ja sam se vec unaprijed opravdao na nekoliko mjesta u samome 
djelu — izlisna je dakle ovdje o tomu i najmanja rijecca. A|j i bez 
svega toga, kad se promisli, da je ovo prvi pokus povece i sistematicne 
radnje na polju slovenskog ^nepisanog prava**, nadam se da ce i naj- 
strozi sudac umjeren biti u svojoj presudi. 



Da bib priStedio prostora, od mnogo izvora iz kojih sam erpao iti 
djela koje sam navodio u ovome spisu, navodio sam u notaani samo 
skraceni naslov, ali ipak mislim da ce dosta biti da bi se doticna djela 
poznala. Ako bih ipak s koje strane kakvu tuzbu cuo u tome obziru, ja 
cu u drugoj svesci to nadoknaditi poredjavsi u posebnom spisku sve- 
kolike cijele naslove knjiga ovdje skraceno navedenih. 

Naprotiv, iive izvore^ t j. onu gospodn rodoljube koji mi tijekom 
ove radnje, po nelto nigdje prije nezabiljeienog moterijala priopiSiSe, i 
kojib imena i zvanj^ na doti^nim mjestima takodjer skracena navedoh. 



ovdje cu odmaJk: p^pmtili,- nelmdiudi ih za sada nego malo. Glavnijem 
eetornMi osobana gg« grofa N. Pncieti, P. Odiakovu, S^ Milinoyicu 
i V. lTan.<»Tu-n!^liidkovn^ kojih sam i imem i zyBxq^mai str. t5 i 53 
poipniio aaznacio, imaju se^kle pridxMiati stijedsda gospoda: 

Slavomir Gjuro BeloSevic, plem., doktorand prava u Becu. 

Marin Lucijanovic doktorand bogoslovlja n Augustineumu u Be5u. 

Ivan ItfarSo, plem., koncipista kod kr. dvorske kancelarije hnratske 
u Be^u. 

Ignjat Orozen, paroh glavne parohije sv. Krsta kod Bogatca u 
Stajerskoj. 

Mihail Fedorovi^ Rajevskij, kavalijer i mitronosni prota kod carskog 
ruskog poslanstva u Becu. 

Aleksandar Sandic bivSi urednik Ost und Westa,. sad profesor u 
Novom Sadu. 

Josip Vukelic bogosloy u bisk. sjemeniStu u Senju. 

Svoj OYOJ gospodi zahvaljujem evo ovdje najtoplije za njihoy irud 
i molim ih da i u budiide na ovaj predmet nezaborave. 

Citalac ie se moie biti za^uditi kad ugleda tolike ^tamparske po- 
grjeske (isto kao §to se i sam za£udih kad ih prvi put ugledah) ali ce se 
to 2udjenje podobro umanjiti kad mu se kaze da je ovo djelo najprije u 
£asopisu u yiSe puta Stampano, pa svaki put izvu^eno po nekoliko sto- 
tina eksemplara za pisca — a lito je najvise, da pisac stannje prilicno 
daleko od mjesta gdje se djelo ^tampalo pa zato nije ni mogao licno nad- 
gledati Stamparski posao. Popravke koje aam na kraju knjige prilozio 
izlije^iti ce stranom povece pogrjeSke: pomanje moradoh ostaviti da 
sam citalac popravi. 



VI 

Svijem onijem koji su mi ili pri sastayljanju ili pri stampanju 
ovoga djela kojim mu drago nadinom tta, ruku bill, evo im ovd^ naj- 
u^tivije zahvaljujem — u tome obziru duzan sam osobito zahvalno na- 
pomenuti svoje ucene prijatelje: g.g. Gjura Danicica i Vatroslava 
Ja^ica u ZagrpbuiJBfejpienegjild^.Jire^ka u Becu. 

U Becu pri svrsi decembra 1866. 

V. B«giilie. 



Odje je §to. 



Predgovor in 

Opci uvod i 

I. ObltelJ. 

1 Medjusotni odnoSaji clanova zadruine obitelji, koji se poblize cjeline ti^u 18 

Uvod 21- 

Obi^ni broj £lanoya — line famillje — Spol — Godine iiyota — Steier. 

a) SfarjeSina kudni ili domadin ^ 31 

b) Doinacica 34 

c) Zadrugari 35 

d) 2en8ke 39 

a) Djeyojke u zadruzi 39 

p) iene udate 41 

Y) Udovice 41 

e) Djeca 43 

f ) Posluznici , 44 

2. Obltelj u uzem smislo, ili, ma2 i iena i njihova djeea 47 

a) Stupanje u zenidbenu syezu 60 

a) Pojam o lenidbi ^ 60 

p) Vrste ienid^ 53 

7) Zaprjeke 57 

8) Na6ini stupanja u ienidbenu 8?ezu 6ft 

t) Sastanci na kojijem se yjeridba apa<$aje i ngoyara 72 

C) Simbolijini obredi, obi&iji i sye^ane fonnale na yjeridbenijem sastanoima 79 

v)) Syadba sa simboli^kim obredima, obi5ajima i td. 90 

^^Prdija i dragi ekonomidki odnoSaji pri stupanja a ienidbenu syezu . . 118 

b) OdnoSaji medju muzem i ienom 128 

Razdrijesenje 2enidbe * 135 

e) Odnosaji medju roditeljima i djeeem 137 

d) Posinjenje ili usyojenje 140 

e) SkrbniStyo 141 

3. Dioba zadruge *. . . . 142 

Dodatak k obiteljskim odnodajima 147 

a) Kumstyo 148 

yfc^ Pobratimstyo 150 

• c) Qostoljublje 154 



VIII 

n. ]tf««vj«<ititTo 161 

in. MT»rl 165 

1. Razdijeljenje 8t?aii 166 

2. Sobstvenost 167 

a) Prisvojenje 168 

b) Preinaka stvari 170 

c) Priraat 170 

d) Predaja 171 

Zajedniea 171 

3. Slaienje 172 

4. JoS neki odnoSaji kojim se sobstvenost ograniiSuje i bliie opredjeljuje 175 

Granice .' 176 

IV* ObllffMlJe 177 

1. Ugovor i njegOYO ngla?ljenje 182 

a) Prodaja i kupoyina 183 

b) Najam 185 

e) Najam radnje i sluibe « 186 

d) ^DruStro 190 

^f Rukodade 194 

^i) tosuda 195 

g) Ofltava 195 

h) Darivanje 196 

% Utvrdjenje ngorora 196 

3. Umfitemjo obHgaeija 196 




#B&.^ii ^W* AH da se spozna i dokaie narav 
lEoj^^IvSi^^B^BBr^TjaSnopoznairsvekolike njezine odnoSaje sa drugi- 

i'em bliiijem ili daljijem stvarima. Samo na taj nadin mo£emo do6i do onoga 
^istroga i opredijeljenoga pojma, koji sadinjaya istinu spozDatu i dokazanu, 
koji sadinjava nauku. Kako je neograniden broj stvari^ koje se predstavljaju 
6ovje6kome umu, a joi vi6a mno2ina odnofiaja njihovijeh sa drugijem stva- 
rima, otuda dolazi, da nije nikako mogude, da jedan dovjek ili jedno poko- 
ijenje shyati sve te atvari i dopre u svake do etupnja istine dokazane. Iz 
toga slijedi, da pojedine nauke nijesu nigda iznenada bukniile i jednog dana 
poraale, nego sa morale vijekovima jedna iza druge, zavise6i ili nezavisedi 
jedna od dnige^ na vidik izlaziti i razvijati se. Red napredka svake nauke 
slii2io je kate^oriji vremena i to istijem redom i mjerom , kojijem bi novo 
okolnosti rasvjetljivale pojedina snoSenja; ili prije prezrena, ili sakrivena^ ili 
sasvijem zaboravljena. 

Samo ako uzmemo navedeno tvrdjenje kao istinito, moci cemo nekijem 
na6inom shvatiti^ zafito se u znanstvenom iivotu narodit kadgod dogodi, da 
do6im se polje nekijeh nauka ili znanstvenijeb struka u kratko vrijeme raz- 
vije i dopre do nekoga usavrfienja; druga znanstvena polja^ koja po svojoj 
unutra&njoj vrijednosti i po plodu kojega obedavaju — isto su kao i prva, 
a kadgod i jo& viSe va£na — sve jednako radi poznatijeh ili nepoznatijeh 
uzroka ostaju zanemarena i malone potpunom ledinom. 

Jedna od tijeh vainijeh all zanemarenijeh struka u knji^evnosti aloven- 
skijeh plemena, jest zaisto 2ivo,j2bi&oaa ..prayo .n^odno; i upravo o tome 
znamenitome predmetu naumismo probesjeaiti u ovome spisu. 

Da jejiarodno PJ^ayo .isto kao i narodni jezik glavm dio narodnog bida 

— «ilA.jS9. iston^ao i.jezik neprestano u . organidkome razvitku nalazi — da 

.kao i jezik najbolje pokazuje dud i znadaj pojedinoga naroda; jednom rije- 

6ju: d^je narodno prayo u mnogome obziru sasvijem slidno, pade jednake 

naravl sa narodnijemjezikom. to ved na vise mjesta izrekofie i ISavigny ^) 



? 



') D. p. a djelu : Vom Benif iinserer Zeit fOr Gesetzgebang und RechtowisseuBchaft, 
Heidelberg 1814., na str. 8. kaie: ^Wo wir zaerst urkandliche Gkschichte fin- 



i Grimm ^), a to isto i iza njih mnogi drugi kazaSe i opetovaSe, tako da se 
je to ranijenje medju u^enijera Ijudima sasvijem udomadilo — radi toga mi- 
slim,' da bi svako novo dokazivanje o toj stvari posve izlisno biin, 

Zadada je ovoga spisa u glavnome ta, da opometie na veliku vail^nost 
poznavanja obicajnog prava slovenskijeh plemena ne sarao za historiju narod- 
noga prava, nego i za historiju slovensku a opce, a i za svekolike ostale 
nauke njojzi srodne, ali najpreCe da priopdenjem nekolikijeh pravnijeh obi- 
6aja; simbola i tamo odnosecijeh se poslovica, iscrpljenijeh neSto iz knjiga a 
nesto iz usta Ijudi^ koji u narodu iive, opomene na mnoiinu toga blaga, koje 
se sre<5om joS uzdri^i u prostomu narodu, nebi li tijem obodrio na eakupljanje., 
prije nego nam i to dragocjeno gradivo, uplivom danasnjeg kozmopolitizma 
i drugijeh osobitijeh okolnosti sasvijem ne izgine. 

Ali prije svega mislim da ne6e suvi§no biti, ako se obazremo i na obi- 
cajno pravo samo o sebi kao pravo u op6e, te pokazemo njegovu va^nost 
histori^kijem svjedodbama razli^nijeh vremena i naroda. 

Ve6 stari rimski pravnici, kojijeh vjeStini i dan danaSnji se 6udimo i 
kojijeh spisi jo§ se i sad dr2e kao uzor pri udenju pravnijeh nauka a u ne- 
koiikijem dr^avam imaju joSter i potpunu legis vim, stavljaju obi6ajno pravo 
(consuetudo; mores majorum) uprav upored pisanim pravom ili postanovKo^ 
nim zakonom. Cujmo, dto o tome misli glasoviti rimski pravnik Salvius J\x- 
lianus (onaj isti, koji cara Hadrianu bi desna ruka u uredjenju praetorskoga 
edikta), koji u 96. knjizi svojijeh'pandekta medju ostalijem ka2e : „Inveterata 
consuetttdo pro lege non immerito custoditur et hoc est jus quod dicitur 
moribus constitutum. Nam quum ipsae leges nulla alia ex causa noa 
teneanty quam quod judicio populi receptae sunt, merito et ea, quae sine uUo 
scripto populus probavit, tenebunt omnes; nam quid interest, suffragio popu- 
luB voluntatem suam declaret, an rebus ipsis et factis? Quare rectissime etiam 
illud receptum est, ut leges non solum su£fragio legislatoris , sed etiam t a- 
cito consensu omnium per desuetudinem abrogentur« (fr. 32. Dig. i. 3). 

Sam car Konstantin prvi, u doba kad se je neogranidena monarhija ve<i 
dobro utvrdila bila, te pravo naroda u sudjelovanju kod zakonodavstva spade 
na puku formalnost, neusudi se joSter zanijekati pravnijem obidajima njihovu 
valjanost, nego zadovolji se odredi jim silu uni§titi i preinaditi pisani zakon. 
On veli: nConsuetidinis ususque longaevi non vilis auctoritas est, sed non 
usque adeo sui valitura memento ut aut rationem vincat aut legem. ^ 



den, hat das burgerlicbe Recht scfaon einen bestimmten Charakter, dem Volk 
eigenthiiinlich, so wie seine S p r a c h e , Sitte , Verfassung. Ja diese Erschei- 
nungen haben kein abgesondertes Dasein, es sind nur einzelne Krafte und Thll- 
tigkeiten des Yolkes in der Natur tintrennbar verbnnden und nur unserer Be* 
trachtung als besondere Eigenschaften erscheinend . . .^ pa malo nii^e na strani 
11.: ,,Aber dieser organische Zusammenhang des Bechtes mit dem Wesen und 
Charakter des Yolkes bew&hrt sicfa auch im Fortgang der Zeiten, und auch 
hierin ist es der 8prache zn vergleichen. So wie fiir diese, gibt es auch fur 
das Recht keinen Augenblick eines absoluten Stillstandes , es ist derselben Be- 
wegung und Entwicklung nnterworfen, wie jede andere Rtchtung des Yolkes . . .^ 

^) Medju ostalijem u svojijem : ^Deutsche Rechtsaltcrthiimer. Yorrede p. IX. ka2e ^ 
nNamcntlich sind die weisthiimer des deutschen rechtes, ihrem wesen und gefaalt 
nach, voUig vergleichbar der gemeinen volkssprache und den volksliedem''. 

*) Osim toga u izvori marimskoga prava nalazi se mnoitvo evjedo^msivft o va2- 



3 

Svakomu je poznato, koje je mjesto u srednjemu vijeku zauzimala crkva 
u javnijem poslovima katoliSkijeh driava^ pa pokraj toga i njezino pravo (jus 
canonicuro). Sto se je crkva trudila, da njezino pravo dobije prevagu vrhu 
Bvakoga drugoga prava razli^nijeh naroda, pa i vrhu obi6ajnoga, to se je 
potpuno slagalo sa sveopdijem znacajem rimske crkve. AH ni ona^ kojoj je 
u8redoto6enje zakonodavne, nadgledne i izvr§ne vlasti upravo i davalo nje- 
zinu ogromnu silu, nije mogia zanijekati valjanost ovoga najprirodnijeg i naj- 
prvobitnijeg izvora svakoga prava. Pa6e consuetude , po crkvenom pravifu 
ima i derogativnu silu, razumije se, pod uvjetom, da je razborita i zakonito 
ustanovljena.^) Ali mi vidimo, da su mnogi obidaji, prerada po crkvenom 
pravu consuetudines irrationabiles, ipak uzdriali svoju valjanost, nama netreba 
nego napomenuti same n. p. obi6aj. crkve galikanske u odnoSaju sa pravom 
primata rimske crkve. Razumije se, da je schola nastojala i taj pojav oprav- 
datiy nazvavli take obidaje consuetudines toleratae. 

Sto ni svemoguda crkva u srednjem vijeku neuradi, to se je dinilo u6i- 
teljima take zvanoga prirodnog prava, da <Se, sa svojijem pravnijem apriori- 
stidkijem nafielima, isukanijem tobo^e iz gologa razuma, sasvijem izliSne u6initi 

Sravne obidaje. To krivo mnijenje naturalista (mi tijem necemo ni najmanje 
a nijedemo zasluge, koje ima ta Skola za napredak pravnijeh nauka u opde), 
najj'asnije se pojavljuje podetkom naSega stoljeda u kodifikaciji prava, na 
kojoj radi§e najznatniji pravnici pomenute Skole.*) Ali i sami ti Kodifikator| 
ako ba& u glavnome i orukdije misliSe i djelovase, ipak duboko dutiSe vai- 
nest obidajnog prava. Jedna izreka Portalis-a, naj6uvenijega medju 6etiri 
urednika Napoleonovog Coda u svome : Discours preliminaire du premier pro- 
jet de code civil, to nam najjasnije pokazuje. Medju ostalijem, on ka2e: 
nles codes des peuples se font avec le temps, mais k proprement parler on 
ne les fait pas.^ 

Eako svuda tako i ovdje obistini se ono davno pravilo: da prekomjer- 
nomu pretisku odgovara jofi silniji otpor. Najprije Hugo, osnovatelj nistoridko- 
jurididke fikole pokaza, koliko je nesmotreno i neosnovano to postupanje a 
za njim jofi bolje i temeljitije slavni Savigny u svome znamenitom spisu: 
„Ueber den Beruf unserer Zeit f&r Gesetzgebung und Rechtswissenschaft**) 
pokazavfii kako odlidno mjesto u pravnome znanju zauzimlju pravni obiSaji. 
Od monografija koje taj predmet pod zakrilje uzefie, osobito nam je napo- 
menuti djelo Suvenog Puchte, o obidajnom pravu. *) Od tada moie se reci, 
da je medju u6enijem pravnicima ve6 potpuno priznata velika vainost 2:ivi- 
jeh obidaja kao izvor prava. 



nosti obidaja pravnijeh kod Rimljana. Sravui joS n. p. fr. 33, D. I. 3, fr. 35« 
fr. 40 h. t 

') Decret Gregor. IX lib. I. tit 4. (de consnetudine) cap 11. ,Qaum tanto aint 
graviora peccata, quauto dintius infelicem animain detinent alligatam, nemo sanae 
mentis intelligit, naturali juri (po crkvenom pravu ; juB naturale est quod in lege 
et evangelio continetur [Gratianus in proem, distinct. I.]) cujus transgressio peri- 
culum salntis inducit, quacumqae consuetudine, quae dicenda est verius in hac 
parte cormptela, posse aliqnatenus derogari. Licet etiam longaevae consuetudinis 
non sit vilis auctoritas, non tamen est usque adeo valitura ut vel juri positive 
debeat praejudicium generare, nisi fuerit rationabilis et legitime sit praescripta.*. 

^ Vidji n. p. Austrijanski op<Si zakonik gradjanski §. 10 i 11 i pruski Land- 
recht §. 314. 

') Sravni i System desheutigen rom. Rechtes. Erlangen 1840 — 1849. 8. §• 12. 

*) Das Gewohnlieitsrecht. Erlangen 1828 in 8. 



4 

Ta i zakoni ^) i pisano pravo a staro i sredovjedno doba Sto su drugo 
nego vedijem dijelom opisani narodni obi^aji, koji Be na pravo odnose? ^) A 
to je sasvijem naravno. Ne samo u historidka, dali i u mukla predhistori£ka 
vremena pa i u najprvobitnijem stanju, Ijudi su u nekome saobracaju 2ivljeli, 
jer po svojoj naravi nijesu mogli; ni u tome stanju, avijem svojijem potreba- 
ma sami zadovoljiti. Za taj saobradaj morase imati i neka pravila po kojijem 
bi ravnali svoje odnosaje. £to nam prvoga izvora svakome pravu i obidaju. 
To je stanje, razumije se, dugo trajalo i mnogo prije nego je ikakva pisa- 
noga ill znanstveno-razloienoga zakona bilo, pravni se je obidaj opslu^ivao, 
i prema okolnostima i potrebama, razvijao i popunjavao. O obi6ajnom pravu 
mo2e se dakle to isto re6i §to i o jeziku; koji, sa svijem svojijem gramati^- 
kijem pravilima, 2ivlja§e, i razvijase se^ mnogo i mnogo vijekova prije, nego 
ikakvom Staroindijancu ill Grku, i na pamet pade slovnicu napisati. A kako 
god Sto gramatici napisaie samo ona pravila, koja u doti^nom narodnome 
jeziku nadjoie, isto tako i prvi narodni zakonodavci opisa§e glayna pravila 
saobradaja, koja u narodu iivljahu, i najvi§e da se usudiSe gdje §to preina- 
diti, da bi kao popravili to sto im se 6inja§e nezgodno. Opisati sto postoji, 
to je i najlakSe i najprirodnije a i najpametnijc , jer ni tudje pravo kao ni 
tudj jezik, nemogu se nikakvomu narodu nasilno, i sve na jedanput narinuti. 
Svojevoljno zakonodavstvo, koje se nimalo na obi6aje neobzire, jedva da i 
malo po malo; i za vise stotina godina pusti zile u narodu, za koji je odredjeno. 

Da je ui*edjenju zakona glavni temelj i gradja narodni obidaj, nacSi 
6emo potvrdjeno i u faistoriji zakonodavstva svakoga naroda i svakoga vre- 
mena. 

Mimolazedi svekolike isto6ne narode i njihove pravne odnosaje, pogle- 
dajmo samo na one koji su nam poblii^i, i koji nas s toga vise i zanimaju. 

Gh'ci §to se prava tide sasvijem su drugadiji bili nego Bimljani. U Gr6koj 
nema nigdje traga formularnome pravu koje u Rimu nalazimo — Grci ras- 
pravljahu svoje pravne razmirice ex aequo et bono kao i Sloveni: rimsko 
strictum jus, barem u privatnom pravu bilo je sasvijem protivno srdkomu 
duhu, rijedju, u njih su se malo ne svikolici pravni odnolaji a osobito pri- 
vatno pravo osnivali na samijem obidajima narodnijem, koji su dolikovali 
^ivabnoj i pokretnoj grdkoj cudi. I u njihovijem najznamenitijim zakonodav- 
stvima (Lykurg okolo 844 g. Drakon ok. 624, Solon ok. 594 pred Hr.) nala- 
zimo taj isti znadaj, jer nije nego samo u gdje6em popravljeno obicajno pravo, 
a gdje su se od obicaja odale6ila, to se odnosilo najvise na javno pravo i 
na ustav, privatnomu estate u glavnome i opet obidaji. 

A dta da kaiemo o narodu, koji nam ostavi toliko spomenika svoje 
juristi£ke vjeStine, i koji su i danas uzor cijelome izobraienom svijetu? Sta 
li njihovom najstarijem i najznatnijem decemvirskom zakonu? 



^) Rije£ z a k o n koja iz Slovenskoga predje u arbanaiki jezik Arbanasima zna^i 
moB. MikloBich, Lexicon palaeo8loven.-graeco-latinuiii. Vindobonae 1862 — 1865 
snb voce S{AHOll*fc. I kod Srba ista rije£ zna^i osim religio, eucharistia, lex, joi 
i m o 8. Vuk navodi za ovo poSljednje zna£enje nekoliko stihova narodne pjesme, 
evo jih: Sarajevo ognjem izgorjelo, 

§to a tebe zli z a k o n postade : 
Da se Ijube bale udovice, 
Oatavljaju lijepe djevojke. 

(Bjednik sub zakon). 

*) Sravni n. p. i I. Hinlopen. Dissertatio de iare quod e moribas proficiscitar, ip- 
sios iuris scripti fonte. Trajecti ad Rhenum 1800. 



I neki noviji uSeni Ijudi oslanjajudi se na neka mjesta u Livija, ') Ci- 
cerona, *) Pomponija ') i joS nekijeh rimskijeh pisaca; tvrde, da je grdko pravo 
(prida kaze, da je Jefe2anin Hermodor pomagao uredjivanje zakona XU. ta- 
blica Decemvirima legibus scribuudis, a druga da Decemviri u Atinu otidoSe 
da tamo prou5e SoloDOve zakone, koja predanja rimski spisatelji , po svome 
obidaju, uzeSe za gotove novce) znatuoga upliva imalo pri sastavljanju toga 
glasovitoga zakonika. Puchta *) naprotiv i § njime svi pobolji pravnidki pisci 
dokazuju, da lex XII. tab. ni§ta dnige nije, do pismeno utyrdjenje, vec od 
da^na u narodu valjanijeh! pravnijeh obi^aja. Ali Puchta se ni tijem neza* 
dovoliuje, nego ho6e da dokaie, da skoro svi izvori prava rimskoga u 1. i 
2. dobi svoga razvitka (1. od najstarijeh vremena do XII. tab., 2. od XII. 
tab. do Cicerona) nijesu drugo nego aalji razvitak obi^jnog prava ; jer, tvrdi 
on, i interpretatio ili responsa pradentium, i jus gentium na istome se teme- 
Iju osnivaSC; a vecijem dijelom i edicta magistratuum. 

Isto to nalazimo i kod germanskijeh naroda srednjega vijeka. Ako uz- 
memo svekolike leges barbarorum *) franaCke dobe te jih prou^imo, nadi <Semo, 
da premda vedinom latinski pisane, nijesu drugo nego pismena zbirka iivijeh 
obi^aja, pojednijeh germanskijeh plemena, sa neznatnom primjesom novijeh 
ustanovljenja ®). 

I u 11. i 12. vijeku kad se u mnogijem njema6kijem zemljama javi 
potreba pisanijeh zakona, vidimo da u glavnome ti zakoni nijesu drugo do 
opisanje narodnijeh obidaja koji u pravo zasijecaju. Jo§ i danas valjani liber 
ili libri feudorum, koga nepoznati milanski pravnici sastavise okolo polovine 
12. vijeka, iz valjanijeh obidaja feudnijeh u Lombardiji, zvase se, osim go- 
reredenijem imenom, jo§ descJe naprosto: Consuetudines feudales ^. 

I dvije vaine zbirke ove dobe: Sachsenspiegel i Schwabenspiegel , sa- 
drie fiisto germansko narodno pravo, samo sto se u prvu zbirku uvukose 
neka pravila iz kanonidkog, a u posljednju i jo§ neka iz rimskoga prava. 

Ni kod slovenskijeh naroda nije moglo mnogo drukdije biti. Najstariji 
slovenski spisani zakonik jest n[)aB.ui PycKaa ®), koju fini napisati veliki knez 
Jaroslav g. 1016—1020. po svoj prilici, najprije samo za Veliki Novgorod. I 
ovaj je zakonik, s malijem iznimkam, pismeno utvrdjenje davnaSnjeg prava 
koje bija§e u narodnijem obiSajima kod sjevernijeh slovenskijeh plemena i 



*) Lib. 3. c. 9. 10. 31. seq. 

») Lib. 2. c. 36. 37. 

' 3) Lib. 2. §. 4. Dig. de origine juris (L 2). 

*) Das Gewohnfaeitsrecht. Erlangen 1828. cap. II.; Institutionen §. 54. 

^) Lex Salica okolo g. 486. popravljena g. 496 — ; Lex Burgandiorum (470 — 516)! 
Lex Wisigothorum u 5. vijeku — ; Lex Ripuariorum 511 — 534, popravljena g* 
628 — 638 — ; Lex Alamannorum okolo 550, pregledana g. 622 — 638 — ; Lex 
Bajuvariorum okolo g. 638 ; pak leges Frisionum , Saxonum, Anglorum et We- 
rinorum ltd. 

^) Sravni medju ostalijem : Walter, Deutsche Rechtsgeschichte i Eichhom, Deutsche 
Staats- und Rechtsgeschichte. 

^) Isto kako Sto te consuetudines i do danas uzdr2aSe svoju valjanost, tako i po- 
znati droit coutnmier uzdrSa se i gospodova sve do kraja proSastog vijeka u 
boljoj polovici francuske dr^ave; a komu je nepoznato da je i do danaSnjega 
dne u svijem odaoSajima medjunarodnog prava glavni izvor consuetude? 

®) Pyc. 4ocTonaMaT. T. 1. 1815 i n. 1843 — Ewers, Das aiteste Recht der 
Russen. Dorpat 1826. 8. Rala^ov. 1846. 8. 



6 

S njima pomije6aniJ6h Skandinayaca '). To se isto moie kazati i o poznijem 
prilozima ruske pravde. 

Prava Eonrada Znojemskoga od g. 1189 ') kao i prava staroga go- 
spodina Rozenberskoga ^) pri svrsi 13. vijeka, takodjer sa vedijem dijelom 
zoirke pravila, koja od starina u narodu 2ivljahu. 

I sam znameniti Statul Viilicki sastavljen god. t347. po naredbi Eazi- 
mira Velikoga *), zakonik koji Maciejowski, ne bez nekoga razloga, sravnjuje 
Justinianovoj zbirci, premda izradjen pod glavnijem sadjelovanjem udenijeh 
RomaniBta i Canonista, (adhibitis viris doctis in lege dmna et numana peri- 
tis) ima iofi velik dio praynijeh obidaja narodnijeh, istinabog ne neposredno 
Babranijen nego ye6 od prije opisanijeh. 

Ali mnogo i mnogo yiSe nego Vi^licki Statnt driao se je narodnoga 
obi6aja slayni srpski car Stjepan Dudan pri pisanju syoga zakonika g. 1349. 
i 1354. ^) jer oydje, ako izuzmemo neke carske i saborske naredbe i nesto 
crkoynoga upliya, ylada u njemu 6ili narodni sloyenski duh. *) 

Hotimice mimolazimo poznije zakone sloyenskijeh a i tudjijeh naroda, 
jer bi nas samo nabrajanje i najpoyr§nije ocjenjivanje syijeh znatnijeh daleko 
preko granica oyoga episa odyuklo. Osim toga, u njima se tudj upliy i sa- 
moyolja zakonoday6eya sye to yi§e §ire i mah preotimlju. 

Mi smo do sada nastojali, da u kratko historidkijem syjedodbama, doka- 
iemo kako su yaini prayni obi6aji sami p<> sebi i za pray ni eke nauke. Ne6e 
izli§no biti ako sada syrnemo oko i na korist koju njihoyo poznanje donosi 
i drugijem uzgrednijem manje ili yi§e srodnijem znanostima. 

Sto se historije tide to su vei mnogi poyjestnici o tome pisali od kolike 
je ya^nosti za njihoyu nauku znanje prdya u op6e a osobito praynijeh obi- 
daja. "^ A mi ako pogledamo do koga se stepena pope u na§e doba historidka 
nauka, mo2emo bez straha kazati, da dan danaSnji nije mogu6e gojitelju te 
uditeljice n&rod& dostojno svoju zadadu svrSiti, ako nije i u juridi6kijem zna- 
nostima podobro uyje^ban. S toga dr2imo, da uceni francuzki prayoznanac Or- 
tolan podpuno pravo ima, kad predgoyor syoje povjestnice rimskoga praya 
podimlje sa znamenitijem rijedima : „Tout historien deyrait Stre jurisconsulte, 
tout jurisconsulte deyrait etre historien.** 

Mi smo uyjereni, da bi slayni talijanac Giambattista Vico, bio teSko, 



^) Skandinavski Sivalj u ruskoj pravdi nebi bilo tesko ni danas ozna^iti. 

^) V. A. Boczek, Codex dipl. et epist. Moraviae. Olom. 1836 I. 168. Jura pri- 
maeva Mora viae. Brunae 1781 p. 23 sq. 

3) Palack^, Archiv I. 1840. 

^) Bandtkie, Jus polonicum codicibus veter. ons. et editiouibus quibuBque collatis. 
Varsaviae 1831. 4. 

») gafarik, Pam&tky Jihoslov. 1851; MikloSi<$ u Bedu 1856 8.; Srbski Ljetopis 
g. 1828. pa opet ibid. g. 1859. 

*) Medju Statutima jugoslovenskijeh opcina ili pomanjijeh krajina odliki\ju se neki , a 
osobito neki Lrvatski narodnijem duhom. Vidji n. p. zakon Viuodolski od god. 
1280. (kolo BY. UI. 1843), Statut otoka Krka od god. 1388 (Arkiv za po- 
vjestnicu Jugoslav. II. 1852), Statut Po^i^ki od g. 1400 s poznijem dodatcima 
(ibid. y. 1859 sa izvrsnijem palaeografi5kijem objaSnjenjem prof. Mesida). 

^ Sravni na p. Wachsmutfa, Entwurf einer Theorie der Geschichte p. 89 — i 
Sybel, Ueber den Stand der neueren deutscben Geschichtsschreibung u knjizi : 
Kleine hist. Schriften. Munchen 1865 str. 345 i slijed. 



j6% u proSastom Tijekn, do toga do8ao, da novi pat poka£e a istraSivanju 
* iwniuke historije i starina, da nije prije svega bio valjan jurisconsultus. ') 

Ali i a naiem vijeku nalazimo potvrdjena ta istinu, i to upravo na 

v^ 16 polju rimake historije. Eo bi se bio ikada nadaO; da malo godina po 

>aveiii Niebuhr izdade svoju rimsku historiju, djelo koje je u tomu oo- 

I^ obiljezilo kao novu dobu, da bi se iko naSao ko bi se usudio, nadaju<Si 

^ 'PJenUy to tefiko polje iznova obradjivati. To je uprav Mommsenova slava, 

^ ^ i za takijem preizvrstnijem ieteoeem, ipak jofi obilan snop klasja znao 

^ iti. A zaSto mu je to za rukom poilo ? Jer osim bistre glave i prostrane 

^ ^^ idke nauke y bi i vjeStijem praynikom ; k tomu joS Savignjeve Skole, 

^ aJ '6, kako je poznato , najrevnija gojiteljica i pokroviteljica obidajnoga 

^ '^o na§e tvrdjenje posvjedodava se i u udevnoj praksi visokijeh Skola a 



^ 



t^ ^:> iSkoj. Ovdje gdje su zaisto i histori^ke i pravne nauke u potpunom 
\ ^ a, njemadko pravo i povjestnica tako su zdruSene i spojene, da se pre- 
:^ C> ^0 jedan jedincati predmet ili nauka. Tako isto i u fikolskijem ^ji- 
, ^ Uazimo te dvije nauke u jedn\i stopljene. ^) 

^ V %d je kako vidjesmo toliko potrebno znanje prava i pravnijeh obidaja 

'^ o ^^^i^ ko^amudrago naroda a da koliko viSe vainosti moraju imati obi- 

-^„J^ avni za nistoriju narodnoga prava? Tu su vainost pokazali vec naj- 

^^^ itije naj6uyeniji pravnici hi8tori5ke Skole kao : Hugo ^), Savigny *), 

:6nig *), Stahl ^), Puchta u razliSnijem svojijem djelima, a ovaj poSljed- 

iMj^ pisa, kako gorje napomenusmo; posebno pove6e djelo same o tome pred- 

metu ''^. 

Jakob Grimm pak djelom pokaza va^nost prostonarodnoga obi6aja; dav§i 
se na sabiranje toga blaga za objasnjenje historije prava svoga naroda. Ali 
u Njema^koj radi dugoga gospodovanja tudjega prava, narodno, sto ne udje 
u pisano pravo, skoro sasvijem isCeznu. ifeostade mu dakle drugo, nego 
iskati po praSljivijem Arhivima zapisnike starijeh narodnijeh sudova , nebi li 
tamo dtogod staroga pravnoga obifiaja zapisano nasao. I gle arede ! Taj veliki 
istra^itelj, ne eamo da i sam nadje mno2inu spomenika, nego mu i sa neko- 
liko krajeva njema^^ke zemlje bi poslan ne malahan broj. On ih izdade u 
detiri debela sveska *), koja sadr^e izvore prava i obi6aja pojedinijeh sela i 

^) Sravni njegovo glavno djelo: Cinque libri di scienza nuova d* intorno alia co- 
mune natura dclle nazioni, izdano nigprije g. 1725 a preradjeno g. 1732. 

^) Navedimo znatnije. Eichhora, Deutsche Staats- und Rechtsgeschichte (u viSe iz- 
danja); Zopfl, Deutsche Staats- und Rechtsgeschichte, Stuttgart 1844 — 1847 
2. Aufl. ; Philipps, Deutsche Reichs- und Itechtsgeschichte ; Schulte, Deutsche 
Reichs- und Rechtsgeschichte, Stuttgart 1861; Schulte. Alterthiimer des deut- 
schen Reiches und Rechtes. Leipzig u. Heidlbg. 1860. 

^) Encjclopaedie 8. Aufl. — ; Philosophic des positiven Rechtes 1. Aufl. ; Civilisti- 
sches Magazin Bd. 4, Nr. 4. 

*) Ueber den Beruf unserer Zeit fiir Gesetzgebung. Heidelberg 1814; 2. Aufl. 1828- 

^) Versuch einer Begriindung des Rechtes durch eine Vernunftidee. Bonn 1819 — 
Allg. juristische Fundamentallehre §.3 — ; Vorschule §. 8 i slijed. — ; Ency- 
clopaedic §. 52 i slijed. 

*) Philosophie des Rechtes nach geschichtlicher Ansicht, Heidelberg 1830 — 1837 
Bd. 2, Abtb. 1, pag. 137 — 145. 

^) Das Gewohnheitsrecht. Erlangen 1828. 

^) Weisthumer. Gottingen. 1840—1863 8. Osim drugijeh pomanjijeh izdanja i 
Becka Akademija znanosti radi oko izdanja jedno zbirke loga materiala, koja 



8 

gospoitina. Najstariji dopiru do Bvrfietka trinaestoga yijeka, ali rasjasDJoju 
pravne odnosaje mnogo «tarijeg vremena. Ta je zbirka tako vaina , da se 
mo2e bez strana kazati, da je sada najobilniji izvor za historiju germanskoga 
prava. 

Naprotiv tomu, kako ve6 napomenusmo , iofi iivijeh pravnijeh obi^ja 
sasma se malo u Njemadkoj nalazi, koji nebi bili ili u zakon preili ili ina6e 
opisani. To je mo2e biti Grimmu povoda dalo da preporadi iidenijem Dan- 
cima i Svedima *) sabiraiije iivijeh pravnijeh obidaja ; jer tamo gdje se je 
znaSaj narodni bolje odriao nego a r]jema6koj i gdje se je toliko materijala 
naSlo za germansku mitologiju, misljaSe, da 6e se jo§ i toga gradiva mnogo 
na6i mo6i. 

Mi vidimo, koliku va^nost dava Orimm sakupljanju pravnijeh obidaja 
za historiju germanskoga prava; a vidimo i to. koliko ve6 spravljena blaga u 
navedenijem Weisthumima le2i, na raspolo2enje povjestniku germanskoga prava. 

Da koju dragocjenost kao historidki izvor mora imati za slovenskoga 
nau£enika 2ivi obidaj narodni, koji pisanijeh spomenika pomenute vrste go- 
tovo i nema ? ^) Ali jo§ jednoga uzroka radi , kod Slovena je taj historidki 
izvor va2niji nego drugdje, a to : jer prosti Sloven, kako je poznato , mime 
ikoji drugi narod najtvraje se dr^i starinske navike. U5eni i vjeSti pravnik 
poznati 6e n. p. nekoliko jo§ 2ivijeh pravnijeh obidaja, medja danafinjijem 
Crnogorcima, koji malo ne potpuno odgovara nstanovljenjem ruske pravde 
sastavljene podetkom jedanaestoga vijeka ^). Ta vlastitont prostoga Slovena 
moie se potvrditi i sa nekoliko historidkijeh primjera. 



mo2e biti, nece biti mnogo xnaDJa od Grimmove, i koja 6e do skoro pod tisak 
doci. U odboru za taj posao ima Ijudi kao: MikloSid, Karajan, Pfeiffer. 

^) ^Mochte meine arbeit einem erfahrenen Schweden oder Danen in die h&nde 
fallen der dadurch, was von alterthumlichen recht8gebrS.uchen nicht sowohl in 
den gedrnckten alten gesetzen, als v i e 1 m e h r in der lebendigen iiberlieferung 
des nordischen landmanns oder in gerichtsverhandluugen der spateren jahrbun- 
derte, dort erhalten sein muss, bewogen wiirde aufznzeichnen.'' Deutscbe Recbts- 
altertbiimer Vorrede XVIII. 

^) Dorf-Weisthiimer aus Mabren, koje izdade Chlumeck]^ (Arcbiv fiir Kunde osterr. 
Gescbicbtsquellen 1851, 17. Band), premda ^eski pisani mi bismo rekli, ili da sn 
prijevod njemackijeb, ili da su skrojeni po njemadkome duhu. I u Elsasu ima 
francuskijeb prijevoda njema^kijeb Weistbuma; sravni Hanaaer: Les paysans de 
TAlsace au Moyen-Age. Paris et Strasbourg 1865. p. 31. Znamenita je i Grim- 
mova primjedba (Recbtsaltertbumer. Vorrede p. XI.) da u svijem zemljama gdje 
Bu Nijemci Slovene susjede imali, skoro nikakvijeb Weistbuma nije mogude nadi. 
Cndnovato je koliko se narodi, 8to se nagnuda k zapisivanju tide, jedan od dru- 
goga razlikuju : jedni zaneieni za pisarijom, kako star! Egypdani, koji naslikavSi 
na zidu konja ltd. zapisivaie da je konj, a opet drugi narodi jedva da jim se 
vrijedno dinilo zapisati i najva2nije uspomene. Slovene mo2emo zaisto uyrstiti u 
ovaj poSljednji razred naroda, jer nigva2nijim dogodjajima narodne povjestnice, 
saduvaSe poneki spomen same u pjesmama i predanjima. Ali ni ta negativnost 
nije bila bcz nckoga ploda. Sloveni u opde, a osobito Srbi i Hnrati , da su se 
viSe pisarijom bavili , teSko da bi se sad Europa divila njihovijem narodnijem 
pjesnidkijem umotvorima, a mo2e biti da i mores majorum nebi se bili tako 
dvrsto kod njih saduvali. 

') Ko bi rad vidjeti koliko se i su malo takoga materijala, mo2e va^an pravnik 
okoristiti, neka zaviri u izvrstno Jiredkovo djelo .- Sluvanskd pr4vo ▼ Cecbich i 
na Moravd. v Praze 1863—1864 8. 



9 

Ne samo kod polabskijeh Sloyena gdje briSdanstvo bi uvedeno, kao i 
kod Meksikanaca i Peruanaca, silom mada i naj2eS(5ijem nasiljem i nedovje- 
djein, nego i tamo gdje ga Sloveni bez otpora primi§e, sTe<Senstyo je dakako 
gledalo i nastojalo sa svijem sredstvima da istrijebi stare poganske obrede i 
obidaje. Ali sasyijem tijem poznato je koliko se koristiie HanuS, J. Jiredek, 
Erben^ Strojey, Snjegirey, oacharoy i drugi koji o sloyenskoj mitologiji pi- 
saie, zbirkami praznoyjemijeh obi6aja koji joS i sada 2iye kod Sloyena. AH 
kad ie& tyrdjega dokaza toj ylastitosti nafiega naroda. Ima 2alibo2e sloyen- 
skijeh plemena, koja radi nepoyoljnijeh okolnosti i jezik syoj izgiibiSe : obi- 
caje syoje starinske ipak pridriade. LuneburSki Sloyeni^ kako je poznato, 
sasyijem se ponijemdide, all obidajadisto sloyenskoga joS i dan danalnji kod 
njih na<Si moiemo.') Isto tako ima sloyenskijefa plemena koja i syoju kr^can- 
ska yjera promijeniSe ali nekoliko obreda iz prijafinje yjere opet pridriaSe. 
Tako n. p. bratstyo Vndedabidi; u Barskoj nahiji koji su sada Mohamedanci, 
slaye Arandjeloy dan kao krstno ime, tako isto i selo Mrkoyi^i ne daleko od 
Vu6ed»bi&i, takodjer turske yjere, ne samo da slaye krstna imena, nego i o 
trojidinu dne nose krstO; kao i njihoya hriS<Sanska brada *). Isto se to 
mo2e kazati i o Pomacima, bugarskijem poturdenjacima, koji medju ostalijem, 
isto kao i prayoslayni Bugari; na zadainice idu; da se mole na groboye syo- 
jijeh mrtyijeh srodnika') 

Ali ne samo za historiju naroda u op6e i za historiju narodnoga praya, 
da je koristno poznanje praynijeh obi6aja , nego za sye druge srodne nauke 
koje se baye sa istraiiyanjem, razjasnjenjem , sraynjiyanjem narodni]eh syoj- 
stya i ylastitosti : jer sye te nauke, kako je poznato, nijesu niSta drugo nego 
razlidne grane koje izlaze iz jednoga jedincatoga korijena — narodnog 2iyota 
— i u njemu se opet sjedinjuju *). Nijesu ni gole znanosti samo koje se ko- 
ristuju tijem poznanjem, nego je od yelike pomodi i prakti6nijem yjefitinama. 
Ono je i do sada mnogo poslu2ilo obrtnijem drzaynicima za syakojake dr- 
iayne syrhe, ali najyiie u zakonarstyu. 

U syakoj uredjenoj dr^ayi kad se god ima noy zakon sadiniti ili stari 
preinaditi ; osim udenijeh jurista, budu obidno pozyani na sayjetoyanje i pre- 
tresanje, i Ijudi koji 2iye n krugu za koji se zakon sastaylja ili preinaduje, 
te £iye obifiaje syoga kruga dobro poznaju; ili se ti obidaji preko diooynika 
sakupe ^). 

Yojnidko uredjenje kojemudrago drzaye ili pokrajine, pa bilo ono najiz- 
yrstnije na bijelome syijetu, poznato je, da nepromide najbolje prosyjete, na- 



') Vid. Ednard Ziehen. Wendische WeideD. £rz&blQngen aus dem wendiscbea Volks- 
leben. Frankfurt a/M. 1854, naveden n ^opisa deskoga Musea g. 1857. sir. 
157 a 61anka: Pon&n£iIi Slovane liuiebariti etc.; napisao J. B. Malj^. 2ao nam 
je, da nijesmo mogU do izTornika. 

*) Yak ije^nik Bab Mrkoyiei i Sestani. 

*) Wanderer Morgenblatt g. 1864. u feuilletonn. 

^) Poznato je, da u Berlina izlazi posebni ^asopis kome je zada<5a , osim jeziko- 
slovnijeh naaka, baviti se i sa svojstvima pojedinijeh naroda, te iz tijeh svoj- 
stva izTlaciti zakone njihovog duSevnog razvitka. To je: Zeitschrift fur Volker- 
psychologie and Spracbwissenschaft; pod urednidtvom Steinthala i Lazarus-a. 

^) Sravni za Njema£ka n. p. Protocolle der Commission zur Beratbnng eines allg. 
deutschen Handelsgesetzbaches , berausg. von J. Lntz, Wiirzbarg 1858 — ; za 
Anstrijtt: n. p. Dvorski ukaz 24. Studenoga 1821 koijem se nare^juje sakup- 
Ijenje obi^iga (Observanzen) koji se odnose na feudno pravo - ; za Rusfjii : 
Acta odbora za oslobo^je^je teiaka. 



K) 

predka i blagostanja. Mi bismo ipak kazali da u hrvatskoj granici a kojoj 
zalibo2e i jos yojnidki sustay gospoduje, bio bi mnogo nesnosljiviji, da ured- 
nik grani^arskoga statuta od g. 1807. i 1850. nije ga onako vieSto na na- 
rodnome obidaju sagradio i odasvud istijem opleo. Naproti toma rekli bismo, da, 
da je urednik gramanskoga zakonika kneievine Srbije bio vje^tiji narodnome 
obidaju, nebi se bilo onoliko protiyuslovnijeh §§ u zakonik uvuklo, ne samo 
Ba £iyijem obi6aJ6m, nego i medju pojedinijem §§. jednoga te istoga zako- 
nika, ') 

Kad 6ovjek to sve promozga i prosudi, te uvidi preveliku vainost toga 
gradiva a sv^^ojakom obziru, mogao bi lako pomisliti; da u slovenskoj knji- 
ievnoBti zbirke pravnijeh obicaja i poslovica hrpimice leie uSenijem Ijudima 
na raspolo^enje ; jer kako se po svemu Slovenstvu naSIo Ijudi, koji s odu- 
sevljenjem. saoirade narodne pjesme, da 6e se biti naSlo i onijeh; koji se za 
pravne obi6aje zauzeSe. Ali ko bi tako mislio Ijuto bi se prevario, jer do 
sada, jedva da je o tome i nesto malo spisa i 6lanaka sastavljeno bilo. 

Budi D^Cm sada dopulteno obazreti se na nekoje pojave u novijoj slo- 
venskoj knji^evnosti jer bi nam to moglo^ kakogod opravdati ili razjasniti 
taj nedostatak. 

Kod ve6ine slovenskijeh plemena opazi se po5etak £iyahnijeg kretanja 
i djelovanja literarnoga podetkom druge detvrti teku6ega vijeka, npravo u 
vrijeme, kad a susjednoj Njemadkoj knjii^evnosti, ^ivahno se bavljahu a6eni 
Ijudi sa predmetima^ koji pokazuju svoj narod u cijelome njegovu bicSu, u 
proSlosti i sadainjosti. Badi kratkoce mi se moramo na jednoga u6enoga 
Kijemca ograniditi, ali 6ovjeka koji, ne samo dade tijem naukama sasvijem 
novi pravac, nego u njima viSe, nego do sada iko drugi i uradi. Taj je 60- 
yjek slayni Jakob Qrimm. Za na§e svrhe, 6ini nam se, sasyijem doyoljno 
progoyoriti koju, samo o njegoyoj djelatnosti. 

Literama radnja Jakoba Grimma moze se razdijeliti u tri glayne struke, 
a to su: narodni jezik i pjesni^tvo \ narodna mitologija^) i narodno pra- 
yo ^). Grimm kao da je sye te stroke dr^ao kao jedno jedino polje, za polje 
koje filologu u girem smislu, nesmije nepoznato biti. U tome mnijenju nas 
utyrdjuje njegoyo desto izjavljenje, da se on neubraja medju one filologe, 
koji se na gole rijedi ograni^uju ^). Ali ne yazda ni svak, mo^e s uspjehom 
ujedno obradjivati sye te znanstvene struke. U opde polihistorstvo mo2e samo 
koristno biti u doba, kad su znanosti yiSe usredoto^ene nego rasprostranjene, 
ili pri pode tku i preobra^enju nekijeh znanstyenijeh struka, i to, kad ga se 

^) Vidji D. p. gl. XV. „0 nasliedstvenioQ pravama i otnoieniama u zadruzi.** 

^ Deutsche Grammatik Tom. I. 1. Ansg. Gottingen 1819 2. Ausg. ib. 1822. S.Ausg. 
1831. Tom; XL— IV. ibid 1826— 1837 8. — Geschichte der deutschen Sprache, 
Leipsig 1848 ibid 1853. — Devteches Worterbuch. Leipzig 1852—1865. 5 
Veil. (4. i 5. nisu joS potpuni). 

^) Deutsche Mythologie. Gottingen 1835, ibid 1844. — Kinder- und Hausmar- 
chen. Berlin 1812 — 1814. Ova knjiga bi muogo puta tiskana. SadrSaj sakupi 
1 uredi zajedni6ki sa bratom Wilhelmom. — Deutsche Sagen (on i Wilhelm) 
Berlin 1816—18. 

*) Deutsche Rechtsalterthiimer. Gottingen 1828. 8.; ibid 1854, 8. — Weisthiimer, 
Gottingen 1840—1863 4. Veil. — Poesie im Rechte u „Zeitschrift fiir geschicht- 
liche Rechtswissenscbaft'' Bd. 2, Seite 31 und folg. Po smrti Grimmovoj poceSe 
se Stampati njegovi pomanji spisi, koji zasijecaju u sve tri navedene struke. Do 
sada izidjoSe dva sveska. 

^) N. p. u Geschichte der deutschen Sprache u predgovoru str. XIII. ka2e: „8prach- 
forschung von der ich ausgehe hat mich doch nie in der Weise befriedigen kon- 
nen, dass ich nicht immer gern von den W6rtern zu den Sachen gelangt ware; 
ich woUte nicht nur HHuser bauen, sondem auch darin wohnen,^ a u istoj knjizi 



11 

late na to kao pozyani geniji. Oni su sami tada kao Aristotel i Leibnite naj- 
boljijem izrazom znanstvene zDamenitosti svoga vremena. Izim tijeh okolno- 
sti, polibistorstvo niti je moguce niti je koristno za napredak nauka. To je 
dobro poznalo naSe doba i zato, ne samo a praktidkijem strukama, vidimo 
podijeljene radnje ^), nego su podijeljene i u naukama; te istraiitelj obidno 
se u istraiivanja ograniduje na jednu glavnu straku, a ti dragijem stmkama, 
koje su kao njezine pobo^nice i koje mu treba poznati, mora se osloniti na 
iBtra2ivanje onijeh, kojijem je ta pobodnica glavna nauka. 

Grimm je pokazao novi put i nadin, kojijem se ima postupati obradja- 
ju6i te znnnstvene struke, toll va£ne za poznanje, kako nekadafinjega, tako 
i sadafinjega bi<Sa svakojega naroda. To je njegova najviSa zasluga: pa bafi 
i ako je u tome revnome r&du. na nekijem mjestima i zabasao, to ma ni- 
kako nemo£e na ukor sluiiti. S njime ili za njime vidimo po nekoliko pre- 
izvrstnijefa glava u svakoj struci ponapose raditi. I uprav to podijeljenje radnje 
pravi je uzrok rascvjetu u kome se sad nalaze te znanstvene struke u Nje- 
madkoj. 

A fito se mediutijem radilo na slidnome polju kod slovenskijeh naroda? 

Eod vedine slovenskijeh plemena, kako ve6 napomenusmo, po6e prepo- 
rodjenje ^ knjiievnosti ili iivahnija duSevna radinost upravo u vrijeme, kad 
se u susjednoj nama Njema^koj najiivlje nastojafie istraiivati^ sabirati, raz- 
jasnjivati sve Sto zasijeca u tiarodno bide. 

^ Naravno je, da se i kod Slovena sad iivo odazva ta plemenita i blago- 
slovljena misao narodnoga yvwOt (j6auT6v. Ali ovdje sve te grane nenapredovaSa 
jednako, ne§to radi polihistorstva, kome je tefiko izbjedi u djetinstvu ili pre- 
porodjenju svake knjiievnosti ili znanosti, neSto radi toga, Sto mnogi radnik 
prionu na jednu jedincatu struku i nepromislivSi i pokuSav&i, jesu li njegove 
sile i sposobnosti primjerenije ktoj, ili ka drugoj zanemarenijoj struci. Kod 
Slovena, moiemo kazati, da jezikoslovje proguta malone sve knji2evne sile, 
Jezikoslovje je, osobito u doba kad se narod pocne buditi, po svojoj naravi 
najvainija i^ najprimamnija nauka, te po tome najviSe kniiievnika narodnijeh 
uza nju i prione. Nije se dakle duditi, da iz te vojske rabotnika nalazirao na 
oyome Dolju imena kao Kopitar, Vostokov, SafaKk, MikloSid, Karadii6, Da- 
m6i6, Hattala, imena koja bi najrazvijenijoj knjiievnosti koga mu drago pro- 
svijedenoga naroda na diku slu^iti mogla. Narodni jezik i narodno pjesni£tvo 
stoje u tijesnome skvezu. 8 toga vidimo uz revno izdavanje djelA starijeh i 
novijeh umietniieh pjesnika jo§ revnije sabiraifje prostonarodnijeh pjesama, 
pripovijedaka, bajaka, poslovica, izrieka i rijedi. Priloiimo k tomu : da sloven- 
skiiem jezikoslovjem joS pri svrSetku pro§astoga vijeka po6e se baviti patri- 
jarh Slavistike Dobro vsk;;^;*) i spomenimo se s kojijem udivljenjem i oduSev- 
Ijenjem biSe primljene u zapadnoj Evropi, slovenske prostonarodne pjesme u 
opde, a osobito Vukova zbirka — pak 6emo lako doku6iti zaStojeovastruka, 
ako je sa ostalijem sravnimo, tako dobro napredovala. 

Druga glavna struka, koju.je Grimm obradjivao, bi narodno vjerovanje. 

nalazimo sedmi oUjek, koji 8e isklju^ivo sa „Glaube, Becht, Sitte** bavl. Sravni 
takodjer; Rede auf Lachmann u „kleinere SchrifteD« Berlin 1864 I. p. 150; 
„Man kann alle Philologen die es zu etwaa gebracht haben, in solche theilen, 
welche die Worte um der Sachen, oder die Sachen urn der Worte willen trei- 
ben etc.M 

^) Srbi imajtt poBlovicu za to : nPet zanata deset nerolja^. 

•) Pjto njegovo jezikoslovno djelo bi izdano g. 1799 pod nazvom: „Die Bild- 
samkeit der slavischen Sprache". 



12 

I u sldveoskijem literaturama bila je obradjivana narodna niitologija — ali 
razumije se da se ni iz daleka nemo£e mjeriti Ba radinosti, koja se razvi na 
jezikosloiniom polju. I ovdje vidimo, ne mnogo, ali ipak nekoliko izvrstnijeh 
spisa i sastavaka od Ijudi kao Erben, J. Jire^ek, HanuS, Strojey, Snjegirev, 
Sacharov. Ne samo da su se atari pisani apomenici pri tomu upotrebljavali, 
da li i jo§ danas iiyu^i sujevjemi obidaji, obredi; bajke itd. kod proatoga 
naroda avijeh plemena, koji ae aa veiikom pomnjom i revnoSdu na ave 
atrane aabirale. Oaobito ove zbirke obidaja, pripovijedaka, pjeamica itd. mnogo 
pomogoie, da ae po mogiK^noati popuni i razbiatri to malo, ato nam Stari 
oataTige zapiaano o baanoslovju atarijeh Slovena. Te radnje dovedoSe naa ba- 
rem do toga, da ae a u6enom avijetu prili6no utyrdilo mnijenje, da au glavni 
bogovi ayijeh aloyenskijeh plemena bili jedni te isti.*) 

Oaobito za narodno njemadko pravo Grimmom prokr6eni put i radnje, 
koje na tome polju zapode, oznadiSe novu dobu u iatraiivanju narodnoga 
prava kod Nijemaca. Eomu je pravniku nepoznato, koliko pozniji graditeiji 
povjeatnice njemadkog prava za avoju zgradu gradje izvukoSe iz te obilne 
apreme, koju Jacob Grimm, a po njemu i njegovi auradnici i naaljednici na- 
puniSe ? Koliko ae i danaa ta aprema upotrebljava i avejednako novoodkrive- 
noga gradiva u iatu uja2e? 

A §to ae medjutijem aakupilo i uradilo na tomu va2nom polju kod Slo- 
vena? Ovdje, ako i proti volji, moramo ipak kazati^ da amo najsiromaSniji. 
Ali razumjejmo ae. Mi negovorimo ovdje o apiaima, koji ae oalanjaju na pi- 
sane izvore i na naro6ito zakonaratvo; jer ko nepozna ogromno djelo Ma- 
ciejowakoga^) i preizvratno djelo H. Jiredeka;^) zatim debela izdanja pisme- 
nijeh apomenika ataroga prava i zakonodavstva avijeh slovenakijeh plemena? 
Mi ovdje govorimo o apisima, koji ae oanivaju oaobito na 2ivijem narodnijem 
obi6ajima, ili o zbirkama tijeh obi6aja, koje bi nekijem na6inom odgovarale 
Grimmovijem Weiathumima ili jos bolje onomu, ato on j^eli da sakupe danaki 
i Svedaki u6eni Ijudi ; zbirkama, kojijem bi se nadopunilo, razbiatrilo i popra- 
vilo to §to imamo zapiaano o atarome pravu, te znanatvenojoS bolje dokazala 
iatovjetnoat glavnijeh pravnijeh na6ela kod avijeh alovenskijeh plemena. Spisa 
ove vrate za 6udo je malo, te ae mogu avikolici na prete prebrojiti : 

Kod juinijeh Slovena napiaa UtjeSenovic avoje izvratno djelo o jugo- 
alovenskoj zadruzi^) i Mili<ievi6 dlanak o iatome predmetu.^) Kod Ruaft Ma- 
karov opiaa nStare i nove ruake kletve i priaege** ;•) Snjegirev u djelu «RuBi 
u avojijem poslovicamaw'^) naViede nekoliko pravnijeh obidaja i poalovica ; Tar- 



*) Od iDOstranaca sravni Grimm, DeuUche Mythologie I. str. 88 : ^Das deutsche 
Tolk liegt mitten zwischen Letten, Slaven, Lithauern, Finnen, lauter volkerschaf- 
ten, die gotter erkennen und einen geordneten caltus pfiegen. slavische volker, 
in weit entlegene gebiete verbroitet, baben ihre gotter gemeinschaftlich : wie 
sollte 68 in Deutscbland anders sein?^ U novije vrijeme podiie se vaian glas, 
koji se podpuno neslaSe sa gorenavedenijem obcijem mnijenjem. Vide Miklciid: 
Die Busalien, Wien 1864, p. 19. 

*) Historija prawodawstw Slowianskich. Drago izdanje a VarSavi 1856 i sUjed. 8. 

«) Slovansk^ pr&vo v 6ech4cb i na Moravg. U Pragu 1863—1864. 8. 2 veil. 

*) Die Hauskommunionen der Sudslaven. Wien 1859. 

^) Pregled zadru2nog stanja Srba seljaka: u Glasi^iku arbske slovesnosti knj. 9, 
g. 1857. 

*) U TpYAAX'b H .asTon. hot. h 4peB. q. IV. kh. 1 . 
^) PyccKJe BT» cB()HXi> nocjioBHuaxt. MocKRa 1831. 8. 



13 

novski napisa nPravno bi<Se u Maloj Rusiji*" ^) i jos nefito pomanjijeh dlanaka 
raspr§anijeh po ^asopisima. Najposlije g. 1864 rusko zemljopisno druStvo u 
Sestoj knjizi svoga etnografi5kog zbornika pozivlje na sakupljanje narodnijeh 
jurididkijeh obidaja prila^uci i program za taj posao. Od Ceho-Slovaka Cela- 
kovsky probra neke poslovice, koje ^e njemu dinjahu da na pravo spadaju, 
te ih izdade pod naslovom: SlovaDski prdvnickd pHslovi.^) U koliko je meni 
poznato, to je sve, Sto je u novije vrijeme pisano o tome predmetu.^ 

A Sto je uzrok^ da je uprav to polje u nas ostalo malone u potpuDOJ 
ledini? Raspravni odgovor na to pitanje daleko bi nas odveo: mi ga ostav- 
Ijamo da nanj svak po svome odgovara ; ali nemo2emo su manje, da ye<S sada 
neka mnijenja nenapomenemO; koja nam u privatnome razgovoru biSe saop- 
dena, jer bi se lako mogli i drugi za njima povesti. Neki ka2a : da isto kao 
Sto je slovenski narod zanesen za pjesnidtvom tako da se i slovenski knji- 
j^evnici nerado bave sa ozbiljnijem i suhoparnijem predmetima ; neki opet da 
predmet: t. j. opisivanje narodnijeh pravnijeh obi5aja, nije od tako velike 
znanstvene va^nosti — a neki najposlije, da Sloveni, od davnijeh vremena, 
pod tudjijem gospostvom ili uplivom; izgubiSe malone svekolike starodavne 
svoje narodne obidaje koji se na pravo odnose, te da nepreostaje vi§e ni§ta 
§to bi se sakupiti i opisati moglo. Na prvo mnijenje moglo bi se, medju osta- 
lijem, odgoYoriti: da pravo narodno ne spada upravo medju sube i nepoe- 
tidne predmete, i pozvati se u tome tvrdjenju na svjedo^bu Qrimmovu*). Da 
ni drugo nije na istini osnovano pokazasmo ve6 gorje — a da je trede i joS 
manje, pokazati 6emo malo niie, navodedi jo§ ^ivijeh pravnijeh obidaja, koji 
na sebi nose jo& i sad pe6at prvobitnoga slovenskoga zna6aja. Istina je da 
u nekijem slovenskijem pograni6nijem predijelima ili a zemljama gdje pomi- 
je§ano i tudjega naroda iive, slovenski karakter ili je is5eznuo ili se pomi- 
jeSao sa tudjijem, ali ve6ina zemalja gdje Sloven u massi 2ivi; pa gdje mu 
se je i uniStila politidka sloboda, samo da mu je ostala neka op6inska samo- 
uprava, tamo se je podobro sa^uvao i svojijeh obidaja izobilja jofi imade. Ali 
i mijeSanja, pa i sami presadjeni tudji instituti, nijesu bez vrijednosti — ima 
i tu va^nijeh momenata za povjestnika. Radi toga sabiratelj i opisatelj narod- 
nog obi5aja treba samo da ga opi§e kakav je sada, ne obziruci se — : je li 
narodni samorast, ili je donoSnji prijesad — : razabirati narodno od tudjega^ 
istra2ivati vrijeme toga presadjenja, ozna6iti zgodu tomu^ itd. to je posao u^e- 
noga pravnika i povjestnika koji bude htio upotrebljavati sakupljeno gradivo. 

Mi smo se ovijem uvodom vi§e i nego smo mislili zabavili, te bi bilo 
vece vrijeme da predjemo i na glavni dio ovoga spisa, t. j. na opisivanje 
obidaja koji ovamo spadaju i koji nam do ruku dodjoSe. Razumije se i samo 
sobom, da pogledom na zadacu i smjer ovoga sastavka, nije se mogude ovdje 
drSati samijeh onijeh obi£aja, koji imaju sve postulate valjanog obi6aJDOga 
prava (consuetude stricto sensu juridico) Za nas je dakle sasvijem ravno- 



') U K)pH4HqeCKHXT> sanHCKax-L Pe4KHHa 1842 ro4. T. II. 

') U Casop. cesk. mnsea god. 1851. I. 16. i u djelu: MudrosloW ndrodu slovan- 
sk^ho ve pHslovich. V Praze 1852, atr. 338 i sljed. 

^ Cudnovata je stvar, da ni inace velezaslu^no druStvo za povjestnicu jugoslavenska 
u svoijem pitanjima, koje rasposla ^lanovima i ostalijem domoljabima na od- 
govor , nije uvrstilo ni jednoga, koje bi se na narodno obicajno pravo odno- 
silo : docim mythologickijeh, medju 26 pitanja, ima nimalo ma^je do 5 ! Ipak 
n drustvenomu ^asopisu Arkivn ima posebni odsjek za pravo. 

*) Poesie im Rechte u Zeitflchrift far geschichtlicbe Rechtswissenscbaft red. v. Sa- 
vigny Bd. 11. 8. 31 if'. 



14 

duSno, da li neki pravni obi5aj zbilja ima legis vim ili ne, da li se taj obi6aj 
slaie sa pisanijem pravom ili mu protuslovi^ je li obi6aj dobar ili zao, je li po- 
stao cum ratione, ili opinione necessitatis, za na§e svrhe tu je malo §ta iz- 
metati. 

Radi toga mislimo; da nam nede niko zamjeriti, Sto smo, na nekoliko 
mjesta, opSirnije progovorili o 5emu, Sto n strogom smislu nebi amo ni spa- 
dalo. Mi to u^inismo samo gdje nam se dinilo, da neka stvar ili odnolaj, 
slu^i kao Bubstrat tomu ili onomu pravnom obi&ija, ili da stoji a tjeSnjoj 
svezi sa istijem, te da ga mo2e podobro objasniti i protumaSiti. To istobudi 
reSeno i za poslovice. 

Do sada najviSe govorismo o vainosti sabiranja obidaja koji u naroda 
Sive. Ali narodni obi5aj nije kao ierava u pepelu, sakriven samo u narodnoj 
svijesti, niti ograni^uje svoje objavljenje na samo djelovanje u medjusobnom sa- 
obra(^ja, da li se izjavljuje i u duSevnijem pudkijem umotvorima kao u pjes- 
mama, bajkama itd., ali najglavnije a poslovicama. Necemo ovdje govora &i- 
riti o znamenitosti pravnijeh poslovica: o tomu su vec drugi na vile mjesta 
besjedili/) nego demo uz obidaje navesti i ponekoliko poslovica, koje oudu 
ovamo spadale, i to svijeh slovenskijeh plemena u izvornom jeziku; u koliko 
budu dopustale granice ovoga sastavka.^ 

Pjesme i pripovijetke usilovani smo za sada mimoidi i samo se na njih 
kad i kad, kao mimogred, obazreti. 

Pravna simbolika narodna spada pod isti pojam „ pravni obi&iJM te Ho 
je o ovima re5eno valja i za simboliku. O njoj napose nemamo &ta redi, dto 
bi ovdje pristajalo, nego 6emo uz obi6aje i na nju se obazreti, a gdje bade 
trebalo odrediti joj i posebno poglavlje. 

Izvora demo se yjerno driati i navoditi jih — ; fito iscrpemo iz onijeh 
koji su naSki pisani, nastojati demo da se i sloga i rijedi spisateljevijeh po 
mogudnosti dr£imo, a iz onijeh pak, koji su u drugijem jezicima, moramo se 
zadovoljiti priopditi sadriaj §to u krade mogude bude. Od onoga Sto nam je 
ustmeno ili pismeno bilo saopdeno, od Ijudi koji medju narodom iive, prido- 
dati demo pri svakom sludaju ime priopditelja. Gdje nebude toga, znak je 
da je to spisatelj sam autoptidno primjetio. 

Iz toga §to je do sada redeno, ditatelj de biti uvidio §to je smjer ovoga 
spisa. Mislimo dakle, da niko node iskati nekakve potpunosti i stroge siste- 
me u spisii, koji sa zbirkom primjera, sludajno tamo i ovamo sakupljenijeh, 
i radi lakSega pregleda u neke razdijele poredjenijeh, druge svrhe nema, nego 
kako je ved redeno, da opomene i uvjeri, da toga vainoga gradiva jo§ u na- 
rodu 2ivi i da kupioca deka. A pri najboljoj volji ne$to potpunijega napisati 
nije nam bilo mogude radi oskudice u sredstvima koja nemogosmo do ruka 
pribaviti. I od toga mala sto napomenusmo, da je bilo glavno pisano o prav- 



^) Sravni n. pr. Warukonig : Juristiscbe Encjclopadie, str. 94 : ^Der Urgrund alles 
Rechtes ist ein eingeborener Rechtssinn der Volker, seine Wiege die F a- 
m i li e , seine Urform das Gewohnheitsrecht, seine ersten Abstractionen 
sind die Rechtsspriichworter.^' 

') Sa^initelJ ovoga spisa ima jih vec sakupljenjjeh mnogo viSe, nego je ov^je mogude 
navesti. Netom zbirku popuni namjera u posebnom i povedem djela jih izdati sa 
objaiinjenjem i primjedbama. Radi toga nstrndati de se za sada svakoga primje- 
canja i ograniciti ce se, gdje te gdje na golo sravnjivanje sa neslovenskijem 
poslovicama. Radi istog uzroka i da bi nStedio prostora, nede za sada ni iz- 
vore navesti^ iz kojijeh je crpio pojedine poslovice. 



16 

nijem obidajima, nekoje ya£ne sastavke nemogosmo dobaviti ^). A koliko nam 
je jo8 knjiga, iz kojijeh bismo bili ne§to crpiti mogli, ili nemogu<Se bilo do- 
biti, ili nam nepoznato ostalo! Poznance, koji se rodiSe ili 2iye medju naro- 
dom te poznaju njegove obi5aje^ i koji bi nam bili mogli fitogod priopditi, 
nijesmo ni pozvali, jer je namjera ni^a bila upravo ovijem spisom na to jih 
opomenuti i pozvati^). Od onijeh koji se pobliie desi§e; te nam na nekolika 
ustmena pitanja ustmeno i odgovoriSe; diiini smo osobito zahvaliti : veleude- 
nomu gospodina grofu Niku velikomu Puci6a iz Dubrovnika; ocu Franjevcu 
gosp. Simu Milinovidu iz Sinja i g. Petra Vasiljeva Odi^akovu iz Leskovca 
n Bugarskoj. 

Obzirom na namjera spisa^ i to §to 6e tu navedeno biti^ mislimo da 6e 
biti dovoljno. Na potpuni sistem narodnoga obi6ajnog prava, mo6i 6e se tek 
onda misliti, kad se bade gradje izobila sakupilo. 

Navodeci pojedine pravne obidaje, ne6emo se obzirati na pisane zakone, 
jer su ti prili5no poznati, a i sravnjivanje sa zakonima i obidajima drugijeh 
naroda i proSastijeh vremena odvelo bi nas daleko. Ako gdjegod i to a6ini- 
mo, udiniti 6emo kao iznimku i uzgredno. 

Razumije se, da se mi moramo ograniditi na samu sadaSnjost, ali neka 
nam se nezamjeri ako ml tu sadagnjost a nekijem sludajevima i do poSetka 
tekudega vijeka protegnerao. 

O odnoSajima medju seljacima i zemaljskijem gospodarima svakome je 
na raspoloienje cijela litcratura i zvani6na opisanja '). Radi nedostatka vre- 
mena, i radi nemogudnosti cijela tu massa a tijesne granice ovoga spisa zbiti; 
odla6ismo radije sasvijem je izostayiti. Zbog slii^nijen i drugijeh ozroka izo- 
stajn i crkveni i feudni pravni odno§aji. 



Poslovice 

koje se odnose na pravo, obifiaj i zakon u opde. *) 

oto je pravo i Bogu je drago.*) 
npaB4y Bor-L bhahtx. r. 
Bee MHHyeTca, 04Ha npasAii ocTaeTca. r. 
J ade pr avo nego mad. 



') Kao gori navedene spise Makarova i TamoTskoga. 

^) Veliku bi uslagu narodnoj znanoBti opinio svaki rodoljub, kad bi bo u svojoj 

okolici zaaseo opiaaaja toga ili onoga obiSaja narodnoga, koji u pravo sasijeca. 

Mi mislimo da bi taj posao najlakSi bio svedenicima, koji po selima Sive. Ko bi 

se god toga va2noga djela primio te bi nam izvolio o tome javiti, mi bismo 

ma dragoYolJDO pcslali naputak koji, osobito za one^ koji se nijesa pravnom 

naakom bavili, ranogo bi jim posao taj olakSao. 
*) 17 Austriji a aklima za rasteredenje zemalja — u Rasiji u aktima i spisima o 

oslobodjenja seljaka. 
*) Slijednca pocctna 8lo>'a, koja* se uz poslovice nalaze, zna$e : b. sa bugarski, 

b.r. =s bijeloruski, £. =3 deski, d.l. = donjoluiidki, g.l. =3 gon\jolu2i5ki, m.r. 

«=s malomski, p. =s poljski, r. as ruski, 06. =r slovadki, sn. = slovenski. 
^) Was bilHg and reoht ist, ist Qott lieb. 



16 



Prawo gorsze nii: miecz. p. 

Prdvo ma tenk;^ no8. 6. 

Trawb 1 woInbiSd ci^gn%(S jak rzeinieii moie. p. 

Pravem se fed a po n6m jdi. & 

I.dj^YO zna^ Sto je prayo (ali ne<Se da fiinl). 

Pravda narode podigne^ a neprayda jih poire. 

Ni_ o ni .lto„pepraydu 5ine^.aeyple je. 

Ii KOMi> 4o6pa H-BTi, Bi TOMi H npaB4bi Mdwio. r. 
kom vUda. na tom p^avd^u &M 

^HwibHbie nrnuyTX npaB4y. r. 
£4HiH pyKbi npasa nHoiyTb, cahbi h Maxcyrb. m.r. 
H^AxA moc m^ ten prdvo. S. 
^'BM'b CHJbH'Be, T'BM'b npaB«e. r.^ 
WjetSi j?i^„a wjetSe maS prawo. g.l. 
V^Se m&2e hrsf moci^ neili plnj^ pytel priva. 6.') 
.Ako pravda neppmoie^ krivda ne6e pomo6i. 
Prdvo nepom&2e, kd^2 levo p!'em&2e. 6. 
Kde sila v6vodi^ ku pr&yu se nechodi. 6.^) 
Fa* CH^a BjiaA-BeTx, Tyib saKOHi yqiynaerb. r. 
Od inata nema gorega zanata. 
H'BT'b TaKHXi npaBi, qrodb auarb qyxcou HpaBb, r. 
Vrdtl pr&ya, vrch kfivdy. d.*) 
'HoW prisne piravoi Ixoli bezpravi. 6. 
We ziem rzadzie najwi^cdj praw i rozkazu. p.*) 
Zle mravy, aobr6 prdva. 6.) 
Zg^ohi^. jlobac jsakon 5ini.'') 
Sov^ pan, nov6 privo. 6.®) 
Nova sprava, novd prdva. 5. 
Nove sudije, novi zakoni. 
]^oy^m pr&vem, 8tar6 se kazi. 2.*) 



') La loi dit ce que le roi veut. — Qae rent le roi, .si vent la loi. — Das ist 
recht, waa der Ronig sagt — The laws go on the Kings* errands. 

') He who hath the longest sword, is always thought to be in the right. 

*) Man kommt mtt einer Hand vol! Gewalt welter, als mit einem Sack voll Recht. 
— Might overcomes right — Force passe droit. 

*) ^{a^ iuapo6oY]$ ouS^ lox^ei v6pi.0{ (Menand). — Non prodest ratio ubi vis impe- 
fat. — S^^o . co^^%. ^f!^ jpai^um valel. — ^¥^^ ^^ J^'^ ^°^ inimicum, quam 
yis. — Contra .for;?a jral poco ragipne in ogni loco.' — 0& force regno droit 
n* a lieu. — Raison centre le fort est un tris piteux port. — Force n* est 
pas droit. — Do fuer9a viene derecho se pierde. — Wo Gewalt herrschti 
schweigen die Bachte. — £s ist bos rechten, wo Oswalt Richter ist. 

^) Summum jus summa iiyuria. — Summum jus summa crux. — Gran giustizia 
grande offesa. — Derecho apurado, tuerto tornado. — Streng Recht gewiss 
jynrecht. 

*) Corruptissima republica plurimae leges. 

') Bonae leges ex mails moribus procreantur. — JLje^^ le^ge nasce dal peccato. — 
Dai mali costumi nascono le buone leggi. — Le crime fait la loi. -^ Yon 
schlimmen Sitten kommen gute G^etze. 

*) NovuB rex nova lex. — Neue Regenten neue Gesetae. — New lords new laws. 

^ L^yiw. {ioiterior derogat priori. — Eine neue Satzung vertreibt ein altea Recht 



17 

Ugodjaj zakon razbija. ^) 
Dobrd vtile prdvo ru&i. 8. 
Bdicim prdya pom&haji. 6. ^ 
Pr&va bdicim, ne spicim slouii. d. 

06biqaH He k^-btku. r. 

6Ha4a BTopa npHpo4a. mr. *) 

Obidaj je druga narav. 

Co ai^ wielom godzi; to w obyczaj wchodzi. p. 

Co kraj, to obyczaj. p. *) 

IIJo Kpafi, TO o6HiaH. mr. 

Kaidy kraj ma 8w6j obyczaj. p. . 

Eaid^ kraj sv^ pr&vo mi. 5. 

Kmskabiu KpaM Mae CBiu o6i>iqaH. mr. 

gvako selo svoju pjesmu pjeva. 

^.ijlik krajftv, toHK krojflv. 6. 

^oin^o'jG sela, toliko ie navidaia. .. 

laki Kraj, taki oDyczaj. p. 
Jak^ prase, taky kvik, jakj^ ndrod, tak^ zvyk. 6. 
'Ito ropoAX, TO HopoBx, qTo 4epeBHa, to odbiqaS ; ^to sesuiii, to npoKa3biy 

qTO ABopx TO roBOpx. r. 
6i> qy^cou MOHacTHpB cb CBOHncb ycTaBOM'b He xo^nrrb. r. 

. Jest zakon i a paklu. 

oto sua nemoze zakon opravi. 

r4'S 406 pbi B'b Hapo4y HpaBbi, TaM'b x pa hatch h yCTaBbi. r. 

Bcye 3aK0Hbi necuTb, Kor4a hxi ho Hcno.aHflTi. r. 
_Uzalud. sd.zakoni pisu kad se nedrie.. 

Mdlo platny ploty, pi'es kter6 se leze. 6. A 

Ko naredbe van daje, valja da jim on prvi nastaje. «5 

Eo zakon stavlja i opslu^it ga ima. 

npaBe4H 0My aaKon-b He nHC;mi». n •) 

BaKOHi* He nepcHCHTb 6c33aK0HH0My, a npaBe4H0My. r. 

4ypHeBH 3aK0H'b He nHcaHi). mr. 

Stare ustawy, swieze potrawy — sa najlepsze. p. 

Neni na sv^t^ tak pevn^ho praviala (zdkonu); aby se hnouti nemohlo. 5. 



^) } patti rompon ie leggi. — Volont^ n' est qae droit. 

*) Vjgilantibue jura. 

^) "EOo^ (J(XXt; fj(5{<^, — Consvetudo est altera natara. — Consuetudine h una se- 
conds natura. — L* uso diventa natara. — L' use vince natara. — ^Jj uso fa 
lefge. ^^^ Coatume est une autre nature (iz XV. Tijeka). — Coatume dure; vaut 
naturo. — Custom is second nature. 

*) Suus est mos cuique genti. — Mores hominum rc^oni respondent. — - £n cada 
tierra su uso. — Qua! paese tal usanza. — Autant de villes autant de guises. 
— Landlich sittlich. — Ruida ma, neuda wiis. (6ud.) 

^) Fatere legem quam ipse talisti. — (Ausonius) Legem pareto, qaisque legem 
sanxeris. — Paulud I. 23. D. 32. 3. (de legatis et fideicommissis) : „decet enim 
tantae majestati, eas servare leges qnibus ipse solutas esse ▼idetur.'* — Cbi f& 
la legge servarla degge. — A king should impose severer Lawes upon himself 
then on his subjects. 

^) '^ p^iQ^iv d8i)Ui!>v «u3evb^ SeiTat v6{i.ou» — Lg^leggi SjUL^fiittQ pfi. tristi. 

2 



18 

Prdva jak pavu6ina, brouk se probije, a na mouchu vina. d. *) ^ 

Ustawy jako paj^czyna, mucha ulgnie (uwi^znie), b%k j% przebije. p. 
J SaKOHx KaKx nayTHHa, uueH-B npo6beTCfl a Myxa yBHSHeTt. r. 

ftf f^ vi&A ^ r ftlmi^q ,^ t,fl viSe prestupljenja. *) 
"^ Fas MHoro saKOHOB-L, Ty H o6ha'b MHoro. r. 

CxporoH aaKOHX, bhhobhbimh tbophtx. r. 

Sto stroiiji zakoni to viSe krivaca. 

SaKoni hblsaat* He 4'BMCTByeT'B. r. *) 

Hhkto HeBtASHieMX saKoua, oxroBapHeaTbCfl He motkctl. r. *) 

Nevedomost hrichu ne6ini. 6. *) 

Hy>K4a aaKOHX nepeM-BHaeTX. r. 

Hy}K4a saKOHi) u3MSHflBa. b. 

Nujd a zakon izmjenjuje. 

HyncAa saKOHi* jiomhtb. mr. ^) 

Potreba zakon ru6i. • 

Potrzeba prawo }amie. p. 

Nuznd (a nahld) poU'eba pr&va lomi« 6« 

Potrzebie ustawy ust^puj%. p. 

HyMC4a He sHaeix aaKoHa r. 

Ziu zakonu noge prebi. ^) 

Krv u6ini, a ne postavi zla zakona. ^) 

Mudno je u staru selu nov zakon postaviti. 

A. Privatno pravo. 

I. Obitelj. 

i. Medjusobni odnosaji clanova zadruzne obitelji^ koji se pobl^ze ojeline lieu. 

Svakom je vrapca svoje gnijezdo drago *) 
Gdje ko nide tu se i obi6e. 
r^* cocHa B3poc^a, TaMT> oHa h KpaCHa. r. 
4oHT>, 4oH'i> a jyiiue Aowh. r. *") 

Cx p04HTeJbCK0H 3feMJH, yMpH 4a HC CX04H. F. 



^) Similes sunt leges aranearuin telis, quas muscae validiores perrumpunt, imbecil- 

liores taatum irretitae tenentur. — Les petits sont subjects aux loys, et les 

grands en font a leur guise (iz XV. vijeka). 
^) Je mehr Gesetze desto mebr Uutugend. 
) ^?53^- £ra®terita .tfcJu nequit. 

^) ^nwissenbeit bilft nicbt, denn jeder muss sein Recbt wissen. 
^) Unwissend siindigt nicbt. 
*) 'AvrptY) ou8l 6eoT jxixovTai. — Necessitas eogi neqnit. — Necessitas frangit legem. 

— Lanecessitk-foinpe la legge ili: necessitk non ba legge. — Necessity n' a 

point de loi. — Necessity bas no law. — Notb bat kein Grebotb. — Notb bricbt 

Eisen. — Nodb brydher Kaetb (dan.). 
^) A U mala costumbre quebrarle la pierna. — Crateau et mauvaise coutume se 

doivent rompre. — * Break tbe legs of an evil custom. 
^) £ meglio ammazzare uno^ ili: h meglio ardere una cittk obe mettere una cat- 

tiva usanza. 
*) A cada paxaro, su nido le parece hermoso. — Ogn* acelln brama di jugne au 

su oidu. — A ogni ucello suo nido k bello. 
^®) 0Uo( 9^0^ oTxo; apiTio^ — Domus propria domus optima. — Casa mia mamma 

mia. — Casa mia casa mia, per piccina cbe tu sia, tu mi sembri una badia. 



19 



Wosebna wjaia jo zlota winowata d, 1. *) 
Mfljfl...kuea moja sloboda. 

TbOH AOMX TBOfl H liOAfl. F. 

4oMa KQK'B xoqy, a b*b Jiio^ax-B kuki, ee^flTi). r. 

Doma ]ako chcesz, u ludzi jak przystoji. p. 

Svak je u svojoj kuci kralj. *) 

Covjek je sam, kao dub posjecen. ^ 

Ni u raju nije dobro samomu. 

I mrav druiou ho6e. 

Krv nije voda. *) 

Krew niejest woda. p. 

KpoBB He B04a. r. 

^ev neni voda. 6. 

Svoj svome najvolije. ^) 

Svoj syome i nehotice oratuje. 

Cbom CBoero HexpaHH, a leuiKO h ropKo kom-to ro H"6Ma. b. 

Svojii se i psi dasom pokolju; pa iasom opet i sli2u« 

^0 svoj i vodi na jamu^ u jamu ne mece. 

Brada bua, hr^6sL mila 

tJ tudjemu nije nigda svoga. 

Ko ne6e svoga za brata, a on ce tadjina za gospodara. 

Gdje je sloga, tu je i BoiMi blagoslov. 

Od sloine braie i djavoli bjeie. 

Prut po prut kad ho<ie§, a,V snopa nigda neprelomi. 

Bx AOMS, H-BT-B xo3HHHa do^bmc r. *) 

XosAHHi) BS 40M£, KaKT> AspaaMi* Bi> paK). r. 

Gt)8podarz kai^dy w sw^m domu pan. p. 

Svaki domadin domu vladika. 

Po starjeSini Bog pomaga. 

Gdzie glowy niemasz, rz^du niepytaj. p. ') 

Jeden d&m, dvou p&nft netrpi. 5. 

4o6paa rojioBa, cro ro-ioB'B KopMHTX. r. ®) 

BCHKOH AOMX 406pbIi\l'L XOSflHUOM'B XOpOlSl'b, 

Ne dfkm pAnu dest d4va, ale pdn domu. 6. ^) 
Zna vrag mnogo, jer je star. ***) 
DIa tego diabel m^dry, ie stary. p. 



') £]geiier Herd ist Goldeswerth. 

') Domi saae quilibet rex. — In casa sua ciascuno h re, — Mientre en mi casa 

me e8t6 Bey me soy. — Chacun est maitre en sa maison. — My hoaae my 

kingdom. 
^) Vae soli ! — Uomo solo nimico di Die. — L' homme qui est soul est fou. 
^) II saogae non h aequa. — L' acqna lava, e ii sangne strigne. 
^) Legami mani e piei e gettami fra i miei. — £ megliu jente che bocconi. (korsik.) 
^) The master is the eje of the house. 
^) Est domus ingrata ni dominante rata. — Thet aet out i Hwsae, som Inghen 

aer Kwsae. (dan.) 
^) One Either is sufficient to govern an hundred children, and a hundred children 

are not sufficient to govern one father. 
*) The master makes the house to be respected, not the house the master. 
^^) Consilia tutoria sunt, quae dant senes. — Utile consiliis praebere senilibus aures. 

— Qui a ftge doit etre sage. — Consiglio di vecohio non rompe mai la testa. 

— U diavle ne sa, epp6 ne sa, perch* & becchiu. (korsik.) 

2* 



20 



Ko radi, onaj valja da i sudi. 

fc) je^miidar, doyoljno je star. 

r z mlad(5 Klavy, soud pravy. 6. 

Gdje je dobra starjesina ve8ela je sva dru2ina. 

Dfi^t, koji nije Ijut, a doma<5iii; koji nije zao, nevalja nifita. 

Viie vidi gazda s jednijem okom nego sluga s oba dva ') 

Zlo^g„gf^.?55u, koga sluga u5i. ^) 

Cim glava klone, ni noge tvrdo ne ostanu. 

Kad ma^ka drijema, misevi bijesne. ^ 

Qdjcnye maSke, misi kolo vode. 

Gorje mU; per komur se misi ino macke bratijo. an. 

Gdje iena gospodari tu djavo slu2i. *) 

£<^da mu^^em^.jiP-ze ieoa y.lide, 2. .(LibuSijx.8ud4..-. 

Zip po ku6u. gdje kokoS pjeva, a pjetao sluSa. *) 

Nesfastny tasy dAm b^vA, kde kohout ml6i a slepice zpiv4. 6. 

Gdje 2ena ga6e obu6e, a muz skute, tei^ko ti i po njih i po kudu. 

T-BuiKo Ha OHA 3* K&ma, y koh-to Hceua-ra Hajiara KajinaKx. b. 

Tesko kuci, gdje mad slu§a, a kudjelja zapovijeda. 

OtT) X03flHHa 40JI>KII0 naXHyXb B-BipOMt, OXt XOSflHKH 4I>IM0M'L. r. 

Kj^jSa bez iene kao i bez madke, a bez dovjeka kao bez psa. 

fies'B yKCHW /joMi ^To dest KOQiKH , a 6e3Tb wynca qro 6e3 eo6aKH. r. 

Kama 6e3T> jkgh*, cTa4o 6031^ oeqapt. b. 

^ooa vria valja zlata. •) 

Ne stoji ku(5a na zemlji, nego na zeni. 

Jedno se goloj, a drugo sijedoj bradi pristoji. 

Kad te stariji kore, 6uti i slusaj ako i nijesi kriv. 

U mladjega pogovora nema. 

CrapiUHXT) H Bt op4S noqHTaiOTt. r. 

C^iyinaH crapbi-TS, 3a 4a ycrap-Bietub. b. 

I komar je muska glavica! 

Bolje je biti pijevac jedan dan, nego kokol mjesec. 

Bolje je za godinu volom, nego sto godina kravom. 

^stra udata, susjeda nazvata. 

Dogovor kuce neobara. "^j 

Bolja je Steta dogovorna, nego korist samovoljna. 

Kb se sam svjetuje, sam i poginc. ®) 

Ako smo nil bra6a, nijesu kese sestre. 

y Koro 4'BTKH y Toro h flr(>4KH. r. 



') One eye of the master sees more than four eyes of his servent. 

^) Malum est habere seryum qui dominum docet. 

^) Libere agunt mures, careant si felibus acdes. — Quand les chats n* y sent pas, 
les souris dansent. — Quando la gatta non h in paese, i topi ballano. — 
Wenn die Katze nicht zu Hause ist haben die Mause Kirchtag. 

*) 411a>C0XU)Cfihia il pazzo sMugiuocchia. — Le brache all' uomo, e alia donna il camioiotto. 

^) Trista ^ quella casa, ove il gallo tace e la gallinn canta. — In casa non c^ ^ 
pace, quando gallina canta e gallo tace. — Con mal esta la casa, donde la 
rueca manda el espada! — C est chose qui moult me d^plaist, quand poule 
parle et coq se taist. (starofr.) 

®) La femme est la clef du manage. — The best forniture in the house, is a 
virtuous woman. 

^) Chi trov6 consiglio, invent6 la salute. 

®^ Chi si consiglia da se, da se si ritrova. 



21 

Djeca 8U siromahom ^ivo blago. 
Kjakaz.rpd taki plod. 

Boljc i sirota (u dobroj k\x6i), nego u zla oca dijete. 
Cjiy3K6 1 He /i\>y'fK6i\. rar. *) 
Slu2ba nije drutba. 

Volim u dobra slu^iti nego u hrdjava zapovijedati. 
"He Kyn^'BH'B He cjyra, ii He poHceHt He ^hth. r. 
Ko plada neka i zapovijeda. 
^be KymnK), Toro h e^ymaK). r. 

Kdo ci chl^b ji a pivo pije, toho pisen zpivej. d. ^) 
Cejii klieb ji§, teho paderje dyrbii zpiewad. gl. « 

Oiji se kruh jede, onoga se pjesma pjevat mora. 
Na czyjem w6zku siedzisz, tego pioankf ^piewaj. p. 
HcM-To KOHb S34eiiib, HeroB*-ri n-Bcohb ipeSa 4a nseuib. b, 
U valjanoga gazde, valjane i sluge. •**) 
Koliko sluga, toliko neprijatelja. *) 

Uvod. Obitelj kod sadaSnjiJeh slovenskijeh plemena^ po njezinom una- 
trasnjem ustroju, mo2e se razdijeliti na dvijo vrste: ili je zadru2ha, ili je 
inokosna. Ali ova podljednja vrsta mo^e se opet na dvoje razlikovati, a 
to: ill na familiju, koja je spala na inoko§tina zbog uzroka, koji ne stoje ni 
a kakvoj svezi s obidajem, n. p.: radi istra^enja ostalijeh dlanov^a, zbog slu- 
dajnoga razdijeljenja itd., u takoj inokostini, netom se rasiri i postane zadrui- 
nom i opet 6e vladati ista pravtla kao i u svakoj drugqj zadruzi; — ili na 
familiju, koja obi£no sa ^enidbom po6imlje, to jest gdje po obidaju nigda 
nema viSe danova do mu2a i iene i njihove djece; od koje , kad mu§ko do 
2enidbe dodje, odvaja se obidno od dosadanje familije te osniva nova. 

ovoj po§Ijednjoj vrsti inokoi^tine mi necemo zboriti , jer je poznata 
svakoniu — ovo nije nego ona svagdanja familija^ koju moi^emo u svakoj 
varoSi poznati i prouditi , i koja je s malijem razlikama u cijeloj zapadnoj 
Europi jedna ista. 

1 o inokostini prve vrste nedemo da mnogo govor §irimo, jer ona ako 
i ne actualno a ono barem potencialno ima jednake zakone sa za- 
druSnom — te govoredi o zadruzi govorimo tijem i o inokoStini. 

Zadruga je ona obitelj , gdje vi§e pojeainijeh Ijudi iste krvi (nije bafi 
nuidnO; da su svikolici iste krvi) a i familijft u uiem smislu zajedno 4ive i 
jedno jedino gospodarstvo^ koje je njihova opda svojina, zajedni6ki obradjuju 
i u^ivaju pod upravom glavara, koga obidno sami izbiraju. Naravno je, da 
nama — koji smo naudni na jurididke pojmove tudje obitelji — nije lako 
od prve shvatiti unutraSnju narav te sveze. Ko ho6e poznati bitnu razliku 
zadruzne slovenske familije sa njemu poznatijem, neka ih medju se sravni, 
pak ce na6i u njoj ne samo pojeainijeh razlidnosti; nego sasvijem razlidnu i 
glavnu misao, na kojoj se osniva*). 

Slu^.ina-tu2ina. (lit.) 

^ Wessen Brod ich esse, dessen Lied ich singe. — Hois Br5d jeg spiser, dens 

Vise jeg qu&der. (dan.) 
^ Tel seigneur, tel page et serviteur. — Tel maitre tel valet. — Like master, 

like man. — Wie der Herr so der Knecht. — Som Herren, saa Tienuren. (dan.) 
*) fyaei |jl4v ^x^pbv tb SoOXov toi^ 5607:6Tat<;. (Hermog.) — Qui multiplicat servos 

multiplicat rapinam. Qupt. s.erYoa..habemn0 totidem habemus hostes. (Macrob.) 
*) Vidji sravnjenje slovenske obitelji sa rimskom i germanskom u „geschichtliche 

Darstellung der Erbfolgerechte der Slaven.** Posen 1836. p. 9 i slijed. 



22 

Rod svijeh starijeh slovenskijeh plemena gospodovala je sadruiina obi- 
telj ^), od kojijeh neka je plemena vremenom prije a neka poslije izgubiSe, 
neka je pak u svojoj prvobitnoj potpunosti ili a ne6em preina6ene i do da- 
nagnjeg dana saduvaSe. Ali i kod onijeh, koji je izgubiSe, nalazi se gdje i 
gdje joS barem po koji okrnjen ostatak ^. 

Zadruinost familije najbolje se poznaje po broju o£enjenijeh 6lanoyay 
koji je sastavljaju. Taj je broj sasvijem razlidan po razli^nijem zemljama i 
mjestima , i to po tomu : kako su okolnosti toga ili ovoga mje3ta vi^e ili 
manje dobre za zadruinost, i po viSoj ili manjoj sklonosti; koju ima narod 
doti6nog predijela k zadruinome ^ivotu ili k inokoStini. 
• Utjefienovic ^) kaie (mi mialimo , da se to navlastito na Hrvatsku , Sla- 
voniju i vojnidku granicu odnosi), da zadrai^ne ku6e imaju u srednju rukn 
po 10 — 15 ^eljadi, od kojijeh 3 — 4 o2enjeno, ali dodaje, da u plodovitijem 
prcdjelima ima bogatijeh ku<ia, u kojijem iive zajedno 50 — 60 glava. U 
rije5koj i vara^dinskoj iupaniji najviie je pojedinijeh familija, jer je malo 
zemlje za velike obitelji. Eoliko djece mo£e doma zivljeti, toliko jih i ostaje 
kod kudO; ostali idu na drugu stranu, da dobiju §to im treba. Pojedino na- 
sljedstvo i ovdje je rijetko. 

Za Slavoniju s granicom vojnidkom Caplovid kaie: Nije niSta izvan- 
redno ku6a sa 60 duda; ali nadje se, prem da rijetko , i do 100 glava u 
jednoj obitelji. Od 20 do 60 6eljadi u ku6i to je sasvijem obi^no *). 

Gospodarski list '^), govoredi o zadruzi u Hrvatskoj, ka^e : ndru2ba broji 
po 10, 16, 20, 30 do 60 6lanova s djecom zajedno." 

Rod takozvanijeh Morlaka u Dalmaciji kaie Lovrid^), da ima mnogo 
obitelji, koje imaju do 30, neke do 40, a jo§ neke i 50 glava; ali ove po- 
Sljednje , pridodaje on, mogle bi se lako prebrojiti. To nam isto na rije6 
potvrdjuje i g. Imlinovic. A Vuk u svome rje6niku pod rijedi iizadraga«< 
kaSe : »U Dalmaciji u Rosovu pokazivali sa mi 6ovjeka po prezimenu Tri- 
funovida, koji ima 62 6eljadi, medju kojom je 13 iena s muievima i 2 udo- 
vice. O Boiidu i o krstnom imenu i kad koga zene sastanu se svi u kadi, 
a onako iive po planini i po polju, a starje&ina ponajviSe a mlinn. Ova kada 
ima oko 1400 koza i ovaca, do 60 goveda i 14 konja. U Ronavlima u Du- 
brovadkom okruiju, gdje vlada u opde zadraina sistema ^ i ovdje ima familija 

') Procopius de bello Gothico L. III. cap. 14. dafarfk Staro^it 2. str. 483. — 
Jiredek. Slov. Pravo. I. §. 16. — Kaladov I. oddiel I. p. 7 i 8. 

^) Vrijedno je spomena, da dodim neka aloveoBka pleineaa u iivljem snoSeoju sa 
atraacima skoro izgnbiSe u familiji staru zadruSnu formu, neki tudji narodi Slo- 
▼enima pogranidni je poprimiSe. Madjarima n Baraiijskoj stolici izvjestno je, 
da je od susjednijeh Srba primiie, isto kao i ostali Madjari od Slovena 2apa- 
nije uzajmise (v. Jiredek Slov. Pravo I. str. 67) — a i Sdipetarskoj zadruzi, 
kojoj Habn govori, mo2ebit da je bugarska i srpska slu£ila kao agled. Sdi* 
petarski fis mi bismo prije sravnili sa crnogorskijem bratstvom ili plemenom, 
nego kao Sto ga neki spisatelji sravnjoju sa jugoslov. zadrugom (sravni Hahn, 
Rcise von Bolgrad nach Salonich u ^I^enkschriften der Akad. der Wissensch., 
phil.-histor. Classe 11. Bd. 2. Abth. str. 33 i 74**). 

^ Die Hauscommunionen der Siidslaven p. 19, 25 i 26. 

^) Slavonien und zam Theil Croatien. Pest 1819. 8. I. 105. Sravni i djelo nepoznatog 
piBca: Die illyrischen Provinzen. Wien 1812. 8. p. 106. 

^) Gk>d. 1861. str. 121. 

^) Osservazioni sopra diversi pezsi del viaggio in Dalmazia del Luj. Alberto Fortis. 
Venezia 1776. p. 98. 

^ Kohl. Rcise nacb Istrien, Daimatien etc. II. 412. 



23 

tako mnogobrojnijeh. i starijeh u zadruzi, da zadrugari se vetfe mogu bez 
ikakve crkvene zaprjeke iz iste ku6e ieniti. To se dogodilo nazad malo 
godina u Elaidevoj kudi u selu Popovicima a tako isto i u Miljasovoj u 
Gornjoj-basdi Eonavaoskoj. Grof Niko veliki Puci<S ka^e, da se to pred 
dvije godine i u ^upi (Breno) kod Dubrovnika dogodilo. Ovdje dakle imamo 
fakticno, to §to je za Hrratsku Utjefienovid kao jedva moguce ili kao naj- 
rjedju iznimku dr^ao (Hauskomun. p. 21). U pleraenu Vasojevici Prekomski 
kod Crne Gore po Srbskome Dnevniku ^) ima do 1400 zadruga po 40 — 50 
duaa, medju kojijem mnoge sa osam oienjenijeh Ijudi. 

I u Crnoj Gori 20 — 30 duda u jednoj obitelji lako je na6i -). Isto to 
od prilike mo£e se i za kneievinu Srbiju uzeti. »U selu Ripinju, nahije beo* 
gradske^ bila je ku6a nekijeh Rodida, u kojoj je biio 37 dusa, koje Ijudi koje 
iena i djece"* ^). 

Za Bugarsku priopduje nepoznati ali dobro obavije^teni dopisnik bedkog 
lista Wanderera a svojijem piamima sa Stare Planine, da ni tamo oijesu rijetke 
kude, koje imaju 40 do 60 glava. On nam malo niie o zadru^nosti Bugarskoj 
jo§ bolju svjedodbn daje, gdje od prilike ovako o tome kazuje: kad se ku- 
dani tako umnoie, da neimaju vi&e mjesta u glavnoj ku6i, tad se u oboru 
sagrade posebna prebivalidta. Kad pak ni to nije dosta, tad se osnuju blizu 
domadega sola, kao male naselbine (kolibe), koje n najboljem skladu iive sa 
glavnom porodicom i pod upravom zajednidkoga djada, Te kolibe budu 
nasvane po imenu djada, pod upravom kojega bi§e osnovane : tako n. p« u 
Lovickom kotaru kod sola Tetevena ima koliba, koje se zovu Vlajkovci, 
u Trnovskom kotaru kod siela- Drjanova Gandovci, kod sola Grabova 
J e n k o V c i , kolibe prozvane po d j a d i m a , koji se zvaSe Vlajko , Ganco, 
Jenko*). To nam isto potvrdjuje i g. Odiakov. A da je obi6no mnogo- 
brojna familija i u zapadnoj Bugarskoj te da i tu zadruga vlada svjedodi 
nam opisanje stanova, koje nam dsnu neki putnici^) i koji su sasma slidni 
stanovima zadru£nijeh familija kod Srba i Hrvata, koje nam opisa Utje&e- 
novid u gorenavedenom djelu. Kako gto se svi narodni obidaji uzdr^e naj- 
bolje samo po selima, tako se samo u selima uzdriala i zadruga; po varo* 
iima, gdje najvi§e tudj duh vlada, ne nalazimo obicno do zapadno-eoropejsku 
formu familije. Ali i tu ima iznimaka, koje nam ka£u, koliko duboko jugo* 
slovenska plemena osjedaju potrebu u zadruzi ^ivljeti. Na ostrvu LoSinju, 
gdje le^i pomorsko - trgovadka varo§ istoga imena (Lussin piccolo), nalazi se 
joiter bogatijeh kuda, u kojijem se uzdrSao zadru£ni oblik u familiji. Zna- 
meniti putnik Kobl ^) navodi nam najbogatiju kudu LoSinjsku Vidolida i ka2e, 
da sa ienama i djecom u kudi ima do 50 glava. ^Premda ova kuda, kaie 
on, ima Commandita i Comptoira u Aieksandriji, u Carigradu, u Odessi, 
Taganroku i po obalama cijeloga Crnog mora, ipak i familija ovoga Lo§inj- 

*) Od god. 1858 cit. u Jire^kovu SIot. pravo. I. 66. 

^) Vuk. Montenegro und die Montenegriner u djelu Reisen und Reisebeschreibangen 
p. 73. Sravni i Cyprien Robert. Lee Slaves de Turquie I. 104. 

^ Milicevid u Glasnikn druStva srbske slovesnosti g. 1857. p. 146; «rayni i Vukov 
Rje^nik sab v. zadruga kao i Jos. Jireceka Die serbischen Privilegien u Oesterr. 
Revue 1864. VH. 11. 

*) Wanderer 1864. Nr. 234 Morgenblatt u Feuilletonu. 

^) Kanitz. Bnlg. Fragmente u Oesterreich. Revue 1864. VI. 201 i Hahn. Reise von 
Belgrad nach Salonich u Deokschriften der Akademie der Wissenschaften pbil.- 
bist. Classe 11. Baud 2. Abtheilung p. 33. 

^) Reise nach Istrien, Dalmatien nnd Montenegro. II. 415. 



24 

skog Rothschilda %ivi u potpnnoj zadrozi. Isto tako Hahn ') nam navodi 
jednu bogatu trgova^ku familiju a bugarskoj varo§i Prilipu, u kojoj bija&e: 
Btara mati i pet sinova sa Bvojijem 2enama i djecom, koji svi u jednoj kti6i 
Btanovahtt i blagovaha za jednijem stolom. Ja sam uvjeren, da bi se jo& 
mnogo takoga Sta po varosima na§lo, osobito pak u onijem, koje od sloven- 
skoga sela malo po malo postadode varo§ kao upray Mali LoSinj i Prilip^). 

Ali ne samo kod Jugoslovena nego i kod drugijeh slovenskijeh plemena 
sacnvao se je, akoprem po okolnostima manje ill vi§e preina6en, zadruini 
oblik familije. Slovadku nam familiju 6eska spisateljka Bo^ena Njemcova^ 
tako opisuje, da odmah moiemo u njoj spoznati neke crte slovenske zadruine 
kuce. I kod Gbrala poljskijeh Tatra (Podhalani) nalazimo a familnama obi^oo 
taj isti zna6aj *). To isto svjcdoci nam i za Galiciju i za cijelu Main Rusiju 

Kohlov putopia^), premda neki E. Gor ko priopcuje*)^ da je sad tamo 

zavladao medjn seljanima kan neki pomamni nagon k inokoStini. Ipak fitogod 
on u tomu obziru javlja, odnosi se niyviSe na Charkovsku guberniju. 

Kod Vetiko-Kusa zadru2na je familija porodila zadrn^nu op6inu, jer 
kako 6emo na svome mjestu vidjeti, ista glavna nacela vladaju sa obje vrste 
zadruge: s kutSevnom i s opdinsKom. Ovdje dakle, gdje narod u op6ini ima 
nto6iite svome zadru^nom nagonu, nije 6uao, §to ne <iuti velike potrebe u ssa- 
druSnoj familiji iivljeti, kako druga plemena , u kojijeh je op^ina drngijem 
putem do razvitka dolla. Ipak i kod ovoga najznatnijeg slovenskoga pie- 
mena, koje nalazimo ne samo u evropskoj Kusiji nego i u Sibiriji i u Kam- 
datci i u Americi, nije ni zadru2na £Eimilija sasvijem rijetka. O tomu nam 
dava Haxthausen na mnogo mjesta potpunu «vjedodbu ^). 

Prije nego po^nemo opisivati medjusobne odnofiaje pojedinijeh Slanova 
11 ebitelji, 6ini nam se da ne6e biti izliino u kratko progovoriti i o iiiienu, 
kojijem se familije naznaduju. 

Ut|e&enoTi6 u opce Yskie, da kod Srba i Hrvata zadruine obiteiji imaju 
jedno jedino prezime, kome se pridade jo§ i doma^inoYO ime®). 

O prezimenu kod Srba (cognomen) Vuk je u svome ijedniku') zanimiv 
6lanak napisao y koji 6emo mi , ako je ba§ i poduga6ak , skoro cijel prepisati. 
On kaie: nU Crnoj gori i u Hercegovini narod na6 ima svoja prezimena, 

*) I. c. p. 108. 

') Joi vide nego zadrugam po varoSioia moramo se iuditi, da 8u se neke crte stare 
slovenske familije sa^uvale i kod Hrvata i Slovaka , koji Sivu u rasijanijem ostroT- 
didima u Dolnjoj Austriji (u predjelima Ober i Unter dem Mannhartsberg i Unter 
dem Wienerwald) odasTuda ispresijecani i opkruieni njemaikijem iivljeni. G^dine 
1845. bilo ih je u svoj dolnjoj Austriji samo 15.000 daia. (A. V. Sembera u 
Hrvatskoj Danici br. 32., 33. i 34. god. 1845.) 

^) Obras^ ze 2ivota slovensk^ho u ^lasopisu deskoga museuma 1859. p. 27; yide i 
Jiredka Slov. pravo I. 67. 

^) Zejszner. Piesni ludu Podbalan p. 2. 

^) Reisen im Innern von Russland und Polen 111. 34. Sravni i Haxthauseu Studien 
etc. II. 85. 

•) Hap04Hbixi> HpaeaxT) h odHqaHXt: u CejibiK0MT> eaaroycxpoHCTBy god. 
1858. Nr. 6. p. 242. 

^) U svoDie djeln : Studien iiber die inneren Zust&nde des Volkslebens und insbe- 
sondere die l&ndlicben Einrichtungen Kusslands. Hannover 1847 — 1852. sravni 
n. p. Bd. I. Vorrede str. XL, zatijem str. 109, 128, 181, 155, 186, 182, 123. 

^) Hauscommunionen p. 19. 

*) Sub voce prezime. 



25 

kojima se porodice pozivaju od koljena na koljeno kao i u ostaloj Evropi; 
n Srbiji pak toga obi^aja do naSega vremena nije bilo, nego se svaki pozivao 
po svome ocu dodavSi ocinome krfitenom imenu ovic ili ev4C, kod imena, koja 
se svrSuju na jh i o samo vie, a kod onijeh, koja se svrSuju na a, samo ic, 
n. p. Milanovic, MiIo§evi6^ Milojevid, Rankovid, Mileti6 (i to je znadilo: sin 
Milovanov , .Vlilo^ev itd.) ; ako li je komu otac umro prije matere , on se je 
pozivao po materi dodav^i materinome krstnom imenu mjesto a, ic ^ n. p. 
KuiiiS^ Smiljanic, Peruni5i<S itd. (i to je opet zua6ilo : sin Ruiin, Smiljanin itd.). 
Tako i kad su se koji iz Hercegovine ili iz Crne gore saselili u Srbiju^ oni 
sn po^ev&i se zvati po ovome donjozemskome obidaju prezimena svoja male 
po malo poizostavljaii , gdjekoji i pozaboravljali , a gdjekojiraa.ako se i spo- 
minjalo staro prezime najviSe sn jih kao poruge radi njime nazivali. Meni 
je pripovijedao znatni poglavica za Karadjordjeva vremena Mladen, da je on 
starinom iz Drobnjakft iz sela TnSimnje od Cerovica, ali se je zvao po 
ocu MiIovanovi6. Sad se tek od godine 1804. po6elo i u Srbiji, osobito 
kod znatnijeh Ijndi, da se ne piSu po odinome krstenom imenu, nego ili kao 
6to su sluSali, da su im se stari zvali ili onako kako im se otac zvao i pisao. 
I u carstvu austrijskome, u danaSnjcmu Vojvodstvu, nadi su se Ijudi doskora 
zvali i pisali po odinome ili materinome krstenom imenu kao i u orbiji, dokle 
im zemaljske starjeSine, osobito videdi. da u jednoj kud i n jednoj porodici 
ima po nekoliko razli^nijeh prezimena, nijesu to zabranili, te su ona imena, 
kojima se ko po ocu ili po materi zvao, ostaia u napredak prezimena. Vr- 
Sa6ki oborknez Arso, koji je umro prije nekoliko godina, zvao se po svome 
ocu ManojIoviiS i kad je za zasluge svojega oca Manojia postao ma- 
djarski plemid, primio je njegovo krSteno ime Emanuel za prezime. Mo2e 
biti da je u Cmojgori i po njezini;em okolinama osveta najvedi uzrok , 6to 
Ijudi dr2e svoja stara prezimena, da bi onaj, koji bi pomislio koga da ubije^ 
odmah znao s kim 6e se zavaditi i kome 6e krv du2an ostati A u Sr- 
biji onake osvete nije bilo, niti je moglo biti; zato toga radi nije trebalo 
driati se staroga prezimena, a ako je jod ko bio od kake znatne i turcima 
mrske* porodice, prije mu je valjalo da se krije nego po njoj da se poziva, 
kao ito su jama6no u podetku vlade turske mnogi udinili ; zato kad su Turci 
kupili harad, svaki se kazivao po imenu avojega oca ili matere, a u drugijem 
dpgadjajima slabo je ko koga i pitao a jo§ manje pisao kako se zove ; zato 
je u nas do danas joS obidaj , da se mnogi Ijudi poznaju i zovu viSe po kr- 
Stenomu imenu nego i po kakvomu prezimenu. I BoSnjaci turskoga zakona, 
osobito gospoda, dr2e svoja stara prezimena, pa jos i onaka, koja pokazuju, 
da su njihovi stari bili HriSdani, i da se oni po zakonu samo zovu Turci a 
po rodu i po jeziku da su pravi Srbi, i koijeh bi oni po svome danalnjemn 
milljenju valjalo da se stide, n. p. Pilipovid, Gjurgjevid, Todoro- 
vi6 itd. Mo2e biti da je kod njih uzrok, Sto su ova prezimena u starijem 
njihovijem beratima na spahiluke i na ostaia gospodstva. U narodu nademu 
ima prezimena, koja se ne svrfiuju na ic i koja nijesu postala od o6inijeh ili 
materinijeh krStenijeb imena, nego je neko one porodice najpriie onako pro- 
zvan, n. p. Kuliza, Besara, Sakabent, Mlatiiuma itd. U Srbiji i 
ovako oSino prezime desto se na sinu okrene na ic (da bi se pokazalo , da 
je on sin onoga), n. p. Ijudi ima i sad, koji se zovu Kuliza, a za turskoga 
vremena u Sapcu je bio jedan trgovac Jakob Kuzlic ; tako je za Karadjor- 
djijeva vremena u Cmoj rijeci bio vojvoda Petar D2oda, a njegov sin 6ini 
mi se^ da se zove sad Diodid; tako je u U2i6koj^nahiji skoro bio nekakav 
starjeSina Pavle Stule, a njegov sin sadzove se Stulovid itd. I ovako su 
jamadno postala u narodu naSemu sva prezimena, koja nijesu od krSteniieh 
imena, n. p. Seremetovic,Gagovi<S,Zimonji6,6arapi<S, Cukid ltd. 



26 

Od ovijeh prezimena valja razlikovati ona, koja su postala od kakve sluibe 
ili od kakvoga osobitoga posla, po 6emu su oca ili mater zvali vide nego 
kr§tenijem imenom, n. p. Vojyodid, Knezevic^ VlaBtelinovid, Pi* 
sarovic ltd. Po ovomu i Marko sin kraija Vukadina nije se zvao Vuka&i* 
novi6, nego Kraljevii," 

U Dalmaciji oijeloj svaka porodica ili obitelj ima svoje prezime, od koji- 
jeh su vedina kao i kod ostalijeh Srba i Hrvata negda bila samo patron i- 
mica* U manjijem mjestima, kad se o 6lanu tudje obitelji govori, ne zove 
se vazda po imenu 1 prezimenu nego i samo krStenijem imenom, komu se 
pripoji o5ino ime , ako je muSko deljade ; n. p. Petar Matkoy ; i djevojke ne- 
udate isto tako ali joS desde materinijem imenom n. p. Jurka Perina. 2eni 
se udatoj osim njezina imena pridoda i mu^evlje ime , n. p< Mare Franova, 
ali Ivan Marin ne govori se nigda. ako ne porugljtvo ili u sali '). U Konav* 
lima u Dubrovadkom okrui^u nezakonita djeca, koja se iz grada tamo dalju 
na odgojenje, imaju svako svoje ime i prezime, koje mu u porodionici grad- 
ekoj daju, ali kad odrastu niko za to prezime ne zna, nego ih &vak zove 
prezimenom ku6e, gdje su othranjeni bili. Tako isto i domiazeta malo ko zove 
prezimenom, koje je sobom donio, nego one kude, u kojoj je, kako u Ko- 
ifeavlima kai^u, d o § a o n a u 1 a z *''). Njegova pak djeca ne nose nikakva dru- 
goga prezimena do onoga, §to mu je materin otac nosio. Kad Konavljanin 
susjeda (koji ima obi6no isto prezime) dozivlje ili o njemu govori^ pri- 
doda njegovu kritenom imenu jo§ injihov; n. p. Vuko njihov, Stone 
njihova itd. 

„U Crnoj gori**, ka2e Vuk, ^Ijudi od jednoga bratstva imaju jedno 
prezime i slave jedno krstno ime, i tako su svi kao od jednoga roda^, od 
tole u njik poslovica: jako bratstvo brzo zaplece^j. Crnogorci kad 
jedan drusoga zove ili s njime govori , vazda prida uz kri^teno i odino mu 
ime, n. p. V uko Golubov, Mrdjen Savi<5ev itd., samo ako je iz drugoga pie- 
mena, te ga ne poznaje pitat 6e ga i od koga je bratstva. Crni6ani se zovu po 
odinu i djedovu imenu, MicSo Ilijin ili Mi6o Ilije Petrova^). Ali ne samo da 
Crnogorci imaju ime, k tomu o6ino ime i prezime bratstva, nego se.prido- 
daje i ime plemena, n. p. Savo Markov Petrovic Njegus, a ako pleme ima 
drugijeb odijeljenja a ta odijeljenja imaju svoje ime, tad se pridoda i to, n. p. 
Cetinje se dijeli na Baice i Donji kraj , te se kai^e n. p. Gjiko Milov Marti- 
novi6 Baioa Cetinjanin ^). 

U Bugarskoj su imena porodici kao i u zapadnoj Europi ; neima dovjek 
nego samo jedno prezime, all obidno ima u selu povi§e familija, koje imaju 
isto prezime (Odiakov). 

Imena i prezimena obitelji i njihovijeh clanova kod drugijeb sloven- 
skijeh plemena, neimajudi za sada izvora, nego za malo vide od onoga, fito 
se u op6e o njima znaae^ sasvijem ih prelazimo. 

Mi gore rekoamo, da se lEamilija kod Slovena osniva na krvi. Ali to 
ima i mnogo iznimaka. domazetima i posiucima mi demo niie na svome 
mjestu probeajediti , koji, sto se i samo sobom razumije, tijem vec postaju 
dlanovima familije. Ali da se i nahodnici, koji se obidno iz gradova na selo 
ialju na odgojenje, pa i same sluge viSe ari^e kao dlanovi familije nego 

*) Potvr<yuje Milioovic. 

^) Ne M<ioiao u lass^ kako Vuk kaie; v. Rjednik pod rije^i la2. 
^) Rje5iiik snb voce bratstvo. 
^) Medakovid. 2ivot i obidaji Crnogorac^ p. 78. 

^) Vok. MoDtenegro und die Montenegriner a Reisen und Landerbeftchreibungeo v. 
Widemaan und Hauff. 11. Lieferung p. 42. 



27 

tndjine^ vidjet demo ni&e. Za sada 6emo samo naveeti dva primjera, koja 
nkijepljuju naSe tvrdjenje. 

Haxthausen je svojijem o5ima vidio u Belu Goropiatnidkaja (u ruskoj 
JaroslaTskoj gubemiji) jedna obitelj, koju on ovako opisuje: nOlava je obitelji 
bio jedan starac, udovac ved od 20 godina i bez djece; kao domadioa je 
baka udovica, koja je samo daleko nedto u roda domadina bila — ova je 
starica imala krasnu k6erku, kojoj je bilo 15 godina. Mui pokojne kcSeri te 
stare doma6ice bio je po drug! put oienjen^ i on je sa svojom i^enom i sa 
petero djece glarne radnje te£a£ke obavljao. Ova obitelj, ako i nije krvljuT 
spojena bila, ipak je i^ivljela, kako mi g. Kamovid (njegov pratilac) kaza, u 
najljepSoj slozi i Ijubavi. Familije u slidnijem odnodajima ovde nijesu ri- 
jetke ^).« lati spisatelj na drngome mjestu') kaie od prilike: Najbolja po- 
tvrda tomii; da ruskome dovjeku nije sve do krvi, jest to: da Skopci (reli- 
giosna sekta), koji imaju 2enu i djecn, skrbe se za njih istom Ijubavju kao 
da su njihove iene i djeca. Ruski seljak ima i tu rijed: Sto je mene briga 
za bikom kad je janac moj ! 

Premda u slovenskoj familiji vlada a naSelu potpuna jednakost medju 
dlanoyima, koji je 8a6injavaja ipak spol i iivotna doba, imaju ne malo upliva 
na pravo, duinosti i sudbinu pojedinijeh dlanova. Po naravi ovoga spisa 
mi moramo to uplesti u opisivanju odnoSaja pojedinijeh dlanova, jer ovi nijesu 
svuda jednaci ^~ ali nam se cini, da ne6e biti neumjestno, da i od toga ne§to, 
Sto ima opdiji zna6aj, i ovdje navedemo. 

Spol : ^enske po svojoj prirodi i opredijeljenju, Sto se prava tide, i kod 
najizobraienijeh naroda nemogu se s muikijem mjeriti. Taj poloiaj :^enskijeh 
prema moSkima kod srpskog i hrvatskog seljaka joS je gori nego dragovdje; 
one su , kako demo niie vidjeti , opteredene najtej^i]em domadijem poslovimay 
iskljudene od svake uprave (ako izuzmemo domacicu) nigdje pri savjetovanju o 
domadijem poslovima nemaju glasa, a i od nasljedstva su skoro sasvijem is- 
kljudene. Crnogorcima ka2e Medakovid ^ u opde : „2ena mu (Crnogorcu) 
mora biti u svemu pokorna i poslufina. MuSki u kudi svi su stariji od ien- 
ske. Cmogorac drii, da su ienske viSe od Stete nego od koristi." A neko- 
liko redaka pred tijem: »Odma dim porodi ^ena, druge j^ene paze da li 
je muSko ili iensko; ako je muSko, odma istrde s puSkom pred kucu pa 
medu iz pu§ke. Ostali bratstvenici od svega sela, dok duju da se djetid pri- 
dao , medu svi iz pudaka i svi se raduju , Sto su stekli jednu puSku viSe. 
Crnogorcu valjda nista milije ne mo2e biti nego kad mu se prida djetid.^ — 
nAko ide Crnogorka putem a vidi iz daleka dovjeka da de joj prekrstiti put, 
ona de odma nasprama njegovog prekrSda stati i dekat de dok onaj mine 
preko puta. Kad se dovjek primaknuo blizu nje, pristupit de i celivat de ga 
u ruku, poklonit de se pa de onda podi svojim putom. — Koliko de god 
muSkih udi u kudu, svakojeg de ona celivati u ruku. To dini Crnogorka i 
kad je djevojkom, nevjestom, udovicom ili kad je sasvijem staricom.** 

Da Crnogorac drii sam sebe kao neko mnogo uzviSenije i potpunije 
stvorenje nego je ienska, to je istina. Fade kad se sjetimo onoga nega- 
lantnoga da pro s tit e (salva venia), koje Cmogorac i tako zvani dalmatinski 
Morlak a i svaki prosti Srbin i Hrvat upotrebljuju kad o 4eni govore, na prvi 
pogled bismo lako mogli misliti , da joj odride i opde Ijudsko dostojanstvo. 
Ali ako pomislimo, da on to govori o svojoj 2eni, a nigda o nikakvoj dje- 

') Studien uber die inneren Znstftiide Russlands. I. 109. 

*) ibid. III. 146. 

^ iivot i obi&ij Crnogoraca p. 18 ibid p. 31. 



28 

vojci, ni o staroj babi ili udovici, lako demo doci do raisli, da je to neka preko- 
mjerna stidljivost seljakova, te da se taj nda prosti6« bez saniDJe odnoai na 
raisao tajnoga saobradaja sa ienom. I Vuk Je toga maijeDJa, te navodi jo§ 
jednu misao, koja Be 6\m da je yooma srodna sa gorenavede'nom , to jest: 
da se rodjeni sin u Srba zove po grijehu sin, a to po grijehu nalazi 
se 11 21. pjesmi 2. svezka Vukove zbirke predloieno i roditelju^). Jo8 
nas vifie a tomu mnijenju okrjepljuje to, sto vuk pripovijeda *) : da bi se sra- 
mota dinila, kad bi iena za svoijem mrtvijem mu^em kukala i naricala (Sto 
je u Cmo] gori osobito u obiSaju), a joS viSe djevojci za svojijem vjereni- 
kom ^). AH o prezrenju ienskijeh u op<Se ne6e mo<!i ni pomisliti onaj , koji 
znade, da najvisa STedanost i veselje u i^ivotu prostoga Srbina a i ostalijen 
Slovena jest svadba, i komu je poznato koliko on vainosti daje tome poslu, 
koliko ga muke stane, dokle isprosi djevojku, s kakovom to6nosti on is- 
punjuje najsitnije obrede pri toj svedanosti itd. 

oto se kudne radnje ti5e kod svijeh Srba i Hrvata, to je sasvijem ienski 
posao. MiIi6eyi<S ka2e za iensku radnju u kne^evini Srbiji , da je odved 
teretna , pa bila ona u zadrugama ili inokoStini , i da ko te terete nije 
svojijem ocima vidio, tome je teiko predstaviti jih i opisati. ..Osim toga, ka2e 
redeni spisatelj, Sto 2ena po svom opredijeljenju radja, doji, njeguje i othra- 
njuje djecu, ona odijeva od glave do peta sebe, mui^ i svu djecu, a desto 
jo§ po nekoliko iz zadnige (i to od platna , koje ona sama utrlji , izgrebena, 
oprede, smota, skuha, osnuje, izat6e i ubijeli. Tako biva i s vunenijem odi- 
jelom, u kome Ijudi pomognu toliko sto ostrigu vunu s ovaca i podijele ie 
medju 2enama pa poslije sve sto treba rade same iene) — iena gotovi jelo 
svake vrste i na svom ramenu mora ga radnicima odnijeti , ma oni i na sat 
hoda daleko bili, ona muze stoku, siri sir, donosi vodu za ku6u, i onoj stoci 
i iivini, koja Ijeti pase ondje, gdje nema vode; kao i sva ostala posfuga u 
ku6i iensku gleda. Ali malo ima i poljskijeh radova, u kojima 2ene ne pomaiu 
Ijudma , a Ijudi mo2e se re6i ni u kakvom domadem ne dijele terete sa ie- 
nama. Vrlo je rijedak 6ovjek — u selu — koji bi mjesto il^ene donio Tode 
ku6i ili sam, kad bi ona i bolesna bila, umijesio hijeb, jer se to smatra kao 
posao ienski, posao, koji ^vjeka (kao) ponizava^)!'' 

To je od prilike isto tako i okolo Sinja u Dalmaciji po izvje§<Sa gosp. 
Milinovida a i a Eonavlima (u Dubrovadkom okruiju) po primjedbi g. grofa 
Pucida. Samo §to u Eonavlima rijetko , da iene tdu , nego same opredu 
konac pa nose tkanje u obli2u varos tkaljama od zanata. Bogatije ku6e i 
bijeljeme platna i krojenje a i vezenje daju da se radi izvan kude. 

U Crnoj gori, ka^e Vuk ^), da je ienama jos teie nego i kod ostalijeh 
Srba. Ovdje desto mo2e covjek vidjeti naprcenu ienw s bremenom, koje 
jedva mo£e nositi , gdje se penje i vere uz kr§ i planinu , a ma2a uzanju 
gdje seta s pu§kom na ramenu i s dibukom u ruci. Crnogorka kao i druga 
Srpkinja osobito u Bosni, Hercegovini i Srbiji nimalo ne promjenjuje svoj 
obidni nadin iivota, ba& ni kad je tegotna nego do dasa poroda radi kao i 

') Vuk. Montenegro und die MonteDegriner p. 95 sravni i Mikloiid Monmnenta 

serbica p. 417, gdje se pastorku ka2e nCNHA IIH Be^k rf^MA (rf^ftXA).'' 
«) Vuk. ibid. p. 100. 

^ U OTom smisln mora se useti i u Goihe-ovoj tulevnoj pjesmi Hasanaginice onaj stih : 

^Ifan besucht die Mutter und die Schwester. 
Schambaft saumt sein treues Weib zu korameu.'' 
Zeni se ne pristoji ^initi vidjeti, da ima poiudu imati mu2a kod sebe. (Vuk ibid.) 
*) Milidevid 1. c. p. 152, 153. 
') Montenegro p. 95 i 96 sravni i Ami Boud. Le Slaves de Turquie I. 109. 



29 

vazda. Dosta puta se dogodi, da je u 8umi^ gdje otide da usije^e drva, iz- 
nenada napanu bolesti poroda, te u iumi ili gdje se nadje bez ikakve pomodi 
porodi, pa i metnuv^i dijete u pregljadu kao da nije niita ni bilo^ donese ga 
doma zdravo i veselo. I pri svemu tome teSkomu tradu Crnogorka kao i 
ostale Srpkinje i Hrvatice u op6e svejednako je vesela, te i pri najumornijoj 
radnji ne prestaje svoje mile pjesme pjevati. Ko ne poznaje nje^nost i bogat- 
stvo Vukove zbirke ^enskijeh pjesamal 

Isto kao sto su svi Crnogorci vojnici i detaici , take su na poluostrvu 
PeljeScu svi roulkarci pomorci (to se mo2e re6i i o ostalijem primorcima 
Dubrovadkoga okru^ja), te tako ve6i dio svoga iivota tudja mora i svjetske 
pudine brode, tako su i ovdje ^ene usilovane diniti ne samo domade poslove 
nego obradjivati baStine; kupiti Ijetina, mljeti masline ltd. U nekijem selima 
nije rijetko vidjeti, da same iene sprovadjaju i ukopayaju i mrtce. All je u 
srednju ruku ovijem ienama lako. Na PeljeScu su iiajvige bogate kape- 
ta n s ke i trgovadke ku6e pak jim je lako hraniti i te^ka i sluga koliko jim 
je za volju. 

I u Bugarskoj a osobito po selima okolo Tmova 2ene rade skoro vifie 
nego mnSkiy i ovdje su muSkijem pokorne^ i u svakome obziru njifaova sad- 
bina nije mnogo boija nego kod ISrba. Ovdje samo u nekijem ku(^ama, odkle 
maSki idu obi6no svake godine na badtovanstvo (vidi niie) ili ina5e na 
dobit, ostaju same doma nekoliko mjeseca, te ako i rade vi§e nego kad bi 
doma mudki bili, imaju zato i kudnu upravu dokle se god muskarci vrate ^). 
Ali dopisnik Wandererov neda nikdi:o da je istinito mnijenje, da je u Bugar- 
skoj 2ena kao rob dr^ana, nego pa6ek da je milovana i dtovana a tO; on 
kaie, slijedi iz (zadru£nog) ustroja familije, jer drukdije nije ni mogude da 
budo; isto kao fito nije mogu6e, da ^ena u kuci gospodstvo prisvoji ^). 

Boiena Njemcova kai^e, da i kod Slovaka u Ugarskoj 2ene moraju vise 
raditi nego rade njezine susjede Madjarice i s toga da je Slova5kinja i valja- 
nija u radnji ^). 

Ruskijem muiikom naprotiv, kako kate Haxthausen, gospoduje vifie 
2ena nego on 2enom. 

(iiodiiH' zivotH. I ko'i Srba i Hrvata i Bugara mnogo se na « godine' 
pojedinijeh 6lanova gleda. Po godinama se 2ene i adaju , po godinama za 
stolom sjedo; po godmama i neke radnje obavljaju 

U gornjoj Dalmaciji po priop6enju g. Mllinovida svi se mu§ki 6lanovi 




do godina dodju^ u kojijem se obidno Ijudi 2ene, pa ba§ ako i ostanu neo^e* 
njeni. Ovo je doba po razli5nijem predjelima razli6no. Ali i mladji dijele 
se opet na dvoje: jedno su djeca a drugo momci. Momak se obi5no tek 
podne da broji kad je ga6e obukao. Svaki jedva deka da momkom postanei 
premda tijem nikakvo pravo ne stede nego umno^ava sam sebi teret, jer ako 
je do sada Senama doma prisluiivao ili isao sa m ilo ovaca na paSu , sad 
mora da ide u polje raditi. Kad je dje6ko ga6e obukao , ve6 se on dri^i da 
je dovjekom postao, te da se § njime ne smije tako lako zapredati. 

Ali ni vrijeme, kad djeca s gadama Ijudi postaju, nije svud jednako. 
Dodim se u nekijem predjelima to zbiva u doba, kad su djeca po rimskome 

^) OdSakov. 

<) Wanderer 1864 Nr. 234 MorgenblaU u podlistku. 

^) Casopis desk. Moseuma 1859 p. 88. 



30 

pravu joi infantine proximi, u nekijem naprotiv tek kad se piibli£e 
pubertal i. Vuk ka2e u op<Se., da se gade oblade o 6. ili 7. godini ^), all 
po grofu Pucicu u Konavlima i u svijera obli^nijeni selima djeca u ko^ulji 
idu 8ve do 9. ili 10. godine. Milinovi6 nam kaie, da u gornjoj Dalmaciji 
okolo Sinja i u Neretvi desto su djeca do 11. i 12. godine bez gaca. A u 
MoBtarUy saoinitelju ovoga spisa su kazali, da po Uosni i Hercegovini ima 
siromaha seljaka , koji svoje mu§karce sve do 13. i do 14. godine drie u 
koiulji ili u koretu i to da bi ustedili harac, jer kako je poznato, Turci ne 
uzimlju harad za ienske i za djecu. Ni ienske ne nose prije djevojadkog 
odijela, dok se nijesu pribliiile godinama zrelosti. U Konavlima djevojcica 
sve do 12 — 13 godina nosi tako zvani koret, i tek tada obu6e modrinu 
kao velika djevojka. 2ene udate nose se kao djevojke, samo 6to na britvi 
za pasom imaju srebrnu veriiicu mje§te djevojadkog traka, i §to na glavi 
mjelte djevojacke kape bez kite, nose tako zvani bond el j s bijelom kitom. 
U prija§nje doba djevojka , koja se do 30. godine nebi udala , morala bi na 
svoju djevoja^ku kapu pri^it tako zvanu sarenu kitu, kao znak da nije 
vi&e za udaja. 

Kako u Konavlima tako skoro svuda kod Srba i Hrvata ziene se po 
odjedi odlikuju od djevojaka. To je isto i kod Bugara (Odifcakov). 

I kod 8iovaka djevojka tek kad joj je 14 godina podne djevojadku 
partu nositi , te je nosi sve dokle se uda a tada je zamijeni kapkom. 
Parta je kao neki djevidanski znak, radi toga prespanka (obesdaficena 
djevojka) nesmije partu nositi^). 

To je i u gornjoj Dalmaciji obidaj. Ako bi se usudila taka djevojka 
doci s obi6nijem djevojadkijem znakom pred crkvu ili na trg ili na koje mu 
drago javno mjesto, drage djevojke joj ga otrgnu i nogama pogaze. (Mi- 
linovid.) 

U op6e se uzimlje: da su sve nepokretnine — dakle zemlje i kuce u 
zadruinijem familijama osobito kod Hrvata, Srba i Bugara svojina cijele fa- 
milije. Te nepokretnine, koje sa6injavaju stalni imetak obiteiji i od kojijeh 
iensko iz odine ku6e ne mo2e naslijediti, zove se u Pa^trovidima Ste^er ili 
Stoker, a u Crnoj gori H a s a b a ^). Ste^r je kao condominium ne samo 
sadanjijeh 6lanova obiteiji nego i bududijeh, a pojedinci nijesu nego kao po 
redu dolazeci uiivaoci (usufructuarii) toga stei^era. Pokretne stvari i novel 
naprotiv mogu prijedi u potpunu sopstvenost suvremenijeh zadrugara *). U Rusa 
idea u2itka (ususfructus) tako je mah preotela proti idei sopstvenost i pojedi- 
uaca, da svekolike zemlje nijesu svojina pojedinijeh familija nego rafiirene 
obiteiji opdine, koja s vremeua na vrijeme, prema brmu o^enjeuijeh Ijudi u 
svakoj familiji, razdjeljuje jim opdinsku zemlju^). Kod Hrvata, Srba i 
Bugara k ste^eru, kako rekosmo, pripadaju i svekolike zgrade, obori, kuda- 
rice , gumna, plijevnice itd. AH ovdje se u velikijem zadrugama razdjeljuju 
na giavne zgrade , gdje obidno domacin stanuje i gdje je svagdanji skup i 
blagovanje svijeh zadrugara^) i na pobodne zgrade: medju kojijem pregra- 

') Bjefinik sub gade. 

^) Boi. N^mcova. Obrazy se 2ivota slovenskdho u Casopisu desk. Museuma 1859 p. 89. 

^ Vuk. Rjednik sub voce SteSer i Hasaba. 

^) O tomu odnoSaja kod starijeh Ceha a i Slovena u opde sravni Jiredkovo , Sloy. 

Pravo. l. p. 67. 
^) Haxthausen I. 127. 
^) Uljefienovid. Die Hauscommunioneti I. 18. Kanitz Balg. Fragmeate u Oesterr. 

Bevue g. 1864. VI. 201. Hahu. Reise voq Belgrad nach Salonich. p. 38. 



31 

dak ill zgrada, gdje oienjeni zadrugari sa ienama iive, zove se kucar ^). 
Ovaj kucSar u nekijem predjelima, ako je odijeljen od glavne ku<Se, mo4e 
biti 1 osobina jednoga zadrugara — isto kao i svaki zadrugar mo2e imati i 
svoj posebni peculium. 

roSto o imenU; spolu, godinama a nefito i o imetku u op<Se progovo- 
rismo, mo&emo sada prijedi da posebno pregledamo praya i duinosti dianova 
zadruge medju se, koja se pobli2e odnose na cjelinu. 

a) Staijedina kudni ill doma6in. 

Za Hrvate, Srbe i Bugare UtjeSenovic kaSe u opde, ne obzirudi se na 
pojedine predijele^ da nije vazda najstariji dlan donia<Sin, pade da i kad u 
jednoj ku£i nema nego samo otao sa sinovima, netom ovaj oduti, da njegove 
sile nijesu zadosta upravi, on se svojevoljno odrede domadinstva po narodnoj 
poslovici: „ko radi onaj valja da i sudi.^ DomaiSinstvo tada preda ne vazda 
najstarijemu nego najvaljaniiema i razboritijemu sinu. Ako pak ima brata 
ili koga drugoga srodnika u KUiSi , i ovomu, ako je stariji nego sinovi. Cesto 
86 i izbira doma6in. 

Domadin upravlja sa ku6om, pa imade i executivnu vlast. Ali sve 6to 
on preduzme, mora se prije posavjetovati s kudanima, i s toga doma6in, koji 
samo zapovijeda izvr§enje bez da kaie uzrok tomu, lako da svijem omrzne. 

I sa slugom desto se gospodari savjetuju, ho6e li neSto poduzeti ili ne. 
Prihod iz djeloga gospodarstva duva doma^in i doma6ica i od toga se nami- 
ruju troSkovi za cijeiu kucu i za javne poreze ^), 

Za Slavoniju i za Granicu Caplovi6 ka2e : Doma6ina izbira cijela obi- 
telj, njegovo starjeSinstvo traje za 4ivota i samo neki vaini uzroci 6ine mu 
izgubiti vlast. I driavna vlast je a pomodi doma6inu, ako ne mo2e sam da 
6ini izvrSiti svoje naredbe. Imetak, koji vedinom u ^ivotinji sastoji, pripada 
cijeloj obitelji; gospodar je samo otpravitelj i mora kudanima, ako oni to 
iziskuju, dati radan o svojoj upravi. 

U kne^evini Srbiji sto se osobe tide, osim Sto je gore redeuo, pridodaje 
Milicevic, da se domadinstvo ili starje&instvo ne predaje svagda dogovorom 
nego da ga desto koji zadrugar prisvoji sam, a da ga oetali kao i nehotice 
za staijeSinu ku6nog priznaju. Zatijem nabraja on osim reCenijeh joS slije- 
dede poslove, koji pripadaju domadinu: „0n zapovijeda, §ta 6e se kad i kako 
raditi; on odredjuje svakog cd mladjijeh na posao i u svakom kudnom radu 
pomaie^ i sam, gdje i koliko dospije. — On svjetuje i kara nemarne ; on sudi 
i poravnava sporedene zadrugare (on samo mladje mo2e oSinuti ili i istudi, a 
prema svima drugima tek savjet i artovanje upotrebljava). On pogadja i 
ispladuje nadnidare ili ma kakve radnike za kudevne poslove. On prodaje 
Sto je za prodaju ^) i kupuje sto kudi treba. On drzi kudevne novce , gdje 
jih ima. Njemu ostali zadrugari daju raduu o onomu, Sto su potrosili, i vra- 
caju, Sto im je preteklo. On o krstnom imenu nosi kolad u crkvu i lomi ga 
sa svedenikom (po varoSima domadin poSlje desto i po djetetu kolad u crkvu 
da ga tamo svedenik sam prelomi , ali bi ovo bila u selu velika poruga)! 
On o zaduSnicama namjenjuje mrtvima za du§u svijede i poskurice i nosi jih 
u crkvu*). 

^ Vuk. Rje^nik sab kudar. 

«) Hauscommanionen p. 22. Vidji i gOBpodarski list 1861. str. 121. i Illjrieche 
ProTiDzen p. 121. 

3) Sravni §. 510. Srpskoga zakonika gradjanskoga. 

*) Ovaj 86 obidaj aastoji ii tomu: umijeai se dosta poskurioa i nacini dosU svijeda 

voitanijeh pa ujutru ua zadusnice (u subotu pred bijelu oedjeitja), pofito m% 



32 

On izlazi u op6inu na skup i dogovor seoski; on tu prima od vlasti 
zapovijesti i kazuje jih svojijem domacima ; on se poziva da odgovori^ ako bi 
koji od njegovijeh mladjijeh kakvu povredu tudjoj ^sti iii imanju udinio. 
Preko njega samo pozivaju se njegovi mladji na sud opdinski; kad zasto 
ovome trebaju : u kratko on je neki posrednik izmedju svoje male driave — 
ku6e — i vlasti seoske ^). K tomu se moi^e pridodati ^ da i u Srbiji starje- 
gina nije ni§ta vise nego drugi koji zadrugar i da ako zlo upravlja moie bit 
smetnut sa zapovijesti. Na njegovo mjesto bude izabran ili mu sin ili koji 
drugi zadrugar ^). 

Sto je kazano o domadinu u Srpskoj kneievini, to se mo2e kazati i o 
seljacima u Dubrovadkom okruzju a osobito u Konavaoskom predijeiu. Ovdje 
se samo mo2e izostaviti to, dto se tide crkvenoga obreda pravoslavnoga, jor 
su Dubrovacki seljaci svi katolici. Ali i ovdje u svakom cikvenome poslu i 
obredu domadin se gleda, pace i praznovjerne neke obidaje i obrede on mora 
ovr§iti. N. p. na badnji dan u vcder glavom doma<Siu mora pristaviti 
badnjak i cijelu ku6u okaditi. U dubrova6kijem selima, gdje imaju take 
zvana bra6a (fraternitas), premda je svaki seljanin netom dovrdi 18 godina 
6lanom te brade , te ima pravo glasa kao i drugi , ipak na godifinju gostbu, 
na kojoj se racuni pregledaju, dolaze sami domacini. U pravnom obziru on je 
i od dr^avne sudbene vlasti pripoznat kao mandatar cijele familije, premda to 
gradjanskijem zakonima nije pismeno potvrdjeno. I politidka oblast, §togod 
ima da javi familiji ili da naredi kakvu javnu sluibu, kao: popravljenje 
puta, mostova itd., ona naredjuje domadinu, a ovaj odredjuje, koji od zadru- 
gara ima sluj^bu izvrliti. U dubrovadkom okruiju ima jos mnogu seljiidkijeh 
obitelji, koje iive u kmetstvu, a to se ovdje razumije odnom seljaka 
prema gospodaru, na cijoj zemlji sjedi. Prema ovomu gospodaru sam je do- 
madin odgovoran z» sve dohotke i pristojbine, koje on za zemlju prima. 

Svake godine mora domadin zadrugarima davati radun svoje uprave. 
Kad nebi dao raduna ili u demu drugomu se nevaljalim ili nesposobnim po- 
kazao, bude smetnut s uprave a izabran drugi. Obidno je domadin oie- 
njen, ali ima mnogo kuda, gdje i nije (grof N. Pucid). 

U Lovredu u Dalmaciji (a kako je ovdje tako je u cijeloj okolici Imot- 
skoj) u glavnome je, §to se domadina tide, isto kao Sto kazasmo za Srbiju, 
ako odbijemo razlike u crkvenome odnoSaju, jer su i ovdje seljaci svi ka- 
tolici. Osim toga moramo primjetiti, da u kucama, gdje je otac cijele £Eimi- 
lije jo6 iiv a radi starosti ne mo2e vide da upravlja, on obidno izbira doma- 
dina na svoje mjesto. Izbor odin podtuje se obidno dok je god on *i.iy , pa 
baS da domadin i nije najsposobniji — ali kad starac umre, ako nijesu za- 
dovoljni s domadinom, oni ga zbace te izberu koga jim je volja. To pre- 
imudtvo oca postoji samo, kako rekosmo u obiteljima, gdje je otac sa 
sinovima ili unudadma u kudi, ali ako on ima brade, striceva ili druge 
svojte tad svikolici zadrugari izbiraju domadina po opdemu obidaju (Milinovid ^. 

svi u kudi Bogu mole, domacin azme i svijede i poskurice, pa sastavi jednu 
poskuricu i jednu avijecu i prekrstivSi se poljubi ih obe govoredi : novo za pokoj 
duSe mome ocum, pa az drugu: ^stricu" ili ved koga ima mrtvog, dokle jih sve 
ne spomene; najposlije uz jednu rekne: „ovo za pokoj duie svima modern 
znanijem i neznanijem mrtvima.*' Ovo se poslije sve odnese crkvi, te se svijede 
zapale a poskurice pojeda i podijele sirotinji pred crkvom.^ 

1) Milicevid u Glasniku 1857. p. 148. 

') Cyprien Robert. Les Slaves de Turqaie. I. 219. 

') Za cijelu sredozemnu Dalmaciju sravni. Lovrieh, Osservazioni sopra diversi pezzi 
del viaggio in Dalmazia del Sig. Alberto Fortis. p. 98. 



38 

Vuk zove domadina kutnjim starjefiinomza juinu stranu srpBki- 
jeh zemalja u op£e. 6ajmo kako on opisuje neka njegova prara i dainosti. 
itKutnji starjeSina vlada i apravlja ku<Som i Bvim imanjem ; on naredjnje dje- 
ti^e ili momfiad kuda 6e koji i(ii i §ta 6e koji raditi ; on prodaje (s dogovo- 
rom ku6ana) , fito je za prodaju, i kapuje , §to treba kupiti ; on drii kesu od 
novaca i brine se^ kako 6e platiti hara6, poreza i ostale dacije. Ead se mole 
Bogn^ on podinje i svrSuje. Ead ima kakvijeh gostiju u ku6i, starjefiina se 
sam § njima razgovara i on 6 njima ruca i redera (u velikijem kndama, gdje 
ima mnogo deljadi^ najprije se postave na jednoj sovri starje&ini i gostima 
[koijeh a takovijem ku6ama ima gotovo svaki danj^ a na drugoj djetidima i 
momSadma, koja rade a polju, pa onda vefieraju iene i djeca). StarjeSina 
nije Bvagda najstariji godinama n kn6i'. kad otac ostari, on preda starjeiin- 
stro najpametnijemu svome sinu (ili bratn ili sinovcu), ako ie biti i naj- 
mladji ; ako Be dogodi , da koji Btarjeiina ne apravlja dobro kudom ^ onda 
kucani izberu drugoga ^). To od prilike isto govori Vnk i napose o Cmoj 
gori *). 

O starjeSini bugarske zadrni^ne familije u op<5e navedimo to, 8to nepo- 
znati Bugarin u svojijem piBmima u bedkom dnevniku Wanderera priopduje : 
Entnji BtarjeSina, ka£e on, koga zovu djado, ima obiSajno uprava cije- 
loga kudnoga bida, ima zakonodavnu vlaBt, koju on ne vodi Bvojevoljno i 
despoti^no, nego u dogovoru sa BTojijem kudnijem Slanovima; od koijeh ima 
BTaki pravo glaBOvanja, i kako zna, da je probitadnije cijeloj familiji. Radi 
toffa Bve , fito on naredi , bude dragovoljno ispunjeno , i on je Bvud praden 
nekijem SuvBtvom zahvalnosti i po^tovanja. Tako je ovdje ta uredba fami- 
lije kao u5ionica dudorednosti , na njoj se osniva zadruSnost interesa, ona 
podiie i uzdr^ava kao neki opdinski duh i sudutje. . Dopisnik produ^uje 
svoje opisanje i kaSe, da je d j a d o pri svakoj zgodi zastupnik svoje obitelji; 
pri ozbiljnijem kao i pri zabavnijem, a ove su poSljednje, kao ito je po- 
znatO; tijesno spojene sa bugarskijem narodnijem iivotom. Na zborovima 
(koji BU nalik na sajmove srpske); o kojijem cemo na svome mjestu probe- 
sjediti , vas je narod , koji se tu sadje , pn blagovanju razdijeljen na gomile^ 
od kojijeh svaka sadrzi jednu familiju. Djado zauzimlje podastno mjesto 
a tome krugu isto kao i doma; s desne strane sjede muski a s lijeve 2enske 
i to redom po godinama. Dokle on ne dopasti ne smije sc ni kolo na livadi 
zapodeti ^. 

Odiakov kaSe za svoje rodno mjesto Leskovac (bllzu Trnova u Bu- 
garskoj), da se kutnji starje^ina zove i Do m akin. Ovaj je obidno otac, 
ako su svi kudani njegovi sinovi, unuci itd. ; ako sa brada ili bratudedi, koji 
u zadruzi 2ive, tad je najstariji brat, ako oval nije za to sposoban, tad onaj, 
koji je za njime najstariji itd. Domakin vlada kadom i svom imovinom i 
gospodarstvom. Stogod domakin nepokretnina kapi, to je svojina cijele 
obiteiji, ali prodati ne smije nikakve bez dozvoljenja svijeh oaraslijeh kudana. 

^) ]^e2iiik Bttb voce StaijeSina. Isto i a Ljubidevijem obidajima Morlaka a Zori 
dalmatinskoj br. 21. g. 1846. 

^ Montenegro and die Montenegriner u Widemmanovoj i Hauffovoj zbirci u Reise- 
nnd LrfLnderbescluretbungen (Stuttgart und Tubingen 1837) 11. Lieferung p. 73. 
Cadnovato je, da Medakovid, koji je tako vjeSto opisao 2ivot i obi^aje Cmogo- 
raca (U Novom Sada 1860) nije pobliie opisao onotrnje odno&ije crnogorske 
porodice. Sravni i Cyprien Robert Les Slaves de Tarqnie I. 104 i 219. Ami 
Bond. La Turquie IV. p. 141. 

') Wanderer 1864. Morgenblatt Nr. 284 (u podlistkn). 

K^jiietmik III, i. 3 



84 

Ako je otac domakin, on ne daje godifinjega raduna, jer on i tako kupuje sve 
Sto komu treba — ali ako su bra6a u zadruzi, brat domadin je daian davati 
godi§nji radun i §to ostane dista dobitka, podijeli se medju oienjenom bra- 
dom; neoienjeni obidno i ne prima nifita u novcu, jer on rijetko doma 
i radi. 

Kod Slovaka n gornjoj Ugarskoj otac, a negdje i atari otac (djed) 
glava je £Amiliji. Ead ovaj umre starjedina je ili sin ili brat, koga on nakon 
Bebe naznadL Slufiati otca i za njega raditi moraju djeca i djedija djeca i 
nevjeste i evi ostali. On se za sve stara i naredjuje; na njegovoj glavi 
Bve leii ^\ 

U Galidu i u cijeloj Maloj Rusiji, gdje zadruga vlada, katnji starje- 
iina ima skoro ista prava i dulnosti kao kod juznijeh Slovena. Putnik Kohl 
samo pridodaje, da po odinoj smrti dade se vladanje kade najsposob- 
nljem sinu. Svikolici opsluiuju njegove naredbe, i kad on samo naidje na 
kakvo prepiranje zadrugara, zadosta je, da jih okom pogleda pak se sve utisa 
i poravna *). 

O kucnome starjeSini velikoruskome u opde Haxthausen^) pripovijeda 
od prilike ovo^.Sto slijedi: Ruska obitelj bez oca ne mo2e opstojati. Ako ^ro- 
djenoga oca nema, tad stupi na njegovo mjesto njegov najstariji brat ili sin 
8 jednakom vlasti, kakvu i otac imadjaie. Ako je sladajno najstariji zapri- 
jeden primiti odinsku vlast (ili §to je s uma si§ao ili 6to je otiSao u kalu- 
djere itd.), tad ostali izberu sebi starje&inu, a taj izbor moie i na najmla- 
djega pasti. Tijem izborom taj najmladji postaje atarcem i od tada sviko- 
lici ga bez pogoTora sluSaju. Sam staijefiina u cijeloj porodici ima po- 
sebnu sobu. 

b) Bomadioa. 

Obidno je domadinova iena domadica, ali to ne da mora vazda i svuda 
biti. Ipak mora da je udata : djevojka nikako ne mo2e biti domadicom, kako 
6to momak moie domadinom — a teSko i adovica. 

Csaplovics ka^C; da je u Slavoniji gospodareva 2ena gospodaricom i.o 
iznimkama ni§ta ne govori. On dodaje, da je posao gospodarice razdjeljivati 
radnju medju Senskijem isto kao §to domadin to medju mu§kijem dini ^). 

Za kneievinu Srbiju Milidevid kaie o domadici: „ Medju ienama je ona 
prva, kojoj je mu2 najstariji, premda su one u svojim poslovima nezavisne 
jedna od druge. 2ena dobiva starestvo po mu2u, pa ma ona udadbom i mladja 
bila. Na pruiku dva su brata u zaaruzi , oba oienjena i starijeg je i 
iena u kudi starija, pai ako ona umre i on se o2eni po drugi put, opet 
je ova druga njegova 2ena s t a r i j a od svoje jetrve, koia je istina prije doSia 
u kudu ali za mladjeg brata. Izuzima se sludaj , kad je starje§ina u kudi 
sin, kome je jo§ iiva mati, koja je tad starija od domadinove 2ene. U osta- 
lom to ne znadi mnogo biti prva medju 2enama, jer su njima i prava i duz- 
nosti skoro jednaka svakojako ^). 

Za Imotsku okolicu u Dalmaciji pripovijeda Milinovid, da se>domadica 
osim toga imena zove i stopanica. I ovdje je domadicom obidno 2ena 
domadinova sa gorenavedenom iznimkom, to jest ako je sin domadin a mati 



^) Bo2ena Njemcova. Obrasy ae iivota slovensk^ho. U dasopisu deakoga MuBcuma 

1859. p. 87. 
*) Kohl. Reise im Innem von Rassland und Polen III. 34. 
') Studien II. 85. III. 123. 

^) Slavonien etc. I. 105. ' 

^) Pregled.-. 154 i 155. 



36 

jotter u dobru £ivotu. Ona dr£i kljuSeve od kudnijeh sprema, naredjuje, fito 
6e koja od 2enskijeh raditi (jer ovdje ne rede kao u Hrvatskoj , u Srbiji i 
u Crnoj gori) ; ona obi<5no mijesi hljeb , spravija rudak , u^inu , ve^eru i 
k tomuy gdje sama ne doseie, prizivlje starije iene, da joj pomognu, skrbi 
se, da bude na vrijeme odneSeno jelo te^acima itd. 

U Dabrova6kom okra^ju a osobito u Konavlima doma<Sica je Sesto i 
druga 2ena a ne samo domacinova. To se dogodi ne samo u pomenutom 
Bludaju, kad je sin domadin a mati mu ^iva, nego i kad domadin nije o2e- 
njen (a to se^desto sluSi)^ ali dosta puta i dogovorom. U velikijem i boga- 
tijem konavaoskijem kucara cini se zadrugarima, da je to opasna centraliza- 
cija ylasti oba glavarstva kao u jedne ruke sjediniti; s toga misli, da je do- 
bro, oslabiti to usredotodenje stavivdi uz domacina Seljade, koje mu nije tako 
blizko kao njegoTa Sena. Poslovi su domadice skoro isti^ kao §to je i malo 
gorje pomcnuto (grof Niko veliki Puci6). 

I u Crnoj gori nije domadicom vazda Sena domadinova^ nego moSe biti 
i koja druga Sena *). 

U Bugarskoj, osobito okolo Trnova^ domadica se zove domovnica i 
ona je obiSno domadinova Sena. Ona obavlja sve , §to i domadica srpske 
kude , i k tomu , u nekijem kudam za nekoliko mjeseca na godinu ^ ima 
upravu cijele familije. Taj Senski interregnum pada u doba^ kad mufiki 
otidu na bastovansto ill ina5e na debit izvan Bugarske , 8 kojima otide 
obidno i domadin. Kako sve ostale poslove^ tako sklapa domovnica desto 
i ugovorO; n. p. prodade §togod ili kupi; uzme ili dade stogod na veresiju itd. 
Za doba, kad domadina doma nije, ona dakle i jurididki predstavlja familiju, 
jer sve ; §to je ona sklopila i udinila , to ostaje valjano za cijelu obitelj isto 
ao da je i domadin udinio (OdSakov). 

I kod Slovaka je , kako BoSena Njemcova kaSe , domadica Sena starje- 
§ine. Ona ima unutra§nju upravu kuce, a u tome je nevjesta pomaSe. Ako 
je nevjesta valjana^ dade joj svekrva dosta puta i kljude od domadijeh 
sprema '). 

c) Zadrugari. 

Mi ved kazasmo^ da svi zadrugari kao i domadin imaju jednako pravo 
na steSer i na uSivanje ploda. Samo u upravi i vodjenju gospodarstva ^ nji- 
hova su prava i duSnosti razlicne od domadinovijen ; — o njegovijem smo 
ved govorili, a sad demo da govorimo o zadrugarskijem. Zadrugari i medju 
se imaju jcdnaka prava i duSnosti. Medju oSenjenijem i neoSenjenijem (ovctje 
izostavljamo djecu) nema druge razlike osim te , sto Senidbeno stanje i sa 
sobom donosi; ipak se ne moSe zanijekati^ da je oSenjenijem bolji Sivot nego 
drugijem. 

U nekijem srpskijem i hrvatskijem predjelima, kaSe U^eSenovid ^), da 
preostatak od onoga , dto se iz Ijetine u novcu dobilo , razdjeljuje se medju 
o S e n j e n e Ijude , isto kao §to gore vidjesmo ^ da je obidaj i u Trnovskoj 
okolici. iSvaki oSenjeni ima za sebe i za svoju Senu i djecu ili vedu sobu 
u glavnoj kudi ili odijeljenu zgradu^) (to je podljednje obidnije u velikijem 
i bogatijem zadrugama) ; neoSenjeni ima ili manju sobu ili svi momci spa- 
vaju u jednoj sobi. 



t 



') Vuk. Montenegro etc. p. 74. 

^ Ohmzf, U i^asopisu ^eskoga Museuma 1859. p. 87. 

^ Hauscommnnionen p. 22. 

*) Vnk. Pjeame H. 9. stih 73—74. 

3* 



36 

Mi smo gorje kazali, da godine imaju neki upliv na neka prava i da2- 
noBti. Tako pri blagovanju; gdje 8u svi inuSki (osim djece i 2ena) zajedno, 
rede se po starjeSinstvu. Obi6no i doma6in jede s bstalijem mufikarcima^ 
samo ako je gost u ku6i^ on s gostom sam jede. Kazasmo i tO; da se vazda 
neki razdio pravi medju mladijem i star ij em. U Eonavlima n. p. samo 
se stariji medju se a mladji medju se zovu krstenijem imenom. Isto tako 
stariji mladjega kad zove upotrebljuje krSteno ime, ali obratno nikada, nego 
mladji, kad sa starijem govori , vazda 6e pred kriteno ime dodati dun do 
ili stride, pa ba§ da mu je i bratu6ed ili da mu i nij& u krvi (grof 
Pucid). 

U gornjoj Dalmaciji (osobito u Imotskoj okolici) i mladji mogu a 
kuiinom zboru svoje mnijenje kazati, ali obidno na njih se mnogo ne pazi 
(Milinovid). 

Najviie pravo , fito na starjeSinstvu po godinama ide , to je ienidba. 
Skoro kod svijeh Srba i Hrvata Ijudi se drie 6vrsto toga reda. 

Za kneievinu Srbiju, ka2e Mili6eyi6 ^), da su vrlo rijetki sludajevi, da 
se mladji godinama 2eni prije jo§ neoienjenog starijega. To se dogodi 
obidno samo onda, kad je stariji sakat ili bolestan. To isto valja i za Imot- 
sku okolicu kao i za ostalu sredozemnu Dalmaciju (Milinovid). 

U Dubrovadkom okru^ju, a osobito u Konavaoskom predijclu, ako vide 
bra£e u zadruzi imaju svaki po nekoliko sinova za ienidbu ; naj prije se iem 
najstariji sin najstarijega brata, za njime najstariji sin drugoga brata itd., pa 
hsA da je ovaj i mladji od prednajstarijega bratu6eda. Tek kad su se izie- 
nili najstariji sinovi svekolike bra6e, tad dolazi red na prednajstarijega sina 
najstarijeg brata, i tijem redom tako naprijeda. Ako mladji ho6e da se i^eni 
prije nego ga je red do§ao, pa ba§ ako na to i privole ostali kudani, ipak 
onaj, na komu je red, mo2e se oprijeti, i taj mladji mora se fi njime nago- 
diti, za da mu on to dopusti, pa bas ako je stariji bole^ljiv ili sakat. Ako 
se ostalijem kudanima cini, da je korisnije da se mladji o2eni a ne stariji, i 
oni se nagadjaju § njime, i moraju mu dozvoliti neko drugo preimudtvo. 
Nije rijetko , da se tomu neozenjeniku kao naknada predade domadinstvo 
(grof Puci<5). 

Sasvijem protivan obidaj mo£e se opaziti u Hrvatskom primorju. Ovdje 
gdje radi nepovoljnijeh tellurskijeh odnoSaja, nije se mogla razviti zadruga, 
starija brada mogu se samo izvan ku6e 2eniti (na blago, na ulai ili u odi- 
jeljeno gospodarstvo) , a u odinu ku6u ieni se samo naj mladji sin i to 
tek kad se svekolike sestre poudaju^). 

Na taj red 2enidbe po godinama nigdje se ne pazi viSe sto u Bugar- 
skoj osobito po selima okolo Trnova. Ovdje, ako je i radi kakovog prirod- 
no^ nedostatka zaprijeden stariji brat 2eniti se, mora mladji, na koga pade 
rea , u zaprijedenoga iskati dopuStenje , jer proti njegovoj volji ni roditelji 
mu ga dati ne mogu (Odiakov ^). 

oto se odnosaja zadrugarskijeh prema starje§ini i prema cjelini tide: 
op6a je du2nost svijeh zadrugara raditi na korist zadruge i u tomu opsluzi- 
vati naredbe domadinove — najglavnije pak pravo njihovo: da jim se iz opce 
riznice domade sredstva dadu, ito im neophoano treba da mogu iivljeti. 

Mi smo gorje ve6 kazali, da obidno zadrugari ili izridno ili tacite izbiraju 
domadina. Oni ga mogu i smetnuti i na njegovo mjesto i drugoga izabrati. 



^) Pregled a Glasniku g. 1857 str. 151. 

<) Slavische Blotter. 1865. 10. Heft. 

*) Sravni i Arki? za povjestnicu jagoslavensku VIII. 244. 



37 

Ali i kad je izabran domadin, on ne vlada kod Hrvata, Srba i Bugara svoje- 
voUno, nego za svaku va^niju stvar dogovara se i savjetuje sa zadru2nicima. 
TeK §to 86 u tomu dogovoru zakljudi ^ on mo2e i mora izvriiti. Pri tomu 
Bavjetovanju najviSe se gleda na glasove starijeh dlanova i onijeh, koje za 
pametnije dr2e. 

Za kneievinu Srbiju evo §to o tomu kaie MiliiSevid ^): ^Svi zadrugari 
ma i nepunoljetni bill pitaju se u dogovoru ku^evnom. ota viSe, Srbi seliaci, 
tako vole, sve s dogovorom otpo6eti^ da se desto gazda sa slugom o svakom 
poslu kao sa ortakom ili zadrugarom dogovara. Udiviteljno ie , kako Srbi 
miluju dogovor u svakom preduze6u i kako mrze na onoga, koji preduzima 
i BvrSuje sam, a nece nikoga ni za §to da pita. — Svakome poslu u dobroj 
zadruzi prethodi slo^ki dogovor, a izvrienje onog, §to se dogovorom iz- 
bere , ostavlja se uvijek starjesini zadruge. Dogovori ovi bivaju^ gdje se 
prije zadrugari sastanu , ili na radu ili na putu ili na rudku ili u ve6e na 
vederi , i starjeSina jib ne saziva u jedan man , nego , kao §to rekoh , gdje 
se s kijem prije sastane. 

U glavnome to je tako i u Hrvatskoj i Slavoniji^). Nije ni u Dalma- 
ciji drukdijo; samo grof Pucic primjecujo; da se u Konavlima desto dogodi^ 
da se doroadin zadu^i bez znanja zadrugara^ i to je §to u tome predijelu bude 
desto uzrok velikoj smutnji a dosta puta zato se i razdijeli zadruga. U Ko- 
navlima je obidaj, da doma6in svake godine dade ra^un zadrugarima, koliko 
je preko godine dohodka i razhodka bilo. 

I u Bugarskoj isto tako D o m a k i n se sa zadrugaf ima dogovara , ali 
ako je u kuci samo otac sa sinovima pa je on jo§ domadin, on ne dava, kako 
smo vec i gore kazali, nikakova raSuna (OdSakov). 

Svaki zadrugar moie imati i posebni svoj peculium, koji je neograni- 
8ena megova sopstvenost i koji se zove osobina^) au Slavoniji pr6ija*). 

Zsi srpske seljake Mili6evi6 piSe : nSvaki zadrugar mo2e, rade6i onda^ 
kad zadruga svetkuje, ili ina6e izvan zadruge ; pribaviti koju paru; n. p. on 
mo2e umjeti graditi kace , kola itd. , pa na sve6aniku , kad u njegovoj ku6i 
niko ne radi Tosim zapovjednijeh praznika svetkuju seljani mnogo drugijeh 
malijeh sve6anika, u koje bi valjalo raditi: u ove dane oni ne rade sebi a 
idu drugima na mobu ili za novce kome Sta urade; ovo uvijek dine mladji, 
kojima [kao] nije tako grjehota kao starijema), moie on nafiiniti koje bore, 
naobrudati koju kacu ill opasati kola i dobitak od toga njegova je sopstve- 
nost, niti mu starjeSina od nje tra£i raduna (a on sam, ako ho6e, moSe to i 
zadruzi kao op6i prihod ustupiti). I ba§ kad se zna, da zadrugar ima svoji- 
jeh (takijeh) novaca, a potreba se ukaSe, da on podje kudgod od ku6e, kao 
na priliKU na kuluk, na sabor crkvi, ili na kumstvo^ ili kud u goste, 
starjeSina mu zadruge mora dati od kudevnijeh novaca onoliko , koliko je 
nuidno, da se on tamo s obrazom provede; nu on ako 2eli biti malo pro- 
stranije ruke dodat 6e sam k tome od one svoje sopstvenosti." 



') L. c. p. 149 i 160. 

^) UtjeSenovid I. c. 21. Gospodarski list 1861. p. 121. 

^ Vukov ijednik sub voce osobina. Slicna ovoj osobini pojedinijeh zadrugara je i 
Oflobina pojedinoga kaludjera po manastiriina a Froikoj god , gdje svaki osim 
manastirskoga mo2e imati n. p. vinograd ili koinice. Od prije su mnogi kalodjeri 
imali osopitiue, ali je to ukinuto pod metropolitom Nenadovidem , i Bamo je 
ostalo dopuiteno kaludjeru imati svoje salate ili kakvoga drugoga povrda. Yuk 
pod oBopStiDa. 

^) CsapIovicB. Slavonieu etc. I. 105. 



88 

U glamome to isto i UtjeSenovic veli, koji i ostale Srbe i Hrvate u 
svome djelu zauzimlje. On samo to pridodaje : Svaki mui i £ena (Ehcpaar) 
ima neSto i svoje sopstvenosti^ obi5no u mladoj zivotinji, koja ili ide na padu 
sa drugijem , ili bude u selu kod kakva srodnika othranjeno — ili je komad 
vinograda ili mala glavnica, koja se u selu na dobit dade itd. Cesto najme 
za sebe i komad zemlje, koji uzgred obradjuju. Pak malo ni2e produiuje: 
U nekijem ku6ama ima red medju mladjijem Ijudima , kad 6e koji ici na 
dobit; tako da svaku godinu ili svake dvije ili tri drugi ide za neko vri- 
jeme na tudju sln^bu ili radnju. §to dobije , to je njegovo ili sve ili jedan 
dio , jer mora obi6no dati neSto i u 'op6u riznicu , osobito ako je cijelo Ijeto 
izvan zadruge radio pa doSao doma aa prezimi. Ali ako je u ku6i mnogo 
Ijiidi , tako da jih je odvi§e za domacu radnju , tad jedan dio ide na tudju 
radnju i za dulje vrijeme , a kad se nagode i za svedj otidu iz ku6e. Od 
onijeh , Sto odu na nauke , te udjii u dr^avnu sluibu ili postanu odvjetnici, 
ili Ijekari; ili oni, §to otidu u varoS da zanat nau6e ili trgovinu; ili oni, fito 
idu u vojnike, malo da se koji doma i vrati nego ostaju na drugijem mje- 
stima a zadruge se odreku na korist onijeh, koji su doma ostali '), 

Csaplovics za Vojnidku Granicu u op6e primje6uje, da nijedan kuckinin 
ne smije imati polja i iivoga kao osobinu, ali i novaca i pokudtva mo2e, jer 
kad doma noma radnje , mo2e pojedinac i na dobit i6i , akoprem od toga 
mora jedan dio i ku<ii dati. Vojnik, §to u ratu zaplijeni ili uStedi, to je nje- 
govo ili njegove iene i djece ^. 

Za okolicu Sinjsku mo2e se skoro isto kazati: pojedini zadrugari, §to 
izvan ku6e steku , to je njihova sopstvenost , ali od toga ipak mora ne^to 
kupiti u ku6u ; kao n. p. kakvu odjecu itd. , samo da se i ku6a od te nje- 
gove dobiti nesto okoristi , ina6e drugi ga put na dobit nebi pustili. Osim 
toga, ako koji zadrugar nesto ustedi od svoje dobiti, te dodje kuci nevolja 
ili potreba kakva : kao gladna godina, placanje poreza pri oskudici novaca itd., 
tad dr^i se kao da je du^an on sve svoje dati, da zadrugu iz nevolje izbavi 
(Milinovi<5). 

U Konavlima ako koji zadrugar znade zanat kakav, ako je n. p. ko- 
vac, kroja6 itd., on §to zanatom svojijem dobije, to je njegov neograni^eni 
peculium, ali kad treba radnje na polju, on mora platiti nadnidara , koji 6e 
na njegovo mjesto raditi. Ako §to treba kuci, sto spada u njegov zanat, on 
to obi6no udini, ali mu se zato nista ne pla6a, nego najvise da mu se §togod 
od nadnica, §to placa za sebe, otpusti. Taj zanat on mora kod ku6e raditi, 
jer ako se na drugo mjesto nastanio n. p. u obliinoj varosi , te svejednako 
nepomaga kudu, u nekoliko godina (6ini mi se u 30) izgubi pravo na za- 
druini sieier, to jest ako do diobe dodje, jer dokle je god zadruga u cjelini 
nece mu niko zabraniti, da se doma vrati pa ako &e ba§ i nakon 50 godina. 
Pravo na imetak pri diobi moie biti, da s toga gubi dto u Konavlima i do 
danas se nalazi kmetstva, to jest ima seljaka, koji, kako kazasmo, nijesu 
vlastnici zemlje, nego zemlja i ku6a ima drugoga gospodara a seljaSkoj za- 
druzi pripadaju samo meliorationes , a to su: medje, stabri maslina, smokava 
itd., §to se na zemlji nalaze, tako se drii, da Sto je starijeh maslina, loza itd. 
bilo, da se to istrai^ilo u 30 godina, a Sto je nova na tudju zemlju usadjeno, 
tu on nema nikakva prava, jer on to nije pomogao nasaditi. Isto se to moie 
kazati i o mornarima , koji iz zadruge izlaze te idu n a more da stogod 
Bteku. Ali ovi obidno , kad nekoliko godina po moru budu, vrate se opet u 



') , Hau8communion«n p. 22 i 25. 
^) Slavonien etc. II. 317. 



89 

zadrugu i pridrSe kao svojinu to, Uo su tamo stekli, a a ostalom postanu 
opet zadrugari teiaci. 

Utje§eDOvi<i kaSe, da ku6ar ill cijele posebne zgrade, gdje oSenjen za- 
drugar stanuje (ka2u, da Be a nekijem predjelima u Hrvatskoj zove po- 



glavne ku6e imaju po nekoliko posebnijeh zgrada za prebivanje pojedimj( 
o2enjenijem zadrugarima, ali sve te zgrade ne spadaju ni u kakav posebni 
peculium, nego pripadaja cijeloj zadruzi. Bogata ku6a Bedira u sela Plo6i- 
oama sa^^injava sa takijem zgradami kao cijelo malo selo, ali nikakav kudar 
ne pripada pojedincima, nego cileloj zadruinoj familiji. 

U Bugarskoj takodjer je obidaj, da zadrugari idu na dobit, ali ovdje 
je taj obidaj u Siroj mjeri upotrebljen nego kod Srba i Hrvata. Ovdje ne 
same neo^enjenici nego i o^enjeni Ijudi, a u manjijem zadrugama i domadin 
idu na dobit, tako da, kako ved gorje napomenusmo, same ienske doma ostaju. 
Tu izvanrednu debit zovu neMa^6a, ali nije ni turska rijed kjar, koja isto 
to znadi , manje obidna. Najglavnija vrsta pedalbe je vrtlaratyo (dauiTOBan- 
CTBo^ , koje 9 mjeseca traje i koje ne same u Bugarskoj nego i u stranijem 
zemljama . preduzimlju (o tomu ni2e). Va2na je vrsta pedalbe i drn&tvo, 
koje se sastavi obidno u Staroj Planini , pa ide u Dobrudu da 2anje £ito za 
plata gazdama, koji imaju prostrana polja a doma malo vojske. 1 to traje 
skoro mjesec dana (i o tome ni2e opSimije). Stogod pojedinci na pedalbi 
dobiju, to je njihova neogranidena vlastitost, samo ako je kuda trebala slugu 
kao zamjenu u radnji domacoj, onoga ili onijeh, Sto su na dobiti, oni tada 
surazmjerno od svoga plate toga zamjenika. Od toga dobitka desto da poje* 
dini kupe i komad njive , koji i ako je njihova svojina , ipak se zadru^no 
obradjuje kao i druge zadrui^ne zemlje, i plod s njib ide sljedovno u za- 
dru2nu kasu. Samo kad bi se do diobe do§lo , razumije se , da taJ komad 
zemlje uzimlje vlastnik uz dio, koji mu pripada od zadruinijeh nepokretnina, 
a to mu se u taj dio ne uradnnava (Odiakov). 

d) Senake. 

Govoredi o ^enskijem u zadruzi, mi demo na ovom mjestu najglav- 
nije govoriti o njihovijem odnoSajima prema cjelini, o odnoSajima 2enskijeh 
medju sobom i prema drugijem zadrugarima. Na odnoiaje , u kojima stoji 
kao kdi , 2ena , mati , obazret demo se pobli^e u drugome otsjeku. Ali na 
ovome mjestu da lak§e pojmimo te odnofiaje, moramo napose govoriti o dje- 
vojkama, koje su u zadruzi, o udatijem ienama i o udovicama. 

a) Djevojke u zadruzi. 

Svaka djevojka kao i svako drugo deljade u kudi rodjeno ili dovedeno 
ima pravo da bude oskrbljena svijem onijem, sto joj treba, isto kao i mu§ki, 
i to dakako po mogudnosti familije , dokle se god u zadruzi nalazi ^). Ali 
imaju i terete nositi kako jib nose i drugi zadrugari na korist zadruge, svako 
po svojemu znanju, sili i sposobnosti. I one dakle iniaju svoi dio u svijem 
radnjama i poljskijem i kucnijem kao i udate £ene. Ali i djevojke kao i 
ostaii zadrugari mogu imati svoj posebni peculium i obidno ga imaju, i one 
mogu kao i muSki izvan kude itogod dobiti, ili ako jim Stogod roditelji da- 



^) HauBCommunionen p. 19. 
^ UtjeienoYid 1. c. 20. 



40 

ruju, a Btogod i doma uraditi kao predivom, tkanjem, vezom itd. Ali je ta 
njihova dobit tanka, pak da Stogod i uStede, to rijetko da one u novcu drie, 
nego uloi^e odmah u ruho za budu6e udadbe. 

U kneievini Srbiji kad se ovce ostrigu i dijeli vuna, daje so djevoj- 
kama^ kad prirastu , vUe vune nego drugima, i oBtavIjaju se pokadkad od 
poljskog rada, da i sebi fitogod darova sprcme ^). 

U Dubroya6kom okrui^ju po selima, koja su bliie grada, djevojkama 
se odredi po jedan stabar smokve, jabuke ili a opde kad je brda toga voiA^ 
odredi se nekoliko dana, kad one mogu brati neku vrstu vo<ia te nositi u 
varoS na prodaju: od toga, §to dobiju, to je njihova vlastitoat. Tako zvane 

EovrSke djevojke (muiki povrsani ili brdjani to sa Ijudi, koji po 
rdima i pri vrsima planina iive), koje nemaju doma toga voda, nose drva 
a yaroS te za sebe prodaju. Neke djevojke goje i sviiene bube na svoj radun, 
ni u to im se muiki ne prte, ali je obi6nije, da se iene u zadruzi proizvo- 
djenjem svile bave. Murvinsko (dudovo) li§6e beru sa domadijeh stabara, 
ali ni zato ka6i od svoje dobiti nikakva dijela ne daju. 

I u Bugarskoj ima obi6no svaka djevojka kod ku6e svoj vrtlid , gdje 
cvijede sadi i goji i drugo koje^ta, Ito pak za sebe prodaje, a novce (sre- 
brne i zlatne), dto iz toga izvadi, nanii^e na ogrlicu, kojom vrat okraauje 
(Odiakov«). 

U isto6noj Sibiriji, ka^e bdukin, ienske siju konoplje i bave se vrtlar- 
stvom. Novce, §to izvade prodavSi konoplje, sjemena; duhana i drugijeh svoji- 
jeh vrtlarskijeh proizvoda, to je neogranidena svojina 2ena i djevojaka, keje 
se tijem bave ^)* 

Isto kao §to gore od mu§kijeh kazasmo, i za iene se strogo gleda, da 
se adaju onijem redom, kako se koja rodila*). 

Za Crnugoru i za Srbiju ka£e Vuk, da bi to najviia uvreda bila, kad 
bi kogod do§ao prositi mladju kder a da bi jo§ter doma starija bila ^). 

U Hercegovini, gdje i ^enskoj djeci briju kosu, pripovijedaju, da mladja 
sestra ne smije pustiti kosu dok se starija ne isprosi ^). 

U Bugarskoj je ostalo predanje u narodu, da su u staro doba mladiu 
djevojku pod korito (kurito) sakrivali, kad je dolazio momak da stariju gleoa, 
bojedi se da mu se nebi mladja, osobito ako je bila ljep§a, prije primilila. 
O^ toga je (ka2u) ostala i danas rijed kuritina za malu djevojku^). 

i)jevojka u zadruznijem ku6ama, udavajudi se, ne nosi sobom nikakva 
dijela od zadru2ne imovine, jer bi to bilo proti idei, na kojoj se zadruga 
osniva. Ona istupljujud iz dosadanje i prelazedi u drugu ku6u, prestaje biti 
6lanom prve te s toga ne mo£e imati viSe ni ona prava, koja je prije imala, 
i koja imaju jo§ter one, koje su u zadruzi ostale. To nije samo za ienske^ 
koje se udaju, nego i za muSkarce^ koji se iene izvan zadruge na ulai. Ali 
djevojka, koja udavSi^se izgubi pravo biti 5lanom dosadanje , postajc zato 
dlanom nove zadruge. A ko odmah dobije onoliko koliko je izgubio, o tome 
se ne mo2e ni kazati, da je ht& izgubio. 

U op<5e kod Srba i Hrvata pri udadbi zadruga dade ruho ili popuni 
ono, §to je djevojka imala, i dade troikove za svadbu. Po obidaju miraz ili 



^ 



^) Milidevid 1. c. 154. 

Srayni i Wanderera g. 1864 br. 134 u podlistku. 

^) Programma u Etnog. Slovnika svez. 6. in fine p. 17. 

*\ Milidevid 1. c. 151. PuciiS, Milinovid. 

^) Montenegro p. 78. 

^) Yak. Srpske poslovice p. 86. 

^) Arkiv za Povjest. Jugoslav. VIII. 144 i Od2akov. 



41 

prdija ne samo da sadruga nije du£iia dati , nego je naprotiv obi6aj joB u 
mnogijem zemljama i mjeatimay da mlado£enja nelto za ajevojku plati. Mi 
demo o tome u drugome odsjeku pobliie progovoriti. 

3) iene udate. 

Razumije se , da i one , 5im se za jednoga zadragara udadu ; postanu 
pravijem £lanovima zadruge. Otuda slijem, da moraju imati kao i drugi za- 
dragarske terete i prava. Sto se ienske radnje u zadragama tifie i njezina 

Sodijeljenja u kne2evini Srbiji, Milidevid ovako pripovijeda: nZenama u za- 
ruzi podijeljena su prava i doinosti. One redom rade sve kadevne poslove: 
tako redom sire sir^ t. j, svaka mora jedno Ijeto biti stanara te musti stoku^ 
siriti, sabirati maslo i skomp; a druge, koje kod kude ostanu, moraju rediti. 
Ovo biva ovako : svaka 2ena mora n e d j e 1 j u d a n a od ponedjelnika a intro 
podinjutfi.mijesiti hijeb, kuhati jelo i nositi ga radnicima; gdje se uznanode 
na radu. I za ovu nedjelju dana, dokle koja r e d i , ne ide ona na rad; ako 
je zadruga veda, ako li je zadruga mala^ ona i u poljskom radu pomade ko- 
liko dospije. Od reda se oslobodjava svekrva i novodovedena mldda; 
prva za svagda a druga za eodinu dana, od kako je dovedena, no ovo biva 
i jedno i dmgo u onijem zadrugama, gdje je sloga i Ijubav, a dogadja se u 
nekijem kudama: «vekrva deraju da redi doklegod mo2e, a mladoj^ Stono 
rijedy tredi dan ruke u tijesto (t j. da redi) ; tek ^ovo oboje ne sluii zadrazi 
na diku i tako da se izrazimo; op6e mi§ljenje ne odobrava ovake postupke.'^ 
Pa malo nize^ pokuSavSi da opifie u bp6e velike Senske terete^ produiuje: 
^^ene imaju u svora 2enskom radu mnoga pravila, koja nigdje nijesu napisana, 
nu koja se predavanjem od oca na sina izudavaju i duvaju.** 

„U zadrazi; gdje ima po 5 — 6 a ne rijetko i po 10 iena^ nemaju one 
sve jednak broj djece : neka radja svake godine , neka u tri tek jednom a 
neka i nikako. Sad sve skupa da izradiuju, §to za cijelu ku6u treba^ bilo bi 
nepravo za onu, koja ili nema djece nikako ili jib ima malo. S toga su jim 
ti poslovi ovako podijeljeni: »9vaka 2ena u zadruzi odijeva svoga muia i 
svo]u djecu sama , ali ako je svekar udov y onda uzme i njega da odijeva 
ona, koja svojijeh ima najmanje na odijelu. Tako isto biva i ako koji dje- 
ver — zadrugar — obudovi , onda i njega pa i djecu mu odijeva , koja od 
onijeb snaha, koje svojijeh najmanje imaju na odijelu.^ 

„No sve Sto 2ene izradjuju, izradjuju ga ili od vune ili od teiine — 
kudjelje — zato se vuna , po^to se ostri2e s ovaca , podijeli ili na onoliko 
dijela , koliko je mufikijeh ^lava u kudi , ili na onoliko , koliko svem ima 
duSa u zadruzi, pa se posTije svakoj ieni da onoliko dijelova, koliko ona 
ima na odijelu bilo mufikijeb glava, bilo du§a. Prvo se zove dioba po mu- 
Skima a drugo dioba po deljadima (ili kao fito na mnogo mjesta govore 
po iivini)." 

„Za konoplje ima zadruga opdi jedan konopljak ili dva , koji se , kad 
bude vrijeme, poore plugom opdim kao i drugo oranje^ pa poslije se svakoj 
stranki u kudi^ koju po jedna iena odijeva, odijeli po leja konopljaka; koju 
onda ta ista stranka uskopa i zasije, potom kad konoplje dospije, here, po- 
sjeca^ kiseli, i, poSto se na zadruSnijem kolima prenese kudi^ triji, deifja; 
zumba, prede; kuha, snuje^ t&e itd.*' 

„ Svaka ovaka stranka mora sebi od svojijeh konopljaka i sjeme osta- 
viti y da i do godine ima dim posijati. Ovo je sjeme. sopstvenost dotidne 
stranke , koja ga mo2e drugoj , ako ova ostane oez svoga y i prodati za 
novce *)." 

■) 1. c. 154 i 165. Sravni i UtjeSenovid p. 23. 



42 

I Csajplovics za Slavoniju ka£e , da Sene obavljajn kuharske i ka6ne 
poslove redom i da se ona, preko ove nec^elje u kojoj na nju red pane^ sove 
redufia^) a po Vuku i redara*). Utje8enovi6 ka£e neopredijeljeno i u 
op6e, da u nekijem krajevima 2ene rede^: i to je upravo istina, jer n. p. 
ni u Imotskoj okolici po g. Milinovidu, niti u Dubrovadkoma okru2ju nije 
obi5no to redarenje. 

n Imotskoj okolici u zadruzi £eiia odijeva svoga ma2a i svoju djecu, 
ba§ kako gorje za kne^evinu Srbijn kazasmo , samo ako jedan zadrngar ob- 
udovi ill nije nikako ni o^^enjen, tad ga mora odijevati iena onoga, komu 
je on najbliii po krvi. Ako otac ima o2enjenijeh sinova te ma je iena 
tako onemogla^ aa ga viSe ne odijeva ill da je amrla^ tad ga je duSna Sena 
najstarijega sina odijevati , ali se obi6no ni ostale ne ustein u Aemugod sve- 
kra poslu^iti. Bro<5 (po Linneu : rubia tinctorum)^ koji se u ovoj okolici jako 
upotrebljuje za bojadisanje haljina, svaka 2ena posije i odgoji onoliko^ koliko 
misli da 6e dosta biti za one, koje je duina odijevati. Ali ipak ako joj pre- 
nestane a joS treba^ dade joj drnga od svoga mukti, jer misli^ da bi ao go- 
dine i njoj od njezine driige mogla potreba biti (Milinovid). U Eonavlima 
svaka 2ena odijeva i popravlja odje6a svoga maia i djece , sestra brata , a 
koji nema ni 2ene ni sestre, domadica odredjnje jednu od 2ena ili djevojaka, 
koja 6e to udiniti. U boljijem kudama ve6i je dio odje6e knpovan^ tad se 
^enska radnja ogranifiuje na samo opravljanje i krpljenje (gr. Paci<S). 

Udate 2ene takodjer mogu imati .svoj peculium , premda one , kad Jim 
§to izvanrednoga treba , najvise od mu2a i§tu , i ovaj §to mo2e to joj dade. 
Neke , koje su iz boljijeh kuca doSle , donesu i sa sobom koji novae i koji 
komad zivotinje , to ona ili doma hrani s ostalom stokom ili dade napolice 
kakvoj susjedi ili poznatoj seljanci. 

U Eonavlima je sasvijem rijetko^ da udata Sena otide izvan ku66 na 
dobit kako djevojke^ a iz poboljijeh ku6a to nigda ne biva, jer bi sasma za- 
zorno bilo. Udate se i^ene ovdje bave desto sa gojenjem svilenijeh buba i 
obidno iz toga izvade i li]epa novca. Laneno sjeme^ 8to doma rodi, pripada 
2enama i one ga obi6no za sebe prodaju. 

y) U d o V i c e. 

U PaStrovidima (u Boci Kotorskoj) ako ndovica nema djece, dodju nje- 
zini prijaSni ku6ani ; zaviju je u crno , te je odvedu ka<Si odkle je i doSla, 
sa svijem ruhom, fito je sa sobom donijela, racii toga odmah poslije svadbe, kad 
se donese ruho nevjestino , bnde komad po komad sve izbrojeno pred sve- 
krom 1 svekrvom *). 

U Dubrova£kom okru2ja, a osobito a Eonavaoskom kraju^ udovica ima 
pravo i po smrti mu2evljqi ostati u zadruzi , gdje je dovedena bila^ i to ne- 
gledaju6i jeli se zarodila ili nije. Ali ima pravo i vratiti se u zadrugu, gdje 
se je rodila — ipak to se rijetko dogodi, pa baS da i djece nema, pa da joj 
je i gore u muSevljoj zadruzi, teSko da 6e se doma vratiti. 

A za Lonju u Hrvatskoj u op6e ka2e se : ,,Udove se ovdje ba§ po kr- 
sdanskih propisih za§ti<Suju. Po smrti muievljoj niko joj (udovici) na 2ao 



^) SlavoDien etc. I. 106. Sravni i Vakove srptke pjeeme II. komad 26. (Zidanje 

Skadra) stih 122. 
^) Vuk. ^je^Dik sub redara. 
^) Hauscommunionen p. 34. 
*) Yak. Montenegro etc. 83. 



48 

n^^initi ne smije, t. j. ako je ona od Bvakoga mirna ; ako joj ko 8td iiiini pak 
ga tuii, oStrije se kazni, nego da joj se muz pota2io ^).* 

U Trnovskoj okolici u Bngarskoj a osobito u prostranome selu Leskovcu 
kaie Odiakov, da udovica, ako djece nema, vra<Sa se obi6no doma, ali samo 
ako joj je joS otac 4iv, te od svega imetka mu^evljeva prima ^tvrti dio*); 
inade ostaje u muievljoj kudi. 

I kod Slovaka ndovica, ako djece nema, te se nema 6ema dobru na- 
dati od mu2eylje obitelji, vrati se doma; ako ni doma ne mose biti, ide u 
sloSbu •). 

U selu u SeremoSnu Charkovskoj gubemiji kaie Haxthausen , da kod 
Odnodvoraca udovice ne primaju nikakva dijela , ali sinovi , kderi ili drugi 
srodnici; koji naslijede zemljU; du^ni su je hraniti i sahraniti^). 

e) Djeoa. 

Svakolika djeca, koja se u zadruzi rode, dlanovi su zadruge. I djeca 
imaja sva prava drugijeh zadrugara, i na njih od kad se rode i krste pa 
unaprijedd; Itogod jim treba mora se iz zadru2ni6ke riznice priskrbiti. Druga 
zadrugarska prava razumije se, da ne mogu uiivati dokle ne odrastu. Ali ni 
od radnje nijestl djeca oproStena; u Eonavlima dijete od 4 — 5 godina ye6 
^uva ovce na paSi i du^no je u6initi ne samo §to mu otac i mati , nego Sto 
mu i doma6in i domadica zapoVjedi. A teiko da se smije zanedati kad mu 
i kakav drugi stariji zadrugar §togod naru6i. 

I iz ovoga, §to do sada kazasmo o zadruzi, svak 6e lako uvidjeti mo6i, 
da sirote, koje bez oca ostanu u zadruzi, ne trebaju da se dr^avna vlast '/ia 
njih zauzimlje, sa svijem onijem opreznostima i sredstvima, koja su se tako 
organi6no razvila u rimskome pravu, i koja pod naslovom tutela et cura 
zauzimlju veleva^uo mjesto u sistemi rimskoga obiteljskog prava. A to je 
radi toga, §to se rimska familija osniva na nadelima sasvijem razlidnijem 
nego li slovenska. Radi slidnoga uzroka i germanska Vormundschaft 
treba mnogo vi§e prava nego isti taj odno§aj u slovenskoj zadru^noj familiji 
iziskuje. Misiedi dakle, da nama ne treba osobiti odsjek za skrbnidtvo sirota^ 
ovdje 6emo u kratko progovoriti o tomu, §to bi ina5e onamo spadalo. 

Radi dva glavna uzroka za sirote , koje se nalaze u zadruzi , izliSna je 
svaka briga driavne vlasti. Najprije §to se osobe tide (persona pupiUi) , di- 
jete, ako je i ostalo bez oca, ne mo2e se joa re6i, da je sirota, jer doma6in, 
otac cijele obitelji, je iiv, kog je du2nost skrbiti se za dobro moralno i ma- 
terijalno svijeh dlanova zadruge, a bududi i djeca- 5lanovi zadruge, slijedi da 
i njih mora Stititi i braniti kao svoju rodjenu djecu, ne gledajudi jesu li rodi- 
telji te djece joS iivi ili ne. Sto se pak imanja tide, on od svoga oca (ako 
nije imao Stogod osobine) ne mo2e niSta naslijediti , jer je proti naravi za- 
druge , da se svaki put , kad koji zadrugar umre , zadruini ste2er komada. 
Prirodnije je, da se uzme: kao da je pokojni zadrugar izgubio svoje pravo 
isto kako i onaj, koii istupi iz ove a predje u drugu zadragu, kao n. p. dje- 
vojka kad se uda ili muSkarac, koji domazetom postane. Idealni pak dio, 

') Arkiv za poTJest jugosl. VII. 289. priopduje ModruSi<$. 

*) Lako da je to upliv rimsko • byzantinskoga prava. U ostalom i kod Arbanasa, 
Bugarskijeh ansjeda, iSeoa ako nema djece vraca se o svoj fis i dobije oami 
dio mo^evlje ostaTitine, ali ako ima djece, iive s njima. v. Helferding. Boaoa 
etc. p. 198. 

^ Bo2ena Njemcova. Obrazy ze 2ivota sIovensk^Ho. ^asopia desk. mot. 1859 p. 87. 

*) Studien etc. II. 116. 



44 

koga i sirode isto kao i svaki drugi dlan a zadruzi ima od kad so rodio ili 
od ki^d je u zadrugu primljen bio, pa sve dokle ne istupi ili umre, u ne- 
razdijeljenoj je zajednici sa ostalijem, tako da, kad domadin ili ostali zadra- 
gari obradjuju i nastoje 8a6uvati evoje, tijem najsigurnije i njegovo obdje- 
lavaju i duvaju. Ako ie pak ne§to osobine od ovca naslijedio, najpriBtojnije 
a i najlakSe da i tu skrb domadin sa zadrugarima na se uzme dokle dijete 
do razbora dodje. 

I gradjanski zakonik kneievine Srbije, koji je ina^e, bez obzira na oso- 
bitosti narodnog prava, po zapadno - europskome kalupu skrojen, ipak je pri- 
siljen pripoznati, da je starjelina zadruge naravni tutor maloljetne zaostay&e 
djece *). 

I u Eonavlima, gdje vlada austrijski gradjanski zakonik, rijetko je, da 
se vlast umijega u zadru2ne poslove , a osobito u nasljedstvo i skrbniStvo, 
ako nije zamoljena od koga, komu je stalo do toga. Skrbnidtvo se obidno 
ostavlja dogovoru i odluci zadrugara s domadinom. 

Za Lonju u Hrvatskoj ka^e se, da za djecu pokojnikovu ne same ku- 
iani, nego i bli2nji seljani zgodom se obziru ^). 

U Leskovcu prostranom selu, kao varoS, na blizu Trnova, gdie su se 
ve6 uvukli i tudji obi6aji i neka ua6ela inostranoga prava, ^kad nejako dijete 
ostane za ocem, ako je otae imao brata on ima skrbni^tvo (ktitor), ako je 
imanja, op6ina sve popi§e te njemu preda da upravija i po mogucnosti umno- 
£ava. Ako brat nede, tad opdina dade komu drugomu uglednu i poStenu 
dovjeku upravu imanja, ali je brat svakako du^an, ako je i odijeljen dijete 
braniti, §tititi i zato u svojoj ga ku6i hraniti i nadgledati. Ako brata nije a 
dijete je nejako i siromagko, tad opdina placa neSto kakvoj poStenoj l^eni u 
selu, da sirode odgoji i othrani , dokle poraste da mo2e i samo §togod ste<Si. 
Kad punoljetie nastupa nije ustanovljeno , nego se to po zrelosti pojedine 
osobe sudi. ^enidba i udadba su kao jedan biljeg te zrelosti. 

Pred Sto se ima mladic o2eniti (a tg obicno biva u 18 — 19. godini), 
skrbnik mu preda imanje, ako ga ima pred glavarom i starjeSinam seoski- 
jein : Oni pregledaju radune i ako su dobri potvrde jih , i posao dospije sa 
gozbom , koju momak spravi. Prije je momak bio duSau od toga, §to primi 
nesto u crkvtt dati, ali u noviie vrijeme to se daje u ufiionidku riznicu. 

To je tako u Leskovcu, ali po manjnem selima, koja su udaljena od glav- 
noga grada, a osobito u tako zvanomu Sopskom kraju, u skrbni5tvo se niko 
neprti osim kudana i domacina, a samo ako se kuca istraiila, tad obliinji 
seljani i opdina (Od^akov). 

f) Poslu&iioi. 

Nigdje se bolje ne objavljuje slovensko nadelo jednakosti, sto u odno- 
§aju pos!u£nika u lamilijama, a osobito u zadruznijem, gdje se, barem u spo- 
Ijainosti, skoro nimalo ne odlikuje od ostalijeh zadrugara. Radi toga premda 
bi inade moida prilidnije bilo o posluinicima u kakvomu drugomu odsjeka 
govoriti, mi demo radi pomenute slidnosti to ovdje da udinimo. 

Mi smo goije vidjeli kako se u kne2evini Srbiji gazda desto i sa slugom 
savjetoje i dogovara. 

Za Crnogorca, ka2e Medakovid, kad ima dosta badtine i stoke, pa ne 
mo£e da na sve strane sma2e, onda uzima pristava, koji mu duva stoku 
pomaga rabotati. Male je Crnogoraca, koji dr2e i momka i momicu^). 

*) §§. 519 i 520. 

^ Arkiv sa povjest. jugosl. VII. 282. 

^ 2ivot i obi^aji Crnogoraca p. 17. 



45 

I u krajini Negotinskoj i u Brani^evu posluSnik , koji kod kude radi; 
zove Be pristav *). 

U Imotskoj okolici u seljaSkijem ku6ama slugu oni ne zovu tijem ime- 
nom nego najmjenikom, jer oni ka^u sama gradska gospoda imaju sluga. 
Taj najmjenik je dr2an is to kao i ostali kudanin: on je hranjen, odje- 
ven, obuven kao i zadrugar, on iste radnje radi kao i drugi — ali mu je 
zato i plata malahna; jedva da ima i 20 forinta na godinu. On nigda ne 
zove Bvoje gospodare tijem nazivom^ nego samijem krStenijem imenom kao i 
ostali ku6ani, samo starije zove dundo ili stride a starije Senske tetka^ 
naslov, koji se obidno daje svakomu postarijemu seljaku ili seljakinji od mla- 
djijeh. Sluikinje se zovu najmjenice, ove su dr2ane mutatis mutandis isto 
kao i mu&ki ^ samo ako do udadbe dodje mjeSte plate opremeje, to jest 
dadu joj ruho i ueine pimo veselje na kn6ne troikove isto kao i svakoj 
drugoj djevojci iz zadruge. Ako najmjenik ili najmjenica ostanu vi§e 
godina u toj ku6i te predju godine ^enidbe ill udadbe, oni i ostanu za svedj 
tu kao dlanovi te obitelji, niti i§tu niti primaju platu, te budu i u.starosti 
sahranjeni sve do smrti kao i ostali zadrugari (Milinovi6). 

Na dalmatinskom ostrvu Eorduli sluga se zove junak a sluSkinja 
dj evojka. 

U Konavlima o slngama moiemo isto kazati, Sto je kazano i za Imot- 
sku okolicu, samo §to se ovdje sluga obidno zove momak. Eako ve6 gore 
napomenusmo^ u Konavlima ima prilidan broj nezakonite djece (Eonavljani 
ih zovu mulad, tudje dijete, tudji ili eufemistidno kraljeva djeca^ 
jer gradski porodni^ki zavod sve do 10. godine pla6a ne§to za odgojenje te 
djece), koja netom se rode, budu poslana iz grada na selo, da se tamo od- 
goje. Ova djeca budu othranjena isto kao i ostala, pa i kad veliki postanu, 
oni se drie a dr^e jib 1 kudani u sve i posve kao 6lanove ku6ne. Samo 
ako zadruga dodje do diobe nemaju dijela, nego se pridruie jednoj od no- 
vijeh obitelji, koje iz dosadanje proizidju. Ovi tudji akoina more podju, 
potpoma2u po mogudnosti kudu, u kojoj su se odgojili, kao i drugi zadru- 
gari — a mnogi kad ne<5e viSe da ide glavom po svijetu, vrati se opet u 
stari zavi6aj kao u sebe doma i obidno je radostno primljen. Cesto se do- 
godi, da se tomu tudjemu dopusti i oSeniti u zadruzi i tijem padnu po 
sebi i dosadanje male razlike medju njime i ostalijem pravijem zadrugarima. 

U samom gradu Dubrovniku sa^uvao se je u nektjem kudama i do 
nafiega vremena karakteristidan odnoSaj sluSkmja (i ovdje jih nezovu nigda 
ovako nego djevojke) prema ku<Si, u kojoj sluie i koji je za vrijeme re- 
publike mnogi obidniji bio. Mi demo samo prepisati to, Sto je Vuk u svome 
rjefiniku o tome zabilje^io sa svijem obredima i podrobnostima pri takozva- 
noj spravi, tamo opisanijem, jer nam se dini, da ni ove nijesu bez neke 
zanimivosti. Vuk kaSe: „'«Ove djevojke nijesu imale viSe plate do po tri 
Dubrovafika dukata (koje u danaSnjem novcima nije iznosilo punijeh pet 
cvancik&) na godinu, ali je gospodja bila daina poslije nekoliko godina svaku 
spraviti, i kad bi koia u slu^ou po§la, svagda joj se kazalo do koliko 
6e je godina spraviti , ah prije 10 — 12 godina nije to bivalo nikad , a koje 
su vrlo mlade u slu2bu polazile, one su se spravljale tek i poslije 15 godina. 
Ako bi djevojka, koja makar jedan dan prije odredjenoga roka za spravu 
gospodju svoju ostavila ili bi je gospodja za Kakovu veliku krivicu otjerala, 
nije imala pravo niSta vide tra2iti do pomenuta tri dukata na godinu, i go- 
spodja je joS imala vlast svudi s nje svoje haljine, a dati joj njezine, koje 
8u u po£etkn, kad bi koja do§la, svagda ostavljane. Ni ona odredjena tri 

•) Rje^nik sub voce Pristav, 



46 

dukata na godinu nijesu djevojkama prije sprave davana , a ako bi djevojci 
ko poklonio Sto u novcu, ona nije smjela 3ebi za ono niSta kupiti^ nego je 
novce davala gospodji, da joj ostavi do sprave, a ona je i§la samo u onijem 
haljinama; §to joj da gospodja. Sprava je svagda bivala u subotu, a u 6etVT- 
tak bi gospodja poslala s p r a v 1 j e n i c u (djevojku , koja je spravlja) svo| 
Bvojoj rodbini i prijateljicama i drugaricama ^ te bi ih pozvala na spravu. 
Doila pozvana gospodja ili ne doila, valjalo je- po svojoj sluzi da poSalje na 
tanjiru ili na kakvome ve6emu sudu najmanje jednu rorintu u srebrU; pored 
koje se metne i naranda ili barem jabuka, a sad Sto i po marama, bijelijeh 
konaca, platna i &to za haljinu. Stvari ove slale su se u subota ispred 

Jodne i dobro je gospodja pazila, §ta od koje zvanice dolazi, jer je valjaio, 
a joj ona ono sve vrati kad ona stane djevojku spravljati. I od kude dje- 
voja&ke makar kako da je siromaSna, valjalo je, da joj se po§alje na spravix 
barem jedan ili dva ko§a, granama od masline lijepo iskidene, s razli5- 
nijem darovima, n. p. pantljikama, maramama; platnoni; koladima, prSutama, 
kad sto i 2ivijem jagnjetom. KoSeve one nosile su po dvije lijepo obufiene 
djevojke; pred njima je i§ao jedan muSkarac udaraju6i u lijericu ili u 
mijeSnice; a za njima djevojacki najbliii rod. S ovijem kosevima udaralo se 
preko pijace, bag ako im pravi pat onuda nebi ni bio, i to izpred podne kad 
je najvi§e Ijudi na pijaci; ako je sprava a predgradju, ovi &to idu s ko§e- 
vima metali su iz pu&ke kad dodju pred ku6u. Ead su zvanice dolazile a 
ku6u, najprije su se pozdravljale s gospodjom^ pa su tad spravljenici desti- 
tale spravu^ zahvaljuju6i Bogu §to je ona dodekala taj sretni i veseli dan 
(koji je ondje bio gotovo ve6i od udaje). Sto je god ko donosio na spravu 
kao i djevojacku platu i onO; §to joj je ko kad poklonio^ te je dala gospodji 
na ostavu, i Sto joj je gospodja onda poklanjala, poredjalo bi se po stolovima, 
1 kad bi zvanice dolazile^ pokazivala bi im gospodjina kdi ili sestra ili kakva 
prijateljica govoredi n. p. „ovo joj je do§lo iz njezina doma, ovo joj je plata, 
ovo su joj darovi, ovo joj je darovala gospodja^ ovo njezina sestra itd.** Na 
gdjekoijem spravama metala se na sto glava od voska te se u nju novci 2a- 
badali. Slugama i slu&kinjama^ §to darove donose, davalo se §to da piju, 
n. p. muskarcima rozolije a 2enskinju limunade i Itogod slatko da zsloiey 
pa su onda i§li u drugu sobu^ gdje se sviraio i igralo i poigravSi malo islo 
je svako svoijem putem, a zvanice su se dastile 1 kafom. Poslije podne kad 
se ve6 mislilo; da su darovi sa sviju strana prispjeli, dozvali bi spravljenicu 
iz druge sobe, pa bi jedan za to odredjeni 5ovjek pred gospodjom od doma 
i pred zvanicama izbrojio sve novce i ostale stvari i kazao bi spravljenici, 
da je to njezino^ onda bi ona klekla pred gospodju; koja 1e sjedila na sto- 
lid; i molila bi je za opro§tenje i za blagoslov, i ona bi blagoslovila i po- 
kropila vodicom i nju i novce i sve stvari ; potom bi djevojka ustala i po- 
Ijubivsi u ruku i svoju gospodju i ostale sve otisla opet u drugu sobu, gdje 
se igra, i s tijem je sprava ved svrSena^ samo bi mlade2 ostala jod da se 
proveseli. Oni, §to su dosli s kosevima od djevoja6ke ku6e, ostali bi te no6iIi 
i spravljenica je bila du^na kupiti im za jelo kakvoga smoka^ n. p. ribe ili 
mesa, a ostalo se davalo iz kuce. Ead bi bilo u nedjelju u jutro, oni bi se 
vratili opet onako kao i §to su dosli. Na ovijem spravama ka£u, da se je 
moglo skupiti za djevojku od 150 do 200 forinti u novcu osim ostalijeh 
stvari. Spravljenica poslije sprave mogla je i6i u sluzbu kome joj je volja, 
a mogla se je pogoditi, da slu^i u napredak ondje, gdje je i bila, a gdjekoje su 
ostajale te slu^ile opet na spravu, ali se do ove nije slu2ilo dugo kao do 
prve nego najvise 5 — 6 godina, a pored toga imala je i plate po 10 — 15 fo- 
rinti na godinu, ali od toga valjalo je, da se i odijeva. Ovako su na spravu 
najvise sTu2ile kmetice kod vlastele, ali su sluiile i druge djevojke kako kod 



41 

vlastele tako i kcd pufiana. Ovdje su kad &to i momci aluiiK na fifMravu, ali 
oni nijesu *6i!iolfk6 dobijali koliko djevojke, nego bu im samo dCivafi lijepe 
haljine i blagoslov. I zanatlije sn sprayija:!! svoje Segrte, kojimn su osim 
novijeh ha^ina i blagoslora aavali i sar aktt od BVoga isanata/ Mi moramo 
samo primjetiti, da i ako su mufiki jo§ matije na spravi primal! osim toga 
bila je, kao drd^nost gospodareva y ako je momak to ielio , da ga sprayi n a 
m o r 6 , a to je osim Sto bi. mu dao sve mornarsko odijelo sa Mndukotn i po- 
steljom^ da mu nadje i brod, s kojijem 6e izi6i na dvor. 

U Bugarskoj u Trnovskoj okolici nije rijetko, da a familiji, gdje neima 
ienske djece, uzma u kucu siromaSku djeyojku. Toj djeyojci niti se daya 
plata niti se dril^i kao kakya sluSkinja , nego kao kudno deljade , te joj se 
dade pr6ija kad se uda isto kano i domadoj k6eri. Taka djeyojka zoye se 
hranjenica. Ako ima drugijeh sluSkinja u ku<Si one su sy^olike pod 
njezinom uprayom. 

U Rusiji, ka2e Haxthausen, sluga u plemidkoj kuii, koji njegmje eo- 
spodareya sinka, miluje ga yi§e nego sam oiac; on je dr2an skoro kao dlan 
familije i ne zoye se sluga nego AflAbKa ^). 



2, Obitelj u uzem smislUj Hi muz i zena i njihova djeca. 

Goyjek bez 2ene glaya bez tijela, a Sena bez Soyjeka tijelo bez glaye. 
MejiOB«Ki» 6e3 HceH& hahb onajiou'B. b. 
XojioCTOH — nojiqeJioBSKa, r. 

^MepTi» a sKCHa i&vixh Bora npHdHaqena. mr. ^ 

imierd i iona od boga przeznaczona. p. 
4oM'b KyoH KpbiTbiu, Ka*TaHT> iiiHTbiH, a Hceny He noqaryio. r. 
Pierwsza iona od boga^ druga od ludzi, trzecia od diabta. p. ^) 
U kojima se Ijetim mo2e sablja pasati u onim i Seniti. 
Zeni sina kad hodeS a kder udaj kad mo2efi. ^) 
}KeHH cbiHa KOJH xo^'B, KOJiH MOTKcmb 4aBau 4om». mr. 
Oien syna kiedy zechcesZ; a wydaj c6rk^ kiedy moiesz. p. 
02efi syna kdy cbceS, a ydej dceru kdy mftieS. 6. 
Mlada iena u stara muSa obdan 2ena obno6 udoyica. ^) 
U starca mlada 2ena bijeda gotoya. 
Mo^o4Hua y ciapHKa — hh A'BBKa, hh 6atfa, hh B40Ba. r. 
Od znana zelja glaya ne boli. ^) 



^) Studien etc. ni. 145. Sravoi i Heimoy Slovar tub yoce 4a4bKa. 

') Nozse e magittrato, dal Cielo h destinato. — Les manages se font en Ciel, et 
se consomment en la teire. 

') La prima k moglie, la seconda compagnia, la terza eresia. — The first unfe is 
matrimony; the second, company; the third, heresy. 

^) Casa el hijo quando quisieres, y la hya qoando podierea. — Many your son, 
when yoQ will, but your daughter when yon can. 

*) Uxor seni sponso regina. — Adoicoiva y*P ^ifCma. viQ|Af ^) y^« 
*) Marito e moglie della tua villa^ compari e comari lontan le cento miglia. — - £1 
hijo de tu vezina, quftaie el moco y cftsaio con to hija. — Qui loin se va 
marier sera tronipd on vent tromper. — Kaufe deines Nachbars Kind: tfnd freie 
deines Nachbars Kind. 



48 



^OTb 3a JILICK7 (CTapHKa), 4a 6.IH3KO. r. 

ionu sej ber ze suBodstva a km6trow proS sej zdaloka. gl. 

.0 hoie da Be 2eni, sebi ravnu neka tra2i. ^) 

loD^ obieraj stanu r6wnego, chcesz-li gomonu ujsd ustavnego. p. 
XyAo MjHcy tomj, y Koroparo Mcena do^buiaa bTi 40My. r. 
Nerovna spi'eS nerado spolu tahne. 6. 
Ko se za novce £em taj se udaje. ") 
KoH-To CA HccHe 3a napA toh ca npo4aBa. b.' 
Bi Konuaxx hc csho, bi npHAaHOMi* ue 4eHbrH r. 
Bojn>nioe npH4aHoe wyn^a He CA'Baaexx. r. 
Uzeo vraga radi blaga, vrag OBtao, blago propalo. 
Pi'lnes B sebou, chce§-li iiva b^ti se mnou. S. 
Od oca sermija a od boga 2ena. ^) 
npocBaiaHafl; mo npo4aHafl. 06pyqeHafl, qro no4ap6Haa. *) 
SacBaiaHa, ^to 3anpo4aHa. IlponHTk — npo4aHk. 
(Jigovi prosci onoga djevojka. 
Ciji je Dr2i konj toga je i djevojka. 
Duga Tjera pasja yjera. 
Ci Be^cpa 4%BKa, co nojiynouH MOjio4Ka, a no qaps xosaiouiKa. r. 

PoAHTCwiH 6epcrjiH 4oqb 40 B-BHua, a Myxcb AOATKeHi* 6epeqb ee 40 KOHqa. r. 

r4* My;K'b lawx h >KCHa. r. *) 

IIo MjTKt pa6a, a no pa6« xojioni. r. •) 

Kpacnk nasa nepbCMX, a Mcena My^ceMX. r. ') 

Svaka iena Bvojijem muiem prikladna. 

JKcHOK) 4o6poK) H MyHCT» qecTeHX. r. •) 

MyHCT* MCCH-B OTCUl, MCGHa My}Ky BtHcm. r. •) 

}KcHa MyjKy njiacrbipb, a oht ch nacxbipb. r. *•) 

MyMcx Bi> 40My r-iaBOK), a }KeHa 4yni0K). r. 

Ilonx nogrx, a nona4bff d^iHHbi neq^ri*. r. 

Co mu2i vza6no (draho) to bud! ienh svato. 6. 

3HaH HccHa CBoe KpHBo epcTCHo! r. 

BojiH H 4o6py jKcny noptHTb. r. 

no4yMaK) ex no4yniKOK), a nocjis cnpomycb ex >KeHyniKOK). r. **) 

.Ik)6h HCCHy KaKx 4yniy, a rpflCH Kanx rpyniy. (6eH KaKX niy6y.) r. **) 



') Ttjv xaia caurbv eXa. — Aequalem uzorem quaere. — Abbi donna di te mi- 

nore, se vuoi esser signore. 
') Intolerabilius nihil est quam foemina dives (Juv.). — Dota no arichisse casa. 
^) Domus et divitiae dantur a parentibus: a domino aatem proprie uxor prudeiis. 

(Salom.) 
^) Hija desposada, bija enagenada. — 

Ist der Finger beringet 
So ist die Jungfrau bedinget. 
^) Ubi tu Cajus ibi ego Caja. — Femme frankc est anoblie par son mari. 
^) Ritters Weib bat Bitters Recht. 
'') Des Mannes Ehre ist der Frauen £hre. 
^) Der Weiber Schande ist aach der M&nner Schande. 
*) Der Mann ist ein Haupt des Weibes. 
^^) Senza il pastore non va la pecora. 
^^) Primo crede mulieris consilio, secundo noli. 
'^) Donne, asini e noci vogliono le mani atroci. — Buon cayallo e mal cavallo 

yaol sprone; buona femminai e mala femmina vuol bastone. 



49 

KoHH He 6iH, cjiyrti He np^KJtHHafi, ^hhkbi hc 4P^3HH, kojh xo^x motf-L 

cTaTKOBajtH. mr. 
HCeea MyTra He dbSrB, a no^x cboS Hpaex BeA^Ti.. r. 
Bt cxapbi roAbi 6BiBajio, wyMCB hcchj 6HBaji'B, a lefiepb JKena MjHca tfbgrx. r. 
B-BAa To5s Bojie, kojih Te6e KopoBa Kojie. mr. 
Biada tomu domowi; gdzie krowa doboda wolowi. p. 
HCeny Cb MywceMx HCKOMy cy4HTb KpoMS Bora. r. 
MtiS je da te6e a iena da 6ava. ') 

U kojem braku ^moje i tvoje« vlada, nije tu dobra nikada. *) 
Ead 86 jedanpnt vjenda nemoSe se razrjeii6ati. 
Lako 86 o^eniti, all 8e mudno raieniti. 
}KeHHTb6a ecib, a po3MceHHTb6bi Htrx. r. 
H{eHa He rycjiH, nonrpaBx na CT-BHKy He noBtcnnib. r. 
Ga2 8i mnjo wozel, ga derbis mnjo mSl daii jo tebtg libo abo Hto. dl. ^) 
Smrt' jedno rozvAie, kdo s kym si 8v6t zavaie. 6. *) 

Zenidba bez djece onako je kano i dan bez aunea. ^) 

ManielstYO bez d^ti, den bez sluneSka. 6. 

HChb^mx He po4HTewiH, y^ipeMX ne jiioah. r. 

NcjjeQ zploditi, ale tak6 voditi. 6. ^) 

yM£4% mta po4HTb, yMBfi H say^HTb. r. 

KopMH cbiaa 40 nopbi; apH4eti> nopa, cbihi Te6H noKopMHTi. r. 

KaK'b Bori* 40 jiH)4eH, taKi. oxem 40 4'BTeM. r. 

Po4HTe4bCKoe 6«sarocjioBeHie na 6043 ne TOHeT'b bx oth'B ue ropiiTX. 

Mala djeca mala briga, velika djeca velika briga. '') 

CbiBii — 40MaiQHiM rocTb, a 404b b'b jlk)4H 000467%. r. *) 

Po ecu 86 poznaje sin^ a po materi k<Si. 

Cim milejsi ayn, tim yet^i metlu viii. £. ') 

Koro Aio6jiH) Toro h dbio» r. 

L4pe jeftt aby dety plakaly^ ndt otcov6. d. ^") 

4'BTeH HaKaabiBau CTbuoMi, a ne rpo30K) h duqeMi. r. ^^) 

KooiH xcHBbi po4HTejiM, TO Hxtb HoquTau, KOJIH yMpyTi, nOMHHaH. r. 

HtT'bi TBKoro 4py}KKa4 qio 6aTiouiKa. r. 



^ L' omo porta in casa e la dona conserva. — G-Ii uomini fanno la roba, e le 
donne la consdrvano. 

^ Mari et femme sont commano en tons biens — Mann und Weib haben kein ge- 

zweites Gut zvl ihrem Leib. 
^ Haet du micli genommen so, musst du mich behalten. 
^) Le mogli si tolgono a vita non a prova. 
^) Matrimonium sine prole est quasi mundus sine sole. 
^) Der Vater mass die Kinder Ziehen, bis sie sich selbst erkennen. 
'') Figliuoli piccoli, fastidii piccoli; figliuoli grandi, fastidii grandi. — Kleine Rir. 

der kleine Sorgen , grosse Kinder grosse Sorgen. — When children are little, 

they make their parents heads ach; and when they grow np, they make 

their hearts ach. 
®) Die Tochter sind wie fahrende Habe. 

*) Qui parcit virgae odit filium suum . . . virga atque correptio tribuit sapientiam 
(Salom.). — Chi ben ama ben castiga. — Qui aime bien, chatie bien. — Fillo 
abborido nanca tebe bom castigo. 

^) Es i8t besser dMSs das Kind weine als der Vater. 

^^) Pudore et liberalitate liberos retinere satins esse credo quam metu (Terentiiis)« 

4 



50 

B&da t^mu domovi, kde t6la rozkazuje volovi. s6. 

Cxapx daxbKa, y6H^'L 6hi ero, a jMepx 6aTtKa, KynHjii. 6hi ero. r. 

Jeden ojciec dziesi^d syn6w wychowa, a dzieai^d 8yn6w jednego ojca 

iywid niemogij. p. ') 
Co matka, to matka. ^) 
Beai) MaTKH nq^jiKEi, aponamia astkh. r. 
Zona m^iowi mo^e si^ urodzid, a matka jui nie. p. 
Chuda matka spifie sedm deti wychowa nei sedmero d^ti jednu matka 

vyiivi. 6. 
Bolje je 8 muzem od gumna do gumna, nego od sina do siaa. 
Zly prut macocha. 6. 
Ma6eha zla u<ieha. 

Bx ji-Bcy Me4B'B4t, a bt* 40My Ma^Hxn. r. 
Hranitelj kao i roditelj. ') 
He noAaeaH aa Bopora, kojih cboh CHpoTa. r. 

a) Stupanje u ienidbena svezn. 
cc. Pojam 2enidbi. 

§to je 2enidba svakomu je poznato, a ipak koliko je teSko defimciju o 
ienidbi dati, moi^emo vidjeti u mnoiini razlika, koje se nalaze u literatttri 
ove nau6ne struke. A to nije £iido^ ^enidbom se bavljahu i bogoslovci i filo- 
sofi i pravnici i dr£avnici i narodni ekonomi, pak se razumije, da ju je svaki 
i definjiyao glayno sa svoga glediSta. Ali i Ijndi; koji pripadaju toj lU onoj 
struci od gorenavedenijeb; nijesu svi istoga mnijenja a definiciji i to po &koli 
ili sekti kojoj pripadaju, a k tomu se pridrusl^uje manje ili vi&e i subjektivno 
mnijenje pojedinca, tako, da skoro nigdje drugoydje u privatnom pravu nije 
primjerenija ona stara poslovica: quot homines tot sententiae, kako uprav 
ovdje *). I sami noviji zakonodavci ne dine tome iznimke ^). Mi nijesmo po- 
zvani umno^ayati taj chaos definicija kakyom noyom, nego samo opisati ito 
narod o tome misli. Ali'narod, kako je poznato, nije nau5an abstraktnijem 
definicijama syoje misli o toj ili onoj styari, o tomu ili onomu odnoSaju H- 
yota izra^ayati; nego jih on izraiuje na syoj nadin: ili uzgredno a syojijem 
umnijem proizyodima, ili samijem djelom. Mi mislimo dakle, da kad se po- 
trudimo sakupiti nekoliko materijala te yrste, to jest obi6aja, koje naroa u 
rijedi i u dijelu zgodom 2enidbe opslu2uje, da demo tijem i najbolju defini- 
ciju narodnoj misli o ienidbi dati. Umni 6e ditatelj iz toga najbolje modi 
razabrati, da narod ne 6ini poput yedine u6enijeh Ijudi, koji 2enidbu smatraju 
skoro iskljuSiyo, ili sa religioznog; ili sa moralnog, ili sa ekonomidkog, ili 
sa driaynog ili sa praynidkog gledi§ta — nego 6e yidjeti da u 2enidbi pri- 



^) £in Vater kann eher zehn Kinder ernahren, als zehn Kinder einen Vater. 

^ Le mamme son mamme — e le matrigne son cagne. 

^) Natritara passa natnra. 

^) Sravnin. p. Modestin. 1. 1. Dig. de ritu nupt. XXII. 2; § 1. Instit I. 9; 
Arndts, Pandekten § 393 ; Catechism, roman. P. II. c. 8. p. 3 ; Richter, Kirchen- 
recht V. Aufl. 566; Pachmann, Kirchenrecht II. § 249; Kant, Rechtslehre § 26. 
Hegel, Phil, des Rechtes § 161 ; Ahrens, Recbtsphilosophie I. 575. 

^) Gledaj n. p. Austr. grad. zakonik § 44 ; AUg. Gesetzbuch fiir die preuss. Staa- 
ten II. Theil I. tit. § 1., 2. i druge. 

Najpametnije u^iniSe oni zakonodavci koji, kao n. p. francuski i badeoski 
ixostaviSe svaku definicgu o iSeuidbi. 



51 

poznaje on smijefiane svekolike te elemente, razumije se, neke n manjoj a 
neke u vedoj mjeri. Vjerni naSoj zada6i mi cemo^ kako i u prvom odsjeka 
OYOga Bpisa, donositi gola fakta koja ovamo spadaju, kako jih bademo na§li 
u izvorima koji nam do sada do rake dodjofie, i to uzdriavajudi se, §to 
bude yi§e mogu6e^ od svoje komentacije i podugog Bravnjivanja. Ako to gdje 
i udinimo u5init 6emo u kratko i kao mimogred. U OYome odsjeku duini 
smo OBobito zamoliti ditatelja da nam ne zamjeri, ako nadje da Brno Stogod 
naveli §to mo2e biti ovamo nebi ni spadalo : mi smo to ve6 u naprijed a uvodu 
opravdali; ali ovdje i to dolazi, da je u ovome odBJeku materija take naravi, 
da joj na mnogo mjesta nije moguce todno granice opredijeliti i a tudje po- 
Ije ne zaiSi. 

Premda se ienidbeni obi^ji i obredi sIoveuBkijeh plemena, pa Sivljela 
ona na obalama i OBtrvima jadranBkoga ill crnoga, hvalinskoga ili bijeloga 
mora, na mimom okeanu ili na amerikanBkoj obali, granidili oni sa Nijem- 
cima ili b Talijancima, Ba Magjarima ili Ba Turcima, Ba Cudima ili Ba Tata- 
rima, Ba Kinezima ili sa PerBiiancima, Bkoro na jednakoj glavnoj miBli OBni- 
vaju: a dto bo razlike a pojedinostima ti^e^ ako pogledamo na ogromni pro- 
Btor koji zauzimlju, na geografidke^ klimati6ne i drage razlike zemalja a 
kojijem ^ive, na upliv tudjijeh elemenata s kojijem bu n doticaju, na6i cemo 
da je to Ba Bvijem naravno, i da je trebalo da se porodi i nemalo razlidnosti: 
razii6noBti koje potpuno odgovaraju provincijalizmom i narjedjem u jeziku. 
Da bi dakle te provincijallzme^ koje je OBobito va£no poznati, to6nije opisali, 
mi 6emo opisati obidaje i obrede o Bvakoj zemlji, predjelu ili mjoBtu, za 
koje izvore imamo, posebice , pa ba§ ako 6emo na taj nadin i usilovani biti, 
doBto jedan iBti obifiaj ili obred na yiSe mjesta napomenuti. 

Ima mnogo obreda i obi5aja koji u izvorima koji nam do ruku dodjose^ 
nijesu opisani nego za ciglu jediiu okolicu ili mjesto, tako da bi dovjek mo- 
gao misliti, da bu oni same neka osobina doti6noga mjesta ili predjela — 
premda se iz istovjetnosti, sli^nosti ili kakvoga drugoga znaka i svojstva dru- 
gijeh obidaja na drugorae mjestu jasno vidi, da se u istom ili sli^nom obliku 
ti obredi i obidaji, §to se dine osobine, jamadno i na tome drugome mjestu 
nalaze. Ali i u tijem slucajevima, vjerni naserau pravcU; mi ne hotjesmo diniti 
nikakva konjektumog popunjenja bez izvomog dokaza, nego se zadovoljismo 
navesti same ono sto 2ivijem ill nirtvijem izvomikom mogosmo posvjedo5iti. 
Isto to valja nam kazati i za plemena i krajine u op6e. U ovome spisu, ima 
mnogo plemena^ krajeva i mjesta za koje je neki odnoSaj opSirno opisan : ima 
drugijeh pak, za koje je samo neSto male napomenuto , a najyige jih je o 
kojijem ni rijecce ne zapisasmo. A zaSto je to uprav tako? Kadi prostoga 
uzroka §to nam za neko pleme, kraj i mjesto bijaSe dovoljno opSirnijen izvora 
na ruci, za neke sasma malo, a za ostale nimalo. Taj sam nedostatak, mo2e 
«bitiy da 6e druge potaknuti na autentidno popunjenje dosadanjijeh opisanja, 
koja pak tako popiinjena mogu tek sluiiti ljep§om gradjom tomu^ koji pred- 
uzme potpunije sastaviti djelo ovomu slidno. 

Kako u Bvijeh drugijeh naroda, tako i kod slovenskijeh, pozitivni vje- 
rozakon je mnogo upliva imao na preinadenje ili uniitenje starijeh £enidbe- 
nijeh obi&ija i obreda. Bududi da sloven&ki narodi pripadaju raznijem vje- 
ram tako je naravno , da je taj upliv udario po razlici vjere i razlidnijem 
pravcem. Ta razlika morala se dakako o6utiti i u glavnoj misli o 2enidbi. 
Dogmatika pravoslavne, katolifike, evangeli6ke i turske vjere, kojijem u opce 
slovenski narodi pripadaju, pa i 6lanci koji se na 2enidbu odnose, Bvakome 
BU poznati: mi o tome dakle ne demo ni rije£i progovoriti. Ali ako progo- 
vorimo koju, §to o tome misle nekoje sekte koje se odaledide od pravoslavne 



52 

Crkve u Rusifi i koje nijesu barem, kod naa nai jugu mnogo poznate, miaKmo 
da ne&d saerijem izligno biti. 

Ihuiafinji Raskolnici i Jeretici, koji su prvobitno pripadali skoro svi- 
kolici pravoslavDo-ietodnoj Crkvi, iive samo n Rusiji : a i oni eto se nalaze 
a maloj Aziji, u Turskoj, u Austriji i u Prusiji i8eli§e ae iz Rasije, neki u 
prvoj a' neki a dragoj polorini pro^astoga vijeka. Oni, kako su danas, mogu 
ae najbdjie na slifededi nadin raadtjeliti : 

A. Kazkolnici (PacK()^ii=cix^^l**0 
a% CTapoo6pH4qbi. ') 

a) nanoBiiBi (ovi se opet razdjeljujn od prtiike na 10 sekta.) 
^) 6c3nonoBUbi (u bezpopovaca ima mnogo vihe sekta i jama6no 
nimalo manje od 200). 
B; Jeretici (EpeTHKX==:aTpeaiq). 

a. /XyxoBHbie. ^) 

a) Mo^oKRHbi ili ,ayxoRHbie xpucriaHe. Ima jih okolo 10 sekta. 

^) Cy^OTHHKH ili »cH40BCTByK)mie. Ovijeh je dvije glayne sekte ; prva 
je jod nedto saduvala u sebiHriSdanskoga znadaja^ a druga se 
skoro sasvijem ujednadila sa pravijem iidovima. 

y) 4yxo6opm>i (Nema sekta. Oni se mogu di^ati kao prijelaz ka 
slijededem odijelu). 

b. BoxcbH ili EoHCbH wIioah. ') 

a) XjibiCTbi (koliko je p^irokija [Kopa6wib] toliko i sekta.) 
P) CKonqbi (oni pripadaju jednoj sekti [corjacie] ali imaju dvije 
§kole [TOJiKi>=siDterpretatio]). 

Staroobrjadci. Dogma o 2enidbi i crkveni obred u Popovaca (nji- 
hov je glavni to Ik, na zemlji je Crkva i svedenstvo), skoro su isti kao u 
pravoslavnijeh Rusa. Neke sekte popovaca imaju svoje sve6enstvo, a druge 
nemaju,, nego se moraju zadovoljiti sa raspopljenicima ili otpadnicima pravo- 
slavnog svecJenstva — toga radi Cesto se dogodi, da neka sela ili cijeli pre- 
djeli i nemaju nikakova svecenika. Za taj sludaj dakle dr£e da je zenidba 
zakljudena s roditeljskijera blagoslovom, pri kojemu otac prodita moHtvu koju 
bi ina6e djak u crkvi pro6itao. 

U bespopovaca je sasvijem drukCije. Oni priznaju Crkvu na zem- 
lji ali nikako nedadu da na zemlji ima jos pravoga svedenstva. Sto se vje- 
rovanja o Senidbi ti£e oni se razdjeljuju na dva glavna tolka: Jedni kazu: 
Tajnaje ienidbe roditeljski blagoslov i puteni saobracaj zeta i 
nevjeste. Sljedbenici ovoga tolka razdjeljuju se opet na dvoje; od koji- 
jeh jedni od prilike ovako umuju: nemajuci mi na zemlji svedenstva a bu- 
duci da uprav u svecensk'»m blagoslovu stoji tajna ienidbe, mi svi koji smo 
o^enjeni ne J^ivimo u pravoj zenidbenoj svezi nego u bludnosti, toga radi 
dr^^e sami sebe bludnicim a 2ene svoje bludnicama. Ipak je to u pravnom 

') Bezpopovaca je najviSe u gubernijam koje le^e sjeverno od Moskva , a popovci 
se glavno nalaze u ju2nijem od Moskve. 

') Glavna su sjediita duhovnijeh u Tambovskoj, Saratovskoj i Samarskoj gu- 
berniji, na Dona i na Ravkazu. 

^) Hlysta ima najviie u anutvadnjijem gubernijama t. j. u onijem koje opkraivju 
moSkoYska. 

Vrijedno je primjedbe da su svi sektanti Velikorasi a da jih u Malonzsa i 
Bjelomsa nema. Po tomu ako se je koji inoplemenik pridmiio nekoj sekti on 
je tijem odmah postao Velikorusom. Ima primjera da Poljaoi pa i Nijemci, 6adi, 
2idi netom se pridmSiSe ka kojoj mu drago sekti lajem ujedno i postaSe pra- 
vijem VelikoranoMi. Sravni C6opHHKl Keljsjeva lU. 206 — 207. 



53 

odnoiaju 8ve jedno, jer on drii sebe u ku6i gospodarom a 2enu svoju gospo- 
daricom kao i Rus driavne Crkve i djeea su zakonita. Dniga stranka toga 
istoga tolka mnogo je dosljednija od prve: oni iinaju6i iste te razloge nece 
da 86 iene, jer ka^u: grijeh je u Undnosti ^^iyljeti. Ali posljedica te dosljed* 
noati, gora je nego nedoayednost prvijeh, jer ova stranka opet kaie: Ja sam 
slab coYJeky i nikako ne mogn da odolim prirodnome nagonu^ taj dakle na- 
gon moram namiriti gdjegod mi zapane. Iz toga slijedi naravno da neudava- 
jaci se djevojke, zatrudne izvan kace a u svojoj Be ku6i porode, i dj«ca ostaju 
dlanoyima te ku6e, i moil^e se kazati, da ovdje ^enska strana produ^uje bto- 
jom djecom familiju u o6inoj kadi, mjeSte da bi to kako svuda muSke glave 
dinile. Mi ni ovdje cudoredni glas stidljivosti nije se mogao agusiti^ jer i oni 
drie za ^ramotu da i^enska neudata rodi. Toga radi da bi pokrili sramota, 
dogadja se desto u ovoj sekti djedije ubojstvo. 

jbuhoyni. Ovi nikako ne dr^e ^enidbu religioznom ti^nom. Tako u 
njih ne moie biti ni govora o tomu nego o valjanostl ^enidbe, kojoj su po 
njihovu uvjerenju essentialia : roditeljski blagoslov i svjedo^nstvo jednorjerne 
opiine. 

I blagoslov i vjemdanje bivazajedno u Co6paHiH (auvttY<>^ "=*=: to fito Crkva 
Q pravo8lavni|eh i u Katolika) pred j^dnovjernum op6inom; a vjen6anje sa- 
Btoji tt tomn, dto nadelnik op6ine pita javno vjerenike, priznajn li se kao mu£ 
i iena. Po§to su odgovorili da priznaju, ienidba je gotoya. 

Boiiji Ijudi 6to se ^nidbe tide imaju to negativno na^elo: Hexce- 

HATblH HOTKeHHCby HCeUUTblH paaHCBHHCb ; a eCJIH Heab3fl, >KliBH Cb 3KeHOi0 KaKi ci» 

c*>ecTpoio (a Skopaca iioccCTptc). ^) Oni se dakle il^ene samo da bi imali 
i^enn koja bi kudom uprayljaia, a yjen5ayaju se u Crkvi samo fiktiyno da 
bi izbjegli kazna, jer bnda^i oye sekte najopasnije, ylada jih najpomnije nad- 
gleda i najstroiije kazni. Ako pogledamo samo na op6a raspoitenoBt koju 
izaziylje bezumno nadelo te sekte ^), nije dudo sto je ylada tako stroga, nego 
se je duditi, sto i stroiija sredstva neupotrebljuje; da bi tu kagu izkoriienila. 
Djecn svojijeh £ena dr2e tA svojit, jer ka^u da ako bu bo zeni priUizili^ to 
bi nadahnudem duha svetoga. 

fSkopci su oye iste sekte^ i tako se zovu samo po§to se afikope: i oni 
imaju djece i dr2e jih za svoju, ako su jih prije u^kopljenja imali. Ali ako 
se dogodi da mu i poslije 2ena rodi dijete, mora ga pred syijetom driati za svoje, 
jer bi se drukdije obaznalo daje skopac i potpao bi kazni. ^) 

p. Vrste ienidbe. 

Po jezgri i yainosti svojoj najprije nam se latiti pitanja : da li Sloveni 
spadaju medju one narode koji se jednoienstva drXe ili me^'u one u kojijeh 
je mnogozenstyo u obiSaju. 



') Medju Bijedbenieima sekta ovoga odsjeka i starijem Bogomilima, moi^e lako biti 
da je Degda bila nekakva sveza. Osim nagnuca ka be^enstvQ, koje « obje 
sekte nalazimo. ima i to da rnski Boiiji Ijadi osim sii^nosti im^na imaju 
i predanje da an jim predci iz Bagarske doSU. Tu svezu moglo bi nam i to po- 
tvrditi Sto, po g. Ivanovu Jeludkova, Bo2iji vazda kad o roditelju ilj o djeci 
govore, pridodaju no rptxy oxeui, mutb, ili no rptxy CbiHi, : to ieto nala- 
zimo, kako gorje yidjesmo, n mnogo krajeva gdje sada pravoslavni Srbi iivu, u 
koje se negda Bogomilstvo ugnjezdilo, bilo ili po koji trak pnstilo. 
«) aiedaj neke prinyere a C6opHHKy Keysjeva III. 160. 161. ' 
*) Za svekolike vijesti o ruskijem sektama, koje se nenalaze u Keljsjevovu C6op- 
HHKy, daini smo cahvaiiti ^dolvoti g. Vasilja PelroviSa iTanova-^eladkova is 



54 

Ve^ je na dosta mjesta dokasano bilo da i u onijeh azijatskijeh naroda 
u kojijeh je i yjerom i obi&ijem dopuSteno mnogoienstvo , da se ipak i kod 
tijeh naroda moie na6i traga prirodnome dovjedjem nagiiu6a k jednoienstvu. ') 
All da u6eni Ijudi job nijesu to ni dokazali, i da ba6 i nemamo nikakvijeh 
pozitiynijeh dokaza da su Sloreni od vajkada jednoienci bili, bilo bi nam 
zadosta promotriti samo narodni charakter i trijezni nadin iiTOta u prostoga 
Slovena, da bi se o tome najtemeljitije UTJerili. Dokazi, koji nam jam6e za 
taj moralni zna6aj Slovena, po naSemu mnijenja, medju ostalijem, bill bi 
slijede^i. 

Najprije krotkbst, UBtegljivost i nepohotnost slovenska u op6e; za tijem 
davna zadruina organizacija Slovenske familije, u kojoj i dan danaSnji gdje 
se ta stara forma uzdriala, rijetko je, da 6e na sve mafikarce u ka6i tako 
lako doci red, da se 2ene; i 8 toga, kako ve6 na drugoroe mjestu kazaamo, 
zenidba ide tako strogijem redom. Osim toga valjan psiholog moie nekoliko 
znaka a obidajima slovenskijem i u pojavima njihove bistorije ^) opaziti, koje 
bi mn dale da pozna ne samo monogamski zna<!;aj, dali u vedine slovenski- 
jeh naroda, uprav neko nagnu^e ka be^enstvu. Nama netreba nego pomisliti 
na onaj obidaj, po kome u nekoliko plemena slovenskijeh a osobito u Srba') 
mui i iena prvijeh godina poslije svadbe radi stida se medju sobom i ne- 
zovn kritenijem imenom, a nekmoli da bi pred drugijem jedno dmgome po- 
kazali, da se vole i miluju. Ako pak pogledamo na jo6 dan danas iivode 
sekte, koje Ye6 gore opisasmo, i vidimo da ve6i dio njib drii ienidbenu 
svezu za grije&nu *) i kad pomislimo da svikolici napori yladini ne mogode 
do sada^ ne samo iskorijeniti , dali ni umanjiti broj najopasnijeh skopaca, 
to 6e nam be£enstveno nagnude udiniti nadvojbenim. ^) Iz toga, fito cemo 
roalo niie opisati, pokazati 6e se, koliku vainest davaju Sloveni djevi6an- 
stvu, isto kao &to 6e se iz mnogobrojnijeh sye6anijeh obreda vidjeti kako je 
izvanredan i vaian dogadjaj svadbe u iivota prostoga Slovenina — i to oboje 
mislimo da moie nase mnijenje podobro ukrijepiti. 

Uvjereni mi tako ve6 a priori o monogamiji slovenskijeh naroda, a 
6udu se nadjosmo ditajuiSi u ina6e izvrstnom djelu o ienidbi *) duvenoga 
prof. Ungera, gdje on nabrajajuci narode kod kojijeh se i do danas mnogp- 



Petrograda, koji ne samo da se od nekoliko godina knjijievno bavi mitologiom 
i sektologiom, nego radi autopticnoga istrai^ivanja a toj struci , proputova ne 
samo ve(fi dio Rusije, dali i mnoge druge krajeve u Europi i u Aziji. 

') ditaj n. p. Ungera, Die Ebe in weltgescbichtlicher Entwicklung. Wien 1850 8. 

^) Sto nam povjestnica navodi slacajeva da su neki predhristjanski slovenski via- 
daoci (kao n. p. niski vcliki knez Vladimir) u mnogoienstvu i^iv^eli, nimalo ne* 
oslabljuje naSe tvrdjenje. I u naroda za koje je dokazano, da su od vajkada 
jedno2enci bill, kako n. p. stari Germanci, imamo primjera da su knezovi viSe 
Sena imali , i Tacit jih izvinjava rije<^ima : ^qai non libidine sed ob nobilitatem 
pluribuB nuptiis ambiuntur (Germania c. 17). 

^ Vuk Montenegro etc. 95. 

*) Za to samo dvije izijeke raskolnicke koje nam najbolje pokazuju Sto oni o ie- 
nidbi misle : /KeHjiTbio rp-BinaT-^, 4m hc Kaarcfl: a Mbi rpsuiHM'B, 4a KacMca 
— ; Jyquic ceMepbixi poAHib, ^iSM-b 3aMy>Ki X(>4Hrb (Dalj, IIocjdBHUbi 
pyc. Hap. 14.) 

^) Sravni i goronavedenu primjedbu o slicnosti starijeb Bogomila sa daoasnjijem 
Bo2ij em. 

^) Die Ehe in ihrer weltbistoriscben Entwicklui|g str. 11. 



55 

ienstvo uzdrialo, medju njima navodi i neka slovenska plemena. Evo Sto 
on ka2e: „u samoj Enropi gospodovao je jo§ dugo taj obicaj (poligynia) a 
nekijeh naroda isto^ne Europe koji s istoka dodjose, kao kod Zaporoikijeh 
Kozaka, medju starijem Strigolnicima i novijem Kaskolnicima^ ^). Premda u 
OTome spisu nije pravo mjesto nikakvu suzbijanju, mi nikako nemoiemo da 
prijedjemo tu vijest a da je neoprovrgnemo. Kozaci su vazda 2ivljeli kao 
Ijuai dovijeka na vojsci u svojijem sjedam (bi c^qaxi), a sakupljalo se medju 
njih Ijudi sa svake strane i od svake narodnosti, §to no rijed s koca i s ko- 
nopca, i ratoborni Kozaci dragovoljno bu jib primali ; jer je upravo zanat nji- 
hov bio ne samo braniti granice od nepnjateljske navale, nego i neprestano 
na 6etu i plijen izlaziti u eamu neprijateljsku zemlju. Sva opisanja kozadki- 
jeh Bjeda o tome se barem slaiu, oa oni sobom nijesu imali iena, i to bi 
samo dosta bilo, da se oprovrgne kazivanje o njihovu mnogo2enstvu ^. Ta 

Srida dakle mo2e biti da je ovako postala. U Kozadkom plijenu, koji sobom 
onoSabu vra<iaju6i se iz nepnjateljske zemlje bivalo je, kako i svuda, i mla- 
dijeb 2ena i djevojaka, koje su osobito takijem beienijem Ijudima imale biti 
veoma mile^ i mo2e biti da ]e koji kozadki poglavar za koji mjesec dana i 
sa dyije i tri zapljenenice iivio negledaju6i mnogo, da li je i u ostavljenoj 
otadbini, mo2e biti^ o2enjen bio. Eto na §to mo2emo svesti kozadko mnogo- 
ienstvo. 

oto se Strigolnika i Raskolnika tide, oni su religiozne sekte, a svak 
znade da religiozna nacela i obi^ji radi toga 6to lako prelaze s jednog na- 
roda na dmgi, nemogu se joS dri^ati kao obi6aj toga ili ovoga naroda. Ipak 
propitajmo pobliie i poligamiju Strigolnika i Raskolnika. Strigolnici su oill 
jeretici postav^i joS pri svrsi 14. vijeka najprije u Pskovu i Velikom Novgo- 
rodu ; ali zamudeni i rijetki izvori ^) koji nam se o njima sa6uva§e, nigdje ne 
kaiu, da su u mnogoienstvu iivljeli : ali i da su — ni to nebi proti naSemu 
tvrdjenju niSta dokazalo, jer niti ta sekta 2ive, niti je doprla do novijeh vre- 
mena ^). Sto se pak Raskolnika ti^e imamo Keljsjeyovo djelo, gdje su sakupljene 



') Razumije ae da prof. Unger n^e to iz prsta isisao, nego da je bona fide iz dru- 
gijeh knjiga pocrpao. Vijest o poligamiji a Kozaka ka2e i sam, da je na&io u 
Campbausena : „ Bemerkungen Tiber Rusaland 1807^ a o Strigolnicima i Saskol- 
nicima u Joannova nUeber Russland 1795^. Da je Campbausen (kojega djelo 
2alibo2e nemamo pri ruci) po svoj prilici imenom poligamije krstio raspnStenost, 
svjedoce nam izvori, koji dokascga da je u zap'oroikijeb kozaka vladalo be2en- 
stvo — ali se dudom £udimo, da u djelu loannovu, koje a izyomom je- 
ziku imamo (5. izdanje od g. 1855.) i pregledasmo, nemogosmo nadi strigol- 
nicke ni raskolnicke poligamije, ako nedemo i opet poligamiom raspaStenost na- 
zvati. MoJSebit da je a njemadkom prijevodu, iz koga je prof. Unger crpao, uprav 
tako stvar i prevmuta. 

*) Gledaj n. p. Bantyi-Kamenski, HcTopifl MiMOH PoccIh II. 58 i slijed. To se 
islo moie nadi i u svakome ruskom povjestniku, toga radi izliSno je navoditi drage 
SYJedodbe. 

^) starijem Strigolnicima nemamo nego sasvijem - malo njima suvremeno pisanyeb 
izvora. Medju njima sn najva^niji : Poslanica Antonija Patriarba Carigradskoga 
pisana pri svrsi 14 vijeka za Novgorod ; poslanica Patriarka Carigradskoga Filo- 
teja a Pskov; poslanica mitropolita Kijevskoga Fotija od g. 18 IB. Te sa posla- 
nice naStampane i u loannovovu djelu IIojiHoe HCTOpH<iecKoe HSBScrie o cipH- 
roji>HHKaxi> itd. I. 7 — 16. 

*) Kad se je godine 1492. navriilo po brojenju istocne crkve 7000. god. od stvo- 
renja svijeta i Ijudi vi^jeli, da ni Hilijazma ni svrbe svijetu jo§ nema kako 



66 

sluib^ne vijesti o poglavitijem sektama: tu se po tanko opisuj^ religiozna 

igra (pd4SHie) u sekti £fly8ta i Skopaca, i raspuStenje i razvratnost 

koja iz toga slijedi^ ali o poligamiji ni spomena cenaa. Pa6e sto Be toga ti6^ 

dogmat ove najopasnije vrsti «feretika jest bei^enstvo, kako ve6 gore ka^asmo, 

koje^ razumije se, kaKo i svuda gdje se silom nastoji uguSiti oeki zahtj^v 

prirode, priroda se sama tomu osveti jo3 silnijim otporom. Isto tako i u pro- 

lastome vijeku, bila je dosla u nekijem gubernijama velikoruskijem baS i 

medju seljanima raspustenost do toga, da je mnogo ajih sa dvije tri ^ene 

iivjelo '); ali je to do§Io pak i proslo, svakako osudjeno narodnijem mnije- 

njem, niti mo^e iko iz toga izvaditi kakav dokaz za obi5aj poligamije. Po 

opredje^jenju ovoga spisa, nasa je duinost opisivati gola fakta, negledei&i j:ia 

to, potvrdjuju li ona na§e mnijenje ili protivno. Toga radi valja nam ipak 

progovoriti koju o jednoj vrsti konkuoinata — premda se na prvi pogled 

^ini kao da je to sasvijem protivno nasemu dosaoanjemu tvrdjenju, — jer ae 

i do dana^njega dne medju Velikorusima nalazi. To pak biva ovijem nadi- 

nom. Yelikorus ne samo dok je mladidem nego i kad je oienjeni oemo^e ni- 

kako dn se otrese osobitog cagnuda svoga pLemena, potucati se po svijetu jm 

i 11 najdalje krajeve, i tamo sre6u traiiti. Osobito mnozina Ijudi, koji u Si- 

biriju ill u rusku Ameriku idu te se na jednom mjestu nastane, i ako se 

ikoliko nada, da 6e koji novae 6te<5i, on tu ostane nekoliko godina, odaljen 

od svoje familije. U takome slu6aju nimalo zazorno nije, da se i oienjen 

6ovjek pridru^i kakvoj ^enskoj i da s njome iive : pa5e po narodnom mnije- 

nju dr^i se u op6e, a tako misle i dlanovi ostavljene familije, da je taj na- 

i5in 2ivota za svakoga dovjeka bolji, i uredniji u moralnom i materijalnom 

obziru, nego pustolovsko becarstvo. Taka ^enska zove se u Sibiriji i u ruakoj 

Americi ^lodoBuuua. Covjeku pak, koji u takoj svezi 2ive, niSta ne smeta, da 

kad mu na um padne, ostavi tu Ijubovnicu, davSi joj neku naknadu, i 

opet se povrati u ota6bimi k svojoj pravoj ieni. Taj odnosaj u rodaome 

mjestu bio bi veoma zazoran i rijetko ga je na(5i; to je samo predje po- 

mjeS6ikom u nekijem predjelima biio dopuSteno: t. j. oni su sami sebi 

tako dopu^tali. Sada pak od kad je ukinut podanidki odnosaj medju te^akom 

1 zemaljskijem gospodarom, ne mogu ni ti nasilnici da £ivu po pukoj samo- 

volji *). Jos jednu vrstn konkubinata kod Velikorusa treba nam napomenuti. 

U Knsiji ustroj opcSine taki je, da je vazda oienjenu seljaku bolje nego ne- 

oienjenu i s toga rijetko je nadi ruskoga seljaka neoienjena. Ali to natjeca- 

nje za ienidbom radi ekonomidkijeh obzira, dovelo je u nekijem krajevima 

do (^udnijeh posljedica. Wihelhaus ka2e, da je on vidio 2ena od preko dvaest 

godina, gdje u naru6ju nosi i zabavlja mu2a komu nema tek ni 6 — 7 godina ; 

tomu je pak posljedica bila, da dokle bi sin podrastao, otac bi sa nevjestom 

iivio, a sin kad bi do godina doSao, iena bi vec postala prezrelom : tad bi 

on opet oienio sinka svoje iene zrelom djevojkom s kojom bi sam iivio i 



«e u opde prije toga mislilo pa£ek da se otkrio i novi svijet (Amerika), po66 i 
u Rnsiji kritika i skepticizam, koji male po malo porodi i tolike r^skolni^ke i 
jereti6ke sekte. Premda i Strigolnici postaSe mysticima, oni isprva glavno uptake 
proti simoDiji, ali kad se nove sekte umnoSiSe i razvifie, oni se malo po malo 
utopiSe u more tijeh novijeh sekta , kojijem stranom i sami povoda daSe, i vec 
t^ekom 16. vijeka Strigolnici kao osobita sekta sasvijem izceznuse. 

^) Vidji poslanica patriarha Filareta sibirskomu arh.episkopu Riprianu g. 1622. i 
ostale vijesti u djelu A. §6anova, PycCKlfl piiCKO^'L CTapi>o(5pa4^ecTBa 180 
i slijed. 

*) Ivanov-^eludkov. 



57 

tako ie taj zi^i^'ski odnofiaj prelazio sa oca aa siaa '). I ako su rtiski gra^ 
djanski zakom, iistanovljuju6i zrelije godiue, u kojijem se mladii^ mo2e ie- 
niti ^), podobro umanjili taj zli obidaj, ipak ga nijesu iakorijenili odobito radi 
gorenavedenog obiteja^ po kome inladi muievi ostaju po nekpliko godina 
odaljeni od eroje familije. Pa5e da nijeau ni sada rijadci taki slafiajevi^ uvje- 
rava nas to, &to narod za taki odnoi^aj ima u svome jeziku o^obito ime, koje 
stidno bududi, izostavljamo, a mjedte njega navodimo zagonetku, koju narod 
podiaede a usta muiu, koji nakon nekoliko godina doma se povrati i U- svoje 
ient nadje djeoe, koje pri odUzku avoma nebijafie o9tavio. £vo je: .34paD* 
CTyHTe MOH 6paTm»i, ^eubi mobm 4'Bth,. CKa)KaTe cboch MarepH: reoH My^cb npii^ 
lueai. Ilpa T0Mi> 3HauTe nhi, mo Baiwh oTeai* a mhs OTeai>, a BaMi dparb. a scena 
MOfl BaMi» MaTi> ®). Konkubinat u kome otprije iivljafie gdjekoji pomjeifiik, 
ne spada u obicaj nego ja raapuStenost i samovolja, a toga taj odnodaj ^aavi- 
jem mimolazimo. Jedne vrste konkubinata po svjedodbi Boi^ene N^mcove 
aalazi se i kod Slovaka, ali samo u doiyijeio stolicama, gdje je mnogo vi^e 
tako zvanijeb preapanka nego Ii u gornijem. O^e djevojke i ako iive 
aa avojim Ijubovnikom kako i a muiem pa je inadije uredna i poitena i za 
Bvoju ae djecu atara kao i drage matere, narod je dr^i i poStuje kao i drugu 
udatu ienvt^ a tooi aamo razlikom §to je pazivlje .2ena neprMahan^^) 
Tako zvanu polygamia aucceasiva iz avega dto do aad kazaamo alijedi, 
da Sloveni u op<Se mnogo ne Ijube; ali ne ioaajadi za aada pod rukom 
pozitivnijeb dokaza o tome, usilovani smo i to mimoi<Si. Napomenimo aamo, 
da nedto crkovna uaredba a ne§to i narodni obidaj prinudi^e ruakog zako* 
nodavca, da zabrani 2enidbu onomu, koji je ve6 bio tri puta udoycem ili 
udovicom *). 

Y' Zaprjeke 

Prijedjimo sad na pitanje : ko mo2e u i^enidbenu svezu stupiti ? Odgovor 
kanonista na ovo pitanje, bio bi od prilike: 2eniti i udati se mo^e avak u 
koga nije nikakovijeh zaprjeka (impedimenta), koje su protivne opredjeljenju 
ienidbe i religiozno-moralnijem na6elima crkvenijem; k tomu bi pak avjetski 
pravnik prido/dao zaprjeke, koje nalazi u gradjanskijem zakonima, a moite 
bit da bi se gdjekoji i na nekoje socialne obazreo. Mi 6emo po plana naSega 
apisa obazreti se samo na te i njima aliCae odnoSaje, u koliko nam gradja 
do ruka dodje i u koliko uljegose u narodni obidaj, i to, razumije ae , bez 
ikakve razlike, da li su neka impedimenta prave zaprjeke ill ne, a jos manje 
jeau li neka impedieatia ili dirimentia, nego aamo na prosto pripovidjeti Sto 
narod o njima misli, sa svijem pak mimolaze6i one, koji nam ae 6iniSe odvec 
kazuiatidke narayi. 

Godine zivota. Kojijeh se godina momci vjeraju i 4ene, koji je raz- 
mjer obiCan medju godiuama momka i djevojke, to je veoma razlifino po raz- 
lifinim plemenima i predjelima — a na tu razliku imaju dakako najviSe upliva, 
osim geom-afiekog i klimatidkog polojjaja, i nadin zivota i vrste goapo^aratva 
pojedinijeh plemena i krajeva. Za to samo neki primjeri: 

Za Hrvatsku u op6e ka2e ae, da se aeljak rano ieni, deato u 14 -►IS. 

>) HaxthauBen, Studien I. 128. 

*) Cbo41 saKOHOBi,, izd«DJe g. 1842, 1857 vol. 10. § 3. 

*) 6rHor|)a4». c6opHHKi. Tom. 6. Be^HKopyccKifl 3ara4KH etc. 66. i 114—116; 

Dalj., noCwioBMi(bi 422. 
*) £aB. Getik. Wis. 1.869, Atr. 91. 
*j Cboai aaKOHOBT,. knj. 10 §. 16. 



68 

godini '). U hrvatskom primorju naprotiv 2ene se obidno od 20 — 25 godina i 
preni se rijetko dogodi, da se ko o2eDi prije 16. ^odine ^). Za Zagorje kod 
Zagreba na rije& nam kaza g. Bjelofievi^, da se obi6no £eni seljak od 18 do 
20 godina a djevojka biva 2 — 3 godine mladja od momka. 

U Slavoniji u Po2eikom polju u Veli^koj, Kaptoladkoj i Stra£emana6- 
koj 2upi roditelji 6esto zarude sina, koji je jedva 14 god. navrfiio sa d.evoj- 
kom, koja jib je nekoliko preko dvadeset pre§la ^). 

U Vojni6koj granici, Jovi6 kaie, da se momci rano 2ene obidno u 15. 
do 16. a kadgod i u 14. godini: djevojka naprotiv ima desto i 25 godina. 
On navodi po tanko toma uzroke i posljedice. ^) 

U Imotskoj okolici (u Dalmaciji) sasvijem je druk6ije ; ovdje po gosp. 
Milinovi6u iene se Ijudi najviSe od 25—30 godina. ^enske su obidno 4 do 

5 god. mladje. Na ostrvu Mljetu (ne daleko od Dubrovnika) kaSu, da se 
Ijudi izvanredno rano iene, i to potvrdjuje jedna izreka kojom desto u Du- 
bro'vniku i u okolici nevaljale dje6ike od 12 do 15 god. prekore: njo6 se 
igraS, a da 81 na MljetU; imao bi kudu djece!** §to je za Imotsku okolica 
redeno, vaija i za seljake Dubrovadkoga okru2ja a osobito za Konavle. 

Cmogorcima Medakovid kaie: On ved u 15—16 godini se ieni i 
djevojka se udaje i od 13 godina. Ako su u kudi inokosni, vode djevojku 
fito prije mogu. Kadgod se dogodi, da je odvedu od 10 — 12 godina, ali ona 

6 muiem ne spava do vremena zrelosti ^). Vuk tomu pridodaje da je duo, 
da se u Cmoj gori kadgod sludi, da dva oca djecu koja su joi u materinoj 
utrobiy zarude pod uvjetom ako bude muiko i iensko '). Vuk i o samom sebi 
pripovijeda, da su i njega .jo§ za djetinstva roditelji zarudili sa susjedovom 
kderkom Ru2om Todorovom, koju kad je Vuk u svijet otiSao a djevojka za 
udaju bila, roditelji je nehtjedofie udati prije nego k njemu Ijude posla&e te 
je on oprosti ^) 

U Eneievini Srbiji rijedkb da je pri 2enitbi momak ili djevojka mladji 
od 15 — 17 godina. Za razmjerje godina raomkovijeh prama djevojdinijem, 
slabo se mari a i obratno, jer je dosta puta jedno od arugoga 10 — 12 sta- 
rije *)• , . 

U Bugarskoj a osobito u Trnovskoj okolici najobidnije je doba ienidbe 
od 18 — 20 godina. 2enske i muSki obidno su istijeh godina. Rijetko je, da 
zdrav momak dodeka 25 godina neoienjen, jer se tad podimlju i njime pod- 
rugivati te mora od poruge ili u kaludjere ili kud kamo da ojeii : doma mu 
mima 2ivota nema *). Ovoje se dr2i kao da otac ima pravo ne dopustiti kderi, 

') Neueste statistisch-geografische Beschreibang des kon. Ungam, KsoatieQ und Sla- 

vonien 466. 
*) Slavische Blatter. Jahrg. 1855 Heft 10. 
') Hid, Nar. Slavonski obicaji 85. 

*) Ethnog. Gem&lde der Slavonischen Militftr-Grauze 112. 
^) 2ivot i obidaji Craogoraca 89, 40. 
•) Montenegro etc. 79 ; sravni i KoTaljeYskoga leiLipe MSCflqa bt> HcpHoropiH 

33—35. 
') Srerajevski, Vnk Stef. Karadiida, ocerk biografideski u Moskovskom Sbornika, 

god. 1846, 8tr. 350. 
^) Vnk, Montenegro etc. 79. 
') To moilebit stoji u nekoj svezi sa slicDJjem obidajem danainjijeh Grka, koji zato 

i poslovicQ imaju : 

"H {xixpb; {xixpb^ TCavopi<|/ou, 

H \Li%po^ xaXoY^p^^u! (Sander. Dai Volktleben der Neu- 

griecb^n. 226). 



59 

da 86 uda sve do 25 godina iivota, jer do tadat, ka£e se, da je duSna raditi 
za kudu, u kojoj serodila i odrasla; ako 6e'da se prije uda, tad valja da 
momak plati nefito, da mu se to dopusti. U Vidirskom okruiju a pokrajini 
koju Bugari zotu ^opluk a stanoynike oopji, djevojka je obifino podooro 
Btarija nego momak; nije rijetko da ona ima ve6 25 — 30 godina a momak 
tek 15 ili 16. Isto se to mo2e kazati od prilike i za dolinu Pole izmedju 
Sistoya i Trnoya (Odiakoy). 

Razmjerje godina medju zetom i nevjestom na nekijem mjestima u Ru- 
siji (u Velikorusa) kako i posljedice toga, mi smo ve6 gore razloiili, a za 
ostale nemamo izyora pri ruci. E tomn razmjerju odnosi se i narodna ruska 
posloyica: nHeetcTa po4HTCfl a ^ceHHX'L Ha kohb ca4HTCfl,<* koja nam ka£e da 
ima u Rasiji ne malo predjela, gdje je obi6nije da je djeyojka mladja od 
mladozenje za desetak godina ^). I za Permsku guberniju ka£e se, da se 
mu&ki obidno iene od 18 god., ali da je djeyojka skoro yazda nekoliko go- 
dina starija ^). G. Rajevski naprotiy za svoju rodnu Niiegorodsku guberniju 
kaasa nam, da se mufiki obidno £ene od 18 — 22 eodine, a da je djevojka 
skoro vazda mladja od momka za 2 — 3 godine. Ruski pak zakonik opre- 
dijeli, Ito se godina tiSe, ne samo minumum dali i maximum, jer ko je pre- 
Sao 80 godina nesmije se yi&e ieniti ^). 

Rod Slovaka obidno se djevoike udavaju u 15. ili 16. godini a momci 
su skoro yazda 3—4 god. stariji. Ali nije rijetko ni to, da kad se bogat zet 
namjeri, roditelji udadu k6er i od 12 — 13 god. U tomu posljednjem sludaju 
mlada spava sa svekrvom sve dok do zrelosti ne dodje. U Chy£nem u Ge- 
merskoj stolici, poSto se rodi ^ensko dijete, matipofialje pjaro (kitu cvjecsa) 
u ku6u gdje ima mati mudko dijete, koje bi u svoje vrijeme htiela imati za 
zeta. Ako tu kitu mati mufikar6i6eva primi, tad se po6nu medjusobno mali 
darovi kadkad iiljati. Dokle se god ti darovi Salju sa obje strane , do tada 
je to dvoje djece vjereno, oni su oddanica i oddanec; akoli se pak pre- 
stanu fiiljati, tad je vjera razmetnuta. Ako je ta vjera trajala dok djevojdica 
dodje do 15 god. tad se sobaSe (biva svadba)^). 

Sto se zaprjeke tako zvane fmpotentia ti6e koja iz godina neproiz- 
lazi, ona ima skoro iskljudivo kazuistifini charakter, te mo2emo kazati da za to 
nikakvijeh izvora nemamo ; za Velikoruse samo imamo jednu i to negativnu 
i nepotpnnu vijest: ovdje premda KopMqaa KHHra pripoznaje razdvoj ienidbe 
radi nemogu6stva izpuniti tako zvanu Senidbenu duinost, narod toga nepri- 
znaje. Sto je u Crkvi vjenSano razv|en6ati se nemo2e pa ni radi toga uzroka. 
Tomu je najkrepdija svjedodba, da kad su predje zemaljski gospodari uda- 
vali svoje podanidse djevojke za skopce i to radi kazni proti njihovoj vo- 
Iji, narod je driao ienidbu kao zakonitu i nerazdre§ivu. Da su te nesretne 
^ne veiSinom prisiljene bile po zlu putu podi, razumije se i tako, ali ienidba 
se nije razmetala i djeca su bila zakonita djeca skopdeva. 2enu je skopac 
trpio, jer mu je domadom radnjom upravljala, a djecu ne samo raai gospo- 

') SnjegireT, PycCKie etc. I. 69. 

^ MaTepia.iBi 4*<h rcorpa<»iH h craTHCTHKH Poccin. IlepMCKafl ry6epHia IL 535. 
Steta sto OTo ogromno djelo koje svaksko £a8t 5ioi mtkoma generalnom Stabu, 
Dije joi dovrieno za svekolike mske gubemije. Ali je joS viSa Steta ito se n^jesa 
nego samo Deki opisatelji svojski zauzeli opisanja narodnijeh obi^aja svoje ga- 
bernije: ostalijem se cinilo da to nema neke TadSDOtti. dto u OTome obzira tu 
Dedostaje, nadati se je, da ce etnografi^ki odsjek zeiii\jopisnoga niskog drui- 
tTa oadopaniti. 

*'') Cbo41> 3aKOHOBT> izd. 1842 i 1857 syez. X. § 4. 

^) Bo2. Njemcoya. Obrazj u ^s. Cesk. mnzeama 1858. str. 87, 88. 



fiO 

fiiir^iva nego da jih na skopadku yjeru obrati, jer nikakovoj dri^j aekti 
nije tako ya£an proselitizam kako skopadkoj '). 

Dopiisteuje raditeJia. Iz narodnog charaktera slavenskijeh plemena, 
koji) kako i do sad vidjesmo, tako je zadru^an da ma J6 teiko rayna naA, 
slijedi, da ni tt Qigglavnijem poslu covje^iieg £ivota kakav je j^enidba i udadba^ 
volja pojedinca ne moie aaina odlu6iti. Ako tomu pridru£imo veliko podtova- 
nje u kojem prosti Slovenin u opce drii svakog starijeg doyjeka, a osobtto 
roditelje — i ako prspoznamo da je glayoi charakter sloyeii«ke ienidbe eko- 
Qomi6an , ne<ieiiio se za6uditi, da u izboru neyjeste iJi zeta kod syijeh slo- 
vonskijeh piemena roditelji imaju tako yeliki upliy^ da ba§ glaynij«iii osobama 
ietiidbe, momku i djeyojci, izbor je yeoma ograniden, a u nekijem krajeyima 
nprayo i unidten. &od onijeh piemena pak gdje se stari ohlik sloyenske Sbt 
milije; pobolje sa6uyao, i sami zadnigari na nekijem mjestima imaju yiie apliva 
u izboru nego mladoienja. Ipak ta pasiynost mladjenaoa syakijem danom sfve 
SQ to yide gubi i izdezaya. 

I kod samijeh Srba^ u kojijeh po Vukoyu tyrdjenju odioa je briga svome 
sinu £e&u izabrati ^^ a mi vec gore yidjesmo kako a Cmoj gori ooi iod i 
aerodjenu djecu zamSuju, on sam u syome Koycefiidu, barem za Risan (boka 
Kotorska u Dalmaciji), ubia^uje to syoje tyrdjenje rijeSima: •••*.. ali sa 
oyi obi6aji ye<S profili (t. j. da roditelji syoja djecu u kolijeyci yjeriyaju); i 
slabo se u kojoj ku6i zadri^aya jo& i onaj, da otac sinn djeyojku trail i izbira, 
nego je sin izbira sam a otac ide te prosi** ^. 

Za Cmu goru kaie Medakovid; da se jol i sad djeyojka i momak rijetko 
pitaju vole li se^ ve<5 to odredjuju roditelji. Prije nego Sto ie roditelji djeyo- 
ja6ki obreci djevojku^ valja da pitaju sve bratstyo da li 6e je dati. Svaki 
bratstvenik ima tu i glasa i djela, jer je bratstyo drii kao za sestru, kojn, 
da joj do nevolje dodje, moraju braniti ^). U Konaylima naprotiv iarto je skoro 
kao i u Risnu da u izbiranju djevojke inna yi§e glasa sm nego otac 

Za vojnidku granicu u op^e ka^e Joyid: ho6e li dati prosiocu djevojkn 
ili ne, glas ienskinja u ku6nom zboru £esto odladi — all kad se djeyojka 
ozbiljno opre, ne £ine joj nikakore aile^). 

Za Zagreba6ko Zagorje kaiu nam/ da bi se tesko i oydje iko usudio, 
bio i pnnuljetan ieniti se bez dopu§tenja roditelja. Ali opet ni roditelji, prem 
da imaju obidno nekog upliya u izboru nevjeste ili zeta, syoju djecu nigda 
ne nagone, da uzmu ili podju za nemila i nedraga (Bjeloievi6). 

Za Slavoniju u op6e kaie Uid: najprije momak i djeyojka kad se sa- 
gledaju i medjustjbno role, tada jave roditeljima i iStu od njih odobrenje i 
blagosloya ^). Isto to i za Badku potyrdjuje g. Sandi6. 

U Bugarskoj u op6e mnoga je zgodGiy i na selu, da se momak i dje* 
yojka spoznajUy to 6ini da je rodheljska briga yjerati svoju djecu sasyijem 
izlisna. Istom kad sn se momak i djeyojka spoznali i sporazumjeli^ i&tu od 
roditelja dopaitenje. To isto od prilike kain i braca Miladinoyci i napose sa 
K u k u 6 u Bugarskoj ''). U Bugarskijem naselbinam u Besarabiji £ini se kao 
da pri izboru roditelji imaju yiSe upliva ®). 

*) iTftBOv-^eladkoT i KeljsjeT c6opHMKT> III. 221. 

^ Montenegro etc. 77. 

') RoY^iid 43. 

^) 2ivot etc. 37 : gledaj i L'univers pittoresque. Europe vol. d9 I. part. p. 196 i 278. 

^) £tiin. Oemaldo. 113. 

•) I. c. 34. 

') BaLirapcKH nap. hschh 617. 

^) Marnpiajibi etc. Beccapa6cKafl o6.ffacTb I. 507. 



61 

Kod LalKrakijeb Rusina po opisanju Kraljiokoga ') mladijei^ci 86 sami 
izbiraju a roditeiji samo zatijem potvrdjuja 

Za Velikoruse n opde ka^e nam g. Ivanov-^elndkov , da je rooraino 
nemogude, da bi se sin oi^enio ill k<ii udala bez dopn&tenja roditelja (po4H-' 
TejibCKoe 6^arocjioBeHie), pa bili mladijenci sui juris ili ne '). Za ruske seljake 
u Kazanskoj guberniji ka^e Erdmann, da inladt^ kad je iskao dopustenje 
ffvoiiie oou sam bez idije pomocSi izbira sebi vjerenicu ^); naprotiv gto se dje- 
vojaka tide u Donskijeh Kozaka, evo Sto Koch od prilike veli: Ovtije* 9tp 
iene prilidno uva^vane, ipak male se gleda na voiju kcerinu u izboru bci* 
dudega svoga dniga, a tako isto i sin te§ko da 6e se usuditi da izbere dje« 
Yojku koja nije roditeljem po Tolji. To odlu6uju obidno ne samo roditeiji 
nego i OBtali srodnici, Isto se to mo2e kazati i za seijake ne vojnike u pre* 
djelu Donskijeh Kozaka *) kao i za Malojaroslavecki ujezd u Kalu^koj gu- 
berniji *). Naprotiv u Petrozavodskom i Povjenjeckom ujezdu u Olonackoj 
guberniji roditeiji, kad su se momak i nevjesta zagledali, kato samo d a ili ne'j'. 

Za Bjeloruse u Grodnenskoj guberniji kaze se, da se obidno otac stara 
da nadje sinu djevojku, i da je rijetko da se sin u kakvu drugu zamiluje ^). 

U Poljaka i Ceha obidno se roditeiji malo mije§aju u izbor djevojke 
ili momka, nego kad su izabrali svoga buduiSega druga, a roditeiji samo odo- 
bravaju taj izbor ^). 

Za Slovake evo 1^ Boiena Nj^mcova pide: Samo kadkad izbiraju ro- 
diteiji sinovima vjerenicu, ve6inom izbira je on sam i roditeiji pristaju na 
njegov izbor. Mnogo vi§e nego mu^ki, podlo^ne su kceri volji roditeljskoj 
u tome obziru, jer se 6e8to dogodi da k6i otide za koga je nije volja. Za 
taj slucaj ima u djevojaka i svojaizreka: fikoho v sfdci nosim, opustit ho mu- 
sim, koho v podkovi6kach toholubit' musim.« I u uarodnijem pjesmam ima 
radi toga mnogo tnil^be na roditelje. Osobito kad ko prosi mladju k6er a sta- 
rija je jo§ kod ku6e, te§ko da 6e mu je roditeiji dati ^). 

Op6irnije o roditeljskom dopu&tenju, o form! i obredima i sveSanostima 
pri toj prigodi i blagoslovu govorit 6emo malo ni^c ujedno sa simbolima, obre- 
dima i formulama vjeridbe i svadbe. I o obredima i drugijem obidajima, koji 
bi nas, povr§no sudedi, lako navell da poraislimo na nekakvu prodaju nevje- 
ste govorit 6emo opfiimtje malo ni£e. 

I o otmici djevojaka Traptus), koja je u svako doba i kod svakog na- 
roda toliko posla davala i dr^avnijem i crkvenijera zakonodavcima, isto kao 
i pravnicima i sudbenijem vlastima, radi vai^nosti predmeta valja nam za 
sada o&taviti. i o njoj govorit! opdirnije na drugome mjestu i to sa vise nego 
jednoga glediita. All osim otmice moio^ i sa druge strane biti dinjena sila ili 
roditeljima ili djevojci ili momku ili svijem ujedno: za sve te ostale vrste 

^) HayKOBbi c6opHi^i> g- 1865. str. 135. Za maloniae u opde u profiastom vijeku 

sravDi Kala^ova. AfiXMBl) III. odjel 6, str. 79, gdje je isti obicaj vladao, da 

je otac slijedio izbor svoje djece. 
*) Sravni i CB04'i> saKOHoex knjiga 10 § 6, gdje taj obicaj bi poprimljen. Za pro- 

Saste vijekove sravni ^erebcova Civilisat en Russie I. 405. 
^) Beitrage etc. I. 59, 60. 
*) ReJse durch RaBsland etc. p. 105; Maiepiajibi etc. 3eM.ifl eofiCKa AOHCKaro 

425—427. 
*) Maxepiajn^i etc. Kajiy^KCKafl rytfepnifl II. 173. 
•) Rybaikov. n-scHH III. 348. 
') Marepiajtbi cte. rpo^HeiiCKafl ry^epHifl I. 827. 

^) M^Toski. Wloiciane a okolic Krakowa 78-^83, Kulda, Svadba ... 9. 
') U 6m. Cesk. mazenma 1859. g. str. 91—98. 



62 

sile imaju praynici i canoniste poznati generidni izraas vis et metas : mi pak 

nemamo za to skoro nikakyijeh izvora, osim za Rusiju u op6e; gdje dokle 
je podan]6koga prava bilo, desto se dogadjalo kako Ye6 i drugom zgodom 
napomenusmo, da je gospodar zemlje svoje podanike nagonio Da 2enidbu i 
udadbu. Ipak kod naroda i tu je viSevaljala prazna forma, jer jeli jednom u 
crkvi vjendanje bilo, Senidba je potpano yaljana (IvanoV'^eludkov). Isto take, 
ta puka forma (t. j. vjen^nje u crkvi), kod naroda je silnija nego i error 
in persona (ili circa qualitatem quae redundat in ejusdem personam), jer 
ako se ko vjen6a i sa drugom djeyojkom a ne onom s kojom je mislio i 
koju je isprosio, kod Velikorusa ni to neokrnjuje zakonitost ienidbe. Premda 
rijetko ali se ipak to kadgod dogodi, i evo u kakvom sludaju: Eao Sto ve6 
kazasmo za neke juine siovenske pokrajine, g. Ivanov-^eludkov ka2e, da je 
to isto i jo§ strozije na6elo kod prostog naroda u Rusiji, da se mladja seatra 
ne smije udati prije nego se uda starija. Toga radi, to je osobito obi6aj u 
Starovjeraca, da kad dodju gosti , dvori jih vazda najstarija sestra a mladje 
valja da se sakriju. Dogodilo bi se pak da bi kadgod momak ipak spoznao 
i zagledao se u mladju sestru pa je isprosio, ali bi gdjekoji otac, premda ma 
je i obeiSao, mislio, da nije ni grijeh ni sramota i prijevarom se slu£iti sano 
da neprekoradi toga staroga okorjelog obidaja. On bi dakle na dan vjendar 
nja mjeite isproSene podmetnuo drugu stariju k<Ser, a to nije ni bilo tako 
teiko udiniti, jer je sve do vjendanja nevjesta gustijem velom pokrivena. 

Za impedimentum cognationis evo §to obaznasmo: U Tr- 
novskoj okolici a i u ostaloj pravoslavnoj Bugarskoj, prostire se ta zaprjeka 
i na najdalje stepene srodstva* G. Odiakov nam ka2e, da svojtu i po krvi i 
po ralijeku i narod broji kako i Crkva istodna sve do sedmog stepena inclu' 
sive i kaiu da se medju se nemogu 2eniti. Za dalje od 4—5 stepena mote 
vladika dati i opro§taj (dispensu) ali to stoji mnogo troskova; narod pak, 
a ba§ da mu je i lak§e dispensu dobiti, prolazi se take &enidbe, jer kaie 
a (Se biti ne8re(^.na i da tu nesredu ni vladicina dispensa uni§titi nemoie '). 
I cognatio spiritualis do nazad malo vreraena bila je zenidbenom zaprjekom 
do dalekog stepena^ ali sada u tome neima prijaSnje strogosti. U Dalmadji 
kaze se, da u seljaka ima zaprjeka koje ni sama Crkva nepoznaje ili za koju 
je narodito izjavila da to zaprjeke nijesu, jer po g. Kuzmanidu '-') medju po* 
bratimom i posestrimom po narodnom misljenju ne mo2e biti 2enidbe ^). 

U Srpskoj Vojvodini idu i jo§ dalje: ne samo kumstvo, pobratimstvo 
rkojega sve ve6ma i vecma nestaje), nego i svadbeno starosvatstvo i 
djeverstvo 6ine u narodu ienidbene zaprjeke. Osim toga nekad je bio 
obidaj i medju familijama koje su slavile jedno krsno ime, da se nijesu me- 
dju se uzimali. Ko bi se iz take rodbine oienio, obi6no se dri^i da ie mu 
djeca biti mutava ili inade sakata (Sandi6). 

I prosti Velikorus §to se te zaprjeke tide isto je tako strog kao i dal- 



I 



^) Vrgedno je primjetiti, da prem da turski zakon dopuita ^enidbu baS medju 
bratom i sestrom (samo ako bu od dvije matere) tar5in arbanasin ne<^e da se 
iz sYOga fisa 2eiii pa baS da je a njema koliko ma drago djevojaka, koje mu 
ni n^jmanje srodne nijesu. Hilferding. Bocea 197. 

^) Zora Dalmat. g. 1847, Nr. 35. 

^) A uprav za pobratinstvo evo Sta ka2e jedan canon istodne Crkve: ^i^ Si diSeX- 

]uixai TV)v ^uatv, ou3el<; ^k Y^vvi iaircid diSeX^bv.^ (Const Harmenopnlos icp6xetpov 
v6|JUi)y lib. IV. tit 8, § 7). U zapadnoj Crkvi a koliko je nama poznato, nije 
se nigda ni sumnjalo da probratimstvo mo2e biti 2enidbenom zaprjekom. 



63 

matinski seljak. Ovdje Ijudi razdjeljnju svojtu na po^cTBo (cognatio naturalis 
legitima et illegitima), cBaTOBcreo (affinitas) i KyMOBcreo (cognatio spiritualis) : 
ftlaiu se sa crkvom §to se stepena ti6e, do koga se je dopudteno ieniti, same 
§to je i u tomu narod stroiiji nego Crkva. Isto kao dto je Dalmatincu p o- 
bratimstvo zaprjeka ienidbe, tako je i Velikorusu KpecroBo ill uasBUHoe 
6paTCTBo^ i dri^i da je to ista taka cognatio spiritualis kao i druga (Ivanov- 
2eludkov). To skoro isto nalazimo i u Tverskoj i Permskoj guberniji, gdje 
seljaci na mnogo mjesta broje neku srodnost gdje je ni crkva nenalazi , pa 
bad ni u takoj izmi§Ijenoj srodnosti ne6e da se iene, jer po njihovu mnije* 
njuy gdje je i najdalji trag srodnidke sveze, ienidba sa svijem porodom ima 
biti nesretna. Taj strah; nepostati radi toga nesretnijem, doyodi do toga, da 
mnogi seljak ne ce ni u svome selu da se 2eni, nego ide i vodi 2enu iz dru- 
goga sela. U Rusiji ima mnogo i cijelijeh predjela, od kojijeh se predanje 
aaduvaloy da u staro doba proizidjo&e od jedne iste famiiije : i u tijem pre- 
djelima drii se kao grjeina medjusobna 2enidba. Medju nekijem vrstama ru- 
skijeh Raskolnika psX: moie se na<Si tomu sasvijem protivnijeh obidaja ^). 

Mi smo ved vidjeli, kako Je mnogoienstvo protivno narodnome sloven- 
skom duhu, suviSno bi dakle bilo dokazivanje, da je prijafinja jos nerazdrije- 
iena ienidba zaprjeka novoj. Za sludaj da se druga 2enidba dogodila bona 
fide, a jod prva ne razmetnula imped, ligaminis , bilo bi vrijedno znati dto 
narod misli: da li je prva £vrS<Sa ili druga — ali i^aliboie ni o tome izvora 
neraamo. Samo Koch u svome putopisu uzgredno napominje^ da u Kozaka 
kad se prospe glas, da je o2enjeni Kozak poginuo ili u su2anjstvo zapao, 
iena mu se 6esto preuda, ako i nije prije oncialno dokazano bilo, da joj pri- 
jaSnji mui ne 2ive vise ; s toga^ kaie on, nije sasvijem rijetko da se prijad- 
nji mu2 nakon nekoliko godina doma povrati i na svome mjestu drugoga 
nadje. Ali Koch zaboravi najvainije da nam ka^e : da li se iena povrati pri- 
jadnjem mu2u ili slijedi zivjeti su drugijem. Ipak iz cijelog govora rekli bi- 
smo da je obi^nije ovo pofiljednje. ^) 

Sto se railike vjere (cultus disparitas) tide, Crnogorac a i svaki pra- 
voslavni Srbin, kaie Vuk, dr2i Turkinju da je ne^ista, jer nije krStena, pa 
bad kad se i pokrsti, ne 6e njome da se ieni. Pri osvojenju Biograda g. 1807, 
pripovijeda on, prem da su turske iene, koje dodjode Srbima do ruku, bile 
ugledne i lijepe, ipak malo se pravijeh Srba nadje, koji bi se njima 2enili; 
nego se poudaie za Grke i Makedonske Vlahe odgojene u varodima medjn 
Turcima. U srpskijem pjesmama nalazi se 5esto, sto bi dalo misliti sasvijem 
protivno, ali u svagdanjem iivotu to se nedogadja. ^) 

U Srpskoj Vojvodini po g. Sandidu nema primjera, da bi pravoslavni 
Srbin uzeo djevojku drugoga zakona. Ni Ruskinje i Slovadkinje, kojijeh je 
tamo dosta ali su Uniatke ili Evangeljkinje, nece da uzimlje, a Vlahinju koja 
je ipak sasvijem drugoga naroda, samo §to je pravoslavna, uzimlje bez ikakva 
zazora, makar sto mu obidno svu kucu povladi. To se po&ljednje mo2e do- 
kazati za ditave krajeve i sela, n. p. Mehala i jo§ neka sela okolo Te- 
miivara do nazad 40—50 godina bila su disto srpska, Vlahinje je povlasise, 
a od prijaSnjeg Srpstva ostadoSe sama ku6na prezimena. 

I u Rusiji po g. Ivanovu-Zeludkovu narod je u tomu mnogo strog, da 

*) 6th. C6opHHKl> VI. in fine IIpo rpaMMa 7. Da i osim raskolnika ima sludi^eva 
da se otac oieni obudovyenom uevjestom, gledaj n Dalja, IIocjiOBHabi 421 — 422. 

^ Reise durch Russland etc. 107—110. 

^) Montenegro etc. 54, sravni i ami Bou^ la Tarqnie IV. 476. i Cjprian Robert, 
Les Slaves I. 109. Obojica nijesa drugo nego iz Vaka prevodili. 



64 

de nesmiju ussimati koji su razlidne vjere, pa bila medju jednom i drugom 
vjerom i najmanja razlika. Da se Rftskolnik ne 6e nigda oSeniti sa pravo- 
dlavnom i obratno, to se razumije; ali ni sami raskolnici razli^nijeh sekta 
ne6e medju se da se uzimlja. samo ovdje neraa toga gto u Srba (a to je 
dakako interes prozelitizma), da bi Stogod smetalo, ako je jedna strana pre- 
dje kakvoj drugoj sekti pripadala; jer i iidovka, i muhomedanska Tatarka, 
koja je preSla na pravoslavje ili na sektu kojoj vjerenik pripada, nema viSe 
nikakve zaprjeke. Samo oni; koji u konkubinatu izvan rodnoga mjesta HwLj 
fiegl^daju ni na kakvu razlika u vjeri. 

Po istomu g. I^eludkovu jedini nzrok osim smrti, koji moie razdrijefiiti 
ienidbu po narodnom miSljenju prostijeh Velikorusa jest, kad jedna flrtrana 
otide u manastir te se pokaludjeri, druga je strana slobodna i mo£e se opet 
oieniti ili ndati. 

Joster o jednoj zaprjeci vaija nam govoriti, koja je, moie se' kazali, oso- 
bita svojina Slovenskijen plemena, i koja nam pokazuje, da n njih Senid- 
bena sreza ima osim ekonomi6koga joH i veliko raoralno zna6enje. Rije6 je 
dUevi^anstVU. Prem da djevidanstva nestarlja crkva uvjetom vaTjanosti 
Senidbe, pa6e barem u katolidkome corpus juris na nekoliko je mjesta naro* 
6ito izjavljeno, da nedjevi^anstvo nevjestino nije nikakav impedim.entum % 
mi ga ipak stavismo medju zaprjeke, jer kako 6emo malo ni^e vidjeti, ostaJo 
je jofi tragova, da je bilo negda kod Slovena strogi impedimentum dirimens, 
nimalo manje nego u iidova. To nam se najbolje pokazuje u joS danas ith' 
vu6emu obi^aju skoro u srijeh Slorenskijeh plemena (gdje se djevojka razda 
odjedom ili bar^m uresom na glavi razlikuje od udate Sene), da netom se 
pokai^, da je neka djevojka izgubila to, sto je djevojkom 6ini, ona nesmijt 
vise djevoja6koga znaka nositi. Ali zato ho6e se, da je dokaz o5evidan i 
javno poznat, to jest, nije dosta pogovaranj'e ili sumnja da se djevojka s kim 
zaboravila, nego moraju vidijive biti i posljedice tomu. U drugijeh plemena 
ni tijem se nezadovoljuju, nego bode imati nedvojbeni doka!t, da djevojka sve 
do flvadbe nije poznala ^ovjeka. O otrgnu<5u djevojaCkog znaka paloj djevojoi 
u nekijem dalmatinskijem predjelima i za Slovake u cp6e mi smo ve6 gore 
(str. 3<)) ne§to napomenuli, a sad demo da navedemo i ostale primjere koji 
nam do ruka dodjoSe : 

Kajprije o Slovacima moramo jos to pridodati: da u mnogo predjela, 
vjerenik kad otide k vjerenici pa kad ostane da prenodi, on ide i spava a 
njezinoj sobi, i to roditelji dopuStaju, jer se oslanjaju na postenje i momkovo 
i djevojdino ^). I dodu§e rijetko se dogodi da , kako sto Slovaci kaiu , dje- 
vojka prespi, ali ako se to dogodi, bogme zlo: i otac je strogo kazni i 
osim toga valja joS i svakojake druge poruge i poni£enja pretrpjeti. Taka 
djevojka ne smije vi6e nositi part a niti raspuitene kose, nego treba da ide 
povezane glave kao i iene, i radi toga zovu je zavitka. Kad se udaje, ne 
smije joj svedenik, kad oglaSuje zarudenje, dati obi^ni epitetom poctiva 
nego ucti va. ^) 

n nekijem predjelima u Ceskoj prije vjen6anja zet salje sveSano druS- 



') n. pr. c. nu. 1. XXIX. q. 1. 

^ Da je taj obicaj bio i po gospodskijem dyorovima u srednjem vijeku, siaTni 
Weinhold. Die deatschen Frauen 174 i slijed. 

^ Bo2. Njemcova u Cas. Ceak. muzeuma 1859, str. 91; Richter, Wanderuogen 
226 — 228; KoUar, N&rodnid zpjewanky I. 443—445; Caplovid, Gkm^de 11. 
286.;; traTtii 2a Mfaloruse n proSastome rijeka Kala^oTa ApxHBl III. odsjek 
VI. Btr. 80. 



65 

tvo, da mu donesu od nevjeste rnzmarinov vijenac za znak njezinog djevi- 
danstva i taj vnenac zet duva dokle je god 4iv. *) 

I u obje Lu2ice iWe obidaj, da samo ^astna djevojka (desna holca) inoSe 
i na svadbi b o r t a nositi. ^) 

I kod osamljenijeh ELaSaba u Prusiji djevojke se razlikuju od Sena po 
toma, kako su jim koBQ zapletene i po iiresu, koji na glavi nose. Polto dje- 
vojka ill ienidbom ili izvan 2enidbe dade dokaz da nije vi6e djevicom, ona 
ae smije ni djevojaSkog znaka no&iti, jer bi joj ga ienskadija na silu sni- 

mila. ^) 

Neki tvrde o tako zvanijem Morlacima a Dalmaciji, da^ kad zet pryu 
no6 ne nadje, da mu je nevje&ta kako bi imala biti, ima je pravo otpustiti 
a drneom ae ifteniti. *) 

I za krajinu Pokude i u opde za Busine u kraljevstvu poljskom ka£e 
Wojcicki da obe§dafi6ena djevojka nesmije vijenca nositi nego joj valja iti 
ubruscom po glavi pokrivenoj. *) 

Za Velikorufte takodjer kazuje nam g. Ivanov-Zeludkov, da u op6e isti 
taj obidaj vlada. 

Prnedjimo na stroSije primjere. Za Biograd i u op6e za kneSevinn Srbiju 
evo Sto Vuk pripovijeda : 6utra dan po svadbi, ako je na koBulji znak^ da je 
do Bvadbenog dana saduvano nevjestino djeviSanstvo, veliko je veselje^ napro- 
tiv £alo6t i smutnja, ako nije. ^) U ovom poJIljednjem sludaju, kad ^ste ra- 
kijom nevjestine roditeljo; nata6u jim a §uplju daSu, ali Supljotinn prstom za- 
5epe, pa kad otac ili mati 6a§u a ruku primi^ sve pi6e istede — tijem je kao 
dan znak da se po^nu dosjetke i poruga nevjesti i njezinijem roditeljima. 
Zatijem valja da roditelji nastoje umiriti zeta, §to obi6no biva darovima, ako 
ne 6e da jim kdi natrag bade poslana. '') 

U Bagarskoj osobito, veoma strogo paze da nevjesta bude nevina 
sve do vjen6anja. Toga radi svati i gosti piruju sve do zore, dekaju6i da se 
lo^nica otvori te da mladoienja kai^e djeveru i starom svata, je li djevojka 
bila kako ima biti; ali se njemu na rije6 i ne vjeruje nego ima biti potvr- 
djeno i krvavijem znakom na nevjestinoj koSulji. Ako je to, onda biva naj- 
viSe veselje: (iajdari podvostru^e sile 8viraju6i, naprotiv ako nije, eto ti 
gotove ialosti. Gajdari ne 6e nipoSto vede da sviraju, da jim se ne bi gajde 



«) Bri 
«) Dit 



') Kulda , STadba a narodd SeskoAloyanskem 36, 37 : Ovo djelce nije prava 
sbirka svadben^eh obi5aja, kakvi sa uprav u prostome narodu, jer bi rekli da 
je glavna svrba spisateljeTa bila, da avede i a gradove svoje otacbine aeke 
sTadbene obidtge, koji su ta od davna propali. Premda je knjiJSica spisana glaT- 
nijem obzirom na religiozne svrhe, opet se mo2e redi, da joj je ipak a glaTmome 
temelj, 2ivudi oarodni obi2aj. 

*) Haupt i Schmaler, Volkslieder II. 283. 
BriiggemanD, Beschreibang etc I. str. LXXI. 
Die Illyr. Provinzen 168. 

») Pjesni L 92, 98. 

^ Da je i u Italiji 2iv teg obi2aj , evo dokaza : Camicia della donzella che depo 
la prima notte dello sposalizio ti ba da mostrare a' parenti degli sposi tinta di 
sangae per onore e gloria di ambedae. Questa singolar costumanza introdotta 
dalla rustica semplicita de' noetri maggiori, resta ancor nel volgo ed ^ tanto 
sacra, che laddove mancasse la veritk, si supplirebbe con sangue di piccioni 
messovi di soppiatto^ anzicb^ restar disonorati gU sposi; Cortese, Vocabolario «. 
▼. Camnusa de F onore. 

^ Montenepo . . 90. 

6 



66 

pokvarile; a po nekijem mjestima kain da i do toga dodje, da je odvezu na 
kolima opet natrag k njezinim roditeljem, i to je najgora sramota, Sto se ikad 
familiji mo^e dogoditi. G. Od^akov nam je pripovijedao, da okolo Tmova, 
roditelji valja da mite i ublaSuju mladoienju na svaki mogu<5i nadin j obe<Sa- 
yajudi mu dvostruku i trostruku pr6iju. Kad bi se pak slu^ilo; da mlado^enja 
nije mogao izvrSiti syoje obi6no djelo radi telesne slabosti, onda ga krijepe 
kojekakvijem biljem i siluju ga^ da do koji dan svoju du2nost ispuni. ^) 

Za Rusiju u opde evo Sto nam o tome g. Ivanov-2eludkov pripovijeda. 
I dokle je podanicki odnosaj bivao tako zvanog jus primae noctis, nije nigda 
de jure postojalo, ali na mnogo mjeata &ktidno jest, jer je sospodar bio to- 
liko silan, da je mogao svoju samovolju i obijest tjerati. Ali gdje se je to 
dogadjalo, desto bi gospodari i glavom svoju ne6ovje6nost platili, jer se, inade 
veoma strpljivom ruskomu seljaku, taj zlodin tako veHk dinio^ da je driao 
da takoga nasilnika nije nikakav grijeh smaknuti; nego naprotiv, da je to 
kao neki munus publicum. Radi toga rijetko se dogadjalo da bi ga ubio onaj 
komu je uvreda i sramota udinjena^ nego sakupio bi se seoski zbor^ koji bi 
izabrao ko 6e da ubije takog zla dovjeka, koji je cijeloj opcini jednako opt- 
9an ; ili bi kockom naznadili , ko de izvrditi tu krvnu naredbu. §to se pak 
istra^ivanja nevjestina djeviSanstva ti6e, posto bi zet i nevjesta iz sobe izaili, 
gdje su jedno dva sata prije zatvoreni bill, ide snaha ili koja droga iena od 
zetove rodbine^ da iziskuje trag na loi^nici. Ako su dobri glasovi, odmali se 
to navijesti gostima i tad biva veliko veselje, ako ne, tad velika poniga i 
psovanje na oca i na mater nevjestinu. Dobre glase odmah nose nevjestinijem 
roditeljima, a kao za svjedodbu i platno sa postelje. ^) 

Mi ovo kazasmo za Velikoruse u opce; ali ne ce s gorega biti ako na- 
vedemo i posebne primjere pojedinijeh ruskijeh zemalja i predjela. Evo Sto 
tomu priop6uje N. Erasnov za Donske Kozakc. Na svadoi posto gozba za- 
po£ne, svaha vodi zeta i nevjestu u loznicu, medju tijem gosti piruju, ali nema 
pravog veselja dokle svaha ne donese dobre glase o nevjestinoj nevinosti. 
Ako svaha prije nego se pedenje podme sjedi , ne donese nikakova glasa ili 
glas nije povoQan, nastane smutnja i po6nu se odmah pjevati prijekorne pjeftSfi 
roditeljem nevjestinim na sramotu; ali se to veoma rijetko dogodi: obi^o 
je da svaha donese i poka£e znak ili priSapne roditeljima zetovijem, da je 
sve u redu; i eto tad najviSeg veselja. DruSko i svaha idu k roditeljem 
nevjestinim, da jim dadu vesele glase : oni jih daruju i dolaze zajedno S njima 
na pir. Tad dovode zeta i nevjestu i posadjuju jih na prva mjesta s kli- 
canjem i muzikom, mati ganuta sa snznijem odima celiva k6er , ostali piju 
u zdravlje roditelja nevjestinijeh i pri tome pjevaju: 

Tbt He 6oHCff, MaryoiKa, ne 6oHca, 

B'B qepBOHHBie mo6oti>i o6yfica; 

4a xoTb Kama MarymKa Mojio>aa 

4a BfaiBexa MaxymKy co CTbi^a. 
Isti je taj obiCaj i kod seljaka u ovoj pokrajini , koji nijesu vojnici 
Eozaci. ^) 

Isto to skoro je tako i u Eazanskoj guberniji. Same sto ovdje opisatelj 
kaie, da lukave svahe znadu taj znak i umjetno napraviti. Tek sutradan po 
svadbi idu svaha i zet sa tijem znakom k roditeljima nevjestinijem, da jim 
zahvale, §to su se starali da saduvaju distodu svoje kderi do ovoga dana. ^) 

') Arkiv sa povjestnicn Jugoel. VIII. 265. 

^ Za Ruse u prijaSnja vremena sravni 2erebcoY, Civilisatioii en Raesie I. 410. 

^ MaTepia.n>i . . 3eM.iH AOHCKaio BoficKa, 427. 

^} Erdmann, Beitrage I. 61 — 62. 



«7 

Premda Bobrovski opisujadi obidaje Grodnen^ke gnbemije ne opisujc 
gvekolike sitnice, ipak o na&em predmetu od prilike ovako kazuje. Kad se 
dogodi (§to je saama rijetko), da djevojka nije svoju distodu do udadbe sa- 
6uyala cijela, svadba gubi obi6no poetidm zna^j i sve6anu znamenitost. Valja 
joj tad jadnoj siadati mnoge pjesme i dosjetke na svoj prijekor. Taka 2ena 
6ini 86, kao da ne mo2e donijeti srede u kada u koju je dosla. — Ona nije 
Qvadavana ni od domadijeh ni od tudjijeh, a od poruge je ne mo2e obraniti 
ai mu^evljeva Ijubav, niti idija mod: ona je nesretna za ^ivota. ') 

Nimalo manje strogi od Velikorusa nijoBU ni Malorusi. Za Poltavsku 
guberniju Bantjd-Eamjenski ^) kazuje, da kad nadju da nevjesta nije ne- 
vina, dovedu mater pa je prekaraju §to nije bolje kder duvala, i za porugu 
nadjenu joj na rrat xouyTb. Cesto kad su roditeiji dasni i poSteni, htjeli bi 
da sakriju qro He npiAAaji'dCb (da nije nevina), ali £ene koje su na piru, 
pjesmama dosjetkama i kojekakvijem kretanjem ^ivota opovide istinu. Ead 
su pak povoljni glasovi, velidaju mater, darivaju joj crvene cizme i pripije- 
vaju joj : 

He 6luch, mhthhko, He 6iHCH; 

Bx MepeoHLi M060TKH o6yHCH 

mo6'L TBOH ny^KHBH 6pa5Kqaj!H 

modX TBOH BOporH MOB^ajIH. ^) 

Za Podolj Rohrer od prilike o ovoj stvari ovako kazuje. Ovdje pa baS 
i kod plemstva (Poljaci) jos se i danas dri^i, da za potpunu zakonitost 2e- 
nidbe neobhodan je postulat djevidanstvo, kojega ako nema, lako se 
mo2e dogoditi, da se vjendanje drii kao nistavo. U predjelima, koji granice 
sa Rusijom, obi&ij je, da se na svadbi drie dvije gozbe ; po§to se prva do- 
vrsi svedu zeta i nevjestu, a medju tijem gosti se igraju i zabavljaju; a kad 
je gotov posao, najstarija gospodja ide da istra^uje, je li do svadbe nevjesta 
ostala nedirnuta i ako jest (kadgod te rei peritae i zaimure najednooko), 
tad podimlje nova gozba, koja mnogo vise traje, a i veselija je mnogo, nego 
prva, i tada se neprestano napijaju zdravice nevjesti, koju opet dovedu za 
trpezu *). 

U Dubrovadkom okru^ju iivljaS^ do nasega vremena obidaj, 1 na prvi 
pogled moglo bi se misliti za ovaj kraj sasvijem protivno od toga, §to do 
sada kazasmo. Ipak mi§Ijenje potrebi djevidanstva pri ienidbi nije, u glav- 
nome, ni ovdje drukdije nego je kod ostalijeh Slovena. Evo toga obidaja, 
Mornar nalazedi se na morskoj pudini u opasnosti zivota zavjetuje se, da de 
se, ako bi se 4iv kraja uhvatio, oieniti javnom grjesnicom. Te§Ko da ko od 
njih taj zavjet nebi ispunio *). 

Prije nego zavr§imo ovaj odsjek, ne ce z gorega biti ako napomenemo 
i neke primjere, koji se odnose na mjesto i kudu, odklc se Ijudi najradije 
£ene. bteta samo, sto jih za sada ne mo^emo nego sasvijem malo priopditi. 

Medju gorenavedenijem poslovicama imaju neke, koje nas ude, da se 
Srbi i Hrvati u opde najradije iz svoga sela ili predjela £ene. To napose 



MarepiaJbi . . rpo4HeuCKaH ry6epHifl I. 837. 

^) HcTopiH MajioH PocciH III. XIpHM-fiqaHis 80. Za isti ovaj obi(^aj u opde kod 
Malornsa u prosastom vijeku sravni Kaladova ApXHBl> UI. odsjek 6. str. 84. 

^) Mi nayedosmo i ovu Malorasku pjesmicu uprav radi njezine izvanredne slidnosti 
sa gorenavedenom velikoruskom. 

^) Slaviache Bewohner . . II. 124, 125. 

') Nad vrli pjeanik grof Medo Pucic, vje&to nam opiea taj moroarski obidaj u svome 
oajnovijem pjemickom djelu ^Cvijeta**. 



68 

mo£e se kaeati za Dabrovadko okruije^ gdje je najve6a rijetkost da seljak 
jednog predjela tra£i djevojku a drugomu, da se n. p. konavljanin £eni 
iz Zupe, iz Oboda itd. i obratno; nego svaki a svome predjelu. To nam 
isto i g. Bjelofievid za Zagrebadko Zagorje kazaje. Isti taj obidaj je i u oko- 
lici Erakovskoj, gdje se seljaci razdjeljaju na razlidna ptemena ; i ovdje ne6e 
se skoro niko izim iz svoga plemena oieniti *). 

oto se pak familije tide^ Crnogorci a i ostali Srbi najvifie gledaja na 
glas i imanje obiteiji, gdje 6e da 2eiie sina i adaju k<5er: na osobnu vrijed- 
nost momka i djevojke ne gleda se mnogo '). ' 

U Eonavlima svaki momak iz dobre kade gleda opet, da se iz sli&ie 
ku6e i o2eni, ali se desto dogodi, da se lijepa djevojka; pa da je i siromaS- 
nija, ada u bogata ku<5a. Da se djeyojka iz bogate ku6e uda a siromaSnijii, 
to je sa STijem rijetko ; dodim po gradovima, kako je svakomu poznato , taj 
je odnoSaj obidno sasvijem protivan. 

Za tako zvane Morlake n gornjoj Dalmaciji, ka2e se, da se najyifie na- 
^ecu o2eniti iz ku6e, u kojoj se mnogo junaka rodilo i odhranilo. JoS se kaie: 
i najsiromafinijemu ce se aati bez ikakova zatezanja k6i iz najbolje ka<Se ^. 

I za Vojnidka granicu kaie Jovid, da roditeiji djevoj6ini pri obecanja 
najvide gledaju na bogatstvo i na glas mlado2enjine familije *). 

0bi6ij da ie prije siroma§nu djevojku bogati momak uzeti, nego li 
6e bogata djevojka za siromaSna momka po6i , isto kao §to kazasmo za Ko- 
navle, nalazi se i kod bjeloruskijeh seljaka u Vitepskoj guberniji ^). 

S. Na5ini stupanja u ienidbenu svezu. 

Skoro svaki narod ima ili je imao vi&e nego jednu fonnu stupanja a 
ienidbenu svezu. U starijeh Rimijana n. p. poznate su svakome pravnika 
tri forme stroge ienidbe : confarreatio, usus i coemptio ^) ; u Grka, osobito n 
Atinjana , bile su dvije iffJ^i^iq i ivihy-atsioL '') ; u Zoroastrovijeh Persijanaca 
pet % a Indijanaca nimalo manje od osam '). U slovenskijeh naroda za stu- 
piti u pravu £enidbu , nema sada nego samo jedna forma i to je vjendan)e^ 
ali se ipak mo2e na dvije vrste razdijeliti, i to je: vjen5anje, kome su kao 
predhodnici prosidba, zaru^nje itd. sa svijem bogatstvom simbola, formula, 
obreda, o kojijem demo na svome mjestu opfiirnije govoriti, i to je obidna 
forma; ali i manje obidna, koja se i do nafieg vremena samo kod nekijeh 
plemena uzdriala, ali od koje ostaje tragova, koji svjedode (ako i ne samo 
kao oblik stupanja u 2enidbu), da je negda bila poznata u opce svijem Slo- 
venskijem plemenima. Ta manje obidna forma jest otmica, u Rusa yeo/CB, 
y6'Br'B, (raptus, fuga). I u gradjanskom i u crkvenom pravu o otmici se ne 
govori, nego kao o vrsti zaprjeke i ziodina — ali bududi ona u nas stranom 



^) Mijczynski, Wloiciane . . 5. 

^ Mootenegto . . 77. 

') Die Illyr. Provinzen etc. 165. 

^) Ethnog. GemlUde .. 113. 

^) dTHorpa«HqeeKH c6apHHKi» VI. HporpaMMa 14. 

«) Gajas Inst I. § 110-^114. 

^) Van den Es, De jare familiaram apud AthenienseB. 6. sq. 

') Zendavesta III. 

*) Ovi M razlidni oblici ne osnivaja na bitnijem, nego na sasTijem poYrinijem raz- 
likama. Oni se zovn: Brfthma, Daiva, Aria, Asura, GHUndhanra, Pdlgapaija, Rft- 
xasa i Pai^ada. Od tijeh oblika 4 prva spadign pod pojam blagosovljenQ 



69 

i kao forma summaria matrimonii ineundi, mi odludismo; da govorimo o istoj 
na ovome mjesta. 

Mo2e biti da proti nikakvoj dru^oj narodnoj navadi nije sakonarstyo, 
kod Bvakog naroda^ tako strogo bilo kako proti ovoj '); ipak nikakav drugi 
zao obidaj nije driavnijem vlastima toliko make prouzrokovao, da bi ga is- 
korijenili koliko nprayo ovaj. Tu su strogost okuiala dakako i sloyenska pie- 
mena, ali ni do danainjeg dne nije taj obidaj kod svijeh temeljito isko- 
rijenjen. 

Svaki driavnik i pravnik znade, za koji je uzrok driava sva najsilnija 
sredstva upotrebljavala, da iskorijeni taj bid — ; ali se nama dini^ da nebi 
bila muka sasvijem zaludna^ osobito za psihologiju narodnu, kad bi kogod 
poku6ao, da temeljitije poka^e nzroke pojavu, koji je tako daboko 2ile pn- 
stio; a osobito to: za &to ni narod gdje se otmica dogadja^ pa vedinom ni 
sama ugrabljenica, ne audi tako strogo o otmici kakono zakonodateiji sude? 
Ovdje nije mjesto upudtati se u potanje razglabanje toga pitanja^ niti nabra- 

i'ati svekolike mogade uzroke, ali nam se dini, da nedemo pogrijefiiti, ako 
:a2emo, da se medjn ostalijem u tome pojavlja i individnalno pravo mlade- 
naca sobom raspolagati po svojoi volji, pravo, koje je obi6no spregnnto i do 
krajnosti ogranideno ekonomidnijem i bog zna jok kakvijem obzirima rodi- 
telja i familije. Sto se pak tide pitanja^ za ito narod pa i sama ugrablienica 
obidno lako oprosti to nasiljc; tu se medju ostalijem moie odgovoritiy oa na- 
rod u opde rado ima sve, Sto je junadno i smiono, a da ugrabljenoj djevojci 
(ako joj nije prije kogod dragi ozbiljno srce osvojio) po njezinoj ienskoj na- 
ravi nije bafi tako iao, da joj se upray za udadbu i nekakva sila udini^ te 
ngrabljenica sama desto nastoji utidavati oluju, koja se proti otmidarom po- 
digne ^. A mo2ebit da je osim toga uzrok tomu, i neka djevojdina ponosi- 
tosty pomijeiana sa zahvalnoftdu, fito yidi, da se radi nje nekoliko Ijudi tako ye- 
likoj opasnosti izloiilo. 

Poznato je; da neki kanoniste a osobito galikanski razlikuju otmica a 
raptus yiolentiae, i raptus sedactionis seu subomationis : oyo je poSljednje 
ako je djeyojka r otmidarima n dogoyoru ; mi bismo pak imali i jofi jedna 
razlika osl adinimO; i to za sludaj, gdje su directe ili indirecte i roditelji a 
dogoyoru, premda se za oyaj poSljednji sludaj ne mo2e upray ni kazati da 
je raptus, jer tad od otmice ne ostaje nego sama sjena. Mi ipak ne moi^emo pri- 
mjere, koje smo sakupili, na te kategorije razcQjeliti, nego jih samo glayni- 
jem obzirom na etnografidko-geografidki red naprosto opisati : a iz opisanja 
pojedinijeh primjera modi de se lako uyidjeti, kojoi yrsti koji pripada. 

Od syijeh izyora Sto nam do rnka dodfo&e, Vuk je najpotpunije opisao 



Senidbe, dnige 4 pak pripadaju zl^em j^enidbam, i sa dodo da medja eye 
zle forme nbraj^'n iexiidbu, gdje su se set i nevjesta svojevoljno odabrali (Gftnd- 
barva). (Manova - Dberma - Sastra or tbe iostitutioas of Mena edited hj Qra- 
▼et Hanghton. London 1825, Cbpt. HI. 20 sq. i Rossbacb, Die rem. £he 201.) 

') Za Simsko pravo gledig fr. 5. § 2. ad legem Joliam de n pablica. Dig. 48. 6; 
o. tto. Cod. de rapta yirgioum 8eu vidaanim nee non sanctimonialiom (IX. 13). 
Za germantke leges barbarorum i ostale Bredovjedne, gledaj u Weinbolda. Die 
deutschen Frauen 200 sq. 

Kanonidko pravo nije tako strogo bilo; sravni: de raptoribus inceadiariis et 
yiolatoribus ecclesiarum (V. 17) Decret Greg. IX. Ustanovljenja norijeh sake- 
nika a opde sa poznata. 

') Da je toga i a stara vremena bivalo, sravni rimska pridu o otmici Sabina i 
DJihoTo nastojanje, da pomire syoje otmidare sa svojim srodnicima. 



70 

otmicn, koja je za njegovo doba n Srbiji bila obicajoa ; sato 6emo fi DJeg*o- 
vijem opisanjem i zapodeti. nlJ Srbiji su se^ ka^e on, otimale djevojke do 
nai^ega yremena. Mlada su momcad vrlo rado iila u otmicu i cesto en nndili 
jedan drugoga: y^^ajde, more, da ti otmemo tu ili onu djevojka.«(« U otmica 
86 ide 8 oruzjem kakogod na vojeku. KaSto otmi&u'i dovrebajn djevojku kod 
stoke, ili kad podje na voda^ pa je nhvate i odyedu ; a ka&to udare na kudu 
noivt (kao hajduci), pa obiju kudu i sveiu djevoja6koga oca i braca, dok 
nadju djevojku i odvedu. Easto se pobiju djevoja^ka bra6a i rodjaci s otmi- 
darima i bude mesa dosta: kao sto je u Jadru (u sela Elapcima) g. 1805. 
poginuo djevojdin brat i jedan otmidar; i djevojku opet nijesu mogli oteti. 
Zato otmi^ari nesmiju lasno da udare na kudu, gdje znadu da ima mnogo 
roda u djevojke, a osobito gdje je selo sloino : jer i seljaci, kako stann pu&ke 
pueati i u6ini se buna, spopadne svaki svoju pudku, patrdi u pomod. S\remn 
je selu Bramota, kad se iz sela otme djevojka; a otmidarima jo§ veda, kad 
86 vrate j a 1 o v i. Kad otmidari dokopaju djevojku u ruke, onda je ved nece 
ostaviti, makar svi izginuli; ako li se djevojka stane zatezati i nede da ide, 
oni je vuku za kose i deru stapom kao vola u kupusu. Otmidari nesmiju i& 
8 djevojkom momadkoj kudi: Jer podju kasto seljaci s rodom djevojadkijeju 
za njima u potjeru, nego je odvedu u sumu, i tamo je vjendaju u kakvoj 
kolibi (pudarskoj ili pastjerskoj) ili gdje u j&umi. Pop mora vjendati ako ma 
se i nede, jer hode da ga biju. Kad dodje potjera u selo, onda ovi, od kad 
su otmidari, izidju preda njih lijepim nadinom i grade niir. Ako se tako po> 
mire, dobro; ako li rod djevojadki ode kadiji na tuibu, onda moraju dodi i 
otmidari s djevojkom. Kad ugleda mati djevojku na meSdemi, a ona se stane 
busati rukama u prsi, i jaukati: »»Kuku menc! evo roba moga>«««; kai se 
podmu suditi. kadija najprije pita djevojku:. „„ili je sila ili draga volja?'^'' 
Ako rede djevojka, da ie sila, i da ona nede s onijem momkom iivljeti ni 
danas ni sutra, makar je svu isjekli na komade, onda zlo po otmidare; 
moraju lezati u apsu i pladati globu. Ako li djevojka rede (kao 6to ponaj- 
vi§e biva:) nnNije sila ved je draga volja: ja du za njim i u goru i u vodu,** 
onda otmidari dadu stogod kadiji, pa se pomire s djevojadkijem rodom, i 
odvedu djevojku kudi te dine svadbu. Kasto potjera nenafiadii otmidara s dje- 
vojkom u selu popali onome, za koga je djevojka oteta, i rodbini niegovoj 
kude i ostaio sve §to izgorjeti moie, pak se najposHje opet pomire. NajviSe 
se dogodi te otimaju djevojke, kad momak zaprosi djevojku pa mu je ne- 
dadu ; a kasto je i neprose (kad znadu, da je nede dati), nego uprav otidu 
i otmu, a momak je nije ni vidio. Djevojke otimaju po najviSe momdad, koja 
nemaju roditelja, ili ako jih imaju, a oni jib neslul^aju, nego se skidu koje- 
kuda; a za poltena momka i od po^tena roda slabo de kad oteti djevojku, 
niti de takovi momak otidi u otmicu. Crni je Gjorgje bio zabranio otimati 
djevojke : izdao je zapovijest, da de svakoga momka, za koga otmu djevojku 
pogubiti ; popa, koji vjenda otetu djevojku obf ijati (razpopiti) ; kuma, djevera 
i starog svata Sibati a ostalijem otmidarima svakom po 50 batina udariti. 
PoSto Turci 1813. god. obladaju Srbijom, otmica se opet povrati, aB je po- 
slije knez Milo§ Obrenovid, sudivSi nekolieini po sakonu Karagjorgj^vu, 
istrijebi sasvijem u podrudju svojemu, a pod vladom turskom jamadoo je i 
sad u obidaju.«« ') 

U Crnoigori otmica se kadkad i danas dogodi, pade sludi se, da i udate 
iene budu gdjegod otete. Ovo poSljednje biva, ako se kosod ienom o2eni, 
koja je od svoga mu2a pobjegla i pre§la u drugu nahiju. Njezin prvi mui 



^) Rjednik sub. notmicau i Montenegro . . 91*--d3. 



?1 

dakl« i njegovi srcnibici bode, da be osveiiei, jpn od«i n nahiju, gdj« -se je hje- 
ganica prettdala, agrabe ^iju mu drago ^nu, odvedu je u svoje i^Io pa baS 
i proti njezinoj volji udadu je za koga od svojljeh. ^) 

I u Konavlima premda su Btanovnici sasvijem razboriti i pitomi liudi, 
i da sudbena vkst atrogo kazni otmicu, ipak jod i do danas se kadkad 8iu5i. 
AJi ovdje to biva najvide u dogovoru sa djevojkom, koja kad w omrzne 
prvi vjereniky ili kaa roditelji oe^e, da je (£m1u za koga bi voljela, ona se 
tad pu0ti ugrabitL Ipak u ovome sludaju obidnije je 6titl, da kalu «,od- 
V e 1 i 8 u d j e V o j k u.M I ovdje je iato kao u Sfbiji , sramota cijeloma eelu, 
odakle je djevojka i^abljena, i nazad aekoliko godina bilo je ozbiljna okr- 
^ja medju dva konavaoska sola, radi djevojke otete prvome vjereniku. 

Ni u tako zvanijeh Morlaka u Dali&aciji a osobito u nekijem predje- 
lima zadarskog okruija, nije rijetka Otmioa. I u QJib su uzroci skoro jednaci 
gore opisanijem. ^ 

U Slavoniji, po Uaploviiiu, otmica se dogodi desto s toga, §to ako je 
vide prosilaca u djevojke, svaki novi prosilac vaija da plati prijaSnjemu troS- 
kove i uz to valja da dade vazda i djevojci bolji dar, te kad koji neiAa no- 
vaca^ da tolike tro^kove podmiri, a on ide pa otme djevojku. Ipak otmifiaFima 
je 6e8to zaludu muka, jer nijedan pop node da jib vjen£a, te ako se ne po- 
mire, mora pustiti djevojko, da ae doma vrati. Razumije se, da otimadi budu 
kainjeoi. ^) 

I kod Rusa uzdriala se je u nekijem predjelima otmica ^). Ovdje se 
najbolje a otmici pojavija forma ^enidbe. U Kafgopolskom, Vitegorskom i 
Pudo&kom ujezdu (Olonecka gubernija) 2enidba se ovr&uje, ili s v a d b o m ili 
yB04oM'L (yBoaoMi inade 6%roMi>.) U posljednjem sluSaju, razumije se, nema 
nikakvijeh preliminarnijeb obreda prije vjen5anja i sve se pripravlja tiho i 
kriomice. Djevojka ugovara sa mladoienjom dan bje^anja i daje mu kao u 
zalog svoje pobolje baljine i urese. Kad je ure6eni dan do§ao, ona uzjaae 
na momkova konja i samo s jednom rodjakinjom ide na vjenfianje. Cesto 
roditelji znaju za ubjeg k6eri, ali dopudtaju da bi tako uitedjeli svadbene 
tro§kove. Tako n. p. seljaci apana^a Ubodske v o 1 o s t i , sve ^enidbe 6ine 
ubjegom i vode nevjestu vazda iz drugoga sela. ^) 

U Sardinskom ujezdu u Permskoj guberniji, ka2e opisatelj, ienidba 
ubjegom nema nista romanti6kog, n^go so to dini, da bi se ufitedjeli svad- 
beni trofikovi, darovi itd. To biva dakako sa roditeljskijem dostvo\jenjekn, jet 



') Vuk. Montenegro . . 93. 

^ Ljubid Q Zori Dalmntinskoj g. 1846. B. 38; Ida MriDgsfeld , Ans Dalmatien 
L, 188; Lovrid, Osservaaioni . . . 14S^. 

3) Slavonien . . I. 175. 

*) Histori^kijeh vijesti o tome za ruske Slovene, gledaj Kala5ova ApxEBty I. odsjek 
L str. 10. Sravni i a Nestoru vijest o Derevljanim, Radimiiim, Vjati^im i Sje- 
▼eranim, n kojijeh 8a medjti selitna bfla iirpNl|ia, « kojijefa bS i&Iadi<^i suilKllJili 
sebi djevojke za 2ene (poglav. X. u izdanju MikloSida). Vrijedan je primjedbe 
i 5udnovati obiSaj, koji se po Levasteur-Beauplano , nalazio okolo polovide 17. 
vijeka o Ukrajini. Seljak imao je pravo Seniti se kderom vlasteoekom , pa bila 
baS 1 kdi -svoga gospodara , ako bi je u sveta^n! dan na javnoj igr! agrabio i 
edravo S njome u dabrava pobjegao, i za 24 sata ne bio ufavaden. AH Beauplan 
i fam mieli, da je to skoro nemogaee bilo, ako seljaiki momak nije bio dogo- 
voren sa djevojkom, i dodaje, da se to tako oajviSe i dogadjalo. Description de 
rUkranie. Nouvelle Edition. Paris 1861. p. 119 — 121. 

*) Rybnikov, XltCHH III. 348. 



72 

nijedna djeyojka nebi se asndila, odati se bes roditeljskog blagodova, nyje- 
rena bndadi (kako i u op6e svi Rusi), da bez toga nebi nikakove 8re6e 
imala. ^ 

Trag otmici, koja jama£no nije ni u Poljaka rijetka bila u ataro doluu 
5ini nam se, da se nalazi a slijedeiSem svadbenom obi6aja i pjesmi. Vojcicki 
kaie, da ne samo u Mazura, nego u cijeloj Poljskoj djeTojka , kad h<M^ da 
yode na vjen£anje, ona se sakrije za ped, brani se i gorko plade: najposlije 
moraju je kao si lorn odvesti i posaditi na kola. Pjesma pak ovako glaai : 

Jakci po mnie przyjedziecie, matnli pjtajcie, 

A je^li mnie w domu ni^ma, to mnie szukajcie, 

Ja si^ warn b^d^ wzdragala, 

S wami nie b^d^ siadahi 

Qwaltem mnie bierzcie ! *) 

e) Sastanci na kojijem se vjeridba upu^nje i agovara. 

2enidba, taj najglavniji dogodjaj za svega doTJedeg vijeka, valia da ima 
i STOJe pripravne stepene, koje, osobito a Slovena, sastoje u nekoliko sveda- 
nijeh sastanaka, gdje bivaja uvodni i aglavni agovori za budu6u ienidba, i 
ovi spadaJQ pod pojam vjeridbe (sponsalia). AM se ni vjeridba vazda ne 
Sini tako iznenada, niti medja osobama, koje se sla^jno jedno a dr&go sa- 
gledaju, a vazda se ne nzimlju ni susjedi, koji se od djetinjstva poznajo — 
nego 5e8to je dovjek prisiljen, da i medja nepoznatijem Ijudima trail sebi 
do smrti drnga. NaSini, kojijem to biva, razli6ni sa, ali u op6e poznati i mi 
ne trebamo o toma ni rijedce da progovorimo ; ipak dva tri originafana naftina, 
za koje obaznasmo, da se njima u op<Se oznanjuje, da je neko za ndadbu ili 
za ientdbn spreman, ne6emo da mimoidjemo. 

U Srijemu, po g. SandicSn, gdje je djevojka za udadbu, osim obifinog 
▼ijenca o Ivanja dne (Ijeti), koji se na krov baca, mein i vijenac na dovra- 
tak na avlijskijem vratima. U mnatu (okolo Bedkereka) drugi je znak tome^ 
fito o velikijem blagdanima obi6no prostm po koji dilim preko avlijskog sida 
i to: osim da zna^i, da je djevojka za udaju^ dini se i radi toga, da bi &e 
vidjelo, da je djevojka radilica. 

U Sandomirskom vojvodstvu obidaj je, da su vrata one knde, gdje je 
djevojka za udadbu, nakapana bjelilom, i to se bjelilo tek drugi dan, po &to 
je djevojka za mu£a odvedena, zbriSe '); a u Krakovskoj okolici ne samo 
vrata nego i ku6a bude bjelilom naSarana *). 

U retrogradui opisuje nam Kohl, javni godiSnji sastanak djevojaka, 
koje se 2ele udati, i mladida, koji sn radi ieniti se : sastanak, koji je mnogo 
naiik na javni sajam. Taj je obiSaj svakako iz naroda iziiao, jer tamo i ne- 
dolaze nego samo oni razredi pudanstva, koji se najtvrdje drie starinskog 



*) SiHorp. C6opHHKi. VI. IIporpaMMa 10; Matepiajiw . . IlepMCKafl ry6ep- 
Hifl II. 554. 

^ Wojcieki. I^^ni ladu II. 80 Da pos^edo^i, da je negda bjeSanje djevojaka 
obi5iio bilo i n dehA i a Poljaka, u^eni Erbeu se pozivlje Da pjesme pod bro- 
jem 3, 7, 8, 9; 10. svoje sbirke (prvog izdanja), isto kao i otmica, sa koju se 
poxivlje na pjes. 75 pomenute zbirke i Da 253 drage sTezke u zbirci Vojeic- 
koga. Sravni i rimsku domum dednctio u Bossbach, Bom. £he 328 seq. A sa 
Arbanase, NoYOgrke i Vlabe. Habn, Albanetische Studien 145, 196. 

*) LlJmvers. Europe 10. toI. 239 sq. 

^) M^czynski. Wloiciane . . 78, 79. 



78 

nafliiia raakog iivota. On o tome kazoje 6d prilike ovako : Na drugi blagdaii 
dahova u Ljetnom Sadu saberu se avikolici odrasli trgovadki sinovi i 
kiieri na ogled. Djevojke se odiedn i oboka Sto ikad Ijep&e mogu, ali mnogo 
yi&e nego na estetikn gledaju, da najbogatiji urea na se stave; i upray ftto 
se ogromne mnoiine zlatnoga, srebrnoga i bisernoga uresa tide, te^ko je Ito- 
god tomu slidna igdje vidjeti. Djevojke stoje ili sjede poredjehe a za n|ima 
njihove matere. Mladidi pak 8a svojijem odevima fietaju se ispred djevojaka 
asarnmenjenijeh od stida, te kad su se siti naeledali prirodne i umjetne Ije* 
pote i bogatstva, te je svaki svoju zagledao^ do osam dana biva prvi posebni 
sastanak. Ovaj je obidaj poiljednijeh godina podobro oslabio i podeo se je 
ffubiti sve viSe i vifie^ ali ni do danainjega dana nije sa svijem izdeznuo *). 
6. Ivanov-^elndkov tomu pridodaje, da su vazda snahe tu pritomne i da 
mladi6 netreba; nego joj nogom na nogu stati i ona odmah ide § njim na 
stranu i ka£e mu: ko je oznadena djevojka^ koliko ima prdije itd. Ako on 
hoiie, ona ga tu odmah i s njezinom materom spozna i dogovore se kad 6e 

biti CMOrpBHbl. 

Velikoj vainosti, koju ima 4enidba u op<Je kod Slovena, odgovara pot- 
puno mnoiina sastanaka za preliminarne dogovore, isto kako i bogatstvo ob- 
reda, formula itd. , koji su u obidaju na tijem sastanchna. Premda se u svi- 
jeh slovenskijeh plemena glavni T)eridbeni i svadbeni obidaji na jednakoj ili 



1) Petersborg in Bildom and Skizaen I. 76 — 78; Jerrmann, Bilder aus St. Pe- 
tersburg 98. SliSni tijem jaynijem sastandma bivali sn n proSattom vijeku i n 
Ugarskijeh Rusina, SloTaka a i n Magjara: samo Sto ovdje nalikovaie viSe jav- 
nom trgu, nego Sto u Petrogradn , pa su se uprav i zyali , barem u Magjara, 
tijem imenom (le&ny-y&s&r). Za Rusine evo fito u op<ie pripovijeda Boiena NSm- 
cova : Taki djevoja^ki trg bivao je dya put na godinu u krasnom brodu kod 
Vasilijanskog manastira, gdje su se djevojke i udovice sa svoj^em rodjacima kao 
i mladidi sa svojijem sakuplljali. Mlade djevojke dolazile bi okidene vjencima i 
pantljikami, n^ovice po giavi povezane. Sakupljalo bi se po nekoliko tisuca Ijudi. 
Kadgod je momak i n naprijed znao koj« de izabrati, a djevojka je znala ko 
de po nju dodi, ali jib je obnogo bilo, koji bi se tu po prvi put vidjeli. Obidno 
bi momak pristupio k djevojci, koja mu se dopadala, pa bi joj, pru2ajudi joj 
mku, sasy^em naprosto kazao : „Ako trebaS momka ajdmo u popa» ! — a kad 
bi mu djevojka dala ruku, on se je nagadjao sa njezinom familiom , Sto de za 
i\ju da Qzmu, i kad bi se pogodili, otiSli bi u manastir, gdje bi jib pop vjen- 
dao. Zatijem bi pili, jeli, igrali, pa tad i doma odlazili. 

Kadgod na tijem sajmovima bilo )e i svadje; ako djevojka oebi b^ela momka 
«-^ njezioi rodjad, raznmiju se, bill bi na njezinoj strani , a momak nebi htio, 
da je se odrede. Ali, bi li bio momak od bogate kude, rodjaci bi je sami pri- 
silili i proti volji, da otide zanj. Kadgod aaprotiv momak i d|jevojka b^ahu do- 
govoreni, a i^ihovi srodniei tomn protivni; tad bi obidno momak djevojka oteo 
«-* a aatijem sa prinadjeni Uli, da ma )e dado. T%j je obidaj trajao, kaie 
Nftneova, sve do g. 1720., jer su te godine bili zabratgeni ti sajmovi i od tada 
i a Rusina zavlada vjeridba i lienidba. (Mi bismo radije kazali, da je i n Ra- 
siaa od vajkada bila i formalna vjeridba i ienidba, kao i a dmgijeb Slovena, 
a da sa ti sajmovi bili iz podetka ili kao neka opda priprava k vjeridbi ili kao 
osobiti modus, koji je mo2e biti s vremenom prevagu dobio : isto kao Sto^ poSto 
ovaj zabranjen bi, opet normalni nadin prevagu dobi.) 

Takovi sa sajmovi bivali i a MarmaroSkoj stolid : a Satmarskoj stolid bivali 
sa Mariji Mandaljeni; a a Bibarskoj sakupljabu se ValaSi o Petrovu dne 
na t^j sajam sve do podetka naSega vijeka. U Saboldkoj stolid idad na o d p u- 



74 

srodnoj misli osnivaJB, tpak kdko i na drugome mjestn Te6 kasmtno, nalftan 
86 mnogo i provincijalizama koje radi sravnjivaaja treba dakako naveatt. 

I samo se sobom rasumije, da nam -vjeridbene obidaje treba napose od 
Bvadbenijeh opisati: ali i same vjeridbene radi bogatstva, i radi razlike nasi- 
vanja pejedinijefa sastanaka, usiiovani smo na dvoje raedijeliti. U prvomu 
(!emo Aakh odsjeku priopiSiti, tako rekavSi formalnu stranu: to jest oroj aa- 
stanaka, nazvanje svakoga, kojijem redom slijedi jedan drogomu^ gdje biva, 
ko an osobe Sto se sastaju^ rije^n: prvi odsjek ima biti kao okvir, u koji 6e 
do6i slika opisana n drugom odsjeku. Mi znamo^ da 6emo na taj iiaSin pri- 
lidno i umnoiiti govor, i ponavljanjem ve6 napomenutijeh imena i stvari kad- 
kad i dosaditi 6itatelja — ali smo se voljeli izloiiti opasnostiy i doaadni biti^ 
nego radi kratkode nerazomljiyi ili nejasni. Nepotpunost, koja ^ ditatelj i 
ardje kao i n aaprijed nadi, mi smo yed sore jedan put za svedj opraydati^ 
nli&no je dakle o tome ved ^ti govora. Sada pdk na same djelo: 

Stajerska. Ovdje se Ijudi za vjeridbn najmanje dva puta aastaju a 
stoprv tre6i put, da jim se obeda djevojka. Najprije mladoienja pofialje po- 
srednika k djevoj^niQi roditeljem, koji, ako su skloni, ustanove dan, luid ie 
da dodju pregledati mladoienjinu kudu i imanje; tek tada dopusti se mlado- 
2enjiy da dodje na ugovore. ^) 

Istra. Kod ovdjeinjeh hrvatskyeh seljaka valja mladoienji triput &• 
Ijati prijatelje, da zanj djevojku prose prije nego mu bude obedana. ^) 

Hrvatsko prime rje. Osobito okolo Senja momak ide glavom k dje- 
yoja6kom ocu (po^to se je uvjerio , da mu djevojka nije protivna), da prosi 
od njega kder, ako i on privoli, tad dava obiljedtvo djevojci. Za tijem 
ustanove kad i gdje de biti prsten (svedano zarudenje. ') 

Hrv. vojnidka granica. Jovid u opde ka^e, da ovdje otac ili koji 
drugi kudanin ide da prosi djevojku, ali za odgovor ustanovi se rok i tad 
dodje i mlado&enja da vidi djevojku. To se zove idina ogled. Za tijem 
idu kupovati darove sa mIado2enjom. Toprva iza toga bude jabuka (kako 
drugovdje zarudenje), i tad se ugovara kad de biti svadba. *) U LidkoJ 
krajini, naiprije je proSnja a zatijem zaruka, gdje momak dava djevojci 
obilje^e. *) 

Slavonija. Kad je odludilo momkovo srce, ide on s jednijem ili sdvo- 
jicom svojijeh rodjaka na prosidbu. Kad §to momak i neide, nego same po- 
fialje svoje Ijude tamo, da dadu novce djevojci. Prelazedi pak na pojedine 
predijele, opisatelj kazuje: u Djako vitini mati najprij.e govori s djevojkom 



^ty n Maria Pod, bivali wx nagred ta i taatanei, gdje sa se avadbe ugova- 
rale. Taj obidaj morao je biti tad ▼eoma raSiren medja Boeinima, Vlasima i 
ilagjarima, i cijeaa aa djevojke bila je po sroj prilid veUka, jer knez B&kdcsy 
oaredjaje Satmarsboiae ▼ojsi^Scttin M^yjednikn, da nedopuitava pladati aa ^e- 
vojke tako mnogo noTaoa, jer to dovodi kacc na abodtvo: nego da nafedi, da 
86 aa mjedno djevojka neamije viie od 30 fbr. platcti ili oseti. Od avega toga 
neoslaje danas nego aspomena. (Obrasy . . a 6bb. ieek- aiosaa g. 1659. etr. 
101 -—102. Steta ftto spisateljka nije navela izvora, gdje je ovayijest crpila.) 
Srami i iir|Nii|l9 a Nestorevijeb Dreyljana, Badintida, Vjati^ i Sjeverana. (Lje- 
topis X. izd. MikloiideTa.) 

*) Seidl, Wanderangen. n. 70, 71 

«) Die Illyr. Provinzen 157. 

') Hrratska D&nica g. 1845, br. 12. 

*) Etkn. Gem&Ide . . 118—^115. 

^) A. V. BaaUTdid a Hrv. Danici 1845, br. 85 i al^ed. 



i kitia je : ako nadje , da je voljna ^ tad pofialje 8Utradan u vede oca i jo6 




na Tjendanje nedodju. Djevojka rijetko da <5e odma prvu veder novce uzeti, 
nego je valja dulje vremena moljakat i to neSto radi stida, a neSto da se 
rasmisli i 6uje mnijenje flvojijeh rodjaka. Drugo ve^e posHjo primljenih no- 
vaca ill prstena ide sam momak k djevojci, kojom se prilikom dogovori » nje- 
ainim 
menti 

B , 

«tarijem svatoin k djevojci sa buklijom, da ustanove kad <5e biti velika 
rijefi. Velika rije« u Velikoj zore se rukovna. Cim se u crkyi tre<Si 
put mladijenci oglase i to bude u nedjelju pred onu srijada, kad <Se biti vjen- 
6anje, dr£i se zapoj ili jabuka: u Velikoj kaiu orafiica. ') 

Srijem. Da se ngovori ienidba, ovdje se hode joi vifte sastanaka, nego 
je po okolnijem predjelima obidno. Prije svega otac zamoli kakva poananca, 
da propita jesu li djevojci otvorena vrata, i ovaj predbodnik aove se 
spTOVodadiija. Kad ovaj donese dobre glasove, taa ide otac momkov 
s istiiem posrednikom, koii se sad zove navodad£ija, k ocn djevojfiino, 
da je ka^ ' ' - - ^^ - " " '' ^ '^- " --'- '- ~''" 

djevojku, 
ktuSe 
ovii 
na 
8va< 

B a Sk a. Ovdje idu k djevojci najprije na prsten (kao drugovdje profienje), 
zatijem najabnku a po tredom na a g o v o r. ') 

Mostar u Hercegovini. Prije svadbe nema nego samo vjeridba 
ili prosidba. Prije prosidbe iskuSa mlado£enja preko oca ili drugoga koga^ 
bili mu mogla biti djevojka na koiu smjera, pak ako su povoljni glasovi, 
tad se ide na prosidbu. Na prosidbu (koja biva obidno no6u radi turskog 
straha) ne ide mlado2enja, nego mu otac ili brat ili kogod drugi od rodbine. 
Ead bi se po nesredi tu pokazalo, izrijekom ili mu6ki, da ne dadu djevoikoi 
tad idu opet u drugu, tredu kudu, sve dokle isprose djevojkn, jer sjutrakad 
bi se obaznalo; da su prosioci jalovi^ bilo bi poruge do mile volje. Take se 
kadkad dogodi, da se i siromaSka djevojka i nehonce udade za bogata momka. 
Neki ugovaraiu odmah pri prosidbi^ a neki i poslije, kad 6e biti svadba, a 
neki opet vode djevojku te iste nodi. *) 

Kninska krajina u Dalmaoiji* Naiprije ide momak sa jadnijeii 
od svoga roda k djevojadkoj kudi, da je zagleoa i ako jim sesvikne^odiDab 
je ifitu od roda njeaipa. Ako an rodiaci zaaovol)iii » pa i ^i^voj^kA pristane, 
tad se dogovaraju, kad de biti formalna proiaja. ProSxija bude obidao pet- 
Meat dana poslye zagleda£in^. i tu ^e sve&QO sklopi ugovor. Na pro§- 
QJUy kadkad ide a ka&ad i neide. momak, nego sami njegfovi. Obidno deset 



Sroievinu, gdie se daruju. NajpoSljednji kao zvanidni sastanak pred 
bom, jest, kad idu u varofi da knpe ruho. ') 



») Did, Narod. Slav, obidaj 34—43 ; eaplovid, Slavonien ... I. 1T9. 

^ Srbski Ljetopis 1845. m. 86—12. 

^ Yak, I^ednik Bub KoUdi. 

*) Ato MarkoTid n Srb. Dalm. Magasiaa g. 1861. str. 91^99. 



76 

dana po proSnji biya oblaza, t. j. mati momkoTa sa joft jednom i^eoBkom 
dolazi da pohodi djerojka. Na oblazi bade dogovor i darivanje. ') 

Ron a vie. Momak sa odinijem dogovorom izabere jednog r jeditog pri- 
jatelja, koga daljn n kudu djeyoj6inu, da jeprosi, i taj se zot6 Btarisvat 
a to pro^nje zove seovdje ugovaranje. Za tijem dolazi prstenovan j e. 
Za prstenovanjem jo6 nije djevojka sasvijem obiljeiena, nego tad odrede 
dan, kad 6e da idu u grad kapovati obiljeije, koje, razumije se , yjerenik 
plada. Netom je djevojka tako obiljeiena; drug! momci ne smiju viie oko 
nje obigravati (grof Pucid). 

Risan u Boci Kotorskoj. Prosidba se ovdje ue zoTe tako, nego 
kao i u Crnoj gori i n dubroyadkom kraju i malo ne svud po primoiju : 
vieridba ili yjera. Prosiocima se kaie, da dodju tek za osam dana po 
odgoyor, za koje yrijeme posayjetuje se otac sa cijelom svojtom, a i \i6et 
preko matere i sestre upitft^ je li joj milo, Na dan odredjeni za odgoyor svr- 
Suje se syedano yjera. ^ 

Crnagora. Pri vjerenju ugoyara se, kad 6e biti svila (to je, &to je 
drugoydje prstenoyanje). Syila biya obidno dyije tri nedjelje prije syadbe. 
Ka syiln dodju trojica od mladoienjine strane, i ugoyaraju kad 6e biti ayadbs; 
yjerenik ne ide na syilu. ^ 

Jadar u Srbiji. Kajprije se ide na prosidba, pa kad bode da pr- 
Btenuju djeyojku i da ugoyaraju, kad 6e je yoditi , onda se kaie : otiili su 
na kola^e. ^) 

Bngarska u opde. Ovdje se najprije Salje koji srodnik ili srodnioa^ 
koji se zovu svat i svatica, k dievojSinoj ku£i, da kuSa, bi li je dali. 
Tomu posredniku roditelji djeyoj6ini daju tek sjutri dan odgovor, ako je po- 
voljan odgovor, i je li svat na&ao sve u redu u djevojdinoj ku6i , biva do 
koji dan gode2 (pogadjanje), i to biva u djevojke doma. ') 

EuJEuS a Bugarskoj. Proienje u roditelja djevojfiinijeh, zove ae 
Ma^H apMncL. Poslije nekoliko mjeseca biva gozba u nevjeste, i to se zove 
3e.aeHa KHTKa, jer momak zajedno s darovima nosi joj i zelenijeh kita. DW/e 
nedjelje prije svadbe biva ^oJICM^ npMacL. Vjeridbeni formalni sastanci za- 
vrfiuju se gozbom, koja se zove py6a. Ova biva sedam dana pred svadbom. *) 

Ugarski Rusini. Najprije ide baba da kuSa, mo2e li prosilac do6i: 
pa tada ide starosta na obzori. Za tijem bivaju svatankj^ (ugovor).^) 

Laborski Rusini u Ugarskoj. I ovdje baba upuduje privatDO 
posao; za tijem je prosidba, najkoju ide otac sa svojim susjedom. Tu se 
ustanovHuie kad 6e biti nocMOTpeuH yr^HUbi , na koje dolazi otac djevojdin, 
da pregleda kudu i baStinu zetova oca, i tad rokuju , kad de biti odpy^eaie 
ili sapyqHHbi. Na zarudenje ide otac i sin sa nekoliko muSkijeh od rodbine i 
sa starostom, koji valja da je dobar govornik, jer je on duSa te sveSa- 
nosti, i valja da je dobro oboruian poznanjem biblidkijeh izrjeka i prida. 
Isto tako rjedit i sposoban treba da bude i Bbuaeua sa strane djevojSine, *) 

*) Sim. DobrijeTid n Srb. Dalm. Magazinu g. 1861. str. 110—118. 

^ Vuk, KoYdefid . . 44 i slijed. 

*) MedmkoYic, Sivot.. 87 i slijed.; gledi^ i LlJniven pittoresque, Europe, vol. 89, 

par. 1. pag. 197 i 278. Za protidbu u susjednijeh ArbanMa, sravoi Hshn, Alb. 

Studien 148. 
«) Ynk, Bjedaik sub Koladi. 
*) Arkiv za porj. Jng. VIU, 247—262. 
*) MiladinoTci. B&ir. nap. nscHH 517 — 518. 
^) BoL Nlmcova u Cas. desk, musea g. 1859 str. 101. 
') Krayicki a HajKOB. CdopHHKy g. 1865., 188—140. 



77 

Poljefiuki i Vuiani u Grodnandkoj guberniji. Kadjesvahs 
posao dobro upotila, tad idu na profinja svati (ovi treba da so oienjeni) 
ili otac mladoienjin ide s jednijem svatom. Kad dodju tamo, premda su ro- 
ditelji gporazumljeni potpuno, a i k6i nije proti toma, ipak po obidaju valja 
joj bje^ati i sakrivati se u Bosjeda, i kadgod prosiocima yalja dva tri puta 
dolaziti, dokle najposlije jedna udata 2eiia dovede djevajku na ngovor. Taj 
agoTor i ovdje se zove 3apy40Hbi ili 3anoHHi»i. *) 

Yelikorusi u op6e. Sraha, koje prije nego ikakav javni ili polu* 
aval sastanak bade, imaju prosiocima diplomatidkijem nadinom prokrditi put 
— ima jib dvije vrste: ili je starija ali vazda vjefitija ienska iz mlado^e- 
njine rodbine ui je svaha po ssanatu, kojoj je uprav glavni posao^ biti posred* 
nicom ienidba u svojoj okolici. ^) Ho<ie li se sluiiti svahom prve ili druge 
vrste, odlttduju srodnici zetovi isto kao i o osobi svahe. Prava svaha po za- 
natu znade ne same svekolike familijarne podrobnosti s jedne i drage strane, 
nego ima kod sebe takodjer i spisak djevojSine prdije. Svahi po zanata ne 
samo da pladaju njezin trad, nego je darivaju i po svadbi o svakome veli- 
kom praznikuy o imeninam, pri krdtenju itd. Ako se raomak i djevojka ne^ 
poznaju, svaha ogovara CMorpHUbi. Prve smotrine bivaju a orkvi ili na 
Setnji ili u kakva poznanca; drage a nevjeste doma, gdje zet pod kojijem 
ma drago izgovorom dodje, da bi se osvjedodio, je li djevojka za dobru do- 
madicu odgojena. Tom prilikom niko do mlade ne razlijeva 6aj , da bi po- 
kazala svoju vje&tinu — a kadani nastoje na svaki nadin, da opija mlado- 
ienja, da bi isKusiii, nije li pijanica. I rodjaci s jedne i s druge strane hode, 
da spoznaju zeta i nevjesta. Sad dolazi CBaroBcrBO, koje se fialje k djevojci, 
tek kad se o tome u zetovoj , familiji o6mHvMi> tojiocom'b vijedafo, i na koje 
ida ne vede svahe, nego muski svati. Za svatovstvom dolazi croBop'B, 
koji biva ili istog dana ili koji dan poslije svatovstva. Na sgovoru utvr- 
djuje se formalno to, sto je kao natuknuto bilo na svatovstva, i ugovara se 
prdiji djevojdinoj. (Ivanov-2eladkov). 

DonskikozacL I ovdje je po6etak svema svaha, za tiiem je for- 
malna proSnja, a iza toga ugovor i pyKodHrbe, a po rakobidu biva obred, 
koji se zove noAyuiKH ; najposlije u o5i svadke 4^BimHHKb. Taj je isti red i 
u predjelu Donskijeh Kozaka, u seljaka koji nijesu vojnici. ^) 

Ealuika gubernija. UMjeSco vskom ajezdu ili svaha ili mom- 
kova mati, idu da poravne put pobIi£emu ugovaranju. Zatiiem dolazi ugovor, 
koji se zove juam. U o6i svadbe biva kyphhk'l. *) Malojaroslava6kom 
ujezdu, kad svaha svoj posao svrSi, idu zetovi roditelji u djevojke na aanoH, 
gdje biva 8ve6ani ugovor. *) U Taruskom ujezdu. kad je izabrana nevje- 
sta, roditelji salju samoga mlado^enju, da poku§a, bi li djevojdini roditelji 
zadovoljni bili. Po tomu je javno cBaroBCTBO, na koje ide otac, mati i joi ko 
od blii^nijeh srodnika. Za tijem je nponoH, a istom u o6i svadbe BeqepHHbi^). 

Kazanska gubernija. Iza svatovstva ide mladoienja, sa svojim 



') MaiepiajiBi . . rpo4ueucKaa ry6epHifl I. 8d9, 833. 

^) Sravni Du M eril, Des formes da manage 7 ; Weinbold, Die deutschen Frauen 
207. seq. 

^ MeTepia.isi . . 3eM.ia BOHCKa 40HCKaro 425, 427 ; Rocb, Reise durch Rass- 
land 106. 

*) Marepiajibi . . Ka.iy)KCKaH rydepHia, 164, 165, 

*) Ibid. II. 178, 174. 

•) Ibid. II. 177, 178. 



78 

roditaljima k djevoj^inijem, te se odmah dogovaraju o pr<Siji itd« Ead je to 
gotovo, biide avedano zamdenje. ^) 

Petrojsavodski i Povjenecki ujezdi u Oloneckoj guber- 
niji. Kad su ve6 metotdi oko na djevojku, idu Bvati i svaha 6ojibuiHM'B iii 
MajibiMX xioii3AOMT>y po razmjerju zetora imanja^ da prose djeTojku, i to biva 
ob nod. Na syatovstvu uglavljaju dan, kad 6e biti npHKasBi ili oTxasbi i to je 
obi6no dva tri dni posvatovstTu, ali po £elji prosilaca, to mo2e biti i 
taj isti dan. Biti taj ili drugi dan prikazi, ujedno § njima biva i pyKo- 
dHTie. Dva tri dni po rukobidu a negdje i ieti dan biva nopy^eHie; i to je 
fermaino zaru^nje. Po zarudenjn badu u nevjeste kadgod joS dva tri ee^ep- 
UHKa, od kojijeh se po&ljednji u srednjijem ru^ijem gubernijama zove 4'K8H«i 
NBK'B. Na te vedernike dolaze srodnici ea obje strane. ^ 

Permska gubernija. Prosidba preko srata zove %e CBaTame. Ako 
aaprfeke nema, dolazi za tirjem npoeBaraHie, gdje je djevojka definitivno obe- 
dana. 06py^eHie (zarudenje) je t^ a o6i svadbe. ^) 

Bjelorusi u Vilenskoj guberniji. Opisatelj ne navodi oego 
tamo profinju, koju nazivije sanoHHbi i za tijem odmah prelazi na svadbo. *} 

rrinjemanski Bjelorusi u Grodnenskoj gaberniji. Sn- 
tovstvo; ako je sredno bilo, zove se sapyqHHbi. U nekijem mjestiQia te vt 
rudine bivaju drugi dan zajedno sa sanoHHaMH: opet a drugijem po prvo] 
3anoB'fi4M (progla&enje a crkvi. ^) 

Krakovska okolica. Sto u Rusa obidno svaha, to ovdje swacii 
dini. Kad je to gotovo, ide mladoSenja s ocem ili kakvijem drugijem rodja- 
kom k djevojci na OBwiadczyny. Tad dolaze zar^czyny, gdje bade 
blagoBlov, ali se to moie udiniti i istog dana, kad su i oswiadczyny. *) 

Slovadka u opde. Najprije mati §alje kakovu babu ^ohnisko 
obzerat" ili kako u okolici Brezna ka2u nna dovedy*, gdje ona kusa, jesu 
li roditelji djevojdini zadovoljni, ali tek drugi dan dadu joj Konadni odgovor. 
Sad se uglavljuje kad de biti pripovedy, na koje ide mlado2enja a pj- 
tadem starosvatoni; kojega izabere obidno u svojoj rodbini. Za tijem doltfi 
zarudenje. ') 

Ceska i Morava. Kad je medju mladoienjom i djevojkom bila 
umluva, tad dolaze svedane namluvy u roditeija nevjestinijeb doma; tu 
dolazi mladoienja s ocem ako mu je 2iv, sa kumom, sa dva svjedoka i s go- 
vomikom — a tako isto i nevjesta imade svoga kuma, dva svjedoka i go- 
Tomika. •) 

Obje Lu^ice. Na proSnju ide momak sa o^enjenijem prijateljem, koji 
se vec prije postarao, da razvidi jeli momak po dudi djevojdinijem roditeljima. 
Pratilac momkov zove se gornjoIu2idki bra§ka, dru^ba, a donjolu2icki 
pobrat!*, raiisel. Toga jim dananedavaju odgovora^ ali ako se je nadati, 
da de odgovor povoljan biti, podme momak 6Qlk6e k djevojci dolaziti. Te po- 



>) Erdmano, Beitrage ... I. 59, 60. 

^) n^CHH III. 348—388. Rybnikov. 

') Marepiajibi . . IlepMCKaa rydepuifl U. 535. 

*) Ibid. BiuieHCKaa ry6epHifl 624, 625. 

*) Ibid. rp04HeucKafl rydepHia I. 827, 828. 

*) M^zyuski , Wloscianie .. 81 — 83. Opisanje Fordtera u odsjeku Pologne a 

Univers pittoresqae, Europe vol. 10. p. 239, 237, rekli bi smo, da nije todno. 
^) Bo^.. Ndmcoya, 6m. desk, muzea; Pronay, Skizzen . . pag. 4, 5; Richter, Wao- 

derongen . . 228, 229. 
^ Kulda, Svadba ..91 sl^ed. 



19 

i^6te eoTu se gornjolui^. vahlady a d(4njola2. hngliedy, ugljedj, i 
trajti Bvey dok mu se ne dade prasudni odgovor. Sastanak, na kome se dava 
taj odgovor, zove sena slowo pl^iiii. Medjn tijom i roditelji djevojdini 
8a k6eroiii i nepozvati dodjo^ da obidja ku6a i imaBJe mladoj^ajiao. Za tir 
jem je zaru6enje, koje se a gomjoj Lu^ici zove slab a u donjoj zlub. Isb4 
toga dolazi pi'ipowjedanje, donjolui^ zapowedanje. ^) 

Q Simboli^ni obredi, obi6aji i sve6ane formule na vjerid- 

benijem sastancima. 

Svaki znatiBtveiio izohra£eni pravaik »na, koliko ie vazno poznaaje 
prarnoga BimbaHzma za objaftnjenje historije raavitka narodoioga prara. Kako 
i Tjeridba ima svoja pravnu strata, evo nas da ov^e u poseboome poglai^ljti 
nekoliko primjera navedemo, koji su spojeni s tijem ^eniabenijem ugovoruna. 
Premda bi i sami simbolidni obredi, koji ao: disto na mitologiju odaose i ko- 
jijeh je na vjeridbenijem sastancima osobito maogo, podobro razjasnili one^ 
koji imaJQ viie pravni znadaj, ipak mi ne moftemo te za sada potpono vt ob» 
sir uzeti — jer bi tad trebalo opisati cijele te sastanke do najmanjijeh sitniea -^ 
a to nikako nije naSa zada6a. Mi <Semo se dakle aamo na one mitOilogidke) 
i to ka« mimogred obaereti y za koje nam se bude dinilo , da bi mogli vide 
ili mame razgasniti taj ili onaj od^oiaj. 

mfia zada6a nije ovdje ni razglabati ni odgovarati na pitanje : da li aim* 
bolidni obredi; koji su kod vjeridbe i svadbe u opde^ poetaifte radi siromaitTa 
jezika, koji nema za svekolike odnosaje dovoljaijeh izraza, ili iz prirqdnoga 
6ovje6eg nagona k aimbolidkom izrazu — isto take mi necerao mariti ^ 

50 tomu ni raaabicati, dali neki simboli6ni obred zastupa stvar, ili Qsoba 
i djelo; ili je a obidaju radi same svedanosti (solemiiitatis causa). I na 
njiliovo zna^njje necemo se osobito obzirati^ ali (gto nam se dlni mnogo vai- 
^U^)> S^j^S^^ nadjemOy da je neki simbolidni obred samijem narodom ras- 
tumafien , budu<Si to za nas do neke granice interpretatio autentica y svud 
iemo to navesti. Isto (^.emo tako navesti, gdje ga nadjemo; i osobno tuma6enje 
pojedinog izvomog opiaatelja, jer je njegovo mnijenje, manje ili vide, ipak 
pod uplivom narodnoga mnijenja izre6eno. Mi 6emo samo, i to po naravi ovoga 
spisa, bilje^iti facta naprosto kako smo i u koliko smo ih za neko mjesto ui 
kraj u izvorima na6i mogli ne popimjajudi konjekturalno ni u dem. 

I to malo stereotipnijeh izrieka ili formula, sto nam do ruka dodje, i^to 
6emo tako nayesti ne upufitajuci se ni u kakvu klasifikaciju. Sistematldko 
rasporedjenje i simbola i formula po njihovu unutmjem i zdvornjem zna6ajU| 
isto kao i tumadenje njihovo, mo6i ce se tek onda preduzeti, kad se viSe 
gradje sakupi. 

Istina je, da na ovijem sastancima bade obidno uglavljeno i o praiji i 
o daru za djevojku i o drugijem odnoSajima, koji se imetka tidu, i premda 
to sve ima i nesi upliv na osobne odnoSaje medju muzem i ienom, mi smo 
ipak radi visijeh uzroka odIuSili, na ovom ih mjestv. iaostaviti^ i malo ni2e n 
posebnom poglavlju o njima govoriti. 

Na vjeridbenijem sastancima kod svakog natoda medjusobni su darovi 
a u2em smiski poaobro u obidaju — ali mi moiemo bez straha kazati, da 
se nigdje u takoj mjeri ne nalaze, kako u Slovena, Ovdje noma saatanka, 
ne aamo mecHu vjerenicima negot ni medju njihovijejtti roditetjima; rodjacima 
i kudanima, oa se nemisli Sta 6e se darivati. Kako su u ovome poaki vje- 
renici najglavnije osobe, naravno je, da su oni i u tome prvi^ jer oni naj- 

>) Haapt i Sehmaler, Wend. Volkslieder 298, d99. 



80 

vifie darova i daju i primaju. I o ovijem darovima mi demo samo onda pro> 
ffovoriti; kad nam se bude 6iniIo; da imajupovedu vatnost ili asa simbolizam 
lii za pravni obi6aj u sebi. Ostale nije nam moga<S6 nabrojiti sve kolike. To 
iato nek reSeno bade o jelu o pida i o igranju. — Ptedjimo sada na po- 
jedine primjere : 

Siovenija. U Stajerskoj na dan zaru6bine po6to je sve ngovo- 
renoy preda miadoienja djevojci prsten i nekoliko talijera kao kaparu. To 
biva u vefier o ve6eri pred svojtom, Busjedstvom i roditeljima. ') Okolo Ro- 
gatca ova se kapara zove ara. ') U Poiku na zarudenju pred gostima zet i 
nevjesta legnu na prostrti pokrivad na tie, te jib svjedoci njime pokrijo. ') 
Maio zatijem oboje ostanu a zet nzme nevjesta za desnica , te je tri put 
okolo sebe obme. Zatijem po tri pnta jedno drugoma napije i pri tom se 
rukuju, a neki od gosti poiijevaju im vinom ruke, a najposlije zet baci ne- 
vjesti novaca a skut. *) 

Istra. Za ovdje&nje hrvateke aeljake, ka£e se, da prvi put prostod i 
neulaze u kadu djevoj^inu, nego s kudnijeh vrata kaiu, rad fita dodjo6e, s 
kudani jim odro6e odgovor za osam dana. Nakon osam dana opet dodju, 
ali ni opet neulaze u kudU; da nebi obu6e derali, a otac jim kaie, di 
se povrate do ^trnaest dana. Ako im on medju tijem nifita protivna ne po- 
ru6i, dodju i tre<Si put, ali tad ve6 ulaze uprav u kudu i sjedaju, da se go- 
ste. ^) Istarski Morlaci pri zarudenju daju prsten djevojci i tijem je zarudena, 
a dogadjaj taj proglaiuje se odman pucanjem iz pufiaka. I u Perojeza, koji 
su pravoslavne vjere, to biva skoro isto tako. ^) 

Hrvatsko prime rje. Okolo Senja kad se momak i djevojka dogo- 
vore, on joj na prvom sastanku dade jabuku (iu njoj zabodenijeh 5 — \0 
for.), a od tole idn oboje k roditeljima, da jim to jave, pa ako nijesu zado- 
voljni, ona mu vrati jabuku i novce natrag; ako pak jesu, tad sami roditelji 
navijeste djevojci: i>ako bi ti odstupila od ovoga momka, morat deS platiti 
dvostruko obiljeitvo*< (dar momkov). Tom prilikom i ona njemu §to god 
daruje. Za tijem rukuju se mladijenci, a otac ili ko drug! polije im nike 
vinom za bolju vjeru ni da je tvrdje zavpzano.^ Na zarudenju, koje se o^dje 
prsten zove, vjerenik osim prstena dava i jo§ desetak for. Ali i za to ima 
svoj obred : Prsten i dar u novcu stave na kolad, a kolad na trpezu pa sve* 
kar ili koji drugi starac iz mladoienjine rodbine pitadjevojku : nsto je ovo«? 
Ona odgovori, da je „kolad i prsten* , na §to joj on odmah natakne prsten 
na prst, a ona ga u ruku poljubi ; kad se taj obred svrfii, drii narod, da su 
vjerenici kao i u crkvi vjendani, te da se ne mogu viie rastaviti. Sada i 
gosti djevojku darivaju. '') Prije, nego je djevojka zarudena, ne nosi nikakva 
prstena, pa bila i najbogatija. Ali po zarudenju svaki svedani dan valja joj 
nositi najmanie po jedan od onijeh, sto su joj darovani, drukdije bio bi kao 
znak, da misii razmetnuti vjeru. ^) 



>) Seidl, Wandemngen II. 71. 

«) Novice g. 1869. etr. 20, 29. 

') lUyr. Proniuen. 153. 

^) U Btarijeb Nijemaca tijem se saglavljivala 2enidba. Grimm R. A. 440; Wein- 

hold ]. c. 268. 
^) lUyr. Provinzen 156. sravni i Selb i Tiichbein, Memorie d*aii Yiaggio pittorico 

nel lit. Attst. fasc. 7. fol. 4. 
<) Istrien 160, 162. 
^) Hry. Danica g. 1845, br. 12. 
^ Slayische Bl&tter 1865, Heft 10. 



81 

Hrv* vojni^ka granica u opde. Ako na ogledu, gdje dvoje 
mladijeh jedno drugo razgleda, jedno drugomu prigovora ne nadje, ugovara 
86 dan, Wad 6e da kupuju darove. Na jabuci promjenjuju se prsteni i mla- 
doienja daruje djevojci jabuku (od toga i ime), a u jabuci bude zabodeno 
nekoliko srebrnijeh ili zlatnijeh novaca, dakako po mogu6no8ti mladoi^enjinoj. 
Osim toga vaija mu, da obdari i njezine roditelje i bracu i sestre. Tijem je 
djevojka formaino zurudena. *) 

Lidka krajina. Na pro§nji momak daju6t djevojci obiljei^je; ka^e 
joj od prilike: nUzmi djevojko ovo obllje^je, ako hoced dobre volje^; a kad 
ruku fTixiij da primi obiljeije, on pridoda: nNamijenjeno, neznam je .li su- 
djeno, pazi, jo§ ti jednom velimy da nijesi prisiljena; jer radi mladosti jofi 
nemo2e§ rasuditi na etc riikom ^OBeiei.^ Tad mlado^enja natakne prsten re- 
dom nekoliko puta sebi i djevojci na prst, a medju tijem obje matere nefito 
potajno broje, ili mole, ili zaklinju, nezna se, jer ne 6e nijedna da kaie. 
Prsten vrijedio dto vrijedio, valja da je u njemu erven kamen (za udovioe 
modar). Izrudivgi jabaku odmah se pogode, da ako bi ona iznevjerila, da 
mora dvostruko obilje^je povratiti, i da ima dekati neudata, dokle se 
god sadasnji vjerenik ne oieni, i te^ko da de svedtenik proglasiti s oltara 
novu vjeru (ovdje se kaie o z v a t i), dok se pogodba ne ispuni. To isto biva 
kad bi i vjerenik iznevjerio. I ovdje se zaruka zove prsten. ^) 

Slavonija. U Djakovgtini na prosidbi, ako je djevojka od pro- 
saca novce primila, tad im domadin »pravi obilnu vedera, na kojoj se napija 
najprije udava6i. Prosci, kad joj tode vino, bace nekoliko novdida u 6afiu — - 
a ona, 6ua na zdravici zahvali, sve redom poljubi. Na malu rije6 kad do- 
dju ktiiSani mladoienjini, ovaj ih Ijubi i dariva; ali i oni darova sobom do- 
nose, kao bukliju, pogaduitd. Od male rijedi po6evdi, pa dok se ne vjenda 
djevojka, svakoga kogagod na putu sreta Ijubi: muSke u ruku, ienske u 
obraz. Inavelikoj rijedi opet po obi6aju jede se, pije, dariva i oeliva. 
Napomenimo samo, da kad svekar nazdravi svojoj snasi, napije se, spusti 
cvanciku u daSu i dade joj da zahvali. Uodi zapoja, koji ie koddjevojke, 
gazda kude, odkle je momak, uzme bukliju, te ide da pozivlje domadina 
(susjed, koji se pri gozbi brine gotovljenjem jela i trpezom) i svatove: u 
koJQgod ku6u dodje, moraju svi ku6ani iz •buklije da piju, ali u kojoj se 
kudi buklija isprazni, tu je valja i napuniti, sto svaki gazda rado i udini. ') 

Srijem. Ako se nijesu raladijenci prije poznavali, to momak razgleda 
djevojku na prosidbi i otac nuka sina, da dobro razgleda, jer Sto c(ad uzme, 
bit 6e mu za 2ivota. Tad ako mu se dopane, momak izvadi dar u novcu i 
metne na trpezu. Ali ga djevojka odmah ne prihvata, nego jo§ stoji na sred 
sobe, i sad 6e njen otac opet re6i: »Eto sad, ako te volja, a ti uzmi dar; 
ja te ne natjerujem.^ Ona tad kao razmisliv§i se, uzme ili prezre dar, ali 
je ovo poSljednje sasma rijetko. Ako ga uzme, tad Ijubi svima ruku. Na 
ugledanju momkove ku6e nema niita osobita, samo Sto gazda obidno ne 
govori istinu, kad ugledadima i ocu djevoj6inu kazuje: ^Evo gledajte slo- 
bodno: sve Sto vidite pred vama, to je Boije pak naSe**; jer se obi5no tog 
dana posudi i u susjeda mnogo kojeSta, da se ku6a 6ini bogatiia. Na to 6e 
otac djevojdin pregledavSi brzijem okom desno i lijevo od prilike redi: „dta 
cemo mnogo gledati? kad nijeste vi pomrli od gladi, nede ni ona, hajde da 
pijemo rakiju.«< Kad je svrSeno pregledanje, tad se izljube i tijem je prija- 



1) JoTid, EthD. Gemalde 114, 115. 

^) Hrv. Danica g. 1835. br. 35 i slijed. priobcio A. V. Ra«tavcic iz ^itnika. 

3) Hid, Narodni Slav, obicaji 37—45. 

6 



d2 

teljstvo joS bolje utvrdjeno. Na pfoSevini (to isto Ito je drugovdje pr- 
sten ili zaru6enje) svecSenik najprije pita dvoje mladijeh o slobodnoj 
voiji, te jim na prosto blagosovi (ne pod potrabiljem) namjerenje njihovo. 
Oni sad jedno drugom dar daju : on njoj talijer ili dukat, a ona njema pea- 
kir ili koSuljn. Sad momak ustane, poljubi sve starije u rake , pa ide ku<ii 
pje&ke ni§ta neokusivii, pa bilo daleko koliko mu drago. Ostali ostaju tu, pa 
se goste, pjevaju i darivaju. ') 

Mostar u Hercegovini. Prosci^ kako ve6 gore kazasmo, idu obnoc 
prositi djevojku; njihov vodja zove se atari svat. U djevojdinoj ku6i znaju, 
da 6e prosioci doci, te kad ovi pred vrata dodju, ako nadju, da su 3vije<Se 
podnnute i da je u kn6i sve mirao, moga bogme znati , da nema ni§ta , pa 
idu na dragu stranu. U protivnom sludaju ulaze a ku<iu, odmah sjedaju za 
trpezu : ali istom tre6om da§om prosac kaie &to tra2i, i da je sve^anije, digne 
se na noge, skine kapu, obrne se prema ikonama, prekrsti se, i take prosedi 
djevojku izvadi cekin^ prsten i jabuku pred oca djevojfiina (tu ne bade ni 
mladoienje ni djevojke) s rijedima : i^Evo znak, ako bodes, da bndemo prija- 
telji.c Tad ustanu, isto tako i otac djevoj6in skine kapu, pa se prekrsti i 
8 desnom rukom prihvati jabuku, cekin i prsten i stavi pred ikone rekavlf' 
«iDa bog da, da bude Bretno,«< i opet sjedne. Tad prosioci izvade bukliJH, 
Ikto su sobom donijeli, te dadu piti ocu rakije. Za tijera je gozba. Pri po- 
lasku poialje djevojka nekoliko maramica vezenijeh , kao uzdarje starom 
Bvatu, a otac predajudi mu ib rekne : i*Primi brate dar za dar za znak, kako 
ja dajem svoju kder N. za tvoga brata N.«< ^) 

Kninska okolica u Dalmaciji. Na zagleda6ini daje se dje- 
vojci jabuka i u njoj novaca. Na prosidbi kad prosioci sjedu za trpezn, bra- 
tuded dovede iznenada djevojku pak zavide: „Ko se prima sestre moje?" 
Tad jedan od prosilaca ustane i mjesto ienioca, koji i ako je tu, vrlo se sti- 
dan pokazuje, rekne: itPrimam ja^ ; onaj opet triput pita: ^Primas li do vo- 
Ije i do nevolje?**. wPrimam", odgovori onaj do tri puta, ni do volje i do 
jaevolje.t* Za tijem daruje izdavadu po ugovoru i uzrae djevojku, § njom s^ 
poljubi i tri puta k istoku okrene, krstedi se i zazivljuc pomo6 Boiju i do* 
bru aredu. ^) 

Ostrvo Pag u Dalmaciji. Rohrer (koji je najviSe iz Fortisa crpao) 
ka2e, da ovdje, kad mladid dodje da prosi djevojku, da mu njezin otac naj- 
prije izbroji svekolike zle navike i nevaljalstvo svoje kcere, a ovaj tad kao 
da je opomene, da to nevalja, dade joj laku zausnicu. *) 

Risan. Pri prvoj prosnji nema nista osobita. Drugi put, kad momkov 
otac po odgovor dodje, pred cijelijem skupom srodnika s jedne i s druge 
strane, opet svedano prosi djevojku ovij em od prilike rijedima: „Evo brado u 
ime Boga istem kcer N. nasega brata N. za moga sinaN., i ako mu se mili dat 
nam je, evo obiljeije kao zalog vjere pred vama, da primi dobrijem dasom 
i dobrom sreiom, ako Bog da.« Otac djevojadki ve6 se prije razgovorio sa 
svojima i sa kderom, ali jih sad opet upita: nsta velite vi bradu moja?^ A 
oni mu odgovore : »mi velimo sto i ti" ; onda on rede: „dakle ja je dajem i 
Bog dao u debar cas,» pa uzme prsten od oca momadkoga i dade ga zeni 
svojoj na ostavu do svadbe ; po tom piju rakije i tako je vjeridba svrsena. 
Za tijem otac i djever idu k nevjesti, te je daruju novcem : i ona njima da- 



*) Srbski Ljetopis g. 1845. III. 35—39. 

^) Ato Markovid a Srb. Dalm. Magazinu g. 1861. str. 97 — 99. 
3) Simo Dobrijevid, Srb. Dalm. Magazin 1881. str. Ill, 112. 
*) Slav. Bewohner II. 96, 



8S 

ruje po nefito, osixn toga daraju po n^to i svemu Senskinju n kucii. Drugi 
ili tre6i dan ide vjerenik k vjerenici, obi^aj je, da se ona vazda od njega 
krije do irjen^anja ; s toga poslije velike molbe dopusti mu se , da je vidi i 
dolavsi k njoj; zagrli je i kao na silu poljubi, po torn joj n ruke utisne ce- 
kin^ a na prat natakne prsten. Ona se od toga svega brani, a gdjekoja jaka 
i pobjegne, a darovi im popadaju po zemlji. Vjerenik torn prilikom daruje 
8ve kudane, a punica i zenskinje opet dadu njema Stogod azdarja. Iza yje- 
renika ide njegova mati da posjeti snahu, ovdi je opet medjusobno darivanje. 
Na pohodn dade svekar Bvojoj snasi prsten. 

Na nedjelju dana pred svadba izidju na pijacu otac vjerenikov i vje- 
reni5in sa svijem prijateljima i ostalijem znatniiem Ijadima od mjesta, i ovdje 
jih otac vjerenikov ^sti srekolike rakijom. On uzme a desnu ruka bocu 
rakije, na kojoj je jabuka, a a jabuci dakat, pa stane ovako govoriti: ^Evo 
s dobrijem 5asom isprosio sam kder N. brata nasega N. za svog sina N., i 

Srizvao sam vas, da pijemo po 6adica rakije, da re6ete i vi, da jim Bog da 
obar 6a8 i dobru sredu, fpa pru^ivSi bocu ocu vjereni5ina), prijatelju moj, 
sretni da ti je das.« Otac vjereni^in primivSi je, skine s nje jabuka s oekinoni; 
a bocu da najstartjemu njihovu poglavara ili popu , koji azevSi je , napija i 
6estita sa svijem ostalijem. Taj isti dan vjerenik poialje boca rakije u taz- 
bina, da se i oni proveseie kao i ovi na pijaci. Onaj cekin, koji vjereni6in 
otac uzme s boce u jabuci, ne daje vjerenici^ nego ga uzme upravo sebi (n 
ku6u); za to se obi(^no ka^e nprodade k6er za cekin.^ U Risnu se §krinj a 
(kov6eg) djevoj6ina nekoliko dana prije svadbe nosi k miadoieniinoj ka<U; 
ali kad djever zapovijedi, da je nose, brat djevojdin sjede na skrmju i neda 
je s mjesta krenuti, dok mu djever nepokloni talijer ili najmanje lorintu. ^) 

Crnagora. Prosci nose sobom na prosidbu bocu rakije ili vina, te 
kazavfii za gto su doSli, nude oca da pije : ako uzme, te se napije, debar je 
znak, bit6e djevojka! ako ne, zaludu im muka. Drugi znak, da je otac pri- 
volio, jest, ako spravi proscima ru6ak. Tredi je znak privoljenja, metanje iz 
puSaka kad prosci odlaze ; ali se tijem same kao navjeSduje bliiici proSenje 
i obedanje. Za biljeg, da je obedana djevojka, daju prosci zlatni ili srebmi 
novae, ili prsten ocu djevojCinu. Ako je pak ugovoreno, da djevojka didje 
6eka, onda joj dadu i kapicu. Na svilu vjerenik osim darova §alje dvije 
boce rakije, jednu u djevojadku kucu, a drugu u selo, gdje je svojta djevo- 
jadka. Za tijem se skupi sve bratstvo pred crkvom, te se daje svaKojem do* 
macinu, da pije od one boce rakije. Ovim potvrde svi bratstvenici svoju 
dobru volju, kako pristaju, da se djevojka udade u onu kudu^ gdje je obe- 
<Sana. Iza svile ako jedno drugomu zabavi, te ho6e, da ga ostavi, onda se 
pozivlju na megdan. ^ 

bugarska u op6e. I prije nego svat ili svatica (ili kako u ne- 
kijem predjelima govore dvornik) otide kuSati volju djevojfiinijeh roditelja, 
bi li skloni dati k6er, momak se s djevojkom i priie razgovorio, i obojica 
medjusobnijem pitanjem: nlk6e li me zjeniS ili me lii6^ jedno drugome rije6 
zadade. Na mjene£u rodjaci momkovi predadu djevojci od njegove strane 
'jer njega tu nije) zlatan ili srebm prsten ili srebme grivne (narukvice). 
' djevoj6ini roditelji daruju momku prsten. Ta oba prstena mati djevojSina 
uzme pa promijeni na krst. Sa mjene£om dr2i se, kao da je utvrdjena vje- 
ridba i po^nu ved roditeljima destitati: ftcestita nevjesta^ cestita^.^ Djevojka 
pak pofialje monaku kitu i zlato (n. p. dukat) za znak Ijubavi, Na gode2U; 



[ 



») Vuk, Kov6e2ic 44—61. 

<) Medakoyid, 2ivot . . 38—40; Yuk, Montenegro ..78. 



84 

gdje se ugovor ^ini o troSkovima svadbe i o prdiji, nema nista osobitst* Iza 
godeia sestra momkova donese g o d e n i c i (sad se djevojka ovako zo ve) 
obiljeie od momka, a to bude nekoliko dukata na nizalici, od toga dasa g o- 
denica ne smije bez svoje zaove ici ni na kakva zabavu. ') 

Kuku8 u Bugarskoj. Na malom Armasu mijenjaju se zaaci. Da 
8U prosci isprosili djevojku, pozna se po tomu, ako vradajudi se nose preko 
ramena po komad odjeee, sto im je djevojka darovala. Sutri dan k&o za 
atvrdjenje vjeridbe §alje zet okolo tridesetero male djece^ koja stara ±eusL 
prati, i dvoje od te djece nose djevojci vo6i, kitu cvijeca i koji komad ha- 
Ijine. I nevjesta po istijem §alje momku stogod na dar. Na velikom Arm a s a 
dijele se darovi kao i na malom, samo sto je ovdje visa svedanost : pri svrsi 
gozbe zet slu^i vinom svekolike goste i Ijnbi im ruke, iza njega isto to i 
djevojka 6ini. ^) 

Malorusi. svatovstvu po sto sa roditeiji nevjestini^ a I ona sama 
izjavila, da pristaju, uzme nevjesta ubruse (pyuiHHKH); koje je od prije spra- 
vila, pa jib privezuje preko pleda cr ipocTiiMi, a zetu vezuje ubrus5id na de- 
snoj ruci vi§e lakta. Taj se obred zove, davati pyuiHHKH ill 3h ikh, i posto je 
to svr§enOy drii se kao sramota, ko bi udario od rijedi nazad, pa bio vjei«- 
nik ili vjerenica. ^) 

Ugarski Rusini. Kad je starosta na o b z o r i dodao j tu djevojka 
nema, nego se on sa roditeljima dogovara. Kad je to gotovo, tad dolazi dje- 
vojka i donosi starostu ^asu vode i ovaj joj torn prilikom dava nekoliko 
zagonetnijeb pitanja, da razdrijedi — i ako jih pametno razdrije§i, tad Je 
priznata, da je dostojna udadbe. Obicno je taj ispit tako lasan, da bi najludje 
deljade moglo odgovoriti. U veder kad iroaju biti svatanky, zet dodje sa 
starostom a nevjesta je sakrivena. Mati kad polozi na trpezu soman hljeba, 
ide da dovede nevjestu,,da bi je prikazalu zetu, premda se oni obi6no i od 
prije poznaju. Sad momak i djevojka kroz hljeb pru^aju jedno drugomu ruke, 
ruKUJu^i se i promjenjuju6i ubrusce za znak zaru(Senja. Tada Ih roditelJi 
blagosivlju pa po6ne gozba. Dva tri dni poslije zet §alje nevjesti dare i ve- 
liki kolad; a tako i ona njemu. U oci svadbe drugarice nevjestine viju vijence 
i Siju crveno-bijelu zastavu nakicenu evijedem i pantljikama. Na vrbu kop\ja 
biva kita i u njoj zvonce, da bi mogao stjegono&a znake davati svatovima.*) 

Laborski Rusini. Na dogovoru medju raaterom nevjestinom i izasla- 
nom babom nema niSta znamenita. Na prosldbi, odmah po§to se npocorapH 
pribliie djevojSinoj kuci, ona uteCe i sakrije se u susjede. Kad je poceo raz- 
govor, nadju je i dovedu je, isto tako i susjed ide, An dovede zeta, ali za 
danas ne dine drugo, nego se zajedno napiju vodke posto joj nazdravi: ,Ma- 
pbo 4aM Bo>Ke 340|>' ubw,** a ona odgovori r^x^m Bo>Ke«. Ni na dan gledanja, 
yrjiHHbi, nema niSta osobita ; primjetiti je samo, da otac djevoj6in obidno sve 
tanko po tanko pregleda. Na udpyqeHiw kad je dospjelo pitanje ubutimbi. koje 
upravlja ciapocTH, za Sto je dosao, a ovaj mu odgovorio, govorom prepunijem 
biblickijeh izrjeka, tad pita starosta svedano djevojku: MipbKo uh Maeuib Tbi- 
4flKy (volju) iia Toro Hoana? i kad ona odgovori, da ima, zapovjedi im, da 
se uhvate za ruke, da zamiiene ubrusce i da se obrnu tri puta u nakrst i 
oni to ufiine. Opet biva biblidki govor, i zatijem momak na zapovijest staro- 



>) Arkiv za Povjest. Jugosl. VIII. str. 247— S51, i OcUiakov. 

*) Miladinovci. Hap. 6ajir. ntCHH. 517, 518. 

') 9THorpa«. c6opHHKi>. IIporpaMMa 16. Za vjeridbene obrede Malorusa a pro- 
Sastom vijeku, sravni Rala^oya Archiv III. odsjek 6. Btr. 79, 80. 

^) Bo2ena Nemcova a Cas. cesk. mazeama g. 1859., etr. 101, 



85 

stinu stavlja kapu na trpezu. a djevojka mu zatakne kitu za kapu ; tad ka2e 
sUirosta djevojci : y^stavi mu kapu na glavu"; oua posluia, ali je momak do 
tri puta skida, a ona isto toKko puta opet stavija ; tad starosta djevojku opo- 
mene, da je to udinjeno, da bi znala, da je rau2 glava 2eni. Za tijem sta- 
rosta naredjuje momkU) da ka^e: »§to Ijudi prose prosim i ja.«* A kad to 
rede, opet dodje sa djevojkom tiasred sobe, § njom se rukuje, promjenjuje 
ubrusce i tri puta se obr<6u, u zetovu ubruscu bude srebrn novae, a u nevje- 
stinu sitni noTci i orasi. Mati, ili ako nje nema, druga ^enska iz rodbine, 
odrijedi sebi ogrnad, pa ga prostre na tie, a zaru6nici stupe nanj, tri put se 
obrnu i uhvate se za ruke. U to starosta izlijeva vodu iz suda obojici na 
glavu i ne§to potajno mrmlja. Kad je to gotovo, mati uzme o^rna6, pak kako 
u §ali osine njirae obojicu, tad se donosi o40Mami> (magj. uldomas: upotreb- 
Ijuje se i u VlaSkoj) t. j. vodku, koja se pije, kad se sklopi koji mu drago 
ugovor. Velikorusi to zovu MoroptHb ili jihtkh. ') 

Poltavska Qubernija. 1 ovdje onaj, koji ide prosit djevojku, zove 
se crapocTu ; znak, da im djevojka nemoi^e biti, jest, kad stave pred prosce 
tikvu ili kad ih varenom tikvom daste. Naprotiv kad privoljuju i djevojka 
i roditelji, tad daju starostama po ubrusac *) 

Velikorusi u op6e. Svati uputivSi se u svatovstvo uzmu sobom 
piva i jediva, i pomolivSi se Bogu idu k napeqeHHOH nevjesti , ali stranputi- 
com da ne bi susreli popa ili vjeStieu, ier bi se to dr2alo za nesredu. Kad 
uljegu u kudu djevoj6inu, ka^u da su aogli, da trguju, ali ne ka2u odmah o 
demu. Najposlije najstariji izmedju svata, kojijeh je do dva do detiri ali S njima 
mladoienje nema, izriCe formulu: Y HMCt TOBapT> y nac Kyneq^. ^) Premda 
se ta izrjeka nigda ne upotrebljava , nego samo kad tra^e djevojku, kudani 
5ine se, kao da ne razumiju ; i tad se svat jog jasnije izrazi, da su oni po- 
slani, da govore i da se bave mirnijem poslom, pa opet pridoda stereotipnu 
izrjeku: qecinnM-B dhpkom'b Aa 3a CBa4e6Ky. Ako je otac nevjestin zadovoljan 
biva savjetovanje, te ako je to izaSlo povoljno, BbiiOTX no pyKawx, t. j. svaki 
zavije ruku krajem svoje naljine, pa se take obavitijem rukama rukuja obje 
strane, a jedan udari svojom rukom odozgor, pak tadf piju Moropbiqi> *) (jhtkh, 
BcnpbiCKH), koji je u obi6aju pri svakom ugovoru, 

Na croBopy (noM<>wiBKa=3apyqeHie) nema niSta osobita ; napomenimo samo 
to, da kad bududa nevjesta Sasti vinom goste, da joj oni darivaju novae, a 
u to djevojke pjevaju, huledi ienidbu, i pla6u, a to 6ini i noMo.iBjieHnaH (ne- 
vjesta). 

I pri svatovstvu i pri ugovoru zet i nevjesta kako glavne osobe 
siede na Sastnom mjestu t. j. bt> nepeAHCM'L yrjiy, gdje obi6no sjedi domacin 
ili kakav otmjeni gost. *) Treba napomenuti, da i prije ikakve prosidbe, ako 
su se momak i djevojka gdjegod sastali, i ona njemu i najraanju stvar po- 



') Kraljicki u HayKOBOMl c6«pHHK'B g. 1865. str. 139 — 147. 
*) Bantys-Kamcnski, HcTopia Majioii Poccift III. IIpHMsqaiiH 77. 
^) Srayni i Pnlkinovu narodnu pripovijedku }KciiHX'B u izdanja njegovijeh djela 
g. 1859 — 61. Tom. 2. str. 348. 

'^) MoropKm'L kao znak zakljucenog ugovora veoma je star i kod Malorasa, bu- 
dudi da u jedDom kupovnom pisooD od 1359 imaju i ove rijedi : n\ nim II0- 
roi^NYi oy EyBHi|Koro oy j^omh ^a koiiv r|^oiH6N.u Vidi C6ophhk'b aayKOBSi 
1855, str. 186 ili u Maciejowskoga. Historiji slaTenskog prava, 3. izd. Tom. 
VI. str. 148. 

^) Za vjeridbene obidaje prijaSoijeh vijekova, koji se skoro nijoso nimalo promije- 
oili, sravni ^erebcova Essai ... I. 405, 406. 



86 

klonila, drii se, da je ona tijem izjavila; da de biti njegova (Ivanoy-2e- 
Indkov). 

Donski Kozaci. Ovdje je svatovstvo dvostruko. Najprije ide zetov 
svat k roditeljem djevojdinim ^ pa ako ovi privole i oni izberu i sa svoje 
strane svata, koji ae dogovara sa zetovijem svatom o ruhu i o svijem dru- 
gijem stvarima. Ead je to gotovo, ide zet sa syatom k djevoj6moiii ocu, i 
za znak obodtranog privoljenja nosi sobom hljeba-soli. 

Na pyKo^HTiio najznamenitije je^ sto zet i nevjesta pred srodnicima obje 
strane dodju nasred sobe, pa se rukuju, za tijem ih roditelji bWoslove, i 
najprije nevjesta slu^i vinom zetovu svojtu, a pak zet isto tako rodbinu ne- 
yjestinuy a na poslijedku se mladijenci medju se darivaju. no4yinKii bivaja ne- 
koliko dana poslije u veder u nevjeste doma, gdje svakolika svojta dolasi, 
da pogleda npH4aHoe. Najprije zet i nevjesta sjedaju na noAyiuKH=jastake, 
te piju vino i cjelivaju se, za njima svi mladidi, koii se tn nalaze, uzmu sebi 
najmiliju djevojku y pa poredom i oni sjedaju i Ijube se izvinjujudi se rije- 
dima, nBHHO ropKO, hh40 no4CwiaCTiiT'B/' ') 

Eocb nam opisuje zaru^enje jednog bogatog donskog kozaka. On od 
prilike to ovako opisuje. Na pyKo6HTK> mati najprije privede nevjestu k za- 
ru6niku i to S njegove lijeve strane. Otac tada stupi preda njih, uzme kdenf 
desnu ruku, pak je stavi u momkovu desnicu, izriduci na vas glas : ,»k<Seice 
evo tvoga vjerenika«, a njemu ^sinko, evo tebi vjerenice." Tad nevjesta sama 
slu£i goste vinom. Pri svrsi pak predade zarudnik svojoj sudjenici nekoliko 
komada novaca, a ona njemu za uzdarje komad vezenoga platna, sto je sama 
izradila. Na rukobitju bude cijelo selo pozvano. Zarudnicu darivaju svi srod- 
nici i prijatelji prstenima, avilenim ubruscima itd. ^) 

Malojeroslavecki ujezd u Kalu^koj guberniji. Ni na sva- 
tovstvu ni na zapoju nemamo niSta osobita, da opazimo. Nedjelju prije 
svadbe, ako su nevjesti roditelji iivi, ako ne, dvije, podne bmtl (=zavijevanje 
sxsialost, sto joj do mala treba djevovanje ostaviti). Za to vrijeme svako ju- 
tro i ve^er sjeda obedana djevojka za trpezu, pa pla6e i nari6e, a drugarice 
niezine netom joj glas zaduju, tr6e joj na pomo6, te je redom grledi i one 
pia5u i nari£u cijele te nedjelje ; niezine drugarice 2ive u nevjestinoj ku6i i 
poma£u joj krojiti i giti ruho ; po^Ijednje dane pred svadbu djevojka da bi 
izvan ku6e pokazala svoju 2alost, nosi tamni kaftan i na glavi bijel ubrusac.') 

Taru^ki ujezd u Ealu^koj guberniji. Ved na svatovstvu se 
ugovara o kj[04KS i o vinu i ustanovljuje se dan propoja i svadbe. Na 
propojki osim gozbe bivaju medjusobni darovi. Za trpezom zetova rodbina 
ima prvo mjesto ; na vedernicu dolazi zetova rodbina i nevjestine drugarice ; 
ove podljednje iza gozbe i kupanja idu s nevjestom a posebnu sobu; te joj 
pomogu plakati i naricati. Te no6i one s njome i nodaju. *) 

Niiegorodska gubernija. Svatovstvo i zaruSenje i sve ostalo ide 
istijem redom kao i kod ostalijen Velikorusa. Napomenimo samo neSto o 
obredima. Formula y bucb tobhp'l y Haci Kynem> i ovdje je obi6na. Znakje 
da djevojfiini roditelji privoljuju, ako dadu svahi piti medovine : osim toga 
ubrus, kmi ona nosi sobom u mladoienje doma kao biljeg, da je djevojka is- 
prolena. Na zaru6enju biva i svedenik, koji blagosivlja zeta i nevjestu i on 
im native po prsten, koji je zet sobom donio ; iza blaeoslova se poljube. Tek 
od toga dana zet po6ne dolaziti djevojci u pohode, ali mora vazda koji da- 

*) Marepiajibi . . . seMJifl BoucRa 40HCKaro. 425 — 426. 
^ Reise durch Rassland 104. 

^ iMarepiawibi . . . Kajiy>KCKaa ry6epHiH II. 173 — 174. 
*) Ibid. 11. 177, 178. 



87 

» rak Bobom donijeti; i to ne samo vjerenici^ nego i drugim djevojkama, koje 

obicQO pomagaju nevjesti Siti i spravljati ruho. Kad nebi donio il bi donio 

I malo, tad mu prigovaraju u pjesmama, koje svejednako pjevaju. To biva naj- 

i viSe yeceroai; a za tu pomod djevojka niata neplaca avojim drugaricam (M. 

I F. Bajevski). 

rodehonjaki ujezd Jaroalavake gubernije. Na rukobitja 
avaty koji je aa atrane zeta i nevjeste, uzev§i ruke zeta i neyjeate i provU- 

^ 6e<Si im triput UHporx kroz ruke, prelomi ga po pola, te jedna polovicu 

dade zetovu, a druga nevjeatinu oou , i to znadi , da jo ugovor aklopljen : 

k aad pak podimlju darovi a jedne i a druge atrane. ') 

^ EazanaKagubernija. Zarudenje je ili u djevojke doma ili a crkvi. 

I Svecenik daje pred avjedocima avijedu najpnje vjereniku i vjerenici, pak tad 

I preko molitve dade im i okadjene pratene a zavrauje blagoalovom , za tijem 

I zet ae i nevjeata medjuaobno darivaju. ^) 

Permakagubernija. Na avatovatvu nema nUta oaobita. Na npo- 
cBaiaiiK) najprije ae aaberu zetovi rodjaci u i\jega doma: tu ae on najamjer- 
nije klanja svojijem roditeljem i i§te u njib blagoalov. Od tolen, kad ae po- 
mole Bogu, idu k nevjeati. Kad tamo dodju, uiizu avijedu pred ikonom i mole 
ae BogU; pa kad ae i nevjeata pokloni avome. ocu i mated, otac je privede 
k zetu. Ui^inu; premda otac nevjeatin daje, zet donoai aobom vina i daati 
rodjake nevjeatine. Na poSljetku nevjeata daruje zeta i rodjake mu, i oni 
nevjeatu. Pred avadbom ide nevjeata aa avojijem drugaricama, da poajeti avoje 
rodjake i poznance, i gdjegod dodju, goate jih. Za trpezom nevjeata i druga- 
rica joj pladljivim glaaom pjevaju oaobite pjeame, kojijem nevjeata zahvaljuje 
rodjacima za h Ij e b-a o, za pripravlienu joj gozbu : i oplakuje avoju djevo- 
ja5ku kraaotu. Taj obi6aj ipak ne vlada u cijeloj guberniji, dapade ima kra- 
jeva (kao n. p. ajeverni kraj Solikarmakoga ujezda) gdje iza proavatanja, pa 
ave do avadbe nevjeata nigdie iz ku6e neam\)e izaci. *) 

Petrozavodaki i rovjenecki ujezd u Olonackoj euber- 
niji. Svaha ili avati idu obnoc na pro&nju i to atranputicom, da nebi koga 
auareli, jer bi tad u poaao neareda udarila. Kad dodju, otvara im ae^ ajedaju 
za ato, daate jih dajem, kafom, hljebom-aolju t. j. pirogama i priganicama. 
Na npHKa3y ili oTKusy, pa bilo to odmah na avatovatvu ili kog drugog 
uredenog daua, formula kojom roditelji odbijaju predlog jeat : Ha xz-hd'b ua 
cojib MH^ocTH npocHMi* (t. j. kad hodete) a Ha t«» 4^J0 (t. j. ienidbu) hh no- 
01 TO ! Ako li je pak povoljan poaao, upale avijedu pred ikonom i mole ae pa 
biva pyK<>6urie. To aaatoji u tome, da avati, kako ve6 i gore kazaamo, oba- 
vivai ruke krilom od kaftana aa avijem ae kudanima ruki\ju. Poalije rukobida 
zarudnica nau6ena materom pripijevajudi moll roditeije, da unidte ugovor, 
koji je rukobicem atianut. Pred uopyucBie ide vjerenica aa deaet ili dvadeaet 
djevojaka od kuce do kude avojih arodnika, da ae a njima opradta pjevajudi 
tomu zgodne pjeame. 

Na dan poru6enja, kad au neki pratioci zetovi doili, i prije a«aa- 
KcUbuiHue odkupili nevjeatu, dodje i zet a oatalijem avatovima k nevjeatinoj 
ku6i, tu ajedaju za trpezom, gdje ae avakomu goatu dava komadid kruha; 
tad dovedu i nevjeatu za trpezu pokritu velom, koju tek iza velike molbe 
otkriju, i aad biva avedano pitanje, vole li ae mladijenci. Najprije pitaju zeta, 
je li mu mila nevjeata i on samo mu&injem daje znak da jeat, ali za to pra- 
tioci njegovi zavidu gromovito: ^K)6a, jiio6a! Tad i zetovi pratioci bode da 

*) 9THorpa*. c6opHHKx. IIporpaMMa 14, 15. 

^) Erdmaoo, Beitrage I. 69, 60. 

^) MaxepiajiBi . . . nepMCKaa rydepuia II. 535—536. 



88 

pitajti^ je li nevjesti njihov mladoSenja po volji, a ona potvrdjaje, opet Siite6i 
all poklanjajudi se. Njezine pratilice pate nede, da oatanu duil^ne muSkarcima, 
nego i one zavi6u: njiio6'b, jhoox!" Za tijem ustane zet, pa dodaje preko tr- 
peze nevjesti pehar, a na njemu dvije ca§e vina, ali prije^ nego joj ga preda, 
ustegne ga i prevari je detiri, pet puta: neyjesta tad najprije sluii vino svo- 
jim srodnikom, tad pratiocima zetovijem, predpoiljednjom 6aSom zeta, a po- 
sljednju sama ispije. Ali prije, nego njih dvoje svoje 6a5e ispiju, valja im Be 
5a§ama tucati, i zet vazda gleda, da prolije vina iz svoje 5a§e n nevjestinu, 
i ako mu to za rukom podje, njegovi ga hvale i usklikuju: Am-a^ MUOAeu'i! 
— sHajit KaKT> 34"BJiaTb! AH-4a XBari»! U6ini li to naprotiv nevjesta, nsklikuju 
mezini : »Hnma B3H^a (t. j. B3fl^a Be|)x^==preobIadala.) Bottj XBaT'b-4'BBKa !*» 
Premda opisatelj o znadenjn toga obreda ni§ta ne govori, mislimo da se tijem 
otimlju, ko 6e imat vi§e upliva u upravi doraadeg 2ivota. Sad se opraStaju 
i svakoj srodnici valja plakati i opominjati nevjestu , kako joj od sada &iv- 
Ijeti vana nun qyncoH CTopoiiymFCB." Sad opet nevjesta sluii vinom sve kolikc 

Soste i kako koga posluii, on je dariva novcem — pa i opet najposlije zetu 
ava piti. Bitnost toga obreda jest, da zet uzamSi 6a§u, podnese je k ustima 
i stiska ruku nevjestinu. Ali samo krajnjijem pregibom svojijeh prsta zakvadi 
pregib njezinijeh. Na nekijera mjestima, to se zove no/japHTb bt> hhctb. Tad 
joj zet daje n kutiji darove a njezini srodnici je darivaju, a nevjesta dariva 
zetove pratioce. Tijem je gotov obred poru^enja. 

Na poSljednjem ve^erniku ill ved na porudenju skidaju s nevje- 
ste Bo^K) t. j. pantljike (znak slobode djevidanske), koju ina6e svekolike dje- 
vojke nose. Pri torn skiaanju nevjesta se ialosnom pjesmom opraSta od toga 
znaka. U Miikovskoj Volosti taj je oproStaj joS bolje simbolizovan. Nevjesta 
trakovima po glavi i po rukama izvezana ide da provodi slobodu, koja 

Sredstavljaju detiri para djevojaka, Sto pred njom idu : za njom pak idu dvije 
jevojke, koje predstavljaju robstvo ill Senidbeni iivot. ') 

Bjelorusi. Da je ugovor svrSen i utvrdjen, sto biva o drugomu sva- 
tovstvu, ill prvijem zapojinama, evo znaka. Svati (otac zetov i drugoW 
mn) donose sobom u nevjestinu ku<Sa boon rakije, iz koje piju svi kiidani i 
svu je popiju — tad domadica ili mati nevjestina veie praznu bocn sa usk\- 
jem vunenijem pasom, kakav mu§karci nose. U Bjeloruskijeh Eatolika ugo- 
vor je zaglavljen aapy^iHHnMH t. j. toga 6asa, kad zet primi od nevjeste preko 
njezine raatere ubrusac i pojas, i kad on u zamjenu stavi na tarjelid za ne- 
vjestu novaea; od toga 6asa dr2i se zet i nevjesta, kao da su i vjendani sa 
samom razlikom, §to do vjendanja ostaje nevjesta kod matere. Od toga doba 
zovu jih vec, kao da su i vjendani, njega „mladijem*' a nju „mladom". Toga 
dana t. j. na zaru6inania oni ne ostaju dngo na gozbi, nego se sami svedu u 
lo^nicu i sutra sami i ustaju. Od dana zarudina do vjendanja zet nastoji, da 
svaku no6, ill barem sto 6ehie mo2e, dodje da kod nevjeste prenoci; ali ih 
oboje mati opominje na cudorednn du2nost. ^ 

Bjelorusi i Krivici u Vilenskoj guberniji. Svat i svaha 
kad idu da prose djevojku, nose sa sobom sud vina i veliki somun bljeba, 
te nude domado i nijedan ne 6e ponudu odbiti. Ako je djevoj6in otac na- 
mjeran dati kcer, on siplje u bocu u kojoj je bilo vino, ra2i, ako ne, tad je 
napuni opet vinom, i tad prosioci omuljeni vrat^aju se natrag. ^ Ali ako je 
u boci r&iy eto ti nevjeste sa svojim drugom u ku6u, a svat pozdravivsi jc, 



*) Rybnikov. HtCHH III. 348, 349, 357, 864, 366, 388, 390. 

*) SiHorpa*. c6opHHKi>. IIporpaMMa 16. 

•'*) Sravni Dn Meril, Des Formos dn Manage 7-8. 



89 

stieka joj desnicu^ stavlja preda nju piroga, sira i nekoliko novaca u (Sa§Q, 
vifie kojijeh pak nalije vina. Za tijem se goste — i ovaj obred ovdje se 
zove sanoHHBi. Kao da kod Bjelorusa i nema dragijeh sastanaka prije svadDe. ^) 
Prinijemanski Bjelorusi a Grodnjenskoj ^aberniji. Skoro 
isto kao u vilenskoj : oydje samo da je opisatelj Stogod zaDiljeiio, Sto je pro- 
pufiteno ii opisanju Vilenske. Kad svat i momak dodjti prositi djevoiku, naj- 
prije ispod prozora zaviSu : ^h He Maeus msjyniH 40 npo4;iMCH ?« Otac dje- 
vojdin odgovara: «MaeMT. h npocHwx eact 40 xarw.** Djevojka odmah pokriva 
sto i poBtavlja nanj hljeb-so; a momak polaie na trpeza votku, pa tad na^ 
pije a zdravlje djevojci, ona oca, otac sratu (ili svahi) a svat materi: u ne- 
kijem mjestima, kao §to vidjesmo i n Vilenskoj gnberniji, otac, ako ga nije 
volja dati djevojku, nalije opet votkom ibanjicu, koju prosci donesoSe; na- 
protivy ako naspe u 2banj ra£i, to je znak da pristaje, i odmah neTJesta od' 
pravlja na pacnbiTHoe k susjedu t. j. da i oni dadu svoje odobrenje. I dje- 
Tojka u znak privoljenja daje ruku svatu (a momkn ne). •) 

KrakoYJaki. rrosioci nose na oswiadczyny votke i najprije 
davaju materi djevojdinoj da pije : ako primi dragovoijno, dobar je znak, aso 
se ote^e, bogme zlo. Za tijem isto tako i otac napivSi se votke prosio^eve 
izjavljuje svoje privoljenje (iz ovoga se vidi, da je ovdje materin glas .odIu5- 
niji nego li o6in); najposlije prosioci nude votkom i djevojku, koja ako joj 
je momak po volji, uzme 6aSu, srkne, a ostalo daje momka da popije, ali 
ako ga nede tad kao stidedi se^ skriva se za mater i ispridava se, da nemo£e 
pit, ljube6i oca rake. Bitni obred na zaradinama jest blagoslov, kojijem 
je vjera atvrdjena. ^) 

Mazuri kad idn, da prose djevojku i oni nose sobom bocu s votkom 
i pri torn pjevaja: 

Prystali tez nas nasi do wasych, 

AbiiScie nam dali swoj^ Brzezcliche 

Za nasego chlustaca, 

Jak nam dacie, to odkr^ciewa 

A jak nie dacie, to neodkrf ciewa ; ^) 

A jak nie dacie 

To nam pr^dko odpowiedicie, 

A dalaj pojadziewa, 

A tam dostaniewa. ^) 
Iz ove se pjesme vidi, da je i ovdje znak privoljenja kada se votka primi. 
Slovadka. Ve6 na dovedah baba odnese obi6no mali darak djevoj- 
fiinoj materi, ova ako ga uzme i ako je nudi da siede za trpezu, nefiemu se 
je nadati, inafie nema niSta. Na pripovedy dolazi mladoienja s druS^bom 
na konjma, pred kojim valja da bude i bjelocrvena zastava, svi u svatovskom 
odijelu. Kad pred kudu dodja, domadin im ide na susret i po^to se pozdrave, 
otac pita zasto sa doSli, a pytad mje§te mladoSenje u podagadku odgovoru 
okidenu sa biblidkijem pridama i izrjekama, dade mu pnstojni odgovor. Kad 
su u kudu uljegli, otac pita mladoSenju i kder, poznaju li se, a kdi netom 
odgoyori, puna stida, umakne u sobu; tad otac pita starejSoga, mo4e li 
on mlado2enji kder povjeriti, a ovftj podne kazivati, koliko je u njega konja, 

') Maiepiawibi ; . BH^encKiia rydepHia 624, 625. 

^ MaTepiHjibi . . . ropo4HeHeKaa rydepHia. I. 827. 

^ M^czynaki, WloScianie 79—83. 

^) Bocu 8 yotkom. 

*) Vojcicki, Piesni II. 60. 



90 

volova itd. kolika je &mUijay a najposlije hvali vrijednost mlado^enjinu. Kad 
je to 6xxo, kaie, da on proti tomu QiSta noma, dapa^e ako je k<ii sadovoljoa, 
da neie prasna iza<Si iz o6ine kude. i5ad opet dozove kcer i pita je svedaoo, 
voli li momka, pa za tijem pita i njega i nju, imaju li ved kakav vjeridbeni 
znak, a oni znu svako obidno poka2;e po srebmi prsten, kojime su se oai 
sami ve6 darovali ili preko babe pri obzeranju ohniska. 21a tijem je 
o&in biagoslovy a za blagoslovom njih se dvoje darivaju, ona njemu dade 
ubrusac svojom rakom izvezen a u njemu jabuka, oraha itd., i to se sove 
zarudno: aion njoj dade prilidno uzdarje, isto kao i njezinijem rodite- 
Ijima i srodnicima* Sad je eozba; kad mlaao^enja boce da odlazi, dadu ma 
na put veliki kola5; taj koIa£ a mladozenje doma bude na dvoje prepolov- 
IjeD; te jednu polu ostavljaju kod sebe ; a drugu salju na trag nevjesti y pa 
kogagod na svadbu pozivlje i jedna i druga strana, po6alja kao znak po&iva 
i po komadic toga kola6a. Taj kolad zove Be ricica. ') Pronay kaie » da 
iza zarudenja djevojka fialje mladoienji taj kolad^ a uza nj i dva svilena 
ubrosca i kitu cv]je<Sa. ^) 

Ceika i Morava. Na agovorui koji se zove namluvy, po§to 80 
poka&ali podmetnuti drugu djevojku^ pa za tijem doveli babu i nudili je seti^ 
dodje i prosena djevojka, koja pofito re6e, da ho6e, prihvati joj otac, ili ab 
njega nije, ko drugi na njegovo mjestO; desnu ruku, i stavi je u zetovu. U 
Ceskoj vece je i gradski obiSaj, da su ogovori pismeni, preoteo mah, i s togft 
^e drii^ da kad je odgovor podpisan, da je tog $asa i sklopljen : ali ni pismo 
aije doBta; nego vaija da je i kakvijem obredom potvrdjen. Djevojka za to 
daje na tarjelidu zetu ruzmarin i ubrusac i to Eulda tuma6i: da je razokaria 
znak prijatnoBtiy a ubrusac kao znak Ijubovne sveze. Zet nju pak obdari 
srebrnijem talijerom, i to znadi, kaie Eulda, da 6e se on odsle za niezinu 
hranu starati. ^) 

Obje Lu£ice. Na Slubu, braika najprije pita oprostenje svim 
srodnicima za svaku uvredu, koju su im mo&ebiti ikad sadanji zaru6nici udi- 
nili. Znak, da im svi opraStaju, biva, da se svi s druibom rukuju. Zara- 
^nj^ je gotovo, kad pred svijem gostima momak djevojku za ruku stisne; 
na nekijem je mjestima obi6aj, da zaru6nik ostane kod zaru6nice, da spa^a. 
Po zaruSenju ne nosi djevojka vifte crveni trak i to je znak, da je obe<Swa.^) 

V]. Svadba sa simboliSkijem obredima, obi6ajima itd. 

ifConsensus facit nuptias^ bijade kratka ali vaina izrjeka rimskoga prav- 
nika, u kojoj se javljaie glavna juridicka misao o rimskoi i^enidbi. ^) Kad to 
dovjek 6uje i pomisii na strogu aosljednost pravnika rimskoga i na prakti6ki 
urn Rimljanima u opce ; mogla bi mu se lako narinuti misao : da u Kimu ie- 
nidba nije bila drugo, nego puki iuridiSki posao — : da moralno-religioznom 
iivlju tu nije nigda ni sjene bivalo. Ali ko posluiki i povjestnika, koji pri- 
povijeda, da je telko bilo, da bi se kogod usudio izostaviti na svadbi obidne 
obrede i simbole, kao: auspicia, ^) flajonmeom, '') sex crines, *) hasta caeli- 

') BoJL Ncmcova a 6m. desk. muz. 1659. str. 91—93. 

^ Skizzeu. 5. 

3) Svadba 16, 17, 28, 29. 

^) Haupt i Schmaler 228^-229. 

*) Unger, Die Ehe . . . 72. 

*) Serv. ad Aen. 4, 25. 

^) FeBtas sub h. y.; Jayenal. 2, 124; 6. 224; 10, 330; Schol. ad JuTen. 6, 225. 

') Festus sab b. v. 



91 

baria, ^) corolla, ^ camillu8, ^ i 08tale — i to ne samo na tri stroge ^vadbe 
(confarreatio, usus, coemptio), kojijem se je dobiyala manus vrhu iene, nego 
i na syadbi slobodne ienidbe — uvidjet 6e, da koliko je god bio neob- 
hodan consensus, take isto ni obredi nijeau smjeli izostati, ako je £enidba i 
u odima naroda pravom ienidbom biti imala. Ali kud demo dalje. I u samo 
doba op.6eg raspuitenja a vrijeme Cesarft, kad je osobito ienska raspuitenoat 
i bezobraznost ye6 do najkrajnjeg kraja doprla bila; u doba^ kad je praksa 
glavnoga nac^ela : da kao &to je ienidbu uglavio consensus, da je tako i pi;ki 
diasensus raataviti mo2e, u najboljem cvijetu bila, i kad su po torn 2ene mije- 
njale muieve, skoro isto tako lake, kao i §to su svetafine baljine mijenjale ^) 
— bag i u ovako doba, vidjet (Se, da su se ti obredi todno opsluiavali , ako 
prem bijahu i izgubili svoju negdaSnju znamenitost. ^) 

Kad je to tako u praktidkijeh i ostarjelijeh Rimljan^ bilo, da 6to 6e 
biti u mladijeh i poetidnijeh naroda, medju kojijem SloTeni, dakako, zauzim- 
Iju nrvo mjesto? Ako su kod Rimske Conuureatio skoro isto ti^o vaini 
STadbeni obredi kao i consensus, mi ye6 gore navedosmo primjera, koji nam 
pokazuju. da su obredi, barem kod nekijen slovenskijeb plemena, mnogo jadi; 
jer ni vitia essentialia, kao vis et metus, impotentia ltd. u o6ima naroda ne 
mogu ienidbu, uglavljenu obidnijem obredima, uniStiti. 

Eo bi se htio pobli2e upoznati sa velikom sveSanosti i religioznom tofi- 
nosti, kojom se u slovenskijen plemena obavljaju svadbeni obredi, neka s^ 
obrati na izvore, koje smo mi do sada naveli i koje 6emo joi u ovome po- 
glavlju navesti ; jer mi, razumije se, daleko bipre^u postavljene sebi granice, 
kad bismo ih potpuno opisivali. Ipak medju tijem neopisanijem obidajima od 
kojijeh demo neke u kratko i u opde ovdje da napomenemo , mislimo , da 
potpuno odgovaraju velikoj vainosti, u kojoj drii proeti Slovenin ienidbu i 
ienidbene obrede. Uvelidavajuda imena, n. p. kojijem nazivlju mladijence i 
QJihove roditelje, rodjake a i pratioce na dan svadbe, svakako ovamo spadaju. 

U Velikorusa n. p. zet je KHfl3i>, nevjesta KUfl>KHa (a po vjendanju kua- 
FHHfl), rodjaci zetovi 6oflpe, upravitelj svadbe rbicauKOH ; u Malorasa je upra- 
vitelj svadbenijeh obreda cTHpocxu. U Srba u nekijem predjelima, kao n. p. 
u Konavlima, medju svatovskijem &istnicima ima i vojvoda, a si^aki jo 
drugi svat^ospodin (Sto u svagdanjem iivotu nije nigda obiCno) — a kad 
domacinu ill domadici od kude, gdje je svadba, napijaju , nigda to ne biva 
bez epiteta ban domadin, i banica domacica. U dudnovatom protivorjedju 
tome uvelidavanju (koje moie biti u glavnome sluti i zeli obilnost i bogat- 
stvo mladijencima), stoji velika skromnost i poniienje mladjenaca , a osobito 
nevjeste, koja ne samo da se ima pokazivati svakome pokoma i smjema, 

^) Ibid, sub h. y. 

') Ibid. 8Qd b. ▼.; Schol. ad Juv. 6, 225. 

^ Varro de ling. lat. 7, 34. 

*) Da nikakye drage syjedodbe nemamo za objest i raspuitenont rimskijeh ^ena 
oye dobe, dosta bi bilo procitati 6 satim u Jayenala. Rako au se t^da lake i 
ceato dogadjala divortia, pokazuju nam slijedeca dva stiha : 
Sic crescit nnmems, sic finnt octo mariti 
Qainque per antumnos, titalo res digna sepnlcbri. 

(Juv. VI. 229, 2«0.) 
A Martial nayodi nam joS IjepSi primjer: 

Aut minus aut certe non plus tricesima lux eat, 
Et nubit decimo jam Telesina yiro. (Epigr. lib. VL 7.) 

^) Rossbacb, die Romische Ebe 255. 



92 

nego u mnogo krajeva poklanja se i Ijubi u ruke, kogagod srete putem , a 
gdjegdje to poniiavanje traje cijelu prvu godinu po svadbi. U Konavlima 
n. p. nevjesta ne smije na svadbenoj gozbi niSta ni okusiti, nego preda nju 
kao iz Sale me6u oglodane kosti. 

I Sto se prostora tide, svadbena sveCanost ne ogramduje se na same 
dvije familije u kojijeh je svadba, nego i dan danasnji kod velike ve<Sine 
slovenskifa plemena, 1e li svadba ma a kogagod u selu ili okolici, tijem je i 
cijelome selu ili okolici kao neka javna svetkovina. 

Sto se pak vremenoga trajanja svadbene svedanosti ti8e, rijetko je, da 
6e se u slovenskijem predjelima, gdje nije tudj duh sasvijem obladao, u je- 
dan dan oyr§iti, nego se mogu u srednju rnku uzeti 3 dni kao minimum^ a 
8 dana kao maximum, premda se za prija&nja vremena za oboje i joh vi6i 
broj moie uzeti. 

Svikolici obredi i obi6aji svadbeni kao i kod drugijeh naroda indoeurop- 
skijeh, tako i u Slovena mogu se, Sto se spoljasnosti tide, razdijeliti na troje : 
a) obredi u ku<5i djevojdinoj, b) odvedenje iz odine kuce (ovdje bi doslo i 
vjendanje i diugi crkveni ooredi), c) dolazak nevjeste u kudu mladoienjinu 
i obredi koji se ovdje ovrSuju. Mi smo ved u uvodu pred opisanjem ohreds 
i obidaja, kao materijal za simboliku vjeridbe kazali, kako demo i u kofii^o 
demo mi tu gradju navoditi, i misHmo, da smo to dovoljno i opravdali — 
to isto dakle neka bude redeno i o materijalu za svadbenu simboliku i for- 
mule. Ovdje samo imamo to pridodati, da nam nije mogude bilo razdijeliti 
tu gradju na gorenapomenute razdjele, i to radi toga, Sto za vedinu krajeva 
1 mjesta, o kojijem smo neSto obaznali, nemamo izvora, nego samo za dijelak 
jednoga ili drugoga od ta tri odsjeka, a za ostalo izvori Sute. Mi demo radi 
toga i ovdje kao i u odsjeku za vjeridbene sastanke naprosto opisivati sve, 
Sto za jedno mjesto, ili krajinu, ili pleme nadjosmo. 

One obrede, koji se u crkvi ovrSuju po ritualu ili po drugome pis*- 
nom pravilniku, bududi to u opde i onako poznato , jer su ti pravilnici jed- 
naci i na selu i po gradovima, mi demo sasvijem izostaviti. 

Priedjimo sada, da vidimo te obrede i obidaje u pojedinijem mjestima, 
krajevima i zemljama. 

Slovenci u opde. Kako i na nekijem mjestima kod Srba vidjesmo, 
donesu nevjesti, poSto ju u kudu mladoienjinu dovedu, djedka, te joj ga po- 
sade na skut i toga radi i zove se to dijete kolendak. ^) To se barem za 
Pajk i za Ipavu znade. PredSto mladijenci imaju bit svedeni u loinicu , zet 
preko stola pru2a nevjesti sablju, koju ona tri puta sagiblje ; a kad su vec 
u spavadoj sobi, jedno drugomu izuva obudu. Kad se ona sagne, on joj sab- 
Ijom digne vijenac s glave. *) 

Stajerski Slovenci. Kad dodju svatovi po djevojku, kudna su 
vrata zatvorena; oni kucaju, a kudani jib pitaju Sto tra^e; oni odgovore: 
wNevjestu." PoSto jim ponude najprije malaSnu djevojdicu, pa tad staru babu 
ili kuharku, najposlije jim predadu i pravu nevjestu. ') 

I s t r a. U tako zvanijeh Morlaka sutri dan po svadbi, svekrva predaje 
nevjesti kudjelju, kosu i metlu. Kod Perojeza (to su preseljeni Crnogoroi) 
ima viSe obreda kod svadbe. Pred svadbom djevojka poSlje vjereniku kitu 



') U Arbanasa promidu djecka ispod trbuha konju nevjestinu. (Hahn, Studien 146). 

•) Die Illyr. Provinzen, strana 158 — 155. 

^ Sddl, Wanderuogen II. 71. To isto pripovijeda Weinhold za poljsku Sleziju i 
za main Rusijo. Die deiitscben Fraaen, 252 ; sravni i za Rijedku okolicu : Roh- 
rer, Slav. Bewohner II. 98. 



93 

cvije6a^ kao znak harnosti i Ijubavi. I ovdje ida svatovi oruiani, kao svud 
kod Srba, po nevjesta ; ali netom se od sa svatovima pribli^i k ulazu u kucu, 
i nevjestini Bvatovi istrce svikolici na vrata, pa jim ned^u uljesti. Cijena je 
ulaska ta, da mora jedan od svatova, da gadja jabaku iz pufike, i ako je 
pogodif tad de jure ulaze svikolici u kucu; ali i ako ue^ tad domadin kao 
milostim ganut; pusta jih u kudu, ali tad s prazuijem 'pu§kama. Po vjendanju 
zet i oevjesta moraju prod svijem pukom, da se zagrle i cjeluju. ') Na gozbi 
u mladoienje, prije nego pedenje bude na trpezu iznesenOy dignu se svi pa 
i zet i nevjesta, te idu pjevajudi i pugkarajudi kroza selo, i gcyegod prodju, 
izlaze deljad iz bli^njijeh ku6a i dai:ivaju jih. Mjeite u jutro ovdje u ve£er 
prije svedenja nevjesta polijeva ruke svatovima a oni je darivaju. ^) 

Hrv. vojnicka granica. Cuturu, ') znak svadbe y mora 6au$ svukud 
nositi i kogagod srete, nudi ga da pije, a kad je isprazni, ide u 5iju mn 
drago kucu, koja je puta bli2a, da ]e opet napuni, i svak mn je napuni dra- 
govoljno. Nevjesta bude predata djeverom i oni je moraju dobro duvati, da 
je njezine lukave drugarice neukradu, jer bi je tada teSkijem novcem moral! 
otkupiti. Kad dodju svatovi s nevjestom pred mlado2enjinu kudu, dodje joj 
jetrva ili druga koja £ena iz ku6e na susret, i dad^ joj mu§ka dijete, koje 
nevjesta n nani6ju nosedi, uljeza u kudu preko prostrtoga platna. ^) U kudi 
joj odmah uzmu dijete, i daju Joj kudjelju sa predivom i vretenom u ruke,*) 
a pod oba pazuha po somun hrfeba, u usta pak grunak cukra; za tijem n 
jednu ruku 6aSu vina, a u druga ca§a vode; i to sve ona odnese u sobu i 
postavi na trpezu. U ovijem simbolima, ka^e Jovid, ima i varijacija. Ali dujmo 
kako jih on tumadi : dijete, ka^e on, §to joj se daje, izjavljuje j^e^u. da vjema 
Ijubav bude blagoslovena djecom ; kudjelja znaci , da se kudani nadaju is 
njezinijeh ruka koristnu raanju vidjeti. a ostali simboii kazu joj, da rijedi iz 
njezinijeh usta moraju biti slatke i sve ponafianje prijatno i pristojno. 

Kad svrdu mladnence u lo^nicu, u nekijem je mjestima obidaj, da jedno 
drago svladi i izuva. U jutro mora nevjesta rano ustati, pomesti sobu, spra- 
viti rudak •) i donijeti svatovima vode za umivanja, i za to je oni darivaju. 

Nove je snahe du^nost, domadinu svaki dan izuvati dizrae, nositi u ju- 
tro vode, da se umije — i to traje sve dok druga snaha u kudu ne dodje, 
te jc ne odmjeni, ili najmanjc godinu dana od vjendanja, ili dokle se zarodi. ^) 

Slavonija. U utorak se pripravlja gozba. Kod nevjeste sastaju se u 
veder djevojke cijeloga sela i donesu cvijede za vijenaca , §to su tog dana 
brale. I djever i jenga dodju tog vedera k djevojci i donesu kolad i bu- 
kliju, koja se postavi na trpezu. Vijenci, razumije se^ pletu se pjevanjem, i 



^) Du-Meril navodi svjedodbu toga obicaja a nekoliko naroda. (Les Formes . . . 
37 — 38). Za njemacka plemena gledaj Weinholda 1. c. 228. 

*) latrien. 161 — 164. 

^) Na mnogo mje8ta,'o8obito u Srba, zore Be i buklija, i gdjegod su svati , valja 
da bude i buklija, padek u nekoliko krajeva nose je so bo in, i kad Ida pozivati 
na svadbu. 

*) Ni u Bimu nije smjela nevjesta stati nogotn na goli prag mladoSenjinc kuce, 
nego bi je prenijeli (Rosabach, Die r5m. Ehe 359. 

') Za rimskom su neTJestom svedano nosili kudjelju i vreteno, do u zetovu kucu (Ross- 
bacb, 1. c. 350.) 

•) I u Arbanasa skoro isto je take (Uahn I. c. 147). 

') JoTic, Ethnog. Geinalde . . . 117—123. 



94 

kako je koji gotor, stavljaju ga na bnkliju. Eada su vijence *) dopleli, tad 
je vedera i lomljenje kola6a ^)y od kojega svaka djevojka po komadi6 dobije. 

Na mjestima idu joS i danas kao i a stara vremena na konjma po dje- 
vojku a pucajudi iz pufiaka. Ead dodju pred djevojdinu knin^ nadja vrata 
satvoretta i kum Jih mora novcem otvoriti, to jest mora platiti, da jim 
86 vrata otvore. Lsa blagoslova, kad 6e da vode nevjestu put crkve, na mnogo 
mjesta poBtave iene u kuhinji lonac pun mlijeka ili surutke, koji nevjesta 
nogom prevail , da se prolije — to biva, da bi u obilnosti Sivjela. Tad pred 
kndom poigra poSljednji put kao djevojka. Ead je poigrala, daje maramicu 
vojvodi mjesto barjaka, koji je prije vojvoda nosio, a u nekijem mjestima i 
jo§ nosi. Po vjeniUinju obi5no gleda djevojka, da prije iz crkve izadje, da bi 
joj bio mui podloj^n — a radi toga istog uzroka pred vjendanjem stane * 
mladoienji na nogu. ^) 

Sad dolaze obredi, kad djevojka u mladoienjinu kucu ulazi, o kojijem 
Ili6 ovako prida: nU Buievi i okolo, daje svekrva dva somuna hljebn pod 
avako pazulio po jedan^ udava6i, da jih u kuhinju unese. ^) Tude nadje sve- 
kra, gdje sjedi kod vatre, komu se na krilo posadi, njoj pako dadu molko 
dijetOy koje ona poljubi, maramicu mu oko vrata metne i u dimniak pogledt 
Kruh nosi za to, da nieda glada netrpi, a u dimnjak za to gleda, dijoj 
djeoa erne o6i imadu. Drugdje opeta ne Bjeda svekru na krilo, nego samo 
na stolac: daju joj, kad pod krov atupi, redeto sa p6enicom, da malo prore- 
deta, za tim oaci iivadma malo p^enice, u znak, da dobro marvu timari. Oim 
dijete puBti, daju joj preslicu, te malo prede, zatim — na mjestih — u sva 
6etiri duvara lupi preslicom. Drugdje joj daju mlijeka da piie, meda i sedera 
u usta, da uvijek slatke rijedi ima i da mladijenci dobro 2ive, i sve redom 
radi istog uzroka Ijubi. U Srijemu nosi iz kuhinje u sobu u jednoj ruci Safiu 
vina, a u drugoj 6adu vode. Okolo Velike potakne vatru i baci u nju kraj- 
caru. Prvo, da rano ustaje i vatru lo2i, a drugo da joj budu lijepa djeca. V 
ostalom, skoro u svakom selu imade §to drugo u navadi kod ove svedano^li. 
Nezaboravimo ni to napomenuti, da mladijenci ulaze u ku6u po prostrtu plAtao, 
a to plat no prostiru, da bi ne^esta ku6u driala.^ 

Cnjmo i obred, kad mladijence u loi^nicu svode. ,,DoSav n k i I j e r, uda- 
vada gjuvegiju komad po komad svla5i do rubine i gada. Nu kad mu 6izme 
skida ') gleda, da ga 6 njima po glavi lupi i to zato : da se mu2 viSe na to 



^) Sravni simbolizam rimske; Corona, Corolla. (Ro&sbacb 1. c. 292. Za dnige 
uarode gledaj Da Meril 1. c. 19 — 21. 

^) Opominje nas na rimsk) panis farreus (Rossbacfa, I. c. 101 sq.) Ruski KopoB:ui i 
bugarski MeAeHHRli, o kojijem demo malo ni2e govoriti, odgovaraja jo$ bolj« 
rimskome obredn. Za arbanaSku Confarreatio sravni Hahn 1. c. 144. 147. 

^) U Nijemaca staje zet nevjetti na nogu za znak njezine pokornosti. Weinhold 
1. c. 224, 228. 

*) Sravni i rim ska izijeka aqua et igni accipi a Weinbolda 1. c. 361. I a Grkaje 
bio obicaj voditi nevjestu najpr^e a ognjiite. U doigoj Saksoniji nevjeata, no- 
sedi sad vode, okoljuje tri puta ognjiSte (ibid. 226, 231). Na ali&ii obredi n 
Rimljana odnose se i rijedi Servija i Yaler^a Flaka: verti in orbem, koje po 
Weinbolda isto znade, ito i verti circum aras (1. e. 315). Isti ohiiaj imamo i 
a Indiji (Colebrooke, Asiatiae researches VII. 296). I ni2e navedeni obidi^, da 
se po vjen&inja zet i nevjesta tri puta obmu okola stole pred otarom, moie 
bid, da stoji sa ov\jem a nekoj svezi. 

^) Da je ovaj obidaj svojina i druggeh indoevropejskijeb naroda gledaj : Grimm. B. 
A. 155. sq.; Du-Meril 1. c. 228; Hahn 1. c. 145. 



96 

neuSi, da ga ona izQTa. Na kum na to dobro pari, ! Sim jih skme, gleda dk 
jih joj IK ruka otme. Na isti nadin mladoienja sToju sudjena rasprema tlo 
rubine. Napokon joj kose rasplete, u znak, da viie nigda odkrite glave ho- 
dati iie66. Kad se raspreme, obadvoje kleknu i mole se, po tom legnu i za- 
grle 86 : kam jih pokrije, preko njih postavi tkanicu i na tkanicu metne ba^ 
rem cvanciku, tobo2e da u jutru mogu viditi, jesu li mirni hili." ') 

O Buti*a§njem ustanku nevjestinu kaSe Ili6: »Ku6ni djedaci u jntru, kad 
mlada — ne vifie djevojka, jer prvi put glavu pokrije — ustane i iz ku6ara 
isnde obudena, Sim je opaze, da se pomoli, opale pu&ku. Toboie da i kom- 
§ije znadtt, kad je miada ustala. Prvi joj je posao , da ide u kuhinju ratru 
loiiti i spremati, sobu mesti itd. Za tijem ide s djeverom i sjengom (djeve- 
ru6om), bu mora biti prije sunca, na bunar po vodu. ^) Ondje nagrabi vodd, 
opere rake i umije se, po tom ruke djeveru i jengi opere i friSkn roda za- 
grabi . . . Dofiavfii kn6i, svim kndanom rake pere. Poslije se obuSe i pra6ena 
od djevera, jenge, dudaSa i 6aje s buklijom ide ka kuma na doruSak i ruke 
prati. Po dorudku ide redom svim svatom, da jim ruke pere. Za njezin jog 
iTud svaki ne§to plati.^ 

„Mladina je du£nost Sitavu godinu dana prva da ustane, a strai^nja da 
legne. Osim toga mora muiu 6izme na veSer izuvati, noge prati, a jutru 
obu6u Sistu donijeti, rodu za umivanje priprariti, pe6 lo2iti i redusi u kuhi- 
nji pomagati. ^) Oaplovi6 tomu pridodaje, da se nipoSto nesmiju svesti .mladijenci 
u nevjeste doma, nemoj da je zet domazetom. U loiniei kad su mladijenoi 
Bvedeni, zet sjede na postelju a nevjesta izuje mu 6izme i svu odjedu svuSe 
do kofiulje. To isto Sini i on nevjesti. *) 

O obredu, kad nevjesta u miadoienjinu ku6u ulazi, kaie Vuk od prillke 
ovo: U nekijem krajevima gdje Srbi %ive, dodje joj na susret udata iena iz 
ku6e nose6i na desnoj ruci mu§ko dijete a u lijevoj komad piatna. Najprije 
djeSka dade nevjesti na konja i ona ga crvenijem koncem iii trakom obavije 
a platno prosteru preda nju. Tad daju nevjesti re§eto a u njemu svakojakog 
£ita, koje ona rukom prosiplje na sve strane. Za tijem sjaSe s konja i do- 
vedu je po prostrtu platnu u ku6u — na nekijem mjestima ona nosi to dijete 
u ku6a. U BaSkoj n. p. prikumak skine nevjestu s kola, pa je donese do 
ognjiSta, tu joj dade kudjelju sa ianom i vretenom i tijem ona dotakne sva 
Setiri mira — tad joj dadu pod oba pazuha po somnn hijeba, u usta komad 
cukra, u jednu ruku bocu vina. Take uljeze u sobu i stavi na sto i bocu 
i hljeb. 5) 

Mostar u Hercegovini. I svadba biva obnod kao i prosidba, i to 
po svoj prilici radi turskoga straha. Poito su se malo ponapili djeveri i kum, 
Yodi jih brat u sobu, gdje je djevojka sa ienama. Oni tu odmah skinu joj 
pokrivalo a glave i gornju haljinu, a obuku joj svilenu 6to sa sobom donijeie, 
tako joj i kapu promijene i sve haljine i same papude ] *) djever joj rasplete 
kose, ') pa je kum ili djever okrene prema istoku. Tad uzme djever prsten 

') Srayni pokrivauje mladijenaca i n Nijemaca (Weinliold 268). 

^) U Arbanasa ide i zet 8 nevjestom na vodu i tamo se Straplju vodom (Hahn 

1. c. 147). 
») Narodni Slar. obicaji 45—72. 
*) Slavonien . . I. 179. 

*) Vak, Montenegro 85. sravni i rUnivers. Europe XXXIX. (I) 2f9. 
•) U Rimljana i u Grka je takodjer bio obifiaj preoblaiiti nevjesta i to u odjedu 

mu2atica. Toga pura, tunica recta sa cingalum, vittae laneae; u Gh*ka '.{xiTiov 

(xvBpeTov. (Rossbacb. 1. c. 216, 274). 
'') Skoro kod svijeh naroda djevojke i udate 2ene razlikuju se po raspletenijem ili 



96 

i baci ga u dafiu vode a uhvati rtike djeyojdine i postavi jih dlan uz dlan 
triput unakrst vodu prekrsti djevojdinijem rukama; tada kum izvadi praten 
iz vode prekrBtivii istijem triput kroz vodu, i nadjede ga djevojci na prvi 
prst kod paoca desne ruke, ^) Tad je uzme djever, pa triput u vis ^ digaei 
govorei&i: nsretao ti bilo prstenovanje.'' Sad joj stavi dugadko pokrivalo na 
glavu i pospe je saharom ^ pomijelanijem sa sitnijem novcima. Sad idu da 
tovare rufao nevjestino, ali brat djevoj^in sjede na sanduk^ pa iite da ga da- 
ruju i prije; nego se to u6ini, brat nece da se sa sanduka krene — ali nije 
ni to dosta; jer brada ni sestru nedadu, aego istU; da jim ae prije dade f zlato 
za zlato««, pa jih bag djever mora darovati jedDijem dukatom ili dvjema. Mje- 
&te dobre molitve otac nevjesti samo ka2e: »bajde sretno ti bilo**; a ona se 
pokloni ; to isto govore kum i djeveri i brada, a ona jim Ijubi ruku, a izi- 
savsi iz ku<^ poljubi i kutnji pra^. 

Kad se iz crkve upute, mlado^enja otide prije put ku6e; a svatovi sa 
nevjestom idu polagano, da se nevjesta jedva pomide, pa da najgusdi snijeg 
pada, i to da joj nebi kazali^ da jedva 6eka ^ da so s mladoienjom sastane. 

I prag mladoienjine ku6e mora nevjesta poljubiti. U avliji je dodek« 
Bvekrva, zaova i jetrva ; tu jim se pokloai i poljubi u ruku y a one nja o 
obraz, pa je pospu sitnijem §ecerom i novcima. Mladozenja je do5eka m 
pragn od kuhinje i digne ruku^ da mu ispod ruke prodje radi pod£inieno8&\ 
Bvekrva joj donese puno reSeto i\t&, koje nevjesta na sve strane okolo sebe 
prosiplje, a najposlije prebaci redeto preko sebe; tad joj donesu meda na 
tarjelicu, gdje ona prst zamo£i i pomai^e vrata ^) od kuce, pa onda sebe i 
mlado^enju po 6e\\i, a najposlije metne komud u usta sebi i mladoifcenji. Ead 
prekrodi nogom i to desnom preko praga, ^epne joi mladozenja malo nogu 
svojom nogom; to i opet da mu bude pokoraa: odatle stupa naprijed kvatri, 
kod koje ve6 stoji vreda 2ita, na koju sjede i stakne vatru triput. XJ torn 
dok jo§ sjedi; donesu joj maiahno dijete muSko i metou u krilo, koje ona 
okrene triput, da bi radjala muSku djecu. 

Sutra dan posto su mladijenci svedcni, nevjesta oajprije ustane te ide, 
probudi najprije svekra i svekrvu; kuma i djevera, donese jim vode, da ae 
umiju, pa jim se klanja i Ijubi u ruku. Mladozenja ide odmah na ducan,]sr 
se stidi doma stati. 

Ako je mlada dobra i u5tiva, svakoga Ikto susreta kod svoje kuce sa 
godinu dana Ijubi u ruku, pa i samog prosjaka, koji milostinju prosi. ^) 

Morlaci u Dalmaciji. Gdja Diiringsfeldka kazuje o jabuci sa zla- 
torn, o cijeni za nevjestu, o mediusobnom odrijedenju pasa (das Giirtellosen). 
all sve u takom tonu, da se vidi, da je u pripovijedanju vide fantazije i 
kompilacije, nego toga §to je sama vidjela. Osobito ovo po&ljednje tradno 
nam je vjerovati, i mislimo, da se gospodji burunici, kad je to pisala, vrdelo 



zapletenijem kosama: iz toga slijedi, da i na svadbi, gdje djevojka prestaje biti 
djeyojkom, skoro u sT^eh naroda se ualazi obred zapletanja ill raspletaDJa i 
podiitrizanja kosa. SravDi n p. Du-Meril 1. c. 17; Grimm, R. A. 443 ; Rom- 
bach. 274, 280. 

^) upotrebljenju prttena pri vjeridbi i zvadbi kod drugijeh naroda, gledaj n. p. 

Du-Meril 1. c. 84, 35; Weinhold 1. c. 225-^228. 
') Sravni rimsko levatio novae nuptae. 
^} Ovo je mjeite 2itom, ito se po seiim posiplje. 

*) U rimljana nevjesta je mazala salom vrata zetove kucc (Rossbach 1. 0.312, 351.) 
^) Srbsko-Dalm. Magazin 1862, str. 100— 10 7^ Ato ICarkovie. Da nevjesta a ruka 

Ijubi kogagod srelne, to je i u Arbunasa obicaj (Hahn 1. c. 147). 



97 

po glavt, kakyo mjesto iz Nibelunga ltd:, jer takoga obidaja do sada nena- 
djosmo ni kod Morlaka ni kod dragijeh Slovena. ^). Ali moiemo joj vjero- 
yati o dragijem obredima, n. p. da kad dodju svatovi s nevjeatom pred mla- 
do£enjina ku6u, nevjesta prije nego sjase, mora poniilovati djetenoe i poauti 
svate i kadu vodem i prije nego nljeze u ka6ii, poljabiti ku6ni prag. 

Sjatri dan probude nevjesta i ona mora mladje o6efiljati i donijeti vode 
Bvatima da se umiju, a oni je zato daruju. ^ 

Kninska Krajina u Dalmaciji. Kad «vatovi patuju kdjevojSinoj 
kuciy koga god sreta, moraju ma dati da pije ') ali barem ma ponaditi, ieto 
kao dto i oni, kad ispred dije kutfe prodja, moraju ih kucani ^astiti. *) Na 
ruho djevojcino, kad ga imaju odnijeti. sestra njezina sjede, pak ga neda 
dokle je nedaruju. Cadnovat je obidaj, da svatovi kad polaze, ukrada sa stola 
o£icu ili no2 ili drugo §to; djever i 6aaS najvifie krada i toj se kradji ni- 
malo ne zamjera. ^) 

Kad su do6li do mlado^enjine ka<te, nevjesta ulazi najprye u kahinju, 
gdje joj odmah dadu re&eto pano jabuka: ona ga malo proreai^ pa onda i 
reSetom i jabukam preko ku<ie, neka djeca kupe. Kad djevojka adje u kuda, 
vaija da poljubi priklad i ognjifite i da azdigne , ako ima dto pod nogama, 
kao o2eg; stolac itd. ®) 

Sjatri dan je umivanje svatova kojijem^ kao i drugovdje, nevjesta sluSi 
a oni je darivaja. 

Svaki Bvat osim divrova donese na svadba iz doma svoga i piva i jediva.') 

Zlarinu Dalmaciji. ELad 9e nevjesta s vjendanja vra<Ja, stari svat 
golom sabljom digne joj vijenac s glave. ^) 

Lovrec i okolica u Dalmaciji. Pofito a jutro svatovi po djevojka 
dodja, ona se s bratom sakrije, oni je traie, ali nlkako je naci nemoga, dok 
jim ka2a: ^odveo je taj i taj.** Tad kao najedjeni podmu konje azjahivati^ 
noie vaditi . . . dok kacani ka£a, gdje je djevojka. Sad brat ka2e, da se je 
sakrio sa sestrom, jer da je taj i taj s 6etom prosao, te traiio djevojka; pa 
bo6e da ma se do bar dar pokloni. Dok se ago vara i nedadu ma kojefita, 
neotvara se, ali po6to dar primi, predaje djevojka. Cesto podmeca i dva i tri 
puta drogu djevojka, dok prstenovana izveda. 

Buklijafi ide pred svatovima i kogagod srete patem, audi ga da pije. Do 
pred kacna vrata zetova vode djeverovi djevojka , ovdje pak na konja joj 
daia dijete, koie ona vocem dariva. Tad iz njedara vadi jabuka, a kojoj je 
zabodeno nekoliko novdica i hiti je preko kuce. Tad pogubi nevjesta nai- 
prije gornji i donji kacni prag a za tijem je vode po kuci , dodaju joj da 



*) Ako ona pak pod odrijesenjein pasa razuinije 8vIa<Eeuj« i izuyanje mla- 
dijeDuca, tad hi joj mogli vjerovati — ali tad nam valja primjetiti , da Bimbo- 
H6no opisanje simbolidkijeh obi6aja tiije iiikako najrazgovetnije. 

^) Ida DuringBfeld, Aus Dalmatien I. 183—185. 

^) U Arbanasa ko uebi castio svatove, kad mu prolaze ispred kuce, tijem bi iz- 
javio ueprijateljstvo prcma mlado2enji (Haha L c. 145). 

^) I a rimljana svatovi vodeci nevjestu, kogagod bt sreli, nas tujali bi , da ga da- 
ruju, i to, kako Du-Meril tvrdi, da jib nebi kogod ukleo ( I. c. 48). 

^) Ta je kradja obi6aa i u Arbanasa (ibid 145). 

^) Isto je to i nekijem pre^jelima u Francuzkoj obicaj . ovd je joj medu pred noge 

obicno kudjetju, koju ona digne i ua mjesto postavi. {fiu. Meril 1. c. 56). 
'') Srb.-Dalm. Magazin 1861. str. 113 — 116. (J Arbanasa svaki srodnik donosi po 

jagnje: oatali goati placaju po neSto za svadbeue troskove (Habn 1. c. 144). 
^ Bohrer, Slav. Bewohner II. 97 — 98. 

7 



98 

objesi lopiiny obrne irvnjem; igle da zaplete , kudjeljn da zaprede , metlu i 
8to drugijeh stvari u ruke joj daju. Svekrva joj uz to rede : «iTo te sad 6eka.^ 
Sjatra u jutro nevjesta di^e se rano, pripravlja i dodaje voda svakome 
ftvatu za mniTanje, perdine jim razdeSljuje i kite privezuje a oni je darivaju. M 
Risan u Boci Eotorskoj. Ovdje svatovi ne same da bu oratoai 
kao da na vojsku Ida, nego nose i barjak Bobom, koji Be zadjede i vije na 
ka6i, gdje je svadba. 

Ye6 pri podetku svadbe, djevojke s pjesmama nevjesta opominjo^ da je 
duina u novoj ku6i biti dobra, a da srditoat, ako je ima, valja da ostavi u 
Btaroj kudi, inade one daju pravo zetu, u Bamo nevjeBtino ime, 6erati zlo6a 
is nje iibikom. Evo komada te pjesme: 

— Kosto mi Stani poradi, 
Po onoj zlatnoj jabuci: 
fiO Stane moja duSice, 
Cuo sam da ti irdltay 
Srdita i ognjevita. 
Nag Stane moja daSice, 
Oatavi srdost n majke, 
A iiri og^a^j u brade, 
Ne Doa' ga meni u dvore 
Ne omrazi me sa majkom.^ 
A Stane Ko«tu poro6i, 
Po ODom sivom sokola: 
fiO Ro«to. 8re<So veseia, 
Ako ti badem ardita, 
Srdita i ognjevita, 
Napravi zlatnu iibika 
Pa mene iibaj u dvore 
Po onoiD skucu syilenn.* 
Kad dolaze Bvatovi po neyjestu, pripijevaju djevojke i £elju odinii, fflftj- 
£inu, bratovu, BeBtrinu, da nevjesta neide iz kude: 

Sunce mi je na istoku, bode da dodje, 
Mlada Stane na pohodu, bode da po^je; 
Babo joj se smjerno moli: itNeidi Stane !«* 
Mlada Stane odgovnra tibo smjereno : 
tfBogme bodn moj babajko, vrijeme mi je, 
I tamo mi baba ka£u, koiik da si ti.«< 
PoSto dodju Bvatovi, djever podje k vjerenici i obrnuvdi je u naokolo 
put istoka (kao dto Buuce ide, s lijeve strane na desnu), ona mu se pokloni 
1 h njim poljubi i ona ?e vi§e ni s kijem neljubi do vjen6anja. Govori se, da 

i'e odprije bio obidaj, da ovdje djever svoju snabu mu§kim pasom opa&e po 
:o6ulj], da bi musku djecu radjala. All je ovo sad prestalo. 

Blagoslov dava otac nevjesti, drieci somun hljeba u ruci, a u somunu 

t'e udubena srebrna dasa puna vina. Tako je blagosivlja i mati i ostala rod- 
tina. Molitveni somun se odnese i dade popu, ali 6a§u uzme djever, pa 
po fito Be iz nje na vjendanju zapoje vinom, dade je nevjesti, da je ostavi 
za spomen. ') 

Nevjestu dr£i brat i 6uva jednako od kad zapodne svadba, i nepnfita 
je djeveru, dok nedodju na avlijska vrata, pa mu ondje rede: ^Pozlati dje- 



') MilinoTid u Arkivu za povjestnica Jugosl. V. 213 — 215. 

^ SntTni pjesmu o diobi Jakiida a II. knj. Vuk. Nar. pjeaama na str. 6S6. 



99 

▼ere, ako ho6e6 da ti dam ovaku banicu,** a poslije dugoga takovog prepi- 
ranja, djever mu Sto pokloni, (talijer ili najmanje forintii), a on preda djevojku. 

Po svrfietka vjendanja pop zapovjedi mladijencizna, da se ondje odmah 
poljube. Ako mladoienja nije vrlo stidljiv i uzda se, da ce iznenada mo6i 
ngrabiti te djevojku poljubiti, on poBluSa popa. Ako li se stidi ili se boji^ 
da to ne6e modi n^initi, i tako da 6e se osramotiti, oni oboje kao stidedi se 
neposlnfiajn ga. 

U Kuin djevojka valja da udje preko prostrtoga cilima, pod kojijem je 
muiki gatnjik i mali noii6 crvenijeh korioa, da bi muSku djecu i janake ra- 
djala. Na ku6nome pragn srete svekrva svoju nevjestu i zaioii je tri puta 
medom iz o£ice . . . .; po torn joj da od roda kakvo mufiko dijete, te ga po- 
diiaiSi od semlje poljnbi i damje. (Dijete se ovo u Srbiji zove nakonj6e, jer 
se djevojci daje na konja, a u Risnu nema imena nikakvoga.) 

Pri svedenjn nevjeste nema nikakova obreda, nego svekrva i njezina 
k6i legnn s nevjestom, pa kad opaze da je zaspala, one se polako izvuku i 
mjesto sebe poSaljn mladoienju. Od prije je n Risnn bio obi6aj, da tri prve 
no<Si djeveri spavaju sa nevjestom, ali toga sad ve6 nema. 

U jutro nevjesta ustaje prije «viju i po6ev8i od svekra i svekrve svima 
joS u posteiji nazove dobro jutro ; po torn nalo^i vatru i pristavi kafii i pri- 
pravlja vodu za umivanje, po torn sa svojom zaovom ill jetrvom namjesti 
sve postelje osim svoje^ a njezinu valja da namjesti svekrva ili zaova 
B a m a. Kad bude ka& gotova, ona je da svakomu osim svoga muia, a njemu 
kao od stida neda. Tad nevjesta ide na vodu. 

U prvu ned]elju iza vjen6anja, ima nevjesta da ide u Crkvu — i tamo 
le prate same ienske^ muikaroi se u to nemijeSaju. One tog dana toprva je 
oblade u ienske faaljine, ali u najljep§e sto se mo^e. Obi6no se misli (kaie 
Vuk), da ie nevjesta do ovog dana jo§ jednako djevojka, a poslije toga da 
6e prestati biti; i za to sjntra dan ve6 nenosi vijenaca i nepoklanja se do 
zemlje. ^ 

PaStrov]6i u Booi. Pri odlasku s djevojkom iz odine kude donesu 
pogadu^ a na pogadi daSu vina, koja stoji udubena u hijebu: zet baca do 
tri puta prsten u tu £a§u, a nevjesta ga do tri puta vadi sa dva srednja pr- 
sta, i stavlja ga pred zeta. Tad mladoienja uzme prsten, te ga natakne ne- 
yjesti na prst, medju srednjijem i malijem desne ruke. Za tijem dolazi bla- 
goslov, koji se ovdje zove dobra molitva. Nevjesta klekne na tapit i 
sklopi prui^ene ruke, a na ruke joj nalo£e handiara i kubura koliko driati 
mo^e, a dva zastava dr^.e prostrt veo vi&e njezine glave, pa mole i Selje 
izricu; kako 6e nevjesta bit dobra, po^tena^ sredna itd. Formula; koja ne- 
smije izostati, jest: »Daj Bo2e u velikji dobri das!" Za tijem je blagosivlju 
roditeiji ili ako nije njih, stariji srodnici pa zavrsuju blagoslov rijedima : „Daj 
Bo2e, kderce; da se u ovu kudu nevratis drukdije, nego kao mili gost l^ Kad 
dodje pak u kudu tastovu, tu je ovaj blagoslovi. 

U Crnojgori i u Risnu ta je ndobra molitva^ nesto drugadija. Pred §to 
se ima nevjesta iz kuce odine uputiti, uzmu 6vi svatovi jedan po icdan po- 
devfii od starog svata od doma psenidni somun, u kome je zasadjena da§a 
Vina. Iz te daSe nekrenuvSi je rukora, nego samo somun drieci, svaki srkne, 
poSto je nevjestu blagoslovio. Najposlije dodje somun d j e v e r u , koji isprazni 
daiu, pa je nevjesti preda, da je duva do vjendanja, jer se opet iza toga, 
isto tako iz te da§e vino prisrkuje. Za tijem pridrii nevjesta tu daSu kao 
neki spomen i zove se moli tvena da§a ili mo lit va. ') 



') Vuk, Kovde2id. 48—98. 
*) Vuk, Montenegro 83—85. 



« 



100 

Crnagora. Pladanje za djevojku biva na pira i to je nprav, kad sn 
Bvi pimi goBti za stoloni; i taj posao uputi stari «yat od doma na slije- 
dedi nadin. Uzine pngadu okicenu^ ter je donese pred 8taroga svata od 

{luta i trai^i da mu se pogada pozlati. Tad ovaj uzme onoliko novaca, ko- 
iko je pogodjeno za djevojku i kao iz u^tivosti dade vazda D<^&to yi6e (ri- 
jetko da je cijena manje od 12 talijern=24 for.), te poredja taj novae po 
pogadi, pa ga sa svom poga^om preda doma<Sinu. Ovaj pak, da bi odgovorio 
na udtivosti; neuznie nigda koliko je ugovoreno, nego vazda neSto manje, a 
ostalo sa pogadoro vrati zetu, a za to svikolici gosti blagodare doma6inu. ^) 
Tad uzme atari Bvat od doma pogadu , pa je prelomi preko glave govoreii: 
^Iz ovog doma pofila u dobri das, a u oni uljegia u boiji cas.** Za tijem 
desni djever izvadi u marami zavite nove opanke^ u kojijema je jedna cvan- 
cika, te preda bratu djevojdinu; a ovaj otide u sobu, gdje iene obla6e ne- 
yjoBtu, pak joj te opanke obuju na noge. Tada, do6im ona obladi v j e n d a- 
nicu kodulju, brat joj Bkine kapieu a glave, baci je pod noge pa on das 
otide. I kose moraju bit opletene kako u 2ene, a ne vifie kako u djevojaka. 

Pred ito Be imaju uputit iz djevojdine ku6e, desni djever ide da uzme 
djevojku oli brat njezin uzme je za ruku pa ksAe: „Nedam je Sto me nedel 
darovat.** Djever ga pita t^a §to in ti darovat?^' Brat: f*daj mi ako des ije- 
jan fiSek.** Ovaj izvadi pa mu dade i dva i tri, koje on ipak za sestronk 
ispali. Za tijem vode djeveri djevojku k staromu Bvatu i ovaj joj metne pr- 
sten na ruku. Sad je dobra molitva ili blagoslov. Calu, koiom se pilo na 
dobroj molitvi, metne diever u diep ili djevojci u njedra. Pri vjendanjn a 
crkvi obidaj je, da mladoienja nevjoBti stisne ruke sa prstenom tako jako, 
da se ova od muke uvija ; ali opet njega kum, kad to opazi, kucne, da mi- 
ruje. Svatovi putem hodedi i u Crnoigori kogagod sretaju, davaju mu piti 
iz svadbene cice. Pred zetovijem kudnijem pragom svekrva do6ekuje ne- 
vjestu, te joj dava malo muSko dijete, da prenese preko prostrta bjelja (de- 
beta) i praga u kudu pa ga daruje. Ovo prenoSenje i darovanje biva zalo, 
da bi mlada radjala muiku djecu. Tad djeveri predadu nevjestu, te sjeda 
6 njom na odar. Oni je jednako duvaju i svuda prate , pa prvo ve£e ona i 
spava s djeverima. ') 

Sjutri dan po svadbi ima obred nosenja vode. Nevjesta, pradena djeve- 
rima, koji iz puSaka pucaju, ide na vrelo ili bunar, odkle obi(^no kudani vodu 
donose ; tu ona mora napuniti sud vode i opet uz pu§karanje vratiti se doma. 
Tu polijeva ruke gostima, da Be umiju i za to uraivanjc svaki je daraje. ^ 

Navedimo sada i neke svadbene obidaje, koje Kovaljcvski zabilje2i. Svaki 
gOBt donese fitogod na pir, osobito §togod jela i piva, a jedan donese i 2iva 
pijevca, s kojijem se Saia zbija. Nevjesta nesmije cijeli dan svadbe nista je- 
sti, ako joj Sto djeveri kriomice nedudu. Ti djeveri^ koji se dr^e kao braca 
nevjestina, prate svud nevjestu, ni dasa je samu nepuste, pa baa i prvu nod 
mora i njima spati. Premda su ti djeveri obidno bliinji srodnici, ipak se 
kadgod dogodi (ali sasma rijetko) da oni zloupotrebe povjerenje, ali su tada 
kainjeni, kao da su rodjena braea tra£ila, da sramotu udine ili udinila. ^) 

Uiidko okruije u Srbiji. Ka svadbu i na slavu mo2e svak dodi, 
pa bai^ i nepoznanci; bit 6e primljeni kao da su i pozvani. ^) 



>) Ibid. 88. 

') MedakoYid, 2ivot . . 89—50. 

^ Vuk, Montenegro 83 — 85. 

*) ^CTBipe Mscaqa itd. 86—87. 

») Glaniik druStva Srb. Slov. X. 317. 



101 

Bngarska. Ovdje na Bvadbi ima osobiti obred, kojega u ostalijeh Slo- 
vena do sada nenadjosmo, a to je Zasjevka. Tu se svedano sije muka 
na tri sita u troje na6ve pod pjevanjem, od koje muke isto tako sve&ino 
mijese i peku hijeb. Od te muke ispede se i jedan kola^ , koji bude poma- 
zan medom (radi toga med^nik).... Ead je to gotovo tad iene ka2a zetu, 
da sjedne, pak otpasavSi jedan kraj pasa, premetna mu ga nad o£i preko 

fiave, a jedna mlada soaha raotrga mu medenik nad glavom na krst, a s me- 
om namazanima rukama pomaie ga po lieu, vele6: „da se Ijubite i rado 
imate kao p6ela med.** Sad se razdjeljuje svakomu gostu po komadi6 toga 
medenika i uz to se daya iz bijeloga kotla vina srebmom dasicom. ') Za 
tijem u ye5er bude tako zvana razdjelnaia vedera, gdje se mlado2enja 
opraita sa svojijem mladijem drugovima prelazeiSi u red oienjenika. Na ovu 
svedanost nedolaze oi^enjeni Ijudi ni 2ene ni starci. Za vederom i igranjem 
idu mijesiti hljeb i to oni sami 6ine, pa6e jim dje^ojke sakriju i kuje&ta i 
ra£anj, da neraaju dim oganj razrovati. Ali oni da poka£u, da mogu i da 
znadu i bez ienskinja i bez orudja hljeb mijesiti, izdrobe glavnjom iivi ug- 
Ijen, a omotavSi tijestom ruku razgmu 2eravu, te metnu kolad u oganj i za- 
pre<Su ga opet rukama. 

I u djevojdinoj ku6i bude isto tako razdjelnaja vederasa njezi- 
nijem drugaricam, koje joj pjevaju najnje2nije pjesmice n. p. 

Toe BCqipb CJI'BHUHUe! 
y TBO Mafi^HUA, 

H y TBoft 6 ima, cjiXH^iRqe 
A yrpt; eeiipb c^XHqnue 
y 4pyr* MEHK* 
y 4pyrbi 6tma Cjixh^huc. 

Hode<Si put crkve i ovdje kao i kod Srba nosi tako zvani zalo2nik 
bukliju, te dava piti kogagod srete — ali u drugoj ruci nosi i iiva pijetla. 

I u Bugarskoj mladi najprije razplidu kose i pokrivajuje bulom^, 
djevojka biva sa svojijem aru2icama zatvorena, te je valja kumu do tri puta 
od njih otkupiti. Ali nije ni te kupovine dosta, nego ima i druga simbolidka 
kupovina: zaloinik, koji nosi pijevca 2iva sobom (po piscu dlanka u Ar- 
kivu, piievac predstavlja mladoienju), kupi u djevojaka i kitu^ §to se zove 
itlla^ koja je mjesto djevojke, te je sada zajedno s pijetlom nosi. 

Pritakmovanje se zove, kad roditeiji djevoj6ini blagosIovivSi mla- 
dyence^ podadu iim malo vina i hljeba, da ga okuse. Iza blagoslova roditeiji 
jin poljube u deio, a oni njih u ruke. Djever, mlado2enja i nevjesta, irie se 
za jedan rubac, a zone dr^e nekoliko zapaljenijeh svijeda. (Pri tom blago- 
slovu ima joS nekoliko obreda, ali jih'se pisac ne sjeca). Od tole se ide u 
crkvu na vjenSanje. Ead djevmka izadje, zaove prosiplju 2ito sa sitnijem 
novcima u djevoj6ino dvoridte. U crkvu ide i^zaloinik sa pijetlom, s ilom 
] 8 buklijom. Roditeiji djevoj6ini neidu. 

Kad dodju pred kudu mlado2enjinu, roditeiji njegovi susretnu jih noseci 
hljeb i so, pa jim kaiu, da sadju s kola, ali ovi neslufiaju, ve6 se s kola 



') U Bugarskoj ima skoro Bvaki seljak take srebrne ^e, koje se same na sveda- 
ooBtima opotrebljuju i ostavljaju se a oaslijedttro sinoTom. Same gcijegdje satro 
Be ti^ obi^AJ. RakovBki ka2e, da je Ttdio takovijeh 6aSa, koje imaju do preko 
600 godina. 

^ Srarni rimbki flammeam i prvobitno znai^nje rye^i nubere. Taj se obiSig na- 
lazi i u danaSnjijeh Grka i u Arbanasa (Hahn, 1. c. 15). Za drug^ narode gle- 
daj Du Meril 18; Weinhold I. c. 962. 



102 

poklanjaju. Tad roditeiji iih stana darivati, otac n. p. dade ili obe<Sa neko- 
liko ovaca, krava, konja, komad vinograda itd. a mati kojekakav ures, da- 
dove itd. Kad je pak nevjesta saSla i preko prostrta platna doila do praga, 
dadu joj posudje s medom i kiticu cvije6a, kojom maie pragove, kroz koje 
prolazi gore i dolje, dok dodje do sobe. To 6ini^ kaia, da joj blagi budu svi 
domaci kao i ona njima. 

Sad kum i kumica dadu zetu muako jedno dijete, a nevjesti iensko, 
blagosivlju jih, a oni se mu6e<S klanjaju, pa kad jim i oduzmu djecu^ oni se 
jednako klanjaju. Eakvi 8u obredi u loinici, pisac kaie^ da nezna. 

Sutri dan mora djevojka, kao i kod Srba, svedano da ids na voda. Kad 
se 8 vode vrkti, bude sve^no razbulanje. Djever nbere aa zelena drveta 
dvije grandiccy te skine buo nevjesti i baci ga na stable. Tad tek po5ne ne- 
YJesta sa domadima govoriti. ') 

U Trnovskoj okolici svekrva susreta nevjestu na pragu, ne samo sa 
hljebom, aolju i vinom, nego na pogadi nosi jod i zlatni i srebroi urea, koji 
je od starine u ku6i, pa predade nevjesti. U tomu , ka£e izvjestitelj , narod 
vidi dva zna^enja: najprije obilnost, Ijubav i vjernost, a drugo: da tijem 
svekrva kao predaje novoj snasi brigu kucinijeh poslova. (Odiakov.) 

U nedjelju poslije svadbe kupi djever nevjesti preslicu i povesku, m 
kojoj priveXe babku i vreteno. ^) 

KukuS u Bugarskoj. 3aMeci>, koji biva u 6etvrtak, tri dni pred 
svadbom, i na kojem se svedano dvije pogade peku; pripada svadbenom ve- 
selju. Ovom prigodom ima mnogo obreda pri mijesnji, mi napomenimo glavne : 
Na troje nadve i na tri sita siju tri djevojke braSno, a malo musko dijete, 
kome moraju biti 2ivi roditeiji ^), siplje vodu i so i promijeSa brasno pali- 
com, po torn istoip palicom udara tri puta po gredi i kaietriput: nmomak 
i moma.*" 

U petak skupi se nevjestina rodbina, da joj kosu pletu. I ovdje valjs 
malo dijete, koje ima oca i majku, da zapo6me taj obred, a djevojke ga do- 
vrie metnuvi^i i kapu na glavu i in a m i y, §to je vjerenik na velikom xara- 
6aju darovao. 

U subotu nema ni§ta osobita, ako ne6emo da to napomenemo : da se u 
momka sakupljaju srodnici, da svedauo ubiju vola za svadbe — volu lAy 
prije urese glavu i rogove cvije<5em i kitami i pripijevaju mu pjesme. 

U nedjelju je pak prava svadba. Zet ide sa pratiocima k nevjesti , da 
je vodi na vjenfianje. Ali kad dodju, nadju djevojku zatvorenu u sobi i okru- 
4enu svojom rodbinom, dr^edi u ruci reSeto i u njemu pamu5na sjemena. Tad 
zapjevaju «Otkupljajte snahu djeveri! skupa je snaha, vrijedna je»* . . . Dje- 
veriy koji do sada na dvoru stajaSe, dadu nekoliko groSa vrataru i ulaze a 
nutra; a djevojka rasijevajudi sjeme, baca ga na dvor, a gosti ga bacaju 

Ereko ku6e. Za tijem kuma stavlja vijenac lozovi na glavu nevjesti, a sve- 
rva donosi srebrni ures, kojijem ure§uju nevjestu pjeviyu(Si : J5BC4H cs 40Jiy 
Hniua 4|jy>KKo. Ayp'h 4'> th Kjia45iTi» nexon'L na qe^o-ro, n^oq?i Ha e*pue-T0.« 



') Pripovijedaju, da je aevjesta u staro doba uosila buo 8ye dokle nije rodila, i za 
to doba je govjela t. j. niita nije govorila sa svekrom i evekrvom. 

') Arkiv za povjest. jugosl. VIII. 252— -271. 

^) I u Rimu pri confarreac^i neke obrede mogoSe sami patrinii i matrimi ovrsa- 
vati. I u Grka samo xaT^ djA^i^aXi^^ mogao je biti npotrebljeii a nekijem srad' 
benijem obredlma (BoBsbach 1. c. 188 sq.; 335). U Arbanasa joS dan danai- 
nji, pri mije&aoju svadbenoga hijeba, djevojka koja najprije zabode ruke u tge- 
sto^ vaija da joj je 9av i otac i mati (Habn 1. c. 144.) 



lOS 

Pri blagosloYH prolijevaja vino preko seta i nevjeste, a ova Ijubi rake svim 
svatovima. 

Kad dodju b nevjestom pred ka6u mladoienjinu, prije nego s konja 
sjaSe., dodaju joj dvoje ma§ko djece, koje ona miluie i a plo6om, Sto ima na 
prsima, gladi po obrazu, Ijubi jimrudice i dariva jin vo<iem. Svekar tad pre- 
baca preko nevjeste aitne pare i diie je 8 konja. Tad joj dajn dva Bomuna 
kruha pod pazona i sad vode, kojom je zet lice amio. Sad nevjesta tako na- 
pr^ena ulazi u ka<ki, pa ide put aobe, gdje se zet za vrata sakrije i dok ona 
u natru ulazi, on je tukne tri put plecSima, pa izleti na dvor, a nevjesta od- 
nese i somune i sud, pa jib poloi^i u jedan kut sobe. 

U ponedjelnik nema niSta osobita. U utomik na<Seruju nevjestu, da mete 
kudu i da pere sude, a za tijem da umijesi koiad. Pri svemu tome podsmije* 
vaju joj se i podruguju, da neumije ni mesti ni prati ni mijesiti. U srijedu 
prate nevjesta na bunar, da bi donijela vode. Putem kogagod sreta^ sluii 
vinom i rakijom i Ijubi mu ruku. Na kladenac kad dodje, najprije ga obilazi 
na okolo i prosiplje iz rukava proso, a u kladenac baca neprobijenu paru, 
koju je u ustima donijela. ^) 

Struga u Bugarskoj. Hode6i na vjen6anje i sa vjen6anja i ovdje 
posiplju nevjesta sitnijem novcem i ovaom. ') Ead svatovi prolaze mimo po- 
znata ku(^u, kucani istrde na dvor i daste jib vinom. Po vjen&mju u Crkvi 
zet i nevjesta jedu kruh i piju vino, koje je doneseno od pratilaca zetovijeh, 
za tijem i svi srodnici Ijube vandjelje, pa i oni vina piju. 

Kad 8U ve<S pred kutnjim pragom zetovijem ili pred sobom, davaju ne- 
vjesti kruba i vina. Za tijem uljegu a ku6u, i u jednom uglu sjede zet i 
nevjesta jedno uz drugo, i tu donose nevjesti muSko dijete, koje joj stavljaju 
na Koljena, a ona ga poljubi i daruje. ^ 

Bugari u Bessarabiji. Pri v]en6anju u Crkvi, poSto se zapjeva : 
Icaifl jHKyA . . . sasiplju na mladijence sa svijeb strana oraha , slatkisa ltd. 
za znak, da jim £ele u svemu obilnost i bogatstvo : kum i kuma u samoj 
crkvi vein im ruke. 

Kad se vra6aju iz crkve, ako je zet iz drugoga sola, seoska djeca od* 
kle je djevojka zaokupe zeta, da dade otkup za nevjestu , ali sreda da su i 
najmainijem darkom zadovoljni. 

iNa neki]em mjestima pri gozbi u zetova oca mladijenci sjede za poseb- 
nijem stolom, i za nekoliko minuta dr2e na rukama dvoje male djece, zet 
muSko a nevjesta 2ensko. Na ovom objedu nebude niko od nevjestine svojte. 

1 ovdje svatovi kad dodju, da uzmu nevjestino ruho, sestra ili rodica 
(ali mora biti djevojka) iSte kao platu. 

Kad svatovi za darove Sto primiSe od mladjenaca, stanu da uzdarje 
davaju, §to obi6n6 bude u novcu, mladijenci nijesu prisutni. Kad se dospije 
pirovanje, kum i kuma vode mladijence u sobu, tu zet kumu polijeva rake 

5ri umivanju, a on njemu predade novce, Sto su se na svadbi skupili. Drugi 
an po svadbi 6alje svedano svome tasta kozle ili jarca lijepo oki6ena na 
dar. *) 

Rub in i. Ead su svedeni zet i nevjesta, ova azme grunak cokra, pa 
sutra u jutro dava svome mu£u, da bi mu tako S njome i&ivljenje sladko bilo. 

^) MiladinoTci. Bsjiv. H. n-fiCHH 518 — 621. 

') PosipaDJe mlad^enacft iitom, Yodem i slatkiiima, bivalo je i u Qrka i a Rim- 
Ijana, isto kao i danas skoro n svijeb naroda indoeTropejakog porjekla. Gledaj 
n. p. Rossbaeh 1. c. 226; Da Meril 1. c. 55; Hahn 146, 196. 

») Ibidem 616. 

^) iMaTepiaju^i . . Beccapa6cKaH o6jiacTi>. I. 508 — 510. 



104 

Pod jastokom jim 8va no6 Btoji somun hljeba, kao znak budude obilnosti. 
Nova snaha cijelu prvu godinu, gdjegod i kogagod svoje nove svojte sretei 
valja da poljubi. Ovo je poSljednje, ka£e Rohrer, obidaj i u Kozaka, ali ne- 
ka2e u kojijeh. ^) 

Laborski Ruaini. Po^to su se svatovi sakupili u rnlado^enje doma 
namijenjeni starosta govori besjedii o castnicima, koji svatovima trebaja 
u torn poduzedu. Ali najprije podne od sebe: „Uh npiHMacre Meue x^<*na0 aa 
CTapocry?^ IIpiuMaeMe, npiHMacMe v]5ii svikolici, pa fi njima i mnoStvo djece, 
fito se ta sakupi. Tad starosta uzme kitu ovsa, pa ga zadijeva sebi za kapu, 
kao znak svoga dostojanstva. Take budu izabrani i ostali i ovsom naki<SenL 

Rod nevjestine ku6e svatova nema, nego sam »Bi>i4iiBiui« i nekoliko 
djevojaka; koje pletu vijenac i pjevaju medju ostalijem i ovo: 

Eh MupbKo, M ipn^Ko 
KaMHHoro cep4Ufl, 
HKt Hce rods He acHJib 
BejiCHoro b-bhuh ? 
Ba ffKT) MH ro ne h^ujil 
AvKL Mfl cep4He dnjTHTb! 
Bo TO BCe cfl CTajro 
He no MoeH bojih, 
Ho no MoeH bojh, 
Ajie no 6paT0B0M, 

Ho dpMTOBOH i CeCTpHllUH 

Tail no MarepHHOH, 

Tad nevjesta klekne a brat joj najmladji stavlja vijenac na glavu. 

Kad dodju zetovi pred ku6u nevjestinu, BbuaBUU i djevojke do tri puta 
zatvoraju vrata i nede da jih puste unatra, nego pjevajudi iStu otkup za dje- 
vojku. Za tijem je blagoslov i op6i pla6. 

Pred veder vode nevjesta k mlado^enjinoj ku6i. Kad dodje bl/fo, 
mati zetova uzme u ruke somun hljeba i do6ekuje na kutnjim vratiina oe- 
vjestu, pa je pita: „Su 5im si doSla?" a ona joj odgovori: »Sa srecom i 
zdravljem i s boiijem blagoslovom." Tad joj stavi na glavu somun i vodi 
je u kuiSu. Nevjesta uni§av&i, ide uprav trpezi, Ijubi joj 6etiri ugla i sjeda: 
i odmah po6imIje ve5era. 

Iza ve^ere donose postelju nevjestinu i prostiru je na pod, zet sjede na 
posteliu a nevjestu mu dovedu na koljena i rasplidu joj djevoja^ku kosu i 
pjevajudi povezuju joj glavu kao dto udate i^ene nose. Sad idu svatovi i mla* 
dijenci na rijeku i bacaju vijenac u vodu, ali ga drie, da ne otpliva i iz 
sredine vijenca zabvataju §akom vodu i umivaju se. Zet nosi od te vode 
doma i pokropi svekolike goste. Sad se igra i svaki goet poigra sa nevje- 
stom i metne joj na tarjelid nekoliko nov5i6a. ^) 

Vrhovinci (ugarski Rusini u MarmaroSkoj, Bere^koj i Ugvarakoj 
2upaniji.) Uodi svadbe u veSer sakupe se gosti na huski, a to su koladi 
nalidni guskama, i mnoiina ib se toga vefiera ispe6e za svadbe. Odmah u 
jutro idu zet i nevjesta na izvor ili na bunar, da se umiju, i u tu vodu go- 
sti me6u bakrenijeh novaca. Tad se pletu vijenci i posiplju mladijence je6- 
mom. Pri oprofitaju nevjeste s roditeljima nemo2e niko da se suzama opri- 
je5i. Sad joj raspli<Su pletenice i postavljaju vijenac. ') 



') Rohrer, SI. Bewobner II. 99—122. 

*) Kraljicki, C6o)ihhkt> HnyK'»Bbl 1865, str. 148 — 160. 

^) Biedermann, Die UngariBchen Ruthenen . . 78. 



105 

PoljeSaki i Buiani (Malorusi a Gorodenskoj guberniji.) U o6j 
syadbe biva svedano mijefien je i pedenje korovaja i a zeta i a nevjeste 
doma. 

Na dan svadbe ide Z6t Ba svatom (4py>KKo) i sa sviradem k nevjesti i 
pokloDivii 86 Bvakomo, sjedn za trpeza, a nevjesta mu donese rubac s rije6- 
ma: 4apyio tc63 CrenoHa aep[UHMi> cioAnpKOMi; a mladoienja daje njoj 16 ili 
30 kopjeka sa formalom: 4ap7io je,63 M>phho 6htbimt> rajflpoMi. Za tijem 
4pyHCKo vodi okolo trpeze zeta i neTJestu, drie<Si se sva trojica za jedan ru- 
bac. Sad je blagoslov roditeljski. Putujudi k crkvi kogagod sretaju, klanjaju 
mu Be, a areteni jim se uklanja a puta. Po vjendanju zet i nevjeata nogama 
turkaju otirad i paa, po mnijenju opiaatelja, da bi javno pokazali y da je ia- 
punjena ienidbeoa duil^iioat. 

Opet se oboje yra6aju u nevjestinu ku<Su, gdje jih otac auareta a vot- 
kom, a mati atoji kod ibadnjice, koju i zet i nevjeata moraju dotaknuti. 

Ead za trpezu ajednu, nevjesta mora ae posaditi zetu ob lijevu. Iza 
rudka ide raIado2enja k roditeljima bez nevjeate, da jim odneae djevoj6ine 
darove. U ve6er ili sjutri dan vra<Sa se po ienu — all se ova zatvori u sobu, 
odkle je Inrat dovodi i posadjuje za sto: za tijem 2enske vode nevjestu u 
Bobu i preoblade^ a brat dodje i uzme nevjestu, odvede je opet za sto i po- 
sadi je sa eetom, oboje na jedan jastuk. Svahe joj raspleiSu kose i krajeve 
joj podiiiu za znak, da iena nema vi§e s krasotom kosa Ijude primamljivati ; 
tad joj maiu kose maslom, a kadkad i medom, stave joj na glavu komad 
hljeba i novaca, da bi joj £ivot bio sladak , obilan i bogat. Tad joj svaha 
natide iensku kapu. 

Ead dodju u zeta doma, vode mladu okolo stola za znamenje, da <Se 
ona biti gospodarica u ku6i (ako matere nema). Ti svi obredi zovu se 3Bo- 
4BiHbi. Pred Sto se pir svriiti ima, svat ili dru&ko vodi mladu, da joj pokaie 
svekolike zgrade, bunare itd., da bi znala ku6ni red. ^) 

Ukra^ina. Kobl ka2e,' da je vidio, gdje vode nevjestu, a ona da je 
nosiJa u ruci duea6ku drvenu sablju, a na sablji naboden veliki somun kruha. 
I sablja i hljeb bijahu lijepo cvijedera okideni. On ovako tnma6i taj simbol : 
Sablja i hljeb znaSe , da je mu4 duzan ienu braniti i hraniti , a cvijede da 
mu ona iz blagodarnoati ima kao cvijet kititi i resiti cijeli 4ivot *) 

Poltavska i Cernigovska gubernija. Pri vjendanju u Crkvi 
stoji djevojka drifeedi sablju, a na sablji je privezana svijeda. Ta sablja stala 
je prvog dana svadbe uprednjemuglu. Toje prije bllo obidniie, aad 
je sasma rijetko. Pred Sto imaju put crkve da se upute, brat raaplide ne- 
vjesti kose i kad ter kad joj zamahuje sabljom okolo glave. Njezine druga- 
rice pjevaju: 

«A TaTapHHX dpareu'B TaiapHHt 
Ilpo4aBi cecTpHuy 3a rajrepi 
A pycyio KocoqKy 3a mecTaKi> 
A 6iijie ^HqeHKo nauiJio h TaicB.** 

Tad dayaju novaca bratu, da bi se uklonio iz kraj sestre. U Poltav- 
skoj guberniji ne rasolide brat sestri kose, nego stane na vrata s batinom i 
prijeti, da 6e ubiti mladoienju, Sto mu on sestru ho6e da sobom vodi, ali ga 
zet ublaii, davii mu malo novaca, i to se zove : brat prodava sestru. ^) 

Velikorusi u opde. Uodi svadbe biva A'JiBimHHK% na kome sc 



se ne- 



^) Maxepia^i . . TpoAHeHCKaa ryCepHia I. 882, 887. 

^) ReiBe im iDnern von Raaslaod . . II. 284. 

*) Bantyi KamAnski, HcTopin Majroif Poccifi III. npHM3M>iHifl 77 — 79. 



106 

vjesta opraita sa djevoja^kijem £ivotom i sa svojijem drugarieama* Za tijem 
ide djevojka ii banju ^)f da bi, kako kaia, oprala ea sebe stare navike i spra- 
vila se k vjendanju i novome ^ivotu. Cijelu veder je gozba, na kojoj sa 
fikoro same djevojke, dosadanje dragarice neyjestine; one nari^n pjesmama 
i oplakuju DeyjeBtiD djevojadki 2ivot. Na poMjetku nevjesta dariva svoje dra- 
garice. Sli6na 4'BBRqtfHKy biva toga vedera syedanost i u mladoiesje doma. 
I on se opra6ta sa SYojijem drugovima, i on ide u banju, i on jib ^sti piyom 
i jediyom. 1 KopoRan se sye^ano pe6e u neyjeste uodi syadbe. 

Na syadbi i set i neyjesta i syadbeni 6inoynici imaja podastna nazva* 
nja, i to se drSe kao simboli bogatstya, znatnosti, obilnosti. Toga radi z«t 
je KBflSb, nevjesta khutkhh, ') a po yjendanju KHfirRHfi, srodnici zetoyi doape, 
uprayitelj syadbe TbiCflUKOH. Na syadbu poziylju i magjionika (sopoHcea), da 
nebi i^kodio syadbi. 

Na yelikijem mjestima rasplidu kosu neyjesti i pletu je na nadin mo* 
iatica, yec na dieyidniku, ali u op6e to biya nadan syaabe. Pritomu ae 
pjeyaju pjesme, kojijem se oplakuje djeyi^^ski iiyot, i njegoy znak pudtena 
pletenica, hule se roditelji Sto prodaie neyjestu, i hull se 2enidbeni ^iyot. 

Kad zet dodje po neyjestu, nepu6taja ga u kudu rodjaci neyjestini i 
njezine drugarice, dok ne plati 3 a BbiAoqy. Kopeki i ostali sitni noyci, koje 
on plada, zoyu se rubljima, dukatima ltd. i to je znak bogatstya. 

U crkyu idu syikoiiei na konjma, a kad u crkyu dodju, natje^u se se4 
i neyjesta, ko ce prije stupit na 6ilim, da mu drugo bude podlo^no. Po yjen- 
^nju odmah sye6enik daje bocu yina zetu, a oyaj daje neyjesti piti i pije 
sam, ^) pa tad lupne bocom o zemlju i poplede je nogama i smnri u male 
komadiiie, i to yaJja da sam zet u6ini bez idigoye pomo6i. *) Ti se piljci 
moraju tad pokupiti i baciti u rijeku. 

Na yratima od ku6e dodekaju roditelji neyjestini djeyojku, i nose joj 
hijeba-soli i posiplju mladijenoe bmeljem. Za mladijence staye na trpesu 

Esdena pijeyca, od koga gosti nejedu, nogo same zet i neyjesta, i to na ne- 
ojim mjestima ne na trpezi nego u sobi. Zet i neyjesta kad na zdraylje 
piju, da bi osladili yino, koje, kaiu, da je gorko, cjeluju se pred syijen go- 
stima. 

Soba (C'Bhhhk'b), gdje imaju bit syedeni, nebude razgrijana, kako je 
inade obifino, i to da bi jib zima toboie na<ierala, da se jedno k drugomu 
priyrijeii. Budu uyedeni u sobu popra6eni sa ikonama, koje jim objese yiie 
glave. Neyjesta mora izuti creylje zetu, i u jednoj nadje mali bi6, a u dru- 
goj noydic ; ako izuje prije onu, gdje je noyac, to je sre6a ; ako onu gdje je 



') I atari Grci imadoSe taj obi6sj : U Aeoliji crpali sa vodu za neipjestina kupa- 
uja u svetom yrelu Ismenos, u Attici pak u vrelu Kallirrhoe ili Enne- 
akrunos (Rossbach I. c. 224); obicaj kupanja pri ▼jendanja nalazi se i u 
Indiji (Colebrooke, Asiatic reftearchs VII. 290). Za druge narode gledaj Da- 
Meril 1. c. 11. 

•) Sravni i iSnjegirev, PyccKie II. 88. 

^ Koiiko je star i va2an ovaj obi6aj, Tidimo i s toga, da je na nekijem mjestiina 
u srednjem yijekn narod dr2ao, da je tijem pidem jenidba gotora. Proti tomn 
nalazlmo medja astanovljenjtma Andegavske sinode od g. 1277. naro^iti kaaon : 
nintellezimas nonnullos volentes et intendentes matrimODiam ad invicem oon- 
trahere, nomine matrimonii potare et per hoc credentes se ad invioem matrimo- 
nium contrazisse carnaliter oe commiacent (can. 3). I ovaj obi6aj moiie ae naci 
i n starijeh i u novijeh naroda; gledaj Du-Meril 40 — 44. 

^) 1 2a to raabijanje aada imamo mnogo primjera i a tnorodaca. Ibid. 59—60. 



107 

bi£y to je nesreda: ali svakako mora je tri puta oSInati onijem malijem bi* 
dem sa znak, da bi ma bila podloina (Ivanov-^eladkov). ^) 

Donski Eozaci. Na djeyidniku ao6i svadbe opraita se nevjeaia 
sa svojim dragaricama i zet sa drugovima. Sutra dan najprije je roditeljtki 
blaffoslov i a zeta i u nevjeste doma. Ead je to gotovo, tad djevojku posa- 
djuja u sprednji agao (to je obidno mjesto, gdje sjedi domadin) pod ikonamai 
a ttza DJu 6ixie da Bjedne najmanji od bra6e ill srodnika, kojema daju u ruku 
fitap (4ep)KaBy) ili svileni bid, i on neda zetu svojega mjesta kod eestre, do- 
kle oyaj neotkupi. Sad ida u crkvu i djevojci raBpiidu kosu, a po&to je cr- 
kveni obred ovi^en, tad joj zaplidu koau kao u udate ^ene, a na glavu joj 
me6u KajuiaKi. ^ Fred kudom zetovom roditelji jib suaretaja s hljebom-Boljn 
i posiplju jib fienicom^ orasima, hmeljem i novcima. Po6to su bo okusila prva 
jela, Bvaba spraduje mlade a loinicu, I kod aeljaka, koji nijesu vojnici, akoro 
Bu jednaci Bvadbeni obidaji. ^ 

Malojaroslavecki ujezd u Ealufikoj guberniji. Uodi Bvadbe 
biva Bvedano kupanje nevjestino* Iza kapanja podnu odijevati nevjeBtu. Male 
zatim dolazi mati i otac zetov (zet dolazi poznije) i donoBO Bobom ugovoreno 
vino, koje Be podne i«pijati. Kad se to vino (ovdje pod ovijem imenom raztt« 
mije Be svako pi<Se *) ispije, tad domadin to6i svoje i dava srodnicima zeto-^ 
vijem ; pri torn vino ae ovako sinii ^) : otac nosi boon 8 pidem i nataka, mati 
dade, a nevjesta alatkifia za pred pi6e. Osim toga oni jin darivaju s abrus* 
cima itd., a i nevjesta 6ini to isto. Tad ueyjesta ide a sobu, pa opet kuka 
i pripijeva: 

IlfMinH^'b MeHfl po4HMbiii 6aTioniica| 

Ilposjui MeHfl poABMaa MaryuiK-a 

Ha Cjia4K0M'B npflHHqiCB. 

OTKpacoBajncb n bo KpacHbixB 4'aByuiKaxi. 

Sutra dan u jutro nevjesta plade, i ako nema oca ni matere, ide na 
groblje^ gdje je i njene druiice prate i padfii na koljena na odinu grobu naride : 

PacTynHCH mbtb CBipa deMjia. 
Tbi nTKpoJicfl rpo6oBafl 4oCKd, 
BcTpeneuHCb p()4HMbii 6aT]oinKay 
B^arocjOBH Mena eejiHKRM'b 6jiaroc^oBeHbqcM'b. 

To isto biva i na raaterinu grobu. 

Kad se nevjesta obude, tad se klanja i \lte biagoslov ne samo od ro- 
ditelja^ nego i od svih rodnijeh, pa i od same male djece. Po blagoslovu 
BJeda za sto, pak stane naricati : 

He cnycKdH mcha, pM4HbiH 6aTiomKu, 

Co oiHpoKaro no4B(>pHma; 

HvKii ic6i> ^b, po4HMbid daiiomKa, He c^ryra 6biJia 

A red-fi po4RMa MaryoiKa, nocoji'b BOJibnid. 



^) Obidaj izuvanja ima biti ▼eoma star. Bogajeda kdi polookoga kneza , nehcaia idi 
3a velikoga kneza Vladimkra (g. 980) govoraci : ja nedn da izavam sina jedne 
sluikinje (Nestor, itd. Sehldzera V. 197). I u Moskvi je bivao taj obS£aj do 
uedaTno; gledaj patopis Okarija i Gkrbenteina, koje aavodi Sigegirav Pye- 
cKie II. 83. 

^ Osobita kapa udat^eb Koza^Skinja. 

') Merepi Jbi . . deujui BdusKa 40ucKaro. 

^) Primjatba g. Ivanova-^eiadkoTa. 

^) To nija aamo aa ayadbi, nago yazda kad sa goati. (Ivanov-ieladkov). 



108 

• 

Na mjesto zeta sad brat nevjestin uza nju sjeda, i drie<i u ruci palicn 
deka zeta; da mu proda sestrinu kosu. Kad zet dodje, 4ru£ko moli 
brata, da ustupi to mjesto zetu, ali ovaj se neda i podne zaibafaivati palicom, 
i ipak male komada sitnoga novca omekfia ea, pa pusti zeta da sjedne. 

Poslije vjen6anja u crkvi rjiacKH (pratilice nevjestine) u jednom kuta 
sapledu koae i nati6a joj noBo^HHKi (kapa fito nose iene adate). Ona se sad 
gleda n zrcalo i popravija na sebi kapu, pa za tijem opet sa zetom zajedno, 
pa pitaju i jedno i drago: koga vide u ogledalu. Zet ka2e, da vidi svoja 
lenu i pozove je po imenu; isto tako i ona njega. Nevjesta se veoma atidi 
pozvati po imenu svoga mu^a, i ka£e, da prodju gdjegdje i deset godina u 
lenidbenom 2ivotu prije, nego ga ona podne po imenu zvati. Sutra dan po 
svadbiy ^im svane, 4pvvKK0 tu6e na vrata sobe i pita zeta, bode ii piti ; i ako 
hode, to je znak, da je zadovoljan s nevjestom , to jest , da je nevina bila, 
ako nede piti, tad ja protivno znadenje. ') 

Tarufiki njezd u KaluSkoj gtiberniji. Na dan svadbe najprije 
krstai kum rasde&ljuje zetu glavu, za tijem dolazi otac i mati s hijebom-solja- 
te ga blagosivlju. Drufiko ga tad vodi u prednju sobu, te tn opet biva rodi, 
teljski blagoslov i svijeh srodnika. Kad su poroske gotove, mati stavlja a 
Bvaku po Saku hmelja. Kad dodju blizu kude nevjestine , seljani se sako/w 
pak jim palicom zapriede put, drufiko jib ponapoji Yinom, i tad jib pnsto 
prodi. Za tijem druiko niazi u kudu, da pita bode li primiti zeta; odgoTor 
je dakako povoljan; i tako sifiavfii s kola ostaju pred pragom. 

Medju tijem i obuku nevjestu, blagoslove i posade je za trpezu; njoj 
8 desne strane stoji dvoje muiko djece, a s lijeve dvoje ili troje iensko. 
DruSko tad ulazedi u izbu, pita mufikide, zafito su tu sjeli? oni odgovore: 
y,Daj novaca, pa demo U8tati.« „A zafito?^ — „Mi smo pleli nevjesti obucu.^ 
Druiko jim dade novaca, a oni otidu, pa tad taj razgovor biva i sa malijem 
djevojdicama ; one ka£u: „Mi smo dile za nevjestu i mnogo iglica polomiIe«. 
Druiko i njibova mjesta pokupuje. Za tijem razastiru pod nevjestu dilim i 
pod desnu joj nogu stavljaju jednu mjericu punu ovsa. Tad se jede i pije ps 
istom tada idu otac i mati s ikonama, da uvedu zeta u kudu: on jim se do 
zemlje klanja i h njima se cjeliva. Sad se objeduje. Po objedu otac sjedinp- 
judi ruke zetove i nevjestine ^ poucava jib : njemu ka2e n. p. Ijubi je kako 
duSu, a tresi kako krudku, a njoj n. p. neslusaj zla jezika itd. Nevjesta tad 
piadudi zabvaljuje roditeljima za bljeb-so. Sad idu u Crkvu. Po vjen6anju 
djevojke povezuju nevjestu po glavi, 

Nevjestu i zeta dodekuje otac pred kudom sa bljebom-soli, a mati s iko- 
nama ikoricom kvasa. Tad odmab objeduju mladijenci samo jo6 sa* 
dvojicom, trojicom u posebnoj sobi, pa tad idu spati. Sad i gosti se sabiraju 
i podimlje pravi objed. Ali okolo po objeda, gosti bode da vide mladijence, 
koji vaija opet da za trpezu dodju. ^ 

Mefidovski ujezd u Kaludkoj guberniji. Uodi svadbe u veder 
je Ky p HH Kissgozba; na kojoj je glavno jeio piroge, Prvi obred na svad- 
beni dan jest preodjevanije nevjeste, i to biva na klupi, koja je pokrivena 
zvradeno m pelicom (proti zlijem duhovima) ^) na kojoj nevjesta sjedi. Kad 



') MaTepituibi • • KajyxccKaff rydepulA, II. 174, 177. 

*) Sravni rinuku dexterarum juuctio (Rossbach 1. c. 808) kao i indijska p & n i ' 

grab a (Mann III. 48). 
^) MarepiajiM . . Kajy>KCKaH rydepiiia II. 177 — 179. 
^) Sravni rimska pellis Itinata (Rosabaeb 324). Iiiti obidaj nalazi se i a Indiji 

^Colebrooke 1. c. VII. 806). 



109 

joj nazuvaju crevlje, stave }oj pod pate nekoliko novSida, da bi i u muta n 
obilnoBti iivljela. Desnu nogu joj obuva djever (uiapoHHHK'h), da bi je badtt<Si 
mui milovao. Da bi pak u svemu aredna i zadovoljna bila, pribave jednu 
2ena udatu, koja 8 mui^em dobro 2ive, da bi udjeia nevjesti brnjice a uli i 
da joj stay! svoj ubrusac na glavu. ') Doklegod traje preodijevanje nevjestinOy 
valja joj oplakivati svoje djevovanje. 

Kad otac sina blagoslovi, ovaj ide k nevjesti a pratioci su mu ,4py3KKr>, 
4H4bK'i, dva ao4Apy3iCi>a i CBaxa, koja ja§e na konju i § njom djedko od 
sedam godina, koji se zove 6jio4hhk'b. Kad dodja pred nevjeatinu kuiSu, ku- 
caju i iStu kao svratilte ; all tek tredi put kad kai^u, da su lovci^ te da jim 
je zee umakao u ku<iu, otvaraju jim se, kao preko volje, vrata. Taj zee je, 
razumije se, nevjesta, i zet je mora trai^iti po svoj ku<Si. jer je sakriju; 

ro Sto se opietu kose, dolazi roditeljski blagosiov, koji nevjesta prosi s 
obidnom formulom: po4HMi»m 6aTK>[UKa i poAUMaa MuiymKa! ue npomj y eaci 
HM sjara bb cepe6pa, ho npomy Bovkih i sainero 6jiarocjioBeiiifl« Ako nijesu 
iivi roditelji, blagosivljaju krSteni kum i kuma, i tad njima govori 6oro4aHHi»i 
6aTioniKa h 6oro4aHHaH MaTymKa. 

. Po vjen^anju kod nevjestine ku<Se pjevaju djevojke u pohvalu mladijeh, 
pak tad jib sveia s pojasom, da bi jedno drugo Ijubiii i sloino 2ivljeii. Sad 
mati nevjestina, 8tavljaju6 obidno groS pred svog zeta, govori mu: nBon> 
Te6% 4HTe pyiu>: nncraeb osTb, Kjaa n^erb a y^H cbok) HcoHKy hc 4^<i jiwa^Ia 
a 4JiH cc6fl. 

Ead se pribli2e mladijenci sa svatovima ku6i zetovoj, otac jim dodje 
na Busret sa ikonom a mati s hljebom-soiju. 

Posljednji je obred §to mladijenci idu na kladenac ili na bunar da za- 
hitaju vodu ^). 

Selo Petroselj e u Mosaljskom ujezdu Kaluike gaber- 
nije. Najprije a mladozenje doma pede se svedano KopoB:)u. Zatijem odijevajii 
zeta i druiko i§te u Boga blagoslov. Zatijem svaha prostire pelicu pa vodi 
mladoienju da se posadi. Tad mu ona raz^^esljuje kose i ma£e jih maslom i 
posiplje hmeljem. I on idte u oca i matere blagoslov sa gorenavedenom 
lormuiom. 

Sutri dan po svadbi najprvo Sto mlada u6ini jest, da mete kudu, i uz 
to joj prigovaraju: „Kainy mbth qacTo, a c<»py boht* hc bhhoch" (ovo posljed- 
nje hoce rijet, da §to se doma 6ini noma nikomu izvan kuce pripovijedati\ 
a tada joj dadu da pe6e djiHHbi. Za tijem dru§ko vodi mladu na vodu, aii 
)oj djeca nedadu prenijeti vodu, nego mora mlado^enja donijeti vina i take 
jih ponapojiti, da bi je pnstilt. Za tijem svekrva donese kudjelju s vunora i 
da nevjesti da prede. ^) 

Kazanska gubernija. U zetovu ku6u uvode mladijence preko 
prostrta platna u kudu, gdje jih otac do6ekuje sa ikonom, a mati sa hlje- 
bom-soiju. Tad je blagoslov roditeljski, koji mati zavrSi posipljudi nevjestu 
hmeljem. *) 

NiSegorodska gubernija. O svadbi pripovijeda nam g. Rajevsky, 
isto to, §to ved kazasmo za Velikoruse u opde: izlidno bi dakle bilo, opet 
opisivatiy sto je ved opisano. 



^) U starijeh Rimljana je pronaba razdije^ivala kosa nerjeati, isto tako i u 
Grka n j m p h e u t r ! a jih joj je potstrizala. (Rosibaoh 216, 274). 

*) Maiepiawibi • . KajyMccKaa ry6epma II. 164 — 169. 

«) Ibid. II. 171—173. 

^) Erdmann, Beitrage I. 60, 61. 



no 

Kostromska gubernija. Isto kao Sto raspiettinje kosa, tako i 
obt<Saj razuvanja, kaie Snjegirev, da se drii jo6 u vecSiiii predjela ove gn- 
bernije. ') 

Njerehta u Kostromskoj guberniji. I ovdje sirota nevjesta ide 
na dan STadbe na grobove svojijeh roditelja, i tu naride onu obitou formutn, 
kojom se blagoslov idte. Po4MMbifl[ 6HTioniKi h MaryuiKa ne wtijuo hh sjiara hh 
cepctfpii, npoioy po4HTej[bCKaro dorarocjioBeHifl." *) 

PermBka gubernija. Tako zvano n6pyqeHio btVa u o5i svadbe. Kad 
%et dodje u ku6u djevojdinUy ova ne bude jo§ obadena, a dok ona tijem ne- 
bude gotova, ni zet ni njegovi pratioci ne«jedaja — ali ona se nimalo ne- 
£uriy da se obu6e, te kadgod moraju dekati na nogama po vide nego sat. 

Kad zet niazi u ku6u; nevjesta nastoji da ga ozbiljno i npravt) n lice 
zagleda, da bi joj posluSan bio. Na vederi nevjesta nifita nejede^ nego mora 
Bvojijem viljuikama i o£icom zalagati zeta i njegovu svojta. 

Na svadbi prije nego zet dodje, ienske rasple^u kosa nevjesti i poju 
pjesme, koje odgovaraju tome obredu. 

Kad u crkvu idu, nose sobom piva ili vina, te i tamo u crkri prij&- 
telje i znancO; koje nadju, napajaju* Kad se vradajn iz crkve, otac i mud 
zetova susretajti jifa sa hljebom-soli. Zatijem svahe MOJ04yio ORpy^HeaKn^ 
to jest stavljaju joj na glavn kapu ili nbrusac. 

U loinici svla5e nevjestu, i ona kad je svukn, u^'samoj koSulji poalitinje 
goste vinom i pirogami. '). 

Roditeljski blagoslov biva i na ienidbi, koja se 5ini ubjegoni; a telko 
je da (Se ae ikakva djevojka usuditi, da pobjegne, a da otac za to nezna. 

Na dan vjen6anja sastanu se svahe zetove i svahe neyjeatine, pa svaka 
pripijeva i hvali svoju stranu, dok se i posvade — ali svadja malo traje, 
jer se opet lako pomire i medjusobno Ijube. ^) 

Petrozavodsk! i Povjenecki ujezd u Olonackoj guber- 
niji. U o2i svadbe ili uprav u jutro na svadbeni dan ide nevjesta svedaoO; 
da se okupa. Pred §to de na vjen6anje u crkvu, bude oproitaj, a danas ne 
formalni; nego pravi. Tad joj zapli6u pletenice, sto mogu tvrdje i vezuju 
uzlima, za tijem umivaju, oblate i posade na kvasionicu. Sad dodje svaha pa 
joj pletenice po6me raspletati, a djevojke pjevaju tome zgodne pjesme. 

Sad je drugarice vode iz sobe, ali je nepredaju svatima, dok jim oai 
neodiste prag, t. j. nedadu po koji gro§. Tad se mole Bogu a za tyem 
stave nevjestu uza zeta: on joj postavi ruku na glavu, a drugom je obm« 
triput po sunSanom tijeku^ i u to ako je hitar zet, poljubi nevjestu i zato ga 
svikoliki hvale. Kad su se s nevjestom uputili i nekoliko odmakli od tastove 
kude, zet preda nevjestu druSku, aonse vra<Sa k punici, da je pozdravi 
t. j. da se cjeluje s njome i da je daruje u novcu, i to se Ziove: uaKp.icuuc 
caiioru. 

Sad dolazi obred, koji se u Povjeneckom ujezdu zove : np()4ir/Ka uesitcrfti, 
] to ovako biva: TbicaiiKou (glavar mlado^enjinijeh svatova} podinje trgo- 
vinu upitkujudi pratilice nevjestine: koja je mati a koja li tetka? To ae 
cuje i izvan kuce pa vidu Ijudi: »Idu da je prodaju!«« Tisiackoj kupaje 
nevjestu dijeledi novaca rodjakinjam njezinijem, ali tako, da bliioj po krvi 



^) PyccKie 11. 88. 

«) Ibid. II. 82. 

') Marepiaibi . . nepMCKsa rydepnia II. 535 — 588. 

*) Ibid. 564—556. 



Ill 

viie daje, nego daljoj. Oftim njih daje novaoa i plakaldici. Tad pratioci 
setoyi vidu: ^Nevjestu ate prodali, nevjeBta nije va6a.*^ Tad plakaldica 
ide da hvali djevojku i kazuje, kako je kupac dobro trgovao^ pa zavrfiuje: 
fiEto ti tice ni fitipane ni perudane; ti je 6tiplji i peruiaj aod drugoga duvaj!«« 

Pred kti6oiii zetovom dodekuju jib svekar i svekrra i blagosivlju jib 
hlebom-soljn, a svojta jih posiplje iitam i pemfiinama i napoje lih mljekom: 
prvo da bi iivljeli mirni i zadovoljni, a drugo, da bi imali bijelu djecn ne 
cmn. Ead su u ka<Su uljezli sjedajU; a nevjesta sakriva o5i i lice ubrasoom, 
tad se pribliii svekrva ili tetka^ di&e joj abrasac a giave i kose joj razdvaja 
na dvije straDe^ tad stavi joj na glavu detvrt ar&ina kakva platna, a po torn 
joj na glavQ natide ienska kapn. ') 

U Bijeloj Rusiji. Ako roditelji zeta i nevjeste nijesa 2ivi, na nji- 
hovo mjesto blagosivlja jih na dan vjendanja domadm te kuce, odkle je zet 
ili nevjesta. •) 

Bijelorusi i Erivici u Vilenskoj guberniji. U o6i svadbe 
i kod nevjeste i kod zeta u kuiSi ovriuje se oored pedenja k o r o v a j a. 

Na dan vjenSanja, priie nego poaje u crkvu neviesta, ide sa svojim 
drugaricama, da i6te Dlagosloy u sasjeda i prijatelja. Kad se yrati^ sjedaju 
za sto. Sad svati (saKocuHKH h Mapuiajibi) donose nevjesti viienac na rudiniku 
(servjeti) ; taj je pak na tarjelidU; a pod ra£inikom crev^e, bje6ve i pod- 
yeze za inlade. Sad, a Otmjanskom, Ljidskoni; Tro5kom iijezdu, po^mu pre- 
pirke i alegorije medju Zakosnicima i MarSalima, gdje oni svejed- 
nako Mar^ale upitkuju, za §to su do§li. A oni jim objavljaju; da dodjoSe u 
ime cijeloga sela pozdraviti mladijence. Pred sto se imaja uputiti k crkvi, 
nevjesta pjevaju6i igte blagoslov u roditelja: 

4a Mou TaroMKa! djarocjoBH MeuA 40 uiAio6y (yjendanje) CTjnHTb 
KojH 6jiarocj[OBHm'By caMi Bott> 6viarocjioBHT'B ! 

Tad je blagosivlju svi domadi i svi ^osti. Putem pak nevjesta kogagod 
susreta, poklanja mu se. Ako je na putU; Kud nevjesta i svatovi prolaze, vo- 
denica, to mlinar odmah zaastavi vodu (mo^e bit radi svedanosti); i da bi 
opet vodu pustio, mora mu nevjesta dati svoj pojas. 

Pred crkvom djevojka se opet svakomu klanja, ali vazda okru2ena 
svojijem drugaricama ; tad pristupi zet, klanja jim se i moll iih, da bi mu 
predali nevjestu. Ove najprije Sine se kao da ne5uju, pa najposlije, kao proti 
volji, smiluju se zetovoj molbi i dadu mu nevjestu. Neki zetovi pak niti se 
klwjaju niti mole, nego je otmu kao silom^). Iz crkve idu c^t k djevoj- 
dinoj ku6i. Mladoienja sjede u ugao, a nevjesta kod pe6i. Tad se mladiyen- 
cima dava jesti, osobito jelo za njih pripravljeno, koje oni jednom ozicom 
jedtt. Za tijem joj mati stavlja na glavu tri rukoveti lana i na krst kose po- 
daiiie, a u to sestra podaii^e kose zetu. Tad otstupa mati, all eto sviuie, 
koia joj Ian diie s glave, a kose joj upravi i povezuie ubrusom. Otac joj 
tad daruje kablid, na koji stavi somun hljeba sa sotju i nekoliko novaca, 
govoredi: nAapio ufl63, A3SiiiiTKa, xjt6aMi> cowieH. Zatijem zakrivaja mladi odi 
i svak je daruje cim ko mo2e. 



*) Bybnikov, IIbchh III. 396—408. 

^S 3THorpa4». c6opHHKx. IIporpaMMa 11. 

^) U Spartanaca i n etaTom Bjzanoija bio oaobiti na^in atapanja u Senidbn grab- 
i o m : ali i na obidnoj ayadbi imadijaliii Lakedamonci obred, koji opooingaiie na 
otmieu i uprav se je srao ipiri^etv. SU^an obred bio je u RimyaDa i tg'em se 
je bai po6imala domam deductio (Bossbach 1. c. 218, 216, 828 sq.). SBa druge 
oarode svavni Du Meril 46, 47 ; Hahn 147. 



112 

Opisatelj zavriuje Bvoj dUnak o Bvadbi rijedima: »U svijem ohredima 
ima mnogo originalnoga i 6udnovatoga ; ali vaino8t svega toga sastoji u toma^ 
&to se njihova forma saduvala onaka, kakva je bila u davna vremena. To i 
drugo u tome dianku kaie nam, da on ipak nije opisao svekolike obi^e. ^) 

Prinjemanski Bjelorusi u Grodnenakoj guberniji. U odi 
syadbe biva 8ve<SaD0 pedenje KopoBna, dto se dr2i kao simbol 8re6e i obiinosti. 
Ta mjefinja biva isto ve6e i u zeta i u nevjeste doma. Na svadbeni dan set 
donese i predade svedano nevjesti crevlje, vjeQ5i6 od rute savijen i novaca 
okolo 30 kopjejka — a ona njemu daruje rubac itd. Prije nego joj roditelji 
dadu blagosoY, ide djevojka k susjedima i k prijateljicama, da je i oni bla- 
goslove. U nekijem nnestima otac obladi k6eri iavra<Seai kapat i to je, da joj 
nenahude vjeetice i zli duhovi. 

Hode6i putem i set i nevjesta moraju se klanjati svakome, kogagod 
susretu. I ovaje ako prodju ispod vodeaiue, inliaar zastavi vodu, a nevjesta 
mu daje svoj pas. U crkvi zet ide k druiicania nevjeatinijem te moli^ da 
mu dadu nevjestu. Preko evangjelja svaha ra/.plece nevjesti kose. Iz crkve 
ide se a krdmu, a a vede opet u kudu roditelja nevjestinijeh. Da bi se po- 
kazalo zetovo starje&instvo, on se posadjuje u prednjem uglu, a nevjesta koi 
pedi sa svojijem clrugama. Sad zetovi pratiocL davaju pratiocima nevjestinya/zr 
po komadid kruha i sira^ a oni njima po koji nov6id, to se zove : 3a.\iSHii>»c. 
Za tijem otac ili brat uzme nevjestu za ruku^ pak je dovede k muiu za sto. 
Sad stavljaju nevjesti tako zvanu HaMCTKy za znak, da je stupila u red 2ena, 
i pri torn svedanom obredu same se 2enske nahode. OpraStanje s roditeljima je 
veoma ialostno. 

E^d dodju u zeta doma, svat Ic^e na 2euldbenu postelju, a nevjesta 
baci se nanj pasom, kao znak, da se vazda tijem oslobodi od napastovanja 
oskvmiti mu2evn postelju. 

U nekijem predjelima seoska djeca zapale za nevjestom vredu slame, 
da je ona za vazda izagla iz roditeljske ku6e i ona jib dariva. ^) 

Velika Poljska. Vra6aju6 se s vjen6anja pjeva se pjesma: 

Ju2 jedziewa od oltarza 
Juzei jest moje 
— fijeszczemci nije twoja, 
leszczem s obie wolna 
Mi^dzy pannami. ^) 

Ta nam pjesma pokazuje, da ovdje u narodu jo6 sa svijem nije pro- 
drlo obi^no mnijenje, da je ienidba gotova a orkvenijem obredom. 

U ve6er kad je pies n najboljem cvijetu, £ene odvedu nevjestu u aobu 
i tu budu o c z e p i n y. Zatijem se opet pladna vrada, gdje je pies i zet je 
moli, da se 6 njime poigra, aii ova se ispridava govore6 mu, da je sepava. 
Njegovi drugovi mu se stanu podrugivati, a jedan, kao da bi ga jofi gore 
najadio, pozove nevjestu, da 6 njime igra i ova nije ve6 Sepava, nego sko^i 
te ide igrati. Opet mui ide da je moli, ali ona tad i gore o&epavi, a tad mu 
se opet drugovi izrugaju do mile volje. Najposlije se zetu dosadi, pa joj oz- 
biljno zagrmi: nZeno poznaj svoga mu2a.*« Odmah poSto je to izrekao; ona 
mu £ivahno ruku pruii, te ide, da igra s njime. To se zove malo igranje, 
koje doklegod traje, gosti pjevaju tomu zgodne pjesme. ^) 



') MaiepiiUfbi . . BnJieHCKafl rydepHia. 625 — 627. 
*) MaTepiMbi . . rpo4HeHCKiifl ry6cpHifl. I. 827 — 882. 
^ Wojcicki, Pjesni. II, 114. 
♦) L* Univcrs. Europe. 239—240. 



113 

Sandomjersko Vojvodstvo. Nevjestu oblaSe u Bvadbeno odijelo 
i napravljaja u dvom eospodara zemaljskoga i za taj dan ima tu na raspo- 
lo£enje nekolike Bobe. Kose joj plete i vijencem ukraSuje jedna od gospodja 
gospodareve kude. Obi&ij je, da gOBpodar najprije zapodne igrati ea nevje- 
Btom. ^) £vo jednog odlomka pjesme, fito Be pjeva, kad se upati na vjen- 
Sanje: 

0' bodaj to bodaj by6 dziewczyn% Bobie 

Niitli sluzyd m6j Jasieiiku tobie 

I chociem ja ciebie bardzu pohochalay 

2iawsze wianka mojego b^d^ ialowata 

Z p}aczem za ciebie p^jd^, bo6 to Boska vola! 

Na bora soBna, przi nj6j topola ! ") 

Krakovakaokolica. Na dan Bvadbe rano, druiice nevjeBtine idu 
od kn6e do knee, da pozivlju na vjendanje^ a iz sTiJ^e ku6e izlazi b blago- 
soTom i B darom pa bila i najdrobnija malenkoBt. Doma pak kad Be vrate^ 
biva roditeljski blagosiov i svijeh kudana. U Crkvi zet i nevjeBta se na^efiu, 
ko 6e Be prije k otaru pribliiiti i dija 6e raka ostati gornja pri vjen^anjn^ 
da bi a 2enidbenom 2ivota imao prevagn. S otara prate nevjeBtu iene mutate 
a zeta Ijudi oienjeni. 

Svatovi u jednoj ruci noBe bid a u drugoj malu zaBtavicu^ t o je po svoj 
prilici OBtatak vremena, kad sn oruiani po nevjestu hodili. 

Na ku6nom pragu roditelji dodekuju nevjestu sa hljebom-solju i srebr- 
nijem novceni; a otac posiplje po glavi iedmom i zeta i nevjestu : to se pak 
Bve do zrna pokupi, pa se posije. i ako usjev dobro rodi; nije sumnje, 2e- 
nidba 6e Bre6na biti. Za tijem su oczepinj; a to sastoji u tomu, da jedna 
Btarica, kad je nevjesti postrigla pletenicu, natakne joj kapu na nadin kuku- 
Ijice a djevojke uz to pjevaju. ^) 

Mazuri. Svatovi sa zetom kad dodju po navjestu, gledaja najprije 
lijepijem nadinom da osvoje nevjestu^ i mati jim je dade, aii jedan od ka6- 
nib muSkaracah stavi se na vrata od sobe i nikako ne6e da pusti zeta k 
nevjesti; — tad se podmu za novce pogadjati i on se sa nekoliko srebrnika 
umiriy te kad jih primi br£e bolje utede, da ga nebi o6inuli* ^) 

Gorali Poljski. Ovdje kojigod je na pir pozvan^ mora donijeti na 
dar nedto jela — gospodareva je duinost dati gostima samu rakiju. ^) 

U Siovadkoj* Na pir se pozivlje obidno cijelo selo — osim toga 
kogagod svatovi na putu sretu iducSi k nevjesti, nude ga jelom i pivom. Ej^d 
dodju do nevjestine ku6e, nadju je zatvorenu, pa i kad jim nakon dugoga 
pro&enja i pjevanja i otvore kudu, dva tri puta jim podmedu drugu djevojku, 
dokle jim dovedu pravu nevjestu. U jutro odmah mati zaplide pietenice ne- 
vjestiy a njene drugarice pjevaju: 

Kukurjenka zaklukala, 
Matka diovku zapletula, 
nNeplet'ie mamka, neplet'ie tuho, 
U2 nebudem vala dlho.« — 
„(3ia £e budefi diovka moja?^ 
,,duhajova mladd 2ena.^ 

') L' Univers. Europe 701. 10, pag. 30. 

>) Wojeicki, Pieini Indn n. 15. 

^) M^czynaki, Wloscianie 108 — 104; V Univers. Europe X. 237 — -238. 

*) Itohrer, SI. Bewohner II. 124. 

^) M^yneki, Wiosciaoie 120 --121. 

8 



114 

Pofito je pytad io§ jednom svedano proBio djevojku u oca i u matere, 
i ovi je blagoslovili; iau put crkve. itene avjetuja nevjestU; da pred otarom 
stane zetu na nogu, da bi joj bio pokoran. 

Ead idu put doma zetova, na granici sela odkle je nevesta, sakupe se 
mladidiy pa nede da je puste^ dok je zet prilidno novcem neotkupi. ') I n 
zeta doma budu zatvorena kudna vrata^ dok dodju svatovi, ali ovdje netreba, 
nego da zapjevaju pjesmu, vrata se odmah otvore i eto jib svijeh na susret. 
Sa Bvijem tijem nevjesta se i nekrede sa kola, dok mati zetova nedodje i 
nepozove je, ali tad odmah skodi, poljabi je u ruka i moli je, da bi je pri- 
mila kao avoju kder, a da 6e ona raditi svaku stvar tipetakiusu- 
botu. Tad ide k oca i ostalijem kudauima. Obidno je, da joj stave na put 
kud prelazi, komad drva ili metla i ako je digne s puta, Sto obidno svaka i 
udini, to je znak, da de biti uredna. 1A& gozbi nevjesta nesmije nista jesti, 
nije pristojno ni da govori mnogo, a joh manje da se smije. Fred dto mla- 
dijence svedu, raspledu nevjesti pietenice i uatidu joj c e p e c (kapu koju £ene 
udate nose). Tad se ona sa svojijem dru^icama oprasta i to pladem i pje- 
vanjem. Kad jih pak svedu u loinicu, na nekijem je mjestma obidaj, da ne- 
vjesta kad je ved sama sa zetom, izvadi iz njedara jabuku, koju je prije dai« 
razrezati na dvije jednake polovice, od kojijeh jednu dade mladozenji a dnign 
sebi ostavi ^), to znadi, da i on u 2ivotu sve ima dijeliti, kako ona dijeli 
i^ njime tu jabuku. ^). K tomu pridodaje Richter: Veliki kolad, sto djevojku 
momku po^alje, raskomada se i i^alje se onijem, koje pozivlju na svadbu: to 
je znak poziva. Djevojci promjenjuje kapu ili otmjeni gost ili udata ientL- 
Preko gozbe okoli§i jabuka svekolike goste, koji zabadaju po koji novae da 
pomogu nositi svadbene tro§kuve ocu djevojdinu; u nekijem mjestima on daje 
same jelo i rakiju, za ostalo pice staraju se gosti. ^) 

Gemerska stolica u Ugarskoj. ISvekrva kad dovedu novn snahu, 
gledi je kroz kolad, za tijem je na pragu pozdravi, pa tad njoj i sinu dade, 
da okuse po malo meda. ^) 

Ceska i Morava. Kad dodju svati pred nevjestinu kucu, vrata su 
zatvorena, koja po§to se podobro napjevaju svatovi, najposlije se otvore. A\i 
je sad nevjesta u sobi, pak je njezine dru^ice nedadu, dok je god zet neotknpi. 

Kad svatovi vode nevjestu, desto jiin zaprjeduju put, i moraju ga nov- 
cem otvorati. To se najvi§e dogadjaja kad se djevojka u drugo selo udaje, 
mlade£ seoska bode da svoje „pravo brani», jer jim se, kai^u, tijem gteta 
nanosi. Kad imaju viSe seia prodi, to jih otvaranje stoji nemalo novca. 

I u Ceskoj na nekijem mjestima saduvao se je obidaj, da po§to je ne- 
vjesta u zetovu kudu uljegla, bace joj pred noge metlu, koju digne i po- 
mete malo oko sebe. Na nekijem mjestima n. p. u okolici Novogmjesta na 
Moravi, svekrva je na pragu dodekuje sa somunom hljeba i s drvenim no- 



^) Taj obicaj saprijecivati prijelaz i i«kati otkap za nevjestu, 2ive joS na mjesta 

i u Francezkoj i u Italiji. U Romaniji n. p. zapnu joj trak na izlazu i pjevaju : 

Chi vuo mng yi de qae la sposa bella 
Bsogna che p^ga prema la gabella. 

(Da Meril 49). 
') Sravni i Solonov zakon, da nerjesta ima n evadbenoj postelji izjeBti jabuka. 

(Eossbach 227.). 
^) Boiena NSmcova u 6slb, desk, mazeuma g. 1859., str. 93 — 98. 
*) Wanderungen 229—231. 
^) Bartholomeides. Not Com. gom. str. 450 ; isto n Ilidenjem Slov. narodnijem 

obidigima. 76. 



116 

iem. KevjeBta hiti*o izvadi iz iepa gvozdeni noi^iii, rasijeca hljeb i dava ga 
profijacima, koji se torn zgodom vazda tu sakupe. Tijem javlja nevjesta svoju 
milost k ubogijem. Sada nevjesta cjeliva ruke novijem roditeljima i moli jib, 
da bi je za ktfer primili, obedajudi sa suzama a odima, da 6e jim do smrti 
posluina biti. Za znak da su je prlmili, svekrva pa svekar cjeluju je a Selo^ 
a ona jim zahvali poljubivsi jib opet u ruku. 

Kad preko gozbe gosti mladu darivaju, me6u novce u jedan sud, u kome 
ima OYsa. Ako je nevjesta bogata, ona razdijeli sve siromasima. 

Pred Ito 6e voditi nevjesta iz odine kiide, biva zapletanje kosa na 2en- 
sku i £ e p e n i. Kad sa je zene tako naprnvile, tad je predadu zetu s rije- 
6ima : ^Nastoj da to na njoj vazda bude tako uredno, kako je sada", a tijem 
bode da ga opomenu, da nebi naglo ruku na 2enu stavio, jer bi joj tijem 
pomrsio kose i faaljinu poremetio. 

U nekijem mjestima; kad je bilo depeni, iene idu da prodaju ne- 
vjestu. Tu medju gostima se nadje mnogo kupaca, i kojigod §to dade poigra 
8 niom jedanput, pa je pusti. Pri toj prodaji zbijaja salu svake vrste. Na 
po6ijetku, kad zet za nju plati, on poigra h njom podulje. *) 

Kad svatovi dodju po djevojku, ona biva zatvorena u sobi sa nekoliko 
drugarica: svatovi dodju pred vrata pa pjevajudi i§tu djevojku: 

Neehceme my ho iadnou zlou vtill, 

Ani spum^mi slovy dob^vati 

Ani ^elezn^mi sochory vypracovati 

N^bri mime dar pi'ipraven^ 

StHbrem a zlatera okr^slenj^ 

Kter^£to jak jenom uhliddte, 

Doufam, 2e n&m ten va§ pokl&d date. 

Jedna od djevojaka iz sobe pjevajudi odgovara, da istom kad vide kakvi 
su darovi, da 6e mladu dati; i nakon duga razgovora 'i pogadjanja otvore 
vrata, prime pogodjene novce i predadu nevjestu. PredSto se imaju uputiti 
na vjendanje pjeva se: 

XJi. mon milou do kostela vedou, 

Tenkr&t jsi, m& pannenko 

Tenkrat jsi mi! 

nJeStg nejsem mftj nejmilejSi 

Je§t6 sam pafunimina.'' 

Opet pjevaju ovu pjesmu, samo §to sad mjesto kostela govore ol- 
t&i'e. A po vjen6anju pjevaju: 

Jji mou milou od olt^e vedou, 
Tenkrit j« mi pannenko 
Tcnkr^t jsi mi! 
wUi jsem tvoje, mftj nejmilejSi! 
Uz nejsem paiimimina. ') 

Ovdje se dakle udoma<iiIa bolje nego kod Poljaka brisdanska misao, da 
je vjen6anjem zaglavljena 2enidba. 

Gornja Lu2ica. Elad se svatovi skupe kod mlado2enje prije nego 
otida po nevjestu, pita ga braska svedano pred svijem gostima, da li je 
jo§ u njega tvrda misao, 2eniti se. Ovaj, razumije se, odgovori da jest Tad 
opet druiba pita javno oproStenje gostima, ako jib je mladoienja kadgod 
uvrijedio isto kao dto je i na zaru6enju bilo. Ako je nevjesta u drugome selu, 



1) Kulda, Svadba 61—133. 

^) Erben, Pro8ton4rodai deski pfssS a Hkadla. atr. 298 — 303. 



116 

Salju tamo da pitaju seoskog BtarjeSinu, je li jim Slobodan ulas a njegovo selo. 
On odgovara, oa ako su dobri ^adi, nioga dodi, kad jim je Tolja, pa pii- 
doda: neka samo nediraju u stare Ijude ni u djecu. Ali sa svijem tijem, 
poSto Bvati na seosku granicu stupe^ sva seoska mladei tii sakupljena pre- 
preduje jim put oki<Senom palicom ili zapetijem trakom. — Uzalud se bra§ka 
pozivlje na dopufitenje suddevo; oni ne6e nikako da dignu palice, dokle je 
neotkupe. Otkup bude po razmjerju imanja zetova, ali rijetko manje od dva 
gro§a ui vise od talijera. Ead su dofili pred djevoj6inu kudu, sve je s&atvo- 
reno izim dvori§ta. Bradka kuca, ali stoprva kad je avjerio ku<Sane, da su 
6 njime sami dobri Ijudi i da konak istu, domadin jim otvori. Sad ulazi aam 
bra§ka u ku6u; pa opet formalno prosi nevjestu. ^) Ali ni tada jo6 nije I 
posao gotOY, jer prije nego mu isprofienu djevojku dovedu, nude mu najprije ' 
Btaru babu, pa ho6e da mu podmetnu drugu djevojku. Tad ju braska sve* 
5ano opet zapita^ da li je ona jog sklona idi za ovoga mladoienju, te joj 

5 red gostima izbroji njezine du2nosti kao supruge ; tako i roditelje opet pita, 
opustaju li vjendanjo; i sve se to zavrSuie osobitom narodnom pjesmom. 

Svatovi i gosti pucaju iz pufiaka i mahaju fitapovima, kako da se imajn 
8 nekijem boriti. Prije su nosili i sablje, ali je sad taj obidaj skoro svods 
isdezao. Skoro svaki ima kod sebe bocu rakije, te kogagod sretu, davaju 00 
piti i nitko nesmije 6ase odbiti. 

Ead izilaze iz crkve, 8l6nka (pratilica nevjestina) mede kola&i i ncy- 
vaca medju puk. Ako je crkva, gdje je vjendanje, u drugom selu, dodju 
momci i djevojke toga sela, te jim svilenijem trakovima zaprije5e proiaz, koji 
i opet moraju otkupiti. 

Sad dodju pred ku6u, gdje 6e bit pirovanje; nevjesta daje piva piti 
svijem prisutnijem; a u nekijem mjestima prije nego 6e u kudu uljesti^ ide 
da pregleda obor, gdje i kravu pomuze. 

Predgto de mladijence da svedu, oduzimlju sveSano Bortu i vijeoac 
nevjesti i natidu joj i^ensku kapu (dejpc). Ead jihsvedu, bra Ska i sloni' 
pomagaju svladiti zeta i nevjestu. 

Sutradan po objedu bra»ka upotrebljuje svu svoju rjeditost da dokaie, 
kako je ved kuhinja podela propadati, te i§te, da je gosti pomogu popr&Viti. 
Sad pristupa svaki i daje svoj dar s rijecima: nDaj Boie, da vas mnogoDO- 
moiO; a da mene mnogo neodmoie"* ; taj cio obredzove se ski ad ili skia- 
dowanj e. 

Vodedi nevjestu u svoj novi stan, kad prolazi granice seoske, opet kao 
fito gore kazasmo, seoska mlade^ zaprjeduje jim prijelaz, koji moraju i opet 
otkupiti. 

Ead do zetove kude dodju, susrete jih tast i drugi srodnici, te se po- 
zdravljaju, Ijube i rukuju, i nevjesta jim daje darove, Sto je sobom donijela. 
Zvanijem i nezvanijem gostima, koji se tu sakupide, dijeli kolada i § njima 
piva pije. Zatijem uvodi brag k a nevjestu svedanom besjedom, u kojoj ras- 
tumadi niezine du2nosti prema mu2u i njegovijem roditeljima, a ove n isto 
doba moli, da je Ijubazno prime u svoju familiju i paze kao i druge dlanove 
njezine. 

Za tijem dolaze seoske iene te pozdravljaju novu drugarieu pjevanjenii 
a ona jim zahvaljuje a desto jih i daruje. 

Ead je u selu svadba, ako i nemogu svikolici biti pozvani, ipak su na neki 
nacin udionici veselja. Gosta pozvatijeh i iz drugijeh sola bude toliko, da se 
moraju razdijeliti po kudama u selu. Ovi gosti na prvom svadbenom objedU; 



1) Sravni Weinbold L c. 261. 



117 

prime Bvaki toliko jela, da nemo^e nikako eve da sirlada a obi&tj je^ da 
nesmije ni natrag yratiti: to dakle 6to ostaae, a ostane vide nego polovica^ 
&alje svaki u ku^U; gdje no6uje. 

Vrijedno je aapomenati, da i u ovom odaljenom slovenskom ostrvu 
ostade spomen slovenskog simbola hljeba-soli. Dva podru2ki zetovi^ koji 
pozivlju goste na pir, medja ostalijem stereotipnijem izrazima, kojim se sluie, 
imaju i taj: »i ako na piru niSta dmgo nebade bit 6e ipak komadii 
hljeba i slanica (tola kromidka a s}oni6ka) ^) 

Donja Luiica. I ovdje se pri pozivanju gosta na svadbu spominje 
hljeb i 80 kao 6to kazasmo i o gornjoj LuSici. 

Kad dodju Bvatovi zetovi k neyjestinoj ka6i, ostaju svikolici u dvoriStu 
a sarao pobratrka zetov ulazi u kucu. Ovdje nalaze sakapljene goste ne- 
▼jeatine, a nevjestu gdje za stolom medja dvije tovariike sjedi velom po- 
krivena^ prepadena i nevesela. Pozdravivsi pobratbka goste, primakne se k 
stoln pa adariv6i po njemu madem, pita stariju tovariSku: y,Eoliko tra2i§ za 
tvoju nevjestu?" Ona ma re£e n. p. **80 talijera«, ali prvijem posjekom dab 
nepada nego se dugo nagadjaju bockajuiSi jedno dugo dosjetkama. Na po- 
iljetku nevjesta otkrije lice za neki das i cijenu utvrde n. p. u 50 talijera. 
Tad opet pita pobrati*ka podraSku, bode li da mu za ta cijenu napuni trpezu 
jelom i pivom ili ho<Se tvrde talijere. Ona tra2i to poSljednje i on joj da 
n. p. 5 taliiera kao kaparu (nawdank). Tad mu daju iz ki6ene £a&e piti i 
obje ga poaru2ke darivaju rubcima i cvije<Sem. 

Kad je zet uljegao, tovariSka nevjestina mu daje od nevjestine 
strane vijenac, grandicu ru2marina i bijeli rubac, a uz to nosi mu na tarje- 
MiWj u osobitoj 6a§i za taj obred pripravljenoj, pi^&j da se napije. Dolazedi 
predanj pita ga §to mu je od ta tri dara najmilije, a on odgovori: „Drage 
volje sve to primam, ali mi ie ipak moja zarudnica najmilija.^ Ca$a, iz koje 
je pio, Cava se i poslije svadbe kao neRakav amanet u zetovoj kudi. 

PredSto u crkvu ho6e da se upute, pobrati'ka i ovdje pita svedano 
n svijeh gosta oproStenje ako su jim se mladijenci u demugod omrazili. 

Kad je ovrSen i crkveni obred, doSekuju zeta i nevjestu seoske dje- 
vojke na vratima crkvenc ograde zapinju jim trak, i valja jim otkupiti pro- 
laz. To ie isto ako prelaze iz jednog sela u drugo. Ali prije nego na Kola 
sjedu, biva pred crkvom igra, koju po^ne pobrati'ka s nevjestom. 

Tredeg dana svadbe u nevjeste doma darivaju gosti mladijence. To biva 
skoro istijem nadinom kao Sto kazasmo i za gomjoluiiSke Srbe. 

Pri oproStaiu od roditelja biva sveSana besjeda pobraffkina^ u kojoj 
bade medi'u ostalijem i ovo: nNevjesta vece nije pod vafiom za&titom (rodi- 
teliem), niti imate ikakva prava viSe nje. Casni zet ie se sada za nju starati, 
kako je du£an mu2 za svoju 2enu i S njome Sivljeti sve, dok jib smrt ne 
rastavi. . . . Sada ve6 ona nije vaSa, nego naSa t. j. Sastnoga zeta N. N. iz 
N. N.'' Kad su dofili do mladoienjine kuce, metnu najprije lonac pred vrata, 
za tijem zet uvodi nevjestu u kudu i ona stupa preko jedne palice, koja je 
na pragu polo£ena; u to mati pokrije sudom oganj na ognjistu i nevjesta 
mora mjesti u tmicu i za malo trenutaka ostane u toj tmini. Kad se opet 
rasviietli ku6a, dijeli nevjesta darove roditeijem i svojti zetovoj. Ovaj se 
obred zove witawa (dobrodoSlica). 

Za tijem dodju pred kucu seoske i^ene i pozdravljaju je pievajudi tome 
zgodnu pjesmu. Ona svakoj dade po komad vruda hljeba i tijem kako da 



1) Haapt i Schmaler 231—240. 



118 

je i ona stekia njihova prava* Osim toga i tijem ienama ku6i ialju take ko- 
made faljeba, a u nekijem predjelima taj se hljeb §alje svijem seljaninia. ^) 
UTreptovskoj krajini ii Pomeraniji. Kad dodje nevjesta u 
zetovu kudu, najprije ide u kuhinju i tu joj kuharica dade okusiti iz sva- 
koga lonca, Sto je na ognju. ^) 

6) Pr<Sija i drugi ekonomi6ki odnoSaji pri stupanju u ie nid- 

benu svezu. 

I atari i novi spisateiji i starinom poznati kao i u naSe doba upotrebljeui 
izvori kazuju nam, da skoro svakoga naroda Ijudi, nalazedi se na prvijem 
Btepenima izobra^enja, obi6no pla6ajn za dj^vojku, kojom se hoce ieniti, neku 
cijenu ili ocu njezinu ili onomu 6ija iuade djevojka biva. Mi o tome pla<Sanja 
tolike svjedocbe imamo, za skoro svekolike poznatije narode, da nam o tome 
nikakve sumnje neostaje. ^) 

oto je u ostalijeh naroda bilo, to je valjalo da bude i u Sloyena. 
Premda nemamo mnogo izvora o kupovini i^ena u starijeh Slovena *)j pa da 
se ni u danadnjijeb plemena, koja se inade tako dvrsto drze stare navike, i 
nesaduva u obidaju to kupovanje kao takovo, ipak mi u ved navedeni/effl 
simbolima, obredima i obi6ajima ualazimo trag toj kupovini, a i nek/ pri- 
mjeri, koje demo u ovome poglavlju navesti, to de nam takodjer pokaza& 

Mi ipak proti svijem tijem svjedodbam usudjujemo se posumnjati^ d& 
li je igda to doista prava prodaja bila, kako §to je n. p. u Rimljana bila 
prodaja robova (qui personam non habent) ili kakve druge pokretne i nepo- 
kretne stvari — jer nam je te§ko vjerovati, da je igda moglo biti naroda, u 
kojega je praviio bilo, da roditelji svoju djecu prodaju kao kakvu mu 
drago m-ugu stvar, pa bio ba§ taj narod bez podetka ikakve izobraienosti, 
nalazio se on jo§ upravo u Rousseau-ovu etat de nature. Sama bo prirodna 
roditeljska ijubav prema svojoj djeci, koju nalazimo kao nagon i u neraz- 
lo^ite ^ivotinje, nebi dopustila da postane pravilom taka nedovjedaost 
Istina je, da je u starijeh naroda patria potestas tako neogranidena bila, (U 



^) Hanpt i Schmaler 241 --248. 

^) Bruggemann, Beschreibuug I. str. LXVIIII. 

^) Za stare 2idove sravni Genes, glara 24. stih 53, gl. 29. st. 18 — 20, 27; gL 
34. St. 12; Deuteronom. gl. 22. st. 28, 29. 

Za Grrke : Aristoteles u Politici ka^e (2. 8.) : Tobq Y^ dcpx^iou^ v9|ji.ou^ Xiov 
dncXou? elvai xai ^ap^apixou? eaiSiQpo^opoiivTd re y*P °'^ "EXXtqvs^, xa( ti? Y^votxa^ 
i(i)VOUvto xap^ diXXn^Xcov ; u Homera sravni epiteton za djevojke dX^ect^oiai. 

Za Rimljane imamo formu Senidbe coemtio, koja premda mi nevjerajemo, 
da je najstarija, kako nam se dini, da Grimm tvrdi (R. Alt 421), ipak je bei 
sumnje a starije doba mjesto prazne forme bila prava cijena za djeyojkn. For- 
mula, koju Coemtionator govoraSe, ista je kao i pri s?akoj kupovini rei mancipi: 
„Hunc ego hominem ex jure Quiritinm meum esse aio isque mihi hoc aere 
aeneaque libra emptns est.*" (Gaj I. §. 119 — 122; Ulp. XIX. §. 3--6). 

Za Germanske narode sravni Grimm, R. Alt. 420 sq. — ; Weinhold, Die 
deutschen Frauen 209 sq. — ; Rossbach, Die rom. £he 230 sq. — ; Lange, 
Rom. Alterthiimer I. 88, 89. 

*) Od starijih izvora va2na je svjedo6ba Nestorova, da je Vladimir iSenivSi se Anom 
iz carske bysantinske kude, dao zrs nju grad Cherson njezlnoj bradi. (Ewers. 
226). Sravni i rijeS S'KHNTN = vendere, He MTIi XH nTNI|lk S'KNUTIi CI n^MMJ^hm 
A'kl'KUX ; — s«NOU% AA w k^HHTIi ; zatijem rijec stiio. Mikloiid, Lezioon U. 
edit. s. h. ▼. 



119 

joj je pripadalo i vitae necisque jus, a tijem lakSe pravo prodaje ; ali ako se 
je to i dogadjalo; dogadjalo se je kao neka iznimka, vazda kudjeno i osu- 
djeno narodnijem mnijenjem — ; bi li mi pak uzeli to pladanje za isproSenu 
djevojku kao pravu prodaju. tad bi djeSija prodaja postala pravilom: 
obi<5no bo je opredjeljenje svake djevojke udadba. 

Nama ni na kraj pameti nije palo, da nijeSemo factum toga pladanja, 
za koje i garni toliko svjedoSanstva navedosmo; mi samo nedemo dok nam 
se nedokaie, da vjerujemo da je to biia obidna kupovina i prodaja (emptio 
yenditio) u potpunom juridi6kom znadenju^ nego mislimo naprotiv, da je mo- 
rala biti neka razlika izmedj ove kupovine i obidne^ isto tako razlidne moraSe 
biti i posljedice obojih. *) 

Nama se dini ovo pitanje tako vaino, da bi ga se u6eni Ijudi imali oz- 
bilJDO latiti pa temeljito promatrati i prosuditi, da li je pomenuto pladanje za 
djevojku nalidnije obidnoj kupovini, ili nekoj naknadi ili daru za odgojenje 
djevojke, i za radnju koju ce ona sada u drugoj familiji obavljati^ — u 
kome je odnodaju vrijednost prava sobstvenosti (dominium) u naroda u prvom 
stepenu izobraiienja, sa' sadanjijem poimom o vrijednosti svojine ^ — ; u kome 
odno§aju stojaSe medju sobom u razlidna vremena cijena te kupovine i prcija^ 
koju je nevjesta u muj^evu kudu sobom donodila — u kome cijena kupovine 
i svadbeni tro§kovi djevojdine kude ltd. itd Za odgovor na to pitanje, ne- 
obhodno je udenome istraiitelju, upoznavati se i sa jo§ Sivijem obidajima, 
koji se prdije, povedijih darova i ostalijeh ekonomidkijeh odnoSaja tidu, i to 
u svijeh poglavitijeh naroda indoevropskog porijekla. 

Za slovenska plemena, u ovome vai^nome predmetU; radi nemamosti 



') Sravni n. p. prema gorenayedenijem mjestima u Genesis i a Dente ronomia i stih. 
7 — 11, gl. 21. u Ezodu: „Si quis vendiderit filiam suam in formulam, non 
egredietur sicut ancillae exire consueverunt. Si displicuerit oculis 
domini sui cui tradita fuerat, dimittet earn; populo autem alieno vendendi non 
faabibit potestatem, si spreverit earn. Sin antem filio sno despondent earn, jozta 
morem filiorum faciei illi. Quod si alteram ei acceperit, providebit puellae nup- 
tias, et Testimenta, et pretium pudicitiae non negabit Si tria ista non fecerit, 
egredietar gratis absque pecuuia. Ovo se isto skoro od rijeci do rijeci nalazi i 
u zakonima anglosakskoga kralja Alfreda Velikoga. (Schmid, Die Gesetze der 
Angelsacbsen 58). 

^ Sr. SoloYJev, OuepKi HpaBOBi • . . CiaBHH'b u Roladeva ApKHBy I. 11.; Du 
Meril 1. c. 4. 

^ Bossbaoh n. p. o tome ovako razlale (1. o. 91 — 92): ^U doba kad je praTa 
kupovina djevojaka jod u obidajn bila, sobstvenost je imala druk^ije znadenje i 
va2nost nego 11 poslije. Sobstvenost i dast, sobstvenott i potpano uSivanje grad- 
janskog prava, sobstvenost i uglednost kao £1an opdine bilo je jedno te isto. 
V&Snost n driavi pojedinoga doYJeka odgovarala je njegovii imetkn. . . . Naj- 
▼iiemu dakle, ito je covjek mogao dostignnti, mjerilo je bilo imetak. ... Is 
ovoga se vidi, da forma kupoYanja iene pri ienidbi nije mogla podniziti iSenu, 
nego naprotiv t^em se spoznaTal^ njezina vrijednost — doyjek je za ienu da- 
vao, ito je imao najdragocijenijega. Tek u poznija vremena, kad je sobstvenost 
izgubila svoje prijaSnje znacenje, pravnik Paulus izrekM naielo: wbomo liber 
nallo pretio aestimatur«>, izrekao je javno miSljenje svojijeh savremenika (Paul 
sent, receptae 5, 1. 1.) 

Ovo etaranje razjasniti ovaj odnolaj, ka2e nam, da ne samo nas dali i drage 
spifiatelje nije mogao zadovoljiti pojam svagdanje prodaje, koji se navedenome od- 
nolaju obidno podmede. 



120 

vedine dosadanjijeh opisatelja narodnijeh obicaja, nemogoemo do sada nikako 
vi§e materijala sakupiti do ovo malo, &to mi ovdje dosadanjijem redom i ha- 
5iDom^poredjujemo. 

Stajerski Slovene i. Seidl o prdiji ne govori ni^ta : napomiaje samo, 
da se na svadbi kupe darovi za nevjestu , koji y razumije se, njoj pripadaju* 
Starjeiini; koji najyi§e dariva i tro6i; svekolike trodkove mladoienja na- 
knadi. ') 

Hrv. primorje. Kad roditeiji nemaju nego jednu kder, i njoj ima 
pripasti svekoliko odinstvo, ova se zove blagarica i mladi<S, koji se njom 
o£eni, ide a njezinu kudu. To se zove na blago se 2eniti. Djevojke, koja 
imaju bradu, nemaju dijela od odinstva, ali su brada dnina svaku eestru jed- 
nako sve6ano spraviti za mu^a, ili valja da joj dadu u novcu, §to bi za . to 
potrolili. ^) Za Senjsku se okolicu ka^e, da kuda dava nevjesti prdija, a to 
sastoji u odjedi i obudi i u blagu (il^ivotinji). Ruha mora biti 12 ko^ulja, 12 
pregada^ 3 zubuna (surke bez rukava), 2 haljine, 1 bjelae ili prnjova (bijeli 
gunj), 20 jadmaka i 12 paraobnde. Blago je j^ivotinja; n. p. dovaca, 4 koze, 
1 ^ava itd., te ako je otac ili brat prijateljski, onprehrani tu iivotinju kod 
sebe do Gjurgjeva dana (jer je obidno studenoga mjeseca pir); ako ne y od- 
mah se odazene k mladozenjinoj kudi. Osim toga, £togod nevjesta na pn 
skupi darova od svatova i gosta, to je njezino, i koliko je god dara ska- 
pila; proglasi se jo§ za pirnom trpezom. ^) 

Hrv. vojnidka granica. Djevojke, koje se udavaju, nose sobom 
samo obidnu prdijU; ali nikakvu naknadu^ za kakvo toboinje pravo na kadni 
stoier. ^) Pod imenom prdije nosi djevojka svoje raho, pokrove la postelju, 
a kadkad i §togod novaca. Osim toga zadrugaplati jedan diopimijeh tro6kova. 

Iza o^Ieda, kako ved kazasmo^ idu se kupovati darovi u obliinju varofi. 
QIavne osobe pri tome kupovanju jesu : djevojka i domadin mladoienjin, ona 
naznaduje §to joj treba za svatovske darove i Stogod ona naznadi, ovaj valja 
da plada. Sto djevojka na svadbi darova sakupi, to je njezino« ^) 

Zagrebadko Zagorje. Seoska djevojka nenosi u prdijn nepokret- 
nina, a osobito ne gdje je zadruga. Euda joj dade samo ruho i Stogod po* 
kudstva^ kravicu skoro vazda ili koji drugi komad iivotinje. U novcu samo 
to, 6to se sabere na piru. Stogod donese u kudu, to ostaje njezino i muiev- 
Ije (BjeloSevid). 

Slavonija. Hid govoreci o prdiji djevojdinoj^ on tu pribraja ne samo 
ruho djevojdino u sanducima, i darove za nove kudane, nego i jastuke i po- 
stelju. Ovo se obidno prevozi zajedno s nevjestom u mladoil^enjinu kudu, l^ad 
je Bve darove nabrojio^ §to kogaide, produiuje: niz ovdje naznadenih darova 
vidi se^ da djevojka mora biti vrlo marljiva, ako de poSteno darivati sve 
svatove i roa. Odatle slijedi, da joj ono vrijeme od zaruke nije dosta, da 
avim zadovolji, nego mora sav djevojadki zivot u torn provesti, osobito ako 
se 2eli u vedu kudu udati. Osim darova i rubina, koji za aebe i djuvegiiu 
treba, mora imati nekoliko stolnjaka, ier mora s vlastitim stolnjacima cijela 
godinu trpezu sterati, peskire pred Ijuae kod jela metati ltd. Osim toga finije 
pelkire vjeia po sobi, na svaki duvar bar dva ili tri, da se vidi , da jo vri- 
' jedna i sobu svojim ruhom nakititi, — dft zadovolji svemu, majka pomogne 
te tde svojoj kderi ruho sa inimi rodjaci.*« 

^) Wandemngen . . II. 72. 

^ SUv. Blotter Jahrg. 1864, 10 Heft 

^ Danica Hrratska br. 12, god. 1845. 

^) Jovid, Ethnog. GemSLlde der Slav. MiUt&]^;riiiue 39, 113, 115, 122. 

^) CsaploYics, Slavonien . . II. 317. 



121 

„6iiii 86 daroTi podijele , nsme Tojvoda tanjur ... pa knpt novce zk 
prikazane darove. Najprije kam bar pet forinti dade, atari svat polovicu od 
toga^ ini po nekoliko grofia. Napokon ka<Se gazda od sviju kn^ana strane 
di^e. NoT&ina ja koHkoda opredijeljena, jer svakoj mladi mora biti jednako. 
Tako neki 10, drugi 12 ili 16 forinti daju, i to kako je obidaj (u Bvakoj 
kudi) od starine ostao. Dobiveni se noYci mladi iasrude." 

Iz rije£i na Btrani 62 Iliceva opisanja yidimo^ da osim toga i gozbe, 
koju ku<Sa spravi, djevojka nttta drago neprima od fSEunilije^ u kojoj bo ro- 
dila i do ndadbe radila. Na gozba noBO i svatice iz Bvoje kacSe 6a st, a to 
bnde poga6a, kola6i\ pita, pedenka, tikva rakije i fiutora vina. 

O knpovanju djevojaka o kome sa tudjinci po svijeta svafita trabilii 
kai^e Uii: >*§to se onog ti^e, da si Slaronac djevojku za iena kapuje, i da 
otaCy koji lijepijeh kieri imade^ u njih najvede bogatsvo poBJeduje, te da 



mladoi^enja da pbuSa za djevojku i toga pladanja ovo je od prilike minimum : 
Gospodaru (domadinu) kude, gdje je nevjesta, najmanje 12 ror., oca 10, ma- 
teri 2, bradi svakom po 6 a ostalijem po 7 for. *) 

Bosna. Za ovu pokrajinn imamo samo necatiynijeh izvora, iz kojijeh 
doznajemoy da ae u miraz nedaju nepokretna dobra djevojkama, nego samo 
ruho' i daroTi. ") 

Mo star. Prdija je djevojaika pa i kod treovaca: mho djevojadko sa 
akrinjom, postelja, jaatuci, bakreni ibrik i joS koji komad pokudstva/) 

U Dalmaciji tako zvani Morlaci, kaSe Lovrid, da davajn obidno za 
djevojku do 10—12 dukata zlatnijeh po mogu68tvu. Ali ae ovo ave potroii 
u darove, §to ae avatovom dijele. O prdiji djevojdinoj niSta nekazuje. *) A 
Ida Durinfi^feld naprotir negovori o kupovini, nego o prdiji, koju mIado2e* 
nja odkuplja. *) 

Eninaka okolica u Dalmaciji. Sve darove 5to roditelji djevoj- 
dini davaiu avatovimai mora jih mladoSenjafplatiti, i ako jib nije prije platio, 
doneae jib, kad je doSao da vodi nevjeatu. Te norce tad atavi na ato aa km- 
bom, vmom i meaom, Sto je aa avatovima u zetovu kudu donio. Od rodne 
kude djevojka aamo ruho ima, ali ae kaie da poljevadine i oatalijeh da- 
rova o avadbi mo2e na mjeatima aakupiti do preko 50 for., tijem mlada za- 
metne prdiju. AH i to, fito mlada akupi u novcu, i to ae mo2e redi, da je iz 
mladoSenjina diepa iateklo, jer to ona od avatova prima kao uzdaije za da- 
rove, koje jim je podijelila: a te darove, kako vidjeamo, platio je mlado- 
ienja. '^ 

Imotaka okolica u Dalmaciii. Udavala ae djevojka iz inokoane 
ili iz zadru2ne familije, ka2e nam g. Milinovid, iz bogate fiimilije ili iz ai- 
romaSne, ona neprima nego avoje ruho i darove, razumije ae po razmjeru 
imetku : na oatalo imanje, bilo pokretno ili nepokretno, nema nikakva prava.^ 



1) Slav. Nar. obidiji 62, 69, 71, 75. 

^ Slavomen . . I. 176. 

*) Srbaki Ljetopis 1845. II. 17; Cyprian Robert, Les Slaves de Tqrqme II. 12. 

«) Srbsko-Dalm. Magaiin 1861, str. 100. Ato liarkoyid. 

') Ofaervuioni . . p. 149. 

*) Ant DalmatieB I. 188. 

^) Simo DobrijeTid n Srb. Dalm. MagasiiiQ 1861. str. 114, 116. 

8) U Arkivu sa Poifjcit. Jogosl. Y. 218. 



122 

• 

A ssa svoje rodno mjesto Lovred piSe, da po djevojaSke ssndttke ide djever u 
o6i vjeii5anja da prenosi. Na njima dijete sjedi i ne6e da jih dade : badava 
je molba i prijetnja, dok mu nedade koji novdii, neie da ae ukloni. ^ Djever 
mora sam isturiti sanduke do pred ku6u. Djeyojka poljubi sanduke i prepo- 
rudi jih jednoj ienakoj, koja se njima brine. 

L a s t o y 0. Na ovom ostrvu u sred ladranskog mora, koje je skoro isto 
tako daleko od talijanske obale, koliko od dalmatinske, premda se je narod- 
nost slovenska potpuno uzdrWa, od stare zadrage noma samo nekoliko kr- 
njataka. U pr6iji kdi nosi ne samo ruho i itogod novaca, da U i po koji ko- 
mad njive ili vinograda, all nigda se nedogodi, da aestra odnese od o6inBtva 
toliko, koliko brata ostaje. KaS djevojka primi pwiiju, da se pri eventnalnoj 
svadji nebi mogla poevati na pisano pravo, skoro svaka se odrifie pri 
udadbi pismeno svoga odinstva, na korist brade. I to svaka dragovoljno aSini, 
jer je jos ostalo neSto od staroR narodnog nvjerenja , da ienska djeca ne- 
mogu imat toliko od odinstva koliko mu6ka (g. Lucijanovid). 

Boka Kotorska. nEoji su pozvati n svatove ili na svadba, oni noS 
svadbe po^alju vjerenikovoj ku<5i po brava oderana s glarom, koji a iistima 
drii grandicu loVorikovu, po veliki somun-kruha iskiden pozlaiSenijem cvij©- 
cem i barjadidima, i po dvije boce vina ..." „K vjerenifiinoj kudi Salju »w- 
nice po bocu rakije, po lijep kruh i po maramn, a iene neka haljino, nelu 
traversuy neka faculet. I ovo je upravo sve za djevojku, ali gdjtsko}& 
mati ustavi §to i za sebe.* „Pred objedom procijene djevojafike haljina.i 
oatale sve strari, fito ona misli sa sobom ponijeti od najmanjega do naive- 
(Sega; i kad stvari ove sloie u skrinja (kovdeg), svak baci u nju po kakav 
novae ili drugo Sto. PoSto se skrinja zatvori, kljud uzrae djever i Ripoyjedi, 
da je nosi kudi mladoienjinoj ; ali brat djevojfiin sjede na skrinja i neda je 
s mjesta krenuti, dok mu djever nepokloni talijer ili najmanje jednu forintu. 
Kad nevjesta polijeva ruke svatovima da seumiju, svaki baci u vodu kakav 
novae ili drugo Sto od srebra ili zlata. I ovo je sve nevjestino. Po vederi a 
mladoienjinoj kudi djeveri s djevojkom povade iz skrinje darove, te ona da- 
ruje novo srodnike i svatove. ^) 

Crnagora. Kovaljevski kaie, da iena nenosi prdije mu2a, nego 3o4 
ova] mora za ienu platiti. To mu mi vjerujemo ali mislimo , da svoje rubo 
avalkako sobom nosi. ^ 

Kne2. Srbija. Prdija ili miraz ne samo da nije u obidaju, negomora 
fiovjek joS platiti za djevojku i obdariti njezine rodjake. Podetkom ovoga 
vijeka u Srbiji je tako bila poskodila cijena djevojadka, da se siromah co- 
vjek nije mogao ni oieniti — to je prisililo Cmog Qjorgja zakonom nare- 
diti, da se za djevojku nesmije viSe od dukata primiti. Ta cijena bude prije 
pira pladena — u Crnojgori, gdje se isto tako za djevojka plada, to se 6ini 
na svadbi. *) Ali ocu male da od toga Sto ostane, jer on kupi darove sa 
svatove, koje po obidaju baS ima vjerenik kupiti, pak otac to naplati iz oni- 
jeh novaca, Sto se prospu po pogadi. I ovdje Sto nevjesta skupi pri umiva- 
nju svatova sutri dan po svadbi, to je njezina svojina. *) 

') Vuk, Kov5e«ic 51, 62, 86, 90. 

•) HeiBipe M*C«ua . . 34. Sravni i Zakonik Crnogowki § 51 i L' Univers. Europe 
Tol. 89, I. 39. 

*) Vuk, Montenegro . . 77, 83. 

^) 2iyot . . 89, 50. Za Srbe se snade u opde , da mnogo potroSe sa darove dok 
isprose djevojkii, ali demo mi ipak da naredemo neke pjeame is Vakore II. 
knjige, na koje se sjedamo i u kojima se to joS bolje poCvrdjuje: pjeuna 56 



123 

Bagarska. Ordje nose odmafa na svadbi pridanj sa djeVojkom a 
roladoienjinu ka6a. ') Odiakov kaie, da okolo Trnova taj pridanj aadr^aya: 
hal]ine a jednom sanduku, ienski oareB srebrni i slatni po mogucUitvu, i 6to* 
goii malo iivotinje; a od nepokretnina kadkad komad vinograda, njive itd. 
Jofi pri zaru6enjii odmah momkovi roditelji damju nevjeati po mogu6no8ti 
po koji novae u alatn. I onaj srebrni ares, ito svekrva na pragu dade ne- 
irjesti, oBtaje neyjestin, all ma se 6iniy da ona neflmije tdjem raspoloiiti mor- 
tis causa — jer valja da ostane i opet a istoj ku<ii. 

U nekijem predjelima, kaie Odiakov, sset daruje i novaca, a kojigod 
obe6a kudu ili po kuoe, i to ako su samo dva svjedoka dula, da je mu2 
oboiSao, nemoj^e joj ni mui ni niko ve6 oteti. To &to joj daruje malo prije 
yjenSanja, sove se pla&inje mominstva (turski nikiahsspretium virginitatis) ') 
i toga radi kad se udovica udava za momka, ne on njoj nego ona njemu 
daruje §togod za jingerstvo (opet pretium virginitatis). 

KukuSuBugarskoj. Na se^enofi KyTRH donosi momak nevjesti i 
srodniciraa darove, medju kojijem donosi lana i platna, da bi od toga spra- 
Vila darove. O prdiji u cijelome opisanju nifita nema osim kao roimogred 
sto se napominje, da je u sobi nevjestinoj izloieno ruho, koje nosi sobom 
muSu — nepokretninama ili'o novcu ni rijedi. ') ZaBugareuBessa- 
rabiji, osira ruha, ostalo sve Sto donese £ena sa sobom, kaie Bobrovski» 

S ostane svojina muieva. Ruho nevjestino donose svati na dan svadbe n mla- 
oienjinu kucu. I darove, dto sn se u novcu sakupili na svadbi, uzimlje zet.*) 



8tih 53—56, 81; pjesina 79, stih 7 — 10; pjes. 82, irtih 13 — 15; pjes 87, 
8tih 8 — 11; pjesma 89, stih 10 — 11; pjes. 92, stib 19—29; pjes. 94, stih 
32 -35; 80 —84 itd. VHjedno je primjedbe, da u uikakvoj srpskoj pjesui nije mo- 
gQce naci stiha u komn bi se uprav kazivalo, da se novci daju kao za k u p o- 
vinu djevojke, nego sve drugijem izrazima n p.: „dok isprosi lijepu djevojku, 
on potroSi tri tovara blaga** ; ^on dariva mater i djevojku** itd.; o kupovanju 
nigdje ni spomena. Pa^e u pjesmi 94, stih 32 — 35, 80 — 85, mati je kraljica 
Budimska (kojoj zaisto nije potreba primafi za kder novaca) pa uz to ona sama 
svojevoIJDO, bez da joj momak i prosi kder, nudi mu je, a ovaj joj daje 1000 
dnkata. £vo komada od te pjesme : 

Kad to 2ula gospodja kraljica, 

Ona njemu tiho besjedila: 

nOj sokole Jaklico Todore! 

^Na dar tebi moja Ikonija, 

nVod* je dvoru te se 2eni njome.^ 

Kad to za£u Jaksiciu Todore, 

Sveza vranca pod byelom kulom, 

Pravo ode na bijelu kulu; 

A kad dodje gospodji kra^ici, 

Kaptt skida, bad pod pazuho, 

Pokloni se do zemljice erne 

Pa izvadi hiljada dukata, 

Te jib daje gospodji kraljici: 

„Naj to tebi, gospodja kra^ice, 

„Pola tebi, pola Ikoniji ....'' 
^) Arkiv sa povjest JugosL YIU. 262. 
') 8r. Bysantinsko donatio ante naptias. 
*) MiUdinovei, Hap. 6sar. nscHH. 617, 519. 
*) MaiepiajM . . Beccapa6cKafl o6jaCTb I. 607, 60^. 



194 

« 

Laborski Rusini. O prtfyi Eiraljicki nifita nepUe, ali se md^e mi- 
sliti, da i ovdje nevjesti ruho daya]a i kakov komad pokadstva, tijem vi6e, 
ito 86 u jednoj BTaobenoj pjeami i ovi stihovi nalaze : 

Bepnn en Mapbo si 4BepiJi 

IloAHKyfi MBTepH! 

3o nocTeJib nHcany, 

CKpHHIO MAa^BEH^. ') 

Za drug! predijel Ugarskijeh Rueina Verhovinee, kaie Biedermanny 
da BYojijem kderima davaju samo pokretnina n prdiju, i ove se pr^nose od- 
mah na dan Bvadbe u eetovu kudu. ') 

Selo Trehysbjansko (Starkovska gubernija^ atarobjelski ujezd). 
Djevojka nenosi ni npR4i>Hoc muiu, a naprotiv rijetki su zetovi, koji pri 
svatanjtt itd. nepotroSe po3 — ^0 rabalja. Osimtoga, kad su croeopbi, premda 
bivajn a nevjeste doma, troSkoye namiraje zet, tako da ne same votku, jelo 
i pi6e on donosi, nego i povlagu pri tome ovrSuja zetovi srodnici. I svad- 
beni trofikovi idii iz mladoienjina diepa. Otac nevjestin daje samo objed, 
kad 86 mIadiJ6noi yradaju s vjen^anja, ali taj objed ne traje mnogo, te zato 
i mnogo neBtoji, do6iin otac mladoienjin potrpSi na avadbi od 16 do 50 ro- 
balja, po razmjerju svoga imanja. Ali to nije tako STuda ; na nekijem mjestjini 
Zajedno sa rjhiakostb biva ugovor i o apR4aHOM'B. ^) 

Velikorusi u opde. Na CroBopy biva ugOYor o slijededem: 

1. O boi^ijem (roditeljskom) blagoslovu 

2. npH4aH0M7.. 

3. HarpaHC4eHiH. 

1) Po4HreJibCKoe 6-iaroajoBeHie ffa bskh iiepyrnHMoe govori avaki pravi 
Rua i predatavljeno je u ikonama, Sto djevojka noai iz kuce roditeljske. Te 
ikone bndu obiSno arebrnijem okvirom ure^ene i arebrnom pHsoMi oklopljene, 
a u bogatijeb budu i dragijem kamenjem ure&ene. Ako djevojka noma oca, 
tad ae taj blagoalovilac zove nocaHcenbiH otcuii te joj pritom ikonu predaje. 
I mati (ill mjefite nje koja dru^a ienaka od avojte) blagoaivlja i daje joj 
ikonu : ali oaim roditelja moie biti i krfiteni kum i kuma i kakva baba, koji 
ho6e da djevojku blagoaivlju, ali joj tad i oni moraju dati po ikonu. 

2) npH4aHoe, u niem amialu au aanduci aa ruhom nevjestinim, jer je a 
Rnaa rijeS: CTbi4H0 Bbixo4HTb 3a Myxcb bi 04H0M'b capa<»aHS. Pridanoje 
prifine ae aabirati, joS netom ae je k6i rodila. U Pridanoje pripada i to, $to 
86 kod Rimljana zvalo peculium adventitium. 

3) Harpa>K4eHie, koje zovu na nekijem mjeatima i pridanim — to an 



*) C6opHRKi> uayKOBbl 1865^ star. 158. 

^ Biederroann, Die Ungarischen Rothenen . . 79. 

') 3THorpa4». cdopiiHK'b. IIporpaMMa 13. U proiastom vijeku kod Maloruaa bio 
je kako i danas obi^aj, da mladjt brat nza sestrQ sjedi i neda je, dok mu se 
aedade otkup u doycu. Karakteristi^an je pogodbeni govor ismedj Djega i d r u 2 k a 
i^ZaSto ti tu sjedii^*, pita ga dru2ka. — »Ja duvam svoju Bestru''. — nOna 
Dije troja aego naiau. — nPa i ako je vala, morate mi barem platiti to, ito 
ja potroSih, da je othranib*. — „A Bto si ti za nju pol ratio ?" nVeoma mnogo: 
5 ba^rica repe, 8 ba£rice kuptisa, 4 vola, 6 divljijeh svinja, 10 ovaca, 100 
gusaka, 200 kokoii, 75 pataka; 20 yreda hljeba, 5 ba2vica pira, 2 meda, 5 
rakge itd.** Ali sa to sve nedade ma draSka rifie od 10 kopjeka. U istome 
isTorn imamo i jedan spisak svijeb troikova svadbenijeh toliko tetovoj koliko 
ne^'estinoj kadi, te iznose na obje strane akoro jednako (Kala5ov Arkir IIL, br. 
82, 87, 88; gledaj i I, odsjek 1, str. 9-.11.) 



126 

noTciy iiTOtinja a rijetko ku6a. To kii mo&e eamo pri udadbi imati, jer kad 
otac omire obidno sinoyima ostavlja Harpaxc4eHie, all k6erima nigda, nego samo 
naredi sinoyima^ da je nagrade kad bi do udadbe do&lo, i to Burazmjerno 
tadaajemu ku6nom imetka. Samo roditeljaki blagoslov^t. j. ikonu joj otac 
sam Te6 unaprijed dade. O pridanom, o nagradi i o blagoslovu samo ae tad 
pogadjaju; ako atrana zetova nema dovoljnoga povjereEija u nevjestine arod- 
nike. Ivanov-2eludkov. ^) 

Donski Kozaci. PrcSija nevjestina. je ovdje obidno odijelo lyezinO; 

jastuk, zrcalo, samovar i jok dtogod poku<S8tya. Sutra dan po poduSkama 

prenose sve&ino svekolike stvari^ koje sadinjavaju pr<Siju , zetovoj kudi; i to 

biva najyiSe pjefiice i na rukama. Djevojke prenoaacice, dosadaaje neyjestine 

drugarice, uz to syejednako pjeyaju, a medjutijem pjesmama ima: 

CccTpHm>i no4pyiiiKH 

HecHTc no4yuiKii, 

BepHTe nepHHbi 

CecTpLi KaTcpHHbi . . . *) 
EaluSka gubernija. U MeSSoyskom ujezdu roditelji djeyojdini na 
ugoyoru (noMojiDKa) idtu od bududega zeta BbiroBopi, to jest ; koliko 6e no- 
yaca dati za neyjestino ruho, i u srednju ruku obi6aj je, da dade od 35 do 
70 rubalja po mogudnosti. Osim toga ima joj joS kupiti crevlje. On ili odmah 
izbroji, fito ie obe6ao ili dado samo kaparu. Spisatelj nidta neka^e^ da se po- 
gadjajU; koliko 6e neyjesta raba ili pr6ije donijeti. ^) U Malojaroslayeckomu 
ujezdu, drugi put kad ide syaha, da 6uje odgovor od roditelja djeyojSinijeh, 
oyi kaiu kolika ima biti KJiaAKa, t. j. dar, §to mladoSenja ima dati ocu dje* 
yoj6inu i djeyojci. Taj je dar u noycn i za djeyojku neki komadi odjece i 
yina za pira. Kladka se donosi na syadbu u jutro. npH4HHoe daya otac, i 
obidno bude sanduk ruha i jo§ kakay zayoj kao i jastuk. To se sye na dan 
syadbe nosi syedano k zetoyoj kudi, i upray u sobu, gdje je njegoyaloinica>) 
I za seio Petroselje u Mosaljskom ujezdu, kai^ se, da otac prima no- 
yaca za kder, ali kao piatu za daroye, &to 6e on kupiti. npHAaHOMi spisa- 
telj negoyori. ^) U Taruckom ujezdu K.ia4Ki) je obidno okolo 30 rubalja 
i jo§ nekoliko odjece za mladu, a osim toga obye£e se mlado2enja donijeti 
i nekoliko yina za syadbu. *) 

Za Ni£egorodsku gubemiju ka2e nam g. M. Fr. Rajeyski, da o 
npHAaHOMi nema nista osobita primjetiti, jer da je skoro sye isto, kao dto je 
redeno za Velikoruse u opce. — ZaLukojancki ujezd, a i neka druga 
mjesta oye gubemije, po drugom izyoru, yalja nam primjetiti, da otac ne- 
yjestin ugoyara sa zetoyijem i to, koliko 6e djeyojka primiti od zeta u noycu 
i u ruhu. Oyo se zoye ovdje bk^ihai, a u Kasirskom ujezdu (Tulj ska gu- 
bernija) KJUHca ili KJ[a4Ka. '^) 

Maloiki ujezd u Jaroslayskoj guberniji. Zet plada za ne- 
yjestu takozyani BbiB04'i>i i to razmjerno prema syome inoanju po 20; 30, 40 
rubalja a i yiSe. ^ 



^) Za prdija kod starijeh Basa sravni 2erebcov, Essai I. 406, 407. 

^) MeTepia.xi>i . . 3cmjh 40ucKaro boucku 425, 

^) MarepiajBi . . Kajy»ccKafl ry6epHifl II. 165« 

*) Ibid. II. 173. 

*) Ibid. n. 169. 

«) Ibid. n. 178. 

'') dTHorpa^H^ecKH ctfopHHKX, OporpaMMa 18. 

») Ibid. 13. 



126 

Sardinflki ujezd — Permska gubernija. Kad Be Bvadba ovr* 
6aje 4 o 6 p o M !> , isproSena djevojka primi kao 3 a n p o c ^b 3 — 30 rubtdja 
od oca zetova; za te novce ona kupuje darove za zetove srodnike. 

Sibirija. U prijakije doba pa bai i ne samo u seljaka o prciji nije ni 
bilo ugovora, to se je dr&alo nepriBtojno, nego je svak obi^no davao po svome 
imanju. Sdukin ka2e, da u istodnoj Sibiriji i do danaB traje taj obiSaj prexnda 
ne svuda. ^) 

Petrozavodski i Po vj enecki ujezd u Olonackoj guber- 
n i j i. Isti dan kad nevjestu dovedu; dovezu i npH4aHoe. Pridanoje sastoji naj- 
vi§e iz ruha i iivotinje; novel se rijetko k tomu prila^u. U nekijem mje- 
stima koliko 6e biti pridanoje, zavisi od voije oca ili brata ili Btriea, koji 
joj ga daju, tta drugijem pak za pridanoje domacin Be nestara, pa ba§ da ma 
je nevjesta k6i: to je Basvijem materina briga. ') Opisatelj ka2e, da samo 
zeta i to naJBiromai^nijega stoji Bvadba najmanje od 27 do 52 rublja. ^) 

Vitebska gubernija. Ovdasnji bjeloruski Beljak daje kceri aamo 
pokretnina u pr6iju kao i velikorus. Prcija, u kojoj je krava, ovca, nova 
luba, novi kaftan osim ostaloga obidnoga ruha, (koje se i bez ikakva ugo- 
vera daje) drii se, da je bogata. Bude kadgod nevjesta tako siromaBkiJd^; 
da i 5izme i kaftan i §ubu za vjen5anja, vaija da joj vjerenik kupi. *) 

Prinjemenski Bjelorusi (u Grodnenskoj gubernij i). S vat ugovai&, 
koliko de i kakvo ce biti npHAaHoe. ') Ali to pridanoje, a osobito runo, zet 
iz udtivosti nigda nebroji, da bi vidio je li prema ugovoru^ nego procijeni 
po broju obruda, koji bu na sanduku. ^) 

Krakoviaki. I M^zynski govori samo o wianu, koje se na ko- 
lima nosi doma u zeta, dakle ni ovdje o nepokretninama noma govora. '') 
Mazuri. Slijedeca pjesma mazovska odnosi Be na darove nevjestine: 

PoBzly druchny swoj^ drog^ 

Jui wam wzifto pann^ mlod^ 

Krzykn^ nasze swaki 

Za^pi^vraj^: „Trzeba j^j da6 

Nje iatowad 

Na gornuBzek; 

Bfdzie jadat bfbeluszek. 

Trzeba j£j da6 na lyik^^ 

Trzeba j^j na myszk^, 

Trzeba wczyskiego j^j da6, 

Na gOBpodarstvo nie 2alowad.« *) 

Slovadka. I ovdje prdija je skoro samo ruho nevjestino^ all ima biti 
sanduk i darovi, sto se za nevjesta sakupi, i to se sve po§ljednjeg dana svadbe 
)>reno8i sa pjevaniem i obredima u ku6u mladoienjinu. Ako je nevjesta si- 
rota, kaie Bo2. N^mcova, i uz to uredna i pogtena, bivao je prije obidaj, a 
mo2ebit da je i sad, da ide pred svadbom po selu; da prosi nua poctivou 



1) Ibid. 14. 

«) Ibid. 14. 

^) Pbl6HHK0Bl», nsCHH.III. 408, 409. 

*) dTHorpa«. cdopHHK'B. IIporpaMMa 14. 

^) MaTepia.xbi . . FpoAueucKaa ryCepHix I. 827. 

•) Ibid. I. 882. 

7) M^zynski, WloiiciaDie. 118, 119. 

8) Wojcicki, Pieaiii. II. 35. 



127 

kr&su" : svak joj je darivao platna, novaca i sodiva. Toga radi medju bIo- 
vadkijem svadbenim pjeBmama ima i ova: 

»Ta Marina matka, tarn po raji chodi, 

Tarn po rdji chodi od Boha si pros!: 

Fa&ti£ ty mne Bo2e na jeden biel^ sv^t. 

Mam Um jednu ceru, zsl muz mi ju beru. 

Veru te nepastim; do by ti tarn bolo; 

Dal som ja j6 ludi dobrijech, 

Dary odberati, svati privitati'. — ') 
Ce^ka i Morava. Nevjestino nroucho"^, to jestnjeziaa odje6a i obu6a, 

!reno3i se istog dana svadbe po objedu, na k(4ima zetovijem k zetovoj kuci. 
)avaju li deski seljaci svojijcm kcerima izim ruha i drugo sto u prciju^ Er* 
ben nekaie. ^) I Kulda negdje u svojoj knjij^ici v^no napominje; vidi se 
da razumijeva pokretni imetak a na mjestima i naro6ito govori, da je to rubo 
nevjestino sa ne§to pokudstva. PredSto hoie^ da odveza ruho nevjestino, biva 
u sali prod&ja toga ruba , koje na posljedku zet otkupi za nekoiiko novaca 
od iena, koje ga prodavaju. •'') 

MoravsKa. I Susil ii svojoj zbirci govori o perinach i Satacb a 
o nepokretninama nema tamo ni rijedi (446 — 441). Ali da se i novci traie i 
davaju u prciju, svjedodi nam ovo nekoiiko stihova narodne pjesme: 

Dy by mn5 dal pan Buh d6vde takove, 
Co by mSlo vSecky cnosti pri sobS : 
Bobat^ a svdrnd 

Bobabojne, p6n6£it6 a dobr6. *) 
Gornja Laiica. Na aluba o objedu otac djevoj6in obrede, §to 6e 
dati k6eri a prdiju (pomoc), a zet kazuje, kako 6e on to obezbjediti i upo- 
trebljavati. Pr<Sija se prevozi a zetovu kudu na drugi dan svadbe zajedno 
s nevjestom. Brafika i Slonka upravljaju sa tovarenjem na kola, i nji- 
hova je revnost taka, da desto dine natovariti na kola stvarl, §to nepripadaju 
k prdiji, ali se te stvari kasnije opet roditeljima vrate. U pr<Siju nosi nevje- 
sta mu£u osim svoga ruha i novaca jo6 i pokudstva, kao postelju, stolova, 
ormana, posudja itd. ^) 

Donja Luiica. Pr6ija nevjeatina zove se ovdje dobytk^ i tovareje 
na kola te prevoze k mladoienjinoj kudi u isto doba, kad i djevojku vode. ^) 

') das. desk. muz. 1859, str. 95, 100; Pronay, Skizzen 5; Richfer, Wanderun- 

gen . . 231; Eollar, nar. ZpjewAnky I. 445. 
^] Erbeu, Pro8too4rodud 5eBkd p^nd, str. 322. 
') Gledaj n. p. 112. Da je i u starijeh Ceha, a ni u Slovena u opde 2ena no* 

iilsk samo pokretne stvari u prciju, sravni Jirecek. Slav. Pravo I. str. 156 i II. 281. 
^) SaSil, Moravske uarodn^ pfsm^. 2 vyd. 421. 
*) Hftupt i Schmaler. 225. II. 237, 239. 
«) Ibid.Il. 247. 



128 



b)OdnoSaji medja mu2em iSenora. 

Mi smo u prvom dijeln ovoga odsjeka govorili 9 zadruinoj familiji, 
gdje smo nastojali da nacrtamo, u koliko je moga6e bilo, medjusobne odno- 
&aje dlanova zadruge, neglededi na nie familije, koje zadrngu sadinjuju. U 
oTome drugome pak, koji upravo ienidbom poj^esmo, kao 6to tim i podimljti 
odnoSajiy kojim 6e ovdje rijed biti, nastojat 6emo , da navedemo ito saku- 
pismo od toga; fito spada a otu u2u familiju. 

Ovaku obitelj mo2e 5ovjek nadi u dva poloiaja. Ona ili se nalazi kao 
osobita neka grupa u zadmi^noj fiEtmiliji [nalik na ono fito a Rimljana bijahu 
familije (iena i djeca) Ijudi, koji se jo§ nala£ahu in patria potestate jedne 
osobe]; ili biva osamljena bez ikakova bliiega snofienja s drugim slidnim 
familijama, Stono Srbi i Hrvati inokofitinom zovu. Bila ta familija u jednome 
ili u drugome poloiaju, njezini su unatraSnji odnoSaji jednaki u bitnosti, 
samo fito u pojedinostima, familije koje u> zadru2noj zajednici iivu , imajaeS 
nekoliko odnofiaja i sa dlanovima te fiire familije, valja jim prve gdje u6ea 
preinaditi. Mi se ipak na te preinake ne6emo a i nemoiemo obzirati, jerito 
malo izvora; fito imamo pri ruci, tako je nepotpuno i zamrfieno , da se ^e6i- 
nom nezna, da li je familija o kojoj neki izvor govori osebna ili je a u- 
druinoj svezi. I te 6e se razlike mo6i todnije i bolie opisati, kad bade gn- 
dje vifie sakupljeno ; za sada neka i to, fito je tu, dosta bude. 

2enidba, koju mi Ye6 opisasmo sa njezinim pripravnim stepenima i sva- 
ko^rrstnim obredima, premda sasvim zaseban din, ipak je temelj fianxiliji Q 
uSem smislu, a fi njome i svijem pravnijem odnofiajima, o kojim demo mi 
sad da progovorimo. Iz toga slijedi, da su u uioj familiji najpnre a i naj- 
glavnije osobe mvA i £ena, pak 6emo zato da fi njihovim medjusobnim ocbo- 
fiajima i podnemo. Ove odnofiaje dijele pravnici na one , koji se na osobe 
obiju supruga, i na druge, koji se na imetak odnose. Radi nedostatka i no- 
potpunosti izvora mi nemo2emo ni tu nikakye razlike 5initi, nego, -kakoiio 
sada, kako nam fito na ruku dodje tako i navoditi, a iz takoga opLsanja ko- 
liko je to za sada mogu^Se, modi de se oitatelj upoznati s prarima i duino- 
stima jedne i dmge strane. 

2ena je hrvatska na selu, kaie Senoa, dufia gospodarstva. Ona sama 
upravlja kudom, namiruje iivotinju, ona odgaja djecu, ona prede, tde, fiije — 
jer se odjeda a i pokudtvo vedinom doma dini; ona radi kao i mui u polju 
i tt vinogradu, ona nosi na prodaju letufide, povrde, vode u varofi, koja je gdje- 

Sdje nekoliko milja daleko. I sa svijem tijem ona je mu£u toliko podlofina, 
a kad su gosti, nesmije ni za trpezom sjedati *). 

Za Bunjevce okolo Jablanca '), evo fito nam pifie g. Vukelid : i«Eod ino- 
kosne familije valja poslovica ,,Mu2 na policu, 2ena na stolicu.' Pa tako i 
biva: muievlji su poslovi samo vanjski, a ienini kucnji. 2ena razpola£e po 



1) Bilder aus CroatieQ. Oesterr. Revue 1866. I. 144. Skoro iato se to kaie i tt 
Neue geogr. stat. Beschreibting Ungarns ... 466. 

^) Ove Banjevce nesmije ^ovjek camijeDiti sa Srbiina katolicima, koji 2ivu u donjoj 
Ugarskoj. Banjevci kojim mi govorimo, a i govoriti demo joi vifie puta o 
OYome spieu, 2ivu u hrv. Granici po^amSi od SeDJa paralelno monkoj obali pa 
sve do Dalmacije, ali ipak po 2 — 8 sata daleko od mora, jer, kako je poznato 
oni ito sa usdni obale, zova «e Primorci. 



volji kndnjita proizrodima, dakako, to su malenkosti, kao: sir, maslo; jaja, 
vuna, koko^i itd.^ a i sitno blago vise puta. Za ovo po&Ijednje mora muin 
javiti i razloge dati; viSe puta u mu£a eato savjeta pita. — Mu2 se stara 
za hranu, nastoji oko njive, osjevai u gori djelje gradju i vozi k mora itd« 

Eada mu2 nije dobar gospodar. onda narod odobrava £enino zapovjed- 
Di$tvo ; samo da jim zajedni5ki imetak nepropadne, u koliko ga 2ena uzdr- 
iaH moie. ~ Narod u opde drii imetak na mn^eylju imena. Take je i kod 
dovedena (domazeta)^. 

zajednici imetka muSa i £ene, upitan prost £ovjek iz okolice; odgo- 
vori pomenutome opisatelju: »Narod veli, da Sena tonut mora, ooa nesmije 
po vrhu plivat; - a najbolje je kad imaju sve skupno, a gospodar neko 
mdra biti.« Imetak jim je zbiija zajedni5ki , stedevina skapna , kakova mu 
drago bila. Tome nesmeta 2enina prdija ni ruho, ilto joj na raspolaganje stoji. 
K stvarima, kojima iena, nepitaju6 mu^ raspolagati smije, idn aakle oaim 
redenoga jos pr6ija i raho, ili »dota». 

Combi kazuje samo u opde, da su iene Morlaka n Istriji odve<S radine, 
mnogo vide nego mu§ki ')» 

Zena u Dalmatinca morlaka svekolike domade i poljske radnje mora 
raditi, prve sama a druge u zajednici sa mu&kima. Sto se uvaSenja tiSe, 
muSkarac da mu nije ni osam godina, drii se kao da je ne§to viSe nego 
iena, ali zato ienu niko taknut nesmije komu je iivot mio '). 

Za Ornogorka ka£e Medakovid ^) : „ona gotovi , sprema po kudi, Sije, 
veze, plete, prede i tkaje. Ide na pazare i nosi te§ka bremena az velike 
strane na ledjima: ide na vodu, u mlin, u drva i za stokom.*' Ostalo §to se 
njezine radnje tiSe, navedosmo ve6 gore na str. 28. 

,Ona je u svemu ponosita.. . ali mu2a svojeg po£ituje, i pokorava mu 
se tako jako, da je skoro rob svojeg muita; be<z znanja muSevljevog nece 
nikud podi; i ono ilto mui& rede, ona zna da to mora biti.^ 

Za kne^evina Srbija mi smo ve6 gore (str« 41) o teretnoj radnji Sena 
opiirnije govorili. 

1 u Bugarskoj 2ene i predu i tcu za svukoliku Seliad a ku6i i rade 
sve ostalo §to treba. Sto se god ku(5e ti^e, za to muSki nemaju nikakve 
brige ^) bugarskim naseobinam u Besarabiji evo Sto se kai&e : Otac je u 
punom smislu rijedi glava familijo, isto kao Sto je muz glava 2eni, koja ne- 
smije imati ine ^elje nego ispunjati volju mu2evlju i biti njemu prava po- 
modnica; i to biva ne radi straha, nego po naduhnudu naravi, po opdemu 
primjeru i obidaju. I ovdje nije rijetka ku6a, u kojoj imaju dvije familijo u 
uzem smislu u zadruzi, koje se obi6no u svemu slaiu i bratski paze ^). 

Rohrer pripovijeda, da iedna rusinska iena, koja mu se dodje potu2iti, 
da je muSevlji brat izbio , piaduc kaza njezino uvjerenje o tomu rije^ima : 
» Ja znam §to j^ pravo, isto kao i na§ sadac. Moj mui me mo2e biti, i mora 
ako me ne mrzi i ako mu je ne§to stale do mene. Ali tu porugu nedu ni- 
kako da trpim od njegova brata^ on nije moj gospodar.** Cini se dakle, ka£e 



') Cenni etnografid bqU* Istria. 38. 

') Ddringsfeld. Aus Dalmatien L 181. 

3) 2iTot i obi&ji . . 20, 22. 

^) Sestioi. Vlaggio da Costantiiiopoli a Bukaresti. 32. 

^) Marepiajbi • . Beccapa6cKaA o6jiacTb. 504. 

9 



}80 

on, da su DJoj bili bati muievi kao dokae mnike jakosti, kojom isto kao 
&to mote kazniti) kad treba, moie i zadtititi i obraniti '). 

Medju MaloruBima u Volinskoj guberniji medju zbirkom pogovoraka 
ima za odnosaj nevjestin prema ku(^anima i ova charakteristidna : A xt«) bo^m 
Opf^IH^c^? HSBiiciKa. A Koro 6b}in'h'! naHHCTicy. A dam«> 6biori>? 3aro mo h3- 

I u zemlji donskih Eozaka^ ka£e Koch % iene su podIo2ne mafikima 
viie, nego u ostaloj Evropi, a mu£ je u pnnoin smialu gogpodar u avojoj 
ku6i. Najte^e radnje i^ena radi a muSki rijetko da se stara ta joj radnju 
olakSati *), 

Sto Be pak vlasti muievlje tide , to jo§ danas iive po g. Ivaaoya-2e- 
ludkovQ, u prostih Velikorusa predanje; da je mni mogao svoju ienu a otac 
djecu prodati ili zaloi^iti; pa da se je to negda i dogadjalo (oTAaeaJii- b7» k.i- 
6ajy) ^). Danas razumije se, od toga niita nema, nego se u op6e muievi za- 
dovoljavaju sa . nadelom : MyjK >KeHS otcitb *), wceHu v^yxy BSHem>. 

Sto 86 god u ^nidbenoj zajednici ste6e, narod dr2i, da je op6e obojim 
suprugom, ali da mu£ mo2e stedevinom raspolagati po volji. Novci, Sto je 
iena donijela u pridanomu, drii se, da obojici pripadaju, ali oij^ 
postelja i posudje svojina su same £ene. A to je naravno. Za npHA'iHoe kie- 
rino podnu se roditelji starati netom se k<Si roaila, pa po tome pridanoje 
tako se sraste s osobnostju k^erinoj; da to ostane (osim novaca) njezina ne- 
ogranidena svojina i posto se uda. Prodati §to mu drago iz ienine prdije, 
dr2i narod, da je golema sramota, i te^ko da &e se l|oii mu2 usuditi, Sto ta- 
kova u6initi. Ali Sena i ne pitajudi mu2a, raspolaie neKolicinom manjiK pro- 
izvoda, kako mlijekom, sirom, masiom, letuSdem domadim, perjem, jajima, 
lanom, lanenim sjemenom, konopljem i sliSniin stvarima. Zena to prodaje kad 
i kako je volja i od toga nedaje raduna nikakova mu£u. Kad ko god trali 
od moia tth stvari na zajam ili za prodaju, on obidno ka£e : dro 6a6bc 4^^' 
— o6t> dTOMi) Ha40 CB 6a6oH noroBof)HTb itd. I u Maiorusa takodjer — k^ie 
on — iena raspolaie gorenavedenim i njima slidnim stvarima. 



') Rohrer, Slav. Bewohner. 97. 

*) 9th. C6o()HHK'I). VI. 6h6^i. yKaaaTeJb 77. I u Daljevoj zbirci raskih poslovica 

ima mno^ina njih, koje takodjer pokazuJQ da nevjestin polo2aj nije najogodniji, 

eravni n. pr. one na str. 416-417. 
^) Koch, Reise durch Ruseland 110. 
4) BUsiuB, Reise I. 158. 
*') U starijeh Nijemaca inni je mogao 2enu i prodat i darovati kome je htio : vr. 

Grimm R. A. 461. lex Saxonum XVIII. 1. 2. U Inglezkoj jos i danas, medju 

prostim narodom slu6i se, da mui prodade svoja £enn. 

^) Dalj, riocjoimuki 393. Opominje na rimski odnoSaj, gdje se ^ena smatrala, da 
je n mn^K filiae loco. tome ^ercbcov evo Sto za predpetrova vremena kaiSe : 
NeograniOcna je blla vlaet maila vrhu 2ene, i nij^dna (^attna 2ena nije se smjela 
osloboditi te viasti. Razvods nije se ekoro nigda dogadjalo, nego 2ena ali i mui 
morala se je i prott volje zadovoljtti takijem drugom, kakva ga joj'«r«4A dade. 
Sve Sto je viSi razred druStva bio komu je 2ona pripadala, tim je manje ona 
imala elobode izlaziti izvan kace i dolaziti u 4ru8tva: tako da 2ena muii* 
k o V a, ako je i dijelila s mu2em najte^e radnje ona je mogla ici i na narodva 
zabave; trg^va^ka 2ena ved manje; bojarska je joS stro^ije u kudnom 
zatvom 2ivljela, a 2ene kne^evske male da su kad iz dvora t iBlazIle (Ci- 
vilisation en Russie L 412 — 414.) 



ISI 

U Sibiriji nije rijetko da mui i £ena imaja posebni imetak. Da 2ene 
obradjiiju sa sebe konopljak i drugo povrde, pa da to za sebe prodavajn i 
gore smo napomenuli ^). 

Za Bjeloruse a Grodnenskoj gubemiji; evo §to se u ovom obziru kaSe : 
mui ima vrhovnu vlast u ku6i i despotidki vlada ne samo djecom nego ! 
2eDom; 2ena obidno ustrpljivo podnosi tu strogost svoga mni^a, a!i mu se 
kadgod i oprjedi. Ako se nikako nemogu da 8lo£e, iensL ute6e iz doma i iz 
sela ka svojim roditeljem. Ali se dosta puta dogodi; da i svekrva progoni 
nesretnu nevjestu i sudbinu nekolikijeh oplakuje cesto narodna pjesma. 

Doma^in pregleda u jutro ^ivotinju, namiri je, on vozi, pase iivo^ sije, 
kosi, mlati, kupuje §tu treba; prodava ^ivotinju i vozi 2ito na trg, lEena go- 
tovl jela, pe5e hljeb, muze krave, krmi domace letuSde, nagleda vrt^ polijeva 
zeljo; 2nje, sabira sjeno. Domacina domadi poStuju najvedim poetovanjem i 
bezusIovDO mu se pokoravaju ^). 

Poljska 2ena; osim da nosi prezime svoga muia u privatnom 2ivotu, 
primi uza svoje ime u adjektivnom obliku i brSteno ime muievlje ^). AU 
cvdje kao da iena, nije onoliko podloSna, koliko je to obifino u sloveQskih 
seljaka drugijeh plemena. U Vladimirskoj gubemiji moie se ne rijetko ^uti 
da mu2, kad ga iena po^ne zadirkivati, otpravi je obi^nom izrekom: 
He B% Uojim-n TKena, ue Jiy^uie MeuH ^), 

Ali ima i u Poljskoj predijek; gdje je mu2evlja vlast vrhu iene skoro 
neogranidena ; gdje mui 2enu strogo za svaku malenkost kazni, a ova to 

g[>dno8i s ustrpljenjem , kao da to ba§ ima biti take. To se barem kaSe za 
odlahr}u <"). 

n Spiikoj i Trendinskoj stolici drotarske iene kad mufiki otidu na do- 
bit, one doma uz kudne poslove obavljaju i radnju nakukavnom polju. Zimi 
predu i t^u . da b^ barem platno sebi i svojima pribavile. Ali sva njihcva 
radnja rijetko da odgovara potrebi domacoj, tako da se skoro svaka zadu£i 
u ime muievlje dobiti, koji dug on dakako kad se doma vrati, plati isto 
kako da se i on zadu2io ^). 

Iz ovo malo primjera vidjesmo, da je 2ena i kod Slovena u isto tako 
Btrogoj manu mariti, kako l^to je i kod Rimljana bila, ako ne i jo§ u stro- 
iijoj, pa po tome i obsequium i reverentia, koje je rimska £ena bila dui^na 
pokazivati muiu, nije nimalo manja ni n Slovena. Potvrdu tomu nalazimo a 
narodnim pjesmama. Kod Srba seljaka n. pr. ni sluga ne zove u obi6nom 
iivotu gospodara tim nazivom, a kamo li da bi £ena mu2a. Ipak narodna 
idea, da je 2ena podlo2na mu2u, pa da ga je poStovati dui^na, izra^uje se u 
mnogim srpskim pjesmam, gdje 2ena nazivlje mu2a nsvojim gospodarom» **). 



*) 3th. C6op. nporp. 19* 

•) MaicpiaJiBi . . rpo4HeHCKafl ry6epHia I. 820. 

*) Zap, Zrcadio iSivota III. 72; sravni i vavijanta : Y naCB He B'L Ilojil>m-B, MyHCl 

HceHbi Cojihme (Dalj, IIocjiobhubi 866). 
4) Ibid. nr. 74. 

*) L'Univers. Europe 10. star. 231. 
®) Pronay, Skizz^n. 58—59. 

^) Sravni n. p. u drugoj knjizi Vukove zbirlce pjesmu 7 stth. 119; pj. 25. si 
89; pj. 31. 8t. 2a; pj. 31. st. 145—146; pj. 59, stih 104; pj. 76. it. 38; 
pj. 84. St. 38, 39, 68, 103, 



188 

Da bi mui ienu a pje«mi zvao „Bvojom gospodjom** sasvim je rijetko^ pa 
ako Be gdje i sludi, to biva najvise ako je rijed o otmjenijim osobam, kao 
gto su carevi, kraljevi, banovi itd. '). 

I za Poljsku 2enu, o kojoj se obi6no kaie, da je prema muSu u mnogo 
ugodmjem odnosaju nego li druge proste Sloveoke, nalazimo da u pjesmama 
nazivlje xnu^a ^moj pan*" '). 

Medju najvainije odoosaje medju mu£em i ieaom spada dakako i fide- 
litas conjugalis: obostrano pravo i dui^nost ne oskvrniti bra^ne postelje — a 
kako svada, to se i kod Slovena strobile na to gleda, da 2ena tu du2nost 
ne prekrsi^). I zaista, gdje je god Slovenka ostala odalje od inostranog 
upliva i dmgih okolnosti koje cudorednost kvare, ona je znala i znade op- 
sluil^iti tu duinost, pa bila djevojkom ili Senoii); da se vjernije nemoie. Ali 
2aIibo2e tudj uticaj i tudja uprava, na mnogo je mjesta razrovala ili pone- 
koliko okmjila tu staru narodnu vrlinu. 

Za Bosnjake se ka^e: „Na distocSu bradne postelje osobito mnogo drie, 
jer 6e bri§6anin svakog, koji mu u to dime, ubiti. Turci takovog na mjestu 
objese ili kamenjem ubiju , a 2ena mora pod uiasnim mudenjem umrijeti *), 
niti joj mui^ sam, ako bi mu se i htjelo ,' fAvot sa^uvati mo2e. Ipak takova 
BU zlodinstva odve<5 rijetka^ jer se Bo§njaci aamo po Ijubavi i milosti oz/- 
maju i 8 toga vrlo jedno drugo pazi; pak jednoienstvo , kojeg se oni drie. 
bez obzira na odrijesena osnovanja korana OBniva njihovu domain sre£iL« ^ 

Jovi6 pak za hrvatsku Granicu kai^e , da noma ni u djevojaka d\ tl 
%ena ve6e one 6\sto&e, sto je n. p. Hacquet pred 80 godina toliko hyalio. 
Uzroke tomu nalazi on, sto je mnogo 6astnika neoienjeno, a uz to strogft 
vojnicka disciplina, koja kad se zio upotrebi, mo2e niie Ijude na najfiramot' 
nije posredniStvo privesti. Za udate 2ene uzrok on u tome nalazi, &to mu- 
ievi bivaju dngo vrijeme odaljeni od ku6e, a i to Sto pri ienidbi obidno 
malo mare za pristojno razmjerje medju godinama zeta i nevjeste ^). 

Bugarske su £ene u op<Se hvaljene radi svoje vjernoflti '), a tako isto i 
g. Ivanov-Zeludkov hvali nam vjernost velikoruske feene. Za Bjeloruse pak 
kaie se ; da ne samo ^ene nego i mu^evi jednakom se revnosti ^uvaja da 
ienidbenu vjernost ne okrnje •). To isto nalazimo u op6e potvrdjeno i o 
Slovacima •) 

Za Srbe ka2e Ami Bou^ ^\ da je disloda ienska toiiko od maSkaraca 
Tisoko dtovana^ da ako djevojka s kakvim momkom zatradni, telko je oa& 



') SravDi n. p. ibid, pjesmu 45 stih 16 i 21 ; pj. 61. st. 140; pj. 77. at. 91 i 101. 
'^) Wojcicki, Piesnt luda . . I. 70. I u starijeh ' Atinjana mu2 je 2eni bio xupis^. 
(VaD den Es, De jure familiaruxn apud Athenienses 35.) 

*'') Rod ttvijeh starijeh naroda, kod kojih je bio obi^an concubinat, o toj du^nosti 
sa mu2eve straDo nije moglo ni govora biti. Za stare se Nijemce narocito kaie, 
da 2ena nije imala nikakova prava tra2iti, da mu2 zamjenjuye yjernoSdu Djezinu 
▼jernost (Weinhold. 1. c. 294). 

^) Rako 9C kod svih starib naroda strogo kaznila nevjeraost bradna a osobito 2e- 
uina, svakomu je poznato. Za Nijemoe sr. Weinhold, 1. c. 294. 

^) Opisanje Bosne. Srb. Ljetopis, 1845. II. 17 — 18. Isto to kaie i Cyprien Ro- 
bert u : Lea Slaves de Tarquie II. 1 7^ Sto je po svoj prilici iz Ljetopiaa i crpi(K 

*) Ethn. Gemalde . . 140. 
^) Maiepiajibi . . Beccapa6cKaii o6jiacTb 504. 
*) Ibid. ropo4HeHCKaa ry6pHia 1. 820. 
^ Boiena N&ncova, Obrazy. 6m* Seek. Muz. 1859. atr. 87. 
*•) IV. 447. 458. 



183 

da bi je ostaTio i ne oftenio ee njoipe. To bi ti narodu bilo dr£ano kao naj- 
ve6a sramota i kao grijeh; koji se nemoSe drukSje oproBtiti. Skoro to isto 
i za Bugare ka2e. 

Mi nezoamo nikako ni da opravdamo ni da razjasnimo jedan dudnovati 
obidaj o kome ka2u, da 2ive medju poljskim Goralima, jer je u o6evidnom 
prodvuslovja tomu, §to mi tvrdismo u opde o Slovenima, pa i primjerima 
navedenijem. I sami izvori, iz kojih ga crpismO; donose samo factum a ne- 
kaiu odkle i kako se je taj obidaj tamo ugnijezdio : ne<Semp dakle ni mi 
konjektura da pravimo^ nego (Semo samo priop6iti obidaj kako ga izvori 
opisuju : 

Mladi Goral; prije nego se o^eni, iive sa 2enom avojega prijatelja i to 
aa njegoyim znanjem. Toj lakoiiidkoj vijesti pridodaje piaac, da taj obidaj 
nije plod pokvarenoati dali prijateljake Qubavi; koja je aamo previa <Sudo* 
redne granice. I ako pogledamo trijeznost i^ivota i nepokvarenoat Gorala u 
avemu oatalomu, to tuma^enje £ini nam ae da hsA nije aasvim neumjestno. ') 
Taj iati obi6aj nalazi Kohrer i u Lomnoj u Galidu, pa mu pridodaje i nazov 
toga zamjenika^ koji na tudj radun u2iva unaprijeda sladoat bradnoga 2iyota: 
on ae zove prziaciolaki brat') To Goralovo avojatyo, koje bi^iaamo 
moglo udiniti doatojnim drugom dvorjanikft dobe Ljudevita XIV. i XV., kao 
da se potvrdjuje i drugim izvorima, koji donose priiqjere njegova krepka 
2eludca i sto se djevojaka tide. Ovi nam kazuju, da se kod njih djevojka 
najbolje uda, kad je ve6 odgojila nekoliko svoje djece, jer uprav poodrasla 
djecu treba mladoienja: takovi au mu odmah od pomodi. Isti pisac dodaje 
da ako je u ku6i goat, koji oatane da preno6i, mati naredi kceri da mu pro- 
atre uza ae poatelju; pa tek kad ae je oavjedodila da je naredba izvrdena, 
otide potsmjehuju6i se i 2eledi jim dobru no6 ')• Da ae i goral Podhalanin 
najradije ieni (ijevojkom, koja mu dovede sobom dvoje, troje djece avjedofii 
i 2eyBzner ^), koji miali, da ta rana plodovitost djevojaka stoji u savezu aa 
obidajem nodnijeB pohoda k frajerci, pohodi, koji se cini da nijesu onako 
nevini kao 6to vidjesmo, da au kod Slovaka. 

Velika ve<Sina 2enidba tako biva, daiena, koja ae udaje, oatavlja avoje 
roditelje i avoju rodnu ku6u i prelazi u kudu zaiivotnoga avoga druga. Da 
je to bilo pravilom u avako vrijeme; bile bi nam dosta obtdne izreke du- 
cere ili dux it uxorem; otiSIaje zaN; nomjia saMyncB itd. izreke, 
koje ae upotrebljuju a i upotrebljavale au ae u toj ili alidnoj formi, i pred 
koju tiaudu godina, mjeSte udade a e. Ali nulla regula sine exceptione, tako 
i ovdje je iznimka kad mu2, kako ka£u, otide na ula2, poatane do- 
mazetom, uljezom, dovedenim, udase itd. Premda i ovo ne iz- 
mjenjuje niSta u bitnosti odnoSaja medju mu^em i ienom, opet donosi sobom 
u nedem i koju preinaku i zato demo prije nego dovrSimo ovo poglavlje i o 
domazetstvu navesti to male gradje, Sto nam do sada do ruku dodje. 

U Bunjevaca okolo Jablanca po g. Vukelidu je: ^Doveden** (doma- 
zet) kao i drugi mu2, §to se vlaati nad 2euQom tide ; dakako aamo onda, kad 
u miru i Ijubavi 2ivu. 2ena mu u nidem manje podloSna nije nego drugomu 
mu2u. Taat je goapodar ; po njegovoj amrti prima zet goapodaratvo. Ako u 



*) L* Univers. Europe 10 str. 233. 

^ Reise. 192. 

^ Cesta na Tatry od I. G. a 6m. desk. muz. 1838. str. 55. 

^) Pjeani luda Podhalan. 35. 



134 

Ijabayi nezivu, onda i^ena zapovijeda iim£n; ona bi gn po o&noj amrti iasag- 
nala da moie: da otac nije ^kontrata" nadinio (ako za 2iva taata doveden 
nedobije nkontrata" od tasta^ to ga £ena moie izagnati, kad lijepo ne£ivu)* 
Ako ima § njime dijete mu6ko, to ona metne gospodarstvo na dijete kao 
„mu§ku glavu"*, a mu2a ocera. On se vrati na svoj ^lumer^"; ako nije odpi- 
san^ onda »trbuhom za kruhom^*. Narod neodobrava ovoga gospodarstva 2e- 
ninoga. 

Kad sin ide Iz kude (iz nlumera») oSine n tudju kuciu, otac mu daraje 
ill dobra konja^ ili vola, ili novaca^ ili drugo §to: sam nema niSta pravo tra* 
2iti — premdakdi, kad se udaje, dobije od zadruge „dotu» navadno u blagu ; 
osim toga daruju je otac i mati od vlastitoga peculia. Osobito je mati kcSeri 
it^rtyrienSL^ zato joj priklopi »vidon i nevidon». 

U Lovre<5u u Dalmaciji govore o domazetu i udao se. Onaj, koji je 
otiSao na nlai, ima po obidaju ista prava, kao da je i sin svoga tasta, a 
£ena se drii kao i drtiga, §to je dovedena iz druge ka6e. On izlazedi iz 
ku6e, gdje se rodio, ne nosi sobom niSta, osim svoje odjede ; niti ima pravo 
§togod od svojih traiiti. Domazet, ne odmah ali do koju godinu, ostavi svoje 

JrezimO; pa se tastovijem nazivlje a njegovi sinovi nikako drukCije, nego kao 
a sn tastovi unnci ex filio (Milinovi6). 

U Konavlima ienidbom domazet ako oca nema^ postaje odmab cfoma- 
dinom : gospodar zemaljski njega zove na odgovornost za donodke, a ne lexiu 
mu. Od kuce, iz koje je dolao, neprima nikakva dijela ni naknade. I pre- 
zime Bvoje zabaci a uzme ono 2enine familije (gr. Niko veL Pudic). 

.0 domazetstvu Crnogorskom evo 8to Medakovic kaie *): >iKad se do- 

todi, da se u kojoj ku6i istraie muiki, a ostane sama djevojka, onda se ro- 
itelji Btaraju, da nadju valjana i pofitena momka, te vjendaju djevojku sa 
njim, a njega uzmu u kudu kao posinka i predadu mu sve svoje imanje^ da 
on uiiva i s njime raspo]a£e.« 

„Domazetovi6 odavaja se od svoj eg brats tva i on se vise ne zove ime- 
nom svojega bratstva, niti po onom bratstvu, od kojeg je djevojka ved do- 
mazetovid, kako nije krivo niti jednoj strani niti drugoj. Domazetovii 
pribija se onomu bratstvu od kojeg je djevojka, jer on medju tijem brat- 
stvom iiviy pa to s njim mora svako dobro i zlo dijeliti i ono mu moze btti 
pomod i obrana u svakoj nevolji." Osim gorenavedenih imena za domazeta, 
Srbi imaju i rijeC pripuz*). 

U Velikorusa domazetu obidno zaborave prezime kude, gdje se rodio, 
nego ga najvifie zovu po tastovu ili punifiinu iroenu Ae6cAeBi> sarb, Ab40- 
TJbuii'B 3fiTb itd. pa najposlije to ime ostane cijeloj familiji, §to od njega pro* 
izadje (Ivanov-Zeludkov). Da pak domazet obidno osvoji cijelo vladanje u 
ku6i tastovoj, pa da ga i zloupotrebi, rekao bi^ da potvrdjuju neke narodne 
poslovicC; kao : EepH sflia bi> aom^l, hcch Eora bohi ! 3ari» s-h 4om'l, h HKOHbi 
BOHT*. H'BT'L qopia BX 40Mt, upHMH 3flTfl. TecTb 3a 3aTH AHBiu'L py6jLb, a nocat 
4aBaji'B nojTTopa uto6i> CBejiH co 4Bopa itd. ^). 

I u Ueskoj je li mladi6 na domazetstvo otiSao, on postaje pravim 5la- 
nom nove familije, tako da prijaSnje kucno ime ostavi a uzme ono kojim 
se nazivlje ienina ku6a. *) 



>) 2ivot i obidaji ... 76. 
^ Vnk Rjednik snb Pripuz. 
') Dalj, nocjioBHUbl 420. 
*) Jire^ek. Slov. pravo. I. 157, 



136 

Razdrie&enje 2enitbe« 

^enidba se mo2e razdrijeSiti : ili za Sivota obojih supruga ili smrcu 
jednoga od njih. O ovom posljednjem slu&gu, koji je skoro bez razmjerja, 
kako svak znade. svuda obi6niji nego prvi pak je svakome i poznat, mo2emo 
govor prifitedjeti. AH govoreci i samo o prvome mi nemo2emo 6initi kakyili 
razlika medja pravijem divortium i prostom separatlo a tboro et mensa — 
niti 6emo mi in navoditi svekolike mogu<ie uzroke za koje se mo2e ' traStti 
jedno ili drugo; a joS manje nabrajati posljedice ovoj i onoj vrsti razdvoja 
— to mi ostavljamo kanonisti koji piSe pririi6iiu knjigu za svoje ndenike, ili 
zakonodarcu, mi se i ovdje kako i n ostalome moramo zadovoljiti da posta- 
vimo pred ^itatelja, Sto nam upotrebljeni izvori donijeSe — i to ne po ka- 
kovom strogo §istemati6nom reda , nego kako sto dodje. ^) Za Crnugoru 
slu^ajno nam najvede gradje do raka dodje^ te 6emo njome i zapo6eti: ') 

Razli^ni su uzroci radi kojih do razvoda dolazi ; ali su po Medakovidu 
glavni : rane vjeridbe gdje se joS nezna ho6e li jedno drugome ugodno biti, 
§to desto Crnogorac kad je djevojku isprosio , bode da je vodi, pa ba§ da i 
zna da ga mnogo ne voli, a kadgod i radi toga sto ima mu2eva^ koji od 
objesti hoce da mijenjaju. 

Otprije se na zakoniti raspust malo gledalo , vec se je to lako i svoje- 
voljno dogadjaloy ali bi zato ipak osveta bila, koja bi desto iskoriienila i 

i'edna i drugu familiju. Radi toga mitropolit Petar I. izdade naredou , po 
Lojoj se dopusta raspust, o kome sudi gospodar zemlje. 

Raspust mb£e iskati i jedna i druga stranka radi pristojnijeh uzrbka* 
Ali i kad sn mn2 i &ena dogovorenl te oboje jednodn§no traze raspust, mora 
jedno da plati sramotu i ta sramota se placa sa 50 talijera. Ako je mu2 
podadro za raspust^ onda on plada, ako li je ienA onda plada njezin otac. 

Poslije ovog prostog raspusta, produ^uje Medakovid, mui se odmah 
zeni sa drugom, a nevjesta se udaje za drugog. Zenu poslije raspusta, koja 
niti je viSe pristala medju djevojke, niti medju iene, zovu puStanica. 
Crnogorac je lakom na pustenicu i prije 6e je uzeti nego djevojku. Ovo j© 
neka ki^eljivost, k^jom hoce da pokaie, da je bolji od onog prvog doma- 
cina puStenice. 

Ako mu2 i iena^ koji trai^e raspust, djece imi^u, onda ide sa raspustom 
te^, jer sud odbija raspust po razlogu tome, §to imaju djecu i da su imali 
medjusobnu Ijubav. 

Onda pak ako mu2 uhvati £enu, da je pogazila bradnu svezu, raspust 
se dini bez odmaka, ali se Bramota ne plada. 

O raspustu cmogorskom dulmo, i Sto Vuk pripovijeda. Razvod bi imao 
zavisiti od Vladike (kad je Vuk ovo pisao, jod nijesi4 u Craojgori knezovi 
svjetski bill), jer jo on i duhc^rui i svjetovni poglavar i obidno u takome 
sludaju, njegOYU se rijefienju utjedu, ali ipak kadgod i u tome Cmogorci rade, 
&to jin je volja bez ikakva obzira. I u ovome poslu osveta je mjeato dh^avne 
vlaati i ovdje je osvetui fiesto jedino sredstvo, koje samovolju obuzdava, jer i 
ko po6era 2enu bez uzroka, i ko ie nede da predade ako je od mu2a ute- 
kla, pa bili to uprav i njezini roajaci, daje podpuni uzrok krvnoj osveti.<« 

Ako se faspust dini putem suda, kaSe Vuk, mui^ plati nefito odpuStenoj 
ieni, sto sudci ka2u. Simbol pri tome, koji vec izumire, jest, da mui odkine 

^) racTodu u Slovena o prijaSDJa vremena gledaj: Haoiejowski }kwt at^m praw. 

m. 27. 
^) MedakoYxc. 2ivot itd. 133 — 186. 



136 

komad od koje mu drago baljine ienine n. pr. od pasa^ od preglja6e itd. i 
to mo2e bit oa zna6i da je to dvoje ve6e razdijelleno i da se nemogu vi6e 
sjediniti. Ta se forma obicno pred sudcem ispunja iza kako su se pogodili 
o tomu sto je u raspri bilo; ali se kadgod dogodi da mu2 razjaren ta ceremo- 
niju i^sam doma u^ini pa iza toga ienu iz ku<5e po6era. *) 

Cusmo dvojicu oasinaca, dujmo i tudjinai ato o Crnogorskom raz- 
vodu prida. 

Chopin ka2e da £eiia nema nikakova prava u nikakom sluSaju iskati 
razvod 2enidbe, nego same mui^) Kad je popovo nagovaranje ostalo bez 
ikakva ploda, on sazove supruge i svojtu obojih strana pa tu pred njima 
biya kratka istraga i rasprava, ali popovo rjeSenje bude skoro vazda po volji 
muievljoj. Obi6no je da Bvedenik £ini douijeti vina i redom daje piti svima 

Srisatnima^ ali ako mu2 nede da pije to je znak da se neda ogovoriti nego 
a ostaje pri prvoj odiuci razdvojiti se sa 2enoin. Tada svedenik popije 
ostalo vino pa uzme jedan kraj od opregljade 2enine i dade da ga drii 
ienin otac ill bli2i rodjak, a ocu ill rodjaku mu^eva drugi kraj, pa tad s 
britvom, koja je jedino za taj posao opredijeljena prereie preglja6u izgo- 
varajudi razvodnu formula : Bog vas je razdvojio. *) U demu se god ovaj 
Francuz sa Vukom i Medakovidem u protuslovju nalazi , mi, razumije se, 
volimo vjerovati ovoj dvojici. 

U Boci dogodi se kadgod da 2ena i pobjegne od svoga mu2a a roi. 
Taka se 2ena zove bjegunica, ^) 

Od g« Vuka Vrdevi6a| koji je mnogo zanimivih pravnih obi6aja a ne- 
kadanjem zadarskom nPravdonoSi" priopdio, nalazimo opisan i raspust 
^enidbe u Grblja te ga evo ovdje prepisujemo i to od rije5i do rije6i-. „Kad 
ne bi imao mul i 2ena djece, ifi da bi omrznulo jedno drugome, raspust ili 
prekinutje Senitbe zvalo se prekinutje gatnjika n. pr. ^prekinuli so 
gatnjik, prekinudemo gatnjik itd. Ako mu^ naumi da otpravi ienu, treba 
da on njoj predloii raspust ^ i ako ona pristane, kad on govori s bratstrom 
(s rodom^ njezinim i stave Sest Ijudi, kao za po mrtve glave, i koliko ovi 
osude, toiiko treba da joj da. Take isto i ako Sena predloii mu£u valja d& 
ona njemu plada. Dosta puta kada su obojica zamjenito zadovoljni sami seiz- 
medj sebe nagode te jedno drugome po pogodbi plati. Raspust biva ovako : 
sastave se bliinji od roda ienina i od roda mu£evljega, pa mu£ izvadi 
gatnjik iz ga6a i uh'vntivSi mu2 za jedan kraj, a £ena za drugi prekinu obo- 
jica jednim no2em, kojega zajedno lijevom rukom irte za znak da se ved 
{ednom za vazda izmedju njih prekida Ijubav, i da je sloboda da se mui 
ieni odklen ho6e, a iena udava, gdje moie. Ali razumijeva se, da je va- 
.Ijalo imati za to dozvoljenje i blagoslov od crkvene viasti. ^) 

Za kne£evinu Srbiju evo fito Vuk kazuje: ^U Srbiji za vladanja tur- 
skoga kad je ko htio ienu pustiti, nije mu trebalo i6i popu ni vladici, nego 
kadiji ili muselimu. Dosta puta je onaj , koji je htio ienxx pustiti, osjekao 
joj pero od Samije na glavi ili rogalj od skuta na haljini kakoj, pa je od 
sebe otjerao i na sudu raspustio se s njome. A i za MiloSa Obrenovida sve- 



') Montenegro 94, 95. 

*) Kod starijeh Atii^ana mogao je mui bez ikakve krivice Senine'traiiti — feoa 

toga prava nije imala, ako nije TaSnijeh osroka bilo. (Van den £•. 1. c 

51—68). 
^) UiUTert. Europe 89. I. 197^*^98. 
^) Yak ^je^nik s. ▼. Bjegunica. 
») Broj 27. god. 1861. 



1 



137 

Stenstvo se gotovo nije niSta mije$alo tt paStanje iena, a gotovo je tako bilo 
i za vremena Earadjordjeva. ') Razvod 2enidbe i u Bugarskoj biva lako i 
vladika 6e ga lako dopustiti ako obje strane to tra^e. PoSto su razdvojeni 
oboje su slobodni te mogu opet u novi brak stupit. I^ena nosi sobom svoj 
TDiraz, all muin ostaje u svakome slu6aju to Sto je pri yjenSanju ili prije ili 
poslije yjendanja od njega primila. Po razvodu djeoa muSka ostaju oca, a 
2enska idu s materom (Od^akov). 

n Sibiriji ka2e S^ukin, ako su se iena i ma2 razdvojili; £ena obi6no 
se vrade a svojih rodjaka i nosi nazad sobom to, Sto joj pripada. Djeca 
najvise ostaju kod oca. ') 

Razvod zenidbe nije nikako dopuSten; ali kad je medju muiem i ie^ 
nom velika raspra dogodi se reakcija strogosti toga obidaja^ to jest: ili mu2 
ili 2ena pobjegne iz doma i iz sela pa do malo se bjeguncu iu bjegunici i 
trag izgubi. *) 

c. Odnofiaj i medju roditeljima i djecom. 

Jell dovjediji um ili ruka nedto proizvela, pa i preradila, mi vidimo da 
medju proizvoditeljem dovjekom i proizvedenom stvari nastane vazda neki 
manje ili vide tijesan odno^aj, i to radi toga §to je taj 6oyjek dotiSnoj stvari 
udahnuo jedan dio svoje osobnosti i time je sebi spojio i prisvojio, ill barem 
na njoj neko pomanje pravo stekao. A kad taki odnoSaj postaje medju 60- 
vjekom i bez^ivotnom stvari — kikav ima biti medju dva fiovjeka, od ko- 
jin jedan budu6i drugome 2ivot dao, i najglavnije §to za iivot treba, posljed- 
nji nije nifita manje nego duSa dude i krv krvi prvoga I Nije dakle dudo 
da osnivaju6i se odno§aji medju roditeljem i djetetom na tako tvrdu i pro- 
stranu temelju da je i njifaova pravna strana tako va2na, da zauzimlje zna- 
menito mjesto u odsjeku privalnoga prava. Isto kao 6to oni medju muSem 
i 2enom, tako se i ovi odnodaji obi6no dijele na one, koji se odnose na 
osobu i na druge koii se imetka tidu, a zavrSuje se cijeli odsjek obiteljskog 
prava naukom o skrbnidtvu (tutela et cura). Ipak mi radi gorenavedenih uz- 
roka nemoi^emo ni ovdje nikakova potanjega razdijela diniti nego demo, kako 
i do sada, kako sto dodje bilje2iti, 

Sto se vladanja roditelja nad djecom ^) ti5e, a osobito oca (patria po- 
testas), rece neki bunjevac granidar g. Vukelicu, da otac viSe djecom vlada, 
nego li mati. Pitao ga zafito, — ,,jer 6ovik", re6e on, „ve<Su pamet ima nego 
2ena.» Zatim re6e: nOtac jednako zapovida i muSkom i ^enskom djecom, 
mati vlada s neiakinjom." 

Narod misli i dr2i da otac mo2e s muSkim, §to mu je volja, ali dakako 
za i^ivota: dati mu n. pr. vedi ili manji dio, proiSerati zla sina itd. — Ali 
poslije smrti ocine dijele brada T»grnnt«< bratinski, a komu otac 6to ostavi od 
novaca, ku6a, blaga, robe, ili drugoga desa, to je sveto; to mu niko taknuti 
nesfflije. -- Sa zenskimi ipak nemoie tako postupati. U tom se sluSaju po- 
kazttie materina vlast i njezina sklonost kcerima. Ako sin pobjegne od oca, 
nedobije dijela. Ako pak otac sina silom odaiene, dade mu navadno dio kao 
i drugomu sinu, sto ostaje s njime. — Otac zapovijeda i gospodari za ii- 
vota, makar sin imao 30 ili vise godina, makar bio u satniji za gospodara 



*) Bjedoik sub. pustiti. 

•) 3th. CdopHHK'B flporpaMMa 18. 

^) L' Univere. Europe. 10. sir. 281. 

*) tome 1 o ostalim odnoSajima medjn roditeljima i djecom n Sloveaa razli6ite 

dobe, 08obito po pisanom prava sr. Maciejowski hist slow. praw. III. 35 — 46 ; 

V. 80—91. 

10 



m 

ubilje^eo. I to valia takodjer za cijelo Primorje L j. za sve ngorajaSe^ (ba- 
ujeyce) od Senja do Dalmacije^ u koliko je opisatelju poznato^ a valjati 6e 
po svoj prilici i dalje. — Ako se i ozenio sin, ostaje svejedno pod odinom 
vlasti i OD^i njegova ^eoa i djeca. (Na Rabu dalmatinskom ostrvu, vidio je 
opisatelj, gdje sin oienjen po sebi iive u drugoj kudi, djece je takodjer 
imao, all je. svejedno od oca zavisan bio mo^ebit radi toga, ato je od oca 
mjesednu potporu dobivao i to u dovcu.) 

Vrfau udate k6ere neimaju roditelji nikakove vlasti. U BuDJevacn gra- 
ni^ara svoj peculium moie imati mudko i ^ensko ; ste5e ga u slu^bi i sastoji 
obi5no u novcu, robi ill zivotinji, kako ko kada za zasluga dobije. Baojevci 
okolo sv. Jurja sve ove stvari prcSijom zovu. Okolo Jablanca zovu samo 
blago prcijom; i to roditelji ^namiQe*" djeci na ^sridu" ovcu, kozu, krava. 
Vuna i ^napridak^ (tako zovu omiadinu od prcSije) ono je sve onoga, 6ija je 
prdija. Ono drugo pako zovu «trud" t. j. sto na slu^bi ste6e od robe, novca 
ltd. (Vukeli<5). 

Za Maloruse a Chersonskoj guberniji ka2e se, da su djeca bezusiovno 
pokornaocu, dokle se ne o^ene ili no udadu. Ipak ovdje netom se bid o2eni 
odjeljuje se od oca i osnuje sebi novo gospodarstvo te gradi nova deMj^Hsr. 
To se radi, da bi jedan od dragoga bio nezavisan, i da bi se izbjegle kncae 
raspre sa roditeljima i bra^om, kojim su dosta puta uzrok zenske* ') 

Da je patria potestas u Velikorasa neogranidena po narodnom imlp- 
nju, svjedo6i nam izreka, koju ntje rijetko 6uti da je otac prema sina upotrebv. 
„» 'se6H po4Hji-B>fl Te6fl h y6£>K)l«<^) A da o^inska vlast i ne dospijeva kid 
je sin ve6 bradatim dovjekom postao, pokazuje sljedeca narodna pri6a, koja 
je po ditavoj Rusiji rasprostranjena : My-yKHKi otide k Caru pa mo se potuE 
da mu je sin neposludan, a sin je bio ve6 no.iKOBHHKOM'b. ') Car mu odgovori 
da on kako otac mo£e u svako doba sina kazniti. Na to mu^ik uzme sina i 
odvedii ga u puHciju dini ga batinati. 

Tu pak strogost ubkt^nje narodna poslovioa: 0T4fUeHHbiu ei>ia^ — vro 
oTp-bsauHbiu jiOMOTb ] ali moie bit da se to vise odnosi na imetak, jer dokk- 
god su sinovi ,neo2enjeni. a kceri n^udate, i ono §to izvan ka6e dobijo^ m(^ 
raju donijeti i predati roditeljima. 

Osobito pak kod ruskijeh Staroobrjadaca vlast je o5ina taka, da moie 
sina kad ho6e is^erati iz ku(Se nedav§i mu nidtado odjede, Sto je na njemu. 
A jeli otac pri tomu izrekao iformulu proklestva »»By4b Tbi npoKMHrt — Htn> 
Te6'fi Moepo ^wiaroCv^oBeHia hh bt* STOM'b.B'BKS hh bi 6y4ymeM'b**, tim je siniz- 

gnbio i 5itavo oCinstvo (Ivanov-^eludkov). 

 

*) Marepiajibi. Xe|>coHCKafl ry6epiiifl I. 497. 

*) U Rimljana starije dobe, otac je imao prema djeci i vitae necisqae potestaa i jw 
noxae dandi a po tomu i pravo prodati evoje dijete. U poznija vremcna prvo 
dvoje je dakako ukinuto bilo, ali trede nije nego samo ogramceno; otac je mo- 
gao prodati dijete samo odmah poSto je rodjeno (Banguiaolentam) i to propter 
nimiam paapertatem (1. 2. eod. de patre qui fil. distr. 4. 43). 

I u Atinjana prije Solona mogao je otac svoje dijete prodati. (Van dea Es. 
1. c, 124). 

Za Nijemce er. Grimm. R. A. 461. 

^) Samo ocina smrt, media ili maxima capitis deminutio ociiia ili sinova mogla je, u 
Rimljana starije dobe. preko oSine volje osloboditi sina a patria poteatate pa 
bio on i najved magistratus. Pa6ek i po smrti otac je mogao ograoi^iti sinovu 
elobodu odredivSi mu po svojoj volji skrbnika pa bai da ga je I naalijedstya 
li8io. sr. n. p. §. 2. 1st. I. 9. §. 1. 2. J. L 12. fir. 5 Dig. I. 6. Ulp. X. §. 
3. U poznija vremena to je sve dakako podobro preina^eno bilo. 



Za poiedine yelikorueke krajeve izvora ne_ pribayismQ do sada nego 
8amo za slijeiiece: 

U donskih kozaka otac je fatniliji glava, pa i o^enjeiil sinovi iivu u 
oea doma pod njegovom upravom rade6i za eijelti zadifngu. *) 

U kozaka pak na Volzi biva sasvim protivno. U njih nije viSe ni pro- 
stote ni patriarkalnostL Oienjeni sinovi ostavljaju svoje ot6eve i grade Sebi 
napose ku6e. *) 

U prijaSnje vrijeme u Sibiriji pater familias bijaSe neograni^enim za- 
povjedniKom u ku6i. Uzdri^ala se je joster misao u narodu da roditelji, koji 
bi ubili svoje dijete^ potpadaju samo crkvenoj kazni. ^ 

Da u Velikprusa osim oca i wati iraa veljku vjast vrhu djece *) pa baS 
i vrlia Qiuske odra^le djece., imatpo muQgo dokaza u raskijeiqi narodnim 
pjesma^ia; kakojih i^iaai,o mpo^inu i u arpskii^ 21a isti odnpgaj u Srba* JM4 
(Senio 4a nayed^mo.Baruo komadic iz pjesme -o, junaku Vasjlju Busiljajevi^u, 
kome ne mogavii ^a odoli x^i cijeli Novgorod, gradjani dodjoSe u, ujegove 
Tiiatere Am^lfe Tipiofyevne, d^roy^Se je , dobro. i, umolUo da 9a. ukroti 
avoga sina, i mati kako pjesma ka2e: . < ; 

* . nochujiuj[a.4^By]iiKy HepHaBylmKy • ' - 

Efo Toro Bacp^ua ByojiaeBH^a}; . . ' ^ 

pa kad*ga djevojka pkred mater' dorede, evo ga ' 

noca4HJta B%' n6rpe6u cjiy<k>Kiey • < / •• - 

1 . /> 3aTl$0pHSia .^BepBMH MCeJTB^WBIMHy . !■ ,, . . 

danapajia 3aMKH ^yjia'THbiMu. *) . i , ; r . r ! ;• . . 

XT' Slovakia n Op6e, sluori i kad sei d^etid ostaja s dC^m, osiltti' ako Be 
koji oietii jediti^dkom' (jeditiica) pW predje ti njenn' ku<5u ina nje^inu 
aiemljtt (priatal). •) ' •' i.. i 

•-' ' ' ZsL poznanje odiloaaja medju roditeljima 1 djecom ridjetrofti izvati za- 
konite ^enidbe, nepdatilo liikakva i&:vOra/ a skorO nrkakova ni za oduoiaj 
djecC;;' koja 1 ak6 ^a u bradno vrijfeme rodj^na, ipak itna dokaza da nemogu 
hail na svijet doSli' djeilom ^akeuitoga mu^a. SAmo za ovo poSljed^e imamo 
jedan i to nepotptmi i' riepouzdani izvor, koji pripovijeda da u Tur6an6fcoj 
dtblidi gdjekod koji olejkar ostane ' nekdliko godina rta putu na dobiti -^ 
« mnogi otide na piit odmah poMo se ojfeenio, pa kad s^'vi'ati, dogodise 
kadgdd da nadje u srvdje iene iznenadA i do dvoje djetie, koji baS nijesu 
blizanci: on niti se Ijuti tomu, nrhi Serla progoiii;' nego Jih mii*no' pripozitft 
kao stojti' djecu. ')' / . - . 

;•■■■..: I :.' f- • . ' .  ■' 

*) MaTopia^Li. 3c!^.igi>{ ROHCKa .40HCKaro 224- ., 

^ Ibid. 225. ' . , . . r 

*) 3th. C6«)pHHK'i». nporpaivi. 18. ' 

^) Rimska mati nije imala vrhu djece nikakva prava/ koje bi nali^ilo pravu pft- 

triae "potestiitia : toga'radi hije'mogla rti' tudje dijete usvdjiti. Tek u poznija 

vremena bi i 2enami to dopuStena sili : ex iudulgentia pridcipiV i ad 86latiu>n 

Tiberorum ' ami^66rui]& (Inst, de adbpt. I. 11 in'fiiie). A u Atinjana, ako adovica 

' nije imalk iiva oca ili dj<eda, odrasli sinovi su joj mjesto mu2a postajali )c6pt9i* 

• ' ' <Van den Es. U c. '36). ' 

*) KirSa Daniloy, 4pCBHin poc. CTHXOTBOpCHia 79; sravni ibid, i atr. 167.> 
197 — 198. 255. ' ' ... 

•) B62, N^mcova, Obrazy Cas. ce'sk. Mas. 1859. etr. 8t. 

'■.''•'* , ' • . . ,  , , . , , , , . ' . . 

^) Pronay. . , Skiazen 66^ 






140 



d) Posinjenje ili usvojenje (adoptio, arrogatio). 



Pravni odnoSaji medju roditeljima i djecom oslanjaju se obi6no na pu- 
tenom porodu djece u zakonitoj ^enidbi. Tm rekosmo obi6no, jer to n ije je- 
dini na6m kojim se ulazi u taj odno^aj, i pisani zakon i obidaj poznaje i 
drugi na^in, kojim dovjek mo2e postati ocem nerodjenoga sina ili k^eri, 
kao i dijete nerodjenoga oca. Taj obidaj nalazi se dakako i u. 8lovena i 
mi (iemo da navedemo i u tomu neka primj^re. 

Bunjevcima granidarima , evo §to nam na naSe pitanje otpisuje g. 
Vukeli6: Posinjenje je uobi5aju. Osim namijenjenog oca i sina, tra^i se pri- 
voljenje oca i matere doticnog djeteta. Tom prilikom se dr2i ,,§tovt< kao pir. 
Na taj §tov dodje rodbina namijenjenog oca i sina. Prije neg odlazi iz stare 
ku6e o^inske, pita blagosiov u oca, ili u matere, ako oca nema. Ako pako 
noma ni oca ni matere onda najblii^ega i najstarijega rodjaka. Duinosti po- 
odima su, koje i oca, a posinka, koje i sina svejedno. Posinjenik Ijubi, Staje 
i slusa poodima, kao da ga je i rodio (kao da drugoga oca i neima) ; a pn- 
voga oca jo§ Ijubi i Stuje akoprem je sva djetinjn Ijubav i zahvalnost morao 
prenijeti na poo6ima. 

U Lovredu u Dalmaciji posinovljenje se sludi, kad neko djece neoia. 
Posinovitelj zazove glavara sela i popa , i jo§ koga prijatelja na gosba te 
preko te gozbe on se digne i dr^i govor, kojim medju oetaiijem oditnje da 
je odludio N uzeti mjesto sina (a i on je tu, ali on mudi; mo2e bit ibog 
toga §to u opde nesmije mladji pred starijem da govori). Njegovi roditelji 
ako jib ima i oni su tu pozovati, ali oni obidno lute te svoiim mu&njem 
privoljuju. Za tim se novi poo6im i posinak pred svima poljube i tim je 
gotov ugovor. Od toga dana posinovljenik i poo6im stupaju u pravni odno- 
Saj kakav je obidno medju rodjeuim ocem i sinom. On nasljeauje adopti^- 
noga oca kako bi inace i svoga, ali od ostavStine rodjenog oca ne prima 
ni§ta: to sve ide bra6i^ koja su doma ostala (Milinovid). 

Neznamo jeli Chopin iz bistrijeh izvora crpao, ali evo Sto on kaie o 
adopciji u Cmojgori. Posinjenje biva obidno kad je kakvo dijete ostalo bea 
roditelja. Evo cijelog obreda. Naraijenjeni otac sa nekoliko susjeda dodje ta 
ku<Sni prag, te stavi ruke na glavu namijenjenoga posinka veledi : Ja te po- 
sinjujem, jer te moje srce sinom odabralo : ova je ku6a i tvoja kuda, kao i sve 
§to imam tvoje je, i ovaj <Se savez same smrt razdrijeiiti (I). Tad poljnbi 
pro6im posinka u delo i tim je gotov posao. ') 

Da je i u ostalijeh Srba u obidaju posinovljenje, svjedoce nam i neko- 
like njihove narodne pjesme, a osobito pjesma 30 druge knjige Vukove 
zbirke gdje nalazimo i simbolizam pri stupanju u taj odnoSaj u stihovima: 

^Odnese ga (carica dijete) n gosposke dvore 
Prometne ga kroz nedra syilena ') 
Da b 88 dete od srca nazvalo 
Okupa ga i nanegova ga.** 

Tu je odevidno simbolizovan 6in pravoga rodjenja i Vuk uz to pri- 
mje6uje: npripovijeda se da i sad tako dine oni, koji uzmu koga mjesto 
svoga djeteta.^ Da je adoptovano dijete tim postalo pravo dijete adoptujudih 
roditelja kazuje nam ista pjesma, jer pripovijeda kako je posinak Momir 
bio zlobno okrivljen, da je obljubio lice sestri Grozdijanki (pravoj 



*) L'Univers. Europe 39. I. 197. 

^} U Uerkeea kad uzimlju tudje dijete za svoje, mater familias ga podoji i tim 

dobiva dijete svakolika prava zakonita djeteta Grimm, Deutsch. Gramm. L 91. 

firavDi i njegovu Gescbichte der Deutschen, spr. I. aufl. I. 129. 



141 

kderi adoptivnijeh roditeija) , i bi ka^njen isto kao da je to rodjenoj sestri 
u5inio. 

Ali ne samo formalno posinenje dali i samo odhranjenje djeteta pro- 
izvodi medju njime i odhramteljem sliSni odnoSaj kakav je medju roditeljem 
i djetetom, jer narodna pje&ma naro6ito ka2e «*RaniteIj je kako i roditeija ^) 

Mi smo vidjeli kakva je a Velikorasa odinska vlast Da se dakle dade 
sin u drugu familiju npieMbiuicMi* (in adoptionem) , mogli bismo misliti da 
je dosta oSino dozvoljenje. Tpak kako to zasjeca i u interes imctka cijole 
familije, nesmije otac to dopustiti bez dogovora sa domacim, isto kako §to 
nemoie pristati bez privoljenja ku6ana ni na ienidbu sina, udaju kderi, ili 
preduzeti disto ekonomidki posao^ kako produti ili kupiti konja, kravu; ku6u itd. 

IIpicMbiuiH bivaju i mufiki i ienski. Kad su se dogovorili i primio po- 
odim novoga posinka; ovaj odmafa postaje njegov zakoniti nasljednik, ali i 
poodim dobiva svakolika prava odinska, te ga nio2e dati i a vojnike isto 
kako pravoga sina. Prirodni otac nema vec nikakve vlasti nad svojim ro- 
djenim sinom, samo je ovaj duian poStovat i njega i mater i braniti jih u 
starosti kad bi jim ao nevolje bilo. Razumije se da djeca, ako su i druge 
roditelje, stekli vazda se rado sjedaju na svoje prave roditelje. Toga radi 
ima u Velikorusa o prijemiSima rijed KaKi> He KopMH BOdiKu , a ohi> bcc bi 

Jl-BCb CMOXpHTX." 

Muskarca desto posipjuju upray zato da bi imali koga poslati mjesto 
rodjenoga kucanina u driavnu voisku. Ali desto i zato qTo6'L 6buo KOMy 
no CMpiH anMflHyxb" (Ivanov ^eludkov). 

Medju pravnijem odnofiajima Slovenskib plemena, ne samo da je u obi- 
£a]u posinovljenje; od koiega evo mi nekoliko primjera navedosmo i koje u 
glavnome odgovara rimskoj adoptio — nego imu i druga vrsta usvojenja 
tudjinaca, koja se pribliia viSe adrogaciji rimskoga prava. 

Evo sto nam o tome za Bunjevce granidare piSe g. Vukelid. Covjek, 
neimajudi nigdje nikoga svoga, pozove k sebi (u svoju ku6u) siromaSnijega 
mu2a i 2enu S njihovom djecom. Oni sa^injavaju sada malu zadrugu. Na 
siromaSniji „lumer«« dodje samo onda bogatiji, kadi jib je mnogo na „lu- 
meru** te se jedan zadrugar boji; kad se imetak zadruge razdijeli, da 6e 
biti siromaSniji, nego da se k onomu drugom nejademu pridra2i, ili samu 
mu2u ili samoj £eni; kako se kada slu6iy „bra<Sa dadu kri2e^ t j. potpi§u 
njegov odpustni list^ te on od tog vremena nema niSta traiiti na lumeru. Akoprem 
od ngrunta** niSta zahtievati neima, to mu brada neSto nodsebe"* plate^ kaonaknadu. 
Ako je svoga „trada*< (peculium) imao, to nesmije ovoga prodati izvan ku<5e, 
ako bi ga ku<Sani kupiti ieljeli ili btjeli ; ako ga kudani nede, onda moie tek 
drugomu prodati komu hoce, kad ga ve6 prodavati kani. Djeca prama 
o^inu adoptivnomu ocu stupaju u isti odnosaj, kao unuci prama djedu. ^) 

e) Skrbnifitvo (tutela) ») 

Mi smo gore na str. 44 pokazali, da su sva pravila rimskoga prava 
kao i ustanovljenja novijih zakonodavaca zapadne Evrope sasvim izlidna za 



M Vak II. pjesm. 15. stih 17. U riinskome pravu zvao se je taj odhranjenik 
alumnus a za njegov odnoSaj sravni fr. 132. prin, Dig. 45, 1. 

^) Ali ne samo u bunjevadkom predijelu dali i u cijeloj vojnidkoj granici nalazi se 
obidaj da i cijele familije moga biti primljene u zadniga. Osobe primljene familije 
dobiju time svakolika prava rodjenijeh zadrugara kuce u koju se dolli. Taj je 
obicaj pripoznao i pisani osnovni zakon granidarski od god. 1850. (§. 44. 45). 

^) skrbniitvu uSlovena n davnija vremena osobito po pisanom pravu gl. Macje- 
jowski hist. V. 91 — 105. 



142 

familije, kcHe su staru slovensku zadru^nu forma ^adriale^ te radi toga nl- 
jesmo mogfi ni na^i toliko materijala, da bi sagradili o skrbni^tvu posebno 
poglavlje. Ona dva priiujera, koja se odnose na inokoStinu, mi pridrui^ismo 
toj opasci, jer se nenadasmo da 6emo sastavljajudi ovu raspravu naidi jos na 
koji izvor. AH naiaavsi na neke, prije nego zavreimo odsjek o familiji , evo 
nas da ovdje navedemo joS i to, premda malo, §to nam pozuije pod oko pade. 

Za Bunjevce . graniCare, pise nam g. Vukelid: Za sirote u zadruzi stara 
86 zadruga. Od svojih novaca kupuje zadruga na nje prteninu, jere kuda 
toga neproizvadja, budud nije zemijiSta tomii. Ako su bnida podijeljena, jedan 
prikloni k sebi sirote i njihov dlo. Zato se ba§ nejagme, jer su dijeli obidno 
mrsavi. Ako jedan o^enjen brat earn djece nema, tada uznie sirote k sebi. 
Kad su u zadruzi, gospodarici su na vratu, ona upravlja i skrbi s njhna. 
Ako sirotam sto ostane od roditeljeva peculija, to onaj duva ko im je naj- 
bli^i (a rodtt) dok djeca odrastu 

Kad sirota nigdje nikoga nema, dogodi se, da se isti kuin za sirot^e 
zauzme. Kad pako sirote same ostanu, niti koga bli^njega iu>aju, tada se pri- 
dnili k njima covjek sa svojom familijom; popise sve sto je kod njib na- 
gao ; koliko blaga, koliko alata itd. ; te pogodi se za koliko godina. Kad 
rok izadje^ poloii raSun : Sto je viSe stedeno, nego su prije imali , to dijele 
na polovicu ^bratinski". Sirote po6mu u^ivati svoja prava kao i drugi, hd 
se po^mu ^eniti. 

U Konavlima, gdje je zadruga, mi ved gore kazasmo, da je iz\%no 
svako zvanidno skrbniCtvo za sirote, pa ba§ ovdje u zadrugama toga i nem&. 
Ako ostane sirota od inoknsne kude, tad stave susjedi tamo koga, da vlada 
imanjem i da pazi na sirotu. Gdie je gospodareva zemija, on stavi jednog 
svoga kmeta tamo, dok sirode doraste (gi'of Niko vel. Pudic). 

U Vftlikorusa, ako je sirode bez oba roditelja ostalo, dodje kakva su- 
sjeda, pa upravlja kudom i imanjem, dok sirota ne podraste, ili seoska cxo4Ka 
opredijeli dovjeka, koji nema svoje obite\ji , koji de raditi i kudom vladatf, 
dok sirode do godina dodje. AH to sve biva samo, ako nije nikakova hlizeg& 
srodnika, iH ako su interesi sirodeta protivni interest! toga srodnika (Ivanov- 
2eIudkov). 

3. Dioba zadruge. 

Zadruga je na tako konservativnim nadeHma utemeljena da, ako bas i 
nema u sebi namjere vjekovati, kao §to misle osnovateiji fideicomissa, da de 
njihova utemeljenja uvjek trajati, to ipak Jako je nadi zadruga, kojim od pa- 
stanka pa do aada mo^es i koju stotinu godina nabrojiti. AH i stotine godina 
najposHje isteku, pa, kako i svem.u na svijctu, tako i zadruzi svrha dodje. 
Dvije su forme, kojim zadruge nestane — istra&enje i dioba. O prvome ne- 
mamo sta osobita da primjetimo, toga radi pfrodi demo , da u kratko stogod 
o diobi reknemo. 

RazHdni su uzroci, koji zadrugu do diobe dovedu ; ah su poglaviti, ne- 
sloga, prekorojerno umnoienje zadrugara, a i neki kao nagon , koji dlanove 
njezine k individuaHzmu tjera : k protjeranom individuaUzmu, koji doSavsi sa 
zapada u slovenske zemlje, u nekim ved ut^raani ovu starodavnu formii fa- 
milne, a u neke premda se je stoprva uvnkao, ipak pode i tamo pokazivati 
posyedice svoga uniStujudega upliva. 

I diobi su izvori sasma oskudni, pa srao r ovdje usilovani i uzroke 
djeljdbi, nadin dijeljenja i sve ostalo sto o diobi gdje nadjosmo, uprav kako 
nadjosmo i bez svakOga razabiranja, navesti. 

Za Bunjevcc granidare ovo nam se kazuje: Dioba zadruge je poslje- 
dica kad i kad nesloge (kad se brada poiene eto sjemena — icna — iz koga 



143 

se li^feioga'/ zlbb4 i' lien^vi^t poradja) a kad i kad inalcna n^vMi&tk** i slaba 
Mtka^ n ovom slu^ajn kad se razdijele, ide se na to, da 6e svak za se bo- 
ye skrbiti. VojniCki zakoiii zabranjnju ovu diobu, zato se i zove „potajnom**J 
^ad dal^le do toga dodje, dni se na lijepe nagode, te se medjusobno potajno 
podijele, a otac dade svakomu sinu dio i blagoslov. Dok se nepoGmu fceniti, 
dotle se niti nedijele, ma bili tomu neznam kakovi razlozi. 

Kad se zadi'uga razdijeli, pozenjena bra6a ostaju pbidno svak za se, a 
neoienjena s ocem i s materom. Bunjevci vi§e sv. Jiirja imaju tu navadu, 
da se nepo^enjena bra6a, svaki k jedhome o^enjenom prikloni , u koliko se 
to dade. 

Kod dijeljenja negleda se koliko ko djece ima, ve6 svaki brkt dobije 
jednak dio, ma imao jedan desetero <iyece, a drugi iii jednoga. 

Ocu stoji na rblju nzeti polovicu svega ^), pa drugu polovicu razdijfeliti 
medj sinove. Ako necie tako, a on uzme dio kao svaki drug} (§to SeSie biva) 
te se «priklanja" jednomu sinu t. j. zajedno s jednim sinom 4ive. Kad oca 
nestane,' mati nasljeduje njegova prava. Umre li oboje, to onaj dio njihov 
razdijele brada medju se , bez obzira na onoga , komu se je otac priklonio 
bio. Pri diobi zadruge nepazi se ni§ta na peculium t ovaj ostaje svome 
vlastniku. 

Na polju Sto se nahodi Ijetine dijeii se t^na guvnu na inire%« nMira^ zovu 
kakvu mu drago mjeru; jednu posudu^ za koju bal netreba, da se znade 
koliko dr^i. 

Kako J6 ved receno, kad ie se zadrngari dgeliti, budud je to jama 
tajna % to se oni medju sobom narede i razdijele imetak. Dogodi li se kad 
i kad; da se nemogu sloi^iti — u torn sludaju zove otac ^dva starestne ili 
odbomika dva poStena ^ovika." uStareSine" nil »»odbormCi« nedobivaju nika^ 
kove pladC; same budu podasdeni gozbom. Kad su slui^beno poslati/ da jih 
dijele, onda dobivaiu svaki dan po dvije „cvancike" i brana. 

Osobito ako bolji komad zemlje, ili bolja strana ku<Se, ili kus robe itd^ 
„koga u sri<Si zapane, Bog mu ga blagosovio;^ — ili tako dijele il na dobru 
volju." Ka iridribe^ razumijevaju slamke: koliko njih toliko slamaka; pa ko 
najve6u ili najmanju izvude (kako se ve/d narede) dobije opredigeljenu stvar. 

Kada radi slaba £itka nemoie zadruga da obstoji, onda se nepazi niti 
na majorat niti baitoinorat; vec jedan izmedj bra6e OiStane kod ku6e, koji 
nije voljan ostaviti otinaki prag. Ostak. brada nepitaju nikakve naknade; 
all se ipak slu5i, daje dobiju u novcu - i tada oni idu u svijet tra^iti 
slui^be ili kakov zanat - dakako ave u potaji pred zakonom. Kada tako vog^ 
satnij^. trai^ij vele ku6ani da neznaju zanj; tako jedan^ drugi i tredi put — 
onda ga ^prekrii^i kumpania iz lumera^*; te ako se kasnje i povrati, nehi 
dobio nilta, ma ni naknade prije neprimio. (Vukelid). 

Budu<ii su za cijelu granicu uvjeti diobe pisanim zakonom .nazna$eni^ 
mi jih Siasvim izostavljamo jer jih 6itatelj . moze naci u osnovnom zakonu 
vojniSke granic^. '^) I za graniQu glavni su uzrok diobi, kako i u nuiogo dru- 
gijeh predjela, iopet iene. ^). 

^) Po 8voj prilici upliv uvedenih pisanih zakona. 

^) §. 39—43 zakona god. 1850. sravni i Caplovic, Slavonien II. 317. 
^) Jovid, Ethn. Gemalde 71. I u narodnim pjesmansa napominju se cesto Jtene kao 
uzrok diobe medju bracom : 

„Lasno bi se brate iJSenili; 
' Al kad tudje seje feastavimo, 
Tudje ce nas seje zavaditi, 
Baska ce nam dvore pograditi(< 

(Vuk. Knj. n. pj. 10. gtih 9 i alijed). 



144 

U Slavoniji pri diobi; zadrui^ni se je imetak od prije dijelio in capita; 
toprva dianak 8. god. 1840. ugarskoga sabora, koji, dakako, vedinom niti 
znadijaSe, §to je zadruga ni kako je sastavljena, uvede diobn in a t i p i t e s. 
Bududi to sasvim protivno narodnom obidaju, a i nepravedno i nesmisleno 
u zadrugama, diie se velika tu^ba proti tomu nesmotrenom novotarenju, proti 
kojemu je ') i nekoliko rodoljuba pisalo. Osnovni zakon granicarski ostao je 
yjerniji narodnome obi^.aju te naredi, ako se zadrugari sami ne nagode o 
na6inu dijeljenja, da jim se dijeli po broju punoljetnih muSkaraca. ^) 

U iLovredu u Dalmaciji kad se dijele, dijele se instipites, i niko 
nema prava traiiti kakav vedi dio pa makar on imao koliko fao6e vide si- 
nova i unudadi nego drugi, ali obi6no dobre volje ostalijeh dade se onomu, 
koji ima ve6n obitelj^ ponekoliko vi§e, ako se boje da s onijem §to mu po 
pravu ide ne<5e modi iivljeti. Ako se brada dijele joS za odeva ^ivota, otac 
ima pravo idi ka komugod sinu bode, i obidno otide sa starijem sinom, ali 
otac ne poteie nikakav dio nego mu ustupe iz masse ili komad zemlje ili 
koju glavu iivotine. Premda po smrti odinoj ostali bi imali pravo opet taj 
suviSak razdijeliti, ipak obidno ostaje to onomu bratu, koji je oca sahranio; 
to mu i sam otac ostavi pod uvjetom da mu se duse spomene. 

Diobu obavljaju najobidnije take zvani dobri Ijudi (arbitri) , koje 
oni izaberu^ a to su obidno njihovi prijatelji ili Ijudi od boljijeh k\i6sLUsek 
Pri djelidbi nesmije 4en& biti. — Dobri Ijudi najprije razdijele cio imetak a 
toliko dijela koliko jih ima biti , ne odredjujudi , koji de dio komn pn* 
padnuti: tad pitaju svekolike stranke: <^jeli ovako dobro i pravedno?*^, \ 
ako oni odobre, tad dozovu jedno dijete , koje vadi £drijeb ') ; ako reku da 
nije, tad nastoje ili nadodati ondje gdje kaiu da je manje, ili jih opetuglave 
da je tako pravo. Preko sve te djelidbe dobri Ijudi se daste u kudi koju di- 
jelc; a poSto je djelidba gotova, tad rudaju svi zajedno i obidno svijeca jim 
gori na trpezi kao i na Bo^id, i pri napijanju, prijaSnji starjesina zabvali 
dobrijem Ijudima na njihovu trudu (jer jim se obidno nista neplada) i pre- 
porudi u opSirnom govoru svijem dosadanjijem kudaniraa, da i od danas buda 
u Ijubavi 2iviti kao susjedi, kako su do danas kao kudani iivili. (Milinovid). 

I a Konavlima su ienske vedinom uzrok diobi, ali ovdje biva desto i 
to, da domadin nede da raduna dava, ili se zadui^i kriomice pa zadrugan 
nede da pripoznaju duga za koji nijesu pitani bili. Ovdje se dijele in sti- 
pites. Konavljani dr£e za najviSu nesredu cijele pnrodice kad do diobe do- 
dje, toga radi ima i izreka ^ova bi raoma kudu razdijelila^ ; kojoj se dje- 
vojci to rede, drii se da gora biti nemoj^e. (Qr Niko vel. Pucid). 

Veoma je zanimljivo §to nam Milidevid o diobi zadruge u Kneievini 
Srbiji kaie, te demo mi zato sve sto amo spada od rijedi do rijedi prepisati: 
« Vrlo su razlidni uzroci , koji zadrugu primoravaju da se podijeli al je po- 
najdeSdiji taj sto su zadrugarima nepravidno podijeljene du2nosti i prava. Za 
£ene je u zadruzi uvijek najte^e i one vrlo desto rade da se zadruga po- 
dijeli ; s toga je uopde na njih povika, da one zavadjaju bradu i razkrdjuju 
zadrugu, no one tome nisu krive toliko koliko same stanje stvari. Po'slije onog, 
§to smo mi pobrojali da u njine teretne du2nosti spada, netreba zamjeriti, dto 
sebi traie ofakSice. 



') UtjeSenovid, HauscommuDionen . . 225 — 225 pak str. 237. 

') §. 40. zak. od god. 1850. 

^ I Arabanasi isto tako: svakome udioniku naznaduje se njegov dio s^drijebom. Da 

86 na sredu i u Rimljana dijelilo, sravni rijec: sors =» patrimonium u Fest. de 

verb. sign. s. h. v. 



145 

• 

Kad se ye6 yidi, da se zadruga zbog cestih nesporazumljenja mora po- 
dijeliti, onda se zadrugari , ako mogu , sloie sami izmedju aebe, ho6e Y se 
svaki za sebe odvojti, ili 6e po vi§e njifa zajedno; tako isto dogovore se i o 
tome s kim 6e biti otac mati i maloljetni sinovci i sinovice^ ako ima takvih 
lica ^)y pa se onda podijele, po§to najprije nadine svi skupa ku<5e onima, koji 
izUzd. Zatim podijele njive, livade, voda, vinograde, stoku, alate i sve fito 
imaja. Ovo sve ponaj6e§6e biva pred nekoliko njinih susjeda, koje oni sami 
pozovu ili jim jih i kmet odredi. Ako se nenamire ni sami ni pred komSi- 
jama ni pred kmetom, onda se upuduju sudu; koji jim presudjuje po zakonn. ^) 

Neienjenim zadrugarima na diobi daje se iz op6eg imanja onoliko na 
ienidbn, koiiko su od prilike dragi potroSili kad su se ienili. 

Isto tako, daje se onorae, koji uzme otea, mater; djeda ili starog strica 
osim dijela ovih lica, i na ukopninu ovima od stoke, t. j. na ime onog §to 
se mora potroiiti kad koje od ovakih lica umre. 

Vrlo potresa 6ovjeka dioba one zadrage, koja je n slozi i Ijubavi 2i- 
vjela, u kojoj je svako gledalo da samo vi§e uradi nego §to 6e ostati dru- 
gome. Tu se mora 5ovjeku saialiti ba§ i ako sama stvar nezaslu^uje nimalo 
^aljenja. Taki sluSaji nisu rijetki u naSem naroda, a neka mi se ne zamjeri 
§to du spomenuti jedan, koji se prije jedno 60 — 70 godina dogodio u mojoj 
porodici; i koji se i danas spommje s osobitim duvstvom. 

Pradjeda moj Milic, koji je porodicu naSu iz Stare Srbije ovamo doveo, 
u svojoj 85 godini doiivio je toliko poroda od sebe i svoje bra6e, da je ve6 
za nekoristno dr^ao vi§e jih sve u skupi ostaviti; stoga jednom, na neki 
praznik zovne k sebi sve sinove, sinovce i starije unuke § njihovim ^enama 
pa im rekne : ^Djeco ja sam rad, da vam kazem, da je koSnica ved zaraati- 
ndila i treba da se roji, pletite praznike, skidajte kaptarje da ne pojedu dele 
^zimovnik.*' Oni se svi ubezeknu neznajudi sta to upravo znadi, a kad jim 
OD kaze da treba ved da se podijele, oni se snevesele, a neki brizna plakati, 
i misled! da je tome neko od njih uzrok, zaiStu da jim ga odkrije pa da ga 
isjeku. »»Nije, djeco moja, niko drugi taj, Sto hode diobu, nego je hodu ja, 
rekne stari ; meni je od sviju vas najil^alije sto de ono §to se aosad zvalo 
samo nase odsad da se zove i naie i va§e i njino al'jei to bolje nego 
da se podijelite onda kad sami budete moga doba.** 

Naadeni u svemu slusati d e d u oni su se podijelili al' djeca njina kroz 
dugo vrijeme nijesu mogla da se obavijeste, koje je dija kuda nego su uvi- 
jek i danjivala i nodivala gde jih kad zatece dan ili mrak. Bivalo je pridaju, 
da sva izglasa zapladu, kad im se rekne: nAjdete svako svojoj kudi to nije 
vasa kuda.M — 

Za Maloruse u Harkovskoj Gubemiji svtfdje proizhode iz toga §to su 
roditeiji slabi prema svojoj djeci: mladji brat ne Stuje starijega. Do diobe 
pak dovodi najdefide nesloga medjn £enama, a mu2evi se lake povedu za 



') PrTim dvoina uvijek stoji na volji s kim oce da badu i uTijek jim se i (i prije 
zakona) daje dio imanja, koji drii do njine smrti onaj, kod koga oni sjede, a 
poslije se taj podijeli medju svima ili za dovjeka ostaje onome, koji je saduvao 
do smrti oca i mater. 

^) Po §. 496. Zak. Gradj. — Nemo^emo da nespomenemo, da eudu nema teieg 
posla i zamrsenijega od rasprave i diobe zadruge. Ko nije vidio taj procesi De- 
mote Djcmu dobiti poojatija makar da mu se kako opisuje. Najbolje je za 
zadruga re, a za sud je velika oiakdica, kad se oni sloie i podijele pred svojim 
komSijama. 



14^ 

nJiiDa. 2enBka radnja M Harkovskoj Quberniji u raitoj^i^ju sa mu^oih nije 
nikako teska jer te2e radnje skoro svekoHke mtigki ovrstiju. *) 

U Jaroslavskoj guberniji ka2e g. Ivanov-2eludkov , da sii ^eato ienske 
krive diobi familija: (a to nalazimo potvrdjeno i za Rjazanska gaberniju •). 
AH se nedogodi vazda da se svi ponapose razdijelfe, nego desto uztna pak 
Odijele onoga, koji je postao nesnosan, ili kako oni ka2;u HeyM€HBiHBT>^ a oatali 
opet ostanu Zajedno. Diobu oni sami tnedju se obavljaju ; alf kad hetnogti 
sami da se nagode, zovu seoske starce ili rperfcHCKlM ey4ie — a ako je i 
ovima preteSko rije§iii raspra, tad odluCuje ^ip%, 

Dodajmo k tomu i to sto ka%« ^erebcov o Veiikoniflkoj dtobt: R'ad do 
diobe dodje, budu6i da familija ima karakter ravnopravtjog drudtva> oni ^^a- 
ftovi, koji ho6e da 66 odijele i da nova familija utemelje, nose sobom dio 
op^ega imetka toliko na glavu bez obzira na blii^q ili dalje arodstyo. Ta 
dioba ne oslabljuje nimalo vez Ijubavi, koji .^paja pojodina 5lanove. ^) 

Ali da ruski narod drii da je veliki grijeh i pred 3og m i pred Iju- 
dima onome siau, koji se od oca odijeli, svjedodi nam narodna pjesma : 
j,rocno4j> Bor MHwiOBaat, rocjAapb uap M(:ajioBJUiT>, 
OTein» Marb — Mpjin4UH y ce6fl bo jio<5bh 4ep5Ka^H, 
A H poAx, njcMfl na M0ji04Ua HeMoryTi> HiCMOTpBTHca, 
Cyc'B4H, 6jH>KHie noHHTaior'B h yKa-iyiorx, 

4py3a H TOBapHmH Ha COBtT'B CSSSMCaiOTCfl, 

To je svekoliko tako dok je s ocem u Ijubavi i zajednici ; jeli se jed- 
riom odijelio, pjesma o njemu sve protivno pjeva. ^) 

Ali i posto je razdijeljena zadruga i jos ostaju neki odnosaji, koji 
opominju na nekadanju zajednicu. Osira odnosaja u kojerau ostaju, kako au- 
sjedi 1 e^odnici ostaje jim jos jednako prezime, ili kako^ ve6 rekosmo za Ko- 
navle, gdje se istovjetnost prezimena i po sebi razumije, zovu susjeda samo 
krstenijera imenora, pridodavsi tomu zamjenicu njihov; n. p. Pero njihov, 
Mare njihova ltd. Osim toga ostaju jim svima u zajednici dosiidanji pe- 
n a t i ill krstjanski govoreci jednako k r s n o i m e , kqje svi istoga dana 
slave, kako i dosada. 

Da nekoliko zadruga ili kuca u selu koje su jedpa uz drugu sluze 
ili slave jedno krsno ime, to nas na misao dovodi da su negda svikoUci sa- 
Sinjavali jednu zadrugu *) i da je od davnoga zadruija samo to opce krsno 
ime ostalo. •) 

I u Poljskoj nc samo da parochije imSgu ' svaka svoga sveca pokrovi- 
telja nego ima i svako selo svoga. ') A rao^cbit da u riekome savezu stoje 

') CejibCKoc 6viaroycTpuiic iBo II. 242. 

^ MarepiajiBi . . PfisaacKaa^ ry6. IV. 136. . 

^) Civilisation ^n Russie I. 362.. ar« i Haxthausen, StfUdieu .w.I. \b^^ 

•*) Kiria Damlov »tr. 295.. 

*) SravDi Jirecek, blov. pravo I. 63. JoS i danas u Turopolju skoro avekolike kiice 
koje se u jediioine selu naiaze, nose jedao preziine, kako i Crpogorsko bi'atstvo 
(Senoa, Bildei: aus Kroatiein u Oesterr. JBevuQ 1866. III. H5,). 

^) krauom i|[peui>. kod Srbo-hrvat^ sravni ; Medakoyicv iivot i, obicaji < . . 64 ; 
Ljubic, Zora Dalmatinska 1846. br. 26; Vuk, II. pj,. 20, 21.; Yuk, ftje6nik 
sub : krsno ime i prislavljati ; Jovic, Ethn. Gemalde 80 — 89. 

^) L* Univers. Europe 10. str. 227. Da danaSnje krsno. ?me stoji u Aekoj strefci sa 
predliriScanskim penatom zadmge potvrdjuje i diinaSnje vjetovanjc n takovog 
duba u nekoliko Slovenskih plemena. Velikorusi 'zovn ga i danas 4<^>i^>^*^^} 
XosflHH'L, 4'B41m .« Malorusi Focn^aapb. Pacek na oekim mjestima n Malo- 
rusa 2ive u obicaju joi i prava slu^ba tome nevidljivome pokr$fft^ftif' fiimilije. 



147 

sa nekadanjom ssadrugotD i neka pfAva, kpja imaju susjedi medju se, zatim 
pomoc, tiaka, sjedenke itd., koje se nalasse kod svijeh islov^srkih plamena, o 
kojim demo ni2e progovoriti. 

Dodatak kobiteljskim odnoSajima. 

Prije nego smo diobom zaglavili odsjek, u kojem je o familiji rijed — 
bilo bi trebalo o odnoSajima i drugijeh clanova obitelji medju sobora, kao 
medju bratora i sestrora '), medju necnkom i stricem itd. progovoriti , pa i o 
imenima cijele svojte u svijem sloveniskim jezicima i narjedjiina, ali neima- 
ju6i u ovaj par za taj golemi posao, ni vremena ni gradje koliko bi trebalo, 
dinilo nam de prikladnije, to sasvim mimoidi. ^ 

Oflim toga sasvime sludajxioga uzroka, ti odnosaji ako i imaju poneSto 
razlidna od onoga sto se i kod drugih poznatih naroda nalazi, nije ta razlika 
tako velika ni znadajna da bi neobhodno potrebni biii za obja^jenje obi- 
teljskih odnosaja, koje do sad a navedosmo. 

Tim zanimljivije su druge vrste svojte koje se ni na tankoj ni na de- 
beloj krvi ne osnivaju, a koje kod iSlovena nijesu nista manje vazne nego 
prve^ te <iemo o njtma ovdje kao neki dodatak kpravnijexn obidajima familije 
probesjediti. Dvije su vrate te svojte, o kojoj <5erao da progovorimo i to su 
kumstvo i pobratimstvo. Taj cemo pak dodatak vrsiti sa pravoom 
gostoljublja, koj] takodjer osntva niki odnofiaj tijesnog prijate Ijstva ako 
Be svojte medju familijom i gostom^ koji je a nju parimijen. Navedimo naj- 
prije neSto poslovica, koje ovamo spadaju: * 

Uml^e dit§, umre i kmotrovstvi d. ^ 

Umre kumde, raskide se kumstvo. 

IlpM Kyw^ He i^HTb, a h (^eaii KyMa He 6wti>. r. 

npH 406p0M r04HHS B KyMOBba uoopaTHMH r. 

Brada 6e se rodjena svaditi^ a pobratimi uecSe. 

do6poo ^paiaTBO MHAten 6<<rarcTBa r* 

Host dp dpma bdh do domu. 6. 

G066 w dom, b6g w dom. p, 

HecTjb n|iH40jKena (rocrio), a ott> yOwTKy 6ott> H36aBHjT.. r.*) 

' I 

U Kamjencu Podoljskomu kad eagrade novu kodQ, pak fajnil\ja preUzi u aja^ 
ill u koja mu drago drugu kacu, biva tal^i qbred i m:)Utva tome rocno^apy i 
to na .elij^deci na6io: Pri avecanom ulazka u novi stan, domadin i domacica ulaze 
zikjedno 1 uspoiied dr2edi u rukaoii h\jeb-so, a djeca idu za igima, pa Detom stupci 
na prag mole se nevidljivQme duhu rijedma : riroca<)4apy rocno4apoHbKjy npbiHMbi 

HaCL Bt KOMH(»MOHKy, TbI Co6h CbI4bH CnOKJllHO HaCL HCaaUMaH, Mbl TO- 

vibKo Kasa.ioK'b XMTbi-6bipetvn> ajisi ce6H, apemra 4^fl Tc6bH." (9th. C6opHHK'b 
VI. CMfiCb 8). I obicaj Velikorusa siyatl arodnicima, koji prelaze u novi stan 
hljeb-sQ, rekli bismo da stqji a' ovim vjerovai\jem u nedalekoj svezi. 
*) l^i amp n« p. vidjeli gore u nekoliko svadbenib obreda i simbola nekakav oso- 
biti odtiosaj medju bratom i sestrom. U Velikorusa po g. Jvaaovu-^eladkoYii 
aestre stair^eg bnUa nasiv^u po^astnim imenom rocny4apb dpareub 8to drngoj 
bradi nigda negovore. A u Sibiriji stariji brat i nj^gova ilena osobito, an od 
avijeh 4rUgijeh podtovani (3th. C6opH. nporp. 18.) 
.^) alovenakcj avojti gl, Macjejowaki biat UI. 22. — ^5. 
• ' ^) Wonn't kind 4od ia, ao la de Vadderachap up. 

*) Poat trea aaepe diea, vileacit piacia et hoapes, ni aale conditua ait vel specialia 
amicna — Si veniea bia aut ter, accipiam te libenter, ai vero quater pudeat te 
bone frater — Hoapitia mnlieria, pluviaepoat tridnum aatia eat. — BI bueaped y 
el pace a trea diaa hiede — Den ersten Tag ein Gaat, den anderen eine Laat 
den dritten atinkt er faat. 



148 

StarodeskA byla ctnost: rad byl viden v domfi host. 6, 

Staropolska jest to cnota^ nikomu niezamkn^d wrota. p. 

GoScinoSd wielkie zalecienie. p. 

K vdli mileiDU faosti rad hospodar nadsadi sv&j statek. &. 

Dodje gost pa razori post! 

XoTH He oorjiTx, n rocTflMT) pdA'b- r- 

GoScia lepi^j nieprzyjmowad, nii go tadziez wyforowad. p.. 

Kto rocTK) poAi*, T'»Mi> H co6aKy cro iiaKopMHTt. r. 

Host a ryba ttetiho dne smrdl. 6* *) 

Goi6 i ryba trzeciego dnia precz. p. 

Najmilijeg gosta za tri dni dosta. 

a) K u m s t V 0. ^) 

U Crnogoraca ima pet kumstva: vjendano, krsteno. §i§ano, 
nevolje i umira osvete. 

1) Kumstvo vjenfiano, nema skoro nikakvog bliieg srodstva. Ovo 
kumstvo uzimaju samo kao neko svjedo6enje. Zato kum vjendani, biva neke 
pate pofiljednji u svatovima, ako niie kakav glavar ili gospodidic. Pri vjeo- 
danju dariva kum popu po deset dinara, a malo jih ie, koji 6e dati po in 
cvancike. Eumu dariva bolje, njoj <Se dati po 3 cvancike, a neki po 1 — 2i 
do 3 taljira : kakav kum, onakav i dar, a nevjesta dariva kuma sa 6anpama 

i podvezama ill koduljom ili svilenom maramom. I ona pazi kakav je kum, 
pa ga onako i dariva. 

2) Kumstvo krstenoy drie Cruogorci kao najblii^e srodstvo. Kr- 
gteni kum zna6i kod Crnogoraca, kao da je od iste krvi, kao da je isti brat 
U ovom se vladaju Crnogorci po pravilima crkvenijem. Kum poslije svrie- 
nog kr^tenja, dariva popa sa cvancikom ili vi§e, a kumde sa talijerom ili 
dukatom, kako ko mo^e. Dijete se vazda krsti u crkvi. U mnogijem cr- 
kvama nema svetog mira, ve6 se miropomazuje sa obidnim uljem iz kandjela. 

Iz crkve se ide doma, te daju kumu rudak ili objed. Kuma dariva 
kuma sa lijepim &irapama, pe^kirom ili ko^uljom. Kad se kum kreae iz 
doma, pa pri rastanku mece domadin iz puske i vi6e : » Ajde s Bogom, kume 
bila ti dobra sre6a U Kum 6e isto metati iz pui^ke i odgovorit ie : nOstaj s 
Bogom, kume i sa sredom!" 

3) Kumstvo si&ano. Ovo kumstvo neulazi u nikakvo srodstvo, nita 
po kakvoj potrebi. Ovo je viSe prijateljstvo, milovanje i Ijubav medjusobna. 
Kad Cmogorac vidi dobrog i poStenog 6ovjeka, a s njime nije u nikakvoj 
svezi srodstva; ili ako je odskodio od njega, da se uemo2e § njime pobrati- 
miti, a nije mu se poba6ilo dijete, da ga zove na kr&teno kumstvo, onda ga 
zove, da mu dijete siia. 

Ovaj, kad dodje ua uglavljeni dan u kucu, do6ekaju ga lijepo, pa mu 
priuesu na tanjiru notice i privedu dijete. On uzme noiice u ruke, papri- 
makne dijete k sebi, pa zakine nozicama na tri mjesta kosu (u ime svete 
Trojice) pa je baci na tanjir, a poslije je kogod od kucevne deljadi baci na 
buni§te. Kum celiva kum<5e i daruje mu po p6 talijera, a neki po jedan i 
po dva talijera. Kum dobije ^rape ili koiulju za uzdarje. Pa kad se oni 
zovu kumovima i ako se pobaci dijete zove ovog za krStenog kuma. 

4) Kumstvo nevolje. Kad se nadje Cmogorac u nevolji, onda zove, 
ko se prvi namjeri u pomod i vijeta mu kumstvo. Ovaj, Sto je u nevolji 



') Man 2oI den gast eren. — Hospitis habenda cura. 
«) Gled. MacJ6Jow8ki hist. III. 25, 302—305. 



149 

vi5e: ^Pomozi mi, kumim te Bogom i svetijem Jovanom! — prvo ti kum- 
stvo od moje ku6e, koje bude.« 

Nevolja ova biva i onda, kad silni nasrne na siromaha. Ovaj ga kumi 
u tri puta Bogom i svetijem Jovanom, da ga se prodje: ^Prodji me se, ku- 
mim te velikijem Bogom i svetijem Jovanom, §to si mi pojafaao!*< Ako ovaj 
silegjija i tre6om no primi Boga i svetoga Jovana, onda ga ovaj moie ubiti 
bez svake grehote. Akoli primi; ili ako mu drugi u pomod priteSe na vije- 
tanje kumstva , onda prvo dijete , koje se u ku(5i rodi , njegovo je t. j. on 
mn je krSteni kum. Ovo kumstvo , ako se nepobadi dijete , moie biti dak 
poslije deset godina, jer se ovaj zavjet mora izpuniti. 

5) Kumstvo umira osvete. Ovo je kumstvo najdudnovatije. Ovim 
kumstvom smiruje se mrtva glava, i krvnik ostaje za vazda osiguran od 
svojeg krvnidkog djela. Kad ubije dovjek dovjeka, onda krvnik traii, da se 
umiri. Zajedno sa umirom osvete traii on i kumstvo , da bolje osigura 
svoj iivot." *) 

U Bunjevaca grani5ara ima tri vrste kumstva : krStenO; bermano i 
fi i § a n 0. Nedto o tredem : Kada dijete navr§i godinu y onda se mora SiSati. 
Toga otac ili mati nesmije, ve<i se taj obred mora svedano prirediti, kao kod 
krstenoga ili bermanoga kumstva. Tu se pozovu ili koji drugi poznanci, 
kao kod prva dva kumstva, za kumove. Mu§ko mu§koga, 2ensko ien- 
skoga §i$a. Kum ili kuma zamota u ostriiene vlasi dar, navadno novae; 
ali Sto bilo bilo, srebro mora biti. Od djetinje strane priprave stov. I rodi- 
telji darivaju kod ove prilike prdijom (blagom) ili robom. Taj obidaj 6vrsto 
stoji. Do ovoga obreda mnogo dri^e, ali svakako * dr2e krSteno kumstvo za 
prvo (Vukelid). 

I Morlaci dalmatinski opsIu2uju taj obred striienoga kumovstva^ koji 
proizvodi kod njih isti stepen srodstva kao i krSteno. ^) 

A za Srbe u opce prirajecSuje Vuk o SiSanom kumstvn : nKad se dje- 
tetu prvi put sijeSe kosa (Si§a se): u ovakome kumstvu moi^e i turdin biti 
hriSdaninu kum, a po tome kaSto i fariS<5ani turcima osobito u Bosni i Her- 
cegovini SiSaju djecu. SiSano kumstvo mo2e biti i bez popa. ^) 

*) Medakovi<5, 2ivot . . 61—63. 

^ Cost, dei Morlacchi 115. 

^) Vukf Rjeinik sub SiSano kumstvo i kum. 

I u Arbanasa ima obicaj SiSanja i biva u bogatijeh s velikom sveSanosti, ipak 
bolji se turski arbanasi dr2e toga obicaja, a kumovi i ovdje bivaju i krstjani 
torcima. U Skadarskom povrSju prvo 8tri2enj« biva kad je dijete navrSilo go- 
dinn ili dvije. Iz toga se radja odnoSaj medju djetetom i kumom isto kao is 
krfitenog kumovstva (L* Univers. Europe 89. I. 145). 

Obidaj striienja vlasa zivio je i u Ruaa do nedaviia, a jo8 je a njib iiva po- 
slovica : nHeBSCTa p()4HTCfl , a HceHMXi hu KOHb caAHTCA.*^ To se ^nilo 
kad je djetetn bivalo 2 — 7 godiiia zajedno s postri2enjcm vlasa, pri £emn, 
bill so kumovi kao i pri krdtenju. Taj obred kojim je mludijenac stapao u broj 
gradjana nije samo u Rusiji poznat bio, dali i kod drugijoh Slovena po svje- 
dodbi M. Galla i Radiubka. U Rozaka je to bivalo poSto je dijete 40 dana 
navriilo (Snjegirev Pjcckie II. 69). A ^ercbcov evo Sto nam kaie: 

Jell dijete navrSilo sedmn godinu, bivao je obred metanja na konja i postri- 
ienje vlasa. Ovaj obicaj napominje predhrietjaaska vremena, a sa^ava se do 18. 
vijeka jer knez §£erbatov ka2e, da ga se i sam sje<la. I knezovi raski opsluii- 
vali su taj obi5aj jer imamo opisanje toga obreda kad Gjurag] sin Ivana IIL 
sedmu godinu navrii. Kad je obred gotov dijete prelazi iz lenskoga nadzomiStva 
pod muSko. (Civil, en Russie I. 401.). 



^50 

:;..,.. ;;• ./._ ./  b) .Pob.rat.imfttvo. . . -' .....•'!. ■,...• 

Osim kumstva ima jos jedna vaina vrsta srodstva. kdd SlovenaJ koja 
pretada do dan .darias ne uzdrXa se^ riego skmo kod nekih plemena, pa da i 
(SV'djiB 8 .dania ria dan sve to' viSe ' rieslaje — raoiemo smijelo tVrditi c(a je 
aegda u oBi6aju biia i u svijeh ostalijeh. . 

Pobratimstvo se Jo§. najvise nalazi kod Srbo-hrvata, toga f'adi (5enio jo 
njima najpnje i govonti. 

/ pratimstVU" kod Srta evo Sto Vuk ^If aziy e : . ^U naSijem starijem treb- 
nicima (Srbuljama) ima osobita moUtya,, koja ^ se. J^ita. kad se ko s kiqi po- 
brjit^mj, /) i^pp tome.bi se xjlioglo reci^ da. je,u stara vi:epiena pobrajinj mnogu 
•vise 55nadio nego^danas. Crnagotci^ se jo^ brati^ie, u crkvi i pesto j;in pop 
'dita, a najposlijp Ijube krst l( Srbiji ,pa.k pobratimi postaju na rj^licne i^- 
iSiue: 1) ka4 ko u sjiw rede koine: I'da si i^i.po Bogu brat!'' 2) kad k,o na 
javi pobrati koga u kakoj nevolji 3) kad ko pobrati l^oga u Qrk.vi i^ to naj- 
: viSe ^^ine. iene i djeyoike: l^ad se razb9li,iena ili djeyojka, o;ida labere ka- 
kvQga ^npinka i ode s njim, namfstiru.ili crkvi kakyoj, te joj onjlje. to e tne 
k r 8 1 (6ini nji, se na g^yu/ .pa ;ye^e, kakvoni njjaramona) i pppjoj Ui kaki- 
djer,, o^ita mdiitvu po toi^ ako oqa ozdraviy, onda onogii momka zove bra- 
toni i on liju sestrona (meni -se dijai daje ovq laugarski ^icaj : jar samja 
to prvi put^yxdiQ u 5iogradu kod Bugara) 4) na dru2i6a,lo (u Snjemu 
eovore ru^ifialo, a u Baoatu :poKu8eni pon ede Hnik,, a- to bm 
drugi ponedjenik ^p uskrsu) idu Ijudi, a ospl^ito ^ene pjrije podne j^a^oblje 
te p9busayaju grobove oii one gpdine, dijele ^a clu§u, a popovi ^ate molitve 
i spominju mrtve. Na nekijem mjestima (kao n. p. u Negotihu i U/ Rs^yi) 
skupe ^e ^mpmdad i djeyojke. ppslije podne na j^dno mjesto, p^ igraju i 
dru^idaju se (ponajvi^e musko « . i)QLi}skijql^ ^ ^ensko sa .^ensklni) t j. 
opletu. yij^nce od^ yrboyijeh mladica, p;i se kro^a njih Ijube i paijenjfiju jaja 
(Sarena i crveqa) pa^poslije pxomij^ne i yijenoe (metnuvsl jedno . dri^om nA 
glava) \ aatjunu se da de biti " ' ^?— • - ^ i-- 

^Vlasi ka2u ku mafia) do ono 4c 
tom paze onu svu godinu kao brafia 

skijem svadjama poraa^u jedno drugome. Kad opet dodje dru^i^alp, opda se 
gdjekoji ponove, a gdjekoji ostave. 6) Kad se jedno pd/ jedno naj^sedica 
ieni ili udaje, onda drugo nesraije biti kod kuj^e., niti smije jeati ed^onijeh 
jela, sto se gotove z^ svadbu. Kad jedno umre, onda metnu u^puto jednu 
nogu mrtvoga, a drugu ziyoga, pa onda un zivp dozove kakyoga momka 



}) SAcinitelja.ovoga spisa podje aa rukom doprijeti. dp st^roga molitvenika, . koji je 
pedatan u MIecima g. 1538. — -1540. ppzuatim vpjvodoqa 3o2idaroqii Vukovldem, 
u kojenija jnadje tu molitvu^ «vo je od. slava do slova/sa svim pog^ieikam : 
. /yiroCflOAH BjOVC HUUb HiR6 KiCA HE Cn^CeHlflO N2IMb A^pOBA A|0|SlltN Af^O^ri* 

, AP<^Y>'A H H(kAt|iaTH AP^^Ti*^ ApoyroY np-Kr^iLiiieH'u , €4Mk ynoH'KKOiiiofiyB rocnoAH 

Ifr BMrO&|0&Y6, H pABH TKOJC Cil6, HKC AOV^<^K"^M> illOfiOKIIIO C6B«. BEI^lllQKXlkUIHXb 

BB. XpAlii TBOH CliH OCBATHTHCe II BAATOCilOBIITH €6; A^pOyil HMh VUfkOY He 

^OOCTUAMOYi, AlOBOBk H6IINI|6M1L(»H0V, lAKOXC AA^OBA CBjlTMMk CKOHMB OYYeHHROUB 

H AnOCTQSOMB TBOH Mllf & M TBOIO ,1IH>B0Bk H CHIO.CHUli nOAASRA^ XpHCT€ KoHiC 

HAWb; AAporiiy&. bbca iisRe kb chac€hiio. flfkomeHlTA h ^KHBojii b^yhIh; tn bo 

. IGCtl CBtn HCYMNHH^ a fBBt CAABOy BBS^CHAAMO .OlfOV H.CHHOy/ H CBIiTOMOY 

Aoy^y. ' 

sabraojenjn toga obreda ii pravpdavnoj Orkvi sravni ByxOAOraOH («% AsOHt 
, . 1694. 8tr.. 102) i Du Cange., GloBparmp:! ad. ^criptores .mediae et i»fiQ;Kie grae- 
citatis. 8. V. aoeX(poT:o{t)(ji?. -, 



m 

(b kojim se pazi) i re^e ma: „Da ai mi po 3oga brat puBti me (ili odrijeSi 
me).^ Onda ona> otvori puto i pusti ga, i to bu poslije pobratimu ^) 

Kuzmaiii6 pak . koji se glavno na dalmatiaske seljake katolidke vjere 
pbzire^ opisuje nam tamoinji obred pobratinistva od prilike ovako : NajWile 
to biva (obred pobratimstva) na sajmu, derneku ill blagdanu. Dvojica koja 
bode da se bratime idu k sveieniku^ ka2u mn sto su naumili, izvadi svaki 
po Sest libara za misu i za svijede. Na dan u koji ce se misa re6i ida oni 
pqd oru^em i a najljepsoj oJori k crkvi praceni svojim rodjacima. Sad 
i^ib dva nova pobratima doSav^i pred crkvu polo^e oruzie , pak unidjn i 
kleknu naporedo i dr^i svaki u ruci po ui^ganu svijedu od petice, a iupan 
stane do njih (on na jedniin mjestim biva kum kao na vjeo6anju) diie6i u 
ruci dvije uj^gane svijede. I pop preko. mise (unekim.mjestima poslije mise) 

Eristupi k njima i vipita jib zadto se brate. A st^iji ce odgovoriti : »za Iju- 
a^'' i tadar <^e jih pop uditi, kako se oni imaju paziti^ nigda svaditi ltd. 
Oni to sve obedaju^ a pop nad ryima 5ita molitvu i blagosovi. jib. Kad se 
misa dospije, oni se izfjube . pred svim pukom pa od tola idu sa rodjacima 
i prijateljima na ji6e.i na pice u onoga kucu, koja se blis^a crkvi aogodi. 
Drugi dan biva gozba i veselje u drugoga pobratima i tijem je pobratimstvo 
zagiavljeno. Od te dobe du^ni su pobratimi jedan drugome najtvrdju vjer- 
nost, pomod i potporu, sto sama brada nijesu, kad bi trebalo &tono rije^ i 
glavu na pobratima izgubiti. Slican je obred i medju ^en^kijem, koje , se se- 
strime ili se s muskijem bratime. ^) \ 

Ali i za Crnugoru na pose^ navesU cemo, Sto o tome Medakp vie pise, 
jer on navodi i glavnije obrede pri uglavljenju pol^ratim^otva. 



') Vnk, Rjecnik s. v. pobratiin, drai&i^alo i jedtiomjeseeidi. 

^) Zora Dalmatinska god. 1847. N. 35; sravni i Fbr'maleoni , Topografia veneta 
II. 290; Forlis, viaggio.. 58.59; Lovricb, Osser^aziani, 104; Carrara. La Dal- 
mazia 170 — 17]. §to se god o pobratimstva nalazi a Rohrerovoj hnjia , u 
knjizi Costumi dei Morlacchi, i lUyr. Provinzen , kao i u Cassas, Vojage pit- 
toresque a takodjer i u Kohl-ovu putopisa, sve je prepisano iz Fortisa. Ida 
Diifingsfeldska prepiaivala je svoje vijedti o morlakskom pobnttimstvu najvite iz 
Carrariaa djela. 

Sravni joa V Univers. Europe 39. V. 277 — 278; JovicEthn. Gemalde 144—144. 

Kako se cesto u srpskijem iiarodnijem pjesmam nalaze junaci pobratimi i nji- 
bove vile posestrime, poznato je svakomu. 

Sto Ami Bou^ (La Turquie II. 84 — 85) o privremenom pobratimstvu ili pri- 
jateljstvu ka^e, te navodi kao potvrdu i jedan liistoricki primjer, nami se ^ini, 
da to nije drugo nego vjera, sto jedno drugome zadade kao jamstvo d^ de 
do opredijeljenoga vremena neSto Qciniti ili ueuciniti. Iz njegova djela podje 
isti taj primjer i u Univers. Europe 39; I. 143. 

Za pobratim/Btvo kod Arbanaza sravni T Univers. Europe 39, I. 143, i za 

oSsA^onoiiQ?'.^ kod sadanjih Grka, Sander, das Volksleben der Nengriecben {40. 

Za stare Grke navodi Sander Aescbylovu Sedmorieu protl Tbebam , stib ^21, 

a gospoja Talvj navodi isti obi^aj starijeb Skita (Lucian Fox). Mi pak za .ftete 

6ujmo, Sto Ovidij pjeva: 

^Scilicet hie etiam, qua nulla ferocior ora est, 
Nomen amieitiae barbara corda mo vet. ^ 
Za pobratimstvo u starib Nijemaca sravni : Grimm, Gesch. v^der Deutsch. S^ra- 
che I. 130—131. (1. izd.) 

I Cerkesi poznaju pobratimstvo pod imenom tleui, koje opisuje Klemm., 4. 
16. 62, a Grimm navodi u pomenotom djelu I. 92. (2. izd.). 



152 

^Pobratimstvo je ne samo prijateljstyo, vec srodstvo, kojim se sradjaju 
dva najdaljna 6oyjeka. U pobratimstvu uzima CrnogoraCi inilog za Bogom 
brata i oni se paze kao dya rodjena brata. Pobratimstvo bira na tri nadina: 
Pobratimsty o malo, pobratimstvo nevolje i pobratimstvo 
pri6e8tno. 

1) Pobratimstvo malo, biva prostim celivom tri puta uobraz. Ooaj 
koji je prvi ponudio pobratimstvo ; onaj dasti; darivaju jedan drugoga. Iz 
ovog se pobratimstva prelazi a pri6e8tQO pobratimstvo. Ovo biva onda, ako 
se poslije ovog paze jednako dobro i radi su, da se u bolje srode i a tvr- 
djoj Ijubavi iivu. 

2) Pobratimstvo uevolje biva onda kad se Crnogorac nadje u 
kakvoj nevoljiy pa klide najbliieg a pomo<i : „ Pomozi^ tako ti Boga i svetog 
Jovana, uzimam te za Bogom brata!«<. Ponudjeni ovo prima, pa i ovo svrie 
trojnim celivom. 

3) Pobratimstvo pri6estno, ovo je pravo i najvede pobratimstvo. 
Ead vidi Crnogorac zgodnoga dovjeka, koji mu je u srcu, 2ivi s njim brat- 
ski, tra£i da se s njim pobratimi i da so pri6e8tQi pobratimi. Kad su se za 
ovo dogovorili onda zovu popa u crkvu, da im o6ati moiitva, udju u crkvo^ 
te stanu obojica pod petranil. Potom dohvate putier vina te 6e oba zajedoo 
u jedan mah prinijeti usta k 6a§i, i srknuti, a za ovim malo hljeba zaioltf. 
Ovako od jednom oba <Se zajedno iz jednoga putiera po tri put srknuti vina Ipoa- 
loiiix po malo hljeba. Za tim idu te celivaju krst, evandjelje i ikone, a n&y 
poslije pocelivaju se tri put u obraz, pa odlaze. Onaj, koji je prvi zvao na 

Eobratimstvo. onaj zove pobratima na rudak ili objed, pa dariva svojeg po- 
ratiraa^ ili kosuliom , ili maramom , ili darapama . a neki pu§kom , noiem *) 
ili ^im drugim. Ova se dva pobratima paze do smrti kao dva rodjena brata. 

Pobratimstvo cine Cmogorci i sa Turcima. Ovo pobratimstvo biva samo 
sa celiTom i darivanjem. I ovo se pobratimstvo pazi: ali se dogadja da se 
ono i premetne. 

Posestrimstvo je kod Crnogoraka, §to i pobratimstvo kod Ijudi. Dvije 
2ene ili dvije djevojke od milosti posestrime se i one i spijaju u jedan mab 
vin#, na se u tri puta celivaju u obraz i darivaju jedna drugu. Ove pose- 
strine i\v\x i paze Jedna drugu kao dvije rodjene sestre. 

Posestrimstvo biva i od muskih sa ienskijeroa, ali se ovo rijetko dogadja. ^ 

Za Slavoniju kaie Stojanovi6, da je pobratimstvo nerazdrjeSivo i da 
nar»d sa najgoru sramotu dri^i iznevjeriti se pobratimu ine pomoci ga a ne- 
volj. Pri obredu pobratimstva izmjenjuju si darove kao: noj^, pu^ku,, pojas, 
6elmku, toke, prsten itd. te pobratimske darove £uvaju obojica kao oko u 
glafi, kao najsvetiji amanet. ^) 

I kod Bnnjevaca grani6ara, pobratimstvo je jo§ u obi6aju : Dvojica ne- 
im^u6 brade (sestara mogu imati) dogovore se medjusobno, nslute mafiu^ 
t. I plate svedeniku, nek misu re6e u ime pobratimstva. Pod misom ih po- 
zaqoni kao mu2a i 2cnu; forma je. »UzimIje§ li ti Pere Pavu za tvoga ro- 
djeioga brata ?•« Uzimljem. „Uzimlje§-li ti Pave Peru za tvoga rodjenoga 
brs^?" Uzimljem. Ako jedan umre, drugi se stara za njegovu 2enu i djecu, 
k^da su njegovi. Prije se toga vi§e nalazilo i vidjalo, a sada je narod po- 

^) A nepron^jenjuju krste , kako Kovaljevski ka2e : on piSadi to moiiebit da ae 

sjetio na obred, koji je u Rusa u obidaju. 
^) Medakovid, 2ivot 73 — 76; za Crnugoru sravni joS: L' Univers. Earope vol. 39. 

I. 197; OBservHtore Dalinato 1850. N. 20; Rovaljevski 4eibipe MSCflua. 21; 

MUller, Albanien 21. Lichtetisteru, Reiats I. 177 — 179. 
P) Neven god. 1857. Btr. 22. 



153 

kvareniji, vele, pa se boje, da Ba ta svetinja neoskvrai; rabed je onako Sesto 
kako prtje. Oni to dvie zbilja za veliku svojtu i svetinju. — Isto se tako 
Bestre dvije ien&ke (djevojke). (Vukelid). 

U Bugarskoj povodi su bratimstvu skoro isti kao i kod Srba, ali naj- 
vile to biva medju Ijudima, koji su medju se negda neprijatelji bili. lovdje 
je najvisa doi^nost pobratimstva pomo6i svoga druga u nevolji i u opasnosti 
iivota (Odiakov). 

Da je i u Rusa obi^no pobratimstvo , a da je od prije i joS obi6nije 
bilo^ Bvjedodi nam mnozina ruskih narodaih pjesama. Rasi zovu pobratima 
Ha3BHHHbi 6par% ili KpecroBbifi 6parL. Djevojke koje se sestrime, nazivlju se 
icyMaMH i KpecTOBLiMH cecipaMH. 

Oitav obred pobratimstva sastoji a tome^ Uo dva namijenjena pobra- 
tima KpecTBMH noMSHflTbCfl i tim su oni vei bra6a. Isto kao §to vojni^ki Cr- 
nogorac mijenja oru^je, koje on inade nikada sa sebe neskida^ sa novim po- 
bratimom i tim utvrdjaje tu novu svezu^ tako i pobo^ni Velikorus promijeni 
s njime svoj HarsMUbiti KpeccTi>, od koga se ina6e nerazdjeljuje nego samo 
kad u banju ide *) (Ivanov-2eludkov). 

Da i Rusi drSe da je pobratim vise^ ili barem da bi imao biti vi§e 
nego brat^ svjedoCe nam narodne pjesme. D jednoj , junak Dobrinja Nikiti^ 
odlazedi na daljni put ka£e svojoj 2eni: 

wKojH npoH^ei'B /iBeHa4UaTB jibTT*, 

XoTb 3a KHfl3H X04H, XOTb 3a 6oHnHHn, — 

He X04H TOJibKO aa dpaxa Hasan sHaro, 
3a Mojto^o AJieuiy HonoBHqa ^ 
A u varianti te same pjesme u drugoj zbirci^ pridodaje: 

r>OHT>, BOp-L Co6aKa, MH-B HaSBaHHblH 6paTb 

KpecTOBbiH T«> dpait 4a naqe po4Haro.« 
U Srba pobratimi su medjusobom jednaci a u Velikorusa kao da ima 
neka razlika medju mladjim i starijim, slicna razlici medju mladjim i sta- 
rijim rodjenim bratom. 

flOxnpaBHJiHCb rpH pyccKie Moryqie 6oraTbipH 

Tyrb oHH KpecTaMH no6paTHJHCb: 

CrapbiH KaaaKX H^bfl Mypomeu'b 

Bbui dojboioH 6pf\T !>; 

MHxaHJia UoTbiKX CbiHX HBaHOBwq'L 

BhiJfh cpe4HiH bpaxT^; 

Moj[040H 4^6pbiHa cbiRX Mhkhthhhm'b 

BhJAiy MOHbmifi dpaiT**) 
A u drugoj pjesrai naro^ito se kaSe du2nostima pobratima: 

nno4nHCH 6hJAH no4nHcaHbi 

CjiyxaTb 6ojibmeMy 6paTy MBHbmaro 

A MCHbrnewy 6paTy 6ojibraaro« *) 
Da rusk] junak i ste6evinu s pobratimom dijeli^ vidimo Sto pobratim 
Ilije Muromca dobivii na igri carstvo od Cara Buharskog ka^e Iliji: 



') Samo veliki zlo^inac, misH Yelikoras, da nema na sebi krsta, jer zlu (^ovjeka 
ka2e: y Hcro 40jIhcho 6biCTb h Kpecta Ha mcB H'BT'b, 

«) Rybnikov III. 71. 

^) KirSa Danilov, sir, 198. Srayni i rije^i Yasilja Busljajeva Kosti Novotorieniiia 

o pobratimstvu^u KirSi Danilovn str, 75. 
*) Rybnikov III. 81. 
») Ibid. I. 96. 

11 



154 

Ah )Ke Tbi, dpareHm Moii KpeCT^'Sbifi 
Ilowiyqau nojUt-uapcTBa, noji'B-HM'&HCTBa ') 

c) Gostoljubje. 

Kao da u Siovenina' zadruini nagon jo§ nije nasicen m nogobrojnom fa- 
milijom, a po tomu i mnogobrojaom svojtom po krvi , po mlijekn i prijatelj- 
stvUy pobratimima, posestrimam, kumoviin i, zatim susjediroa i drugim poznan- 
cima 8 kojijem bi dijelio to 6to su Bog i ku<Sa d ali — ne, Slovenu treba 
i izvan toga kruga pokazati svojn blagost, dobro<Sudnost i neko prirodno 
nagnu<Se k droitvenosti ; njegovi bo gosti ne samo da mogti biti obicni po- 
znanci, da li on drii : da aci u njegoYu ku6u i isk ati da ugosten bude, ima 
pravo i nigda nevidjeni 6oyjek; bio on zemljak. sunarodnik, jednovjerac^ bio 
inojezi^nik i inovjerniky dapade a nekljem 8lu6ajevima i sam neprijatelj. 

Tefiko je na^i medju Slovenima iktjkva drugu zna6ajna etnografidka 
crtU; koje bi opdenitost tako potpuna bila za svakolika slovenska plemena, 
koliko je gostoljublie. Ni poloiaj zemlji§ta pojedinijeb plemena, ni njihov 
na6in ^ivota, ni razli6ni stepen izobrazenja, (ako ovo nije sasvim tudje)^ ni 
upliv razlicnijeh susjednijeh naroda, ni osamljenost nekijeh ogranaka aloveo- 
skijeh usred tudjega 2ivlja^ pa ni tijek vijekova, nemogoie oslabiti u aloven- 
skijem plemenima opdenitost toga narodnog zna6aja, koji jim zaista ns diku 
sluii koliko ikoja druga narodna vrlina. 

I doista najstariji zapadni pisci, koji ne samo da nijesu odve6 pnja- 
teljski bili prema Slovenima , kako jim, manje ili vise, nijesu ni potomci, 
nego i nepoznavade potpuno ni Slovena ni njihovijeh obi6aja, ipak to njihovo 
Bvojstvo jim svaki put tako u oko pade^ da nemogoSe inat^e nego ga, snebi- 
yaju6i se i do neba uzdi2udi, primjetiti u svojim spisima. ^) Isto kao ato stari 



') Rybnikov III. 84. Za rasko pobratimstvo sravni i Daljove IlocJiOBimbi 419 i 
Slovar ru8. Akademije s. v. Bpart KpecroBbifi i nodparHMCTBo. 

Snjegirev govori o pobratimstvu u Rasa, kako o necem Sto je negda iuvalo i 
pridodaje, da su se u stara vremena q Rusiji bratiiniii, osini posebnijeli Ijudi I 
carevi, pa i cijele krajine jedna a drugom. Za crkveiii obred pri pobratimstva 
on navodi IIoTpedHHK'B patrijarha Filareta od god. 1652. ali 2aIiboze ne na- 
▼odi nam quH'B dp.'iTOTBOpCHia koji se bez sumnje u istoj kujizi nalazi (Pycc- 
kie B'b CBOHXT) nocaoBHuaxi II. 72. 73). 
•) Gledaj: Vizantijskog Cara Maurikija, STpareyixov. kuj. 11. gl 5. n'Eial ik TOi; 
6TCi$svouiJL$voi? airroi^ ySttioi, xat ^'.Xo^povouiAevoi auTou(; Siaawliouaiv it. zoTtou ei^ totcov ou 
dtv 8i(i>yTai, dx; eiye 5i dfiiXetav xoO uTco^s^oiiisvou <rj[i^ri xbv Jsvov pXa^^vai, TcoXe- 
pov Ktvct jwct' auTov 6 TO'JTOV TzxpaL$i[t,$y*o^ ff^?3tq iiyo(i[t.v^G<; ttjv tou 5^vsu exBtxiQoiv.fl 

Zatim Helmolda, Chronica Slavorum lib I. cap. LXXXII. Expletis ro^steriis 
sacris, rngavit Pribizlaus, ut diverteremur in domum suam quae erat in loco 
rerootiori. £t excipit nos cum magna alacritute, fecitque nobis convivium lautum. 
Mensam nobis appositam viginta fercula cumulaverunt. Dlic experimento didici, 
quod ante fama vulgante cognovi, quia nulla gens honestior Slavis in hospitali- 
tatis gratia. In colligendis enim hospitibus omnes quasi ex seutentia alacres 
sunt| at nee hospitium quemquam postulare necesse sit. Quicquid enim agricul* 
tara, piscationibua sea venatione conquirunt, totum in largitatis opus conferunt, 
eo fortiorem quemque quo profusiorem jactitantes, cujus ostentationis affectatio 
mnltos eorum ad fdrta vel latrocinia propellit. Quae utiqne vitiorum, apud eoa 
quidemvenaliasunt, excusantur enim hospitalitatis palliutione. Slavorum enim legibus 
accedens, quod nocte furatus fueris, crastina hospitibus disperties. Si quis vero, 
quod rarissimum est, peregrinum hospitio removisse deprehensus fuerit, hujus 



156 

pisci u zvijezde kuju slovensko gostoljubje, samo ako su s kojijem pleme- 
nom u bliii doticaj dosli — isto tako i dan danaSnji, te§koje na6i putopisca 
ili kakva drugoga pa i najpovrinijega opisatelja nekoga slovenakoga piemen a 
ili kraja, da nebi kao neko 6ado tu slovensku vrlinu primjetio , pa mu bai 
inaSe i protlvnikom narodnim bio. *) 

Gostoljablje je dakle slovensko, kako vidjesmo od prijatelja i neprija- 
telja u ofAe pripoznato, tako da se o njegovu obstanku i nemoSe nikako 
sumnjati. Ali je to pripoznanje tako neobi6no jednoglasno, da je morale pro- 
bnditi i nepristrane naudenike na istraiivanje uzroka toma^ jer nepoznavSi 
oni vecinom ostala svojstva i oduo^aje u Slovena, nego samo povrSno ili 
krivoy dudjahu se da ta vrlina neodgovara ostalim njihovim svojstvima, o ko- 
jim su 5e8to 6uli; ali obidno ne pohvalno nagovjeStati — ; a nijesu mogli ni 
protivnici ravnodusni prema tomu ostati : oni su morali dakako nastojati svojim 
toboitnjim objasnjenjem ; stvar ocrniti ili ako se to nedade barem potamniti.. 

Medju kudioce Slovenstva spada svakako poznati francuski pisac Cu* 
stine ^ koji svoju mr%nju na tadanju rusku vladu protezaSe po zapadno-ey- 

domum vel facultates inceudio consumere licitum est; atque in id omnium vota 
pariter coiiBpirant, ilium iuglorium, ilium vilem, et ab omnibus exibilandum di* 
centos, qui bospiti partem negare non timnisset. Sravni takodjer i lib. II. cap. 
XII. istoga djela. 

A Adam Bremski (Hist. eccl. lib. II. cap XII.) ka^e a kratko : „ Omnes enim 
(Slayi scilicet) adbac paganis ritibus oberrant. Caeternm majeribas et bospitali- 
tate nulla gens honest or aut benignior poterit inyenire.^ Za gosto^ubje starth 
Rusa sravni Snjegirey, Pycckie II. 89 — 99. Srayni takodjer i Radigost ime boga 
starih balti£kih Slovena. 
*) Od noTijeh djela u kojim se to posvjedoSava navedimo samo nekolike od oni- 
jeh, koji nami pod oko padoSe : Za ju^ne Slovene u opce V Univers , Europe 
39, I. 483. Ami Bou^, La Turquie II. 80; za Srbe u opce Richter, Serbiens 
Zustande 44, 56; za Hrvatsku Teleki, Reise dnrch Ungarn . . 179; napose 
pak za Slavonijn, Stojanovid, Slike u Nevenu god. 1856 str. 345; Rohrer 1. c. 
II. 104; za hrv. Granicu, Jovid I. c. 140 — 141; Kriekel. Fussreise . . II. 251. 
254; za Istriju, Combi, Oenni.. 38; za Bosnu, Hilferding, BocHa . . 10; za 
Dalmaciju, Fortis , Viaggio in Dalmazia I. 55 ; Lovricb, Osaervazioni . . 100 ; 
Costumi del Morlachi 106 — 107; Oassas^ Voyage pittoresqne . . 50; Miiller^ 
Albanien . . 98; Kohl, Reise nach Istrien . . II. 279 --284. Ida Diiringsfeld, 
Aus Dulmatien I. 191 ; za Crnugoru, Robert, Les Slaves de Turquie I. 109 — 110 ; 
Lichtensteiu, Reisen I. 184; Medakovid, 2ivot . . 69 — 71; za Slovence, Hiubek 
Bin treues Bild Steiermarks 62; za Bugarske Pomake, Allard 167 — 168; za 
Maloruse, Allard 1. c. 173; Rohrer, Slav. Bevohner . . II. 99 — 100; BartyS- 
Kamenskij HcTopifl.. III. 194 ; za Zaporo2ke Kozake, Gamba, Voyage. . 45, 
47; za Kozake na Kavkazu i drugovdje, Koch, Reise durch Rassland, 212 — 213, 
348 — 420; za Donske Kozake, Marepiajibl 3cMJlfl BOHCKa 40HCKaro, 226; 
za Ruse a opde , Erdmann, Beitrage I. 30; Helmerson, Reise nach dem Ural 
103 — 104; Goebel, Reise in die Steppen 25; Custine, La Russie II. 209; Ro- 
bert, Lettres snr la Russie 9; za Poljake^ T Univers, Europe, 39 I. 483; za 
Qorale Poljske, Zeyszner , Piesni ludu 16. 17; Obrazy i podr6£y. 84 i slijed ; 
za Slovake, Neueste stat. geogr. Beschreibung von Ungarn . . 49 ; Rohrer, 1. c. 
II. 151; za Hanake u Moravskoj, Rohrer 1. c. I. 69; za Obotrite, Briiggemanny 
Beschreibung LYIV. 
^ U svome djelu : la Russie en 1839. Paris 1844. Kad je on svojc djelo pisao, 
bila je moda n zapadnoj Evropi dr2ati pisca za sve to vedeg i klasidn^eg libe- 
ralca Ito je gore o Rusiji pisao, jeli istina pak $to je pisao zato je malo ko mario. 



156 

ropskom obiSaju na cijeli narod, pa da bi potpuna bila orna slika^ kojom on 
darivaSe zapadnju Evropu o Busiji, valjalo mu je preokrenuti i tu narodnu 
▼rlinu a protivno : on dakle o toj slovenskoj vrlini evo §to od priiike ka^ : i 
ras^ko gostoljublje , koje se toliko slavi, nije nifita do pakog pretvaranja i 
laskanja kojim bi da iskufiaja stranca o mislima i djelima njegovim. ^) Ovo 
zlobno i pakostno, ali djetinjsko tvrdjenje kojim postaje cijeli narod policaj- 
skim ageutom odved je smijedno, pa se time samo sobom unidtuje, Diti treba 
ikakova suzbijanja: mi ga samo navedosmo da bi pokazali; dokle mo£e do- 
tjerati alijepa mrinia pomijesana nepozocmjem predmeta o komu se hoce umovati. 

Chopin pak ho6e da objasni taj odno§aj sa razloi&enjem , koje bi moi^e- 
bit Arapsko gostoljublje moglo donekle i protama6iti, ali koje za slovensko 
nema nikakove vrijednosti. Eto fito on ka^e: nChez les nomadea on accorde 
avec facility a V etranger ce que 1' on a soi mSme re9a dans des circonstan- 
ces semblables. Dans leur vie aventureuse, ils ont besoin de s' abandooner 
k la Providence, et ils regarderaient comme une ingratitude envers elle de 
repousser V h6te qu' elle leur envoie." *) 

Da je i ovo objainjenje koje on premda ne zlobno i na slovenako go- 
stoljubje potegna sasvim ne umjestno, netreba nam nego napomenuCi sama 
to : da Bu svikolici Sloveni bez iznimke od kad se historija o njima sjeci, 
vazda bili zemljedjelski narod, a svakomu je poznato da narod koji se te- 
2anjem zemlje bavi, nemoie viSe skita6&m oiti nego naprotiv morastaloa 
BJemSta imati. 

AH osim inorodaca, koji su hotimice ili nehotice opako ili nepotpuno 
prosudili to slovensko svojstvo — ima ialiboi^e i medju u6enim Slovenima Ijudikoji 
■tvar neshvati§e kako se pristoji, Sto bi se barem od njih Sovjek mogao na- 
dati. U6eni iSolovjev n. p. da bi razjasnio uzroke slovenskom gostoprim- 
stvu navodi medju ostalim 2elju prostoga 6ovjeka doznati kakvu novost 
od putnika koji iz svijeta dolazi; pa tad oslanjajudi se na neke UelmoIdoFe 
rijedi hvastavstvo, zatim da Slovenu, nalazedi se na niskom stepenu izobra- 
ienja^ mora kao prirodno biti gostoljubje ; — ali mi bi smo fatjeli da nam g. 
Soloyjev razjasni zaSto drugi narodi na istome istovetnome stepenu izobra- 
ienja vi§e nego za gostoprimstvo starahu se za obidaje sasvime protivne') 
pa i to: za§to pri tolikoj razlici u stepenu izobraienja, vjere, driave, pod- 
nebja, zanata, susjedstva itd. ipak se to svojstvo skoro kod svijefa slovenskih 
plemena jednako sa6uvalo ! Sam g. Solovjev naslanjajuiSi se na svjedo6bu Cara 
Maurikija kaie, da su star! jui^ni Slovenci bili i sa zarobljenicima blagi, pak 
to, medju ostalim, ho6e da razjasni time &to Sloveni, kako on kaze, aijesu 
vojnidki narod bili. Pa da i dopustimo da je Sloven tesko sklon postati voj- 
nikom — napada6em, zaSto gosp. Solovjev nije iiao naprijeda pa pitao : 
a zafito su Sloveni tako miroljubivi? pak bi mo2e biti bio naSac kakovu 

') Ibid. 209; UI. 30. 

«) L'Univcrs, Europe, VII. 304. 

^) Nijemci, koji u doba kad je n njih Strandrecht yladao, nijesu z&ista u massi 
bili izobraieniji nego Sloveni, ili i ako su taj nam sramotni institut pokasuje, 
da je izobrailei^e bilo, ako niita sui generis, koje jim Sloveni niinalo ne zavide. 
A sto je bio taj Strandrecht? Niita drugo nego pravo, stradajude Ijnde kojim 
je oloja brod razbila i koji se na ne6iju obalu spasiie, zaplijenitt, ili u najbo- 
Ijem sludaju, stvari koje su iz broda iznijeli ugrabiti jim i posvojiti. Tek crkveni 
upliv i carski sakoni ukinuSe to stidno varvarstvo , ali ga neke zemlje i zemaljski 
gospodari pridr2ade kao privilegium. Iz toga se najposlije razvi i takozvani Berge- 
recbt. U tijesnoj svezi sa Strandrechtom stajai^e i Grundrnhr, koji bijaSe obican 
na kopnu i na xijekama (Schulte, Deutsche R. und Rechtsgeschicbte 434.). 



167 

svezn ismedju toga miroljublja , blagoce prema zsarobljenicimay gostoljubjay 
zadruinosti itd. svezu koja a narodnome blagom dahu iive i u njema bvoj 
temelj ima^ i koju izvanjske okolnosti kao siromadtvo, bogatstvo, prostota, 
ugiadjenoBt itd. mogu po nekoliko preina^iti ali nemogu tako lako iskorijeniti. 

Osobito kad (ovjek ho6e da izre6e STOJ sad o nekakom pojavu ili 
osobitom svoJBtvu narodnjem, on mora prije svega cio narodni 2iyot u6iiiiti 
predmetom ozbiljnog iztraiivanja, da bi znao u kojoj kaazalnoj svezi stoji 
doti6ni pojav sa ostalim odnoSajima narodnog j^ivota pa tek tada ga sraynji- 
vati sa slidnim odno^ajima drugijeh' naroda. Ali za to iztraiivanje mora se 
6oT]ek yelikom oprezno66u sluiiti tudjim izvorikna, jer kakva je iskrenost 
u ve^ine njih i causae cognitio na kojima svoju presuda o Slovenima grade^ 
Bvakomn je poznato. Mi i ne samnjamo da g. Solovjev kao na glaBu historik 
poznade veoma dobro navedena pravila — ali ipak ostaje pitanje (koje mi 
dakako ostavliamo drugijem da ga rijeSe): da li se je on ovom prilikom na 
njih obazreo koliko bi trebalo? 

Mi smo ved gore naveli toliko izvora, koji nam sTJedode o gostoljnblja 
slovenskome, da bi sve pojedine primjere bilo teSko, a i dosadno ovdje na- 
Toditi: upu(iujemo dakle 6itatelje koji bi htjeli pobliiih yijesti o tome na na- 
yedene izvore. Izabrasmo samo nekoje primjere, koji nam se 6ini§e yainiji 
ili radi simbolizma koji se u njima nalazi, ili radi kojega drugod uzrokn — te 
6emo da jib oydje i girem krugu 6itatelja priop<iimo : 

Da je gostoprimstvo kao i kod ostalijeh Sloyena tako i u Cmojgori a 
najboljemu cyijeta o tomu ie suyiSno goyoriti, mi <Semo samo da po g. Me- 
dakoyidu napomenemo, dokle u Cmojgori dosi^e ta charaktcristidna erta bIo- 
yenska. Medakoyi6 ka2e : „ Jo§ je azyi§eniji i plemenitiji charakter Cmogorca 
kad prima u neyolji 6oyjeka pod syoj kroy. Syakojem neyoljniku otyorena 
su yrata u syakojem domu syakojeg Crnogorca. Nije ta duSeyna yrlina i 
Ijudska milost samo za brata Cmogorca , ye6 za syakojeg brata rii<ianina pa 
i za samo^ turdina. Negleda se koje je yjere i narodnosti, yec se gleda ka- 
kya je Huaska neyolja. Dogadjalo se da su Cmogorci kakyog kriyca gonili 
da ga nbiju , a oyaj se do6epa da u 6iju ku6a umakne , onda je kriyac u 
sigumosti i yi6e ga niko tadi nesmije. Oyo je ne samo za Cmogorca ye6 isto 
tako i za Tur^ina, pa ako je Tur6in krynik crnogorski i 6eraju ga Cmogorci 
pa pobjeie u dom Cmogorca, on je tad spasio syoj iiyot, 

Dok ie oyaj neyoljnik utekao pod kroy Crnogorca, domadin odma pod 
oruijem izlazi pred kudu i motri na one Crnogorce, koji bje^dega gone, 
pak de jim, poSto se primaknu, redi : „0n je pod moijem kroyom, i dok je 
u mojemu domu, preko mene iiya, nemoie mu niko ni§ta udinit; ako ga 
mislite ubit, prije mene pak njega.^ Noma te ylasti niti sile, koja de prime- 
rati Crnogorca da izda doyjeka izpod syojeg kroya ; nema ni blaga^ koje bi ga 
zaslijepilo ili preylastilo, aa pogazi oyaj amanet, oyu naslijedjenu yrlinu syojih 
pradjedoya. Jeli doyjek jednom ijo s6 i hljeb ^) sa Crnogorcem, onda su oni 
brada i blizki drugoyi. Kao §to syakoga nesrednika, tako prima Craogorac 
pod syoj kroy syakoga uskoka, te ga duya kao syoga rodjenog u syojemu 
domu: a kad se uskoku uka£e zgoda i dobije yolju da ide, Crnogorac de 
ga pratiti i duyati od syake napasti. Stojao uskok koliko mu drago a domu 
Cmogorca, nigda mu oyaj nece redi da odlazi, niti traiiti kakye naknade, 
ito je u2io kod njega *). 



') Za oyaj simbol u Brba sravQi n. p. i Vak, Pjesrne II., pj. 90 stih 19 — 21. 
') Medakorid, iiyot . . 69. 71. ,1 sami gospodari Cmegore podraiayaii su ova 
yrlinu syojeg uaroda i syoje brade. 1787. god. Skadarski paia Mahmut Bafiat- 



158 

O simbolici crnogorskoj^ koja je u obi^aja kad je gost u ka6i put- 
nici pisu: 

Iza prve zdravice domadin se sa go atom rukuje i to je znak, da ce ga 
braniti makar ga i glave stalo. Kad gost odiazi, zamoli ga domacin, da is- 
pali pu&ku a tim kako da posvjedoduje susjedima; da Je bio s domacinom 
zadovoljan *). 

^li ne samo dovjeka pod krov primiti i gostiti ga da je obi^aj — nego 
ako mu je nevolja pomo6i ga i novcem i kojim drugim sredstvoni; drii Cr- 
nogorac, da je njegova duSnost. 

Kad se dovjeku kakva nesreca dogodi^ ka£e Vuk, n. p. kad ma ku6a 
izgori; kad ga ko pohara (stoku mu ocera) kad pla<^ krv (u JDJelopavliciiua) i 
kad se odijeli; ide u proSnju da se time pomogne. Ta se proSnja zove po- 
plata; oti^o je u poplatu ^). 

A za Slavoniju Stojanovid kai^e: 

wTko se god pojavi na prag proste kuce, obidaj je, da bude primljeo 
na konak i pogosten Stogod se bolje moie. Ali ne samo on, nego i njegov 
pratilac ako ga ima, a i konj mora biti nahranjen i napojen. „Te§ko ti kudi 
u koju gosti nedolaze^ : to je opda misao seljaka. Takva kuca nema nikakre 
cijene medju susjedima i seljanima, pak iz nje nemoie se nijedna djevoj][a 
u bolju ku6u udati, niti iz nje mo2e momak boljom se djevojkom oieDitL 
Isto kao sto svaki drugi gost bude ugoSten, tako isto i prosjak, osobito sEje- 
pac sa njegovijem vodjom bude napitan i napojen, od strane odjeven i obu- 
ven i uz to jos obdaren. 

A za Srbe u opce cujmo sto Vuk kai^e: 

Krcme su se u Srbiji, u Bosni i Hercegovini do skora gotovo samo u 
pjesmama spominjule, a ovako jih nije bilo nigdje u zemlji osim gdjesto po 
varosima (kao n. p. u Sarajevu) i u Srbiji pored Save i pored Dunava, ill 



lija, kom je (nazad tome dvie godine [1785] kad je vladika Petar I. bio po&to 
u Ra&iju) udario sa silnom vojskom na Crnugoro i dolao na Cetinje, optiio 
mauastir, poglobio i popalio Crnngorn, krene Sultan protiv njega silnu vojako, 
od koje se s i 1 n i Mafamut poplaSi, te z>iiSte u vladike, za slucaj viteske sevo\je, 
da ga mo^^e pod svoj krov primiti. Vladika mu odgovori . da su domovi stro- 
maSni u Crnojgori otvoreni Bvijema nevoljnicima bez razlike, i da on mo2e slo- 
bodno pod njegov krov dodi, niti on to moj^e odredi, Sto u zemlji i u naroda 
crnogorakom postoji taj zakon, pomodi svakojem covjeku a nevolji. Na to Mah- 
mut paea skloni Bve svoje dragocjenosti u Crnugoru i preda ib vladiki na ama- 
net. Sredno Mabmut nadbije Sultanovu vojsku, a vladika mu sve amanete po- 
vrati.ti Medakovid navodi jo$ nekoliko hietoridkijeb fakta, koja potvrdjujn to, 
8to je receno i koje mi zbog kratkode izostavljamo (ibid 7 1 ). 

Da 8U se i drugi slovenski vladari u doba, kad nijesu kod njih jos tudja 
moda i obicaji zavladali bili, u tome odiikovali, svjedodbu nam donosi Snjegirev 
za neke ruske knezove. (Pycckie . . 94 — 97) — mi demo prepisati samo svje- 
dodanstvo inostranca, koje on navodi o knezu Jaroslavu : „ Jaroslavus aulam suam 
ita construxit, ut rogias eidem magnificentia pares per septemtrionem boc «evo 
inveniamus omnino paucas. Ad ilium proinde principes quilibet adversa fortuna 
pressi, confluzeranC^ (Bilmark. Hist. rcg. Holmgard.). A kakvim se opasnoatiroa 
dostaput Dubrovnik izlozio, primajudi medju svoje zidii.e stradajude srpskc kne- 
zove, svakomu je poznato ! 

*) Rodina kronika 1862. str. 238: ali nijc do puki prijepis iz Robcrt-a Les Sla- 
ves . . I, 109—110. 

^ Rjednik sab poplata. 



159 

po planinama kud nema sela. Kad ko piiiuje preko semlje, on ide na konak 
u selo, gdje ga zastane mrak, pred qajbolju ku6u; pa pita moie li no6iti, a 
doma<iica ili ko dnigi iz kuce kaj^e: „Mo2e6 brate, 8 drage yolje i dobro 
do^o!^ ili mu kaie da nemoie, jer Dema sijena za konje, ili drugo ito, 
nego ga upoti, gdje moie noiSiti. Kad ide mnogo Ijudi zajedno, a oni se raz- 
dijele po kudama. 

Svaki 6e domadin primiti rado na konak svakoga putnika, agostiy ga 

kao najboljeg svoga prijatelja i poznanika, n. p. ako se dogodi^ da domadin 

nema u ku6i rakije ili dmgo fito, a on otide svome susjedu, ili dak u drugo 

&elO| te uzme u zajam i dasti gosta. U gdjekojim gazdinskim kudama gotovo 

syaki dan ima gostiju, n. p. danae pop, ejntra kaludjer, prekosjutra turdin 

ili kakav prosjak itd. Gdje ko nodi odande ga u iutro nepu&taju dok ne ru6a ; 

a na uiinu Re svradaju putnici opet tako po aelima: dfosta puta se 6oyjek 

sTrati a kakvu kudu, da se napije vode, ili da zapali lulu, a iene ga pi- 

taju, da nije gladan i nude ga aa sjede malo, da mu dadu 6to da pou£ina. 

Mnogi begOTi po Bosni imaju uz ku6u osobiti konak, gdje dodekujn goste; 

tt takoYom konakn moie 6ovjek biti ako ho6e i mjesec dana. davat 6e mu 

iednako jelo za njega i za konja bez dinara , osim ako 6to pokloni slugam 

Kad podje. ') 

Ruske narodne pjesme navode desto ceremonijal, kojega mora izvrliti 
gost ulazeci u kudu, gdje ieli uiivati gostovska prava. Obred je prost i na- 
lazi se i u ova detiri stiha: 

„M0JO40H COjfOBeU CblH'L By4HMHpOBH^l», 

CnacoBy odpaay mojmtca, 
Bjia4HMHpy KHHsy (domadinu) furaaflTCfl, 
KHflFBHt AnpaKCSBBOH (domadici) bi^ oco60iiy,« ^) 
1 prijekorno bi bilo onomu, ko ga nebi ispunio, a osim toga nebi ni stekao 
SYa gostova prava ^). 

Uljeksi u kudu, do^eka domadin gosta sa gomilom pozdrava kao : nMH 
JOCTH npocHMx!** ^4o6po nu}KajiOBa^x !"* nFocTb 4()poroH!« itd., i posadi ga 
odmah za trpezu na najdastnije mjesto u npe4HiH yroji'Ly u kome inade sjedi 
samo domadin *). Stereotipnib izreka, koje nam kazuju, kako gosta valja da- 
stiti, kako ga nuditi, ima mnoiina, pa nedemo u njih ni da diramo, da nebi 



*) Vok, Rjednik sub v. kr^ma. 

^ KirSa Danilov, 5; sraTni ibid. str. 25, o Duki Stepanovido. 

^ Taki prijekor sasluii ii. p. Tatarin poslaoik Cars Kaline. Byboikov I. 108. 

^) Zatiimivo je mjesto a pjesmi o AleSi Popovida, gdje se kaie, da Teliki knez 
Vladimir, zemaljski gospodar, neposadjuje se u nepc4Hiu yroJCL nego da je 
Aleii, promda podauikn, to najdastDije mjesto za stolom , a to samo radi toga, 
jer mu je gost. Kad je Yiie gosta posadjuju se redom, obzirom na viSi ili ma- 
nji glas, jnnadtvo itd. gosta i njegova oca. Zato Vladimir govori joi nepozaa- 
tomu Aleii i drugovima mo : 

fifou Bbi ecu. 4o6pbi iVIojio4m>i 
CKaxcHTecfl k^ikx bbcb n<i HMeuH soByT'B, 

A no HMeHH BUMli Mo»CH0 MSCTO 4aTb, 

Do HsoTqecTBy mohcho ao}KajioBaTH.<' 
(Kiria DaniloY 1. c. 187). Osim toga vidimo, da je Vladimir, ne zapovjedim 
nego na lijepi nadin nastojao Tazda utiSati sva^ju, koja bi se porodila medju 
gostima. Netom bi se porjedio Aleia s dmgijem juoakom Tugarinom Zmijevicom 
odmah bi slngami on zamigano, da donesn novog jeia i piva da bi se tun raz- 
metnula kavga (ibid. 188). 



160 

prekorafiili granice. Napomenimo Bamo, da i^to se god pred gosta na sto stavi, 

to Be nazivlje hljeb-so ^). 

Da je gost obezbijedjen bolje, nego da je u sebe doma, dok je u go- 
stima, potvrdjuje nam g. Ivanov Zeludkov i kai^e, da domacin Nekrasovac a 
Maloj Azijiy u koga bjeSe u gostima, rede mu jednom: nNi ylas sa glave 
nece ti otpasti dok si u mene.'' 

Pri odlaskuy opominje domadin i kudani gosta i mole ga : >*He npoaecH 
3.Aa rjiaoa — copy ndT> m6bi ue BbiuocH. "hiwh Hup^ri) ci» rpH<)aMH, 4a ttsBK-b 
AepyKB 3a sha^mh. — He odycyAb Hamy x*ii>6-cojb.« itd. 

Da u Rusiji i airomah ili prosjak dovjek lako nadje, ko ce ga najesti 
i napojitiy syjedodi nam izreka, koja Be obidno tnoie 6uti: i»Ha PyCH eme 
oTx rojo4a HHKTo He yMupaji* ^) 

Sto se simbola vjere i gostoljubja t. j. hljeba-soli tide, ovaj je joi u pot- 
punom obidaju: 

Poznato je BYakomo. da i dan danaSnji u Rusiji svakomu noTomu ga- 
bernatoru donoae prednici naroda dotidne gubemije hljeb-so na znak gosto- 
primBtva i vjernosti. Isto tako i Caru kad dodje u kakyu zemlja ili grad 
Bvoga carstva. U gra^nitnoj Palati u Moskvi i u Eramitage u Peterboi^ 
imaju u zbirci zlatnog i srebrnog posudja carskog na stotine zlatnijeh i we- 
brnijefa pehara i slanica, na kojim donesode Caru poslanici raziidnih zeaulp, 
gradova i korporaciia bljeb-so *) (Ivanov-2eludkov). 

Ovaj Be simbol tako srastao sa ideom gostoljublja, da ovo drugoga na- 
ziva i nema do xjis6oco^i>ctbo. A i Srbi vjernoga gosta nazivlju desto so\o- 
jednikom *). (Vuk sub v. Solojednik). 

Koliko je star i ukorijenjen taj simbol u Rusa, pokazuje nam i oh\^] 
da : Ead jedna familija promjenjuje stan u Petrogradu , valja da joj pobliii 
poznanci poSalju hljeba-soli na tanjiru i u slanici : ali je ovdje postepena ra- 
finacija do toga dovela, da se galje continens pro contento same srebrni ta- 
njordid i slanica, a hljeb-so obidno Be sada i ne Salje ^). 

Velikoruski seljaci, koji £ivu odalje od stolnijeh gradova; drie, da je 
grijeh uzimati novaca za ugoStenje i prenotfidbu % uvjereni bududi , da je 
du2no6t ugostit tudjinca q-sivi'B Bor^ n(^cji'djn> kad god dodje; jer po njihoTU 



') Rybnikov I., 108, 
*) Snjegirev, PycCKie . . 11, 93. 

^) I kraljevima poljskim en podloSnici donosili hljeba za znak vjernosU. (L* Uni- 
▼era, Europe X., 177 — 178). 

^) Za zna^eDJe soli kod starijeh Grka, Biin\jaoa i oekijeh iatocnijeb naroda, sravni 
to sto navodi Snjegirev, PyccKic II, 89 — 91. Da je i u Rimljana negda giaTni 
smok 8 kruhom bila so, sravni u Horacija (lib. 2. sat. 2) stibove: 

. . . ctim sale panis, 
Latrantem stomachnm bene leniet. 
^) Jermann, Unpolitische Bilder ans St. Petersburg. 98 — 99. 

®) I za Zaporo^ke Kozake ka2u, da i oni premda 2iveci vazda na oru2ju pa da ima- 
dijaku i nagnu(ie ka grabSi, ako je stranac neoplijenjen prefiao granicu i u kucu 
jim doSao, bio je pogoSten kako i kod drugijeh Slovena ; i kozak od gosta nigda 
iiiSta nebi htio primiti, osim kao znak zabvaluosti, ako bi mu gost ponudio ra- 
kije da pijo. Na koza^kim kudami nije vrata bilo, a uije ni famiiije, jer kako 
znatno Ha C%4axi> nije smjelo 2eua biti, tako je mogao, koje god htio uljesti 
unutra i pogostiti se, ako je ito nasao; samo je duinost bila, da ostavi na 
stolu dvije slanice prekrdtene za znak, da je gost bio u kudi i da se pogosiio 
(Bromsen, Russland . . 11., 417 — 418.) 



161 

midljenjtt^ ko saUjeb^-so i loinicu od strancaaovacausimlje; u toga cnopbiHbH 
Bi* AOM-B He6y4eTX '). 

GoatopriixiBtya moil^e 5oyjek nadi i a polamijem ledovima bijeloga mora, 
samo ako je tamo SloTena. Ovdje imamo posve prutivnu siiku ujemadkoga 
Strandrecfata, jer ne samo da su nesreiSnici, koji se razbiju, primljeni od ruski- 
jeh promi&ljenika kao brada i okrijepljeni &to se bolje moiOy nego se to 
gostoprimstvo i na mrtve prostire. Obidaj je, da kogod mrtvaca nadje, mora ga 
pokopati, pa bai da 6e mu taj posao diniti izgabiti najbolje vrijeme i pri- 
eoda za najbogatiji lov. Ovaj je zakon tim vide vrijedan spomena, &to jedva 
da su 6 nedjelja q cijeloj godini zgodne za.lov, od kojijeh opet neugodno 
▼rijeme okmji polovicu tako^ da samo 20 dana u godini ostaju za lov, koji 
nekoliko familija valja da oskrbi hranom za cijelu godinu ^) 

Na Lipovane naselbinu rusku u Bukovini yidu Ijudi, da nijesu gosto- 
Ijubivi, te da nerado sa strancima op<Se i u svoje ib ku6e primaju ^). Ali 
ako dovjek pomisli, da su ovo raskolnici a kojib ima i taj to Ik: da su svi- 
kolici oni, koji Djibovoj sekti nepripadaju, nedisti, pa jim po tomu zabranjuje 
8 iuovjercem se mijeiati, da se nebi i sami opogauili — dopustiti ce , da i 
ova; fito bi dovjek rokao da je iznimka, opdemu slovenskomu charakteru go- 
stoprimstva^ ba& nije nikakova iznimka. Jer kad je siromab Sovjek usilovan, 
radi svoje religiozne savjesti, dastiti gosta iz sasvim drugijeh suda i zdjela, 
morati na oprezu biti, da nebi ni dotaknuo ostatka kakova jela, 5im je gosta 
dastio^ morati baciti na polje te ostatke — tad je naravno, da 5ovjek vi§e 
voli; da mu inovjerni gosti nigda i nedolaze. 



II. NasUedsftvo. 

HacjS4CTao hh 4api> hh Kynjra. r. 
Niti dobru teci, niti zlu ostavi. 
Iz dovjeka duSa, na imanje gusa. 
Mrtvi £ivijem o6i otvaraju *) 

^mierd pokaie co kto ma. p. 

}mier6 otwiera, co iywy zawiera. p. 

Imierd oozy, g^b§ zawiera, skrynie, i bez klucza otwiera. p. 
Opatruj 8i§ poki fyiesz, od dziedzica nieutyjesz. p. *) 
Testament umarlego, zwierciadlo iywego. p. 
Maib npM cbiHB He Hac^iSAHHua. r. 
CecTpa npH dpars ho BorqHHMua (ne hucji-bahmuu). r. *) 
lUypHH-B no 3ar:6 ne Hacj:BHHKi, r. 

LMCHbUJOM CblHT, Hrt KOpHK) CHAHTl). r. '^) 

r4'B poBHOM 6oM (4Ba dpaTii) TaMi) CBe (omoBoe) nonojaMX. r. ®) 

HiMSHbe H4eT'b He bi Ko^buo, a b-b ceaiiKy. •) 

Ha BbiMopoqHoe Hsr-b HHCjiS4C4Ba. BwMopoqHoe hh wipb nuuijiu. 



') Snjegirev, PycCKie . . II-, 98. 

*) Erman, Archiv . . V. 588. 

^ Jaschke, National Kleidertrachten and Ansichten von Ungarn, Croatien . . 14, 

*) Lc mort saisit ie vif — Dcr Todte erbt den Lebendigcn. 

^) Niemand stirbt ohne Erben. 

•) Der Brader verfdngt die Bchwester. 

^) Wo Briider sind, da beaitzt der Jiiugste den Heerd. 

*) Gleicbe Briider, gkeiobe Kappen. 

•) Speer verfdngt Spindelhand — Wo keiu Schwert vorfaanden, da erbt die Spindel. 



162 

U rimskom pravu kao i u pravu svijeh naroda zapadne Europe pravila 
nasljedstvu Ba6injaja poseban i povelik odsjek u sistemi priyatnoga prava. 
Ali Q Slovena u kojih se familija na sasvim drnkdijem temelju osniva nego 
u tih naroda: nasljedstvo kao osebni jurididki posao nije nego iznimka i po 
tome, razamije se, da se nasHedstveno pravo nije moglo ni razviti a Slovena 
kako se razvi drugovdje. U Slovena gdje se je stara zadrti^na forma familije 
saduvala, nasljedstvo u zapadnome smisla ogranideno je same na pecalium 
pojedinih zadrugara (a kojemu nebudu<ii skoro nigda nepokretnina nema velike 
vainosti) i na istraioinu. oto se sto£era zdruinoga ti6e, taj nije samo svojina 
sadanjih zadrugara nego i budu^ih, tako da pojedinci nije^ skoro nego uii- 
vaoci kudnoga imetka — ov8J ostaje vazda ujedno, kako 6to ostaje i fiEuni- 
lija kao persona juridica dok se god neistraii, a samo se pojedinci mijenjaju. 

Sto se dakle sto^era ti6e, netrebaju dianovi zadruge da 6ekaju i5igovu 
smrt, da bi svaki svoj dio uzeo , pak uteraeljio posebnu familiju y nego to 
biva kad se god za taj posao zddrugari dogoyore, ili da se dijele svikolici 
popose ill da odijele onoga, koga vide da mu nije vide, radi koga mu drago 
uzroka, stanja u zadruzi. O torn poslu — - diobi —^ mi srao vec gore govo- 
rili, pa smo htjeli da i ovo malo primjera, Sto o nasljedstvu sakupismo us 
diobu navedemo. A da to nijesmo udinili y nego ovdje posebni odsjei 
zapo6eliy uzrok je ne samo. Sto su uekolika slovenska plemena zadruzsir 
forinu familije odavna izgubila, nego i radi toga §to je odsjek o &.mifrj// 
bez toga poduga6kim postao, pa najposlije i zato, Sto su se dana&nji pca^- 
nici navikli, sve sto se nasljedstva ti^e, u posebni odsjek slagati. 

U Granici je hrvatskoj zadruga zakonom pripoznata a u zadruzi kako 
vidjesmo nemo£e biti nasljedstva u obi6nom smislu, tako i joS manje moi'^ 
6ovjek o testamentu misliti , sto se zadruinog imanja tide, oamo kad se je 
zadruga dotole istrazila, da nema joS iiv nego samo jedan dian » pa bila to 
i ienska, koja ina6e nenasljeduje , moie oporukom dobrima raspolo^id % 
samo naznadeni nasljednik mora imati svojstva, koja pisani zakon iziskuje 9* 

U Buiyevaca okolo Jablanca u Granici; kada zadrugar umre^ to imajii 
na njegov peculium, samo 2ena njegova i djeca pravo. Neima li iene ni djece, 
moie slobodno svojim peculium-om ili osobidnom oporukom raspolagati. Sin 
Sto je dovedenim postao, ili udata kci, nemogu traiiti dijela od peoulia svoga 
oca, koji je do smrti u staroj zadruzi bio ; ako je ma samo jos jedan dlan 
od one zadruge iiv. Ali kad umre otac i sva brada te „Iumer ostane pra- 
zan^ onda sav »grnut« blago i kude podijele, sin doveden (resp. odveden) i 
udata kdi, ako su joS ovi ivn od roda. Obojica su ispisani iz ,,lumera« pa 
nebi bilo pravo, da jedno dobije sve — veli narod — . Opisatelj poznaje je- 



^) Na Senske preUse dobra familije tek onda, kad vede muSkih nema. (Zakon 
voJD. Oranice od g. 1807. §. 22.^ Tome asbinovljenju evo nekoliko parallela 
i iz drugih slovenskih pisanih zakona. Hko Bl COAApftX^ HilH E\ B01ia^l|l€N 
A|IK»NN6 H6 BHA6TI CUNOBl A A^V^^" BO^USTl (Prav. Rusk.) Si quis non ha- 
buerit filios vel iilium et filias habuerit, ad illas deveniat hereditas (Jura Conr. 
§. 18). — Po smrti ocinoj, ako on nije za iivota raspoloiio, dijeli se imuce 
po jednakim dijelovima na sinove. A gdi muSke djece nema, na iensku djecu 
kako i otcinstvo tako i djedinstvo . . (Zak. Cmog. §. 53). 

I u Arbanasa doklegod sinova ima, kderi neprimaju od ostavstine nikakova 
dijela (L' Uniyers. Europe, vol. 39. I. 145). 

^) Jovid^ Ethn. Gemalde . . 36, sravni i osnovni zakon vojn. Granice od godine 
1850. f. 23 --26. 



168 

dan „Iumer««y gdje je sve pomrlo; samo sin ostao — ali nbenast^. Sestra mu 
ndata u drugom sefu, brata ludog uzela k sebi i sTe §to je nlumeru« pripadalo. 

Otac moSe svoje dijete liiiti dijela, ako je zlodesto, bio sin ili k6i — 
all to same ako dioba za iivota o5ina biva. Po o6iuoj smrti posreduju pisani 
zakoni, te i proderani sin dobije dio. 

Ead otac a zadruzi umre, ostavi navadno sav avoj peculium sTojoj 
ieni. Ostavi kad i kad i sinovom §to kom bode; ili samo nekojim ili svim, 

Po smrti mu2evoj 2ena ostane u mnievoj ku6i, a peculium njegov obi6no 
zadrii i uiiya. Uda ii se po drugi put, onda gubi sve, samo svoj peculium 
i prdiju sobom nosi. Ako ima muiko dijete, moie se udati i peculium u2i- 
vati; ako dijete prikloni k sebi, dok dijete ne naraste i u o6evu se ku6u 
nepovrati. Ako je iensko dijete, ostane u ku6i, ^Slanom zadruge,** ako ga 
mati sobom nepovede. Kad je za udaju, spravi joj zadruga Stov i otpravi je 
iz kude, bez ikakva dijela, kako i drugu djevojku. 

Kad umre Sena neostavivfii djece^ to se sva njezina prdija povrati nje- 
zinim roditeljem, odkuda je donijefa, ako ona narodito prije smrti tu svoju 
imovinu mu2u nezapi$e i neostavi. Ako ostavi mui^u, niko mu toga oteti ne- 
smije niti moie, jer je po&liednja volja najsvetija naredba. Isto take, ako 
2ena neostavi muiu svoje dote, nesmije mui njezinim kratiti ni u 6em 
onoga, §to je njihovo po narodnom pravu. U Senju je vidio opisatelj , gdje 
o ^ninoj smrti sve je njezino, materi joj vraceno; dapade bilo je stvari, 
oje su se poderale; i te su se nadomjestile, to je mati nove dobila. U sv. 
JurJQ je opet obidaj, da se materi sve povrada osim postelje, koja se tamo 
obi5no kderi u prdiju daje. 

U hrvatskom Primorju, gdje radi mrsavog iitka nemo2e da se zadruga 
odrii, brada i sestre dijele samo materinstvo, odinstvo ne. §to se odinstva 
tide ili barem odine kude, vlada podpuni minorat^ jer kuda oscaje vazda naj* 
mladjemu sinu '). 

I tnrske spahije u Bosni imaju zadru£nu formu familije, pa s toga je 
i nasljedstvo naiidno zadrui^nome, jer kako opisatelj ka2e ^spahiluci kao ne- 
razdjelna skupna sobstvenost, prelaze na sve sinove umrlog spahije, a ovi 
jih na se uzimlju tim obvezateljstvom , da de u skupu otadbinu braniti pod 
voivodstvom onoga, kog su sami izmedju sebe kao u mudrosti i vrlini naj^ 
boljega izabrali.w ^) 

Za Bugarsku evo dto nam g. Odiakov kaie: 

U Leskovcu kako i u svijem povedijem mjestima, gdje je byzantinsko 
pravo prodrlo, brada dijele po odinoj smrti, obidno samo pokretnine, kao: 
novce, pobolje pokudtvo, kao n. p. bakrene sude ; ali i ta djelidba nije nego 
obiljeienje §to je dije, jer nedijeledi nepokretnine , dokle su god zajedno u 
zadruzi, pokretnine (osim novaca) cijela familija zamjenito upotrebljuje kao 
i dosada. 

Kad pak do opde diobe dodje, sinovi uzimlju svaki jednak dio, a kderi 
pd dijela svaka, ali joj se neuradunaje to, dto je primila pri udadbi, jer 
obidno i sin isto toliko darova prima koliko i kdi. U ^opskom predjelu o 
kakvu nasljedstvu kderi, ni govora nema — one se moraju zadovoljiti ruhom 



I 



>) Slav. Blatter I. Jahrg. 10. Heft. 

') Opisanje Bosne a Srb. Ljetopisu 1845, II., 15. Sravni i u Sielenogorskom ru- 
kopisu Btihove: 

yl nmr^Ii glava celSdiua, 

D^ti vie tu zboiiem vjedno vlachi, 

VlAdyku si z roda vybenice.^ 



104 

i pr^ijom, Sto su pri ndadbi primile. Dijele se in stipites ako su dalji srod- 
nici: ako su bra6a, razuraije se, in capita. 

Dok je mati ^iva, tei^ko da 6e medju bra6om do djelidbe dodi — ali 
ako se ipak dogodi, materi opredijele 6to se pogode, pa ona obidno ide i 
j^ive 8 najmladjini sinom. Ako joj u dio padne njiva ili knda ili dniga nepo* 
kretnina^ ona to mo2e i prodat i darovat ali samo jednomn od sTojieh ainova 
ili una$adi. To je dakle nasijedstvo ab intestato. 

oto se pak oporuke ti6e, kad toyjek ostari ili ridi da mu inade nije 
duga iivota^ te ho6e da uredi svoje strari, 6ini oporuku. Ali ovdje oporuka 
nije kako ritnski testamentum ili danai^nji zapadno-evropejski — ; ovdje nema 
nikakve tajne §to je u opornci naredjeno, jer su tu prisutni nasljednici, i bes 
njihova sporazumljenja (ako su sinovi ili bi ina^e bill nasljednici ab inte- 
stato) oporuka bi bila nifitetna ^). 

Dosta je, da se pri tomu nasljednici ne opiru oporuditeljevim naredbam. 
Oporuditelj, obi^no se male odaIe6i od ina6e obidnog nasljedbenog reda. i 
zadovolji se najviSe tim, §to opredijeli koja ce stvar (res singularis) svakomu 
da pripadne. Po tomu yidimO; da je bugarska oporuka jod prije nekakav 
contractus nego li testamentum. Na sadinjenje oporuke pozvani buda staije- 
6ine seoske i pop, pa ako hoce da jos bolje utvrdi posao, pred njima 6ioi 
da nasljednici obedaju zakletvom, da 6e izvrfiiti to, sto je on oporuditelj nan- 
dio. U povigim selima u novije doba oporuke bivaju i pismeno. Isklju^is 
iz nasljedstva dogodi se sasvim rijetko. Rad je posao svrfien, biva gosba. 
Moramo ipak primjetiti, da ni take oporuke nijesu davna narodna inatitnc^ 
nego su u novije doba bile uvedene ^). Pa ba§ i dan danadnji u manjim sb 
lima toga nema, nego sinovi po odiaoj smrti ili ostaju u zadruzi ili se dijeU 
po obidaju. A jos uz to da kceri nebi od zadruge §to tra^ile po byzantin- 
skom pravii, koje je, kako rekosmo, po vecim mjestima poprimijeno, odreku 
se jo§ za o6ina iivota nasljedstva na oududu ocinu ostav§tinu. 

Dosta puta razdijeli otac svoj imetak medju sinove jos za dobra iivota. 

Mi znamo koliko je starome rimljaninu stale bilo do toga, da ima ko 
6e mu i po smrti osobu zastupati i neKimnadinom jo^ joj produ^iti obstanak : 
od tuda u rimskome pravu na6elo: heres sustinet personam defuncd, od 
tud i staranje imati heredem necessarium, pa makar bio do tada i rob, koji 
inade personam non babet ^). Taj dalji obstanak svoje osobnosti i po smrd 
smatra prosti Velikorus u tome, ako ima koga, ko bi ga ne samo pokopao 
da li ga i spomenuo (noMAHy rb ili A'&^aTb uomuhkh) po obidaju narodnom. 
Toga radi, kad bi i sin bio a ne pokopao i ne pomenuo svoje roditelje 
gubi nasijedstvo, a prelazi na onoga> pa bio i najdalji tudjinac, koji je to u5i- 
nio. Ovaj obidaj, misli g. Ivanov-^eludkov, da iive kod svijeh Velikorusa, 
ali kaie, da moie jam6iti za Vladimirsku, Orlovsku, Jaroslavsku i Cerni- 
govsku guberniju kao i za naseobine ruske u Besarabiji a takodjer za Ne- 
krasovce u Aziji i Filipone u Prusiji. jer se je o tome svojim o5ima osvjedo6io. 

^) Sloventka misao, da stoker ne pripada «amomu oca potvrdjuje nam i jedna 
listina iz 15. vijeka u kojoj nalazimo, dasio za^ivotaocina ostavlja te- 
stamentom nekoliko domacih zemalja crkvi. (Listina je pisana u Skurini kod 
Senjske Rijeke 10. junija 1499 Stampana u Arkivu za povj. Jugoslav. I., 2 07). 
I kod Arbanasa ako otac bode, da za du§u Itogod ostavi, valja da sinovi pri- 
vole (L* Univers. Europe, 39. L 145). 

^ Poznato je, da ni Nijemci neznaSe za oporuke prije, neg se upoznaSe sa kano- 
ni£kim i rimskim pravom. (Gledaj n. p. Graf und Dietherr, Deutsche Bechts- 
sprichworter 206 i sUjed.). 

^ Gledaj n. p. §. 1. Inst. 2. 19, h. 14, Dig. 38. 16; fr. 11. Dig. 28. 2. 



165 

Isto tako po smrti Senino] sjezina pr6ija prelazi na kceri, ill na djecu 
u op6e: — nema li djece, tad muiu ako se obveSe spominjatt se njezine 
dnSO; ina^e vraca se u njezinu rodbinu. 

U istodnoj Sibiriji po g. odukina; 2enina se priSija ne vrada nikada fa- 
miliji odkle je iena dovedena *). 

Po smrti o6inoj u Sibiriji bra<^ se dijele, ali odina kuda ostaje najmla- 
djemti bratu, a dioba za 2iv^ta roditeija o njibovoj volji zavisi *) Da je i u 
ostalijeh Velikorusa taj isti obi6aj, da najmladji brat u odinoj ku6i ostaje 
svjedoCe nam narodne poslovice, koje Dalj navodi: 

MeHbmoMy CBiny otuobckih 4Bopx, CTapraeiviy Hoeocejibe; i 

MeHbmou clihi Ha KopHK) cmhti: pa i sam u tome smislu i toma6i te 
poslovice ^). 

III. Stvari. 

Mtfl xeMJifl Toro H xjt-Bdx. r. *) 
Mb« 3eMJ« Toro h ropo4b6a. r. *) 

MeH 4Bopi, TOT^ H XOpOMbl. T. 

^CH ^epert, Toro b pbH6a, r. 

Ha qbefi seMJis, TOMy h cbw. r. •) 

Ha ^iewy tokj MOjoiHTb tomj h xjitdi eosHTb. mr. 

Ky4a rojioea Ty4a h TKiiBOTbH. r. 

^eVl KOHb, Toro H B03'b. r. 

Xto kohh KynHTb, 6epe h y34eqKy. mr. 

Ular 8 koDJem ide. 

Moja krava dakle moje i tele. '') 

TbpcH T-Bjiie-To no4'b Kpasift. b. 

Kud ko2a tud i vuna (i rep). 

Cije June onoga i a^. 

Ocas musi za lidku. 6. 

Kud je otiSla sjekira, nek ide i drSalo. 

Ka^da vdc za svim panem ki'idi. d. ®) 

„Mo1e* (to s^owko) i wtwoje" wszystek swiat mjesza oboje! p. 

Hlea sv6ho, a nech coz jest m^ho. 5. 

Pov6d6l Pech: Sveho hied, ciziho nech. d. 

Tudje lijepo svoje najljepSe; tudje milo svoje najmilije; tiidje sveto 

svoje najfivetije. 
qio>K4o-To xy6aBo, CBoii-TO no-xy6aBo; qK)HC4o-TO mhjio, a Ma mom-to ho-mhjio. 
CBoe CBaroe, qynce uaHCBflT'^ime, mr. 
^yHcoe 4o6po crpaxowL oropoKCHo. r. 
Tudja gruda (zemlje) ubija Sovjeka. 



*) 9th. c6opHHK'b. HporpaMMa 17. 

«) Ibid. 19—21. 

') IIocJiOBHUbi. 682. 

*) Accessorium sequitur saum principale, — II piii tira il meno. 

^) Quod inaedificatur solo cedit — S* intende la caea coll orto — Dem der Ha- 

gen, dem ist aach der Graben. — Alle Gebaude folgeo dem Grunde. 
') Qnod solo d&tur solo cedit. 
') Dat calf volcht der coe. (holand) — La nave non va senza il batello. — Ogni 

prete mena seco il chierico. 
^) Res clamat ad domroum. 



166 

Cx (ly'/KHMi H ua cepe4'& ce^ia pocTaeaHCfl. mr. ^) 

Cx qyHcoro rohh xotl nocepe4'B dojiora. r. 

Cx 4y»coro kohh cpe4H rpasH aojou. r, 

S tadja hata na sred blata. 

S cudzego konia i lirzod Uota zsiadaj. p. 

S ciztho konS jest proslfed moi'e atie^ti. S. 

Pnsto mlijekoy i pai Io6tt. ') • 

^T0 B3HT0, TO H CBflTO. F. 

Ni moj lov, ni moj zee. 

Nafili jsme, dSlme ae. 6. 

FtednejSi dasem, bliiSi privem. 6. ') 

Kto perwszy, ten lepszy. p. 

Kdor pred prijde, pred mele. sin. *) 

Ko prije u mfin dodje, prije i melje. 

Kto nepBse, totx h npnBSC. r. 

Kto pierwdj do mfyna, pierwej miele. p. 

Edo dHve do m}yna donese, tome dHve meli. 6. 

Kadjeno sakriti, svejedno je kao i ukrasti. ^) ^ 

HaiDCJix, 4a He odaBHJi'B bcc pmbho wto yTaH^x. r. 

Kdo 6a8 (l^ta) privni promldel, vzdyckij ml5. 6. *) 

Dawnoii swiadek (znok) prawdy. ') 

CT.ipaa KpsnocTb npasse. r. 

^•B.^!^> CTapse TtiMi np^B-fie. r. 

Jedno »iimam" viSe vrijedi, nego deset ndobidu". •) 

LepM jest wdri ho", nei „chyt' ho*. 6. •) 

Lcp§i sj^kora v race, nei slavik v lese. ^®) 

Eo nidta nema nifita i nevrijedi. 

1. Razdijljenje stvari. 

Svekollke styari, na koje 6ovjek moie stedi neko pravo^ dijele pravnici 
na stroge opredijeljene kategorije. Cim je viie razvijeno pravo kojega na- 
roda t. j. cim su se vide u^eni pravnici njime bavili, tim se u njemu savr- 



^) Ne sawo joj^s ir klane niilesl (lit). — Chi deir altrvi si veste presto si spo- 
glia. — Qui d* autroj bien se vest-, tost se devest (tz 16. vijeka). 

^) Occupanti fiunt derelicta. — Tout ce qui vient k la haie est prote. 

^) Prior tempore potior jure. — Qui premier prend ne s* en repent (XVr. vijeka^. 
— Quien primero va primero manja. — £1 que primero se levanta, primcro 
se caica. — Chi va primi non va senza. — First come, iirst served. 

*) Qui premier vient au moulin, premier doit moudre son grain — Chi ^ primo 
al mulino, primo macina. — Quien primero viene primero muele. — Wer sa- 
erst kommt mahlt zuerst. — Den som forst kommen til Mollen, faaer forst 
malet (dan). — Deer aerst compt, der aerst maelt (fries). 

^) Cosa trovata non 6 rubata. 

*) Soufirance et accouturoance est desheritance. 

^) Anciennet^ a autorit^. 

^ Beati possidentes. — Beato quien possee, maharon quien demande. — Chi h 
in tenuta, Iddio 1' ajuta. — A cavar di easa un morto, ce ne vnol quattro de* vWi. 

*) II vant mieux on ^Tiens" que deux nTu V auras'*. 

^®) Mas vale paxaro in mano, que buy trebolando. Mieux vaut un prdaent, que 
denx futurs. 



167 

fienije iBponila ona stara izreka* qai bene distinguit bene docet Mi ipak ne- 
6emo nipofito da tijetn kaiemo, da se u obidajnom pravu nenalazi razdijelje- 
nja nikakova u tome obziru, nego samo da ga nije a takoj mjeri, kako u 
razvitom pisanom pravu — pa ako narod i znade dijelom taj razdio i udi- 
niti, abstraktno i u svojoj potpunosti teSko da iive u narodnoj svijesti. Srav- 
nimo n. p. francuski droit contanien, kojim se ipak jedan veliki narod ne- 
koliko vijekova sluiio, pa koliko demo ga na£i nesavrsenijega , §to se toga 
tide, od pisanoga pravaf Nije dakle duda, da se u slovenskome pravu, na 
koje se do sada pravnici, a vedinom i zakonodavci madehinski obziraSe, nema 
onoga bogatstva ni todnosti u opredjeljenju , koje nalazimo n. p. u pravu 
rimskome — a joS je manje 6udo, ako se sjetimo naravi onoga spisa, da 
nama i od toga sto ima, ne dodje do znanja, nego samo malahan dio pa i 
to nepotpuno. 

Glavni razdio stvari rimskoga prava u pokretne i nepokretne (res mo- 
biles et immobiles) poznaju dakako i prosti Sloveni, samo §to su drugom 
zgodom i na drug! nacin dosli, ako ne do istovetno ga, ipak do slidnoga pojma. 
Ml smo ve6 govorili o zadruzi, kao o najstarijoj formi familije slovenske, a 
ova je po svojoj naravi morala poroditi misao o sto2eru, gdje su vedim 
dijelom nepokretnine, da bi se razlikovale od stvari, i^to su za prodaju i od 
OBobine pojedinaca, koja sastoji vazda u pokretnim stvarima. *) I Rusi 
oznaSiyu staini imetak cijele familije rije6i BorqHHa, a to ito se pojedinome 
dade da uiiva, zovu noMiCTbe ')• 

Da i kod Slovena ima barem praktidne vrijednosti razdjeljenje stvari a 
glavne i uzgredne (res principales, res accesaoriae) svjedodi nam to, da 
pri prodaji nekoliko stvari, uzgredna stvar i bez naro6ite pogodbe, ide sa 
glavnom (res accessoria sequitur principalem). 

U Konavlima n. p. gdje je 6esto 6uti poslovicu : gdje ide June nek ide 
i uie** s prodatim se junetom i u2e daje kupcu. Isto tako i u Rusa po po- 
slovici y koto ya^a Bt pyKaxt y tofo h BJiacTL, po g. Ivanovu-Zeludkovu 
daje se s prodatim konjem obidno i uzda, a takodjer i krava s kabli<Sem 
(no4OHHMK0M'L) u §to SO mlijoko muze. Osim toga, mi ve6 medju poslovicama 
poredjenim na podetku ovoga odsjeka, navedosmo njih nekoliko, koje se na 
ovaj obidaj odnose. 

Medju stvari extra commerciura, po narodnome miSljenju u Rusa, spa- 
daju nekijem nadinom i ikone, koje predstavljaju sliku bo2ju, bogorodice i 
svetaca, jer misle da bi grijeb bio kazati KynHTb oupas'B, nego se mjesto toga 
ka2e o6pa3a M-bHHTb: pa tako i vi6u oni, koji putem ikone prodavaju (Iva- 
nov-Zleludkov). 

Za ostala razdjeljenja stvari nemamo nego sasvim oskudnijeb i nepot- 
punijeh izvora, mislimo dakle, da je za sada to bolje posve izostaviti: a i 
onako mo^e bit, da tijekom opisivanja odno§aja, koji spadaju u ovaj odsjek^ 
da 6e gdjegdje biti Stogod i navedeno, dim bi ^itatelj i sam mogao poglavlje 
razdjeljenju stvari, ako ne popuniti, a ono barem pomnoiiti. 

2. Sobstvenost. 

Medju svijem pravima, koje mo2e 6ovjek na stvarima imati, svakako 
je najvede pravo sobstvenost (dominium). Isebudu6i na§ posao davati defini- 



■) Za tu razliku kod storih Slovena sr. Jiredek 1. c. I. 155—156. Sr. i razliku 

medja bona feudalia i bona allodialia a feudnom pravu. 
^) CjiOBupb ruske akademie 8. h. v. 



168 



ciju o Bobstveri; mi 6emo ostiodmah da progovorimo Stogod o nekim na6i- 
nima, kojim se to pravo stjede^ u koliko nas izvori budu u tome 



a. prisvojenje. 

Elako svuda tako i u Slovena u obi6aja je pravilo: res nullius (dere- 
licta, adespota) cedit primo occupanti *). Kogod prvi dakle nadje stvar, koja 
nema gospodara pa je prisvoji (occupatio)^ njegova je. Vuk nam n. p. na- 
vodi primjer, gdje ko nadje samo o biljeii stvar, pa je opet ostavi, g^j^ 
je nadao, i time stvar naSaocu prisvojena ona nije viSe res nullius. Oa ka2e: 
kad ko nadje u fiumi 6ele, on izre^e sjekirom krst na kori onoga drveta 
u kojemu su 6ele, pa ko jih poslije nadje tako obiljeiene nesmije ib izsjeiSi^ 
jer one Ye6 imaju gospodara." To obiljeienje zove se zakrstiti. ') 

I u hrv. primorju po g. Vukeli<Su desto se dogodi; da roj 6ela padne 
na tudju zemlju, ali ovdje se obidno ne zadje daleko^ pa gospodar zemlje 
raspita lako za gospodara njibova, ako ovaj nezna kud je roj krenuo. Qo- 
spodaru je pak 6ela slobodno u svako doba, uljesti i bez pitanja u tudj vrk 
da fipobere 6ele«<. 

Kako ito za Srbe vidjesmo sli^an simbol prisvojenju nalazimo i kod 
ribara ili lovaca rnskijeb, u polarnijem predjelima bijeloga mora. Oni uloyiva 
kakvu zvijer ili nadavfii koju drugu nicigovu stvar, ako je daleko strelui i' 
kucarica gdje lov spremaju, a oni je metnu gdje mu drago, samo uawfji 
zabodu u zemlju ili a led palicu> i to je simbol; da je zvijer ve6 res aki- 
jusy i niko je ni taknuti ne^e, pa bad da <Se tu i izagnjiti. Opisatelj potn- 
djuje to i jednim primjerom. On kaie: Ja sam sim vidio damac, gdje ae 
jo& Ijulja na istome mjestu, gdje ga je neki Pachtuzov pred tri godine 
prievezao bio. Taj damac je bio ipak res derelicta, jer bududi se Pachtiuo- 
vov brod razbio, on damca nije mogao sobom nositi: tu ga ostavi, da njim 
valovi kraj tuku kako jim volja, ali jer je jo§ palica uz damac privennA 
bila, niko se nije usudio ni taknuti ga. Ni sam zabodeni kolac nesmi/e niko 
kretati, da ne oslabi. Opisatelj i za to navodi primjer. Kad jednom dodjoh 
na jedno mjesto Lapske obale, ka2e on, ugledab uz jedan damac pun miela 
i drugog ribarskog orudia, zaboden jedan komad od vesla, pa kad ja, ne- 
znam ni sam za sto, uhvatih za veslo^ priskodi§e odmah nekoliko ruskib 
IlpoMHUi-ieHHKa k meni, moledi me, da to ne dinim, jer da je grijeh. Tek 
poslije obaznab smisao tijeh rijedi, kad me uvjeravade Ijudi, da bi mogao i 
svoje zlatne ure u Novoj-Zemlji , gdje hocu na putu ostaviti: pa samo ako 
uza njib palicu zabodem, da 6u jib bez sumnje opet kad se vratim na istome 
mjestu na6i.«* *) 

U kakvoj pustari, gdje nije radjeno i gdje zemlja opdini pripada, dosta 
je, da neko podne obradjivati komad te zemlje, da tim postane njegova svo- 
jina. U Vukovu bo se rjedniku pod rijedi zakopina i objaSnjenje te rijedi 
nalazi: nto je moje od starine, ja sam prvi to podeo raditi". To je receno 
dakako samo za orba. 

Ali i u vojn. Granici a osobito u brv. primorju, po g. Vukelidu drie 
Ijudi, da tigmajna«< nije nidigova (barem Sto sc pojedinaca tide), jer syaki 
granidar mo2e, gdje bode, podet komad zemlje obradjivati. Ako dakle gra- 
nifiar bode, da krdi zemlju za vinograd, a on najprije ogradi okolo onoliko, 



') Qaod nallioB est, id ratione natorali occapanti conoeditar, sr. 3, Dig. 41, 1. 

^ Rjednik s. ▼. zakrstiti. 

«) Erman, Archiv . . V. 687—88. 



169 

koliko misli, da mo2e uraditi, i netom je dogradio; niko ga nesmije smetati. 
On tek tada sadi loze unatra ograde. Ali se svakako prije^ nego po5ne ra- 
diti, mora prijaviti „kumpaniji». 

U Rusa^ kad bu dvojica zajedno, pa naidju na res nuUius onoga je, ko je 
prvi ugledao, ali mora prije nego je ugleda i onaj drug! zavikat ^yp'B Moel 
— ali ako je a isto doba i drugi ugleda, pa zavide ^jp'b nonojaMii, tad mo- 
rajn da je dijele, *) 

Ali kad je ko ^to nehotice izgabio, razumije se, da to nije res dere- 
licta, pa oni, koji je nadje, ne smije je prisvojiti. U takome slu5aja obi6aj 
je u I)ubrovniku, da se dade slijepcu koji nov6i6, te on „liSi** po svijem 
nlicami, §to je izgubljeno ill nadjeno ; ako je sto nadjeno, ka2e se, gdje je, 
Bego onaj 5ije je da dodje i da donese biljegu ; ako li je izgubljeno, da do^ 
nese i da uzme »nalje£bu^. Za vremena republike zduf (dovjeK od strafe) 
VL ovakijem je prigodama li£io. ') 

U Bugarskoj a osobito okolo Trnova, §to se izgubi pa kogod nadje, 
treba da donese u op^insku riznicu, koja je ujedno i crkvena kasa, pa pop 
razglasi, da se je stvar nafila, te 6ija je da donese obilje^je i da plati na- 
Ije^DU. Naljezba nije svud jediiaka ali svagda iznosi od 5 do 10%. Ako 
joj se nenadje gospodar tad se stvar proda, i onaj koji je naSao ima jus 
protimiseos, pa i za ni^U' cijenu nego vaija, a novci Sto se iz te prodaje iz- 
vade idu crkyi. Ali i kad je prodata te se nadje ko je izgubio, vrati mu se 
ili stvar, ako je joS na srijedi, ili izvadjeni novae samo sto mu se odbije 
naljeiba, neSto za crkvu, i svi troSkoyi Sto su se u5inili za uzdri^anje stvari 
(impensae necessariae et utiles). 

Ako se v6 nadje ili koja druga il^ivotinja, op<Sina ga predade obi5no 
onomu, koji ga je naSao, te ga ovaj hrani i njime se slu^i. Kad se god na- 
dje gospodar izgubljenog vola, ko ga nadje mora ga povratiti, ali mu mora 
bit placeno to, Sto ga je hranio, a on Sto se je volom slu^io, to u ra5un ne 
ide (Od^akov). 

I zakopano je blago, razumije se, res derelicta ako ima sve postulate 
nidigove stvari , te se moie prisvojiti ^) — ali prosti narod ima o blagu i 
njegovu prisvojenju osobito miSljenje ne samo sagradjeno na narodnom suje- 
vjerju, dali njime sa svijeh strana i prepleteno. Navedimo neke primjere. 

Po g. Vukeli<5u u vojn. Krajini pripovijedaju Ijudi, kako novci ovate, 
ali se straSe pristupiti, gdje ka^u, da su zakopani, jer blago ^gri" (djavo) 
5uva. Ka jednom mjestu, gdje ka^u, da su novci zakopani, vele, da o zdra- 
voj Mariji zvoni. Kad kome i podje za rukom blago na6i, mora znati toduo 
ovrSiti neke obrede, medju kojijem je neobhodno, da se iskopani novci po- 
Skrope blagosovljenom vodom odmah na mjestu, jer bi so ina6e u pepeo pro- 
vrgli. Osim toga ka2u, da ko novce zakopa ^metne na njih proklestvo», pa 
ako de ne u6ini onako, kako je on namjerio, novci se nemogu dignuti. Ipak 
ko je naSao pa svekolike poteSko6e svladao i pridvojio jib, dr£i narod da 
njemu i prijpadaju. 

I za Srbe u op<ie, kaSe Vuk, da misle, gdje su novci zakopani, osobito 



^) Ivanov-^elndkov dTH. C6op. Ilporp. 23. Slidan toma navodi Snjegirev za taku 

zgodn i u Grka uzklik „%ovjibq *£p[ji.^^u a u Rimljana „in commaneM. 
^) Vuk Rje^nik. 8. ▼. Ii5iti i naljezba. 

^ Thesauras est* veins qnaedam depositio pecaniae, cujas non extat memoria, ut 
jam dominum non habeat; sic enim fit ejus qui invenerit, quod non alterius sit. 
Alioquin si qnis aliquid, vel lucri causa vel metns vel custodiae condiderit sub 
terra, non est thesaurus; cujus etiam fit fartus. fr. 81. § 1. Dig. b. t. 

12 



170 

gdje jih je mnogo, da jih neSto duva^ i da se nemogu lasno iskopati ; ixin<^ 
pripovijedaju kako bu jih u torn poslu plasile razlidne aveti. Gdjekoji ka2u, 
produ2ujc Vuk, da ono mjesto gdje su novci zakopani, valja u vede posuti 
brasnom, pa od kakve se iivotinje ondje nadje trag, onaku iivotinju valja 
ondje zakiati^ pa 6e se onda modi novci iskopati. ^) 

Sakriveno blago i u Bugarskoj se desto tra£i. Narod haie, da je blago 
koje je u zemlji i u kamenju zakopano, tako cuvano, da se nikako aemo^e 
na6i bez neke trave (po svoj priiici izmiSljene) koju Bugari zova raskov- 
ni6e a Srbi raskovnik (Vuk). Blago 6aya tarasan (isto §to a Srba 
Yukodlak) all on od raskovnide bjeSi. Kogod nadje blago njegovo je. Na 
nekijem mjestima k&ibi, da blago mora djevojka ili dijete iskopati, te kopa6i 
odvedu tamo svoju djevojku ili dijete i to dijete samo zakopa jednom iU 
dva puta; te ga tad posalju ku6i. A oni kopaju naprijeda. Pri kopanja se 
nesmije nidta govoriti. Rad nadju blago, uvjereni su, da blago nepripada 
njima nego onomu djetetu, koje je prvo po6elo kopati, te mu ga obi6no i 
dada, a u ime njegovo ostave samo jedan dio za sebe , jer ka2u , da je to 
namijenjeno bilo djetetu i da je to njegova sreda, pa da djeteta nije bilo, 
nebi jim se bilo dalo blago nikako iskopati. .(Odiakov). 

Velikorasi drze, da blago mo2e tra^iti kogod ho<Se, pa i na tadjoj zem- 
lji bad i nepitajudi gospodara. Od nadjena blaga daje se polovina ono ma h 
nadje a polovina vlasniku zemlje. ^) Ko blago nadje hrani ga obidno pot&jna j 

b. Preinaka stvari. 

U Velikorusa, u Malorusa, u Poljaka i u Bugara za sludaj , da bi ko- 
god bona fide preradio tudja stvar, te joj dao nov oblik (specificatio) ne 
slijede se pravila rimskoga prava, *) da bi se odludilo ko je vlastnik te nove 
stvari po razlici sludaja, nego u svakom sludaju i specificator i vlastnik 
stvari, postaju condomini po pola pa se poslije nadoknadjuju po cijeni stvari 
i po vrijednosti radnje. (Ivanov ^eludkov). 

c. Prirast. 

Sobstvenost se mo^e dobiti i per accessionem i to na razli6ne natine. 

I samo se sobom razumije, da plod jedne stvari pripada onomu , ^ija 
je stvar. ^) Premda osobitijeh izvora za to nemamo , mi ve6 navedosmo u 
odsjeku za obiteljsko pravo, da pojedini zadrugar ili sin mo£e imat svoje 
2ivotinje, pa da i ^napredak*" (fructus) t. j. sto svaki komad ^ivoga okoti, 
njemu pripada. 

Nadelo rimskoga prava nsolo cedit quod solo implantatur» ®) nevalja 
za Bugare, Poljake i Ruse, jer kad kogod bona fide ne§to usadi ili usije na 
tudju zemlju, zemlja ostaje dakako dija je do tad bila, ali i od sjemena i od 
onoga, §to 6e iz usjeva roditi, pripada polovica radiocu i to ipso jure: a 
druga polovica vlastniku zemlje. (Ivanov-^eludkov). 

Za druge vrste prirasta kao alluvio, avulsio, insula in flumine nata^ tako 
zvana commixtio, confusio itd. nemamo nikakvih izvora. 



^) Rjecnik sub 6elinke. 

<) Sr. 1. un. Cod. h. t. i § 39 Inst. h. t 

*) Ivanov-^eludkov — sravni i 9th. C6op. Ilporp. 23. 

^) Gledaj n. p. Arndts Pandekten § 155 sa izvorima koje navodi. 

^) Res accessoria sequitur rem priiicipalem ili cedit rei principali. 

«) § 31. 32. I. 2. 1; fir. 7. § 13, fr. 9. pr. D. 41. 1. 



171 



d. Predaj a. 



U Bugarskoj, a osobito oko Tmova^ pri prodaji na pr.^ doklegod nije 

uSinjen teslim t. j. predaja (traditio), prodavalac se jofi dr^i vlasnikom i 

Bve fito se dogodi prodatoj stvari, dakle da pogine ili da se poSteti, to sve 

ids na 6kodu prodavaodevu pa ba§ da je kupac i platio kupljenu stvar. T e- 

alim se 6mi kao i u rimskome pravxi: ili se doista predade prodata strar 

iz ruke u ruku ako je pokretna ili oBebna^ ako je pak nepokretna ili koUek- 

tivna to biva simboli6no, Kad je stoka n. p. prodata, prodavalac predade mu 

jednu ovcu i tijem su (pars pro toto) predate sve, ili kapac premjesti kap* 

ijenu atoku u dragi obor ili jih odera nekoliko stopa od onle gdje se nalaze, 

ui prodavalac kupcu predade male sijena ili pljeve, ili naiposlije kupac za- 

biljeii svaki komad kakvim mu drago biljegom. Ako je vino, teslimljeno je, 

kad kupac udari svoj pedat na ba6vU; pa ili je mjereno ili nije, vino je nje- 

govo. Kad se prodaje zemlja, otide kupac i prodavac na lice asemlje, te pro- 

davac uzme grun semlje sa travom pa ga preda kupcu, koji ga opet baci. 

Osim toga da bi stvar jo§ bolje kao svojinu obiljeiio, ili toga istog dana ili 

Bjutri dan otide na zemlju, pa je male kako obradi, kako svoja zemlju. 

(Odiakov). 

Za druge nadine kojim se sobstvenost stjede kao: usucapio, adjudication 
nedostaje nam izvora. 

Zijedniea. Sobstvenost se obi6no dr2i da je pravo koje jednom &)- 
vjeku pripada. — U Slovena pak vidjesmo da gdje je joi zadruga ili barem 
nefito od stare obiteljske forme ostalo, da je sobstvenost, osobito nepokretnih 
stvari, pravo koje pripada cijeloj familiji. All nije da nemo2e biti i druga6ije 
jer jednoj stvari mo2e biti i vi§e ^ospodara ^), koji baS i ne 2ivu u jednoj 
familiji — a u Slovena biva kadgodf da jedna cigla stvar pripada i nekoU- 
kim mmilijam: za ovo poSljednje evo i primjera: 

Kod Rusina ugarskijeh ima obiSno svako selo po razmjerja svoga pu- 
danstva nekoliko braSnenih mlinova koji su zajedni5ka svojina nekolidine 
familija — ; naprotiv pak dogodi se da dva susjedna sela nemaju nego jedan 
cigli mlin, a to biva osobito kad u zemlji§tu jednoga od ta dva sela nema 
niKakove rije6ine (potoka). Skoro svaka seoska kuda ima svoj dio sobstve- 
nosti na jednomu takome mlinu, a to pravo sobstvenosti mjeri se po vre- 
menu, po istedenju kojega dolazi red na neku ku6u da mo2e mljeti; n. pr, 
red moie do6i na jednu ku6u svake 7 na drugu svake 14 dana i to se zove 
mlinski red. To se pravo obidno nasljeduje, a ne prod^e. Ipak dogpdi se 
kadgod i prodaja, ali to same po komadid od cijeloga aijela jedne ku6e i 
to se zbiva obidno kad su se deljad u jednoj familiji umno2ila, a n drugoj 
umanjila, tada ova po6l]ednja prodade sto joj je suvifino prvoj n. p. detvrti 
dio ili polovinu toga svoga prava. Popravljanje tijeh zajedni5kih mlinova 
biva, razumije se, po razmjerju prava sobstvenosti svake ku6e. 

I u Slavoniji primjeduje Caplovid, ima takovih zajednidkih mlina. ^) A 
g. Ivanov - 2eludkov ka£e da je on i u Rusiji vidio sela u kojima dto se 
braSnenih mlina tide, ^ive po nekoliko kuda u zajednici. 



^) Premda da rimski pravnik kaie da: „daoniin in solid am dominiom yel pot- 
sesionem esse non posse nee quemqoam partis corporis domiDiam esse: sed, 
produinje ipak , totius corporis pro indiviso pro parte domiaiam habere' 
(fr. 5. §. 15. Dig. 13. 6. sravni i fr. 4 §. 7. Dig. 10. 1). 

*) CaploTiCi Slayonien.. I. 116; Stojanovid, sllke u Neyenu 1856 str. 344. 



3. S 1 u 2 e n j e. 

Dogodi se desto da neko ima najpotpunije pravo na neka stvar t j. 
sobstvenost — pa ipak mo2e bit i drugijeh^ koji ako i nijesu a vlasnikom 
u zajednici, ipak na ta istu stvar imaju neko opredijeljeno pravo, kao n. pr. 
uiivati stvar na neko vrijeme, sluziti se sa stvari u nekijem sludajevima itd. 
To je tako zvani jus servitutis u rimskome pravu. *) 

Servitus razdjeljuja rimski pravnici najprije u serv. personarum i serv. 
rerum. Pod prvu potpadaju, kako je poznato: ususfructus, usus, habitatio, 
operae servorum itd. — a drugu vrstu razdjeljuja giavno u serv. praedioruin 
rusticorum i u serv. praed. urbanorum. '^) Mi tog^ razdjeljenja niti hocemo 
niti mo^emo diniti, dapade mi demo ovdje bez ikakve razlike navesti i pravo 
sluSenja koje pripada neopredijeljenim osobam; kako obdinarima^ putnicima 
itd. §to bi inade prije spadaio u javno pravo. 

I kod dobivanja prava na slu^enje vidimo da i u srpskog seljaka valja 
ona stara izreka prior tempore potior jure , isto kako i navedeno pravilo, ds 
stvar bez gospodara pripada onom , koji je najprvi prisvojio. To nam se po- 
svjedo6uje tim sto Vuk kazuje: da diji 6obani u proljede s ovcami na vrb 
kape ugrabe, oni pasu planinu sve ono Ijeto. ^) Planina dakako valja daje 
opdinska. 

Rije6 supojnik nahodi se u Vukovu rjedniku sa primjedbom ds n 
tako zovB u Boci onaj , koji s kime zajedno stoku pase i poji. Pre»ii 
nije jasno re6eno nama se ipak cini da je to nesto slidna rimskoj ser^ 
pascendi ili compascendi kao i serv. ad aquam adpulsus. Tom prilikom^A 
primjeduje da je u Crnojgori i okoiinama velika nevolja Ijeti za napajanje 
stoke: kaSto kaSe on, tjeraju stoku na vode na Turskoj zemlji pa se jedni 
8 turcima biju^ dok drugi za njima stoku poje. *) 

U Sinjskoj okolici servitus itineris, aquae hauriendae i njima sli&e 
imaju ^najobidnije svoj postanak razdijeljenjem velike zadruge u manje ohiteljl 

Sto se bunara i datr'anja tide, pri djeiidbi je obidno , da ti pr/pa^ou 
sasvim jednoj strani, a da druge imaju pravo slu^enja, ali je jog obi^oije <1a 
bunar i 6atrnjc ostaju kao zajednica (in condominio) svijen stranakfc- 

Eo hoce da probije prozor na svojoj ku6i pa bad da je s te strane \ 
tudj vrtao, to on moie u6initi kad ga je god voija, ne tra2t»ci dopultenja ^ 
gospodara vrta. 

Pojedine servitutes pascendi i compascendi sasma su rijetke , ali kad 
se poi^nju njive ili pokose livade, svak (samo iz toga sela) ima pravO; n& 
6iju mu drago njivu ili natjerivati stoku i tu je paati, i to sve dokle se opct 
po6me zemlja obradjivati. Isto tako kad se koja njiva ili livada zapuiti n 
u ledinu , svak ima pravo tamo tjerati svoju stoku na pa§u i to sve dok j^ 
gospodar nepodne opet obradjivati. Ali prije nego 6e da na njoj radnja t^' 
po^ne, ako ho<5e da mu niko viSe svoje 4ivo tamo ne nagoni , on uzme p» 
naokolo kamenje jedan ne daleko od dnigoga poredja i tim je oznadeno da 
<Se se do skora obradjivati. Tad viSe u tako oznadenu ogradu niko stoke n« 
goni (Milinovic). 



') Servitotum non ea natura ^est ut aliquid faciat quis , veluti viridia tollat ao^ 
amoeniorem prospectnm praestet, aut in hoc ut in suo pingat, sed nt aliq°i^ 
patiatur aut non faciat (fr. 15. §. 1. Dig. de serv. 8. 1). 

^) Za naaiv svake pojedine servitus u rims, pravu, kao i gdje koja spada gl^daj 
Arnts, Pandekten §. 186. 186. sa navedenim izvorima. 

^} Rje^nik s. v. kapa. 

^) sub. T. Snpojnik. 



173 

n Bugarskoj kad se porodice dyele, dogodi se Sestokrat da po jedno 
ili vide drveda, koja su odredjena kao sobatvenost jednoj stranci^ ostanu na 
zemlji druge stranke. Ta drveta premda a tudjoj zemlji, mo2e i vlastnik i 
njegovi Dasljednici gojiti i yo6e sabirati sve dok traje. Usabae li jednom ne- 
smije novo usaditi: §to vi&e; ako iz staroga breka isklija mladika to drve- 
tom postane, to voce nije svojina vlastnika prijadnjega drveta^ ne^o gospo- 
dara zemlje, gospodar stabla mo^e samo za sebe uzeti usafaaalo drvo. ro- 
najviSe su ta drveta dudovi, orasi i brestovi. Elad bi gospodar zemlje zlom 
namjerom dinio da drvo usabne, tad bi morao drugo svoje dati ili kupiti, 
od onoliko godina, kako je prvo bilo, ako gospodar usabnule vo<ike nebi htio 
primiti iiaknadu u novcima. 

Obidna je i serv. fluminis recipiendi, sa tudjega krova na svoju zemlju, 
osobito ako bez velika troSka vlasnik ku6e nemo2e odvratiti vodu na svoju 
zemlju ili na put. 

A okolo Tmova je obi^j, ako ko ku6u na svojoj zemlji sagradi te je 
opkoljen odasvud tudjom zemljom ili dvorifitem, netom se oganj u ku6i u^eie 
t. j. poSto se onaj koji je kudu sagradio u njoj nastani, ima pravo traiiti 
od svoga susjeda da mu dopusti prijelaz sa konjima i kolima punijem sijena 
preko^svoga ili da mu dotidni prostor proda. (Odiakov). 

Sto se tide prijelaza preko tudje zemlje (serv. itineris; actus, viae) za 
Konavle znamo, da ako je dija ograda ili komad zemlje opkoljen tudjom 
svud naokolo, jedan od susjeda, preko dije zemlje mo2e najlakSe prelaziti 
vlasnik opkoljenog komada, duian mu je dopustiti prijelaz bez ikakve na- 
knade. 

Za Ogulin nam pi6e g. Vukeli6, da je obi6aj (koji po svoj prilici i dalje 
siie) da dok staza nepobijeli paze da se ne prelazi preko njive — ali jeli 
jednom pobijeljela, tada svak ima pravo preko nje preiaziti. Tu su Ijudi lu- 
kavi primjeiSuje isti g., pa kad ki§a pada prelaze joS neutrvenim putem samo^ 
da put zama2u, koji pak iza ki§e pobijeli dok sunce pripede. 

U Lovredu i okolici po g. Milinovidu ako je izvor ili op6i bunar u ta- 
kom polo2aju, da se nemo2e do njega inaSe do6i nego prelazedi pre|^o ne- 
cije zemlje to pravo ima svaki seljak u vrijeme suse i potrebe i nije dui^an 
ni a koga dopuStenje pitati. ') 

U Velikorusa kao da je sasvim protivno, §to se posebnih Ijudi ti^e, 
jer ako treba nekomu kakov prijelaz preko tudje zemQe da bi do§ao do 
svoje, on se mora nagoditi s gospodarom susjednog komada da mu dopusti 
prelaziti, inade bo ovaj mu mo2e kad ho6e to zabraniti (Ivanov-^eludkov). 

Isto kao fito kazasmo za Sinjsku okolicu, i u brv. Frimorju je obi£aj 
da poSto se pokosi sijeno ili po2anje il^ito, seljaci tjeraju tamo svoju stoku na 
psAu, pa 5ija god zemlja bila; ali ako gospodar nece da mu na njegovoj 
zem^i nblago pasu^ on stavi na sred njive dvije grane od kakva stabla — 
i tad se nesmije vide pasti na toj zemlji (Vukeli6). 

Okolo Tmova obradjuju se njive obidno prez godinu t. j. jedne godine 
se radi i sije, a drugu godinu podiva zemlja; dokle god zemlja podiva, moie 
svak od seljana (samo iz dotidnoga sela) pasti tamo svoju stoku. — Ali 
ako je prodlo nekoliko godina da to nije bilo radjeno da se njiva kako ondje 
kaiu ocjelenila t. j. ledinom postala, tad gospodar ako ima do brzo pred- 
uzeti kakvu radnjn na toj zemlji, mora joj zataknuti na krajevima po jedan 
ili viie prutova i omotati jib travom na gomjem kraju. To je znak da se 



^) Sr. Djemadku poslovica : Der Brunnen muss Weg asd Steg haben (Ghraf and 
Dietherr, Rechtsspriichworter 84). 



174 

viSe tu pasti neflmije, i taj znak zove se podka, a zemija, koja je tijem 
obiljeiena, zove se zapo6ena. Taj znak ne6e niko taknuti do samoga go- 
spodara i 6obani, koji pasu misle kad bi iskubli tudjn po<Sku, da bi jih ka- 
kvo zlo moralo snaiSi ili jim se dogoditi fitogod nemilo (Odiakov). Ali i na 
njivama, koje 'se svake godine obradjuju, od Miholja dana pa sve do Gjur- 
gjeva dana, slobodno je pasti stoku. Veliku stoku istjeraju i bez paetira te 
tako stoji po sTa zima aa je ko Suva samo ako se pribliii oluja idu da je 
tra2e da nebi postradala. Preko zime ta 2iyotinja dini veliku Steta po polja, 
jer polomi i poglodje mnogu mladu yo6ku. (Tako je od prilike i u olayoniji, 
Kako Caplovid ka2e). ') ^ivotinja prelazi iz jednoga sela a zemljiSte drugoga 
te pase (§to inaSe nije dopuSteno) pa ee ipak rijedko dogodi da bi kogod 
koje 2ivin6e ukrao. (Odiakov). 

VelikoruBi misle da je veliki grijeh uzimati novce za vodu — : voda 

1'e bo£ija. ') Toga radi ako ja imam bunar u svome dvorifitu ja nemogu do- 
degod te6e nikome zabraniti da creplje za svoju domadu potreba i zato bai 
netreba da mi je iko pomagao bunare dupsti. Svak dakle ima na mome bn- 
nam ser. aquae hauriendae. (Ivanov-^eludkov). 

U Slavoniji putnik moie ne samo nabrati vo<ia u tudjoj baiti i in se 
na mjestu najestiti; nego nabrati pa i sobom odnijeti, a gospodar ne <Se ara 
ni rije6ce grke za to progovoriti. UaploviiS potvrdjuje to primjerom kojija 
svojim o6ima vidio, pa premda i on iz Ugarske rodom gdje ipak ima goe^- 
Ijublja , veoma se 6udi da tu do te granice dopire. ') Isto to potvrdjo^ i 
Germar za Dalmaciju^), samo fito primje6uje da se vo<Se nesmije sobom so- 
siti. Iznimka, koju Germar kaie, aa je nadao blizu gradova. dolazi od tog^ 
Sto su vo6njaci zDOg poloiaja svoga blizu varoSi glavni seljakov proisvod. 

Na otoku Rabu (u Dalmaciji) putnik mora pitati pudara ako 6e voda 
ubrati i ovaj mu dopusti ne traie6i nikakve plate. Na otoku Erku pak mole 



>) SlsTonieo . . 129. 

^ U Bugarskoj je obi£no da bogatije selja^ke fsmilije izdubu bnnar za Dtpoj Ijo- 
dima i ^ivotinji ili sagrade most: to dobije neki javni charakter i svak m ti- 
jem ino2e 8lu2iti ma i da nije iz toga sela. Od familije koja je to napnriU 
dade se ime bunaru n. p. Popov kladenac, Satov kladenac ltd. ali ta famiUja 
ima duSnost popravljati kad fito treba na svoje troSkove (sravni jus patronatiis 
u kanonidkom pravu) i tako da ako se zbog nepopravljanja dogodi komo kak^a 
Skoda ta familija mora je platiti n. p. zbog poderana a neopravljena mosta 
konj je propao pa slomio nogu , kuca mora platiti Stetu onomu, £ij] je konj 
osakaden ostao. 

Kladenci se obidno svake 2 — 3 godine ^iste ali premda ga seljaci sami o^iste, 
Ipak onaj £iji je mora jib dobro napojiti. Taj koji je napravio kladenac, sloii 
se njime kao i drogi ^ pa kad bi on za kakvu izvanrednu febriku ili trgovinn 
trebao i viie vode nego je obidno , on je nesmije crepati nego samo onda kad 
nije opasnosti da de vode prenestati za avagdanjo potrebu ostalijeh seljana. 

Isto kao Sto bunar i most kogod radi dobro^instva sagradi, dogodi se desto 
da kogod asadi kakvu vodku s koje bi se svak mogao sluiiti. To on moie 
u^initi i nsaditi i u tadja zemlju blizu pata samo ako je zemija u ledini od 
nekoliko godina. Ta vodka dobije obi6no njegovo ime i baS da poslije gospodar 
te zemlje cijelu zemlju obrati u vinograd, vodka ostaje vazda opda i svak moXe 
sa ige brati dokle joj je god traga. Ro je osadio drvo vaija da ga i goji i 
obradjuje. (Odiakov). 

*) Slavonien . . I. 158. 

*) Reiae tiacb Dalmatien . . 130. 



175 

putrtik ubrati voca i De pitaju6i Sto mu treba da tu izjede, ali ni ovdje ne- 
stnije sobom nositi. U vojoidkoj krajini misle mnogi da jim nebi rodilo 
druge godine kad bi komu voda uskratili (Vukeli6). 

A za Bugarsku se ka£e da putnik mo2e kad god hoce usko^iti u vi- 
nograd ^iji ga je volja i nabrati koliko mu treba da se najede i koliko 
mo2e na dlanu od ruke sa sobom odnijeti. Seljanin istoga sela to nesmije 
dmiti jer ka2n, da svaki seljanin imasvoj vinograd i vodnjak, pa mo£e tamo 
jesti ako je gladan : ta je povlastica samo za atranoga putnika. ^) 

U cijelom dnbrova6kora okruS^u lov je kao neka servitus publica, jer 
lovac mo^e uljesti u diju mu drago baStu i tu loviti i niko mu nesmije ni 
najmanje zaprjeke u^initi. A ima Ijudi, koji nemajuiSi svoga vinograda uzmu 
puiku pa kako da toboie love^ ^U^gu u vinograd pa tamo groi^dje zoblju 
ili drugo vo6e jedu. Isto nam to istovetno kazuje i g. Odi^akov za Bugarsku. 

4. Jo§ neki odnosaji kojim se sobstvenost ograniSuje 

i bliie o pr edj elj uj e. 

Osim toga Sto do sada navedosmo ima i jo§ odnoSaja koji okrnjuju 
potpunost prava sobstvenosti na nepokretne stvari. Mi imamo samo neke 
primjere koji se odnose na uradjene zemlje: evo jib. 

U Dubrovadkoj okolici grane drveta koje vise viSe tudje zemlje moraju 
biti najmanje toliko visoko od zedilje, da dovjek koji kopa moie slobodno 
motikom zamabivati. Ako su ni£e gospodar zemlje moi^e je odsje6i ali samo 
do pomenute visine. *) Ipak ako dva susjeda uprav neprijatelji nijejsu, teSko 
da ce to jedan drugomu udiniti. Vode koje pada na tudju zemlju na svaki 
je na6in svojina gospodara vo6ke i on mo2e kad ga je volja pokupiti ') to 
§to je sa njegova stabla odpadnulo; gospodar zemlje na koju pada, nema na 
to nikakova prava. 

G. nam Lucijanovi6 skoro isto to pripovjeda o tome odno&aju za svoj 
rodni otok Lastovo. 

U Sinjskoj okolici kad se drvo nalazi na granici dviju baStina^ onoga 
se dr2i da je drvo na cijoj je zemlji hrek, ako je pak hrek polu tamo, a polu 
ovamo, onda je oba susjeda in comune. ^) Kada pak vocka jednomu pri- 
pada pa prevjesi svoje grane i vi§e susjedove zemlje ali tako nizoko da pri- 
je6i rastenje iits, ili drugoga usjeva, on mo2e tra^iti da gospodar vo6ke od- 
sije6e one grane koje smetaju usjedbi ali ako ne6e to, kao za naknadu onoga 
dto usjevom gubi, on mo£e brati vo6e sa grana koje bi ina5e imale biti od- 
sje^ene. Ali ako su grane toliko visoke da nesmetaju susjedovu usjevu ni 
radnji, tad, razumije se, ovaj nema prava ni na vo6e ni na odsje^cnje grana. 
Gospodar vo6ke i ovdje rnoie kad god ho6e dolaziti na susjedovu zemlju da 
d nje obere one grane, ali ako tijem Stetu kakvu u6ini mora je platiti (Mi- 
linovid). U Bugarskoj je to po ne§to inade. Ako je na granici drvo pa mu 
grane vise vi§e tudje zemlje, taj 6ija je zemlja mo^e to trpiti, a mo^e i odsje6i 
svekolike grane koje vile njegove zemlje vise ; ali mo2e i joS vide : on mo£e 
sasvim i drvo posjedi ako s obiSnom sjekirom mo2e sa svoje zemlje doBe<5i 
do breka onoga drva kojega grane neie da trpi ; samo §to pri tome sjedenju 

^) OdXakoT ST. i Blanqui, Voyage en Bulgarie 226. 

^ Sr. rimski interdictam de arboribas caedensis. Dig. 43. 27. 

') U rimskomn je pravn i to ograni^eno jer svoje vode na tiidjoj zemlji gospodar 

nemo2e kupiti nego ^tertio quoque die." A kad bi mu se to xabranilo sredstvo 

mu je interdictam de glande legenda. 
*) Sr. poslov. ^Steht der Baum im Hag, so nimmt Jedermann Theil. (Graf und 

Dietherr. Recbtssprichworter 85). 



176 

mora kle^ti i nesmije od stojke 8Je6i. Ako pak ni to nede, on ima praro 
brati za sebe yo6e s onijeh grana §to vise njegove zemlje vise. ^) (Odi^kov). 

Cilraiiice, Ovome kratkome odsjeku o stvarima a kome smo radi ne- 
dostatka izvora i tako skoro samo o zemljama govorili nek nam se dopusti 
kao zaglava navesti §togod i o granicam zemaija razlidnijeh gospodara. 

I ako Slovenin nije tako strog §to se granica ti6e da bi imao , osobito 
za to, svoje »agrimensor«8^ pa i svoga „Deus Terminus'* kako rimljanin, 
ipak po tome §to do sada obaznasmo i u Slovena se prilidno strogo na to 
gleda da se granice pojedinib zemaija ne prekr§e. ^) 

U Slovenaca se granice medju zemljama strogo dr2e. G. Oroien kasa 
nam da narod dr£i za veliki grijeh i zlo5in , kad bi ko premjestio granicu^ 
zlom namjerom, izmedju dvije zemlje. On pridodaje da tim prekaraju Ijudi 
ne samo onoga koji to a6ini, nego i njihove potomke do 3 — 4 koljena isto 
kako i potomke onoga koji se na sudu krivo zakune. Granica se zove mej- 
nik; meja, Jan. Oznacuje se zakopavSi kam u zemlja aii se podanj stay] 
uglijevlja, kr£olina itd. da bi se moglo poznati Ako bi premje&ten bio. 

U vojnidkoj krajini obi5ne su granice medju zemljami ^medjaE kameiz',' 
ili se posadi ^^ivica^ (trnje) na granici, ili susjedi uzoru svak svoje ps 
ostave granicu neuzoranu kao putic (Vukelid). 

U Lovre6u granice njiva u ravnini naz nadene su obidno brazdom, in- 
nice livade obiljeiene su zasadjenim kamenom na krajevima one linije koja 
dijeli dva komada ili na srijedi te linije ; te kad jim treba znati graisssL^ 
potegnu okom od toga kamena put krajevu i tako je uvjeibano oko kosaa 
da nikada kosedi na drugu stranu prekositi ne6e: Gdje je kameniti krs ta 
udjeljaju ili krst (§to je najobidnije) ili kakav drugi znak. (Milinovid). To 
isto se skoro mo£e i za Konavle kazati. 

Po g. Mar§ovu iive jo§ i dan danas obi6aj u Srijemu, a i a Banato 
da kad se ili pri djelidbi ill pri popravljanju granica, bilo zemaija dva pri* 
vatna gospodara, bilo izmedju dvije op6ine ili gospodStine, dovedu jedno ili 
dvoje mlade momdadi, povale jib na mjesto gdje je nova granica udarena, 
pa jib dobro izbiju da bi je upamtili i do starosti znali o njoj kazivati. Kad 
e zaglavljen taj svedani obred, izbjeni momci budu obilno darovani. Jo§ i 
danas u urbarijalnoj raspravi o granicama sudac najvoli kad mo£e take te- 
stes solemnes dobaviti da mu o kakvoj granici posvjedo6e. 

Skoro isto to §to kazasmo o granicam u Slovenaca nalazimo dau bitnosti vaija 
i za Bugare. Granice u polju medju livadama jednoga i drugoga gospodara 
su zabilje^ene kamenom na uglovima. Taj kamen ima koni6ki oblik, gornja 
je strana §to iz zemlje izviruje oiiljasta, a podanj stave uglijevlja s pepelom, 
a tome je jama6no uzrok kako i u Slovenaca da ako bi kamen bio premje- 
gten da barem uglijevlje posvjedo5i gdje je prava granica. Osim toga zasadi 
se na granici i trnja i gloginja. Granica gore pomenute vrste zove se u 
opde kamak. Narod i ovdje misli da ako bi ko premjestio taj kamak, 
da bi mu zli duhovi bez dvojbe §togod zla u5inili. (Odiakov). Po g. Iva- 
novu-2eIudkovu i u Rusa se dr2i za velik z!o6in premjestiti granice s na- 
mjerom time susjedovu zemlju okrnjiti, a svoju nepravedno ra§iriti. 



') Sr. „Was fiber Zaun fallt, ist des Nachbars (ibid). 

^; toma predmetu u starijeh Ceha: sr. Jirecek. soudu mezoim ; u Gm, desk. 
muz. g. 1858 str. 171 i slijed. 



177 



IV. ObligMije. 



YroBopeux — poahoh 6paTem> bcsmt> 4*^13^1). r. 

YrOBOpTb CBHTOC 4SJI0. T. 

YroBopi. He enopi. r. 
IleperoBopi ae yroBopi. r. 
Slovo dh\& muie. 6. ^) 
SloYO za skutek. d. 

^TO CJIOBO TO H A'BJO. T. 

Konj 86 ularom a 6ovjek rjedima veie. ^ 

Bojii 3a pyra-TB, sejOBtKi aa msbiKM ca Bbpncc. b. 

Boja Bfl>KyTT> MoiyaaMi, a qo^oBtKa cjiOBawH. mr. 

Vola za rohy, filovSka za jazyk lapaji. 8. 

Cjiobo saKOHX, 4ep}KHCb aa Hero KaicL sa K«>jn>. r. 

He ABB-L (ne CKaaaBi.) cjioea Kptnacb, a 4aBX ero /iep>KHCb. r. *) 

Cjiobo hc ciptja, a nyme cxpsjEbi. r. 

Rijed iz usta a kamen iz raka povratiti se nemo2e. 

Slowo wyrzeczon^, dziedzictwo ztracone, i czas kt6ry minie, s vod% co 

uplynie — nigdy 8i§ niezwracaj^. p. 
Dobi^ dl, dobr^ splni (iU Cech di, Cech splni) 6. 

HdHKX MBJIX, 4a BC'BM'b T-BJOMl BJia4'BeTT>. F. 

CeMb 6s4'B, 04HH'b OTBrn. r. 

^T0 BbirOBOpCHO TO BblMOJOqCHO (BbirOpO>KeHo). T, 

BbiTb no CKaaanoMy qxo no nueaHOMy. r. 
M^j slovo za slovo, a zlatS hory neslibuj, S. 
Omii6Ka Bt c^oB-B He cnopi. r, *) 
Obljuba dolg dela. sin. •) 
06'BuaHbKa HOBbiu 401^^. mr. 
Obietnica za dhig stoji. p, 
PHpov^d jest spravcaliv^ dluh. 6. 
^libiti jako d&tiy a han^ti jako prdti. 6. 



') Pojam kojega izraSuje lat rijec obligationes teiko ga je n ntAn narodnu o4Jeda 
preobudi, da hi mu sa svake strane jednako pristajala. Neki ga krstiie obvezom, 
ali mi volimo pridr2ati tudju rijed dok se pristoJDija nnrodna ne nadje ili pak 
b Y e z a predje u obidaj. I neki njemaSki pnristicki pravnici htjedole tudju 
rije£ zamjeniti sa G e d i n g e, ali velika ve<Sina i to svikolici pobolji pridr2a&e 
atari latinski oazov. 

<) Ein Wort ein Mann. 

') Verba ligant homines, tanrorum comua fanes. < — On Ke les boeufs par les cor- 
nea^ et lea hommes par les paroles. — £1 buey por el cuemo, y el hombre 
por el vierbo. — Den Ocbsen h&lt man bei den Hornem, den Mann beim 
Wort, die Frau beim Rock. 

*) II faut tourner sept fois sa langue dans la bouche avant de parler. 

^) Error non h frode. — Error non fa pagamento. — Chi fala de testa paga de 
borsa. — Erreur de calcnl ne passe jamais en force de chose jug^e. 

*) Promissum cadit in debitum. — Omne promissum de jure debitum est (1. unica 
Cod. de 8u£&.) — Pacta semper et promissa servanda sunt, quae nee vi nee 
dolo malo facta sunt — Ogni promessa h debito. — Chi promette, in debito 
si mette. •-*«- II promettere h la vigilia del dare. -^ Apr^ avoir promis, faire 
le faut. — Promettre est veille de donner. — Aatant vaut une simple pro- 
jnesse, que les stipulations du droit romain. — Zusagen.macht Schuld. — Versprechen 
will ein Halten haben. — Belof de maekt sehult. 



178 



Edo dobroToln^ ^emu sVoIi, tofaao iadne pravo ne razvodi. 5 

Od obe6anja do izyrSenja dalek put. ') 

Kto HSxMtHHT'L cjiOBy (coji^Keri.) TOMy 43 (5y4eTT> CTbUHo. r. ^ 

Sramota je re6i pa razrecSi. 

Edo sv^ho nedrii slova, nemd poctivosti zhola. 6. 

Bolje je neobreii nego rije6 ne driati. *) 

Fptxi He HcnojHHTb o6-BTa. r. *) 

Slibiti jest pansky, drieti chlapsky. 6. ^) 

Ranni de§t* a ve6erni smlouva ob6 nest&l^. 6. 

Co jest ps&DO) ma byti d&no. 6. 

EIhcmo oqH Kojie. mr. 

^TO HanHCaHo nepoMX, loro «e Bbipy6HmB TonopoMi). r. 

^ojLTT> njaxoKeM'B KpaceHt, a aafiMBi OTAaqeio. r. 

Najprije wnaj«* poslije „daj«. •). 

Edy2 isi pil, plat', s iensk^rkou se nevaJ. 6. 

Neprod&vej kMi, neilis medv^da zabil. 6. 

Niepij na iiwego niedzwiedzia sk6rf. p. 

Nekupuj (neproddvej) zajice v pytli. 6. 

Eup je djavo, otvori o6i dobro. ') 

OTBapsH CH oqH-re, 4a th th HeoTBopi*TT>. b. 

qero ce He 40CM0TpHniB (hc 40M'BTHmb), to mooihom 4onj!aTHaib. r. ®) 

He npH4pcmb OKa, npH4peiiib MomeHKy. mr. 

Eto oczyma niedojzrzy, workiem dolozy. p. 

Edo neprohl^di o6ima, prohl^dne mSScem. 6. 

Edo neotvira oSi, musi tn^Scem dotahovati. 6, 

§t6£ njecha wo6i rozd£era6, ton dyrbi mofinju wot6injec. gl. 

Chtoi jioco woci po2iwa4 ten derbi moSnu rozsegas. dl. 

BojbHte Topry hst-b. r. 

Cena jest svobodna, a poddni te2. 6. ') 

Drago prodaj, a prayo izmjeri. '®) 

dto nedjelja pazari da moi^e ponedjelnik razpazarit^ avak bi trgovd. 



*) Sunt facta verbis difficiliora. — Promittas, facito : quid enim promittere laedit? 
polliciti dives quilibet esse potest. — Dal detto al fatto c' h un gran tratto. 
— Altro ^ dire, altro h fare. — Le parole son feminine e i £atti bod maschi. -^ 
Fate irate, non parlate. — Promettre est facile, mais effectuer difficile. — II y 
a grande difference entre faire «t dire. — Segghen ende doen , dat zijn twee. 

^) Promessa non mantenere e villania. £in Schelm der sein Wort nicht halt 

^ Was du nicht halten willst, sollst du oicht versprechen. 

*) Chi promette e non attende sulla pietra dell* inferno si distende. 

*) Versprechen ist adelmannisch , halten ist baurisch. — Hea mecs tootab, herris 
peab (6ud.). 

^) II fant payer, qui veut acheter. — Geld macht Markt. — Wer nicht gibt, der 
nimmt nicht. 

^) Aogen auf, kauf ist kauf. 

^) Wer die Augen nicht aafmacht, muss den Beutel aufmachen. 

*) Theuer verkaufen ist keioe SUnde. 

'^) Statera dolosa, abominatio est apnd dominnm: et pondns aequum voluntas ejus 
(Sal. XI. 1). — Eadem mensnra redde qua accepisti. — En la balance 1* or 
et le fer sent tout un. — £n la balan^a el oro y el hierro son todo uno. — 
Wer mit grossem Masse einmisst und mit kleinem aus, der ist ein Dieb. 



179 

Ruka ruci eudi. '). 

Ruka"^ race soudi. 6. 

PyKa pyKy sHaerx. r. 

Kto KynHJt, TOTT, 3Hau CBoero HCTua hjih 4*th ero. r, *) 

KdoB koupil znej sv^ho jistoe. 6, 

Ejradzione kupid, pieni^dze zgubi6. p. 

Z wiela r^ wi^ksza pomoc. p. ^) 

Z mnoha ruk y^tdi pomoc. 6, 

Kakvo djelo taka i pla6a. 

Paorska sluiba — paorska pla6a; gospodarska slni^ba — gospodarska 

i pUuSa. 
Bakren novae, bakrena i molitva; zlatan novae, zlatna i molitva, 
Slu2ba bez plate, na6ini tate. *) 
Cj7»6a BOJBHOCTH He TpaTHTB. mr. 
Veresija pedevsija. 
YereBija gola sija. 

Mali dug mail zlotvor, veliki dug veliki zlotvor. 
Kon^, ienn a fiintu nikdy ne ptijduj. 5. 
Da 8U dobri zajmi i iene bi se zajmavale. 
Velikoj gospodi nevalja u zajam davati. 
HvaliSa hrdjav plati&a. ') 
Kto si^ rad dhily, nierad slowa trzyma. p. 
Eo je uzajmio taj je i du2an. ®) 
Eo 6to uzajmi, ono 6e mu seu vratiti. ^) 
Cizi penize pHmdri nemiyaji. 6. 
^ywia 4eHeHCKH aydacTBi. r. 
Dluh b^^ aim d&l v% mladfti. & ») 
Ear Be odloii, se ne opnsti. sin. ') 
Urok^ m&ji bystr6 kroky. 5. 
Dn£nik dobar tudjemn tobocu gospodar. '®) 
Frvo plati pa se po drago povrati. < 

Oduii pa onda tu£i. 
Nije omro zajam nego Tra&inje. '^) | 



*) Hand muss Hand wabren. | 

^) Die Gewabre muss antworten. I 

^) Multae manns onus leyins reddnnt — Vir unus nihil insigne praastiterit — | 

"El^ ivi^p ouSelc M^p» — Assae man, fa presto il pan. < 

*) Serviteur pri^, parent, ni amy ne prendras si veux fttre bien servy. — Arbeit 

oboe Lohn : ist balb Spott halb Hobn. — Gbeboden dienst is onweert. 
^) A graa promettitor poca fede si deve. — Hardy demandeur, manvais payeur. 

•) Qui prend doibt rendre, ou V enfer attendre (is 16. Tijeka). — Wer borgt 
mnss sahlen. 

^ Was gelobt ist, muss besahlt warden. — Qui doit k Lac et paye a Fran9oiSy 
paye one autre fois. 

^ I debiti non si scordano mai. — PiA cbe il mantello dura V incfalostro. — 
Alte Scbnlden rosten nicbt — Beter olde sebolt den olde vete (hoi.) — Boe- 
dre oer gammel Gkeldb oen gammel Sagh (dan.). 

*) Non aufertur quod differtar. — Au^^cboben ist nieht au%eboben. 

'®) Le bon payeur, est d* autruy bourse seigneur. — £1 buon pagador, heredero 

es de lo ageno. 
^^) Les mauvais deblteurs font les mauTais prdtears. 



ISO 



Dog neplaiien grijeh neprofiten. 

4yr'B HenjiaTeH'B, T'STKaK'B TOBapi^ HeHCTOBapeHi. b, 

Od wracania boli g}6wa. ') 

Dhiinik wesoto bierse, a stnutiio oddaje. p. ') 

4oB^HHK'B Beccjio 6epe, a CMyrHo BH44ae. mr* 

Ko 86 duga ne oduii taj se tuge ne otu^i. 

l§to 6e&6e duinika opominjefi; prije 6e platiti. ^) 

06i»iKajflH qflCTO, aKO HCKamb aa nnjiy^Hmb. b. 

Edo dluhem plati, ten kiln klinem vyr^i. & 

Zgoda dug napladuje. *) 

Od zla du2nika i kozu bez jareta (mlijeka). ^) 

Od zl^ho dlu&nika, i koza bez mlika. & 

6h41> ^Hxoro 40B;KHHKa, h nojioBy 6epH. 

Od zl^ho dluinika, i pl^vy heh .6, 

3a ($oprb, H nensuh ca nssMa. b. 

LepSi §kodka net Skoda. 6. 

Ka§to i glavnica lijepa vajdica. 

Ako ku6a izgori^ dug na odiak izleti. 

^eJiOB%KT> yMupa, 6oprb ^ne yMHpa. b. 

4ojrB nepBbiu HacjS4H(iK'ii. r. 

Mrtva glava dugove neplada. 

IIopyKa — Hayna. r. 

IlopyKa — pa6oTa. r. 

Kto nopyuHTca tott> h My«HTca. r. 

dapyquJCfl, KaKT» fojioboio npHJioHCHJica. r. 

Rukojm^, hrdio jmk. 6. ') 

ToTT> neqajica kto pyqajica. r. 

Kto r§czy, ten j?czy. p. 

Jamac — platac. ^) 



^) Le rendre fait mal k la gorge. 
*) Qui prdte non r*a, 

Qui r*a non t6t, 

Qai tdt Don tout, 

Si tout non gr^, 

Si gr^ non tel. 

Garde toi done de prater, 

Car k V emprunter, oousin germain^ 

£t an rendre, fils de p . . . . ; 

An prater anri,' 

An rendre ennemi. — 
Qolen preeta no cobra, y si cobra no todo, j si todo no tal, y ai tal enemigo 
mortal. — Leihen macht FreundBchaft, wieder fordem, FeindBchaft. — Die leent 
haeft Bchade oft Bcbande (hoi.) 

^ Dies interpeilat pro homine. 

^) Abgerecbnet ist gut bezahlt. 

^) Dal mal pagatore, o aceto o vin oercane. — D' un mattvais debiteur et payeur: 
prend paille et foin poni* ton labour. - Thw Bcalt taghe aoorth Salih af onde 
Oeldere (dan.) 

*) Biirgen soil man wiirgen. 

*) Chi entra mallevadore, entra pagatore. — Chi garantiBce paga. — Chi Bta per 
altri paga pet se. — Qui r^pond pale et le den repand. — Oer Bftege mass 



181 

RukojmS: vytrhl z cizi nohy trn, a vstrfiil do bv6. 6. 

SlibU li za druMho, dej pol sv^ho. 5. 

Rukojm^ jako jistec^ oba jista pevna. 5. 

Sebe uvazuje, kdo druheho vyvazuje. 6. 

Siebie zawodzi, kto drugiego swobodzi. p. 

Bez zajma (iiaru6i) nije naprave. 

V^rnd ruka nic netrati. d. 

Pan Bfth stvohl volky, a 6ert spolky. c. 

Ko ima druga ima gospodara. M 

Kad 86 sloie, i slabi su jaki. 

4ap'B He KynjiH He xaaTT> a XBajiiTi>. r. 

Koro jLH>6amh, rorn caM% A^pHjn>, a He jiodHoiby h oti Hero ne npu- 

MHinb. mr. ') 
Ako mi mo2e§ §to na silu oteti, nemo2e& dati. 

MSMX AapflTX, TtWB He KOpflTX. T. 

Darovanomu konju zubi se negledaju. ') 

AapOBBHy KOHK) Bl> 3y6bl HeCMOTpHTl. r. 

Bolja mrsava namira; neg debela pamica. ^) 
Kratka sprava je boIj$i kakor dolga pravda. sin. 
Cist radun duga Ijubav. ^) 

Mi fiino n predjafinjem odsjeka naveli i poredili neSto gradje o prav- 
nim odnolajima, koji se neposreidno na neku stvar oslanjaju bez obzira aa 
ikakm osoba ili na kakovo djelo ili propu§tenje nekakve osobe, U ovome 
odsjeka naprotiv biti 6e rije5 o gradji za onaj dio pravnijeh odnofiaja, koje 
sa strarhna nestoje neposredno ni u kakovu odno&aju, nego se najprije osla- 
njaju na nedije obvezanje nekomu neSto dati, uSiniti ili priskrbiti; pa ovo 
poiljednje bilo positivno ili negativno. ®) 2aIibo2e da su nam aa ovaj vaini 
odsjek izvori veoma oskudni, jer premda je ugovor najglavniji na6in, kojim 
se obligacije radjaju ipak nije jedini — a mi bad §togod navedemo^ sve se 
na neke vrste ugovora odnosi — ostala vrela obligacija ^) moramo sasvim 
radi pomenutog nedostatka izostaviti. 



bezablen. — Stultus homo plaudet manibns cum spoponderit pro amico suo 
(Sal. XYII. 18). — Tolle vestimentom ejos, qui fidejaBSor extitit alienl, et pro 
extraneis aufer pignus ab eo. 
^) Chi ha compagno, ha padrone. — Qui a compagDon, a maitre. 
*) Hostium manera, non innnera. — Chi mal accetta, p^ggio dona* 
^) A caval donato non gli si guarda in bocca. ^- A san Oonk non se ghe vaida 
8U80. — A cheval donn^ ne lui regarde en la bouche. — Chose donn^ doit dtre 
lou^e. — Einem geschenJcten Ghiul , sieht man nicht ins Maul. — Een joan 
goal, siochtme naet yne monwl (fries.) 

*') £ migliore nn magro accordo, che una grassa sentenza. — £?n magerer Ver- 
gleich ist besser, als ein fetter Process. 

^) Patti chiari, amici cari e borsa del pari. — Conti spessi, amicizia langa. 

®) Rimski pravnik Paulus, ovako se o jezgri obligacije izraiuje. Obligationam sub- 
stantia non in eo consistit, nt aliqood corpus nostrum , aut servitutem nostram 
faciat: sed nt alium nobis adstringat ad dandnm aliqnid, vel faciendum, vel prae- 
standum (fr. 3. Dig. 44. 7. pr.). 

"^ U rimskome pravu: obligationes aut ex contractu nascuntur, aut A malefidOi 
aut proprio quodam jure ex yariis causarum figuris (fir. 1. pr. Dig. 44. 7). 



182 



1. UgOTor i QJegoTO aglavljenje. 



Nije na§ posao razlagati Sto je ngovor u op6e, ko mo2e ugovor uSiniti, 
o $emu i kako. Mi po planu ovoga spisa imamo, kako i do sada dinismo, 
navesti samo to, §to nam se bade Sinilo. da ovamo spada i §to karakterizuje 
ovaj ill onaj odno§aj — ; ko pobli2e pouke treba, lako mu je u u5evnijem 
kDJigama na6i. 

U Granici vojnidkoj a osobito u Frimorja, kad su se dvojica o ne^em 
pogodili pije se nlikov" ili nlikovo". Okolo Pazarista razumijevaja pod liko- 
vom samo vino ali nije rijetko da posto god i zala2a. U Jezoranima kad 
dovjek Yola kupi, uzme prodalac 5a§u vina, pa izlije neSto volu medja ro- 
govoy a ostalo pruii kupcu neka popije. Pri ugovorima u op6e, kod se po- 
gode, rukuju se, a kadgod se i Ijube, a kupac i vino plati. (Vakelid). 

Rohrer pak za neka mjesta u Hrvatskoj pripovijeda, da pri uglavljenja 
kupovine svu$e kupac svoju subaru pa prodavac po njoj udara. Kad je to 
u^injeno, posao je tako utvrdjen, kao da je pred Bogom i pred svetijem is- 
punjenje zakletvom utvrdjeno bilo. ') 

U Sinjskoj okolici kad se o ^em gode^ pa kad su se ve6 nagodili hva- 
taju se za desnice^ a kad je i ko tredi tu prisutan^ on potvrdi pogodbn udfl- 
rivfii rukom oStrimice njihove dvije ruke tako stisnute, i to se zove pre- 
8Je6i« ^) S tijem je pogodba dovrSena. Da bi je potvrdili pyu, a pide jkk 
obiSno oni, koji novce prima. (Milinovic). Ovako rade i po Hrvatskoj. 

I u Bugara je obi&tj, da kad je pogodba dovrdena, tredi pozaaoAckqi 
se tu namjeri ili azme objema svojim rukama uhva^Sene dvije desnice^ 
vomikft pak jih rastavi, ili kako se kaie presjede t. j. sklopjenijem n- 
kama ili jednom (desnicom) udre kao sjekirom po zahvacenijem rukama one 
dvojice i time se oni rastave* Za tim se polijeva pogodjena stvar ili po- 
sao, t. j. onaj, koji je novce primio , pla3a pide svima prisutnima. Tim je 
ugovor stisnut. 

Ako je predmet ugovora poviSa stvar, tad se svjedooima, ko/i so to, 
dade po para i rede jim se od prilike nda ste svjedetelji" poito aami upi- 
taSe: nda-smo*Ii svjedetelji^ ? A kad su poslije pozvani pred sud, oni oVi6no 
kaiu: »mi smo dobili paru za svjedeteljstvo'^, a to znadi od prilike: ^\ 
smo bili svedani svjedoci^. I svjedocima ugovomici dadu piti ili ra6ak. 
(Odiakov). 

Mi smo ved gore na str. 85. naveli MoropM^i'b kao znak svrsena ugo- 
govora u Velikorusa i u Malorusa pa navedosmo dokaz i za starinu togs 
simbola. Wojcicki ka2e, da se isto to nalazi i kod Poljaka pod imenom lit- 
kup i da nikakova prodaja kod prostih Ijudi ne biva bez litkupa. A ss 
monorycz u Malorusa ima u njegovoj zbirci i jedna pjesma od koje eve 
dotidnoga komada: 

— »0j wy ne Kozaky, 

Ale hajdamaky, 

Bo ja swoi koni 

Pid wamy piznala. 

Sribeme sidelce, 

Totii moje serce!« 



') Slav. Bewohner. 11. 102. 

') I u Arbanasu je ugovor stifiniit , kad sa se ngovornici pred tri Hvjedoka za 

rak^ubvatili. S malini razlikam i kod drugih naroda, hvatanje za ruke ima to 

isto znadenje. 



188 

n — Nc prawdoczkn mowjsz, 

Ne prawda howoryaz: 

Bo my toty koni, ' 

U pana kupyly, 
Na zeieny trawi, hroszki vidlyczyly, 
Z studennoj kyrnyczdnki mohorycz napyly, 
A pid kolodaju spaty poloiyly.*» *) 

Osim Moropbiqa u Velikorusa pri zakljudenju ugovora simbol \e, da je 
ugovor BvrSen, kad se dva ngovornika uhvate za ruke te zazovu koga pas- 
iiflTb : to Bto u Srba presjedi. Ovaj biva ujedno i svjedokom. AH ga prije 
toga Bve^no pitaJQ : >»Je8i-Ii ti syjedok?«< Pa kad odgovori da jest, tad mu 
tek ka2u : ^po3BiMaH«< ! Kadgod se nadie Ijudi, koji uprav ne6e da budu svje- 
dokoiD; jer nevjeruju ugovornicima , da su iskreni, ili jim se posao ne dini 
castan. Toga radi, kad je viie prisutnih osoba ostali narodito kaiu: „Mi smo 
svi syjedoci osim N!" 

Ako jedna stranka neSto obe6a, a druga bode da obezbjedi to6no ispu- 
njenje toga obedanja, dini da onaj^ koji obecaje ka^e : Bor-B sa MeHfl nopyica — , 
ili da poljubi ikonu; a kad je obedanje od velike vainosti, tad proguta malo 
zemlje. To je kod Velikorusa najstraSnija zakietva obedanja (juramentum 

f>romissorium) ne same, dali i zakietva potvrde. (jur. a£Firmationis). (Iyanoy-2e- 
udkov). 

a. Prodaja i kapovina. 

U odsjeku za obiteljsko pravo vidjesmo, da je ustrojstvo prave sloven- 
ske familije osnovano na potpunoj ravnopravnosti svijeh 6lanova. Po*toma 
Vako je uvidjeti, makar zato nikakova positivnoga izvora ne imali, da ni- 
] edan 6lan familije pa ni glava nesmije i§ta prodati , a osobito nepokretnine 
ne, bez dopnstenja familije. To pravo dianova familije, barem fito se nepo- 
kretnina tide, neutmu sasvim ni pofito se familije razdijelifie, pa prijadnji £la- 
novi postage susjedima, jer se po svoj prilici iz ovoga i razvi jus protimiseos 
koje imaju srodnici i susjedi medjasobno na stvar , koju hode jedan od njih 
da prodade, pravo koje je u nekijeh plemena i danas n obidaju. ' 

Za Bugarsku evo fito o tome obaznasmo. Najprije otac nesmije prodati j 

preko volje svoijeh sinova i domadijeh. Zatim brat makar, da je i oaijeljen i 

ima pravo prijekupa na nepokretnine svoga brata. Ako nece brat, tad dolazi , 

susjed i to najprije onaj, koji uz tu kada ili zemlju ima u ni^emu polo2aja i 

svoju kudu ili zemlju, ^ a to se oslanja na to: da gospodar donje njtve itd. 
morao je mnogo godina trpiti vodu, §to je odozgor padala; popravljati kvar 
ito mu je dinila itd. 

Ako bi zemlja ili kuda bila prodata bez pitanja onoga, koji ima pravo 
prijeknpa, to ovaj mo2e zemlju ili kudu otkupiti ponudivdi novce, sto je za 



■) Woicicki. Piesni ladu. U. 348—349. 

^) Navedimo zato i jedan histori^ki dokaz : I b podtenim od nas uproSenjem vzgo- 
vori: kne2e i sadci i gospodo i vi plemeniti Ijudi i vladanjet molitn vaa, sliSite 
me, ovo mi se je spotribilo plemendine moe prodati za nike moe potribe, mogu 
li ili nemogQ? Da bi ate mi dali svoj zakoD.** A mi knez i sadci s vladai^'em 
imivSi pan svit i eel dogovor rekosmo: pojmi naSega rotnoga pristava i nudi 
6Tih svoih bliinjih i dalnjih i kih pristoji. I kada se opet vzyrati k nam naS 
rotni pristav, nami pitan, nam povida : Da e nadil svih svoih bll^njib i dalajih i 
nigdor ni hotil pohititi. A mi rekosmo: „a ti prodaj komu morei. (iz listine 



I 



184 

nju dao. Ko se odrefie toga prava, pa aslijed toga drug! kupi stvar i ovaj 
Sto je kupio ho6e opet da je proda, netreba da obsaanjuje ili da nadi onoga, 
fito 80 jo§ prije toga prava odrekao^ ali ako ovaj po drugome puta obazna, 
da 6e se atvar prodati, pa joS prodato nije, moie tra^iti da se njegovo pravo 
prijekupa uvaii. U susjedovu prava noma nikakve promjene, nego ako i doti 
susjed node da proda zemlju, koju je kapio , mora dotidnomu susjedu to na 
znanje dati. (Odiakov). 

U Velikorusa pak ima predjela^ gdje niko nesmije prodati svoju ku6n 
tudjinu, ako nepita prije dopustenje Mipa. (Ivanov-^eludkov). 

Za Bugarsku produ£aje g. Odiakov, prodaja i kupovina mora biti javaa. 
Sam doma<Sin, koji ako 6to proda^ kriomice od svojih doma6ijeh, oni mogu 
odnijeti kupcu novce, za koje ma je prodata atvar, i traiiti da jim se na- 
trag povrati. 

Ako pak kogod proda kakva tudju pokretnu stvar, pa gospodar te 
stvari dovede svjedoke da je njegova, on je moie uzeti od kupca bez ikakva 
novca a kupac nek se gleda sa prodaocem* ^) (Od£akov.) 

O pobliinijim naroditim uvjetima (pacta) i o onim, §to se sami aobom 
razamiiu pri prodaji, dodje nam do znanja same to §to slijedi : . 

Za orbe navodi nam Vuk izbacivanje. To najvide biva pri kupo- 
vanju stoke, ko2a itd. gdje trgovac izbaci (odgovara talijanskom scartaivj 
nekoliko komada, jer ma se ne 6ine dobri kao i ostali. ^) Vrijedno bi hSo 
znati, mora li to biti narodito pogodjeno ili se drii kao nekakov pK^ 
taciturn. 

Kad se konji prodaja, Sesto se pogodi kapac sa prodaocem, dam 
jam£i da je konj zdrav, te ako nebade, da je on kriv ^% a to znadi da f 
time ugovor aniftten. Ovaj pactum zove se kod Srba , prodati pod zdr^vo/ 

U Bagara kad se stoka prodaje, obicno je, da se pogode , da kad bi 
se koje iivinde razboljelo, za neko vrijeme, tad da ga kupac moie vratiti i 
uzeti natrag svoje novce ili da se cijena snizi. ^) Taj je rok 1 — 6 dana. Ta 
se pogodba zove: kupiti pod majar (turski) ili na opit. Ali ako mje ugo- 
voreno, pa baS da se vidi da su : bolest i drug! nedostatci bili i prije nego 
je iivina prodata, nepomagaju kupcu nikakva remedia juris. 

Velikoruski narod nepozna, niti drii da je pravo, pa bad i oiigledno 
I prevaren bio u kupovini, komugod priteci u pomoc, kako sto se a Bimu 

I 6inilo sa dvije poznate actiones aedilititiae a joS manje sa kakvom exceptio 

ultra dimidium. Zato ima u narodu i izreka : Toeapx jihubmi npo4aeTCfl, a 
. ako to nije dosta pitaju prevarenoga kupca leco CMorp-fiji'L ? Fas vjnisa. 6biJiR t 

; Pa podrugujudi mu se pridodaju: TaKi> u ua4o 4ypaK0Bi y^HTb! a ^esto se 



pisaoe na Skurini kod senjske Rijeke g. 1470. a Archiva za porjeat. jugosl I* 
203;) Bravni i slijededu listiDu u istome archiva str. •206. Za njema^ko pravo 
ima poslovica: „WAa tod Erben Hand gekommen, muss man den Erben suent 
bieten** ; i ^Die nachsten Freande haben don nachsten Kaof. (Graf und Diet- 
fa err, Deatsche Bechtsspriichworter 103. 

') Sravni pravilo rimskoga prava. ubi rem meam invenio, ibi et vindioo — a proti 
tome i njema6ka pravna poslovica: Hand muss hand wahren, i, wo einer sei- 
nen Glaaben gelassen, da muss er ihn wieder sachen (Graf and DietherTi Deatsche 
Bechtssprichworter 118 — 114). 

^ Rje^nik snb v. izbaciti. 
3) Vak. Rjegnik sab v. Pod. 

^) Sr. rims, actio redhibitoria i act. quanti minoris; er. takodjer i Loysel^ Droit 
contamier I. 890. 



185 

zaglave ti prijekori sa originalnim sravnjenjem prodaoca i kupca. Ha ^to h 
myKa Bx Mops? qroCi KapaCB He ApeMaJn! (Ivanov-^eludkov). 

Istina je, da je kapara obidna i pri drugijem ugovorima a ne samo pri 
prodaji i kapovini, ali je ipak ovdje najobi6nija : osim toga i nadi izvori samo 
nam je za kupovina navode, a mi da jim se ne iznevjerimo, evo nas da jih 
ovdje i navedemo: 

U Loyre<ia i okoliei, kad ho6e bolje da atvrde posao, onaj koji kupuje 
dade prodaoca kaparu. Ako se kupac porede gubi kaparu, ako prodalac, 
vrati ono ito je primio i uz to joS toliko. ^) Udarati na se je sramota 
STukojako, ali opet ne toliko kupcu koliko ako se prodalac pore5e. 

Svjedoka pri pogodbama bade obidno 3 — 4, ali moraju biti najmanje 
dva. Njih ne zovu tek kad sn se ye6 pogodiii, nego obidno pred njima se i 
pogadjaju sve dok sc pogode. Onaj, koji pla6a pice ili uiinu, neplada samo 
za sebe i za drugu stranku, nego i za prisutne svjedoke. (Milinovid). 

U hrv. Primorju kaparu daje kupac, a prodavac je prima. Ima Ijudi, 
koji dijeie drugijem novaca, neka mu to ili ono kapari§u, buduii da sam ne- 
moie Bvuda da dosegne. Posrednik jam6i, da 6e onaj, koma je kaparu dao, 
izvrSiti ito je ugovoreno. Ima trgovaca , koji daju i godinu dana naprijed 
n. p. u iitu ili u novcu nna mast** itd. (Vukelid). Ovijem posrednicima slidniy 
mislimo da 6e biti i groSicari, o kojima Vuk u svome rjedniku govori. *) 
Premda Vuk kazuje, da je groMdarssproxeneta, mi bismo ga ipak prije srav- 
nili sa komisionarom. 

U Bugara, kad je kupac dao kaparu a stvar ne teslimjena^ pak se po- 
kaje i ne6e stvar da uzme, on gubi kaparu , koja ostaje prodavcu , ali ako 
prodavac nede da dade stvar pod pogodjenu cijenu, tad, premda se u narodu 
kaie, da i prodavac kad udari na se, mora duplu kaparu vratiti kupcu, to 
se obidno nedogadja, nego ili vrati kupcu samo primljenu kaparu, ili za one 
novce dade mu robe pod pogodjenu cijenu. To misie, da je s toga tako pravo, 
fito prodavac obidno kaie kupcu: da si^i imao pravu volju kupiti stvar, bio 
bi je obiljeiio, a ovako sve §to se na njoj moglo kvara dogoditi, bilo bi se 
dogodilo meni na Statu. (Odiakov). 

I u Sibiriji je obidno da ruski trgovci daju inorodcima 3a4aTKy za 
koi^e, koje jim ovi obedaju donijeti i prodati — ali prije nego je inorodac 
i isplatio prvu kaparu, ved mu trgovac daje u naprijed novaca za drugo, 
tako da mnogi ostaju u svagdaSnjem dugu prema trgovcu. ') I ovdje dakle 
kao i o hrv. primorju dava kupac kaparu za res futura. 

b. Najam. 

Za pravila i obidne uvjete pri ovoj vrsti ugovora (locatio conductio) 
neroamo nego sasvim oskudnih izvora. Zadovoljimo se dakle navesti i tech- 
nidke nazove nekijeh vrsta ovoga odnojasa. Za Srbe Vuk ka2e: „Covjek se 
uzme ili stane u najma ili se najmi; kuda se uzme ili da pod kiriju, a 
oko dega treba §to raditi, ono se zakupljuje ili uzima pod zakup (n. p. 
vodenice, zemlja, kakva bara, gdje se riba hvata) ; volovi se daju na i z o r ; 
ovce pod kesim, na kazan se daje ispek." *) 

U Lovredu i okolici ko nemoie svoje zemlje da obradjuje a hode da 
ima neke koristi od njih, on jih daje drugome, da jih obradjuje, najobidnije 



^) sr. rims, arrba poenitentialis. 

^) B* V* grofiidar. 

*) 3th. C6op. Ilpor. 26. 

^) Rjednik sab najam. 

13 



186 

8 pogodbom, da mu od godiinjeg ploda in natura dava tre^tnu ill 6etvr- 
tinu, kako je koja zemlja. Kad najamnik ho<Se, da trga ili inje, mora javiti 
gospodaru od zemlje , da mo2e i on tamo do6i ili na svoje mjesto koga po- 
slati. Ako je iito, podijele ga na gumnu, ako je groidje u vinogradu. Od 
tole nosi svak aebi doma ili uzajemno pomade jedan drugome. U Primorju 
naprotiv, gdje kmet ima gospodara, dohodak mora na svoje trofikove odnijeti 
u gospodarevu vinicu ili 2itnicu. (Milinovid). Za Karlovdane (Srijemake) kai^e 
Vuky da imaju svoje djuturidare (redemptores per aversionem) , koji jim u 
yinogradima sjede i vinograde djuturi6e ') 

U Bosni se 6esto dogadja da turci gradjani kupe stado ovaca pa ga 
dadu seijacima kmetima na hranu. Seljak drii ovce na svoj ra^un^ plada 
turdina godifinje po pletu (zvanciku) od glave ali zato njemu ide i mlijeko 
i vuna i napredak. Naprotiv crkne li koja ovca seljak je mora zamijeniti, i 
po tome, kad udre kakva pofiast na iivo, iskopa se mnogo seljadkijeh ku6a. 
Hilferding kaie, da kmeti neuzimlja vazda dragovoljno stada pod takom po* 
godbom all jib aga znade i prisiliti na to. ^) 

Ku6e se u Leskovca daju, gdje jib ima, pod najam (kirija), a zemlje 
obicno kad jib gospodar sam nemoie da obradjuje da jib na djal, 1 j. 
plod se zemlje dijeli medju gospodarom i najamnikom, kako se pogode d. pi 
V4 gospodaru u f/4 radniku ili ina6e. 

Vlastnik zemlje rijetko je da polovinu pote2e, i ako je to, onda won 
i on neSto male raditi, n. p. ako i ne orati , ali ipak mora pomo6i iDJed i 
vrijedi. (Od2akov). 

c ) Najam radnje i sluibe. 

Radnje za koje su u Rimljana vladala pravila ugovora locatio conductio 
oprararum et operis, izvrsuje se u Slovena ha dvosti*uki nadin. Prvi i obid- 
niji, gdje su se narodni obidaji bolj^ uduvali, osniva se na uzajamnosti koja 
je dakako u tijesnoj svezi sa slovenskim zadrui^nim karakterom, ona je k&ko 
pravilo, a sludajevi za koje bi valjala pravila pomenutog ugovora, manje ili 
yi§e pripadaju k iznimkama, pa po tome se razumije da se ova vrsta ugo- 
vora nije mogla razviti. Toga radi i naSi su izvori o tome prili6no jalovi- 
Najprije dakle o ovoj vrsti s kojom cemo lakde gotovi biti: 

Po Medakovi6u za oStrenje i popravku sjediva u5ine Crnogorci sa ko* 
vadem pogodbu po kojoj mu daju po 10 litara kukuruza na godinu i ugalj, 
a ciganin popravlja mu zato preko cijele godine sje6ivo. Ovu pogodbu i 
placame zovu Crnogorci uljetica^) 

U Bugarskoj bogati seljaci imaju po 5 — 6000 ovaca pak uzmu obidoo 
po dva tri glavna pastira, kojima mjesto plate opredijele nekoUko ovaca 
n. p. 100 da se dok su u slu2bi broje kao da su njibove, pa korist i 
napredak dto surazmjerno pada na te 100 ovaca dolazi tijem glavnijem pa- 
stirima n dio (tantieme). Ostali dobani koji su pod njibovom vlasti nemaja 
nego samu pla6u. (Odiakov). 



*) ^je^nik 8. •▼. D j ut u r i 5 a r. 

^ Bociia . . • 292. Oto je tako zvani contractus socidae a nalazi se i n izvorima 

rimskoga prava : sr. n. p. fr. 3. fr. 54. §. 2. Dig. 19. 2. U Itallji je po sroj 

prilici joS dan danaSnji a obiSaju sli6an ugovor (Arudts-Pandekten 4. Aufl. 503.) 
I Nijemcima je takodjer poznat : oni ga zova Eisern-Vieh-CoDtrakt 41 imig'u i 

poalovicu u kojoj je glavno pravilo toga ugovora : Eisern Vieh stirbt aicht. (Arndts 

ibid. 503). 
«) 4iT0t . . 147. 



187 

Isto kao Sto Bugari idu a Dobru6u da i^anju i yrhu £ito (o tome ni2e), 
tako i Slovaci a kojijeh je mnogo neplodnija zemlja ida na tisude u donje 
Ugarske stolioe da pomagaja ieti i vrije^i. Plata jim je in natara dio od 
onoga Sto po^njn i ovrhu, a taj biva obidno dvanestina, a gdjegod i samo 
petnaestina ploda: to oni sobom doma nose. Njihova je debit dakle ve6a ili 
manja po manjoj ili ye6oj plodnosti zemlje na kojoj 2anja i po tome kako 
se poinjeveni snopovi plate. Osim dijela itnaju i hranu, kojn gospodar zemlje 
daje. Ima gospodara koji svoje 2eteoce ye6 od 20 godina vazda nzimlju, i 
vazda kad je £etva gotova ponove agovor i s^a do godine. 

Prije nego ieteoci zapo6nu radnju izaberu izmedju sebe glavara koji 
se i Slovadki i Magjarski zove gazda: on nadzire da hrana bade obilna i 
uredna, on dijeli medju njima 2ito koje dobijii kao plata za svoju radnju — 
ali je u isto doba i odgovoran gospodaru. za to6nu i poStenu radnju. ' ) 

U Sibiriji ruski poduzetnici najimljuju rabotnike davfii im da^aTKH, 
ali se ta kapara drSi kao unaprijed pladena radnja. Toga radi poduzetnici 
da bi rabotnike dulje vremena pridr^ali, i prije nego jim i odrade za ono 
gto su im dali, oni jim i opet davaju i tako se taj odno&aj takov produii i 
6esto neki postanu skoro robovima. Za jamstvo poduzetnici kad dadu ka- 
paru uzmu od rabotnika putni list kojega dr2e sve dok se racuni ne iz- 
ravnaju. •) 

Mi smo ve6 u odsjeku obiteHskog prava govorili o posluinicima^ gdje 
smo vidjeH da radi obiteljske zadru^nosti i oni su u familijama, barem Sto 
se spoljaSnjega tide, viSe driani kao zadrugari nego kako sluge ^)j — Druga 
je posljedica zadruinosti ta : da gdje joS zadruga cvati sluga malo i trebaju 
pa se ni taj odnoSaj nije mogao razviti kako drugovdje. O tome dakle cigle 
dvi^e primjedbe: 

U nekijem predijolima srpskijem iivo; po Vuku, dudnovat obidaj, da 
sluga poSto je godinu odslu^io u gazde i ovaj ga platio, mora ga jofi bes- 
platno nedjelju dana sluiiti. Ta se nedjelja zove pasja nedjelja moie 
bit zatOy misli Vuk, Sto te nedjelje radi sluga samo Sto ga je volja. ^) 

I u szlachcica poljskijeh obidno se sluge nezovu tim nazivom nego jib 
zovu kozacima pa baS ako i nijesu u Ukrajini rodjeni. Ovi kozaci bivaju ili 
prisluinici ili definitivno uzeti u slu2bu. Kad jedan kozak koji je do sada 
prislui^nikom ili prostim kozakom bio, postane dvorskim kozakom tu biva i 
svedani obred : 

Na sto se stavi propelo i sa dvije strane dvije svije6e: svedenik ko- 
zaku razjaSnjuje u kakov odnoSaj on tim prema gospodaru stupa i to za 
svega svoga i^ivota Tadar kozak podigne ruku u vis, te se kune po formuli, 
koiu pred njim slog po slog izgovara sve<Senik, i koja je mnogo nalika na 
zakletvu koja je obidna na sudu: Ja N. N. kunem se svemogudemu Boga 
i presvetoj Bogorodici da 6xx i osobu i iipovinu g. N. N. koji me je u slui^bu 
primio najvjernije duvati pa kad bi s toga imao pretrpjeti i tjelesnu muku 

Ei i sanx 2ivot u opasnost doves ti. Tako me Bog pomogao i Bogorodica.** 
ozak koji je tu formulu jednom izrekao nikako se poredi ne<Se, pa mu go* 
spodar najviSu nepravdu udinio i svoju vlast nad jim najgore upotrebijavao. ^) 

^) Pronay, Skizsen . . I. 11. 12. 

*) axH. C6op. Upor. 26. 

') I u aamome Be6u u jednoj otm^jenoj, uprav amtokratiSnoj stpskoj familiji, sa- 
dinitelj ovoga spisa jo dosta puta primjetio» da kad je god govor o domadim 
posluSnicima bio, nigda jib drugdije ne6n nasivati do „naSi mlacyi**. 

*) Rjednik sub pasja nedjelja. 

^) Robrer, Slav. Bewohner 144, 145. 



188 

A sa^ demo da predjemo na naSelo uzajemnosti koje vlada medja seljacima 
&to 86 teiadke radnje ti6e. 

Aristotel hotjevSi da sa dvije rijeSi ohiijeii dovjeka, obrati se na avoj- 
stvo kojim se njexnu 6injaSe da se najbolje dovjednost odlikuje, i da ga razli- 
kuje od iivotinje, te ga imenova ^(oov icoXitix6v. Za Sto ako je to gi*6ki mudrac 
mogao kazati za say Ijudski rod, i mi to moiemo svakako kazatl o slovenskim 
plemenima napose i to a najSirem znadenju te rije^i. 

Mi ye6 vidjesmo zadru&nu forma familije, yidjesmo kumoystyo, pobra- 
timstyo, gostoIjuDlje tamo i amo rasprfiana u oyome spisu i odnoSaje susjeda 
medju se, a tome je syemu yijenac uzajemno^t radnje. ^) Lake je pak sya- 
komu yiditi da sa syikolici oyi pojayi medju se u najtjeSnjoj syezi. 

Prelazedi na radnje koje se uzajamnom pomodi ili barem a druStyu 
obayljaju moiemo jib najprije u dyoje razdijeliti. U jedna yrstu spadaja 
radnje koje se same radi ye6e ugodnosti i zabaye a druStyu rade. Ovarao 
spadaju u Srba i Hryata prelo ^) u Bugara Ct4CHKH '), u Malorusa i Bjelo- 
rusa Be^epHHiiBi % u nekijem Velikoruskijem predjelima nocH43j[Kbi ^) i alt^ni 
yeSemji sastanci aSloyaka^, pa i a ponjemdenijeh polabskih Sloyena ^) itd.; 
ali bududi glayna syrba oye yrste sastanaka prekradenje yremena i zabavt, 
obidno budu6i da najyiSe oydje syak za sebe radi, moiemo to sasyim »o- 
stayiti zadoyoljayajuci se tim da smo je sarao napomenuli. Druga yrsta n- 
dionidkib sastanaka zanima nas dakako mnogo yi§e, jer je oydje glaToi 
syrba upray uzajamna pomo6 , pa 6emo o tome pojedine primjere, koje do 
sada sakupismOy da ponapose nayedemo. 

Kod Srba je obi6aj da idu Ijeti u neke syece kad nesmiju sebi rad\ti, 
gazdama na mobn t. j. bez plate, samo za jelo i za pi6e. Najyide ida na 
mobu te ianju (rijetko kose, kopaju kukuruze, kupe sijeno ili iljiye — ka- 
6to se i prede na mobu) zato se £etela£ke pjesme zoyu i m<*barske pjesme. 
Na mobu najyiSe idu mladi momci, djeyqjke i mlade i syako se obude i 
nakiti, kao na uskrsenje ili na cyijeti, kad ide crkvi ili manastiru, pa cijeli 
dan ianjudi pjeyaju, 6epaju se, Sale se i yesele, a poslije yedere igraju i 
pjeyaju do neko doba nodi. Na nekijem mjestima (kao u Srijemu) kad do- 
%anju njiyu pa podju kudi na yederu, onda djeyojke nadine od marama bar- 
jake, pa onako s barjacima idu pjeyajudi, kao kakyi syatoyi ili yojnici, kad 
dodju pred kudu, onda pobodu barjake u zemlju. Moba se obidno kupi na 
mrsku, i domadin treba da jib dasti kao kad slayi krsno ime (zato syagda i 
zoyu gazde na mobu, jer siromasi nemaju dim da daste). Na mobu dodju i 
prijatelji iz drugijeb sela i syaki doyede sa sobom po nekoliko raomdadi, 
djeyojaka i mladib. Na mobu se otimnju ko ce poci. ^) 

A na drugome . mjestu Vuk kazuje da nije ni sama moba na kojoj 
pomagaju seljaci jedan drugome rnditi, nego se drii kao duSnost onoga koji 
yoloye ima, pomagati poljsku radnju bez ikakye plate onomu koji jib noma. 



') PridruSi k toma i disto slovenski institur saji^dni^kog jamttvA , o kqjem demo 

mi a drugome dijelu OTOga spisa govoriti. Za sada sr. to Sto o tomu kaie odeni 

Jiri^ek, SIot. pravo (spoledna ruka) I. t61 — 165. 
^) JoTid, Ethnog. Qem&lde 182. 
*) Arkiv za povjest. Jagosl. III. 286—248. 
•) Marepiajbi . . ropo4HeHCKafl rj6ep\\\H I. 820. 
^) Staditskij, Hap04Hb!fl n«CHR u predgoTorn. 
*) Bichter, Wandernngen . . . 228. 
'') 6a8op. Ceftk. mus. 1857 str. 168. 
^) Yak, Rjednik sub. v. moba. Tare! spahije izopacivii narav tom obi^saju kmete 

porivahu na mobu kao na neku dnXnost (Moba Kopdid-bega. Srbski Ijetopis g. 

1828 8Tez. lY. str. 21.) 



I 



189 

Taj obidaj biva u Srbiji a op<Se, a Yak ka£e to napose da je i u Grblju 
(a Boci) bivao obidaj takome bezvdniku pomagatL ^) 

Za Slavoniju evo §to StojanovicS kazuje: Ako je svladati preine poijske 
poslove: kopanie, ^QJeDJe, kofienje, avoSenje trave ill sijena, drva, gi^ftdj^ i^d. 
ili su zaostali Kucni ^enski poslovi, pozove te2ak susjede, kumove, rodjakci 
rijatelje i znance i ovi mu besplatno dodju pomoiSi za jedau dan §to i ko- 
iko mogu, a on jih onaj dan dobro hrani i poji, i kad ga opet od njih koji 
pozove u mobu, vrati mu Ijubav. *) 

A za Lovred i okolicu ka^e nam g. Milinoyid kad ko ku<Su gradi, zove 
sasjede<i seljane u pomo6, i oni mu rade za Ijubav, same gospodar jih mora 
dobro faraniti i napojiti; ali je to uzajamno. Od neko doba pode§e pri gradji 
same tesare ili mestre zidarske pladati, prije toga nije bilo. Isto take kad se 
sto ima prenositi s jednoga mjesta na drugo, n. p. gnjoj , pijesak, kamenje 
itd. jedan drugomu pomaga sa svojijem konjima, volovima i vozovima. Ako 
je ko sasma inokosan susjedi mu i obrade zemlju i poi^anju i ovrhu Ijetinu, 
a on jih samo hrani. To se isto mo2e i za Konavle kazati. 

U Bugarskoj 2ive iati obidaj: kad je ve6 jesen doSla, druitva se ne- 
mogu tako lako pod vedrim nebom sabirati, te tada pocimlje tj'bk'l. Na 
tlaki svikolici rade za onu kucu u koju su pozvati. Obidno se peru§a ku- 
kuruz, prede; tde itd. ali se seljaci pomagaju uzajemno i u poljsKijem rad- 
njama, kako pri £etvi, berbi, gradjenju ku6a itd. Tlake biyaju u djelatne 
dane ili na svedane i to obi6no u veder, a djevojka ili mlada snaba ide po 
selu te pozivlje poznance na tlaku. Na tlaku idu djevojke obuSene kao na 
kakvu svetkovinu; makar bila i najsiromaSnija ka6a gdje su pozvate. Doma- 
<Sin je duian spraviti obilnu ve6eru pozvatima. Radnja dakako biva uz pje- 
vanje^ bez koga niSta nema, a kad dodju momci seoski da se zabavljaju 
B djevojkama bude i igranja, iza igranja opet je radnja pa opet igranje itd. 
dok nije radnja sasvim dovrSena. ^) 

E tomu g. Od^akov pridodaje: Ima nekih poljskih radnja koje po na- 
rodnomu mnijenju moraju zajedni£ki u6injene biti^ ovdje dolazi n. p. sadjenje 
vinograda: tu se sazove sve Sto je poznanaca na pomoc, pozove se i dje- 
vojaka da se veselije radi, a sakupi se toliko Ijudi da se obi5no radnja 
svrSi za nekoliko sata. Kad je gotov posao tad se u novom vinogradu pije, 
a od tole idu svikolici ka gazdinoj kudi te se tu goste ; pjevaju, igraju i 
vesele se. 

Evo Sto Sacharov kazuje o tojokh u Rusiji: u Bjelorusa na Petrov 
dan biva rn^fiKo, a to je gozba suradnicima koji su pozvani bili na n o- 
Moqb pri obdjelavanju polja. Gozba se toloke svrsuje pjesmama i igrama. 
U Vjatskoj i Permskoj guberniji rabota u polju podimije se o Petrovu dne, 
i cijeli skup rabotnika zove se ovdje noi\io4H. Smolenske tlake opisaEelcben 
u svojoj Liflandskoj historiji i tvrdi da rije6 toloka proizlazi iz stare estonske 
rije6i talek koja znadi radnja za hranu i pi<ie. ^) Mi nijesmo toga mnijenja. 
Onaj koji pozivlje ua noMoqb, gosti pomo6nike vinom, mesom, kaSom itd. ^) 

') Ibid. 8ub. V. bezvdnik. 

«) Slike u Nevenu 1866. str. 366. 

^ Arkiv za povjest. jugos. VIII. 41—42. 

*) CKaaanifl VII. 36. 

^) Btiiof. c6op. npor. 27. Na ovome se istome mjestu priiirf6<Suje da je tlaka 
u obicaju i kod Litavaca i LatiSa u balti6kijem ruBkijem pokrajinam i oni je 
zovu talkus. Rijed T.iaKa nalazi se i u staroBloveDskom pa MikloSic misli (uti 
videtur) da odgovara njema6kom Frobndienst . . On navodi istu rije2 tlaka i za 
Sloveuce (Lezikon sub. T^aKa); po svoj prilici dakle i kod njih 2ive tig obi5%j. 



190 

Samo na CHpoTCKyio h B40Bbio noMoqb produ2uje Snjegirev na drugom mjestu ^) 
ne treba pomodnike gostiti jer za sirote i udovice Stogod je nui^dno za te 
pomodi daje Mipi — i njima ne eamo da se za badava pomaga pokositi 
sijenOy i po2njeti i^ito, nego jim i za cijelu godtSnju potrebu daje drva i lu6a. 
Premda seljaci dr^e da je grijeb raditi u Dedjeljni dan ipak BAoubio noMoqb 
idu rado podto ru6aju dr^edi se stare poslovice: hh baobLh 4Bop'L xoTb iqeoKy 
KHHb. Tim na6inom slijede i drugoj narodnoj poslovici: ci> Mipy no hhtks, 
rojoMy py6axa. Tlaka je obidna i u kijevskoj gubemiji. A u Sibiriji, oaobito 
pak u Permskoj guberniji, skoro svekolike muike i ^enske radnje Beoske, 
5ine se noMoqaMH. 

U Poljskoj okolo Ljublina to uzajamno pomaganje a seljaka tako je 
ukorjenjeno, da kad zemaljski gospodar (ako je Ijeto kidljivo) treba svaki 
dan suhi da mu svikolici kmeti inju, oviraa ne ostaje drugoga vremena, da 
po2nju to svoga §to imaju^ nego to obno6 moraju u6initi. AH kad su u sebe 
gotoviy baS i obnod, mjesto da po6ivaju, idu te pomagaju drugijem a sela 
kojim pomodi treba. *) 

I u samoj odaljenoj Ceskoj i Moravi joi i dan danaSnji iive obiSaj da 
po selima neke poljske radnje pomaga jedno drugomu Moravski Valasi zovu 
tu pomo6 pobaoa; a u Ceskoj zove se la ska. ^) 

d. DruS tvo. 

Ugovor druStvene dobiti kod Siovena, kako u zemljedjeljskog naroda, 
odnosi se najviSe na zemljodjeljsku obrtnost i na one grane §to su s ovom 
u svezi; pa tako na§i dosadanji izTori i nose na sebi taj pedat. Opisanje 
znamenitoga velikoruskoga apTc^a koji se dakako odnosi i na druge inda- 
strijalne grane i na trgovinu, za koju Velikorusi imaju osobitu sposobnost — 
sada izostavljamo ^), jer stoji u tijesnoj svezi sa diobom opdinske zemlje 
pa 6emo o tome na svome mjestu, u drugom dijelu (javno pravo) ovoga 
spisa govoriti. 



*) npa34HHKH . . IV. 87—88. 

') Univers. Europe 10. str. 280. 

*) Jiredek, Slov. Pravo I. 68—69. 

^) All nijesa ni sami Velikorasi medja Sloyenima da imaju osobite sposobnosti k promisla 
i trgovini — a trgt>va6kome bo i industrijalnpm svijetn nijeBU od njih nimalo manje 
poznat! Srbohrvati, Bu^ari i Cesi — ali da slovenska plemena koja su i manje po- 
snata , imaju osobiti dar za te struke , premda nikakova sredstva nemajn koji bi tu 
gpoBobnost u njima krijepila i razvijala — imamo nekoliko dokaza: mi <lemo ipak* samo 
neSto da navedemo o tome za Slovake: 

SlovaSki seljak u mnogomn je nalik na Telikornskoga , ali najviSe u promiSlje- 
nosti i poduzetnosti , pa£e ga tu u gdje6em i prelazi, prosti bo Velikorus rijetko da 
<f-e Bvojom trgovinom predi granice sToje prostrnne ota^bine, barem europejskO'Zapadne, 
a sloya^ki seljak, ne samo da obidje cijelu zapadnu Europu trgujndi, dali i cijelu Busiju* 
Sibiriju, Persiju pacek prodre kadgod i do samoga Kftaja. 

Ti poduzetni promiSljenici slovaSki zovu se olejkari jer je njihova trgovina mi- 
risno i Ijekarsko nlje s kojim ka2u da mogu ozdraviti svaku bolest: i za sama ne- 
blagodarnu Ijubav imaju osobitu yrstu melema. 

Ta svoja Sudotrorna ulja nan^iSe seljaci pripravljati joi za vremena.kad je u TnWIi- 
janskoj stolid u Znio-Varalja bio jezuitski sataostan, koji je imao i syoju Ijekarnicu, i 
oni su ovdje knpovali svoju trgovinu , ali od kad samostana nesta, i sami je priprav- 
Ijaju. Toga radi ovoj graui promisla otaSbina je turdijanska stolica, a sela i trgoviSta 
gdje Olejkara najvile ima, jesu : Znio , Vritsko, Valesa, Trebosto, st. Petar, RarloTa 



191 

U ZagrebaSkom Zagorju po g. Beloievidu davaju obiSno Ijudi 2ivin6ad 
na renju; s polo vine ili na 2itek t. j. dade se ^ivinSe; na neopredijeljeno 
vrijeme^ kakovu znancu da ga brani, a plod i korist od toga bude razdije- 
Ijen medju vlastnikom i rejnikom. Prije nego se i^ivindad rejniku u ruke 
predade bude procijenjena. Ta procjenba koju obavljaju obidno tomu vjeiti 
seljaci, jest ovdje najva2niji momenat, jer ako se 2ivin5e poslije dovriene 
reje proda, tada se dobitak t. j. ono §to se iznad procjenbe dobije, razdijeli 
medju rejnikom i vlastnikom i to na dva jednaka dijela — s toga se zove 
OYaj posao i ^8p«> lo vine.<« Kod kobila, krava ili telica i kod prasica to 
biva malo drukdije nego kod muike divine, jer Zagorac nerado iivotinju 
plodnicu prodaje. 

I ovdje se stvar procijeni za sludaj da se proda; ali se obidno vlasnik 
pogodi s rejnikom, da li 6e taj s dvojih ili s trojih kravu (telicu) ili 
kobilu na reju preuzeti; po tomu dakle ostane dotidna krava ili kobila tako 
dueo kod rejnika dok dvoje ili troje teli6a ili 2drebi6a neokoti, §to rejniku 
zahranu ostane, aondatekar prestaje obidno reja, i vlasnik moi&e^ivinu kuci 
odagnati. 

Prasice se davaju obidno spolovine t. j. ona ostane kod rejnika na hrani 
tako dugO; dok neokoti mlade koji se medju vlasnikom i rejnikom na jed- 
naka dva dijela razdjele: ako bi pak prasica neparni broj mladib okotila 
onda dobije rejnik jedan komad vi6e od g n i j e z d a. Ead se mladi poodoje 
BvrSena je reja, te gospodar mo2e prasicu sa svojima mladima ku6i uzeti. 



Blatnica i Belan. Prije jo njihova trgovina bila podobro raSirena po svoj sapadooj Europiy 
msmarinska voda koju su oni pripravljali i prodavali n Francnskoj bila je tamb ua glaflu 
pod imenom veaxt de la reine d* HongrieK a i is HoUandije i Svedske dosta an puta i 
pisma na olejkare dolazila kojim sa traiila njihovo Ijekarsko mnijenje sa kojekakve bo- 
lesti. Sada je njihova trgovina skoro samo na Busiju i Persija ograniSena gdje eeljaci 
joS podobro na Sudotvorstvo vjeruja , ali i tamo nose i drngijeh atvari na prodaju, jer 
samijem nljem malo dobivajn. Olejkari ostaja na pntn, po tomu kako posao ide, neki 
se vrate odmah do koji mjesec a neki tek nakon 2 — 3 godine. Oni koji dnlje na pata 
ostann donesu doma osim 2 — 300 dukata joS i par roskijeh konja, persijskog oraija itd. 
Neki To^ek is Znio svojim olejkarstvom ste^e toliki imetak , da ma je plemstvo bilo 
dano, a svojoj djeci ostavi nakon sebe nekoliko ^stotine tisada forinta.** 

Mladid koji ho6e da olejkarom postane, ide ve6 o syojoj 17 — 18 godini kao n^enik s 
majstorom na put i ta nci potrebite jesike. Svaki olejkar znade 4 — 5 jezika, a raski 
kao ] svoj jezik, tako da su se u mnoge olejkarske knde sa jezikom iivukli i mnogi 
ruski obi^aji. Pomodnici olejkarovi i u^enici koji fi njime putuju nazivlju svog maj- 
stora doktorom : oni ma svaki dan daju raSun od dobiti, a oni pote2a 2 do 5 fl. svake 
nedjelje, kao i polovicu od £istoga dobitka. Olejkar kad se doma vrati, kaie Pronay, 
po nekoliko puta izbroji pred svijem kui^anima dobivene novce. 

JqS samo dvije rije^i o obiSajima kad na put idu i kad se vra<{u jer su sanimljivi. 

U ve6er u oci odlaska olejkarova iz doma sakupe se svikolioi rodjaci, susjedi i kn- 
movi da mu destitaju dobar put, i obilnu dobit, a £ena jih Olejkaroya castl sa sladkom* 
tjestovinom i rakijom osladjenom (slovaSki hrjatvo). Svaki gost mora po nedto darovat 
olejkaru pa baSako <Se i po koji groiid sa JSestitkom nda mu taj novae donese sredu na 
pntu", a u to i^ena donese na kudni prag dva suda vode, a olejkar kad se bode da 
npati, sva ga svojta i snanci do vrata doprate i ta se 8 njime ruknju, a on pred njima 
Inpne nogora u sndove i obali jih: nda bi mu sreda pritekla kako voda iz suda is- 
tjece.tt Vazda jih otide po 4—6 sajedno te u zajednici i rade, ili bogatiji usme 2 — 3 
pomodnika sobora koje placa, ali mu moraju svaki dan davati ra<Sun o dobitku. Svakoga 
^olejkara prati £ena ili mati do prve Stacije gdje sajedno prenode i sutra se n jotro naj- 



192 

Kod Bvake vrste reje vrijeme je neopredijeljeno ; vlastaik moi^e svoje 
iivin6e ka6i uzeti, kad ga je volja^ osobito kad bi vidio, da mu stvar po 
zlu ide. Ako bi pako stvar vise vrijedila, nego kad predaje na reju, a go- 
spodar ju bo6e kudi, ima se opet procijeniti, te polovicu prirastka rejnika a 
novcu naknaditi. 

Ko imade konje ili volove na reji mo2e sve obidne ku6ne poslove 
s njima obavljati, a i vlastniku je duzan najmanje tri dana a njima ii po- 
mo6 do6i. 

Kod krava neplodnica koje sa rejniku za njegov trud samo mlijeko 
davale zove se posao davati na 2itek. 

U Dalmaciji dvije su vrste ugovora obicne medju gospodarom stoke i 
pastjerom — ili ma se dade stoka za pet do sedam godina da je pase^ i da 
dava polovicu svakoga dohodka gospodaru, pa ba§ i polovicu teladi, a uz- 
grednijem obvezanjem da kad ugovoreno vrijeme izadje, da vrati gospodaro 
glavnicu — : ili poslijen mo^e uz danu stoka joi i od svoga 2ivotinje pri- 
dru^iti; pak tad od izvadaka potezat i opet polovicu od svega; ali kad iz- 
tede vrijeme, njemu pripada polovica cijeloga glavnoga. Prva vrsta ugovora 
zove se talijansKim imenom contratto a capitaie, a drnga contratto a societa. 'j 

Mi smo ve6 gore napomenuli bastovanstvo koje je u Bugarskoj obidno. 
Taj posao ne preuzimlje jedan sam nego njih vi§e, akoprem pod upravom 
jednog glavara , i spada u juristidkom smislu pod pojam druStvene dobiti 
(societas quaestus et lucri). 

Jo§ preko zime dovjek koji ima kapitala otide po svijetu te iste u 
spabija koji imaju odviie zemaija, a najmi prilidnu prostoriju, gdje bi ou 
dojdudeg prolje<5a i Ijeta, sa svojom druiinom raditi mogao, i dobru dobit 
udinio. Kad je ili dao kaparu ifi najam platio; vra6a se u Bugarsku i ta 
kupi Ijude koji 6e § ojime i6i na debit. Radnja se najvise 6ini u druStvu te 



njeinije oproste. Skrinjice sa nljem koje obidno na ple^'ma nose, voze obi(^no do roske 
granice na vozu, a tu prodavSi vovb i konja po^nu, obijajudi pjeSice od sela do sela svojo 
trgovinu trzivati. 

Kad se vra^aja, ako sn na putu ostali par godina, to biva vazda u prolje<^e, ali je obiiaj 
da u selo u ve5er dodju te tako n rasvjetljenoj kadi ostanu cijeln nod brojedi dobivene 
novce i pripovijedajudi kndanom svoje putne zgode. (Pronay, Skizzen • . 63 —66.) 
I o dragoj svada poznatoj vrati slovadkijeh promiSljeniUa progovorirao dvije rijedi: 
Neplodna zemlja na kojoj 2ive jedan dio Slovaka a SpiSkoj i Trendinskoj stolici asi- 
lova £it«lje da se na neko drugo rukodjelje bace: pa se baciSe na drotnrstvo ili rako' 
djelje iz gvozdene Sice. Oni torn Sicom sastavljajo razbjene lonce, tanjire, plitice, ii 
iice pletn stnpice za miSa itd. NajyiSe je Drotara iz Treni'inske stolice a brdoyitom 
predjeln koji grani^i sa Moravskom Slezkoro, a osobito pak a selima : Rovne, Dlhepole, 
Velika-Divina, Kolarovid, Zarjec, Kablo i Svedernik. U Trendinskoj stolici bit de jik 
okolo 3000. Drotar, rainmije se, ne radi doma, nego mora po svijetu iti da radnja iSte 
i to ne samo a Aastriji nego propataja mnogi i cijela Njemadka, Svedsku, Norveiku, Ho- 
landija i Fransuska, a a novije doba na^Io jih se koji su svojim rakodjeljem doprli do 
Amerike. Oni koji neidu izvan Austrije odlase is doma obidno o Miholja due, a vrate 
se ili dojdudeg proljeda, iii opet n jeseni. Kad se na pnt spremaja, i^ene jih doprate 
par milja pota, a na rastankn se daSam oproste. Dijete koje ide na pat sa majstorom 
dobiva od njega 10 — 25 novdida svake nedjelje ali ozgredni ma je zanat i milostinja 
prosit. Kftd je ved izadio, tad osim forintu Sto ima na nedjelju poteie i polovica od distoga 
dohodka. Kad pak majstorom postane ima i viSe. Ako je na putu majstor bio za ne- 
koliko mjeseca sa jednijem ili dva draga donese doma 60 — 100 for., ali ako je ostao 
2 — 3 godine i dalje putovae donese jih i po 1000 ili 2000. (Pronay, Skizzen . . 51 — 5S,) 
*) Licbtenstein, Reise ... 90. 



193 

troSak i korist na dio; neki se pogodi po 1 dio i Ys) ^^^S^ ^Vi^ ne^ dio, 
neki Y^ dijela, neki Y4 dio a bude dje6urlije §to nemaju vifie nego '/g dio 
na glavn. Ali jih ima Ikto nijesu na dio nego na opredijeljenu platU; i ta se 
plata uradanava u tro§kove drustva. Svaki koji je na dio^ mora aati unaprijed 
ulog za svoj dio : ko noma, pla6a glavaru, koji zanj trosi kamate koje nijesu 
qigda manje od 25% za one osam mjeseca. U druil^ini ima obi5no najmanje 
10 osoba, a najviSe do 30 ; glavnica pak koju drustvo treba zato poduzece 
iznosi prama broju osoba od prilike 500 do 1000 dukata. Radnja ]e pod 
upravom glavara, on dini svekolike tro§kove, all on knpi i sve novce iz proiz- 
voda §to se prodavaju. Glavni proizvodi su luk i zelje. Kad je radnja dospjela 
i kad se sve raaprodalo, tad se po razmjerju udioni5tva daje svakomu svoj 
dio, ako je pak gubitka, §to se rijetko do^odi; mora svaki udionik glavara 
nadoknaditi ili ako nema, ide opet drugo Ijeto § njime raditi da bi se tako 
oduiio. 

Osim bastovanstva sklopi se slidno dru§tvo koje iz stare Planine otide 
a Dobrud2u (na Romane =:= a grdku zemlju, premda tamo nema nego Bu- 
gara i Turaka) da i^anju iito, najvede kod Turaka koji imaju mnoge zemlje 
a malo ruka za radnje. Ta radnja traje od prilike mjesec dana. Jedan pod- 
nzetan dovjek sakupi nekoliko momaka, djevojaka i odrasle djece, te ide § 
njima tamo u Dobrud^u i 2anje gazdama s kojim se pogodi. Ljudi koji sa 
o^enjeni obicno primaju dio, i to svaki jednako i djevojkama, djeci i mom- 
cima pladaiu nadnice. Glavar se zove Dragoman ili Vojvodaiima 
prosti dio Kako i drugi, samo §to prima od svake nadnice po nekoliko para 
kako neka proviziju. Qlavar tra2i njive, pogadja se, dr^i radun, prima pare 
i tro§i, ali zato ne radi. U toj vojsci bude obidno okolo 50 glava, uzmu so- 
bom 2 — 3 konja na koje naprte kose i drugi prtljag a oni svi idu pjeSice. 

Po selima Bugarskim bivaju druStva zenska, koja dr2e svilene bube. 
Kod njih vladaju obiCni uvjeti svakoga druitva (Odiakov). 

Na mnogo mjesta u Rusiji obidno je da ko nema mnogo radilaca u 
kuci a on uzme drugoga na pomo6, pa dijeii § njime obidno po pola (pa6oTa 
HST) no^y) plod te radnje, ili drukdije na dio kako se pogode. ^) 

Osobita vrsta druitva je tako zvana te^aSka 9pre2 ili sprega. Pod 
tim imenom poznato je u Slavoniji zadruil^e u kome vide ku6a spregnu svoju 
marvu, volove ili konje, pa zajedno pooru sve svoje njive ne pla6aju6i ni§ta 
jedan drugomu. *) 

I u Srbiji je u obij^aju sprega. Evo Sto Vuk tome ka£e: ljudi koji 
nemaju 6ita?og pluga volova, spregnu po dva, po tri a siromasi i po detiri 
(jer se obidno ore na 8 ili 6 volova) zajedno, pa tako oru i preko 6itave 
godine rade kojesta i vuku na volovima. Gdjekoji budu u sprezi po nekoliko 
godina, koji spreznik ima vise volova n sprezi, onomu vise i rade. *) 

Nalik je pomenutoj sprezi radnja na z a r e d u Bugara. To biva kad se 
nekolike familije dogovore da neke opredijeljene radnje zajednidki rade n. 
p. ja trebam 10 dana da preorem svoje njive, a nemam nego dva te2aka u 
sebe doma pa da neradira samogrug 5 dana pozovem susjede, te zajedni5ki 
i veselo obradimo u dan : sutra dan pak idem u jednoga susjeda, prekosutra 
u drugoga itd. dokle odradim onoliko koliko mi je zajmljeno. Na taj na6in 
mogu na zared biti i konji i volovi i kola itd. Ovo se razlikuje od tiake 



^) 9th. c6op. Ilpor. 27. Isto se to nalazi a Baltickim krajevima ruskim gdje La- 

tiit i LitvaDi stanuju. 
^) M. Stojanovid, Slike . . a Nevenu 1856, str. 344. 
^ Rje^Dik Bub. Bprega. 

14 



194 

tim fito se mora vratiti koliko je zajmljeno^ a u tlaci to netreba, a drugo 
6to jib na tlaci bude mnogo a ovaje najviie po 5 — 6 glava. (Odiakov). 

^ivinska sprega obiSna je po g. Ivanovu-Zeludkovu i u ruskijeh se- 
Ijaka ali se ne sje^a kako je nazivlju. 

e. Rukoda6e. 

Prije nego na pojedine primjere ove vrste ugovora predjemo, navedimo 
neke narodne tebnidke izraze koje Vuk zapisa i koji ovamo spadaju. Posao 
sam zove se rukodada, rukodavanje (barem u Crnojgori) = mutuum 
res creditae. *) Creditor zove se u Boci rukodavalac, rukodavac, ru- 
kodavnik. ^) Opdeniti je pak nazov u svim predjelima du^nik^ kako za 
rijeS debitor tako i za creditor: za posvjedoditi prvo znadenje navodi Vuk 
poznatu poslovicu fiod zla duSnika i koza bez jareta^, a za drugo obidnu 
izreku: „ne8mije od dnSnika da dodje kudi^. ^ A sad na samu stvar: 

U Lovreda i okolici a dug se dava obidno bez svjedoka i to se drii 
osobito skrovito medju vjerovnikom i du^nikom. Ako je dui&nik domacin 
znade mu cijeia kud:i , ali se drii kao neka kudna tajna ; ako li je dian 
ku6e teSko da ko znade osim njega i onoga koji ga je udu2io. Ako yjerov- 
nik komu kaze^ nDuSan mi je taj i tBJ», du^nik 6e doc pa ie ga prekorid 
nhto a mene ru2i§?«< ^ili misiiS da ti ne6u platiti?"*. NajviSa je sramota kad 
du^nik zanijede dug (u Konavlima udari u bab); to je najprezreniji 6oy jek 
u cijeloj okolici, s toga se rijetko dogodi da 6e jedan drugome dug zani/V 
kati. Ako duinik nemo£e da na rok plati odnese vjerovniku Stogod na ^t 
sumo da ga ceka, da ga ne sramoti i negoni, i u tijem dastima desto p\ald 
duplu ili trostruku kamatu. 

Ako se koji dian uduS^i, te nemoie plati ti, vjerovnik £esto i u dogo- 

Toru sa du£nikom, potu£i se domadinu, ovaj dakako nije mu du^an platiti, 

ali znajudi da 6e toga radi ili iz doma Stogod poginuti, ill da mora onoga 

I * na debit pustiti da ste6e Ito je duian, najposlije plati, samo zaprijeti vjerov- 

niku da ga nebi drugi put uduiio. (Milinovid). 
( Zajam je, ka2e Medakovid, kod Crnogoraca svaka rabota (=» stvar), 

! koju ko kome uzajmi na neko vrijeme. Zajam gotove jaspre, rukodade 

, je. Nigdje sevaljda lak§e nevrdu novci, zato je(?) i debit velika. Na svaki 

, talijer na godinu plada se dobiti po 1 cvancika. Crnogorac se svakako madi 

I da na rok dodje, da donese i glavu i dobit Uz ovo sve nosi Crnogorac i 

I kola6 t. j. kakov dar. *) 

I U mgarskoj rukodada bez life daje se obidno bez svjedoka, i niko 

da nezna, ali se razumije da se vjerovnik i dui^nik dobro poznaju i u tomu 
savezu stoje moiebit od nekoliko godina. Duznik i kad mu uzajmljuje novee 
i kad jib vrada, donese vjerovniku stogod male na 6ast. Skoro se nigda ne 
dogodi da bi du2nik zanijekao to Sto je primio. Duznik obi5no, ako vjerov- 
nik treba niegova vola ili kola ili tako Stogod, posudjuje mu dragovoljno. 

Za rukodadu pod lifu, bududi da je tu obicno povisa svota, udini se 
pismo. Kad je pismo gntovo pisar ga preda du2niku, a ovaj ga daje vjerov- 
niku na §to ga ovaj upita: „A zaSto mi ti to dajeS?^, On odgovori: nJer si 
mi zajmao toliko novaca^. Vjerovnik opet pita: »A za koliko vrijeme?** — 



') l^ednik a. v. Rukodade. 

^ Ibid 6. ▼. rukodavalae. 

^ Ibid 8. V. duinik. U proBtog Nijemca, Schuldner je joi i danas u mnogo pre- 

dgela nazov i za da2nika i za rakodavaoca, u narodnom govoru; rije^ Glau- 

biger skrojena je po latinskoj creditor. 
«) Medakovic. iirot ... 145 



i9d 

a on odgovori n. p. „za godinu.^ i»A ho6efi li mi ti to poSteno platitd?^; „Z 
bo2jom pomodi gledadu da se Dezastidim.^ Tad ga yjerovnik opet pita: „Da 
jesu li ovi Ijudi tomu svjedoci**? On odgovori: xNeka bu." Tad mu yjerov- 
nik ieli dobru sre6u; n. p. da mu svaki novae donese tisudu. Svjedaka budu 
najmanje dva, obidnije tri ili detiri. Bududi novel rijetki u zemlji kamate bu 
viBoke, kadgod i preko 20%. 

NajviSe se du2e u Martu mjeseeu, a pla<Saja se dagovi o Mitrovu dne 
(26. oktob. po Btarom). Oni koji su obvezani platiti u 2ita ili u gvoidju, 
dadu od prilike onoliko koliko 6e dosta biti da plate i joh §to viSe, pak o 
Mitrovu dne poravnaju racun. Cijena 2itu i groidju se udara kako je op- 
(Sina opredijelila, a to je nekoliko para ni2e od op6e eijenO; kad vjerovnik 
ne uzimlje dobiti. 

Sjeme za usjev koje posudi jedan drugoma, on vota vrati od novoga iita, 
all nikakvc se dobiti ne dava. Ba& i povi§e 2ita kad se uzajmi, za hranui 
ni tu interesa nema nego se samo toliko novoga vrati koliko se i zajmalo. (Odzakov). 

Sli6no rimskoj trajectitia peeunia zajam je koji se nalazi u bugarskijem 
narodnijem pjesmama (n. p. u pjesmi bolan Prvan) junadka veresia 
t. j. kad junak ide na vojsku ili na megdan kupi konja, sedlo, podkovi itd. 
na janadku veresiu , obe6av§i prodavcu da 6e platiti ako se 2iv vrati; i^ko 
li poginC; vjerovnik nema prava iskati kucane duinikove da mu konja plate. ') 
Po g, Odiakovu i sada kad se neopredijeli rok pla6knju duga, kaie se 
uzimljem najunaadku veresiju. 

f. P o s u d a. 

Karu5 je rije£ kojom Crnogorei a i ostali Srbi nazivlju eommodatum 
i to biva najvige medju susjedima: kad jednomu treba neka stvar, on ide u 
Busjeda koji je ima pak je uzme u narud: rijetko je da 6e mu biti zanije- 
kano §to trazi. Odje dovjek nemo2e naru6i nadi, to se ve6 zove rdjavo su- 
sjedstvo. Naru£ je u istumu znadenju poznata i u drugijem predjelima a ne 
samo u Crnojgori ^j, ali se nama 5ini da je posuda za eommodatum obidnije. 

Za Slavonskog seljaka Stojanovid ka2e da kadgod jedan Sto treba, ide 
u susjeda pa u njega zajmi Sto mu treba, a to biva obidno kakvo orudje 
kao motika, kosa, srp, kola itd. a ^enske, razboj^ brdo, niti itd. Ali je naj- 
obidnije da se dvije ku6e izberu pa se neprestano medjusobno zaimavaju i 
te kude za oznaditi taj odnofiaj k&iu : mi smo sa tijem ili onijem susjedom 
u zajmu. Ovo poSljednje se pripovijeda i o Srijemu. ^) 

I u Bugarskoj najvi§e se posudjuju motike, rala i drugo te2a6ko orudje 
a za to valjaju slidna pravila Koja su i u rimskome pravu. Ali ako bi se 
stvar izgubila, pa da je i stara bila, mora se za nju nova vratiti: zato pravilo 
ima i posloviea crapo to cxasa hobo (Odiakov). 

g. s t a V a. 

Za depositum se kod Srba i tudja rije5 amanet Sesto £uje a taj posao ^) 
ima dakako u glavnome jednaka pravila kako i depositum u rimskome 
pravu. I za Bugarsku kaie g. Odiakov da za depositum, sequestratio, pignus 
nema ni§taprimjetiti §to bi bitno razlidno bilo od rimskoga. To isto valja i za 
praeearium pa i posloviea narodna potvrdjuje bitnost toga posla: Hh> 34a to 

H Ha BBwIHK'B-AeBB Cfl B3eMa. 



^) NeSto sliSna tomu nalazi se i u Brpskijem pjesmam sr. Vuk pj. 78 stih. 124, 

189—141. 
^ Vuk, lyecnik sub. narad i posuditi i Medakovid, 2iT0t ... 157. 
^) StojanoTid, Slike... u Nevenu g. 1857. str. 24. sr. i Srbski Ljetopis 1845. str. d8. 
^) Yak. Bijednik sab Amanet i Ostava 



196 

h. Darivanje. 

I za darivanje (donatio) po svoj prilici valjaja u glavnome ista pravila 
kako i drugovdje — ali pozitivnijeh izvora nema za tu vrstu ugovora. Za- 
dovoljimo se dakle s tim §to Vuk o srpskoj djeci kazuje. Kad koje dijete 
dade fito dnigomu pa mu opet otme onda mu druga djeca prigovaraju i po- 
rugljivo popjevaju: 

„Davalo uzimalo 
S kokosima spavalo 
EokoSi ga litale.«< ') 
A a Dubrovniku ima medju djecom i poslovica za to pravilo: nlkto se 
dale (darovalo) prodalo.» 

2. Utvrdjenje ugovora. 

Nemajudi pri ruci nikakovih izvora za ostale vrste ugovora predjimo na 
njihovo utvrdjenje ili obezbjedjenje. Ugovori se utvrdjuju na nekoliko nacina 
all su dakako najobi^niji j a m s t v o (fidejussio) i z a 1 o g (pignus, bypothecaj. 
Za ovu poSljednju vrstu izvori naii gute a i za prvu sasma su oskudni. ^) 

Za Bugare g. Odiakov kaie nam da pri zajmu sa jamcima upisuje se 
u pismu (zapis) i du2nik i jamac^ te se oba potpi§u. Duinik se potpUe svo- 
jim imenom i doda k tomu; platac, a jamac svome imenu pridoda dobir 
ili k e f i I i p 1 a t a c. Ostalo kako i u rimskome pravu. 

U Velikorusa jamac dosta je da izre6e pred svjedocima jedno od obi6- 
nijeh formula: H 3a Hero nopyKa — ; a sa Hero otb-bthhk'b — ; OHt ne sa- 
njiaTHTb, fl 3a nero san^nqy , pak je time obvezan isto kako da su najtvrdji 
pismeni ugovori u6injeni. (Ivanov-2eludkov). 

3. Uni§tenje obligacija. 

Svakome je pravniku poznato kako je bogat u rimskom pravu imenik 
nadina kojim se obligacije uni§tuju. Dakako i Sloveni jib nekoliko imaja, 
samo §to nama do znanja nedodjoSe, a §to nemamo , razumije se, da ni dati 
nemoiemo. I u Slovena je kako i drugovdje pladanje (solutio) najobi6nije all 
mi tomu nemamo Sta osobite primjetiti. samoj nadoknadi (compensatlo) 
mo&emo dvije rije6i progovoriti. 

Da i iSrbi samo slidne stvari' medju se nadoknadjuju, a ne druge^ o 
tome nam svjedodi jedna izreka koju Vuk navodi: „ne odbi najam za sje- 
kiru«, a to se ka2e kad ko nepravo ho6e kome da odbije jednu stvar, za 
drugu razlidne vrste. ') 

Ali kad je jedan drugome duian pa nemoi&e da mu plati, a on ma 
odradi n. p. odore za onoliko novaca koliko mu je du2an ^) jer se ta 
radnja mo£e lako u novee okrenuti. 

Doplatu Srbi zovu, ka2e Vuk, da se n. p. pazari stvar rdjavija za boljo 
pak se na rdjaviju jo§ Sto dopleti, ili kad je meni ko fito duian pa mi daiie 
ili udini Sto vrijeti vi§o od duga, te ja njemu vaija da doplatim. ^) 



^) Rje^Dik sub davalo. 
*) Ibid, sub Vraca. 
^ RjeSnik sub mgam. 
^) Ibid, sub odorati. 
^) Ibid, sub ▼. dopUta. 



Popravke. *) 



Na 


8tr. 


8. 


red. 41. 


mjesto 


pof[frijettenog : 


; sapisivaSe — 


Sitaj: 


zapisivabn 


e 


n 


10. 


n 


13. 


i» 


ft 


sabiraSe 


ft 


sabirahu 


fi 


r* 


13. 


» 


30. 


n 


ft 


mije»anja 


ft 


mjeSanija 


n 


» 


16. 


i» 


11. 


n 


ft 


pyKW ^ 


ft 


pyKH 


n 


« 


17. 


« 


10. 


» 


ft 


o6H^aii 


ft 


o6biqaH 


n 


») 


— 


»> 


21. 


w 


ft 


MOHaCTHpb 


ft 


MonacTbipb 


fi 


w 


18. 


D 


3. 


n 


ft 


IIUCHI* 


ft 


IUMe.IB 


tt 




22. 


n 


50. 


» 


n 


del Lnj 


ft 


del Sig. 


u 


« 


26. 


»> 


46. 


« 


ft 


clanoyi 


ft 


dlanove 


u 


i» 


27. 


n 


1. 


T» 


ft 


tudjine 


ft 


kao tudjine 


n 


n 


— • 


n 


51. 


n 


ft 


obidaj 


ft 


obicaji 


w 


« 


36. 


» 


5, 


n 


ft 


mladijcm 


71 


mladjijem 


n 


» 


43. 


n 


10. 


n 


ft 


U sein u §eremoXnu 


ft 


U selii Sereino2nu 


n 


« 


— 


« 


29. 


« 


ft 


prava 


ft 


pravila 


n 


n 


44. 


»t 


5. 


n 


fl 


ovca 


ft 


oca 


n 


n 


46. 


n 


5. 


« 


ft 


koja je 


ft 


koja 86 


n 


ft 


47. 


f 


22. 


ft 


ft 


CMcpri. 


ft 


CMepTb 


i» 


» 


48. 


n 


19. 


ft 


ft 


qap-£ 


ft 


sap-K 


n 


n 


49. 


« 


1. 


ft 


ft 


cjyrbi 


» 


ciyrH. 


») 


»» 


— 


l» 


1. 


ft 


ft 


3KHHKbI 


ft 


MCMHKM. 


*» 


n 


— 


T» 


35. 


ft 


ft 


comma no 


ft 


comrannfl 


»» 


n 


— 


>» 


37. 


ft 


ft 


genommen 8u, 


ft 


genommen, so 


») 


n 


52. 


1» 


18. 


ft 


ft 


EpcTHKb— Sipsdu; 


ft 


EpeTHKi, ^tpscxi; 


n 


9 


63. 


» 


47. 


ft 


ft 


ng^jesdtlo, bilo 


ft 


ugnijezdilo btlo, 


11 


11 


55. 


« 


36. 


ft 


ft 


Joannovn 


ft 


Joannova 


« 


/9 




n 


47. 


ft 


ft 


1816 


ft 


1416. 


i» 


n 


56. 


« 


49. 


ft 


ft 


S^anoTa 


ft 


§dapova 


T» 


n 


57. 


T» 


10. 


n 


ft 


34paBCTyHTC 


ft 


34paBCTByiiTe 


T» 


n 


59. 


r» 


3. 


ft 


ft 


Vidirskom 


ft 


Vidinskoro 


1» 


»• 


63. 


w 


20. 


ft 


ft 


imped, ligaminis 


ft 


(imped, ligaminis) 


« 


f) 


64. 


r> 


43. 


ft 


ft 


parta 


11 


par to. 


n 


T» 




« 


45. 


ft 


ft 


c. nu. 


ft 


c. nn. 


11 


Tl 


66. 


n 


51. 


ft 


ft 


40HCKaT0 


ft 


40HCKaro 


t» 


r 


67. 


« 


4. 


fl 


ft 


saiuvalii cijela 


ft 


sa^uvala cijela 


« 


u 


73. 


»» 


38. 


ft 


ji 


raznmiju se 


ft 


rasumije se 


» 


« 


77. 


n 


8-9 


ft 


ft 


poluaTni 


9 


poluJAvni. 


T» 


w 


— 


r 


32. 


ft 


ft 


svadke 


ft 


flvadbe 


n 


T» 


79. 


w 


2. 


ft 


ft 


presadni 


ft 


osudni 


n 


ff 


80. 


n 


9. 


ft 


ft 


U Pojkii 


ft 


U Pajku 


n 


n 


82. 


1) 


3. 


ft 


ft 


pod potrabiljom 





pod petrahi\jem 


») 


n 


84. 


n 


39-40. 


» 


ft 


gledaaja. yrjiHHBi 


ft 


gledanja yrjHiibi 


» 


n 




» 


43-44. 


ft 


ft 


TbI4HKy 


n 


TbI 4HKy 



*) Ve<fina 



i<&na manjyeh pravopisnijeh i g^amati6nijefa pogrijedaka, koje mnogo ne smetajo ttmi- 
sin, uije oTdje ni na^edeno, i to da bi se prostora priStedilo — neka dakle to sam di- 
talac isToli popraviti. To isto badi redeno t Sto se interpnnktacije tide. 

* 



Nh 


str. 


85. 


red. 


23. n 


ijes 


r» 


« 


86. 


« 


26. 


n 


» 


1) 


88. 


» 


8. 


» 


n 


11 




w 


10. 


» 


» 


») 


~— 


Jf 


48. 


n 


» 


n 


89. 


n 


28. 


n 


r» 


« 


_ 


« 


31, 


n 


T» 


n 


..~- 


n 


34. 


n 




« 


90. 


1) 


21, 


» 


n 


« 


— 


n 


22. 


n 


« 


n 


— 


II 


38. 


» 


f) 


n 


92. 


11 
n 


33. 


n 


» 


f> 


94. 


n 


47. 


« 


» 


)) 


— 


« 


48. 


r» 


n 


ff 


100. 


1} 


18, 


fl 


» 


n 


101. 


n 


5. 


n 





9 


— 


n 


22. 


» 


ff 


fi 


102. 


n 


5. 


11 


n 


n 


— 


« 


39. 


» 


n 


« 


103. 


n 


9. 


» 


n 


» 


107. 


w 


11. 


n 


n 


A 


 — . 


n 


31. 


n 


n 


n 


— 


» 


41. 


» 


n 


A 


— 


» 


42. 


n 


» 


n 


— 


n 


— 


» 


» 


n 


— 


n 


45. 


9 


n 


n 


— 


» 


49. 


r» 


n 


ff 


108. 


» 16-17. 


n 


n 


n 


— 


11 


45. 


n 


r» 


n 


109. 


n 


2. 


» 


»» 


II 


— 


« 


16. 


n 


« 


n 


<— 


9 


21. 


i» 


n 


n 


— 


n 


34. 


M 


f» 


n 


111. 


n 


27. 


n 


ff 


n 


— 


« 


47. 


n 


t» 


» 


112. 


n 


32. 


» 


r» 


» 


— 


» 


33. 


n 


ft 


« 


-  


II 


34. 


f) 


n 


« 


._ 


n 


42. 


» 


T» 


n 


113. 


« 


8. 


n 


i» 


n 


— 


fl 


9. 


n 


« 


n 


— 


ff 


9. 


n 


i» 


n 


— 


n 


12. 


» 


i» 


n 


— 


II 


14. 


II 


n 


ti 


— 


D 


42. 


n 


« 


» 


115. 


n 


17. 


II 


n 


r» 


117. 


n 38-39. 


n 


fl 


n 


118. 


w 


49. 


11 


»j 


r 


119. 


» 


26. 


w 


p 


r» 




n 


29. 


n 


n 


II 




n 


30. 


n 


n 


1) 


— ~ 


» 


87. 


» 


n 


n 




n 


45. 


n 


» 


i» 


121. 


fl 


1. 


n 


91 


n 


— 


fl 


43. 


fl 


n 


n 


122. 


n 


8. 


fl 


w 


11 


123. 


n 


15. 


9 


*i 


11 


124. 


n 


11. 


fl 


« 


II 


.^ 


« 


15. 


fl 


» 


n 


— 


« 


43. 


9 


n 


II 


— 


» 


45. 


9 


« 


N 


— 


n 


49. 


9 


» 


11 


i-. 


T 


50. 


9 


« 


fl 


125. 


n 


13. 


9 



9 
9 

9 

9 

9 
9 

9 

9 

9 

n 

9 
9 
9 
9 
9 
9 
9 
9 
9 

9 
9 

n 

9 

9 
9 

9 

n 

9 
9 
9 

9 
9 

9 

9 

9 

9 
9 
9 
9 
TI 
9 
9 

r 

9 
9 

9 

9 

n 

9 

fl 

9 

9 
9 

9 

9 

9 

9 
9 

9 

9 

9 

9 

9 

9 



do dva do — 

MaiojeroslAvecki 

prolije 

34S.iaTb 

drugom 

Brzescliche 

neodkr^ciewa 

dalaj 

ogovori 

odgovor 

Bimljanima 

kod Srba ^idjesmo dO' 

nesQ 
Asiatie 
stolo 
oU 
m e d eoi k . . . . 

TBO 

prolazi gore i dolje 

stajaSe 

tri pat ple<lima 

Busretaja 

PacTynHCfl 

A re6« 

BOJIBHiM 

itd. Schiozera 

B0H3Ka 

hljebom-solja-te 

zvrtydeuom 

mapoqRRKT* 

6oro4aHHBi 

Kyna 

Kamy 

6jiaro<uoBBmi> 

bio osobiti. 

moje 

nije twoja 

s obie 

najadio 

si a z 7C 

bardza 

pohochala 

prsi 

izlazi 

zapletala 

podalje *) 

roditt»ljeni 

formnlam 

habibit 

filioram 

razlaie 

najdragocijenjeuijega. 

tanjar .... 

imetkn 

nema samo 

KyTKa 

Staricovska 

poTlaga 

sjediS 

othranih 

setovoj 

nevjestiDoj 

no4pyiiiKii 



cttaj: od dva do 
9 MalojaroBlavecki 
n prelije 

» C4^wiaTb 

9 df gam 
9 Brzeseliche 
9 nieodkr^ciewa 
n dalej 
9 ngovori 

qgoTor 

Rimljanina 



9 
9 



9 
9 

9 
9 



9 
9 



9 

9 



9 
n 



9 

11 



9 

9 



9 
9 



9 
9 



kod Srba donesu 

Asiatic 

stola 

aii 

m e d e n i k. 

TBOK 

prolazi, gore i dolje 

stajaba 

tri put po pledima 

SQsretaju 

PaacTycLHCfl 

Yyich Te6s 

X Te6* 

B04BHl>iH 

izd. Schiozera 

BOHCKa 

hljebom-solja te 

izTradenom 

manoqHHiTB 

6oro4aHHbin 

Kynn 

xary 

6wiaroc40BHinL 

bio je osobiti 

moja 

nie twoja 

sobie 

najedio 

8 1 u iy 6 

bardco 

pokochala 

przy 

izlaze 

zapletala 

podttlje ') 

roditeija 

B«niiTk 

famulam 
habebit 
filiamm 
razloii 

nHJdragooijenjenijeg'a. » 
tanjar 
imetka 
nema nego samo 

KHTKa 

Harkovska 

puslagn 

sjediS? 

othranim 

u zetovqj 

a nevjestinoj 

no4py9KKH 



Na Btr, 


.126. 


red. 


36. 


mjesto pogrijeSenog 


: Lu kojancki — 


eitaj: Lukojanski 


m 


1) 


126. 


n 


29. 


ft 


n 


swaky 


,1 Bwacfay 




J) 


— 


n 


32. 


n 


n 


gomussek 


9 garnnszek 


» 


n 


_ 


n 


33. 


It 


n 


jadat 


9 jadad 


« 


1) 




*> 


OD. 


n 


9 


wosysldego 


„ wssystkiego 


A 


n 


127. 


n 


37. 


n 


n 


pSsn^ 


« pisnS 


<■ 


*t 




i» 


38. 


9 


11 


ni a SloTena 


9 i a Slovena 


n 


9 


128. 


» 


31. 


n 


11 


drsge 


9 drnge 


91 


l> 


131. 


n 


20. 


II 


ft 


nowimft 


9 nowams 


n 


r» 


138. 




49. 


» 


11 


DaJT«c 


9 najvedi 


]* 


1) 


139. 


n 


20. 


11 


» 


evo ga 


9 ova ga 


fi 


n 


— —• 


w 


30. 


n 


11 


sakeoitoga 


A aakonitoga 


n 


f» 


140. 


1) 


7. 


11 


It 


neka 


9 neke 


» 


1) 


— 


9 


61. 


ft 


It 


Geschicbte der Deat- 
schen, spr. 


Geschichte der deatache 
n Sprache 


n 


D 


141. 


« 


19. 


» 


9 


He KOpMH 


n UH KOpMH 


n 


n 


— 


n 


48. 


n 


9 


u koJQ M 


„ a koJQ an 


ff 


n 


143. 


ft 


24. 


ft 


ft 


tajna *) 


9 tajna 


» 


11 


144. 


« 


oo. 


n 


It 


pnrodice 


„ porodice 


» 


» 


146. 


» 


17. 


ft 


9 


Eor 


9 £or'£ 


n 


» 


— ~ 


» 


— . 


II 


11 


aap 


» "^P** «. 


9 


n 


-_ i 


n 


46. 


» 


11 


Vok, U. 


9 Vak, Pjesme II. 


n 


n 


147. 


9 


19. 


11 


n 


yrSiti 


9 svrSiti 


}i 


n 


— 


A 


20. 


n 


ft 


niki 


9 noki 


ff 


n 


— 


It 


28. 


11 


11 


Miusefi 


9 MHJIBH 


f» 


ft 


-i- 


n 


43. 


1) 


11 


rocny4apB 


9 rocy4apb 


}) 


T» 


148. 


»t 


3. 


i» 


ft 


zalecienle 


9 salecenie 


n 


n 


~- 


n 


8. 


11 


ft 


TOMl 


9 TOT-B 


A 


T» 


151. 


D 


21. 


» 


ft 


na 


9 za 





i» 


-^ 


fl 


33. 


9 


ft 


OemSlde 144—144 


„ Gem&lde 143—144. 


n 


» 


152. 


n 


9, 


n 


11 


a bolje 


9 i bolje 


n 


») 




ft 


31. 


It 


« 


i spijajn 


9 ispijajn 


n 


11 


153. 





10. 


ft 


n 


HassaHHbi 


9 HaSBaHRblH 


n 


n 




n 


16. 


ft 


9 


Kpecerii 


^ KpecrL 


» 


» 




n 


21. 


ft 


ft 


4BeHa4i{aTB •i&T'B 


9 4Bi>na4iiaTb Ji%ii>, 


» 


» 


— 


n 


24. 


11 


It 


M0wI040 


9 iiojio4a 


» 


ff 


— 


f) 


32. 


It 


9 


no6paTiUHCb 


9 no6paTa4HCb 


9 


n 


— 


}) 


35. 


D 


m 


MHxaHJia 


9 MHxaSdTb 


» 


w 


~— 


D 


37. 


ft 


91 

9 


Mhkhthhrii'I> 


^ Hrkhtrhhtl 


« 


n 




D 


48. 


It 


9 


6McrB 


9 Sblfb. 


w 


fl 


154. 


11 


1. 


It 


ft 


OpaTeHax 


9 epaxeq-b 


n 


r» 




« 


2. 


11 


It 


noax-uapeTBa 


„ no4i-i;apcTBa 


« 


fi 




ft 


34. 


ft 


ft 


STpOTSYl*^^^ 


9 STpa-CYjfixiv 


T) 


w 


156. 


n 


38 


n 


ft 


BartyS 


n BantyS 


If 


n 




ft 


48. 


ft 


ft 


LYIV. 


9 LXIV. 


n 


n 


156. 


« 


15. 


11 


ft 


ingrutitade 


9 iDgratitade 


n 


« 




ff 


28. 


ft 


ft 


pa tad oslanjajudi se 


9 pa tad| oslanjajadi se 


« 


n 




ft 


29. 


11 


fl 


rijedi hvaBtavstvo 


M rijeSi, hvaatavstvo 


n 


n 




1) 


36. 


ft 


It 


Slovene! 


„ Sloveai 


»> 


n 


169. 


1) 


25. 


ft 


9 


KHflSy ICiaHHTCfl 


„ KHH3I0 K4aHflI0TCf[ 


»> 


t» 


— 


n 


44. 


n 


ft 


CKaxcMTecfl 


„ CKaSKHTeCb 


f) 


n 


160. 


n 


8. 


ft 


11 


-MYh 


9 sinb 


n 


ft 


— 


ft 


— 


fi 


11 


flSHKIb 


9 fl3blICb 


* 


» 


— 


It 


9. 


« 


ft 


3H4aMR 


9 8y6aMH 


ft 


»« 


— 


ft 


18, 


ft 


ft 


Eramitage 


9 Eremitage 


» 


w 


— 


ft 


44 


ft 


9 


imadijaku 


9 iinadijaha 


n 


n 




ft 


50. 


It 


9 


slanice 


9 slamice 


n 


n 


161. 


t» 


31. 


fl 


9 


iikrynie, i beas klacza 


9 ikrzynie i bez klucza 


» 


» 


— 


ft 


35. 


11 


9 


HaCJ'BHRK'B 


9 HaCdn4RHK% 


n 


ff 




It 


40. 


11 


9 


6paTa TaMX CBe 


9 6paTa, raHi Bce 


ff 


II 


162. 


ft 


32. 


n 


fl 


osobi^nom 


,) oaobinom 


rt 


>» 


— 


It 


36. 


n 


9 


gmat 


9 grunt 


»» 


» 


165. 


It 


14. 


It 


9 


xeiUA 


3eM.ifl 


» 


n 


— 


r 


16. 


n 


Tl 


TOTO 


« Toro 


w 


n 


— 


ft . 


46. 


It 


ft 


datnr 


n implaiitatnr 



Na str. 166. red. 



n 

>» 
ti 

n 
It 

ft 

V 

n 
» 

11 

« 

n 

T» 

n 
w 
n 

« 
n 

n 

11 

n 

w 
n 

II 

u 



n 
n 

11 
w 

« 

n 
n 

f) 

n 

11 

» 

n 
n 

T» 

D 

» 



167. 
168. 

171. 
174. 
177. 



178. 

183. 

186. 

187. 
188. 

190. 
191. 



192. 
193. 
195. 

196. 



11 

ff 
11 

n 
n 
It 
» 
n 
ft 
n 
11 
« 
w 
n 
r 

i» 
It 
n 
II 



n 
« 

II 



12. 
30. 

6. 

1. 

8. 

8. 
16. 
11. 
17. 
18. 
17. 
21. 

7. 
40. 
26. 
42. 
17. 

5. 

9. 

5. 

2, 
26. 
33. 
24. 
44. 

8. 
19. 
30. 
39. 
41. 



.•;_v 



n 
n 

n 
n 

n 

n 

» 
w 

n 

« 

W 
» 

11 
11 

Jt 
ft 

ft 

yt 
» 
w 
n 
II 
w 



jeiten 


og : perwBzy 


— e 


itaj 


: pierwBJsy 


» 


stroge 




n 


strogo 


» 


contunien 




n 


coutumier 


11 


sobstven, mi cemo osti 


i» 


Hobstvenosti mi demo 


« 


time 




» 


time je 


11 


predate 




n 


predate 


» 


bnnare 




n 


bunar 


» 


MOTyaaH'B 




n 


Morysaiifl 


w 


wyrseczon^ 




u 


wyrsecsone 


11 


nieswracaj^ 




11 


niewracaJ4 


11 


iiwego 




» 


iywego 


n 


^ero ce 




n 


^ero CH 


n 


pid koladaju 


8 paly 


n 


pid kolodoja spati 


t» 


prijeknpa 




II 


prijekapa. 


» 


oprararum 




n 


operarnm 


ft 


pla&u 




n 


platu 


11 


odnoaaj takov 


' produii 


B 


odaoSaj prodaii 


» 


Za ttto 




11 


Zato 


« 


rasprSana 




n 


razprtfane 


« 


B40BI>I0 




11 


Ha B40BBIO 


ft 


renju 




N 


reja 


ft 


traSila 




n 


trazili 


w 


Btotine 




n 


stotiDa 


n 


a najmi 




n 


i najmi 


« 


samogrug 




» 


samodrag 


n 


gvoj^dju 




n 


gro£djn 


» 


jana6ku 




» 


junacka 


11 


osobite 




II 


osobita 


II 


da se 




n 


kad se 


» 


vrijeti 




» 


vrijedi. 



Na str. 48, francuskoj poslovici koja je u noti ^) mjesto je pravo a noti ^). 
Takodjer i eijela uota *) na str. 147^ sto se mjesta tide, bila je pogrijeino zamje- 
nuta sa notom ') na str. 148. i obratno. 



Naputak 



za opisivanje pravnijeh obifiaja, koji u 

narodu zivu. 



(Iz lcxiJl£evnlU.a in.) 



—•^^J^SrVXM-'^^itS^^IIOfi^'^Sf^ 



Knjigotiskarna Dragutina Albrechta a Zagrebu. 



N aputak 



za opisivanje pravnijeh obi^aja, koji a naroda iiva. 

Netom u prvoj avesci ovogodi&njeg „K njiievnika" izadje po5etak 
moje rasprave o pravnim obidajinia kod Slovena, obrati se k meni nekolicina 
rodoljuba, pa i ne uprav pravnika, s molbom da bih im poslao kakov napu- 
tak za opisiv^^nje toga job 2ivoga vrela za historiju naro<&oga prava, jer da 
bi i sami i^eljeli postogod svaki u svojoj okolici opisati i poslati mi. Ja se 
ne ogludih nego im poslah odmah naputak, ali samo za neke dijele juridi6ke 
stroke, a oni se neoblijeniSe^ nego mi skoro svaki ved po nekoliko i posla od 
toga, sto je zabilje2io. Drugi me pak poznanci nagovarase da sastavim opSir- 
niji naputak, u kome bi bila pitanjaiz svake pravne stroke, te da sa. dadem 
gtampom obnarodovati, uvjeravaju6i me, da 6e se i jos mnogo domoTjuba na6i 
(oBobito kod svedenstva, koje najbolje narodni 2ivot pozna) koji bi mi rado 
na nekoliko, a neki mo^ebit i na vecinu pitanja odgovorili. Ja obrekoli da 
6n dragovoljno i to u5initi, i evo me da to svoje obedanje isponim. 

Budu<^ da je vai^nost stvari potpuno priznata , neostaje mi drugo , nego 
moliti najtoplije svakoga, komu je zbilja stalo do napretka narodne knjige, 
pa su mu poznati narodni obidaji, da se (obzirom na^opaske, koje 6u malo 
niie pridodati) ne oblijeni odgovoriti na neKolika od slijedecSih pitanja. 

I. Privatno pravo (jus privatum). 

1. Obitelj (jus famil.) 

a. Obitelj §ira (== z adriiga) u opcSe. 

1. Jeli u yai^emu mjestu ili okolici obidnija zadrui^na ili inokosna familija? 

2. Kakav je odnom broja jednijeh prama drugijem ? 

3. Koliko je obi&o glava u zadruzi, i koliko in od prilike u najvecSoj za- 
druzi biva? 

4. Ima li tako velikijeh zadruga, da bi cijelo selo ili op<Sinu sadinjavale, i 
kako se nazivlju ta sela : dali prezimenom zadruge, kako li ? 

5. Elakva su obidna imena (prezimena) pojedinijeh zadruga i koliko fami- 
lija jednoga istoga prezimena ima u selu ? 

6. Jesu li svi zadrugari svoji po krvi ili ne, i u kome razmjerju i odno- 
i^aju stole te dvije vrste jedna prama drugoj ? 

7. Dogodi li se kaogod da sasvim tudji Ijudi medju se sastave zadrugu? 

8. Valja li da je domadin o^enjen, in mo2e i neo2enjeni biti doma(Sinom, 
dali samo stariji dorjek, ili mo2e biti i mladji? 

9. Mo2e li i^enska biti domadinom (glavom ku<Se) i u kojim sludajevima 
to biva? 

1* 



10. Izbiraju li ^lanovi doma<Sina, ili se ta 6ast nasljeduje kakvijem redom, 
ili je pak koji zadrugar malo po malo i sam prisvoji ? 

11. Na koja se svojstva najviSe gleda pri izbiranju doma6ina? 

12. Koja prava i dui^nosti ima domadin prama ^lanovima zadmge i prama 
zadruinoin imetku? 

13. Moie li domadin kazniti rad§ta kakva zadrugara, ili biva kakav ukupni 
ku6ni red za taj posao i kako to biva? 

14. U kome je odnosaju domadin prema op6ini, driavnijem oblastima, i crkvi ? 

15. Mo2e li domadin prodati ili kupiti §togod bez dopuStenja zadrugara? 

16. Mo2e li doma6in biti liSen te (asti: ko to mo2e udiniti, kako^ i za koje 
uzroke to obiCno biva? 

17. Kad je domadin smetnut ili je umr'o, biraju li odmah drugoga, iliza neko 
vrijeme upravlja zadrugom kakav drugi zadrugar i koji? 

18. Biva li doma6icom domadinova 2ena , ili laoie biti i koja druga, i §to je 
obidnije ? 

19. Moie li biti doina<iicom djevojka ili udovica, ili treba da je udata ^na? 

20. Lna li koja razlika medju izbiramem doma6ice i izbiranjem domadina? 

21. Sto su praya i duznosti domadice? 

22. U kojemu je odnosaju domadica prama domadinu , u kojem li prama 
mugkijem clanovom zadruge? 

23. bto 8U prava i duznosti zadrugara? 

24. Na koje se razdjele zadrugari dijele §to se godina i^ivota ti^e ? 

25. Kojijeh godina po^nu uiivati potpuno svoja zadrugarska prava? 

26. Od koliko godina podnu imati glaaa u savjetovanju domademu, i imaju 
li ^enske tu pristupa i glasa? 

27. Biva li sayjetovanje o nekoj stvari kad su svi na okupu, kako li? 

28. Odlu^uje li se na torn savjetu vedinom glasova, ili jednoglasjem, ili po 
visem ili manjem uplivu onoga, koji neko mnijenje zastupa ili kako 
inade ? 

29. Koji predmeti pripadaju op<5emu vije<Sanju zadrugara, a kojijem raspolai^e 
svojevoljno domadin ili domadica? 

30. Mogu li zadrugari imati i svoju osobinu (peculium) ? 

31. Ima li u toj osobini i nepokretnina ili su same pokretne stvari i obi5no 
koje? 

32. Idu li zadrugari izvan ku6e na dobit i kojim redom? 

.33. Onaj, koji otide na dobit, daje li kakvu naknadu za doma6u i*adnju, ako 
podulje izvan ku<5e ostane ? 

34. Salje li zadruga kakva mladoga zadrugara na kakvu nauku, kako na 
izu6enje bogoslovlja, nautike itd. i pla6a li iz zadruine riznice tro&kove, 
odkle li? 

35. Ako zadrugar ostane nckoliko godina izvan ku6e, gubi li ili umanjuje 
li svoje pravo na zadruini imetok, i mo2e li se kad mu je volja povra- 
titi u zadrugu? 

36. Kojijem se redom iene zadrugari i Sto je u tomu redu osobita? 

37. Za slu^j gladne godine ili kakve druge potrebe, je li dui^an imu6ni 
zadrugar dati zadruzi svoju osobinu, i ako jest, u kojoj mjeri to biva i 
pod kojijem uvjetima? 

38. Koji su znaci poStovanja i posluha mladjega zadrugara prema starijemu : 
da li samo nazivanje stride, tetka itd., ili drugi koji ? 

39. Trosak za odje<Su i obu6u dava li zadruga za svekolike dlanove, ili da- 
vaju njesto i pojedinei ili njihovi roditelji, i u kojoj mjeri? 

40. Koja su prava i duznosti ienskijeh u op<Se? 

41. Imaju li iene kakve stvari, kojim mogu raspolagati po volji i nepitaju6i 



muSke^ kako na pr. prodavati koko^i , jaja , mlijeko , povrde ^ laneno 
sjeme itd. ? 

42. Dr^i li take stvari svaka za sebe, ili ih bude po nekoliko u zajednici^ 
kako li? 

43. Daje li se ienama ikakov dijelak od Ijetine da Ik njime po volji ras- 
polaiu ? 

44. Odje<Su i obu6u kupuje li im zadruga, ili je same spremaju i nabavljaju 
i kako to biva ? 

45. Iniaju li one joS osim toga i svoj posebni peculium ? 

46. Na debit mo2e li svaka ^enska, ili je to dopu§teno same djevojkama i 
udovicama^ i kojijem redom to biva? 

47. Sto je obiCno ienska radnja? 

48. Kako dijele medju se posao svenja i popravljanja odje6e ? 

49. Koja osobita prava i duinosti imaju (^evojke u zadruzi^ i u demu se 
no^njom razlikujn od udatijeh iena,? 

51. U 6emu sastoji obiCno djevojadka osobina? 

52. Kojira se redom udaju? 

53. Osim onoga, sto im roditelji daju u prdiju, hix> im jo& zadruga daje ? 

54. Sto su osobita prava i duinosti 2ena udatih? 

45. Obavljaju li one iste poslove koje i djevojke, koje li? 

56. Ostaju li udovice obidno u muicvljoj , ili se vra<Saju u rodnu zadnigii 
i sto su tomu posljedice ? 

57. Zavisi li to od toga je li se zarodila ili ne, od 6esa li ? 

58. Kada se udovica preudaje, daje li zadruga prvoga muia udadbene troS- 
kove ili kakvo nmo? 

69. Dogadja li se 6esto da se udovice preudaju u istu zadrugu? 

60. Kako se zovu muiiki posluinici a kako 2enski, zovu li ih slugama 
kako li? 

61. U kakovu odnoSaju stoje oni prema domadinu i prema zadnigama ? 

()2. Koliku od prilike platu imaju na godinu, i u koje se doba godinc obidno 
uzimlju a u koje se otpuStaju? 

b. Obitelj u4a. 

63. Kojijeh se godina vjeraju i ienc ; dogodi li se kadgod da roditelji joS 
nejaku djecu zaru6e? Sto su posljedice tomu? 

64. Koliko vremena obi5no prodje medju vjeridbom i ienidbom? 

65. Kad i koliko bude obidno vjeridbenih sastanaka i kako se pojedini sa- 
stanci zovu? 

66. Bude li simbolidkijeh obreda na tijem sastancima i kakovi su ? 

67. Ko ide na te sastankc? 

68. Kada se dr^i da je vjera sklopljena? 

69. Sto bivaju obi6no uzroci da se vjera razmetne? 

70. Sto misli narod o svojevoljnom razmetanju vjere ? Mora li onaj, koji bez 
uzroka odstupi, dati kakvu naknadu drugoj ostavljenoj strani, ili stogod 
preti'pljeti ? 

71. Dogodi li se Cesto da ko vjerenieu osramoti pa je ostavi , i kad su po- 
sljedice odigledne, sto misli narod o tome ? 

72. Dogodi li se kadgod da se neko hotimicc ili nehotice ozeni ili uda, a 
da prva ^enidba nije razdrijesena ? 

73. Kad bi so to dogodilo bona fide , dril^i li narod da je prva icnidba pra- 
vija i tvrdja nego druga? 



6 

74. Nalazi li se u vas konkubinat : fito su mu uzroci, §to narod o istomu mi- 
sli i kako ga nazivlje ? 

75. Biva li u vas otmica djevojaka^ §to joj daje povoda i &to narod o njoj 
misli ? 

76. Je li po narodnom mi^Ijenju potrebno roditeljsko dopu§tenje za ienidbu 
i udadbu ; i ako roditelji iivi nijesu, ko tad dopuSta ? 

77. Nadje li se roditelja^ da bi nagonili svoju djecu, da uzmu ili podju za 
koga, koji im nije po volji, i kudi li narod take roditelje ? 

78. Biva li u zadrugama kakov ku<5ni dogovor^ kad imaju obedati djevpjku 
ili momka ieniti, i ima li tu §ta osobita? 

79. Biva li ^enidba medju sljedbenicima razli^nog zakona ili razli^ne narod- 
nosti i Sto misli narod o takovim j^enidbama? 

80. Zapreke srodstva kolike su vrste? 

81. Do koga stepena drii narod da se je greSno uzimati ? 

82. Ubri^a li narod n duhovno srodstvo samo kumovstvo, ili i koji drogi 
odnolaj kako n. p. pobratimstvo, djeverstvo itd. ? 

83. Mo2e li adoptano dijete u ^enidbu stupiti sa ro^jenom djecom poocima 
i drugim njegovim srodnicima? 

84. Ljudi iz dobre ku6e tra2e li obidno , da se iene opet iz slidne kude ili 
ne? Valja li to i za ienske? 

85. Zene li se ljudi obidno iz svoga scla ili i iz drugoga : samo iz svoje ih 
i iz tudje okolice? 

86. Kako i §to se ugovara o pr6iji? 

87. §to nosi nevjesta obi6no u prdiiu, i prenose li prcSiju pred svadbom \!^ 

?o svadbi u mladoienje doma ili ujedno sa nevjestom ? 
)aje li se nepokretnina u prdiju? 

89. Pla(^ li zet §togod otcu ili rodjacima nevjestinim ili nevjesti? 

90. Kakvi su glavni obredi pri ienidbi, t. j. u o6i svadbe, na svadbi u ne- 
vieste doma, na putu put crkve, u crkvi (osim crkvenoga obreda); pri 
ulasku u ku<iu mladoienjinu, u ku6i, u loinici i sjutri dan u jutro? 

91. Kojim obredom drii narod^ da je ienidba svrfiena? 

92. Obrdu li se mladijenci oko kakva drveta, stola itd. , za znak , da je ie- 
nidba ve6 gotova ? 

93. Dava li narod mnogo vainosti djevidanstvu nevjestinu, i traXi li kakav 
dokaz tomu? 

94. Koje su posljedice, ako nevjesta nije dd 2enidbe saduvala svoju 6ist66u? 

95. Koja su prava i duinosti mu^a prema 2eni, a koja 2ene prema muiu? 

96. U £emu se izjavljuje podlo^nost 4ene prema muiu? 

97. Na koje domade poslove imaViSe upliva mu4 a na koje zena? 

98. Ima li poslova, koji iskljuCivo jednoj ili dnigoj strani pripadaju? 

99. Ima li domazet istu vlast vrhu iene kako i dmgi mui, ili mu je iena 
nesto manje podloina? 

100. Pridriuje li domazet svoje prezime, ili primi kudno ime svoje iene od- 
mah, posto je na ulai otilao? 

101. Imanje mu2a i zene irii li narod da je zajednidko, ili pripada samomu 
muiu, ili svak svoje pridrii? 

102. Cija je stedevina &to se u ienidbi dobije ? 

103. Komu pripada mho i prdija ienina ? 

104. Ima li stvari u.ienidbenoj zajednici, kojim iena i nepitajudi muia moi^e 
raspoloiiti ? 

106. U kakovu je odnosaju mui domazet prema ieninijem dobrima ? 
106. Misli li narod da je za iivota obojih supruga ienidba nerazdrjesiva, i 
ako je to mogu6e, za koje se uzroke moie razdrijeSiti? 



107. Po razdrjeienju 2enidbe §to biva s prdijom^ §to li s nejakom djecom? 

108. Ako djece nije, komu ostaje prdija po smrti Seninoj ? 

109. Zapovijeda li otac vise muSkorn a mati ienskom djecom, otac odraslom, 
a mati neja6icom? 

no. Misli li narod da otac mo£e sa sinom sto mu volja? 

111. Ostaju li djeca vazda pod odinom vlasti, ili samo dok dodju do neki- 
jeh godina? 

112. Kad dr2e Ijudi da je dijete preSlo u broj mladida ili djevojaka i biva 
li to oznadeno £im n. pr. promjenom odjede, striienjem kosa ili kakvim 
drugim obredom ? 

113. Kad se je sin o2eniO; ako je jo§ maloljetan, ostaje li pod o^inom vlasti, 
i ako on ostaje, ostaju li i njegova djeca i 2ena ? 

114. Vrhu udate k6eri imaju li vi§e roditelji njezini kakovu vlast? 

1 16. Mogu li djeca imati svoju osobinu odijeljenu od odine i u 6emu obidno 
sastoji ? 

116. Drii li narod da su djeca du^na hraniti svoje roditelje u starosti? 

117. Sludi li se u vas desto posinovljenje (adoptio) i Ito mu daje obidno 
povoda ? 

1 18. Ko treba joS da privoli na posinjenje osim rodnoga oca ? 

119. Posinjuje li samo muski, ili mogu i £enske i uzimlju li se za svoju 
djecu vi§e mu^karci ili djevojke ? 

120. Ima li kakov simbolidni obred pri posinovljenju ? 

121. Koja prava stjede i du^nosti na se uzimlje posinjenik i poo^im? 

122. Promjenjuje li posinjenik svoje dotadanje ime ? 

123. Promjenjuju li se tijem odnoi^aji medju posinjenikom i njegovim pravi- 
jera roditeljima i u Kojoj mjeri? 

124. Koja je obidno razlika medju godinama adoptivnog oca i adoptivnog 
djeteta ? 

125. Dogodi li se kadgod, da neko posini do^eka s djecom (adrogatio) i 
koji odno^aji time nastaju za svc te osobe? 

126. Kakvi pravni odnoSaji iz toga postaju, kad kogod kakvo siromaSko di- 
jete uzme i odhrani — i, dogadja li se to desto i kojom prigodom? 

127. Koja prava i du^nosti imaju nezakonita djeca prema svojim rodi- 
teljima ? 

12d. Cije ime obidno nose nezakonita djeca? 

c. Dioba zadruge i nasljedstvo 

129. Je li narod u vaSoj okolici vi§e sk^n da 2ive u zadruzi, ili da se dijeli, 
misli li da je djeliaba nekakva nesre<Sa ? 

130. Koji su obi6ni uzroci za koje se zadruga dijeli? 

131. Kad je jednom do diobe doilo, dogodi li se kadgod, da se za tim opet 

firedomisle, pomire, pa i opet u zadruzi ostanu? 
ma li svaki zadrugar pravo trai^iti da ga odijele ? 

133. Ima li zadruga pravo, davli jednome 6lanu dio, koji ga ide, iskljuditi 
ga iz zadruge? 

134. A ima li pravo, radi kakva zlo6ina i nedavi^i mu nikakova dijela istje- 
rati ga iz zadruge? 

1 35. Kad se podijele ostaje li obi6no svak za sebe, ili njih po vi§e zajedno ? 

136. Po kome se na6elu dijele: biva li samo toliko jednakih dijela koliko je 
koljena (in stipites) , ili je toliko dijela koliko odraslijeh muSkijeh glava 
(in capita) ? 

137. Ako je ovo poSljednje, dade li se §togod vide onomu, koji ima mnogo djece ? 



8 

138. Primaju li ienske kakov dio pri djelidbi, i s kim ostajn one koje ne- 
maju 2iva ni oca ni brata? 

139. Kada se bra^a dijele jofi za iivota rodit^lj& kod koga ovi ostaju i ka- 
kav se dio njima daje ? 

140. Pridriava li pri djelidbi svak uz dio i potpuni svoj peculium? 

141. Kako dijele ^etinu koja je jo§ na po^u^ a kako onu eto je vec sa- 
kupljena ? 

142. Cine li djelidbu sami zadragari medju se, ili pozovu za to tudje Ijude? 

143. Ko bivaju obicno tidobri ljudi,koih placSa i kako? 

144. Kad su sve na jednake dijele razdijelili, me6u li na srecSu Sto 6e kome 
zapasti i kako to biva? 

145. Oni, koji ku6e neimaju , pomagaju li im je dosadanji zadrugari graditi ? 

146. Komu pripada peculiiun po smrti zadrugara? 

147. Svojom osobinom mo2e li zadrugar oporukom raspolo^iti po volji, a oso- 
bito mo^e li, ako ima djecu i 2enu? 

148. Moie li sin §to je domazetom postao i udata k<^i iskati dio odine o«o- 
bine, ako je doma joS druge djece? 

149. A da nema doma viSe djece, nasljeduju li tii osobinu djeca, koja su 
ve6 istupila iz zadruge, ili ostaje zadruzi, u kojoj je pokojni zadrugar 
iivio i umr'o ? 

160. Kakav je red nasljedstva u inokoStini? 

161. ota biva obicno kad je familija spala na samu kder? 

162. Komu pripadaju dobra zadruge, koja se istraie, te vise nikoga ^iva nentf? 

163. Cine li Ijudi desto oporuke? 

164. Bivaju li oporuke pismeno ili usmeno; koliko ima svjedoka i ko sn 
obidno ? 

166. Bivaju li prisutni pri tome i nasljednici ili ne, i biva 11 jo§ &togod 
osobita ? 

166. Ostavljaju li §togod za du§u i za druge poboine svrhe i koje su najobi(3nije ? 

167. oto nasyedjuje ^ena za mu2em i mui za i^enom ? 

158. U predjelima, gdje zadruge radi neplodnosti ili drugijeh uzroka biti ne- 
mo2e, je li obidan majorat ili minorat, t. j. ko ostaje u odinoj ku& i 
zemlji, da li najstariji sin ili najmladji ? 

169. Kakva se naknada daje sinu koji izadje iz ku6e ? 

160. Ko se stara sirotama i njihovim imanjem u zadruzi ko li u inoko^tini? 

161. Koja se nagrada daje onomu, koji upravija imanjem sirodeta i za njegovu 
se osobu brine? 

162. Pod dijim nadgledanjem to biva i komu predaje skrbnik (tutor) ra6une 
svoje uprave? ^ 

163. Kad sirode nema nikakova imetka, ko se tad njim stara? 

164. Nastoji li op<5inH take sirote obskrbiti? i kako to biva? 
166. U kojoj godini po6nu uiivati sirote potpuno svoja prava? 

166. Kako narod razdjeljuje u op<Se svojtu? 

167. Svojtu po krvi razdjeljuje li na svojtu po muskoj lozi (agnati) i po ±en- 
skoj (cognati), ili ne? 

168. hna li narod jos kakovih kategorija u koje svojtu razdjeljuje n. p. u 
svojtu po krvi, po mlijeku, po debeloj i tank oj krvi, 
po prijateljst vu, po tazbiniitd. ? 

169. Znade li narod za kakve stepene srodnosti i kako ih broji ? 

1 70. Koja su imena za pojedine dlanove svojto (stric , brati<^, pastorak, itd.) i 
koje ime latinsko ili talijansko ili njema^ko svakome odgovara? 

171. Je li pobratimstvo i posestrimstvo u obi^iju, i ima li ga od vise vrsta? 

1 72. Koliko vrsta kumstva pozna narod ? 



9 

173. Koji odnoSaji nastaju iz pobratimstva i kumstva? 

] 74. Koji su odno^ji medju susjedima : imaju li oni medju se kakva prava 
i dui^iiosti? 

175. CSrjeta li a vas jos gOBtoprimstvo i ima li kakvijeh pravila i obi^aja za 
primanje gosta? 

2. Stvari (jus rem m). 

176. Za koje je pravne sladaje u narodu od neke praktidne vrijednosti raz- 
djeljenje stvari u pokretne i nepokretne? • 

177. oto narod razumije pod steierom, i ima li i kakovo dmgo ime za taj 
pojam ? 

178. Koje stvari pripadaju stei^em familije, a koje se mogu otudjiti? 

179. Kad se kupi ili proda neka glavna stvar, §to se drii da je uzgredna^ 
n. p. s kucom idu li pedi, s konjem uzda itd. ? 

180. Na koje se na^ine stjefie svojina pokretnijeh i nepokretnijeh stvari? 

181. Dogodi li se kadgod prisvojenje (oecupatio) polja, lugova, dubrava itd. i 
kako to obi6no biva, i Sto bivaju pravne posljedice tomu? 

1 82. Kakav pojam imaju Ijudi o zakopann blagu ? 

183. Mo2e li svak i na tudjoj zemlji traiiti blago ? 

184. Ko je blago naiao biva li sa svijem njegovo, ili ga dijeli s kim? 
186. Ko nadje izgubljenu stvar, komu je predaje? 

186. Ako ih je viSe' u isto doba naSlo jednu stvar, dijele li je, ili dijele li 
nalje^bu i po kome pravilu i mjerilu? 

187. Ko nadje na svojoj zemlji tudjuovcu, goluba, roj p6ela itd., sto tim radi? 

188. K^d ko na tudjoj zemlji bez zle namjere neSto sagradi, posije ili usadi, 
ili iz tudje robe udini kakvu novu stvar, komu pripada zgrada, usjev, 
sad ili predinjena stvar ? 

189. Kad kakva stvar, pa bila ne6ija ili nidija, tudjoj stvari priraste Tacces- 
sio) , n. p. rije6ina naplije malo po malo jednome komadu zemlje na 
obali joS jedan komadi6 (alluvio), ili ga jednome komadu otrgne (avul- 
sio) a drugome priloii, biva li to sad svojina gospodara onoga komada, 
kome je pristao ? 

190. Kad u velikoj rijeci izraste nov otok (insula in flumine nata) i kad pre- 
sahne rijeoina Talveus derelictus), komu pripada tiij novi prostor ? 

191. Kad prodavac kupcu predaje kakvu pokretnu ili nepokretnu stvar, ima 
li kakvih simbola ili obreda? 

1 92. Kad neko, baS i nekupivsi ili dnigim pravnim na^inom od ikoga priba- 
vivsi neku (pokretnu ili nepokretnu) stvar, neprekidno za nekoliko go- 
dina posjeduje (usucapio^ , orii li narod, da saa ta stvar sasvim tomu 
posjedniku i pripada kako svojina? 

193. Kad svojina dobivene stvari pripada familiji, a kad pojedincu? 

194. Koja su pravila zajedni6ke svojine? 

195. Drveta, kojim je hrek uprav na granici dviju zemalja^ jesu li zajed- 
ni6ka svojina obojih susjeda, kako li ? 

196. Kakvu razliku 6ini narod medju posjedovanjem (possessio) i svojinom 
(dominium) ? 

197. Kakve su obi6no granice medju zemljama razlidnijeh gospodara, i kako 
se zovu razlidne vrste granica (n. p. medja, kamen itd.)? 

198. Dr*i li narod, da je sramota ili grjehota ili zlo6in premjestiti granice 
zlom namjerom ? 

199. Grane drveta, koje se viSe tudje zemlje prevjese, je li ih dui^an susjed 
trpljeti, pod kojim uvjetima, i ko S njih vo<5e bere ? 



10 

200. Ima H seljak pravo prijedi preko zemlje susjedove (serv. itineris) ako 
ne moie dnik^ije do<Si do svoje zemlje, i koja su pravila o tome? 

201. Ima H medju seljacima odnoeaja , po kome jedan ima pravo pasti svoju 
^ivotinju na zemlji dnxgoga (serv. pascuae) ili napajati svoiu iivotinju 
na tudjoj vodi ili potoku (servitus pecoris ad aquam adpulsiis)? 

202. Dogodi li se kadgod, da jedan drugome dopusti nasloniti zgradu na 
svoju, i koja se pravila pri tome drie ? 

203. Ima li kakvih sli^nih odno^ja, po kojim bi jedan imao pravo slui^iti se 
za neko vrijeme tudjira.konjem, volom itd., i koja su za to pravila? 

204. Ima li u vas jo& koja vrsta privatnog ili javnog slu^enja (servitus) ? 
204. Kako se obidno utemeljuje pravo slu^^enja (servitus) i kojom zgodom ? 

206. Kojaprava i dui^nosti radjaju se iz zaloga pokretnih i nepokrei^iih stvari? 

.'». O b 1 i g a c i j e. 

207. Koje su formide i siraboli obi6ni pri zaklju6enju ugovora u opce? 

208. Misli li narod, da je grijeh ili sramota ne odr^ati zadatu njeS i ne ispu- 
niti obe6anje ? 

'209. Koje opredjeljenje ima kapara: ko je prima, a ko je dava, i kolika 
obidno biva? 

210. Drii li narod, da je mogu6e razbiti ugovor radi prijevare, radi toga Ito 
jedna strana nije bila pri bistrom razumu ili maloljetna, radi prevelike 
ili prenizoke cijene itd. ? 

211. Koliko biva svjedoka pri zakljudenju ugovora i kakvi bivaju ti svjedoci? 

212. Sto je posljedica jamCenja za jamea, i za dvije strane, koje ugovor za- 
kljudise ? 

213. Kakvi su obidaji i forme pri zakljudenju pojedinijeh vrsta ugovora; kako; 
pri prodaji i kupovini (emptio venditio), zajmu (mutuum), posudi (com- 
modatum), ostavi (depositum) itd.? 

214. Koja prava i du2nosti izviru strankama iz pomenutijeh i slidnijeh ugo- 
vora? 

216. Kad se drii da je kupovni ugovor zaglavljen (perfectio contractus)? 

216. Pri prodaji nepokretnih stvari (ku6a, ba§tina) imaju li svojta i susjedno 
pravo prijekupa (jus protimiseos) , pod kojim uvjetima i kojim redom? 

217. Pla<^ju6i kupac ugovorenu cijenu pribacuje li koji novae prodavcu 
radi sre6e? 

218. Pri kupovanju ^ivotinje, ima li kakvijeh osobitijeh uvjeta, kao n. p. da 
prodayac jam6i za kakve sakrivene mane prodate ^ivotinje, i kad te 
mane poslije na vidjelo dodju, sto tad biva? 

219. Zbiva li se desto zamjena njiva, konja itd. , i ima li pri tome kakvijeh 
osobitijeh obreda, predrasuda i uvjeta? 

220. Kakvi bivaju obidno uvjeti pla<Sanja dugova, da li to biva u novcu ili u 
kakvim stvarima, da li na rokove ili u jedan put? 

221. Koji je rok obidan za pla6anje, je li Tlin dan, Nikolj dan itd. ? 

222. Kolika je kamata obidna, je li ova u novcu ili u 6emu drugomu ? 

223. Pod kojijem uvjetima zaimavaju seljaci jedan drugome 2ita za usjev, i 
druge stvari, koje se opet u slidnim stvarima vradaju (res fiingibiles)? 

224. Ima li sto osobita pri ugovoru, kojim jedan drugome daje kucu pod ki- 
riju, zemlju pod zakup itd., i koje su vrste toga posla najobiCnije ?. 

226. Pri pogodbi osobne radnje nadnidara, majstora itd. (locatio , conductio 

operarum) koji su obidni uvjeti i koje znaiSenje ima kapara? 
226. Kako se pla<iaju teiacke radnje? 



"V 



11 

227. Eakyi su obi6aji i uvjeti pri posudjenju ili najmljenju iivotinje za rad- 
nju ili oplodjenje? 

228. Pomagaju li tei^aci jedan drugomu kakvu radnja i pod kojim uvjetima? 

229. Ima li a vas moba,tlaka; pomo6 ili §togod tomu slidno : kad i 
kako to biva? 

230. Skupljaju li se momci i djevojke na kakve sastanke, gdje svak za sebe 
radi (n. pr. prelo itd.) i fito ima tu osobito? 

231. Kakvi su ugovori i uvjeti pri tovarenju espapa na kola, na brode itd. i 
kakvim jamstvom obezbjedjuje prevozilac trgovca ? 

232. Ima li u vas kakva sprega, gdje nekoliko selja^kih kuca odi*ede neko- 
liko volova, konja, kola itd., da se uzajamno njima sluie i kakvi tu od- 
noSaji bivaju? 

233. Je li obidno u vas, da jedaa drugomu predade nekoliko glava iivotinje 
da ih drugi hrani i umna2a. Kakvi odno§aji iz toga izviru i kako se 
korist dijeli? 

234. Koji su odnolaji i uvjeti obi6ni medju ribarima, koji u drustvu ribaju? 

235. Idu li u vas Ijndi u drustvu na kakvu dobit i pod kojim uvjetima? 

236. Ima li u vas cehova, 6im se bave, kako su ustrojeni i koja su prava i 
dii^nosti danova? 

237. Pri darivanju nepokretnina ima li kakvih osobitih simbola i obreda? 

238. Dogodi li se kadgod, da se darovana stvar opet natraguzme, i radi ko- 
jih se uzroka moie to uCiniti? 



II. Javno pravo Qn» publicum). 

A. unutraSnje driavno. (jus publ. internum). 
]. Dr2ava iop6ina. 

239. Sto misli narod o form! drSavnoj i o dr^avnoj vlasti, i pokorava li se 
rado njezinim naredbama? 

240. Podnosi li radije drzavne terete ili op<5inske? 

241. Koji je odnoSaj medju pojedinim familij.ama i op<5inom, a koji medju fa- 
milijama i njezinijem vlastima? 

242. U kome odno^aju stoji op<Sina prema driavnijem vlastima? 

243. U kome je odnosaju op6ina sa crkvom i s crkovnjacima ? 

244. Kako je ustrojena opdina i kako je uredjena njezina uprava? 

246. Koje osobe upravlj^u op6inom, koliko ih je ikako se zovu i koje naj- 
stariji medju njima? 

246. Kako se izbiraju op<iinske starjeSine i ko ima aktivno i pasivno pravo 
izbora ? 

247. Pri izboru gledaju li izbiradi vise na imetak, ili vide na osobnu znanost 
i spoBobnost, ili na godine? 

248. Sto je djelokrug op<Sinske vlasti? 

249. Sto je obiCno obdinski imetak? 

250. Ima li op<^ina svojih pai^njaka, Suma itd. i kako se upotrebljuju ? 

2oL Kako se izvrSuju naredbe opcSinske vlasti, a osobito kaznene, i ko ih 
izvrSuje ? 

252. Kako se sazivlju op6inske skupitine i ko to pravo ima? 

253. Kakav je ustroj tijeh skupStina i ko im je predsjednik? 

254. Kad bivaju ti zborovi, i gdje? 

255. Ima li koja razlika medju skupstinama obzirom na mjesto, vrijeme, zlo- 



12 

6in, ill osobnost Ijudi, koji iroaju biti sudjeni, ili stvari o kojima se ima 
vijedati? 

266. Jesu li skup^tine vazda javne ili ne? 

267. Dijele li se skup&tinari ili vijeinici na one, koji imaju pravo glasa, i na 
druge koji ga nemaju? 

268. Kakav je u op6e modus consulendi na zborovima i skupi^tinama; broje li 

se glasovi, i kojim redom to biva? 

269. Ko mo&e na skupstine dolaziti? 

260. Mogu li i tudji Ijudi biti primljeni kao dlanovi opeihe i kako to biva? 

261. A mogu li se rodjeni opdinari liSiti prava, koje im pripada kao op<Siiia- 
rima, rad gta i kako se to dogadja? 

262. Ima li u vas korporacija kao sto su bratovstine, brada itd., Sto im 
je glavna svrha, kako su ustrojene, koja su prava i duinosti njihovijeh 
clanova, kakvi su im sastanci itd. ? 

2. Gradjanski i kazneni postupak (proces. civil, et poen.) 

263. Koja je osobita razlika sudjenja u stvarima kaznenim i gradjanskim ? 

264. Ko je obidno sudac ili sudci, ko ih bira ili sazivlje? 

266. Je li obi6no, da se neke pamice stavljaju na d o b r e 1 j u d e da ih ri- 
jese; ko ih bira, koliko i kako to biva? 

266. Mo^e li otac za sina na sud doci, mvd za £enu, stariji rodjak za mla- 
djega itd. ? 

267. Imaju stranke ili krivci svoje odvjetnike? 

268. Moie li sud jedne opdine suditi krivca koji pripada drugoj op6ini, ili za 
zlodin, koji je izvan granica svoje opcine uCinjen? 

269. Ko i kako donosi tu^bu pred sud i ko dovodi okrivljenika ? 

270. Koji predmeti gradjanski i kazneni pripadaju op(^inskomu sudu? 

271. Ima li koja strana u postupku, koja pismeno biva? 

272. Kako se dokazivanje pri sudu ovrSuje, i koje su vrste dokaza obi^ne? 

273. Kakvi imaju bit svjedoci da bi im vjerovano bilo i koliko ih treba? 

274. Nagone li ili puStaju li sina da proti ocu ili za oca svjedodi, otac za 
sina, brat za brata itd. ? 

278. Ima 11 Ijudi, kojim se nikako ne dopuSta da mogu svjedociti? 

276. Pri kletvi svjedoka ili stranaka mora li bit! krst, ikone, svijecSe itd. i kako 

se upotrebljuju? 

277. Ima li vise vrsta zakletve ? 

278. Je li u obiCaju kakva ^udotvoma vrsta dokaza, kao n. pr. mazija, vrela 
voda, zaklinjanje ubijena covjeka itd. ? 

279. Je li obi6no traziti kakvu ukradenu stvar ili sakrivenii osobu po ku&ima, 
na kojim je sumnja, ko to izvrSuje i kako ? 

280. Kada se krivac ne nadje, je li obi($no da za neke Stete i zlodine cijela 
opdina ili okolica odgovara (fidejussio communis)? 

281. Sude li sudci po svome objektivnom uvjerenju, ili im valja suditi i proti 
svoga uvjerenja, ako su se neki uvjeti formalno ispunili ? 

282. Kojim nadinom i redom biva vije&inje o rijesenju ? 

283. Ima li kakva formula, kojom se rijeSenje objavljuje ? 

284. SvrSi li se'kadgod sudbena rasprava sa non liquet i Sto tad biva? 

285. Mogu li se stranke ili osudjenik pozvati na drugu vlast proti prvome 
rijeSenju? ko je ta vlast i kako se to dini? 

286. Kako se izvrSuje osuda i ko je izvrSuje? 

287. Kakva eksekucija biva proti du&nicima? 

288. Upotrebljuje li narod kakva sredstva, da bi unaprijed zaprije6io neke 
zlodine i prestupljenja ? 



13 

289. Kakvijem se kaznima obidno kazne krivci u op6e, a kakvijem za neke 
osobite zlo6ine i prestupljenja? 

290. Koje kazni drii narod kao teie ili sramotnije , da li zatvor , da H ba- 
tine, sto li? 

291. Blakav pojam ima narod o dasti i sramoti, i da li vi§e voli stroiu ka- 
zan, nego sramotu? 

292. Ima li zlocinA za koje je obifea osveta, koji su, kako biva, i ko osvetu 
izvrSuje ? 

293. Kako se umiruje raspra, koja pod osvetu potpada? 

294. Dogodi li se kadgod, da koga na smrt osude, kako se i kojim se sred- 
stvom izvrSuje (vjeSalima, puskoni; kamenjeni itd.)? 

296. Je li obi6na osuda na prognanstvo iz zeinlje i sto se dogodi s imetkom 
osudjenika, Sto li s njegovom familijom? 

296.. Kakovo je narodno mnijenje prema onijem, koji radi nedostatka dovolj- 
noga doKaza izbjegoSe kazni, i §to su posljedice tomu? 

3. Kazneno pravo (jus poenale). 

297. Da bi se neko kazniti mogao radi svoga zla djela, treba li da djelo 
bude udinjeno zlora namjerom n. pr. A. je nehotice ubio B. zasluiuje li 
on po narodnom miSljenju istu kaznu kako da ga je i hotimice ubio, 
§to U? 

268. Klakvu razliku 6ini narod medju zlo^inom i grijehom, medju zlo6inom i 
prestupljenjem ? 

299. Koje opaline ubraja u prvu, koje u drugu, a koje u tre(5u kategoriju ? 

300. Koji su zloCini i prestupljenja najobidnija u vasem mjestu ili okolici i 
koji su uzroci tomu? 

301. Koji su zlodini i prestupljenja tezi u o6ima naroda, nego li u driavni- 
jem zakonima, a koji su naprotiv laksi? 

302. Koje okolnosti Cine neke zlo6ine teiijem, da li n. p. pri kradji razlora- 
Henje vrata, kradja ob no6, u vrijeme po^ara itd. ? 

303. Kako su kainjeni oni, koji pomagaju izvrsenje nekakva zlodina, kako li 
oni, koji skriraju ukradenu etvar, zlodinca ili bjegunca? 

304. Koju razliku dine Ijudi medju pokusajem i izvrSenjem nekoga zloCina? 

305. Drii li narod da visu kaznu zaslu^uje ubojica pravedna i op<Se poSto- 
vana fiovjeka, nego doyjeka, koji nije bio dr^an u opce za postena ? 

306. Je li dje6je ubojstvo 6esto, kako se dogadja i rad sta? 

307. Dogadja li se samoubojstvo, sto su mu uzroci, i sto narod o tome misli ? 

308. Otjerivanje ploda utrobnog drii li narod za grijeh ili za zlocin? 
3()9. Kako to obidno 6ine i ima li ko da bi mu to kao zanat bio? 

310. Je li u o6ima naroda teia kradja ili grabSa? 

311. Ima li u vaSoj okolici hajduka; sto su hajduStvu uzroci, i sto narod o 
njima misli? 

311. Kako su ustrojene hajdu6ke 6ete, koja praya i du£nosti ima njihov vo- 
dja prema pojedincima, kako dijele plijen, na koga obidno udaraju, ka- 
kvi su im sastanci itd.? 

313. Kako narod gleda na dovjeka koji je negda bio hajdukom ? 

314. Ima li pri kradji osim velidine u steti udinjenoj i drugijeh okolnosti 
koji jc Cine laksom ili te2om obzirom na to: ko je ukrao, komu je 
ukrao itd. ? 

315. Dogadja li se desto domaCa kradja: ima li kakvo osobito ime i Sto mi- 
sli narod o njoj? 



u 

316. Kad ko sa tadjega drveta ubere yo6a da izjede , drii li narod da je to 
kradja^ a osobito kad to putnik udini? 

317. Koliko se plada za kradju Hi ubijenje tudje ^ivotinje? 

318. Da li se za neke vrste iivina mora viie platiti nego valjaju, i zasto to? 

319. Napadanje na tudje nepokretno imanje kako se kazni? 

320. oto se misli o lovu ptica i zvjeradi u tudjoj ili op6inskoj garni , ili ri- 
banju u tudjoj ili op<5inskoj rijeci iK jezeru? 

321. Sto misli narod o ru§enju i paUdbi tudjijeh ili op6inskijeh suma, i kako 
se kazne zlodinci? 

322. Dogadja li se ta palid ba i ruSenje desto u vasoj okolici , i Hto su joj 

uzroci ? 

323. Ima li prestupijenja pi*oti javnomu zdravlju^ n. p. prodaja gubavoga 
fikota, nezdrava mesa itd., i kako se kazne? 

324. Zlodini i prestupijenja proti (iudorednosti kao n. p. silovanje djevojaka i 
iena, pederestia, prijevara djevojaka, javna bludnost, jesu li strogo kai- 
njeni i kako ih po te§ko6i razredjuju? 

32:'). Djevojka, koja se s kirn zaboravila, pa postale odigledne posljedice tomu, 
smije li nositi djevojaCko odijelo ? A kako je njezine dosadanje droga- 
rice gledaju i sto u op6e nafod o njoj misli ? 

226. Sto misli narod o pjanstvu i skitanju? 

327. Je li u o6ima naroda kakvo prestupljenje kriom&irenje (controbanat) ? 

328. Sto misle Ijudi o krivoj zakletvi ili o krivom svjedo^anstvupred sudom? 

329. Sto su u opde uzroci, da taj ili onaj zlo6in ili prestupljenje ima prevaga 
u vasoj okolici? Nema H tu upliva polozaj okolice, karakter stanovni\La, 
lako sakrivanje posljedica itd. r 

330. Ima li zlo6ina i prestupijenja kojijem bi uzrok bilo sujevjerje narodnje, 
a naprotiv ima li kakvo sujevjerje , koje preprecuje nekakav zlo^in ili 
prestupljenje? 

331. Kakvi zlodini imaju osobito skodan upliv na moralnost, obilnost, izobra- 
ienje itd. u vaaoj okolici? 

B. Zdvornje ili medjunarodno pravo (jus publ. externum.) 

332. Kakav obidni pojam ima narod o tudjoj dri^avi ili narodu, dr£i li da je u 
mimo doba du^an s tudjijem narodom prijateljski postupati? 

333. Razlikuje li narode vi§e po narodnosti ili po vjeri, ili po pozitivmm gra- 
nicama, i sto su uzroci tomu? 

3*54. Ima li kakve poslovice, anekdote ili poruge za Ijude, koji pripadaju dm- 
gome narodu, vjeri ili driavi ? 

335. Kako poituje imanje i Ijude tudjeg naroda, koji preko njegova zemljista 

prelaze ? 

336. Sto misli narod o obezbjedjenju -tudjijeh poklisara i o njihovu 6a§6enju? 

337. U krajinama, koje granide s Turcima, je li obidno kakvo detovanje i (5ini 
li narod koje razlike medju ratom i detovanjem? 

338. Sto su obidni uzroci tomu, i misli li narod, da za navjestenje rata treba 
neki uzrok ili barem izlika? 

339. Dr2i li narodito objavljenje rata kao potrebno, i ima li tom zgodom ka- 

kvijeh obreda? 

340. Kako u ratu postuje imetak neutralnih naroda? 

341. Sto ko zaplijeni, di^i li da je njegovo, ili valja da s kim dijeli plijen? 

342. Drii li narod da je pristojno kaKvo zlo udiniti neprijateljskijeiu ienama, 
koje im u sake panu? 



15 

343. Kako se podnogi sa zarobljenicima^ zadr2i li ih kod sebe i po^to se mir 
ugovorio, ili ih puStava? 

344. Ima li sto drugo osobito uz rat ili detovanje? 

345. ELako se pogadja ili ugovara> mir ili primirje? 

346. Je li u omcaju porudanstvo^ koga ili sto davaju u pora^mstvn i koja su 
pravila za to? 

.347. Kako se proglaSuje mir i ima li tu kakvijeh obreda? 

Premda se ovdje prilidan broj pitanja nagomilao^ razumije se i po sebi, 
da njima nije iscrpena svakolika ogromna jurididka nauka, nego da bi se iz 
iste joi§ moglo stotinama drugijeh pitanja postaviti — ali boje<Si se da bismo 
tim dosadili ditaocu za sada se i tim zadovoljujemo. Ipak kako i gore ka- 
zasmOy mi ne mo2emo zahtijevati, da nam svaki rodoljub na svako pitanje ni 
od ovih navedenih odgovor dade, jer bi time mnogo poirtvovanja od poje- 
dinca zahtijevali, osim toga to nije ni mogude, jer svikolici odnosaji, o kojim 
mi govorismo, u svakome se predjelu i ne nalaze. 

Ko bi pak htio i na svako pitanje odgovoriti, pa bilo medju odgovorima 
negativnih (t. j. samo primjedba da u dotidnom kraju nema nekoga odnofiaja 
ni obidaia), time ne samo mene bi na to vein zahvalnost obvezao ^ nego bi i 
narodnoj nasoj knjizi koristan bio : rijedjtt Sto ko vi§e m-adi tim bolje. Ali da 
bi ta radnja u istinu korisna bila, moramo svakoga radnika aamoliti, da se 
obazre na slijedede opaske : 

a) Keka senajprije todno zabilje^i mjesto i okolica, za kojn se odgovara — 
tad, da li obidaj, o kome je rijed, siie u dalje predjele, (ako je mo- 
gucSe) s kojim razlikama i Sto su uzroci tim razlikama , je li obidaj jos 
u potpmioj 2ivotnoj sili, ili samo i^ivotari pa je blizu izumr<^u — ako je 
izumr'o, do koliko je od prilike godina tomu nazad jo§ iivio. 

b) Neka se opisuju samo fakta^ za koje radnik sam znade, jer opisalac 
jamdi za to svojim imenom (koje molim da se razgovijetno napiSe), i to 
Sto se god mo2e to^nije , nimalo nemare6 za kakvo stilisti^ko kidenje. 
Za ono, Sto je od drugoga duo pridati, neka zabiljeii da je cuo i uprav 
kako je duo. 

c) Ako za potyrdu nekoga obidaja ima i konkretnih primjera, ili ako jedan 
obidaj ima iznimaka, neka se navedu i jedni i drugi : neka se samo pri- 
nyeti, da su to primjeri i iznimke. 

d) Mi znamo, da na mnogo mjesta ima va£nijeh obidaja za koje mi i nepo- 
stavismo nikakvoga pitanja, ali kako se po drugim pitanjima pozna da 
ovamo spadaju, neka se ne izostave — osobito pak, ako su slidni ili pro- 
tivni kakovu obidaju^ za koji ovdje ima neko pitanje. 

e) Od prevelike su vainosti imena, kojim narod nazivlje neki odnoSaj, pO- 
sao, zlodin, djelovanje, osobu koja neSto dini ili se u nekome odnosaju 
nalazi (n. p. prodaja, posuda, zajam, sprega, sansarija, ubojstvo, kradja: 
soditi, liditi : rukodavalac, jamac itd.) zato preporudujem, 'da se najvedom 
pomnjom i todnosti zabiljeie, — pa i ondje, gdje mi nijesmo na to na- 
rodito u dotidnom pitanju ni opomenuli. Ova imena mogu nam, kad ih 
se debar broj sakupi, poslui^iti medju ostalim da prodistimo i popunimo 
malo po male naSe jurididko zvanidno nazivoslovlje, koje je i do danas 
joS do zla boga sakato, premda kojekako iskrpareno. Takova imena i na- 
zivi, koji su preSli iz tudjega jezika u naS, neka se pod nipoSto ne pre- 
yode ni popravljaju, nego nek se todno zabilje2e u samoj formi u koju 
ih je narod manje viSe preinadio i dotjerao : to je va2no, jer te tudje 
rijedi moga nam desto razjasniti izvor nekome obidaju, ili barem uzrok 
njegovoj manjoj ili viSoj preinaci. 

f) Isto su take vaine i poslovice i izreke, koje narod ima za mnoiinu od- 



16 



no^ja, neka se dakle ni to nezaboravi j Sto je to^nije i potpunije mo- 
gu6e zabilje^iti. 

g) Na dosta mjesta ima cdnofiaja koje je narod radi okolnosti morao pri- 
poznati i poprimiti^ ali sveudilj misli, da to kako jest nije sasvim pra- 
vedno. U torn sludaju neka se i protivni odnosaj opi§e, i nek se napo- 
mene kako bi po narodnome misljenju pravije bilo. 

h) Mislim da ne treba ni napominjati : da opisatelj ima sarao gledati na obi- 
6aj narodni i na narodao misljenje opisujuiSi pojedine odno^aje, i nikako 
se ne obzirati na pisane zakone, jer su ovi i onako svakomu poznati. 

i) Mi smo se ovdje ograni6iIi same na pitanja, koja se na pravo odnose, 
aU kad bi kogod priop<5io nesto i o urbarijalnim odnoSajima^ od velike 
bi koristi bilo — mnogomu bo su pravnom obidaju upravo urbarijalni od- 
nosaj i giavni teuielj. Takodjer gdje se nalazi i kakova osobita grana tr- 
goviiie, proizvoda, promisla i obrta, bilo bi dobro kad bi se opisale. 

Komu nebi bilo sasvim razumljivo kakvo pitanje ^ neka se izvoli na 
mene obratiti^ a ja (Su se po^uriti, da mu ga dim razgo\jetnije objasnim, 
a kad bi mislio, da bi ga moglo itogod pomodi, ja bih mu dragovoljno 
posiao i svoie dijelce o pravnim obi^ajima u kome je opisano, ako i ne 
potpunOy nekoliko takovm obidaja barem iz privatnoga prava. 

j) Odgovori mogu biti pisahi u kom mu drago jeziku, a biti 6e Stampani 
ili u jurididkomu dasopisu koji namjeravamo izdavati , ili kad bi sto 
preprijedilo izdavanje toga dasopisa, u posebnim sveskama^ koje bi s vre- 
mena na vrijeme izlazile. 

Ako se u nas do sada povjesnik narodnoga prava nije mogao nimalo 
pomoiSi narodnim pravnim obicajima^ zaisto ni jugoslovenski jus scriptum 
nije mogao upotrijebiti u svojoj potpunosti i okoristiti se njime kako bi 
trebalo i kako bi £eli0; jer ne samo da jos nijesu svikolici objeiodanjeni 
putem dtampe, da li, i §to je izdato , nijesu svikolici izdavaoci u tome 
poslu Jednako kritidki radili; a osim toga zakoni sa ili posebice i^tam- 
pani ili kojekuda po zbomicima rasprSani. A svaki povjesnik znade 
od kolike bi koristi bilo, kad bi se svakolika statuta i zakoni jngosloven- 
skih gradova i opiSina, pa bili oni pisani kojim mu drago jezikom, u 
jedno sabrali pa kako cjeloviti ^corpus^ kritickim nadinom izdali. Aii 
za to, naravno; treba 6to je viSe nK>gu6e rukopisa na raspolo^enje imati, 
da bi se mogao za svaki zakon najstariji ili najpotpuniji rukopn izabrati, 
a ostalim ga, gdje treba, popuniti. Ja se ve6 od nekoga vremena bavim 
sakupljanjem takovih rukopisa i vijestima o njima te molim ovoni pri- 
likom svekolike rodoljube, koji bi nekakav rukv^pt^imali, ili zanj oba- 
znali, da bi mi izvolili priop6iti uvjete, pod kojim bi mi se doti<Sni niko- 
pis mogao posuditi, prodati, prepisati ili barem opisati. 



Dr. V. Boid^i6 

(u carsk. dvorsk. bibliuteci u Be6u.) 



.J 



.;' 



tgfimmmmmmtimmm^mfmmm 



>