Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti

This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project
to make the world's books discoverable online.

It nas survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover.

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the
publisher to a library and finally to you.

Usage guidelines

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying.

We also ask that you:

+ Make non-commercial use of the file s We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for
personal, non-commercial purposes.

+ Refrainfrom automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the
use of public domain materials for these purposes and may be able to help.

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it.

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe.

About Google Book Search

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers
discover the vvorld's books vvhile helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web

atjhttp : //books . google . com/

>8iU^-^\oi^Vf

1l?arbart (IToUrgr librarg.

ntOM im;
BRIGHT LEGACV.

Dcscendants of Hcnry Bright.ir., who dicd at Watcr-
town, Mass., in i<856; are entiiled to hold srholaiships in
Harvard Collegc, established in 1S80 undcr the will of

JONATHAN BROVVN BRIGHT

of \Valtham, Mass., with one half the income of this
Legacy. Such đescenđanta failing, otber pcrsons are
cliifible to the schnlmships. The will rcquires that
this announccment sliall be made in every book added
to the Libiwy under its provisions.

Receivcil

j..3...^.-^"L.,..A..q..o...i.,

=*

^~w?

Digiti

zedby G00gle

Digiti

zedby G00gle

Digiti

zedby G00gle

'^

RAD

JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE

ZNANOSTI I UMJETNOSTI.

OJIGA 0XXXVI.

BAZBEDI FILOLOGIJSKO-HISTORIJSKI I PILO8OPIJ8K0-JUBIDIĆKI.

U ZA6REBU 1888.

KHJIŽABA JUGOflLAVKNBKK AKADBHIJK ( DIONICE B TI8KAKK).

Digiti

zedby G00gle

^ *^

SFF 13 1901

v

, A i »

Dionička tiskara u Zagrebu.

Digiti

zedby G00gle

Sadržaj.

-^ Strana

Putovanja po Balkanskom poluotoku XVI. vieka. Od dra.

P. Matkovića 1—96

Primorski lekcionari XV. vijeka. Od dra. Milana Rešetara

(Konac) 97—199

O hercegu Andriji. Od Vj. Klaića 200—222

Ispravci dubrovaclrijeh riječi u Vukovu rječniku. Od M.

Milasa 223—248

Digiti

zedby G00gle

Digiti

zedby G00gle

Putovanja po Balkanskom poluotoku XVI. vieka.

XVII.

Putopisi los. Rosaccia i ML Quada, put u Carigrad
L Bernarda, Tr. Korobejnikova i Gj. Douse.

Napisao pravi član dr. P. Matković.

Čitano u tjednici fUologijsko-historijskoga razreda jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti dne 11. ožujka 1897.

1. Putopisi Josipa Rosaccia (g. 1574—1606.) i Matije Quada

(g. 1600.).

Medju putopisi po balkanskom poluotoku, što jih još imamo do
kraja XVI. vieka, na ime ođ god. 1591. do god. 1600, da tu
ocienimo, spadali bi još oni gore u naslovu pomenuti, a na prvom je
mjestu po kronologijskom redu putopis, kojemu je naslov Viaggio
da Venetia a Constontinopoli per mare e per terra da Oioseppo
Boeaccio con brevita descritto. Iztaknimo bilježke, gdje i kada
je ovaj putopis naštampan. Istoga putopisa ima više izdanja : jedno
vidio sam na geografijskoj izložbi prigodom medjunarodnoga geo-
grafijskoga kongresa u Mlecih god. 1880. u velikoj hrpi starih
geografijskih knjiga mletačkih; zabilježeno je i u katalogu iste
izložbe (Italia, p. 44) s naslovom: „Viaggi da Venezia a Constanti-
nopoli per mare e per terra. Venetia 1574 obi. in 4. con tavole
72, incise da Marco Sadeler". Osim ovoga navode se i druga iz-
danja, na ime „Viaggio da Venezia a Constantinopoli per mare e
per terra e insieme quello di Terra santa da Giuseppe Rossaccio con
sincerita descritto nel quale oltre settanta disegni di Geografia e
Corografia si discorre quanto in esso si ritrova cioe citta, castelli,
porti, golfi, isole, montd, fiumi e mari; opera utile ai mercanti,
marinai et studiosi di Geografia. In Venezia appresso Giaccomo

a. j. a. gzxxvi. 1

Digiti

zedby G00gle

2 DB. P. MATK0VIĆ, (2)

Franco 1598 in 4° oblungo". I Brunet broji ovo izdanje medju
riedke knjige.1

Istoga putopisa navode se još ova izdanja: „Venezia appresso
Giacomo Franco, 1606., in 4° oblungott, bez imena pisca; pa
„Viaggi da Venezia a Constantinopoli in 76 tavole. Venezia in
8° bislungo" ; napokon „Viaggi da Venetia a Constantinopoli per
mare et per terra et insieme quello di Terra santa. Venezia, con
74 incisioni di Marco Sadeler".2 Osim ovih izdanja spominje Roh-
richt još jedno, naime od 1604. godine.8

Iz ovih navedenih izdanja, u kojih je zabilježeno ime mjesta,
gdje je, i godine kad je štampano, razabrasmo, da bi najstarije
izdanje potjecalo od god. 1574., a najmladje od god. 1606. Stari-
jega izdanja od god. 1574. neće biti, jer putopisac u svojih bi-
lježkah spominje na nekojih mjestih god. 1571. Sva se gore nave-
dena izdanja odlikuju svojimi u bakru rezanimi slikami gradova,
otoka, tvrdjica i dr., a razlikuju se medju sobom samo brojem
slika ili bakroreza, dočim su opisi ili tekst, koji razsvjetljuje slike,
ostao nepromienjen ili stereotipan. Iz našega gore navedenoga izdanja
(iz biblioteke jugoslavenske akademije), kao i iz onoga od go-
dine 1598. razabrasmo, da je pisac teksta bio Josip Rosaccio, a
iz najstarijega izdanja od god. 1574. vidismo, da je slike u bakar
rezao Marko Sadeler. Iz izdanja od g. 1698. i 1606. još to raza-
brasmo, da su naštampana u Jakova Franka u Mlecih, gdje su
vjerovatno i ostala izdanja naštampana. Ovaj putopis Čini se da
je spadao medju ona djela, koja se prema potrebi stereotipno pre-
štampavala ; godina pako i mjesto štamparije, pa ime pisca i bakro-
rezca se prema okolnostim dodavalo ili ispušćalo, ili se samo na-
slovni list i broj slika izmienio. Mi ćemo se tu stegnuti na opis
gore istaknutoga izdanja (iz akademijske biblioteke), koje nam je
predležalo kod ocjenjivanja putopisa.

Naše izdanje nenosi nit imena mjesta, gdje i kod koga je, niti
godine, kad je naštampano; a pošto su sva izdanja gotovo posve
jednaka, s toga mu je težko ustanoviti godinu štampe. Naše iz-
danje broji ukupno 76 listova u duguljastoj četvrtini ili većoj

1 Brunet, Manuel da libraire et de 1' amateur des livres. Pariš 1865,
vol. VI., p. 1058.

3 Studi biografici e bibliografici sulla storia della geografia in Italia ;
ed. 2. Roma 1882., vol. I, 371.

3 R. Rohricht, Bibliotheea geographica Palestinae. — Berlin 1893.,
pag. 221.

Digiti

zedby G00gle

(&) POTOVANJA PO BAtKAtfBKOM POLUOTOKU *Vl VISKA. 3

osmini ; format čini se đa je bio, po opisih sudeć, u svih izdanjih
isti, jer bijaše udešen prema veličini slika. Putopisac iztiče u pred-
govora, da su u putopisu opisana sva mjesta na putu od Mletaka
do Carigrada, to po kopnu, to po moru, i da je uz to naznačena
mjera njihovih medjusobnih daljina. Osim toga da imaju u putopisu
72 u bakar urezane slike, izvedene s najvećom pomnjom. Prema
broju slika bilo bi naše izdanje istovjetno s najstarijim, u kojem
se takodjer navode 72 slike, ali našemu manjka godina i mjesto
štampe te ime bakrorezca. Mi smo naše izdanje tačno pretresli i slike
opetovano prebrojili, pak se tim uvjerili, da slika ima, osim vignete,
samo 68, dakle 4 manje, nego što jih pisac u pristupa spominje.
Buduć da slike nisu brojevi označene, moguće je, da su n. pr.
po dva otoka na jednoj te istoj stranici ili sliki za toliko posebnih
slika računana. Prema broju slika bilo bi naše izdanje slično i
onomu od god. 1598., gdje se samo 70 slika navodi; ali u našega
je znatno kraći naslov, pa neima ni godine ni mjesta štampe.
Buduć da su sva izdanja do broja slika, kojih se broj, naznačen
na naslovu, neslaže svagdje sa sađržinom, glede teksta i sadržine
slika istovjetna, nije mnogo stalo, kad i gdje su poslije prvoga
izdanja ostala naštampana; jer se mladja od starijih nerazlikuju,
pošto su slike i opisi ostali stereotipni.

Pisac teksta u našem putopisa bijaše Josip Rosaccio, putnik i
geograf, rodom iz Pordenona u Furlanskoj ; priredio je treće izdanje
Ptolomeja, kojega prevede na talijanski Girolamo Ruscelli, i doda
mu nekoje ilustracije (a Mlecih 1598.). 1 0 istom Rosacciu navodi
Meletti, da je Rosaccio tvrdio, đa je Ruscelli plagiator, jer da je
samo prvu knjigu Ptolomejevu preveo, a ostale da je prepisao od
A. Mattiola, i daje Ros. izpravljao mu karte; ali ovu Ros. tvrdnju
da je Apostolo Ženo posve oborio.9 Osim ove bilježke nisam ništa
drugoga u biografijskih i bibliografijskih sbornicih talijanskih o
našem Rosacciu naći mogao, dočim u drugih sličnih sbornicih neima
mu spomena. — 0 Marku Sadeleru bakrorezcu slika Rosaccieva
putopisa znamo, da potječe od bakrorezačke porodice belgijanske
(nizozemske). Ova porodica rodi tri glasovita bakrorezca: Ivana,
Rafaela i Egida. Marko bijaše vjerovatno sin Ivanov, rodi se u
Monakovu, a otac povede ga sa sobom u Mletke, gdje je ono doba

1 8tudi biografici e bibliografici, vol. I., p. 371.
1 Meletti, Dizionario di opere anonime e pseudonime di scrittori ita-
liani Milano 1852, p. 481.

Digiti

zedby G00gle

4 DB. P. MATKOVIĆ, (4j

još umjetnost evala, a Marko proživi tu svoje godine života kao
vrlo radin bakrorezac i trgovac umjetnina. U Markovoj nakladi
izidjoše na sviet mnogi listovi pomenutih članova Sadelerove poro-
dice, a Markovo ime nose samo drugi otisci. U izkazu bakroreza,
koji nose ime Markovo, navodi Nagler1 u svem 30 komada, a
medju timi neima spomena slikam Rosaccieva putopisa. U ostalom
bakrorezi M. Sadelera u našem putopisu nisu rdjavi, karakteristič-
nije bi se prikazivali i izticali, kad bi bili naštampani na boljem
papiru. Štamparski papir mletački onoga doba prilično je krupan,
ritav i malko mrk, nije povoljno utjecao na slike. U Nizozemskoj,
gdje su se ono doba slični predmeti u velike izvadjali, obično se
štampali na liepoj pergameni ili sličnom papiru, kao što je n. pr.
Hoogenberghov atlas od 87 karata, kojemu je naslov : „Itinerarium
orbis ehristiaani" od g. 1579., sačuvan u dvorskoj knjižnici bečkoj,
prava kartogratijska umjetnina onoga doba.

Vigneta ili prvi list pred naslovom prikazuje brodarsku kartu
(mapu) malo ne svega Sredozemnoga mora i njegovih kotlina, osim
sjeverne obale Afrike, za koju na karti nebijaše prostora; nosi
napis: „Descrittione di quello, che i Turchi possedono in Europa,
con i confini popoli christianiu. Ali ova karta prikazuje više, nego
što joj napis naznačuje.

Putopisac opaža u pristupu, da će najprije opisati put od Mle-
taka do Carigrada po kopnu, za tim isti put po moru. Put od
Mletaka do Dubrovnika ide naravno morem; dakle ovaj dio puta
bio bi zajedničkim u jednom i drugom pravcu, a u Dubrovniku
odpočimlje mu carigradski kopneni put. Nu to je onaj put, kojim
su obično putovali mletački poslanici i trgovci Balkanskim polu-
otokom u Carigrad. Opis pako Rosaccieva kopnena puta nije drugo
nego suhoparni izkaz golih putničkih stanica s medju sobni mi da-
ljinami naznačenimi u (talijanskih) miljah, u formi staro-rimskih
itinerara, u kojih se takodjer navode samo imena stanica s dalji-
nami. Nu ako tačnije protresemo Ros. izkaz putničkih stanica, ra-
zabrati ćemo, da jih putopisac nije crpio iz sobstvena iskustva,
nego da jih je ujedno s pogrješkami i daljinami izpisao iz pozna-
toga putopisa B. Ramberta od g. 1533., izostavio Rambertove geo-
grafijske i topografijske opise; čega naravno nigdje nespominje.

1 Nagler, Neues allgeineines Ktinstlerleiicon ; Mlinchen 1845., B.
XIV. p. 162.

Digitized by CjOOQ IC

(5)

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA.

Pored svega Ros. ipak nije posve tačan u pisanja topografijskih
imena; jer ima dosta znatnih razlika medju njim i Rambertom, bud
da su pogrješke prepisačeve, bud štamparske. U Ramberta naime do-
lazi mjesto Rudine,1 a u Ros. Ruden (!); u Ramb. Gurita a u Ros.
Guricia (!); Ramb. Verba je izostavljena, a u mjesto Ramb. „Priedio"
piše Ros. Tviedio (!); u Ramb. Orach, a u Ros. Bracha (!), što dva
puta navodi : jednom na putu pred Fočom (GoB*a), a drugi put za
Fočom kao prvu stražu ; potonji je put s Ramb. u skladu. U Ramb.
Plievie, a u Ros. Plense (!); u Ramb. Priepole na rieci Lim, a u
Ros. THepoli (!) na rieci Litnmi (!); u Ramb. Uvatz i Millesevatz,
a' u Ros. je prvo ime izpušćeno, a u mjesto drugoga čita se „San
Sava, monasterio di caloieri serviani" ; u Ramb. Toplita, a u Ros.
Tolepiza (!); u Ram. Buoga, a u Ros. Buoaga; u Ramb. Zari-
brodt, a u Ros. ZaHbroto (!); u Ramb. Celopinci, a u Ros. Calo-
pinci; u Ramb. Vieterno, a u Ros. Vienterno (!); u Ramb. Vas-
sUiBBa i Batarcich, a u Ros. izostavljeno; u Ramb. Fonte di Mustafa
bassa, a u Ros. izostavljeno; u Ram. Sugutli, a u Ros. Sugatli;
u Ram. Eschibaba, a u Ros. izostavljeno; u Ram. Chiumbergasti,
a u Ros. Chiambergasti (!) ; u Ram. Cochivechegmeghi ili „Ponte
piccolo", a u Ros. Cochiugmeghi ili „Porto piccolo" (!); u Ramb.
Biucchegmeghi, a u Ros. izostavljeno. — Uz to buduć da u Ro-
saccia neima opisa ni puta, ni mjesta, ni gora, ni rieka, s toga
je njegov putopis puki putokaz. Pošto smo o Rambertovu putopisu
jur u Radu na tanje razpravljali i ondje na navedene razlike pažnju
svratili, upućujemo na pomenutu razpravu.* — Za ovaj kopneni
put neima žalibog ni jedne slike, koja bi taj put razsvjetljivala. Za
naše poslove bile bi slike kopnena puta vrlo znamenite, popunja-
vale bi Kuripešićev putopis, koj je za ono doba jedini svoje vrsti.
Šteta dakle, Što neima slika o kopnenom putu od Dubrovnika u
Carigrad ; vjerovatno da M. Sadeler nije imao uzoraka, da osvietli
ovaj kopneni put.

Zatim opisuje Rosaccio pomorski put od Mletaka u Carigrad i
u sv. zemlju, a na ovaj put odnose mu se sve slike. Ovaj put
čini se da se dielio na dvoje: do Dubrovnika bijaše zajedničkim
i za one, koji su od Dubrovnika dalje kopnom putovali. Na tom
pomorskom putu opisuje Ros. gradove, tvrdjice, otoke i luke te

1 GI. Rad jugosl. akademije knj. LVI, 211 i dalje.
8 Rad, knj. LVI, 209 i dalje. K tomu gledaj opise istoga puta u pu-
tovanju P.JKontarina i Hayesa u^Radu, knj. CXXIV, 62—76.

Digitized by CjOOQ IC

6 DB. P. MATKOVld, (fi)

razsvjetljuje jih pojedinimi slikami ili bakrorezi; uz to dodaje
mjere daljina od jedne do druge stanice (con terminata mensura
delle distancie loro). — Mletačka književnost bijaše onoga doba
razmjerno obilna raznimi opisi otoka i luka (isolarii, portulani),
kakovih djela u drugih pomorskih naroda onoga doba nije onoliko
bilo. Tu se izticali poznati opisi otoka i luka od Kristofora Bon-
del'monta, koji sižu u 15. viek, a iz 16. v. su najznatniji Benedetta
Bordona, Tomasa Porcacchia, G. Franka i dr. Bilo je u tadanjoj
mletačkoj literaturi i opisa pomorskoga puta od Mletaka uz ja-
dranske i grčke obale, kao n. pr. od Fr. Grassetta od god. 1511.;1
pa poznati obsežni putopis G. B. Giustinianov od g. 1568. itd. ;f
u razpravljenih mletačkih putopisih,8 kao i u njekojih putopisih
u sv. zemlju ima takodjer opisa luka i otoka dalmatinskih i grčkih;
dosta je dakle bilo izvora za objasniti slike Rosaeeieva putopisa,
pošto su mu opisi i onako kratki, te većinom naravi historijske,
više ili manje same poznate stvari. Kao što je Rosaccio za kopneni
put upotriebio Rambertov putopis, možda da je i opis pomorskoga
puta izpisao iz nekoga tadanjega ili starijega opisa ili putopisa
istoga puta. Kao što nam je pošlo za rukom ući u trag izvoru
Rosaeeieva putopisa za put po kopnu, dali smo si truda, nebismo li i
izvoru Ros. opisa pomorskoga puta takodjer ušli u trag ; ali pored
obilne tadanje mletačke literature, koja je djelomice još u ruko-
pisih sahranjena, nismo bili srećni u potraživanju toga izvora, pošto
nam je dosta toga bilo nepristupno. Tako nebismo znali za sada ka-
zati, jesu li Ros. opisi pomorskoga puta bili izvorni njegovi, ili
možda takodjer pozajmljeni.

Opis morskoga puta od Mletaka uz iztočne obale mora Jadran-
skoga osvjetljuje putopisac sa 22 slike: prikazuju se Mleci, otoci medju
Mleci i Istrom, zaljev tršćanski, t j zapadna obala Istre i na-
pramna Italije ; Rovinj, Pulj, Osor, Rab, Pag, Zadar, Klis, tvrdjica
Sta. Maria de Tremiti, Korčula, Dubrovnik, Erceg-Novi, Kotor,
Budva, Albanija ili zaljev drimski, Dulcinj, Dračx Skadar i Bar.
Susjedno je kopno prikazano više ili manje fantastički, osobito gore
i rieke: prve se prikazuju po tadanjem običaju u perspektivi, nu
sva su mu brda jednako visoka, a njihova razredba više ili manje

1 Viaggio di Fr. Grassetto da Lonigo lungo le coste dalmate, greco-
venete ed italiehe nell* anno 1511 e seguente. Monumenti storici publ.
dalla Deput Veneta, ser. IV., vol. IV., p. 1—91.

* Ljubić, Commi8siones et Relationes venetae, II, 190 i d.

8 Gl. Rad, knj. CXXIV, 14—25.

Digiti

zedby G00gle

(7) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIKKA. 1

samovoljna; a tako i rieke glede svoga toka i izvora. Iz opisa,
koji osvjetljuju ove slike, priobćiti ćemo nekoje karakterističnije
podatke na ogled, da se vidi, kakovi su mu bili opisi. — Istra
opisuje se razmjerno obSirno (p. 7 — 9), ali je opis, počamši od
logografa, većinom histeričan i obćenit; u ostalom navode se ob-
ćenito znamenitosti i izvodi zemlje; u cielom zaostaje prema po-
znatim starijim opisom. Kod Paga opisuje zemlju slovinsku (Schia-
vonia, p. 11), koja mu zaprema Hrvatsku i Dalmaciju, ili staru
Libumiju i Iliriju, zove mu se po Slovinskom narodu, koj se za
Justiniana doselio iz Sarmacije; prebaciv Dunav, jedan dio naselio
za cara Mauricija Makedoniju, drugi Traciju, a Dalmacija bi nase-
ljena za cara Foke. Slo vinska zemlja proteže mu se od Raše do
Drima; sa sjevera dižu joj se gore hrvatske, koje ju diele od su-
sjedne Štajerske. Uz more iztiče dragu Žrnovnicu (Cernoviza) blizu
Senja; nedaleko živu Vlasi (Morlachi), a njihova bi bila prebiva-
lišta Kosinj (Cosin), Oštra (Ostemiia) kod Gospića, Novi i Počitelj
(Pocitcd). Ova su mjesta većinom u današnjoj Lici. Zadar (si. 9.
p. 12.) mu je jaka tvrdja, koju su Turci g. 1570. i 71. do samih
vrata bili ob sjeli, ali su ju Mlečani suzbivši neprijatelja oslobodili.
Klis (si. 10.) mu je tvrdja sred gore, gotovo četvorasta je lika;
Spljeta niti nespominje, nego u mjesto toga navodi luku klisku
(porto di Clissa). Korčula (slika 12.), ozidan grad na istoimenom
otoku, stolica je biskupa, ima mnogo trgovaca, koji svojimi brodovi
mnogo privriedjuju. Dubrovnik (Ragusi si. 13) i njegova vlast
proteže mu se 200 milja u duljinu prama (jugo-)iztoku, a najznatniji
je grad slovinske zemlje i najbogatiji, jer tjera najveću trgovinu,
plaća Turčinu 14.000 cekina danka, a još toliko stoje ga darovi,
za to trguje po svoj Turskoj slobodan od svake carine i daće.
Zemlja mu je od naravi nerodna, nu ipak teži se maslina, vino i
plemenito voće. Ima dolinu, u kojoj se nabere zimi tolika voda,
da tvori jezero, u kojem ima obilje pretuste ribe ; kada pako pro-
ljećem nestane vode, sije se žito, koje bujno raste ; dakle isti prie-
djel daje u godini ribu i žito. Dubrovkinje crne si kose, a djevojke
se udavaju, kada su 25 i više godina stare. Žitelji ove slovinske
zemlje mnogo su vriedni u pomorskih poslovih; u tom poslu ne-
imaju premca, jer do njih neima boljih ljudi za veslo. Dubrovčani
živući o trgovini imaju mnogo brodova, kojimi daleko plove, uži-
vajuć mnoge povlastice trguju u velike. Erceg-Novi (Castelnovo,
si. 14.), znamenita tvrdja, na velikom je glasu ; sagradio ju Barba-
rossa. Kotor (CcUaro, si. 16.) ima na vrhu visoke gore tvrdjicu, a

Digiti

zedby G00gle

8 MU P. MATKOVld, (8)

na okolo sa planine, koje su fantastički prikazane, kao i one a
zaledju Budve (si. 16.) i Drimova ušća (si. 17.) — Dalje su slike
glede geografijskoga reda pobrkane, a tako i opisi. Jer po geo-
grafijskom redu sliediti bi imala slika Bara (Antivari), koja je
u redu tek 21. u mjesto 17.; pa Skadar (Scvtari), što je 20. a
mjesto 18. slika; Dulcinj (Dulcigno), čija je slika 18. u mjesto 19.;
zatim Albania ili Golfo di Lodrin, ili „vrata Albanije11, što je slika
17. u mjesto 20.; napokon Drač (Durazzo), što je 19. u mjesto
21. slika. Držeć se glede opisa putopiščeva reda, veli: „ Albanija
nastaje s riekom Bojanom, koja joj je granicom, a razprostire se
medju riekom i gorami. Velika je to i liepa pokrajina, vrlo rodna,
gore ju sa sjevera štite od sjevernih vjetrova. Narod je ratoboran
i neumoran; osobiti su konjanici, koji pokazaše svoje junačtvo
pod Skenderbegom ; ima svoj osobiti jezik, koj se razlikuje od slo-
vinskoga i grčkoga". Kod Drača (si. 19.) teče bezimena rieka k moro,
vjerovatno da prikazuje r. Argen; ali joj tok nije pravilno pri-
kazan. Skadar s okolinom i s riekami Bojanom i Drinom; gore i
rieke su fantastički prikazane. Gore Ceraunii ili Cimera (Chimara),
radi visine od pjesnika proslavljene, strahotom bure bivaju bro-
darom užasne ; ali sve te gore prenio je putopisac k Skadru, dočim
bi jim mjesto bilo izpod rta Glosse ili Linguetta, na vratih Epira.
Slika 21. (u mjesto 17.) prikazuje tvrd ju Bar, a okolina puna je
fantastičnih planina. Tu se opisuje narod Comeriotika (? možda
Chimariote, narod epirotski), koj mu je vrlo surov, žive o hajdučtvu,
ima jih do 14.000 oružanika, potječu od Uskoka, Martoloza i Vlaha;
vični hajdučtvu, živu u šumah i planinah Albanije i Bosne; čvnti
su i hitri, neobuzdani u trudu, pripravni na svako vojno poduzeće;
malo ne golimi nogami bježe kao koze preko stiena i vrletnih gora
s nevjerovatnom sigurnošću; s daleka upotrebljuju striele i praće,
a s bliza oštroperce. Ovako od prilike opisuju stariji pisci Albaneze.
Ni ovaj opis nije na svom mjestu. Slika 22. (p. 30) prikazuje Pa-
lonu (Avionu), na moru s liepom dubokom lukom. Za tim sliedi zaljev
ambrakijski (V AmbraMMta o Arta), a uz to je ova bilježka: „Ecco
gia trapassati il segno di Adriatico mare, giunti nel Jonio".

Iz dojakošnjih Rosaccijevih opisa razabiramo, da u njih geogra-
fijske gradje po gotovu neima, i da vrlinom svojom znatno zaostaju
iza mnogih starijih sličnih opisa. I opisi daljega pomorskoga puta,
kao i slike, nisu savršeniji. Pošto na rtu Linguetta po našoj oznaci
prestaje Balkanski poluotok, s toga prekidamo tu naše razpravljanje
o Rosaccievu putopisu, jer bismo inače premašili medje naših razprav-

Digiti

zedby G00gle

(9) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VTEKA. 9

ljanja. — Napokon mislimo, da Rob. putopis nije drugo, nego ta-
danja putnička knjiga, slična n. pr današnjemu B&dekeru, prire-
djena na uputu onih, koji su iz Mletaka putovali na Iztok, osobito
u Carigrad i u sv. zemlju, kamo se je ono doba preko Mletaka
morem u velike putovalo; jer opisi toga puta nisu drugo, nego
puka objašnjenja slika; a tolika izdanja u raznih oblicih svjedoče,
da je od Sadelera, umjetnika i nakladnika, u trgovačku svrhu pri-
redjivana.

*

Slično djelo Rosaccijevu imamo u XVI. vieku i u njemačkoj
literaturi, naime od McUije Quadaf koj je rezultate svojih pre-
mnogih putovanja objelodanio u formi putničkih ručnih knjiga ili
uputa, sličnih n. pr. današnjemu B&dekeru. Matija Quadus, učenjak
i bakrorezac, rodio se god. 1557. u današnjoj nizozemskoj varoši
Deventeru, ili u tadanjoj njemačko-carevinskoj i slobodnoj glavnoj
varoši; njekoji tvrde, da se rodio u Eilkenbachu u Falačkoj; živio
je još g. 1609. ; godina smrti nije poznata. Poslije svojih premnogih
putovanja, malo ne po svoj Europi, nastani se g. 1594. u Kolnu,
gdje je radio za nakladu tamošnjih knjižara (Busemachera, Hem-
merdesa i dr.). Poslije g. 1609. živio je u Falačkoj. U njegovu
glavnom djelu nTeutscher Nation Herrlichkeit" ima razsijanih za-
nimivih viesti o njegovih studijah i putovanjih. Quadus napisa, osim
mnogih knjiga, više geografijskih spisa, koje kao vrli bakrorezac
oevietli slikami i dobrimi geografijskimi kartami, koje bi imale
služiti kao putničke upute ili vodje; nu šteta, što su karte u vrlo
stegnutoj mjeri izvedene. U ostalom spisi Quadovi s obzirom na
svoju dobu i tadanju njihovu naučnu i praktičnu porabu velikoga
80 poštovanja vriedni, osobito je znamenito njegovo gore pomenuto
djelo, u kojem ima mnogo znatnih viesti o učenjacih i umjetnieih.
Quadov sud o potonjih je tim znatniji, jer sudi kao razborit struč-
njak, koj se odlikovao temeljitom i obsežnom učenošču i poznava-
njem umjetnosti ; jer se mnogo bavio geografijskimi i heraldičkimi
bakrorezi, s kojimi je kadšto spajao i slike, prikazujuće ljudske
nošnje. Premda potonje nisu od velike ciene, ipak pokazuju vje-
štinu i pohvalnu marljivost.1

1 0 putovanjih i đjelih M. Quađa gledaj na šire u AUgemeine Deutsche
Biographie, Leipzig 1888, Bd. XVII, p. 1 i 2. V. Hantzsch, Deutsche
Reisende d. XVI. Jd.; Leipzig 1895; p. 94 i 95. — Potonjoj se raz-
pravi radovasmo, jer smo očekivali, da 6e naša „putovanja" nepozna-
timi putopisi popuniti; ali nada nas je ljuto prevarila;] jer u pristupu

Digiti

zedby G00gle

10 DR. P. MATKOVH5, (10)

Međja Quadovi putničkimi ručnimi knjigami ili putničkimi vodjami
osobito se iztiče njegov Liber aliquot itinerum ex Augusta Vindelicorum
egredientium (I. dio, Urselis 1602; 2. dio Francof. 1603). Quadus
opisuje u ovom djelu najznatnije puteve od Augsburga u Iztok i
u južnu Europu, Sv. zemlju, Perziju i Indiju, gornjom i dolnjom
Njemačkom, Francuzkom, Italijom i sjevernom Europom; osobito
prikazuje tadanji mnogo upotrebljavani put preko Ugarske i Srbije
u Carigrad, pa preko Dubrovnika kopnom i morem u Carigrad.
Iz ovoga djela iztaći ćemo tu samo onaj odsjek, koj se odnosi na
pomenute puteve preko Ugarske i preko Dubrovnika kopnom u
Carigrad; jedno Sto su slični putopisu Rosaccijevu, pa što zahva-
taju u naša studija, jer se odnose na tadanje puteve iz srednje
Europe preko Balkanskoga poluotoka u Carigrad ; ostale pako pu-
teve Quadova djela mimoilazimo, jer premašuju okvir naših studija.

Najprije nam je ogledati put iz Augsburga na Beč i preko Ugarske
kopnom u Carigrad ( Itinerar ium ex Augusta Vindelicorum Viennam
et Constantinopolifn, I, 1 — 40.). Put od Augsburga do Biograda
prikazan je većinom mjestnimi imeni glavnih stanica, odnosno naj-
znatnijih gradova i varoši na onom putu preko Bavarske, Austrije
i Ugarske; razsvietljen je vignetami i kratkimi opisi nekojih znat-
nijih gradova (Pasova, Landshuta, Laurenza, Beča, Komorana,
Ostrogona, Višegrada i Budima), pa opisi i zemljovidi Bavarske,
Austrije i Ugarske. Opisi su pozajmljeni iz tadanjih geografijskih
djela i putopisa (n. pr. Austrije i Ugarske iz Lazia), a zemljovidi
iz tadanjih atlasa u vrlo skraćenoj mjeri; nego ove ilustracije po-
kazuju velikoga vještaka u bakroreztvu. Postoje djelo naštampano
u maloj duguljastoj četvrtini, slike su vrlo malene, osobito zemljo-
vidi, koji su tako stegnuti, a predmeti jim tako stisnuti, da su sa-
držinom i likom mjestimice prave geografijske nakaze. Od Augs-
burga do Biograda računa Quadus ukupno 157 */* milja ; na kojem
računu je ova daljina osnovana, toga pisac nekazuje ; s Apianovimi
daljinami neda se ovaj račun u sklad svesti; čini se, da je za Ba-
varsku i Austriju uzimao njemačke, a za Ugarsku ugarske milje,
koje su od njemačkih bile malo veće.

Biogradom (Belgradum, I, 21 — 40) odpočimlje mu drugi odsjek
ovoga puta, ili pravi put Balkanskim poluotokom, koji put mu se

čitamo, da će se njemačka putovanja 16. v. u Tursku, Rusku i Sv.
zemlju u posebnih knjigah razpravljati. U ostalom ova Hantzschova raz-
pravljanja nisu drugo, nego kratki referati iz putničkih putopisa, kojih
se literatura u bilježkah tačno narodi.

Digiti

zedby G00gle

(U) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. U

do Carigrada za 26 dana prevali. Od Biograda dalje nenavodi vide
daljina, pošto jih ni njegov izvor nenavodi. Vigneta Biograda pri*
kazuje tvrdju b kalami na brda, a varoš na podanku uz vodu,
kojom plove ladjice. Opis od dva redka bilježi, da je Biograd
stari Taurunum (sic!), znamenita kršćanska tvrdja, dok ja nije
Salejman g. 1521. osvojio. Geografijska sličica ili karta nosi naslov
nicon Walaehiae, Bulgariae, Serviae et Bomoniae', prava geogra-
fijska nagrda ! Put od Biograda dalje naznačen je golimi mjestnimi
imeni, glavnimi putničkimi stanicami; vigneta neima, nego kod
najglavnijih mjesta prinosi po koju kratku bilježku. Na tom putu
do Sofije ove su mu glavne stanice: „Bulkowar ili Buco var minus;
Bulkowar maius; Wadaschin ili Badoschin; Jagodna, pulchrum
oppidum; Barakin, vilis pagus; Hassan Bassa Caravanserei ; Nissa;
Curischesma, pagus ; Pirotin, oppidulum ; Dragomanei pagus" ; sva
redom mjesta, kako su popisana u putopisu Besoltovu, izpustivši
njegove opise pomenutih mjesta. Kod Sofije bilježi: „emporium
nullis muris cinctum; metropolis antiqui populi Triballi. Hic locus
est quasi centrom earum regionum, quas Turca occupat in Europa".
Od Sofije dalje navodi opet kao i Besolt: »Elleklissa, vilis pagus
Bulgariae; Gelderbend, pagus; Tatar Bassar, oppidulum " ; kod Plov-
diva (Philippolis) bilježi: „valde a Judaeis colitur, variisque mer-
cibus referta", i da je u židovskih rukuh sva carina turske države.
Ove je bilježke Quadus od nekud drugud umetnuo. U mjesto Be-
soltova Cagiali piše Eggiali (!), vilis pagus; Hermandili; u mjesto
Bes. Mustafa Bascha Tgiupri piše M. P. Tingprj (!). 0 Adrianopolu
bilježi, da je smješten na r. Marici i da spada medju najglasovi-
tije turske gradove u Europi, da ga je sultan Murat prije pada Cari-
grada osvojio, u njem da ima djevojački samostan, u kojem da
se odgajaju djevojke, sabrane od svakuda; njim upravljaju eunusi,
koji su takodjer učitelji, poučavajući takodjer u glasbi i drugih
plemenitih vještinah. Mnoge od ovih djevojaka budu žene sultana,
beglerbega, i drugih dostojanstvenika, što visi o djevojačkoj ljepoti
i vladanju. Ovih bilježaka takodjer neima u Besolta, nego su od
nekuda prenesene Dalja mjesta ili stanice od Adrianopola do Cari-
grada, naime „Hapsala, pagus; Eskibaba, pagus; Pregasch sive
Burgas, oppidulum; Schurli, oppidulum; Silibria, oppidum; Porto
piccolo, oppidum ad mare, i Constantinopolis", sliede kao i u Besolta.
Kod Čorlu (Schurli) dodaje poznatu priču o boju Selima I. protiva
otca Bajazita, koje neima u Besolta. — Iz ovih se Quadovih bilje-
žaka o putu od Biograda do Carigrada razabira, da je Quadu kod

Digiti

zedby G00gle

12 DB. P. MATKOVIĆ, (12)

oznake ovoga puta bio izvorom Besoltov putopis, kojega nigdje
nespominje; iz Besoltova je putopisa Q. izpisao malo ne doslovce
sve glavne stanice ili mjesta na onom putu, izpustiv Besoltove
opise, a dodav mjestimice svoje, pozajmljene vjerovatno iz nekoga
tadanjega nepoznata nam opisa ili putopisa.

Drugi kopneni put u Carigrad vodi Quađu preko Dubrovnika;
ali ovaj put odpočimlje jur s Mleci, odkuda se putuje morem
do Dubrovnika;, ovomu je putu naslov: „Iter Venetiis Parentium,
Jaderam, Sebenicum, Lixinam, Curzolam, Epidaurum sive Ragu-
sium, indeque terrestri itinere Constantinopolim14. (I. 41 — 55). Put
morem do Dubrovnika prikazuje vignetami i kratkimi opisi glavnih
gradova i otoka ; slike su u bakru rezane ; nu na prvi se pogled opaža,
da nisu izvorne, nego da je Quadu bio za ovaj put izvorom putopis
Rosaccijev, kao što mu je za biogradski put bio putopis Besoltov.
Da se to neopazi, nenavadja svih slika, koje navodi i Rosaccio,
nego samo njekoje, a opisi su od kojekuda sabrani, iz nepoznatih
nam opisa, u kojih neima ništa nepoznata. Kopneni dio puta od
Dubrovnika dalje nedonosi slika, jer jih neima nit u Rosaccia, nit
drugdje. U ostalom slike Quadove prema veličini liepo su i čisto
izvedene, pače njekoje glede tehnike (n. pr. Šibenik) nadkriljuju
Rosacc\jeve. Quadus prikazuje morski put do Dubrovnika u 6
slika, naime „tabula Istriae, Jaderae, Sebenici, Lixinae, Curzolae i
Ragusii" ; Rosaccio pako navodi za ovaj dio puta 13 slika,1 te
neima slike Šibenika i Hvara. O Dubrovniku zabilježio je Quadus,
„da je starinski grad, smješten pored starijega Epidaura, jaka je
tvrdja, koja se turski (!) zove Dobronicha (!), ujedno je repub-
lika i tržište. Žitelji mu se zanimaju trgovinom, imajuć mnoge i
najbolje brodove. Njegda bijahu slobodni, a onda su plaćali Tur-
činu danak od 14.000 dukata godišnje. Dubrovačka se vlast malo
u kopno prostire, a na moru ima nekoliko otoka, izmedju kojih se
iztiče Lastovo (Lagusta), kojim se po sredini prostire liepa ravnica,
a rodno je maslinom i vinom". Ovim Q. opisom Dubrovnika, naj-
znatnijega grada na onom putu, htjedosmo pokazati, kakovi su
mu u obće opisi, kojimi osvjetluje onaj put.

I kopneni put od Dubrovnika do Carigrada prikazuje Quadus,
kao i Rosaccio, popisom znatnijih mjesta ili golimi imeni glavnih
stanica na onom putu, s medjusobnimi daljinami, naznačenimi — »
kao i na putu do Dubrovnika — u talijanskih miljah. Poredimo li

1 61. sprieda.

Digitized by CjOOQ IC

(13) PtfTOVAfrjA *0 BALKAffSKOlf POLtJOTOKtJ XVt. VIKKA. 13

popis ovoga .kopnena puta u Quada s popisom a Rosaccia, uvjeriti
ćemo se, da ga je Quadus doslovce prepisao iz Rosaccia;1 odnosno
da je Q. svoje znanje o tom putu crpio iz Rob. putopisa, kojemu
bijaše Rambertov putopis izvorom, izostaviv Rambertove opise, kao
što je Q. kod biogradskoga puta izostavio Besoltove opise. Jer na
putu od Dubrovnika do Carigrada i Q. navodi ista mjesta i iste
daljine kao i Rosaccio, samo što se u pisanju topografijskih imena,
koja su u Quada latinska, a u Ros. talijanska, mjestimice malko
razlikuju, pa što su nekoja mjestna imena u Q. glede reda pobr-
kana. I daljine jim se mjestimice malko razlikuju. Kao što na
putu od Biograda dalje, tako i na putu od Dubrovnika kopnom
nedonosi ni opisa zemalja i mjesta, kojimi je put išao, niti prinosi
slika, kojimi bi osvietlio onaj put. I forma, kojom to prikazuje, ista
je kao i u Rosaccia. — Put Quadov od Dubrovnika do Carigrada
vodi, kao i Rosacciu, preko ovih mjesta: „Terebing, Ruden, Guricia,
Cernice, Triedo et Vratz (u Ros. i Ramberta Vrataz); Oozza, Bracha,
ubi excubiae sunt;* Plenie (u mjesto Pleuie) et Niosta ubi sonitu
mercatoris securitas datur,8 Prepoli ad flumen Lini,4 Santa (!) Sava
monasterium Caloierorum,6 Novi Bazar, Ibar, Statoria, Suarza,
Bagoa,6 Clissorizza, Zuribrod, Bellizza, Sophia, Vacarevo, Vienterno,
Colopinzi, Cogniza, Philippopoli ; Chiudegegni Basterama, oppidum
turcicum, Andrinopoli, Sugatti, Bergas, Chiambergasti, Chochuig-
meghi, Porto (!) piccolo, Constantinopoli". Od Mletaka do Cari-
grada računa ukupno 1380 tal. milja, dočim Rosaccio računa od
Mletaka do Carigrada ukupno 1375 tal. milja. — Pošto su ova
topografijska imena jur drugdje7 objašnjena, bilo bi izlišno ono isto
opet tu opetovati. Iz ovoga se razabira, da kao što je Quadus crpio
svoju gradju za put od Biograda do Carigrada iz putopisa Besol-
tova, tako je za put od Dubrovnika do Carigrada crpio iz puto-
pisa Rosaccieva.

1 Gl. sprieda.

* U Rosaccia „Bracha, Cozza", pa opet „Bracha, prima guardia" ;
u Ramberta „Orach et Oozzau.

8 U Ros. „Plemse et Unista, dove con il souo suono assicurati i
mercanti". U Ramb. „Vuista et Plieviea.

4 Ros. „Triepoli et fiume Limmi".

6 U Ros. „San Sava monasterio de caloieri servianiu.

0 U Ros. „Statoria, dove si passa il fiume Tolciza (u mjesto Toplica),
Suatza e Buoga". U Ramb. „Statoria, Suatza e Buoaga".

7 Rad, knj. LVI, 71—92.

Digiti

zedby G00gle

14 Dfc. P. MATKOVlĆ, (14)

Treći Quadov put u Carigrad je pomorski (NavigcUio a Ragu$io
Dulcignum, Gorcyram etc. Constantinopolim. I, 55 — 80). Pošto je
pomorski put od Mletaka do Dubrovnika jur gore prikazao, na-
stavlja dalji put od Dubrovnika morem do Carigrada, jer je morski
put do Dubrovnika zajednički i onim, koji putuju preko Dubrov-
nika kopnom u Carigrad. I ovaj put prikazao je Quadus slikami
i opisi gradova i otoka, kao i Rosaccio, kojega putopis bijaše i za
ovaj Quadov put glavnim izvorom. Nu ipak ima izmedju obojili
prikazivanja znatnih razlika; jer Quadov put je najkraći i prikaza
ga s 10 slika (Icon Corcvrae, Cephaloniae, Zanti, Peloponnesi, Cy-
therae, insulae Euboeae, Scvros, Stalimenae, Dardanellorum et Con-
stantinopolis) ; Rosaccijev pako morski put obuhvaća i sirijsku obalu,
te ga prikazuje s 50 slika. Quadus se dakle steže na najglavnije
otoke, dočim je Rosaccio vrlo specijalan; prvi je donjekle izvod
potonjega. ' U ostalom Q. bakrorezi i za ovaj put izvedeni su tačno,
bistro i čisto, i pokazuju u tehničkom pogledu vješta umjetnika.
I glede opisa razlikuje se Quadus od Rosaccia ; odkuda je Q. svoje
opise uzimao, nismo mogli u trag ući; jer je literatura o putu od
Mletaka u Carigrad preobilna; kad bi sva bila na nekom mjestu
sabrana, nebi se trud izplatio potraživati izvore, jer Q. opisi nedo-
nose ništa, što nebi bilo poznato iz starijih pisaca.

Iz svega ovoga razabiramo, da M. Quadus nije prošao svimi pu-
te vi, koje u svojem djelu prikazuje, nego mnogi će biti sabrani i
izpisani iz tadanjih putopisa. Jer kao što mu je za put biogradsko-
carigradski služio putopis Besoltov izvorom, isto tako mu je za
put dubrovačko-carigradski, kao i za pomorski put mletačko-cari-
gradski bio glavnom podlogom Rosaccijev putopis. Ovaj Q. popis
carigradskih puteva, sudeć po izdanju Đesoltova putopisa, napisan
je vjerovatno izmedju 1596. i 1600. godine. Kako s drugimi Q.
putevi glede izvora stoji, nespada u okvir ove razprave.

Digiti

zedby G00gle

(15) PUTOVAKJA PO BALKAK8K0M POLtTOTOKU XVI. VIBKA. 16

2. Putopis o putovanju mletačkoga poslanika Lovre Bernarda
u Carigrad od god. 1591.

Girolamo vitez Lippomano bijaše odličan plemić mletački, zastu-
paše republika kao poslanik u Turinu, Poljskoj, Napulju, Franceskoj,
Španiji, i napokon u Carigradu ; od njega ima izvještaja poslaničkih
(relacija) u poznatoj sbirci Alberijevoj. Za poslanstva carigradskoga
bijaše Lippomano okrivljen,1 da je izdao državne tajne, te da je
za svoga poslanstva carigradskoga izvješćivao poslanike i predstav-
nike inostranih vladalaca, podržavajuć s njimi tajne sporazumke, i
tim da je izdajicom svoje vlastite domovine.8 Osim toga bijaše
okrivljen, da je sgriešio formalno protiva zakona, trošeć državne
novce s očitom pogibelju i s najvećom štetom republike; jer mu
bi naloženo, da kupi u Iztoku za državu žita, koje je po nižu
cienu kupovao, a po višu državi računao. Inkvizitori o izdajstvu
tajna državnih sakupili su sve dokaze protiva Lippomana i poda-
strli iztražne spise vieću desetorice, kojega bijahu cjelokupni dio.
Vieće pako desetorice nakon zrela promatranja i izpitivanja jedno-
glasno odluči, da se krivac ima zatvoriti.8 Buduć da se radilo o
plemiću, koj bijaše u javnoj službi, pa što se radilo o šteti, na-
nesenoj državnoj blagajni, imao bi ovaj nezahvalni posao provesti
sam dužda (Paskval Cicogna). Dne 20. travnja 1591. razpravljalo
je svestrano ovaj predmet i umoljeno vieće (Pregadi), koje se oba-
ziralo i na pogibelj, naime da bi bailo mogao uzmaknuti i tim se
ukloniti kazni, ili da bi mogao potaknuti vrlo očajne odluke, kada
bi spleo republiku u vrlo težke obveznosti s Turci. Napokon nad-
vlada predlog člana i prokuratora Barbara, da bi se Što prije oda-
slao neki plemeniti vanredni poslanik, koj da bi što hitrije pošao
u Carigrad, da glede Lippomana izvrši odluku decemvirata, pa da

1 G. Lippomano bi za carigradskoga baila izabran 19. studenoga
1589. E. Alberi, Relazioni degli ambasciatori Veneti; Ser. III., vol. III.,
p. XXII.

1 Po izvještaju carskoga poslanika bi Lippomano uapšen na zapo-
vied mletačke republike i za Kandiju ukrcan; jer okrivljen bi, da je
sgriešio protiva naloga i zapoviedi republike u razpravah španjolskoga
mira s Portom, i da je preko svoga brata, biskupa u Rimu, odao spise
kralja navarskoga i engleskoga poslanika. Hammer, Gesch. d. Osman.
Reiches, Bd. IV, p. 212, N. e.

8 Documenti, num. 1, 2, 3, 4, 5. Gl. Monumenti storici, publicati
dalla r. Đeputazione Veneta di storia patria; ser. IV., vol. IV. Ve-
nezia 1887.

Digiti

zedby G00gle

16 DB. *. MATKOVIĆ, (16)

sam ostane kod Porte kao namjestnik (viče bailo) Lippomanov, dok
se imenuje novi poslanik carigradski (bailo).1 Provedba ovoga taj-
noga i vrlo nježnoga posla povjeri vieče desetorice i senat Lovri
Bernardu, koj bijaše jur jednom mletačkim poslanikom (bailom)
kod Porte u Carigradu.9

L. Bernardo bi dakle odredjen, da kao vanredni poslanik što
prije krene na put u Carigrad i da Lippomana kao uznika odpravi
uz sigurnu pratnju u Mletke. Bernardo krenu na put 26. travnja
1591., osta u Carigradu preko jedne godine8 i tačno izvrši svoj
težki nalog, odpraviv Lippomana pod sigurnom stražom u domo-
vinu. Eaq što se iz Bernardove relacije razabira, čudjahu se sami
Portini ministri bezprimjernoj smjelosti, odnosno odluci mletačkoga
senata, da se naime utamniči neki kod vanjskoga dvora, osobito
sultanova, ovlaščeni poslanik.4 U ostalom u Bernardovoj relaciji,
pošto potječe od g. 1592., kad se poslanik jur u Mletke povratio,
neima govora ni o nalogu ni o putu, nego većinom razpravlja o
tadanjih političkih prilikah osmanskoga carstva, o vojsci, o ratu
perzijskom, o pojedinih Portinih dostojan stvenicih i o odnošajih
Porte prema raznim državam i narodom. Bernardova dakle rela-
cija nepopunjuje nit osvjetljuje njegova putovanja, niti provedena
naloga.

O ovom Bernardovom putovanju u Carigrad sačuva se u sbirci
Frederika Stefani u Mlecih u rukopisu putopis, koji isti učenjak
na sviet izda s uvodom i k tomu pripadajućimi historičkimi spo-
menici, a naslov mu je ovaj: Viaggio a Consiantinopoli di sier
Loreneo Bernardo per V arresto del Bailo sier Girolamo Lippo-
tnano cav., 1591. aprile.* Ovomu putopisu neima nigdje spomena
nit u starijoj, nit u novijoj mletačkoj literaturi. Za ime pisca mu
se nezna, jer mu se ime u putopisu nigdje nespominje, nego puto-
pisac u uvodu putopisa navodi, da jur služi republici preko 22
godine neprekinuto, i da ga je senat nenadano preko M. A. Baiv
bara pozvao, da se spremi i krene kao tajnik s poslanikom Ber-
nardom na put u Carigrad. Ovomu se nalogu putopisac rado i sa

1 Documenta, n. 6. 1. c.

9 L. Bernardo bi izabran bailom 20. svibnja 1584. Relazioni, 1. c.
8 Nasljednikom mu bijaše Matteo Zane, koj bi izabran 22. srpnja 1591.
Relazioni, 1. c.

4 Alberi, Relazioni; ser. HL, vol. II., 321—426.

5 Monumenti storici pablicati dalla r. Deputazione Veneta di storia
patria. Ser. IV., vol. IV., Ven. 1877, p. 1—47.

Digiti

zedby G00gle

(17) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 17

zahvalnošću odazva, jer mu se nova prilika pružila, da može svojoj
domovini poslužiti. I sinovac putopiščev, poznati G. Mocenigo, u
svojem pismu od 23. listopada takodjer odobri, što je senatovu
odluku prihvatio. Putopis dakle napisa Bernardov tajnik, kojega
imenu i osobi ipak je izdavalac putopisa u trag ušao. Putopisac
navodi u uvodu, da jedva što se povratio iz Krfa i Kefalonije,
mislio je poći u Padovu da se lieči, pa da se povrati na Kandiju,
u službu tajnika vrh. upravitelja G. Moceniga, kojega putopisac
bijaše ujak. Pošto se putopisac poslije svršena Bernardova poslan*
stva povratio iz Carigrada u Kandiju i nastupio svoju tamošnju
tajničku službu, trudi se Stefani svestrano dokazati, da taj bez-
imeni putopisac odnosno Bernardov tajnik bijaše Ivan Cavasaa,
nećak Gabre, tajnika senata.1 Stefani u uvodu izloži povod Ber-
nardova putovanja, na koje se putopis odnosi, te ga osvietli i
nepoznatimi historijskimi spomenici, kojimi prinese znatan prilog
za mletačku historiju onoga doba. — Rukopis ovoga putopisa u
sbirci Stefanijevoj nije autograf; izdavalac nije nigdje mogao izvor-
niku u trag ući, nego je dobar priepis. U ostalom ovaj je putopis
i u historijskom pogledu znatan, jer izpravlja mletačke historike
(Daru-a, Romanika i Cicognu) o Lippomanovoj parnici na mnogih
mjestih. Mi ćemo najprije priobćiti u hrvatskom izvodu sadržinu
ovoga putopisa, pošto se opisuje put, kojim nisu mletački poslanici
obično u Carigrad putovali, pa ćemo ga razsvietliti po našem obi-
čaju, je * Stefani k svojemu izdanju nije pridao komentara.

Putopis nosi ovaj naslov: „Relazione del viaggio fatto da Lo-
reneo Bernardo, fu altra volta bailo a Constantinopoli,* e di pre-
sente rispedito al sultan Amurat III., onde ivi trattenersi, riuscen-
dogli di mandate a Venezia Girolamo Lippomano cavaliere, impu-
tato di rivelare li secreti (hl Senato a Principi, e seoperto infidele
Ma propria patria. 1591 Aprile". — Pošto bi L. Bernardo iza-
bran u senatu dne 20. travnja 1591. na predlog senatora i proku-
ratora Barbara — odpočimlje putopisac svoje bilježke — da podje
kao vanredni poslanik s nalogom vieća desetorice u Carigrad, spremi
se sa svojom družinom na put, te krenu petkom, dne 26. travnja

1 Documenti, 7 — 17 in op. e.

8 Bernardo bijaše dne 20. svibnja 1584. bailom izabran, osta u Cari-
gradu do polovine 1587. godiae, a nasljednikom mu bijaše Ivan Moro.
AJberi, Rehizioni, ser. III., vol. III., p. XXIII.

R. J. A. cxxxvi. 2

Digitized by

Google

18 DB- P. MATK0VIĆ, (18)

1591. ukrcavši se na Liđu u galiju, koju je vodio Ivan Calbo.
Pomorskoga puta, kao poznatoga, putopisac neopisuje, nego samo
spominje glavnija poznata mjesta, kojimi su putem prošli (Rovigno,
Pola, Veruda, S. Piero di Nembo, Žara, Morter, Curzola, Croce di
Ragusi ili Gravosa) i primjećuje, da je poslanik bio odlučio, da će
se izkrcati u Kotoru i odavle poći kopnom dalje, da bi se uklonio
Dubrovniku i njegovoj radoznalosti : 1 toga radi odaslaše dragomana
turskoga, M. Spinella, u Dubrovnik, da najmi ondje potrebite konje
(33) i 2 — 3 čauša, a da nekaže kamo i za koga jih najmljuje, pa da
jih dovede u Kotor, gdje se poslanik mislio izkrcati i dalje krenuti
kopnom. Poslanstvo je prispjelo u Kotor dne 8. svibnja, kamo se
povrati iz Dubrovnika i dragoman, koj nemogaše najmiti za dalji
put ni konja ni Turaka, nego dovede vodioca karavane (karavan-
basi)t koj )e nudio 36 konja uz plaću od 950 aspra za svakoga
konja do Carigrada, a uz obvezu da će konje izmieniti u Skoplju,
gdje bi imao 2 — 3 kočije; nu ove ponude nehtjede poslanik pri-
hvatiti. Buduć da se poslanstvu u Kotoru savjetovalo, da bi glede
sigurnosti puta radje krenulo preko sandžakata skadarskoga i izkr-
calo se u Lješu, odaslan bi glede daljega putovanja V. Bolizza u
Lješ, i povede sa sobom V. Pitkovića kao tumača slavenskoga
jezika; galije pako krenuše dalje, a na tom putu spominju se po-
znata pristaništa „Budua, Pastrovichi, Dolcigno vecchio i S. Zuanne
di Medocca11, gdje je poslanstvo pristalo dok se odluči, kojim će
putem dalje putovati. Poslanik odasla iz Ulcinja glasnika k sand-
žaku u Skadar, dobromu prijatelju mletačkomu, da ga izviesti o
sigurnosti puta, i da bi pripravio poslanstvu preporučna pisma da
uzmogne sigurno putovati preko njegove pokrajine, uz to da mu
pripravi janičare za pratnju i za put potrebite konje. Nu glasovi
iz Skadra bijahu za putnike dosta nepovoljni, naime da je paša
odputovao, a da put preko dukadjinske zemlje nije dosta siguran
radi čestih ustanaka arbanaških, nego se predlaže, da bi poslan-
stvo radje putovalo preko Elbasana i Soluna, a o tom putu da
je dobro upućen njeki Petar Volvizza iz Bara, koj se nudi za
pratioca. Medjutim povrati se Bolizza iz Lješa i potvrdi skadarske
viesti. Na to bi odaslan Spinella i Bolizza s 2 galijama u Ulcinj,
da bi tamošnji aga pribavio 2 janičara, s kojima bi se zametnulo

1 Dubrovčani bijahu glasonoše na glasu; oni priobćivahu znatnije
viesti kraljevom i sultanu. 0 tom gl. Dr. K. Jirećek „der ragus. Dichter
S. Menćetić" im Arehiv f. slav. Philologie, B. XVIII!, (8. Ab.), p. 27.

Digiti

zedby G00gle

(19) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 19

ogovaranje. Za toga vrati se i V. Pitković iz Lješa, koj bi oda-
slan, da se izviesti o puta i da li bi poslanstvo za dalje putovanje
preko Skoplja ili Elbasana ili do Soluna moglo dobiti 40 konja
i druge potrebe; pa da s Turčinom sklopi ugovor za konje, po
90 aspra za svakoga konja do Elbasana. S Pitkovićem povrati se
Pellesa, Deca i Volvizza, koji takodjer pričaše da put preko duka-
djinske zemlje nije siguran, nego da bi preko Elbasana i Soluna
bio sigurniji; uz to pričaše, da bi put preko Skoplja bio udobniji
i sigurniji, ali da je za 4 dana duži. Na to odluči poslanik, da će
putovati preko Elbasana, pa se pogodi s Turci, koje dovede Pit-
ković, za 40 konja, medju timi 14 sa sjedalom, a 2 za nosiljku,
a za svakoga konja po 90 aspra do Elbasana. Buduć da je put
preko Elbasana neobičan za osoblje, opaža putopisac, tim bi se
poslanik bar uklonio neprilici, da bi viest o poslanikovu putovanju
u Carigrad prije stigla, nego što on onamo prispije. Pošto poslanici
mletački ili baili preko Elbasana neobičaju putovati, s toga odluči
putopisac, da će napisati itinerar ovoga neobična puta; prodju li
srećno ovim putem, da tim dade uputu onim, koji bi se slučajno
odlučili, da u buduće prodju istim putem. Povrativši se galije s Ul-
cinja, ukrcaše prtljagu i krenuše k ušću Drima, da podju dalje u
Lješ.

Ove putopisce ve pristupne bilježke neki su uvod u pravi putopis;
jer je putopisac na kratko izložio, kojim je povodom putovao Ber-
nardo u Carigrad i kako mu je putopisac kao tajnik pridružen,
što se s bistorijskimi spomenici, koje Stefani priobći (p. 6—17), u
sućnosti slaže; pa koje su okolnosti prinukale poslanika, što nije
krenuo običnim poslaničkim putem preko Dubrovnika, nego preko
Elbasana. Pošto je potonji put bio mletačkim putnikom neobičan,
s toga se putopisac odluči, da napiše o njem itinerar, da tim pruži
uputu budućim putnikom, koji bi voljni bili istim putem u Carigrad
putovati. U ostalom ove putopiščeve bilježke netrebaju komentara.
Tim odpočimlje pravi putopis, ili putopiščeve bilježke o smjeru i
naravi puta i o drugih njegovih osobitostih.

* * *

„Galije su pristale dne 14. (p. 25) svibnja na ušću Drima —
odpočimlje pravi putnički dnevnik — odkuda je poslanstvo kre-
nnlo u Lješ (Alesio), kamo je radi riečne struje za 2 ure prispjelo.
Ova rieka Drim (Drino) izvire iz Ohridskoga jezera (di Ocrida),
izpod Lješa tvori 2 plovna rukava, koja utječu u more, u zaljev,

nazvan od iste rieke Lodrino (lo Drino, ili U Drino); jedan je

»

Digitized by LjOOQ l€

20 DR P- MATKOVIĆ, (20)

rukav od drugoga 3 milje (talijanske) udaljen. Ovi rukavi zapre-
maju ubav otok u vrlo liepoj rodnoj ravnini. Priča se, da se ovamo
protezao grad Lješ, kad su u ovih krajevih Mlečani gospodovali.
Lješ (Alesio) bijaše za putopiščeva tamošnja boravka gradić mala
obsega, sagradjen na starinski, nije dosta jak, diže mu se na bre-
žuljku, na rodnom tlu, udaljen oko p6 tal. milje od rieke, nad
kojom se ubavo uzdiže; prama jugu (u mjesto jugo-iztoku) ima
goru, koja mu je od čela p6 milje udaljena; s druge pako strane
preko rieke ima sa zapada drugo kamenito brdo, koje je znatno
niže. Rieka Drim struji plaho, obale su joj nizke i djelomice mo-
čvarne, ima odavle da prevali jednu i po milje do mora, a zarasla
je trskom, s koje bi se mogla užeta vlačiti. Slušali su sv. misu u
Franjevaca, koji s nova sagradiše svoju crkvu nasuprot na drugoj
obali rieke. Na podanku lješke gore, nad riekom, prostiru se pred-
gradja Lješa; tu sjedi takodjer emin ili financijalni činovnik; tu
ima i karavanseraj, gdje noćevaj u trgovci i putnici, ali je neuredan
i neudoban. Lješ je luka i tržište, tu se negda trgovalo u velike,
sada pako malo se radi, jer putevi nisu sigurni, pa što je napa-
stuju đukadjinski Arbanasi. Tu su našli onda samo 2 mletačka
trgovca, koji trguju za se i po stalnih naručbah. — Dne 15. svibnja,
pošto su natovarili prtljagu i posjeli konje, čim su prvi dan dosta
časa izgubili, krenuše sa Lješa, pa su prispjeli o pćdne u Lach,
koj je u oblasti krojanskoj, i odsjedoše u kući Malcoz age; potonji
bijaše otac Mustafe cekaje krojanskoga, koj dodje iz Ulcinja, da
sprovede poslanstvo ; putovahu 5 — 6 ura, a prevališe 18 milja (tal.)
puta, što je ovisilo o vrjemenu i načinu jahanja. U Turskoj, pri-
mjećuje, neračuna se na ure, ni na milje, nego na dneve ; put jim
bijaše ravan i dobar. S lieve ruke imali su dukadjinske gore,
s desne pako ravan, koja dopire do zaljeva drimskoga, zapremaj uć
8 milja u širini. Van grada Lješa krenuše prama jugu, poslije p6
milje naidjoše na vodu, koja zalieva put, buduć da je ondje tlo
niže; svagda je ima, a siže konjem do koljena. Poslije milje puta
udjoše u ubavu, ne odveć gustu šumu divjih jasena i jablana ; ovom
šumom jahahu 2 ure i više, a 7 do 8 milja po duljini; na izlazu
naidjoše na dobro uradjeno polje, zasijano pšenicom, kukuruzom i
zobju; jašuć dalje jednu milju, predjoše tri puta preko rieke, po
imenu Emathia (Matja); korito joj je veliko, kao u Taljamenta,
tok joj je plah, a voda dosiže konjem do polovine bedara. S kuće
Malkoz-age (svoga noćišta) ugledaše more, koje se je sleglo od za-
ljeva Drimova do rta Redoni (Rodoni). Na ovom putu, od Lješa

Digitized by

Google

(21 ) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VUEKA. 21

do simo, nemože se dobiti ni kruha, ni vina, jer neima kuća. —
Dne 16. pošto su vrlo rano krenuli i 4 ure putovali, a odmarali
se na polju radi doručka, krenuv dalje prispješe na noć u kuću
nekoga čauša kod sela San Gion ; ostavivši s desna polje ematijsko
(đi Emathia), držali se po strani gora, pa prevališe goru i šumu
hrastovu, kojom putovahu preko 2 ure, a zove se „šuma spredetskau
(di Spređet). Prebacivši dvie vode i potok, izidjoše iz šume i stu-
pice na veliko polje, koje je na glasu od doba Skanderbegova,
zove se Tiranskim (Tirrana), a ogradjeno je gorami krojanskimi.
Tirrana je takodjer ugledan grad Albanije, koju je njegda posje-
dovala Mletačka, sada je pako pod sandžakom ohridskim. Na istih
gorah krojanskih vidi se grad s tvrdjicom, što je s lieva od po-
menutoga polja, a s desna mu je na vrhu gore gradić Press. Priča
se, da se tu radjaju ljudi jaki i živi, koji kada postanu Turci, na
glasu su konjanici. Jašeć uru pomenutom ravninom pregaziše rieku
Fercue, koja teče dolinom, zvanom Gamera, protežućom se sa kro-
janskih gora. a blizu ovoga noćišta pregaziše drugu neznatnu vodu.
S gore, gdje je gradić Prez, 12 m. onkraj prama rtu Redoni, silazi
rieka Ismo, koja utječe u zaljev drimski; po njoj voze Arbanasi
žito, što krcaju na rtu Redoni. Sultan Selim, otac tadanjega sultana,
dade prije 18 god. od prilike sagraditi na ušću rieke tvrdjicu,
koja se zove takodjer Ismo, i držeć u pokornosti obližnji narod
odvraća izvoz žita. S traga pustili su tri sela : prije ulaza u šumu
selo Gion, pa Budrue u šumi, a Dervcnt (Deuent!) na izlazu iz
šume. Osim raznih osamljenih stanova, što se vide putem po bre-
žuljcih, ima s lieve ruke veliko selo, po imenu Xegi; stanovnici
su mu tati na glasu, ulazeć u šumu ubijaju i robe putnike, kad
jih ima malo. Prije no što su stupili na polje tiransko, prodjoše
šumicom od Povaea, gdje na izlazu iz šume ima s desna bunar
dobre hladne vode. Putem su sastali karavane sa žitom, koje je
išlo u Lješ, a kupili ga u Strugi, koja je varoš bugarska, na gra-
nici Albanije, 3 dana daleko. Ovdješnji konjski tovar čini dva
mletačka stara, a prošlo je do 500 konja. Poslanik nagovarao Bo-
lizzu, da na povratku iz Elbasana kupi žita za Mletke, tim bi si,
osim znatne koristi, stekao velikih zasluga za javnu službu za one
vrlo oskudne godine; jer žito u Strugi trži se s dva i p6 talira
tovar, a u Lješu se prodaje mletački star po 2 talira. — Dne 17.
krenuše prije dana, a na noć prispjeli su u Elbasan. Ovaj dan
bijaše vrlo dosadan, jer su 16 ura jahali, i što bijaše put rdjav.
Tri dobre ure putuje se poljem tiranskim, a na njegovu kraju, ih

Digiti

zedby G00gle

22 DB. P. MATKOVIĆ, (22)

malo dalje, prodjoše uz gradić Petrella, koj je s desna na gori,
na vrhu brežuljka, imaj u ć na čelu prama iztoku obkop, sličan
polumjesecu, a nasuprot ima visoku goru, koja ga zaštićuje. Pod
ovim gradićem struji rieka Areente, koju pregaziše, voda joj je
bistra, a korito puno vrlo biela pieska ; možda da odatle nosi svoje
ime (Srebrna ili Arzente). Od Petrelle, gdje se ulazi medju gore,
nastaje rdjav put, a što dalje, to gore; jer ide se klancem uz i
niz provaljenu goru, tovari idu vrlo mučno, a nosioci nosiljke no-
sili su ju mjestimice na rukama. Elbasan (Elbasano) je grad u
ravnini sa starinskimi zidovi Tu je stolica sandžaka ove pokrajine ;
tadanji sandžak Mehmed beg pohodi poslanika, i izkaza mu počasti
te dade mu stražu da ga prati na daljem putu. Ovo je grad trgovački,
promeće kožu i vunu, ima 2 karavanseraja, blizu teče rieka Egrede,
koju trieba dva puta pregaziti prije, nego što se udje u grad. Dne
18. i 19. tu se odmarali da si najme konje za dalji put u Solun.
Poslanik odabra ovaj put, što je po ubaviesti kraći, laglji i sigur-
niji, nego onaj preko Skoplja (Euscopia). Istim je putem opetovano
išao sandžak skadarski u Carigrad u.

Eto opisa Bernardova puta od Lješa do Elbasana. Sav pako
put Bernardov od Lješa do Carigrada možemo razdieliti na dva
glavna odjela, naime od Lješa do Soluna i od Soluna do Carigrada.
Prvi dio — od Lješa do Soluna — dielimo na dvoje, naime na
odsjek do Elbasana, pa odavle do Soluna. Prvi dio, do Elbasana,
spada medju najredje puteve; jer o njem, koliko znamo, neima
putopisa nit iz starijega, nit iz onoga doba; s toga je već ovaj
dio puta dosta znatan, što o njem nismo imali u naših iztraživanjih
do sele putopisa ; ni u novije doba nisu istim putem učenjaci mnogo
išli. Put pako od Elbasana dalje sastavinom je staroga glavnoga
rimskoga puta „Viae Egnatiae", koj je put vodio od Drača na
Solun i dalje, a o tom glasovitom starom putu govoriti ćemo niže. —
Medju novijimi putnici iztraživaoci proputova A. Bouć sav dio puta
od Lješa do Elbasana;1 drugi su pako putnici iztraživaoci samo
djelomice ovim putem išli, naime Leake, Pouqueville, Hecquard,
Hahn i dr. ; to su oni, koji su putovali od Skadra preko Lješa u
Drač i obratno, ili od Elbasana u Drač, ili preko Kroje. Poredimo li
u ovih putopisaca ili u njihovih djelih topografijska imena, koja
navode na svojih putevih, razabrati ćemo osobiti pojav, što se redje
u kojem drugom priedjelu Europe opetuje. A. Bouć n. pr. spo-

1 A. Bouć, Recueil d' Itiueraires dans laTurquie d' Europe, II. 1 — 51.

Digitized by CjOOQ IC

(23) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 23

minjuć imena mjesta, kojimi je prolazio, vrlo se često glede pra-
vilnosti pisanja pozivlje na Hahna i Mtillera, a kod mnogih drugih
mjesta, osobito sela, stavlja glede imena često znak pitanja ; kod
ostalih pako putopisaca, na koliko zahvaćaju na pomenuti put, topo-
grafijska su imena svakojaka i različito se pišu. Poredimo li topo-
grafijska imena u Hahnovih djelih s istimi imeni na karti, što ju
H. Kiepert izradi za Hahnovo djelo o putovanju Drimom i Var-
darom, opet se mnoga topografijska imena znatno medju sobom
razlikuju, a Kiepert opravdava imena svoje karte u posebnih svojih
opazkah (Bemerkungen ttber die Ccnstruction der Karte).1 Na ovom
dakle putu nameću se glede topografijskih imena arbanaških, oso-
bito kod imena sela, mjestimice onakove potežkoće, kakove nave-
dosmo na putu preko zemlje dukadjinske.2 Još bismo imali napome-
nuti jedno putovanje, koje H. Kiepert zabilježi na pomenutoj svojoj
karti, naime glasovitoga putnika H. Bartha od g. 1865. ; ali Barth
se prestavi prije, nego što je rezultate svoga posljednjega putovanja
obradio. Nu bilježke B. putničkoga dnevnika dospjele su u ruke
H. Kieperta, koj bi jih bio imao obraditi, ali nisu ni danas još
svjetla ugledale, nego jih je Kiepert na svojih kartah Balkanskoga
poluotoka raznovrsno upotrebljavao. — Bernardov dakle put od
Lješa do Elbasana vodi priedjelom, koj još ni danas nije savršeno
naučno izpitan, te bi bio u geografijskom pogledu gotovo onako
nepoznat, kao put dukadjinski, kada nebi većinom vodio preko
jednolike ravnine. Bernardov bo put vodi od Lješa do Tirane na-
plavnom, većinom pustom i donjekle močvarnom ravninom, koja
je longitudinalno pukla medju morem odnosno dračkimi gorami
na zapadu i rubom gora ljeških i krojanskih na iztoku. I Bernardov
putopisac zgodno označuje pustoš ovoga kraja opažaj uć, da na
onom putu nisu mogli ni kruha ni vina dobiti, jer da neima na
njem ni kuća. U ostalom poredimo li putopiščev opis puta s da-
našnjom austrijskom kartom (1 : 300.000), na kojoj je geografijsko
razprostiranje šuma u onih priedjelih zelenom bojom označeno,
razabrati ćemo, da je opis Bernardova putopisca, što ga daje o
onom putu, u cielom savršeno tačan. Ove kratke i obćenite opazke
o historiji puta — medju Lješem i Elbasanom — i o njegovom
geografijskom poznavanju, trebalo je tu ravnanja radi prije iztaći,
nego što predjemo na ocjenu samoga putopisa.

1 I. Hahn, Reise durch die Gebiete des Drin u. Wardar; Wien. 1887.
Denkschriften đ. phil.-hist. Cl. d. k. Akademie d. Wisseuschaften, Bd. XVI.

2 GL Rad jugoslavenske akademije, knj. CXXIV, 34.

Digiti

zedby G00gle

Ž4 1>tt- 1* MATKOVIĆ, (24)

Izkrcavši Bernardova družina svoju prtljagu na ušću Drima,
krenu barkami po istoj rieci, pa je dospjela za 2 ure u Lješ (Alessio),
o kojem smo govorili kod Sorančina putovanja od g. 1575. l Ber-
nardov putopisac spominjuć ponajprije Drim (Drino) navodi o njem
samo ono, što je na ovom putu vidio, naime izvor iz Ohridskoga
jezera i posljednji dio njegova toka, od Lješa do ušća, što u ostalom
tačno opisuje ; iztiče narav njegove delte, koja bi zapremala rodan
otok, u koji mu se razprostirao Lješ za tamošnjega mletačkoga
gospodstva (14 vieka). Pouqueville računa duljinu Drima od Lješa
do ušća na 2 milje, a rieka da nosi barke od 40 do 50 tona težke.
Za put od Lješa do ušća trieba niz rieku dobru uru, jer struja
ladje nosi; uz rieku pako trieba više radi riečne struje i utjecaja
mora, koje se za plime u rieci gotovo do Lješa opaža.8 Ono pako
uzveličavanje tamošnjega blagostanja za mletačkoga gospodstva
bilo bi ostavilo tragova, o kojih putopisac ništa nespominje. —
Govoreć o Lješu opisuje ga topografijski obćenito, ali dosta tačno,
prikazuje ga kakav je onda bio, te se slaže u sućnosti sa starijimi
i poznijimi opisi istoga grada. Bern. putopisac prikazuje Lješ kao
malu slabu tvrdjavu, iztičuć njegov starinski gradić, negdašnju
akropolu, gdje je Hahn našao ostataka ciklopskih zidova ; pa ga
prikazuje kao luku i tržište, koje je negda bilo znatnije, a za tur-
skoga gospodstva pala je trgovina radi nesigurnosti tamošnjih puteva. *

Krenuvši poslanstvo od Lješa, podje karavanom prama jugu,
putem, što vodi k rieci Matji, a put mu bijaše zaista ravan i
dobar. Po austrijskoj karti vode od Lješa prama jugu k Matji dva
puta, koji se kod broda na Matji stječu: iztočni vodi rubom Ijeških
gora, a blizu ima dosta sela ; zapadni pako ide sredinom naplavne
ravnine, te je većinom pust i močvaran. Po opisu putopiščevu sudeć
Bern. poslanstvo krenulo je zapadnim putem, koji putopisac dosta
vjerno opisuje. Kad bi bio iztočnim putem išao, bio bi putopisac
spomenuo bar naj znatnije tamošnje mjesto, naime Pedanu blizu
Matje, koje mjesto putopisci obično spominju. U ostalom Bern.
putopisac nije u svojih opisih dosta sustavan, jer, miešajući opis
puta s opisom mjesta, nerazlikuje redom jedno od drugoga. Na

1 Rad, knj. CXXIV, 82.

8 Pouqueville, Vovage de la Greee, I, 406. Mtiller, Albanien. p. 6.

3 61. o Lješu Rad, CXXIV, 32. Barletius, do vita G. Castrioti,
Argent. 1537, p. 364. Pouqueville, I, 323, 324, 830, II, 404, 412. Hec-
quard, Haute Albanie, p. 51. Mtiller, Albanien, p. 58. A. Boue, op. c,
II. p. 3 i 4.

Digiti

zedby G00gle

(2f>) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIHKA. 25

tom svojem putu putopisac navodi najprije kao noćište prvoga dana
mjesto Lach u krojanskoj oblasti, gdje su odsjeli u kući Malkos age,
odkuda su motrili more zaljeva drimskoga. Mjesto Lach, kojega
položaj pobliže nenaznačuje, po daljini sudeć, ima se tražiti onkraj
Matje. Bouć spominje u onoj daljini muhamedovsko selo Laatzi ;
na austrijskoj karti nailazi se blizu Delbiništa, Hahnove glavne
stanice, u onom kraju na selo Laci, dočim Mtlller navodi muhame-
dovsko selo Laaći, Sto bi putopiščevu Lachu odgovaralo.1 Putopisac,
opisujući svoj put od Lješa do Matje, navodi s lieva gore duka-
djinske (Velju), a s desna močvarnu ravan, koja mu se do drim-
skoga zaljeva prostire, što se u ostalom s opisom tačno slaže. Buduć
da su naučni putnici obično iztočnim putem išli, neimamo za puto-
piščev zapadni put do Matje mnogo putničkih svjedočanstva; jedini
Pouqueville, putujući obratno — od Matje do Lješa — , opisuje isti
put na kratko, a opis mu se u cielom slaže s putopiščevim,8 kao
što i s pomenutom austrijskom kartom. Put od Lješa do broda
Matje dug je po računu Hahnovu (op. c, p. 204) 3 ure, što bi
od prilike odgovaralo daljini Pouquevillovoj, (3 m.) i putopiščevoj
(1 1 tal. m.). Putopisac uz to opaža, da su tri puta išli preko Matje ;
u istinu ondje se Matja raztače u ramena, tvoreć dvogube otoke.
0 rieci pako Matji nije drugo šta opazio, nego da joj je korito ve-
liko, da je plaha i da je veličinom slična Taljamentu; ovo potonje
obično je u talijanskih putopisaca, koji, osobito motreć rieke, pore-
djuju jih sa svojimi domaćimi, na što smo jur drugdje opetovano
pozornost svratili. U ostalom A Bouć opaža (op. c, p. 6) o Matji
na onom prevozu, da joj je široko korito puno vapnena i dioritna
koturinja. 3

Prebacivši Matju na križanju obaju puta, krenu poslanstvo istom
ravninom prama Tirani na jug. I dalji opis puta i mjesta tako
je izpremiešan, da je mjestimice težko kazati, što spada na put,
a što li na topografiju. Putopisac priča , da su drugoga dana,

1 A. Bouć op. c. II, 6. Hahn Reise, p. 204. Mtlller, p. 72.

* Pouqueville (vovages, I, 406.) računa od Matje do Lješa 3 ra.
Matja se prebacuje na čamci h ili deblih drveća, izdubenih poput barke;
put je širok dva lakta, a ide prostranom šumovitom močvarom.

8 0 Matji gl. Mtiller, p. 7. Hahn, Alban. Studien, I, 91 u. 92. Reise
d. Geb. d. Drin, p. 198 i d. — Sličnost imena Matja i Emathia — po-
tonja je poznata pokrajina stare Makedonije — zavela je vjerovatno Bern.
putopisca, da je staro geografijsko ime makedonsko prihvatio za novije
arbanaško.

Digiti

zedby G00gle

26 dk. P- MATKOVIĆ, (26)

t. j. 16. prispjeli na noćište u San Gion, koje selo, po opisu malo
niže, bilo bi pred ulazom u veliku šumu, što bi bilo odveć blizu
prema predjašnjemu noćištu ; nego po opisu puta dojdućega dana,
bijaše mu noćište vjerovatno u Tirani, što bi bilo i s daljinom puta
u skladu. Selo San Gion spominje i Bizzi (g. 1610.) na svojem
putu od rieke Matje (Mathia) k r. Išmu (Isimo),1 a zabilježeno je
na austr. karti po imenu Džon, te je gledom na položaj u skladu
s opisom putopiščevim. Na onom putu pustili su putnici s desna
Matjino polje, a s lieva gore krojanske, uz kojih rub vodi dalji
put u Tiranu; toga se puta i poslanstvo držalo, a put je isti, koji
i danas onuda vodi. Suma Spredet, kojom 2 ure putovahu, još se
i danas spominje, navode ju Hahn i Bouć (Schperdet), * a na austr.
karti protezala bi se šuma „Sperdet" malo ne od Matje na sjeveru
do preko Išma na jugu, mjestimice je močvarna, protječe bo ju
riečica Droj sa svojimi pritoci, kojim putopisac, kao što ni rieci,
za imena nezna. Ušav u veliku ravnu kotlinu Tirane, glasovitu
po Skenderbegu, ali krojanske ju gore samo s iztoka ogradjuju,
spominje varoš Tirrana, vjerovatno poslanikovo noćište onoga dana,
o kojoj varoši jedino je to zabilježio, da je ugledna i da je sa
svojim gradićem smještena na gori. U istinu, veli Hahn, da se u
zaledju Tirane vrletno dižu krojanska brda, koja bi po Bouć-u bila
2000 stopa visoka.8 Što je o ovoj uglednoj varoši naš putopisac
razmjerno malo kazao, biti će razlogom, što su pod noć onamo
prispjeli, a sliedećega dana uru prije dana od onuda krenuli. Nego
s desna od Tirane spominje na brdu gradić Prez, što je bez sumnje
današnja Prešja (na karti Bresa), koja mu je po daljem opisu 12 milja
onkraj puta prama glavini Rodoni, gdje izlazi rieka Išmi (Ismo),
koja utječe u zaljev drimski. U istinu Prešja je po Mttlleru na
gorskom zaravanku, ili po Hahnu na sljemenu pogorja, koje dieli
tiransku dolinu od primorske ravnine.1 Znatna mu je bilježka, da
Išmom voze Arbanasi žito, koje krcaju u Rodonu, ali tvrdjica Išmi
(Ismo), po rieci nazvana, koja pazi na divlje Arbanase i odvraća
izvoz žita, nije kod ušća istoimene rieke nego 8/* ure u^u na

1 Starine, knj. XX, 100.

2 Bone, Rec. d. Itin., II, 8.

3 Hahn, Alban. 8tudien, I, 85 — 87 ; Reise, p. 7. Boue, op. c, II,
13 i 14. Pouqueville, I, 320, 322, 328. Miiller, p. 71. Hecquard p.
255—58.

* Mtiller, p. 61. Hahn, Alban. Stud. I, 89; pa Pouqueville, I, 303.,
Boue, II, 12.

Digiti

zedby G00gle

(27) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 27

jugu. l Na putu preko ravne kotline tiranske pregaziše rieku Fercua,
koja dolazi s krojanskih gora i teče dolinom Gamera. Fercuz je
bez sumnje današnja Trgjuša (na austr. karti Terpus!), koja u
istinu dolazi s krojanskih gora i utječe u Zezu (Qe$a), pritok Išma,*
preko nje zaista vodi put u Tiranu. Ime pako doline Gamera
slično je Kamari, tiesnoj kamenitoj dolini gornjega Skumba;8 puto-
pisac ili ju je krivo prenio na Arcen, ili se ondje tako zove svaka
kamenita tiesna dolina.4 Bezimena mala rieka, koju kod noćišta
(Tirane) pregaziše, biti će vjerovatno Ljum ili Ljane.6 Osim Tirane
i Prešje spominje putopisac na istom putu još nekoja sela, naime
poznati S. Gion prije ulaza u šumu, pa Buđrue u šumi; izopačeno
ime možda sela Sparadžia s prostom mošejom, takodjer u sred hra-
stove šume, tursko mjesto od proštenja.0 Dervent pako na izlazu
iz iste šume današnja je katolička župa Drveni, spominju ju no-
viji putopisci.7 Veliko hajdučko selo Xegi, koje jim bješe s Heva,
vjerovatno današnje je selo Džej ili Žej, koje po austr. karti zaista
leži s lieva od puta, Džonu na jugu. Polje Povaaa (isto što i Prez)
po opisu biti će polje Prešjansko, kojim se ulazi u kotlinu tiransku.
Putopiščeva bilježka o cieni žita u Strugi i u Lješu za ono je doba
vrlo znatna.

Treći dan puta po kopnu bijaše poslanikovoj družini najtegotniji,
pošto je 16 ura od Tirane do Elbasana jahala. Putopisac opisuje
ovaj put vrlo obćenito, put pako bijaše tako mučan, da se nosiljka
morala na rukah, u mjesto na ramenih, nositi, a put je Bernardovu
družinu tako izmučio, da se morala dva dana u Elbasanu odma-
rati. Kao što je putopisac vrlo obćenito prikazao onaj mučan ali
u ostalom zanimiv gorski put, tako je oskudan i glede topografije
onoga puta. U svem spominje jedini starinski glasoviti gradić Pe-
trettu (Petrćila), koje položaj vjerno prikazuje, te je o njoj jedino
zabilježio, da ju s iztoka štiti bedem sličan polumjesecu, a nasu-

1 Bizzi (Starine, XX, 103) zove Prešju Pressia, a Ismi Isimo, gra-
dići (castelloti). Hahn, Alban. Studien, I. 89. Išim u Hadži Chalfe, p.
141. Miiller, p. 60, 61. Pouqueville I, 391. Boue" II, 8.

* Boue, op. c, p. 7.

• Tuma, Griechenland, Makedonien u. Sttd-Albanien ; Hannover 1888,
p. 107.

4 „Kaaaps-ja, k teine gewolbte Mauervertiefung" Hahn, Alban. Stud.
II. Bd. Alban. -deutsches Lexikon, p. 41.
6 ^Lioum-Tiranese". Boue, II, 13.

6 Mflller, Albanien, p. 72.

7 Bouć, II, 8. Hahn, Alban. Stud. I, 89. Isti, Reise, p. 334.

Digiti

zedby G00gle

28 "*- p. matković, (28)

prot da joj se diže visoka gora (Geribe), koja ju takodjer zaklanja.
Petrcilu spominje jur Idrisi (Beturda ili Betrula) kao visoko po-
ložen gradić.1 U ratovifa normanskoga vojvode Boemunda spominje
se r, IleTsoO'/z njekoliko puta;1 kao i u Skenderbegovih ratovih
za nezavisnost protiva Turaka. Mar. Barletius opisuje Petrellu kao
gradić „in sublimi montis cacumine situm, oppidum inexpugna-
bile propter loci naturam et altitudinem montis, in cuius vertiee
stat, annis et viriš munitum".3 U opisu Albanije od g. 1570. pri-
kazuje se Fetrellia kao jak gradić, od kuda se ide prama jugo-
iztoku „infra terra e si passano certe cime di montagne" prije,
nego što se udje u liepu i rodnu ravninu elbasanskuV Petrćila
po Habnu diže se na osamljenoj glavi pogorja, koje se od Ger&be
odvaja i prama rtu Rodoni proteže. „Ova preko 1000 st. visoka
kamenita glava ru&i se gotovo okomito prama jugo- zapadu i sje-
veru. Glava je djelomice ogradjena kulam sličnimi utvrdjenji, koja
se pomalo ruše. Sve to naliči razvaljenu sredovječnu gradiću, koj
bijaše u staro doba naseljen; mjesto pako sastoji se od razsi-
janih kuća, koje su medju maslinami razmještene. Glavni je dio
mjesta na ždrielu, što tvori pogorje prije, no što se uzdigne do
pomenute kamenite glave**.6 Pod gradićem (prama sjeveru) uistinu
se ugleda rieka Areenta (Ar$en),° koju su putem pregazili, jer pro-
bija pomenuto pogorje; a putopisac misli, da se odatle tako zove,
što joj je korito puno najbjelijega pieska (srebrna). Kod Petr6ile
u istinu zalazi put medju gore, pa vodi ždrielom Ger£be (640 m.
visokim),7 odkuda prelazi u vrlo tiesnu dolinu riečice Kuca (Kiša),
kojom ide gotovo do Elbasana Iz novijega doba imamo medju

1 W. Tomaschek u Sitzgsbor. d. phil.-hist. Cl. d. k. Akademie d.
Wis8onsch., Bd. 0XIIL 353.

2 Anna Comneua (ed. Bonn.), XIII, 5, 7, 8, 9; tom. II, p. 185,
198, 199, 209, 212.

8 Gl. Mar. Barletius, De vita, moribus ac rebus adversus Turcas
gestis (r. Castriotae; Argentorati 1537, I, p. 23, 25 etc.
4 Starine, knj. XII, 198. 202.

6 Hahn, Alban. Studien, I, 87, 120.

" Nap^ivr,; fj mT7.[jsj£ spominje se u Ane Komnene za pomenutih
normanskih ratova. Tom. 1. IV, 5. p. 203; IV, 7, p. 215; IV. 8, p. 221.
T. II, XIII, 5, p. 203 i 214.

7 0 gori Gerabe i njezinu ždrielu gl. Hahn, Alb. Stud. 1, p. 84,
85, 136. Na vrbu ždriela ima trag stope, o kojoj se sačuvala spomen
na Kraljevića Marka (Deli Marka), koj da je od krojanskoga brda na
Gerabu u dva skoka skočio.

Digiti

zedby G00gle

(29) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 29

ostalimi od Pouquevilla i A. Boue-a dobre opise ovoga istoga puta,
koji opisi našega putopisca liepo popunjuju i osvjetljuju.1 Hahn
(p. 84 i 136) pako računa od Elbasana u Tiranu 9l/2 ura, dočim
je Bern. družina obratnim putem 16 ura trebovala; koja razlika
medju tadanjim i novijim putovanjem!

Prevali vši sljeme Gerđbe, prispjelo je Bern. poslanstvo u Elbasan
(Elbasano), koji grad opisuje putopisac vrlo obćenito, premda je
u njem dva dana boravio; spominjuć starinske njegove zidove,
prikazuje ga kao grad trgovački, promečući osobito kože i vunu.
Spominje i rieku Egrede (!), koju trieba na onom putu dva puta
pregaziti: izopačeno ime, vjerovatno potoka Oaranike, pritoka Kuče,
sjevernoga pritoka Skumba; u istinu trieba Čaraniku pregaziti,
kad se sa sjev.-zapada dolazi. Elbasan bijaše u istinu starinski grad,
na njegovu mjestu staro-rimski grad Skampa (Ejca;./.™;, lz.aa7:ix),a
na koje ime spominje još rieka „Scombinusa ili „Scampinus" (Skumbi),
ili starinski Genesis (rsvutfo;).8 — U Elbasanu, na zemljištu staro-
rimske Skampe stupi Bern. poslanstvo na staro-rirasku glasovitu
cestu „Via Egnatiatt, koja je išla od Drača (Dvrrachium) preko
Balkanskoga poluotoka na Solun i u Carigrad, te je spajala Italiju
8 Iztokom, koju ćemo cestu na daljem Bern. putu češće spominjati.4
Skampu ili Elbasan spominju stari i sredovječni pisci raznovrsno.
U bizantinskih pisara zove se EX(iavov ili 'A)$ivov.6 U pomenutom
opisu Albanije od god. 1570. zove se Terra ni i ova (Nova varoš)
ili turski Albasan, koja varoš, smještena u ravnini, prostrana je,
te ima veliko predgradje, tursko i kršćansko; znatno trgovačko
mjesto, obilno svakim dobrom; ima zidove i četvorastu kulu s ja-

1 PouqueviJle, op. c. I, 390 i <!.; A. Boue, op. c, II, 16 — 19.

* Ptol. III, 13, 26. Itin. Antoniui, 329. Hieros. 608, Tab. Pout;
Hieroclis Svnecdemus, 653 p. 15. Not. dign. or. c. VIII, 35. Malchus
II, 1. Const. Porphvr. de them., II, 9.

8 Livius XLIV, 35, Lucan. V. v. 461. Raven. IV, 15.

4 0 starom glavnom rimskom putu „Via Egnatiau imamo od Tafela
krasnu naučnu radnju, koja još danas spada, medju uzor-djela histo-
rijske geografije. D prvoj cesti razpravlja Tafel o historiji toga puta
i tu je prilično podpuno pribrana sva literatura stara, sredovječna i
novija; nego potonju dobu trebalo bi još nekojimi putopisi i iztraži-
vanji popuniti, jer n. pr. u 16. vieku spominje samo putopis Belonov.
Druga čest donosi izvrstan komentar pojedinih mjesta, koja se na onom
putu spominju. Tafel, De via militari romanorum Kgnatia, Tubiugae
1841. Hahn, Reise p. 344—59. Tomaschek, op. c, p. 353-360.

6 Akropolita, p. 28, 93, 116, 148. Tafel, op. c, 25 i d. Rad,
XLII, 95.

Digiti

zedby G00gle

30 DB. P- MATKOVIĆ, (30)

rugom; sve to je slabo; ima mnogo bunara, svagdje ta ima žive
vode, u varoši ima vodenica, kojih se voda vodi s bliza. x Ovo tali-
jansko ime n Terra nuovau, kao i novo- grčki Neoka&tro (Novigrad)
biti će u savezu s pričom, koju priobćuje Hadži Chalfa o postanku
Elbasana, naime „kad su Arbanasi g. 870. (1465/6.) navaljivali
na Ugarsku, sagradi sultan Mehmed Osvojitelj grad Ilbesan sred
Albanije, da uzmogne stanovnike držati na oku".2 Medju novijimi
opisi Elbasana iz tiče se osobito Hahnov opis, prikazujući ne samo
kakav je Elbasan sada, nego se obazire i na njegovu prošlost.8
Bernardov pako putopisac tako je površno opisao elbasanski prie-
djel, da glasovitoga manastira Sv. Ivana Vladimira, na sjevero-zapadu
od Elbasana, niti nespominje.4

Dalji put od Elbasana do Soluna opisuje Bernardov putopisac
ovako. „Dne 20. svibnja krenuvši od Elbasana prispjeli su u mjesto
Darda; putem pratila jih je kiša 3 m. po ravnini. Dalje bijaše
rdjav put, išao je kamenitimi dolovi, pa gorami i sumarni ; prešli
su preko rieke Scombia, koja ima veliko korito i plah tok, a
noćili su u kolibah siromašnih seljaka, gdje nije bilo ni kruha,
ni vina dobiti; nosiljka nošena je ovoga dana na ramenih radi
rdjava puta. — Dne 21. krenuvši iz Darde, prispjeli su na ručak
u Pregnes; tu neima karavanseraja, nadjoše samo vina. Put bijaše
brdovit i strm, ali ne onako mučan, kao minuloga dana, jer se ide
vrlo liepom dolinom; opet su išli preko Skumbe drvenim mostom.
Krenuv dalje, stupiše na prostranu ravnicu, pa prevalivši brdo,
naidjoše na liepo prostrano polje, odkuda ugledaše jezero Ohridsko
(di Ocri), a na večer prispjeli su u Strugu (Struga) i odsjeli su u
nekom mjestu Jacufa (?). Tu su imali raznovrsne jezerske ribe
(jegulja, krapova i dr.), dobra vina i karavanseraj za konje. Struga,
vele, da je varoš, dapače selo, prvo je mjesto u Bugarskoj, protječe
ju riečica, koja da iztječe iz jezera Ohridskoga; tu da postaje i
rieka ljeska (Drim). Polje stružko skoro je sve pitomo, uradjeno
i vrlo rodno ; malo dalje, na ulazu stružkoga polja, prelazi se preko

1 Starine knj. XII, 197, 198 i 202.

9 Hadži Chalfa, Rumeli u. Bosna, p. 134. St. Novaković, Prvi (tenovi
slovenske književnosti; Beograd 1893, p. 220.

8 Hahn, Alban. Stud., I, 79—82.

4 0 manastiru Sv. Ivana Vladimira imamo osim pomeautih putopi-
saca i Hahnova opisa (Alban. Stud. I, 82 — 85.) temeljitu razpravu od
St. Novakovića, Prvi Osnovi, p. 218 — 284.

Digiti

zedby G00gle

(31) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA 31

mosta, koj je tu granicom izmedju Albanije i Bugarske Bugari
govore slovinskim jezikom, a grčkoga su obreda. Po kucah gnjezđe
rode, svi je štuju kao ptice, koje, kako vele, da donose, gdje gnjezde,
dobru kob. — Dne 22. krenuvši rano dalje, prispjeli su o pćdne
u selo Crusse, gdje neima karavanseraja. Od Struge dalje jahahu
liepim priedjelom, pa preko brda, zatim priedjelom ohridskim
i ugledaše s desna na vrhu brežuljka, na ušću doline, nad je-
zerom, grad Ohrid (Ocri) s tvrdjicom; slabo je, kako vele, na-
seljen, premda je glavnim mjestom sandžakata. Poslije Crusse pri-
spjeli su u mjesto Prespa, kojim teče istoimena rieka; ima i jezero,
takodjer se zove prespanskim (di Prespa), ali je manje od Ohrid-
skoga ; na večer stigoše kišom u selo Zoposco. Tu neima karavan-
seraja, nego su noćili u nekoga janičara. — Dne 23. krenuvši dalje
prispjeli su dobrim putem u 19 ura u Monastir (Monasterio) ; to je
bugarska varoš, vrlo naseljena, imajuća, kako se priča, 1500 kuća,
a medju timi 200 židovskih; nije obzidana i neima sandžaka, jer
da je timar prvoga vezira i nosi mu godišnje 20 tovara aspra;
ima sudište; obiluje žitom, kojim trguje kao i voskom, vunom i
kožami. Tu se uče oni, koji upravljaju pravdom, i šalju se za
sudije po svoj Turskoj. Vode i bunara ima u obilju: sred varoši
teče rieka, po imenu Macofro, koja se zimi za kiša razlieva i
ostavlja veliko kamenje. Tu ima bezestan, liepe mošeje i karavan-
seraj, koj je dobar za konje, ali neudoban za putnike. Dne 24.
se odmarali, jer nisu mogli dobiti na vrieme konja; izkazao jim
velikih usluga židovski konsul rabi Samuel Namias. — Dne 25.
krenuvši dalje, prispjeli su o p<5dne u selo Frubelli, a ručahu
kod vrela, 2 milje ovkraj mosta HelesniMge, gdje teče istoimena
rieka, koja se tako bugarski zove, dočim ju turski imenuju Car-
rasce (!), a most se zove „Hassan Occazzi44 (Hasan grasso ili H.
debeli). Iza Monastira jahahu 2 ure i p6 vrlo prostranim poljem,
ravnim i rodnim, a naokolo bijahu razna sela; onda su ušli na
drugo polje, na kojem se dižu razni brežuljci, mjestimice je ka-
menito i suho, a zove se Calassi, za razliku od monastirskoga. U
Frubelli nije bilo karavanseraja, ni kruha ni vina. — Dne 26. pri-
spjeli su u Vodenu, kadilučku varoš, koju protječu mnoge vode
te ima mnogo bunara i vrtova; talijanska rieč „onda" slovinsk
je „voda" ; s toga misli da je ovo mjesto od velikoga obilja vode
primilo svoje ime Vodene. Prošli su selom, po imenu Gornichiecca;
držeć se puta preko brežuljaka, ugleda se s visine polje mona-
stirsko, koje pustiše s desna, jer su skratili put. Jašuć dalje naj-

Digitized by

Google

32 »R. P- matković, (32)

prije ugledaše jezero Sangiol, koje se tako turski zove, talijanski
znači „žuto* ; malo dalje je jezero Odrovo ; poslanstvo je išlo uz
obale u velikom krugu, dok je prispjelo u Ostrovo (Ostrova). varoš
kadilučku. Ostrovo je smješteno na jezeru,' koje se proteže daleko,
lika je uzka, brežuljci tvore mnoge okuke. Posred varoši diže se
brdašce od razvaljena kamenja, na vrhu mu je mošeja, gdje bi
mogla stajati sigurna tvrđja, a naokolo mu je jezero. Na jezeru
pako je otočić, zarasao mnogim drvećom. Malo dalje od varoši
Ostrova na brežuljku je selo, a preko brežuljka naidjoše na dugu
gustu šumu; pogibeljno je to mjesto; jer setu skrivaju razni haj-
duci, koji su minuloga dana zatukli Turčina, koj je išao da kupi
potrebe za svatbu. S toga odredi poslanik, da družina podje na
okupu i da se za svaki slučaj obskrbi potrebitim oružjem, a ka-
ravanu uzeli su u sredinu. Prevali vši šumu, predjoše drvenim mo-
stom preko rieke Vodene, pa u 7 kom putanjom s vrletnimi ponori
po stranah. Ovaj mu je priedjel sličan Favagnu, kad se ide od
Kaneje (Canea) u Sfacchiu. Za tim uzlaziše brežuljkom ubavim
radi mnogoga drveča, vrtova i voda, pa prispješe u varoš Vo-
denu, koja je na vrhu brežuljka, a noćili su u vrlo rdjavom
karavanseraju. Dne 27. silazeć s brežuljka puna vode i bunara,
podjoše po strani brda, što bijaše nasuprot brežuljku, pa stupiše
na prostrano polje, koje Turci zovu Vardarova, a Bugari Slanigta.
Na vrh brežuljka, na razvaljenoj pećini, vide se dvie male kule,
spojene zidom, koj se tako proteže, kao da je utvrdjivao neki
tamošnji gradić, te vlada svim brežuljkom i poljem; pod njim je
drnga kula, ogradjena poput polumjeseca , u ostalom slaba, za-
pušćena i vrlo stara. Krenuv iz Vodene, izaslaše Volvizzu da pri-
pravi pomoću Abrahama Namias, brata konzula u Monastiru, konje
za Carigrad ; pa prodjoše selom Cieltichi, jašuć vazda poljem utrtom
putanjom, a vidjeli su s obje strane razna sela s kućami, pokritimi
criepom ; u ostalom je priedjel vrlo rodan i zasadjcn žitom ; napokon
prispjeli su u Gcmzzc^ kadilučku varoš, naseljenu kao i Vodepa,
takodjer od Grka. Tu se izvode svilene marame, protkane po turski
zlatom; u ostalom grad je obilan živežem, a noćili su u neudobnom
karavanseraju, premda ima posebnih soba Pričaše, da su tu turski
stanovnici rdjavi ljudi, jer da se medju sobom ubijaju. Kola su tu,
kao i dalje do Soluna, samo na dva kotača, a naliče veliku vin-
skomu badnju, dobro su okovana, a vuku je bivoli. Pregaziše rieku,
koja je bila konjem do trbuha, zove se Calocchie, a pritječu joj
vode vodenske. S Genizze ugledaju se dva rta, koja tvore zaljev

Digiti

zedby G00gle

(33) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VTEKA. 33

solunski. Tu osjetise nesnosnu vrućinu, ali morski vjetar od Soluna
ju ublaživale. — Dne 28. jašeć dalje poljem i preko ubavih bre-
žuljaka, čas gore čas dolje, prispjeli su napokon u Solun (Salo-
nicchi). Putem vidjeli su mnoga brdašca (humke), nekoja su dosta
velika; čini se, kao da bi bila iste tvorbe kao i obližnje polje, a
slična su onim kod Filippopola. S desna ugledaše veliko selo, po
imenu Ghiavirabassi, 2 ure prije, no što su u Solun prispjeli;
prešli su drvenim mostom, 300 koraka dugim, što vodi preko r.
Vardara, koj više gore protječe Skoplje (Uscopia); kod pomenutoga
se mosta jako razprostranjuje, tvoreć gotovo dva korita, utječe u

zaljev solunski (u tekstu pukotina), a ušće mu je udaljeno

od grada oko 5 milja. Ovaj most granicom je izmedju Bugarske
i Tesalije (Tesaglia). Blizu mosta ima kuća, s koje dođje bugarska
djevojka s pogačami (fogaccie), pečenimi pod pepelom. Sastali su
blizu grada mnoga kola, puna sukna, išla su u valjaonu ; sukno
se pravi na račun sultanov za odiela njegovih robova. Priedjel,
kojim su onoga dana putovali, bijaše većinom nerodan i zarasao
je glušcem (savina). U Solunu odsjedoše blizu vrata, kojima
udjoše. Ovo je mjesto kao neki priorat za strance. Grad Solun
razpro8tire se koje po brežuljku koje u ravnini ; gornji dio po
brežuljku slabo je naseljen ; tu je gradić, u kojem je dasdar s 300
vojnika (askera). Vidi se, da je imao dvogube zidove ; onaj pako
zid, koj ga sada ogradjuje, sav je poduprt podpirači iste visine
i iste gradje, kao što je zid. Ovi se podpirači van iztiču poput
vršaka od zidova i zapremaju toliki dio, koliki je ostali zid. Solun
ima u obsegu 7 milja, ima liepe, široke ulice, a malo ne svaka
ima svoj bunar, jer se sladka voda vodi vodovodi od varoši po
imenu Costacchi, koja je 607 milja daleko na podnožju gore. Uli-
čami vide se mnogi stupovi, koje cieli koje razbijeni, grobovi i
druga kamenja najbolje vrsti, od parskoga mramora, a stupovi
mnogi od porfira i serpentina. Ima tri vrsti stanovnika: Turaka,
Židova i Kršćana, a Židova ima najviše. Rabi Abraham Namias,
brat konzula monastirskoga, vodio je poslanika i njegovu družinu,
pokazujuć jim znamenitosti gradske. Najprije razgledahu crkvu
*degli Angioli", sagradjenu u slogu rotunde, kao rimski Pantheon,
ali je malko manja; prije 7 mjeseci uzeta bi Grkom i pretvo-
rena u mošeju. Za tim razgledahu crkvu, koja je bila sv. Sofije,
a prije više godina takodjer pretvorena u mošeju ; bijaše metropoli-
tanska, drži ju osam stupova od porfira i serpentina, 4 postrana
prilično su visoka i skupocjena; pod je sav od skupoga parskoga

R. J. A. OXXXVT. 3

Digitized by

Google

34 DB- P« MATKOVIĆ, (34)

mramora; s gora se vidi, da je bila sva od mozaika, jer Turci
su pustili u kubi cielu sliku boga otca i druge slike s napisi grčkimi.
Oko ove crkve vodi triem, koji drže stupovi. Za tim su vidjeli
luk, Sto bi podignut u slavu Tita Vespaaiana, koj osvoji Jerusolim.
Luk bi sagradjen od opeka, a temelji, koji ga drže, izradjeni su
od mramora s plastičnimi slikami. Ova mu se ulica zove „Camara
deirArco". Malo više u istoj ulici vidjeli su u kući njekoga Tur-
čina cio uzdignut porfirni stup znatne visine, a na njegovom vrhu,
veli se, da je bila zmija, koju su stanovnici obožavali. Prodjoše
zatim ulicom židovskom, a na njezinom početku ima manastir
grčkih duvna; ta je ulica vrlo blatna, jer je nastanjena od ovih
ljudi, te je na kraju grada, kamo se izlieva nečistoća. Odavle spu-
stili se k moru, gdje neima luke, nego poviše žalo, u ostalom
dobro pristanište ili sidrište, koje nije sigurno od sjevernih vjetrova,
ali je zaštićeno od vanjskih vjetrova. Čuvaju ga dvie slabe tvr-
djice: jedna s lieva, sagradjena od sultana Sulejmana, a druga
s desna ima malu starinsku kulu, u kojoj je po sredini dvorište,
slično onomu u Spljetu. Dne 29. ostali su u Solunu, da nadju konje
za Carigrad; Volvizza, izaslan u tu svrhu iz Vodene, prispije malo
prije njih. Kihaja sandžakov ponudi poslaniku ladju, da ga preveze
u Carigrad; ali poslanik neprihvati ponude. Dne 30. pohodili su
još drugu mošeju, koja bijaše njegda takodjer crkvom, u kojoj
ima više liepih stupova, ima jih, vele, do 366, medju njimi 10 jih
je od porfira i serpentina, a dva su osobito velika i vrlo skupa.
Ćuli su, da su se ukrcali za Carigrad turski vojnici, koje su sastali
u Elbasanu, vodili su nekoga ugledna roba, zarobljena na moru
kod Napulja, a šalju ga kapetanu moraa.

Eto opisa Bernardova puta od Elbasana do Soluna. Put bijaše
staro-rimski, ili je putopiščev njegovim pravcem ili tragom išao.
Bernardov putopisac i na ovom putu nerazlikuje dosta oštro opise
puta od opisa mjesta. Putopisa ovoga puta imamo iz novijega doba
više, naime Leake, Cousintry, PoaqueviUe^ Boui, Grisebach, Ori-
goroviČ, Hdhn, Spaun i Barth. Pouqueville i Bouć išli su cielim
ovim putem, oba smjerom obratnim ; ostali pako prošli su ga djelo-
mice. Na ove putopise, na koliko osvjetljuju tadanji put Bernar-
dove družine, i mi ćemo se u naših objašnjivanjih osvrtati. Od
Elbasana do Struge išao je put većinom dolinom Skumba ili sta-
roga Genesisa (revudć;), pa preko gore k sjevernomu kutu Ohrid-
skoga jezera. Ovaj put opisuje Bern. putopisac u cielom obćenito,
ali vjerno. Na tom putu spominje najprije selo Darda, kao prvo

Digiti

zedby G00gle

(35) POTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 35

noćiste na putu od Elbasana u Solun : siromašno selo, gdje se nije
moglo dobiti ni kruha ni vina. Isto selo spominju i noviji putnici;
čini se, da je još danas, kao i njegda, putničkom stanicom; kod
istoga sela napominje se kao znamenitost pet vrela, koja izviru iz
kamenita temelja.1 Prvi prielaz preko Skumba bijaše mostom „Hadži
Bekjarit", 3 ure više Elbasana;1 i u rimsko doba bijaše vjero-
vatno tu prielaz preko Skumba (traieđus).* 0 Škumbu pako nezna
putopisac ništa drugo kazati, nego da ima veliko korito i da
plaho struji.4 Zatim navodi putopisac selo Pregnes, gdje nije bilo
karavanseraja. Ovo se mjesto navodi na austr. karti po imenu
Prens ili Prinjež, u Hahna zove se Brinjac, putu na sjeveru, gdje
put prelazi preko sljemena Earkaveci; u Bouea zove se Bermes,
na Dom a 80 vu polju, koje Bern. putopisac spominje, al mu imena
nezna.5 Drugi put prešla je Bern. družina preko Skumba vjero-
jatno kod hana Kjttkes, prije sela Brinjac, gdje je onda bio drveni,
a danas kameni most od jednoga luka.0 Bezimeno brdo u Bern.
putopisca biti će današnja Čjaffa-thane (Suhi prevoj), gorsko sedlo,
odkuda se silazi na polje Radolišta i Struge, kojemu polju B. puto-
pisac nezna imena.7 Pošto se Bern. družina na svojem putu samo
dodirnula Ohridskoga jezera, nezna bezimeni putopisac ništa drugo
o njem kazati, nego da obiluje raznom ribom, koja je u istinu
glavna privreda tamošnjih stanovnika, koji se osobito bave lovom
i sušenjem riba.8 Struga, noćište Bern. družine onoga dana, naliči
mu više selu nego varoši, jur mu je u Bugarskoj, pošto most kod
Struge preko rieke Iješke (Drima), iztičuće iz jezera i protječuće
varoš, granicom je izmedju Albanije i Bugarske. U istinu Struga
je smještena na sjevernom rtu Ohridskoga jezera, koje prelazi u
Drimovu dolinu, pruža se s obje strane rieke, koja dieli varoš

1 Gl. A. Boue, Rec. d'Itin., I, 268. Hahn, Reise durch đ. Gob. d.
Drin etc. p. 238. Mflller, Albanien (Dardas), p. 65 i 66.

1 A. Bone, 1. c. Hahn, 1. c; u Milllera zove se most „Hadžbedžar",
p. 65.

* Tafel, Via Egnat. p. 25. Hahn Reise, p. 345.

4 Opis Skumba gl. u Thuine, op. c, p. 107 i 108.

6 Boue, op. c, I, 267. Hahn, op. c, p. 238.

* A. Boue, I, 268; Hahn, Reise, p. 238.

7 Gl. opis puta u Bouea I, 267, Pouquevilla II, 358 i d., pa u
Hahna, Reise, 1. c.

8 Hahn, Reise, p. 100. Opis jezera i tamošnjega ribolova gl. u iz-
vještaju o Albaniji od g. 1570. (Rtarine, XII, 196) i u Thume, op. c,
p. 109-112.

Digiti

^"

36 DB. P. MATKOVIĆ, (36)

na kršćanska i muhamedovsku polovinu. Bezimeni putopisac toliko
je razabrao iz govora tamošnjih žitelja, da jim je jezik slovenskoga
roda, a vjere da su grčke. I Bern. putopisac iztiče pitomost i ro-
dnost stružkoga polja, što se vjerno slaže s opisom novijih putopi-
saca.1 Staro-rimski put, dini se, da nije išao preko Drima kod
Struge (Pons Servilii), nego 2 ure Strugi na sjeveru, naime preko
Crnoga Drima, gdje je prelazio stari put od Ohrida u Divru.2 —
Na daljem putu, koji opisuje putopisac obćenito, obišlo je poslan-
stvo glavno mjesto ovoga kraja, naime Ohrid (Ocri), koji ostaviše
s desna, a o njem zabilježi putopisac, što je s daleka vidio, da se
diže nad jezerom, a na vrhu brežuljka da mu je gradić. U istinu
Ohrid se razprostire na podanku strme visine, na koje vrhu diže
se manastir sv. Petke.3 Pošto glasoviti Ohrid, staro-rimski Lychnis,
negdašnje težište zapadne bugarske države kao i patriarhata, puto-
pisac na tanje neopisuje, nedaje ni nam prilike, da o ovom slavnom
histeričnom gradu na šire govorimo.4 Na istom putu spominje puto-
pisac selo Orusse, vjerovatno Hahnovo Krušje,5 gdje se dieli rimski
put od Ohrida u Resnju. Dalje navodi staro mjesto Prespu, koju
bizantinski pisci često spominju;6 ali ovo mjestno ime nije više u
običaju, nego se sačuvalo samo u imenu jezera i priedjela, jer se
danas ono mjesto zove Resnja, koju takodjer putopisac neopisuje,
pošto je njom samo prošao.7 Napokon spominje selo Zoposco, ili
noćište onoga dana. Ovo selo zabilježeno je na Kiepertovoj karti
po imenu Soposka, spominje ga i Hahn na svojem putu od Resnje
u Monastir, selo je od puta četvrt ure, a p6 ure od Resnje daleko.8

1 Gl. Pouqueville, II, 358, 404—410. Boue, I, 263. Mttller, p. 68
i 69. Hahn, Reise, p. 99, 100.

1 Tafel, Via Egn., p. 25, 31. Hahn, Reise, p. 345.
8 Mtiller, Albanien, p. 66. Hahn, Reise, p. 112—135.

4 0 Ohridu gl. Grigorovic, Očerk'B putešestvija po evrop. Turciji,
2. izd. Moskva 1877, p. 104. Tomaschok, op. c, p. 354.

5 Hahn, Reise, p. 234.

8 Theophvlactus, Bulgarorum Archiepisc, ed. Ven. III, 691, 724.
Cedren. ed. Bonn. II, 469. Scvlitze, ed. Bonn. p. 718, 719. Georg.
Acropol. c. 68, 80. Niceph. Greg. II, 8. Ephraem. in Caesarr. v. 8091,
8603.

7 Opis u PouqueviIle, I, 315: II, 317, 352. A. Boue (Resna ou
Presba) I, 261. Hahn, Reise, p. 135—41.
* Hahn, Reise, p. 244.

Digiti

zedby G00gle

(37) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIRKA 37

Dalji put od Resnje do Monastira putopisac neopisuje ; put pako,
kojim putovahu, bijaše vjerovatno staro-rimski.1 Medju novijimi puto-
pisci (Leake, Pouqueville, Bouć, Grisebach, Grigorovič) razmjerno
najbolje opisao je ovaj dio puta Hahn, koj je njim opetovano
prošao, računaj uć daljinu na 6 ura, dočim je daljina u Bern. puto-,
pisca odveć visoko uzeta. Hahn trudi se dokazati, da gorsko sedlo,
kojim put vodi i koje je razvodjem izmedju Resnje i Crne, nosi
grčko ime Diavato ili Diavat (prohod), te da je preko njega išla
staro -rimska cesta „Via Egnatia", jer mu je položaj sa staro-
rimskimi itinerari posve u skladu.2 Premda se poslanstvo bavilo
samo jedan dan u Monastiru, putopisac opisuje grad dosta obćenito,
prikazujući ga kao bugarsko vrlo naseljeno mjesto, ali mu tadanji
broj stanovnika daleko zaostaje za brojem novijega doba. Putopisac
misli, da nije s toga obzidan, jer je timar velikoga vezira ; prika-
zuje ga kao kadilučku varoš sa sudačkom školom, pa kao znatno
tržište, koje promeće žito, vunu, vosak i kože; spominje mošeje,
bezestan i karavanseraj, koj putopiscu nije dosta udoban; pretje-
cala bi ga rieka Macofra (!), izopačeno ime rieke Dragor, koj ga
zaista protječe i utječe u Crnu. s — Monastir ili Bitolj bijaše njegda
znamenit grad, osobito u srednjem vieku, jer bijaše na sklopu pu-
teva, koji su polazili od Jadranskoga mora — od Skadra, Lješa
i Drača — u Srbiju i Makedoniju, a timi putevi išla je i tadanja
trgovina. U staro doba dolazi po imenu Heraclea ('Hpa^eta Auyxo<;),
koja je vladala rodnom aluvialnom ravninom Pelagoniom na Eri-
gonn, ili 6 T^£pvac bizantinskih pisaca.* Ovim istim imenom spo-
minje se u bizantinskih pisaca još na početku srednjega vieka; a
za careva rimskih prelazi ime Heraclea u ime Pelagonia, nazvana
po istoimenoj pokrajini, te se navodi pod obima imenima ("Hpoo&eta Vj
vOv IIsXxvovta).6 U srednjem vieku jedno od glavnih težišta zap.-
makedonske države, spominje se u bizantinskih pisaca po imenu

1 Tafel, Via Egnatia, p. 37 — 41; Hahn, Reise, p. 345; Tomaschek,
p. 355.

2 Opis puta od Resnje u Monastir, gl. u Ilahna, Reise, p. 141 —
143, 244, 245. Grigorovič, p. 96.

8 Dragor zove se u starih spisih 15. v. Dobriđa, koja izvire na
gori „Peristeri". Gl. Rad V, 174.

4 Rimski Itinerari i Peut. Tab.; Tafel, Via Egn., p. 34—41. Isti:
Svmbola Critica I, 50.

5 Hieroclis Sinecdemus, od. Parthev, Appendix 3, 104, pag. 317.
Malchus, II, 1. Niceph., Theoph., Leon. i dr.

Digiti

zedby G00gle

38 Dfi- p« MATKOVIĆ, (38)

Pelagonia i Butel (Bo6t£Xi$) ili današnji Bitolj.1 I Idrisi zove ju
BCitili.2 Križarski putopisci, koji su ovim krajem išli, kao i pisci
bugarsko -bizantinskih ratova često spominju ovaj grad.8 Hadži
Chalfa zove ga Toli Monastir, o kojem priča „da su mu stanovnici
Bugari; da je sultan Murat pobjeditelj god. 784. (1382.) odaslao
Timurtaš pašu, koj ovo mjesto mačem osvoji. Gradić je opustošen.
S južne mu je strane šumovito brdo (Peristeri), a s prednje (iztočne)
mu je strane prostrano polje (Crne). S brda pritječu mnogi potoci,
koji protječu grad i susjedna polja" ;* što se liepo podudara s našim
putopiscem, koj takodjer iztiče obilje vode i bunara. Uz to dodaje
H. Chalfa, da mu je pamuk najslavnijim izvodom. — Medju no-
vijimi putopisci (Leake, Pouqueville, Bouć, Miiller, Grisebach i
Grigorovič) iztiču se glede opisa Bitolja ili Toli Monastira dr. H.
Barth i Hahn, koj se opetovano (g. 1858. i 1863.) ondje bavio.
Barth glede geografijskoga položaja Bitolja opaža : „da je na vratih
doline (Dragora), koja otvara put u Albaniju i njim vlada; tu je
svagda imao biti položaj glavnoga mjesta ovoga kraja, jer ovuda
je išao put, kojim se od Vardara potiskivahu narodi na zapad ; tu
bijaše glavno mjesto Paeona; tu su naselili makedonski kraljevi
Herakleju, preko koje išao je poslije glavni put iz Epira u Tesalo-
niku, koj put, pošto se prevali gorsko ždrielo (Divato), ulazi u ve-
liku dolinastu ravan Erigona ili današnje Crne, koja se ravan
njegda Lynkestis nazivala".5 Hahn pako opaža glede položaja Mo-
nastira ili Bitolja: „da se razprostire na ušću male drage, kod za-
padne stiene velike Crnine kotline, a s njezina se dna krasno iztiče
od svoga zaledja; draga pako zašiljuje se u dolinu, koju dieli
ogromni Peristeri, koj se na jugo-zapadu grada u ravninu ruši, od
nizke kose, koja stienu kotline sa sjevera nastavlja i prema ravnini
se izbočuje". U ostalom Bitolj mu se slikovito prikazuje svojimi
minareti i bujnim drvećem, a krasna ga brda nadvisuju.6 Ova se

1 Navodi u Tafela, Via Egn., 1. c. Isti: Urkunden zur alteren Han-
delsgesch., I, 263. Rad, XLII, 29, 33—36, 39. Tomaschek, op. c.
p. 355.

* Tomaschek, 1. c.

3 Rad, XLII, 1. c. Cedrenus II, 458, 460, 461 i d.

4 Hadži Chalfa, Rumeli u. Bosna, p. 96, 97.

6 H. Barth, Reise quer durch d. Innere der europ. Tttrkei. Zeitschrift
f. AUgem. Erdkunde, N. F. XVI, 118. K tomu Grisebach, Reise II, 177.

,J Hahu, Reise von Belgrad nach Salonik, Wieu 1868, p. 183 — 191.
Isti, Reise durch d. Geb. d. Drin u. WaVdar, p. 141 — 145.

Digiti

zedby G00gle

(39) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 39

dva opisa, Barthov i Hahnov, o geografijskom položaju Bitolja,
prilično medju sobom slažu i popunjuju.

Sliedeću stanicu Bernardove družine zove putopisac Frubelli, iz-
opačeno ime, bez sumnje, današnje Florine. Tim bi poslanikov put
vodio od Monastira u Florinu staro-rimskim putem blizu iztočnoga
ruba Suhe gore. Ovaj put opisaše Bou6 (I, 270), Pouqueville (II,
496, III, 185, 275) i Barth (p. 124). Pošto je medju Monastirom
i Florinom pukla ravan Crnine kotline, vode od Monastira k jugo-
iztoku još dva puta, koja se nehvataju Florine; naime glavni ili
poštanski put ide — obilazeć Florinu — na Oštro vo, kojim je
putem išao Hahn g. 1863. i živo ga opisao. * Ovomu putu na iztoku
vodi put ravno od Monastira u Ostrovo preko ogranaka Nidže pla-
nine, koj je put poznat iz Grisebachova putopisa (II, 172.). Tu bi
dakle imali posla s onim zapadnim putem, koj vodi ravninom u
Florinu. Bern. putopisac navodi, da je priedjel ravan i rodan, pa
da prelazi na drugo polje, kojim se dižu razni brežuljci, te da je
mjestimice kamenito i suho. U istinu, opaža Hahn (p. 193), 4 ure
poslije Bitolja prestaje ravan, koja je po Bouć-u (I, 270) rodna
žitom i vinom. Zatim iztiču se ravna sljemena, koja se s Nidže
pl. otiskuju, presiecaju ravan i njezina se zapadna ruba hvataju.
Sljeme glavno dieli ravan na dvoje: manji ili južni dio je florinsko
polje. Ovaj dio zalieva florinski potok, koj izvire u prodolu Suhe
planine i kod Florine ulazi na ravan, tekuć od juga na sjever,
utječe u Crnu. Ovu ravan florinsku zove Bern. putopisac Calassi;
možda je u tom imenu sakriveno ime sela Kleština, uprav na po-
četku onoga sljemena, koje dieli monastirsku ravan od florinskoga
polja. Ovaj dakle putopiščev opis ravnine donjekle bi se liepo pod-
udarao s novijimi opisi. Putopiščeva pako rieka, koja mu se bu-
garski zove Helesnissa, a turski Caraisce, nije glede toka dosta
jasno označena, jer tursko ime Caraiscć (Kara su) upućuje na po-
znatu Crnu ili Crnu (6 T^epva;), koju Bern. družina na onom putu
nije prebacila, pošto teče dosta daleko od puta i nedopire sa svojom
velikom okukom u širinu Florine ; Helesnizza (Jelešnica) pako sjeća
na pomenuti florinski potok, koj se zove na Kiepertovoj karti
Eleška; tu bi dakle putopisac Crnu i njezin pritok Jelešnicu po-
grješno u jednu rieku spajao. Na onom putopiščevu putu, osutu
seli, spominje se jedino noćište Frubelli ili Florina; starinsko mjesto:
po Tafelu (V. Eg. p. 41) Mulatio Melitonus (MsXitt6Wo;) rimskih

1 Hahn, Reise von Belgrad, p. 192.

Digitized by CjOOQ IC

40 DE« p- MAtKOVIĆ, (40)

itinerara (Hierosolym). Tu bijaše Idrisov Acherlin odnosno Aberlis\x
Florina je bugarski i srbski Hlerin ili bizantinski 6 XXspr4vo;, tq
XAepy)vou 7r6Xi$,2 tvrđja, koja bi od srbskoga cara (g. 1340.) bizan-
tinskomu carstvu oteta ; spominje se i u srbskih spomenicih; naime
„manastir Treskavac imao je zemlje vb Hlerinje, pa da je car
Stefan osvojio grad HlerinbV Hadži Chalfa (p. 97) zove ju Filo-
rina, koja mu je na iztočnom rubu monastirske gore. Pomenuti
noviji putopisci raznovrsno ju opisuju; Barth pako iztiče njezin
znatni položaj na tiesnom dolinskom putu i na prostranoj bogatoj
linkestijskoj dolinastoj kotlini Crne.4

I dalji dio puta od Florine do Vodene opisuje Bern. putopisac
obćenito, u ostalom vjerno. Put je išao starom cestom,6 koje smjerom
vodi i današnji glavni put onoga kraja. Medju novijimi putopisci
(Leake, Pouqueville, Bouć, Cousinerv, Barth), koji onuda putovahu
koje cielim koje djelomičnim putem, na tanko i živo opisaše ovaj
put Grisebach i Hahn;6 prvi smjerom obratnim. Put je išao preko
sela Banice,7 gdje se dieli put u Kajlar od puta, koj vodi k sje-
vernoj obali jezera Ostrovskoga, pa preko gorskoga ždriela (Der-
bend) uz jezero Nisia ili Vladovsko8 i riečicu Vodenu (Karakaja)
u mjesto Vodenu, gdje bijaše onoga dana noćište. Na tom putu
ponajprije spominje selo Gornichiecca, malko izopačeno ime da-
našnjega sela Gorničevo, po Grigoroviču (p. 92) u eparhiji arhiep.
meglinskoga ; o istom selu misli Hahn, da je na mjestu staro-rimske
stanice Cdlae illi Ke>Xxi.9 Na daljem brežuljastom putu ugledaše
s visine jezero Sangiol, što mu turski znači „žuto". Ime jezera
malko je izopačeno, biti će, po Hahnovu opisu sudeć, kotlinasto
jezero Petrička (na karti austr. i u Grigoroviča Petersko) s bu-

1 W. Tomaschek, op. c. p. 355.

9 Cantacuzenus ga spominje više puta, potonji put g. 1340., kad ga
je car Stefan osvojio.

8 Glasnik srp. uč. dr. XI, 135, 136 i 161; knj. XIII, 373.
4 Barth, Reise, op. c, p. 129, 130.
6 Tafel, Via Egn., p. 41-44.

6 Grisebach, Reise, II, 144 i d. Hahn, Reise von Belgrad, p. 191.

7 Opis puta od Florine do Banice, gl. u Bartha, op. c, p. 130, 131.

8 Grigorovič tvrdi, da je Vladovo na r. Karakaji (op. c, p. 92).
Hahn zove jezero najprije Tehovskim blatom, (op. c, p. 198), a na
drugom mjestu tvrdi (Reise d. Geb. d. Drin, p. 264), da se blato zove
po seocu Nisia (Nissije, Grig. p. 92).

9 Hahn, Reise d. Geb. d. Drin etc, p. 346.

Digiti

zedby G00gle

(41) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. V1KKA. 41

garskim gradićem IleTpMnco;,1 koje se po Grisebachu turski zove
SarijOl (gelber Landsee).2 O istom se jezeru tvrdi, da je stari He-
gorrites, što je poznato iz Perseusova vojnoga puta.8 Opis jezera
Ostrova liepo se slaže s opisom Grisebachovim i Hahnovim; potonji
tvrdi, da mu je sjevero-izt. obala strma i da mu je iztočna obala
vrlo račvasta, jer tu prave u vodu pružeči se grebeni niz liepih
zatona.4 Varošica Oštro vo (Ostrova), koje položaj je Bern. puto-
pisac dosta pravilno označio, iztičuć moseju na vrhu provaljena
brda i ubav jezerski otočić, što je s pomenutimi opisi u liepom
skladu,5 staro je mjesto, spominje ga jur Idrisi, po imenu Ostrobo.6
Bizantinski pisci često spominju 6 'OrTpoJios ili Sxpofioc, varošicu
na brežuljku napram jezerskomu otočiću osobito Cedrenus,7 za ra-
tova cara Vasilija proti va Bugara.8 I u razdiobi bizantinskoga car-
stva od g. 1204. navodi se Oštro vos,9 a Hadži Chalfa (p. 99) na-
vodi „Ostrovu" medju kadiluci Vođinom, Filorinom, Džuma-Bazarom
i Lankom. — Dalji put od Ostrova vodi mu zaista brdovitim prie-
djelom i preko gorskoga ždriela (Dervent Karakaja), koje spaja
Nidže i Tuzlu, pa gustom radi hajduka pogibeljnom šumom, koju
Grisebach na tanje opisuje (II, 148 i 149). Zatim je poslanstvo
išlo uz močvarno jezero Nisijsko ili Vladovsko, pa tavanastom do-
linom riečice Vodene (Karakaja),10 koju prebaciše preko drvena
mosta, kojim se zaista prelazi od lieve na desnu obalu kod sela
Vladova ; pa se ide nasipanom putanjom uz krševite batrice, preko
kojih se riečica ruši bučeć i pjeneć se. Ovaj priedjel, osobito tok Vo-
dene i njezine skokove opisuje Grisebach (II, 144 — 47), plastično
i živo, putem obratnim. Ovaj divan priedjel poredjuje Bern. puto-
pisac radi prirodne krasote sa sličnim priedjelom na otoku Kreti,

1 Cedrenus, II, 462.

2 Hahn, Reise v. Belgrad, p. 196.; Grisebach, op. c, p. 151, 153.
Boue tvrdi (I, 278.), da se i Kailar turski zove Sarigoel.

» Livius XXXI, 40. Barth, Reise, op. c, p. 1:32, 133.

4 Grisebach, II, 152, 153. Hahn, Reise v. Belgrad, p. 196, 197.
Tuma, op. c, p. 115.

5 Grisebach, 1. c. Hahn. 1. c. Grigorovič, p. 93, 94.

6 Tomaschek, op. c. p. 356.

7 Cedrenus, 462, 20; 465, 23; 531, 8, etc. Anua Comm., I, 242.
Acropolita, p. 99. Pachvmeres, I, 21, 28-30; II, 128.

8 Navodi u Tafela Via Egn., p. 42. Rad XLII, p. o. p. 35, 39.
Rad CXXIV, 95 i d.

9 Tafel, Urkunden, I, 468. 469.

10 Hahn, Reise d. Geb. d. Drin, p. 264.

Digiti

zedby G00gle

42 »R. p- matković, (43)

naime preko Aspra Vune na putu od Kaneje u Sfakiju. Ovo po-
ređjenje, premda ga na šire neopisuje, mali je prilog za kompara-
tivnu geografiju. 0 Vodeni putopisac je dosta malo zabilježio, iztiče
njezin položaj na brežuljku i veliko obilje tekuće vode, odkuda
varoš i vodi svoje ime : s toga tumači putopisac svojim zemljakom
talijansko značenje Vodene. I stari kao i bizantinski pisci izvode
odatle njezino ime: u staro doba zvala se Edessa, sto bi po Ste-
fanu Bizantincu značilo „carstvo vodeno", a bijaše stanica na glavnom
putu od Epira u Solun.1 Idrisi ju zove Bodhtana, a smještena mu
je na rubu, gdje se gora spušta u ravninu.2 Bizantinski pisci (Cer-
drenus, Zonaras, Cantacuzenus, Glycas) zovu ju ra BoSr,va, Bo^sava.
to *a<7Tpov t6W BoStvćov,8 spominje se često za bugarskih ratova,
a najznatniji su historični opisi Vodene u Cedrena (II, 453) i Canta-
cuzena (III, 127). Glycas pako kao i Cedren misle, da rieka Vo-
dena, iztičuća iz jezera Ostrova, teče katavotrami pod zemljom i
kod Vodene opet da izbija, Što je Grisebach (II, 97 — 103), opisu-
jući skokove r. Vodene, savršeno razpravio i oborio Za bugarske
vlasti bijaše Vodena (Vi BiSoivr, titi; xxi vuv BoSsva XsyeTat etc.) naj-
prije eparhija, pa metropolija.4 O „Vođini" bilježi Hadži Chalfa
(p. 87), da je kadilučka varošica, da je smještena medju kadiluci
Agostom i Ostrovom, da ima glasovito šetalište „Činarlik" (javorov
gaj), koje spada medju najglasovitije na svietu. Bistra voda, koja
teče s visine u dolinu, vidi se čitav dan hoda u daljini svietla i
sjajna. Tavanasta dolina biva tu naglo presiecana, a tik ruba ovoga
odsjeka smještena je varoš Vodena, koju noviji putopisci (Leake, Cou-
sinćry, Grigorovič, Hahn i dr.) raznovrsno opisuju, a sve ove nadma-
šuje Grisebach (II, 82 — 108) svojim savršenim i duhovitim opisom.
Tu, na rubu Nidže i Tuzle, pukao je prodol r. Vodene, koja se
ruši gotoyo s okomita preko 100 m. visoka obronka veličanstvenimi
slapovi u nizinu. Tu je u istinu prirodnom krasotom divan priedjel,
o kojem zabilježi Grigorovič (p. 93) da je Vodena u „očarova-
teljnom mjestopoloženji". Leake napokon priča o Vodeni, da nad-
mašuje u Grčkoj svojim veličanstvenim položajem i bogatstvom

1 Navodi u Tafela, Via Egn., pag. 48 — 81. Tomaschek, pag. 356.
K tomu Grisebach, II, 102 — 104.

8 Tomaschek, op. c, 356.

3 Navodi u Tafela 1. c. ; isti, Urkuiiden, I, 268. Rad, XLII, p. o.,
p. 85.

* Notitiae Episcopatuum, 12, 85 ; Hieroclis 8ynecdemus, ed. Parthey,
p. 241.

Digiti

zedby G00gle

(43) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 43

svojih vidika Spartu i Larisu, kojih je položaj takodjer liep i veli-
čanstven, al još više ga zanieli grebeni i divni skokovi r. Vodene,
pod njom bujne doline, a nad njom u velikom polukrugu uzvišena
gora, koja ravninu ogradjuje.1

Put medju Vodenom i Solunom opisuje Bern. putopisac obćenito,
u ostalom vjerno, te je više ili manje u skladu s opisi novijih put-
nika (Leakea, Cousinerva, Bouća, Grisebacha, Hahna i dr.). Naj-
prije iztiče put brdovitim priedjelom, pa Vardarovim (Vardarona)
poljem, koje da se bugarski zove Slanieza. Vardarovo polje za-
premalo bi tim nizinu dolnjemu Vardaru na zapadu, negdašnju
dakle pokrajinu Vardarovo (prov. Vardarii), koja se spominje u
razdiobi bizantinskoga carstva od g. 1204., o kojoj Tafel na šire
govori.2 U ovoj pokrajini prebivalo je negdašnje tursko pleme Var-
dariota (6 BapSapittT&v), imalo je svoga biskupa, podredjena ohrid-
skoj crkvi, a car Teotil (828—42) preseli ga amo.8 Slanica pako
slovenska je rieč, spominje se jur u srbskih spomenicih, a značila
bi skladište soli odnosno soljenku.4 Nedaleko Vardarova ušća, na
laguni Tuzle, bilo je bugarsko selo Slanica, ili £0XiviT£a bizantin-
skih pisaca.5 Slanica značila bi tu slano polje, koje bi sada zapre-
malo primorsku nizinu ušća Vardarova, o kojoj nizini opaža Grise-
bach, da je naplavna horizontalna ravan, sastavljena od ilovačinih
naslaga, te da je nedaleko Vardarova mosta još slana, premda je
više ura od mora udaljena; biljke pako slanice (Salicornije i dr.
Chenopedeje) odavaju, daje tlo pomiešano sa solju, a granica ovih
bilina označuje ujedno i granicu slana tla. ,J Položaj onih starinskih
razvalina nije Bern. putopisac pobliže opredielio; čini se, da su
bile njegdje blizu Vodene; susjednu ravan pako prikazuje kao vrlo
rodnu, osipanu kućami, pokritimi criepom, što odaje neko blago-
stanje i višu kulturu. Na ovom putu spominje putopisac selo Chiel-
ticchi, vjerovatno današnje selo Črtekči (?) austr. karte. Genieze,
noćište onoga dana, današnje je Jenidže (bug. Janica), koje gore
pomenuti putopisci raznovrsno opisuju, još danas glavna stanica,

1 Leake, Northern Greece, III, 271—77.

2 Tafel, De Thessalonica, p. 70 i d., 287 i d. Isti, Urkundeu, I, 485.
8 Hieroclis Sinecdemus, Not. 2, 3, 10. ed. Parthei, p. 101, 110.

208. Glasnik srp. uč. dr., knj. XXIV, 245.

4 Miklošić, Lexicon palaeoslov., pag. 856. Danieić, Rječnik starinu
III, 124.

6 Anna Comm. XII, 276, 278, W. Toraaschok, op. c, p. 352.

* Grisebach, Reise, II, 73 i 74; k tomu Boue, I, 285.

Digitized by

Google

44 D*. p- matković, (44)

odnosno noćište na onom putu. Bern. je pako putopisac o njoj je-
dino to zabilježio, da je kadilučka varošica, naseljena, kao i Vo-
dena, od Grka, u mjesto od Bugara; svraća pažnju na tamošnje
izvadjanje svilenih, zlatom podtkanih rubaca; još iztiče oblik ta-
mošnjih kola, kao neku nevidjenu osobitost, te jih na šire opisuje.
Hadži Chalfa (p. 84 i 85) pako bilježi o Jenidže- Vardaru, da je
veliko mjesto bez zidova, p6 dana puta od Soluna, ima mnoge mo-
šeje, kupališta, učione i hanove. Na istom putu, opaža Bern. putopisac,
da su pregazili rieku, koju povećavaju vode iz Vodene: po ovom
opisu mogla bi to biti rieka Moglenica, preko koje zaista vodi put;
al ju Bern. putopisac zove Colocchie, koje ime sjeća na potok Ga-
liko,1 preko kojega se u istinu prelazi prije, no što se udje u
Solun. Tu je putopisac bez sumnje prebacio ime onoga potoka.
Tadanji put biti će se od staroga puta ponješto ono doba odmakao;
jer putopisac nespominje na svojem putu ostataka staro-makedonske
Pellae,2 dočimjih noviji putopisci na putu medju Jenidžeom i isto-
imenim jezerom navode i opisuju.8 Ka daljem putu od Jenidže,
preko polja i ubavih brežuljaka, vidjeli su mnoge razsijane humke
razne veličine, koji se po Belonu i Pouquevillu turski zovu „tepe",4
a bili bi slični onim oko Plovdiva. Ova znatna bilježka odnosi se
na drevne mogile, koje putopisci biogradskoga puta oko Plovdiva
raznovrsno opisuju i razno jih tumače; Bern. pako putopisac po-
tanje jim položaja neopisuje, niti jim značenja neopredjeljuje. Nu A.
Bouć o istom putu opaža, da od Pelle do Vardara stere se niz
velikih humaka, koji su putu na sjeveru jedinim predmetom, koj
uzbudjuje pažnju putnika u onom ravnom priedjelu.6 Selo Chia-
virabassi, vjero vatno izopačeno ime, pošto mu položaja potanje ne-
označuje, težko ga je pogoditi, jer na desnoj strani puta ima vrlo
malo mjesta; možda je Kirdžiler Kiepertove karte. — Opis puta
od Jenidža do Soluna u cielom je obćenit, u ostalom prilično vjeran.
Bern. putopisac tvrdi, da su 2 ure pred Solunom išli preko Var-
dara drvenim mostom, koj mu je 300 koraka dug, dočim Grise-
bach (II, 77) računa duljinu mosta na 2000 stopa, a Hahn, kao

1 Gallico u Grisebacha; Reise, II, 75.

* Tafel, Via Egn., p. 51, 53. Pouquoville, III, 113.

8 Bouć, I, 274 ; Grisebach, II, 78.

4 Pierre Belon, Les observations etc. Pariš 1554, p. 28, 33. Pou-
queville, II, 454. III, 109.

5 A. Boue, Rec. ji' Itin., I, 284.

Digiti

zedby G00gle

(45) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIKKA. 45

Sto ga je Zach promjerio, na 740 koraka;1 putopisci dakle tako
jako se glede duljine Vardarova mosta medju sobom razlikuju, kao
što stariji i noviji putopisci glede duljine Mustafina mosta i mosta
kod Ponte Grande. Putopiščeva pako daljina od Vardarova mosta
do Soluna od prilike se slaže s novijimi putopisi ; jer Bouć računa
daljinu na l8/4, a Grisebach na 21/* ure.8 0 Vardaru je putopisac
vrlo malo zabilježio, naime da teče više gore kod Skoplja (Uscopia),
i da se kod mosta raztače na dva korita ; što se na novijih kartah
jasno opaža, da se Vardar ondje zaista raztače na dva rukava,
koji zapremaju otočić. Vardar, kao što je poznato, zvao se u staro
doba Axius ('Actć;), kojim imenom zovu ga nekoji bizantinski pisci
još početkom XI. v. (g. 1002);8 u srednjem vieku u bizantinskih
se pisaca zove BapSapsios, BapSapio; i dr., a Nicephor i Ana Kom-
nenka mu tok opisuju. Nadbiskup Teofilakt (ep. 55.) opisuje ga
radi plahovita toka, kao užasnu i radi prielaza vrlo pogibeljnu
rieku i daje mu ime Acheronta. U zapadnih križarskih putopisaca
zove se Bardarius Bardaris, Baldarius i dr., a Idrisi zove ga Far-
dari.4 Za rimskoga doba bijaše na prielazu preko Vardara poznata
stanica Gephyraf bijaše dakle takodjer premošćen ; a danas je na
zapadnom kraju mosta glavni han, gdje su njegda Bernardovoj
družini nudile bugarske djevojke pogače na prodaju. Al preko
Vardara nije svagda išao most : za normanskih križara išlo se preko
Vardara prievozom, koj bijaše mučan, jer je voda odveć derala ;
putopisci pako Boemundove vojske tvrde, da su ga preplovili;
a Robertova vojska da ga je pregazila.6 Za Teofilakta i Idrisa
prebacivalo se Vardar (Vardarion) splavmi i barkami.7 Napokon
Hadži Chalfa (p. 85) tvrdi, „da Vardar na granici od Jenidže na-
raste u veliku rieku, koja se prebacuje ladjami, dočim na putu od
Soluna u Earaferju (Veriju) vodi preko rieke drven most" ; dakle
kao što za Bernardova doba. Putopisac računa ušće Vardara na 5
(tal.) milja daljine od Soluna, što je premalo, jer onda bi se ušće

1 H&hn, Reise von Belgrad, p. 203.

2 Bone, I, 284. Grisebach, II, 77.

3 Cedrenus, 455, 6. Zonaras, XVII, 8. 0 imenu Vardara gl. Kieport,
Alte Geographie, p. 309 i 310.

4 Navode gl. u Radu, XLII, 29, 34 i 35, pa 100 i 101. Tomaschek,
p. 363.

5 Tafel, Via Egn., p. 56. Hahn, Reise d. Gob. d. Drin, 346.
tt Gl. Rad, XLII, 29, 35.

7 Theophvlactus, archiep., ep. LV.; Tomaschek, o. c. p. 363.

Digiti

zedby G00gle

46 DB- P. MATKOVIĆ, (46)

Vardarovo 8 ušćem Galikova od prilike sklapalo. Ova bilježku biti
će putopisac vjerovatno uzajmio od nekoga kosmografa, koj se
osnivao na staroj geografiji; jer za Straba (VII, § 330) utjecao bi
V. izmedju Chalastra (d. Kulakia) i Soluna; dakle znatno iztočnije
od današnjega estuara, od prilike u daljini naSega putopisca.

Premda se Bern. družina u Solunu dva dana bavila i premda
je imala vodju, koj joj je pokazivao znamenitosti grada, ipak mu
je opis ovoga od starine znamenitoga grada u cielom obćenit i do-
njekle krnj. Od strane turske imamo od poznatoga Hadži Chalfe
(p. 75 — 80) znatan i razmjerno obsiran opis Soluna, koj znatno
popunjuje opis Soluna od Bemardova putopisca. Novije doba na-
pisa Tafel izvrstnu geografijsko-historijsku razpravu o Solunu,1 koju
bi jur danas valjalo popuniti novijimi putopisi, poznije odkritimi
historijskimi spomenici i arheologijskimi iztraživanji. — Bern. puto-
pisac najprije iztiče obćenito položaj grada u ravnini i na brie-
žuljku, starinski gradić i gradske zidove, kojim dopituje H. Chalfa
3 milje u obsegu. Solun u istinu diže se u dnu drage, koje u alu-
vijalnoj ravnici koje amiiteatralno po obronku gore Kortač, koja
je s ove strane sglobom, koj veže poluotok Kalkidike s kontinentom;
pa stari gradić Heptapyrgion (7 kula), koj vlada gradom;2 gradski
bieli zidovi, okićeni kulami; njegove kuće, koje se dižu tavanasto
bokom briežuljka, i toliki elegantni minareti razvijaju slikovit vid.
O ulicah vjerovatno sudi putopisac prema mletačkim, jer se iz
opisa novijih razabire, da su dosta uzke. Voda mu se u grad vodi
iz sela Costachi^ na podnožju gore: u istinu solunska voda vodi
se starinskimi vodovodi s pomenute gore Kortač.8 Costachi je bez
sumnje izopačeno ime u mjesto Kortač, ali mjesta onoga imena
neima na novijih kartah ; dočim Hadži Chalfa zove istu goru Hortaš,
ali joj krivo označuje položaj, jer se ona nediže na sjevero-zapadu,
nego na jugo-iztoku od Soluna; on takodjer tvrdi, da ima i varo-
šica Hortaš, koja mu je od nevjernika naseljena. Bern. putopisac
ponajviše opisuje sol. crkve, opisuje i ostatke starina, ali su i ti
opisi ponajviše obćeniti. U istinu do Atene i Carigrada najviše se
sačuvalo spomenika u Solunu, koje starinskih koje sredovječnih;
glavne mošeje većinom su stare kršćanske crkve, sloga bizan-
tinskoga, a svojim bogatstvom mramornih i dr. stupova i svo-

1 Tafel, De Thessalonica eiusque agro; Berolini, 1839.
'' 0 starinskom gradiću Heptapvrgion gl. Tafel, Thessalonica, pag.
202 i 20;i.

3 01. Tafel, De Thessal., p. 207.

Digiti

zedby G00gle

(47) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 47

jimi mozaiki sjećaj a na Carigrad. I Hađži Chalfa navodi; da ima
10 velikih mošeja, a medju timi spominje jih 7, koje su bile
kršćanske crkve. Med ju crkvami, odnosno mošejami iztiče Bern.
putopisac „degli Angioli" (Angelica), o kojoj tvrdi da je rotunda,
slična rimskomu Pantheonu; dočim je rotunda stara crkva sv.
Gjurgja.1 Zatim iztiče sv. Sofiju, prebogatu mozaikom i mramorom:
to je starinska katedrala, sagradjena od cara Justiniana, a pretvorena
g. 1589. u mošeju ; spada uz sv. Mariju (Bogorodicu) i sv. Dimitrija
medju najstarije solunske crkve.2 Još opisuje neku mošeju, odnosno
staru kršćansku crkvu, ali joj imena nespominje. Ne samo nave-
dene nego i druge stare crkve pune su mozaika i stupova, a oso-
bite su radi svoga bizantinskoga sloga, koji prikazuju. Medju sta-
rinskimi spomenici opisuje Vespasianov luk, koj bi god. 1567.
razoren, dočim o drugom luku, t. zv. Hadrianovu, ništa nekaz uje. s
Pričajuć o visokom porlirnom stupu, na kojega vrhu da je bila
zmija (las Incantadas), koja se obožavala, ne spominje, da je lice po-
danka bilo puno napisa. Zidovi iz kršćanstva amo pribjegli, najraili
su, kaže, stanove i hanove na duge rokove. „Premda je grad žigosan
tim, što je prepun Zidovi, ta se sramota ipak naknadja svjetskom
korišću od tih stanovnika; jer oni izvode glasovite šarene ćilime i
dobra sukna". Solunski Zidovi spominju se jur 7. i 12. vieka, a
oko g. 1500 za španjolskoga progonstva čitava seoba našla je u
Solunu utočište, pa još i danas ima medju solunskimi stanovnici
(150.000) polovina Zidova, ponajviše španjolskih. I Hadži Chalfa
iztiče židovski priedjel grada kao veliku znamenitost, a osobito
židovsku školu „Hora" zvanu, u kojoj je bilo namješteno više od
200 učitelja, a polazilo ju preko 1000 učenika, počamši od 4. do
40. godine.4 U ostalom glede opisa židovskoga priedjela gradskoga
prilično se slaže B. putopisac s novijimi opisi. Putopisac dalje na-
vodi, da Solun neima prave luke, nego radu s dobrim sidrištem;
dočim H. Chalfa tvrdi, da ima na zapadu prostranu luku, koja može
primiti do 300 brodova.6 Putopisac spominje dvie tvrdjice, koje bi
branile Solun s mora ; tvrdjica s desna mu je stari gradić s kulom
te mu je sličan spljetskomu. I H. Chalfa navodi iste dvie tvrdjice,
jednu zove kulu Varđarevu a drugu Kclemrje, jer su mu pored

1 Gl. Tafel, De Thessalonica, p. 104, 317.

* Tafel, De Thess., p. 107.

3 Gl. Tafel, De Thessal., p. 170.

4 O židovskom priedjelu solunskom gl. u Tafela, Thessal., p. lub.
6 0 luci gl. Tafel, Thessal., p. 208, 209 i 214.

Digiti

zedby G00gle

48 DB. P. MATKOVIĆ, (48)

istoimenih vrata. Čudnovato je što Bern. putopisac negovori o Solunu
kao trgovačkom velegradu, koj se u trgovini s Carigradom natjecao,
gdje se stjecali od starine trgovci iz svih zemalja Sredozemnoga
mora, osobito za velikoga sajma sv. Dimitra; negovori ni o njegovu
prometu i obrtu; dočim drugi mletački putnici u svojih izvještajih
s osobitom pažnjom prate trgovački promet i njegove zavode, beze-
stane i karavanseraje. — Solun je od gore pomenutih novijih put-
nika raznovrstno opisan, kao grad za Carigradom najznamenitiji
europ. Turske : osobito radi njegova svjetskoga položaja radi broja
stanovnika i radi znamenitosti njegove trgovine. U dnu istoimena za-
ljeva, naproti ušću Vardara i Vistrice, vlada naravno svimi prilikami
tamošnjega priedjela, jer zaprema kotline pomenutih rieka, te je
njihovim skladištem. Svojim pako pomorskim položajem, u raz-
mjerno najsigurnijem zaljevu Egejskoga mora, otvoren k Iztoku,
vlada svimi primorskimi prilikami ovoga kraja Europe s prednjom
Azijom i Egiptom. Uz to je najnovije doba pridošao još jedan zna-
menit faktor, koj ga silno diže u napredak, naime medj u narodni
željezni put, koj presieca Balkanski poluotok, od južnoga do sje-
vernoga kraja, od Soluna do Biograda, pa dalje ide preko Buda-
pešte u Beč, Pariz i London.

Dalji put od Soluna do Carigrada opisuje Bernardov putopisac
ovako :

„Posljednjega dana pomenutoga mjeseca (svibnja), petkom, buduć
da nisu mogli dobiti dosta konja za tovare i kola, našli su 6 ko-
čija da njimi onu nestašicu nadoknade. O drugoj uri krenuše po-
slije ručka iz Soluna i dospjeli su na noć u selo, po imenu Langa-
zada, 8 milja daleko. Ovo je veliko selo, gdje je i karavanseraj,
a hrane ima u obilju, osobito kruha i vina. — Prvoga lipnja 1591.,
krenuv poslije ručka u Genibazar, prodjoše uz obale izmed oba
jezera, jedno je od drugoga 2 m. daleko ; ono s desna je Langa-
zadsko, a s lieva Genibazarsko, vode jim se razlievaju njihovimi
obalami. Genibazarsko ima u obsegu oko jedne i p6 milje, ima i
karavanseraj , koj sagradi kao zadužbinu Mehmed paša , veliki
vezir, koga utuče paž u njegovu divanu god. 1579., uz to sa-
gradi mošeju i kupalište; udoban je za konje ; drži mnoge trgovine
na udobnost onih, koji idu na pazare, što je svakoga petka. —
Dne 2. iduć lievo uz obalu Jenibazarskoga jezera 2 ure nepreki-
nuto, podjoše gorskim klancem, nad kojim se s desna vide zidine
zapuštenoga gradića Redema, koj vlada onom tiesnom dolinom, kojom

Digiti

zedby G00gle

(49) PUTOVANJA PO BALKAN8KOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 49

teče ubav potok. Kad su izišli iz ove doline, kojom jahahu 2 ure,
odkrili su s desna zaljev Eavalin (Cavcdla), koj su za 5 ura
obalom obašli. Za tim su prispjeli k ušću rieke, po imenu Orfanska
(di Orfana), koju prebaciše barkom, a trebovaše radi kola 2 ure
dok su se prevezli, tako da su oko pć noći prispjeli u Orfanu.
Ovo je vrlo veliko mjesto, sudačka varoš, s karavanserajem ; ima
kruha, vina i mesa. Onkraj rieke na brdu vide se razvaline grada,
koj je imao velik obseg, zvao se u staro doba Chrisopoli, t. j.
„grad zlatni" (c. aurea); 2 ure dalje mnoge su solane. — Dne
3. prispjeli su u varoš Vassilaehi, podredjena je sudačkoj oblasti
u Berchieteli, što znači „obilna", varoš je jednu milju daleko. Našli
su dobro noćište, al put bijaše ponješto mučan, osobito za kola i
radi nekojih kamenitih brda. Uru prije, no što su prispjeli na no-
ćište, prodjoše preko Praiu, vrlo velike kadilučke varoši. Dne 4.
krenuše s Vassilachi i putovaše lagano radi neravna puta, jer se
ide putem gorskim, pa su prispjeli u Kavalu (Gavalla). Ovaj je
grad sagradjen na obronku gore, koja se proteže malko k moru,
a s drugoga kraja stere se daleko van zaljeva prama zapadu i
tvori dolinu. Eavala je ogradjena zidom, a na vrhu ima gradić.
Sa sjeverne joj se strane diže gora, na kojoj se vide neke kule i
platno; veli se, da su ono ostatci staroga grada. S pomenute gore
vodi se voda u grad vodovodom, sagradjenim na dnu doline na
dva svoda, jedan nad drugim, i s 10 medjaša. Na jugu (umjesto
jugo-zapadu) od Kavale diže se Sv. Gora (Monte santo) } 25 m.
daleko. Athosom stari zvahu rt, na kojem da ima više od 20 ma-
nastira grčkih kalugjera. Od Kavale dalje promieniše način puto-
vanja; poslanik bo odredi, da se radi velike vrućine putuje noću".

„Dne 5. lipnja jahahu 6 ura, putem za kočije vrlo mučnim, naime
po ostrmini razvaljenih i kamenitih brda, koja je triebalo prevaliti.
Prebacivši rieku Geniste, koja se turski zove Cavia su (!, u mjesto
Cara su) t. j. Voda Crna, jer, kao što se osvjedočiše, valja svoje
crne i mutne vode te struji brzo, korito joj je puno zemlje i pieska,
a široko je kao hitac od puške ; prevezav barkom prtljagu, povedoše
konje l1/* milje više gore, daju pregaze. Tu jih stiže ulak velikoga
vezira, koj bijaše jur izviešćen o dolazku Bernardovu, s nalogom,
da pospješe put, jer da ga željno izčekuje. Za tim su prispjeli u
Cavassu Gianizse, varoš kadilučku ; nije obzidana, a podložna je
begu kavalskomu. Odsjeli su u udobnom imaretu, dobili su kruha
i mesa, a po vino poslali su u selo jednu milju daleko. Premda je
blizu rieka, ipak neima dobre vode. Mjesto smješteno je u ravnini,

k. j. a. cxxxvi. 4

Digitized by

Google

50 r>R. p. matković, (50)

a naseljeno je malo ne od samih Turaka. Tu se odmarali danju,
a pod noć dalje krenuše i zorom ugledaše Burru, razseljeno mjesto
kod mora, gdje dva rta tvore dragu, prikladnu za brodarsko pri-
stanište. Tu se izkrcao G. Soranzo vitez i prokurator, kad je išao
kao poslanik k Porti da zastupa republiku kod svečanosti obrezanja
Muratova prvorodjenca. Put od Kavale do simo, osim 2 m. preko
kamenita brda, kod izlaza iz mjesta, išao je vazda prostranim po-
ljem preko tri slaba potoka. — Dne 6. prispjeli su pred p6dne u
grad Giumurgina, koj ima gradić ogradjen zidom i sa starinskimi
kulami, ali neima straže ; naseljen je od Turaka, kršćana i Zidova.
Tu su dva karavanseraja ; pošto bolji bijaše zaprem! jen, prenoćiše
na polju, p6 milje izvan grada, nad javnim putem, kod potoka,
pod sjenom drveća, gdje nadjoše kruha, vina i mesa. Poslije pćnoći
krenuvši, jahahu najprije ravninom, pa prevališe brdo Fangrida,
to jest „brdo božje", i silaziše strminom kamenitom i šumovitom,
što je 2 ure trajalo, a put bijaše jim mučan ; zatim stupiše na liepu
ravan, kojom jahahu do mjesta Macri, kamo su dospjeli oko ure
p6 podne. Tu se odmarali u kući Tecchie, koja je na briežuljku,
koj se iztiče iznad varoši, koja je smještena na podanku gore, kao
i na moru, nije obzidana, premda je kadilučka, ima mali starinski
gradić na strani prama moru, ima karavanseraj, gdje su našli kruha
i dobra vina. Napram ovomu mjestu je otok Satnothracia, a malo
dalje je himno ili Stalimene, na glasu radi zemlje „sigillate14.1
Odavle dalje putujuć popreko, ušli su u tiesno carigradsko, pustiv
s desna tiesno galipoljsko, što se u staro doba zvalo „Tauride Cher-
soneso" (sic! mjesto Hellespontus ili Fretum Hellesponticum).

„Dne 7. krenuvši na večer od Macri, jahahu sve do 6. (12.) ure,
i odmarahu se na polju do dana; pa su nastavili put i prispjeli
k rieci Marici (Marizza)^ koja teče takodjer Adrianopolom ; tvrde
nekoji, daju stari zvahu „Ebro". Pošto su se prevezli s prtljagom
i koli, ručaše na polju pod sjenom kola, na drugoj obali rieke, uz
najveću žegu, jer ondje neima ni drveća ni kuća. Napokon pri-
spjeli su u Ipsaliu ; to je velika otvorena kadilučka varoš, na glasu
svojom izvrstnom vunom, koja je takova, što je paša vrlo dobra ;
trgovci ju u Carigradu kupuju i šalju ju u Rodosto, odkuda ju
voze u Mletke. Ipsalia ima brežuljak na p6 ogradjen kućami, pa
bezestan i vrlo udoban karavanseraj, sagradio ga Ibrahimbeg, koj
bijaše njegda čekaja (chiecaia) Mehmed paše, koga zatuče paž. —

1 0 zorniji lcmnijskoj ili „ sigi 1 Jati" gl. Rad, kuj. C, 151 i 152.

Digitized by CjOOQ IC

(51^ PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 51

Dne 8. se odmarali, a 9. malo ne sav dan, da se odmore ljudi i
stoka radi pretrpljene vrućine. Priedjel od Macri do Ipsale pun je
pasišta i vrlo je močvaran, Sto se odatle razabira, jer nisu vidjeli po-
sijana polja i što ima mnogo mostova po najvećih nizinab, po kojih,
kao što se vidi, stoje zimi vode. — Dne 9. krenuvši, jahahu svu
noć, a 10. pristali su da ručaju u području sela Cattili, gdje su
bila dva bunara dobre hladne vode i krasna sjena jablana; s traga
pusti&e mjesto Acrnat bassa, gdje se obično noći, jer je ondje kara-
vanseraj. Priedjel bijaše valovit radi mnogih brežuljaka, koji se
nbavo dižu, te je vrlo rodan, kao što svjedoči vrlo liepo žito, što se
po selih vidi. Jašeć cielu noć prispjeli su 11. u Rodosto, stoje varoš
sudačka na moru, luka s trgovačkimi skladišti, gdje se trži vuna,
koža, vosak i predja. Put je išao rodnim brežuljastim poljem ; prošli
su gradom Malgara, koj je timarom Sinan paše, tadanjega prvoga
vezira, što mu prikaza ovaj sultan, kad ga učini „mansulomV U
Rodostu sa 4 karavanseraja, a poslanstvo odsjede u onom, što ga
sagradi Rustan paša, gdje je liepa mošeja i gdje se dieli putnikom
tri dana hrana, te ima liep bunar. Rodosto je otvorena varoš, smje-
štena na briežuljku, u krilu drage, što tvore dvie glave mostovne
pram jugu, s koje strane, kao i s jugo-zapada, brodovi su slabo
od vjetrova zaštićeni; tu je pristanište rimskoga žala (di spiaggia
romana). Varoš smještena je malo ne sred tiesna carigradskoga,
100 milja daleko od tvrdjica, isto toliko i od Carigrada, a nasuprot
ma je otok Marmara i otoci zvani Camere (?),* na azijskoj pako
strani naproti mu je grad Panormo. — Dne 12. krenuv dalje, pri-
spjeli su u varoš Ornorsa, a 8 m. pustili su s traga selo Turremelli,
gdje se obično noći; tu je vrlo udoban karavanseraj. — Dne 13.
krenuv, prispjeli su u SMvriu, što je stara Silimbria, plemeniti
grad sa starinskimi vrlo visokimi zidovi i mnogimi starinskimi ku-
lami ; može imati u obsegu, osim predgradja, oko jedne milje ; ima
dva nizka mosta: jedan, 2 hitca dag, vodi preko močvara, što ih
tvori more, koje zimi naraste i ostaje mjestimice u nizinah, tvoreć
kao njeke prokope. — Dne 14. pustili su poslije 2 m. puta 2
sela, dvie milje daleko od mora ; zorom pako opet 2 sela na obali
mora; silazeć brežuljkom, naidjoše na njegovu podanku na velik

1 Možda „manzur", ili sjajan, ugledan itd. ; gl. u Glasniku srp. uč.
dr., knj. 59, str. 139. Menzil. ou la poste etc; Boue, Kec. d. Itin.
I, 148.

* 0 Marmarskom otočju gl. M. Vivien de Saint-Martin, Dictionnaire
de Geographie, III, 664.

Digitized by

Google

52 D* P. MATK0VIĆ, (52)

most (Ponte grande). P6 milje i više prije no što se prispije k mostu,
dvie sa varošice: jedna s desna, a druga s lieva, obje na moru,
vrh toga jedna je malo više na drugoj strani obale, gdjeno svr-
šava pomenuti most: to je visoka varošica, po mostu nazvana
Ponte grande, gdje je udoban karavanseraj s bunari. Ovaj most
dao je sagraditi sultan Sulejman, koj htjede da bude u okolini ži-
telja, koji da paze na korake hajduka, koji često orobiše i zatu-
koše putnike, putujuće ladjami; tim ukroti one varošice. Most se
sastoji od 4 odjela s 27 osvodjenih lukova: prvi ima 9, a ostala
3 odjela svaki po 6 lukova, a dug je 260 koraka; putopisac ga
premjerio svojimi stopami, kojih bijaše ukupno 780. l Dalje su na-
stavili put u Ponte picciolo, kamo su dospjeli poslije ručka, vazda
uzlazeć i silazeć, kao što do Ponte grande, preko golih (bez drveća)
brežuljaka, ali rodnih i punih žita. Za jednu i po* ure poslije Ponte
grande vidjeli su vrhove šumovita mjesta (parka), koje jih vabilo
na odmor; na okolo nasadjeno je pinjolom, čempresom, jablani i
drugim drvećem, a na ulazu bijahu smješteni bunari. Ovo se mjesto
zove Padišino (di Pađissa), to jest „carevo", potječe od Sulejmana,
koj ga uživao, kad je išao u Jedrene na lov. U ovom kraju vidjeli
su razna sela i mnoge bunare. „Ponte picciolo" bi tako nazvano
za razliku od onoga velikoga mosta, imajući samo jedan luk; al
prije no što se k njemu prispije, ide se širokim putem, kojim mogu
proći dvoja kola; dug je jedan hitac, a sličan dugomu mostu bez
lukova. Tu, gdje je Mali most, zalazi more u zaton od 5 do 6
milja, preko kojega, jednu milju unutar ušća, vodi p6 milje širok
nasip i po gotovu zatvara zaton, jer ostaje samo otvoren mali
prokop, koj ide pod mostom, te se udaljuje sve to više od ostaloga
zatona, koj se tim čini, kao da bi bilo jezero, koje stagnira prije,
no što se razlije, tvoreć naokolo nekoje močvare. Preko mosta ima
na strani carigradskoj sudačka varošica, gdje se noćeva u imaretu
Audiscellovu (?), koj bijaše defterdarem u Porte za Selima, otca
Sulejmanova; on ga dade sagraditi kao zadušbinu na udobnost
putnika; uz to osnova zakladu, koja nosi 500.000 aspra godišnje;
jošte učestvuje u prihodu nekoje druge njegove pobožne zaklade,
koju osnova u Carigradu; sagradjen je u liepom četvorastom slogu,
na 4 boja, a opisuje se natanje; s desna ima mošeju sa sobami za
djake, koji tu živu, odkuda se ide u liep vrt; sred dvorišta liep
je bunar pod sjenom jablana. Poslanik je mislio najmiti barku i

1 Ovu jo brojku propisao promienio. Opazka izdavaoca.

Digitized by CjOOQ IC

(53) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 53

prevesti se u Peru; al piesak je bio zagatio ušće prokopa, jer
posljednjih dana derala je silna bura, a krcate barke nisu mogle
izići: s toga nastaviše put po suhu. Krenuv zorom, prispjeli su
k zidu carigradskomu, gdje se ukrcali u barke, koje su jih dovezle
u topanu, gdje su našli dragomana, koj jim pričaše, da jih jur
dugo izčekuju, neznajuć, kojim su putem krenuli, preko Dubrov-
nika, Kotora ili Elbasana ; sandžak potonjega posla ulaka s viešću
k velikomu veziru. Kad bi se bili u Solunu u ladju ukrcali, bili
bi znatno prije prispjeli. Nitko nije slutio, u kojem poslu poslanik
dolazi".

Eto opisa puta Bernardove družine od Soluna do Carigrada.
Ovaj put dielimo na dvoje, naime od Soluna do Burugola, pa odavle
dalje do Carigrada; jer kod Burugtfla sastaje se put Bernardov
s putem Sorančinim, koga Bern. putopisac živo spominje; istim je
putem išla i Bern. družina, a mi smo o Soranci i njegovu putu
jur na drugom mjestu na šire razpravljali.1 Put, kojim je Bern.
družina od Soluna dalje putovala, išao je do Rendine jezerom na
sjeveru, dočim je stari put vodio istim jezerom na jugu.2 Noviji
naučni putnici riedko su Bernardovim putem, od Soluna do Kavale
ili obratno putovali ; jer putujući s Carigrada obično se prevažahu
od Kavale na sv. Goru (Athos), a odavle išlo se preko Kalkidike
ravno u Solun; obratno pako putovalo se od Soluna preko Kalki-
dike i prevezlo se od sv. Gore u Kavalu. Put od Kavale u Solun
n. pr. kod Bouća je (I, 152 — 55) vrlo kratko nacrtan, a a Lukasa,
koj je išao putem pomenutim jezerom na jugu,3 mjestna imena
tako su izopačena, da jih je težko odgonetati. — Bern. putopisac
na svojem putu od Soluna do Kavale najprije spominje kao noćište
selo Langsada ili današnje selo Langaza,4 smješteno velikomu raz-
dolju na sjeveru, koje razdolje dieli po Bou6-u dva različita gorja,
makedonsko i kalkidičko : gore prvoga sustava protežu se od zap-
sjevero - zapada k izt.-jugo-iztoku, kalkidičke pako od sjevero-
zapada k jugo-iztoku, a medju pomenutim selom i Solunom pro-
stire se suho sljeme. Bernarđova družina išla je putem uz sje-
vernu obalu obaju jezera, koja su jim na desnoj strani ostala; tu

1 61. Rad, knj. CXXIV, 55 i dalje.

» Tafel, Via Egn., pars or., p. 1— <). 01. kartu br. XVII (Thracia
ct lllyricum) u velikom Kiepertovu atlasu staroga svieta.

s Paul Lucas u Jiicka, Reisen in d. Tttrkcy, II. Th. 3. B., pag.
10 i 11.

4 Boue, op. c, I, 152.

Digiti

zedby G00gle

54 I>R. P. MATKOVIĆ, (54)

se je putopisac glede jednoga jezera u orientaciji malko pomutio.
Prvo jezero zove Langsadskim (di Langsada); tako se zove na
austrijskoj karti (Langaza) još danas, isto tako ga zove i Bouć
(1. c.), dočim ga drugi zovu jezerom sv. Vasilije (H. Vasilios).
Drugo jezero zove putopisac Jenipazarskim (di Genibaear) po isto-
imenoj varošici, u kojoj su noćili; ali mjesta ovoga imena ondje
neima, nego ono se jezero zove Bešik gol, a blizu njega na putu
je varošica Bešik. Ako se jezero po glavnoj njegovoj varošici zvalo,
onda se putopisac pomutio glede imena noćišta i jezera. Bešik spo-
minje Hadži Chalfa (p. 83), da je na obali jezera i da ima toplice
pod kamenom kubom, voda je vrela i zaudara po sumporu. Nego
malo dalje od iztočnoga kraja Bešičkoga jezera kod Rendinskoga
zaljeva ima seoce Jenimahale; još je jedno slična imena, naime
Jenikoi (Neochori), kod izlaza Strume iz jezera Takino, oba vrlo
neznatna mjesta; koje je od ovih moglo biti povodom putopiščeve
pomutnje, — to je težko razabrati. U ostalom putopiščeva varošica
Gcnibaaar, po opisu sudeć, odgovarala bi više ili manje varošici
Bešik. — Putopisac dalje spominje zidove zapuštena gradića Re-
dana, koji zidovi mu se dižu nad gorskim klancem, kojim vladaju.
Redema je bez sumnje poznata Rendina, dobar dan puta Solunu
na iztoku; Idrisi ju zove tvrdjom Rendhina; u bizantinskih pisaca
zove se r, 'Pevtiv*, često PevSiva,1 a na talijanskih brodarskih kartah
Randino ili Rondino, današnje propalo selo Rendina na južnom
podanku Bešik-daga, kod morskoga zaljeva, koj od ovoga mjesta
nosi ime Rendinskoga ili Orfanskoga Ako su razvaline pomenutoga
starinskoga gradića ostajale Ber. družini s desna, onda bi tadanji put
išao od kraja Bešičkoga jezera s lieva od današnjega puta, te je
na pomenutoj Kiepertovoj karti naznačen. Zaljev pako morski,
koji putopisac zove Kavalskim (de Cavalla), nije ovaj, nego Ren-
dinski, jer ovaj je od onoga dosta daleko, a oba dieli kopno slično
poluotoku.

Rieka Orfanska (di Orfana), nazvana po mjestu Orfani, današnja
je Struma, preko koje se prevezli za 2 ure. Idrisi zove Strumu
riekom od Marmfiri, preko koje treba se prevesti na putu od So-
luna u Ahrvso-boli.2 Isto tako zove Strumu poznati stariji putnik
P. Belon (g. 1547.) veleć, da se Struma zove r. Marmara po selu
Marmara; pošto je opisao dolnji joj tok, dodaje, „da mnogi bro-
dovi dolaze amo iz Grčke, Dubrovnika i Mletaka, kadšto iz Egipta;

1 Idrisi ap. Tomaschek, op. c, p. 357. Cantacuzenus, II, 236.
8 Idrisi ap. Tomaschek, op. c, p. 358.

Digiti

zedby G00gle

(55) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 55

ulazeć ušćem u ovu rieku, dovoze trgovine svojih zemalja, a na-
laze svaki čas dosta žita za krcanje. Pošto su ušli ušćem u rieku
gotovo cielu milju daleko, ostaju tu zimi do dva mjeseca dok raz-
prodaju trgovine, pa opet nakrcaju svoje brodove žitom, vunom i
kožom, te se vraćaju proljećem kući".1 Hadži Chalfa (p. 72) pako
zove Strumu, kao i Bern. putopisac, riekom nOrfana, koja utječe
kod mjesta „Orfanu u more, put solunski da ju presieca, a put-
nikom valja, da se preko nje barkami prevezu. Ova dva opisa
liepo se medju sobom popunjuju i našega putopisca osvjetljuju. —
Orfana je našemu putopiscu veliko kadilučko mjesto s karavan-
serajem, o kojem mjestu bilježi Hadži Chalfa (p. 72), „da je malo
mjesto s mošejom i kupalištem; stari pako „Orfan" bijaše mu 3
farsanga dalje niže prema zapadu, gdje r. Orfan u more utječe".
Današnja pako varošica Orfani, opaža Lucas (op. c, p. 17), da
je kod mora, gdje ima stari gradić, koj mu se čini, da potječe iz
doba rimskih careva. Kod mjesta pako Marmara — na iztočnoj
strani Strume nedaleko njezina ušća — , koje se mjesto kao stanica
spominje na talijanskih brodarskih kartah, od kojega mjesta po
Idrisu i Belonu nosi Struma ime „rieke Marmarske", naznačene su
na Kiepertovoj karti ruševine staroga građa Amphipolisa ('A;/.^-
tzq\v;).2 Mjesto „Marmari" spominje Idrisi kao stanicu ; Relon pako
bilježi, da je kod sela Marmara velika bara (lacs) i da su blizu
ruševine, koje tamošnji žitelji zovu Chrysopoli, što i naš putopisac
potvrdjuje, dodajuć, da se onkraj rieke (Strume) na vrhu brežuljka
vide razvaline velikoga grada, koj se zvao u starini „Chrisopoli"
ili „Zlatni". I bizantinski pisci spominju na istom mjestu blizu ušća
Strume to Map^apiov.8 Sredovječni pako grad Chrvsopolis zove
Idrisi Ahrvso-boli, a položaj mu je u skladu s Orfanom ili Ru-
fanom.4 KpjnoTznikis ili Xpu<ro'jxoXi; često se spominje u bizantinskih
pisaca kao znatno mjesto, a križari spominju ga (Chrvsopolis) na
svojem putu u dolinu filipijsku.6 Iz ovih se svjedočanstva razabira,
da razvaline kod Marmara, do Orfana na sjeveru, ostatci su sta-

1 P. Belon, Les observations etc. Pariš 1554, pag. 58. Rad, knjiga
LXII, 189.

* 0 Amphipolisu gl. Tafel, Via Egn., p. or., p. 9.

5 Acta Patriarchatus Constantinopol., a. 1392, 11,217. Cantacuzeuus,
I, 262; II, 324. Cedrenus, a. 1013; II, 517.

4 Idrisi ap. Tomaschek, op. c, p. 358.

6 Scvlitze. 710, 9—11; Zonaras, XVIII, 16, i dr. Gosta Francorum
in Recueil, vol. III, 493; Rad, XLII, 185.

Digiti

zedby G00gle

56 DR. P. MATKOVH5, (56)

roga Amphipolisa odnosno bizantinskoga Chrysopola. — Nadalje
spominje putopisac noćište Vassilachi, selo, podredjeno kadiluku
Berchieteli; potonje je varoš milju odavle daleko. Prvo mjesto je ne-
poznato; po daljini i položaju sudeć, bilo je od prilike ondje, gdje
je Catakli (?) Kiepertove karte, neznatno selo na glavnom putu.
Berchieteli pako je u Merkatora Barcala, u H. Chalfe (p. 72) Bere-
ketti, a u Kieperta Bereketlu, ali je znatno dalje od milje puta,
dalje od Pravišta, putopiščeva Praiu, H. Chalfine Piraušte, kadi-
lučke varoši, kojom je poslanstvo samo prošlo.1 Put pako, vjero-
vatno stari, pošto je priedjel brdovit, bijaše za kola u istinu mučan,
a tim putem prispjelo je poslanstvo u Kavalu (Cavalla). Ovaj grad
opisuje Bern. putopisac u cielom obćenito, u ostalom vjerno; osobito
iztiče mu položaj na obronku odnosno na podanku gore, spuštajuće
se k moru. I Belon opisuje Kavalu (Cavalle), misleć, kao i drugi
stariji geografi, da je Aleksandrova Bucephala;2 i njemu je smje-
štena na visini, koja se proteže k moru te ju poredjuje glede polo-
žaja s Lemnosom, jer je sa svih strana okružena morem, osim
stražnje strane, koja je vrlo uzka. Iztičuć veličinu luke, opaža, da
nije od vjetrova dosta zastiđena, jer ima plitko pjeskovito žalo. U
cielom se opisi obaju putopisaca medjusobno slažu. Bern. putopisac
spominje gradske zidove, gradić na vrhu briežuljka i starinski
vodovod, što se sa starijimi i novijimi opisi liepo podudara. Medju
ostalimi P. Lucas (p. 11) priča, da je stari gradić još (g. 1699.)
u dobrom stanju, a o vodovodu opaža, da je imao dvojaki red
lukova, kojimi se voda vodila u grad i u gradić. Još to dodaje Bern.
putopisac, da se na brdu prama sjeveru dižu zidovi s kulami kao
ostatci staroga grada, a ove razvaline spominje i Lucas (p. 11),
naime da se prama polju vide ruševine zidova i kula. U istinu
zvala se Kavala u staro doba Neopolis ili Neapolis (iNs3teoXt;), luka
Philippa;8 nekoji tvrde, da je stari Neapolis sredovječni Christopolis,
koj križarski putopisci i bizantinski historici često spominju,4 po-
tonji kao glavno pristanište grčkoga brodovlja; drugi pako razli-

1 0 znatnosti Pravišta gl. u Heuzey-a i Daumeta, Mission archeolo-
gique de Maeedoine, Pariš 1876, k tomu Atlas, p. 26.

2 P. Belon, Les obsorvations, p. 58. Rad, knj. LXII, 188, n. 3.
8 Svjedočanstva u Tafela, Via Egn., p. or., p. 12.

4 Svjedočanstva u Tafela, Via Egn., p. or., p. 13 — 17. Isti, De Thes-
saloniea, p. 500 — 3. L. Heuzev et Daumet, Mission archeologique de
Maeedoine; Pariš 1867, p. 11 — 14. Gesta Francorum in Recueil, III,
493. Rad, XLI1, 33 i 41.

Digiti

zedby G00gle

(57) PUTOVANJA PO BALKANBKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA 57

koja Neapolis i Christopolis kao dva različita mjesta; mi pako
pridružujemo se prvim, naime da je stari Neapolis sredovječni Chri-
stopolis; jer n Hieroklovu Synecdemu spominje se samo Neapolis
(makedonski), dočim u Noticiah nenavodi se više Neapolis, nego
XpwTotiwoXis, u savezu s Philippi i Dramom,1 pa jer bizantinski pisci
svagda pričaju o jakosti zidova i utvrdjenja Christopola, budući da
i uzki primorski prolaz na iztoku (staroga Akontisma) bijaše jako
utvrdjen; a osobito je svjedočanstvo, što je jur Andronik stariji
izrekao, da je Kaballa barbarsko i pučko ime bizantinskoga Chri-
stopola.9 Idrisi takodjer priča, da Achristo-boli ima od prirode tvrdi
položaj i da tjera pomorsku trgovinu;8 i Ville-Hardouin (§ 280)
navodi, da je gradić Cristople najjači na svietu, što još Lucas (1. c.)
potvrdjuje bilježeć, da je Kavala svojim položajem nepobjediva.
Hadži Chalfa (pag. 71) opisuje dosta na široko „Kavalu, koja je
na obali mora, nasuprot otoku Thasos, ima gradić i sudište s rud-
nici u susjedstvu. Tvrdji neima ravne. Strma i gotovo nepristupna
brda u okolini dopiru do mora; gradić pako diže se na posebnom,
odieljenom briežuljku kao sokolovo gnjezdo. Voda se dovodi sa
susjednoga brda vodovodom, koj je osobitim zidom zaštićen. Grad
je smješten na moru, te ima dvoja vrata; trg je unutar grada,
hanovi su pako izvana, u luci". Medju novijimi opisi Ka vale raz-
mjerno najsavršeniji je u Saint-Martinovu geografijskom rječniku
(III, 69). Kao što tadanji putopisci često grieše u orientaciji, tako
i Bern. putopisac, tvrdeć, da je Sv. Gora (Athos) južno, u mjesto
jugo-zapadno od Kavale.

Na daljem mučnom brdovitom putu prevezli se preko Genizzc
ili turske Crne rieke (Cava su !), što je stari INsctoc ili Mecrroc, a da-
našnja Msta, koje narav Bern. putopisac liepo opisuje i tačno se
slaže s opisom H. Chalfinim (p. 70). Prevezavši se, prispjeli su na
noćište u Cavassu Gianize (Karasu Jenidže), otvorenu kadilučku
varoš; spominje ju B. de la Broquifcre (Yangba$8ar), dodaj uć, da
je tursko selo nedavno (oko g. 1432.) sagradjeno. Dalje spominje
razseljeno primorsko mjesto Burru, gdje dva rta tvore dragu (Buru
gdl), koja je dobro brodarsko sidrište. Tu se živo sjeti Bernardov
putopisac mletačkoga poslanika Jakova So rance, o kojega puto-

1 Hieroclis 8ynecdemus, 640, 4; ed. Parthey p. 8. Notit. 3, 576,
p. 23; 4, 67, p. 138; 10, 661, p. 219; 11, 49, p. 229.
* Gl. L. Heuzey et Daumet, op. c, p. 13.
8 Idrisi ap. Tomaschek, p. 357.

Digiti

zedby G00gle

58 DK. P- MATKOVIĆ, (58)

vanju (g. 1581.) jur razpravljasmo.1 Put pako, osim pomenutoga
brdovitoga priedjela međju Eavalom i Mestom, išao je prostranom
ravninom, a na tom puta pređjoše preko triju potoka, kojih imena
nespominje, dočim je opis puta i mjesta u cielom vjeran. Isti put
opisuje i Belon (p. 59), koj misli, da onaj brdoviti priedjel, kojim
je put od Kavale dalje išao; posljednji su ogranci Haemovi (!),
pravo reći Rhodopini, zatim zaista sliedi ravnina, kojoj je s desna
Thasos, a s lieva su mu opet Haemove — umjesto Rhodopini —
visine. Zatim" se prebaci rieka Mestro (Mesta) ili turski Chara sou,
koja mu takodjer na Emu — umjesto na Rhodopi odnosno na
Dospadu — izvire, dočim mu se gora (Dospad) zaista diže poput
tvrde stiene medju Macedonijom i Thracijom. Poredjujuć Mstu sa
Strumom dodaje, da je drveni most preko Mste dobar, kao što
onaj preko Strume, jedino što nije onako dug. Dalje opisujuć svoj
put u Buru Kale (Bouron) kod jezera Bistonicus (Buru gol), pa
travovitom ravninom (prairie), nabraja trave, koje onuda rastu.
Varoš pako Buru smještena mu je u vlažnoj ravnini zapremajućoj
pomenuto jezero, a ovaj priedjel poredjuje Belon s „Aigues Mortesu,3
mrtvom ili stajaćom vodom blizu Nimesa. Jezero mu je varoši od
velike koristi, jer ima izdašnih ribolovišta. 8 Ovaj Belonov opis po-
punjuje H. Chalfa (pag. 70) svojim opisom Jenidšei Karasu-a,
koj mu je malo mjesto, imajuće nekoliko mošeja, kupališta, trg i
veliki han. Pošto r. Karasu zimi i proljećem tako naraste, da ju
se nemože konji prebaciti, s toga vodi preko te rieke drven most,
pod kojim plove male ladje. Napokon navodi H. Chalfa (p. 70)
mjestu na zapadu goru Karasu (Čatal Tepe), kamo se ljeti tjera
stoka iz sve okoline na pašu. Oba ova opisa, Belonov i Hadži
Chalfin, liepo osvjetljuju i popunjuju Bern. putopisca.

U Buru-Kale stupa Bernardova družina na put Sorančin, a mi
ćemo oba putopisca, Sorančina i Bernardova puta, na dalje medju
sobom poredjivati i Belonovim putopisom osvietliti. Pošto je po-
slanik odredio, da se radi velike žege (mjeseca lipnja) putuje noću
odnosno hladom, a da se po danu za vrućine odmara, zato je Bern.
putopisca opis samoga puta vrlo mršav. Na daljem putu navodi
naš putopisac grad Giumurgina, poznatu varoš, koju stariji puto-
pisci navode i opisuju, naime Broquu»re ju zove Coumisin, Belon

1 Rad, knj. OXXIV, 53 i dalje.

* Gl. Saint-Martiu, Dictionnaire geogr., I, 42.

1 Rad, knj. LXII, 38.

Digiti

zedby G00gle

(59) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 59

Comercine, Sorančin putopisac Criumelsina, Hadži Chalfa Komuld-
sina, što je današnja Gllmttldžina.1 Dalji ma put vodi preko gore
Fangriđa u Macri, pa k broda Marice nedaleko Feredžika ; dakle
starim putem.9 Istim je putem išao Broquiere, Belon i Soranzo, a
tim se izpravlja naše krivo mišljenje5 glede Sorančina puta u Macri,
a Cervoggiale Sorančina putopisca mogao bi biti Boućov (I, 150)
Sabdžilar ili Hadšilar Kiepertove karte. Današnji pako glavni put
vodi od Gtimtildžine preko brdovita priedjela i Earakaja u Fere-
džik.4 Ime brda Fangriđa prilično je izopačeno: na Kiepertovoj
karti Turske vodi putanja od Gtimtildžine u Megri preko gore
Frenkbunar, što bi moglo biti slično imenu putopiščeve gore; u
ostalom put je vjerno opisan, a primorska varoš Macri na podanku
brda (Ismaro) kadilučko je mjesto sa starinskim gradićem prama
moru. Macri je u istinu stari grad (Mxxpm);6 spominje se u raz-
diobi bizantinskoga carstva od g. 1204, u Broquičra Macry,Q a H.
Chalfa (p. 69) priča, da je Megri onkraj ušća Marice, da ima
inošeju i 2 mala karavanseraja, pa opaža, da se solunski put tu
razdvaja : putnici na kolih idu preko Megri, a jahači i pješaci idu
preko gore i (prije pomenutoga) Sapdšilara (Sorančina Cervoggiala)
— dakle preko Karakaja — dalje, pa se oba puta opet spajaju u
Komuldsini, koja mu je od Megri jedan dan puta daleko. Ova
II. Chalfina bilježka nas upućuje, zašto su Sorančino i Bernardovo
poslanstvo, pošto su na kolih putovala, išla preko Megri, u mjesto
ravno preko Karakaja, k brodu Marice nedaleko varoši Feredžika.
Ova potonja varoš je bizantinska Vere (r, B*/ipx),7 Ville-Hardouinova
(§ 382) Verra, koju stariji putopisci (Broquifcre, Belon i Sorančin
putopisac) spominju/ dočim ju Bern. putopisac mukom mimoišao. —
Prevezav se nedaleko Feredžika (un quart de lieue; Belon, p. 63)
preko Marice (Marizza), o kojoj tvrdi isti Belon (c. 63, p. 3), da
neima preko nje mosta, nego da se trieba barkom prevesti, prispjeli

* Gl. Rad, knj. CXXIV, 57.

2 Gl. Tafel, Via Egn., p. or., p. 49 i dalje. Ovaj je put na pome-
nutoj karti Kiepertova atlasa staroga sviota tačno nacrtan.

1 Rad, knj. CXXIV, 57.

4 G. Viquesnel, Voyage dans ia Turquie d' Europe, Pariš 1868, I,
269 i dalje.

6 Svjedočanstva u Tafela, Via Egn., p. or., p. 50.

• Tafel, Urkunden z. Handelsgeseh. d. Rep. Venedig, I, 482. Rad,
XLII, 114.

7 Tafel, Via Egn., p. 52.

8 Rad, knj. LII, 82; CXXIV, 57.

Digiti

zedby G00gle

60 d*. p. MATKOVIĆ, (f50)

su na noćište a Ipsaliu, današnju Ipsalu, nedaleko Marice. Pošto je
put od Megri do Ipsale išao nizinom dolnje Marice, opisuje ga
putopisac posve vjerno, iztičuć močvarne nizine i mostove u nizinah.
u kojih zimi stoje vode, što se s opisom Belonovim (p. 63) liepo
slaže. S timi tustimi pasišti u savezu je izvadjanje izvrsne vune.
koju mletački trgovci kupuju u Carigradu i odavle ju preko Ro-
dosta u Mletke voze. U ostalom stara varoš Kw!/sXx poznata je iz
starih pisaca i Hieroklova Synecdema,1 iz križarskih putopisaca
(Chympsala), iz Idrisa (Kvbsila), iz Ville-Hardouina (Cypesale), iz
razdiobe bizantinskoga carstva (de Kypsali), iz Broqui5rova (Ypsala)
i Belonova putopisa, a opis H. Chalfe (p. 64 i 65) liepo osvjetljuje
Bern. putopisca, osim što zaklađatelj karavanseraja i pučke kuhinje
bješe Hosrev Kiaja. Jošte opaža, da se Marica tu zove riekom
ipsalskom, koja se prebaci ladjami, kojih ondje ima svagda pri-
pravnih.2

Dalji put do Rodosta opisuje Bern. putopisac obćenito, ali vjerno:
najprije tvrdi, da je priedjel pun ubavih briežuljaka i da je vrlo
rodan, kao što je pokazivalo vrlo liepo žito, što su po selih vi-
djali.8 Na tom putu najprije spominje selo Calili, izopačeno ime,
po opisu možda Boućov AliškGi ili Kiepertov AličkOi, 2 milje pred
Malgarom. Istim putem prošli su najprije čiftlikom Acmet bassa, gdje
se običavalo noćiti ; to je poznato mjesto od Sorančina puta, o kojem
mjestu govorili smo drugdje.4 Zatim su prošli gradom Malgara,
koja je takodjer poznata iz putopisa Sorančina puta,5 jedino što H.
Chalfa (p. 64) popunjuje putopiščevu viest o Sinan paši, koj da je
ovdje sagradio liep karavanseraj i ovdje umro. 0 Rodostu, gdje
je poslanstvo noćilo, govori razmjerno na šire i popunjuje svoga
zemljaka, Sorančina putopisca.6 Rodosto, poznati starinski grad na
sjevernoj obali Marmarskoga mora, spominju i opisuju stariji i
noviji pisci;7 smješten na podanku briežuljka, Jadji Keni, diže se
iz slikovite drage amfiteatralno po brežuljcih. Bern. putopisac mu
je prilično tačno označio položaj, jedino što tvrdi, da mu luka

1 Tafel, Via Egn., p. or., p. 56 i 57.
8 0 Ipaali gl. Rad, knj. CXX1V, 57.

3 Gl. opis puta od Rodosta do Kešana u Grisobacha, Reise I, 111 — 37 ;
do Marice u Douea, Rec. d' Itin., I, 145—50.
* Rad, knj. CXXIV, 55, 57.
6 Rad, knj. CXXIV, 57.

6 Rad, knj. CXXIV, 85 i 86.

7 Rad, knj. CXX1V, 58.

Digiti

zedby G00gle

(61) PCTOV.AHJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. Gl

s juga nije dosta zaštićena, đočim ju po sudu Grisebachova ogromna
glavina Knmbas s juga zatvara.1 Bern. putopisac prikazuje Ro-
dosto kao izvoznu luku i znatno trgovačko središte, koje izvaža
poljodjelske izvode iz iztočne pokrajine jedrenatske. Rodosto kao
znamenito tržište, poznato je od davnih vjekova. Brokardo (g. 1332.)
hvali ga kao luku i skladište Romanije, odkuda se izvažaju do-
maće plodine;2 a putopiščevi zemljaci Pegoletti i Uzzano pričaju,
da žito Rodosta spada medju najbolje izvode Romanije.8 Da se
jedan dio Marmarskib otoka zvao Camere, potvrde tomu nismo
nigdje mogli naći; dočim grad Panormos na azijskoj obali neleži
prama Rod ost u, nego mu je više južno-iztočno. Zatim navodi dva
mjesta, naime Omotao,, gdje su noćili, pa Twrremelli, što su s traga
pustili, oboje izopačena mjestna imena. Prvo spominje (Marcha ili
Marca) i Sorančin putopisac4 te je današnje selo Osmandži, dočim
je drugo današnji Turkmenli ili Kiepertov Ttirkmenlii, a oba su mjesta
dobro poznata iz Boućva putopisa.6 Silivrea u istinu je stara Se-
ljrmbria, megarska naseobina, urešena bizantinskimi gradjevnimi
spomenici, ili današnji Silivri, na razkršću solunskoga i biograd-
skoga puta: primorski grad, raznovrsno opisan, osobito od onih
putopisaca, koji putovahu od Biograda u Carigrad. e Putopisac iztiče
starinske gradjevine i mostove preko morskih močvara, što se u
cielom slaže s Belonovim opisom.7 — Dalji put do Carigrada dobro
je poznat od starijih i novijih putopisaca, koji ga više ili manje
na šire opisaše.8 Ponte granđe i Ponte piccolo dvie su dobro poznate
i sa svojimi mostovi raznovrsno opisane varošice (Bojtik- i Ktičlik-
Cekmedže).9 Bernardov putopisac pako nekojimi podatci popunjuje
predhodnike. Prva mu je varošica na podanku briežuljka; al prije
nego se k mostu prispije, navodi dva bezimena primorska sela,
možda Pivatos i Kumburgas, poznata od predjašnjih putopisaca;10

1 Grisebach, Reise, I, 111 — 115.

* Rad, knj. XL1I, 103, 107.

s Pegoletti, Della Decima, Lucca 1766, III, 25. Uzzano, Della De-
cima, Lucca 1766, IV, 88.
4 Rad, knj. CXXIV, 56 i 58.

6 A. Bone, Roc. cl' Itin.. I, 144.

• Rad, knj. CXXIV, 58.

7 Bejon, Observations etc. p. 66. Grisebach, Reise, I, 102, 107, 108.
Pnt od Carigrada do Eregli gl. u Grisebacha, Reiscn. I. 102 — 111.,

a od Carigrada do Rodosta u A. Viquesnella, I, 144 — 152.

9 Belon, op. c. p. 67. Rad, knj. CXXIV, 50 i 58, pa 99 i 100.
10 Rad, knj. CXXIV, 97 i 99.

Digiti

zedby G00gle

62 DK- p- matković, (62)

a treće, na kraju mosta, možda je Čakmakli odnosno Akčabergas.
Most je u istinu obnovljen odnosno dogradjen za sultana Sulejmana I.
i sastoji se od 4 odjela, ali glede broja osvodjenih lukova i duljine,
premda ga je putopisac premjerio, ipak se neslaže s predhodnici.1
Nu ovaj most nije sultan dao obnoviti protiva gusara, nego što
bijaše vrlo trošan. Na putu medju Ponte grande i Ponte picciolo
spominje carski lug, što je vjerovatno onaj isti (Harami dere ili
Hajdučka dolina), u kojem je Muhamed IV. sagradio dvorac Na
tom putu iztiče naš putopisac gole ali rodne briežuljke, što se
s opisom Grisebachovim (1. c.) liepo podudara. Maloga mosta zaton
i njegovo ušće opisuje razmjerno na šire, te popunjuje pređjašnje
putopisce. Onkraj istoga mosta pa do Carigrada navodi još jedno
kadilučko bezimeno selo, gdje se noći, te opisuje njegov imaret;
nu pošto mu pobliže neopisuje položaja, mučno ga je pogoditi:
možda je S. Stephanos, poznato selo od predjašnjih putopisaca.2
S došašćem Bernardovim i njegove družine u Carigrad svršuje se
putopis.

Prispjevši Bernardova družina u Carigrad i razgledavši grad,
prikazuje putopisac najprije njegov položaj, o kojem je zabilježio
ovo : „Carigrad svojim divnim položajem gleda i uživa blago-
dati Azije i Europe, Crnoga i Sredozemnoga mora, uživa takodjer
mnoge prirodne povlastice i veličanstvene umjetnine, da uzmogne
biti dostojnom priestolnicom uzvišena carstva svjetskoga". Putopisac
dakle nije se razplinuo u tanak i običan opis Carigrada, kao što
nekoji njegovi zemljaci, nego se stegnuo samo na njegov geogra-
fijski položaj, o kojem prikazuje duhovitu i jezgrovitu karakteristiku.

Pošto je Bernardo najavio preko dragomana velikomu veziru
svoje došašće, umoli ga za audienciju, da ga izviesti o povodu
svoga izaslanstva, naime da odpravi baila kao uznika u Mletke.
Putopisac opisuje na to audiencije u velikoga vezira i glavnih por-
tinih paša. Govoreć o audienciji u velikoga vezira, opaža, da je
audiencija bila nenadana i udvorna, pokazujuć veliki vezir neki
nemir, da čuje povod ovoga došašća. Razabrav stvar, javi v. vezir
sultanu, da nije ništa znatna; jer se po pričanju mislilo, da je
povodom toga Francezka i Španjolska, i da republika šalje amo
službene predloge velike znamenitosti. Pohvaliv vezir baila, žali,

1 Gl. Rad, knj. C, 101, 103.
* Rad, knj. CXXIV, 48 i 50.

Digiti

zedby G00gle

(63) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 63

što ga silom vode o Mletke, jer bijaše s njim vrlo zadovoljan;
kad bi znao, da ide dragovoljno, pustio bi da krene; jer sultan
hoće da svatko u njegove Porte bude siguran. Nadalje priča puto-
pisac o v. veziru, da je tadanji veliki vezir Sinan paša, osvojitelj
Golete, rodom iz Arbanaške i da mu ima 72 godine. Glede vezi-
rove ličnosti opaža, da je stasa visoka, pogleda dostojanstvena, lica
bjeloputna i rumena, duge brade, a govori malo i jezgrovito Zatim
pohodiše Ferhad pašu, poznata iz perzijskoga rata, pa Mehmed pašu
i Hasan pašu, kapetana mora, a o svakom ovom daje kratko obi-
lježje njegove ličnosti. Hasan paša mu je rodom Mlečanin, dakle
zemljak, iz porodice Celesti, ulovljen u prošlom ratu na brodu Mo-
cenigovu ; kaže da je rječit i da pozna poslove državne. Zemljak jim
glede utamničenja baila primjeti, da bi to bilo trebalo javiti sul-
tanu i onim, koji upravljaju carstvom, te da nije bilo mudro i
razborito ovako postupati, jer da to škodi mletačkomu glasu. I iz
ovih se bilježaka razabira, da je putopisac najsućnije zabilježio,
dočim drugi mletački izvjestitelji o sličnih prilikah svoje bilježke
na široko razpredaju.

0 predmetu pako poslanstva, naime o utamničenju baila Lippo-
mana, priča takodjer na kratko, naime da Lippomano bješe smućen,
kad je slušao da dolazi mletački poslanik k Porti, tim više kad je
čuo o pismih inkvisitorskih, što je donio Bernardo, pa što se ovo
poslanstvo slalo a da nisu njega ubaviestili, a osobito, da se digne
sa službe poslaničke (bailaggio) i da se preko Kandije odpravi kao
uznik u Mletke pod pažnjom Filipa Kasalina, momka vieća dese-
torice. Tim više je ovaj postupak Lippomana smućivao, što se ne-
mogaše sjetiti, što li je mletačko vieće na odluku prinukalo, da ga
se pošalje u Mletke, a da ga se o tom nije ubaviestilo, kao što bi-
jaše običaj. U ostalom Lippomano odluči, da se neće protiviti od-
lukara pomenutoga vieća, pače da ide da opravda svoju nedužnost.
Poslanik Bernardo pako izvrši tačno svoje naloge, kako putopisac
primjećuje: snagom i iskrenošću duha. Lippomano predavši poslove
poslanstva Bernardu, ukrca se dne 25. lipnja na brod u pratnji
pomenutoga Kasalina, komu je bila dužnost na baila paziti, da se
nebi uklonio s broda na kopno-; što bi takodjer naloženo gospodaru
broda, Dimitriji Caprodatu iz Kaneje, koj gaje imao predati mle-
tačkomu upravljatelju (rettore) Krete u Kaneji. Lippomano krenuv,
ostavi u Carigradu uvjerenje, da je nedužan, osobito glede izdaj-
ničkih pisama. Sva Lippomanova pisma bijahu umah zaplienjena i
pojedince najtačnije iztražena. Ovaj posao obavio je naš putopisac

Digiti

zedby G00gle

64 DR. *• matković, (64)

kao tajnik poslanstva, i dodaje, da se u pomenutih pismih nije
ništa našlo, što bi Lippomana učinilo sumnjivim. Izplativ Lippo-
mano sve uredovne račune i razprodav svoju pokretnu imovinu, ostavi
u pohrani dragocjeni prsten, što mu prikaza kralj franceski, kad
je u njega bio kao mletački poslanik, i zlatni 800 dukata težki
lanac, što je primio od španjolskoga kralja, kad je u njega bio.

Buduć da je putopisac takodjer krenuo dne 10. srpnja iz Cari-
grada za Kaneju, u mjesto svoga opredjeljenja, s toga priča nadalje
o Lippomanovoj stvari samo ono, što je slušao. Lippomano bi iz
Kaneje odpravljen u Mletke, a kad je brod prispio pred same
Mletke, baci se u more, odkuda ga jedva živa izvukli i odnieli u
samostan sv. Nikole na Lidu, gdje je izdahnuo, a sahraniše ga u
Mlecih u crkvi Servita u grobnici njegovih predja. Tim bi svršena
ova tajna ekspedicija vieća desetorice. Iz ovoga se pričanja raza-
bira velika i bezobzirna tadanja strogost republike protiva izdaj-
nika državnih tajna i kako se oprezno i tajinstveno s takovimi
postupalo, da se nebi pravdi biegom uklonili i republici dalje
smetali. Lippomano pako znajuć, kakova ga težka kazan čeka,
radje prereze nit svoga života, nego da trpi one kazni, koje ga još
čekahu.

Naš putopisac i na povratku vodi neki putnički dnevnik na putu
od Carigrada do Kaneje; ali u tom dnevniku samo se spominju
one luke ili mjesta na grčkih otocih i na kopnu, gdje je brod
pristajao. O poslaniku Bernardu napokon dodaje, da je nastojao,
da poslaničku službu carigradsku uzdrži što bi dulje bilo moguće,
i da mu je prolazio jedan dan kao i drugi ; a za portu da nije
mnogo mario, jer u nje se nije ništa drugo više cienilo od zlata.

Eto opisa i objašnjenja putovanja L. Bernarda od Mletaka od-
nosno od Lješa do Carigrada. Buduć da je Bern. putopisac vodio
glede vremena na putu probavljena prilično tačan dnevnik, neće
biti težko ustanoviti na putu probavljeno vrieme. Pošto je Ber-
nardova družina krenula iz Mletaka dne 26. travnja 1591., a pri-
spjela u Carigrad dne 15. lipnja, to je ona trebovala za put u
svem pedeset i jedan dan, dočim je Sorančino poslanstvo, putu-
jući od Mletaka do Buru-g6la morem, a dalje kopnom, trebovalo
ukupno 65 dana ; premda je Bernardovo poslanstvo putem do Lješa
zaustavljalo se u Kotoru i drugdje znatno dulje, dok je raspitalo
za udobniji put, dok si je najmilo konje i pribavilo si preporučna
pisma za put po suhu. Putem kopnenim — od Lješa do Carigrada —

Digiti

zedby G00gle

(66) PTJTOVAJfJA *0 BALKASBKOlI POLTJOTOKTT XVl VlEKA. 65

trebovalo je Bernardovo poslanstvo u svem 32 dana ; ako se pako
odbije, kao što se u putopisu navodi, 8 dana na odmor (2 u Elba-
sanu, 1 u Monastiru, 3 a Solanu, a gotovo 2 u Ipsali), onda je
putovala Bernardova družina od Lješa do Carigrada ukupno 24
dana. Ovomu, razmjerno dugomu odmoru bijahu, uz druge male
putne neprilike, razlogom potežkoće glede konja i pratnje. Pošto
Sorančin putopisac nije vodio dnevnika na putu od Burru do Cari-
grada, nemožemo ga glede potrošena vremena s putničkim dnev-
nikom Bernardova puta poroditi. Put Bernardove družine bijaše u
cielom znatno kraći i udobniji od puta preko dukadjinske zemlje,
koj se put Bernardu osobito preporučao ; jer je Sorančina družina
trebovala g. 1575. za put od Lješa preko Dukadjina u Carigrad
s odmorom ukupno 42, a bez odmora 34 dana. — Kad bi Ber-
nardo bio krenuo putem preko Dubrovnika, kojim su putem tadanji
mletački poslanici u Carigrad obično putovali, nebi na ovom putu
mnogo vremena prištedio ; jer je Kontarinova družina za kopneni
put preko Dubrovnika trebovala jedan pun mjesec s odmorom, a
28 dana bez odmora ; dočim je Bernardova družina, — premda se
kopneni put preko Dubrovnika držao za najkraću svezu u prometu
s Carigradom,1 — 4 dana na svojem putu manje putovala od Kon-
tarinove družine. Bernardov pako putopisac iztiče razlog, zašto
poslanik nije krenuo putem preko Dubrovnika, naime radi brblja-
vosti Dubrovčana, koji bi možda svojim načinom doznali povod
putovanja i javili u Carigrad te bi se ovdje za to znalo prije od Ber-
nardova došašča, a tomu se želilo ukloniti. Jer vieću desetorice
bijaše do tajnosti mnogo stalo, da izaslanstvo iznenadi baila i da
mu neda vremena, da svoju tajnu i opasnu korespondenciju uništi
ili da se pravdi biegom ukloni. U istinu Dubrovčani bijahu ono
doba u Iztoku na glasu kao vješti glasonoše i okretni kuriri; jer
preko njih, kao što je poznato iz predjašnjih putopisa, osobito Ger-
lachova, doznavale se novosti carigradske, oni bijahu hitri kuriri i
nosioci tajnih diplomatskih i drugih pisama ; s toga jim se mletačka
republika u tajnih državnih poslovih što više uklanjala.

Iz sadržine ovoga putopisa se razabira, da ga imamo zahvaliti
tajinstvenomu izaslanstvu mletačkoga vieća desetorice proti va izdaj-
nika baila Lippomana. Buduć da je izaslanstvo putovalo u Cari-
grad putem onda neobičnim i tadanjim mletačkim putnikom slabo
poznatim, potaknu to putopisca, da put opiše, nebi li se, kako

1 O tom gl. Rad, knj. CXXIV, 100.

R. J. A. 0XXXVI. 5

Digitized by

Google

66 *>*. p. MATKOvid, (66)

veli, nasljednici na tom patu njegovim opisom, osobito u izbora
pata, okoristili. O tom patu, osobito od Lješa do Elbasana neimamo
iz onoga doba putopisa, tim nam je dragocjeniji, što se a Bernar-
dova putopisca prvi put prikazuje. U Elbasanu stupa Bernardova
družina na starorimski put „Via Egnatia", o kojem putu do Soluna
takodjer neima iz onoga doba opisa; jer starije bilježke u Idrisa,
križarskih i drugih putopisaca nenose biljega putopisa, a uz to jim
je topografija vrlo izopačena. I od Soluna dalje putuje Bernardova
družina koje istim koje smjerom pomenutoga staro-rimskoga pata,
o kojem ima podataka u pomenutih križarskih i drugih sredovječnih
pisaca, a francezki učenjak i stariji putopisac, Belon, prikazuje ga,
kakov je taj put onda bio. U Burni pako stupa Bernardova dru-
žina na carigradski put Sorančin od god. 1581, kojega Bern. puto-
pisac spominje, da su dalje istim putem išli ; što mu je moglo biti
iz Sorančine relacije od god. 1582. poznato ; ali Sorančina putopisa
Bernardov putopisac nije poznavao, ili, ako ga je poznavao, nije
se na nj osvrtao, jer u putopisu neima tomu tragova.

Iz sadržine se nadalje razabira, da bezimeni putopisac puta Ber-
nardova, kojega ličnost izdavatelj putopisa, vitez Stefani, iz tadanjih
mletačkih spomenika odkri, bijaše tajnikom Bernardova poslanstva:
u cstalom upravni činovnik mletački; vidi se, da bješe za pomoć-
nika poslanikova od republike odredjen, i da je prvi put u Cari-
grad putovao. Iz njegovih se pričanja i to razabira, da je služio
na nekojih otocih grčkih, a osobito na Kreti, koju je tako dobro
poznavao, da njezin najromantičniji priedjel poredjuje sa sličnim
na svom putu. Putopisac nam se još u svom putopisu pokazuje
da bijaše literarno dosta obrazovan, da bijaše uvježban putnik i
dobar, dapače pronicav motrilac, jer mu se nije ni jedan znatniji,
ni prirodni ni starinarski, predmet njegovoj pažnji uklonio.

Putopis Bernardova poslanstva, premda sliedi formu putničkih
dnevnika, te nosi sve mahne takovih putopisa, to starih, to novijih,
ipak je pravi putopis u smislu svojega doba. Jer putopisac po mo-
gućnosti vjerno opisuje proputovane priedjele, što u obče njegovi
predhodnici riedko rade, a vjernost je mjestimice tolika, da su mu
opisi često s opisi novijih putopisaca u liepom skladu; jedino mu
se prigovoriti može, što mu opisi nisu sustavni, jer u prikazivanju
neluči dosta oštro opis puta od opisa mjesta, i što su mu opisi
priedjela formom dnevnika izprekidani. I opisi mjesta dosta su mu
vjerni, porediv jih s opisi starijimi i onoga doba, pače i 8 opisi
novijih putopisaca, a medju svojimi vršnjaci osobito se tim iztiče,

Digiti

zedby G00gle

(67) PUTOVANJA PO BALKAJT8KOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. .67

što pazi kod znatnijih mjesta i gradova na njihov geografijski po-
ložaj, što njegovi suvremenici vrlo riedko rade. I Bernardov puto-
pisac, poput drugih svojih zemljaka, svraća pažnju#kod znatnijih
rieka i na njihovu gospodarsku prikladnost, te jih mjestimice sa
svojimi domaćimi riekami poredjuje. — Premda put, kojim je Bern.
družina putovala, bijaše većinom staro-rimski, poznat iz staroklasične
i sredovječne geografije, ipak se Bern. putopisac vrlo riedko osvrće
na staro-klasična i sredovječna topografijska imena, nego većinom
na tadanja, ponajviše turska, al uz to dodaje mjestimice i narodna.
Ona pako imena u obće dosta su u Bern. putopisca pravilna, te
nisu onako izopačena, kao n. pr. u Eontarinovu putopisu. — I
etnografijski momenat je u našega putopisca dovoljno zastupan:
kod broja stanovnika upotrebljava tadanju oznaku svojih zemljaka,
računajuć naime broj dimnjaka, vjerovatno po pričanju tamošnjih
inteligentnijih žitelja, po svoj prilici zapadnjaka. Žiteljstvo po na-
rodnosti takodjer dosta dobro razlikuje, osobito Arbanase, Srbe i
Bugare, te naznačuje medju njihova geografi jskoga razprostiranja
u onom kraju; naravno da stanovnike u gradovih ponajviše dieli
po vjeri, što obično i drugi tadanji putopisci rade. Uz arheologijsku
geografiju slabe su mu i orografijske bilježke, kao i u drugih nje-
govih zemljaka; jer na tadanja imena gora i njihovu narav malo
se osvrće. — U cielom putopis Bern. putopisca stoji na visini svo-
jega doba, te spada, to formom, to sadržinom, razmjerno medju
najbolje talijanske putopise onoga vieka, a tim je znatniji, što se
odnosi na put, o kojem imamo iz onoga doba vrlo malo putopisa.

S. Drago putovanje Trifona Korobejnikova od g. 1593.

Rasi su dosta rano putovali u srednjem vieku u Carigrad i u sv.
zemlju. Pisani putopisi ovih putovanja odpočimlju početkom XII. vieka.
Prvo putovanje, koje je štampom izdano, jest igumana Danijla od
g. 1106 — 7. Ove je ruske putopise najprije sakupio Saharov;1 poslije su
nekoji n raznih učenih sbornicih svjetlo ugledali, a zajedno jih opet
sakupi i prevede na francezki jezik gospoja B. de Ehitrovo.8 Sada imaju

1 Saharov, Bkazanija ruskago naroda; St. Petrsbg. 1849. — Pute-
šestvija ruskih ljudej; tom. II., knj. 8, p. 1 i d.

* Itinćraires russes en Orient. Traduits pour la Societe de Orient
Latin par Mme. B. de Ehitrovo (Serie geographique des publicatious
de la Soctetć de V Orient Latin, vol. V., Genćve 1889.). Od potonje
knjige ovoga sbornika pretresao sam samo V. 1, drugoga pako diela
nisam u Beču mogao dobiti. Ova 1. sv. knj. V. dopire do putovanja
Poznjakova, do g. 1558 — 61. uključivo.

Digitized by

Google

68 D*. P. MAT¥OVIĆ\ (68)

i Rusi svoj časopis o putovanjih u sv. zemlju, od kojega sam samo
nekoliko svezaka razgledao, jer mi ostali nisu bili pristupni.1 Mi
tražismo izmedju ovih putopisa do konca XVI. v samo one, koji
opisuju put iz Rusije k Dunavu, a odovud kopnom Balkanskoga
poluotoka u Carigrad. Ali u ruskih putopisih do kraja XVI. v.,
naštampanih u gore pomenutih sbornicih, Saharova i Khitrove,
nismo naišli na ni jednoga putnika, koj bi naznačenim putem pu-
tovao ; jer su ruski pobožni putnici i poslanici išli kopnom ruskim,
većinom Dnjeprom, do Crnoga mora, pa odavle brodom dalje.
N. pr. Danijlo opisuje svoj put od Carigrada Marmarskim morem
i grčkim otočjem u Efes; Stefan Novgorodac (1350.) opisuje samo
crkve carigradske; dijakon Ignatij (g. 1389.) putuje od Moskve
na Azovsko more, a odavle Crnim morem u Carigrad; dijakon
Aleksandro (godine 1393 — 6.) opisuje put Dnjeprom do Bjelgrada
(Akermana), a odavle morem u Carigrad i u sv. zemlju; istim
putem išao je jerodijakon Zosim (g. 1420.); trgovac Vasilij (g. 1465.)
opisuje put od Bruse morem u Jerusolim ; kalugjer Izaia (g. 1489.)
putuje na sv. Goru, a opisuje samo sv.-gorske manastire; tako i
iguman Pajsija (g. 1550.); Elemento i Grgur (g. 1547.) opisuju
samo Jerusolim i sv. mjesta; trgovac Vasilj Pozniakov (g. 1558 — 61.)
govori u svojem putopisu samo o Egiptu, Jerurolimu i Sinaju; a
moskovski trgovci T. Korobejnikov i Gj. Grekov (g. 1582.) opisuju
put od Carigrada u sv. zemlju. Napokon gore iztaknuti putopis o
drugom putovanju Trifona Eorobejnikova od g. 1593. opisuje put
od Moskve k Dunavu, pa iztočnim krajem Balkanskoga poluotoka
u Carigrad.9 Buduć daje potonji putopis jedini, koj našemu zadatku
odgovara, predmetom je tu potanjega razpravljanja.

Korobejnikovljev putopis nosi ovaj naslov : 0 puti k Carju gradu
otz Moshm i do Jerosolima, a opisuje samo put od Moskve do
Carigrada. Glede izdanja ovoga putopisa upućujemo na znatni pred-
govor S. Dolgova, koj na tanje govori o rukopisih svoga izdanja
Korobejnikovljeva putopisa. Izdanje Dolgova osniva se na trima

1 Pravoslavni palestinski Sbornik. U pretresenih svezcih ovoga sbornika
ima preštampanih starijih poznatih putopisa s komentarom; ali nisam
medju timi nijednoga našao, koj bi se odnosio na Balkanski poluotok.

a Vtoroje hoždenije Trifona Korobejnikova. 8 predislovijem 8. 0.
Dolgova. Čtenija v* imper. obsčestvije istoriji i drevnostej rossijskih,
1887 god.; knj. I. Moskva 1887. II. Materiali istoriko-literaturnjije ;
p. 1 — 18. U istom sborniku za god. 1884. ima u I. knj. i putopis
Poznjakova.

Digiti

zedby G00gle

(69) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 69

rukopisima, naime Nila Popova ili publičnoga muzeja, grofa Uvarova,
i Tihonravova; podlogom mu bijaše rukopis N. Popova, a razlike
ostalih dvaju rukopisa uvrštene su u bilježkah.1 — 0 ličnosti po-
menutoga moskovskoga trgovca, Tr. Korobejnikova, neima u uvodu
žalibog spomena ; možda se ništa o njem nezna, inače bi izdavalac
bio išta pripomenuo. U ostalom Tr. Korobejnikov, pisac putopisa, bijaše
ugledan trgovac i izkusan putnik polztoku; jer prvo putovanje poduze
na želju cara Joanina Vasiljevića g. 1582., te je pratio carevića Joana
Joaninovića na putu u Carigrad, Jerusolim, Antiohiju i na Sinaj. —
Korobejnikov krenu, na drugom putu, s družinom iz Moskve dne
19. januara (god. 1593.) i putuje preko Smolenskoga, Litavske,
grada Orše, gradića Borisova i Minska, preko grada Slucka, Tu-
rova, gradića Nemiriča, Zvaglja, gradića Konstjantinova, grada
Plaskireva i kr. grada Kamenca-Podoljskoga;* pa preko vlaških
gradova Hotjena i Jaša k vlaškomu gospodaru Aaronu; napokon
preko vlaškoga gradića Sičava k Dunavu.8 Od Jaša do Dunava
prevališe 157 vrsta, a za put od Moskve do Dunava trebovaše
dobra dva mjeseca. — Ovaj nacrtani put glavnim je, što je vodio
s Moskve k Dunavu, kojim su putem ono doba putovali takodjer
ruski poslanici ka gospodarom vlaško-moldavskim. Putopisac dodaje
o svakom pomenutom gradu ili gradiću po koju kratku bilježku,
koje se odnose obično na položaj, na crkve i manastire. Od Ka-
menca Podoljskoga dalje preko Moldavske popunjuje svojimi topo-
grafijskimi opisi predjašnje poljske putopisce (Otvinovskoga, Ta-
ranovskoga i dr.). Mi nemislimo tu nit o pomenutom putu nit
o tih građovih na tanje razpravljati, jer bismo premašili medje
naših razpra vijanja ; svakako su one bilježke znatne ne samo radi
ruskoga glavnoga puta k Dunavu, nego i radi historijske topogra-
fije onih krajeva.

Zatim opisuje Korobejnikov svoj put od Dunava do Carigrada
ovako : „Dunav je vrlo široka rieka, mjestimice dosta duboka i ostr-
vita, mjestimice malko pjeskovita, a piesak u njoj vrlo biel, mjesti-
mice je muljevita ; voda mu je svietla, obale su mu 8 vrsta razdaleko,

1 U nas u zaporkah.

* 0 ovih ruskih građovih i gradićih gl. Bemenova geogr. Slovar ross.
imper. I— V.; 8. Petrburg 1863—85.

8 0 pomenutih moldavskih mjestih gl. Hasden, Archiva istorica a
Romaniei. Bukuresci 1865. Tom. I. p. II. p. 62 i d., 84, 91 i d.
K tomu starije karte o Moldavskoj u Analele academiei romane ; Ser. II,
tom. II, 424.

Digiti

zedby G00gle

70 DB- *■ MATKOVld, (70)

mjestimice sa šire a mjestimice uže. Dunav teče iz Srbije preko
Španske odnosno Šabanske (?) i preko turske zemlje ; i međjom je
turskoga carstva, španskoga kralja, carskom i vlaškom. Ođ Dunava
do riečifee četnSe odnosno česme ima 3 vrste, a od Česme do Do-
briia-polja ima 12 vr.} svagda šumom i brdinami, a do varošice
Babaje 3 (10) vr. Od Babaje do trgovišta Korausa (Karus, Ko-
rousa) 17 vr., a oko ovoga mjesta živu debričinski (dobričinski,
dobričeski) Tatari. Od Karausa do varošice po imenu JaČiugli (Ga-
čiugli) ima 13 vrsta, a od Jačiugli do varošice Pravoti ima 22
vrste".

Nadalje priča o morskom prokopu: nPravota, pričaju tamošnji
ljudi, bijaše gradić na visokoj gori, a pod gorom bijaše morski
prokop; onda bijaše varošica takodjer na gori, a prokop morski
išao je u more ; i na pristaništu (na obali) prokopa smještena bješe
varošica, izmedju dviju kamenih i visokih gora, na strmini ; a da-
ljinom tih gora 4 i više vrsta, kako tamošnji ljudi pričaju, išao je
taj prokop u Crno more. Na gori da još stoje s kraja dvie kamene
kule od staroga grada (pusta i razorena), a kod toga grada bijaše
u starini, dok bijaše ondje morski prokop, brodarsko pristanište.1 —
Od Pravote do bugarskoga sela Cengi ima 15 vrsta, a pod selom
je rieka Kamcin odnosno KamHk, velika kao Jauza;1 smješteno
je ovo selo u dolini niže kamenih gora, a proti toga sela dižu se
za riekom visoke gore, kojim je ime Bolhani. Od Cenga do bu-
garskoga sela Kori ima 20 vrsta. Od Ćenga iduć ka Karju vode
dva puta: jedan vodi gorom 50 (!) vr.,8 i dolazi se na istu rieka
Eamčik, pa se ide riekom 6 vr. i prolazi se preko 24 mjesta;
drugi put pako vodi riekom i prolazi se preko 33 mjesta. Izmedju
gora, kuda rieka teče, od prilike vrstu a duljini, zarasle su gore
u krupnu šumu. Od Kari do varošice Idosa ima 6 vr., a ide se
jednako šumom ; od Idosa do grada Ederine ima 90 vr., jednako
šumom, koje uz rieku (?), koje poljem.4 Od Ederine do trgovišta
Hapeta ili Hapste ima 20 vrsta".

1 D Uvarovljevu rukopisu ovaj je opis kraći i obćenitiji, uz dodatak,
da kad je tu bilo more i ljudi živjeli na gori u tom gradu, da su si-
lazili žeti u dolinu.

1 Jauza, pritok Lame, rieke moskovske gubernije; gl. Semenova geograf.
Blovar ross. imper, V, 998.

8 U Uvarovljevu ruk. 8 vrsta.

4 U Uvarovljevu rukopisu opisuju se oba malko drugačije, nu obće-
nitije i ne dosta jasno.

Digiti

zedby G00gle

(71) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. V1KKA. 71

Dalje priča kod Hapste o turskom mečetu, koj mu se zove čjuk-
masi ili Čjukmaks; opisuje turske derviše, koji su mu umjesto
kršćanskih kalugjera ; opisuje imarete, u kojih se hrane putnici po
tri dana. U ovom kratkom opisu neprinosi u ostalom ništa nepo-
znata. — „Od Hapste do gradića Selevreje ima 56 vrsta. Gradić
Sdevreja vrlo je krasan, smješten na obali morskoj, a pod njim
je mala varošica. Od Selevreje do varošice Ovičejmečej ili Bioiek-
mečej ima 15 vr., pod varošicom je morski prokop; preko mosta,
iduć s polja ili varošice, vodi kameni most, sagradjen na kamenih
svodovih, a duljina mu je pć vrste. Odavle do varošice Čjuhmedej
ima 70 vr., pod varošicom takodjer je morski prokop, a preko
prokopa vodi takodjer kameni most, sagradjen na kamenih svo-
dovih, a duljina mosta je vrsta. Od ove varošice do Carja grada
ima 8 vr. — Od Smolenskoga do Dunava ima 1030 (u Uvar. 945)
vr., od Dunava do Carigrada 364 (Uvar. 369) vr., a od Smolen-
skoga do Carigrada 1394 (u Uvar. 1310) vrsta".1 Tu svršava u
Uvarovljevu rukopisu tekst putopisa.

Eto Korobejnikovljeva putopisa od Dunava do Carigrada. Prispjevši
Korobejnikov sa svojom družinom k Dunavu, nespominje kod ko-
jega su mjesta prebacili rieku; po smjeru puta sudeć, vjero vatno
kod poznate Isakče.* Tim bi Korob. družina išla istim putem,
kojim je putovao poljski putopisac Otvinovski. • Opis Korob. Dunava
nije podpun, jer tok mu odpočimlje tek Srbijom ; navodeć Spansku
ili Sabanskuju, kojom teče rieka, tvoreć joj medju, nebismo znali
o toj zemlji drugoga kazati, nego da pod Sabanskom razumieva
možda Sibinjsku ili današnji Erdelj; ostala pako pričanja vrlo su
priprosta, kao što u pisca bez naučnoga obrazovanja, prikazujuć
obćenito, što je kod Dunava motrio. Riečica Čemši ili Česmi izkva-
reno je ime: sudeć po daljini, mogla bi biti Sambova austrijske
karte. Dobrič polje je tadanje rusko ime današnje Dobruče. Varošica
Babaja ili današnja Baba, poznata je od pomenutih poljskih puto-
pisaca.4 Varošica . Koraus ili Karus, t. j. Kara su (Mežidja), o
kojoj smo varošici drugdje na šire govorili.6 Jaiiugli ili Gačiugli,

1 U rukopisu Tihonravovljevu drugi su brojevi, naime od Smolenskoga
do Dunava 1040 vrsta., od Dunava do Carigrada 364 vrste., a od
Smolenskoga do Carigrada 1404 vrste. — D Uvarovljevu rukopisu svr-
šava se tu tekst putopisa.

f O Isakči gl. Rad knj. CV, 155 i 156.

» Gl. Rad, knj. CV, 153 i d.

* Rad, knj. CV, 156—59, 180.

6 Rad, knj. CV, 159.

Digiti

zedby G00gle

72 DR. P. MATK0VIĆ, (72)

izkvareno ime, Otvinovskov Veliki Pazarczyk ili današnji Hadži
Oglu Pazardžik.1 Pravota, staro-bugarski Oveč, negdašnja dubro-
vačka naselbina, ili današnja varošica Provadija, o kojoj smo dru-
gdje na šire govorili.1 Putopisac poziva se na tamošnju tradi-
ciju, o tobožnjem starom morskom prokopu i starinskom gradiću,
što je sa starijimi i poznijimi opisi, osobito s Hadži Chalfom (p. 32)
u liepom skladu. — Dalji put Korobejnikovljeve družine vodi od
Provadije u Aitos ; put za onda vrlo mučan preko Balkana, poznat
od predjašnjih poljskih putopisaca.9 Na tom putu spominje Ko/rob.
samo dva sela, Cenge i Kari. Bugarsko selo Uenge, ili Otvinovskova
Ovčaja, smješteno je u istinu pod Balkanom u dnu kotline, a poznato
je od predjašnjih poljskih putopisaca ;4 rieka pako Kamčm ili Kamcik
bugarska je Ičera, Divlja ili Luđa Kamčija ili turski Deli Kamčik,
a poredjuje ju glede veličine s domaćom riečicom Jauzom: jedini
primjer u svem putopisu, sjećajući na talijanske putopisce, koji često
poredjuju tudje s domaćimi riekami. Od Čenga, primjećuje naš
putopisac, da vođe u Kari dva puta: gorski i uz rieku (Deli Kam-
čiju); ali kojim je od pomenutih puteva išla Korob. družina, to je
vrlo težko razabrati; jer su putevi vrlo obćenito i nesavršeno pri-
kazani, i jer na tom putu navodi samo dva mjesta, od kojih je Kari
vrlo neizvjestno. Putujuć od Čenga mučnim putem uz rieku Deli
ili Ludu Kamčiju, dolazi se na njezinom gornjem toku u selo Ka-
valor, koje bi ime moglo biti slično Korob. Kari; ali od Kavalora
do Aitosa znatno je veća daljina od 6 vrsta, a nije ni položaj Ka-
valora sa sliedećim putem u skladu. Druge pako rieke, naime Bo-
gasdere, uz koju donjekle ovaj put uz rieku takodjer vodi, puto-
pisac nit nespominje. Tim nam se nečim vjerovatno, da bi Kavalor
bio Korob. Kari. Putem uz pomenutu rieku išli su poljski puto-
pisci Otvinovski i Osviecira,6 a potonji gaje savršenije opisao;
dočim ga naš putopisac ni najmanje neopisuje. — Put pako gorski
naš putopisac malko više opisuje, ali vrlo obćenito. Čini se, da je
ipak ovim putem Korobejnikovljeva družina putovala; jer veli, da
su gorom 50 (!) vrsta išli, pa opet prispjeli na istu rieku (Deli
Kamčiju), a Kari mu je ođ Čenga u svem 20 vrsta daleko; tim
bi daljina „gorom" u Uvarovljevu rukopisu, naime 8 (umjesto 50)
vrsta, mogla biti vjerovatnija. Najveća je potežkoća glede oznake

1 Rad, knj. CV, 159, 160.

f Rad, knj. CV, 154, 160—63, 184.

8 Rad, knj. CV, 154, 163—65, 180, 184.

1 Rad, CV, 154, 163—165, 184.

6 Gl. Rad, knj. CV, 163, 165.

Digiti

zedby G00gle

(73) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 73

puta, što putopisac do Kari nijednoga drugoga mjestnoga imena
na gorskom putu nenavodi. Glede pako sela Kari valja nam opa-
ziti, da ima dva slična mjestna imena u ovom kraju, Ludoj Kam-
čiji na iztoku; naime niže Čenga, blizu ušća riečice Balabana,
pritoka D. Kamčije, selo Kairak mahale, koje je takodjer ponješto
slično Korob. Kari- u ; ali je odveć blizu Čenga, a odveć daleko
od Aitosa. Drugo pako mjesto slična imena bilo bi Kara tepe,1
današnje čerkesko selo na glavnom putu od Aitosa u Misivri. Sva
je prilika, da je Korob. Kari današnje Kara tepe, jer mu je daljina
s putopiščevom prilično u skladu. Korobejnikovljev dakle gorski
put vjero vatno daje onaj, kojim donjekle putovahu takodjer poljski
putopisci Taranovski i Mjaskovski;2 ali ga, kao i Korob., vrlo ob-
ćenito prikazuju. Ovaj pako put vodi od Čenga Mjaskovskovom
gorom Deli Orman, vjerovatno preko današnjih sela Tobči mahale,
Orta i Bairam mahale, pa preko sela i ždriela Nadir, a ovim su
vrlo mučnim putem putovali pomenuti poljski putopisci. Naš pako
putopisac biti će išao do sela Nadir istim putem; nu nehteć se
verati sa svojom družinom vrletnimi liticami mučna ždriela Nadir,
podje dalje lasnijim putem uz rieku do Ahli-kttia, odkuda je za-
krenuo glavnim putem u Aitos, a na tom je putu, koj vodi od
Aitosa u Misivri, smješten Kara tepe, te je od Aitosa zaista oko
6-vr. daleko; nego ona putopiščeva rieka nije Deli Kamčija, već
Hadžidere. koja kod Misivra utječe. Veliku pako šumovitost tamoš-
njega podgorja balkanskoga iztičn takodjer noviji putnici kao riedku
znamenitost.9 Uz vrlo obćenit i nedostatan opis neda se ustanoviti
drugi smjer Korob. gorskoga puta, koj bi s opisom savršenije bio
u skladu. — Varošica ldos današnji je Aitos, poznat i opisan od
predjaSnjih i poznijih putopisaca.4

Od Aitosa krenu Korob. družina dalje putem u Jedrene (Ederina);
ali toga puta Korob. niti opisuje niti spominje ikojega mjesta na
ovom putu, jer skače na prečac od Aitosa na Jedrene. Korob. dru-
žina išla je vjerovatno putem, kojim je putovao od Aitosa u Jedrene
poljski putopisac Otvinovski;6 ali ga naš putopisac nit osvjetljuje
a još manje popunjuje. Pošto Korob. jedva spominje Jedrene, ono
doba za Carigradom najveći i najznamenitiji turski grad u Europi,

1 K. Jireček, Cesty, p. 248, 569.

* Gl. Rad, knj. CV, 180, 181, 185 i d.
8 Kanitz, Donau-Bulgarieu, III, 152.

* GL Rad, knj. CV, 154, 165, 166 i 189.
6 Gl. Rad, knj. CV, 154, 166—69.

Digiti

zedby G00gle

74 DR. P. MATK0VIĆ, (74)

vjerovatno da mu se družina nije bavila u Jedrenetu, nego je na-
stavila put u Hafsu (Hapet ili Apstf), kod koje govori o drviših
i opisuje turski mečet i imaret, poznate gradjevine Mehmed paše.
Put pako od Jedreneta do Carigrada dobro je poznat i raznovrsno
opisan od putopisaca, putovavših biogradskim putem u Carigrad,
a naš ga putopisac ne samo nepopunjuje, nego daleko zaostaje glede
opisa puta i mjesta iza onih putopisaca.

Za putopisom sliedi opis Carigrada (p. 15 i 16), vrlo obćenit;
najznatnije je u tom opisu položaj i obseg grada, što sjeća na
opise križarskih putnika; naime „Carigrad, kameni i velik na tri
ugla, prostire se izmedju dva mora, Crnoga i Bieloga, poput
strjelice, i zaprema 27 vrsta ; sa dvie strane ima od mora sedmera
vrata, a na trećem zidu od polja ćetvera vrata. Brodarsko prista-
nište ulazi s Bieloga mora protiva velikih vrata". Izmedju zname-
nitosti gradskih iztiče, poput drugih pobožnih putnika, obćenito
hramove i svete moći, naime stup cara Konstantina sa svakojakimi
svetimi moćmi na njem prikazanimi; priča na kratko o hramu sv.
Sofije, premudrosti božje, i dr. Napokon na šire priča o razrušenju
hrama sv. Gjurgja tradicionalnu priču tamošnjih kalugjera, s kojom
su pričom u savezu čudotvorstva svetiteljeva. Sličnih priča ima
dosta u putopisih pobožnih putnika.

Buduć da Korob. putopis nije napisan u formi dnevnika, ne
može se govoriti o vremenu, koje je potrošeno za put od Dunava
do Carigrada. Glede pako daljina, koje u ostalom putopisac pomnjivo
bilježi, valja još pripomenuti da nisu u rukopisih u skladu, i da su,
kao u drugih tadanjih putnika, više ili manje netačne, koje visoke
koje nizke.

U cielom prvi dio Korob. putopisa — od Smolenskoga do Dunava

— i formom i sadržinom bolji je od tadanjih poljskih putopisa,
jer ako i neopisuje puta, opisuje pojedina znatnija mjesta na onom
putu. Drugi pako dio Korob. putopisa — od Dunava do Carigrada

— niti je pravi putopis, niti putokaz; jer za prvo nedostaje mu
geografijski opis puta, a za drugo mu je mjestimice odveć oskudna
topografija, da bi se na tanje mogao označiti pravac puta. I topo-
grafijska imena u drugom dielu puta nisu mu izkvarena, kao u
poljskih putopisaca. Pošto putopis prvoga Korob. puta ne govori
o putu do svetih mjesta, tim je ovaj putopis dragoga puta prema
prvomu savršeniji; ali nije niti formom niti sadržinom tako savršen,
da bi se mogao mjeriti sa zapadnjačkimi putopisi onoga doba.
Korob. opis puta od Dunava do Carigrada bio bi znatna dobit za

Digiti

zedby G00gle

(75) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEH*. 75

onaj kraj Balkanskoga poluotoka, kad bi bio putopisac nastavio
svoje topografijske bilježke o proputovanih mjestih, kakove su na
putu od Smolenskoga do Dunava, i kad bi na isti način bio opisao
svoj put od Aitosa do Jedreneta; ovako je formom vrlo priprost,
sadržinom dosta občenit, a mjestimice i krnj.

4. Pismo Gjure Douse o svom patu u Carigrad god. 1597.

Medju putnike, koji su nauke i izkustva radi u XVI. vieku u Iztok
putovali, spada i Gjuro Dousa, koj je u latinskom pismu, pisanom
svomu otcu, na kratko opisao svoj put u Carigrad. Ovomu pismu je
naslov : Georgii Dousae de itinere suo constantinopolitano epistola.
Prvo izdanje u Levdenu 1698., a drugo u Antwerpenu 1599. Prvo
izdanje preštampano je i u Gronovijevu sborniku.1 U istom sbor-
niku naštampani sn zajedno s pismom i svi napisi, koje je Gj.
Dousa sakupio u Carigradu i drugdje Tu je priložen Skaligerov
epigram na Iv. Dousu, otca Gj urina, i grčki epigram Vulcania
Brugensia na Gjuru Dousu radi njegova puta carigradskoga;
pismo Meletijevo, patriarha aleksandrinskoga,2 na istoga Ivana, i
njegova kratka biografija. — Ovo pismo posveti Gj. Dousa od
zahvalnosti svomu otcu „Jano Dousae, Nordvici domino, arcbivorum
custodiae praefecto, ac supremo in Bata vis consilii adsessori". U
pristupu piše otcu, da mu šalje ovo pismo, da vidi od kakove
bijaše koristi njegovo putovanje i da se tim načinom oduži osjećaju
svoje dužnosti, te da mu o svem svojem putu položi račun i da ga
o njegovu toku i vrsti savjestno izviesti. Koliko je na tom putu
naučio, veli, neka sude drugi. U uvodu govori na kratko o koristi
putovanja, pozivaj uć se na klasičke pisce. Spominje svoj narod
(Nizozemce), koj daleka putovanja preko mora poduzimlje. Oni
pako, koji se zanimaju humanističnimi nauci, putuju u Francezku,
Njemačku i Italiju, a malo ih ide u Grčku, kamo je njega živa
želja vodila.

Gjuro Dousa (Does George van der) bijaše drugi sin Ivana
(Jani) Douse, glasovitoga nizozemskoga učenjaka; kada se rodio,
ne zna se; vjerovato g. 1574. Temeljito naobražen u grčkom i
latinskom jeziku, tražio je prilike, da se još obsežnije naobrazi,
liz to ga je živa želja vodila za velikimi putovanji, osobito za

1 Gronovius, Thesaurus graecaruin antiquitatum ; Lugduni Batavorum
1696. tom. VI, 3342—85.
* Gl. Meletius (Pegas) u Jochera, Allg. Gelehrten-lexicon, III, 1561.

Digiti

zedby G00gle

76 D*- *• MATKOVIĆ, (76j

Carigradom. U tu svrhu zaputi g. 1592. (dakle u 18. godini svoga
života) u Poljsku, gdje je dvie godine proveo, da se savršeno
upozna sa zemljom i njezinim jezikom.1 — U pristupu Gj urina
pisma otcu imamo crticu o njegovu boravku u Njemačkoj i o
pripravah njegovih za put carigradski u Poljskoj. — „Četiri su
gotovo godine minule", odpočimlje putni izvještaj, „odkako se kući
povratib iz Poljske, gdje sam dvie godine proveo, da naučim
tamošnji jezik. Onda sam za onim jezikom čeznuo, da njegovom po-
moću uzmognem lasnije putovati u Tursku ; jer naučivši ga donjekle,
moći ću proći zemljami, za kojimi me živa želja nosila". Toga
radi krenu preko Frizije u Njemačku, da se pripravi za put u
Grčku, a pratila ga braća Ivan (Janus) i Stjepan. Došav u Heidel-
berg, staro pristanište znanosti, stupi u svezu s tamošnjimi učenjaci;
osobito se dobro upozna s glasovitim Markardom Freherom, izbor-
nikovim savjetnikom, koj mu je u svem na ruku išao, osobito
pošto mu očito va svoju goruću želju o putovanju u Carigrad.
Freher ga potaknu, da prevede na latinski knjigu „Antiquitates
Constantinopoleos", što će mu od velike koristi biti za upoznanje
starina carigradskih. Osobito se Dousa radovao, da je našao, što je
tražio; jer prievod mu dade Freher naštampati; knjizi je naslov:
Georgii Godini Selecta de originibus constantinopolitanis, graece ei
latine per Georgium Dousam; Heidelberg 1596." *

Medju znanci u Heidelbergu Dousa osobito iztiče Pavla Melisia,*
glasovita tadanjega bibliotekara, koj ga upozna s grčkimi i latin-
skimi rukopisi. Iz Heidelberga, gdje je gotovo semestar probavio,
krenu s braćom u Frankfurt, gdje je doznao, da će kralja poljskoga
poslanik skoro krenuti put Carigrada. Na to odluči da upotrebi
ovu krasnu priliku i da što prije pohiti u Krakov, da u posla-
nikovu družtvu što lasnije prispije u Carigrad. Oprostivši se s braćom,
dade se na put u Krakov, kamo je za 6 dana prispio. Na putu
u Krakov spominje glavne gradove (Nttrnberg. Karlove vari, Prag
i Nisu), a o svakom pojedinom dodaje kratku bilježku. U Krakovu,

1 Zedler, Grosses vollst&ndiges Universallezicon aller Wisseuschafben ;
Leipzig 1784.; VII, 1366. — Jocher, Allgem. Gelehrten-lexicon, II,
200. — K. van Harderwijk, Biographisch Woorden boek der Neder-
landen; IV, 221 i 222.

2 Prvobitni je naslov Codinovu djelu: „Liber de signis, statuis et
aliis spectatu dignis Constantinopoli".

8 0 Melisiu Pavlu, bibliotekaru u Heidelbergu, gl. u Jochera, op.
c. IV, 230.

Digiti

zedby G00gle

(77) FUTOVAHJA PO BALKAJT8KOM POLUOTOKU XVI. VlBKA. 77

koj na kratko opisuje, proveo je četiri mjeseca. Buduć da je poljska
kraljica Ana Jagelonska umrla, putovanje poslanika poljskoga
k Porti u Carigrad bi na žalost Dousinn odgodjeno za njekoliko
mjeseci. Dodijav Dousi dugo čekanje u Krakovu na poslanikov put,
odluči dalje krenuti put Rusije, osobito u Lvov (Leopolis). Na tom
putu spominje blizu Krakova hum ili mogilu kr. Vande, ka kojemu
svaki gradjanin prinosi toliko zemlje, koliko šešir podnositi može;
pohodi glasovite solane u Vielički, u kojih trieba „in abvssum terrae
descendere;" navodi i Niepolmice, na glasu kao lovište poljskih kra-
ljeva; četiri dana putovaše u Jaroslav, znatan radi isusovačkoga sjeme-
ništa, pa kao tržište stoke, a na glasu sa svojega vašara na dan 25.
kolovoza; napokon opisuje Lvov kao tvrdju i tržište turskih trgo-
vina, spominje takodjer tamošnje 4 vjeroiz povijesti (Latine, Grke,
Jermene i Zidove), koje se živo opiru reformaciji. Pošto se u Lvov u
nekoje vrieme zadržavao, ozbiljno stade misliti i snovati o svojem
carigradskom putu. Tu mu se pružila izčekivana prilika, da zaputi
u družtvu Poljaka i Jermena u Smiel (Izmajil) na ušću Dunava,
odkuda bi brodom po moru plovio u Carigrad, što mu bješe radi
kratkoće puta naj udobnije.

Dalje crta Dousa svoj put od Lvova do Izmajila na Dunavu.
„Krenuvši s Lvova, peti dan prispjeli su u Kamenicu (Kamieniec
podolski), smještenu na vrletnoj stieni; ogradjuje ju prirodna jaruga,
a zidovi su joj radnje ciklopičke. Kad bi se kod ove tvrdje pri-
družila prirodi i umjetnost ili vještina, misli, da jače nebi bilo na
zemlji. Ali sarmatski narodi nezanimaju se utvrdjivanjem gradova;
oni nedrže jakost svoje države u čvrstoći zidova, nego u množini
konjaničke vojske i njezine hrabrosti. U ovom kraju živu ljudi,
koji nose vlasi na neobičan način, što u svojem jeziku gosciec (?)
zovu; oni pletu kosu u nerazriešive čvorove, koje puste razastrte
do ramena viseći, a slični su oni čvorovi ilovastim bobuljicam
visećim sa zadnjice ovaca i koza. Krenuv s Kamienca prebaciše
rieku Tyras, koju domaći zovu Nyestr (Dnjestr), pa su prispjeli
u Hotim (Chotimum), prvi moldavski grad, imajući na visokoj
pećini gradić, koji nije neznatan.1 Nakon šest dana prispjeli su u
Jaš (tTassum), dobro naseljenu varoš od domaćih i inostranih žitelja ;

1 „Gradić Hotjenb nije velik, diže se na visokoj gori kamenoj, smješten
na obali r. Dnjepra (u mjesto Dnjestra). Od Hotjena do r. Pruda ima
10 vr., rieka je manja od Moskve, putuje se preko sela Bplusan i
Stjepanovca do Jaša, vazda šumom". Korobejnikov op. c, p. 10. —
Hasden, Archiva istorica; t. I, P. II, 62 i d.

Digiti

zedby G00gle

?8 *>*• P. MATKOVIĆ, (78)

njegđa bijaše palatina moldavskoga, a gradić bijaše mu prebivalištem,
dok nije malo godina nazad od Kozaka bio razoren.1 Tu je bila
carinara za trgovine, koje su išle u Poljsku, kao i u Tursku, a
carina, koja je bila velika, pripadaše kao glavni prihod u blagajnu
palatinovu. Kod sela Czetczoro (?)8 vidjeli su jaruge i braništa,
što su Poljaci sagradili, kad su prije 5 godina (1592?) hrabrošću
Ivana Zamojskoga s 10 i više hiljada porazili 80000 jaku tatarsku
vojsku. Za osam dana prispjeli su u Stniel (Ismajil), tursku varoš
na obali Dunava. Putem vidjeli su mnogo sela, gdje ljudi u pod-
zemnih selili stanuju. U Smielu je bogat ribolov, s toga tu vlada
velika jeftinoća; ribom, osobito krapovi, trži se u veliko, te se
odvaža ne samo u Grčku, nego i na zapad. U ovom kraju ima
vrlo nevaljalih ljudi, opake i zaista lukave ćudi, s toga se o njih
govori, da okreću kožom (versi pelli). Od Smiela zaploviše ušćem
Dunava u Crno more, što Turci Ca/radenis, t. j. „mare nigrum"
zovu. Na brodu bijaše Poljaka, Jermena i Turaka. Putovanje po
Crnom moru, opaža, da mu bijaše vrlo ugodno. Dalje priča o
nekoj nezgodi na brodu, da je na ime neki Turčin kupio u Mol-
davskoj dvie žene i dva dječka, te jih vodio u Carigrad. Neki
kalugjer, suputnik, nepoznajući turskih običaja, približi se k djevojci,
na to Turčin, kao da je pobiesnio, navali na kalugjera, i bio bi ga
u more bacio, da nebijaše drugih putnika. Peti dan, odkako krenuše
od Smiela, ugledali su Bospor trački; al prije no što se udje u
Bospor, trieba s desna, na samih vratih Ponta, obići dva grebena,
naime Oyaneas (Cyaneae insulae, al Kuaveat) i Symplegade$,* a
na jednom od ovih grebena diže se stup Pompejev (!). Zatim vrlo
obćenito opisuje Bospor, kojega desna strana ili obala obtočena
mu je dugim nizom gradova, s lieva pako osuta je rodnimi
briežuljci i sjaji se kraljevskimi vrtovi. Sred tiesna diže se tvrd
gradić, koj Turci upotrebljuju za tamnice odličnih sužnjeva; nosi
tri kule, koje bi po Laoniku bile do 30 stopa debele, a 22 stope

1 nU Jašu neima gradića, poslije ga sagradi car turski. Tu žive
vlaški (!) gospodar; dvor mu paše kamena stiena poput tvrdje. Tu
ima više od 10 drevnih crkvi, a prvostolna je posvećena sv. Nikoli
Čudotvorcu (nutrasnjost joj opisuje na šire), a nasuprot joj je vojvodski
dvor, U varoši ima mnogo dućana sa svakoj akimi trgovinami, trguje
se dobro, pod varoši je rieka Malenka". Korobejnikov, 1. c,

2 Czeczora, kod Jaša na jugo-iztoku; na starijih kartah Moldavije u
Analele etc. Ser. II, t. II, 424.

3 Bischoff et Moller, Worterbuch d. alten, mittl. u. neueren Geogr.,
p. 386 i 993.

Digiti

zedby G00gle

(79) PUTOVANJA PO BALKAN8K0M POLUOTOKU XVI. VtEKA. 79

široki zidovi odasvuda ga ogradjuju". Prispjevši Gj. Dousa u Cari-
grad, nastani se a engleskoga poslanika Ed. Burtona.

Eto sadržine prvoga diela Dousina pisma o prilikah, povodu,
pripravah i o samom putu do Carigrada. Pošto se ovaj dio pisma
neodnosi na Balkanski poluotok, kojega se sjeverne medje puto-
pisac tek u Izmailu dotaknuo, toga radi, strogo uzevši, nebi ni
spadao u okvir naših studija, te bi se mogao naprosto mimoići.
Ali mi ga nismo smjeli mimoići; jer zahvaća u piščev životopis,
i jer govori o povodu, prilikah i pripravah za njegov carigradski
put, koji od Lvova do Carigrada na kratko prikazuje. Mi odatle
razabiramo, da ga je kao humanistu vruća želja za naukom, kao i
druge vršnjake, vukla u Grčku odnosno u Carigrad ; jer su ga osobito
zanimali ostatci staro-grčke i bizantinske kulture: za to svjedoče
oni priobćeni napisi, koje je Gj. Dousa u Carigradu i drugdje sakupio,
a na koje se napise još danas nauka pozivlje. O njegovih pripravah
za put carigradski govori: prvo njegov boravak u Heidelbergu,
koji bijaše od doba Gerlachova njekim srednje-europskim središtem
za takove naučne poslove, te njegov saobraćaj s glasovitimi tamo-
šnjimi učenjaci, osobito s Freherom, P. Melisijem i dr., i prevadjanje
čuvene knjige Kodinove. O daljih Dousinih pripravah za isti put
govori takodjer učenje slavenskoga jezika kroz dvie godine u
Poljskoj, bez kojega jezika, kao što je mogao iz starijih putopisa
razabrati, i kao što sam gore iztiče, nije se dalo ono doba Turskom
putovati; ali tu nebijaše pisac dosta tačan, jer nekazuje, da li je
onaj jezik bio poljski ili ruski. Učenje pako slavenskoga jezika
moralo mu je biti kao Nizozemcu dosta težko. Da se pisac u tu
svrhu obratio na Poljsku, biti će bilo razlogom, što je Poljska ono
doba bila na glasu, pa što mu je kao sjevernjaku bila ova zemlja
med ju slavenskimi razmjerno najbliža, i što nije razabirao, koji
od slavenskih jezika za put carigradski bijaše onda od najveće
koristi. — Baveći se podulje u Poljskoj, znao je bez sumje, da
poslanici poljskoga kralja često putuju k Porti u Carigrad, i s toga
odluči potražiti ovakovu zgodnu priliku i putovati u družtvu po-
slanika istim putem, da što manjom pogibelj u i udobnije na ozlo-
glašenom putu prispije k svome cilju.

Pošto mu se u Krakovu ova želja neizpuni, jer putovanje po-
slanikovo bi radi smrti kraljičine na njekoliko mjeseci odgodjeno,
krenu u Lvov, gdje je doznao, da i drugi, osobito trgovci, češće
putuju u Carigrad. Na to odluči, da će se pridružiti ovakovoj
karavani i poći s njom do Dunava, do medje Balkanskoga polu-

Digiti

zedby G00gle

80 DR. P. MATKOVIČ, (g0)

otoka, odkuda tek mučan i pogibeljan pat kopnom nastaje. Obišav
ga, naumi od Ismajila dalje prebroditi Crno more do Carigrada.
U ostalom Dousa je nacrtao i svoje putovanje od Heidelberga do
Lvova, da pokaže otcu, kojimi je zemljami i gradovi prošao, i tim
da naznaci za onda veliki obseg svoga puta, koj je u ostalom
dosta poznat. Put pako od Lvova do Ismajila na Dunavu takodjer
nacrta za to, da mu otac vidi, da je krenuo zemljom za onda
malo poznatom, kojom zemljom vrlo riedko putovahu tadanji za-
padni učenjaci. Dousin opis puta preko Moldavske dosta je občenit ;
mi ga nismo mogli mukom mimoići, pošto je u svezi s drugim
dielom Dousina pisma, pa što je Moldavska u tiesnom geogra-
tijskom savezu s iztočnim dielom Balkanskoga poluotoka, i što je
istim putem kući putovao. U ostalom ovaj put preko Moldavske,
kojim su takodjer poljski poslanici i ruski putnik Tr. Korobejnikov
išli, popunjujući i osvjetljujući putopis Otvinovskoga i Korobej-
nikova, netreba objašnjenja, pošto je vrlo kratak, i što bi raz-
pravljen kod poljskih putopisa.1

I opis Izmajila mu je vrlo kratak, jer neiztiče drugoga, nego
položaj na Dunavu, bogati ribolov i trgovanje ribom; dočim Hadži
Chalfa (p. 31.) o Izmajilu više priča ; naime „da je smješten
8 gradićem na obali Dunava, da je veliko mjesto s 8000 (?) kuća,
koje su većinom od kršćana naseljene. Dunav se tu zaista dieli
na više rukava, a na jednom smješteno je selo Selna, krajna
medja Sandžakata silistrijskogau. Dousa spominje na putu preko
ravnine moldavske podzemna sela koja nijedan predjašnji puto-
pisac u onom kraju nespominje; biti će vjerovatno onakova sela.
kakova predjašnji putopisci spominju i opisuju na putu od Bio-
grada po suhu Sriemom k Vukovaru na Dunavu.2 I opis pomor-
skoga puta Bosporom u Carigrad takodjer mu je vrlo kratak, te
se neda 8 opisom Pigafettinim ni s daleka porediti,9 a sličan je
opisu Bospora u poljskih putopisaca.4 Na tom putu spominje D.
samo krajne grebene s Pompejevim (?) stupom na vratih Bospora
i tvrdi gradić (Rumeli hisar) ili tamnicu otmenijih sužanja, gdje
se i po pričanju Taranovskoga čuvaju odlični kršćanski sužnjevi,
što je u Vratislavovu putopisu dosta na široko opisano.

1 Gl. Rad, knj. CV, 152 i d.

* Rad, knj. CXII, 239, 240.

8 Stariue XXII, 114—119; Rad, knj. C, 152—67.

4 Gl. Rad, CV, 195.

Digiti

zedby G00gle

r81) frUTOVAHJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 81

Kad je Gj. Dousa prispio u Carigrad, svetkovali su Turci praznike
posta, pa bairam, što mu je dalo povod, da priča o turskom postu,
pa o bajramu, kojim se svršava post. Dousin opis Carigrada većinom
je obćenit te daleko zaostaje za opisom Pigafette;1 donjekle se
osniva na autopsiji, a kod opisa znamenitosti pozivlje se na starije
priznane pisce, koje je za svoj posao upotriebio. U ostalom ništa
neprinosi nova, što nebi iz starijih putopisaca i putopisa bilo
poznato. 0 topografiji Carigrada priča, daje smješten na Bosporu,
na tako udobnu mjestu, da gospodstvo cieloga svieta svojatati
može. Prostire se u Europi, pred licem mu je nasuprot Azija, s desna
mu je Afrika, a s lieva skitijski krajevi; i za plovitbu bio bi vrlo
sgodno položen. Luka mu se odlikuje od ostalih veličinom i udob-
nošću, da troveslice i druge ladje, bilo gdje god mu drago sa-
gradjene, može u svoje krilo primiti. S dviju strana se tako mora
hvata, da prikazuje donjekle poluotok ; treća pako strana u savezu
je s kopnom. Sam grad zaprema sedam brežuljaka, odatle ga Grci
zovu £7^X090; (eVra-\o<po$), a pojedine briežuljke rese na pročelju
dragocjeni hramovi i grobnice turskih careva. Sav se grad sjaji
palačami pasa, tako velikimi i tako veličanstvenim!, da motrioca
tako rekuć zatravljuju ; dočim u kraljevskom starom Bizanciju car
vrlo udobno stanuje, a taj stan vidio je poljski poslanik Stanislav
Golscius, kad je išao sultanu ljubiti ruku. Glede orientacije upućuje
na vid Carigrada od Melchiora Lorichia.3 — Ova crtica o topo-
grafiji Carigrada čini se da potječe od autopsije putopiščeve; još
je najbolja čest ovoga opisa, u ostalom dosta obćenita, i sjeća
mjestimice na opis Busbekov.8 I u ostalom opisu paša i drugih
dostojanstvenika pozivlje se na Busbeka i Leunklavija; govori
takodjer o turskih ženah, robovihijaničarih, što su poznate stvari od
predjašnjih putopisaca, osobito od Pigafette.4 Hram sv. Sofije opisuje
po Gilliju ; govori takodjer o hipodromu, kod kojega iztiče poznati
obelisk s mjedenimi zmijami i priobćuje grčke i latinske epigrame
toga stupa. Glede carigradskih spomenika pozivlje se na poznato

1 01. Starine, knj. XXII, 103 i d.

9 0 Lorichiu Melchioru gl. u Jochera (U. 2533); o njem priča, daje
opetovano podulje živio u Carigradu i da je opisao carigradski život i
osvietlio ga s 136 slika. Ovo je djelo vjerovatno velika riedkost, jer
Mordtmann, koj je u svojoj izvrstnoj knjizi (Esqui8e topographique de
Constantinople ; Lille 1892.) temeljito opisao stari Carigrad, navodi svu
stariju poznatu literaturu o topografiji Carigrada, ali Lorichia nepozna.

* QL Rad, knj. CV.

• Starine XXII, 144 i d.

g

Digitized by

Google

82 !>*• *• MATKOVld, (82)

djelo Martina Crusia „Turco-Graecia* (p. 229). Gj. Doasa se tim
odlikuje od svojih predšastnika, Sto izvore svoga opisa neprešutjuje,
nego j ih savjestno navodi.

Pošto je Doasa nekoliko mjeseci a Carigrada proživio, javlja
ma otac, da ma je brat (valjda Stjepan) umro, i pozivlje ga na
povratak kući. Vrlo raztužen radi smrti bratove, opisuje svoja
žalostna čuvstva radi nenaknadivoga gubitka. Uprav ono doba
ponudi mu se vrlo povoljna prilika, da se povrati u Poljsku
s velikodušnim poslanikom poljskim, pomenutim Stan. Golsciem,
kojega poljski kralj k Porti odasla. Pošto se oprosti' s glasovitim
englezkim poslanikom Eduardom Burtonom,1 svojim domaćinom, a
kojega je gotovo sedam mjeseci gostoljubje uživao, i spremivši
svoje stvari, dade se dne 21. studenoga u družtvu pomenutoga
poljskoga poslanika na put u domovinu. Tim se svršuje prvi dio
D. pisma.

U ovom dielu Dousina pisma opazismo znatan nedostatak, na
ime nestašicu ikakovih kronologijskih podataka; možda za to, što
mu je otcu sve ono bilo jur iz drugih pisama poznato. Dousa ne-
prinosi ni godine ni mjeseca, kad je krenuo na put a Carigrad,
niti kada je na mjesto prispio, niti kada je gdje bio. Tim bi ovo
vrieme putovanja Gj. Douse u Carigrad triebalo iz nekojih histo-
rijskih neizvjestnih podataka od prilike nagadjati. Nu životopisac
Gj. Douse8 prinosi u tu svrhu znatan podatak, odkud se izvjestno
dade izvoditi doba putovanja Dousina u Carigrad. Ondje se priča,
da je Gj. Dousa pisao iz Carigrada dne 12. svibnja 1597. dva
pisma u domovinu ; jedno otcu svomu, a drugo bratu Ivanu. Ova
pisma bila bi medju pismi glasovitih ljudi u Gabbeme priobćena.8

1 0 Edaardu Burtonu, tadašnjem englezkom poslaniku u Carigrada,
Hammer, Gesch., IV, 157 i 277.

* Harderwijk, op. c, p. 222.

8 Gabbema, Epistolae illustrium virorum, Harlingae 1669., p. 243 — 46.
— U pismu pisanu otcu (Jano Donsae, parenti) javlja, da je zdravo
prispio u Carigrad i da će se tu podalje baviti. Još mu javlja, da ma
jo pisao iz Krakova i Lvova, ali da nije dobio nikakova odgovora. Da
je gost glasovitoga Ed. Burtona, englezkoga poslanika, koj pozna otceve
spise i vrlo jih cieni ; poslanik pako da je vrlo uljudan i dobrotvoran,
da je jar oslobodio 10 robova, Engleza i Belgijanaca. Kad mu bude
pisao, da upravi pismo na pomenutoga poslanika. Javlja mu dalje, da
je a družtvu poslanikovu razgledao hvpodrom, gdje sa tri mjedene
zmije i dva obeliska, a epigramata na obeliscih da ma a priepisa
šalje. Na trgu, gdje se žene trže, vidio je veličanstven stap, okovan

Digiti

zedby G00gle

(83) PtJTOVAlTJA VO BALKANSKOM POLtJOTOKTJ XVI. VlEKA. g3

Pošto je Gj. Dousa gotovo sedam mjeseci proveo u Carigradu,
a dne 21. studenoga krenuo na put kući, neima sumnje, da je
iz Lvova putovao u Carigrad 1597. godine, i da je negdje u prvoj
polovini svibnja iste godine u Carigrad prispio.1 Tim bi bila ova
zagonetka o dobi putovanja Gj. Douse u Carigrad posve riešena.

*

Druga čest ovoga pisma prikazuje putovanje Gj. Douse u do-
movinu. Buduć da mu put vodi iztočnim dielom Balkanskoga polu-
otoka, to bi ovaj dio D. pisma svakako spadao u okvir naših
studija, a toga radi smo o Gj. Dousi i njegovu putu u Carigrad
na šire razpravljali ; što je s drugim dielom pisma u tiesnom savezu.
Gj. Dousa opisuje (p. 75. odnosno u Gronovia p. 3365.) u pome-
nutom pismu svoj put od Carigrada u domovinu ovako: „Krenuvši
iz Carigrada dne 21. studenoga prispjeli su isti dan u Kuceiuk Cjgek-
mesi t. j. Mali most (Pontem parvum), varošicu 5 ura od Cari-
grada, smještenu na ubavu mjestu. Odavle krenuvši, sutradan
prispjeli su u Buiuh Czekmesi, t. j. Veliki most (Pontem magnum).
Oba mosta, veliki i mali, dadoše ime svojim susjednim varošicam.
Ove je mostove obnovio sultan Sulejman, koj je tri želje gojio,
na ime da obnovi Valentinianov vodovod i oba ova mosta, te da
osvoji Beč; ali potonje želje nije mu bog, smilovavši se nam, do-
pustio izvršiti. Zatim prispjeli su o Selybriu (Silivri), koja se
osobito preporuča radi zdravoga zraka; pa u Tzurulum (Ćorlu).
Na tom putu priča da jim se pridružio njeki carigradski Židov,
velika škrtica, koj je u ljetnom odielu po ljutoj zimi preko planina
putovao, a sve svoje potrebe plaćao u mjesto novci s njekoliko
zrna papra, šafrana i rukovietju miomirisnih stvari, a nestalo
ga u Lvovu. Medju Tzurulom i Selibrijom vidjeli su znatne razvaline

željeznimi sibkami. Spominje, da ima dragocjenu knjižicu, koju će mu
kod kuće predati.

U drugom pismu, bratu (Jano D., fratri), takodjer javlja, da je zdrav
prispio u Carigrad i da je u englezkoga poslanika. Nežali što je tu,
osobito što ima takova patrona, kakovih malo ima; on cieni Ivanove
spjeve, a Dousino ime mu je davno poznato. Obriče, da će mu često
pisati, a on neka upravi pisma na poslanika. Pozdravlja braću, Stjepana,
Franju i dr. Oba su pisma istoga dana, mjeseca i godine pisana (12.
maii 1579.).

1 Oni, koji tvrde, da je prvo izdanje pomenutoga Gj. Dousina pisma
bilo naštampano g. 1596. (Harderwijk i dr.), neimaju pravo, pošto
pntovanje carigradsko pada u god. 1597., pa sto je pismo dovršeno u
Leidenu početkom kolovoza 1598.

Digitized by

Google

84 *>*- P. MATKOVIĆ, (&4t)

starinskih zidina, koje dopiru od Ponta do Selibrije, sagradio jih
Anastasius Dicorus protiva navala barbarskih. U Corlu noćili su u
dobrom karavaseraju, koj je jur iz putopisa Busbekova poznat. „Tu
bijaše, veli, negda jak gradić, što mi je poznato iz Zonare, iz moga
rukopisa, koj bijaše Georgija Logothete. Zonaras naime u života
cara Mauricija priča, da kad je kan (Chagan) neizmjernom silom
provalio u Traciju, tako je preplašio rimskoga vojskovodju, da se
je u tvrdi Tzurulum zatvorio". Prošavši dalje Babom (Baba-Eskisi »,
i prebacivši rieku Eurus (?), prispjela je Dousina družina a Hap&alu
(Hafsa), varoš na glasu radi mošeje i karavanseraja, što ih sagradio
Mehmed paša. Peti dan došli su u Adrianopol, što Turci zovu
Jederne (sic!). Adrianopol, smješten na Hebru, ima prekrasan most.
koji sagradi Mustafa paša. Predgradja tako su kućami prepuna,
da će Adrianopol skoro tako velik nastati, kao što je Carigrad ;
jer ga polaze mnogi trgovci i svakojaki zanatlije iz mnogih krajeva
i naroda. Pred gradom je groblje, a na nekojih grobovih zabodena
su duga drvena kopja; pričaše jim, da su rodjaci pokojnikovi
postavili kopja kao vojnički spomenik, da to bude potomstvu
svjedočanstvom, da je dotični bio u boju hrabar.

Eto Dousina opisa o svojem putu od Carigrada do Adrianopola,
koj put dobro je poznat i razne vrsno opisan od predjašnjih puto-
pisaca, koji su biogradsko-carigradskim putem putovali. Dousa pri-
kazuje ovaj put vrlo obćenito ; o samom putu i njegovom priedjelu
ncima ni spomena, nego o glavnih stanicah ili o najznatnijih, na
onom putu, dobro poznatih mjestih, koja po svoju piše i opisuje.
U ovom opisu puta do Adrianopola najznatnija mu je bilježka,
gdje govori o Anastazijevu zidu, kojega je položaj i daljinu dobro
označio; jer se zaista protezao od Selymbrije na Propontidi do
Derkosa na Pontu u daljini od 280 stadija, a njegovim razva-
linam još se danas putnici dive.1 Car ga Anastazij sagradi g. 512.
na obranu države protiva navala barbara; ali pomenuti zid nije
odgovarao svojoj svrsi, jer pored zida ipak su barbari često pro-
valami svojimi dopirali do samih vrata carigradskih. Tzurullum
bijaše u istinu u rimsko i sredovječno doba jakom tvrdjom. O tom
Anastazijevu zidu u istinu priča Zonaras (XIV, 4; ed. Ven.), da
ga je naime car sagradio protiva navala Bugara, koje protjera
Hypatiu8 s Dunava. 0 ovom zidu govore i drugi bizantinski pisci,
osobito Prokopij (VI, 4). Još je to znatno, da se D. pozivlje na

1 Jireček, Ileerstrasso, p. 60.

Digitized by CjOOQ IC

(#5) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 85

Logothetin rukopis Zonare, što bijaše u njegovu posjedu. Na putu
med ju Babom i Hapsalom navodi rieku Eurus, koje na onom putu
neima; Eurus biti će izkvareni Erginus, ali preko njega se neide
na onom patu, nego preko njegovih sjevernih pritoka, koji ljeti
većinom presuše; medju kojimi pritoci je najznatniji današnji Tekke-
deressi, a preko njega se zaista prelazi na onom putu. Opis Adria-
nopola mu je tako obćenit, da se neda ni sporediti s opisi predjašnjih
putopisaca. Iz opisa ovoga puta još se to razabira, da je klasičan
putopis Busbekov bio Dousi na ovom putu vodjom i uzorom, i da
je taj putopis i njegov otac dobro poznavao.

„Odmorivši se D. družina tri dana u Adrianopolu i prevalivši
na daljem putu greben gore Rhodope, i sproveđši sedam dana pod
otvorenim studenim nebom, prispjela je u varoš Haidosch, koja je
na ulazu njekoga stara gradića. Na putu jim seljačke djevojke
jeftino nudile svježi pod pepelom pečeni kruh, guske, kokoši, piliće
i dr. Ne daleko od Haidoscha vidjeli su na gorskom ulazu razvaline
njekoga stara gradića Odavle putovahu vrlo tiesnimi klanci njeke
gore, koja stanovnici zovu Balchagnuen. i timi su klanci prispjeli
u Provad (Provadiam). Na ovom putu noćili su kadšto u kolibah
nekojih kršćana, koje kolibe bijahu tako tiesne, da su često samo
glavu pod krov naslonili, a noge jim bijahu van vrata. Kad su
pako pod otvorenim nebom noćili, pomoću vatre branili se od
noćne studeni ; kadšto su upotrebljavali vino, kad su ga imali, kao
neposredno djelujuće blažilo vrlo dosadna puta. Provad smješten je
na mjestu od prirode vrlo jakom, ogradjen vrlo visokimi i pro-
valjenimi liticami, a na jednoj od tih stiena diže se gradić, ogradjen
s obiju strana nepretrgnutim zidom. Ovaj grad osobito polaze
dubrovački trgovci radi trgovine bivolskih koža, kojimi obiluje
ovaj priedjel. Iz ovih klanaca prispjeli su u Basarčik (Basarcgicum).
Na daljem putu diže se dne 12. prosinca silna bura, pomiešana
s kišom; tolik bijaše vihar, da bi Turci, njihovi pratioci, rad je bili
pripravni, kako rekoše, umrieti, nego da bi se u grad povratili.
Ova je vijavica sa jakom studeni tako dugo trajala, da su mislili,
da će se svi, s koli i konji, smrznuti i u ledene se kipove pre-
tvoriti. Ova je nevolja još tim nepodnošljivija bila, što su morali
pod otvorenim nebom noćiti. Tješio se putopisac, što će se tim
Dunav, koji će skoro triebati prebaciti, lasnije smrznuti. Zatim su
prošli njekom varošicom, koja se zove od obližnjega jezera Car asu
t j. Crnom vodom (nigra aqua) ; pa su išli prostranim poljem, koje
žitelji zovu Tatarske pole, te su prispjeli u Babu. Ovaj grad. kao

Digiti

zedby G00gle

86 DR p- matković, (86)

što se iz razvalina razabira, bijaše negda vrlo velik; ali pošto je
od Kozaka porušen, leži danas biedan na tlu. Krenuv odavle,
podjoše prama seocu Monaster, koje je milju puta od Dunava
daleko; odavle pako, čekajuć dok se Dunav smrzne, prispjeli su u selo
Obluctsice, koje se turski Sakeey zove. Pošto bješe Dunav ledenom
korom prekrit, podjoše preko leda na dan obrezanja Gospodinova. *
Eto kratka opisa Dousina puta od Adrianopola do Dunava, ili
do sjeverne medje Balkanskoga poluotoka. Buduć da je D. na po-
vratku putovao 8 poljskim poslanikom, išao je od Adrianopola
vjerovatno onim putem, kojim su poljski poslanici ono doba pu-
tovali. Ali Dousa na svojem putu od Adrianopola do Aitosa ne-
spominje, kao što ni Korobejnikov, nijednoga znatnijega mjesta, pače
ni sela ; s toga se smjer Dous. puta u onom kraju ni opredieliti ne-
može, jer mu je opis u ovom dielu vrlo krnj. U ovom dakle dielu
puta niti popunjuje, niti osvjetljuje svoje predhodnike. Mi nebismo
znali kazati, da li je Dousa, odnosno poljski poslanik St. Golscius
išao putem, kojim je putovao Otvinovski od Aitosa u Adrianopol,1
ili obratno; na ime od Adrianopola preko Bojttk Derbenda u
Umar-Faki, pa preko Karabunara i Rusokastra u Aitos; ili putem,
kojim je išao pozniji poljski putnik Mjaskovski, na ime od Adria-
nopola preko Bojtik Derbenda, Jeniktia (Novoga sela) i Karnabada
u Aitos.2 Ova potonja varoš bješe na razkršću puteva, preko Adria-
nopola ili preko Eirkklisa u Carigrad. 8 Dousa nenavodi do Aitosa
drugo, nego da su prevalili greben Rhodope; ali pošto je njezina
geografijska medja s ove strane Marica, to bi Dousina Rhodopa
bila ono balkanko podgorje, koje se otiskuje s njezina južnoga
ruba i Tundži na iztoku se prama jugo-iztoku prostire ; Dous. pako
greben mogao bi biti onaj veliki klanac, Bfljttk Derbend, preko
kojega se po sudu Moltkeovu (p. 363) vrlo mučno prelazi. Osim
ove neizvjestne geogratijske bilježke nedonosi drugoga podatka,
nego da su do Aitosa sedam dana putovali i toliko noći pod
studenim nebom noćevali. Haidosch današnji je Aitos, spominju
ga i poljski putopisci, ali ni u njih nema potanjega opisa.4 Na
daljem putu od Aitosa u Provadiju (Provadia), opaža Dousa, da se
putuje tiesnimi klanci gore, koju žitelji zovu Balkanom (Balchagnum).

1 Gl. Rad, knj. CV, 166 168.

* Potanje gl. u Radu CV, 196 i 197.

8 Rad, CV, 200., Bongars.

1 Gl. o Aitosu u Radu CV, 165, 166 i 189.

Digiti

zedby G00gle

(87) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 87

Ova bilježka, koja označuje narav puta, u cielom je istinita, ali
odveć obćenita. Buduć da D. na svojem putu do Provadije opet
nenavodi nijednoga mjesta-, s toga nebismo znali kazati, da li je
krenuo od Aitosa uz Bogazdere na Čenge u dolinu Goleme Kamčije,
na ime putem, kojim su putovali poljski poslanici E. Otvinovski
i A. Taranovski, od Provadije u Aitos i obratno;1 ili je išao glaso-
vitim ždrielom Nadir i dolinom Delidere u dolinu G. Kamčije.8
Pošto je prvi put udobniji, vjerovatno, buduć da je zimi putovao, da
je takodjer išao onim putem, na kojem trieba takodjer više klanaca
prevaliti. 0 položaju i naravi Provadije razmjerno još najviše priča,
a opis mu se u cielom slaže s opisi predhodnika i poznijih pisaca.
I Dousa spominje Provadiju kao živahno tržište, iztičuć tamošnju
dubrovačku naselbinu8 i njezino trgovanje bivolskimi kožami. Pošto
smo o Provadiji jur drugdje na šire razpravljali, upućujemo na ono
mjesto.4 I na putu od Provadije u Bc&arcsik nedonosi opisa ni
.puta ni mjesta, a oboje nam je dobro poznato od predjašnjih
poljskih putopisaca.5 Na daljnjem putu u Cara-su (nigra aqua)
opisuje D. strašan pogibeljan vihar, na onom otvorenom putu, malo
ne sred ljute zime, ništa u onom kraju neobična ; tješeć se da je
živu iznio glavu, i da će lasnije sledjeni Dunav skoro moći pre-
baciti. Ni o varošici Cara su ili Crnoj vodi nedonosi nikako ve
bilježke, dočim nam je od predjašnjih putopisa i put i varošica
prilično poznata.6 Na daljem putu u Babu išli su, opaža, poljem,
koje žitelji zovu „Tatarskim", a to bi bio onaj ravan priedjel
Dobruče, kojim vodi put nedaleko dunavsko-crnomorskih laguna,
na kojem putu još ima tatarskih sela (Tatar Palas, Tatar Rimnik
i dr.). Babu pako opisuje D. kakova je onda bila; njegda velika,
a onda većinom porušena; dočim H. Chalfa (p. 29 i 30) o njoj
priča kao cvatućoj varoši ; biti će se od onda oporavila. Buduć da
smo o Babi jur drugdje govorili, upućujemo na ono mjesto.7 Na
puta k obali Dunava spominje seoce Monaster, koje je zaista na
stranputici, malko lievo od ravnoga puta k brodu Dunava, koji
su prebacili preko leda kod sela Obluceice, ili turskoga Sakia.

1 GL Rad, knj. CV, 163—165, 184, 185.

* GL Rad, knj. CV, 185—189.

3 P. Gjorgjić, Glasuik srp. uč. dr. II. od., knj. XIV, 247 i d.

4 Rad, CV, 160—163.

6 Gl. Rad, knj. CV, 154, 159, 160, 180, 184.

* Gl. Rad, knj. CV, 154, 159, 180, 184.

7 Rad, CV, 157—159, 184.

Digiti

zedby G00gle

88 DB. p- MATKOVIĆ, (88)

Monaster je jedino mjesto, kojim D. popunjuje poljske putopise; ali
o njem ništa potanjega nekaznje ; možda ga nebi bio ni spomenuo,
da nije družina ondje čekala, dok se Dunav sledio. Monaster po
karti Kiepertovoj bio bi današnji Monastir Nikolica (na austr. karti
Monastiriče Nikulicel), kojega je daljinu od Dunava prilično tačno
naveo. Oblucsica ili mjesto prevoza dunavskoga sredovječna je
Obruštica ili turska Isakča, poznata u raznih formah od predjašnjih
poljskih putopisaca.1

Prebacivši Dunav, krenula je družina po gotovo istim putem,
kojim je Dousa putovao u Izmajil; na ime putem, kojim su pu-
tovali poljski poslanici, preko Moldavske odnosno Besarabije k brodu
dunavskom kod Isakče, a ovaj put do Kamienca dosta je tačno
naznačen u poljskoga putopisca Otvinovskoga.2 Buduć da se Dousa
poznatim putem preko istih mjesta vračao, s toga neopisuje na
daljem putu ni puta ni mjesta, nego opaža, da su na povratku
prebacili sledjeno jezero Rosove i da su prošli preko grada Hus,
koj nije toliko od Vlaha, koliko od Ugra naseljen. Ovimi potonjimi
bilježkami popunjuje svoj predjašnji opis. Jezero Rosove poznato
je iz putopisa Otvinovskova i drugih pisaca;8 a Huš ili Husi na
istoimenoj rieci, pritoku Pruta, moldavski je historički grad, poznat
iz sjevernoga rata medju carem Petrom Vel. i Turci, koji su mu
vojsku obkolili u močvarah Pruta. Tu bi ugovoren mir izmedju
Petra i vel. vezira M. Baltadjia.4 — Obaziruč se na prevaljeni put
opaža na kratko, „da po svih gradovih, koje gori spomenu, ako
se izuzmu oni, koji su više (sic!) Adrianopola, ništa drugoga nisu
vidjeli do puke surovosti, t. j. smrad ljudski, koj je spao do krajne
granice ubožtva, pa pusta mjesta i samoću u. Ovo bi mu bila obća
karakteristika o zemlji i narodu na putu od Jedreneta do Dunava.
Nu kad bi bio D. drugom kojom dobom godine onim putem pu-
tovao i onuda se bavio, ova karakteristika možda ne bi mu tako
crna bila, jerbo se donjekle razlikuje od njegovih predhodnika.
Dne 6. februara prispjeli su u Kamienec, a na tom putu, veli,
koliko je muka prepatio, što je gotovo dva mjeseca pod otvorenim
nebom proveo! 0 tom prepušća, primjećuje, „da razmisle oni, koji
će voljeti mojemu nastojanju prigovarati, no što ga odobravati*.

1 Rad, knj. CV, 155, 156, 169, 197.

* Rad, knj. CV, 152, 153, 155.

8 Rad, knj. CV, 153, 155.

4 V. de St.-Martin, Dictionnaire de Geographie, U, 762.

Digiti

zedby G00gle

(89) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 89

Na putu od Kamienca do Lvova spominje samo poznata mjesta
svoga predjašnjega puta. Tim se opraštamo s putem Gj. Douse,
koj se dalje preko Poljske, Pomorja, Holsteina i Westfalske po-
vrati polovinom svibnja 1598. u domovinu, pa napisa umah poslije
povratka ovo pismo, koje u Lejdenu dovrši početkom kolovoza
iste 1598. godine. — Gj. Dousa napokon zaključuje svoje pismo
ovako: „eto imaš, otče, red moga putovanja carigradskoga; na koje
putovanje nije me potaklo razkošje ni carigradsko ni azijsko, nego
same stvari plemenita mišljenja, na ime živo čeznuće, da naučim,
čega neznam. Ako ti ne bude po volji uspjeh ovoga moga nasto-
janja, onda neka ti bude ipak jasnim dokazom mojega poštovanja".

Premda Gj. Dousa nije vodio pravilno dnevnika, ipak dade se
od prilike ustanoviti vrieme, što je družina poljskoga poslanika St.
Golscia trebovala za put od Carigrada do Dunava. Krenuvši dne
21. studenoga iz Carigrada, a prebacivši Dunav na samu novu
godinu, tim se trebovalo za ovaj put ukupno 40 dana ; dočim je
Otvinovski trebovao za isti put 25, a na povratku 18 dana;
Mjaskovski trebaše 26 dana, a vojska Muhameda IV. trebovala je
za put od Jedreneta do Isakče ukupno 31 dan. Tim bi Golscieva
družina dosta sporo putovala;1 ali treba to uvažiti, da je Dousa
putovao sred zime, za ljute studeni i kratkih dana. Ako se je D. u
iđtinu povratio kući oko polovine svibnja, onda je potrošio za put
iz Carigrada kući u svem malo ne po godine, što je po današnjem
sudu gotovo nevjerojatno ! Dousa se morao na daljem putu Poljskom
i Njemačkom u pojedinih mjestih podulje baviti.

Sliedeće godine (1599.) osvoji Gj. Dousu živa želja, da putuje
u Indiju ; jer mu se ponudila sgodna prilika, da učestvuje u
ekspediciji, koju poduze stric mu Petar po nalogu i na račun
nizozemskih država. Krenuvši, doprie samo do otoka Sv. Tome,
gdje ga ugrabi rana smrt u listopadu 1599., u 2.">. godini života.

Tim smo razpravili pismo Gjure Douse o njegovu putovanju u
Carigrad. Iz pisma se razabira, da ga je pi^ao humanista glaso-
vitomu humanisti svojega doba, koj je svoje sinove u svojem
pravcu života odgojio, da su bili humanistični književnici. Čini se,
da se u porodici Jana Douse svojski gojio latinski i grčki jezik ;
jer i pisma Gjure Douse, pisana iz Carigrada otcu i bratu, nisu
pisana obično u materinskom jeziku, nego su napisana latinski.
— Iz pisma se razabira, da je Gj. Dousi na njegovom putu bio

1 Gl. Rad, knj. CV, 198.

Digitized by CjOOQ IC

90 DB. P MATKOVIĆ, (90)

uzorom putopis glasovitoga Busbeka, koj se odlikuje kratkoćom i
elegancijom sloga; jer ne samo što se D. na Busbeka pozivlje,
nego i otca na nj upozoruje; ali se je na nj ugledati mogao samo
za put od Carigrada do Adrianopola, a odavle dalje nije imao
nikakova Štampana ni uzora ni pomagala. — Da je Gj. Dousa
bio vješt latinac, to svjedoči prievod Eodinova djela; svjedo-
čanstvom mu je takodjer ovo pismo, koje je napisano i vješto i
okretno, te se i ono odlikuje kratkoćom sloga, a mjestimice i
elegancijom. Stariji bibliografi prigovaraju D. pismu, da mu je
opis Carigrada u cielom kratak, a da je pismo znatno samo radi
svoga naslova. 1 Nu ovaj sud ne čini nam se posve pravedan, pošto
je pismo ocienjeno kao putopis. Gj. Dousi nije bilo na pameti, da
napiše o svom putu pravi putopis ; nego povrativši se iz Carigrada
kući, htjede medju to svomu ote u dati račun o toku i uspjehu
svoga puta. 0 Carigradu iztakao je samo svoja sobstvena motrenja,
a glede ostaloga pozivlje se na tadanje i starije uglednike, kao na
stvari poznate. Premda je ovo pismo u ostalom putopisni nacrt,
koj nedonosi dosta ni geografsko-topografijske, ni etnografijske
gradje, da bi popunio predhodnike, ipak nije bez svake koristi ;
jer prikazuje sliku tadanjega putovanja sried ljute zime u onih
onda surovih priedjelih. Da je od Adrianopola k Dunavu bio pu-
tovao kojom drugom dobom godine, možda bi ga bujna priroda i
krasote onoga gorskoga priedjela bile ponukale na širi opis puta i
mjesta.

Uvažujuć otac uspjehe puta sinovljeva i zanimivost pisma, vjero-
vatno da je otčevom privolom ovo pismo nabrzo poslije carigrad-
skoga povratka naštampano. Buduć da je Gj. Dousa na skoro
poslije carigradskoga povratka za Indiju odputovao, nezna se, ne
bi li bio poslije ovoga povratka ipak se odvažio, da napiše pravi
putopis o svom carigradskom putu, da mu nije rana smrt zaklopila
oči ; što mu je možda sklonulo otca ili braću, da naštampaju, pošto
je prvo izdanje odziva . našlo, po drugi put Gjurino pismo, koje
prikazuje i sućnost i trudove mladoga prerano ugrabljenoga uče-
njaka.

Spomenica Pavla Ojorgjića od 1595. godine.

Prije no što se razstanemo s putopisi XVI. v., valja da koju
reknemo o razpravi ili diskusiji Pavla Gjorgjića, vlastelina dubro-
vačkoga, upravljenoj na Sigismunda Bathora, vojvodu Erdeljskoga.

1 J. G. MeDselii Bibliotheca historica; vol. II., P. L., p. 253.

Digitized by CjOOQ IC

(91) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA'. 91

Jer ova je razprava ili spomenica u tiesnom savezu s putopisi, po-
što potječe od pisca nade krvi, što se odnosi na tadanju Bugarsku,
i što smo o sličnih spisih drugih našinaca (Basana i Gjorgjevića) na
svojem mjestu (Rad, LXII. 126) na kratko govorili. Povod toj
spomenici bijaše ovaj.

Erdeljski vojvoda Sigismund Bathori pripravljao se g. 1594. kao
saveznik cara, Vlaške, Moldavske, Poljske i Kozaka, pa pomoću
pape i drugih nekojih kršćanskih, osobito talijanskih vladalaca na rat
protiva Turčina, da se ne samo oslobodi turskoga vazalstva i suzbije
Turke iz Erdelja, nego da provali u Bugarsku, dopre do Carigrada
i iztjera Turke iz Europe, i tim da rieši pitanje o oslobodjenju
Europe od Turaka, o kojem pitanju je ono doba rimska stolica
živo radila.1 Rat je započeo pod kraj života Murata III. i na-
stavljao se za Muhameda III., a razbojište mu bijaše na dolnjem
Dunavu. Sigismund je jur zimi g. 1594. pomoću svojih saveznika
tako dobro napredovao, da je pčetkom siečnja 1595. stajao u Mol-
davskoj sa znatnom vojskom moldavskom, erdeljskom, kozačkom,
i ugarkom. Ovom prilikom pozva Sigismund preko svoga kance-
lara (Josike) Dubrovčanina Pavla Gjorgjića, da mu napiše spome-
nicu ili razpravu (discorso) o Bugarskoj, koju je odlučio od turskoga
jarma osloboditi. Isti je Gjorgjić, kako u pristupu svoje spomenice
priča, bio napisao, malo prije toga poziva, sličnu spomenicu o
stanju stvari u Moldavskoj, koja razprava da je odziva našla ; ali
o toj se spomenici ništa nezna. Gjorgjić odazvav se pozivu Sigis-
mundovu, napisa, — čini se na brzu ruku — u erdeljskom Bjel-
gradu (Alba Julia), gdje se ono doba bavio, dne 5. siečnja 1595.
sličnu spomenicu o stanju Bugarske i predade ju pomenutomu
kancelaru dne 10. istoga mjeseca i iste godine. Spomenici je ovaj
naslov: „Copia d' un discorso fatto dal Gor. Paolo Giorgiu, gentil
huomo Ragageo, al Ser*no Principe di Transilvania, sotto il di
10. Gennaro 1595., nel qual tempo S. A. haveva la sua cavallaria
e fantaria in Moldavia 13 m. cosacchi 3 m., Ungheri et la gen te
del paese 14 m. cavalli et 5 m. fanti et in Vallachia un essercitto
di 10 m. Ungheri".

1 0 ovom znamenitom ratu gl. u Szilagyia, Monumenta Transylvaniae,
vol. HI. L. Komulović, izvještaj i listovi (1593 - 4) o poslanstvu u
Tursku, Erdelj, Moldavsku i Poljsku; u Starinah, knj. XIV, 83—125.
Engel, Gesch. v. Moldau, p. 229 i d. Klein-Fessler, Gesch. v. Uugarn,
IV, 25 i d. ; osobito Huber, Gesch. Oesterreich's, Gotha 1892, Bd. IV,
p. 381. d.

Digiti

zedby G00gle

92 *>R. P. matkovič, (29)

Ovu je Gjorgjidevu spomenica nadao pokojni profesor V. Ma-
kušev u priepisu u Ambrozijanskoj knjižnici (Cod. R. 94 Sup.)
u Milanu i priobći ju u svojem sborniku historijskih spomenika
južnih Slavena (2. knj.)1 Priepis je dosta rdjav ; nebismo znali kazati,
je li rdjavo prepisan, ili jod rdjavije preštampan, pokazujuć dosta
površno znanje talijanskoga jezika. O ovoj spomenici govori na
šire pro£ Makušev u svojoj razpravi „Bolgaria pod tureckim vladi-
čestvom v 15. i 16. v.u* Makušev je u ovoj razpravi malo ne od
rieči do rieči priobčio u ruskom prievodu Gjorgjičevu spomenicu.
Profesor i akademik Drinov govori na kratko takodjer o istoj
spomenici Gjorgjićevoj, najprije u svojih listovih iz Italije,* a na
šire razpravlja u posebnoj razpravi: „Istoričeskoje osvjetljenije
itd." o sadržini Gjorgjičeve spomenice.4 Isti je akademik odkrio
u florentinskom arkivu izprave i izvještaje odnoseće se na gore
pomenutu vojnu S. Bathora protiv Muhameda III., pa nekoliko
pisama P. Gjorgjića, od kojih jedno bijaše upravljeno na velikoga
vojvodu toskanskoga, u kojem pismu prida Gj. o istom ratu i o
svojem djelovanju u Bugarskoj ; velika šteta, što ovi spomenici
nisu jošte na svjetlo izneseni! Prof. i akademik dr. E. Jireček u
svojem izvrstnom djelu „Cesty po Bulharsku" upotrebi osobito
topografijska imena Gj. spomenice i osvjetljuje njimi svoja topo-
grafijska razpra vijanja.6

Najprije se nameće pitanje o piscu spomenice. Iz njezine sadr-
žine razabiramo, da je Pavao Gjorgjić bio vlastelin dubrovački i
da je dosta dugo (dva puta, svaki put po 4 god.) živio i svakuda
putovao po Bugarskoj, i da je dobro poznavao zemlju i njezin
narod, njegov značaj i tadanji njegov položaj. Jer Gjorgjič priča
u spomenici o sebi (p. 249): „da je minulo 15 godina, od kako
je prvi put iz Italije prispio (1579.) u Tursku, gdje je boravio
četiri godine, koje je gotovo proveo na putovanju, iduć po zemlji
turskoj, a tom prilikom steče si poznavanje kraljevine Bugarske,

1 V. Makušev, istorijski spomenici južnih Slovena, knj. 2. Glasnik
srp. uč. društva II. odeljak; Biograd 1882., knj. XIV. 241—53.

8 Žurnal ministarstva narodnago prosvoščenja. St. Peterburg 1872.,
knj. CLXIII, 286-329.

* Periodičesko Spisanije, Braila 1870.; knj. I, 43, 59.

4 Periodičesko Spisanije, Sredec 1884., knj. VII, 1., VIII, 68 i d.
Čini se da ova razprava nije dovršena.

5 Dr. K. Jireček, Cesty po Bulharsku; V Praze 1888., p. 150, 177,
547, 550 i d., 596, 609. i d.

Digiti

zedby G00gle

(93) PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVt. VtEKA. 93

upozna položaj tamošnjih kršćana, koji bijahu radi slobode vrlo
srećni, i nauči turske običaje. Sada pako došav g. 1590. po drugi
put, našao je posve drugo stanje tamošnjih kršćana, koji su razno-
vrsno potlačeni od janičara, kojih je puna Bugarska po svih gra-
dovih i selih. Za primjer navodi Provadiju, gdje je prebivao (đove
noi trovammo la cosa umjesto la časa), gdje bijahu prije samo 4, a
sada da ima 80 janičara. Ovo je sve, što priča Gj. o sebi. —
Pošto su Dubrovčani ono doba imali i po Bugarskoj dosta svojih
trgovačkih naselbina, o kojih i Gjorgjić priča (p. 247), i s kojimi
nas upozna do sada ponajbolje izvještaj Mateja Gundulića od go-
dine 1674., l mišljasmo, da i Gjorgjić bijaše dubrovački trgovac,
koj je u poslovih trgovačkih došao u Bugarsku, prebivao u Pro-
vadiji, a odavle po zemlji u takovih poslovih svakuda putovao. Ali
iz njegove spomenice i njegova djelovanja se razabira, da se Pavao
razumio i u vojničke poslove, kao tobožnji četovodja ili condottiere.
kakovih je bilo ono doba dosta u Italiji, odkuda je Gj. dolazio u
Bugarsku; jer kod onoga Sigismundova rata i Gjorgjić je sudje-
lovao; on bo je digao ustanak, kojemu Trnovo bijaše središtem.
Iz ovoga svega izvodimo, da Gjorgjić svojim zanimanjem bijaše
nješto mješovita, naime trgovac i četovodja (condottiere). Spomenica
mu pako spadala bi u red diskusija „o izagnanju Turaka iz Eu-
rope", kakovih je bilo u literaturi onoga vieka dosta, i o kojih
diskusijah smo jur drugdje na kratko govorili.2 Pošto je Gjorgjić
potekao iz Dubrovnika, htjedosmo koju više kazati o njegovu životu
i djelovanju, i tim popuniti predhodnike, koji su o Gjorgjićevoj
spomenici razpravljali. U to ime zamolismo prijatelja i druga u
Dubrovniku, da propita i potraži, nebi li se gdješta našlo u tamo-
šnjih sbirkah o našemu Pavlu; ali žalibog sav trud i nastojanje
bijaše bez uspjeha.8

1 M. Gondola, Relazione dello stato della religione nelle parti del-
T Europa sottoposte al dominio del Turco. Banduri, Imperium Orientale ;
Ven. 1729; II, vol. Animadversiones, p. 57.

* Rad, knj. LXII, 126 i d.

1 Akademik dr. R. Vojnović nam piša: „Žao mi je, da uz najbolju volju
i nastojanje niesam mogao vašim željam zadovoljiti. Knez Marinica Georgi
pregledao je sve svoje obiteljske spise, ali ništa nije našao o Pavlu
Georgiu, čije ime dapače mu je posve nepoznato. Potražiti će se još u
arhivu, a bude li se šta našlo, biti će vam po meni priobćeno". Poslie
ove nisam više nikakove viesti dobio; medjutim budi prijatelju za ovo
nastojanje iskrena hvala.

Digiti

zedby G00gle

94 Mt. p- matković, (94)

Prelazimo na samu Gj. spomenicu, koja nije putopis nego disku-
sija, potekla kao plod iz piščevih putovanja i motrenja; kad bi
bila u formi putopisa prikazana, možda bi izdašnija bila po nauku.
Pričanja Gj. o naravi i poznavanju zemlje u ovoj su spomenici
vrlo obćenita; k tomu se pisac steže većinom na sjevernu, jedno-
ličniju Bugarsku, medju Dunavom i podankom Balkana. Geogra-
fijskih dakle viesti u ovoj spomenici ima razmjerno vrlo malo.
Gjorgjić dieli tadanju kraljevinu Bugarsku na tri oblasti : Dobruču,
Deliorman i Govilovo (umjesto Gorilovo), i nabraja u svakoj oblasti
sve znatnije gradove i sela. Prva je oblast poznata pokrajina Do-
bruča, o kojoj razpravljasmo kod predjašnjih poljskih putopisa;1
Deliorman mu se za to zove, što je vrlo šumovit,3 a tadanje Go-
rilovo bilo bi po Drinovu Tuzluk ili čest osman-pazarskoga prie-
djela.8 O svakoj oblasti govori na kratko i občenito, neprinoseć
podataka, kojimi bi popunjao predhodnike. Glede imena gradova i
sela ova je spomenica prava topografijska nagrda ; jer mnoga sa
mjestna imena tako izkvarena, da jih je vrlo težko odgonetati.
Ove pogrješke težko da će potjecati od samoga pisca, koj je dosta
dugo u zemlji živio, jeziku bio vješt, i sva ona mjesta biti će na
svojih mnogih putovanjih vjerovatno pohodio. Mi ćemo vjerovati,
da su ona mjestna imena jur u ambrozijanskom priepisu bila iz-
opačena ; ali izdavatelj si nije dao truda, kao ni kod interpunkcija,
da ona imena u zaporkah ih' bilježkah rektificira; ili se kod štam-
panja nije dosta pomnjivo postupalo Uz to su ova topografijska
imena u Gjorgjića gola, bez ikakovih opisa ili bilježaka o njihovu
geografijskom položaju, veličini, naravi i životu. Ovakova gola imena
nisu bila ni u vojnom kao ni u naučnom pogledu od kakove ko-
risti. Pojedine su iznimke kratki opisi Trnova i Sofije (p. 246), ali
i ti su opisi tako obćeniti, da je o tih mjestih više poznato iz
starijih i tadanjih putopisa i drugih opisa, nego iz pomenute raz-
prave, koja one spise ni najmanje nepopnnjuje. Gj. sam priznaje,
da Sofije, koju je polazio, nije opisao kako treba, ali se nada,
da će vojvodi biti opis dostatan, da mu dokaže, da je Bugarska
više naseljena od kršćana no li od Turaka.

Gjorgjić govori i o putevih, što no vode preko Balkana i nje-
govih prohoda, što je za vojne poslove malo ne najznatnije. Ali
u tom razpravljanju Gj. je razmjerno vrlo obćenit i kratak. Vidi

1 Rad, knj. CV, 153 i d.

2 Gl. Rad, knj. CV, 185, n. 4.

* Drinov u Period. Spis., knj. VII, 16.; k tomu Jireeek, Cesty, p. 650.

Digitized by

Google

(95) PUTOVABJA PO BALKASBKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 95

se, da su ma mnogi putovi bili poznati, ali iztiče samo nekoje,
osobito one, kojimi prolaze kola, a i tih neopisuje na tanje. Med ju
glavnimi putovi spominje najprije onaj kolni put, što vodi preko
kršćanskoga sela Goliva (?), a 4 mu je milje od susjednoga mora i
njegove glave udaljen; pa poznati kolni put, što vodi preko sela
Cengha (Ćenga), a izmedju ovih obaju vodi mu vrlo rdjav put
konjski; kuda i kamo, — to se nezna. Zatim navodi kolni put, što
vodi preko grada Sugna (Šumna ili Šumen), kojim se ide ka Koma-
revu, a vodi preko isto gore (Balkana); ali ni o tom znatnom putu,
kojim su išle tolike turske vojske, neima potanjega opisa. Od Trnova
navodi 4 puta, od kojih je jedan kolni, a ostali su konjski, tako
mučni, da se malom četom braniti dadu; ali koji su ti konjski
putovi, kuda i kamo vode, toga nespominje, pa i glavnoga kolnoga
puta u Sofiju neopisuje na tanje. I od balkanskih ždriela, kao pro-
hoda u saobraćaju, nespominje imenice, ako se izuzme selo čenge,
ni jednoga. — U cielom, glede poznavanja zemlje, Gjorgjićeva je
spomenica radi svoje obćenitosti slabo odgovarala svomu zadatku.
Pričanja Gjorgjićeva o bugarskom narodu, s kojim je, kako veli,
mnogo obćio i dobro ga upoznao, daleko su obširnija. Vieati o na-
rodu, njegovu tadanjem stanju, njegovu značaju, životu, i o nje-
govih odnošajih prema Turčinu, pružaju za ono tamno doba dosta
znatnih podataka, koje su gore pomenuti pisci za svoja historijska
i etnografijska razpravljanja upotriebili. Pošto su dakle gore po-
menuti pisci Gjorgjićevu spomenicu svaki sa svoga stanovišta u
navedenih razpravah dobro izcrpili, upućujemo, da se uklonimo
opetovanju, na gore iztaknute spise. U ostalom, kad bi obje Gjor-
gjićeve spomenice, moldavska i bugarska, u izvorniku bile pristupne,
i kad bi ona gore pomenuta historijska gradja florentinskoga arhiva
bila jur javnosti predana, vriedno bi bilo, uz mnogu drugu histo-
ričnu gradju onoga Sigismundova rata, u ovu se Gjorgjićevu spo-
menicu još jednom ozbiljno zadubsti.

Tim smo se primakli s. našim i putopisi ka kraju XVI. vieka. Što
smo u starijih bibliografijskih sbornicih, u historijah osmanskoga
carstva, u starijih geografijskih i sličnih djelih o Turskoj našli po-
bilježenih putopisa, odnosećih se na XVI. viek Balkanskoga polu-
otoka, to smo ne samo u izvodu priobćili, nego i ocienili, te ne-
kojimi poznijimi putopisi osvietlili. Vrh toga ima medju našimi
razpravljanji pet putopisa, koji su neposredno crpljeni iz izvora,
od kojih tri putopisa još nisu naštampana. Baveć se punih dva-

Digitized by

Google

96 *>*• F- MATKOVIĆ, (96)

deset godina ovim predmetom, nismo žalili ni vremena ni troška,
da pobilježene putopise našega pravca dobijemo; a za to vrieme
ne samo da nismo s nijedne strane od stručnjaka upozoreni, da bi
koji putopis bili mimoišli dapače stručnjaci bili su iznenadjeni, što
jih toliko ima, i što smo i do onih došli, koji spadaju medju velike
bibliografijske riedkosti, kao i do nekojih onih, koji se sačuvali u
rukopisih. Jer naši putopisi već po starosti svojoj spadaju medju
one knjige, kojih se nenalazi ni u svakoj velikoj knjižnici; nekoji
su onda bili malo ne „unica" (n. pr. putopis Pigafette). Tim nismo
smioni, ako reknemo, da smo sve putopise XVI. v., odnoseće se
na kopno Balkanskoga poluotoka, što su jih gore pomenuti sbornici
i djela pobilježila, savjestno raz pravili, i da nismo od tiskanih ni
jednoga znatnijega mimoišli. Nu ipak nam je preostala jedna znatna
pukotina, koju smo na svojem mjestu spomenuli,1 i koju će trebati
popuniti, naime Busbekov i Druschwamov putopis. Ovih putopisa
nismo mogli ocieniti, što je Druschwamov putopis još uviek a ruko-
pisu, i što su oba putopisa u tiesnom savezu. Dok dakle Druschwamov
rukopis, kojega si izdanje vlastnik pridržan, svjetlo neugleda, neće
se ni ona pukotina u nizu naših razpravljanja moći popuniti. —
Osim ovih po nami razpravljenih putopisa, ima jih za XVI. viek
još mnogo, koji opisuju put u Carigrad, u sv. zemlju, ili drugamo
na iztok ; ali putnici ovih putopisa, polazeć većinom iz Mletaka, pu-
tuju morem i riedko kad opisuju jadranske luke, u kojih su pri-
stajali. Mi smo velik broj takovih putopisa pretresli, i bili bismo srećni.
kad bismo bili mogli po koju bilježku upotriebiti, jer nam trud nebi
bio bez svakoga uspjeha. Putopisa iz XVI. vieka, odnosećih se na
kopno Balkanskoga poluotoka, možda da još ima, ali ti putopisi
nisu tiskom na sviet izneseni, nego će biti sahranjeni u rukopisih,
osobito u privatnih sbirkah, kao što je n. pr. Druschwamov, ili
kao što bijaše sprieda razpravljeni putopis o putu L. Bernarda.
U najnovije doba mnogo se zanimaju učenjaci u Francezkoj, Nje-
mačkoj, Italiji i Rusiji ovom granom geografijske književnosti, i
mi se nadamo, da će vremenom po koji putopis na sviet izići i
naš popis popuniti. Mi ćemo i nadalje bditi, da naše pukotine po-
punimo, a doživimo li izdanje Druschwamova putopisa, popuniti
ćemo gore pomenutu pukotinu, pa ćemo onom prilikom takodjer
koju reći o naučnih rezultatih ovih naših razpravljanja

1 Rad, LXXX1V, 42; C, 72, u. 2.

Digiti

zedby G00gle

Primorski lekcionari XV. vijeka.

Čitano w sjednici filologijsko-historijskoga razreda Jugoslavenske akademije zna-
nosti i umjetnosti dne 28. listopada 189G,

Napisao dr. Mi lan Rršetar.

(Konac.)

II. Suglasnici.

§ 66. Primarna grupa dj. — Poznato je da od primarne
grupe dj u čakavskom je govoru redovno postalo ^ a u štokav-
skom đ. Po tome pravilu ide, kako ćemo da|e vidjeti, JI a i b;
po onome naime, što govori prof. Maretić (ist. hrv. prav. 2. 3) o
pisanu Bernardinovu, regbi zbija da B i etimološko j i primarnu
grupu dj bez razlike piše sa g, gi, y, i, tako da prof. Maretić ima
tada sasvim pravo Sto je u svojemu izdanu svuda uzeo prosto j,
tim više što to odgovara i pisanu spleckijeh pisaca (Marulića itd.)
i današnemu stanu sp|eckoga dialekta, gdje se također mjesto ova-
koga dj redovno još govori j.1 Ne ide naprotiv po pravilu Z:
on doista piše etimološko j isto kao #, to jest : a) sa y n. pr. gla~
ment/e, celupu, pripategln, yasse> ijedan, suoyy tuoy, ra$boynichaf
yasie itd. itd.; b) sa i n. pr. tm, iere, ta, iest iuda, &uoie, iati itd.;
c) sa g n. pr gimy gudegi, gischahu, bocgi, gistinu, potribugemo,
bigahu (sve na str 16) itd. itd.; d) vrlo rijetko sa gi; jedini su
primjeri prigiaii 1, gimigiuchi 1, marigiu 2, bigiahu 4, gia 6,
giu 16, giedan 90 ; e) često ga ne biježi nikako iza i n. pr. tnaria>
pria, mariu, chie (ki je) 1, martom 2 itd. Budući dakle da Z biježi
etimološko j i slovom g (vrlo rijetko i grupom gi), s razlogom bi
se moglo promisliti da je htio taj isti glas naznačiti i kada n. pr.

1 U akad. rječniku (s. v. rt) tvrdi so da so u Spjotu govori u ovijem
događajima meko d fd'), ali ja sam uvijek redovno slušao j ; tako
meko d slušao sam tek od nekijeh Po|iraua, ponajviše u participima
pasivnijem kao rod'eny viđen itd.

r. j. a. cxxxvi. 7,

Digitized by LjOOQ IC

98 M. RESETAR, (83)

piše rogenoga ili hogiase. Ali kad se skupe primjeri gdje je pri-
marna grupa d/\ izlazi da za nih Z ima svoje tvrdo pravilo u
pisanu ; on naime za tako dj piše y ili i (za koje se pisane ne
može sumriati da naznačuje baš glas j) samo, ali zato bez iz-
uzetka, u meyu (vrlo često; iznimice sa i meiu 9. 81), zatim u
čestici -je (štok. -đe, stslov. -mde) : tolichoye 12. 66, tolicoie 82,
tucoye 64. 67, tacoie 86, tachoie 24. 87 itd. Inače Z za primarno
dj piše bez izuzetka ili samo g (redovno ge, pa pa, gu, gi) ili
grupu gi (gia, gie, giu): naregen 1, rogenoga 2. 3(2), porogen 2,
pogergen 4, rogenya 5, rogena 6, jporapcniu 7, hogenya 13 (2), po-
gcrgeuasce 36 itd. ; priporogienga 2, ropien 15, osupien 17, «ofi-
0«es 18, ispugieuati 49, uluerpićuattć 52 itd. ; cugasese (čuđaše se) 2,
pohaga 9, ^apan (žedan) 9. 14, sigasse 16, hogahu 26 itd. ; ^Ao-
<7tase 6, gagian 9, sigiasse 14. 16, sip/aA 16, vigiase 17, nachlagiay
19, «%tasse, tuargiasse 23, hogiasse, hogiahu, nugidhu 26, prtTra-
gfiam 32, gagiamo 57, gragiane 58, gagiayu 68 itd.; pohogu, oslo-
bogu 9, nahogu 23. 24 itd.; tupitt 3, naregiuyu 48 itd ; tuginag
66 itd.; uigiroo 1, tiigf 7. 10, fapna (žedna) 9 (2), gapouig 46 itd. ;
jedini je izuzetak, koji opet ne govori protiv pravila, wfidu (uziđu)
13, jer može lako biti da je tu prepisivač pročitao u sidu. Pored
ovako konzekventnoga razlikovana etimološkoga ,; s jedne strane
a primarne grupe dj s druge, ja mislim da se ne može o tome
sumnati, da pisari, koji su prepisali Z, nijesu izgovarali prosto j u
ovoj drugoj grupi slučajeva (izuzevši naravski meju i -je = #cde),
jer kad bi tako izgovarali, napisali bi barem gdjegdje i y ili t.
Budući da toga nikako nema, ja mislim da se mora svakako ka-
zati da su oni mjesto primarne grupe dj redovno izgovarali đ ; jer
da su izgovarali od prilike meko d, po svoj prilici ne bi pisali
rogien ili hogiasse, već bi pisali rodien - hodiasse, koje bi pisarie
bilo i bliže nihovu izgovoru i bliže ostalijem oblicima (roditi - hodiii
itd.) s kojim su oni prvi u svezi.

§. 67. U pogledu ovoga đ Z se ne slaže ni s mlađim zadarskijem
piscima (Budinićem i Barakovićem) a nekmoli sa starijim Zoranićem:
oni prvi naime miješaju j i <f, a ovaj drugi (u akad. izdaAu) ima
pače svuda j (isp. Arch. f. slav. Phil. XIII, 193. 194). Nego budući
da Z ima redovno đ a Budinić i Baraković ga barem miješaju
sa j, ja ne znam, je li dobro učiiieno što je u akad. izdaAu Zo-
ranića svuda štampanoj; moglo bi naime biti da se prema negovn
načinu pisana opet mogu utvrditi barem neki slučajevi gdje je i u
uega ovako (/. Svakako ako je u Zoranića zbija redovno j sl a Z

Digitized by

Google

(84) PRIMORSKI LEKCIONARI XV. VIJEKA. 99

nasuprot redovno đ, to je, pored razlika u izgovoru staroga e (isp.
§ 31) nov znak da obojica ne prikazuju govor jednoga istoga
mjesta. Nesuglasicu dakle među Z i Zoranićem možemo lako pro-
tumačiti razlikom mjesta, ali što ćemo s ovijem đ zadarskoga lekcio-
nara? Koliko je meni poznato, to će biti jedini spomenik čakavskoga
govora gdje je (osim meju i -je) konzekventno provedeno đ mjesto
običnoga čakavskoga j. Ako uzmemo u obzir da Z inače dobro
čuva ostala obiježja čakavskoga govora, teško je vjerovati da je
to negovo đ nešto sekundarno već će prije biti da je u čakavskom
govoru, što nam ga prikazuje Z, od primarne grupe dj isto tako
postalo đ kao u Štokavaca. S tijem bi se tada dobro slagalo što
baš u nekijem čakavskijem govorima zadarskoga kotara dandanas
također se čuje đ; to nam za govor se|aka na ostrvu Rabu po-
tvrđuje prof. M. Kušar (Rad CXVUI, 5), a to isto mi je za
govor ostrva Debelog potvrdio tamošhi učite} g. I. Marković. Bu-
dući pak da su se, koliko se zna, baš na ostrvu Rabu i na
Debelom ostrvu starosjedioci slabo miješali s došjacima iz štokav-
skijeh krajeva, to je sva prilika da je i u govoru tijeh krajeva đ
stara baština a da nije tek u poznije vrijeme uzajmjeno u štoka-
vaca. Napokon kao što ima štokavskijeh govora koji redovno ili
od česti mjesto običnoga štokavskoga đ imaju i j (isp. Arch. f.
slav. Phil. XIII, 189. 190 i XV, 122.), tako nije nipošto nemoguće
da bude i čakavskijeh govora koji mjesto običnoga čakavskoga j
imaju redovno ili od česti i đ. Nego pored svega toga ne mislim
da se sa svaki čakavski govor ima uzeti da je <?, gdje ga uopće
ima, tako ostalo od starine, kada je naime u našemu jeziku i
poznije (čakavsko) ; i poznije (štokavsko) đ bilo spojeno u mekom
<f , iz kojega su se pak razvila ta dva mlađa glasa. Oblak (Arch.
f. slav. Phil. XVI, 438) nagine tomu mišjedu, te mu nalazi po-
tvrde u tome, što se u čakavaca ovako đ mnogo mekše izgovara
nego li obično u štokavaca, a te razlike po negovu miš)ehu ne bi
bilo, da su čakavci uzeli od štokavaca nihovo đ. Nego to nije
dovojan razlog da se za svako đ u svakom čakavskom govoru
uzme da je stara baština odnosnoga govora, jer kao što čakavci
izgovaraju i 6 mnogo mekše (mnogo dale pri nepcu i više sredinom
jezika) nego li štokavci, tako je sasvim u redu da oni i đ (koji
je sasvim isti glas kao i 6> samo što kod hega uz to titraju i žice
glasnice) izgovaraju mnogo mekše nego li štokavci; naprotiv bilo
bi vrlo čudno kad se u čakavskom govoru đ ne bi izgovaralo

meko kao i ćl Zato ja volim misliti da se u većine čakavaca

*

Digitized by LjOOQ IC

100 M. RB8KTAR, (85)

ovako đ ima smatrati kao nešto novije, koje nije ni u kakvoj
svezi 8 prvašriim đ\ od kojega je postalo i j i rf, jer, ako se ne
varam, osim zadarskoga lekcionara, neće biti ni jednoga čakavskoga
spomenika prije XVI. vijeka koji bi imao đ. Inače kad se govori
o novijem đ u čakavaca, nije bas potrebito misliti samo na uzajmji-
vaue u Stoka vaca; da i toga može biti i ima, o tome ni ja ne
sura nam, ali đ u čakavaca može i na drugi način postati, može
naime biti da je đ u čakavaca od česti postalo i sasvim samostalno,
t. j. udešavariem rjeđijeh oblika prema običnijim n. pr. participa
pasivnoga rojen prema roditi itd., iterativnoga oblika pokajali prema
prostome pohoditi itd., a tada bi bilo sasvim u redu Sto se u nih
u tijem prilikama čuje više meko d nego li pravo đ.

§. 68. R ima uvijek bez izuzetka <f, i u prijedlogu među (često)
koji se jedini nalazi nekoliko puta sa ; u B. Gradića: meju lib.
djev. 166. lib. vel. 18(2). 50. 57(2) uz obično među (37 puta);
inače nekoliko se puta nalazi ,;' mjesto đ i u dubrov. povejama
XIV. i XV. vijeka i u Š. Menčetića i 6. Držića (isp. Arch. f.
slav. Phil. XVII, 19. 20 i XIII, 374). I R% redovno zamjenuje
Bernardinovo j svojim đ (u 36 primjera, među kojim ima 9 puta
među) a zadržao je bez promjene samo uhojahu, uhojaSe 248 ; nije
sigurno, ima li se amo uzeti i primjer fieiaiuchif 184 (iejajući
B), jer bi lako moglo biti da R* toga nije ni razumio, budući da
on inače slog še nikada ne piše sa fie; jednom je pak mjesto
Bernardinova takoje napisao takoj 298.

§. 69. Sekundarnoga ćđ u glagolu iti-idem, kad je sastavjen
s prijedlozima, u Z i B nikako nema; naprotiv u R to je već
pravilo s vrlo malijem izuzecima: mimojdoh 144, m'mojde 181.
186. 189. 232 (2). 255 (uz mimođe 123, mimođoše 126 itd.), najde
198, priti 100. 283. 307 (uz prići 101. 2tf5). I R* u većini slu-
čajeva ima također ć-đ (21 put prema 16 puta gdje je ostavjeno
-jd-, -jt- bez promjene). Da stariji oblici nijesu ni u XVI. vijeku
bili sasvim iščezli iz dubrov. govora, vidi se i po tome, što ih
iznimice ima i B. Gradić: ieajdoše lib djev. 11. 13, a vrijedno je
spomenuti da i Š. Menčetić i Gr. Držić imaju redovno 6-đ, a uz
to još samo pozajde 246, najde 468. *

§. 70. Grupa šd. — Z ima samo ove primjere za štok. id:
,daqg* 27, 4a$gk 47. 61, ,dacguf 27 (2), ,daggitil 85. 90; budući

1 Danicić (ist. obi. 332) spomine još primjer najdoh koje bi trebalo
da jo na str. 108, ali ga tamo nema; isto tako nije siguran primjer
najt će 517, jer je u rukopisu, u kojemu su i pjesmo mlađih pjesnika.

Digitized by LjOOQ IC

(86) PRIMOBSKI LBKCIONARI XV. VIJEKA. 101

da i ovdje Z piše uvijek g a nikada y ili i, ja mislim da i ovo
treba u nega čitati daiđ, dašđiti. B naprotiv ima svuda ij: daijite
6, dažji 26, daijevine 155 itd. H ima uvijek daid itd., pa zato i
R* prepisuje daidite 104, daiditi 172, a u dai da sije 227 griješkom
je pročitano Bernardinovo daije Za ovu grupu iđ mislim da se
ima odvojiti od ostalijeh slučajeva gdje se u čakavaca nalazi đ:
ona se naime nalazi dosta rano i u takijem čak. spomenicima, koji
nikako nemaju inače đ. Tako u po|ičkom statutu svuda je j prema
štok. đ a opet ima MOJtc&auu 52 (akad. izdana), soda da,mKesa 103.
I u Istranina Glavinića svakako je redovno j, pa opet i on ima daiđ
i dašđiti (isp. akad. rječnik). Ovdje se napokon može uzeti i to,
sto Marulić ima svuda j (i zviiju 31) ali diid, 8 diidi 31. Ako pak
uzmemo u obzir i govor štokavaca šćakavaca1, od kojih neki (jedan
dio nih na kopnu dalmatinskom) redovno govore đ a opet moždani,
zvUđati-zviMem (riječi daid u nih nema), pa i govor kajkavski,
gdje se također veli deiđ, tnošđani, to se onda mora priznati, da
je grupa iđ stara baština našijeh zapadnijeh govora (šćakavskoga
i kajkavskoga). Ovo dakle pristaje uz poznati pojav u sjevernijem
slavenskijem jezicima koji drugovačije postupaju s omekšanijem
grupama zg-zd i sk-st, od kojih u nas postaje id~iđ\ št-Šćy nego li
s prostijem grupama dj-tj, od kojih u nas biva đ-ć, pa dok ovdje
imaju i-dz-z i ć-c, u prvom slučaju kažu od česti reflekse (sta-
rijega) y-&. Tako, da ostanemo pri našemu M, maloruski imamo
pryjUdiaty, pryhvoidiaty, slovački drušdiat', po)ački moidiek itd.
Ja dakle mislim da se za šćakavce (a među nima i za čakavce)
ima po svoj prilici uzeti da je od omekšanoga zg-zd postalo najprije
iđ koje se od česti sačuvalo do našega vremena, dok je u dru-
gijem krajevima grupa iđ izjednačena s ostalijem slučajevima, gdje
je od đ" postalo j, tako da je i od iđ postalo ij.

§. 71. Grupa št. — Od omekšanog sk-st biva u čakavskom
govoru redovno Šć (uprav šć) a u štokavskom št; prema tome Z
i B bez izuzetka imaju Šć a R št. Jedini je primjer, gdje u
Bl i ii3 ima šć, sfišću (moneo) 289, ali nema šumne da je tako
bilo u prvašnemu prijevodu, jer i B na tom istom mjestu ima

1 Ja mislim da možemo vrlo lijepo trebati ime aćakavci, da na-
značimo onaj dio našega naroda, koji mjesto št obično govori šć ; to
su, kako je poznato, čakavci, zatim jedan dio štokavaca ikavaca i je-
kavaca (od ovijeh zadnih Lastovjani i neki jekavci u Bosni) ; onda su
nam štakavci oni, koji govore št a ne šć.

Digiti

zedby G00gle

102 m. rbSbtar, (87)

sasvim isti oblik (sfišću 165), a i u Z je barem ista riječ (svistim
57); budući pak da je to i jedini primjer gdje je i u JB1 jBs i
sf- mjesto 8o-f to je tijera priličnije istini da prvi prepisivač du-
brovački nije ni razumio toga oblika, već onako prepisao kako je
našao u matici, a za iiim isto učinili i pozniji prepisivači S druge
strane B ima it i u takijem prilikama, gdje inače i u štokavaca
može biti 66 (u participu pasivnom i u iterativnom obliku glagola
na -štiti): obištaju 100, očišten 146(3). 195. 240, oOiteni 158.
240(2), očištena 118, očiStenu 145, očištenje 108. 164, očrštenja
260, očištenju 117, navještujući 115. R* je doista zadržao nekoliko
puta Bernardinovo šć: skupšćina 182, vašćini 227, opvšćena 244,
trgovište 244 (2), proU66en, posvetili6će, -šća, svetilišće 248, ali je
opet u velikoj većini primjeni okrenuo š6 na it (30 putft). —
Napose treba spomenuti da je i sekundarna grupa 66 (ži>č)
pretvorena u šć u otešćali B. 71. 77, dok je ostala bez promjene
u otešiali (,otesgalil) Z. 15; a vaja da je i u nišće šć postalo od it
(isp. §. 115).

S lekcionarima se naravski slažu i nastariji pisci : Zoranić i Ma-
rulić imaju redovno šć, ali opet onaj prvi ima nekoliko puta i št:
šteneti 42, Baštićenje 92, spuštaj (u rimu sa pristaj) 80. Za to
Zoranićevo št ja uzim|em daje došlo iz susjednoga štakavskoga
govora, jer se inače št u čakavaca i u starije i u novije doba
gotovo nigda ne nalazi, dok se naprotiv za Zadar i Aegovu okolicu
može sigurno konstatirati da št sve više napreduje (isp. Arch. f.
slav. Phil. XIII, 193. 194). B. Gradić ima redovno št, a šć samo
ondje, gdje se može naći u svakom štaka vskom govoru: češće lib.
vel. 55, o<ti6ćena 26, is6i6ćenje lib. djev. 108. lib. vel 14, isdišćenja
lib. vel. 7. 9, očišćenja 9, očišćenju lib. djev. 113, pričeščenja 156,
pričešćenje lib. vel. 52, pričešćevaše lib. djev. 156, nego da se u
Dubrovniku još u XVI. vijeku govorilo u tijem prilikama i št,
dokazuju primjeri navještujem lib. djev. 35, očišten lib. vel. 24 a
u A. Gučetića očištenje roz. Jez. 5, pričešten 321. Za ovo šć u
štakavaca ja mislim da se može uzeti da je od česti iz starijega
vremena, naročito u komparativu (oblici kao * česti, *guŠti, *6iiti
ni jesu nikako potvrđeni) a od česti opet iz novijega vremena : ovo
zadne biće osobito u participa i iterativa od glagola na štiti, jer
dok se na primjer u starijih pisaca nalazi navještevati, sada se go-
vori samo navješćivati; vidi se dakle da u ovijem događajima šć
preotimje mah nad št. Inače može i to lako biti, da je u ovijem

Digiti

zedby G00gle

(88) PRIMORSKI LBKCIONARI XV. VIJEKA. 103

prilikama bilo usporedo št i šć, pa je ovo drugo u komparativu
sasvim a u participu pasivnom i iterativu gotovo sasvim istisnulo št.
§. 72. Vrlo je neobičan pojav što u R u participu sadašnega
vremena može biti i -št- mjesto -i-: šivušti 196(2). 197. 198. 224,
-šta 197, -šte 192(2), -stoj 115, Mijeh 110. 198, lje0ušta 197, -štijeh
197. 198, letušta 196(2). 197, -šte 196. 198. 199, -Jftjdk 197, -štijem
197. Iz Daničićeve istorije oblika (str. 369. 370) vidi se da se
takovi oblici (osim u knigama gdje se crkveni jezik miješa s na-
rodnijem) nalaze gotovo samo u dubrovačkih pisaca; osim nih on
spomine još samo letušte u Divkovića, pa gorušte u Hvaranina
Jerkovića; amo pristaje i gorušćem u Marulića, dok primjeri go-
ruštu i gorušte u Kašica po svoj su prilici uzeti iz dubrovačkoga
govora, kojim je Kašić pisao. Za ovo št Daničić mišjaše da je
uzimano iz crkvenijeh kniga, i to iz onijeh oblika, koji se mogu
mijenati, dok se narodno ć držalo gotovo samo u oblicima, koji
se ne mogu mijeuati (o. c. 369). To će po svoj prilici i biti, samo
što se ne smije misliti da su naši pisci srednega doba uzimali ova-
kove oblike neposredno iz crkvenijeh kniga, jer od pisaca toga
vremena baš su Dubrovčani bili najdaji od kniga pisanijeh crkve-
nijem jezikom, pa zašto bi baš najviše oni uzimali te crkvene
oblike ? Put, kojim je došlo ovo št, i razlog, s kojega je došlo, po
mojemu je miš]enu drugovačiji. Prije svega udara u oči da u Ma-
rulića, koji također nije ništa uzimao iz crkvenoga jezika, ima šć
prema št: goruščem, pa ako bi se još za liega moglo reći da je i
to prema izgovoru crkvenoga jezika, jer se u čakavskijem kraje-
vima zbija glagolsko w izgovaralo kao šć, to se isto ne može kazati
za oblik letušće, koje se čuje u Boci kotorskoj, gdje se je ćirilsko
ff izgovaralo kao št ili kao ć, a još se mane može vjerovati daje
u Habdelićevu rječniku grmušča ptica načineno prema crkvenome
jeziku. Vidi se dakle da se ovo št shvaćalo kao ono št, koje je
postalo omekšanem grupe st ili sk. Ako li pak još k tomu uzmemo
u obzir da se ovako -št- nalazi samo u svezi sa u a nikada sa
e, t. j. da se nalazi samo -ušti a nikada -ešti, premda je za-
vršetak -eći u participa tako običan, to biva tim vjerojatnije da se
ovi završetak -ušti ima razlikovati od običnoga participijalnoga
završetka -ući. Sto nam oblik pokazuje, to nam značene potvrđuje :
koliko u iz toliko u svijem drugijem spomenicima ovakovi oblici
na, -ušti nijesu pravi participi već redovno imaju zna-
čene pridjeva; tako u R živušti nije ,vivensc već ,vivus',
letušte nije ,volans6 već ,volatile4, Ijezušte nije ,repens* već

Digiti

zedby G00gle

104 M. RE8ETAR, (89)

,reptile', pa tako nada|e u drugijeh pisaca gorušti, svjethišti,
vjekušti itd. nije ,koji gori, svijetli, vjekuje4 već ,žarki,
.svijetli, vječni4. S time se vrlo dobro slaže što se i dandanas
čuje samo -ušti, i opet samo u takovijem prilikama, gdje imamo
ili pridjevsko značene ili baš pravi pridjev, koji i ne po-
staje od glagola: letušti ima i sada značene, ,volatilis'\ a
šušti nije .koji jest* već ,isti, pravi'; kako je pak već vje-
kušti u starijeh pisaca po svoj prilici postalo od vijek a ne od nje-
Jcovati, tako je sadašiie nemušti postalo od nijem, a i u Habdelića
je grmušča po svoj prilici načineno od grm.

§. 73. Ovomu našemu -ušti sasvim bi lijepo odgovarao ruski
završetak -J/uf t«, kad se ne bi s razlogom moglo misliti da je i tu,
kao i u drugijem prilikama gdje je u ruskom šč mjesto običnoga
<;, to udešeno prema izgovoru crkvenoga jezika, po kojemu se wf
u ruskom redovno čita kao Šč ne samo u prilikama, gdje tako
čitane odgovara narodnomu ruskomu govoru (n. pr. npoi^em, uu^eme
itd.), već i u takijem događajima, gdje bi u ruskom trebalo da je č
(n. pr. eosepamumb, cg-u^ccmeo itd.). Budući pak da zapadni sla-
venski jezici (slovenski, češki, pojski), koji nijesu bili pod uticajem
crkvenoga jezika, nemaju ništa što bi se moglo isporediti s našim
-ušti a ruskijem -uščij, to tim biva priličnije istini da je i u nas
ovdje št došlo iz crkvenoga jezika: može se naime promisliti da
su baš takovi oblici, kao što su zivušti, gorušti> lezušti, let ušti,
prešli iz crkve u narod bez promjene baš s toga, što se nijesu
osjećali kao participi, pa se uzelo da je tu -ušti nešto drugo
nego li u pravijeh participa. Na taj se način tada razumije, kako
biva i to, da se ovo -ušti uzim|e kao samostalan nastavak, kojim
i drugi participi, koji u crkvenijem kn i gama nijesu obični, dobij aj u
značene pridjeva (svHlnšti itd ), ili se riim grade pravi pridjevi od
drugijeh pridjeva ili od imenica (n. pr. nemušti, včkušti). Time se
napokon može tumačiti i to, što se št u završetku -ušti shvaća
kao pravo naše Št, koje je postalo od palataliziranog st-sk, pa se
mijena u šć ili šč (gorušći, letušći, grmušči). Svakako za cijeli
ovaj proces treba uzeti da se obavio u živom narodnom go-
voru a ne da su mu dali povoda tek kriiže vnici, pa treba
kazati da su R i uopće dubrovački pisci uzeli šivušti itd. iz na-
rodnoga govora a ne iz crkvenijeh kniga.

§. 74. Likvidni suglasnici. — Da je u k(aknuti, k\cti,
g\edati po svoj prilici 1 omekšano, to je već spomenuto (v. § 22).
Isto je tako u pakljenoga R. 258, pakljena 261 uz paklenijeh 173.

Digiti

zedby G00gle

(90) PRTMO'tSKT LRKCrONARI XV. VIJEKA. 105

281 (Z i B imaju samo sa l: pakleno Z. 14, paklena B. 154),
h(ibe, h(ibof B. 52 uz hlib 191 (u Z \ R nema ove riječi), šefuda
B. 42 (ieluda B. 143, Z nema") ; n je pak omekšano u ghif Z.
10. 20, ghiva Z. 13. 5 137, gtiev li. [138] uz ^ni/" B. 136, 0tiwu
83, ^nitrati 180, gniv R. 136, 0>y«? 157(2), gnjeva 165. 171 itd.
Ovdje je sigurno i izgovarano (~n mjesto 1-n, jer se pakleni nalazi i
u poznijih đubrov. pisaca (n. pr. pakfene B. Gradić, lib. djev. 14),
a tako i gnev (gneva [ggnieua'] B. Gradić, lib. djev. 146, gncvi
[.ggnieui'J lib. vel. 73); isto se tako i u drugijem čukavskijera
spomenicima nalazi h\ib (isp. akad. rječnik s. v.), a ghio i ša(ud(ac)
govori se još dandanas. Mane je sigurno odgovaraju li pravomu
izgovoru primjeri: probije se (,pro gliese') Z. 21, pomi$\eH (,po-
misglechi') 85, o%vijet\itćc (^ofuietglitehje') li. 190. Sto pak u U
ima i ugljene 118, bogomoljni 195, zamišljajte 241, to je bez sutnue
samo netačnost u pisanu, s čega uzimjem da je i u gore spo-
men utijem primjerima pakljenoga i pakljena samo napisano Ij
mjesto /.

Naprotiv dosta često mjesto mekoga h-\ stoji tvrdo n-l: janca
Z. 5. 55. 56, eemulska 40. 41, zemalske 52, svitilhakof 59, po-
mankam 79, zlovolnici 85, janca B. 86, sužanstvo 134, jaganca 22.
110(2). 190. 285, jagance 269, djetinska 123, najmanii 238, po-
mankati 313, polsko 241(2). U svijem ovijem primjerima n-l stoji
na kraju sloga pred suglasnikom, pa je lako razumjeti, da je tu
svuda uzeto zbog lakšega izgovora n-l mjesto h-\: da se naime
izgovori n-l, treba mnogo mane dizati jezik iz svojega indiferentnog
položaja nego li, kad se hoće da izgovori h-\. Na isti je način
olakšana suglasnička grupa i u ovijem primjerima : sviti(naci
B. 138, sušna R. 176(2). 182. 187, nepomniti 240, pomniše 250.
(Isp. još §. 91). Naprotiv, kako je već spomenuto (v. § 12), bez
sumrie će biti puka ortografska osobina što Z* često piše /
mjesto l, i kad to } nije u društvu s kojim drugim suglasnikom.
Isto tako mislim da je samo samovola ili mudrovane prepisivačevo
što se u i? nekoliko puta nalazi u nekijem glagolskijem oblicima
l-n mjesto ]-n, a to prema ostalijem oblicima gdje je l-n na mjestu :
smišlajući 241, eaklinuti 304, klanajući 182, otrnuju 132, oekvr-
nuju, oekvrnuje 149, shranuju 165, shranuje 221, spomenuje 213,
scjenuješ 231, scjenujući 286(2), sablaznuje 121. — U infinitivnoj
osnovi imperfektivnijeh glagola, kojim u perfektivnom obliku korijen
svršava na n, lekcionari imaju još staro n a ne zamjenuju ga me-
kijem ft osnove sadašriega vremena : j)ropinati B. 10, spominate 6,

Digiti

zedby G00gle

106 M MBŠBTAli, (91)

taJdinam It. 175 itd. — Za pozniju promjenu od £ na j, koja je
obična a cijelom primorju, mislim da osamjeno ustrpjuju R. 294
nije siguran primjer.

§. 75. Na kraju sloga l ostaje u Z jod bez promjene, a tako j«>
i u JBl, dok B* miješa 4 i -a, i to tako, da su primjeri sa -o
mnogo češći nego li oni sa 4. Ali taj je razmjer samo u participa
prošlom II, premda i tu iza samoglasnoga r ima (slučajno?) samo
4: umri 107. 126(3). 129. 136 itd., ratdrl 124. U ostalijem kate-
gorijama -o je mnogo rjeđe; tako ga nema nikada u gen. plur.
imenicA: dil 61. 64. 111 itd., pa i u nom. sing. imenica na kraju
riječi i uopće u sredini riječi ima ga mnogo mane nego li n par-
ticipi: pogibio 62. 75, kastio 103. 131, umUeostvo 98 itd., ali angel
(često i uvijek sa 4), pogibil 69, kastU 59, tarkul 80(2), dU 105,
usilni, usilnitn 69, silnike 101, silnici 129, neumitelstva 110, dUnici
114 itd. — Još daje ide B: on ima konzekventno provedeno -o
na kraju i u sredini riječi, pa stoga ima i obionu 134, obiono 223,
mobe (molitve) 138, siono 173, pecao 290, ratdione 184, votu (tal.
volta) 273. 318, manigoda (tal. manigoldo) 279; l je sačuvano samo
u obilstvo 115, zatijem u nekoliko tuđicit: apostolstvo 106, apo-
stotofoa 262 (ali aposto 106. 238), palma 278 (ali jpaome 287),
baisam 278. 305. Što se pak tek ispravjanem teksta može dobiti
dal 137 i dostojil se 194, to baš dokazuje da dubrovački pre-
pisivač nije razumio tijeh oblika. Naprotiv R* u manoj polovici
slučajeva zamjeAuje Bernardinovo 4 svojim -o.

U pogledu ovoga o = l Marulić se u toliko slaže sa J5, što se i u
riega miješa 4 i -o, ali dok mu je u samoj pjesmi 4 pravilo a -o
izuzetak, u napomenama napisanijem prozom (dokle su štampane)
prevlađuje -o, a to po mojemu miš)enu pokazuje da je i Maru-
licu bilo običnije -0, nego opet u pjesmi đavao prednost oblicima
sa 4 koji su kraći te zato zgodniji za Maralićev metar. Zoranić
naprotiv odstupa od Z, te ima, kao B i Marulić, također -o uz
redovno 4; čudno je pak što se u nega tako mijena 4 na -o samo
iza o i i: đoni 24, najdohem 15, slišio 11. 14. 28. 48, pohvalio 13,
imio 29, »budio 31, bio, svionu 43; amo pristaju i primjeri gdje
je -a mjesto 4: utišia 3, bia -|- služia -|- ušia -|- ielia 8, sloiia 11.
21. 29, skusia 88. Na prvi bi se mah reklo da je to ili slučaj ili
još prije kakva samovoja pjesnikova, jer baš ti posjedni oblici na
4a ne mogu se tumačiti drugovačije nego kao analogija prema
oblicima kao dđ, reM, Jcazd itd., gdje je l pretvoreno u o pa ao
sažeto u d; ali i u glagolskoj listini pisanoj u Kninu god. 1451

Digiti

zedby G00gle

(92) PRIMORSKI LBKCIONARI XV. VIJEKA. 107

(Kako]., spom. br. 60) nalazimo bez promjene meicaji, noseaji,
dvnaji, omeosapcui, penajt 79, c(m)oji, numaji, deueaji, cmoji (2),
pacaji 80, ali iza i uvijek a: 6ua 79. 80, dua (para) 79(7). 80(6),
uMua 80. — Kao R tako i B. Gradić ima gotovo svuda -o, a
izazimje se genitiv množine sa l na kraju: anđel lib. djev. 15.
18. 19. itd., apostol 69. 129. 131 itd., Zudjel 182 (ovakijeh gen.
plur. u R nema), zatim obilno 30. 146 itd., neumrlstvo 27(2), molbe
lib. vel. 46, te tuđice vanđelski lib. djev. 21(2), psalmista 121,
psaltijer lib. vel. 83, psalme 41.

§. 76. Nazalni suglasnici. — Pred usnenijem b zubno nosno
n rado se mijena u usneno nosno m; to od česti biva u hinba:
Jkimbi Z. 62, himbe Z. 86. 94. B. 108, himba /?. 101. 301, himbeno
B. 54. R. 143 uz hinbom Z. 14, hinba B. 109, hinim 108, hinbena
Z. 46, hinbeno B. 41, hinbenoga 197. Ako se može vjerovati pisanu,
to biva katkada i među dvije riječi, koje su usko vezane zajedno, i
pred usnenijem p: kom puta B. 21, jedam pastir 110, Šimum Petar
R. 261 (ali isp. malo daje). — U korijenu &n- Z i 2? imaju još
redovno n: poenu Z. 24. B. 1, počneš B. 134, počtati 1 itd., samo
što u glagolskom prilogu prošlom može biti i m mjesto n: počam
Z. 26, počamše B. 83. 104. 106 i počanši B. 19. 51. 150; ako
nije slučaj, dobro je upamtiti da u B starije oblike sa n ima Z>M,
dok mlađe sa m ima B%. I ii ima obično n: počneš 243, počinu
99, počinaše 251 itd., a samo u glagolskom prilogu miješa: počanši
120. 205. 206. 262, od počan svijeta 319 i počamši 154. 165 187,
a tako i B. Gradić uz počnite lib. djev. 7 ima počamši lib. vel. 45.
Regbi dakle da se m zbija najprije počelo razvijati u glagolskom
prilogu, pa da je odatle prešlo i u osnovu sadašnega vremena1, i
to po svoj prilici u povodu za oblicima u*am - uaamši, prijam -pri-
jam&i, koji su mu i značenem dosta blizu. — U Z i K grupa mn
ili ostaje bez promjene ili od ne bude w», odnosno (sa f mjesto v)
fn: vnotih, fnoga Z. 6, fnosih 36. 42 itd., fnozih K. 257, fnogimi
262, gdje je disimilacijom od dva nazalna glasa prvi, t. j. labi-
jalno m zamijeneno drugim labijalnim glasom. U B i R nema
ovoga miješana.

Osobini primorskijeh dialekata, da se m na kraju sloga zamje-
nuje san, aZ nema gotovo traga, jer jedini primjer, koji bi amo
spadao, \uden 2, može lako biti pisarska griješka. Sigurnijeh pri-

1 Dva primjera iz povoja XV. vijeka sa m u sadašnemu vremenu:
noHMe Pucić spom. srp. II, 44 i 8hm8 I, 174, moglo bi lako biti da
su od izdavača zlo pročitani.

Digiti

zedby G00gle

108 m. rbčetar, (93)

mjera ima tek u B. glasan 10, ciribai 21, tenpal, tenpla 53, tko
si nan ie 103, imenon 117, jesan 152, sedandeset 167, manon 195;
nekoliko primjera ima i R: kamcnjen 154, onijemen 156, i vraton
160, tuafife 193, Didin 208, um 215, PanfUiju 221, sinfonije
(simfonije B) R\ 202. 203 (3). Naprotiv biće samo pogreške- Sto
se u li nalazi i u dam subothi 138, jedam z drugim 171, pa i u
R nekoliko puta tako m mjesto », jer to biva i u početku od
sloga, gdje takomu miješanu ovijeh dvaju glasova nema mjesta u
izgo varanu.

§. 77. Dentalni suglasnici. — Kako je dobro poznato
prema stslov. om* u našemu je jeziku od, a starije je ot sačuvano
samo u oteti (otimati), otiti i riječima od Aih postalijem. Nego u
lekcionarima može i glagol otiti imati đ, ali samo u participu i u
prilogu prošlom: odišai Z 19. 73, odišli B. 39, odiiadče 2. 52.
72, odašal 198, odašao R. 199, odasla B. 21. R. 157, odašli
R. 200, odašad 146 l. Dok je dakle stariji oblik ot sačuvan samo
u kompoziciji s dva vrlo stara glagola (~fti, iti) što počiuu sa
samoglasnikom, mladi se oblik sa d pojav|a i u kompoziciji
s glagolom iti, netom mjesto osnove, što počiAe sa samoglasnikom,
dolazi druga osnova što počine sa suglasnikom (šbd-); što
uprav u ovijem oblicima iza od opet stoji samoglasnik, to ništa
ne smeta, jer su oblici odišai, odašad itd. postali od starijih *odšcd,
odsad. Zato va|a misliti da je u slavenskijem jezicima, što imaju
ovako od mjesto ot, to najprije bivalo pred suglasnicima, i to
naravski prije svega pred zvučnijem, pri čemu su bez sumAe po-
magali ostali prijedlozi što imaju na kraju d (pod, nad, pred).
Svakako lekcionari nam svjedoče da su (daj budi u primorju) u
participu i prilogu prošlom glagola otiti oblici sa od stariji od
oblik& sa ot- (otišao, otišavši), koji su tek docnije naprav]eni prema
otići - otidem.

Pred š biva od t (koje može i stajati mjesto d) u nekijem pri-
likama k: vekši Z. 21. 29. 48. B. 33. 38, vekše R. 259 itd., po-
vekši (povedavši) R. 199, dovekše (dovedavši) 233, padkši fjpadx/ —
padavši) 259. Ovo je isti pojav koji vidimo i u na tle - na Jele,
metla - mekla, Dlamoč - Glamoč Tnin - Knin, tmica - kmica itd.,
t. j. eksplozivnomu je glasu promijeneno mjesto artikulacije, te je
mjesto predriega zubnoga glasa uzeto stražrie grleno. — Pred me-

1 U odtidite li. 143, odtide R. 122 uzeto je kao daje otid- postalo
od od-tid-, pa je zato ispred t napisano još d, a u odajde B 168
(R2 293) vaja da je gotovo oda uzeto iz odašal, odašad.

Digiti

zedby G00gle

(94) PRIMORSKI LBKGIOMARI XV. VIJEKA. 109

kijem n stoji mjesto tvrdoga t meko 6 u prićftami (prijetnami) R.
258, a naprotiv mjesto mekoga i stoji tvrđo t u svijethaka R. 307.
§. 78. Labijalni suglasnici. — U pogledu glasa v Z i B
sasvim se razlikuju od R: prva dva spomenika zamjeri uju ga često
glasom f. dok R to ima jedan jedini put: sfošću 289, koje je bez
sumfte prešlo bez promjene a dubrovačka redakciju iz originalnoga
prijevoda (v. s. 5 [86]), a i R2 je samo jednom zadržao ovako f:
sfrhu 184. Nego i Z i B ne slažu se potpuno među sobom, a ni
nihovi pojedini dijelovi. — UZ pred suglasnicima izuzevši r, /, J,
«, n, j redovno stoji f mjesto r, te su s ove strane izuzeci vrlo
rijetki: popovski 16, vladavci 19, vstavši se 12. 38, pristupivši 73,
pogledavši 77, vsakoga 62, vse 69. 71, vsega 63; samo u osnovi
pravd- (koja se vrlo često nalazi) biće od prilike pojednako pođi-
je|eni primjeri sa v i primjeri sa f% dok je opet u riječi ovca v
gotovo pravilo bez izuzetka: ovce 6(7). 9(2) itd. a samo ofee 58.
69. Ne brojim u izuzetke slučajeve gdje nije f u prijedlozima m>,
v%*, jer lako može biti da se tu miješao izgovor v-ve i u~uz (isp.
§ 18), a tada treba n. pr. čitati u vanđelji, u pismih 1, usmošno,
uzeše 15 itd. Pred r ima samo jedan put f mjesto v: fridni 93,
dok primjer j>of\wratifsi'' 11 (gdje je pof na kraju retka) nije
siguran; pred J, \, n, n, j primjeri sa v i sa f biće od prilike
pojednako porazdijejeni. Na kraju riječi Zu i Z% imaju također
redovno f s vrlo malo izuzetaka: krafev 5(2), \ubav 13, Isusov 19
i redovno ov 3. 4. 11(3). 13(3). 18(2). 19 itd. osim of 2S; naprotiv
Z\ Zlh i Zi0 imaju dosta često t>, u završetku genitiva množine
pače redovno: suprotiv 68, negov 67, ni/tov 64(3), grihov 62. 67,
ztobnikov 62, ucenikov 69 itd. Osim toga u Z može biti /* mjesto
v i iza suglasnika s, naročito u osnovama 5t>il-, st>#- i svoj-; s/oju
36, 45, sfojih 45. 46, posfedena 50, s/itftA, s/Ste 55, */&a 71, sfetom
72 itd.; nego i ovdje se razlikuju pojedine česti: Z19, ima samo
sfojitn 29 i nesigurni primjer 1sfuitai 8 ; nešto je više primjera u
Z% a još više u Z3 i Zlh - Zlc. Što se tiče izgovarana ovoga f,
interesni su još ovi primjeri: tfaufsi' 12, ,s/weta4 87, ,sftieti< 91,
gdje se vidi, kako se i u pisaiiu kolebalo među u\f. — U istijem
prilikama, u kojim ima Z f mjesto v, ima ga i B, ali se i u uega
dvije negove redakcije u tome poslu razlikuju u toliko, što Bl
s malijem izuzecima ima f mjesto v na kraju riječi i pred sva-
kijem suglasnikom (i pred £, n, n, j) osim pred r, gdje ima samo
$, i osim osnove pravdr^ gdje i on pojednako miješa v i /", dok B*
na kraju riječi i pred suglasnicima ima gotovo isto tako često v

Digitized by

Google

110 m. ušotar, (95)

kao f. Nadaje Bl ima sf mjesto sv počefiće samo u osnovi svet-:
sfete 4, sfetih 7, sfeti 33, posfećen 34, osfetiU\ 36 itd., a inače JBU
ima sf samo iznimice: sfrhu 34, s/ito 36. 49, sfriu, sfidodastvo 49,
«/oji 50, sfoga 54, s/ojoj 57, a nešto češće J5lb i 5,c: s/i 153,
sfitifnaku, sftteii, sfaku 157 itd.; naprotiv 5* ima vrlo često sf
mjesto sv, pa i u takijem prilikama kao što su s fami 76, s feiere
86 itd.

§. 79. Što se tiče značena ovoga f koje stoji mjesto v, doslije
je obično uzimano da je to samo ortografska osobina koja s izgo-
vorom nema nikakva posla, pa se zato pri štampanu starijih pisaca,
koji imaju ovako f, redovno zamjećivalo nikovo f sadašnim v. Ako
se ne varam, prvi je prof. Maretić, izda vaj ući Bernardinov lekcionar,
zadržao ovo f gdje ga je i našao te izrekao miš|ene da „se i inače
v pretvara u f gdje tako izgovor traži41 (str. XVI akad. izdana).
Prof. Budmani naprotiv na str. XIII predgovora k XVI. knizi Sto-
rijeh pisaca hrvackijeh misli da se i f koje stoji mjesto t>, „izgo-
varalo kao v a ne kao /*, i da je možebitd razlog, s kojega su
stari pisci ovako upotrebjavali ovo slovo, bio samo taj, da se ne

bi čitalo u mjesto v (jer je ovo zadrie slovo značilo i glas

v i glas u)u. Nego kad bi naši stariji pisci samo pisali f mjesto
tr, da tobože time razlikuju suglasnik v od samoglasnika u, koje
oboje oni inače pišu sa u, tada bi oni sigurno to činili gdje god
može biti glas v, — ali baš to nije, već oni pišu /* mjesto osamo
pred suglasnicima, samo na kraju riječi; samo iza s a nikada
pred samoglasnikom, nikada iza drugog suglasnika. Nema dakle
šumne, da je ovo.f pravi glasovni a nikako samo ortografcki
pojav. A može se i lijepo razumjeti, zašto je i u ovijem određe-
nijem prilikama f zamjenivalo v: da se naime izgovori /*, treba
mane napora nego li da se izgovori v (jer pri f žice glasnice ne
titraju), pa je zato na taj način olakšavan izgovor gdje bi se v
sastalo s drugijem kojim suglasnikom, zatim na kraju od riječi
gdje se uopće glasovi izgovaraju s manom intenzivnosti. Zašto pak
to nije konzekventno provedeno, to nije lako kazati, a bojim se
da će se još mane moći protumačiti, zašto takoga izgovarana nema
više u onijem krajevima, iz kojih su pisci što tako pišu.

§. 80. Glas f imaju sva tri lekcionara bez izuzetka u glagolu
ufati, koje je postalo od starijega oblika upvati time, što je najprije
iza p od v postalo f pa pred him otpalo p ; B piše prema la-
tinskoj ortografiji nekoliko puta i ph mjesto f: .uphanje' 99, ,uphaiu,
uphanja* 100. Inače glas f (osim kad stoji mjesto v) ima još samo

Digitized by

Google

(96) PRIMORSKf LHKOIONARI XV. VIJEKA. lit

u tuđim riječima, osobito a biblijskijem imenima gdje se također
u pisana često ostav]a bez promjene latinsko ph. — Redovno br
mjesto vr ima R u brijeme-brjemena; jedini je izuzetak vrjemena
300. Tako ima i B%: brijeme 120. 130. 171. 172. 173. Ovo je po-
znata osobina dubrovačkoga dialekta, ali je čudno da ova promjena
nije daje zahvatila v pred r već samo u vrijeme. Neobično je ta-
kođer da je b zamjenik glasu v, jer redovno biva naprotiv da
durativno v zamjeri uje eksplozivno b ; ali to se može i drugovdje
potvrditi n. pr. breteno mjesto vreteno u Boci Kotorskoj i na Zla-
rinti u Dalmaciji.

§. 81. Guturalni suglasnici. — Eksplozivno k pred dru-
gijem suglasnikom rado prelazi u durativno h koje je lak&e za
izgovarane, pa tako imamo i u lekcionarima : hći Z. 5. R. 112.
253(2), hćeri R. 115. 183. 188, hćer Z. 63, hćere 7 itd., h tebi Z.
7(2) 11. 28. 88 (uz k tebi 9. 93), vehši Z. 21. 22, mehčinami B.
2, lahčinu 141, lahka 68. 95. Ako se pak ,cthif R. 153(2) ima
zbi|a čitati tći (t. j. cthlj mjesto tchij), tada tu imamo neku asi-
milaciju, t. j. u kći ono je k pretvoreno u t pred ć kojemu je baš
prvi elemenat glas t ; ne mislim pak da bi se to t moglo dovoditi
u svezu sa d od još starijega oblika dbšti, jer je u našem jeziku
regbi od najstarijega vremena svuda proveden oblik kći.

Glas h redovno se piše u sva tri spomenika, a može ga ne biti
samo u glagolu hotjeti-htjeti, i to često u Z: oću 36, oćeši 49, oče
4 49. 58. 60. 61(4), oćete 14. 34. 57. 60. 67, ote 49, ne tij 35.
41, ne tijte 12. 24. 25. 31, ne ti 1, ne t>te 2. 55. 60, ne teći 1,
ne ti (3 sg. aor.) 18 itd., a vrlo rijetko u B i R: oću B. 17. U.
110, oćeŠ B. 82. Ovo je vrlo čudan pojav; još za oblike kao što
su ne tij, ne teći itd. može se uzeti da su postali ne od ne htij,
ne hteći več da su udešeni prema indikativu neću itd., ali zašto baš
samo u ovoj riječi može u oblicima kao oću itd. nestati glasa h?
Kad bi se nalazilo primjeri gdje h tako manka u negaciji, dakle
kad bi se nalazilo ne oću itd., još bi se moglo promisliti da je to
nekako sredrii stepen u razvitku među ne hoću i neću, ali baš ta-
kijeh oblika nema ni u Z ni, koliko ja znam, u kojemu drugom
spomeniku. — R ima još primjere drćući 259 i ustjedbudu 286
gdje treba prije uzeti da je na taj način olakšana suglasnička
grupa; ako se pak negovo 1pocha[aoixji (pokazao ih si) 262 ima
zbi|a čitati kao pokajao ik **, tada je tu h pretvoreno u k kao
n. pr. u drhtati, bahat, ženik itd. Za primjer iza (,i?a4) K. 257
mjesto hita mislim da je pogreška (izdavačeva?).

Digiti

zedby G00gle

112 M. REŠflTAR. (97)

Bez šumne samo je ortografcka stvar što naši lekcionari u bi-
blijskim imenima pišu katkada h i gdje ga u latinskome nema.
To je bivalo i u latinskijem rukopisima pisanijem u Italiji, jer se
ovako latinsko h ni tamo nije izgovaralo, pa su pisari metali h.
kako je koji boje znao. NajmaAe toga ima u Z '•• Heđipt 5, i K:
izrahelskih 257, nešto više u B: Hjeruzalem 67. 117. 176, Hje*
ruzalema 119, Hjeruzaiemu 103, izrahelskih 92, izrahdsku 99,
Ilelizej bi itd., a još vise u R: Habramom 118. 125, Habratnovo
121, Habramu 135, Hezau 142, Helieeo 160, Hjozef 178, Hjozc-
fova 255, pače i od Habarimatije (ab Arimathaea) 189 itd., u R
ima pače jednom i ho ostalom 147. A vrijedno je spomenuti da i
R* ovako radi: Hezdru (Ezdru B) 244.

§. 82. Pravilo da gutural pred t-č bude sibilantom nije konze-
kventno provedeno. Već u imenica može se naći u Z i B po koji
primjer gdje je gutural sačuvan, t. j. upravo uzet prema ostalijem
padežima: prUiki Z. 32, slugi Z. 54. 89. B. 17. 87, počatki Z.
68. B. 185, zraki B. 14, trtici 95. 160 (uz vrutci 95), wtd*t7i
60, voski 93, hercegi 101 ; u /f ima samo jednom vruMi (,uratchij4)
198. U zamjeničnoj (pridjevnoj) deklinaciji može se odrediti prije
svega kao pravilo da sva tri lekcionara imaju u množini sibilant
ne samo u nominativu, gdje je od starine na mjestu, već prema
tiemu i u ostalijem padežima (izuzevši naravski akuzativ !), ali opet
u Z i B nijesu rijetki izuzeci: nagi Z. 57, tihi 59, pridragi Z.
62. 79, B. 8(2). 122, krotki B. 171, krotkih Z. 45. B. 4, veliki Z.
70, mnogih 75, mnogim B. 159, imogimi Z. 86, gratski 82, /iofcifc
Z. 86. JS. 118. 191, kripki B. 26. 124, itoftifci 42, niki 67. 119.
126. 140, nikih 153, tolikimi 91, sttAimt 92, jaWw 102; taki su
primjeri mnogo rjcoM u R: drugi 176, n/efct 181. 206. 234. 301(2).
Rako se i u ovom pogledu razlikuje R od Z i JS, vidi se po na-
činu, kako postupaju s onijem pridjevima, koji su načineni na-
stavkom -ski a koji se tako često nalaze : Z i B imaju tu redovno
sačuvan gutural s jednijem izuzetkom vragolijscim (i. sg.) Z. 85;
R naprotiv ima i tu ponajviše sibilant: človječcimi, anđeoseijemi
123, zemafocijeh 127. 129, izdraelscijeh 129, zema\%ci 199, ritnsci
221 itd. U padežima jednine, gdje gutural može biti pred *-č, —
a to su instr. m. i sr. roda i dat. lok. ž. roda s nastavkom -», —
R ide opet svojim putem : u instr. Z i B imaju naime gotovo uvijek
sačuvan gutural: velikim Z. 18(2). 24 25. 45. 55(3). 86. B. 4. 8.
10(2). 24 itd., fsakim Z 57. B. 149. 199, mnogim £. 64, pre-
dragim 81, pridragim B. 149, nebeskim Z. 92, drugim B. 2. 51.

Digitized by

Google

(98) PRIMORSKI LEKCTONARI XV. VIJEKA. 113

79 171, nikim 22(2); izuzimje se gore spomenuti primjer vrago-
lijom Z. 85 i nekoliko puta u B velieim 50. 60. 62(3). 67. 73(2).
79. 84. 118. 131, koji su primjeri, osim prvoga, svi iz B\ Naprotiv
R ima i ovdje redovno sibilant: tacim 122, velicijem 125. 142.
143(2). 152. 153(2). 154 itd., blazijem 144, đruzijem 115. 154,
galilejdtim 176, svačijem 262, a jedini je izuzetak svakijem 262
I u ono malo slučajeva, gdje pridjevi ženskoga roda u dat. lok.
jednine imajn iza gatu rala završetak -i, k se mijeha u c : veliei Z.
64. B. 151. B. 186. 265. 296, pa opet i tu B ima i sačuvano *.
veliki 41. 169. — Koliko su u R običniji oblici sa sibilantom, vidi
se i po tome, što R%, gdje s te strane nešto mijena, uzim|e sibilant
mjesto guturala: nebescijeh (skih B), zemafsci (ski B) 201, babi-
lonscijeh (skih B), jacijem (kim B) 203. A neće biti izlišno, da
se spomene, da i u B. Gradića odlučno pretežu oblici sa sibilantom.
Sto pak u B jednom ima i u nominativu jednine druži 134. to
je bez sumAe prepisivač krivo razumio kao da je to nom. mno-
žine, pa prepisujući obrnuo g na z.

§. 83. Sibilantni suglasnici. — Starije je s prema pozni-
jemu Š još sačuvano u nekijem slučajevima pred drugim sugla-
snikom: oštri Z. 42. B. 153. oštro Z. 66, oštra B. 7, oštrinu B.
170, škripahu Z. 3. B. 10, škripanje B. 17. 25. 175, poskrop\enju
149, premda ti primjeri nijesu dosta sigurni, jer starija ortografija
ne razlikuje dobro s od *. R. gdje ima ovake oblike, piše * (,1c*):
oštra 105, oštar 268. Ovo ide u osobinu našega jezika, po kojoj
vrlo često od str i skr biva štr-škr n. pr. štropot, škrob, Škrina
itd. ; artikulacija sibilanta približena je artikulaciji guturala i glasa
r, te je tako od dentalnog s postalo palatalno š. — Sto pak u B
redovno ima * i u vlastit: vlastite 111. 212, vlastitoj 164, na-
vlastito 241, to je po svoj prilici udešeno prema#navte^, *vlašti
(vlašći Z. B.). Isto je tako u naviještiše R. 251, uskrisi 153, po-
nižio (uz ponizio) 173, sniii (uz snizi) 139, prikaSuje 111 pala-
talni sibilant došao iz ostalijeh oblika (part. pas., komparat, iterat.)
gdje je taki glas na mjestu. Analogijom je došlo iz indikativa ž
mjesto z i u uieii B. 197, iieiite R. 191, uiiiahu 131. — Teško
je protumačiti Š u mješte (M-bcrnl;) R. 142 koje se tako redovno
piše a još sada govori u Dubrovniku.

Mjesto s nalazi se i c u ovijem primjerima: ockvrneni Z. 57.
B. 11. 64, neockvrnen B. 34, neockvrnena R. 261, ockvrnuje B. 47,
ockvrnuju R. 149, ockvrne 192 itd. (uz oskvrnenoj Z. 67, oskvrne-
noga B. 175, iskvrnenja R. 164), ucknjeti R. 300, pa i cablo (t. j.

R. j. a. cxxxvi. 8

Digitized by

Google

114 M. RE&ETAR, (99)

s[t]blo sa sekundarnijem a) B. 93(2). 127(2) uz stablo 127(3), stabla
94. 121. Ovomu pojavu da spirantno s bude afrikatnijem c, ima i
inače potvrde u našemu jeziku, ali uvijek samo pred suglasnikom,
i to ponajviše pred i, rjeđe pred m a još rjeđe pred t. Razlog
ovoj promjeni nije lako kazati, tim više što vidimo da s drage
strane naprotiv od c (i Č) pred k i t biva 8 (š), t. j. da c (i) pred
drugijem eksplozivnijem konsonantom gubi svoj eksplozivni ele-
menat ; iz ove druge vrste slučajeva ide amo iz lekcionara možebit
primjer ^ogsta* Z. 18, ako je tu ono Q samo zapisano po nekom
mudrovanu (prema nom. ,ogaP); ali bi moglo biti da to treba zbija
čitati ocsta, t. j. uprav oc-sta gdje se dakle afrikata c dijeli na
oba sloga; B i B imaju bez ikakve promjene octa B. 73. 79. JR.
177. 193(2). — U pogledu prividnoga mijenana prijedloga 8 na z
isp. § 59.

U kompoziciji prijedloga 8 glagolom 8 (i koje je postalo od m)
ostaje bez promjene pred palatalom: usčudio B. 125, rasHni 304,
sčekat 318, rascitienja 113, sludiše 268 l; samo pred nim, nom, nitni
može biti i 5, i to iznimice u R: Š nim 122, š nime 276, dosta
često u B*: š nim 59. 60. 65. 68 itd., š nom 59. 67. 69, s hitni
70, a u Bl samo Š nim 159.

§. 84. Glasu % (ds), koji se u dubrov. dialektu čuje u nekijem
domačijem i tuđijem riječima, u R ima samo traga u biblijskijem
imenima; gdje se naime tamo nalazi latinsko *, tu se (prema ta-
lijanskom izgovoru) u Dubrovniku izgovara 7, (de), pa i Ranina
tu piše b a ne * ili f (kojim on naznačuje glas b). Nego može
lako biti, da je Ranina tako pisao ne toliko, da bi pokazao drugo-
vačiji glas od običnoga zy koliko za to, da bi vjernije zadržao
izvornu ortografiju tijeh imena, s čega on katkada piše i h, gdje
ga sigurno nijp izgovarao (v. s. 16 [97]) i ph mjesto f (v. s. 14 [95]).
Tomu u potvrdu ide i to, što u onijem domačijem riječima, gdje
se u Dubrovniku zbija izgovara ?, li ne piše e već s~f: *ora 190,
šore 304, zorom 206. 307, jezer 198, premda opet s druge strane
piše katkada z i u biblijskijem imenima, gdje u latinskom nije z
već s: Jozef, Jozefu 183, Lizabeta 264, Elizabeta 267, pa bi moglo
biti da je Ranina baš htio da slovom z naznači glas % (dz), tijem
više što se sada u Dubrovniku zbija izgovara Jotft, Lijpbeta.

1 n/Tc^9nien°u B- 152 krivo je pročitano ŠHneno; kako se jasno
vidi iz lat. teksta: et tamquam lutum aestimabitur argentum in
conspeđu Ulius (Mudrost 7, 9), treba tu čitati: i kakono kal sci-
neno bude srebro pred obrazom t'ieje.

Digiti

zedby G00gle

(100) PRIMORSKI LHKCIONARI XV. VIJEKA. 115

§. 85. Palatalni suglasnici. — Starije i pred rn^po
svoj prilici još se drži : iriva 24, crlenoga 67, premda bi se negovo
f, koje on <?vdje piše, moglo čitati i c; za B i R već je sigurnije
da je ovdje č zamijeneno mlađim c: criva B. 53, crivi 30, crvdk,
crfena 55, cr\enim 73 \ crveno 196, crijeva R. 262, crvae, cr]eni
158 itd. I to je neka vrsta asimilacije u pogledu mjesta artiku-
lacije, jer je alveolarno c bliže našemu alveolarnomu r nego li pa-
latalno č. — Glas č pred muklijem suglasnikom (t, Aj, e) u B i R
redovno se drži : vrlo često u počten, počtenje, počtovati, čtenje i u
pridjevskom završetku ~iki, pa i inače u sličnijem prilikama : čtaše,
pročtaše B. 135, čtjeste R. 141, liccu 123, Ivica 172(2), bliiictvom
B. 50, svjedoctvo R. 228, pa i sa sačuvanijem s medu i i t (jer
ne mislim da u ovakijem prilikama treba čitati -Čštvo, t. j. da je
uz starije č i mlađe š) redofničstvo, redovnUstvo B. 112, dvorničstvu
128, blišičstvu 153, svjedočstvo R. 187. 211(2), proroistvo 276. U
ovom pogledu izuzimje se samo zamjenica što (u i?) i ništa (u sva
tri lekcionara), koja od najstarijih vremena ima š pred t, a osim
toga još samo štovati (čtovati B) R* 103, pa čštujte (čftuitč) R.
213, koje je po svoj prilici kombinacija starijega i mlađega izgo-
vora, i bliSistvo B. 149, koje će opet biti samo napisano sa s
a trebalo bi uprav čitati blišištvo. Sasvim je drugovačije u Z: u
nega se pred t miješa i ($) i š (koje se redovno piše samo sa f
ili 8), ali je opet ovo drugo običnije : čtenje 40. 41. 42. 52. 54. 90,
počtenja 50, svidočstvo 3. 5. 13. 16. 26. 77(2), bliiičstvo 42 itd.,
a s druge strane štenje (vrlo često), poštenje 5. 55. 72(2). 85. 92,
pošteno 88, poštovana 61, poštujet 63, &w;e 88, &« 54, svidoštvo
3, divištva 6, blišištvo 37 itd. ; katkada je, onako kako je gore
kazano, spojeno č i š: ištenje 5(2). 50. 55, počštovan 10, poČšto-
vana 4, pročšti 11, &£i& 31, počštenje 56, a jednom je zapisano
i ,/££*' 31, koje će biti samo pogreška, jer od čti može lako biti i
čšti i šti ali teško siti. Sasvim je osamjen primjer grškom (tgerschoml)
Z. 24 sa š mjesto i pred &, već ako je pisarska griješka mjesto
fger$8choml sa sačuvanijem s među č i A. Vrijedno je spomenuti
iz K i oblik tpotstenyei 259. — Vrlo je čudan oblik ročbini R.
146 (2) mjesto rodbini : pogreška nije, jer i B. Gradić piše roibine
(froxbvnek) lib. djev. 86, a A. Gučetić opet ima rodbini (jrogbini1)
roz. Jez. 162; vidi se dakle da je tu uprav <5, koje pred b može
biti i ili <f.

1 U akad. rječniku mjesto, gdje dolazi ovaj oblik, citira se (po tre-
ćemu izdanu) pod oblikom cr\en^ dok se u akad. izdanu Beruardina ne
spomine ovaka varijanta. m

Digitized by

Google

11G M. RKŠETAR, (1^1)

§. 86. Osim čestice -re (stslov. -tkc), koja se drugovačije u na-
šemu jeziku i ne nalazi, lekcionari imaju re mjesto ie i u gla-
golskijem osnovama može- i žene-, i to Z i B redovno: more Z.
3. 5. J3. 12. 17, moreš B. 17, pomore Z. 20. 51, iereneš 86, ierenu
B. 172, proreneš Z. 86, odreni B. 52 itd. ; R naprotiv miješa že
i re: može 102. 155. 181, možemo, moiete 140, obnemoie 125, pro-
ienete 109, proienu 302 itd., i tfiore 130. 159. 166. 177, moretc
166. 180, pomore 184, morebit 150. 164, urreni 155 itd. I pozniji
dubrovački pisci miješaju ovdje ie i re, n. pr. B. Gradić: moic
lib. djev. 25, more 23. 24, morebit 5, dok se dandanas u gradu
govori samo sa Se. Ovo je dakle opet jedan primjer, gdje se jezik
jednog mjesta vraća starijemu obliku (-ie-) zapustivši mlađe (-re-)
kojim je stariji oblik od česti zamjeriivao. Inače vrlo je teško pro-
tumačiti ovo re, tijem više što ima vrlo mnogo riječi u našemu
jeziku koje imaju slog že (žena, že(a, želudac itd.) pa opet ne
diraju un.

Glasu <j ima potvrde samo u jR u riječima talijanskoga porijekla,
gdje ga ima u talijanskom jeziku, kao što su (jardin 152, viffilija

307, ijiganti 197, (ji]ozije 271, pelegrinatf 306, vjergin 310, posecjatc

308, posetfao 309, posicfali 310. U domaćim riječima nema ga, jer
gdje bi ga moglo biti, t. j. mjesto č pred zvučnijem suglasnikom,
tu u lekcionarima ili ostaje bez promjene č ili od nega biva ž
(v. s. 21 [102]).

§. 87. Asimilacija. — Asimilacija zvučnijeh i muklijeh su-
glasnika među sobom, po poznatom pravilu koje vrijedi u našemu
jeziku, slabo je provođena u lekcionarima, naročito nije ondje;
gdje je bilo piscu lako sjetiti se srodne a običnije riječi, u koje
odnosni suglasnik nije u društvu s drugijem pa ostaje bez pro-
mjene; koliko je s te strane razmiš)ane uticalo na pisane, vidi se
n. pr. po primjeru obsova Z. 16, gdje je o-psova shvaćeno kao
da je postalo iz obsova. Ali opet nijesu rijetki primjeri gdje je
asimilacija provedena ; vrlo često to biva sa d pred c-i, s-Š : mla&ca
B. 10, srtce 14, mlatči R. 185, gratski Z. 82, pošatše 29 itd., ali
i inače : fsagdana Z. 27, slatkost 50, prislatke 88, grtka 67, uviibao
B. 75, ustjedbudu R. 286 itd. ; često se također asimilira i prijedlog
k: g divi Z. 38. g bogu Z. 43. B. 12, g eapovidem Z.7l,g ženi
48(2), g zem\i R. 150 itd., premda opet i tu primjer g stadu R.
141 kaže, kako se i u protivnom smjeru griješilo. Slučajevi, gdje
se radi o *, nijesu sigurni zbog nedostatka ortografije, ali je važno
da Z, ako se ne varam, nikada za prijedlog ie ne piše ,if' pred

Digiti

zedby G00gle

(102) PRIMORSKI LBKCIONAKI XV. VIJEKA. 117

p, k t Svakako je najbliži ,etimološkomu' pisana B, ali opet i u
nega ima n. pr. z ienami 11, nis ponistru 20. Pred b od č ne biva </
već (bez eksplozivnoga elementa) samo i; tako redovno u B sriba
(često), dok se u Z miješa ci i: srčba 10, srčbu 20 itd., sribe 12. 13
itd.; R ima samo srčba (često), pa još svjedoČba 149, svjedočbu 163. —
Inače ja sada mislim da se u pogledu asimilacije suglasnika među
sobom (i uopće u pogledu suglasničkijeh grupa) treba donekle eman-
cipirati od današnega izgovarala i mišjena. Ja znam da i naše da-
našne izgovarane i nauka o fiziologiji glasova ištu da se n. pr. u
ropski čuje p, u rijetka t, a u svjedogba opet </, ali to sve stoji kada
se, kao što sada zbija redovno biva, slogovi ovako dijele: ro-pski,
rije-tka, svje-do-gba. Ali se slogovi mogu i ovako dijeliti: rop-ski,
rijet-ka, svje-dotf-ba, a tada se mogu mnogo lakše držati jedno uz
drugo, uprav jedno za drugim zvučni i mukli suglasnik. Zato ja
ne bih rekao da se može za naše starije jezične spomenike od
jednom presjeći, da gdje se u nih tako nalaze usporedo dva su-
glasnika razne vrste (a to u nih biva vrlo često, pače u većemu
broju slučajeva), ne bih rekao da se to uvijek ima odbijati na
pisaće, već bi moglo vrlo lako biti da su se u starije vrijeme
slogovi mogli dijeliti i ovako, kako sada, a i tako, da jedan su-
glasnik pristane uz jedan slog a drugi suglasnik uz drugi. Tako
bismo najlakše razumjeli, zašto se u nih miješaju oba načina pisana,
t. j. s provedenom asimilacijom i bez asimilacije Tijem naravski
neću da kažem, da se opet ima samo na ovaj način tumačiti ta
razlika u pisanu ; naprotiv ja sam još uvijek uvjeren da joj je
pored te moguće razlike u izgovaraiiu vrlo mnogo pomagalo i raz-
inišjane, ali s druge strane čini mi se da se ne može ni samo
tako tumačiti ona velika masa slučajeva u našijeh starijeh pisaca,
«rdje se suglasnici jedan uz drugi ne mijenaju ; da su naši stari
pisci zbija uvijek izgovarali po današnim pravilima asimilacije,
broj primjera, gdje je asimilacija i u pismu provedena, bio bi si-
gurno mnogo veći.

§. 88. Suglasničke grupe. — Sekundarne grupe ,suglasnik
-\- j\ gdje je naime između suglasnika i j ispao poluglas ili gdje se
iza suglasnika e razvilo u je, ostaju u sva tri lekcionara redovno
bez promjene; amo ide naročito veliki broj imenica sastavlenijeh
s nastavkom -je, pa u i! česti primjeri gdje je u riega još tje, dje,
ljey nje za U\ de, le, ne prema sadašnemu (dial.) fe-đe i \e-ne. Nego
opet uz ulja Z. 46. li. 45, ulja B. 9 itd. ima i u(a Z. 46. 76(3).
89, ufem 48, a uz munja B. 102. 166 itd. ima i muha Z. 59. R*

Digiti

zedby G00gle

118 M. MEŠETAR, (103)

264 (munja B), mute Z. 59. 86, munu 70; zatim prognane B.
146, rojenom 196, besramne R. 121, milosrđe 318, nemilosrđa 106.
184; ispred i promijeiien je suglasnik samo u itekako B. 153 i
neci 210.

§. 89. Grupe ts-ds i tš-dš Z obično piše bez promjene, ali opet
nekoliko put& nema Ud pred 8: gospostvo 38, gospostva 91. 95,
dramastvo 84. 94, propastva 25. eloćustvo 74; vrlo rijetko mjesto
ds stoji c: lučko 14, ^tti&t 48, a jednom je d pred s pretvoreno u f :
gratski 82. Promjene bivaju češće u glagolskom prilogu prošlom;
tu doista može dental od korijena pred nastavkom Ši ostati bez
promjene: padši 31. 35, pošadši, kladši 36, našadši 32 ili s pro-
mjenom glasa d na. t: pošatSe 29, ali se može i dental sa š od
nastavka stopiti u i: pošači 54. 92, prišači 6. 8. 57. 77. 78, našaH
76, pa pred takijem i može opet biti d: pošaddi (iposadgff) 19,
a može i iza i još jednom biti Š : pošačši (jposafS*?) 90 ; nije pak
sigurno, kako treba čitati ,pa$gci(' (padavši) 8, }pos8asc%( (pošavši)
21. 25, ,nassasc? (našavši) 26: va)a da pašti, pošasti, našašči,
nego je teško razumjeti, kako se razvilo ono š pred i. — B po-
najviše ostav]a također ove grupe bez promjene, samo što obično
pred 8(š) mjesto d ima t: \utska 1. 10, nesklatstvo 6, gospotstvu
39, gospotstvom 183, slobotšćinu 190 itd. ; koliko je nemu obična
grupa ts pred -tvo, vidi se po tome, što jednom piše i otačatstvo
133, gdje dabome tome t nema mjesta. I B rijetko sažim|e ds (ts)
u c, pa i tada obično ima još jednom d ispred c : (udcku 69, \udcke
94, \udcko 108, \udckomu 110, stanovictvo 93, a gotovo nikad ne
izbacuje naprosto dental : proklestvo 41. I u nega najviše se mijetia
glagolski prilog prošli, pa i on, gdje sažim)e oba glasa u č, po-
najviše piše pred nim još jednom dental: odišadče 2, prišadči 14(2).
17, padti 57 itd. i s promjenom glasa d na t: prišatti 13, prir
patci 46 itd.; a može se i u B iza i ponoviti š: paiti 101, pačše
135. Napose treba spomenuti oblike grajska (gradska) 36, graj-
skimi 156 ; ja mislim da se tu nije na osobit način pretvorila grupa
ds, već da je jednostavno cijela osnova udešena prema grajanin;
ali kad to ne bi bio dosta mlad oblik, najlakše bi naravski bilo
promisliti da je grajski (štok. gradski) postalo sa dva nastavka:
jb i sk% (stslov. * dj)<WKflbCKi). — R samo iznimice ostavja ove
grupe bez promjenu: rodstvu 236, prokletštine 225, itašadši 195,
došadši 209, išadše 288 ili (utske 197, već ih redovno sažimje u
c-č: bractvo 213, bractvu 231, bogactvu 242, bogactvo 289. 317,
bogactva 122. 293, jedovictva 240, [neko 173, pecat (pet sat) 274,

Digiti

zedby G00gle

(104) PRIMORSKI LEKCIONARI XV. VIJEKA. 119

obvečaju 108, slobočtine 215, slobočtini 232, samo što vrlo često i
on ponavja dental: vojvodctva 107, (udcka 108. 236, (udcku 211,
petcatima 237, naročito u priloga prošlom : pošadče 185. 186. 218,
}yrišadči 204, našađče 206, sjedit 318 itđ ; ponovjen je sibilant u
bogacstvu 273, a dental i sibilant u porođcstva 144, \utcskoga 197 ;
sasvim je osamjen primjer ctke (dske, daske) 131. — Iz svega
dakle izlazi da se ove grupe, ako se uopće mijenaju (a to redovno
biva u jB), sažimju u c-č; nego opet odviše se puta pred ovakovijem
c-č nalazi još dental, a da bi se moglo promisliti da je to samo
tako napisano; što više može se uzeti da su to stariji oblici,
t. j. da se iza eksplozivnoga dentala spirantno s-Š najprije pretvo-
rilo u eksplozivno-spirantno očf pa da je tek tada od tc-tč postalo
lakše c-č. Specijalno za Z, koji nekoliko puta ima -sivo mjesto
-t*tvo% moglo bi se promisliti da tu nije naprosto t otpalo, nego da
je od -tstvo postalo -đvo, pa da je ovo pretvoreno u -stvo, jer Z
rado zamjećuje č-c sa š-s baš pred t (ispr. str. 18[99] i 19[100]).
§ 90. U početku od riječi grupe ostaju bez promjene; naročito
to biva i u onijeh riječi, gdje se u poznije vrijeme, osobito u pri-
morju, gubi prvi suglasnik: gdi-gdje (vrlo često), pšenice B. 169.
B. 295, pšenično Z. 68, pčela B. 93. R. 195, pčdic B. 92, ptice
B. 94. R. 196 itd. Vrlo rijetko otpada t u tko; u #toga još nema,
a i u B ima samo ovaj primjer a ko je 57, nego možebit da je
tu ,achoyel originalnoga izdana shvaćeno kao ako je; više primjeni
ima u R : ko 132. 134. 162. 273. 283(2). 284. 291. 295. 312. U
kći B redovno piše fc, a i u Z i li vrlo rijetko otpada: 6er Z
33. 41. R. 152 (2). 153 (2), ceri Z. 90, pri čemu se još može misliti
da je samo u pisanu izostavjeno jedno od dva c (^chier^ mjesto
,cchierl). Ovdje se može spomenuti i to, da sva tri lekcionara uz
obično cčna i činiti (aestimare) imaju redovno sceniti (existimare) :
teinu ju Z. 75, sciniti 85, scini B. 7, scinuje 99, scijeni R. 122,
scijenite 223, scijenim 232, scjenuješ 231. — U riječima dvignuti,
človek, blagoslov (i koje su od nih postale) Z i B uvijek drže bez
promjene grupe rfv, čl, si osim blagosoflen B. 6; R ima tako bez
promjene samo dvignuti, a u človek već ispušta nekoliko put& l:
čovjek 151. 319, čovjeka 304, čovječanskoga 99. 319, dok u blago-
slov itd. gotovo se pojednako nalaze oblici sa / i oblici bez l. —
Sto je u brcđriju Z 64 sačuvano r iza t, to je bez šumne uzeto
iz crkvenoga jezika. — UZ. može katkada i od dn ispasti d:
poslini 14. 81, posline 76, najposlina 16 (uz najposlidm 20 itd.);
B i jR imaju samo posledni. — Uz crven nalazi se u sva tri lekcio-

Digiti

zedby G00gle

120 M. REŠETAR, (105)

nara samo br\efn-vr\em (v. a. 19[100]). Inače se v u grupi v\ gabi
sasvim iznimice u R: ostaju 220, stajahu 222. U krajevstvo gubi se
v redovno u Z i R; izuzeci su vrlo rijetki: krafevstva R. 122.
140; B naprotiv ima uvijek krajefstvo -kra}evstvo a samo jednom
krafestva 113. — Nijesu sigurni primjeri izraelcijeh R. 185 i apostolcih
223, jer bi moglo lako biti da je tu s ispalo nemarom prepisivača.
— Sto se u B i B prema sadašnemu dakle nalazi samo dahe (vrlo
često), tu nije ispalo Z, već je naprotiv l poznije umetnuto prema
dokle, pokle (Budmani, akad. rječn. s. v. dakle).

Grupe tc-dc, tč-dč ostaju u Z i B običnije bez promjene; rjeđe
se dental gubi: oca Z. 3. B. 64. 118, oci B. 138, ocu 153, sucu JZ.
17, suce 60, dobici 85, dica Z. 27. B. 108, diče B. 83, srcem 104,
srca 114, ode Z. 68, pričeh B. 21, pričah 112, priče 140 itd. Vifie
nego li Z i B izostavja B dental, naročito u srce, djeca, ali i inate:
ocu 119, ocem 129. 158, sveca 134. 179, mrča 160, dobici 165,
svečanoga 116, pn&* 120 itd. Češći su primjeri gdje dental ispada
među sibilantom i nazalom : ialosni Z. 14. 15. 16, korisna 88, osnu
(stimulo) 35, oblasnik B. 16, navlasne 117, navlasno 183, usmi
(ustima) jB. 309, praznika Z. 17 itd., ili među sibilantom i labijalom
(b): jizbinu Z. 36, jizbine B. 41, uvišbao 75, uvti&ani 191. Izvršan
jB. 126. 293 načineno je naravski prema ostalijem oblicima s osno-
vom urorsn-. Naprotiv od česti se još drži * među s-c i n : tisknoći
B. 171, j?atoX;nwvfe iž. 109, tisknu 146, docknije 243 pored *att*-
n«/Si -B. 10, pritisnu 21, s*wtn** 5. 154, zatisnuli 300.

§ 91. Gdje se sastave dva jednaka ili izjednačena suglasnika,
jedno otpada; to često biva u sva tri lekeionara, kada prijedlozi
$, iz, od itd. stoje pred riječju koja se počMe sa s-z ili d-t. Tako
i kada od dva k prvo ne bude h (v. s. 15[96]), jedno otpada :
laka B. 197. 320, lako 262. Na isti način u glag. prilogu prošlom
mjesto -s$-, -j*- bude samo š: uliši (,ulissic) Z. 8. 16. 25. (,uliseil)
38. 41. 46, ulješi R. 115. 145. 150. 220, prineši 142 (2) itd. Ali
u B posesivni pridjevi od pridjeva na -n sastavjeni nastavkom -wi*
zadržavaju n od osnove pred n od nastavka: danne 19, napokonni,
svagdannemu 20, izvannske 25 itd. Nego bi moglo biti da je to
samo tako napisano, jer ima ijannca 198(2), već ako je jamaca,
izvannske nekakav prijelaz među janca-izvanske i janca-izvanske.

§ 92. .Osim pozoatijeh grupa, koje u našemu jeziku mogu biti
na kraju od riječi, u starije je vrijeme bila i grupa sk, pa tako
imamo vosk B. 146, R. 195 uz vosak R. 194. 195. Inače na kraju

Digiti

zedby G00gle

(106) PRIMORSKI LEKCIONARI XV. VIJEKA. 121

od rijeci krni seu B samo šj u daš 29. 98. 1681; R ide daje te
izbacuje dosta često t-d od grup& st-šd-št ; krjepos 102. 257, svjetlos
107. 276, jes 135. 154. 156(2). 162 174, jedanaes 217, Krs 188,
oblas 210, ispovijes, čas (čast) 303, eločes 306, iotes 311, daš 139.
271, tiavZoi 157 itd.

§ 93. Nestajale suglasnika. — Za nestajane suglasnika
u lekcionarima ima samo primjeri gdje nestaje ,;. U B toga još
nikako nema, aiuZ biva vrlo rijetko da j nestane među dva
samoglasnika: potribue 6. 33. 40, obaruet 87, ponesla ye 12; toga
ima nešto više tek u R: voevodam 185, tvoe 140, podobno 'e 209,
dokle mu 'e 305, er 307, vjerueš 256. 315, vjeruete 265, čuvaući
133, imaući 213, varaući 214, ewat*& 231, stvaraući 268, imaući
274. 301, imauče 285, odgovaraući 320; 0attfra iž. 241 ne treba
ovako tumačiti, već je tu po svoj prilici sačuvan stariji oblik ufro.
Nego j može otpasti i na kraju riječi ; ni za to nema primjera u
B, ali ih ima nekoliko u Z u dat. lok. sing. ž. roda zamjenica i
pridjeva: moje' 65(2), tvoje' 85, bošjey 65. 67. U tom istom do-
gađaju otpada j katkada i u R: svako1 100, ovo' 174, galilejsko'
117, četvrto' 127, i/sraelsko' 132, bošijo' 173, a osim toga u impe-
rativu: da1 100. 143, pridika' 112, kastiga' 113, pripovijeda' 149,
rftfnto' 138, cw' 122. 134, uđ/e/tt' 241 *; prema da' načineno je i
date 309, već ako je pisarska griješka. U početku od riječi ne-
staje j u Osip (Joseph) Z, Osip - Osib B (često). — Teže je s pri-
mjerima gdje ispred j ima i, jer nas tu starija ortografija (osobito
u R) izdaje. Najboji će s te strane biti 2, jer on obično lijepo
bileži j i iza i: ,gimigiuchii 1, ,marigiu' 2, jeremigi1 5, ,marigil 6,
fifrigf 11, ,yligic 47, ,vrigina!' 52, ,pi^4 14. 30, ,pigtel 15. 31,
,netig" 35. 41, ,netigte{ 12. 25. 31 itd., pa premda ga katkada i
ne biježi (isp. s. 1[82]), opet ja mislim da se za primjere ne ti 1,
ne hti 4, ne tite 2. 55. 60, pite 13, pokrite 13. 24 može slobodno
uzeti da je tu nestalo j iza i; napose da spomenem da Z u bošji
nikada ne piše i među š i j. Inače regbi da je i B u tome po-
gledu tačan, ali i u uega ima skrabijcu 75 (2), ne hti 8. 36, ne
Hite 15 (2). 16. 17, vimo 9 itd. — Za neto (netom) R 102. 103
neće biti dobro uzeti (kao što sam ja uzeo u izdanu) da je to po-

1 Prof. Maretić prepisuje na str. 29 i 168 ,đaff c sa daš, ali da u
B ff može glasiti i š vidi se n. pr. po primjeru ,rfattya; 37 koje i
Maretić prepisuje dašja.

2 1 u B ima orig. izdane jma' gdje je prof. Maretić ispravio imaj,
pa tako J po svoj prilici i treba, ako je to jedini primjer gdje u B
manka -j na kraju.

Digiti

zedby G00gle

122 M. REfiKTAR. (107)

stalo ođ netom; naprotiv prije će biti da je ovo zadne postalo od
neto time, što ma se dodalo m prema potom, pri tom itd. ; bez
suimie isto je tako postalo i pokom B. 122 od poko B. 4. 114.

§ 94. Me tate za. — Slučajevi metateze sasvim su rijetki osim
tko pored gdo (ispr. §. 115.) ; što jednom ima kto R. 274, to je
bez šumne samo tako napisano. U zamjenici rbSb i riječima, koje
su od ne postale, Z ima još bez izuzetka stari red suglasnika,
dok R s druge strane ima bez izuzetka novi red (osim oblika
vas i vazda); B stoji po srijedi te miješa vs-fs sa sv - sf, ali i
tu se jasno vidi da je B1 sačuvao više tragova starine, jer su u
nega oblici sa fs (vs) pravilo a sa sv (sf) izuzetak, a naprotiv u
B% ovo je pravilo a ono je prvo izuzetak. Metatezom je napokon
postalo psovim, psovi R. 296 (spovčm), zatim salbun Z. 40. B. 152.
(rom. * sablon, tal. sabbione), u li je tu ,£aplun* 168 koje je krivo
napisano mjesto sablun (isp. Stari pisci hrv. III, 137).

§ 95. Sekundarni suglasnici. — Kao što sej najlakše
gubi, tako se opet i najlakše razvija. Tako Z u domaćim riječima
— izuzevši glagol iti, prijedlog iz i veznik i — u početku od
riječi nema nikada i- već uvijek jir: jime (vrlo često), jistina
(vrlo često), jisto 33. 44, jistino 5, jisti 22, jistoga 94, jin (često),
jinako 40, jimiti (vrlo često), jiskati (često), jigrajući 52, jiskr-
nimi 62, jiskre 65, pa jim - jih (vrlo često), samo što jednom
ima kako im je (,chachoimye ) 17. Od tuđih riječi ima ovako ji-
mjesto i- u Z samo Jivan (često i bez izuzetka), dok ga nikako
nema u Isus, Isukrst, Izrael, Izak itd. Sa Z dobro se slaže K,
ali ovdje ima uz obično jime jednom i imena 262, pa }chima' =
ki ima 257. — B također ima redovno i- bez promjene u istijem
domaćim riječima, u kojim ni Z un ne dira, a osim toga još u
ili (Z mjesto toga ima ali) i u iskrni (vrlo često), zatim u tuđim
riječima (osim Ivan). U ostalijem domaćijem riječima — osim jih,
jim koje je i u Aega redovno tako — i u Ivan B miješa ir i ji-,
ali se tu opaža neka razlika među Aegovijem pojedinijem čestima :
2?lb i Blc ima (osim iskrnih 159) bez izuzetka ji- kao Z, dok
JS,a već miješa ji- i i-, ali ji- još prevlađuje: jistinu 1 i istinu
20, jina 1 i ina 18, jimiti 1 i imiti 17, jimenu 2 i ime 13, jiskati
28 i iskahomo 15 itd. Još da)e ide JS9: u Aega je i- već pravilo
a ji- izuzetak: jine 79, jinih 96, jini 98, ujisto 80. 85. 102 itd.
Sa Z i B dosta dobro se slažu Zoranić i Marulić. U prvoga je
redovno jir, ali opet ima i dosta često i-: zaista 4. 21, išću 7,
imiše 17, inoj 19, istino 28, Ivansku 52, igri 53 itd , a u Maru-

Digiti

zedby G00gle

(108) PRIMORSKI LKKCIONARI ZV. VIJBKA. 123

lica je, kao u 2?2, ji- dosta rijedak izuzetak: prijima 8, jimihu
13, pojimaje 14, jime 40, jimio 41, jimil 47, pojima 56(2) itd.
Z prema 2?, pa i Z prema Zoraniću dokazuju nam da je u čaka-
vaca ji- starije od i-, a to se potvrđuje time, što se dandanas ji-
gotovo ne čuje u južnijeh čakavaca, dok ga još ima dosta u sje-
vernijeb. Po tome se dakle može slobodno kazati da su negda svi
čakavci redovno izgovarali ji- u početku od riječi, a da je u liih
negdje u XV. vijeku počelo prodirati i- mjesto starijega ji-, i to
kao gotovo svaka novina u našemu jeziku, s juga na sjever. —
R prema štokavskom govoru ima svuda i-, pa tako i It*.

Razlog izgovarana ji- mjesto i- treba dakako tražiti u poznatoj
naklonosti slavenskijeh jezika da izbjegavaju hijat, pri čemu se
vaja uputiti od takijeh slučajeva, gdje je riječ, što počine sa i,
sastavjena ili akcentom čvrsto vezana s drugom riječi što svršava
sa samoglasnikom n. pr. pri-imfa zaisto, reče im; tek za tijem
slučajevima bez šumne su se povodili drugi, gdje i s vokalom pred
nim nije vezan zajedničkijem akcentom, dok je napokon ji- u po-
četku riječi tako utvrđeno, da se držalo u svakom događaju. Pred
i- razvio se je dakle j, kao i pred drugijem samoglasnicima, naj-
prije za to, da se izbjegava hijat, ali zašto ga tada nema u iti,
iz, i, ili? zašto ga između tuđih riječi (ako se ne obaziremo na
slabije poznate kao Izrael, Izak itd.) ima Jivan a nema Isus?
Tomu je pitati u teško naći odgovora, kao što je teško i kazati,
koja se starina ima uzeti za izgovor ji-. Stariji spomenici glagolski
i ćirilski, s poznatoga razloga, tu slabo pomažu, ali se svakako
ne smije smetati s uma da se glasom j hijat ukida vrlo Često
već u zajedničko slavensko doba i pred drugijem samoglasnicima,
pred kojim se sigurno nije mogao tako lako razviti kao baš pred
i; osim toga i češki nam jezik pokazuje da je izgovor ji- vrlo
star: i tamo je već u najstarije doba proveden (isp. Gebauer,
histor. mluvnice I, 530 — 532).

§ 96. Dok dakle n čakavskom govoru ji- ustupa pred i-, i u
riemu se jednako drži ono ji-, u kojemu je i = e i gdje j potječe
sigurno iz stare zajednice, jer ga ima u svijem slav. jezicima:
jistij jid, jizditi, jidro još dandanas redovno govore dalmatinski
čakavci. Tako je i u Z i B (pojida B. 20, pojijte 86 itd.), ali je
opet interesno da oba lekcionara uz obično jisti, jidenje, jizbina
imaju izi Z. 19. B. 53, izimo Z. 4(5. B. 36, izisti B. 86, izidenje
Z. ?5, obid B. 63. 140, a prema tome je u Marulića i obiše se 48.
To naravski nije kakva ortografska samovoja, već je tu korijen

Digitized by

Google

124 M. RBbBTAK, (109)

ed- iza suglasnika, pa nije ni trebalo uklapati hi jata; isp. jeii-jctfi
a ot-eti, uz-eti.

Na ovaj se način j razvija i inače. U početku ođ riječi osim
primjera, kao što su jagne, ja, jutro, jošte i t. d., gdje je u na-
šemu jeziku j konzekventno provedeno od najstarijega vremena
(bez j sačuvano je možda zautra R. 241), imamo ovako j još u
nekoliko tuđici: Jejubak (Aegvptius) B, Jeđupak R (često), Ja-
drij (Andreas) B. 52. 67, Jadrija Z. 33. 34. b. 167, jevrejski (he-
braicus) (,ieurje[chjl) R. 193 (3). jevrejskijem (fieurjetchjem'J 164. U
sredini od riječi to biva najprije u dvanajeste R. 116. 140, zatim
opet u nekoliko tuđica: ajer B. 160. 182, ajeru R. 315, Izrajelu
B. 13, izrajelski 51. 153, Izmajela 190; amo se može uzeti i tno-
jistre (tal. maestro) (}mogistreK) Z. 16. 40. (jnoistre1) 15.

§ 97. Osim j može se na sekundarni način razviti i dental među
sibilantom i r. To biva odatle, što je mjesto, gdje se proizvodi
dental, baš po srijedi među mjestom, gdje se izgovara sibilant, i
onijem, gdje postaje r, tako da jezik i nehote proizvodi dental,
kada s prvoga glasa prelazi na drugi. Tako je postalo zdreii:
poidro R. 231 prema poiru B. 63; nadaje u R prema običnome
Izrael ima i Izdraela 219. 318(2), IzdraeU 219, Izdraeliti 121,
izdraelske 131, izdraelsko 217, izdraelscijeh 129. 146, izdradscijemi
150. 218, a prema lat. Bosra stoji u nega Bozdre 183. Dobro je
pak znati da i u ovom pogledu Rl pristaje uz ostali dio lekcio-
nara : izdraelskim (izra - B) 226, Izdraele (Izra - B) 245. — No-
vijega je postana i r u srebri (ce6pb, starorus. cnfrpb) Z. 57 i gra-
vrana B. 95, gdje je prvi slog udešen prema drugome. U jedihnoga
R. 160. 242 naprotiv h nije sobom postalo, nego je tu u jedin ra-
širena osnova deminutivnim nastavkom -han kao u malahan, mla-
đahan itd. Isto tako mislim da je u uzmnoian (mjesto uzmoian),
koje se redovno nalazi u R: neuzmnoino 102. 264, uzmnoštvo 135,
uzmnoian 145, uzmno&na, uzmnoino 181 itd. (jedini će izuzetak
biti nzmoiastvo 296), osnova udešena prema mnog; zato je i u R%
uzmnočna 245. Poznato je pak da je udešavanem osnova postalo
i -anstvo, -anski mjesto starijega -astvo, -aski; ali Z i B toga još
nemaju: svidočastvo Z. 3. B. 10, veličastvo Z. 9. «B. 9, človičaski
Z. 3, katoličaskoj B. 91 itd. ; u R se miješaju oblici sa n i bez
nega, ali prevlađuju oni prvi : boiastvo 254. 286, svjedočastvo 249.
272, otačastvo 242, prcročastvo 237, -častva 282, uzmoiaslvo 296,
boiastvena 194, bošastvenim 195, človječaski 295 i svjedočanstvo
108 (2), proročanstvo 123, veličanstvo, -anstva 129, sučnanstvo 290,

Digiti

zedby G00gle

(110) PRIMORSKI LBKCIONARI XV. VIJEKA. 125

človječanski 171. 172 i t. đ. Prema tome i R% piše gdjegdje -an-
gdje je u B -ari človječanski 171. 172, človječanskoga 172, človi-
čanski 270.

§ 98. Dodavane suglasnika. — U pogledu glasaj, koji
na poznati način pristaje s kraja uz pokazne zamjenice i priloge,
svaki od tri lekcionara ide svojim putem : Z nema ni jednoga
primjera; u B ih već ima, ali osim toj i ovoj dosta su rijetki: toj
8. 11 (2). 16. 21 itd. (dosta često), ovoj 4. 8. 16 itd. (dosta često),
onoj 16, taj (m. roda) 60. 63. 77. 111. 116. 161. (ž. roda) 31. (sr.
roda) 21, soj (m.) 147, ovaj (ž.) 189. (sr.) 6. 198, tuj 57, ovuj
189, togaj 26, tomuj 117, ovomuj 35, a samo jednom u priloga:
ondaj 131. U i? je sva sila ovakijeh oblika. Padeži pokaznijeh
zamjenica ovaj, taj, onaj, saj, koji svršavaju na samoglasnik (osim
i), nalaze se gotovo češće s ovakijem -j pri kraju nego li bez nega,
naročito oblici ovoj, toj, onoj sasvim se rijetko nalaze bez j: ovo
122. 125. 166. Ovako j pristaje i uz oblike koji pri kraju imaju
sekundarno e: ovomej, onimej, onijehej i t d. (isp. § 61). Osim
tijeh zamjenica nalazi se još samo takogaj 195. 283. Od priloga
R ima vrlo često takoj (a malo kad tako 129. 141. 206. 212);
satoj, utoj i tolikoj miješaju se sa zato, uto, toliko; redovno je
tadaj (vrlo često), ali iznimice ima i tada 107. 123 (2). 138. 148.
166. 312. Drugijeh priloga saj ima vrlo malo: onakoj 209, ondaj
155, onadaj 161, doslaj 207. Usklici evo-ovo, eto-oto, eno-ono ne-
maju ovako j, pa zato mislim daje ovoj 116. 221 pri prepisivanu
shvaćeno kao zamjenica sr. roda. I R* često ima ovako j gdje ga
u B nema: ovoj 103. 202. 225, onoj 130. 171. 173, tadaj 171.
200(6), taj 172, takoj 201 (2), onomuj 201, togaj 202, onogaj 203
tomuj 245. — U pogledu glasa r koji s kraja pristaje uz zamje-
nice i priloge v. § 123, za oblik vijekoman v. § 110, a za oblike
netom i pokom v. § 92.

Oblici.

1. Deklinacija.
A. Imenice.
§ 99. Osnove. — Od šest starijeh slovenskijeh vrsta, po kojim
se (po Leskien-ovoj diobi) mijenaju imenice, u našemu su jeziku
već u XV. vijeku bile samo tri, kao danas, s malijem ostacima
onijeh triju izgubjenijeh. Najgore su prošle suglasničke osnove:
osnove srednega roda (osim nom. ak. sing.) sasvim su već izjed
načene s osnovama na o; a od muškijeh, koje su također prešle

Digitized by

Google

126 M. REŠOTAR, (111)

među osnove na a, najviše je starijeh tragova ostalo u riječi dan,
od koje se u sva tri lekcionara nalazi redovno stari gen. sing.
dne Z. 15. 17. 19. 28. 38. B. 15. 20. 25 (2). /?. 105. 116. 125 (2) itd.1
i lok. sing. dne Z. 6. /?. 162(2); sačuvani su još neki stariji oblici,
koji su inače jednaki s istijem oblicima osnova na i: i. sing. dnem
R. 112. 183 (2). 196, acc. plur. dni (vrlo često u sva tri lekcionara),
loc. plur. dneh Z. 35. B. 113, a kada se osncva širi slogom -ev-,
oblici idu u R po deklinaciji osnova na. i: g dnevi R. 157, po dnevi
155, po podnevi 152, a u B po deklinaciji osnova na z: dnevu
(,dnemu% dat. sing.) 194, dnevu (loc. sing.) 35. 137. Još je sačuvan
stari nom. i ak. na i (= at) nekijeh muškijeh osnova na -n:
kami (ak. sing.) Z. 19. B. 27. 51. 59. R. 122. 150. 162, platni
(nom. sg.) B. 6. (ak sing.) Z. 3. 36 (uz plam R. 204). — Ženske
osnove na -r prešle su među one na -i i na -a a sačuvale su
samo stari nom. sing. kći, mati (vrlo često u Z, /?, B) a uzan vok.
sg. kći B. 183, Mi R. 253. Što se u Z i B nalazi nom. ak. vok. plur.
od kći s nastavkom e: hćere Z. 7. 24, cere 46, kćere B. 14. 83. 94.
117. 119. 156, to po svoj prilici nije kakav stari završetak već
analogija prema osnovama na -a, s kojim su se osnove na r uz
one na i (v. malo dale) u množini i inače miješale u sjevernoj
Dalmaciji u XV. vijeku, s čega imamo i kćeram B. 51. 94.

S drugijem su se osnovama sasvim izjednačile i stare osnove
na u i u. Prve su se doista izravnile s osnovama na a, ali su osta-
vile jake tragove u nekijem novijim oblicima u deklinaciji tijeh
zadriih osnova, naime u lok. sing. (v. § 102), po u nom. plur.
(v. § 103) i u gen. plur (v. § 106. 107). Inače je još redovno
sačuvan u lekcionarima vok. sing. sinu Z. 1. 89. 91. B. 8. R 106 itd.
a prema nemu jednom i gradu Z. 8, koje neće biti udešeno prema
mekijem osnovama (konu itd.), jer se tvrde i meke osnove u Z
inače nikako ne miješaju. S istoga razloga mislim da i vokativ
grijehu R. 195 treba čitati grijeho (od grijeha); isp. u MaruliČA:
Mit čarati griha je velika 134. — Osnove na u prešle su među
one na a osim (ubav (u sva tri spomenika) koja ide po osnovama
na i ; nego i ona može iznimice imati oblika po deklinaciji osnova
na a: ]ube (gen sg.) R. 228, juhom (i. sg.) 310, gdje je, kako i

1 U R jednom je napisano do .dan* Isukrstova 252, koje sam ja
u izdanu ispravio u do dana Isukrstova, ali po svoj prilici to treba
drugovaćije citati, jer se oblik dana inače nalazi tek u XVII. vijeku;
može biti da je Ranina, ne obazirući se na oblik Isukrstova što slijedi,
uzeo mjesto gen. jedn. (dne) gen. množine (dan).

Digiti

zedby G00gle

(112) PRIMORSKI LEKOIONARI XV. VIJEKA. 127

inače a našemu jezika, od dva labijala bv jedno otpalo; može biti
da amo pristaje i \ubve (gen. sg.) Z. 50. B. 104, ali bi to lako
mogao biti i stari završetak. Po osnovama na i može se od česti
mijenati i ifpwro : crihaf (nom. ak. sg.) Z. 18. 32. 36. 44 itd. uz
erikva 32. 61, crikvu 36. 41 itd.; u B je redovno crikva a izni-
mice crikaf 192, a u i? uvijek crkva.

I od muškijeh osnova na i sačuvano je u sva tri spomenika
bez promjene samo ludi: ]udi (ak.) Z. 5. B. 12. R. 155, luđem
(dat.) Z. 19. 28. B. 3. B. 99. 123. fudeh Z. 1. 85 itd. Inače neko-
liko oblika po ovoj deklinaciji ima dan (v. s. 30[111]), pa put
i. sg putem B. 115 uz putom Z. 8. B. 14; bez šumne iz crkvenoga
je jezika gospodi (vok. sg.) K. 258. — Od ženskijeh osnova na i
čuvaju se jod u svojemu redu neke, koje docnije ili sasvim ili od
česti prijeđoše među osnove na a, tako pesan (često u sva tri
lekc), a samo pisne (ak. plur.) Z. 72, pritač Z. 76. B. 18. 21. 38.
47. R. 310. 311, u priceh B. 21 uz priča B. 31, priču Z. 72. B.
19. 31 itd.; svirali (ak. pl.) B. 143 (svirale B. 42), gusli (gen. sing.)
JS.« 202. 203(3) (gusle B. 101); amo idu i neki pojedini oblici:
materju (i. sg.) Z. 8. A 14. B. 115, ćerem (d. pl.) B. 153, hćerem
197 (kčeram B. 51. 94). Naprotiv u Z i B ima primjerft gdje,
dajbudi u nom. i ak. plur., prelaze među osnove na a i neke osnove
na t, koje su u B (pa redovno u štokavaca do sada) sačuvane bez
promjene: stvare (n. pl.) Z. 32. (ak. pl.) 92, goline (ak. plur.)
B. 89, jasle (ak. plur.) Z. 2 (2). B. 8. U B ženskoga je roda i
eapad ,occasus(: eapadi (gen. sg.) 125. 132. 195. 254; isp. u Vu-
kova rječniku edpad (eapdd) f. ,ew schattiger Ort\ — Trag osnovi
na i sačuvan je i u gen. plur. (v. § 106. 107) i u lok. plur. (v.
§ 113) osnova na &/o.

§ 100. Završeci: Instrum. jedn. ženskoga roda. —
Stariji (čakavski) završetak -u (prema stslov. -a) u osnova na a
sačuvan je samo jednom : krstiti vodu K. 257 (Z na istom mjestu
ima krstiti vodom 83), zatim iznimice u zamjenici: svoju moćju
Z. 85 i (na istom mjestu) K. 259, milošću bratsku B. 16. — Osnove
na i imaju redovno stari nastavak ju n. pr. milostju, ričju Z. 2,
nemoćju 5, radostju 8 itd. itd., a vrlo se rijetko nalazi noviji oblik
koji je udešen prema ostalijem oblicima jednine: obitili Z. 2, riči
B. 8. Za ovaj oblik Daničić je mislio (ist. obi. 41) da je „bez ju,
a tako če biti postao samijem nastavkom a, koji se sa završetkom
osnove i sažeo u dugo i, koje je za slovenske jezike kratko". Uz
tako je tumačene pristajao i Miklošić (vergl. Gramm. III, 213),

Digiti

zedby G00gle

128 M. REŠKTAR, (113)

dok je poslije uzimao da je n. pr. in. sg. kosti postalo od kostimi,
kostim (o. c. I, 101) ili direktno od kostim (o. c. I. 298). Ja ne
mogu nikako vjerovati da je to tako stari oblik, prije svega jer
od -mi u slavenskom može biti samo -m&, t. j. u našemu jeziku
-m, a zatim, jer se oblici s ovakijem završetkom -i sigurno po-
javjuju tek pod kraj XIV. vijeka.1 Sasvim je osamjen i primjer
milostjom bošjom K. 257, gdje je naprotiv imenica prihvatila za-
vršetak pridjeva.

§ 101. Lokal jednine m. i sr. roda. — U deklinaciji
osnova na zjo dobro se drži u Z i B stari lokal jednine sa zavr-
šetkom -i koje, po fiihovome ikavskom izgovoru, stoji i mjesto e
u tvrdijeh osnova: s te strane jedini je izuzetak po lite Z. 93.
Naročito u Z završetak -i nalazi se češće nego li novije -u. Starije
se -i redovno u nega drži u mekijeh osnova (uzevši amo i osnove
na c), te se tu — osim iza prijedloga po (v. malo dale) — rijetko
nalazi -«: posvećenju, okropjenju 37, otcu 39. 40; naprotiv u osnova
na gutural -w je pravilo a -i izuzetak: lugu 13, puku 14. 31. 50,
trgu 31, človiku 24, Damasku 36 (3), posluhu 37, duhu 42 itd.
uz jarici 46, potoci 81, dobici 85; i ovdje dakle vidimo da se
gutural nerado mijena, pa zato prevlađuje završetak -u (isp. §82).
Završetak se -u redovno nalazi i iza prijedloga po: po Isukrstu
spasite(u (često), po ufanju, po sinu 2, po Štipanu 3, po Jivanu
4, po vrimenu, po redu 5, po zakonu 6 (3), po porojenju 7 itd. ; -i
je ovdje vrlo rijetko: po uskrsnutji 18, po šelinji 68, po zlamenji
84, pa i tu vajda nije slučajno da je svuda pred završetkom -t
glas j. Što se ovoga pojava tiče, to bi naravski bilo najlakše pro-
misliti da se tu iza prijedloga po nalazi uprav stariji dativ, koji
je tek u oblasti našega jezika zamijećen lokalom. To bismo tim
lakše mogli vjerovati, što Daničić uzimje da se još dandanas u
nekijem prilikama može konstatirati taj stariji dativ. Ali kako sam
pokazao u Nast. vjesniku II, 357, sadašiii štokavski govor ne
potvrđuje mišlerie Daničićevo, jer u svijem prilikama, gdje god
se može po akcentu razlikovati dativ od lokala, iza po stoji lokal
a ne dativ. To nam isto potvrđuje i sadašni čakavski govor i sta-
riji jezični spomenici, gdje se lokal množine dobro razlikuje od
dativa, pa i tu iza po redovno nalazimo lokal a ne dativ. Tako
je i u Z n. pr. po fsih stranah negovih 5, po prorocih 7 itd.;

1 Daničić (ist. obi. 41) spomiiie doista i primjere nOMOKU iz g. 1254
i toćjiacmu iz g. 1293 — 1302 iz nepouzdanih izdana.

Digiti

zedby G00gle

(114) PRIMORSKI LEKCIONARI XV. VIJEKA >129

amo ide napokon i to, što Z, koji inače u zamjeničnoj (priđjevnoj)
deklinaciji u dativu jednine ima uvijek nastavak -mu a u lokalu
uvijek nastavak -m, iza prijedloga po ima također samo lo-
kalni nastavak m: po obećanju našem 10, po kom 1. 2, po nem
3 (3) itd. Uopće nije sigurno, ima li se uzeti da se u našemu je-
ziku uz j'O u nekijem prilikama držao dativ ni u najstarije vrijeme
(XII — XV. vijeka); iz Daničićeva rječnika izlazi da se u mno-
žini, gdje lokal ima drugovačiji nastavak od dativa, od najsta-
rijih vremena uz po nalazi lokal; on doista spomiue i primjere
xo/T,e no seMjaMb, Basb^aTu no AeA<DMb; ali su vađeni iz srbijan-
skijeh poveja, za koje se zna, koliko su pod uticajem crkvenoga
jezika. Naprotiv regbi da se za jedninu mora uzeti da je uz po
mogao biti, dajbudi u najstarije vrijeme, i dativ, i to ne brojim
amo imenice, jer one od prvijeh vremena mogu imati i u lo-
kalu završetak -u kao u dativu, ali za zamjenice i pridjeve
može se tek pod kraj XIV. vijeka sigurno konstatirati da im se
lokal jednine izjednačuje s dativom, dok već iz najstarijih vremena
ima primjeri, gdje u nih iza prijedloga po ima nastavak -mw:
no Moe.v8 Bjia^aHHio, no Bbcenig TpbrS, no cTapoMB saKOHS (isp.
Daničić rječn. iz kniž. star. s. v. no). Nego pored svega toga opet
se ne razumije, zašto Z baš samo iza prijedloga po u jednini ime^
nica voli (dativni) završetak u, dok u množini imenica i uopće
u zamjenica i pridjeva iza toga prijedloga nema nikada dativni
nastavak. — Često se nalazi završetak -i i u B, premda u riega
već prevlađuje mlađe -u: počtenji 2, snil. 12. 13(2). 14. 39, be-
tlemi 14, dili 20. crivi 30, templi 33, po]i 39. 42, ogni 77, raji
84 itd. Iza guturala i u B je bez izuzetka -u, a tako redovno i
iza prijedloga po, ali opet ima i po ustrpjenji 14, po utišenji 1. —
R kako gotovo u svačemu, tako i u ovom pogledu prikazuje naj-
mlađi stepen razvitka; stari je završetak u Aega vrlo rijetko sa-
čuvan: u sni 111. 114(2), po vidjenji 157, na nebi 166, u Ka-
desi 278, u priklonstvi [102], u bogu spasiteli [103]. I B. Gradić
ima također svuda noviji završetak osim sni lib. djev. 40.

§ 102. Za ovaj završetak -u u lokalu jednine muškijeh i srednih
osnova Daničić je mislio (ist. obi. 49) da je naprosto zamijećen
dativom, ali ja mislim da se ne može dvojiti daje uzeto iz dekli-
nacije osnov& na u, jer kad bi tu bio dativ s/o-osnova sa svojim
završetkom istisnuo stari završetak lokala -e f-i), ne bi se u lokalu
sačuvala tako često razlika u akcentu, već bi dativ baš kao gra-
matička kategorija zamijenio lokal; osim toga, kad bi to bilo

b. j. a. cxxxvi. 9

Digitized by CjOOQ IC

130 M. REŠETAR, (115)

baš izjednačivane lokala i dativa, isti bi se pojav bez šumne u
isto doba razvio i a zamjeničnoj i pridjevnoj deklinaciji, dok —
kako je već napomenuto — u imenica nalazimo -t* u lokalu već
u najstarije vrijeme, a a istom padežu nalazimo -mu u zamjenica
i pridjevS, tek pod kraj XIV. vijeka, i to ne u cijelom opsegu na-
šega jezika. Nego i ako treba misliti da je lokalni završetak -u
po svoj prilici uzet iz osnov& na w, opet s druge strane, kad se
pita razlog tomu, mora se priznati da je u zadnemu redu taj zavr-
šetak istisnuo starije -e (-i), jer je jezik išao za tim, da i u osnova
na «/o kao u svijeh ostalijeh imenica dativ i lokal jednine
imaju isti završetak. Jer inače koji bismo pametni razlog mogli
naći za to, da je ona šačica osnova na u u ovom padežu bila jača
ođ grdne mase osnovci na */o ? To bismo još mane mogli razumjeti,
netom uzmemo u obzir da se ono malo osnova na u sigurno vrlo
rijetko govorilo baš u lokalu, dok je medu osnovama na */o sva
sila riječi koje naznačuju neko mjesto te se od vajkada vrlo često
govore u lokalu. A i sam završetak i (i) vrlo je lijepo pristajao
u svoje društvo, jer se nije miješao ni s jednim drugim kosim pa-
dežom, pa nije nikomu smetao. Ja dakle mislim da je lokalni za-
vršetak -u zbija uzet iz deklinacije osnova na w, ali zbog toga,
da bi se dativ i lokal, kao inače u jednini imenica,
izjednačili svojim završetkom. Sto se taj proces izjedna-
čivana proveo najprije samo u jednini imenica, tumačim time, što
je za nih jeziku bio pri ruci lokalni završetak osnova na u koji
je bio jednak dativnomu završetku osnova na a/o, dok za mno-
žinu, pa za zamjenice i pridjeve nije nigdje bilo takog jednakog
završetka, već ga je trebalo tek stvoriti ; to mi je u isto vrijeme
najboji razlog, s kojega i ja mislim da je to lokalno -u zbija uzeto
iz deklinacije na u.

§ 103. Nominativ množine muškoga roda. — U nom.
i vok. množine osnova, koje u množini gube -in od osnove jednine,
Z i B redovno još imaju e (po suglasničkoj deklinaciji): hućane
Z. 46. 58, građane 58, grajane B. 64. 165, dvorane 87 (2), hiiane
156, Galilejane Z. 29. B. 114. 116, Bim\ane Z. 29. 90. B. 66.
116. 193(2), Izraelićane B. 20, Genezarećane 27, Ninivfane, Bar
bilonane 62, Kaldejane 101, Izraelitane 105, Partjane, Madijane,
Elamičane, Kandijane 116, Židove 53. 101. 117; nije siguran iz-
uzetak Samaritani B. 49, jer može biti da je to načineno prema
sing. Samaritan, kao što je n. pr. Saracini B. 116 prema Saracin.
R ima također obično -e: građane, kućane 289, Rimjane 170,

Digiti

zedby G00gle

(1 16) PRIMORSKI LBKCIONARI XV. VIJEKA. 131

Efipcjane 167, Babilonom 166, Židove 138. 156. 157. 164. 165.
167. 168 itd., ali ima već i obični završetak muškijeh osnova:
građani 308, GaMeani 221, Zidom 157. 159. 162(2). 165(2). 166.
167. 168 (2). 170 itd. — Redovno stari završetak -ove (po dekli-
naciji osnovi na u) ima u Z i B još samo sinove Z. 6. 7. 46.
60. 66. 90(2). B. 10. 12. 14. 17. 26. 41. 43(2). 45 itd., ali ima
i sini Z. 53. B. 45. Stariji oblik ima i R: sinove 118. 125. 142.
144(2). 145. 150(2). 154(2). 155. 176 itd. uz mlađi sinovi 109. 114(2).
126. 147 (2). 150. 153 itd. Ovaj se završetak -ove nalazi još u
nekijeh osnova: stanove Z. 85, duhove K. 259, valove B. 98. 155,
popove B. 23. 34. 50. 77. 104 138. R. 124. 135, kneBOve, grobove
R. 178, ali se i u ovoj prilici pojavja i obični završetak t: volovi
B. 62, stanovi B. 265, popovi 306. 308, hrafcvi 114. 115.

§ 104. Ostali padeži množ. sa -ov-, — Iz nominativa slog
-<w- (-ev-) prelazi i u druge padeže množine, pri čemu je naravski
mnogo pomagao i genitiv, gdje je taj slog još više uziman prema
deklinaciji osnovi na u (isp. § 106. 107). Najčešće to biva u stare
osnove na u sin, koja se tako sa -ov- nalazi u sva tri lekcionara :
dat sinovom Z. 3. 27. 90. B. 31 (2). 105. 113. R. 135, ak. sinove
Z. 4. 5. 36. 42. B. 11. 12, instr. sinovmi R. 140. 147. 150. 153.
154. 259, sinovi 275. 297. Osim toga Z i B imaju još nekoliko
primjera za akuzativ, koji je padež nominativu najbliži: grobove
Z. 62, popove Z. 55. B. 3. 90, glasove B. 92, gradove 134, volove
Z. 12. JB. 53; u R pak osim akuzativa kao darove 111. 115,
krajeve 115, plodove 127, volove 156. 196, gradove 228 itd. nala-
zimo i dative gradovom 209, popovom 240. 306, kneaovom 279.
281, darovom 300, pa i lokale domovijeh 100, gradovijeh 127, gro-
bovijeh 316. — Budući da se još dandanas ovako ov (ev) govori
gotovo samo u jednosložnijem osnovama muškoga roda, to je sa-
svim u redu što se u spomenicima XV. vijeka ne nalazi još ni
jednog primjera, gdje bi riječ od više slogova ili riječ srednega
roda na taj način raširila svoju osnovu; a to se tumači time, što
su osnove na u muškog roda i od jednog sloga.

§ 105. Akuzativ množ. mušk. roda. — U ovom padežu
Z ima vrlo često završetak -i, i to koliko u tvrdijeh osnova kao
dari 8. 41. 58, listi 11. 35 (uz liste 11), voli (uz volove), golubi
12, zatvori 52, glasi 88 itd., pa s promjenom guturala u sibilant:
srebrnaci (uz srebrhake) 17, vuci 60, grisi 48, trsi 57, tezi 62 itd.,
toliko u mekijeh osnova: pisci 8, vladafci 23, h\uci 44 itd. U B
je to vrlo rijetko: sni 117 (uz sne 119), dari (u akad. izd. darij)

Digitized by

Google

132 m. rbSbtar, (117)

192, va f'se veki vekom 192, a u A' uopće toga nema osim jednoga
primjera u*mi (uz umne [2]) 172. — Za ovaj završetak -i Daničić
misli (ist. obi. 105. 106) da je iz deklinacije osnova na i predao
među osnove na a, i to najprije među meke, pa u povodu za nima
i u tvrde. Po svoj prilici to i jest tako u štokavskom govoru, gdje
je od najstarijih vremena utvrđeno e kao završetak ovoga padeža
i u tvrdijeh osnova, i gdje su ovakvi oblici sa završetkom -i uvijek
bili sporadični, ali mislim da neće tako biti što se tiče čakavskoga
govora. Kako je poznato, u sjevernijeh čakavaca još dandanas ak.
množ. mušk. osnova (i mekijeh i tvrdijeh) svršava na -i, pa taj
isti završetak ima i nom. ak. množ. i gen. jedn. osnova na a
(mekijeh i tvrdijeh), a to se naravski ne može drugovačije tumačiti
nego uzimjući da je a sjevernijeh čakavaca isto onako preoteo mah
i u mekijeh osnova završetak -i (stsl. -m) tvrdijeh osnova, kao što
je obratno u štokavaca završetak -e (stsl. a) mekijeh osnova preoteo
mah i u tvrdijeh. Istina u južnijeh (dalmatinskijeh) čakavaca toga
sada više nema, a ne može se ni dokazati da je u liih u XV.
vijeku ili ranije tako bilo u osnova na a, ali ja opet mislim da
nam to ne smeta da rečemo, da se je barem u ak. množ. osnova
na * u starije vrijeme miješao završetak tvrdijeh osnova (•%) sa
završetkom mekijeh osnova (-e), dok je napokon i tu ovaj drugi
sasvim prevladao ; meni se čini da je to priličnije istini, jer se u
čakavaca ovakovo -i odviše često nalazi a da bi se moglo vjerovati
da je to puka analogija prema osnovama na i.

§ 106. Genitiv množine. — U pogledu genitiva množine Z
i B razlikuju se od i? u glavnome time, što ona dva prva spo-
menika nemaju novoga specijalno našega nastavka -fl1, dok ga R
vrlo često ima; u pojedinostima ima pak još drugijeh razlika, pa
i između Z i B. — Osnove na * (koje su se sačuvale) imaju ko-
liko u Z toliko n B naravski svoje staro -i2; izuzimje se bolissan
Z. 68 (uz boliani B. 171), koje je zbog dvostrukog suglasnika

1 U primjeru deset tisuća B. 121 ovo se -a nema uzeti kao novi
nastavak gen. množ. već je tu cijelo tisuća oblik koji se ne mijena
(isp. § 127); a u primjeru sedete i vi svrhu pristolja dvanadeste Z.
60 uzet je ak. množ., ropski prevodeći latinsko sedebitis et vos super
sedes duodecim (Mat. 19, 28).

2 U akad. izdanu Bernardina prof. Maretić prepisuje ,-»/ original-
noga izdana također sa -y, ali ja mislim da se i tu ,-tjc ima citati
kao inače u 2?, t. j. kao (obično) dugo i.

Digiti

zedby G00gle

(118) PRIMORSKI LBKCIONARI XV. VIJEKA. 133

pred završetkom predio među osnove na a. Osnove na a u Z i B
imaju također redovno svoj stari završetak -s (-b)7 t. j. nemaju
uprav ništa iza zadnega suglasnika od osnove ; između nebrojenijeh
primjera spomenuću samo vojask Z 68. B. 97. 138 (4) i usan B.
4. 136, premda su već potvrđeni iz drugijeh spomenika. Nego u
B nekoliko se puta nalazi i završetak -i prema osnovama na i:
uri 58, zastavi 71, pohlepi 110; što ima i tisući Z. 55. 64(2). B.
11. 44 itd. uz tisuć Z. 55(12). 80. B. 143. 163(4), to izlazi odatle,
što se i u našemu jeziku, kao uopće u slavenskijem jezicima, miješa
osnova na i tisuć s osnovom na a tisuća; naprotiv za oblik ka-
miljef B. 14 treba naravski uzeti da je načinen od nom. jedn.
kamilj (isp. kamelof [gen. plur.] Z. 7) a ne od običnoga kamilja.
I osnove srediega roda svršavaju u Z i B redovno kao osnove na
a, ali opet i ovdje B ima nekolika puta završetak -i osnova na i :
očitovanji 21, vladanji 101, a nekolika puta nastavak -ov muškijeh
osnova: stadof 39, kolinof 163(2). 167.

Osnove muškoga roda primaju u Z i B redovno nastavak osnova
na t*, t. j. -ov koje u mekijeh osnova biva -«;, ili po nihovu iz-
govoru obično -of, ~ef. Izuzim|u se osnove koje u nom. jednine
imaju ,pomično' a : ove redovno ne primaju toga nastavka već svr-
šavaju kao sred&e osnove i osnove na a : cindravac Z. 5, vladavac
16, lovac 34, otac Z. 42. B. 2, 30. 35, starac Z. 55(2). 56, brar
tinac B. 28, slipac 32. 47, čavdl Z. 35 (2). B. 145 (2), lakat B.
6. 95, vrutak 68, dan Z. 6. 13. 28. B. 24. itd.; sasvim se izni-
mice nalazi ovdje -ov: čavlof B. 100. Uz osnove s pomičnijem a
pristaju još neke: krat Z. 11 (2). 30. B. 44(2) itd., pines Z. 19.
21. 43. B. 52. 65 itd., nepHjate\ Z 56. 62. 65. 70. B. 173 (u
B uz neprijate(i), dukat B. 44, vlas 63; evanđelist Z. 58 po svoj
prilici je ženskoga roda (isp. od evanđeliste Z. 71), naprotiv ta-
lentof Z. 11. B. 44 i psalmof Z. 38. JB. 150 može biti da je na-
ćineno prema nom. jedn. talent, psalm a ne talenat, psalam. Za-
vršetak -i u muškijeh osnova drži se u oba spomenika redovno u
stare osnove na i \udi (naprotiv putof Z. 52. B. 22. 160), pa u
povodu za nom još u muhi Z. 20. 24. 35. B. 49. 80. 135. 145 itd.
i miseci Z. 27. B. 45. 86. 100. 112; B pak ide još dale te ima
još dosta primjera ovako sa -t: kra]i 2 (uz hrajfif 5. 12 [2]), ne-
prijateli 97. 163, roditefi 147, tovariši 142. 148, bifači 148, par
stiri 9, stari 128, dari 152, viteei 89. 153, elementi 12, eubi 17.
25. 141. 175, blagoslovi 41, hišani 86. 191. 200.

Digiti

zedby G00gle

134 m. reSetar, (119)

§ 107. R u pogledu osnova na i sasvim se slaže sa Z i B, ali
u ostale dvije velike kategorije, t. j. u osnova na a i na */o znatno
od nih odstupa, jer je a nega ovdje u većemu broju slučajeva već
priraslo s kraja -đ. Napose osnove na a i osnove srednega roda
obično imaju tako -d a rjeđe su bez nega: usan, bedar 102, slug
113, zerna} 129. 158, necistoć 158 itd., jezer 198, nebes 229. 254.
srdac 252, dobar 312; osim toga imaju sasvim iznimice i ova dva
primjera sa -i: djeli 215, pristolji 271. Raznoličniji je ovaj padež
u muškijeh imenica: prije svega može biti bez ikakva nastavka,
i to obično u istijem događajima, u kojim nema nastavka ni a
Z i B: otac 100. 138. 157, dan 125. 165, vladalac 165, telac 164.
169, prodavalac, konopac 156, lakat 136. 197, uzam 179, ulomak
234, talenat 145, psalam 262, dukat 113(3), neprijate(. 303, krai
146(2) itd., rjeđe u drugijem prilikama: bok 102, Židov 121. 151.
162. 163. 193, kotlić 129, dinar 176, zub 311; nego osnove ove
vrste mogu već imati i nastavak -a: lakata 197. 198, otaca 207.
319, zločinaca 233, &wafa 257 (2), fconaca 273. 274, sudaca 3O0,
dukata 113, *u&a 250, dinara 274 itd. Ostale osnove, koje u Z i
£ imaju nastavak ~ov (-ev), u A obično primaju također novi na-
stavak -a, ali bez toga -ov (-ev): učenika 100. 123, Farizea lOl,
jrij'efca 105. 106. 108, pastijera 107, an<feto 108 (2), vijeka 108 itd. ;
ali se pored takijeh oblika pomiču i stariji sa -ov: valov 99. 119.
272, sinov 114. 131. 132. 140. 171. 191. 198. 199. 275, gradov
122. 223, lavov 166 (5). 258. 300, prorokov 175(2). 206 (2). 207 (2).
261. 289, uienikov 179. 180 (2). 205. 206. 207. 208. 287, grješ-
nikov 181. 305, razbojnikov 188, pragov 191, grijehov 205. 207.
211, anđelov 206, plugov, valov 230, duhov 237. 257, apostolov
238. 289, idolov 240, 0ofa&ov 260, narodov 277, farizeov 301 ;
vrlo se rijetko uz -ot> nalazi još novi nastavak -a: sinova 133. 198.
232, darova 216, gradova 238. 309 (2), vukova 291, ftrajwa 111 (2).
Treba istaknuti da napose 22* ima uvijek nastavak -a osim u ovijem
primjerima: sinov 114, gradov 223, #u?tn 291. Kako su se pri
kraju XV. vijeka u Dubrovniku jako gubili stariji oblici bez na-
stavka -a, vidi se i po tome, što ih R* često zamjenuje novijem :
vojska (vojask B), kola (koles B)} sluga (slug B) 200, puta (putof
B), usta (ust B), naroda (narodof B)y tega (tegof B) 201, oblaka
(oblakof B) 202, teSaka (težakof B) 203. 264, boga (bogof B) 203,
pribivališta (pribivališć B) 226, svijetnaka (sfithakof B) 264, vrata
(vrat B) 280, uz koje se primjere može još spomenuti puti (putof
B) 280 i osvadiše Zudije (Zudijef B) 203 ; samo na jednom mjesta

Digiti

zedby G00gle

(120) PRIMORSKI LKKCIONARI XV. VIJEKA. 135

mjesto konikof prepisano je Jcon 200. Vrlo sa rijetki u R oblici
sa -i (prema (udf): dni 128. 131(3). 143. 198. 199, muSi 151.
240. 244, moidani 157, narodi 166. 267, anđeli 194, kameni 2321. —
Sa R* i R * dobro se slaže B. Gradić; i a Aega se redovno nalazi
-a, te sa primjeri bez -a dosta rijetki : anđel lib. djev. 168, apostol
69, Zudjel 182, osobak 136, prorok, mrionik 154, građan, nebcs
23, d[fet»c 5, po&ud 10 itd. ; gotovo pak nema genit. množ. s na-
stavkom -wi-t: jedini sa primjeri duhov lib. djev. 19 i eaveeaji 96.
§ 108. Ako se dakle ostave na strani rijetki primjeri, gdje se
(a B) osnove na a i one srediiega roda povode za osnovama na i
ili na u, izlazi da Z i B u ovijem kategorijama ne diraju u stari
oblik. Naprotiv u osnova mušk. roda vidimo da se ovaj padež po-
najviše mijena primajući ili (obično) nastavak osnova na u ili (rjeđe)
nastavak osnovft na i, dok samo osnove s pomičnijem a (i malo
koja još) zadržavaju stari oblik bez nastavka. Razlog ovomu dru-
govačijemu postupanu sa ženskijem i srednim osnovama s jedne
strane a s muškijem s druge na paloku je: dok se oblici kao vod
ili ust ne mogu pomiješati ni s kakvijem drugijem oblikom naći-
nenijem od iste osnove, genitivi množine kao lav ili kori mogu se
lako pomiješati s nominativom jednine, od kojega su svojim zna-
čenem tako daleko. A kad se jednom osjetila potreba da se genitiv
množine razlikuje od nominativa jednine, lako se razumije da su
tada muške osnove na * prihvatile završetak osnova na u koje su im
najbliže. Teško je samo kazati, zašto osnove s pomičnijem a ne
primaju toga nastavka, premda se i u nih oba padeža mogu lako
pomiješati. Možebit da tomu treba tražiti uzroka u akcentu i kvan-
titetu; dok bi naime u osnova bez pomičnoga a genitiv množine
bez -ov bio vrlo često sasvim jednak nominativu jednine, i to ne
samo uopće glasovima već i akcentom i kvantitetom n. pr. grfli,
kr&\, ptitnik, nemodnik itd., to u osnovfi, s pomičnijem a vrlo rijetko
biva, jer je jedno n. pr. nom. jeđn. ot&c, sftd&c, čaval, d&n itd.
a drugo je gen. množ. otdc, sudac, č&vdl (čavdl?), dan. Prema
tijem primjerima, gdje se s jedne strane razlikuju ta dva padeža
a s drage ne razlikuju, možebit da se povedoše i drugi koji baš
ne odgovaraju tijem uvjetima, dok napokon (za govor sjeverne
Dalmacije XV. vijeka) izađe gotovo kao pravilo da osnove bez

1 Daničić u ist. obi. 74. 75 spomitie još dinari 92b i legioni 91b,
ali na str. 92b (originalnoga rukopisa) ima samo dinar i dinara, a
legioni (uprav legijom) ne spada amo, jer je u dubrov. govoru letfijon
žen. roda te se mljeta kao kost.

Digiti

zedby G00gle

136 M. RBSETAR, (121)

pomičnoga a u gen. množine primaju nastavak -ov, dok se one
s pomičnijem a zadovojavaju razlikom u akcentu ili u kvantitetu
i pomičnijem a koje im je zajedničko. U prilog ovakomu tuma-
čenu ide i to, što se i rijetki primjeri genitiva množine bez -ov od
osnova, koje nemaju pomičnoga a, redovno na taj način razlikuju
od nominativa jednine: gen. plur. krdt a n. sg. krat, pinez a pineg,
neprijatni a neprijate(l, dukat a dukat, vlds a vlas.

Još su zamršenije prilike u i?, jer se u nega miješaju stari oblici
bez nastavka, oblici s nastavkom -ov i oblici s novijem nastavkom
-đ, pa ovo miješane zahvaća i osnove ženskoga i sredtiega roda. U
glavnome može se kazati, kao što Z i B u muškom rodu razli-
kuju oblike bez nastavka od oblika s nastavkom ov, tako opet i
R u sva tri roda razlikuje oblike bez nastavka od oblika s na-
stavkom -a. Nego dok se za Z i B može barem naslućivati, zašto
su oni razlikovali te dvije kategorije, za R ja barem ne umijem
naći kakva razloga u samijem oblicima, već mislim — baš s toga,
što se obje kategorije miješaju i u ženskom i u srednem rodu,
gdje novi oblici sa -a nijesu bili izazvani od potrebe da se genitiv
množine razlikuje od kojeg drugog padeža, — da su u R oblici
sa -a, bez ikakve druge razlike, naprosto mlađi oblici uz starije
bez nastavka, tako da nam R, a naročito jR3 i R\ u razvitku
dubrov. govora prikazuje u ovom pogledu doba, kada su novi oblici
sa -a odlučno preoteli mah nad starijim bez -a, koji se nešto doc-
nije (u polovici XVI. vijeka) još iznimice nalaze (u B. Gradića),
a pri kraju toga vijeka gotovo sasvim iščezavaju (u A. Gučetića),
osim oblika kao stotin, tisuć, put, barijel koji se još dandanas go-
vore (isp. Rad LXV, 171).

§ 109. Vrlo je teško protumačiti ovo -a u genitivu množine.
Poznato je da ga drugi Slaveni nemaju osim Slovenaca, koji mogu
imati ovako dugo -đ, ali samo u osnova na a i samo pod akcentom.
Budući pak da se u Slovenaca takovi primjeri mogu konstatirati
tek od polovice XVII. vijeka i samo u nekijem zapadnijem
dialektima, koje naši kajkavci i čakavci (što redovno još drže stare
oblike bez -a) dijele od štokavaca, to Oblak s razlogom misli da
ovo slovensko -a nije u svezi s našim već da je udešeno prema
ostalijem završecima množine -am, ~ami, -ah (Arch. f. slav. Phil.
XII, 440). Ma kako se imalo tumačiti to slovensko -a, naše je
-a svakako i opsegom i vremenom i prostorom od tiega odijejeno,

1 U primorju je taki akcenat a ne n^prijate}.

Digitized by CjOOQ IC

(122) PRIMORSKI LBKOIONARI XV. VIJEKA. 137

tako da ne treba đa su oba istoga postaAa. Što se specijalno na-
šega -a tiče, to se moraju istaknuti dva fakta, koji se svakako
moraju uzeti u obzir, ako se hoće protumačiti ovaj nastavak: prvo,
da se -a u genitivu množine počine pojavjati u isto doba, kada i
a mjesto poluglasa u sredini od riječi, t. j. pod kraj XIV. vijeka
(isp. Daničić, ist. obi 70. 77. 81); drugo, da se u onijem štokav-
skijem dialektima, gdje se sačuvao poluglas, i u gen. množ. čuje
na kraju poluglas a ne a (isp. Vuk, Poslovice, str. xxvi). A kad
se to dvoje sastavi, pa se uzme na um da u tijem štokavskijem
dialektima poluglas nikada ne zamjećuje etimološko a, to se teško
može što drugo reći, već da se u našemu štokavskom govoru a
na kraju genitiva množine razvilo iz poluglasa. Pa opet ne mislim
da je ovaj poluglas na kraju gen. množine u našemu jeziku pri-
maran, t. j. ne mislim da odgovara baš praslavenskomu poluglasu,
jer bi se tada po svoj prilici u dubrovačkijem povejama XIII. a
donekle i XIV. vijeka, koje često mjesto poluglasa pišu e gdje se
poluglas izgovara (Arch. f. slav. Phil. XVI, 346), našao po koji
primjer sa« na kraju gen. množine; jedini taki primjer ecbxb
pauucuxb seMM Mon. serb. 22 ne dokazuje mnogo, jer se nalazi
baš u onoj jednoj dubrov. pove)i XIII. vijeka, koja inače ne piše
nikada e mjesto &1. Daše u našemu štokavskom govoru poluglas
na kraju gen. množine n i j e sačuvao iz starine, dokazuje i to, što
je u tome padežu zadni vokal pred tijem -a redovno dug, i ako
je u ostalijem padežima kratak, i što je suglasnička grupa (osim
st, šty zd% id) pred tijem a obično rastav|ena pomičnijem a, a to
se oboje može samo tada razumjeti, ako se uzme da je i u gen.
množine poluglasa nestalo kao svuda inače na kraju od riječi, pa
da je stoga s jedne strane zadrti samoglasnik produžen, da bi riječ
sačuvala svoj prvašni objem, a s druge strane da je na obični način
ukloriena svaka suglasnička grupa koju naš jezik ne trpi na kraju
riječi. Da se je dakle izgovaralo u gen. množ. n. pr. vodb, jeeikb,
dobrb vetrb, t. j. da se je poluglas sačuvao u tome padežu na kraju
od riječi, pa da se je razvio kao inače u puno a, odatle bi postalo
voda, jesika, dobra, vjetra a nikako vođa, jezika, dobara, vjetdra;
znači dakle da je u našemu jeziku i u gen. množ. kao svugdje
na kraju od riječi nestalo poluglasa, s čega su i nastale te promjene
u slogu pred nim. Pošto je sve to izvedeno, jezik je osjetio potrebu,

1 U Miklošićevu izdati u ima doista dbneuineea 22, ali je to krivo
naštampano; u originalu stoji dbubmneza.

Digiti

zedby G00gle

138 M. REŠETAR, (123)

a ne može se znati zašto, da podupre suglasnički završetak gen.
množine nekijem samoglasnijem elementom, pa je u tn svrhu možebit
ponovjen dugi poluglas iz primjeri kao otbc, pisbtn, ovbC, koji je
zatim pristao i uz ostale oblike bez takoga dugoga poluglasa u
zadnemu slogu (jejgfkfđ], \et[&], vćd[d]). Ja se ni malo ne žacara
priznati da je i ovo tumačene na slabijem nogama, ali tijem vide
tvrdim da historija našega jezika i sadašne negovo stane silno go-
vore za to, da se -a u gen. množine razvilo iz poluglasa, a da
ovaj poluglas nije u svezi sa praslavenskijem.

§ 110. Dativ i instrumental množine. — Dativ množine
ima u sva tri lekcionara i u sve tri deklinaeije bez izuzetka stari
nastavak -m, tako da tvrde osnove na %\o svršavaju na -om, meke
na -em, osnove na a imaju pak završetak -am, a one na i opet
završetak -em. Što u R ima Žuđijom 134, to nije siguran primjer
miješana mekijeh osnova s tvrdijem, jer može biti da treba čitati
Zudiom kao n. pr. Ebreorn Z. 2, premda je inače j utvrđeno u
ovoj osnovi, šta više i u ovom padežu: Zudejem Z. 5. 32. 72,
Žudijem B. 61. 138; još su mane sigurni primjeri za tako mije-
šane lasom (latgom*) B. 158 i lašcom (faehorč) U. 165. — Osamjen
je oblik telesam Z. 85, ali je zato dobro posvjedočen, jer ga na
istom mjestu ima i K 259. Za ovakove oblike Daničić s razlogom
misli da su udešeni prema osnovama na a; nego ne treba zabo-
raviti da se i inače nalaze, i to ne samo u dativu već i u instr.
i lok. množine, ali uvijek samo u imenica srednega roda, s čega
se ne može sumnati da je tomu udešavanu pomoglo ono -a iz
nom. množine imenica srednega roda, kojega u istom padežu ime-
nica muškoga roda nema, pa zato ni nema u riih takijeh oblika
sa završetkom ~am, -ami, -ah. — U R nalazimo i novih nastavaka
u ovom padežu : protiva dvjema starcim 154, (udim 289, slušbc-
nicami 273, nogami mojimi 274, g desetima djevicami 210, sli-
čami 316.

Napose treba spomenuti oblik včkoma(n), koji se uz oblik vekom
(n. pr. B. 147[2J. 148. 192. 197) nalazi samo u poznatoj molitvenoj
formuli po (6b)vbae veke vekom: vikotna Z. 50. 55. 56. B 124. 133.
134. 147. 158. 163. 185. 188. 192. 193(3), vijekoman R. 231.
242. 243. 286(2). 287. Daničić misli (ist. obi 96) da je ovdje
dodano -a kao u gen. množ. i kao u poznijim oblicima dativa mno-
žine ludima, ženama; ali neće to biti tako, nego će biti i ovdje
po svoj prilici oblik shvaćen kao prilog, pa mu dodano ono pri-
ložno -a, koje se dodaje i drugijem oblicima što postaju prilozi

Digiti

zedby G00gle

(124) PRIMORSKI LBKOIONARI XV. VIJEKA. 139

(v. § 63); inače se ne bi razumjelo, zašto Z i B imaju tako
vikoma sa -a, premda oni nikako ne diraju u dativ množine. Taj
isti oblik vekoma imaju i ćirilske poveje XIV. i XV. vijeka, pa
ni one nipošto ne mijenaju završetak dativa množine. — Za-n u
Ranininom vijekotnan Daničić opet (na istome mjestu) misli da je
postalo od w, a da je to m ponov)eni nastavak dativa množine. I
to je teško vjerovati, prvo i prvo jer u prelom u XV. vijeka oblik
vijekoma u Dubrovniku po svoj prilici nije se više osjećao kao
dativ množine već, kako je gore kazano, kao prilog, a drugo,
jer treba da sađemo u naše doba, da nađemo u dubrov. dialektu
takijeh oblika s podvostručenijem padežnijem nastavkom n. pr.
kostimom, kokoiimam (Budmani ih ne spomine u svojoj raspravi
o dubrov. dialektu, ali se govore). U trećemu redu ni ono n na
kraju neće biti postalo od m : li doista ima nekoliko put& tako
na kraju riječi (ili sloga) n mjesto m, ali to biva samo iznimice
(v. s- 108[93]), dok u vijekoman konzekventno piše -n; tako sa -n
piše i dubrov. ćirilski zbornik od god. 1520 : 8 cee euenc eueKOManb
(Daničić, ist. obi. 96), a što u G. Držića ima jednom po vijeke
vijekomam 442, to je vajda tako napisano zbog rima sa poimam.
Ja zato mislim da je u vijekoman isto tako dodano n na kraju
priloga, kao što je n. pr. u doklan ili potlan.

§ 111. U instr. množ. također se redovno drže stari oblici
aa završecima -i u osnova na ft/o, ~ami u osnova na a, a -mi u
osnova na i. Ali se već u Z i B pomajaju primjeri gdje se osnove
na i izjednačuju s onima na */o; fudi Z. 31. 36. 64. B. 17(2).
26. 176, mnosimi puti Z. 2, mnoeimi milosti tvojitni 10, riči ne-
gotrimi 56, tašiimi riči B. 43, ratlućitimi nemoći 47, priđ cesari
i prici vlasti 194, neoekvrnenimi pameti 197. B pak ide za jedan
korak da)e te prenosi nastavak -mi osnovi* na i i među osnove
na zjo: jednimi ustmi 6, vldsmi 66. 75 (uz vlasi 65) l, glasmi veli-
čini 83, slovmi grčkimi 84, rozmi 96, vratmi satvorenimi 109,
vratmi svojimi 117. (uz vrati vodenimi 135 [2]), slofmi 130, prid
muimi i ienami 135, s angelmi negooimi 200, kojim se primjerima
mogu dodati i ovi: sinmi 50, sinmi svojimi 156, sinmi futskimi
160, sinmi ieradskimi 193 (uz sini 52. 170. 187.), jer to po svoj
prilici nijesu direktni refleksi staroslovenskoga oblika cuii-bura. —
Osnove na a ostaju u B bez promjene, jer što u riega ima gospo-

1 U lekcionarima je vlas musk. roda: vlasi vaši Z. 64, vaši vlasi
B. 169, svačiji vlasi R. 296.

Digiti

zedby G00gle

140 M. REŠETAR, (125)

dujte ribami morskimi i pticami nebeskimi i sfakim šivinam
94, to po svoj prilici nije instrumental već, s promjenom konstruk-
cije, dativ, kao što je i dvije tri vrste poviše toga u rečenici: go-
spoduje ribami morskimi i pticami nebeskimi i dobitci sfe eem\\e i
f sako j gadelini 94. Budući dakle da se u Z i B nastavak
instr. množine ne mijena, uvjeren sam da je primjer devetim redi
andelskim K. 260 postao nekom pogreškom izdavačevom; Z na
istome mjestu ima sasvim u redu devetimi redi anđelskimi 85. — Mije-
šane osnova na i među one na */o u ovom padežu poznato je i Ranini.
Za prelažane osnova na i među one na t/o ima u riega doista sano
jedan primjer ovijem stvari 305, ali za obratno prelažene ima ih
dosta: jednimi ustmi 100, jednijem ustmi 136, ustmi 148. 154.
256. 299, jezicmi Movjeicimi 123, razlici jemi jezicmi 220, slovmi
grscijem 188, rozmi [199] S anđelmi boiijijemi 302, pa još zubmi
109, sinovmi svojijemi 140. 147. 154, sinovmi izdraelscijemi 150.
153, sinovmi izraelscijemi 159 (uz sinovi svojijemi 275, sinovi bo-
iijijemi 297). Nego R ide i još daje te ima i ove oblike : fudim
126, su učenicim 259, pa napokon i s teiakom 120.

§ 112. U dativu i instr. množine Z i H znadu dakle samo za
neko miješane osnova, R naprotiv ima uz to i novih za-
vršetaka. Takijeh novijeh oblika (u koje ne brojim onako mije-
šaiie nastavaka raznijeh deklinacija) po svoj prilici nije bilo ni
u štokavaca, napose ni u dubrov. dialektu prije druge polovice
XV. vijeka: iz nedubrovačkijeh spomenika do kraja XV. vijeka
Daničić spomine samo iz jedne zecke poveje od god. 1485. dativ
m?uceaMa (Mon. serb. 534) i instrumental cunom^uMa (Mon. serb.
531), ali nije nikako sigurno, je li pove|a dobro izdana (Miklošić
nije je sam izdao); nije siguran ni primjer cb npapodumejiUMu
Hawu.uu (Mon. serb. 241) u hercegovačkoj poveji od god. 1399,
koje Daničić (ist. obi. 119) čita cb npapodumejiUMu namuMu, jer

je u originalu zapisano cb npapodumejiu naiuuUf pa može lako
biti da je pisar ono m i ne misleći zapisao poviše oba u. Sigurniji su
instrumentali vacmuMtt (Mon. serb. 317) u bosanskoj poveji od go-
dine 1421 i KojmcTUMu (Mon. serb. 494) u ugarskoj poveji od go-

1 U rukopisu je pisano ,rol'mje\ pa je zato Daničić (ist. obi. 122)
mislio da to treba citati rozmije, t. j. rozmi s dodanijem -e (kao u
hime) ; ali se e tako đodava samo oblicima koji svršavaju na sugla-
snik, pa zato mislim da je to jednostavno jedan od nerijetkijeh primjera
gdje R piše je-ie mjesto t (v. § 43).

Digiti

zedby G00gle

(126) PRIMORSKI LEKCIONARI XV. VIJEKA. 141

dine 1465., nego i ta nema još novog nastavka već je samo
(bez šumne zbog saglasnidke grupe) drugovačije udešena osnova
pred starijim nastavkom -mi. Što se napose dubrov. dialekta tiče,
to se prije svega ne mogu uzeti u obzir primjeri 6ojtapuMu (Mon.
serb. 28. 29. 30. 32) u povejama XIII. vijeka, jer te poveje nijesu
pisane od Slavena već od Romana koji su slabo vješti našemu je-
ziku, pa su i inače često pisali sasvim pogrešne oblike (Arcb. f.
si. Phil. XVII, 44), — a kad se to odbije, onda nam ostaju do
kraja XV. vijeka samo ova dva primjera: Kb ceouMb npvmmejin
(Spom. srp. I, 24) u poveji od god. 1399 (koja ima i dva puta u
redu Kb ceouMb npummejneMb i ceouMb npuiameJiieMb) i cb zt&jiu-
iajna (Spom srp. I, 96) u poveji od god. 1409; nego i za ova
dva primjera može se, pače mora se sumnati, jesu li baš pouzdani,
jer se nalaze u pisara Ruska, koji inače vrlo korektno piše, a u
izdanu M. Pucića koji nije dosta kritičan izdavač. Zato ja mislim
da se, barem za sada, ne mogu sigurno konstatirati novi nastavci
u ova dva padeža u štok. spomenicima do kraja XV. vijeka. Prvi
su nam sigurni primjeri baš ovi u R i drugi još u S. Menčetića i
G. Držića. J?, kako smo vidjeli, ima vrlo malo slučajeva: dative
starcim i \udim, pa instrumentale učenicim i opet ludim, zatim da-
tive sluibenicami, nogatni, djevicnmi, zlicami; za primjer 8 teiakom,
gdje je mjesto instrumentala uzet dativ, može se slobodno uzeti da
je to pisarska pogreška prepisivačeva. jer se takova šta ne može
sigurno konstatirati iz živoga govora starijega ni novijega vremena.
Dok dakle R zna za završetak -im u dat. i instr. množine muš-
kijeh osnova i za završetak -ami u dat. množine osnova na a, Men-
četić i Držić imaju, i to dosta često, nov završetak samo u instr.
množ. osnova na a: vila w. grlicam, divieam, zvizdam, diklam itd.,
pa vilama, zvizdama, zmijama, kosama, suzama itd. (Daničić, ist.
obi. 124 125); jedini primjer, gdje bi i u Aih dat. množ. osnova
na a imao završetak -ami (ter mu neć še{ami ni malo razumit
121), nije siguran, prije svega jer sintaktička sveza nije jasna, a
drugo jer je u rimu sa suzami: moglo bi dakle biti da je to ne-
kaka pogreška mjesto ie}& mi.

§ 112. Novi završeci, što ih nalazimo za dat. i instr. množine
pri kraju XV. i u početku XVI. vijeka u Dubrovniku, pokazuju
nam dakle, da je proces izjednačivala, kojim su u štokavskom
govoru redovno izravnena oba ta padeža pa s nima i lokal, počeo
time, što su se miješala ova dva padeža. Ne može se naime sumnati
da je završetak -ami za dat množ. osnova na a naprosto onaj isti

Digiti

zedby G00gle

142 M. RESBTAR, (127)

koji je i u instr. množ., kao što je naprotiv završetak -am za
instrumental onaj isti, koji je i u dativu, — jednom riječi, završeci
-ami i -am počeli su se uzimati bez razlike to za dativ to za in-
strumental; amo pristaje i to, što se novi završetak -im također
uzimje za jedan i za drugi padež. Kako su se ova dva padeža u
to vrijeme počeli miješati vidimo napokon i po tome, što se i u
zamjeničnoj i pridjevnoj deklinaciji novi završetak -im u to doba
počine nalaziti za oba padeža (isp. § 120). Sto se završetka -im
tiče, to ja mislim da je to uprav završetak instrumentala množine
(-i) kojemu je prema dativu množine (a biće i prema novome za-
mjeničnome završetku -im, isp. § 120) dodano m, pa je iz instru-
mentala novi završetak -im prelazio i u dativ, s kojim se je pa-
dežom u to doba instr. počeo miješati. Daničić naprotiv uzimje
(ist. obi, 119) da je najprije staromu završetku -i doda van cijeli
nastavak -mi osnovft na i, pa da je od toga -imi otpalo krajne i
te postalo -im; nego to se miš|ene razbija o činenicu da se u što-
kavskijem spomenicima XIV. i XV. vijeka ne mogu konstatirati
takovi primjeri sa završetkom -imi u muškijeh ili srednih osnova,
već se od staroga završetka -i ili (po analogiji osnova na i) od
cons. -f- ™>i neposredno prelazi na -im. Isto tako ne mogu pristati
uz Daničićevo tumačene završetka -ama: on naime misli (ist. obL
96. 124) da je završetku -am dodavano a kao u gen. množ. Prije
svega -a dat. množ. nije ono isto -a koje je u gen. množ., jer
štok. dialekti, koji su sačuvali poluglas, u prvom slučaju imaju
također -a a u drugom poluglas. Pa uopće s ovakijem dodavanem
glasova treba vrlo oprezno postupati, te gdje je moguće nešto pro-
tumačiti bez takoga đodavana, sigurno je bo)e ; a u našemu slučaju
to je vrlo lako: krajne a u -ama bez šumne je ono isto koje i u
rukama, nogama, oUma, ušima, dvjema, trima itd., koji su se oblici
cijelo vrijeme u narodu držali (isp. § 126. 128), pa kad su se u
štok. govoru počeli miješati dat i instr. množine, ti su se oblici sami
sobom nametali kao kalup, na koji su se ova dva padeža mogla
izjednačiti, jer su oni od starine služili za potrebe i jednoga i dru-
goga padeža. — Upada u oči što se u pogledu novijih oblika opet
ne slažu R i Menčetić-Držić : B ima završetke -im i -ami (za dat.
množ.) a dva ih pjesnika nemaju, — pjesnici imaju završetak -ama
i -am (za instr. množ. ž. roda), a opet toga nema u i?. To treba
tumačiti po svoj prilici nekom samovojom sa strane pjesnika : može
biti da su oni tako postupali iz obzira na metar i na rim, jer no-
viji oblici na -im imaju prema starijim (dat. -om, -em, instr. -i)

Digiti

zedby G00gle

(128) PRIMORSKI LEKCIONARI XV. VIJEKA. 143

isti broj slogova a nijesu zgodni za rim, dok je noviji oblik
na -am prema starijemu -ami za jedan slog kraći, a noviji oblik
na -ama prema starijemu na -am za jedan slog duži a prema obliku
na -ami daje drugovadiji rim. Ma kako to bilo, svakako stoji
da su se Raninini završeci u prvoj polovici XVI. vijeka govo-
rili u Dubrovniku, jer ih ima i B. Gradić: dat. množ. darim, du-
hovim, ocim, slugami itd., instr. množ. anđelim, glasim, griješim itd.
(Daničić ist. obi. 97. 120).

§ 113. Lokal množine. — Ovaj padež u sva tri lekcionara
dobro drži stare završetke. Ovaj zadni završetak u Z i B naravski
i n tvrdijeh i u mekijeh osnova glasi -t'A, a što se katkada nalazi
i -eh: usteh Z. 5. 21, vrateh 52, dareh B. 5, srdceh 18, to će
prije biti da je (kao u R) uzet završetak osnova na i nego li -eh
po ekavskom izgovoru. U R trebalo bi da završetak -eh u tvrdijeb
osnova glasi -ijeh a u mekijeh -ih, ali toga razlikovana u riega
nema, već se bez razlike i u jednijeh i u drugijeh gotovo uvijek
nalazi -ijeh a vrlo rijetko -ih: Žudijih 270 (2 >, vijećih 291, blago-
sovth 304, id'h 110. 286, vratih 255. 273, djelih 295. Češće nego li
u Z i B biva pak u R da osnove na «/o primaju završetak -eh
osnova na i: narodeh 100. 106. 267. 277, sneh 106. 115, srdceh
109. 119(2). 225. 233. 249. 251. 276, vladaoceh 115, trudeh 121.
128, posteh 128, mjeseceh 190, pa i puteh 121. 163, pače jednom
bez promjene guturala (ako nije kakva pogreška 1) potokeh 129;
za primjere krajeh 111, po\eh 278 (2), bojeh 300 nije sigurno, je li
tu baš završetak -eh ili -eh, u kojemu zaduemu slučaju trebalo bi
ih naravski pisati krajijeh itd. Koliko je R običan završetak -eh,
vidi se i po tome, što R % nekoliko puta mjesto Bernardinova -ih
piše -eh: pribivališteh (-šćih B) 226, srdceh 227, narodeh, pribi-
vanjch 246. — Vrlo rijetko biva da imenice sredriega roda imaju
završetak -ah: ponoćjah Z. 27. 76, trsjah 85, pristoljah R. 129,
za koji ja mislim da je amo došao isto kao -am u dat. množine
(isp. s. 123[138]). — U osnova na i sva tri lekcionara imaju još re-
dovno -eh osim primjera nemoćih B. 20 i pjesnijeh R. 119. 251
koji su već udešeni prema osnovama na s/o, pri Čemu je bez šumne
pomagalo * koje je u završecima ostalijeh padeža ovijeh osnova. —
Osnove na a imaju također u sva tri spomenika svoj stari zavr-
šetak -aA, pa je vrlo neobičan oblik tmeh R. 108. 296.

§ 114. Ostali padeži. — Inače imenični oblici malo čim se
odlikuju. Što u Z ima redovno bratja mjesto vokativa bratjo u B
i R (vrlo često u početku od lekcije), to naravski nije ništa drugo

Digiti

zedby G00gle

144 M. REŠETAR, (129)

već ropski preveden latinski oblik fratres, ne obazirući se na to,
da je to po smisla vokativ. Dobro je spomenuti iz R oblike (vo-
kative) musi brati 261, brati 289, jer u akad. rječniku nijesu za-
biježeni. U primjeru u R nađoše Mariju i Jozefa i djeteta po-
stav{ena u jasli 108 nemamo još miješane sredćih osnova s muft-
kijem, već je sintaktička konstrukcija imenice srednega roda, Sto
pokazuje nešto živo, udešena prema imenicama muškoga roda iste
vrste. — Za oblike kao pribivam (mjesto pribivanje) Z. 95 i uli
(mjesto ulje) B. 24. 45 (3) već je Daničić kazao (ist. obi. 8) da
su postali ,sažimanem završetka -ije u i1 ; čudno je samo što na
jedinom mjestu, gdje se može razabrati rod ovakog oblika na -i.
nalazimo muški a ne sredili rod : on uli B. 45, ali to će biti vajda
pogreška, jer i u trećemu izdanu Bernardina stoji na tom mjesta
ono uli.

B. Zamjenice i pridjevi.

Kako je poznato u našemu je jeziku od starine deklinacija pri-
djeva gotovo sasvim izjednačena sa zamjeničnom, pa se zato ovdje
uzim|u zajedno zamjenice i pridjevi, da bi se pokazale neke oso-
bine našijeh lekcionara u pogledu nihovijeh oblika.

§ 115. Nomin. i akuz. jednine. — U zamjenica cb i n.
poluglas na kraju razvio se je u puno a: sa Z. 3. B. 3. 9. 10. 52.
59 itd., ta Z. 12. 20. 21. 28. 30. J5. 37 (2). 51. 68. 79. itd., ko-
jemu obliku R pridoda va još zamjenično -,;: saj 108. 236, taj 112.
159. 174. 301, a iznimice i B: taj 81 (2), pa zato i R* prepisuje
taj (ta B) 172. — Ov i on (u značenu ,ille') u Z redovno sa još
bez ikakva nastavka, pa tako može biti i u B i R: of B. 10. 13.
18. 29. 31 itd., ov R. 178. 191, 229, on B. 2. 5. 7. 11. 15. 16 itd.
R. 125. 134. 164. 169 itd., ali se u ove dvojice ovaj oblik (kao i
u ostalijeh zamjenica) izjednačuje s istijem oblikom određenijeh
pridjeva te prima riegov nastavak •»: ow A 1. 11. 12 itd. li. 99.
116. 137 itd., oni B. 2. 5. 11(2) 12. 16. 25 itd. fi. 110 itd.;
ovaj oblik sa -i Rariini je običniji i od ov-on (zato u jR* ovi 130,
oni 203 mjesto of-on u B) i od oblika ovaj-onaj (koji su postali
prema saj-taj), za koje nalazim samo jedan primjer onaj R. 110.
dok se tisi (mjesto tarsa) u nega i ne nalazi. — Stslov. kt»to u
Z redovno glasi gdo, a sasvim iznimice tko 44, ali' u negativnom
obliku uz nigdore 5 (2). 42. 68. 85, nigdor 56 (2). 59 74 ima i
nitkore 12(2). 25. 40, nitkor 39. 40. 95; oblik tko ima i u nitko
(neko) 27 (2). B i R naprotiv imaju redovno tto, nitkor (e), ali

Digiti

zedby G00gle

(130) PRIMORSKI LEKCIONARI XV. VIJRKA. 145

opet prvi ima katkada i oblik gdo : gdo 59. 193, nigdore 55. 152,
gdo godite 191. Prema ča u Z i By koje iza prijedloga ili čestice
ne- glasi č (obično je samo zač i nič [nešto], ali ima i nač Z. 16.
B. 98. 128, vač B. 193), R ima uvijek #o (zašto, nješto), pa zato
i R* gotovo uvijek zamjenuje Bernardinovo ča svojim što n. pr.
171. 172(2). 173(2) itd., a i mjesto fiegova zač piše katkada zašto
200 (2). 201 (2). 245. 284. U negativnom obliku Z ima ništare
17(2). 22. 23. 24. 29. 35. 64, ništar 6. 10. 16. 65. 69. 70. 78,
nišće 3. 17. 23 40. 52. 57. 75; xx B je redovno ništare ili ništar,
a samo iznimice nišće 81. 82. 98. 112. 152, nego treba opaziti da
je u originalnom izdanu naštampano ^nigchie1, 81. 98. 112, Jnigche('
$2, koje bi prema Bernardinovoj ortografiji trebalo uprav čitati
ničće; R napokon ima obično ništor 105. 108. 115. 123. 132.
138. 148. 160 itd. ili ništar 112. 122. 123. 139. 153. 157 itd., a
iznimice ništo 187. 303, ništa 123 128. 201, ništare 175. Iz Z
još ću da spomenem oblik iča 31. Od tijeh oblika trebuju tuma-
čena samo ništa i nišće: za ono prvo nikako se ne može primiti
mišjeiie Daničićevo (ist. obi. 154) da je od ništo otpalo krajne 0,
pa tako krnemu obliku ništ da je dodano a, a ne može se primiti
već s toga, što se taki oblik ništ ne može nikako konstatirati;
jednostavno je tu stariji oblik ništo primio genitivni završetak -a,
jer se ništo nalazi redovno u negativnijem rečenicama, a zna se,
kako u slav. jezicima u takijem rečenicama genitiv zamjenuje aku-
zativ ili nominativ. Čakavsko nišće pak vala da je postalo od ništo
time, što je tvrda grupa #, koja je u čak. govoru neobična, pro-
mijenena u meku grupu .v<5, koja je u tome govoru tako česta1, a
za riom je pak i o po pravilu pretvoreno u e; nego pored svega
toga ne razumije se, zašto je taka promjena izvršena u niŠto-nišće
a nije u ništar(e) koje bez promjene tako glasi i u čakavaca.

§ 116. Genitiv i dativ jedn. m. i sr. roda. — Zamjenica
što ima u sva trispomenika svoj stari genitiv česa, a samo jednom
ima mlađi oblik načinen od nominativa: Šta radi R. 174. Inače
u gen. jedn. m. i sr. roda u sva tri lekcionara bez izuzetka se
drži puni nastavak -ga. Naprotiv u dat. nalazi se, ali sasvim rijetko,
i nastavak -m: k jedinomu sinu hegovu Isukrstu gospodinu našem
B. 91, suprotiva obećanju boSjem 131, protiva iskrnem R. 154,
jednom 295; za ovakove oblike ja mislim da će prije biti lokalni

1 Tako n. pr. u 8p]etu od tal. stanga (koje se tamo izgovara štanga)
biva ićanga.

R. J. A. CXXXVI. 10

Digitized by

Google

146 m. rusSetar, (131)

oblici uzeti mjesto đativnijeh nego li postali otpadanem glasa u na
kraju. Tomu tumačenu ne smeta ništa što se za genitiv s nastavkom
-g mora svakako uzeti đa je otpalo krajne -a, jer može lako biti
đa su ovako krni genitivi uđešeni prema kraćim dativima i loka-
lima s nastavkom -m. — U gen. dat. lok. jedn. m. i sr. roda zamje-
nica ovaj, taj, onaj ni jedan put se ne nalazi završetak -ega, -amti,
-em (mjesto -oga itd.) prema mekijem osnovama.

§ 117. Lokal jednine m. i sr. roda. — Mjesto neodre-
đenoga (imeničnoga) završetka -u u Z i B može biti (i to u Z
obično) i i (koje je postalo od ej : u zakonu gospodinevi, u eakonu
gospođini Z. 37, u zakoni gospođini 61, u krafefstvi Isukrstovi B.
43, po uskrsnutji negovi Z. 18, u govorenji negovi 39, na porodi
ftegovi 42, u ponišenji tegovi 71, na mesti ravni 69, u sakriveni
B. 26 (2), u skroviti 63, ali uz to ima i u zakonu gospiditievu Z.
6, u duhu svetu 58, u gradu Davidovu B. 8, po eakonu Melkiee-
dekovu 12, po eakonu gospodinevu 13, u srtcu Svršenu 24, ti elu
cinenju 25, u veliku ustrp(enju 27 itd. Budući da su svi ovi pri-
mjeri, gdje je tako -« mjesto -«, ili posesivne zamjenice ili neod-
ređeni pridjevi, dakle takovi oblici, gdje se od starine držao za-
vršetak imenične deklinacije -e, nema šumne da se je to -f od
starine i sačuvalo, a da nije tek udešeno prema završetku -t n
imenici; na ovu bi zadnu misao mogla navesti okolnost, što se
ovako -t u pridjevi nalazi redovno ondje, gdje i imenica, uz koju
se pridjev nalazi, ima također završetak -i; nego ni to nije baš
uvijek, jer imamo i primjere u eakonu gospodiftevi, u eakonu go-
spođini, u sakriveni, u skroviti. — Vrlo su neobični oblici i* Be-
tlemi gradu iudejskim (,gudeyschimlJ Z. 8, i po prise{enji babilon-
skoj (,babttonscoy, babilonschoyl) 52 (2) ; može biti da se na prvom
mjestu završetak -skim ima shvatiti kao da je udešen prema za-
vršetku -civbiMb određene pridjevne deklinacije u crkvenom jeziku,
a tada bi moglo biti đa je i na drugom mjestu u matici bilo na-
pisano -skim, pa prepisivač zamijenio taj neobični završetak lokala
običnijim -skoj.

Novo je što u B dosta često (u Z nikada!) a još više u R
zamjenice i pridjevi u lokalu jedn. m. i sr. roda mjesto nastavka
-m imaju nastavak -mu: u bogu spasite}u mojemu B. 5, u Isukrstu
gospodinu našemu 8. 9, po milosrdju svojemu, po komu 9, u komu
35, po nemu 9. 10, u Betlemu iidofskomu 14, po tretjemu dne, u
duhu svetomu 15 itd. itd. Za ovo se -mu obično uzimje da je po-
stalo izjednači van em lokala s dativom, ali ja mislim da je tomu

Digitized by

Google

(132) PRIMORSKI LEKOIONARI XV. VIJEKA. 147

lokalnomu -mu pomogao i završetak -w u istom padežu imenične
deklinacije, a to mislim jedno s toga, što se- u ovijem najstarijim
spomenicima, gdje ima ovako -mu u lokalu, vrlo rijetko nalazi u
dativu lokalni nastavak -m, a drugo s toga, što se, ako se ne varam,
u B i R stariji završetak -m u lokalu nalazi naročito u onijem do-
gađajima, gdje zamjenica ili pridjev stoji sam bez imenice.

§ 118. Dativ i lokal jednine ž. roda. — U onijem istijem
događajima, u kojim se u lok. jedn. m. i sr. roda od česti sačuvao
stari završetak -i (= e) po imeničnoj deklinaciji, sačuvao se je od
česti stari završetak -t (opet = e) i u dat. lok. jedn. ž. roda, i to
u Z i B dosta često: po riči gospodinevi Z. 13, po riti gospođini
Z. 46. JB. 37, na nivi lončarevi Z. 17, u kiši Jakovft 39, / kri-
posti Ilijini 42, u tem]i Egiptovi B. 68, po slavi otini 126, hiti
Juđini 138 (2), po riti Isukrstovi 144, u krotkosti negovi Z. 56,
u crikvi boiji Z. 81. B. 104, plati božji B. 16, na perguli driveni
ku . . . Z. 31, g divi naručeni 38, u velici kriposti 64, u dobri
vo\i B. 16, u milosti nepodjamni, u riči istini 27, k ieni nečisti
31, u veliki Mosti 41, u velici jakosti 151, u veliki kriposti 169,
mriži eastavleni 175 itd. Rijetko se to nalazi u B: kuti Jakobovi
125, u kuti Judini 259, materi negovi 112, sluibi negovi 143, po
glavi negovi 177. 182, ti smrti negovi 234, u tegovi \ubavi 297,
g djevici zaručeni 102. 263, na podviti velici 186, u velici jakosti
265, u velici tvrdosti 296 l, pa je zato čudno da R* piše sluti te-
govi 200 mjesto sluti negovu B, tim više što ovaj završetak -t
imaju najstariji dubrov. pjesnici, ali ga nemaju prozaisti. — Oso-
bina je pak zad. lekcionara da u ova dva padeža meke osnove
imaju obično stariji završetak -ej: nej Z. 12. 33. 38. 39. 42, mojej
21. 30. 50, moje' 65(2), tvojej 7. 10. 37. 39. 77, tvoje9 85, svojej
2. 11. 20. 28. 29. 51. 80, našej 89, fsej 11. 24. 25. 34, boijej
37, boijč 65. 67, a nešto rjeđe mlađe -oj: noj 1. 39. 40. 46. 49.
51 (3). 80 (2), joj 46, mojoj 45, tvojoj 88, svojoj 39. 63, našoj 62,
ftoj 18, vlašćoj 32. 73. — Za instr. jedn. žensk. roda sa
završetkom -w mjesto -om isp. str. 127 (112).

§ 119. Akuz. množine m. roda. — Kao što smo vidjeli da
se u Z u ak. množ. imenicft muškijeh još dobro drži završetak -i
(-Tw) tvrdijeh osnova, tako biva i u ovoj deklinaciji: u oni dni

1 U primjeru dostojan jest u istinu tetak plati svoji (fiuoju*)
R. 292, ono svoju treba drugovačije ispraviti, jer u poses. zamjenici
(osim negov) ovoga završetka -i nikada nema.

Digitized by

Google

148 M. RfiSETAR, (133)

(vrlo često), u dni svoji 41. 71. 81, jahti moji 43(2), tezi negovi
62, tezi nihovi 64, vladafci popofski 23, studenci vodeni 52, u dni
zimni 81. Obično pak zamjenica ili pridjev ima ovaj završetak -*,
kada ga ima i imenica, s kojom je združena, pa zato n. pr. prema
sviti(naci svoji stoji svittfnake svoje 76; izuzeci su vrlo rijetki: u
one dni 13. 23, ove dni 26. B ima iznimice ovako -i uz dni: u
dni oni 10, dni dobri 125, a B ga nikako nema.

§ 120. Dativ i instrum. množine. — Z i B imaju bez
izuzetka stare završetke -im, -imi. Stare završetke ima redovno i
B, ali se u nega već pomajaju novi oblici: a) dativ: onijemi
101. 113. 209, bezdkonijemi 186, narodom iudioscijemi 229, zva-
ni jemi 230, izabranijemi gostom 261, k starijijemi mojijem27\,
nogami mojimi 274, pravednijemi 276, supro<5 obranijemi 6o-
čijijem 290, svijema 228; b) instrum.: jedni jem ustmi 136, su/jem
185, slovmi grscijem, latinskim i čudioscijem 188, tolicijem svjetlostmi
194, jH-ZcZa gtf'jem f«dm/, sa sp'jem ^tufem 118, s načini zabivlivijem
i neznanijem 308, imđ okolostecim 258, ^.^d onjezijem 265. Ove
nove oblike u i? treba tumačiti isto onako kao i u imeničnoj de-
klinaciji. t. j. miješatiem instrumentala s dativom množine, odnosno
pristajanem nastavka -a iz oblika za dvojinu i za brojeve (v. s.
142[127]). Da se pak miješane ovijeh dvaju padeža u našemu jeziku
uputilo baš iz zamjenične (pridjevne) deklinacije, vidi se lijepo po
tome, što se ovakovi novi oblici za imenice mogu konstatirati tek
pod kraj XV. vijeka, dok se u deklinaciji zamjenica i pridjeva
nalaze barem za sto godina, ranije, ako se (s razloga istavjena na s.
141[126]) nećemo obazirati na primjer Cb npenucanuMb moumu
fiojiapiiMu u dubrov. povedi od god. 1240. A lako je i razumjeti,
zašto je ovo izjednačivale instrumentala i dativa množine zahvatilo
najprije zamjenice i pridjeve: u nih naime ovo su dva padeža
jedan drugomu bliži nego li a imenici, jer dok je u Aih pred na-
stavkom jednoga i drugoga padeža isti samoglasnik fć, i) te
se u oba nastavka uvijek nalazi i isti suglasnik m (-fm, -fmi;
-iwi, -imi), u velikom dijelu imenica, t. j. u osnova na a/o i na •,
nema takoga slagaAa (isp. stadom-kra^em i stadi-krali, pa kostem
i kost mi); jedino u osnova na a nalazimo takovo slagane i u ime-
nica (glavam-glavami), pa sigurno nije slučaj, što se baš u nih u
prelomu XV. vijeka najviše nalazi ovako miješane (v s. 141[126]).
Budući pak da ni u jednom lekcionaru još se nikako ne dira u
nastavak lokala množine ni u imeničnoj a ni u zamjeničnoj dekli-

Digiti

zedby G00gle

U34) PRIMORSKI LBKCIONAR1 XV. VIJEKA. 149

naciji, to je bez šumne da je u primjeru u fsim mestih K. 261
ono -m skrivio izdavač ili slagar.

§ 121. Samoglasnik u završecima -An, -eh, -emi. — Bu-
dući da su Z i B ikavski spomenici, to u nih i završeci sa 6 tvr-
dijeh osnova glase -im, -ih, -imi, te se tako izjednačuju sa zavr-
šecima mekijeh osnova. U B naprotiv u ovijem događajima, t. j.
u instr. jedn. m. i sr. roda, pa u gen., dat., instr. i lok. množ.
sva tri roda, nalazimo obično završetke -ijem, -ijeh, -ijemi (prema
stslov. -^5Mb itd. tvrdijeh osnova) a rjeđe završetke -im, -ih, -4mi
(prema stslov. -naib itd. mekijeh osnova), i to oboje završetke bez
razlike koliko u tvrdijeh toliko u mekijeh osnova ; u ovom pogledu
izuzim|e se jedino zamjenica on, te od lie i i? (kao što je uopće
u svijeh jekavaca) ima samo him, nih, himi, dok i od što ima
čijeme 236 (za instr. od ko nema u nega primjera). Razmjer jed-
nijeh i drugijeh završetaka u B od prilike je takav, da će prvijeh
(-ijem itd.) biti dva puta toliko koliko drugijeh (-im itd), opet bez
razlike, da li su osnove meke ili tvrđe, t. j. i u mekijeh je osnova
od prilike dva puta toliko tvrdijeh završetaka koliko je mekijeh;
zato i B* često put& zamjećuje Bernarđinovo -im i t. d. svojim
-ijem itd. Vidimo dakle da je u B dobro napredovao proces izje-
dnačivana u ovom pogledu mekijeh osnova s tvrdi jem, koji je već
u polovici XVI. vijeka gotovo sasvim dovršen, jer u B. Gradića
vrlo su rijetki primjeri sa i: kim lib. djev. 21, svijetlim 104, đje-
viicint 183, dok ih dandanas u dubrov. govoru (osim hini, hima
a katkada čim) uopće nema. Čudno je što samo oblici him, nih,
himi i mlađe hima nemaju ni u jednom jekavskom govoru e pred
nastavkom; po svoj prilici tomu je uzrok što enklitični oblici
im, ih nijesu dali da se ostavi stari samoglasnik i ; va(da je s tijem
u svezi i to, što je oblik Mma jedini oblik u cijeloj deklinaciji
zamjenica i pridjeva gdje samoglasnik pred nastavkom ne može
biti dug.

§ 122. Drugi zamjenični oblici. — Lične zamjenice u
sva tri lekcionara imaju redovno akuz množ. zamijenen genitivom
ncus, vas (vrlo često); stari oblik sačuvan je dva puta u B: srjete
vi 180. 185; naprotiv sačuvani su bez promjene stariji oblici za
dat. množ. (nam, vam), instr. (nami, vami) i lokal (nas, vas), samo
što jednom opet B ima u dativu vama 220, a jednom mjesto gen.
množ. ima gen. dvojine vaju 242. U dativu i lokalu jedn. B pak
miješa starije oblike menje, tebje, sebje i mlađe meni, tebi, sebi,
ali i ovdje, kao inače u deklinaciji zamjenica i pridjeva, daleko

Digiti

zedby G00gle

150 M. RE&BTAR, (135)

pretežu prvi oblici, a Čega i R* piše menje 200. 202, tebje 203. —
Napose treba nađaje spomenuti neke kose padeže zamjenice on
(za nom. jedn. m. roda v. s. 144[129]) : Z i B u gen. jedn. ž. roda
imaju redovno oblik neje n. pr. Z. 1. 3. 12. 14. 40(3). 41(3) itd.
B. 4. 21. 32. 37. 50(3) itd., a sasvim iznimice ne Z. 12, B. 8;
R ima samo ne, pa zato i JRa prepisuje ne 201 (2). 202 (2) mjesto
neje B. U ak. jedn. enklitični oblik za ženski rod u sva tri lekcio-
nara još glasi bez izuzetka ju, a za m. i sr. rod redovno ga, ali
za sredri rod Z i B imaju još katkada staro je : proda je (t j.
dubaJje) Z. 47, posta/više je (tilo) 51, imemi je (oko) 54, poberu
je (lozje) 57, zaduii je (žito) B. 21. U ak. množ. m. roda uz nih,
koje se redovno nalazi u sva tri lekcionara, ima katkada i stariji
oblik (pravi akuzativ) ne: va ne (kuige) Z. 31, va ne (dane) 33,
va ne (Petra i Jivana) 43, prikazati ne (12 tisuć mir srebra) 80,
ne (sviće) tebi prikazujući 88, pusti ne (tovaricu i pulića) 90, na
ne (kosti) B. 99, na ne (sviće) 148, mimo ne (nemoćnike) i?. 223,
među ne (učenike) 283; enklitični je oblik ovoga padeža redovno
mlade jih-ih, ali u Z dosta često a i u B katkada se još nalazi
staro je za sva tri roda, i to rijetko za nešto živo : kladihu je (ne-
moćne) Z. 57, budu je (ovce) pasti 9 (3), pasti je (ovce) hoću B.
28, a češće za nežive stvari: daše je (srebrnake) Z. 17, da je
(sude) čuvaš B. 33, ispuniSe je (glase) 104, otr je (noge) Z. 19.
B. 75, dal sam je (riči) Z. 28. B. 113. 120. 131. 172, pomastju
je (noge) mazaše B. 65, istirati je (noge) 85, tere je (riči) svrSi,
postavite je (knige) 100, ter je (zapovidi) obsluiuje 115, on je
(dela) bude činiti Z. 40, neće je (brimfcna) ganuti B. 37, ako li je
(d'ila) ćitiu B. 64. U R toga je nema nikako.

Relativna zamjenica redovno ima kraću osnovu te glasi Ai, ka,
ko itd., ali se već u B katkada nalazi raširena osnova kaj-: koji
167, kojigod (n. pl.) 126, koja 139, kojega 189. U i? je raširena
osnova pravilo osim jednosložnijeh oblika što svršavaju na samo-
glasnik, gdje se i u liega neraširena osnova dosta često nalazi: ki
(n. sg.) 111. 113. 166(3). 169 itd., ki (n. pl.) 117. 128. 253, ka
(sg. f.) 102. 117. 119. 154. 165. 169. 180 itd., ka (pl. n.) 99.
139. 167. 207. 212, ke (g. sg. f.) 214, ke (a. pl. m.) [168]. 187.
217, ke (pl. f.) 111. 121. 133. 135. 206(4). 217. 241. 282, ku
173. 176. 225. 232, ko 205. 211. 237. 251. 263; ali je opet i tu
dobro znati, da se u £ ovi kraći oblici ne nalaze nikada u direk-
tnom pitaAu. U ostalijem padežima vrlo se rijetko nalaze u R oblici
od neraširene osnove: kim (i. sg.) 259. 294, koj (d. sg. f.) 302,

Digiti

zedby G00gle

(136) PRIMORSKI LEKCIONARI XV. VIJEKA. 151

kijeh 179, kih 217; što se pak u liega obično nalazi i koga, komu,
kom, to je isto onako postalo kao moga, momu, mom. Svakako su
n Dubrovniku pri kraju XV. vijeka bili običniji oblici od raširene
osnove, jer kad god R% mijena koji oblik ove zamjenice, uvijek
uzimje širi oblik mjesto Bernardinova kraćega: koji 200 (2). 201(5)
itd-, koja, koje (ke B) 201, koje (ko B) 202, kojijeh 203 itd.; ali
opet kraći oblici nijesu bili ni sasvim tuđi, jer ih ima još katkada
(i to baš one oblike, što češće ima R) i B. Gradić: ke lib. djev.
5, ka 6, ki 15, ku 35 itd.

§ 123. Sirene zamjeničnih oblika. — Kako se neki za-
mjenični oblici u R a rjeđe u B šire dodavanem samoglasnika e-i :
mnome, ovome, ovijehe(j), ovijehi, onijeme(j) itd.. pokazano je u
§ 61. Osobina je pak Ran. lekcionara, koja je poznata i dubrov.
piscima XVI. vijeka, da se u zamjeničnijem oblicima, kojim se
s kraja dodaje e, može ponoviti suglasnik od nastavka; tako u R
imamo lok. jedn. ovomem 121. 161. 297, tomem 190, onomem 224,
gen. množ. ovijeheh 123, tijeheh 107, onijeheh 107. 110. 112. 121.
155. 166. 178. 196. 296, oniheh 127, dat. množ. ovijemem 121.
151, onijemem 163, onijemen 156, onijemijem 305, lok. množine
onijeheh 111. 116. — Na s. 125(110) pokazano je, kako oblici pokaz-
nijeh zamjenica, koji svršavaju na samoglasnik, rijetko u B a vrlo
često u R primaju s kraja zamjenično -,;. — Uz neke zamjenične
oblike pristaje nadaje čestica re (stsl. «e), koja može i izgubiti
ono e s kraja (isp. § 60); najobičnije se ovako -rć, -r dodaje
oblicima nigdo-nitko, ništa-ništo, tako da su sastavjeni oblici nigdore-
nigdor, nitkore-nitkor, ništare-ništar, ništore-ništor u sva tri lekcio-
nara običniji od prostijeh. Što se pak tiče punijeh oblika sa -re i
kniih sa -r u B se opaža neka razlika: Bl ima redovno nitkove
11. 12. 19. 33. 35(2). 37 itd. a iznimice nitkor 38. 42. 49. 5a,
naprotiv B* ima češće nitkor 60. 63. 64 (2). 84 90. 98. 106. 122.
134(2). 139 a rjeđe nitkore 63. 118(2). 132. 164(2). 167. 172(2);
nadaje B1 miješa pojednako ništare 17. 21 (2). 22. 27. 50. 56.
57. 160. 162 i ništar 2. 6(2). 8. 12. 20. 31. 36. 42. 45. 55. 146,
dok B% ima opet obično ništar 61. 62. 63 (2). 67. 70. 72. 73.
78(2). 83 itd. 169. 174. 180. 186, a iznimice ništare 71. 77. 82.
92. 118. 133. 165. 177. 183. I kosi padeži ovijeh zamjenica često
imaju ovo -re, -r: nikogare Z. 35. B. 21. 33. 35. 60. 88. 142.
146. 167. R. 137. 152. 192, nikomure B. 17 (2). 27. 34. 35. 43 itd.
R. 118. 126. 136. 137, nikomur R. 118(2), ničesare B. 146, ni-
česar Z. 88, ničemur 73, ničimre 32, ničemre B. 7. 136. Osim

Digiti

zedby G00gle

152 M. REŠETAR, (137)

toga, -re, -r često pristaje uz zamjenice sastavlene s česticom gode,
i to redovno u takijem prilikama, gdje ovo gode odgovara lat.
-cungue: tko godire B. 162, koga godir 78, ča godire B. 18. 28,
ča godir Z. 40. 51. 54. B. 188, što godjer R. 102. 117, ki godire
B. 10. 162. 182, ki godjere R. 234. 235. 266, ka godire U. 1.
187, ko godire 194, ku godire 46, ki goder, ku godir Z. 60, koja
godjer R. 99, koliko godir Z. 27 itd. ; iznimice to biva i kada naglasak
ne pada baš na česticu gode pa se stoga baš ono -re čini izlišnim
n. pr. štogodjere R. 269. — Isto se tako u B i R dodaje i -je,
•<te (stsl. ac^e): onije B. 34. 104. 129(4). 144. 181, onaje 124,
onuje 19. 71, onogaje 147, onomuje 129. 147, onimje (i. sg.) 131,
u onomje 115, u onomeje 84. 129, onomje (i. sg. f.) 122, onomeje
(i. sg. f.) 147, onihje 168, toje 124(2), tomuje 124, takovimje (i.
sg.) 190, oniđe (n. sg. m.) R. 256, onomđe (i. sg. f.) 300, fu<fc
171; u R može se k tomu -đe dodati još -re, -r: onođer 120,
onutfer 175, fortfere 228, onidere (n. sg. m.) 237 (5), onođere 253,
oni*ćfcre 231, onimeđere (i. sg. m.) 239. — U U biva nadale i to,
da se zamjeničnim oblicima dodaje čestica -zi: ovisi (n. sg. m.)
249, onizi (n. pl. m.) 236, onuzi 208, ovezi (n. pl. f.) 206, ovojzi
(d. sg.) 278, onojzi (d. sg.) 231, ovajzi (n. sg.) 174; ovo zi može
i prelaziti u osnovu: ovjezijeh 239, tjezijeh 317, onjezijem (i. sg.)
286. (i. pl.) 265. — Osamjeni su oblici kino B. 75. 187 (3), tadi
(n. sg. m.) iž. 170, menedi (a. sg.) 179 (isp. za ovo zadne neka
dire ju okopam B. 139).

§ 124. Komparativ. — U dodatku može se napokon spome-
nuti i kako postaju osnove za komparativ. Od današiiega knižev-
noga jezika lekcionari se u ovom pogledu razlikuju gotovo samo
time, što još gdjekoja osnova čuva staro -š- komparativnijeh osnova.
Tako uz mani: mane Z. 48(2). 75, najmane B. 7, najmanih B.
174. R. 295 itd., imamo i mahši: mahši Z. 8, manše 9, najman-
jemu Z. 10. B. 28, najmanši Z. 73. B. 14, najmanših Z. 73. B.
29, najmahšega B. 62, najmanših Z. 63, najmanši R. 238; uz
veći: veću, veće Z. 56, veći Z. 78. B. 38 itd , ima i vekši: vekšu
Z. 11, vekši Z. 21. 29. 48. B. 33. 38, vekša Z. 34. 40, najvekši
B. 81, najvekšega 62, velcše ff. 259, vehši Z. 21. 22 48. 57; uz
bo\i: bo\e Z. 11. 54. B. 44. R. 146 itd., ima i bo/ši: bolši Z. 51
B. 169, bo\ša B. 142; uz gori: gora U. 74, gori R. 178 itd., ima
i gorša Z. 19; uz mladi: mlaji Z. 43, mlađi R. 318, ima i mladši-
mlađši, gdje od -dš- biva č: mlaci (,mlacris) Z. 21. (jnlacij*) R.
143, mladci Z. 48, mlatči R. 185, najmlajši B. 81. Naprotiv prema

Digiti

zedby G00gle

i 138) PRI MORSKI LKKCIOVAKI XV. VIJEKA. 153

lakši u B ima lag\e 119. 140, a u nega je bez promjene guturala
i kripkije 157. U R, kako smo vidjeli, u ovijem se osnovama vrlo
rijetko nalazi š, pa zato razumijemo, zašto R* piše veću (vekšu B)
284, veći (vekši B) 291 ; u dubrov. pisaca XVI. vijeka nalazimo
samo u Vetranića manše 4, 17, manši 4, 293, manša 3, 369, manšc
3, 128.

C. Dvojina.
§ 125. U lekcionarima je opseg, na kojemu se pojavjuju dualni
oblici, u toliko uži, što se uz brojeve tri i četiri još drži množina
(isp. § 161), tako da se u nih dvojina nalazi samo uz dva i oba,
a osim toga još u nekih riječi što znače nešto dvoje. Nego i uz
brojeve dva i oba dualni se oblici redovno nalaze samo u nomina-
tivu i akuzativu, a tada imaju one iste završetke, koje i dan danas;
samo jednom ima đvi ženi grišnice Z. 12, gdje je ženi po svoj
prilici udešeno prema dvi a ne odgovara staroslavenskomu obliku
množine HceHT>i; isto tako treba tumačiti i dvi talenti (akuz.) Z.
73 (2) uz dvi talente (akuz.) 73, jer u Z ta imenica može biti i
ž. roda : jednomu poda pet talentov, a drugomu tada dvi, a jednomu
u jistinu jednu 73. Sto se ovijeh dualnijeh završetaka tiče, ja ne
mislim da se za sredni rod može kazati da je tu naprosto mno-
žina zamijenila dvojinu, jer se oblici dvojine akcentom razlikuju
od oblika množine n. pr. prema n. pl. zvdna, imhna stoji (dva)
zvona, (dva) Imena; zato bih ja rekao da su sredrie imenice saču-
vale dvojinu a prihvatile samo završetak muškijeh imenica. Za
osnove na a naprotiv treba zbija uzeti da je u nih množina sasvim
istisnula dvojinu, jer tu uz dvije itd. imenica ima ne samo zavr-
šetak množine nego i rien akcenat, te n. pr. prema n. pl. ovce,
koze stoji opet (dvije) ovce, (dvije) kdze a ne ovce, koze, a to je
tijem čudnije, što u ruskom jeziku, koji se u pogledu dvojine dobro
s našim slaže, i osnove na a zadržavaju u dualu barem stari dualni
akcenat n. pr. n. pl. 6ui;bi, k63m a t\wl> onu>i, ,\irh kobi*!. U osta-
lijem padežima, ako ih ne zamjenuje akuzativ (isp. § 128), obično
se i u lekcionarima nalaze oblici množine : posla dvih nčanikof
svojih Z. 90, od dviju rib B. 52, od dviju clovikof 60; pro-
tiva dvima starcem B. 51, služiti dvjema gospodar om R.
240; me ju dvimi vitezi Z. 43, s saniimi dvima div oj kami B.
50, svezan dvojimi verugami Z. 43, svezan dvjema verugami
H. 269, po dviju dneh Z. 14. ] B. 69. 75. 86, u ovih dviju za-

1 U izdanu trebalo je naštampati ,dne(A/.

Digitized by CjOOQ IC

154 M. REŠBTAR, (139)

poviđeh B. 134 itd., a vrlo se rijetko nalaze pravi dualni oblici:
služiti dvima gospodinoma B. 132, meju dvima vitetsmalfA,
vezan dvitna verugama 154.

§ 126. Osim toga dvojina se drži i bez broja dva u imenica što
kažu ude Juckoga tijela koji sa od prirode po dva, i to oči i uši
redovno u sva tri oblika dvojine: nom.-akuz. oči, uši (vrlo često);
genitiv: očiju Z. 26. 28. 36. 55. B. 4. 104. R. 159. 206. 217 itd.,
ušiju Z. 45. B. 4. B. 102 itd., lokal: očiju B. 40. 56. 122. fi.
[141], ušiju Z. 45. 71. B. 5 9. If5; dativ: ušima B. 172, instr.
otima Z. 35. 71. B. 24. 172. B. 125. 259. 298, ušima R. 112;
samo se jednom nalazi u B zapisano ,« uttjeh* 103 za lat. in
auribus, pa može biti da je a matici bilo ,u utejeh* t. j. u ušijeh,
kao što sam ja uzeo u izdaju, ali može i to biti, da Ranina nije
dobro razumio ,w uteju1 te napisao >u uftjeh\ kao što je i mjesto
,w ocju* napisao ,t*ocfyV 141, t. j. voću. Kao dualni oblici u po-
vodu za oblicima oči-uši imaju se bez šumne shvatiti i oblici na
-i u zamjenici i pridjevfi, što su s nima spojeni: oči svoji Z. 27.
B. 31. 39. 50, oči tvoji Z. 7. 10. B. 17. 36, oči vaši B. 49, oči
negovi 66 (2), oči moji 56 (2), oči gospođini Z. 67. B. 126. 170,
uši svoji Z. 4. J3. 10. 57, bihu bo oči nih oteščdli Z. 15, biku
tada oči nih otešćcdi B. 71. 77, jere su vidili oči moje Z. 37. B.
149, oči tada nih ujsdržani bihu Z. 26, kako ti su oči otvoreni
B. 56, blaženi oči ki vide 130, uši edvignuti bihu Z. 31, uši biku
uedvignuti B. 135; R u svijem ovijem događajima ima uvijek u
pridjeva i u zamjenice završetak -«, a tako ima iznimice već i
B: oči tvoje (akuz.) 56, uši negove (nom.) 126. U ostalijem pade-
žima zamjenica ili pridjev, što je spojen sa oči-uši, obično stoji u
množini: prid očima gospodincvimi Z. 71, prid tvojimi očima B.
24; ti očiju naših 40, po očiju negovih 56, u očiju tvojih 122, u
očiju našijeh R. 141; svrbečimi ušima R. 112, tvojijemi ušima 219,
u ušiju mojih Z. 45. B. 155, a rjeđe u dvojini: s otvorenima očima
Z. 35. R. 259, prid očima gospodinovima B. 172, prjed očima tvo-
jijema R. 125. — Kao oci i uši ide u Z i B još prsi, pa zato
imamo : u prsi negovi Z. 35, u prsi moji Z. 35. B. 145, prsi h
su te dojili Z. 50, blaieni prsi ke si sasnul B. 44. Naprotiv u
ruke i noge tragovi duala vrlo su mali; u nom. akuz. uvijek je
ruke-noge n. pr. dvi ruke, dvi noge Z. 54. B. 162, dvije noge R.
283, a prema nogama svojima Z. 83 imamo neumivenijema rukami
R. 149 i neumivenimi rukami B. 47 ; stari genitiv duala sačuvan
je samo u ruku (,£uarhuc) R. 270. Još je jedan stari oblik dvojine

Digiti

zedby G00gle

(140) PRIMORSKI LEKCIONARI XV. VIJEKA. 155

usti (nom.) B. 5. prema običnomu usta; nasuprot koljeni R. 193
(moliie Pilata da pribiju nim koljeni) biće po svoj prilici pisarska
griješka mjesto golijeni, jer malo daje tekst nastavja i prvomu pri-
biše golijeni . . . ne pribiše nema golijeni. — Sasvim se iznimice
nalaze dualni oblici od zamjenici, kad ni jesu u neposrednoj svezi s ime-
nicom: reče Isus nima (Petru i Jivanu) Z. 21 (na istom mjestu
B ima i reče Mm 81, a B i on reče Mm 185); taki je oblik i
vaju R. 242, ali mu se dualno značene izgubilo, te tu stoji mjesto
genitiva množine; nije pak sigurno, ima li se shvatiti kao dual i
primjer i gledajući oni (Marija i Salome) u grob vidiše Z. 25, jer
bi moglo biti da je tu uzet završetak muškoga roda (isp. § 154).

D. Brojevi.

§. 127. Glavni brojevi. — Glavni brojevi od 1 do 10 idu u lekcio-
narima kao i danas samo što Z i B imaju oblik četire u nom. i akuz.
za sva tri roda : četire starci (nom.) Z. 55, četire miseci (nom.) B.
49, četire tisući (nom.) Z. 55. (akuz.) 5. B. 11, četire tisuća (nom.)
B. 127. 163, četire dtie (akuz.) 89, po četire sta 131 ; izuzimju se
četiri dni (akuz.) B. 59, do lit osamdeset i četira Z. 6, četare dni
B. 59. R ima uvijek četiri 110. 151. 162. 193 itd. Za oblik četire
Daničić je mislio (ist. obi. 237. 240) da je postao od Četiri pa da
je u nega najprije odbačeno zadne i i zatim dodano -£, ali pored
staroslo venskoga Herupe ne treba tražiti drugoga tumačeća: to je
naprosto stariji oblik muškoga roda (sa suglasničkom osnovom)
koji je uzet i za ženski i za sredni rod, kao što se n. pr. i dva-
naest s muškijem oblikom dva bez razlike uzimje za sva tri roda.
I oblik četare može se do vojno protumačiti : ako se naime Bernar-
dinovo ,cetare* ima baš tako čitati a ne četre sa samoglasnim r,
kao što je također moguće, tada treba misliti da je u obliku četire
najprije izbačeno i i vokalizirano r, pa da je tada samoglasno r
pretvoreno u ar kao što (u poznije vrijeme) to redovno biva u
dalmat. čakavaca. Teže je s četira: otkuda to a? Vrlo bi lako
bilo kazati da je otpao samoglasnik na kraju od četiri ili četire
pa da je prilijepjeno straga -a, ali u tako prilepjivaiie ja slabo
vjerujem, pa zato volim kazati da mu ne znam postanka.

Od današnih se oblika više razlikuju brojevi koji su sastav jeni
sa deset: za 11 19 Z i B imaju redovno završetak -nađeste, gdje
je od staroga akuzativa na desete izbačeno sredne e: jedanadeste
Z. 27. 28. 38, jedamadeste B. 39, dvanadeste Z. 14. 15. 16. 21.
22. B. 15. 22. 37. 52 itd., četrnadeste B. 20, petnadeste Z. 44-

Digiti

zedby G00gle

15<> M. RRŠETAR, (141)

B. 24, osamnadeste Z. 33 (2). B. 139(2). U R naprotiv ili se drži
neokrnen završetak na desete: jedanadesete 206. 210. 223, dvana-
desete 174(2). 175(2). 180(3). 181. 185(2). 220. 224. 253. 257.
286 (2). 314. 318 (2), petnadesete 198, ili se izbacuje d i drugo e
od -nadesete, pri čemu opet 1) e na kraju ostaje a) bez druge
promjene: dvanaeste 162. 271 (2). 286(6). 287(4), petnaeste 271,
b) razvija se j među a i e: dvanajeste 116. 140; 2) otpada
i krajtie e: a) dvanaest 123, četrnaest 122, petnaest 125. 162,
b) otpada i t od grupe st: jedanaes 217, dvanaes 255. 318(2).
Dok dakle Z i B imaju samo završetak -nadeste, R ima ih ne-
koliko, ali između nih nema baš toga -nadeste ; pa zato i R% prema
tome mijena: dvanaest (dvanadesete B) 172-, dvanadesete (dvana-
deste B) 287, osamnadesete (osamnadeste B) 249 (2), pa i petnaeste
dan (petinadeste dan B) 172. 246. U tome se R slaže s dubrov.
piscima XVI. vijeka, u kojih također nema takijeh oblika sa za-
vršetkom -nadeste, a nema ih ni u starijim dubrov. pove|ama, jer
jedini primjer, što bi riima pripadao a što ga Daničić spomine
(deanadecmc Mon. serb. 372), nije u Daničića dobro zabiležen:
tamo ima samo deanadcceme (4 puta) i deanaucme. — Brojevi za
20, 30 i 40 u Z i B imaju uvijek završetak -deset: dvadeset Z.
55. 64. B. 94. 128, trideset Z. 14. 17 (2). B. 72. 131. 179, četr-
deset Z. 13(2). 28. 55. B. 6. 11(2). 53. 62. 163. I ovdje R ima
obično drugovačije oblike: dvadesete (i tri tisuće, nom.) 236, dva-
deseti 261. 285, dvadesti 197. 286. 296, tridesti 134. 174. 176 (2).
179. 197. 239, četrdeseti 217, četiridesti 110. 121, četrdesti 110.
128(2). 131 (4). 136. 156. 198(2). 286; vrlo su rijetki u R oblici
sa -deset: do četirideset dan 165, četrdeset 198, pa zato i if* pre-
pisuje četrdesti (četrdeset B) 104. Ovaj završetak -deset Daničić je
na dvojaki način tumačio : za dvadeset on je uzimao da je ,okrrieno'
od dvadeseti, a za trideset i četrdeset da se , u oba oblika množina
[t. j. oblik -deseti] zamjeAuje jedninom* [t. j. oblikom -deset] (ist.
obi. 244) ; ali bez sumrie nije ni jedno ni drugo, već su brojevi
20, 30 i 40 u pogledu završetka izjednačeni s brojevima za 50,
60, 70, 80, 90, gdje je od starine na mjestu završetak -deset (stari
gen. množ.) ; i ovdje se dakle zbilo ono isto, što n. pr. u dvaput,
tri pnt prema pet put itd. Od oblika,, što R ima, neobično je samo
dvadesete; ja mislim da je to postalo u povodu za oblicima jedana-
desete, dvanadesete itd. — Brojevi 50 i 60 imaju još potpuni oblik:
pedeset Z. 48. R. 169. 197. 208. 220. 236. 274, petdeset B. 65.
95. 106. 115. 128, šezdeset R. 205.

Digiti

zedby G00gle

fl42) PRIMORSKI LKKCIONAR1 XV. VIJEKA 157

Brojevi za stotine idu u sva tri spomenika po starom redu,
dakle sto (često), dvisti B. 52. 106, dvijesti R. 155. 208, trista B.
75. 95 R. 180. 239, četire sta B. 131, četrista R. 239, pet sat
Z. 48. B. 65. R. 169, pecat R. 274, šest sat B. 95, šesat R.
239. — Za tisuće u sva tri lekcionara imamo uvijek baš riječ
tisuća a nikada hi(ada, a već je kod gen. množ (v. s. 133[118]) spo-
menuto da u Z i B osnova može biti i tisuća i tisuć, pa zato imamo
i četire tisući Z. 5. 55. B. 11. Vrlo je neobično pak što se kat-
kada nalazi oblik tisuća i gdje mu se ne bismo nadali: padoše ih
dvadeset i tri tisuća B. 128, ona sto i četrdeset i četire tisuća Z.
5, <maj sto i četrdeset i četire tisuća B. 11, četire tisuća (nom.)
B. 127, sto i četrdeset i četire tisuća 163, deset tisuća B. 121.
Daničić iz čakavske Aleksandride XVI. vijeka spomine (ist. obi.
237) nemupa mucyfla i mpu mitcyfia, te misli da je tisuća uzeto
u srednem rodu; to bi napokon moglo i biti premda inače svi
čak. spomenici, koji imaju u ovakim događajima oblik tisuća,
znadu samo za tisuća i tisuć ženskoga roda, ali kako onda
deset tisuća ? Da je to gen. množ. s nastavkom -đ, nije lako vje-
rovati, jer čakavci ne znadu ni sada nekmoli u XV vijeku za taj
nastavak u gen. množ. Prije će dakle biti da je u ovakijem pri-
mjerima oblik tisuća uzet kao riječ koja se ne mijena, isp. posla
tisuća i trista i trideset i tri unce B. 179. Nego tijem je stvar
samo konstatirana a nije još protumačena: može biti da a na kraju
oblika kao tri tisuća nije ono isto. koje je u nom. jedn. (jedna)
tisuća, već da je ono prvo tisuća postalo od tisuć, a tada bismo
za ovako tisuć-a imali neku analogiju u obliku četira, ako je ovo
zadće u istinu postalo od četir -|^ a.

§ 128. U pogledu deklinacije dva i oba zadržavaju svoje stare
zamjenične dualne oblike, a s nima se izjednačuju i brojevi tri i
četiri koji gube svoju staru imeničnu deklinaciju: genitiv: od
ovih dviju (muš.) Z. 17. B. 150, od dviju človikof B. 60, koga od
dviju (muž.) 2?. 72 /?. 177, od dviju brntje /»'. 140, jedan od
onijeh dviju (muš.) 25f>, od ovijehi dviju (muš.) 262, ianamši nas
dviju (žen.) Z. 12, od dviju rib B. 52, u ustih dviju ali treh
svidokof B. 45, u čuvenju dviju ali triju (|udi) li. 147, od ovih
triju (muš.) B. 131, tko od ovjeeijeh triju li. 239, četiriju obrasta
282, četiriju iivina 284. 285. 287. 291, četiriju živin 291 ; lokal:
po dviju dfie(h) Z. 14, po dviju dneh B. 69. 75. 86, u ovih dviju
sapovideh B. 134, po triju dneh B. 71. 77; dativ: protiva dvitna
starcem £.51, protiva dvjema starcim R. 154, dvima gospodinoma

Digiti

zedby G00gle

158 M. RKŠETAR, 0^3)

B. 132, dvjema gospodarom R. 240, obima (muk) B. 65, objema
R. 169. 274, četirima od viteza 269, četirima anđelom 286; in-
strumental: mi/M đtnma vitezma B. 154, s £amtmt đt*ma đwo;-
Aaroi 50, trcian cfotma verugama 154, dvjema verigami R. 269,
pred četirima od iivuštijeh 110. Nego mjesto genitivnijeh oblika
trijurčetiriju (kojih u Z nema) B ima obično oblike treh-četireh :
u ustih dviju ali treh svidokof B. 45, od četireh vitrov 99, četireh
živin 151. 166, onih četireh 166 (3). Za taj završetak -eh bilo bi
naravski najlakše promisliti da je to završetak lokala stare ime-
nične deklinaeije ovijeh brojeva (Tpext, HeTTjpexT>); budući naime
da u dvojini genitiv i lokal imaju redovno isti završetak, moglo
bi lako biti da su brojevi tri i četiri, kad su se počeli povoditi
za brojem dva, prije svega izjednačili svoj stari genitiv (rpiiii,
He-nrip-fc) sa svojim starim lokalom, tijem više što su u isto doba
na taj način i za genitiv dobili završetak s nastavkom -h kao što
ga imaju u istom padežu i zamjenice (i pridjevi), s kojim su se
s druge strane također počeli izjednačivati ova dva broja, ali tada se
ne razumije, zašto nijesu u lokalu sačuvani stari imenični oblici lokala
treh-četireh, već su tu zamijećeni novim zamjeničnim oblicima triju
(četiriju), a zašto se jesu sačuvali u genitivu? — Brojevi dva, tri
i četiri u Z i B mogu se miješati i kao pridjevi množine: ge-
nitiv: jedan o(d) dvih (muš.) Z. 33, staviše dvih (muš.), od ovih
dvih (muš.) 38, zazlamena i drugih sedamdeset i dvih 60, posla
dvih učenikof svojih 90, četirih iivin Z. 39. 53. 55 (2). 56. 59.
B. 163, o desnu tih četirih Z. 59; lokal: po- trih dneh Z. 16.
19. B. 73. 74; dativ: četirim anđelom Z. 65, četirim angelom
B. 163, četirim poglavicom Z. 43. B. 153; instrum.: meju dvimi
vitezi Z. 43, prid četirimi Hvinami Z. 5. B. 11. Samo se jednom
nalazi u iJ, t. j. u R* četirijeh 264 mjesto četireh u J5, pa ja opet
mislim da dubrov. prepisivaču taj oblik nije bio običan, nego je
samo Bernardinovu četireh dao svoj završetak -ijeh. — Biva na-
pokon i to, da iza prijedloga akuzativ zamjeri uje ostale padeže:
do dva godišča B. 12, od dva desetka 120, od dva godišta R. 111,
oda dva Hovjeka 164, o Četiri vjetre 254, b dvi divojke B. 50, s dvije
same djevojčice R. 152. 153, speci među dva viteza 269, po tri dni
116, po dva dni 173.

Kao pridjevi množine mijenaju se u Z i B i brojevi 5 — 10:
meju kotare desetih gradof B. 130; sedmim crikvam Z. 54. B.
162, desetim divicam Z. 35. 76. B. 176; devetimi redi anđelskimi
Z. 85. B. 189; po sedmih zakonih Z. 85. K. 260, po dneh osmih

Digiti

zedby G00gle

(144) PRIM0B8CI LEKCIONARI XV. VUHKA. 159

Z. 35 (po osmomu dne B. 145) ; R u ovijem prilikama ima u dat. i
instr. dualni nastavak -ma: sedmijema crkvam 282, desetljetna dje-
vicom 258, g desetima djevicami 310; zapečaćen sedmijema pečati
285. Ili pak ovi brojevi ostaju bez promjene: od sedam duhof Z.
54, do osam dan R. 257, s deset tisući Z. 64, minu među deset
gradova R. 238; u primjerima zaklinam tebe po sedam milosti B.
189, zaklinam te po devet trusi Z. 85. K. 260 iza prijedloga po
stoji po svoj prilici akuzativ, a tada ne spadaju amo. — Brojevi
od 11 na vide ostaju redovno bez promjene, kao i danas n. pr.
s jedanadeste apustoli Z. 38, jedan o(d) dvanadeste 14, sa dvana-
deste 15, u kolenih dvanadeste 56, svrhu pristolja dvanadeste su-
deći dvanadeste kolin 60, s dvadeset tisući 64, po četire sta i tri-
deset lit B. 131, do godišć osamdeset i četire 13, mogaše prodati
veće trista pinez 75 itd. ; ovo su jedini izuzeci : da se je ukazao
jedanaestima R. 237 (vidin jest od jedanadeste apostolof B. 129),
ukazao se jest veće petcatima R. 237 (vidin jest veće od pet sat
bratje B. 130); u tisućih jahač B. 65 ne spada amo, već je to
lokal množine (in millibus agnorum Dan. 3, 40); -R, koji je
mjesto množine uzeo jedninu, ima u tisuću jaganac 169.

§ 129. Redni brojevi. Mjesto sadadnega treći B i JB imaju
još bez promjene sekundarnu grupu tj: tretje B. 174, tretjega 186,
tretju R. 307 itd.; Z, a katkada i 2?, ima kraću tvrdu osnovu:
treto Z. 72. B. 78, tretoga Z. 19, tretom Z. 43(2). B. 71. 77.
Ova je kraća osnova postala od nom. jedn. tretij, kojemu je j na
kraju otpalo, pa je tada treti mijenan kao prvi i drugi itd. ; ovdje
imamo dakle ono isto, Sto u veli - veloga prema ve\i (velij) - većega.
Redni brojevi od 11. do 19. joS redovno mijenaju jedinicu : u je-
dino nadeste vrime B. 1 9 (2), do četvrtoga nadeste dne 86, do če-
tvrtoga nadesete dne R. 190, peti nadeste dan Z. 90. B. 68. 137,
godiiće peto nadeste B. 7 ; samo u R nalaze se i noviji oblici gdje
se mijena desetica : o jedanaestom času R. 120 (2), godište petnaesto
105. 106.

II. Konjugacija.

§ 130. Osnove sadašn. vremena bez osnovnoga samo-
glasnika. — Od glagola, koji amo spadaju u stslov. jeziku, već
a najstarije vrijeme nalazi se u nas bez promjene osnove još samo
jesam (sam); ostali su gotovo sasvim prešli u najbližu im vrstu
glagolft 8 osnovnijem samoglasnikom, a samo su se sačuvali neki
tragovi stare konjugacije. Takih tragova ima u lekcionarima nešto

Digiti

zedby G00gle

1 60 M. RR8ETAR. ( 1 45)

više nego ii dandanas; amo idu prije svega oblici za 1. lice jednine:
dam (često), imam (često), vim Z. 16. 23, spovim 64, vijem R.
182, eapovijem 267, pa prema riima dim B. 131. 144 i grem Z.
10(2). 28. 29 itd. B. 36. 105 itd., zatim ovi za 3. lice množine:
ne vide Z. 24 (ne znaju B. 84. R. 188), i nekolika puta u R
dade: dade 141, izdade 176, predade 252, dok je u ovom zadiiemu
obliku u Z i B redovno1 a i u £ obično novi završetak prema
osnovnijem glagolima: dadu Z. 37. R. 260. 263, pridadu Z. 16.
17. B. 72. 178, pridadut B 38, predadu Z. 60, nadodadut B. 132,
izdadu R. 291, izdddut 301 itd.; napokon sačuvano je i nekoliko
oblika za 2. lice množine: viste Z. 14. 19. B. 103. 173, pa prema
tome i diste Z. 44, mniste Z. 10. B. 40. Možebit da amo ide i
jjresi* Z. 39, ako to treba čitati gresi; ali bi lako moglo biti da
je greši (isp. ,mniscP 54).

§ 131. Miješane vrsta. — U Z \ B još se redovno (i često)
nalazi u sadašriemu vremenu prhnu, -eš itd., naprotiv u R ta osnova
več ide po IV. vrsti: primim (primku 183), -ii itd. U sva tri
lekcionara pak glagol Uvjeti u sad. vrem. gotovo uvijek ide još
po I. vrsti, ali u infinitivu imamo več III. vrstu : šiviti Z. 80, oži-
viti B. 182, živjeti R. 315 itd., a iznimice i u sad. vrem.: šiffu
(1 sing.) Z. 31, ziv]u B. 115. 123, živeći Z. 31. B. 42. Stari su
oblici po I. vrsti i odeđi (impt) R. 126, odeđimo se 99 (2), a isto
tako i oblici od peti, nego ovdje se nalazi i u sadašnjem vremenu
osnova udešena prema infinitu: zapije (3 sing. praes.) R. 176 uz
redovno zapoje Z. 17. B. 82, uspoje R. 187 itd. Glagol uieći pre-
lazi u V. vrstu: uigati Z. 88, vašgani 88, vašgane 88(2), raža-
žgana B. 102. Za oblik (budu) pašene (,pasceneL) Z. 9 mislim da
nije udešen prema IV. vrsti već da je i nehote postao pisarskom
griješkom, jer je tu u latinskom tekstu erunt pascua earum, koje
je u B i R sasvim u redu prevedeno: budu paše nih B. 28. R.
129 ; ono je š dakle i u Z ostalo od prvašnega paše. — U glagola
hotjeti u sva su tri lekcionara kao i danas ostala lica udešena prema
1. jednine, dakle hoću, hoćeš itd. ; stari su oblici sačuvani samo u
imperat. hotij, (hjtij itd. (vrlo često) i u prilogu hoteći, osim toga
u Z i B i u 3. množine: hote Z. 24. 34(3). 49. B. 25. 37. 144.
171(2). 177, ote Z. 49, te B. 180(2); R i u tom licu ima samo

1 U akad. izdanu Bernardiua mjesto ,dadati naštampano je dadet
122, ali budući da B inače nema toga završetka, treba i ovdje ispra-
viti dadut.

Digiti

zedby G00gle

(146) PRIMORSKI LBKCIONARl XV. VIJEKA. 161

hoće, će. Prema imati-imam, koje je bez izuzetka u B, Z i B
imaju u infinitu još redovno po III. vrsti (j)imiti (vrlo često) a
samo u sad. vremenu (j)imam, nego i tu uz jimajte B. 155 ima
jimijte Z. 45. 85, a uz imajući B. 138 ima jimijući Z. 1. 14,
imijuće B. 59. U glagola urneti osnova se u sad. vremenu mijeAa
onako, kako je kazano u § 39: umim Z. 41, umi B. 54, ra-
jsumiju 21 itd., a samo se jednom (osim 3 plur.) nalazi nesažeta
osnova: razumijet (3 sing.) Z. 92; isto biva i sa smeti: smim B.
20, smijem R. 121, srni B. 20. 84, mije R. 121. 189. Naprotiv
neki glagoli iz 2. razreda III. vrste iznimice prelaze u 1. razred,
t. j. udešavaju osnovu sadašneg vremena prema infiniti vnoj : poielije
(3 sing.) 22. 132, ieliju (3 plur.) J8. 168, trpijeme (1 sing.) R. [266], a
katkada se za nim povodi i Uvjeti: iivijem R. 229, iiviju (1 sing.)
[132], oiiviješ 127. U druge vrste prelaze i rastrče (3 sing.) Z. 6,
vre (3 sing.) B. 33, vru (3 plur.) 170, pa i itu (3 plur.) 104 uz
čteći 106 (2). — Iz IV. vrste prešlo je u III. vrstu snjeti R. 223. —
Iz jednog u drugi razred iste vrste preneseni su oblici vikaju R,
318 i zaJdaju 296 (gdje je klati uzeto kao da ima u infinitu na-
stavak a). — Iterativni glagoli sa završetkom -ovali, -evati dobro
se drže u sva tri lekcionara n. pr. iskuŠevati B. 3, poskakovati 5,
shranevaše Z. 2. 22. 107, hranevaSe B. 9, razširevati, ispitovaše 14,
prominevahu 29, pribliievaše 40 itd. itd., ali se već pojavjuju i
noviji oblici s osnovom -ivar\ prikazivahu B. 34, oskropivaše 61,
cdivaše 65, darivaš 183 itd.

§ 132. Dvojina. — Između glagolskijeh kategorija već je u
najstarije vrijeme gotovo sasvim izgubjena dvojina; u lekcionarima
se još nalazi katkada uz brojeve dva i oba : i najposlina pridosta
dva kriva svidoka i rekosta Z. 16, i tada raspeta bista s nim
dva razbojnika 18, dva razbojnika ka raspeta bihota 18, dva duž-
nika bihota Z. 48. B. 65, tecihota tada obadva B. 108, dva člo-
vjeka uljezosta R. 237, dva duinika bjehota 274, a samo se jedan
put nalazi dvojina, gdje joj po smislu ima mjesta, i ako nema
broja dva: kada bihota (Osib i Marija) ondi Z. 2.

§ 133. Završeci: 1. lice jednine. — Glagoli, koji dan-
danas imaju završetak -am, imaju ga bez izuzetka u sva tri lekcio-
nara. Nego mjesto današnega -im u nih se redovno nalazi stari
završetak -ju (s eventualnom promjenom suglasnika koji je pred
riim); izuzeci su u 22 rijetki: govorim 100, skupim 129, molim
125(2), ozdravim 125; nešto ih je više u Z: poklonim 8, zatajim
15, nahodim, zagnojim 32, pripravim 39, govorim 40. 48. 69,

B. J. A. OZZZVI. 11

Digitized by

Google

162 M. MJfeTAIt, (147)

općim, obranim 41, \ub\m 43 (3). 74, pogrdim, svistim 57, pološim
73 (2), uskrisim 81 (3), molim 83. 84. 85, isfcustm 90, a još više
u B : krstim 3, podložim, podvratim, otvorim 5, sudim 7, poklonim
14, pokorim 19, oslobodim 24, usvisim 26 itđ. Najboje se drži stari
završetak -u mjesto poznijega -em ;uZ ovakoga -em nikako nema,
osim grem koje treba drugovačije tumačiti (v. s. 160[145]), ai a5
i R rijedak je: fvem B. 19, pridem 24, prafem JB. 36. R. 213.
214(2), jMjtfem B. 70, celujem 71, fca/em B. 95. 2Ž. 197, $ramty«m
JB. 128, fođem JB. 128. R. 129(4). 302, dajem JB. 129(2), pri-
legnem 161, Jajfew R. 121. 271, sveiem 129, čujem 142, Jtoem 220,
iivijem 229, ievriem 231, djefujem 263, ubludem 267. — Osobina
je pak Raii. lekcionara što iznimice uz nastavak -w dodaje e:
ename 207, uelaeime 209, trpijeme [266] (isp. za ovo -e v. § 65).

§ 134 2. lice jednine i 1. lice množine. — Z ima uz
redovni nastavak -5 također ~ši, ali u pravom lekcionara (t- j.
Z* Z* i Z>) samo iznimice: foie« 12, hoćeši 14. 21. 22. 51, od-
govaraši, rečeši 16, zatajiš*, pridaješ* 22, $na$i 34. 38. 43, tačneši
39, pojdeši 41, o/rfi 49, wn&i 54; nastavak -ši, nalazi se vrlo
često, biće češće nego li -$, samo u Zlh i Zic. B i R nemaju
ovoga -šij osim slaviši B. 194. Premda inače Z nema tako često
ni jednog drugog oblika, za koji bi se moglo pouzdano reci da
nije uzet iz živoga govora već iz crkvenoga jezika, opet mialim
da se ne može sumnati da ovo -si zbija nije narodno. — U R na-
lazimo i kraće oblike hoff (ć}) -mo&} mjesto hoćeš (ćeŠ}-moieš: Ka€
118. 140. 147. 199, ti € pribivati 108, neć' šiviti 125, mof 118.
Za ove je oblike Daničić mislio (ist. obi. 268. 270) da su okrueni
bez ličnoga nastavka i vokala pred nim ; naprotiv Miklošić (vergl.
Gramm. 3, 91) dovodi ih u svezu sa stslov. oblicima xohith (2
sing. indic. i imperat.) i Moacb (2 sing. indic), a tako će po svoj
prilici i biti, jer se barem moi1 može konstatirati već u XIII. vijeku:
MOH<b Mon. serb. 53. Ali s druge strane ne smije se smetnuti s uma
da ima kraćih oblika koji su bez šumne postali krnenem punijih
n. pr. naše dialektično viš mjesto vidiš. — Bez šumne iz crkve-
nijeh su kriiga uzeti i oni inače vrlo rijetki primjeri, gdje 1. lice
množine ima nastavak -m: molim Z. 10, pomolim se B. 197. K.
258 (2).

§ 135. 3. lice jednine i množine. — U 3. licu jednine
i množine sadašnega vremena lekcionari imaju dosta često na*
stavak -t, i to ponajviše u perfektivnijeh glagola koji u tiih imaj a
redovno značene budućega vremena, pa opet mnogo češće u je-

Digiti

zedby G00gle

(148) PRIMORSKI LBKOIOMARI XV. VIJEKA. 163

dnini nego li a množini. Nego toga -t nema svuda jednako: naj-
mane ga ima Z,a: rečet 9, odgovorit 10, potečet, poklonit se
14, buđet 19, dat se 27, otvorit se 27(2), pojdut 10, istarut
se 3. 19, koje su sve perfektivni glagoli u značeAu futura osim
jednoga primjera poklonit se 14. Nešto malo više ovoga -t ima
u Z\ pa u fiega uz perfektivne oblike pogubit 31, pripravit
36, najdet 52, dat 56, svriet 57, prornut, obslušet 59, koji su svi
osim prvoga uzeti u značenu futura, nalazimo već i nekoliko im-
perfekti vnih : mečet 31, vidit 39, odpušćujet 48, slišit 52, blagujet
54, odpušćajut se 48, je»i<< 59. Još je češći ovaj nastavak u ŽT8,
^ib i Zlc; u perf. glagola ima ga u Aih dosta često, i to gotovo
uvijek u značenu budućega vremena, ali ga ima i u imperf. gla-
gola: gret 64, pribivat 65, \ubit 67, živet, krafajet 82, rasumijet
92, jesut 62. 64. 82, videt 63. 64, sut 87 itd. Kao druga polovica
od Zt t. j. kao Z\ Zlb i Zlc idu od prilike i B i 22, pa su i u
nih rijetki primjeri gdje -t pristaje uz imperf. glagole n. pr. u B:
hodit 43, dostojit se 106, iivet 198, pribivajut 31. 43, slidet 64,
odpušćajut 66, anajut 110, odpušćujut se 119. 140, su* 128. 132,
hvalet, klanajut, trepećut 184. Nešto će više takijeh primjera biti
u JB1; prtbliiat se 99, kaiet se, veselit se, pribivat 119, usdviiet
sey potrjebujet 121, posvetćujet se 164, ftjeitf, podlagat 195, gospo-
dujut 140, klanajut se 142, pribivajut 145, Jote* se 157 itd.1);
naprotiv jR1 ni jedan put nema ovako -f, gdje ga ne bi bilo u 2?1),
a i?8 uopće ga nema, pa se tim ova dva dijela od jR slažu s go-
vorom najstarijih dubrov. kniževnika (i pjesnika i prozaisti) koji
također toga -t nemaju. Osim indikativa sadašneg vremena ovo se
-t sasma rijetko nalazi: nošašet se Z. 85, rečet (aor.) 22. 163, sjedet
(aor.) 274, pa i u ova zadna dva primjera možebit da je oblik
od prepisivača shvaćen kao sa daš ne vrijeme perfekt. oblika.
§ 136. Za ovaj nastavak ~t Daničić je s razlogom kazao (ist.
obi. 275) da se ne može vjerovati da je naprosto uzet iz crkve-
nijeh kniga, jer se nalazi i u drugih dalmatinskih pisaca koji nijesu
inače ništa uzimali iz crkvenoga jezika; stoga je on i mislio da

*) U rečenici ,dobro cjnjte nam bog i spomenetse' R. 135 treba
također čitati dobročinit (lat. benefaciat) a ne dobro čini te... (Da-
ničić, ist. obi. 276), jer u 12 nema veznika te.

*) U primjeru Baptisti neprafdenik put svoj B. 97, stoje R% pre-
pisao aapustit nepravednih put svoj 201, vidi se đa je cijela reče-
nica krivo shvaćena, pa ono napustit bez sumAe nije indikativ već
infinit

Digitized by

Google

164 M. REŠBTAR, (149)

to -t nije ono isto, Sto ga imamo u stslov. nastavku -rt, već da
je uprav okrnen enklitični oblik ti koji se više nije ni osjećao kao
zamjenični oblik, te je tako iz takijeh događaja, gdje je etični dativ
na mjesta, lako prelazio i u druge. U potvrdu svojemu mišjenu
Daničić spomine i primjere iz starijih pisaca gdje je ovo t usred
rečenice rastavjeno od glagola; takijeh primjera ima i u lekciona-
rima: da V vam ne bude £.31, da V se ne pomrsi, ono V samo
u sebi ostane 67, da t" se propne 69, ovo f jest tilo moje, ovo V je
krf moja 70, ovo V je noć 92 (3), ako V umije 100, ovo V je iivot
112, ovo V govori 138, hakono V Mojzes uzvisi 152, evo V dragiha
moja govori meni 155, najti će V iivot, ono V samo pribiva 160,
evo f oni govore 66, ovo V su stanovito 92, da V su na zem(i 95,
da f se povrate vode 97, ovce f čuju glas 117, kako V su pridru-
ženi 170; meni V »a najmane jest R. 105, koji se V ne krene
(futur) 108, za ]udi V se odlučuje 111, usčudio se je V 125, da
budeš puok sveti V gospodina 135, neka V dođe k menjc 145, koje
V se nove 180, oto t1 me pokriju (futur) 114; vrijedno je pak
istaknuti da se ovako odvojeno V gotovo nikad ne nalazi uz perfekt
glagol u futurnom značenu, ali da se opet gotovo uvijek nalazi u
rečenici gdje je glagol u 3. licu pa bilo jednine ili množine ; izuzeci
su vrlo rijetki: ovo V sam ja s fami B. 107, evo f sam ja go-
spodin 119, evo t1 nova činu 178, i tretji dan (ja) uskrsnu t R.
178, pa i ovdje sigurno nije slučajno što se u tri primjera Bernar-
dinova ovo V nalazi uz uzvik, dok se Ranini ne bismo baš trebali
čuditi, kad bi napisao mjesto 1. sing. uskrsnu infinit uskrsnut.
Dosta često pak u Z, a rjeđe u B i R, nalazi se uz 3. lice jedu.
i množ. i cijelo ti, a to redovno u takijem događajima, gdje se
inače nalazi -i, s čega bi se reklo da je i tu cijelo ti dopuna gla-
golskomu obliku a ne etični dativ: čuvaju ti Z. 50, učine ti (fut)
59, napita ti (fut.) 62, sgubi ti (fut.) 63, obrani ti (fut), takne ti
(fut.) 65, spovi ti (fut.) 69, bude ti (fut) 84, obuku ti (fut) 65,
uajišću ti (fut.) 67, reku ti (fut.) 68, raeluče ti (fut.) 76, udiše ti
(fut.) 80, budu ti (fut) 87, naprude ti 92, procvatu ti 93; ne hodi
ti (fut.) B. 60, sive ti (fut) 123, izvrše ti (fut) 137, ukradu ti
(fut.) R. 178, odpuitaju ti se tebje grijesi tvoji 249, a samo se
jednom nalazi ne obra (aor.) ti nih gospodin B. 98. Ovako se ti
može naći i usred rečenice kao i t' : on ti izgubi dušu svoju li.
67, evo ti se pribliza ki me će izdati 71, evo ti je gospodin bog
pomoćnik moj 74, ona ti je prosvit\enjc moje 92, narodi k tebi ti
će teći 98, on ti će mene prosfitliti 111, on ti ne najde svittost 117,

Digiti

zedby G00gle

(150) PRIMORSKI LBKCIONARI XV. VIJBKA. 165

u nem ti bog pribiva 122. Ja mislim dakle da se zbija za ovo -t
ima uzeti, kao što je Daničić mislio, da je postalo krnenem od
etičnoga dativa ti, ali s druge strane budući da se ovo t nalazi
redovno samo u 3. licu i samo u indikativu sad. vremena, gdje
ga i crkveni jezik ima, pa budući osim toga da ga između starijih
jezičnijeh spomenika iz primorja ima najviše opet u lekcionarima,
koji su također namijeneni crkvi, to ne sumnam da su crkvene
knige pomogle što se u našim, lekcionarima ovo -t tako često
nalazi. Teže je kazati, zašto se ovo -t ponajviše nalazi u perfek-
tivnih glagola, i to redovno kada su u glavnoj rečenici te imaju
značene futura. Kad bi naši lekcionari upotreb|avali sadašrie vrijeme
perf. glagola mjesto aorista, kao što to dandanas često biva, moglo
bi se još promisliti da se ovijem nastavkom -t htjelo da razlikuje
perfektivni oblik, kada se užim Je u značenu futura, od ostalijeh
događaja gdje se takovi oblici nalaze s drugim kojim značeiiem,
ali toga u lekcionarima nema nikako! u nih je aorist (i iraper-
fekat) još u bujnoj snazi pa mu ne treba zamjenika.

§ 137. Imperativ. — Oblik za 3. lice isti je koji i za 2. lice;
za jedninu primjeri su u sva tri lekcionara vrlo obični; rjeđi su
za množinu: budite Z. 7. 84, jimijte 85, narestite i skupite se,
iskorenite se 86, pobignite 86. 87, otiđite 87, poznajte se B. 2,
moeite 10, stišajte 39, služite 41, klanajte se 41 (2), ovašćinite se,
strašite se 66; najmane je ovoga oblika u R: bojte se 170, budite
170. 171. 196, nego obično on ima da s indikativom: da budu
znana 100, da sluie . . . (i) klanajut se 142 itd. ; u ovom se pak
primjeru miješa jedno i drugo: koni i dobici da ne okuse ništar
ni se pazite i vodu ne pijte 165. — Vrlo je interesno što u lekcio-
narima imamo i neke oblike imperativa, t. j. uprav optativa, i za
1- lice jednine: ovašćinite se oni, ki progone mene, a ne ovašći-
nijam se ja, strašite se oni, a ne strašijam se ja B. 66, a
na istom mjestu u B: pogrđeni budite, koji progone mene, a ne
budijem ja pogrđen, bojte se oni, a ne bojim se ja 170, koje
odgovara latinskomu : confundantur qui me persequntur et non
confundar ego, paveant Uli, et non paveam ego (Jerem. 17, 18).
Ovakijeh oblika nađeno je, koliko se doslije zna, vrlo rijetko i u
stslov. spomenicima: Leskien (Altbulg. Gramm.* 100) spomine iz
sinajskoga psaltira primjer 0Tbna#bMb kojim je prevedeno grčko
i-oratfoiai a R. Brandt na str. 780 ruskog prijevoda Miklošićeve
morfologije slav. jezika spomine primjere 6&$bMb iz ruskog psal-
tira XII. vijeka i iz tumačena k bugarskomu psaltiru iz istoga

Digitized by

Google

166 M. REŠETAK, (151)

doba. Tomu staroslavenskomu 6&tybMh sasvim dobro odgovara Ra-
ninino budijem t. j. budim, a Čubranović nam svojim stihom ne
budijem viku ruina 149 dokazuje da je taj oblik zbija živio u
Dubrovniku još u XVI. vijeku. Može biti da se tako isto ima tu-
mačiti i oblik ne bojim se, gdje bi iza ; mjesto e po pravilu bilo
i, ali je vrlo lako moguće da se taj oblik nije u ovoj rečenici ni
osjećao kao pravi optativ već kao prosti indikativ. Teže je razu-
mjeti postanak Bernardinovijeh oblika ne ovašćinijam se i ne stro-
šijam se; oblik budiju za 3. lice množine, koji se nalazi u F.
Glavinića : ki (sveti) nam budiju pomoćniki evit. 374, slabo nam
pomaže, jer je to po svoj prilici udešeno prema budem te je osnovi
bude- dodan nastavak -ju za 3. lice množine. Uopće, ako se za
ove Bemardinove oblike ne nađe kakve druge potvrde u živom
narodnom govoru starijega doba, ja bih rekao da su uzeti iz crkve-
noga jezika; pa i tada ne mislim da se smiju dovoditi u svezu
sa staroslovenskim oblicima kao što su 6vtmre ili KOJuaTe, jer se
taka formacija imperativa u staroslovenskim spomenicima nalazi
samo u primarnih glagola, već mislim da su onomu, koji je te
oblike zapisao latinskim slovima, bili pred očima primjeri gdje je
završetak (prema 6;r*,yfcMb!) bio -•hML, pa je on u tom, nemu sa-
svim neobičnom glag. završetku, ono % krivo pročitao ja mjesto t.
Ta bi se misao jako potvrdila, kad bismo u našim starim glagol-
skim spomenicima na ovom mjestu imali taki završetak -•BMb, ali
(u Brčića) ga nema: r^a iiocth^ct ce nporoHemen Me 6ecnpaeb,\n
h ^a He nocTHio ce aab; ,v* oy6oe-rb ce ohh a He oy6oio ce asb.
Stari su oblici imperativa: viđ Z. 7. 10. 33. 35. 74. B. 114.
118. 124 itd., vij B 14. 36 itd.; nenaviđ R. 126, zapovid Z. 19.
45, izuvjed 241, jeđ 131. 151, prema kojim su udešeni i ovaki:
viđmo Z. 2. R. 107. 178. viđte Z. 33. R. 204. 207, vijte B. 1,
dok su oblici kao vite Z. 11, odpovite 8 — budući da se u Zglas
d redovno drži (v. s. 98[83]) — možebit postali od vid(i)te, a samo
se za oblike u B kao vimo 9 može prije misliti da su postali od
vi(j)mo. Stariji je oblik sačuvan i u mozi B. 148 (2), mozimo 147,
mozite (3 plur.) 10. — Neobično se često gradi imperativ od poći :
pojdaj Z. 11. 35. B. 17. 25. 28. 45. 63 itd., podaj R. 128. 160.
169. 209. 239. 251 itd., podajmo 175. 181, podajte 174. 178. 185;
kako primjeri iz R dokazuju, tu se ne smije misliti na ono daj.
koje se u našemu jeziku često uzimje uz imperativ (daj reci itd.),
već je vajda pojdi-pođi udešeno prema slušaj itd. Od poći ima
nadaje i oblik poj B. 13. 24. 36, a prema nemu i pojmo Z. 2.

Digitized by LjOOQ IC

(152) PRIMORSKI LBKOIONARI XV. VIJEKA. 167

B. 9, pojte Z. 2. 8. 31. 49. B. 2. 14 itd., pa ja mislim da je tu
naprosto oblik pojđi okroen, da se izjednači sa daj, čuj itd.; na-
protiv za oblik pođmo B. 141 ja bih rekao da je postao od po-
đimOi jer a R još nema oblika pođf a ima oblika kao govor\
učinHe, za koje neka se isp. § 60. — I oblik raHj (jraeijf) Z.
195 vaja da je udešen prema hotij (n. pr. Z. 74).

§ 138. Imperfekt. — U lekcionarima se imperfekt gradi, kao
i dandanas, to od osnove sadašiiega vremena a to od osnove infi-
nitivne, pa se u tome pogleda razlikuju od današnega stana, što
primarni glagoli, koji u infinitu pred -ti imaju nastavak a, u lek-
cionarima još redovno uzimju za imperfekt osnovu sadašn. vre-
mena; samo se u R (uz zovijeh) nalazi i zvaše 107. 109. 176.
182. 185. Sama osnova pak u nih može imati uz sadašhe zavr-
šetke -ija-, -jar, -a-, još i završetak -ž- koji se dandanas sačuvao
samo u bjeh. Ovaj završetak -e- u osnovi imaju sva tri lekcionara
(Z i B naravski u obliku -t- a R u obliku -ije-) redovno u gla-
gola (primarnih) kojim osnova sadašn. vremena svršava na (tvrdo)
-e: gredihu Z. 1. B. 8, grediješe R. 160, idijehu 107, vedihu Z.
24, kladihu 43, restiše Z. 6. B. 13, jidihomo B. 192, jedijehu R.
143. 180, dadiše Z. 20, B. 38. 42, širih* Z. 91. B. 69, tucihu
B. 171, tecijehu R. 211, brzihu (observabant) JB. 133, strzihu 153,
strzijehu B. 152, kuniše B. 109, kuniješe B. 212, sterihu B. 193,
perihu 32, perijehu R. 232, zoviše Z, 4. B. 10, zovije&e B. 173.
174, zavihu Z. 36. B. 153, dotakniše B. 27, tonihu 97, sahnijehu
jB. 109, giniješe 119 itd. itd., pri čemu treba opaziti da u glagola,
kojim korijen svršava na gutural, kako već gorni primjeri poka-
zuju, pred tijem završetkom -e- uvijek mjesto guturala stoji sibi-
lant. Od glagoli ove vrste malo koji može imati i završetak -a-:
jedini je sigurni primjer mogah (često u Z B R i uvijek samo
tako), dok se za kladahu 7. 78, sterahu B. 69. 195, čtaie 135,
čtahu 89 može misliti da su izvedeni prema infinitima kladati,
sterati, čtati (isp. 3 plur. aor. pročtaše B. 135), kao što je zvaše
R. 107. 109. 176. 182. 185 prema zvati. Završetak -;o- nalazi se
samo u iđaŠe B. 209, iđahu 292 (2), a završetka -ija- u nih uopće
nema.1 — Glagoli, kojim osnova sadašn. vremena svršava na -je
i na -i, zatim glagoli, koji grade imperfekt od infinitivne osnove,
ne razlikuju se gotovo ničim od sadašnega običaja: spase R. 119

1 Daničić (ist. obi. 301) spomine iz R primjer strzijahu, ali je to
krivo pročitano mjesto strzijehu 152.

Digiti

zedby G00gle

168 M. REŠETAR, (153)

je i danas kao od starine u nas, a u pišaše R. 154, ušiiahu 131
suglasnik je promijeiien prema oblicima sadašnega vremena, dok
je u nosaSe (»nofaffe^ B. lb možebit samo napisano jedno f
mjesto dva; ako nije kakva pogreška, vrlo je neobičan oblik iuSe
B. 20 (custodiebat, 3 izd. od B ima iuvaŠe), jer bismo se nadali
obliku čujaše. — Napose treba spomenuti još samo glagole koji u
infinitu imaju nastavak -d-, i koji se i danas koleb|u među osnovom
na ~ija- i osnovom na -jar; u lekcionarima oni između nih, kojim
osnova sadašćeg vremena svršava na i, u imperfektu redovno imaju
osnovu na -ja-: viđah Z i R, vijah B (često), tnnah Z. 11. M.
146, mnaše Z. 44. B. 39, mnahomo B. 80. 170. R. 99, mnahu B.
19. 26. R. 127. 162, siđah Z. 16, siđoše 14. 16(2); sijaše B. 48,
sjedaše R. 162. 166. 176, siđahomo Z. 70, sijakamo B. 192, sje-
đahu R. 169. 179, trpaše B. 109. 143. R. 212, iuđaše R. 286,
višaše Z. 24, višahu B. 84. R. 188, nenavijahu B. 39, nenaviđaše
R. 279; ali iznimice mogu imati i osnovu na -£-: idiše B. 38.
42, mnijehomo R. 297, mnijehu 116, sjediješe 123. 155. 159. 174,
sjediše 181, trpiješe 253, iudijeŠe 143; sasvim je osamjen primjer
sidahu B. 161. Oni pak između ovijeh glagola, kojim osnova sa-
dadrieg vremena ne svršava na i, u imperfektu mogu imati -c- i
-ijar: jimiše Z. 7. 11. 17. 20. 22. 24 uz imijaše B. 12; hotihu
Z. 17, hotiše 19. 43, htiše B. 42. 63, hotijeh R. 142, Aotf/efe
106(2). 111. 122, Mijese 127. 167 itd. uz hotijaše B. 159. J?. 144,
hotijah R. 109. hotijahu 176, fc«/afe 306. 309, htijahu 294 (2).
304; raaumijehu R. 116. 123 uz rassvmijahu B. 22; amo brojim
(premda je ovdje 6 primarno) i smiše B. 134 uz smijaše R. 208,
pa i dihu B. 56. 136; obliei napokon kao jimahu Z. 5, jimaše
25 itd. (u B i R često) izvedeni su od osnove sadaštieg vremena
imam.

§ 139. U pogledu osnove imperfekta lekcionari se dakle od da-
našnega običaja razlikuju najviše time, što mjesto završetka -ija-
oni imaju završetak -Š-. Da bi se to -&■ protumačilo, trebalo bi
pretresti cijelo pitane o postanku imperfekta u slav. jezik&, o ko-
jemu je več toliko pisano a da se nije došlo do sigurnog rezultata.
Ja toga nijesam nakan ovdje činiti, pa ću stoga samo da se po-
zabavim oko pitana, kako stoji ovo starije -e- prema mlađemu -ija-.
Ako ostavimo na strani knige koje su u nas pisane više ili mane
crkvenijem jezikom, mislim da će se teško moći potvrditi da su
ova dva završetka od osnove usporedo bila jedan u jednom dijelu
našega naroda a drugi u drugom, ili čak oba zajedno na istom

Digiti

zedby G00gle

(154) PRIMORSKI L8KOIONARI XV. VIJEKA. 169

prostora. Ćirilske poveje do kraja XV. vijeka imaju češće samo
abxb i nekoliko puta KJiadbx8, zatim ?peMx8 Spom. srp. I, 63.
125, xorbx<*Mo 176, xomuiue Mon. serb. 254, cMbme Spom. srp.
I, 149, Moeaaxb Mon. serb. 368, Mozame Spom. srp. I, 62, .uoea-
xt*uo 171, dpbmaxonxa II, 22. I ako su dakle u fiih primjeri u
vrlo malom broju, opet među nima nalazimo nekolika puta -?- a
nikada -ija-. Završetka -t/o- nema nikada ni Z. te ga nalazimo
iznimice tek u B i i?, pa i u riih samo u vrlo uskom opsegu (imijah,
hotijah, timijah, smijah) ; s nima se slaže i dubrov. zbornik od
god. 1520, koji također redovno ima -&• : nacueute, mpecueiuc, vpu-
3ueiue itd. a uz to još samo Knniatuc, xommauie (isp. Daničić ist.
obi. 303. 311). Isto je tako i u najstarijih pjesnika: Marulić uz
obično -e- (koje u nega ide još da|e: pafihu 15, vidiŠe 23, uhitiše,
ležiše 49, veseliše 64 itd.) ima -ija- samo u htijahu 84, umijaše 15,
dfjahu 71 (2). Tek u Menčetića i Držića uz obično -e- i primjere
kao Sirnjdh 480 nalazimo iznimice i -yo-: ,kunjah, celunjahi 258,
^berjaŠe' 421, gdje je va|da zbog rima -ija- skraćeno u -ja-; ali
opet i to nam daje prilike da vidimo, kako su u početku XVI.
vijeka bili obični oblici sa -«-, jer mjesto btrjaše, koje je uzeto iz
drugog rukopisa, N. Ranina u svojemu je rukopisu protiv rima
(sa vijaše) napisao berijeŠe. Mlađi pjesnici miješaju već dosta često
-(/a- uz -ć-, a prozaisti XVI vijeka i nemaju oblikž, sa -Č-. Izlazi
dakle da se u imperfektu nalazi sve više oblika sa -£-. koliko je
stariji spomenik, a da se oblika sa -t/a- uopće prije kraja XV.
vijeka i ne nalazi. Pa ako* je to tako, tada se može s razlogom
pitati, je li zbija naše Aja- isto što staroslovensko -t/o- sa i mjesto e
pred j? Dok se ne nađu spomenici koji dokazuju da se je u na-
šemu jeziku -ija- nalazilo već u najstarije vrijeme, ja mislim da
se to ne može potvrditi: jednakost među našim -ya- (= *-eja-) i
staroslovenskim -*to- može biti samo spojašria, te -ija- može opet
biti nešto sekundarno. U prilog toj misli, osim relativne novine
oblika sa -ija-, ide i to, što se najstariji primjeri s takim -ija- na-
laze ne ondje, gdje bismo im se najprije nadali, t. j. u glagola
primarnih s korijenom na suglasnik, veću nekih sekundarnih gla-
gola koji su se mogli lakše povoditi za velikom masom ostalijeh
sekundarnijeh glagola koji imaju uvijek u osnovi imperfekta samo-
glasnik a. Ja mislim dakle da je stvar ovako išla: primarni gla-
goli sa završetkom e u osnovi sađašiieg vremena i glagoli s na-
stavkom & u infinitu, a koji ne idu u 2. razred III. vrste, imali
sa u najstarije vrijeme u osnovi imperfekta završetak -£-: pleteh,

Digitized by

Google

170 M. RB&BTAE, (155)

hotčh, pa su ovi zađhi pod kraj XV. vijeka a povoda za velikom
većinom ostalijeh glagola, kojim je osnova u ovom vremena svr-
šavala od početka na a (iujah, viđah, držah, dimh, klanah, ku-
povah), svojemu -č- dodali nihovo -a- (imi-j-ah, hoti-j-ah u ikavaca
mjesto imih, hotih), odnosno (u jekavaca) udesili prema nima svoj
završetak (hotijah, umijah mjesto Kotijeh, umijeh); nešto docnije
(već u XVI. vijeka) istijem sa putem išli i primarni glagoli. A
ako naše -i/a nije staroslovensko -foa-, te ako naša formacija im-
perfekta s osnovom na -£-, -ja-, -a- seže u najstarije vrijeme na-
šega jezika, to se nadaje može i pitati, je li i naše -e- zbija po-
stalo od -£?a- preko -*&*-? Ja ne mislim da se ovo pitane može
riješiti samo na osnovu ovoga, ali svakako ne smije se zaboraviti,
kako je Jagić dobro opazio, da naša stara formacija s osnovom
na 6, kad god ispred toga i ima gutural, mijena ga u sibilant, a
to odlučno govori protiv toga da je to 6 = praslav. e, kao što
se obično uzim)e ; a kako bi se pored indikativa tučeŠ, stršeš došlo
do imperfekta tueih, strteh, nije lako razumjeti, dok bi se za staro-
slovensko TJirBHaaxi», CTpi>HcaaxTb baš u indikativu Tatnemn, CTpt-
»emn lako našla analogija za palatal.

§ 140. Nastavci su imperfekta u jednini i a 3. lica množine1
isti koji i danas. Naprotiv u 1. licu množine lekcionari imaju re-
dovno nastavak -homo koji stoji prema stslov. -xomti isto kao u
sadašriem vremeiiu naše -mo prema stslov. mt>: bihomo Z. 6(2).
12. B. 12 (2), stahomo Z. 12. B. 53, ufahomo Z. 26. B. 104, «#-
(tahorno Z. 90, sijohomo J3. 192, blogonahomo Z. 90. B. 68, iska-
homo B. 15, idijehomo R. 153, bjehomo 212, mnijehomo 297 itd.;
samo je jednom zapisano uzdahosmo R. 206, ali je to ispravjeno
u uzdahomo se. Prema tome nastavku -homo udešen je i nastavak
za 2. lice množine -hote, koji se također redovno nalazi u lekcio-
narima: iskahote B. 15, mahote 15, bihote 43. 108(2). 109, čina-
hote B. 51. 100. R. 153, gredihote B. 129, vođahote R. 237, bje-
hote 235(2). 237. 300 itd. Isto je tako udešen i nastavak dvojine:
bihota Z. 2. 18. 48. B. 65, tecihota B. 108, bjehota R. 274. Ovi
nastavci -homo, -hote, -hota nalaze se redovno u svijeh starijih
pisaca do XVII. vijeka, gdje se počinu pojavjati novi nastavci
-smo, ste (prema aoristu) i -Amo, (-hte) (prema 1. licu jedn.);
iznimice se nalazi 6uecjto Mon. serb. 229 (u hercegovačkoj poveji

1 U primjeru skttpiše svijeh koje n ah odaše R. 250 vaja da je
nastavak prvoga glagola zavelo prepisivala da zapiše -$e i a drugoga.

Digiti

zedby G00gle

(156) PRIMORSKI LBKCIONARI XV. VIJEKA. 171

od god. 1397) i htijahtno u Naješkovića Stari pisci V, 217, koje
je sigurno samo oknieno zbog metra, jer se inače u dubrovačkih
pisaca nikada ne nalazi nastavak -hmo. — U lekcionarima nalazi
se katkada imperfekt i od perfektivnih glagola ; primjere i riihovo
značerie isp. u § 162.

§ 141. Aorist — Za ovaj red oblika lekcionari nam pružaju
svu silu riih: ne bi se gotovo vjerovalo da su ovi jezični spome-
nici postali u našim primorskijem krajevima gdje im sada više ni
traga nema. Što se formacije tiče oblici, što ih nalazimo u lekcio-
narima, drže se staroga i sadašnega pravila, pa s te strane nema
se gotovo ništa da opazi: zatiskoše Z. 4, riješe B. 101, otr Z. 19
(,oter'). B. 75. B. 161. 274 pravilni su oblici, pa ih ja samo za to
spornijem, da se zna da su tu. Neobični bi bili oblici otri B. 58 i
odvrigoh 22; kako je u originalnom izdanu napisano ono otri, ne
znam, ali mjesto odvrigoh u nemu stoji ,oduirgoh\ pa ja mislim
da se to ima čitati odvrgoh.

§ 142. Particip sadašneg vremena. — U lekcionarima
rijetko je sačuvan kao pravi particip sa svojom deklinacijom: vidi
učenika gredućega Z. ±, svrhu glave negove sideća 14, jedan od
sidećih 19, svrhu prihodeća duha svetoga 28, i pozor hih kako
ugfenof gorućih 59, od ovih stećih 63, u oghu goničem 64, umnoiil
jesi Noja shađajučegi (i Mojzesa shodeći) 91, po svoj prilici i srce
naše goruće biše Z. 26, sriče goruće 72; prosvU\uje fsakoga clovika
prihodecega B. 10, travom zelenom i restućom 93, vidih angela uz-
hodeća 163, vide sina človilaskoga greduča 193, umnoSil (si) Noja
ishodećega i Mojzesa izhodećega 193; bijahu Stjepana upijućega
i govorućega B. 109, ]ub]ećim boga sva se dilaju u dobro 290, ugljevje
od ogna gorućega 292. Nego to su izuzeci, več u sva tri lekcio-
nara ovaj je particip, kao dandanas, postao glagolski prilog koji
se nikako ne mijeria. — U osnovi je ovoga oblika po poznatom
pravilu -uć- ili -eć-, uz rijetke izuzetke gdje se nalazi -uč- i izvan
svojega reda: goruće Z. 26. 72. B. 292, gorući 7?. 131, gorućega
292, viduće B. 82, vičući 142, govorućega R. 109, nosuće 197,
zčržuče Z. 92, uzčrSući B. 252, prim]ući 275? kuplući 316. —
Prilogu je završetak u Z i B redovno -i a samo iznimice -e: gre-
duce Z. 24. 28. B. 81, buduće Z. 44, zdriuće 92, verujuće 93,
rekuće B. 3, odgovarajuće 4. 30, kupeće 9, upitajuče 15, govoreće
47. 62. 96, imijuće 59, majuće 69, slizuće 79, viduće 82, razmi-
š(ajuće 85, očitujuće 88, pojuće 141, blagos\if\ojuće 153. I u B je
obično završetak -ći, ali ima dosta često i -će, biče od prilike za

Digitized by LjOOQ IC

172 M. RB8BTAR, (157)

petina svijeh slučajeva; napose R* nema ni jedan put -će, dok
naprotiv R2 nekolika puta ima tako mjesto Bernardinova -ći: ena-
juće 184, odlučujuće 203, ishodeće 264. — Za oblike sa zavr-
šetkom -ć isp. § 60. — U R prilog može imati i kraći oblik
sa završetkom -e (bez -ći ili -će): govore 175. 176. 181 (3). 182(2).
186 itd., stoje 191. 192, nose 192. 193, sjede 233, dohode 282,
razmišlpje 107. 116, čekaje 188. Ovaki kraći oblik imaju (uz oblike
što svršavaju na -&" i -će) vrlo često i dubrov. pjesnici, pa ga imaju
i dalmatinski n. pr. u Marulića: srde se, Čude se 9, čine 18, na-
stoje 14. 28, obhode 28 itd., te je stoga čudno da ga netnaju ni
Z ni B. — Sto se oblika glag. priloga tiče treba napokon spome-
nuti da u JZ glagoli IV. vrste, koji pred i od infinitivne osnove
imaju labijal, mogu udešavati prilog prema participu pasivnom:
lubleći 117, (ubacim 290, iiv\eći 234, stav{eće 259, stav(eći 305,
prim(ući 275, kupjući 316. — A što se upotrebe ovog glagolskog
priloga tiče, Daničić je pokazao (ist. obi. 347 — 361) da se u sta-
rijih pisaca on uzim]e samo za nom. i akuz. jed. i za nom. mno-
žine sva tri roda, zatim za akuz. množine muškoga roda, te osim
toga spomiiie primjer iz Marulića : hi bi dal iejući kap\u vode tebi
188, gdje zamjećuje dat. jednine muškoga roda. i primjer iz R:
obladajuće Poncioskomu Pilatu 105, gdje nekako stoji kao apsolutni
dativ. Iz Z mogu se uzeti još ovi primjeri gdje prilog zamjeri uje
genitiv množine: i usta lugova garnirahu od mnogih zasida-
jući netnu 70, oslobodit si tilo moje . . . od ust govoreći laš 75, i
dativ množine: budite prilični [uđem cekajuči gospodina 72. —
Za pitane, kako je u našemu jeziku particip postao glagolskim
prilogom isp. daje § 144.

§ 143. Particip aktivni prošli. — Particip prošli aktivni I.
u pisaca XV. i XVI. vijeka nije više nikakav particip, nego je
postao isto onako glagolski prilog bez promjene završetka kao što
je i drug mu particip aktivni sadašneg vremena; inače takav je
već u povejama XIII. — XV. vijeka, a i rijetki izuzeci od toga pra-
vila gotovo su uvijek udešeni prema običaju crkvenijeh kriiga (isp.
Daničić, ist. obi. 374. 384. 385). U pogledu glagolske osnove, od
koje se gradi ovaj prilog, lekcionari se gotovo ničim ne razlikuju
od sadašnega stana; jedino treba spomenuti glagole 7. razreda I.
vrste koji u lekcionarima redovno za prilog ne uzimju infinitivnu
osnovu na -ri; umrfši Z. 7. 92, umrvsi R. 114, prostrf Z. 16,

Digiti

zedby G00gle

(158) PRIMORSKI LBKOIONARI XV. VIJBKA. 173

prostrfgi Z. 46. B. ll,prostrši B. 97 *; iznimice nalazimo ta osnova
xx R: prostrijeti 200, prost(r)ijevši 273. — Sama osnova priloga
može biti dvojaka: kraća bez nastavka -£-, i daža s tijem na-
stavkom. Primarni glagoli, kojim korijen svršava na suglasnik, re-
dovno dodavaju korijenu nastavak -ši ili -še: odvrkši Z. 1. rehši 4,
uMi, pašH 8, počamši 23. 25. 38, spletie B. 73, uzneši R. 128,
prineši 140 (2), ustreši se 143, pritiekSi 279, sjedti 318, prišaH Z.
6. 8, pošadH 19, našadši 32, odišadee B. 2, jpoiađfe R. 185. 186.
218, izašadši 195, w0$ađ<5i 206, prijamši Z. 8. 17 (2). 18, tfnamft
12, vazamši 14. 21, jamA 22, usamši R. 296 itd.; bez takoga na-
stavka nalaze se češće samo oblici što postaju od korijena šbd- i
(j)btn-: odišad Z. 15, izišad 17, izašad 22, poSad R. 113. 141.
142. 174. 175. 180. 181(2), nasad 116. 127. [311]', dosad 118,
mimošad 187, Had 234, prijam Z. 15, pojam 15, swam 25, vazam
Z. 10. 21. A 81, w*aro iž. 134. 140. 174. 177. 178. 180. 181.
185 itd., a samo iznimice drugi : počam Z. 26, od počam svijeta
R. 319, potek 183. Glagoli, kojim korijen ili osnova svršava na
samoglasnik, redovno dodavaju nastavak -rši ili -vše, a mnogo
rjeđe (osobito u R) samo -v: pridaf Z. 17, uzdav R. 234, pristao
B. 25, ustav B. 119. R. 143. 175. 181. 186. 249. 253, postav /?.
250, prostrf Z. 16, pokleknuf B. 82, uzdvignuf 96. 135, pokleknuv
R. 252, riđje* 239, pogljedav B. 131, pokarav R. 187. 188, w*-
đriai; 261; najviše se ovakijeh oblika nalazi u glagoli kojim in-
finitivna osnova svršava na *, pa i tu opet ih je najviše u R:
odgovorif Z. 9. 15. 17. B. 65. 70. 84. 88. 106. 125. 135(2),
obra&if Z. 22. B. 81, stupif Z. 22, vidif 23, razlomiv B. 70,
kupif 79, vratif 93, odgovoriv 106, pokhnif se 120, obrativ se R.
110. 153. 186. 187. 188, vidiv [111]. 166. 187. 265, skupiv 123.
132. 176, priklonio se 140, pristupiv, napraviv 142, s&rtrfi© se
162, povrativ se 181, ttmpfo 183, prikloniv 186, 193, odgovoriv
187. 233, napuniv, skvasiv 194, «A»rt» 198, ostavio 233, j?omt7
238 itd. — Kako se vidi iz primjeri, koji su doslije spominani,
a nastavka se miješa -ši i -je: Z ima -še samo jedan put: po-
šatše 29. Mnogo češće ga ima 2?, aii ne jednako: Bl redovno
ima Ši a iznimice -še: odišadče 2, ulizše 30. 31. 43, izašadče,

1 D orig. izdaAu stoji prottariy\ pa je to u akad. izdaju, kako se
meni čini, bez potrebe pročitano pr oštar ši; i R% je bas taj oblik pre-
pisao bez v: prostriješi 200.

2 U izdaiin ja sam RaAinino ^naicjao^ ispravio u našav} ali to ne
vaja, jer se taki oblici (mjesto nasad) nalaze tek u XVII. vijeka.

Digiti

zedby G00gle

174 H. RHŠBTAR, (159)

pristupifSe 31, otvorifSe 50, padše 145, izašatče, spomenufše 154,
rasumifSe 157, ostavifše 187; B9 naprotiv ima -Še a iznimice -st,
ali i ta se pojedine riegove česti donekle razlikuju : Bto ima gotovo
uvijek -še a malo kad -Ši: obrativši 65, učinivši 69, prostrši 97,
jpač& 101 ; -Bsb već popušta te uz pode« 169, otvorifše, odgovori fŠe
171, wafo*& 175, vazamše 176(2), tMašatče, pritekše, stafše 176,
usdvignufše 179 (10 primjera), ima pogledafši 172, pogledavši 176,
učinifši 179, slišofši 181, odgovorivši 185 (5 primjera); B,c pak
prema došavši, pošadči 193, odvrkši 195, utagnafH 197, prikrižifši
200 ima samo sfršifše 199. £ ima vide nego li dva puta toliko
primjera sa -£« nego li ih ima sa -&; ali možebit da nije slučajno
što 22 8 u jedinom primjeru, koji amo spada (dvignuvši 286), ima
-ši, pa se s tim slaže i to, što R* prepisuje pačši Cpat&ij') 202
mjesto padše B. Dubrovačke poveje prije XVI. vijeka imaju često
ovako -Še , ima ga i dubrov. zbornik od god. 1520 : euftheuie 6. 29,
cmaeme 6, euepoeaeme 29, dok ga pisci XVI. vijeka nemaju go-
tovo nikad: ugledavše u Naješkovića 5, 228. — Glagolski prilog
prošli zamjećuje redovno samo nominativ, te Daničić spomine samo
ovaj izuzetak: nu najdoše rasmranuvši se (ist. obi 371 — 379);
nemu se može pridružiti ovaj iz B: videći nečistoću nih aa jedno
smišafši se 50. — O obliku participa aktivnoga prošloga
II. već je govoreno gdje je pokazivano, kako se l na kraju sloga
mijeAa u o (s. 106[91]) i kako se dva susjedna samoglasnika sažim)u
(§ 58), pa ću ovdje još samo da spomenem oblike pogiblo Z. 77
i proresal B. 138.

§ 144. Ako se ne obazremo na osnovu naših glagolskijeh priloga,
koja ne zadaje nikakvih teškoća, završetak im se je doslije tumačio
na dva različita načina. Daničić je a poznije vrijeme uzimao da
su oblici bez -<5- i -š- (n. pr. gledaj e\ nasad, euvj nominativi jednine
m. i sr. roda staroga participa (ist. obi. 347. 371), da su oblici sa
završetkom -će i -še nominativi množine m. roda s nastavkom -e
suglasničke deklinacije (o. c. 352. 376), koji su docnije mjesto toga
-e uzeli -t mekih osnova na « (o. c. str. 353. 378). Prof. Maretić
naprotiv, prihvaćajući neko starije miš|eiie Daničićevo misli (Dani-
čićevi oblici H 51. 52 u napom.) da su oblici na -ći i -vši lokali
jednine a oblici na -v akuzativi jednine, „budući da ni u jednom
jeziku ne vidimo da za priloge ili adverbe služi prvi padež (no-
minativ), već svagda drugi koji padež jednine ili množine osim
petoga (vokativa) . . ." Ja držim da se to mišjene prof. Maretića
ne može nikako primiti, prije svega, jer mu se protive baž sami

Digiti

zedby G00gle

(160) PRIMORSKI LBKOIONARI XV. VIJEKA. 175

oblici, na koje se prof. Maretić oslana. Ja mislim naime da za naše
završetke -&', -vši, -v ne treba tražiti još starijih oblika nego li su
stari slovenski : tražiti postanak našemu glagolskomu prilogu u još
starije doba, bilo bi vrlo opasno, kad vidimo da naši najbliži su-
sjedi, maćedonski Bugari, u IX. vijeku u tako] snazi imaju još
neporemećen particip, koji se u historičko doba, od česti još dan-
danas, drži i u svijet ostalijeh Slavena, pa i u nas samih. Budući
dakle da se svi oblici participa i glag. priloga u slav. jezicima
mogu i moraju protumačiti na osnovu starijeh slovenskijeh, to ne
možemo drugovačije postupati ni u pogledu naših. Ako se pak dr-
žimo toga čvrstoga temela a ne tražimo bog zna kakovih oblika
iz predslavenskoga ili praslavenskoga doba, koji bi se nekim čudom
sačuvali baš samo u našemu jeziku, tada nam hipoteza prof. Ma-
retića, da su naši glag. prilozi skameAeni kosi padeži participa,
nikako nije dosta. Jer za oblike kao što su čujući, čuvši mogli
bismo za nevoju uzeti da su to lokali jednine po imenskoj dekli-
naciji, ali za oblike kao što su čujuće, čuvše (kojih prof. Ma-
retić ne sporni ne), a koji su onijem prvijem i oblikom i upo-
trebom tako blizu, trebalo bi naprotiv uzeti da su to akuzativi
jednine srednega roda. Nego kakav je ,akuzativ' čuv? Da nije ni-
kakav akuzativ množine, to se odmah na prvi mah vidi; ali nije
ni kakav akuzativ jednine, jer taj padež u muškom rodu glasi
HoyBT»njb, u srednem HoyBT>uie a u ženskom ioyin>m;K. A kakvi
su napokon akuzativi oblici kao sjede, gledajc ? Svijeh tijeh teškoća
i nepotvrđenih oblika nestaje, Čim se naš prilog shvaća kao no-
minativ: oblici čuv i gledaje nominativi su jednine muškoga roda,
cujuče i čuvše nominativi su množine muškoga roda sa starijem
nastavkom e a čujući, čuvši s mlađim i. Hipoteza prof. Maretića
mislim da se ne može potvrditi ni sa sintaktičke strane. Istina je
da prilozi u najvećemu broju slučajeva postaju od kosih
padeža, ali to biva ne s toga, što je vajda jezik čovječji udario zakon
da samo od kosih padeža smiju bivati prilozi, već jedino s toga,
što su prilozi ponajviše postajali od takih imenskih ili zamjeničnih
oblika, gdje je sintaktička sveza iskala kosi padež. Ali gdje je
prilog iznimice postao od takog imenskog ili zamjeničnog oblika,
koji je prema sintaktičkoj svezi, u kojoj se je nalazio, bio u no-
minativu, jezik nije nikako zazirao od toga nominativa nego je i
liega uzeo kao prilog (isp. Delbrtick, vergl. Syntax I, 627 — 629);
specijalno iz slav. jezika može se spomenuti naše istina, kada znači
isto što doista, ili rusko npaeda s istijem značenem. Da se dakle

Digiti

zedby G00gle

176 M. MĆETAR, (161)

sa sintaktičke strane razumije postane našega glagolskoga priloga,
treba pitati, u kojemu se je obliku ponajviše nalazio particip iz
kojega je prilog postao ? A kad se to pita, tada mislim da ne može
biti sumiie o odgovoru: odgovor nam daje historija jezika koja
nam pokazuje da naš glagolski prilog ponajviše zamjenuje baš
nominativ participa, pa tada je sasvim u redu što prilog ima i
nominativne završetke i ništa se ne čudimo što se taki skameneni
nominativni oblici užim] u i za ostale padeže. Naprotiv koji su
to događaji gdje bi se u živom govoru akuzativ (jer za profesora
Maretića oblik je cuv tobožAi akuzativ) a naročito lokal tako često
slušali da bi se baš iz nih razvio prilog? Ja mnim dakle da nam
ne treba mnogo misliti za naš glagolski prilog: on se najviše na-
lazi n funkciji nominativa, pa zato i ima oblik nominativa. Ako
pak ne vjerujemo sami sebi, eno nam nemačkoga glagolskoga pri-
loga na -mđ, koji je isto kao i naš postao od participa i za koji
se ne sumria i ne može sumiiati da je (opet isto kao i naš) nomi-
nativni oblik.

§ 145. Particip pasivni. — Da spomenemo najprije neke
mane obične oblike: eabine (zaboravjene) Z. 66, u sabinji 69, *a-
biv\eni B. 215; sakrvenoga Z* 87 uz sakrivenoga 94; dat B. 239
uz obično dan Z. B. B; uhvateno R. 290 krivo je građeno prema
infinitu. Od naći part. pas. redovno glasi našast Z. 14. 61. B. 42.
43. R. 106. 143. 293, našasta Z. 1. 5. B. 11. R. 160, u R spe-
cijalno i našten 285, našteni 317; za ovaj zadni oblik Daničić
misli (ist. obi. 392) da je postao od na-šbd~en s promjenom glasa
d na l, ali teško da je to tako, nego <Se prije biti da je uz oblik
na-šbst još jednom pristao nastavak -eti. — Napose treba spomenuti
još particip pasivni (i glagolsku imenicu) glagoli III. vrste koji
dandanas grade ovaj oblik prema glagolima IV. vrste. U Zovi
se glagoli još bez izuzetka drže staroga reda: pohotinja, hotinja 3,
vidinju 17, vidinje 26, vidinji 36, vidinja 55, vidinim 88, nenavi*
dini 60. 68, nenavidinim 88, neuminje 32, uminju 37, uminje 67,
ustrpinje 62. 67, ustrpini 68, yovelinja 92. I B i R imaju obično
stariju formaciju: vidinju B. 4, vidinja 11. 20, vidinje 35, vidim
37, nevidinoga 92, vidina 98, vi din 99. 129, vidinim 147, vidim
152, neieuvidino 38, sidinja 37, pohotinja 10, hotinje 92, ra*v-
minja 2, nerazumine, uminje 157, povelinja 120, pošelinja 8. 21.
35, poželinje 50, priželina 143, Mino 164, želinu 186, po&elinom*
199, gorinja 100, vidjenju i?. 102, vidjenje 137, spovidjeti 106,
zudjenja 112, šudjenjem 114, hotjenjem 194, procijeni 271, ram**

I

(162) PRIMORSKI LKKOIONARI XV. VIJEKA. 177

mjenja 100, ustrpjenje 99. 294. 300; ustrpjenja 100, ustrpjenju
122, ustrpjenjem 262, ustrpjen 124, u str pjeni 319, strpjenja 294,
poSeljenju 122, poSeljenja 213, Seljenjem 185 itd. ; & ima dapače
jednom i oslobodinje 100. Uz to se u 2? i R pojavjuju i noviji
oblici prema IV. vrsti, i to redovno u Siveti: Sifjenju B. 21, šk-
vfenje 98, oSivfenijeh B. 209, obično u trpeti: ustrpjenji B. 1,
ustrpjenja 2, ustrpjenjem B. 18. B. 119, ustrpjenju B. 21. 27. i?.
128, ustrpfenje R. 112, ustrpjeni 136, strpjenje 252 itd., a iznimice
drugovdje: dućenja B. 57, ćućenju 142, nenavijenja 191. 200, />o-
žuđenja R. 106, Suđenje 300, Suđenjem 240, Suđeni 253, pa i od
tijeb primjera dva zadna nijesu sigurna, jer je Ranina tu uprav
napisao jtugienjem* i ,[ugenj\ pa može lako biti da je on to pro-
čitao suđenem i stufeni.

§ 146. Infinitiv. — Zi B sačuvali su neke stare oblike sa -rS-,
-Hf- (po nihovu -ri-, -ft- mjesto poznijega samoglasnoga r i 2 (t. j.
u nas u): striii (čuvati) Z. 19, ođt?™« Z. 38. B. 4. 178, uwi<5»
Z. 94. B. 68, m& B, 31. 125. 175, *acra« (zacrpsti) 48, oblici
179. Iz R mogu se pak spomenuti oblici rijet 231, ri;'ett 301, pri-
nijeti 289. — O otpadati u glasa i na kraju infinita isp. §60.

Dodatak: prilozi.

§ 147. Kao dodatak oblicima hoću da pokažem, kako se naši
lekcionari slažu ili ne slažu među sobom u pogledu nekih priloga
za vrijeme i za mjesto koji su u običnom govoru pa i u nih tako
česti. Za priloge, koji kažu vrijeme kada nešto biva, obično na-
lazimo u Z i B uz zamjeničnu osnovu nastavak -da: sada, tada,
kada (sve troje često), onda Z. 69. B. 32 ili (s osnovom udešenom
prema sada, tada itd.) onada B. 138. 153, vazda Z. 10. 14. B.
36. 69 itd., nigdar(e) (često), nigda (olim) Z. 22. 44. B. 43. 107.
154, nigdare Z. 84, nikada Z. 3. 11. 44, pa i kad su sastavjeni
b prijedlozima: odsada Z. 15. B. 11. I R ima obično -da: sada,
tadaj (rijetko tada, v. str. 125[110]), kada (sve troje često), onda
148, onadaj 161, vazda 127. 135. 136, nikada 123, nigda 144,
n jeka da 108, odsada 109 itd., ali ima iznimice i -de: sade 153.
169. 176. 183, tade 184, kade 134. 137. 138. 141. 144. 145. 160,
njekade 209, pa i samo -d bez samoglasnika: tad 123. 126. 127.
136, kad 122. 123(2). 129. 132. 141, dosad 117, odsad 134. —
Prilozi, koji kažu mjesto gdje što biva, u Z i B imaju obično za-
vršetak -i ili rjeđe -e: gdi redovno u Z i J5, a uz to u Z (osim
Z1*) i u B iznimice također Jfeađi Z. 33 (2> 34. 40. 42. 59. 63.

B. J. A. OZXXVI. 12

Digitized by

Google

178 M. BBfiVTAR, (163)

83. 90. B. 3. 13. 24(5). 32. 48. 52. 76. 81. 152; ofdi Z. 6. 11.
36 72 i ovde 80, ondi redovno u Z i onde Z. 52. 80, u B pak
redakcija Bl voli nastavak -de: ofde 30(3). 35(2). 45. 49. 52.
146(2), onde 8. 12. 16(2). 17. 25. 27. 28. 2l>. 30(2) itd. 140.
151(2). 15o. 160. 190. 191 i ofdi 7, omii 12. 24. 30. 46. 48.
49. 189, naprotiv redakcija B* miješa pojednako jedan i drugi
nastavak: ofde 169, ovde 70 76, onde 59. 68 72. 74(2). 75. 78.
79. 87 (2). 89. 90. 96 itd. i ofdi 76. 172, ovdi 59 (3). 82. 140*
144. 182, ondi 59(2). 62. 67. 69. 72. 73. 75(2). 76. 81. 90.
96 itd.; nadaje vastdi Z. 95. li 114. 118. 148 182. 184. 185.
189. 194; JB pak u ovijeni prilikama miješa ie i # (isp. § 25). —
U priloga, koji naznačuju mjesto kuda biva kretane, Z i B opet
imaju uz -da još i -de: odovuda Z. 13. B. 39. 89, odtuda B. 39,
odonuda Z. 34. 94. B. 89, odkuda Z. 20. B. 4. 16. 30. 43 itd.,
odafsuda B. 50. 128(2) i odovude b. 63, onude Z. 77, odkude
40. 45. 48; JB uz odkuda 132. 145, odasvuda 152, odinuda 222 itd.
ima iznimice i kudije 127. 138, kudi 288 i odkud 117, odonud
224. — Najviše se razlikuju prilozi sastav|eni sa -U: dokole Z.
6(2). 12. 15. 21. 56. 62. B. 12. 161(2). 169, dokle Z. 4(3). 5.
8. 21. 22. 30. 31. 32. 45. 53. 58. 63. 73. B. 1. 11(2). 12. 29(2).
32. 35. 56. 64. R. 109. 110(2). 127. 130(2). 131. 134(2). 135. itd.,
dokoli B. 67. R. 185. 186, dokli R. 295, dokla B. 30. 68(2).
95. 98(2). 136. 142. R. 99. 105. 137. 159(2). itd.; pokole Z. 26.
30. 37. 64, poUe Z. 18 29. 90. B. 12. 13. 14. 22. 50. 53. R.
282 itd., pokoli B. 205. 229, poUa B. 73. 78; odkole Z. 31. 32.
B. 139; dotole B. 12, dotle B. 135. It. 305; otole R. 183, odonle
B. 145, dovle 83; odsele Z. 23. 39. tt. 185(2), došle Z. 23. R.
187. 232, doslaj R. 207, đosdu B. 82. 105. 112. 125. 130, odselu
136. — Ova je raznolikost u završetku ovijeh priloga postala odatle,
što su već u najstarije doba usporedo bili nastavci -dš i -ofe, pa
-U i -li; a osim toga su se prilozi povodili jedni za drugim a na-
pokon i krnili. Tako u priloga za vrijeme s nastavkom -da Ra-
liinini su oblici sa -de bez šumne mlađi koji su udešeni prema
dokle, pokle, ovde, onde itd., pa je tako postalo i danaske R. 267
od danaska, pake Z. 27 od paki Z. 35. //. 181(2). 182(2). Na-
protiv prema prilozima na -da udešeni su mlađi oblici kao dokla,
pokla, unutra B. 45, razma R. 146, veoma R. 137, paka B. 95.
130. naMada Z. 19. 26. B. 74. Za oblike dosclu, odselu vaja mi-
sliti da su udešeni prema tu ili totu, ue goru, niz dolu kao n. pr.
i posridu B. 45. Napokon oblici bez samoglasnika na kraju sad,

Digiti

zedby G00gle

(164) PRIMORSKI LEKCIONARI XV. VIJEKA. 179

odkuđ itd. naprosto su ga izbacili kao što i pak Z. 75. R. 181.
(Za sve ovo isp. Arch. f. slav. Phil. XVI, 182). Ni u jednom slu-
čaja nema se dakle razloga misliti da je gdje s kraja samoglasnik
baš do da van, već su svuda udešavani za vršeći jedni prema
drngijem. — Ja mislim da ovako nekako treba tumačiti i oblike
prija (redovno n Z \ B) i poslija Z. 46. B. 36 uz koje B izni-
mice ima i pri 25. 32. 41 (2), zatim posli 3. 15 ; poslija je sigurno
udešeno prema prija a za pri ispravi § 44; specijalno pak za
prija vaja da treba uzeti da je to = iip-kac^e (u R prjeđe), samo
Sto je završni samoglasnik udešen prema ovijem prilozima na -a.
Prilozima se s kraja dodaju tek gotove čestice, tako vrlo često
-re ili samo -r uz ni gđa (isp. § 60), pa zamjenično -.; (v. str. 125
[110]), nadaje -je ili -đe u takoje-takođe, toliko je Z 29, tuko je Z.
64. 67. 73. 80, tokoje B. 66. 106(2). 116. 125. 137, tuđe R. 182.
198. 272, pa -ka u vanika Z. 41. 46. 52, vanka Z. 53. 57. 65.
73. 81. R. 311, gorika Z. 77. B. 102. R. 269, dolika B. 70, da-
naska Z. 2. 3. 5. B. 8(2). R. 111. 188. 194. 225. 263, veieraska
Z. 90, zatim no: kakono B. 7. 11(2). 12(2). 15. 18. 19(4). 21.
R. 237 itd., kolikono B. 27, kadano R. 209, ili to: kakoto R. 218.
231, pa ve: kadave R. 254. 266, kadve 197 (isp. k tomu da ve
je umro R. 193, budući ve isteklo sunce 204), i napokon ze\ ondjese
R. 183.

Blago.

§ 148. Domaće riječi. Naši se lekcionari dosta razlikuju
među sobom i od današnega običaja što se tiče riječi, nego to je
tako opsežna stvar, da joj treba posvetiti specijalnu studiju. Zato
ću ja ovdje samo istaći nekoliko momenata, a ostavjam da više
toga iznesem ondje, gdje će se govoriti o međusobnom odnošaju
lekcionara, ' budući da će nam baš ta strana u Aihovu jeziku dati
sigurnu osnovu, na kojoj ćemo moći odrediti, gdje je od prilike
prvašni prijevod postao i kojim se je putem širio po primorju. —
Da spomenemo prije svega nekoliko primjera, kako se lekcionari
među sobom razlikuju ; primjere mećem azbučnim redom, i to, kao
uopće u ovoj partiji gdje se govori o riječima, samo u jednom,
glavnom obliku. Evo nekoliko primjera između najobičnijih riječi:
gospodin Z. 13. B. 3(2) itd.,' gospodinev Z. 6. 7. 13. 31. 37. B.
13. 40. 100 itd., gospodinov JB, pa zato gospodinov /?9. 104. 172
(gospodin B), gospodinovo 171. 225 (gospodine B); hisa Z. 2. 4.
B. 2. 43 itd., \hiia B. 42. 43 itd., kuća R, pa zato J?2 mjesto

Digiti

zedby G00gle

180 M. BBftBTAH, (165)

Mm uzimje kuća 101 ili erira (kuća božja) 130(2); jizbina, jistvina
ft. 40, jtKS 76, je*t<ys*a ft. 141. 150. 197; fcamifc ft. 21. 40. 82,
ftatnen R; Jcrejut Z 4. 59. B. 11, *n7o 2Ž, zato krila R*. 264
(fcrcfutf B;; lihar Z. 53. 54. JB. 161, liječnik R; nevestac Z. 76,
nevistac ft. 16. 23. 176, ienik R. 117. 124; nevistica ft. 23. 176,
fte^tto 2*. 124; oboj Z. 15. 54. 69. 70, jao B. 70. 81. R. 174;
l>efc* Z. 15. 17. 23. ft. 70. 72. 76. 81, kokot R. 174. 176; tovariš
B. 6. 125. 142, tovaristvo B. 101. 142, rfrtfgr, rfrwi6a ft; tudje Z.
2. 16. 17. B. 8. 17. 27, tetafco R. 102. 107 itd. ; vaspet Z. 3. 13.
39. 40. B. 2. 9. 46. 58 itd., opet ft.

Ovo naravski nije nego vrlo mali broj između svijeh primjera,
gdje se lekcionari u pogledu riječi ili osnova među sobom razli-
kuju, ali se već iz ovoga vidi da se i u tome pogledu Z i B dobro
među sobom slažu, dok se ft od mh često odvaja te ima svoje
oblike koji se ili još dandanas govore u dubrovačkom dialektu ili
se nalaze u starijih dubrov. pisaca.

§ 149. U drugom redu blago riječi, Što nam je sačuvano u lek-
cionarima, interesno je i s toga, što su nam tamo, kako se samo
sobom razumije, sačuvane i mnoge stare riječi kojih dandanas više
nikako nema ni u kmževnom jeziku ni u narodnom govoru onijeh
krajeva, gdje su lekcionari postali. Primjera radi spomenuću i ne-
koliko nih: dari (čak) Z. 2. 4. 5. 6. ft. 12. 20 itd., deri Z. 8.
15. ft. 115 123 itd.; bridi (svetkovati) ft. 133. 137. 184; dra-
matan (neplodan) Z. 39. 82, dramatnica 24, dramastvo 94; Map
(sluga) Z. 14. ft. 173; jutri (sutra) B. 132; mazba (osveta) Z.
65; otaj (potajno) Z. 8; izpluti B. 150; poko (posto) B. 4. 114;
poludne B. 60. 135; poli (kod) Z. 4. B. 6. 10. 97; poni (barem)
B. 71. 74. 85; priseban (bređ) ft. 8, prisobnica 144; paki (pak)
ft. 181. 182; siko (ovako) Z 18. 90; poskisti (pružiti) Z. 27.
B. 113. 145; str ići (čuvati) Z. 2. 19. ft. 50. ft. 152; srebar (prost
čovjek) Z. 57; tina (sjena) Z 57. ft. 118, tina R. 125; tucan
(debeo) Z. 9(2); vašćina (potvora) Z 72. ft. 47; vide (zaista) Z.
26. 29, vjede ft. 206; varovati (braniti) Z. 54, obarovati Z. 57.
ft. 118; zadovofe (dosta) J5. 52. 68; zajmodavac ft. 274. — Rijetki
su slučajevi gdje su stare riječi sačuvane u lekcionarima preko
crkvenih kniga; tako će biti fsemogi (svemoguć) Z 86. 88 itd.,
nina (sada) Z. 87, možebit i podviga (samrt) R. 186.

§ 150, Premda se iz lekcionari jasno vidi, kako se je pri pre-
vođenu jako nastojalo da se latinski tekst od riječi do riječi pre-
vodi, s čega su obično i latinske fraze i rečenice sasvim ropski

Digiti

zedby G00gle

(166) PRIMORSKI LEKCIONABI XV. VIJEKA. 181

prenošene na nad jezik, opet se katkada nalazi i čisto narodna
riječ ili rečenica koja odgovara latinskomu pojmu ali ne latinskoj
riječi. Tako intempestae noclis silentio (3 kral. 3, 20) prevedeno
je u gluho noći Z. 12, u glulvo doba noći B. 53, u gluho noći
doba R. 155; galli cantu (Mark. 13, 35) sa o petesih Z. 74 (kad
kokot sapo je R. 307); primo dducuio (2 Mojs. 14, 27) sa u zoru
B. 97; in arborem sgcomorum (Luk. 19, 4) sa na stup smokve
glušice Z. 77, na stablo od smokve divje B, 176, na jedan arbuo
od moroffelsa R.s 312; tibicines (Mat. 9, 23) sa naricavice B. 143
(vikanje B. 253); architricUnus (Iv. 2, 9) sa stari svat B. 16. R.
117; nos autem ignobiles (1 Kor. 4, 10) sa mi jesmo od uboge
ruke JZ. 289 (a mi srebri Z. 57, a mi neplemeniti B. 165) ; Maria
Jacobi minoris (Mark. 15, 40) sa Marija Jakova (Jakoba R) ma-
loga B. 79. R. 183; cumgue introisset et saltasset (Mark. 6, 22)
sa ulize jigrajući u poskok B. 159 (uliee i skaka Z. 51, uljeze i
poče skakati R. 279). Nekoje su između ovijeh riječi u isto doba
i vrlo čvrst dokaz da su lekcionari postajali jedan od drugoga;
n. pr. ne može biti slučaj da, B i R na istom mjestu namjesto
lak architricUnus imaju stari svat; nego i o tome će biti prava
prilika da se govori, kada se bude raspra vjalo o tekstu lekcionara.
§ 151. Tuđice. — U lekcionarima ima podosta tuđih riječi,
od kojih su neke narodne i starije, a druge vide kniževničke i
mlađe. U prve brojim one tuđice, koje znače pojmove ili stvari iz
običnoga života, te koje ponajviše u pogledu oblika dosta se razli-
kuju od svoje matice. Amo spadaju n. pr. ove: almustvo (Almosen)
Z. 43. 61. B. 26. 168. 174, elemoaina B. 26, lemoirina R. 269.
308; alabaustro (alabastrum) R. 173. 180. 274; altirna ([l]anterna)
B. 87, intima R. 191; ajer (aer) B. 160. 182. R. 315; ancipres
(cipresso) B. 149, cipres Z. 50. 81, cepriš B. 158, čepres R. 153.
278; arkuo (arculus) Jž. 139; bakUa (bacchetta) B. 196; balina
(balena) B. 30. 94. /?. 131; blustro (Bluostar) JB. 169; cocan (?)
Z. 51. B. 159; doktur (doctor) B. 15. R. 116; golar (callarium) B.
159 ; gostara (yxrr£pa) i?. 285 ; granar (granarium) B. 19 ; gusterna
(cisterna) B. 39; herceg (Herzog) B. 101; kacita (cassis-idis) Z.
65. B. 141, kadcida R. 251; kalamar (calamarium) Z. 42. B.
153. R. 268; kalei (Kelich) R. 174; kaštel (castello) Z. 26. 51.
90, kastio B. 59. 103, kaštio-štjcla R. 205. 219. 225, kostio-stjela
R. 161. 162. 206. 224; kandelir (candelliere) Z. 32. 73, kandalir
74; kandjela (candela) JB. 311 ; kerostat (cerostata) R. 263; konistra
(canestra) B. 20. 52; lancun (lenzuolo) B. 90, lincuo R. 211; lo-

Digitized by

Google

182 m. rešotar, (167)

čika (lactuca) B. 86. R. 191 ; lukijerna (lucerna) R. 232. 263. 273.
276, lučerna (isp. § 47) Z. 47. 73. 74. B. 156; manigođo (mani-
goldo) R. 279; mojistar (maestro) Z. 15. 16. 40, meštar Z. 14.
21. B. R; munčela (manicella?) R. 150; ošit (assito) B. 24, ofetf
B. 125; oraura (usura) R, 132. 309, oeurnik Z. 12; pancir (pan-
ziere) Z. 65. i?. 141 ; placa (platea) #. 288, placar B. 101 ; po-
nistra (*fbnestra, finestra) B. 20. 95, funjestra R. 121. 147. 271;
salbun (* sablon, sabbione) Z. 40. B. 152, ,$aplunl R. 168; sodtn
(soldino) Z 64; «pi>a (spesa) Z. 64; šator (sAtor) B. 100. 138;
ta\ur (tagliere) Z. 51; teharica (T*yapi ?) A 186. 224. 292; tem-
ptati (temptare) R 101. 309, tamtati 218; zapostat (krtcri-r/s) U.
120; Jafcm (diaconus) Z. 31. A 131. 135; šara (giara) B. 49;
šešin (jejunium) Z. 6. 13. B. 13. 20, fefmoft B. 24.

U novije tuđice, koje su od česti samo kniževničke, t. j. naro-
čito uzete za prijevod lekcionara, brojim naprotiv ovake riječi : aro-
pula Z. 55; baiio R. 189; biskupat R. 262; bonaca R. 119; ci-
tara, cindravac Z. 5, citra, titrati, citravac B. 11; devocion B.
146; drakun R. 166; elemenat Z. 6. B. 12; ^Htina B. 18; /rt*-
sto« Z. 4. 17. 60. B. 22. tf. 109. 123; fundament Z. 64; jfarđm
R. 152; ^/ftoi/a #. 271; hipokrit Z. 33; idWa*ra jK. 236; impe-
ratur R. 106; inkantanje Z. 85; Aanfon A 50. R. 153; Arattfar
Z. 72. B. 173; *as%att Z. 71. R. 113. 136; fcvarto Z. 73; legati
R. 99. 193. 206. 208; magana R, 293; malicija R. 210; »turm*-
r(3rfi Z. 77; ođtjo if. 301; oficijal B. 142; Aosfr)a Z. 72. B. 105,
osttja Z. 37. 65; paraklit Z. 77. 78; pelegrin Z. 26; i>e/yi«/ Z.
31; prjrfan B. 100; publikan R. 232. 237. 282; punat Z. 73;
sakristija B. 23. 60; sap>.n A 50; sentencija B. 51; s&tuaćt B.
123: spurta R. 121; sfoZa R. 287; sudari; B. 60. 108; tarma
(u akad. izd. krivo trma) B. 24; tosAa Z. 22. 60. B. 81. 118;
tempal Z. 12. 13. B. 6 29, tem/>fo A. 181; terca B. 19; *ra<*tfur
R. 181; vdtt* A 273; šiganat B. 94. 98, ^awa* R. 197. —
Takvim novijim tuđicama uzetim iz talijanskoga jezika obiluje na-
pose u R redacija R*: akvila 291, (mjesto) dezerto 228, eunuk
317, indjavolan 286, mača 288, maćavati 305, maja^ 317, far6t*o
od) morotfelsa 312, munita 308, o/erfa 305, parvuli 317, pelegrinag
306, pjcr^tio 301, posegati 308. 309, posigati 310, princip 274,
promisijon 257, remengi 294, serratf 228, skarač 309, so/tćtf 310,
faitfijer 309, teso/- 308, umbrija 223, uia^t 310.

§ 152. Biblijska imena. — Između biblijskih imena, što
se naravski nalaze u velikom broju u našim lekcionarima, spo-

Digitized by LjOOQ IC

(168) PRIMORSKI LBKOIONARI XV. VIJEKA. 183

menuću samo neka kojih se oblik u današriih kAiževnika katolika
kolebje, pa je zato dobro znati, kakav im je oblik u ovijem naj-
starijim spomenicima što nijesu pod neposrednim uticajem slaven-
skoga crkvenoga jezika. To je tijem potrebitije, Sto se ne može
sumnati da su većina ovijeh imena bila prostomu narodu dobro
poznata te postala prave narodne rijeci. Amo uzim|em ova latinska
imena: Aegyptus: za zemju nalazimo gotovo bez promjene: Heđ/pt,
Eđipai Z. 5, Egipt1 B. 5. 12, Etfipt R. 111, pa tako iznimice i
za narod: Egipci B. 54, Etfipcjani R. 195; nego za narod mnogo
je običnije Jejupci B. 5. 93. 97, Jeđupći R. 103. 200 a osobito
posesivni pridjev jejubadki B. 97(2) itd., jeđupački R. 200(2) itd. —
Andreas: u Z i B je Jadrij Z. 33. 34, #.-52. 67. 144 a a R
Andrija 155. 255. 256; interesno je da je u R% bilo najprije pre-
pisano jjadrig1 i ,jadrju* pa je to prevučeno i opet napisano An-
drija, Andriji 171. — bethlehem: bez izuzetka u sva tri lek-
cionara je Beilem Z. 2. 5. B. 8. 9. 14. R. 107. Ili itd. — Chri-
stus: Z i B imaju uvijek Krst Z. 32. 52. 62. 68. 86. B. 5. 49.
68. 72. 105 itd., pa je obično tako i u R: Krst 102. 116. 149.
157 itd., ali u nega imaju iznimice i neki oblici što ne proizlaze
od lat. Christus već od grčkog Xpwr<5:: Kristos [151]. 290. 301,
Krisioi 300, Kristošov 290(4), Krstos [107. 111. 115. 161]. 290,
Krstoš 294. — Habraam: Z i B obično pišu bez H: Abram Z.
32. 52. 77. 85. B. 17. 20. 34 itd., a JB obično sa H: Habram
118. 121. 125. 135 itd., ali nikada se ne piše sa dva a. — He-
braeus: u B Jevrejin 121. 195 a i u R jevrejski [164. 193(3)],
ali ima i ehrejska B. 195, hehrajske Z. 83. — Herodes: uvijek
bez izuzetka Irud Z. 5. 7. B. 12. 13. R. 111. 114 itd. — Jacob:
u Z i B Jakob Z. 52. B. 17. 2o. 26. 34. 41 itd. i Jakov Z. 86.
//. 6. 35. 40 itd., a u R samo Jakob 118. 125. 127. 136. 150 itd.,
pa zato i A,f prepisuje Jakobova 101 (Jakovla B). — Jerusalem:
u lekcionarima ima po tri različita oblika: Jerozolim* Z. 4(2).
26. «. 3. 11. 36. 46. 55. 59. 64. 83. R. 101. 109. 114. 116.
123 itd., zatim Jerusolim Z. 7. B. 3. 14. 15. 22. 32. 36. 37. 52.

1 Riječi romanskoga porijekla sa slogom gi ili ge mislim da ih i
B nije izgovarao sa gi -ge već ili sa đe-đi ili sa je-ji, nego budući da
ne znam, kako ih B baš piše, ostavjam ih onako, kako su a akad.
izdanu.

% Među primjere sa z (Jerozolim, JeruzoHm. Jeruzalem) uzimjem
i oblike gdje je u B napisano s, premda bi moglo biti da se čulo ako
ne Jerusalem a ono barem Jerosolim, Jcrusolim.

Digiti

zedby G00gle

184 M. BEfcffTAB, (169)

54. R. 105. 134. 217 itd., a obično Jeruzalem Z. 8. 10. 12. 13.
23. 28. 36. 37. 50. 69. 78. B. 5. 14. 15. 29. 32. 49. 53. 68. 79.
R. 109. 115. 116. 134 itd. — Jesus: u Z i B osim jednoga pri-
mjera po riči Jezukrstovi Z. 34 nalazimo uvijek samo Isus, u R
naprotiv miješa se nekako pojednako Isus 99. 110. 112. 116 itd.
i Jezus 106. 110. 113. 114 itd.; za Jesus Christus pak sva
tri lekoionara imaju gotovo bez izuzetka Isukrst\ osim prije spo-
menutoga primjera po riči Jezukrstovi Z. 34 ima iznimioe još
Isusom Krstom Z. 82, pa Isus Krst B. 186 i nekolika primjera
u R: u Krstu Isusu 116, u Krstu Jezusu 136, Jezusa Krsta 261,
Krstos Jezus 290. — Joseph: Z ima samo Osip 1. 2. 5 itd., a
R samo Jozef 102. 106. 114. 150 itd., B pak miješa Osip 4. 7.
12. 13 itd. i Osib 13. 39. 48. 74. 79 itd., iznimioe ima i Joeef
9. — Judaeus:Zza narod ima Žudej 10(2). 13. 20. 34. 81,
iudejski 2. 7. 8. 81 a za zemju miješa Žuđeja 25. 69 i Zudija 29,
osim toga ima pridjev iidofski 4. 8. 12. 44. 80; u B se opaža
neka mala razlika među dvije redakcije: -B1 miješa Žudej 55.
144. 146, iudejski 14. 51. 161, Žuđeja 7. 8 i Žudij 3. 20. 33.
36. 48 itd., iudijski 4. 5. 16. 30. 32 itd., Žudija 13, a B* ima
samo Žudij 66. 88 itd., zudijski (često), Žudija 63. 66, osim toga
obojica imaju Židovin 9. 12. 20. 48. 101. 117 itd., iiđofski 10.
14. 36. 131 itd. Još su raznoličniji oblici u R: uz Žudij 150.
152. 162. 179 itd., Žudija (zemja) 162. 286 ima i Žudija (Ži-
dovin) 159. 220, pa (kao u Z i B) Zidovin 121. 155. 192 itd.,
Hdovski 109. 111. 115 itd., a osim toga još Žudio (Žudjela)
150. 159, iudioski 102. 153. 188, pa iudjevstvo 149 i tfudjev-
stvo 205 ; da je pak u Dubrovniku u početku XVI. vijeka ne-
stajalo oblika zudijski vidi se po tome, što R% ima židovskim
102 mjesto iudijskim B. — Magdalena: Z i B imaju obično
Mandalena Z. 18. 25. B. 89. 102. 107. 108 ili Mandolina B.
79, R naprotiv redovno a Z i B iznimice Magdalena Z. 79. B.
74(2). R. 178(2). 183. 193. 204. 209. 211. — Matthaeus:
za oblik nominativa nema primjera u lekcionarima, ali va|a da je
Matij, jer je akuzativ Matija Z. 53. B. 161. R. 282 a lokal (poj
Matiju Z. 60. B (često u natpisima lekcija). — Moyses:u sva
tri lekcionara bez izuzetka Mojzes (Mojeesa, Mojzesov itd) Z. 26.
31. 33. 37. 85. 89. B. 17. 19. 30. 33. 46. R. 118. 148. 150 itd. —
Nazaraeus: također bez izuzetka Nazaranin Z. 7. 16. 25. 26.
35. 43. 82. B. 13. 22. 72. 145. R. 114. 191. 193. 205 itd. —
Noe: miješaju se oblici bez j i saj: nom. Noe B. 94. 95. ii. 198,

Digiti

zedby G00gle

(170) PRIMORSKI LEKGIONARI XV. VIJEKA. 185

Noje R. 197, gen.-akuz. Noa R. 198, Noja Z. 91. B. 96. 107,
dat Nou R. 199, Noju B. 95, ali svuda je osnova muškoga roda
osim (dat.) Noji R. 197. — Salomon: redovno se u sva tri lek>
cionara nalazi (prema tal. Salatnone) oblik Saiamun Z. 12. B. 30.
132. 164. R. 132. 155. 241 itd., samo je jednom u R Solomun
166. — Simon: u Z i B redovno Simun Z. 6. 33. 34. B. 73.
77 itd., a u R Šimun 147. 149. 155. 169 itd., iznimice Simon Z.
33. — Simeon: ne razlikuje se od Simon u Sitnun Z. 88(2).
89. B. 146. 147. 149, Simum Z. 37, a razlikuje se od Aega u
Simeon B. 13. R. 112, Simeon R. 260.

Ja sam ova imena navlas spomenuo, jer nalazim da se u naj-
novije vrijeme u nihovu pogledu sasvim samovo)no postupa: mjesto
oblika, koji su od vijekova utvrđeni u narodu i u kniževnosti, kao
što su n. pr. Krst, Isukrst, Jrud, uvode se nova Krista Isus Krist,
Herod, što se (baš ovako) ne mogu čuti ni u jednom dijelu našega
katoličkoga naroda. Pa i to bi so moglo pregorjeti, kad bi se vi-
djelo da se pri tome drži nekog načela, recimo načela da se (osim
završetka) ne dira u oblik latinskijeh imena, ali zašto se tada trpi
Isus, Josip, Ilija, Ivan itd. ? Naročito mi se čini da je i s vjer-
skoga stanovišta neumjesno što se uvodi oblik Krist i Isus Krist,
jer se time ruši sveza medu kršćanima i Krstom. Nego to nije
moj posao da s te strane rasuđujem, ali s filološkoga stanovišta mora
se odlučno osuditi tako samovo|no istiskivale starijeh oblika koji
su svijem katolicima dobro poznati.

§ 153. Uz biblijska imena hoću da spomenem još nekoliko riječi
koje se tiču crkve te su ponajviše i došle u narod preko crkve.
Za d o m i n u s sva tri lekcionara imaju gospodin osim gospođ s vomi
(u molitvi) R. 194 i gospodi (vok., također u molitvi) K. 258.
Interesno je da se gotovo uvijek prevodi paraclitus (osim para-
klit Z. 77), i to obično sa utešite}: utišite} Z. 29, utješite} R. 214.
218, ili duh od utišenja B. 111, odvitnik B. 177. — Regnum
se u Z i B iznimice prevodi sa eesarastvo B. 4. 124 itd., a obično
sa hrafevstvo: krafestvo Z. 21, kra}efstvo B. 1. 76. 79. 81. 127.
132, krafevstvo B. 140 itd.; u R se uz obično krafestvo nalazi
dosta često i carstvo 99. 180. 183. 185. 231. 235. 241. 250, pa
je s te strane interesno znati da i B. Gradić u očenašu jednom
ima pridi krafevstvo tvoje lib. vel. 85 a drugom opet priđi carstvo
tvoje 88. — Za crux Z i B imaju samo krii Z. 17. 18. B. 69.
73. 78. 83. itd., a R miješa krii 277. 295(2). 296 itd. i krst 173.
177. 182. 183. 188. 193. 263. 266. 281. 306. 313. — U evan-

Digitized by

Google

186 m. rbSbtab, (171)

gel i um gubi se redovno ono prvo e: vanđelje Z. 1. 14. 34. R.
106. 174. 256 itd., rangelje B. 69. 76. 129. 144 itd. a samo je izni-
mice evangelje B. 142; bo|e se drži e u evangelista (bez šumne
jer se mane govori od vanđe\e): evanđelista Z. 58. 71, evangelista
B. 165, ali vandelist(a) R. 113. 216. 263. 290. — Predne se e gubi
i u epi stola: pistula Z. 5. B. 1. 7. 108 i pistola Z. 1. 32. —
Apostol us je u Z uvijek sa u mjesto prvoga o: apustol, u B
i R naprotiv bez promjene : apostol U, aposto R (sve troje vrlo
često). — Prema angelus u Z stoji uvijek anđel, u R anđeo a
u B angel; novijega dubrov. oblika ondio-enđela (gdje je -Ne-
shvaćeno kao da je postalo od ~de~) još nema. Za diabolus pak
redovno je u sva tri lekcionara djaval Z% B, djavao R, ali u K
ima pridjev djabolove 257. Satanas je u B bez promjene: sa-
tana 21. 28. 81; u // sotona 128 (vok. sotone!). 186, pa i .pottanć
122 treba po svoj prilici ispraviti u sotone a ne u satane; Z ima
ovu riječ samo dva puta a oba je puta zapisano setena 22. 70. —
Od imena za dane od nedjeje treba spomenuti subotu, jer Z uz
subUa 25 (koje je uvijek u B i R) ima i sobot', u dan sobotni
33. Od imenft za mjesece spominu se ienar Z. 88. B. 192 i febrar
Z. 88. «. 192.

Sintaksa.

O samijem rečenicama bilo bi teško govoriti a da se u isto doba
ne progovori i o prijevodu i uopće o tekstu naših lekcionara, pa
budući da sam cijelu tu stvar ostavio za drugu priliku, ja ću ovdje
da istaknem samo nekoliko stvari, o kojim se može govoriti i ne
dirajući u pitane o međusobnom odnošaju lekcionara u pogledu
teksta i prijevoda

§ 154. Kongruencija. — Već smo vidjeli da Z i B uz *£,
uši i prsi u zamjenica i pridjeva, što su š nima spojeni, imaju
dualne oblike na -i (v. s. 154[139]). Drugovačije se imaju tumačiti
ovi primjeri: žene nike od naših pristrašili su nos Z. 26, žene
naše njeke prjestrašili su nas R. 206, pridoše (nike žene) govoreći
takoje da vidinje anđelof vidili su Z. 26, od mnogih tug ke su 6b-
strli Z. 75. Za ovo -i ne vjerujem da se može uzeti da odgovara
staroslovenskomu -i>i u nom. plur. tvrdijeh osnova na a; prije će
biti da je to udešeno prema završetku muškoga roda, t. j. da je
to poćeiak gnb|enu kategorije muškoga roda koje se i inače može
konstatinti u čakavaca, osobito u participu prošlom II. (kojemu
pripadaju i svi gorni primjeri); teže je vjerovati da su ti primjeri

Digitized by

Google

(172) PItMOftSKI LBKOIONAKI XV. VIJEKA. 187

udešeni prema dualnomu -i uz oči, uši, prsi. Prevlađivaiie muškoga
roda prema sredriemu vidi se pak a ovijeni događajima: vrata
paklena ne budu mogli protiva nej Z. 4A, kad vam bjehu uzeti
silom sva vaša dobra R. 300, pokazali se su cvijetja i zetn}e naše
R. 271. Protiv današnega je pravila muški rod i ovdje: starišine
popofski Z. 26 (na istom mjestu R po običaju starješine popovske
206), sluge tvoji Z. 88 (uz sluge tvoje Z. 92 itd.).

§ 155. Padeži. — Cesto se nalazi za živa bića i a množini genitiv
mjesto akuzativa, i to u sva tri lekcionara vrlo često, pače obično
kod zamjenici, pridjevi, brojeva i participi : iznamši nas dviju Z.
12, znaše nih fsih 13, za vas i za mnozih 15, druzih je spašenih
učinil 24. ozdrav\ajući fsih postfenih od djavla 25, najdoše sku-
pfemh jedanadeste 27, (uđem kih jesi dal 28, za ovih kih jesi dal
28, t staviše dvih, Osipa i Matiju 38 itd.; suditi će ubozih B. 4,
kazati će za krotkih 4, spašenih učiniti nas 5, ka se za mnozih
prolije 76 itd. ; bude suditi u pravdi ubozijeh R. 102, pobijaš (mijeh,
koji k tebi poslani jesu 109, zlijeh zlo izgub(a 141, pravijeh osu-
dujuće 153, vazda ubozijeh budete imati s vami 174, inijeh spa-
senijeh učinio jest 183 itd Rjeđe biva, i to samo u Z i J5, da se
tako uzimje genitiv množine imenica, pa i tada su obično u svezi
8 pridjevom ili sa zamjenicom : oćete viditi anđelof božjih Z. 34,
fnozih sinof izraelskih obrne 42, da sinof mojih svratim 57, posla
dvih učenikof svojih 90, tako nas scini človik kakono slušbe-
nikof Isukrstovih i raspravitefef sluibe boije B. 7, skazujmo nas
samih kakono slug boiijih 27 itd. Još rjeđe stoji imenica sama:
sazvavši krafef Z. 8, najde ozumikof sideći 12, učinu vas lovac
od fudi 34, pogrdevaše Žudejef 36, narodof uskrisiš B. 26, osva-
diše Zudijef 101 itd. — Obratno sasvim iznimice nalazi se za nežive
stvari genitiv jednine mjesto akuzativa : zapovidi strići groba Z. 19,
poja nosa B. 96, čuvaše grada Damaska R. 121.

Iza prijedlog^ dosta se često nalazi u sva tri lekcionara padež
kretala (akuz.) mjesto padeža stana (lok. ili instrum.): porođen
jesi .... u grad Davidof Z. 2, steći na desnu bosju 3, biše u
sluibu 11, ki na liou negovu budu B. 28, i kada biše Isus u Be-
taniji u dom Simuna gubavoga 75, jere kada u zeleno drivo ovo
čine, da u suhu ča će biti? 84, pribivaju u Jeruzalem 104, pribi-
vati budu .... u mjesto ovoj R. 149, bješe bo trava velika na
mjesto 155, i hodaše Isus u crkvu (lat. in templo) u pribivalištu
Solomunov(u) 168 itd. Mnogo rjeđe biva obratno da padež stana
zamjećuje padež kretaAa: ne virovahu u nem B. 63, uljeze Jezus

Digitized by

Google

188 M. REteTAR, (173)

u crkvi R. 157, viruje u hem B. 182 (vjeruje u nega R\ 315),
zlato u kom se ufaju \udi B. 98 (zlato u koje se ufaju \udi R*.
201), padše na *em\i R.* 171 (pađše na *em}u B. 67), koji (bjehu)
uljeeli u moru R*. 200 (koji bihu ulizli u more B. 97). — Inače
se padeži upotreb|avaju sasvim u redu, napose nema ni jednog
slučaja gdje bi (kao što docnije a primorju često biva) mjesto in-
strumentala u svojemu pravom značenu bilo s s instrumentalom.
§. 156. Prijedlozi. — Prijedlog se od dosta često nalazi gdje
mu po današuemu kniževnom običaju nema mjesta: spomeniie se
od riči moje Z. 59, od toga da se spomenete 77, bog .... od
ustrpfenja B. 2, osfetite] jest . . . oda fsih ovih 35, čina od krvi
72, ma sade jest .... oblast od tamnosti R. 186, Petar se spo-
menu od riječi Isusove 187, osvetite} jest gospodin oda svijeh onijeh
137 itd. U ovome širenu oblasti prijedloga od u primorju nije baš
potrebito tražiti nekakav uticaj talijanskoga jezika, jer znamo, kako
i u najistočnijim krajevima našega naroda prijedlog od sve više
preotim|e mah prema genitivu bez prijedloga. Tako dandanas iza
komparativa imamo uvijek genitiv sa od, ali u R nalazimo još
primjera bez prijedloga: skupi (s) sobom sedam druzijeh duha go-
rijeh sebe 145 (vaeme jinih sedam duhof s sobom gorih od sebe
B. 43), i budu posljedna človjeka togaj gora prvijeh 145 (i budu
poslidna človika onoga gora od prvih B. 44), jeda li ti veći jesi
otva Jakoba? 150 (jeda ti jesi vekii od <4ca našega Jakova? B.
48), jere jači nas bješe 153 (ssač jači biše od nas B. 50). Amo
ide i ovaj primjer: vrata grada R. 138 (vrata od grada Z. 46,
vrata grajska B. 36). Uticaj tal. jezika biće prije u tome, što se
u lekcionarima vrlo često mjesto lokala s prijedlogom o nalazi
(prema tal. di) genitiv s prijedlogom od: jere govoraše od templa
tela svoga Z. 13, oni, od koga pisano jest B. 2, biše rečena od
ditića 9, dobro je prorokoval od vas 46, koja pisana jesu po pro-
roci jeh od sina človječanskoga R. 123, govoraše od crkve tijela
svoga 156 itd. — Prema starijemu je običaju i to, što se dosta
često nalazi prijedlog po s akuzativom, gdje se danas uzim)e lokal:
obećanje ko ste slišali po usta moja Z. 28, da odpustšćenje grihof
prijimfu po jime negovo 30, pismo ko pripovida duh sveti po usta
Davidova 38, po riči gospođini ku reče po usta Ilije B. 37, budi
meni po riječ tvoju R. 102 itd. Naprotiv stariji je lokal u primjeru
primiše po jednom dinaru R. 120. — Neobično je pak što se kat-
kada nalazi ob s genitivom: ob desne kriposti boije B. 83, sede

Digiti

zedby G00gle

(174) PRIMORSKI LBKCIONABI XV. VIJEKA. 189

ob desne boi je 114, ob desne i ob lijeve strane R*. 200 (od desne
i od live strane B).

§ 157. Pridjevi. — Određeni i neodređeni oblici u glavnome
se upotreb}avaju kao dandanas, ali opet katkada protiv današnega
običaja ima neodređeni oblik n. pr. od krafestva boija Z, 28, glas
sina boija B. 182(2), od dobra dila svoga B. 32, muška roda i
ienskoga R. 198; osobito često to biva u duh sveti, gdje je (prema
grčkomu ayiov 7cve0[/.<x) i u crkvenom jeziku obično neodređeni oblik,
pa možebit da je odatle došlo i u lekcionare : duha sveta Z. 1 (2).
2. 29. 36. 42. 86. 87. B. 4. 7. 2Ž. 106. 194. 221 itd., po duhu
sfetu B. 61. Ima pak i takovijeh slučajeva, gdje je predikativni
pridjev u određenom obliku: blaieni mui ki slišit mene Z. 52,
blaieni mui ki je našast bez trohe 61, blaieni človik ki je našal
mudrost 61, blaieni jest on ki ne bude smućen u meni B. 2, bla-
ienoga učini nega u slavi Z. 71, biše človik jaki i bogat B. 44,
zuk kako duha nagloga prihodeča B. 115 itd.

§ 158. Zamjenice. — Vrlo se često nalaze puni oblici ličnijeh
zamjenica i gdje akcenat rečenice ne pada na Aih; osobito često
to biva u Z i i?, tako da se u nih uopće češće nalaze puni oblici
nego li enklitični, pa zato i R1, ako gdje mijena prepisujući ove
oblike, obično uzimje punu formu mjesto krfie: reče nim (jim B)
on 119. 172, reče nim (jim B) 120, Isus nim (jim B) reče 130,
odgovori nim (jim B) 171, kako Mm (jim B) biSe zapovidio 173,
i vode nim (jim B) bjehu za mir 200, svitiše nemu (mu B) 202,
koji stvori nih (ki ih stvori B) 202, uzvede mene (me B) 202;
rjeđe R* zamjećuje puni oblik enklitičnim : izvede ju (nu B) 202,
koga me (mene B) govorite 270. — Ovdje se može spomenuti i
red kojim enklitike idu jedna za drugom : Z ima redovno današni
red t. j. kada se nađu usporedo dvije enklitike — jedna glagolska
a druga zamjenična — , onda je na prvom mjestu glagolska enkli-
tika osim oblika je koji i u nega stoji na drugom mjestu, a kada
se nađu usporedo dvije zamjenične enklitike, onda prije ide dativ
pa akuzativ : skupili su se 7, gdi su ga bili poloiili 25, ki su te
dojili 50, ki su jih nevo\ili 64, ki su ga neuiivali 75, ukorenila
som se 79, jer ćete se smijati 69, pohvaliti ću ga 75; ki se je i
naslonil 4, kako im je 17, ustal se je 19, ki se je pokaeal 36,
spomenut se je 42, ki me je razdilil 4A, našal, jih je 65; koliko
godir mu jih je 27, da mu se vidi 44. I B ima obično kao danas:
jere će se svršiti, povratiti će se 5, ne ćete me viditi 11, skupili
su se, ka se je ukazala 14, dati ću vam 19, ja ću se staviti 20,

Digiti

zedby G00gle

190 m. keSetar, (175)

pohoditi ću jih, kada smo te vidili 28, vi ste ju učinili 29, on mi
je rekal 33, ka te je nosila 44, smutili sa se 47, hi me je podat,
ja sam vas poslal 49 itd.; ali dosta često B ima zamjeničnu en-
klitiku prije glagolske : ki nas su poslali 3, čtovati ga Se, ozdraviti
jih 6u 5, ja te sam . . . porodil 9, propinati jih čete 10, izvesti
jih 6u 28, pod kim stablom jih si vidil 51, poklonili mu su se,
posvećenja mu su prikazali 54, jere vam sam rekal 56, gdi ga ste
poloSUi 59, da me si ti poslal, ni jim će sunce nauditi, jere jih
će vladati 60, ja ga sam zato pomol 61 itd. R ima redovno prije
zamjeničnu pa glagolsku enklitiku: da me ste iskali 116, klahali
mu se su 157, ti me si poslao 163, spomenuo se si 166, spomenuli
se smo 178 itd., samo u futuru miješa stari i novi red, i to obično
stari: zvati se će 101, sve ti se će obiti, štovati ga će 103, zvati mu
se će ime 106, otvorit mu se će 216, mnjet mu se će 218, dat vam
će se, mjerit vam će se 231, u što ga ćete obuoći 240, ispovidjet
ga će 302 itd., a rjeđe novi: tada će se otvoriti 103, ozdravite
nas, izliječiti će nas 190, uzeti će se 209 itd., pa zato i R* mijena
Bernardinovo napuniti će se u napuniti se će 227.

§ 159. Lekcionari nam dakle (a osobito R) lijepo kažu, kako
se je red enklitika u našemu jeziku mijenao : vaja da je u najsta-
rije vrijeme zamjenična enklitika bila uvijek na prvom mjestu pred
glagolskom, pa je tek docnije ova druga prešla na prvo mjesto
osim događaji gdje je glagolska enklitika oblik je koji sve do da-
našnega dana ostaje na svojemu starom mjestu ; R nam specijalno
za dubrovački govor kaže i to, da se novi red počeo najprije po-
javiti u futuru. Pita se sada prije svega, zašto je u starije vrijeme
(dajbudi u nekom dijelu našega naroda) zamjenična enklitika išla
pred glagolskom? Ja mislim da je tomu razlog što su zamjenične
enklitike starije od glagolskijeh : dok su naime enklitični oblici
ličnijeh zamjenica zajednički svijem Slavenima, glagolske su enkli-
tike sekundarni oblici što se razvijaju u oblasti samo nekih slav.
jezika a osobito našega. Starija je dakle enklitika (t. j. zamjenična)
i najprije u rečenici pristala uz riječ Što se u rečenici ističe ili
značenem (uz glagolski oblik) ili položajem (uz prvu riječ), te se
je neko vrijeme govorilo samo dala ti jesam, jer mi jesu kazali,
reći ti hoću. on mi hoće dati itd.; kad su pak u nas i glagoli
jesam i hoću postali enklitikama, tada su u rečenici zauzeli mjesto
koje su prije toga imali puni oblici te se je govorilo dala ti sam,
jer mi su kazali, reći ti ću, on mi će dati itd. Budući pak da se
je u futuru rano počelo nekako zaboravjati značeće krnastoga oblika

Digiti

zedby G00gle

(176) PRIMORSKI UBKOIONARI ZV. TIJEKA. 191

ću. ćeš itđ., koji je sve više (u događajima gdje međa infinitom i
enklitikom nije bilo druge riječi po srijedi) pristajao uz intinit kao
pravi nastavak, tako se razumije i to, da je najprije u futuru za-
mjeni čn a enklitika počela zaostajati za glagolskom, te da se je
ponajprije uz starije reći ti ću, on mi će daU počelo govoriti i
mlađe reći ću ti pa prema nemu i <n će mi dati. Prema takijem
događajima, kao što su baš reći ću ti, on ie mi dati, može se na-
dale misliti da je udešen i noviji red enklitika u dala sam ti, jer
su mi kcufcUi, čemu je sigurno i to pomagalo, što se je u primje-
rima kao dala sam U enklitika sam čvršće držala glagola <ala
nego li puni oblik jesam. Možemo napokon razumjeti i to, zašto
od dvije zamjenične enklitike prije ide dativna pa akuzativna:
dade mi ga, čini ti se itd ; od svijeh enklitika u slav. jezicima
najstarije su naime baš dativne mi, ti, si, pa onda je sasvim u
reda da su i one, i u povodu za nima druge mlađe (mu, im, nam,
vam), na prvom mjestu. Jedino nam smeta to, zašto se ne govori
(ako ne uzmemo u obzir neke krajeve na istoku gdje je to sigurno
sasvim nova stvar), — zašto se ne govori sada i dao je ga, veselio
je se, kad se govori dao sam ga, dao si ga itd , veselio sam se,
veselio si se itd.? Razlog će tomu biti nešto drugo: sve su druge
(jednosložne) glagolske enklitike postale od dvosložnih oblika (sam-
jesam, si-jesi, smo-jesmo itd., ću-hoću, ćeš-hoćeš, će^hoće itd.) a samo
je je postalo opet od jednosložnoga jest ; može dakle biti da je to
između glagolskijeh enklitika najmlađa, te da se je tako dugo
slušalo i dao ga jest, veselio se jest dok je taj red riječi i ostao.
§ 160. U pogledu posvojnijeh zamjenica treba opaziti da su
negov i nihov sasvim obične, ali se uz nih, i ako rjeđe, nalazi još
i stariji genitiv: recite učenikom nega Z. 25, i vidismo slavu nega
Z. 3 (slavu negovu B i li), i reče Mariji materi nega Z. 6 (ma-
teri negovi B i U), fze ditića i mater nega Mariju Z. 7 (mater
negovu B i B), evo plaća nega s nim B. 5, oči tada nih usdr-
iam bihu Z. 26, oči zatoj nih drzahu se li. 205, i v usteh nih
ni naiasta lai Z. 5, i u nih ustih ni našasta lai B. 11, i (u)
ustijeh nih nije se našla lai ft. 110 itd. Naprotiv u sva se tri
lekcionara još redovno nalazi genitiv neje-ne mjesto poznijega nen-
nezin: Osip tada muž ne je budući pravden Z. I, i tamnost neje
ne more prijati 3, jere se smuti srce neje 12, uzradova se ditič u
utrobi neje B. 4, a Osip mui ne budući pravedan 8, i ozdraffena
bi kći neje 32, usveseli se dijete u utrobi ne B. 102, Jozef istinom
muž ne 106 itd. — Po starome običaju prostoga narodnoga govora

Digiti

zedby G00gle

192 m. ra&BTAB, (177)

vrlo se često nalazi moj, tvoj, naš, vaš (mjesto svoj), kada se po-
svojna zamjenica odnosi na subjekt rečenice. Obratno katkada ima
i svoj gdje bi trebalo da je negov: obukoše ga u svitu svoju B. 78
(obuokoše ga u svitu negovu R. 182), koliko je vrime tomu ođkađa
mu je to došlo? A on mu ođgovorif reče: od ditine svoje B. 135,
teiaci tadaj vidjevše sina svoga (gospodareva) govoriše među sobom
R. 141 itd. — Ovdje se može spomenuti i to, da kada nijedan
zavisi o kojemu prijedlogu, prijedlog ne ide među ni i jedan:
k nijednoj od nih ne bi poslan Ilija Z. 11. B. 45, k nijednoj od
nih poslan jest Ilija R. 146, ne biše tada jošče u nijednoga nih
prišal B. 177, jere ne bješe u n'kogar od nih došao R. 222 itd.

§ 161. Brojevi. — Uz tri i &etiri još se bez izuzetka nalazi
po starijemu običaju množina: zajmi mi tri krusi Z. 27, zajmi
mi tri kruhe B. 112, zaimi meni tri kruhe R. 216, govoraše ga
tri misece B. 115, govoraše po tri mjesece R. 220, oni tri hvajahu
B. 6, ne govorite li vi da su četire miseci do iatve? B. 49, jošte
četiri mjeseci i letva dođe R. 151, učiniše četiri dile B. 89, uliniše
četiri dijele R. 193, izberu izbrane negove o četiri vjetre R. 254. —
U primjeru bjehu tadaj tuj kamenice vodene šest postav\ene R. 117
(biše tada onde šest kamenih sudof postavfenih B. 16) nemamo
ništa drugo već opet jedan primjer ropskoga prevođefia s latin-
skoga: erant autem ibi lapideae hydriae sexpositae Iv. 2, 6. Naprotiv
lijep je primjer za pridjevnu upotrebu distributivnijeh brojeva u
jednini ovo : ponese s sobom .... deseteru prominu odiće B. 44
(ponese [s] sobom deset parov svit Z. 11, uzmeš [s] sobom deset
promjena svita i?.145).

§ 162. Glagoli. — U pogledu perfektivnijeh glagola udara
u oči što se od nih može graditi i imperfekt: a u drugu (crikaf)
za jistinu jednokrat na godišće sam biskup uliziše Z. 32 (. . .
uho jaše B. 138), i ne vračahu se kada pojdihu Z. 59, ni se
povraćahu kada pojdihu B. 166 (i ne vraćahu se i kad bjehu
pošli R*. 292), i gdi godire uliziše u varoše .... posta/fahu
nemočnike B. 27, (i kudije godi utaiaše ....£. 127), i koliko
godi jih se dotakniše .ozdraf\eni bihu £.27, t koga godje ta-
kniješe on, zdrav bješe R. 127, i fci najprija sliziše u lokvu
. . . zdraf budiše B. 32, t koji prvi sljeziješe u lokvu . . .
zdrav budiješe R. 134, i od mnozijeh dje\evahu se neprijatni .
. . Jezus ih uh i čaše i ne davaše im govorit R. 228, Marija koja
sjediješe blizu noga gospodinovijeh i poslušaše riječ negovu R.
278. — Kako se ima tumačiti ovaj imperfekt perfektivnih glagola,

Digiti

zedby G00gle

(178) PRIMORSKI LBKCIONARI XV. VIJEKA. 1(.)3

već je pokazao Jagić u pogovoru k svojemu izdanu Marijanskoga
evanđeja gdje spomirie primjere iz staroslovenskog. našeg, češkog
i staroruskog jezika : wBesfvB iyKCTnyeTCH, Kaići* raarcvfe coBep-
iuemiaro Bn,^a irt HBiiiep&eK'rfe Bi>ipa:Kae-n> bo3mo»chocti> 6biBniaro
noBTopeHiH HBB'fecTHaro A'biicTBiH (str. 458. 459)a. Specijalno za
naš jezik može se slobodno kazati da imperfekt perfektivnijeh gla-
gola (u starije doba) naznačuje djelo koje se u prošlosti ponavja,
pa na taj način ovaki imperfekt odgovara sasvim dobro sadašnemu
vremenu perfektivnijeh glagola koje, kako je poznato, naznačuje
također djelo koje se u sadašnosti ponavja. I doista od gornih
primjera iz lekcionara svi osim zadnega kažu radnu koja je u
prošlosti više puta bivala, pa je tako redovno i u ostalijeh starijih
pisaca n pr. u Marulića: nestaniše V vode gdino postojahu 15,
u Menčetića: njegda joj ja ponih celov moj na čelo, njegda se
naslonih na grlo veselo, njegda ju cei uh ah u pozor gizdavi,
. . . njegda joj ja pa ni h na ne kril za mal čas, a njegda p o-
stanih . . . . , a njegda potecih na ličce ne s mojim, iz glasa
ter recih: što zaman ja stojim 258, u Vetranića: gdi trudan po-
srniješe, zemla vajmeh protrniješe i rehaše sva travica 3, 320,
ili gdi me san mora&e i dobu diše, ondi padih i le&ih na golu
zemfu Starine 1, 229 itd.

U B se nekoliko puta, a iznimice i u R, nalazi i prilog sadašrii
od perfektivnih glagola : gororil jest . . . rekuće B. 3, govorit jest
. . . rekući 37, odgovoriše . . . rekući 53, poslaše . . . rekući 58,
odgovori jim rekući 67, posla . . . rekući 72, najdoše nega ....
slišeći nih i upitajuće jih 15, ako hoditi (jhotiti'J budete po-
slušajući mene, dobra zema\ska budete blagovati 55, oh ti . . .
slobodna učini samoga sebe slizuće s križa 79, jere ovajzi staveći
pomast na tijelo moje, na pokopan je moje u istinu učini /?. 179.
Za ovaj prilog od perfektivnih glagola nadali bismo se da zamje-
liuje nekako prilog prošloga vremena, i to doista jest u većemu
dijelu slučajeva. Ali se već iz ovo malo primjera iz lekcionara vidi
da može stajati i gdje bi inače imao biti prilog sadašfiega vre-
mena (imperfekt, glagola), pa se to može potvrditi i iz ostalijeh
starijih pisaca.

§ 163. Futur se u glavnijem rečenicama izražava na razne
načine : u Z je pravilo da se futur perfektivnijeh glagola nazna-
čuje prezentom a futur imperfektivnih glagola prezentom budu i
infinitom odnosnoga glagola, dakle n. pr. reku a budu govoriti;
iznimice se pak za futur uzimje (ho)ču s infinitom: hoće hiti, ho-

r. j. a. cxzxvi. 13

Digitized by

Google

194 M. REŠETAR, (179)

ćete najti 2, oće pridati 4, umriti hoćete, umriti ćete 10, poslati
hoću 11, nećete moći 13, kako te se napuniti 16, vi ćete viditi 17,
nećete verovati 23, gdo nam hoće odvaliti 25, poroditi hoće 42.
neće jim nauditi 49, ča ću prositi 51, pohvaliti će 72, pohvaliti
ću 75, ttčte is&rsnttfi 80. Rijetko biva da se za futur (u glavnoj
rečenici) uzme sadašrie vrijeme s prijedlogom uz: us čude se 64,
uzjišću ti 67, uzvede 67, uzjišćet se 70, nsčudi se 72, a još rjeđe
se za taj posao uzimje jimam s infinitom: jtma Wtt 5. Katkada
se futur u istoj rečenici izražava na dva tri različita načina n. pr.
tada budeš viditi, i budeš obilan i usćudi se i raširi se
srce tvoje 7. B ima već u većemu broju slučajeva novu formaciju,
t. j. hoću (ponajviše u enklitičnom obliku) s infinitom. a u maiiemu
broju slučajeva ima po starijemu običaju sadašrie vrijeme perf.
glagolft ili budu s infinitom imperf. glagola. Čudno je pak što R
uz (ho)ću s infinitom ima gotovo isto tako često i sadašne vrijeme
perf. glagola, a osim toga za futur imperf. glagola ima iznimice i
budu s infinitom: bude jesti 101, zvati se bude 102 itd. Budući da
se u štokavskijem dialektima ni u najstarije vrijeme ne nalazi sa-
dašne vrijeme perf. glagola u futurnom značeriu. s čega ga nema
ni u dubrovačkijem pove|ama XIII — XV. vijeka ni u dubrov. pro-
zaista XVI. vijeka, a i u starijih je pjesnika vrlo rijedak izuzetak
(isp. Arch. f. slav. XIII, 378), to sam uvjeren da su svi ovi pri-
mjeri u R, gdje sadašne vrijeme perf. glagolA izražava (u glavnoj
rečenici) futur, bez promjene prešli u dubrov redakciju lekcionara
iz dalmatinske čakavske matice, te mi je to baš s jezične strane
najtvrđi dokaz da je lekcionar najprije preveden u nekom čakav-
skom kraju. Tomu ide u prilog i to, što R* na jedinom mjesto,
gdje nešto mijena u pogledu futura, uzim|e hoću s infinitom mjesto
budu s infinitom: Uvjet će (budet šiviti B) 200, a još više to, što
/?8 redovno ima sadašnu formaciju. U i?s nalazi se doista i neko-
liko primjera sa sadašnim vremenom perf. glagola gdje mu se ne
bismo nadali : ma pravednik moj za vjeru dođe (ex fide vivit Jevr.
10, 38) 300, ni se (nijedna stvar) skrije koja se ne uzaena (neque
absconditum [est] quod non sciatur Luk. 12, 2) 301, na nebu da
je mjesto koje ne dođe na mane (thesaurum non deficientem Luk.
12, 33) 308, otac ne osudi put (non judicat Iv. 5, 22) 316, ali
opet tu u lat. tekstu ne nalazimo futura pa ni u našemu prijevodu
nije baš potreba tražiti futurnog značeiia. Samo na dva mjesta sa-
dašne vrijeme perf. glagola u R3 odgovara lat. futuru: zajedno
s mmi uljeze (introibit Crkvcn. 39, 2) 299 i ćlovjek pusti otea

Digiti

zedby G00gle

(180) PRIMORSKI LBK01ONARI XV. VIJEKA. 195

i mater i pribliša se g Seni svojoj (demittet . . . adhaerebit Mat.
19, 3) 317, pa i tu nam ovaj zađhi primjer, gdje se futur adhae-
rebit prevodi prezentom pribliia se, pokazuje, kako se slabo smije
vjerovati u svjedočanstvo jednoga ili dva primjera. Može se dakle
slobodno kazati da R1 ima vrlo često sadašne vrijeme perf. gla-
gola u futurnom znače ti u a da ga R* nema. Nego s razlogom se
može pitati, zašto je baš ovaki futur jedina jezična osobina koja
je tako često ostavjana bez promjene u dubrov. redakciji, osobito
kada se uzme u obzir da je inače i u jeziku i u samom tekstu
mnogo toga mijeriano. Ja mislim da n tome pogledu treba raču-
nati s nespretnošću starijeh prepisivača: mnogo je lakše naime bilo
da se pri prepisivanu — makar nehote — zamijeni tuđ glas ili
oblik svojim glasom ili oblikom, pa i mane poznata ili sasvim ne-
obična riječ običnom riječi svojega govora, nego li je bilo da se
sadašne vrijeme perf. glagola, što je inače kao oblik bio
sasvim dobro poznat i dubrovačkim prepisivačima,
zamijeni običnijom formacijom u onijem događajima, gdje taj oblik
i u glavnijem rečenicama ima značene futura.

§ 164. Zabrana se u lekcionarima izražava na tri različita
načina: a) sa ne i imperativom kao danas (vrlo često); b) sa ne
htij i infinitom: ne ti se bojati Z. 1, ne tite se bojati 2, ne tijte
ubiti 12, ne tijte činiti 13, ne tijte plakati 24. 31, ne tij biti 35,
ne tij reći 41 itd., ne Mite se bojati B. 5, ne Hite prokleti 16,
ne Mite osujevati 122, ne Mite bluditi 133 itd., ne Mjejte biti . . .
žalosni R. 124, ne Mjejte pogrđevati 136, ne Mjejte mi vjerovati
168 itd. ; c) u B i R još sa nemoj i infinitom : nemojte plakati B.
83, nemoj toga pustiti 88, nemojte se strašiti 103, nemojte se bo-
jati 105, nemojte suditi 122, nemojte biti pečcUni 132, nemoj se
čuditi 152 itd., nemojte . . . suditi R. 105, nemoj se bojati 106,
nemojte bit umjeteoni 118, nemojte ugaševati 136 itd. Katkada se
nalaze usporedo i dvije različite konstrukcije n. pr. nemojte uzdi-
hati ni Mite plakati B. 135. — U B nalazimo sasvim iznimice i
čakavsku osobinu imperativa u podređenoj rečenici: poda nim oblast
da mozite božji sinove biti 10, da otide i pobigne nečisti duh . . .
i ne mozi1 veće napastovati ki sluie ... 148. — U lekcionarima se
nalazi i potencijal sa b o bih za prošlost: ako bih ne bil prišal i
ako bih jim ne bil govorit, griha ne bi jimili Z. 59, ako bi on

1 U akad. izdanu ispred i ne mozi metnuta je tačka, kako se meni
čini, bez razloga.

«

Digitized by

Google

196 M. RBŠBTTAR, (181)

ne bil od boga, ne bi moga! učiniti ništave B. 57, ako bi ti bil
ordi, brat moj Lazar ne bi bil umri B. 59 (ako bi bio ovdi, brat
ne bi umro R. 162), ako bi ovi clovik zločinac ne bio, ne bismo
ga bili pridali tebi B. 88 (ako ne bi bio krivac, ne bismo izdali
hega tebje R. 192) itđ. — Prema talijanskome jeziku nalazi se
katkada mjesto namjerne rečenice za s infinitom: oko ima čim sa
svršiti Z. 64, osobito u R: ulačaše Suzina za poći u §ardin 152,
i sjede (s) slugami za vidjeti svrhu 175, Pilat za hotjeti puoku
volu učiniti pusti nm Barabu 182, oči zatoj nih driahu se za ne
znati 'hega 205, usta za izvidjeti hega 239.

§ 165. Istraživane jezičnijeh osobina lekcionara XV. vijeka, dokle
se hoće da se na osnovu jezika odrede razne česti od kojih je
svaki lekeionar sastavjen, dovodi dakle do rezultata da je u sva-
kome od nih u glavnome jedan isti dialekt koji u pogledu glasova,
oblika a i rečenici prikazuje vrlo malo i samo sitnijih razlika.
Najmaiie se takih razlika nalazi u Z, ali nam tu ortografija dobro
pomaže ne samo da razlikujemo tri glavne ruke što su ga pisale
(Z\ Z* i Z*) već i tri česti što je pisala prva ruka (Zl», Zlb i Zlc).
isp. § 12. Osim ortografije ima još malo koja razlika : mjesto -r na
kraju riječi Zla i Z% imaju redovno -f a ostale česti imaju dosta
često, u gen. množ. pače redovno -w (s. 10(J[94]); naprotiv mjesto
grupe sv~ Zla nema gotovo nikad sf-, dok u Za ima nekoliko pri-
mjera za to a još više u Zs i Z,b, Zlc (ibidem) ; za giđč Z1* ima
pak samo gdi, dok ostale česti uz obično gdi imaju iznimice i kadi
(s. 177 [l 62]). Nadaje u 2. licu jednine sadašnega vremena pravi
lekeionar, t. j. Zla, Za i Z8, ima vrlo rijetko nastavak -Si, dok je
to u Zlb i Zlc sasvim obično (str. 162[147]); a u 3. licu jedn. i množ.
istoga vremena Zla i Z* imaju mnogo rjeđe nastavak -t nego li
Z\ Zlb i ZIC (str. 163[148]). I ove nam sitne razlike dakle potvrđuju
da se u Z imaju razlikovati ne samo tri česti, koje su pisane od tri
različite ruke, veo opet tri česti i između onoga, što je pisala jedna
sama ruka (prva). Za pitaiie o postanku zadarskoga lekcionara
ova je druga okolnost u toliko važna, što razlike među čestima
sto je pisala ista ruka (Z1) ne možemo drugovačije tumačiti već
time, da je ta ruka našla te razlike već u matici, t. j. drugijem
riječima da su tri česti što je prepisala ruka Z1, t. j. prva polovica
pravoga lekcionara (Z1*), pa služba za Vodokršte (Zlh), služba
za veliku nedjelju (Zlc), bile prije toga napisane od tri različita

Digiti

zedby G00gle

(182) PRIMORSKI LBKCIONARI XV. VIJEKA. 197

čovjeka. Jesu li pak to bili tri razna prevodioca ili samo tri
razna prepisivala, to će se možda moći sa sigurnošću kazati
tok pošto se prouči tekst i prijevod lekcionara. Za pravi lekcionar
( Z1*, Z% i Z*) i onako je vjerojatno da je — izuzevši eventualne
docnije dopune — preveden od jednoga čovjeka, pa nas u toj misli
potvrđuje to, što vidimo da su u nemu vrlo neznatne razlike u
jeziku, premda je prepisivan od tri razne ruke.

§ 166. Jednoličan je jezik i u B, ali opet tu imamo više obiježja, po
kojim možemo razlikovati negove dvije redakcije. U pogledu orto-
grafije za sada može se sigurno samo to kazati, da Bl ima mnogo
češće dvostruko slovo nego li B* (§ 13). Osim toga Bl i B2 razli-
kuju se u ovijem stvarima: 1) Bl ima uvijek l na kraju sloga a B%
miješa l i o (str. 106[91]); 2) Bl u obliku polanši ima još staro w,
dok u B* ima u pocamše mlađe m (str. 107[92]); 3; li1 na kraju
riječi i pred suglasnikom mjesto v ima redovno f a h% miješa v
i f (s. 109[94]) ; 4) uz obično pogledati Bl ima vrlo rijetko a B2
češće pogledati (§ 22); 5) Bl miješa vera i vira, dok B* ima re-
dovno vira (§ 24) ; 6) Bl mijena mnogo rjeđe nego li B% grupu sv
u sf (str. 110[95]); 7) pred završetkom im instrumentala jednine
pridjevne deklinacije gotovo samo B* mijena gutural u sibilant
(s. 113[98]); 8) prijedlog 8 mijena se pred wim, rtom, nimi u š češće
samo u B* avrlo rijetko u Bl (s. 114[99]); 9) u padežima od io.ci*
(omnis) Bl čuva redovno starije oblike bez metateze (fsa itd.) a
iznimice ima metatezu (sva itd.), naprotiv u B* metateza je pravilo
a ono drugo je izuzetak (s. 122[107]); 10) Bl čuva starije ji~ mjesto
i- u početku od riječi mnogo boje od JSa, u kojega je ji~ već iz-
uzetak (s. 122[107]); 11) u B1 prevlađuju puni oblici nitkore i ništare
a u B* krni nitkor i ništar (s. 151[136J) ; 12) u glagolskom prilogu
prošloga vremena Bl ima redovno nastavak ~ši a B% naprotiv na-
stavak -še (s. 173[158]); 13) Bl voli oblike ofde-onde nego li ofdi-
ondi. a B% pojednako miješa jedne i druge (s. 178[163]); 14) Bl
miješa Zudej- i Zudij- dok fi2 ima samo Zudij- (s. 184[169]). I ovo
su dakle same sitnije razlike, ali opet budući da gotovo sve davaju
jeziku redakcije B1 neki stariji pečat nego li ga ima jezik redak-
cije Ba, to nam opet dokazuju da se razlika među dvije redakcije
Bernardinova lekcionara imaju tumačiti ili većom starinom matice
ili, da boje rečemo, matica, po kojim je udešena redakcija 2J1, ili
razlikovariem govora Judi što su priredili cijelo izdane, od kojih
je neko ili od kojih su neki vajda govorili dialektom što je sačuvao
nekoliko tragova starine više nego li je dialekt drugijeh, pa je to

Digitized by

Google

198 ir. rkšetak, (1^3)

izbilo na vidjelo pri prepisivana ili pri ispravjanu, pri slaganu ili
pri korigirahu Nego to nam jod ne tumači, kako je to, da se i
jedna i druga redakcija sastoji iz tri česti svaka i da se česti jedne
i druge redakcije redovno izmjenuju (isp. § 5). Ta neprilika biva
tim veća, što se može konstatirati da se u nekim sitnicama ni po-
jedine česti jedne iste redakcije ne slažu baš sasvim među sobom.
Tako, u redakciji B\ češće se nalazi $/* mjesto sv u 2?lb i Blc nego li
u B,a (str. 110[95]). naprotiv JS,ft miješa u početku od riječi ji-
i i-, dok Blb i Blc imaju redovno ;'*- (s. 122[107]). U redakciji B*
pak B c a osobito fi8b ima (relativno) mnogo Češće u glagolskom pri-
logu prošloga vremena nastavak -ši nego li ga ima #2a (s. 174[159]) ;
od ostalijeh česti redakcije B% odvaja se nadaje prva polovica od
#2c, t. j. služba za Cvijeti, jer ona ima redovno vera, dok je a
B* pravilo vir«/, i uopće ima još nekoliko ekavskijeh oblika gdje
ih inače u Bl nema (ispor. § 24). Sve ove razlike (a možebit da
bi se mogla naći još koja!) dokazuju nam da je prvo štampano
izdane lekcionara priređeno ili po više rukopisa ili od više Judi ili
daj budi po rukopisu u kojemu su se vidjeli tragovi rada više Judi.
§ 167. U sebi je jednak napokon i jezik u Ranininu lekcionara:
R\ gdje je dalmatinski govor okrenut na dubrovački govor, slaže
se sasvim dobro sa #s, t. j. s onijem dijelom, koji je samostalno
prevođen u Dubrovniku, a u R\ t. j. u lekcijama prepisanim iz
Bernardinova lekcionara, ako se što mijena u jeziku, mijena se
samo tako da se slaže sa i?1 i i?8. Pa opet i u R se mogu naći
neke male razlike: 1) u Rl bole se drži ttn za samoglasno l nego li
u R* i R* (§ 52); 2) u fi8 mnogo češće otpada i na kraju in-
finita nego li u J?1 (§ 60); 3) ono malo primjera, gdje u gla-
golskom prilogu sadašnega vremena otpada i od nastavka -ći% na-
lazi se samo u R* i R* (§ 60); 4) u gen. množ. It* ima gotovo
uvijek novi nastavak -đ a u Rl često se nalazi još bez toga na-
stavka (s. 134| 119]) ; 5) u 3. licu jedn. i množ. sadašAega vremena
Rl nema nikada nastavka -t a ni li* ga nema nigdje, gdje pa
ne bi bilo već u 7?, R1 naprotiv ima ga vrlo često (s. 163[148]);
6) u glagolskom prilogu sadašnega vremena Rl ima često nastavak
-će, pa i R* ga katkada ima mjesto Bernardinova -<Kt dok Rl ima
samo -ci (s. 172[157]r, 1) naprotiv u glag. prilogu prošlom u R l prevla-
đuje nastavak Se, dok iž2 i Rz regbi vole nastavak -ši (s. 174[ldy]> ;
8) R* ima (relativno) više talijanskih riječi, i za običnije stvari,
nego li Rl (s. 182[167]) ; 9) za futur Rl ima vrlo često sadašne vrijeme
perfektivnih glagola, dok toga u U3 ili ima vrlo malo ili nikako

Digiti

zedby G00gle

(184) PRIMORSKI LEKOJONARI XV. VIJEKA. 199

(s. 194[179]). Premda se dakle i u cijelome R nalazi jedan isti govor
(dokle naravski u R* nije prepisan bez promjene tekst Bernardinov),
opet se na osnovu i ovijeh sitnijeb razlika može kazati dvoje : prvo,
gdje se usporedo u R nalaze stariji i mlađi oblici, da Rl voli sta-
rije a R2 - R* mlađe, a drugo da R* i R* ne potiču od istoga čo-
vjeka (R* ima -će a JB' nema). I s ove strane dakle izlazi ono,
Sto će se, kako mislim, još boje vidjeti, kad se dobro prouči tekst
i sastav Raninina lekcionara, naime da su oko dubrovačke redak-
cije lekcionara, kako nam je sačuvana u i?, radili najmane če-
tiri čovjeka: jedan, koji je okrenuo dalmatinski lekcionar na du-
brovački govor (i koješta dopunao); drugi, koji je to dopunio pre-
pisa vši podosta lekcija iz štampanoga lekcionara Bernardinova (pa
i on nešto dopunao); treći, koji je iza toga samostalno preveo ne-
koliko lekcija koje se u lekcionaru ponav]aju, a četvrti N. Rauina,
koji je sve to prepisao. Nego sve će se to boje vidjeti, kada se
akobogda do skora prouči pitane, kako je postao naš prijevod lek-
cionara i kako se razvijao, za koje će pitane, nadam se, dobro
doći ova studija o nihovu jeziku. Isto će se tako tek docnije moći
potanko isporediti jezik svakoga lekcionara s jezikom najstarijih
pisaca iz istoga mjesta, to jest tek onda, kada uzimamo opet ovake
monografije o jeziku Zoranića, Maru lica, Menčetića i drugih. Ali
već i ovo, što je ovdje izneseno, mislim da je sasvim dovojno da
nas ukrijepi u misli da zadarski lekcionar u glavnome prikazuje
govor dalmatinskijeh čakavaca negdje oko Zadra, Bernardinov lek-
cionar spjecki govor a Raninin dubrovački.

Ispravci,

U CXXXIV. knizi:

na str. 99 (20) u 18. retku odozgo mjesto .nego li u BiU treba „nego li u //2U,
na str. 103 (24) u 22. retku odozgo mjesto „isp. s. 81" treba „iap. § 81",
na str. 112 (33) u 8. retku odozdo mjesto w300,3)w treba „309(3)u.

U CXXXV1. kuizi:

na str. 105 (90) u 17. retku odozgo mjesto „/" treba „}*,

na str. 113 (98) u 15. retku odozgo mjesto „Bu treba „/iu,

na str. 179(164) u 8. retku odozgo mjesto „ispravi" treba „isporedi",

na str. 192(177) u 9. retku odozdo mjesto *H*U treba nR*u.

Digiti

zedby G00gle

0 hercegu Andriji.

(1197-1204.)

Čitao u sjednici filologijsko-historijskoga razredu jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti dne li. svibnja 1897.

PRAVI ČLAN VjEKOSLAV KlAI<\

() hercegu Andriji, naročito o njegovim borbama s bratom,
kraljem Emerikom, pisao je već na koncu prošloga stoljeća (1792.)
vrstni i kritični historičar Josip Mikoczy% nekadanji profesor pjesništva
i grčkoga jezika u gimnaziji zagrebačkoj, a poslije knjižničar kr. aka-
demije u Zagrebu. On je naime sastavio banologiju hrvatsku s na-
pisom: Banorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae ad saeculum XIV.
usque perdueta series anno Domini 1792., koja je izdana tek g. 1872.
od Ivana Kukuljevića u XI. knjizi „Arkiva za jugoslavensku po-
vjesnicu" (str. 1 — 206). U toj dakle povjesnici banova hrvatskih
do konca XIII. stoljeća prikazana je i povijest hrvatskih hercega,
ili kako ih Smičiklas zove „velikih banova",1 a izmedju njih opisuju
se zgode i nezgode znamenitoga hercega Andrije.8

Iza Mikocza pisalo se je o hercegu Andriji više puta; no naj-
zamašnija je radnja profesora bečkoga sveučilišta dr. Alfonsa Hubera
„Die Kampfe des Konigs Emerich mit seinem Bruder Andreas" u
ovećem spisu „Studien zur Geschichte Ungarns im Zeitalter der
Arpaden". Spis je štampan u izdanju carske akademije u Beču:
„Archiv flir Osterreichische Geschichte" u 65. svezku (Beč 1884.)
na strani 153 — 230, a radnja o hercegu Andriji zaprema strane
156-163.

Uza sve te izvrsne radnje mislim da ni moja slika o hercegu
Andriji, o njegovim borbama s bratom Emerikom kao i o njegovu
djelovanju u Hrvatskoj neće biti posve na odmet.

1 Poviest hrvatska, I. p. 504 — 505.

8 Arkiv za jugosl. povj. XI. pag. 77 — 82.

Digiti

zedby G00gle

(2) O HERCEGU ANDRIJI. 201

U aprilu (valjda 23.) 1196. umro je kralj ugarski i hrvatski
Bela II (III.), obnovitelj ugarskoga i hrvatskoga kraljevstva iza
rasula, koje bijaše preoteto mah za borba ugarsko-hrvatskih vladara
s byzantskira carem Emanuelom. Kako se obično prikazuje, ostavio
je umirući kralj Bela U. kraljevsku čast starijemu sinu Emeriku
(ili Henriku), a mladjemu Andriji podijelio je prostrane posjede,
više gradova i veliku svotu novaca, da povede križarsku vojnu,
koju je sam Bela htio povesti, ali mu nije bilo sudjeno, da izpuni
svoj zavjet. No vlastohlepni mladić Andrija, piše Huber, težio je
za višim. Razglasi tobože, da se sprema na križarski rat, pak
sredstvima za to njemu danima skupi vojsku, te udari s njom, po-
magan hercegom Leopoldom od Austrije, već god. 1197. na brata
svoga Emerika. Jedna kronika (Chronica regia Coloniensis) piše da
je Andrija najprije protepao novce, pak želeći nastaviti razkošni
svoj život da je posegnuo za kraljevskom krunom. Inače nitko
ništa ne javlja ni ne nagadja, zašto je buknuo rat izmedju rodjene
braće, da li se je Andrija digao na brata iz puke pohlepe za
krunom i blagom, ili je možda Andrija ipak branio pravo svoje?

Svakako je zanimljivo ulaziti u trag razdoru izmedju rodjene
braće. A bit će još zanimljivije, ako se sjetimo, da je upravo otac
njihov Bela, odgojen u Carigradu, kao kralj zavrgavao stare tradicije
u javnom životu Ugarske, te uvodio mnogo byzantske uredbe u
svojoj državi. Spomenemo li k tomu, da je kralj Bela svoga prvo-
rodjenca Emerika još za života svoga dva put dao kruniti za
kralja, naime 1185. i 1194, i da ga je iza drugoga krunisanja
namjestio za upravitelja Dalmacije i Hrvatske:1 to se sve nehotice
namiće pitanje, nije li Andrija ustao na obranu kojega svoga prava
po staroj tradiciji proti novotariji otčevoj ? Odgovor dobijemo, ako
objasnimo običajno nasljedno pravo u porodici ugarskih Arpadovića
do polovice XII. stoljeća.

Vrijedno je upamtiti, što o toj stvari piše ruski spisatelj Konstantin
Grot u svojem djelu : Iz istoriji Ugrii i Slavjanstva vt> XII. v6ke
(1141.— 1173.), Varšava 1889., na strani 261:

1 U zaključcima crkvenoga sabora u Spljetu od god. 1185. čitamo:
„domino Bela III. Hungarie regnum gubernante, ac domino Henrico
filio eius eo vivente coronato"; — a u jednoj zadarskoj izpravi od
god. 1195. opet imade: „Regnante domino nostro Bela Ungarie, Dal-
matie, Rame rege, et Enrico eius filio, bis coronato, Dalmatiam et
Croatiam feliciter gubernante . . ." Kukuljević, Cod. dipl. Dl C. S. II.
p. 130. i 178.

E. J. A. GXXXVI. 1*

Digitized by CjOOQ IC

202 VJEKOSLAV KLATO, ( l\ »

„U ugarskoj državi, koja se je prvotno i dugo razvijala na
osnovama slavenskoga državnoga života, i koja je tek postepeno
primala elemente zapadno-evropskoga političkoga ustroja i feuda-
lizma, ušao je davno u običaj i prihvaćen bi mišljenjem naroda
red nasljedstva na prijestolju, osnovan na gospodujućim rodbinskim
načelima kod Slavena, naime na porodičnom starjtšinstvu ; po tom
principu nijesu vladara iza* smrti naslijedili sinovi, nego braća. Taj
red nasljedstva vladao je tada kod Rusa, bio je i kod drugih
Slavena, i bio je, kako je poznato, jedan od povoda udjelnornu
sistemu .... Najstarija povjesnica Ugarske dokazuje, da se je i
tamo razvijao taj red nasljedstva, premda se je već od prvoga
početka morao žestoko boriti s drugim shvaćanjem i uplivima.
Dovoljno je spomenuti samo nekoliko primjera iz XI. i prve po-
lovice XII. stoljeća. Andriju I. naslijedio je brat Bela I., a ne sin
Salomon, premda se je Andrija starao, da osigura prijestolje svomu
sinu. Iza Gejze I. zakraljio se je njegov brat Ladislav, a ne sin
Koloman. Što dalje, sve su se žešće kraljevi protivili tomu principu,
a sistem nasljedstva od otca na sina sve jače hvata korijena i na-
stoji iztisnuti iz obćega priznanja ideju zakonitosti drugoga reda.
koje je osnovano na porodičnom starje>sinstvu. U XII. stoljeću
bori se Koloman proti starijemu principu (kojemu se je prije nakon
smrti otčeve morao sam pokoriti) tako žestoko, da je podigao ruku
na brata svoga Almusa, samo da bi osigurao vladanje sinu svomu
Stjepanu II. Boris, držeći sebe zakonitim sinom Kolomanovim i
pravim bratom Stjepanovira, otimao se za prijestolje s Almovim
sinom Belom Slijepim ..." Princip, da brat ima naslijediti kralja,
a ne prvorodjeni sin, vrijedio je gotovo do god. 1173, naime du
vladanja obnovitelja ugarskoga i hrvatskoga kraljevstva, kralja
Bele II. (III.). Tek za njegova vladanja prevlada princip o na-
sljedstvu po primogenituri ; i nije možda neopravdana slutnja, da je
kralj Bela svoga prvorodjenca Emerika dao dva put kruniti za
kralja, da tako na neki način posveti novi princip nasljedstva.

No definitivnom promjenom nasljednoga reda čini se da je Bela
II. promijenio još nešto. Dok su braća imala preče pravo od sinova,
vazda je kralj jednoga od braće odredjivao za nasljednika, i taj
je brat prijestolonasljednik, kako piše byzantski povjesničar Cin-
namus, imao službeni magjarski naslov „urum" ili pravije ^uram*.
t. j. moj gospodin. Nadalje se je čitavo vladanje dijelilo u tri
dijela: dva dijela bila su neposredno sjedinjena s krunom, dok
je treći dio sačinjavao neki posebni teritorij, neki „ducatus*, kojim

Digiti

zedby G00gle

'4) O HKItCKGi; ANDRIJI. 203

je brat prijestolonasljednik upravljao, priznavajući vrhovnu vlast
kraljevu.1 Prema tomu je prijestolonasljednik bio po neki način
uđjelni knea, te se je zvao latinski nduxu, a njegova oblast „ducatus".
Tako je još i sam kralj Bela II., kad je kraljevao brat njegov Stjepan
IV., dobio kao „ducatus" čitavu kraljevinu Hrvatsku s Dalmacijom
i Srijemom. To je bio prvi slučaj, što se znade — da je jedan Arpa-
dović dobio kraljevinu Hrvatsku s Dalmacijom kao neki „ducatus"
ili „hercegovinu" ; prije je Hrvatskom upravljao ili zaseban kralj,
kao Kolomanov brat Almus, ili pak ban, kao glasoviti Beluš.9

Bela II. dakle, koji je utvrdio nasljedstvo prvorodjenoga sina
Emerika i tako prvorodstvo u obće, jamačno je ukinuo i to, da se
hrat kraljev zove „urama ili „duxu, i da mu se daje za upravu
trećina države kao ducatus. On je valjda i to pravo prenio na
sinove, dakako prvorodjene, odredivši po svoj prilici, da tek sin
Emerikov kao nasljednik prijestolja postane „duxa, i da dobije
koji „ducatus" za upravljanje. U toj me predmnjevi utvrdjuje, što
se nigdje ne kaže, da bi Andrija bio dobio od otca koji dio zemlje
za upravljanje, nego samo prostrana imanja, više gradova i mnogo
novaca, da vodi vojsku križara u svetu zemlju.

Po svemu dakle sudeći digao se je Andrija na brata Emerika
ne od puke pohlepe budi za vlašću budi za blagom, nego valjda
zato, što nije postao „uram", niti je dobio koji „ducatus" za upravu,
kako je to bilo za prvih Arpadovaca. Da je tako bilo, možemo
suditi po tom, što se je Andrija poslije opet primirio, kad je to
polučio.

Borba izmedju braće planula je svakako godine 1197. ili još
1196. Potankosti ne znamo; no još 15. prosinca 1197., čitamo u

1 Grot K., Iz istoriji Ugrii i Blavjanstva p. 261., 269., 291., 300.

9 Još za kraljeva narodne dinastije imade u hrvatskoj državi Tidux,u
valjda kao odredjeni nasljednik kraljev. God. 1066. daje kralj Petar
Krešimir kraljevsku slobodu samostanu sv. Marije u Zadru „concessione
. . . regni episcoporum et laudatione nostri ducis Stephani, cetero-
rumque Chroacie comituma (Racki Documenta historiae chroaticae, pag.
60). Taj isti „Stephanus, olim ilustris dux Chroatorum1* , boravi
poslije god. 1078. težko bolestan u samostanu sv. Stjepana blizu Spljeta
i dariva taj samostan zemljama „mei patrimonii", i to „in presencia
Suinimiri regis, domini mei, Lepe regine, Radovani filii regis*
(Op. cit p. 119). I kralj Dimi trija Zvonimir prije svoga krunisanja
zove se u oktobru 1076. „dei gratia Croatie Dalmatioque duxu (Ibid. p.
103». Kad su dakle Arpadoviei namještali svoju braću ili sinove u Hr-
vatskoj za „ducesu, radili su prema tradiciji hrvatskoj za narodne
dinastije.

Digitized by

Google

204 VJBKOSLAV KLAIĆ, (5)

jednoj zadarskoj izpravi: „Regnante domino nostro Hemcrico, rege
invictissimo" itd.,1 po čem sudimo, da se je tada u Dalmaciji
svedjer priznavala neograničena' vlast kralja Emerika. Borba se je
vodila valjda u Slovinskoj zemlji, naročito u Zagrebu i oko njega,
što razabiramo iz potonjih spomenika. Glavni pobornik Andrijine
vlasti bio je tu Vratislav, sin Vratislavljev, s brojnim svojim
rodjacima i svojacima. Knez Vratislav (comes Wratislav) držao je
mnoga imanja u zagrebačkoj gori i uz Savu, kao Dobru na Savi,
zatim predij kod crkve sv. Martina izmedju Save, Krapine i Sljemena,
Stubicu s Toplicama, Bistricu itd. On je sa svojom braćom Petrom,
Berislavom, Kozimom, Tomom i Troceilom, kao i -sa svojim daljim
rodjacima vjerno pristajao uz Andriju. Još god. 1209. sjeća se
Andrija kao kralj velikih zasluga Vratislavljevih, kad kaže „quod
cum dilectus et fidelis noster comes Wratislaus tempore, quo ducatus
fruebamur dignitate, quando etiam inter nos et bone memorie
fratrem nostrnm H(emericum) regem discordia vertebatur, ob
piissimam susceptionem et fidele servitium, quod nobis exhibuit,
iacturam non modicam, tam domu* sue combuste quam rerum cete-
rarum, precepto dicti fratris nostri tune regis passus fuisset . . .B2
Iz ovoga razabiramo, da je Andrija našao utočišta kod kneza
Vratislava, no da je zato kralj Emerik dao Vratislavu kuću (grad)
spaliti i druge mu Štete nanijeti.

Čini se, da je Andrija u borbi s bratom ipak bio srećan, jer je
Emerik stao tražiti pomoć i posredovanje rimske stolice. Papa
Celestin III., a još više Inocentije III., kojemu je osobito bilo stalo
do toga, da se što prije skupi nova križarska vojska za rat n
svetoj zemlji, radio je svom snagom, da se zapriječi dalji rat
izmedju braće. Inocentije III. napisa 29. januara 1198. pismo
Andriji, kojim ga nastojaše odvratiti od ratovanja u domovini i
skloniti, da ide u svetu zemlju. Papa piše uz ino : „Accepimus
siquidem, quod cum inelite recordationis B(ela) qnondam rex Un-
garie, pater tuus, cum agerat in extremis, et de sua penitus conua-
lescentia desperaret, votum, quod uouerat domino, hierosolimitanam
provinciam in forti manu et brachio extento, corde tamen humili
et humiliato špiritu, visitare, sub interminatione paterne maledictionis

commiserit tue lidei exequendum Verum eodem patre tuo

sublato de medio, hverosolimitanum iter te aecipere simulasses,

1 Kukolj., God. dipl. II. p. 187.

2 Tkalčić, Mon. hist. episc. Zagr, I. p. 17 — 20.

Digiti

zedby G00gle

(6) O HERCEGU ANDRIJI. 205

assumte tamen peregrinationis oblitus, quam contra inimicos crucis
dirigere debueras, in fratretn tuum et regnum Ungarie conuertisti
aciem hellatorum, et multa contra serenitatem regiam, malignorum
usus eonsilio, commisisti. Nos autem quos diebus istis ad pontificatus
officium, licet immeritos, dominus evocauit, tam paci regni Ungarie,
qnam tue volentes salati consulere, nobilitatem tuam rogamus, mo-
nemus et exhortamur in domino, ac per apostolica tibi scripta
precipiendo mandatnus, quatenus postpositis ceteris sollicitudinibns,
usque ad festum exaltationis sancte crucis proxime venturum (14.
septembra), debitum accepte crucis exsoluens, propositum iter arri-
pias et hnmiliter prosequaris, ne, si onus tibi a patre iniunctum,
et a te sponte acceptum, occasione qualibet detrectaris, paterna te
reddas successione indignum, et hereditatis emolumento priueris,
cuius recusaueris onera supportare. Sciturus ex tune, anathematis
te vinculo subiacere, et iure, quod tihi, si dictus rex sine prole
decederet, in regno Ungarie competebat ordine geniture, priuandum,
et regnum ipsum ad minorem fratrem tuum appelatione postposita
deuoluendum".1

I ovo pismo potvrdjuje, da je Andrija po svoj prilici poglavito
radi novoga reda u nasljedstvu, i što je s tim bilo u savezu, ustao
na svoga brata. Ta sam papa Inocentije prijeti mu, da će ga lišiti
prava nasljedstva, koje bi ga patrilo, ako bi kralj umro nbea poto-
maka". Andrija dakle nije se mogao nadati, da će naslijediti prije-
stolje, kad bi mu brat Emerik imao sina! No jod jedno zanima
nas u papinom pismu. Inocentije prijeti Andriji, da će pravo na-
sljedstva prenijeti na „mladjega mu brata". Tko je taj brat Andrijin
i Emerikov ? Svi dosadanji historičari razbijali su si glavu, tko bi
mogao biti taj mladji brat Andrijin, a treći sin Bele II.? I Huber
veli u svojoj studiji : „Von einem dritten Sohne Belas III. wissen
wir sonst nichts". Meni se čini, da sam ga našao.

Djelo: „Statuta capituli zagrabiensis saeculo XIV. u, što gaje
napisao u polovici 14. stoljeća Ivan, arcidjakon Gorički, imade
kronologički uvod, valjda od samoga arcidjakona Ivana, gdje se
izbrajaju ugarski i hrvatski kraljevi i zagrebački biskupi. Govoreći
o kralju Beli II. (III.) kaže: „Hic (Bela tercius) reliquit filios
quatuor, primus fuit dux Emericus, qui successit ei in regno,
secundus fuit dux Andreas, postea rex, pater regis Bele quarti,
tertius fuit dux Salamon, quartus dux Stephanus" .* Pošto je

1 Kukulj. Cod. dipl. II. p. 188—180.

9 Tkalčić, Mon. hist. episc. Zagr. II. p. 3.

Digiti

zedby G00gle

206 VJKKOSLAV KLAIĆ, (7)

taj kronologički uvod prilično star, a osnovan većinom na spo-
menicima, to bi mogli povjerovati, da je kralj Bela II (III.) zaista
imao četiri sina, i da je onda ili Salamon ili Stjepan onaj mladji
brat Andrijin, koji se spominje u poslanici pape lnocentija III.

Kako iz jednoga ljetopisa razabiramo, bio je Andrija u borbi
s bratom Emerikom srećne ruke. Napokon dodje do izmirenja
izmedju braće. Pogodbe ne znamo ; ali jamačno je Andrija postigao
što je želio. Izmirenje se je polučilo svakako prije, nego što je
Andriji stiglo pismo pape lnocentija III., jer se već 15. veljače
1198. čita u jednoj zadarskoj izpravi : „Regnante domino nostro
Henrico rege magnifico, et Anđrea inclito fratre eius, duce Dalmacie
et Croacie existenteV Andrija je dakle već priznati herceg (dux).
njegov „ducatus" obaseže Dalmaciju i Hrvatsku, dakle onu oblast,
koju je nekad držao otac njegov Bela prije odlazka svoga u
Carigrad.

Malo zatim nalazimo u ožujku 1198. hercega Andriju u južnoj
Hrvatskoj i Dalmaciji. Dne 31. ožujka desi se on u gradu Zadru.
On se ponosito zove ndei gracia Jadere ac tocius Dalmacie et
Chroacie, Chulmeque đu.r", po čem sudimo, da je osim Hrvatske
i Dalmacije prisvajao si pravo i na Humsku zemlju. Andrija po-
tvrdjuje tom prigodom samostanu sv. Kuzme i Damjana sve zemlje,
koje mu nekad darovaše kraljevi Petar Krešimir IV. Veliki, Zvo-
nimir, Stjepan IV. i drugi. Herceg je okružen velikim brojem
velikaša (principum nostrorum), kao što su izabrani nadbiskup
zadarski Nikola, ban hrvatski Andrija, načelnik grada Zadra
Damjan, načelnik Spljeta Grubeša, sanski župan Djedomir, krbavski
župan Slavogost. Herceg imade uza se i svoju dvorsku kancelariju,
kojoj je na čelu prepošt Petar, sin Milkov. Uz hercega je takodjer
i njegov najvjerniji privrženik Vratislav, koji se piše Bde ZagrabiaV

Iz Zadra, čini se, išao je Andrija na jug da obidje čitavu Hrvatsku
i Dalmaciju, a odanle da s vojskom provali u Hum i Srbiju. Još
otca njegova Belu pozivao je papa Alexandar III. da udari na
Hum i da skuči tamošnjega kneza Miroslava, brata Stjepana Ne-
manje i šurjaka bosanskoga bana Kulina.* Knez Miroslav bio je
gorljiv pataren, pak je Andrija možda mislio, da će zadovoljiti
svomu obećanju u pogledu križarske vojne, ako udari na nevjerne
patarene u Humu. Možda se je nadao ugoditi time papi, koji ga

1 Kukulj., Cod. dipl. II. p. 182.
• Kukulj,, Cod. dipl. II. p. 191.
8 Klaić, Poviest Bosne, p. 99—100.

Digiti

zedby G00gle

(8) O HERCEGU ANDRIJI. 207

bijaše nedavno pozvao, da najdalje do 14. rujna povede križarska
vojnu.

Silazeći na jug prema Humskoj zemlji stao herceg Andrija u
gradu Spljetu, i tu potvrdio stolnoj crkvi sv. Dujma kapele „sancti
Moysitt i sv. Stjepana u Solinu, koje joj bijahu darovali kraljevi
Gejza i Stjepan. Iz hercegove povelje razabiremo, da su tada uza nj
bili ban Andrija, kninski biskup Juraj, trogirski biskup Mihajlo,
skradinski biskup Mihajlo, krbavski biskup Matija, župani Ma-
karija i Josip, kancelar Petar i Vratislav iz Zagreba, kojega je
herceg imenovao pristavom, da izvrši njegovu odluku.1 Možda
još u Spljetu ili drugom mjestu južnije učinio je herceg odredbu
glede izpražnjene tada biskupije na otoku Hvaru. Andrija sam
govori o tom u povelji: wQuoniam ducali serenitati iura et disposi-
tiones regni sui licet . . . disponere ; hine est, quod nos Dalmatiam
perambulantes inuenimus episeopatum pharensem suo pastore va-
cantem. Ne igitur i uri ecclesiastico in aliquo derogaretur, diligenti
inquisitione, cui arehiepiseopatui suffraganatus subiaceret, relatione
uero Dalmatie episeoporum et universorum Chroatorum principum
percepimus, quod ex antiqua constitutione sub spalatensi arehie-
piseopatu fuisset. Nos uero relationi eorum attendentes, pretaxatum
(arehi) episeopatum cuidam M(ichae) contulimus, ac eundem epis-
eopatum spalatensi ecclesie confirmavimus". I na toj povelji jesu
svjedoci : ban Andrija, župani Makarija, Josip, Marko i Andronik
(sin banov), Petar sin Milkov (ducis aule notarius) i Vjenceslav
icamerarius ducis).2 Herceg dakle saznavši, da je biskupija hvarska
izpražnjena, imenovajoj za glavara spljetskoga kanonika Mihu, i
podredi ga nadbiskupu spljetkomu, pošto su ga dalmatinski biskupi
i svi hrvatski velikaši uputili, da hvarska biskupija od starine pri-
pada spljetskoj metropoliji.

Uredivši posle u Hrvatskoj i Dalmaciji provali herceg Andrija
mjeseca travnja 1198. u Hum i Srbiju U Humu nije više bilo na
života kneza Miroslava, a u Srbiji bijaše se još god. 1196. (25.
ožujka) veliki župan Stjepan Nemanja odrekao vladanja, te ostavio
svoju državu svojim sinovima Stjepanu i Vukanu : starijemu Stjepanu
namijenio čast i vlast velikoga župana, a mladjemu Vukanu upravu
Zete (Duklje) i primorskih mjesta (Dalmacije). Čini se, da je već
tada bilo oprijeke izmedju Stjepana i Vukana, jer je hercegu

1 Kukulj., Cod. dipl. O. p. 199.

* Kukulj., Cod. dipl. II. p. 199—200.

Digiti

zedby G00gle

208 VJBK0SLAV KLAIĆ, • (9)

Andriji za nekoliko dana pošlo za rukom održati pobjedu i u Humu
i u Srbiji (Raši).

Na početku svibnja 1198. vraćao se pobjedonosni herceg Andrija
u Zadar. 0 njegovu slavlju govori se u jednoj izpravi ovako:
„Post felicem et gloriosissimum victoriose dominationis illustrissimi
Andree, tertii regis Bele filii, triumphum, quem šibi omnipotens
ducatus sui protector et auctor de Dalmatia et Chroatia magnifice
conferre est dignatus, atque post habitam tam Chulme quam Rasse
laudabilem victoriam, cum ad iadertinam civitatem vietor rediret,
ducatus sui iura disponens".1 Prije 6. svibnja bijaše se utaborio u
ravnici kod grada Ostrovice (cum in planicie secus castrum Ostrouize
esset castrametatus), gdje ga je zamolio opat samostana sv. Krae-
vana u Zadru, da mu povrati selo Suhovare, koje bijahu samostanu
neki silnici neovlašteno oteli. Herceg nije se dugo zadržavao u
Ostrovici, već je namah pošao dalje na sjever prema Krupi, pak
tu je tek s banom Andrijom i svojim velikašima držao zbor (cum
ad Crupam devenisset, Andree egregii bani et suorum procerum
habito consilio) i zadovoljio molbi opatovoj.2 Kako se je Andrija
silno žurio, sudimo po tom, što je već ll.svibnja bio u Zagrebu ili
bar u Slovinskoj zemlji, gdje no izdade zagrebačkomu biskupu
Dominiku privilegij, da podanicima njegovim ne smije nitko drugi
suditi, nego on sam (biskup) ili namješteni od njega sudac. Svjedoci
te povelje jesu : ban Andrija, župan bodrožki Fulko i varaždinski
župan Kračun.8

D svibnju 1198. bio je herceg Andrija ne samo izmiren s bratom,
kraljem Emerikom, nego i gospodar čitave Hrvatske i Dalmacije
od Drave na jugu do Neretve. Pošto se piše hercegom Huma,
bit će da je držao nešto i te zemlje, a možda i oblast Ramu, pošto
se u dvjema izpravama zove takodjer gospodar Rame. U to doba
pisao mu je papa Inocentije III. 16. svibnja 1198. pismo, da
uztraje u slogi i sporazumkn s bratom, da mu ostane vjeran i
odan, a da ne diže više oružja ni bune protiv njega. Ako bi pak
još jedan put usudio se pogaziti mir i sporazumak s bratom, to je
papa naložio nadbiskupu ostrogonskomu i koločkomu, da onda
Andriju izopće iz crkve, a svu njegovu zemlju da udare interdiktom. *

1 Ibid., pag. 192.

2 Ibid., p. 193.

8 Ibid. p. 193—194.

4 Hoc igitur attendentes, ad honorem carissimi in Christo filii nostri
H(emerici) Hungarie regis illustris, ac tuum, et reformandam inter

Digiti

zedby G00gle

(10) O HERCEGU ANDRIJI. 209

t

Bilo je vrlo dvojbeno, hoće li zaista postojati mir izmedju braće?
Dvije su stvari poglavito smetale pravomu miru ; prvo što su stali
progoniti privrženike Andrijine, a drugo što se je kralj Emerik
oženio.

Dne 30. prosinca 1198. piša papa nadbiskupu koločkomu, zatim
biskupu gjurskomu i zagrebačkomu, da povedu iztragu proti iza-
branim nadbiskupima : zadarskomu Nikoli i Spljetskomu A

Oni biše tuženi, da su još onda, kad je papa Celestin III. (f 8.
siječnja 1198.) izobćio hercega Andriju iz crkve, s njime mnogo
obćili i pomagali ga, pak da ih je Andrija zato „u znak zahval-
nosti sve proti pravu a na štetu kraljevske vlasti" (loco remune-
rationis contra iuris ordinem in regie dignitatis preiudicium) dao
izabrati (po svojim privrženicima) za nadbiskupe u Zadru i Spljetu.
Papa poziva ona tri svoja pouzdanika biskupa, da čitavu stvar
iztraže, pak ako je prijava istinita, da ukinu oba izbora, a oba
nadbiskupa da izključe iz crkve.1 Ne znamo dalje, što se je sve

vos plene pacis concordiam, et conseruandam inviolabiliter reformatam,
tanto ainplius adspiramus, quanto utrumque vestrum dicti patris tui
(Belae) obtentu, sincerius diligimus, et regem ipsum ratione primo-
geniture ac regni sai, tui iuris dispendio intendimus precipue honorare.
Ut igitur maneat inter vos fraterna dilectio, immo ut de die in diem
potius augeatur, ut tu eidem regi, tamquam precellenti, debitam exhibeas
reverentiam, et honorem, ut ipse tibi tamquam duci a deo misso, doferat,
et faciat ab aliis sicut fratri deferri ; nobilitatem tuara rogamus, monemus
et exhortamur in domino, ac per apostolica scripta tibi mandamus,
quatenus taliter de cetero iu tidelitate ipsius ac deuotione persistas, ut
feruentis ac fidelis seruitii nouitas aboleat oftense preterite vetustatem,
et sic nos ad inuicem mutuus uniat caritatis aft'ectus, sicut sanguis
paternus et uterus maternus uniuit. Ad hec tibi districtius inhibemus,
ne in regem aut regnum arma mouere presumas, vel seditionem aliquam
suscitare, ne forsan amici te deserant, si fratrem habueris inimicum,
et de ftde tua desperare cogantur, si fraterne ac naturalis pacis federa
te senserint violare; nciturus, nos venerabilibus fratribus N. strigoniensi,
N. colocensi archiepiscopis et eorura suftraganeis per apostolica scripta
districte precipiendo manda<se, ut si contra memoratum regem arma
mouere vel seditionem excitare presumseria, te ac tuos, sublato apel-
lationis obstaculo, excommunicationis sententia feriant, et totam terram
tuam et eorum subiiciant interdicto. — Kuk. God. dipl. II. pag. 197.
1 Kuk., Cod. dipl. II. p. 198.— 199. — Tko je taj nadbiskup
A . . . . u Spljetu, ne mogu ustanoviti. — 0 zadarskom nadbiskupu
Nikoli i o čitavom sporu radi njega imadem ove podatke. U zadarskoj
listini od 15. prosinca 1197. čitamo „ecclesia iadertina proprio
pastore carente*, a u listini od 15. veljače 1TJ8. već je nNicolao

Digiti

zedby G00gle

210 VJRKOSLAV KliAir. (11)

i

zgodilo ; no izvjestno je, da su oba nadbiskupa poslije zaista morali
odstupiti, i da je nadbiskupom u Spljetu god. 1200. postao Toskanac
Bernard, nekadanji odgojitelj kralja Emerika. l Tomu je opet papa
Inocentije III. dne 14. listopada 1200 naložio, da izopći iz crkve
nadbiskupa zadarskoga Nikolu i da mu zaprijeti, da će biti lišen
i svetih redova, ako se za mjesec dana ne odreče svoje časti.2
Nadbiskupa Nikolu nalazimo doduše još iste godine 1200. na dvoru
hercega Andrije („Nicolaus iadertinus archielectus")3 ; no već u
ožujku 1201. čitamo u zadarskim izpravama „ecelesia Jadertina
(proprio) pastore carente (vacante)"4, po čemu sudimo, da je nad-
biskup Nikola zaista godine 1200. ili na početku 1201. morao od-
stupiti.

Nema sumnje, da je postupak pape Inocentija prema nadbisku-
pima zadarskomu i spljetskomu hercega Andriju ljuto ogorčio i
uvrijedio. On je sve unatoč prijetnjama papinskim u prvoj polovici
g. 1199. priznavao nadbiskupa zadarskoga Nikolu, pače ga je držao
na svom dvoru, što se razabira iz spomenika od 1. ožujka i 10.

archielecto iadertine sodi presulante* Kuk. Cod. II. p. 187. i 182.
Nikola je dakle izabran za nadbiskupa u Zadru na početku g. 1198.
Proti njegovu izboru prosvjedovao je papa Inocentije III. već 6. veljaee
1198., kad je pisao zadarskomu kaptolu sv. Anastazije: „Cum igitur
in ecelesia vestra, que sub ohedientia sedis apostolice perseuorans,
Grecorum haetenus et ritum seruauerit et linguam, per laicalem poten-
tiams preter vestram auctoritatem et eleetionem vestram non tam
latinus quam barbaru* sit intrums . . ." (Kuk. Godex dipl. II. 189.)
Zanimljivo je, da papa Inocentije III. još 0. veljače 1198. ništa ne zna
o tom, da je novi nadbiskup Nikola postao nadbiskupom po nasilju
hercega Andrije, kojega je papa Oelestin III. prokleo; — on to tek
saznaje na koncu godino ! Sada znade samo, da je Nikola izabran „per
laicalem potentiam", i da je „barhanis". Možda je to najviše smetalo?
No tko je bio taj novo izabrani nadbiskup Nikola? To je prijašnji
hvarski biskup «Ni<olaus Manzauiniu} za kojega piše Toma arci-
djakon : „Uacante autem ecelesia iaderensi Nicolaus iste in arehie-
piseopum est eleetus. Qui eleetionem temere suscipiens absquo licentia
apostolice sedis administrationi jaderensis ecclesie se irapudenter immersit.
Quam ob rem dominus Innocencius papa eum utraque digni tate privavit"
(Thomas arehid. Historia Salonitana, ed. Raeki, pag. 78. i

1 Anno domini millesinio ducentesimo veuit Spalatum (Bernardu*),
satisquo uigilanter copit euram pastoralis ofticii circa subiectos im-
pendere. Thomas arehid. edit. Rački, pag. 79.

8 Starine jugosl. akad. XXI. pag. 220.

8 Starine jugosl. akad. XXI. pag. 228.

4 Starine XIX. pag. 93.-94.

Digiti

zedby G00gle

(12) O HERCEGU ANDRIJI. 211

svibnja one godine, gdje se uz hercega vazda spominje i „Nieolaus
iadertine sedis archielectus".1 Prema svomu bratu, kralju Emeriku,
ponio se je Andrija u to skroz odano, tako da dalmatinske gradske
obćine (naročito Zadar) u svojim izpravama spominju uz kralja
i hercega. U pomenutoj već izpravi zadarskoj od 1. ožujka čitamo:
Temporibus equidem domini nostri Hemeric i magnitici regis Hungarie,
Dalmacie, Chroatie atque Rame, et Andree viri ineliti fratris eius,
a u drugoj od 10. svibnja gotovo jednako. Sam Andrija, dei gratia
Dalmatie et Croatie dux, potvrdjuje u to vrijeme gradu Spljetu
stare povlastice, koje su im podijelili hrvatski i ugarski kralji u
prijašnje vrijeme.2

U to se je oženio kralj Emerik, i to Konstancijom, kćerju ara-
gonskoga kralja Alfonsa II. Vjenčanje se obavilo u Ostrogonu, te
je tom prigodom kralj darovao suprugi svojoj Sopronsku i Željeznu
županiju.8 Zenitba kraljeva opet je nedvojbeno uznemirila Andriju,
koji je mogao očekivati svašta, ako bi brat dobio sina K tomu je
Andriju ogorčalo postupanje pape Inocentija sa srpskom vladajućom
porodicom Nemanjića. Tu je papa očito pomagao mladjega brata
Vukana proti starijemu Stjepanu, dakako iz razloga vjerskih. Ne-
sumnjivo je bilo i drugog nesporazumka izmedju braće, pak tako
još iste godine 1199. planu drugi put razdor i rat izmedju braće,
izmedju kralja i hercega.

Rat se je ovaj put vodio ne samo u Hrvatskoj, nego i u Ugarskoj.
Tu pristadoše uz Andriju i neki ugarski biskupi, kao velikovara-
dinski Elvin, vacki Boleslav, i vesprimski Ivan, te ga pomaganu
novcem i oružjem svojih rodjaka. Pače i palatin (valjda Mog) pri-
družio se buntovnicima. Kad je kralj potonjega lišio njegove časti,
pak mjesto njega imenovao Mihajla ili Miću za palatina, udari
velikovaradinski biskup Elvin Emerika crkvenim prokletstvom,
okrivivši ga tobože, da je dao zasužnjiti svećenika. No ovaj put
bio je Emerik jači od svoga brata. S pomoću tada u Ugarskoj već
vrlo brojnih „gosti" ili naseljenika svlada svoga brata i zarobi
mnogo njegovih privrženika. Sam Andrija spasi se pobjegavši
k vojvodi Leopoldu od Austrije, na sto je slavodobitni kralj Emerik
stao plijeniti i harati medjašne prijedjele austro-štajerske. Za tih
bojeva izmedju braće stajao je vjerno i uztrajno uz kralja Emerika

1 Kukulj., God. dipl. U. 202. i 205.

a Kukulj., God. dipl. II. p. 221.

8 Fessler-Klein, Geschichte von Ungarn, I. p. 294.

Digiti

zedby G00gle

212 VJEK08LAV KLAIĆ, (13)

zagrebački biskup Dominik. Još one godine 1199. izdađe zato
kralj povelju zagrebačkomu biskupu, u kojoj uz ino kaže i ovo :
„Volefates igitur, quod in future exultacionis patria cum multiplici
ubertate domino largiente metamus in presentis exilii et luctus loco
studiosius seminare, destitucioni et dispendio temporaHumy quod per
guerre tempestatem zagrabiensis ecclesia ob fidelitatis constantiam
corone nostre efficaciter exhibitam perpessa est, pietatis intuitu
duximus consulendum". Kralj dozvoljuje biskupiji izključivu službu
Čazmanaca i Dubravčann, zatim desetinu od kuna i svinja. Za-
nimljivo je, da su na toj povelji podpisani kao svjedoci: palatin Mog
(nedavno još buntovnik), ban Nikola, i župan bodrožki Fulko
(prije privrženik Andrijin).1

Razdor izmedju Emerika i Andrije smetao je vrlo papi Inocentiju
III., koji je upravo u ono vrijeme najodlučnije radio, da pokrene
četvrtu križarsku vojnu u svetu zemlju. Papa je dakle sam stao
nastojati, da zavadjenu braću izmiri. Odluči zato poslati u Ugarsku
zasebnoga legata, i to kardinala djakona Gregorija iz plemenite
rimske porodice Crescencija. Već 2. ožujka 1200. preporuča papa
kaptolu i sufraganima spljetske nadbiskupije „suum in Hungariam
missum legatu m G(regorium) sanctae Mariae in Aquiro diaconum
cardinalem, virum literatum et de nobilioribus Romanis oriundum;-2
a jednako bit će svoga poslanika preporučio prelatima i kleru u
Ugarskoj.8 I njemački knezovi, koji su se spremali na križarsku
vojnu, željeli su, da bi mogli mirno prolaziti kroz Ugarsku, pak
zato dodje u Ugarsku nadbiskup iz Mainza, Konrad od Wittels-
bacha, i da izmiri zavadjenu braću, i da posreduje mir izmedju
ugarskoga kralja i austrijskoga vojvode Leopolda.

Oba dakle prelata, i kardinal Gregorije i nadbiskup, radili su,
da dodje do izmirenja. No o uvjetima mira razilaze se vijesti. Prva
suvremena recenzija Kolnske kraljevske kronike piše, spomenuv
učinjeni mir, ovako: rex ad peregrinandum lumbos suos accinxit

1 Kukulj. Cod. dipl. II. p. 221.— 222.

■ Starine jugosl. akad. XXI. p. 226.

3 Medju pismima pape Inocentija III., koja su izginula, sporni uju
se iz godine 1200.: 19.) Prelatis et clero regni Hungarie super
legatione Gregorii sancte Marie in Aquiro diaconi Card. super refor-
matione status ecclesie regni Ungarie destinati ] — zatim 20.) Prelatis
Hungarie super publicatione processuum contra A(ndream) ducem per
sedem apostolicam habitorum. Theiner, Monumenta Blavorum meridio-
nalium, I. p. 47.

Digitized by

Google

(14) O HERCEGU ANDRIJI. 213

cvtnissa regni cura fratri suo; dva decenija poslije sastavljena
recenzija iste kronike javlia: (Conradus) inito consilio et habito
consensu utriusque et ducis Austriae Lupoldi omniumque princip um
Ungariae pacem tali modo statuit, ut signati cruce mare transirent
et regnum Ungariae predicto duci Austriae commendarent, ut, si
qui8 illorum morte preventns in transmarinis partibus debitum
carnis exsolveret, supervivens rediens in patriam regnum possideret;
napokon Continuatio Claustro-neoburgensis (II. p. 620.) javlja za
godinu 1200: Pax inter regem Ungarie et ducem Austrie compo-
nitur, fratre in consortium regni suscepto.1 Šteta, Sto su izgubljeni
listovi, koje je u toj stvari pisao papi njegov legat Gregorije, jer
bi iz njih točno razabrati, što je sve utanačeno.2 No vjerojatno je,
da je kralj Emerik naročito dvije stvari prihvatio ; da je naime
bratu pokajniku vratio čast hercega i zemlje njegove, i da je
obećao sam poći na križarsku vojnu. To se razabira iz potonjih
zgoda. Još iste naime godine 1200., svakako u listopadu, vrši
herceg Andrija opet svu vlast od Drave na jug do Neretve. On
se opet zove „dei gratia Dalmacie, Croacie, Chulmeque dux in
perpetuuma. On daje zagrebačkomu dekanu Baranu radi „servitii
fidelitatemtf neku zemlju, nquae fuit Jerosae hominis, haeredum
omnino carentis, et cum talium hereditates ad ius ducatus devolvi

debent u U drugoj izpravi opet kaže: „Cum infra terminos

dominii nostri iustitiam facere teneamur u i ncum magna-

tibus nostris ordine iudiciario cognoscentes" , pak dariva zagrebač-
komu biskupu Dominiku zemlju Grabonicu. Herceg Andrija boravio
je tada valjda u gradu Zagrebu; oko njega su sabrani njegovi
„iobagiones" : ban Nikola, izabrani nadbiskup zadarski Nikola,
župani Ata, Cristol, Crasun, Isep, (Jersen, prepošt Jakov, koji je
hercegov kancelar, i napokon gorski župan Vlčeta i vjerni pri-
vrženik njegov Vratislav od Zagreba.3 Prije ili poslije toga, ali
još svedjer god. 1200., pošao je Andrija u južnu Hrvatsku i Dal-
maciju. Došav do Zadra potvrdio je na molbu opata samostana sv

1 Huber, opere cit, pag. 160. — 161.

1 Medju izginulim pismima pape Inocentija III. spominju se: 156)
Pape dirigitur littera G(regorii) sancte Marie in Aquiro diaconi Card.
apostolice sedis legati, qualiter ad regnum Ungarie applicavit et inter
regem et A(ndream) ducem fratrem eius •....; zatim 157.) Littere
super modo et conditionibus dicte pacis. Theiner, Monumenta Slav. mer.
I. p. 51.

4 Tkalčić, Monumenta episcopatus Zagrabiensis, I. p. 8. i 9.

Digiti

zedby G00gle

214 VJKKOBIiAV KLAT('\ <lf>)

Kuzme i Damjana samostanskoj crkvi sv. Krsevana, koju su jur
digli gradjani grada Šibenika (a civibus castri Šibenik), zemlju Dub.
koja je bila u podgradju Šibenskom (que est in suburbio Sibenig-). I
tu su uz hercega „jobbagiones" : nadbiskup spljetski Bernard, iza-
brani nadbiskup zadarski Nikola, kninski biskup Georgije (Gregorije).
ban Nikola i neki župani.1 Iz Zadra pošao je herceg Andrija Da
jug, te je uSao i u Trogir, gdje ga je kler i sav narod dočekao s čašću
i radošću pjevajući mu u slavu himne; dakako da se je herceg
požurio potvrditi gradu sva stara privilegija.2 Da je herceg u to
bio složan i sporazuman sa svojim bratom Emerikom, i da je pri-
znavao njegovu vrhovnu vlast, dokazuje, što je i kralj vršio u
njegovoj hercegovim kraljevsku vlast, izdajući povelje i razdajući
milosti vjernim velikašima i prelatima.8

I godine 1201. nalazimo Andriju kao hercega hrvatskoga. U
izpravama grada Zadra od 2. ožujka do 14. svibnja 1201. ne spo-
minje se kralj Emerik, nego vazda samo herceg Andrija, za koga
pišu: „Andrea magnifico duce Dalmatie, Croatie, Culmie", ili opet
„Temporibns domini nostri Andree incliti ducis Croatie, Dalmatie
atque Culmie".4 No ipak izdaje kralj Emerik povelje zagrebač-
komu biskupu Dominiku.5 Čini se, da je tada snošaj izmedju braće
bio nježniji, jer herceg Andrija dariva nađ ammonitionem fratris
llemerici regis et ad petitionem Dominici episcopi zagrabiensis**
biskupiji zagrebačkoj „insulam Cagnisu kod Save.6 Kralj se Emerik
tada ozbiljno spremao na križarsku vojnu, pak je valjda brata
Andriju odredio za svoga zamjenika u Ugarskoj, jer papa Ino-
centije šalje pismo „duci Croivacie super provida gubernatione
regni Ungariae, dum Rex eius fuerit ad partes transmarinas, ad
quas se disposuit".7 Jednako je papa pisao „regi Ungarorum,
quod possit dimittero duodecim cruce signatos pro custodia regoi

1 Starine jug. akad. XXI. p 228.

2 Starine, XXI., p. 227. „Andreas . . . in trans civitatera Traguriensero.
ubi una a clero et uniuerso populo in honore et gaudio recept us laudes
hvnmidicas recepit, confirmat civitati privilegia . . .u

3 Starine XXI. p. 228. i 229.
* Starine XIX. p. 93.-94.

ft Op. cit. p. 229.— 231.
G Ibid. pag. 231.

7 Theiner, Monumenta Slav. morid, I. p. 59.

8 lbid pag. 58.

Digiti

zedby G00gle

flO) O HKROROU ANDRIJI. 215

No Emerik ipak nije poveo križarske vojske u Palestinu, već
se je slijedeće godine 1202. oborio na bosanskoga bana Kulina i
krivovjerce patarene u toj zemlji, — a onda je zaratovao na Srbe.
U Srbiji su još od god. 1199. bili u zavadi veliki župan Stjepan
Nemanjić i mladji brat njegov Vukan. kralj Duklje i Dalmacije.
Papa Inocentije, koji je kod Arpadovaca branio legitimitet proti
usurpaciji, pomagao je u Srbiji mladjega brata Vukana proti
starijemu, jer je Vukan sa svojim zemljama priznavao rimsku
crkvu. Videći to Stjepan Nemanjić, obrati se i on papi Inocentiju,
obeća mu, da će svoje oblasti privesti u krilo katoličke crkve, ali
zatraži podjedno, da mu papa podijeli kraljevski naslov i krunu.
Papa na to naloži barskomu biskupu, da kruni Stjepana za kralja
Srbije. No sad se umiješa kralj Emerik, kojega je Vukan već prije
predobio, pak zamoli papu, neka ne šalje ni poslanika ni krune
velikomu županu Stjepanu, pošto bi time povrijedio vrhovno pravo
Ugarske, koje želi upravo obnoviti; ako mu to podje za rukom,
tad će on umjeti Srbiju privesti u krilo katoličke crkve. Papa na to
privoli na pred log Emerika kralja, koji namah godine 1202. sa
svojom vojskom i četama hercega Andrije udari na Srbiju, pak
svladavši tamo Stjepana namjesti Vukana za vladara pod vrhov-
ničtvom ugarskim.1 Još one god. 1202. piša papa kralju Emeriku :
„Regi Hungarorum . . . quum nobis per dilectum filium N., nuncium
suum, intimasset solicitudo regalis, quod terram megaiupani ad
suum dominium revocasset, gavisi sumus in Domino . . . Credimus
autem serenitatem regiam meminisse, qualiter, etsi olim ad instan-
tiam eiusdem megaiupani disposuerimus legatum nostrum mittere
in "Seruiam; tandem voluntate tua plenius intellecta, a propoeito
desistentes, magniticentiae tuae duximus deferendum. Monemus igitur
magniKcentiam tuam et exhortamur in Domino, quatenus sicut nos
tibi et regno tuo in hac parte detulimus, sic celsitudo regalis curet
nobis et apostolicae sedi deferri, institutiones ecclesiae Romanae in
terra ipsa seruari praecipiens, eam plenius ad obedientiam nostram
reducens . . .tt2

Ako je Emerik mislio, da je vojnom na Srbiju zadovoljio papu,
ljuto se je prevario. Papa je svedjer zahtijevao, da izpuni svoje
obećanje u pogledu križarske vojne. Zaludo je Emerik šiljao papi
svoje poslanike, moleći ga za odgodu „propter inimicitias Gubani.

1 Fessler-Klein, Geschichte von Ungarn. I. p. 296.
a Fejer, Codex diplom. Huugariae, II., p. 389. — 390.

Digiti

zedby G00gle

21 G VJBKOSLAV KLAIĆ, (17)

qui cuin innumera multituđine paganorum quanđam partem populi
christiani, (Hungariae) coronae subiecti, clam captiuatam deduxit
et partem residuam đebellare sine intermissione conatur" ; papa mu
je god. 1202. odgovorio „speramus, (quod) tum pro salu te animae
tuae, tum pro terrae sanctae necessitate non tardes reddere Domino,
quod vovistiu, pak nastavlja „(ne) divinam incurras offensam, quam
ex eo forsitan incurristi, quod postquam fuisti crtice signalu*,
contra Christianos arma mouisti (naime proti Srbima), ex quo
forte iusto iudicio praescripto contigit tuo regno iactura . . ,Kl

I zaista je vladanje kralja Emerika zadesila velika nesreća, dok
se je on uplitao nepozvan u srbske razmirice. Dne 11. novembra
1202. doplovilo u Dalmaciju mletačko brodovlje, koje je na iztok
prevažalo francuzke križare, stade udarati na Zadar, te ga 24.
novembra prisili na predaju. Križari ostadoše u osvojenom Zadru
do 7. aprila god. 1203., te se ništa ne javlja, da bi budi kralj
Emerik budi herceg Andrija bili priskočili nevoljnomu gradu u
pomoć. Papa je doduše oštro korio i Mletčane i križare radi toga
nasilja, spotičući im uz ino: „Debuerant autem vos a tam nequis-
simo proposito vel reuerentia crucis assumtae, vel carissimi in
Christo filii nostri Henrici, regis Ungarorum illustris, et nobilis viri
Andreae ducis, fratris eius, deuotio, qui pro terrae sanctae subsidio
crucis signaculum assumserunt, . . . inhibere . . .**; ali za nevoljne
Zadrane pobrinuo se je jedini nadbiskup spljetski Bernard sa
svojim Spljećanima, kojima se kralj Emerik zahvaljuje, „quod ei
fidelitatem servaverint et servent B.s O djelovanju hercega Andrije
u godini 1202. nema gotovo traga; jedino što je te godine zagre-
bačkomu dekanu Baranu darovao zemlju Kajanovu s privolom
tadanjega bana Martina.*

Tek a prvoj polovici g. 1203. stao je kralj Emerik ozbiljno se
spremati na križarsku vojnu. No uz to ga je stala briga kidati
za sina Ladislava, što mu ga je rodila supruga Konstancija, i
kojega bijaše odredio za svojega nasljednika na prijestolju. God.
1200., kad nije još imao sina, imao je za njegove odsutnosti biti
gubernatorom u Ugarskoj brat njegov, hrvatski herceg Andrija;

1 Fejer, op. cit. pag. 393. — 394.
a Fejer, op. cit. pag. 397.

8 Thomas archid. (ed. Rački), pag. 85.-86.; — Farlati, Illvricum
sacrum, 111. p. 234.

* Tkalčić, Mon. episc. zagrab. I. p. 16.

Digiti

zedby G00gle

08) O HERCEGU ANDRTJI. 217

a kako će sada ostaviti državu nestašnomu djetetu u trećoj godini ?
Zato razumijemo papu Inocentija, kad on u pismu od 10. ožujka
1203. piše ugarskim biskupima: „Ecce carissimus in Christo filius
filius noster Henricus . . ., assumta cruce Christum sequi proponit
. . . Ut autem in absentia tanti principis . . . regnum eius trans-
ferri non possit ad hosUs, sed potius conservetur, eidem fraterni-
tati vestrae mandamus, .... quatenus, antequam rex ipse iter
arripiat peregrinationis, . . . Ladislao filio eius, quem dominus
per gratiam suam illi concessit haeredem, đebitum iuramentum
fidelitatis exhibere curetis. Omnes tam clericos quam laicos. qui
post recessum praedicti regis contra praestitum iuramentum fideli-
tatis venire praesumserint .... per excommunicationis sententiam
compescentes. Illis etiam, queis idem rex tam fttii curam sui, quem
annuente domino, expectamus et optamus haer^dem et patri suc-
cessorem in regno, quam administrationem regni commiserit, iuxta
ordinationem regis ipsius reverentiam debitam exhibere curetis. Et,
si forte regem ipsum, quod Christus avertat, in peregrinatione sua
persolvere debitum conditionis humanae contigerit, nullus vestrum
ab illorum ordinatione se subtrahat, donec dictus filius eius ad
annos perveniat aetatis illius, quod sedere possit potenter in solio
regni sui et illud feliciter gubernare".1

Iz ovoga pisma razabiramo, šta je sve kralj Emerik radio, da
osigura prijestolje svomu sinu Ladislavu, a podjedno, kako je htio
urediti upravu Ugarske za svoga boravka u svetoj zemlji. On je
zahtijevao, da svi velikaši i prelati prisegnu vjernost sinu njegovu,
nadalje da se obvežu biti poslušni onima, koje će kralj namjestiti
za odgojitelje sina i za upravitelje kraljevstva. Pošto je god. 1200.
bio herceg Andrija odredjen za upravitelja Ugarske u odsutnosti
kraljevoj, to je možda ponovno planuo razdor izmedju braće upravo
za to, Sto je kralj sada smijerao povjeriti upravu Ugarske drugima.

Dne 5. novembra 1203. pisao je papa Inocentije tri pisma:
jedno kralju Eraeriku, a dva hercegu Andriji. U pismu kralju
Emeriku pripovijeda, kako mu je plemeniti muž, herceg Andrija
očitovao, da mu je otac Bela na samrti naložio, da podje u sveti
rat; no Andrija nije svoga zavjeta izpunio „quia inter serenitatem
tuam (kralja) et ipsum, peccatis exigentibus, dissensionis scrupulus
intervenit", — a osobito što je uslied toga „ab hoc eum retraxerit
expen$arum defecttts". Papa doduše znade, da kralj Emerik imade

1 Fejer, Cod. dipl. II. 401.— 403.

R. J. A. OXXXVI. 15

Digitized by CjOOQ IC

218 VJEKOSLAV KLAIĆ, (19)

znatne troškove za svoj put u svetu zemlju, ali moli kralja, da
i bratu svomu prema svojim silama i prema njegovoj potrebi dade
sredstva, da izpuni svoj zavjet, „nisi forte post te prouida deli-
bera&ione in regno remanserit1 U prvom pismu hercegu Andriji
papa apostolskom vlašću potvrdjuje mir i ugovor, što su ga braća
još god. 1200. posredovanjem papinskoga legata utanačila. Ino-
centije piše: „Compositionem inter te . . . et illustrem regem Un-
gariae, in dilecti filii G(regorii) . . . Cardinalis tune (1200 ) apo-
stolicae sedis legati, manibus versatam et ab eo postm^dum confir-
matam, . . . et ab utraque parte sponte recepta et pncifice hactenus
seruata, .... auctoritate apostolica confirmamus .... Nulli igitnr
omnium bominum liceat hane paginam nostrae confirmationis infirin-
gere vel ei ausu temerario contraire."2 U drugom pismu prima
papa hercega Andriju, njegovu zemlju i sva njegova dobra u
svoju zaštitu, dok se vrati iz svete zemlje; pak dodaje: „Volumus
etiam, ut, si Dominus interim masculum tibi dare dignetur haeredm,
in tuo tibi d"catu suecedat; et, donec ad legitimam aetatem per-
uenerit, apostolicae sedis praesidio specialiter foveatur41.4

Pisma očito odaju, da je papa zavadjenu opet braću htio izmiriti.
On potvrdjuje ugovor od god. 1200., on prima hercega Andriju i
njegovu hercegovinu u svoju zaštitu, on nastoji da oba brata za-
jedno pođju u sveti rat. No sve ništa ne hasni. Još godine 1203.
svrši se razdor izmedju braće tako, da je Emerik brata zasužnjic,
te ga u tamnicu bacio.

Njemački ljetopisci, naročito austrijski, pričaju posve kratko o
toj katastrofi. Admontski ljetopis javlja, kako je Emerik posumnjao
na brata, da želi obladati čitavom državom, pak ga je zarobio, a
njegovu suprugu Gertrudu od Merana lišio svih imanja i poslao
u njezin zavičaj. Ljeto pisac od Klosterneuburga opet piše: „Eme-
ricus rex Ungarie data fide per religiosos viros fratrem suum đolo
captum et catenis constrictum perpetualiter incarceravit".4

Prilično obsežno, no svakako izkićeno pripovijeda nam posljednji
sukob izmedju braće domaći Ijetopisac Toma arcidjakon spljetski
u XXIII. glavi svoje: Historia Salonitana. On je svakako svoje
pričanje crpao iz tadanje, još žive tradicije. Evo, kako on piše :

1 Fejer, op. cit. p. 412.-413.

2 Fejer, op. cit. p. 413.
8 Fejer, op cit. p. 416.

4 Huber, op. cit. p. 162.— 163.

Digiti

zedby G00gle

(20) O HERCEGU ANDRIJI. 219

„Eo tempore facta est dissensio inter Henricum regem et An-
dream ducem, fratrem eius; fugatusque est bis Andreas ad mari-
timas regiones, cui Bernardus archiepiscopus satis bene et honeste
obaecutus est. Post hec eo in Hungariam regresso, maior cepit
inter fratres discordiarum tumultus insurgere. Omnes enim regni
proceres, et universa pene totius hungarici exercitus multitudo
regem deseruerant, et Anđree daći non legitime adherebant. Cum
rege autem pauci admodum remanserant; et ipsi tante seditionis
metu perterriti, non regem ad speranđum hortari audebant, sed
fugam potius saadebant. Factum est autem, ut die quadam ambe
partes šibi comminus propinquantes ad conflictum ineundum se
sollicite prepararent; sed cum pars regis fere nulla esset compara-
tione alterius, cepit plurimum anxiari, huc illucque mentem exagitans,
querebat, quale consilium in tanto điscrimine reperiret. Et tandem
celitus inspiratus, multum solerti industria utilem uiam inuenit, qua
et regni iura resuifteret, et ab effusione sanguinis innoxius permaneret.
Tune ait ad suos: „Nolite me sequi, sed paulisper subsistite".
Moxque depositis armis aecepit dumtaxat 'virgam in manu, et
ingressus leniter in agmina hostium, ibat per mediam armatorum
multitudinem, intensa uoče elamando : „Nunc uidebo, quis erit
ausus manum extendere ad eruorem regalis prosapie?" Quem
videntes omnes cedebant, nichilque mutire audentes, largam ei
viam hine inde faciebant. Cum autem peruenisset ad fratrem, cepit
enm; et ducens extra acies, misit eum in custodiam ad quodđam
castrnm. Et tune omnes arma cum pudore et pauore deponentes,
ad regis genua prouoluti ueniam precabantur. Rex autem ut erat
clementissimus, uniuersos ad gratiam suscepit.

Post hec autem, non toto transacto anni spatio, rex Henricus
insanabile genus languoris incurrit. Cum ergo sciret diem šibi instare
extremum, misit cum omni celeritate, et fratrem suuin fecit educi
de custodia et ad se adduci. Qui cum praesens adesset, rex coram
eo testamentum condidit commitens ei tutelam filii sui cum ađmini-
stratione totius regni, donec pupillus ad legitimam peruenisset
etatein. Et sic Henricus rex mortis debitum soluit (u prosincu
1204.); modico post hec transcurso dierum spatio, etiam ille unicus
eias paruulus morte extinctus est".1

Toma arciđjakon kaže, da je kralj Emerik (po svoj prilici na
koncu god. 1203.) zarobljenoga hercega Andriju zatvorio u jedan

1 Thom. areh. (ed. Rački) p. 81.— 82.

Digitized by CjOOQ IC

220 VJBK08LAV KT^AIĆ, (21)

grad (kaštel) i da je Andrija ostao zatvoren do samrti kraljeve.
No koji je to grad? To kaže sam Andrija poslije kao kralj u
povelji, kojom je god. 1209. potvrdio sloboštine grada Varaždina.
Andrija priča: „Hine est, quod ad petitionem fidelis nostri Poch
palatini et comitis Musuniensis et masime fidele servitium hospitutn
nostrorum in villa Varasđ commorancium, quod nobis devote fideli-
terque, dum in Kene detineremur in carcere, exhibuerunt . . ." l Kene
(Khene) nedvojbeno je grad Kneginec kod Varaždina, kojega se
podor vidi i danas, kad se putuje iz Varaždina u Varaždinske
toplice. Prema tomu sude mnogi, da se je ono, što pripovijeda Toma
arcidjakon, dogodilo blizu Varaždina, možda na Dravi, koja je i
tada bila medja hrvatskoga i ugarskoga kraljevstva.

* *

Andrija je prvi hrvatski herceg iz porodice Arpadovića, kojega
je uprava i djelovanje u povjerenoj mu hercegovim bolje poznato.
Vrijedno je stoga, da to bliže ogledamo.

Službeni, diplomatički naslov hercega Andrije jest „dci gracia
Dalmacie et Chroatie, Chufmeque duxu. Tomu se diplomatskomu
naslovu pridaju razna epiteta, kao „inelitus", zatim više puta „in
perpetuum; u dvije izprave zove se još i Ttdux Rame", a u jednoj
ndux Jadereu. To je službeni naslov. No inače u običnim pismima
ili listovima, naročito u poslanicama papinskim zove se „dux
Sclavonieu, a jedanput i ndux Crotvacie" ; po čem sudimo, da su
papinskoj kancelariji bila imena „Selavonia" i „Crowacia" sinonima.
Kako su Hrvati zvali Andriju kao „dux-a", ne može se ustanoviti:
nego sudimo po potonjim spomenicima i analogijama, da su ga
zvali „hercegom". Tako se još u 15. stoljeću zove Hrvoje Vukčić
„hercegom" (dux Spalati): a i u glagolskoj listini od god. 1499.
čitamo „I va vrime gospodina hercega i bana hrvačkoga" (Ivana
Korvina) . . .2

Čast ili služba Andrijina zove se „ducatus" (tempore quo ducatus
fruebamur dignitate, tempore nostri ducatus); a ducatus zove se i
čitava državina ili oblast njegova (dominium), kojom upravlja
(volumus .... ut in tuo tibi ducatu suecedat). Riječju ducatus
označuje se dakle i dignitas i dominium.

Vrijedno je ogledati obseg toga dominija ili dukata. Andrija
sam poslije kao kralj kaže više puta, da mu je vlast hercežka

1 Kukuljević, Jura regni Croatiae, L, p. 41.

2 Kukuljević, Acta croatica, pag. 167. i 179.

Digiti

zedby G00gle

(22) O HBUOKGU ANDRIJI. 221

sezala na sjeveru do Drave (dam dux fuimus ultra Drawam, —
ultra Drawam versus Sclavoniam — ) ; pošto pak namješta biskupa
na otoku Hvaru (1198), to je nedvojbeno „terminus" njegova
dominija na jugu bio otok Hvar i rijeka Neretva. Njemu se po-
koravaju sve dalmatinske obćine gradske (Zadar, Šibenik, Spljet,
Trogir), po tomu je držao čitavu Dalmaciju uz more (on sam veli
u jednoj povelji : Dalmatiam perambulantes). Kako je daleko vlast
njegova dopirala na iztoku, ne da se ustanoviti. Bosna nije nikako
na nj spadala (premda se u dvjema izpravama od g. 1198. zove
dux Raraae), pošto je tamo vladao ban Kulin (1180. — 1204.), koji
priznaje samo kralja Emerika ; no zato je svakako njegovoj vlasti
podpadala Humska zemlja ili bar jedan dio njezin, pošto ju je
god. 1198. svladao (post habitam Chulmae victoriam), te se od
toga časa neprekidno zvao „dux Chulme".

Herceg Andrija nije imao stalne stolice, u kojoj bi prebivao.
Nalazimo ga u Zagrebu, Zadru, Trogiru, a i u manjim mjestima:
Ostrovici, Krupi itd. Njemu, — zamjeniku kraljevu u Hrvatskoj
— pokorni su svi svjetovni i duhovni velikaši i službenici (magnates,
principes Chroatorum, jobbagiones). Od svjetovnih dostojanstvenika
pokoravaju mu se ban (sub bano nostro), župani hrvatskih župa
(sanensis comes, corbauiensis comes, guarastiensis comes, de Gorra
comes), i načelnici dalmatinskih gradova (Damianus comes iader-
tinus). Svi biskupi hrvatskoga kraljestva kupe se oko njega; pače
on namješta biskupe i nadbiskupe, te podređjuje hvarsku biskupiju
spljetskoj metropoliji.

Kao herceg hrvatski Andrija upravlja povjerenom mu hercego-
vinom (ducatus sui iura disponens) : on je vojvoda vojske i ratuje
s njom (u Humu i Raši), on je napokon vrhovni sudac (ad decer-
nendam super populum suum iustitiam dominus — eum — constituit.
On ne vrši svoju vlast sam, nego uz pomoć i savjet „Dalmatie
episcoporum et universorum Chroatorum principum".

Kao upravitelj zemlje obilazi on po svojoj oblasti sa svojim dvorom,
dijeli svojim ljudima nagrade, službe i imanja, izdaje povelje.
Uza nj su ne samo državni i crkveni dostojanstvenici, nego i
njegovi dvorski častniei, kao komornik (camerarius ducis) i kan-
celar (ducis cancelarius, ducis aule notarius), koji sastavlja povelje.
Kad dariva zemlje, treba označiti medje i uvesti nove gospodare :
to povjerava posebnim pristavima (pristaldi), koju službu često vrši
vjerni privrženik hercegov Vratislav iz Zagreba.

Digiti

zedby G00gle

222 VJEKOSLAV KLAtf. (23)

Prolazeći svojom državinom herceg Andrija vrši i sudačku vlast
Ead se je ono vraćao iz Huma i stajao s vojskom kod Krupe,
došao je preda nj opat sv. Krševana iz Zadra, moleći ga, da mu
opet vrati predij kod sela Suhovara, koje samostanu ugrabite
neki zlobni ljudi. Herceg „memoratum predium adiudicavit et con-
firmauit monasterio Andree egregii bani et suorum procerum habito
consilio".

Dohodak hercega Andrije sastojao je: 1. od imanja hercežkih,
2. od davaka i služba podaničkih. Andriji je kao hercegu pri-
padala čitava gorska županija (totum comitatum de Gorra, sicut
illum possedimus, dum dux fuimus ultra Dravam ....)• Njegov
otac Bela posjedovao je kao herceg zemlju u Dubravi blizu po-
toka Glogovnice. Žitelji gorske županije bili su ili podanici grada
Gore (castrenses), ili gosti (hospites), koji su uz ino hercegu plaćali
kunovinu (marturinas). Hercega je zamjenjivao u županiji „comes",
koji je takodjer imao „potestatem in exercendis iudiciistf. Osim
Gorske županije dobivao je herceg Andrija sve zemlje i posjede
onih ljudi, koji bi umrli ne ostavivši potomaka (hereditates omni
spe sobolis privatorum ad ius ducatus đevolvi debent). Koji su
bili „redditus et servicia", ne može se ustanoviti. Sajno se znade,
da je herceg dobivao „victualia, que vulgo cazun nuncupantur,
tam in bobus quam ovibus, cum agnis et gallinis et panibus, que
ex diversis locis, scilicet Krapina, Okich et Po(d)goria ad ducatus
cellaria congregantur ..." No osim toga primao je i nde aliis du-
catus reditibus".

Nesumnjivo je dohodak hercega hrvatskoga bio znatan, pošto
su još predšastnici Andrijini davali kralju svake godine po 10.000
maraka srebra (Idem — rex — habet de duce Sclavonie per
annum X. mille marcas).

Digiti

zedby G00gle

Ispravci dubrovačkijeh riječi u Vukovu rječniku.

A\

Čitano u sjednici filologijsko-historijskoga razreda Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti dne 28. svibnja 1897.

Napisao prof. M. Milas.

Vuk Stefancvič Kara£ić u „Predgovoru" svoga „Srpskoga rječ-
nika" 1852. godine, odmah na prvoj strani, piše: Kod mnogijeh
(riječi) koje su mi se učinile osobite i svuda po narodu nepoznate,
naznačivao sam gdje sam koju čuo ili gdje se govori; ali po tome
ne će niko misliti da se one samo u onima mjestima govore, n. pr.
riječi koje se govore u Crnoj gori ponajviše se govore i onuda po
svemu primorju.

Po ovom Sto sam sada naveo, misli Vuk, da sve Sto se govori
u kojem mjestu, da se to po narodu tamo i govori, a nije mu palo
na um, da ima u nekijem mjestima, osobito gradovima, ljudi, koji
nijesu odanle, gdje živu, nego da su tu došjaci i da su donijeli iz
svoga kraja i svoje osobite riječi. Ovo treba da ovako rečem, kad
promislim na dodatak Vukov : u Dubrovniku, uz neke riječi u ne-
govu rječniku, čime je htio kazati, da se te riječi govore po na-
rodu našem u Dubrovniku, a tamo ih narod i ne razumije, nego
kakov došjak, Bog zna iz kojega kraja, gdje se govori naš jezik.

Dubrovačkijem riječima mogu se nazvati uprav jedino one riječi,
što se govore u gradu Dubrovniku i u najbližoj okolici, pa da bi
još i dima nadodao i riječi, što se govore uz more od Stona do
Cavtata, ni po jada ; ali se nikako ne mogu nazvati tijem imenom
ni riječi s Rata Stonskoga, ni sa sela negdašne dubrovačke repu-
blike, osim onijeh, što sam ih prije spomenuo, a još maiie riječi iz
Hercegovine ili krivo izgovorene riječi iz Dubrovnika, što ih iskvare
došjaci ikavci iz ikavačke strane u Dalmaciji.

Kako sam čuo pripovijedati, u Dubrovniku je Vuk slušao riječi
od svakoga i pisao ih ne pitaj uči je li Dubrovčanin onaj koji mu
je kazao koju riječ ili nije, pa će tako biti zabiježio od vinara

Digiti

zedby G00gle

224 M. MII.AS, (2)

ikavaca, koji dolaze s poslom u Dubrovnik, a rodom su ponaj-
više s Rata StoAskoga, i loše izgovorenu riječ tjeca (mjesto tica)
i ost., a tako i arandio (bez k) i ost. od došjaka iz Hercegovine,
grčkoga zakona, koji su se naselili u Dubrovnik poslije propasti
naše države, pa kad ni oni koji su se rodili u Dubrovniku ne govore
posve dubrovačkijem dijalektom, a stariji, za doba Vukovo, koji
su tamo bili istom doseleni, kud i kamo više su se razlikovali u
govoru od naroda iz Dubrovnika.

Drugo je što sam opazio kod riječi, što ih je Vuk nazvao du-
brovačkijem, da je Vuk često krivo shvatio značenje nekijeh riječi,
a to može biti tako: ili da mu ih je ko loše rastumačio, ili on sam
ne razumio primjere koje je zabiježio.

Akcentujući dubrovačke riječi nije Vuk bio nikako dobre srede,
jer je na mnogijem riječima krivo zabiježio akcenat, a opet mu
je na gdjekojoj riječi kniževni, a na gdjekojoj dijalektski dubro-
vački akcenat, jer nije znao, da se govor dubrovački nešto malo
u akcentu razlikuje od općega štokavačkoga akcenta.1

Da ispravim pogrješke dubrovačkijeh riječi u Vukovu rječniku,
evo što sam radio u ovoj raspravi:

1. Uzeo sam azbučni red Vukov (ćirilski), i to da je lašrie, onome
koji uščita, ovu radnu poređivati s Vukovijem rječnikom.

2. Odmah su s početka riječi zabi|ežene kako su u Vukovu rječ-
niku, a poslije kako ih treba ispraviti.

3. Ostavio sam Vukove riječi, koje su dobro zabiježene u ne-
govu rječniku, i ako ih nijesam čuo baš u gradu Dubrovniku
nego gdje u okolici n. pr. u Župi dubrovačkoj ili od Dubrovnika
do Stona, gdje se govori kao i u Dubrovniku, uz neznatnu raz-
liku u upotrebi jakoga kratkoga (") i slaboga dugoga (') akcenta.

4. Akcenat sam svuda, gdje ispravjam, zabiježio ktiiževni, jer
poznam onu malu razliku između akcenta dubrovačkoga i kriižev-
noga, pa sam spomenuo i gdje se je u tom Vuk prevario.

5. Što sam spomenuo, da se riječ sada ne govori u Dubrovniku,
ono sam mislio, da se je može biti za Vukovo doba i govorila,
a gdje sam rekao da je slabo pouzdana riječ, tu nijesam bio stalan,
da je ko ne govori, jer mi se nije učinila posve neobična.

1 Ovdje ne govorim o riječima, za koje veli Vuk, da imaju u
Dubrovniku samo različito značcne nego drugdje po narodu našem,
nego o riječima, što su u Vukovu rječniku zabiježene, da su jedino
dubrovačke.

Digiti

zedby G00gle

(3) ISPRAVCI DUBKOVAČKIJBH RIJEČI U VUKOVU RJBONIKU. 225

6. Od „Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika", što ga izdaje
jugoslavenska akademija u Zagrebu, do sad je izišlo od a — jcsičac,
a to su obradili: pok. Daničić (od a do cobo) i g. Vajavac (od
ioga do čušiti) i g. Budmani (od d do jeaifac), to sam sve ispo-
redio sa svojom raspravom ; a što je ono malo Daničić drukčije na-
pisao za riječi Vukove, o kojijem govorim, to sam zabi|ežio u bi-
Ješkama, a to va|a i za ono što je napisao u tom rječniku i g.
Va(avac. Za g. Budmani,1 koji često ispra v)a Vuka, mogu reći, da
sam sve, ako mi nije što izbjeglo, spomenuo : ili kako ga isprav(a,
ili sam uputio čitaoca, da pregleda koju riječ u rječniku.

Tako, gdje se nađe spomenuto ime pok Daničića ili g. Vajavca
ili g. Budmani, nek se razumije što znače ta imena.

7. Nijesam spomidao svud „ Dubrovački dijalekat" g. P. Budmani,
a ako ko hoće znati, je li dobro gdje što sporni nem o dubrovačkom
dijalektu, nek pročita tu raspravu u Radu jugoslavenske akademije
kn. LXV.

8. Za ona imena trava i riba, koja sam netaknuta ostavio u
Vukovu rječniku ili što ih u raspravi spominem, ako ne potvr-
đujem tumačene nihovo, što je u Vukovu rječniku, jamčim jedino
da se ovako govore, kako ih je Vuk zabiježio ili ih ja ispravio,
a ne mogu stalno reći, je li im značene Vuk tačno napisao, jer
ne poznam dobro mnoge travke i ribice.

Ovako će se koješta bolje razumjeti u ovoj raspravi.

A n i ž. — Ova riječ nema u Dubrovniku ni ovaki oblik ni ovaki
akcenat, nego: aniš, dniša.

Arandio, aranđela. — Ovoj je riječi oblik u Dubrovniku:
arkdndio, arkanđela.

Bileška Očito je, da je Vuk čuo ovu riječ od doš|aka u Du-
brovniku, koji su grčkoga zakona, jer starosjedioci Dubrovčani,
koji su svi katolici, uopće u govoru ne ispuštaju A, a grčko 7,
osobito u crkvenijem riječima, izgovaraju običajno po latinskom
izgovoru, kako je u katoličkoj crkvi po Dalmaciji, slovom h.

Babe. — Ova riječ u nom. sing. glasi bdbe. gen. b&be, dat.
b'ibi, vok. bdbe^ a to je tako u dijalektu dubrovačkom mjesto kni-

1 Volim ne deklinati, prema govoru dubrovačkoga kraja, riječi
s talijanskijem nastavkom i, jer taka imena nem adu u naisem jeziku
deklinacije, pa mi je nenaravna ona deklinacija, što je uvode oni koji
nijesu iz primorja, od onuda, gdje nema talij. prezimena. U Mostaru
se taka prezimena doklinuju: Butazzoni, gen. Butazzonoga, Levi, (nj.
prezime L0wi), gen. Levoga.

Digiti

zedby G00gle

226 M. M1LAS, (4)

ževnoga nom. sing. bdba, gen. bdbi, kao Što je Like, gen. Luci
mj. kiiiževnoga oblika Luča, gen. Luci: Evo babe, pitaj je gdje
ćeš se vjerit9.

Bifeška 1. Daničić ispra v|a Vukov akcenat, kako i ja, ali
ostavja oblik za nom. sing. bdbe, i to je negova pogrješka, jer sve
je primjere, što ili je zabi|ežio u rječniku, našao u dubrovačkoj
kiiiževnosti, pa se ne sjetio, daje oblik babe dijalektski mj. bdba.

Bifeška 2. Po selima oko Stona djeca zovu baburu i baba, pa
ovo opet bdba nije nego hip. riječ od baba Ui babura.

Bifeška 3. Zivotiriicu Coccinella septempunctata zovu u Mo-
staru : bdja : Politi, bdja bašik, gdje je moj aŠik.

Bah. — Vazda sam čuo: bdh : Udario je u bih.

Bijedan. — Ova riječ nije dubrovačka, nego se govori na
Ratu Stonskome, gdje su ikavci, ovako: bidan, bidna, Udno, što bi
bilo jekavački: bijedan, bijidna, bijedno, ali je kniževni akcenat
pravi: bijidan, bijedna, bijedno.1

Biknuti se.* — Vuk veli, da kako ti se bikne? znači wie
geht's dir? wie befindest du dich? quomodo vales? a to nije tako,
nego biknuti se znači sviđati se, biti ugodno gdje n. pr. Otkad si
ovdje, bikne li ti se? Bikne mi se u ovoj kući, sve kako da sam
se rodila.

Bifeška. Vuk je zaboravio zapisati ili nije čuo glagol biknuti
imperf. bez se: Gdje ko nikne, tu i bikne; Valja biknuti, pa
biknem, a s ovakijem čovjekom bih i na vrh brda.

Bjelojug. — Slabo pouzdana riječ.

Bobbvnik, bobovnika. — Ovdje je pogriješen akcenat:
bbbovntk, bdbdvnika.

Brodbvatica. — Nepouzdana riječ.

Brokule. — U Dubrovniku se zovu tal. broccoli, prokule, a
brokule 6e reći čeljad iz Dalmacije izvan stare dubrovačke republike.

Buna. — Zajedno s Bunom spomine Vuk i Bitnicu, pa i ako
ne veli da je ovu riječ čuo u Dubrovniku, sva je prilika da je
onamo čuo, jer se reče za čovjeka koji je svuda išao: Obio je
Bunu i Bitnicu, i to vazda s akcentom, kako sam ga ja zabiježio-

1 Vidi: Budmani, Dubrovački dijalekat, Rad jug. akađ. kn. LXV
172—173, i Milas, Trpanski dijalekat, Rad. jug. akad. kn. CIIL 89*

2 Biknuti nije drugo nego imperf. glagol od obiknuti, kako da je
složeno : o-biknuti. Tako je u Dubrovniku buliti od obuliti (ob-uliti),
kao da je : o-buliti.

Digiti

zedby G00gle

(5) ISPRAVCI DUBROVAČKUBH RIJEČI U VUKOVU RJEČNIKU. 227

BijeŠka. I u Mostaru, kod koga je i Buna i Banica, govori
se Buna s akcentom slabijem dugijem.

Bus, tal. bosso. — Jedno je bus, a drago je bus. Bds, bUsa
znači caespes, a 68«, b&sa, tal. bosso.

Bifeška. Ovdje je akcenat i Daničić ispravio.

Varak. — U ženskom i srednjem roda obično je akcenat:
varka, vdrko (dijal. varko), a gdjeko reče i varak, v&rka, v&rko.

Vilan, vi 14 na. — U gen. sing. i u ostalijem padežima druk-
čiji je akcenat : vil&na, kao i u nom. sing.

Vitalac, vita oca. — Po okolici dubrovačkoj ni u gen. sing.
ni u ijednome padežu nije se / prometlo u o te gen. glasi : vUdlca,
dat. vitdleu, i svi padeži imaju akcenat, kako sam ja zabiježio u
gen. i dat. sing. a u nom. sing. : vitalac, a u Dubrovniku se go-
vori ponajviše: vltalac, gen. vUSca (vUaoca).

V lasici. — Dubrovčani zovu čovjeka grčkoga zakona vl&hom,
a demin. od vldh jest: vl&šić, gen. vl&šića, dat. vl&šiću; nom. pl.
vlašići, gen. vl&šićd.

Bifeška. U stonskoj okolici (blizu Dubrovnika) zove narod Vid-
sići svetoga Vldha, zaštitnika svoje (dubrovačke) biskupije: 6
Vl&sićima ćemo poći u Dubrovnik.

Vrnut, vrnuta. — Ovdje treba ispraviti: vrnitt, vrn&ta.

Glavoć, gl&voća. — Ovoj je riječi pravi oblik i akcenat:
glavoč, gen. glavdča, vok. gldvoću; nom. pl. glavdći, gen. glavćiđ,
dat. glavićima.

Bifeška. Ovdje g. Budmani ispravja oblik i akcenat, samo mu
je izbjegla dužina, bez koje će u Dubrovniku i izgovoriti ovu riječ,
ali se po selima u okolici čuje.

Gnusan. — Ovaj adjektiv ima akcenat : gnusan, gnusna, gnusno
(u dijal. dubrovačkom : gnUsan, gnusna, gnusno).

Bifeška 1. Ovdje ispravlja g Budmani Vukov akcenat.

Bifeška 2. Sva je prilika da je Vuk za to pogriješio akcenat,
jer je može biti čuo supst. adj. gn&sna, što znači: 1), a) bez do-
datka : nečista ženska : Prava je gnusna, ne bih joj ni oraha i*
ruke isjela; b) sa dodatkom: ne od sla djela, kad bi ko mogao
pomisliti i na moralno nepoštenu žensku: Jest gnusna, ali ne od
šla djela ; 2) moralno pokvarena ženska : Nekakva se gnusna do-
smucala u grad i digla mu glavu.

Gr&šnica. — Grešnica ne znači, kako Vuk veli, iena, koja
eairudni ben muia, nego uopće iena, koja iive raspušteno, mere-

Digiti

zedby G00gle

228 M. MILA8, G)

trix: Ako se je jedanput i prevarila, nije zato grešniea ; Bila je u
Sarajevu puplika (javna) grešniea.

Biifeška 1. Dakako uz ovo znače ne ima i peccatrix.

Bifeška 2. (}. Budmani donekle isprav|a Vuka.

Grizica. — Ova riječ treba da je akcenta na : grhica.

Bifeška. G. Budmani ostavja Vukov akcenat.

Grubahan. — Ovdje je Vuk pogriješio akcenat, koji treba
da bude: grubahan, grubahna (i grubahna, u dubr. dij. grubahna).
grubahno.

Gruj. — Svak govori ovu riječ: gruj. gen. grdja.

Bi(eška. G. Budmani ispra vla Vuka.

Damižana. — Ova se riječ govori i damigana, a akcenat je
na njoj kako je Vuk zabi|ežio, jedino je ispustio dužinu: damižana,

Bifeška. G. Budmani stavio je ovoj riječi dužinu.

Danu. — Ovdje treba ispraviti akcenat: danu.

Bifeška. I g. Budmani ispravla akcenat kao i ja.

Div |a tikva — Na riječi divfa akcenat je: divfa.

Dira. — Ovo nije riječ iz Dubrovnika.

Bifeška. — G. Budmani samo navodi što govori Vuk.

Djak, djaka — U Stonu se govori dijdk, dijdka. vck. dtjćce:
nom. pl. dijaci, vok. dijdei, a uz djak, kako Vuk veli, čuje se i
u Dubrovniku, kao i u Stonu.

Dolac, doca. — Kniževni akcenat treba da ovdje bude dolac.
jer je dolac samo dijalektski. pa dolac ne znači, kako Vuk veli,
vrt, nego ravan komad zemfe na uzbrdici.

Bi/eška 1. G. Budmani ispravla Vukov akcenat.

Bifeška 2. Biće se- Vuk prevario, što su vrtovi u Dubrovniku
ponajviše od više dolaca, pa će biti pitao koga, kako zove komad
zemje na uzbrdici, a on to nazove đocem, pa Vuk mislio, da se tako
zove i cijeli vrt.

Duh i duh. — Vuk bi htio, da je u Dubrovniku duh jedno,
a da je drugo uopće kod naroda duh, duha, pa veli duh. duha da
znači der Geist. spiritus. a duh, duha (u Dubr.): 1) Der Hauch.
spiritus ; 2) u duhu poći* znači polagano. Ali to nije tako, jer u Du-
brovniku niko ne zna za duh, duha, nego duh, duha pa ovo znači
i der Geist i der Hauch.

Bi/eška. G. Budmani ispra vja Vuka. U Mostaru: duh, duha.

Živahan. — Ovoj jt* riječi pravi akcenat živahan.

Ž'ica. — Može biti da i tako zove kogod u Dubrovniku onu
šipčicu, što na noj stoji cijev u čunku, kad se če, ali sam čuo
tka|e, da to isto zovu srdašce.

Digiti

zedby G00gle

(7) ISPRAVCI DUBROVACKIJEH RIJEČI U VUKOVU RJKČNIKU- 229

Zrni rat i. — Ovoga glagola nijesam nikada čuo nego imfriti
u značenju kako Vuk veli za šrnirati.

Žute {i. — Nije ovo plur. tant., kako Vuk veli, jer ima svoj
singular: iute], gen &ute]a.x

Završne poklade f. pl. — Riječ poklade uprav je plur. tant.
muškoga, a ne ženskoga roda, kako Vuk veli, te ima evo ove
oblike : pdkladi, gen. pdklddd, dat. pdkladima, ak. pdklade, a čuje
se u Dubrovniku i kako Vuk veli, a to će biti zato, jer se govori
često s prijedlogom na : na poklade, pa je po dočetku jednak oblik
kao da bi bio ženskoga roda, ali se ipak rijetko čuje o pokladama,
nego je običnije o pokladima. Ovo što sam rekao vrijedi jedino
za grad. a po selima se sveđ govori u muškom rodu plurala,
kako gore spomenuh.

Riječi zdvfšne akcenat je kako sam ga ja sad zabi)ežio

Bifeška 1. Riječi završiti zabiležio sam akcenat po govoru na-
roda u selima Ošjemu, Smokovjanima i dalje put Dubrovnika, gdje
se lijepo hrvatski govori. Tamo u spomenutijem selima završne
poklade zovu i zdvrhe f pl.. pače, kako se onamo ne čuje A, reku
zavrće ili zdvr'e: Na zavrhe ćemo povečerati, vaja mi spraviti i
povečeru. 8

Bi(eška 2. U Dubrovniku se čuje i završni i zdvršni, bez dužine
na slovu r, kako je u dubrovačkom dijalektu.

Zamijetiti. — Biće ovo riječ hercegovačka.

Bifeška. Djeci u Dubrovniku leti jezik da izgovore ovaj glagol:
z&mjetiti, pa ga i ne razumiju, a ni u narodu se ne čuje niti ga
ko razumije.

Zaneobrivaniti. — Ovo nije riječ dubrovačka.

Zapostat. — Ovdje treba ispraviti akcenat: zapostat.

Z&prekovati. — Ovo nije riječ dubrovačka.

Za raj do vati se. — Riječ slabo pouzdana.

Bifeška 1. U Dubrovniku se govori glagol arajddvati se i araj-
dati se, pa mi se sve čiči, da je kakav došjak iz Hercegovine
prema arajddvati se impf. sklopio s prijedlogom za: zdrajdovati
se. jer da je to isto učinio Dubrovčanin, on bi za stalno bio sklopio:
zadrdjdovati se ili zardjdovati se.

1 Po selima se govori : ziitijf'!, 2utje,(a, a u Dubrovniku : žutcl, gen.
čutćfa, ali mislim, da je to dijalektski i da treba da toj rijeci bude
i u tom obliku akcenat: &ikte\, itde/a.

$,Na završne poklade ranije se večera, pa mladež u kolo, a starci
i ko ne igra oko ogništa. U neko doba noći, prije nego nastupi ko-
rizma? starija čejad, a od mlađijeh ko hoće, povečeraju.

Digiti

zedby G00gle

230 M. MTLAS, (8)

BijeSka 2. Prema onome što sam rekao a Bifešci 1. ne bi bilo
ni Vakovo značede glagola zarajdovati se, kad bi ga bilo, dobro,
jer: arajdovati se znači oblector, naslađujem se.

Ivane zeje. — Kako se govori Ivan-dan, tako i ivane ze$e,
bez dužine.

Izmahnftati. — Ovaj glagol, veli Vuk, da znači što i nalu-
dovati se, biva, genug Dummheiten treiben, sat desipoisse.

Glagol izmahnitati znači : 1) iziti kao mahnit (češće sa dodatkom
sagrađena mjesta odakle je ko izišao n. pr. iz kude iz škole, iz
tora, ako je životima): Eno sad mi je izmahnitao iz kuće, pa ga
nema do podne; kud si tako rano izmahnitao? ; stala sam na vra-
tima, a tvoja ti ovca izmahnitala kroz vrata, kao da je svi trasi
nose; 2) sa se: mahnito se natrčati, mnogo se naveseliti pleiuH i
pohodeći kojekakve zabave: Dosta si še izmahnitao O'ijeh poklada,
sad lijepo posti i moli Boga.

Biješka. G. Budmani samo navodi Vukovo tumačene.

Iskrni. — Ovdje treba ispraviti akcenat: \skrh%.

Bljeska. G. Budmani ispravja Vukov akcenat.

Isprdejtiskati. — Ovoj je riječi kiiiževni akcenat isprdeijus-
kati, isprde\uskdm, a u dijalektu dubrovačkom onaki ie kako ga
Vuk biježi.

Bljeska. G. Budmani ispravja Vukov akcenat

tsprcati, Isprc&m. — Ovomu je glagolu pravi akcenat:
isprcati ispredm.

Biješka. G. Budmani isprav|a Vukov akcenat

Jabučica crjena (pod jabučica). — Vuk veli, AsLJabuHca
crpena znači Paradiesapfel, a toga niko ne zna, nego svak zove taj
plod i Aezin stabar: pom&ddra (tal. pomidoro).

Biješka 1. ' Sva je prilika da je i ovu riječ čuo Vuk od ka-
kvoga došjaka iz Hercegovine, koji če biti sklopio ovu riječ, a u
Dubrovniku se svak čudi kakve su to jabuke crvene.

BijeŠka 2. G. Budmani samo navodi Vukovo tumačene.

JagAić. — U Dubrovniku svak govori jagnić.

Bileika. G. Budmani samo ispravja Vukov akcenat, a ne veli.
da je Vuk pogriješio.

Jami ti. — U Dubrovniku niko ne razumije ovoga glagola.

Btfeška 1. I ovo je riječ iz Hercegovine

Bifeška 2. G. Budmani veli, daje niko ne razumije u Dubrovnika.

J a fo k a v. — Ova riječ ima akcenat jaukav, prema jadkati.

Digiti

zedby G00gle

(9) ISPRAVCI DUBR0VAČKIJEH RIJEČI U VUKOVU RJEČNIKU. 2&1

Bifeška 1. Imamo dva glagola: 1) jaukati (ovdje je odo u više
v, nego u: u; i 2) jaukati.

Glagol j&ukati, prez. jaukdm ili j&ucem znači lamentor i govori
se: 1) o mački: Gdje ono mačka jauče? ';l 2) o čefadetu: Vazda hUče
i jauče, nigda mu dosta ne bilo, a prema ovome ima i: jauka v,
j&ukane, j&ukavac, jaukavica.

Drugi je glagol jaukati, jAUkdm ili jauČem, i govori se obično
samo za mačka, kad polagano j&uče : Što ti j&ilče ova matica, biće
što rđava, i prema ovome ima u običaja: jaukane.

Bifeška 2. Vidi kako akcentuje ove riječi Vak i g. Badmani.

J h m & n e. — Što znam niko ne zove jemnnem das Lesen, lectio,
nego jedino u smislu rindem;ae, vinogradsko brane : Otišao je na
jemane.

Jfemati. — Ova riječ nije narodna a Dubrovniku.

Bifeška. Ovako veli i g. Budmani.

Kklaš. — Ovaj supstantiv znači: 1) čovjek koji kaiaši (vidi
kalašiti) ; 2} čovjek, koji se skice, skitač

Kal&šene. — Vidi za ovu riječ kalašiti.

Ka lišiti. — Ovaj glagol ne znači, kako Vuk veli, varati (oso-
bito uzimali u zajam ne misleći vratiti), nego znači : mamiti od
koga što, da mu daruje ili zaimje, a ne misH se, hoće li mu vratiti
ili ne će ; Kaiaši u ćaće dinara ; Kalašio mi je, da mu zaim\em,
a ja nikako.

Bifeška. Glagol iskalaŠiti perf. istoga je značeća: dovršiti kor
lašene: Jedva sam mu iskalašio ono malo smokava.

Kanđvac' — Za ovu riječ veli Vuk da znači krpa, rita, a
kannvac je krpa određena da se nom brišu jedala ili što ino : Uzmi
kanavac i dobro očisti te noie.

Bifeška. Ima i riječ kan&cčina.

Kandelbra. — Ovoj je riječi akcenat kandčldra.

Bifeška. I ovu riječ bit će Vuk čuo od doš|aka iz Hercego-
vine, koji još nijesu naučili akcenat ove dubrovačke riječi.

Komar, kamara. — Ovoj riječi treba ispraviti akcenat: kdmdr,
komdra.

1 U Dubrovniku se govori i nauče i mauče, a starija se čeljad ru-
gaju kad ko reče jauče.

' Mogao bi biti pravi akcenat ovoj riječi: kanavac, gen. kandvca.
U Dubrovniku se govori: kandvac, gen. kandvca f gen. pl. kanavdcd,
a u Stonu: kandvac, gen. kandvca, gen. pl. kdndvdcd, pa bi se moglo
reći, da je književni akcenat za ovu riječ: kanhvac, po dubr. dija-
lektu, ali po govoru u Stonu, mogao bi biti i kako ga je Vuk zabilježio.

Digitized by

Google

232 M. MILA8, (10)

Kbmardar. — Ovdje treba nadodati još jednu dužina: kb-
m&rd&r.

Komin. — Ova riječ ne znači, kako Vuk veli pod br. 2.:
Der Rauchfang, dimnak, nego ognište, a dimnak se zove kom)ndta.

Ko sinčić. — Svak u Dubrovniku reče ovu riječ košiciS.

Kukumar. — Ovdje treba ispraviti akcenat: kbkumar.

L&patke, f. pl. — Za ovu riječ veli Vuk, da znači što i
burag, a treba ispraviti i oblik lapatke f. pl. u l&paci, Idpatdkd,
m.. a ima i singular l&patak, gen. Ihpatkn.

Biješka 1. U Dubrovniku imamo: 1) Iđpat. genitiv lapta, m.
što znači a) burag, od čega je plural : Upti, gen. l&pdta, dat lap-
tima, te plural može značiti i više lapata i želudac proidrfira čo-
vjeka: Otišao je u nega na objed da nabije fapte (prijezirno) ; 2) Ih-
patak, gen. lapatka m. znači: a) burag (rijetko); £) komad nečesa
(kože, mesa, platna i ost.) dug poput jetika: Kako sam prosta,
zadjela mi se haljina i od fte mi se otparo telik lapatak; PosjeUa
sam se po ruci, vidiš kolik mi je lapatak; v) nekakva trava: La-
patak ne vu\a jesti, a pUština je dobra kako blitva. U pluralu la-
paci znači : a) prati plural od lapatak ; p) burag kupio sam dva
lapatka od vola.

Biješka 2. Deminutiv od lapatak glasi: l&paiić.

Bi\eška 3. Čuje se kad i kad i lapatke, ali rijetko. (Vidi : BOr
vršne poklade).

Likce. — Svak će u Dubrovniku reći: lišće.

Bifeška. — Sam primjer Vukov: Vrni likce, koje prijed bilo,
kaže, da ovoj riječi nije ovaj oblik dubrovački, nego može biti iz
Hercegovine, jer Dubrovčanin ne bi kazao : vrni ni prijed, nego
kako sam i čuo u okolici dubrovačkoj redak neke pjesme, kad ae
je djevojka osvetila momku što je ostavio, pa momak je za to pre-
kara, a ona odgovara, da će zlo popraviti, ali: vrati liŠre, koje
prije bilo.

Li pari. — Ovdje treba ispraviti i oblik i akcenat: tlpan.

Bifeška 1. Da ne govorim napose o svakom imenu mjeseca
godišriijeh, što spomirie Vuk u svome rječniku, a veli da su na-
rodna dubrovačka imena, sad ću o svijema reći nešto uz ime ovoga
mjeseca.

Vuk veli za sva imena hrvatska mjeseca godišnijeh, osim listo-
pada i ve(ače (za listojad veli da se govori na Ratu, a za vefaču
u zapadnom primorju), da se govore u Dubrovniku, a ja putujući
i trudeći se oko hrvatskoga jezika po negdašioj dubrovačkoj re-

Digiti

zedby G00gle

(11) ISPRAVCI DUBROVAČKI JKH RIJEČI U VUKOVIT RJEČNIKU. 233

publici, evo što sam o tom saznao. U Dubrovniku prosti građani
zova mjesece <jhnar, fhbr&r, marač, Uprto, m<k<j, <fun, \u\, hgost,
sHembar. btombar, novembar, dbć&mbar, a hrvatskijem se imenom
još zove jedino drugi mjesec u godini, vi}ača.

Po ostalijem mjestima negdašne dubrovačke republike narod zove
mjesece kao i u Dubrovniku, ali pored toga čuju se i narodna
imena godišmjeh mjeseca, samo mi je teško bilo odgonenuti, koja
su baš iz naroda, a koja iz kćige, što ih je mogao lako narod
naučiti, osobito iz kolendara;1 pa ispitujući i pismenu i nepismenu
če}ad mogu stalno reći, da su narodna: sječan, vh\aia, ftstopđd,
student, ilinštdk (julij), a i sva ostala se čuju, ali od pismene če-
Jadi, pa ne mogu za nih tvrditi, da su baš narodna ili dajbudi da
ni jesu po kolendarima iskvarena istisla iz naroda čisti riihov izgovor.

Da su neka imena našijeh mjeseca u Vukovu rječniku krivo
zabiježena, a taka se i raširila po narodu po knigama, nema nikakve
sumiie. Imena mjeseca u godini treba da budu ovaka: sječan, vr-
laća, džujak, trdvan, svtban, Tipan, sPpan, Jcdlovde (i kolbvoz), rUjan,
Ustopdd. st&deni, prdsinac.

Što sam rekao, da su u Vuka loše zabiježeni oblici: sijeČan mj.
sječan, travan mj. travan , sviban mj. sriban, lipah mj. lipan,
srpan mj. srpan, to sam učinio toga radi, što je sječan čisto na-
rodna riječ, pa ako se i čuje po Vukovu rječniku, da pismena
čejad omekšavaju ono n u n, nema šumne da prije nego je narod
čitao iz kolendara ova imena sa n pisana, nije ih s h ni izgovarao.

Što sam promijenio akcente nekijem imenima, to sam učinio, jer
ih tako izgovara narod u dubrovačkom kraju, pa mislim, da je
tako i dobro, kad se pazi na osnovu od koje su se načinile te riječi.

Bifeška 2. Sva je prilika da je Vuk za to krivo napisao ove
riječi, jer će mu ih biti kazao ko u Dubrovniku po tom, što ih je
naučio iz kakvijeh starijeh evanđelistara dubrovačkijeh, gdje su
krivo zabiježena.

Bifešha 3. Gosp. Budmani kod riječi đenar piše sječan, a kod
tfenar, sijeian.

Lotar. — Vuk veli uz ovu riječ: vide trom, a to nije sve
jedno. Lotar znači lijen, tr&ge, piger, a trom je čovjek ili šivotina,
koja mučno ide ili vrši kakav posao, a misli se, da je to tako od
naravi : Nije lijen, nego trom, taki se je rodio.

1 Ovako zovem cdlendarium, jer i narod ga tako zove u dubrovačkom
kraju, a prvi od godine kdlende.
b. j. a. oxxxvi. 16

Digitized by

Google

234 M. MILA8, (12)

Bljeska. Ima u Dubrovniku i: lotrlčina, augm. supst. od lotar:
Nije rđav Čovjek, nego lotričina, da te Bog sačuva; lotrdjstvo, pi-
gritia: Ne bi rđavo iivio, da ga ne ubija veliko lotrojstvo.

Luk. — Vuk, pod br. 2. veli; Kolač (kao mjesec) koji se o
božicu daje slniite]ima i kad ko što donese sa sela. Ovo tumačeAe
riječi luk, vrlo je mršavo i nepotpuno i nepravo. U Dubrovniku
i po nekijem mjestima stare republike dubrovačke (n. pr. u Stonu)
mijesi se o Božiću luk. U Dubrovniku mijese lukove i prodavaju
javne kruharnice, a luk nije kao mjesec, nego kao luk (arcus), od
koga je za stalno i ime dobio, sa str jelkom i tetivom, pa nije samo
običaj, da se dava služitejima ili komu kad što donese sa sela, nego
ga i domaća Čejad blaguju. Sad se je u Dubrovniku pometnuo običaj,
da se luk o božicu stavi na sto nakićen tako, da mu je na sva
četiri kraja ubodena grančica masline ili ružmarina, a po srijedi
grančica lovora na koju je nadjevena čitava naranča ili jabuka,
a ovaki je običaj u Stonu i u samoj mojoj kući. Osim toga na
luk se zasadi voštanica blagoslovena i užiže se da gori preko sva-
koga obroka, a na Božić se izjede jedan dio a drugi se ostavi za
kolende.

Bifeška. Luk zovu po nekijem mjestima u dubrovačkom kraju
i bdiićndkom, a u nekijem selima: dšfemu, Smdkovl&nima, Liscu,
B&nićima i daje put Dubrovnika peče svaka kuća: lisnicu, a to
je pogača naštipkana i iskrižana po vrhu.

Lupar, lupćra. — Ova riječ akcentana je: lUp&r, lupdra.

Lupine f. pl. — Vuk kaže da ova riječ znači: ljuske n. pr. od
jaja, ribe, a što ja znam malo ko pozna u Dubrovniku ovu riječ,
pa lupine zovu jedino polutice od bojama ili od oraha, a ono u
čem je jaje zovu kdra od jaja ili kdruSka od jaja ; a {uska od
ribe, juštura od kamenice : ono što je ribi na koži i ono u što je
zatvorena kamenica (ostriga).

Bifeška. Ce|ad koja znadu za riječ \upine. čini mi se, da nijesu
građani rodom, nego iz sela u okolici, gdje se ta riječ i govori
u spomenutom znače ri u, jedino što je Vuk krivo zabiježio kao da
je riječ plur. tantum, jer ima i singular: }Upina ili lUpina: Udario
ga je u oko lupinom od oraha.

Malenica vide mlinica. — Niko u Dubrovniku ne bi ra-
zumio da je malenica isto što i mlinica, jer svak zove mlinicu
mlimcom, a nikako drukčije.

Matica. — Pod br. 4) veli Vuk, da riječ matica znači u Du-
brovniku: saborna crkva, Domkirche. U Dubrovniku stonu crkvu

Digiti

zedby G00gle

(13) ISPRAVCI DUBROVAČKIJEH RIJEČI U VUKOVU RJEČNIKU. 235

možebiti gđjeko zove maticom, ali je pravo ime toj crkvi: Gospa,
a u najnovije doba počeli sa zvati Domkirche : stona crkva. Matica
se zove svud po selima župska crkva, pa i u Dubrovniku svak
reče da je na Pilama matica Sveti Andrija.

Mača. — Uz ovu riječ pod brojem 2) veli Vuk, da znači maca
u Dubrovniku : kao plamenača ili tona što padne u malom daidu,
starice Sonnenhitze, sol nimius. Da reknem svu istinu, ne mogu da
razumijem toga tumačena Vukova i vidi se, da je sam Vuk čuo
nešto, pa nije znao što je. Mača u prvom značenu znači u Dubrov-
niku lat macula tal. macchia (od šta je i došlo u naš jezik), a
drugo je značene \aga, što se vidi na Ušću od stabala Hi loze, kad
leti pade malo dašda, a zatijem zapeče silno sunce, kako je i prije
dažda bilo. Iz ovoga drugoga značeria došlo je i treće, te mada
znači malo dašda što pade \eti, kad je velika vrućina: Ovo nije
dašd, nego mača, samo će pasti dvije tri kapi, pa će opet vrućina,
kako da nije ništa ni bilo.

Menduo. — Niko u Dubrovniku ne zove bajam mendulom,
nego tntjendeo.

Milbsfđe m. — Riječi milosrđe pogriješen je rod, jer nije mu-
škoga nego srednega roda, pa je pogriješen i akcenat: milosrđe:
Idem u Gotpe dd milosrđa.

Mješanija. — Vuku mješanija znači vara, biva, Uto što se
kuha na sv. Barbaru. Ako je ko nazvao mješanijom sito i soiivo,
što se kuha na sv. Barbaru, dobro je nazvao, ali nije za to da ta
riječ znači ono, što je Vuk kazao, žito i sočivo, što se kuha na
rečeni dan, nego 1) svaku smjesu različita sita ili sita i sočiva
Nije U ovo Šenica, nego mješanija i raži i šenice i ječma; 2) što
mu drago smiješano ; Bilo je na derneku mješanije čefadi i gospode
i bogataša i siromaha.

Bifteka 1. Od ove riječi imamo i adverbije: mjeŠhnije: Govori
mješanije: pola naški, pola talijanski.

Bljeska 2. Ovdje je zgodno da spomenem i riječ sumjeha, koja
znači : smjesa pšenice i ječma : Drag mi je kruh od sumjehe.

Mjfešnica f. — Uz ovu riječ veli Vuk da mješnica znači na
Korčuli i u Dubrovniku kao gadfe bez prda\ke. Nije mi nikakvo
čedo, da na Korčuli ne znadu kako se zovu mješnice, jer ih onamo
i nema, ali svaki Dubrovčanin zna da se to ne zove mješnica, nego
plur. tant. mjišnice (mješnicd, mješnicama): Došli su nekakvi pri-
morci 8 mješnicama.

Digiti

zedby G00gle

236 M. MILA8, (14)

Mh\dica. — Ova riječ ne znači mlađa šena, eine jnnge Frau,
nego mlado še*>sko, običajno neudato, čefade: Digle se mladice ti
kolo, a poruglivo se reče i ženskoj udatoj, osobito kad nije baš
mlada: A sto ćeš? mladica, pa se načina, kako da će se udati.

Ml a kaića. — Nije, kako Vuk veli, mlakaica: toplo vrijeme,
Grosse Hitze, aestus, nego je mlakaica: ugt.dno toplo vrijeme zimi
(rijetko u proleće i jesen) kad poslije jače zime zapuše jug : Evo
ti na, onomadne bila zima da kamen puca, a sad je mlakaica, da
bi mogla u košuft šetati.

Mbjak. — Ovdje treba ispraviti akcenat ovako: mćjak, gen.
mo(ka, dat. mćfou, nom. pl. mdfci, gen. md(dkd, dat. mćfdma.

M<5rac. — Ova riječ nije narodna u Dubrovniku.

Bifeška. I ovo potvrđuje, da je Vuk malo pazio od koga je
čuo koju riječ i da je rekao koješta da se govori u Dubrovniku,
a tamo se ne govori. Tako je sva prilika da je morac čuo od ka-
kvoga Hercegovca, jer se u Mostaru zove mdrac žensko: mfarufa
ono što bi se u Dubrovniku nazvalo indtjiin, indijota. v)ntuša.

M braka svfiia. — Za ovu riječ kaže Vuk da znači u Dubrov-
niku što i pliskavica, a svak tamo zove tu ribu pliskavicom ili dol-
finom. I za to je čudno ovo ime pliskavici, što u Dubrovniku i
ako je poznata riječ svina, opet nije običajna, te živinu sus zovu
prasac i prasica. Da nije ovo ime: morska svina skovao kakav
Hercegovac došjak u Dubrovniku?

M f v c e. — Ostavimo ovoj riječi v, nek bude u kniževnostd ume-
tnuto, ali joj je akcenat: mrvce (dijal. dubr. mrče): Ne dam ti n)
mrče.

Mu runa. — Vuk veli, da ova riječ znači nekakvu vrst ribe,
a ne kaže koje, a meni nije niko umio kazati, da ima taka riba,
nego murina.

N&vće, f. pl. — U okolici dubrovačkoj, tako i u samome Du-
brovniku običan je oblik navći, (naćava, navćima, navći, navćima,
navćima) f. pl. samo gdjeko reče i navće.1

Nažmlrati. — Ovoga glagola nijesam čuo nigda u Dubrov-
niku ni u okolici dubrovačkoj, nego sličan i koji isto znači: na-
šmiriti, što i ovaj koji Vuk napomirie.

Nakbjeđa (u Stonu nakoveđa). — Nije nakojeđa što i za-
noktice (die Nagelwurzel), jer zanoktica (u sing. a ne, kako Vuk
veli, pl.) znači Nagelwurzel, kad se čovjeku za noktom zaguli malo

1 Vidi: završne poklade.

Digitized by CjOOQ IC

(15) ISPRAVCI IHTBROVAČKUEH RIJEČI U VUKOVU KJKrNIKir. 237

koiice, a kadgod i malo mesa, te mu Badava više dosade nego bo-
lesti. Nakojeđa se zore slična bolest, kad oko cijeloga nokta oteče
meso, gnoji se i (uto boli, te običajno od ne i nokat otpade sa bo-
lesna prsta. Nakojeđu liječi narod suhom izmečenom smokvom ili
ispečenom Jutikom. Sto ti je na prstu ? Došla mi je vražija na-
kdjeđa.

Nkraslica. — Ovoj je riječi akcenat: narkslica.

N&rikla. — Narikla ne zove se nekakva morska riba, nego
spuzić morski, koga svijet vadi iz mora i kuha: Hajdemo skupiti
malo n&rikdlđ.

Natančiti. — Miklošić1 veli da je glagol tentati od tal. ten-
tare, a sve jedno može biti i od lat. tentare, a od toga je i tdn-
tati, tdntdm i složeni glagoli: natdntati, pbtdntati, koji se svi upo-
trebluju u dubrovačkom kraju. U Dubrovniku govori se i n&tan-
6ati i pdtdnćati, a nijesam nigda čuo natančiti da se uopće u na-
rodu govori, nego će kogod od nemarnosti tako reći. Svakako ni
ono č ne smije da bude mjesto pravilnoga 6.

Neh&ran. — Svuda po staroj dubrovačkoj republici govori
narod nihdran, pa sam tako čuo i u Dubrovniku.2

Nfnati, ninam. — U Dubrovniku nemamo ovoga glagola
s akcentom, kako ga je Vuk zabi|ežio, nego mu je akcenat : ift-
nati, liindm, imperat. nindj, i znači spavali (za djecu): Pero nina.

Bileška 1. Od ovoga glagola imamo i složeni: zaninati perf.
(ecmindm, zaninao) i znači : zaspati, uspavati (dijete) : Katicu sam
aaninala, sad slatko spi. Mala moja ehninala.

Biješka 2. Još imamo: 1) nlniti (nintm imperat. nini), imperf.
i znači spavati : Nini, nini, zlato moje! Nemoj buditi maloga, neka
nini. Zašto ne ninis, zlato moje?; 2) nlniti (hinim, imper. nini)
imperf. i znači: ležati, metnuti u poste{u: Nini me, majko, sana
sa/n. Stavi me, majko, hiniti. Jesi li hinio?

Bi^eŠka 3. Pored glagola, što su u Bi(eŠci 2. ima i složenijeh:
1) zaniniti perf. uspavati: Zanini ga, vidiš, daje san; 2) za-
niniti perf. metnuti u posteju da spava, uspavati: Zdninila sam
9", spi.

NudS, nuder. — Ove su riječi neobičajne u Dubrovniku, nego
se reče dhnu u poticahu.

1 Miklošić: Die FremdwOrter in d. Slavischeu Sprachen. Wien 1867.
9 Gdjeko reče i: nehdran.

Digiti

zedby G00gle

238 M. MILAfl, (16)

Obedva, 5b ed vije, obedva. — Nekoliko sam godina živio
u Dubrovniku, a i rođen sam u dubrovačkom kraju, pa nikada
nijesam čuo: obedva, nego bbadvd, dbedvije, dbadvd, dbodvoje.

Bifeška. Dosta puta dogodi se, da se komu u govoru zaleti
jezik, pa izrekne koju nepravilnost, a to nije općenito u narodu,
pa će se to biti i Vuku dogodilo, pa on žabi ježio, kao da je u
dubrovačkom govoru.

Objfetelica (objetelica). — - U dubrovačkom kraju svak
govori obijUelica, a niko ni objUelica ni dbjetelica.

6bftan. — Ova riječ ima akcenat: obrtan, obrtna, dbPtno.

Bljeska. U Dubrovniku, jer je r kratko, nema na njemu du-
žine, ali je u selima, kako sam gore zabiježio.

Ognusiti, ognusim. — Pravi je akcenat ovoj riječi: ogn&-
siti, ognusim.

6grušan. — U Dubrovniku imamo glagol ogruiati, ogrušdm,
pf., koji uz riječ jaje znači meko skuhati jaje : Ogrušdj mi ovo ja je.
Uz ovaj glagol, koga nije Vuk spomenuo, ima i adj. ali ne s Vu-
kovijem akcentom nego: ogrušdn: Nije ti ovo jaje dgrušdno nego
tvrdo skuhano.

Od val a. — Može biti da će i tako ko reći u Dubrovniku, ali
sam ja čuo i u Dubrovniku i daje u Stonu : Gori su povraci, nego
prvine, biva: gora je bolest koja se povrati, nego li ona sto je
prije bila.

Oligaii, oligttna. — Ovoj riječi treba ispraviti i oblik i ak-
cenat: bligan, gen. bligna, dat. blignu, nominativ pl. bligni, gen.
bligdna, blignima.

Omušičavitise. — Ovome je glagolu pravi akcenat: omu-
šicaviti se, bmušičavi se, pa ne znači, kako Vuk veli: bob (§elen)
kad nekakve male mušice na nemu postanu, nego se omušičavi što
mu drago, na što napadnu mušice.

Opeka. — Za ovu riječ kaže Vuk da se govori u Ratu (boje
je na Ratu) niže Dubrovnika, a ja znam da se govori i po Ratu
i po cijelom dubrovačkom kraju, ali svuda ima akcenat: opeka.

Osaj. — Ovo je Vuku nekaka morska riba, a ja za tu ribu
nijesam mogao doznati, nego mislim, da će to biti ono što se u
Dubrovniku zove tovar, pa Vuk nehotice rekao, da je to ime čuo
u Dubrovniku ili mu je tu riječ kazao kakav otočanin iz Dalmacije.

Osama. — Ove riječi nijesam mogao čuti u Dubrovniku nego
na osdtni, ali u Stonu i po selima od Stona put Dubrovnika čuje
se i dsama i osdma i imaju različito značehe: 1) ftsama, solitudo,

Digitized by

Google

(17) ISPRAVCI DITBROVAČKIJ&H RIJEČI U VUKOVU RJEČNIKU. 239

kad se govori o čovjeku da nema nikoga : Ubija je velika osama
nema nigdje nikoga; 2) osdma, solitudo, kad se govori o kući:
Kuća mu je na osdmi ; Velika je osdma, prava pustoš.

Ospina. — Ovdje je pravi akcenat: tispina.

Oca I. — U Dubrovniku se govori acd (= acao) a ne ocol:
Namjerila se lima na aco.

č>č&ri. — Biće i ovo riječ ko zna otkle, a u Dubrovniku su:
oćdli, očdld, oćdlimn.

Očit. — Kniževni akcenat ove riječi treba da bude dČit, a ne
dijalekteki: dHt.

Očito. — Ovdje treba ispraviti akcenat: dčito.

Oš|i. — Nijesam mogao doznati da se ova riječ govori bilo u
Dubrovniku bilo u dubrovačkom kraju, samo svak zna za selo
dš(e kod Stona, pa kad bi se i govorila ova riječ, ne bi imala ak-
cenat kako ga je Vuk zabiježio nego ošfi.

Paka. — Vuk veli da riječ paka znači opet i meće primjer:
Vidjećemo se paka. Vukov je primjer dobar, ali u nemu ono paka
nije razumio. P&ka znači kasnije, docnije: Poručila ti je Marey
moše li sad doći. Neka dođe malo paka, sad imam nešto posla.

Pkklenik. — Ovoj riječi treba ispraviti akcenat: p&klenik,
gen. p&klenika.

Bifeška. Pored ovoga oblika ima i : p&k\enik i p&kleriak, a i
adjektiv ima isti akcenat: p&kleni ili pdk\eni : Prođi se pdk\enoga
paćenika.

Plin ada. — U Dubrovniku se ova riječ govori phn&ta: Ko
panatu četto kusa, obrat mu je kako rusa, pa ne znači, kako Vuk
veli, goveđa juha s kruhom, već kruh skuhan s vodom ili s juhom
tako da se vas kruh u vodi raščini: Nijesam imala što večeri, pa
sam skuhala djeci malo panate, lijepo načinila u\em, pa su ti se
siti najeli.

BifeŠka Od iste osnove imamo: 1) panatati, panhtam, impf.
mečUi na sitno: Nepanataj to graha; 2) raspanhtati, raspanatam,
perf. itmečiti na sitno: Što si raspanatala to kruha; 3) sa se u
u značenu prije spomenutom: Meso ti se raspanatalo.

Papa ti. — Ova riječ od tal. pappare upotrebjava se ne samo
u poslovicama, koje Vuk navodi, nego i u djetinem jeziku : Papdj,
drago dijete.

BifeŠka. Od iste osnove govori se: 1) Ispapati: Ako \spnpa,
dadu mu još; 2)pdpapati: Sve je pdpapala; 3) n&papati: nasititi:

Digiti

zedby G00gle

240 M. M1LAS. (18)

Kad je napapdš pođi s hom na dvor ; 4) sa se ovaj glagol pod
br. 3. : Sad ćeš se dobro napapati.

Pdpin. — Kad ova riječ znači des Papstes, papae, ima akcenat:
papin, papina, p&pino, a pdpin je adj. od pape hip. riječ mj. otac.
tal. papa.

Pepeliti se. — Ovoj je riječi pravi akcenat pepe\iti se, a ima
još oblik: pepeliti se: Hajdemo se u crkvu pepeliti.

Perušinica. — Ovoj je riječi akcenat: perušinica.

Peh&r, -h&ra. — Ova riječ ima akcenat: pČhar, pehara.

Plovke, plovaka. — Nije Vuk zabi|ežio singular: plovka,
a znači komad plosna kamena ili opeke, s kojom se djeca igraju
na plovaka. Ni plovka ni plovke nijesu djetina igra, kako Vuk
veli, nego djetina igračka.

Pluto. — Pravi je akcenat ovoj riječi: pluto.

Podr&slica. — Ovoj je riječi akcenat pravi : podraslica i pod-
raslica, te podraslica znači djevojče po prilici od 12 — 15 godišta,
a kad se hoće da naznači nešto mlađa, onda je podraslica.

Bi\eSka. Ovako se govori i djhojčica i djevojčica, te djevoj-
čica znači mlađa djevojka nego djevojčica.

Poklonik, -ni ka. — U Dubrovniku nikada ne čuh ove riječi.

Pokopane. — Velike neđjeje običaj je i u Dubrovniku, kao
što i drugdje po katoličkom svijetu, da se pod otarom po crkvama
načini grob Isusov i to se zove pokopdhe, a ne pokdpane : Hajdemo
vidjeti pokopane u sv. Vlaha.

Pokučfvane. — Ova riječ znači djelo kojijem se što poku-
čuje. Vidi: pokuditi.

Pokučivati, -kučujem. --■ Ovaj glagol imperf. od pokučiti
ima drugačije značenje, nego Vuk veli. Vidi : pokučiti.

Pokučiti. — Za ovaj glagol veli Vuk, da znači : pruiiti, dar-
reichen, porrigo, i navodi primjer: pokučiti kome čibuk t. j. pru-
žiti, i opet : pokuči pa dokuči. Glagol pokučiti ne znači pruiiti,
nego pognuti, prignuti. Onaj primjer Vukov: pokučiti kome čibuk
znači: uhvatiti jedan kraj čibuka, a drugi pognuti. Drugi primjer:
pokuči pa dokuči, još je boji, da se rastumači pravi smisao ovoga
glagola, jer znači : prigni, pa dokuči ; Pokuči mi granu, da uberem
dvije smokve.

BijeŠka. Glagol pokučiti upotreblava se i sa se: Nekako se
grana pokučila, ne znam od šta; Vas se je (čovjek) od starosti
pokučio, biva: pogrbavio, pognuo.

Digiti

zedby G00gle

(19) ISPRAVCI DUBROVAČKU EH RIJEČI U VUKOVU RJEČNIKU. 241

Polatinitise. — Ovaj glagol nije dubrovački. U Dubrovnika
i u cijeloj negdašnoj republici dubrovačkoj nema starosjedilaca dru-
goga zakona, nego katolika, a od malo godina naselilo se nešto
naroda grčkoga zakona, pa ako će reći koji od tijeh došjaka onome,
koji se pokatoliči: polatinio se, ne će nijedan Dubrovčanin, nego:
pokrstio se: Bila je vlahiha, pa se pokrstila.

Pomna. — Ovoj je riječi pravi akcenat: pomna.

Bi\eŠka. Riječi pojma dobro je Vuk zabiježio akcenat.

Pospješiti, -8 im. — Ovaj glagol treba akcento vati: pospiješiti
(pdspiješim imper. pospijHi) . Kad ja pospiješim} brzo je svršeno ;
Pospiješi. čovječe Boziji, makni se.

Pb stola. — Za ovu riječ ne zna Dubrovčanin, a čuo sam je
na Ratu Stonskom, ali s drugačijijem akcentom: postdla.

Potprig. — Ovoj je riječi pravi akcenat: pdtprig. Ne ću ti
ja graha beg potpriga.

Bifeška. Još se govori i druga riječ istoga značeria: zdprig.

Počivalište. — Akcenat ovoj riječi treba ispraviti: poči-
valište.

Prem. — Ovoj riječi nije Vuk zabiježio akcenta: prem.

Privonati. — U infinitivu ima ova riječ akcenat: privdnati,
a u prez. jmvohctm i privbnam, imper. pr)vonaj i privdndj.

Bifeška. Od glagola vbnati ima prez. akcenat: vdndm.

Privrnuti. — Ako se i govori u Dubrovniku privrnuti, a
ono treba da bude u kAiževnosti : prevrnuti, kako se i govori po
okolici dubrovačkoj : Sutra 6u prevrnuti smokvu.

Prijećer. — Da je ovu riječ čuo Vuk od kakvoga došjaka
iz Hercegovine, grčkoga zakona, na to nas upućuje u riječi izgoreo
ono krajnje eo, što ne bi kazao nijedan Dubrovčanin, nego izgorio:
Kad je bio nekakav prijećer, onda je ovaj grad izgoreo.

Prijesni. — Nema ovoga oblika u Dubrovniku, nego: prijašni.

Prikala. — Svud po selima u dubrovačkom kraju govore:
prekala, a u Dubrovniku s istijem akcentom: prikala.

Prije pak — Dobro je Vuk kazao, da prilepak znači: Napf-
schnecke, nekakav spnž, ali nije saznao za drugo značenje ove
riječi nj. Anhangsel, biva, kad se ko uz koga prilijepi: Pozvali
su ga na pir, a on ti nije otišao sam, nego s prifepkom.

Prima Ja. — Ovoj riječi ne treba dužine: prmafa.

P r i t o p — (po selima, oko Dubrovnika kaže se kniževno :
prijHop). Prijetop nije svinska mast, das Schmalz, adeps, kako
veli Vuk uz riječ pritop, niti je : das Fett, das von einem Schweine

Digiti

zedby G00gle

242 M. M1LA8, (20)

(z. B.) beim Braten heraustrftufelt, kako ono veli kod riječi prijetop,
nego je prijetop, (dubr. dij. pritop) neka osobita vrat masti. Stavi
se u jedan lonac sala ili slanine i na ognju se rastopi, a tako se
isto rastopi u drugom loncu nekoliko loja ili ulja, ili loja i ulja
zajedno, pa se ono iz jednoga lonca smiješa s onijem što je u
drugom i metne se tako na oganj da vri, i kad je skuhano (to se
pozna, kad zaSuti glavica luka, koja se metne u lonac gdje vri
prijetop) eto je gotov prijetop.

Bi\eška. Ono što Vuk zove prijetopom, zove se u Dubrovniku
mast

Pričešććiie. — Ova riječ govori se: priČćšćene.

Prokule. — Nijesn prikulc, kako Vuk veli, kaulin. Prdkula
(tal. broccolo) se zove cvijet (običajno nerascvaćen) kupusov, koji
se bere s malo kupusova lišća, što je oko nega i tako se prodava,
ako je za prodaju.

Prsci, prstaca (gen. bez akcenta). — Ovoj riječi nije Vuk
zabiježio singulara, koji je u običaju: pHtac, gen. pPsca, pa je
pogriješio i akcenat u nom. plur. : pPsci, gen. prstdcd.

Pup&tor. — Ja znam jedino za pupator (bez dužine na a),
što ne znači, kako Vuk veli, eine Pflanze, der Nachtschatten, so-
lanum, nego cvijet od tikve, koji ne iznese sa sobom ploda. Pupatori
se kuhaju ili frigaju te jedu.

Put ina. — Pravi je akcenat ovoj riječi: putina, pa se ponaj-
više upotreblava u plur. putine: Sve su to putine i rutine, lat
nugae, a o čovjeku se reče: On je velika putina, biva, čovjek
komu su drage trice i kučine.

Ptitinica. — Ovoj je riječi pravi akcenat: putinica.

Piihica. — Ova se riječ običajno govori: p&fica.1

P ii č. — Nije puč jama gdje se drii voda, cisterna, jer je jedno
puč, a drugo gustijerna. Gusti jerna je jama u kojoj se drži voda,
te je učvršćena tvrdijem zidom, da iz ne ne teče voda kišnica, a
puč je jama u koju se skupja voda iz zem|e te nije obzidana, nego
samo tako, da u nu ne upada zem]a, da se ne zavali.

Pučanin. — Vuk kaže da je puČanin što i građanin, Btirger,
civis, a tijem se imenom zove čovjek iz porodice dubrovačke, koja
je još za republike dobila časni naziv pučanstvo.

R&đa. — Ovu riječ treba ispraviti: rfaja.

Negda se govorilo: puhvica, što može biti da još ko govori.

Digitizedby G00^Ie

(21) ISPRAVCI DUBR0VAČK1JEH RIJEČI U VUKOVU RJEČNIKU. 243

Razmahnitati se. — Ovdje je drukčiji akcenat: raemahnU
tati se, kao i mahnitati.1

Razrevati se. — Ovaj glagol ne znači rasplakati se, kako
Vuk kaže, nego se reče, ali samo prijezirno, o če|adetu koje viče
i plače: Hazr evala se kako da si joj oca ubio, a sve su joj suze
himbene, a u prvom značeiiu o magarcu: Grdoba (magarica) kako
se rassrevala.

Kaj dati se, imperf. — Ovoga glagola nijesam nikada čuo u
Dubrovniku, pa ga ne će ni biti, nego imamo: rajddvati se, impf.
rajdavdm se, što znači naslađivati se: Rttjddvam se tvoji jem sino-
vima; ftajddvam se kad vidim ovo evijeće.

Bifeška. Mjesto rajdavati se čuje se češće: arajddvati se, impf.,
a imamo i ar&jdati se, arajddm se, perf. : Ne snam kako hoćeš da
ti se arajdam, kad nemam čemu.

Raman. — Ova riječ, veli Vuk, znači die Kamille, ehamae-
melon, a te riječi niko ne razumije u Dubrovniku.

Bifeška. Pada mi na um, da je i ovu riječ čuo Vuk od do-
šjaka iz Hercegovine, kad vidim da rdmtnak, riječ istoga značena
kao i raman, biježi Vuk da se govori u Crnoj Gori.

Rast ej. — Ovoj riječi ne meće Vuk značena, samo veli, da se
govori u Dubrovniku, a ni ja ne znam što znači, nego se bojim
da nije krivo zabiježio mjesto: rastio (ili raŠtio) gen. rastjela (ili
rdštela ili rišćela) i ost., te znači rešetka a i vrata koja su učinjena
kao rešetka: Nije užegla kroe vrata, nego skočila preko rašćela;
Otvori mu rastio, nek ufeše*

Bifeška. Gdjeko će reći i rastefa, ali nigda nije s akcentom,
kako ga je Vuk zabilježio.

Rat, Rata. — Ova riječ ima akcenat: Bdt, Kata, lok. Ratu.

Bifeška. Ako i nije za ovu riječ rekao Vuk da je je čuo u
Dubrovniku, bit će je tamo čuo i bit će ga lokativ prevario, a
svak i na Ratu Stonskom i u Dubrovniku izgovara je onako, kako
sam ja zabiježio.

Rđšćeti, rćstim. — Prezenat je običajno rdstSm, a rdstim
gdje ko reče s ne pomne u govoru.

Raščinitise. — Vuk veli da ovaj glagol znači u Dubrov-
niku raspasti se, a zaboravio je zabiježiti običnije značene riegovo :
odebfati (o čovjeku, životini, stablu) : Nijesam ti ga (sina) vidio

1 Vidi u Vukova rječnika.

1 A da Vuk nije čuo: hrdstelj (što je neka trava)?

Digiti

zedby G00gle

244 M. MILAK, (22

odavna, jako ti se razrastao i raščinio ; Pognoji dobro ovu maslinu,
pa će ti se raščiniti ; Kad se (pravac) raščini, moie u nemu biti
sto oka.

Raščinane. — Vidi raščiniti se.

Rašč inati se. — Vidi raščiniti se: Raččina se> bit će lijepa
djevojčica.

Rekeš. — Ova se riječ govori; rbkes.

Renga. — Govori se ova riječ: ringa.

Rćsteiie. — Vidi za ovu riječ risti.

R e s t i. — Bit će Vuk Čuo kakvoga Rćanina ili nase|enika
s otoka dalmatinskijeh, a nijedan Dubrovčanin ne govori, nego rar
šćeti ili rasti.

Rid. — Svi Dubrovčani izgovaraju h, pa ne može biti ovu riječ
ovako izgovorio nijedan Dubrovčanin, nego će biti kakav doš|ak
iz Hercegovine.

Rilica. — Vuk veli, da ova riječ znači u Dubrovniku: der
Mund, os, a zapravo rilica je dem. od rilo i znači: mala gubica u
svine, a u Sali se reče i djetetu mjesto usta, rilica: Moj sinka,
kakva ti je rilica!

Rćanin. Pravi je akcenat ovoj riječi rć&nin, gen. rćanina, dat.
rćdninu, vok. Hanine ; nom. pl. Hdni, gen. Hdnd, dat. Hdnitna,
ak. Hane, vok. Hdni.

Rusa Je, n. — Ponajprije ovdje treba dignuti dužinu: riisafc, a
opet ovo nije neutr. sing., kako Vuk biježi, nego fem. plur.: ru-
sa\e, gen. rusala, dat. rusa\amay ak. ritsafe, vok. riisafe.

Sanseg. — Ovdje treba ispraviti akcenat: sdnseg.

S vrzim&ntija. — Ako čovjek izgovara polagano ovu riječ
te se čuju kao dvije riječi, onda se čuje i na onome svrsi akcenat.
ali ako je onako brzo izrekne kao svaku drugu riječ, na noj nema
nego jedan akcenat: svreimantija.

Bifeška. Tvrdo sam uvjeren, da u našem jeziku složenice ne-
maju nikada dva akcenta, pa i ako se čuju, to je za to, jer je onaj
koji izgovara složenu riječ govorio neobičajno polagano i time slo-
ženicu pretrgnuto izgovarao.

Se bar. — Sad narod ne razumije ove riječi.

Si j eliti. — Ovo nije dubrovačka riječ, pa i sijelo zovu u Du-
brovniku: pdsjed.

Bi\eŠka. U Mostaru sam čuo glagol sijeliti: Ove zime ćemo
bijeliti.

Digiti

zedby G00gle

(23) ISPRAVCI DUBROVAČKTJEH RIJEČI U VUKOVU RJEČNIKU. 245

SI ni gle. — Sad se u narodu čuje samo mdrojide.1
S j fc d b a. — Ove riječi nijesam čuo u Dubrovniku nego po oko-
lici, ali: sjedba.

Skkčatur. — Ovdje treba ispraviti akcenat: skač&tur, gen.
skačatura.
Sklat. — Vidi sklać.

Sklać. — Ova riječ ima akcenat skldć, skldća: Tvrdo ti je
ovo kako koža od skldća.

Skrlžalina. — Ovoj riječi ne piše Vuk značeia, a sva je
prilika da će biti krivo zabiježena: skržalina ili kf-žalina, koja se
čuje po selima oko Stona, i to je augm. riječ od krčala, Sto znači :
komad razbijena suda od zemle.

Bifeška. Pored ovoga, što sam spomenuo, ima u Stonu, a i u
Dubrovniku, i kržina koja znači što i kržala.

Slad u n. — Rijetko se čuje ova riječ, pa i to treba da bude
akcentana: slhdiin, sladuna, ali se češče govori: slatkiš, slatkiša.
S 1 T j e z. — Ovdje treba ispraviti : s/ezf sfeza.
Bifeška. Po selima u dubrovačkom malo da]e od mora mj. *
govori se š: šlcz, sjeta.

Služba. — Ovdje treba ispraviti akcenat: služba.
Službenik. — Ovdje je pravi akcenat: službenik.
Službenica. — Ovdje je pravi akcenat: službenica.
Smuđ u t. — Svud se ova riječ govori: smudut, smuduta.
Sovjelo. — Tkale zovu svoj čunak: sdvjela, f.
S6dat. — Ovdje treba da je i dužina: sćddt, soddta.
Šopa. — Ovdje je pravi akcenat: sdpa.

St&man. — Vuk veli da stdman znači starte navodi primjer:
stamna čeljad t. j. stara če]ad, a to nije tako. Staman znači
što i starati, posve dorastao, zrio čovjek: Nije star, nego staman
čovjek.

Stklo. — U Dubrovniku ispada ovoj riječi ono t i govori
se: sJctd.

Stččić. — Ovoj je riječi drukčiji akcenat; stćčić.
Bifeška. Za ovu riječ veli Vuk da bi se rekla po sjevero-
istočnijem krajevima stćčić, baš kako se govori u Dubrovniku, pa
može biti da se govori po sjeveroistočnijem krajevima stočić i da
je Vuk onako nehotice izvrnuo.

Starija čeljad reku i: sinigle.

Digitized by CjOOQI€

246 m. milas, (24)

St ran ja f. — Nije ova riječ ženskoga nego muškoga roda i
glasi: str&n.

Sučediti se, siičedi se. Ovome glagolu pravi je akcenat:
sučediti se, siičedi se, te je obična riječ po okolici dubrovačkoj.

T&bak, tabaka. Ovoj riječi nije ovaki akcenat nego: tabak,
tdbaka.

Ta bi na. — Na ovoj riječi nije jaki nego slabi kratki akcenat:
thbina.

Tabor. — Uz ovu riječ pod br. 2) veli Vuk da riječ tabor
znači u Dubrovniku što i parlatorije. U Vukovu rječniku nema
riječi parlatorije, nego na početku teknigeu: „Nanovo dodate
riječi" i uza riu govori: oko Save i oko Dunava, a kako ne
znam što znači oko, je li to dko ili oko, der Bogen, arcus ili što
drugo, ne mogu ino da rečem nego da se u Dubrovniku zove
Tabor na Pločama, uz grad, neko ravno mjesto gdje sada svraćaju
sivo, da ne vode u grad:1 Eno reve tovar na Taboru.

Tale. — Ove riječi ne razumije nijedan Dubrovčanin, pa ne
znači ni hyp. otac ni svekar.

Bi(eška. Bit će i ovu riječ čuo od dosejenika iz Hercegovine.

T&nčiti. — Nije ova riječ opće prihvaćena u dubrovačkom
govoru. Vidi tančati.

Taština. — U Dubrovniku se običajno govori ova riječ: taština.

Tčžiti u značenju tegliti. — U Dubrovniku se čuje ova riječ,
ali, koliko sam mogao razabrati, čini mi se da je preko kniga
donesena u taj grad, jer je slabo razumiju starija čejad i koja su
malo učila, nego govore pisati, plzdm (tal. peso).

Biješka. Po selima se govori: tegliti, ne težiti.

Tćknuti, tekne, pf. — Ovaj glagol niti ima ovaki oblik ni
akcenat, nego se govori : tegnuti, fegnSm lat. tango : Ne bi ti tegla
ni da je suho zlato.

Biješka. Ima još ovaj glagol složen s prijedlogom do: ddteg-
nuti, ddtegnem : Samo Što sam ga (dijete) dotegao, place u vas glas.

TSharica. — Ova riječ ima akcenat : Uharica.

Tir. — Teško je prevario Vuka, ko mn je rekao, da u Du-
brovniku, bez ikakva ustručavala, i sami svećenici u crkvi česti-
taju mladencima onako, kako je zabi|eženo uz riječ tir. Poznata
je u|udnost dubrovačka, pa onaku nepristojnu šalu ne bi se usudio

1 Ondje je bio pazar, gdje su dolazili Hercegovci neke dane osobite
u neđje]i.

Digiti

zedby G00gle

(25) ISPRAVCI DUBROVAČKIJEH RIJEČI U VUKOVU RJEČNIKU. 247

reći u Dubrovnika ni prosti dubrovački čovjek, a kamo li svećenik
u crkvi.

Tjeca. — Ikavci, kad dođu među jekavce, ne znadu uprav
gdje treba da bude u riječima i, a gdje ije (je), te tako čuješ da
reku mjesa (mj. misa), vijeno (mj. vfno), a tako i tjeca (mj. tica).
Dubrovčanin nijedan ne govori tjeca nego tica, a ovo tjeca bit će
Vuk čuo od kakvoga došjaka s otoka dalmatinskijeh.

Trup. — Morska riba thvnnus ne zove se trtip, nego trup, gen.
tr&pa.

Bljeska. Ima i trupdč, trupdča, nešto mana vrsta.

Tfkst. — Čuo sam vazda da se reče ova riječ: tust, ali se bojim,
je li narodna u Dubrovniku ili je tamo uvedena po knigama.

Bljeska. Mjesto ove riječi govori se običajno: prUio i debeo.

Ces&rstvo. — Ovoj je riječi akcenat u Dubrovniku: ćksarstvo.

Bifeška. 1. Sva je prilika da je Vuk zabiježio : ćesdrstvo, prema
ćesđr, što je u negovu rječniku, ali se u Dubrovniku ova zadna
riječ govori: ćesar.

Bljeska 2. G. Vajavac biježi ovu riječ: ćesarstvo.

Ću ma. — Nije ovo riječ iz Dubrovnika.

Bifeška. Ovdje biježi g. Vajavac cima.

Ub risati, hbrišSm. — Ovdje treba ispraviti akcenat:' ubri-
sati, itbrišem.

Uvjet. — Za ovu riječ veli Vuk da znači ugovor, pa i jest,
ali se upotreb|ava samo da znači ono što se dava gospodaru ze-
rnafskamu ea zem]u stoje ko drM na četvrtinu: Idem u grad (Du-
brovnik) i nosim gosparu uvjet.

Uzrćste. — Ovo nije riječ iz Dubrovnika.

Upžćati. — Ovaj glagol ne znači, kako Vuk veli, ispeći, nego
metnuti u peć: Sad smo kruh upecali, pa neka Bog s nim vlada.

Ušivac. — Ovu riječ Vuk razlikuje od ušfivac, a to je sve
jedno, jer po selima oko Stona zovu uš\ivac i čovjeka puna uši i
onu travu, kojom se tamane uši, pa ušivac u Dubrovniku gdjeko
reče mjesto uŠfivac, što ima jednako značenje.

H£rnost — Ovoj je riječi pravi akcenat: harnost.

Bifeška. G. Budmani ispravja Vukov akcenat.

Himba. — Za ovu riječ veli Vuk da se govori po zapadnijem
krajevima, a i jest tako, ali svuda gdje sam čuo, i u Dubrovniku,
jedino je izgovaraju: himba.

JHifeška 1. G. Budmani ne isprav)a ovoj riječi akcenta.

Digiti

zedby G00gle

248 M. MIT.AS. (2H|

BileŠka 2. Još treba ispraviti Vukovo: himben u himben, a
može se nadodati i : htmbenost, Kimbenstro. što se govori u Dubrov-
niku i dalje, što znam, po cijelom dubrovačkom kraju do Stona.

Hren, hrena. — Ovoj riječi treba ispraviti akcenat: hren. hrena.

Bi\eška 1. U Stonu se govori : hren, hrena.

Bi(ešfca 2. G. Budmani ne ispravja Vukova akcenta.

Crevlarski. — Na onome a nema dužine: crevfarski.

Čavlen-čorba. — Ovo nije riječ iz Dubrovnika, jer se u
Dubrovniku govori juha, a narod se ruga Hercegovcima, koji zovu
juhu čorbom.

Bifeška. Biće ovo isto što se zove u Dubrovniku : juha od čavala.

Cej ade, čejadeta. — Ovoj riječi treba ispraviti . akcenat :
čeldde, gen. ce{adeta, dat. čel/idetu, ak čefade, vok. čefdde. instr.
čeladetom, lok. čefadetu.

(Jelena Kibica. — Mučno da ko reče če/ena mj. Cetina, a
niko lubica nego lubica.

Česvinica. — Selo je kraj Stona Česvinica, pa i vino se taku
zove po tom selu, a ne kako je Vuk zabiježio.

Biteška. Česvinica je dem. od stabla česvina.

sirim. -- Ovu riječ treba ispraviti: širun gen. širtina

Skćjci, škojaka. — Kogod će reći u Dubrovniku i ovako
kako je Vuk zabiježio, ali se govori i kako u Stonu, gdje se školci
love: školci, škdfaka, ško{cima, pa ima ta riječ i singular: ško(ah
gen. školka.

Digiti

zedby G00gle

KAD

JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE

ZNANOSTI I UMJETNOSTI.

KNJIGA CXXXVII.

MATEMATIČKO-PBIRODOSLOVNI RAZRED.

XXVI.

!■ '"■'■• -• • -A.)

U ZAGREBU 1898.

KVJliAKA JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE (DIONIČKE TISKAŠE).
TISAK DIONIČKE TISKARE.

Digitized by CjOOQI€

Digiti

zedby G00gle

Sadržaj.

Strmo*
Zrinjsko-dvoraka neogenterciarna kotlina. Od 8. M. Curčića.

(Sa 1 tablom.) 1—33

0 bipolarnim koordinatama. Od dra. A. 8chwartza . . . 34 — 60
Prilog analitičkoj teoriji brojeva. Od dra. A. Schwartza. . 61 — 65
Primjedba Cantorovoj nanci o skupinama. Od dra. A. Scbwartza 66

(Dr. A. Schwartz : I. Sur les Coordinaires bipolaires. —

II. Contribution a la thćorie de nombres. — III. Re-

marque relative a la tbćorie des ensembles de Mr. G.

Cantor.) 67— 70

0 cunju kao proizvoda pramenova zraka i ravnina. Od Koste

Karamate 71 — 79

Šostnajsto potresno izvješće : za godinu 1898. Od dra. M.

Kišpatića 80—124

Digiti

zedby G00gle

Digiti

zedby G00gle

Zrinjsko-dvorska neogenterciarna kotlina.

Prilog geologiji Hrvatske.

Čitano u sjednici matemaUčno-prirodo&lovnoga razreda jugoslavenske akade-
mije znanosti i umjetnosti dne 27. lipnja 1898.

NAPISAO StEVO M. CuRČIĆ.

Uvod.

Na ponuku gospodina profesora đr. Dragutina Gorjanović-Kram-
bergera, ravnatelja geološko-paleontološkoga odsjeka narodnog mu-
zeja u Zagrebu, imao sam da saberem za paleontološku zbirku
istoga muzeja fosile iz terciarne kotline, što no ju je već bečki
geolog Dionis Štur prozvao Zrinjsko-dvorskom kotlinom.

Tu priliku u potre bio sam, da ujedno potanje istražim ovu kot-
linu i u geološkome pogledu. Rezultate svoga rada iznašam u ovoj
raspravici, te mi je ugodna dužnost na ovom mjestu izraziti naj-
topliju zahvalnost učitelju mome gospodinu profesoru dru. Dragu-
tinu Gorjanović-Krambergeru, koji me je i za izradbe ove rasprave
vrlo predusretljivo upućivao.

I gospođin R. Hornes, profesor na gradačkora sveučilištu, i go-
spođin Alex Bittner, šef-geolog u državnom geološkom zavodu u
Beču, imali su dobrotu odrediti neke fosile, na čemu i njima budi
ovim izrečena hvala.

Cijelu radnju, spomenuvši najprije pregled literature, razdijelit
ćemo u pet dijelova. U prvom dijelu opisat ćemo hidrografiju i
morfologiju ovoga kraja, u drugom dijelu topografiiju, to jest opis
znatnijih tura, u trećem stratigrafiju, u četvrtom tektoniku, a peti
je dio paleontološki.

b. j. a. czxzvii. 1

Digitized by CjOOQ IC

8. M. ĆURČIĆ, (2)

Pregled literature.

Temelj, na koji se svaki geološki rad u zrinjsko-dvorskoj kotlini
ima postaviti, jest opis te kptline od Đionisa Štura, bečkoga geo-
loga, veoma zaslužnog za poznavanje geoloških prilika austro-
ugarske monarkije, u njegovoj radnji „Bericht tiber die geologische
Uebersichtsaufnahme im mittleren Theile Croatiens".1

I ako se je Štur samo kratko vrijeme mogao baviti u ovoj ko-
tlini, ipak je gotovo sve strate, što se u njoj nalaze, uočio. Samo
kao što sam veli na strani 511. ove radnje, nije nigdje mogao naći
badensku glinu, koja ispunjava dublje česti bečke kotline, a koju
sam ja našao lijepo razvijenu uz istodobnu plitkomorsku tvorinu
litavsko vapno kod Zrinja i kod sela Goričke u potoku Dabrov-
nici. U okolici Dvora i Divuše nijesam ju mogao konstatovati.

Štur nigdje ne spominje onih slatkovodnih slojeva, što leže ispod
mediterana, a protežu se na sjevero-zapadnoj strani kotline od
Stupnice do sela Grabovice, te u svoj literaturi o geologiji Hrvatske
nijesam nigdje ništa o tima slojevima našao, tek na jednoj manu-
skriptnoj geološkoj karti bivše druge banske pukovnije u mjerilu
1 beč. palac = 1600 beč. hvati, — kojoj se izvor ne zna, a vlas-
ništvo je našega geološkog zavoda, te koju sam imao priliku
vidjeti, tek kad sam svoja studija u zrinjsko-dvorskoj kotlini
obavio, — ucrtani su ti slojevi, ali pogrješno, jer su protegnuti
skroz do Zrinja. Isto su tako na toj karti, koja bi mogla biti ko-
pija karte, što su je snimili posije Štura mlađi bečki geolozi, i
drugi strati netočno uneseni; tako litavsko vapno daleko zahvaća
u eocen, a kongerički slojevi opet daleko su protegnuti prema sje-
veru sve do Zrinja, što nikako ne stoji.

Osim bturova nema drugog Štampana izvornog rada iz zrinjsko-
dvorske kotline, ako nije možda ona Eduarda Suessa napo-
mena u njegovoj raspravi: „Ueber die Equivalente des Roth-
liegenden in den Stidalpen." 4. Abschnitt: „Rude bei Samobor und
Tergovo."* Veli on tu na strani 267. do 276. da se u širini od
8/a milje (!) iz Bosne u Austriju vuče bijelo litavsko vapno sa
Spondvlus crassicosta i Ostrea crassicostata u bijelim pravilnim
klupama uz Unu, naslanjajući se direktno na crne serpentinske

1 Jahrbuch geolog. Reichs-Anst. Wien 1863.

2 Sitzber. d. Ak. d. W. Natw. Cl. Bd. LVIL Heft II. pg. 272.

Digitized by

Google

(3) Z11INJSKO-DV0R8KA NEOGENTKRCIARNA KOTLINA. 3

klisure i vukući se na južni obronak Samarice, gdje je razvalina
Pedalj sagrađena još na bijelom nulliporskom vapnencu sa velikim
jezgrama Conusa.

Da to litavsko vapno nema širine od lfi milje, vidi se iz naše
priložene geološke karte.

Zrinjsko-dvorsku kotlinu napominje još i Foetterle u „Vorlage
đer geologischen Detailkarten des 2. Banal-Milit. GrenzregimentesV
ali ne navodi svog samostalnog rada.

Od domaćih pisaca spominje kotlinu, izvadivši oveći izvadak iz
Sturove radnje, Živko Vukasović u „Pabirci za zemljoslovje Hr-
vatske, Slavonije i Dalmacije09 i Czekuš u »Prilog poznavanju ter-
cijarne formacije u Hrvatskoj",8 pak onda Pilar u svojem radu:
„Geološka opažanja u zapadnoj Bosni",4 gdje nam je opisao na str.
62. toga rada mediteranske slojeve onog dijela kotline, Što se nalazi
s desne strane Une u Bosni, koji dio politički ne pripada Hrvatskoj.
Još spominjem na ovom mjestu, da su mi prilikom mog stu-
dija u zrinjsko-dvorskoj kotlini služile za podlogu karte vojničkoga
geografskog instituta u Beču u mjerilu 1 : 25000 i to zona 25. col.
XIV. sect NO i sect SO i zona 25. col. XV. sect. NW i sect SW,
s kojih sam karata precrtao terene na štopsku specialnu kartu
mjerila 1 : 75000, čija je šematička kopija dodana ovoj raspravici.

I. Općeniti dio.
Položaj i međe; hidrografski i morfološki odnošaji.

Zrinjsko-dvorska kotlina leži u jugoistočnom kutu bivše druge
banske pukovnije, unutar Zrinjske gore zapremajući prostor od
kakovih 145 km2,* a okružena je ovim kosama: na sjeveru joj
Vranova glava, kojoj je najviša tačka nad morem 476 m na sje-
verozapadu i zapadu Samarica, najviša je tačka Prisjeka sa 615 m

1 Verhandl. geol. Reichs-Anst. Wien 1872.

• Rad jug. ak. knj. XLVI. Zagreb. Posebni otisak pg. 102—103.

3 Nastavni Vjesnik. Zagreb 1895. pg. 129.

4 Rad jug. ak. Zagr. knj. LXI. pg. 62.

* Izmjereno Amslerovim polarnim planimetrom Da štopskoj speci -
alooj karti mjerila 1 : 75000. Pod tom površinom kotline mislimo po-
vršinu što ju zapremaju svi neogenterciarni slojevi sa diluvijem i
aluvijem. Tačniji je broj 154-686 km2.

Digitized by

Google

4 8. M. ĆURČIĆ, (4)

(ujedno je to najviša tačka Zrinjske gore) i Dikavae sa najvišom
tačkom Kapija-brdo 601 m, a na jugozapadu i jugu je Trgovska
gora, dobro poznata sa svojih rudača, osobito željeznih.

Manji dio ove kotline leži u Bosni, a istočnu među onog dijela,
koji pripada Hrvatskoj, čini rijeka Una, i to od prilike od utoka
potoka Kirišnice kod sela Kuljana u sjeveroistočnom kuta kotline
do utoka potoka Zirovca u jugoistočnom kutu kotline u duljini od
kakvih 15*5 km.

Srednja visina svih ovih kosa što okružuju zrinjsko-dvorsku
kotlinu veća je od srednje visine same kotline a njihova jedna
strana uvijek je nagnuta prema kotlini, zbog čega se već na prvi
pogled vidi, da je taj kraj kotlina, koja je okružena višima ko-
sama. Popneš li se recimo na Osječenicu, najviši vrh (kota
484 m.) koji se unutar kotline nalazi, a koji je po svom obliku
po svoj prilici i dobio ime, jer je vidjeti kao da je sa strana od-
sječen, pa pogledaš oko sebe, zatvarače ti na sve strane vidik više
gorske kose, koje pripadaju bilo Baniji bilo turskoj Hrvatskoj.
Pred očima tvojim prostire se sama kotlina sa svojim brežuljcima,
kojima se duljna os proteže od juga prema sjeveru, prema tome
kako već teku i glavni potoci kotline.

Ova je kotlina sabirni teren voda, koje dolaze sa spomenutih
kosa, a sve te vode pripadaju poriječju rijeke Une, u koju se iz-
lijevaju većinom posredno, utječući najprije u potok Zirovac, koji
dolazi sa zapada. Potok Žirovac čini ujedno, i to od utoka potoka
Stupnice. do ušća u Unu, u duljini od kakovih 12 kim, naslanja-
jući se svojim koritom na karbonske škriljeve Trgovske gore
jugozapadnu među kotline.

Rijeka Una teče smijerom od juga na sjever, dakle smijerom
protivnim naklonu kotline. Uzrok je tomu taj. što je rijeka Una
množinom svoje vode, duljinom toka i padom zadobivenom ener-
gijom, mogla, svladav zapreke stavljene joj dizanjem terena ko-
tline, stvoriti si dolinu, koja ima unutar kotline gotovo svuda istu
visinu.

Unutar same kotline imamo uz mnoge manje potoke i ove veće.
Izravno u Unu s lijeve strane utječe Divuša, sa svojim glavnim pri-
tokom Corić potokom. Spominjemo još, da na bosanskoj strani u
Unu utječu Demišovac, Zuljevica i Tuinica potok. Preko potoka
Zirovca izlijevaju se u Unu Javornica sa Grabovicom, Dabrovnica
i Stupnica, od kojih potonja omeđuje kotlinu sa zapadne strane u
duljini svoga toka od kakovih 6 km.

Digiti

zedby G00gle

(5) ZRINJSKO-DVORSKA NBOOBNTBRCIARNA KOTLINA. 5

Kako Žirovac omeđuje kotlinu sa jugo-jugo-zapadne strane,
nijesn ni njegovi desni pritoci, kao što su Jamnica, Ljubina i
Velebitski potok, mogli imati udjela kod izrađivanja terena unutar
kotline.

Kazali smo već, da osim ovih većih potoka ima u zrinjako-
dvorskoj kotlini još mnoštvo manjih potočića i vrela. Prema tomu
je ova kotlina vrlo bogata vodom, potoci iza malo jače kiše naglo
nabujaju, ali za to naglo i opadnu.

Ovo bogatstvo vodom jest u jednu ruku posljedica morfo-
loškog lica ovoga kraja, koji je okružen sa svih strana višim
kosama postao tako sabirni teren voda, koje teku sa južnog, sje-
vernog, istočnog i zapadnog obronka tih kosa, prema tome već,
da li se te kose nalaze na sjeveru, jugu, zapadu ili istoku kotline,
a u drugu ruku je posljedica zgodnih klimatskih prilika, za koje su,
kako je poznato znatan faktor i šume, kojima su obrasle obrubne
kose naše kotline, što no služe kao kondenzatori oborina.

Množina tekuće vode naše kotline stoji u uzkoj vezi s njenim
morfološkim licem. Glavni naime uzrok oblika terenskih nijesu
ovdje velika uzdizanja ili možda još i previjanja i lomovi nego su
oni poglavito posljedica erozije voda tekućica, za koju su slojevi
kao što je lithothamnijski vapnenac i razni lapori osobito pri-
kladni.

Već sam oblik pojedinih terenskih elemenata pokazuje, da su oni
u glavnom rezultat erozije. Ti su elementi naime većinom terase
nagnute prema jugu, ali su izgubile daljnom erozijom i denuda-
cijom mnogo od svoje izrazitosti. Vidi se to i na priloženom pro-
filu preko kotline od sjevera na jug.

Da zrinjsko-dvorska kotlina nije tako bogata vodom, i da su
kami tvrđe, to jest da odolijevaju više denudaciji imali bismo pred
sobom mnogo jednoličnije lice terena. Teren bi bio ispresijecan do-
linama potoka, koji teku manje više od sjevera prema jugu, a iz-
među tih dolina dolazili bi plateau-i sa terasama kroz postepeno udub-
ljivanje potoka nastalim, koje bi bile izrazitije, kad bi kami odo-
lijevale više denudaciji i kad ne bi ti plateau-i popriječnim smijerom
bili isprekidani manjim potocima. Ovako su ti plateau-i izdubljeni
poprijeko kojekako potocima, a denudacijom izgubili su manje ili
više svoje terasasto lice, premda se prvotna geneza još i sada lako
opaža.

Spomenuti nam je još da unutar zrinjsko-dvorske kotline, kako
se već i na specialnoj štopskoj karti mjerila 1 : 75000 vidi, dolazi

Digiti

zedby G00gle

6 8. M. CURČIĆ, (6)

razvijen i krš (Karat) u oblika vrtača, dodaše ograničen na male
prostore. Vrtače se te vide i u sarmatskim laporima oko visa
„Kratovi" nešto južnije od sela Divuša, ali više na plateau-ima litav-
skog vapna, koje je za podzemno otapanje i ispiranje vodom
mnogo prikladnije. Tim otapanjem i ispiranjem stvorile sa se pod-
zemne šupljine, a upadanjem pokrova nastale su vrtače, kako ih
osobito vidimo a sjeveroistočnom kutu kotline na plateau-u Crnobrne
i Kosijersko brdo, onda istočno od sela Sotine na sjevernoj strani
kotline i napokon kod sela Brđani a sjeverozapadnom kutu kotline.

Najveći je dio zrinjsko-dvorske kotline za ratarstvo prikladan,
đočim šuma dolazi vrlo podređeno, pak je stoga kotlina i puno
gušće naseljena nego li kose eocenskog pješčenjaka ili karbonskih
škriljeva, koje ju obrubljuju, pak gdje šuma zaprema sav ili naj-
veći areal. Za to se i narod bavi samo poljodjelstvom, dočim ćeš
na porubnim kosama naći i ovaca i koza, čega u samoj zrinjsko-
dvorskoj kotlini nema. U opće se opaža, da se je narod naselio
ondje, gdje su za kulturu vrlo zgodni neogenski lapori razvijeni,
dočim su predjeli sa eocenskim pješčenjakom pusti i šumom ob-
rasli. Tako je već i mala neogenska kotlina Lovce, koja se nalazi
nešto sjevernije od naše kotline, naseljena, te se nalazi kao oaza
usred nenaseljenog okolnog pješčenjastog terena.

I ako je ovaj kraj, Što ga pred očima imamo vrlo uzan i malen,
ipak se i na njem može u čovjeka već opaziti dojam geografskog
položaja. Meni su naime tamošnji inteligentniji stanovnici toliko
puta spominjali, kako onaj narod iz brdovitijih i šumom obraslih
krajeva nije tako pitome ćudi kao onaj iz niže kotline, te da je
narod iz kotline slabijeg tjelesnog ustroja od blizih brđana.

II. Topografija.
I. Okolica Divuše.

Mjesto Divuša leži upravo u sjeveroistočnom kutu onog dijela
zrinjsko-dvorske kotline, koji još pripada Hrvatskoj, i to djelomice
na sarmatskim laporima, djelomice na diluviju unske nizine.

Pođe li se glavnom cestom prema sjeveru, vidi se, od prilike na
po puta između Divuše i Kozjeg broda, u jednom kamenolomu uz
cestu sljedeći profil: u najvišoj česti kamenoloma bijeli mekani
lapori, ispod njih tvrd nešto tamniji lapor, a ispod ovog opet pri-
jašnji mekan lapor sa uloženim tanko listićavim laporom, tako
zvani tripoli. Okamina u ovima slojevima nijesam mogao naći, ali

Digiti

zedby G00gle

(7) ZRINJ8KO-DVORSKA NBOGENTBROIARNA KOTLTtfA. 7

prema petrografskom licu i stratografskom položaju moramo uzeti
da su to slojevi sarmata, jer u ostalima dijelovima kotline dolaze
kami sasvim sličnog lica u sarmatskim slojevima.

Dalje cestom vidi se neki crveno-smeđi pijesak, u kom ima i
rastrošenog vapna, koji je pijesak po svoj prilici nanesena rastro-
Šina od nedalekog eocenskog pješčenjaka i litavskog vapna.

Tek kod prve kuće sela Kaljani vidi se u jednom kamenolomu
litavsko vapno. To je sivi pieskuljasti litavac s karakterističnim
presjecima lithothamnia, a pada izravno na jug sa naklonom
od 39°.

Ušav tu u dolinu potoka Kirišnica vidi se s obje strane te doline
smeđe crveni, hrđasti pijesak i pješčenjak, koji moramo uzeti za
eocen, došav pako do puta, koji vodi iz ove doline u Šakanlije,
vidi se na obje strane ove doline litavsko vapno, koje se naslanja
na ove pješčenjake. Idući putem na brijeg Crlješnica prelazi se
uvijek preko litavca sve do blizu kote 219 kod sela Kirišnica. Tu
opet dolaze žuto-crveni pješčenjaci i konglomerati ociljno sivo oboja-
disani. Ove pješčenjake i konglomerate uzeti nam je za eocen.

Da se u doljnjem dijelu potoka Kirišnica vide i na lijevom i na
desnom obronku eocenski pješčenjaci, biće uzrokom ta okolnost,
što se je tu Kirišnica duboko urezala i tako otkrila te pješčenjake,
na kojima se nalazi litavsko vapno, jer čim se popnemo na desni
obronak doline, vidimo opet litavsko vapno.

Drugu turu iz Divuše napravio sam na brdo Crnobrne, u istinu
plateau, nastao usljed erozijonog djelovanja Corić potoka i potoka
Oraovice. Na jugoistočnom kraju tog plateau-a vidi se najprije litavsko
vapno, a za tim dolazi mekan lapor sa loše sačuvanim, lišćem i to
najprije samo s lijeve strane puta a posije i s desne. Pada taj
lapor na jug sa 19°. Čim se pako uspneš na plateau Crnobrne, vidiš
litavac sa nekoliko manjih za krš karakterističnih đolinica. Čim
se put sa plateau-a spusti na obronak njegov, dolaze opet lapori, a,
kad se uspne ponovno na plateau, dolazi litavac, koji sad prelazimo
idući preko Beginovca sve do mede litavca sa temeljnim gorjem
eocenom, koja se međa nalazi od prilike ondje, gdje počima šuma.
U opće se opaža u sjevernom dijelu kotline, da obično nema na
litavca prave šume, već je ona ograničena na tlo eocenskog pje-

Spustivši se sa Beginovca u dolinu Corić potoka kod sela Ko-
vačevići i idući neprestano niz taj potok prelazio sam uvijek preko
litavskog vapna sve do sela Riječana, gdje sam opet našao lapore.

Digiti

zedby G00gle

8 8. M. ĆURČIĆ, (8)

2. Put iz Divuše u Zrinj.

Cesta iz Divuše u Zrinj vodi najprije preko sarmatekih lapora
kroz selo Oraovicu dolnju, a onda ulazi u duboko urezana dolinu
potoka Oraovice. Na lijevom obronka te doline a sela Oraovica
gornja vidi se litavsko vapno sa lithothamniji puno Pectena i
Ostrea, koji se ne dadu lako izvaditi, a na to litavsko vapno na-
slanjaju se žuti mekani lapori, koji po analogiji sudeć pripadaju
sarmatu.

Izašav iz tog najdublje urezanog dijela doline nijesam išao dalje
cestom u Zrinj, buduć sam prije jednoč istom cestom dovle do-
lazio iz Zrinja na putu preko Segestina u Javuranj, te neprestano
prelazio preko sarmatskih lapora, već sam zakrenuo na desno
putem preko Glavica brda na selo Nožanići (u karti pogriješno
Nosanići) i Riječane, a odavle iz Riječana zakrenuo lijevo u Lo-
tine u svrhu, da odredim granicu između sarmata i mediterana
s jedne strane, a mediterana i eocena s druge strane. Do brda
Glavica prelazio sam preko sarmatskih lapora mekanih i tvrdih,
koji dolaze još i na južnom dijelu brda Glavica a padaju na
jugo-jugo-istok sa 20°, tek u selu Nožanići došao sam na litavsko
vapno, a zakrenuv odavle na lijevo u selo Riječane prelazio sam
opet preko sarmatskih lapora, koji padaju u dolini potoka, što teče
kroz ovo selo na jug s naklonom od 10°. Lapore ove pratio sam
opet sve do ispod sela Lotine, gdje kod prvih kuća toga sela do-
laze mekani sivo-plavušasti lapori, u kojima nijesam našao oka-
mina, ali budući da su sasvim slična lica sa dubokomorskima
laporima mediterana kod Zrinja i Goričke, uvrstiti nam ih je u
mediteran. Idući dalje kroz selo Lotine prelazimo neprestano preko
litavskog vapna sve do na kraj sela, gdje već počima šuma, a
litavsko vapno naslanja se na eocenski pijesak i pješčanjak.

Od Lotina išao sam kroz šumu preko Vagan brijega neprestano
preko tamnih eocenskih pješčenjaka sve do ispod Brezove kose,
gdje sam opet prelazio preko litavskog vapna sve do u mjesto
Zrinj. I na ovoj turi upala mi je u oči činjenica, da je Šuma
vezana većim dijelom na eocenske pješčenjake, dočim je litavsko
vapno golo.

3. Okolica Zrinja.

Selo Zrinj leži na sjevernom rubu kotline u krasnoj duboko
urezanoj dolini potoka Zrinjčice. Najbliža okolica Zrinja vrlo je
zanimiva u geološkom pogledu, jer tu nalazimo više lijepo otkritih

Digiti

zedby G00gle

0*) Zt;lNJSKO~DVORSKA NEOGENTERC1ARNA KOTLINA. 9

etaža neogena. Samo mjesto Zrinj leži na litavskom vapnu, koje
se ovdje, i to poglavito usljed erozije potoka Zrinjčice, a onda
budući su tu u sumom mjestu i kamenolomi, iz kojih se vadi
kamen za paljenje vapna, vrlo lijepo vidi. Ti vapnenci sastoje od
izmjeničnih vrsta sad tvrdih sad mekanih, drobljivih i pjeskuljastih,
sad svjetlijih sad tamnijih vrsta, koje padaju u samom Zrinj u na
jugo-jugoistok s naklonom od 19°. U tima vapnencima vide se
jasno prorezi od nullipora, to jest vapnenih alga, koje su i proiz-
vele ove vapnence. Po tom, što ove alge živu samo u plitkom
moru, dakle i uz morske obale, i zaključuje se, da je litavsko
vapno obalna tvorina.

U ovom litavskom vapnu našao sam u Zrinj u osim spomenutih
alga (Lithothamnium) još i ove fosile: Pecten lasissimus Brocc.,
Venus spec., Ostrea spec , i jedan vrlo lijepo sačuvan ježinac Cly-
peaster piramidalis Mich.

Potražio sam u Zrinju sa litavskim vapnom isochronu ali du-
boko-morsku tvorinu, dakle od litavskog vapna samo facialno raz-
ličitu tvorinu, naime mediteranske lapore analogne tako zvanoj
badenskoj glini u bečkoj kotlini, koja obično dolazi uz litavsko
vapno, ako već nije prekrita mlađima slojevima. I pošlo mi je za
rakom naći ju. Pođemo li vododerinom duboko urezanim nogo-
stupom, što zakreće kod doljnjih kuća, pred župnom crkvom,
idući iz Zrinja na lijevo vide se na tom putu vrlo lijepo otkriti
modro-sivi lapori, koji kao i litavsko vapno padaju na jug, ali sa
nešto manjim naklonom, naime sa 11°. U tim laporima našao sam
Lucina borealis, koja je u ovim slojevima i u okolici zagrebačkoj
česta, i onda Kucula spec. Nego ovi lapori zauzimlju vrlo usku
zonu, jer se na njih odmah ispod župne crkve naslanjaju bijeli
tvrdi, mekani i zemljasti lapori sa loše uščuvanim lišćem, koje
lapore moramo smatrati sarmatskima, a padaju tu na jug sa 14°.

Pođimo u dolinu potoka Zrinjčice ispod visa, na kom stoji ru-
ševina Zrinj grada! Taj vrlo strmi vis sačinjava još uvijek litavsko
vapno, ali se ispod njeg vidi već pješčenjak, koji moramo još sada
uzeti za eocen, jer je Štur u njima našao nummulita. Ovi
eocenski slojevi osobito se jasno vide odmah iza toga visa na
desnoj strani doline potoka Zrinjčice. Tu se naime vide nepravilno
izmjenice dolazeći tamno-zeleni pješčenjaci i pjeskuljasti škriljevi,
u kojima je Štur našao nummulita. Ti slojevi padaju na sjevero-
istok s naklonom od 24°.

Na lijevoj obali u doljnjem dijelu doline potoka Zrinjčice ne
nalazimo tih pješčenjaka i škriljeva, nego tu dolaze slojevi, koji

Digitized by VjOOQI€

10 8. M. ĆURČIĆ, (10)

jod pripadaju neogenu. Naime kod prvog mlina a potoka Zrinj-
čici vidi se neki žuti pijesak i pješčenjak, koji je već Štur uočio
i našao u njem sljedeće fosile: Bulla lignaria L., Melanopsis picta
Horn., Arca diluvii Lam., Polia (Solen) legumen L., Tellina Schftnni
Hora., Tellina planata L., Lucina multilamella Desh. U tom pijesku
našao sam ja ove fosile: Tellina planata L., i Lucina multila-
mellata Desh. Nu osim toga pješčenjaka opazio sam, da ispod
njega, što Štur nije vidio, dolazi neki sivi pjeskuljasti lapor pun
okamina i to sljedećih: Pvrula cingulata Bronn., Conus spec. Turri-
tela spec. Buccinium (Nassa) nodosocostatum Hilb., Cerithium cf.
Florianum Hilb., Solen spec. Polia spec. Tellina planata Lmk.,
Lucina multilamellata Desh., Cardium Turonicum Mayer, Arca
diluvii Lmk. Onu lokalnost slojeva žutog pješčenjaka drži Dr. M.
Hdrnes da je sasvim analogna lokalnosti Gauderndorf-Hornerske
kotline. l

Na onaj po Šturu spomenuti crveni pješčenjak, debeo nekoliko
hvati i bez okamina, koji bi po Šturu imao biti sasvim analogan
pješčenjaku kod Dvora, a dolazio bi ispod žutog pješčenjaka sa
okaminami, nemogu se sjetiti da sam vidio. Te pješčenjake kod
Dvora dakle i kod Zrinja uporedio je dr. M. Httrnes sa lokalnosti
(jainfahrn bečke kotline.9

Još mi je trebalo u okolici Zrinja, da odredim među između
litavskog vapna i temeljnoga gorja. U tu svrhu pošao sam iz
Zrinja na sjever putem na Babje brdo (453), te sam prelazio
neprestano preko litavskog vapna sve do tačke, gdje se križa put
na vrh Babjeg brda i put ispod Babjeg brda na Kozju glavu
(508.) Na toj tački našao sam hrđasti tinjčasti eocenski pješ-
čenjak sa padom na sjeveroistok. U istu svrhu pošao sam putem
ispod starog Zrinj-grada na sjevero-zapad na brijeg Ramenik
(456). Tu sam odmah iza staroga grada na tački, gdje se dijeli
put na brijeg Kamenik i put na brijeg 383 na čijem se južnom
obronku nalazi stara crkva Sv. Margarete, našao tamni pješčenjak
temeljnoga gorja. Kod te tačke spustio sam se u duboku guduru po-
toka Ribnjaka, desnog pritoka Zrinjčice, gdje sam našao pješčenjake
i pješčenjaste škriljeve temeljnoga gorja vrlo lijepo otkrivene. Pretra-
žujući ih, pošlo mi je za rukom naći u njima zlo sačuvanih fosila,
naime samo jezgara od Melania Šturi Bittn. (?) Cerithium spec.,

1 Štur pg. 516.
* Štur pg. 516.

Digiti

zedby G00gle

(11) ZKINJ8KO-DVOR8KO NBOGENTBRCIARNA KOTLINA. II

Cerithium spec, Natica spec., Mvtilus cf. tenuis Desh., Mođiola
spec., Ostrea spec. Pješčenjaci sa ovim okaminama padaju na
zapad sjevero-zapad, sa 14°, a ne kao ostali pješčenjaci temeljnoga
gorja na sjeveroistok, a ipak se nemogu svojim petrografskim
nikako jedni od drugih lučiti.

Sa Kamenika vratio sam se putem kroz selo Dragu prelazeći
neprestano preko pješčenjaka sve do najdoljnjih kuća sela Drage.
gdje dolazi litavsko vapno. Put, što vodi iz sela Drage u Zrinj,
prelazi opet preko bijelih mekanijih i tvrđih lapora, dakle, uspo-
redimo li ih sa onima u drugim dijelovima kotline, sarmatskih,
koji prema tome daleko prekrivaju litavsko vapno, radi čega i
jest zona litavca u najbližoj okolini sela Drage vrlo uska.

4. Iz Zrinja preko Šegestina u Javoranj.

Skrenuvši cestom, što vodi iz Zrinja u Divušu, prelazimo nepre-
stano preko sarmatskih lapora. Ti lapori prikazuju nam se na tom
putu sad kao mekani sad kao tvrdi pločasti lapori, a padaju u
glavnom uvijek na jug. Ostavivši taj put ondje, gdje se nalazi most
preko Javornice, i krenuv na jug u Segestin prelazimo i dalje
preko isto takovih zemljastih lapora, u kojima sam našao baš kod
spomenutog raskrižja sarmatski tip Ervilia podolica Gmelin.

U ovima laporima dolazi kod Šegestina i smeđi ugalj, koji se
radi svoje neznatne količine ne isplaćuje eksploatisati.

Lapori ovi sadržavaju fosilnog bilja, te je Štur u njima našao
sljedeće vrste: Cvstoseirites communis Ung. i Dvospvros brachv-
sepala Al. Br., vrste, koje i u Radoboju dolaze.1

Skrenuv iz Šegestina preko Javornice i sela Kepčije na brijeg
Palanka, eto nas upravo iznad sela Kepčija na tom brijegu na
međi između bijelih, tvrdih i pločastih sarmatskih lapora i mekanih,
žutih kongeričkih, u kojima dolazi vrlo često Congeria Partschi
Cjž. Idući odavle u Javoranj prelazimo uvijek preko kongeričkih
lapora. Za mog dolaska u Javoranj baš je kopan tamo bunar kod
parohijskog stana, te je tim kopanjem izvađeno bilo mnogo lapora,
koji se vanjskim licem mnogo razlikuje od lapora, kakove sam našao
na brijegu Palanci i svuda drugdje unutar kotline. Dok su ti kon-
gerički lapori žute boje, lapori su kod parohijskog stana plavu-
šasti i puni mladih Adaena i Congeria sa još tankom ljušturom.

1 Štur pg. 517.

Digitized by CjOOQ IC

12 8. *. ĆURČ1Ć, (12)

5. Iz Javornja kroz Goričku u Brđane i iz Brđana potokom
Grabovica u selo Grabovicu.

Put iz Javornja u Brđane vodi dolinom potoka Grabovice.
Krenuv od Javornja prema nedalekom selu Glavičani dolazimo u
potok Grabovicu, na čijima obalama vidimo, da su građene od
ispremješanih slojeva ilovače, pijeska i krupnijeg šljunka. U tima
naslagama, koje pripadaju diluviju, našao sam i jednu Succinea
spec. Popev se kroz selo Glavičani na desnoj strani doline potoka
Grabovice, na brijeg Rudilišće, našao sam ovdje opet granicu iz-
među kongeričkih mekanih lapora i pločastih lapora sarmata, u
kojima se može naći lišća od fosilnog bilja. Ti sarmatski lapori
padaju tu na jug sa 20" naklona. Idući dalje na sjever preko
brda Rudilišće prelazimo uvijek preko sarmatskih lapora sve, dok
se ne spustimo u dolinu potoka Dabrovnice ispod Goričke. Tu na
lijevoj strani spomenute doline vidimo, gdje se sarmatski lapori
izravno naslanjaju na sivo plavušaste lapore mediterana, koji su
osobito bogati sa Ostrea cochlear Poli i Lucina borealis te mnogo-
brojne Nucula spec. Ti mediteranski lapori padaju na istok-jugo-
istok sa 16° naklona.

Pošav putem dolje prema visu Osječenica (484) dolazimo sko-
ri jem i do litavskog vapna, koje sačinja i taj vis, a nađe se Pecten
latissimus Brocc. i jezgara od Venus spec. Tek iza visa Osječe-
nice kod sela Kukici dolazimo do prhkih pješčenjaka, koji se u
ruci odmah razdrobe u pijesak, te za koje su nam kasnija raz-
matranja u okolici Stupnice pokazala, da pripadaju zoni onih
slatkovodnih pješčenjaka, što dolaze ovamo od doline potoka Stupnice.

Vrativ se nazad od Osječenice u dolinu Gabovice, te iduć putem
iz Pakovca u Goričku, i penjuć se desnim obronkom te doline,
prelazio sam preko mekanih sarmatskih lapora sa ovima fosilima:
Cerithium pictum Bast., Donax lucida Eichvv., Cardium obsoletum
Eichw., Mactra podolica Eichw., a došav do raskršća ovog puta i
puta sa Rudilišća došao sam opet do sivo- plav ušastih mediteran-
skih lapora. Ti mediteranski lapori padaju na jugoistok najprije
s naklonom od 18° a posije s naklonom od 28°. Malo dalje do-
lazi litavsko vapno. Potok Grabovica erodirala je tu duboku do-
linu, a 8 obje njene strane vidimo litavsko vapno, koje pada
izravno na jug s naklonom od 10°. Na lijevoj strani doline vidi
se to litavsko vapno samo na strmom obranku doline, dočim,

Digiti

zedby G00gle

(13) ZRINJ8K0-DV0BSKA NEOGBNTBRCIARNA KOTLINA. 13

ospnemo li se uz taj obronak na položitu desna stranu potoka
Zrinjčice, vidimo, da je litavsko vapno prekriveno sarmatskim
laporima.

Litavsko vapno dolazi tako padaj uć na jug s obje strane doline
sve do iza sela Brđani, gdje se naslanja na eocenski pješčenjak.

Iz Brđana krenuo sam opet potokom Grabovicom kroz selo
Svrakaricu do sela Grabovica.

Obišav onaj potocima izdjelani mali plateau kod Brđana, koji je
još od litavskog vapna sačinjen, dolazimo do pješčenjaka temeljnoga
gorja, koji nas sad prate s obje strane potoka Grabo viče a padaju
s naklonom od 20° na sjevero-istok. Došav do sela Grabovice,
koje leži pod istim meridianom sa selom Kukici, dolazimo do
pijeska, koji će stajati u svezi sa kasnije spomenutim slatkovodnim
slojevima kod Stupnice.

6. Iz Javornja, preko Vrpolja, kroz Trgove, u Rujevac.

Pošav uz desnu stranu doline potoka Grabovice ispod Glavi-
čana putem u Vrpolje prelazimo uvijek preko kongeričkib lapora,
koji kod Glavičana upravo graniče sa sarmatskim laporima. Nu
tima laporima dolazi i glinasti pijesak koji također pripada konge-
ričkoj etaži.

Pred Vrpoljem, upravo na mjestu, gdje se put počima uzdizati,
vide se ti kongerički lapori osobito lijepo otkriveni, a puni su
Congeria Partschi Cz., Cardium, a dolazi uz to i Pisidium priscum
Eichw. i neki Planorbis. Nešto malo dalje vidi se na ovom laporu
žuti pješčenjak i konglomerat, a u samome selu Vrpolju i žuti
ilovasti pijesak.

Prešavši putem iz Vrpolja u Gage potok Dabrovnicu vide se
opet lapori i pijesak, koji se opet lijepo otkriveni vide, kad se
spuštamo putem iz Gaga u Trgove. Tu sam mjerio na tim lapo-
rima pad na jugo-zapad s naklonom od 19°.

Došav u Trgove vide se s obje strane ceste tamno-zeleno-sivi
karbonski škriljevi Trgovske gore. Na tima škriljevima odredio
sam na početku doline Kosna pad na jugo-zapad s naklonom
od 52°.

Iz Trgova u Rujevac vodi cesta uz potok Žirovac. Kod Be-
šlinca vidi se opet uz desnu stranu ceste tamno-zelenkasto-sivi
škrilj karbona, koji je transgrediran kongeričkim slojevima, na
kojima i leži mjesto Rujevac.

Digiti

zedby G00gle

14 8. M. ĆURČI6, (14)

7. Okolica Rujevca i Stupnice.

Mjesto Rujevac leži već izvan naše kotline na njenom jugo-
zapadnom kraju, na onim kongeričkim laporima, što se odavle
protežu kao uska zona prema zapadu uz potok Zirovac

Pošavši iz Rujevca cestom u Stupnicu dolnju vide se na mjestu,
gdje cesta prelazi preko potoka Stupnice, svijetli pješčenjaci i na
njima škriljevi. Slojevi ti padaju za sjever. Štur je našao u ovima
slojevima fosila, koji očito pokazuju, da su ovo slojevi triasa i to
dolnjega, naime werfenski škriljevi, koji pripadaju istoj zoni kao
i slični slojevi na brijegu Kokirna. U istoj dolini potoka Stupnice
nešto sjevernije prekrivaju ove slojeve doljnjeg triasa neki sivi
škriljevi i pješčenjaci, u kojima dolaze uložene mase diorita,
jaspisa i hrđastog kremena sadržavaj uče kami. Diorit i hrđasti
kremen prekrivaju tlo tako na gusto, da se slojevi pješčenjaka
gotovo ni nevide. Tako je motrio i upisao u svojoj radnji taj dio
temeljnoga gorja D. Štur.1 1 ja sam prešao preko opisanog terena
iz Rujevca preko visa, na kom stoji stara rujevačka parohijska
crkva, koji je vis sagrađen od vverfenskih skriljeva, na koje se još
u selu Preradovići naslanjaju kongerički lapori.

Došav do pred Stupnicu gornju vidio sam s obje strane doline
mase serpentina, koje i Štur spominje.* Serpentin je taj tamno-
zelene boje, mekan i masna opipa. Sama kam je već dosta ras-
tresena, tako da je teško od nje napraviti izbrusak za mikro-
skopsko ispitivanje. Pod mikroskopom pokazuje se serpentin gust,
bez određena oblika, sa mjestimice mrežoliko-isprepletenima puko-
tinama. Dolazi i u sasvim sitnim listićima, koji se pod unakrštenim
nikolima prikazuju bojadisani (chrvsotil). Po cijelom preparatu do-
lazi razbacana tamna neprozirna ruda u obliku sitnijih i krupnijih,
nepravilnih, u solnoj kiselini netopivih zrna po svoj prilici chromit.
U kami nema ni jednog sačuvanog primarnog sastavka, po kojem
bismo mogli odrediti, od čega li je ovaj serpentin postao.

Oko ovog serpentina naslagali su se na lijevoj strani doline po-
toka Stupnice prhki, tanko uslojeni, gotovo škriljavi pješčenjaci, koji
suhi imaju smeđu boju, a kad su vlažni tamnu boju. Ti slojevi
najbolje se vide u Begin-potoku, koji ovdje s lijeve strane utječe
u potok Stupnicu. Tu u Begin-potoku motrio sam pad tih pješče-
njaka na jug s naklonom od 20°, a vidio sam, kako dolaze uz

1 Štur pg. 506.

2 Štur pg. 506.

Digiti

zedby G00gle

(15) ZRINJ8KODVOR8KA NEOGENTEROIARNA KOTLINA. 15

njih još i krupnozrni konglomerati i mekani lapor, u kom se na-
lazi na više mjesta tankih vrsta uglja. Napokon se vidi u Begin-
potoku, na dnu njegovom, i neki tvrdi sivo-plavušasti vapnenac.
Od fosilija našao sam tu jedino i to u pješčenjacima jedan Helix
spec, dakle to su slatkovodne taložine.

Slojevi ovi protežu se u formi pješčenjaka sve do blizu Osječe-
nice, do sela Kukici, jer sam na cijelom putu, preko Maljkovića
i Kukić-brda sve do sela Kukici, prelazio preko spomenutih pje-
ščenjaka, gdje se na njih naslanja litavsko vapno.

Pođemo li cestom od mosta na Stupnici potoku, gdje su nam
otkriveni oni werfenski škriljevi, pak prispjev u selo Stupnicu
dolnju vidićemo lapore sa Congeriama, koji se naslanjaju na
litavsko vapno, koje nam je u ovoj okolici osobito lijepo otkriveno
kod ruševine grada Pedlja, gdje se nalaze veliki kamenolomi ovo<r,
za paljenje vapna osobito zgodnog, lithothamnijskog vapnenca.

Ove kamenolome opisao nam je već Štur. * Vis, što nosi na sebi
ruševinu grada Pedlja, sastoji djelomice od lithothamnijskog va-
pnenca, djelomice od koraljnih klupa, koje po Šturu poglavito
tvori Explanaria astroites Goldf., a kako sam ja sam vidio i od
klupa debelo ljušturnih lamelibranchiata, što živu u plitkim vodama
uz obalu, naime od Ostrea- i Pecten- vrsta.

Na sjeverozapadnoj strani ruševine grada Pedlja, veli Štur, spušta
se među tijem visom od litavskog vapna i temeljnim gorjem mala
dolinica u Stupnicu. Na lijevom obronku njezinom u jednom klanjcu
nedaleko litavskog vapna vidi se 3 — 4 palca debela žica vrlo
lijepog smeđeg uglja, uložena u pijesku, u kom dolaze i pješče-
njaci i konglomerati. Pijesak je kao i pješčenjak žuto bojadisan.
U pijesku nalaze se i kruglje pjeska, koje su sljepljene gnjedom
željeznom rudačom, a u njima nalaze se ostatci okamina. Naj-
češći su tu fosili: Heterostegina costata Orb. Od mol uska dolaze
dijelovi ljušture od Pectena, Turritela vermicularis Brocc. i Cardium
edule L.

Pođemo li iz Pedlja preko Đukinovca i Šikara selu Miletići i
Udetina u Glavičane, prelazimo preko mekanih kongeričkih lapora,
koji padaju kako sam opažao u selu Miletići na jugo-istok sa 15°
naklona, a mogu se naći tu mnoge Congeria Partschi Cz. i
Adacna spec. Isti su to oni slojevi, koje smo našli i kod Vrpolja,
a naslanjaju se ovdje na litavac visa Kestenovače.

1 Štur pg. 516.

Digitized by CjOOQ IC

10 S. M. ĆURČI(\ (16)

8. Iz Javornja u Dvor i okolica Dvora.

Put iz Javornja u Dvor vođi razmjerno širokom dolinom po-
toka Javornice na jug. Penjući se od parohijskog stana na lijevi,
vrlo blaga uspona, obronak doline potoka Javornice, vide se tu
dobro žuti kongerički lapori. Te lapore viđamo često i u jarcima
s jedne i s druge strane ceste idući kroz selo Javoranj, a dolazi
u njima uvijek Congeria Partschi Cz. Budući da bi idući i dalje
putem uz potok Javornicu imao vrlo malo prilike vidjeti otkrite
slojeve, skrenuo sam kod utoka potoka Kapele u Javornicu po-
prijekim putem preko visova što se nalaze na lijevoj strani doline
potoka Javornice u Dvor. Na tom putu vidi se žut ilovast pijesak,
koji dolazi na kongeričkima laporima. Okamina u tom pijesku
nijesam nigdje našao.

Spuštajući se istim putem uz lijevi obronak duboke doline
kratkog potočića, što utječe u potok Leščicu, viđamo na tom obronku
konglomerate, kojima su sastavni dijelovi vrlo krupni, neki koliko
jaje, a drugi još veći, dolazi tu još i pijesak sa valuticama, veli-
kima kao glava. Slijed ovih slojeva nije određen, jer konglomerati
vire također kao klupe iz ovog pijeska. Prema tomu su to sasvim
istodobni slojevi, samo što su se valutice ili poslije iz konglomerata
izlučile ili kod tih valutica nije nikad ni došlo do cementacije.
Ove taložine po svoj prilici, ako u njima i nijesam našao okamina,
pripadaju mediteranu.

Okolicu Dvora već je Štur dosta potanko opisao,1 a meni je
bilo zadaćom, da sve taložine, koje je već Štur uočio, i sam vidim,
te da možebiti još koje, što ih on nije opazio, nađem. S tih razloga
moramo se u geološkome opisu okolice Dvora držati Sturovih i
vlastitih opažanja.

Već kad sam na putu iz Javornja u Dvor išao iz doline potoka
Leščice, vidio sam uz desnu stranu doline tog potoka kod općin-
skog ureda žuti ilovasti pijesak i u njem krupnozrni konglomerat.
Ja sam pošao i dalje uz potok Leščicu. Odmah kod prvog mlina
u tom potoku opazio sam neke sive pločaste lapore, koji su
pokazivali pad na sjeverozapad s naklonom od 11°. U tima lapo-
rima pokraj svega traženja nijesam mogao naći nikakovih oka-
mina, ali kako su nam dalnja opažanja u dolini potoka Leščice
pokazala, dolaze konkordantno na tim laporima žuto-smeđi kon-

1 Štur pg. 516—517.

Digitized by CjOOQ IC

(17) ZRINJSKO-DVORSKA NBOaENTBRCIARNA KOTLINA. 17

glomerat sa nekim vrlo loše (samo jezgre i otisci) sačuvanim oka-
minama, među kojima se ipak razpoznaje morski tipus rod Fusus.
Na tim konglomeratima dolazi još i poznati nam već žuti medite-
ranski pijesak, koji nam se prikazuje uslojen, a pada na sjever sa
10° naklona.

U potoku Leščici našli smo još i sarmatske lapore naslonjene
na spomenute slojeve mediterana, sa vrlo karakterističnim za te
slojeve Cerithium pictum Bast, a osim toga i Pisidium priscum i
Cardium obsoletum Eichw.

Bolje se vide sarmatski slojevi u prvom selu uz cestu iz Dvora
u Divušu, t. j. u Zamlači. gdje sam našao sive lapore sa Mactra
podolica Eichw„ Modiola marginata Eichw. i Cardium spec.

Štur napominje još. da je na okolnim visovima kod Dvora na-
lazio u žutim vapnovitim laporima veliku množinu Cardium pli-
catum Eichiv.1

Uz cestu, koja vodi iz Dvora u Rujevac, vidi se u okolici Dvora
sve do doline potoka Javornice poznati mediteranski žuti pijesak,
iz kog na mnogim mjestima proviruju sasvim nepravilne glave
dolomita. U kakom tektonskom odnošaju stoji taj dolomit prema
pijesku, nijesam mogao poradi slabe otkrivenosti tih slojeva od-
rediti.

Na desnoj strani potoka Zirovca nalazimo također razvijenu
obalnu tvorinu mediteranskog mora, koja je nekad s onima tvo-
rinama lijeve obale sačinjavala suvislu cjelinu, a tek puno kasnije
su te taložine razdijeljene dolinom potoka Zirovca.

Idući starom kordunskom cestom, koja je sad obnovljena, dola-
zimo na mjestu, gdje se nalazi most preko Zirovca do lijepo otkri-
venih taložina. Te taložine su žuti pijesak sljepljen djelomično u
pješčenjak, a nalazi se u njem gomolja od nullipora, dapače do-
laze s tim pijeskom i pješčenjakom izmješane i klupe pravog litav-
skog vapna. U tom pijesku i pješčenjaku našao sam uz neke
koralje još i sljedeće samo u jezgrama sačuvane okamine: Conus
spec., Cassis spec., Venus spec, Tellina spec, Pecten latissimus
Brocc.

Štur je još našao na putu, što vodi u Zakopu, među ovima slo-
jevima i slojevima temeljnoga gorja (trias Lebrnice) crveno i sivo
omašteni pješčenjak, iz kog je izvadio slijedeće loše sačuvane mo-
luske: Conus ponderosus? Brocc, Pectunculus Glvcimeris L., Venus

1 Štur pg. 517.

R. J. A. CXXXV1I. ^ 2

Digitized by CjOOQIC

18 8. M. ĆURČIĆ, (18)

Dujarđini H5r., Cardium fragile Brocc. i Peeten, flabelliformis
Broun.1

Idući spomenutom kordunskom cestom dalje prema Novom u
Bosni vidimo na mnogim kamenolomima uz cestu otkriven brečasti
dolomit, koji je vrlo krhak, te nam se u tim kamenolomima po-
javljuje tako, da nikako nije moguće sigurno njegov pad odrediti.
Taj se dolomit prvi put pojavljuje od prilike na mjestu, gdje se
dijeli negdašnji stari put korđunskoj stražari Korlatu uz Unu od
glavne ceste. Taj dolomit smatra Štur gornjim triasom.'

Idući spomenutom kordunskom cestom dalje dolazimo pod vis
Lebrnicu, na kojoj se još danas raspoznavaju tragovi Laudonovih
šančeva. Pred samim tim visom vidi se crveni pješčenjasti škrilj,
koji pada na sjevero-istok sa 40° naklona. Štur je u tima škrilje-
vima našao Mvacites Fasaensis, te po tome sudeći i isporedivši ih po
vrlo karakterističnom licu s drugim sličnim slojevima u Hrvatskoj,
to su werfenski škriljevi, najstarije udo doljnjega triasa.8

Na putu u Zakopu kroz dolinu potoka Svinice vide se na obje
strane doline werfenski škriljevi. U samom selu Zakopa nadao sam
pietra verde, koja dolazi u odlučenim uglastim komadima u tamno-
žutom pijesku, koji je i nastao rastrošenjem pietra verde. Vraća-
jući se iz Zakope preko Šakića brijega na cestu vidi se neki
hrđasti pješčenjak, koji pada na sjever, a u njem nijesam mogao naći
okamina, ali bi po svom položaju mogao pripadati mediteranu.
Na desnoj strani uske doline, koja smijera od Sakića brijega na
istok, vide se crveni werfenski škriljevi.

III. Dio.

Stratografija.

U ovom ćemo se dijelu obazrijeti u kratko najprije na strato-
grafiju temeljnoga gorja zrinjsko-dvorske kotline, a onda na strato-
grafiju neogentercijarnih slojeva same kotline.

A. Temeljno gorje zrinjsko-dvorske kotline.

Temeljnim gorjem zrinjsko-dvorske kotline smatramo sve od
neogena starije slojeve, na kojima su se mlađi neogentercijami
slojevi staložili. Slojevi su ti i sastavni dio obala negdašnjeg neogen-

1 Štur pg. 516.
8 Štur pg. 504.
8 Štur pg. 504.

Digiti

zedby G00gle

(19) ZRINJ8KO-DVORSKA NEOGKNTERCIARNA KOTLINA. 19

tercijarnog mora. Da je u neposrednoj blizini tih slojeva, koji su
danas na danu, bila obala, dokazom je već i litavsko vapno, koje
kao obalna tvorina obr ubij uje veći dio kotline, naslanjajući se na
starije slojeve negdašnjega kopna.

Temeljno gorje zrinjsko-dvorske kotline nije na svim mjestima
njene obale istovrsno. Sjevernu obalu obrubljuju eocenski pješče-
njaci, zapadnu slojevi starijeg triasa, a južnu karbonski škriljevi u
većem dijelu, a u manjem, u okolici Dvora, opet slojevi triasa.

1. Karbon.

Sa juga i jugo-zapada međaši zrinjsko-dvorska kotlina sa Trgov-
skom gorom, koja je već odavna zanimala, radi svog rudnog bo-
gatstva, i geologa i montanistu. Dolazili su ovamo Wiesner, Li-
pold, v. Andrian, v. Cotta, Star, E. Suess, Hauer, C. M. Paul, i dr.

Gora ta sagrađena je po istraživanjima Štura1 većinom od tinj-
častih škriljeva, koji prelaze i u pješčenjak i kvarc-konglomerate.
Skriljeve te i pješčenjak upoređuje Štur tada sa zilskim (gailthal-
skim) škriljevima.

Da ti slojevi pripadaju karbonu, pokazali su poslije Štur* i Geinitz3
na osnovu fitopaleontološkog materijala sabranog u dolini Majdan
potoka kod Gvozdanskog.

Iz tog materijala odredio je Štur sljedeće vrste: Calamites Suc-
kowi Brongn., Sphenopteris conf. Haidingeri Ett, Neuropteris auri-
culata Brongn., Alethopteris aquilina Schloth., Stigmaria ficoides
Brongn.

Na osnovu tog fitopaleontološkog materijala dolazi Štur do re-
zultata, da škriljevi Trgovske gore sadrže uz prave karbonske bi-
line i neke koje možebit dolaze i u permu, ali i te dolaze pogla-
vito u karbonu. Nema naime među nabrojenima bilinama ni jedne
vrste, koja bi dolazila samo u diasu. Na osnovu svega toga misli
Štur, da se ovi škriljevi sa biljem imaju držati za slojeve pro-
duktivnoga karbona.

Uz ovo mišljenje pristao je i Geinitz, veleć : nTi se slojevi mogu
za sada uvrstiti kao slojevi gornje etaže karbona ili zone paprati

1 Jahrb. geol. R. A. W. 1863. p. 502—508.

* Štur, Fossile Pflanzenreste aus dem Bchiefergebirge von Tergove
in Croatien. Jahrb. geol. R. A. W. 1868. pg. 113—138.

1 Geinitz B. Die fossilen PflaDzenreste aus dem Bchiefergebirge von
Tergove in Croatien. Verhandl. d. geol. R. A. W. 1868. pg. 165—167.

Digitized by

Google

20 8. M. ĆURČIĆ, (20)

prati (Farne), na koje bi se naslanjala prema gore dolnja etaža
ili zona "VValchijaV

Trgovska gora znatna je radi bogatili nalazišta korisnih rudača,
osobito željeznih, koje dolaze kao leće uklopljene u škriljevima.
Te rudače su: mjedena pakovina, ociljevac, sinjavi sjajnik (Fahl-
erz), olovni sjajnik, tutijev blistavac (Zinkblende), sumporna pako-
vina (Schwefelkies), srebroviti olovni sjajnik i veoma čista gnjeda
željezna rudačaa.*

Ovdje su već u 16. vijeku slavni Zrinjski imali svoje rudnike,
gdje su vadili olovo i srebro, a danas se kopaju još jedino željezne
rudače, koje se tale u visokoj peći kod Bešlinca.

Neogenski slojevi naše kotline i to oni kongeričke etaže nasla-
njaju se na pješčenjaste sivo-zelenkaste škriljeve Trgovske gore,
koji dolaze i na lijevoj strani potoka Žirovca kod Bešlinca, Trgova,
Grmušana i Ćora. Na početku doline Kosna padaju ovi škriljevi
na zapad -jugozapad sa 52° naklona a kod Grmušana na istok sa
40° naklona.

2. Trias.

Neogentercijarni slojevi zrinjsko -dvorske kotline naslanjaju se na
zapadnom i na južnom njenom kraju kod Dvora na slojeve triasa.

Kod Dvora sastoje se ti slojevi od svijetlog dolomita, koji uvr-
šćuje Štur u gornji trias,3 a Vukasović ubilježio ih je kao hnll-
stattske slojeve.* Ispod tih svijetlih dolomita dolazi kod visa Lebr-
nice crveni škrilj, a na drugim mjestima ovoga kraja ima ga žuć-
kastog i zelenkastog. U tom škrilj u našao je Štur uz neke druge
slabo sačuvane okamine Mvacites Fassaensis5, te su prema tome
ovo werfenski škriljevi.

Na zapadnoj strani kotline naslanjaju se slatkovodni, ispod litavca
dolazeći, slojevi od Stupnice na werfenske škriljeve i pješčenjake.
Pješčenjaci su svijetlo-žuti i sadrže bijele i crvene kao lješnik ve-
like valutice kvarca. Škrilj se nalazi nad pješčenjakom, a padaju
obadvoje prema sjeveru. Sjevernije se naslanja na taj škrilj još i
sivi škrilj i pješčenjak sa množinom diorita (Grunstein), jaspisa i
kamenja sadržavajućeg hrđastoga kremena.6

1 Geinitz, pg. 167.

3 Ž. Vukasović, Pabirci za zomljoslovje itd. — Rad jug. ak. knjiga
XLVI. Poseb. otisak pg. 51.

8 Štur pg. 504.

4 Vukasović pg. G2.
6 Štur pg. 504.

6 Štur p. 509—510.

Digitized by CjOOQ IC

(21) ZRINJSKO-DVOR8KA MBOORKTERCIARNA KOTLINA. 21

3. Eocen.

Eocenski slojevi okružuju svu sjevernu i sjevero-zapadnu stranu
zrinjsko-dvorske kotline. Slojevi su to zone tako zvanog fliša, koji
prelazi ovdje u Bosnu na balkanski poluotok.

Po petrografskom karakteru dadu se razlikovati dva odjela ovih
slojeva : jedan sjeverniji, sastojeći poglavito od konglomerata sljep-
ljenih od valutiea kristaliničnoga kamenja, i jedan južniji, sastojeći
u glavnom od tamnih pješčenjaka (ako su vlažni, onda su tamno-
zelenii i pješčenjastih škriljeva. Pješčenjaci sadrže mnogo bijelog
tinjca, a gdjegdje dolaze i valutice bijelog kvarca. Budući da
škriljevi i pješčenjaci leže ispod konglomerata, to su konglomerati
mlađi. Slojevi ovi padaju u glavnom na sjevero-istok.

Tako opisuje Štur ove slojeve', a i sami smo se mogli o tom
svemu uvjeriti.

Ove slojeve moramo prema do sad nađenim fosilima još uvijek
uzeti za eocen, prem bi mogli biti, kao što ćemo poslije vidjeti,
bar neki djelovi i mlađi.

Štur je našao u ovim pješčenjacima na obroncima doline potoka
Petrinja kod Klinca, na mjestu, gdje -Petrinja izlazi u nizinu, je-
zgre nekih fosila, kojih radi loše sačuvanosti nije mogao odrediti,
ali je za to našao i nummulita, koji su vrlo karakteristični za
eocen. Isto tako našao je u istim slojevima u potoku Zrinjčici kod
Zrinja opet nummulita.8

I Tietze bavio se je proučavanjem ovih slojeva, te je naročito
obratio pažnju na njih i njihovo često nastupanje sa serpentini.8
I on im je pripisao eocensku, a dijelom oligocensku starost. On
spominje još, da u ovim slojevima dolaze mjestimice, ali pod-
ređeno vapnenci, lapori i pjeskuljasti škriljci sa fucoidima, a i
klupe sadre. Našao je mnogobrojne nummulite kod Brubna, kod
Kraljevčana je vidio Gastrapode, koji su istovjetni s onima
Gomberto-slojeva Italije. Kod Buzete je opet našao u nekim lim-
ničkim slojevima Planorba, koji se sasvim lako dadu uporediti
s eocenskima oblicima.

I Foetterle4 je našao kod Mačkova sela nekoliko opredjeljivih
fosila iz tih slojeva, koje imenice ne napominje, ali koji, veli,
jasno pokazuju, da su ti slojevi eocenske starosti.

1 Štur p. 509—510.
* Štur p. 510.

5 Tietze u Jahrb. geol. R.-A. W. 1872. pg. 265-275. i Verhandl.
geol. R.-A. W. 1876. pg. 156—157.

4 Foetterle Verhandl. geol. R.-A. W. 1872. p. 104.

Digitized by

Google

22 s. m. Ourčjić, (22)

U neposrednoj blizini neogenskih slojeva zrinjsko-dvorske ko-
tline mogao sam i ja motriti ove slojeve. Tu je na danu onaj
stariji dio tih slojeva naime pješčenjaci i pjeskuljasti škriljevi.
Osobito se lijepo vide ti slojevi u dolini Zrinjčice odmah iza litavca,
koji dolazi staložen diskordantno na ovim slojevima. Pad sam im-
odredio na sjeveroistok sa 24°. Nu znatnije je što sam u tim slo-
jevima u bližnjem pritoku Zrinjčice, u potoku Ribnjaku, našao fo-
sila, koji su do duše loše, samo kao jezgre, sačuvani, ali se ipak
dadu neki odrediti.

Nekoje od tih fosila odredio je gosp. profesor Gorjanović, a
druge opet gosp. prof. HOrnes.

Ovo su ti fosili: Melania Šturi? Bittn. Cerithium spec., Cerithium
nov. spec, Cerithium spec, Natica spec, Ostrea spec, Cvrena spec,
Modiola spec, Corbula conf. carinata Desh., Mvtilus tenuis Desh.

Gosp. profesor Hftrnes sklon je, po ovim fosilima, pripisati tima
slojevima starost gornjo-oligocensku ili aquitansku, ali sigurno ne-
može ništa reći, jer su fosili loše sačuvani, te se kod većine dade
samo genus odrediti. I gosp. profesor Gorjanović bio je odmah za
starost aquitansku, nu ni oi* nije mogao s istih razloga ništa si-
gurno ustvrditi.

Moramo ovdje još jednom napomenuti, da pješčenjaci u Ribnjak
potoku, gdje su ovi fosili nađeni, kao i na cijelom putu na brijeg
Kamenik, nepadaju na sjevero-istok, nego na sjevero-zapad, premda
su petrografskim oblikom sasvim slični ostalim pješčenjacima.

B. Neogenski slojevi zrinjsko-dvorske kotline.
1. Slatkovodni slojevi kod Stupnice.

Slojevi ovi dolaze ispod litavskog vapna, iznad ruševine grada
Pedlja. Na sjeverozapadu protežu se do Bađinca potoka, a na
istoku i sjevero-istoku do Osječenice i sela Grabovice.

Većinom su to prhki, hrđasti pješčenjaci, u kojima dolazi i lapor
s tankim vrstama uglja kao i u pješčenjaku, a na dnu potoka
vidi se i neki glinasti vapnenac

U pješčenjacima našli smo jednu vrstu genusa Helix, a biće, da
imade Congeria, koje nijesam mogao cijele izvaditi.

Slojevi ovi okružuju i serpentinsku stijenu na lijevoj strani do-
line potoka Stupnice, koja je stijena nastavak one serpentinske
zone, što dolazi iz triasa s desne strane doline potoka Stupnice.

i

(23) ZRINJSKODVORSKA NEOGENTERCIARNA KOTLINA. 23

2. Mediteran.

Mediteran dijele obično u stariji i mlađi mediteran. Uzimlju
naime sve slojeve počam od litavskog vapna, sa ležećim ispod
litavskog vapna grundskim nivoom, do sarmatskih slojeva, za mlađi
ili za dragu mediteranska etažu, a sve ostale dublje ležeće slojeve
sve do akvitanske etaže ubrajaju prvoj mediteranskoj etaži ili
Hornerskim slojevima Tako je razdjeljenje provedeno u bečkoj
kotlini.1 U našoj kotlini već je uvršten žuti pješčenjak kod Zrinja
u prvu mediteransku etažu,2 ali mi ćemo promatrati sve medite-
ranske slojeve zajedno.

Mediteranu pripadaju slojevi, što ih nalazimo na rubovima ko-
tline. Najviše se ističe tu obalna tvorina, litavsko vapno, koje ob-
rubljuje kotlinu sa sjevero-istoka i sjevero-zapada. Mjestimice se
nalazi ispod litavskog vapna i starijih mediteranskih taložina, tako
u potoku Zrinjčici kod Zrinja. To su žuti pješčenjaci a ispod njih
sivi, tvrdi lapori, puni okamina, među kojima su osobito česte Arca
diluvii Lam., Tellina planata L. i Lucina multilamellata Desh. Ovu
lokalnost uporedjuje dr. M. HSrnes sa lokalnosti Gauderndorf.8

Litavsko vapno, u kom se jasno vide presjeci lithothamnija, obično
je tvrđe u blizini istodobnih duboko-morskih taložina mediteran-
skih lapora, koje smo motrili kod Zrinja i kod Goričke u dolini
potoka Dabrovnice, a prema temeljnom gorju postaje ono obično
prhkije i pjeskuljato.

Kod Dvora nalazimo ovu tvorinu sasvim drugčije razvijenu.
Dolaze tu naime na lievoj strani doline potoka Zirovca žuti, ve-
ćinom sasvim sitnozrni pijesak i pješčenjaci u izmjeni sa krup-
nijim pješčenjacima i konglomeratima. Na desnoj strani iste doline
dolaze također žuti pješčenjaci sa uloženim klupama litavskog
vapna. U tim pješčenjacima mogu se naći jezgre od Conusa, Ve-
nusa Tellina, pa i koralja.

Po Šturu dolazi između ovih taložina i temeljnoga gorja još i
neki sivo omašteni pješčenjak, u kojem dolazi Conus ponderosus?
Brocc., Pectunculus Glvcimeris L., Venus Dujardini Hora., Cardium

1 Fr. v. Hauer u dr. M. Neumaver, Filhrer zu den Exkursionen de.
deutschen geolog. Gesellschaft, uach der allg. Versamml. in Wien 1877
III. Geolog. Uebersicht der jiing. Terti&rbilduDgen des Wiener Beckens
u. des Dng.-Steierischen Tieflandes v. T. Fuchs pg. 49 — 09.

* Ibid. pg. 50.

8 Štur pg. 516.

Digiti

zedby G00gle

24 s. m. ćurčić, (24)

fragile Brocc, i Pecten flabelliformis Bronn. koju je lokalnost
H6rnes upoređio sa Gainfahrnom bečke kotline

U isochronoj sa litavskim vapnom tvorini dubljeg mora, medi-
teranskim laporima, dolazi obično Lucina borealis Lmk., Ostrea
cochlear Poli, i Nucula spec, a našli smo tu tvorinu samo na ne-
kojim mjestima otkrivenu, tako kod Zrinja, kod Goričke u dolini
Dabrovnice potoka i valjda kod Divuše.

Širina mediteranskog pojasa vrlo je promjenljiva; najširi je taj
pojas u okolici Divuše, gdje mu širina iznaša do blizu 2 kim, a
na najužoj tački blizu Zrinja iznaša ona samo tek oko 200 m.

3. Sarmatske naslage.

Slojevi sarmatski zapremaju unutar kotline velik areal, cijelu
naime sjeverniju polovinu kotline zapremaju slojevi ovih taložina,
te se na njenoj istočnoj strani protežu preko uskog prostora iz-
među diluvija i aluvija uz Unu s jedne strane, a između konge-
ričkih taložina s druge strane sve do taložina mediterana kod
Dvora.

Petrografski karakter slojeva ovih taložina nije svuda isti. To su
sad mekani, svijetli, zemljasti lapori, sad opet tanko vrstani, tvrdi,
bijeli lapori. Neka pravilnost u slijedu ovih petrografski različitih
taložina ne da se sigurno konstatovati. Vidimo do duše kako se
mekani kongerički lapori na brijegu Pakovcu i Rudilišću direktno
naslanjaju na tvrde, bijele i pločaste lapore sarma ta, ali opet na
primjer kod Šegestina gornjeg vidimo čas pločaste bijele lapore,
čas mekane lapore. Kod sela Zamlače, nedaleko Dvora, vidimo
napokon još lapore sarmata sasvim drugčijeg lica. To su dosta
tvrdi plavušasti lapori.

Ipak su svi ti lapori iste sarmatske starosti, kako to nađeni fo-
sili dokazuju. Najobičniji su : Cardium obsoletum Eichw., Mactra
podolica Eichw., Modiola marginata Eichw., i Cerithium pictum Bast.

4. Kongeričke naslage.

Te naslage zapremaju južnu polovicu kotline, naslanjajući se
većim dijelom na sarmatske lapore, izuzev okolicu Pedlja, gdje se
naslanjaju na mediteran. Većinom su to mekani zemljasti lapori, na
kojima dolazi mjestimice i vrlo sitni pijesak. Najobičniji je fosil,
koji se po svuda nalazi, Congeria Parschi Cjž.

Ti kongerički lapori transgrediraju na jugu i jugozapadu preko
karbonskih škriljeva.

Digiti

zedby G00gle

(25) ZKINJSKO-DVnRSKA NEOGENTERCIARNA KOTLINA. 25

5. Diluvij i aluvij.

Diluvij nalazimo u doljnjim čestima dolina svih ovećih potoka,
osobito uz Unu, Zirovac, Javornicu i Grabovicu.

Ta] diluvij promatrali smo uz lijevu obalu potoka Grabovice,
grdje se on sastoji od ispremješanih taložina ilovače, pijeska i kru-
pnijeg šljunka. Tu smo našli jednu vrstu genusa Succinea.

Aluvijem smatramo sve one taložine, što ih današnje vode se-
dimentiraju bilo za normalnog stanja bilo za poplave, a to je
šljunak, koji se taloži unutar glavnog korjta potoka, koje je kod
potoka naše kotline vrlo promjenljivo, pa te taložine tim dobivaju
na širini svog areala, i onda taložine sitnijih zemljanih čestica,
mulja, koji se taloži na mjestima mirnijeg toka potoka, obično za
poplava, čime se tamošnja polja čine plodnima.

IV. Dio.
Tektonika.

O tektonici zrinjsko-dvorske kotline imamo malo reći.

Kotlina je, kao što se vidi iz priložene geološke karte, obrubljena
na sjeveru i sjevero-zapadu litavskim vapnom, a na jugu kod
Dvora analognim tvorinama.

Po Pilarovim1 istraživanjima u Bosni nalazi se i na istočnoj
strani kotline, u njenom prekounskom dijelu, razvijeno litavsko
vapno, samo na jugo-zapadnom njenom rubu manjka ono.

Pogledamo li na geološku kartu, vidimo, da to litavsko vapno
pada uvijek prema nutrinji kotline, isto tako i sarmatski slojevi,
jedino kongerički slojevi padaju uvijek poglavito prema jugu.

Prema tomu je ova morfološki uzeta kotlina također i u tekton-
skom pogledu kotlina.

Boranja i drugih znatnijih dislokacija unutar kotline nijesmo
mogli konstatovati, a za njen tektonski odnošaj prema temeljnom
gorju nemožemo sigurno na osnovu opažanja ništa reći, jer nijesmo
imali prilike izbliže ispitivati tektonske odnošaje temeljnoga gorja.

Ipak znamo, da slojevi karbona u neposrednoj blizini kotline
nemaju stalna smijera pada i da je taj pad vrlo strm, tako u do-
lini Kosne padaju ti slojevi na zapad-jugo-zapad sa 52° naklona,
a u blizini Grm usana na istok sa 40° naklona. Dalje nam je po-

1 Pilar, Geoložka opažanja u zapadnoj Bosni. Rad jag. ak. Zagreb.
1882. Knj. LX1. pg. 62.

Digiti

zedby G00gle

26 s. m. ćurčić, (26)

znato po opažanjima Štura,1 da u gornjem kraja Majdanskog po-
toka padaju zapadno a u dolnjem sjeverno, u dolini Jamnice is-
točno, u Ljubini i uz Unu zapadno.

Iz tih nekoliko vrlo različitih smijerova pada razabiramo, da će
u tom dijelu temeljnoga gorja kotline biti raznih dislokacija, valjda
i pukotina.

Trias temeljnoga gorja pada na južnom kraju kotline kod Dvora
na sjevero-istok, na zapadnom njenom rubu na sjever. Eocenski
pješčenjak sjevernog i sjevero-zapadnog njenog ruba pada na sje-
vero-istok, dakle slojevi eocena stoje konkordantno sa triasom.

Moglo bi se u prvi čas pomisliti, da je na jugo-zapadnom rubu
kotline lom, budući da tu manjka litavsko vapno, a dolaze vrlo
stari slojevi naime, gornjo-karbonski škriljevi; ali, uzmemo li na
um, da se kongerički slojevi tu transgredirajući naslanjaju na kar-
bonske škriljeve, to ta predpostavka otpada. Prije će biti da je tu
litavskom vapnu analogna tvorina, već odavna abradirana, jer u
jugo-istočnom kutu kotline nalazimo s obje strane potoka Zirovca
krpu tih tvorina.

V. Paleontološki dio.

Ovdje ćemo opisati, ili samo naznačiti, sve do sad u zrinjsko-dvor-
skoj kotlini nađene fosile, poredavši ih po starosti slojeva, u ko-
jima se nalaze.

Spomenućemo ovdje i one fosile, koji ne potječu više iz neogen-
skih slojeva zrinjsko-dvorske kotline, nego iz temeljnoga gorja nje-
zina, te po svojoj starosti pripadaju eocenu ili oligocenu, a nađeni
su u potoku Ribnjaku kod Zrinja.

I. Nalazište Zrinj -Ribnjak potok.

a) Gastropoda:

Melania Šturi? Bittn.

Vrst je ova slabo sačuvana, našao sam samo nekoliko jezgra,

koje je gospodin profesor Gorjanović držao za Melania Šturi Bittn.,

a to je mišljenje potvrdio i gosp. profesor Htfrnes, kad su mu ovi

fosili bili poslani. Ipak se sigurno nemože ustvrditi, da je to baš

ta vrsta.

Cerithium spec.

Od genusa Cerithium imamo tri sigurno različite vrste, koje se

radi loše sačuvanosti ne dadu odrediti. Jedna je vrsta osobito nalik

1 Štur pg. 502—503.

Digitized by CjOOQ IC

(27) ZRIKJSKO-DVORHKA NBOGRNTRKCIARNA KOTLINA. 27

na Cerithium spinosum Desh.,1 ali se razlikuje ipak od nje polo-
žajem sava.

Drugi jedan oblik ovog roda drži gosp. Hornes za novu vrstu.

Natica spec.

Ni gospodin Hornes nije mogao radi loše sačuvanosti odrediti
vrate.

b) Lamellibranchiata:
Mytilus c. f. tenuis Desh.
Odredio gosp. prof. Gorjanović.

Modiola spec
Vrstu nije moguće odrediti.

Corbula c. f. carinata Desh.
Odredio gosp. Hornes, koji kaže, da su ovi eksemplari iz zrinjsko-
dvorske kotline vrlo slični eksemplarima, koji dolaze u akvitan-
skom zelenom pijesku Štajerske.

Cyrena spec.
Ostrea spec.
Vrste radi loše sačuvanosti nije moguće odrediti.

n. Slatkovodni slojevi kod Stupnice.

Nalazište Begin potok.

Heliz spec.
Radi nedostatka ušća nemoguće odrediti.

III Mediteran.

1. Nalazište Zrinj-Zrinjčica potok.

Nabroji ćemo najprije fosile, što ih je D. Štur tu našao, a to su :
Bulla lignaria L.
Melmopsis picta Hora.

Arca điluvii Lam.

Polia (Solen) legumen L.

Tellina Schonni Hora.

Tellina planata Desh.

Carđium Michelottianum Mayer

a sad ćemo navesti naše.

1 G. P. Deshaves, Description des coquilles fossiles des environs de
Pariš. 1824. Tome second : Mollusque pg. 369. Atlas pl. 54. fig. 27.
i 28.

Digiti

zedby G00gle

28 s. m. ćurčio, (28)

a) Gastropoda:
Pyrula cingulata Bronn.
Od ove vrste, koja se često nalazi u pješčenjacima Grunda i Nieder-
kreuzstžittena u bečkoj tercijarnoj kotlini, našao sam u tvrdim sivo-
modrušastim laporima na lievoj obali potoka Zrinjčice kod tamo-
šnjih mlinova, samo jedan primjerak, ali i od toga samo gornju
veću čest Ipak se može ovaj fragmenat po skulpturi sasvim dobro
u poroditi sa Pvrula cingulata Bronn. (Hoernes M. Foss. Moli. d.
Tert. Beck. v." Wien. I. pg. 676 i pg. 268 tb. XXVIII. fig. 1.,
2., 3. i R. Hoernes. u. M. Auinger, Die Gasteropoden d. Meer-
Ablag. d. ersten und zweiten mioc. Med.-Stufe. i. d. oest-ung.
Monarchie, Wien 1890. pg. 245. Ab. XXXV. fig. 3.)

Na fragmentu se naime očito vide jaki popriječni, za pravo
uzdužni obruči, a među njima tanke tri crte. Preko ovih dolaze
uzdužna, pravo reći popriječna rebra, koja nijesu sva jednako
debela.

Naš fragmenat se podudara, s obzirom na skulpturu, puno bolje
sa slikom gore prije navedenog djela, nego sa slikom poslije nave-
denog djela.

Conus spec.
Turritela spec.
Loše Bačuvano; vrste nije moguće odrediti.

Buccinium (Nassa) nodosocostatum Hilb.
Cerithium c. f. Florianum Hilb.
Obje vrste odredio g. R. Hornes, stavljajući ih sa sumnjom u
grundski nivo.

b) Lamellibranchiata:
Solen spec.
Polia spec.
Loše sačuvano.

Tellina planata Lmk.
(Hoernes M. II. p. 84. tb. 8. fig. 7.)
Najobičnija vrsta u žutom pješčenjaku u potoku Zrinjčici, saču-
vana kao jezgra.

Lucina multilamellata Desh.

(Iloern. M. II. p. 227. Ab. 33. iig. 2 c.)

Od ove vrste, koja je u bečkoj kotlini rijetka, našao sam više

lijepih eksemplara sa ljušturom u tvrdim modrušastim i pjesku-

ljastim laporima i bez ljušture samo kao jezgre u žutim pješče-

Digiti

zedby G00gle

(29) - ZRINJSKO-DVORSKA NBOGHNTERCIARNA KOTLINA. 29

njacima iznad tih lapora, a obje vrsti slojeva dolaze ispod litav-
skog vapna.

Cardium turonieum Mayer

(Hoern. M. II. pg. 188. tb. XXVII. fig. 3.)

Iz gore spomenutih lapora. Taj Cardium se sasvim podudara

svojim oblikom sa Cardium turonieum Mayer iz okolice Samobora,

koji se nalazi u paleontološkoj zbirci narodnog muzeja u Zagrebu.

Arca diluvii Lam.
(Hoern. M. II. tb. XLIV. fig. 3. i 4.)
Više rđavo sačuvanih eksemplara iz lapora.

2. Nalazište selo Zrinj.
a) Litavsko vapno.

a) Echinidae.
Cli/peaster piramidalis Mich.
Odredio ovaj lijepo i potpuno sačuvani primjerak g. A. Bittner.
b) Lamellibranchiata.
Pecten latissimus Brocc.
(Hoern. II. p. 397. tb. LVI. i LVII.)
Od ove, za litavsko vapno vrlo značajne vrste, našao sam oso-
bito jedan lijep i velik primjerak s obje ljušture, kojemu se dimen-
zije prilično podudaraju sa dimenzijama naslikanog eksemplara na
tabli 56. gore naznačenog djela.

Venus spec.
Ostrea spec.
Loše sačuvani eksemplari, vrste nije moguće odrediti.

. [3) Mediteranski lapor.
Nucula spec.
Mnogobrojno, ali loše sačuvano.

Lucina borealis Lmk.
(Hoern. M. II. pg. 229. tb. 33. fig. 3.)
Dosta obična u luporima dubljeg mediteranskog mora.

3. Nalazište Gorička-Osječenica.

a) Litavsko vapno.

Venus spec.
Pecten spec.
Ispod Osječenice, loše sačuvano.

Digiti

zedby G00gle

30 s. m. (imćić, (30)

(4) Mediteranski lapor.

0*trea cochlear Poli.
(Hoern. II. p. 435. tb LXVIII. iig 1—3.)
U mediteranskim laporima, kojima protiče potok Dabrovnica,
nalazi se često ova vrsta, dok je u istim slojevima kod Zrinja
nijesam mogao naći.

Lucina horealis Lmk.
(Hoern II. pg. 229. tb. XXXIII. fig. 3.)
Nije u potoku Dabrovnici tako Česta kao kod Zrinja.

Nucula spec.
Ovaj rod dolazi u laporima u potoku Dabrovnici vrlo često.

4. Mediteranski lapor na putu iz Pakovca u Goričku.

Corbula gibha Olivi.
(Hoern. M. II. pg. tb. III. Iig. 7.)
Više dobro sačuvanih primjeraka.

5. Ruševina Pedalj grada.

Štur je našao u jednoj dolini u blizini Pedalj grada u pijesku
ispod litavskog vapna sljedeće fosile:

Heterostegina costata Orb

Pecten spec.

Turritela vermicularis Brocc.

Cardium edule L.
A u litavskom vapnu kod samog Pedalj grada:

Eaplanaria astroites.
Mi smo u litavskom vapnu kod Pedlja naSli slijedeće:

a) Echinidae:

Brissopsis (nov spec?)

Gosp. A. Bittner drži da bi mogla biti nova vrsta.

b. Lamellibranchiata:

Pecten latissimus Brocc.

(Hoern. II. pg. 397. tb. LVI. i LVII.)

Odlomci ove vrste.

Ostrea spec.
Iz klupe ostriga kod Pedalj grada.

Digiti

zedby G00gle

(31) ZRINJ8KO-DVOKSKA NHOGENTIBROIABNA. KOTLINA. 31

6. Nalazišta kod Dvora.

Štur je na putu od mosta na Žirovcu u Zakoku nadao u pješ-
čenjaku, sto leži između slojeva ekvivalentnih litavskom vapnu i
slojeva temeljnoga gorja, (trias), slijedeće:
Conus ponderosus Brocc.
Peetunculus Glycimeri$ L.
Venus Dujardini H8rn.
Cardium fragile Broce.
Pecten flabdlifarmis Bronn.
U okolici Dvora našli smo kod mosta na Žirovcu od
a) Gastropoda:
Conus spec.
Cassis spec.
Samo jezgre ; za to je nemoguće vrste odrediti ;

b) Lamellibranchiata:
Venus spec.
Tellina spec.
Pecten latissimus Brocc.
Sve, osim odlomaka od Pecten latissimus Brocc, samo kao jezgre
sačuvano.

IV. Sarmatska etaža.

1. Nalazište Dvor-Lešnica potok.

a) Gastropoda:

Cerithium pictum Bast.

(Hoern. I. pg. 394. tb. 41. fig. 15—17.)

b) Lamellibranchiata:

Cardium obsoletum Eichw.

(Hoern. M. H. pg. 205. tb. XXX. fig. 3.)

Pisidium priscum Eichw.

(Hoern. M. II. pg. 161. tb. XX.)

2. Nalazište selo Zamlača.

Lamellibranchiata:
Mactra podolica Eichw.
(Hoern. II. pg. 62. tb. VII. fig. 1—8.)

Digiti

zedby G00gle

32 s. m. ćurčić, (32)

Modiola marginata Eichw.
(Hoern. M. II. pg. 350— 351. tb XLV. fig. 6.)
Obje vrate dolaze u sivom laporu.

Kod Dvora našao je Štur u sarmatskim laporima još i Cardium
plicatum Eichw.

3. Nalazište na putu iz Pakovca u Goričku.

a) Gastropoda:
Cerithiurn pictutn.
(Hoern. M. I. pg. 394. tb. 41. fig. 15, 17 )

b) Lamellibranchiata:
Mactra pođolica Eichw.
(Hoern. M. II. pg. 62. tb. 7. fig 1—8.)

Donax lucida Eichw.
(Hoern. M. II. pg. 103 tb. X. fig. 2.)

Cardium obsoletum Eichw.
(Hoern M. II. pg. 205. tb. 30. fig. 3 )

4. Raskršće puteva u Divušu i Javoranj kod mosta na Javornici.

Ervilia pođolica Eichw.
(Hoern. II. pg. 74. tb. III. fig. 12.)

V. Kongerijska etaža.

Nalazište kod Vrpolja, Miletića i Palanka brijega.

a) Gastropoda:
Planorbis spec.

b) Lamellibranchiata:
Congeria Partschi Cz.
(Hoern. M. II. pg. 365. tb. 49. fig. 1. 2.)
Ova je vrsta vrlo raširena u zrinjsko-dvorskoj kotlini. Ja sam
je našao na svim mjestima, gdje su kongerički lapori razvijeni,
tako u selu Javornju, na brijegu Palanka, u selu Miletići, a osobito
sam veliku množinu našao na putu. što vodi uz desnu obalu po-
toka Grabo viče iz Glavičana u Vrpolje, i to upravo pred Vrpoljem.
Na svim je tim mjestima Congeria Partschi Cz. glavni fosil,
koji upada najviše u oči; nigdje nijesam našao druge koje vrste
roda Congeria.

Digiti

zedby G00gle

(33) ZRINJ8KO-DVORSKA NEOGEN {TERCIJARNA KOTLINA. 33

Pisidiutn priscum Eichw.
Carđium spec
Bit će po svoj prilici više vrsta roda Cardium.
Od fosilnog bilja našao je Štur1 u laporima sarmata kod Sege-
stina ove vrste :

Cy$toseirites communis Ung.
Dyospiro8 brachisepala A. Braun.

1 Atnr pg. 517.

Napomena :

Od kratica u paleontološkom dijela naznačuje:

Hoern. M. I. = M. Hoernes, Die fosaillen Molluskon des Tertiaer
Beckons v. Wien. I. Bd. Univalven. Abhandlnngen der kaUerl. konigl.
geolog. Reichsanstalt \Vien. 1870.

Hoern. M. II. naznačuje isto djelo II. Bd.

r. j. a. cxxxvu. 3

Digitized by CjOOQ IC

0 bipolarnim koordinatama.

Čitano u sjednici matematično-prirodoslovnoga razreda jugoslavenske akade-
mije znanosti i umjetnosti dne 27. lipnja 1898.

Napisao dr. Adolf Sciiwartz.

1.

Zadana je elipsa sa svojom vršnom jednadžbom

y*=b.x(2a ..)

C*

Iz jedne tačke M eli psine periferije vidi se glavna njezina oso-
vina pod kutom a> = a + jl. Iz elipse

nalazimo da je
1.

81. 1.
tg % = dg 9 =

tg'} = ctg<l=z

y

2a — x

Digiti

zedby G00gle

(2) O BIPOLARNIM KOORDINATAMA. 35

dakle

ili

y tg w == konst,

koji se odnos može smatrati kao prostiji oblik elipsine jednadžbe.
Ako se mjesto b% metne — &*, to dobivamo analogan resultat
za hiperbolu

za istostranu hiperpolu je a = b, dakle

ytgio= a.
Konstanta u jednadžbi elipse

* — <**— 6*
daje za o - J krug, te za taj slučaj

C=«, a w= '

čime je dokazano da se sa ma koje tačke periferije kruga premjer
pod kutom '• vidi.

Kaste li a i b preko svake granice, ali tako, da je granica

b%
= p

a r

komična veličina, to prelazi elipsa u parabolu, a konstanta h do-
biva vrijednost

k = — 2p
te je prema tome

ytgt*z= — V/J

Digitized by

Google

36

no pošto je

A. SCHWARTZ,

(3)

81. 2.
tyco = — *p? = — J

to dobivamo običnu jednadžbu parabole

Jednadžba ytgto=a služi za jednostavnu konstrukciju istostrane
hiperbole. Neka su -4. i /i (slika 3.) vrsi glavne osovine, u sre-

y

SL 3.

Digiti

zedby G00gle

(4) O BIPOLARNIM KOORDINATAMA. 37

dištu pak njezinom 0 podignuta okomica Y biti će imaginarna
osovina Ako ma iz koje tačke -AT ove osovine opišemo krug, koji
prolazi kroz tačke A i A, pa kroz N povučemo paralelu sa AB,
to će ona sjeći krug u dvije tačke Mx \ M%, koje pripadaju hi-
perboli. Iz trokuta NAB vidimo da je zbilja ytg& = a, a kutovi
<$ZA\f1B = <$zAMtB jesu kao periferni kutovi = to, tačke pak Mx
i Mt imaju iste ordinate kao i tačka N.

Obratno može se dokazati da je istostrana hiperbola proizvod
jednog pramena krugova, koji svi kroz iste dvije tačke A i B
idu, i pramena paralelnih zrakova. Zraku y = n pridijeljen je krug

x* -\- y% — 2a đgo>. y — a* = o

Tu je to određeno prema relaciji y = actgo>. Eliminacijom para-
metra rt iz jednadžbi

#2 + y2 — &'# — a1 = o
r, = y
dobiva se

x% — y8 = af q. e. đ. *

* Primjetba. Ka sličan se način daje dokazati, da je elipsa i hi-
perbola proizvod pramena krugova, koji kroz iste dvije tačke idu, i
paralelnog pramena zraka.

Neka je AB = 2a, kroz koje krajnje tačke prolazi krug, kog je
središte N na simetrali ove crte, i neka je «$C ABNOc = o>, to je
jednadžba ovoga kruga z* -|- y* — 2a y dg to = aJ, koju možemo svesti
na oblik

.r*± + y% + 2aydgv _

(U

ili

ako

x*

-±yr, = i.

* y ± U + 2a dg i i

to je, vidimo, ovo isto kao i

2ab%dgt**

y=± at±bt <<*>

što znači, da je elipsa, odnosno hiperbola proizvod pramena krugova
(1) i pramena paralelnih zraka (2).

K. Karamata.

Digiti

zedby G00gle

38 A. SCHWARTZ, (5)

Isto se to i bez računa može da dokuči. Iz početka odmah se
uviđa da je proizvod kružnog i zračnog pramena krivulja trećega
reda C8, koja degeneriše, jer joj je neizmjerno udaljeni zrak u
paralelnom zračnom pramenu sastavni dio. Prema tome ostaje još
kao preostali drugi dio krivulja drugoga reda Cg. Ova zadnja ne
može da bude parabola, jer ima dvije simetralne osovine, niti je
elipsa, jer krivulja (\ nema ni jedne tačke n ograničenom dijelu
ravnine zajedničke sa osovinom Y. jer bi inače vidni kut oj, veći
od 0, morao biti takav, da je on svojoj polovini jednak. Krivulja
C2 može dakle samo da je hiperbola.

Jednadžba istostrane hiperbole y tg™ = a u parametrićnom obliku
daje

y = a cosec <•> , y = 6. ctg w.

u kojima to ima isto geometrijsko značenje Isti se kut može za
ma koju hiperbolu

.i

8

ya_

—*- — i

a* Ja

upotrijebiti da se ista parametrično predoči, ako se uzmi'

jl = a. cosec o»
y = b.ctg (o .

te prema tomu odnaša se istostrana hiperbola j:" — y* = a* prema
hiperboli

x% __y% _
a» ft*

kao i krug x*-\-y% = a% prema elipsi, koja je parametrično pred-
stavljena sa

x = a cos z> , y =zb. sin o.

II.

Iz jednadžbi (1.) dobiva se dalje

(2.) tgi.tgl = -£

Digitized by CjOOQI€

I 6) O BI POLARNIM KOORDINATAMA. 39

kao jednadžba elipse u bipolarnim koordinatama, gdje su vrsi
glavne osovine uzeti kao stožeri, a tangente kutova, što ih zraci
provodnici sa glavnom osovinom u positivnom smjeru čine, kao
koordinate : \ = tg <p , ti = tg i.

S razloga, što je elipsina mala i velika osovina simetrala iste,
to se već s prva mora uvidjeti da ova jednadžba mora biti involu-
torna, te da se ne mijenja, ako mjesto \ i r, metnemo — \ i — r„

Uočimo li \ i r, kao koordinate pravokutnog sistema, to dobi-
vamo da se elipsa preslikava na istostranu hiperbolu, kojoj su
osovine \ = 0 i rt = o asimptote, a grane joj se u 2. i 4. kva-
drantu, koje odgovaraju polovinama elipse nad glavnom osovinom
i ispod nje.*

Iz bipolarne jednadžbe elipse (2) dobiva se jednadžba hiperbole:

b%
tgff. 1g\ = + ft2;

za istostranu hiperbolu je a = 6, te imamo

tg<?. tg<\> = 1

* Primjetba. Elipsa se daje preslikati i na neograničeni pravac,
koji prolazi kroz središte elipse, što se lako da pokazati, ako uzmemo
kao polove fokuse, a za koordinate anomalije 9 i y. U /• -{- r, = 2a
uvadjajnći

r =

dobivamo

2e sin •
sin (0 —

b

i r, =

2e sin
sin (<f

0
'6)

»;.

a

e

+**

y

ako ovdje zamijenimo tg -z = y, a tg ' = a;, to imamo

y = x. rr

ili elipsa se daje preslikati na pravac, koji prolazi kroz središte, te

a— 1
čini kut sa koordinatom, kome je tangenta _ i ,

K. Karamata.

Digiti

zedby G00gle

40

što daje

A. SCHWARTZ,

»+♦=;

(H

koje je vrlo jednostavna jednadžba, kojoj kod kruga odgovara

?~ ' 2 '
Iz ove jednadžbe istostrane hiperbole slijedi da je

? + '! = ?! +Vi dakle 9 — ^ =^ —i

Sto kaže da su zračni pramenovi sa vrsima u i i B, koji tvore
istostranu hiperbolu, sukladni ali protusmjerni.

Ista jednadžba (2) daje se izvesti, ako upotrebimo stavak pro
jektivne geometrije, da se elipsom pridijeljuju zraci pramena (A)
zracima pramena (B)

SI. 4.

te kao parametre uzmemo

\ = tgo, ^ = t9,\-

Jednadžba srodstva imati će oblik

gdje aa A, By C i D konstante, kojih se vrijednost ima da oprv-
dijeli. Jasno je da je srodstvo involutorno, jer krivulja ima svoje
središte, radi čega će i tački M diametralho nasuprot tačka M'
imati iste parametre ([i., >.), te je s toga

Digiti

zedby G00gle

(8) () BI POLARNIM KOORDINATAMA. 41

B=C

Pošto je pak u elipse i mala osovina simetrala, to će i odrazna
slika protutačke M (a, ;a) u pogledu na simetralu tačka M" imati koor-
dinate -a, -a, koje, ako uvedemo u jednadžbu srodstva, daje li = 0.
Time se ta jednadžba redukuje na

Xa = fc,

gdje se k može da opredijeli s pomoću shodno izabranih tačaka
na elipsi, za koje ćemo uzeti krajne tačke male osovine. Time
dobivamo

.X = — u. = dakle i =

a a

x

a gornja jednadžba prelazi u jednadžbu elipse (2) dotično hiperbolu

A'A = + --

III.

Kao bipolarne koordinate uzete su dosada kutne anomalije (9, i),
ali se isto tako mogu uzeti provodni zraci (r, r, ). Transformacione
jednadžbe, koje jedan sistem u drugi prevode, jesu :

B

SI. 5.

1 r% -f r, ■ — 2rx r cos (y — ?) = 4a8

II. r sin® = rx sin <]/

<?dje su A i i? polovi, a AB = 2a.

Za krug, gdje je '^ — 9 = \} i istostranu hiperbolu, gdje je 0 -+-

4- V = o uzima jednadžba II. oblik

Digiti

zedby G00gle

42

A.

KCHWARTZ,

111.

r sen

?=ri

co«y

Iz 1

»voga

dobivamo da

je

sin

o

'i

r — - -.- - »

C0S

^ —

r

(»)

Jednadžba II. daje za krug neposredno

IV. r> + r, f = 4a2

dok za istostranu hiperbolu, gdje je co = — ^9, dobiva se

V. * r" = *a

Kr' + r,«

Iz V. može se prije izvedena relacija yty«o = a da izvede, na ime je

y -- r sin 9 =

vr,

tgt»=ctgtyz= r ~'

r% — r, 2

dakle

*y 2 Vr* + rx*

Da se nađe jednadžba elipse u koordinatama (r, r, ) vratiti eenio
se na jednadžbu

b*
tg?.tgl = — a%

Označimo li sa

% = sin 9 sin i

[i = co8 9 cos y

Digitized by CjOOQI€

1 10) O llll'OLARNIM KOORDINATAMA. 4H

to je

» __ V

a iz 1. dobivamo da je

Iz ove dvije linearne jednadžbe imamo

ar
VI.

a» — A2 ■ 2rrx

u _ a8 _ rl + ry*—4a%

;i~ a8 — 6" * 2rr,

Kombmovanjem II. i VI. dobivamo

ft« r*_l_r » — ^a1
a* — 68 2r2

VII.

6* r''-fr,8 — 4a
a8 — i* ^r,8

Kvađriranjem druge jednadžbe u VI. u svezi sa VII. dobivamo
jednadžbu

1 . ft^r' + r^-Ai«/ 2 J\ _

a°-f 6* (V8-f r/2 — 4a8;8
a» — i« * A^r,'1

koja se može svesti na oblik

VIII. (r' + r}* — 4a*)[(a* — b*)(r*+rS) —

— 4a*(a* + b2)]=4(a*- fc2>ar,2,

Što daje jednadžbu elipse, ako b2 sa — g2, to dobivamo jednadžbu
hiperbole, koja glasi

Digiti

zedby G00gle

44 A. SCnWARTZ, (11)

VHIa. (H + fj8 — 4a*)[(a* + b*)(r* + rl*) —

* — 4aY«2 — b*)]=4(a* + b*)r*rl*,

postavimo li a* = 6*, to ćemo dobiti jednadžbu istostrane hiperbole

(r* + rx*-4a*)(r*-\-rS) = 4r^r^

koja je identična sa V.

Jednadžbu VIII. možemo svesti na simetričniji oblik:

IX. 8aYr84-r1a; = ^a2Tfc2;^2 — r%*) +

+ 16a4(a* + b*)

gdje je gornji znak za elipsu, a dolnji za hiperbolu. Simetričnost
ove jednadžbe već je time opravdana što je mala osovina r^:^
simetrala obiju krivulja.

Mora se istina priznati da se resultat ovaj ne može takmačiti
sa jednadžbom

ali se mora i na to obazrijeti, da ovi koordinati nijesu još prila-
gođeni prema krivulji, a i općena formula sjekotine čuna

«n *2 + 2a18 xtf + a22 y2+ 2als x-\-2a%l y + a,3 = o

tek je ujednostavnjena time da su za koordinate izabrane glavne
osovine sjekotine čuna.

Po samoj prirodi ovoga problema najbolje je uzeti kao polove same
fokuse, time dobivaju jednadžbe idealno jednostavni oblik

r ± rx = 2a ,

gdje se gornji znak odnosi na elipsu, a dolnji na hiperbolu, a 2 a
označava glavnu osovinu. Ova je konstanta za elipsu positivna, a
kod hiperbole proinijenjuje svoj znak kad se sa jedne grane pre-
lazi na drugu, drugim riječima hiperboline dvije grane dijele se
ovom predodžbom. Sto se tiče odnosa, veličine osovine prema ekscen-
tricitetu, to vrijedi da je

!

Digiti

zedby G00gle

(12) O BIPOLAKNIM KOORDINATAMA. 45

za elipsu c <C a

za hiperbolu - c^a^c

ako se sa c označi linearni ekscentricitet. Graničnim vrijednostima
a = ;c odgovaraju degenerovani likovi u konfokalnom sistemu
sjekotine čuna, i to u slučaju elipse dftž AB, dok ostatak pravca

81. 6.
AB prikazuje hiperbolu r — r, = +. 2c. Još se može napome-
nuti da za elipsu a može da raste počam od c do bezkonačnog, i
da je r — r, = o pravac Y, koji stoji okomito na pravcu AB
u njegovom polovištu , te predstavlja pograničnu vrijednost hi-
perbola.

Koordinatni sistem u r i r, postati če jednostavniji ako njihovu
sumu i diferenciju uvedemo kao nove koordinate

r — rt= 2A'

r, = 1 - A

Digiti

zedby G00gle

46

A. SCHWAKTZ,

(13)

Koordinatne krivulje

1 = konst.

A = konst.

tvore ortogonalan sustav, i- to sistem konfokalnih sjekotina čuna, tako
da £ i A prikazuju eliptične koordinate.

Među krivulje, koje se dadu ovim koordinatnim sistemom lako
izraziti, spadaju one koje su karakterisane jednadžbom: rrt = konst.
kao lemniskata

rrx - rž ili I2— A* = c*

kojoj je jednadžba u polarnim koordinatama r = 2c2 cos* v dosta
komplikovana.

Nameće nam se na mah zadatak da ispitamo geometrijsko zna-
čenje jednadžbe

F(r,rx) = o

gdje je F simbol cijele racionalne funkcije od r i r, , a osobitu
da istražimo krivulju, koja je predočena linearnom jednadžbom

Ar ± Brt + C = o.

S toga će biti potrebno da nađemo tranformacione formule, koje
čine prelaz sa sistema (rrt) na pravokutni (si. 7.)

81. 7.
AO=z OB = c

Digiti

zedby G00gle

(14) O BIPOLARNIM KOORDINATAMA.

r, * = (c — x)* + y* = N(z - c)

* \

47

4c — 4c

y = 4e K/jfr+r>)2-4cV/'^-(r-ri;7^

= r V(Z*-c*)(c

A*)

z = x -f iy
2vYa + ib) = I a -f rt/2 = a2 + b*

Iz (*) izlazi da se r i rt ne mijenjaju ako se y sa — y zamijeni,
sto je isto ako se mjesto e = x -{- iy uzme njegova konjugovana
vrijednosti = x — iy; a to će reći da jednom paru koordinata (rr,)
odgovaraju dvije tačke, što je lako geometrijski obrazložiti, jer
r i rx svaki za se prikazani su krugom, a dva se kruga sijeku u
dvije tačke Ovo se naravski odnosi i na sistem (- A).

Označiti ćemo sa S operaciju, koja nastaje supstitucijom #, = — *,
što postizavamo tim da ravninu oko tačke 0 za polovinu zaokrenemo.
a sa T operaciju, koja nastaje supstitucijom b% = z, što odgovara
zrcaljenju jedne polovine ravnine oko osovine Y na drugu, iz toga
vidimo da će se tima operacijama r i rl u jednadžbama samo po
vrijednosti međusobno zamijeniti, te dobivamo da je

S*-=l, T2 = l, ST ~ TS

tako da samo četiri operacije

S,

r, st

sačinjavaju jednu grupu. Upotrijebimo li dva put uzasobice jednu
od tih operacija, to dobivamo identičnu supstituciju, što će reći da
se za osnovno područje (Fundamentalbereich) može uzeti jedna
četvrt ravnine

Digiti

zedby G00gle

48 a. semvARTz. (15)

Na osnovu transformacija (x) može se lako razmotriti jednadžba
F(rr1) = o, iz istih se na mah uvida da je F(rrt) u pogledu na
.r osovinu simetralno poredana. Pošto su r2 i r, 2 cijele racionalne
funkcije od x i y, to se F može dovesti na kanonski oblik

F x + JJr + Tr1+fcr1 •

gdje su i a, fi, y, S cijele i racionalne funkcije u pravokutnim ko-
ordinatama. Dalje možemo prirediti ovu jednadžbu da kvadriramo
x -f ffir = (y — Sr>, , što daje resultat oblika Ar = B. gdje su A i B
cijele i racionalne funkcije od x i #. Kvadriramo li još jedanput,
to ćemo na posljetku doći do traženog racionalnog oblika. Iz ovog
posmatranja vidimo da jedan u r i r, bilinearni oblik u opće pri-
kazuje algebarsku krivulju 8. stupnja.

Mjesto ovog formalnog postupka može se F(rr^) = o smatmti
kao jednadžba srodstva, koja pridjeljuje koordinatne krugove, pro-
izvod kojih je krivulja, koja se istražuje. Po tome nužna je elimi-
nacija dvaju parametra \ i [/. iz jednadžbi

K—lK'-o K.—ilK/z^o F(V\,f*)= o

gdje su simboli K, K1, Kly Kxl cijele kvadratne funkcije od x, y, #,
ako po Hesse-u homogeniteta radi uvedemo *. U ovom su slučaju

K . (ce+x)* + y*, K, =(cz - x)* + y\ & = K%x=g*

a %\ = r8, \l = fj a

Da bude slučaj jednostavan, uzeti ćemo da je

F Ar + Brt-\-C = o

Po gornjem izvođenju ne radi se o projekcionom srodstvu nego o
dvo-dvoznačnom srodstvu, a proizvod toga biti će krivulja 8. reda,
koja se u ovom slučaju raspada u jednu krivulju 4. stupnja i jednu
neizmjerno udaljenu pravu, koja se ima četverostruko da broji.
Eliminacioni resultat ima ovaj oblik

(A*\ -\ lihf. — C*)* = 4A* B*kp

(A2Kh\* +■ B*KiK* — C*KlK11)* = 4A*B*KKl10KlK

Digiti

zedby G00gle

(16) O BI POLARNIM KOORDINATAMA. 49

Zadnja jednadžba odklonom faktora z4, prikazuje krivulju 4. reda

(A*K+B*KX — C)* = 4A*B*KKl

Presiječemo li ovu krivulju krugom (x — a)a -f- (y — p)2 = p2,
to ćemo dobiti sjecišta, ako u jednadžbu krivulje 4. stupnja mjesto
x*-|-y* uvedemo izraz 2ax-\-2$y fi2 — a2-j-p2, time se resul-
tuje jednadžba 2. stupnja u x i y ; prema tome imamo samo 4 od a,
'p i p zavisna promjenljiva sjecišta, što nas upućuje na to da ima apso-
lutnih kružnih tačaka u proizvodu 4. stupnja, i da je krivulja bicirku-
larna.

Ako jedna od konstantnih A, B i C izčezava, onda jednadžba
Ar -f- Brx -\- C= o prikazuje krug, ako je C = o, ako je pak A = B,
pravac i to Y osovinu. Isti se pravac onda može smatrati kao geo-
metrijsko mjesto sjecišta, u kojima se krugovi sa središtima A i
B i sa jednakim radijima sijeku. Ovu definiciju pravca uzeo je Bo-
lvai, kada je pravac kao osnovni elemenat izbacio a mjesto njega
uzeo krug, te po gornjoj prikazbi došao do pravca. Za A= ±_ B
daje Ar -\- Brt -f- C=o elipsu odnosno hiperbolu.

Za lučni elemenat ds naći ćemo da je

a _ *r'r, *(dr* + drx*) — (r* -f rx 2 - 4c*) dr drx
~~ 4r\ 2 — (r* + r, 2 - 4c*)*~ "

koji se izraz za krug svađa na

ds% = dr%-\-drx% = -\dr*
r\
ili

, 2c , 2c dr
ds= dr = r/=r _
r, Y4c*— r2

što se lako dade i verifikovati. Neka su Mi M'

SI. 8.

R. J. A. CXXZV1I.

Digitized by

Google

50

A. 8CHWARTZ

(17)

dvije neizmjerno blize tačke, a neka je AN == AM, pak NM\ =rfr,
to je

a

d$ = ~ ~=-- dr.

Za elipsu r -f- r, = 5a dobivamo

<fe = dr l/_ L^-jl " " =

\ (a + c—r)(c-a + r)

r(2a — r)dr

Vr(2a — r)(a + c — r)(r — a-\-c)

Za veritikovanje uzeti ćemo a = c, čime elipsa prelazi u pravac
J.B, u kojem je slučaju ds = dr, sto se može i očekivati. Bikvadratna
funkcija pod koljenom rastavljena je na linearne faktore, iz kojih
se mogu šest razmjera sastaviti, od kojih se jedan, pošto je maoji
od 7, može uzeti za redukciji na Legendreov normalni oblik, u
kojem modularni kvadrat ima vrijednost:

Za lemniskatu rrx =. i1 je

ds =

2\ 2 c% dr

V8c*r—(c* + r*P

2\ 2 c dt

V(t+V*+i)(t + V* - V(t—V* + V(-t+\2~+l)

r = ct.

Bikvadratni ovaj oblik predstavlja četiri harmonijski spregnute
tačke, jer je vrijednost razmjera — 1, ako se kao osnovne tačke
uzmu

r'-r\';j+ V i (Y *-~l).

Digiti

zedby G00gle

Cl 8) O BIPOLARNI M KOORDINATAMA. 51

Supstitucijom
dolazimo đo oblika

Sa eliptičnim koordinatama uzima izraz za lučni elemenat mnogo
providniji i prostiji oblik, već i s toga, feto radi ortogonalnosti ko-
ordinatnog sistema krivulja E = konst., A = leonst. ne dolazi pro-
produkat dA. d2. Tako će biti

as -(- ^[v,_ci— c*_AsJ

Za elipsu i hiperbolu za fokusima u A i li je

1 / £* — a*
= fcows* =a d* = d~ 1/ ~— - t

£ = i<w4 = a d*

/vi

a za lemniskatu

r.8 — a»=c»

«&;* d2*

[di:8 , dA* i

— C~* — c*)(2c* — ±*)
Za elemenat površine dF dobivamo

2r r, dr drx

dF = 7W:fr^~ 4Ć^c* —~(r~—r])*]

2« — A*

dF= V(^wW-v) rf~dA

Iz zadnjega slijedi za proračunavanje površine

Digitized by CjOOQI€

52

A. 80HWARTZ,

(19)

f s»đs r d\_ r d£ r ama

Za međe integracije imamo n. pr. kod kvadranta kruga
r* + r, • — 4c* = 0
za A da uzmemo kao mede 0 i c, a za 2 : c i c|/<>.
Za elipsin kvadrant je

a c a c

r s»d>: r <* a r đ^_ r ama

C 0 C 0

Parcijalnom integracijom dobiva se

dakle

VciiTp- 2 •/c' — A> + 2 J|/V-~A'

c c

f" A»rfA c% C đA_

jl^c^A* ~~ 2 JKc'-A"

P _ J VY* c* )Vc* - A» ~ 2 J VŽ~^-t> '

pošto je opet

f 2»đ2 1 . c» f <*s

to je

7T

4

7T

7

F = ; J S Vt* — c% = T a Wf" — c» = iai

cijela površina elipse iznaša dakle 4 F = a b tz.

IV.

Bipolarne kutne koordinati1 (?, i) imaju neke nedostatke prema
sistemu {r r,). Prvi je nedostatak taj, stoje za jedan od polova jedna

Digitizedby G00gle I

(20)

O BIPOLARNIM KOORDINATAMA.

53

od koordinata sasvim određena, a druga je potpuno neodređena.
Tako n. pr. za pol A je •]> = ^, a vrijednost od <p zavisi od smjera,
kojim se tački A približujemo; prema tome moramo polove sma-
trati za bitne singularne tačke, Sto jod nije tako velika mahna, jer
n. pr. i kod opredijeljenja mjesta na zemaljskoj kruglji, s pomoću
geografske širine i dužine, dužina za pol nema svoje opredijeljene
vrijednosti. Gore je pak to, što za tačke duži AB i njezinog pro-
duženja preko B postaje 9 dvoznačno, i to = 0 i 2x, a to se isto
zbiva i sa 'i u pomenutom produženju. Ovo se istina može izbjeći,
ako se latimo sredstva, koje je u teoriji funkcija uobičajeno, da
se jednoznačnost uspostavi. Prema tome ćemo smatrati duž AB i
njezino produženje preko B kao prerez, koji se ne da preći, na
obijem obalama ovoga prereza koordinate su čvrsto opredijeljene,
kutovi se pri tom mjere u protivnom smislu skazaljke na satu, a
koordinate bez prekida prelaze iz jedne vrijednosti u drugu. Treći
je nedostatak, što nebrojeno mnogo tačaka imaju iste koordinate,
naime sve tačke, koje na istom odječku reda a, 3n ,3j, ylf y2 leže.
(Slika 9.) Ovih pet odječaka sačinjavaju pravac AB, u tome je

fi*

"T"

B

JL

SL 9.

Pi

Ti
Ti

?

% k duž AB, koja se dvostruko broji, a yt y* produženje iste,
koje je opet dvostruko, « je pak ostatak toga zraka. Tabela, koja
ovdje slijedi, pokazuje raspoređenje koordinata u pojedinim dije-
lovima.

Iz ovoga se vidi, da su koordinate u 32 i
Ta podjednako raspodijeljene, tako da imamo
samo 4 odsječka.

Obzirom što pojedinim koordinatama od-
govaraju neizbrojno mnogo elemenata, tako da
ne postoji veza između elemenata i koordi-
nata, to se prema tomu mora uspostaviti prin-
cip, kojim se može i za ovaj iznimni slučaj
dokučiti jednoznačno mjesto elementovo; taj
pak princip mora takav biti, koji sistem
(9 <]/) može da podnese.

2* I 2tu

2tc i 2tw

Digiti

zedby G00gle

54 A. SCHWARTZ, {21 •

P neka je fačka u AB (Slika 10.), koja se ima jednoznačno

SI. 10.

da opredijeli, PM neka je normala na A B u P, M od voljo taćka
na njoj sa koordinatama 9, i, to dobivamo

'0?

PB ~ + *

gdje je * dužni omjer tačke P u pogledu par tačaka A i B. Vri-
jednost ovoga omjera dakle ne zavisi od tačke M na normali.
Prema tome možemo, a da ne izlazimo iz opsega ovih koordinata.

smatrati za koordinate tačke P vrijednost, kojoj se ^ ~ pribli-
žava, kad se tačka M na normali MP približava tački P, i ovu
granična vrijednost označiti kao njen dužni omjer. Opredijeljena
ova vrijednost podudara se i sa dužnim omjerom projektivne geo-
metrije, na Sto se ovdje ne mora obazreti. Dalje izlazi iz ovog
posmatranja, da je jednadžba tgl — ttg z> ■= 0 jednadžba normale
na tački koja ima dužni omjer t.

Do ovog istog omjera dolazi se i onda, ako mjesto normale
MP uzmemo ma koji zrak F (Slika 11.) koji kroz P prolazi.

SI. 11.

Digiti

zedby G00gle

(22) o BIPOLARNIM KOORDINATAMA. 55

Uzmimo tačku M zraka I\ a MF neka joj je normala na AB, to je

tgl

lq ^ = t, gdje t označava dažni omjer nožišta JF u pogledu na

tačke ^ i B; ako se F primiče prema P, to se i vrijednost t pri-
miče vrijednosti t, tako da je

tgl
lim Tgt = l

Mjesto zraka V možemo uzeti kakvu god krivulju (Slika 12),
koja kroz P ide, a na njoj tačku Jlf, primicanjem tačke M tački

l primicati će se i granica dužnog omjera ^Q 0 prema vrijednosti
t, koja je već utvrđena kao vrijednost koordinata tačke P.

*9'\
Drugim riječima j uzima za svaku tačku P zraka AB ne-

opredieljenu vriednost Ut ali se ovdje radi na tome, da se digne
prekidnost time, da primicanjem tački P bude granična vrijednost
koordinata za tu tačku samo jedina, a i ta da je potpuno opre-
dijeljena; istina, da ovdje nema funkcionalne vrijednosti, ali je gra-
nična vrijednost od početka već utvrđena.

Problem opredjeljivanja pojedinih česti u trokuta iz tri zadana
podatka jeste taj. koji nam služi, da dobijemo transformacione
formule, kojima se jedan od sistema (? AA (r riA (x V) u drugi od
ovih prevodi. Ako se recimo o i '\ imaju naći. to imamo slučaj,
da su u trokutu zadane sve tri stranice r, r, i 2c, a zadaća je, da
se opredijele kutovi uz stranicu 2c.

Da se sveza između koordinata, bipolarnih i pravokutnih nađe,
to imamo (Slika 7.) ovaj sistem jednadžbi

Digiti

zedby G00gle

56

A. SCHWARTZ,

(23)

a iz toga slijedi

sin (o 4- <l) n stn o sin i

sin (i — 9)

<0V

c-J-jc

što iz nova zasvjedoćava, da je tg'l — ttgy = 0 jednadžba pravcu,
koji je okomit na AB.

Jednadžba pravca Ax -j- By -|~ C = 0 u bipolarnim koordinatima
je

*ty ? + P fc V + y fc ? fc i = 0 ;

i svaka ovaka jednadžba prikazuje pravac. Ako se ovoj jednažbi
da oblik

*9<

2 B

A —

G + ty? + JT^?=°

to ćemo dobiti za sjecište M ovoga pravca sa osnovnim pravcem
(Slika 12.)

Si. 13.

Digiti

zedby G00gle

(24) O BIPOLARN1M KOORDINATAMA. 57

*9 V _ _

'+?•

C+ A

'.'/?

- ;» c -

c

~~ C
C~ A

c . c

n*» — . i ^ jesu odresci, koje pravac Ax -f- #y + ^ = 0 u pravo-
kutnim koordinatama sa osovinama čini. daklr — ' =0M stn

tyy c + O.V
daje j "^ = =^ rcsultat do kojega smo već i prije

došli.

Lučni elemenat ima ovu vrijednost

sin «(•],_ ?)

c, cb1 =4 (sin8 i do - .sin8 o di;8 + (sin 2 y do —

— sin 2y dy)-

što se može ovjeroviti na krugu, gdje je '} — 9 = 0, i na pravcu

sa jednadžbom y -f- 9 = tp te dobivamo

cefcp
ds = 5c d^ odnosno ^i^

prvi je već po sebi ispravan, dok se drugi lako dade geometrijski
izvesti.

M i M ' su dvije neizmjerno blize tačke u 9 -f- i = rz (SI. 14)
uzmimo AN = AM onda je

AM= C MN = AMdo = -cd?

cos 9 r co* 9

a pofito je -$C NMM' = 9, to je

MN cdv

ds = — = J q. e. d.

cos 9 cos89 ^

Za istostranu hiperbolu i -f- 9 = w naći ćemo

. V c // + sin8 "2 o , 2 c Vi + stn*,2o _

dg = • d9 = , - -J-r— — • do

cos8 9 r i — s»n8^9 r

Digitized by CjOOQ LC

5fc A. SCmVARTZ,

postavimo li sin 2y =z t, to dobivamo

_ cdt |/^ + *2 w

/*& elemenat površine imamo

,,, 4c*siny8in>j ,

sin" (i — o) r '

(25)

* = -- - -.--1/ V-=,, tV/i-t'i

SI. H.

U islijeđivanju ovoga izraza dobro je u funkcionalnom determi-
nantu , t t- smatrati x kao funkciju od y i p prema jednadžbi
*r = — c + y cof ?. Iz toga slijedi jednadžba

dx

dx

df

d'l

dy

dy

' dp

d>l

sin'

dy

sin* 9 rfo

S pomoću transformacione jednadžbe (8) lako je za desnu stranu
izračunati vrijednost, ako se predznak ne uzme u obzir.

Digiti

zedby G00gle

(26) O BI POLARNIM KOORDINATAMA. 59

Pri kraju može se još pokazati, đa se i polarne i pravokutne
koordinate mogu smatrati kao specialni slučaj bipolarnih koor-
dinata.

Ispravnost prvog izlazi iz toga, da se oba pola primaknu tako,
da jedan na drugi dođu, uslijed čega je

r~rx ? __-£= i

Oba bipolarna sistema za ovu specializaciju sami za sebe nijesu
dovoljna, ali ako se oba uzmu, da skupa postoje, to se ta zadaća
može da riješi, a s tim se nedostaci obaju bipolarnih sistema ukla-
njaju, i uspostavlja se jednoznačnost između toga, što se ima pri-
kazati, i onog, čime se to prikazuje. Ali ujedinjenje obiju bi-
polarnih sistema u polarni rađa taj nedostatak, da se u tom slu-
čaju u potrebi) uju dvije razne jedinice mjera, jedinica dužine i
jedinica kuta. To se ponajviše uklanja samo po sebi, jer kod
polarnih koordinata rijetko kad dolazi sam kut, nego većinom nje-
gove trigonometrijske funkcije, koje opet predstavljaju omjer du-
žina. Dolazi li pak, kao kod spirale r = <4cp, sam kut, to se on može
dužnim jedinicama izraziti i to s pomoću periferije kruga. Ovom
se formulom ta krivulja, da se upotrebe riječi Kirchoffa, daje „na
najjednostavniji i najpotpuniji način opisati".

Od bipolarnih koordinata dolazimo do Descartesovih koordinata,
ako oba pola, A i B. u beskrajnost mislimo pomaknutima, čime i
pramen koordinatnih zrakova prelazi u paralelni pramen zrakova.
A pošto je u tom slučaju kut, što ga dva zraka medju sobom
čine = 0, to se moramo obazrijeti za drugo sredstvo, da para-
metrom opredijelimo pojedine elemente paralelnog pramena zra-
kova, a taj je u ovom slučaju udaljenost jednog zraka od proiz-
voljnog zraka, koji je sam sadržan u pramenu. Ako se A^ i B^
tako izaberu, da ih imaginarne kružne tačke harmonijski dijele,
to će ovakav koordinatni sistem biti pravokutan, inače je pak
kosokutan. Još je zanimljivije izvođenje karteskih koordinata iz
bipolarnih koordinata (r r, ). Za taj slučaj ćemo pravac smatrati
kao krug sa neizmjerno velikim radijem, kao što to analitično
izlazi iz jednačbe kruga a (x* -\- y%) -\- Ax + By + C = 0, u
kojem se izrazu X primiče vrijednosti =0, te gornja jednadžba
prelazi u jednadžbu pravca Ax -f- By -\- C = 0. Geometrijska

Digiti

zedby G00gle

60

A. SCHWARTZ.

(27)

vrijednost ovoga posmatranja je pak ta, da se pravac smatra kao
elemenat, u pramenu krugova sa parametrom X. Na svaki način
mora mu se adjungovati beskonačno udaljeni pravac, ako hoćemo
o njemu s pravom kao o krugu da govorimo, pa da bude kao i
krug krivulja drugoga stupnja i da sadržava dvije imaginarne kružne
tačke. Paralelni pramen zrakova predstavlja nam onda pramen
koncentričnih krugova, kojih je središte na beskonačno udaljenom
vrhu paralelnoga pramena zrakova. Dva paralelna pramena zra-
kova su dakle specialni slučaj koordinatnih kružnih pramenova,
kojih su polovi odmakli u beskrajnost. Pošto je pak u tom slc-
eaju vrijednost parametra postala oo> to se mora uvesti novo sred-
stvo (udaljenost od izvjesnih pravaca) kao novo opredjeljenje mjere

Digiti

zedby G00gle

Prilog analitičkoj teoriji brojeva.

(Stano n sjednici tnatematično prirodoslovnoga razreda jugoslavenske akade-
mije znanosti i umjetnosti dne 27. lipnja 1898.

Napisao dr. Adolf Sch\vartz.

Stavak, koji glasi, da se svaki broj n dade jednoznačno izraziti
u brojnom sustavu sa osnovnim brojem g, može se kao teorem
,adicionett teorije brojeva ovako izraziti:

Svaki broj n može se na jedan jedini naćin izraziti kao suma
jednakih ili različitih potencija broja g, ako se pretpostavi, da u
tom nijedna potencija ne dolazi više od (g — 1) puta.

Za diadični sistem (g = 2) dobivamo sa svoje jednostavnosti,
izvrstan rezultat:

Svaki broj može da se izrazi na jedan jedini način kao zbroj
različitih potencija od #., a kao korolar jednadžbu

i. n (*+*•*>=*+*+**+• • = ,!,

* = o

\x\<l.
jer razvijanjem produkta dobivamo

gdje s označava svaku vrijednost, koja se kao suma različitih po-
tencija od 2 može da predstavi, te prema predjasnjem uzima svaku
vrijednost positivnih brojeva, i to svaku samo jedan put.

U Bachmannovoj knjizi o teoriji brojeva nalazi tako reći ovome
suprotno posmatranje, jer se tamo stavak, koji je za me polazna
tačka, dobiva iz identiteta I, a ovaj pomoću funkcionalne jednažbe

Digiti

zedby G00gle

62 PRILOG ANALITIČNOJ TEORIJI BROJBVA. (2)

1. f(x) = (l + z)f(x*)

Zdjv j<*

fc = 0
Stavak (I) može na dva razna načina da se uopćeni, a to da je

u n c + •'•"*; = i + * + •'•<l0) + *(,1)+ *(,<"" +- *m) + • •

* = o

III

30 / «*V-'

k = o

= E{»,-"* + 1' "*"'+■■• ^-•"+,» nfvO!

Kod II. u zagrade postavljeni brojevi pripadaju brojnom sistemu
sa bazom n i predstavljaju take brojeve, koji se samo sa zna-
menkama 0 i 1 dadu napisati, tako da se za n = 10 zagrade
mogu izostaviti. Za n = 5, izvođenje je ovo

oc

JI (l + xlk)=l-{-x + x* + x* + x" + x"> + xl'-{-..
fc=»0

U III. dolaze na desnoj strani cijeli brojevi kao eksponenti.
Izvođenje II. i III. biva na sličan način kao i kod I. izraču-
navanjem produkta, gdje se ima primjetiti, da je

nr/+x-/ =n{i+(n7')'"k+('7')

Digitized by CjOOQ IC

jr** x.. -f

(3)

A. SOHWARTZ,

Funkcije

?r*"= n a+* - )

k — 0
fc = 0

zadovoljavaj

ju funkcionalne jednadžbe

2.

?(X)=Z(1 + X)?(sn)

3.

?(x) = (l + s)n-1o(xn)

te se i s pomoću ovih može isto đa izvede, jer ako

postavimo

ac

QC

H^^z+S^^

*=*i

to se lako i

iiviđa, da je

63

C,=I

a-CtO—

Iz 2. slijedi, da su najviše oni C# od ništice različiti za koje je

s -__ 0 ili 1 *wođ n)
dalje da je

C*- Gns = CnH + l

Postavimo li

r = J0n -f/,n "i + ..^k^lw+/.

Digiti

zedby G00gle

64

PRILOG ANALITIČKOJ TBOHIJI BROJEVA.

(4'

to da bude Cr = 0, mora Jfc = 0 ili 1 da bude. U svakom će slo
čaju poradi Cm=Cns + J biti

°r**CLJ

h»* -r-*, »*-' + .. I _,n

a radi C'n<t = C's

Cr = V-i+/l"A: *•-'*_,

Na osnovu istog načina zaključka slijedi, da je

l

k. 1 = 0 ili 1 itd.

a t<: će reći, da r kao broj Sistema sa osnovom n može samo da
sadržava znamenke 0 i 1.

Jos se jednostavnije dolazi do 3), koja pokazuje, da je

Nastavljajući ove rekursivne formule, dobiva se da je

Zanimljivo je to, sto jednadžba IV.. koja slijedi, u sebi sađr-
žava i jednadžbu II. i III. a ta je:

oe

IV.

n (' + *")"=

/ = u

Digiti

zedby G00gle

(fr) A. SCHWAKTZ, 85

■jdje se pudrazumjeva, da je

m < n — /

Eksponenti na desnoj strani jesu svi brojevi, koji se dadu izraziti
u brojnom sistemu sa osnovom n. gdje su znamenke 0, lx ... wt
Tako n. p. za n = iO a m = 2

n (' + *">)*= ' + £*-

* - "

gdje i prelazi sve brojeve dekadnog sistema, koji su sastavljeni
iz znamenaka 0 U 2, a p označava koliko puta znamenka 2
dolazi.

>:

jj / / 4 .ri©*!1- j 4 ^ + ^i 4. 2j .10 4 4,.. . + a?.it 4 ^.10 4

4_ Vđ-i" -f- *" 4 jfcpioo 4 <a?ioi 4 ^102 _^ Ariio 4 gj-iii 4 Ari"..
Poučni su i ovi specialni slučajevi

n = 10 m — 1

za prvi slačaj je

gdje *s označava svaki dekadni broj, koji se sastoji iz znamenaka
O, i, 2, 3, a p kaziva, koliko puta se u broju p nalaze znamenke
/ ili ^. Za drugi slučaj je

gdje /j uzima sve brojeve, koji se sastoje iz znamenaka 0, . 4
p nam kaziva, koliko puta se u 1 nalaze znamenke / ili .9, a t
koliko puta se znamenka 2 u istom broju nalazi

b. j. a. cxxxvji. ^

Digitized by CjOOQ LC

Primjedba Cantorovoj nauci o skupinama.

Čitano u sjednici matematično-prirodoslovnoga razreda jugoslavenski: nkadt-
mije znanosti i umjetnosti dne U7. lipnja 1698.

napisao dr. Adolf Schwartz.

G. Cantor, da dokaže, da je skup racionalnih brojeva izbrojiv,

a

uveo je pojam „visine" racionalnoga broja. Ako je r = -, reduko-

vani oblik jednog positivnog racionalnog broja t. j. ako su a i b cijeli
racionalni brojevi bez zajedničke mjere, to je h = a -(- b visina
racionalnog broja. Positivan broj visine h ima dakle oblik

a
h — a

gdje, ako uzmemo slučaj h = I, kojem broj 1 odgovara,

0<a<A

i a relativno prvotan prema h.

Iz tog slijedi, da je množina positivnih brojeva od visine h jed-
naka funkciji 9 (t) iz teorije brojeva, kojoj je vrijednost

? (h) = pt*i -lp,">~i ...fe-tfa—Vto — l).. (pt—l)

h =z pt*i .p^t . .pnQ
9

Digiti

zedby G00gle

(2) Dr. A. Schwartz: Sur les Ooordinaires bipolaires. Q^

I.
Su* les Coorđlnalres blpolalres.

Le thćorfeme a gćneraliser est celui qui dit que dans ud cercle
toat angle de pćriphćrie sous-tendu par un diam&tre est un angle
droit. Considćrons dans une section conique une corde de symm6-
trie quelconque et relions ses extremites par deux droites a un
point quelconque M de la courbe. Appelons co l'angle formć par
ces deux droites en M et y la perpendiculaire abbaissće de M sur
la corde de svmmćtrie. On a:

y tang <o = Con&t.

Pour le cercle la valeur de la constante est oc, ce qui donne

ft> = -- Pour Thyperbole 6quilatfcre dont le grand axe est 2a il

rćsulte :

y tang <o = a.

Cette relation montre que l'hyperbole equilatfcre peut etre con-
sideree comme etant le lieu gćometrique des points d'interaection
des cercles d'un faisceau, ayant pour base les deux sommets de
T hvperbole, avec leurs diamfctres respectifs parallfcles au grand axe.
En mcme temps on obtient la signification geomćtrique de l'anglc
au moyen duquel les coordonnćes de eha |ue point de 1' hyperbole,
qu*elle soit ćquilat5re ou non, s'fopriment en fonetions simplement
periodiques d'un parametre.

On obtient une eq u at ion des sections coniques de la mome sim-
plicitć en faisant usage de coordonćes biangulaires si Ton a soin
de prendre comme poles les sommets de la section conique. Dans
ce cas on a en1 effet:

tg ?. tg i = Const,

equation qui pour l'hyperbole 6quilatore se rćduit a celle-ci

qui a son tour est analogue a la relation:

2

^ — ? = 77

♦

Digitized by CjOOQ LC

68 Dr. A. Schwartz; Contribution a la thćorie de nombres. (3)

valable pour le cercle. L'e*quation (a) fait voir que Thjperbole
6quilatcre doit čtre consideree ćora me engendree par deux fais-
ceaux de droites congruents et du sens oppose.

Partant enfin des coordonneea biangulaires on consid&re des co-
ordonnćes bipolaires lineaires qui permettent de passer fort sim-
plement aux coordonnćes elliptiques.

II.

Contribution h la thćorie de nombres.

Le theoreme suivant lequel chaque nombre d'un svst&me donne
de base g n'est susceptible d'etre reprćsentć qae d'une seule ma-
niere, peut comme proposition de la theorie additive des nombres
s'ćnoncer ainsi: Chaque nombre peut etre reprćsente" d'une ma-
niere. et seulement dune seule, par une somme de puissances du
nombre g* si l'on admet qu'aucune de ces puissances n' intervienne
plus de (g — 1) fois. Le svsteme dyadique joue ici un rdle re-
marquable en nous apprenant a representer chaque nombre d'une
maniere unique comme somme de puissances distinctes de 2. Une
consrquence immćdiate de ce fait est la relation suivante:

n(^-2'

qni est susceptible d'une double gćneralisation ; on peut ecrire.:

k - o

(V

-"+\«(T')i

l,Jnlk = <>, h2 n _ i.

Digiti

zedby G00gle

(4) Dr. A. 8chwartz: Contributioo a la thćorie đe nombres. Q\)

Les exposants entre parenth&ses dana (2) appartiennent a u sy-
steme de base g, et ces nombres ćpuisent tous ceux dont la repre-
sentation exige les chiffres 0 et /, de sorte que pour x = 0 les
parentheses peuvent etre supprimees. On obtient ainsi par exemple
pour g = 3:

JI U T x*k\ = l-+x--{ x%+

jfc « tr

Dans (3) nou* avons a droite coinme exposants tous les nombres
onticrs. L'exactitude de (2) et (3) d6coule irnm<;diatoinent du theo-
rfcme indiquć au cotnmencement de cette coinmunication, sans qu'il
soit nćcessaire d'avoir recours aux ćquations fonctionnelles que sa-
tisfont les produits de gauche. Toutefois on atteint anssi le but
sans difficultć de cette maniere.

On peut rćsumer (2) et (3) en une seule 6quation :

oc

n ('W)fl

l i — 0 * ' .

*o» *i , /fc = 0, i m.

dans laquelle les exposants a droite reprćsentent tous les nombres
da svstćme de base g qui admettent une reprćsentation unique pa''

les chiffres 0, /, 2 m. Pour g = 10 et m = 2 on a par

exeraple:

oc

JI (/ + z*Jcy = y2*j*=l + 2x + JL*+2x10 + 4xll +

* - o ^ f

+ 2x" +

oii <7 parcourt tous les nombres du systeme dćcimal qui ne con-
tiennent que les chiffres 0, 1, 2 et oii ? indique combien de fois
le chiffre 1 apparait dans cette reprćsentation.

Digiti

zedby G00gle

70 Dr. A. Scbwarlz: Remarque relativc a la thćorie des onaembles etc. (5

III.

Remarque relative h la thćorie des ensembles de
Mr. G. Cantor.

Pour demontrer que Ton peut faire correspondre un a un les nombres
rationels aux norabres appartenant a la sćrie des entiers posi-
tifs, M. Cantor a introduit la notion de la hauteur d'un nombre

a
rationnel. Si Ton reprćsente par r = . un nombre positif et ra-
tionnel, c'est-a-dire si a et b sont entiers et positifs sans commun
diviscur, h = a -{- b est ce qu'on appelle la hauteur de r.

Un nombre positif rationnel de hauteur h aura done la forme

a

^ ~ dans laquelle [si Ton fait exception du cas h= 1 auquel

eorrespond le nombre 0] on a:

o<a<h

et ou a est premier par rapport a h. II suit de la que la quantite
des nombres positifs et rationnels de hauteur h doit etre egale a
la fonetion o (h) de la theorie des nombres. qui pour h =^pl7¥l •• ./yV
prend la valeur:

f(h)

n.—l

— Pl •

■ P^-iCPt—l) (pQ -i).

Digiti

zedby G00gle

0 cunju kao proizvodu pramenova zraka i

ravnina.

( Htano u sjednici matematično-prirodoslovnoga razreda jugoslavenske akade-
mije znanosti i umjetnosti dne 11. siječnja ISfkS.

NAPISAO Ko.STA KaKAMATA.

1. Krug je proizvod dvaju istosmjernih i sukladnih pramenova
zraka, prema tome ako uzmemo 8X i st kao tjemena sukladnih
ovih istomjernih pramenova, a tangente kao ishodne zrake, od kojih

81. 1.

brojenje kutova počinje, pa sa xl} .r2, .r8 . . . označimo kutove, što
ih zrake pramena *,, X,, Xa, Xs . . . sa I7,, a sa yn y2, y8 . . .
kutove, što ih zrake }\< Fy, Y:i . . . pramena s.2 čine sa tangentom
T%, to mora uslied sukladnosti biti

ili u opće

j\ = • • jk — n 1 • • :

x — xk = y — yk

/'* — Vx ~yfl

Digiti

zedby GoOgk

72

K. KA KA MAT A,

(2)

Sto <laje

j- - y = k

(!)

Brojenje kutova uzima se ovdje u smislu kazaljke na satu, te
ćemo prema tome moći opredijeliti konstantu k u pređašnjoj jed-
nadžbi, u kojoj x i y označuju kutove, što ih zraka X sa Tx a
zraka Y sa 1\ čine, koje su zrake jedna drugoj jednoznačno pri-
dijeljene. Pošto tangenti Tx kao zraci pramena sl odgovara zraka
*x st pramena s% t. j. za x = 0, y = a, što daje

y = — a

0)
2%, src-

Kut što ga tangente T{ i 7a među sobom čine je ~
dišnji kut kruga je £a, a periferni kut nad 3xs9 je a.

2. Povući ćemo okomicu na ravninu £ kruga K u njegovom
središtu o, a na ovoj okomici uzeti ćemo tačku s, s kojom ćemo

(81. 2.)

spojiti tačke s, i s2, da bude ^C*,.«*o = «$C$880, to dobivamo tro-
brid, koji je potpuno opredijeljen, jer poznajemo dva bridna kuta
^ s,/jo = ^C»8 so = v i prikloni kut ravnina u bridi so, koji je ujedno
i središnji kut 2%. Pomislimo oko s, kao središta opisanu kruglu,
to će ovaj istokračni trobrid 8 (sx s% o) iz ove krugle isjeći sferni

Digiti

zedby G00gle

(3) U ČUNJTT KAO PROIZVODI' PRAMENOVA ZRAKA J RAVNINA. 73

trokut, pomoću kojeg možemo daljne nepoznate dijelove ovog tro-
brida opredijeliti.

Bridni kut s,ss9 = 2a' dan je sa

sin = sin v sm a

prikloni kut na bridi S8, i ss2 pak sa

ctg n = cow tg x.

Spustimo li iz s na ravnini s, s s% okomicu na s, *t te spojimo n
sa o. to će se iz istog trobrida moći i opredijeliti kut ns0 = ;xl,
a taj je dan sa

tg a' = ^ v cos a.

Time je ujedno i opredijeljen kako trobrid 81 ($ o st) tako i
njemu sukladni tf2 (* o st)7 jer su bridni kutovi : «$C 0 «i s = -$C 0 s2 s =

^— vf ^OSj 5,=^: os, 5, = - — a, ^ss.s, =^«^s, = - —
a1, a prikloni kut na bridi $ sl odnosno s si je n, a na bridi

3. Obratno biti će nam potpuno opredijeljen trobrid sfo s2 0,),
ako prije konstruišemo dva sukladna trobrida s, fs2 s o), i s2 (*, 8 o).
U tu svrhu postavit ćemo kroz s, s2 ravninu F, tako da ova sa
ravninom 2) čini prikloni kut ;/., i u toj ravnini F postaviti ćemo
istokračan trokut nad podnicom *t s2 sa kutovima na istoj = a,
to će se ova dva kraka sjeći u *. Okomica spuštena iz tačke
8 siječe ravninu £ u tački 0, središtu kruga, koju ćemo spojiti sa
8X i st te dobivamo dva pravokutna trobrida 8X (s% so) i Sjfo 8 0).

U ovim pravokutnim trobridima s, (s8 8 o j i 8S fo 8 o) poznati su
prikloni kut j/. na bridi 5, 82 i bridni kut ^C 8, s, s = ^C ^ s.A s = a,
te će prema tome ostali dijelovi moći se naći, i to bridni kutovi
^C s 8l o = <$ZS8t o = v' i ^C o sx st = «£; o s2 s, = a' kao i prikloni
kut n na bridovima ss, i ss2, dok su na bridovima sr o \ sto
prikloni kutovi pravi.

Po sfernoj trigonometriji dobivamo

tg %' = tg a cos \j.
sin v' z= sin a sin a

Digiti

zedby G00gle

74 K. KAKAMATA, (4)

l9n = cosa.

4. Tangenta Tx i 1\ kruga K u tačkama s, i s2 neka se sijeku
u tački t. Postavimo li kroz 8 i sxt tangentnu ravninu T, a kroz
s i sa t tangentnu ravninu Ts, to se ove ravnine sijeku u pravcu
ts. Ravnina T, okomita je na ravninu sx s o, a ravnina T« okomita
je na ravninu s2 so ; ako ove četiri ravnine, koje se sve stječu u
tački s, kao jednu skupinu posmotrimo, to one tvore jedan četvero-
brid s (t s, s2 o) deltoidnog svojstva. U ovom su četverobridu
plošni kutovi na bridima s *, i s s^ pravi, na bridi s o je 2 a, a na
bridi 8 t je plošni brid 2 t, koji se ima opredijeliti ; bridni su pak
kutovi ^Cst so = ^Cs^so = y i ^Ctssl =^^s8 = v,

Ako kroz bride ts i 80 postavimo diagonalnu ravninu tso, to
će ista razdijeliti onaj četverobrid u dva pravokutna trobrida s(tosx)
i s(tost), koja su potpuno sukladna. Diagonalna ova ravnina raz-
polavlja plošne bridove četverobrida na bridovima t 8 i s o. Prema
tome dobivamo da je

tg v = tg a. sin v

cos t = sin 7. cos v.

Iste bismo vrijednosti dobili, kad bismo rasmatrali istokračni trobrid
t (8 s, s2>), u kojem su poznati plošni kutovi na bridi t sx i t s2 i

77

kojih je vriednost ™ — v, i bridni kut <$£ s} £ sa = r — £*.

5. Ako kroz s s, kao osovine i redom zrake X, X, Xa . . . posta-
vimo ravnine En Ef, Es . . . to dobivamo pramen ravnina sa oso-
vinom ss,, isto tako dobiti ćemo drugi pramen ravnina sa oso-
vinom 8 82, ako kroz ss« i redom kroz zrake Ylf Yt> Yz . . . po-
stavimo ravnine Yi ,Ta. V8 . . . Pridijelimo li pojedine ravnine E,, Er Et
pramena s s« pojedinim ravninama Ti, T«, Y, . . . pramena ss* prema
pridijeljenju zraka Xp X, X3 ... zrakama YM F8, F, . . . tako.
kako one u ravnini 2 tvore krug K, to će kontinuum sjeći šnica
dviju ravnina, koje su jedna drugoj jednoznačno pridijeljene, biti
čunj, što je lako dokazati.

Svaka sjecišnica Z dviju ravnina E i V, koje su jedna drugoj
jednoznačno pridijeljene, prolazi kroz tačku a, jer s s, pripada pot-
puno ravnini E, a s s% potpuno ravnini T ; no s Si i s sa sijeku se u
tački s, dakle će tačka s biti zajednička i ravnini E i ravnini Y.
sto znači, da sječišnica Z ovih dviju ravnina prolazi kroz tačku s.

Digiti

zedby G00gle

(p) O (UNJU KAO PROJZVOIHJ PRAMKNOVA ZRAKA I RAVNINA. 75

( >sim toga ista sjecišnica Z prolazi i kroz periferna tačka e kruga
K, kao sjecište pridijeljenih zraka X i Y, koje tvore krug. Iz
toga se vidi, da sjecišnice dviju ravnina, koje su jedna drugoj pri-
dijeljene, dodiruju periferiju kruga, a uz to prolaze kroz jednu istu
tačku s. kojoj spojnica sa središtem o kruga K stoji okomito na
kružnu ravninu; prema svemu ovome izilazi da ove sjecišnice op-
koljuju kao provodne zrake površinu uspravnoga kružnog cunja.

6. Da saznamo mjerni odnos između plošnih kutova ravnina
izvodnica u ovim pramenovima, što tvore čunj, postaviti ćemo oko-
mite ravnine \ i \ u tačkama st i s2 na osovine pramenova
sst i 3 St. Ravnina N, okomita na osovinu 8Si isjeći će iz ravnina
Z,, H2, Ss. . . . pramena ssi pramen zraka X\, X't ,X'8, . . ., a
kutovi, što ih ove znake između sebe čine, dati će nam priklone
kutove ravnina, u kojima dotične zrake leže. Isto će tako ravnina
iV2, okomita na osovinu pramena ravnina s /?„ isjeći iz istog pra-
mena zraka &, u kojem će kutovi između pojedinih zraka biti
prikloni kutovi za dotične ravnine.

Ravnina :N, siječe se sa ravninom S u tangenti Tp pošto je ova
okomita na ssi, a prikloni kut ovih dviju ravnina jeste v. Kroz
istu tangentu prolazi i tangencialna ravnina, koja čunj uzduž s st
dodiruje, svaka pak druga ravnina S pramena sst isjeca iz rav-
nine £ zraku X, a iz ravnine Nt zraku X', tako da Tt X i X*
tvore pravokutni trobrid sa vrhom u S\ gdje je pravi kut kao pri-
kloni kut pri bridi X'. Ako je «£ (Tx X) = x a «£ (Z X) = g,
to ćemo iz tog trobrida Si (Tx X, X) dobiti, da je

tgl

ili

sin £ cos c cos v

V l — s%n% v cos* \7 V 1 — stna v cos2 1

Na isti način kroz #3 na 8 s9 okomito postavljena ravnina \
isjeca iz ravnine S pravac T«, koji se kao tangenta nalazi u tan-
gentialnoj ravnoj ravnini Ti, dok svaka druga ravnina l1 pramena
s s* isjeca iz ravnine X zraku F, koja sa T% neka tvori kut y, a iz
ravnine Nf zraku Y, koje kut sa 'l\ neka je rt. Prikloni kut rav-
nina 1 i >i2 i ovdje je v, tako da iz pravokutnog trobrida St (Tt
Y Y') slijedi da je

Digiti

zedby G00gle

70

K. KARAM ATA

<fi|

9 V COS v

sin r, COS 7 cos v

Sin y = , rJr~~-~:=Ž=r — „ • i C05 V = , 'T ^-7T ~"T^

Ki — 8in2veo8**/i k 1 — stn* v cos* r.

Da ova dva pramena s S\ i s % prema pređasnjem tvore uspravan
kružni čunj, kojeg na njegovu osovinu okomiti presjek daje krug
K, to mora i karakterna jednadžba (1) istog i ovdje postojati t. j.
đajcr — y = — a, azaoblikestn (x — y),cos(x — y)itg (x — Jf^do-
biti će prema adicionim pravilima trigonometrijskih funkcija oblik

(tg c — tg (.) cos v
ty C< -y)=k = - ~-; v_^ ^ ^ y

A? (sin \ cos r, — co* S; stft7,J cos v

j/X-V_|_ f = yr— sin* v ,.ot» PK/ — «mrv irca1 T|

2 cos* v cos £ cos r, — sin \ sin r,

u kojima su prikloni kutovi ; i *o kao promjenljive u implicitnoj
formi sadržane. U eksplicitnoj formi dobiti ćemo pak

tg\ k cos v -f- tg r,
cos v ~" cos v — & ty r,

St//

i cos 7, -f- sin r, cos v

K Ž — stn* v cos2 ? K *_1~+ 2 K / — «»f v cos* 7,

cos c cos 7, — i sin 7, cos v

K 7 — si** ^co? i = K**"+l VT^^n*Včo**rt ~ ? f ** Y>)

ili

COS c =

Kao specijalan slučaj dobivamo jednadžbu uspravne kružne ci-
lindrične površine, ako * = 0 stavimo, Sto daje

'*(;-*) = * t. j. ;-*=«.

Digiti

zedby G00gle

(7) O OUNJU KAO PROIZVODU PRAMBNOVA ZRAKA I RAVNICA 77

7. U ovom se govorilo dosad o cunju kao proizvodu pramenova
ravnina, što recipročno odgovara sjekotini cunja kao proizvodu dvaju
pramena zraka; ali isto tako kao Sto možemo smatrati sjekotinu
cunja kao omotnicu pravaca, tangenata koji spajaju po dvije jednu
drugoj jednoznačno pridijeljene tačke u dva niza tačaka, tako isto
i recipročno možemo smatrati čunj kao omotnicu ravnina, koje
spajaju po dvie jednu drugoj jednoznačno pridijeljene zrake u dva
pramena zraka, što se lako da i pokazati. Svaka na provodnicu
#, sjecišnicu pridijeljenih ravnina H i T, okomito postavljena tan-
gencialna ravnina Z siječe iz tangencialne ravnine T, zraku I', a
iz tangencialne ravnine T» zraku Y". Sve zrake X" leže dakle u rav-
nini Tn a pošto se T\ i Z sijeku u tački 8, to sve te zrake prolaze
i kroz tačku s, sve pak zrake Y' leže u ravnini T«, i pošto se T«
i Z sijeku u istoj tački s. to i oni prolaze kroz tu tačku. Prema
tome imamo jedan pramen zraka u ravnini Tt sa tjemenom u s i
jedan pramen zraka u ravnini T, *a istim tjemenom. Pošto se pak
ravnine T, i T* sijeku u zraki te= 2\ koja prolazi kroz zajed-
nički vrh *, to će ista biti zajednička i pramenu zraka u T, i
pramena zraka u T9, kao zraci pramena T, odgovara joj zraka
sst = St ravnine T„ a kao zraci ravnine T, odgovara joj zraka
ssi = St ravnine T,. Zrake ravnine T, jednoznačno su pridijeljene
zrakama ravnine Ts, već time što ravnine Z samo po jednu zraku
isjecaju iz ravnina Ti i T*. Iz ovoga vidi se dakle, da je čunj
omotnica tangencialnih ravnina Z ove ravnine spajaju po dvie
jednu drugoj pridijeljene zrake iz dva različita pramena zraka,
koji imaju zajednički vrh s, a leže u dvije razne ravnine, koje
se sijeku u jednoj zajedničkoj zraci T.

8. Da bi opredijelili odnos kutova u oba pramena zraka, koji
tvore uspravni kružni čunj, uzeti ćemo za podlogu krug K sa
svojim pramenovima Si i $«. Središnji kut «$C 8\0z = 2j: a «$C st oe =
# (~ — y), a povučemo li u z tangentu T na krug, to će ona tan-
gentu Ti sjeći u tački tx a tangentu 7i u tački ty. spojimo li tx
i ty sa *, to dobivamo dva deltoidna četverobrida s (si o e tx) i
8(sto*ty), koja imaju ista svojstva kao i deltoidni četverobrid
8 (st t St o) u od jelku 4. Označimo li bridne kutove Si s tx = tx sz = u
i 8*8ty = tySa = i: — v a prikloni kut na bridi tx s sa ^ na bridi
ty 8 pak sa ~ — yj, to dobivamo analogno sa odjelkom 4 po jednadž-
bama (2).

tgu — Uj j\8inv

Digiti

zedby G00gle

O CUNJU KAO PROIZVODU PRAMKNOVA ZRAKA I RAVNINA.

(8l

cos — = 8%nz cos v

tg(n — v)=ztg(K — y) sin v

t: — x

cos 2~ ~ stn (~ — y) cos v-

Ako iz ovih jednadžba izvadimo vrijednosti za x i y pa \\
jeđnažbi x — y = — a uporedimo bridne kutove u i i% koji su
ujedno kutovi pramenova zraka ravnine Ti i ravnine T2, računano
od zrake T\ u jednom a od zrake T% u drugom pramenu, t<> dn-
bivamo, da za njih postoji odnos analogno sa odjelkom (>.

Mi<*-y)=7fa*

(tg u — tg v) sin v

^T, = *

sin* v-{-tg u tg v

k ^ (sin ucosv — cos u sin v) sin v
Vl-\- k2 Vi — cos2 U COS2 v|/ 1 — cos2 V COS* v

k cos u cos v sin2 v -f- sin u sin v

V i-\- k2 Vi — cos2 u cos2 vV 1 — COS2 V cos2 V

a prikloni kutovi biti će

\ cos y0 1/ cos2 v — sin2 ^ — 1/ <

K/+P~ - --- f r

cos* v — cos*^sin9

COS" v

Eksplicitno pak imamo

tg u i. sin v -\-tgv
sin v 1 — kigv.

cos
cos v

% =kl/ cos*v — sinf r2 + s™~2

cos vVk2-\- 1

Iz implicitne jednadžbe za priklone kutove dobiti ćemo i jed-
nadžbu za valjkastu površinu, ako postavimo v == 0, koja onda
glasi

Digiti

zedby G00gle

(9) K. KARAMATA, 79

(x—y) = cosy-2)

sin
a to će reći, da je

, = 2L- <l—r'>

Ovo je ujedno jednadžba kruga kao proizvoda dvaju niza ta-
čaka, koji su jedan drugomu jednoznačno pridijeljeni.

Konstruktivno ćemo dobiti ovo pridjeljenje tako da kut (1\ Tj
prepolovimo, na simetrali ovoga kuta uzmemo jednu tačku o kao
središte kruga; spojimo li jednu tačku xv pravca T\ sa 0, i prene-
semo kut oxittoo, to će oko or,x ovaj krak sjeći pravac 7* u tački
./•2, koja je pridijeljena tački xu

Digiti

zedby G00gle

Šestnajsto potresno izvješće: za godinu 1898.

SASTAVIO PRAVI ČLAN DR. M. KlŠPATJĆ.

Predano u sjednici matematičko- prirodoslovnoga raz/eda jugoslavenske oka-
demije znanosti i umjetnosti dne Ti. siernja 1899.

1. sirenja oko 3 s. prije podne u Mostaru drugi, a u 33/4 s. pu
podne treći potres, oba vrlo slaba. Štete nije bilo. („Nar. Novine".)
— Druga viest javlja, da je u 2 s. 44 m. po podne u Mostaru
bio slab potres u istom pravcu ka«) i dan prije. Valovita trešnja
trajala je 2 sekunde („Hrv. Domovina". ) — Kako smo u prošlo-
godišnjem izvješću javili, bio je 31. prosinea 1897. u 6 s. 25 m.
po podne u Mostaru od J — S idući potres koji osjetiše još i u
Nevesinju, Stolcu, Ljub uskom, Metkoviću, Makarskoj, Vrhgorcu.
Pakošćanih, Slanom, Janjini, Orebiću i Orahovcu. Da li su onaj
drugi i treći potres još gdjegod izvan Mostara osjetili, nije nam
poznato.

12. sivonja, oko 11 i V4 s. po podne u Sv. Ivanu Zelini slab
potres. („Nar. Novine.)

Potres ovaj osjetiše još i u selu Rakovcu (1 uru daleko od Sv.
Ivana Zeline). Točno u 11 s. 35 m. po podne ćula se tu više sekunda
trajuća podzemna tutnjava, a onda je navalio dosta jak od SZ
dolazeći udarac, od koga su se stale nihati lampe i pomicati po-
kućtvo. Jedno l/4 sata pred potresom su psi tužno zavijali, a i
druge domaće životinje pokazivahu nemir. („Agr. Zeitung1*.)

Ncguvac, i u nekih drugih mjestih lonjske doline osjetiše u isto
doba potres („Agr. Zeit. ").

17. sudnja u 3 s. 35 m. po podne u Spljetu prilično jak potres.
Podzemna tutnjava dolazila je od JZ, a potres je potrajao jedva
2 sekunde (I. Bulić.)

Isti dan u 8 s. 45 m. podne u Kraljevcu (kotar klanjački)
silna podzemna tutnjava, nalik na podzemnu pucnjavu mužara,

Digiti

zedby G00gle

(2) ŠESTNAJ8TO POTRESNO IZVJEŠĆE I ZA OODINU 1898. 81

sa jugo-iztočne strane, a na to dosta jak udarac a istom smjeru
(JI — SZ). Sve je trajalo 4 — 5 sekunda. Štete nema. (nNar Nov.")

4. veljače oko 10 */2 s. po podne u Humu na Sutli ojači potres
sa muklom podzemnom tutnjavom. („Nar. Nov.")

6. veljače u 4V, s. prije podne u Jesenju (Zagorje) potres, koji
nas je iz sna probudio i prestrašio. Jakost potresa bila je onakova,
kakova je bila ona pred tri godine o uskrsu, samo što je ovaj
potres bio puno kraći ; trajao je do tri sekunde. Pravac kao da je
bio od SI— JZ. Ljudi mi kažu? da je jedno % ure prije ovoga
potresa bio još jedan, ali mnogo slabiji. („Hrv. Domovina".)

Krapina, u 4 s. 28 m. prije podne, pravcem od SI — JZ žestok
udarac, koji je pratila jedno tri hipa trajuća trešnja zemlje. Baro-
metar pokazivaše 745 mm. („Obzor".)

Krapina, u 4 s. 2(i m. prije podne dosta jak potres, za koji
vele da se je osjetio u cielom Zagorju. („Nar. Nov")

13. veljače u 5 s. 28 m. prije podne u Krapini potres sa
muklom podzemnom tutnjavom. Trajao je 5 sekunda. Pravca
nisam mogao odrediti, jer me je tek trešnja probudila. Drugi su
mi napominjati skroz oprečne pravce. (P. Bogdešić.)

17. veljače u 11 s. 30 m. po podne u Kosini slab potres sa
jednim udarcem uz podzemnu tutnjavu. (J. Benković)

20. veljače u 10 s. pod podne u Imotskom lagan potres, koji je
trajao 5 do 6 sekunda. Naličio je nekom gibanju sa strane. Pravac
neodredjen. Štete nikakve. (J. Ujević.)

23. veljače u 12 s. 39 m. po podne u Djahomi čula se podzemna
tutnjava, koja je trajala dva hipa. Pravac tutnjavi bio je od SI — JZ.
(Raček)

Isti dan u 8 s. po podne u Dugoj Rirci kod Ludbrega jak
potres, koji je išao smjerom od I— Z, a trajao je 6 sekunda („Nar.
Novine4.)

24. veljače u 2 s. 30 m. prije podne u Lukovu [Sv. Juraj),
pripoviedaju neki, da su oćutili potres. (V. Potočnjak, župnik.)

Isti dan u 4 s. 30 m. prije podne u Dugoj Rieci kod Ludbrega
jači potres, koji je išao pravcem od SI — JZ. Trajao je više cd 10
sekunda uz strašnu buku i tutnjavu pod zemljom i u zraku. U
školi popađaše slike zorne obuke. („Nar. Nov.")

Isti dan u 5 1 2 sati prije podne u Rasinji dosta jak potres,
koji je trajao 3 sekunde. Pred potresom čula se podzemna tutnjava.

r. j. a. cuzvu. 6

Digitized by CjOOQ IC

82 M. K1SPATIĆ, (3)

Pravac se ne može stalno označiti, ali se čini, da je bio od
I — Z. Štete nema. („Nar. Nov.")

Isti dan u 10 V* s. po podne u Humu na Sutli vrlo slab potres,
koji je trajao 5 sekunda. („Nar. Nov.")

28. veljače oko 8 s. prije podne u Humu na Sutli slabo drmanje,
koje je potrajalo samo 3 sekunde. („Nar. Nov.u)

1. ožujka u 2 s. 18 m. prije podne na Rieci lagan valovit potres,
koji je trajao 2 sekunde. (»Agr. Tagblatta.)

3. ošujfca u Humu na Sutli — piše izvjestitelj — posije 10 5/4
s. po podne ugasim svjetlo i stanem driemati, kad najednom osjetim,
da se postelja ljulja, i odmah sam znao, da je potres. Ja ustanem, pak
sjednem na postelju, ali se uviek drma, sad manje sad bolje, i to
je trajalo, sto bi 15 izbrojio. Iza toga za pol sata stane opet tresti,
ali sad je bila upravo živa i čvrsta trešnja, tako da sam čuo, kako
je počelo nešto na stropu pucati, a ja već bio spreman, da bježim.
Iz razgovora sa susjedi razabirem, da sn osjetili samo onaj drugi
potres, dok prvoga nisu oćutili. Štete nema. („Nar. Nov.u)

8. oiujka u 4. s. 45 m. po podne u Dubrovniku dosta jak va-
lovit potres, koji je išao smjerom od Z — I, a trajao 2 sekunde.
Deset minuta posije toga osjetiše drugi valovit potres, koji je bio
znatno slabiji od prvoga; pravac bio je isti kao i prvomu. („Smotra*.)

Isti dan u 9 s. 50 m. po podne u Novom Marofu osjetiše očito
okomit udarac, kao da se nešto srušilo. Trajao je 2 sekunde. Štete
nema. (A. Dumengjić) „Narodne Novine" pišu: U Novom Marofu
u 9 s. 50 m. p. p. jedan jediti dosta jak udarac bez posljedica.
Prozori su se potresli. Tutnjave se nije čulo ni prije ni posije
potresa.

11. oiujka u Dubrovnika slab, podulji potres. („Hrv. Dom.")

25. ožujka u 10 Vi s. po podne u čepinu jak potres. Valovito
gibanje trešnje išlo je pravcem od SI — JZ. (F. Raušenberger.)

27. oiujka u 6 s. 47 m. prije podne u Planini potres, koji je
trajao 2 sekunde, a imao pravac od JZ — I (?). Prije potresa se
čula tutnjava. Od drmanja zaustavio se izvjestiteljev sat na zidu.
(B. Feigel.)

O istom potresu imamo još sliedeće viesti :

Kasina, u 6 s. 35 m. po podne potres sa dva vertikalna
udarca i s podzemnom tutnjavom. Viseći predmeti stali se gibati.
Smjer mu bijaše od SZ— -JI. Bio je to jedan od jačih potresa u
ovom kraju. (J. Benković.)

Digiti

zedby G00gle

(4> ŠESTNAJSTO POTRESNO IZVJEŠĆE : ZA GODINU 1898. 83

Soblinac, u 6 s. 45 m. po podne potres, koji je trajao 4 sekunde,
a došao od JZ. Od trešnje zadrmali su se predmeti dosta osjetljivo.
(A. Peško.)

Moravce, u 6 s. 53 m. po podne okomit potres, koji je trajao
4 sekunde ; tutnjava se čula prije potresa. Prozori se tresli. (J.
Sivoš.)

Zagreb, mnogi osjetiše u isto doba slab potres. (Meteor, obser-
vatorij.)

28. ožujka u 11 s. 50 m. po podne u Grobniku potres, koji je
trajao 3 sekunde a išao smjerom od SZ — JI. Uz potres čula se
jaka grmljavina. Sam potres je bio vrlo žestok, no štete nije po-
činio. (B. Vučić). — Drugi izvještaj istog izvjestitelja javlja*. U
ponedjeljak na večer (2H./3.) u li1/, s., kadno je najjače grmilo,
probudio nas žestok potres (valovit) u pravcu od SZ — JI. Mnogi
skočiše iz postelja, jer je trešnja bila jaka, pa se bojahu posljedica,
kojih nije bilo.

Jelenje, u 11 s. 31) m. po podne jak polres, da se je pokućtvo
treslo. (Vičević.) Smjer potresu bio je od SI— JZ, a trajao je 3
sekunde. („ Obzor".)

U 12 s. u noći od 28. na 29. ošujka u Lasinji dosta jak potres,
koji jo trajao 1 sekundu, a išao smjerom od SI—JZ. Štete nema.
Tutnjava nije se čula ni prije ni posije potresa. (M. Madjerić.)

8. trarnja u 10 s. 10 m. prije podne u Krasnom kod sv.
Jurja (Senj) potres, koji je išao od I — Z, a trajao 2 sekunde. (M.
Petrović.)

18. travnja oko 1 s. prije podne u Zdencih (kod Orahovice)
potres, koji je trajao 3—4 sekunde, a išao smjerom od SI — Z (V).
Veoma jaka tutnjava čula se kroz 10 — 15 sekunda prije potresa.
(Jelka ovoboda.)

Poljana, u Vg 1 s. prije podne potres u pravcu od Z — I. Trajao
je 2 sekunde. (Tepeš J

22. travnja, u 2 s. 35 m. prije podne u Krapinskih Toplicah
potres, koji je trajao 4 — 5 sekunda. Od trešnje popadalo nešto
žbuke. (R. Sokolić.)

26. snbnja u 10 s. 10 m. prije podne u Kamanju kod Ozlja
potres, koji trajao 4—5 sekuuda, a išao pravcem od SI — JZ. Uz
potres čula se podzemna tutnjava. (Met. observ.)

Digiti

zedby G00gle

84 M. KIŠPATIĆ, (5)

1. lipnja u 1 s. 30 m. prije podne u Kalniku potres od SZ :
trajao je 2 sekunde. Udarac je bio dosta jak, tako da su se pro-
zori tresli. (Met. observ.)

22. lipnja u 7 s. po podne u Županjeu slab potres ;

u 9 s. po podne iznova u Županjeu slabo drhtanje zemlje, koje
je počelo jednim udarcem i trajalo do 10 sekunda Udarac je išao
smjerom od S— J. („Obzor".)

23. lipnja u 1 s. prije podne u Modrušu potres, koji je išao
pravcem od Z — I. Od trešnje su zazvečali prozori. (J. Antunović.)

25. lipnja u 11 s. 18 m. po podne u Lukovu kod Senja potres,
koji je trajao 2 sekunde, a išao smjerom od JZ — SI. Uz potres
se čula mukla podzemna tutnjava. (Potočnjak, župnik.)

2. srpnja oko 5 s. 20 m. u jutro u Sinju i okolici vrlo žestok
potres. 0 toj trešnji imamo ubilježene sliedeće viesti :

Sin/, u 5 s. 20 m prije podne valovit potres, smjerom od S — J,
a trajao je 6 sekunda. U Trilju su sve kuće oštećene ili srušene,
a tako i u Košutah, Vojniću i Turjacih. U ova tri potonja mjesta
mnogo je mrtvih i ranjenih. Sto se do sada znade, ima u Trilju 4
mrtva i preko 40 ranjenih („ Smotra tf.)

Sinj, danas strašan potres. Najžešći i prvi udarac čuo se jutros
u 5l/a s. Tutnjava sliedila je cielo prije podne. Sela Turjaci, Vojnić
i Trilj razorena su. Okolo 10 osoba je zaglavilo. („Nar. List".)

Sinj. Oko 5 s. 20 m. u jutro nadje se iznenada Sinj i sela, što
mu na jugu leže, u neizkazanom strahu radi jaka potresa, koji
potraja čitavih 6 sekunda. Sreća, što u ono doba, koliko u Sinju,
toliko i u selih, u kojih se oćutio potres, narod težački već se na-
lažaše ili na polju ili pred kućom, tako da je broj žrtava raz-
mjerno malen. U Sinju su sve kuće oštećene, a dvie težačke po-
rušene. Najviše su nastradala sela Turjaci, Vojnić, Košute, Capo-
rice, Trilj i Gardun. U Vojniću su kuće mahom porušene, oko 20
ljudih je štotežko, što lako ranjeno; liečnici su im već pritekli u
pomoć. I u Turjacih je većim dielom sve razoreno ; ima 12 težko
ranjenih. U Gardunu, Košutah, Trilju i Caporicah polovica je kuća
porušeno, a ima preko 40 ranjenih. Potres je nanio štete i drugim
mjestima kao što je Strmendolac, Uljane, Ruda, Grab, Otok, Gla-
vice, Karakašica, Lučane, Hrvače, Oitlug, Dolac gornji, Srijane,
Dolac donji, Biski i Dicmo, ali štete nisu velike. („Hrvatska Do-
movina".)

Digiti

zedby G00gle

(C>J SKSTNAJS'J-O POTRESNO 1ZVJB8ĆE : ZA OODJNU 1898. H5

Sinj, u 5 s. 20 m. prije podne strašna trešnja, koja je potrajala
10 sekunda. Pred trešnjom čula se pucnjava i tutnjava, a za njom
oajetiše još četiri vrlo jake trešnje. Kod svih kasnijih potresa kao
sto i kod ovoga bio je pravac od SZ — JI ili SI — JZ. (Petar
Tripalo.)

Sinj. Dopis od 3. srpnja. Jaki i veliki potres u 5 s. 19 m. u
jutro, trajući kakvih 7 hipova, prietio je, i svak je u onaj čas
pomislio, da će naš Sinj biti samo jedna ruševina i jedno grobište.
Ta nemila pojava svakoga je onaj hip probudila. Sviet je bježao
na ulice jedva na pola obučen. No varoš se junački održala. Ni-
jedne ljudske žrtve, a uz tolike baš štete, kako se mislilo i oče-
kivalo. Ova se u varoši računa na nekoliko tisuća forinti. — U
ovoj obćini od 38.000 duša osam je sela do prosjačkog štapa
jučerašnjim potresom došlo, valjda desetak hiljada duša milosti i
nemilosti izvrženo. Pri toj materijalnoj katastrofi ima i ljudskih
žrtava : doslje troje nejačadi i dvoje odraslih. Ima ih na desetke
ranjenih težko i lako, da su trojici liečnika baš pune ruke posla.
(„Jedinstvo".)

Sinj. Dopis od 3. srpnja u večer. Očevidci, koji su oćutili potres
u Ljubljani i vidili mu posljedice, uvjeravaju, da je ovaj sinjski
bio daleko jači. Vojnici su u neprestanoj kretnji i radnji. Tako i
liečnici i razni službenici, koji radi velikih potreba i velikih raz-
hodja ne mogu trudu odoljevati. Sviet je u varošu u užasnom
strahu zbog tutnjave čestih laganih potresa, zbog razglašene izmi-
šljotine, da je bečki meteoroložki zavod brzojavno naviestio, da će
biti velika trešnja sutra u 5 sati jutrom, pa napokon zbog djelo-
mičnog pomrčanja mjeseca. Odatle ona jagma za čadorovi, što ih
je vojna mjestna oblast obćini dobrostivo uzajmila, odatle one pri-
preme za neobična ležaja u bačvah, kočijah, škrinjah, odatle i to, da
su javni lokali svu noć otvoreni i puni. Uz faktične trešnje i tutnjave
opazili smo, da i mašta radi svoju. Kola prodju, vrata zaškrinu,
štogod lupne: eno trešnje. Treba da vas upozorimo, kako je prvi
opis jedva sjena katastrofe, koja je ovu okolicu u crno zavila.
Vazda ih čuješ novih, gorih, jadnijih. Postradali noćuju pod čado-
rovi, a dobar ih dio biva obskrbljivan kruhom. Oni u Turjacih
naopako i s vodom, dok je trešnja i seoske bunare zasula. —
Ovdjašnji domobranski častnici i vojaci bili su nam u našem jadu
prava blagodat. Njihova susretljivost, spremnost i rad ne mogu
se izkazati. („Jedinstvo".)

Digiti

zedby G00gle

86 M. Rl&PATIĆ, (7)

Sinj. Dopis od 8. srpnja. Prijavljuju se neprestano oštećenici iz
Brnaza, Radušića, Hrvača, Karakašice, Suhača, Čitluka, Jasenka,
Podvaroša, Glavica, Lučana, Uljana, Strmendolca. Srinjana, Biska
i Dicma. Zgrade, razdrmane od velikog potresa, ukazuju radi ope-
tovanih dnevnih trešnja sve to vise i znatnije štete. N. pr. i varoš
Sinj pretrpio je teži udarac, nego li se je s prvince mislilo. Radi
neprestanih trešnja spremaju se iz Sinja mnogi strani a i neki
mještani. I mi sami i svaki motrilac, koji je o onom užasnom potresu
pisao ili pripoviedao, vjerujte, da ga je omalovažio. Obično tvrde,
da je trajao 6 — 10 sekunda. Vašeg dopisnika on je probudio te je
taj izrekao, iza kako se je razabrao, za ono vrieme barem sedam
puta „u ime Isusovo" i tri puta „Sinjska gospe, pomozi !u To je
dakle dulje drmalo, nego se kaže. Ćuli smo jednu vrlo odličnu,
razboritu i ozbiljnu osobu, koja nam je pripoviedala, da je stala
moliti, kad je počelo tresti, „zdravu Mariju" i „djelo skrušenja",
pa je prije to izmolila, nego je trešnja prestala. Po tom se stalno
može uztvrditi, da se je treslo najmanje kakovih 15 sekunda. To
je najbolje mjerilo, jer svi (sa mnom zajedno), koji pišu : trajalo
je ovoliko ili onoliko, niesu na čistu, dok nije nikoga bilo, komu
bi uz onoliku tresku i drmanje palo na pamet, da pazi, koliko to
traje. Svatko je u onoj nečuvenoj muci imao i prečijega posla.
Kad ti se kuća ljulja, kada čuješ tutnjavu, kad drma i neprestano
drma, kada gledaš smrti u oči, kad misliš, da ćeš s drugoga poda
na prizemlje, kad ti u onom času leti pamet, tko zna gdje. misliš
Bogu ćeš na istinu, težko je, strašno je, nepojmljivo je onomu, tko
slični udes nije osjećao. — Jadrić Jozo, iz Sičana, išao je iz Sićana
put Sinja; onog strahovitog časa — veli — zemlja je na toliko
mjesta pucala i raztvarala se, (a pamti, da je tamo trešnja bila
kud i kamo manja od one u Sinju), a kad sam se vratio, ni traga
kakvim razpuklinam. („Jedinstvo".)

Sinj. Dopis od 4. srpnja. Potres nije u ovom kotaru nečuven,
ni odveć riedak pojav; ali ljudi stari ovakova dosada ne zapam-
tiše. Pače u itinu se može tvrditi, da posije potresa od 20. stude-
noga 1769. žestinom i kobnimi učinci ovomu sadašnjemu slična kod
nas nije bilo. Nebo bijaše vedro, a sjeverni vjetar, šte je prije tri
dana duvao, sasvim se bio utišao. Iza noći dosta studene naši
seljaci bijahu izašli izpod domaćih krovova na težački rad, kad na
jedan mah, u 5 sati i 20 minuta, zemlja se uzdrma i postade silan
šum i buka u zraku, dok se pod nogama tutnjava čula. Koliko je
sekunda prvi udarac trajao, ne bih vam znao kazati. Činilo se, da

Digiti

zedby G00gle

(8) ŠK8TNAJSTO POTRESNO TZVJBŠĆK : ZA GODINU 1898. 87

je bio vrlo dug radi neugodna i strašna utiska. Nakon 10 časa
nastupi drugi žestoki udarac, opet sa podzemnom tutnjavom, te
s hukom i šumom u zraka, ali nije bio ni jak ni dug kao prvi.

Naravno je, da je onaj čas svakoga morao obuzeti strah i trepet.
U crkvi našlo se tada mnogo bogoljubna svieta pri svetoj misi,
pa kad se potrese kuća božja, nastade žamor, krika, gibanje i
bježanje. Čeljad, što je još u svojih kucah bila, stala je naglo na
polje bježati. Bilo je osoba, što su kroz prozore skakale na dvor.
U varošu med ju tim nije razmjerno bilo velika zla. Oštećeno je
dakako mnogo zgrada, kojim se krovovi razkriše, dimnjaci po-
padaše, zidovi popucaše. I crkva je uza sve svoje debele zidove
na vise mjesta izpucala, a isto tako i manastir. Ali u okolici Sinja,
s ove i s one strane Cetine, tu je velika žalost. Tu narod cvili i
leleče, a ima i za što. U Otoku, Rudi, Grabu, Jabuci, Vedrinah,
Strmendolcu i Uljanih, na Gardunu i Vojniću, na Bisku i u
Krušvaru potres je mnoge seljačke kuće i seoske crkve raztresao
i velik kvar učinio. Na Vojniću je i zvona s crkve bacio, a školu
gotovo srušio. Najviše su pak stradala sela Čaporice, Trilj, Košute
i Turjaci. Tu nema ni jedne zgrade, a da je neozliedjena ostala.
Sto velim? U Košutah i u Turjacih nema ni jedne kuće, koja se
nije oborila, da joj zidovi iz temelja ne razpukoše.

Ovdje u mjestu nema seismometra, ali se zna, da je potresu bio
pravac od S — J. A i ovo je sigurno, da je to bio okomit potres.
Kako se je pako god. 1769. zemlja tresla punih osam dana, tako
je evo treći dan, da se trešnja, ako je i lagana, gotovo neprestano
opetuje, oBobito u Turjacih i Košutah. S toga vam je razumjeti,
da strah u čeljadi ne popušta; radi toga tkogod može noćuje pod
šatorom na dvoru. („Obzor".)

Sinj, u 5 s. 19 m. vrlo žestok potres, koji je trajao 8 sekunda,
a išao smjerom od S — J Jedno 10 minuta iza toga navalio je
drugi ojak potres, koji je trajao 4 senkude, a iza pol sata treći
slabiji potres od 2 sekunde („Agr. Tagblatt".)

Sinj. Sudbeni pisar g. Bock pripovieda, da je pred sobom, u
kojoj spava, ležao pas. U neko doba uletio u sobu i stao zavijati
i gospodaricu za skute drpati. Uzalud ga tjerali i tukli, nikako
da im se udalji — u to je nastala ona grozna trešnja, koja je
njihovu kuću od svih u Sinju najviše razdrmala. Ni sada pas
nipošto ne će da udje u kuću. („Jedinstvo".)

Sinj. Osam je sela ove obćine većim dielom razoreno, a ostala
pretrpiše znatne štete. Turjaci, Košute, Gardun i Čaporice najviše

Digiti

zedby G00gle

88 M. KlfiPATlft, (9)

postradaše. Narod ne će imati gdje da smjesti ljetinu, ni da redi
duhan, za koji se hoće suhih prostorija. Pojedini lagani potresi uz
tutnjavu se neprestano opetuju, a to podržava stravu i nemir. Po
selih mnogi bunari natrpani su ruševinami, a u nekih je usljed
potresa sasvim nestalo vode. Neki seljaci pripoviedaju, da je za
prve užasne trešnje vođa u Cetini glogljala i da je više riba izba-
čeno na obalu. Na nekih mjestih da se je i zemlja bila raztvorila
za nekoliko metara, pa se opet zatvorila. („Jedinstvo",)

Trilj. Bozo Pešo, poštanski opremač, desio se za vrieme trešnje
na dvoru, pa pripovieda* Zatutnji, potrese, Bože vidiš! Stade
pucati i sgromonjivati kuće, orit se niz brdo kamenje, Cetina
gogoljom na kraj ribu izbacivati. Mislio sam svršetak svieta. („Je-
dinstvo".)

Trilj. Dopis od 3. srpnja. Jučer u 5 s. lo m. užasan potres
uništio sela Trilj, Košute, Vojnić, Turjake, Gardun, Caporice, Vedrine,
Grab, Jabuku, a osobito Trilj, Košute, Vojnić, Gardun i Turjake. Došao
je po prilici sa jugozapada sa strašnom tutnjavom u zemlji, valovit
sa strašnimi poskoci. Sve su kuće srušene i nisu za stanovanje. Zidovi
porušeni i izpucani, narod pod vedrim nebom kuka i jauče. Radnje
poljske prispjele, ne zna puk da ih sredi i gdje da stavi plod
svoga truda, kad je bez krova. Sinoć došlo vojnika iz Sinja, ter
za ozliedjene podigoše šatore. Ima i mrtvih, ali nije hvala Bogu
mnogo, pošto se narod bio sav digao i izišao u polje za radnjom.
— Ja, kada sam ustao iz postelje, oćutio sam jaku tutnjavu, a
kad se poče kuća gibati, i kad stadoše zidovi pucati i zijati, tada
sam pohrlio van i umakao neozliedjen. Šteta je na mojih kucah
preko 1000 for., a u drugom se ne da procieniti, jer što je radjeno,
ima 100 i više godina, to je sve srušeno. Od jučer od 5 s. 15 m.
uviek se trus ponavlja, ali ne jako. Kadkad zatrese, a kad kad se
čuje tutnjava. Vlada velik strah, noćas cielu noć nije se zaspalo.
(„Jedinstvo".)

Trilj. U Trilj u, gdje je podpredsjednik Pavić bio dočekan od
kot. poglavarstva i načelnika, nije se mogao zadržati, jer nije
bilo gdje prenoćiti. Mnogo je kuća porušeno, a još više ih je, koje
nisu vise za stanovanje. Puk spava pod vedrim nebom. („Je-
dinstvo".) — Zupnička kuća i financijalna stanica težko su ošte-
ćene. Narod nema gdje da spremi do koji dan žetvu, a osobito
ne će imati gdje da spremi duhansko lišće. („Jedinstvo".)

Tur jaci. Otac Angjeo Gotovac vele da je kazivao: Taman ja
rekao misu i stao pred kapelicom. U to zatrese, za mnom se ka-

Digiti

zedby G00gle

(10) ŠBSTNAJSTO POTRESNO 1ZVJB8ĆB '. ZA GODINU 1898. 89

pelica stropošta, preda mnom ini se kuća sruši, doli crkva ori, po
selu kuće padaju, zemlja puca, zidovi valjaju, pusta orljavina,
tutnjavina da zaglušiš, cviel, žalbe, ajme, pomagaj, kuku, bilo je
s jednom. („Jedinstvo".) — U Tur jačih je većim dielom sve raz-
oreno, ima 12 težko ranjenih. U istom dopisa iz Sinja spominje
se, da je potres u Turjacih mnogo oštetio crkvu; u župničkoj se
kući ne može više stanovati, jedan je dio porušen; liepa školska
sgrada tako se prosula, da ne vriedi, da se popravlja. U selu dvoje
umrlo, a četvero težko ranjenih. („Jedinstvo".) — Selo Tur jaci
brojilo je preko 100 obitelji, a danas je 800 duša bez kuće, bez
stana. („Jedinstvo".) Twrjaei nisu danas nego razvaline. Zupnički
stan, kapela do njega, te župna crkva, sve je to propalo. Crkva
doduše još stoji, ali ju vojnici čuvaju, da ne bi tko k njoj pri-
stupio, a danas (4./VII.) čekaju iz Spljeta pionire, da ju poruše. U
Turjacih i Košutah našlo se pod ruševinama četvero mrtvih. Jedna
je djevojka jučer preminula. Ima 30 težko ranjenih; a ne zna se
ni broja onim, što su lako ranjeni. („Obzortf.)

U Turjacih prosjela je jedna smokva za metar i pol u zemlju,
a u promjeru za jedan metar. Seljaci pripoviedaju, da ima jošte
nekoliko stabala, koja je stigla ista sudbina. Ove slučajeve pripo-
viedao je mjernik Faidiga. („Jedinstvo")

Kazivao nam je neki domobranski vodja na vježbah, da je
jedno brdo izmed Tur jaka i Vojnića od one grozne trešnje s jedne
strane sasvim izrovano, kamenje na njem izvaljeno, dok je s druge
strane zdravo. („Jedinstvo".)

Vojnić. Krasna nova crkva u Vojniću tako je oštećena, da se
u njoj ne će moći više služba božja služiti. Oltar, što ga je narod
prije dvie godine podigao i potrošio 2000 for., sav se je prosuo.
Liepa školska kuća u takvom je stanju, da se ne da više popra-
viti ; u župnoj kući nije moguće više stanovati. U selu ima sedam
težko, a trinaest lako ranjenih. („Hrv. Domovina".)

Vojnić, selo od kakovih 600 duša, sasvim uništeno. I tu propala
župna kuća, razdrmana školska zgrada, razpukla na toliko mjesta
do temelja nova crkva. („Jedinstvo".)

U KoŠutah vide se užasni tragovi potresa: provalili se krovovi i
popucali zidovi skoro svih kuća. Škode je mnogo više nego što je bio
potres počinio u okolici Ljubljane. Državna je cesta pukla na mnogo
mjesta, a pukotina ima svuda po zemlji. U Košutah je troje
mrtvo, a mnogo težko ranjenih. („Hrv. Domovina".)

Digiti

zedby G00gle

90 M. KIŠPATI<\ (11)

U (\iporicah su težko oštećene župnička kuća i crkva, tako i
u Grabu, dok u Dolca dolnjem samo stara crkva. U Rudi i Otoku
potres je nanio štetu samo crkvam. („Hrv. Dom.")

U Caporicah srušio se krov mnogih kuća ; župnička kuća i crkva
mnogo su oštećene, osobito župnička kuća. Jedan je mužki težko
ranjen, a dvie su ženske lako ranjene. („Jedinstvo". )

Užasno stradaše Caporice (700 stanovnika). Jedva jedvice da su
malo bolje prošli Grab (11.000 stan.), Vedrine i Jabuka (800 sta-
novnika.) U Grahu pokvario se i liepi mramorni oltar. Težko je
bilo Rudi (1000 stan.) i Otoku (11.000 stan.) Med ostalim su
u ova dva mjesta dvie krasne nove crkve oštećene. („Jedinstvo".)

U Vedrinah opazilo se novo vrelce. Podpredsjednik Pavić dao
je bocu te vode odpremiti u Spljet, da se analizuje. Malo podalje
od tog izvora na briegu, u posried same muljike ukazala se du-
boka rupa kriva smjera, promjerom od jedno 15 centimetara.
Radnici, koji su bili tu blizu za velike trešnje, uvjeravaju, da je
iz nje najviše tutnjilo. („ Jedinstvo".)

Vedrine, Jabuka, Grab ne pretrpješe prama ostalim mjestim
toliko štete. Ipak svuda su se provalili krovovi mnogih kuća.
Crkvu, u kojoj se je srušio s oltara na tle veliki kip angjela. ne će
biti težko popraviti, ali župnu kuću, i od prije trošnu, nije vriedno
popravljati. U Vedrinah se otvorila na mjestu, gdje se je čula
velika tutnjavina, u liti rupa, široka u promjeru 20 cm. : iz nje ne
izbija niti plin niti voda ; ali na drugom mjestu izbio je novi mlaz
vode. („Hrv. Domovina.")

U Gardunu ima gotovo isto toliko štete, koliko u Vojniću. („Je-
dinstvo".)

U Bmagah vidiš razkrivenih, razdrmanih i oborenih kuća,
sorenih med ja, razpucane ceste. („Jedinstvo".)

Gola Glavica i još neka susjedna sela dosta su štete pretrpjela.
(„Jedinstvo".)

Voštane i Tijarica. Kobni udarci potresa od 2. srpnja nisu po-
štedili ni zabitnih planinskih sela cetinjske krajine, kao n. pr.
Voštana, Roža i Tijaricc, no prouzročiše manje štete nego što se
vide po samoj Cetini. Temelji nekih kuća su skroz uzdrmani,
napose župni stanovi Voštana i Ti jarice pretrpješe znatne štete od
temelja sve do vrh krova, zidovi i mazo vi su im popucali. Kakovi
su ovi prije bili, a kakovi su sada? Kad bi sada stao hodati u
onom u Tijarici po tavanu, rekao bi, da će se sve srušiti, kako se

Digiti

zedby G00gle

(12) ŠRSTNAJSTO POTRESNO IZVJEŠĆE*. ZA GODINU 1898. 91

od samog hodanja trese iz temelja ; onaj pako u Voštanih na-
likuje liepo složenoj gomili izklesanih stiena bez vapnene veze.
Jednom riečju: oba župnička stana sada iza potresa nalikuju
razpaloj ladji na moru iza oluje. Dne viče, sad jače sad slabije, po
vise put ponavljaju se potresi i tutnjave uz stravu nevoljnih
župnika, koji su svaki čas prisiljeni bježati iz svojih stanova, da ne
ostanu zatrpani gomilom kamenja Pravedno bi bilo i njihov život
obezbiediti. — U Voštanih se na jednom mjestu prosjela zemlja,
te progutala i jednoga konja nekom seljaku (16. srpnja. „Narodni
List".)

Čačvina. Grozna trešnja počinila u Cačvini mnogo štete. Izmed
mnogih kuća, što je potres srušio, pokvario je i župni stan i crkvu.
U župnom stanu zidovi iz pucali, Štuk se izlomio, ploča s krova
poljezla niz merteke, konjušnica na pol srušena. (,, Jedinstvo".)

Predsjedničtvo dalmatinskog namjestničtva poslalo je zemaljskim
poglavicam svih kraljevina i zemalja, osim Galicije, ovo pismo :

„Pošto su povjerenstva za procjenu izvidila štete nanesene po-
tresom u području obćine sinjske, čast mi je priobćiti uspjeh ovih
izviđa za slučajne daljne odredbe.

„Potres pojavio se u 29 odlomaka obćine Sinjske i to najjače
u Turjacih, Košutah, Trilju, Gardunu i Vojniću, koja sela sači-
njavaju upravo središte potresa.

„U svem bilo je oštećeno 2365 zgrada za stanovanje i gospo-
darstvenih. Prava šteta na zgradah bila je ustanovljena u iznosu od
363.696 for. i to ne računajuć bogoštovne zgrade, med kojimi je
porušenih 5 župnićkih kuća i 2 crkve.

„Razumije se, da su povjerenstva pri procjenjivanju postupala
najsavjestnije.

„Od spomenut« štete ide samo na spomenutih 5 sela, koja leže
u sred sinjske krajine, iznos od 189.176 forinti.

„Ovaj se iznos prikazuje upravo ogroman, ako se uzme u obzir,
da obterećuje pučanstvo od samo 2308 duša, koje živi jedino o
ratarstvu, te plaća zemljarine samo 7256 for. 29 nvč., a kućarine
samo 528 for. 15 nvč.

„To jasno dokazuje, kako je težko ovo pučanstvo nastradalo od
potresa, i to tim više, sto su ciene za gradivo i za radnike usljed
potresa te usljed potrebitih popravaka i novih zidanja jako posko-
čile, te što ova okolnost, koja pogoršava položaj oštećenog seoskog
pučanstva, pri procjenjivanju šteta nije bila uzeta u obzir.

Digitized by

Google

V>2 M. K1SPAT1C, (13)

„Ovaj izpadak neka podkriepi što jače molbu za što veće podu-
piranje pomoćne akcije na uhar nastradalog pučanstva obćine
sinjske.

„Konačno čast mi je priložiti 50 komada slika iz krajeva po-
tresom oštećenih sa molbom, da Vaše gospodstvo izvoli zgodno
urediti, da budu što više razprostranjene. Primite izraz itd.

„U Zadru 10. kolovoza 1898. Za namjestnika Pavić". („Smotra".)
Narodni liBt donosi sliedeće izvješće, koje nam kaže da je
u Turjacih poginulo i diete i 2 žene, a ranjeno 11 osoba;
„ Košutah „ 2 djece „ „ 12 „

„ Gardunu „ 4

„ Vojniću poginula 1 žena „ „ 20 „

„ Jabuci „ 2 „

- Trilju , 5 „

„ Krušvaru „ 3 „

„ Caporicah „ 3 „

Izvan sinjske obćine imamo o ovom potresu ubilježene još slie
deće viesti:

Klis, u 4 s. 50 m. prije podne iznenadi nas odveć jaki potres.
Preplašen stao gledati narod, kako puca i kako se kida kliska
greda, te se bilo bojati težkih i žalostnih posljedica, jer se u vre-
menu od 2 minute kidao kamen i orio prama kucam, od čega nas
ipak dobri Bog očuvao. Ima sorenih kamena do 5000 kilograma
težkih. Iza 10 minuta čula se još tri mala potresa. U Dugopolju
ove obćine, u koliko je poznato, oštećeno je od potresa jedno de-
setak kuća. („Jedinstvo".)

bolin, potres od 2. srpnja napunio je stravom cielo mjesto, tim
više, što se na jednoj kući srušio krov. („Jedinstvo".)

Sućurac. I ovdje se je 2. srpnja osjetio jaki potres. U crkvi je
pao komad mramora, a kažu mi i nekoliko izpucanih kuća, a med
njimi i učiteljev stan. („Jedinstvo.")

Spljetf u 5 s. 20 m. prije podne jak potres. Iste noći prije toga
i to u 2 s. bio je znatno slabiji potres. Sviet se silno uplašio. U
nekih kucah popucaše nešto malo zidovi. („Jedinstvo".)

Spljet, u 2 s. 15 m. prije podne slab potres, a u 5 s. 20 m.
prije podne drugi, veoma jak, koji je trajao 12—16 sekunda. U
kucah popadali su mnogi predmeti, a sviet se pobojao, da bi se i
kuće mogle srušiti, pa pobjegao van. Kod mnogih se tom zgodom
zaustavile ure; moja ura je stala u 5 s. 23 m. Na nekih kucah
popucali su i zidovi, strop pao, a svieće, što su visjele o stropu,
nihale se pravcem od SI — JZ. Množtvo naroda sprovelo je i slie-

Digitized by LjOOQ IC

(14) ŠE8TNAJST0 POTRESNO IZVJEŠĆE: ZA GODINU 1898. 93

(leću noć pod vedrim nebom, a tek jutros (3. srpnja) vratilo se
kući. Rekoše mi prijatelji, koji su došli iz Omiša i Makarske, da
se je i kod njih osjetio veoma jak potres, koji je oštetio i neko-
liko kuća. Iz Sinja mi javljaju, da se je Cetina od potresa razlila
po polju za kakovih 100 metara. Rodjak iz Sinja piše mi danas
ovo: „Jučer u jutro u 5 s. 20 m. osjetio se i kod na* vrlo jak
potres, te mnoge kuće oštetio, a počinjuć od Brnaza do Graba,
(Japorica i Vojnića skoro sve kuće srušene, a što se nije srušilo,
prieti pogibelj, da se sruši, a ljudi ne smiju u nje. Put iz Brnaza do
Trilja razpucan, 4 su osobe mrtve, 54 ranjene. Svaki sat ponavljaju
se potresi, a noćas od 2 s. do 3 ponovili su se tri put ; jedan je
bio dosta osjetljiv. U Rošutah, Trilju i Turjacih vode se iz zdenaca
izgubile, jer su svi razpucali. Šteta je ogromna". Na Solinu, Klisu
Poljicah i drugamo takodjer su mnoge kuće popucale i srušili se
krovovi. (Iv. Bulić.)

Trogir, u 5 s. 14 m. prije podne prvi potres, koji je trajao 12
do 15 sekunda, a u 5 s. 25 m. prije podne drugi potres od 4 — 5
sekunda. Kod prvoga i kod drugoga potresa bio je udarac sa
strane, samo što je prvi bio puno žešći. Na mene je djelovao, kao
da je neko uhvatio postelju, te njom žestoko trzao. Kuća se je
isto tako trzala, a vrata spavaće mi sobe tresla se tako žestoko, kao
da ih je tko prihvatio rukama i trzao sa svom snagom. Za pravac
kažu neki, da je bio od S— .1, a drugi od I — Z. Od potresa po-
pucalo nekoliko zidova i stropova (najviše na školskoj zgradi),
srušila se tri dimnjaka, te palo nekoliko visećih okvira. Od potresa
se uzgibalo i more. — U isto vrieme oćutio se potres istoga smjera
i iste jakosti iztočno od Trogira u susjednih Kaštelih, sjeveroza-
padno u Segetu, Marini i Rogoenici, zapadno u Vinišcu i Drve-
niku, jugo- zapadno u Okrugu, te južno od Trogira u Žednom.
Drvenik, Okrug i Žedno nalaze se na otoku (Čiovo). Sva ova
sela su pri moru. — Neki mi kažu, da se je već oko 2 i 3 sata
u jutro prije potresa čula podzemna tutnjava. (Jerko Baranović.)

Omiš, u 5 s 20 m. prije podne probudi me iz sna jaka tutnjava
i težki potres, te sam iz postelje skočio. Smjera mu nisam točno
opazio, no čini se da je pod konac trešnje otišla huka na iztok.
Posije 10 minuta oćutio sam drugi potres, no znatno slabiji od
prvoga ; smjer mu je bio SZ — JI. Prvi potres oćutio je svatko u
gradu i okolici, a drugi samo po gdjekoji. U 8 s. 15 m. osjetio
sam treći, ali mu smjera nisam mogao odrediti ; više je naličio
na tutnjavu nego na pravu trešnju. Potres nije učinio u Omiša

Digiti

zedby G00gle

(J4 M. K1ŠPATIĆ, (lO)

nikako ve stoto, osim što jo u nekih kucah opalo nešto maza sa
zidova. U novoj školskoj zgradi, koja se nalazi na morskoj obali,
izpucali su njezini nutrasnji razdjeli (perde). Vele, da se je nova
sudbena zgrada, koja je takodjcr na obali, zibala, pa da se neke
žene, koje su se u nutri nalazile, rukama na protivnu stranu opi-
rale. Živa voda, po imenu „Slovin", koja ovdje kraj mora izvire,
pa se na smrk vadi, bila je iza prvoga potresa kroz 20 minuta
presahnula ; kasnije stala opet voda teći. no bila je sve do podne,
kako sam sam vidio, pomućena, gnjilasta. (Fra J. Malić.)

Drniš, oko 5 s. 30 m. prije podne dosta jak potres. Pravac
potresu mogao je biti od SI — JZ. a trajao je 1jJ minute. Gibanje
je bilo valovito. Oko f> s. 35 m. prije podne iz nova potres, ali
mnogo slabiji. (Nikola Vezić.)

Makarska, oko 5V2 s. u jutro čuo se ovdje i u cieloj okolici
jak valovit potres. U nekih kucah popucaše stropovi, a u nekih
i odpadoše; u nekih starih kucah razpukoše zidovi, a i pade po
koja opeka sa dimnjaka. Drugih znatnijih šteta nema. Smjer mu
je bio, ako se ne varam, od SZ — JI. Trajao je oko 80 sekunda
(?) (N. Kirinčić.)

Imotski, u 5 s. 20 m. prije podne osjetio se ovdje vrlo snažan
potres. Meni je blizu 40 godina, ai mi se čini, da ovakva snažna
nisam čuo. Trajao je preko 20 sekunda. Gibanje je bilo valovito
sa jednim udarcem sa strane i to dosta jakim. Mnoge su osobe
poskakale iz postelja, ali srećom u ovom kotaru nije poznata ni
jedna žrtva, a ni ruševina. Pravac je bio odi — Z. Četvrt sata kasnije
čula se je na zapadu kao neka daleka tutnjava. (Ivan Ujević.)

Korčula, u 5 s 20 m. prije podne probudila je izvjestitelja trešnja,
koju su i mnogi drugi u Korčuli čuli. Ona se sastojala od jednog
udarca, koji je trajao 2 sekunde. Prije trešnje čula se mukla pod-
zemna tutnjava. (Fr. Radić.)

blato na Korčuli, u isto vrieme potres. („Jedinstvo".)

LožiŠce na Braču, u 5 s. 23 m. prije podne neobičan valovit
potres bez udarca ; trajao je više od (5 sekunda. Štete nije počinio,
izuzev što je u nekih kucah raztreskao tanjire na polici. Kažu,
da se je sličan potres oćutio i po ostalih mjestih na Braču.
(„Smotra".)

Zadar, u 5 s. 20 m. prije podne prilično jaka trešnja. U nekih
kucah palo je nešto stropa, kao n. pr. u Fabrovićevoj na novoj
obali. („Narodni Listtt.)

Digiti

zedby G00gle

(16) ŠRSTNAJSTO POTRESMO IZVJEŠĆE! ZA GODINU 1898. 95

U 5 s. 15 m. prije podne u Zadru oćutio se jak okomit
potres, koji je trajao 2 sekunde, a 10 minuta kasnije sliedio je
puno laganiji udarac. („Smotra".)

Bosna i Hercegovina. U 5 s. 20 m. prije podne u Sarajevu
potres, koji je trajao 7 sekunda. Prozori su se tresli, stvari sa
stolova i stolaca popadale i mnoge ure stale. U pokrajini se je u
mnogo mjesta potres osjetio. U Ključu i Jajcu bilo je takodjer
žežćih udaraca. U Jajcu bio je potres tako jak, da je nekog
čovjeka, koji je sjedio kod stola, prevalio sa stolicom na pod.
(„Obzor".)

Potres u Sarajevu bio je točno u 5 s. 20 m. Trajao je 6 sekunda,
bio je valovit, a išao smjerom od JI — SZ. („Agr. Tagblatt",) —
Mostar, u 5 s. 16 m. prije podne jak potres, koji je trajao 3 — 4
sekunde Nije ga pratila nikakva podzemna tutnjava. („Obzor".)
— Potres ovaj javljaju još iz Ljubuškog, Ljubinja, Mostara, Zu-
panjca, Livna, (rlamoča. Ključa. Dolnjeg Vakufa, Travnika i
Jajca. U Ključu osjetiše dva udarca. V. Jajcu bio je potres u 5 s.
15 m., a prije toga slabiji udarac. („Agr. Zeitungu.)

2. srpnja. Potresi, koji su bili posije prvoga udarca u 5 s. 20 m.,
vrlo su netočno bilježeni. Potres, koji su oćutili odmah iza 2 s.
prije podne u Spljetu i Trogiru, kao da nisu osjetili u Sinju.
Brzojav „Obzoru" od 3. srpnja javlja iz Zadra, da su 2. srpnja
do 9 s. 11 m. (doba dana?) u Sinju i ok<»lici oćutili 42 laka po-
tresa. Načelnik vitez Tripalo djjavio mi je za Sinj ove potrese :

Sinj, 5 s. 20 m. prije podne vrlo jak potres od 10 sekunda.

8 „ 30 „ „ „ „ 4 sekunde.

1 „ 58 „ po „ lagan potres.

2n15„„ „ „ „

u

** n n n n n r?

O „ 30 „ „ „ „ „

Đ n ^4 „ „ n „ „

Q

9 1) n » » n "

" » Đ „ „ n T7 n

10 „ 16 „ „ „ „

lln n n » » n

Jedinstvo ima za isti dan za Sinj ubilježene ove potrese:

9 s. 2 m. po podne lagan potres,

9 » 35 „ „ n n n

9 » 43 „ „ „ „ „

-*■" n » n * n n

-*■-*■ n ~~" * n « n » »

Digitized by V^iOOQl€

Digiti

96 M. KIŠPATIO. (17) !

Spljet: u 2 s. 15 m. prije podne slab potres;

„ 5 „ 20 „ „ „ vrlo jak potres ;

„ 5 „ 30 „ „ „ slab potres;

„ 5 „ 45 „ po „ „ „

„li „ — „ „ „ i kasnije slabiji udarci, (lv.
Bulić.)

U noći od 2. na 3. srpnja u Bajagiću tri puta jaka trešnja.
(„Smotra".)

3. srpnja osjeti Se u Sinju ove potrese:

u 2 s. 35 m. prije podne lagan potres.

„ O „ 20 „ n . n n n

Q

Q fS

n 1 „ 25 „ po
„Jedinstvo" napominje da je u Sinju taj dan bio med ostalim:
u 8 s. 10 m. prije podne slab potres.

n 2 n — nP° n »

Q

„ O n „ „ „ n „

Q

Brzojav u „Obzoru" od obćine napominje za taj dan, da je u
Sinju bio u 6 s. po podne potres, koji je trajao 2 sekunde,
„Smotra" napominje ove potrese:

Sinj, u 1 s. — m. prije podne slab potres.
4 10

„ "X „ IV „ ^ „ „ „

Trilj, u 4 s. 10 m. prije podne potres od 2 sekunde.
„ 4 „ 30 „ „ „ „ „2 „

r>

4 . 30

po

4. srpnja bilo je u Trilju počevši od 2 s. prije podne do u n«*;
2 jaka i 11 slabih udaraca. („Obzor".)

U Sinju ubilježio je Tripalo :

u 9 s. 45 m. prije podne slab potres;

u 10 s. 35 m. po podne jak potres.

„Jedinstvo" javlja ove potrese u Sinju:

u 2 s. — m. prije pedne tresla se nješto zemlja uz neprestanu
mumjavu ;

u 9 s. 48 m. prije podne ojači potres od iedno 3 sekunde.

„Obzor" javlja iz Sinja:

Digitized by

Google

i

(18) ŠB8TNAJ8TO POTRESNO IZVJRŠĆE : ZA GODINU 1898. 97

a 8 s. prije podne potres, koji je trajao 2 sekunde;
u 9 s. 45 m. prije podne jadi potres s tutnjavom ;
u 6 s. po podne lagan potres;

u 10 8. 35 m. po podne jači potres sa podzemnom tutnjavom,
trajao 3 sekunde, a nanio nešto štete.

5. srpnja ubilježite za Sinj ove potrese:

u 3 s. prije podne lagan potres („Nar. List*, „Obzor");
u 4 s. prije podne dva slaba udarca („Agr. Zeitung.");
n 6 a. prije podne lagan potres („Nar. Listu);
„ 2 s. 10 m. po podne lagan i kratak potres („Jedinstvo");

» 3 „ 1J „ „ r> U n 7) n

n ** n trv n n „ n „ i» n

„ 0 „ 40 „ „ „ „ „ „ „ (OS.

47 m. Tripalo);

a 7 s. 15 m. po podne lagan i kratak potres („ Jedinstvo*) ;

„1U 9 40 7J n n n n n n

6. srpnja pišu iz Sinja: Danas je bio najmirniji dan, te je
laganih potresa i tutnjava bilo danas najmanje. („Hrv. Dom.*) Od
potresa toga dana ubilježeno je:

U Sinju u 2 s. 20 m. po podne nešto jači potres uz mumljavinu ;
u 7 s. 5 m. po podne lagan potres;
u 10 8. po podne lagan potres. („Jedinstvo".)
U Trilju bilo je taj dan jedno desetak potresa, a od njih ubi-
lježeni su:

u 1 s. prije podne lagan potres;

oko 6 s. prije podne lagan potres;

u 1 s. 30 m. po podne nešto jači potres;

u 3 s. 55 m. po podne nešto jači potres („Jedinstvo".)

7. srpnja u 6 s. 12 m. prije podne u Virovitici potres, koji je
trajao 2 sekunde, a išao smjerom od Z — I. (Beez.)

O tom potresu imamo još sliedeće viesti:

Veliki Grđjevac u 5 s. 53 m. prije podne potres u pravcu od
S — J. Potres je potrajao 2 sekunde i bio je dosta jak. U kući
nastao jak štropot; voda se u zdjeli zatalasala. (Šafran, župnik.)

Spišić- Bukovica, u 6 s. prije podne vrlo slab potres u pravcu
od Z— I ; trajao je 2 sekunde; mukla tutnjava čula se prije trešnje.
(Izidor Rižnar.)

GrubiŠnopolje, u 6 s. prije podne potres od JZ sa podzemnom
-tutnjavom; trajao je jednu sekundu. (L. Radakovič.)

b. j. a. ozzzvn* 7

Digitized by CjOOQ IC

98 m. kiSpatić, (19)

Katinci i Gjulaves, u 6 s. 7 m. prije podne slab potres, koji
je trajao 2 — 3 sekunde, uz podzemnu tutnjavu. Pravac potresu bio
je od S— J. („Nar. Novine*.)

7. srpnja bilo je u Trilju kojih 12 potresa, a med njimi jedan
udarac jak, a tri osrednja. („Obzor".)

Iz Sinja ubilježio je Tripalo ove potrese:

u 7 s. 20 m. prije podne lagan potres;

u 5 s. po podne lagan potres;

u 5 s. 2 m. po podne lagan potres;

u 5 s. 3 m. po podne lagan potres.

„ Jedinstvu " dojavljeni su iz Sinja toga dana ovi potresi:

u 1 s. 10 m. prije podne lagan potres;

u 6 s. 21 m. prije podne jači potres;

u 7 8. 30 m. prije podne jači potres;

u 7 s. 31 m. prije podne jači potres.

„Narodni List" ubilježio je toga dana iz Sitija ove potrese:

u 1 s. 10 m. prije podne jak potres ;

u 7 s. 35 m. prije podne još jači potres ;

u 10 8. 25 m. prije podne potres;

u 5 s. 10 m. po podne nešto slabiji potres.

„Obzor" ima iz Sinja toga dana ubilježene potrese:

u 10 s. 45 m. prije podne potres;

u 2 s. 55 m. po podne potres;

u 5 s. 3 m. po podne potres.

8. srpnja bilo je u Trilju pet jakih potresa, koji po jakosti ne
zaostaju mnogo za prvim od 2. srpnja. („Smotra".)

U Sinju imamo toga dana ubilježene sliedeće potrese:

u 1 s. 30 m. prije podne lagan potres („Obzor");

u 2 s. 30 m. prije podne jači potres („Obzor");

u 11 s. 50 m. prije podne jači potres („Obzor", Tripalo) ;

u 12 s. o podne lagan potres (Tripalo):

u 7. s. po podne lagan potres (Tripalo);

u 8 s. 53 m. po podne lagan potres (Tripalo);

u 8 s. 54 m. po podne lagan potres (Tripalo); 8 s. 55. m. po
podne ojači potres („Obzor");

u 11 s. 53 m. po podne potres, koji je trajao 3 sekunde, a bio
je najžešći posije velikog potresa- Svi stanovnici prestrašeni izle-
tiše iz kuća. Sviet je probdio noć pod nebom u zebnji. („Obzor". )
0 ovom zadnjem potresu imamo još sliedeće viesti:

Sinj, u 11 s. 48 m. po podne vrlo jak potres. (Tripalo.)

Digiti

zedby G00gle

(20) ŠE8TNAJ8TO POTRB8NO IZVJEŠĆE! ZA GODINU 1898. 99

Sinj, u 11 s. 54 m. po podne kratka ali žestoka trešnja. U po-
haranoj okolici mogla je malo štete da počini, ali sa veliki jadi u
varoši. Raztrošenim kucam svaki potres donosi nove štete. Neka
gospodja u odabranom družtvu zamjetila, prije nego će tresti, mi-
jauk mačaka, zavijanje pasa, blejanje ovaca, bahat i hrzanje konja,
pa rekla: ne sluti dobru. A malo kasnije bilo je od svieta trke,
škrike, vriske usljed vrlo osjetljive trešnje. („Jedinstvo".)

U Brncurih svalio taj potres kamenje s kuće braće Popovića, i
u toru, kamo je palo, ubilo osam ovaca. („Jedinstvo".)

Knin, u 11 s. 15 m. po podne potres, koji je potrajao 3 sekunde,
a išao smjerom od S — J. („Smotra".)

Obrovac, u sinjskoj obćini, u 11 s. 53 m. po podne potres jači
od onoga 2. srpnja. („ Jedinstvo".)

Makarska, u UVj po pod. kratak, slab i valovit potres. (N. Kirinčić.)

Omiš, u 11 7* po podne upravo sam ležao i čitao ; u to čuh kako
iz daleka dopire tutnjava i to od SZ, pa pomisliv: „težko Sinju u, po-
gledam na sat a u isti mah nasta trešnja, koja ode prama JI. Eako
je bila noć i sve tiho, to je potres, premda nije bio odveć jak, na
mene djelovao više nego onaj prvi, koji me je u snu zatekao, tako
da sam cielu noć probdio. U manastiru osjetio sam ga ja i još
jedan, no u gradu su ga mnogi osjetili. Svakako nije bio žešći od
onog, što je bio 2. srpnja (J. Malić.)

9. srpnja ubilježiše u Sinju ove potrese:
u 1 s. 55. m. prije podne lagan potres;

u 3 s. 10 m. prije podne lagan potres, koji je posije onog od
2. srpnja najdulje trajao;

u 11 s. 33 m. po podne opet nešto jači potres. („Jedinstvo".)

10. srpnja oćutdše u Trilju do 7 s. u jutro 8 slabijih i jedan
jači potres, dok su u isto vrieme opazili u Sinju tri veoma slaba
potresa. („Smotra".)

Druga viest javlja : U Sinju čula se dva laka, a u Trilju 6
potresa. U noći se šest puta čula tutnjava. („Smotra".)
Iz Sinja imamo od toga dana ubilježene sliedeće trešnje:
u 1 s. prije podne ojači potres („Jedinstvo") ;
u 4 s. prije podne slabiji potres („Jed.a, „Obzor");
u 6 s. prije podne slabiji potres („Jed.", „Obzor");
u 7 s. prije podne slabiji potres („Jed.");
u 10 s. 7 m. prije podne ojači potres („Obzor");
u 4 s. 10 m. po podne lagan potres („Jed.", „Obzor");
u 10 s. 30 m. po podne lagan potres („Obzor").

Digitized by

Google

100 m. kibpatić, (21)

U Kninu osjetite toga dana u 4 s. prije podne potres a pravcu
od S — J, koji je trajao 2 sekunde. („Smotra41.)

Makarska, u 12 sati u večer slab, kratak i valovit potres. (N.
Kirinčić.)

11. srpnja u Sinju bila su tri potresa, kojih nije svatko čuo, a
u Trilju osjetiše 8 lakih a 2 jaka potresa. („Smotra".) — „Obzor"
javlja: U Trilju desetak trešnja, a med njimi tri ojače; u Sinju
dva slaba potresa; od tih potresa ubilježeni su:

u 11 s. 40 m prije podne u Trilju jak, a u Sinju slab potres;
u 7 s. 30 m. po podne u Sinju slab potres.

12. srpnja. U Trilju se smanjio broj potresa; u Sinju posve
laki potresi. („ Obzor".)

Posebno ubilježeni potresi toga dana jesu :
u 0 s. 40 m. prije podne u Trilju ojači potres (, Obzor");
u 2 s. prije podne u Makarskoj slab, kratak, valovit potres (Ki-
rinčić) ;

u 4 s. po podne u Trilju lagan potres („Obzor") ;
u 10 s. po podne u Trilju lagan potres. („Obzor".)

13. srpnja u 4 s. prije podne u Trilju lagan potres. („Obzor".)

14. srpnja u Sinju bilo mirno, a u Trilju se osjetilo 7 lakih po-
tresa; posljednji je bio u 7 s. po podne. („Smotra".) Druge viesti
bilježe toga dana:

u 8 sati prije podne u Trilju dosta jak potres, nu od tada pa
do 11 s. u večer nije se čulo ništa („Smotra");

u 10 s. 8 m. prije podne u Vojniću bio je dosta jak potres,
koji je potrajao 3 sekunde („Obzor");

u 11 s. 35 m. prije podne u Sinju lagana trešnja („Jedinstvo");

po podne u Glavicah lagana trešnja („Jedinstvo");

pred zahod sunca (dakle oko 7 s.) u Sinju ne odveć lagan potres.
(„Jedinstvo".)

15. srpnja u 4 s. 25m prije podne u /Sinju lagan potres („Obzor");
u Turjacih čula je komisija po podne toga dana strašnu mura-

ljavinu pod zemljom. („Jedinstvo".)

U Trilju bilo je taj dan nekoliko neznatnih trešnja. („Jedinstvo".)

16. srpnja ubilježiše u Sinju ove potrese:

u 1 s. prije podne lagan potres („Jedinstvo") ;
u 3 s. 20 m. prije podne lagan potres (Tripalo);
u 9 s. prije podne lagan potres (Tripalo) ;
n 3 s. 55 m. po podne lagan potres („Smotra");
u 7 s. 7 m. po podne lagan potres (Tripalo); u 7 s. 5 m. po
podne („Jedinstvo");

Digitized by CjOOQ IC

(22) ŠE8TNAJ8TO POTRESNO IZVJEŠĆE : ZA GODINU 1898. 101

u 7 s. 24 m. po podne lagan potres (Tripalo) ; u 7 s. 17 m. po
podne („ Jedinstvo") ;

u 8 s. 46 m. po podne lagan potres (Tripalo);

u 10 s. 15 m po podne lagan potres („Jedinstvo").

U Vojniću osjetiše u 7 s. 5 m. po podne dosta jak potres, u
7 s. 17 m. slabiji. („Jedinstvo".)

U Trilju u 6 s. prije podne („Obzor"), po „Smotri" u 5 s. 20
m. prije podne slab potres, te u 7 s. 5 m. po podne jači, a n
7 s. 17 m. po podne slabiji potres. („Jedinstvo".) Smotra veli, da
je u 6 s. 35 m. po podne bio u Trilju vrlo jak potres, uz to pet
slabijih potresa ; nema sumnje, da je potres u 6 s. 35 m. istovjetan
sa onim, što ga javlja „Jedinstvo", da je bio u 7 s. 5 m.

Iz Glavica javljaju „Jedinstvu", da su toga dana osjetili jedan
potres u jutro, a drugi u 7 s. 5 m po podne.

17. srpnja. U noći od 16. na 17. srpnja nisu u Vojniću ni spa-
vali, jer ih je tri put trešnja prestrašila. („Jedinstvo".) — U Voj-
niću oćutiše pred sunce dvie jake i jednu laganu trešnju. Čini se,
da je u to doba bilo i u Sinju potresa, jer je u jednoj od prvih
kuća pao velik komad štuka. („Jedinstvo".) — Jutrom u Vojniću
i Čoporicah dva jaka potresa. („Obzor".) — U Turjacih je tri
put treslo, dok se je misa govorila, a dva put po podne. („Je-
dinstvo".)

Iz Sinja imamo toga dana obilježene ove potrese:
u 3 8 prije podne lagan potres („Jedinstvo", Tripalo);
u 7 s. 2 m. prije podne lagan potres („Jedinstvo");
u 11 s. 5 m. prije podne lagan potres. („Jedinstvo".)
U Caporicdh ubiljeziše:
u 3 s. 16 m. prije podne žestok potres;
u 9 s. 30 m. prije podne srednji potres;

u 3 s. po podne tri lagane, jedna za drugom sliedeće trešnje.
(„Jedinstvo".)

18. srpnja u Trilju 6 potresa, med njimi dva jaka. Druga jedna
viest napominje, da je u Trilju u 3 s. 40 m. prije podne bio jak
potres, koji je trajao 2 sekunde, a treća viest kaže:

u 1 8. 45 m. po podne u Trilju lagan potres sa tutnjavom, te
u 4 s. 45 m. po podne u Trilju vrlo jak potres, koji je trajao
2 sekunde, bacao criepove s kuća, pa se je narod opet uznemirio,
jer ima dva dana, da su potresi učestali. („Smotra".) Oba ova
zadnja potresa (u 1 s. 45 m. po p. i 4 s. 55 m. po p.) osjetiše i
u Sinju, te je i tu bio drugi potres vrlo jak. („Smotra".) Za ovaj

Digiti

zedby G00gle

102 M. KIŠPATIĆ, (23)

drugi potres napominje „Obzor* vrieme od 4 s. 57 m., dok je Tri-
palo ubilježio 4 s. 58 m.

19. srpnja u 4 s. 50 m. prije podne u TrUju potres. U Trilju
bio je taj dan još jedan potres. U Sinju toga dana nije bilo po-
tresa. („Smotra".) Ova zadnja viest nije istinita, jer je taj dan
ubilježio Tripalo:

u 5 s. 6 m. prije podne u Sinju slab potres;
u 1 s. po podne u Sinju slab potres.

20. srpnja u 4 s. 50 m. prije podne u Trilju potres. Toga dana
osjetiše u Trilju 4 potresa, a med njima dva jaka, posljednji je
bio u 6 s. 44 m. po podne. U Sinju bio je taj dan jedan ojači
potres. („ Smotra ".)

U 1 s. 13 m. po podne u Sinju jak potres. (Tripalo.) — U
1 s. po podne jak potres po cieloj cetinskoj okolici. („Nar. list")

20. srpnja u 9 s. prije podne u Rogoljih kod Lipika potres,
koji je išao od J — S, a trajao 2 sekunde; uz potres se čula slaba
tutnjava. (S. D. Mileusnić.)

21. srpnja u 8 s. 30 m. prije podne u Caporicah ojači potres.
(„Jedinstvo".)

U 11 s. 45 m. prije podne u Sinju lagan potres sa dvie tut-
njave;

u 1 s. po podne u Sinju ojači potres;

u 6 s. 15 m. po podne u Sinju potres sa tutnjavom. Kasnije u
noći od 21. na 22. srpnja opetovale se češće lagane trešnje. Na-
redjeno, da se sruši stari sinjski zvonik. („Jedinstvo".)

U Trilju taj dan 4 potresa, dva jača i dva slabija. Posljednji je
bio u 9 s. 54 m. po podne. („Smotra*1.)

22. srpnja oćutiše u Imotskom dva potresa. („Nar. list".)
Sinj, u 3 s! 50 m. prije podne lagan potres. (Tripalo.)
Makarska, u li1/, prije podne slab potres, isto tako oko 12 s.

u noći. (N. Kirinčić.)

U Trilju tri jaka potresa, posljednji u 12 s. 55 m. u noći (dakle
23. srpnja). („Smotra".)

23. srpnja u 5 s. 45 m. prije podne u Makarskoj lagan potres.
(N. Kirinčić.)

U 11 s. 28 m. prije podne u Trilju žestoka trešnja od 3 se-
kunde, po jakosti slična onoj od 2. srpnja. Srećom da nije više
trajala. Očevidno su se štete povećale. Tom zgodom puklo je u
zemlji, kako mjernik Faidiga pripovijeda, kao najveći lagum, a
po tom se čula unutri orljavina. Zanimivo je, da su mlinari na

Digiti

zedby G00gle

(24) Sbbtnaksto potbesno izvjbšćb: za godinu 1898 103

Cetini uza svu mlinsku buku dobro oćutili spomenutu trešnju i iz
mlina pobjegli, kao što je i pobjegla sva čeljad iz kuća u Trilju.
Ta trešnja izstavila je u Latincu jednu čošu od kuće. U Sinju osje-
tili su u isto vrieme (11 s. 28 m.) samo neki slabu trešnju. („ Je-
dinstvo".)

U vremenu od 1 ure osjetiše u Trilju još dvie manje trešnje.
(„Jedinstvo".)

U 0 s. 41 m. po podne u Sinju dvie, jedna iza druge sliedeće
slabe trešnje. (Tripalo.) — U 0 s. 41 m. po podne u Sinju lagan
potres. („Jedinstvo".)

Malo iza 2 s. po podne u Sinju lagan potres. („Jedinstvo".)

U Trilju po podne više olakih potresa, a u 6 s. po podne potres,
koji je svatko zamjetio („Jedinstvo".)

U noći od 23. na 24. srpnja oćutiše u Sinju dva slaba potresa.
(„Smotra".)

24. srpnja u 3 s. 10 m. prije podne u Čaporicah, pa dakako i
u Trilju i Sinju, ojača trešnja. U Čaporicah i u Trilju treslo se
toga jutra još dva put. („Jedinstvo".)

U 4 s. prije podne u Sinju lagan potres. (Tripalo.)

U 4 s. 30 m. prije podne u Sinju potres. („Smotra".)

U 5 s. 5 m. po podne u Turjacih čula se tutnjava. („Jedinstvo".)

U noći od 24. na 25. srpnja osjetiše u Sinju 3 laka potresa, a u
Trilju 2. („Smotra".)

26. srpnja u Trilju 10 potresa, a u Sinju mirno („Smotra").
Nema sumnje, da je izvjestitelj, javljaj uć, da je toga dana bilo
u Sinju mirno, mislio, da tu preko dana nije bilo potresa. Potresi
toga dana ubilježeni su ovi:

u 1 s. 49 m. prije podne u Sinju lagan potres (Tripalo, „Je-
dinstvo") ; ;

u 2 s. 30 m. prije podne u Sinju lagan potres (Tripalo, „Je-
dinstvo");

u 3 s. 10 m. prije podne u Kozici dva jaka udarca; potres je
bio puno jači nego onaj od 2. srpnja ; štete nema („Smotra") ;

u 4 s. 1 m. prije podne u Sinju ojači potres („Jedinstvo");
Tripalo veli za isti potres, da je bio lagan kao i prijašnja dva.

26. srpnja u Trilju dva jaka i dva slaba potresa; u Sinju
mirno. („Smotra14.) — Od toga dana imamo ubilježene sliedeće
potrese:

u 10 s. prije podne u Trilju dosta jaka trešnja ;

Digiti

zedby G00gle

104 m. kišpatić, (25)

oko 12 s. o podne u Trilju dosta jaka trešnja ;
u 10 s. 30 m. po podne u Trilju opet trešnja. („Jedinstvo".)
27. srpnja oko 5 s. prije podne a KoSutah ojača trešnja. („Je-
dinstvo".)

27. srpnja pa do jutra 28. srpnja u Trilju 4 potresa, a med ju
njima dva jaka. Posljednji osjetio se u 6 s. 5 m. prije podne (28
rpnja). U Sinju mirno. („Smotra".)

28. srpnja odmah iza pol noći u Sinju prilično jaka i doga
trešnja;

u 5 s. 40 m. prije podne u Sinju i Trilju tri slaba potresa;

u 11 s. 45 m. prije podne (Tripalo: 11 s. 30 m.) u Sinju manja
trešnja. U isto doba u Vojniću i Gardunu vrlo žestoka trešnja,
koja je jakošću nadmašila sve ostale izuzevši onu od 2. srpnja.
U Krušvaru, Trilju i Caporicah bila je takodjer jaka. U okolici
je ova trešnja pogoršala štete ili je izvedene popravke pokvarila.
U Smradova u Glavicah razpukla je od trešnje zemlja u duljina
od 4 metra, u širinu od 3 metra, a u dubljinu od kojih 30 metara.

U 6 s. 20 m. po podne u Sinju tutnjava;

u 8 s. 30 m. po podne u Sinju tutnjava. („Jedinstvo".)

29. srpnja u 2 s. 10 m. prije podne u Sinju ojača trešnja, a
posije nje dvie do tri tutnjave. („Jedinstvo11.) U 2 s. 20 m. prije
podne u Sinju lagan potres. (Tripalo.)

Oko 5 s. po podne u Grabu ojača trešnja. („Jedinstvo".)

30. srpnja u 8l/2 s. prije podne u Sinju lagana podzemna tutnjava
(„Smotra");

u 9 s. 45 m. prije podne u Sinju lagana trešnja („Jedinstvo");
u 11 s. 45 m. prije podne u Sinju tutnjava („Jedinstvo");
u 6 s. 15 m. po podne u Sinju lagana trešnja („Jedinstvo);
u 7 s. po podne u Sinju lagana tutnjava („Smotra");
u 101/} s. po podne u Sinju lagana tutnjava. („Smotra");

31. srpnja oko 1 s. 30 m. prije podne u Sinju ojača trešnja; u
nekih kucah palo i nešto zamaza;

u 7 s. 30 m. prije podne u Sinju lagana trešnja. („Smotra".)

1. kolovoza posije pol noći u Sinju jedna ojača i jedna slabija
trešnja ;

u 6 s. 10 m. po podne u Sinju lagan potres;

u 8 s. 35 m. po podne u Sinju lagan potres ; zadnji oćutiše i u
Košutah, gdje je bio jak, a pratila ga * je vrlo duga tutnjava. („Je-

Digiti

zedby G00gle

(26) shstnajsto potresno izvjbšćk: za godinu 1898. 105

dinstvo*.) Ovaj zadnji ubilježen je i u Trilju u 8 s. 10 m., gdje
je trajao 2 sekunde. („Jedinstvo".)

U noći od 1. na 2. kolovoza oćutiše u Sinju jedan jači i jedan
slabiji potres. („Nar. List", „Jedinstvo".)

2. kolovoza ubilježen je u Sinju jedan lagan potres u 4 s. prije
podne. (Tripalo.)

3. kolovoza u 4 s. prije podne u Sinju lagan potres (Tripalo);
u 6 s. 5 m. prije podne u Sinju lagan potres (Tripalo);

u 10 s. 45 m. po podne u Caporicah jak potres, kakva nije bilo
posije prvoga; ima novih šteta. („Jedinstvo".)

4. kolovoza u 3 s. prije podne u Sinju lagan potres. (Tripalo.)
— U Caporicah u jutro lagan potres. („Jedinstvo".)

5. kolovoza u 6 s. 32 m. prije podne u Sinju tutnjava. („Je-
dinstvo".)

Istoga dana dosta jak potres u Ljubuškom i Bekiji. („Jedinstvo".)

7. kolovoza u Sinju u jutro lagan potres. U Trilju taj dan više
potresa („Jedinstvo".)

8. kolovoza u 1 s. 30 m. prije podne u Turjacih, Caporicah i
Trilju dosta jak potres;

u 7 s. 10 m. prije podne isto takav potres u Turjacih, Capo-
ricah i Trilju;

u 7 s 20 m. prije podne prilično jak potres u Trilju („Je-
dinstvo");

u 11 s. 40 m podne u Sinju dosta jak potres. („Jedinstvo",
Tripalo).

8. i 9. kolovoza bilo je u Trilju pet lakih potresa. („Jedinstvo".)

9. kolovoza u 4 s. 30 m. prije podne u Sinju lagan potres. (Tri-
palo.)

10. kolovoza u 1 s. 30 m. prije podne u Sinju jak potres („Je-
dinstvo");

u 2 s. prije podne u Sinju lagan potres („Jedinstvo");
u 5 s. 30 m. prije podne u Trilju potres („Smotra");
u 0 8. 35 m. po podne u Sitiju jak potres, koji je trajao 3 se-
kunde (Tripalo);

u 1 a. 45 m. po podne u Sinju lagan potres (Tripalo.)

11. kolovoza u 3 s. 30 m. prije podne u Sinju lagan potres.
(Tripalo).

12. kolovoza u 7 s. 20 m prije podne u Sinju vrlo jak potres,
koji je trajao 2 sekunde (Tripalo) ; u 7 s. 15 prije podne u Sinju
ojači potres („Jedinstvo");

Digiti

zedby G00gle

n » w

n

106 M. KIŠPATIĆ, (27)

U 0 s. 25 m. po podne u Sinju jak potres od 2 sekunde;

„ 0 b. 27 m. „ „ „ „ slab potres;

„ 0 s. 31 m. „ „ „ „ „ „sa tutnjavom;

„ 0 s. 35 m. .

n 0 s. 36 m. ,

„ 0 s. 37 m. ,

„ 10 s. 45 m. „ „ „ „ „ „ (Tripalo.).

13. kolovoza u 3. s. 40 m. prije podne u Sinju lagan potres sa
podzemnom pucnjavom i tutnjavom. (Tripalo.)

U 8 s. prije podne u Trilju jak potres; štete nije nanio, ali se
narod sve više straši;

u 11 8. po podne u Trilju podzemna tutnjava bez potresa; iza
toga su se do polnoći čule još četiri tutnjave. („Smotra".)

14. kolovoza u Trilju 5 lakih potresa. („Smotra".)

15. kolovoza u 2 s. 15 m. prije podne u Sinju lagan potres
(Tripalo);

u 4 s. 30 m. prije podne u Sinju lagan potres („Smotra".)

u 6 s. 10 m. po podne u Trilju jak potres, koji je trajao 2
sekunde; pred tim su u Trilju bila taj dan još tri laka potresa.
(„Smotra");

u 6 s. 50 m. po podne u Sinju lagan potres sa tutnjavom.
(Tripalo) ;

u 6 s. 55 m. po podne u Sinju lagan potres sa tutnjavom.
(Tripalo.)

16. kolovoza u 2 s. 30 m. prije podne u Sinju lagan potres.
(Tripalo.)

Isti dan u 6 s. 4 m. po podne u Kamanju kod Ozlja potres,
koji je trajao 2 sekunde, a išao smjerom od JZ — SI. (V. Bo-
horčić.)

Isti dan u 11 s. 25 m. po podne u Sinju lagan potres.
(„Smotra".)

Isti dan osjetiše u Trilju tri laka i jedan jak potres, koji je
trajao tri sekunde. („Smotra".)

17. kolovoza u 4 s. 50 m. prije podne u Sinju jak potres.
(Tripalo.)

„Jedinstvo" javlja : U 5 s. u jutro u Sinju ojači potres s tut-
njavom; u Jabuci žestok potres.

„ Smotra" ima: u 4 s. 50 m. prije podne u Trilju potres, a u
Sinju u 5 s. 54 m. jak potres.

23. kolovoza u 8 s. 5 m. prije podne u Sinju lagan potres
sa pucnjavom i tutnjavom. (Tripalo.)

Digiti

zedby G00gle

(28) 8B8TNAJ8TO POTRESNO IZVJEŠĆU: ZA GODINU 1898. 107

24. kolovoza u 6 s. 28 m. prije podne u TrUju potres, koji
je trajao 2 sekunde. Inače svaki dan po koji vrlo laki potres.
(„Smotra".)

Oko 9 s. prije podne u Sinju lagan potres. („Jedinstvo*.)

U Vojniću i Gardunu tri put se je ožešće treslo uz jaku tutnjavu.

Pralje na Cetini čule su pri tih trešnjah, kako u zemlji puca poput

topova i gromova. („Jedinstvo-.)

25. kolovoza prije 9 sati u jutro u Sinju potres. (Smotra.)

U 8 s. 30 m. po p. u Sinju lagan potres sa tutnjavom. (Tripalo.)

26. kolovoza prije 9 s. u jutro u Sinju potres. („Smotra".)
Vojnić, u 9 s. prije podne veoma jak potres. („Smotra1*) ;

Isti dan u 1 s. 10 m. po podne u Sinju lagan potres. (Tripalo) ;

u 8 s. 50 m. po podne u Sinju lagan potres. (Tripalo.)

Isti dan. Trilj, u 9 s. po podne ojači potres, koji je trajao

2 sekunde; prije toga isti dan jedan jači i jedan slabiji potres.

(„Smotra".)

27. kolovoza u 4 s. 52 m. prije p. u Sinju potres. („Smotra");
u 0 s. 51 m. po podne u Sinju lagan potres. (Tripalo) ;

u 4 s. 10 m, po podne u TrUju potres, koji je trajao 3 se-
kunde. („Smotra14.)

28. kolovoza u TrUju više lakih potresa („Nar. List".)

30. kolovoza u 1 s. 30 m. prije podne u Sinju lagan potres.
(Tripalo.)

Isti dim u 3 s. 3 m. prije podne u Otočcu znatan potres Soba
sa pokućtvom kao i prozori drmali su se, pa kako se uz to
treslo kuhinjsko posudje i staklenina, čula se podpuna zvonjava.
Pravac potresu bio je od Z — I, a trajao je 5 sekunda. Štete nema.
(P. Vugec.)

O tom potresu imamo još ove viesti:

Krasno kod sv. Jurja, u 3 s. 10 m prije podne potres, koji
je trajao 6 sekunda, a išao smjerom od I — Z. (M. Petrović.)

Lešće (kod Otočca), u 2 s. 56 m. prije podne zatreslo od I — Z.
Trešnja, koju je pratila podzemna tutnjava, sastojala je od tri
naglo jedan za drugim sliedeča udarca; sve je trajalo 1 sekundu.
(Grttnhut.)

Pazari&te, u isto doba potres. (Grttnhut.)

30. kolovoza u 8 s. 55 m.' po podne u Trilju jak potres.
(„Smotra".)

U 12 s. u noći od 30. na 31. kolovoza u Sinju lagan potres.
(Tripalo.)

Digiti

zedby G00gle

108 M. KIŠPATI(\ (29)

31. kolovoza u 3 s. 50 m. prije podne u Trilju potres, koji je
trajao 2 sekunde („Smotra").

U 4 s. 15 m. prije podne u Sinju lagan potres. (Tripalo.)

U 7 s. 10 m. po podne u Sinju lagan potres sa tri tutnjave u
malom razmaku. (Tripalo.)

U 9 s. 25 m. po podne u Trilju jak potres. („Smotra.*) — 28.
i 31. kolovoza bilo je u Trilju više potresa, a med njimi dva baš
jaka. („Nar. List.u) ___

1. rujna u 3 s. 15 m. prije podne u Sinju lagan potres.
(Tripalo.)

U 9 s. 15 m. prije podne u Trilju jak potres. („Smotra".)
U 8 s. 20 m po podne u Sinju lagan potres sa tutnjavom.
(Tripalo,)

U 8 s. 30 m. po podne u Trilju jak potres. („Smotra".)
U 9 s. 20 m. po podne u Sinju jak potres. (Tripalo.)

2. rujna u 3 s. po podne u Sinju jak potres. (Tripalo.)

D 2 s. 50 m. prije podne u Trilju jak potres. („Smotra".)
U 4 s. 25 m. po podne u Sinju lagan potres. (Tripalo.)

3. rujna u 2 s. 15 m. prije podne u Trilju jak potres. („Smotra".)

4. rujna u 3 s. 55 m. po podne u Senju potres, koji je po-
trajao jedno 3 sekunde. Potres uz podzemnu tutnjavu došao je
s južne strane. Štete nema. (P. Rukavina.)

5. rujna u 10 s. po podne u Sinju lagan potres s tutnjavom.
(Tripalo.)

„Obzor" ima viest, da se je u Sinju u 10 s. 30 m. po podne
čula tutnjava, te onda opet jedna tutnjava kasnije u noći.

6. rujna u 3 s. 50 m. prije podne u Sinju lagan potres sa
jakom podzemnom tutnjavom ;

u 7 s. 20 m. prije podne u Sinju jak potres, koji je trajao 4
sekunde. (Tripalo.)

„Narodni List" javlja, da su ova dva potresa bila u 3 s. 30 m.
i 7 s. 20 m., dok „Smotra" napominje kao vrieme 4 s. 10 m. i 7 s.
20 m., pa da su oba potresa oćutili u Sinju i Trilju.

7. rujna u 4 s. 5 m. (prije ili posije podne?) u Mostaru kratak
ali dosta jak potres. („Hrv. Dom.")

11. rujna u 3 s. 15 m. prije podne u Sinju lagan potres sa
podzemnom tutnjavom. (Tripalo.)

13. rujna u 0 s. 56 m. po podne u Velikoj Gorici vrlo kratak
potres sa kratkom podzemnom tutnjavom nalik na muklu grmlja*

Digiti

zedby G00gle

(30) ŠR8TNAJSTO POTRB8NO IZVJBŠĆE : ZA GODINU 1898. 109

vinu. Pravac potresa je bio od JZ— SI. (F. Žagar.)

Dubranec kod Gorice, u 1 s. po podne potres, koji je došao od

JZ, a trajao 4 sekunde. (Ivančić.)

13. rujna u 1 s. 30 m. po podne u TrUju ojači potres, koji je

trajao 3 sekonde.

U TrUju bilo je i posljednjih dana nekoliko laganih potresa.

(„Nar. Listtf, »Smotra41.)

18. rujna u 7 s. 15 m. po podne u Sinju lagan potres;
u 11 s. po podne u Sinju jak potres. (Tripalo.)

19. rujna u 1 s. 30 m. po podne u Sinju lagan potres. (Tripalo.)

22. rujna u 0 s. 46 m. po podne u Sinju lagan potres. (Tripalo.)

23. rujna u 2 s. prije podne u Sinju lagan potres, koji je trajao
3 sekunde. (Tripalo.)

7. listopada u 4 s. 10 m. po podne u Sinju lagan potres. (Tripalo.)

9. listopada u 8 s. 48 m. prije podne u Sarajevu prilično žestok
zemljotres. („Nar. Nov.*1)

„Agr. Tagblatttt kaže, da je u Sarajevu u 9 s. prije podne
bio jak, valovit potres u smjeru od JZ— SI, pa da su potres osje-
tili i u okolici.

10. listopada u 7 s. po podne u Sinju jak potres. (Tripalo.) —
„Obzor" javlja: Oko 7 s. po podne vrlo strašan potres, sličan onomu
od 2. srpnja. Iznenadio i prestravio stanovnike Košuta i Vojnića.
Izvedeni popravci djelomice oštećeni. Sviet iztrčao van. U Sinju
lagano potreslo.

11. listopada u jutro ponovio se u Sinju potres, slabiji od juče-
rašnjeg. („Obzor*1.)

Isti dan u večer u Sinju jak potres. Šteta neznatna („Obzor")
U 6 s. 45 m. po podne u Sinju i okolini jak' potres. Štete su

neznatne. („Smotra".)

U 8 s. 45 m. po podne u Makarskoj slab okružni potres, koji

je trajao oko 2 sekunde. (Eirinčić.)

12. listopada oko 3 s. prije podne u Blagaju pak potres od S.
(„Agr. Tagblatt".)

17. listopada u 5 s. prije p. u Bosanskom Novom potres. („Obzor".)

18. listopada u 9 s. 21 m. po podne u Bosanskom Novom slab
potres, koji je išao pravcem od J — S. („Obzor".)

Isti dan u 10 s. 23 m. prije podne (?) u Staroj Gradiški potres,
koji je išao smjerom od SZ — JI. a trajao 2 sekunde; pratila ga
je jaka tutnjava. (Crnko.)

Digiti

zedby G00gle

110 M. KIŠPATIĆ, <31)

Isti dan u Bosanskoj Gradiški potres. („Obzor".)

Isti dan u 9 s. 50 m. po podne u Sinju vrlo jak potres, koji
je trajao tri sekunde. (Tripalo.)

„Obzor" javlja o tom potresu: U Sinju u 10 s. po podne pre-
stravi i iznenadi žestok potres ovo izmučeno pučanstvo, koje je
bez obzira na kišovito vrieme iztrčalo iz kuća. Štete su osjetljive.

„Smotra" javlja: U Sinju i Vrpolju žestok potres, koji je u
Vrpolju nanio nešto štete.

19. listopada u 1 s. prije podne u Sinju slab potres. (Tripalo.)

20. listopada u 8 s. 40 m. po podne u Sinju jak potres. (Tri-
palo.)

U 10 s. po podne u Sinju slab potres. (Tripalo.)

21. listopoda u 2 s. 10 m. prije podne u Sinju lagan potres
(Tripalo.)

Isti dan u 2 s. 5 m. prije podne u Ljubuškom ojak potres. Od
velikog drmanja kuć& mnogi su se od sna probudili. („Obzor".)

27. listopada oko 1 s. po polnoći u Trilju čula se pucnjava u
zemlji. („Jedinstvo".)

30. listopada u 2 s. 23 m. po podne u Sinju jak potres, koji
je trajao 3 sekunde. (Dragoni.)

31. listopada u 7 s. 15 m. (prije ili po podne ?) u Sinju lagan
potres. („Jedinstvo".)

1. studenog u 3 s. 10 m. prije podne u Sinju lagana trešnja.
(„Jedinstvo".)

2. studenog u 1 s. 45 m. prije podne u Sinju lagana trešnja.
(Dragoni.) Za isti potres kaže „Jedinstvo" da je bio jak ali
posve kratak.

U 7 s. 15 m. %po podne u Sinju ojači potres. („Jedinstvo.")

U 8 s. 45 m. po podne u iSinju jaka podzemna tutnjava. („Je-
dinstvo".)

8. studenog u 11 s. 33 m. prije podne u Zadrti jak okomit
potres, koji je potrajao 5—6 sekunda i uzrokovao velik strah. Na
nekih kucah popucaše zidovi. („Smotra.")

Ovaj potres osjetiše još u ovih mjestih :

Zemunik, u isto vrieme potres. („Jedinstvo").

Benkovac, dva potresna udarca oštetila zgrade. („Nar. Nov.) —
U Benkovcu popucali zidovi u mnogih kucah. („Hrv. Dom.*)

Karlobag, u 11 s. 43 m. prije podne osjetio sam jak okomit
potres, koji je išao pravcem od S — J, a trajao 5 sekunda. Potres

Digiti

zedby G00gle

(32) ŠESTNAJ8T0 POTRESNO IZVJKŠĆR : ZA GODINU 1898. 111

je bio tako iak, da me je sa stolice podizao. Posndje i dragi razni
predmeti su zatitrali. (A. Dundović.) — Druga, viest javlja : Karlobog,
u 11 s. 48 m. prije podne potres u pravca od Z — I. Valovita
trešnja trajala je 3-4 sekunde. (»Hrv. Dom.a)

Peruiić, u 1 1 s. 35 m. prije podne potres, koji je išao od J — S,
a trajao 2 sekunde. Od potresa se zatresla okna i vrata. Vrieme
maglovito, ali tiho (Fr. Kovačić.)

Drivenik, oko podne slab potres, koji je trajao 2 sekunde. Pri-
poviedaju, da su se postelje zatresle, te da je potres bio valovit, a
pravac da mu je bio od JI — SZ. (Tomić.)

Vrbnik, u 11 s. 45 m. prije podne slab, valovit potres, koji je
trajao 2 sekunde. (Alb. Brozovič.)

Trst, u 11 s. 44 m. prije podne valovit potres, koji je trajao
2 sekunde. („Hrv. Dom.a)

Ljubljana, u 11 s. 40 m. prije podne prilično jak potres, koji
nije počinio nikakve štete. („Hrv. Dom.")

14. studenog u 6 s 50 m. posije podne u Mostaru lagan potres,
koji je potrajao 2 sekunde. („Agr. Tagblatta.)i

20. studenog u 6 s. 25 m. po podne u Sinju lagan potres sa
podzemnom tutnjavom. (Dragoni.)

21. studenog u 6 s. 30 m. prije podne u Sinju čula se pod
zemljom tutnjava nalik na pucnjavu pušaka. (Dragoni.)

24. studenog u 3 s. 30 m. prije podne u Divom selu kod Go-
spića potres, koji je trajao 3 sekunde, a išao smjerom od J — S.
Potres je bio dosta jak, jer su prozori jako drndali, a i ciela se
kuća tresla. (Gazilaza.)

29. studenog u 4 s. 52 m. po podne u Sinju lagan potres.
(Dragoni.)

30. studenog u 10 s. 50 m. po podne u Sinju lagan potres.
(Dragoni.)

4. prosinca u 4 s. 5 m. prije podne u Se. Jurju kod Senja
potres, koji je trajao 4 sekunde, a išao smjerom od I — Z. Posije
trešnje čula se podzemna tutnjava. (Dujmović.)
Ovaj potres javljen nam je još iz ovih mjesta :
Senj, ovaj dan u jutro osjetiše dva potresa. Prvi bio je 3 s.
4 m. prije podne, on je trajao 1 sekundu, a pratila ga je pod-
zemna tutnjava. Drugi potres bio je u 4 s. 15 m. prije podne,
trajao je 3—4 sekunde; pratila ga je grmljavina kao da se kola

Digiti

zedby G00gle

112 M. KIŠPATtf, (33)

voze, s početka slabija, a onda postepeno sve jača, dok se nije
u daljini posve izgubila. Postelja se malko zatresla. (P. Rukavina.)
Sv. Jakov-Krmpote, u 3 s. 45 m. prije podne potres, koji je
trajao 1—2 sekunde a išao smjerom od SI — JZ. Prozori se pri-
lično zatresoše. (Ivčević.)

8. prosinca u 2 s. 50 m. po podne u Medjuriću kod Hanove
Jaruge potres sa slabom podzemnom tutnjavom. Potres je bio
okomit, a trajao je 1 — 2 sekunde. (L. Kovačić.)

Istoga dana u 11 s. 55 m. po podne u Sinju vrlo žetkok potres,
koji je trajao 6 sekunda. Kažu da su ga oćutili i na Braču.
(Dragoni.)

0 tom potresu imamo jod ove viesti:

Sinj u 11 s. 55 m. po podne žestoka trešnja, koja je trajala
5 — 6 sekunda; bila je to najdulja trešnja iza one od 2. srpnja.
(„ Jedinstvo".)

Spljet, u 11 s. 58 m. po podne prilično jak potres. (I. Bulić.)

9. prosinca, u 4 s. prije podne u Brodu na Savi lagan potres.
U jedncj kući spao je viseći svetiljnjak, a u više kuća čuli su
lako zveketanje čaša. Čula se i podzemna tutnjava. Potres je trajao
više sekunda. (Ad. Grrusling.)

Odvorci, u 5 s. 7 m. prije podne jak potres, koji je trajao
3 sekunde, a išao smjerom od SZ— JI; iza potresa cola se pod-
zemna tutnjava. Zgrada, u kojoj stanujem, silno se uzdrmala, pro-
zori se tresli, no štete nije bilo. (A. Galić.)

Pldernica, u 5 s. 5 m. prije podne potres, koji je išao smjerom
od JI— SZ, a trajao 2 sekunde. (Svat.)

Sibinj, u 5 s. 2 m. prije podne potres sa tutnjavom, koja
je od zapada došla. Trajao je 1 sekundu. Štete nema. (Zdjelarević.)

9. prosinca u 6 s. 30 m. prije podne u Sinju lagan potres sa
slabom tutnjavom (Dragoni.)

10. prosinca u 2 s. 28 m. prije podne u Sinju vrlo žestoka
trešnja sa tutnjavom; trajala je tri sekunde, te je bila žešća od
one 8. prosinca, ali kraća. (Dragoni.)

O tom potresu imamo još ove viesti :

Sinj, u 2 s. 30 m. prije podne žestok potres u ovom kraju, a
malo kasnije oćutiše više manjih trusova. („Smotra)

Spljet, u 2 s. 20 m. prije podne potres, koji je trajao 1 i pol
sekunde; pratila ga je podzemna tutnjava, koja je trajala tri
sekunde. Pravac bio je, kako mi se čini, od S — J ili od JI — SZ.
(I. Bulić.)

Digiti

zedby G00gle

(34) ŠBSTNAJ8TO POTREBNO IZVJEŠĆE I ZA GODINU 1898. 113

Klis, u 2V2 s. u jutro potres; osim toga osjetiše ovdje još i
potrese u noći od 8. na 9. prosinca u 121/« s., te 9. prosinca
u 5s/4 s u jutro. Potresi ti nanieli su štete u nadoj obćini, i to u
Kotlenici, Klisu i Dugom polju. Dosta je kuća jako oštećeno, pa
je i šteta velika. („Jedinstvo11.)

10. prosinca u 8 s. 65 m. po podne u Djdkovu čula se pod-
zemna tutnjava, koja je trajala do 30 sekunda. Zemlja se nije
tresla. Tutnjava je došla SZ. (Raček.)

11. prosinca u 4 s. 10 m. prije podne u Sinju lagan potres.
(Dragom.)

12. prosinca u 5 s. 20 m. prije podne u Sinju vrlo žestoka
trešnja, nalik na onu prvu (2. srpnja), samo što je za polovinu
manje trajala ; ona je naime trajala 16, a ova 8 sekunda. Potres
bio je okomit, a pravac uviek isti. Osjetili' su ga širom sinjske
krajine, kao i onaj prvi. Opažaju da ove trešnje nastaju ponaj-
većma za promjene vremena. Predtječe ih sjever ili jug. Rek bi da
se vidja neobičnih oblačina. Više vjerodostojnih očevidaca pripo-
vieda, da je pred ovim zadnjim potresom jednu sekundu prije za-
sjala svjetlost od zapadne strane, pa da je trajala uz neobičan
sjaj sve dok je i trešnja trajala. Kažu, da su i ovu trešnju konji
nekoliko časa prije osjetili. (Dragoni.)

0 ovom potresu imamo još ove viesti:

Sinj, u 5 s. 15 m. prije podne potres, koji je trajao 8 sekunda,
a bio najjači posije onoga od 2. srpnja. Puk uzrujan. Štete nema.
(„Smotra".)

Sinj, u 6 s. 20 m. prije podne žestoka trešnja od 8 sekunda
Posije nje čuli smo dvie laglje. Ovo je četvrta noć izasebice, da
nas ovaj bič oštro snalazi Sviet prestravljen i satrven bježi van
iz kuća. Ima novih šteta. Čujemo, da je selo Vojnić opet postra-
dalo. („Jedinstvo*.)

Spljet, u 5 s. 10 m. prije podne jak potres, koji je trajao tri
sekunde, a pratila ga je podzemna tutnjava. Mnoge je potres pro-
budio, mnogi su od straha ustali iz postelje, te bili spremni da bježe
iz kuća. (Iv. Bulić.)

13. prosinca u 7 s. 20 m. prije podne u Sinju lagan potres.
(Dragoni.)

14. prosinca u 10 s. 15 m. po podne u Kosini posije odulje
stanke potres. Udarac bijaše vertikalan i bez ikakve tutnjave.
Potres je bio dosta slab. (J. Benković.)

R. J. A» IULUT11. O

Digitized by CjOOQ IC

IH m. mšPATirt, .(36)

19. prosinca u 1 s. prije podne u Sinju lagan potres, koji je
trajao 3 sekunde ; pratila ga je podzemna tutnjava. (Dragoni.)

25. prosinca oko 28/4 prije podne u Jasenovcu potres, koji je
potrajao 5 — 6 sekunda. Uz potres čula se dosta jaka podzemna
tutnjava. („Nar. Novine".)

0 ovom potresu imamo još sliedeće viesti:

Bubica^ oko 28/4 prije podne jak potres, koji je išao smjerom od
J— S. Štete nema. („Nar. Nov.a)

Lipovljani, oko 3 zlx prije podne kratak, ali dosta jak potres,
tako da su se od drmanja kuća svi ljudi u selu probudili. Pravac
potresu bio je od Z — I. Isti potres osjetiše u Kosaricah, Subocki,
Kravaju i u svoj okolici, („ Obzor".)

Lipovljani. Ja sam bio na božične blagdane u Lipovljanih, pa
sam osjetio potres izmedju polnočke i zornice točno u 2 s. 50 m.
Potres je trajao 3 — i sekunde. Prozori su jako zveketali; čula se
slaba podzemna tutnjava. Ura kao i predmeti na božičnom drvcu
ostali su sasvim mirni. (Junkovič, Kaptol.)

Rogolje, u 4 s. 30 m. (?) prije podne probudio me je slab potres
sa jakom podzemnom tutnjavom. Potres je trajao 1 sekundu, a
tutnjava 4 sekunde. (Mileusnić.)

Caglić, u 2 s. 51 m. prije podne potres, koji je išao smjerom
od S-J, a trajao je 2 sekunde. Od trešnje se potreslo pokućtvo
i lampa na stolu. Tutnjava je bila srednje jakosti, (barčevič.)
i Medjurić, u 3 s. 5 m. prije podne okomit potres od SI na SZ (?).

Trajao je 3 — 4 sekunde. Ljudi, koji su badnje noči bili budni,
zaljuljali su se na svojih posteljah uz silnu trešnjavu, iza koje je
sliedila silna tutnjava nalik na zračnu grmljavinu. (Kovačić)

28. prosinca u 11 s. 46 m. po podne u Sinju vrlo jak potres,
koji je trajao 4 — 5 sekunda, pratila ga podzemna tutnjava. (Dra-
goni);

u 11 s. 56 m. po podne u Sinju jednostavna tutnjava u pravcu
kao i kod prvog potresa. (Dragoni.)

Godine 1898. imamo varedno velik broj ubilježenih potresa. U
svemu ubilježeno je 300 potresa, kojim je vrieme trešnje označeno.
Od toga od pada 251 potres na sinjsku okolicu, gdje je, kako znamo,
bilo znatno više potresa, koje nije nitko ubilježio. Svi ovi potresi
bili su u 126 dana, a razdjeluju se na mjesece ovako:

Digiti

zedby G00gle

(36) SBSl'NAJfiTO PctTKBSNO 1ZV1KŠVU'. ZA «ODlNU 1898. 115

U siečnju (1., 12., 17.) .... 3 potresna dana sa 5 potresa
U veljači (4, 6., 13., 17, 20.,

*3., 24., 28.) 8 „ „ „ 12 „

U ožujka (1., 3., 8 , 11., 26., 27.,

28.) 7 . „ „ 8 „

U travnja (8., 18., 22.) .... 3 . . „ 3 .

U svibnju (26.) 1 „ „ „ 1 „

U lipnju (l., 22., 23, 25.) . . . 4 „ . „ 5 .

U srpnju (2.— 31. svaki dan) . . 30 „ „ „ 145

U kolovozu (1.— 5., 7.— 17., 23.

do 28., 30., 31.) 24 „ „ „ 57 „

U rujnu (1.— 7., 11., 13., 18.,

19., 22., 23.) 13 . „ „ 21 .

U listopadu (7., 9—12., 17.— 21.,

27.. 30., 31.) 13 „ „ , 16 .

U studenom (1., 2., 8., 14, 20.,

21., 24., 29., 30.) 9 „ „ „ 11 „

U prosincu (4., 8.— 14.. 19., 25.,

28.) 11 „ . . 16 ,

Ukupno : 1 26 potresnih dana sa 300 potresa.
Ubilježeni potresi god. 1898. osjetide se u ovih mjestih:
Bajagić (2. VII.)
Bekija (5. VIII.)
Benkovac (8. XI.)
Blagaj (12. X.) S-J.
Blato (2. VII.)
Brnazi (2. VII.) (8. VII.)
Brod (9. XII.)
Ćacvina (2. VII.)
Čaglić (25. XII.) S— J.

Ćaporice(2. VII.); (17. VII.); (21 VII.); (24. VII.); (28. Vll.);
(3. VIII.); (4. VIII.) ; (8. VIII.).
Čepin (25. III.) SI— JZ.
Divoselo (24. XI.) J— S.
Djakovo (23. II.) SI— JZ ; (10 XII.)
Dolac (2. VII.)
Drivenik (8. XI.) JI— SZ.)
Drniš (2. VII.)
Dubica (25. XII.) J-S.

Digitized by

Google

116 M. KISPATIU, (37;

Dubranec (13. IX.) JI— SZ.

Dubrovnik (8. III.) Z— I ; (11. III.)

Duga Rieka (23 H.) I— Z; (24. U.) SI— JZ

Gardnn (2. VII.); (28. VII.); (24. VIII.)

Gjulaves (7. VD.)

Glavica (2. VII.); (14. VII.); (16. VII.)

Gorica Velika (13. IX.) JZ— SI.

Grab (29. VII.)

Gradiška Stara (18. X.) SI— JZ.

Grdjevac Veliki (7. VII.) S— J.

Grobnik (29. III.) SZ -JI.

Grubišnopolje (7. VD ) JZ -SI.

Hum (4. U); (24. II.); (28. II.); (3. III.)

Imotski (20. II.); (2. VII.) I-Z; (22. VII.)

Jabuka (2. VD.) ; (17. VIII.)

Jajce (2. Vn.)

Jasenovac (25. XII.)

Jelenje (28. III.) SI— JZ

Jesenje (6. II.) SI— JZ.

Kalnik (1. VI.) SZ-JI.

Kamanje (26. V.) SI— JZ; (16. Vili.) JI -SZ.

Karlobag (8. XI.)

Kasina (17. II.); (27. III.) SZ— JI; (14. XII)

Katinci (7. VII.)

Klis (2. VII.); (10. XII.)

Ključ (2. VII.)

Knin (8. VII.) S-J; (10. VII.) S— J.

Korčula (2. VII.)

Košute (2. VII.); (27. VII.); (1. VID.); (10. X.)

Kozica (25. VII.)

Kraljevac (17. I.) JI- SZ.

Krapina (6. II.) SI— JZ; (13. II.)

Krapinske Toplice (22. IV.)

Krasno (8. IV.) I— Z; (30. VIII.) Z— I.

Krusvar (28. VII.)

Lasinja (29. III.) SI-JZ.

Lešće (30. VIII.) I— Z.

Lipovljani (25. XII.) Z— I.

LjubuSki (5. VID.) ; (21. X.)

Loiiife (2. VH.).

Digiti

zedby G00gle

(38) ŠBBTNAJSTO POTRB8MU IZVJBgC«: ZA GODINU 1898. 117

Lukovo (24. II.) ; (25. VI.) JZ— SI.

Makarska (2. VII.) SZ— JI; (8. VII.); (10. VII.); (12. VII);
(22. VH.); (23. VII.); (11. X.)

Medjurić (8. XII.); (25. XII.).

Modru« (23. VI.) Z— I.

Moravče (27. III.).

Mostar (1. I.); (7. IX.); (14. XI.).

Negovac (12. 1 ).

Novi bosanski (17. X.); (18. X.) J— S.

Novi Marof (8. HI.).

Obrovac (8. VII.).

Odvorci (9. XII ) SI— JZ.

Omiš (2. VII.); (8. VII.) SZ— JI.

Otočac (30. VIII.) Z— I

Pazarište (30. VIII.).

Perušić (8. XI.) J— S.

Planina (27. III.).

Pleternica (9. XII.) JI— SZ.

Poljana (18. IV) Z— I.

Poljice (2. VII.).

Rakovac (12. I.) SZ-JI.

Basinja (24. II.) I-Z.

Rieka (1. III.).

Rogolje (20. VII.) J-S; (25. XII.).

Sarajevo (2. VII.).

Senj (4. IX); (4. XII.).

Sinj (2.-12., 14.-26., 28.— 31. VII.); (1.— 5., 7.— 13., 15— 17.,
23.-27., 30. i 31. VIII.); (1., 2., 5., 6., 11., 18, 19., 22., 23.
IX.) ; (7., 10., 18., 19., 20., 21., 29., 30. X.) ; (1., 2., 20., 21., 29.,
30. XI.); (8., 9, 10., 11., 12., 13., 19., 28. XII.).

Smradovo (28. VH.).

Soblinac (27. III.) JZ— SI.

Solin (2. VII.).

Spljet (17. I.) JZ— SI; (2. VII.); (8. XII.); (10. XII.) S-J;
(12. XII.).

Sucurac (2. VII.).

Sveti Ivan Zelina (12. I.)

Sveti Jakov Knnpote (4. XII.) SI— JZ.

Sveti Juraj (4. XII.) l—Z.

Digiti

zedby G00gle

118 M. K1ŠPATIĆ, (39)

Špišić Bukovica (7. VII.) Z— 1.

Tijarica (2. VII.).

Trilj (2.-4., 6.-8., 11.— 16., 18.-28. VII); (1., 7., 8., 10.,
13. — 17., 24., 26., 27., 28., 30., 31. VIII.); 1., 3., 6., 13. IX);
(27. X.).

Trogir (2. VII.) S— J.

Turjaci (2., 15., 17., 24. VlL); (8. VIII.).

Vedrine 2. VII.).

Virovitica (7. VII.) Z— 1.

Vojnić (2., 14., 16.. 17., 28. VII.); (24., 26. VIII.); (10. X.);
(12. XII.).

Voštani (2. VIII.).

Vrbnik (8. XI.)

Vrpolje 18. X.).

Zadar (2. VII.); (8. XI.).

Zagreb (27. III).

Zdenci (18. IV.).

Zemunik (8. XI.).

Županjac (22. VI.).

Najznamenitiji potres g. 1898. jest sinjski potres, sa svojom ve-
likom i dugom potresnom periodom, koja sve do danas nije prestala.
Potresna ova perioda nije, kako se čini, počela najjačim udarcem.
Najjači taj udarac bio je 2. srpnja u 5 s. 20 m. prije podne.
Jedno 3 sata prije glavnoga udarca i to u 2 s. 15 m. prije podne
osjetise u Spljetu slab potres, koji ubilježiše i u Trogiru, pa nema
sumnje, da imamo ovaj potres smatrati kao predteču glavnom po-
tresu, no kako je slab bio,, nije čudo, da ga nisu u Sinju primjetili
i ubilježili. Jedva sto je iza glavnoga udarca prošlo 10 minuta,
navalio je ponovno potres, koji se je sada u duljih sada u kraćih
pauzah nebrojeno puta opetovao. U tom dugom nizu potresa imamo
ubilježena četiri sekundarna jaka potresa, i to 8. srpnja (11 8. 48
rn. po p.j, 12. kolovoza (7 s. 20 m. pr. p.), 20. listopada (9 s.
50 m. po p.) i 12 prosinca (5 s. 20 m. pr. p.). Što se pravca tiče,
u kom su se potresi u pojedinih mjestih osjetili, nemamo gotovo
nikako vih podataka. U glavnom izvješću, što sam ga dobio od po-
glavarstva sinjske obćine i to o potresih u samom Sinju, veli se
obćenito, da su svi nabrojeni potresi imali pravac koje od SI, a
koje od SZ, no uza sve to može se jasno razabrati, da su svi
ti potresi potekli iz poznate potresne pukotine, pa da se je po-

Digiti

zedby G00gle

^40) ŠE8TNAJ8TO POTRESNO IZVJRŠĆK ! ZA GODINU 1898. 1 19

tresno ognjište u toku same potresne periode više puta od jednoga
mjesta na drugo selilo.

Prvi i glavni udarac 2. srpnja a 5 s. 20 m. u jutro uza svu
svoju žestinu nije bio velika obsega. Sielo mu je bilo u sinjskoj
dolini, i tu je u jugo-iztočnom dielu počinio najviše štete. Na jugo-
iztoku nije dohvatio ni do Dubrovnika, a zadnje mjesto u tom
pravcu, iz koga nam je potres ubilježen, jest Makarska. Na sjevero-
zapad dosegnuo je potres do Zadra. Postrance u kopno zahvatio
je potres daleko u Hercegovinu i Bosnu (Mostar, Ljubinje, Žu-
panjac, Livno, Glamoč, Ključ, Dolnji Vakuf, Sarajevo i Jajce),
dok sa dalmatinskog otočja imamo viesti samo sa Korčule i Brača.
Iz naših izvještaja razabiremo, da je glavni udarac najviše štete
počinio u Turjacih, Trilju, Košutah i Čaporicah. Tu su malo ne sve
zgrade stradale, pa je i nekoliko ljudi zaglavilo. U dopisu iz Tri I ja
napominju, da je tu potres došao od jugo-zapadne strane. U Sinju je
potres počinio mnogo manje štete, pa isto tako u Rudah, Voštanih
i Tijarici, pa prema tome nije vjerojatno, da je potresno gibanje
u Sinju došlo od SZ ili od SI. U novinskih izvještajih kaže se
za Sinj još i pravac od S — J, pa ako je taj pravac obratno shvaćen,
onda on pokazuje na južni kraj sinjske doline, gdje se nalaze
najviše oštečana mjesta Trilj, Turjaci i Košute. Za Spljet napominju,
da su se viseći predmeti pri glavnom potresu nihali od SI — JZ, a
taj pravac pokazuje nam na Turjake. Za Trogir ubilježiše pravac
od S— J i od I — Z, a ovaj zadnji pravac, koji je puno vjerojat-
niji, pokazuje prama južnom dielu sinjske doline.

8. srpnja u 11 s. 53 m. po p. bio je u Sinju iznovice žestok potres.
Značajno je, što za taj potres javljaju, da je bio u Obrovcu (selo
u sjevernom kutu sinjske doline) jači od onoga 2. srpnja, dok je
u Sinju, Makarskoj i Omišu bio slabiji. Vidimo, da je pri tom
potresno ognjište skočilo od južnoga diela prama sjevernom dielu
sinjske doline, pa da potresna pukotina ima smjer, koji je uzpo-
redan sa samom dolinom. Sličnog seljenja potresnog ognjišta mo-
ralo je biti mnogo više, nego što to možemo iz naših viesti raza-
brati. Potresne viesti bilježili su u pojedinih mjestih vrlo nepodpuno,
pa tako imamo vrlo malo ubilježenih potresa, za koje bar približno
znamo obseg njihova širenja, pa prema tomu i malo podataka, po
kojih bismo mogli zaključiti na selidbu potresna ognjišta. U tom
pravcu mogu nam služiti samo ove viesti:

11. srpnja u 11 s. 40 m. prije podne u Sinju slab, a u Trilju
jak potres, dakle potresno ognjište je opet bliže Trilju. To je isto

Digiti

zedby G00gle

120 M. KIŠPATIĆ, (41)

bilo 14. srpnja, kad je u Trilju i u Vojniću bilo nešto jačih po-
tresa, dok je u Sinja bilo prilično mirno. Iz viesti, što ih imamo
ubilježene, razabiremo, da je 16., 17., 23. i 27. srpnja, 26. kolovoza, i
10. listopada potresno ognjište bilo na južnoj strani sinjske do-
line, dok je ono 17. kolovoza skočilo, kako se čini, nešto na sjever,
gdje je ono bilo u djelatnosti možda i 1. rujna i 18. listopada.
Za mnoge druge potrese, koji su se velikom silom osjetili u Sinju,
ne znamo, da li su ih osjetili i u kojoj sili u Trilju.

Kronika naših potresa, kako sam ju izložio u radnji „Potresi u
Hrvatskoj" (Rad, knj. 107. i 109.) nije u prijašnja vremena ubi-
lježila gotovo nikakovih potresa iz Sinja Pri ovogodišnjem potresu
izbilo je, kako se iz jednog priobćenog dopisa razabire, na javu,
da su u Sinju bili jaki potresi g. 1769. Na moj upit nisam mogao
iz Sinja dobiti nikakovih točnijih podataka o tom potresu, osim
da se je sačuvalo nekoliko popravaka na zgradah, za koje se zna,
da su potekle od god. 1769., kad je jak potres u Sinju mnogo
štete počinio, a iz naše kronike vidimo, da su god. 1767., 1769. i
1770. bili u Spljetu mnogi potresi. Nema sumnje, da tu imamo
posla sa dugom jednom potresnom periodom, koja je valjda upravo
sinjsku okolicu onako uznemirila, kao što ova ovogodišnja.

Sto se potresne pukotine tiče, koja je ovogodišnje potrese stvo-
rila, natuknuli smo malo prije, da ona mora imati pravac, koji ide
uzporedno sa sinjskom dolinom. I one nepodpune viesti, koje smo
mogli skupiti, pružaju nam dovoljno dokaza, da je tu bila u dje-
latnosti poznata potresna pukotina, koju smo prozvali dubrovačkom
potresnom pukotinom. Značajna ova pukotina vuče se uzporedo
sa dalmatinskim kopnom, i to ravnim pravcem, koji spaja Obrovac
sa Budvom. Ja sam u svojoj radnji „Potresi u Hrvatskoj u (Rad
j. akad. knj. 122. p. 32.) pokazao, da ova potresna pukotina ima
sva značajna svojstva gorskog proloma. Duž te crte prodiru izpod
krede kod Budve triaski škriljavci i vapnenci, a isto tako nalazimo i
kod Kotora uzdignute triaske naslage do visine krednih vapnenaca. U
istom tom pravcu susrećemo neposredno kod Sinja isti prolom sa tria-
skimi vapnenci i voerfenskimi škriljavci. Kod Vrlike iznova pro-
viruju werfenski škriljavci kroz kredne vapnence, a isto to vidimo
kod Knina, gdje se iza werfenskih škriljavaca vuku triaski vap-
nenci sve do Obrovca, držeć se neprestano naše potresne pukotine
kao granične crte. Ovaj prolom postaje još jasniji tim, što u njem
nalazimo cio niz eruptivnoga kamenja, koje izbija na površje

Digiti

zedby G00gle

(42) ŠBSTNAJSTO POTRESNO IZVJEŠĆA : ZA GODINU 1898. 121

upravo u našoj potresnoj pukotini. To kamenje poznato je kod Knina.
Vrlike, Budve, te se istim smjerom nastavlja u Špicu, Paštrovićih i
barskoj okolici, kako sam se i o tom na svoje oči uvjerio. U mojoj
spomenutoj radnji o potresih narisao sam na pridodanoj karti dubro-
vačku potresnu pukotinu, a ona tu prolazi neposredno pokraj Sinja,
i siže na jednom kraju do Obrovca, a na drugom do Budve.
Potresna pukotina bila je dakle već prije nedvojbeno uglavljena,
a ovogodišnji potresi donieli su nov dokaz, da ona u istinu po-
stoji i da joj je pravac onaj, kako je u spomenutoj karti unesen.
Kako ovaj prolom upravo u sinjskoj okolici na površje izlazi,
to ćemo lako moći razumjeti, da je djelatni dio potresne pu-
kotine mogao biti blizu površja, pa tako mogao stvoriti potres,
koji je bio u najbližoj okolici vrlo žestok, a ipak se nije dalekim
prostorom razširio.

Naša izvješća spominju cio niz sekundarnih pojava, koje je izveo
glavni potres. Na mnogih je mjestih zemlja izpucala, kamenje se
sa obronaka rušilo, pojavljivali su se novi izvori, a stari pre-
sahnjivali, sve pojavi dovoljno poznati kao pratioci jačih potresa,
koje bi morao čovjek sam razgledati i proučiti, kad bi ih htio
upotrebiti, da iz njih izvodi ma koju vrst zaključaka, pa za to ih
ne ćemo ovdje u potankostih ni spominjati.

Osim sinjskog potresa imamo ove godine ubilježeno još ne-
koliko potresa, koji su potekli iz dubrovačke potresne pukotine.
17. siečnja imamo ubilježen potres u Spljetu, a 20. veljače u
Imotskom. U Dubrovniku imamo ubilježena dva potresa; jedan
jak valovit u pravcu od Z — I osjetiše 8. ožujka, a drugi slab 11.
ožujka.

Bakarska potresna pukotina bila je ove godine nekoliko puta u
djelatnosti, a gotovo svaki put bilo je potresno ognjište na drugom
mjestu. 1. ožujka ubilježen je lagan potres na Kieci. 28. ožujka
osjetiše potres u Grobniku (žestok, SZ — JI) i Jelenju (SI — JZ.)
8. travnja bio je potres u Krasnom kod Senja, a tu u blizini
ostalo je potresno ognjište i 23. lipnja (Modruš), 25. lipnja (Lu-
kovo), 30. kolovoza (Otočac, jak, Z-I), te 4. rujna (Senj), dok
je ono 24. studenog (Divo selo kod Gospića, J — S) skočilo dolje
prama jugu, da se onda 4. prosinca opet vrati natrag Senju, jer
su taj dan osjetili potres u Sv. Jurju, Sv. Jakovu Krmpotah i
Senju. U samom Senju su jednu uru prije toga osjetili drugi, slabiji
potres.

Digiti

zedby G00gle

122 M. KIŠPATJ<\ (43)

Najzanimiviji potres, koji ovdje moramo spomenuti, jest onaj, koji
osjetiše 8. studenog. Potres taj bio je u Zadru, Benkovcu i Karlo-
bagu vrlo jak, a u prva dva mjesta počinio je on i nešto malo
štete. Potres taj osjetiše još u Zemuniku, Perušiću (J — S), Drive-
niku (slab), te u Trstu i Ljubljani. Vidimo, da se je taj potres
širio smjerom bakarske pukotine, a ognjište mu je bilo upravo
na granici izmedju bakarske i dubrovačke potresne pukotine. Obje
ove pukotine imadu, kako se vidi na mojoj karti („Rad14 jug. ak.
knj 122.) isti pravac, tako da jedna u drugu prelazi, a i nema
sumnje, da su obje gotovo istodobno postale, pa sam ja u spo-
menutoj radnji i natuknuo, da je vrlo vjerojatno, da obje pukotine
tvore samo jednu pukotinu. Potres od 8. studenog donosi nov
dokaz, da je ova slutnja vrlo vjerojatna.

Od Karlovca preko Krašića i Kostanjevca vuče se vrlo izra-
žena potresna pukotina, koju sam u svojoj radnji („Radu, knj.
122. p. 63.) prozvao kraiičkom potresnom pukotinom. Iz te pu-
kotine nedvojbeno su potekli potresi, koje osjetiše u Kamanju kod
Ozlja 26. svibnja i 16. kolovoza. Potres, što je 17. siečnja ubi-
lježen u Kraljevcu (kotar klanjački), imao je svoje izhodište po
svoj prilici u istoj potresnoj pukotini, jer to mjesto stoji na sjever-
nom nastavku krašićke potresne pukotine, koja nedvojbeno tvori
zapadnu granicu Zagorja. Potresi, koje su usjetili u Humu na
Sutli (4., 24., 28. veljače i 3. ožujka), postali su u kraju, gdje se
sastaju dvie potresne pukotine, krašićka i ivanečka, pa kako su
oni bili po svoj prilici malena obsega, to ne možemo znati, iz koje
su pukotine potekli. Sama pako ivanečka potresna pukotina stvorila
je ove godine takodjer nekoliko potresa. 23. veljače bio je u Dugoj
Rieci kod Ludbrega jak potres (1 — Z), koji se je većom silom
drugi dan opetovao, pa sudeć po pravcu (SI — JZ), mora da se je
pri njem potresno ognjište nešto prama sjeveru preselilo. Potres,
koji je isti dan u Rasinji (kod Ludbrega) ubilježeu, ima doduše
označeno drugo vrieme (razlika je 1 sat), no vjerojatno je, da se
tu uvukla pogrješka opažanja, pa da je to isti potres, koji su i u
Dugoj Rieci osjetili. 8. ožujka bio je okomit potres u Novom Ma-
rofu, 1. lipnja dosta jak potres u Kalniku (SZ — .11), te 22. lipnja
dva potresa u Županjcu kod Ludbrega. Ako pogledamo na našu
kartu („Rad*1, knj. 122.), u kojoj su potresne pukotine unesene,
vidit ćemo, da spomenuta mjesta leže u neposrednoj blizini iva-
nečke potresne pukotine.

Digiti

zedby G00gle

(44) ŠE8TNAJ8TO POTRESNO IZVJEŠĆE : ZA GODINU 1898. 123

Zagrebačka potresna pukotina bila je ove godine dosta mirna.
U samom Zagrebu osjetiše ciele godine samo jedan potres, a i taj
je bio tako slab, da ga je samo malo ljudi osjetilo. Bilo je to
27, ožujka. Potres taj osjetiše malo jače u Kašini (SZ — JI),
Planini, Soblincu, (JZ — SI), i Moravču. U Kašini osjetiše iste
godine još druga dva potresa, i to 17. veljače i 14. prosinca.
Potres, što ga osjetiše 12. siečnja u Sv. Ivanu Zelini (slab), Ra-
kovcu (dosta jak, od SZ), Negovcu i lonjskoj dolini, imao je bez
sumnje svoje izhodište u južnom dielu zagrebačke potresne puko-
tine, a isto tako i potres, koji su osjetili 13. rujna u Velikoj Gorici
i Dubrancu. Za potrese, koji su bili 16. veljače u Jesenju i
Krapini, 13. veljače u Krapini, te 22. veljače u Krapinskih To-
plicah, ne da se ustanoviti, iz koje su potresne pukotine potekli,
jer u tom kraju stoje dosta na blizu tri pukotine, krašićka, ivanečka
i zagrebačka.

Za djakoračku potresnu pukotinu znamo, da je ove godine
stvorila potrese 23. veljače u Djakovu (tutnjava), 25. ožujka u
Čepinu, 18. travnja u Zdencih (kod Orahovice), i iznovice tutnjavu
10. prosinca u Djakovu. 7. srpnja osjetiše potres u Virovitici
(Z— I), Velikom Grdjevcu (S— J), Špišić-Bukovici (Z— I), Gru-
bišnom polju (JZ — SI), Katincih i Gjulavesi. Mjesta ova stoje na
zapadnom nastavku djakovačke potresne pukotine, koja je na
iztočnom kraju vezana na erupcije trahita u Fruškoj gori, a na
zapadu na erupcije bazalta kod Kutjeva i andezita kod Vočina,
pa ako toj pukotini imadu da zahvale Daruvarske Toplice svoj
obstanak, onda moramo i spomenuti potres svesti i na djakovačku
potresnu pukotinu.

Posavska potresna pukotina stvorila je ove godine samo četiri
potresa. 17. listopada bio je potres u Novom, a sliedeći dan u
Novom, te u Novoj Gradiški. 9. prosinca imamo ubilježen potres
u Brodu (lagan), Odvorcih (jak, SZ— JI), Pleternici (JI— SZ) i
Sibinju, dakle u mjestih, koja leže smjerom posavske pukotine.
25. prosinca osjetiše ojak potres na sjevernom rubu bosanskog
flvscha, u kom leži posavska pukotina. Potres taj osjetiše u Jase-
novcu, Dubici (jak, J — S), Lipovljanih, Rogoljah (slab), Medj uricu
i Čagliću (S — J, valjda obratno).

Iz Bosne imamo ove godine vrlo malo viesti. Od svih bosanskih
potresnih pukotina imamo ove godine jedino viesti za djelatnost
neretvanske potresne pukotine. 1. siečnja bio je potres u Mostaru.
Kako iz prošlogodišnjeg izvješća znamo, bio je 31. prosinca 1897.

Digiti

zedby G00gle

134 K. KISPATIĆ. (45)

potres u Mostaru, Nevesinju, Stolca, Ljubuškom, Metkovića, Ma-
karskoj, Vrhgorcu, Pako&ćanih, Slanom, Janjini, Orebiću, i Ora-
hovcu, a potres od 1. siečnja ove godine samo je nastavak od
onoga, Sto se je dan prije toga razširio duž ciele neretvanske
pukotine. U Mostara osjetiše ove godine još draga dva samo-
stalna potresa, i to jedan 7. rujna, a drugi 14. studenoga. U ovoj
pukotini imao je svoj izvor jod i potres, koji osjetiše 12. listopada
u Blagaju (jak, S — J).

Digiti

zedby G00gle

Digiti

zedby G00gle

1

PROFIL ,,ZRINJSK|

i

1

Laudonovi š&ncea

4đA*+. *****

A%%

X. 5

^ŠW

<ag533»3C^ai^ypMgMW „,».,

tflCptUo

i

i. ditwnf i a-Cuvij, 2. kony*tick\ atcj*oi (Cm
5. eocen (pj*4c*tija4 i fj*fl

Kad jugoslavenske 4

Digitized by VjQOQ IC ]

>VORSKE KOTLINE«

7BT.

. — Babje brdo (453).

>«»»flfr«C»»»tfcrt'

kit

ta+nrab i:j5.ooo.
„ 1:50.000.

l4v), 3. saimato&i lapoti, 4, medittzan (litavac i lopot),
Hi), 6. ttias (dolomit i tvecf . ititilj).

j. CXXXVII

Digiti

zedby G00gle

Digiti

zedby G00gle

1

1

4|

I**

U

i

•I

,1

•2 •»

1 r

'5
kJ

*

»a

f

li

I

!

n~

1

>>

>

>>

s

d

Digiti

zedby G00gle

Digitized by CjOOglC

E>

RAD

JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE

ZNANOSTI I UMJETNOSTI

KNJIGA 138.

BAZBEDI PILOLOGIJ8KO-HI8TORIJ8KI I PILOSOFIJ8KOJUEIDIĆKI.

51.

U ZAGREBU 1899.

DMlftAU JUeoeLATBHSEK AKADSHOT (DUMlAU TIBKAM).

Digiti

zedby G00gle

Dionička tiskara, u Zagrebu.

Digitized by CjOOQ LC

Sadržaj.

Strana
Stara hrvatska županija podgorska. (Comitatus Podgorva.)

Napisao Emilij Laszowski 1 — 54

Pajeikovafie. 8a 6 crteža u teksta. Napisao Luka Zore . . 55 — 69
Relativne rečenice u hrvatskom jezika. Napisao dr. Aug. Musić. 70 — 117
Prilog estetičkoj nauci o baladi i romanci. Napisao dr. Fr.

Marković 118—205

Humanist Šižgorić. Napisao dr. M. Šrepel 206 — 269

Digiti

zedby G00gle

Digiti

zedby G00gle

Stara hrvatska županija podgorska.

(Comitatns Podgorya).

Čitao u sjednici filolog ijsko-hist arijskoga razreda jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti dne 30. listopada 1H97.

Emilu Laszowski.

Nepobitno dokazan je fakat, da su comitati (županije), koje nam
spominju izprave tečajem XII. — XIV. vieka u Hrvatskoj, uredba,
koja se temelji na starim hrvatskim župama. Tragove ovim hrvat-
skim župama nalazimo sve do Drave. Godine 1255. spominje se
„supanatas Novak" na Dravi u Slavoniji * Godine 1497. spominje
se u darovnici hercega i bana Ivana Korvina, kojom daruje Nikoli
Kotviću posjede oko Vrbovca (Tabora) u Zagorju, doslovno ovako:
„montem Wrbowecz desertum in quo castrum olim Werbowecz
extasse dicitur, nec non suppanatum ac vniuersas possessiones vltra
montem" . . .*

U priedjelu pako izmedju Save i Kupe održala se je najjasnije
uspomena na obstanak starohrvatskih župa. Za to nam pružaju
jasne dokaze stara bratstva ili ti obćine (rodne): Turopolje, Dra-
ganići, Cvetkovići, Pribići, Krasići. U Turopolju nalazimo josi danas
„župana", a takova nalazimo u starije vrieme i u Dragan ići ma t
Stankovu, Cvetkovićima. Upravo kod ovih obćina, u prošlosti nji-
hovoj, nalazimo takove odnošaje, koji bitno karakterišu negdašnju
hrvatsku župu, koja se steraae u tom priedjelu. Gospodin prof. V.
Klaić, u svojoj razpravi „Slavonija od X. do XIII. stoljeća", upravo
je liepo dokazao, da hrvatski comitati XIII. vieka niesu van ostatci
hrvatskih plemenskih ili ti rodnih žnpa, u koje su donekle uvedene

1 T. M. E. Z. I. p. 104.

* N. R. A. tasc. 1527. Nr. 5. Prije u kralj. zem. arkivu7 sada u
Budimpešti.

U. J. A. CX\ XVIII. 1

Digitized by

Google

2 E. LA8Z0WSKI, (2)

neke tudje uredbe, a poimence uredbe t. z. sistema caatra, koji
je u to vrieme cvjetao u Ugarskoj. Ta uredba, koja nije drugoga
porietla van njemačkoga, primienjena na stare župe slavenske, koje
su Magjari našli u svojoj današnjoj domovini, nije mogla uništiti
starohrvatsku župu u Hrvatskoj, premda je ovom novom uredbom
te razvitkom feudalnih prilika znatno oslabljena bila; ona dobiva
više teritorijalni administrativni značaj.

Stare hrvatske uredbe živjele su u novim comitatima i na dalje,
pa makar je bila u njima provedena razdioba žiteljstva u razrede
„jobagiones castri", „castrenses" itd.

Medju ove hrvatske comitate (županije), koji su zasnovani na
podlozi staro-hrvatske župe, spada i „comitatus de Podgoria* —
„Podgora" — „Pogoria".

Ovom zgodom razpravljati ćemo o toj staroj hrvatskoj županiji
podgorskoj. Prikazati ćemo najprije njezinu topografiju, a po tom
i obseg njezin. Iza toga razpravljat ćemo o uredbama županije
podgorske, u koliko imademo o tom pismenih spomenika, a na-
pokon progovorit ćemo u kratko fo crkvenim prilikama na terito-
riju ove županije.

Pošto je pako županija podgorska faktično, i neko vrieme još
samo formalno obstajala do oko polovice XIV. vieka, ograničit
nam se valja na sđmo ovo razdoblje t. j. do oko polovice XIV.
vieka, koli u pogledu topografije toli njezinih uredaba te crkvenih
prilika.

Prema tomu razdieljena je ova razprava u poglavja:
I. Topografiju.

II. Uredbe podgorske županije:

A. Župan podgorski;

B. Bratstva županije podgorske;

C. Crkvene prilike u županiji podgorskoj.

Spomenut nam je još i to, da ova razprava ne može biti u
svakom pogledu dotjerana, ona je tek pokušaj svoje vrsti. Razlogom
je tomu, što baš ob ovom predmetu — o starohrvatskim župani-
jama — nema gotovo nikako vih obsežnijih strukovnih radnja u
u našoj histor. literaturi Nadati se je ipak, da će i to biti malen
prilog k proučavanju uredaba staro-hrvatskih županija.

Napokon opažam, da sam upotrebio u toj razpravi neke kratice
za naznaku vrela, koje ovdje razjašnjujem :

T. M. E. = Tkalčić monum. episcop. zagrab.

T. M. Z. = Tkalčić monum. civitatis zagrab.

Digiti

zedby G00gle

{3) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA PODGORSKA. .'5

W. C. A. = \Venzel : Codex Arpadianus cont

T — B. C. B. = Talloczv-Barabas: Cođex dipl. comitum Blagav.

Z. A. = Kr. zem. arkiv u Zagrebu.

X. R. A. = Neoregestrata acta.

N A. A. = Neoacquisita acta, u kr. zem. arkivu.

I. Topografija županije podgorske do polovice XIV. Tieka

i obseg njezin.

Prije nego li ćemo govoriti o uredbama i zgodama županije
podgorske, nuždno je. da upoznamo njezinu topografiju i obseg
njezin. Pošto je podgorska županija obstajala do oko polovice
XIV. vieka, to ćemo se, prikazujući topografiju njezinu, ograni-
čiti lih na one topografijske nazive, koje nam vrela napominju
tečajem njezinoga obstanka. Mi ćemo dakle u ovom razdjelu naše
razprave navesti svekolike nazive mjesta, rieka, potoka, posjeda,
bregova, dolina itd., koje smo našli na teritoriju podgorske župa-
nije, a spominjane u listinama i inim pismenim spomenicima do
polovice XIV. vieka.

Mnogi su se nazivi sačuvali sve do danas, nu imade i takovih,
koji su odavna zaboravljeni, a na mjesto njih nastadoše novi.
Odgonenuti pak, kako se danas zovu mjesta itd,, koja su zamienila
poznate nam iz listina stare nazive novima, nije najlakša stvar.
U takovom slučaju, gdje to odgonenuti nije moguće, valja nam,
u koliko je moguće, označiti čim točnije prostor, na kojem se do-
tično mjesto itd. tražiti ima, t. j. gdje je nekoč stajalo.

Nazive pako pisati ćemo onako, kako smo ih u vrelima ubilje-
žene našli. Kod svakoga citirati ćemo sub nota vrelo i godinu,
kada se spominje, uz eventualne bilježke i opazke naše.

Iztaknuti valja, da je mnogi naziv mjesta nastao od imena osoba
ili roda, koji je to mjesto nekoč držao. Tako primjerice Pribići, Kra-
Sići, Cvetkovići, Draganići, Mirkopolje, Vukšin most (Vukšin šipak)
dobiše svoje ime po Pribi, Kraišu, Cvetku, Mirku, Vukši. Sličnih
primjera nalazimo i drugdje. Pod „terra" razumievamo zemljištni
posjed, dakle neki omedjeni zemljištni prostor. Ovakovi nose re-
dovito i svoj naziv, a gdje nema naziva, nalazimo ime osobe ili
roda, koji je to držao. Nema sumnje, daje na takovim posjedima
bilo i kuća — selo. Izrično se malo sela („villa") napominje u
županiji podgorskoj, akoprem nema sumnje da ih je bilo više.

Digitized by

Google

4 K. LASZ0W8KI, (4)

Pod nazivom „mansio" valja razum ie vati osamljeno obitavalište
pojedinca ili koje obitelji.

Do polovice XIV. vieka našli smo u izpravama sliedeće topogr.
nazive:

Belastudenech (puteus) g. 1283. Medjaš Podmorja i lipo-
vačke gospoštije.1 Ima se tražiti oko Belog brega. (Bieli studenac)
Skrajna medja županije podgorske. Tu bijaše na okupu lipovačka
gospoštija. zemlje okićkih jobagiona Domaha i roda mu, te zemlje
Vukovoja, jobagiona podgorskog.

Belchychy (possessio) g. 1327. 2 Posjed castrensa podgorskih.
spadaše pod grad Lipovac. Danas selo Belčići.

Berzouch (mons) g. 1249. 8 Medjaš posjeda Drokalenz. Ima
se tražiti iznad sela Bukovca, (možda Brezovac?) Jedan briežuljak
tog imena nalazi se takodjer kod sela Petrovine.

Biskupech (crkva sv. Petra de Biskupech) g. 1334. 4 U XIII.
vieku „villa Potogoria". Ime Biskupech dobi s toga, jer bijaše po-
sjed biskupa zagrebačkoga. Gr. 1235. (terrula de Podgoria) darovan
zagreb. kaptolu. Po crkvi sv. Petra dobi ime Petrovina (već u
XV. vieku), koje nosi i dan danas.

Brebrouch (terra) g. 1249.ft Posjed roda Pribića. G. 1327.
zove se Debrouch (vidi niže). Danas selo Brebrovac.

Brebrohcouch (fluvius; g. 1249.° Danas potok Brebrovac,
koji izvire izpod sela Brebrovca te utječe u Kupčinn kod sela Gudci
u Draganićima.

Bregana (aqua) g. 1283. Medjaš lipo vačke gospoštije naprama
županiji podgorskoj nin caput aque Bregana iuxta terras nobilium
de genere Priba sub plaga occidentali*'.7. Danas potok Bregana.
Izvirao je dakle u županiji podgorskoj.

Brewenni (rivulus) g. 1249. 8 Medjaš posjeda Breznvcha Izlie-
vaše se taj potok u potok Breznvcha. Ovaj se danas još zove Bre-
veni potok, a nalazi se kod Desinca.

1 T.-B. G. B. p. 40.

2 T.— B. C. B. p. 102.

* \Y. C. A. VII. p. 294.
4 T. M. E. II. p. 93.
'• W. 0. A. VII. p. 296.
15 Ibidem.

7 T— B. C. B. p. 15.
H \V. 0. A. VII. p. 291.

Digiti

zedby G00gle

(5) * STARA HRVATSKA ŽUPANIJA P0DG0RSKA. 5

Breznvcha (terra) g. 1249. l Posjed roda Pribića. Po svoj
prilici danas selo Breznik.

Breznvcza (fons) g. 1249. s Možda današnji potok Stošinec,
>tn teče kroz selo Breznik.

Broconoua (kapela sv. Pavla fde] Broconoua) g. 1334. 8 Danas
selo Pavlovčani s kapelom sv. Pavla.

Brodari (crkva sv. Martina de Brodari) g. 1334.* Danas selo
Hrnjetići na Kupi sa župnom crkvom sv. Martina. Još danas stoji
nedaleko Hrnjetića selo Brodarci. Ime „Hernethichi" nalazimo tek
u XV. vieku i to g. 1441 a tamo su onda živjeli „nobiles ča-
st iunsesu spadajući pod grad Ozalj.*

Buehouieha (fons) god. 1249. Medjaš posjeda Buchwicha.6
Danas potok Bukovica ; izvire kod sela Bukovice a utječe u Kupu
kod Zaluke.

Buchwicha (terra) g. 1249. Posjed roda Pribića7 Danas selo
Bukovica iz pod Prekrižja.

Budina — Budvna (terra indaginis Budina — indago Bu-
ci vna) g. 1249. Posjed roda Pribića 8 Ležao je na sjeveru od ušća
potoka Brebrovca u Kupćinu Danas se zove tim imenom „Budina"
zemlja kod Slavetića pod šumom zvanom Stiska.

I» uko uz (fluvius) g. 1249. Medjaš posjeda Drokalenz.9 Danas
potok što protječe selom Bukovcem a utječe u potok Dragu ( Bu-
ko včak).

Buzan (vallis) g. 1284. Medjaš posjeda Kuscindola.10 Ova do-
lina vima biti negdje oko Lokošindola.

Caruaui kamen (lapis) g. 1284 Medjaš posjeda Toplice11
Taj kamen niesmo mogli ustanoviti gdje je stajao. Jedan „Krvavi
kamen" nalazi se u Dolu.obćine Krašića izpod Kostela, posjeda Van-
caševa. Priča se, da je taj kamen ostao krvav uslied turskog po-

1 Ibidem.

- Ibidem.

s T. M. E. II. p. 93.

4 Ibidem.

6 Lopašić, Urbari, str. 25i*.
'; W. C. A. VII. p. 297.

7 Ibidem.

* Ibidem pag. 298. 299.
9 Ibidem p. 293.

10 Kukuljević: Regest. Nro. 1361.

11 Ibidem Nr. 1361.

Digiti

zedby G00gle

6 B. LASZ0W8KI, (0)

kolja. — Kod sela Celine nalazi se u briegu oranica, koja se zove
„Krvari briegu — radi toga, jer je zemlja crvena kao krv.

Chebden (terra) g. 1249. Posjed roda Pribića.1 Ista izprava
napominje dva posjeda (terra) istog imena. Jedan je bez sumnje da-
našnje selo Čabdin, dok je drugi bio nešto niže Okićnice kod Crne
mlake.

Chebden (rivulus) g. 1249. Chebdyn g. 1257. * Potok čab-
dinski.

Cherechez (terra) g. 1249. Posjed roda Pribića.8 Ležao je
izmedju Dvorjana, Golivrha i Bukovca. Ima danas kod sv. Jane
brieg, zasadjen vinogradom, a zove se „Cereteš".

Cheresneuch (terra) g. 1249. Posjed roda Pribića.* Bijaše
izmedju potoka Cberesneucba ? i Selne na Kupi, dakle medju Kupom
i selom Brezarić izpod Krašića. Omedjen s iztoka potokom Selnom
sa zapada potokom Cheresneuehem (?).

Cheresneuch (rivulus) g. 1249. Medjaš istoimena posjeda.6
Utjecase u Kupu.

Chermosni (rivulus) god. 1249. 6 Medjaš posjeda Bukovice
(Buchwicha). Utjecase u potok Bukovicu.

Chernilievecz (terra) g. 1345. Bijaše posjed Šolta, sina Bor-
kova, onda ga kupi za 15 maraka Dragan, sin Radošev, comes
podgorskih jobagiona, te ga darova obćini i crkvi sv. Nikole u
Jastrebarskom.7 Danas Černilovac.

Chornamlaka (fluvius) g. 1249. Medjaš posjeda Chebdina.*
Danas valjda dio Okićnice kod parne pilane Cerne mlake.

Chucouagoricha (mons) g. 12^3. (Ćukova gorica). Medjaš
gospoštije lipovačke i Podgorja.9 Danas „Cukova-gorica" izmedju
šume Lipovca i Plešivice.

Chypke (frutices spinarum) g. 1284. Medjaš posjeda Rusin-
dola. Tamo bijaše vrelo.10

1 W. C. A. VII. p. 291.

* Ibidem i privilegij jastrebarski.

* W. C. A. VIL p. 293.
4 Ibidem p. 298.

6 Ibidem.

8 Ibidem p. 297.

7 Z. A.

8 W. C. A. VII. p. 291.

* T.— B. C. B. p. 46.

10 Knkuljević: Regest. Nr. 1361.

Digiti

zedby G00gle

(7) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA PODGORSKA. 7

Clanch (locus — ubi sunt tres monticuli ubi est via publica)
god. 1284. Medjaš posjeda Rusindola.1 Klanjac, kojim je cesta
prolazila.

Coztanehuc (mons) g. 1249. Medjaš posjeda Grabrounicz.*
Ima se tražiti na lievoj strani potoka Kupčine, kod mjesta gdje
je potok Zebin (?) utjecao u nju. Svakako iznad Pribića.

Costaneuch (fluvius) g. 1249. Medjaš posjeda „insula putei44.8
Po svoj prilici danas potok što protječe ž um beračkim Kostanjevcem.

Cravsig (terra generationis Craysig) god. 1249.4 Posjedi roda
K rasica. Medjašio sa posjedima: Grabrounicz, Buchwicha, terra
insule Putei, terra indaginis Budina, i Mirkovim poljem (g. 1316.).
Danas teritorij krašićke obdine.

Culpa (ayua) g. 1249. Col pa g. 1316.6 Rieka Kupa.

(Ju peh ina (limfa — aqua) g. 1249.6 Potok Kupčina.

Cupuz (rivulus) g. 1249. Medjaš posjeda Cupuzdol.7 Kupečki
potok kod sela Kupečdola.

Cupuzdol (terra) g. 1249. Posjed roda Pribića.8 Današnje selo
Kupečdol u župi sv. Ane.

Cy vekoigi (generationes C.^ g. 1249. Medjaši „terrae Chebden".
Terra filiorum Cuetk god. 1257 Terra generalionis Cvetkotvich
g. 1345.* Danas teritorij obćine Cvetkovići.

Dali eh: Vidi Dolych.

Dankpotoka (fluvius) g. 1284. Medjaš posjeda Ruscindola.10
Ne da se ustanoviti. Tražiti ga valja oko Lokošindola.

Debrouch (possessio) g. 1327. Posjed podgorskih castrensa,
spadaše pod grad Lipovac.11 Isto što Brebrouch.

Doliani (terra) g. 1312. 1345. »• U XV. vieku (1450.) spo-
minje se pod imenom „Dolyane".u Danas selo Dolanski jarek izpod
Molunja. 1312. bio posjed comesa Dragana.

1 Ibidem.

2 W. C. A. VII. p. 296.

3 Ibidem p. 297 i dalje.

4 Ibidem p. 296 i dalje.

6 Ibidem p. 298. T.— B. C. B. p. 81.
0 W. C. A. VII. p. 296. 298.

7 Ibidem p. 292.
6 Ibidem.

9 Ibidem. Privilegij jastrebarski, te u kr. zem. arkivu N. A. A.

10 Kukuljević: Regest. Nr. 1361.

11 T.— B. C. B. p. 102.

12 N. A. A. i arkiv jugosl. akad. (1312.)

18 Ark. zagr. kaptola. Acta ant. f. 30. Nro. 3.

Digiti

zedby G00gle

8 B. LASZOWSKI, (**)

Dol y eh (fons) g. 1249. Medjaš posjeda Chebden.1 Danas potok
Dolnja kod Jastrebarskoga. G. 1257. u privilegiju jastrebarskom
spominje se pod imenom Dalich.

Domagouich (terra) g. 1327. Posjed Radina sina Radomera
de Domagouich'1 — roda Domagovića. Danas posjed obćine Doma-
govići kod Jastrebarskoga.

Draga (ripa) g. 1316. Medjaš posjeda Mirkopolja na potoku
„Glinech" (?).8

Dragonis (mons) g. 1249. Medjaš posjeda „Drokalenz". Dra-
gonez g. 1283. Medjaš lipovaeke gospoštije i županije podgorske.4
Danas brdo Dragonošec.

Dragos (terra) g. 1249. Posjed roda Pribića/* Spominje se na
potoku Kupčini (iuxta Cupchynam). U dotičnoj izpravi stoji „terra
Dragos" bez i kakova dodatka. — Može biti da je to ime osobe,
a po njoj nosila je ta terra svoje ime. Po tom bi to bio posjed
Dragošev od roda Pribića. U privilegiju jastrebarskom spominje
se „terra generacionis Drctguslaiiu (g. 1257.)/ a g. 1316. spo-
minju se „de genere Dragozlaichiu kao susjedi - medjaši posjeda
Mirkopolja 7 Prema tomu možemo suditi, da je to teritorij potonje
obćine Draganiću.

Dragouani vallis, puteus. Vidi Draguandol (Huvius).

Draguandol (terra) g. 1249. Posjed roda Pribića.8 G. 1450.
Dragowandol.0 Danas selo Drago vanšcak na iztok Slavetiću.

Draguandol (fluvius) g. 1249. Medjaš posjeda „Zcopnau i
„ Drago vandol". Isto što „puteus vallis Draguani".10 Danas potok
Dragovanšćak. I dolina „vallis Draguani" ima se tražiti oko Dra-
go vanšćaka.

Draguzlaii (terra generacionis Draguzlaii) god. 1257. Od te
zemlje roda Draguslavova (možda Dragoševa) dobiše dielak hos-

1 W. C. A. VII. p. 291.

* Z. A. Transump. don. reg. saec. Tom. III. p. 251.
3 T.— B. C. B. p. 82.

* W. C. A. VII. p. 294. T.— B. C. B. p. 45.

* W. C. A. VII. p. 298.

0 Izvor, u jastrebarskom arkivu.
7 T.— B. C. B. p. 82.
b W. C. A. p. 295.

9 Kapt zagr. ark. Act. ant. fasc. 3 a. Nro. 3.
10 W. C. A. VII. p. 295.

Digiti

zedby G00gle

(9) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA PODGORSKA. 9

pites jastrebarski. Medjašili su ti posjedi sa Jastreb arskim. Izporedi
„Dragog". #

Drokalenz (terra) g. 1249. Posjed roda Pribića.1 Točno se
ne da ustanoviti, gdje je bio taj posjed. Nu svakako imao bi se
tražiti negdje sjeverno od sela Dragovanšćaka, ili uz gornji tok
potoka Volavčice.

Dubrava. Vidi Machkovacz.

Duorchenicha (terra) g. 1249. Posjed roda Pribića.2 Izporedi
Duorian.

Duorchenicha (nu vius) g. 1 249. MedjaS posjeda istog imena. ■
Danas potok Dvorčanica, izvire izpod Dvorjana u Ivančić-selu i
teče izpod Sanibriega u Malunje.

Duorian (possessio) g. 1327. Pripadaše tada gradu Lipovcu,
a živjeli su tamo castrenses pod gorski.4 Isto što Duorchenicha (terra).
G. 1450. pod imenom BDworyaneu.5 Danas selo Dvorjani kod
sv. Ane.

Gazlieha (monsj g. 1284. Medjaš posjeda „ThoplichaVj Ima
se tražiti kod sela Toplice.

Glogonchiz (Huvius) g 1249. Medjaš posjeda „Breznvcha".7
Ima danas potok Glogovec, ali taj ne će biti istovjetan sa ovim.
Koji je to danas, ne znamo.

Gnilech (tluvius) medjaš posjeda Mirkopolja g. 131ti.s Negdje
kod Mirkopolja. Današnje ime ne znamo.

Gorcha (possessio) g. 1327. Spadaše pod grad Lipovac, a tamo
nastavahu castrenses podgorske županije.1' Danas selo Gorica.

Gouriena (kapela sv. Ivana de Gouriena) g. 1334.10 U XV.
vieku dolazi isto mjesto pod imenom „St. Johannes" ili BIwanecza.
U XVI. vieku poprimi ime današnje Desinec. Pod gore rečenim
nazivom ima se razumievati selo Gor. Dešinec sa kapelom sv.
Ivana. G. 1466. dobi posebne slobode od kneza Martina Frankopana.

1 Ibidem p. 293.

2 Ibidem.
b Ibidem.

4 T.— B. C. B. p. 102.

6 Ark. zagr. kapt. act. aut. f. 30. Nr. 3.
G Kukuljević: Reg. Nro. 1361.

7 W. C. A. p. 291.

b T.— B. C. B. p. 82.
9 T.— B. C. B. p. 102.
10 T. M. E. II. p. 93.

Digiti

zedby G00gle

10 B. LASZOW8KI, (10)

Grabrounicz (terra) g. 1249. Posjed roda Pribića.1 Bijaše
posjed s obe strane na potoka Kupčini, negdje ifnad Krašića,
možda današnje selo Strmac?

Gradiš ehe fmonticulus) g. 1316 Medjaš posjeda Mirkopolja* na
kupi naproti Trešćerovcu. Taj naziv nas nuka, da možemo naslućivati,
da se je na tom briežuljku nalazilo kakovo gradište, t. j. podor
gradjevina Nije li to trag kakovih prehistoričkih gradjevina? Taj
humak „Gradišće" nalazi se blizu Mirkopolja na lievoj obali Kupe
u podobi visoka mravinjaka, a pokrit je sumom. Na vrhu se na-
laze tragovi razvalina. . Priča narod, da taj grad, sagradjen na »Gra-
dišću u, bijaše nekoć svojina Mirka, po kojem dobi Mirkopolje svoje
ime. Pod gradom bijaše, kako priča veli, brvno preko Kupe, kojim
se prelazilo u Trešćerovac. Narodna predaja pozna neku vlastnicu
Gradišća po imenu groficu Galvanku, koja bijaše velikom nasil-
nicom-tirankom.

Gradnicha (fluvius) g. 1283. Medjaš lipovačke gospoštije i
Podgorja.8 Po svoj prilici skrajni gornji tok potoka Gradne, sje-
vero-iztočno Bielom briegu.

Grech (possessio juxta Culpamj g. 1327. Posjed knezova Ba-
bonića, što ga dobiše darom kralja Bele (ex donacione regis
Bele).* Danas Gradec na Kupi kod Karlovca.

Heunj (rivus) g. 1201. Medjaš posjeda „PotogoriaV utjecaše u
potok Volaule (Volavčjca). Ima se tražiti oko Petrovine.

Istenec (mons) g. 1201. Medjaš posjeda „PotogoriaV Zapadno
od Petrovine nalazimo na briegu kapelu Sv. Tiela. Nije li gornji
naziv u savezu s tom kapelicom? (Isten je magjarska rieč = Bog.)

Jachkouech (mete nobilium de genere Jachkouech de genere Jach-
kouichi). Posjedi roda Jachkovichi medjili su s posjedom Mirkopo-
ljem sa zapada.7 Danas posjed sela Vrhovac. Izporedi niže „Jesenko".

Jalezi (silva) g. 1249. Spominje se kao medjaš posjeda „terra
indaginis Budina — indago Budynaa.8

1 W. C. A. VII. p. 296.

* T.-B. C. B. p. 81.
8 Ibidem p. 46.

4 Ibidem p. 102.

6 T. M. E. I. p. 14.
0 Ibidem.

7 T.— B. C. B. p. 81. 82.

* W. 0. A. VII. p. 299.

Digiti

zedby G00gle

(11) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA FODGORSKA. 11

Ja ztraburzca — Jaztraburzcka — Jaztrabarcka
(terra, — forenses de — hospites de — villa) g. 1249. 1257. —
Jaztrebarzka g. 1314. l Današnje trgovište Jastrebarsko (Jaska).

Jeschko (crkva sv. Kosine i Damjana de Jeschko) g. 1334. 2
To ime dobi u staro vrieme rećeno mjesto po plemenitom rodu
„Jachkouich", koji se g. 1316. spominje kao medjaš Mirkopolja.
Danas se to mjesto zove Vrhovac, a u njem je župna crkva gore
spomenutih svetaca. Već g. 1450. dolazi pod imenom BVorhouczya.3

Jeskouo (crkva sv. Marije de Jeskouo) g. 1334.* Danas selo
Mahićno sa župnom crkvom B. D. M. God. 1450. dolazi pod imenom
„Machvchno".6 Vidi niže „Machichin".

Jezero (lacus) god. 1283. To jezerce sjiiše na iztočnoj strani
briega Dragonošca (Dragonez) te bijaše medjašem izmedju lipo-
vadke gospoštije i Podgorja.1'

Laskouech (fluvius) god. 1284.7 Medjaš posjeda Kuscindola.
Danas potok Ledćina, iztočno od Lokodindola.

Lipou a-mlac a g. 1345. Medjaš posjeda Chernilovca.* Isto što
niže „Mlaca".

Locau^c (rivus) g. 1201. Medjaš posjeda Potogoria9 (Petrovine).
Vidi Lukavecz.

Lomnichadraga (vallis) g. 1283. Medjaš gospoštije lipovačke
i Podgorja.10 Dolina na jug briega Vel. Lomnika. (Lomnička draga).

Lukavecz (rivulus) god. 1312. 1345. Medjaš posjeda Cherni-
lovca.11 Danas potok Lukavec izvire u istoimenoj šumi kod sela
Belčići i utječe kod Volavja u potok Črnilovec.

Machicin (terra) god. 1249. Posjed roda Pribića.12 U XIV.
vieku (g. 1334.) Jeskouo, u XV. Machvehno. Danas Mahićno.

Machicus (fluvius) g. 1249. Medjaš posjeda Machicin.18

1 Ibidem p. 291. 292. i privilegij jastrebarski. T.— B. C. B. p. 77.
9 T. M. E. II. p. 93.

3 Ark. zagr. kapt. Act. ant. fasc. 30. Nr. 3.

4 T. M. E. II. p. 93.

6 Ark. zagr. kapt. act. ant. f. 30. Nr. 3.

6 T.— B. C. B. p. 45.

7 Kukuljević. Reg. Nr. 1361.

8 Z. A.

9 T. M. E. I. p. 14.

10 T.— B. C. B. p. 45.

11 Z. A., te arkiv jugosl. akademije (1312.).
18 W. C. A. VII. p. 299.

18 Ibidem.

Digiti

zedby G00gle

12 £. LASZOWSKI, (12)

Machkovacz (Dubrava Machkovacz, silva) g. 124(3. 1 Danas
Mirna Dubrava, iztočno od Jastrebarskoga.

Malu ina (aqua) g. 1345.* Vidi Molona (rivulus).

Mol ona (terra) g. 1249. Posjed roda Pribića.8 Danas selo Mo-
lunje. Dol]. Molunje (Also-Molona), što se god. 1384. i 1422. spo-
minje kao posjed roda Domagovica, jest današnje Hrastje izpod
Molunja (Hrastie aliter Also-Molona).* čini se da ovog nije bilo
/a vrieme obstanka podgorske županije.

Molona (rivulus) g. 1242. Medjaš istoimena posjeda.0 G. 1345.
Maluina (aqua), na njoj bijaše most. Danas potok Malunje.

Mirk (campus) Spominje se med ju medjašima posjeda Mirkouo-
pole g. 1316.6

Mirk ou opole (terra seu possessio) g. 1316. Posjed roda Pri-
bića, prodan banu Stjepanu Baboniću.7 Od tog doba spadaše pod
gospoštiju ozaljsku. Danas Mirkopolje na Kupi naproti Trgu.

Mlaca (dicta Lipoua) g. 1345. 8 Isto što gore Lipoua-Mlaca.

Mlaka-Rakitova g. 1345. Vidi Rakitova Mlaka.

Mlata (lacus) g. 1249. y Medjaš posjeda „terra indaginis Budinau.

Ob lažni (rivulus) g. 1249. Medjaš posjeda Dragouandol.10 Koji
je potok danas, ne možemo ustanoviti.

Orehouacz (Orehouecz) (fluvius) g. 1312. 1345. Medjaš po-
sjeda Chernilovec. Utjecaše u potok Malunje (Molona), blizu mosta
na ovom.11 Danas ima potok Orehovac, koji utječe u potok Crni-
lo vt-c, a ovaj utječe kod Domagovica u Kupčinu. Čini se daje isto-
vjetan sa „Orehouacz".

Orehouz (fluvius) g. 1249. Medjaš posjeda Machiein.1*

Oztagonvcha (mons?) g. 1249. Medjaš posjeda Drokalenz.13
(Po svoj prilici imalo bi biti pisano Oztragorvcha = Oštragorica).
Možda je to Veliki vrh iznad Slavetiea.

1 Z. A.

2 Ibidem.

8 W. C. A. VII. p. 292.

4 Z. A. Trans. don. reg. saec. Tom. III. p. 251 i dalje.

• \V. 0. A. VII. p. 292.

c T.— B. C. B. p. 81.

7 Ibidem.

s Z. A.

u W. C. A. VII. p. 298/9.

10 Ibidem p. 296.

11 Z. A. i ark. jugosl. akad. (1312.)
,a W. C. A. VII. p. 29«.*.

13 Ibidem p. 294.

Digiti

zedby G00gle

(13) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA POOOORSKA. 13

Pissech (rivulus) g. 1283. Medjaš lipovačke gospoštije i Pod-
gorja.1 Ima se tražiti zapadno od brda Plešivice (?).

Plesiuicha (terra) g. 1283. Terra emptitia Ivana Okićkoga.
prodana Radoslavu Baboniću. zajedno s gradom Lipovcem.9 (Jini
se, da je prije pripadala županiji podgorskoj. Danas Plešivica.
Vidi „Prelepi".

Pocheelvch (rivulus) g. 1249. Medjaš posjeda Draguandola.*

Podgora fcastrum de P.) g. 1283.. 4 Podgoria (locus) g. 1193
1197. etc.6

Podgorva. Podkoria (comitatus, castrum, comesdeP.) 1244. 124V>.
1264. etc. 1327. 1345." Ovim imenom, raznog oblika, nazivlju
stare izprave grad i županiju podgorsku. Danas nema nit grada
nit razvaline takova imena, na cielom obsegu negdašnje podgorske
županije. Podgorjem se nazivlje sav priedjel oko Slavetića i sv.
Jane, još i dan danas.

Gdje je dakle stajao stari nekoe županijski grad Podgorje? Kako
se zove danas ona topogratijska točka, gdje je on nekoć stajao?
Uzalud tražimo Podgorski grad na ma kojoj karti, a ne poznaje g;i
niti narodna tradicija ondješnjeg žiteljstva. Nu unatoč svemu tomu
nije moguće, da je stari podgorski grad netragom izbrisan sa povr-
šine zemaljske. Nije li promienio svoje ime? Ne stoji li kakav grad
ili razvalina drugog imena, pod kojim se krije stari podgorski
grad ?

Uzmemo li u obzir ime „Podgoria", „Podgora*1, „Podgorje1', koje
je čisto hrvatsko, to nas ovo ime upućuje, da je grad toga imena
stajao negdje pod gorom. Morao je dakle grad Podgorje stajati
izpod gore, a nipošto na gori i usred široke ravnice, što no se od
podnožja plješivičkih ogranaka pružila na jug do Kupe. Po tom
valja nam tražiti grad Podgorje na podnožju plješivičkih ogra-
naka. I zbilja tamo ga moramo naći.

Kod traženja tog grada pomažu nas samo stari pismeni spome-
nici. Stari popis župa biskupije zagrebačke od g. 1601. spominje
nam Petra, župnika crkve sv. Ane nin Podgorva", i kapelana nje-

1 T.— 1*. C. H. p. 46.

2 Ibidem p. 45.

* W. C. A. VII. p. 2%.
4 T. — B 0. H. pag. 4-1.
fi T. M. K. p. 5. Kukulj. Ood. Dipl. p. 185.

fi \V. C. A. VII. p. 290." Kukuljević. Rejrest. Nr. 470 i 1341. T.— H.
C. K. p. 102.

Digiti

zedby G00gle

14 B. LASZ0WSK1, (14)

govog Simuna.1 Imađemo nadalje izpravu od g. 1543.,' koja nam
takodjer pomaže riešavati naše pitanje glede položaja grada Pod-
gorja. Ona veli na jednom mjestu: „subtus castellum seu turrim
partium ipsarum (t. j. litigantium) Podgorya vocatum". Dalje opet:
„possessio Felsew Wolawlya supra turrim", onda „apud ecclesiam
sanctae Annae matris gloriosae virginis Mariae in Podgoria".
Iz teksta dakle ove izprave jasno doznajemo:

1. da je „castellum seu turris Podgorva" zbilja još polovicom
XVI. vieka obstajao, t. j. da je podgorski grad u to doba nosio
još svoje staro ime ;

2. da se je selo (possessio) iznad grada Podgorja (supra turrim)
zvalo Felsew-Wola\vlya t. j. Gornje Volavje;

3. da je župna crkva sv. Ane stajala u Podgorju (u užem smislu),
sto se vidi takodjer iz spomenutoga popisa župa od g. InOl.

Vidimo dakle jasno, da je grad Podgorje stajao u današnjoj
župi sv. Jane. a da poviše njega stajaše selo Felsew-Wolawlya.

Ako, poznavajući dobro ovu okolicu, dovedemo ovo poznavanje
okolice u sklad sa riečima spomenute izprave od god. 1543., opa-
žamo odmah, da je rečeno selo Felsew-Wolawlye današnje selo
Draga, i to onaj dio toga, koji se proteže na desnoj obali potoka
Drage — zvanoga nekoč „fluvius Wolawlyeu 8 — hrbtom (oplazom)
briega; da je selo danas zvano Gorica, sa župnom crkvom sv. Ane.
ona topografijska točka, koju izprava zove „de Podgorva", a prema
tomu „castellum seu Turris Podgorva" nije drugo nego današnja
razvalina „Turanju, koja stoji na oplazu brdašca izpod Špigelskoga
briega, iznad ceste, koja se vijuga klancem iz Drage prema Zum-
berku. I doista vidimo, da je iznad ove razvaline negdašnjega
Podgorja-grada dio sela Drage, nekoč zvanoga Felsew-Wolawlya.

Tako smo sretno ustanovili točku, gdje je stajao stari podgorski
grad.

Grad Podgorje nalazimo spominjan u XVI. vieku, sad pod imenom
„Turris lapidea in Felsew-Wolawlya", sad pak pod imenom „Turan".
Kasnije se po obitelji Kiševićfi nazivaše Kišević-Turan. Danas jedno-
stavno „Turanj" a župa tamošnja „sv. Ana pod Turnjem" (sob
Turen).

i

Starine IV. pag. 218.
8 N. A. A.
3 U izpravi od g. 1543.

Digiti

zedby G00gle

(15) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA PODGOR8KA. 15

Pod gori a (crkva B. D. M. de Podgoria) g. 1263. Kod crkve
B. D. M. de Podgoria bio je g. 1263. župnikom Martin, bivši prije
čuvar crkve vacke.1 To se mjesto kasnije prozva Volavje, gdje
i danas stoji crkva B. D. M.

Podgoria (terrula) g. 1235. 2 Vidi Potogoria.

Podgoria (fluvius) g. 1257. Medjaš posjeda Jastrebarskoga. *
Danas potok Rieka, koji protječe kroz Jastrebarsko.

Poganeniue (locus) g. 1283. Medjaš gospoštije lipovačke i
Podgorja.4 Pogana njiva znači staru zapuštenu oranicu-njivu. Ova-
kovih ima danas dosta još po Plešivici. Pače se tragovi oranja
vide i u stoljetnim šumama, koje su po plješivičkom gorju porasle.

Po li grad (terra) g. 1312. 1345. Medjašio sa posjedom Černi-
lovcem. 6

Potogoria (villa) g. 1201. Prema opisu medja stajalo je to
selo oko potoka Volavčice, Svibna i Lukavca (?). Bijaše posjed
zagreb. biskupa,6 koji ga „terrulam Podgoria" (g. 1235.) darova
svomu kaptolu. Kasnije dolazi pod imenom „Biskupech" a po crkvi
sv. Petra prozva se kasnije Petrovinom.

Precopa (mons) god. 1284., Precope god. 1283. Medjaš go-
spoštije lipovačke i Podgorja (god. 1283), pak medjaš posjeda
Ruscindola (g. 1284.).7 Ima se tražiti kod Plešivice.

Prelepi (crkva sv. Jurja de Prelepi) g. 1334. 8 Danas Prilipje
u župi Plešivičkoj. Crkva sv Jurja stoji u Plešivici. Bilo je dakle
selo Prilipje znatnije od Plešivice, jer po njem nosi crkva ime svoje
„de Prelepi".

Pribichi (crkva sv. Siksta de Pribichi) g. 1334. 9 To mjesto
dobi svoje ime po rodu „Priba" (generatio Priba): Pribići. Danas
Pribići sa župnom crkvom sv. Siksta.

Pri eh a w ini (terra) g. 1249. Posjed roda Pribića.10 (Možda
Privinci)

1 Summarium izprav& samostana svetičkog I. p. 14. u Z. A.

2 T. M. E. I. p. 75.

8 Privilegij jastrebarski.

* T. - B. C B. p. 46.

5 Z. A. i ark. jugosl. akad. (1312.)

« T. M. E. I. p. 14.

7 Kukuljević. Reg. Nr. 1361, te T— B. C. B. p. 46.

8 T. M. E. II. p. 93.

9 Ibidem.

10 W. C. A. VII. p. 297.

Digiti

zedby G00gle

16 K. l,ASZO\VSKI, (16)

Prichayn — Prychayn — Prichavni (fons) g. 1249. Medjaš
posjeda Prichawini i „terrae indaginis Budina".1

Prilepi (terra) g. 1283. Pripadale gospostiji lipovačkoj, odnosno
Ivanu Okićkomu, kao „ terra donativa" S gradom Lipovcem proda
je 1283. Radoslavu Baboniću.* Danas Prilipje. Vidi: Prelepi.

Putev insula (terra insule Putev) g. 1240. 8 Ima se tražiti na
potoka Kupćini i Brebroveu izmedju Vukšin-Šipka i Gor. Kupčine
te Pribića. Svakako je taj posjed ležao medju potocima, s toga
se i zvao otokom.

Ra h eha. Vidi: Rascha.

Rakitoua mlaka g. 1312. 1345. Medjaš posjeda Uernilovca.4
U Sumi grofa Erdoda, zvanoj Rakitovica, dvie su mlake, u većoj
se goje ribe.

Rascha (Woyn filius Cherna de Rahcha, — Vechedrag dc
Rascha) g. 1264. 1284.6 Spominju se u listinama osobe iz „Rascha*1;
bilo je to prebivalište napomenutih osoba. Bez sumnje današnje Hrasea
iz pod Toplice. Prebivahu tamo jobagioni podgorski

Rascha (fluvius) god. 1249. Medjaš posjeda Toplice.6 Danas
potok Raica, sto izvire izpod Tihočaja, a utječe u Toplicn.

Rauniuorh (mons) god. 1283. Medjaš lipovačke gospoštije i
Podgorja.7 Valjda „Rauniuvrh" = Ravnivrh. Ima se tražiti na
zapad brdu Pleši vici.

Raztoca (terra) g. 1283. Pripadaše pod grad Lipovaac, od-
nosno Ivanu Okićkomu, kao „terra donativa". Prodano s gradom
Lipovcem Radoslavu Baboniću (1283.) 8 Danas Rastoki kod Sla-
vetića.

Reka (terra) g, 1249. Posjed roda Pribića. G. 1327. pripadaše
gradu Lipovcu, a tamo stanovahu castrenses županije podgorske."

Reka (fluvius) g. 1283. Spominje se medju medjasima lipovačke
gospoštije i Podgorja.10 G. 1257. Podgoria. Danas potok Rieka.

1 Ibidem p. 297. 299.

* T. - B. C. B. p. 44.

8 W. C. A. VII. p. 297.

4 Z. A. i ark. jngosl. akad. (1312. i

ft Kukuljević: Regesta. Nr. 881 i 1361.

G \V. C. A. LI I. p. 294.

7 T.— B. C. B. p. 46.

8 Ibidem p. 44.

• W. C. A. p. 292. T.-B. C. B. p. 102.
10 T.-B. C. B. p. 46.

Digiti

zedby G00gle

(17) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA PODOORfiKA. 17

Rufoin. Vidi Ruscinpotok.

Rupa (fovea) g. 1249. Spominje se raedju med jadi ma posjeda
„terra indaginis Budina".1

Ruscin (vallis) g. 1284. Medjaš posjeda Ruscindola.* Dolina
uz potok Rustinec.

Ruscindol (terra) g. 1284. Posjed roda Pribića, prodan Rado-
slavu Baboniću.3 Ima se tražiti na potoku Rustincu iznad Pav-
lovčana.

Ruscinpotok (fluvius) g. 1284. Medjaš posjeda Ruscindola.4
Danas potok Rustinec.

R u z i n d o 1. Vidi Ruscindol.

Scelnv (fons) g. 1249.° Medjaš posjeda „Cheresneuch". Danas
potok Selna, koji izvire kod sela Brezarića, a utječe u Kupu iznad
Mirkopolja.

Scennv (rivus) g. 1249. G Medjaš „terrae Prichawiniu (Prvinci
iznad Prekrižja?). Današnje se ime tog potoka ne da ustanoviti.

Scirobotav (rivulus) g. 1249 ? Medjaš posjeda „terrae Pri-
chavini". Ne može se ustanoviti današnje ime tog potoka.

Sci tu t (rivulus) g. 1249. 8 Medjaš zemlje „Reka". Po svoj pri-
lici je ovo ime krivo prepisano ili je u izvorniku pisarska pogreška.
Moralo bi glasiti „Siccus- t. j „suhi". Prema tomu ustanovit bi
se dalo današnje ime tog potoka., Potok Suhača teče blizu Reke. —
Po tom je to ovaj potok.

Šclauetichi — Sclauethvch — Sclaueticzv (villa)
g. 1249. Posjed, gdje su živjeli castrenses grada Podgorja.9 G. 1327.
(possessio Sclauetiz) spadaše pod grad Lipovac10 (posjed podgor-
skih castrensa).

Sclepchac — Sclepchacz (rivulus) goa^ 1249. u Medjaš
zemlje „Brebrouch" (Brebrovac). Ima se tražiti oko sela Brebrovca.
Danas se valjda inače zove taj potok.

1 W. o. c.

p. 299.

2 Kukuljević: Regesta. Nr. 1361

8 Ibidem.

* Ibidem.

B W. C. A.

p. 298.

0 Ibidem p.

297.

7 Ibidem.

" W. C. A.

VII. p. 292.

9 Ibidem p.

296.

io t.— B. C.

B. p. 102.

I11 W. C. A.

p. 296.

R, J. A. CXLXV1I1.

Digitized by

Google

18 B. LAS20W8fci, (18)

Siccus-potok god. 1249. Medjaš posjeda Chebden.1 Danas
valjda Suha struga kod Čabdina.

Su i bi n (fluvius) god. 1201. Medjaš kaptolskog posjeda „Villa
Potogoria" a Danas potok Sviben iztočno Volavju i Petrovini.

Sypek (crkva sv. Jurja de Sypak) g. 1334 s Danas Sipak u
Draganiću sa župnom crkvom sv. Jurja.

Syu(in). Vidi Zyuin.

Szeno (promonthorium) g. 1346. Tu je Andrija Jaskav imao
vinograd, koji darova kapeli sv. Duha u Jastrebarskom. *

Thopina draga (vallis) g. 1283 Medjaš lipovačke gospoštije
i Podgorja.6 (6. 1474. Tumpina draga). Uvala medju vrelom Bre-
gane i Lomničkog jarka (drage). Danas Tupina draga.

Tolomas (pons) g. 1201. Most taj bijaše na potoku Svibnu
kod Petrovine/'

Toplicha — Thoplicha — Tuplyce (terra) god. 1249
Posjed roda Pribića. G. 1284. proda Pribko, sin Pribe, posjed To-
plicha za 25 maraka comesu Radislavu, sinu Stjepana (Babonića). 7
Danas Toplica u župi sv. Ane.

Toplica, Toplicha, Thoplicha, Tuplycha, Tuplvcza
(Huvius, aqua) god. 1249. 1264. 1284. Medjaš posjeda Toplice. H
Danas potok Toplica.

T rez tem (rivulus) g. 1249. 9 Medjaš zemlje „terra indaginis
Budina". Kako se danas zove i gdje je taj potok, ne da se usta-
noviti.

Tulztiuerh (mons) g. 1249. 10 Medjaš zemlje „Drokalenz'.

Val aule (vallis) g. 1249 ll Medjaš posjeda (terrae) Drokalenz.
Dolina uz Volavčicu ?

Varanapech (lapis) g. 1316. Medjaš posjeda Mirko polja.18

1 \V. C. A. VII. p. 292.

1 T. M. E. Z. 1. p. 14.

5 T. M. E. II. p. 93.

4 Z. A. a. n. a.

'■ T.-B. 0. B. p. 45.

' T. M. E. I. p. 14.

7 \V. C. A. p. 294. Kukuljević: Re<resta. Re«;. Nr. 1861.

N Ibidem, i regest Xr. 881 iN. R. A. fasc. 141. Nr. 12.. prijo n

kr. zem. arkivu, sada u ItadimpcAtr.

!' \V. C. A. p. 299.

10 Ibidem p. 294.

11 Ibidem.

" T.— B. C. B. p. 81.

Digiti

zedby G00gle

(19) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA POMORSKA. 19

Vidvna gori eha (mons) g. 1249. l Kod Rastoka izpod Toplice
je i danas brieg, koji se zove Vidina-gorica.

Wlconi8 pons g. 1249. Spominje se medju medjašima po-
sjeda „terrae insule Puteya. BijaSe na potoku Brebrovcu, izpod
sela Gor. Kupćine." Porieklo tog naziva bit će u savezu sa imenom
BWlk~ = wVuka = nVukšatt. Slično dobi svoje ime posjed VukSin
Sipak, koji se u XV. vieku napominje u listinama. Danas je „Vuk&in
mosttt iznad Vnkdin-dipka.

Volaula (crkva sv. Marije de Volaula) g. 1334.' Nekoč Pod-
goria s istom crkvom g. 1263. Danas Volavje sa crkvom B. D.
M. Poznata crkva radi velikih proštenja.

Volaula (rivus, fons) g. 1201., 1249. Medjaš posjeda „villa Poto-
goria" (1201.) te posjeda Drokalenz (124(J.) 4 Danas potok Vola-
vica, Volavćica.

V ran idol (mons) g. 1283. Medjaš izmedju lipovaćke gospoštije
i Podgorja.6 Danas Vranovski brieg. Ima i selo Vranovdol.

Vratzcha (locus) g. 1283. Spominje se medju medjašima lipo-
vaćke gospoštije i Podgorja. Do tog mjesta došlo se cestom od
briega Precopa.6 Po svoj prilici „Velika Vrata" na Plešivici. (Medju
Lipovcem i Plešivicom).

Vuchak (promonthorium) g. 1346. Tu je imao gradjanin ja-
strebarski Stjepan Matkov vinograd, koji je darovao crkvici sv.
Duha n Jastrebarskom.7

Vjdunal (mons) g. 1264 Medjaš posjeda Zastobe 8 Isto što
„Vidvna goricha". (Vidi sprieda.)

Zamar (puteus) g. 1283. Spominje se medju medjašima lipo-
vaćke gospoštije i Podgorja.9 Danas potok istog imena izvire izpod
Plešivice, teće kroz Desinec, a utjeće u potok Okićnicu.

1 W. C. A. p. 294.
» Ibidem p. 21*8.

8 T. M. E. II. i»3.

* T. M. E. I. p. 14. \V. C. A. p. 293.

6 T.— B. C. B. p. 46.

h Ibidem. «

7 Z. A. u. a. a.

s Kukuljevie: Rrgesta. Rog. Nr. 881. Po ro^ostu je „Vvdmiae*, moj
propis listine ima „Vvdunal".

9 T.— B. C. B. p.46.

Digitized by

Google

20 K. I,ASZOWSKT. (20)

Zastoba, Zazvoba(?), Zastola(?) (terra) g. 1264. Posjed
Vojna, sina Crnina de Rahcha. koji ovaj proda Lađi slavu sinu
Radoslava.1 Taj posjed bijaše negdje kod Toplice, ili Hrašća.

Zcopna (terra) g. 1249.* Posjed roda Pribića. Ima se tražiti
negdje izmedju Slavetića, Dragovanšćaka i Rastoka.

Zcopna (fluvius) g. 1241). Medjaš istoimenoga posjeda 5

Z co p n i c. Vidi Zcopna (fluvius).

Zdihovo (villa) god. 1346. Spadaše „territorio et pertinenciis
oppidi Jaztrebarszka". Tamo imadjašc gradjaniu jastrebarski Mirko
Mirin (plemić) „allodium suum integre sessionis paterno aviticum",
koji darova crkvici sv. Duba u Jastrebarskom.4 Danas selo Zdi-
hovo iznad Jastreba rskoga.

Zebin (fons) g. 1249. Medjaš posjeda Grabrounicz/

Zelnik (fluvius) g. 1316. MedjaS posjeda Mirkopolja.'' Ima se
tražiti oko Mirkopolja.

Zerulin (fluvius) g. 1283. Medjaš gospoštije lipovačke i h>d-
gorja 7 Potok negdje izmedju Vranodola i Plešivice.

Zlatvna (terra) g. 1249 Posjed roda Pribića.8 Danas se zove
„slatina" mali priedjel izmedju sv. Ane i Prilipja, brieg nasadjen
vinolozom. Tu je rodilo najbolje svetojansko vino.

Zla u a ti gy (fluvius) g. 1249. Medjaš posjeda Zcopna.9 Dana«
potok Slavetićki.

Zo mole eh (rivulus) g. 1316. Medjaš posjeda Mirkopolja.10 Ima
se tražiti oko Mirkopolja (Zamulec?)

Zvuin (fluvius) g. 1264. 1284. Medjaš posjeda Zastobe (1264.)
i Toplice (1284 ).!l Isto što Svu in. Taj potok izvire izpod briega

1 Kukuljević: Regesta. Reg. Nr. 881. Po mom prepisa Zastoba —
(Zastola?).

2 W. C. A. p. 295.

3 Ibidem.

4 Z. A. a. n. a.

fi W. C. A. p. 294.
u T.— B. C. B. p. 81.
7 Ibidem p. 46.
* \V. C. A. p. 294.
9 Ibidem 295.

10 T.— B. C. B. p. 81.

11 Kukuljević: Regesta. Reg. Nr. 881. 1361. Reg. Nr. 881 ima okr-
njeno „$ynu (moj prepis „Syn. . . .a). Nema sumnje, daje zadnje slovo
n pogrešno čitano mjesto u.

Digiti

zedby G00gle

'21) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA PODGORSKA. 21

Hrašća, te utječe u potok Toplicu. Danas se zove Živin potok (kod
Toplice).

Kad smo ovako proučili topografiju županije podgorske — sve
na temelju izprava. koje potječu iz dobe XIII. do polovice XIV.
vieka — , kušat ćemo ustanoviti obseg njezin.

Medje. Najjasnija nam je medja podgorske županije prema sje-
vernoj strani, i to prema staroj gospoštiji lipovačkoj, koja je bez
sumnje do g. 1283. bila dio okićke županije. Tu medju razabiremo
iz listine izdane kaptolom zagrebačkim 26. novembra god. 1283.,
koja sadržaje prodaju gospoštije lipovačke, te opisuje točno medje
njezine. Ovu je naime gospoštiju i grad kupio knez (comes) Ra-
doslav, sin Stjepana roda Babonića, od Ivana, sina Jaroslava okić-
koga. Južna medja ove gospožtije lipovačke, t. j. prema župa-
niji podgorskoj. opisana je ovako: „Prima meta . . . incipit in
caput aque Bregana, iuxta terras nobilium de genere Priba sub
plaga occidentali. inde per vallem Thopina draga vadit versus
orientem et exit ad metam terream in qua est frutex Keurus. Inde
deseendit in aliam vallem dictam Lomnieha draga, et per ipsam
vallem tendens versus orientem venit ad locum ubi quondam Rozeeh
habuit mansionem, ubi eciam est rneta terrea. Inde procedens pau-
lulum ascendit per arbores fagi montem Dragonez et venit ad ar-
borem bik, cruce signatam inde exit siluam ad quandam semitam,
in qua per eundem montem Dragonez et per siluas fagi adhuc versus
orientem in magno spacio tendens venit ad arborem bik cruce si-
gnatam. que est in exitu silue. Deinde vadit ad lacum Jezero dictum,
demum ad arborem cher cruce signatam sitam in fine montis
Dragonez supradictis terris nobilium de genere Priba semper ad
ineridiem remanentibus ubi iam eedem terre conterminantur terris
iobagionum castri de Podgora. Demum descendens in vallem de
qua ascendit in montem Vranidol dictum et in cacumiue montis
per quandam semitam in magno spacio vadit versus orientem et
venit ad metam terream in qua est arbor scil dictorum iobagionum
castri semper remanentibus ad meridiem ubi et coniungitur terra
Mico filii Cherne. Demum per eundem montem venit ad fruticem (?)
Simulchvn, meta terrea circumfusum ubi terre Mico conterminantur
terra Mare, inde iuxta terram Mare deseendit ad fluuium Reka
dictum et in codem fluuio deseendit inferius et exit ad metam
terream versus septentrionem, deinde in quodam rivulo Dolchina
vocato ascendit ad arborem nucis meta terrea circumfusam, inde
versus orientem ad arborem piri cruce signatam, inde ad arborem

Digitized by LjOOQ IC

22 K. LAftZOWSKI, (22)

brekina cruce signatam, deinde ad metam terream, in qua est
arbor harazt, inde descendit ad fluvium Zerulin, qnem transiens
directe versus orientem ascendit in montem Raumuorh vocatum ad
metam terream, in qua est arbor cher, terra Mare predicti semper
ad meridiem remanente, ubi iam conterminantur terre Wlkouoy
tilii Vrban, inde versus septemtrionem vadit ad montem Chucoua-
goricha vocatum. in quo est meta terrea, inde per montem et viam
antiquam vadit ad locum dictum Poganeniue, ubi est meta terrea,
inde in eadem via ascendit montem et venit ad metam terream,
in qna est arbor nucis, inde per eandem viam venit ad pnteum
Zamar, inde per eandem viam et montem Precope vocatum venit
ad locum Vratzcha dictum, inde in eadem via descendit ad metam
terream, que est iuxta rivulum Pissech vocatum et in eodem rivulo
eundo inferius cadit in ali um fluvium Gradnicha dictum, eundo in-
ierius in eodem exit de ipso ad orientem in quandam vallem, in
qua venit ad puteum Belastudenech vocatum, ubi est arbor bik
cruce signata et ibi eedem terre Wlkouoy et suorum proximorum
remanent ad orientem et ibi conterminantur terre Domah et suorum
proximorum, iobagionum castri de Oclichu. . -1

Ako nam i niesu svi medjaši sasvim jasni, to možemo ipak
prema gornjem tekstu ustanoviti sjevernu medju podgorske žu-
panije.

Ona je išla od izvora Bregane prema iztoku Topinom i Loni-
ničkom dragom, DragonoScem, Vranovskim briegom te dalje do
PleŠivice i Prilipja.

S iztočne strane tekla je suha granica pravcem izpod Prilipja
jugoiztočnim smjerom kroz Desince k potoku Okićnici, te ovim
na jug do Kupe. Na jugu bila je rieka Kupa medjasem prema
gorskoj i goričkoj županiji, i to od Šišljavića do iznad Ozlja. Po
tom je Kupa bila djelomice međjom i sa zapadne strane. Dalje je
zapadna medja bila krivulja potegnuta od Kupe iznad Ozlja do
izvora Bregane, obsežući skrajne točke Kostanjevac i (Irabar.

II. Uredbe županije podgorske.

Svi koliki stari hrvatski comitati — županije — bili su nekoć
čiste hrvatske župe (plemenske, rodne). Takovom župom bijaše
bez dvojbe i županija podgorska, koju nam spominju listine XII.
do XIV. vieka. Takovom bijaše do vremena, kad su Hrvatskom

1 T.— B. C. B. p. 45—46. doc. XXXI.

Digitized by CjOOQ IC

(23) STARA HBVATSKA ŽUPANIJA PODGORSKA. 23

zavladali kraljevi kuće Arpadove (1091. — 1102.). To nam svjedoče
premnoge u njoj sačuvane uspomene, koje su toli znatne i od-
lučne, a značaja su tako javno- kako i privatno-pravnoga.

Poznato je dobro, da je institucija župa bila „glavna karika u
državnom ustrojstvu" hrvatskoga kraljevstva. Ova uredba bijaše
zasnovana na družtvenim načelima. Ta družtvena načela — t. j.
očite tragove njihove — nalazimo i u podgorskoj županiji, ne samo
za obstanka njezina već i iza prestanka njezina. Župa1 pod-
gorska imala je svoga, župom izabranoga župana, i svoj utvrdjeni
grad „Podgorje", koji bijaše obrambenom točkom župe, sielom žu-
pana i središtem života njezina Župan bijaše vrhovni sudac, voje-
voda vojske župine i branitelj njezin. Njega je birala sama župa
iz pojedinih rodova ili bratstva. Župan opet imao je svoje po-
sebne organe, koji su ga pomagali u njegovim sudbenim i go-
spodarstvenim funkcijama. Imao je svog „podžupana", „satnika"
i „pristava".

Kako u ostalim hrvatskim župama bilo je i u podgorskoj župi
stanovitih mjesta „villae" (sela), gdje su živjeli žitelji župe Ovih je
bilo tim više, čim je više rastao broj članova plemena, bratstva.
Koje li je pleme hrvatsko naselilo župu podgorsku, ne da se usta-
noviti. To pleme dielilo se je u vise rodova ili ti bratstva, kojima
nalazimo spomena u XIII. vieku.9

Župa podgorska imala je takodjer poput drugih hrvatskih župa
posebno mjesto, gdje se je narod sakupljao na trg, sajam, svet-
kovine, sudove i zborove. Premda se nerado upuštamo u naga-
djanja, iztaknuti ćemo ovdje jednu okolnost, koja bi po našem
mnienju mogla razjasniti, gdje je to mjesto sajma, svečanosti,
suda itd. stajalo u staroj župi podgorskoj. Listina od god. 1249. 8
spominje „terra Jaztra bureka" i „forenses de Jaztraburzcka". Druga
opet povelja od g. 1257. nazivlje isto mjesto „villa" a stanov-
nike „hospites", pak spominje takodjer i „locum fori1".4

1 O uredbama župe podgorske prije XII. vieka govoriti ćemo per
analogiam. llački u svom djelu „Nutarnje stanje Hrvatske do XII.
vieka" ne govori o župi podgorskoj, već o drugima, kojih se uredbe
per analogiam sa sviem pouzdano mogu protegnuti i na podgorsku
župu.

2 0 tom uiže.

8 W. 0. A. VII. p. 290 i dalje.

* Povelja Bele IV. izdana Jastrebarskomu. U arkivu iste obćine.

Digiti

zedby G00gle

24 B. LA8Z0WSK1, (24)

Da vidimo, što li u prvom redu znači rieč „forensis". U glos-
sariju Du Cangovom1 tumači se ta rieč ovako: „Forensis" znaci
nextraneusa t. j. strana čovjeka, dalje znači „hospes qui venit
forisu. Rieč opet „ Forum" znači „villa forensis quae jus nundi-
narum habet" ; dakle selo gdje se obđriaraju sajmovi. Isto znači
u prvom redu i rieč rforusa, koje dalje opet znači „locus in civi-
tate ad exercendas nundinas relictus" i „ubi magistratus judicare
soletu. Po tom gore rečeni naziv „locus fori" znači mjesto za
sajam i mjesto za sud.

Prema tomu mogli bismo naslućivati, daje upitno mjesto u staroj
podgorskoj župi bilo baš u današnjem Jastrebarskom. Sudište Ja-
strebarsko bilo je osobito ugledno još u XV. vieku. To nam svje-
doči povelja kneza Martina Frankopana, izdana g. 1466 obćini
sv. Ivjma (danas Desinec gornji), koja glede toga ovako veli „ . si
. . . aliquam causam iudiciariam inter se ipsos motam vel venti-
latam discernere vel discutare seu diiudicare non possent, extunc
i psi concives predictam causam feria sexta in crastino in oppidum
nostrum Jasztrebarszka in sede communium nostrorum similiter
predictam causam diiudicent et tiniant".8

Po tom vidimo, đa je sud u Jastrebarskom smatran bio veoma ugle-
dnim, a to je možda posljedica te okolnosti, da je jur za obstanka
podgorske župe ovo mjesto bilo središte za sud. Valjda je i za
obstanka comitata podgorskoga uživalo Jastrebarsko u tom pogledu
svoj stari položaj, a to barem do g. 1257., kad je na temelju kr.
privilegija zadobilo svoj neovisan o comesu sud, autonomiju, i rie-
šilo se vrhovničtva comesa i comitata.

Tako je po prilici, prema analogiji drugih hrvatskih župa, bilo
uredjenje podgorske župe do XII. vicka. U XII. te u XIII. vieku
nalazimo još mnogo institucija hrvatske župe u comitatu podgor-
skom, koji je od stare hrvatske župe modifikovan na osnovi sistema
castra.

A. Župan (eomes) podmorski.

Sačuvane izprave malo nam kazuju imena župana podgorskih,
a takodjer su nam dosta oskudne viesti o vlasti njihovoj. Iz dobe
prije vlade Arpadovaca, dakle iz dobe samosvojne hrvatske države,

1 Du Cange. (Jlossarium raediae et iufimae latiuitatis. Niort. 1884.
T. III.

* Izvor u obeine Desinečke. Prepis u mene.

Digiti

zedby G00gle

I 25) STARA HRVATSKA ŽUPAN U A POĐOOKSKA. 25

nemamo o tora niti jedne viesti. Tek iz XIII. vieka imamo nešto
pouzdanijih podataka. U sačuvanim izpravama naišli smo na sliedeće
comese podgorske.

God. 1201. comes StephaniM.1 Za ovoga nam izprava ne veli
izrično, da je župan podmorski, ali se to ipak nekom sigurnošću
može uztvrditi. Dotično mjesto izprave opisuje medje posjeda za-
grebačkoga kaptola „villa Potogoria" (današnja Petrovina), a kao
medju njegovu napominje potok „Locauc", koji tekući prema jugu
„dividit metam cum Stephano comite". Dakle taj „comes Stephan us M
može po našem sudu biti samo župan podgorski, jer drugoga žu-
pana ondje nije moglo biti.

God. 1249. „comes Alexander de PodgoriaV Isti se ovaj spo-
minje g. 1258. i 1259. pod naslovom „magister Alexander comes
de Podgorva, vicebanus et iudex Zagrabiensis". * Moguće je, da je
ovaj comes podgorski Aleksander istovjetna osoba sa Aleksandrom
podbanom i županom zagrebačkim (magister Alexander vicebanus
et comes Zagrabiensis), kojega napominju listine g. 1252. i 1256. *
Taj se župan zagrebački g. 1261. napominje kao mrtav (Alexandri
cjuondam vicebani et comitis Zagrabiensis). h Kojoj obitelji ovaj pri-
padaše, ne znamo reći.

God. 1264 „Herhortus comes de Podgoria". Spominje se u listini
Movsa župana simižkoga i varaždinskoga, koja govori o prodaji
posjeda „Zastoba" u podgorskoj /.»ipaniji. U istoj izpravi napominje
se kao medjaš ovoga posjeda takodjer i posjed (terrae) „comitis
Alexandriu.G Ne znam, kamo da stavimo Alexandra comesa; ako
taj Alexander nije istovjetna osoba sa spomenutim gore podbanom
i županom zagrebačkim, nnda bi i » mogao biti podgorski župan
Alexander, kojega je još za živa u časti nasliedio Herbort, po svoj
prilici njegov sinf?). Moguće je. da je Herbort sin Osla od istog
roda (de genere Osi)

1 T. M. E. I. p. 14.

* W. C. A. VII. p. 290.

3 Zem. ark. Transumpta don. roj*, saec. I. p. 1H9. Starino XXVII.
p. 29. iRegestal

4 T. M. E. 1. p. 95. 113.
ft Ibidem p. 126.

* Starine XXVII. p. f>7. (Regrsta). Prepis listine, koja je bila prije
u kr. zem. arkivu N. R. A. fasc 441. br. 17., sada u Budimpešti,
nalazi se u mene.

Digiti

zedby G00gle

26 B. LA8ZOW8KI, (26)

Godine 1345. „Draganus filius Rados iobagionum de Podgoria
comes". Ovaj darova svoju zemlju Cerniljevae obćini i crkvi sv.
Nikole u Jastrebarskom, koju je kupio bio za 12 maraka banskih
denara od Šolta, sina Borkova.1 Taj Dragan nije vise župan pod-
morski starog obilježja, već nešto drugo, o čem ćemo niže govoriti.

To su dakle svi nama poznati comesi podgorski.

(.) položaju comesa podgorskih do XIII vieka ne znamo ništa:
bit će da je vlast i odnosa] njihov prema kralju itd. bio analogan
vlasti i odnošaju ostalih comesa hrvatskih comitata, uredjenih do-
nekle po principima sustava castra. Tek u XIII. vieku, dakle u
doba, kad je i u Hrvatskoj počeo slabiti rečeni sistem castra, na-
lazimo nešto pouzdanijih viesti o comesima podgorskim.

Nema gotovo sumnje, da su već prvi hrvatski kraljevi kuće
Arpadove nastojali uvadjati u staru župu podgorsku (kakovu su
našli) uredbe slične onima u Ugarskoj, t. j. uredbu sistema castra.
Po tom su oni dokinuli slobodan izbor župana podgorskoga samom
župom, odnosno tada comitatom, te su banovi postavljali comesa,
kako seje to obćenito dogadjalo u Hrvatskoj. Grad podgorski pro-
glasile kraljevskim. Tomu naime, da bi kralj postavljao župana,
ne nalazimo nigdje traga, dok nalazimo jedan primjer, gdje ga
ban postavlja.8 Ovako po banu imenovani i postavljeni comes
nije valjda mogao svoju čast prenieti na svog nasljednika, t. j.
ta čast župana nije bila nasljedna, posto je čast nasljednih žu-
pana posve ine naravi, ona se osniva na donaciji kraljevoj, koja
se vise očituje u zemljišta om posjedu — u feudalnom odnošaju,
nego H u administrativnom. U ostalom to je pitanje tako zamr-
šeno, da je teško povući stalne granice izmedju comesa kao admi-
nistrativnoga organa, i comesa nasljednoga na temelju kraljeve
donacije.

Župan podgorski bijaše u svom comitatu i sudac, koja je vlast
jurisdikcije proizlazila iz časti banske. Bijaše neposredni sudac za
jobagione podgorske, castrense, a za „nobiles" samo ovlaštenjem
banovim, jer su ovi potonji podpadali jurisdikciji banovoj. On bijaše
na dalje vojvoda svoje županijske vojske, koja je uz bana, odnosno
kralja vo je vala, budi u granicama budi izvan granica domovine. Sje-
dište njegovo bilo je u gradu Podgorju, koji bijaše utvrdjen, i
središtem upravnoga života županije.

1 U ki*. zeiu. arkivu A. N. A.

* Smičiklas: Poviest hrvatska I. p. 517.

Digiti

zedby G00gle

(27) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA PODGORSKA. 27

Odnošaj župana prema banu, odnosno hercegu slavonskom, bijaše
podredjenost. Glavna mu je dužnost bila vojna. On je morao bana,
hercega, odnosno kralja pratiti u rat sa svojom četom. On je bio
dužan i izvan kraljevine vojevati uz kralja.1 Svakako je župan
podgorski zapremao odlično mjesto medju ostalim županima u Hr-
vatskoj. To nam dokazuje ta okolnost, sto je god. 1258. i 1259.
župan podgorski Alexander obnašao čast podbana, koju je čast u
kasnijim vjekovima obnašao župan krize vački. Isti ovaj Alexander
bijaše i sudcem zagrebačkim (judex zagrabiensis). Kao podban.
koja je čast proizlazila iz časti banske, bijaše župan podgorski
Alexander zamjenik banov kod suda, te tako imao u rukama ob-
sežnu vlast sudbenu i upravnu. Ćast podbana obnašao je župan
Alexander za vlade hercega ciele Slavonije Stjepana, i bana ciele
Slavonije Stjepana od roda Gutkeled. Alexander se prvi put spo-
minje g. 1249. kao comes podgorski, g. 1252. kao podban i župan
zagrebački (vicebanus et comes zagrabiensis), g. 1258. i 1259. kao
„comes de Podgoria, vicebanus et judex zagrabiensis". Kao podban
vršio je comes podgorski Alexander razne sudbene funkcije i izvan
svoje županije. Imademo za to više primjera,2 ali napomenuti ćemo
samo jedan znatniji.

God. 1258. porodila se izmedju Czegula i njegova roda s jedne
strane i Staniska te roda mu s druge strane razmirica radi posjeda
današnjeg Mraclina u Turopolju. Tu razmiricu riešio je podban
Alexander, župan podgorski, a pristav njegov Fekete omedjio je
taj posjed." — Vidimo opet, da je Alexander, župan podgorski
i podban, imao svog pristava (pristaldus). Nastaje pitanje, je li
taj pristav u tom slučaju vršio svoju funkciju kao pristav žu-
pana ili kao pristav podbana. Bez sumnje je u tom slučaju vršio
službu podbanova pristava, jer kao županovu pristavu ne bi mu
bijo moguće vršiti službu izvan granica podgorske županije. Po-
znato je, da su i župani imali svoje pristave, a tako je moguće
da je pristav podgorskomu županu ujedno bio i pristavom njemu
kao podbanu.

Župan podgorski izdavao je takodjer i pisma glede pravnih po-
slova, obavljenih u njegovoj županiji. Tako izdaje župan podgorski

1 Decretum kralja Andrije od g. 12:51. veli: „nobis faeientibus exer-
citum extra regnuin nobiles nobiseum ire non teiientur, nisi comites,
et stipendiarii et iobagiones eastri.

a Vidi Starine XXVII. p. 9; T. M. E. I. 95. 113.

8 Transumpt. doc. reg. I. p. 190. u kr. zem. arkivu.

Digiti

zedby G00gle

28 B. LASZOWSKI. (28)

Herbort listinu, u kojoj omedjuje posjed Zastobu.1 Dakako, da su
iz prave podgorskih župana imale poput izprava inih župana pod-
punu dokaznu moć. Nu glede sklopljenih pravnih posala pripad-
nika podgorske županije mogao je i drugi koji župan izdati izpravu.
Tako je g 1264. Movs župan simižki i varaždinski izdao izpravu
glede prodaje posjeda Zastobe u Podgorju. Taj posjed prodao je
za 15 maraka jobagion grada Podgorja \Yoyn Ladislavu sinu Ra-
doslava. U toj izpravi veli Movs, da je medje rečenoga posjeda
razabrao iz listine „Herborti comitis nostri de Podgoria".2 Kako
to, da Movs zove župana podgorsk<ga „coines noster de Podgoria**?
Taj naziv „noster" ne može stajati u nikakovom savezu sa može-
bitnom ovisnosti župana podgorskoga o županu Movsu, u uprav-
nom smislu, nego će mu biti razlogom po svoj prilici to, sto je isti
Movs bio „magister tavernicorum" hercega Bele (sina kralja Bele IV.)
i „summus camerariusu njegov.8 a kao takav mogao je župana pod-
gorskoga zvati „noster".

U poslovima upravnim i gospodarstvenim županije podgorske
radio je župan uviek u sporazumku sa jobagionima i castrensima
svoje županije (odnosno sa rodovima ili bratstvima). Jasan trag
tomu vidimo u toj okolnosti, što g. 1249. župan podgorski Ale-
xander zajedno sa jobagionima i castrensima daje svoju privolu vrhu
posjeda pripitanih rodu Pribića.4

Daljnje svjedočanstvo tomu nalazimo u upravnom i gospodar-
stvenom života pojedinih bratstva negdašnje županije podgorske.
Ta svjedočanstva imademo iz XVI. vieka i dalje Kad se je radilo
o upravnim ili inim prilikama cieloga bratstva, a često o odnosa-
jima pojedinaca, vidimo da o tom odlučuje glava obćine „župan-,
„sudac" braće zajedno sa svojim bratstvom — obćinom.* To je
prastari pravni običaj, koji se je uvriežio u pojedinim podgorskim
bratstvima, i koji je nesumnjivo bivstvovao još u vrieme, dok
je ciela županija podgorska bila jedna plemenska župa, te za
vrieme obstanka comitata podgorskoga, i koji je kasnije živjeo u

1 Ova izprava navodi se spomenuta u listini župana simižkog i va-
raždinskoga Movsa g. 1261. „. . . . sirut in literis Herborti comitis
nostri de Podgoria coutinori vidimus . , .". Starine XXVII. p. 57. NRA fasc.
441. Nr. 12., sada u B. Pešti.

a Ibidem.

8 \V. C. A. VIII. p. 47. 1U. p. J35. g. 1262. 1263.

1 W. A. A. VA. p. 290.

" 0 tom pobliže, kad ćemo govoriti o bratstvima.

Digiti

zedby G00gle

(29) 8TARA HRVATSKA ŽUPANIJA PODGORSKA. 2i»

pojedinim bratstvima, makar je i nestalo stare županije podgorske.
Ti pravni običaji — „zakon" - očuvali su se dugo vremena kod
pojedinih bratstva, odnosno rodnih ili plemenskih obćina. Gotovo
kod svih bratstva bivše županije podgorske nalazimo posve slične
takove pravne običaje u upravnom i gospodarstvenom životu nji-
hovom.

Vlast župana podgorskoga znatno je počela slabiti polovicom
XIII. vieka. Najprije iztrže se izpod vlasti župana i od ovisnosti
prema gradu Podgorju rod Pribića sa svojim posjedom g. 1244.
Taj rod dobi kraljevski privilegij, kojim bi podignut u red plemića
— „inter servientes regis et aulicosV G. 1257. dobi opet „villa14
Jastrebarsko kraljevski privilegij, kojim steče preimućtva slobodnoga
kr. varoša.* Na taj način izuzet je rod Pribića i Jastrebarsko sa
sviem izpod jurisdikcije i administrativne vlasti podgorskoga župana.

Koncem XIII. vieka zadesi županiju podgorsku znatna promjena
Kralj Andrija III., da si steče čim odanijega pristašu, darova go-
dine 1293. Radoslavu (Baboniću) banu ciele Slavoniju rterrasu Vrbas,
(ialas, Petrinju, Vinodol, Želin, <)kić\ Podgorje i Samobor, „cum
castris in eisdem constitutis . . . perpetuo possidendas". U posjed
Podgorja nvede ga kanonik zagrebački Gueroldo, arcidjakon „do
Zana, Vrbas et Dubica", i to „asstantibus regni nobilibus . . . ne-
mine contradi cente V Ovim darovanjem dobi županija podgorska
nešto drugačiji karakter; ona i dalje po imenu obstoji, ali su
ipak u pravnom pogledu nastale bitne promjene. Županija pod-
morska došla je u vlast bana Badoslava ne više kao županija, već
kao privatno vlastničtvo, koje obdareni držaše ex jure regio. Ban
Radoslav vrsi u njoj vlast kao i na drugim svojim posjedima.
Prema kralju — kao gospodar županije podgorske — ne stoji više
u istom odnosaju kao negdašnji župani podgorski, već samo kao
velikas-feudatar. Županija podgorska postaje time nasljedno imanje
roda Babonića. To postaje jasno takodjer onda, kad vidimo, da se
niti Radoslav, niti drugi njegovi potomci i braća nikada ne nazivlju
županima podgorski m, što bi bez sumnje činili bili, kad bi bili
zadobili ovu županiju kao župani, a ne kao privatni posjed.

Rekli smo, da od god. 1293. obstoji županija podgorska samo
po imenu. Ali imade ondje i nadalje uredaba, koje nam svjedoče,

1 Kuknljević: Kegesta. Nr. reg. 470.

* Izvor, u arkivu jastrebarskom.

* Kuknljević: Kegesta. Nr. reg. 1583.

Digiti

zedby G00gle

30 B. LASZOW8KI, (30)

da se je nutarnji život one županije barem donekle održao i dalje.
Spominju se i nadalje castrenses i jobagiones. Kao gospodari Pod-
morja čini se da niesu Babonići smatrali središtem zadobivenog
teritorija stare županije podgorske drevni grad Podgorje. već* grad
Lipovac, koji je g. 1283. kupio isti Radoslav od Ivana sina Jaro-
slavova.1 Grad Lipovac gospodovaše Podgorjem. Pače neposredno
pod taj grad podčinili su Babonići i neka podgorska mjesta: Sla-
vetiće, Goricu, Brebrovac, Belčiće, Dvorjane, Reku, gdje su stanovali
stari castrensi podgorski. Poznato je, da su se Babonići žestoko
opirali vladi Karla Roberta. Ban Mikac povede vojsku na Babo-
niće, te ih g. 1327. podsiedaše u tvrdom njihovom gradu Stenič-
njaku. Kad su Babonići, i to braća Juraj. Ivan. Dioniz i Pavao,
sinovi pokojnoga bana Stjepana, vidjeli, da im je odpor uzaludan,
počeše posredovanjem zagreb. biskupa Ladislava i još mnogih hr-
vatskih plemića, koji su bili sa banom Mikeem, ugovarati s banom
Kako nam izprava, izdana u Steničnjaku banom Mikcem 16. sep-
tembra 1327. pripovieda, ugovoriše ovo: braća Babonići izručuju
kralju na ruke banove grad Stenienjak sa svim pripadnostima, a
za to im ban daje grad Moslavinu s apertinencijama, te im obećaje
vrhu toga potvrdnicu kraljevu. Osim toga kompensiraju se sve ne-
pravde i za u v jeke opraštaju. Dalje dobivaju braća grad Lipovac sa
svim posjedima „specialiter Duorian, Belchvch. Sclauetiz, Reka,
Gurcham, Dcbrouch videlicet castrensibus de comitatu Podkoria
eisdem relinquimus, que ad ipsum castrum primitus pertinebant,
insuper possessionem Grech vocatam iuxta Culpam, quam dicunt
se privilegio domini Bele regis possidere nec non possessiones Bre-
zouicha et sanc. Petri in campo zagrabiensi constitutas cum omnibus
attinentiis suis. eis modo premisso relinquimus possidendas et etiam
omnes empticias possessiones et iusto titulo acquisitas ubique in
regno Selauonie constitutas, preter eas, quas constaret per eos ipsi
domino nostro regi antea restitutas et exceptis possessionibus eccle-
siarum et nobilium, quas fore detinuissent usque modo".9

Iz teksta ove izprave vidimo, da je grad Lipovac dan Baboni-
ćima, pa i posjed nGrechft na Kupi (Gradec), dok su neki posjedi,
koji su „primitus" spadali pod Lipovac, na kojima su živjeli ca-
strensi podgorske županije, takodjer njima prepušteni. Pošto tu nema
govora o Podgorju, to se čini, da je ono time izuzeto izpod vlasti

1 T.— B. C. B. p. 100-102.
1 T.— B. C. B. p. 100—102.

Digitized by CjOOQ IC

(31) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA PODGORSKA. 31

Babonića, a da su ga valjda već prije predali kralju, jer i tekst
veli, da su neke posjede već prije bili predali kralju. Tako je
valjda Podgorje došlo u upravu bana hrvatskoga. Kasnije su Ba-
bonići i grad Lipovac izgubili ; nu nezna se, na koji li način. To se
je dogodilo iza god. 1330. God. 1349. stolovao je u Lipovcu ka-
štelan bana Nikole Seča Leukus, sin Ivana, sina Tyboldova, koji u
ime banovo upravlja ne samo Lipovcem već i cielim Podgorjem.1

Posljednji trag životu županije podgorske nalazimo god. 1345.
Te godine darova „Draganus filius Rados iobagionum de Podgoria
comes" obćini jastreba rskoj i tamošnjoj crkvi Sv. Nikole svoj po-
sjed „Chernilievez", koji je kupio bio za 12 maraka od Šolta, sina
Borkova.* U naslovu Draganovu osobito je što opažamo, da je
on „iobagionum de Podgoria comes". On dakle nije „comes de
Podgoria" ; njegov položaj nije istovjetan s onim negdašnjih župana
podgorskih. Nastaje ovdje pitanje, kakav li je to položaj ovoga
eomesa „iobagionum de Podgoria?" To valja malo proučiti.

God. 1312. (feria sexta post octauas sancti Michaelis Archangeli)
prodao je Šolta sin Borkov svoj posjed win districtu Podgoria"
("spomenutu gore zemlju Ćernilevec) županu (comes) Draganu sinu
Radosevu. Toj prodaji dadoše svoju privolu susjedi i medjaši Lou-
rand sin Borčeca, Salamon, Andrija i Marko, od svoje strane i od
strane svoje generacije — bratstva.8 Isprava, koja govori o toj
prodaji, veli „. . . quod Zulta filio Boren ex una parte, ex altera
vero comite Draghano filio Rados obagionibus castri de Podgoria
. . . constitutis". . . Iz toga jasno razabiremo. da je Šolta, kao i
Uragan „jobagio* podgorskoga grada, premda ga nazivlje „comes44.

Poznato nam je iz gore rečenoga, da su teritorij podgorske žu-
panije od g. 1293. držali knezovi Babonići, a oni jamačno niesu
dopustili, da tko drugi s podpunom starom županskom vlasti upravlja
njihovom svojinom. Možemo reći, da je g. 1293. zadesio županiju
podgorsku smrtni udarac, pod kojim ona pomalo izdiše. Dragan
dakle nije župan podgorski. On je „jobagio" — član plemenitoga
bratstva „in districtu de Podgoria".

1 T. M. E. II. 147.

* U kr. zem. arkivu dotična izprava.

s Prepis zagreb. kaptola od god. 1616. učinjen na molbji plemića
Stefana Tokovića i Rtetana Ztanecaka „de Dragonoscz suis et tocius
communitatis nobilium de eadem Dragonoscz". .. Izvornik u kr. zemalj.
arkivu.

Digiti

zedby G00gle

32 E. LA8Z0WSKI, (32)

Mislim, da ne ćemo nipošto pogriešiti, ako odnošaj comesa „io-
bagionum de Podgoria" po našem sudu razjasnimo. Županija pod-
morska obstajala je i nadalje od g. 1293. pod imenom „comitatus44 ili
„districtus", ali to samo po imenu ; jer stare županove vlasti je
nestalo. Sigurno je pako, da je stara sveza bratstva (rodova) žu-
panije podgorske (jobagiona. castrensa), koja se je prije usredi-
njivala u osobi župana podgorskoga, ostala i nadalje barem za
n<»ko vrieme čvrsta i nerazklimana. a ta je nuždno zahtievala.
da se opet barem formalno usredini u jednoj osobi, koja bi ruko-
vodila, sa cielim zborom podgorskih bratstva, njihove privatno-
pravne poslove i odnošaje. Ona su si prema tomu sama s neogra-
ničenom slobodom izabirala predstavnika „comitem iobagionum de
Podfjoria". kojega je u najograničenijem slučaju potvrdjivao feudalni
gospodar. Ali nije izklj učeno da ga je postavljao i sam feudalni
gospodar, kao Sto se je to primjerice dogadjalo nasifnim putem u
Turopolju u XV. i XVI. vieku.

Da su si zbilja mogla podgorska bratstva (jobagioni) sama iza-
brati t. zv. ^eomitem iobagionum", svjedoči nam i to, što su i u
potonjim vjekovima pojedina bratstva izbirala si svog „župana"
ili „sudca braće", premda su stajala u nekom podredjenom odnosaju
prema „zemaljskoj gospodi11 grada Lipovca, Okića. a kasnije Jastrebar-
skoga i Kerestinca. Položaj dakle comesa „iobagionum de Podgoria"
bio je približno isti naprema cjelokupnosti jobagiona (bratstvo) pod-
gorskih kao potonjega „župana" ili „sudca brat je" naprema poje-
dinom bratstvu. On je dakle bio predstavnik cielog zbora podgor-
skih jobagiona, i branitelj te zastupnik njihov. Toj uredbi nije po
tom moglo ni najmanje smetati gospodstvo grada Lipovca nad te-
ritorijem županije podgorske.

Ali ta uredba „comitis iobagionum de Podgoria" nije se dugo
održala. Ona je, kako se čini, obstajala do polovice XIV. vieka,
jer joj iza tog vremena ne nalazimo traga. Po tom možemo Dra-
gana smatrati posljednim, koji je u svojoj osobi usredinjivao zajed-
nicu svih podgorskih jobagiona. Time se gubi trag ovoj još formalnoj
uspomeni na župana podgorskoga. pa i županiji podgorskoj. Nje
nestaje, pošto se utopila u prostranoj županiji zagrebačkoj, koja je
do tog vremena pozobala već mnoge slične županije.

Stara županija podgorska postaje dielom prostrane zagrebačke
županije, te se već god. 1312. spominje pod imenom „clistrictus".
Naziv „comitatus", kako se g. 1327. zove, ne smije nas zavesti
na zaključak, da je još tada stara podgorska županija bila župa-

Digiti

zedby G00gle

'33) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA PODOORBKA. 33

nijom u starom strogom smislu rieči. Taj naziv „eomitatus" bit će
istovjetan sa nazivom „dominium", za koju okolnost imamo i dru-
gdje dovoljno dokaza.

B. Bratstva u županiji podmorskoj.

Najznatniji dio žiteljstva stare podmorske županije bili su bez
sumnje „jobagiones castri*4, koji su istovjetni sa „nobiles castrenses",
„nobiles castri" i nquasi nobiles". Jobagiones pako niesu drugo
nego „plemenita bratstva- (plemenita braća). Ova njihova karakte-
ristika pojavlja se naročito u njihovom privatno-pravnom životu.
Mi ćemo ovdje zadržati naziv „jobagiones", jer tako ih izprave
za vrieme obstanka podgorske županije nazivlju. Zadaća nam je,
da u svim potankostima proučimo položaj jobagiona podgorskih.
njihov odnošaj prema castru, pravni položaj, te njihov družtveni
život.

Jobagiona bilo je u županiji podgorskoj veoma mnogo. Možemo
reći : pretežni dio zemalja podgorske županije držali su jobagioni.
Pretežni dio podgorskih jobagiona pripadaše generaciji (rodu) Pri-
bića (de generatione Priba), koja je g. 1244. postala plemićkom,
te tako oslobodila se podredjenosti prema podgorskom gradu. Oo-
dine 1244. spominju se sinovi Pribac-Cherne : Prodan. Protnč, Junalk,
Ilulinko, Borimer, Kuplen, Marin, Moimar, Hoten, Olapen, Stibor,
(Vdomer, Vulkoj, Tonje U jednoj listini od g. 1249. izrično se
napominju posjedi roda Pribića u županiji podgorskoj. TotnaŠ držao
je posjede Chebden, Reku, Machicin; Priba: obje Brezniche, Duor-
ehenichu, Chereeez, Thoplvchu; sinovi Pribe : Chebden, Drokalenz;
Zforco: Molonu, Cupuzdol, Zcopnu; Ilumolco: Draguandol; M'lco-
m cr . Brebouch ; Borco sa svojom porodicom: Grabrounicz Buch-
wiehu, Prichawini. Cheresneuch ; Itacia: posjede „terra insule Puteiu,
„inđago Budvna", a valjda i posjed Dragos. Te posjede držao je
rod Pribića od izkona. još u vrieme, dok je bio stališa jobagiona.
(iod. 1249. spominju se još ovi jobagioni kao medjaši posjeda roda
Pribića: Ztane držao je zemlje na jug posjeda Breznvche, IIyrechik
bijaše s lieva medjaš posjeda Machicin. te Bogdan sa rodom si, i
Marko. l

God. 1264. spominju se jobagioni : Vof/n, sin Cherna de Rahcha,
brat mu Orascijnch i rodjaci mu, Volkona sin Halapsa, f'etina sin
Belislava, Muaina sin Zlavetića, Dohrona sin rstanislava. Scausa,

1 \Y. C. A. VII. p. 29<> i dalje.

K. J. A. CXXXV11I. 3

Digiti

zedby G00gle

34 B. LASZ0WSKI, (34)

Dubrislav, Kodislav, Zlobnić sin Herenka te brat njegov Krišan,
Radoš sin Widona, Wlchank, Durink sin Većedraga, Dragovan
sin Rađane, Ladislav sin Prezigoja, Ladislav sin Raduzlava i braća
mu Bogdan, DragoŠ i Voyn. God. 1272. spominju se jobagioni:
Ilija, Zloyna i Zaladin.1 God. 1283. spominju se opet kao pod-
gorski jobagioni : Farkaš sin Petra, Zaladin sin Dragana, Wlkocoj
sin Vrbana, Petar sin Petrone, Tolk sin Mare.2 God. opet 1284.;
Leuk sin Velezlava, Marko sin Cherka, £yta sin Thordoša de ge-
neratione Vratimirichi, i Wlkoj sin Vrbana. Bez sumnje su joba-
gioni bili i one osobe, koje se u istoj listini napominju a da se
ne označuje što li su bili ; a to su : Marko sin Zlavine, Alexander sin
Obranov, Descen sin Veleslava, Descenmark, Alezander, Gregorovi
sinovi, Dibko i Boris sinovi Loicha, Tolk sin Totezlava, sinovi Ra-
domira, Bogdan i Dragoš sinovi Radislava, Većedrag de Rascha.5

Medju jobagione podgorske spadao je i rod Cvetkovića (generatio
Cvvckoigi), koji se već g. 1249. spominje. God. 1257. izrično se
rod Cvetkovića nazivlje jobagionima. S ovimi (filii Cvetk) se isto-
dobno napominje rod Draguslavića (generatio Draguzlaii) te sinovi
Kundisovi, kao jobagioni podgorski.4 Dakle vidimo, da generacije:
Ovetkovići, Draguslaići, Vratimirići spadahu u razred jobagiona
podgorskih. Prema tomu možemo medju jobagione podgorske ubro-
jiti i generaciju Krašića (Kravsig), koja se već u toliko put spo-
menutoj iz pravi od g. 1249. napominje. U starije vrieme bila je i
plemićka generacija Jačkovića (spominje se g. 1316. „nobilis gene-
ratio Jachkouichi") jobagionima grada Podgorja.

Nastaje pitanje, kakova su poriekla podgorski jobagioni? Kao
po svuda u Hrvatskoj, gdje nalazimo uredbe sistema castra, tako

1 Kukuljević: Regesta. Reg. br. 1073.

* T.— B. C. B. p. 45—7.

8 Kukuljević: Regesta. Reg. Nr. 1361.

4 W. C. A. VII. p. 292. Privilegij Bele IV. u arkivu jastrebarskom.
Listiua od g. 1397., izdana zagrebačkim kaptolom, kojom Toraaš Okićki
potvrdjuje Cvetkovieima slobode i posjede, zove ih : „nobiles iobagioues
. . . de generacione Czvetkonis". Druga opet g. 1395. veli : „quod ipsi
et eorum geueraciones predicte semper et ab antiquo nobiles castrenses
eastri Okich fuissent et ad ipsum castrum Okvch tanquam nobiles ca-
strenses speetassent et servivissent". Listina od g. 1497. zove ih nuo-
biles castrenses generacionis Ghvetkovich". (U kralj. zem. arkivu: A.
Medii aevi.) Isto tako zovu se g. 1394. Draganieaui „nobiles de Dra-
gauicha (Ibidem). Pod Okie počelo se ove pribrajati iza prestanka pod-
gorske županije.

Digiti

zedby G00gle

(35) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA PODGOR8KA. 35

su i u Podgorju „jobagioni" posve domaći hrvatski živalj. O tom
se ne može ni malo dvojiti. Po našoj predmjevi postali su svi koliki
slobodni plemeniti ljudi, koji su izvodili svoju lozu od kojega hrvat-
skoga plemena, u razred „jobagiona" (neke ruke nižega plemstva).
To se dogodilo dakako odmah kod preobraženja stare hrvatske župe
u comitat, uredjen po principima sistema castra.

Dalje nas zanima položaj jobagiona podgorskih: njihov odnošaj
prema gradu županijskom, njihov pravni položaj, itd. Da ovo
riešiti uzmognemo, služiti ćemo se samo onim pismenim spome-
nicima, koji se odnose na podgorsku županiju. Premda ima ta-
kovih dosta malo, to se ipak može iz njih saznati barem toliko, da
si uzmognemo u najkraćim crtama predočiti odnošaj podgorskih
jobagiona. U istu svrhu upotrebiti ćemo i spomenike mladje od
XIV. vieka, dakle iz XV. — XVII. vieka, u koliko u ovima nalazimo
viesti, koje bi se odnosile na život jobagiona za vrieme obstanka
podgorske županije.

Izprave nam ne kazuju izrično dužnosti podgorskih jobagiona
prema gradu Podgorju, nu one se u listinama spominju kao „de-
bita servicia" na koja su bili obvezani. Glavna im je bila dužnost
vojna. Oni su bili obvezani vojevati pod stiegom svog župana, i
braniti castrum i domovinu od vanjskih neprijatelja. Na poziv
kraljev morali su biti spremni poći u boj, kamo god je kralj hotio,
pak i izvan granica svoje domovine — kraljevstva hrvatskoga. Od
podgorskih jobagiona najbolje se je odlikovao rod Pribića. Taj rod
vojevaše za kralja Belu IV. pod gradom Ozljem, kad je taj grad
otimao kralju comes Stjepan, brat Babonegov. Isti rod snažno je
odbijao od hrvatske granice napadaje vojevoda štajerskih, koruških
i austrijskih, a to valjda na granicama podgorske županije.1

Jobagioni podgorskoga castra bili su i u pravnim nekim pita-
njima i preporima odlučan faktor. U prvom redu bili su podmorski
jobagioni odlučan faktor kod pravnih posala tičućih se zemljištnoga
posjeda. Kad je ban ciele Slavonije, Stjepan, po nalogu kralja
Bele IV. g. 1249. uredjivao posjede zemalja podgorskoga castra,
te je omedjašio posjede plemenitoga roda Pribića u županiji pcd-
gorskoj, vidimo, da u prvom redu glede pitanja, čije li su koje
zemlje (posjedi — terrae), govore jobagioni (per occulatam inquisi-
cionem a iobagionibus). Ovi daju riešenju glede takova posjedovnog

1 Kukuljević: Regesta. Reg. Nr. 470.

Digitized by CjOOQ IC

36 V. I.ASZOW8KT, (36)

pitanja zajedno sa castrensima svoju privolu — oni dakle u glavnom
riešavaju ovo pitanje, u kojem su mogli i prigovarati.1

Sličnih primjera nalazimo i u drugim hrvatskim županijama.

Jobagioni podgorski daju g. 12^4. svoju privolu, kad je Pribko
od roda Pribića prodao svoje zemlje Toplicu i Ruscindol u Pod-
gorju comesu Radislavu, posto su prije te zemlje proći enili plemići
kraljevine. Tom zgodom napominju se sliedeći jobagioni podgorski
kao medjaši spomenutih posjeda: Alexander sin Obranov, Leuko sin
Tordoša iz roda Vratimirića i Vukoj sih Urbanov. Ovi su dali toj
prodaji svoju privolu „pro universis proximis et cognatis".2

Prigodom uvadjanja Radoslava (Blagaja) g. 1283. u kupljeni od
Ivana Okićkoga posjed grada Lipovca, koje je obavio izaslanik
zagrebačkoga kaptola, dali su tomu Činu svoju privolu podgorski
jobagioni: Farkas sin Petra, Zaladin sin Draganov, Vlkovoj sin
Vrbanov, Petar sin Pet rone. Tolk i Mare, te od roda plemenitih
I 'ribića Miko sin Crne, Andrija sin Vojna. Ujedno daju svoju pri-
volu i okićki jobagioni Domah, Obran i Vuk.3 Tu su ovi dali svoju
privolu kao medjaši lipovačkog teritorija.

Podgorski jobagioni vrAili su i izvan granica podgorske župani j«*
neke funkcije, napose funkciju svjedoka u pitanjima glede ustanov-
ljenja staliških odnošaja, poimence u pitanjima tičućih se stališ.«
jobagiona. U iztrazi, koju je g 1271. u Bisagu provadjao ban
Joakim glede jobagionata Staniska i njegova roda (iz Turopolja i.
svjedočili su i podgorski jobagioni: Ilija, Zlovna, i Zaladin. Ovi su
uz zagrebačkoga biskupa, opata topuskih cistercita, preceptora ho-
spitalaca te templara, i uz mnoge župane, plemiće kraljevine i joba-
gione, svjedočili, da je Stanisk sa svojim rodom bio uviek jobagio
zagrebačkoga castra, ali ga je svojedobno vojevoda Bela, radi neke
drzovitosti, degradirao na drvonošu. Na temelju ovih svjedočan-
stva, uvrstio je ban Joakim Staniska i rod njegov opet u red
zagrebačkih (castri zagrabiensis) jobagiona.*

Jobagioni podgorski bijahu kao takovi, prema eastru obvezani
na „debita servicia", a tako su i njihove zemlje bile podvrgnute
posredno služiti eastru. Ako i jesu bili jobagioni razred pučanstva
slobodna položaja, sličan plemićima (cjuasi nobiles). to se ipak nr
mogu uzporediti sa plemićima kraljevine — „nobiles regni". Uni

1 VV. C. A. VII. p. 290.

2 Regesta. Nr. 1301.

8 T.— B. C. B. doe. XXXI.

4 Regesta. Nr. 107.'t.

Digiti

zedby G00gle

[i\l) ŠTAKA 1IKVATSKA ŽUPANIJA I'OIKJORSKA. 37

su bili neko ruke plemstvo, ali ne plemstvo u duhu tadanjih ure-
daba, jer je njihova osoba i posjed njihov bio u obvezatnom od-
nošajn prema županijskom gradu — castro. Toga odnošaja mogao
je jobagione riešiti samo kralj.

Spomenuli smo zasluge roda Pribića kao jobagiona podgorskih.
Te zasluge uvažio je kralj Bela IV.. koji je god. 1244. 24. no-
vembra kod grada Baroša izdanom poveljom priznao zasluge roda
1 'ribića, te mu podielio plemstvo. U dotičnoj izpravi nabrajaju se
izrično velike zasluge tog roda „ab inicio jobagionum castri de
Podgorva**. Poimence napominju se članovi rečenoga roda: sinovi
Pribac-Cherne, Prodan, Protuč, Juvalko, Hulinko, Borimer, Kuplen,
Marin, Mojnar, Hoten. (Jlapen, Stibor, Cedomer, Vukoje, i Tone.
Ukusom ove izprave odred j uje kralj, da su oni „a jobagionatu me-
morati castri in terris eorum propriis et empticiis, quas habent in
districtu castri de Podgorja, licet non sint a castro indebite usur-
pate sed solempni exinvencione et publica ex regie benignitatis
gracia exemptitt, te im daje povlasticu „ut inter servientes regis
ft aulicos honeste computentur et a debito servicio castri penitus
liberati sintu. Dakle kralj ih uvrštuje medju plemiće — kraljevske
službenike i dvorjanike — oslobadja njih i zemlje njihove od ob-
vezanosti prema podgorskom gradu, a to zato da „de cetero eadem
mnfinia contra impugnatores quoslibet melius et robustius tueantur".1

(iod. 1327. živjeo je na teritoriju županije podgorske Radin sin
Uadomira de Domagovich, koji je svoju lozu izvodio od jobagiona
zagrebačkoga castra (qui de iobagionatu castri nostri Zagrabiensis
originem duxerat) Ovaj je dakle sa svojim rodom držao posjede
u današnjih Domagovićih. Radin si je stekao velike zasluge po
kralja Karla Roberta, „pro augmentaoinne regiminis nostri". S toga
ban Mikac preporuči ga kralju, a ovaj ga god. 1327. (6 Idus Ja-
nuarii) sa posjedom njegovim Domagovićem — „terra sua predicta"
— i svim inim posjedima, koje bi kada stekao i držao kao i
sve njegovo potomstvo oslobodi „de dicto iobagionatu castri u, te
ga uvrsti Pde consilio prelatorum et baronum . . . in numerum et
eollegium serviencium regalium". Podigao ga je u razred plemića.
Po odredbi kraljevoj nije tomu mogao nitko prigovoriti, a niti dirati
u pravo njegovo i njegovih potomaka na posjede njihove.2

1 Kegesta. Nr. 470.

* Transumpta donat. reg. saec. T. 111. p. 251. u kr. zein. arkivu.

Digiti

zedby G00gle

38 B. l4ASZOW8KI, (38)

Zanimivo je rieftiti pitanje, odakle i na koji način je spomenuti
rod Radimira de Domagović došao u Podgorje.

lzprava od god. 1327. veli, da je Radin izvodio svoju lozu od
jobagiona zagrebačkoga castra. Poznato je, da je castrum zagre-
bački imao svoje jobagione u Turopolju, Kašini, Sopnici, Blaguši,
Kobiljaku. Dakle iz jednoga od ovih mjesta došli su predji Radi-
novi u Podgorje. Ali iz kojega? Tu nam pomaže danas još živuća
medju Domagovićanima tradicija o njihovom porieklu. Tradicija
veli, da je pradjed Domagovićana nekoć došao iz Turopolja. Tu
nam tradiciju podkrepljuje i ta okolnost, što je rod Radinov, —
njegovo potomstvo, — stajalo u nekoj svezi sa Turopoljcima. i to
valjda sa svojim rodjacima. koji su živjeli u Turopolju. Godine
naime 1368. zamienio je Mihajlo sin Ivanov iz Turopolja svoje
posjede u Trnovcu u Turopolju sa Ivčecom sinom Radoslava wde
generacione Domagouich" za njegove posjede u Molunju (Hrašću)
i Domagovićima. '

Kad li su pako predji Radina Domagovićkoga došli u Podgorje.
ne može se ustanoviti. God. 1284. spominju se sinovi Radomira
kao medjaši posjeda Ruscindola.2 Po svoj prilici taj Radomir isto-
vjetna je osoba sa otcem Radinovim (god. 1327.). Toj okolnosti
u prilog govori i to, što su posjedi Radomirovi bili oko Molunja
i Hrašća, koji u istinu medjašiše sa Rnscindolom. Pa i Radomirovi
(otca Radinova) potomci držali su u XIV. vieku iste posjede. Dakle
rod Radomirov-Domagovića nalazimo u Podgorju već koncem XIII.
vieka.

Iz ovoga ovdje spomenutoga razabiremo zanimivu činjenicu, da
su i strani jobagioni mogli se naseliti u podgorskoj Supaniji, gdje
sa i na dalje ostali n svom stališu. Na koji pako način moglo se
je to dogoditi, da se je strani jobagio mogao nastaniti u podgor-
skoj županiji, kušat ćemo razjasniti.

Kod toga uzeti ćemo u pomoć gore napomenuti slučaj. Rod Do-
magovićana držao je već u XIII. vieku zemlje oko Molunja, a u
XIV. vieku u Domagovićih i stare posjede oko Molunja i Hrašća.
Razmotrimo li često spomenutu izpravu od g. 1249.,* vidimo da
su zemlje u Molunju pripadale rodu Pribića, a oko današnjih Cvet-
kovića generaciji Cvetkovića, a bez sumnje i zemlje današnjih

1 Izvornik u arkivu obćine turopoljske. (Propis u mene. )
a Regosta. Nr. 1371.
8 W. C. A. VII. p. 290.

Digiti

zedby G00gle

(39) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA PODUOR8KA. 3(J

Domagovića. Tu su držali zemlje još i drugi neki podgorski joba-
gioni. Nije po tom moguće, da bi bio pradjed Domagovićana Ra-
dimir ili sin mu Radin ove zemlje bez ikakove dozvole posjeduju-
ćega roda Pribića ili Cvetkovića . ili inih jobagiona zaokupio te se
ondje nastanio. Izprave nam žalibože ne spominju, na koji način
su spomenuti pradjedovi Domagovićana stekli ove posjede. Oni su
bili samo jobagioni, a kao takovi bili su dužni odredjenim službama
služiti gradu Podgorju. Posto su dakle uživali preimućtva jobagiona
te držali zemlje, moralo se je to njihovo naseljenje osnivati na ne-
kakovom pravnom činu. Taj pravni akt mogao je biti samo slie-
deći : da je Radimir ili njegov predji primljen u zajednicu bratstva
roda Pribića ili roda Cvetkovića ili druge koje zajednice joba-
gionske. Moguće je opet, da je i podgorski jsupan naselio jobagiona
zagrebačkoga castra na zemljama grada Podgorja (terrae castri)
te mu priznao njegov stališ. Ovako primljeni strani jobagio stekao
je i u podgorskoj županiji ista preimućtva i podvrgao se dužnosti
ostalih podgorskih jobagiona, baš tako, kao da je potekao od uro-
djenih tamošnjih jobagiona.

Primjera za sličan odnošaj nalazimo i drugdje, a osobito u ple-
menskoj zajednici turopoljskoj, gdje se često dogadjalo, da je ona
primila tudjinca u svoju zajednicu i dala mu sva prava, koja su
uživali pojedini članovi njezini.

Vratimo se natrag k oplemićenim jobagionima županije pod-
morske. Napomenutim načinom oplemićeni jobagioni zovu se „nobiles
generationes", a njihovi posjedi „terrae nobilitares" „haereditariae
(jiiae nullos census reddunt". Dakle su oni u podpunom smislu
plemići, a posjed njihov plemićki posjed. Glavna dužnost ovih ple-
mića bila je opet vojna, da služe pod stiegom kralja odnosno bana.
U rat morali su polaziti, kad je kralj osobno polazio u boj na
obranu kraljevine, ali jim bijaše slobodno stupiti pod stieg kojega
im drago velikaša.1

Tako nalazimo u listinama, da je plemeniti rod Pribića vo-
jevao za obranu domovine, kojom zgodom pade u robstvo koruš-
koga kapetana Durnolchara Vukovoj, brat Pribe, kojega je kasnije
iz robstva izkupio Dionizij, brat Radoslava (Babonića), za 50 ma-
raka srebra. To se zbilo svakako prije g. 1275. 2

1 Zakon od g. 127:5. Kukuljević: Jura regni II. p. 3 — 5.

2 Regest. Nr. 1361.

Digiti

zedby G00gle

40 B. LA8ZOWSKI, (40 1

Uvakovi plemići nisu više bili podčinjeni sudbenosti županovoj već
samo banovoj. Oni su morali baš kao i jobagioni castra primali na
stan pobirače kunovine, i to do 12 osoba i 14 konja. Svaki rod
(generatio — bratstvo) morao je prigodom toga podavati jedno
janje, šest kokosi, jednu gusku. 4 kabla vina, i 12 kabala hrane
(pabulum) valjda za konje.1 Plemići imali su i svoje jobagione.
ali ovi nisu istovjetan stališ sa jobagionima eastra, nego su slični
castrensima, dakle su bili neke ruke kmetovi.

Iza jobagiona castra nalazimo u županiji podgorskoj i „eastrenses*.
Njihov je odnošaj prema županijskom castru bio po svoj prilici
ovakav. Oni su živjeli na zemljama castra (terrae castri), bijahu
neposredno podvrženi sudbenosti comesa i podčinjeni nižim orga-
nima njegovim. Posjedi njihovi bijahu mnogo manji od posjeda
jobagiona. Oni ne vrše ratne dužnosti, već đoprinašaju za uzdrža-
vanje „castra" i u obće za potrebe obrane podavanjem budi u
naravi, budi novcem, budi osobnim radnjama. Oni bijahu poljodjelci,
obrtnici, ili obični radnici. Spominju se takodjer pod imenom „cives**,
„hospites", „rustici". Prva dva naziva rabe se za one, koji stanuju
u gradu ili predgradju, a potonji za seljake. Mogli su biti indi-
genae ili pridošlice. Čini se, da bijahu glebae adstricti, te su liberam
migrandi facultatem stjecali posebnim privilegijem To razabiremo
iz privilegija za Jastrebarsko od g. 1257. Prema tomu možemo
ih zvati gradskim ljudima — gradčanima, ili gradjanima. ili na-
pokon seljacima, odnosno seoskim bratstvom. Ovakova seoska bratstva
naročito se u nekadašnjoj podgorskoj županiji spominju iza njezina
prestanka. Mi ćemo i ovdje zadržati naziv „castrenses". Castrensa
bilo je mnogo manje nego li jobagiona u županiji podgorskoj. Oni
su imali, kako rekosmo, manje posjede nego li jobagioni, a bijahu
nastanjeni u blizini okolo podgorskoga grada. Oni su držali zemlje
castra.

Iz izprave od g. 1349. jasno razabiremo. da su posjedi castrensa
bili bliže grada županijskoga. Tako vidimo, da su castrensi medjaši
posjeda roda Pribića: Molona, Duorchenicha, Cherechez, Drokalenz:
dalje bilo je castrensa u Slavetiću (castrenses de Sclauethvch —
villa Sclauetichi). a God. 1327. spominju se posjedi castrensa „de
comitatu Podkoria" i to: Duorian, Belchvch, Sclauetiz, Reka. (lur-
ehan, Debrouch. 3 Ovi su potonji posjedi s castrensima tada pripa-

1 Spomenuti zakon od g. 127:>.
* W. C. A. VII. p. L>90 i dalje.
8 T.— B. C. B. p. 101. 102.

Digiti

zedby G00gle

(41) HTAitA HRVATSKA ŽUPANIJA l'OIMJORSKA. 41

dali gradu Lipovcu, koji je valjda od g. 1293. gospodovao Podgorjem.
Dok su ovi posjedi neposredno blizu gradu Podmorju napučeni bili
eastrensima, bili su daljnji posjedi n rukama pojedinih rodova (ple-
menitih bratstva) — jobagiona. I Jastrebarsko držali su castreusi,
koje izprave od godine 1241). i 1257. nazivlju „hospites", „fo-
rensesu (valjda po karakterističnom položaju i odnosa ju samog
mjesta). Da su „hospites" i „cives" bili „oastrenses". rekli smo
malo prije.

Pravni položaj castrensa županije podmorske bio je nižeg stupnja
od jobagiona. 1 eastrense* imali su u pravnim pitanjima, a oso-
bito kad se je radilo o zemljištnom pitanju, neku znatnost. Oni
su u takovim pitanjima mogli i prigovarati, i dati svoju privolu.
Ako i stoje u nižoj podredjenosti prema comesu nego li jobagioni.
to su ipak s njim i s njima sudjelovali u onakovim pitanjima, a
to će biti valjda jedini odnošaj, u kojem su imali i svoju rieč :
t. j. u pitanjima glede zemljišnoga posjeda, a to kao med jaši onih
posjeda, o kojima st^ porodilo kakovo pravno pitanje.

God. 1249, kad su dopitane neke zemlje rodu Pribiea, vidimo,
da ih comes Alexander zajedno s jobagionima i eastrensima prepušta
„jure hereditario" rodu Pribića. te daje vrhu omedjasenja njihova
svoju privolu „in nullo contradioentibus".1 Vidimo dakle, da su
mogli i castrensi u takovim prilikama prigovarati, a njihov prigovor
bio bi sasvim pravomoćan.

Oastrenses (nazivani i hospites) dužni su bili županu podgor-
skomu ili gradu županijskomu podavati razna podavanja, kako su
to bili obvezani i drugi castrenses po Hrvatskoj.

Oastrenses bili su u starije doba neodjeljivi od eastra. Tek kra-
ljevskim donaeijama i privilegijima stekli su neki oastrenses pod-
morske županije položaj neovisan o castru pudgorskom.

Takav primjer imamo kod Jastrebarskog. Točno ustanoviti od-
nošaj „villae Jaztraburezka", gdje su nastavali „hospites-, „forenses".
premda su ovi bolja vrst castrensa, ne da se radi nestašico viesti. Kako
su stajali prema gradu i županiji podgorskoj. to nam krije gusta
koprena. Položaj njihov bio je valjda bolji od eastrensa u strogom
smislu rieči ; oni su valjda bili obvezani županijskom gradu samo
na novčana podavanja Ta podavanja bila su valjda od trgovine.

Nema dvojbe, da su hospites jastrebarski iza provale Tatara sta-
jali u osobitoj zaštiti kraljevoj. Poznato je, da je kralj Bela IV.

1 W. C. A. VU. p. 290.

Digitized by VjOOQ IC "^

42 b. TjAszowski, (42)

iza sretno svladane sile tatarske nastojao oko toga, da se njegovo
opustošeno kraljevstvo čim prije materijalno pridigne. To njegovo
nastojanje osobito se pokazivalo u podjeljivanja sloboda mnogim
mjestima u Hrvatskoj, samo da bi se na taj način sto bujnije raz-
vijala. Svakako se je smatralo podložničtvo prema kraljevskim or-
ganima (županima itd.) odnošajem, koji prieči ekonomijske i soeialne
prilike podčinjenih im mjesta.

U tom dakle nalazimo povod, da je kralj Bela IV. god. 12.")7.
14. 'januara (secunda Idus Januarii) podielio mjestu (villa) Jastre-
barskomu osobite povlastice.1 Žitelji „villae Jaztrebarzka de comi-
tatu de Podgoria" obratiše se s molbom na kralja, da im podieli
slobode, kakove su uživala mjesta: Petrinja i Samobor. Kralj usliša
molbu svojih hospita (hospites nostri) te im podieli sliedeće slobode :

1. Hospites jastrebarski slobodno izabiru svoga sudca -starješinu
(major ville).

2. Suditi ih može samo njihov „major ville", a ni koji drugi
kraljevski sudac.

3. Ako im njihov „major ville" ne bi mogao zadovoljiti u ka-
kovom prieporu, pozvan će biti samo pred kralja, gdje će biti
dužan dati odgovor.

4. Parnice, koje će se zapodjenuti izmedju samih hospita, ili iz-
medju hospita protiv kojega stranca — „extraneusa (dakle svakoga,
koji nije hospes jastrebarski), ili izmedju stranca proti hospitima.
ne smiju se riesavati dvobojem (duello), već prisegom i svjedočan-
stvima (juramento ac testimonio decidatur).

5. Ako bi im ban samo za jednu marku učinio štete, mora im
štetu stostruko nadoknaditi.

6. Kad dodje ban k njima „occasione descensus", dužni su mu
dati samo stan „domos suasa, a za ostale svoje potrebe imat ćo
im ban plaćati.

7. Bude li koji hospes bez djece, to može sa svojim imetkom
koli medju živima, toli za slučaj smrti po volji razpolagati i komu
hoće ostaviti.

8. Tko se želi naseliti u Jastrebarskom (villam intrare voluerit ).
može komu god hoće (omnibus) prodati svoje kuće i sve ino što
ima, a isto vriedi i za onoga, koji se hoće iz Jastrebarskoga izseliti.

9. Hospites jastrebarski mogu si „sacerdotem quemcunque vo-
luerint in suam ecclesiam" izabrati. Dakle imaju pravo patronata.

1 Izvornik u arkivu obćine jastrebarske.

Digitized by CjOOQ IC

(43) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA PODOORSKA. 43

10. „De decimis eorum prout mos est hospitibus ubicunquc ma-
nentibus disponentes" t. j. desetina pripada obćini.

11. Jastrebarčani dužni su godimice podavati kralju „pro col-
lectaa sto pensa, a „pro tributo fori14 trideset.

Pošto su Jastrebarčani imali premalo zemlje, to je kralj naložio
banu ciele Slavonije Stjepanu, kapetanu Štajerske, da im doznači
zemlju od posjeda sinova Cvetkovih i sinova Kundisovih i od po-
sjeda roda (generatio) Draguslavića (Draguslaii), jobagiona grada
Podg«»rja, pa i od castrensa, i to do tri rali — „ad tria aratra".
To učini ban. Medje pako te doznačene zemlje bile su sliedeće.
Prva medja počimlje sa sjevera kod nekog briežuljka, gdje je
medja od zemlje (meta terrea); od onuda teče kroz šikaru, gdje
je takodjer medja od zemlje. Od ovuda silazi k potoku „Dalich",
kojim ide „ad portum antiquuma ; nadalje se spušta k velikoj
cesti, pa teče njom prema istoku. Tu s desna pripada zemlja „ad
locum foriu a s lieva rodu Draguslavića. Dalje ide prema jugu
kroz hrastovinu do kruške obilježene križem, gdje je medja od zemlje;
od ovuda ide do drva „Zylfa" križem označena, a dalje k po-
toku „Chebdvn"; gdje medji sa sinovima Kundisa, a onda ide
prema zapadu uz potok „Chebdvn", te prelazi k zemlji sinova
Pribe i Cvetka. Tu s desna pripada zemlja „loco fori", s lieva
sinovima Pribe. Dalje ide uz medju od zemlje i hrastovinu do
potoka „Podgoria", gdje je medja od zemlje, a potokom teče
medja uz vodu „ad magnum portum", gdje je uz cestu medja od
zemlje; tu s desna pripada zemlja „loco foriu a s lieva sinovima
Cvetka. Suma, koja se ondje nalazi, ima ostati zajednička joba-
gionima castra, castrensima i hospitima.

Kako se iz ovoga razabrati može, to su hospites jastrebarski sa
sviem riešeni bili odnošaja prema gradu i županiji podgorskoj. Oni
dobiše podpunu autonomiju, a vrhovni im je sudac samo kralj.
Jedino, što uživaju zajednički s jobagionima i castrensima podgor-
skim, bile su šume.

Na taj način nestaje vlasti županijske u Jastrebarskom, koje se
od tog vremena samostalno razvija.

Iz toga vidimo opet, da posjedima castrensa razpolaže kralj,
jer je dio zemlje podgorskih castrensa dao hospitima jastrebarskim.
Jasno je opet, da castrenses podgorski u strogom smislu rieči, dr-*
žahu posebne zemlje, a ne zajedničke sa zemljama višeg razreda
castrensa — sa hospitima jastrebarskim. Ovi potonji držali su i

Digiti

zedby G00gle

44 E. LASZOWSKI, (44 1

{»rije posebne zemlje, sto se jasno vidi iz spomenutoga privilegija —
jer su tražili zemlju radi nedostatnosti vlastitih posjeda.

Jastrebarsko bilo je samo kralju dužno plaćati rečenu daću od 130
pensa pod imenom „collecta" i „tributum foriu. Kasnije plaćan je
valjda taj „tributum" banu. G. 1314. prigodom diobe dohodaka medj u
Stjepanom banom i Ivanom te Radoslavom, — koji bijahu svi od
roda Baboniea, — zapade „tributum" u Jastrebarskom bana Stjepana,
dok je Ivan dobio tributum „sub castro Oclich in strata publica" *

Na temelju privilegija od g. 1257. razvijalo se Jastrebarsko, te
u njem skoro nalazimo uredbe slobodnih kr. varoši. Na čelu obćine
stoji „maior villea — „villicustt — wjudexu sa magistratom, koji
izdaje pod obćinskim pečatom izprave (g. 1345.). 3

Daljnji odnošaji Jastrebarskog, t. j. iza polovice XIV. vieka,
ovom nas zgodom ne zanimaju.

Ob ostalim castrensima podgorskim malo imamo viesti. Poznala
nam je, da su knezovi Babonići. odkako je ban Radoslav Babonie
dobio kraljevsku- darovnicu za Podgorje itd. (g. 12lJ3.). neke po-
sjede i zemlje, na kojima su stanovali castrenses, pripajali nepo-
sredno pod grad Lipovac. Glasom listine bana Mikca od g. 1327
ostali su posjedi castrensa županije podgorske: Reka, Slavetići, Go-
rica, Dvorjani, Brebrovac, i na dalje gradu Lipovcu, gospoštiji
Babonića.

Castrenses grada Podgorja, slabiji svojim položajem i u nižoj
podredjenosti, dolaze sve u podredjeniji odnosaj prema gradu Li-
povcu. Lipovac polako zagospodova dielom Podgorja, a uz njega i
grad Okić, dok se napokon ne podiže grad Jastrebarsko, sazidan
pod konac XV. vieka Ivanom Korvinoni, koji opet istisne grad Li-
povac, te zagospodova uz Okić gotovo cielim Podgorjem već u
XVI. vieku.

U takovim prilikama gube se castrenses. t. j. njihov prastari
položaj, te postaju puki kmetovi lipovački, jastrebarski ili okićki.
odnosno vazala ovih gospoatija. Taj razvoj dovršen je valjda već
u XV. vieku. Od tada ne nalazimo u Podgorju imena „castrensa u
— jer je za pravo rečeno i prestala svrha toga razreda žitelj-
stva, dok s druge strane obstoje još t. z. „nobiles castrenses". a
nisu drugo nego jobagioni, — plemenita bratstva, odnosno pojedini
rodovi, koji su si sačuvali, u/prkos silnom pritisku feudalnih od-

1 T.— B. C. B. p. 77.
* Z..A.

Digiti

zedby G00gle

(45) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA PODOOR8KA. 45

nošaja. bar donekle svoju slobodu — oni nisu bar postali kmeto-
vima gospoštija Okića, Jastrebarskoga i Lipovca.

I castrenses sačinjavali su posebna bratstva — seoska, koja su
se još dugo iza prestanka podgorske županije sačuvala. Ova brat-
stva imadu svog sudca „villicus" — „major villae", kojega si
sami birahu. I ta uredba održala se je sve do novijega vremena,
premda su bili kmetovi jastrebarske. okićke, lipovačke, ozaljske
gospoštije.

Spomenuli smo, da su plemenita bratstva (jobagioni) držali u
županiji podgorskoj pretežan dio zemljištnoga posjeda kao svoje
vlastito zemljište „terra propria" a to su bile zemlje, koje su držali
od izkona. Dalje mogli su jobagioni steći posjeda i kupom, a t<>
su bile „terrae empticiae", ali nisu mogli držati zemlje, koje su
„a castro inđebite usurpatae".1

Ovakav posjed zemalja vlastitih, nasljednih i kupljenih, pri-
znavale jobagionima ne samo comes, već i ban, dux i kralj. To
isto vriedilo je i za oplemićene jobagione Za ta imamo dovoljan
dokaz u izpr.avi od g. 1249., koju je izdao ban ciele Slavonije.
Ovaj je imao po nalogu kralja Bele IV. u njegovo ime (viče et
pro persona sua) obići sve zemlje hrvatskih castra, u svrhu da
zemlje, koje su možda odciepljene od castra, opet ovomu natrag pri-
poji. Kad je došao u Podgorje. izkazalo se je, da je tadanji župan
podgorski Aleksander sa svojim jobagionima i castrensima posvojio
za grad Podgorje (nomine castri) mnoge zemlje generacije Pribića
(a filiis et generacione Priba impedierunt), a zbivalo se je i obratno.
Uvidivši Stjepan te nepravde („tam per oceulatam inquisicionem a
jobagionibus, quam per publicum examen iudicii, secundum quod a
domino rege habuimus in mandatis"), to je odmah zemlje, koje je
bratstvo (generaeio) Pribića posvojilo — a bile su gradske, pripojio
gradu, dok je opet zemlje Pribića omedjio i njima potvrdio u na-
zočnosti comesa, jobagiona i castrensa. To su ovi odobrili, a rečene
zemlje pripoznate su i izručene bratstvu Pribića kao nasljednr
iterras autem tiliorum Pryba. quas comes Alexander unacum joba-
gionibus castri et castrensibus eis in pače nomine hcreditario relin-
([iierunt reambulantes, nomina ac metas earum in tenorom presen,-
cium conscribi singillatim faciendo eis eonfirmanimus, presentibus
Alexandro comite et jobagionibus castri et castrensibus ac in nullo
oontradicentibus, ymmo fauentibus et eonsenoientibus eisdem").*

1 Kegesta l>r. 170.

2 W. 0. A. VII. p. '2W.

Digiti

zedby G00gle

46 B. LASZOW8KJ, (46)

Zemljama jobagiona mogao je razpolagati samo kralj. Prigodom
pođjeljenja sloboda hospitima jastrebarskim godine 1257. izrično
je kralj naložio banu ciele Slavonije Stjepanu, da im dade „de
terra tiliorpm Cuetk et de terra filiorum Kundis et de terra gene-
racionis Draguzlaii, iobagionum castri de Podgoria ..." tri rali
zemlje (ad tria aratra).1

Iztaknuti nam je malne sigurnu hipotezu , da je u najstarije
doba žiteljstvo podgorske županije bilo samo jedan brojni rod koji
se je s vremenom podielio u više generacija (bratstva). Već u
XIII. i XIV. vieku , kako spomenusmo , imamo u podgorskoj
županiji rodove: Cvetkovića, Draganića, Krašića, Jačkovića, Do-
• magovića, a u XV. vieku Gornjo-Kupčinčana, de st. Joanne (De-
sinčana). Ovi rodovi (generationes — plemenita braća — braća),
već u XIV. i u XV. vieku prikazuju nam se listinama jasno kao
bratstva — rodne ili plemenske obćine, koje drže svoje zemlje i
posjede, svako bratstvo — obćina — za sebe.

Već u samom nazivu „generatio" kaže se pojam bratstva — zajed-
nice Za to nam govore svjedočanstva osobito XVI. vieka, gdje se
ovakove generacije nazivlju „braćom*. Tako Draganići „braća ple-
menitih Draganiću, „plemenita braća Draganić".1 Obćinske izprave
kupčinske spominju : „sudac moje braće Kupčinan sa svom bratju
navkup"8 itd. Sličnih primjera ima više.

Ovakova bratstva — generacije — ne samo jobagiona već i plemića
(nobiles) držala su od pamtivieka, kako spomenusmo, svoje nasljedne
zemlje „didinu", „terra haereditaria", „porcio haereditaria", „terra
propria", pa i kupljene zemlje „terre empticiae".

članovi pojedinoga roda, — generacije — bratstva, imali su svoje
pravo na zemljištni posjed cielosti zemalja onoga bratstva, kojemu
su pripadali. To se pravo pojedinca na cielost rodnoga posjeda
prikazivalo osobito u toj okolnosti, sto se je svaki pojedini član
generacije mogao ovime u stanovitim prilikama poslužiti.

Kad su se pojedini rodovi umnožali članovima, te tako nastale
zadruge, kojih je vise sačinjavalo bratstvo ili, kako neki zovu, rodnu
ili plemensku obćinu, nalazimo dvo vrstnu imovinu: zajedničku cielomu
rodu i posebnu pojedinih zadruga, pa i posebnu pojedinih članova
zadruge: „osebujak41 ili „del odilni*.

1 Izvornik u arkivu obrtne jastrebarske.

* Kukuljević: Acta croat. p. 235., a izvorue izprave u kralj. zem.
arkivu.

5 Kukuljević: Acta croat p. 234.

Digiti

zedby G00gle

(47) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA PODGORSKA. 47

Sasvim slično nalazimo i kod castrensa — seoskih bratsva, u
kojima vladaju gotovo slični odnošaji glede zemljištnoga posjeda.

Zajedničku imovinu generacije činile su redovito šume i pašnjaci.
Redovito je svaki rod (generatio) imao svoje posebne zajedničke
šume i pašnjake. Na ove je imala generacija u cielosti pravo vlast-
ničtva, a svaka zadruga odnosne generacije pravo na dio užitka.
Iz zajedničkih (občinskih) šuma dobivala je svaka zadruga potrebno
drvo za ogriev i gradju za kuće. Imala je i pravo žirovine, sječe
kolja itd. Na obćinskim pako pašnjacima pasla je marva cielog
bratstva obćine.

Imamo jedan slučaj u podgorskoj županiji, gdje je pravo užitka
šuma bilo zajedničko jobagionima, castrensima i jastrebarskim ho-
spitima U privilegiju od g. 1257 , kojim kralj Bela IV. podjeljuje
Jastrebarskomu slobode, izrično se veli: „Silva autem ibi existens
communis esse debet jobagionibus memoratis*.

To je sasvim osamljen slučaj.

Spomenute zajedničke šume i pašnjaci održaše sve do danas
svoje staro obilježje. Ostadoše kroz vjekove zajedničkom imovinom
odnosnih obćina. Tako imadu još danas stare rodne obćine Dra-
ganići, Cvetkovići, Domagovići itd. svoje obćinske šume i pašnjake.

Daleko zanimiviji je posjed pojedinih zadruga te pojedinaca u
bratstvu.

Kod ovoga pitanja valja se poslužiti svjedočanstvima iz XV. do
XVIII. vieka u koliko nam ne pomažu stariji spomenici. Valja *
opaziti, da su generacije stare podgorske županije, jobagioni pa i
castrensi, od vajkada živjeli po svom starom „zakonu" : po drevnim
običajima, koji su se kroz vjekove održali bez znatnih promjena.
Pojedine pravne uredbe a osobito formalnosti kod pojedinih pravnih
čina nalazimo posve jednake u XIII. kao i u XVI., XVII. i XVIII.
vieku. Da se je to do novijih vremena občuvalo, imamo zahvaliti
tomu, što je naš narod vazda i usuprot težkom pritisku feudalnih
prilika čuvao svoje stare običaje, „zakon*, baštinjen od svojih predja.
Ono što bijaše „njihov zakon", drevni pravni običaji, održalo se
je i preko XVI. vieka, jer jamačno nije se ništa nova stvaralo,
niti stvarati moglo. S ovih razloga možemo svjedočanstva XV. do
XVII. vieka primieniti i na prijašnje vjekove, u koliko se odnose
na „zakon vekovični . . . neodazvani", na pravne običaje i for-
malnosti, tim više, jer slične tragove nalazimo i u spomenicima
XIII. i XIV. vieka.

Digiti

zedby G00gle

48 R. LA8ZOW8KI, (4^)

Ciele generacije — bratstva — pa i zadruge i pojedini članovi
zadruga mogli su svojom „(ledinom", „oschujkom" ili „odilnim
dilomu po volji razpolagati: prodati, založiti itd.

Razpoložba posjedom, odnosno vlastničtvom zemljištnim obav-
ljala se je za obstanka podgorskc županije pred samim županom
podgorskim, ili pred (zagrebačkim) kaptolom kao vjerodostojnim
mjestom. Pred županom sklapahu se pravni poslovi spomenute
vrsti medju jobagionima, a pred kaptolom medju plemićima (no-
biles). Evo primjera, (}. 1204. prodaje jobagio podgorskoga castra
Voin, sin Orne de Kaheha (Hrašee), svoju zemlju Zastobu Lađi-
slavu sinu Draganovu, a to pred županom podgorskim Herbortom. '
Pred kaptolom (zagrebačkim) prodaje plemić Pribko, sin Pribe, svoju
zemlju Toplicu i Ruscindol comesu Radoslavu, a g. 1316. prodaje
plemić Stefan. sin Borkov, i Nikola sin Prodanov. od roda Pribića.
„terram se u possessionem eorum hereditariam Mirkouo-pole" Stefanu
banu -

Kod prodaje zemlje sudjeluje eiela generacija — bratstvo. To
se opaža za obstanka podgorskc županije, pa i kasnije, kod poje-
dinih bratstva. Prigodom prodaje zemlje Zastobe g. 1204. sudje-
luje 12 osoba (jobagiona). koji zastupaju takodjer svoju braću i
roditelje Nema dvojbe, da su ovi svi činili jednu zadrugu a možda
i cielu generaciju svoju. Vidimo dakle, da se oni prodaja obavlja
zajedničkom voljom. U prodanu zemlju uvadja kupca sam župan
podgorski, koji ujedno označuje njezine medje.

Zanimljive su formalnosti, s kojima se obavlja ovako va razpoložba
zemljišta im posjedom. Zato nam opet pružaju liepu sliku svjedo-
čanstva XVI. vieka. Pravo ciele generacije — bratstva — na zemlje
pojedinih zadruga ili pojedinih osoba jasno se prikazuje upravo u
formalnostima prigodom razpoložbe.

Svi pravni čini obavljaju se kod generacija — bratstva — bivše
podgorske županije pred „županom*', „sudcem", „rihtaromu, kojega
si odnosno bratstvo slobodno biraše. On dolazi u latinskim izpra-
vama pod imenom „comes terrestrisu, kao primjerice kod Ovetko-
vieana g. 1394.' Taj nije drugo u pojedinom bratstvu, nego li je
bio nekoč „comes de Podgoria" u županiji podgorskoj.

Član bratstva, koji je hotio razpolagati svojom zemljom (prodati,
založiti itd.). dolazio je „preda vsu bratju". pred župana „sa vsom

1 Rege.st. l>r. SSI.

2 T.- 15. C. 15. p. SO.

4 l'rivilrjria commuii. Ovetkovir u kr. zoni. arkivu.

Digiti

zedby G00gle

(49) STARA HRVAT8KA ŽUPANIJA PODGORSKA. 49

bratjom", odnosno pred „sudca bratje sa vsom bratjom*, sabranu
u zboru „u klupi navadne u spravišće". Bratstvo se sastajaše u
zborove u klupe, obično kod svoje crkve „v klupe svetoga ..."
„pri kapelia u hladu stoljetnih lipa. Tu je onda primjerice pro-
davalac počeo pred sakupljenom braćom (obćinom) „ponujati" svoju
zemlju. Počeo bi ovako: „Sudce i bratjo!a Tad napominje razlog
prodaje i nastavlja: „i ovo ponujam vsoj bratji mojoj bližnoj i
dalnoj, komu pristoji vas del moj odilni, ki mene pristoji, i vse
ča k nemu pristoji zgoru i zdola; sada kupi ki je more" ili „bližne.
i mejaše ki su volniji kupit". Iza toga poklone se braća i vele:
„Prodaj komu je moreš", „qui dixerunt: vende cui possis, nos
nollumus illud emere". Na to pristupa kupac, s kojim se proda-
valac „čini" — pogadja. Kad se pogode „dobrovolnim zakonom",
izplati kupac kupovninu »vse do beča dobru miru". Ovako kup-
ljenom zemljom „zakonom vikovičnim i neodazvanim", mogao je
kupac po volji razpolagati „dati, darovati kamo nim drago" i „za
dušu ostaviti". Kod prodaje su nazočni svjedoci „dobri ljudi",
„dobri i dočtovani muzi", „testes hujus rei sunt", koji takodjer
„upelivaše" kupca u kupljenu zemlju („ovodnik"), te „aldomaš-
nici", medju kojima se spominje često i sam župan. Aldomašnici
piše „aldomas" (likov) i moliše boga („ki boga moli") za sretan kup.
To bijaše religiozan čin, kao potvrda sklopljenoga pravnoga posla.

Ob ovako sklopljenom pravnom činu izdaje župan, sudac, rihtar
izpravu, a na nju stavlja „pečat plemenski" — pečat „bratstva".1

Bijaše običaj („kako je zakon", „juxta consuetudinem provinciae",
rjuxta modum et consuetudinem villae"), da se za takove formal-
nosti plaćala stanovita taksa: 3 beča, ili 2 denara, koja je bez
sumnje pripadala županu, sudcu ili rihtaru. Osim toga se u izpra-
vama ustanovljuje i globa, koju je imao plaćati prekršitelj ugo-
vora Plaćao se je takodjer i „zagovor", često u iznosu od „pet
dvadeset grivan"2 — po svoj prilici crkvi, kojoj se je još često
davalo po nekoliko funti voska, pa i po koji kabal vina, kako je
to bilo običajno u krašićkoj obćini.8

1 Odnosne izprave vidi u Kukuljevića: Acta croat. p. 223, 234,
235, 23f>, 229, 237, 238, a izvore u kralj. zeua. arkivu A. N. A.
(croatica). 0 pečatima obćina Dniganići, Domagovići, Krašići, Desinei
pisao sam u Vjestniku hrvat, arkeol. družtva g. 1896 (fierija nova I).

8 Kukuljević: Act. croat. p. 327.

'• Odnosne izprave u arkivu jugosl. akademije, a mnoge slične kod
žitelja krašićkih.

r. j. a. ozizviii. 4

Digitized by

Google

50 E. I/ASZOW8KI, (50)

Kako smo vidjeli, glavni uvjet za razsvojivanje zemljištnoga po-
sjeda bijaše privola bratstva. Kad je nju prodavalac dobio od brat-
stva, mogao je svoju zemlju prodati itd. U prvom redu mogao
je zemlju kupiti član bratstva „bližnji ili dalni". Tako je bilo
i u XIII. vieku, kako to izmedju redaka citovane izprave od
god. 1264. možemo razabrati, gdje kod prodaje sudjeluje čitav niz
roda Vojnova.

I medjaši morali su svoju dozvolu dati glede prodaje zemljišta.1
To isto nalazimo i u XIII. vieku. Prodaji zemlje Toplice i Ruscin-
dola g. 1284. daju svoju privolu „vicini et commetanei". Tako isto
g. 1316., kada je Stjepan, sin Borkov, i Nikola, sin Prodanov od
roda Pri bića prodavao svoju nasljednu zemlju Mirkopolje banu
Stjepanu (Baboniću), odobravaju prodaju medjaši i susjedi, i to :
Supeč i Supko od roda Dragozlauichi (Draganići) npro se et tota
generacione eorumu; Bratko, sin Krajše, i Hergot Pribidrug te
Miren wde genere Craisichi" (Krašići) „pro se et tota generacione
eoruma ; Budoje, Martonoš, Pribko, Santo te Orne „de genere nobi-
lium Jachkouichi", „pro se et tota generacione eorum".8

Iz ovoga razabiremo jasno, da je ciela generacija — bratstvo —
imala neko pravo na posjed pojedinca, što više i medjaši bili su
vlastni dopustiti razpoložbu posjedom, makar niesu pripadali ge-
neraciji prodavaoca, ali su bili članovi podgorske županije. To
je veoma značajno, jer nam opet svjedoči, da je ciela podgorska
županija bila nekoč jedna zajednica, koje se pravni običaji toli
uvriežiše u socijalnom životu žitelja, da su ovi i kasnije, kad se
počela stara župa, kasnije županija, podgorska dieliti na rodove —
bratstva — , živjeli kod pojedinih generacija, rodnih obćina, na
taj način : da se staro ono pravo pojedinca na cielost imovine brat-
stva pokazivalo u životu potonjih bratstva podgorske županije. To
je bio neki tiesan vez izmedju pojedinih bratstva stare županije
podgorske, kojega tragove susrećemo sve do najnovijih vremena.

Spomenuti nam je još nešto o nasljednom pravu pojedinaca u
bratstvu, te cjelokupnosti bratstva.

Zakonska ustanova, potvrdjena banom ciele Slavonije Matijom
g. 1273., koja govori o nasljednom pravu, veli doslovce ovo: nItem
porcio hereditaria sine herede decedentis, generctcioni sue debeat re-
manere** Pod nasljednikom (haeres) razumieva se u duhu tada-

1 Kukuljević: Acta croat. p. 237 — 8.

2 T.— B. C. B. Listina od g. 1316. (Prodaja Mirkopolja).
s Kukuljević: Jura regni II. p. 4.

Digiti

zedby G00gle

(51) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA PODOORSKA. 51

njega vremena zakoniti mužki potomak. Nije li dakle bilo „haeresa",
to je „portio haereditaria" pripala bratstvu — Bgenerationia — u cie-
losti bez obzira na bliže stupnjeve. Po tom „portio* nije pripala
kralju kao ošastno dobro već bratstvu, kojemu je bez , haeresa u umrli
pripadao.

Za to imademo kod bratstva bivše županije podgorske dovoljno
primjera. Još i danas znadu bivša pojedina bratstva podgorske žu-
panije, da su neka njihova obćinska zemljišta bila nekoć svojina
pojedinaca, koji su umrli bez nasljednika.

Ovaj odnošaj se je donekle iza prestanka podgorske županije
izrodio, te se je dogadjalo — naročito kod plemenitih bratstva —
da je kralj znao ošastnu imovinu člana plem. bratstva darovati
„kao ošastno u drugima. — Ah za obstanka podgorske županije
nemamo tomu primjera, ako prem nalazimo, da je kralj bratstvima
potvrdjivao njihove stare posjede.

C. Crkvene prilike u podmorskoj županiji.

Završujući ovu raspravu, spomenut ćemo još u kratko crkvene
prilike u podgorskoj županiji. Usuprot tomu, što nemamo pismenih
svjedočanstva, ne možemo ni najmanje dvojiti, da na teritoriju
županije podgorske nije bilo već u XII. vieku crkava i župa. Pošto
bijaše taj priedjel od vremena dolazka Hrvata napučen hrvatskim
življem, nema sumnje da je još za obstanka sisačke biskupije u
županiji podgorskoj bilo kršćanskoga života, a prema tomu i koja
crkva. U šematizmu zagrebačke biskupije nalazimo ubilježeno, da
je župa sv. Sixta u Pribićima zasnovana g. 915., dakle još za vrieme
vladara narodne dinastije.1 Nu odkako je osnovana biskupija u
Zagrebu (1093.), započimlje njezina vlast i djelovanje u podgorskoj
županiji, koja se nalazila u granicama njezinim.

Tečajem XII. vieka podavahu žitelji podgorske županije, kao i
okićke i krapinske hercegu (dux) slavonskomu desetinu, zvanu
„cazun", od sveg živeža, Bde omnibus victualibus", te od volova
(marve), ovaca jaganjaca, kokoši, kruha i ostaloga. To se je sa-
biralo u hercegove spremnice (cellarium). Ovu desetinu, odnosno
dohodak, darovao je g. 1193. Kalan biskup pećuhski i gubernator
Hrvatske i Dalmacije zagrebačkom biskupu Dominiku i njegovim
nasljednicima, kako se to sbivalo po cieloj biskupiji.9

1 Koliko je u toj viesti istine, ne možemo ustanoviti.
1 T. M. E. I. p. 5.

Digitized by

Google

52 B. LA8ZOW8KI, (52)

Dok je ovako biskup zagrebački ubirao znatne dohodke od spo-
menute desetine, plaćali su podgorski žitelji kralju posebnu daću:
kunovinu (marturinae), ili u naravi ili u ekvivalentu: wde martu-
rinis nostris seu prouentibus qui loco marturinarum exolvuntur, et
de porcis qui supra civiles, immo universos in episcopatu zagra-
biensi commorantes colliguntus . . .a. I od ovih svojih dohodaka da-
rova kralj Mirko g. 1201. desetinu biskupu zagrebačkom Dominiku
i njegovim nasljednicima .l

Ovaj dohodak desetine po podgorskoj županiji bio je bez dvojbe
veoma obilan, pošto su desetine na posjedu zagrebačkoga biskupa
u „Podgorju" (Potogoria: vide u topografiji Potogoria, Biskupech)
iznosile vriednost od 10 maraka.

Taj posjed Podgorje u županiji podgorskoj (danas Petrovim*)
stekla je crkva zagrebačka negdje još u XII. vieku, te gaje g. 1201.
s još mnogim drugima potvrdio kralj Mirko na molbu biskupa Do-
minika zagrebačkoj crkvi. U toj potvrdnici opisane su takodjer
i medje tog posjeda.2 God. 1235. darovao je biskup zagrebački
Stjepan rečeni posjed Podgorja, „terrulam Podgoria" svomu kaptolu,
a uz to i dohodak na njem od desetine i kunovine, vricdan go-
dišnjih 10 maraka, uz obvezu aa strane kaptola, da ovaj svake go-
dine na cvietnicu dade ulja u vriednosti od pol marke, koje će
se posvetiti za krizmu.8

U ispravi od g. 1249. l napominje se „terra ecclesie" kao medjaš
zemlje (posjeda) „Zcopnau. Bez sumnje ima se pod tim zemljama
crkve razumievati kaptolski posjed u „Podgorju" (Petrovina).

U privilegiju, koji je g 1257. kralj Bela podjelio Jastrebarskom u,
čitamo: „Statuimus eciam ut sacerdotem quemcunque voluerint in
suam recipiant ecclesiatn. De decimis eorum prout mos est hospi-
tibus ubicunque manentibus disponentes . .*.6 Iz ovoga razabiremo
sliedeće :

1. Da je u Jastrebarskom već g. 1257. stajala crkva. Po svoj
prilici sv. Nikole, koja još i danas obstoji, i koja se g. 1355. spo-
minje. Po tom bi crkva u Jastrebarskom bila najstarija u pod-
gorskoj županiji, za koju imamo pismeno svjedočanstvo.

1 Ibidem p. 16. doc. XIII.
1 Ibidem I. p. 14.

* Ibidem p. 75.

* \Y. C. A. VII. p. 2!»5.

6 Izvornik u arkivu obćine jasttvl mrsko.

Digiti

zedby G00gle

(53) STARA HRVATSKA ŽUPANIJA PODGORSKA. 53

2. Da je obćina jastrebarska ovim privilegijem dobila pravo pa-
tronata, koje još i danas uživa.

3. Da desetine pripadaju obćini. Prema tomu nisu bili dužni
po odredbi tog kraljevskoga privilegija podavati desetinu zagre-
bačkom kaptolu, kako se je ona po cielom Podgorju podavala.
To nam posvjedočava i popis kaptolske desetine od g. 1450., u
kojem nije upisano Jastrebarsko, dok su sva ostala mjesta pod-
gorska upisana, podavajući desetinu1

Druga crkva u Podgorju, za koju imademo iza crkve jastre-
barske pismeno svjedočanstvo, jest B. D. M. u Volavju (de Pod-
goria). God. 1261. spominje jedna isprava Martina, svećenika sv.
Marije u Podgorju.2 Ako i nemamo starijih viesti o crkvi B. D.
M. u Volavju, ili kako ju isprava od g. 1201. zove „de Podgoriab,
ipak naslućujemo, da je ona mnogo starija od g. 1201. Možda po-
tječe još iz XII. vieka.

Osim ovih dviju crkava bilo je u XIII vieku bez dvojbe i
drugih, kojih nam ne spominju sačuvane isprave. U prvoj polo-
vici XIV. vieka spominje se više crkava i župa na teritoriju neg-
dašnje podgorske županije. Popis ovih župa sastavio je g. 1354.
arcidjakon gorički Ivan\ Tu se kazuju sve župe zagrebačke bisku-
pije. U poglavju, koje govori o arcidjakonatu goričkom (Guerche
vel Goriczensis) napominju se sliedeće crkve, koje su stajale na teri-
toriju stare podgorske županije: Sv. Nikole u Jastrebarskom, sv.
Ivana u Desincu (Gouricua), sv. Jurja u Prilipju (Prilepi), sv.
Marije u Volavju, sv. Petra u Petrovini (Biskupech), sv. Sixta
u Pribićima, sv. Trojstva u Kra^ićima, sv. Kozme i Damjana u Vr-
hovcu (Jcschko), sv. Martina u Hrnjetieima (Brodari), sv. Marije u
Mahičnu (Jeskowo), i sv. Jurja na Sipku.

Ni najmanje ne dvojimo, da su mnoge od ovih crkava, ne bro-
jeći ovamo jastrebarsku i volavsku, obstojale već u XIII. vieku.
Neke od njih sagradila su podgorska bratstva, kao primjerice u
Pribićima, Krašićima, Desingu, Vrhovcu, i na Sipku.

U Jastrebarskom nalazimo već god. 1346. uz župnu crkvu sv.
Nikole još kapelicu sv. Duha, koju je plemeniti Mirko Mirin na-

1 Arkiv zugr. kaptola. Aeta antiqua, fase. '60. Nr. 3.

* „Martiuus condam custos vaciensis nunc sacerdos ecclesie S. Marie
de Pođgorin". . . . Z. A. Liber conventus Sveticensis I. p. 14. Aeta
monast. Kamensko fase. I. Xr. I — 4, prije n Z. A., sada u Budim-
pi šti.

8 T. M. E. Z. U.

Digiti

zedby G00gle

54 B. LA8ZOW8KI. (54)

dario zemljama u Zdihovu, te Andrija Jaškaj vinogradom Seno
zvanim, a plemeniti Stefan Matkov vinogradom a gori Vučakn.
Crkva sv. Nikole imala je svoje vinograde. Njoj je obćina jastre-
barska dala i dio u svojoj šumi Gornjoj Dubravi-Mačkovcu, za-
državši si samo pravo sječe kolja i žirovinn.1

1 Z. A. ovjerov. prepis isprave od god. 1346. pod oznakom. A.

N. A.

Digiti

zedby G00gle

Pa|etkovarie.

Čitano u sjednici filologijsko-historijskoga razreda jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti dne 30. listopada 1897.

Napisao član dopisnik Luka Zore.

Evo nastavjam svoj rad i pajetkujem po prostranom vinogradu.1
U tome su mi dva posla; jedan je trijeb|erie i čišćene od anorgan-
skijeh oblika i grdnijeh kovanica; a drugi je crpene iz narodnijeh
usta zgodnijeh riječi. Ovo je blagođarni rad, koji zanosi ne samo
stručnaka, nego svakoga poslenika na kniževnom i naučnom po|u.
Ni akcente8 nijesam izostavio, jer za nove riječi treba znati, kako
se izgovaraju; a za stare treba potvrdit ili ispravit izgovor. Ko je u
prigodi može dosta pomoći, a to su osobito učite|i i svećenici. Sjetili
se mnogi u dokolici narodne nive, i trgali korov i snijet, da ne pre-
đuše prirodne cvijetke, te svojim zadahom zadušuju svaku pitominu.
Dvojici mi je ovdje zahvaliti, a to p. n. gg. učitejima Antunu Mo-
stahiniću i Avgustinu Zuviteu, te su se odazvali pozivu, turenu u
narod, i poslali mi lijepu i miomirisnu kiticu. Ugledali se mnogi u
nihov primjer!

U Dubrovniku na 15. Avgusta 1897.

Luka prof. Zore.

1 Poredi Rad Jugosl. akadem. knige CVIU, CX, CX1V i CXV.

* U vise navrataka Jagićev Arhiv osvrnuo se je na ove moje pabirke
i ocijenio mi posao. Hvala mu ! Kad god se i okosio, osobito na akćcntua-
ciju. Isto mu hvala! Akćenat je naj teža grana u našoj gramatici, i pre-
sudniku treba jako tanki sluh za taj posao. Pa da ga i ima, nešto iskrivi
pisar, a nešto slagar, pak eto gotove bruke na pisca. Nego ima još nešto.
Ne izgovara se svud jednako ista riječ; pak nastane pitane, gdje je boji
izgovor. Ni Vuk, vještak u tomu poslu, nije svud pogodio, jer je udario
akćenat hekijem riječima drugačiji, nego se one uprav izgovaraju. Dakle
ako se presudnik drži u svemu Vuka. kako slijepac plota, onda će pre-
suda bit u nečemu kriva. Za to je naj boje, da se učeni zavodi jednom

Digitized by

Google

56

L. ZOBB,

(2)

A.

1 . Arlam - barlam u svezi s gla- 2. Asli-vasli prosto tako rečeno
golom učiniti znači uništiti što isto je kao zaman, zaludu*
iz temefa.1 3. ^irer^ - 6dž#r/ znači tamo i

amo.%

4. Barlam v. arlam.

5. Baver} v. averj.

rt. Bešav, -a, -o v. golopuzast.

7. /ftč kosa v. guša,

8. Zfo; (a) je pod od kuće ; n. pr.
kuća na jedan boj, na dva, na tri
boja.4

9. Bdvan (bovana) je obli ka-
men, kojim se momčad hitaju, kad
igraju kamena s ramena/

10. Brak (a) v. brč.

11. Brč (a) je često upotrebjen
za naznačene vremena ženidbe i
udadbe; n. pr. Taj i taj prošao
je ili ta i ta prošla je brč, " biva
nijesu više u cvijetu. Poredi brak.
Inače brč se čuje za svaku stvar,
kad je u jeku i u svom zgodnom
vremenu, a i za samu nezinu mno-
žinu.7

12. Brgu\a je gozba, teferič.
Ima i glagol brgtyatiy i znači te-
feričiti. 8

13. Lrgitfati v. brguja.
14 Brlcan v. čorpuzast.

15. Bubica zove se neka vrsta
kolačića i slatkiša.9

16. Bukadar v. šukadar.

17. Bhhtć (bukvića) je plod
od bukve,10 a inače bukvić je mala
bukva.11

18. Burati se kaže se, kad prase
nuškom u vodi puše; n. pr. svina
se bura.1*

19. Buzavci (biizavaea pl. tan-
tuin). Ovom riječi narod zove vrstu
obuće od vune, što se na noge na-
zuva; za to se indje to i kaže
nuzuvak i nazuvica. Inače to isto
zovu trluci (pl. tantum) ,8

nakane, pak poša|u kroz uarod umjetnike za taj posao. A čujem da se
je tako i počelo, jer nerazložito je i tražit da u Beču i Brlinu zgodno
presuđuju o našem akcenta. Istina, to su naši učenaci, ali za naš akćenat
treba niknuti u krajevima, gdje se naj boje govori i izgovara naš jezik;
pa i to nije dosta. Još iz djetiustva treba se naviknuti dobromu izgovora
u svojoj kući od roditeJA, a navlas od matere, jer se i zove materinski
jezik.

Kako se vidi, presudniku treba mnogo, dok se popne na visinu, odakle
sve može vidjeti.

1 U Imockomu. * Ibidem. 3 Ibidem. * Ibidem. 6 Ibidem.

8 Ibidem. 7 V. Vukov rječnik. 8 U Bisku, selu Sinske krajine.

9 U Trogiru. ,0 U Imockoj krajini. n V. Vukov rječnik. IS U
Imockomu. 1% Ibidem.

Digiti

zedby G00gle

(3)

PA^ETKOVAftE.

67

20. Cibo (a) je isto što i deblo
(hrek) od stabla u opće.1

21. Cijttac (Ica) zove narod c/c-
linu čega za talij. intero, a ne
kaže nikad cjelina.1

22. Cime{ (a)8 isto što i cimer. K

23. C7m«r (a) v. cxme\.

24. Cjelina v. cijelac.

25. Crftnica v. luguja.

26. Ct-nica v. luguja/

e.

27. Ća&rtm (čabruna) ili mrtek
(mrteka) je greda, koja s jedne
i s druge strane drži sjeme od
kuće, a podupire se u vjenčanice.0
što i vidi.

28 Čarpee (čkrpeza) je kožnata
torba, uprav nalik putničkijem pr-
tjažicama (la valigia).7

29. ČavUnica je oruđe, kojim
se napravjaju čavli.8

30. CavUnlk (čavlenfka) v. gvo-
zdenak.

31. Cepina je klip kukuruza bez
slame i zrna,9 isto što i Mrak.

32. Cdkati je zobati, ali samo
o ticama, pa znači i k(unom ra-
skidati ; n. pr. Jarebice čokaju ku-
pus. — Osim toga čuje se ovaj
glagol u porugjivom i šajivom

smislu, kao što talij anci vele far
le fische, far le corna ; n. pr. gle-
daj kako čoka% biva ruga se, pošto
je nešto opravio.10

33. Čdrpueast -a, -o ili Idjpn-
zast -a, -o čuje se reći za čovjeka
bez brka, pak ima i poslovica: Ču-
vaj se lojpuzasta čovjeka i brkate
žene.11 — Takoga čovjeka, koji
brije brkove, zovu još porugjivo
hrican: Oj brkane /■*

34. Cupka1* je talij. la panta-
lena, morska mušja, lupar (lii-
para). ' 4 Poznata je riječ : Cupka
primorska i pl&tona planinski ne
sudaraju se.,B

35. Cutuk (a) je klada, talij.
lo zocco. Čuje se: Spremi ga poda
se kr> čutuk.16

36. Čošnica je uglasti kamen, (ćošak) od kuće, ' 7 (talijanski : can-
te se u zidanu stav|a na ugao tone).

Ibidem.
* Ibidem.

V. Vukov rječnik.
» Ibidem. 10 U

I U Vrlici. * U Imorkoj krajini.
■'' Ibidem. n U Imockomu. 7 Ibidem.
Imockomu. n Ibidem.

II U Konavlima. Sad je malo Kouavjana, te briju brkove; ali minuloga
vijeka po navadi graekoj bilo ih je mnogo. 13 U Imockomu.

14 U Dubrovniku. U Vukovu rječniku grijoškom je naglašeno u gen.
lupar a, mjesto Ih para. Za i Vaze parat i lupit lupar e v. Pa}et. Rad, kn.
CXV obr. 230. ia U Imockomu. l6 Ibidem. I7 U Boki Kotorskoj.

Digiti

zedby G00gle

58

L. ZOBB,

(4)

D.

kosi, jaja i ost, pak prodaju i
kupe što im treba. Za to zna i
domaćin, ali ne brani.

40. Drugdglavac v. trsje.

41. Dvdrnica v. dvornak.

42. Dvdrn&k (dvornika) je neka
trava, što raste po oboru ili kako
kažu po dvoru. Tu istu travu na
polju zovu dvdrnica*

G.

37. Dhgna je morska mušja (tal.
U pidocchio marino).1

38. Ddpil* v. ulaz.

39. Drnuti je isto što i Mnuti,
i oba glagola znače ukrasti. Eu-
femizmom se to kaže UMeti* i ja-
miti.* Domaćin ne da ženskinama
u kući ni pare za nihove nakite,
a one uxmu (jame) od domaćega
dobra n. pr. uja, vina, sočiva, ko-

<

43. Grbavice (a pl. tantum) mala
su kliješta, kojima se svija gvoz-
dena žica.5

44. Gldva v. peta.

45. GUndisati isto što i glenditi
znači šaliti se ; n. pr. Kako nešto
glendiše/*

46. Glenditi se v. glendisati

47. GnUa (glina) v. luguja.

48. Gldine (a). Sad je već u
knigu uvedeno, i kniževnici u opće
označuju pluralom gddine (a) vri-
jeme, kad se o dogođajima ras-
pravja. Veli se n. pr. nsedamde-
setijeh godina ovoga vijeka", i tako
se neizvjesno omeđuje ono desetak
godina među sedamdesetom i osam-
desetom. Ja mislim, da to nije po
duhu našega jezika. Kod nas plural
godine (a) znači jedino aetas, a
to se lako razabira iz običnoga
upita: „Koliko ti je godina*1, i iz

1 U Zadarskoj okolici. * U Konavlima.

8 U Hercegovini. U Vukovu rječniku, istina u drugom smisla drnuti
je naglašen drnuti. 4 U Imockomu. 6 Ibidem. ° Ibidem. 7 U
Imockomu. 8 U Dubrovniku. 9 U Konavlima. I0 U Dubrovniku.
11 U Imockomu.

fraze: „čovjek u godinama* (po-
stariji), „odbiti što na godine" i ost.
Po tome dakle n. pr. sedamdeset
tijeh godina, nema smisla, nego
treba kazati godinu ako je po-
znata: sedamdeset i prve (godine);
a ako se ne zna pravo kad je
što bilo, onda se treba pomoći ko-
jom česticom, ovako : „To je bilo
okolo sedamdesete godineu.

49. GolbpujBast, -a, -o je čovjek
bez brka i brade,7 što se govori
i bešav, -a, -o.8

60. GribuŠa je narodna riječ za
oruđe, što se talijanski zove la
raspa.9

51. Giista me je fraza za ugoda
miy milo mi je i ost. po španol-
skomu me gusta.10

52. Guša je rudasta kokoš. I
gušasta kosa čuje se za rudasta
kosa;11 ali čuperak rudđste koso

Digiti

zedby G00gle

(5)

pavbtkovaAe.

59

ne govori se inače nego rudeŠ (ru-
dćša),1 a taj čuperak kose u opće
nazivlu bič kosa.2 Raditi da kose
postanu rudaste ili rude zovu ru-
diti, zaruditi, zarađivati kose.3
53. Gušast, -a, -o v. guša.

54. Gvozdčndk je put, kojim pot-
kovane životine idu. Čuje se i po-
slovica: „Drži se puta gvoadendka
i čovjeka starenaka".4 Poredi ča-
vlinik.b

I.

55. Igla u građevini zove se
uspravni prag (lo stipite) na pro-
zorima i vratima; a prag je istesani
kamen pod iglama i na iglama.*

56. Iglica fe neka vrsta trave.7

57. /ttfrtc (intrica) v. žimoud.

58. lzaprekbsutra i izapreko-
j&ier v. zakosutra i zakjučer.

59. Izdubiti. Ne samo u govoru,
nego i u pismu, po novinama i
žalibog u knigama povlači se anor-
ganska riječ izdubiti* za pravilnu
izdupsti. Po tome su nepravilno
izvedeni oblici dubim za dubem,
izdubfen za izduben i ost. Na isti

način uvodi se grdna forma sretiti*
za sresti, pa odatle sretili su se,
sretiće se i ost. To je sve po ana-
logiji drugijeh glagola, n. pr. spa-
siti od spasti, crpiti od crpsti, slo-
viti od sluti, ploviti od pluti i ost.
Nego ovi navedeni oblici već su
davno navrnuti na novo kopito,
a novi dubiti i srditi istom se
razvijaju, pa još nemaju građan-
stva. Za to prije nego ih potvrdi op-
ćenito govorene, smatraće se anor-
ganskijem formama, pa s toga po-
greškama.

J.

60. Jamiti9 v. drnuti.

61. J&rati se čuje se za hitane
kamenom, i jedino u tome zna-
čenu; n. pr. momčad se j&raju.

62. Jupka zovu tanki plat od
tijesta (lo sfbglio), od koga režu
rizanice (le lasagne).10

K.

63. K&ma je kamenica, iz koje
pije životMa.11

64. K}un (a) v. peta.

65. K\fUka je držak, za koji
hvatimo rukom, kad hoćemo da
vrata otvorimo.12

1 U Cavtatu. % Ibidem. 3 Ibidem. 4 U Imockomu. 6 V. Vukov
rječnik. 6 U Dubrovniku, Hercegovini i Crnojgori. 7 U Imockomu.

* Po Dalmaciji. 9 U Vukovu rječniku jamiti. 10 C Omišu.
Imockomu. 12 U Dubrovniku.

U

Digiti

zedby G00gle

60

L. ZORE,

(6)

66. Knaditi je izumijevati i sa-
staviti pjesme, i jedino u tome
značeriu. N. pr „Skn&dio mu je
pjesmu", ili „on dobro kn&di
pjesme".1

67. KUa (kola plur. tantum)
u bravi je sprava ovako savijena

da se drugijem k|učem ne može
otvoriti.1

68. Kdpriva v. košćela.

69. Kbšćela je drvo Celtis. i
pod tijem imenom poznaju to drvo
kod nas samo u riekijem kraje-
vima.8 Drugovdje zovu ja kdpriva, *
jer uprav po L. spada među Vrti-
oaceae, a trava kopriva (urtica)
svud je po narodu poznata.5 Koš-
ćela je po svoj prilici riječ tuđin-
ska, može bit talijanska castdla
ili castanella na osnovi castaneae,
kao sto ima ošćela, oštru žina od
štice, što je jednako tuđinska i
naslana se na kakvu talijansku
riječ poput astella ili ačticella ili

nešto slično tomu. Te se talijanske
riječi više i ne čuju u Italiji, a
kod nas su ostale još onda, kad
su bile u prometu, kao što su i
druge ostale/ n. pr. pantaruo (pun-
taruolo) = vilice, đestro (destro)
= zahod, prtabohke (brutte buone)
= vrsta jabuka, kantorica (gr.
canthara) = sud za potrebu, pa-
taškina (po svoj prilici petto schiena)
= govedina od hrpta put grudi,
nekako kao pobočina, što je u
niže.

70. Kdjslac (kozlaca) je među
babuštinama vrsta vukodlaka. To
isto zovu vadina* votbo i mani-
gorgo.1

71. Krt v. krtiti.

72. KHić (krtica) v. krtiti.

73. Krtiti je mrviti n. pr. meso.
kruh i ost. a nada sve sir, a krt
je komad, krtić mrvica (il fregolo).*
Poredi krutiti drugovdje.11

74. Krutiti v. krtiti.

75. Kurak (kurka) je klip ku-
kuruza.10

76. Lastavica v. učelak. 78. Ldta je motka dugačka, a

77. Laštrac (laštraca) je čovjek, tri prsta debela, što se pribije na
koji nepoštenijem načinom steče č&brun poprijeko, da se može na-
sebi biće.11 staviti ploča ili crijep na pokrov."

1 U Imoekoinu. 2 Ibidem.

* U Dubrovačkoj krajini, Hercegovini, Crnojgori i ost. * Na Hraču.

5 Čuo sam na Lastovu, da je zovu sjekavica. (V. Pajet. kn. Rad CXV).
• U Dubrovačkoj krajini. 7 U Imockomu. 8 U Zadarskoj okolici.
9 U Bokama. 10 U Konavlima. ll U Imockomu. 12 Ibidem.

Digiti

zedby G00gle

(7)

PA^ETKOVAlfa.

61

Ta motku ili pritku zovu indje
rima.1 V. vjenčanice.

79. Ldva je isto što i IdveJ;
n. pr. ne bojim se psa, al' mi nije
draga ldva.2

80. IAto (a) je po franceskom
kroju krilo od muškoga hajka,
koji je straga u dvoje rastrižen,
te tako ima dva leta 8 Čovjeka
tako odjevena zove narod pospr-
dno rdstriguz, a tako navlas zovu
čovjeka u franceskom fraku.* I
gaće uske zazorne su narodu, koji
zove građane da su rilđći (vilać.
vihfća). jer su im gaće nalik vi-

lama, a ne široke. Vilača zovu i
rildgaća.h

81. IAstić v. zćčina.

82. Ldjpuzast-a, -o v. čorpuzast.
83 Ldpari (lbpara pl. tantum)

gorna su i dona daska na kova-
čkom mijehu.6

84. Uigu\a je vrsta zemje, koja
je u sebi vlažna. Narod u opće
broji pet glavnijeh vrsta zemje:
Crnica, crvenica, ghila, pje$ku\a i
lugufa. 7

85. IAlaje na kovačkom mijehu
cijev, kroz koju se ogari jari/

86. Lupar (lhpara) v. cupka.

M.

87 Manlgorgo v. kozlac.

88. Mdniti je truniti rukama
zrne sa klipa kukuruzova : n. pr.
djevojke mdne klipove.9

90. Metđfta je veliki teški ka-
men, kojim se momčad umeću.'1

91. Mlaz (a) čuje se u frazi:
„Puška baca na mlazove", a to

89. Mažđiti se veli, kad sitno je kad razmeće naboj mjesto da

rosi. N. pr. Na dvoru ma&di. Ouje skupno gađa12,

se i rumlnati u tom smislu ; n. pr. 92. Mrtek (mrteka) v. čabrun.
rurnina polako.10

N.

93. Ndboj (a) zovu u građevini
klak i pećine, što zidari umeću
između velikijeh kamena i tako
nabijaju građu. Glagol je nabijati.

94. Nabijati v. naboj.

95. Nagnao sam se v. namjera.

96. Namjera je narodna riječ
za učeni slučaj. U narodnijem pjes-
mama nema nigdje slučaja ni slu-
čajna, nego svud se veli, da je
koga namjera namjerila, da se
namjerno desio, da je dopao w«-

1 U Dubrovniku. V. Pajet. Rad kn. CXV. obr. 156.
' U Imockomu. 8 U Dubrovniku. 4 U ImcK-komu.
n U Konavliraa. Poredi Pa}et. Rad kn. CXV.
*' U Imockomu. 7 Ibidem. ° Ibidem. 9 Ibidem.
11 Ibidem. 12 Ibidem.

10 Ibidem.

Digiti

zedby G00gle

62

Tj. zore,

(8)

mjernik (ko se je namjerio) na
slavu i ost. Ima u naroda i dru-
gijeh fraza, kao n. pr. „nagnao
sam se kod prijateja, kad je grom
pukao" i ost.1

97. NaprSnaci (n&pršn&ks pl.
tantum) su pola buzavaca, a na-
vlače se na prste od noga.2

98. Na *ijev u frazi „ostavit
prozor na aijevu ili „otvoriti pro-
zor na Bijev* znači pritvoriti cakla
radi zdrake, ali ne sa svijem za-
tvoriti, baš ono što Talijani vele
chiudere a libro.*

99. Nheuvak i n&euvica v. bu-
zavci.

100. NVcadar v. šukadar.

0.

101. Obagdviti je zarasti ; n pr.
rana je obagdvUa.4,

102. Čbrae (a) zove narod stranu
na knizi;6 i uprav je tako dobro,
jer strana u našem jeziku ima
drugo značene, nego je Aemačka
Seite, odakle je strana prevedena.

103. Obfištii je okrenuti po zlu ;
n. pr. žena je obHila na besramni
život, a čovjek na lupeštvo.6

104. Odbijati se v. odbiotina.

105. Odbiotina'1 je pomani ko-
mad kamena, što se bdbija, kad
se kreše. Glagol je odbij <i ti se.
Ove odbiotine zidari s klakom
umeću između velikijeh kamena,
te čine ndboj. Te odbiotine zovu
se inače pećine i škd(e.

10G. Odrini se od odagnati se
znači odmakni se; isto to znači
i pirjaj se od pir jedi se.s — Vuk
u rječniku kaže da ima glagol

odrenuti u Lici. Kad ga je Vuk
zabiježio, za cijelo ga je čuo; ali
to je odista anorganski infinitiv,
izveden po krivoj analogiji od sa-
dašnega vremena indikativa ddre-
nem. Takijeh anorganskijeh riječi
i oblika čuje se često. Poredi i*-
dubiti.

107. dgrica9 je košujina ogrlica
(il colletto della camicia), isto Sto
i dgrov™

108. Ogrluk (a) je ovratnica po-
povske odjeće.11

109. Omisatiti kaže se o masli-
nama, kad dobro nabreknu i opre-
maju, pak se reče da su omžsatile.1*

110. dmriine čuje se u zago-
neci: nČmrČine veve, veve; gdje
ti tamo sin dokasa vu; niti kasa,
niti vua. Odgonetka: Bakra, mi-
ješna i pura.15

111. dpeči se v. zaprijeti.

1 Poredi Pajet. Rad kn. CXV. ■ U Imockomu.
8 U Cavtatu. 4 U Imockomu. 6 U Konavlima.

6 U Imockomu. Poredi još i Vukov rječnik.

7 U Imockomu. 8 Ibidem. e Ibidem.

10 U Konavlima. V. Pajet. Kad kn. CXIV obraz 222.

11 U Imockomu. 18 Na Korčuli. 18 U Vrličkoj krajini.

Digiti

zedby G00gle

(9)

PA^ETKOVAtfE.

63

112. dsjeniti je slagati, svarati.
N. pr. „Na kako dsjeni!* i znači:
Nu kako je slagao!1

113. Osmbliš (osmoliša) je česta
u dubravi (la macchia).*

114. Osrbetiti se1 vaja da od
turske riječi serbes = bezbrižan,
spokojan, i znači osokoliti se, ohra-
1>riti se, ne klonuti duhom. Kogod
misli da je taj glagol od riječi
Srb, ali to nije moguće po za-
metu riječi, jer bilo bi tad osrbiti
se. Ovo potorie krivo mišjene na-

slada se na usklik sokojeria: „Ej
Srbine !u * kad sejaci Sto teško rade,
pak jedan drugoga potiče i hrabri.

114. Osuđen dan i godinu znači
»a vijeke u frazi: A Sto će mu
sve, kad je osuđen dan i godinu !6

115. Ćšćela v. košćela.

116. dškopica je čovjek, koji
steče sebi položaj više hitrinom i
domiš)atošću, nego darovitošću i
marjivošću.6

117. Otpontf&vat v. zapostat.

P.

118. Pača je lučka glava u po-
sprdnom smislu ; n. pr. koja je u
Aega pačaH

119. Pirjati se v. odreni se.

120. Pataškina v. košćela.

121. Pteina v. odbiotina.

122. Pera (pira pl. tantum) zu-
bovi su na k|uču, a na motici su
pera desni i lijevi kut od držala.8

123. Peta zove se osnova stupa
(la base), a vrh mu je gldva (il
capitello). 9 Osim toga pita je đoni
kraj oštre strane od sjekire, a od
kosijera i kosora je izbočeni kraj
a naoštreni, što je prama k|unu.
N. pr. : a

124. Pićdno prijeme zovu se
ugodni časovi, koji se provode na
trpezi u veseloj družbi o Božiću,
Krsnom imenu i ost. a na dvoru

je zla godina i zima.10

125. Pijavica je rub na kuć-
nomu krovu na somidima; n. pr.

a

a je k]un, b je pHa.l%

crta a — b su pijavice sjedne strane,
a crta b — c s druge.12

126. Pjbsku\a v. lugu}a.

127. Pl&tula zove se četvero-
uglasta daska, kojom pokrivaju
kopanu (naćve), i na kojoj bo|e
utiru skuhano tijesto, od koga ki-
daju glave kruha i kolače.18

1 U Imockomu.

2 Ibidem. 8 Ibidem.

4 U Konavlima

5 U Imockomu.

0 Ibidem. 7 Ibidem.

8 Ibidem.

9 U Dubrovniku.

10 U Imockomu. ll

U Dubrovniku.

12 D Imockomu.

18 U Spletu.

Digiti

zedby G00gle

04

L. ZORE,

(10)

128. Pldaona je po svoj prilici
spuž v. cupka

129. Pleština i p(eština je bez-
brižno i zapušteno čejade (una
persona Bguajata).1

130. Plitka v. Pliso.

131. Ittskavica v. škrijka

132. Pliso je muškić u pospr-
dnom smislu, & ptiska je ženskiiia,
koja se vele previja.*

133. Ihdgronak (podgrondka) je
debeli podbradak pod grlom u
prasca.8

134. Poddbrisnuti se znači oba-
rezati se (obbligarsi) ; n pr. otac
se je podobrisnuo za sina.*

135. Pdglavfa (5 pl. tantum)
zovu krupnije glave dina, lube
nicS i u opće trapa na sadu.r>

136. Fb\e je četverouglasta gvoz-
dena ploča, na kojoj je brava. To
isto zovu i tata.*

137. Popistnaniti se znači po-
reći se (disdirsi o sconfessarsi) ;
n. pr. popismdnio se je i pokajao.7

138. PosaMiak (posačn&ka) v.
sač.

139. Potkošu(ak (Jka) je kratka
ženska košuja, te se nosi pod ve-

likom na golom mesu (la čami-
cietta).8

160. Prag v. igla.

141. Prephrcmdije v. učitejiAte.

142. Proče\e v. učelak.

143. Prdmak (promaka) je la-
gahno i okretno čejade, koje se
može promicati kroz kakav tijes-
nac. U prenesenom pak smislu
zovu tako čejade obrtno.9

144. Prožmat -a, -o je pogreška,
što se čita u novinama, a žalibog
i u knigama. N. pr. „Sav je go-
vor proimat tijem duhom". Ovako
ne ide, nego prožet, jer od gla-
gola prožeti part. pas. je prožet,
-a -o, kako od nažeti} ožeti na-
žet, -a. -o i ožet, -a, -o. Sađašne
vrijeme indikativa ptrožmem krivo
je da se je izlegla spomenuta po-
greška prožmat.

145. PHak. -tka, -tko govori se
okukuruzovom klipu, kad je dobro
suh, pa se uvija i lako se mani;
onda je klip prtak.

146 Prvoglarac v. trsje.

147. I'rvdtok (a) je prvo uje
(olio primo, vergine) ispod tijeska. ,0
Zove se i samdtok (a); ali ovaj po-
toAi naziv običniji je za vino

R.

148. Khstriguz (a) v. leto.

149. Ražnćnae (nca) v. trsje.

150. Rezanice (a) v. jupka.

151. Pora v. ulaz.

162 Kozi (rćga pl. tantum) za-
sileni su krajevi na nakovnu.11

153. Budeš (rudeša), ritd, -a, -o,
rvditi v. guša.

J U Dubrovniku. * U Imockomu. 3 Ibidem. 4 Ibidem.
fi U Bpjctu. r' U Imockomu. 7 Ibidem. " U Kouavlima.
y U Imockomu. 10 Ibidem. u Ibidem.

Digiti

zedby G00gle

(11)

pa^vtkovaAb.

65

154. Ruka kamena zove se u a ruka kruha je dugujasti hljeb.*
zidanu cijeli jedan red kamena na 155. Rumlnati v. mažđiti.
okolo zgrade (un corso di pietre);1

8.

156. S&č (skča) je velika ploča
na skrajnomu rubu od kućnoga
krova, a jedan sač uz drugi čine
strehu od kuće. Posfiihak je pak
nekakav zapušač kao pokriv na
sastavku dvaju saia.1

157. Sdd (a) po)ana za lubenice,
dine i ost.4 To se drugo vdje zove
i tr&p, pa i sami plod tr&pom
nazivju.6

158. Samotok (a) v. prvotok.

159. S&ratii (a) je jelova daska.6

160. Satrast, -a -o je šaren, i
čuje se o dlaci živinskoj; n. pr.
satrasti pas.

161. Skdstitije mniti (opinari) ;
n. pr. „on sktoti svoju41, i znači
da ima svoje namjene 7

162. Skn&diti v. knaditi.

163. Stdmijem v. smolijem.

164. Sldtina je veliki prostor
(Ungeheuer).*

165. Smdlijem je anorganski
oblik od glagola moliti za smo-
lim. I ovo je po krivoj analogiji
poput lijem, vijem od IM, viti.
Tako isto čuje se slomijem od
slomiti mjesto slomim. Opazit je
da imperfektivni oblici rečenijeh
glagola lomiti i moliti nemaju tijeh
anorganskijeh oblika lomijem, mo~
lijem.9

166. Smutica je piće smiješano
od mlijeka i vina.10

167. Sdmić (somfća) v. učelak.

168. Stopa v. vjenčanice.

169. Strana v. obraz.

170. Sretiti v. odreni se.

171. Svega je veliki kamen u
zidanu, koji se položi preko sve
deb)ine zida (talijanski: la lega-
tura).11

172 Šk&fa v. pećina. Biće tali-
janska riječ od prilike la scaglia.

173. Škrlfka je tanka pločica
na oštre uglove, kojom se djeca
hitaju.13 Taka ista plosna pločica,

koju djeca po moru rebrimice ba-
caju, zove se pllskavica.1*

174. Slame (šl&ma pl. tantum)
zovu se tresne bjelice.1*

1 U Dubrovniku. * U Cavtatu. •

* U Imockomu, a za sač (isto što i saksija) v. Vukov rječnik.

4 U 8p}etu. B U Konavlima. • U Imockomu. 7 Ibidem.

8 U Konavlima, a u Vukovu je rječniku slota.

9 U Dubrovniku. 10 U Imockomu. ll U Zadarskoj okolici.
12 U Imockomu. 18 U Cavtatu. 14 U Imockomu. ']

R. J. a. oxxxvm.

Digiti

zedby G00gle

66

L. ZOBI,

(12)

175. Šiikadar - biikadar - nlkch
dar znači nigda za nigda.1

176. Stiskati v. Šusjičati.

177. Št^ičati je ne izgovarati
čisto glasove pojedinijeh riječi, go-
tovo tepati.3 Drugovdjeje to sili-
kati.*

178. Taban (tabana) je debji
kraj od čekića i od sjekire*

179. Tata v. poje.

180. TUHhak (tfcližriaka) je de-
beli svrdao.6

181. Trap (a) v. sad.

182 Trdvno znači neslano, ne-
osojeno.6 Za to se i veli: Ludo
je (jelo) kao trava.7

183. THuci v. Buzavci.

184. THje je vinograd ; s&d je
trsje prve godine, ratnfaac druge,
})rvdglavac treče a drugdglavac če-
tvrte godine-8

185. iJčefak (učelka) je onaj
obraz na zgradi (glavni), što se
ktiiževno zove pročefe. Taj učelak
biva od dva dijela; n. pr.

b

a je lastavica ili sdmić (somfća),
a sve skupa a i b je uielak (la
facciata).9

186. tlčite(ište zovu 10za vod, gdje

se odgajaju pučki pučite|i, biva ra-
sadnik narodnijeh nastavnika. Ali
riječ je sklopjena nespretno, jer
onaj nastavak ne da, va take sile toj
riječi, nego pače naznačuje mjesto,
gdje se nalaze učiteli. Kao n. pr.
trgovište (gdje se trguje), grobište
(gdje su grobovi), smetiSte (gdje
se baca smet) i ost., i tako je
uditelište, gdje su učite|i; ali u
takomu zavodu ne stanuju učite|i,
nego pitomci, koji su tek sprav-
Jenici,11 biva preparandi. Naj boje
bi bilo kazat preparandije, kao
što svi narodi u opće vele (a ne
preparandija), 1S ili ako treba bd*
naša riječ, onda lijep je naziv nči-
telska učionica

187. Ilčit^ska učionica v. uči-
tejište.

188. Udomtoetiti $e v. ulaz.

1 89. ffgođaj (fogođaja) je zgodna
riječ za sudbeno nazivje, i odgo-
vara talijanskomu U compromcsso
u poslovici : Ugođaj zakon razbija. ! s

190. Uholaia14 u prenesenom
smislu je onaj, koji se svud uvlači;

1 U Imockomu. * Ibidem. 8 U Dubrovniku. 4 U Imockomu.

5 Ibidem. H Ibidem. 7 U Konavlima. 8 U Unijama (Lošin).

9 U Imockorau. l0 U Arbanasima kod Zadra.
" Poredi Pajetkovane Rad ktiiga CXV.
11 V. Pajetkovarte kniga CX1V (nastavak i je).
18 V. Daničić, poslovico.
14 U Imockomu. Za pravi smisao rijeci v. Vukov rječnik.

Digiti

zedby G00gle

(13)

PA^ETKOVAtfE.

67

a to bi se talijanski reklo : fiechetta,
ficcanaso.

191. tflai u frazi: pošao je na
uleti ili ulaš kaže se o čovjeku,
koji uđe ženi u kuću, pošto se
za lici oženi. To se veli i udomb-
zetiti se, a stvar je domhzestoo;
on pak je domazet, 1 u\ez, ' pripuz, 1
dopuz i rora. Po ovijem nazivima
bistro je, da iiešto puk zazire od
toga čovjeka, jer ga dopada na-
vada običajna ženskitfama kad se
udaju, jer i on kao i ženskine
izgubi svoje kućno ime, a prihvati
ono od kuće, u koju je ušao. U]ez
od svoje kuće ne nosi nikakva
imaća, kao ni djevojka u našijem

južnijem krajevima. Ovo doma-
zestvo događa se samo od nevo)e,
a to kad izumre muška loza u
kući, u koju taj čovjek ide na
ulaš, eda li se tako obnovi kuća.*
Po ostalijem stranama domazestvo
zovu vlaitvo.*

192. tJrmet (a) je način, pra-
vac, siž ; n. pr. „ne zna mu (volu)
dati itrtneta", a to je da ne zna
s nim postupati.4 Gotovo jednako
kao kad se kaže : Ne zna mu ćud.6

193. Ovarak (iivarka) je va-
reni lijek,6 zgodna riječ za naše
(ekare, koji nemaju naše riječi za
talij. decotto.

194. Uzeti v. drnuti.

V.

195. VMina v. kozlac

196. V&rkliji je neki kompa-
rativ, a pozitiva nema, i znači boli.1

197. Vhzli v. asli - vasli.

198. Vijdnae na kućama zove
se završetak građe uresnijem ka-
menom, prije nego će se nastavit
krov.8

199. ViŠno9 kruha, sira, slanine
i ost. znači mrvu,10 a uz to se i
prstom pokaže malo. Skraćeno je
od ovolišno.

200. Vitlžušasto dijete ili vje-
treno dijete kaže se o momčetu
rastresene pameti.11

201. Vjinianice (a pl. tantum)
su one dvije glavne grede naslo-
riene na svršeni zid od kuće,
pošto je gotov vijenac. Na te grede
nastav}aju se čabruni ili mrteci,
da drže sjeme, a poprijeko su late
i koso stope. Evo primjera : (Vidi
sliku na narednoj strani.)

1 V. Vukov rječnik.
4 U Imockomu. 5
U Dubrovniku. 9 U Imockomu,

8 D Eonavlima. 8 Po Dalmaciji.
U Konavlima. ° Na Pejescu. 7 U Imockomu.

10 Poredi Krtić. ll U Imockomu.

Digiti

zedby G00gle

68

L. ZORB,

(W)

a je šleme, d su čabruni ili mrteci, e su late, f stope, a c i ft su
vjenčanice. Stopa je utjerana u vjenčanicu, i za to je zgodna riječ
za talij. incaMO.1
202. Vjetrenica v. zečina.

203. Vjetreno dijete v. vitleu-
šasto.

204. vl&š, -a, -e je spor, trom
o životihi; n. pr. vldie paripče*
a inače znači mek o hjebu ; n. pr.
što je ovo kruha vlaše!*

209. Zhčatiti se veli se o skup-
nom žuboru tica; n. pr. puno ih
se (jarebica) tačatilo.*

210. Zdk-dButra i takjučer isto
je što itaprekomtra i itapreko-
jučer. N. pr. Sutra je utorak, preko-
sutra srijeda a zakbsutra Spasov
dan. — Jučer je bio Šćepan dan,
prekojučer Božić a e&ltfuČer badAi
dan.7

211. Z&metica je komad gvozda
prepravjen za izradu motike, te
se prodaje u dućanima i trgo-

1 U Imockomu. * Ibidem.
6 Na Peješcu. ti U Imockomu.

205. Vl&štvo v. ulaz.

206. Vćrbo v. kozlac.

207. Vučja stopa je vrsta trave. *

208. Vrt (i) šupjina je na bačvi,
provrćena za točefie vina (la
spina).6

Z.

vinskijem snosovima. Po obliku
je ovako:

Ova bi riječ mogla služiti za svaki
prvi obliK stvari, kao kipova, stu-
pova i ost. prije izrade ; što se tali-
janski veli forma greggia, embrione.

s U Dubrovniku.
7 Ibidem.

* U Imockomu.

Digiti

zedby GoOgk

(15)

pa^btkovaAb.

69

212. Z&postat je1 isto što i #fi~
pan* namjesnik gospodarev i na-
stojnik kuća i baština njegovijeh.
Što se same riječi tiče, ona je
grčka hmrc&Trč , pak prvi dio
(predlog em) je preveden, a drugi
dio (ot«t7)?) ostao grčki. Tijeh
primjera ima još, n. pr. otpon-
gdvat* (respondere), ali jedino za
službu oko svećenika (respondere
missam).*

213. Zhprijeti kaže se o jajetu,
kad se nahladilo, n. pr. zhprlo je
pile;6 a dpeći se u jajetu veli se,
kad ne može pile da probije, jer je
Juska tvrda; n. pr. opihlo se pile.6

214. Zarezati u pamet čiju znači
domislit se što ko hoće; n. pr. u
Aegovu pamet niko ne može za-
rezat.1

215. Zaruditi i zaručivati kose
v. guša.

216. Zasumiti v. zašmititi.

217. Zašmititi ili zasumiti* isto
što i zaimiriti9 ili zažmuriti na
tiču ili divjač iz puške.

218. Zažmiriti v. zašmititi.

219. Zbijai (zbij^ča) je gvoz-
deni debeli štap, kojim pune la-
guna i zbijaju prah. Glagol je
zbijati.10

220. Zbijati v. zbijač.

221. Zedinaje šup|ina na donoj
Stici kovačkoga mijeha, kroz koju
prodire uzduh ; dakle talijanski la
valvola. To isto zovu i vjetrenica. 1 1
Okanimo se dakle učenoga listića
po našijem školskijem knigama.

222. Zlage (zlćga pl. tantum)
zovu se štičice oko prelomjene
kosti ovezane.1'

223. Zdrin (zorlna) je vrsta
cvijeća. 1 8

ž.

224. Žabica je rupa u bravi, s jednijem mudom. Zovu ga i
u koju se uvlači kjuč.1* intric1* i uštrc.*7

225. Žimoud16 (a) je čovjek 226. Župan (župana) v.zapostat.

1 U Dubrovniku. * U Spjetu. 8 U Konavlima.

4 V. PaJetkovaAe Rad kA. CXIV. obr. 228. 6 U Imockomu.

6 Ibidem. 7 Ibidem. 8 Ibidem. 9 U Cavtatu. I0 U Imockomu.
11 Ibidem. l8 Ibidem. u Ibidem. 14 Ibidem. lh Ibidem.
16 Ibidem. I7 U Konavlima (v. Pajet. Rad kh. CXV obr. 181).

Digiti

zedby G00gle

Relativne rečenice u hrvatskom jeziku.

Gitao u sjednici filologijsko-historijskoga razreda Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti dne 2. prosinca 1897.

PRAVI ČLAN DR. AuGUST MuSIĆ.

1« Relativne at* rečenice u hrvatskom (srpskom) jeziku dijele na
dvije kategorije:

1. U jednima se relativ proteže na supstantiv, a zamijeniti se
može anaforičkim ili demonstrativnim pronominom (adjektdvom ili
adverbom); ako se radi o 1. ili o 2. licu, i personalnim prono-
minom; n. pr. Mili Bože, na svemu ti fala, koji si mi bio na po-
moći! No ne fala mojoj staroj majci, koja svoje iskobi dijete. N.
pj.1 II, 36. „Koji" u prvoj rečenici proteže se na supstantiv „Bog*,
a zamijeniti se može personalnim pronominom ti (si mi bio na po-
moći); „koja* u drugoj rečenici proteže se na supstantiv „majka",
a zamijeniti se može anaforičkim pronominom ona (svoje iskobi
dijete).

Glagol se u ovakovim relativnim rečenicama može nalaziti u
svakom vremenu osim perfektivnoga prezenta (već ako u apstraktnoj
rečenici) i u kondicionalu (isp. § 18.), dakle u opće u onim obli-
cima, u kojima dolazi glagol u samostalnim rečenicama.

Takovi su i ovi primjeri, koje ću prijegleda radi podijeliti, na 3
grupe po tom, kako je glagol relativne rečenice A) u (temporalnom)
prezentu ili u preteritu, B) u apstraktnom prezentu, 0) u futuru.

2. A) Glagol je relativne rečenice u (temporalnom) prezentu
ili u preteritu: No zafali višnjem Bogu, koji ti je ud'jelio mlada
rabra gospodara. N. pj. I, 6. — Ja ne smijem od Jovana tvoga,
koji zgubi sedamdeset divah. II, 29. — Bog ti staru ne ubio majku,
koja te je takoga rodila i u svate caru opremila. II, 140. — No

1 Ako izdavač narodnih umotvorina nije izrijekom spomenut, misli
se Vuk.

Digiti

zedby G00gle

(2) REIjmVNB RBČBNIOE U HRVATSKOM JEZIKU. 71

ja tražim silna yiah-Aliju, koji mi je dvore rasturio, koji mi je
ljubu zarobio. II, 276. — Jera nije vojska od mejdana, već sve
stare hodže i hadžije, zanatlije i mlade ćardžije, koji boja ni viđeli
nisu. II, 314. — Uzet ću te za Milana moga, za Milana Bogom
pobratima, kof je mene Bogom pobratio, višnjim Bogom i svetim
Jovanom. II, 317. — I evo ti sablja dimišćija, koja valja hiljadu
dukata. II, 347. — Ne ponijo stari sokolova, već ponijo tiće so-
koliće, koji lovu naučeni nisu. II, 456. — Pa prizovi starca Ne-
dijeljka, što mu bjela prošla pojas brada, koji čuva tope balje-
meze. II, 542. — I dat ću ti moju kupu zlatnu, koja bere devet
litar' zlata. II, 547. — Ona nosi od zlata košulju, koja nije kroz
prste predena. II, 550. — Već on gleda s onu stranu Save, gdi
junaci rujno vino piju, a devojke vence spleta vaj u. I, 323.

B) Glagol je relativne rečenice u apstraktnom prezentu:
Nije voda to, nije voda to, nego vino kratošija, koje premeće, koje
premeće. N. pj. I, 61. — Svako mu je (puce) od po litre zlata,
pod grlom litra i po zlata, koje mu se na burmu odvija, te voj-
voda njime pije vino. II, 483. — A ja sam junak morski trgovac,
šio prekupljuje morske trnjine. I, 325. — U vodu je nesita aždaha,
sto proždire konje i junake, i kod nje su dva ljuti arslana, što
iziju živoga junaka. II, 31. — Po čardaku mlogi čiviluci, đe se
vješa gospodsko oruže. II, 231. — Dvoje su se zamilili mladi:
Omer momče, Merima devojka, u proleće, kad im cveta cveće.
I, 244.

C) Glagol je relativne rečenice u futuru: Nać' ćeš tajka, nać' ćeš
majku, imaš milu braću tvoju, koji će te dočekati. N. pj. I, 93. —
L'jepi će ti rod roditi, kofjem ćeš se podičiti, kako paun zlatn'jem
perom. I, 150. — Ziv mi bratac! nisam (se. ljubila) do jednoga,
i to jedno mlado neženjeno, koje nigda ljubit' prestat' ne ću. I,
314. — A četiri ne kte pogubiti, već i Marko ostavi za pravdu,
koj' će svakom pravo kazivati, kako j* bilo Arapu i Marku. II,

.425. — No potrči na bijelu kulu, te mi steri mekanu postelju,
s koje ti se više dignut' ne ću. II, 565. — Spahija mi dođe iz
Hrvatske i dovede robija plemenita, kojeno će tebe odm'jeniti, a
i mene vjerno poslužiti. III, 435 16. — A sila je u Boga višnjega,
koji Turkom ni pomoći ne će. IV, 71. — Ni u moje ni u tvoje
zdravlje, već u moga mača zelenoga, koji će ti osijeći glavu. IV,
106. — Ta đe ti je Pejzo Mehmed-aga? I đe ti je Osman barjak-
taru? I đe ti je Tuzla kapetane? koje Bosna nigda steći ne će. IV.
272. — Pa dok mi je Srdana Ilije, kof s malijem boja biti ne će.

Digiti

zedby G00gle

72 a. musić, (3)

IV, 289. — Već gledamo lijepa junaka, za kim ćemo ostaviti
majku i lijepo carstvo djevojaštvo. I, 373. — Veće gledam lijepu
djevojku, i lijepa stasa i uzrasta, i lijepa hoda i pogleda, šta ću
majci u dvore dovesti, dim će mi se ponositi majka. I, 373. —
Zlatan ću joj (se. crkvi) kandil sakovati, zlatan kandil od sedam-
n'est oka, što će služit' svetitelju Savi. III, 76. — Svaka nosi kitu
cv jeca, i u kiti svete masti, tim ć' Isusa namazati. N. pj. herc.
321. — Već mi kaž'te visoke čardake, na čardake mekanu po-
stelju, gdje vam dugo bolovati ne ću. I, 615. — Pa otide u Kli-
suru tvrdu, u Klisuru tvrda Kačanika, kud će proći Grčiću Ma-
nojlo i provesti kićene svatove. III, 26.

3« II. U drugoj kategoriji relativnih rečenica proteže se relutiv
na korelativni demonstrativni ili anaforički pronomen (adjektiv ili
adverab), koji se veoma često i izostavlja; n. pr. Kakvo sjeme
posiješ, onako ćeš i žito vrći. N. posl. — Đe ko nikne, tu se i
obikne. ib. — Ko zna bolje, široko mu polje ib. — Koja tikva
često na vodu ide, razbit će se. ib. — U posljednjem primjeru
proteže se „koja" na „ona", koje je izostavljeno (Koja tikva često
na vodu ide, ona će se razbiti) ; a na koju se riječ proteže relativ
u pređašnjim primjerima, pokazano je štampom.

Svaki relativ ima svoj demonstrativni (anaforički) korelativ, na
koji se obično i proteže; isp. onaj: koji, on: tko, ondje: gdje itd.
Ali se često relativ proteže na takav demonstrativ, koji nije upravo
njegov korelativ, n. pr. Saraniše Milić-barjaktara, kuda jarko smi-
ruje se sunce. N. pj. III, 523. Relativu je „kuda" demonstrativni
korelativ „onuda", ali se ovdje „kuda" ne proteže na „onuda",
nego na „ondje" (Saraniše M.-b. [ondje], kuda jarko smiruje se
sunce). Osobito često proteže se „koji1* na „onakav, takav"; n. pr.
Ja imam u galiji zverku, koja bi to sve zatrla za dva tri dana.
N. prip. 42. Ovdje se „koja" ne proteže na izostavljeno „onutt,
nego na izostavljeno „ onako vu, takovu" (Ja imam u galiji [takovu]
zverku, koja bi to sve zatrla za dva tri dana). Takove bi se re-
lativne rečenice mogle zvati konsekutivne, jer se mogu za-
mijeniti rečenicom s konsekutivnom konjunkcijom, n. pr. Ja imam
u galiji (takovu) zverku, da bi to sve zatrla za dva tri dana. Isp.
Akad. rj. II, str. 182. 183. (ji. a. b.).

Glagol se u relativnim rečenicama ove kategorije može nalaziti
u svakom vremenu i u kondicionalu (isp. § 19 — 21), dakle u opće
u onim oblicima, u kojima dolazi glagol u hipotetičkim rečenicama.

Digiti

zedby G00gle

(4) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JEZIKU. 73

Takovi su i ovi primjeri, koje ću prijegleda radi podijeliti na
iste 3 grupe, kao i primjere I. kategorije, dodavši 2 osobite grupe
za primjere, u kojima je glagol relativne rečenice u perfektivnom
prezentu, ali rečenica nije apstraktna, i za konsekutivne relativne
rečenice.

4. A) Glagol je relativne rečenice u (temporalnom) prezentu
iliupreteritu: A četiri sluge Arapove, Jcoje nije teo pogubiti,
opravi i po Kosovu Marko. N. pj. II, 425. — Koja sovra od su-
voga zlata, za njom sjedi dvanaest vladika i četiri stare patrijare ;
koja sovra od srebra čistoga, za njom sjedi trista kaluđera; koja
sovra drva šimširova, za njom sjedi trista đece đaka. II, 89. —
Koja je tu Roksanda đevojka, nek savije skute i rukave. II, 150. —
Koje sluge poslije dođoše, sve se tebe sluge udvoriše, sve si sluge,
care, iženio. II, 181. — Kad one pođoše i pod jelu dođoše, nađoše
onoga, koji bješe došao tražiti sreću. N. prip. 87. — Ko se ljubi
na bijeloj kuli, nek izlazi iz bijele kule. N. pj. II, 260. — Kogod
je tamo hodio da je prosi, nijedan se nije više vratio. Nar. prip.
93. — Šta je tražio, to je i našao. N. posl. — Što te pitam, pravo
da mi kažeš. N. pj. II, 181. — Nego sam zaboravio i ono, što
sam pre znao. N. prip. 37. — Kako ću vas ja iz kovčega nami-
riti, kad niti vidim vas ni onoga, oko čega se svađate? ib. 158. —
Kakav » zajam uzajmila, vratio ti se; kakvo s seme posijala, i
niklo ti je. Nar. pj. I, 614. — Konj mu nije, kakrino su konji,
veće šaren, kako i goveče. II, 249. — Kuj mi sablju, Novače ko-
vaču, kakvu nisi prije sakovao. II, 405. — i)e si pjevao ljetos,
pjevaj i zimus (kazale čele bumbaru, kad je bio došao da prezimi
kod njih, pa ga pitale, šta je ljeti radio te se nije za zimu starao,
a on rekao daje pjevao). N. posl. — Gdi padoše, već se ne digoše.
N. pj. II, 300. — Đegod nađoh za tebe đevojku, tu ne nađoh za
me prijatelja. III, 24. — Kad u tom dođu na mjesto, đe hoće da
ga pogube, car zapovjedi, te se jedan put zatru bi. N. prip. 157. —
Kada svati za Maru iđahu, ne mogahu puta razaznati. N. pj. I,
39. — Kad sam mlada u mom domu rasla, svako mi je u rod
dobro bilo. I, 63. — Od kad sam se rodio od majke, n 'jesam
ljevše đevojke vidio, što sam danas u kolo Budljansko. I, 300. —
Kada se Joka prenula, sama se sebe čudila. I, 410. — Kad an-
đeli dare dijeliše, oni sv' jetu muke udarišc. II, 5. — Pa kad Jovan
u pećinu dođe, ali bonu nahodio majku. II, 31. — Ja da ti je
okom pogledati, kad s obuče jedan krilat junak! II, 229. — Co-
bančad kad nađu zovu, odseku jedan prut i od njega načine svi-

r. j. a- cxxxviii. 5a

Digitized by LjOOQIC

74 a. urar. (5

ralu. N. prip. 151. — JKTorf dođe dijete u jednu vodenicu, a to u
njoj sjedi ćoso. ib. 159. — Bogdan je pored mene sjedio, kad sam
ovu pjesmu pisao. Vuk. N. pj. I. 345. — Ako ne možemo kako
hoćemo, a mi ćemo kako možemo. X. posl. — Kako je radio, onako
je i prošao, ib. — Kako vene ona) stručak ružice, 'nako vene srce
moje za tobom. K. pj I, 402. — Koliko je sela, toliko je na-
vičaja. N. posl. — Nego idi bez traga, kud te oči vode i noge
nose. N. prip. 37.

B) Glagol je relativne rečenice u apstraktnom prezentu:
Koje se staklo jedan put razbije, ono se već ne sastavi. N. posl. —
Koji mnogo prijeti, slabo osvećuje, ib. — Koji se muči, ta i iz-
muči, ib. — Blago onom bratu rišćaninu! koj* celiva i prilog pri-
daje. N. pj. II, 75. — 'Vako bilo svakome junaku, koji svašta
ljubi svojoj kaže. II. 261. — Koji zna najmanje zanata, taj svaki
bolje živi od svakoga težaka. N. prip. 36. — Pjesme, koje se pje-
vaju djeci, kad se uspavljuju. Vuk, N. pj. I, 192. — Ko dobro
čini, bolje dočeka (a ko zlo čini, gore dočeka). N. posl. — Ko
drugomu jamu kopa, sam će u nju pasti. ib. — Koga sto srbi.
neka se i češe. ib. — Kogođ što đelja, predanj pada. ib. — Ko
mnogo prijeti, onoga se ne boj. ib. — Ko za tuđom vunom pođe,
sam ostrižen kući dođe. ib. — Ko vince pije u slavu Bozu. slava
mu Boza vazda pomogla! N. pj. I, 77. — Ko za tri noći sačuva
kobilu i ždrebe. baba mu da konja da bira, kojega hoće. N. prip.
22. — Sto čoek ne potroši, ono je dobio. N. posl. — Sto ti Bog
ga, niko ti ne ugrabi, ib. — Sto vide četiri oka. viđet će i dva-
deset i četiri (što znadu dvojica, to već nije tajna), ib. — Sto vi-
soko leti. na nisko pada. ib. — Čija je ono đevojka, što rano rani
na vodu. N. pj. I, 359. — Sto majstori za dan ga sagrade, to sve
vila za noć obaljuje! II, 115. — Što on rekne, i car ne prekrati.
II, 158. — Sto uteče mladu Tatomiru, dočekuje dijete Gruica. III.
13. — Ona mu dade jedan štap govoreći mn, da štogod se reče
ovome štapu, ono učini. N. prip. 221. — Udri na se ruho krajiš-
ničko, kakvo nose mladi krajišnici. N. pj III, 249. — Đe velika
zvona zvone, tu se mala ne čuju. N. posl. — Tvome dogu i tvome
junaštvu svud su brodi, đegođ dođeš vodi. N. pj. II, 278. — Grdi
se gode krajina uzbija, uzbija je Alil-aga s Markom ; gdi se gode
gradovi uzimlju. uzimlje i Alil-aga s Markom. II, 3(52. — Kad
se lijen nakani, sav svijet popali. N. posl. — Već su teške kletve
djevojačke: kad uzdišu, do Boga se čuje; kad zakunu, sva se
zemlja trese-, kad zaplaču, i Bogu je žao. N. pj. L 272. — Kakvu

Digiti

zedby G00gle

(6) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JEZIKU. 75

njemu staru majku kažu: kad govori, gromovi pucaju; kad po-
gleda, munje sijevaju'; a kad odi, sve se zemlja trese. I. 562. —
Kad umire pod prsten devojka, ne kopa se u to novo groblje,
već se baca u to sinje more. II, 23. — Sirotuje sirota devojka:
kade ruča, ona ne večera, kad sastavi ručak i večeru, onda joj je
rua nedostalo. II, 242. — Kad zabraniš u polju livadu, jal' je
kosi, ja drugome daji, da ne biju slane ni snjegovi po livadi cvijet
raseavtio ; kad zaprosiš lijepu đevojku, jal' je vodi, jali je ne prosi.
II, 531. — Kada bude na zahodu sunce, tad' izlazi Milićeva majka,
pa govori, a za suncem gleda. III, 523. — Kad na Turke oganj'
oborimo, odmah počnu Turci uzmicati. IV, 246. — Kad u tebe
đerdan zvekne, tad u mene srce jekne. N. pj. herc. 250. — Kako
ko zna, onako i pjeva. N. posl. — Kako tko nikne, onako i obikne.
ib. — Kud pogleda, okom rasiječe, kao munja iz mutna oblaka.
N. pj. 407.

C) Glagol je relativne rečenice u futuru: Blago onoj, koja
će ga uzetM. N. pj. II, 228. — Baš si doš'o u onoga ruke, koji
će te, more, oženiti. III, 120. — Ni u zdravlje moje, ni u vaše,
već u zdravlje onoga junaka, ko će poći u Tursku Udbinu do
bijele Muičice kule. III, 145. — Sto će biti jesenas, neka bude
večeras. N. posl. — Jesi li ti onaj, što će doći, ili drugoga da če-
kamo? Vuk, Mat. 11, 3. (<?.> ei o šV/o;j.svo:; tu es qui venturus
es?) — Viljevi dođu te se opiju i popadaju, a dunđeri im iseku
zube i donesu na ono mesto, gde će se grad graditi. N. prip. 68. —
Naskoro će i to vreme doći, kada ću ja i tebeka preći i čestitu
Bosnu polaziti. N. pj. IV, 151 2. — Vjeruj mi, da ide vrijeme, kad
se ne ćete moliti ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu. Vuk, Jov.
4, 21. (<•>?«, ots — T7powjv/|isTe — hora, cjuando adorabitis). — A
Milan-beg pometa busije, Dragutina metnu na busiju, otkuda će
arslan udariti. N. pj. II, 47. Isp. § 17.

D) Glagol je relativne rečenice u perfektivnom prezentu,
ali rečenica nije apstraktna : Koje mlado prođe, nek se ružom kiti,
koje T staro prođe, neka žeđu gasi. N. pj. I, 393. — Koji prije
dotrči u krilo, onoga ću biti dijevojka. I, 558. — Već ću biti
onoga junaka, koj* naplovi na vodu Cetinju. I, 570. — Već hajde
da lažemo, pa koji koga nadlaže, onaj neka nosi svu pogaču. N.
prip. 160. — Ko ne dođe na boj na Kosovo, od ruke mu ništa
ne rodilo! N. pj. II, 310. — Kogođ uzme na polju košiju, na čast
njemu lijepa devojka i uza nju hiljada dukata. III, 240. — Ko
pogine, nek se ne spominje, ko V ostane, neka obje vodi. III,

Digitized by

Google

76 A. MU8IĆ, (7)

384. — Ko nas vidi, reći će: eno dvoje ljubljeno. N. pj. herc.
278. — I tako se okladiše u stotinu zlatnijeh cekina, i rekoše,
koga najprije sretu, da im o tome sudi. X. prip. 85. — A ja, braćo,
jesam govorio na prosidbi, kad snahu isprosih, što dovedem kiće-
nijeh svata, i u Mletku što bide Latina, da ljepšega ne će bit' ju-
naka od Maksima od sina mojega. N. pj. II, 545. — Paša dade
careve vermane i njegove sitne buruntije: što on reče, da se ne
poreče. IV, 446. — Sto ti, Anđe, od više preteče, načini mi devet
boščaluka. N. pj. herc. 218. — Evo ti ovi štap, kad ti gođ bude
potreba od novaca, njime u štogod kucneš, ondole će izlaziti na
stotine onake aspre, kake ti namijeniš. X. prip. 96. — Uzmi travu,
što pod uzglavnicom nađeš. ib. 113. — Kakvo sjeme posiješ, onako
ćeš i žito vrći. N. posl. — Pa na njoj lozi sutra bude grožđe, za
onoga neka pođe devojka. N. prip. 81. — Odbijte se, silni od sil-
nijeh, dok u crkvi zakon savršimo, znati će se, na kome je car-
stvo. N. pj. II, 191. — Udri na se ruho krajišničko. kakvo nose
mladi krajišnici, dok ja spadnem niz bijelu kulu, i opremim dva
konja viteza. III, 249. — Dokle dođem u Stambola grada, poslat
ću ti dvije đemišćije III, 491. — Ali ja ne ću izići, doklegođ ti
ne dođeš. N. prip. 145. — Dok carev sin ne nauči kakavgođ zanat,
dotle nema ništa od prijateljstva, ib. 174. — Ma pazi, bez velikoga
svoga čuda nemoj pisnuti riječi jedne, doklen se vratim opet k tebe.
ib. 219. — Ajde dušo, da se milujemo, gdi reknemo, da se sasta-
nemo. N. pj. 1, 353. — Eda si se krivo zaklinjala, degoit mene
do nevolje bude, da ćeš mene biti u nevolji? II, 409. — Đe jao-
knem, svi će jaoknuti, (te poginem, svi će poginuti. II, 541. —
Poslao otac dijete u vodenicu pa mu kazao, da ne melje nigđe u
vodenici, đe nađe ćosa. N. prip. 159. — Kad se đavo dohvati
skuta, otkini skut. X. posl. — Kad te opanke poderes, ja ću ti
kupiti druge (reče se u šali bosu čeljadetu) ib. — Kad izvedu le-
potu devojku, ne gledaj joj vence ni oboce. X. pj. I, 5. — Đurđev
danče, kad mi opet dođeš, kod matere mene da ne nađeš. I, 298. —
Kad uzimam dece, uvenu mi cveće. 1, 302. — Kad majka uskara,
ti ne odgovaraj. I, 411. — Izići ću mlada gologlava. gologlava.
kose raspletene, kada junak pođe po đevojku. I, 425. — Oj pelen,
pelenče, moje gorko cveće! Tobom će se moji svati nakititi, kad
me stanu tužnu do groba nositi. I, 439. — Kad potegnem moju
britku sablju, te ošinem ear'va delibašu, neka drugog već ne šilje
k mene. II, 280. — Ja se bojim kavge preko mora, kad Maksima
sagledaju moga. II, 529. — Daji bakšiš mladim Šaraj lijam', kad

Digiti

zedby G00gle

(8) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JEZIKU. 77

ti stanu lova donositi. III, 8. — Nijesi 1* mi Božju vjeru dala,
kad mi bude najveća nevolja, da se mene na nevolji nađeš? III,
33. — Kada, braćo, grozna zima prođe, zima prođe, Đurđe v danak
dođe, te se gora preođene listom, a zemljica travom i cvijetom, i
zapoje tica ševrljuga u pitomoj pokraj Save drači, a čuje se na
planini vuče, opet, braćo, da se sastanemo, đe ćemo se danas ra-
stanuti. III, 364. — Oj đevere, moj zlaćen prstene ! Kud prijeđem
preko gore čame, đe su vaši prebijeli dvori ? Po čemu ih mogu
poznavati? III, 490. — Sto će reći u gradu građani, hid dođemo
sjutra bez ovaca? IV, 427. — A đevojci trava odgovara: Vratit
ću ti tvoje rumenilo, kad mi vratiš moje zelenilo. Nar. pj. herc.
204. — 0 Jovane, mili brate! Evo tebe majke moje: kad mi pane,
podigni je, kad ožedni, napoj mi je, kad ogoli, ođeni je, kad
ogladni, naran' mi je N. pj. herc. 332. — I on kadg< d dođe, pitat
će te, jesi li što naučio. N. prip. 37. — Evo ti ovi štap, kad ti
gođ bude potreba od novaca, njime u štogod kucneš, ondole će izla-
ziti na stotine onake aspre, kake ti namijeniš, ib. 96. — Kad staneš
provati jednu po jednu od ovijeh haljina, ne ću niko kod nas da
bude, nego nas dvoje. ib. 102. — Sad već nema kud kamo, jer
sam mu obrekao platiti ih, kad me nude. ib. 170. — Kako posiješ,
onako ćeš i požnjeti. N. posl. A ja sam zadovoljan, kakogod ti
uradiš. N. prip 71.

E) Relativna je rečenica konsekutivna: lđ' otale, Skadarka
djevojko! Ne bjcl' platna, ne plaši nam konja, i ne draži po vojni
junaka; jer ću naći u vojsci junaka, koji 6' k tebi vodu preplo-
viti, uvatiti Skadarku djevojku. N. pj. I, 601. — Za te tražim
gospođu đevojku, i za mene dobra prijatelja, koji će mi sjesti uz
koljeno, sa kojim ću ladno piti vino. II. 182. — I prigrnu kolastu
azdiju, koje danas ni u kralja nema. II. 228. — Ti ako si, sestro.
naumila uzet , seko, dobroga junaka, koji će nam obraz osvjetlati,
uzmi, sele, Kraljevića Marka. II, 237. — Ako li si, sele, naumila
uzet', sele, dilbera junaka, kome snage i ljepote nema, uzmi, sele,
vojvodu Miloša. II, 237. — I daj mene sablju postalicu, nevađenu
trideset godina, nevađenu, na boj nenosenu, koja se je rđom pro-
turila, te s' iz kora izvadit' ne more. II, 322. — Cijel Stambol
jeste pozatvoran od mojega straha velikoga, osim vrata od Novoga
hana ! Da 1' u njemu niđe nikog nema? Da 1' je kako ludo i manito,
koje jošte za moj strah ne znade? II, 396. — Pak sadelja tanku
šajku lađu, koju voze trideset vesala. II, 638. — Eda Bog da
kakvagođ junaka, koji će nas junak izbaviti. III, 358. — Nije Y

Digiti

zedby G00gle

78 A. MU8IĆ, (9)

majka rodila junaka, ja li sestra braca odgojila brez bcšike na
desnici ruci, kof će uzet' laka džeferdara pa poteći dolje niz pla-
ninu? IV, 477. — Oni se popnu na jednu visoku planinu, otkuda
će dobro videti. N. prip. 47. — Bio jedan carev sin, koji se bješe
zarekaoj da se ne će oženiti dotlen, dovlen goć u snu ne vidi đe-
vojku, koja će mu reći. ib. 110.

5. U § 1. kazano je. da se u prvoj kategoriji relativnih re-
čenica relativ može zamijeniti anaforićkim ili demonstrativnim pro-
nominom (adjektivom ili adverbom) ; ako se radi o 1. ili o 2. licu,
i personalnim pronominom. Pita se, čim se može zamijeniti relativ
u drugoj kategoriji relativnih rečenica. Ovo je pitanje veoma za-
mašno, jer će odgovor na nj rasvijetliti novim svjetlom ne samo
relativne rečenice druge kategorije, nego i relativne rečenice u
opće. Da bi se pak moglo odgovoriti na rečeno pitanje, valja za-
hvatiti nešto dublje pa ogledati značenje i porabu indefinitnih
pronomina.

Indefinitna pronomina (i adverbi) imadu u hrvatskom jeziku
dvojaki oblik, jedan s ne- (nje-, stsl. ne-*), a drugi bez ne-* n. pr.
netko: tko, negdje: gdje itd. Ovaj dualizam nije nipošto bez zna-
čenja, nego svaki oblik ima svoje određeno značenje. Tako u pri-
mjeru iz N. pj. II, 176. nNeko dođe u mermer-avliju, i on jaše
doga babovoga!u djeca bana Milutina kažu „neko" stoga, što ne
znaju, da je onaj čovjek, što je došao u mermer-avliju, njihov
btibo, a da znaju, kazala bi mjesto „neko" n. pr. „naš babo".
„Nekou znači dakle isto, što bi značilo „naš babo", t. j. posve
određena — samo nepoznata — čovjeka, te se u ovoj rečenici ne
može zamijeniti imenom ili drugom individualnom oznakom nijed-
noga drugoga čovjeka nego bana Milutina. Formulom bi se zna-
čenje pronomina „neko" moglo prikazati ovako: neko = x. Isto
vrijedi i za ovaj primjer : Danas Oivuti odoše nekuda i zapovediše
materi, da te ispeče. N. prip. 139. Djevojčica kaže „nekuda" s toga.
što ne zna, kuda su Oivuti otišli, a da zna, kazala bi mjesto toga
individualnu oznaku onoga mjesta, kuda su otišli. „Nekuda" znači
dakle isto, što bi značila individualna oznaka toga mjesta t. j.
posve određeno — samo nepoznato mjesto, te se u ovoj rečenici
ne može zamijeniti individualnom oznakom nijednoga drugoga mjesta

1 ^to jo ovo n/:-, ih1 znam, ali vrlo sumnjam, da hi Miklošić, koji
u Etym. Wortb. str. 214. kaže „nć ist wahrs<'h<»jiiuVh nevv neM-ii*.
bio pravo pogodio; <;f. i Vergl. *Synt. str. 88, g.

zedby G00gle

Digiti

(10) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JEZIKU. 79

do onoga, kuda su Civuti doista otišli. Formulom bi se i značenje
indefinitnoga adverba „nekuda" moglo prikazati ovako: nekuda = .r.

Drukčije je značenje indefinit& bez ne-, n. pr. Daj mi Bože i
Bogorodice! da ja koga na vodi zastanem: il' vojnovu majku, il'
sestricu. N. pj. I, 424. Djevojka ne kaže „koga" s toga, što ne bi
znala, koga želi na vodi zastati, nego s toga, što joj nije ništa
stalo do toga, koga da zastane, samo da je tko. „Koga" se dakle
u ovoj rečenici može zamijeniti individualnom oznakom makar ko-
jega od onih lica, o kojima se ovdje u opće može raditi. Tako se
n. pr. može kazati: Daj mi Bože i Bogorodice! da ja vojnovu
majku na vodi zastanem; — ili: Daj mi Bože i Bogorodice! da
ja vojnovu sestricu na vodi zastanem; a rečenica ostaje jed-
nako istinita: djevojka doista želi, da zastane vojnovu majku, ili
da zastane vojnovu sestricu, samo joj nije ništa stalo do toga, ispu-
nila joj se želja tako, da zastane vojnovu majku, ili tako, da za-
stane vojnovu sestricu. Formulom bi se značenje indefinitnoga pro-
nomina „koga" moglo prikazati ovako : koga = x, y, z, . . . Isto
vrijedi za ovaj primjer: Jesi 1' iš'o kad u krčmu? N. pj. I, 325.
Djevojka kaže samo s toga „kad", što joj nije ništa stalo do toga,
kad je junak išao u krčmu, samo hoće da zna, je li išao u krčmu, a
vrijeme je tomu moglo biti koje mu drago. „Kad" se dakle u ovoj
rečenici može zamijeniti makar kojom individualnom vremenskom
oznakom. Tako se može kazati: Jesi 1' iš'o jučer u krčmu? ili:
Jesi P iš'o prekjučer u krčmu? — ili: Jesi Y iš'o u njedjelju u
krčmu? itd., a rečenica ostaje jednako isti nita: djevojka junaka
doista pita, je li išao u krčmu jučer, je li išao u krčmu prekjučer, je li
išao u krčmu u nedjelju itd., samo joj nije ništa stalo do toga, bilo to
jučer ili prekjučer ili u nedjelju itd. Formula bi za značenje indefi-
nitnoga adverba „kad" bila : kad = rc, y, *, . . .

Otuda se vidi, da inđefinita s ne- znače samo jedan član neke vrste
(samo jednoga čovjeka, samo jedno mjesto, samo jedno vrijeme itd.J,
a ona bez ne- znače makar koji član neke vrste (makar kojega
čovjeka, makar koje mjesto, makar koje vrijeme itd.). Ona se
mogu zvati individualna inđefinita, a ova generalna
inđefinita. Poradi toga značenja i prianja uz generalna inđefinita
često riječca „god" [ili „-(mu) drago" ili „ma(kar)"], n. pr. Ako
kogod dođe od svatova te ti kaže, da sam poginuo, goni vranca
Bijogradu mome. K. pj. II, 601 2. Isp. Akad. rj. III, str. 233.

6. Pa ne samo značenjem razlikuju se individualna i generalna
inđefinita, nego i porabom t. j. svaka se vrsta upotrebljava samo
u osobitoj vrsti rečenica. To neka pokažu ovi primjeri:

Digitized by CjOOQ IC

80 A. Ml'SIĆ, (U)

I. Individualna indefinita: Kaži njemu : „Kraljica te zove,
nešto tvbe ima govoriti". N. pj. II, 67. — Netko nas je njemu
opađnuo, s njega živa meso otpadalo! II, 135. — Nešto mislih,
pa na jedno smislili. II, 275. — Nešto cvili u Stambolti građu.
II, 319. — Ja bih tebi nešto besjedio, ali ne znam, je li tvoja
volja! II, 0345. — Poslije nekoga vremena dijete opet navali da
ide u svijet. N. prip. 1. — U nekakva čoveka bio jedan čoban.
ih. 10. — Ali opet sluga nekako nađe zgodu te mu dune iz meš-
čića za vrat. ib. 18. — Otkuda tebi to! Ti si to negđe ukrao,
ib. 62. — (Carev sin) čuje negđe, da neko zavija i plače. ib. 112. —
Setajući se tamo amo kroz kamaru ugleda negđe u nekakvome
ćošku od kuće nekakav štap vas od suhoga zlata. ib. 116. — Baba
ga odvede u nekaku avliju ograđenu kostima junački jem. ib. 118. —
Putovao nekud čoek sa ženom. ib. 144.

II. Generalna indefinita.

A) Koncesivne rečenice: Majmun je majmun, ako ćeš ga u kakre
haljine oblačiti. N. posl. — Ako si me kada zagrlio, n'jesu ruke
pri grlu ostale; ako si mi đe donio zlata, ja sam zlato u jagluku
vezla. N. pj. herc. 109.

B) Hipotetičke rečenice: Ako hoćeš koga da poznaš, podaj mu
vlast (u ruke). N. posl. — Da mu ko dlaku od brkova popije, bi
se otrovao (kaže se za zla čoeka). ib. — Ako li se koje druge
mašiš, ne ćeš izić' ni iznijet' glave. N. pj. II, 149. — Ako mene
stogođ bide tamo, čekaj, ujo, onda jade grdne. II, 641. — Ka ti
sablju, dragi gospodaru! Kad se tamo drumom zaturimo, ako bi
se đegođ naturilo, da se s puta ne makneš grđemu. II, 616. —
Ako kažeš komegod, odmah ćeš umreti. N. prip 12. — Evo nosi
svome ocu, i ako ti još što kaže. opet dođi ovamo k meni. ib. 62. —
Samo molim, da mi na pišeš na karti svojom rukom, ako bi se
kadgod na me rasrdio i mene od sebe oćerao, da sam gospođa
uzeti iz tvoga dvora ono. što mije najmilije, ib. 107. — Đevojke!
čuvajte se vi te jame, jer da koje od vas upadne vreteno u nju,
one bi se mati odmah pretvorila u kravu. ib. 125. — Brate, opomeni
se i mene, ako gde nađeš Usuda. ib. 74.

0) Intemgativne rečenice: Koje kome kriv, što je zdrav i živV
N. posl. — Eško Meho na ćefenku, te on gleda niz čaršiju, ne bi V
koga ugledao. N. pj. 1, 513. — Jetrvice, po Bogu sestrice! Ne znaš
kaka bilja od omraze? II, 15. — Bi li, majko, kakvijeh ponudah ?
II, 31. — Zna li koja kakoga lijeka, ne bi 1' ljuba trudna zaho-
dila? II, 52. — Daj ti mone tvojega đogata, da ja idem u svijet

Digiti

zedby G00gle

(12) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JEZIKU. 81

bijeli, da ja tražim, od kakva sam roda : al' sam kakva roda hor-
jatskoga, da 1' od kakva roda gospodskoga. II, 66. — Staja care
letnji dan do podne ne bi 1' gdi ko čedu izišao, al' nikoga čuti
ni videti. II, 155. — Bojiš li se još koga do Boga, ja na zemlji
lakoga junaka? II, 257. — Otkud tebe sablja dimišćija? Ili ti je
od baba ostala? Ili si je đegođ zadobio? II, 346. — Na svake ga
probe udaraše, ne bi li ga kako prevario. II, 610. — Zapita ga,
eda li ima što za jelo. N. prip. 3. — Spuštajući đevojke braći,
svaku je namjenjivao, čija će koja biti. ib. 9. — Za Boga, bako!
eda li ti što znaš za devet zlatnih paunica? ib. 17. — Za Boga,
brate ! eda li si čuo kad od koga, gde su dvori zmaja cara ? ib. 21. —
Sto je, snaho, što me tako glediš? Ili davno nisi videla čoveka ili
se u štu apoznaješ? ib. 28. — Jesi li štogod naučio? ib. 37. —
Pa sam došla pitati tvoga sina, ne bi li mi mogao on za nj ga što
kazati, nije li ga gde video. ib. 56. — I upita je, ima li đe takijeh
đevojaka. ib. 92. — Car posije sluge po onome gradu, da obiduju
sve devojke, hoće li koj j oni prsten dobro ići. ib. 1 14.

D) Optativne rečenice: Da ako i meni kad svane! N. posl. —
Da je za što, ne bih ni žalila. N. pj. I, 221. — Pak ja pođoh u
svijet bijeli, da đegođi bolje službe tražim. II, 139. — Da je kome
pogledati bilo, kad udari u katane Marko. II, 250. — Idem u
svet, da učim kakav zanat. N. prip. 36. — I stane ga moliti, da
bi mu kupio što u drugom carstvu za njegov novčić, ib. 41. —
Te uloži da kopa zemlju, ali s nekim strahom, da ne bi opet čuo
kakav glas ozdol. ib. 99. — Dođe jednom siromah k caru, da mu
štogod udijeli, ib. 105. — Posla ih po bijelome svijetu da traže,
eda bi se po sreći koja našla. ib. 114. — A ovu medveđinu nosim,
da me ko ne bi poznao, ib. 135. — Patila je glađu i golotinjom,
da bi je samo kakogod sa sveta nestalo, ib. 141. — A da mi je
da komegod kažem, odmah bi mi odlahnulo. ib. 151.

E) Imperativne rečenice : Veće kaži caru i carici, nek' mi Štogod
za večeru spreme. N. pj. II. 395. — Namjesti me đegođ u me-
hanu. II, 404. — Redom čaše oko sovre daji, nemoj koga presko-
čiti, slugo. II, 411. — Već daj meni kakva obilježja. II, 457. —
A ti onu dlaku prodaj kakvu bogatu čoeku. Nar. prip. 123. —
Nego ti nju sutra odmah vodi od kuće, pa je zavedi gde u šumu.
ib 133. — Barem spremi joj što na put, da ne umre prvi dan u
šumi od gladi. ib.

7. Ovi primjeri pokazuju, da se individualna indefinita upotreb-
ljavaju u atirmativniin. a generalna u koncesivnim, hipotetičkim,

R. J. A. OlUVIH.

Digitized by CjOOQ IC

82 a. musio, (13)

interogativnim, optativnim i a imperativnim rečenicama. Sve pak
ove rečenice, u kojima se upotrebljavaju generalna indefinita, pri-
padaju u istu vrstu rečenica: hipotetičke su rečenice upravo kon-
cesivne a interogativne i optativne upravo su hipotetičke, kao .sto
je razloženo u mojoj raspravi o rečenicama s konj. „akot neka.
lito (u Radu knj. 134.) § 21. 28; slavenski je imperativ upravo
optativ, a da su rečenice sa željnim optativom, od kojega je i po-
stao slavenski imperativ, upravo hipotetičke, natuknuo sam već u
netom spomenutoj raspravi (u bilješki k § 21. na str. 38.), a op-
širnije ću razložiti drugdje. Po tom bi se u kratko moglo kazati,
da generalna indefinita dolaze u supozitivnim reče-
nicama. A što u afirmativnim rečenicama dolaze individualna, a
u supozitivnim generalna indefinita, to je i posve naravno. Tko
n. pr. kaže „(ne)tko". on nikako ne određuje lica, koje valja da
se pod tim razumijeva, t. j. pod „(ne)tko" (ako se ne gleda na
to, u kakvoj se rečenici nalazi) može se razumijevati svako lice.
Ali sama narav afirtnativne rečenice čini, da u njoj pod „netko4"
valja razumijevati posve određeno (samo nepoznato) lice. Tako se
u sprijed (§5.) navedenom primjeru iz N. pj. II, 176. (Setko dođe
u mermer-avliju), tvrdi, da je netko u određeno prošlo vrijeme došao
u mermer-avliju, dakle valja da se i za svako lice, koje se mjesto
„netko4* umetne, tvrdi, da je u neko određeno prošlo vrijeme došlo
u mermer-avliju. Tvrditi pak, da je u neko određeno prošlo vrijeme
došao u mermer-avliju, može se samo za bana Milutina, jer je samo
on u neko određeno prošlo vrijeme doista došao u mermer-avliju.
S toga se mjesto „netko" može umetnuti samo „ban Milutin" t. j.
„netko" ne može značiti nikoga drugoga do toga jednoga1 čovjeka.
Drukčije je u supozitivnim rečenicama. Tu otpada upravo onaj
momenat, koji u afirmativnim rečenicama čini, da „netko" znači
posve određena čovjeka. U njima se radnja, koju znači glagol, ne
tvrdi, nego samo dopušta (suponira), a upravo to čini, da u njima
„tko" može značiti makar koje (ili svako) lice. Tako se u sprijed
navedenom primjeru iz N. pj. II, 60l 2. (Ako kogođ dođe od sva-
tova te ti kaže, da sam poginuo, goni vranca Bijogradu mome)
dopušta (suponira), da je u koje neodređeno buduće vrijeme
tko od svatova došao i kazao — , dakle valja da se i za svako

1 Otuda dolazi, da se i .jedan" upotrebljava u istom značenju, kao
„neki"; n. pr. Bio jedan car. N. prip. 7. - Preda ga jednoj staroj
babi, da ga uri. ib. 37. (jedan — ,r); isp. Akad. rj. IV, str. 519, ti.

Digiti

zedby G00gle

(14) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JEZIKU. 83

lice, koje se mjesto „kogođ" uraetne, dopušta, da je u koje neod-
ređeno buduće vrijeme došlo i kazalo — . A dopuštati, da je u
koje neodređeno buduće vrijeme došao i kazao — , može se makar
za kojega od svatova. S toga se mjesto „kogođu može umetnuti
ime makar kojega od svatova, a rečenici će vrijednost ostati ista;
n. pr. Ako Petar dođe te ti kaže, da sam poginuo, goni vranca
Biogradu mome — Ako Pavao dođe te ti kaže, da sam poginuo,
goni vranca Biogradu mome — itd. U svakom slučaju vrijedi ono,
što se kaže glavnom rečenicom : goni vranca Biogradu mome.

Po tom bi čovjek rekao, da samo generalna indefinita čuvaju
pravo značenje indefinita, kao što je i oblik bez ne- jamačno sta-
riji od onoga sa ne-,

8. Ipak ima primjera, da i u supozitivnim rečenicama dolaze
individualna indefinita, n. pr. Ako je netko lud, ne budi mu drug.
N. posl. — Ne zovem te, da ti zapov jedam, već te zovem, da te
nešto pitam. N. pj. I, 616. — Moj unuče, nejačak Maksime! bili
mene nešto svjetovao? JI, 479. — Ode k đevojci. ali ne da je
prosi, nego samo da je vidi i da je nešto pita. N. prip. 101. Ali
takovi su primjeri rijetki, a indefinitum ima u njima takovo zna-
čenje, kao i u afirmativnim rečenicama. Tako pod „nešto" u sva
tri primjera valja razumijevati (ne: makar što, nego) nešto posve
određeno. „Netko* u prvom primjeru po svoj prilici znači isto, što
bi značilo ntkou. Svakako pak mislim, da su individualna indefinita
u su pozitivne rečenice prešla iz a li r mati vn ih ponajviše zadržavši svoje
individualno značenje; ali kadšto im se individualno značenje i promije-
nilo u generalno, ili kadšto individualna indefinita stoje krivo mjesto ge-
neralnih, kao u prvom od navedenih primjera (iz N. posl.), gdje „Ako
je netko lud" po svoj prilici stoji mjesto „Ako je tko ludu (ne budi
mu drug):

I u afirmativnim rečenicama dolaze generalna indefinita, n. pr.
A ja ću koga moliti, neka me banu odvede. N. pj. I. 692. — Sad
ja idem preko Carigrada, teva m' koja sukobiti beda. II, 357. —
Latini su stare varalice, bojati se kakve prijevare. II, 515. — Ko
dorasle u toj zemlji našoj : tamo ode krvničko koljeno , on će
dvorit' cara u Stambolu, izdvorit će kaku vojsku silnu, te će zemlju
našu pogaziti. II, 566. — Pusti me iz ovih gvozda, ja ću ti kadgod
trebati. Nar. prip. 21. — Moj sinko, ti misliš, da je ovaj čovek
kakav majstor, kao što su majstori na onom svetu. ib. 37. — Eto
ide sunce umorno, a može biti da su ga i oblaci naljutili, pak
ti u ljutim može što učiniti, ib. 56. — Kad bi mleko od ovaca

Digiti

zedby G00gle

84 a. musič, (15)

nosila kući, ona gde bi god videla rupicu na putu, odmah bi rekla :
„Ovde mora biti kaka bubica", pak bi joj usula mleka. ib. 83 —
Nemoj riječi progovoriti, jer ako progovoriš, zatravit će te i pre-
tvorit će te u ribu ili u što drugo pak će te izjavi, ib. 122. —
Ko me god vidi, misli, da sam kaka avet. i beži od mene. ib. 135. —
U četiri od navedenih primjera glagol je u futuru. A sto u reče-
nicama s futurom dolaze generalna indefinita, nije nikakvo čudo.
Tvrdnja izrečena futurom nema one snage, kao tvrdnja izrečena
prezentom ili preteritom. Sto se tvrdi prezentom ili preteritom, za
ono se može sasvim pouzdano znati, je li doista bivalo ili biva,
ali za ono, što se tvrdi futurom, ne može se nigda pouzdano znati,
hoće li doista bivati. U afirmativnim je dakle rečenicama s futurom
snaga onoga momenta, koji upravo čini, da u afirmativnim reče-
nicama dolaze individualna indefinita. oslabila. S toga takove re-
čenice stoje kao u sredini između afirmativnih i supozitivnih reče-
nica, te se u njima mogu upotrebljavati i individualna i generalna
indefinita, svaka dakako sa svojim osobitim značenjem. Primjeri
iz N. pj. II, 357. (teva m' koja sukobiti beda) i 515. (bojati se
kakve prijevare) stoje vrlo blizu rečenicama s futurom. I ostali su
primjeri takovi, da u njima ima više nagađanja nego tvrdnje, pn
čemu se približavaju supozitivnim rečenicama te se i u njima upo-
trebljavanje generalnih indefinita vrlo lako razumije.

9. Nakon ove digresije valja da se vratim k našoj drugoj kate-
goriji relativnih rečenica i da konstatiram zanimljivu pojavu, da u
njima relativ ima svagda onakovo značenje, kao generalni indefi-
nitum ; relativ se u njima može zamijeniti makar kojim individu-
alnim pojmom iste kategorije, ali uz hipotetičku konjunkciju t. j.
tko = ako x, ako y, ako e, . . . N. pr. Ko drugomu jamu kopa,
sam će u nju pasti. N. posl. =: ako Petar drugomu jamu kopa, sam će
u nju pasti; ako Pavao drugomu jamu kopa, sam će u nju pasti itd. —
Đe si pjevao ljetos, pjevaj i zimus. Nar. posl. = ako si u polju pjevao
ljetos, pjevaj i zimus; ako si u šumi pjevao ljetos, pjevaj i zimus itd.

10. Po tom bi čovjek rekao, da je n. pr. ntkou u prvom od
navedenih primjera = ako tko (tko drugomu jamu kopa sam će
u nju pasti = ako tko drugomu jamu kopa, sam će u nju pasti),
ili u drugom primjeru: gdje = ako gdje (gdje si pjevao ljetos,
pjevaj i zimus = ako si gdje pjevao ljetos, pjevaj i zimus) Ali
nije tako: između rečenice sa „gdje" i one s „ako gdje" ima
znatna razlika. Tko kaže : ako si gdje pjevao ljetos, pjevaj i zimus — ,
on ne zna pouzdano, jesi li gdje pjevao ljetos, nego samo snponira.

Digiti

zedby G00gle

(16) K BLATI VKE KECEN1CK U HRVATSKOM JBZIKU. 85

da si gdje pjevao. A tko kaže: gdje si pjevao ljetos, pjevaj i
zimus — , on pouzdano zna, da si negdje pjevao ljetos, samo ne
zna, gdje. Isto vrijedi za prvi od navedenih primjera. Tko kaže:
ako tko drugomu jamu kopa, sam će u nju pasti — , on ne zna
pouzdano kopa li tko drugomu jamu, nego samo suponira, da tko
drugomu jamu kopa. A tko kaže : tko drugomu jamu kopa, sam
će u nju pasti — , on pouzdano zna, da netko drugomu jamu kopa,
samo ne zna, tko. Isto vrijedi i za svaki drugi primjer relativnih
rečenica naše druge kategorije.

11. A sada se pita : Otkuda dolazi to, da premda je relativno
„tko" = ako x. ako y, ako z} . . . , opet nije = ako tko (indef.)?
To dolazi od jednoga karakterističnoga svojstva hipotetičkih reče-
nica, i to otuda, što ista hipotetička rečenica može imati različan
smisao, ako se u njoj osobito naglasi različna riječ. Ako u reče-
nici : Ako moj prijatelj danas poslije podne dođe, radovat ću se —
osobito naglasim riječ „danas u, izlazi ovaj smisao : Moj će prijatelj
doći poslije podne, ali ne znam koji dan, pa suponiram, da će
doći dan a 8 poslije podne. Ako osobito naglasim riječi „poslije
podne", izlazi ovaj smisao: Moj će prijatelj doći danas, ali ne
znam, u koje doba, pa suponiram, da će doći danas poslije
podne. Ako osobito naglasim riječ „prijatelj**, izlazi ovaj smisao:
Netko će moj doći danas poslije podne, ali ne znam, tko, pa su-
poniram, da će doći moj prijatelj. Ako osobito naglasim riječ
„moj", izlazi ovaj smisao: Nečiji će prijatelj doći danas poslije
podne, ali ne znam, čiji, pa suponiram, da će doći moj prijatelj.
Ako napokon osobito naglasim riječ „dođe", izlazi ovaj smisao:
Moj će prijatelj danas poslije podne nešto učiniti, ali ne znam, što,
pa suponiram da će doći.

I u narodnim umotvorinama ima dosta primjera, koji to potvr-
đuju; n. pr. Ako vojno dobre sreće bude, s večera će bosiljak
niknuti. N. pj. I, 22. — Sudi pravo, od Trogira kralju! Ako li
mi sudit' pravo ne ćeš, ja sam bosa do Trogira došla, ja ću bosa
i do cara poći, a za tebe dobro biti ne će. I, 400. — Ti načini
lučevu ćeliju, namazi je lojem i katranom, zatvori se, care u ćeliju,
zapali je sa četiri strane, neka gori s večer' do svijeta, ak' ostaneš,
care, u ćeliji, onda si se grija ostajao. II, 91 2. — Ti ako si,
sestro, naumila uzet', seko, dobroga junaka, koji će nam obraz
osvjetlati, uzmi, sele, Kraljevića Marka. II, 237. U svima ovim
primjerima „akoa pripada upravo samo osobito naglašenoj riječi,
govornik hoće da suponira samo ono, što ona znači, a ono, što

Digiti

zedby G00gle

86 A. M1J8IĆ, (17)

ostali dio rečenice znači, valjalo bi đa tvrđi, ali kako je ovo drugo
nužna dopnnidba onoga prvoga, uzima se sve zajedno u jednu re-
čenicu, pa se sve zajedno i suponira, ali ovo drugo samo kao
dopunidba onoga prvoga. A ipak se tim. što je jedan dio rečenice
toliko jače naglašen od drugoga, ističe suprotivština između jednoga
i drugoga dijela. A uzrok je osobitomu naglašivanju one riječi,
koja znači ono, što se upravo hoće da suponira, u tom, što se
pojam, koji se suponira, tim, što se suponira, nasuprot postavlja
drugim pojmovima iste kategorije, koji se ne suponiraju. Tako
„Ako moj prijatelj danas poslije podne dođe" znači „Ako moj
prijatelj danas (a ne sjutra ili prekosjutra ili . . .) poslijepodne
dođe". — „Ako vojno dobre sreće bude" znači „Ako vojno
dobre (a ne loše) sreće budea.

Često u hipotetičkoj rečenici nema nijedne riječi, koja bi bila
osobito naglašena. Onda se ono, što čitava rečenica znači, suponira
kao jedna cjelina; n. pr. Ako ćeš mi dati vjeru tvrdu, da me
hoćeš uzet7 za ljubovcu, ja se hoću pokrstit' za nago. N. pj. II,
615. — Ako nama od njih pomoć dođe, neka znate, razbit ćemo
Turke. IV, 247. Više primjera ima u mojoj raspravi o rečenicama
s konj. „ako, neka, lia (u Radu knj. 134.) § 12. 14. 15.

Sada možemo odgovoriti na pitanje : Otkuda dolazi to, da premda
je relativno „tko" = ako :rf ako y, ako z, . . . , opet nije = ako
tko. To dolazi odatle, što je relativno „tko" naglašeno,1 a „tko"
u rečenici s „ako tko" nije. Po tom je relativna rečenica: Ko
drugomu jamu kopa (sam će u nju pasti) — postala ovako: Go-
vornik zna, da netko drugomu jamu kopa, ali ne zna, tko, pa
suponira, da je kopa .r, y, *, . . . makar tko. A rečenica: Ako
tko drugomu jamu kopa (sam će u nju pasti) — postala je ovako:
Govornik ne zna, kopa li tko drugomu jamu, pa suponira, da je
kopa. Razlika je dakle u tom, što se u prvom slučaju suponira
nešto drugo nego u drugom. Sto se u drugom slučaju suponira,
to je u prvom poznato (t. j. da netko drugomu jamu kopa). U
prvom se slučaju suponira makar koji individualni pojam, koji
„tkoB obuhvaća t. j. makar koji određeni čovjek (Petar, Pavao3
Ivan . . .), a u drugom se slučaju suponira samo ono, što wtkoB
znači t. j. s&m pojam čovjeka. Da bude realizirano ono. što se n
prvom slučaju suponira, potrebno je, da vrijedi makar koja od
ovih rečenica: Petar kopa drugomu jamu; Pavao kopa drugomu

1 Naglašeno „tko" stoji prema nenaglašenomu (enklitičnoinu) onako,
kao osobito naglašena druga riječ prema obično naglašenoj.

Digiti

zedby G00gle

(18) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JEZIKU. 87

jamu; Ivan kopa drugomu jamu itd. A da bude realizirano ono,
što se suponira u drugom slučaju, potrebno je, da vrijedi ova re-
čenica: Netko kopa drugomu jamu. Istina, i „tko" u relativnoj
rečenici i „tko" u rečenici s „ako tkou može se zamijeniti makar
kojim od individualnih pojmova, koje „tko" obuhvaća ali je raz-
lika u tom, što svakomu individualnomu pojmu, kojim se „tko"
u relativnoj rečenici zamijeni, treba dodati „ako" (ako Petar dru-
gomu jamu kopa; ako Pavao drugomu jamu kopa itd.), a u reče-
nici s „ako tkoa ne treba, jer je već tu. Pa onda svaki individu-
alni pojam, kojim se (naglašeno) „tko" u relativnoj rečenici za-
mijeni, osobito je naglašen, a nijedan individualni pojam, kojim se
(enklitično) „tko" u rečenici s „ako tko" zamijeni, nije osobito
naglašen; isp. „Ako Petar drugomu jamu kopa" i „Ako Petar
drugomu jamu kopa". Da Petar (ili makar tko drugi) drugomu
jamu kopa, u prvom se slučaju upravo suponira, a u drugom se
slučaju suponira samo to, da „tko" drugomu jamu kopa, ali ovaj
„tko" može dakako biti i Petar i Pavao i Ivan i makar tko.

Veće jasnoće radi analizirat ću tako i drugu od sprijed nave-
denih rečenica: Đe si pjevao ljetos, pjevaj i zimus. Relativna je
rečenica: i)r si pjevao ljetos — postala ovako: Pčele (koje su to
kazale bumbaru) znadu, da je bumbar ljetos negdje pjevao, ali ne
znadu, gdje, pa suponiraju da je pjevao na mjestu #, y, z, . . .
makar na kojem mjestu. A rečenica : Ako si gdje pjevao ljetos
(pjevaj i zimus) — postala je ovako: Pčele ne znadu, je li bumbar
gdje pjevao ljetos, pa suponiraju, da je gdje pjevao. Razlika je
dakle i ovdje u toni, sto se u svakom slučaju nešto drugo supo-
nira. Što se u drugom slučaju suponira, to je u prvom poznato
(t. j da je bumbar ljetos negdje pjevao). U prvom se slučaju su-
ponira makar koji individualni pojam, koji ^gdje" obuhvaća t. j.
makar koje određeno mjesto (polje, suma, vrt . . .), a u drugom
se slučaju suponira samo ono, Sto „gdje" znači t. j. sam pojam
mjesta. Da bude realizirano ono, sto se u prvom slučaju suponira,
potrebno je, da vrijedi makar koja od ovih rečenica : Ti si ljetos
pjevao u polju ; ti si ljetos pjevao u sumi ; ti si ljetos pjevao u
vrtu itd A da bude realizirano ono, sto se suponira u drugom
slučaju potrebno je, da vrijedi ova rečenica: Ti si ljetos negdje
pjevao. Istina, i # „gdje" u relativnoj rečenici i »gdje" u rečenici
s „ako gdje" može se zamijeniti makar kojim od individualnih
pojmova, koje „gdje" obuhvaća, ali je razlika u tom, sto svakomu
individualnomu pojmu, kojim se „gdje" u relativnoj rečenici za-

Digiti

zedby G00gle

88 A. MUSIĆ, (1V>)

mijeni, treba dodati „ako" (ako si ljetos pjevao u polju; ako si
ljetos pjevao u šumi itd.), a u rečenici s „ako gdje" ne treba,
jer je „ako" već tu. Pa onda . svaki individualni pojam, kojim
se (naglašeno) „gdje" u relativnoj rečenici zamijeni, osobito je na-
glašen, a nijedan individualni pojam, kojim se enklitično rgdje"
u rečenici s „ako gdje" zamijeni, nije osobito naglašen; isp. „Ako
si u polju pjevao ljetos" i „Ako si u polju pjevao ljetos". Da
je bumbar u polju (ili makar gdje drugdje) pjevao ljetos, to se u
prvom slučaju upravo suponira, a u drugom se slučaju suponira
samo to, da je bumbar „gdje" pjevao ljetos, ali ovo „gdje" može
dakako biti i u polju i u šumi i u vrtu i makar gdje.1

12. Rečeno je, da svakomu individualnomu pojmu, kojim se
„tko" u relativnoj rečenici zamijeni, treba dodati „ako", a u re-
čenici s „ako tko" ne treba, jer se već nalazi u rečenici. Samo
se sobom nameće pitanje: Ako je „Tko drugomu jamu kopa" =
„Ako Petar drugomu jamu kopa; Ako Pavao drugomu jamu
kopa ..." — za što se onda ne kaže i „Ako tko drugomu
jamu kopa?" Za to, što je „tko" u relativnoj rečenici naglašeno
te svagda stoji na početku rečenice. Tim mu je dovoljno marki-
rano osobito (hipotetičko) značenje. S toga mu ne treba dodavati
hipotetičke konjunkcije „ako". Ali u rečenicama kao : Ako Petar
drugomu jamu kopa ... — „ako" je potrebno, jer bez njega
mogla bi se rečenica shvatiti i kao atirmativna, pa makar se riječ

1 Istu razliku, kao između relativnih rečenica i hipotetičkih rečenica
s nenaglašenim i n deficitom, nalazimo i između koncesivnih reče-
nica s naglašenim i onih s nenaglašenim iudefinitom^ isp. n. pr. Sta
ti god (car) odgovori, kad se vratiš, opet se ne osvrći do naše kuće. N.
prip. 52. i : Ako ti (car) štogod i odgovori, opet se no osvrći. U prvom
je slučaju indefinituin naglašen, a u drugom nije. Sto se u dragom slučaju su-
ponira (da će ear što odgovoriti), to je u prvom poznato, a radi se samo o
tom, što će car odgovoriti, te se suponira, da će odgovoriti ovo, ono, . • .
makar što (ako ti car odgovori ovo, ono, . . . makar što), ali nijedna su-
pozicija govorniku ne smeta, da ne bi kazao: ne osvrći se! Da bude
supozicija realizirana, treba u drugom slučaju da vrijedi rečenica: ear
će nešto odgovoriti, a u prvom koja od rečenica: car će odgovoriti
ovo, ono, . . . makar što. Isp. još: Majmun je majmun, ako ćeš ga
u kakve (naglašeno) haljine oblačiti. N. posl. i : Majmun je majmun,
ako ćeš ga (i) u kakve (nenaglašeno) haljine oblačiti. Lijepih primjera
za koncesivne rečenice s naglašenim indefinitom ima među rečenicama
s participom preterita akt. II., n. pr. Brat je mio, koje vjere bio (kada
bratski čini i postupa). N. posl. — Onaj, za koga se čini, mora odmah
doći, makar gdje bio. Vuk, N. pj. I, 350. Isp. i § 6. II, A).

Digiti

zedby G00gle

(20) RELATIVNE REČRNIOE U HRVATSKOM JEZIKU. 89

„Petar" naglasila koliko ma drago i metnula na koje mu drago
mjesto. A rečenica: Tko drugomu jamu kopa ... — ne može
se shvatiti kao afirmativna. jer „tko" u afirmativnoj rečenici upravo
i ne dolazi, pa ako i dolazi (isp. § 8.), nije naglašeno niti može
stajati na početku rečenice.1

13« I sto se glavne rečenice tiče, ima razlika između relativnih
rečenica i rečenica s „ako" i nenaglašenim indefinitom. Ogledajmo
najprije relativne rečenice! Tko drugomu jamu kopa, sam će u
nju pasti = Ako Petar drugomu jamu kopa, sam će u nju pasti;
ako Pavao drugomu jamu kopa, sam će u nju pasti itd. U slu-
čaju: Ako Petar drugomu jamu kopa, sam će u nju pasti — razli-
kuje se podložna rečenica od podložne rečenice u drugim slučajevima
(n. pr Ako Pavao drugomu jamu kopa, sam će u nju pasti) tim, daje
u njoj indefinitni pronomen „tko" zamijenjen individualnim pojmom
„Petar". S toga i jest riječ „Petar" osobito naglašena (jer se misli:
Petar, a ne Pavao, Ivan itd.). Dakle valja da se i glavna rečenica u
ovom slučaju od glavne rečenice u drugim slučajevima razlikuje tim da
se ono, što se njom izriče, tiče Petra. Jer kad se ono, što se glavnom
rečenicom izriče, ne bi ticalo Petra (a ne Pavla, Ivana itd.), ne bi
imalo smisla naglasi vati riječ „Petar" ni u podložnoj rečenici. S toga
valja da u glavnoj rečenici dolazi riječ nPetaru ili riječ, pod kojom
se može razumijevati Petar, i da bude naglašena, jer se i u glavnoj
rečenici misli: Petar, a ne Pavao, Ivan itd. Tako valja da i reče-
nici: Ako Pavao drugomu jamu kopa — pripada takova glavna
rečenica, da bude u njoj riječ „Pavao" ili riječ, pod kojom se može
razumijevati Pavao, i da bude naglašena. Isto vrijedi i za svaki
drugi slučaj. Ali glavna rečenica valja da bude i takova, da vrijedi
u svakom slučaju, zamijenilo se „tko" makar kojim individualnim
pojmom, koji obuhvaća. S toga u njoj ne može dolaziti ni riječ
Petar ni riječ Pavao ni ijedna druga riječ, kojom se izriče koji
individualni pojam, koji „tko" obuhvaća, nego valja da dolazi riječ,

1 S istoga razloga i u konresivnim rečenicama § naglašenim indefi-
nitom ponajviše nema konjunkcije nakou, n. pr. Sta ti god ^car) od-
govori, kad se vratiš, opet se ne osvrći do naše kuće. N. prip. 52. —
Brat je mio, koje vjere bio. N. posl. Rijetko dolazi „akou : Majmun
je majmun, ako ćeš ga u kakve haljine oblačiti. X. posl. (ali bi moglo
i ovdje biti bez konjunkcije: Majmun je majmun, u kakvo ćeš ga
haljine oblačiti). Ako pak indefinitom nije naglašen, svagda dolazi „akou,
ii. pr. Ako si me kada zagrlio, nijesu ruke pri jrrlu ostale: ako si mi
đe donio zlata, ja sam zlato u jagluku vezla. Xar. pj. hore. 109. ci'.
8 6. II, A) i § 11. bilj.

Digiti

zedby G00gle

90 A. MU8T<\ (21)

pod kojom se može razumijevati i Petar i Pavao i Ivan i svaki
drugi individualni pojam, koji „tkoa obuhvaća. A takove su riječi
anaforički pronomen i demonstrativna pronomina i adverbi. S toga
valja da u glavnoj rečenici svagda bude anaforički ili demonstra-
tivni pronomen ili adverab i da bude naglašen. Ali često je taki
pronomen (adverab) izostavljen, kao što je već spomenuto u § 3 .
jer se ono, što bi on značio, razumije samo sobom. Sto je netom
rečeno, može se i ovako prikazati:

Ako Petar drugomu jamu kopa, (Petar, on) će sam u nju pasti.
Ako Pavao drugomu jama kopa, (Pavao. on) će sam u nju pasti
Ako Ivan drugomu jamu kopa, (Ivan, on) će sam u nju pasti.

Tko drugomu jamu kopa, (on) će sam u nju pasti.1

1 Ako u glavnoj rečenici nema anaforičkoga ni demonstrativnoga pro-
nomina, koji bi se protezao na indefinitni (relativni) pronomen podložne
rečenice, niti se sam po sebi razumije, onda podložna rečenica nije hi-
potetička (t. j. relativna), nego koncesivna, jer onda u glavnoj rečenici
nema riječi, koja bi mogla značiti svaki individualni pojam, koji može
značiti indefinitum podložne rečenice, te glavna rečenica ostaje ista, za-
mijenio se indefinitum makar kojim individualnim pojmom, kojim se u
opće može zamijeniti. Kad bi i u tom slučaju podložna rečenica bila
hipotetička ft. j. relativna), značilo bi to, da se dopušta, da isti po-
sljedak može imati toliko niz ličnih uvjeta, koliko ima individualnih poj-
mova, kojima se indefinitum podložne rečenice može zamijeniti. Ali to
se ne dopusta, pa s toga u tom slučaju sveza između podložne i glavne
rečenice nije kausalna, nego adversativna t. j. podložna je rečenica kon-
cesivna. Tako u primjeru: Sta ti god (car) odgovori, opet se ne osvrći
do naše kuće. X. prip. 52. - u glavnoj rečenici nema anaforičkoga
ni demonstrativnoga pronomina, koji bi se protezao na indefinitno „što*
u podložnoj rečenici, niti se sam po sebi razumije, pa s toga, zamije-
nila se podložna rečenica rečenicom „ako ti car ovo odgovoriu ili re-
čenicom rako ti car ono odgovori" ili . . . , glavna glasi jednako
„opet se ne osvrći do naše kućeu. Kad bi n tom slučaju podložna re-
čenica bila hipotetička (t. j. relativna), značilo bi to, da se dopušta,
da isti posljedak (zapovijed govornikova: ,,ne osvrći se do naše kuee!~.
može imati toliko različitih uvjeta, koliko ima rečenica, kojima se pod-
ložna rečenica može zamijeniti, a njih ima toliko, koliko ima individu-
alnih pojmova, kojima sr indefinitum podložne rečenice može zamijeniti
iako ti car ovo odgovori, ako ti car ono odgovori, . . .». A budući
da se to ne dopušta, podložna rečenica nije hipotetička (relativna), nego
koncesivna. Ali kako bi u glavnu rečenicu došao anaforički ili demon-
strativni pronomen, koji bi se protezao na indefinitum podložne reče-
nice, među podložnom i glavnom rečenicom nastala bi odmah kausalna
sveza t. j. podložna bi rečenica odmah postala hipotetička (relativna^

Digiti

zedby G00gle

(22) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JEZIKU. V*l

Drukčije su rečenice s „ako tko". I u njima se „tko" može za-
mijeniti makar kojim individualnim pojmom, koji „tko" obuhvaća:
Ako tko drugomu jamu kopa, sam će u nju pasti = Ako Petar
drugomu jamu kopa, sam će u nju pasti ; ako Pavao drugomu
jamu kopa, sam će u nju pasti etc. Ali među pojedinim slučaje-
vima toga zamjenjivanja nema one suprotivštine, koju smo našli
kod rečenice sa „tko". Ako tko drugomu jamu kopa, sam će u
nju pasti = Ako Petar drugomu jamu kopa, sam će u nju pasti — ,
ali se ne misli: Petar, a ne Pavao, Ivan itd. S toga riječ »Petar*
nije ni osobito naglašena (niti je naglašeno „tko" u rečenici s „ako
tko"). Tako otpada glavni momenat, koji čini da kod rečenica
s „tko" u glavnoj rečenici mora dolaziti anaforički ili demonstra-
tivni pronomen (adverab), t. j. naglasi vanje indefinita ili osobito
naglašivanje onoga, čim se on zamijeni. Kod rečenica s „ako tko"
u glavnoj rečenici ne treba da dolazi anaforički ili demonstrativni
pronomen (adverab); n. pr. Ako li se koje druge mašiš, ne ćeš
izić ni iznijet' glave. Nar. pj. II, 149. — Ako kažeš komegod,
odmah ćeš umrijeti. N. prip. 12. — Brate, opomeni se i mene,
ako gđe nađeš Usuda. ib. 74. isp. § 6. II, B). Ali može i kod
rečenica s „ako tko" u glavnoj rečenici dolaziti (nenaglašen !) ana-
forički ili demonstrativni pronomen (adverab), kao što može u
glavnoj rečenici i drugih hipotetičkih rečenica dolaziti anaforički
ili demonstrativni pronomen (adverab), koji se proteže na koji
pojam u podložnoj rečenici; n pr. Ako Y mu majka ne dade,
duša joj raja ne vid'la. N. pj. I, 225. — Ako su ti kćeri neudate,
razudaj i(h) za koga ti drago. I, 461. — Ako čedo bude muška
glava, daj ga mene na konja viteza. II. 156. Isp. §§ 4. i 6. II, B).

Glavna je dakle razlika između rečenica sa „tko" (relat.) i onih
s »ako tko", što se glavne rečenice tiče, ta. da u prvima mora
dolaziti (ili se bar razumijevati) anaforički ili demonstrativni pro-

n. pr. Što ti god car odgovori, na to se ue osvrći ! (sada glavna
rečenica nije više svagda ista, nego čim se zamijeni „što" u podložnoj
rečenici, tim se zamijeni i „tou u glavnoj, pa tako svaka podložna re-
čenica dobije svoju glavnu, ili svaki uvjet svoj posljedak, a svaki po-
sljedak svoj uvjet). Isto bi tako svaka relativna rečenica postala kon-
cesivna, kad bi se iz glavne rečenice izostavio anaforički ili demonstra-
tivni pronomen, n. pr. Kakvo sjeme posijes, onako ćeš i žito vrći. N.
posl. (relat.) — Kakvo sjeme posijes, vrći ćeš žito (konces.) (t. j.
makar kakvo sjeme posijes, ipak ćeš vrći žito).

Digiti

zedby G00gle

U2 a. musiO: (TA)

nomen (adverab), koji se proteže1 na „tko" (relat.), a u drugima
ne mora, i da je anaforički ili demonstrativni pronomen (adverab)
u prvima naglašen, a u drugima nije. Ali se ova posljednja razlika
često ukida, jer i kod rečenica sa „tkou (relat.) u glavnoj rečenici
rado dolazi enklitični oblik anaforičkoga pronomina, n. pr. Ko rad
igra, lako mu se svira. N. posl. (mj njemu se lako svira). — Ko
ne dođe, braco, na ročište, čekajte ga za neđclju dana. N pj. II 1 1
364. — Ko za tri noći sačuva kobilu i ždrebe, baba mu da konja
da bira, kojega hoće. N. prip. 22. Isp. § 4.

14. Iz onoga što je rečeno, vidi se, da su relativne rečenice
naše druge kat»gorije upravo hipotetičke rečenice. A to potvrđuju
i ovi momenti :

1. U njima dolazi, kao i u hipotetičkim rečenicama prezenat
perfektivnoga glagola. Primjere vidi § 4. D).

2. U njima dolaze, kao i u hipotetičkim rečenicama generalna,
a ne individualna indefinita (isp. § 7.); n. pr. Đe Jeo nikne, tu se
i obikne. Nar. posl. Ko Sto učini, to dočeka, ib. — Da Bog
dade svakom, tko Sto hoće. Nar. pj. I, 221. — Nije blago ni
srebro ni zlato, već je blago, stoje kome drago. 1,222. — Bjež'tc.
roblje, kuda koje znade. II, 524. — U mene ima sto žena, pa ih
svabim sve na jedno zrno proje, kad gde nađem. N. prip. 14. —
Onda carev sin zapovedi, da svi izlaze jedan po jedan' i da idu,
kud je kome drago ib. 50. — Kako je meni bilo onu noć, kad
se ko rodio, onome će onako biti do veka. ib. 7(5. — Ali kako je
koji išao, nije se natrag vraćao, jer kako bi ga koji obrijao, car
Trojan bi ga zapitao, šta je video na njemu. ib. 150. — Hajde
da lažemo, pa koji koga nadlaže, onaj neka nosi svu pogaču, ib.
InO. — Dok carev sin ne nauči kakavgott zanat, i ne donese mi
svoju rukotvorinu, dotle nema ništa od prijateljstva, ib 174.

3. Od njih postaju, kao i od hipotetičkih rečenica, pitanja (i to
t. zv. pronominalna pitanja). Ako je „Jesi li bio u gradu ?a =
jesi li bio u gradu (t. j. ako si bio u gradu), kaži mi (se. da si
bio) [cf. moju raspravu o rečenicama s konj. „ako. neka. lia u
Radu knj. 134. S 19. i 28.] — onda je „Gdje si bio?" = ako si
bio na .r-mjestu. kaži mi (se. da si bio na njemu); ako si bio na
//-mjestu, kaži mi (se. dasi bio na njemu); ako si bio na ^-mjestu.

1 To onom, što je, rečeno, pravi je bi se kazalo, da se demonstrativni
ili anaforieki pronomen (adverab; glavne rečenico proteže ua relativni
pronomen podložne rečenice, nogo da se relativni pronomen proteže na
demonstrativni ili anaforieki pronomen (adverab).

Digiti

zedby G00gle

(24) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JKZIKU. 93

kaži mi (se da si bio na njemu); . . . ako si bio makar na ko-
jemu mjestu, kaži mi (se. da si bio na njemu)!1 Ja dakle ne
mislim, da je interogativno značenje pronominalnoga korijena qo-
prvobitno, nego da je postalp načinom ovdje pokazanim, ali još u
indoevropskom prajeziku. Drukčije misli između ostalih i g. Ma-
retić (Vezn. § 114.). Opširnije ću o pitanjima govoriti na drugom
mjestu .

15« Ovo je raspravljanje izišlo od pitanja: čim se može zamije-
niti relativ u našoj drugo] kategoriji relativnih rečenica (cf. § 5 ).
Sada se na ovo pitanje može odgovoriti, da se relativ u toj kate-
goriji relativnih rečenica može zamijeniti makar kojim individualnim
pojmom iste vrste, koje je relativ, ali uzevši ga hipotetički. tako
da je n. pr. „tko11 = ako x, ako #, ako b . . . ako makar tko.
Ujedno je ovo istraživanje iznijelo doista zanimljiv resultat, da su
relativne rečenice naše druge kategorije upravo hipote-
tičke rečenice bez hipotetičke konjunkcije. A rela-
tivni je pronomen (adverab) u njima upravo gene-
ralni indefinitni pronomen (adverab),2 koji bi se u ovom
slučaju mogao zvati i hipotetički indefinitum.

Sada se našim dvjema kategorijama relativnih rečenica (cf. § l.
3.) mogu dati i osobiti nazivi. Relativne rečenice druge kategorije
mogu se nazvati hipotetičke relativne rečenice, a rela-
tivnim rečenicama prve kategorije može se za razliku cd ovih ka-
zati paratetičke relativne rečenice. Ovi nazivi čini mise
da bolje pogađaju biće jednih i drugih relativnih rečenica nego
oni, koje drugi upotrebljavaju; tako zove B. Delbrllck moje hipo-
tetičke relativne rečenice: priorne, a moje paratetičke: posteriorne
iSynt. Forsch. I, 35). a L. Lange zove prve: antecesivne, a druge:
subsekutivne (Partikel Ei 18.) Isp moju raspravu o gnom. aor.
u Radu knj. 112. § II, II.

1 Po tom ima između pronominalnih pitanja i glagolskih pitanja
s nenaglašenim indeiinitom (Gdje si bio? - Jesi li gdje bio? isp.
S 6. II, C.) ista razlika, kao i između relativnih rečenica i hipotetičkih
rečenica s nenaglasenim indcrinitoin, i kao između koncesivnih rečenica
s naglašenim i onih s nenaglasenim indetinitom (isp. § 11. bilj.).

* Savez relativnoga pronomina u našoj drugoj kategoriji relativnih
rečenica s generalnim indefinitnim pronominom vidi se i u tom, što uz
jedan i drugi može prionuti „-god" (ili „mu drago") ; cf. primjere u
8 4. (relaO i u § 6. II. (indef.) pa Akad. rj. II, str. 743* ('dragol
i III, str. 233b f-godi.

Digiti

zedby G00gle

94 a. musić, (25)

16. Ostaje još jedno zamašno pitanje. U paratetičkim je rela-
tivnim rečenicama, kao što smo vidjeli, n. pr. „koji" = on, a u
hipotetičkima je wkojia = ako ovaj, ako onaj . . . ako makar
koji; pa se pita, u kakvoj svezi stoji jedno značenje pronomina
„koji" s drugim. Ja bih rekao (da odmah kažem, što mislim), da
je pronomen wkojia dobio relativno značenje (od indefinitnoga) naj-
prije u hipotetičkim rečenicama, da je najprije postao hipotetički
relativ, a onda je s gotovim relativnim značenjem prešao i u para-
tetičke rečenico, postao je i paratetički relativ. Kad se kazalo:
K oj a tikva često na vodu ide, (ona) će se razbiti (hipot.) — ili :
Razbit će se (ona) tikva, koja često na vodu ide (hipot.) — ,
mislilo se, da se može kazati i: Razbit će se (ova) tikva, koja
često na vodu ide (paratet.). Kod toga se nije marilo za pravo
značenje (hipot.) relativa. Vidjelo se samo, da je (hipot.) relativ
riječ, koja se proteže na anaforički pronomen ili na demonstrativni
pronomen. uz koji ima supstantiv. pa se mislilo, da se ova rela-
tivna riječ može protezati i na sam supstantiv. Ali de facto je u
tom slučaju, u paratetičkoj rečenici, relativ dobio posve novo zna-
čenje. „Koji" više ne znači: „ako ovaj, ako onaj . . . ako makar
koji41, nego samo wonu. Isto vrijedi dakako mutatis mutandis i za
druge relative. S tim je u savezu i položaj rečenica. Najprije je
hipotetička relativna rečenica kao hipotetička rečenica dolazila svagda
ispred glavne, onda je mogla dolaziti i iza glavne, a paratetička re-
lativna rečenica može dolaziti samo iza glavne.

Da bude sve jasno, valja mi se ovdje u kratko osvrnuti i na
druge indoevropske jezike. U indoevropskim jezicima dolaze dva
pronomina u relativnoj funkciji : io- i qo~. Ja bih rekao, da je pro-
nomen io- najprije (kad je postao relativ) služio samo kao para-
tetički relativ, a pronomen qo- najprije (kad je postao relativ) samo
kao hipotetički relativ. A onda su jedni jezici prihvatili pronomen
io- ne samo kao paratetički, nego i kao hipotetički relativ, a drugi
pronomen qo- ne samo kao hipotetički, nego i kao paratetički re-
lativ. Među prve pripadaju jezici: staroindijski (ya$> y5, yad) i
grčki (o;, vi, c),1 a među druge: latinski (qui, quae, quod) i litavski

1 Ipak se i u grčkom jeziku (navlastito u tesalskom dijalekta) sa-
čuvao trag pronomina qo~ a značenju relativa, i to hipotetičkoga rela-
tiva, n. pr. xai Tav ovakav x i c /.z ytvu£iTet (z= viri: av •)(fyvr,Tat) šv
Tave Soasv. Oauer Del. inscr. Graec. 409, 22.; <puXa; e^oasvoic £/.i<7T0'j,
7:01a; xs [iil'k&i'zzi (= 67C0ia; av go'i^T.Tat) ih. 20. Isp. Kuhnera II,
str. 905. Anm. 1., Brugmanna, Grioch. Gramm.8 str. 231. — I grčko

Digiti

zedby G00gle

(26) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JEZIKU. 95

(kas); u slavenskim jezicima dolaze oba pronomina u relativnoj
funkciji (io- n. pr. u staroslovenskom i-še, ja-ie, je-že), ali n. pr. u
hrvatskom samo qo- (ipak ima i u hrvatskom jeziku „ )exu (= je-že)
od pronomina io-). Ovomu mišljenju ide u prilog to, sto pronomen
qo- dolazi kao indefinitni i kao interogativni pronomen u svima
indoevropskim jezicima, a relativna mu funkcija stoji upravo u
sredini između indefinitne i interogativne (ako ono, što je sprijed
za hrvatski jezik pokazano, vrijedi i za drage jezike, o čemu ja
ni malo ne sumnjam): od indetinitnoga postalo mu je hipotetičko-
relativno značenje, a od njega interogativno (isp. § 14, 3.). Ako
pronomen qo- dolazi u svima indoevropskim jezicima u značenjima,
od kojih je jedno takovo, da mu se samo od njega moglo razviti
hipotetičko-relativno značenje, a drugo takovo, da se moglo razviti
samo od hipotetičko-relativnoga, onda je upravo on morao isprva
služiti kao hipotetički relativ. Naprotiv se pronomen io- još često
nalazi u značenju anaforičkoga pronomina, n pr. grč. o; u *ai 6';,
r, 8' 5; (što nije potrebno onako tumačiti, kao Brugmann, Griech.
Grammatik* str. 228., što čini), lat. /«, ea, id, lit. anafor. jis, ji,
slav. anafor. /, ja, je. Ako pron. io- tako često ima anaforičko
značenje, a paratetički je relativ jednak upravo anaforičkomu pro-
nomina, onda je sva prilika, da je pronomen io-, kad je postao
relativ, bio paratetički relativ. Ako je pak pronomen io- najprije
služio kao paratetički relativ, a pronomen qo- najprije kao hipo-
tetički relativ, onda se pronomen qo- u paratetičke relativne reče-
nice morao prenijeti iz hipotetičkih, a pronomen io- u hipotetičke
relativne rečenice iz paratetičkih. A da se takav prijenos mogao
dogoditi, pokazuje n. pr. grčki jezik, u. kojem i pronomen 6, f„ to
ima relativno značenje. Po onom, što ovaj pronomen znači, očeki-
valo bi se, da on bude paratetički relativ. I doista kod Homera
još znatno pretežu primjeri za paratetičko - relativnu porabu nje-
govu. Ali opet ima već kod Homera primjera i za hipotetičko-
relativnu porabu, n. pr. a/Aa :a ;;iv ^okior* s^eTcpi^oaev , Ta &£-
ftedTai A 125. — ot &' ŠAar/ov, to u; av xs *ai */U>eXov auTo; ž^ifftf-ai t
334. — Češće dolaze takovi primjeri kod Herodota, n. pr. Ta
yap to 7viXat ;;.syaXa ^v, Ta ~0A>.a aOToiv <r^wpa y£*(ove». Herod. I., 5.

octi:, koje se upotrebljava upravo u hipotetičkim relativnim rečenicama,
držim da jo postalo tako, da je pronomen 5'; (od kor. io-) iz parate-
tičkih relativnih rečenica pristupio k pronomiuu ti; (^kor. qi-m <»f. qo-),
koji se dotle sam upotrebljavao kao hipotetički relativ.

Digiti

zedby G00gle

96 a. MU8ić, * (27)

U hipotetičko-relativne rečenice mogao se pronoinen 6, r(, to pre-
nijeti samo iz paratetičko-relativnih. Tako se i njemački pronomen
Bder, die, das" upotrebljava kao relativ. I on bi po svom zna-
čenju imao biti samo paratetički relativ, što doista veoma često
i jest. Ali pored toga dolazi i kao hipotetički relativ, n. pr. Nur
mftchtig ist, đen seine Volker lieben. — Wer kann heraufbeschworen.
den schon der finstre Schlund hinuntersehlang. cf. Sandersa, Deutsches
\V5rtb. I, 283. I u njemačkom se pron. „der, die, das" u hipotetičke
relativne rečenice mogao prenijeti samo iz paratetičkih. Otuda se
vidi, da se relativ iz one vrste relativnih rečenica, za koje je upravo
postao, može prenijeti i u drugu vrstu. Po tom nije nikakvo čudo,
što je relativ qo-, koji bi po svom postanju imao biti samo hipo-
tetički relativ. u nekim jezicima postao i paratetički relativ, n. pr.
u latinskom, litavskom, a između slavenskih napose u hrvatskom
jeziku.

17. U paratetičkim se relativnim rečenicama upotrebljavaju ona
vremena, kao i u samostalnim rečenicama, (dakle sva osim perfek-
tivnoga prezenta, već ako je rečenica apstraktna) i kondicional, a
u hipotetičkim relativnim rečenicama dolaze ona vremena, kao i
u hipotetičkim rečenicama, (dakle sva) i kondicional (isp. § 1. 3.).
Za budućnost upotrebljava se dakle u paratetičkim relativnim re-
čenicama samo futur, a u hipotetičkima i futur i perfektivni pre-
zenat. Primjeri za paratetičke relativne rečenice navedeni su u
§ 2. C, a primjeri za hipotetičke relativne rečenice u § 4. C.
Ovdje se radi samo još o tome, da se pokaže razlika između fu-
tura i perfektivnoga prezenta u hipotetičkim relativnim rečenicama.
Kako su relativne rečenice, o kojima se radi, upravo hipotetičke
rečenice, bit će i razlika između futura i perfektivnoga prezenta
u njima analogna onoj. koju nalazimo između ista dva vremena
u hipotetičkim rečenicama (cf. moju raspravu o rečenicama s kon-
junkcijama „ako, neka, li" u Radu knj. 134. § 13.). Po tom je
glavna razlika u tom, sto se u svakom slučaju nešto drugo supo-
ponira: u relativnim rečenicama s futurom suponira se samo sa-
dašnja gotovost subjektova za vršenje glagolske radnje, a u onima
s perfektivnim prezentom suponira se faktično vršenje (upravo:
izvršenje) glag. radnje. Neka se isporede ova dva za to vrlo zgodna
primjera :

Čujete T me, trideset hajduka:
Ni u zdravlje moje, ni u vaše
Već u zdravlje onoga junaka,

Digiti

zedby G00gle

( 28) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JEZIKU. 97

Ko će poći u Turska Udbinu

Do bijele MuiČice kule. N. pj. III, 145.

Zdrava da ste, četiri adnađa!

Ni u moje, ni u vaše zdravlje, —

Već u zdravlje onoga junaka,

Kof donese jezik od Kalvina. III, 557.

Ko će poći -=. ako će poći x, ako će poći y, ako će poći 0 . . .
ako će poći makar tko. — Koji donese = ako donese ovaj, ako
donese onaj . . . ako donese makar koji (junak). U prvom se
slučaju suponira sadašnja gotovost subjektova (t. j. makar Čija)
za vršenje radnje glagola „poći", a u drugom se slučaju suponira,
da je subjekat (t. j. makar koji junak) radnju glagola „donijeti"
u makar koje (buduće) vrijeme doista izvršio. Da bude uvjet ispu-
njen, dakle da se vrši radnja glavne rečenice (t. j. da govornik
za koga želi da bude zdrav, jer piti u čije zdravlje znači željeti,
da on bude zdrav), potrebno je u prvom slučaju samo to, da je
tko gotov poći do bijele Muičice kule, a u drugom je slučaju po-
trebno, da je tko doista donio jezik od Kalvina. Vrijeme, za koje
vrijedi ono, što se u glavnoj rečenici želi, počinje se u prvom slu-
čaju već od onoga momenta, u kojem govornik govori, jer tko je
jrotov poći do bijele Muičice kule, već je u tom momentu gotov
to učiniti, a u drugom slučaju istom od momenta, kad je tko doista
donio jezik od Kalviua.

Napose valja spomenuti, da u relativnoj rečenici mora biti futur
(ne perfektivni prezenat), ako se radnja njezina vrši kasnije od
radnje glavne rečenice, n. pr. Sto će biti jesenas, neka bude večeras.
X. posl. Isp. primjere navedene u § 4. C.

U primjeru : Kade, braćo, grozna zima prođe, zima prođe, Đurđev
danak dođe, . opet, braćo, da se sastanemo, đe ćemo se danas
rastanuti (N. pj. III, 364.) - relativna je rečenica formalno hipo-
tetička, ali kako govornik zna, gdje će se hajduci danas rastanuti
(na ime na mjestu, gdje se ovo i govori), ona je upravo parate-
tička (kao da bi se kazalo: da se sastanemo na ovom mjestu [u
planini pod jelom zelenom |, gdje ćemo se danas rastanuti), pa se
tim tumači i futur u njoj.

Kadšto dolazi futur, gdje bi valjalo da bude perfektivni prezenat,
n. pr. Bogom brate, Rade neimare! Ostavi mi prozor na očima,
da ja gledam ka bijelu dvoru, kad će mene Jova donositi i ka
dvoru opet odnositi. N. pj. II, 124. — Kad ćeš viđeV Sandića
Jovana, kakvoga je namrčena brka, biježat ćeš, no pobjeći ne ćeš,

r. j. a. cxxxvm. 7

Digitized by

Google

98 a. musić, (29)

molit ćeš se pomoći ti ne će. branit ćeš se, odbranit' se ne mo'š.
III, 338|9. — Ko ce poći ukraj puta, ukraj puta svetog' krsta, tu
će naći majku moju, đe pred krstom suze roni. N. pj. herc. 326. —
U ovim primjerima držim da futur ne dolazi za to, što bi se su-
ponirala samo sadašnja gotovost subjektova za glagolsku radnju:
ja mislim, da se suponira, da je subjekat (u makar koje buduće
vrijeme) doista izvršio radnju glagolsku, i da bi upravo trebalo da
mjesto futura bude perfektivni prezenat ili u prvom primjeru složen
oblik: (kad) budu donosili. A zašto ipak dolazi futur? Ja bih rekao,
da dolazi za to, što se po onom, što je u § 11. razloženo, hipote-
tičko-relativna rečenica osniva na afirmaciji [n. pr. u drugom na-
vedenom primjeru na afirmaciji: Vidjet ćeš Sandića Jovana
(samo se radi o tome, kad; suponira se upravo samo vrijeme)],
pa oblik afirmacije utječe na oblik supozicije (futur mjesto perfek-
tivnoga prezenta).

18« Kondicional dolazi i u paratetičkim i u hipotetičkim re-
lativnim rečenicama. Kako u paratetičkim rečenicama ne dolazi
perfektivni prezenat ne može kondicional u njima biti preterit per-
fektivnoga prezenta,1 nego samo futura. A u hipotetičkim rečeni-
cama, u kojima dolaze i futur i perfektivni prezenat, može kon-
dicional biti i preterit futura i preterit perfektivnoga prezenta

Kako paratetičke relativne rečenice imadu posve narav glavnih
rečenica, dolazi i kondicional u njima posve onako, kao i u glavnim
rečenicama. Po tom vrijedi za nj sve ono, što je za kondicional u
glavnim rečenicama kazano u mojoj raspravi o kondicionalu § 16 i d.
Tako se u primjeru : Ljubičice, ja bih tebe brala, nemam draga,
kome (= njemu) hi te dala (N. pj. I, 227.) — relativna rečenica
osniva na misli: Njemu (dragomu) ću te dati, ako ga uzimam;
ali djevojka nema dragoga ; ono je dakle vrijeme, u koje je mogla
tako kazati, prošlo; pa s toga se futur „(njemu) ću (te) dati
(* budem dala)" okreće u preterit (kond.) „* bih dalaa = spremna
sam dati (a „ako ga uzimam* okrenulo bi se u „da ga imam",
ali je to postalo izlišno kod izjave „nemam draga"). U glavnoj se

1 Perfektivni prezenat može u paratetičkim relativnim rečenicama imati
samo gnomičko (iterativno) značenje (isp. § 2. B.) ; pa s toga može u
njima dolaziti i kondicional samo kao preterit takoga perfektivnoga pre-
zenta — iterativni kondicional. Ali perfektivni prezenat s gnomičkim
značenjem dolazi i u hipotetičkim relativnim rečenicama (isp. § 4. B.),
pa s toga dolazi iterativni kondicional i u njima. Isp. moju raspravo
o kondicionalu u Radu knj. 127. $ 21.

Digitized by

Google

CM)) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JEZIKU. 99

rečenici poriče ono. što je uvjet vršenju konđicionalne radnje i u
ovim primjerima: Car otide u zemlju Latinsku, a junaka sa sobom
ne ima ni jednoga od roda svojega, koji bi mu bio u nevolji, ako
bi mu bilo za nevolju. N. pj. II, 136. — Avaj mene! do Boga
miloga! Đe mi Batrić brata ne ostavi, koji bi ga mog'o osvetiti.
IV, 3. Isp. Mikl. Sjnt. str. 813, e.

Ne poriče se u glavnoj rečenici, ali je opet u njoj izrečeno ono,
što je uvjet vršenju konđicionalne radnje u primjeru : A vodi nas
na t jesne bogaze, đe bi kakve dočekali Turke, da sramotu našu
pokajemo. N. pj. IV, 27S. Relativna se rečenica osniva na misli :
Ondje (se. na tijesnim bogazima) dočekat ćemo kakve Turke, ako
naš povedeš (onamo). Ali Katić Simeun, koji to govori, sumnja,
da će ih Zeko povesti na tijesne bogaze (kao što ih doista i ne
vodi), pa s toga mjesto futura upotrebljava kondicional: bi(smo)
dočekali = možemo dočekati

Ni izrečeno nije u glavnoj rečenici ono, što je uvjet kond. radnji,
u ovom primjeru : Turci na me udarit' ne smiju, dok j' u mene
mojih kapetana i momaka, lava odbranijeh, koj' V na vatru živu
udarili N. pj. IV, 289. Ovdje se relativna rečenica osniva na
misli: Oni će na vatru živu udariti, ako im zapovjedim; ali go-
vornik misli, da im to ne će zapovjediti, pa 8 toga mjesto futura
upotrebljava kondicional : udarili bi = spremni su udariti (cf. moju
pomenutu raspravu o kond. § 18). Analogan je i ovaj primjer:
Ja imam u galiji zverku, koja bi to sve zatrla za dva tri dana.
N. prp. 42. (se. da je ovdje, ali je nema ovdje). Ovamo čini se
da ide i ovaj primjer: tttani kurvo, Novaković-Grujo ! S tom li
sabljom ideš u hajduke ! A da vidiš mača zelenoga, što bi dobar
bio za hajduke! N. pj. III, 29. Grčić Manojlo kao da se podru-
guje Novaković-Gruji, što sa sabljom ide u hajduke,, pa kaže uda-
rajući ga mačem: Evo mača, što bi dobar bio za hajduke, da ga
imaju (ali ga nemaju!).

19. Među primjerima za hipotetičke rečenice s „akoB i kondicio-
nalom nijesam našao nijednoga, u kojem bi kondicional bio preterit
futura (isp. moju raspravu o rečenicama s konjunkcijama „ako, neka,
li" u Radu knj. 134 § 33.), jer ni u jednom kondicional ne znači ono,
što znači u samostalnim rečenicama t. j. spremnost ili sposobnost
za radnju glagolsku. Ali medu primjerima za hipotetičke relativne
rečenice s kondicionalom ima dosta takovih, u kojima je kondi-
cional bez sumnje preterit futura, jer znači ono, što znači i u samo-
stalnim rečenicama t. j. spremnost ili sposobnost. Ponajviše su to

Digitized by

Google

100 A. MUSIĆ, (31)

onakove rečenice, kakove sam u § 3. nazvao konsekutivne, a kon-
dicional u njima obično znači sposobnost. Takav je n. pr. ovaj
primjer: Nije majka rodila junaka, ni kobila konja oždrjebila,
koji V k meni vodu preplivao, pokupio moje b jelo platno. N. pj.
L 600. Kondicional u relativnoj rečenici „koji bi k meni vodu
preplivao" znači isto, što bi značio i u samostalnoj rečenici n. pr.
„ovaj bi junak vodu preplivao", i to: sposoban je = može vodu
preplivati. Pa i razlog mu je isti, kao kondicionalu u samostalnoj
rečenici, na ime poricanje radnje, koja je uvjet kondicionalnoj
radnji. Tko ne zna, je li majka rodila takoga junaka, kazat će:
Ako je majka rodila takoga junaka, ovaj će junak vodu pre-
plivati. Ali tko zna, da majka nije rodila takoga junaka, kazat
će samo: ovaj bi junak preplivao vodu (da je majka rodila
takoga junaka). Tim, što se zna, da majka nije rodila takoga ju-
naka, prošlo je vrijeme, u koje se moglo kazati: ovaj će junak
preplivati vodu — , pa s toga se futur okreće u kondicional. Tako
je i u relativnoj rečenici. Relativna rečenica znači: Ako bi ovaj
junak k meni vodu preplivao (da je majka rodila takoga junaka),
nije majka rodila takoga junaka; ako bi onaj junak k meni
vodu preplivao (da je majka rodila takoga junaka), nije majka

rodila takoga junaka; ako bi makar koji junak

k meni vodu preplivao (da je majka rodila takoga junaka), nije
majka rodila takoga junaka. Dakle suponirao se makar koji
junak, može se za nj kazati samo: ovaj bi junak k meni vodu
preplivao — , ni za jednoga se junaka ne može kazati: ovaj
će junak k meni vodu preplivati. A razlog je tomu, što se u
glavnoj rečenici poriče radnja, koja je uvjet radnji relativne reče-
nice (nije majka rodila takoga junaka), pa s toga je za svakoga
junaka prošlo vrijeme, u koje bi se za nj kazalo: ovaj će junak
k meni vodu preplivati (ako je majka rodila takoga junaka), te
futur valja da se okreće u kondicional (a rečenica s „akott u re-
čenicu sa „da").1

Tako se u glavnoj rečenici poriče radnja, koja je uvjet radnji
relativne rečenice, i u ovim primjerima: Od iljade ne može se
naći, koji bi me junak pretario, prevari me Skadarka djevojka.
N. pj. I, 605. — Koju bih ti riječ besjedio, ti mi riječ poslu-
šati ne ćeš. II, 539. — Al' nijesmo šićar ugledali, a đe bismo
četom šićarili. IV, 50. — I stanu se moliti, da im oprosti, sto ga

1 Isp. sto kažo paša u stihu '24. i 25. r.lor ću nar i u vojsci junaka,
koji ć' k telri vodu preplivati.

Digiti

zedby G00gle

(•*2) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JEZIKU. 101

ne mogu dočekati, kako bi ieldi. Nar. prip. 82. Isp. Mikl. Synt.
str. 813, e.1

Ovamo mislim da ide i ovaj primjer: I ovakovijeh riječi u nas
ima malo, koje bi se u zvat. padežu često govorile. Vuk, N. pj. I,
498. — gdje se to, sto se u glavnoj rečenici kaže, da takovih riječi
(t. j. riječi na -uz) ima malo, što se oblika podložne (relativne)
rečenice tiče, shvaća tako, kao da bi se kazalo, da ih nema mnogo.
Suponirale se makar koje riječi (na -uz), vrijeme, u koje se za
njih moglo kazati: ove će se riječi u zvat. padežu često govo-
riti (ako ih bude mnogo) — prošlo je, otkad se zna, da ih nema
mnogo (da ih ima malo).

U primjeru : Da bi Bog d'o svakom, ko što hoće, a i mene, što
bi milo bilo! (N. pj I, 221.) — ne poriče se u glavnoj rečenici
ono, što je uvjet vršenju radnje u relativnoj rečenici, nego govornik
samo sumnja, da će se ispuniti želja u njoj izrečena, koja je uvjet
vršenju radnje u relativnoj rečenici ; pa s toga je, suponiralo se
makar što, prošlo vrijeme, u koje se za nj moglo kazati: ovo će
(mi) biti milo (ako to Bog meni dade). Tako i u primjeru : More li
se dobar junak naći u vašemu zenđilu Drobnjaku, koj' bi agi glavu
izgubio i donio mene na Cetinje (N. pj. IV, 465.) — govornik
sumnja, da se u Drobnjaku može dobar junak naći; pa s toga je,
suponirao se makar koji junak, prošlo vrijeme, u koje se za nj
moglo kazati: ovaj će junak agi glavu izgubiti (ako se u Drob-
njaku može dobar junak naći).

Negativno je pitanje u glavnoj rečenici uzrok kondicionalu u rela-
tivnoj rečenici u ovim primjerima : Dobra braćo milostiva ! Ne bi li
se duša našla, koja bi se smilovala. N. pj. I, 141. — Garevice,
zelena gorice! Ne raniš li u sebi junaka, koji bi me s bracem sa-
stavio ? II, 78. — Nema Y ovđe u vašim Brdima ja đevojka, jali
udovica, da koja bi bila pašinica ? III, 89. — Da moj brate, Jure
barjaktare! Ne znaš đegođ kamene pećine, đe bi mogli vatru na-
ložiti i junački život povratiti? III, 419. — Nije Y majka rodila

1 Kadšto uza sve to, što je glavna rečenica negativna, u relativnoj
rečenici ne dolazi kondicional, nego teniporalni oblik glagolski, koji po-
kazuje, u koje vrijeme pada radnja glagolska, n. pr. Tu ne osta Srbljin
u družini, koji Turske ne ods'ječe glave. Nar. pj. IV, 190. — Ne
nađe nikoga, ko će mu sve ovo dobaviti. N. prip. 262. — Kazivali
&u mi, da ima pjesma o ovome događaju, ali ja nijesam mogao nikoga
naći, ko je zna. Vuk, Živ. i ob. 234. — Ne bojte ih se dakle ; jer
nema ništa sakriveno, što se ne će otkriti, ni tajno, što se ne će do-
znati. Vuk, Mat. 10, 26.

Digiti

zedby G00gle

102 a. musjo, (33)

junaka, ko bi znao selo nerobljeno, nerobljeno ni skoro paljeno,
đe bismo mi šićar šićarili?1 IV, 103. — Ide li mi Kulin-kapetane?
Ne vođi li Srpskijeh robinja, koje hi me vjerno poslušUe? IV.
204J5. — Ja u tome sitne knjige pisah na glavare niz Herce-
govinu, ne bi li se Srbin namjerio, ko bi braću moju osvetio.
IV, 487.

8to je glavna rečenica negativna, s toga dolazi u relativnoj re-
čenici kondicional; ali kako je ta negativna rečenica pitanje, na
koje se očekuje pozitivan odgovor,2 događa se kadšto, te u rela-
tivnoj rečenici dolazi i futur, n. pr. Nije Y majka rodila junaka,
koj' će uzeV laka džeferđara pa poteći dolje niz planinu? N. pj.
IV, 477. (isp. sprijed IV, 103.)

20. Paratetičkih relativnih rečenica s kondicionalom našli smo pored
onakovih, u kojima je uzrok kondicionalu to, sto se u glavnoj re-
čenici poriče radnja, koja je uvjet kondicionalnoj radnji, i takovih,
u kojima dolazi kondicional bez obzira na glavnu rečenicu. Pa i
hipotetičkih relativnih rečenica s kondicionalom, koji je preterit
futura, ima ne samo prve, nego i druge vrste. Tako dolazi kon-
dicional bez obzira na glavnu rečenicu u ovom primjeru: Koliko
bi pljunuo čoek (tako je blizu) N. posl. Uz relativnu se rečenicu
jamačno misli : da pođe pljuvati. (Koliko bi pljunuo čovjek, da
pođe pljuvati, tako je blizu). A kondicional pokazuje, da suponi-
ralo se makar koliko, za svaki se slučaj može kazati samo : Toliko
bi pljunuo čovjek, da pođe pljuvati — i to za to, što se sumnja,
da će čovjek doista poći pljuvati mjereći daljinu. A da se o tom
ne sumnja, kazalo bi se za svaki slučaj: Toliko će pljunuti
čovjek, ako pođe pljuvati. Tako je tim, što se sumnja, da će čo-
vjek doista poći pljuvati, prosio vrijeme, u koje bi se za svaki
slučaj kazalo: Toliko će pljunuti čovjek, ako pođe pljuvati — pa
s toga se futur okreće u kondicional, a uvjetna rečenica s „ako"
u uvjetnu s „đatt. Kondicional „bi pljunuo" znači „sposoban je " =
može pljunuti". Takav je i ovaj primjer: Koliko bi pijevac s praga
skočio (kaže se da toliko dan odulja do maloga božica) N. posl.
(isp. Koliko pijevac s praga može skočiti).

Analogni su i ovi primjeri : Mnogo puta zec u onakovom džbunu
leži, đe ne bi niko ni pomislio. N. posl. (se. da pođe misliti). —

1 Negativno pitanje u glavnoj rečenici uzrok je kondicionalu u prvoj
relativnoj rečenici iko bi znao), a kondicional u prvoj relativnoj rečenici
uzrok je kondicionalu u drugoj relativnoj rerenici.

2 A kako do toga dolazi, o tom se ne može ovdje raspravljati.

Digiti

zedby G00gle

( ^4) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JEZIKU. 103

Ali jesam vidio priliku, đe bismo mi dočekali Turke N. pj. IV, 51.
(se. da hoćemo?)

Ovamo ide i ovaj primjer: Savi se loza vinova ckolo ruže ru-
mene, kako bi Jane s Milenkom (se. savila se). N. pj. I, 312.
Misli se: da su ostali živi, ali su umrli, pa je prošlo vrijeme, u
koje bi se, suponiralo se makar kako, za svaki slučaj kazalo: Tako
će se saviti Jane s Milenkom, ako ostanu živi. Kondicional je ire-
alan, jer je prošlo i vrijeme, u koje se kondicionalna radnja imala
vršiti.

21. U hipotetičkim relativnim rečenicama može kondicional biti
i preterit perfektivnoga prezenta. Takav kondicional dolazi i u
hipotetičkim rečenicama s „ako", o čemu se govorilo u mojoj ras-
pravi o rečenicama a konjunkcijama „ako, neka, lia u Radu knj. 134
§ 33. i dalje. Pa što je ondje rečeno za takav kondicional u hipo-
tetičkim rečenicama s „ako", to vrijedi za nj i u hipotetičkim re-
lativnim rečenicama. Kondicional dolazi dakle mjesto perfektivnoga
prezenta s toga, što govornik sumnja, da će se vršiti radnja onoga
glagola, koji bi imao biti u perfektivnom prezentu. Tako se u pri-
mjeru: Čudne onjen dva dobra junaka! Koja bi ih vila navodilo,
dati ću ju stotinu cekinah (N. pj. II, 49.) — mjesto: koja ih vila
zavadi — kaže: koja bi ih vila zavadila — s toga, što ona
vila, koja to govori, sumnja, da će ih koja vila zavaditi. U rela-
tivnoj rečenici s kondicionalom suponira se isto, što bi se suponi-
ralo u relativnoj rečenici s perfektivnim prezentom; razlika je samo
u tom, što kondicional pokazuje, da govornik sumnja, da će se
radnja glagolska vršiti, pa je s toga prošlo vrijeme, u koje je mogao
u potrebiti perf. prezenat.

U glavnoj rečenici uz hipotetičku rečenicu s „akott i kondicio-
nalom može dolaziti ili kondicional ili futur. Pa tako može i u
glavnoj rečenici uz hipotetičku relativnu rečenicu s kondicionalom,
koji je preterit perfektivnoga prezenta, dolaziti ili kondicional ili
futur prema tomu, hoće li se da pokaže, da je subjekat glavne
rečenice već tada bio gotov vršiti svoju radnju, kad još nije bilo
prošlo vrijeme, u koje se u podložnoj mogao upotrebiti perfektivni
prezenat, u kojem slučaju zajedno s perfektivuim prezentom u
podložnoj rečenici i futur u glavnoj dolazi u preterit (kondicional),
— ili da za to, što je prošlo vrijeme, u koje se u podložnoj reče-
nici mogao upotrebiti perfektivni prezenat, subjekat glavne reče-
nice nije prestao biti gotov vršiti svoju radnju, u kojem slučaju

Digiti

zedby G00gle

104 A. MUSlO, (35)

pored toga, što u podložnoj rečenici perfektivni prezenat dolazi u
preterit (kond.), u glavnoj ostaje futur.

I u relativnoj i u glavnoj rečenici dolazi kondicional u ovim
primjerima: Ko bi ga naio, dušu bi stekao. N. posl. — Ko bi
mene snoplje povezao, dala bi mu moje belo lice. N. pj. I, 172 —
Ko bi mene vode napojio, ko li bi mi ladak načinio, taj bi dusi
mjesto ufatio. II, 327. — Sta bi dao onome junaku, koji bi ti živa
haeo Marka? II, 403. — Ko bi mene njega tirafto, te doreo živa
na divana, jal' od njega da donese glavu, dao bih mu tri tovara
blaga. III, 325. — Ko bi moju prestr'jelio jelu, dao bih mu šćereu
sultaniju. N. pj. herc. 160. — Ko bi me ubio, dušu bi stekao. X.
prip. 295.

U relativnoj rečenici dolazi kondicional, a u glavnoj futur u
ovim primjerima: Ko bi tri put molio, kad ustane i leže, Bog će
njega prostiti svake muke i od zla. N. pj. herc. 333. — Otac
njezin nije je stio nikome drugome dati do onome, koji bi se našao
mudriji od njega, da ga kako prevari.1 N. prip. 163. — Evo ja
imam pri sebi kalamar i pero, ako umiješ pisati da mi se potpiše*,
od svega svoga, Sto bi igda imao, da ćeš mi polovicu dati. ib. 252.
(isp. i 254.)

U relativnoj rečenici dolazi kondicional, a u glavnoj željni (za-
povjedni) oblik glagolski u ovim primjerima: Koji bi što u boju
dobio, da dobije vezire vo blago, neka drugu ne dade i seta. N. pj.
IV, 252. — Ko bi noćas ied'o na Mletičku, izdalo mu ljeto i go-
dina, uz koljeno sina ne virleo! IV, 479. — Ko li ne hi ovo vje-
rovao, da Bog dade, poželio drage. N. pj. herc. 10^. — Imao je
jednoga slugu, kojega je naučio, da kadgod bi se on što pred kim
falio o čemu, da on vazda pomaže mu polagivati. N. prip. 286.

Ovamo mislim da pripada i ovaj zanimljivi primjer: O Milošu,
moja .vjerna slugo! Da si. znao, ka' što znao nisi, da ostaviš od
devet jednoga, najmlađega, ja najstarijega, da te držim pored svoje
glave, da te ranim medom i šećerom ; kad bi bilo po redu mrijeti.
na tebe bi ostanulo carstvo. N. pj. II, 209. — Rečenicu: kad bi
bilo po redu mrijeti — razumijem ja tako, kao da bi se kazalo:
kad bih ja umr'o (tada bi na tebi ostanulo carstvo), a kondicional

1 Misao je očeva: „Ne ću je nikome drugome dati do onome, koji
bi se našao mudriji od meneu. Ali je glavna rečenica metnuta u pre-
terit. Ne ću :— nolo, nije stio = noluit. Dakle ovaj primjer upravo
ne pripada među one, u kojima je u glavnoj rečenici futur, ali ga ipak
mećem ovamo.

Digiti

zedby G00gle

(36) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JEZIKU. 105

dolazi u njoj mjesto perfektivnoga prezenta ne s toga, što bi go-
vornik (car Lazar) sumnjao, da će kada umrijeti, nego s toga, što
je prosio vrijeme, u koje pada vršenje radnje glagola , znati" (da
si znao, ka' što znao nisi etc), a s tim je prošlo i vrijeme, u koje
bi se u toj rečenici mogao u potrebiti perfektivni prezenat. Da car
Lazar govori prije toga vremena, kazao bi Ako znadbudeš,
da ostaviš od devet jednoga, . . . kad bude po redu mrijeti (= kad
ja umrem), na tebi će ostanuti carstvo. Ali kad govori poslije toga
vremena, prošlo je vrijeme, u koje je mogao tako kazati pa s toga
valja da se rečenica „ako znadbudes" okrene u rečenicu „da fii
znao", a u rečenicama „kad bude po redu mrijeti" i „na tebi će
ostanuti carstvo" valja da se perfektivni prezenat „bude" i futur
„ostanut će" okrenu u preterite (t. j u kondicionale) „bilo bi" i
„ostanulo bi" (kad bi bilo po redu mrijeti, na tebi bi ostanulo
carstvo). Kondicional u rečenici „na tebi bi ostanulo carstvo" ire-
alan je, jer vršenje one radnje, koja je uvjet kondicionalnoj radnji,
t. j. radnje glagola „znati" pada u prošlost, ali kondicional u re-
čenici „kad bi bilo po redu mrijeti" nije irealan, jer ne pada ni
u prošlost ni u sadašnjost vršenje ni njegove radnje ni radnje, za
koju bi se moglo držati, da je njegovoj radnji uvjet (isp. moju
raspravu o kondicionalu u Radu knj. 127. § 16. extr.)

33. Napose valja govoriti o hipotetičkim rečenicama sa „kad bih". Na
prvi bi mah čovjek rekao, da su i ove rečenice hipotetičke relativne re-
čenice, koje stoje u korelaciji s glavnom rečenicom, tako da se rela-
tivno „kad" proteže na demonstrativno „tada, onda" u glavnoj rečenici.
Ali ja mislim, da nije tako. Ponajprije valja spomenuti, da mi nije
poznat nijedan primjer, da bi u glavnoj rečenici dolazilo „tada". Ali
je istina, da kadšto u glavnoj rečenici dolazi „onda", n. pr. I evo
ti dajem vjeru tvrdu, sjutra ću ti na Mletičak doći, kako svane i
ogrije sunce : i kad bih te za to prevario, onda mene posijeci glavu.
N. pj. IV, 497. — ali upravo „onda" dolazi i u takovoj glavnoj
rečenici, koja pripada hipotetičkoj rečenici s rako", n. pr. Ako te
onaj pre, koji ti i sudi, onda (samo) od Boga valja suda iskati.
N. posl. — Ako tu bukvu možeš iščupati iz zemlje, onda ću te
pustiti da ideš u svijet. N. prip. 1. — Bacit ću ovaj novčić u vodu, pa
ako ne potone, onda sam ga zaslužio. N. prip. 40. (isp. I. Broza
u Vijencu od god. 1889. br. 2. filolog, sitn.) — Po tom „onda"
u glavnoj rečenici, koja pripada hipotetičkoj iveenici sa „kad bih",
ne mora biti u korelaciji sa „kad". Pa onda: da su rečenice sa
„kad bih" u korelaciji s glavnom rečenicom, valjalo bi, da se njima

Digitized by

Google

10<> A. MU8I(\ (37)

(kao i drugim takovim rečenicama sa „kad") kazuje vrijeme, u
koje biva ono, što se izriče u glavnoj rečenici. Ali u istinu se njima
ne kazuje vrijeme, nego samo uvjet. Tako ne mislim, da u nave-
denom primjeru iz N. pj. IV, 497. rečenicu : i kad bih te za to
prevario — Cerović Novica govori za to, da bi kazao vrijeme, u
koje dopusta da mu Cengijć-Smail-aga posiječe glavu, nego za to,
da kaže uvjet, uz koji on to dopušta; niti mislim, da se radnja
glavne rečenice vrši (t. j. da Cerović Novica dopušta, da mu Cen-
gijć-Smail-aga posiječe glavu) u ono vrijeme, koje se kazuje reče-
nicom: kad bih te za to prevario — , nego vrijeme, u koje se
radnja glavne rečenice vrši, nije temporalno određeno ničim do li
tim, da dolazi iza vremena, u koje se vrši radnja podložne reče-
nice, koja joj je uvjet. Tko bi dakle „onda" u glavnoj rečenici
shvatio kao demonstrativni korelativ od „kad", podao bi čitavomu
primjeru smisao, koji on de facto nema. Da „kad" i „onda" stoje
u korelaciji, valjalo bi, da jedno i drugo bude i drukčije (jače)
naglašeno nego li doista jest. Još se jasnije vidi ono, što je rečeno,
u ovom primjeru : Jošt kad bi ti dobra sreća bila, kad bih tebe
ogradio sina, Turci bi ga kaurinom zvali (N. pj. IV, 63.) — gdje
se ipak ne može misliti, da bi se radnja glavne rečenice vršila u
ono vrijeme, koje se kazuje rečenicom sa „kad". Najbolje se pak
vidi, da naše rečenice sa „kad bih" ne stoje u korelaciji s glavnom
rečenicom, ako se isporede s onim rečenicama sa „kad bih% koje
doista stoje u korelaciji s glavnom rečenicom, kao n. pr. Njemu
bi i u pomoć svakad pritekao, kad bi mogao, N. prip. 200. —
Evo ti mu onoga starca, koji ga je iz mora izbavio, nosi oni potpis,
što mu je potpisao, da će mu kad god bi što imao, (se. tada) od
svega polovinu dati. ib. 254. (cf. sprijed § 21.). — Kadar bi mi
ogradili dvore, (se. tada) klet će mene Vlasi svojevoljni. Bogi*.
X. pj. 240. — Još valja na um uzeti i ovo, da kad bi se rečenice
sa „kad bih", o kojima se govori, nalazile u korelaciji s glavnom
rečenicom, u irealnim bi rečenicama sa „kad bih" bilo upravo
protivurječje. Tako se u primjeru: Kad bi trgovac svagda dobivao,
ne bi se zvao trgovac, nego dobivalac (N. posl.) — bez sumnje
misli „ne bi se sada zvao trgovac"; a daje rečenica sa „kad
bih" u korelaciji s glavnom rečenicom, mislilo bi se „ne bi se tada
(se. kad bi svagda dobivao) zvao trgovac". A napokon &e ne smije
zaboraviti ni na to, da ima i samostalnih željnih rečenica sa „kad
bihu, n. pr. A kad bi me, ujo, poslušao, da otvoriš te podrume
tvoje. N. pj. II, 53(J. — Kako su hipotetičke relativne rečenice

Digiti

zedby G00gle

(38) HBLATIVNK KKČEN1CH U HKVAT8K0M JEZIKU. 107

upravo hipotetičke rečenice, a hipotetičke rečenice vrlo lako po-
staju željne (kao što je razloženo u mojoj raspravi o rečenicama
s konjunkcijama »ako, neka. li" u Radu knj. 134. § 21.), moglo
bi se misliti, da rečenice sa „kad bih" stoje u korelaciji s glavnom
rečenicom, ali bi se ipak lako razumjelo, kako su postale samo-
stalne željne rečenice, n. pr. Kad bi me poslušao (= ako bi me
makar ^ada poslušao) [tada bi mi bilo ugodno]. Ali onda bi
se u njima isticao temporalni momenat (Kad bi me poslušao! =
želim, da bi me makar kad poslušao), a ja ne mogu nadi. da
bi se temporalni momenat u njima doista isticao. Pa onda u ire-
alnim željnim rečenicama bilo bi isto protivurječje, koje je netom
spomenuto.

S navedenih razloga ne mogu misliti, da bi naše rečenice sa
„kad bihtt stajale u korelaciji s glavnom rečenicom. Ali bi se moglo
reći: Sve je to istina, ali to ne dokazuje, da rečenice sa „kad bih"
ne bi bile u korelaciji s glavnom rečenicom; sve to dolazi samo
otuda, što je u njima, otkad su postale hipotetičke rečenice, tem-
poralni momenat oslabio. S drugim riječima moglo bi se reći : Re-
čenice sa „kad bih" doista su samo hipotetičke rečenice, ali su
postale od temporalnih. Istina je, da ima primjera, da temporalne
rečenice postaju hipotetičke, n. pr. u njemačkom jeziku, gdje je
„wenntt upravo „wann". Ali ovdje nije samo jedna kategorija hipo-
tetičkih rečenica postala od temporalnih, nego su hipotetičke reče-
nice u opće postale od temporalnih. A u hrvatskom jeziku bi I«)
bi pravo čudo, kad bi pored toga, što su ostale kategorije hipote-
tičkih rečenica postale drugim načinom, jedna jedina kategorija
postala od temporalnih. S toga ni pomenuti prigovor ne može osla-
biti moga uvjerenja, da rečenice sa „kad bih" ne stoje u korelaciji
s glavnom rečenicom, nego se valja ogledati za drukčijim tumače-
njem. A to će nam tumačenje pomoći naći jedna druga kategorija
rečenica sa „kad", koje se u koječemu a navlastito u momentima.
što su sprijed navedeni protiv mišljenja, da hipotetičke rečenice sa
„kad bih" stoje u korelaciji s glavnom rečenicom, slažu s hipote-
tičkim rečenicama sa „kad bih". To su kausalnc rečenice sa „kadu.

38. Ni kausalne rečenice sa „kad" ne stoje u korelaciji s glavnom
rečenicom, ni u njima se „kad" u podložnoj rečenici ne proteže
na „tada, onda" u glavnoj rečenici, pa tako se ni rečenicom sa
„kad" ne kazuje vrijeme, u koje se vrši radnja glavne rečenice.
Kako će se n. pr. u primjeru: Kad me pitaš, pravo ću ti kazat'
(N. pj. I, 40.) — podložnom rečenicom kazivati vrijeme, u koje

Digitized by

Google

108 A. MUSIC, (39)

se vrši radnja glavne rečenice, kad se radnja podložne rečenice
vrsi u sadašnjosti, a radnja glavne u budućnosti? U prošlosti vrši
se radnja podložne, a u budućnosti radnja glavne rečenice u pri-
mjeru : Kad si svoga brata otro vala. otrovat ćeš i mene junaka.
N. pj. I, 216. Isp. još ove primjere: Kud m1 odvoji od oca mo-
jega, koji nema do mene jednoga, kud ćemo se, majko, dijevati?
N. pj. II, 27. — Kad ću mloge rascveliti majke, bolje neka plače
moja sama; kad ću seje s braćom rastaviti, bolje neka stoji moja
sama; kad ću ljube u rod opremiti, bolje neka ide moja sama. IIL
426. — Vaistinu, kad ovako zlu ženu ima. bolje bismo mu učinili,
da ga ubijemo N. pr. 295. Isp. Ak. rj. IV. 720, 2, a. i Mareti-
ćeve Veznike § 174.

24. Sto se kausalne rečenice sa „kad" i hipotetičke rečenice sa
„kad bih" slažu upravo u onom, u čemu odstupaju od drugih re-
čenica sa „kad*4, koje stoje u korelaciji s glavnom rečenicom, otada
se vidi, da valja jedne i druge rečenice tumačiti istim načinom.
Ja mislim, da se u jednim i u drugim rečenicama „kad* proteže
ne na korelativno „tada, onda" u glavnoj rečenici, nego na riječ
„vrijeme (zgoda, situacija)" u rečenici, koja nije izrečena A raz-
lika između kausalnih rečenica sa „kad" i hipotetičkih rečenica sa
„kad bih" dolazi otuda, što se ono. na što se „kad" proteže (t. j.
vrijeme, zgoda, situacija), u onoj neizrečenoj rečenici u prvom slu-
čaju konstatira, a u drugom suponira. Tako navedeni primjer iz
Nar. pj. I. 40. (Kad me pitaš, pravo ću ti kazat') znači: (Ima
vrijeme,) kad me pitaš, (pa s toga tvrdim): pravo ću ti kazati
Ali rečenica: ima vrijeme — nije izrečena, i evo za što nije izre-
čena. U kausalnoj svezi s rečenicom: pravo ću ti kazati — stoji
rečenica: ima vrijeme — . ali ne sama nego sa svojom oznakom:
kad me pitaš — , tako da ono što je upravo uzrok onomu, što se
u glavnoj rečenici (pravo ću ti kazati — ) tvrdi, nije izrečeno re-
čenicom : ima vrijeme —* . nego rečenicom : kad me pitaš — . Ova
je dakle rečenica formalno temporalna ali materijalno je kausalna;
formalno je podložna rečenici : ima vrijeme — , a materijalno je
podložna rečenici: pravo ću ti kazati — . Sasvim je naravno, da
jezik rečenicu : kad me pitaš — hoće i formalno da istakne kao
takovu, kakva materijalno i jest t. j. kao kausalnu i podložnu
rečenici: pravo ću ti kazati — . Ali tomu smeta rečenica: ima
vrijeme . Dok ima ova rečenica, „kadu se proteže na „vrijeme*
i rečenica: kad me pitaš — ostaje formalno temporalna i podložna
rečenici : ima vrijeme — . Da bi dakle postigao rečenu svoju svrhu,

Digiti

zedby G00gle

( 40 ) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JEZIKU. 109

jezik izostavlja rečenicu : ima vrijeme — , a to čini s tim lakše,
sto je ova rečenica u neku ruku i suvišna, jer ne sadržava nikakve
za smisao čitave periode bitne misli. A što se rečenica : ima vrijeme —
izostavlja, tim se postiže to, da „kad" nemajući se na što prote-
zati (kad više nema riječi „vrijeme"), a nalazeći se u rečenici,
koja je materijalno kausalna, postaje kausalna konjunkcija, a tim
čitava rečenica : kad me pitaš — i formalno kausalna, dakle i for-
malno podložna rečenici: pravo ću ti kazati — . Dakle rečenica:
ima vrijeme — izostavljena je za to, da bi se postigao sklad iz-
među sadržaja i oblika rečenice: kad me pitaš — . Ali uza sve to
nije rečenici : ima vrijeme — posve zatrt trag. Oblik rečenice : kad
me pitaš — jasno pokazuje, da je tada, kad je ova rečenica po-
stala, u savezu s njom bila rečenica, u kojoj je dolazila riječ „vrijeme".
ix iz kausalnoga smisla čitave periode izlazi isto tako jasno, da se
to vrijeme konstatiralo (a ne n pr. suponiralo); dakle valja da je
izostavljena rečenica: ima vrijeme — . Tako navedeni primjer iz
N. pj. I, 216. (Kad si svoga brata otrovala, otmvat ćeš i mene
junaka) znači : (Bilo je vrijeme ) kad si svoga brata otrovala, (pa
s toga tvrdim:) otrovat ćeš i mene junaka. A navedeni primjer iz
X. pj. III, 426. (Kad ću mloge rascveliti majke, bolje neka plače
moja sama) znači : (Bit će vrijeme.) kad ću mnoge rascvijeliti majke,
(pa 8 toga tvrdim:) bolje neka plače moja sama.1

1 Od navedenih se primjera razlikuju primjeri, koje g. Budmani u
Akad. rj. IV, str. 721. navodi pod b. i za koje kaže: „značenje se
razlikuje od pređašnjega tijem što se u glavnoj rečenici ističe da do
gađaj što se kaže u podložnoj ne uzrokuje ono što bi trebalo; to se
pokazuje u glavnoj rečenici ili negativ nijem ili interogativnijem glagolom
ili drukčije (n. pr. adverbom : zaludu)". Takovi su primjeri: Zaludu je
lijepa brada, kad je slaba glava. N. posl. — Sto će meni sve carevo
blago, kad ja nemam, što je meni drago? N. pj. I, 221. — Nek je
Manda i lipša i viša, i bijelim ruvom bogatija; kada nije mome srcu
mila. I, 242. — Ne budali, kad budala nisi. I, 461. — U zlo sjeli,
dva Jakšića mlada! U zlo sjeli i vino popili! kada vaši dvori izgoreše.
[I, 620. — U primjerima, koji su spriječi navedeni, rečenica sa rka<lu
redovno stoji na prvom, a u ovima redovno na drugom mjestu. 8 togu
mislim, da u ovim primjerima riječ „vrijeme^, na koju se „kadu pro-
teže, ne pripada osobitoj rečenici, koja je izostavljena čitava, nego
glavnoj rečenici, iz koje je izostavljena samo riječ „vrijeme", a iz
ostavljena je (kao i u pređašnjim primjerima) za to, da bi se rečenica
sa ,,kada istakla kao kausalna. Tako mislim, da prvi od navedenih
primjera upravo znači: Zaludu je lijepa brada i u vrijeme), kad je slaba
glava. A analoguo valja razumjeti i ostale navedene primjere.

Digiti

zedby G00gle

110 A. MUSI<\ (41)

25. Kod kausalnih se rečenica sa „kad" ono, na sto se „kad*
proteže (t. j. vrijeme, zgoda, situacija), u onoj neizrečenoj rečenici
konstatira, a kod hipotetičkih se rečenica to suponira. Ali kako sesu-
ponira? Na ovo nam pitanje odgovara kondicional u rečenici sa „kad
bih". Primjeri navedeni sprijed u § 4. C. : Naskoro će i to rrenic
doći, Jcada ću ja i tebeka preći i čestitu Bosnu polaziti. N. pj. IV,
151 2. - Vjeruj mi, da ide vrijeme, kad se ne ćete moliti ocu ni
na ovoj gori ni u Jerusalimu. Vuk, Jov. 4, 21. (cf. i 23.). — po-
kazuju, da je kondicional u rečenici sa „kad bih" preterit futura.
A medu hipotetičkim relativnim rečenicama [medu k» je bez sumnje
pripadaju i naše rečenice sa „kad bih", jer se kod riječi »vrijeme",
na koju se „kad" proteže, misli „ono" (vrijeme)] s kondicionalom,
koji je preterit futura, našli srao u §§ 19. i 20. i takovih, u ko-
jima je uzrok kondicionalu to, »to se u glavnoj rečenici poriče
radnja, koja je uvjet kondicionalnoj radnji, i takovih, u kojima
dolazi kondicional bez obzira na glavnu rečenicu. Pita se dakle,
pripadaju li naše rečenice sa „kad bih" u prvu ili u drugu kate-
goriju. Recimo, da pripadaju u drugu. Onda bi n. pr. primjer: Pa
kad ona ne bi poslušala, ja bih njene ruke osjekao, il' njezine oči
izvadio (Nar. pj. II, 235.) — značio od prilike ovo: (Ako dođe
vrijeme,) kad ona ne bi poslušala (se. da joj što zapovjedim, ali
sumnjam, da ću joj što zapovjediti), ja ć u njene ruke odsjeći.
Nema sumnje, u glavnoj bi rečenici u tom slučaju morao dolaziti
futur, a ne kondicional, jer je glavna rečenica upravo apodoza od
rečenice: ako dođe vrijeme — , a takovoj protazi može odgova-
rati samo apodoza s futurom. Otuda se vidi, da naše rečenice s „kad
bih" ne mogu pripadati u spomenutu drugu kategoriju, nego valja
da pripadaju u prvu t. j. u rečenici, o kojoj visi rečenica sa „kad
bih", dakle u rečenici, u kojoj se suponira „vrijeme", na koje se
proteže „kad", valja da se poriče radnja, koja je uvjet kondicio-
nalnoj radnji. S toga ta rečenica ne može imati oblik: ako dođe
vrijeme — , nego valja da ima oblik: ako bi došlo vrijeme — ,
čim se pokazuje, da se sumnja, da će doći to vrijeme (kondicional
je nbi došlo" preterit perfektivnoga prezenta ; cf. moju raspravu o
rečenicama s konjunkcijama „ako, neka, li" u Radu knj. 134. § 34. »
t. j. radnja se glagola „doći" u neku ruku poriče. Tako se lako
razumije kondicional i u rečenici sa „kad bih" i u glavnoj reče-
nici. U rečenici sa „kad bih" dolazi kondicional s toga, što je to
hipotetička relativna rečenica, koja visi o rečenici, koja je u neku
ruku negativna (t. j. o rečenici: ako bi došlo vrijeme), a da u

Digitized by

Google

(42) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JEZIKU. 1 1 1

hipotetičkoj relativnoj rečenici, koja visi o negativnoj rečenici, do-
lazi kondicional (kao preterit futura), pokazano je u § 19. A u
glavnoj rečenici (t. j. u rečenici: ja bih njene ruke odsjekao — u
primjeru iz N. pj. II, 235) dolazi kondicional s toga, što je to
apodoza protaze, u kojoj dolazi kondicional kao preterit perf. pre-
zenta (t j. rečenice: ako bi došlo vrijeme — ; ako bi došlo vrijeme . . . ,
ja bih njene ruke odsjekao), a da u apodozi takove protaze
dolazi kondicional, pokazano je u mojoj raspravi o rečenicama
s konjunkcijama „ako, neka, li- u Radu knj. 134. § 36.; ali ondje
je pokazano, da može dolaziti i futur i željni (zapovjedni) oblik
glagolski, pa doista nalazimo i u našim rečenicama i futur i impe-
rativ, n. pr. Kad ga puška ne bi salomila, hoće Marko ubiti Tur-
čina. N. pj. IV, 508. — I kad bih te za to prevario, onda meni
posijcci glavu. IV, 497. (cf i IV, 493.). — Tako bi spomenuti
primjer iz K. pj. II, 235 imao glasiti upravo ovako: [Ako bi došlo
vrijeme (ali sumnjam, da će doći)], kad ona ne bi poslušala, ja
bih njene ruke odsjekao. A da se ne sumnja, da će to vrijeme
doći, kazalo bi se: (Ako dođe vrijeme), kad ona ne će poslušati,
ja ću njene ruke odsjeći. Dakle i kondicionalu u rečenici sa „kad"
i onomu u glavnoj rečenici (u apodozi) uzrok je u tome, što je u
rečenici s „ako" (u protazi) kondicional t. j. što se sumnja, da će,
to vrijeme doći.

Ali rečenica: ako bi došlo vrijeme — nije izrečena, a što nije
izrečena, tomu je isti uzrok, s kojega smo u pređašnjem paragrafu
našli da kod kausalne rečenice sa „kada nije izrečena rečenica, u
kojoj se „vrijeme", na koje se „kada proteže, konstatira. Protaza
je rečenici: ja bih njene ruke odsjekao — (u primjeru iz N. pj.
II, 235.) rečenica: ako bi došlo vrijeme — , ali ne sama. nego sa
svojom oznakom : kad ona ne bi poslušala — , tako da ono, što je
upravo uvjet, da se vrši radnja apodo/e (ja bih njene ruke od-
sjekao), nije izrečeno rečenicom: ako bi došlo vrijeme — , nego
rečenicom: kad ona ne bi poslušala. Ova je dakle rečenica for-
malno temporalna, ali materijalno je hipotetička; formalno je pod
ložna rečenici: ako bi došlo vrijeme — , a materijalno je podložna
rečenici: ja bih njene ruke odsjekao. Posve je naravno, da jezik
rečenicu : kad ona ne bi poslušala — hoće i formalno da istakne
kao takovu, kakva materijalno i jest t. j. kao hipotetičku i pod-
ložnu rečenici : ja bih njene ruke odsjekao. Ali tomu smeta reče-
nica: ako bi došlo vrijeme. Dok ima ova rečenica, „kad" se pro-
teže na „vrijeme" i rečenica: kad ona ne bi poslušala — ostaje

Digiti

zedby G00gle

112 a. musić, (43)

formalno temporalna i podložna rečenici : ako bi došlo vrijeme. Da
bi dakle postigao rečenu svoju svrhu, jezik izostavlja rečenicu :
ako bi došlo vrijeme — , a to čini s tim lakše, što je ova rečenica
u neku ruku i suvišna, jer ne sadržava nikakve za smisao čitave
periode bitne misli. A .sto se rečenica: ako bi došlo vrijeme —
izostavlja, tim se postiže to, da -kad" nemajući se na što prote-
zati (kad više nema riječi „vrijeme"), a nalazeći se u rečenici,
koja je materijalno hipotetička, postaje hipotetička konjunkcija, a
tim čitava rečenica: kad ona ne bi poslušala — i formalno hipo-
tetička, dakle i formalno podložna (protaza) rečenici : ja bih njene
ruke odsjekao (apodozi). Dakle rečenica: ako bi došlo vrijeme —
izostavljena je za to, da bi se postigao sklad između sadržaja i
oblika rečenice: kad ona ne bi poslušala. Ali uza sve to nije se
rečenici: ako bi došlo vrijeme — posve zatro trag. Oblik reče-
nice: kad ona ne bi poslušala — jasno pokazuje, da je tada, kad
je ova rečenica postala, u savezu s njom bila rečenica, u kojoj je
dolazila riječ „vrijeme", a iz hipotetičkoga smisla čitave periode
izlazi isto tako jasno, da se to vrijeme suponiralo (a ne n. pr. kon-
statiralo), napokon kondicional u rečenici: kad ona ne bi poslu-
šala — pa u glavnoj rečenici : ja bih njene ruke odsjekao — svje-
doči ne manje jasno, da se to vrijeme suponiralo sumnjajući, da će
doći ; dakle valja da je izostavljena rečenica : ako bi došlo vrijeme — ,
kao što je sprijed razloženo.

iz onoga, što je rečeno, vidi se i to, da su hipotetičke rečenice
sa „kad bih" (kao i kausalne sa „kad") tada, kad su postale,
mogle biti samo prepozitivne, ali po vremenu, kad im se izvor za-
boravio, stale su se upotrebljavati i postpozitivno.

26. Još jedno pitanje valja da se riješi. U kausalnim rečenicama
sa „kad" ne dolazi nigda kondicional, a u hipotetičkim rečenicama
sa „kad" dolazi samo kondicional (u primjerima, što ih g. Budmani
navodi u Ak. rj. IV, str. 723. pod b. c. d. e. mislim da rečenica
sa „kad" nije hipotetička), pa se pita, za što u prvima ne dolazi
nigda kondicional, a u drugima dolazi samo kondicional. Ja mislim.
da toj pojavi nema nikakva unutrašnjega razloga. To se najbolje
vidi otuda, što bi u kausalnim rečenicama lako mogao dolaziti kon-
dicional. Tako bi se jamačno lako moglo kazati (cf. primjer iz
X. pj. I, 216. u § 23.): Kad bi (ti) svoga brata otrovala, otrovat
ćeš i mene junaka (t. j. [ima vrijemej, kad bi (ti) svoga brata
o trovala (= spremna si otrovati), [da možeš,] pa s toga tvrdim :
otrovat ćeš i mene junaka). I ja ne ću da kažem, da takovih pri-

Digiti

zedby G00gle

(44) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JEZIKU. 1 13

mjera u narodnom govoru nema; ali svakako moraju biti vrlo
rijetki. Pa i u hipotetičkim bi rečenicama sam po sebi mogao do-
laziti indikativ; n. pr. (cf. primjer iz N. pj. II, 235. u § 25.) Kad
ona ne ce poslušati, ja ću njene ruke odsjeći (t. j. [ako dođe
vrijeme,) kad ona ne će poslušati, ja ću njene ruke odsjeći). Ali
se lako vidi, da takova indikativna rečeniea sa „kad" ne bi imala
hipotetičkoga, nego kausalni smisao. Tim držim da je i put po-
kazan, kako valja tumačiti pojavu, o kojoj se radi. Kad bi i u
kausalnim i u hipotetičkim rečenicama sa „kad" dolazio i indikativ
i kondicional, često se ne bi znalo, je li rečenica sa „kadu kau-
salna ili hipotetička. Da bi se dakle svakoj rečenici već po obliku
poznalo, je li kausalna ili hipotetička, jezik je za kausalne rečenice
odabrao indikativ, a za hipotetičke kondicional, ili bolje: jezik se
odlučio, da između rečenica sa „kad" postalih na rečeni način kao
kausalne upotrebljava one s indikativom, a kao hipotetičke one
s kondicionalom. Sada je razlika jasna: ako u rečenici sa „kad"
dolazi indikativ, rečenica je kausalna, ako li dolazi kondicional,
rečenica je hipotetička.

27. Hipotetičkih rečenica sa „kad bih11 ima i podložnih i samo-
stalnih, a jedne i druge mogu biti realne i irealne. Irealne se od
realnih razlikuju po tom, sto vršenje njihove radnje pada u pro-
šlost ili u sadašnjost, a vršenje radnje realnih rečenica pada u bu-
dućnost (isp. moju raspravu o kondicionalu u Radu knj. 127. § 16.
i onu o rečenicama s konjunkcijama „ako, neka, liu u Radu knj.
134. § 88.) Alije često veoma teško odrediti, pada li vršenje radnje
u rečenici sa „kad bih1* u budućnost ili pak u prošlost ili u sa-
dašnjost, pa po tom, je li rečenica sa „kad bih" realna ili irealna.

Sto se podložnih rečenica sa „kad bih" tiče, ja bih rekao, da su
a) realne one, koje dolaze u ovim primjerima : Opravljen Ranko
po dvoru seta, seta, ne seta, često pogleda, da bi mu moma i sama
došla. Luda bi bila, kad bi mu došla, dok ne dotera kola sed-
mera itd. N. pj. I, 17. — Ja bih stio progovorit' riječ, kad biste
me, braćo, poslušali. II, 545. — Jošt kad bi ti dobra sreća bila,
kad bih tebe ogradio sina, Turci bi ga kaurinom zvali. IV, 63. —
Kad mi ne bi doša' u Drobnjake ti moj brate Cerović Novica,
ne bi mene aga vjerovao, no bi mene pogubio glavu. IV, 494. —
Kad bih god'nu poživjela, ja bih koku podranila. N. pj. herc.
286. — Moj čoek veli, da bi svoje sure isjekao, kad bi ih samo
viđeti mogao. N. prip. 197. — Bi li ti mojoj braći štogod, kad bi
koji došao? ib. 198. — Reknu svojoj kćeri, da bi dobro bilo, kad

r. j. a. CXX XVIII. 8

Digitized by CjOOQ IC

114 A. ML'SIĆ. (45 )

bi mogla dobiti jod jedno (prase), ib. 256. — Radio bi baštovanluk,
kad bi imao mršave zemlje i takog ortaka, ib. 275. Isp. Akad.
rj. IV. str. 721, 3, a.

h) Kod irealnih podložnih rečenica sa „kad bih" valja na
umu držati ovo: Sto je u § 25. kazano o postanju hipotetičkih
rečenica sa „kad bih", to vrijedi u svima pojedinostima samo za
realne rečenice, a za irealne vrijedi samo mutatis mutan dis. Tako
je rečeno, da u rečenici sa „kad bih" dolazi kondicional (mjesto
futura) s toga, Sto ova rečenica visi o rečenici, koja je u neku
ruku negativna (t j. o rečenici : ako bi došlo vrijeme) ; a u samoj
ovoj rečenici dolazi kondicional (mjesto perfektivnoga prezenta)
s toga, što se sumnja, da će doći to vrijeme. I u irealnoj rečenici
sa „kad bih" dolazi kondicional s toga, što visi o rečenici, koja
je u neku ruku negativna, ali ova negativnost nije u tom, što bi
8e sumnjalo, da će doći to vrijeme, nego u tom, što se zna, da
nije došlo ; inače kondicional u rečenici sa „kad bih0 ne bi bio
irealan ; a može se znati, da nije došlo, jer je imalo doći u proš-
losti ili u sadašnjosti. Po tom valja i u ovoj rečenici da dolazi kon-
dicional kao preterit perfektivnoga prezenta, ali ne s toga, što bi
se sumnjalo, da će to vrijeme doći, nego s toga, što se zna, da
nije došlo, tako je i ovaj kondicional irealan (cf. moju raspravu:
Rečenice s konjunkcijama „ako, neka, li" u Radu knj. 134. § 38.).
Ova rečenica ima dakle glasiti : ako bi (bilo) došlo vrijeme — (za
sadašnjost bit će zgodniji oblik : ako bi (sada) bilo vrijeme). Razlog
pak, s kojega je ova rečenica izostavljena, isti je ovdje, kao i kod
realnih rečenica (cf. § 25.) Da bi se sve ovo bolje razumjelo, uzmimo
konkretan primjer : Kad bi trgovac svagda dobivao, ne bi se zvao
trgovac, nego dobivalac. Nar. posl. Radnja se i u podložnoj i u
glavnoj rečenici bez sumnje vrši u sadašnjosti. Tko bi govorio prije
toga vremena, valjalo bi da kaže : Ako dođe (ili : bude) vrijeme,
kad će trgovac svagda dobivati, ne će se zvati trgovac, nego
dobivalac. A tko govori sada, zna, da to vrijeme nije došlo. S toga
valja da se perfektivni prezenat u rečenici s „ako" okrene u kon-
dicional: ako bi (bilo) došlo vrijeme — ili: ako bi (sada) bilo
vrijeme. Pa kako je ova rečenica irealna, dakle u neku ruku ne-
gativna, valja da se i u rečenici sa „kad", koja joj je podložna,
futur okrene u kondicional (kad bi trgovac svagda dobivao), koji
je također irealan, jer kad vrijeme, u koje se radnja rečenice sa
„kad" imala vršiti (kad je trgovac imao svagda dobivati), nije došlo,
ne vrši se ni ova radnja (trgovac ne dobiva svagda). I u glavnoj

Digiti

zedby G00gle

(46) RELATIVNE REČENICE U HRVATSKOM JEZIKU* 115

rečenici valja da se futur okrene u kondicional (ne bi se zvao
trgovac, nego dobivalac), jer ako je prošlo vrijeme, u koje bi se
u podložnoj rečenici (a rečenici s „ako") upotrebio perfektivni pre-
zenat, prošlo je i vrijeme, u koje bi se u glavnoj upotrebio futur,
jer bi se u glavnoj upotrebio futur u isto vrijeme, u koje bi se u
podložnoj upotrebio perfektivni prezenat. Ovaj je kondicional opet
irealan (trgovac se zove trgovac, a ne dobivalac), jer ako je ire-
alna radnja protaze, valja da bude irealna i radnja apodoze. Osim
toga vrši se i njegova radnja u sadašnjosti (trgovac se sada zove
trgovac, a ne dobivalac), a kondicionalna radnja, koja se vrši u
sadašnjosti ili u prošlosti, svagda je irealna (cf. moju raspravu o
kondicionalu u Radu knj. 127. § 16. extr.).

Irealne podložne rečenice sa „kad bih" mislim da su one, koje
dolaze u ovim primjerima : Kad bi znala muška glava, što je nikom
vode s' napit', nigda ne bi nikom pila. N. pj I, 149. — Kad bi
znale djevojčice, što je miris od ljubice, sve bi cv'jeće potrgale,
ljubicu bi poljevale. I. 226. — Kad bi znala i videla, da bi tvoja
bila, mlekom bi se umivala, da bi bela bila. I, 427. — Istina je,
što sam govorila, tad bih mogla, sve bih učinila. N. pj. herc. 20. —
I srce bih vam svoje dala, kad bih znala, da bih bez njega mogla
življeti. N. prip. 131. — Car se udivi, kad to čuje, i nije hteo ve-
rovati: »Kad bi on bio, on bi došao k meni", ib. 207. — Sme-
derevsko bi bijelo vino, kad bi ljudi umjeli oko njega raditi, bilo
bolje od sviju Madžarski(h) vina. Vuk, Danica 1827. str. 28. —
Kad bi ova ostala gospoda tako mislila i rekla, onda se ne bi tre-
balo o tom prepirati. Vuk, Pisma 30. — Kad biste bili slijepi, ne
biste imali grijeha. Vuk, Mat. 9, 41. — Kad bi znao domaćin, u
koji će čas doći lupež, čuvao bi i ne bi dao potkopati kuće svoje,
ib. Luk. 12, 39. Kad biste bili od svijeta, onda bi svijet svoje
ljubio, ib. Jov. 15, 19. — Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo
ga predali tebi. ib. Jov. 18, 30. (ne bismo ga predali = ne bismo
ga bili predali). Isp. Akad. rj. IV, str. 721, 3, a.

28. Samostalne rečenice sa „kad bih" znače želju. A kako do
toga značenja dolaze, nije teško razumjeti, ako se uzme na um,
da su upravo podložne neizrečenoj hipotetičkoj rečenici s „ako", a
hipotetičke rečenice da lako postaju željne kao što je razloženo u
mojoj raspravi o rečenicama s konjunkcijama „ako, neka, li" u
Kadu knj. 134. § 21. Tako bi rečenica: A kad bi me, ujo, po-
slušao (N. pj. II, 539.) — imala upravo glasiti: (Ako bi došlo
vrijeme,) kad bi me, ujo, poslušao, (bilo bi mi ugodno). Ali reče-

Digiti

zedby G00gle

116 A. MU8I(% (47)

nica: bilo bi mi ugodno — ne treba da se izreče riječima, nego
željnim tonom, s kojim bi se imala izreći njezina protaza t. j. reče-
nica: ako bi došlo vrijeme. Tako bi ova rečenica postala željna,
ali ne sama, nego zajedno sa svojom oznakom: kad bi me, ujo,
poslušao. No rečenica: ako bi došlo vrijeme — ne izriče se s istoga
razloga, s kojega se ne izriče onda, kad nije željna, nego samo
hipotetička (isp. § 25.). I tako prelazi hipotetičko, a s njim željno
značenje zajedno sa željnim tonom na rečenicu: kad bi me, ujo,
poslušao. Doista zanimljiv proces ! Od čitavoga kompleksa rečenica
imamo jednu jedinu, ali na njoj se vide jasni tragovi one okoline,
u kojoj je nikla: konjunkcija „kad" i kondicional svjedoče o re-
čenici: ako bi došlo vrijeme — (kao što je u § 25. razloženo), a
željno značenje dokazuje, da ovoj rečenici kao protazi pripada
apodoza, u kojoj se (ako ne gramatički, a ono psihologički) izriče
čuvstvo ugodnosti, što ga supozicija protaze u duši govornikovoj budi.

I samostalnih rečenica sa „kad bih" ima realnih i irealnih. Među
a) realne mislim da pripadaju one, koje su u ovim primjerima:
Veruj meni, više nemam blaga, već kad bi me teo pričekati, dok
se vratim s lepotom devojkom, tamo će me darivati * lepo, sve ću
tebi pokloniti dare. N. pj II, 423. — Kad biste me, braćo, po-
slušati, da skinemo perje i čelenku sa Maksima mila sina moga
na Miloša Obrenbegovića. II, 546. — Ova knjižica naraste izne-
nada. Samo hod bi Bog dao, da bude i koliko na korist jeziku
našemu ! Vuk, Pisma 81. — Još bih vas molio, kad biste mi mogli
naznačiti, kad je postala Karlovačka bogoslovija? Vuk, Stražilovo
1886. 1515. — Kad bi putovi moji bili upravljeni da čuvam na-
redbe tvoje! Daničić, Psalmi 119, 5. Isp. Akad. rj. IV, 723, 4.

Za b) irealne samostalne rečenice sa „kad bih" vrijedi uopće
sve ono, što je u § 27, b) kazano za irealne podložne rečenice sa
„kad bih". Ovamo mislim da pripadaju ovi primjeri: Kad bi znao
ovaj čoban, ovde, gde leži ono crno šilježe, ima u zemlji pun po-
drum srebra i zlata. N. prip. 12. — Kad bi samo i danju onakav
bio, kao što noću biva, ali kako zora zabeli, on se opet uvuče u
svoju košulju i postane zmija. ib. 55. — Kamo sreća, kad bismo
mi mogli knjige pisati, kao što narod govori! Vuk, Pisma 91.
Isp. Ak. rj. IV, 723, 4. i Maretićeve Veznike § 193. 194. 195.

Prijegled sadržaja.

§ 1. I. kategorija relat. rečenica. — 2. Primjeri: A. (prez. i pret.),
B. (apstraktni prez.), (}. (futur). — 3. II. kategorija relat. rečenica. —

Digiti

zedby G00gle

(4K) RRLATIVNE REČKNICK U HRVATSKOM JEZIKU- 117

4. Primjeri : A (prez. i prot.), W (apstraktni prez.), 6f (futur), Z) (per-
fcktivni prez.), JE (relat. jo rečenica konsekutivna). — 5. Razlika iz-
među generalnih i individualnih indefinita. — 6. Primjeri: I. Indivi-
dualna indefinita; II. Generalna indefinita: A (konces. reč.), B (hipotet.
reč.), C (interog. ree.), D (optat. reč.), E (imperat. reč.). — 7. Indi-
vidualna indefinita dolaze u afirmativnim, generalna u supozitivnim re-
čenicama. — 8. Individualna indefinita u supozitivnim, generalna u
afirmativnim rečenicama. — 9. Relativno „tko" = ako x, ako y, ako
z . . . — 10. Razlika između relativnoga „tko" i „ako tko". —
11. Otkuda dolazi ta razlika? — 12. Za što uz relativ nema hipote-
tičke konjunkcije? — 13. Razlika između glavne rečenice kod rela-
tivnoga „tko" i kod „ako tko". — 14. Drugi dokazi, da su relativne
rečenice II. kategorije upravo hipotetičke rečenice. — 15. Hipotetičke
i paratetičke relat. rečenice. — 16. Hipotetički je relativ u hrv. jeziku
postao i paratetički (osvrt na druge jezike). — 17. Razlika između
futura i perfektivnoga prezenta u hipotet. relat. rečenicama. — 18. Ko n-
dicional u paratet. relat. rečeuicama. — 19. Kondicional u hipotet.
relat. rečenicama kao preterit futu a. — 20. Nastavak. — 21. Koudicional
u hipotet. relat. rečenicama kao preterit perfektivnoga p rezon ta. —
22. Hipotet. rečenice sa „kad bih" nijesu u korelaciji s glavnom re-
čenicom. — 23. Kausalne rečenice sa „kad". — 21. Tumačenje kau-
salnih rečenica sa „kad". — 25. Tumačenje hipotetičkih rečenica sa
„kad bih". — 26. Za što dolazi u kausalnim rečenicama sa Mkad"
samo indikativ, a u hipotetičkim rečenicama sa „kad bihu samo kon-
dicional. — 27. Realne i irealne podložne rečenice sa „kad bih". —
28. Realne i irealne samostalne rečenice sa „kad bih".

Digiti

zedby G00gle

Prilog estetičkoj nauci o baladi i romanci.

Čitao u sjednici filosofijsko-jitridičkoga razreda jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti dne 13. prosinca 1S07.

PRAVI ČLAN DR. FRANJO MaRKOVIĆ.

Pristajanje uz estetička načela mojega nezaboravnoga, žalibože
jur pokojnoga, profesora u Beču Boberta Zimmermanna, koji je
estetiku učinio morfologijom (oblikoslovjem) ljepote i divote, po-
vodjaše me đa tražim i, čini mi se, da nadjem put k pravome
estetičkome tumačenju balade i romance, kojoj pjesmenoj vrsti
spada zamjeran dio pučkoga pjesničtva i našega i tudjega. Na
Zimmermannovu morfologijski promatrajući pučku baladu i ro-
mancu škotsku, englezku, skandinavsku, njemačku, romansku, i
slavensku, nadjoh, da su najglavnija estetična obilježja njezine
konstrukcije (njezina sastava) ova dva: 1. dogodjajni sadržaj njezin
razvija se ili simetrijskim ili nesimetrijskim prikazbenim oblikom,
t. j. tako, da je naravni vršak iliti sredina dogodjaja, koji prika-
zuje pjesma, ili točno u sredini pjesmina tieka ili je od t£ sredine
pomješten bud bliže početku bud bliže koncu pjesme; 2. zasobica
(sukcesija) pjesminih česti — početka, sredine i konca — ili točno
odgovara naravnoj vremenoj zasobici dogadjanja ili je zasobica do-
gadjanja izvrnuta u pjesmenoj prikazbi ter pjesma počima pri-
kazbom učinka, posljedice, konca, a završuje prikazbom povoda,
uzroka, početka. Ove pak razlike u konstrukciji balade ili romance,
kao što i razlike u glavnih osobinah pjesničke joj dikcije, povo-
djene su razlikami u duševnom dojmu, kojim se je doimao pri-
kazani dogodjaj srca pjesnikova.

Kad Aristotel kaže, da pjesnička tvorevina, navlastito dramska,
treba da ima početak, sredinu i konac tako, da se jedno iz dru-
goga razvija a sve troje sastavlja zaokruženu svezanu cjelinu, to
je on rekao istinu tobože i površnu i očiglednu, ali doista je to
i vrlo dalekosežna i često dosta prikrita istina. Jer ona onakova
trodjelnost bično je a kadšto težko opažljivo obilježje svega, što

Digitized by LjOOQ IC

(2) PRILOG ESTETIOKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 119

nije neuredjena tvarina, nego je uredjeno, organizovano. Sve, što
je logično, ili estetično, ili etično, ini a onako v u trodjelnu organi-
zaciju, koja je u najjednostavnijem obliku svojem simetrijska, a
u dotjeranijem proporcionalna, i to proporcijonalna najpače onako,
kako je — stručno veleći — srednja geometrijska razmjernost iliti,
kako umjetnici vele, zlatni rez. Čim je njeka složenica trodjelna,
imajući početak, sredinu i konac, to joj je najjednostavniji ustroj
taj, da uza sredinu stoje početak i konac kao dva simetrijska
krila uza svoje središte. A trodjelni ustroj lako će postati petero-
djelnim, tako, daje prvi dio uvod, drugi dio napredak iliti naspor,
uzlaz k sredini, treći dio je ta sredina iliti vršak, četvrti je dio salaz
od vrška ka koncu iliti okret, presrt (peripetija), a peti je dio
konac, završetak (u tragediji katastrofa). To će reći: sastav trage-
dije i u obće drame nije ino nego primjena jednostavne sime-
trijske trodjelnosti na obsežniji umotvor.

I epska pjesma, bila duga ili kratka, hoće li biti zaokruženom
cjelinom, imat će onako v trodjelni ili peterodjelni sastav, a imat
će ga i svaka epsko-lirska pjesma, — to je balada i romanca.
Ali ta trodjelnost ili peterodjelnost nije u svakoj baladi ili romanci
izvedena simetrijski, nije vršak dogodjajnoga joj razvoja točno u
sredini, nego je u mnogoj od sredine pomaknut prama koncu, pak
su onda uvodni i nasporni dio nerazmjerno prošireni a presrtni i
završni dio nerazmjerno su sbijeni; kadšto pak su vrlo sbijeni
uvod i naspor i vršak, ter je gotovo sam završni dio na široko
razvijen.

Dakako, pretega uvoda i naspora bit će po naravi u svezi
s epskom obširnošću i s bezstrofnošću ; tako je u mnogih naših
pučkih baladah i romancah. Nasuprot u onih maloruskih dumkah,
kojim je narav gotovo sasvim lirska, t. j. gdje je malne sva pjesma
monolog glavne dogodjajne osobe, taj je monolog upravo konac
dogodjajnomu razvoju, dakle tu je samo peti, završni dio podpuno
i baš na široko izveden, a prednja četiri diela su samo naznačena
u lirskom odrazu monolognom. Njeke škotske i skandinavske ba-
lade imaju točno simetrijski sastav, a to je u svezi s njihovim
lirsko-dramskim tiekom, s njihovom kratčinom, i s njihovom strofaom
uredbom, a rcć bi da je njihova stroga simetrijnost bila umjetnička
domisao barda i skalda, koji su bili u višem stupnju umjetnici
od naših pučkih pjevača.

Još je zamašna razlika u satvorbi balade ili romance ta, prika-
zuje li pjesma razvoj dogodjaja tako, da naravnoj vremenoj zaso-

Digiti

zedby G00gle

120 FR. MARKOV1Ć, ;\

bici dogadjanja odgovara i prikazna zazubica peterih djclova pjesme,
ili je pak učinjen iz vrat (inverzija), t. j. da prikazba pjesinina pu-
cima vrškom ili presrtom ili pače završetkom naravnoga dogo-
djajnoga razvoja, pak onda u tieku presrta ili završetka naknadno
a posve u kratko napominje prva tri razvojna diela (početak,
naspor, vršak) ili dapače još i četvrti dio (presrt). Ovakov sastavni
način, koji zovem izvratnim, inverznim, nalazimo u njekih uzornih
škotskih baladah, najpače u glasovitoj baladi „Edvvard" kako ću
to za čas pokazati potanje. Baš ovaj sastavni način pođaje baladi
obilježje lirsko-dramsko, a, što je znatno, ovakov baladni sastav u
jezgri je istovjetan s onim sastavom staroklasične tragedije kojemu
je izglednim primjerom Sofoklov „Kralj Oedip", gdje no, kako
Freytag temeljito pokazuje, prikaza dramska poč<ma ondje, t j.
onim dielom cjelokupnoga dogodjajnoga razvoja, gdje bi po novo-
vječnoj, na pose po Shakespearovoj sastavbi bio već početak pre-
srta ili pače već prielaz od presrta na katastrofu, pak su u tiek
tragedije „Kralj Oedip" naknadno i osvrtno (retrospektivno) umet-
nuti oni razvojni dielovi, koji po naravnoj razvojnoj zasobici pri-
padaju uvodu, nasporu i vršku dramskoga dogodjaja.

Pošto je pak peripetijno-katastrofni izsječak cjelokupnoga dogo-
djaja u onoj Sofoklovoj tragediji prikazan dakako peterodjelnim
dramskim razvojem — , uvodom, nasporom, vrškom, presrtom i
završetkom — , to je dramsko-tragična struja po takovu sastavu
mnogo silnija i potresnija, što je jedan izmedju razloga, s kojih su
se francezki klasici povodili za onim sastavbenim načinom Sofo-
klovim. Ovakov sastavni način podaje i baladi ili romanci veliku
dojamnu silu.

Ima dakako takovih dramskih, tragičnih, a po tom i baladnih
dogodjaja, koji su po psihologijskih osobinah svojih prikladniji za
sastav s izvratom, a ima opet takovih, koji su prikladniji za sastav
bez izvrata, za sastav prema naravnoj dogodjajnoj zasobici. One
balade ili romance, koje su pretežno epskoga prikaznoga obilježja,
imat će sastav s naravnom razvojnom zasobicom, a ne sastav
s izvratom; tako je u većini hrvatskih pučkih balada i romanca,
barem u većini štokavskih, dok u čakavskih i kajkavskih preteže,
kako i u čeških, slovačkih i poljskih, lirsko-dramski biljeg, ter po
tom i izvratni sastav ili bar takov sastav, da preteže vršak ili
presrt ili katastrofa a uvod i naspor su pokratki.

Ove razlike u sastavu balade ili romance uzrokovane su pogla-
vito psihologijskimi razlikami u načinu, kako se je prikazni dogo-

Digiti

zedby G00gle

( I) PRILOG BSTKT1ČKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 121

djaj doimao duševnosti pjesnikove. Stoji najviše do toga, koji li
se dio i koja osobina dogodjajnoga razvoja najjače doimala srca
pjesnikova : da li postajanje dogodjaja ili pak ćutnl učinak dogodjaja
u glavnoj osobi pjesme. Ako je prvo, onda će biti uvod i naspor
potanko prikazan s epskom obširnošću, a vršak, okret i konac bit
će kratki i sbijeni. Ako li je ono drugo, pretezat će u prikazbi
okret i konac, pače sam konac, ter će pjesma biti kao dramski
dialog ili pače monolog; puki dialog je n. pr. škotska balada
„Edwarda, a monolog je jedna dumka Oelakovskoga u njegovu
„Poglasju ruskih pjesama pučkih". U onih kratkih sjevernjačkih
balađah ili romancah, gdje je točan simetrijski sastav peterodjelni
bez izvrata, nalazimo njeku umjeru (ravnotežje) medju lirskom
ganutošću i epskom objektivnošću pjevača; takovih ima pučkih
balada ili romanca škotskih i englezkih, a umjetnički izgledni pri-
mjer je Schillerova balada „Gang nach dem Eisenhammer", što ću
poslie potanje pokazati.

Kako iz duševne udešenosti pjesnikove pod dojmom prikaznoga
dogodjaja izvire način sastavbe (konstrukcije) pjesmine, tako je
opet toj sastavbi naravnom posljedicom pjesnički slog, t. j. narav
dikcije pjesničke i narav pjesničkoga metra. Sve ovo je u psiho-
logijskoj uzročnoj uzajmici ; u svem tom, navlastito u temeljnom
poslu pjesnikovu, t. j. u njegovu duševnom shvaćaju onoga dogo-
djaja, koji će opjevati, ogleda se visina ili nizina njegove umje-
tničke i njegove etičke razvitosti, a to valja najpače za one balade
i romance pretežno lirskoga obilježja, koje su nikle iz posve osobnih
doživljaja pjevaočevih

Po napomenutih estetičkih obzirih promotrit ću u ovoj razpravi
njekoliko po izbor pučkih balada ili romanca A) škotskih i en-
glezkih, B) skandinavskih i njemačkih (ovih poglavito iz umje-
tnoga pjesničtva), C) sjeverno- i južnoslavenskih. Ako uztreba i
ako dospijem, nakan sam poslie u posebnih razpravah potanje
obraditi ove skupine, i još romansku pučku baladu te romancu.

A. Izgledi škotskih i englezkih pučkih balada te romanca.

a) škotskih.

U glasovitih pučkih, pravo reći bardskih baladah škotskih nala-
zimo više tip&, koji se mogu upravo s prirodopisačkom točnošću
morfologijski odrediti i u vrstne skupine razdieliti.

1. Prvi tip škotske pučke balade pokazuje glasovita
balada „Edwarda. Ona je puki dialog medju majkom i sinom,

Digiti

zedby G00gle

122

FR. MAKK0VI0,

(")

bez i jednoga pjesničkoga ukrasa, goli psihologijski izljev strašne
pecali iza strašna čina. Za jasnoću estetičkoga tumačenja njezina
treba da ju ovdje u prevodu priobčim.

I. S tvog mača kaplje crvena krv,
Edvarde, Edvarde!
Crvena s tvog mača kapljo krv,
A težak te tišti jad.
II,. „0, sokola sam ubio svog.
Majko, majko!
O, ubio sam sokola svog,
A takva nema sviet".

3.

Tvoj konjic bjaše star, pak čemu to V*

Edvarde, Edvarde!
Star bjaše konjic tvoj, pak čemu to?

Drugi te tišti jad, o!
.,0, ja sam ubio otca svog,

Majko, majko!
O, otca svog sam ubio ja,

I jao srcu mom, o !"

III.

IV«

A dom i dvor tvoj što ćo tad,

Edvarde, Edvarde?
A što 6e tad tvoj dvor i dom,

Sad velik, krasan, čvrst?
.,0, srušio se u prah i drač,

Majko, majko !
U prah i drač se srušio sav,

Ja nikad više u nj, o!u

Tvog sokola nije takva krv,

Edvarde, Edvarde!
Nije takva tvog sokola krv;

Moj sinko, no laži, o!
Hg. .,0, vranca ja sam ubio svog,

Majko, majko!
O, ubio sam vranca svog,

A vjeran bjaše i brz, o!u

IV,. A kakovu ćeš pokoru sad,

Edvarde, Edvarde?
A pokoru sad kakovu ćeš?

Moj sinko, kaži sve.
,,Nek zemlja me više ne nosi,

Majko, majko !
Nek ne nosi me zemlja već;

Prek' mora bježat ću~.

6.
IV,. A što će ti žena, što će sin.
Edvarde, Edvarde?
A žena tvoja i tvoj sin,

Kad odeš na more? O!
„Ta svietjo velik, nek prosjače njim,

Majko, majko!
Ta velik sviet je, nek prosjače njim.
Ja ih vidjeti ne ću već!"

7.

IV4. A svojoj majci što ostavljaš,
Edvarde, Edvarde?
bto ostavljaš majci svojoj pak.
Moj sinko, kaži to, o!
V. „Prokletstvo i pakla kinu njoj,
Majko, majko!
Prokletstvo i kinu paklenu,
Jer — v i to htjaste, vi !"

Ova balada nema ni jednoga pripovjedna stiha, nego je sva
puki dialog medju majkom, koja govori sinu tvrdeći ili pitajući,
i sinom, koji njoj odgovara. Ne prikazuje se sbivanje dogodjaja.
nego se pokazuju posljedice prošasta čina u duši činitelja. Sličan

Digiti

zedby G00gle

(6) PRILOG ESTET1ĆKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 123

je sastav Sofoklove tragedije »Kralj Oedip", u kojoj se ne prika-
zuje postajanje čina i sam čin (t. j. kako je Oedip a neznani ubio
otca i oženio se majkom), nego postupno odkrivanje prošastoga čina
i pečal radi njega, a to će reći : neposrednim načinom iliti uprarce
prikazuje se samo peripetijni i katastrofni dio cjelokupnoga zaso-
bičnoga razvoja dogodjajnog, a dogođjajni naravni uvod, naspor
i vršak (taj je otcoubojstvo) pokazuje se tek posrednim načinom iliti
neupravce, t. j. u svojih posljedicah, u duševnom osvrtu, u nakna-
dnoj spoznaji iliti u pospoznaji (anagnorizi), pak u pecali i samo-
kazni. Ovako* je i u baladi wEdwarda. Dakako, i ona tragedija
i ova balada razvija taj svoj peripetijno-katastrofni puki psihični
sadržaj peterodjelnom postu picom (uvodom, nasporom, vrškom,
okretom i završetkom). Balada ova ne prikazuje peterodjelnu za-
sobičnu postupicu dogodjajeva razvoja, nego razvoja čuvstva i sa-
vjesti uslied svršenoga jur čina. To nije rpski prikazni način, koji
zasobičnim redom pripovieda zasobičnu sliednju dogadjanja, nego
je lirsko-dramski način, koji upotrebljava iz vrat (inverziju) vre-
mene zasobice, t. j. ono, što je u vremenu poslie (učinak, poslje-
dica), prikazuje se prije t. j. stoji za prikazbeni početak, a što je
u vremenu prije (povod, uzrok činu), prikazuje se tek poslie, pače
baš na koncu. U baladi „Edward* kaže istom posljednji stih početak
naravnoga razboja dogodjajnoga : da je majka podgovorila sina,
neka ubije svoga otca. Ovaj prikazni konac bijaše dogođjajni po-
četak ; naspor naravni — koji se u ovoj baladi ne prikazuje, ali se
doslućuje — bijaše nećkanje pa onda ipak odluka- sinova na otco-
ubojstvo, a vršak naravni bijaše izvršaj te odluke. Prikazba pak
baladina počima tek poslie toga naravnoga vrška: sin, jur otco-
ubojica, došao s krvavim mačem na oči majci, koja u licu sinovu
sa zebnjom nagadja strašni čin. Ali ovaj u naravnom razvoju već
peripetijni dio dogodjaja prikazan je u baladi kao uvod, naspor je
u baladi sinovo grizodušno a bezuspješno tajenje, vršak je njegova
grizodušna priznaja strašnoga čina, peripetija je njegova pečalna
samokazna, a katastrofa je njegova moralna kazna majci kao
povodnici strašnoga čina. Pjesnik baladni, kad mu bijaše prikazati
ovako užasan čin, nalazio je s pravom etičkom i pjesničkom tanko-
ćutju, da mu nije prikazivati s epskom obširnošću — koja bi
ovdje upravo nesnosna bila — ni u dogodjajnoj podpunoj zasobici
nagovor majčin i odluku sinovu na otcoubojstvo i sam užasni čin,
nego da mu je odmah pokazati samo težko kajanje krivčevo i težku
kaznu za krivnju. Ujedno ima i polučuje ovaj sastavbeni način

Digitized by

—

124

KR. MARKOVIH,

(7,

tu »vrhu, da iznenadi i potrese, t. j. ima s vršnu osobinu dramske
sastavbe. Naravi sastavbe odgovara i narav prikazbe, dikcije pje-
sničke: u baladi ovoj nema nijednoga epskoga, pripovjedna ili
opisna stiha, nema nijednoga epsko-ukrasna slikovita epiteta, nego
je svaka rieč ili goli verbum proprium ili ćutni, bolni uzklik,
vlastit lirskoj prikazbi; lirske, muzikalne naravi je i retoričko
ponavljanje izriekii s preobraćenom sliednjom rieči: pečal popo-
staje. zadubljuje se u strašnu činjenicu, ogleda ju ovako i onako.

Balada ova, prikazujući samo peripetiju i katastrofu cjelo-
kupnoga dogodjajnoga razvoja, razvija ovo dvoje peterodjelnom
postu picom, do vrška uzlaznom, od vrška salaznom, a tako, da
ne stoji vršak točno u sredini, nego je malo primaknut početku
ter onda peripetija duljinom svojom preteže. Konstrukcija je naime
ovakova :

I. uvod: 4 stiha; II. naspor u dvama stupnjima: 8 -f- 8 stihova;
III. vršak: 4 stiha; IV. okret u četirima stupnjima: 8 -{-8 -[-8 sti-
hova, i još 4 stiha prielaza od okreta na završetak; V. završetak:
4 stiha. Dakle uvod, vršak i završetak (1, 3 i 5 dio) imadu sime-
trijski po četiri stiha; okret, prikazujući pečalnu samokazan oteo-
ubojice, nadmašuje svojom duljinom naspornu čest, u kojoj se grizo-
dušno tajenje krivčevo prikazuje: najstrašniju činjenicu — daje
majka podgovorila sina na otcoubojstvo — sgodno odkriva jedini
i baš posljednji stih, nalik na strjelovit kazneći tries.

U epskoj prikazi točno se podudara zasobica prikaznih česti sa
zasobicom dogodjajnih česti, ter bi crtežni simbol za epsku pri-
kazbu bila peterodjelna prava crta, smjera zasobice jednako na-

predna bez inverzije, ovako: >

1 2

4 5

Nasuprot bi

crtežni simbol za lirsko-dramsku prikazbu u baladi „Edwarda bila
pakružnu krivulja ovakova:

vršak

Tuj se k izhodištu uvodnome pakružna
krivulja povraća u samoj konačnoj točci
završetka, pa tako sastavlja dovršenu u
sebi krivuljnu cjelinu, t. j. konac se dotiče
početka. Pošto je ovako krivulja u sebi
završena, može prikazba počimati peripe-
tijom te katastrofom, tako da se u prikazbi
tek poslie katastrofe (Edwardova proklet-
stva materi) kazuje izhodn'i točka (pod-
govor materin, neka sin ubije otca).

Digiti

zedby G00gle

(8) PRILOG K8TETICKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 12"}

Posto pak i epska, umjetnička i cjelovita, prikazba — kako je
jur Aristotel opazio — u sebe prima i njeke osobine dramske
prikazbe, to bi crtežni simbol za umjetničku epsku prikazbu bio
trokut, a ne prava crta, ovako :

A je izhodište uvodno, AH je naspor, B je
vršak, BG je okret, CA je završetak, koji, pri-
kazujući konačne pravedne posljedice činu, ujedno
pokazuje temeljnicu svemu dogadjanju, jerbo konac
pokazuje stanovitu, unapried odredjenu (predestinovanu, prestabilo-
vanu) vječnu pravdu, koja ako se i očituje nam Ijuđem u vre-
menu posljednja (kao konac), ipak je za absolutno biče izprvična
i temeljna.

Kad se uzme na um poviestni postanak naziva „ balada u te na-
ziva „romanca" i književno- poviestna uporaba tih dvaju naziva,
nastaje smutnja, iz koje se ne može izaći na čistac. Nema, čini
mi se, druge, nego da se, donjekle prema pretežitosti književno-
poviestne uporabe onih dvaju naziva, osieče ta razlika, da se, //
estetienoj teoriji, baladom nazove dogodjajna pjesma sadržaja tra-
gična ili malo ne tragična, a romancom dogodjajna pjesma sadr-
žaja ne tragična, ne strašna, nego vedra ili bar pavedra, svakako
psihologijski mirnijega. Vedar dogodjaj, ili bar takov, kod kojega
pripoviedalac i slušalac ne bude silno potresan, nego ostaje pri-
lično miran i vedar, pristaje za epsku prikazbu s naravnom zaso-
bicom dogodjajnih česti, polaganu, potanku, s pripovjednim popo-
stajavanjem, slikanjem, opisivanjem. Nasuprot tragičan ili strašan
dogodjaj ili bar zanoseći na tragičnost pristaje za lirsko-dramsku
prikazbu, s izvratom u sastavu, kako pokazuje „Edward". Ali
moguće je, da se dogodjaj, koji je najprikladniji za romaneni
oblik, prikaže lirsko-dramskim sastavom onako vim, kakov je u
baladi „Edwardu". S toga ne će biti druge nego da se medju ba-
ladom i romancom ne osieče oblikovna, nego puka sadržajna raz-
lika, ovako: romanca je epsko-lirska pjesma sadržaja vedra ili
pavedra, a balada je epsko lirska pjesma sadržaja tragična ili
malne tragična.

2. Škotska romanca „Humak na vries-polju". Od
„Edwardaa sasvim je drugačiji tip tako zvana „balada" a u istinu
romanca škotska „Humak na vries- polju". U njoj nema izvrata,
nego se zasobice i prikazuje, što se je i kako se je zasobice doga-
djalo; u njoj je dakle po tom obziru epski prikazbeni način.
Dogodjaj prikazni nije strašan, mračan, nego umiljan, dražestan,

Digiti

zedby G00gle

126 FR. MARKOVIĆ, (9)

vedar, njekim humorom razigran, dakle nije baladan nego ro-
mancan dogodjaj ; a tako je i prikazni način epski, romancan,
premda pretežu monolozi i dialozi a posve je malo pripovjednih
stihova : samo ova velika pretega mono- i dialoga nad pripovjedne
t. j. nad prave epske stihove naravi je baladne, dakako sjevernjačko-
baladne. Južnjačka (španjolska) romanca — a u njoj je tipni ro-
mancni sastav, kao što je sjevernjačka balada poput Edwarda
tipna za baladni sastav — ima pretežno pripovjedne sastavine a
ne monoiogno-dialogne, pa ako u gdje kojoj južnjačkoj romanci i
pretežu mono- i dialogni stihovi, oni su mirniji, plastičniji od
mono- i dialognih sjevernjačkih stihova. Pošto baladi, a donjekle i
romanci, pristaje lirsko-dramski slog, to ona izostavlja pripovjedne
prielaze: „on rečeu, „ona odgovori" i slične izreke vezalice dia-
lognih česti, a izostavlja i onakove pripovjedne izreke, koje bi
kazivale takove pripravne, uzgredne, spojne činjenice, koje se mogu
pogadjati, domišljati po izrečenih glavnih činjenicah. Ovakovi izo-
.stavci zovu se lirski skokovi. Njih ima dosta u škotskoj romanci
„Humak na vries-polju".

Sadržaj njezin teče ovako. I. Uvodni dio: 1 strofa. Vitez i go-
spodjica ročili se na humku u vries-polju; (ali) on ode onamo u
jutro (izostavlja se: prema dogovoru), a ona na večer. II. Naspor:
2 -|- 2 -{- 2 strofe. (Naime) ona pred majčinim kućnim vratima ple-
tući svoju kosu (izostavlja se: u jutro), govori sobom: „dodjem li
na vries-polje, izgubit ću vienac djevojački; ne dodjem li, dragi
će me karati s vjerolomstva". Njoj govori vračara iz čarnoga
dolca (izostavlja se: kojoj je gospodjica bila otišla i upitala ju za
basmen savjet) : „Možeš otići na vries-polje, pa ipak vratit se dje-
vicom. Naći ćeš ondje viteza spavajuć. Pospi mu glavu i noge
miomirisnim cvietom od vriesa ; skini svoj prsten i utakni na njegov
prst, neka zna, kad se probudi, da je njegovo drago stajalo kod
njega". (Izostavlja se posljednji dio naspora: gospodjica podje u
večer na vries-polje). III. vršak: 1 strofa. Ona nabra na humku
vriesova cvieta i učini, kako joj bješe rekla vračara, pa opet ode
djevicom. IV. okret: (2 -|- 2 strofe), puki dialog (izostavlja se:
vitez se probudi, pošto je gospodjica već bila otišla od njega, i
reče): „Gdje bijaše, bieli konjicu moj, dragi i predragi? zašto nisi
pazio i probudio me, dok moja djevojka bijaše tu ?u (Izostavlja se :
konjic odgovori vitezu:) „Kopah nogom, potresah uzdom, ali ništa
te, gospodaru, iz tvrdosna ne trže". (Izostavlja se: Na to vitez reče:)
„A gdje bijaše ti, moj sokole? zašto nisi pazio i probudio me, tiok

Digiti

zedby G00gle

(10) PRILOG ESTRTIČKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 127

moja djevojka bijaše tu?u (Izostavlja se: Sokol mu odgovori:)
„Udarah krilima, potrćsah prapori, i klicah: ustaj, ustaj, gospo-
daru, još je gospodjica tu". V. završetak : 2 + 2 strofe, takodjer
puki dialog, s izostavkom pripoviednih spojnih izreka: on reče,
on odgovori. nSad skokom skokni, moj dobri, bieli konjicu, i
dostigni djevojku, il' ćeš biti u zelenom lugu plien gavranom".
„„Ne treba da svoga dobra biela konjica podbadaš preko ledine;
ptica ne leti tako brzo lugom, kako konjic leti poljem" ".

Dakle sastav je ovoj romanci ovakov: I. uvod: 1 strofa; II. naspor,
trostupan: 2+2+2 strofe; III. vršak: 1 strofa; IV. okret: 2 + 2
strofe; V. završetak: 2 strofe.

Vršak je gotovo u sredini, imajući prije sebe sedam strofa a poslie
sebe šest strofa. Ali rekao bih, da ova romanca ovako nema prava
završetka, nego da se on iz ostaloga pjesmina sadržaja ima domi-
šljati, a taj pravi završetak kazivao bi jednom strofom — (onda bi
vršak bio točno u sredini pjesme) — da je vitez, dostigav gospo-
djicu, čestito ju vjerio, prstenujući nju na javi, kako je ona bila
njega u snu prstenovala. Ima medju starimi škotskimi i englezkimi
buladami takovih, koje su bez sumnje krnje, ne podpune, pa tako
će valjda biti i ova, u kojoj i onako ima dosta izostavaka, „lirskih
skokova", a neizrečeni njezin konac nalik je na stanku u glasbenoj
kompoziciji. U lirskoj pjesmi vrlo se često ima što primišljati —
svigdje, gdje je „lirski skok", — a lako se primišlja i domišlja,
ako je izrečeno kako treba ono, što jest izrečeno. Stanke i lirski
skokovi naravi su baš muzikalne ; i metrika staro-hrvatske balade,
— bugarštice — pozna stanke kao zamjenice neizrečenih stopa.

Ono šest dialognih strofa poslie vrška gradjeno je posve sime-
trijski. Prvu strofu govori vitez konju, a drugu odgovara konj
vitezu ; treću strofu govori vitez sokolu (simetrija je pojačena
onom iztaknutom dvoredačnom palilogijom), a četvrtu odgovara
sokol vitezu; petu strofu govori opet vitez konju, a šestu odgo-
vara konj vitezu. Simetrija seže i dalje. U okretu pripadaju vitezu
tri govorne strofe, a u nasporu vračari tri i pol; jednostrofnome
pripovjednome uvodu odgovara jednostrofni pripovjedni vršak. —
Strofna (ili redačna) simetrija, kojom se kadšto to jače iztiče sadr-
žajni suprotak (kontrast), obilježava i nutarnji sastav u gdjekojoj
strofi, t j. u njezinih pojedinih stihovih ili u pojedinih izrekah
jednoga stiha. To je pjesmena, t. j. čujna zasobična simetrija, ana-
logna prostornoj t. j vidljivoj sasobičnoj (koeksistentnoj) simetriji
u likovnom umieću, u sgradbi i crtnji. Čudno je, koliko vlada

Digiti

zedby G00gle

1 28 fr. m/irković, (11)

simetrija u prirodninah organskih i neorganskih, pak takodjer u
čovjekovih tvorevinah : oduzmeš li nju, nestat će reda, a nastat će
haos. Zato je uspješan trud, kad se u saglasju i u skladu zvukova
traži podpuna analogija simetriji, proporcionalnosti, skladu prosto-
rinš,; ta analogija se doista i nalazi: isti zakon uredjuje sastavne
česti njeke milotne cjeline, bile one zasobične (zvučne, pjesničke),
bile sasobične (prostorne, likovne). A to, Sto je 1 agi ja sasobična
priegledba i sjedinitba svih sastavina u prostorini, nego što je za-
sobična priegledba (prieslušba) i sjedinitba svih sastavina u zvučnoj
ili pjesmenoj umotvorini, to je uzrok tomu, što u sastavu prostorinfi
preteže prosta simetrija i prostija proporcionalnost, a u sastavu zvu-
kova i pjesničkih misli preteže kompleksnija, zamršenija harmonija.

Posto u mnogih škotskih i englezkih baladah pjesmin vršak
stoji točno ili malone točno u njezinoj sredini, to je veoma vjero-
jatno, da je ovakova simetrijska sastavba bila umjetnička domisao
i tradicija u barda i minstrela, a valjda ju je povodila očevidna a
često gledana prostorna simetrija u sgradah, u pokućstvu, u vezivu,
i u prirodninah. U naših pučkih epskih pjesmah, koje su kud i
kamo dulje od onih sjevernjačkih balada i romanca, ne vlada
simetrija, nego su obično uvod i naspor mnogo dulji od vrška,
okreta i konca; ali bardi i skaldi bijahu mnogo umjetniji od naših
pučkih guslara.

Analogija likovnoj simetriji ima mnogo i u samoj dikciji pje-
sničkoj. Ta što je anafora i palilogija drugo nego simetrijski oblik,
primienjen na pjesnički govor? Nije li pjesnička prispodoba isto
što prostorna simetrija, pošto prispodoba izporedjuje i izjednačuje
dvoje? Sto je metafora drugo nego prikrivena simetrija t. j. pro-
porcionalnost, ili pače skladnost? A nije li polysyndeton (i — i — i — i)
primjena simetrije na svezu izreka? A zar nije pokraj logičkoga
razloga i simetrijski razlog tomu, što se u novoj štokavštini nagla-
šuje ovako: ) ja l ti, a ne; i jd i tf, kako bi bilo prema nagla-
šaju latinskome, njemačkome i t. d.? Zar nije srok simetrija? Zar
nije sastav pjesme od jednakih strofa simetrijski, a zar nije naj-
jednostavnija simetrija provedena u metru naše pučke epske pjesme,
koja se sva sastavlja od posobičnih jednako dugih stihova, od samih
deseteraca ?

Sto se tiče porabe pjesničkih ukrasa, obilježna je za romancu
„Humak na vries-polju", kako i gotovo za svaku dotjeraniju sje-
vernjačku romancu, milotna i Ijubka slikovitost. Tu ima više dra-
žestnih sličica koje u epitet ih ukrasnih koje u kratkih opisih ;

Digiti

zedby G00gle

( 12) PRII4>G E8TBTIĆKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 129

n. pr. vračara govori djevojci : „na vries-polju spi tvoje drago toli
sladko, srebren mu je pas do glave, a noge su mu u cvietju vrie-
snora", pak: „uberi cvieta sa vrieska u polju, i pospi ga na glavu
dragoga milka i na noge mu". Sličice su, kad govori konjic vitezu:
„kopah nogama, potrćsah uzdama % a sokol; „udarah krilima, po-
tresah praporci41. ""

3. Posve je drugačija „Ohola gospodjica Margita". To
je, uz „Edwarda" kao prvi tip, upravo drugi tip škotske balade,
različit od prvoga poglavito u tom, što ima dosta opisne slikovi-
tosti (u uvodu i tieku i koncu svom), premda je sastav glavne
sadržine baš onako izvratan, kako u nEdwardutt, t. j. prikazuje
se u pravce samo peripetijno-katastrofni dio cjelokupnoga dogodjaja,
ter se ona glavna a strahotna prošasU* činjenica, koja je uvjet
ovoj baladi, kazuje istom u samom koncu baladinu, a naravni do-
godjajni početak, napredak i vršak samo se os vrtno ili posredno
kazuje u tieku baladinu.

Kad bi se dogodjajni sadržaj ove balade pripoviedao epskim
načinom, gdje se dogodjajna zasobica podudara s pripovjednom
zasobicom, to bi se on kazivao ovako.

Po smrti roditelja, koji su ostavili dvanaestero dvora — otac
devetero a mati troje — živu sin i kći ; ali kći prisvoji svu ba-
štinu, premda ju po pravici ide samo materinstvo od troje dvora ;
tako joj brat kao bezkućnik ode u sviet i pogine. U krutoj oho-
liji svojoj ona (kao kakova Sfinga) nareče, da će uzeti za muža
samo onoga viteza, koji odgonene četiri njezine zagonetke, a koji
ih ne odgonene, mora umrieti; već su mnogi vitezi, prosci njezini,
ovako zaglavili, ne ugonenuvši njezinih zagonetaka. (Sve ovo se u
baladi doznaje tek naknadno, upleteno u njezin tečaj, a balada
počima ovako). Jedne noći na bedemu svoga grada čekajući ohola
gospodjica Margita, ne će li joj doći opet koji vitez u prositbu,
dodje pod grad neznanik te ona s njim zametne razgovor. (Osim
ovoga uvoda sva je ostala balada puki dialog medju Margitom i
neznanikom). I on je došao, da ili zadobije njezinu ljubav ili umre.
Odgonenuvši on redom sve njezine četiri zagonetke, ona mu kaže,
da će on biti njezinim mužem i tako s njom dobiti svu joj baštinu,
devetero dvora po otcu a troje po materi. Vitez joj odvraća, da
ona laže, jer da ono devet dvora po otcu nije njezino; kaže joj,
da je on glavom njezin zaboravljeni brat Vilim, koji dolazi kaznit
njezino oholo srce, što no je mnoge viteze nagnalo u smrt Ona
ga upoznaje i hoće odmah otići iz dvora s njim, ne okusiv više

R. J. A. CULiVlII. 9

Digitized by CjOOQ IC

130 F. MARKOVIĆ, (13»

ni jela ni pila; a on joj odvraća, da ona i sad laže, jer da nije
spremna s njime poći u grob. u kojem on počiva spokojan, premda
vije bura iznad njega.

Sastav je i u ovoj baladi, kako u BEdwarduu, dialogan lirsko-
dramski, samo su dvie strofe uvoda pripovjedne, a u dialogu ima
dosta opisnih i ukrasnih elemenata, kojim nema ni traga u
„Edwardu\

Petero sastavnih čestih razvijeno je u ovoj baladi prilično sime-
trijski, ovako. I. Uvod: 2 + 21/* strofe; II. naspor: 2 + 2 + 2
strofe; III. vršak: 3 strofe; IV. okret: Slj2 strofe; V. završetak:
3 strofe. Uvod ima dvie prve strofe pripovjedne, treća je djevojčin
nagovor vitezu (wti kao da nisi vitez nego lovac"), a četvrta strofa
i pol njegov je odgovor njnjzi („nisam, al' dodjoh tvoju ljubav
zadobit il' umriet"). Naspor ima šest strofa; u prvim dvima ona
njemu kaže prositbeni uvjet („da, umriet ćeš. kako i mnogi prije
tebe, ne odgoneneš li četiri zagonetke"), u trećoj strofi ona stavlja
dvie zagonetke, u četvrtoj on ih odgonene, u petoj ona opet stavlja
dvie zagonetke, u šestoj on ih odgonene. Ove četiri zagonetbene i
odgonetbene strofe gradjene su simetrijski. a one su baš jezgra
naspora, napinjući izvjedljivost sluša očevu, hoće li vitez odgonenuti
i tiem zadobiti ju za ženu, ili ne će odgonenuti i tiem zadobiti
smrt. Vršak ima tri strofe, ali glavna i odlučna je prva, u kojoj
ona kaže, da će joj on biti mužem, a druge dvie su samo popu-
nitbene (veleći ona, da će on s njom dobiti svu joj baštinu : deve-
tero dvora po otcu i troje po materi); dakle može se reći, da je
pravi vršak baš u sredini od svih dicdognih strofa, odbivši dvie
pripovjedne strofe uvoda. Okret ima tri i pol strofe: „Lažeš —
odgovara on njoj — samo tri dvora su tvoja, ona po materi".
(Ovdje je lirskim skokom izostavljeno, što se lako iz sveze pod-
razumieva, naime da je devetero dvora po otcu imalo zapasti njega,
ali ih je ona posvojila te se on morao po svietu potucati i tako
zaglaviti). „Evo mene, tvoga brata, na koga si i zaboravila ; došao
sam, da kaznim tvoje oholo srce, koje je tolikim zadalo smrtu.
(Podrazumieva i sebe, ali, na vitežku, ne iztiče njezine blagohlepne
krivnje prama sebi, nego samo njezinu okrutnost prama proscem).
Katastrofa ima opet tri strofe, kako i vršak ; u prvoj govori Mar-
gita njemu : „vidim, da si moj brat Vilim, pa ne ću više ni jela
ni pila, nego odlazim s tobom", a u drugoj i trećoj on joj odgo-
vara: „šuti, Margito, ti lažeš, jer tvoje su ruke i noge neoprane,
a da bi mogla poći sa mnom u — grob, jer ja u grobu počivam-.

Digitized by

Google

(14) PRIIiOG KSTETIČKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 131

Ima li u ovoj baladi doista peti, katastromi dio? 0 brata ima
završetak iliti peti razvojni dio: taj je njegova izjava u predpo-
sljednoj strofi, daje on mrtvac; ovo je iznenadno i Margiti, glavnoj
osobi pjesme, i slušaocu pjesme, a ovo je ujedno naravnim izho-
dištem svoj dialognoj sadržini pjesme baš onako, kako je u baladi
BEdward" ona izjava sinova materi: „vi to (da ja ubijem otca)
htjaste, vitf; dakle jednak je izvrat u ovoj baladi kako u „Edwardua.
Ali koji je konac Margiti, opakoj sestri? To se u završnoj, u petoj česti
balade doduše ne kaže izriekom. Ali pošto je on u završetka peri-
petije njoj rekao, da je došao kazniti nju za tolike žrtve okrutnoga
joj srca; pošto je ona u početku katastroihe česti njemu, spoznavši
ga bratom, na onu prietnju odvratila, da će otići s njim a ne oku-
siti više ni jela ni pića (što može značiti ili: da će odmah osta-
viti krivično posvojene dvore, ili na način figure oxymoron-a: da
ne će više živjeti), to je njezina katastrofa dovoljno nagovieštena,
t. j. strava i duševni slom ubit će ju mahom, i tako će brat izvršiti
pravedna osvetu na njoj za tolike krvave žrtve njezine. Na ova-
kovo shvaćanje puti nas baš srodnost sastava balade „Margita" i
balade „Edwardu sa ttofoklovom tragedijom „Kralj Oedip", koja
obiluje figurom oxymoron-a; dakle Margitine one rieči, pošto ona,
kad ih izgovara, još ne zna, da je on mrtvac, znače njojzi to, da
će odmah otići s njim iz dvora, ali slušalac sluti pravi smisao tih
rieči, naime da ona ne će više živjeti nego poći s njim u grob.
Prema figuri oxymoron-a bit će i ono, što brat Margiti na njezine
rieči „ otići ću s tobom" odvraća: „ne ćeš, jer neoprane su tvoje
ruke i noge, a da bi mogla poći sa mnom u — grob". Ovo može
značiti — kako tumači Donniges — da ona još nije oprana, kako
po običaju treba da bude mrtvac prije pokopa, ali u istinu će zna-
čiti : „tvoje ruke i noge, ogrezle u krvi tvojih žrtava, nisu čiste
a da bi bile dostojne dieliti grob sa mnom, jer" — (to kaže brat
a posljednoj strofi) — „moje truplo mirno počiva, kad i bura
vije iznad njega". Ove rieči pobudjuju misao, koja doduše nije
izrečena, ali ju ćućenjem sluti slušalac, misao: „tebi, zlotvornice,
ne će biti ni u grobu pokoja, nego <'ieš i u njem ćutjeti buru muka
za opačine svoje" ; baš za to i nije njoj mjesta u grobu s njime.

Ima u tih škotskih baladah još jedna sastavbena analogija sa staro-
grčkom tragedijom : u baladinih dialozih ima stihovna simetrija medj u
govori i odgovori, a to je nalik na stihometriju u staro-grčkih tra-
gedijnih dialozih, t. j. na onu osobinu, da kadšto u dialogu razgo-
vornici A i B govore i odgovaraju jednakim brojem stihova.

Digitized by

Google

132 FR. MAHKOVIĆ, (15)

Ako a baladi „Margiti" odbijemo dvie uvodne strofe, te uzmemo
na oko samo sve ostale, t. j. sve dialogne strofe, to nalazimo pod-
punu simetriju bratovih strofa sa sestrinimi. U u* odu ona govori
jednu strofu, on odgovara jednu i pol strofe; u nasporu ona govori
dvie pripravne strofe a zatim izmjenice dva put ona po jednom
strofom zadaje zagonetke a on odgoneta; u vršku ona govori tri
strofe ; u peripetiji on odgovara tri strofe i pol ; u katastrofi ona
govori jednu strofu, a on odgovara dvie strofe. Sto ona ima u na-
sporu dvie strofe više od njega, to on ima u uvodu i u peripetiji
po pol strofe a u katastrofi jednu % strofu više od nje. Dakle: sime-
trija je u tom obziru podpnna, gotovo kao u dialognoj stihometriji
starogrčke tragedije.

Sastavbena simetrija ove balade javlja se i u tom, Sto svaki od
petero joj djelova ima po jedno mjesto slikovito-opisno, gdje kraće
a <rdje dulje, po čem ulazi u ovu baladu uz dramski elemenat ta-
kodjer opisno-epski kolorit (dok u baladi „Edwardu ovomu nema
ni traga, nego je u njoj sve dramsko-lirske naravi). Tako su u
uvodu dvie prve strofe opisno-slikovite : „Nadodje noć sa sjajnom
trnom i rosa sipit sta; Margita s naspa gradu svom niz luke po-
gleda; sad k iztoku, sad k zapadu, dokle god siže vid, al' stade
hrabar vitez tu, u noći uz gradski zid". I prva Margitina govorna
strofa vitezu opisno-slikovita je: „Sto vidim? Vitez jeste Y vi,
bez (»struga za skok? II' lovac zar ste hrabreni? Bar rog vam je
uz boka. U nasporu ima u prvoj Margitinoj strofi nješto opisno-
slikovitoga elementa, govoreći ona: „Jest mriet ćeš, viteže, i ti, ko
mnogi pred tobom, jer mnoge vriednije grob već skri pod zelen-
busenom*4. U trsku je njezina treća strofa opisno-slikovita: WA
ovom' gradu na okrug tvoj neka brazdi plug, i mjesecu Lađe upo-
sried — kosaca kosi red". (Koja li idila! Ona, okrutna krvnica,
podaje se ovdje u vršku balade idilnoj slici ladanjskoga života i
rada, koji su uživati vriedni samo čestiti ljudi, ali nije onakova
okrutnica, krvlju poprskana, kako je ona.) Opet je u peripetiji
opisno-slikovita bratova srednja strofa, ponavljajući onu Margitinu
iz vrška, ali promjenjujući u drugoj strofinoj poli tvrdnju u nijek:
„Jest, tome gradu na okrug još brazditi će plug, al' mjesecu Lađe
uposried ne kosit kos& red". (Zašto veli on, da u mjesecu Lađe
ne će više kositi kosft red? Jamačno se i tu — kako u lirskih
skokovih baladnih — primišlja, podmišlja nješto, što nije izriekom
kazano, ali se razabire i nagadja iz prednjih i sljednjih rieČi, naime:
dosad jest usred Ladina mjeseca, t. j. usred ljubavne prositbe onih,

Digiti

zedby G00gle

(16) PRILOG ESTETIĆKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI 133

koji su dolazili k njoj da ju izprose, redom kosila kosa smrti, ali
u napredak ne će toga više biti, jer je on došao, da ju kazni.
Dakle i tuj je nješto figure oxymoron-a). Opet je u katastrofi bra-
tova posljednja strofa opisno-slikovita : „Kod crva mog je loga
lieg, a bus me pokriva; kad bura vije preko njeg, ne muti mir
mog snaa. Ova slika u posljednjoj strop je i naličje i suprotak
slici u prvim dvima strofama; u njima se slikovito opisuje Margita,
kako za sjajne, rosne noći gleda s bedema gradskoga u luke, desno
i lievo, kao — tko ? Toga ne kaže strofa izriekom, ali ćutni dojam,
potvrdjen sljednjimi strofami, taj je, da ona gleda s bedema u noć
desno i lievo kao noćni ćuk, kobeći smrt onomu, koji će se oda-
zvati njezinu čekanju i doći pod grad, da prosi njezinu ljubav. U
posljednjoj strofi baladinoj brat je prikazan miran, jer je on ne-
vina žrtva sestrine zloće, pak za to spokojan počiva u grobu,
premda bura (i bura sestrine opačine) vije povrh njega. U prvoj
strofi baladinoj Margita je prikazana kao mirna, nepomična, smrto-
nosna vrebalica na svoj plien, a povrh nje „noć sa tamnim * jajem
(erjezdovitim) i tiha rosa sipeću. Koje li naličje, i koji li suprotak!

Idilno-slikovnoj strofi Margitinoj u vršku odgovara sadržaj i ko-
lorit njezinih četiriju zagonetaka u nasporu. Od tih zagonetaka, —
koje su već često bile uvod i zamka za smrt prosacfi. vitezova, a
imaju to i sada biti za ovoga neznanika prosca — , prva i druga
i četvrta sadržaja su dražestno-idilna, opisno-slikovita, a treća se
tiče i'ovca: ta zadavalica zagonetaka sebična je grabilica bratove
baštine, kako poslie u okretu pjesme saznajemo od njega. Prva i
druga Margitina zagonetka kaže: „Koj cviet je ono, cviet prvić
(= prvienac) po dolih, močvaran? Koj prvi pjeva krasni ptić, kad
sunce zapada?" Vitezova odgonetka povećava dojam proljetne idile:
„Cviet prvi, to je jaglac cviet (primula veris) po dolih, močvaran;
a ptićak drozd će prvi piet, kad sunce zapada". Treća i četvrta
njezina zagonetka pita: „Za koj se kupi pjenez mal s gradom mi
brieg i dol? Koj čunak mal, svieg svieta žal oplovi nh okol?-
Vitez odgovara: „Dinara mnogo, sitnih prem, sto tisuć' škuda je;
oplove sav sviet po moru premnoge ribice".

Dok je slog u baladi nEdward" posve kratkorjek, sastavljen od
samih golih navlastitih rieči (verba propria), bez ikakva i najma-
njega opisno-slikovnoga uresa, ima balada „Margita" obilje opisa
slikovitih i pjesničkih uresa, ima, za suprotak prama glavnome
strahotnoroe sadržaju, poviše idilnih sličica. „Edward" je kao kratko-
trajan bljesak i tries, razsvjetljujući svojim strjelovitim krivudanjem

Digiti

zedby G00gle

134 KR. MAttKOVIĆ, (17)

mater, zavodnicu na oteoubojstvo, i sina joj, otcoubojicu, kako joj
on u strašnoj pecali na ođlazku u dalek sviet preko mora ostavlja
prokletstvo, a u polutami nazire se izza njih — otčevo truplo,
opustjeli dom, žena i djeca kao prosjaci po svietu. Najstrašniji
zločin, koji ova balada u takovoj triesnoj razsvjeti odkriva, ne da
ni pjevaocu ni slušaocu popostajanja epskoga, opisnoga. A zašto
može toga postaj anj a biti u baladi, koja prikazuje zlotvornicu Mar-
gitu i njezinu kazan po mrtvome joj bratu? Kako pristaju u pri-
kazu ove, svakako strahotne sgode, sličice idilne? Ja bih rekao,
da je Margita mitsko biće, nalik na Sfingu, pak za to je podnošljiv,
t. j. strašno-zabavan je onaj u pjesmi suprotak medju opisnim i,
gdješto baš idilnimi slikami, i zločinačkim likom Margitinim. Nije
ona naravno opako žensko biće, nego je mitsko, kao zla vila, kao
Lorelev, ili, kako rekoh, kao Sfinga, svakako kao čarobnica, koja
pod čarnom pojavom, pod dražestnim likom krije krvožedno srce.
T& kako bi ona bez zatravne i neodoljive izvanjske miline bila
mogla tolike viteze, jednoga za drugim, osvojiti i privoliti, da uz-
htiju ili odgonenuti njezine zagonetke i oženiti se njom ili pak
umrieti? Margitina izvanjska zatravnost obilježena je najpače idilnoin
milinom sadržaja njezinih zagonetaka. Dakle onaj idilno-opisni a u
uvodu i koncu veličaj no-opisn i elemenat nije neskladan sa strašnim
glavnim sadržajem pjesme, nego je psihologijski razložan i pače
potreban, jerbo on psihologijski tumači neodoljivu zamamnost strašne
okrutnice Margite. Ona je — prema opisnim sličicam u pjesmi —
oku kao jaglac proljetni, kao zvjezdovita rosna noć, ona je sluhu
kao drozdak slaveći sunčani zahod, ali korien joj je u močvari,
ona je kao liepa ali otrovna jesenska livadna biljka mrazova se-
strica, ona naviešta zatravljenu vitezu zapad života, ona je u zvje-
zdovitoj rosnoj noći — kobni smrtni ćuk.

Tako je velika prikazbena razlika balade „ Margite" od balade
„Edwarda" psihologijski te estetički posve osnovana. Nije to tvo-
revina priprosta pučkoga pjevača našega, nego škotskoga barda ili
minstrela, koji, ako i vrši posao pučkoga pjevača, ipak je umjetnik,
izučivši i dalje dotjeravši tradicijom bardsku vještinu, koju zakri-
ljuju velika gospoda, da im bude uresom pri sjajnih vitežkih
gostbah i zabavah

4a. Treći baladni škotski tip vidimo u pjesmi „Johnie
iz Breadislee-a14. Sastav joj je peterod jelan, epski, bez
izvrata; sadržaj iliti dogodjaj joj je junački-žalovit ; prikazba
ima pripovjednih stihova malone jednako koliko dialognih, dosta

Digiti

zedby G00gle

( 18) PRILOG ESTRT1ČKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 135

epskih opisa i ukrasa, podosta anafore i palilogije, a malo lirskih
skokova.

Vršak nije točno u sredini balade, nego je malo (za dvie strofe)
pomješten od sredine u početak druge polovine strofa; naime ba-
lada ima 26 strofa (četveroredačnih, kako bu gotovo sve strofe u
tih baladah), a vršak je u strofama 14oj i 15oj. Sastavni djelovi
prilično su simetrijski gradjeni, ovako: strofa ima

uvod
4

naspor
4 + 1+4

vršak
2

okret konac

5 1 6

U nasporu je jedna strofa spojna iliti prelazna od četiriju prednjih
strofa na četiri sljednje ; jednako je od peterostrofnoga okreta jedna
prelazna strofa na peterostrofni konac.

Mnogo simetrije ima u razmještaju te a izmjenici govornih i
pripovjednih strofa ovako. U uvodu je pola prve strofe pripovjedna
a pola govorna, jednako je gradjena druga strofa, treća je sva go-
vorna, četvrta sva pripovjedna. U nasporu je prva četverostrofna
pola sva pripovjedna, a druga četverostrofna pola je sva govorna.
Vršak dvostrofni gradjen je simetrijski: i u prvoj i u drugoj
strofi je prva pola pripovjedna a druga govorna. Okret petero-
strofni ima i u prvoj i u trećoj strofi tri stiha pripovjedna a posljednji
je govoran, druga strofa je pripovjedna, četvrta i peta je govorna;
strofa prelazna od okreta na konac ima tri stiha pripovjedna a
posljednji govoran. U koncu peterostrofhom prva i peta strofa su
pripovjedne, druga je strofa u prvoj poli pripovjedna a u drugoj
govorna, treća i četvrta strofa su govorne. Ovolika simetrija u
izmjenici govornih i pripovjednih stihova jedva će biti nehotična;
kao da je pjevaču bila uzorom arhitektonska simetrija u vezivu
ili u sgradi.

Sadržaj ove balade razvija se ovako. Uvod. Johnie naredjuje
ranim jutrom, da ide u lov s hrtovi. Majka ga spasom duše za-
klinje, neka ne ide, jer dosta mu je u domu i kruha i vina. Ali
on ipak ide. Naspor dvopolni. U šumi zabranjenici ustrieli jelena,
utrobom nahrani hrtove, pak zaspaše on i hrtovi. — Prolaznik
vidje to i ode kraljevim lugarom te prijavi, kako i gdje spava
zvjerokradica, opisujući ga kao viteza. Vršak. Poglavica šumar reče,
da ako je to John iz Breadiske-a, valja ga puštali u miru; ali
šesti lugar, sestrić tuženikov, reče, neka gine krivac. Okret. (Tu je

Digiti

zedby G00gle

136 FR. MARKOVIĆ, 19.

najprije lirski skok ; naime izostavljena je pripovjedna strofa, kako
je sedam lugara odjašilo n lug, da nadje Johna spavajući). Lugari
počnu strieljati spavaoca, i premda ga prvi ustrieli u nogu, on
trgnuvSi se ubije ih šest, a sedmoga, na smrt izprelomljena. pre-
baci na njegova konja, neka glas odnese kući. Ostavši John sam
a na smrt ranjen, želi da bi mu ptica, zamoćiv krilca u vodu,
okvasila oči i usta, pak da bi onda odletila kući k majci mu i
odmah ju dozvala k njemu. Ovu želju izvrši škvorac Konac. Na
nosilih od Ijeskovine i glogovine odnesoše Johna kući, a uz nosila
ide majka njegova, težko naričući mrtvoga sina i proklinjući nje-
gova prokazaoca. Poginuli hrtovi, slomljen strielni luk, John po-
čiva u grobu, nema više njegova lova.

Sva je ova balada zadahnuta prirodnom pojezijom luga i lova.
prirodnom radostju i žalostju strastna i smiona starinskoga lovač-
koga života; prikazni slog podpuno se privija tomu sadržaja:
diljem je naravit, jednostavan, živ, sad slikovit, sad ganutljiv.

4b. Prvu suvrst trećega baladnoga tipa škotskoga
vidimo u baladi „Kathrin' Janfarie". Sastav je peterodjelan.
epski, bez izvrata. Suvrstna obilježja su ova. Konac nije poguban
po glavne osobe (djevojku i dragoga joj), nego po njihove pro-
tivnike; uvod i naspor su posve pripovjedni, govornih strofa ima
istom pri vršku i u okretu, a konac je sav govoran. pa tako
su pripovjedne strofe (njih je 15) mnogo pretežnije od govornih
(njih je 6) ; opisna i ukrasna elementa ima dosta ; u sastavbi
strofi! mnogo je ili puke simetrije ili simetrije udružene sa su-
protkom (kontrastom); lirski skok dolazi dvaputa, u prielazu od
vrška na okret i od okreta na konac: u govorih dragoga i drage
ima humornih crta (na kraju naspora, u vršku, u okretu, i u
koncu).

Sastav je balade ovakov: strofa ima

I ! I

uvod i naspor vršak okret konac

5

5 ! 3 5 • 8

Čudnovato je, da je ovako vo omjerje posve slično brojnomu
omjorju u treptaj ih skladnoga dvozvučja! A slično je omjerje
u crtežnoj i šarnoj simetriji veziva. Mora da su u sjevernjačkih
barda i minstrela bila tradicijna pravila o simetriji, dakako ne
samo za tekst, nego i za glasbenu sastavbu, dapače, valjda je baš
glasbena sastavba povodila simetrijsko obličje teksta.

Digiti

zedby G00gle

(20) PRILOG KSTKTIČKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 137

U ovoj baladi je simetrija u sastav bi strofa prilično velika, a
ona je pretežno iztaknuta povraćanjem njekih strofa (uz malu
promjena) ili povraćanjem istih, po smislu znatnih a srodnih rieči,
u raznih strofah: oboji ovi načini simetrijske sastavbe strofne obi-
lježni su po ovu baladu.

Uvod ima pet pripovjednih strofa; od njih je prva samostalna
u obliku, a sadržaj joj je: Krasna bijaše i svakome mila djevojka
u dnu uzvisne doline Kata Janfa-rie — Sljednje četiri strofe su
simetrijski-kontrastne ovako. Druga i treća strofa kažu: Uzadje
onamo lord Lauderdale iz škotske krajine, da prosi krasnu dje-
vojku, dobar vitez on; ni s otcem ni s majkom ne govoraše on,
ni sa svojtom djevojke, ali od same liepe Kate zadobi srce i rieč.
Četvrta i peta strofa kažu : Uzadje onamo lord Lochinvar iz englezke
krajine, da prosi krasnu djevojku, dobar vitez on ; i s otcem i
s majkom govoraše on, i sa svojtom djevojke, ali s njom samom,
krasnicom, sve do na dan svatbeni ne. Eto vidi se, kako sastavba
veže dva para strofa,, naime drugu i treću strofu, pak četvrtu i
petu strofu u jedno simetrijsko-suprotačno jedinstvo : ujedinjuje ih
koje istota koje suprotak.

Naspor ima pet strofa, od kojih su četiri pripovjedne a posljednja
je govorna. Djevojka posla k dragome (t. j škotskome lordu), neka
dodje na svatbu joj ; on po zemlji prizva drugove oružane. Zaruč-
nica s grada gledaše, dok ne vidje, gdje joj dolazi dragi s jašioci.
Ona ga na svoj svatbeni dan dražaše i kinjaše govoreći mu dra-
ži jivo: „Zar došli ste, lorde, na boj vi, ili ste došli na ples? II'
kupa vina svatbena, to sva vam svrha j*s\u Ovaj srok — „ples
— svrha - jes'" — koji tuj, u petoj t. j završnoj strofi naspo-
rovoj dolazi prvi put, ponavlja se još četiri puta, t. j. još u četi-
rima strofama, i to ovako: u prvoj vrškovoj (HojJ, pak u prvoj
i petoj (završnoj) okretovoj, pak u završnoj (trećoj) strofi konca.
Ovo kao pripjevno (refrainsko) ponavljanje istoga sroka tvori isto-
vjetbeni iliti simetrijski rez, koji veže završak naspora, početak
vrška, početak i završak okreta i završak samoga konca u jednu
simetrijsko-kontrastnu cjelinu, kako ono vidjesmo jednostavniji način
simetrijsko-kontrastnoga vezanja u uvodnom dielu balade.

Vršak je trostrofan, ovako. Prva je strofa govorna: „Ne dodjoh,
reče on, amo na boj, ne dodjoh ja na ples, no da poplesav s mladom,
pak — s njom odjašem, svrfoi jes\u Druga strofa, pripovjedna te
spojna, kaže, da je mlada nazdravila njemu, dragomu svome.
A treća strofa, takodjer pripovjedna, kaže, da ju on uze za bielu

Digiti

zedby G00gle

13S FR. MARK0V1(\ 21

ruku i zeleni pas, te ju za sebe posadi na brzoga konja, i utekoše.
Ovo je zaglavak vrška.

U okretu prva strofa, koja bi pripoviedala, da je škotski lord
s dragom na konju odmaknuo i stigao kući svojoj, izostavlja se
lirskim skokom, — (to je u ovoj baladi prvi lirski skok, a drugi
je u prielazu od okreta na konac) — , a odmah govori škotski
lord: „Sad uzmi mladu, lorde englezki, sad, gdje no mi svrha jes\
al\ ako ju ikad dobiješ, krvav će biti ples*. Dalje se u okretu
pripovieda, da su dvaestčetiri englezka jahača podla, da bi silom
natrag doveli mladu, ali im se oprieše dvaestčetiri Skota, i pobiše
se ljuto „te krv tecijaše niz Caddon-brieg, gdje Caddonu svrha
jes\ a mlada reče uzdišuć: vaj, krvav to je ples.u Sad dolazi, bez
pripovjedna prelaza, govoran trostrofni konac, t. j govor škot-
skoga lorda svojoj onako posvojenoj dragoj: „Blagoslov s tobom,
sladjahna! Sto hoćeš, vršit ću, bud mnogi padnu vitezi od boja
krvava. Vi, lordi s englezke krajine i iz sriede Englezke, ne
dolaz'te već u škotski kraj vjenčavat djevojke; jer dvorit će, za-
našat vas, dok svatbi svrha jes' ; tad dobiste žab&, riba ne, i krvav
igraste ples".

4c. Drugu suvrst trećega baladnoga tipa škot-
skoga pokazuje pjesma „Veseli sokolić". Glavna sastavna
obilježja ista su, koja u prednjoj baladi, ali ipak ima ova balada
takovih osebina, da tvori posebnu suvrst trećega baladnoga tipa.

Čudnovato je, kako je podpuno simetrijski gradjena; naime
strofi! ima:

uvod naspor j vršak • okret ! konac

10 9 ! 1 9 10

i

Evo tu je kao u sgradi, ili u likovnoj tvorevini u obće, ovako:
sredina ima uza se dva jednaka krila, desno i lievo, i to najbliže sebi
od po devet a podalje od po deset jednakih čestih s desna i s lieva.
Tolika simetrija ne može biti namjerna (to znači ono, što se krivo
veli: slučajna) iliti nasumice nastala, nego je jamačno napravljena
na//mice, prema stalnoj tradicijnoj tehnici, kako to biva u pučkom
gradjenju, tkanju i vezenju.

Anafore, palilogije, opisa i ukrasa ima u ovoj baladi podosta
ali ima podosta i onakovih naravitih retoričkih figura, koje izjav-
ljuju živo čuvstvo : tako je u slogu ove balade jednako jaka epska
slikovitost, kako lirska čuvstrenost.

Digiti

zedby G00gle

(22) PRILOG ESTETIOKOJ NAUCI O BALADI I KOMANDI. 139

Govorne strofe za malo pretežu (njih je 21, a pripovjednih je
18), pak i u razmještaju te izmjenici govornih strofa sa pripo-
vjednim i ima dosta simetrije.

Uvod deseterostrofhi ima devet strofa govornih, a deseta je pri-
povjedna, i to ovako. Polu prve strofe govori vitez sokolu, a polu
odgovara vitezu sokol i nastavlja svoj odgovor cielom drugom
strofom; treću i četvrtu strofu govori vitez sokolu, petu odgovara
sokol, a onda četiri strofe govori vitez sokolu (jednako govori u
petom — završnom — dielu balade četiri strofe vitezova draga)
Posljednja strofa uvodova, pripovjedna, prielaz je na naspor. Raspor
deveterostrofni ima prve Četiri strofe pripovjedne, zatim idu dvie
govorne, pak jedna prielazna pripovjedna, pak opet dvie govorne,
(predposljednju govori sokol vitezovoj dragoj a posljednju odgo-
vara ona sokolu). Vršak je jednostrofan, pripovjedan. U okretu
deveterostrofnom prve dvie strofe su govorne, a gradjene su
simetrijski-kontrastno, iliti simetrijski-hiasmeno (kao da je : ab, ba),
t. j. : u prvoj strofi govori prvu polu kći otcu a drugu polu otac
kćeri, u drugoj pak strofi govori prvu polu otac kćeri a drugu
polu kći otcu. Opet dvie strofe, treću i četvrtu, govori dalje kći
otcu. Ove pripočetne četiri strofe okretove nalik su dialognom
sastavbom na pripočetne četiri strofe uvodove. Sljednje dvie strofe,
peta i šesta, pripovjedne su, a sedma, osma i deveta gradjene su
jednako: u svakoj je prva pola pripovjedna a druga pola govorna.
Konac deseterostrofni ima pripočetne četiri strofe pripovjedne a
prikrajne četiri govorne; od dviju prisrednjih strofa peta je polom
govorna polom pripovjedna, šesta je pripovjedna.

Tu je toliko i simetrije i kontrasta, da će to jedva biti naswmice
tako nastalo, nego valjda naumice. Evo prievoda balade.

Uvod. 1. „0 jao, o jao, živ sokole, perja predivotna". — „„0 jao
ter jao, gosparu drag, lica blieda, preblieda. 2. Izgubi 1' u igri vi-
težkoj ir kopje svoje il' mač? II' tuga za južnom djevojkom na-
vija tebe na plač?kiU 3. „Ne stratili1 u igri vitežkoj ni kopja ni
mača svog, već za dragom vjernom tužim ja, i suze lijem s tog.
4. Al7 tješi me, siv sokole, što sboriš i letiš ti ; ponesi list taj dra-
gahnoj, a njezin vrati mi". 5. „„Al' kako tvoje drago ja da spo-
znam, sagledam? Nikad je okom ne vidjeh, ni nagovorih, znam"".
6. „0 spoznati ćeš lako nju, tek mi ju sagledaj ; u Englezkoj svoj

1 Starohrvatska rieč (u Vukovu rječniku „stratiti"), a u Ceha i da-
našnja.

Digiti

zedby G00gle

140 FR. MARKOVIĆ. (23.)

ne cvate cviet, ko sto je ona, znaj. 7. Rumen na lisci m' njenim1
je, ko krv da poli snieg, od bielih joj grudi pahulja nij' ni galeb
bjelijeg. 8. Pred dverim drage breza sad baš hoće da procvjeta;
tu posjedaj, tu popjevaj, kad k crkvi pošeta. 9. Dvajstčetir gospe
šeću tad s njom k crkvi milene; nju po ljepoti spoznat ćeš: nad-
sjajuje ih sveu. 10. Lord William spisa dragoj list, pod krilo ma
ga svi; put juga sokol uze mah, ni Časa ne čaši. Naspor. 1. Grdje
breza se pred dvori joj cvatuć zelenjela, on posjeda, on popjeva,
kad k crkvi izšetala. 2. Razpozna nju iz reda svih krasnih joj
djevoj&k ; nad sve je jaro cvieće njen lik sladak, presladak. 3. Pred
gospe dveri sjede on na brezi zelenoj, i sladko pjeva, da družba
sva zamuknu, ljubavi poj. 4. Nizoko pjeva prvi, pak visoko drugi
poj, a iz sveg se pieva oziva: wDoć° ne može dragi tvoj". 5.
„„Gostbom se gostite, dieve vi, ne šted'te vina, ne; ja k oknu
sjest ću i poslušat piev ptića milena. 6. Poj. dalje poj, liep sokole,
gdje jučer dopjeva; znam: piev ti sladjan dolazi od moga dra-
gana" a. 7 Piev prvi pjeva veseo, piev drugi tužan pak; iz siva
perja izčupa i da joj listić lak. 8. „N& list ti od lorda Williama,
piša ga on ti sam; a čekat li mu je dugo još, ubi ga ljubavi
plam". 9. „„Nek spremi hljeba svat bena, svatbena piva za nas;
reci: kod svete Marije srest ću ga u horan časaa. VršaJc. 1. Ko-
mori gospica uzadje, sva blieda, preblieda, ko na smrt da se raz-
boljela, i da će mriet sad nk Okret. 1. „Hmiluj se, smiluj, otče
moj, i daj mi jedno tek! „„Zar prkos-lorda škotskoga? Tog ne
dam ni do viek! 2. Sve drugo mah ću tebi dat. za čim ti tegne
umu*. n U južnoj zemlji umrem li, daj škotski mi grobni hum! 3.
Kad prvoj crkvi dodjete, opielo pojte mi; kad drugoj crkvi do-
djete, nek zvona zvuk zvoni. 4. Kad k svetoj Mariji dodjete, tuj
noćcu noćite". Da ruku, da vjeru otac njoj, da to će učinit sve.
5. Uzašla u tihu komoru, i kako sve smislila, mah izpi sanen na-
pitak, što svari joj vještica. 6. I lica joj sbljednu preblieda, prie
krasna ko jasni cviet; i svak bi reko „mrtva jeu, tko znade, što
je mriet. 7. AV maćeha kruta reče još: „Usjana olova daj ! I kapni
kap na grudi njoj, je V smrt to, ili taj". 8. I uzeše usjana olova
kap, i na grudi kapnuše njoj. „0 jao, mrtva jeu — otac će —
„bez popa, bez oprosta, joj". 9. Ne tržnu nogom mladjahna. ne
tržnu bradom, ne. rO vajme, vajme" — otac će — „u njoj je
umrlo sve!u Konac. 1. I skoči joj braće sedmero mrtvački gradit
lies ; od hrastovine sgrade ga, sgar stave srebren kries. 2. I ustade
šestar joj sedmero pokrovni šit joj gunj, a svakoj krpi ušivaju

Digiti

zedby G00gle

(24) PRILOG BSTBTIĆKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 141

srebrene zvončiće u nj 3. Kad prvoj crkvi dodjoše, opojaše ju
svi ; kad drugoj crkvi dodjoše, zvona joj zvuk zvoni. 4. Kad
k svetoj Mariji dodjoše, al' stoji kopljaša red ; četovodja im bjase
svim lord William; on skoči blied: 5 „Polož'te, polož'te odmah
lies, da jedan ju gledam mah". Čim ruke se njene taknu on, ko
da joj vratio dah. 6. Ko liljan ona procvjeta, dok bliednja joj
mine sva; i -lisci i usti ružičnim' predragom' se nasmija. 7. „Kus
hljeba tvog mi, mylorde, i kupu mi vina tvog: tri duga dana
postih ja, tek da nas sdruži bog. 8. Sad kući, sad kući, braćo
vitežka, sad kući, i trub'te u rog! S vas ja jadovah mnogi jad,
sad rug vam, bies vam s tog! 9. Pozdrav'te otca mi siedoga, koj
moljaše za dušu mi; al' njoj. koja grud mi sažegla, njoj jao, zloj
maćehi! 10. D&, jao, zla ženo, jao ti, i zla tebe stigla smrt, jer
doma mi otac i šestar krug osta od jada strt".

5. Razmotrivši potanje njekoliko tipa škotskih balada i jednu
romancu, spomenut ću o ostalih sliedeće.

Po koja balada nema peterodjelna sastava, ali koja je takova,
ona nema ni pravoga završetka nego je krnja; to vriedi svakako za
škotsku baladu pod brojem llim u Donnigesa („Žena iz Ushers
Wellau), o kojoj izdavači kažu „da je valjda bez završetka41, a ja
naročito tvrdim, da je ona jamačno bez završetka. To doumljujem
odatle, što je u svih d( »vršenih baladah škotskih utvrdjen petero-
djelni sastav, a takova nema ona balada. Nedovršena je, t. j. nije
po sastavu balada ni ona pod brojem 12im, „Toma sricalac" (pje-
valac i bajalac); u njoj nema jasna vrška, a po gotovo nema
okreta ni završetka; s toga niti nije balada, nego je priča. Ali
14ta pjesma, „Tužaljka krajišnikove udovice", nije lirska nari-
caljka nego je balada, i to monologna, simrtrijska : 1. strofa je uvod.
2. i 3. naspor. 4. vršak, 5. i 6. okret, a 7. konac.

Od ostalih u Donnigesovoj sbirci škotskih pjesama jedna je
romanca; to je 8ma, pod naslovom „Rumena ruža i biela lilija"4.
U njoj ima uvod 16 strofa, naspor 16, vršak 4, okret 14, konac 11,
ter je tako vršak malo pomješten od sredine u okretov i zavr-
šetkov dio. Balada pod brojem 9im „Himbeni Foodrage" nema
tragičan nego dramski završetak: po glavne (čestite) pjesmine osobe
sretan a po zlotvore im nesretan ; inače je peterodjelan sastav bez
izvrata, kako u baladi drugoga tipa. Uvod ima 9 strofa, naspor i
vršak zajedno 9, tako da je od ovih 9 strofa posljednja prava vrškova,
okret ima 11. konac 5 strofa. Osebina u slogu nema, osim što je
u drugoj strofi pjevačeva parentezna formula Ja poviedam, kako

Digitized by

Google

142 PR. MARKOVIĆ. (25)

čuh" ; u jednoj englezkoj baladi često se ponavlja pjevačeva stalna
parenteza poput one naše: „mili bože. čuda velikoga!"

U lOoj baladi „Knežević Robert" ima uvod 5 strofa, naspor 6.
vršak lu, okret 5, a konac 3 strofe. U njoj je sličan alegorijski
izmirni konac, kakov je u njekih hrvatskih pučkih baladah. Od
dvoje vjernih dragih poginulih .,on leži u crkvi sv. Marije a ona
na Marije koru; iz njega breza uzrasla, a iz nje bjelocvjet glog;
i sdruženi ondje rastoše, ta breza i bjelocvjet glog, a po tom će
svatko poznati, da vjerne ih sdružio bog". Posve sličan je zavr-
šetak u njekih naših pučkih baladah; u njih je dakako južno
drveće onim simbolom, kojim je u škotskih baladah sjeverno. Valja
još iztaknuti stilističnu osebinu sličnu onoj u „Edwardu" — treći
stih u svakoj strofi ponova je prvoga stiha — , ali nije izvršena
diljem u svih strofah nego samo u 7 njih; n. pr. prva strofa kaže:
„Knez Robert prosi krasoticu i prsten joj dade svoj ; knez Robert
prosi krasoticu, al? zenit se ne smjede njom". Ovakova ponova
prvoga stiha trećim ima još u šestero strofa. U dvima pak stro-
fama mjesto toga se anaforno ponavlja glavna rieč pet puta ili tri
puta. To je u drugoj po redu strofi ovako: »Svoj blagoslov, bla-
goslov, majčice, daj blagoslov svoj mi sad*. „„Ne blagoslov, kletva
evo ti, a blagoslov nikad ne!u" U desetoj strofi tri puta se kao
anaforno, ako i ne s jednakim položajem u izreci, ponavlja ista
rieč. a druga ista rieč dva puta, ovako: „Priredila vam svekrva
gošćenje gospodsko; veselo gošćenje priredila, i gošćenju zove vas".
Anafornost i kontrastnost spleću se i prepleću u ovima dvima stro-
fama: (Kupu s vinom, u koje je otrov primiešan) „ona ju stavi
na hrapave usne i bradu na hrapavu; ona ju stavi na vuhnena
usta, al' ništa ne izpi ; a on ju stavi na liepe si usne i bradu na
liepu si; a on ju stavi na rumena usta i otrov svu u sebe sli*.
Slično su gradjene ove tri svezane strofe (dialog trovalice majke
i nesudjene joj nevjeste): „Ni zlata ću, ni blaga ću, ni zemlje ću
od tebe, al' hoću prsten s ruke mu, koj obeća mi on". „„Ni pr-
stena sa ruke mu, ni tog ne'š dobiti: ni prstena sa ruke mu, bud
srce ti prepuklo"".

Balada pod brojem 16im, „Okrutnica sestra", ima tu osebinu,
da je u svakoj strofi drugi stih isti usklični pripjev („Binnori, o
Binnori") — kako zna biti u lirskih pučkih pjesmah — a četvrti
stih u svakoj strofi je isti mjestokazni pripjev („kod mlinskog sipa
u Binnori"). Uvod ima 7 strofa, naspor 7. vršak je la strofa,
okret ima 7, konac 6 strofa: malne podpuna simetrija.

Digiti

zedby G00gle

(26) PR7L0O K8TKTIČK0J NAUCT O BALADI I ROMANCI. 143

Balada pod brojem 15im „Otrovanje lorda Ran dala"
suvrst je prvoga škotskoga baladnoga tipa, koji smo
vidjeli u pjesmi „Edwardu. Sva balada je dialog medju majkom
i sinom, koji se je kući vratio — otrovan od drage, sto no mu je
jesti dala varenih tobože jegulji a u istinu ljutica gaja (ovaj motiv
je poznat u više starinskih pučkih balada raznokrajnih). Sastav
je baladin s izvratom, malne posve siraetrijski; plastičkih ukrasa
nema ništa, nego su same puke navlastite riječi (verba propria), a
takove su i one dvie jedine ponješto slikovne obilježbe : „mladjahni
krasnice", što veli majka sinu, i „vjerna dragahna :, što — s gorkom
ironijom — veli sin o svojoj dragoj, koja ga je otrovala. Veoma
sgodno prevladjuje u svoj baladi figura anafore i palilogije, tako
da diljem pjesme preteže istovjetnost, iz koje se to jače i dirljivije
iztiču one razlicne riječi, koje po malo odkrivaju odlučne momente
tragičnoga dogodjaja i njegovih posljedica Evo prievoda baladina
s naznakom njezine sastavbe. I. „Gdje bjase, lord-Randale, sine
moj? Gdje bjase, moj krasnice mladjahni?** „„Bjah u zvjeri-
njaku; majko, steri mi postelju: lov me umorio, počivat sam radaa.
II, . „Gdje jedjaše, lord-Randale, sine moj? Gdje jedjaše, moj krasnice
mladjahni?*4 „„Jedjah u vjerne dragahne; majko, steri mi postelju:
lov me umorio, počivat sam radau. II2. „Sto jedjaše, lord-Randale,
sine moj? Sto jedjaše. moj krasnice mladjahni?" III. „„O, jegulja
varenih; majko, steri mi postelju: lov me umorio, počivat sam radau.
IV. „Što bi od tvog hrta, lord-Randale, sine moj? Sto bi od tvog hrta,
moj krasnice mladjahni?14 „„Kadu se, parnu; majko; steri mi postelju:
lov me umorio, počivat sam radttU. V. „0, otrovan ti si, lord-Randale
sine moj! 0, otrovan tisi. moj krasnice mladjahni!'4 „„Da otrovan,
majko! Steri mi postelju: bolan sam na srcu, počivat sam raduu.

b) e n g 1 e z k i h.

1. Prvi tip je balada 1 jetopisačk oga sloga: „Bitka
Otterbourne-ska"

Kad u Donnigesovoj sbirci priedjemo od razmotrenih škotskih
balada na prvu englezku. čini nam se, kao da smo prešli od
prave balade na Kacihvu pjesmu, kojoj nije glavno obilježje to,
da je historijskoga sadržaja, nego to, da je ljetopisačkoga sloga.

U prvom tipu englezke balade nema pjesničkome epskome slogu
gotovo ni traga, kao ni lirskim osebinam baladnoga sloga; tiek je
suhoparni ljetopisno-pripovjedni, bez lirskih skokova, i dakako bez
iz vrata u sastavu, ali s jasnom potorodjclnostju (* uvodom, na-
sporom, vrškom, okretom, završetkom;.

Digiti

zedby G00gle

144 FR. MARK0VI0, (27)

Ljetopisni pripovjedni način očituje se sliedećimi osebinami.
Kažu se doba i mjesta, kada i kuda ide vojska, i što sve pljačka
i plieni; kadno se vojska postavlja u odlučnu bitku, kaže se, koji
su pojedinim bojnim odjelom zapovjednici, kolik je broj ukupne
vojske na jednoj a kolik na protivnoj strani ; kaže se, kakva je i
s kakvimi grbovi bila škotska zastava, a s kakvimi englezka, pak
koji je bio trokratni bojni poklik Engleza a koji Škoti; zatim se
opisuje posebni dvoboj dvaju glavnih suprotničkih junaka, a onda
se nabraja čitulja odličnih junaka škotskih, koji padoše u bitci,
pak slična čitulja englezkih junaka. Ovakovih prikazbenih osobina
ima gdješto u Homera, u naših narodnih pjesama, i u Kačića. Pa
kako je u mnogoj našoj narodnoj pjesmi i u mnogoj Kačićevoj na
koncu apostrof pjevaočev slušatelju, sličan apostrof ima i na koncu
one englezke „balade", tičući se englezkoga glavnoga junaka.

Ovakov ljetopisni prikazbeni način glavno je obilježje prvoga
tipa englezke balade, a tim se ovaj tip bitno razlikuje od svih
promotrenih škotskih baladnih tipa Inače je pak peterodjelni ne-
izvratni sastav isti. koji n njekih tipih škotske balade; samo nema
u slogu pjesničkom ništa ni lirskih (čustvenih) osebina (ni lirskoga
skoka) ni epsko-opisnih uresa, nego sve izkazuju prozne navla-
stite rieči (verba propria). Značaji glavnih junaka krepki su i ne-
ustrašni, a pravi vitežki : drže zadanu vjeru, bez zasjede i varke
ugovaraju doba bitke i bojište, ter na njem diele pošteno bojnu
sreću.

Peterodjelnost baladnoga sastava, koju smo ustanovili, odlučno
nam pomaže kod ove prve englezke balade, da se suprotnemo
tradicijnoj izdavačkoj razdvojbi njezinoj u „prvi dio" i „drugi dio" ;
jer doista teče sva pjesma bez ovakove pregrade, pak držeći ona
tobožnja dva razdjela za jedinstvenu cjelinu, ima pjesma običnu
peterodjelnost. Naime uvod ima 16 strofa, naspor 18 ih, vršak je
1 strofa (to je ona, u kojoj se kaže da se je u bitci borilo devet
tisuća Engleza proti četerdeset i četiri tisuće Skota); okret (prika-
zujući dvoboj Douglasa i Percva) ima 18 strofa, koliko i naspor,
a konac, prikazujući smrt Douglasovu i svršetak bitke, ima 17
strofa, ali odbivši od njih posljednju, kao puki apostrof slušaocu,
ima 16 strofa, koliko i uvod; ovako izlazi podpuna simetrija, jer
strofa ima:

uvod i naspor j vršak okret I konac

16 18 i 1 18 i 16

Digiti

zedby G00gle

(28) PRILOG ESTBTIČKOJ ¥AUCI O BALADI 1 ROMANCI- 145

Baš ovako vu pođpuno simetrijsku podjelu strofa na pet baladinih
česti sa središtem u vršku ustanovili smo u jednom tipu škotskom :
to nam je čvrst temelj tvrdnji, da se ova englezka balada nema
razstavljati u dva razdjela, nego da se, kako to njezin sastav
zahtieva, ima držati za jrdnu nerazdjeljivu cjelinu. No dok je po
osnovnom sastavu ova englezka balada jednaka jednomu tipu
škotske balade, po prikazbenom slngu je bitno različita : ima ljeto-
pisni slog poput Kačićevih pjesama.

2. Drugi tip englezke balade, po pjesničkoj ljepoti raz-
ličan od prvoga, od ljetopisačkoga tipa, vidimo u pjesmi „Ustanak
na sjeveru". Ova balada, prikazujući pobunu Percy-a i Nortona
proti kraljici Jelisavi ter njihov poraz i njihovu smrt, teče bez
izvrata, a ima, ako odbijemo posljednju strofu, koja je suvišan
pridatak, podpuno simeirijski sastav peterodjelni ; naime u baladi
ovoj ima strofa:

uvod I naspor | vršak

10

8 I 1

okret

8

konac
10

Podjela govornih i pripovjednih strofa takova je, da je u uvodu
9 govornih a jedna pripovjedna, u nasporu je 5 govornih a 3
su pripovjedne, vrškova jedina strofa govorna je (to je odgovor
otca Nortona sinovom i odluka njegova dizati bunu s Percy-em),
u okretu su 4 strofe govorne a 4 pripovjedne, u katastrofi svih
je 10 (ili 11) strofa pripovjednih, osim onih dvaju stiha, što ih govori
kraljica, da se buntovnici imaju sasjeći. Dakle u ovoj baladi ide
govornost sve na manje a pripovjednost sve na više, tako, da
dok je u uvodu 9 govornih strofa a 1 pripovjedna, u koncu ih
je 91/* pripovjednih a V2 govorne; valjda nije to ovako nastalo
nasumce.

Slog je gotovo bez ukrasa pjesničkih; i za ono malo ukrasnih
epiteta, što ih ima u ovoj baladi, služe navlastite rieči, n. pr.
„zelen vrt". Gdje preteže govornost, tuj su strofe i, da tako rečem,
antistrofe razgovornik& bez pripovjedne spojke, ali gdje su pripo-
vjedne strofe, tuj ima kadšto i epske širine, n. pr. treća pripo-
vjedna strofa u nasporu dobar je primjer epske širine, kojom
nastaje plastična slika: „I kadno dodje k vitezu, pred koljena mu
poklekne, i pismo uzme u ruku, i vitezu ga pokuči".

Ima ponješto i ljetopisačkoga načina, dakako samo u pripo-
vjednih strofah, — dakle poglavito u okretu i u završetku — , ali

JU j. a. cxxxviu. 10

Digitized by

Google

146 PR. MARKOVN\ '29)

mnogo manje nego li u prvom baladnom tipu en^lezkom; tako se
a okreta veli: „S njim poteže u boj i plemeniti Nevill, grof West-
morelandski, a smotra bjaše kod Weterbye-a nad trinaest tisuć i
još više". Jednako je na ljetopisačku odmah zatim opis zastava
s grbovi: „Lord WestmoreIand svoj diže stieg sa bikom u vis
gospodski; tri doge zlatnih ogrlica lepršahu baš kraljevski. Grof
Percy razavi stieg svoj s polutkom sjajnom mjeseca; stieg Nor-
tonov i na njem križ pet ran& kaza gospodnjih". Usred kata-
strofne cesti kažu dvie strofe ovako: „Tad posla (kraljica) trijest
tisuća konjika, sve u oklopih, jahača do triest tisuća, na norden-
landske knezove" ; pak : „tu dodje zlić grof Warvviče, grof Sussex
i lord Hunsden još; ne časili, ne postali, dok sve do Yorka ne
stigli".

Od retoričkih figura iztiče se, i to samo u dialozih a ne u pri-
povjednih strofah, anafora s palilogijom; tako u uvodu Percy od-
govarajući tri puta svojoj ženi. svaki put počima istim stihom
ovim: „O neću, neću, ti draga ženo"*. U završnoj strofi prva dva
stiha kažu: „Osmero sina reče brzo, osmero reče brzo". A u prvoj
strofi okretovoj govori otac sinu : „Al* sto veliš ti mi, Francise,
najstariji sine i nasljedni? Sto god jer snuješ u srcu, što godjer
bilo, reci mi".

Za obilježbu pjesničkoga sloga u ovoj baladi kažem još, da je
prva uvodova strofa apostrof pjevače v slušaocem (kako zna biti i u
naših, a najpače u ruskih, pak u čeških kralj od vorskih pjesmah):
„Lordovi, čujte, koji živi ste, čujte i počujte pomno me; o knezih
ću vam pjevati, o prvom knezu nordlandskom". Tiekom balade
ima samo jednom (u trećoj nasporovoj strofi) parentezni stih pje-
vačev kao apostrof slušaocem: „to kažem vam po istini". Kako
je prva strofa u ovoj baladi apostrofna pjevačeva, gotovo takova
je, bar je po smislu, ako i nije po obliku, i posljednja strofa: „1
mnogi hrabri junak još izgubi glavu i dušu, i mnogo diete osiroti,
i mnoga žena obudovi". Uz trokratnu anaforu („i mnogi") ima tuj
u drugom i četvrtom stihu figura aliteracije, koje nisam mogao u
prievodu nasljedovati; ona dolazi u još jednoj strofi, a veoma je
obilježna po pjesnički slog germanski. Još je u katastrofnoj česti
jedna strofa apostrof pjevačev na buntovnike : „Sad kaži grb svoj,
Westmorelande, daj kaži i dalje bika svog, a, grofe Northumber-
landski, tvoj nek s briega polumjesec sja". No odmah sljednja
strofa povraća se na pripovjedni način: nAY bik pobježe netragom,
a polumjesec uzmaee," itd.

Digiti

zedby G00gle

(30) PRILOG ESTETSKOJ NA (.'CI O BALADI T ROMANCI. 147

3 Suvrst drugoga tipa englezke balade je pjesma
rN or t h u m ber 1 an d izdan Douglasoin". Ona ima inače
bezizvratan tiek, ali u samom uvodu je kao njeka izvratica ; naime
po naravnoj zasobici imala bi četvrta, pripovjedna, strofa biti prva
a tri monologne (prva, druga, treća) imale bi stajati poslie nje.
Kad bi se podjela strofa učinila tako, da bi uvod bio 13 strofa,
naspor 15, vršak 8, okret 13, konac 8, — a mogla bi se ovako
učiniti — , onda bi prvi dio s trećim i opet treći sa četvrtim bili u
razmjernosti zlatnoga reza (8 : 13 = 13 : [8 — |— 13], t. j. minor stoji
prema majoru kao major prema sbroju obaju). Ali bit će temeljitije
porazdieliti strofe na petero razvojnih česti ovako: uvod 13 strofa,
dvostupni naspor 15-)- 8, vršak 5, okret 10, a konac 6 strofa;
tako nema simetrije ni razmjernosti.

S razlogom hvale pjesničku ljepotu ove i prednje balade tcr
svietli obraz englezkih junaka, koji se u njima prikazuju, napose
su pravi vitezi Percy Northumberland i stari Norton te njegovih
osam sinova.

Premda mnogo pretežu dialogne strofe, ipak je slog bez ćutno-
lirskog i slikovno-epskog ukrasa, osim što ima njekoliko običnih
ukrasnih epiteta. Od retoričkih figura ima podosta anafore i alite-
raeije.

4. Treći tip englezke balade je „Samostanac" (doslovce:
„Sivi brat"). Ima peterodjelan dramsko-lirski sastav s izvratom,
upravce prikazujući samo ono, Sto bi u naravnoj zasobici dogo-
djajnoj bilo okret i konac. Prikazni dogodjaj tekao bi naravnom
zasobicom ovako. Mladić se zaljubio u djevojku; ona ga oholo
odbila; zato on otidje u samostan, da zakopa svoju ljubavnu bol
i da sav umre za sviet te za zemaljsku sreću. On već misli, da
je njegovo srce mrtvo za ljubav zemaljsku, kad al' mu dolazi
nemilostna draga, probudivši se u njoj od sažalosti ljubav prama
njemu, i želeći s njim u samostanu govoriti. Ovdje počima baladna
prikaza. Djevojka, u odjeći kajalice proštenjarke, pita neprepo-
znanoga samostanca za svoga dragoga u tom samostanu, a on,
tajeći se, kaže joj, da njezin dragi jur počiva tuj u grobu, umrvši
od ljubavne boli, koju mu je zadala oholost ljubljenice. (Dotle ide
urod baladin) Pošto se njezina žalost za mrtvim, kako ona misli,
i to s njezine nelj ubavi mrtvim dragim ne da nikako utažiti ra-
znimi utjehami neznanoga samostanca, (to je sadržaj naspora bala-
dina) ter ona odlučuje ostaviti sviet a prije toga posljednji put
oprostiti se s mrtvim dragim triput cjelujući njegov grobni busen

Digitized by

Google

148 PR. MARKOVI^, (31)

(ovo je vršak baladin) : to on, ovako uvjerivši se da je njezina
ljubav za njega sad neizkorjeniva a tuga za njim, tobože mrtvim,
neutješiva, odkriva joj se — ovo je u baladnoj prikazbi okret —
i voljan je, bode li ona tako, vratit se opet u sviet i biti joj mnžem,
što ona presretna prihvaća, da se nikad ne dieli od njega (konac
baladin). Ovaj baladin sadržaj razvija se peterodjelno tako, da
strofa ima:

uvod
7

naspor
11

vršak
3

okret
4

konac
2

Dakle nema u sastavu simetrije, nego uvod i najpače naspor
veoma preteže; ali to je psihologijski posve osnovano, jer uvod, a
najpače naspor u ovoj baladi imadu neodoljivom snagom uvjeriti
samo8tanca, da ga njegova draga sad doista ljubi neutješno žaleći
za njim. Zato su uvod i naspor onako dugi, (dvie trećine pjesme)
a vršak i okret i konac onako kratki (jedna trećina pjesme). U
ovoj, pak i u mnogoj drugoj, vješto sastavljenoj, baladi vidi se.
da si ni et rij nos t ili nesimetrijnost sastava nije mehanički ili nasumce
nastala, nego da je psihologijski osnovana naravju opjevanoga
dogodjaja.

U ovoj je baladi samo prva uvodna strofa pripovjedna, a sve
su ostale govorne, pak su sve gotovo jednako podieljene na dragu
i na dragoga ; u tom je onakova simetrija, kako u škotskoj baladi
»Ohola Margita*. S ovom je sastav balade „Samostanac* jednak
i u porabi izvrata, a jednak im je i pjesnički slog po tom, što i
u „Samostancu" lirska čuvstvena prikazba drži umjeru sa slikovito-
opisnom, ter se anafora i palilogija upotrebljavaju jednako kako
čuvstveni uzklici i čuvstveni retorički upiti.

4. Četvrti tip englezke balade vidimo u pjesmi „Mali
Musgrave i lady Barnard* te u pjesmi „Plemić Elle-skiu.
Obie imadu podpuno simetrijski peterodjelni sastav bez izvrata, a
u obima je takodjer omjerje pripovjednih i govornih strofa malne
simetrijski provedeno*. Drugu onu baladu uredio je i upodpunio po
starinskoj fragmentnoj pjesmi čuveni sabirač Percy, pak pošto je
i u njoj simetrijsko omjerje pripovjednih i govornih strofa, to je
Percy jamačno naumice tako udesio, povodeći se za načinom njekih
starih minstrelskih balada.

U baladi „Mali Musgrave i lady Barnarđ" ima
strofa:

Digiti

zedbv Google

(32)

PRILOG ESTBTnČKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI.

149

uvod
7

naspor

7

vršak

1

okret

7

konac
7

Simetrijsko omjerje pripovjednih i govornih strofa u ovoj baladi
nastaje ovako. U uvodu su tri strofe i pol pripovjedne a isto toliko
je govornih; u nasporu je jedna strofa i pol pripovjedna a šest
strofa i pol je govornih, pa isto tako je u okretu ; ali u završetku
su dvie strofe i pol pripovjedne a četiri i pol govorne, no vrškova
strofa je govorna. U pjesničkom slogu ima i lirskih i epskih obi-
lježja, a počesto dolazi lirski skok.

U baladi „Plemić Elle-skitt, sadržajem i sastavom i slogom
naličnoj na škotsku baladu „ Veseli sokolić", ima strofe:

uvod
11

naspor
13

vršak

1

okret
13

konac
11 (12?)

Simetrijsko je omjerje pripovjednih i govornih strofa ovako.
U uvodu su tri strofe pripovjedne a osam je govornih; u nasporu
su četiri strofe i pol pripovjedne a osam i pol je govornih; u
okretu je šest strofa i pol pripovjednih a isto toliko je govornih;
u završetku su tri strofe i pol pripovjedne a osam i pol je go-
vornih; vrškova strofa je pripovjedna.

Pošto smo u više balada škotskih i englezkih opazili, da je ili
u njekom od petero sastavnih djelova simetrijski jednaka količina
pripovjednih i govornih strofa, ili da je u po dvama sastavnima
dielima (n. pr. u nasporu i u okretu) jednako omjerje pripovjednih
strofa prema govornim, ili da u dialogu stihometrijski pripada raz-
govorniku A jednak broj stihova kolik razgovorniku B: to mo-
žemo s vjernjatnostju doumiti, da ovakova poraba simetrije ili
jednakoga omjerja nije bila nehotična, nego da je pripadala tra-
dicijnoj minstrelskoj tehnici, i to valjda s pievnih razloga.

Pod onaj četvrti tip možemo po sastavu i slogu brojiti englezku
baladu „Lord Toma i liepa Ellinor" te njezinu škotsku
inačicu „Lord Toma i liepa Anica".

Englezka inačica ima, čini se, ovakov sastav strofa:

uvod
5

naspor
5

vršak
2

okret
5

konac
2

Digiti

zedby G00gle

150 KR. MAKKOVIĆ, I»K>1

To bi bila simetrija, kako je sricanje u peteroredaenoj strofi
ovako: a, a, b, a, b. Ali bit će bolje, ako petero djelova ove
balade osiečemo ovako: uvod 5 strofa (l-f-2-f"2), naspor 7
(2 -f 3 -f 2), vršak 2, okret 3 (1 4- 2), konac 2.

Škotska inačica ima svakako ovaj sastav:

uvod naspor vršak okret \ konac

10 i 10 ; 2 4 f 4

II:!

Slog a englezkoj inačici obilježava se lirskimi skokovi, pali-
logijom, ponješto aliteracijom i jednostavnošću ukrasnih epiteta.
Škotska inačica razlikuje se od englezke razvojem radnje, t. j.
većom potankošću u uvodnom i u naspornom dielu, onda u slogu
tim, što nema lirskih skokova a ukras je sjajniji.

5. Peti tip englezki je humoristična romanca „Kralj
Ivan i opat Canterb ury-skia. Osobine njezine iztaknati ću
poslie, izporedjujući ju s Btirgerovom umjetnom preradbom.

6. Posebnu skupinu medju englezkimi baladami čini svezan niz
balada, koji se sav tiče pučkoga hajduka-junaka Robin-Hooda.
Sto se pojedinih balada toga niza tiče, to su osobine njihove u
sadržaju, a nisu u prikaznom obliku.

B. Primjeri pučkih skandinavskih i umjetnih njemačkih balada te

romanca.

Primjere uzimam iz III. svezke njemačkoga djela, koje pod
naslovom „Aus deutschen Lesebtlchern" (2o izdanje, u
Geri i Lipskom, 1889) stručno estetički i pedagogički razčlanjuje
i tumači veliko obilje pjesmotvora baladnih i romancnih. Njemačka
kritika u velike hvali to djelo ; ali ja držim, da je u njem gotovo
kod svih balada i romanaca promašena naznaka sastava, a za to
je promašen i pravi estetički t. j. oblikovni pa i psihologijski
tumač njihov.

Glasovita Gotheova balada „Kralj vilenjak" („Erl-konigu)
postala je tako, što je Gothe njcki zbiljski dogodjaj — (bogat seljak
jahao s težko bolestnim jedinkom u Jenu k lječniku a vraćajući se
opet kući izdahnulo mu diete putem) — spojio s jednom danskom
pučkom baladom, koja mu je bila poznata iz Herderova prievoda.

Danska pučka balada „Kći kralja vilenjaka" ima u
Herderovu prievodu točno simetrijski peterodjelni sastav, jer u njoj
ima strofi! :

Digiti

zedby G00gle

(•54) l'KILOtt estetičkoj nauci o baladi i romanci. 151

I ' i i

uvod naspor vršak ; ukret konac

3.7 1 ! 7 ! 3

Za dokaz tomu i za izporedbu ove balade s Gotheo-vom evo joj
vjerna prozna prievoda.

Uvod. 1. Ban (= gospodin) Oluf jaše kasno i daleko, pozivat
svoje svatove. 2. AY igrahu vile na zelenoj tratini, a njemu kći
kralja vilenjaka pruži ruku. 3 „Dobro došao, Olafe; što spješiš
odavle? U kolo nam dodji, i poigraj s mnom". Xaspor. 1. „„Ni
igrati smiem, ni igrati hoću; sutra u zoru moj svatben je dan"".
2 „Cuj, Olufe, dodji i poigraj s mnom, dyoje zlatnih ostruga na
dar ti dam. 3. 1 košulju svilenu, bielu, tanahnu; majka ju moja
na mjesecu bjelila". 4. „„Ni igrati smiem, ni igrati hoću; sutra u
zoru moj svatben je dan"". 5. „Cuj, Olufe, dodji i poigraj s mnom,
gomilu zlata na dar ti dam". 6. „„Gomilu zlata bih uzeo rad, al'
igrat ni smiem ni hoću jau". 7. „A ne ćeš li, Olufe, igrati s mnom,
nek sliedom te sliede bolest i morija". Vršak. 1. I u srce ona ga
udri tad; još nikad takve bolje ne osjetio on. Okret. 1. Blieda ga
diže na konja mu: „Sad jaši doma k svojoj dragahnoj". 2. 1 kada
stiže na vrata doma svog, al' mati mu stajaše drhćući tuj 3. „Cuj,
sinko, kaži odmah mi, što blied si mi tako i preblied?" 4. „„A
kako da ne budem blied, preblied? Nagazih u kralja vilenjaka
krug!"u 5. „Cuj, sinko dragi i predragi moj, što vjerenici tvojoj
da kažem sad?" 6. „„Da u gaju sam negdje u taj čas, da konja
svog kušam i hrta svog"". 7. Sutra u zoru, tek svanuo dan, al*
zaručnica dodje sa svatovi. Konac. 1. I medovine piše, i vina piše.
„Gdje ban je Oluf, vjerenik moj?" 2. „„Ban Oluf u gaj je odjašio
taj čas, da konja svog kuša i hrta svog". 3. Al' vjerenica diže
pokrivač crveni: tu leža ban Oluf — mrtav trup.

Od ove danske pučke balade, sastava posve simetrijskoga, raz-
likuje se Gotheova umjetna poglavito dvojim: 1. psihologijskom
razvojnom potankošću i vjerojatnošću, kako se čari vilenski za-
travno ter ubitačno doimaju ljudskoga čeljadeta; 2. nesimetrijom
u peterodjelnom sastavu, a ova nesimetrija u Gotheovoj baladi
nuždna je posljedica tomu, što je Gothe psihologijsku motivaciju
i psihologijsko potanko slikanje vilenjakovih zamamnih čari učinio
glavnim sadržajem svoje balade, a zato morade u sastavu nasporni
dio postati kud i kamo najpretežniji. Evo u što vjernijem proznom
prievodu — za koji sam upotriebio pjesnički prievod slavnoga

Digiti

zedby G00gle

152

FR. MARKOVIC,

(m

našega Nestora I. Trnskoga (u Viencu 1869, str. 770) — Gotheova
„Kralja vilenjaka", uz naznaku peterodjelnoga sastava od
njegovih osmero strofa četveroredačnih. Uvod. 1. " Tko jaše toli
kasno noću i vjetrom? Otac je to sa djetetom svojim. U naručju
svome drži dječaka, drži ga krepko, grije ga toplo. 2. nMoj sinko,
što skrivaš plah svoje lice?u „„Zar, otče, ne vidiš kralja vilenjaka?
Kralja vilenjaka s krunom i plaštem?"" „Moj sinko, to je samo
magle prama. Naspor. 1. »„Dragane, dodji, sa mnom podj\ krasne
ću igre igrati s tobom; obrježjem šari se cvieća šar, u majke mi
zlatnih je svita množtu. 2. „„Moj otče, moj otče, zar ne čuješ,
što kralj mi vilenjak s tihana obriče?ttU „Smiri se, miruj, sinko
moj; to lahor zuji po suhoru". 3. ,„Zlatoje, hoćeš li sa mnom
poć' ? Moje kćeri liepo će te dvoriti ; moje kćeri noćno kolo igraju,
i svedj će te unjihat, uplesat, upjevat u san'il. 4. „„Moj otče, moj
otče, zar ne vidiš ondje kćeri kralja vilenjaka u mrkom mraku ?"**
„Moj sinko, moj sinko, ja vidim jasno: to stare se vrbe onako
sive". 4l/s (dva prva stiha 7me strofe). ,„Dragiću, draži me krasni
tvoj lik, a ne ćeš li milom, otet ću te . . ."' Vršak. ,„ . . . silom"1.
Okret (dva druga stiha 7me strofe). 7a *»M°j otče, moj otče, sad
hvata me on! Kralj vilenjak mi zadao zlied"". \lf% Otac se sgrozi;
jezdi u skok, u naručju drži jecaj uće diete, stiže svom domu mukom
i mukom; u naručju njegvu diete bjaše — Konac — mrtvo.

Ja dakle držim, da je peterodjelna sastavna (konstrukcijna)
razdioba ovakova : strofa ima :

uvod
2

naspor
47.

vršak
1 rieč

okret

17.

konac
1 rieč

Vršak je u ovoj baladi jedna rieč, posljednja rieč naspora, naime
rieč nsilomu, ter ju deklamator ima stankom razstaviti od predjašnje
rieči, koja će po tom izaći kao prava posljednja rieč nasporova.
Isto tako treba da bude deklamatorna stanka poslie rieči „silom",
a ta stanka je zastupnica neizrečeuih ali primišljivih pripovjednih
rieči: „Kralj vilenjak rukom segnu za dječakom", koje na način
lirskoga skoka upodpunjuju vrškovu jedinu rieč „silom". Na isti
način čini pravi konac, pravu katastrofu ove balade jedna rieč,
završna rieč nmrtvou, koja, ovako doslovce prevedena, zaostaje
deklamatornom te muzikalnom snagom za njemačkim izvornim
riekom: „das Kind war — totu, gdje su mužki t. j. jednoslomi
srok i duljina samoglasnika o mnogo zgodniji za deklamatorni i

Digiti

zedby G00gle

(3<>) PRILOG ESTKTJ0KOJ NAUCI O BALADI I UOMANCJ. 153

muzikalni, ovdje baš nuždni, tako zvani portamento. To se jasno
razabira u krasnoj Schubertovoj skladbi za ovu Gbtheovu baladu.

Gothe je iz danske pučke balade ponajtočnije preuzeo samo prvi
stih i posljednji, ter u posljednjem baš i samu završnu rieč: ntotu.
Posve je odustao od simetrijskoga sastava danske pučke balade,
učinio je najširim ter po obsegu mnogo pretežnim nasporni dio,
a to s toga, što mu je kao umjetniku bilo najviše do psihologijske
motivacije, t. j. do toga, da psihologijski razvije postupnost halu-
cinacije djeteta, i da slikovito prikaže one čujne i vidne prirodne
pojave, koji su sbiljska naravna pobuda maštovnomu prividjanju
djeteta ; za tu slikovitost služi mu i onomatopoija i aliteracija, a za
čuvstveni dojam služe mu polisindeton i anafora, ali najjaču snagu
za čuvstveni dojam ima to, što je i pravi vršak i pravi konac
izrečen samo po jednom riečju: to su stilistički kao oštrice mača,
kao trenovni trjesovi, omedjeni stankom prednjom i sljednjom.
Ta kratkoća vrška i konca u ovoj baladi nalik je na kratkoću
pravoga konca u škotskoj baladi „Edward<*, na one porazne, kratke
posljednje rieči sinove materi : „jer vi to htjaste, viu.

Dok pučka danska balada prikazuje, s mitskim vjerovanjem
pučkim, pojav i govor i čin vilinski kao objektivnu, istinsku sbilju
ter dialog medju kćerju kralja vilenjaka i čovjekom Olufom kao
sbiljan, umjetnik Gothe je načinio trilog, stavio je uz utvorni govor
kralja vilenjaka djetetu — koji govor je izveo kao objekti vacij u
halucinacije djeteta — i uz maštovni govor djeteta još i govor
otčev, koji iztiče istinitu sbilju i njom hoće razpršiti prividjaje
sinove. Ovim ovakovim trilogom, koji je mjesto dialoga u pučkoj
baladi, izlazi prikaza Gotheova ne samo kud i kamo istinitija
psihologijski nego i mnogo dramatičnija.

Koliko je tumač sastavnoga (kompozicijnoga) oblika Gotheove
balade promašen u napomenutoj knjizi „A us deutschen Lese-
blichern* (svez. III. str. 422 — 430), razabrat ćemo ovako. Tu se
dispozicija (= sastav) Gotheove balade dieli u troje: „I. Jahanje
otČevo s bolestnim sinom: la strofa. II. Diete i kralj vilenjak:
strofe 2a do 8e. III. Povratak kući: 8a strofa". Ovo je posve po-
vršna, posve izvanjska odredba baladina sastava; njom se ne proniče
u nutarnji, t. j. u pravi sastavni oblik pjesme, ne proniče se u
njezin pravi psihologijski razvoj. Zato je i izporedba Gotheove
balade s pučkom danskom izašla u onoj knjizi posve površna :
„sličnosti" i „razlike" medju tima dvjema baladama, kako ih knjiga
naširoko izvodi, tiču se ponajviše samo sadržajnih sitnica, a gotovo

Digiti

zedby G00gle

154 FK. MARKOV1Ć, ^7

nimalo kom pozicij noga oblika, koji je jedna glavna stvar este-
tičkoga tumačenja, dok je druga glavna stvar estetičkoga tumačenja
psihologijski razjašnjaj, psihologijska analiza pjesmina sadržaja:
ovo dvoje, naime pokaz sastavnoga oblika pjesmina i psihologijski
razjašnjaj iliti psihologijski dokaz sadržaja pjesmina treba da se
podudare kongruentno.

S onom danskom pučkom baladom slična je sastavom i sadržajem
švedska pučka balada „Ban Oluf i vilenica". Dostajati će, da joj
tu j stavim prozni prievod s naznakom petero sastavnih djelova,
koji su gradjeni posve simetrijski, jer ima strofa

uvod I naspor vršak okret konac

2 ' 6 1 6 2

i !

Evo njezina prozna prievoda s naznakom sastavnih djelova.
Utod. 1. Ban (= gospodin) Oluf izjaše dvorom na dveri; tu stoji
vilenica i miruje s mirom. Al' ples se vrti i vrti u lugu. 2. aAh
čuj, bane Olufe, što ću ti reć' : a ne ćeš li malo poigrati s mnom?"
A ples se vrti i vrti u lugu. (Ovaj pripjevni stih ponavlja se za
svakom strofom). Saspir. 1. „„Ne, igrati s tobom neću ter ne ću,
jer sutra je meni vjenčani danuu. 2. „A hos' li sedam godin trpjeti
jad, ir sutra već mrtav logom leć'?u 3. Ban Oluf okrenu konjica
svog, uzastopce morija bolest za njim. 4. Ban Oluf jahaše k dverim
majčinim, majka mu stajaše pred dverima baš. 5. „Majko draga,
brzo postelju steri mi, nikad s nje više ne ustadoh ja44. 6. Zaru-
čnica čeka ga dana četiri, a premilog ne ima ter ne ima k njoj.
Vršak. 1. Zaručnica osedla siva konja svog i pojase k dvorom
bana Olufa. Okret, 1. 1 kad dodje k dverima bana Olufa, al' sve-
krva stoji pred njima. 2. „Dobar dan, dobar dan, draga »vekrvo.
a gdje je ban Oluf, vjerenik moj?" 3. „„Od jučera Olufa ne vidjeh.
ne ; u lugu lovi srne, jelene" u. 4. „Zar voli loviti jelena, no brinut
se za svate vesele? 5. I mari V više za jelenku, nego Y za svoju
dragahnu?" 6. I vjerenica odkri pokrivač crveni ; tu sgleda Olufa:
leži mrtav. Konac. 1. I sjutra kad sunce izadje, al' u Olufa domu
leži mrtvih troje. 2. Jedno ban Oluf, drugo draga mu, a majka
mu treća; ubi ju jad.

Načinu, kako ja u ovoj razpravi estetički tumačim sastav ba-
ladni, veoma je u prilog Schillerova balada „Hod u želje-
zaru". Bit će to izmedju svih Schillerovib balada jedina, u kojoj
je podpuno simetrij.ski peti rodjelni sastav Zašto je veleumni pje-

Digiti

zedby G00gle

(ttS) P1ULOG KSTKT1ĆKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI I5ft

snik ovu balada baš tako posve simetrijski sastavio, ne moga ra-
zabrati iz njegovih dopisa sa Gotheom. Čim ju je svršio, u prvo-
bitnom joj obliku, piša Gotheu, da ima 24 osmeroredačne strofe.
Ali štampana je u obliku od 30 takovih strofa; pjesnik ju je dakle
prije izdavanja razširio, pa istom tako razširena ima ona podpuno
simetrijski sastav. Po tom možemo nagadjati, da je razširbi bila
baš ta svrha, da postane sastav podpuno simetrijski. Veoma je
poučna izporedba gotove balade pjesnikove s gradjom, koju je on
za tu baladu upotrebio. Gradjom mu bijaše stara pripoviest, koju
je našao u sbirci novela od Franceza Rćtifa de la Bretonne. Napo-
menuta njemačka stručna knjiga „Aus deutschen Lesebtlchern"
estetički tumači u svez. III. str. 390 — 400 Sehillerovu baladu i
izporedjuje ju s tekstom one francezke pripoviesti. Promašen je i
tumač i promašena je izporedba, i to baš za to, što njemački
stručnjak nije razabrao estetički bitnih osebina u sastavu pjesminu.
Da je tomu tako, i da se ima ova balada drugačije estetički tuma-
čiti, nego što ju tumači njemački stručnjak, to ne mogu dokazati
inače, nego da najprije podam vjeran prozni prievod, a u njem
ću odmah i naznačiti sastavnu peterodjelnu simetriju pjesminu.

Prozni prievod Schillerove balade: „Hod u Željezaru". Uvod, 1. Pobožan
slnga bijaše Bogomir, i u strahu božjem odan svojoj gospodinji, Savernskoj
kneginji. Ona bijaše toli blaga, toli dobra; al1 i hirovitoj obiesti on bi bio
pomno nastojao zadovoljiti s dragom voljom, boga radi. 2. Od prvog siorka
ranom' danu do kasna Gospi pozdravljen ja življaše samo za službu njoj, i
nikad mu je ne bjaše dosta. Kad gospa bi mu rekla: „ne muči se", orosilo
bi mu se odmah oko, i mnjaše nedostajati dužnosti svojoj, ne smjede li se
mučiti u službi njezinoj. 3. S toga pred svom služinčadi uzvisivaše njega
kneginja; iz liepih njenih usta svedjer se ozivaše hvala njegva. Ne clržaše
ga ko slugu svoju, već radi srca njegva ko svoje diete ; jasno joj oko rado
lebdi jaše nad ljepolikim licem mu. 4. Zato u srcu Roberta, lovca, razžegla
se otrovna nenavist, odavna mu se opakom zloradosti crna duša nadula; i
pridje knezu, na Čin brzu i pristupnu zavodnika riečim, kad so jednom s lova
povratiše domu, i posije mu u srce sjeme sumnje. Ni spor. 1. „Koli ste sretni,
kneže plemeniti1' — poče on pun himbe — „Vam ne otima zlatnoga sna
otrovni sumnje zub; jer plemenita vam je žena; stid paše njenu čistu put;
da bi zaludio bogoduhu vjernost, nikad zavodnik ne će premoći-. 2. AV valja
kneže obrve (metonimijski mjesto „oči") mrke: „„Što mi to sboriš, dječko?
Zar da se u žensku kriepost uzdam, povodljivu ko val? Lako ju laskava
mami rieč; mom1 vjerovanju stavniji temelj je: kneza Savernskoga gospi
ni blizu, nadam se, ne da se zavodnik"". 3. Drugi će na to: „Tako je, da.
Samo se na ruglo vaše meće luda, koji, rodjen sluga, smie toliko i do gospo,
koja njim gospodi, diže pohote žud\ „„Što?*" — prekine ga on i drhće —
„„Misliš li koga, koji živi?"". 4. „Dašto; čeg' su svačija usta puna, to da so
skriva mom' gosparu? AV, vi kad navlas krijete, utajiti ću rado ja". „„Mri,

Digiti

zedby G00gle

/

156 PR. MARKOVIĆ, (39)

lopove, il1 kazuj ga!u- — knez viče strog i strahotan — „„Tko diže oči do
Kunigonde?"". „Pa da, o plavoj k u je rieč. 5. Nije ružan po obličju1* — na-
stavit će hinbenik, a knoza obilazi i oganj i led — „Zar sbilja, gospodine?
Zar nikad ne vidjeste, gdje gleda samo nju, pri stolu za vas ni ne mari, uz
njezin stolac pribit čezne V 6. Eto, gledjte pjesmu, koju spisa, i žar svoj od-
kriva". — „„Odkriva!u" — „I, drzki dječko, moli, nek mu ljubav uzvraća.
Milostiva kneginja, blaga i nježna, bit će od samilosti utajila vam to; sad
žalim, što mi se izmaklo; jer, gospodine, čega vi da se bojite V" 7. A l' knez
u srČbe biesu odjaha u obližnji lies, gdje mu se u veljih peći žaru taljaše
ruda željezna. Tu sluge rukom poslenom njetijahu oganj od rana do kasna:
iskra vrca, mjehovi pužu, ko da treba ucakliti hridi. 8. Tu se vodo i ognja
moć vide udružene; mlinsko kolo, valovi tjerano, neprestance vrti se i vrti.
Stoji klopot noć i dan, odmjeren bije bata mah, ter podajuć se udaraca sili
i željezo meknut mora. 9. I dvjema slugani namigne on i zapovied im daje:
„Koji prvi dodje amo poslan mnome, i koji vas upita: „„izvršiš te V gospo-
dinovu rieč?"", tog' bac'te mi u pako taj, nek se mahom razpano u pepeo,
i nikad da ga više ne ugleda moje oko !" 10. Tomu se poveseli neljudi dvoje
sa surovom radostju krvničkom, jer bezćutno, ko željezo, bjaše im srce u
grudi. I duhanjem mjebova jače razžare peći trbuh i stanu s krvnom željom
čekati žrtvu smrti. 11. Tad će Bobert s lažnim hinjenjem sluzi: „Brzaj, slugo,
i ne čaši Časa! Gospodin tebe zove". Gospodin knez će Bogomiru: „Odmah
hajde k željezari, i pitaj mi sluge ondje, jesu 1' izvršili moje riečia. Vršak:
Početna l/4 šestnaeste strofe. A na to on: „„učinit će se"", i odmah put pod
noge. Okret. s/4 iste 16te strofe. Ali u misli popostane na jednom: „Da 1'
ona mi što zapovieda?" I kneginji se stavi gospi: nK željezari me Šalju vanka;
zato reci, tebi što da izvršim? Jer tebe idu moje službo". 2. Na to gospa ć<»
Savornska odvratit s blagim glasom: „„Svetu misu slušala bih rada, al* mi
bolan leži sin; pa idi, diete, ti i pobožno izmoli molitvu za mene. A sjetiš
li se kajan svojih grieha, daj da i ja zadobijem milost" u. 3. I rad svojoj
predobro došloj dužnosti, odmah odleti on; još nije brzim trkom stigao selu
na kraj, kad al' mu jekne sa zvonika jasnoglasni zvona zvuk, koj sve grje-
šnike, u milosti višnjoj, k svetotajstvu svetčan zove. 4. „Dragomu se ne
uklanjaj bogu, sretneš li ga na svom putu", reče i udje u božji dom; ni
glasa tu još čuti nije, jer bijaše o žetvi, i vruće u polju gori žetelaca mar;
no došao nikoj dvornik misni, da svetoj službi vješt podvori. 5. Odluci se
mahom bit za crkvenjaka; „ne čaši se — kaže — djelom, napredačnim put
nebesa". Pak stolu i cingulum svećeniku dvoreć prevjesi, žurno spremi po-
sude, službi božjoj posvećene. 6. Kad sve to s marom opravi, pred svece
nikom podje dvornik k žrtveniku, u rukama misal noseć, i pokleca s desna
i pokleca s lieva, i na svaki pazi mig, i kad Sanctus redom dodje, uza nj
tri put zvoncem zvoni. 7. Pa kad svećenik pobožno se klanja i okrenut
k žrtveniku u desnici u vis uzdignutoj Boga kaže nazočnoga, to oglasa on,
crkvenjak, zvoncem tanko cinkajući, i svak pokleca i bije se u prsa, pobožno
krsteć se pred Krstom. 8. Tako svaku na vlas vrši brzokretim svojim umom;
što godj je običaj u božjoj kući, svemu umie on; i neumoran je sve do kraja,
dok se s „Dominus vobiscum" svećenik pastvi obraća i s blagoslovom svrhu
svetom' činu stavlja. 9. Tad opet sve u redu kako treba spravlja, i počisti
sakristiju; tad istom odlazi, i spjoši sa saviestju mirnom put željezare, dobre

Digiti

zedby G00gle

(40) PRILOG MSTRTIĆKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 157

volje, a putem, da bude broj na puno, još dvanaest otcenaša moli tiho. 10. I
kad vidi, gdje se dimnjak dimi, i vidi sluge stojeć, klice: „Stoje knez zapo-
vjedio, sluge, je li izvršeno?" I cereć se krive usta i prstom kažu u ždrielo
peći: „„Taj je spravljen i namiren; knez će hvalit sluge svoje"4*. 11. I odgovor
nosi gospodinu svome brzim skokom. Kad ga taj sgleda iz daleka, jedva vje-
ruje svojim očima. „Nesretnice, odakle ti?" „„Od željezare"". „Ne mož/ biti!
J}' okasni li u svom tieku?" „„Gospodine, tek toliko, dok se moljah. Konac.

1. Jer, kad od vašeg lica danas odoh, — oprostite — , pripitah još za svoju
dužnost u one, koja mnom gospidi. Službu božju, gospodine, zapovjedi mi
slušat; rad posluhnuh nju, i četiri izmolih čisla za spas vaš i za spas njezin"".

2. Tad se u težku čudu nadje knez i groza ga hvata. ,,A odgovor koj daše
tebi u željezari? Kazuj!" „„Gospodine, taman bjase smisao rioci; k peći ka-
zahu sa smiehom: taj je spravljen i namiren, knez će hvalit sluge svoje"".

3. ,,A Robert?" — prekine ga knez, kog leđni srsi prodju — „Zar da te
nije sreo? Ta poslah ga u lies". „„Gospodine, ni u liesu ni u njivi Eobertu
ne vidjeh traga"" „To je — kliče knez i stoji sav poništen — sam Bog na
nebu sudio!" 4. 1 dobrostiv, kako nikad još, uzme slugu za ruku, dovede ga
silno ganut gospi, koja ničem' se ne dovi. „Điete ovo, svih and jela eistjo,
priporučeno milosti vam budi! Bud kako zle slušasmo svjete, uz njega Bog
je i božje čete".

Sastavna razdioba ove balade ne može se inače učiniti, nego kako
sam ovdje ja uz prozni prievod učinio; po tom ima strofa:

uvod ' naspor i vršak

4 i 11 | V«

okret

io i v*

konac
4

Njemački pak stručnjak osieea sastavne česti baladine ovako:
„I. Vriedni sluga: strofe 1 — 3. II. Nenavidni neprijatelj i njegovo
klevetno sjeme: strofe 4-10. III. Razsrdjeni suprug i njegova
nagla zapoviest: strofe 11 — 15. IV. Zatega službom božjom: strofe
10—24. V. Božji sud: strofe 25— 30a.

Namjerom je i ovdje pogodjena peterodjelnost. ali su pogrješno
osječeni pojedini djelovi. Prvomu dielu ima se pribrojiti i 4ta strofa,
jer uvod iliti ekspozicija nije dovršena 3om strofom, nego joj treba
još i 4a, koja podaje ono što se pravo zove razvojnim pokreialom
(u Frevtaga: „das erregende Moment"). Drugi sastavni dio, naime
naspor razvojni, ne tvore same strofe 4a do lite, nego treba još
pridati strofe llu do 16e, to jest sve ono, što njemački stručnjak
krivo drži za treći razvojni dio. Jerbo nipošto nije sredina razvojna
iliti vršak razvojni „razsrdjeni suprug i njegova nagla zapoviest",
nego ovo spada još k naspor u, a prava sredina, pravi vršak je
istom prva četvrtina 16e strofe, u riečih: A na to on (sluga):
»učinit će seu, i odmah put pod noge. S ovimi riečmi ide sluga

Digiti

zedby G00gle

lf)8 PK. MARKOVIO, (41)

Bogomir neznalice u svoju pripravljenu smrt, u koju ga je svojom
dvostrukom zapoviedju poslao knez; a te rieči su upravo vršak
svega razvoja pjesmina, pak odmah iza njega dolazi okret, obi-
lježno počimajući ovako: nAli u misli na jednom stane". Kad
njemački stručnjak svomu 4omu dispozicijnome dielu — koji on
zove „zatega službom božjom" — kaže početni sadržaj ovako:
„strofa 16. Bogomir (Fridolin) spreman je na pohod, ali prije će
upitati za zapoviest svoje gospodinje" : to je očevidno, da rieči
„spreman je na pohod" još ne spadaju k zatezi, nego „zatega"
počima istom s oprečnim veznikom paliu. Pak ta „zatega" nije
samo „zatega" nego je sastavni dio okreta, peripetije u razvoju
pjesmine radnje. Njemački stručnjak piše o tom ovako: „Potankim
opisom službe božje pjesnik je naumice unio u tiek dogodjaja za-
tezan (retardirajući) motiv". Ali da to nije puki zatezan motiv,
nego da je dio okreta, peripetije, to s&m taj pisac, nehotice, kaže
nastavljajući: „Dok Bogomir bezazlena srca i vjerno odan svojoj
služnoj dužnosti čini pobožnu dvorbu u crkvi ter se zastajom u
božjoj kući neznalice stavlja pod olrilje boi je i spašava se od
propast', izvršuje se izza zastora strašan sud na zlotvoru (klevet-
niku". Tako je; ali baš zato, što je tako, nije njemački stručnjak
pravo učinio, kad 4im dielom pjesminim drži strofe 16u do 25e,
koje da prikazuju „zategu službom božjom", i kad strofe 25u i
26u, koje prikazuju smrt zlotvora klevetnika, pribraja završnomu,
petomu dielu pjesme. To je promašeno. Četvrti dio pjesmina sa-
stava — okret razvojni — tvore 3/< 16e strofe i sve sljednje strofe
do konca 26e. Naime okret iliti peripetija ide četverostupno (četvero-
čestno) ovako: a) Bogomir, pošto je njegova prava služba osobna
služba kneginji, pita, prije no će otići po kneževoj zapoviedi u
željezaru, još za kneginjine zapoviedi, a ona ga šalje kao zamje-
nika svoga k službi božjoj u crkvu: to su ilA od 16e strofe i 17a
strofa; b) Bogomir ide u crkvu i pobožno dvori mjesto crkvenjaka
kod službe božje: to su strofe 18a do 25e; ali njimi još nije do-
vršen sav okret, nego treba još propast klevetnikova, koji, dok je
Bogomir u crkvi, pogiba u željezari onom smrtju, koju je klevetom
spremio bio Bogomiru ; dakle okretova čest c) je, kadno Bogomir
u željezari doznaje, da je tuj već izvršeno, što je knez bio zapo-
vjedio; ali još ni tim nije okret pjesmin do kraja svršen, nego
treba još da Bogomir donese knezu tu viest, da je izvršena njegova
zapoviest u željezari: ovo je zaglavna okretova čest d), u strofi
26oj. Sad istom, sa 27om strofom, počima pravi peti, završni dio

Digiti

zedby G00gle

(42) PRILOG KSTETIČKOjJNAUCI O BALADI I ROMANCI. 159

pjesme, koji donosi konačni rasplet, a, kako je okret obilježno
počeo veznikom oprečnim „ali", počima razplet obilježno veznikom
„jer", kojim Bogomir počima knezu svoj razjašnjajni izvještaj o
tom, kako je on svoj hod u željezaru zategnuo zapovjedjenim od
kneginje boravkom u crkvi, i kako je zatim u željezari čuo, da
je ondje medjutim već izvršena zapoviest kneževa; odatle razabire
potreseni knez ono, o čem Bogomir ni ne sluti, naime da je božjim
sudom u željezari zaglavio zlotvor klevetnik, pa knez, kajan i pre-
porodjen, dovodi nevinoga, ovako božjim pravednim promislom
spašenoga uzor-slugu Bogomira k svojoj uzornoj ženi i priporuča
ga njezinoj milosti, zovući ga sad i on, kako ga je dosad samo
ona zvala, „djetetom*1, čistijim od andjela.

Njemački stručnjak nije u ovoj pjesmi, pa ni u mnogih drugih,
koje tumači, pravo uočio glavne sglobove i vezove u organizmu
pjesme, pak zato nije razabrao ni to, odakle pa dokle ide knji
sastavni ud pjesmina organizma. Ovaj, da tako rečem, anatomski
posao estetičke razsudbe mora se opraviti krivo, ako se ne zna,
da je konstrukcija podpune baladne pjesme isto onakova petero-
djelna — s uvodom, nasporom, vrškom, okretom i završetkom —
kako je konstrukcija drame.

Da je njemački stručnjak promašio u odredjivanju dispozicije
iliti konstrukcije pjesmi ne, to ću podkriepiti dokazom, da je on i
inače promašio u estetičkom tumačenju pjesme.

Priobćivši Schillerov izvor za ovu pjesmu, naime staru francezku
pripoviest, kaže njemački stručnjak: „Schiller se je u baladi posve
točno držao tieka u onoj proznoj pripoviesti i učinio je samo ne-
znatne promjene", pak: „Pjesnik je promienio izvornu priču »samo
u neznatnih sitni cah : premjestio je dogodjaj u Elzas i podao osobam
odredjena imena, . . . nije točno označio, koja je to željezara iz-
medju više njih, što ih je imao knez" itd. Ovo su doista sitnice,
ali one ni ne spadaju u estetieku ocjenu pjesme Veoma su pak
zamašne, baš bitne su u kateksohen estetičkom, u sastavno-obli-
kovnom obziru dvie promjene, koje je Schiller izveo u izvornoj
gradji, a njemački stručnjak broji i njih medju „neznatne, nebitne".
Jedna je u nasporu, a druga je u okretu. II naspornom dielu kaže
izvorna pripoviest : „Sluga Pinson okleveta knezu svoga druga
(t. j. Fridolina u pjesmi), da kneginju ljubi, i natuknu knezu toliko
vjerojatnih znakova, da je knez počeo vjerovati". Od ovih dvaju
triju pripovjednih redaka izvorovih načinio je pjesnik dramski
pokretan, psihologijski iztnnjen dialog medju klevetnikom i knezom,

Digiti

zedby G00gle

160 FR. MARKOVU \ (43)

od šest osmeroredačnih strofa ; tim je pjesnik umjetnik izveo po-
tanku psihologijsku motivaciju, koje u izvoru nema, i to živo-
pokretnim , upravo dramskim prizorom dialognim. koga u izvoru
nema. Ovo nije „nebitna", nego je bitna promjena u obličenju su-
rove građje izvorove. Druga je promjena u okretu. U njem kaže
izvorna pripoviest ovako: WU crkvi sluga (Fridolin), kad je došao
svećenik, pohotno ministrovaše ; služba božja trajaše do tri četvrta
8atau. Od ovih njekoliko ricči izvorovih pjesnik je napravio tri
osmeroredačne strofe opisa službe božje; taj opis ne samo stvara
epskom širinom živu sliku svega tečaja službe božje, nego ujedno
pobudjuje uzvišeni ćutni dojam njezin, poimence nSanctus-au i za-
vršnoga blagoslovnoga „Dominus vobiscura", i pokazuje čistu i
smjernu pobožnost bogoduhoga siuge Fridolina (Bogomira) kao sve-
ćenikova dvornika; a ovoj obilježbi Fridolinove pobožnosti služe
još i tri strofe prije opisa same službe božje i jedna poslie njega.
I ovo je bitna oblikovna promjena pjesnikova; čitalac ili slu-
šalac pjesme, zadubljujući se u onu potanku živu sliku i uzvi-
šeni ćutni dojam spasne nekrvne žrtve, uza to udilj pomišlja, sa
strahom i samilošću, na to, hoće li ili ne će li ipak, unatoč nevi-
nosti i čistoj pobožnosti svojoj, sluga Bogomir postati žrtvom smrti,
koja kao Damoklov mač nad njim još udilj lebdi, pa kad onda
čuje, da je medjutim u željezari zlobni klevetnik Bogomirov sam
zaglavio u jami, koju je izkopao bio nevinome mrženiku svome,
odlane ganutomu čitaocu. Pjesnik je dakle oblikovnom promjenom,
prdpunom potankom izvedbom peripetije, koja je u izvora bila
tek u klici natuknuta, polučio ćutni dojam sličan dramskomu u
peripetijnom dielu dogodjajnoga razvoja. Ujedno je pjesnik izveo
ovaj okretov dio prema nasporovu dielu koje simetrijski koje su-
protačno. Ta simetrija udružena s kontrastom očituje se ovako.
Naspor ima 11 strofa, a okret ima 10 i 8/* strofe: gotova sime-
trija ; ali u nasporu je ukupno 8 strofa dialognih a 3 su pripovjedne,
obratno pak u okretu ima ukupno 8 strofa pripovjednih a tri su
govorne. To je u svezi s tim, što u nasporu vlada dramski pokret
zloduhe strasti, a u okretu vlada epski mir duševne bogoduhe spokoj-
nosti i molitveno uznesenje k bogu; u nasporu strast sprema propast,
u okretu pobožna spokojnost i utjecanje k bogu sprema spas, pak
prema tomu je umni pjesnik u koncu okreta samo spas Bogo-
mirov neposredno prikazao a propast njegova klevetnika samo je
posredno, samo reć bi zavjesom prikrivenu nagoviestio, tako da
je ni ne razabire sam Bogomir, nego ju doumljuje čitalac, a onda

Digiti

zedby G00gle

(44) PRILOG ESTETIČKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 161

u petom, u završnom đielu knez. Pjesnik je dakle simetrijski-
kontrastnim obličenjem svezao drugi dio pjesme s četvrtim ; medju
ta dva prikrajna a široka i jednako duga diela stavio je srednji dio,
vršak, posve- kratak, da se iztakne krepko kao oštar vrh ; a opet
je prvi dio i peti, uvod i konac, uobličio simetrijski-kontrastno :
svaki ima po četiri strofe, ali dok su uvodove strofe sasvim pri-
povjedne, epski mirne, nasuprot su završetkove strofe pretežno
dialogne, dramski-pokretne : one izvode spasnu katarzu kneževe
duše, koju je klevetnik bio zaveo na stranputicu strasti i propasti.

Vidimo dakle, da sastav (konstrukcija) ove balade svojom petero-
djelnom podpunom simetrijom polučuje umjeru (ekvilibrij) epske
i dramske prikazbe; pak i u slogu pjesničkom drže umjeru epski
opisni mir i dramska strastna pokretnost dialogna. Epskomu na-
činu pripada široka potankost s anaforami, aliteracijami, onomato-
poijami — ove rese najpače pokratki opis željezare u nasporu i
dvokratni opis zvonjave u okretu; dramskomu načinu pripadaju
umjetne metafore i metonomije i oxymoroni (u 25oj i 28oj strofi)
i inverzije u sliednji rieči, pak uzklici i retorična pitanja u stra-
stnih dialozih. Od četiriju raznih značaja, koji uzajmicom svojom
satvaraju prikazani u baladi dogodjaj, obilježena su dva — kle-
vetnikov i knežev — na dramsku dialogom, a dva — Bogomirov
i kneginjin — pretežno na epsku opisom ; a svaki je od njih, ako
i u kratko, ipak dovoljno jasno prikazan u svojih osebinah.

Napokon ću se obazrieti na još jednu opazku njemačkoga tu-
mača t£ balade. On kaže: (str. 399.) „Schiller se tuj točno drži
tieka izvorne pripoviesti, a ne ujedinjuje dogodjaja u jednu skupnu
sliku. Taj pripovjedni prikazbeni način posve odgovara značaju
pjesmina junaka (Bogomira), koji nije stvoren za boj i borbu,
nego trpno podnosi, što mu donosi tečaj dogodjajni. (Str. 392)
Pošto se Schiller u toj baladi posve točno drži tieka prozne pri-
poviesti, ... to ta balada nije, kako jest pretežna većina ostalih
mu balada, veličajna slika, koja pojedine česti dogodjaja skuplja
u scensko jedinstvo i odmah nas uvodi in medias res, nego je
pripoviest sa strogom logičnom i vremenom zasobicom*. Pokazao
sam, da ima u onoj baladi jednako toliko dramsko-dialogne, koliko
epsko-pripovjedne prikazbe; dok samo potonja odgovara Bogom i-
rovu značaju, odgovara ona prva značaju kneževu i klevetnikovu.
A što ono njemački stručnjak onako razlikuje dvojak način ba-
ladne konstrukcije, to ja, čini mi se, jasnije i bolje razlikujem
sastav s iz vratom i sastav bez iz vrata, gdjeno prvi neposredno

R. J. A. GUZV1I1. 11

Digitized by

Google

162 PR. MARKOVIĆ, (45)

prikazuje samo peripetijni i katastrofni, ili pade samo katastrofni
dio cjelokupna dogodjaja, a dragi prikazuje svih petero dogodjajnih
razvojnih česti s istom vremenom zasobicom, s kojom se je sam
dogodjaj razvijao. Vidjet ćemo pak potanjim razmatranjem još nje-
kojih glavnih balada i romanca Schillerovih, da su one gotovo sve
gradjene sastavom beg izvrata, a nisu sastavom ievratnim, kako
njemački tumač tvrdi.

Njemački stručnjak je promašio u odredjaju sastava Schillerove
balade „Ždrali Ibylcoi*u (str. 46 — 57 napomenutoga djela). On dieli
baladu u tri česti ovako: I. strofe 1. — 6.: pjevaoca Ibjka umore
razbojnici; II. strof. 7. — 10 : moritelji traže se uzalud; III. strof.
11.-23.: odkriju se i kazne se moritelji. Takova razdioba sadr-
žaja baladina posve je pogrješna, jer je sastav baladin petero-
djelan ovako: I. strof. 1. — 8.: uvod; II. strof. 8. — 16.: naspor;
III strof. 16.— Ž0. : vršak: IV. strof. 20. i 21.: okret; V. strof.
22. i 23. : konac.

Razvoj balade „Ždrali Ibjrkovi" teče naime ovako. I. Urod.
Strof. 1. K istmičkoj svetkovini u Korintu, koja se (na čast bogu
Poseidonu) slavi utakmicami gimnastičkimi i pjesničkimi, odputio
se bogoduhi pjevalac Ibyk iz Regija (u dolnjoj Italiji). 2. (Lirskim
skokom izostavlja se opis prievoza morem od Regija do Akroko-
rinta). Na domaku Korintu Ibyk ulazi u gaj posvećen Poseidonu
i vidi povrh sebe jato ždrala. 3. Pozdravlja ždrale, koji su ga
pratili preko mora, i preporuča sebe i njih okrilju boga Zevsa,
zaštitnika putnika. 4. Dva razbojnika navale na nj u tjesnacu
samotnoga gaja, te se on uzalud kuša obraniti. 5. Uzalud vapi u
pomoć i jadan spoznaje, da mu je neoplakanu i neosvećenu pogi-
nuti. 6. Umirući čuje povrh sebe kliktanje ždralft i prosi ih, neka j5£r,
oni prokažu moritelje njegove. — Dok njemački stručnjak mnije,
da se 6om strofom završuje prvi dio baladin, ja tvrdim, da treba
još pridati 7u strofu, koja kaže, da je u orobljenom i izranjenom
truplu razpoznao korintski pogostim Ibykov lice svoga dragoga
znanca i proplakao nad slavnim pjesnikom. Istom ta 7a strofa
pravo završuje ekspozicijni iliti uvodni dio baladin. II. Naspor.
Strof. 8. Silna svjetina, gotovo iz sve Grčke sabrana u Korintu
k Po8eidonovoj svetkovini, tuži za umorenim pjesnikom i vapi od
oblastnika pravednu osvetu moriteljem. 9. Ali zlotvoru ne nahodi
se traga ni glasa u toj silnoj vrevi. 10. Možda on sad na pragu
hrama bogova osvetnika prkosi njim, ili se drzak u nalozi svje-
tine protiskuje k theatru (u kojem prikazivanje spada k istmičkoj

Digiti

zedby G00gle

(46) PRILOG ESTETIČKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 163

svetkovini.) — Očito je, da tom lOom strofom nije završen drugi
dio baladina razvoja, kako misli njemački stručnjak, nego ide bez
pretrga dalje ovako. 11. (strof.). Dubkom je napunjen ogromni
theatar; po njem muklo šumi silna svjetina, iz svih grčkih puka
sabrana, kao morsko valovje. 12. Ne mož' izbrojiti sve krajeve
grčke, odakle je tuj sviet sgrnut te sad gleda i sluša, kako na pozor-
nicu chor (sbor) izlazi — 13 strof. — polaganim krokom, kakovim
ne kroče smrtnici, stasa nadčovječjega, strof. 14. u crnini, a mjesto
vlasi im ljutice guje : chor Erinnyja (vila osvetnici). 15. Poj njihov
probija i razdire srce ter sputava zlotvora, poj strašan, ovakov. —
Jamačno sastavljaju sve te strofe, od početka 8e do konca 15e,
nasporni, t. j drugi dio balađin, a ne pripadaju strofe 11. — 16. već
trećemu dielu, kako mnije njemački stručnjak, nego treći dio,
vršak, počima tek poslie 15e strofe, koja onim iztaknutim sadr-
žajem svojim jasno pripravlja vršak baladin. III. Vršak. Strofa 16.:
„Blago si — tako poje sbor Erinnyja — nevinu, k njemu nam
pristupa nema, ali jao potajnome moritelju, mi prianjamo uz nje-
gove stope. 17. Erilate bacimo mu zamku o bježnu nogu, obo-
rimo ga, gonimo ga do u kraj vječnih sjen& i ne izpuštamo ga ni
ondje". — Taj dvostrofni piev Erinnyja čini prvu polu vrška, a
drugu polu vrškovu čine dvie strofe, koje opisuju obći dojam toga
pieva, ovako. — 18. strof. Tako pojuć plešu (vile osvetnice) kolo
a smrtni muk se sleže po theatru, ko da se božanstvo bliži, pak
polaganim krokom nestane ih u dnu. 19. Svačije srce drhće i
klanja se strašnoj vlasti, koja sakrivena bdije i sudi, i nedo-
kućna se u dubini srca javlja. Tim opisom obćega dojma pjesme
Erinnyjii pripravlja se okret baladin, u kojem će se očitovati po-
sebni dojam one pjesme u srcu moritelja Ibykovih, od kojih jedan
poslie poja Erinnyja\ zatečen, sgledav povrh sebe jato ždrala,
nehote se odaje kličući drugu, da su to Ibykovi ždrali. IV. Okret.
Strofa 20.: Tad se začu glas na najviših stepenicah theatra:
„Gledaj, gledaj, Timoteju, ždrale Ibykove!a Nebo potamni od jata
ždrala, koji prolieću povrh theatra. 21. Onako izrečeno ime Iby-
kovo a u svezi s proliećućimi ždrali podje theatrom od usta do
usta. V. Konac. Strofa 22. : Za tren nasta obća slutnja, da se je
to pod dojmom Erinnyja odao moritelj Ibykov, i nasta obći klik:
„sgrabite ga, koji je ono reko, i onoga, komu je rekoa. 23.
Bliednja grizodušna odaje krivce; odvuku ih pred sudiju, pozor-
nica se pretvori u sudište, i zločinci priznaju, pogodjeni strielom
odmazde.

Digiti

zedby G00gle

164 PR. MARKOVIĆ, (47)

Samo tako sa istinito odredjeni sastavni djelovi Schillerove ba-
lade, dok njemački stručnjak pogrješno sjedinjuje sve strofe od
početka 1 le do konca 23e kao tobože treći ter zaglavni dio baladin,
kojemu daje skupni sadržaj: „Odkrivanje'i "kazna moriteljd~, a
pododjelci da su mu: „a) u theatru, strof. 11. i 12., b) chor, strof.
13., 14. i 15., c) sadržaj chorne pjesme^ stro£ 16. i 17., d) dojam
pjesme, strof. 18. i 19., e) odkrivanje, strof. 20. — 23. a. Nehotice
sam taj stručnjak poriče, da pododjelci a), b), c) i d) spadaju pod
skupni naslov „odkrivanje", kad istom peti pododjelak e) opet zove
„odkrivanjem". U istinu spadaju njegovi pododjelci a) i b) još
k drugomu iliti naspornomu dielu baladina razvoja, a njegovi
pododjelci c) i d) — sadržaj i obći dojam pjesme Erinnvja —
tvore razvojni iršak, okret pak počima očito ondje, gdje se, pod
dojmom pieva Erinnvja, nehotice odaje jedan moritelj, zatečen
kažući drugu u proliećućih ždralih Ibykore ždrale — to je u strofi
20oj, a nastavlja se u 21oj strofi razpitivanjem ostalih gledalaca,
što li znači taj izklik Ibvkova imena u svezi sa proliećućimi ždrali ;
napokon završetak baladina razvoja očito počima 22om strofom,
gdjeno slutnja, da se je onim izklikom odala saviest moritelja, po-
tresenoga pjesmom Erinnvja, postaje obćenita i provaljuje u obei
zahtjev, neka se ona dvojica uhvate, a posljednja, 23a strofa,
dovršuje baladin konac, kazujući priznaju i pravednu odsudu
moriteljS,.

Peterodjelni sastav ove balade bez simetrije je i bez izvrata;
uvod ima strofS, 7, naspor 8, vršak 4, okret 2, konac 2. Znatna
pretega uvodne i nasporne česti pokazuje, da je prikazba ove
balade pretežno epska; prikazba sbora Erinnvja u theatru ter
njihova pieva i obćega mu dojma zaprema 7 strofa, gotovo tre-
ćinu balade, a cjelokupna prikazba dogodjaja u theatru zaprema
13 strofa, dakle preko polovice balade: to će reći, da je pjesnik
glavnom stvarju svoje prikazbe smatrao prikazu moralnoga, etičkim
svrham služećega dojma tragične umjetnosti (što je on u poznatoj
razpravi svojoj teorijski razvio), a to mu je sgodno pristajalo dogo-
djaju, gdje fo pjesnik Ibyk, — prijatelj bogova, kojemu je bog Apollon
dao dar pjevanja, pjesnik bogom nadahnuti, koji je s pobožnim
strahom ušao u gaj posvećen bogu Poseidonu ter sebe i zračne
suputnike svoje, ždrale, priporučio zaštiti boga gostoljuba Zevsa,
— potajno umoren te se zadovoljština po etičkoj ideji pravde pri-
bavlja samo pomoćju pjesničke umjetnosti. Pravo je baladni pjesnik
izveo prikazu pravedne peripetije i pravedne katastrofe (moritelja)

Digiti

zedby G00gle

(48) PRILOG E8TETIĆK0J NAUCI O BALADI 1 ROMANCI. 165

što kraće, u po dviraa strofama: o moriteljih pjesnikovih balada
je kratkorjeka (navlastito u okretu i u koncu), a mnogorjeka je
o bogoduhome pjesniku kao nevinoj žrtvi razbojničkoj a navlastito
o bogoduhoj pjesničkoj umjetnosti tragičnoj, koja služi kao sredstvo
božanskoj pravdi, a ta se pak poslužuje za svoje svrhe i nera-
zumnimi stvorovi prirode (ždrali), dakle u kratko: i („naivna")
priroda i („dostojna") umjetnost služe uzvišenim moralnim svrham,
kako je to Schiller u estetičkih razpravah svojih teorijski a u toj
baludi poetski razvio.

Dopisi Schillera s Gotheom1 potanko nam pokazuju, kako je
ona balada nastajala i zašto joj je Schiller, dotjerujući ju po
Gotheovih savjetih, napokon podao sadanji oblik. Pjesniku su bili
glede gradje (fabule) na ruku savjeti Bottichera, stručnjaka u kla-
sičnih starinah, koji je upozorio na podatke u Suidasu, Plutarchu
i Antipatru. U pjesničkoj preradbi doznane onako gradje bijaše
Sehilleru kako on sam kaže, glavno ovo dvoje: „1) da pripo-
viedanju poda neprekidnost (kontinuitet), koje u surovoj gradji
(„fabuli") nema, i 2) da pripravi čustvo čitaočevo za odlučni dojam
(„um Stimmung ftir den Effect zu erzeugen"). Neprekidnost pri-
poviedanja polučio je Schiller poglavito tim, što je čas odkrića
zlotvora u theatru — koje se je po Plutarchu dogodilo dugo poslie
umorstva — neposredno nadovezao na čas zločinstva, a odkriću pri-
pojio odmah u samom theatru i smrtna odsudu, koje se je po
Plutarchu dogadjalo izvan i poslie theatra; tako je polučio pod-
puno jedinstvo dogodjajnoga mjesta i vremena za pretežni dio
pjesme (za strofe 11. — 23.), a njemu je sadržaj prednjih strofa
(1. — 10.) primaknuo glede mjesta i vremena što više je mogao.
Plutarchovu viest, da su se moritelji odali u theatru ugledav pro-
liećuće ždrale, razvio je Schiller tako, da je potanko i potresno
prikazao kazalištni prizor chora Eumenida i njihova osvetnoga
poja, a nehotično odavanje zločinaca i odkriće njihovo prikazao
je kao učinak onoga poja. Bitni Schillerov pjesnički dodatak goloj
gradji baš je kazalištna prikaza sbora Eumenida (donjekle po Aishy-
lovih stihovih) i njihova dojma u slušaocih (puku klicu je tomu našao
Schiller u zaglavnoj izreci Plutarchovoj, da je vlastita brbljavost
zločinaca privela ih k priznaji „kao njeka Erinnyjaa). Gflthe je
Schilleru povladio tu domisao kao vrlo sretnu i baš nuždnu, ter

1 Briefwechsel zwiwhcn Schiller und Gothe 1790 — 1805, 1, u. II. Band,
(Cotta 1856), brojevi 359, 360a, 3606, 362, 365, 367, 368, 372.

Digitized by

Google

166 FR. MARKO VIC, (49)

zove onaj sbor „uspjelom sredinom balade", a tim se potvrdjuje
moj odredjaj baladina vrška. Gothe i Schiller govore ponovno o
„ezpozkiji" i o „koncu" iliti o „katastrofi" u ovoj baladi. Prema
njihovim riečim pripadaju expoziciji svakako strofe 1. do 7., a tim
se potvrdjuje moj odredjaj, samo što ja pribrajam uvodu (expo-
ziciji) još i 7. strofu. O katastrofi pak govori Schiller tako, da
se vidi, da on i peripetiju u svojoj baladi razabire. Schiller naime
piše GOtheu: „Puka naravna namjera (slučaj) treba da tumači"
(t. j. da uzrokuje) „katastrofu. Naime namjera vodi jato ždrahi
ponad theatra, moritelj je medju gledaoci, prikaza pozorištna nije
ga baš upravo ganula i skrušila, ali ga je sjetila umorstva i po
tom i onoga, što se je onda zajedno sbivalo, pak se je to njegova
srca kosnulo; dakle pojav ždrala u tom času mora ga zateci; on
je surov glupan, kojega posve svladava sadanji dojam. Glasni
uzlik njegov je u tih prilikah posve naravan. Samomu dojmu,
štono ga uzrokuje njegov uzklik (u okolišu), posvetio sam još
jednu strofu ; ali pravo odkriče čina, kao posljedicu onome uzkliku7
naumice nisam htio potanje prikazivati ; jer čim je put k prona-
lazku moritelja otvoren (a otvara ga uzklik i smeteni strah, koji
sljeduje onome uzkliku), balada je svršena ; što ostaje, to pjesniku
ne vriedi ništa41. Po ovih Schillerovih riečih jasno je, daje on sam
smatrao strofe 20. i 21. za peripetiju — tim se potvrdjuje moj
odredjaj peripetije, — a strofu 23. zabravi, navlas kratki završetak;
ali po onome, što on govori o tom završetku i o novoj umetnutoj
strofi — a to je svakako strofa 22. a ne strofa 21 . — pribrajam ja tu
22. strofu katastrofi kao prvi dio završetkov, a zatim je drugi dio
završetkov iliti pravi završetak sama zaglavna strofa 23a. Schiller se
je opirao savjetu Gotheovu, da bi još više proširio i potanje razvio
peripetiju i katastrofu, ter je obje izveo navlas kratko ; izašle su mu
obje dvostmfne, dakle simetrnske, a u više balada njegovih posve
su kratke peripetija i katastrofa, s razloga istoga, koji on sam
kaže za ovu baladu. Ali Schiller je poslušao GćJtheov savjet, da
ždrale prikaže već kao pratioce Ibykove na putu, a ne istom
kao vidoke njegove smrti, i da prikaže obći dojam pieva Eume-
nida u srcih slušalaca; tako je Schiller proširio expozicij u, dodajući
sadanju strofu 3. i bar drugu polovicu 2e strofe, a dopunio je i
vršak baladin dodajući sadanju strofu 19u. A povrh toga još je
Schiller umetnuo, kako se razabire iz njegovih dopisa sa GStheom,
u prvotni svoj oblik expozicije i naspora dvie strofe; ne može
se pogoditi, koje su to. Takovu pjesnikovu dopunjanju prvobitne

Digitized by LjOOQIC

(50) PRILOG E8TETIČK0J NAUCI O BALADI I ROMANCI. 167

kompozicije, povođjenome dakako sadrzajnimi, idejnimi, psiholo-
gijskimi razlozi, posljedica je oblikovna ta, da je balada zadobila
vize simetrije u svojih petero djelova. Naime dok je prije bio
IV. dio dvostrofan a V. dio jednostrofan, postala su obadva ta
diela jednaka, svaki dvostrofan ; dok je prije vršak bio sastavljen
od triju strofa ovako: 2-j-l, sad je pridodatkom četvrte strofe
sastav vrškov dvopolan ovako: 2-J—2 (naime 16. i 17. strofa su
prva pola vrškova, a 18. i 19. druga pola); expozicija je pro-
širbom dobila ovaj strofni sastav : 3— J— 3— |— 1, a naspor ima, uslied
proširbe, ove strofne sastavine: l-j-2-4-2+3. Ako dakle i nema
ova balada u svojem dotjeranom obliku cjelokupne peterodjelne
simetrije, ali bar pododjeli iliti elementi djelova pokazuju simetriju
ovako: vršak sastavljaju 2+2 strofe, okret 2, konac 2 strofe;
uvod sastavljaju 3-|— 3— 1-1, naspor l+2-|-2-|-3 strofe. Sasvim je pak
promašena tvrdnja Dunteerova (Erl&uterungen zu den deutschen
Klassikern, IV., 2, 3, str. 175), da je Schiller preširoko prikazao
kazalište i sbor Eumenida a prekratko okret i konac; čudni su
njegovi savjeti, kako bi Schiller bio imao polučiti „prikladnije
razmjerje sastavnih česti", a u obće su njegove opazke pjesnikom,
koje tumačeći hoće izpravljati, često preko mjere naivne. Kud i
kamo bolji je tumač Heinricha Viehoffa (Schillers Gedichte er-
Ulutert, Stuttgart 1895), ali ni on ne prodire u jezgru oblikovnoga
tumačenja.

Balada Schillerova „Poručanstvo" ima nesimetrijski peterodjelan
sastav bez iz vrata; strofa ima

uvod
5

naspor
11

vršak
2

okret

1

konac

1

Sadržaj joj je i sastav ovaj. I. Uvod. Strofa 1. Moiros hoće
Dioniza, vladara samodržca (tiranina) sirakužkoga, ubiti i tako
grad osloboditi, ali ga uhvate i vladar ga odsudi na smrt. 2. Od-
sudjenik prosi vladara za tri dana odgode, dok bi u poodaljenu
mjestu udao svoju sestru, a medjutim će za poruka (taoca) ostaviti
svoga prijatelja. . 3. Vladar, u zlobi svojoj, pristaje s uvjetom, da
će. ako se Moiros ne vrati u roku triju dana, poginuti mjesto
njega prijatelj. 4 Moiros podje tome prijatelju i kaže mu pogodbu
svoju s tiraninom. 5. Prijatelj ode za poruka, a Moiros u dva dana
uda sestru, pak se zorom trećega dana dade na pospješan povratak
u Sirakuzu. II. Naspor peterostupan : a) 4a/7 strofa : Moiros svlada

Digiti

zedby G00gle

168 FR. MARKO VIC, (51)

prvu zapreku svojemu povraćanju: od pljuska silno nabujalu rieku,
pomoliv se bogu; b) l6/7 strof. : svlada drugu zapreku: četu razboj-
nika, koji na nj naskoče u čestini, razbije ; c) 2 strof. : u popodnevnoj
pripeci hoće da smagne od žedje, ali pomoliv se naidje na vrutak i
okriepiv se spješi dalje; d) 1 strofa: već je sunce nagnulo k zapadu,
kad al' dva prolaznika kažu: „sad će ga pribiti na križ", ali on,
u strahu za prijatelja, poteče još brže put Sirakuze; e) 2 strofe: u
daljini sjaji se grad u zapadnom suncu, a Moirosu dodje u susret
pazikuća njegov suzklikom: „Natrag! Ne možeš spasiti prijatelja;
spasi sebe; on sad umire. Čekao je udilj s uzdanjem tvoj povratak,
i ne mogaše mu oteti vjere u tebe podsmješni rug tiraninovi
III. Vršak. Strof. 1. Moiros odlučuje poginuti zajedno s prijateljem
i tako održati zadanu vjeru. 2. Sunce zapada, prijatelja popinju
krvnici na križ, a Moiros se probije kroz svjetinu i kliče krvniku :
„mene udavi, ja sam onaj, za koga je poruk ostaoa. IV. Okret.
1 strofa: prijatelji se zagrli še, gledaoci od mila proplakaše, i javi
se vladaru taj divni dogodjaj ; a njegovo se srce gane ter pozva oba
prijatelja pred priestolje svoje (pravi okret su baš ta dva stiha).
V. Konac. 1 strofa. On ih dugo motri diveći se, pak im reče:
„svladali ste moje srce; nije tlapnja vjernost prijateljska; primite
mene za trećega vam druga".

I ovdje opažamo, kako u prednjoj baladi, posve kratak i okret
i konac — svaki jednostrofan, — a pjesnikov razlog toj kratčini
okreta i konca bit će isti, koji smo od njega čuli kod prednje
balade; pak i vršak je pokratak, dvostrofan ter upravo dvopolan,
tako da je vršak kao simetrijski prema zajednici okreta i konca.
Velika pretežitost naspornoga diela u toj baladi — on je dulji
od ostalih triju diela zajedno — psihologijska je posljedica tomu,
što je pjesnik imao, hoteći prikazati jakost prijateljske vjernosti
iznizati što više postupičnih, sve to težih zaprjeka održanju zadane
prijatelju vjere. Da pak uzbude ta nasporova postupica što prim-
nija čitaočevu srcu i ganutljivija, iliti dramski što napetija, trebalo
je i expozicijni dio (on je peterostrofan) poširoko razviti i pokazati
sve — upravo troje — klice dramskome pokretu i razpletu. Radi
te dramske jake struje u ovoj baladi, pretežu u njoj dialozi i mo-
nolozi, a i gdje je epskoga pripoviedanja u njoj, ono je živo sliko-
vito i pobudjuje sve to veću napetost čitaočevu.

Schiller piša o toj baladi Gotheu (u pismu br. 508): „Gradju
sam uzeo iz priča Hvginovih. Izvedljiv sam, jesam li se (po Vašem
sudu) sretno domislio svim glavnim motivom, koji su u toj gradji.

Digiti

zedby G00gle

(52) PRILOG KSTET1CK0J NAUOl O BALADI 1 ROMANCI. lb'9

Razmišljajte, ne biste li se dosjetili još kojemu motivu. Ovaj zadatak
Bpada medju one, u kojih se može postupati s velikom jasnoćom
i izumljivati malne po stalnih načelih". Slično piša Schiller o istoj
baladi prijatelju Korneru: „Kod nijedne od mojih prijašnjih balada
nije mi toliko bila s vješti ta slobodna umjetnička tvoritba, koliko
kod balada ,Poručanstvol i ,Boj sa zmajem4; . . . razglabajući ih
kritički, naći ćeš, da su one posve promišljeno izumljene i orga-
nizovane."

Tu umjetničku promišljenu tvoritbu balade „Poručanstvo" po*
tvrdit ćemo pokazujući, u čem je svem Schiller preradio Hvginovu
priču. 1) Priča je sva pripovjedna (na epsku) osim uzklika Moiro-
sova: „stani, krvnice, evo mene, za koga je ovo poruka ; Schiller
pak je veći dio Hyginova pripoviedanja preobličio (na dramsku)
u dialog ili monolog, a tim je povisio i krjepku obilježbu osoba i
napetost ter ćutnu dojamnost dogodjaja. 2) U priči zaprema expo-
zicija polovicu svega sadržaja, a naspor je posve kratak, kazujući
samo jednu zaprjeku povratku Moirosovu, naime nabujalu rieku,
a jednako je i vršak posve kratak : Schiller pak je naspor znatno
proširio i k onoj jednoj zaprjeci u Hygina domislio još četiri, — ter
su tako u baladi petere zaprjeke, sve jača od jače, prve tri fizične
a posljednje dvie moralne, živo slikovito opisane i umetci monologa
ili dialoga pojačene u dojmljivosti svojoj, a za jakost ćutnoga dojma
je i vršak, koji je u Hvgina posve kratak i priprost, krjepko raz-
vijen koje govornim koje slikujućim oblikom. Pričin posve kratki
okret i konac Schiller je psihologijski razvio i čuvstveno pojačio.
3) Dok Hyginova priča u toku pripoviedanja dva puta skače od
Moirosa na njegova pobratima poruka, Schiller diljem prikazuje
sama Moirosa kao glavnu i prednju osobu a [»obratima poruka
uzgredno i posredno ukazuje u pozadju: tim jedinstvom prikazne
osobe Schiller je znatno povisio jedinstvo i dogodjajno i idejno,
najme Moiros je tako izašao glavnim i baš jedinim junakom ba-
lade, jer on sam sobom ima svladati sve i najteže zaprjeke prija-
teljskoj vjernosti, on — to je Schillerova nesumnjiva namjena —
svojimi gotovo herojski priegornimi djeli uzbiljava Schillerovu raz-
pravu o „uzvišenom", koje je dvovrstno: ili fizičko ili duhovno,
a ovo je koje umovno koje moralno (voljno). Prema toj estetično-
teorijskoj nauci svojoj — u čem se on donjekle povodi za Kantom
— Schiller je smislio onu postu piću od petero presilnih, čovjeku
gotovo nesavladljivih zaprjeka Moirosovu održanju prijateljske vjer-
nosti: Moiros se pet puta pokazuje uzvišen, moralnom jakošću

Digiti

zedby G00gle

170 PR. MARKOVIĆ, (53)

svojom svladavajući i presilje riečne bujice i presilje razbojničke
ćete i presilje žeđje i presilje straha (da će pobratim poruk sad
na biti pogubljen) i presilje jamačnosti, da je pobratim poruk sad
već pogubljen. To su bez sumnje oni vglavni motivi", o kojih
Schiller piše Gotheu da ih je domislio gradji Hvginovoj. Gothe mu
(u pismu br. 509) odgovara, da je balada „Poručanstvo" vrlo
uspjela, i da su oba izvanjska motiva — priroda (bujica) i sila
ljudska (razbojnička) — vrlo dobro smišljena, ter da se on novu
motivu ili boljim motivom ne može doviti, ali ipak prigovara žedji
Moirosa, koji je izašao iz rieke ter je jamačno sav promočen, dakle
niti je fiziologijski vjerojatna njegva tolika žedja niti je primna
fantaziji i čuvstvu čitaočevu u tom mjestu dogodjajnoga razvoja.
Gothe je mogao zaprjeku žedje tako shvaćati samo s toga, što nije
razabirao povelike medjuvremenice od izlaza Moirosova iz rieke
do časa, kad ga smrtna žedja spopada; možda je Schiller istom
poslie onoga prigovora Gotheova umetnuo jasne naznake dnevne
dobe — zoru (polazak), podne (na bujici), popodne (najsilnija žega,
a baš tada spopada Moirosa presilan umori smrtna žedja): po tih
naznakah postaje prigovor Gotheov bezrazložan. Schiller je zadržao
motiv presilne žedje i, da upodpunimo, presilne umornosti, klonu-
losti tjelesne; ta u nizu raznovrstnih silnih zaprjeka to je jedna
posebna zaprjeka: presilna tjelesna klonulost, pojačena presilnom
žedjom. Valjda je pak Schiller hotimice svladavanje obiju pukih
fizičkih zaprjeka, naime Vanjske t. j. bujičine i nutarnje t. j. tje-
lesne, Moirosu olakotio molitvom bogu i zatim božjom pomoćju.
koja se naročito kod smrtne klonulosti i žedje kao čudom očituje.
Prema tomu držim, da je krivo, što tumač Dtintzerov i Viehoffov
gotovo povladjuju Gotheu prigovor o žedji.

Schiller je nasporni dio izveo ne samo prema svojoj razpravi o
divoti (iliti o uzvišenosti), nego, što se tiče dramske mnogočestne po-
stupice dojma, takodjer prema svojoj razpravi „o tragičnoj umieći",
gdje razlaže, „da će pjesnik posve polučiti nakanjeno ganuće ljud-
skoga srca samo onda, ako više čina prikladno svezanih razvije
kao sa klubka, iliti: pjesnik dospieva k svrsi samo onda, ako
napreduje korak po korak, ako pogadja čitaoca povorkom sitnih
udaraca, ter posve osvaja dušu samo tim, da ju postupice diraa.
Evo na to je bez sumnje mislio Schiller, kad je Gčtheu i Korneru
onako pisao o svojoj promišljenoj, po jasnih načelih izumljenoj
provedbi ove balade

Tim tumačenjem balade ujedno sam objasnio, zašto je kon-

Digiti

zedby G00gle

(54) PRILOG R8TBTIČKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 171

strukcija njezina baš onako nesimetrijska, kako jest; ako bismo
svaki od petero djelova baladinih razglobili u njegove pojedine
sastavine, pojavila bi se ipak njeka skrivena simetrija. Naime uvod
je sastavljen od l-}-2-|-2 strofe, naspor od 4— j— 2— |— 2— f— 1— |— 2, vršak
od 2, okret od 1, konac od 1 strofe. Promašen je (osim za expo-
ziciju) odredjaj konstrukcije u djelu wAus deutschen Leseb(icherna
(III. svez., str. 335 — 345),-gdje se baladin razpored kaže ovako:
I. strof. 1 — 5 tiranin i oba prijatelja, II. strof. 6 — 17 prokušaj
vjernosti, III. strof. 18 — 20 pobjeda vjernosti.

Sad mi je u kratko obilježiti sastav još njekolikih Schillerovih
balada (ili romanaca).

Balada „Prsten Polykratovu sastavljena je bez inverzije i ne-
simetrijski ovako: strofa ima:

uvod

naspor
6

vršak
5

okret

konac
1

U rečenom „izboru iz njem. čit.u (svez. III. str. 323 — 332) po-
grješno se konstrukcija odredjuje kao trodjelna: I. strof. 1 — S,
II. strof. 9 — 13, III. strof. 14 — 16; pogodjeno je samo to, da
strofe 9 — 13 sastavljaju sredinu iliti vršak. No valja još dodati da
je taj vršak u istinu dvovrh, t. j. u njegovih petero strofa pravi
vrsi su prva i peta a prisrednje tri strofe su kao ravna kosa medju
vrsima. Naspor je trostupan ; on je u ovoj baladi zajedno s vrškom
znatno pretežan, a okret i konac kratki su: isto smo i u drugih
Schillerovih baladah opažali. Dramski razvivši poširoko nasporni
i vršni dio Schiller hitro spješi kraju. Gradju je uzeo iz Hero-
dota, ali je epski pripovjedni oblik povjestničarov pretvorio u
pretežno dramski dialogni ; što a Herodotu pišu dva vladara
jedan drugomu, to se ovdje razgovaraju, pa kako je u tom
obziru Schiller proveo jedinstvo mjesta i vremena, tako je i
ine razne sgode historijske sastavio u malne pod puno jedinstvo
vremena, (od dva zasobična dana). Ta mjestna i vremena ujedi-
nitba, pretežitost dialogne prikazbe, trokratna postupica i trokratni
nenadni okret situacije u nasporu : sve to odaje dramskoga pjesnika
Sto Viehoff u napomenutom djelu kaže (svez. III. str. 29), da je
sva balada sastavljena od dvaju prizora, i da prvi ide od 1. do
konca 13. strofe a drugi od 14. do 16., pak da je onaj prvi prizor
tek „uvodni dio radnje", to on sam na sljednjoj strani poriče,
veleći da su strofe 9. — 13. „sredina* pjesme. Ta neusvjestna po-

Digitized by

Google

172 FB. MAKKOV1Ć, (55)

rječnost posljedica je tomu, Sto ni Viehuff, koliko godj je inače
njegov tumač vrstan, ne zna za peterodjelnost konstrukcije baladne.
Balada nRonacu ima nesimetrijski sastav, bez izvrata, ovako:
strofa ima

uvod naspor vršak okret konac

8 7 7 4 1

l

I tu je konac posve kratak, pak i okret je, prema duljini sva-
koga od prednjih diela, pokratak. Slikovito i uzrujavaj uče i dir-
ljivo pripoviedanje preteže u toj baladi prema govornim dramski
krjepkim strofam ; prema naravi prikaznoga predmeta i prema
dojamnoj snazi prikazbenih načina vršak je u toj baladi sav
govoran, naspor je — osim njekoliko uzkličnih umetaka — sav
pripovjedan, takov je i kratki konac, a uvod i okret su gotovo
polom govorni a polom pripovjedni. Opisi su koje plastički potanki
s epskom širinom koje uzvišeni, najpače su u jednu ruku stra-
hote morske a u drugu ruku srčanost i uznesena ljubav rončeva
prikazane uzvišenim slogom, reć bi prema pjesnikovoj teoriji u
razpravi mu o divoti, kako Viehoff dobro primjećuje. Ali taj
stručnjak je i tu promašio odredjaj sastava pjesmina, kad veli, da
„strofe 1. — 8. čine prvi akt ove male dvoaktne drame" (o. c. III.,
12); i njemački stručnjak u „izboru iz njem. čit.tt (III. 359 — 374)
pogrješno dieli baladu u 7 česti a ni malo ne razabire petero sa-
stavnih odjela.

Da ih pravo pogodimo, tomu nam — nehotice moram oduljiti
— pomaže opet teorijska razprava Schillerova o tragičnom umieću :
tragična je, uči Schiller po Kantu, onakova uzvišena čut i volja
čovječja, koja pregne da nadvisi i prevlada prirodnu strahotnu
silu, pak bude od nje doduše poražena fizički, ali izlazi pobjednica
u moralnom obziru ; drugačije veleći : tragičan je udes, kad čovjeka
poništuje (fizički), ali ga ujedno uzvisuje (moralno). U baladi „Konac**
izlazi presrčani mladjahni plemeniti ronac u naspornom dielu bala-
dinu pobjednikom nad strašnom silom morskih vrtloga i dubina, ali
u katastrofnom dielu bude on od t£ sile fizički uništen, no pošto
ga je, kako okret baladin kaže, sada potaknula uzvišena sila lju-
bavi na tu ponovnu borbu, to on tragički propada u moru, t j.
njegova uzvišena ljubav ipak pobjedjuje strahotnu prirodu. Dok
nasporni dio baladin pobudjuje čitaočevu sućut i strah, t. j. na-
vlastite tragične ćuti, a završuje radost ju s pobjede rončeve nad
strahotami morskimi, okretov i katastrofhi dio pobudjuje završnu

Digiti

zedby G00gle

(56) PRILOG E8TETIČK0J MAUCI O BALADI I ROMANCI- 173

tragičnu sućut čitaočevu prama uzvišnoj ljubavnoj žrtvi istih mor-
skih strahota. Kad Viehoff (o. c. III., 8) veli, da balada kazuje
glavnu ideju svoju početnom strofom govora rončeva — t. j., kako
ja tvrdim, početnom strofom vrška — , to mu ja ne mogu posve
povlađiti. Onom strofom kaže ronac: „ . . . Sretan budi, tko godj
diže u rujnom svjetlu! U dubinah pak je strahotno, ter čovjek
neka ne izkuSa bogova i nikad te nikad ne poželi gledati onoga,
Sto milostivi kriju crnim mrakom i užasom". Kad bi doista tć
rieči kazivale glavnu ideju baladinu, onda bi ona prikazivala tra-
gičnost onoga, što Heleni zvahu ot3pt;. Ali da tomu nije tako, po-
kazuje nam okretova strofa — 26a — , gdje pjesnik veli, da je
plemeniti mladi ronac, pošto je razabrao ljubav kraljeve kćeri
prama sebi a kralj mu obećao kćer svoju za ženu, ako po drugi
put iznese zlatnu kupu iz strahotnih dubina morskih, ćutio i odlučio
ovako : „Dušu mu osvoji nebeska moć, junačka smionost sieva mu
iz oka, i vidi krasnu djevicu kako rumeni i bliedi i klone niče:
to ga slobodi i tjera da bi dragocjenu nagradu zadobio, i baci se
u more, ostao propao!" Ove Schillerove rieči u okretu (peripetiji)
očevidno kazuju drugačije čuvstvo rončevo nego li je ono njegovo
moralno pravilo u vršku, koje odvraća čovjeka od o[}pi:-a: okret
obilježava uzvišenu („nebesku") moć ljubavi, jaču od prirodnih
strahota, t. j. jaču od fizičkoga uzvišena, koje ako i uništi fizičko
bivstvo uzvišenoga ljubavnika, ipak on izlazi pobjednikom moralnim.
Dakle ideja pjesmina nije sva izrečena u vršku, nego je udubljena
iliti. pravije veleći, uvišena u okretu. U sličnom je omjeru opis
strahota morskih u nasporu prema opisu njihovu u vršku; u na-
sporu pjesnik epski opisuje t6 strahote kako ih gledaoci vide iz
vana, na površini, u vršku pak opisuje ih govorom svojim pleme-
niti ronac, kako ih je otoič gledao sam u nutrinji, u dubini : to je
očita gradacija, povišica strahota morskih u vršku prema nasporu,
kao što je opet gradacija tragičnosti u okretu prema vršku. Tako
se kod ove balade uvjeravamo, da prava spoznaja njezine obUkome
strane, njezine peterodjelne konstrukcije, privodi i k pravoj spo-
znaji njezine idejne strane. Viehoff ne razabire peterodjelnosti u
sastavu nRoncatt, pak zato ne pogadja ni svu glavnu ideju njegovu;
slično je promašen i tumač Dtlntzerov (IV., 2, 3, str. 245 — 270,
gdješto je njegovo tumačenje upravo naivno), i stručnjakov u
„izboru iz njem. čit.a (III., 359 — 378), gdje se glavna ideja posve
pogrješno odredjuje ovako: „ako tko zahtieva nješto nečovječno,
to on zlorabi svoju vlast na propast drugih ljudi".

Digiti

zedby G00gle

174 FR. MARK0V1Ć, (57)

Schillerova epsko-lirska pjesma „Rukavica" (sam pjesnik ju
prozva „pripoviestju" a Gothe „baladom") ima nesimetrijski sastav
bez iz vrata, a strofe su joj toli nejednako duge, da joj valja raz-
diobu po broju stihova osjeći ovako : uvod ima 43 stiha, naspor 9,
vršak 8, okret 3, konac 3. I tuj je, kako u pomnogih Schillerovih
baladah ili romancah, okret i konac posve kratak, ali tuj nije
nasporni nego je sam uvodni dio, prema naravi prikaznoga predmeta,
kud i kamo najpretežniji.

Romanca »Boj sa zmajem" spada medju one riedke Schillerove,
gdje je peterodjelni sastav s izvratom, naime gotovo sav drugi
dio pjcsmin bio bi u prikazbi po naravnoj dogodjajnoj zasobiei
prvi dio, a gotovo sav prvi dio pjesmin bio bi u naravnoj dogo
djajnoj zasobiei njeki potonji dio. Sastav je nesimetrijski, i to tako,
da nasporni dio znamenito preteže — to zahtievaše narav prikaznoga
predmeta i naum, ideja pjesnikova, — a okret i konac su posve
kratki, po Schillerovu običaju. Strofa ima

uvod J naspor

47«

8

16%

vršak
3

okret

v.

konac

v.

O kompoziciji ove romance piša Schiller Gotheu (u pismu br.
508): „Bit će mi drago, ako sam dobro pogodio kršćansko-redov-
ničko-vitežki duh čina i ako sam disparatne momente čina ujedinio
u harmonijsku cjelinu. Pripoviest vitezova" — (to je onaj nasporni
dio) — „doduše je izašla oduga, ali potankost bijaše nnždna a
nije se dalo razdvojiti". Schiller je gradju, koju je uzeo iz fran-
cezkoga djela Vertotova „Poviest vitežkoga reda Templara", umjet-
nički preobličio ujedinitbom mjesta i vremena, tako da sva romanca
počam od početka 3. strofe do. konca 25. ima jedinstvo mjestno i
vremeno, a prve dvie strofe su i mjestni i vremeni neposredni
pristup k ostalome razvoju dogodjajnome; po naravi gradje ovdje
je ona ujedinitba uzrokovala i inverziju i preobličbu pripovjedne
prikaze u govornu. Gradju je Schiller dotjerao i u tom, stoje do-
mislio pravi okret, pravu peripetiju, koje u pripoviedanju Vertotovu
nema, a bas u tom okretu ogleda se „kršćansko-redovnički duh*\
koji nalaže Čovjeku svladati sebe, ponizno pokoriti se višoj svrsi.
dok se u nasporu ogleda „vitežki duh". I u toj romanci vidi se
pjesnička primjena one teorije, koju je Schiller razvio u razpravi
8V0J°j »° divoti". Stručnjak a „izboru iz njem. čit." (III, 345 — 3591
krivo odredju je sastav romancin ovako : I. dio : slavodobitni ulaz po-

Digiti

zedby G00gle

(58) PRILOG BSTSmČEOJ NAUOI O BALADI I ROMANCI. 175

bjeđnika zmajeva: strofe 1. — 3., II. viteza obtužuje veliki meštar reda;
strof. 4. i 5., III. obrana vitezova : strof. 6. — 21., IV. sud meštrov
i pomilovanje: strof. 22. — 25. Viehoff pak (o. c. III, 96) dobro
opaža, „da se u strofah 22. — 24. suprotak medju kršćansko-redov-
ničkom i vitežkom idejom uzpinje na svoj vršak" ; pa i ja sam
odredio trostrofhi vršak na istom mjestu, samo mi valja još dodati,
da je taj trostrofni vršak u sebi dvočestan kontrastan, naime dok
je u strofi 22. uzbitno klicanje vitezu junaku od svjetine i drugova
njegovih, u strofama 23. i 24. je istomu vitezu junaku odsuda i
kazan od velikoga meštra u duhu kršćansko-redovničkom. Prilično
dobro pogadja Viehoff i narav konstrukcije u toj romanci, kad
veli (na strani 95): ^pjesnik nas odmah postavlja in mediam rem,
boj sa zmajem je već svršen, kad počima pjesma, pak nam taj
boj samo još junakova, pripoviest razvija pred duševnim očima".
Ja mislim, da je osobina romancine konstrukcije bolje obilježena, kad
se veli, da je inverzija u njoj, t j. da bi prema naravnoj dogo-
djajnoj zasobici pjesmina prva čest bila potonjom a pjesmina druga
čest prednjom. A valja mi još iztaknuti ovu konstrukcijnu osobinu t£
romance: gotovo sav nasporni dio (strofe 6 — 21) t. j. duga pripoviest
vitezova razvijena je sama za sebe opet peterodjelno ter je kao pjesma
u pjesmi, pak je i u toj umetnutoj peterodjelnoj pjesmi-romanci
naspor mnogo pretežan a okret i konac su posve kratki, po Schil-
lerovu običaju. Takova kao pjesma u pjesmi, i sama peterodjelnu,
jest u „Roncu" vršak baladin, naime govor rončev ; sedmero strofa
toga govora dieli se ovako: uvod su 2 strofe, naspor 1, vršak 3V2i
okret 7s? a konac je sam jedan stih, posljednji. Sličnu konstrukcijnu
osobinu naći ćemo i u onoj romanci Schillerovoj, s kojom%ću za
sada završiti razmatranje njegovih balada i romanca.

No prije nego priedjem na Schillerovu romancu „Grof Habs-
buržki", valja mi još pokazati drugačiji moj odredjaj sastava ro-
mance „Boj sa zmajem*4, koji držim da je temeljitiji od moga
prvoga. Po tom drugom odredjaj u sastav je ovakov. I. uvod:
strofe 1 — 4.7s, II. naspor: a/a od strofe 5. i strofe 6. — 21., III.
vršak : % o<* strofe 22., IV. okret: ,/6 od strofe 22. i strofe 22.-24.,
V. konac : 25. strofa. Schiller je u svojoj romanci sastavni oblik
jmpoviesti Vertotove, koja mu bijaše izvor i gradja, tako preinačio
uporabom inverzije, da je baš uslied inverzije polučio ujednitbu
mjesta i vremena i glavne osobe. Vertotova pripoviest teče ovako.
I. uvod pripoviestin. Zmaj u njekoj močvari na otoku Rodu mnogo
je već pogubio okolnih stanovnika, a i više viteza reda templar-

Digiti

zedby G00gle

176 FR. MARKOVTĆ, (59)

skoga, koji sa pojedince izlazili da ga ubija. Zato glavar reda
zabrani vitezom-redovnikom izlaziti u boj na zmaja, pošto to nad-
mašuje čovječju snagu. — Taj pripoviestin uvod je u romanci
stavljen u drugi stih do osmoga 2. strofe uvodove i u prva četiri
stiha 6. strofe nasporove. II. naspor pripoviestin. Unatoč onoj za-
brani vitez-redovnik de Gozon odluči poći u boj sa zmajem, i
poslie duge prikladne priprave — kojom mišljaše zajamčiti svoj
uspjeh i tako ne uzraditi proti namjeni glavarove zabrane —
izvrši odluku i ubi zmaja te ostade živ unatoč strašnoj pogibli.

— Taj pripoviestin naspor posve epskoga oblika pretvoren je u
romanci u govorno pripoviedanje vitezovo kao ohranu njegovu od gla-
varove obtužbe (ta je u 4. strofi i u prvoj trećini 5. strofe romancina
uvoda) ter zaprema u romanci ove nasporove česti: po */, od f>. i
6., strofe, pak onda sve do konca 21. strofe, 8 kojom se naspor
zavrsuje. (Nije govor vitezov „središte" romancino, kako tvrdi
Diintzer o. c. str. 286, nego je naspor). Pripovjednu širinu i pla-
stičnost Vertotova čisto epskoga oblika zadržao je i Schiller u
govornom obliku svoje prikazbe, a piša o tom Gotheu: wda je
postupao s njekom plastičnom razboritostju, na koju ga poticaše
promatranje bakroreza, koje mu bješe Gothe podao". III. vršak
pripoviestin Divnoga pobjeditelja zmajeva izprati u grad svjetina,
a drugovi ga njegovi, vitezi-redovnici, sa slavljem uvedoše u palaču
glavarovu. — Taj pripoviestin vršak prikazan je u romanci koje
u utodovim strofama 1. i 2. (u toj u stihu prvom i osmom do dva-
naestoga) koje u samoj vrškovoj strofi 22. (do jedanaestoga joj
stiha). IV. Okret pripoviestin. Ali usred onoga slavlja glavar reda
ljutit upita junaka, misli li da može nekažnjen kršiti glavarovu
zabranu, i odmah ga odpravi n tamnicu. — To je u romanci,

— preinačeno u nječem, najpače bez odpravljanja u tamnicu, —
stavljeno koje u uvodove strofe (3), 4. i 5. koje u dva posljednja
stiha 22. strofe, t. j. u početak okreta. — Pripoviestin okret kazuje
dalje, da je glavar, u tamnici v junaka, sazvao vieće reda i dokazao
da se veliki neposluh ima kazniti smrću, ali vieće ga ublaži ter
bude junak samo izagnan sramotno iz reda. — Ovo je u romanci
upotrebljeno (s preinakami) koje u uvodu, naime u koncu 2 strofe,
pak u 3., 4., i početku 5. strofe, koje pak u okretovim strofama 23. i
24., ali glavar samo izriče izgon vitezov a ne izvršuje ga. V. konac
pripoviestin. Glavar upriliči da ga vitezi zamole za pomilovanje
junakovo, ter on opet izagnanika primi u svoj red i pače uz visi
ga na velike časti. — To je u romanci upotrebljeno za glavnu joj

Digiti

zedby G00gle

(60) PRILOG E8TETIČKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 177

25. strofu, ali je bitno preinačeno tim, što junak, odmah poslie
odsuđe glavarove na izgon, pokazuje skrušenost svoju tako, đa
odloži v odmah vitežko-redovničku odjeću i poljubiv ruku glava-
rovu odlazi, a glavar ga odmah sam pomiluje i zagrli, „jer je
junak sada održao teži boj t. j. svladao sebe, ponizio se, pak mu
glavar vraća odjeću sa znakom krsta za nagradu poniznosti". —
Sto je Schiller polučio takovom inverzijnom preobličbom Verto-
tove pripoviesti ? Polučio je dramsko-prikazbenn i idejnu ujedinitbu
a tiem veliku povišicu dojma i dogodjajeva i idejina. Sva romanca
počam od dvanaestoga stiha 2. strofe pak do konca svoga ima
jedinstvo vremena i mjesta, a ima jedinstvo glavne osobe sva od
početka do kraja; strofa 1. i jedanaest stihova 2. strofe podaj a
mjestni neposredni pristup k onome jedinstvenome prizoru, koji
zatim teče do konca. Posto je Schiller već u uvod svoje romance
— u prve. četiri strofe i u prvu trećinu pete — uporabom inverzije
sbio njeke elemente jmpoviestina uvoda i naspora i wška i oJcreta
tor tako već u uvodu romancinu istaknuo dogodjajni i idejni sukob
med ju vitežkim junactvom i krščansko-redovnickim posluhom, to je
Schiller tim već u uvodu i nasporu romance znatno povisio dramsku
napetovSt i samilost čitaočevu ili slušaočevu za junaka viteza, nad
kojim, dok on u romancinoj naspornoj česti od 5. do 22. strofe na
široko govori o svojoj zamisli i pripravi i težkoj izvršbi smaka
zmajeva, visi Damoklov mač glavarove odsude, pa s toga si u šal ac
ne prati vitezovo pripoviedanje boja sa zmajem s pukim epskim
marom izvjedljivosti — s kojim prati naspora i dio pripoviesti Ver-
totove — , nego s dramskom napetostju sućuti i straha. Ta dramska
napetost nastavlja i povisuje se u vršku romancinu (u strofi 22.),
gdje se slavljenje junakovo kojega je u uvodu romancinu veli-
čala samo svjetina i to prije glavarova korenja, povraća pojačeno,
jer sada, unatoč onoj oštroj korbi glavarovoj, vitezovi-redovnici
hoće lovorikom vjenčati junaka, neposlušnika. — nadalje u okretu
romancinu (u strofama 23 i 24.), gdje se povraća, nagovieštena
već u uvodnoj 4. i 5. strofi, odsuda glavarova neposlušniku, sada
znatno uvišena i dovršena izrekom izgona. Schiller, onako n uvodu,
nasporu, vršku i okretu romancinu u velike uvisiv i udubi v ćutnu
dojamnu snagu dramsko-dogodjajnoga i idejnoga sukoba medju
vitezom-redovnikom, koji vitežtvo uzdiže nad redovničtvo, i gla-
varom reda, koji redovničtvo uzdiže nad vitežtvo, podao je u
koncu romancinu, u 25. strofi, doličan razplet, t. j. pokazao je i
podpunu skrušenost junakovu i uslied nje podpuno oproštenje gla-
R. j. a. cxxxvm. 12

Digitized by CjOOQ IC

178 PR. MARKOVIĆ, (61)

varovo, posve prema kršćansko-redovničkom duhu kao nuždnoj
podlozi pravoga vitežtva. Sve te tolike idejne i oblikovne izvrštine
romancine prema pripoviesti Vertotovoj upriličila je Schillera —
uporaba inverzije u konstrukciji.

Snaga konstrakcijne inverzije krepko se očituje i u Schillerovoj
romanci „Grof Habsburški". Pjesnik je gradju crpio iz švicar-
skoga ljetopisca Tschudi-ja, koji — da izviestim vrlo sbijenim
načinom naznačujući sastavnu peterodjelnost pripoviestnu — ovako
pripovieda. I. (uvod). Grof Rudolf Habsburžki izjahavši jednoč u
lov sretne pri nabujalu potoku svećenika noseć svetotajstvo ; sjaši
i pokleknuvši oda /počast svetinji. Da bi pregazio potok, svećenik
stade svlačiti obuću, pa grofu na upit protumači, da mu se je
žuriti s posljednjom pričestju k samrtnu bolestniku. II. (naspor).
Grof mu da svoga konja za pospješno vršenje svete službe. Svršiv
svoju dužnost svećenik vrati konja grofu, ali taj mu odgovori:
III. (vršak): „Ne dao Bog, da ja rabim konja, koji je služio mo-
jemu gospodinu i stvoritelju; neka i u napredak tako služi, jer ja
sam ga dao onome, koji je meni darovao dušu, tielo, čast, i blago.
IV (okret). Svećenik odvrati: „Bog Vam ovoga i onoga svieta
udielio čast i slavu". Sutradan dodje grof u ženski samostan, gdje mu
duvna reče: „Gospodine, jučer ste Bogu izkazali čast poklanjajući
svećeniku konja. Za nagradu će svemogući Bog Vas i Vaše potomke
uzvisiti na najviše zemaljske časti.u V. (konac). Poslie je onaj svećenik
postao kapelanom izbornoga kneza u Mainzu, pak je svome knezn
i drugoj gospođi toliko pripoviedao o krieposti grofovoj, da se je
ime njegovo proslavilo po svem carstvu ter su ga izabrali za cara.
— Schiller je porabom inverzije preobličio tu pripoviest u ovakovn
romancu. I. uvod: 3 strofe. Novi car Rudolf čini krunitbenu gostbu
u sjajnoj dvorani, a dvore ga sedam izbornih knezova carstva.
Na galeriji dvoraninoj puk kliče slavu caru, jer on poslie duga
bezcarja i strašna bezpravja donosi pravdu i mir. Car diže kupu
i reče: „Slavje ovo srce mi uznosi, ali želim i sad kao car, kako
sam svagda običavao kao vitez, slušati pjevaoca, da mi dušu miljem
razveseljuje a uerišenim naukom ju dira." II. naspor dvostupni:
strofe 4., 6. i 6. — 10. Udje u dvoranu sied pjevalac u dugu talaru
i reče caru : „Pjevalac pjeva o ljubavi i slavi što je srcu najviše,
najbolje; ali zakaži ti, što da pjevam a da bude dostojno cara kod
slave mu najveće?" „„Neću zapovicdat pjevaocu — odvrati car —
on je u službi višega gospodara; kako vihor dolazi a ne znaš
odakle, i vrutak iztječe iz skrovitih dubina: tako pjesma pjevačeva

Digitized by

Google

(62) PRILOG KSTETIČKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 179

iz nutarnje ječi i budi silu tamnih ćuti, koje čudno spavahu u
srcuaa. — Pjevalac u strune silno udari i zapjeva. Sad je u strofah
6. do 10. pjesma pjevaočeva istoga sadržaja, kojino pripovieda
ljetopisac Tschudi u uvodu i nasporu. III. vršak: jedna strofa,
naime 10a. Ona je isti grofov govor svećeniku, koji u Tschudijevoj
pripoviesti čini vršak, samo je Schiller završetak govorov upod-
punio i uvisio sadržajem i polisindetnim obličjem ovako: „ja sam
konja dao na dar onome, koji je meni na dar dao i čast i zemaljsku
sreću i tielo i krv i dušu i dah i život." IV. okret: jedna strofa,
naime 1 la. Sto je u Tschudi-jevoj pripoviesti okret dvostupni, t. j.
blagoslovna želja svećenikova grofu i zatim sutradan proricanje
duvnino grofu, to je u romancinu okretu ujedinjeno u proricanje
samoga svećenika, uz male sadržajne promjene. V. konac: jedna
strofa, naime 12a. Ona glasi ovako: „A car sjedjaše zamišljen po-
niknute glave, kao da se sjeća prošastih vremena. Pak, pogledavši
pjovaocu u oči, sine mu smisao njegovih rieči. Brzo prepozna u
pjevaču lice svećenikovo, i sakri suzfi, provali vši tok u grimiznih
naborih carskoga plašta. A svak gledaše u cara i u poznavaše grofa,
koji je ono učinio, i klanjaše se božjemu promislu." — Što je u
ljetopiščevoj pripoviesti peti dio, konac — zacarenje grofa Rudolfa
— to je Schiller, praveći inverziju, učinio prvim dielom, uvodom
romance, ali je primislio želju novoga cara, da bi mu pjevač ukrasio
slavje krunitbeno pjesmom „nauka božanski uzvišena."

Tim je Schiller upriličio povod (motivirao je), da na usta pjeva-
čeva, kao pjesmu u pjesmi, pripovjedi onu sgodu grofa Rudolfa
sa svećenikom — koju je ljetopisac prikazao uvodom, nasporom,
vrškom i okretom svoje pripoviesti — , u kojoj sgodi se sada, gdje
svak vidi izvršeno ono proročanstvo svećenikovo, svakomu oči-
tuje „uzvišeni božanski promisao". To kazuje zaglavna strofa ro-
mancina. Dok u ljetopiščevoj pripoviesti, u koncu joj, svećenik
razglašivanjem svoje sgode s grofom Rudolfom doprinosi k njegovu
zacarenju, ovdje u romanci se to zacarenje odbija U na božanski
promisao, a pripoviedanje svećenika kao pjevača pri krunitbenoj
Rudolfovoj gostbi pobudjuje u svih slušaocih, najprije u caru, a
onda u svih ostalih, ganutljivu prepoznaju „uzvišenoga božanskoga
promislau. Dakle ideja — o božanskom pravednom promislu — ,
koja u ljetopiščevoj pripoviesti niti nije prikazana čista, jer je tuj
čovjek svećenik, razglašivalac grofove krieposti, glavni povodilac
zacarenju Rudolfovu, i jer ju tuj čitalac istom |>rimišlja, postaje u
romanci čista, živa, očita i sada nazočna i caru i svim vidokom

Digiti

zedby G00gle

180 PR. MARK9VIĆ, '63 1

kranitbene gostbe. Ovu silnu povišicu ideje polučio je Schiller
preinakom prikazne forme, t j. uporabom inverzije, koja mu je
upriličila mjestnu i vremenu ujedinitbu dogodjajeru a donjekle i
ujedinitlm osobe, t. j. đa je svećenika sudionika kod prošaste sgode
učinio pjevaocem i slaviteljem njezinim kod sadanje krunitbene
gostbe. Uzvišenje grofa na cara, što je njekoč svećenik bio grofu
s blagoslovom zaprosio u Boga, sada pri krunitbonoj slavi isti sve-
ćenik kao pjevalac prikazuje i slavi kao izvršeno djelo božjega
promisla. Tim je pjesnik primaknuo, gotovo izjednačio svećeničkome
zvanju zvanje uzvišena pjesnika, koji „dira srce naukom božanski
uzvišenim", „koji služi gospodaru većemu od caraa, a služi mu
u romanci ovoj baš tim, što pjesmom svojom svakomu slušaocu
podaje očigledan dokaz pravednoga božanskoga promisla. Tako je
Schiller sadržaj ljetopiščeve pripoviesti uzdigao u visinu uzvišenosti,
prema svojoj teoriji o uzvišenom, a ujedno je podao živ primjer
za svoju teoriju no estetičkom uzgoju čovječanstva", po kojoj je
ljepota a najpače čuvstvo uzvišenosti priprava moralnosti. Gotom
svaka Srhillcrora balada ili romanca konkretna je potvrda njekomu
njegom teorijsko-estetuJcome načelu, napose i onome, da je umjetnik
izvršio istom onda svoju zadaću, ako je gradju (sadržaj, ideju,) sasvim
]>reto(Ho u formu, u oblik. Ta medjusobica ideje i forme u Schil-
lerovih baladab i romancah može se spoznati samo pod uvjetom,
ako se razabere prava peterodjehm oblikovna konstrukcija njihova.
Pošto njemački tumači njegovi — poimence Dtitzner, pak stručnjak
u „izboru iz njem. čit.u, dapače i Viehoff, ne znaju za onu petero-
djelnost, to oni ne pogadjaju ni idejd u njegovih baladah i romancah;
tako su sva trojica promašili i u odredjivanju ideje „Grofa Habs-
buržkoga". N. pr. u onom „izboru" (III. svez., str. 25) kaže se:
„temeljna ideja u toj romanci je: dobra djela ne ostaju nena-
gradjena". To je posve pogrješno.

0 Gotheovih baladah i romancah reći ću ovdje — pošto sam
prije protumačio „Kralja vilenjaka" — samo ovoliko. Sto se tiče
sastavnoga oblika, to u njih preteže pievno-lirsko obilježje, srodno
njemačkoj pučkoj pjesmi, dok u Schillerovih vladaju epsko-dramske
umjetničke osobine, a što se tiče sadržajnih ideja, to one spadaju,
prema Schillerovoj razpravi „O naivnom i o sentimentalnom pje-
sništvu", u područje naivno, t. j.* liepo, naravito-ćutno, dok Sehil-
lerove spadaju u područje sentimentalno, t. j. uzvišeno. To se vidi
n. pr. u Gotheovih romancah ili baladah : Pjevalac, Mignon, Vjerni
Eckart, Ribar, i t. d.

Digiti

zedby G00gle

(64) PRILOG ESTETIĆKOJ NAUCI O BALADI 1 ROMANCI. 181

Od Biirgerovih balada obilježit ću za ogled sastav samo dviju.
U »Divljem lorcuu ovakov je peterodjelni nesimetrijski sastav: I. dio
ima 8 strofa, II. 16, III. 1, IV. 5, V. 6. Ali u pododjelcih ima
nješto simetrije, na ovaj način. Uvod je trostupan : 2-|-2-f4 strofe,
a potonje četiri govorne strofe gradjene su tako, da prvu govori
grof, drugu dobri duh, treću zli duh, četvrtu opet grof, dakle izlazi
ovakova simetrija sa suprotkom : a, -|-b, — b, a. Naspor je četvero-
stupan: 2-}-4— |-6-f-4 ; palilogijski ponavlja se tri put ista strofa,
tako su istovjetne nasporove strofe 4., 10., i 16. Vršak je jedno-
strofan, a okret je peterostrofan, a takov je i trostupni konac, ako
se odbije posljednja, t. j. 6. strofa kao epilog. U „Leonori" je petero-
djelan nesimetrijski sastav : I. 9, II. 8, III. 1, IV. 9, V. 5. Ali ima
u „Leonori" simetrije u pododjelcih. Naime ima njeke simetrije
u podjeli pripovjednih i govornih strofa, ima simetrije stihometrijske
u dialozih, i ima simetrije palilogijom. U uvodu poslie četiriju epskih
strofa ide ih pet dialognih, a te su simetrijski gradjene ovako : ab,
ab, ab, a, b. Naspor sastavljaju redom ovakove strofe: 2 dialogne
(a, b,), 2 epske, i 4 dialogne (ab, ab, a, ba). Jednostrofhi vršak
je dialogan, u sebi malne simetrijski. Okret dobiva simetrije ovako.
Njegove strofe 1., 5., i 7. imadu sve drugu polovicu (epsku) isto-
vjetnu načinom palilogijskim, a opet strofe 2., 6., i 9. imadu sve
drugu polovicu (dialognu) istovjetnu načinom palilogijskim: dakle je
trokratna palilogija njekih epskih i njekih dialognih polustrofa.

Glede Uhlanđovih balada i romanca napomenut ću ovo. U „Kletvi
pjeraoceroj" ima ovakova simetrija u sastavu: strofe ima uvod 4,
naspor 4, vršak 2, okret 4, konac 2. „Bertran de Bom" ima sastav :
2, 3, 1, 1, 1; „Taillefer": >, 5, 2, 2, 2; nMaU Boland" : li1/,,
li1/,, 2, 6, 4; „Koland ttitonoša" ; 7, 1% 2, 91/,, 4. Dakle gotovo
svigdje ima u sastavu njeka bar djelomična simetrija.

C. Njekoliko primjera južnoslavenskih i sjeveroslavenskih.

Fortis je u svojem djelu „Viaggio in Dalmazia, 1774u, u svez. I.
str. 97 — 105, prvi priobćio hrvatsku baladu „Hasanaginica", a
Golhe ju po Fortisovu talijanskom prievodu na njemački preveo
i razglasio.

Sastavni djelovi balade vHasanaginicau ne mogu se razabrati,
ako se ne pronikne u njezin psihologijski smisao, koji je gdje i gdje
prikriven prikazbenimi skokovi ili pak prikazbenim kratkorječjem ;
Fortisov je prievod a po njem i Gotheov na dvama odlučnim
mjestima promašen.

Digiti

zedby G00gle

182 FR. MARKO ViĆ, (65)

Sadržaj i peterodjelni sastav „Hasanaginice" prikazat ću ovako.

I. Uvod. Poslie krasne prispodobne slike Hasanagina šatora kaže
se, da u šatoru pohode Hasan-agu, koji boluje od težkih rana, i
mati i sestra, ali žena mu nije od stida mogla da ga pohodi, a
zato joj on poruči, neka se seli iz dvora njegovih. To je uvod :
početnih 12 deseteraca, koji su razčlanjeni u dvoje: 6-\-6 stihova.

II. Naspor trostupnji.

1. Prvi stupanj ide od 13. do 41. deseterca, dakle ima 28 deseteraca,
a ti su po sadržaju ovako razčlanjeni: 12-\-12-\-6. Hasanaginica,
očajna s muževe poruke, hoće se strmoglaviti s kule, kad počuje
konjski topot i misli da to dolazi muž joj ; ali ju djeca zaustave od
samokrvi, javljajući da to dolazi ujak im, brat njezin; ona njemu
kaže : „da, moj brate, velike sramote, gdje me šalje od petero djece"
(već tuj razabiremo a poslie ćemo još podpunije razabrati, da je
materinska ljubav njezin tragički pathos); brat joj donosi razpitno
pismo, pak se ona milo oprašta sa četvero djece svoje a s petim,
„sa malahnim u kolievci sinkom odielit se ni kako ne mogla," već
ju brat silom razstavio od nejaka čeda, i na konju odveo u dom
majci njezinoj. (Vidimo, da joj je najteže ostavljati čedo u kolievci,
koje ona još doji).

2. Drugi stupanj naspora, idući od 41. do 53. deseterca, ima 12
deseteraca. Razpitanicu doskora mnogi prosci prose a najviše imotski
kadija; aF se ona bratu svome moli: „nemoj mene davat ni za
koga, da ne puca jadno srce moje gledajući sirotice svoje." Ali
brat ne haje i zaručuje ju za imotskoga kadiju.

3. Treći stupanj naspora, koji ide od 54. do 68. deseterca, ima
16 deseteraca s ovakovom razčlanbom: 10-\-6. Nova zaručnica
poručuje prošnju imotskome kadiji, neka joj, kad ju bude vodio
pokraj dvora Hasanaginih, prevjesi dug pokrivač, „dane vidi siro-
tice svoje.u Tako ju svatovi i vodili, a —

III. vršak od 68. do 74., t. j. od 6 deseteraca — „kada bili
Hasanagi mimo dvora, dvie ju ćerce s prozora gledahu, a dva
sina pred nju izhodjahu, tere svojoj majci govorahu : svrati nam
se, mila majko naša, da mi tebi užinati damo". Tih 6 deseteraca
čini, mislim ja, vršak razvojni; jer onaj poziv djece uzvija u njoj
materinsko čustvo do napona, ona ne može odoljeti djeci; a tuj
je i klica njezinoj peripetiji, koja će ju voditi u smrt. Gledajući
bo djecu svoju a ipak ne svoju više, osvrotjelu djecu svoju, — ta
majka im je za uviek oteta krutošću otčevom, Hasanaginom, niti
se ona može više vratiti k djeci sada, kad je prekasno, pošto je

Digitized by

Google

(66) PRILOG E8THOTĆKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 183

već vjenčana za dragoga — , u takvih prilikah gledajući ona i milo
dar uj ući djecu svoju, ne svoju više, srce joj mora pući. Tako je u
pjesmi prikazano, ter poslie rečenoga vrška, gdje majku djeca pozi-
vaju u dvore tobože na užinu, ali u istinu — kako se to razabire iz
Hasanaginih rieči — pozivaju majku u dvore, da bi u njih ostala
a ostavila novovjenčanika svoga, dolazi

IV. okret dvostupnji, od deseterca 74. do 90., razčlanjen u dva
stupnja ovako: 11+5.

1. Prvi stupanj okretov. Majka one djece a sad novovjenčanica
kadijina daje zaustaviti svatove i konje uz dvor Hasanagin, govo-
reći: »da darujem sirotice svoje". I ustaviše se, ter ona daruje
sve četvero poveće djece, na malomu u kolievci sinku, njemu šalje
ubožke haljineu (kao sirotanu bez majke), ne može pak, dakako,
prema pozivu djece unići na užinu u dvore, iz kojih je bila odtje-
rana a nije natrag pozivana od muža svoga ni prije ni sada, a
k tomu je sada već i tudja vjenčanica.

2. Drugi stupanj okretov. Gledajući to Hasanaga s prozora,
odazirlje ona dva sina, što su izašla bila pozivat majku u dvore
tobože na j užinu, ter im govori: „hod'te amo, sirotice moje, kad se
ne će smilovati na vas majka vaša srca kamenogau. Na ove rieči
otca osirotjele sada djece, osirotjele s njegove krivnje, s njegova
srca kamenoga, nastupa

V. katastrofa u 4 posljednja deseterca, koji kažu: „Kad to čula
Hasanaginica, bielim licem u zemlju udrila, u put se je s dušom
razstavila od žalosti, gledajuć sirote".

Po takovu mojem odredjaju peterodjelnoga sastava u baladi
„Hasanaginici", nipošto nema u njoj onakove simetrije, kakovu
nadjosmo u njekih škotskih i njemačkih baladah, ali ima ipak
pododjelne simetrije na ovaj način:
I. uvod: 6-4-6 (deseteraca) ;
II. naspor trostupnji;

a) 12+12+6,

b) 12,

c) 10+6;

III. vršak: 6-,

IV. peripetija dvostupnja:

a) 5+6,
b)5;
V. katastrofa: 4.

Digiti

zedby G00gle

184 FR. MARKOV1Ć, (1)7)

Ali prieporno će biti, jesam li ja pravo odredio konstrukcijnu
razdiobu pjesme, t. j. jesam li ja pravo shvatio psihologijske odlučne
povodjaje i pokretaje u pjesmi. Moglo bi se naime reći, da nije
vršak ondje, gdje pozivaju djeca majku u dvore na južinu, nego
da je tuj okret, jer da je onaj poziv izjav i učinak Hasanagine
težnje, da bi se pomirio sa ženom i vratio ju k djeci a po tom i
k sebi. Ako je tuj okret, onda bi vršak bio ono, gdje Hasanaginica
prosi, neka ju svatovi prevješenu vode pokraj Hasaginih dvora, da
ne bi vidjela sroje sirotne djece. Očevidno je, da je ^rrihologijsko shva-
ćanje pjesme drugačije uz prvi a drugačije uz drugi način odredjaja
vrškova, ter je odluka o oblikovnoj konstrukciji pjesme uvjetovna
odlukom o pravom psihologijskom shvaćanju sadržaja pjesmina;
dakle tražeći konstrukciju pjesminu, tražimo najnutarnjiju jezgru,
upravo dušu pjesminu.

I katastrofu „Hasanaginice" potežko je tumačiti. Rekao bih, da
ona umire „od žalosti, gledajuć sirote", pošto je ta žalost — koja
se je već u peripetiji, kadno ona daruje djecu, bila silno uzvila — ,
prevršila uslied Hasanaginih rieči djeci: „majka vam je srca ka-
menoga". Gothe je u svojem prievodu promienio psihologijsko obi-
lježje izvornikova završnoga deseterca „od žalosti, gledajuć sirote" ;
naime Gothe prevodi ovako: „und die Seel' entfloh dem bangen
Busen, als sie ihre Kinder vor sich fliehn sahu. Tu je Gothe još
pojačio Fortisov prievod: „gli orfani figli suoi portir veggendo." —
Jednako potrebuje psihologijskoga tumačenja ono, što pjesma veli
u uvodnom dielu, da Hasanaginica nije „od stida" mogla pohoditi
svoga težko ranjenoga muža u šatoru, a pohodile ga i majka i
sestra. Je li ta stidljivost njezina u takovoj prilici njezina osobina,
ili je običajna, kao folklorska, za svaku ondješnju ženu muhame-
dovku? Hasanaga jamačno ne tumači njezin nedolazak k sebi u
šator stidljivostju njezinom, nego krutostju srca, pak zato ju i tjera
iz doma, razpituje se od nje. Držeći on nju krivom, okrutnom, no
pokušava pomirbe; držeći ona njega krivim, okrutnim — to ona
i kaže — ne pokušava pomirbe, a ni ne može, jer ju je on otjerao,
pak zato ne može, pošto je prisiljem bratovim već vjenčana za*
drugoga, ni unići u njegove dvore a nekmoli povratit se k djeci
i k njemu; a što ona toga ne može, što ona s pucaj ućim srcem gleda
i daruje djecu svoju pred dvori a ne može unilaziti u dvore njegove:
to on drži za krutost srca. Žrtva svemu tome medjusobnome nerajsu-
mievanju najdubljih, najnježnijih čuvstava — ona je: mrtva pada
prepukla srca „od žalosti, gledajuć sirote". Nije čudo, da se je

Digitized by

Google

(68) FR1LOG E8TBT1CKOJ NAUCI O BALADI 1 ROMANCI. 185

toj pjesmi, s takovom psihologijski tankoćutnom tragikom, divio
Gothe.

Srbska balada „Kosovka djevojka," u Vukovoj sbirci, ima ovako v
nesimetrijski sastav s izvratom. I. Uvod: deseterci 1. — 38. Kosovka
djevojka uranila rano u nedjelju, pak ide na Kosovsko razbojište
noseći hljeba biela. hladjahne vodice i vina rumena; naišav na
težko ranjena Orlovića Pavla kriepi ga, a on ju pita, koga li svoga
traži po razboju. II. Naspor: deseterci 39. — 116. Djevojka ranje-
niku pripovieda ovako. Kad se prije polazka u boj na Kosovo
pričešćivala u Samodreži crkvi sva vojska a najposlie Miloš, Kosančić
i Toplica, a ona se desila na vratima crkve, Miloš joj se zavjetova,
da će, vrati li se iz boja, uzeti ju za pobratima svoga Milana
Toplicu i. kum joj vjenčani biti, a Kosančić joj se obreče za ruč-
noga djevera, a Toplica, da će ju uzeti za vjernu Ijubovcu. III.
Vršak: deseterac 117., u kojem djevojka kaže ranjeniku: „Njih
ja danas po razboju tražim." IV. Okret: deseterci 118 — 129. Ra-
njenik Orlović Pavao pokazuje djevojci mjesto na bojištu, gdje se
je najžešći, najjunačniji boj bio: ondje su sva ona trojica pali V.
Konac: posljednjih 7 deseteraca sa završnim očajnim (a hiperbolskim)
usklikom djevojčinim: „Da se jadna za zelen bor hvatim, i on bi se
zelen osušio." — U pcterodjelnom sastavu baladinu nema simetrije:
uvod sa nasporom, koji je mnogo pretežan, broje 116 deseteraca,
a vršak, okret i konac zajedno samo 20 ih. Ali to nije na uštrb
nego je u prilog ljepoti pjesme: takova je narav gradje pjesmine.
Jedno obilježje sastava njezina, veoma riedko u duljih naših pučkih
pjesmah epskih ili epsko-1 irskih, to je, da ima izvrat (inverziju):
naime naravni dogodjajni uvod je ono, što u pjesmi stoji od redka
38. sve do 116. kao drugi, nasporni dio pjesmin, a naravni do-
godjajni naspor bila bi kratka obćenita prikaza Kosovskoga boja,
nadalje vršak dogodjaja bio bi ono što u pjesmi stoji za urod —
od redka 1. do 38. — skupa sa pjesminim vršnim redkom 117.
„njih ja danas po razboju tražim". Takova poraba inverzije u ovoj
baladi povodjena je umjetničkom namjenom, ili bar ucin joj je
umjetnički, naime: samo poraba inverzije upriličila je to, da je
sjajni veličajni prizor pričešeivanja vojske prije polazka u boj
stavljen tik uz tamni prizor strašnoga poraza. Tim je polučen
veoma dojmljiv umjetnički način suprotka, koji se tehnički zove
svjetlomrarje (elair-obsvur) (pučki glagol : wsvjetlomrcatiu sgodno
privodi k tehničkoj hrvatskoj rieči za onu francezkuj. Dakle izvrat
u sastavu upotrebljen je u toj baladi s izvrstnim umjetničkim

Digiti

zedby G00gle

180 PR. MARKO V1Ć, (69 J

uspjehom, a valjda po naravnom nadahnuća priprostoga pučkoga
pjevača (ili njegova donjekle prosvjetljenijega posljednika?). Inače
nije pjesnički slog u toj baladi ni malo lirsko-dramski nego je
široki epski; potanki i sjajni opis djevojkin o svojem zaručivanju
prije boja nije psihologijski naravit u sadanjoj njezinoj subjektivnoj
situaciji na strašnom razbojištu: objektivni sliku j ući pjevač govori na
djevojačka usta. To je bitna razlika od škotskoga baladnoga sloga.
Ali ako i nije ono sjajno objektivno opisivanje djevojkino psiho-
logijski ter estetički opravdano, to je ipak samo tom psihologij-
skom nesbiljnostju (nerealnost) u) polučen onaj divni umjetnički
u čin i ono slikovno svjetlomračje.

U Vuka pučka balada »Bog nikomu dužan ne ostaje*1 ima
peterodjelan sastav bez izvrata i bez cjelokupne simetrije, ali ima
pododjelne simetrije u djelovnih sastavinah, ovako. I. Uvod: 23
deseterca. Poslie prispodobe o dvoje braće, Pavlu i Radulu, i o
sestri im Jelici, kaže pjesma, da su braća sestru vrlo milovala i
često ju darivala a najposlie dragocjenimi noževi. To je zavidila
Pavlovica svojoj zaovici. Pitala Radulovicu za bilje od omraze, da
bi omrazila svoga muža sa sestrom mu Jelicom. Ali Radulovica
joj odvrati, da, kad bi i znala, ne bi joj kazala. II. Naspor: 58
deseteraca. Na to Pavlovica ubode na livadi muževa vranca i kaže
mužu, da je to učinila sestra njegova Jelica; ali na upit Pavlov
Jelica se zakune da nije, a brat joj vjerova. Za to Pavlovica zakla
sokola muževa, i opet okleveta mužu Jelicu, a ta se na upit njegov
opet zakletvom opravda : sve kako prvi put. Za to Pavlovica noćju
ukrade Jelici one dragocjene nože i zakla njimi svoje čedo u ko-
lievci. U jutro mužu okleveta Jelicu. Pavao nadje Jelici još spećoj
pod glavom one nože u koricah — posve krvave. Trže sestru
Jelicu i prokune ju, ne za prvo dvoje nego za treće zlotvorstvo.
Sestra mu se kunijaše, da nije kriva, a ako joj ne vjeruje, neka ju
raztrga o konjskih repovih. III. Vršak: 7 deseteraca. Ne vjerova
Pavao sestri, te ju raztrže o konjskih repovih •, ali „gdje je od nje
kaplja krvi pala, ondje se je crkva sagradila". IV. Okret: 24 dese-
terca. Malo poslie razbolje se Pavlovica i bolovaše devet godina:
„kroz kosti joj trava pronicala, u travi se ljute zmije legu, oči
piju, u travi se kriju" (vrlo hiperbolska slika grizodušne težke
bolesti njezine). Zamoli muža, da ju odvede k onoj Jeličinoj crkvi,
„ne bi li ju crkva oprostila". Pavao ju odvede, ali iz crkve glas
progovara: „tebi crkva oprostiti ne će". Na to Pavlovica zamoli
muža, neka ju raztrga o konjskih repovih. V, Konac: 13 desete-

Digiti

zedby G00gle

(70) PRILOG ESTKT1ČKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 187

raca. Pavao učini tako. „Gdje je od nje kaplja krvi pala, ondje
raste trnje i koprivje; gdje je ona sama sobom pala, — jezero se
ondje provalilo: po jezeru vranac konjic pliva, a za njime zla-
ćena kolievka, na kolievci soko ptica siva, u kolievci ono mužko
čedo, pod grlom mu ruka materina, a u ruci tetkini noževi". —
Peterodjelni sastav baladin posve je očit te se ne može drugačije
odrediti, nego onako. Simetrije u cjelokupnom sastavu nema, naspor
je mnogo pretežan; ali sastavne česti pojedinih djelova pokazuju
simetriju na ovaj način:

L uvod je četveročestan: sastavlja se od deseteraca 7 [ 4 | 6-|-6;
II. naspor je trostupan: [7+6]-f[7+6]+[(7+5) + (7-f6)];

III. vršak: 7 deseteraca;

IV. okret je trostupan: 7+ (4+6) +7;
V. konac je tročestan: 3-f-3-f-7.

U nasporu je drugi stupanj sasvim jednak palilogijski prvome
stupnju, dakako s potrebnimi promjenami njekib rieči, a treći
stupanj ima jednaku strukturu kako prednja dva, samo su struk-
turne čestice mnogo proširene u njem. Okret je trostupan kako i
naspor, oba sa gotovo jednako dugimi sastavnimi elementi, samo
što su u nasporu češći. Moralna pravednost (,,aequitasa), koju
prikazuje sadržaj baladin, ogleda se, pojavlja se u oblikovnih
jednakostih.

Od starih hrvatskih bugarštica (Miklosich: Die Volksepik der
Kroaten, 1870) razmotrit ću njekoje.

Balada nRadosavu ima bezizvratan peterodjelan nesimetrijski
sastav (s njekom simetrijom u pododjelcih uvodovih i nasporovih)
ovako. I. uvod: redci 1 — 25 (10-f-10-f-5). Kad se vojevoda Ra-
dosav s družinom odieljaše od svoga grada Siverina, nasluti mu
se da ga više ne će ugledati; na to družina mu ustegnu konje i
ponuka ga da bi se, pošto je zle biljege vidio, povratili gradu. —
Ali on ne htjede, nego odjezdi s družinom u goru; sjedoše vino
piti, razrediše straže, a prva straža do brzo javi, da turske kiri-
džije prelaze na brodu („brode se-), i poželi razjagmiti ih. — Ali
Radosav ne dade, nego po njegovoj zapoviedi kupiše vina od
turskih kiridžija. II. naspor: red. 26—56 (12-fl2+7). Junaci
dalje piju vino, kad al' druga straža javi Radosavu, da se je
s četom spravio na nj Vladko, vojevoda Udbinski; svi posjedoše
konje, sam Radosav morade pješice za družinom, jer mu se konj
bješe po livadi razigrao a on ga uzalud dozivao. — Vladko voje-
voda na konju pobi se s Radosavom, a taj se obrani. — Tad

Digiti

zedby G00gle

1H8 VR. MARKO VIC, (71)

Radosavu Vladko govoraše, da ga je samo kuSao, i zadaje mu
vjeru, da će ga postaviti vojevodom pred družinom, pak*za to
neka odmetne od sebe junačko oružje, da bi se medju sobom
junački pozdravili. III. vršak: red. 67 — 60 (4). Radosav odpasa
junačka sablju, k njemu pristupi Vladko, sveže mu ruke, i odvede
ga zarobljena na svoje dvore. IV. okret: red. 61 — 71 (8-{-3). Za-
robljeniku Radosav u govore djevojke, nevjeste, i udovice, da je
on već mnogim crno ruho postavio a bio bi i Vladko voj ljubo vci,
da nije htjela sreća Vladkova ter ga je na vjeri prevario; tad se
Radosavu razžali na Vladka i klikova.se: „Nevjerna ti, Vladko,
vjera i nevjerna ti Ijubovca". V. konac: red 72 — 78 (5-4-2).
Kada ga je začuo vitez Vladko, razgnjevi se i dade ga pogubiti.
(Dva posljednja redka su željni apostrof pjevačev „gospodaru"). —
Kako ima u pododjelcib njeka simetrija, tako ima i u omjerju
govornih redaka prama pripovjednim. U uvodu dva su govorna
redka Radosavova a dva družinina, pak opet prva straža govori
tri redka Radosavu a tri redka govori on straži. U nasporu druga
straža opet govori Radosavu dva redka, a on svome konju govori
tri redka, poslie pak Vladko Radosavu govori šest redaka; a u
okretu ženske govore Radosavu pet redaka, a on odgovara jedan
redak. Pripovjedni redci u velike su pretežni prema govornim.

Balada „Majka Margarita" ima peterodjelan sastav nesimetrijski
(ipak su uvod i naspor medju sobom simetrijski i po cjelokupnosti
i po pododjelcima) s izrratom; gotovo sva balada ima govoran
oblik, osim uvodne prispodobe i s veznih prielaznih redaka. Ne bro-
jeći pievno dvostručenje svakoga redka i pripjeve uza svaki redak,
balada je gradjena ovako. I. uvod: redci 1 — 17 (7+10). „Cvilu
to mi cviljaše drobna ptica lastoviea" Zadru gradu na predvratju,
cvileći bješe se zakasnila ter ju bješe pustilo žarko sunce na za-
padu a zaskočio sjajni mjesec na iztoku ; to ne bješe drobna ptica
lastovica, nego stara majka Margarita. — Ona klikovaše svoga
sina i svoga brata ; na nju našetala vila planinkinja i pita ju, što
li tako cvieli i koja joj je nevolja; a stara majka Margarita joj
odvraća, neka ju ostavi, jer su njoj na željnom srcu dvie ljute
rane otrovane, kojih ona ne može preboliti. II. naspor: red. 18—34
(7— |— 1 0). Margarita kazuje vili, da je imala mlada brata Petra i
mlada sinka Ivana, a kad ih odbrani la do vitežtva, po njih poru-
čila svietla zora od iztoka ter ih ona k njojzi od pravila, pak sad
,,ne zna za njih smrti ni života". — Jadnoj majci, veli sama dalje,
ukazali se zli bilježi: gavran se vijao nad Zadrom gradom a sva mu

Digiti

zedby G00gle

(72) PRILOG ESTETIČKOJ NAUOI O BALADI I ROMANCI. 189

pera od krvi uštrapana ; ona ga bratimila, neka joj kaže biljege
od istine a ona da će mn sva pera suzami prohladiti ; ali gavran ne
htio na nju ni gledati, nego odletio u planinu a nju majku ostavio
grozne suze prolievajuć. III. vršak: red. 35 — 43(4-|-5) Vila upita
staru majku Margaritu, kojim bi ih ona odkupom iz tamnice izku-
pila, ako su dopanuli turske uze? — Stara majka Margarita od-
govara, da će ih lasno iz tamnice izkupiti: za brata će dati svoju
rusu glavu, a za sina će ognjem izgorjeti. IV. okret. red. 44 - 58
(3+3-f-9). Vila joj odgovara, da joj brat i sin nisu dopanuli turske
uze ; brata joj obljubila je mlada Grkinjica, napojila ga vode za-
bitljive, da se nikad ne spomene sestre svoje; na sina pak joj
namjerila se liepa Cvieta primorkinja, ona vijaše vienac „od pri-
moga vilovita", tad se oni bjehu očicami sagledali i srdasci salju-
bili, ter Cvieta njega onim viencem okrunila, da se nigdar k majci
svojoj ne zavrati. V. konac: red. 59 — 61(3). Zavrsujući to svoje
poviedanje majci Margariti kaže vila: „Cvieli, majko, i žali i pro-
lievaj grozne suze, i da ti se nikadare od sfiz lišća ne osuše: nit
ćeš bratca dozvati nit ćes sinka dočekati". — Balada nije odlična
samo liepom obilježnostju prikaznih ukrasa, nježnostju ili požr-
tvovnom divotom materinskoga čuvstva, skladnostju govorne pri-
kazbe sa čuvstvenim sadržajem, nego i prikladnostju upotrebljene
inverzije u sastavu. Inverzija sastavna stoji najpače u tom, da bi
baladin uvod bio u dogodjajnoj naravnoj zasobici konac, (pak i
jest baladin konac preobličena ponova uvodova), baladin drugi dio
bio bi u dogodjajnoj naravnoj zasobici prvim dielom, a baladin
četvrti dio bio bi drugim dielom. Inverzijni sastav baladin u
uzročnoj je svezi sa Ursko-dramskom diahgnom prikazbom nje-
zinom.

Toj baladi slična je sastavom romanca „Svilojerić". I u njezinu
sastavu je inverzija, koja upriličava to, da se dogodjaj ne prika-
zuje epski nego se u dialogu o njem govori, i to tako, da djevojci,
na upit njezin o svom zaručniku, govori mjesec, kako je u Cari-
gradu govorio sultan sa junačkim sužnjem, — a to je njezin za-
ručnik, — i kako se je onda sužanj, bivši odsudjen sultanom na
smrt, junački izbavio smrti ; dakle dialognost prikazbena ovdje je
reć bi udvojena, a time je uvećana sućutna dojmljivost prika-
zanoga dogodjaja. Peterodjelni sastav neima u cjelokupnosti sime-
trije, ali imaju simetrijsku duljinu okret i konac a opet gotovo
uvod i naspor, pak je po jedan sastavni pododjelak i uvodov i
nasporov duljinom jednak vršku. Petero djelova romancinih može

Digiti

zedby G00gle

190 PR. MARKOVIĆ, (73)

se osjeći ili ovako: 15-]-16-l-7-f-10-|-10 redaka (ne brojeći pri-
pjeve), ili ovako: 15-f-(16~[-7)-(-10-f-5+5; ali ja držim, da je
sastavna razdioba na onaj prvi način osnovanija, pak ću ju evo
ovako sa sbijenim sadržajem provesti i k jednu naznačiti pod-
odjelke. I. uvod: redci 1-15 [i to ovako: (4+4) -f- (4-1—3;]. Sjede
neboga djevojka mjesecu govoriti: „Kaži mi, mjesece, koj dohodiš
s iztoka, jesi li vidio u Carigradu moga zaručnika, mlada Svilo-
jevića? Je li živ ili su ga pogubili?" — Odgovara joj mjesec:
„ Vidio sam ga u Carigradu, i hoću ti kazati istinu. Turski car
dade ga dozvati preda se i reče mu: ,„Da mi kažeš istinu što ću
te pitati, nevoljni sužnju moj."' Svilojević mu odvrati: „„hoću ti
istinu kazati, tako mi se gvoždja oprostiti"". II. Naspor: red.
16—31 [i to ovako: (4-f 3) -|- (2+2) + 5]. Car njega pita : ,„Koji
ono junak kaurin vojsku moju pobijaše šestoperom, a ni tko mu
suprot stade?'*' Svilojević odgovori : „„Kraljević Marko*1 u. „.A koji
ono vitez obaraše kopjem moju vojsku?'** „„Sekula sestrić.**** ,„A
tko bijaše onaj junak mlad, koji golom sabljom, siekuć mojih Turak,
prodje preko tabora moga i dodje do šatora moga i razsječe ko-
nopce šatorove i ja jedva umaknuh da me ne posieče?'" III. vršak:
red. 32 — 38(7). Sužanj Svilojević caru odgovori: nitOno sam ti
glavom ja; u rukah ti britka sablja a na zemlji glava moja. Ja,
Svilojević, prohodio sam golom sabljom preko tabora tvoga i kod
šatora konopce prosjekao, i da se nisi maknuo izpred bridke sablje
moje, bio bih te ja rassjekao pred tvojimi delijami"' IV. okret:
red. 39—49 [10, i to ovako : 2 -f (1+5) + 2]. Car reče sužnju svome :
,„Kojom smrti hoćeš ginuti?*4* Svilojević odgovori : „„Sabljom sam
se hranio, od sablje ću i umrieti : daj me posaditi na moga konja,
pripasati mi sablju moju, a naopako svezati ruke moje, pa tako
neka me janjičari izvedu i zavezana pogube.**** Car tako zapovjedi.
V. konac: red. 49 -58 (10). Janjičari izvedoše zavezanoga sužnja
da ga gube, ali pripomenuvši jedan od njih, da će im se vitezovi
rugati što su gubili svezana junaka, razputaju sužnja, a onda on
izmače sablju i mnogo Turaka posieče i oslobodi se.** Tako zavr-
šuje mjesečev pripovjedni govor djevojci zaručnici Svilojevićevoj.
Pjevač romancin nije se na koncu opet osvrnuo na djevojku, kojom
je počeo, — nije pridao još njekoliko redaka o njezinoj radosti
s pripoviedanja mjesečeva : to je znak, da je pjevač na koncu
smetnuo s uma svoju innermu preoblicbu dogodjajeva toka, ter za-
vršio pjesmu, kao da je ftesinverzna.

Digiti

zedby G00gle

(74) PRILOG E8TKT1ĆK0J NAUOI O BALADI I ROMANCI. 191

Romanca „Ivan Hrvaćanin i Turčin" ima peterodjelan sastav
bez izvrata i u cjelokupnosti bez simetrije, no s nekom simetrijom
u pododjelcih, ovako (ne brojeći pripjeva). I. uvod dvočestan: redci
1 — 20 (10-f-lO). Njeki sluga dvorbu dvoraše devet godin u junaka
Iva Hrvaćanina, ni za srebro ni za zlato, nego za njegovu dragu
sestricu ; ali nigda je nije vidio, dok jednom ne otidje Ivan u pla-
ninu lov loviti : tada sluga na prozoru ugleda sestrica njegovu,
ali „ni je može uhititi, ni joj može nauditi." — Odvrže se sluga
k caru u Stambulu, i laživo mu govori: „Sto je bilo za mene,
tebi hoću darovati; samo mi zajmi konja svoga i ćordu svoju
srebrom okovanu i stotinu zlatnijeh dukata, da kupim čiste svile:
hoću tebi doba vit liepe Hrvatke djevojke." Car mu sve dade, što
bješe zapitao. II. naspor trostupni: 21 — 46 (1 0-j-12+14). Otidje
poturica s carevi dari u liepu Hrvatiju, podiže šator usred polja
i trži svilu ; izprosi u Ivana sestrica te podje s drugami pod šator
kupovat svile, a Turčin ju ugrabi i s njom na konju odmaknu. —
Kad bjehu planinom zelenom, on ju upita: „Kako ću te provesti
a proz careve biele dvore?" Ona će mu: ,„Obuj meni svoje žute
čizme i postavi meni na glavu svilene tumbane sa svoje glave i
pripaši mi svoju ćordu i stavi me na svoga konja ter stani preda
mnom za provodiča: tako ćeš me provesti a proz careve biele
dvore."* — Sve što rekla djevojka, sve je Turčin učinio, i još
sobom govorio „da me hoće prevariti, ne bi mene svjetovala."
III. mšak: red. 47 — 51 (4). Djevojka obrnu konja k liepoj Hrva-
tiji, i kad ju Turčin klikovaše: „podji s bogom, vrati meni konja
dobra", ona ne hajaše. IV. okret: red. 51 — 54 (13). Posred polja
hrvatskoga odsjede djevojka (onako preodjevena u junaka) konja
prema dvoru brata svoga Ivana, ter poziva svu hrvatsku gospodu
i Ivana Hrvaćanina, da bi se s njome ogledali na kopju : „dodji
meni, Ivane, na kopje odgovoriti, prije hoću s tobome liep objed
objedovati." Odazva se Ivan, a na objedu ona mu reče: „Ja od
ovud sretoh jednu vlašku poturicu, gdje mi vodi svezanu liepu
Stanku djevojku. Ili koga (svog') ne ima, ili za nju i ne haju."
V. konac dvočestan: red. 64—73 (5+5). Tad Ivana suze polise
niz biel obraz ter joj ovako odgovara: ,„Ovo ti je moja bila ro-
djena draga sestrica, i ovo za nju ja kupim liepu hrvatsku go-
spodu, je da bi je kakogod, sestru moju, izbavio."' — Tad se ona
njemu (odajući se) objesi oko grla: „Nemoj, brate, mučiti liepe
hrvatske gospode; sestra tvoja osveti i tebe i samu sebe, ona ti se
mladjahna bez odkupa izbavila". Tad veliko veselje učini junak

Digitized by

192 PR. MARKOVIĆ, (75)

Ivan Hrvaćanin. — Napomenut ću još, da govorne strofe u toj
romanci Čine medju sobom priličnu simetriju, gdje i gdje (n. pr.
u završnom dielu) baš stihometrijsku.

Balada „Mlculjen i Prezđana sultanija" iztiče se riedkom u
hrvatskih pučkih balada ili romanaca simetrijnofitju ; sastav joj je
peterodjelan bez iz vrata a gotovo sasvim simetrijski, ovako (ne
brojeći pripjeva): I. ima 12 redaka, II. 8, III 2, IV. 10, V. 12.

Osobita je sastava balada „Kraljević Marko i Antirijaš". U njoj
reč bi da nije dogodjajna peterodjelna postupica Mčlazna pak uz-
lazna, nego kao da je dogodjajan samo uvod, sredina i konac,
koncu pak da je pridana uzvisna četverostupica čuvstvena, a ne dogo-
djajna, ovako. I. uvod: 11 redaka (ne brojeći pripjeva). Dva su
siromaha dugo vrieme liepo drugovala i liepo se dragovala, liepo
plienke dielila i liepo se razdieljala. Ali jednom zarobiše tri junačka
dobra konja, pak se o trećega ne mogoše pogoditi, nego se razgnje-
više i mnogo se sapsovaše. To ne bjehu dva siromaha nego dva
mlada viteza: Marko Kraljeviću i brajen mu Andrijašu. II. sre-
dina: 2 redka. Tuj si Marko potrže svjetlu sablju pozlaćenu, i
udari Andrijaša brajena u srdašce. III. konac: 5 redaka. Andrijaš
na smrt ranjen prionu uz Markovu desnu ruku ter mu po tiho
besjedjaše: „Nemoj to mi vaditi sabljice iz srdašca, mili brajene,
dokle ti ne naručam do dvie do tri besjedice." Sad ide to naru-
čanje umirućega Andrijasa svome bratu ubojici ovako četverostupno :
a) 4 redka: „Kada dodješ k našoj majci, nemoj joj, ja te molim,
kriva diela učiniti, nego ćeš i moj dio njoj podati", b) 14 redaka:
„Ako te upita, što li ti je sablja krvava, nemoj je zlovoljiti,
nego joj ovako kaži : ,„susrete me tih jelenak, koji mi se ne htje
sa drumka ukloniti, ni on meni ni ja njemu, i potrgoh sablju i
udarih tihoga jelenka u srdašce ; i kada ga pogledah, gdje se htješe
s dušom razdicliti, milo mi ga bješe kako mojega brajena, i ne bih
ga drugi put pogubio"', c) 12 redaka: „A kada te majka još
upita, da ,„gdje je, Marko, tvoj brajen Andrijašu ?iu, ne reci našoj
majci istine po ništore, nego reci : , „ostao je, mila majko, junak
u tudjoj zemlji, iz koje se ne može od milinja odieliti, odkad je
obljubio djevojku, koja mu je dala bilja nepoznana i vienca od
zabitja.4" d) 12 redaka: „A kad na te napanu gusari u crnoj gori7
nemoj se, mili brate, prepadnuti, neg iz glasa poklikni brajena
Andrijasa; kad mi te začu ju moje ime klikujući, taj čas će se od
tebe razbjegnuti, kako su se vazda razbjegavali, kad su te začuli
moje ime klikovati. A netnoj da te riđi tvoja Ijubitna družina,

Digiti

zedby G00gle

(76) PRILOG ESTKTIČKOJ MAUCI O BALADI I ROMANCI. 193

koj si mene svoga brata bez krivine pogubio." Posljednja dva
redka apostrof su pjevačev „gospodaru". — Kad se bolje promisli
i ideja i oblikovni sastav ove balade, naći će se, držim, ipak
obična baladna peterodjelnost , ali provedena s osobitim tankoćutjem.
Sto sam rekao da je uvod, to i jest uvod; Sto sam rekao da je
sredina, to je u istinu naspor; a što sam rekao da je peteroredačni
konac, to je u istinu vršak. Oporučni govor Andrijašev svome
bratu i ubojici Marku drži u sebi i okret, — taj je Andrijašem
prorečeno teiko kajanje Markovo u pododjelku b) [a i u pododjelku
c), gdje Marko ne smije majci po istini očito izkazati smrt bratovu
nego ju kao alegorijski samo nagoviešta], — i katastrofnu kaznu
Markovu, a ta je u pododjelku d), gdje bi Marko u pogibli od
gusara imao — tako mu samrtnik oporuča — klicati u pomoć
brata Andriju, kako je to do sada svagda činio i samim se tim
poklikom spašavao, ali u buduće ne će mu savjest toga dopuštati
I toga umirući Andrija ne kaže, nego kaže baš protivno, ali sluša-
jući ga Marko jamačno ćuti, da on ne će moći sebi na spas pri-
zivati brata, koga je ubio | ; očito pak proriče Andrija Marku
katastrofnu kaznu završnimi riečmi svoje oporuke: bit ćeš samosam,
bez dosadanje svoje družine, kao ubojica nedužnoga brata svoga.
Sav oporučni govor umirućega Andrijaša očituje prenježno sinovsko
čuvstvo prama majci, a s toga i oproštajnu blagost njegovu prama
bratu ubojici, pa ipak, u svoj blagosti, proriče bratu i težko kajanje
i težku kaznu. Bit će potrebno potražiti, ima li još gdje u ino-
stranskih pučkih ili umjetnih pričalicah isti motiv, koji je u ovoj
staroj hrvatskoj baladi („bugarštici") u oporučanju Andrijaševu;
motiv pak prošnje umirućega svome ubojici, neka ne vadi sablje
iz rane. da bi se smrt malo odgodila, i neka zataji majci istiniti
đogodjaj, bit će obćenitiji: on se nalazi na primjer u ovoj hrvat-
skoj pučkoj „jački* u Kurelčevoj sbirci „Jačke" (Zagreb, 1871),
br. 452.

Hrvatska pučka balada u Kurelca br. 452 ima ovaj peterodjelni
sastav i sadržaj: I. uvod: (6 redaka). Dva brata jašući kući iz
vojske vodili mladu nevjesticu; stariji brat ju htio voditi k sebi,
a mladji mu reče: „čemu tebi ona, kad imaš doma ženu i dva
sinka?" II. naspor: (15 redaka). Stariji brat „utaknu" svoj sre-
brni mač mladjemu u srdašce. (Mladji mu govori: „Ne vadi mi
mača iz srdašca, neg' mi daj s tobom mrvu pominati, jednu rieč
ili dvie tebi poviedati. Kad mi doma dodješ k našoj staroj majki,
nemoj mi ti majke naglo prestrašiti, neg' ti reci majki, da sam u

r. j. a. cxxxvin. 13

Digitized by CjOOQ IC

194 PR. MARKOVIĆ, (77)

trgu ost6, da majki kupujem nebielo ruhance, .... da me bude
majka dulje žalovala. . . . Sad meni izvadi mada iz srdašca, neka
mi procuri žarka krv junačka". III. vršak: (10 redaka). Izvadi
mu bratac mača iz srdašca ter mu procurila žarka krv junačka.
Nevjestica dva krat ga obašla, a treći put mrtva se srušila. Onda
će mladji brat starijemu : „Dva grobka izkopaj, ter mene zakopaj,
gdje sunce izhodi, a mladu nevjestu, gdjeno mi zahodi". Iz bratov-
ljega groba ružmarin uzraso, a iz nevjestina biela „aleluja" (lilija).
IV. okret: (11 redaka). Kad stariji brat kući prispio, pitala ga
mati: „gdje ti je mladji brat?u On odgovori: „„U trgu je osto,
kupuje vam nebielo ruhance" ". Nije mogla majka sinka dočekati
ter je zapitala sina ubojnika: „Povjedj meni pravo, kad će natrag
doći?" „„Onda će vam, majko, sinak natrag doći, kad se crna
vrana bielim opernati a suhi javorak zeleno procvati" u. V. konac:
(7 redaka). Tužna majka vranu ulovila, svaki dan ju u mlieku
kupala, a suhi javorak vinom zalievala; još ne htjela vrana bielim
opernatit, ni suhi javorak zeleno procvasti : morala je majka sinka
žalovati, a sestrica brata dugo spominjati. — U njekih motivih,
dapače i u riečih njekih, tolika je sličnost ili jednakost ove balade
ugrskih Hrvata (čakavaca, davnih ondje doseljenika) s onom starom
„bugaršticom" hrvatskom, da bi vriedno bilo uhoditi u trag nji-
hovoj uzročnoj svezi; one se pak razlikuju i njekimi motivi i
oblikovnim sastavom, ter ona „bugarštica" ovu „jačku" mnogo
nadmašuje osobitostju sastavnom i nježnostju te dubljinom ćutnom.

0 baladah ili romancah medju timi hrvatskimi „jačkami" napo-
menut ču u kratko još ovo. Balada pod br. 448 ima ovaj petero-
djelni sastav: (redaka) 15+7+4+6+ (6+6). Balada pod br. 455
ima veoma interesantan sastav: 4+4+4+4 + (2-1-4+4+2); balada
br. 464: 11+21+3+10+11; balada br. 473: 23 + (14+13+13)
+10+11+14.

Još ću promotriti dva tri primjera onako vih hrvatskih pučkih
balada ili romanaca, u kojih lirski elemenat toli preteže, da se sve
više primiču lirskoj popienci. Po mojem mnienju je lirskom ro-
mancom hrvatska pučka pjesma „Djevojka je neven cvietje braiau
ovoga sastava : I. uvod : 4 deseterca. Djevojka je neven cvietje brala
i njemu govorila: „sani, veni, neven cvietje moje, kako vene srce
u junaka." II. naspor: 2 d. Al' se dragoj iza gore javlja: „.Ne
kuni me, lijepa djevojko441. III. vršak: 1. d. „Ne kunem te, mla-
djani junače." — IV. okret: 5. đ. — „već ja kunem zelen bor u
gori, da bi iz njega zlatna rosa pala, da bi ja mlada rosu pobi-

Digitized by

Google

(78) PRILOG BSTBTIČKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 195

rala, pa oda nje prstene kovala, što bi svomu rodu darivala" : —
V. konac: 3 d. — „prvoga bi svojoj majki dala, dragoga bi svojoj
seki dala, trećega bi sebi ostavila. a U pjesmi toj sličan je glavni
motiv iliti ideja, kako u romanci Čelakovskoga „Opoušfenatt, sa-
stavljenoj na način pučki maloruski, naime : siromaštvo je zaprjeka
vjenčanju dvoje dragih; u onoj našoj pučkoj romanci djevojka
najprije kao okrivljuje srce dragoga, ali on se opravdava te ona
poriče svoju izpočetnu tužbu na nj, pa onda kazuje, pjesničkim
načinom, da je siromaštvo njezino (a jamačno i njegovo) uzrok
nevjenčanju, i kako bi ona, da joj priroda — zlatna rosa sa ze-
lena bora — pomogne, privela sretnome kraju svoju razstavljenost
od dragoga. Razvoj u toj pjesmi nije upravo dogođjajan nego je
ćutan, pak to joj i daje obilježje lirske romance. Sastavna razdioba
pjesme mogla bi so učiniti i ovako, možda pravije, : 4+2-[-(l-|-5
-[-3) ; ili dapače ovako : 4 r 2-f- (3-f-3-|-3) : kako je trojnost u tro-
redačnom završetku (prvi, drugi, treći prsten), tako su pred njim
dva puta po tri redka svezana u malo jedinstvo, što često biva u
lirskih pjesmicah pučkih. — Lirskom baladom je ova hrvatska
kajkavska pučka pjesma, kojoj je sastav i sadržaj, preobličen ma-
Umi promjenami u štokavštinu, ovakov: I. urod: 3 redka (dva-
naesterca). Žarki oganj gori u toj crnoj gori; mimo njega jaše
trideset junaka: svi zdravi veseli, sam jedan ranjeni. II. haspor:
8 redaka, i to ovako spojenih: 3+3+2 (Lirskim skokom izostavlja
se pripovjedni redak, da ranjenik govori, a govori ovako :) „Draga
braćo moja, ne ostavljajte me u toj crnoj gori pri tom žarkom
ognju, neg' me zapeljajte u široko polje; kopajte mi jamu u ši-
rokom polju po pušku duboku, po sablju široku, 'nutar položite
moje griešno tielo ; vani ostavljajte moju desnu ruku, za nju pri-
vežite moga vranca konja," — III. iršak: jednoredačan — „nek
se konjić plače, kad se ljuba ne će." IV. okret: 3 redka. (Samrtni
ranjenik neprekfdce nastavlja:) „Bi se, bi plakala, kad bi za to
znala; listak bih joj piso, štiti mi ga ne zna; na rieči bih pošlo,
sve bi ljudi znali." V. konac: jednoredačan. „Pa nek je ovako,
sve u ime božje." Sastav pokazuje dakle priličnu simetriju djelova :
3-|- (3+^+2) -f-1+3 4~1- Balada ova spada medju lirske, t. j. ona
ne razvija peterodjelna dogodjaja, nego razvija samo peti dogo-
tljajni dio, umiranje junakovo, u petero djelova tako, da je samo
uvod pripovjedan a ostala četiri diela su govorna, monologna,
ćutno-lirska. Kušajući razdiobu učiniti dvodjelnu (8-f-8) ili tro-
djelnu (3-J-9-J-4), čini mi se, da je onakova peterodjelna ipak naj-

Digitized by

Google

196 FR. MARKOVIO, (79)

pravija. — U Kurelčevoj sbirci Jačka" pod fer. 265 gdje komu
će se činiti popievkom, ali ja bih rekao da je lirska romanca.
Sastav njezin može se odrediti kao dvodjelan i simetrijski ovako :
(3-f 4) -f- (3-f-4) • ili pak kao peterodjelan ovako : I. uvod : 3 dvanaes-
terca. „Orle moj, orle moj, Sara ptico moja! Visoko mi letiš, još
na širje gledaš: jesi V mi vidio prvu ljubav moju?u II. naspor:
4 dvanaesterca. „„Vidio ti ju nisam, začuo ti ju jesam, kad sam sinoć
kasno nje dvorom prolieto. Po dvoru 'e hodila, za Ino stugivala, a tel>e
junaka težko proklinjalauu. III. vršak: 3 dvanaesterca : »Orle moj,
orle moj, šara ptico moja! Ako joj ti opet nje dvorom proletiš,
a ti joj poruči, da se ne zaruči" , — IV. okret: 1 dvanaesterac —
„da je nik'dar junak ostaviti neću", — V. konac: 3 dvanaesterca —
„ako bi mi bilo u crnoj gori stati, u crnoj gori stati, kalinu zo-
bati, kalinu zobati a kalužu piti". Tako bi bila ova sastavna raz-
dioba : 3-j-4+(2-|-l)-[-l-J-3. Ne bi li se pak najpravije odredjivao
sastav pjesmin kao trodjelan (34-4+7), što bi odgovaralo dialognoj
oblikovnoj osobini pjesme, da najprije junak govori orlu 3 redka,
zatim orao njemu odgovara 4 redka, a napokon opet junak go-
vori orlu 7 redaka? No takova trodioba više se obazire na vanjski
oblik, nego li na nutarnji pokretni razvoj ćutni i misaoni, koji se,
čini mi se, bolje i jasnije iztiče onakovom peterodjelnostju. Dakako,
ona peterodjelnost nije upravo dogodjajna, nego je ćutna i misaona,
ali ipak su razvojni momenti ćutni i misaoni reć bi sbijeni po-
8ljedci ili znaci dogodjajnoga razvijanja. — Evo sad iz Kurelčeve
sbirke pjesme pod br. 17. „Kad se bude moj mili — s drugom
ružom zaručo, — onda će se u crkvi — svi dupljiri ugaftat; —
svi dupljiri ugašat, — svete knjige zapirat. — Kad se bude moj
mili — s menom ružom zaručo, — onda će se u crkvi — svi du-
pljiri nažigat; svi dupljiri nažigat, svete knjige odpirat." Je li to
prava lirska pjesma, t. j. popievka, „ljubama pjesma11, kako ju
Kurelac zove? Ja bih rekao da nije, a nije s toga, što ona
monologom djevojkinim prikazuje u njezinoj duši ćutno-misaoni
sadanji posljedak dosadanjega dogodjajnoga ljubavnoga spora. Dje-
vojci lebdi pred dušom ili nesreća svoja ljubavna ili sreća: »ako
se moj dragi vjenča s drugom, bit ću prenesretna; ako se on
vjenča sa mnom, bit ću presretna." Ovaj ćutni suprotak u njezinoj
duši jamačno je sadanji posljedak predjašnjega ljubavnoga dog&-
djanja: junak je najprije njojzi izkazivao ljubav, a onda se od
nje kao odbio i ljubavno privio drugoj djevojci; prema tomu je
njezin onaj monolog treći razvojni dio fdogodjajni, u kojem ona

Digitized by

Google

(80) PRFLOG B8TETIČKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 197

naslućuje sebi ili nesretan ili sretan i okret i konac. Pjesma je ova
reć bi ćutna kondenzacija prijašnjega đogađjanja i ćutna antici-
pacija sljednjega ter, za njezino srce, završnoga đogodjaja: po
tom obziru ja bih tu pjesmu držao za ljubavnu romancu, a ne za
popievku. Inače je ta pjesma jasan primjer estetičnoga svjetlo-
mračnoga (clair-obscurnoga) suprotka: simetrijski je razpolovljena
u prvi dio, mračni, i u drugi dio, svietli; simetrija prvoga diela
prema drugomu provedena je u svih sitnicah. — Kako je od lirske
romance (ili balade) rec* bi samo jedan skok do prave lirske po-
pievke, to neka pokažu ove dvie pučke hrvatske popievke (iz
kajkavštine malimi promjenami poštokavčene). Jedna je trodjelna
(dakako bez dugodjajne razvojne postupice), a svaki dio je tro-
redačan, te je tako podpuna simetrija kao u pučkom vezivu.
1. „Zoro moja, zoro, ne zahodi mi rano, — ne zahodi mi rano,
počekaj me malo, — doklem ja dragomu rubaču sašijem". 2. „Ru-
baču sašijem, rukave našijem; — na njih si našijem tri ruže ru-
mene, — tri ruže rumene, tri put pozlaćene." 3. „Prva bude ruža
moja domovina, — druga bude ruža moja mila majka, — treća
bude ruža vjenčac moj zeleni." Druga, (žetelačka), peterodjelna je
(i ona dakako bez dogodjajne razvojne postupice), a samo prvi
dio je dvoredačan, svi ostali su po troredačni. 1. Dieva Marica žito
požela, — žito požela, tri vienca splela. 2. Prvoga splela iz žarke
pšenice, — drugoga splela iz vinske lozice, — trećega splela iz
zdravlja, veselja. 3. Koji je splela iz žarke pšenice, njega no-
site u naše polje, — da bi nam polje rodilo bolje. 4. Koji je
splela iz vinske lozice, — njega nosite u naše gorice, — da bi
nam gorice bolje rodile. 5. Koji je splela iz zdravlja, veselja, —
njega nosite u naše selo, — da nam je selo zdravo, veselo. —
Dvodjelnost ili trodjelnost ili peterodjelnost u lirskih pjesmicah,
udružena s podpunom ili malne podpunom simetrijom u strukturi
njihovih sastavnih djelo va, jamačno je morala utjecati i u sastav
lirskih romanaca i balada, tim više, što se i te pjevaju poput lirskih
popievaka a ne recituju se poput epskih pjesama; pievna pak po-
treba privodi k simetrijskoj sastavbi teksta.

Maloruske „dumke" balade su ili romance. U Sturovu djelu „0
ndrodnich pisnich a povcstech plemen slovanskychu (v Praze 1853.)
ima (na stranah 70 — 72) veoma obilježna maloruska pučka balada
„Pobieh trech bratiev iz Asova" ovakova sadržaja i sastava. I.
uvod. Iz zaroba turskoga uteče troje braće, najstariji i srednji na
konjima, a najmladji pješice. Zahman ih on moli, da bi ga posa-

Digiti

zedby G00gle

198 FR. MARKOVIĆ, (81)

đili uza se na konja; oni inu samo to obriču, da će putem po
stepi znakove ostavljati za sobom njemu, da ne bi izgubio njihova
traga. 11. naspor. U putu se srednjemu bratu smili na najmladjega,
te hoće da bi ga počekali ; ali najstariji ne da, jer da bi zastajući
zapali i oni u šake turske ; i tako srednji brat poče ostavljati naj-
mladjemu za znak otržine od svoje odjeće. III. vršak. Najmladji
brat, nailazeći na takove znake, misli da su braća poginula od
neprijatelja, pak u tuzi za njima posve iznemogavši umire, a po-
sljednje rieči svoje govori orlom i sitnim pticam, štono će njemu
pokop opremati. IV. okret. Najstariji i srednji brat priblizuju se domu
otčinskome; srednji brat je na muci, što da oni reknu otcu i majci
dolazeći im bez najmladjega brata, a najstariji će njemu ' reći ćemo,
da smo ga pri odbjegu budili, ali ne mogli probuditi; na to će
srednji brat: ako otcu i majci ne kažemo istinu, kletva će nas
njihova stići. V. konac. Prije nego što će stići k rodnome selu,
odmaraju se na pasištu kraj rieke, kad al' dodju Busurmani, uhvate
ih i raztrgaju. Sastav je toj baladi peterodjelan bez simetrije
i bez izvrata ; uvod i naspor obsegom su mnogo pretežniji od vrška,
okreta i konca. Pripovjedni su samo uvodni, spojni i završni sti-
hovi, a sve ostalo je dialogno ili monologno : monolog je u vršku,
u samrti najmladjega brata. Cutno obilježje baladino lirska je me-
koća; po ćuti i volji tri su brata tri stupnja: najmladji je naj-
nježniji a jak, srednji je nježan i slab, najstariji je tvrd i jak.
U obličju stihovnom vlada paralelizam i homoioptoton ; to dvoje
zastupa srok, a tako je često u dumci, da joj podaje jako obi-
lježje simetrije u pojedinostih. — Đumka u Htura na strani 34.
y>Tam na hori stojit jarir itd.a lirsk-a je halada, peterodjelna, si-
metrijska s inrerzijom, t. j. ona upravce prikazuje samo peti raz-
vojni dio dogodjajev, naime smrt mlada Kozaka, a prednji djelovi
samo su neupravce i u kratko nagoviešteni, t. j. majka kaže ju-
naku samrtnome: „nisi slušao otca, majke: tako je tvoje žice*1, a
on poslie dvaput govori: „ja z kochania hynua. Sastav je ovako sime-
trijski : uvod ima 4 dvanaesterca, naspor 4, vršak 4, okret 4, konac
2. — Dumka u Štura na strani 49. „Dole moja, dole* također je
lirska balada s inverzijom, četverodjelna, ovakova sadržaja i sa-
stava. Uvod posve lirski, šesteroredačni : „Srećo moja, srećo, kamo
si se djela? H' si, moja srećo, u moru utonula, il' si, srećo, ognjem
izgorjela? Utonu li u moru, pripluj k obalici; ako li si, srećo,
ognjem izgorjela, jao meni nesretnici". Taj lirski uvod imao bi
po dogodjajnoj zasobici biti konac. Poslie uvoda pjeva dalje sama

Digiti

zedby G00gle

(82) PRILOG B8TETIČKOJ KAUČI O BALADI I ROMANCI. 199

djevojka ovako u tri simetrijska điela, svaki je šesteroredačan. Po-
četak. „Svatovi prispjeli u naš domak bieli, tere hoće mene, dje-
vojku mladjahnu, za nedraga udavati. Mene mati dala, tako ka-
zivala: „Sedam godin mi se, moja rodna kćeri, ti ne navraćala!"
Sredina. „Ja već za godinu prvu priletjela, prometnula ja se sinjom
kukavicom, u kalinov gaj sam sjela, uzela kukati, žalobno spie-
vati, dok uzelo k zemlji listje kalino vo od glasa mi polietati. Konac.
„Izašla mi mati, na pragu će stati, prizivala sebi svoju rodnu kćerku,
suze su ju oblijale: ,„Jesi T moja kćerka, dodj' u domak bieli, jesi
T sinja ptica iz luga kukavica, leti u zelen gaj pietita. — Na
istoj Sturovoj strani ima odmah inačica, pak je oblikovna razlika
medju baladom s inverzijom i baladom bez inverzije osobito očita.
Inačica ima ovaj peterodjelni, bezinverzni, gotovo simetrijski sastav
i sadržaj. I. uvod: Gredačan. „Dala majka kćerku daleko od sebe,
i zakazala joj devet godin ne doći do sebe; a ja ne potrpjeh, na
ljeto priletjeh, oj posjedoh ja si sinjom kukavicom u višnjevu vrtcu,
oj posjedoh ja si i kukati stadoh14. II. naspor tročestni, svaka čest
troredačna. „Tu izašla mati, i stala plakati: ,„0j ne kukaj sinja
u višnjevom vrtcu, let', odleti, kukavice, u lies tamni kukat"4. —
„Ali ja mladjahna toga ne potrpjeh, k sestrici poletjeh, al' me sta
ganjati: ,„Let\ odleti, kukavice, u lies tamni kukat4". — „Izadje
mi bratac mili, uze govoriti : ,„Jesi V sinja kukavica, hajd' u lies
kukati, a jesi li sestra moja, dodj' mi u dom st&ti4". „Oj izadje rodni
bratac i stade plakati: ,„oj molim te, rodna sestro, dodj' mi u dom
stati"1. III. wšak: četveroredačan. „Oj kad sgleda stara mati, uze
se plakati, oj otvori doma dveri, a svojoj to kćeri; priletjela ku-
kavica, zapjevala: „Kuku! podaj, podaj, moja majko, meni sada
ruku!" IV. Okret: dvoredačan. „Oj što si mi stara majko, što s'
mi priušti va, da ti meni moga viena nikad ne priušti!" V. Konac:
dvoredačan. „Mene muž moj muči, bije : ,„idi, ženo, do babajke,
idi, ženo do majčice, vieno pobirati4". Neskladno pjesma završuje,
ali simetrija je očita: stihova ima uvod 6, naspor 3-|-3-[-(3-|-2)
vršak 2+2, okret 2, konac 2. — Dumka (na strani 55) nV ne-
dilu rano itd." ima: uvod 10 stihovi, naspor 10, vršak 7, okret
9, konac 5; dumka (na strani 75 i 76) „Oj pojechau Romanonjkoa
ima sastavne djelove: 23 + 25-|-14-l-16+9.

Da podam dva tri primjera iz češkoga umjetnoga pjesničtva,
spomenut ću, da Celakovsky u svojih „Ohlasy pisni ruskych" ima
dvie obilježne dumke svoje po načinu pučkih maloruskih. „Opou-
št'ena" opominje — kako sam jur kazao — sadržajem svojim na

Digiti

zedby G00gle

200 FR. MARKO VIO, (83)

hrvatska pučku „Neven cvietje", ali oblikom je drugačija. Epski
pripovieda maštanje siromašne seoske djevojke o sreći svojoj s dragim,
u kojoj će ona i roditelje svoje usrećiti, ali sve se to maštanje nje-
zino razpline ko san. Ta pjesma nije lirska popievka, nego je lirska
romanca, a prikazuje sjetni završetak neprikazanih, samo nago-
vieštenih prednjih četiriju česti podpuna dogodjajnoga i ćutnoga
razvoja. Slična je, ali jasnije konstrukcije ona dumka Celakovskoga,
pravo reći lirska balada maloruskoga pučkoga kroja, a s inver-
zijom u sastavu, koja prikazuje umiranje zarobljena donskoga ko-
zaka. Gotovo sva pjesma katastrofni je monolog, ali u njem napo-
minje umirući zarobljeni kozak časove iz svoga prijašnjega života,
koji su kao početak, naspor, vršak i okret razvojni za njegovu
sadanju samrtnu katastrofu. Slavenska lirska sjetnost, udružena
ipak s jakom junačkom voljom, vrlo se dobro ogleda u onako voj
konstrukciji pjesminoj. — U izboru pjesama K. I. Erbena pod
naslovom ytKyticeu (izdanje pražko g. 1894., s dodatkom „Z kri-
tickeho rozboru Jar. Vrchlickeho") ima u odjelu „Povčsti narodni"
njekoliko balada i romanaca. Od njih je lirska balada „DceHna
kletbau sadržajem i sastavnim oblikom puka inačica škotskoga
wEdwardatt, kojega smo prije promotrili; ni Vrchlicky ni sam
pjesnik u svojih „Poznamkach" ne spominju toga, pak ne znam,
je li ona Erbenova balada gradjena po kakovoj češkoj pučkoj
pjesmi, ili je, što mi se čini vjerojatnije, upravce oponašanje škotske
balade s tom razlikom, da je u Erbena čedomorka mjesto otco-
ubojice u škotskoj baladi. Peterodjelni sastav strofne balade razvija
se ovako: I. uvod: 1 strofa, II. naspor jednostupan: 2 strofe, III.
iršak: 1 strofa, IV. okret trostupan: 2-|-2-f2 strofe, V. konac: 2
strofe. Konstrukcija je posve ista, koja u „Edwarđua, samo je u
Edwardu naspor dvostupan a okret četverostupan ; u etičkom ob-
ziru je Erbenova inačica promjena in pejus, jer završna kletva
kćerina na svoju majku za to, što joj je puštala srcu na volju
(že 's mi zviili davala"), nije pravedna, kako je u Škotskoj baladi
kletva sinova materi, što ga je podgovorila na otcomorstvo. Ba-
lada nSvatebni kosile" sastavom, slogom i sadržajem vrlo je slična
Btirgerovoj baladi „Leonora* ; premda je češki umjetni pjesnik
imao na oku i češke pučke variante Leonorine, ipak reć bi da je
Bttrgerov način uobličbe najviše utjecao na njega, n. pr. Erbe-
nova obilna uporaba palilogije podsjeća na Biirgerovu, itd. ; rekao
bih, da i u baladi Erbenovoj „Lilie" drugi dio podsjeća slogom
na Btlrgerova »Divljega lovca". »Zlati/ kolovrat*1 razdielio je pje-

Digiti

zedby G00gle

(84) PRILOG ESTETIČKOJ NAUCI O BALADI I ROMANCI. 201

snik u VI djelova, ali doista je sastav pjesmin peterodjelan ; naime
pjesnikov III. dio u istinu je drugi odjel nasporov osim četiriju po-
sljednjih strofa, koje čine vršak, a pjesnikov V. dio drugi je odjel
okretov Veoma obilježna je po sadržaju, crpenom iz pučkoga
starodavnoga vjerovanja, balada „ Vrba11 sovakovom peterodjelnostju:
I. dvoredačne strofe 23, II. 15, III. 4, IV. 8, V. 7.

Od poljskih pučkih balada i romanaca podat ću njekoliko primjera
iz zbirke Zegote Pauli-a (Lw6w, 1838). Za izporedbu s inonarod-
nimi vrlo je sgodna balada br. 2 „Pod kamieniem roža rošnie*.
Onaobradjuje gotovo isti dogodjaj, koji jedna slovačka, jedna srbska
(u Vuka I. 108) i jedna- škotska, i to ona ovdje sprieda razmo-
trena „Otrovanje lorda Randala". Ta škotska balada nadvisuje
ostale psihologijskom i etičkom dubljinom, pak zato i sastavnom
vještinom ; istina, ona se od onih slavenskih balada razlikuje i sa-
držajno, ali načinom, koji nije odlučan za konstrukcijni oblik, a
upravo oblikom najočitije ona nadkriljuje svoje takmiče. U sla-
venskih baladah dogodjaj je «»vaj. Djevojka za volju dragoga otruje
brata gujskim jedom, a onda se dragi ne će oženiti njom, jer da
bi ona otro vala i njega. Poljska i slovačka balada imaju u po-
tanjoj obličbi više lirski značaj (ne samo srokom, nego i ćutnim
koloritom), a srbska je više epskoga sloga. U svima trima konac
nije pravi završetak u etičkom obziru, nego je u tom obziru krnj ;
u dvima sastav je bezizvratan : u tom obojem obziru, po idejnom
sadržaju i po konstrukcijnom obliku, nadkriljuje ih uzorna ona
škotska balada.

Evo izporedbe onih triju slavenskih inačica. Poljska balada ima
ovaj gotovo simetrijski sastav: I. 10 redaka, II. 10, III. 11, IV.
3, V. 3. Ali taj peti dio nije praoi konac u etičkom smislu, nego
je samo druga čest okretova (jer povodnik trovanja govori u koncu
dragoj: „Oj mila predraga, ti otrova brata rodjenoga, otrovat ćeš
i mene dragoga"). Takovu etički nedotjeranome koncu odgovara
početak uvoda psihologijski neprikladan ; naime prva četiri redka
kažu, da su djevojke pošle ružu brati i vience viti od nje: to nije
doličan početak sljednjemu trovalačkomu činu ; ili zar se krije ka-
kova simbolika u onom početku? Ima i poljska inačica ovoj ba-
ladi, različna samo nebitno, ovakova sastava: 10-|-10-4- 9 -fo-|-5.
Slovačka inačica bitno se pak baš u etičkom obziru razlikuje od
poljskih; sastav joj je ovaj : I. 4+2, II. 6+6, III. 10, IV. 10 Taj
četvrti dio prikazuje grizodušno jadovanje trovalice, a u uvodnom
dielu prva četiri stiha prispodobno kazuju smrt ljubovce od krv-

Digiti

zedby G00gle

202 PR. NARKOVIĆ, ^85)

nika, ter je po tom tuj u početak stavljen inverenim načinom pravi
završetak pjesme. Srbska inačica ima pretežno epski pripovjedni
slog, bez sroka, bez krepka izticanja vrškova, dok u onih sjevernih
inačicah preteže dialogni oblik, sa srokom, i s jasnim te razmjerno
oduljim vrškom ; sestra otruje brata o svojoj domisli, a ne podgo-
vorena dragim, koji joj u uvodu samo to kaže, da je ne smie lju-
biti od brata joj, velike kavgadžije; nemio je i uvod: „Sunce zadje
medju dvie planine, momak sjede medju dvie djevojke, jednu ljubi
a drugu ne ljubia, pak toj, koje ne ljubi, govori, da bi ju ljubio
ali ne smie od brata njezina, itd. Sastavna je razdioba: I. 8 dese-
teraca, II. 2, III. 3, IV. 3, V. 4, a i taj je konac etički neđo-
tjeran, kako u onima poljskim inačicama. — Medju poljski mi puč-
kimi baladami u Zegote Pauli-a osobita je sastavnim oblikom lirska
balada „Nasieje ja ruty trutyu (po broju 8. balada). Pripovjednih
stihova jedva i ima: lirski skokovi vežu monologne ili dialogne
česti, a pripjevno ponavljanje stihovnih djelova i srok pojačava
lirsko obilježje baladino. Evo te balade sa sastavnom razdiobom.
I. početak: 8 redaka. „Ja nasijah rutvičice u novom vrtcu, hej
silni Bože, u novom vrtcu. I ja savih tri vjenčaca, pustih po vodi,
hej silni Bože, pustih po vodi." Drugim briegom jezerovim jašu
konjici. „Ja izpustih prvi vjenčac, pustih po vodi." Jedan veli a
drugome: ,„ vjenčac gie plije"', drugi veli a trećemu: ,„djevojka
tone"'. II. sredina: 2 redka. Treći veli četvrtomu: ,„Poći ću po
nju.'" Kako skoči, ruho smoči, i sam utonu. III. Konac: 6-f-16.
,„Oj idi der, vran konjicu, sa sedlom k domu, a ne kaznj, vran
konjicu, toga ni komu. Oj kad stara majka izadje, pitat će tebe:
,oj ti konju, vran konjicu, gdje je moj sinak?' Ne kazuj joj, vran
konjicu, da ja utonuh, nego kaži, vran konjicu, da se oženih:
Jadno moje to vjenčanje — u vodi utapanje, jadna moja vjerenica
— ta bistra vodica'41, i tako dalje u nizu prispodoba utopljenik
tugaljivo prikazuje svoju propast u vodi kao svoju svadbenu čast
Ta simbolična tužaljka od 16 redaka jest kao lirski dug dopjev
Sesteroredačnome koncu. — Lirska balada pod br. 9. „Oj tam
w ogrodzie* ima peterodjelan sastav s inverzijom, a toliku i sastavnu
i strofnu i sročnu i pievnu dotjeranost, da bih rekao da je to umjetna
a da nije pučka tvorevina. Sastavni djelovi su : I. 6-f 6 redaka, II. 6-f-
10+10, III. 4, IV. 5, V. 10. Taj konac je dopjevna tužaljka, kakova
je u prednjoj baladi, a savršenija. Za ogled evo uvodnoga diela,
koji prispodobnim načinom kazuje početak tragična dogodjaja. ,Oj
ondje u vrtu (,w ogrodzie4), oj ondje u vrtu u moje gospe majke

Digiti

zedby G00gle

(86) PRILOG RSTKT1ČK0J NAUCI O BALADI I ROMANCI. 203

(,matki4) izrasla dva jednaka cvietka f„kwiatkiu), oba rožice bile,
oba ružice bile. — Oj prolećelo mi momče (,pachole4) ,oj prolećelo
mi poljem (,przez pole*), i iztrglo dva jednaka cvietka, što rasla
u gospe majke, oj ondje u vrtu, oj ondje u vrtu". Poslie takova
uvoda odmah (skokom) ide govor neznana glasnika mladome momku,
neka bježi, jer da za njim u potoč ide na sto konja gospodin sta-
rosta sa svojimi gosti. Mlado momče odgovara, da se ne boji junak
goniteljil; kad mu glasnik plačući kaže, da mu to draga poruča,
neka bježi, a on priupita, zašto nije ona sama dobjegla k njemu
od staroste otca, glasnik mu odkrije, da su ju zatvorili, svezali,
i gradu svisoka prozora bacili u Dunavo duboko. Tad se on za-
misli, ode k Dunavu i utopi se. Uz pripovjedni, pa ipak pievni
uvod, i uz pripovjedni okret, sav je naspor i vršak dialogan (bez
pripovjednih veza), a dopjev je monologan.

Lirska balada br. 10. „Pojechal pan z chartami na pole" pri-
kazuje isti dogodjaj bračne nevjere, koji ona englezka balada
„Mali Musgrav i lady Barnard" — sprieda obilježena na strani
148/9 — ali englezka mnogo nadkriljuje poljsku i oblikom sa-
stavnim i sadržajem ; poljska balada ima ovako v sastav od četvero-
redačnih strofa (u svakoj je četvrti redak pievna ponova tre-
ćega): 3-j-b+l 4-3+1. — Pjesma pod br. 14 „Da jechali đejmfaci
z wojnyu čini mi se da nikako ne može biti pučka: tomu se protivi
i oblik i sadržaj ; već radi te pjesme sumnjivo je i za n jeke druge
„balade14 u Zegote Pauli-a („Piesni ludu polskiego w (_>alicyia),
da li su doista pučkoga poriekla, iz kojega jedva mogu potjecati
toli nesgrapne tvorevine. — Pjesme pod br. 30, 31, 32, 34, i 35
milotne su ljubavne romance, strofne i pievne, ali lirskoga kroja,
bez peterodjelne strukture uzlazne pak salazne; vriedno bi bilo
izporedjivat ih s analognimi nasimi „ženskimi" pjesmicami. Očitiji
je pravi romancni sastav, t. j uzlazni pak salazni razvoj, u trima
pjesmama ljubavnim, koje je Zegota Pauli uvrstio u odjel „ Utamki
i inne milosnej fresci". Prekrasna pjesma u tom odjelu pod br. 2
„Zielona tacka" ima sedam šesteroredačnih strofa, sročnih, pievnih,
ovakova peterodjelna sastava: 2-|-2-f-l-|-l+l ; ona pod br. 3.
^Oj tam za tasern, zaby$tr<t wodqu ima ovaj sastav: 2-(-2~|-l-4~2-)-l.
Pjesma pod br. 8. „A ty ptaszku krogulaszku" opominje početkom
a malahno i sadržajem na onu našu „Orle moj" ; ima sastav ovakov:
I. 4 stiha, II. 2, III, 2, IV. 1. Evo joj sadržaja u prievodu : nOj
ti, ptiću, oj kraguju, visoko lietaš; kazuj de mi glase iz kraja,
gdje mi posiedaša. „„Kazat ću ti nove glase, ne vele dobre; znaj,

Digiti

zedby G00gle

204 FR. MARKOVIĆ, (87)

da tvoju milu dragu k vjenčanju vodeau. — „Nek ju vode i pro-
vode, i ja poć ću za njom ; gledat ću ju, pazit ću ju, vjenčat
hoće I' seu. — Doveli ju u tu crkvu kao ružin cviet, zaplakane
oči su joj, mienja joj se sviet — „Ne plač', ne plač' i ne jadaj,
gospodjo moja". — „Rako Y mi je ne jadati, kad nisam tvoja !aa

Zaglavni pripomenak.

Kad sam prošle godine prvi put naišao na peterodjelnost i na
simetriju u sastavu baladnom, pak to prigođice u primjeru pokazao
gospodinu drugu profesoru dru. Tropsehu, uputi me on na nedavnu
razpravicu o takovoj simetriji u njekom njemačkom gimnazijskom
programu od gimn. profesora Keichl-a: „Die Symmetrie im Aufbau
von Bilrgers BaUaden". A proljetos opet uputiše me gospoda dru-
govi profesori dr. Musić i dr. Srepel na simetriju u grčkoj i rim-
skoj lirici. Ja ću se prvom sgodom osvrnuti na one oboje upute
o simetriji, i pokazati koje razliku koje jednakost starijih tudjih
opažaja u tom obziru prema mojim, koje sam u ovoj razpravi
prikazao.

Tražiti simetriju u konstrukciji pjesama i radi toga brojiti sti-
hove, bila bi danguba, kad ne bi simetrija ili proporcionalnost
bila mnogo obćenitiji zakon, koji vlada i nebrojenimi drugimi,
prirodnimi i umjetničkimi tvorevinami, a ne samo pjesmicami, i
kad ne bi obUkovna simetrija ili proporcionalnost bila u uzročnoj
svezi s nutarnjim bivstvom psihologijskim i napose etičkim Uho-
deći u trag oblikovnoj simetriji i proporcionalnosti ili nestašici
obiju u pjesmah, proničemo dublje u idejUj koja se oblikom
očituje, pak je nespoznavanje sastavnoga oblika pjesmina čestim
povodom nespoznavanju ideje pjesmine, kako će se biti čitalac
uvjerio tiekom ove razprave.

Mislim, da je ovom razpravom utvrdjeno, u kojih li obzirih treba
dopunjavati dosadanje iztraživanje naših pučkih pjesama. Ono se
je bavilo gotovo samo vanjskim oblikom, t. j. pjesničkom dikcijom
i metrom, a i ono, što se je pisalo o etičkoj sadržini pjesama, bijaše
donjekle nestručno i nesustavno. Radi toga je hvaljenje naših pučkih
pjesama, bez izbora i razbora, često veoma pretjerano. Treba izu-
čavanje tih pjesama usavršivati, udubljivati izporedbom s inostran-
skimi, a to ne samo po vanjskom obliku nego najpače po nutarnjem,
po konstrukcijnom obliku, i po psihologijskom sadržaju misaonom,
ćutnom, voljnom. Plod takovoj izporedbi bit će, da ćemo spoznati,
što je u pučkoj poeziji našoj vriedno da bude klicom i podlogom

Digiti

zedby G00gle

(88) PRILOG E8TETICK0J NAUCI O BALADI I ROMANCI. 205

umjetničkome daljnjemu razvijanju, a što u njoj nije ni čemu, pak
što treba da učimo od drugih naroda, ali tako, da ne postanemo
robski nasljedovatelji tudjine. I robsko nasljedovanje naših pučkih
pjesničkih tvorevina, bez izbora, bez kritike, vrlo je štetno, kao
što su štetne onakove školskoj djeci namienjene zbirke pučkih pje-
sama, koje primaju u svoj skup i prikaze krvoločtva, zasjedne
izdaje, podle lukavštine i sličnih pokora.

Ako se način, kojim se u ovoj razpravi promatraju balade i
romance, pokaže plodonosan, to će se izpitivanje u ovom smjeru
nastavljati.

Digiti

zedby G00gle

207 HUMANIST ŠIŽOORIĆ. (2)

snike, a da ih je bilo već u prvom stoljeća humanizma mnogo,
možeš se lako uvjeriti iz popisa, koji je sastavio Kukuljević u
prvoj knjizi „ Starih pisaca hrvatskih" u predgovoru Marulićevih
hrvatskih pjesama (p. XXVII — XL1II). Ima medju njima imena
svjetskoga glasa: susrećemo se s Janom Panonijem, nećakom Ivana
Viteza od Sredne, s Dubrovčaninom Cervinom, sa Spljećaninom
Mar u licem. Najstariji hrvatski pjesnici pjevali su i latinski, kako
Lučić i Hektorović, tako i Marulić. Prijatelj Marulićev Franjo
Natal napisao je njegovu biografiju1, iz koje saznajemo, da je
Marulić napisao „Davidiados carmen lib. XIV, Poematon lib. VII,
De pače Italiae carmen heroicum". Prošlih velikih školskih ferija
prepisao sam u Mlecima latinske pjesme Marulićeve, koje se na-
laze u knjižnici sv. Marka u rukopisu Class. XIV. cod. 181.
Ovdje se nalazi osim već štampanih pjesama himna „In natalitio
sancti Ravnerij, Archiepiscopi Spalatensis, pro iure ecclesiae tuendo
interrempti, martyrioque coronati" (u Sapfinu metru), epigram „Ad
lectorem" iza traktata „De ultimo Christi iudicio11, zatim „De
duodecim apostolis" (u elegijskim distisima), onda rDe quatuor
ecclesiae doctoribus" (opet u elegijskim distisima, gdje najobilatije
govori o Jeronimu), nadalje u istom metru pjesmica „De sancto
Nicolao* i „Epitaphium sanctae Catherinae", iza toga oveća himna
u heksametrima „Ad Deum", napokon u distisima elegijskim „De
duabus uijs, uitij altera, altera uirtutis". Osim toga nahodi se u
rukopisu sa signaturom Class. XII. cod. 176 epigram Marulićev
„In Leonem decimum, pontificem maximuma. Ako se pridodadu i
Marulićeve latinske pjesme, štampane u raznim njegovim latinskim
djelima, čini se, da nam je sačuvan samo manji dio njegove po-
jezije latinske. Godine 1901. navršit će se 400 godina, što je Ma-
rulić svršio „Juditu", koja je najstarija umjetna pjesma hrvatska,
pa bi valjalo dotle objelodaniti bar Marulićeve latinske pjesme i
proslaviti zgodu ocjenom sviju njegovih radnja.

Bolje nam je uzdržana latinska pojezija Marulićeva starijega
suvremenika Šibenčanina Jurja Sižgorića, koji se pisao Georgius
Sisgoreus na latinskom jeziku, a na talijanskom Sisgoreo. Ime Sižgo-
rića, šibenskih plemića, nahodimo više puta u Ljubice vim listi-
nama; spomenut ćemo samo nekoliko primjera: List. 9, 28 napo-
minje se Georgius Siscorich, sacrae theologiae professor ac prior
provincialis provinciae Dalmatiae, ib. 146 iz god. 1441 : Georgius

1 Farlati, 111. sacr. III, 433.

Digitized by CjOOQ IC

10&

Humanist Sižgorić.

Čitao u svečanoj sjednici jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
dne 18. prosinca 1897.

V

PRAVI ČLAN DR. MlLIVOJ SrRPRL.

S pravom kaže Burckhardt u svojoj „Kulturi renaissamce u Ita-
liji" (I8, 296), da je najveći ponos humanistu bila novolatinska
pojezija. I ako valja priznati, da je u ono doba nastalo mnogo
latinskih pjesama, koje su napisane s većim filološkim zanosom,
nego s pjesničkom snagom, opet imade megju njima i savršenih
radnja, koje nijesu puka imitacija nego plodovi slobodna stvaranja.
Zato i nije čudo, što se u novije vrijeme počinje sve više i vise
cijeniti humanistična pojezija ; učena društva raznih naroda latila su
se posla, da objelodane ponajbolje pjesme svojih humanista, pa će
trebati prije ili kasnije, da se i naša akademija dade na izdavanje
najznatnijih humanista, koji su se rodili u hrvatskim zemljama.
Dapače u Engleskoj vidimo, da se i u gimnazije uvode antologije
engleskih humanista, jer ma da se humanisti slažu u imitaciji
čistoga latinskoga govora, ipak se razilaze u izboru gragje. U nas
ima takova antologija, ali se u njoj nahode samo pjesme dubro-
vačkih pjesnika počevši od ovjenčanoga pjesnika Elija Lampridija
Cervina do Antonija Cherse, a sastavio ju je Urban Appendini i
objelodanio u Dubrovniku 1811 uz svoje pjesme (Urbani Appen-
dini Carmina, accedunt selecta illustrium Ragusinorum poemata,
p. 197-344).

Dok se jedni humanisti sasvim povode za duhom stare latinske
pojezije, drugi obragjuju ponajpače takove predmete, koje kršćanska,
ponajpače katolička crkva odobrava, ali se i u njih bar donekle
javlja patriotska žica. Ovaj se dualizam pokazuje i u latinskoj
pojeziji hrvatskih humanista. Danas se još ne može podati o tom
potpuna slika, jer smo do sada premalo ispitali svoje latinske pje-

Digitized by

Google

208 M. ŠREPEL, (3)

Sisgorich, episcopus Sibenicensis ; list 11, 201 navodi se god. 1462
izmegju poslanika, koji su došli iz Šibenika u Mletke, takogjer
Georgius Sisgorich, ib 387 daje se Jurju Šižgoriću (Sisgorichu)
u najam otok Zirje (Zuri) godine 1467 (Giorgius Sisgorich, civis
Sibenicensis, sequens vestigia precessorum suorum, semper egrcgie
se gessit in favorem nostre dominationis, et nuper propter naufra-
gium nostre galee Sibenicensis, in qua erat supracomitus, ammisit
omne su um bonum); a navodi se ime Sižgorić i na drugim mje-
stima (Sisgorich, rjegje Siscorich).

Prije 1400 ne spominje se njihova obitelj, a raspravlja o njoj
Galvani u djelu ,,Re d' armi di Sebenico" p. 188 — 194 (Venezia
1884). Za samu obitelj misli Galvani, da možda potječe iz Bosne,
dok je Zavoreo izvodi iz Skradina. Ime živi i danas u Dalmaciji.
G. Jakov Sižgorić, pučki učitelj u Trogiru, javlja mi: „Sada ima
Šižgorića*u Šibeniku i na otoku Žirju blizu Šibenika, koji su stari
koluneli Šižgoridi primili na dar od mletačke republike; dapače
biskup Juraj imao je svoj zaselak na Žirju, koji se još sada na-
hodi, a i cijeli je otok napučen pretežito Šižgorićima; mi pako
ostali Šižgoridi, što nas ima u Trogiru, Makarskoj, Metkoviću i
drugdje, svi smo Šibenčani rastreseni po Dalmaciji radi svoga
zvanja kao činovnici ili trgovci". Prezime Sižgorić promijenilo se
za mletačke republike u Sisgoreo, a u ovom stoljeću uzelo se pi-
sati: Sižgoreo, Sižgoreo i Šišgorić.

Fortis u svojem „Putovanju po Dalmaciji" (u francuskom prije-
vodu „Vovage en Dalmatie", Berne 1778, I, 191) kaže o Šibe-
niku: „Dana le seizieme siecle, les lettres et les arts fleurirent dans
cette ville, plus que dans aucune autre de la Dalmatie. EUe a pro-
duit plusieurs hommes illustres, et ses batimens sont un monument
du bon gofit en architecture, qui y a regnć*, pa navodi Vrančića
Antuna i sinovca njegova Fausta i oba sina Faustova Ivana i
Mihajla, Tomka Mrnavića, Jakova Armolušića, Gvarina Tihića,
Petra Difnića ; napominje Ivana Nardina i Jurja Sisgoreja, za koje
veli (ib. 205): firent en vers latins des ćloges de la ville di Sibe-
nico, ces po8mes sont difficiles h, trouver; nadalje ističe Petra Ma-
kroneja. slikare Martina Rotu i Andriju Medulića. Neki od njih
pripadaju doduše već XVII. stoljeću, ali se ipak može reći, da je
u XVI. stoljeću najljepše evala znanost i umjetnost u Šibeniku.

U ostalom prvu klicu ovomu umnomu napretku nalazimo već u
XV. stoljeću, jer su u to doba živjeli u Šibeniku i radili latinski
pjesnici Juraj Sižgorić, Elije Tolimer, učitelj slavnoga Antuna

Digitized by

Google

(4) HUMANIST 6IŽGORIĆ. 209

Vrančića, i Juraj Difhić (isp. Kukuljevića o. c. XLL), a pored
njih bilo je a Šibeniku bogoslova, filozofa i historika. Od njih je
najznatniji Juraj Šižgorić. Prije njega nalazimo u Šibeniku već
dragoga Jurja Sižgorića, koji je godine 1440 postao biskupom u
svojem zavičaju; za njega kaže Ljubić (Dizionario 280): Asceso
appena a tale dignite, intese a tutt' uomo alla eostruzione del
duomo nel sito ove esisteva da prima la chiesa di S. Giacomo
presso l'Episcopio, e vi pose la prima pietra nel 1443, come ce
T attesta un marmo sito sulla parete del tem pio stesso al di fuori
in lettere gotiche1, e che dichiara esserne stato l'architetto Ma-
gister Matthaeus Dalmaticus. Biskup Šižgorić umrije 1453 godine
i bi zakopan u katedrali, u jednom od najljepših hramova Božjih
u Dalmaciji.

Biskup Šižgorić bijaše našemu pjesniku stric po svome bratu
Simonu. Znamo nadalje, da se pjesnik Šižgorić, potomak hrvatske
vlasteoske obitelji šibenske, koja je 1412 dobila plemstvo, izučio
u Padovi i da je godine 1469 bio kanonik i vikar biskupa Luke
Tolentića (de Tollentis) u Šibeniku. I Franjo Quirini, Lukin na-
sljednik, učini ga svojim zamjenikom god. 1491. Galvani (o. c.)
veli za našega Sižgorića, da je živio još godine 1608, dok Ljubić
Ogl. 2, 432 misli, da je umro 1491 ili 1492 kao arcigjakon (Far-
lati IV, 474).

On je napisao djelce pod natpisom „Delle pih nobili prerogative
di Sebenicou; za ovo djelo veli Fortis (o. c. I, 214): „Si j'eusse
pu decouvrir Touvrage de George Sisgoreo, Delle piii nobili pre-
rogative di Sibenico, ćcrit environ 1500, et qui n'a jamais ćtć
imprimć, j'y aurois trouvć sans doute des lumieres, pas senle-
ment & l'ćgard des coiitumes anciennes tombćes en desućtude, mais
encore k T6gard de Y histoire naturelle de cette contr6ea. Ljubić
(Diz. 280) tvrdi, daje ovo djelce u latinskim stihovima sastavljeno
i štampano, te da se nahodilo u fratra Inocencija Čulića (u Du-
brovniku). Na žalost nije mi pošlo za rukom ni u Dubrovniku ni
drugdje naći primjerak ovoga djela. Osim Sižgorića pisao je elo-
giju Šibeniku na latinskom jeziku Ivan Nardin, Sibenčanin, kanonik
zagrebački, a njegovim se djelom poslužio Petar Difhić, biben-
čanin, suvremenik Antuna Vrančića, u hrvatskoj pjesmi svojoj
„U pohvalu od grada Šibenika", od koje nam nekoliko stihova
priopći Fortis (o. c. I, 208—210).

1 Vidi sam natpis u Farlatija 111. s. IV., 468.

r. j. a. cuzviii. 14

Digitized by

Google

210 M. ftRBPBL, (5)

Drugo je Sižgorićevo djelo štampano pod natpisom: „Georgii
Sisgorei Sibenicensis elegiarum et carminum libri III. Impressum
est hoc opusculum in Venetiis per magistrum Adam de Rodueil:
sub anno incarnationis domini 1477" u 8° gotskim karakterom.
Ove pjesme hvali Fortis u velike (Crevenna, III. Belles lettres,
premifcre partie 1776 pag. 319).

Treće je djelo Sižgorićevo „De situ lllvriae et civitate Sibcnici
a. 1487" sačuvano u rukopisu, koji se nalazio u Bmanuela Cicogne
u Mlecima (označen brojem 2218). Prijepis je pribavio Kukuljević,
te se sada nahodi u našem akademijskom arhivu.

Njegovi epigrami, veli Kukuljević o. c. XLI, čuvaju se u ruko-
pisu u mletačkoj knjižnici sv. Marka (Class. XIV. cod. 244 i 249).
Prvi rukopis imade danas signaturu cod CVII. 5, ali sam u njemu
našao samo dvije Sižgorićeve pjesme, i to na prvoj strani lista 179
ima pet elegijskih distiha njegovih doktoru prava Gjuru Priolu,
na drugoj strani imade Priolov odgovor Sižgoriću; na istoj strani
lista 179 nalazi se sedam elegijskih distiha Mlečaninu Petru Ba-
ronu, koji mu na prvoj strani lista 180 u istom broju distiha od-
govara. Obje su pjesmice slabe cijene, to su obične preporuke.
Drugih epigrama Sižgorićevih u ovom rukopisu nema. U onom
drugom rukopisu, koji Kukuljević napominje, nijesam našao nika-
kove pjesme Sižgorićeve.

Napokon saznajemo iz Šižgorićeva rukopisa „De situ", da je
zajedno s učenim Ivanom Nauplejem preveo na latinski hrvatske
narodne poslovice. Odatle se vidi, da je Sižgorić prvi sabirač hrvat-
skih narodnih poslovica (v. Kuku ljevica 1. c).

Koliko znademo, to je sav književni rad kanonika Sižgorića1;
njime je Sižgorić proslavio svoj zavičaj, u kojem su se u kasnija
vremena rodili znameniti ljudi: Antun Vrančić, Andrija Medulić,
Ivan Tomko Mrnavić, Roberto Visiani i Nikola Tommaseo. Sa
Sižgorićem se započinje ovo slavno kolo.

II.

U doba Sižgorićevo bio je Šibenik pod okriljem mletačkim;
godine 1412 po drugi put se Šibenik pokori Mlecima, a bijahu
tomu uzrok žestoke borbe izmegju plemići i pučana. Od toga vre-

1 Farlati 111. 8. IV, 472-3 priopćuje latinsko svjedočanstvo našega
Sižgorića (vicarii Lucae de Tolentis episcopi) o čudu, koje se dogodi
1483 godine, kadno je iz propela u crkvi sv. Marije potekla krv.

Digiti

zedby G00gle

(6) HUMANIST ftlŽGORIĆ. 211

mena ostade Šibenik vjeran republici sve do njene propasti, te je
zato dobio od mletačkoga senata pridjevak „communitas fidelissima".
Ugovor Šibenika utvrgjen s Mlecima imadijaše 18 članaka; gradska
uprava ostade i u napredak u rukama samih gragjana, poimence
plemići, te grad zadrža pravo, da šalje svoje poslanike na stranu.
Šibenik procvate dobrano za mletačke vlade, te je bio prvi grad
dalmatinski, koji je po odluci vijeća desetorice 21. maja 1485.
dobio vlastite novce. (V. Kiaićev Opis zemalja 2, 66.)

I Sižgorićeve pjesme i njegovo rukopisno djelo potvrgjuje, da
su Šibenčani u ono vrijeme bili zadovoljni mletačkom vladom,
kako će biti prilike pokazati, kad stanemo raspravljati o njima.

Spoljasnjom formom dozivlje nam Sižgorićeva knjiga latinskih
pjesama u pamet Stacijevo djelo nSilvaea, koje je čuveni humanist
Poggio našao u samostanskoj knjižnici u St. Gallenu godine 1417,
te su nam tako po ovom rukopisu sačuvane Stacijeve „Silvaetf.
Prvo je izdanje ovoga djela izišlo oko godine 1472 (bez oznake
mjesta i godine). Isp. Modestov, Lekciji po istoriji rimskoj lite-
ratury S. Ptbg 1888, p. 694. Stacijeve su „Silvae* razdijeljene u
5 knjiga ; to su prigodne pjesme ponajviše u epskom mjerilu, a
nešto i u melskom, kao slike suvremenoga života mnogo su nam
vrijedne, te su za cijelo najzanimljivije djelo Stacijevo.

Stacije je bio osobito nadaren talentom improvizacije: trideset i
dvije pjesme, koje se nalaze u Silvama, a pripadaju raznim vre-
menima, plod su ovoga talenta. U predgovoru prve knjige, koji
je upravljen pjesniku Steli, veli pjesnik jasno: hos libellos, qui
mihi subito calore et quadam festinandi voluptate fluxerunt ....
nuli um ex illis biduo longius tractum, quaedam et singulis diebus
effusa1. Ne odobravajući takove vrste pojezije veli Kvintilijan (1,
3, 17), da takovim imenom nazivlju (Silvam vocant) svoje stihove
oni, koji veoma brzo svršuju svoje predmete i pišu ex tem pore
povodeći se za nadahnućem.

Svaka knjiga imade predgovor u prozi, u kojem se nahodi po-
sveta i sadržaj pjesama. Prva je knjiga posvećena Steli, koga
pjesnik zove mladićem izvrsnim i odanim pjesništvu; Stacije ga
moli, da mu oprosti pogrješke, ali da su svi znameniti pjesnici
pisali koješta stilo remissiore, te da bi njegovi stihovi mnogo izgu-
bili, kad bi im se oduzela gratia celeritatis. Druga je knjiga
posvećena Melioru, za koga veli pjesnik, da je vir optimus nec

1 P. Papiuii Statii Siluae. Rec. Aem. Baehrens. Lipsiae 1876.

Digitized by

Google

212 M. ŠRBPKL, (7)

minus in iudicio litterarum quam in omni uitae colore tersissimus.
Treća je knjiga posvećena Polijn ; u njegovu društvu pjesnik je
mnogu pjesmu spjevao (multos [libellos] ex illis in sinu tuo subito
natos). Četvrta je posvećena Marcelu ; iz posvete saznajemo, đa su
neki prigovarali Staciju, „quod hoc stili gen us edidisset". Peta je
posvećena Abaskantu, ali je nedovršena, te se čini, da je objelo-
danjena istom poslije pjesnikove smrti ; u ovoj se knjizi nahodi pre-
krasna pjesma, u kojoj se moli pjesnik u bolesti, da mu dogje san. Sa-
držaj je Silvama različan : pjesnik slavi Domicijana, oplakuje svoje
bližnje (n. p. 5, 3 epicedion in patrem suum), popraćuje prijatelje,
koji odilaze na put (propem ptica), opisuje njihove zaseoke. kupelji,
umjetnine, pa i papigu, slavi vjenčanja, porode i godovne dane,
svečanost saturnalij& i dr. Izrijekom se napominje, da su naručene
pjesme 1, 1 i 2; 2, 7; 3, 4. Hendekasilabom su spjevane pjesme 1, 6:
2, 7 ; 4, 3 i 9 (to su t. zv. versus phalaecii), Alcejeva je strofa u
4, 5, a Sapfina u 4, 7; sve su ostale pjesme u heksametru.

Ovaj pjesnički oblik Stacijev veoma je ugodio književnicima
XV. stoljeća: Silve je pisao naš Jan Panonije, Lorenzo de' Me-
dici, koji vlada od 1469 — 1492, sastavi Selve d'amore, Silve nam
je ostavio i slavni Angelo Poliziano. A nije ni čudo. Humanisti
su najmanje sretni u epskoj pojeziji; kud i kamo lakše mogaše
se pjesnik-filolog XV. i XVI. stoljeća primaknuti starini n lirici,
poimence u elegiji, i još osim toga u epigramu. Dapače i u lirici
mogla je retorična govorljivost Stacijeva donekle nađoknagjavati
koncentraciju, kakovom se ponose ode Horacijeve. No u području
elegije stvorili su humanisti upravo savršenih pjesama, koje su
često sasvim proste od reminiscencija, a ipak zvuče na starinsku,
te se poimence na tom polju istakao Poliziano. (Cfr. Burckhardt,
Die Cultur l8, 301). Za ovakove lirske pjesme, koje su nastajale
u razno doba i iznosile razne predmete, bila je forma Stacijeva
veoma zgodna spoljašnja veza.

Sižgorićeva knjiga latinskih pjesama imade 3 knjige, djelo je
pjesnik posvetio svomu prijatelju Petru Toboleju, sinu Damjanovu,
patriciju šibenskomu, i popratio ga predgovorom u prozi. Iza prve
pjesme u prvoj knjizi nahodi se u prozi list Ambrozija Sibenčanina,
filozofa, upravljen pjesniku ; poslije druge pjesme Šižgorićeve nalazi
se u prozi list, koji je pjesniku pisao nM. Marulus adolescens Dal-
mata" ; za trećom pjesmom ima list u prozi, koji je pjesniku upravio
BTydeus Acciarinus poeta". S ovim se pismom ujedno završuje prva
knjiga. U drugoj i trećoj knjizi nema više proznih umetaka.

Digiti

zedby G00gle

(8) ' HUMANIST 61ŽOOKIĆ. 213

Većina svojih pjesama spjevao je Sižgorić u elegijskom distihu.
Prva knjiga ima 3 pjesme, druga 36 pjesama, od kojih su 2 tugje,
a treća 23, od kojih je jedna togja, u svemu su 62 pjesme. Od-
njih je Sapfinim mjerilom spjevano ovih 11 pjesama: I, 2 De
nouem poetis latinis, II, 4 Pvrami et Tisbes Epitaphium, 8 Nar-
cisi Epitaphium, 12 Judicium Paridis, 16 Carmen Hvppoliti, 20 De
amore carmen, 24 Ad Angelum Castrensem et G. Pri. (Georgium
Priolum) praeceptores, 28 Ad Georgium in rectorem designatum,
32 Ad lyram, III, 4 Carmen ad Christum i 8 Ad Ambrosium Sibe-
nicensem philosophum ; hendekasilabom su sastavljene 3 pjesme : I,
3 Musae et vatis carmen, II, 36 Ad Andream Bandam Veronensem
i III, 23 Ad Belgrammonum Justinopolitanum. Svih 48 ostalih pje-
sama zaodjenuto je u elegijsko ruho.

Prvu knjigu započinje pjesnik s predgovorom, koji je ujedno
poslanica mlagjemu Petru Toboleju, sinu Damjanovu. Pjesnik veli1:
Omerus ranarum murumque simul crudelia bella, Virgilius Culicem,
Lucanus Orpheum tanquam studiorum primitias descripserunt, vt
exercitatione magistra ad grauiora describenda et commodius et
facilius ascendere potuissent, quemadmodum eos temporum curri-
culo et studiorum diligentia ascendisse videmus. Quod et in Iliade
Meonides et in Eneide Maro et poeta Cordubensis in magno ciuium
motu ostenderunt. Nos vero saepenumero doloris cruciatu affecti,
aliquando refecti ipsa consolatione, interdum amicorum desideriis
satisfacientes elegias, carmen sapphicum atque phaletium pro exer-
citationis scripsimus vtilitate. Namque apud Juvenalem legimus:
stulta est, inquit, denientia, cum tot ubique vatibus occurras, peri
turae parcere chartae. Non tamen eo ordine id carminis nostro
inelusimus libello, quo et fecimus illud et composuimus, sed quo
includendum arbitrio nostro putauimus. Iza toga veli pjesnik:
primi naše Muze, koje ti s ljubavlju posvećujemo, ljepšega dara
nemamo; ti ćeš ih jamačno rado prigrliti. Inuenies enim Geor-
gium Sisgoreum ta diligenter ad sacra Musarum excitare. Ostaj
s Bogom, pa slušajmo našu Muzu, gdje pjeva. Viilia miretur
vulgus, mihi flauus Apollo — pocula Castalia plena ministret aqua.2
Još jedanput zdravo.

1 Poradi lakšega razumijevanja pobilježio sam interpunkcije po sa-
dašnjem načinu; inače sam ostavio pravopis, kakov je u izvorniku,
samo sam ispravio očite pogrješke štampe i razriješio ligature.

* Ov. Am. 1, 15, 35.

Digiti

zedby G00gle

214 M. &RBPBL, (9)

Kako se vidi, Sižgorić se ne drži a svojem izdanju kronolo-
gijskoga reda, kao ni Stacije; njegove sa pjesme nastajale kao i
Stacijeve a razno doba, a nije slučaj, što Sižgorić napominje batra-
homiomahiju i kuleksa, koje ističe i Stacije n predgovora svoje prve
knjige fet Culicem legimus et Batrachomyomachiam etiam agno-
scimus ; nec quisquam est illustrium poetarum, qui non aliquid ope-
ribus suis stilo remissiore praeluserit), samo što Sižgorić jod izrijekom
kaže, da su to bile pripravne radnje za veća djela. Razlika je a
tom, što Stacije točnije napominje predmete svojih pjesama, dok
se Sižgorić zadovoljava općom naznakom. Šižgoriću je pjesme
izazvala bol i utjeha, ali i želja prijatelja. I u Stacija su neke
pjesme naručene.

Ako istaknemo, da je Sižgorić svoje pjesme objelodanio, kad je
već bio kanonik, lako ćemo razumjeti, zašto u njega nema ličnih
ljubavnih pjesama. On je kršćanski pjesnik svećenik, ali da ipak
ne bi sasvim uklonio erotičnoga elementa iz svoje pojezije, vrela,
koje je obilato natapalo njivu stare latinske lirike, upotrebio je
Sižgorić drugi način, te ili govori o ljubavi svojih znanaca ili ras-
pravlja u opće o ljubavi i njezinim mukama. Zato jače zvuči u
njega žica religije, patriotizma, zanosa za znanost. Bit će zgode,
da potanko pokažemo, koje su pjesme plod učene imitacije, koje
li izraz duboka osjećanja, no već sada možemo reći, da je u elegiji
pjesnik kud i kamo bolji nego li u odi. Elegija je sa svojom slo-
bodnijom kompozicijom davala prilike pjesniku, da poleti svojim
krilima, dok ga sažeta kompozicija Horacijeve ode odviše sapinje,
premda je i u ovom području stvorio dobrih pjesama. U ostalom
nemojmo zaboraviti, da i samomu Horaciju neki noviji naučnjaci
moderni prigovaraju, da je u njegovim odama premalo srca, a
previše duha, te drže, da je Katulo bolji lirik nego Horacije.
Sižgorić je slijedio i jednoga i drugoga.

Analiza Sižgorićevih pjesama ujamčuje, da je pjesnik dobro
poznavao sve glavne reprezentante rimske elegije, u kojoj su
Rimljani dostigli, a gdješto i prestigli svoje učitelje Grke. U ele-
giji Rimljani nijesu više učenici, koji se slijepo povode za glasom
svojih učitelja, nego se vidi, da su to odrasli ljudi, koji su pri-
svojili znanje svojih učitelja, te ga sada sami dotjeravaju. I ako
ima u Sižgorićevim elegijama dosta mjesta, koja nas podsjećaju
Tibula i Propercija, ipak je njegovim glavnim uglednikom Ovidije ;
Sižgorić teži, da dostigne lakoću Ovidijeva distiha, u njegovim
djelima nalazi pobude za razne pjesničke motive, prema njegovim

Digiti

zedby G00gle

(10) HUMANIST ŠIŽGORIĆ. 215

Fastima sastavlja pjesnički kalendar „De diebus festistf, u kojem
je opjevao dvanaest mjeseca (III, 11 — 22), dapače s pomoću pje-
sničke imaginacije osjeća se u nekim pjesmama prognanikom
poput Ovidija. To se potvrgjuje nadalje i time, Sto Šižgorić svoje
poslanice ne piše poput Horacija u epskom stihu, nego u elegij-
skom distihu, a i jezično blago traži Šižgorić ponajpače u Ovidi-
jevoj riznici.

Eao i drugi humanisti Šižgorić je pun krcat uspomena iz grčke
i rimske mitologije, književnosti i povjesti. Humanisti su tako živo
prisvojili starinsko shvaćanje, te se s pravom može reći, da su
latinski pjesnici XV. stoljeća direktni nastavljači Klaudijanova
Honorijeva vremena; XV. se stoljeće nado vez uje o V. stoljeće.
Kadno su u XV. stoljeću stari pisci uskrsnuli, rek bi da se i
duh tadašnje pojezije preporodio; umjetno je pjesništvo za sred-
njega vijeka bilo klonulo, XV. mu stoljeće podaje nove hrane,
te se mjesto sredovječne pjesme s rimom opet ispravlja ponosna
starinska pjesma bez rime. (Cfr. Birt, Rom. Litteraturgeschichte,
Marburg in Hessen, 1894, p. 205).

Prva je pjesma Šižgorićeva u prvoj knjizi u neku. ruku pjesnički
njegov program. Pjesmi je natpis „De Musae luctibus", a sastav-
ljena je u elegijskom distihu. Muza mi bijaše, veli pjesnik, sva
zaplakana i tužna, Portabat tunicam pullo mea Musa colore, —
quam soror Hectoreo detulit in tumulo, — Et semper croceos
lacerabat Musa capillos, — fecit ut in ficto protinus Anna rogo.
lila gemens nitidos turbabat semper ocellos, — sicut in Hvpoliti
funere virgo sacri. Ostavila je Muza aonijske korove, te je pjevala
u divljim gorama tužne pjesme, a odjekivala je tužna jeka. Titir
ostavi stado i pogje k Muzi, da je utješi ; Alekso ostavi Koridona,
jer ga obuze tuga poradi božice; zamukao je cvrčak, kao na
Orfejev glas dogjoše goveda, koze, mravi i ptice. U tom kolu
zapjeva Muza: „Nekoć sam bila presretna na pijerijskoj poljani,
a sada mi valja boraviti u divljim krajevima; nekoć bijah oki-
ćena cvijećem, a sada gledam samo trnje; nekoć sam pila kasta-
lijsku vodu, a sad je preda mnom kaljuža; prije sam se smijala
megju sestrama aonijskim, a sada sam megju kamenjem i plačem.
Kazat ću, zašto naričem. Ostavljena sam. Na Parnasu je spavao
drug, koji mi je draži bio od drugih, njega sam služila nektarom
i ambrozijom. Ali on nevjernik ipak ostavi Muzu, te se zaljubi u
drugu božicu. Quid, rogo, pontificum prestabant iura poete? —
nil nisi cum studio tedia magna graui. — Ast ego prestabam pla-

Digitized by

Google

216 M. fcUCPKL, (11)

cidos sine fine vigores, — vatibus est doctis Masa iocosa suis. —
Quid, rogo, cum Baldo ciuilia iara docente? — argnit hie alios,
arguiturqae simul. - Nescio quid faciat DynU8, legumque magi-
ster — Bartholus a saxo saxea verba dedit. A Vergilije, naš
pjesnik, živjet će bez kraja u Eliziju, živjet će Nazon na Kori-
ninu radost, s Nemezom će i Tibulo vjekovati. Pravnika čini nauka
njegova budnim i uči ga baratati oružjem protiv okrivljenika, on
se dugo u noć uči, a u jutro već radi ; zakon muči čovjeka, kazni
ga tamnim zatvorom, te ga ubijaju krvnici. A Muza uživa blagi
mir uz Apolonovu pjesmu i uklanja se foru. Dok je Enije spavao
u aonijskoj pećini, osjetio je, Homere, tvoje božanstvo; i Askranin
je oćutio slatke Kamene. Sto koristi pjesniku, da je ostavio Muzu
i da bez naslade ide za pravima? U istinu ražalostio me je pjesnik,
te uzdižem kao grlica, ostavila sam kastalijske poljane i sakrila
se na ovom divljem mjestu. Ipak mi je žao pjesnika, ma kolika
bio nevjera. A nevjeran je bio, što ostavi svoju hraniteljicu. Nec
voluit prorsus me Mu sam temnere vates, — Musa quidem partem
vatis amoris habet. — Diligit Erigonem, sed Musam fingit amare,
— succedente tamen pellice nullus amor. — Sensit ob iratam vates
mala multa Camoenam, — sensit et vltricem soepius ille deam".
Muza dovrši, naglo se digne i odleti, ptica prime i jeka zanijemi,
te se sva družba razigje na posao.

Već u ovoj pjesmi, koja ima 64 distiha, povodi se Šižgorić
za Ovidijem, koji u Am. 3, 1 opisuje, kako se u šumi našao
s Elegijom i Tragedijom. „Venit odoratos Elegeia nexa capillos, —
Et, puto, pes illi longior alter erat: — Forma decens, vestis
tenuissima, vultus amantis; — Et pedibus vitium causa decoris
erat. — Venit et ingenti violenta Tragoedia passu — (Fronte
comae torva, palla iacebat humi; — Laeva manus soeptrum late
regale movebat, — Lydius alta pedum vincla cothurnus erat.)
(V. 7 — 14). Tragedija ga odvraća od lake ljubavne pojezije. Ali
ga brani Elegija i napominje, koju je korist u ljubavi imao pje-
snik. (V. 47 Et tamen emerui plus, quam tu). U Sižgorića zamje-
njuje elegiju pojezija, a tragediju (kao ozbiljniju vrstu) pravna
nauka. Šižgorićeva Muza slavi vječnost pojezije, pa veli, da će
Vergilije, Ovidije i drugi pjesnici u Eliziju vjekovati, kako to
kaže i Ovidije Am. 3, 9, 25 d. (Adice Maeoniden, a quo ceu fonte
perenni — Vatum Pieriis ora rigantur aquis; .... Sic Nemesis
longum, sic Delia nomen habebunt . . . . in Elysia valle Tibullus
erit itd.) Šižgorić je gdjeSto pridržao isti izraz. Kompozicija je

Digiti

zedby G00gle

(12) HUMANIST ŠIŽOORIĆ. 217

Šižgorićeve elegije uđešena sasvim po starom načinu; enumeracije
i retorična pitanja sasma odgovaraju starinskomu slogu. Utjecaj
novijega vremena vidi se u življoj upotrebi kratkih antitezi!.

Za ovom je pjesmom list Ambroeija Sibeneanina, filozofa; njemu
je spjevao Sižgorić pjesmu 3, 1. Inače nam ovaj filozof nije poznat
(cfr. Kukuljević, Stari pisci hrvatski I, XXIV.) Ambrozije piše
pjesniku : Tvoja me je bolest ljuto boljela, činilo mi se, da sam
bolujem, pa sam se sada preporodio, kad si ti ozdravio. Muze
nijesu dale, da prije reda pogine«, nego su te kao nekoć Orfeja
izvukle iz podzemnoga svijeta. Vrata Ditova vazda su otvorena,
odanle su se mogli povraćati rijetki božji sinovi, koje je ljubio
Jupiter ili koje je izđigla krepost. Megju njih brojim i tebe, koga
je Apolon nadario citarom, te bi njome mogao i Cerbera ublažiti,
neque vt Orpheus, si tibi recuperanda fuisset, dimisisses Euridicem,
macte virtute, pro quo insuper et iura pontificia intercessere,
quibus te frustra insudasse videretur, si tam immaturo tempore
decessisses. Napokon su se za te zavjetovali i prijatelji tvoji, a
megju njima i onaj, kojega si ime uvrstio u svoje knjige. Pa kad
išteš, da žrtvujem ovcu, žrtvovat ću za te i tele ili junicu. Ovaj je
list odgovor pjesnikovoj pomenutoj poslanici ; za književnu je histo-
riju samo toliko znatan, što je jedini ostatak filozofa Ambrozija. U
ostalom ovaj list dobro prikazuje starinsku atmosferu humanizma,
procijegjenu poganskim uspomenama.

Druga je pjesma oda „De nouem poetis latinistt u Sapfinu mje-
rilu, imade 10 kitica. Prva je strofa uvod: lam nouem Musae,
comites sacrate, — ore facundo cecinere vatum, — quos tulit
Phoebo penitus fauente — lingua latina. 2. strofa pominje Vergilija,
principem vatum, 3. Terencija, 4. Plauta, 5. Horacija, 6. Ovidija,
7. Tibula, 8. Propercija, 9. Katula, a 10. Marcijala. Pjesnik za
svakoga pjesnika jakim potezima podaje sliku njegova rada. Evo
kako se pjesma razvija: Principem vatum resono Maronem, —
qui canit Daphnvm Cereremque flauam, — cantat argutum superans
Homerum — arma virumque. — Dulce opus nunquid sileam Te-
renti? — arte qui mores hominum diserta — scripsit et vicit ve-
teris poete — scripta Menandri1. — Et sales Plauti memoro iocosi,
— qui Iouem priscum faceretque Musas — concuti magno penitus
cachinno — arte faceta. — Barbiton Flacci potuit domare — Tantali
mores Venerisque luxum — et šibi magnum valuit Leonem —

1 U izvorniku griješkom: Menandros.

Digitized by CjOOQ IC

218 M. ŠRBPBL, (13)

conciliare. — Naso facunde facilisque vene — soepius totum ca-
nitur per orbem, — nanque miramur Venerem poete — ingeni-
osam. — Carmen est culti querulum Tibulli, — cantat infoelix
imitans olorem, — đura nam vati nocuit Neera — Plutoque velox.

— Cinthyam blandi, puto sic, Properti — nouit occasus, simul ac
Eous — et simul nouit tenerum poetam — rex Acherontis. — '
Passerem doctus resonat Catullus, — Lesbye curam tenere volucrem,

— et dolet Cressam scopulo puellam — coniuge lictam. — Pro-
digum Musae cano Martialem, — cui dedit foelix cytharam Thalia,

— ellegans vates epigramma scribens — viuet in orbe.
Poznavač će rimske književnosti rado priznati, da je Sižgorić

vješto označio pojedine pjesnike rimske; Sižgorić se služi ponaj-
više takovim izrazima, koji su nam poznati već iz starine (n. p.
cultus Tibullus Ov. Am. 3, 9, 66). Zanimljivo je, što Sižgorić uz-
diže Vergilija iznad Homera; Kvintilijanu je još Homer dakako
veći pjesnik od Vergilija, ali otkako je kult Vergilijev u srednjem
vijeku porastao, Vergilija su držali boljim pjesnikom nego Ho-
mera, komu je istom ovo stoljeće povratilo staru slavu. No u doba
renaissance Vergilija su više cijenili, prvi kršćanski pjesnici Evrope
Tasso i Camoens držali su ga svojim idejalom. Istom romantička
škola ovoga stoljeća obori ga s prvoga mjesta. Dok Cezar zove
Terencija: dimidiate Menander (Suet. Vit. Ter.)i Sižgorić, ljubitelj
rimske književnosti, drži, da je natkrilio Menadra. Ova nam oda
pokazuje, da je Sižgorić svakako više ljubio rimske pisce nego
grčke, pa nam se nameće i pitanje, je li Sižgorić u opće poznavao
grčku književnost iz izvornika. Same pjesme ne podaju pouzdana
odgovora.

Sama oda ne odaje pjesničkoga poleta; vidi se ukusna fraza,
ali uzalud tražiš svetoga ognja. To nam u ostalom razjašnjuje i
postanje pjesme. Očevidno je, da se naš pjesnik poveo za Hora-
cijem. Rimski pjesnik himnom C. 1, 12 u Sapfinu metru slavi
bogove, polubogove i znamenite ljude rimskoga svijeta, a cilj i
vrhunac pjesme nahodi se na kraju: Jupiter na nebu, a Augusto
na zemlji ! Kompozicija je ovakova po strofama : 3 + 9 + 3. Dok
H< »racije imade uvod na Pindarov način, Sižgorić se zadovoljava
sasvim općenitim uvodom u jednoj strofi, u kojoj naprosto iznosi
činjenicu, da su Muze proslavile 9 pjesnika latinskoga jezika. Iza
toga Horacije i Sižgorić u 9 strofa obragjuju sam predmet, no dok
Horacije dodaje još i konac, Sižgorić ga nema, te tako -njegova oda
nema nužne koncentracije. Horacije kaže za Jupitera u 4. strofi:

Digitized by

Google

(14) HUMANIST Š1ŽOORIĆ. 219

Quid prius dicam solitis parentis — Laudibus, qui res hominum
ac deorum, — Qui mare ac terras variisque mundum — Tem-
perathoris?, a Sižgorić nazivlje prvakom pjesnika Vergilija. Sižgo-
rićeva pjesma znatno izostaje za Horacijevom.

Za ovom pjesmom nahodi se MaruUćev list, koji glasi ovako:
M. Marulus, adolescens Dalmata. Ignotus ad te litteras scribo, quem
et si nunquam viderim, amaui tamen, antequam viderim. Virtus
hoc quidem tua effecit ingenii, quippe que non solum eos, quos
non vidimus, sed etiam, qui multo ante nos fuerunt, amabiles nobis1
reddunt. Vellem tamen, suauissime Georgi Sisgoree, vt me tui tam
studiosum mntuo complecti non fastidires amore, quod si tibi inest
par doctrine tue humanitas. Hoc certe, quod omnium mihi est gra-
tissimum, consecutus sum, video enim, que uis in te,jujuenet acer-
rimi ingenii et quam potens, etenim nonnulla ex metris tuis, que
iam totam peruagantur Italiam, incredibilem quandam et prope
singularem et diuinam doctrinam praeseferentia ad nos quoque per-
uenerunt. In his itaque contemplanti mihi tam artiiiciosam ver-
borum compositionem, tam integras nouasque sententias, qui priscis
illis sanctisque vatibus propius accederet, videtur nemo. Teque non
nostre etatis modo poetis prefero, sed etiam Nasoni, Propertio, Tibullo
simillimum i udico. Ili enim exactissime ornatissimeque elegiam scrip-
sisse putantur. Tu igitur, iucundissime Georgi Sisgoree, sic tibi
dii omnia bene vertant, facias, vt quemadmodum ingenii tui, ita
mansuetudinis et humanitatis nomen vigeat et celebritas. Hoc est,
talem iam mihi te prestes, qnalem me quoque erga te esse cernis.
Et si in hoc nimis forte temerarius fcrar, quod te disertissimum
iuuenem mea exili oratione alloqui ansim, conciliandi tui defendar
cupiditate. Vale.

Dok je Stacije svaku knjigu svojih pjesama započeo sa svojom
poslanicom, Šižgorić* je samo prvoj stavio na čelo poslanicu svoju,
ali kako imade tri knjige pjesama, tako se u njega nahode još tri
poslanice, samo što su od drugih ljudi. Sižgorić ih je sve uvrstio
u prvu knjigu, premda bi listu Ambrozijevu pravo mjesto bilo na
početku treće knjige, u kojoj se na prvom mjestu nalazi Sižgorićev
odgovor Ambroziju. Na kraju prve knjige nahodi se list Tideja
Acciarina, a to je odgovor na Šižgorićevu pjesmu III, 2 (Ad
Tvdeum Acciarinum poetam). Žalimo, što Sižgorićeva odgovora
Maruliću nema megju štampanim pjesmama. Kad je Šižgorić ure-

1 štampano: nos.

Digitized by CjOOQ IC

M. ŠRBPBL, (15)

gjivao svoju knjigu, očevidno je sve tri poslanice (dakako i svoju
posvetnu poslanicu) složio u prvoj knjizi za to, da bi prva knjiga
bila kao program njegove pojezije. Razlika izmegju njega i Stacija
nastade odatle, što je Štaci je svaku knjigu drugomu čovjeku po-
svetio, dok je nad pjesnik sve tri knjige namijenio jednomu.

Sve tri poslanice raspravljaju o Šižgorićevoj pojeziji. Za nas je
svakako najzanimljivija Marulićeva, iz koje saznajemo, da su se
Šižgorićeve pjesme čitale po svoj Italiji i da se Marulić osjećao
prema Sižgoriću u neku ruku kao učenik. Marulić sebe zove
„adolescens", a za Sižgorića veli, da je „iuvenis", pored toga se
i iz samoga načina vidi, da s velikim poštovanjem gleda na slav-
noga jur Sižgorića, za koga upravo tvrdi, da je bolji od sviju
suvremenih pjesnika. Ako i odbijemo neka pretjerivanja, koja su
bila obična u ovakovim poslanicama onoga vremena, opet nam je
Marulićev list dragocjen prilog za povjest naše književnosti. Zna-
čajno je, što Marulić, koji se i sam proslavi kao pjesnik hrvatski
i latinski, stare pjesnike nazivlje svetima; vidi se ono veliko što-
vanje, s kojim su humanisti proučavali latinske pjesnike, te se
opaža, da im je bila najveća slava primaći se k njima u svojoj
latinskoj pojeziji. Svakako su oni latinske pjesnike i bolje pozna-
vali i više cijenili nego grčke.

Treća amebe jska pjesma „Musae et vatis carmen" ima 27 hen-
dekasilaba. Razgovor je udešen tako, da pjesnik uvijek jednim
hendekasilabom pita, a Muza u dva odgovara. Pjesnik pita Ramenu,
zašto tuguje; a ona mu odvraća, da je žalosna poradi nevolje, u
kojoj je pjesnik (rerum pernicies luesque fratrum — et damnum
patriae fidesque parua). Pjesnik pita Muzu, zašto je ostavila kor
ostalih Muz&, a ona veli, da u gorama traži nevjerna pjesnika.
A što ćeš reći pjesniku? — Da mi je nevjeran. — A zašto mučiš
pjesnika? — Dat ću mu gragju za pjevanje, pa da se sjeća Ka-
mene. — Nije li ti žao tužna pjesnika? — Žalim ga i mili mi se.
— A zašto pjesnik pjeva elegije i uz liru? — Fors turbat mala
soepius poetam, — interđum lyra temperat dolorem. Pjesnik pre-
staje pitati, pa moli Kamenu, da se vrati k svojoj družbi. Ona
veli, da hoće i da će spominjati ime svoga pjesnika. A on na to :
Pogji sretno, s bogom ! Muza pak (prepoznavši pjesnika) završuje :
I ti budi zdravo, pa se sjećaj Kamene, prepoznala sam te već,
slatki pjesniče!

Dok u prvoj pjesmi Sižgorić u opće govori o pojeziji, ovdje
očevidno raspravlja o svojoj pojeziji, te ujedno podaje karakteri-

Digiti

zedby G00gle

(16) HUMANIST ŠIŽG0RIĆ. 221

Btikn njena predmeta. On pjeva elegije i lirske pjesme u užem
smislu (sonat lyram, elegija se pjevala uz frulu). Stacije navodi
svoje predmete uvijek u predgovoru knjige, a Šižgorić evo ovdje
daje opću naznaku gragje. Pjesnik je izgubio imutak i braću,
domovina strada, a vjera jenjava — to je vrelo njegove pojezije;
zla kob progoni pjesnika, pa se zato tješi lirom.

Šižgorić je pobudu za ovu pjesmu našao u Horacija G. 3, 9, u
amebejskoj divnoj pjesmi, u kojoj se razvija poznata Terencijeva
misao „Amantium irae amoris integratio estM ; to je jedna od naj-
ljepših pjesama Horacijevih, te se Scaligeru čini, da je ona uz
pjesmu, spjevanu Melpomeni (4, 3), slagja od ambrozije i nektara,
te dodaje, da bi volio biti pjesnik takovih oda nego kraljevati
svom Aragonijom. Razlika je u metru, jer Horacije upotrebljava
Asklepijadovo mjerilo, a osim toga je Sižgorićeva pjesma za tri
stiha duža.

Na kraju prve knjige nahodi se list pjesnika Tideja Acciarina, a
glasi ovako : Legi ego, vir impense suauis, saginatam immolationem
tuam et carmina pariter, quibus numina infesta mihi placasti. Ago
tibi gratias immortales, quandoquidem referre non licet, prope1
omnium iudicio factum est, cura ineuntem amiciciam tantopere colis.
Intelligas itaque velim siue arridente siue nouercante fortuna te
neminem habere Tydeo amiciorem. Et quandoque tu, si periculum
feceris, inuenies Tydei rectam fidera. Scribis enim te mirum in modum
commendare carmina nostra ad summum pontificem edita. Hoc
mihi fuit voluptati non mediocri. Etenim si qui critici et, qui in
aliena acutiores esse solent; insurrexerint, errare cum viro doctissimo
non egve feram, sed si te mihi assentatorem prebuisti, in te omnis
hec cudetur faba. Nam cum hec, in quibus te dubitare autumas,
aperuero, in ceteris vna mecum corripiere, si quid fuerit castigatione
dignum. Obsecro tamen te, quoniam tu forte aliud petis, quod respon-
deam, vt ad me scribas; dabo litteras copiosiores, si res ipsa
exegerit. Vale.

Ova je poslanica odgovor Šižgorićevoj pjesmi 3, 2.

Pisac ovoga lista nije nam pobliže poznat; Tiraboschi ga megju
pjesnicima talijanskim XV. stoljeća ne navodi, a nije napomenut
ni u Jocherovu rječniku. Vrijedi istaknuti, da se ovdje napominju
prigovarali, kao i u Stacija (cfr. Statius Marcello suo sal. na
početku IV. knjige).

1 štampano: probe.

Digitized by CjOOQ IC

222 M. &RKPEL, (17)

Druga knjiga Sižgorićevih pjesama započinje se s kratkom po-
slanicom „Ad Urbanum presulem". Prva ova pjesma druge knjige
ima 5 distiha, a kaže od prilike ovo : Ne marim ni za srebro ni za
sve zlato rijeke Taga, ne veseli me krasna kuća bogatih stupova
ni najdragocjenije odijelo. Quippe nihil Musa melius, nil carmine
maius, — Castalios placeat ludere soepe modos. Ovom ću slatkom
Kamenom slaviti tebe, oče Urbane (Vrbane pater), jer se našoj
boginji raduješ; Urban će biti naš Ulikso, doklegod bude pjevala
Kaliopa našim glasom.

Šižgorić ovdje, a kako ćemo vidjeti i drugdje, s velikim po-
štovanjem govori o pojeziji. Vidi se, da su mu se živo nsjekle u
pamet riječi Ovidijeve Am. 1, 15, 33: Cedant carminibus reges
regumque triumphi, — cedat et auriferi ripa benigna Tagi, te
ova pjesma Sižgorićeva i nije drugo nego opis Ovidijevih riječi.
Istom u drugim pjesmama opjevat će Sižgorić besmrtnu slavu
pjesništva.

Kršćanin progovara u drugoj pjesmi „Ad Virginem", koja ima
7 distiha; opaža se, da ju je spjevao svećenik, koji je iz svoje
pojezije uklonio ličnu erotiku. Pjesnik kaže: Stari se pjesnici ne
ponose takovom djevicom, kao ja tobom; ti daješ snagu mojoj
Kaliopi, dok ti posvećujem svoju pjesmu. Da te je poznavao, bio
bi presretan Homer, qui čeci nit placidis plurima ticta iocis, pa bi
samo tebe pjevao, tebe držao jedinom boginjom. Ti si pobožna,
milosrdna, prečista, dika nebeska, moj spas; ti si u utrobi nosila
Višnjega, koga poštuje more, zemlja i zvijezde. Virgo, malam re-
moue nostro de pectore labem — et faueas Musis carminibusque
meis.

Premda pjesnik opisuje kršćanski motiv, ipak ide u školu Ovi-
diju, koji Trist. 1, 6, 1, pjeva svojoj ženi: Nec tantum Clario
Lyde dilecta poetae, — Nec tantum Coo Bittis araata suo est, a
21 : Tu si Maeonium vatem sortita fuisses, — Penelepes esset fama
secunda tuae. — Prima locum sanctas heroidas inter haberes, —
Prima bonis animi conspicerere tui; na kraju dodaje Ovidije 35:
quantumcumque tamen praeconia nostra valebunt, — carminibus
vives tempus in omne meis. Imitacija je očita; no dok stari
pjesnik svoju ženu postavlja megju herQide, naš pjesnik proglasuje
Bogorodicu jedinom boginjom. Kompozicija je u jezgri u oba pje-
snika ista.

Treće mjesto zauzima pjesma „Ad Raphaelem Zouenzonium
poetam", a ima 16 distiha. U Tiraboschija (Storia della lettera-

Digiti

zedby G00gle

(18) HUMANIST ŠIŽGORIĆ. 223

ratura italiana, Ven. 1823, VI, p. 1253) napominje se megju latinskim
pjesnicima XV. stoljeća i Rafajel Zovenzoni ili Giovenzoni: Di Marino
Filezio, che il Giraldi nomina appresso come poeta mediocre, e di
Rafaello Giovenzoni, di cui loda singolarmente alcuni componimenti
lirici, non so se abbiasi cosa alcuna stampata. A pod zvjezdicom
čitamo: Alcune poesie di Rafaello Giovenzoni o Zovenzoni si leg-
gono neirultimo tomo della raccolta stampata in Firenze col titolo
Carmina illustriam peetarum Istomu je Rafajelu upravio Sižgorić
pjesme: II, 9 i 14, a od samoga Rafajela imamo elegiju Štampanu
u III, 3. Razbira se, da je Sižgorić s njime usrdno prijateljovao.
No da se vratimo k trećoj pjesmi II. knjige.

Vidio sam, veli Sižgorić, četiri puta tvoje pjesme i četiri puta
mi omilješe, jer su s njima došle Muze, došao je i Apolon ostavivši
Delfe, Harite udarahu nogom, a Drijade ti pletijahu lovor-vijenac.
Ti si pravi pjesnik, kad si u takvu društvu. Vate quid est sacrius?
Quid tanto nomine maius? — nil ego confiteor clarius esse potest. -
Numen habent vates, sunt pectora digna triumpho — celesti, rapido
non tribuenda rogo. — Nomen habent vates, quod nunquam docta
tacebit — turbaque paruorum turba iustaque senum. — Crimen
habent vates, quo se iactabit amator — et releget sacras corde
tepente faces. — Nomine nil maius vatum, nil dulcius ore — Mu-
sarum ; Phoebi cedite, cuncta, lyre. — Nasonem spiras certe redolesque
Tibullum — et, quod pretereo, Virgiliumque sapis. — Perge, mones,
pulchris, Raphael, cantando puellis, — pergam ego, nec metuam
linida corda canens; — nam pro me pugnare meis, mea vita,
puellis — est animus, si quid liuida corda parant. — Pro tyrone suo
doctus pugnabit Apollo, — pugnabit nato proque Minerua suo; —
tu quoque pugnabis, si quid tua carmina possunt, — o presens Musis,
clare poeta, meis.

Iz ove se pjesme vidi, da je Sižgorić pjevao i claris puellis, pa bi
to mogle biti nekadašnje njegove mladenačke ljubavne pjesme.
Obasipljući Zovenzonija hvalom Sižgorić slavi pjesnika u opće.
Dok je Sižgorić u II, 1 upotrebio samo jedan motiv iz Ovidijeve
elegije Am. 1, 15, u ovoj mu je pjesmi pred očima sva elegija,
koja se počinje ovako: Quid mihi, Livor edax, ignavos obicis
annos? I Ovidije veli, da pjesnik vjekuje, da je pjesma vrednija
od svega i da će nadživjeti žutu zavist. Sižgorić ističe u Zoven-
zonrjevu radu osobito liriku.

Četvrta je pjesma „Pyrami et Tisbes epitaphium" u 4 Sapfine
strofe. Ako koga muči ljubav, — veli pjesma, — neka upozna Pirama,

Digiti

zedby G00gle

224 M. 8RKPBL, (19)

koji se ubi od straha za Tizbu; a za njime pade od istoga mača
Tizba; ništa im ne preostade, nego da zajedno počivaju. Tu caue
tantas furias, amator, — nauita vt soeuam fugiens Charjbdim,
— siue silleam rabiem, gigantis — siue molares.

Ovdje se prvi put susrećemo s pjesnikovim mislima o profanoj
ljubavi; pouka na kraju očito pokazuje, kojemu je staležu pripadao
pisac. Preporučujući umjerenost u ljubavi podsjeća nas Šižgorić
Horacijeve ode II, 10, gdjeno u stihu 21 d. čitamo: Rebus angustis
animosus atque — Fortis appare: sapienter idem — Contrahes
vento nimium secundo — Turgida vela.

Peta je pjesma „Elegia de duorum obitu fratru m" u 30 distiha,
a jezgra joj je ova: Moja je sudba grozna, progoni me bijesna
sudba novom boli, tište me suze, koje mi niz obraze teku. Grk
mi je kruh, grko mi je vino, grk mi je san. Nemam nikakva mira ;
kamo se god krenem, čeka me tuga. Ako se latim pravnih knjiga,
ne da mi žalost, da ih otvorim ; kad čitam pastirske pjesme buko-
lične, ti me, Melibeje, goniš na tugu ; kad čitam oružje pjesnika
Mantovljanina, sili me na tugu plač Didonin i Prijamov; čitajući
Nazona, koji je prognan pjevao „Tristia", s njime sam pjevao, ali
ujedno tužan kao i on tražim poljanu ; tu me umiruje Cererin plod,
trs, voće, cvijeće; ali se u to javi s drveta grlica, te me nanovo
svojom plačnom pjesmom rastužuje. Ne prestaj uzdisati, grlice;
zajedno ću s tobom zapjevati tužnu pjesmu i kazati uzrok svoje
boli. Causa mei nimium forst est aduersa doloris, — causa mei fletus
fata seuera queror. — In me fors teneris eadem qnid (sic!) saeuit
ab annis, — insequitur volucri sub pede cola tenens. — Quae mala
sim passus, quos nunc patiorque dolores, — rumpar ego, ingenio si
memorabo meo. — Atque vtinam nostros singultus clauderet annos, —
gauderem extinctis tot mihi morte malis. — Nec te plorassem tantum,
mihi frater adempte, — cui Jacobo vite tempore nomen erat, —
nec gemerem ipse tuo fatali funere, frater, — dimidium cordis mi,
Nicolae, mei. — Alter bis denos nondum perfecerat annos, — me
minor infoelix ipse Jacobus erat, — Lustra duo qui maior erat,
geminauit et vnum — addidit infoelix, cum periturus erat. — Tem-
peries ćeli viciarat amara minorem, — tabida quem subito perdidit
ipsa lues; — infoelix cecidit crudeli vulnere maior — pro patria
pugnans pro laribusque suis. — Sic geminis fato geminis orbatus
ocellis, — sic periit nostrae maxima pars animae. I tako ću sav
svoj vijek ostati jadan bez snage, ali ne će dugo trajati, skoro će
„sestre" prekinuti niti. Nam Niobes formam lachrvmosi summere

Digitized by

Google

(20) HUMANIST SIŽGORIĆ. 225

saxi — cogor et Alcinoum carmine soepe queri, — Siue tuos
gemitus imitabor, turtur amara, — mutatus fato numinibusque
poli.

Ova je elegija potekla iz živa vrela, te se i kroz starinsku na-
pravu osjeća svježi osjećaj pjesnikov. Vrhunac dostiže pjesma u
izjavi, da je pjesnik oba oka izgubio smrću svoje ljubljene braće.
Misli se razvijaju prirodno, a zgodnu plastiku unosi pjesnik time,
»to odilazi u prirodu i ondje zameće razgovor s grlicom. Kompo-
zicija je ove elegije izvorna, imitacija se nahodi samo u pojedinim
momentima, koje donekle sam pjesnik napominje. Ovidije se malo
po malo privikao mjestu svoga prognanstva: ex P. 2, 1, 3 Nil
fore dulce mihi Scvthica regione putavi : — Iam minus hic odio
est, quam fuit ante, locus, i ex P. 4, 4, 1 Nulla dies adeo est
australibus umida nimbis, — Non intermissis ut fluat imber aquis,
— Nec sterilis locus ullus ita est, ut non sit in illo — Mixta fere
duriš utilis herba rubiš, pa osobito ex P. 4, 10. Opis prirode u
Sižgorića samo donekle podsjeća nas 0 vidi ja Tr. 3, 12, 1 — 24.
U Ovidija Tr. 4, 1, 63 čitamo: Hic quoque cognosco natalis sta-
mina nostri, — Stamina de nigro vellere facta mihi, a s time
vrijedi isporediti u Sižgorića stih 28. Ovidije Tr. 3, 3, 52 nazivlje
svoju ženu: lux mea, a Severa ex P. 1, 8, 2: pars animae magna,
Severe, meae; tomu odgovaraju izrazi Sižgorićevi. Pobudu za motiv
s grlicom mogao je Sižgorić naći takogjer u Ovidija; ex P. 3, 1,
21 čitamo u opisu prirode u Tomima: Non avis obloquitur (nisi
silvis siqua remotis — Aequoreas rauco gutture potat aquas). Za
dikciju se može tvrditi, da ide tragom Ovidijevim; tek na jednom
mjestu nahodimo moderni utjecaj: st. 18 cantabam secum; u ostalom
Sižgorić se strogo drži klasičnoga jezika.

Šesta je pjesma pisana BAd fratrem Grandinum Ragusiensem",
koji nam inače nije poznat Pjesma imađe 10 distiha. Pjesnik veli
Grandinu: Tebe mori veliko čeznuće, ne znam, koji je tomu uzrok,
ali bit će djevojka, kojoj se na ustima nahodi Kupido sa strjeli-
cama; užiže te njezin snježni vrat, njena purpurna usta, osvajaju
te njene sjajne oči i zlatna kosa. Za nju si voljan prkositi kiši,
samo da je možeš uhoditi; ne smeta ti led ni mraz ni snijeg, dok
radiS oko toga, da je predobiješ; napokon ti ne bi mario, da te i
mačem probodu, samo da osvojiš svoju gospogju. Ako ustraješ,
savladat ćeš tvrdu djevojku: audaces animos et Venus ipsa iuvat

Evo i opet učenika Ovidija, koji u Ar. am. 1, 608, veli : au-
dentem Forsque Venusque iuvat, a 2, 178: Perfer et obdura!

R. j. a. cxxxviii. 15

Digitized by CjOOQ IC

M. &RBPEL, (21)

postmodo mitis erit. Sva pjesma pokazuje, da je Šižgorić dobro
poznavao Ovidijeve ljubavne pjesni.

Sedma je pjesma „Ad Panphjlum Martinengum", a imade 8
distiha. Često pjeva, veli pjesnik, na grani grlica, te blaži svoju
bol tužnom pjesmom; kočijaš je Ahileju poslije boja pjesmom olak-
šavao trud; Euridikin je muž ublažavao vjetrove i valove. Tako i
mene umiruje frula, kad me saleti bol ili napor. Inter tot nostros
est hec mea cura poetas, — Panphile, Castalios inter habende
choros. Ali ti si sretniji od mene, jer bar pjevaš: Cintija slatka,
zdravo; pa se čudim, što tražiš savjete, budući da je tebi Cintija
dala, što pjevaš ; ti mene neuka pouči, da nagjem sklonu djevojku,
kojoj bih pjevao: ti mi se jedina svigjaš!

Ova pjesma po svoj prilici potječe iz najranijega vremena, te
bi donekle mogla biti primjer težnje za direktnom ljubavnom li-
rikom u Sižgorića. Pjesma ima dva dijela : prvi je općenit o
vrijednosti pjesme, a drugi se tiče samoga pjesnika Martinenga.
U prvom se dijelu nalazi imitacija Ovidijevih misli (n. pr. Tr. 4, 1,
5 d. Hoc est, cur cantet vinctus quoque compede fossor, — Indo-
cili numero cum grave mollit opus . . . Fertur et abducta Lvrne-
side tristis Achilles — Haemonia curas attenuasse lyra. — Cum
traheret silvas Orpheus et dura canendo — Saxa, bis amissa coniuge
maestus erat. — Me quopue Musa levat Ponti loca iussa petentem :

— Sola comes nostrae perstitit illa fugae, ali i drugdje). Drugi
nas dio pjesme podsjeća Proporcija 2, 1, koji u stihu 4 kaže:
Ingenium nobis ipsa puella dedit, pa u stihu 16 : Maxima de nihilo
nascitur historia.

Osma je pjesma „Narcisi epitaphium" u 3 Sapfine strofe. Misao
je ova: Nijesu mi naudile strašne srde, ni žegja, ni voda ubava
vrela, nego lice neprava Narcisa; pa dok me osvaja nježni oblik,
hoću da mu dam cjeli v, ali cjelujem val i propadam s ove isprazne
ljubavi Ergo non vrna premor ipse foeda, — flore sed claudor
titulum ferente, — floreo semper redoletque nostrum — vere
cadaver.

Ova je epitafija pjesnička igra, izazvana Ovidijevom pričom o
Narcisu (Met. III, 402 — 510). Donekle bi se mogla ova pjesmica
isporediti s Horacijevom pjesmom C. 2, 2, koja takogjer u Sapfinu
metru govori o ispraznoj ljubavi k blagu; strofa 4 glasi: Crescit
indulgens šibi dirus hydrops, — Nec sitim pellit, nisi causa morbi

— Fugerit venis, et aquosus alto — Corpore languor.

Digiti

zedby G00gle

(22) HUMANIST SIŽGORIĆ. 227

Deveta je pjesma opet upravljena pjesnika Rafajelu Zovenzoniju
(kao i treća u istoj knjizi); ima 37 distiha. Pulchra volutabam
Tergesti carmina vatis, — cantabam et đulces saepius ore modos.

— Legi ego, quem tecum celebrabo semper amorem, — acculumans
patrie carmina grata tue. U duši sam smišljao, što bih pričao, što
li pjevao „patria diuite pauper egou; ali su me još više zbunji-
vali nepoznati krajevi tvoje domovine. Iz ruku mi ispade pero, te
mi udove obuhvati sladak san. U snu mi se prividi, da s punim
jedrima plovim i ulazim u luku tršćansku. Brodar pjeva more
ljupkoga Trsta i ribe, koje hrani luka, pa kad skine jedra s jar-
bola, naš brod pristane uz obalu. Vidjeh tada madidus pergrati
rore soporis Trst, koji leži visok na brežuljcima. Zdravo, krasni
grade, zdravo i vi, Marsova djeco. Vidjesmo zemlju u triumfu,
dostojnu, daje opjevaju ljudi. Zatim opisuje pjesniku ljepotu vrtova,
polja, vinograda, gajeva, kamo dolaze ptice i Drijade, pa krasne
djevojke i momci, djevojke, da beru cvijeće, a momci, da se igraju
i draškaju djevojke. Osim toga slavljahu neki znamenite ljude,
Meonida i Vergilija, Ovidija i Katula, pa i tebe, pjesniče, budući
da domovina želi, da bude po tebi slavna. Gunque itaque cantarent,
placidis sopor euolat alis — visaque voluentem scribere cogit amor.

Vrijedi istaknuti, da i Sižgorić ide za koncentričnom kompozicijom ;
kako je započeo sa Zovenzonijem, tako s njime i završuje. Motiv
s lagjom nahodi se u Ovidija Tr. 1, 10, a već se poslužio takovim
motivom Katulo c. 4. Razlika je u tom, što Sižgorić svoje putovanje
sanja, a san se često opisuje u rimskih elegika.

Deseta je pjesma „Ad Azzonem Phorestum medicum", a ima 6
distiha. Sižgorić čestita Forestu, što mu se rodio sin, komu će biti
ime Demokrit, pa želi, da bude krasan kao Narcis, a ljepši od
Hijacinta, te Forestu veli : Si cupies patrias sectarier ipse lucernas,

— erudiat medicus doctus Apollo manus; — Mella spirant fauces,
si te ciuilibus armis — ipse dabis, faueant totius ora fori; — Sed
si Gastalio gaudebis rore, draconem — Carmine tu firenes indi-
colasque feras.

Govoreći o moći pjesme Sižgorić ponavlja misao Ovidijevu o
Orfeju (Met. 11, 20 d. i Am. 3, 9, 22).

Istu misao iznosi pjesnik u jedanaestoj pjesmi, koja ima 4 distiha,
a upravljena je „Ad Hieronjmum Traguriensem iurisconsultumu.
Mislio sam, veli pjesnik, da se mučiš na foru, a ti se baviš megju
Pijeridama ostavivši govorljivi for. Vidio sam pjesmu tvoju, oku-
panu u vrelu kastalijskom, i tvoju lovoriku, krasni Apolone. Tvoje

Digitized by

Google

228 M. Srbpbl, (23)

grlo primiče se glasu labugjemu, te pokrećeš kamenje aonijskim
zvukom.

Dvanaesta je pjesma „Judicium Paridis" u 3 Sapfine strofe.
Ljepša si, veli Pariš, od učene Minerve i tvrde sestre Jupiterove,
pa primi jabuku za ovoliku ljepotu. Ne marim za kraljevstvo i
krepost božicd, nego ištem ljubav, daj mojoj postelji divnu Lace-
demonku. Tu faue nostro, precor, ipsa voto, — rustici lectum
rapiam mariti, — sanguinem pro quo patriampue perdam, —
testor amorem.

Pjesma je primjer indirektne ljubavne lirike Sižgorićeve, a na-
stala je pod utjecajem Ovidijeve Her. XV (XVI): Pariš Helenae,
gdjeno čitamo stih 81: Kegna Jovis coniunx, virtutem filia iactat;
a jednako Pariš u stihu 220 veli za Helenina muža : imponit collo
rusticus iste tuo.

Trinaesta je pjesma opet u distihu, ima ih 12, a upravljena je
„Ad Hieronymum Contarenum iurisconsultum". čuj, veli pjesnik.
Sto mi je rekla brbljava Klija: Strašan je bio podzemni sudac, te
se krivcima grozio Tantalovim i Sizifovim mukama; sve bih to
podnio, ali ne mogu, što su djevojke lakoumne u ljubavi. Čuvši
to jedna od djevojaka, osobite ljepote, porumenje i udarivši n plač
reče: jao meni, jao meni, kriva sam.

Čitajući Šižgorićev opis tartarskih muka poznavač će se la-
tinske pojezije odmah sjetiti Tibula I, 3, neki su izrazi u Sižgo-
riea očita reminiscencija, isporedi u Tib. ib. 69 : pro crinibus
angues, 80 : cava . . . dolia. Sižgorićeva je pjesma smišljena u
antiknoj maniri.

Četrnaesta pjesma „Ad Raphaelum Zouenzonium poetam14, kome
pjevsnik piše evo po treći put, imade 10 distiha. Pjesnik veli : Rura
colo, Raphael, lauro dignissime vates, — delicie Musis sunt modo
rura meis, te sad počinje hvaliti životinje i bilje, koje živu na
selu. Tu je grlica, golub, lastavica, zec, kozlić, po cvijeću skuplja
pčela, Cerera se raduje žitu, a Cereri seljaci, ovdje se slavi Bakho,
Minerva se raduje maslini. Cetera quid referam? fugiente sub
aequore Phebo — capto ego cum Musis frigora grata meis, —
Ut, rogo, mi Raphael, nostris tua n umi na Musis — delicias capiant,
tu mihi mitte deas.

Opis je sela udešen po načinu starinskih pjesnika, istom moderno
doba proze pejsaž čuvstvovanjem. U Sižgorićevoj ovoj proslavi idile
vidimo ponajpače utjecaj vedroga Tibula, koji je u svojim elegi-
jama osim ljubavi k Deliji slavio ponajviše vilu idile; to su

Digitized by

Google

(24) HUMANIST ŠIŽGORIĆ. 229

zapravo dva glavna vrutka njegove pojezije. Tibulo je pravi rimski
pjesnik s izrazitom ljubavlju k seoskomu životu, njegove nepokva-
rene običaje s iskrenim, toplim osjećajem uzvisuje nad živovanje
u gradu. To vidimo u njegovoj elegiji II, 1, gdje u stihu 37
kaže: Rura cano rurisaue deos, te navodi Cereru, Bakha i Mi-
nervu, kao i Sižgorić za njime. Tibulo tri distiha počinje s riječju:
mre (st. 49, 59, 61), a takovo ponavljanje ove riječi nalazimo i u
Sižgorića. No dok Tibulo zgodno upleće refleksije o ljubavi (79 at
ille — felix, cui placidus leniter adflat Amor), Sižgorić se obraća
k prijatelju Zovenzoniju. Tako dobiva njegova elegija individualan
smjer, konac je u koresponziji s početkom. Pjesma je odgovor po-
slanici Zovenzonijevoj III, 3.

Petnaesta je pjesma opet „Ad Azzonem Phorestum medicum"
kao pendant desetoj ; kako je prije slavio, što se Forestu rodio
sin, tako mu ovdje čestita (u istom broju distiha — u 6), što mu
se rodila kći. Rodila ti se, veli pjesnik, nedavno prekrasna kćerka,
nazvana starim hemonijskim (tesalskim) imenom „Laodamija" ; da
sretno proživi svoje godine, a neka je vodi učena Minerva ; pa
s vremenom nek joj napreduje ljepota, da bude druga Laodamija.
Ako se bude htjela posvetiti svetoj službi, neka bude prečista u
kola Nimfa, ako li bi se htjela udati, neka bude vrlinom i vjerom
druga Penelopa, pa nek bude ugled drugim djevojkama i dostojna
aonijske pjesme.

Ovidije u zbirkama, kojima su nadpisi Tristia i Ex Ponto, više
puta govori o svojoj ženi, te je isporegjuje s Penelopom. Pene-
lopu i Laodamijn zajedno navodi Tr. 1, 6, 19: Nec probitate
tua prior est aut Hectoris uxor, — Aut comes extincto Laodamia
viro. — Tu si Maeonium vatem sortita fuisses, — Penelopes esset
fama secunda tuae, i ex P. 3, 1, 107—110. Cfr. Ov. Her. 1 i 13.

Šesnaesta je pjesma „Carmen Hyppolititt u 4 Sapfine strofe.
Nikako ne ću da se podam svojoj maćusi, volio bih ostaviti i tvoj
sveti gaj, čista djevice. Uzevši tulac progonit ću vepre, jelene i
medvjede, pa poći za tobom, sestro Febova, moj ognju. S bogom,
poljupce nježne djevojke, premda joj oči nadilaze zvijezde, usta
ruže, a vrat snijeg. Daleko budi pjesma glumaca, propale knjige
nježnih pjesnika, ,queque iam castos vitiant ocellos — Bellero-
phontis".

Kako se vidi, Sižgorić se drži priče o Hipolitu, kako se nahodi
obragjena u Ovidija (Met. 15, 497). Asklepije probudi Hipolita u
nov život, te Hipolita Artemida odvede u Egerijin hram, gdjeno

Digiti

zedby G00gle

230 m. ftupiiL, (25)

vlada s imenom Virbije. Drukčije se završuje priča u Horacija
C. 4, 7, 25. (Infernis neque enim tenebris Diana pudicum — Li-
berat Hippolytum).

Sedamnaesta pjesma „Ad Franciscum Istrum" imade 5 distiha.
Zašto na rastanku mučiš moje srce, moj Eurijale? Vuče te slatka
ljubav k tvojima, možda tvoja prijateljica, draža od života. Pogji
brzo, bogovi će ti dati brz put, da stigneš k Larima svojim. Ra-
dovat će se tvoja zemlja. Koliko te zagrljaja i poljubaca čeka?
Tad će ti i moja Muza dati cjeliv, da se sjetiš i mene.

Ovakovih propemptičnih pjesama imade i rimska starina (n. p.
Tibulova 1, 3, Propercijeva 1, 6, Stacijeva Silv. 2, 3. i t. d.) Pro-
percije na kraju napomenute pjesme veli: Tum tibi siqua me
veniet non immemor hora, — Vivere me duro sidere certus eris
(st. 35). Dok Šižgorić govori o ljubavi, te odmah dodaje: I celer
(stih 5)t podsjeća nas Propercija, koji zaljubljenu prijatelju Pontiku
dovikuje 1, 9, 13: I, quaeso, et tristes istos compone libellos.

Osamnaesta pjesma wAd Petrum Petrachium Aspalatensem" imade
10 distiha. Kukuljević (o. c. XLI) čita ime: Petračić, te je ovaj
Spljećanin jedan od više latinskih pjesnika, koji su n ono doba u
Dalmaciji bili na glasu. Pjesma glasi: Uirtutem Ascanei mirantur
tempora prisca, — miramur Musas, candide Petre, tuas. — Eurvalo
pulohro pubes formosa fauebat, — prosequimur nostram nosque
fauore lyram. — Salue, saepe cano, patriae clarissima lampas, —

— inter delicias adnumerande1 meas. — Tu reditum dulci celebras
qui carmine nostrum, — viue precor, mecum saepius ipse cano. —
Viue, decus iuuenum, cui sunt sacra carmina cordi, — cuius in
amplexu Phoebus Apollo sedet — Gratulor ipse tuis nimium nunc,
Petre, Camoenis, — gratulor, et vatum fonte quod ipse bibas. —
Perge, precor, moneo, doctas cantando puellas — et nostras memori
pectore fige deas. — Nec me despicias, nec me tu, candide, damnes,

— quod dederim tardas reddiderimque vices. — Cum tibi notus ero,
nimium me forsan amabis — et dices tecum : Gorgius ille placet. —
Me nimium torquet legum veneranda potestas, — invidet ac Musis
saepius ipsa meis.

Ova je pjesma u neke reminiscencija Ovidijeve elegije ex P. 4, 2,
gdjeno se pjesnik tuži na svoju zlu kob, a hvali sretnije prilike
pjesnika Severa. Dok se Ovidije tuži na prognanstvo, Šižgorić veli
u zadnjem distihu: Me nimium torquet legum veneranda potestas.

1 štampano: acmmerande.

Digitized by CjOOQ IC

(26) HUMANIST filŽGORIĆ. 231

I devetnaesta je pjesma posvećena jednome od naših latinista,
„Ad Georgium Diphnycum Sibenicensem", a ima 14 distiha. Juraj
Difhić (Divnić) bijaše na glasu pjesnik latinski, te postade biskupom
ninskim; umrije 1530. Njegov se duh šest godina poslije smrti
Difhićeve javlja Zoraniću na kraju Planini. Evo, što Sižgorić veli
pjesniku Jurju Difhiću: Maxima perpetuis gaudebit Smjrna Ca-
moenis, — quas celebrat Musis dedita turba sacris, — Et docto
foelix gaudebit Mantua vate, — cui cytharam Phoebus Calliopeque
dedit. — Non puto sic magno celebrabor munere, Gorgi, — non sunt
sublimis carmina nostra lyre, — Carmen sed tenui soleo mea fata
sonare, — est qnoque de fatis magna querella meis, — est quoque
pergratum venerandis carmen amicis, — quodque vel cjthara vei
cano saepe lyra. — Notus ob hoc fueram studiose nempe iuvente,

— carmina non parui pignus amoris erant. — Qnamuis me multi
nnnquam videre sodales, — viderunt nostras attamen hique deas.

— Oarmine me celebrant, mittunt pro munere carmen, — nam
superat carmen ditia regna Myde. — Compatriota tibi grates persoluo
benignas — proque tua cythara carminibusque tuis. — Tu comes
Aonidum, tu nostro nomine gaudes, — tu semper nostra maxima
pars anime. — Masa tuum crinem grato, studiose, corymbo — cinget
et ingenio basia multa dabit. — Tu Musam paruo semper veneratus
ab evo, — Musa tibi magnum nomen in orbe dabit. — Nobilium,
valeas, soboles, pulcherrime Gorgi, — et memor esto mei tempus
in omne, precor. — Vel quotiens tete tangent tua nomina, Gorgi,

— tu totiens nostri nominis esto memor.

Razabiramo, da su o ono doba latinisti po Dalmaciji (kao i po
Italiji) rado slali jedan drugomu svoje pjesme, te ne poznajući
se lično utvrgjivali prijateljstvo. Sižgorić veli, da tenui sono pjeva
svoje pjesme, svoje jade. Tako kaže i Ovidije Am. 3, 1, 39 : Non
ego contulerim sublimia carmina nostris. A već smo bili u zgodi,
da navedemo paralele iz Ovidijevih pjesama, gdje se hvali vri-
jednost pojezije. Sva pak elegija Sižgorićeva podsjeća nas Ovidi-
jeve ex P. 2, 10, gdje u završetku kaže Ovidije pjesniku. Makru :
Redde vicem, et, quoniam regio felicior ista est, — Istic me me-
mori pectore semper habe. Pojedini izrazi nalaze vrelo u drugim
elegijama Ovidijevim, n. p. ex P. 1, 8, 2: pars animae magna,
Severe, meae. Difhićeve pjesme na žalost nijesu sačuvane, te ne
možemo reći, koliko je opravdana hvala Sižgorićeva.

Na dvadesetom je mjestu wDe amore carmen" u 5 Sapfinih
strofa. Mnoge je upropastila ljubav, slatko, ali štetno jelo, mnogi

Digiti

zedby G00gle

232 m. Sbbpbl, (27)

su bili žrtva djevojačka; ljubav slomi Herkula, Amor go ukroti Feba
i Marsa, pa podjarmi i Jupitera, te ga pretvori u bika, zlato i labuda,
Cererinu kćer ugrabi ružni Pluton, životom plati svoju ljubav Piram
i Tizba. Dico foelicem, potuit carere — qui suo damno monitu
sodalis, — siue qui vulnus didieit eauere — vulnere amici.

Razumljivo je, zašto je Šižgorić prikazao u ljubavi samo njenu
razornu silu. Poučni konac podaje nam prilike, da se upoznamo,
kako je pjesnik sudio o ljubavi. Sasvim drukčije govori o tom
stari Horacije C. 2, 4 u istom mjerilu: Ne sit ancillae tibi amor
pudori, — Xanthia Phoceu ! pa navodi primjere, kako su robinje
znale osvojiti junake. Na koncu tješeći humorističnim tonom za-
ljubljenika veli Horacije: Brachia et voltum, teretesque suras —
Integer laudo: fuge suspicari, — Cuius octavum trepidavit aetas

— Claudere lustrum. Ova je pjesma bila Šižgoriću uzorom, samo
što joj je misaoni smjer preinačio. Za metamorfozu Jupiterovu vri-
jedi isporediti Ov. Am. 1, 10, 7: Tališ eras: aquilamque in te
taurumque timebam, — Et quidquid magno de Jove fecit amor.
U istoj elegiji kaže Ovidije 15 (kao i Šižgorić): Et puer est et
nudus Amor.

Dvadesetiprva je pjesma opet poslanica jednomu od naših lati-
nista, Zadraninu Ivanu Križanu (Kukuljević o. c. XLII): wAd
Joannem Chrisanum Hvaderensem". Pjesma glasi: Tu quia pollicitus
Musae tua uota daturus, — ingenium curiš subleuet illa tuis. —
Det tibi Castalio suaues de fonte liquores, — hausta lauet curas
Pegasis vnda graves. — Summe lyram, tristes propellet pectore
nubes — et faciet pulso corda serena metu. — Quid valeat nu-
meris1 hec barbvton ipsa canoris, — Orpheus testis erit, testis
Aryon erit. — Namque leuis cura est, poterit quam pellere Clio,

— siue tue cantus, pulcher Apollo, lyre. — Illa grauis nimium,
nulla medicabilis herba, — carmina quam nunquam pellere corde
valent. — Hec cruciat multos celesti carmine vates — et proceres
magnos ad iuga dura9 trahit. — Hec lacerat si forte tuum saeuis-
sima pectus, — nulla tibi poterit io medicina dari. — Scribe elegos,
quales fertur scripsisse Tibullus, — et quales Naso composuisset
amans. — Tu vix formosam poteris mulcere puellam, — hei mihi
difficilis cura cupidinea est. Jus quoque Caesareum pariter tu
pectore versas — et canis Aonio, Chrisane, saepe choro. — Tu

1 štampano: numerus.
8 štampano: dum.

Digiti

zedby G00gle

(28) HUMANIST ŠIŽGORIĆ. 233

quoque non vna gaudebis nanque corolla, — o nimium foelix,
valle sub Elvsia.

O moći Orfejevoj i Arionovoj pjeva i Ovidije više puta, zato
se on usred najgorih jada hvata lire, Muza mu je jedina pratilica,
koja ga tješi, pa zato ljubi pjesmu, i ako mu je naudila (Tr. 4,
1, 1 — 30). Zato je Ovidije zahvalan Muzi: Gratia, Musa, tibi! nam
tu solacia praebes, — Tu curae requies, tu medicina venis (Tr. 4,
10, 117). Dok Šižgorić naslućuje, da je Križana obuzela ljubav,
preporučuje mu, nek pjeva ljubavne elegije. a tako savjetuje i
Propercije svoga prijatelja pjesnika Pontika (1, 9). Dok se Ovi-
dije pjevajući elegije nada, da će osvojiti djevojku (Am. 2, 1, 33:
Ut facies tenerae laudatast saepe puellae, — Ad vatem, pretium
carminis, ipsa venit. — Magna datur merces!), Šižgorić prema
svojemu općemu shvaćanju misli, da će Križan jedva osvojiti dje-
vojku. Frazu Sižgorićevu na kraju: foelix valle sub Elvsia naho-
dimo i u Ovidije voj pjesmi o Tibulu (Am. 3, 9, 60).

Dvadesetidruga je pjesma „De quodam amico 6allett u 6 distiha.
Čujem, veli pjesnik, da sav goriš od ljubavi; Gala ti je osvojila
srce i duSu, te joj pjevaš pjesme. Pjesmom ćeš proslaviti Galu,
kao nekada Tibulo Nemezu ; kako se sada slavi po svijetu Proper-
eijeva Cintija, tako će biti poznata tvoja Gala.

Motiv je Šižgorić našao u Ovidija, koji veli Am. 1, 15, 30: Et
sua cum Gallo nota Lvcoris erit, Am. 3, 9, 31 : Sic Nemesis longum,
sic Delia nomen habebunt, i Tr. 4, 10, 59: Moverat ingenium
totam cantata per Urbem — Nomine non vero dicta Corinna mihi.

Dvadesetitreća je pjesma upravljena „Ad iurisconsultorum col-
legium Patauinumu, a imade 15 distiha. Pjesnik pozdravlja ovaj
učeni zbor ovako: Kako bi ti dostojno zahvalio, sveti zbore, koji
si se posvetio pravu državnomu i svetomu? Ajaksa je proslavio
Hektor, a Eurijala sin Venerin. Tu mihi, sacra cohors, iuris pre-
cepta legenti — fauisti, nostra et singula dicta probaš — Dicere
temptabo, et si fas est dicere, dicam, — dicam perfusis ipse rubore
genis. — Sudores placuere mei, placuere palestrae, — et placuit
doctis lectio nostra viriš. Da imadem Kaliopinu liru, slavio bih
plemenito djelo padovskoga naroda, ili da me je uzgojila Muza
grčkoga pjesnika, opjevao bih tvoju slavu, ili da je u mene pje-
snička žila Maronova, iznio bih hvalu tvojoj nauci. No kad ne mogu
onako, kako bi valjalo, izreći zahvalu, zamolit ću sve bogove, da
se vazda pod sretnom zvijezdom raduje Padova, da su daleko od
njenih zidina ratovi, da joj bude Cererina i Bakhova ploda u obilju,

Digiti

zedby G00gle

234 M. &RBPBL, (29)

kao i Minervine uljike. A budućnost neka znade Balde i Cinne,
te štogod je učio Ciceron, Maron, Aristotel, i sva nauka Platonova
i škotske škole neka bude u tvom zagrljaju ; k tebi nek hrli revna
mladež i slavi tvoje ime.

Šižgorić je svršio svoje nauke u Padovi, pa se zahvalan sjeća
svojih učitelja. Prvi dio pjesme podsjeća nas Propercija 2, 1, koji
odgovara Mecenatu, pa veli, da mu nije dano pjevati junačke
pjesme (st. 17 Quod mihi si tantum, Maecenas, fata dedissent, —
Ut possem heroas ducere in arma manus, . . . Bellaque resque tui
memorarem Caesaris, et tu — Caesare sub magno cura secunda
fores). Drugi je dio Sižgorićeve pjesme — molitva bogovima.
Razlika je očita: stari pjesnik završuje, da će nemajući snage za
epske pjesme i u napredak slaviti do groba Cintiju, dok kršćanski
pjesnik nestadak svoje sile nadomješta molitvom, ali je značajno
za ukus vremena, da se ne moli bogu, nego bogovima.

Videći na svakom koraku imitaciju ne treba da se tomu čudimo.
U XV. i XVI. vijeku bila je stara pojezija u tolikoj cijeni, da
se imitacija nije držala znakom individualne slabosti, nego upravo
postulatom pojezije. Odatle se i nahode tolike poganske remini-
scencije i u onih pjesnika, koji su bili nadahnuti najživljim osje-
ćanjem kršćanskim. Da navedemo samo jedan značajan primjer!
Ne može se poreći, da Sannazorova pjesma „De partu Virginis*
imade prekrasnih mjesta; vidi se, da ju je spjevao pjesnik dobra
talenta i dobar poznavač latinskoga jezika. Izbor gragje nije upravo
najsretniji, jer se ne može držati zgodnim, da se u ovoj pjesmi
gotovo vazda upravlja oko čitateljevo na predmet, koji moralno
čuvstvo svetom koprenom pokriva ; po gotovu je današnjim ljudima
čudno, kad pjesnik zazivlje poganske bogove, da mogne dostojno
opjevati tajne kršćanske vjere1. Mnogo je sretniji bio svakako Vida
u svojoj Kristijadi, uklonivši se pogrješci Sannazara, koji je po-
gansku mitologiju izmiješao s tajnama kršćanstva. Vida popu*
Miltona zazivlje samo izvor života i istine ; Vidi je doduše uzorom
Vergilije, koga je neobično štovao, kako se vidi iz konca treće
knjige njegova djela „de arte poeticaa, ali je pravo osjećao, dokle
se smije za njime povoditi. Vida se zadovoljio time, da primi od
Vergilija jezik, maniru, gdješto i same riječi, ali se čuvao podati
svojoj pjesmi takove poganske izraze, koji bi mogli smetati vjero-

1 iBp. Roscoe, Leben und Regierung des Pap6tcs Leo des Zehnten.
Wien 1818. m, 89.

Digiti

zedby G00gle

(30) HUMAKIOT SlŽGORIO. 235

jatnosti1. Uza sve to valja nam priznati, da je Sannazaro više
radio prema ukusu svojega vremena. Zgodno veli Inama*: Al ri-
sorgere degli studi classici in Italia, ali' epoca del rinascimento,
gli scrittori greci e latini venivano letti e studiati per apprender
da loro scienze e dottrine ormai dimenticate lungo i secoli buj del
medio evo, onde porre cosi il fondamento alla nuova civilta, avere
modelli perfetti di componimenti poetici da imitare e da emulare.
Era il risorgimento di una coltura nazionale provocato per iscopi
direttamente pratici e per applicazioni immediate alla vita presente.

Humanisti su proučavali starinu (ponajpače rimsku) s dvojakom
svrhom: s umjetničkom i praktičnom. U jednu ruku nastojahu na
novo oživiti svu starinsku mudrost i upotrebiti je za prilike svoga
vremena, a u drugu ruku stari pjesnici i prozatori bijahu im
uglednici umjetnosti i sloga, za kojima su se pobožno povodili, i to
ne samo u svojem latinskom pisanju, nego i u narodnoj književnosti.
Tako je i nastalo veliko srodstvo izmegju starine i filologije, tako
je i mogla u doba humanizma starina postati glavnim temeljem
kulture i pripremom za svaku vrstu umne djelatnosti u svih nao-
braženih naroda.

No razumije se samo po sebi, da su novi ljudi i nove prilike
uza sve poštovanje starine humanizmu podali neki osobit značaj,
neki partikularan smjer, po kojem se razlikuje humanistična lite-
ratura od starinske. Upravo u silnom precjenjivanju starine naho-
dimo i klicu kasnijemu rasulu nove latinske knjige. Kako su se
danas razvile mnogobrojne narodne književnosti, teško je i o tom
raspravljati, ali se već čuju glasovi, koji žale, što su naobraženi
narodi izgubili zajednički jezik za više naučne svrhe. S mnogo
razloga bio bi još i danas latinski jezik najzgodniji za tu svrhu, a
u nekim područjima doista je i ostao zajednička veza. Latinski je
jezik poradi svoje slavne prošlosti i poradi toga, što više ne živi,
najprirodniji volaptlk za višu nauku, jer se živi jezici ne će da
pokore premoći kojega svoga druga. Književni jezik, ako hoće da
je za praktične potrebe, treba da se mijenja, kako se mijenja i
narječje. I ako se drži u neko doba uzora pojedinih pisaca, ipak
treba da se raširuje, kad nove potrebe zaištu nova vrela; jezik
treba da razvija neprestano svoju tvornu snagu. Uz stare primjere
treba da se priznaje i nova jezična poraba. Latinski jezik srednjega

1 Roscoe ib. IH, 99.

* Filologia classica. Milano 1894, p. 22

Digiti

zedby G00gle

236 M. &R8PKL, (31)

vijeka bio je na dobra puta, jer se pomlagjivao narodnim govo-
rima i novim riječima. Humanisti sa ovu činjenicu prezreli, oni su
živi razvoj latinskoga jezika prerezali i iznijeli na visoki piedestal
jedino starinske uzore; poimence Ciceron i Vergilije postali su
„sacrosancti". Tako su humanisti jamačno ne znajući i bez namjere
zadali težak udarac svjetskoj književnosti latinskoj, jer latinski jezik,
budući okružen starinskim zidom, nije više mogao odgovarati općim
potrebama nauke i javnih poslova1. Pa ipak se još uvijek može
pitati, ne bi li se mogao latinski jezik opet oživiti i pomladiti tako,
da bi mogao vršiti svoju staru službu svjetske veze. Uza sve na-
padaje vrijednost latinskoga jezika ne će tako brzo pasti, jer pravo
veli Schopenhauer (S W. Herausg. v. Grisebach V, 603) : Der
Mensch, welcher kein Latein versteht, gleicht Einem, der sich in
einer schonen Gegend bei nebligem Wetter befindet: sein Horizont
ist ausserst beschrankt nur das N&chste sieht er deutlich, wenige
Schritte darttber hinaus verliert er sich ins Unbestimmte. Der Ho-
rizont des Lateiners hingegen geht sehr weit, durch die neueren
Jahrhunderte, das Mittelalter, das Alterthum. Griechisch oder gar
noch Sanskrit, erweitern freilich den Horizont noch um ein Be-
trachtliches. Wer kein Latein versteht, gehort zum Volke, auch
wenn er ein grosser Virtuose auf der Elektrisirmaschine wftre und
das Radikal der Flussspathsfture im Tiegel h&tte.

Dvadesetičettrta pjesma ima 7 Sapfinih strofa, a upravljena je
wAd Angelum Castrensem et Georgium Priolum preceptores". An-
gelus de Castro bijaše sin čuvenoga Pavla de Castro iz Padove,
ondje je Angelo bio profesor prava, a iza toga postade advocatus
consistorii sacri u Rimu, no kasnije vrati se opet na učiteljsku svoju
stolicu u Padovu, gdjeno i umrije godine 1492. (Cfr. Jocher s. h. c.)
Gjuragj Priol potječe od mletačke plemićke obitelji Priola (Priula).
Pjesnik pjeva: Pozdravljam te, diko prava i luči domovine i oee
gjaka, koji sada sjaješ kao Febo „Latiis in oris". Scias meas curas
merito probatas — voće doctorum siinul et fauore, — qui micant*
totam Patauam per vrbem — sydera sicut. — Praemium posco
vigilum laborum, — codicem iuris resera sacrati, — infulam ponas
roseam capillo, — da simul aurum. — lile fere vates hedere coronam,
— inilcs et durum gladium triumphans — portat et myrtum Veneris
satelles — carmina dictans. — Milites iuris merito sacrati — et

1 Paul, Prineipien der Sprachgeschichte * 354.
8 štampano: micunt.

Digiti

zedby G00gle

(32) HUMANIST ŠTŽGORIĆ. 237

ferunt gemmas varias et aurum, — turba nam sacri studiosa iuris —
regnat in orbe. — Angelum Castro precibus mouebo, — te simul,
Gorgi, soboles Priola, — vt ineas curas precio leuetis — muneri-
busque. — Surge nunc, queso, mihi da corymbum — nomen inr
plorans domini superni, — cuncta qui dono vario decorat — semper
et ornat.

Da je Sižgorić postigao doktorsku čast u Padovi, i to 12. fe-
bruara, saznajemo iz njegova kalendaVa (III, 12, 5: Illuxit mihi
clara dies duodena canenti, — qua doctor Pataua faetus in vrbe
fui). Brojem Sapfinih strofa i donekle kompozicijom podsjeća nas
Sižgorićeva oda Horacijeve pjesme C. 3, 14, u kojoj slavi povratak
carev iz rata kantabarskoga. U Horacija je jezgra pjesme po strogoj
simetriji stare kompozicije u 4. strofi (Hic dies vere mihi festus
atras — Eximet curas), dok je Sižgorić pomiče u 3. strofu. U
koncu Sižgorićevu vidi se kršćanski pjesnik.

Dvadesetipeta je pjesma „Ad Franciscum". U 4 distiha ukusno
zahvaljuje pjesnik Franji, koji mu je čestitao dan rogjenja. Sutra
je dan tvoga rogjenja. Dimidium cordis libeat, Francisce, venire,
— natalem faustum si cupis esse meum. Doći će istina kastalijske
djevice i zbor Nimfa sa cvjetnim vijencem i Harite igrajući, ali
bez tebe čini mi se, da mi se ne može ništa svigjati.

Od sličnih pjesama u starini navodim samo Tibulovu 2, 2.

Dvadesetišesta je pjesma „Ad Antoniurn Patauum", a ima 7 di-
stiha. Bila je noć, obasjana mjesečinom, kadno Djevica rodi Boga,
Padovanci su već svetim tamjanom kadili kuće i pjevali slavu
sinu Božjemu, ozvanjali su zlatni hramovi i glas je dopirao do
neba. Hoc pro natali veluti rhedarius axis — de Gereris grano
melleque faetus erat, — Et piper hunc condit, mandentia labra
quod vrit, — ornabatque cibos ipsa medulla nucis. U toj noći na-
dario si me, Antonije, a ja ti želim: Non tua Gargareis cedant,
precor, arva colonis, — preducant vlmi plurima vina tue.

Pjesma je nježno sastavljena, opis božičnih slava zgodno se za-
počinje s napomenom božične noći. Ova pjesma odgovara pre-
gjašnjoj, pa je očevidno, da ih je pjesnik navlas postavio jednu
uz drugu. Obje su lijepe.

Dvadesetisedma je pjesma „Ad Tristanum rectorem", imade 8
distiha. Pjesma je bez dublje pjesničke vrijednosti. Ti si, Tristane,
nostre . . . princeps caterve, veli pjesnik, svršio svoju službu, pa
predaj znakove časti svome nasljedniku. Nek ti to ne bude teško,
takov je od starine običaj, tako je učinio Scipion, kad je dokonzu

Digiti

zedby G00gle

238 u. fififlPBL, (33)

lovao, tako i veliki Ciceron, premda je bio dostojan, da bude
vječnim konzulom. Maiorum exemplo liceat tibi cedere, rector, —
atque animum vertas ad meliora tuum.

Zanimljiv je ovdje izraz „ac[ meliora", očevidno je Sižgorić
držao, da imade vrednijih još zanimanja, a to je poimence poje-
zija. Kao daleku analogiju navodim elegiju Propercijevu 4, 22, u
kojoj prijatelja Tula pozivlje, da dogje natrag u Rim, pošto je
svršio svoju službu u Aziji. To je isti Tulo, koji se napominje u
Propercija 1, 1 i 1, 6.

Dvadesetiosma je pjesma „Ad Georgium in rectorem1 designatuma
uli Sapfinih strofa. Summe tu, Gorgi, capitis coronam — pellibus
multum niueis nitentem — atque fulgentem Tyrio colore, — summe,
precamur. — Et graues dotes, venerande, summas, — regimen iustum
atudiique curas, — quas tuo semper, celebrande rector, — pectore
figas. Budi naklon pravnicima, pa će te slaviti sva družina gjaka.
Sjećaj se ovoga dana, kad će ti se predati fasci. Tempus hoc
pulchrum fauet ecce nobis — luče formosus meliore Phoebus, —
floribus tellus rubeis et albis — graminibusque. — Fešta florenti
facie iuventus — in tui laudem facient triumphi, — nobiles cursas
agitans equorum — ludet et hastis. — Ducet et festus pariter
choreas — verberans pubes pedibus theatra, — tibiae cantus reso-
nabit omnis — nunc tibi plaudens. I ja ti čestitam, te dirnuh
barbit u slavu tvoju. Pontifex huius benedicat vrbis — Ženo Ja-
cobus Venetis ab oris, — qui micat totam Patauam per vrbem —
sicut Apollo. — Praesidens ambo faueant, precamur, — clara
Franciscus Veneris propago, — et simul nostris celebrandus Musis,
— Gorgia proles. Ovo ti spjevaše naše Muze, pa budi sretan ti
i vas zbor.

Ova je pjesma s pregjašnjom u savezu, pa su obje nastale u
Padovi, dok je Sižgorić gjakovao. Zanimljiv je opis svečanosti.
Ova nas enkomijska pjesma podsjeća u neke Horacijeve ode 4, 2,
kojom slavi Augustovu pobjedu Sigambara. Analogija se vidi oso-
bito izmegju naše ode i zadnjih 5 strofa Horacijevih. U strofi 12
pjeva Horacije: Tum meae, si quid loquar audiendum, — Vocia
accedet bona pars, et '0 sol — Pulcher, o laudande!' canam,
recepto — Caesare felix, pa nastavlja: Tuque dum procedis 'Io
triumphe!', — Non semel dicemus lIo triumphe!' — Civitas omnis,
dabimuBque diviš — Tura benignis. — Te decem tauri totidemque

1 štampano: reccorem.

Digitized by CjOOQ IC

(34) HUMANIST &IŽOOBIC. 239

vaccae, — Me tener solvet vitulas, relicta — Matre qui largis
iavenescit herbis — In mea vota. Osmu strofu završuje Sižgorić:
In tua vota. Bitna razlika u kompoziciji izlazi odatle, što Hora-
cije u prvih 7 strofa govori o veličini Pindarovoj, s njime se na-
tjecati reći će poletjeti Dedalovim krilima.

Jedna je od najljepših pjesama Šižgorićevih dvadesetideveta
„Elegia de Sibenicensis agri vastatione* u 49 distiha. Kako je
knjiga Šižgorićevih pjesama danas rijetka, bit će zgodno, da
pjesma ovdje priopćimo svu:

Cređebam post multa mei mala fata vigoris

deniqne iam fatris viuere posse bonis.
Interdum ćelom nimbis agitator et aoris,

interdom radiis ornat Apollo sois.
5 Non motat saeoas1 in me fortona sagittas;

me miserom semper, fors mala, qoid crotias?
Sapphica cređebam iam leto condere canfcu

te, pulcher, Mosis, Phoebe, faoente meis.
Nonc elegos iterom cogor cantare dolentes,
10 et premor a lachrjmis protinos ipse meis.

Non fato similes habeo fortona poetaa,

qui cecinere elegos corde gemente malos.
Delia, te coltos cantat, formosa, Tibullus

et dolet ingratas semper habere face*.
15 Non erat ille dolor vatis sine volnere ceco,

attamen ille dolor plenos amoris erat.
Naso, polsos eras patria caritoros amicis,

sollatio multo, coninge* et ipse toa.
Ille dolor conctos vincebat, Naso, dolores,
20 quem vincit certe nonc meos iste dolor.

Praetereo fratres crodeli morte peremptos,

qoos fleoit misero nostra qoerella sono,
Et tacto moltos qui me pressere dolores;

me miserom semper, fors mala, qoid cruoios?
25 Ilei mihi nonc doleo patrios vastarier agros

factaque Christioolis maxima probra viriš.
Ista mei8 lootos et magni caosa doloris

et soperat qoerolos nostra qoerella modos.
Est genos inoisom oonotis in partibos orbis,
30 Torcorom semper perfida torba foit.

Vioit et hic popolos Maomethis lege nephanda,

gens Alcorano credit et ipsa soo.
Est tamen hoic generi fas ille vel ille copido,

1 Štampano: scoruas.
9 štampano: coniuget.
* štampano: meis.

Digiti

zedby G00gle

240 H. ŠR1EPEL, (35)

fas Veneris crimen, fas Ganvmedis amor.
35 Lex vetat his semper feruentis pocula Bacchi,
saepe tamen vino turba sepulta iacet
Lex data, ne porcis vtatur turba prophanis,

foedior est porcis Turchia torba tamen.
Dedita perpetao et saeno gens dedita bello,
40 vnica spes ferrum, parmula, cuspis, equns.

Gens inimica sacras ardescit perdere leges,

quas deus electis fixit in orbe suis.
Conqueror, antiquam vicit Bizantion vrbem,
foedauit Graiam sanguine Turcus hunium1.
45 Lesboas Turcus superauit perfidas arces,
plurima sub diro continet arua iugo.
Nuper et innumeram conflauerat equore classem,

qualem non Xerxes2 dixerat in Đanaos.
Pugnauit bombis et muros Aulidis altos
50 fregit et in tota profluit vrbe cruor.

Dicere si vellem, quot vicit regna, quot vrbes,

deficeret carmen deficerentque dies.
Turcus adest patrie, patrios populetur vt agros,
et Sibenicas frangere pergit opes.
55 Cernebam Turcos alta de turre furentes
in patrios iuuenes in patriosque viros.
Certe ego veloces cursus mirabar equorum

hastarumque minas barbaricumque dolum.
Motaque per varios vexilla rubentia ventos
60 saopius et vidi candida signa trahi.

Pulchra iuuenta furens scutum portabat et ensem

pro patria pugnans pro domibusque suis.
Currebatque simul cum fundis rustica pubes,
praestoque cum tellis aduena miles erat.
65 Pugnabant patrii, dirus pugnabat et hostis,
plurima sunt Turcis vulnera fixa viriš.
Ter conatus erat nostras inuadere turmas,

ter nostris Turcus Martia terga dedit.
Ad sua festinat compulsus verbere castra,
70 noster ager Turco milite plenus erat.

Impius ille furens villas dedit ignibus omnes,

in cinerem versa est rustica tota domus.
Aruaque cum teneris in altum surgentia spicis
ieiunis1 potuit iam dare Turcus equis.
75 Totaque cum folio florentis vinea Bacchi
esca fuit capto maxima facta gregi.
Vulcanoque datur preclare Palladis arbor,

1 štampano: huroum.

2 štampano: Xerses.
5 Štampano: ieninis.

Digiti

zedby G00gle

(36) HUMANIST &IŽ0ORI0. 241

vel facit vmbroeas oesa Minerua domos.
Protdnus et capiunt multos iuuenesque senesque,
80 captaque cum natis villica multa fuit.

Verbera vel patitur captus, vel vinoula suifert,

captaque sed Venerem passa iuuenta fuit.
Nec dubitant alii dinom foedare figuras,

hei mihi, nec sacre nnmina fixa cruci.
85 Numine nec vero panem timuere sacratum,

sunt data fumosis denique templa focia,
Carmine quo flebo? faciam quid, patria dulcis?

quidve miser faciam, tuqne sacrata fides?
Est mea mens tanto nimium, queror, egra dolore,
90 rumpuntur fletu pectora noatra graui.

Cogor Apollineum vates deponere plectrum

et gladium nostra stringere posse manu.
Consultus ponam numerosa volumina iuris

et clvpeum capiam Marte fauente mihi.
95 Pio te, sačra fides, et dulcis patria, pro te

sit mea barbaricis dedita vita viriš1.
Pro te me uoueo, pro te mea pectora trado

et morior pro te vulnera saeua ferens.

Tko pročita ovu elegiju, odmah će osjetiti, da ja je napisao
pravi pjesnik i da je pjesma odjek iskrene, duboko osjećane boli.
I kompoziciji nema prigovora. Prvih je 14 distiha uvod : pjesnik
je mislio, da će prestati njegovi jadi i zasjati mu sunce sreće, ali
na žalost, eto nove nevolje. Opet je prisiljen udariti u jadikovke;
tako nesretan ne bijaše nijedan od elegika (razumije se: rimskih),
ni Tibulo ni Ovidije. Sižgorić mimoilazi smrt braće svoje i druge
jade; sad ga bije novo zlo.

Iza ovoga uvoda dolazi jezgra pjesme, koja se opisuje u 29
distiha, i to u 12 distiha opisuje se najprije tursko pleme i njihov
pojav u Evropi, a u 17 distiha iza toga prikazuje se provala Turaka
u Šibenik i borba s njima.

Iz opisa turskoga plemena vidi se velika mržnja, s kojom je
kršćanska Evropa gledala na Turke. Bizant je pao, i Grčka je
smalaksala, pa evo Turaka i u zemljama južnih Slavena. Prekrasan
je opis turskoga pustošenja po Šibeniku i njegovoj okolici, neka
su mjesta upravo dramatički živo prikazana

Konac obuhvaća zadnjih 6 distiha te odaje svu snagu pjesnikova
poleta i značaja. Čemu plakati? Sad valja ostaviti liru i pravne
knjige, pa se opasati mačem i umrijeti za vjeru i domovina.

1 štampano: iuris.
R. J. a. gzkviii. 16

Digitized by

Google

242 M. ŠRKPBL, (37)

Razmjer je pojedinih dijelova skladan: uvod i konac su pot-
puno subjektivni, te imadu 14 i 6 distiha, jezgra pjesme imade
29 distiha, te je više objektivna, ali i ovdje nahodimo subjektivnu
žicu: pošto je pjesnik opisao tursko pleme i njegove običaje, tuži
se, što je u njihove ruke dopao Bizant s Grčkom, a i sam opis
boja kod Šibenika prikazao je pjesnik tako, kao da ga sam gleda.
To je jamačno samo na uhar elegijskomu tonu pjesme. Prijelazi
su od jednoga dijela do drugoga laki i prirodni. Najteže je bilo
nadovezati boj šibenski o pregjašnji napredak Turaka po Europi.
Pjesnik spomenuvši Bizant (1453), Grčku (1460) i Lezbo (1462)
prekida, pa veli 51 : Dicere si vellem, quot vicit regna, qnot vrbes,
— defic^ret carmen đeficerentque dies. To mu je ujedno prijelaz
k šibenskomu boju, koji se započinje u st. 53 : Turcus adest
patrie.

Sam boj u šibenskom kotaru bio je po svoj prilici godine 1468;
18. decembra ove godine šalju Mlečani Šibeniku vojničku i drugu
pomoć, budući da su k njima došli poslanici šibenski i prikazali
strašni poraz, koji je nedavno pretrpio šibenski kotar od Turaka
(exposita dade proxime accepta a Turcis in illo territorio nostro,
que maxima est et illius fere dići potest calamitas et desolatio).
Cfr. Ljubićeve Listine X., 419 (list. br. 440).

Elegija je napisana dobrom klasičnom dikcijom, od modernih
je riječi upotrebio od potrebe riječ „bombis" u stihu 49; poraba
zamjenice iste u stihu 27 (kao i inače u Sižgorića) potječe po-
najpače iz srednjega vijeka.

Premda Sižgorić opisuje novu gragju, ipak se opaža utjecaj
njegova miljenika Ovidija, kojega u ostalom i spominje u st. 17.
Dok Sižgorić u uvoda govori, da su drugi pjesnici bili manje
nesretni, podsjeća nas Ovidija Tr. 5, 1, 18, koji veli: Aptior, inge-
nium mite, Tibullus erit. Opis Turaka mnogo je nalik na opis Geta
u Ovidija (Tr. 5, 7, 13 Sarmaticae maior Geticaeque frequentia
gentis — Per medias in equis itque reditque vias. — In quibus
est nemo, qui non corvton et arcum — Telaque vipereo 1 u rida
felle gerat. — Vox fera, trux vultus, verissima Martis imago; —
Non coma, non ulla barba resecta manu, — Dextera non segnis
fixo dare vulnera cultro, — Quem iunctum lateri barbarus omnis
habet, pa ib. st. 45: Sive homines, vix sunt homines hoc nomine
digni, — Quamque lupi saevae plus feritatis habent. — Non me-
tuunt lcges, sed cedit viribus aequum, — Victaque pugnaci iura
sub ense iacent. — Pellibus et laxis arcent mala frigora bracis, —

Digiti

zedby G00gle

(38) HUMANIST SlŽOORIĆ. 243

Oraque sunt longis horriđa tecta comis, nadalje Tr. 5, 10, 15:
Innumerae circa gentes fera bella minantur, — Quae šibi non rapto
vi vere turpe putant. — Nil extra tutum est: tumulus defenditur
i pse — Moenibus exiguis ingenioque loci. — Cum minime credas,
ut avis, densissimus hostis — Advolat et praedam vix bene visus
agit. — Saepe intra muros clausis venientia portis — Per medias
legimus noxia tela vias. — Est igitur rarus, rus qui colere audeat,
i8que — Hac arat infelix, hac tenet arma manu. — Sub galea
pastor iunctis piće cantat avenis, — Proque lupo pavidae bella
verentur opes. — Vix ope castelli defendimur. Et tamen intus —
Mixta facit Graecis barbara turba metum). Za Šižgorićevu bitku
vrijedi ogledati i Ovidijev poraz Fabijft Fast. 2, 203 — 242.

Konac Sižgorićeve pjesme dozivlje nam u pamet Ovidijeve riječi
Tr. 4, l, 67: Vivere quam miserum est inter Bessosque Getasque —
Illum, qui populi semper in ore fuit! — Quam miserum est, porta
vitam muroque videri, — Vixque sui tutum viribus esse loci! —
Aspera militiae iuvenis certamina fugi, — Nec nisi lusura movimus
arma manu; — Nunc senior gladioque latus scutoque sinistram, —
Canitiem galeae subicioque meam. — Nam dedit e specula custos
ubi signa tumultus, — Induimus trepida protinus arma manu. —
Hostis, habens arcus imbutaque tella venenis, — Saevus anhe-
lanti moenia lustrat equo; — Utque rapax pecudem, quae se non
texit ovili, — Per sata, per silvas fertque trahitque lupus: — Sic,
siquem nondum portarum saepe receptum — Barbarus in campis
repperit hostis, habet: — Aut sequitur captus coniectaque vin-
cula collo — Accipit, aut telo virus habente perit. — Hic ego
sollicitae lateo novus incola sedis: — Heu nimium fati tempora
lenta mei!

Glavnim je uzorom bila Sižgoriću elegija Ovidijeva Tr. 5, 10,
u kojoj na kraju u st. 51 rimski pjesnik veli: Quid loquor al
demens? ipsam quoque perdere vitam, — Caesaris offenso numine,
dignus eram. I Šižgorić je voljan umrijeti, ali s koliko većih i
svetijih razloga 1 Šižgorićev je konac krasan, dostojanstven, iskreno
patetičan, a ujedno svjedoči sav žar njegova patriotizma i kr-
šćanstva.

Trideseta je pjesma „Ad Nasonem optimum po&tam" u 13 dis-
tiha. Kad boravim, veli Sižgorić, megju tvojim slatkim Kame-
nama, divim se tvome talentu. Kaži mi sjenoviti gaj, u kojem si
obično pjevao, kaži čaše pune nektara, gdje li bih našao vrelo
besmrtnosti. Nazone, kao labud umirući, opjevao si smrt Tibulovu,

Digiti

zedby G00gle

244 M. &RKPHL, (39)

on sada s tobom živi a Elizija. Živite sretno zajedno megju pur-
purnim cvijećem. Pene puer teneram tu cantas, Naso, Corinnam,

— pače tua non tu, Cjnthius1 illa canit. — Nomine nuptarum
mittuntur scripta maritis, — vt redeant, ut »it salua mari ta fides.

— Scribere perdidicit numeros Leđea tenellos, — Tindaridis pulchrae
Naso, magister eras. — Tu quoque mutatas resonas nova scripta
figura«, — Romanasque2 canis splendida fešta dies. — Tu cantas
teneros, Musarum miles, amores, — sed cadis ingenio proh 8 miser
ipse tuo. — Frange, miser, calamos, imple tua scripta lituris. —
exul eris scriptis, hei mihi, Naso, tuis. — Quantum irasceris
studiis, quantumque dolebis — atque erit exilis quanta querella tuo!
Nazone pjesniče, ti ćeš vijekovima živjeti po Rvojim Muzama, pa
se zato raduj, ne pristoje ti se žalosne riječi.

Ovom nježnom apostrofom odužio se naš pjesnik svome vogju
Ovidiju, osobito je sretna domisao, kad pozivlje pjesnika, da pre-
stane pisati lake ljubavne pjesme, jer će nastradati. Iz pjesme
izbija velika simpatija, s kojom je Sižgorić čitao Ovidija, pa i
sama pjesma odaje tragove Ovidi jeve pojezije. Poimence su Sižgoriću
bile na umu elegije Am. 1, 15 i 3, 9; u prvoj govori Ovidije o
besmrtnosti pjesnika i navodi glavna djela slavnih pjesnika, a u
drugoj oplakuje Ti bula, koji se nalazi u Eliziju s drugim pjesni-
cima.

U duševnom je srodstvu s ovom pjesma tridesetiprva „De morte
Virgilii" (u 8 distiha). Kako je mogla smrt uništiti velikoga Virgi-
lija? Čini mi se, da je svojom smrću rasplakao zvijezde i mjesec,
u crno zavio Kamene, Febu iz lire izmamio žalosne zvukove;
kažu, da su tada svoju kosu čupale H ari te ljevajući suze a Nimfe
zavijale kao vučice. Onda navodi djela pjesnikova (po starinskom
načinu): Titjrrus ipse senex, puer et formosus Alexis — ecce ge-
munt laeto, diue poeta, tuo. — Ecce iacent fruges campis vicie-
que fabaeque, — extincto que nam te cecinere, Maro. — Sama Venera
plače na pogrebu pjesnika, koji je bio glasnik njezina sina. Jupi-
terova zavist, kažu, da naudi pjesniku, jer si se s njime, Marone,
takmio svojim talentom.

I Sižgorić je po ukusu svoga vremena držao Vergilija prvim
pjesnikom, zato i zamišlja takovu tugu za njime- No ako je Siž-

1 štampano: CintJiyus, a reći će: sam Apolon.
8 štampano: romonasque.
8 štampano: proli.

Digiti

zedby G00gle

(40) HUMANIST ŠIŽOORIĆ. 245

gorić i više poštovao Vergilija, ljubio je većma Ovidija. Motiv je
svojoj pjesmi našao Sižgorić u Ovidijevoj elegiji Am. 3, 9, gdjeno
u početku gasi svoju luč Amor i tuguje Venera za Tibulom (st.
7 — 16). U ostalom se ne može tajiti, da je Sižgorić u pretje-
rivanju pošao predaleko, bar nama se ne čini ukusnom fraza, da
su Nimfe zavijale kao vučice. Sam izraz (Nimfe zavijaju) naho-
dimo u Ovidija (Her. 7, 95: Audieram voćem: nvmphas ululasse
putavi), ali nema poredbe s vučicama.

Uz ove se dvije elegije prislanja pjesma tridesetiđruga wAd lyramtf
u 5 strofa Saptinih. Zašuti, draga liro, oko tebe je posjedalo hiljada
Katona žilavih prsta i grubih ušiju. Oni ukloni vši Kamene istra-
žuju pjesmu, kakovu izvode tvoje žice, ali ti se ipak raduj njihovu
istraživanju. I luda svjetina hoće da istražuje pojeziju. Ali ti podnesi
prostu svjetinu, koja obično muči lijepe Maze, pa se, liro, raduj
svome glasu. Mel meum Phoebus, cythare magister, — Musa sola-
men mihi semper: ergo — deseram Phoebum comitesque nunquam

— Callvopeas

Pjesma je mutatis mutandis parafraza Uoracijeve ode 1, 32.
Horacije takogjer pozdravlja lutnju, pa kaže u 4. (zadnjoj) strofi:
O decus Phoebi et dapibus supremi — Grata testudo loviš, o
laborum — Dulce lenimen : mihi cumque salve, — rite vocanti ! Ovi-
dije Tr. 4, 10, 117 pjeva: Gratia, Musa, tibi! nam tu solacia
praebes, pa je i Sižgoriću Muza „solamen".

Tridesetitreća je pjesma „Andreas Banda Veronensis". Pjesma
glasi: Vir celebrande, tuo nimio sum captus amore, — cogor et
ipse loqui, cogit et imus amor. — Nec mirere, precor, si te, doctissime,
temptat — visere cum raucis nostra Thalia sonis. — Hoc poscunt
dotes, quibus en, celeberrime, fulges, - hoc poscit virtus inge-
niumque tuum, — Hoc probitas, mores, generosa modestia, vultus, —
eternos reddunt cetera queque viriš. — Me quoque constringit ve-
neranda caterua sororum, — que primos haustus ante dedere mihi,

— Que bene cantanti lauri cessere coronam — et vatem plausu
te petiere tuo. — Sunt igitur merito data sunt tibi premia vatum, —
omnia que doctis sunt tribuenda viriš. — Nouisti elloquii, doctissime,
flumina et artem, — elloquio terso Tullius alter ades. — Scit variis
cantare modis tua docta Camoena, — Orpheus es dulci tu vel
Apollo sono; — Inque tuo sunt iura simul sacra corde locata —
iureque consulti tu quoque nomen habes. — Nuper es et palmam tam
forti Marte secutus, — vt celebret nomen candida fama tuum. —
Gaudeat Illvricus tractus tua cara simulque — preclaro nato Sibe-

Digiti

zedby G00gle

246 X. &RHPHL, (41)

nicena parens. — Te manet atque cupit propriis amplectier vlnis —
aduentuque tuo tota serena micat. — Clarum oratorem, clarum
manet illa poetam, — doctorem expectat te radiata nouum. —
Perge igitur foelix, foelici et sydere rerum, — in patriamque
ferat prosperitate parens. — Deprecor, aspirent venti cum velo
per equor — tendes, cumque undis credita nauis erit. — Iamque
vale et tandem tua numina1 vota secundent — atque aliquando
velis tu memor esse mei.

Ovu je propemptičnu pjesmu spjevao Banda, kad se Sižgorić
stekavši doktorat prava iz Padove spremao otići u zavičaj.

Sižgoriću je namijenjena i trideseticetvrta pjesma „Hilarion Vi-
centinus" : Vatibus vt multis prestatur laurea, Gorgi, — immeritis,
merito sic tibi tantus honor. — Aonidum tibi turba fauet, dum
carmina condis, — surgit in obsequium Phoebus Apollo tuum. —
Sapphicon interdum si summis, amice, cothurnum, — iurem, quod
Sappho docta magistra tibi. — Tu sapis ambrosiam et nectar
sermone diserto, — seu pedibis curras, siue solutus eas. — De-
scripturus eram meritas tibi carmine laudes, — ore licet rauco
nostra Thalia foret; — Sed me Banda, meus comitum fidissimus
imus, — praeuenit, laudes pinxit et ille tuas. — Nunc contentns
ero diuino munere Bande, — laudati sat erit laus tibi tanti viri.
— Sufficiet scripsisse mihi atque orasse poetam, — Hilariona adamet
confoueatque sinu.

Obje pjesme hvale Sižgorića i kao pjesnika i kao govornika.

Tridesetipeta pjesma „Ad summum deumu ima 5 distiha, a
spjevao ju je Sižgorić u kršćanskom duhu. Slava tebi, višnji Bože,
koji sve vidiš i vladaš; sve, što imaju more, zemlja i zvijezde,
tvoja je slava; zvjezdama si nakitio nebo, ribama more, pticama
zrak, a cvijećem zemlju; čovjeku si jedinomu dao božanski dar,
da te shvaća; i meni si dao iskricu dara, hvala ti!

Kompozicija je skladna; pjesnik poslije uvoda napominje u opće
more, zemlju i nebo ; onda navodi njihove stanovnike, pa onda pri-
rodno završuje s čovjekom: sa sobom.

Tridesetišesta je pjesma „Ad Andream Bandam Veronensem"
spjevana u 34 hendekasilaba. Pjesma je odgovor poslanici Bandinoj,
puna pretjerivanja običnih u takovim prijateljskim poslanicama,
koje su i u modernim jezicima onoga vremena zadržale isti ton.
Sižgorić zove Bandu zvijezdom domovine, kako su bili i Katnlo,

1 štampano: Kutnima.

Digiti

zedby G00gle

(42) HUMANIST &TŽGORIĆ. 247

Tibulo, Propercije i Ovidije. Vjeruj mi, veli mu Šižgorić, da ti se
raduju Harite i da ti Drijade vjenčaju glavu. Budi zdravo, ti si
drugi Apolon i Eurijal. Sretan bih bio, kad bih te mogao dostojno
proslaviti. No ovako primi moju zahvalu, ja ću te se vazda
sjećati

Pjesma nas podsjeća Katulove pjesme 49, u kojoj pjesnik pjeva
Ciceronu, ali se u Šižgorićevoj pjesmi nahode i tragovi drugih
pjesnika, poimence miloga Ovidija; tako n. pr. pjeva Ovidije ex
P. 3, 3, 2: O sidus Fabiae, Maxime, gentis, ades. Zanimljivo je,
da Šižgorić megju slavnim pjesnicima navodi samo četiri elegika.

U trećoj knjizi nahodimo na prvom mjestu pjesmu „Ad Ambro-
sium Sibenicensem philosophum", a imade 18 distiha. Pjesnik po-
najprije opisnje tešku svoju bolest, i kako je uzimao lijekove; u toj
nevolji na dan svetice, que tersit crine magistrum — et que pur-
gauit eri mina multa gemens, sjeti se i svojih grijeha, te se i ispo-
vjedi. Heredes nostros legali robore scribo, — legoque sed tumulo
carmina bina meo. — Ius colui, Musas colui, coluique beatos, —
Sisgoreo dicas, lector amice, vale. Ali me oporavi sin Bogorodičin,
pa ću zato prinijeti tamjana i zapjevati Bogu u hvalu. A ti,
Ambrozije, žrtvuj ovcu, kako se običava za novorogjenče. Quam
si mactabis, nostro de more beato — cantabo dotes tempus in
omne tuas.

Na ovu je pjesmu odgovorio Ambrozije, te je bižgorić njegovo
pismo u prozi smjestio u prvu knjigu. Pjesma nas živo podsjeća
starinskih elegika, koji su takogjer opjevali svoju oporuku. Tibulo
u I, 3 stavlja sebi nadgrobni natpis: Hic iacet immiti consumptus
morte Tibtillus, — Messallam terra dum sequiturque mari (st. 55) ;
Propercije 3, 5 naslućujući svoju smrt veli u stihu 9: Sat mea
sat magnast, si tres sint pompa libelli, — quos ego Persephonae
maxima dona feram. A Ovidije piše sebi ovaku epitafiju Tr. 3, 3, 73:
Hic ego qui iaceo tenerorum lusor amorum, — Ingenio perii Naso
poeta meo; — At tibi, qui transis, ne sit grave, quisquis amasti,
— Dicere: Nasonis molliter ossa cubent, to je dosta za natpis
veli iza toga Ovidije, jer sam trajniji spomenik podigao sebi u
pjesmama. Imitacija je u Šižgorića očita; kako Propercije ostavlja
3 knjige, tako Šižgorić namjenjuje svomu grobu carmina bina,
odakle se čini, da su pjesme 1. i 2. knjige pisane prije bolesti,
premda veli Šižgorić, da se nije držao kronologijskoga reda. Vjero-
jatno je bar toliko, da glavni dio 1. i 2. knjige pripada vremenu
prije bolesti.

Digiti

zedby G00gle

248 M. 6R8PBL, (43)

Druga je pjesma „Ad Tvdeum Acciarinum poetam", a imađe
7 distiha. Pjesma je propemptična. Neptunu smo žrtvovali jagnje,
veli pjesnik, da bi bio povoljan tvojim jedrima, ali nijesmo žrtvo-
vali bez stihova, jer je pjesma jada od krvi životinjske. Tako je
Euridikin muž pjesmom ukrotio vjetrove, rijeke, kamenje i zvijeri.
Oj da što mogu moje pjesme i da imam širok dom, za te bih
spjevao pjesmu i dao blago. Tu mihi Nisns eris, nec te tua svdera
fallunt, — si cupis Eurialum, Niše, valere, vale.

Već smo više puta navodili analogiju o moći Orfejeva pjevanja,
kako nam je prikazuju elegici rimski. Amo se prislanja i ono, što
veli Horacije Ep. 2, 1, 138 : Carmine di superi placantur, carmine
Manes. A vrijedi isporedi i Ovidija ex P. 4, 8, 39, koji veli, da
vrijedi žrtvovati i tamjan i jagnje, ali da je još zgodnije žrtvovati
prvacima pjeBma. Na ovu je pjesmu odgovorio Tidej pismom u
prozi, koje se nahodi na kraju I. knjige.

Na trećem je mjesta Zovenzonijeva pjesma „Raphael Zouen-
zonius poeta", pjesma imade 9 distiha : I, mea Musa, vocat Gorgis,
qui rure beato — viuit, ad Ambrosias i, mea Musa, dapes, —
Pallas vbi Liberque pater docteque sorores — cunque corymbifera
pulcher Apollo coma. — Vescimur incoctis nos glandibus, arrida
fontes — lingua bibit, vilem dat mihi terra thorum. — Squallidus
Illvricis versabor solus in antris, — sol us agam miseros te sine,
Musa, dies. — I, pete foelices, foelix mea Musa, Penates, — est
mihi cum duriš fas habitare feris. — Cur contraxisti frontem? quid
abire recusas? — quid premis amplexu flens mea colla tuo? —
Non ego te mittam, mea sis comes, usque licebit, — desine iam
lachrvmis sollicitare genas. — Tu veniam nostre dato, candide
Gorgi, puelle, — que sine me non vult limine ferre pedem. —
Amplias et nostram nolis tu arcessere Musam — ad te vel mecum,
Gorgi, venire iube.

Na ovu je pjesmu odgovorio Sižgorić elegijom 2, 14. A kako
smo vidjeli, i pjesma 2, 9 tiče se Zovenzonija.

četvrta pjesma „Carmen ad Christum" ima 5 Sapfinih strofa.
Pjesma je izvedena kao molitva. Krate, vladaru svijeta, kojega
rodi stidljiva Djevica, Krste, koji si prepatio na krstu smrt od
židovske rulje, da spaseš svijet, Krste, koji si uskrsnuo, Krste,
stvoritelju, koji si uzišao k ocu, budi mi u pomoć, pogledaj na
moje suze i uzdahe.

Tako Horacije slavi Merkurija ističući pojedine njegove vrline
u odi 1, 10. Imitacija se vidi u jednakom broju Sapfinih strofa;

Digiti

zedby G00gle

(44) HUMANIST ŠIŽGORIĆ. 249

razlika je dakako u tom, što Šižgorid svoju odu završuje s mo-
litvom.

Peta je pjesma „Ad Mare um Boli an um pretoremu u 20 distiha.
Pjesnik pjeva ovako : Marko, diko mletačkoga senata, nas si postao
pretor i donio nam radost. Vas nad grad pljeskaše ti od veselja,
odjekivale su trube i bombe. Kad si primao znakove preture, ra-
dovahu se gragjani misleći, da se vraćaju Saturnova vremena. Ali je
nada varava, smrt ti ote plemenitu i krasnu ženu Pentesileju, tako
draga nije bila mužu ni Lukrecija ni Penelopa. Smrt ti ugrabi i
djecu: Hei mihi erudelis mors čita eruda nimis. I tuga obuze gra-
đanstvo. Ja sam doduše vazda pjevao elegije, jer mi je život bio
jadan, ali sam zapjevao veseo Sapfinu pjesmu, kad si došao. No
naša se radost prevrati u žalost, te moja lira udari jadikovati.
Tvoja jakost umanji žalost, vas te narod moli, da se okaniš tuge.
Budi svojim gragjanima sretan pretor, a mojoj Muzi obrana, pa
ću ti češće zapjevati.

Ova nas pjesma donekle podsjeća Propercija, pjesmom 4, 17
opjeva on smrt mladoga Marcela, koga proslavi i Vergilije u Ene-
jidi 6, 860 — 887. I Propercije izvodi opreku izmegju radosti, koju
je Marcelo doživio u životu, i sadašnje tuge. U stihu 17 veli Pro-
percije : I nunc, tolle animos et tecum finge triumphos, — Stantiaque
in plausum tota theatra iuvent, — Attalicas supera vestes, atque
omnia magnis — Gemmea sint ludis: ignibus ista dabis. — Sed
tamen huc omnes, huc primus et ultimus ordo: — Est mala, sed
cunetis ista terenda via est.

Zanimljiva je pjesma šesta „ Ad Symonem Difnicum theologum" :

Scripsi multa dolens, Symon, generosa propago,

dedite stigmiferi numinibusque dei.
Non cesso miseras vates resonare querellas,

hei mihi sunt vite stani mina nigra mee.
5 Iam dudum fleui eradelia funera fratrum

et pressit nostras lachrvma multa genas.
Et solitus Turous nostris accurrere campis,

turbauit querulo carmina nostro sono.
Melpomene citharam pulsabat moesta gementem,
10 cum mala vexabat pectora nostra lues.

Fugerat extremo fato pretoria coniunx"

et cecinit tristee nostra Thalia modos.
Hei mihi perpetui vexabor oarmine luctus,

nec me solari nunc valet vila guies.

1 žena Bollanova.

Digiti

zedby G00gle

250 M. ŠRBPEt-, (45)

15 Predia Virgilii Bomanus miles habebat,

ređdita Pverio snnt tamen illa viro.
Ama paterna mihi činili lege relicta

heu rigor eripuit saeuitiesque mala.
Magnaque ditauit Ciceronom Borna disertnm
20 atqne hnmilis Cicero consnl in vrbe fhit.

Me ciuem ciuifl sacro spolianit honore,

foelices doluit viuere posse dies.
Urbem Antenoream1, qne me donanit honore,

foelicem memoro terqne quaterque deam.
25 Qua tibi lege querar, dulciaaima patria, do te,

qne miserum crucias et sine leges vides?
Non cernis nigrum me, patria terra, Sinonem,

famosa certe qni cruce dignus erat,
Nec me damnasti Paridem virtuto carentem,
30 nam fueram semper tyro, Minerua, tuus.

Delia nulla fuit, fuerat vel Cvnthia nulla,

fabnla vel de me nulla Corinna fnit.
Blanditie nostre fuerant sacra virgo, Diana,

nec colui numen, Ovpria blanda, tuum.
85 Nec fixi precio, nec patria iura refuti,

Tanthaleis careo Sysipheisque malis.
Sentio Pyerios in me sine lege furores,

vos nimis iratas arbitror esse deas.
Me vobis dederam teneris stndiosis ab annis,
40 carmina nam vobis versicnlosque dabam.

Nunc tamen ipse magis saororum iura colebam,

non memor Aonidum Pyeridumque chori.
Parcite, Pverides, stimnlo vicistis acuto,

iuribns en positis carmina scribo dolens.
45 Castalides fuerant noatrornm cansa dolorum,

conqueror et miseros continuasse dies.
Certe ego vexatus tolerarem cuncta poeta,

omnia, qne nostri causa doloris erant
Sed rogo, quis vates fictos toleraret amicos,
50 a pereat* simnlans hostis amioitiam.

Nisns et Enriali periernnt tempora čari,

quos mirata fuit deniqne prisca fides.
Ledina in sacro semper viuebat amore,

Scipio testis erat tempus in omne granis.
55 Aonides, nimium nostros lacerastis honores,

parcite Pverio, parcite, queso, viro.
Parcite iam nostris, foelix, rogo, turba, querellis,

non ego vos linquam Castaliosque lacus.
Carmina dictabo, Musas venerabor amantes,

1 Padovu.

* Štampano: apereat.

Digiti

zedby G00gle

(46) HUMANIST SIŽGORIĆ. 251

60 nec mittam syluas, puloher Apollo, tuas.

Tu quoque parče meo, dominans Fortuna, dolori

et vates lyricis ipse1 sonabo malis.
Nec me iam laceres, nec me, saeuissima, vexes,
nec des Plutoni Tartareoque cani.
65 Ipse relegatum Nasonem saepe beaui

inter Sauromatas1 barbaricosqae Getas.
Filia Pasiphes' scopulis neglecta marinis

visa4 fait foelix saepius ipsa mihi.
Conqueror, inuidi mineri* miserabilis ipse,
70 saepius inuidi foemineisque malis.

Tu, precor, antjdotum tribuas, doctissime Symon,
si potis os, curas ipse leuare meas.

Živeći u nevolji u Tomima spjevao je Ovidije svoju autobio-
grafiju Tr. 4, 10, a za ovom se elegijom u jezgri poveo i naš
Sižgorić u svojoj autobiografiji, pošto je prepatio svakojake ne-
volje. Ovidije najprije govori o svojem porijetlu, zatim o svojem
uzgoju, napominje, kako je otac htio da se primi prava, ali je
njega sve gonilo k pojeziji; zatim navodi pjesnike, s kojima je pri-
jateljovao, i kako je propjevao ponajprije svojoj Korini; onda
govori o svojim ženidbama i kćeri, te se apostrofom obraća mrtvim
roditeljima, koji na sreću nijesu doživjeli nevolje sinovlje; po tom
priča, kako ga je poradi pjesama gnjev carev otjerao u divlji kraj
i kako sada boravi tužne dane megju Getama; jedina mu je utjeha
Muza, ona mu daje besmrtno ime, te mu ne će nauditi zavist, nego
će ga znati vas svijet.

Sižgorić navodi sve pojedine nevolje svoga života, koje je i
opjevao, ali hvali Padovu, gdje je postigao doktorsku čast. U za-
vičaju stiže ga nepravda — nekriva; nije bio izdajica, niti je imao
ljubovce, već je uvijek pjevao čiste pjesme. Na nj su se razljutile
Muze, jer se primio prava, ali se opet vraća k njima, te ih moli,
da ga štede. U ostalom sve bi podnio, ali ne može neiskrenih pri-
jatelja. Ostat će vjeran Muzama, te zaklinje sudbu, da ga prestane
mučiti. Na koncu moli Simona, da mu olakša boli.

Analogija je očita, samo što je Sižgorić pojedine momente udesio
dakako prema prošlosti svoga života. Kako je Ovidije bio mio Siž-
goriću, bilo bi i čudno, da se u njegovoj pojeziji ne nagjc imita-
cija i Ovidijeve autobiografije.

1 štampano: iple.

* štampano: šauromacas.

• Argadna.

4 štampano: <Ma.

Digiti

zedby G00gle

252 u. Srupkl, (47)

Sedma je pjesma „Contra ingratum" u 6 distiha. Nezahvalniče,
obličjem nadilaziš Eurijala, ali se ne svigjaš kao Eurijal; pa da
imaš veći broj pradjedova nego Pelejev sin, ipak si po značaju
Tersit; bogatiji si od Krasa, ali volim siromaštvo Kodrovo; ubija
te razkošje. Nemaš sveze s Muzama i Nimfama. Čini mi se, da te
je rodila Tisifona ili sam Cerber, pak imaj njihov dom.

Tako se i Ovidije okosio na nevaljalca, koji bi mu se nesretna
rugao, u Tr. 3, 11, gdjeno u početku čitamo: Siquis es, insultes qui
casibus, improbe, nostris, — Meque reum dempto fine cruentus
agas, — Natus es e scopulis, nutritus laete ferino, — Et dicam
silices pectus habere tuum; a slično navaljuje Ovidije i u elegiji
IV. 5, 8.

Osma je pjesma „Ad Ambrosium Sibenicensem philosophum" u
7 Sapfinih strofa. Iz nje saznajemo, da je Ambrozije bio latinski
prozajist i pravnik.

Pjesnik pjeva: Doktore Ambrozije, šibenski sine, zvijezdo do-
movine, tebe ću proslaviti lirom, a Muza nek pomogne. Ti si
slavitelj pravoga Boga, koji je izgubljeni svijet poučio svetom riječi,
tebi su otkrivene rečenice svetaca, što ih je napisao Akvinjanin ili
manji učitelji škotske škole, ti natičeš logične strjelice i odbijaš
ih, ako su puštene na te, te prodireš u filozofiju. Verba conscribis
bene tu Latina — Tullio magno duce vel magistro. Poznaješ za-
kone Justinijanove, naše Muze ljubiš i želiš mi mnoge dane, za
koje žrtvuješ junicu i jagnje. Molim se pjesnik, da te Laheza uzdrži
čila, a poslije ovoga vijeka da sagledaš elizijske poljane.

Neku analogiju ovoj pjesmi nahodimo u Horacijevoj odi 3, 8,
koju je pjesnik u jednakom broju Sapfinih strofa spjevao Mecenatu.
Razlika je u gledištu poganskom i kršćanskom. To potvrgjuje već
sam konac Horacijev : Dona praesentis cape laetus horae, — Linque
severa. Šižgorić naprotiv pomišlja na drugi svijet. Ova je pjesma
Sižgorićev odgovor na pismo Ambrozija, koji je po želji pjesnikovoj
(III, 1) bio prinio žrtvu za njegovo zdravlje.

Deveta je pjesma „Ad Paulum Rippam pretorcm", a ima 10
distiha. Paulo, ti potječeš iz Mantove, ali doskora postade slavom
mletačke toge. Ti si bio srčan vogj mletačkog brodovlja. To je
tvoj ponos, što su se vojnici proslavili na moru, jer da je Ulikso
spavao, spavala bi i četa. Dolazeći u Šibenik vidio si, kako se
raduje svijet tvome dolasku; siromasi se raduju u gradu i moja
hroma Muza pjeva veselu pjesmu. Mislimo, da nam je s tobom
došla Astreja i da Harite mogu zaigrati kolo. Bogovi da budu

Digiti

zedby G00gle

(48) HUMANIST SIŽGORIĆ. 253

skloni tvojim namjerama i Erigona, Ikarijeva kći, poslije smrti
uvrštena na nebo kao djevica, da upravlja tvojim žezlom!

Propereije 4, 3 želi sreću Augustu i njegovoj vojsci, koja se
spremala, da zavojšti na Parte. Elegija imade 11 distiha. Proper-
eije vidi u duhu pobjedu carevu i njegov triumf. Na koncu moli
Veneru, da štiti svoga praunuka. Analogija je doduše udaljena, ali
se ipak može nazreti.

Karakteristična je za pojeziju Sižgorićeva elegija deseta „De
miseriis amantium", koja imade 39 distiha. Kao svećenik Sižgorić
je iz svoje pojezije uklonio ličnu ljubav, ali je teško zamisliti ele-
gika, osobito ako su mu uglednici starinski elegici, koji bar ne bi
indirektno govorio o ljubavi. Ljubav je u Katula, Tibula, Proper-
cija i Ovidija jedna od glavnih žica pojezije, te se njen zvuk
čuje i u humanista, koji je doduše bio svećenik, ali inače štovatelj
starinske elegije. Već sam natpis „De miseriis amantium" pokazuje,
kojim će smjerom teći pjesnikove refleksije o spolnoj ljubavi. Bu-
dući da sva četiri rimska elegika obilato govore ne samo o sreći
ljubavnoj, nego i o njenoj nesreći, imao je Sižgorić dosta prilike,
da i u njih nagjc dosta motiva za nevolje zaljubljenih ljudi.

Moglo bi se za čas i čudno pričiniti, što je Sižgorić s tolikom
ljubavlju prigrlio rimsku elegiju, koja je u prvom redu erotična,
izraz ljubavnoga zadovoljstva ili ljubavne boli. No osim ljubavi
obuhvatila je rimska elegija i svu silu drugih predmeta, koje raz-
vija laganim tečajem refleksija. Najmiliji od rimskih elegika bijaše
Sižgoriću svakako Ovidije, kud i kamo miliji nego Propereije i
Tibulo. Propercijeve su elegije pune ljubavne strasti, pravi plame-
novi, kako ih je dobro već i Ovidije označio (Tr. 4, 10, 45: Saepe
suos solitus recitare Propertius ignes); u Tibula nema toliko ognja,
on je delikatniji, nježniji — pravi pjesnik pročištena osjećanja.
Naprotiv Ovidije pjeva svoje elegije s više duha, nego osjećanja ;
njegova je pojezija, i ako se obazremo na elegije njegove, didak-
tična i deskriptivna; sulmonski Epikurovac ide ponajpače za du-
hovitom frazom, pa je zato našao toliko štovatelja poimence u
Francuskoj, u kojoj se cijeni više nego drugdje „le regne du bel
esprit". 1 humanizam je cijenio, dapače precjenjivao duhovitost i
stil. Zato im je frivolni Ovidije više ugagjao nego Propereije i
Tibulo, koji takogjer nijesu slavili platoničke ljubavi, ali su bili
prožeti dubokim osjećanjem, pa nam i danas godi čitati njihove
elegije, jer su pisane s naivnošću i s nadahnućem. Humanist pjeva
više duhom nego srcem, ljubi više duhovitu frazu, nego vrelo osje-

Digiti

zedby G00gle

254 M. ftRBPKL, (49)

ćanje ; humanist je vide učen, nego nadahnut. To vrijedi i za na-
šega Sižgorića, to nam tumači, zašto se povodio upravo za Ovi-
dijem, premda je on a svojim prvim ljubavnim elegijama slavio a
prvom redu brutalnu satisfakciju ćutila u živoj opreci s Vergi-
lijem, komu je ljubav jedinstvo duša, uzajmična žrtva njihova.

Evo, kako govori Sižgorić o ljubavnim nevoljama: Odviše je
kruta tvoja vojna (castra), Amore, te nijedna četa ne hvali tvoje
zastave, koja je krvava. Na tvojoj je zastavi luk Kupidonov. Ti
vodiš veliku gomilu svijeta, koji bije vazda mučaljiv boj. Mjesto
trube čuje se citara, mjesto pljeska meki zvuk; mjesto kacige
nosi se tijara, a mažu se vlasi. Tvoji vojnici treba da nose putnu
kabanicu mjesto oklopa, mjesto sulice služe se ružama ili držalom,
što piše lirske pjesmice, raduju se zrcalu, koje im je kao štit Slabo
je sigurno oružje tvome vojniku, ti si sam izdajica svoga vojnika.
Ukrotio si Jupitera, kad je bio tvoj vojnik, ranio si Marsa i Apo-
lona, uništio Pirama, presvojio Parisa, te s njegova ognja propade
Troja. Tu capis intactam tenero sub Marte iuuencam — et tandem
blando cogis amore mori. 'Mnogo zla pati tvoja četa od tebe ; dane i
noći muči ti vojnika bol, pa ma što činio: jeo ili pio s pomoću Bromija
(Dioniza), da olakša bol, ne pomaže ; si venit interdum cupiens sacra
liba videre, — vritur infoelix, nec memor ipse dei. Ako luta gradom,
traži drugaricu svoje boli; ako mu noć poda mira, sni ga muče,
te progovara šaljive riječi; često zavaran čuje slatki glas, često i
plače; u snu se želi dotaći svoga blaga, a dotiče se postelje; u
snu hrli, da poljubi djevojku, pa kad ustane, traži ljubljenu Filidu ;
ne boji se noću strašne oluje ni snijega, te se ne brine ni o svome
životu. Hei mihi sunt dura castra, Cupido, tua. Ti sve nadvladavaš,
bez prava su, koji ti služe. I Jupitera si pretvorio u bika, in Ve-
neris lecto Martia corda domas. — • Cecus amor docuit fratrem te,
Biblis, amare, — vita tibi turpis, mors quoque turpis erat — Tu
Mvrram vetito perdis sub amore, Cupido, — patris in amplexu
nata nephanda fuit. — Egregius forma contactus amore Hiacvnthus
— turpiter ex puero foemina factus erat, — legeque nature quamuis
damnata voluptas, — est concessa tamen lege, Cupido, tua. — Lex
tua deformis Veneris quoque digna marito, a pereant leges magne,
Cupido, tue. — lile erit infoelix, tua qui vexilla sequetur, — infoelix
semper militis esca tui est

U ovoj apostrofi pjesnik oštro optužuje i osugjuje ljubav, koju
prikazuje u najmaterijalnijem, brutalnom njezinu obliku. Glavni
uzrok valja tražiti u pokvarenosti onoga vremena; mnogi, dapače

Digiti

zedby G00gle

(50) HUMANIST SIŽGORIĆ. 255

najslavniji humanisti bili su na glasu sa svoje raskalašenosti. Burck-
hardt (Eultur8 1, 313) nahodi tomu tri uzroka: mnogima je od
njih bilo predobro, život im je bio bez garancije, a kvarila ih je
u neke i sama starina; pa se već u XV. stoljeću čuju ljuti pri-
govori. Battista Mantovano u svojem djelu „De calamitatibus tem-
poruma (lib. I.) navodi humaniste u poglavlju: Superbia; no istom
XVI. stoljeće navijesti im rat. Humanisti su se u ostalom sami
veoma žestoko napadali, djela Poggia Bracciolinija krcata su silnih
grdnja i osvada, a tako su radili i drugi humanisti, te su izišli na
zao glas. U početku XVI. vijeka bila je Italija u teškoj moralnoj
krizi; pogrješke su se držale indiferentnima, ako je čovjek bio
slavan. Italija je, veli Burckhardt (o. c. 2, 210), pogazila brak
i njegovo pravo; na djevojke viših slojeva strogo se pazilo, sva
strast ticaše se udatih gospogja. Sudeći bar po moralu novelista i
komika renaissance ljudi su u Italiji držali, da je ljubav samo
užitak i da su u ljubavi dopuštena sva pomagala, tragična kao i
komična, dapače što su ljubavne zgode bile frivolnije i smjelije,
činile su im se zanimljivije. Ako se i ne može reći, da se u nekih
humanista ne opaža težnja za moralnošću i religioznošću, opet je
istina, da su mnogi članovi humanizma pošli tragom Ovidijevim u
shvaćanju ljubavi.

Tako se evo dogodi, da je Sižgorić udarajući na nemoralnu
ljubav i u opće na ljubav pogodio svoga omiljelog vogja Ovi-
dija. Pa ipak je već za početak svoje pjesme našao motiv u Ovi-
dija Am. 1, 9, 1, gdjeno čitamo: Militat omnis amans, et habet
sua castra Cupido. Izvodeći paralelu izmegju ljubavnika i vojnika
Ovidije u istoj pjesmi napominje Ahila i Marsa, koji su se poko-
rili Amoru. 1 Ovidije ib. 15 kaže (kao i Sižgorić), da se ljubavnik
i vojnik ne boje noćne studeni ni snijega. U Am. 1, 10, 7 napo-
minje se, da je ljubav Jupitera pretvorila u bika. I*kad Sižgorić
navodi primjere grješne ljubavi, učitelj mu je Ovidije, koji je u
Metamorfozama opjevao Biblidu (9, 454 d.), Miru (10, 311 d.) i
Hijacinta (10, 183 d.).

Iza ove pjesme nahodi se Sižgorićev pjesnički kalendar „De
diebus festis", svaki mjesec ima po jednu pjesmu, i to pjesma U. nJa-
nuarius" imade 10 distiha, 12. „Februarius" 7, 13. „Martius" 10,
14. „Aprilisu samo 3, 15. „Maius" 7, 16. „Junius" 4, 17. „Julius"
takogjer4, 18. „Augustus" 6, 19. „September" opet 6, 20. „October"
samo 5, 21. „November" takogjer samo 5, i napokon 22. pjesma
„December" 10. Sav kalendar ima 77 distiha.

Digiti

zedby G00gle

256 M. &RBPBL, (51)

Jedanaesta pjesma „Januarius" glasi:

Nil mihi cum veteri Romane gentis honore,

quem canit in fastis Naso poeta suis;
Vana superstitio dominorum namqne Quiritum

et fuit eterne relligionis inops.
5 Maxima fešta sono totam digesta per annum,

que populo veri aunt veneranda đoi.
Pompilius Ianum prefecit mensibus anni,

incipit a lani mense poeta canens.
Principinm nostris sunt lani tempora coeptis,
10 ordinibus priscit conuenit ordo nouus.

Prima dies lani toto oeleberrima mundo est,

qua deus incisa carne puellus erat.
Nomen et excelsum nostre tulit ille salutis,

vera salus Iesus nomine diotus erat.
15 Nec se iam tanto iactabit nomine qnisquam,

nomen ad hoc semper floctitur omne genu.
Sexta dies lani est, qua stella nouella reduxit

Virginis ad partum regia dona sacrum.
Est quindena dies decima cum luče biformis
20 ad decus euriferi1 facta beata đei.

Ova jo pjesma program svega kalendara. Sižgorić sam ističe
svezu s Ovidijem, ali odmah dodaje, da će opjevati svečane dane
prave kršćanske vjere, pa ipak se ne može oteti običaju svoga vre-
mena, jer vidimo, da se napominje Numa Pompilije i Jan. Dapače i
pojedine riječi uzajmi Sižgorić u Ovidija, koji pjeva F. 1, 1 :
Tempora cum causis Latium digesta per annum — Lapsaque sub
terras ortaque signa canam, pa ib. 43; At Numa nec Ianum nec
avitas praeterit umbras, — Mensibus antiquis praeposuitque duos.

Sižgorićev je kalendar mnogo manji nego Ovidijev, jer je Ovidije
u Fastima razložio astronomijski, gragjanski i religiozni kalendar
rimski ; Ovidiie se nije zadovoljio time, da samo napomene glavne
svečanosti, nc%o je nastojao, da istumači sve, Sto se znalo i po-
mišljalo o postanju pojedinih običaja, sujevjerja, o uredbi raznih
svečanosti, o raznim predmetima, koji se ticahu javnoga kulta i
liturgije. Stare historije i stare pjesme podavale su mu gragju, koju
je ukrasio bogatim uresima pojezije.

Dvanaesta pjesma „Februari us" može nam odmah objasniti raz-
liku izmegju Sižgorića i Ovidija:

Februa post Ianum voluunt2 eito tempora nobis,
laetitiam nobis februa fešta dabunt.

1 štampano: eusiferi.
* štampano: vouiunt.

Digitized by

Google

(52) HUMANIST ŠIŽGORIĆ. 257

Altera lnx mensis totom rađiata per eonm est,

qua tulit ađ templum Virgo serena deum.
5 Hlaxit mini clara dies doodena canenti,

qoa doctor Pataoa factua in vrbe foi,
Et referens grates nostro cum carmine Christo,

tempos et hoc inter TnuTima fešta cano.
TJndenaqae die geminata mense sob isto
10 claoiger in saora sede triomphos erat1.

Ter octaua dies numero nomerata sub isto

sortibns electom lux dabit ista nonom1,
Ieiunique capnt venerator temporis ipsom,

quo sacer ad oinerem cnneta redire dooet.

Ovidijev februar imađe 864 stiha, pa se već odatle razabira
razlika izmegju njega i Šižgorića. — Zanimljivo je, Sto Šižgorić
napominje dan, kad je stekao doktorsku čast u Padovi, te u
neku ruku opravdava, zašto i ovaj dan ubrojava megju „ma-
xima fešta" kršćanske vjere. Ovakov lični umetak o gradu naho-
dimo i u njegova uglednika Ovidija, u F. 4, 79 govori Ovidije o
Sulmonu: Huius erat Solymus Phrygia comes unus ab Ida, — A
quo Sulmonis moenia nomen habent: — Sulmonis gelidi, patriae,
Germanice, nostrae. — Me miserum, Scytbico quam procul illa
solo est!

Trinaesta pjesma „Mart i us" napominje korizmu, Gregorija i
blagovijest, pa slavi muku Isusovu i uskrs:

Palma dabit feštom et ramos viridantis oliue,

quo canit hnmannm parnula torba deum.
Preboit eternos nobis toa oena triomphos
10 institaitqoe saorom, Ghriste benigne, oibom.

Illa dies oolitor laohrjmoso plena dolore,
qua deos humano* oorpore passos erat.
Viilnera flete dei mečom, mare, sydera, tellos,
logeat et uigra namen in ecclesia.
15 Qoeso, meis ooolis date nonc date flomen aqoarom,
ipse creatoris flebo poeta neoem.
Christe, toi nobis lox est veneranda sepolohri,

mors toa sed nostre vita salotis erat
Dioino radio feštom pasoale refolget,
20 qoo deos improprio fonere victor erat.

Ovakovih apostrofa ima i u Ovidija, n. pr. F. 2, 659 Terminu.
A u F. 3, 471 čitamo: En iterum, fluotus, similis audite querellas!
— en iterum lacrimas accipe, harena, meas!

1 Stolica sv. Petra o J^ntiobijL

1 Sv. Matya.

1 Štampano: humauo.

R. j. a. ozzzvui. 17

Digitized by

)gle

258 m. Srbpkl, (63)

Četrnaesta pjesma „Aprilis" kaže, da se javlja proljeće, pa
nastavlja :

Idibus exaotis iunctis bis quingue fenestris

cum clipeo veniet diuus ad arma đatus.
Quinta dies decimam geminando mense sub isto

alligero gaudens ipsa leone venit1.

Petnaesta pjesma „Maius" u početku slavi u opće cvjetni mjesec,
pa ističe prvi dan mjeseca, našašće sv. križa, uzašašće Isusovo,
te završuje: Est quoque magna nimis sacri veneratio fešti, — quo
colitur celso victima plena deo.

U Šesnaestoj pjesmi „ Juniustt veli pjesnik, da jun „immensi venit
cum fruge caloris", pa napominje sv. Antonija, Ivana Krstitelja,
kao i Petra i Pavla.

U sedamnaestoj pjesmi veli pjesnik za jul: luli us ardenti mundum
cum sole videbit, te napominje pohod djevice Marije, Mariju Magda-
lenu (flentem . . . deam) i Jakova.

U osamnaestoj pjesmi čitamo na početku: Venit et Augnstus
plenus crescentibus vuis, pa se navodi Sniježna Marija, Lovrinac,
Velika Gospa, Bartolomej i Augustin.

U devetnaestoj veli pjesnik za septembar: cum festis mundo
dulcia musta dabit, pa navodi Malu Gospu i nastavlja:

Idibus ad laudem nostrum natale tonantis

surgit et ad magni gaudia sacra dei.
Post Idus octaua dies preclara nitebit,

namque dies hominis fešta volantis erit.
Musarum numerom bis denis adde diebus :

sub pede libriferi perfidus hostis erit.
nitima Septembris magno veneratur honore

ad decus excelsi oondita HieronymL

Iz ovoga se mjesta razabira, kako je Sižgorič postupao, da se
ukloni monotoniji u navogjenju svečanih dana, osobito je zgodno
izražen dan sv. Mihajla.

U dvadesetoj pjesmi veli pjesnik : Venit et October ventis imbutas
aquosis, pa napominje sv. Franju, Simeona, Luku, kao i Simeona
i Judu.

U dvadesetiprvoj pjesmi napominju se Svi sveti, dušni dan, Martin,
Katarina i Andrija.

Dvadesetidruga pjesma o decembra glasi:

1 Sv. Marko, zaStitnik Mletaka.

Digiti

zedby G00gle

(54) HUMANIST ftlŽGORIĆ. 259

Fešta đabit nobis Nioolai seita Deoembris,

qui fauet in pelago oonnubiisque saoris.
Ambrosii nomen, toto venerabile mnndo,

septima saora dies cantat honore pio.
5 Gaudia prestabit nobis ootaua Deoembris,

qua oonoepta đie Virgo serena foit.
Teioia post decimam lux est veneranda Lncie,

protinus ad laudem facta, Luoia, tnam.
Post Idus octaua dies falgebit in eno
10 ad decus electi, vulnera qui tetigit.

Nempe diem natalis habet vigesima quinta,

quo deus intacta virgine natos erat.
Stephanus immensum sequitur natalis honorem

nomine pro Christi plnrima saxa ferens.
15 Post sequitur volitans alti Ionis alta volucris

nomine prestante oelica mnlta canens.
Infantum pia torba deom sine labe seqoontor

et laodes sparso sangoine saepe sonant
Ultima Siluestri veneratur fešta Deoembris
20 cumque soa nnem looe December habet.

Premda elegijski distih sasvim ne pristaje ovakovoj opisnoj po-
jeziji, ipak ga je Sižgorić pridržao po uzoru Ovidija, za kojim
se povodi i u načinu prijelaza; da navedemo samo nekoliko pri-
mjera: F. 1, 317 Quattuor adde dies ductis ex ordine Konis, ib.
459 Postera'lux hiemem medio discrimine signat, ib. 461 Proxima
prospiciet Tithono Aurora relicto — Arcadiae sacrum pontificale
deae, F. 2. 153 Tertia nox veniat, custodem protinus Ursae —
Aspicies geminos ezeruisse pedes, F. 3, 163 Is decies senos ter-
centum et quinque diebus — Iunxit, ib. 523 Idibus est Annae
festum geniale Perennae, ib. 713 Tertia post Idus lux est celeber-
rima Baccho, F. 4, 179 Ter sine perpetuo caelum versetur in axe,
F. 6, 101 Prima dies tibi, Carna, datur, ib. 725 Iam sex et totidem
luces de mense supersunt. Sižgorić 3, 19, 9 upotrebljava broj Muza,
a Ovidije F. 2, 567 pjeva : Nee tamen haec ultra, quam tot de mense
supersint — Luciferi, quot habent carmina nostra pedes. Za oznaku
pojedinih svetaca trebalo je Sižgoriću izrazitih imenica (supstantiva
i adjektiva), pa zato nahodimo u njegovu kalendaru imenice : alliger,
clauiger, agniger, stygmifer, a takovih su imenica puni Faati: 1,
227 clavigerum . . . deum, ib. 393 corymbiferi . . . Bacchi, 4,
224 turr" ^eam, ib. 605 caducifer, 5, 83 cum cael

Ai1 **te »iferae Cyllenes, 6, 421 armiferae

• Digitized by

lifero

■'

ogle

M. ŠRBPBL, (55)

Ukrštavanje poganskih uspomena i kršćanskih pojmova vidi se
i odatle, što Sižgorić svece i svetice nazivlje takogjer deus, dea.
Gdjegod se nametala kakova analogija, Sižgorić ju je prihvaćao ;
dok govori o dušnom danu, kaže 3, 21, 3: Altera lux vmbras te-
nebroso carcere clausas — plaćat et optata quippe iuuantur ope,
a s time vrijedi isporediti, što pjeva Ovidije F. 2, 533 : Est honor
et tumulis animas placare paternas . . . Parva petunt manes . . .
Sed et his placabilis umbra est.

Posljednja, dradesetitreća pjesma upravljena je „Ad Belgram-
raonum Justinopolitanum", a ima 9 hendekasilaba. Milo mi je
bilo vidjeti tvoju cenzuru mojih pjesama, veli pjesnik, ne poradi
toga, što su ti u volju moje suze, korovi, ljubavi (scribentem la-
chrvmas, choros, amores), nego što mogu vidjeti sjaj tvoga genija,
misaoni pišče. Prudentem bene tu sapis Mineruam, — sydus Mer-
curii fauet diserti, — laurum Melpomene đabit capillo.

Pjesma nas podsjeća Katula, koji prvom pjesmom u 10 hende-
kasilaba posvećuje svoje pjesme Korneliju Neposu i ujedno ga
hvali (st 5 Iam tum cum ausus es unus Italorum — Omne aevum
tribus explicare chartis — Doctis, Juppiter, et laboriosis).

Na kraju knjige, na stranici 63., ima još ova pjesma doktora
Giliberta o Šižgorićevim pjesmama:

Carmina laudamus sacro perfusa liquore

factaque Cvreo1 vertice Musa tua est.
Tu, vatea venerande, potes superare oanendo

Meonidem*, solns cum Oicerone sapis.
Nou celebres sacros vidisti frustra poetas,

quem doderit, tantnm, dalmata lingua, decus.

Sižgorić se poslužio u svojim elegijama napretkom, koji naho-
dimo u metrici starinske rimske elegije počevši od Katula do Ovi-
dija. Katulo je, kako u arhitekturi gragje, tako i u gradnji distiha
još dosta neokretan ; on obično ne završuje misli s distihom, nego
slaže više raznih misli bez pauze, u heksametru ostavlja po grčkom
uzoru cezuru xaT«x t(xtov rpo^alov, te često završuje stih s riječju,
koja imade jedan slog ili četiri i pet sloga. Tibulove su pjesme
veoma skladno složene, pa mu je i distih kud i kamo dotjeraniji
nego u Katula ; u Tibula se obično dovršuje misao s distihom, često
on dobiva jamski završetak pentametra tako, da česticu que ne veže
s prvom riječi u rečenici, nego s glagolom, koji stoji na predzadnjem

1 Čira je pristanište grada Delfa.
* štampano: Meonide.

Digiti

zedby G00gle

(56) HUMANIST SIŽGORIĆ. 261

mjestu pentametra. Propercije pak natkriljuje Tibula u gradnji
distiha osobito time, Sto se a posljednjim svojim radovima gotovo
vazda uklanja tomu, da bi na kraj« pentametra stavio riječ, koja
imade više od dva sloga; inače se služi u metrici većim slobo-
dama nego Tibulo; Propercije rado meće glagol, koji sastavljen od
samih kraćina pripada i heksametru i pentametru iza jednosložne
riječi na početak pentametra ili na početak druge hemistije u hek-
sametru. Gdjekad počinje novu misao u pentametru s pomoću vez-
nika at i sed, pa je nastavlja u heksametru. Prema ovim trium-
virima ljubavi još je savršeniji u metrici Ovidije, on se pomnjivo
uklanja tomu, da bi pentametar završio s trosložnom riječju.1

U Sižgorića se takogjer veoma rijetko nalazi na' kraju penta-
metra riječ, koja imade tri ili četiri sloga (n. pr. 2, 7, 13 dominae,
2, 13, 12 inuidia) ; misao redovno završuje Sižgorić s distihom, pa
da to postigne, ponovit će misao u promijenjenu obliku u pen-
tametru. I u Sapfinoj strofi redovno se služi reformom Horacijevom,
te upotrebljava mušku cezuru u trećoj strofi (1, 2, 5, principem
vatum resono Maronem), a isto tako redovno završuje misao sa
strofom (izuzevši neke primjere n. pr. 2, 20, 12).

Ogleda vši Sižgorićeve pjesme razabiramo, da su mu najbolje
one, u kojima preteže pravi elegijski ton. Osim pravih elegija
imade u njega sva sila pjesničkih poslanica, koje je napisao po
uzoru Ovidijevu ; one doduše nijesu proste od pretjerivanja u hvali
i od preobilna pjesničkoga nakita, ali valja imati na umu, da ih
je Sižgorić pisao po ukusu onoga vremena, a nama su osobito
vrijedne poradi podataka za tadašnju književnost. Osim mnogih
Talijana, s kojima je Sižgorić podržavao žive veze, napominju se
u njima imena mnogih hrvatskih latinista i naučnjaka; ovdje se
susrećemo s filozofom Ambrozijem Sibenčaninom, s Dubrovčaninom
Grandinom, s pravnikom Jeronimom Trogiraninom, s Petrom Petra-
čićom Spljećaninom, s Jurjem Difnićem, sa Zadraninom Križanom,
s teologom Simonom Difnićem, a napominju se i takovi ljudi, za koje
točno ne znamo, kojoj narodnosti pripadaju (n. pr. Pamfilo Martinengo) ;
u ostalom se čini, da je Martinengo bio Hrvat sudeći po 2, 7, 9
(inter tot nostros . . . poetas). Osobito nam je drag list Marka Ma-
rulića, prvoga pjesnika hrvatskoga, koji nam svjedoči, da je ugled
Sižgorićev bio u Dalmaciji i Italiji velik, te možemo reći, da je
Sižgorić u neku ruku bio učitelj Maruliću, koji se i sam poslije
proslavi u latinskoj pojeziji.

1 Schulze, Đie rSmischen Elegiker.8 Berlin 1890. p. 8 d.

Digitized by CjOOQ IC

262 m. Srbpbl, (57)

O mnogim pjesmama Sižgorićevim, osobito „lirskim*, može se
reći, da su više vježba nego plod nadahnuća, ali uza sve to u
elegijama osjećamo, da ih je spjevao pravi pjesnik, komu se ne
može poricati pjesnička tvorna snaga. I ako je pojezija Sižgori-
ćeva puna cvjetovi poimence iz Ovidijevih pjesama, opet je Šiž-
gorić pored sve imitacije umio, da gdjekad dade oduška i svomu
individualnomu osjećanju i stvaranju. Njegovo je čuvstvo u opće
nježno i milo, prekaljeno čistom kršćanskom vjerom ; izuzevši malo
pjesama (n. pr. 3, 7 Contra ingratum i 3, 10) u njega i nema
oštrine.

Velimo, da je Šižgorić ipak umio dati oduška čuvstvu svojemu.
No u opće njegova je pojezija više plod duha i marljivosti nego
srca, jedno zato, što je uklonio iz svojih elegija ljubav, a drugo,
što je neograničeno, plemenito štovanje starine izazivalo imitaciju.
Uz ovakove spone mogao se duh Sižgorićev lakše kretati u okviru
elegije, nego Sapfine strofe. Njegovim „lirskim44 pjesmama nedo-
staje u opće nužna lirska koncentracija; to svjedoči 1, 3 Denovem
poetia latinis, ova je oda puka enumeracija; to potvrgjuju njegove
epitafije (2, 4 i 8) i općenite pjesme (2, 20 De amore carmen, 3,
4 Carmen ad Christum) u Sapfinu mjerilu. Od ovih su pjesama
Sapfinih svakako najbolje one, u kojima je mogao progovoriti na
svoje ime (n. pr. 2, 24 učiteljima, 2, 28 rektoru Jurju, 2, 32 liri).

U ostalom danas su nam pjesme bižgorićeve svakako najvred-
nije zato, jer nam podaju obilato vrelo ne samo za povjest naše
književnosti, nego i kulture u XV. stoljeću. Ako se sjetimo, da
je Marulić Juditu dovršio istom godine 1501. u Spljetu na 22.
dan mjeseca aprila, onda će biti jasno, zašto ističemo vrijednost
Sižgorićevih pjesama. Da i nemamo drugih vrela, već bismo iz
same Sižgorićeve knjige mogli razabrati, da je Dalmacija u XV.
stoljeću živjela bogat duševni život i da je ona jedna od prvih
zemalja evropskih, u kojoj se svježe odrazio pokret talijanskoga
humanizma.

Novolatinska je pojezija samo ogranak velikoga stabla huma-
nizma, ali nam može dobro označiti smjer humanizma. Jamačno
se nije najduhovitiji i najrazvitiji narod onoga vremena uzalud
odrekao u pojeziji takova jezika, kakov već bijaše talijanski. Nije
tomu uzrok luda moda, već se u tom krija velika namjera i jasan
cilj, da se tekovine starinske kulture upotrebe za suvremene prilike.
Najveći pjesnički geniji Italije Dante, Petrarka i Boccaccio sami
su širom otvorili vrata klasičnoj starini, te tako humanizmu u XV.

Digiti

zedby G00gle

(58) HUMANIST ŠIŽGORIĆ. 263

stoljeću pribavili pobjedu. Dante je prvi starinu uveo u prve re-
dove kulturnoga života, u svojoj božanskoj pjesmi u neprestanoj
paraleli obragjuje starinski i kršćanski svijet. Petrarca je u svoje
vrijeme bio slavan ponajpače kao latinski pjesnik i naučnjak, te
je i s&m rekao, da bi najvolio svoje talijanske pjesme uništiti. A
i sam Boccaccio bio je sto godina poznat u Evropi po svojim la-
tinskim djelima mitografijskim, geografijskim i biografijskim prije,
nego li je „Dekameron" prešao Alpe.1

Prva talijanska gramatika talijanskoga jezika (Regole gramma-
ticali sulla lingua volgare) izišla je istom godine 1516. u Jakinu,
a napisao ju je naš zemljak, učenik Sabellikov Ivan Franjo For-
tunio, pravnik i načelnik grada Jakina. Možda se zvao Srića ili
Srićić. Judita je Marulićeva izišla u Mlecima 1521. nastojanjem Pe-
treta Srićića. Fortunio veli u predgovoru, da je čitajući Dantea, Pe-
trarku i Boccaccia opazio, da se u njihovu jeziku nahode pravila
kao i u latinskom ; a odabrao je toskanske pisce zato, jer je njihov
jezik prema latinskomu manje pokvaren, nego ostali dijalekti ta-
lijanski. Nekoć se govorilo u Italiji latinski, ali su došli barbari, pa
su se razvili dijalekti. Bit će pogrješaka u njegovu djelu, ali se
on opravdava time, što je to prvi pokušaj vulgarnomu jeziku na-
pisati gramatika. Djelo ima dvije knjige: prva daje pravila o po-
jedinim dijelovima govora (o supstantivu, pronomenu, verbu i ad-
verbiju), to je nauka o oblicima, dok partija o adverbijima za-
sijeca u sintaksu; druga je knjiga ortografija, u kojoj govori o
glasovima. Primjere uzima samo iz djela napomenutih triumvira tali-
janske pojezije, te često tumači tamnija mjesta u Dantea i Petrarke.
Zato ga i obasipa hvalom u II. izdanju (1518.) Andrija Arrivaben
nazivljući ga „homo de singular ingegno". Djelo Fortunija, koji je
pao 8 prozora i zaglavio, doživjelo je do 1552. godine 15 izdanja.
(Tiraboschi, Storia VII, 2105).

U ostalom klica pobjedi humanizma seže u davnija vremena.
8 pravom se tvrdi, da imademo tri renaissance, prva je bila za
Karla Velikoga, dala je prvu pobudu, ali ne bijaše trajna; druga
u XII. stoljeću vijek je skolastike, kadno je procvala dijalektika ;
a treća, prava velika renaissanca razvi se na osnovu humanizma
u XVI. stoljeću, a traje, možemo reći, još i dandanas dopunjena
idejama revolucije.

1 Burkhardt, o. c. I, 247.

Digitized by CjOOQ IC

264 M. 8KEPKL, (59)

III.

Sižgonć pjeva svoje latinske pjesme prije nego je svanula zora
umjetnoj pojeziji hrvatskoj, ali dok su mnogi latinski pjesnici u
Italiji s prijezirom gledali na narodnu književnost, Sižgorićevo nam
rukopisno djelo „De situ Illyriae et civitate Sibenici" ujamčuje,
da je on s ljubavlju gledao na narodne običaje i blago. Koliko
znamo, on je prvi sabirao narodne poslovice hrvatske i na latinski
ih preveo, pa mu ovaj izgubljeni trud povećava slavu.

Akademijski arkiv imade prijepis Sižgorićeva djela po rukopisu
(br. 2218) knjižice Em. Cicogne, prijepis ima 25 pisanih stranica u
oktavu. Šižgorić* je djelo posvetio Antoniju Calvu, patriciju mle-
tačkomu i pretoru šibenskomu: Absoluto nupper opusculo de situ
Illyrie et civitate Sibenici, pretor clarissime, quod septem supra
decem capitibus concluditur, Te neminem inquirens repperi ido-
niorem, cuius nomini id opusculum dedicarem et iudicio submiterem,
Tua enim prestantia foelicem gerit preturam in nostra Sibenicensi
urbe, que sub Illyrico sydere et in Dalmatia connumeratur. Tua
preter[e]ax virtus, optime praetor, historicam admodum callet cogni-
tionem et ea plurimum oblectatur. Convenit itaque et tamquam
praetori et tamquam historie studioso. Tametsi dignius munusculum
tuam dece[a]t2 Excellentia[m] ', magnos enim magna decent, huma-
nitas tamen tua, cum sit tanta, nostrum donum non obiciet qu«si
rusticanum. Et ut Persius ipse commemoro : Ipse semipaganus ad
sacra vatum carmen affero nostrum. Elegi enim plurima apud
idoneos historicos de Illyrico nostro et de his, que sunt intra Illy-
ricum, confusa quidem omnia et sparsa, iccirco legentibus intellectu
difficilia et presertim ignaris hominumque locorumque. Invigilans
itaque Plinianae doctrine et historiae Strabonis et Appiani et aliorum
nonnulla delegi, complura excerpi multaque ordine quo potui ipse di-
posui, ut obscura reddi possint clara et ignota sint nostra demonstra-
tione satis nota, non utique longis ambagibus, sed quasi Phociana aut
Sallustiana perstrinctione. Cum ergo patrie debemus, patrie fines
et dulcia scripsimus arva, perlegat magnificentia tua et foeliciter
valeat prestantia tua, cui me commendo vehementissime.

Na koncu (p. 24) imade epilog, koji glasi : Habes itaque, magnitice
pretor, Antoni Calve, situm Illyrie et civitatis Sibenici, que nobia

1 napisano : pretera.
% napisano: decent.
8 napisano: Excdlentie.

Digiti

zedby G00gle

(60) HUMANIST 8IŽGORIĆ.

plurimum debet, tibi tamquam patri optimo et pretori clarissimo,
mihi tamquam filio. Accipias huiusmodi nostram lucubraciun-
culam, rogo, ut sit mei perpetui erga te monimentum honoris hac
potissimum anniversaria die, qua ad tui magistratus preturam foeli-
citer fuisti ingressus, quam nos ut faustam dulci memoramus recor-
datione. Iterum valeat humanitas tua. Sibenici ex edibus nostris die
pridiana Assumptionis beafr? virginis anno salutis 1487. Laus Deo.

Sižgorić je eto napisao svoj historijski traktat u svojoj kući
upravo deset godina iza toga, što je Štampao pjesme. Rasprava
ima uvod. 17 poglavlja i epilog. Ne ulazeći u ocjenu historijskoga
dijela istaknut ćemo samo neke momente, koji pokazuju nastojanje
Sižgorićevo oko narodnoga blaga.

Poglavlje I. raspravlja „De diversa Illyri§ terminatione". — U
poglavlju II. „De vera Illyri$ denominatione" izvodi pisac Ilire od
Pulifemova sina Ilirija. — Poglavlju III. natpis je „Illyria nomen
commune omnium huius linguae nationum", te se navode iz rimskih
pisaca imena raznih, ponajviše slavenskih naroda od Alpa do Crnoga
mora, od Sjevernoga mora do Adrije. — U poglavlju IV. „Fines Illyrio
longissimiu navodi Sižgorić mnijenja raznih pisaca rimskih, pa odre-
gj uje svoj sud: Illyria a septentrionali plaga habet Hungariam, ab
occasu Foroiulium, ab ortu littus £uxinum, a meridie Macedoniam. —
U poglavlju V. govori „De paucis Illyriorum nominibusu; bilo zlobom
neba, nemarom naroda ili gragjanskim razdorom i zavišću dogodi
se Ilirima, da su Iliri, kako veli Plinije, učinili malo spomena vri-
jednih djela i ostavili malo slavnih imena. Ipak ima nekoliko slavnih
ljudi : ovdje je car Dioklecijan, Dalmatinac Oaj, koji postade papom
i dade ime dalmatici, pa osobito Jeronim, koji je sve kršćanske
učitelje natkrilio elegancijom, „vir profecto eximia vite. sanctimonia
et divinis clarescens miraculis, de quo meus poeta Zovenzonius
cecinita ! Talijani se doduše trse, da ga otmu Ilirima, jer misle, da
trn Dalmacije ne bi bio mogao proizvesti ovakovu prekrasnu ružu.
Pudet me et dictum Appiani referre, qui ait: Illyricorum natio, ad
Philippi et Alexandri usque tempora potens habita, nunc adeo
eviluit, ut nullo cognomine superesse iam videatur. — Poglavlje
VI. govori „De situ Dalmatie" : Najplemenitija pokrajina Ilirije
zove se po gradu Delminiju1, na sjeveru joj je „Curetia, qu§ hodie

1 6. Meyer Et. W. d. alb. Spr. 63 s velikom vjerojatnošću izvodi
riječ „Dalmacija, Delmacija" od arnautske riječi del'e, đerme, koja
znači ovcu.

Digiti

266 M. ftREPKL, (61)

dicitnr Crovatia", na zapada Libarnija, na istoka Epir, a na jaga
Hadrija, grad apulijski, po kojem se i more nazvalo Hadrijom. —
Poglavlje VII. govori „De Dalmatini animis", pa se navode stari
pisci, koji vele, da sa Dalmatinci ratoborni. — Poglavlje VIII.
„De Dalmatie civitatibus" ističe poimence ove gradove: Ragusiam
n primiš, ut ab ortu incipiam, quod, ut legi, antiquitas Lagasiam
dicebatur, colonia Epydauri, civitas nobilis et opulenta, et hospi-
tibus admodum benigna, loquax et solertissima . . . Salonae pr§-
terea, que, civitas olim erat celeberrima Dalmatarum et emporium ad
littus . . . Hodie quidem multa perclare, antiquitatis vestigia ibi repe-
riuntur... Aspalatrum deinđe colonia Salonaram .. . metropolis Dal-
matiae et quorumdam locorum Liburniae et Curetie. Tragurium quo-
que... civitas generosa. .. Sibenicam deinde ad occasum a Ragusio
vergens, patria mea, civitas impense previda, in qua cives qaanto iu-
niores tanto perspicaciores, sed a maiorum bonitate paulisper degene-
rantes. Et Dvrachium . . . et Scodra, inexpugnabiles civitates Epvrrhi,
ab ortu Dalmatis conterming, Hyadera vero et Ninia . . ., Liburne,
civitates, Dalmati? ab oceasa propinqa§. — Poglavlje IX. raspravlja
„De nomine Sibenici". Ogledavši starinska mišljenja veli pisac:
Sibenicam aatem dictam lingua vernacala eo, quod viminibus fuit
circamseptam. Pyratae enim primi huius loci in secessu accol<?
fuerunt — Poglavlje X. „De finibus Sibenici* odregjaje megje
Šibenskomu kotaru : Sibenicum habet ab ortu agram Tragaritarum,
ab oceasu Lopsicam insulam adiacentem Hyader§, qu§ oeculas di-
citnr Liburniae, a septentrione Tyrum fluviam, quem valgas Cher-
eham appellat. Neki, kao n. pr. prijatelj Zovenzoni pisaći Šiž-
goriću, nazivlju ovu rijeku nepravo Scardonom. (Scardonam mea
Masa cupit de rupe cadentem — Cernere, spumiferis nobile flumen
aquis). — Poglavlje je XI. „De agro Sibenici" : Habet Sibenici
civitas agrum fertilem, quem vario appellat nomine, quod diversis
in locis sit consitus . . . Est et in superiori agro Noricus mons in
loco vocato Nucetum. In supremo vero et Lucano plurima anti-
quitatis reperiuntur vestigia et in ere et argento et auro et mar-
more. — Poglavlje XII. „De insulis Sibenici": Jedni su otoci ne-
plodni, puni konhilija i nesigurni za plovidba, dragi su donekle
obrasli, a treći rode vinom i maslinom, ribe ima uza sve. Opisuju se
ovi otoci: Mortarium, Surium, Pernium i Insula Aurea. Za zadnji
otok veli Šižgorić: Hec insula s§pius mihi tribuit domiciliam morbi
tempestate, in qua post rei divin$ operam inter seopulos montium
et arborum umbras suavissimas Musas celere solebam. — Poglavlje

Digiti

zedby G00gle

(62) HUMANIST ŠTŽOORIĆ. 267

XIII. nDe locis Sibenici contiguis" opisuje poljanu pred vratima,
brdo povrh grada, slično maslinova brdu kod Jerusalima, i Inku,
zatim navodi, koji se ribe ondje nahode. — Poglavlje XIV. „De
locis Sibenici intra murosa napominje tvrgju (ubi Christi matris figura
celeberrimis clarescit miraculis), uz biskupski dvor i uz preturu basi-
liku (qu? miro artificio, ut arbitror, nostro seculo surgit Jacobo maiori,
Christi Apostolo, dicata); a imade u Šibeniku i samostana i kuća
plemenitaških (pro Dalmatica conditione satis ample et honeste.).
Na koncu dodaje pisac: Fuerunt et nostra memoria continemus,1
qui eruditione claruerunt Theologig, Philosopbi$, Poetici, Oratorie,
Juriš pontificii et Juriš Cesarei, quorum ingenia s^pius ipsa etiam
fuit admirata Italia, qu§ mater studiorum dicitur et magistra morum.
— Poglavlje XV. raspravlja „De precipuis diebus festis Sibenici".
Najprije veli pisac: Supervacaneum duco fabulosam referre anti-
quitatcm, kadno se štovao idol i zemlja . . . Deus vero qui creavit
celum et terram, benedicant eum ćeli et terra. Siquidem divino
inflata špiritu civitas Sibenici rerum omnium artificem et parentem
adorat Trinitatem et precipua veneratur solemnitate . . . Cuius so-
lemnitas celebrari solet octava die post penthecosticam festivitatem.
Tum gentes finitimg Sibenicum, tamquam ad Dalmatie em pori um,
conveniunt. Osim toga slave sv. Mihajla (po kome se i nekoć zvala
tvrgja unutar zidina) na njegov god: supplicationes fiunt, omnes
artifices, omnis nobilitas funalia afferunt et fešto faventes offerunt.
Et in concione nobilitas unum de plebe cetui senatus solet agre-
gare. A slavi se i dan sv. Jakova, komu je posvećena stolna crkva.
— U poglavlju XVI. „De statu Sibenici" govori pisac o tom, da
se upravo navršuje 15 lustara, što se nahodi Šibenik pod okriljem
mletačkoga lava (od 28. listopada g. 1412.) Čini se, kao da se
zlatni vijek vratio Šibeniku ; grad se kao podigao iz kloake, okanivši
se barbarstva dade se u okrilje latinskoj naobrazbi, stade gojiti
nauke. Što je sretnije od našega vijeka? nego živjeti u okrilju Ve-
necije, koja je vazda slobodna, kršćanska, kraljica mora, bogata,
slast svijeta, pravedna i pobožna? A uza to imamo tako dobra
pretora, kako je Kalvo, koji je uza to i prijatelj Muza „et Sisgorei
fortune. privigni dulce decus et presidium". — Najvažnije nam je
poglavlje XVII. „De moribus quibusdam Sibenici", a glasi :

Mores habent ultra leges nostri cives, quosdam peculiares et
quosdam peregrinos, quos a finitimis imbiberunt. Siquidem pro-

1 napisano: continens.

Digitized by CjOOQ IC

268 M. ŠRRPEL, (63)

verbiis Illvricis utuntur, qug nos đicteria dhcimus et ex lingaa
vernacula in latinum vertimus cum Ia. Naupleo, viro docto et dis-
creto. Illis namque nec leges Solonis, nec Num§ Pompilii excogi-
tationes, nec ipsa Pithagorica pnjcepta videntur acutiora. Mulieres
pr^terea in funerum luctibus reboant Nenias9 constantium animos
virorum percutientes et ad lacrvmam excitantes, ferventiores quidem
fletibus Thetidis et matris Euriali, quos in filiorum perditionibas
barbaro ululatu emittebant. Et in nuptiarum die choreas ducentes
quedam cantant Epithalamia, qualia nec Catullus, nec Claudianus
cecinisse fuit auditus. Petulans deinde iuventus cupidinibusque capta
voće valens amatorium carmen tale noctu decantat1, quale vix cultus
Tibullus aut blandus Propertius aut lasci v us Licoridis Gali us aut
Lesbia Sappho decantaret. Et molam vertentes pro conficiendo oleo
meditantur Eglogas alternas, diceresque Dametam et Menalcam
coram Palemonem modu) ari. Pro modo prgterea Cantilene in choreis
terram feriunt, quam rem describens Galeottus li0, de homine sic
loquitur: Apud Sclavinos nunc in usu est modus ille antiquorumy
nam cum staticulos in chorea fecerunt, omnes uno eodemque tempore

terram pede pulsant Na koncu još dodaje, da se u Šibeniku

osobito slavi božić kao u starome Rimu svetkovina Saturnalija : Die
namque Natalis solemnissima, fešto favens alter in alterius concurrit
oscula, tamquam obsides pacis, salutis tempus advenisse nuncians
et pacis auctorem, cujus multum desiderabat universa terra cuiusque
pulchritudinem sol et luna mirantur.

Bilješka Sižgorićeva o narodnim poslovicama, pjesmama, igrama
i običajima dragocjen je prilog za poznavanje narodnoga blaga, a
s tim više nam je mila, što se iz nje razabira, kako je Sižgorić
cijenio narodno blago. Njemu su naše poslovice umnije nego 3o-
lonovi zakoni, Numine rečenice i Pitagorine pouke, narodne su sva-
tovske pjesme ljepše nego epitalamije Katulove i Klaudijanove,
ljubavne popijevke čine mu se savršenije od pjesama Tibulovih,
Propercijevih, Galovih i Sapfinih, za narodne bi ekloge rekao, da
su kao Vergilijeve.

Videći ovaj veliki zanos Šižgorićev i znaj uči, kako je bio vješt
latinskomu jeziku, ne možemo prežaliti, što su se izgubile njegove
poslovice, koje je s Nauplejem preveo na latinski jezik. Na takov
rad dade se u prošlom stoljeću Dubrovčanin Ferić budući Ivanom
Mllllerom ponukan na sabiranje narodnoga blaga, ali kako je po-

napisano: decantant.

Digitized by CjOOQ IC

(64) HUMANIST ŠIŽGORIĆ. 269

kazao Jagić (Rad 37, 136), Ferić nije bio odviše sretne rake u
tom poslu.

U Njemačkoj su se narodne poslovice počele sakupljati i izda-
vati počevši od XVI. stoljeća, prva knjiga poljskih poslovica izišla
je na početku XVII., a ruskih poslovica istom u drugoj polovini
prošloga stoljeća. Šižgorić pripada svakako megju prve ljude u
Evropi, koji su sabirali narodne poslovice.

Zasluge Šižgorićeve osiguravaju mu trajnu uspomenu u po vješti
hrvatske prosvjete, Šižgorić je jedan od prvih Hrvata, koji su luč
naobrazbe užeženu na talijanskom ognjištu unijeli u hrvatske kra-
jeve, te je tako utirao put poznijemu procvatu lijepih umjetnosti
u Dalmaciji.

Digiti

zedby G00gle

Digiti

zedby G00gle

Digitized by

Digiti

zedby G00gle

Digitized by

Google

Digiti

zedby G00gle

Digiti

zedby G00gle

s

m