(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti"

This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 

We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrain from automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 

at http : //books . google . com/| 



p 


r "f i'^::!':^'!^^ w m 


K 




■V- 


i^^-^, ^^,^1'^'^^ 










,5^^: 



Rad Jugoslavenske akademije 
znanosti i umjetnosti 



Jugoslavenska 
akademija znanosti i umjetnosti 



Digitized by VjOOQiC 



Digitized by VjOOQiC 



Digitized by VjOOQ IC 



Digitized by VjOOQiC 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD 




JUGOSLAVENSEE AKADEMIJE 



ZNANOSTI I UMJETNOSTI. 



KNJIGA 0. 



RAZBEDI FILOLOei^EO-HISTOBlCKI 1 FIL0S0FI(!K0-JDRU)1£KI. 



XXIX. 



ii 



U ZAGREBU 1890. 

U AKADKUdKOJ KNJIJ^BI L. HASnMRA (kDOU I DKOTSOh) MA PRODAJTT. 



Digitized by VjOOQIC 






UluLU >3Qn 







Dionieka tiskara u Zagrebu. 



Digitized by VjOOQ IC 



Sadrzaj. 



Strana 



O prijevodu psalama u nekijem rukopisima hrvatsko-srpsko- i 
bugarsko-slovenskijem. Od M. Vajavca. (SvrSetak.) .... 1 

Putovanja po Balkanskom polnotoku XVI. vijeka. X. Putopis 
Marka Antuna Pigafette, ili drngo pntovanje Antuna Vran^ica 
u Carigrad 1567. godine. Od dra. P. Matkovica .... 65 

Bngarski i srpski prijevod knjige o sedam mndraca, njen izvor 
i kratak obzir na druge slovenske redakcije. Od dra. M. Murka 169 

Knizevne obznane. J. Schmidt, PluralbilduDgen der indogermani- 
scben Nentra. Od dra. T. Maretica 210 



Digitized by VjOOQiC 



Digitized by VjOOQiC 



prijevoda psalama a nekijem rakopisima 
hrvatsko-srpsko- i bngarsko-siovenskljem. 

Citao u sjednici filologiikd-historiiOcoga razreda jvgoslavensk^ akademfje znanosti 
i umjetnoMti dne 12. svihrtja 1888. 

pRAvi 6lan M. Va^iAVBC. 

(SvrSetak.) 

b) Bugarske reoenzije 

a) mih,^ (mih.a) iz XIII vijeka. 

Pismo, Uz II dplazi ^esto I osobito pred vokalom: xh\j\ apmU 

60 4 itd. Uz ima ® i (7J; b© 61 fj, cob®« 89 8, (I)yii 68 4 itd. 
Uz oy ima v, 8 i X. Uz a ima do 50 puta ii i to : mi kiLi 41 13, 
48 16, 54 5, 59 7, 68 lo, 70 3 21, 118 29 60, xa ai 70 1, 109 a. ca 
e 53 8, 57 4, 65 6, 67 4, 68 37, 72 10, 75 12, 76 7 13, 77 21 57, 
78 5, 89 7, 95 10, 103 26 32, 106 I8, 118 70 117; toji 88 29; tbos 
118 59; MHOS 553; cKOKA 77 49; ovipiNid 62 2; haaoiha 77 64; 
NAnpiiroiUA 63 4; cirptiuiiiUA 77 32; BicT^asiiiuii 106 is; chaoa 65 7; 
Ki^tnocTiiA 45 4 ; 3eMs 66 8 ; ii3koaa 67 7 ; nporN'KBiis 77 8 ; |M);^i|I€ii 
CA 77 6; TBOfk&i|i€ii 113 16; hach'Baat'e 68 86; sahst^ 77 81 ; CriineT- 
cKus 134 8, Tucsi|iA 90 7. 

Jotacija. Jotuju se a u i kadkad e: ja bi}e^i se dvojsiko : 

I. H, ali tako gotovo aamo na pocetku rijedi: a 101 27 ; ki^^ 73 

II, HCTH 58 16 itd. i no-iACT'E 77 63, nonAOUiXk 77 6, noMurA 77 45, 
iiOKiii'E 79 54, 0YKi3B6N'E 101 5 ... 2. T., ali gotovo samo iza J r n da 
glasi Ija rja nja: no^in 64 15, BeceiiteTk 67 7, llcpAiiiit 77 59, rnovii- 
iic;c& 68 13 itd. i ako se I zanemara: 3€M'B 96 1, RAArocnoBt^^ 

61 5; — Boyp'K 68 8 16, pactbap'Kjc 101 9» oti uopt a<>. Mopt 7rd; 
— rocqoji^H'K 95 12, KiiAiiiiiiTe ca 98 5 itd. Iza vokala se (3^ gotovo 
nikada ne jotuje: boasnii 52 6, moa 49 IQ, ao<^toahiiio 67 10, yaa^ci 
54 9, II3AIIA 44 3 itd. — ju bijezi sc 10: iohii 118 9, noeio 65 9 itd. 

It. J. A. 0. 1 



Digitized by VjOOQ IC 



— je bi|e£i se ic: B€32ikoiihi6 128 4, ali se e joS deSce ne jotuje: 
Moe 48 5, rANAHHe 48 5 itd. — it = h i lo dolaze kadkad iza y: 
Y«iua 74 9 uz Y2IUIA 115 4, iif^iiY'Ka 68 21, YioAoy 70 7, YioAeca 45 9 
i svuda u toj rijedi ; za tim iza c u : bick : Bhc« 65 4 itd., BhC«Koro 
77 27, BlC*YhCKfta 103 28. 

Uz T ima i T s ligaturama 1i = tb, T> = xp, U = th : CNiLcTh 
68 10, lioM 88 47, Bu^>y = v6tru 82 u, iftpocli = jarosti itd. — 
Druge 8U ligature veoma rijetke: do dva puta ve^e se a s y: q: 
H<:yYH = naudi. 

Slovo ^= dz dolazi u ovijem rijedima: bog: bos^il 55 ii, 59 
14, 61 8, 62 12, 72 28, 83 3, 107 u; dvig-: bi»3abii a^ii 112 7, noft- 
bh:^2iiu<& 47 6, no^^Biis^ACT'H 72 2; knez: knas^i 81 7, khai^a 100 20 21, 
kna;^ii 46 10, 118 23 116, kmas^a 44 17, 82 12 ^is-, 104 22, 106 40, 
KNA^i^eMh 75 12, 86 6 uz kha3u 112 e, mnog: mnoh^h 55 3, 96 1, 104 
12, 118 57, MH0551J 77 1.5, 54 19; mog-: homo^h 43 27, 69 6, 78 9, 
118 86 117; noga: nos^h 55 14, 72 2, 104 18, 113 I6, 114 8, 118 
59; tr^g-: pacTpv^anh 115 7; sthg u stb^a: ctv^a 43 19, 76 20, 77 
60, 118 35, CTb^ay' 118 105; vrag-: spa^^ii 41 11, 55 3 10, 65 3, 
68 5, 70 9, 71 9, 79 7, 80 16, 82 3, 88 52, 101 9, 105 42, 118 
34 139, BpA^tjcE 43 11, 58 11; vr'iy-: OTspi^H 50 13, 70 9, B^EKpis^H 
54 23; zeb-: npo2^ARH«kiii» 91 8, npo^^ACAMii 103 14; zilo: ^"Kho 45 2, 
46 10, 47 2, 77 29 59, 78 8, 91 6, 96 9, 103 1, 104 24, 106 38, 
111 1, 115 2, 118 47 48 96 138 140 167, A© ?*»* 118 8 43 51 107; dd-: 

CE^IISKAH 50 12, CESJIISKAeTb 101 17, CT»55Ha5A*T'E 68 36, 103 30, 55H«- 

AAeMh 121 3, ^HasAeMlfii 101 13; zvir-: ^Btipiie 49 lo, 103 20, ^S'KpA 
103 11, :^B'KpeMh 73 19, 78 2; zeg-: pixmji.Hi^JkeT'h 65 lo. — Jednom 
dolazi s: bosh 81 6. 

U tudijem rijedima dolazi •O' 4^ ^ v za gr^ko ^94*^, all za u 
i 4* takoder 11 nc: Tiipi 86 14, ncanTHpii 91 4. 

Z n a k V i. Nad vokalima dolaze de^-^to predesto natpisani i&eki 
znakovi: ''"''''■' "^ ^: ecH 59 3, e'cH 59 3, iKoeA 63 3, Moei 

65 19, HMA 82 19, HCTHN2I OYRH 119 5, MOpCKbiXk 64 8) 1110^611 75 2 

itd. Osobito Cesto dolazi ": li 54 22, tw 64 4, btu 16 4, saw 70 
20, OYBoi 118 23 24, MflnuA 113 21, ropS 67 16 ^^^•, ThMii 54 6, ThMu 
67 19, HacbiTiiT CA 103 13 itd.; tako ": in 53 7, ti 61 3, '' 77 6, 
iiBftd 57 3. Veoma desto ': raaaJiA 59 9, uwaBh 59 10, bopAb-l 81 i, 
Moi 56 11, TBoa 56 u, nocua 104 17 itd. ^3ui|h 66 5. ' i ' vaja da 
bileze naglaseni slog: Bb'SANX 103 6, iienp2)[BAft 81 2, i|ieAp(i»TU 76 10, 
rocnoAiiHA 104 21, HcpaiiiiH 67 35, coyuiiiiio 101 4, cKATiiiio 72 17, 



Digitized by VjOOQ IC 



O PRIJBVODU PSALAMA. 3 

;^ocTOANii€ 77 62, BowMb 54 6, Nenop(oYii« 100 2 6, nii^fiiijii 106 27, 
nuieNNYNA 80 17, mocii 65 14, MoeMh 65 18, mo</a 65 20, MoiiMh 65 
17, MoiiMH 65 17, Moiixi 68 27, TKOHua 89 4, cnacii 53 3, 68 2, 70 2, 
BiHhMH 51 3, npNspii 118 132 uz npdspii 79 15, 813^21^11x6 75 12, 
cnuiuiiTe 80 9, ovRHAHTe 99 S; ;cB2i!iiiT6 112 1, 134 1 3, nouoArfie 75 
12, ci^ii 81 8, ciftAHTe 81 3, BMrociiOBiiTe 102 21, sbhkh ma 118 37 54, 

OBI^ATli SK€ 79 15, filBAIIAHl 88 46, HCTAAAil 118 139 itd. ltd. — ApO- 

strof za i 1 h bije^i se: ' i ": r'cii 63 11, cboiim' 77 18, K'^Kf^^- 
T^ji% 68 13, okob«h"mua 67 7. — Kratice dolaze obidne: bf-bss 
= Bori, qi^'E = i|2iph itd. 

Gramatika. Poluglasnaiih dolaze jedno za drugo bez pra- 
vila: x^A^cT'L 41 2, sKenaeTh 41 2, BikaA-k^coiMik 43 21, 32iBu;cfiiMk 43 
20, Koiiei|i» 60 3, Koii6i|k 73 3, BeaovMeNi 91 7, BcaovMeiik 48 ii itd. 

Za k dolazi kaSto e: R(k€Niia 68 15, ^^^n 73 6. 77 23, iievk 
86 15, neck 58 7 15, Beck olo? 43 9 16, 55 2 3, 61 9, 70 8 15 24, 71 
15, 72 14, 73 22, 101 3, 118 97, weSiik 44 4 ^is- 73 2, iBeanoMk 88 

33, n|^HIU6ilCTBI€ 119 5, npllUienCTBHA 118 54, n|^Hin€ilCTB0B2l 104 23, 

119 6, Biuieiik 6CH 67 19, B<Eiu6AiooMOY 67 5 34, bii3|^€bno8a;c'e 72 3; 
— Koii6i|k 60 3, 73 3, 78 5, 88 47, 118 69, Mi(apN6i|k 63 a, n|^Hiu- 
21611^ 118 9, n|^iB«H€i|'E 77 51, cTAf^eii'L (gen. pi.) 106 82, 118 lOO, 

CT0YA6N6l|'E 54 24, T6il6l|(k) 49 9, BtH€IJ*E 64 18; — K03€ilk (pi. gen.) 

49 9; — B630vneHk 48 ii, 91 7, covpeNi 106 25, ahb6ni 67 36, 
XBAAeNi ocivexo^ 47 2, KpaceHi 80 3, iiHpeN<E 119 6, NCCMuciieN'E 48 
11, noAOBen'E 49 21, npABGAeHik HI 4, 114 5, 118 137, NeflfkaBeAeHik 
73 20, 119 2 (pi. gen.), ciiiieni 77 65, GT|^2iNeN<E 68 9, cTfkAuieNi 
46 3, 65 4, 75 8, iBOYMeN<E 77 65, Bi:YeN<E 104 lo, bi;|^€ni 88 29 38, 
KOiteu'E 67 10, asHTCN'E 106 39, ovcTeiHk (pi. gen. od oycTkiia) 58 13, 
cKoyiieHik 56 5, p'EBeNHK'E 68 i; — jcpiceTi* 68 24, 80 7, KrHneTi 
104 23, CrHHCTCTiL 77 17, CnincTCKUiR 80 ii, 134 8, nocKp^EaseqieTi 
111 10; — za kii, nil u gen. pi. Be3aK0N6N 78 7, neviiiieii 106 39, 
TAxecTeii 44 9, 3anoB'K/(6ii 128 87 no uz dsnoBitAHii ; za tim Beiien 
46 3, 47 2, 98 2, 134 6. 

Za I dolazi kaSto o u svijem oblicima za ovni : OYnoBiiHHe 60 4, 
70 5, ovnoBAHHii 59 lO; ovnosATii 111 7, ovnoBAJi 54 25, OYiioBAft 55 4, 
70 1^, 90 2, ovnoBAKT'L 63 u, 129 6, oynoBAH 41 6, OYnoB2ifti|iOY 
68 4, ovnoBajK-fc 55 5, 70 i, 118 42 43, oviioKa 56 2, 90 14, 113 17, 
129 5, OYnoBAiBA 77 72, OYnoKAiii^ 113 18, oynoBAft 90 2 14 itd., 

KptnOKlk 70 7, NAYATOKl 77 51, 101 25, nCAAOMl 80 3, nCililOMGT'K 

97 6, ncA!iOM'cKM5k 70 22, AioBOBik 72 7, ciKji^OB'E (pL gen.) 47 12, 
96 8, 118 20 101 120. Dolazi samo Kor^A TorAa nikada K^Er^a Tirxa: 



Digitized by VjOOQ IC 



4 M. VA^AVBO, 

41 3, 49 22, 58 12, 78 lo, 90 12, 100 2, xorp 68 5, 77 34, 95 12, 
118 6 92; jednom cunoxi^ 102 n. 

lib desto ispadaju a da se ispad nidm ne obi)e£uje: cmatiia<e 
59 4, cMATCHHe 65 9, CT&asseT'E 42 2, CNtcTk 60 10, mnii 41 4, bcbki 
41 4 itd. Tako biva osobito desto u sredini rijedi: boanaa 118 108, 

Kl^tnKOMOY 42 8, AHKMA 118 129. BOANAil 118 136, r(^«IUHU& 118 119, 

roj^KA 63 4, BesKOANfi 62 2, ci^i^Aiia 118 ill, nf^AKAa 118 142, bcsanzi 
63 4, npiLGTAHNHKiii 118 119; HenqieBAxik 118 119 itd. itd. Veoma 
(esto na kraju rije^i pred jednoslovdanijein ri jemima enklitidnijem ma 

CA TA %€: NeN2IKHAAqifli;C MA 68 15, nOMHHIi;C TA 62 7, fi»ByA6T TA 

90 4, h3bakn;c ta, ovcAumax ta, hgkoycii;c ta 80 3, Bi3Bec€AHM ga 
65 6y no;cBAAiiM ca 43 9, boai|inm ca 110 5, ckohyatom ca 89 7, cima- 

TnXOM GA 89 7, B'LSpAAOBil^COM CA 89 14, KAAX CA 88 36, OyTpOVAHH^Ck GA 

70 6, noxKiiAHT CA 62 12, noxBAAAT CA 63 11, paauAftT ca 58 16, A3 xe 

118 69, HM SK6 41 2, h;c sk€ 68 5, 87 6, nhx skc 44 9, 89 lo itd. itd. 

u i u dolaze pomijeSano, m dolazi deSce nego u : b*e b-kku 43 4, 

Bi» K'KKu 104 8, nad I imaju desto dvije piknice: oycA'LlfiiiAjcoM'L 

43 2, BAiNikK iicnoBiLMi! 43 9 itd. u nastaje 6esto u rijedima sloze- 
nijem s prijedlogom na (i) b; koje se same po6im}u slovom ii: 
HSbiAcuiH 43 10, 59 12, 107 12, HSbiACTi 72 7, 103 23, 108 7, ii3ma€ 

80 6, fi>BblA6T TA 90 4 UZ (OBUAeT'E 54 11, H3UCKANA 110 2, (kA3blA&T 

CA 58 16, 67 2, Bisbi^e 46 6, 77 21 3 i, b'E3uaoiu^ 121 4, B'E3urpAiu& 

CA 113 4 6y B'E3UI|I£ 118 33 145, B<E3MI|ieT'E 43 22, 60 8, KlkSUIIIAkTb 
77 7, 82 17, B1i3bll|lll 118 176, K'E3bll|IAT€ 68 33, B13UGKAAH 52 3, 
BlkSUCKA^Cb 76 3, 118 10 22 45 56 94, 121 9, B<E3UCKAUIft 118 155, B13U- 
CKAAJCA 77 84. 

« dolazi obiSno gdje mu je prema stsl. mjesto. Da rabi i joto- 
vanu vokala a, kazano je sprijeda. Rijetko ima n za a: TpiiBA 
89 5, 91 8, 101 4, 102 15, 103 14, 128 6 nikada TpABA; pamti tat* 
49 18 gen. sing, u sin. rocno^'K; noApunsANiie 43 14, 78 4. Za « 
dolazi A u cuMo: camo 72 lo. tiamo n dolazi u noMT^NiRTii svuda: 
noM-KNft 44 18, 76 12, 77 89, 86 4, 97 3, 104 8, 105 45, noM'KNCT'b 
82 5, 100 5, noMUHii 73 2 22, 78 7, 118 49, noMiiN'KTC 104 5, hom'K- 

H^T-b 118 62 55, nOM-KN&^Cb 41 7, 76 4 7 12, nOMlLN«Al 87 6, 102 14, 
nOM'KN&Bb 113 20 

Nazali Jk i a zamijenuju se vrlo desto navlad u mekom slogu, 
i to: 

1. A dolazi za *: a)u tvrdom slogu, ali veoma rijetko : iiMATb 

113 13 14 15, 134 IG 17, KlHilAATb 68 28, CbBt^AqiAA 86 4, B'bllATp'b 

44 14, B'bNATpi.ii'RA 102 i; b) na ppfietku rijedi za ft i uk:* a ayir/iv 



Digitized by VjOOQ IC 



O PBIJBVODU PSALAMA. O 

59 4, 64 10, 68 19 ^is.^ 103 32, Awe viv 77 54, 104 ii, A^oiih 59 8, 
83 7, 107 8, aaohha 64 14, ATpoBy 70 6 uz ATpORU 72 17, a»a 118 
61 ; c) izk vokala za n u ace. s. f. m iiAoyMeA 107 10, cknnha 77 6, 
AecNAA 44 10, 72 23, 90 7, 108 6, 109 5, 120 4, CHiioMhCKiRA 77 60, 
CKAT&A 42 3, 78 1, Bice.i6NftA 76 19, 95 10, 96 4, sReiiaNNAA 105 24, 
CllA 77 64, BlCKU 41 6 10 12, 42 2 5, 43 24 28, 48 6, 49 66, 67 17, 
73 1 11, 79 18, MOA 48 16, 54 19, 55 7, 56 5, 58 10, 64 3, 65 9, 
68 11, 70 12, 72 23, 80 15, 88 29 34, 114 4, cboa 41 9, 54 21, 56 4, 
64 7, 65 7, 67 11, 76 9, 77 38 69, 88 49, 97 3, 102 11, 103 11, 
104 9, 105 26, 126 6 uz CB0« 56 4, 97 3, tboa 42 2 3, 47 10, 50 
17, 68 28, 70 8, 71 1, 73 22, 76 15, 78 13, 79 8, 83 4, 90 7, 120 
4 7 uz IBO& 70 18 19, 78 1; istr. a. /. : RiiArocTNA 67 11, BOVf^eA 
82 16, A€CNHi|6A 59 7, 107 7, AOBpoTOA 44 3, hgtiihoa 53 7, 88 50 uz 
HCTHHOiik 95 13, lONOCTHA 44 4. Kf^nnocTiiA 55 4; 64 7, 72 23 uz KptL- 

nOCTIIift 102 20, MNilOGTHA 102 4, 118 159, MN0a!NI|6A 62 2, 128 2, 

HHi|ieTOA 106 JO, HoqiHA 41 9, 76 7, 120 6, neViiAHA 54 3, mtcHHA 68 
13 uz nitcNHA 91 4, nfkiiBj^oA 118 40, Henp^BAOA 72 6 uz npAB^oft 
70 2, nptu^Al^ocTHA 103 24, paaoctha 64 13. puaoA 103 1, GeAM0f^iii|6A 
78 12, cHiioA 58 12, 64 7, 65 7, 67 12, 73 13 uz ciiaoa 77 26, cua- 

HOA 77 47, CllABOA 77 24, 3(inOB<KAHA 118 98, Aap(0N6A 76 21, MNOrOA 

67 12, MwyceoBOA 76 21, mmoa 43 16, 50 5, 54 i9, 55 3, 68 21; 88 
37, 103 3, 128 2 uz MHO<& 49 8, 72 16, 101 9, coboa 53 5, 55 9, 

89 8, 100 6, lOBOA 41 3, 50 6, 87 2, 118 168 uz tobo» 44 6, 68 20, 
72 23, CB0I6A 64 7, 65 7, 67 ii, 69 7, 77 26, 95 13, tbowa tbo6a 
44 4, 53 7, 58 12, 59 7, 70 2, 73 13, 82 16, 88 50, 89 7, 107 7, 
118 40 98 159; 1 sing, praes. : boa ga 48 6, hoyiia 54 7, noA 103 
33, 107 2, B'EGnoA 58 17, 60 9 107 2, pasovMiiA 118 15 uz paaoyMiLiik 
1 18 18, oyTpiNOYA 62 6, aACBtj^'BTeA'GTBOYA 49 7, part, praes. act. : 

AAKABN0YAI|I6II 118 115) NaA'KAI|l6ll 48 7, 134 18, OCTaBIl'BAI|lHXb 118 

53, nHAi|i6H 68 13, npiiBAHai(iAi|iHH;c'E 54 19; — d) iza d p h: oyBtiiA 
50 19, (kASAisAA 59 8, 107 8, rnaroiiA 44 2, rnaronAT'L 69 5, 1 13 13 
126 5, 134 16, r]iiiroi\Ai|i6 70 10, rnAronAqiiH 69 4, riiaroiiAi|iiiiiMii 62 

12, noxBiiiiA 55 5 11, BicjVBAiiA 60 31, MOiiA 63 2, npiiceiiA 61 7, bicgaa 

60 5, BikSBeGeiiA ca 103 34, boha (ace. sing.) 102 21 tako i kad 
nema n: BiiarociiOBA 62 17; Hakcob/ia (ace. s. f.) 46 5, HSBAKiiA 40 15, 

90 14, 0T6MiiAi|i0M0Y 75 18, noriiOYMiiA 128 15 27 28 78 i noriiOYMs 76 

13, KiBiiA 41 3, 49 23, 90 15, KaniiAqiHA 71 16, ciiOMiiA 74 10, cKp'EBiiA 

68 18, npocwBHA 90 15, aeMHA (ace. s.) 43 4, 49 2 4, 59 4 77 55, 80 6, 
88 45, 101 20, 103 5 32, 104 16 23, 105 24; 106 34 35, 113 23 24, 118 
90, 120 2, 123 9, 134 12, 135 5, pa i bez 1: seuA 64 10, 71 6, 79 



Digitized by VjOOQ IC 



b M. VAVAVBG, 

10, 80 u, 103 9, 104 11 ; paaM-KpA 59 8, 107 8, paaopn 88 84, iipA 
(ace. sg.) 42 1^ 73 22, aopn 73 16, npiiapA 118 6; Kk na 56 7, 73 2, 

Kb rplAUNA 100 1, XnNilANJl 104 11, CL^CpANA 58 10, 88 29, 118 8 17 
34 44 88 145 146, ilpllKAONA 48 5, OCKBpiNA 88 35 CBATUNA 77 68, 88 
40, MiinOCTUNA 102 6, IIOYCTUHA 106 33 35, HCnniNA 80 10, 90 15, 

CiKONA 77 69; — iza Y SK^: h^iitya 43 15, 48 5, 68 12, obaiiya 49 
8 21, HftoyYA 50 15, 118 71 73, nooYYA 76 13, 118 16 117, BisanYA 
49 12, BikSAAYeii 58 7 15, aiiYAi|iiek 106 9, aayaiii&a 106 36, iiAYAqie 
106 5, OAex^AT CA 70 13, bi sKx^as^A uou, 68 22; — f) iza t^: cTb:^A 
(ace. 8g.) 77 50, 118 35; — g) iza c: bca Noi|ik 77 u, tucai|Iii 90 7, 

104 8, TblCAI|IA 67 18 UZ TblCiftlllb 118 72, TUCftl|IA 89 4. 

2. ift dolazi za a: a) na po^etku rije^i za »: ib (plur. ace m. 
f. auTori? auTa?: 43 3, 47 7, 53 7, 54 24, 55 8, 57 10, 63 6 9, 67 
10, 68 25, 72 6 8, 77 14 42 45 52 72, 80 17, 96 10, 100 6, 106 3, 
118 4 UZ A C8 19, 77 13 15 33 45 54 73, 80 13 17, 82 5 14 16, 98 6, 
102 18, 104 24, 105 41, 106 6 17 19 20 30 40, 113 6, 134 18, *!Ke 
o&; &;: 59 13, 65 14, 105 38, 118 47 uz Asne 103 16, 105 34, 118 
48, AOIA 77 32, ASblKl 44 2, 50 16, 54 10, 56 5, 58 6 9, 70 24, 

72 9, 82 5, 104 13, 134 15, ibsuKa 42 1, 43 3 12 15, 82 5, ibsuKOMii 

65 17, 108 2, 109 6, Asuqii 45 7, 46 2, 48 2, 63 9, 64 8, 65 8, 

66 5, 71 11, 78 10, 101 16, 113 10, ibabiiiii;^^ 43 12 15, 45 12, 66 3 
78 10, 81 8, 95 105 104 1, 105 27 35, 107 4, *3UKbi 43 8, 46 9, 

54 10, 56 5, 58 6 9, 63 4, 66 5, 73 8, 77 55, 78 6 9, 79 9, 88 51, 
134 10 UZ AauK-b 49 19, 113 12, 118 78, Aauna 80 6, 104 13, 119 2, 
A3UK0Y 109 3, A3UKU 46 4, 97 2, 105 84, 112 4; iza vokala: 
genetiv singulara femin. ao HAoyMCXk 59 lo, BbcencHUA 7 1 8, Ci^ONb- 
cKbiiik 47 3, i€ft 44 15, 49 12, 103 6 uz ka 44 15, 64 11, ei^nse 
128 7, BCKKOiii 53 9, C6ib 74 9, mo£ 41 4 11, 108 1 (za Mociik) cBocib 
49 20, 128 7, CBOift za cBociik 101 20, TBOKift 41 8, 44 6, 73 1; pi. 
Dom. f. i ace. m. i f. : BeaaKONNUft 50 , 15 bohsiia 78 8, 79 11, yao- 

B-KYbCKblA 52 3, 85 47, Yp-KNOBNUA 57 7, Af^UBNAXk 88 50, rpitUINUiek 
64 8, N€B6CKbl£ 103 12, OKOBANNblXk 89 12, 106 10 UZ OKOBANHyA 

67 7, iiepNATUiik 77 27, npuM^ApuXk 48 il, npunoAOBNuXk 49 5, iipiBu^ 
43 2, 76 6, ceiiNyA 105 ii, CnoNbCKUA 47 3, T^YNUiei 77 44, ^^~ 
diicKyiii 47 8, Bii(»Ny«^ 100 6, BycoKy^ 103 18, moa 41 4, 52 5, 

55 9, 66 6, 73 21, 80 u, 101 4, cbo* 63 4, 101 4, tboa 41 8, 44 6, 
72 28, 76 16 19 20 21, 82 4, 88 50, 118 168 172; part, praes. act: 

AAft 111 5, rOTOBAiil 64 7, HCnHTAft 118 34, MlinOVA 111 5, Mbl|IA& 

98 8, NAnoA 103 13, 0Bpai|iAAH 65 6, OBpAi|iaft 77 39, obphtaan 118 
162, OA-Kift 103 1, ocNOBA^ii 103 5, norpuBAXkH 78 3, noKpyB^A 103 2, 
iioAAmiii 103 3, noMAra^H 106 12, nocyAaift 103 lo, nosRAmieiH 82 5, 



Digitized by VjOOQ IC 



O PRIJEVODU PSALAMA. i 

npHKACAiikH 103 32, npH3ll|IAA 103 32, 112 6, npOnHHAA 103 2, np03A6ll&H 
103 14, C«TOVA 41 10, 42 2, ClkEHpllHk 128 7, C1iM£l|liliik 64 8, OYMIIpSiR 
48 18, KlkCeAtilill 112 By B1»3ABII^AiilH 112 7, BiaUCKA&H 52 3, SAnOB'K- 

js^n&H 43 5, 3iiTHKAiik 57 5, EOfti|i¥H 65 16, 113 19, BO£i|iiiHMii 60 6, ^eSce 
sa a: ROAqiAA 102 13, 113 12, boai|ia 102 13, boai|ihhmi 59 6, 100 5, 

118 63, BOAIIIIIJCE 102 12, B0AI|I6II 118 74, 134 20, BOAI|IHN 118 79, 

BOAN HI i; 3 pi. praes.: NAiioftTii 103 ii, oyboat ca 63 5, 64 9, 
66 8, 101 16, OTCTOiikTb 102 12; u glagolu iatn slozenora s prijed- 
logom na vokal: noAT-E 77 70 71, npu&Tii 41 13, 62 9, 64 5, 68 30, 
106 17, 118 53, npiiA^JOiiTi 47 10 uz iipiiATi 72 25 itd. u rijedi: 
NCiikCUTN 101 7 i 3a&i|eM'E 103 17 ; — b) iza ui, i|i, as, mp,: u 3. 
pi. aor. veoma desto: Skm& 77 82, BAaroBOiiNHift 101 15, BpAuiiik 108 3, 
128 2, Bbiui* 52 4, 57 3, 63 8, 72 19, 77 63 64, 82 11, 86 4, 87 6, 
123 3, Biim* 80 14. 82 9, 89 2 (b*iii* 104 12) Aam* 68 22, 76 19, 
AtiiAiuA 128 8, AHBiiiiift CA 47 6, riiAroiiAiuiii 57 4, 65 14, 72 8 1>».^ ?coanui& 
118 3, UGYe30iii& 63 7, 101 4, hckahia 53 5, 62 10, iicKONYAuiiii 77 33, 

IICKOnAUIilk 56 7, ll€KOY€IIUIA 77 I8 41 56, HCnUTAIU& 63 7, U3N€MOrOIUili 
63 9, 106 12, N30CTpNIIIA 63 4, N3pllN&UI& 48 16, H3B0AUU1A 77 10, 
nHIA 77 29, KAN&IHA 67 9, KA6K6TAIUA 77 19, AAKABHOBAUIA 82 4, illl- 

luiiniiR 77 30, NAnAj^oiHib 58 4, 68 lo, NAHiikNiiiu& 73 20, NAnoNiniik 68 
22, Naii|»Aroiu& 63 4, NAp6K0Hi& 48 12, nacaahiua 106 37, hac^auia 

106 37, NACA«ANIIiA 43 4, NACMTHIIIA 77 29, NABOAHHiUift 77 20, NABU- 
KOUIiik 105 35, OBASAHIilk 118 61, OBAHKOUIA 64 14, OEA'ErAlUA 108 4, 
OBpAHIili 114 3, OBpATHiUiii 77 41, OEfltTOHIft 75 6, 106 4, 114 3, 118 
43, OAHAUIX^ 72 6, OlipA3HIUA 52 2, OnoVCTHUIA 78 7, OCKiRA'KUIA 89 9, 

ocKBpiNuuiiik 54 21, 73 7, 78 i, ocBtTHuiiik 76 19, 96 4, oiBpiroioiii 

77 57, 03A0Biiiu;ik 106 39, haaouia 77 28, noA|»A%Auift 79 7, noABii:;Aiuiih 
47 6, HorHAUiA 68 26, 118 86 I6I, noruRoui^ 72 19, noMAOuiiik 78 7, 
noiAUiilk 77 45, noKOA6EAaiA 106 27, noAoasNiuA 48 15, 72 9, 73 4, 78 
1 2, 87 7, 108 5, 118 110 noMtHftiMiii 77 35 42, noMycAHuift 72 s, 
noNocHlUA 78 11, 88 b2^^y nonpAuiA 55 2, nocAOYUiAioiei 80 12, nociy- 
Aiinift 52 6, noTeKoiuft 77 20, noTpuRHuiib 82 11, 105 34, noTpintuiJik 
55 7, noB«AAuift 77 3, 118 85, no3NAui& 73 4, no!R|»tiui& 105 37 38, 
np^AAoasHHiiik 53 5, np'KHAOiUJik 72 7, 104 13, npi^Moroiuiei 64 4, 128 2, 

H(»tB|IATHUI& 77 57, llfkHBANaSHUlib 54 22, 106 18, ll8 150, n|»IIYACTHiU& 

CA 105 28, nplHAonift 78 i, npuAoasiiuiib 68 27, 77 17, n|iii3BAuiiei 52 5, 

78 6, n|»orN-KBAiUift 77 40 41 56 58, 105 29 33 nposNAiuiR 77 2, 78 3, 
105 38, nfkopinTAiuft 105 2 , np03ABNiekUi& 91 8, (iabotaiua 105 36, 

pACC'KKOUI& 73 5, pACTAAlUA 96 5, pACTAtUIA 52 2, (»a:;a'Kahiua 54 22, 
PA3A|»ASRHUIA 73 18, 77 40 58 |IA3ApOYa!HHIiil 73 6, pA3rH'KBAUIiik 77 17. 



Digitized by VjOOQ IC 



8 M. VAi;.AVKC, 

106 11, (^aaopiiiuA 118 126, |ia3ovm'Kui« 63 u, 81 5, p«ui& 63 6, 70 
10, 72 II, 73 8, 77 19, '82 5 18, 128 8, ctAoiuft 118 23, 121 5, ckom- 

YAUlft 72 19, 118 87, CAHKOUlft 56 7, Cil'LTAUIiik SO 16, CMtpNIO& 104 
18, 105 35 42 48, CT&aSNIOili 105 42, CTBOpHlllA 105 39, 106 37, 

ci»B(»Auiiik 46 20, 47 5, 103 22, cirptuiHiuift 77 32, ciiXf^Aiiniiift 77 10 
56, 118 136 158, ciMiRTiiniiR 63 9 cM&TiiuiiHi 45 4t^^ 7, 47 6, 76 18, 

106 27, CbNtUlilk 103 28, €'LNNAOIU&47 5, ClClk.XOlUA 101 4, CLCTAKHUIilk 

106 36, ciKftiiiAiuA 61 5, 70 10, 82 4 6, ovBoaiuiik ca 52 6, 54 20, 76 
17, OYAAi^iiiuft 118 150 OYAP'^iKAUi^ 72 12, 0VrA£RNUi« 91 6, OYroTOKaui& 
56 6, OYKiioNHiu%45 7, 52 4» 54 4, 101 12 OYKp'KnHiu& 68 5, 0Y'i0Hniu& 

58 4, OYMOAIIUIA 106 39, OYMAKN£ni£ 54 22, 0YMA1»K0UI& 106 29 30, OYMNO- 

mntaik 49 19, 68 5, 106 38, OYNHYiiasHiu& 105 24, oYHHKOuiiek 91 8, 
OYCNiikiuA 75 6, OYCTpAuiHuift 77 53, OYTauuiiik 68 6, OYB'ftA^W'Bk 81 5, 
OYKupiiuift 77 37, 105 24, BnpoBaiuA 77 22, BiiAtuiiR 57 9, 76 n^i^^ 96 6, 
97 3, 106 24, B'LNHAOui& 68 2, Bina^ouift 56 7, BiiCTAmiik 53 5, BtkiHOY- 
MHiiiA 45 4, Bi3ttiOYMibui& 82 3, BiaAKiirNftuiA 82 3, Biariiaronauiiek 108 2, 
BibSiiioKHUiA 77 36, Bi»3M;ikTHui;ik 75 6, Bi^aHecouiiik 106 25, b1»3|»2iaobaui« 
96 8/Bik3UA0UiA 121 4, BiayrpAHiA 113 46, BisucKam^ 118 155, bi- 

SBAIOib 106 28, Bk3BaUliili 106 6 13 19, BlkSBeAIIVHUIift 103 24, B'fc3B€C6illltll& 

44 9. 106 30, Bii3B'KCTiiuiiik 43 12, 63 10, 69 6, bi»3bpatiiiua 77 9 57, Biase- 

rOttl& 73 7, BhSXBAillllUJSk 73 4, BkCTXkilSIIUIiih 105 44, 106 6 13 19 28, 32IBA&- 

ji^iittift 57 4, 106 4, 3iiBuiu;ik77 11, 118 139, sapuniAiL 128 8, 32irpaAUiii& 
62 12, 3ABiti|iAui& 82 &y asA^.iuft 118 95. Uz tolik brqj, preko 270, 
opazio sam samo ove (ni puno 20) na uia: B€3AK0N0BauiA 118 78, 

OAOil«IUA 105 41, 0TBpi30UIA 108 2, IIAAOUIA 77 64, IIOKOpllUIA 59 10, 

107 10, n|iorN«BAuiA 105 32 48, pAarp'EAtiuA 72 I8, ciiiirAuiA 77 36, 
cMHi^iiuiA 106 17, cirp-KuiiiuiA 77 82, oyhobauia 113 19, OYcnuuiainA 105 25, 
BhCT^nsHUiA 106 13, nedopisano dolazi NCKUAaiu(A) 74 9, B'ljI(p«maui(a) 75 
7, B'E3B€iiHYHUi(A) 9i 6*, — AOY>u^ (»g- g®°- ^^ ^j 68 2, 73 19, naiiiifc 
43 6 21, 46 5; 78 9, 107 14, 121 2, unoh:ahiu£a 77 31, ciiuui»'L 

113 14, 134 7, OYCTpAUIftT CA 103 7; — AIlYAI|li8lA 106 36, KOAIjIftA 

102 18, 113 21, HcnoBup&iiifikA 73 19, ncnabhaaiii&a 43 8, H€|ia30Y- 

M1lB2l&l|l£A 1 18 158, N€3N2lftl|IAA 78 6, HIiqiJSkA 68 34, OTCTftflAiftqiXkA 1 18 118, 

nonH(»2i«ki|iiRA 56 4, noi|iAAHTb 71 i3iioi|i«kA'K 77 50, lipit^coAAiiiXkA 90 6, npo- 
rN'fiBa«i|i&A 67 7, npOTiiBAqrAA 67 i9, ctAAi|iJSkA 106 lo, cpAi|i£ (sg. gen.) 
90 6, cTASKa;i&i|iJSiA 59 14, 80 15, 103 3 8, tbo(»ai|i«^a 100 3 8, OYMHpiiiRi|iiekA 
48 11, B'LCTiiknsAAqiiiiA 43 6, 3ABiii|i2iiiii|iAA 49 5, aiHBA(i|iiii)A 67 7; —^ 
6«asiihti 66 2, oYBiiasKAT'L 71 i7, OYAI^i''K<!^'r 68 37, iiOAoasiiiTb 77 7, OY' 

MNOXilkT'L 64 14, OYNIIYHaSftTh 57 8, OCN'KnSftTb 65 15, (nOABIIHii^T CA 81 5?) 

cTpA2R£ (sg. gen.) 129 6, ma^mfi^s, 61 5, 103 ii, 106 33, sk&ska* 68 



Digitized by VjOOQ IC 



O PRIJBVODU PSALAMA. 9 

22, a!iRA2ieTi» 41 2, a:«^:KA£i|i6 106 5; rocnoasA^ (gen. sing.) 122 2, 
BasA^AA 41 3, 62 2; — iza i|: ai^iiVhm^ 109 3, A€cmiii|* 76 ii, 79 
18; — iza n (n): ;cpaNi&ii 120 4 na.xf^ANAii 120 3, askN&H 128 7. 

Dakle l)iza vokalaiasAi kadikad na po^etku rijedi 
dolazi ft za A, i A za £; 2) iza ui, ip, SK (i|) dolazi ft za a a 
A ostaje; 3) iza ^ n /%* y^ 3, (€) dolazi a za ft, a ft ostaje. 

Gdje je pisac mogao napisati ft za a i a za..%, tamo moralo mu 
je ft i A jednako ili barem veoma sli^no glasiti. Koji je to glas 
bio, iz spomenika ne mo^e se razabrati. Sto ne dolazi ni a ni oy. 
ni 6 (izuzam jedan jedini put drozdie 74 9) za ft ili a, to bib sudio 
da je onaj glas bio piscu barem joS nazalni/mozda mutno ^n na- 
gauto na a {\i) nalik na glas, kojim stanovnici sela Sestfn^ kod 
Zagreba, da kako bez rinezma, izgovaraju rijed: zaeja, zaejn = 

SKASK^A XA^AbNl. 

Prozvano epentetsko 1 zanemaruje se u: BnarocaoisA sOXoyt^cto) 
62 5, BAAFOcnoKeiii 65 20^ EiiArociioBCNO 7L 17, BimrocAOBeNii 113 23, 

BllArOCilOB'K^Cft 61 5, BAArOCilOK6NII6 128 8, OYIASBeNli 101 5, OYMfk'KIIIBe- 
IIU;K'E 78 n, 101 21, 0YMf»lil|IB'K6MN 43 23, OanOECNli 105 32, KOpABC 

103 26, KofkABA 47 8, KopABii?c 106 23, acMti 71 19, 96 i uz 20 puta 
3€MA«, 36MA (sing acc ) 64 10, 71 6, 79 lo, 102 26, 103 9, 104 li 
uz 15 puta 3€M]iA, (sing- gen.) 80 11, 103 35, 3€mii 66 8 uz 9 puta 
3€MAA, 3eMN 62 6, 64 6, 66 3, 81 5, 88 40, 112 6 uz30 puta 3eMiiH. 
Uz -cifH -cifu u adjektiva dolazi -cth -ct*: 'SpAK'cTiii 71 11, 

YAOKIlYkCTYH 48 3, 56 5, 57 2, 6 1 10, 89 3, YAOBHYhCTUII 103 14, 

C'O'iiOiiCTfii 86 4, HioA€iicTiH 68 3, GrvneTCTH 77 12, SrvncTCTHH 77 

51, AllKANhCTIH 103 16, AWACTH 106 32, AIOACTIII 44 13, 46 10, OAp- 
CIHCTH 71 10, 3CMCT'lll 47 5, 101 16, 3€MAhCTIil 71 U. 

Umetnuto je d izmedu ;^ i r u: pA3A|iiiiiiii 104 20, (kASApnuniTH 

101 21, |IA3A(»0VIUIiAl 59 3, (»A3ApOVIIIIIIIIft 73 6, Bl3Ap'LKAHIIA 128 6* 

— Ispalo je d izmedu z i n: iipA3HNKU 73 8, uz npA3ANiiKA 13 4. 
Premetnuto je bb ib za kb u: n(»oi|'BBT€T'L 89 6, npoi|BBTftTB 

71 16, ®TI|bBTeT' 102 19. 

Uz fonetifini ima i etimologi^ni pravopis: M3t» YpiiBA 70 6, 
lie YfiiiBA 109 8; z pred^ispada: iicftYN 73 15, HCLUie 101 5, 128 6, 
iicikTCNeT'B 89 6, iic'l;co;c'l 101 12, pac'Kaa' 43 12, pACunA 52 6, OACftAHiii 
59 4 pACftAii 42 1 ; 2f pred c ili biva s ili ispada : iici|t<\N 59 4, 
Hi|tiAii 106 20; z pred c biva 5; ncy€3H6T'l 103 29, iicY€30CTt 68 4, 

HCY630Ulft 63 7, 10) 4, HCYA3AeTb 1 18 81, ili sa C biva St: lll|IA3A€Tk 

67 3, Hi|i€3€ 72 26, Hi|i€3MftT 67 3, 70 13', z pred s ispada: pAUiiifiH 
81 11, 118 32; — ze zi biva zde Mi u: (»a:k^€NH 08 12, pASKpase 



Digitized by VjOOQ IC 



10 M. VAI^AVBO, 

65 10, 109 19, pa»A€»€T ca 78 5, 77 38, paxA^aieNo 118 140, (iaxah- 

32I6T CA 65 10; B1k»A€il«Xlk 118 40. 

Deklinacija. Po muSkoj i-deklinacij i dolazi sing. voc. 
rocHOAH 50 17 itd. gen. hath 43 19, 118 loi, dat. roni&BU 54 7, 
rpiTANH 118 103; n&TH 106 40; loc. rocnoAN 55 ii, 96 12, n&rn 100 
2 6; 102 24, istr. rocnoAeMk 106 2, Tf^%^^H£M' 113 15, n^TeMi 79 13 
88 42; pi. nom. ^sipHe 49 10, 103 20, AioAue 73 is, 78 13; 80 
14, 86 4; HATHC 76 20, 118 5 151 168. Prema tomu joS neke druge 
rijedi: Ai^Nue 88 30, 89 9; 101 12, 102 15, 108 7, A"M"€ 89 10, m«- 
iRU6 54 24, UZ MA»N 75 6, l|A(^N€ 71 10 11, lOl 16 23, uz i|ii|iu; voc. 
AI0AH6 49 7; 77 1, 80 9; ace. hath 118 15 59, gen. rocnoAun 122 2, iiio- 
AUh52 7,61 9 itd. Prema tomu i : aI'N^'h 54 24, 10*124 25, 118 80, skra- 
ceno Ai'HH 90 15, a prema ^enskijem i Ai^ipci^liH 105 38, dat. v^KupeMk 73 
10, 78 2, AiOA6Mk 59 5, 67 3, 7 1 2 itd. h&T6m' 50 15 ; loc iiiOA€Xk 43 15, 
56 10 itd. H&Te^cL 1 18 3, 127 1, istr. iiioAkMu 67 8, 98 2, Arii'LUH 119 4. 
— Ali i prelaze u osnove drugoga nastavka : sing. gen. rocnoAA 
96 10 itd. Tait (fiitaj TftTw) 49 18, orw* 77 14, dat k^ rocnoAOV 
122 2, rocnoA6BH, vidi ni£e kod osnova na u., ornio 77 48. — Na 
pose pamti plur. ace. ^^stpA 103 11. §to ce biti prema A'i'MicpA za 
Ai»i|i6|»6, vidi kod osnova na suglasno. U zenskijeh rijedi za Vu u 
pi. gen. dolazi -en: aanoBHACN 118 21 32 itd. nevAseH 106 39, ta- 
X6CT6N 44 9; prema tomu ima i ^^h u plur. gen. i|A|ieN 44 10. 

Pou-('L-)deklinaciji dolazi sing. gen. AOMoy 41 6, 48 17, 49 9, 
64 5, 67 13; 68 10, 127 3, loc. aoiioy51 10, 67 7, 83 5, 111 13. 112 9, 
ovamo ide noiioy u noiiovAi'Ne 54 18, iionovANiiNAro 90 6; noiioYHoqiH 
1 18 62 ; plur. nom. BOiiose 49 lO; 143 id, cunobc 44 17, 48 3 itd , ge n. 
AOMOBi 73 20, 108 10, cuNOBi 72 15, 127 6, 143 7 ll. Prema tomu 
i: RoroBik 81 2, pOAOBi» 71 5, 101 25, loc. ciino;ci» 102 17. — Ali i 
biva prijelaz u drugu deklinaciju : sing. gen. MeAA 80 17, 118 3, 
cuNii 49 20 i svuda., sing. dat. AOMoy 97 3, 104 21. — Po ovoj 
deklinaciji dolaze i neke druge rije^i u sing. dat. na -ovi evi: 
BoroBH 48 8, 49 14, 68 32, 77 22, 99 1, rocnoACBH 95 9, 97 1, 
99 2, 104 1, 106 1, i|2ip6BN 44 2; 46 7, 71 1 i imena vlastita: 91bh- 
MOBN 82 10, AbPAAUOBU 104 9, IICAAKOBU 104 9, McdvceoBH 102 7. 

Po H(ii-)deklinaciji dolazi sing. nom. i|(»('k)kbh 64 5 (b iz 
drugijeh padeia). ace. KfiiBb 49 13 itd. i|(ii»KBk 44 ib*, 78 1, iiiOROBk 
72 7, NenAOAB€ 172 9, gen. Kpise 78 10, loc k(»i»bh 57 ii, i|(»ikbh 
106 32, A10BB6 108 4; plur. gen. KpkBlfH 50 16, 54 24, 58 3. istr. 
KpiBMH 105 38; pamti: iiiOBy ctbo|ihiu& 105 39. 



Digitized by VjOOQ IC 



^ O PfUJKVODU PSALAfifA. 1 1 

Po konsonantskoj dekliiiaciji i to od en-osnova sg. gen. 
AkH6 55 3, 60 7 9y KAMcne 77 16; 80 17, Bp-KMCNe 80 7, B(^«MeNe 88 
46, HMeH€ 82 17, 101 16, HiieMH 48 27, 60 6^ 73 7, 78 6 9, dat. 
HMeHH 47 1], 53 8, 60 9, loc. nmcnh 43 6 9, 62 5 itd. k\ fi^hne 77 
U, 90 5, istr. AkNCUb 118 164, HM€N6Ub 117 10; pi. ace. masc. 
AkNH 76 5, 88 46, 89 14, 114 2, 127 5 neutr. nmcha 48 12, Bp«M€na 
103 19 dat. €]i€N€Mk 103 18; Plur. nom. rije^i ja^hHh vidi sprijeda 
kod u-deklinacije a pi. gen. kod i-deklinacije. — Sing. nom. 
i ace. muiSkijeh rijedi izlazi na Hk: AbHk 118 91, 6A6Nb 41 2, ka- 
M€Hb 90 12, 103 18, 113 8, niiAMCNb 82 15. — od es-osnova; 
sing. gen. H€B€ce 52 3, 56 4, caokccs 90 3, 118 43, dat. caobgch 

105 24, 118 25 41 58 itd. T«S6CH 76 19, loc. KOilCCH 76 19, H€B€CH 

88 28 ; plur. nom. ace anb6ca 104 5, ncbcca 49 6 itd. cAOKecA 49 
17, 54 21 itd. gen. N6cec^ 56 11, 106 26, CAOBCCb 102 20, 118 ifi 
itd. dat. YioA6G6Mb 77 32 loc. NeBccexi^ 88 3; CAOBece;^ 50 6, 118 
28, yioa€C€;kti 118 27 istr. cAosecu 108 3. — od er-osnova sing, 
nom. Ai^qiN 44 11 13, math 50 7, 86 5 gen. a'^^V^P^ "72 28, MATcpe 
49 20, 68 9, 70 6 dat Ai^ii^cpH 44 14; pi. nom. i ace fi^ki^epAAi 
10, 47 12, 96 8, 105 37. Je li A za e? sravni gore ^^Btf^a. — Od 
§t-osnoya ima samo oki|a 79 2, 118 176. 

Pamti plur. nom. ArAptne 82 8, €«<iionA'KNe 7 1 9^ HaMAiiAiiTe 82 4. 
— K0pAB6 47 8 — sing. nom. rp'bAUHii 72 6, 73 23, CKAiyNH 
113 2. — c*A*fw 74 8. 

Slozena deklinacija. U sing. gen. m. i n. ima — aafo ali 
rijetko: OKAeB€TA&i|iAAro 43 17, noAoasbiNAAro 65 7, CTBopniAAro 120 2; 
obi^no ]e stegnuto Arc: seaoYMiiAro 73 22, BANXH'Kro 101 5 itd. — 
Sing, dativ do^ima se na -omoy: Kp-KiiKOMOV 41 3, r(»Aj^Ai|idMOY 70 
18 itd. — euoy: ToyasA^MOY 43 21, BbiuiMeMov 49 14, 56 3. — loc. 
samo stegnuto na — tub: CRATUMb 46 9, 67 6 itd. — a np-KHC- 
noAMNM(b) 87 7. — Plur. part praes. act svrSuje se na e u i 11 u : 
BOAifieH 118 74, 127 1, BOAqiiii 65 I6, 113 19 itd. 

Koniugacija. Nastavakza3. dual fem. je m: bjIij^'KT'K 129 8, 
HCYeaocTH 68 4. n3K'KAoct« 118 86, H3peK0CT« 65 14, OTpurNeT'K 118 171, 

nOAKH^ACTt 72 2, nO?CKAAIIT'K 62 4, nOMpAYHCT'K 68 24, HOpABOTACT'K 80 7, 
llpH3lipA6T'K 65 7, CKONYACTt 118 82, IICKONYACT'K 118 132, CTBOpllCT« 
118 73, Cia^ACTt 118 73, BApACTT. 76 5; 118 48, BMAIITli 118 37, 
B'b3pAA0V€T'K 70 23, B'L3K€A0CT'K 130 1, ali: CplAblie II HAliTb MOA 

KiapAAOBACTC CA 83 3. — Nastavak za 1. plur. netematskijeh gla- 
gola je uz |Jb kadkad uu, uy: ecuii 43 23, 102 14, NcnoBnuu 
74 2, 78 13. — Pamti imperative: Bi>3yi|iAT6 46 2, msAKHSKATe 



Digitized by VjOOQ IC 



12 M. VA1>AV1£G^ 

74 6, KTicniieqiaTe 46 2, KiHeMntie 77 il. — U impf. dolazi fieSce 
Mjc'h %^^'L Dego a^cL "Kjcl: riiAroAAA^'L 118 46, 119 9, ^comAAA^cE 118 
45, npixonsA^A^cE 100 2, hsbnbaaxi^ 100 8, ii3roHi;A^i» 100 5, NAnpAs- 

AtA^C CA 118 128, nOOYYAAX CA 118 47, HOSNAA^CL 100 4, Hpl&A^ArAAX'L 

100 3, sReAAA;c' 118 131, BUBAAiiie 98 8, rAAroAAAioe 41 8, 98 7, hctcotR' 

j^AAUie 67 8, MHMOXOHSAAAHie 67 8, KA€B6TAAaie 49 2 S KAllfAAUie 76 7, 

iiOAAFAAuie 49 18 20, nocAOYiuAAuie 98 8, CAOvasAAUie 100 6, cmA^TAAUie 

49 19, OYBHBAAIlie 77 34, BO|lflAXA 119 6, EAArOCAOB-KA^CA 61 5, TAArO- 
AAA?C£ 41 4 11, rNiftUIAA^Cft 55 6, ^fkANtA^A 98 7, KA6B€TAAXft 118 23, 
KA1»N'KA;C£ 61 5, OBpAI|IAA?Ci& 77 34, HOMUUIA«A;Ciih 41 8, nONOIttAA^iih 41 

11, 101 9, iiooYYAAXiiL 89 10, npH3UBAA;cft 98 6, pAc;cyi|iAAXiek 43 11, 88 

42, C1»KpOYIIIAA?fA 41 11, UI1»nTAAX;ik 41 8, OYTplNeBAAXA 77 34, BlShl- 
CKAA?Ciih 77 34, 3AKONOII|lflCT£nOBAAXA 118 61 ; SamO AX1»: YAA^l 55 9, 
FAOYMAHiClk 76 6, 116 48, lABAU^CE 100 5, 101 10, OOOYVA^C CA 62 7, 
pACTBA(»«x' 101 10, HCTAAX1B 118 158, BISAAAXI^ 68 5, rA0YMA«UI6 118 

23, HcnpABAAioe 100 7, TAAiue 106 26 t6Yaiu6 49 18, asHB-KUie 100 7, 

BtXA 54 19, 118 54, TAOYMAHXA 68 12, KAlN'KXJi^ 101 9, HOAXA 68 

13. — Nesigmatskoga prostoga aorista nema do: nplfHAA 48 18, 
odiyji^iek 108 3> Bis^BHri vipa 118 48. — Nastavak ti primaju neke 
osnove u aorista sing. 2. i 3. : iiaAT-L 1 14 8, otati 80 7, no*Tb 70 
70 71 n(ni*T' 64 5, 68 30, 72 24, 106 17, 118 53, npiiATT* 47 6, kaat 
CA a)[jLO(Ta<; 88 5, wpae 109 4- — Pamti clt^u cruv^Tp^e 104 16- 
— Part, praet. pass, glagola IV. razreda ima samo nastavak hc 
bcjh nikada b^c Bicjh: OBpAi|ih 70 20 21, OBpAijikuiAro 113 8, haiin- 
iniiMii 105 46, noAonsbiuAAro 65 9, CTBopiuAAro 120 2, 123 9, CTBop- 
uiOYMOY 135 4, OYTBp'E»sj^iuoMOY 135 6. 

Razlike u sin. od mih.^ po redu psalama: 

52 2 Bli B63AKONIHX'L. BAAAA (za AOB^a). 3 C N6B6C6. YAOBtYbCKMA. 
pASOYMtBAA. B<L3UCKAAH, 4 TBOpA BAAFA. 5 BeSAKONHe. Bl nHljlA .VAUBA. 
6 TOY OYBOAUIXk CA B0A3NII II^CHSC N6 BH B0A3NII. YAOBI^OOYrOJ^NNKOMIk. 

Hxi (za »). 

53 3 BO»:e. B'l nma tboc ciiach ma ii bii cha-k tbocii cx^ah mm. 4 
BikNOYiiiH. 5 HCKAUiift A^YUiiik MOiR II N6 np'BAi''^02KHiuft. nema: ecTi^. 7 

HCTHNOA TBOCA. 8 BAAFO bez CCTIk. 9 OIT'E BCtKOft. 

54 2 BINOYIUH. 3 BlNkMII MH. CUftTHX CA. 4 BpA»SA6BAXA. 5 CUHkTH 

CA. cT^AXik cLMpikTH. 6 npYiij^c. 7 Mil. 8 Btr^ va|da a ispalo za BiirA^. 

9 (OTlk MAAOAOYUl't'A. 10 ;ik3UKU. B63AK0Nli€. 11 fi>BllA6T1» H 12 np'KTpik- 
ll'KA'b BlIMb OYB(0 13 BCACptYCBAAl. OYKpUA'E CA OYB(0 BHMl 15 NflSC 
KOYIIHO NACAA^HAl MA 6CH BpAUINA. CAHHOMMHIACNIICMh. 17 A^ UpHAeT' »€ 
C'LMp'LTB NA MA. XIIBIi. 18 OYTpO. B'E3B1ll|liei Ii OYCAUUIHTl. 19 Bl MN03t 



Digitized by VjOOQ IC 



O PBIJBYODU PSALAMA. 13 

« 
B«?fiK CI MHOA. 20 CM-KpilTl A CUH. 21 B1»3AANlf6. nema I NA 3eMH. 22 

€/l6il. 23 neVAAh. TMN TA n|l'KnNTA6T'L* Kl BUKM. 24 HCTAtNIOY. M;ikaiH6 

Kp'KSfH II AkCTlfH. ^hHlH. 

55 3 B0pAI|l6N. 5 OYHOKA^CIk. MNt. 6 CAOKBCL MON^CL rN&liiaa;C^ CA. 
nOMkUineHNA. NA 3il0. 7 ?C|^aNAT1k. 8 NN O YbGOM SiSe H3|IIIH6IUU Sk NII3- 

eneiuH. 9 ncnoB«AAX(i»). 10 bin sise ^hNb aqie. 13 nema: ciftTi. 14 bi» 

CBflT«. 

56 2 AON^exe. 3 ByiuHeuov. 4 c H6Bece. bi» noNOiuenie nonHpAiihqiAA 

MA. IICTIINil. 5 CyNOBe YnOBtYkCTlfH. 7 CHAKOUIA. BinSAOUIilk. 8 BlkCnOilk II 

no&. 9 ncAiiTiipio. lo nema: Bicnoift leB^ bi^ iA3'yi|«xi». hctiina 

57 2 Aqi6 B'E IICTHN& OYBOd npSBAii^ rHArOiieie. CUNOBe VilOB'KYkCTlfll. 

4 r|»iiUiNHi|ii. 5 KiKO AcniAik rnoY^Ei n saTUKAift oyihh cbon. 6 iiHse. (oba- 

RA^ipHJCl OBABAeT CA ORABAeil'k (OTl nptM&ApA. 7 Yp'KIIOBNyft nkBOUl. 
8 NAni^AaseT'L ilftKl. 9 PACTAABI. 10 pA30YUtTH. pAMNA. H0aS|l6Tb &. 12 

npABCANAro. 

58 2 <OTHMN. 8 Be3AK0NH6. 4 NAHAAOIUA. KpHnilH. B63AK0NHe M06, bez 
m^. 5 Be3AK0NIA. T€KOX'b. 6 HOCtTNTH BCA &3yKM. N€ 0YI|i6A(»H. A'^AAA- 
I|1HX'L Be3AK0NHe. 7 B1»3AAYAT'L. 9 OYHHYIiaSHIUH. 12 N6 OYBViI. ^A He KOF^A. 
pA»iA^NH HiCl. f»A3ApOYUIH H;CI. 14 HaK(OBOMI N KONIfy. 15 BliSAAYATk. 
OE'LHA&T'E. 16 lACTU (inf. za SUpin.). 17 CHAA TBOift H B'L3(»AA0Yil^ CA 3A 
OYTpA. 18 nO&. IIHAOCTk MOA. 

59 3 OYqiCApiiAi. 4 cm&tiiai a ecu. iio/^BH:i^A ca. 5 iabh. oymiacnioy. 

6 A&KOY. 7 CHACN. 9 HOYA^- KOHOBk. 11 (DBbCTOANIA 14 OYNHYNaiHTk. 

60 5 B-k B«k\ 8 Bl BtKU. IICTHNy. 9 B'k3AATH MH. 

61 3 CHACk. 4 OYBHBAeie. BlSpHHOBCHIk. 5 TeKOUIilk. BAArOCAOB1lA;(ft. 
KAlHlA^Ciik. 7 lAKO Tl EOF'k HON CHACk MOM. 8 BOr'k nOMOI|IH II06A. 9 
H3A'KHTe. nOMOIflNHK'k. BAUlk bcz CCT'k 10 YAOBHYkCTIH (oba puta). 10 

onpABAHTii (bez ne). ii BorATkciBO Aipe TCYCTk. 12 A^oe ce. 

62 2 B'k»A^P TCBC 4 KHBaiTlk. nO;(BAAIIT'K 5 BAArOCAOBA. 6 <0T1» 

TOYKA. nema: tia. 7 Aqie houhnajc ta. ha OYTp'kN'KXk hooyya.x ca. 8 bis^a- 

AOY% CA. 9 MCHC SK6. 10 ^Olflliik M0&. B<L H^'KHCHOAN'fiA. 12 eil1» (za UM1»). 
3Ar|IAAHH& CA OYCTA. 

63 3 A'I^AAikl|iHX('k). 4 NAHpArOUIiR A&Kl. 6 C'kCTp'KAt&T'k CFO H HC. 6 
AAKABO. HOBHAAUIiR CK^yTH. 7 BCSAKOHHC. HCYeSOHiift. 8 IA3By Hll('k). 9 
H3H€M0r0Ulft. CMikTHUIiR CA. 10 TBOpCHIA CrO. 11 HpABIH. 

64 2 MOATtBA (za OBtT'k). 3 B'kCHKA HAkTk np]fHA6T(l»). 4 HpiMOrOIBft. 

5 B1» BAAryjCl. l|p('k)KBH (nom.). BI HpAB^ft. 6 BCKMk KONI|€Mk 36MH H 
Cilil|l¥HMk 7 HpitHOACAHl. 8 TAX^BIHy MO(»CKy&. CMATAT CA. 9 XHBilil|i]fH. 

Hc;coAu. 10 HHqiii;. nema: tboc. n biiChiaaiiiih. 12 BAArocAOBHiBH. k%- 

H€l|1» AUTOY BAArOCTH TB06A. 14 OBAtKOHIft CA OIKHH OBYVh. 



Digitized by VjOOQ IC 



14 M. VA^iAVBC, 

65 1 KCR 36MIl«. A^AI*''^ CiiaKft jCBAillt CrO. 1 Blk MHO/KbCTKIl. 4 ^^ 
II06T SK6. KyiUH6. 5 KOilh CTpAUieNli Bl CB'KT'KjC'b n2IY6 CMNOBIk YnOBtYk- 
CKU^Cb. 6 NCMl. 7 OBllAAA«kl|IOMOY CIIHOA CB06A B'KKOY. npHSHpaeTt. 
B13N0CAT CA. 8 OlfCilUttlANl. 10 KIKO»S€. U CKp'LBH. 12 npOH^O^CCdMlk CK0311. 
18 CI BCeClSKiirAeuyMII. MOniTBy (ob-KTU). U HSpCKOCT'S. 15 fi>ilOKAB- 
TOUATU MOnSA'^NU 15 BOAU Cb K03AII. 16 CAUUIIITb. €ilHK2l. 17 Bb3N€C0?C1k. 

18 no3|i'K;c'b (kasnije umetnuto p : npo3p'K;c'b). rocnoAb. 20 BiiiirociiOBeNi». 

fi>CTABII. MHilOCTb CBOXk <0TT> M€ne. 

66 2 BiiArociioBN. 5 B'b3p2iAOYATb ciA (svuda bez a): ei, nfn^^Jk, ha 
3eMiiH 6 AA iicnoBHAAT ca (oba puta). 8 oyBOftT ca ero. 3€mi. 

67 2 AA B'bCKp('b)cNeTb. AA Bt^sATi. nema: bicii. N6NABiiAAi|i]fN. 3 
KiKO bez ase. a^ iii|i€3NiekT('b). oriiio. tako a^ noruRH^ib. 4 bi» Beceiiiu. 
5 Bb€noHT6 BoroY, iiOHTe liiienii ero. 6 cmatat ca. cupu^xb. 7 carno- 
MyciibHy£. (OKOBAN^NyA. TAKOiisAC. SKHB«kA. 8 B0SK6. iicxoHSA^attie. nema: 
3€Mii'K. MiiMO^o^AA^uie. 9 noT|iAC€ CA. 10 ii3NeM0xe. Tbif me ClBfrnUH 

Sk. 11 SRHBiRT'b HA N6II. 12 BIlArOB'KCTBOYAI|lilM'b. 14 MCHSAOY. Bb AbqiANII 

3AATA. 15 ifApci^?). Bb CeiiiKONH. 16 B-bcycpeHA. 17 Topy OYcypcny. hbco 

rOCnOAb BbCCAHT ca. 18 TyCAI|IA. Bl ClIHAII B1» CBATtM-b. 19 B'bUieil'b 
eCH. nflllAA'b 6CH A^ANiA B1» YAOB'Klf'fiX'b, IIR<d npOTHBAiflftA CA BICCAIITII 

rociiOAk Bor'b. 20 ciiArocAOBeH'b, BiiArocAOB€N«b rocnoAb A^^Nb aI'NC (od 
ovde fall sve do 34) 34 BiiueA'iuoMOY ha hcbo ncboy ha bictoki, 

C€ A^CT TAACOY CB06M0Y CIIAy. 33 A^A^r^ CAAB& BOrOY, HA k|»AHllll B6A- 
A'KHOTA ero H CNAA erO Bl OBAAI|'K;('b. 86 AHBCHl BOFIk B'b c(BA)T('y)X'b 
CBOII^'b, EOrik ICpAHAeB(l) T1» A^CTIi CHMk II AP1'''i:AB& AIOACU'E CBONMl, 
BAArOCAOBCH'b Bor'b. 

68 2 BlkNNAOUIA. 8 OYrAlBOjc' Bl TIIMtHII. n|lllAOM». 4 IICYe30CT1l. 5 
TOYNC. NjCSKC. BlSAAA^Cl. 7 TplHAIIieil TCBC. IICK«l|l'lll. 8 llflilA^Cb. 9 BjlATII 
MOCH. MATe(ie. 10 SABHCTb. IIOHOCAI|l]fii;(b Til NAnAAOlU^. 12 OAtAUfC M06 
BpCTNipe. 13 MH'K HOA^CiR n'lAI|i6li BHHO. 14 MOAIITB& UOft. Bl NCTIINt 

cnAcenYA. 15 OYrAiBiiA. iisbabii uft (oti H6HABHAA^|]fH^ MA. 17 nema: 

CCTl. 18 AHI(A TBOCrO. CKOBO. 19 II36ABII A. 20 CT£XA&qiTii. 21 n(IHnY'KA. 
CTpACTb. H6 Bit OYT'KUIA&qili/C'b II NC OBpitTOjCb. 22 Bb BflAUINO M06 (za 
HAk). 23 T(IAn€3A H^EIk. 24 HOMpAYIICTt. N€ BHA^TH. ;KplB6T'L. 26 HpOAI^Ii. 
27 6rO»S€ TU nopA3li, Til norHAttl&. 28 npllAOaSII Be3AK0Nlie B'b B63AK0- 
NIIO. B«bNIIAATb. 29 aSIIB0TNy]c('b). 31 B'b XBAA6NII. 32 BOFOBII. nA3N0KTII. 

33 B'bsyqiATe. 34 OYNiiYiiHiHT('b). 35 ero. abn»s£I|iha. 36 ioa'^hctYh. ha- 

CA'kAAT'b. 37 OYApikSKAT'b. AIOBAI|i¥H. 

69 3 nOC(IAMAT CA HCKieii|IIH AOYH>^ MOft. 4 ?C0TAI||¥h MH'K 3A0. CTU- 

AAqie CA. rAAroAAi|iiH. 5 A^ B'bspAAOYii^T ca. HCKfikqiTii tcbo bosrc. h^hcho. 

AA B'b3B€AHYHT CA. AI0BAI|l'l*H. 6 3AM0YAH. 



Digitized by VjOOQ IC 



O PRIJEVODU PSALAMA. 15 

70 1 ICE B'ftK'L. 2 ll3BaBH MA II H3MH MA. 3 SOYAII MN Kl BOri 3A- 
l|IHTHTeilb. 4 H3' p&Ky. 6 Il3b YptBA MAT€|»e. nOK(»OBIIT€ilk. 10 CTptrAqilH. 
11 ll3BABII1tAI|iArO H. 13 ^^ 0A6XAAT CA. CflAMOMl. IICKAI|i!H SAAil. U NA 
BCtKA nOXBA2l£. 15 KNIISRNAA. 16 CAHIIOrO TeB6. 17 BOSRf MOH. NAOVYIIill 
MA €CIL 18 MATOpCTBA. pOAOy BbCeMOy. CHSft TBOft. 19 B0»6. j^O BMU- 
HUN^b. lASKe CTBOflllAli MH eCll B6AIIY?A. 20 eAHKU tABHAl MH €Cil MNOrU 
H 3Ay. 36MSII. 21 BeANYhCTBH6. SeMAU. 22 CkCAA^'^lk TAAOm'cKUJCL HCTHH&. 
nOA. CBATU. 23 BldpAAOyCTt CA, nO£. 24 €l|ie »e. HCKiblliYH 3AAA. 

71 1 i|A|i€BH. i|A|i€BOY. 4 c^AHTN. 5 od fkOA'b i8prav}eno je poj^OBb: 
OBb je kasnije pripisano ka i od koga je na^iAeno o 6 KAnAAipHA 

■A 3eMA. MllflA. A0HA6X6. 8 ^0 KONbBb. 9 ^^tLji^Jk NHMb. C-O-IIOnAtNe. 10 
l|A|IHe Oa(»CINCTII H OCTpOBH. l|ApH6. H CaBA. npHB€AATb. 11 BliCII l|A(»H6 
3€MAbCTfH. 15 3AATA flOMOAAT CA N6Mb. BAArOCAOBATl II. 16 NA B(»l,\l. 
npOi|bBTATb. 17 BAA^T IIMA CrO BAArOCAOBCNO Bl B«K1». BlSBAArOCAOBAT 
CA. SCMHAA. OYBAAffSiftT'L CFO. 18 BAArOCAOB^Hl. 19 BAArOCAOBf.NO. Bik BUKU. 
36MA. 

72 1 MKO BAArii BOn. 2 nOABH3ACT'K CA h6i%, nilOSHAIMft. 3 B'b3pCB- 
HOBAXb. rpitlllHNKftDMl. 4 pAN« 5 YA0BtYbCKU;C1i. NtCATIL. 6 OYA|^»A&. 
OA«AiU;ik CA. NCYbCTIICMl CBOIIMl. 7 ll3blA6Tb. n|l«IIAOUI« BlAIOBOBb C|lbAi|A. 
8 Bl BUCOTiih. 10 CAMO. 11 Bl BUIUNHm\ 12 r0630Y£l|i6H. 14 BIICN<b. 17 

AONACxe. 19 noAoasHA' ecu hm saaa. 19 iioruBOiuft za bcsakonhc. 20 

CEHHC. BlCTAAqiAArO. OYHHYHXIIUIII. 21 iiiTpOBbl (!) MOft HSMtHH CA. 12 

OYHiiYHSR€N'L u NC. nema : iako. 24 ci ciBtTOMi*. 26 eoase cf^iAbifA. 

B0SK6. 17 norUBNiftT'. BCHKOrO AI06U A1^&l|IArO. 28 AI'V^P^ ClKONOBbl. 

73 3 Bl KONCIf'E. CAHKA. CBATtMb. A&BpAB« Af^tBllNfl. (^ACIKOIUA 7 
BlXerOiUA. NA 3eMAN. 8 ASUKU. n|IA3NHKU. 9 3NAM€HfH li^lk. npO|IOKA. 10 

BO»ie (za ni.). npoTyBNun. 12 i|Apb npt^AC b«ki». 13 cKpOYniiiAi ecu 

3MH6M1L. II SMNCBA. ^AAli CCII TOrO EpAIUNO. 6-0>ll0HbCK(0M'L. 15 HCAYC 

(ali je 6 na^ineno od otstrugane zadne crte slova ii) ptKU H<o>am- 
ckua). 16 3opA. 17 scMAA. Tu cbS^A lA. 18 HOM'KHH cc : iza ce je &eSto 
isirugano, va|da: ro. rocnoACBH. bcsoymnih. 19 iicnoBtA^^V'^A* 20 AO- 

MOBb N6ll|IAB6A6H'L. 21 CMtpeNl. B<bC;CBAAIITA. 22 BlCKjUkCNN. 23 TAACA. 
H€HABHAAI|llli;E<b Bb3blA€. 

74 2 iicnoBtMbi CA (drugi put). npHSOBCMik. 3 npfHMA. 5 cbrp^ioAft- 

IfllKMl. 6 N6 B1»3ABIISRAT€. 7 iOTl BbCT0K1». 8 C^A^H. CMtptCTb. B'ESNO- 
CHTb. APOSRANC. rpHIIIMfN SCMAH 10 B1k3pAA0Y<i^ CA. HOA. IaK(OBAIO. 11 

rp«iUHu;cb. npABCAHAro. 

75 4 Kp-KHOCTII A&K'E II 1111171 H Op&»ilie II SpAHb. 6 BISMATHUIA CA. 
H6PA30YMH¥h. OYCNAIilXk C'bN'b CBOII H 116 (OBp-KTOIIIA NHYbCOXC. p^KAMII 
CBONMH. 8 CTpAinCNl. KTO HpOTHBA CTAHCTb Til. (0Tb TOAt. 9 Cb NCBCCC. 



Digitized by VjOOQ IC 



16 M. VAi;.AVBC, 

11 YAOH«YkCK0. (OCTaNhKl. llpA3AII0YeTk TH. 12 rOCIIO;^6RII. C^qiliH. 13 
CT|IAUIHOMOY H (0T6MSAI|I0M0Y. l|Aph. 

76 8 Ri»3ycKa?ci. 4 n^nNeuoase. 5 R^pHCTt. 6 cm^rth^ ca. 7 cpiAqcMk 

MOIIMh. KillllAAine. 8 Bl RtKU. lipHIlO»SHTh. 6iiarOB02lHTY. 10 OYI|l€A(»NTII. 
Kli rN-fiR« CBOeM\ 11 NAYA^CL. 13 Bl NAYNN2INU?Cb. U BCillH. 18 MNOaS- 
CTROMli. 19 npUXOAATl. 20 n&THe N6 nOSNAAT CA. 21 i(2l(»(dH€A. 

77 1 B1»NeMA«Te. 3 CAHKA. nOB'KAAUliB^. 5 CilllKil sanoB'Kp. 6 H noB^- 
AATl HI. 7 ROaSIHXk RlSlflllXkTl. 8 OYBtfkll. 9 CUNORe €^f»6M0RII. 11 BAiirO- 

AATH. 12 GniiieTCTt. TAH€(oct. 18 (»3Rp'L3e. bez sise. 14 Re^e. npocB«qi6- 
NNeMb ornit 15 pasBpise. Bk 6e3AN« mno:;il. 17 ciirpituiiiTH. |»a3rHfiB2iiuA. 

18 KhCnpOCIITH BpaiUNA. 19 II KiieKeTAUIft NA BOrA. TpAlieSiih. 20 nOTeKOillft. 
e^A II XA'KB'L OYrOTOKATII TpAn63A. 21 B'&3yj^6. 22 3AN6 H€ Rt^pOBAUIA BO- 
rOKII. 23 3AH0B1tAA. 24 MAIIUA. NCBeCNUII. 25 Arr6AhCKUH. 26 CdT1» N666C6. 
AIIRilk. 27 MOphCKUII. nepHATy^. 28 HAAOIUA. €ilYf»'bl|l'b. 29 KHiift. flOjCOTH. 

30 eqie bpauinoy cAqiOY Bk OYCT«xb. 31 BoasiH Rk3yAe. HcpAHACROUk. 
32 nema: 6moy. aiua. YioACCcuk erO- 38 Ai^xne. 84 Bk3yckAA;K&. a>Bf»A- 

qiAAXili. 0YTp'kll6BAA?CA. 35 nOMOqiHIIKl IIMl. RyiUHIil. 37 H OYBlSfkllUlift 
CA Kl SARtTt. 88 l|ICA|>T> H OlltCTIITIk. N€ IIOFOYBHTk. 42 113 pSkKKi CTft- 

»:Aifti|iAAro. 43 lAKO bez hsc. €rYnT«. 3NAueNlfA croa. TAHe(oc«. 44 lip'KRpATii 
45 noiAUiA. asABy. 46 ^'esk^ii. ii tjioyau ii?^'^* 47 RiiNorpA^'k ii^i ii cyka- 

UyHII. 54 CHA A»ie. 55 H3rNA. A'KA0Mt|>H0U1». Rl C6AA. 57 fi>T(l»)R|l'LrOtll&. 
nptRpATIIUIA. 58 R1» ;CA1»M'KX('k). 60 CKIINIIA CHAOUCKilkA. 61 Bl pXkqil 

Rpiiri. 68 Ai^Ky ii;(k NcnocnTORAHy. 61 CRAijieHHqii nAAOius. 65 ciia. g6 

R^Ary CROA 67 KOAtNO C^pCUORO. 68 CfCdHA XkHiC. 70 ORYINX;k. 71 AO- 
CTOAHYa CROCrO. 72 OYHACe. RI NC3A0E'K 78 pftKOY- 

78 1 np'i'iiAoiiift. qp('k)KRk. 2 tpOYniiA. BpAuiNA. 3 iipOAHAUift. iiorp«- 

BAilkil. 4 nONOIUeHie. CiRqilfHn'b. 6 HCSHAftqiiKA. qApCTRIA n|>H3RAIU&. 6 110- 
lAAOUift. 8 B63AK0N6II. CKO(»0. l|l6A|k<0Ty. <0BNiil|IA;C<0M'k, 10 A^ HC KOfAA 

FAC. MkCTk KpiRC. 12 ceAMO(»iii|eA. noHOuieniic iixk iiu^Be 13 iicnoRtMU 

CA TCB'K; BOXe. Rl R«Kl. XBAAA TBOXk. 

79 2 BOAAH. jCepOYBIIMH. 3 MAHACCIieUli. il(llliAN CHACTH NACl. 5 TO- 
CnOAH EOSRC CIIAIk. 7 IIOAfkAaiAlliiei. 8 H CHACCM CA.^9 CrHIITA. ll3rNA. ha- 
CAAH CrO. 10 K0f»6NII€. 36MA. 12 A^ MOpH) JkO flUKl. 13 OHAOTy. <0B1»II- 
MAATk. np^XOAAqifH. 14 AIIBVh. nOIAA<k ll CCTl. 15 (OBpATH me II npH3pll 

ck ueBCcc. RiiHorf»AAi» ciiii. 16 ero»s€ hacaah. ii na cuha yaor-rya. 19 

^^CTikHHII-k. 

80 3 TYMHAHi. 4 NA|k(OYHTk. 6 HA Hfi>CH^fi. noAOSKii H. H3yAe. CrfncTCKy. 
ne 3HAIA OYCAyuiA bez h. 7 Bpi^MCNe ;c|i'kR6Ti ^ro nopABOiACTt. 9 no- 

CAOYIIIACillN M6HC 10 BOFl MORI. 11 IISRCAyH. 3CMA GrYHCTCKy. IB HO 
nOJCOTCUli Cp'kAkll'k NXl. IIOHAiB^T'k Rk NAYIIHAHIIx('l) CRONXI^^ 14 HcflAIIAk. 



Digitized by VjOOQ IC 



O PRTJRVQDU PSALAMA. 17 

15 HH Kl Y6M»e 0Y6fi> HpiXVU UJiJk, KiaAOiKIIAlk ElljC'L. 16 Bfl'KMA.. 17 
HanNTA. 

81 1 Bl CINM'K BOrCdBl HO C^^fi^X TUB BOrU. 3 OflpABAAUTe. 4 H3MflTe 
HIIIIIA H OyCOrS II3 piftKhl rptUINIIYb (?) 5 HOABHSKftT CA. 36MU. 6 BOSN 
6CT6. 7 YAOB'KI|H. IIAAAeTe. 8 NACilt/^liUIII. 

82.2 Boase. 3 BiABurH&iu&. 6 eANHOMUttiAeHiieMi bi» Koynit (za ki 

Ce6«). 7 IA0VM6HCKA II l3Mail2lllTe McdABIk N ArAp-KHe. 8 FeBAAlk H Am- 

M(ON Bi Tii|i«. 9 flccoifl^'E. HjilfHAe. 10 Ma;(hamoy. Abiimobh. u fleHACdpt. 

36MIIUII 12 (OpilBA. CaAMAHA. U BOXSC. TplCTIt (za CieBAHe). 18 USR6 

AiftBpABilf. noasArAiftii. 16 cuatYuiT. 18 BecvbCTiiA (za AOCA»sAeHHt). Bi»3y- 

l|ieTb Hiyl6H6. 18 nOCpAMAT CA (za C'&MIATIAT'L Ca). 19 BUHIHIII. 361111. 

83 2 C6AA. 3 Bl3pAA0BACTe CA. 4 IIA6»i€. I|A|>I0 (voc). BOSRC. 6 Bl 
BUKU BlCjKBAAAT TA. 6 6II0Y. Bli CpiAblfll. 7 I1AAY6BH& NA MtCTt (odatle 

fali 8ve do 86). 

86 1 a>cHOBAHiA ero. 3 eokiii. 4 Paabi» ii Babya^ona. Tiipi. €-o>YoncTiii. 

5 CYaiHl. BblUiHIII. CHM'L BUBUlYllU'b. 

87 3 M0A6NH0Y M06U0Y. 6 Bl MfklkTBUMk. lASbBHIl CflAipiN. 8 CLMplT- 

HiLH (da}e fali sve do 88 27). 

88 27 n|»'bB'BHI)A. 28 BUCOKA. NA^Ii i|A|IH. 29 B1lp6NT» CMOy* 30 B«KA. 

AbHiic. 32 3AnoB'Kj^ii uoA (acc. za gen.) ne c;cpANATb. 33 Be3AK0NiA. 

IICHpABAU H^lw 34 MIIAOCTb SKC UOA. n(»'KB|l'K»A% ^^ K'i' IICTIIN'K. 35 H (za 
■ H asc) (OCKBI^IHA. 36 KAAjC CA. 39 TBOCrO. 40 HA 3eMH. 41 NH3A0aSH. 42 (lACXbl- 
ipAA^Eft. XOAAqieil. 43 B'bSNCCA'b €CH CTiekSRA&qilfHU1». B1»3BCC€AH BI^CA. 44 
K% B^AHII. 45 0Yill|l6NNA. HA 36MAA. 46 A^^HII BpHMCHe. 47 pASRACaSCT CA. 48 
Kbin MOII C'bCTAB'E. C^A BO. C'b3AAA1i €CH BICA CUNU YAOBtYbCKUA. 49 
SKilBCT'L 113 f»«kKM. 50 TftC IICTIINOA. 53 HSRC OYApi^^^A B'b H%^t> UOCM'K 
&3UKbl MNOrU. 52 liaSC. Bf»A:;ii. N»!€. ll3U«H€llT6. 53 Bl BUKU. 

89 2 BbCCACHAA. 3 CUIIOBC YAOBI^YbCTIII. 4 BYepAIIINIH. UHMOHAe. 5 OYNN- 

YHxcHiA ii;ci» ei|i€. nema: auta nxi*. nprniACT'E (za miimoiiacti»). 6 npo- 

IfbBTCTIi. 7 CKOHYAXOM CA (oba puta). CliMAJkTH^ECdM CA. 8 B63AK0NIA. 9 
AbNIIC. IIA&YIINA. 11 Atrb HAIillijCL. B1» CIIAA^C'b bez N^l. MHOaSAC (za 
BOAC). U3bYbCTII. 12 OKOBANyft. Bl MAApOCTH. 13 OBpATII boz CA. TBOA. 
14 3A OYTpA. B'b3pAA0BA;((0M CA. 15 Bl NAasC CU'KpllA'b. 17 rOCHOAA. ^^^0 

(drugi put). 

90 1 SKIIBUH. lieRCCHArO. 2 rOCnOA^'BII (za SOFOY). 3 ll3BABIITb TA. CAO- 

B€ce 4 uA6i|ibUA. opftasncMii (za 0111111147.). iictina. 5 noqiNAro. AeTAi|iftA 

Kl AI'HC. 6 RtCA nOAOYA(l>)NbNArO. 7 TUCAqiA K TCBH SRC HC npHBAIIXHT 
CA. 9 llpHE1iXHI|l6 CCB'K. 10 npllRAIISIillT CA Kb TCAeCII TBOCMOY. 12 AiX NC 
KOrAA. 13 3bM6A. 15 AI'HH. lABAA. 

R. J. A. 0. 2 



Digitized by VjOOQ IC 



18 M. YAI^AVBO, 

91 2 rdcno^eKH. HueHii TBoeMoy BUiuNfH. s 3a oyTpa. hctnn&. 4 A^- 
CATOCTpovNN'K. 5 Bi» TKiipN TB06H. 8 OYNNKOHiiR BciK oy je natpisaiio na 
neSto istrugano (od ovdje fali sve do 95 5). 

95 9 rocnoA€BH. 10 BhifapN ca. 11 n a^i pAAoyeT ga. 12 A^ pAAOY^T 
CA. nema: catil 12 a^cP^ibnaa. 13 c^ahth. iicthno&. 

96 1 BlIfApn CA. 36M11. B6CeSAT €A CilCTpOBII. 5 rOCIIOAA BCGA. 8 A'^V^P*, 
7 BUUIHTH. 10 C1i?CpllHIITk. H3 pihHU rptlUNHYA. 

97 1 rocnoACBB. cnnce ero. 2 (OTKpu. 3 HCTiiNiik koni|ii 3€mn!ii. 4 
BicnoiicTe RoroBii Rct seuiifi. 5 noHTe rocnoACBH bi» rXkCiiexb, bi riih- 

CiieXb H r.UC« YAAOMCT«. 6 pOiRANhl. 7 BbG6il€Hiia. HSHB«kl|lTll. 9 npTllA6Th. 

98 1 Bll|Af»ll CA. NA X€pOYBIIM«. 8 CTpHUINO II CBATO. TU CTBOpH. 6 

M(0V<^>| H flafkCdH'E. Camoyiiu'l. bi» Npii3UKa«kqiTii]c\ iipii3UBaAx«k rocHOAA 

H Tl nOCAOYUIAAlUe A. 7 XpaHHAjCJ^. 8 NA BCtKA NAYIINANHA. 

99 1 BoroBH BCK 3eMA«. 2 rocnoACBii. bk pAAocTb. 3 Tk 6CTk. nema: 
CCBC. nii»!iiTii. 4 Bi iicnoBtA^Hii. Bk n'KCNe;(('k). 5 Bk Btwy. hctnha. 

100 2 n(iiiiAciiiH. 3 iif^'RAAarAt^X'b. Bcqib SAKOHOiipucTXknHXk. npucTiihn- 
]i€NH€ bez 3ciK0N0. 4 OYKAANitXkiiiaro. 3Aaro Nc no3Niia;(i.. 5 BiiiiasH'Kro. 
H3roHi;a?c'k rpi^AMMi okomi» 11 hccuthm^ cpiiAbM6M'k. fiiA'fi?ci». 6 noca- 

SRAATII & B-k nXLTII NCIIOpCOYIIII. Ck MNt ciiOY»:a2iiiio. 8 nOTptBHTH. 

101 2 ll|>fllAeT('k) 8 (ATI. MCNC CKOpO. 4 KIKO IICY630IUA lAKO A^M'k 
CkCk^COnift CA 5 0YKI3B€Hk RkljCIt IftKO Tp'fiBA 9 ;(BAilAqi6H MA KilkN1i;Cft 10 

neneni nA'^^xi*. fkACTBApiix('L) 12 iickjco^ck 13 bii buku u oyi|I6APiiuih. 
OYqiCApiiTH cro npiiiAC 16 hmciic. qapiic 3eMCTiii I8 oyniiyiixh 19 ciin. 
3iiasA€MiH 20 c HCRCce 22 ^Kl\^Xk 23 qiipiic. rocnoACKH 25 bi poAt: f»OA(OB'k 

27 CBIieUlli. 28 imSA^. N6 (OCKiliAT.a;c(k) 29 B'kCCilAI CA. Bl BUKU. 

102 2 B'k3AAiriii 3 Be3AK0Nia. iii|tiiii;;ftqiAru 4 1(311 ncta'Knia 11 qiCApco- 
TAMii 5 B-k KiiAru?ck »:€iiANiie TBoe (opi\OY 7 M(Avc€OBH ;coti;hia CBOa 8 

AAkrOip'kn'KilllB'k H UNOrO MIIAOCTIIB' 9 BI BUKU 10 B'k3AAA'k CCTl 13 

qiCAI^HTii OYqiCApii (za drugo nouHAOYCTik) u noMUH^A'k. ccuu 15 

qB-KTIk CCilHUII. (0TI|kBT6T' 19 H^ HCBCCII 22 BCAIIYkCTBTA. 

103 1 (dji^^Xi CA. lAKO bez h. 2 iiponiiNAXk. iako bez h. iipuBycnpiiN'KA 
3 nonarAA 4 TBopAii 5 bi B'Kku buka 6 iako bez 11. noii'fi bez bi 9 

nOKfiUTN 3eMA 11 HAHA^kT'k (opako za NAHO&T'k) :(B1ipA. SRHA&TTk 13 NA- 
HAii; (od HAHAAXk) 14 flAXIITII. CAOYfliR'K YAOB^YkCTItH 15 BCCeAIITl. eAOOIUl 
16 AlBANkCTIH A»;6 17 B'krH'K3AAT CA. ef^OAHCBO 19 NA B^llUCHA 20 HpOilAiii^T'k 
21 CKYNII. BkC?CkiTHTil 11 IICHpOCHTII <0T'k ROFA. 22 NA AOSKIiXl 23 H3UA6T1». 
AliAAHlie CROC 24 CTBOpHAl €CH 26 KOpARC. 3kMIII CL CrOHSC 27 K TCRfi. 

AATH 28 nema: me 29 iiCY€3NftT'k 81 bi. B'KKy 32 Bk3AUMATk ca 33 

AONACSRe 35 CKOHYAfikT CA. (OTli 36IIA. 



Digitized by VjOOQ IC 



O PRIJRVODU PSALAMA. 19 

104 2 noKisAHTe bcs vioAeca ero 4 BiidyiiiATe (oba puta) G cyNOBC 

8 Bl BUKy. 3anOB«p. B'E TUCAI|IA pOA(*l») 9 ilB|»2iaM0BH. ICAAKOBII 16 Bh 

noseAtNlie ii 3eMA ^eahhana 12 Rfiiu& maaom'e yiicaom'e 13 n|»fiiiAouift 

l|A|^CTBia 15 ?C|lTCTflXk. Bl n|lO|IOI|'K;Cl 16 r2l2IAk. BlkCHKO OYTBplkSKAeNHe. 
C1»T|^y 17 Bt. IIABl 18 CMUflHiUft. Bli (OKOB^JCE 19 A<^N/^€aie H|l1fHA€ CAOBO 
20 ^^h KIIAI^A illOA€M1» H OCTABII H 21 rOCnOAHNA ^OMOy 22 HAOyVHTH. 
CUiftT|IHTH. 23 £rUn6Tl. npllOieAbCTBOBA 24 BlkSpACTH. 25 AIO^II. TBOf^NTH 

26 MoivceA 2(a(»«iha eroase ii3b|ia ceBi (od ovde fali sve do 105 23. 

105 24 OYNIIYIiHillUIA. N6 B'KpOBAUIiih 26 NH3A0HSNTU IIJCE, pACTOYIITN 

HXb 28 B6p^er<i>|i« H ciHuuift sKpiTBy 29 II nt^orHtBAuiiik. nAACNNe. 30 

^HHeec' 32 nptpHKANNA. 03A0E6Nb. M(AVCNN. 34 A3yKy 35 B% ft3yi|'KX1k. 
H HAByKOipift 87 A1»l|i€pA- BtCCOM'b. 38 n|IOANAlU&. Al»l|l€pli'l>* XANAANbCKyM'E. 
0YBIi6NA. ^€MA« lix(l^). 39 Bl NAYIIHANIH?C1k. 40 |IA3rN'KBA. A0CT0AHI6 erO. 
■eilABIIAAI|ieN 43 MHOrASKAH II3BABII HJCL 44 MOIieHlie 46 A^CTl llXlk B'b 
l|i6AP<0Ty 47 NCnOB'KA^TII CA. JCBAilHTH. 

106 1 EAAri. Bl B'KKy 2 H3 pikHhi 4 ORIITItANArO. H6 <0B(»flTOni£ 7 H 
■ACTABH HX'b NA HiRTb. OBIITtANyil 8 rOCnO^eBH. CUHOMb YAOBtYbCKCDMl 

9 AAYAi|iA 10 OKOBANyft 11 pAsrutiBAiiiiih 12 ii3NeMoroiu& 18 Ki Boroy 

15 rOCnOAeBII. CyN0M1» YAOB'KYbCKOUb 16 KAKO. MltANilA. Sii6S'K3HyA 17 
EeSAKONfA. Be3AK0Nlll. 18 BbCHKOFt^ EpAUINA. C'bU(l'LTNy;C<b 20 H lllj'KAH 
N;C'& 21 rOCnO^eBII, CyNOMl YAOBHYbCKOu' 22 ^CBAAt. Bb pAAOCTb 23 B'E 
KOf^ABII^'. TB0(IAI|I6 25 ROY(»eNl. BlSHeCOIIIili. 26 ^0 B€3AeN1» Bl SAUJCh 
TAAUie 27 CMATIIIUft CA. HOKOA'KEAUIiek CA. HIIANyH. nOFAbTII CA 28 nSBCAC 
N;C'b 29 B'E TiUlirNft H OYMAIkKOIUiR 30 OYMAbKOUIiR 31 rOCnOj^CBII. CyNOM'b 
YAOB'KYbCKOM'b 82 A^ B'bSNeC&T'K II. AIOACTT> 88 HOAOaSHil'b CCTb 34 HAO- 
AOHOCNA. 3A0R1». 35 IIOAOSRIIA'b CCT'b 36 AAYAI|IAA. OEIITtANy 37 pACHAUIft 

88 EAArocAOBii H^ik. CKOTy (acc. za gen.) 39 ^oti hcyaach 3A'b 40 iisaiia 

CA OYNIIYIISKeNie. 11 0RAA3HH A Bl HCnp'fiXOAH'B 41 HOMOSRe. (OTlYbCTBlA 
42 npABIII. BbCHKO R€3AK0NHe 3ArpAAIITb OlfCTA CBOA. 43 CIIIA. 

107 2 B'bcnoA II noA 3 ncAATiipio (voc.) noA. 5 hcthiia 7 iako a^. 
nema: rocnoAii 8 bi3N€c& ca 11 ^as^'Kaa Cikima 9 €$(^6111. 12 (dtpn- 
HaikBUH Hy. iisyAeuiii I8 11 coifeTiio. 

108 1 liOSk (mOCA) 2 AbCTHRBArO. ^DTBIIISOUIA CA 3 HCHABICTNyMII. TOIf- 
He 4 B'E AI0EB6 UtCTO ORAbrAlli;K MA 5 3ilAA B'b3 RAAFAA 6 HOAOSKH 7 

H3UAeT\ A R^A^Tb Ai'Hiie ero ua2\ii (od ovdje fali sve do 109.) 

109 3 HC l|(l'fiBA. 4 B'E B-KKU. TBOCFO. 

110 1 nflAByX'E 2 ll3yCKANA. 8 BCAAHnOTA. A'KAO. BUKA. 4 C'bTBO(»HA'E 6CTb 
5 ROAipHM CA. B'E B«Ky 6 B'E3B'KCTH. nema: CB06 8 R-KKA. n(IABA& 9 

aanoBisAA b B'KKy lo hayaao np-KiiftAiiocTii. TRopAipiiii«E bez £ buka. 



Digitized by VjOOQ IC 



20 M. VAJ^AVBO, 

111 2 n|iiiBM^(ik) 3 Bh AOMoy. k^ka. 4 kichi. npaRutii» 6 R'l BtKU 

8 H6 oyeoHT CA AONAease 9 ovBONJifE upaBAA ero. bi» BtKy: b-kka. lo no- 

CKplSReqieTb ll |IA€TA6TI. rf^tlltNHKA. 

112 2 (OTl IINHt H AO K«KA 3 JCBAANO 5 KTO lAKO rOCHOAk ROFl 1IAHI% 
II2B6 HA BUCOIKy^Ck HSIIByH 6 CMUfkCNAA. HA HeB€CH 8 HOCAAHTH 6r0. AM>A'IH 

9 MAT€(^b OYAAt^Cl B6CeilAqiA CA. 

113 1 AK)AiH 5 MKO noBtase. lo(»AANe, iako bisb^ath ca 6 ropy 

BlSyrpAUlft CA IAKO OdBHU 8 aiBpAlflkUIArO; HeCKKOMyn. BOA% 9 HA 10 
AA H6 KOrAA. rAe n ha ueseCU. CAHKA. 12 C|>€BpO U 3AAT0. VAOBHYIkCKli. 
FAArOAATl 16 HAAlSAIIieU 18 f^ApCDHk. HMl 6CTI1 19 EO;ikl|IIH 20 FOCHOAb 
&Ap(OH' (adj.) 23 rOCnOA€BH (l>is) 24 36MAA H!6 A^CTl CyHOM'E YAOBKYb- 
CKOMl 24 HH3bX0AAI|IIH 26 H&. 0)TI nHH-K H A^ B^KA. 

114 2 npHKAOHH. 3 OBlAUIilik. ORptTOIUA. 0R(»6T0;Cb 7 RAArO CTBOpU 
8 H3ATb. RbCnonAb3HOR6HIA 9 R'b CTf^AHIt SRHR&l|IIH?C1i 

115 2 RGtKlk YAORtKl 8 rOCnOA6BH 5 MOAUTBU MOA. rOCUOA6BIL 7 
pACTp'LSAA'k €GH 8 XBAAt H K% HMA 9 MOAHTBU MOA rOCnOA6BH 10 HO 

cpUA* (od ovdje fall do 118). 

118 2 B'E3yip&Tlk 3 R63AK0HIA 4 dAHOR^AA- RI^CXpAHHTH. 5 HCHpARHAU 9 
B1» Y6COMI1. K)Hy 10 B'bSyCKAjC'b 11 lA'KO A^ He. 13 nCHOB'KAAjC'b 14 CRtA^^HIH. 
RCKKOMb 16 R'b OnpARAAHHjCb 19 U€ KpyU (DT'L M€He 3AflO RIlA" TROA (aCC. 

za gen.) 22 OYHHYH»seHH€. cri^ai^hha troa R'bsycKAX'b 23 citAOuiA. ha ma 

KAeR6TAAXA. rAOYMAtUie 26 HCnOR^AA^CI" 27 OlipARAAHIH. RbpASO^MH 30 
HCTHHHy 31 CR'fiA'KHHXb 32 T6K0X^ 83 OHpABAAHIH. RlSyqiiik 36 AII^OHMCTRO 
37 BHAHTH 38 TR06M0Y 39 Ci^ARy TROA RAAPy 40 SAHORtA" TROA (aCC. za 

gen) 41 npiHAH 44 Ryn^. ri RURy u Rb ruki rhka. 45 3AnoRt:AH troa 
RiaycKAX'b 46 cRt.At.HHX'b. npnA'b i|ApiH CTyAiijCb ca 47 a»:€ risaio- 

BHXIi :;«Afi> 48 TAOVMAItjC CA 49 HOMUHH CAORCCb TROUXl*. HUX SR6 50 
R'b CMtptHH 51 3AKOHOHp'fiCTftnORAA]C& A^ 3'KAA 52 HOM'KH&X'b 53 OCTARAIt- 

iiii|iH]Cb 54 npnuieACTRHA 55 noMiiH&T'b 56 onpARAAHijCb TROHxik (gen.!) 

R'b3blCKAX'L 60 CMATHX CA 63 XpAHAi|IIM' 65 RAAfOCTb CbTROpHAl CCH 66 
R-KpORAXli 68 R'b RAArOCTH TR06U. RCfiMb Cp^AbllCMb MOHMb HCHHTAift 3A- 
nORtA" TROA 70 OycypH CA 72 RAAr'b. HAVe TyCAI|lb 73 CTROpHCTH MA 
H C'bSAACT'fi MA 76 OYTHUIHTH 77 HpiHA^Tb 78 A^ HOCTyAAT CA. R63AKO- 
HORAUIXk Rb MA 79 EOAi|IIH CA 80 Rl> OnpARAAHH^b 81 HCYASACTb 82 CKOH- 
YACTH CA. rAArOAiKI|l6 83 OHpARAAHTn 84 ]i,hHin. ClTBOpHUIH MH 85 3AK0- 

HonpT.cT;KnHni|n faoymachha. h% 86 norHAUiA ma 89 R'b RtKy 91 RbCKYb- 

CKAA pAROTHA TCBt 92 Rb CMtpHHH 98 R'b BtKM. OHpABAAHIH 94 OHpAR- 
AAHIh Bb3yCKAXb 95 !RAAHIib 96 RbClLKOA KOHYUHy 98 HI RltRy 99 OyYA- 
l|l¥HXb MA 100 SAHOBHA" TBOA B'b3yCKAXb 101 IAKO A^ 104 OITl SAHOBIIA'IH- 
HCnpARAy 106 KAAX CA H HOCTARyjCl 107 CMI^pHX CA AO :;tAA 108 ROAHAA 



Digitized by VjOOQ IC 



O PBUBVODU P8ALAUA. 31 

112 nf^HKXONHTCL. Bl K«KU. 115 llftK2IBN0yAqi€n (za S'EHOBHRH) HCnUTIIilk 
117 K'E On|>ilBAAHMXh 118 OYHIIVIIXIIil'Ii. On|>aRAKHTll 120 HilkTII MOA. (DTI 

c&AOEi (za noB€ii«nen). oycon^c ca 121 ocHAAiiifniih 122 nosrah 123 

NCKOIIYilCT« 124 no MHllOCTH 126 rOCHOA^BH 127 HSSIa 126 HAnflilBil'ftajC 
CA^ BlCKKl nihlh Hen|»2(BAU ISO BlipA30YMil'ft6T'L 131 fi>TB|»'E30X'& II B'EBiie- 

Ko;cii. sAnoB-KAH TBOA (acc. za gen.) aseiiaay 132 awbaiiiiixi 138 oyjs^e- 

A«€T' Mil BCtKO BeaaKONHe 134 YilOBtYhCKMA 186 IISBeAOCTH. He C,X|^A- 

NHiflft 32IKOHI TBOH (acc. za gen.) 138 dAnoB^A^i* NCTHHA 189 iicTaaim. 

3AKHCTh (za SKAilOCTk) 140 pil!RA^SK€NO 141 (^ASRA^SReHO 141 OyNHYHSBeN'. 

oiil^KBAaNlH 142 Bi BtKU 143 (DRfiftToaiA. nema : cat'e 144 b'e B^Ky 
145 onf^ABAiXNlii. Bii3yi|ift 147 B'E i;e3roAH 148 BApiicTt K% ovT|»oy no- 

OYYIITN MH CA 150 n|»IIBilNSBIiniA bez CA. rOHAqieil 152 CB«A*Nfll. B-E 
BtKU 154 za CllOBO TB06 SRIIBH MA 155 On|>ABAaNN;C1k TB0H^1k(!) Vl- 
3MCB2IIUft 156 l|ieAf^€ilTU 157 CT£SKilftl|l6 Mil. CBHAtHllI 158 He|»il30YM'KBA- 

sqiftA 160 Bi BftBy 161 nornainft ma ToyHe. nema: nc 162 Bik3|»aA0YA 

C»i 164 AI'II^M'k 165 iHOBAIIIHMl 171 OT|»lirN€T'K 176 B%3Ui|IH. 3anOB'KAH 

TBOA (acc. za gen.) 

119 2 (DT'E oYCTi Ncnf^nBeAenii. 3 h (za nn) yto nf^HiiosBHT'E th ca. 

5 llpHIU6ilCTBl6. CI Ceiiy KHAapCBUMH. 6 H6nilBHAAI|lfllMII. TOyNC. 

120 1 B'E3B6Aoxii cdTNAkAoyase. 2 rocnoAA. ncbo 3 Noroy TBoeio. 4 no- 

KflOBl^ TCB*. 7 (OTlii BCISKOrO 3ilA. 8 (OT'E HHIIIS. 

121 2 BtjKJR. 3 3NiRA€Mh. 4 B1i3UA0iU£. 5 CKAOUIft. 6 H OBNilH. 8 TilArO- 
AA?Cl OlfBO) Mllf^l. 9 B%3yCKilXl BAAril T66«. 

122 1 Bik3B6A0xi. a:iiB£i|iOMOY. 2 Bi |»£i|« rocnoAlu. b'b fifti|« roc- 
iiosRAA CBOA. AOHAease. 8 OYNiiYHSBeNfua. 4 OYNNYHiReiiHe rf^iAUMik. 

123 2 nema : kiko. 2 nema : mko. 3 npocTii ero. 4 noTonNiia bh haci. 
5 NenocTOAN'Hft. 7 aobaiiiThxi. 9 cTBOfiniaro. 

124 1 Bk B-KKy. 2 AO B-KKA (dva 8U retka vrlo ne^it}iya, a ostaloga 
nema sve do 126 3). 

126 4 CHANArO. OTATyilXl. 

127 1 EOAqieU. ]C0AAI|Ii6N. 3 (MA)CAHNNy. TpAn6(3y\ 

128 2 nfi^Moroiiiiii. 3 (ha ]cp)iknT'K. A^AAioft. (3A)AAHiii£. 4 (rp«ni)HH- 

KIOMTk. 5 n6NABHAAqi6N. 6 HA 3AAN'IH. 7 H AONA CBOCrO HSRe pftBOATH 
CTkBHpAft. 8 MNMOXOAAqiCH. EAArOCAOBH^OMl BU. 

129 2 BAkAtT-K. BkH€MAAI|lll. 3 B63AKONfA. 6 0YT|»1iNAA. 7 MHAOCTk. 8 
B63AK0llfH. 

130 1 (Bii3Be)A0CTt CA (iza nAY6 nema viSe sve do 134). 

134 2 B'B ABOp«Xl. 4 lAKO IaK(DBA II36|»A €6R« TOCnOAk IcflAIIAt Bl J^O- 
CTOAnfC €6B«^ lAKO ASl n03HAX'L lAKO B6/I6H TOCHOAk NAlUk NAA^ BCKMII 
KOry. 6 BlCt CANKA BlkC^OTt rOCnOA^ Ck(TRO|»H) (ha H€B6)cH. 7 BliSBOAA. 



Digitized by VjOOQ IC 



22 M. VAVAVBO, 

nocmsAHii^^'B scmah. cispoRNi|ik ii^ce. 8 nema: BhCA. 6rTn6TCKy&. 9 Cr(Yn)T6. 
11 (CH)<Diia ^fkp^ Huoi^cncKA h Or^ iiapt KacAHhCKa . . . qapcTKna. 13 
Ki H«Ky. 15 cpe6|^o n 3iiaT0. yiioK«ykCK'E. 16 rAaroxAT'E. 17 ciiyiiiATi. 
18 NiiAiiAiiieH CA. 19 ilapiiiiik. 20 AeBHHk. (Ostalo propalo.) 

Za primjer preStampavam psalme 40 7 do 51 iz kojijeh razlike 
od sin. svatko sam razabrati moze. 

40 7 (Hc;coa!AA)Aiii6 kj.H'l 11 rxaroAAiiuie. 8 bi^ KOfnt. na ma uiknTAAjcA 
b'ch Bpaa^n moh, ha ma noMyuiA'KAicA 3iiaa MNt; 9 caobo 3aBONNon|>«- 

CTAHNO BlkSilOSKHIIIA Nil MA : 6^21 CHAII NC npHilOaSHTl B1kCK|»'KCNATII ? 10 
HCOI YilOBtKlb MHfkA MOerO NA Mk OYnOBii;C1i, KIAyN Xil«Cy MOl BlbSBeAH- 
YHill eCTl HA MA KOBk. 11 TU SK€, rOCHOAII, nOMIIilOYN MA H B'CKfktCH 
MA, n Bld^^AMl HMl. 12 (o) CCMl HOaNAICIi lAKO B€^OT« MA, KIKO Bk3|>A- 
A0Y6T CA B^Arik MOH (o) MNt. 13 (ma) Xe 3A H€3A0BHe n|^ll£T1k, OYTBf^'L- 
ANAl MA €CH nptifi.'L TOBOIA Bl BlKl. U BilArOCilOBeHl rOCIIOAk BOri 
Hc|^21HAeB<L (OTl B«KA N ^0 B^Kil ; RftA^T^L BAA€T(i). 

41 2 HMxe (i>B|>A30M'k asAAACTi eiieNh ha NCTOVNiiKy BOAnyA, chi|6 

XeAACT AOyillA MOA Kl TCBt, B0X6. 3 BIXA^A^ AOYUIA MOA Kl BOrOf 

Kp'KnKOMoy xMBOMoy; Kor^A npH^^ h iabaa ca Anqoy boskiiio? 4 ByuiA^ 

CAlSy MOA MHt ?CA'KE'L A>>Nh II HOqik, TAArOAAA^A MM« HA BCKKl J^kNk : 

r^e ecTi Bori tboii? 5 Ch HAnoMtHAicL, h h3aha;c{i) na ma ^oyuia 

M0£; KIKO npOH;^ft CK03'fi MUCTO K|»OBA ^IIBNA fi^OUOy BOSKHA, Bl TAACK 
pAAOBANHA H HCHOBHAANHA noyMA n|>A3AilOY£l|IArO. 6 BICKAA n|^NCK|>1iBHA 
6CH, Ji^Oyme MOA; BICKKA ClMAi|IA6UiH MA? OVnOBAII NA BOrA, NCnOBHU 

CA CMoy : caAccN'i'e ani|oy mocmoy ii Bor moii. 7 ki mni^ camomi aoyuia 

MOA CliMiekTH ca; CCrO pA^II nOMtiNAjiPL TA (DTlk SCMAA lOf^AANkCKy II 
£pM(OHkCKy (DT<L rOpy MAAU. 8 BCS^NA EeSAH^ UpllSHBACrii Bli TAACb 
XAABfU TBOHICIk; BIkCA ByCCdTy TBOA H BAlNlY TBOA HO MH« RpltHAOUIA. 
9 Bl A>>>ll' 3AnOB«€Th rOCIIOAh MHAOCTk CBOA, HOqi'lA OtCNk (011 M6K6 ; 
MOAHTBA BOrOy HSHBOTA MOCrO, 10 p€K£ : BOri II 3ACT£HNHK% MOII 6CH, 
nOYTO MA 3ARy? BICKAA CKTOYA ?COSKA^ (DTIk nCYAAII B^AfA ? 11 Cr^A 
CKKpOYUIAAlCft CA KOCTII MOA nONOUIAA^ft MN B|>A:;N MOII, TAArOAAA^ft MN« 

NA BcisKi AkNk: r^e ecTi Bon tboh? 12 bickaa npucKpisNA €CH, Aoyiue 

MOA; H BkCK£A CLMAIIiACUIH MA? OYHOBAH HA BOrA, lAKO HCOOBtM CA 
CMOIf: CnAC6H?6 AHI|OY M06M0Y H BOrii MOH. 

42 1 C^AH MH; B02K6, N pACftftH HpA m(oa) COTl £3yKA NCnpltnOAOBNA ; 
(DT'E YAOBIKKA H6UpAB€AHA H AhCTHBA H3BABH MA. 2 lAKO Ty 6CH, B0SR6, 
Kp«nOCTk MOA, BlkCKAA (OTpHNA MA ? H B1kCK£A CUTOVA XOiR^ft CF^A 
CTASKACTk MH BpAri ? 3 HOCAH CBtTl TBOH H HCTHHA TBO£, TA MA NACTA- 
BHCTA N BIBCAOCTA MA Bli TOpA CBATAA TBOA H Bl C6AA TBOA. 4 H 
BlkHH;^«k Kl (OATApIO BOStSHIO, Kl BOrOlf B6C6AAI|l(ii)M0V lONOCTb M0£ ; HCHO- 



Digitized by VjOOQ IC 



O PBIJSVODU PSALAIKA. 23 

B«M CA TeBii Ri r&ciie^'E, Boase nome uoii. 5 bickaa npiicKpiBHA 6ch, 

AOYUie MOA, BlkCKilkA CKM^qiAeUIH ma; OYHOBAII ha BOra, KIKO HCIIOBtM 

CA 6moy: cnAC6MHe nnqoy mo6MOv h Eori moii. 

43 2 Eo;c6, oyiuHMa NauiHua oYc/iii!iua;soM'E, OThifii naiuh Rh3BiiCTiiiiiA 

NAMl A«ilO 6»€ ClA1^/ia B'b AI'HH H^l, Bl A^"" npiBUA. 3 piRKA TBOA 

;&3yKy iioTptBn, ii hacaahai a cch, o3aobii aioah ii iisfha ^. 4 m€ op&- 

nSHCMl BOO CBOIIMlii HACAtAHIU^ 36MAA; II MUUII|A li;K1k 116 CHACe li;^^, HiK 
A€CHIII|A TBOA 11 lylMUII|A TBOA H npOCB1ll|l€N'l6 AIII|A TKOerO, lAKO BAArO- 
BOAII Bl Hll^lk. 5 TU €CN CAMlt l|Aph MOII II BOr'L MOH, 3AnOK'EAAilkll CnACeulA 
laK(DB(AIA). 6 T6B11 BpAFM NAUIA H3B0AeMl pory, II IIM6HH TBO6MI1 
OYHHYIiaSHMlk B'KCTAil%l|l£A HA Hy. 7 H€ HA AiRKl ECd MOH OlfHOBAiK; H 

of^^asue M06 ne cnAcex M€H6 ; 8 chacai 'bo 6€h haci am CTii%sKAAqi][HX'ii 

IIAMl, H H6HABHAAI|IAA HACL nOCpAMTAlk eCH. 9 BOI^H HO^BAAUM CA B€Ch 
AkHh, II HMenU TB06M1k HCIIOB'KM'KI CA Bl B^Ky 10 NHHS TRB (DTpUHiK 
H nOCpAMH Hy^ H N€ H3yA6UiH^ 60!R6, Bl CHAA^li IIAUIH^'K. 11 B'K3BpATIIA'E 

HU ecH BkciiATh npn BpA:;!;;^^ haiuh;si, n NCHABH/^AqilfH HACik pAc;cuqiAA;Kiik 
ceBS ; 12 AAAi ny cch iabo ob'i|a ceh-kaNj bi» £3yq'K;c'E pACiiAA hu cch ; 

13 npOAACTl AH)AU CBOA B63h qiiHU, H6 61; MHOaSkCTBA Bl BlCKAHqAHIH^Clk 

HAinuicii; 14 noAOXHAik cch haci noHOUicnfe cacka^i^mi hauihmi, noftpi^- 

SKAHHC, nopftrAHHC CAIfllHM'E OKp'KCT'L HACK; 15 nOAOHSHAlk Hy CCH B<L 
nflHTYA Bl ft3HI|'fi^'&, OOKHBAHHIC FAABIi Bl AH>A€?E1i. 16 BCCh ^bHk CpAMk 
MOH nptAClk) MNOA CCTl, H CTOYAl AIII|A MOCrO ROKpy MA ; 17 (OTk FAACA 

nonocAifiAro h OKACBCTA^qiAro, coti ahi|a BpASisHA H HsroHAqiAro. 18 en 

KICK nplHAA HA Hy, H HC dABy^CdMl TCB6, H HCBCCnpABAH;C(OM('E) Bl 
SAB'KT'K TBOCMli, 19 H HC COTIkCTAnU BkCHATk CplA^q^ HAUIC ; H O^KAO- 
NHAlk ecu CTIkl^A HAHIA idTL HATH TBOCrO. ^0 lAKO CMIipHAl Hy CCH HA 
UlCTt OSAOBACHIA, H PpUKpy- Hy CKHk ClbMp'LTHAA. 21 AqiC 3ABy^0Mk HMA 
BOrA HAUICrO, H AqiC B'k3;^'K;C<ii)M'K pftKy HAUlft Kli BOroy TOyXACMOY, 22 
HC son AH B<k3yqiCT'K CHICK? Tl B(0 BtCT TAHHAA CplA^qOlf. 28 lAKO 
TCBC pA^H 0YMp1»l|iBllCMH CCMU BCCk Ji.UHU^ B'LMUHHXOdM CA lAKO OBqA 
SaKOACHHH). 24 BICTAHH, BICKAA CHHUIH^ rOCUOftH? BlCKpikCHU H HC (OTl- 
flHHH A® KOHqA. 25 BICK^A AUqC TB06 (OTlBpAqiACUIH ? 3AByBACUIH HH- 
ipCTift HAUIilk H nCYAAk HAIUA? 26 lAKO CMIipH CA Bl RplCTk A^Y'^IUA HAHIA, 
npHAknC 3CMAH £TpOBA HAHIA. 27 BlCKpiCHH, rOCnO^H, HOMOI^H HAMl H 
ISBABH HACK HMCHH TBOCrO pA^H. 

44 2 (DTipHmivi cpiAkqc moc caobo baafo, taafoaa A3'k ai^aa moa 

IfApCBH; (ft)3yK'K MOH TplCTl KHHSBHHKA CKOpOHHCqA. 3 KpACHllUHIH ^0- 
BpOTOA RAYC CyHl YAOB'CYkCKyX'K, n3AnA CA BAAFOAATk Bl OyCTHOY 
TBOCH) ; CCrO pA^U BAArOCAOBHT^ TA BOn Bl BltKy. 4 OpinOAUIH Cdpift- 
SKU6 TBOe no BCApil TBOCH, CHAHC KpACOTOA TBOCA H ^OBpOTOA TBOCA, 



Digitized by VjOOQ IC 



24 M. VA^VSO, 

5 N NaxAiiH, II cntii II i|AficTKOYii HCTHHy (^AAU H KpoTOCTH II nf^nK^ia, N 

HACTAKIITIk TA ^HBNO J^eCNHqA TBOA. 6 CTIktliy TBOft ll30l|ip€Nlil^ CHilNe, 
AI0AH6 nOA% TOBOA nA^AT'L Bl Cfllft'lfH BpAri ilSf^eBli. 7 nptCTOA'E TBON, 

Boxe, B% B«Kik BtKA^ »63ii'E n|»aBOCTH sfseaiii i|ii|>CTBHa TBoero. 8 Biamo- 

RHill ecu n|>KBJ^A n BlSHeNABH^'K B63aK0llT€; CerO p^Ji^H IIOMASA TA B0SK6 

Bor<L TBOH (o)2ie<Diyi'L i^aj^ocTH nave n|>HYACTiiNKii TBOH;rii. 9 cmipiia it 

CTAKTH II KACHA (DTI pH3<L TBOHX^, (0T%) TASK€€T6II CilONOBNyjCl, Il3k 
HHjV SK6 B1i3BeC€ilHinA TA. 10 A1^l|l€pA IfApeU Bl YkCTH TBOeH. Hf^tA'^CTa 
i|A|^lli|2l A6CN4kA T6B6, Bl pil3A?C'b n031iai|l€lia^% OA^AHA liptllCnillll^eHil. 

11 CiiyUIH, A1»>|>H; H BIIXA>> H nfkHKilONN OyXO TB06, N 3ilB«lAH AIOJ^II TBOA 
H AOMl fi>Thi|a TBOerO; 12 H BlC^OIIieTk l|A|^h A<^EflOT« TB06H, KIKO Tl 

6CTh rocnoAk tboii. 13 u iiokaoiihiiiii ca euoy h a'^V** Th|>oba ch AAf^u, 
iinqoy TBoeuoif homoaat ca BoraTiH iiiOA'&cTln. u BkCK caaba aI'V^I^h 

i|A|^€Bt, B<LNAT|^<L T'EpUCNA^'L SAATy^li OA^ANA nfl«IICn'kl|l|>€IIA. 15 Hf^H- 
BC^ftT CA l|A|»IO J^tBy Bk CA^A*^ 6A, HCKimiAA CA npHBCA^T CA T6B« ; 

16 npHBCJ^AT CA Bl B6C6AII6 N ^AAOCTk, npUBCAAT CA Blk qpiKBl l|ApeBA. 

17 M«CTO €ilTkl|<k TBOH]C% ByUIA CUHOBC TBOII^ liOCTABNUIN llX'k KNA^A HO 
BC6H 3611 AH. 18 liOMtnA HMA CBOC B<k BCISKOMl pO^t; CCFO pAJ^H AIOAHG 
ncnOB«AAT ca T6e« B<k B'KK'k H Bib BtLKy BUKA. 

45 2 BOrik KAMI npHBtSKHqie U cIaA^ nOMOI|IHIIK1i BI CKpiBejCl OBfl«T- 

inH;c<k Nil ^-KAO. 2 cero pAAu hc oyeoiim ca er^A c-lmaiiiact ca 36ma« 

H nptAArAAT CA ropy BI CplkA^qA MOpkCKAA. 4 BlIilOYMtUIA H CMATIIBIift 
ca BO^y HTE'k, CMATHIilA CA TOpy KptHOCTHA CrO. 5 P«YHAA OyCTpiiMACIllfA 
B6C6AATI rpAJ^l BOSRHH ; CBATHAl CCTIk C6A0 CB06 ByUlllH. 6 BOFl 110 

cptA% 6ro, II N€ no^BHaslT ca; noMoaccT'k euoy Bori OYTpo 3A oyTpA. 

7 CMATIIUIA CA ilk3yi|Hy OYKAOHHIUA l|ApCTBlA ; A^CTl rAACl CBOH ByUillfH, 
nOTpA(C€) CA SCMAl. 8 rOCnOftk CHA<k CL UAMH, 3ACT£IIHIIK<k NAUil BOri 
lAKCdBAk. 9 npNA^Te H BHAHTC ^ItAA BOiRIIA, IA»e HOAOSRH YIO^CCA NA 
36MAN, 10 lOTCMAA spAHH fi,0 KOHI|A 3eMAN, AftKlk d^KpOYUIHTIk II CAOMHTl^ 
OpAaSHC, H qiHTy CkXCaSCTIk (OrHCMl. ll 0YnpA3NIIT6 CA II pA30YM«HT€ 
lAKO A3'b CCMlii BOrib ; 12 Bl3NeC£ CA Blii A3yK'K;C'k, BlSNCCilk CA NA 36MAH. 

12 rOCnOJ^k CHAlb C NAMH, 3ACTftnHHK<k NAUIl BOFl lAKCdBAk. 

46 2 BICH ASyqil BICHACIIIATC PAKAMU, B'kCKAHKH'KTe BOrOY TAACOUlk 
pAAOCTH. 8 lAKO rOCnOAk BkUINln, CrpAUICNIk, IfApk B6A6N no BC6II 36MAH. 
4 nOKOpH AN>AH NAMl, H ASyKU nOA'k HOry HAUIA; 5 H3BpA HAM<k AO- 
CT0ANH6 CCB-K, AO^pOTA HaK(DBAA A^SC Bk3AI0BH. 6 B'k3yAe ROri^ Blk 
BkCKAHKHOBCNN ; rOCnO^k B<k TAACll TpftBN«. 7 HONTC BOroy NAUieMOy, 
nOHTC; qApCBH NAUieilOy HOHTC, 8 IAKO l|Apk BICCN 36MAH ROri, nOHT6 
pASOYMNO. 9 BiqApH CA BOFl NAA'k A31JK'M; BOnb CfiAHTl HA Op'KCOA'K 
CBAT«m' CBOflM\ 10 KNA^H AWACTIM CEBpAUIA CA CK ROrOMIk {iBpAAMACMk; 
KIKO BOiRlH AP'^SKABNYh 36UAA l%Md Bli3H6C0UIA CA. 



Digitized by VjOOQIC 



O PBIJIBVODU PSALAMA. 25 

47 2 B6X6H rocno^b n icBSiieH'E 7^%m r% rf^AAt bofa Nauiero bi rof^ti 

CBAT«H ero; 3 BilArOKOf^eNnOMl |^ail^OBAHII€Ml B'ECCA 3€MilA, rO^M CfCdNb- 
CKUA f^€Bpil CKBepOBA, rflAAl ^^% BeAHBAFO. 4 EOFl Bl TA»€CT6?Cl 6rO 

aNAcui ecTik; er^A aACTJi&nAeT'b n. 5 iako ce i|A|^h aeu'cTlH ciEpAuiA ca 
cNii^OBUft CA Bi Koynis; 6 th BH^ftBuie TAKo ^nBiiuiA CA, cMAiTHuift ce, 
noABR^aniiR ca; 7 TftencTi hi^hat'e &, Toy E0Ai;3nH iako |»a»pa^i|iIii. 

8 A0Y)>B0M1i ^OVI^HOMIk CKpOyiUHT'E KOfkAEA •e-AflcTHCKMA. 9 IAB0X6 CAUUIA- 
WMl^ TABO n BMA^lVCdMl Bl rpAA« TOCHOAA CIIAl, Bl rpAA^ BOFA HA- 

flicro; Bori <dcnoba n bi BtiKi. lo npHftxcoui, boskc. uHAocTh tboa no 

Cptfi,lL AIOAIiI TBOHJCl. 11 HO HMCNH TBOCMOy, B0SR6, TAKO II ^BAAA TBOA 
HA KONIIHKl 3eMH ; npABAU HCnAlNl A€CNNi|A TBOA. 12 ^^ Bfa3B6CeAHT CA 
rOpA GfomCKA, ll BlSpAAOIfAT CA A'bMI^PA HlO^CIICKy CA^A^BI pA^H TBOII^li, 

rocnoAN. 13 obua^ts CifdH-h h (db'ehm'BTc n noBt^^HTC bii CTAhn-K^'K ero; 

14 nOAOXHTC CpiAhifA BAIHA Bl CIIAA CrO, H pA3A'KAIIT6 BOFAT'cTBO CrO, 

uro aa noBtcTe bi po^-K iinomi. 15 ia'KO ti ecTi Bon NAUfE bi b-kku 

N E\ BISKli B^KA, Tl OynACCTIk NU B'K BtKli. 

48 "2 0YCAMUIHT6 CHA BliCH ASUqil^ BliNOYniHTC BICH aSHBAIilHH HO 
B€6A6ll«ll, 3 3€MM]fH SRC H CUNOBC YAOB^YCTTH , Bl KOyniS BOrATl N 
OYBOn. 4 OlfCTA MOA BlSFAArOAATb npiill&j^pOCTb, II nOOYYCHle Cpij^hl|A 
MOCrO PA30VM\ 5 npiKAOHA Bl llpllTYA Oy^O M0€, pASrhHA Bl ^AATHpil 
TAHANle M06. 6 BICK£A ROA CA Bl ffi^Hh AIOTI ? B63AK0NH6 HATM M06A 
ORyj^CT MA, 7 NA^^'fiAqieH CA CHAt CBOCII, H MNOaShCTBOMl BOrAThCTBA 
CBOerO JCBAAAqie ca 8 RpATl 116 II3BABHTI; IISRABUt All YAOB^Kl? H6 
AACTh BOrOBH H3M«HU 3A CA, 9 H ^%HU ll3RABA6HfA AOYIil£ CB06A ; II 
OYTpOY^II CA Bl B-KKlly 10 H »:ilBl R^A^Tl ftO KONqA, NC 0Y3pllTl HA- 

roYRy; 11 cr^A bii^hti np'BMftApyiii 0YMiipA;i;i|i£, bi koyhh bcsoymchi 
H NcciMblcAeHi norysNCTA, n octabhta toyaaYhmi bofat'ctbo cboc; 

12 M rpOBN HXl XPAMII H^l Bl B^Kl, CCACHHA ll^l Bl pO^l H pOA%, 
NApCKOnift IIM6NA CBOA HA 36MNMXI. 13 H YAOBUKl Bl YbCTH CMH 116 
pA30YM'K, npNAOaSN CA CKOTIiXl ll6ClMllCAlNk*i;Cl II OYHOAOEII CA IIMl. 
14 CI H£Tb H?Cl ClRAASHk IIMl, II HO CIIJCl Bl OyCTt^l CBOH^l BAArO- 
H3B0AATI. 15 IAKO a>BI|A Bl Aftlt IIOAOHSIIIIIA CA, ClMplTk OyHACCTl ll^l ; 
N OYA^i^^ATl HMl lipABfll 3A OyTpA, II HOMOIflb llJCb aiReTUIA6Tl Bl A^t, 
filTl CAABli CBOA ll3pHHftlil£ CA, 0RAY6 ROn H3RABIITI Ji^OyiUSi MOA H3 
P&KU AAOBU er^A npiNMCT MA. 17 N6 BOH CA Cr^A pA3B0rAT«6Tb YAOBSKl, 

AH er^A OYMHoasNT CA CAABA ji^ouoy ero ; 18 H^e oyMnpAii; He octabit ah 

BbC«, HH HSe ClHHAeTk c' HHMl CAABA CFO. 19 MKO Ji^OyUlIk CrO Bl 
»HBfilT« ero RAArOCAOBHT CA, HCHOBIiCTl TH CA CF^A BAAFO ClTBOpHIHH 
6M0Y. 20 BlHH^eTl ;^0 pO^A (DTkl|l CKOH^\ J^O B'BKA H6 0Y3pHTl CBITA. 



Digitized by VjOOQ IC 



26 M. VA^AYBO; 

21 II YilOB'KKIi K% YbCTJI CUH HC (kadOYMH, n|>n!IOSi:H CA CKOTl^Cl Ne- 
CEMUCiieNy^Cl M OYHOAOBII CA HMl. 

49 2 Bon BorcoMi Bori naroiiA; u npu^ik 36iiiia aiT<L bictoki 
cA<LHhi|si AO 3iinaA'b ; (oti ClTcdNii K|»ACOTA Ainoiy ero. 3 Bon kib« ii|^T- 
Aeii, Bor'L NAiui, h h€ ni^'KUiiiYNT'L ; orHfa np%]i;h hiiu'l Bidrof^ni ca, 
N OK|»i€Ti ero Boypi Beitna. 4^ n|>ii30BeT'B n6bo ci Buuie h aeuiiA p^- 

C^AHTN illOAH CBOA. 5 CBBei^tTe 6M0Y n|>«nOAOBHUA ero, dABtlllUKaAIIIAA 
SR|»ITBI1?C<L. 6 H BbaB^CTATb lieB€C2l n|>ilBAift 6rO, »K0 BOri CAAIN €€». 

7 €/iyiUHT6, iiioAle moh, ii B^sriiaroAA bum' HcpAHiiio, ii SACB'KAtTeii'cTBOYA 

XeB-K ; BOr'B BOrik TBOH eCMli A31. 8 N6 O SKf^lTBA^h TBOH?Cfa (DBAfVA TeB6 ; 

BbC6€ika:2ir2i€MAa tboa nptAi" mnoa calt'l buna; 9 ne nf^KHUft coti aomoy 
TBoero T6iieq(ik), nh (011 ctaa'^ tboh?ci Koseiiik. 10 kiko moh cAri bi^ch 

3^B«fllie AABflABHfH, CKOTH Bl rO|^a;Ch H BOilOBe; 11 noaBA^Cli B<LCA liTflfA 

iieBecHyA; 11 Kpacoia c6Aiiaa ck uno& ecTih. 12 aipe biiSH/iya, ue pess 

leBt; MOA BO €CTb B1bC€il6NilA H KONI|f €A. 13 C^A KIMIi MACA lOyNYA ? 
ilH Kp'LBb K03Allft nil£? 14 nOHSpil BOrOBH %piTBA ^CBAX'K^ II B1i3AAa!AI> 

ByiuN€Moy MOiilTBy tboa; 15 h npiiaoBH ma bi ai^i"" neYAAH tboca, n 

NSBABilA TA, II npOCllABIIiUN MA. 16 rptlilHIIKOY %6 p€Y€ BOn : BliCKAA 
ly IIOBIiAAeiilH OlipABAAHHA MOA , H npH6MA€IIIN dABftTl MOH OyCiy 
TBOIIMH? 17 Ty »€ KliSNeHABHA'K HAKASANle, H HSBplXe CA0B6CA MOA 
BbCnATb. 18 Al|l€ BHA«ttl6 TATH, T6YAIii6 CI NIIMl, H Hp'KAIOBOA'KeM'E 
0YYACTN6 CB06 HOAArAAlUC ; 19 OyCTA TBOA OYMNOSKHMA 3A0BA, H A3yK'E 
TBOH CIHACTAAUIC AhqiCHlfA ; 20 C«AA HA BpATA CBOCFO KA6B6TAAUie, U HA 
CUHA MATCpC CBOCii^ HOAArAAUIC C'EBAA3Hh. 21 CHA CTBOpHAl 6€H U OYMA'L- 
YA^<L; BlSHCnilieBA B63AK0H]f€ lAKO ^Xkfi^M^ T6Bt nOAOBeH<L ; OBAHYA TA H 
nOCTABAA np«A'^ AHIICMl TBOHM<b fpt^Sy TBOA. 22 pASOfMlLHTe SR6 CHA 



^ Po rijedima ovoga psalma (49 4), koje u sinajskom psaltiru 
glase: po£i>ri bogu ^nbtva hvalkna (u tekstu opako prepisano: 
hvala), i koje su prema 106 22 pozi»rati» emu SrBtva hvalbna 
(opet opako u tekstu: hvala) i prema 115 18: tebS pozbrja 2n»tva 
hvalbna .... duciav atv^aso);, pona^iiliene su rije^i u suprasalskom 
kodeksu str. 15: azi» vi. ina 2bra bogu svoemu zrbtva hvale. 
ZrBtva hvahna je bez sumiie bole a i starije nego zrBtva hval6 
ili hvalti^ kako dolazi u svijem meni poznatijem psaltirima do si- 
najskoga. Kod revizije slovenskoga prijevoda svetoga pisma gledalo 
se je na to, da se dotjera sve ropski prema slovu gr^koga teksta. 
Navedene rije^i iz suprasalskoga spomenika primite su iz ovako 
ispravjenijeh psalama. Ovaj spomenik stavlaju Vostokov i MikloSic 
u XL vijek. Prema tomu je sinajski psaltir vjerojatno 
stariji od suprasalskoga kodeksa, mogao bi biti ca 
iz X. vijeka, usprkos bugarizmima u nem. 



Digitized by VjOOQ IC 



O PRIJEVODU PSALAMA. 27 

3AEUBaAI|l6H BOrA, 6^% HOffJk HO^yTIITh, II He EAA^Tl HdEABAHAII. 23 
iK|l'LTB2l KBAifK HjlOCAABHT MA, H TO^ H&Tk IIMase KIBllA eUOf CHACe- 
HH€ U0€. 

50 3 lloilllilOVH MA^ B0SR6, HO BeilHI|tll MIIAOCTH TB06H, H nO MHO- 
rUMl l|l6A(»<DTaM'K TBOiilTL O^^CTIi fi£3AK0llil€ IIO£; 4 Hilllliayf IMIiMI MA 

oTii BesARONfA Moero, II (DTI rp«^A Moero oyiictii ma; 5 iako Be3AK0HTe 

U06 ^31 3HilJft, N TpiLTi% MOII nfl«A'^ MMOA 6CTb HLhiHSk. 6 T6B« eAlHOMOf 

€irptniiix('L), II iiAKABoe npiAi^ toboa cibTBOpHjv'; iako aa onpABAHuiH 

CA Blk CAOBCCCICK CBOII?C'L, H npitnplllllll BkHerAA CAAHTII Til. 7 Ce B(D Bl 
B63aK0HII 3AYAT1I eCMl, . II Bl rpiiCt^k pO^H MA MATH MOA. 8 C6 B(D 
HCTIINA BlSAIOBIIAlk eCll, Be3B'KCTNAA H TAIIHAA Hp-KMAApOCTII TBOeA lABHA 
Mil eCH. 9 OKpOIIIIIUH MA YCainOM<L II OYIII|IA CA, OMUeUIII MA II HAVe 
Cli«rA OYBIiAA CA. 10 CAOy^Oy MOeMOV A^Cn pAAOCTh ll B6C€AII6, B'K3pA- 
AOYAT' CA KOCTH CM^pCNyA. 11 CdTKpATH AJfqe TB06 (DTI rp«^l MOHX', H 
B€« B63AK0M!a MOA OII^CTN. 12 Cp'EAI'M^ VfCTO C1k:gH!i:AH Bl MH«, B02l!6, 
H AOY^"^ OBNOBII Bl AtpOBt MOCII. 13 NC (DTBp«K^H MCHC (DTli AHI|A 
TKOCrO, N AOY^A TBOerO CBATAFO NC (DTIIMH COTl MeN6. 14 B1i3AAaSA>' u" 
pAAOCTb CHAC6NIA TBOCrO, II ^OY^OM^L BAAAHYHOMIk OYTRp^AN MA. 15 NA- 
OyYA B€3AK0Hliyft llftTCM' TBOIIM(Ii), N HCYhCTHBH K T€B« OBpATAT CA. 
16 tt36ABH MA (DTI KpikBYll, BOMSC BOSRC CHACeHIIA MOCrO ; B1i3pAA0Y€T CA 
&3blK<L MOII lipABAIi TB06H. 17 rOCHOAH, OYCTHS MH (DTBp'E3eillH, H OYCTA 
UOA Bli3B'KCTATh ^BAAA TBOA. 18 KIKO AlflC BH BliC;COT«Al SKpiTBH, J^AAl 
BNM'L 0YB(D; BhCeCBSRArACMAA H6 BAArOBOAIIIilll. 19 SRp'LTBA BOfOY ^Oy^'L 
C'LKpOYUICN'K, CpiAl^qC CEKpOYIIICNO H CMSpCHO BOri H€ OYNHYHXIITl. 20 
OYBIIAXIi, rOCnOAH, BAArOBOACHHCM'K TBOHM'L CN(dNA, H A^ dk^ll^CA^T CA 

cTtNU HcpOYCAAiiM'cKiJA. (Zadni je stih istrgout.) 

P) mih,^ (mih.h) iz kasno doba. 

Pismo ne razlikuje se gotovo ni u ^em od mihA. Jotuju se a e 
u kao u mihA. 

Da je ^ z S §t zd i kasto c meko, to se kadkad ozna^uje do- 
danim j ili i: AAbYioi|iii 106 5, AAbYioi|iio 106 9; Bk3AAYio 49 12, ob- 

AIIYIO 49 8 21, HAOYYIIAN) 143 1; HAOyYIO 33 12; 118 71 73. npABCA- 

HiiYio 93 21; npiiTYio 48 5, 68 12, yioacca 85 10 i svuda tako, yio- 
A6CHA 138 14, a!iiBHiiii6 = asiiBniiic 100 7; HSI6 140 5 iix»!i€ 106 2, 
cTptLXKTb 126 2 iiciiiiTAioqilcii 118 2y TOY»Ai€ii 136 4, 3iiasAieMii 
101 19 ck3Ma!AH^'>'>' 101 17, oyrBpiniAio 31 8; AHifs 131 10, cpikAbqic 
142 4. 
dz bijezi se kadkad slovom s: Bost 35 5, siiAo 77 29, 118 138, 

AO S«AA 118 107; AO S-KAAA 118 43, KNCSII 23 7, 112 8, 118 161, KNCSl 



Digitized by VjOOQ IC 



28 M. VA^iAVBC, 

118 28* Kiiese 117 9, KpasH 26 2, cbsuasACTb 126 I, SKi;|»€Mb 67 31; 
kaSto sloTom ^: kh6:^ii 23 9> AO '^"^m 37 9, f^mjs^e'^u 25 2. 

t ima kaSto ovak oblik 1., m dolazi i za prosto i. 

Kad se rije^ zavrSuje vokalom a rijei za nom podima istim vo- 
kalom kojim se ona zavrSuje, pi§e se nekoliko puta taj vokal samo 
{edan put: hachhaoy = m AcniiAoy 89 13; noE|>A30Y = no OBftaaov 57 5, 
RHHOvnoBiiioqien = bunov oynoBAioqieii 33 23, n|>iinOii caiib uecH = m€ 

6CH 29 12, AAAh UeCN := M6 6CII 38 9, N3B2IBH]lh M6CII 30 6i Ue 118 93 

ditam uece od Me ece za ecH, n|>iiYecTH ero = n|>HYecTH6 ero 121 3, Bk- 

KOyCHTy = BhK0YCIIT6 II (— T€ = Til) 33 9, il3eaBHXk = IISBABII H,\b 
105 10 HCqtAHXk = IICII'KIIH H^k 106 20, M63A0aSltTII]Vk = NII3il02liNTII 

ii^k 105 26; no^coTii^k = iio^OTH iixk 77 27, noAOxiixk = nonoasn h^cu 
82 44, CMOYTHUiN^k = CMOYTiiuiH iixk 82 16; po%A^iiH;ck =: i^oasA^NH 

li;ek 58 12, 3NAM6NH^k = SNiHieNH H;Ck 73 19, NCnpABAHjVk = N6n|>ABAII 

H^k 88 33; fka30|»iiuiH^k =: (>a30(>Hiuii ii.xk 27 6, <»Tk Bkce^k ncvAAiixi^ 

= lieYAilH H^k 33 18, Bk SeUilllXk = Bk 3611 AH ll?Ck 104 22, OBy(A%}- 
TH^k = OBIIA«TH H?Ck 104 14 Bk Bk€6 npHA^AII^k = nptA'KH'U H^k 104 
31, pA3A€AHMk = p/l3A«ftH HMk 77 55, A^BpOTOy lAKOBillOSKe Bk3AI06H = 

Iakobiiio loase 46 5, noMyui/ieHiicxk = noMyiHAeuHe nxk (-eNue ^itaj 
6H1111) 118 118; OYHACiixk = OYnAce ii;ck (^itaj up4si) 77 72, Bk pAHe^cb 
= Bk fnxHH mc (paN6 ditaj paNu) 72 4, BkAOBHqiexk = BkAOBHqie HXb 
( — BHqic (^itaj BHqjii) 77 63, MMoasAHUiiexk = iiHOHsaiiiiiie HXk ( — SKiiHuiie 
ditaj XAfimjii) 77 8I, npHNeceuk = npHHece iiuk (npHHece ^itaj HpH- 
Hecii) 77 29, CToyasaiiMk == CToyasAe imk (— asae ditaj — asuH) 34 5, 
BkCKoycHTy BHAHT6 = BkCKoycHTe ^itaj koyciith) 33 9; pSAOVHTC CH 
noiiT6 = paA0YHT6 ce h NOHxe (ce ditaj cu) 97 4. 

I u istoj se rijedi dva vokala istoga glasa koja idu uzastopce 
pi§u kaSto samo jedan put: esise = eease 128 7, CTAknie := CTAknii 
66 74 4, p6K0YTy = stsl. piftKOUTH preko povKOieTy povKOiOTy poYKoy- 
oyTy peKoyoYTy (ditaj rakati ?). Tako moze biti u : aPi^k^aboy iiopkc- 
Koyio 88 10, Api'^BABOY od api^'^isaboio^ aP^^sisaboyio Api'^AKoyoY. — Bk 
npH3iiBiiioqiiiiyik ero 98 6 moglo hi biti za: Bk npH3iiBAioqiH hm€ ero 
( — loqiH = loqiiix'). TB06 52 7 = tbosii preko TBoee (ce za en). 

KaSto kad se rije^ zavrsuje na suglasno a rijeC za nom po6ima 
istim suglasnim, piSe se to suglasno samo jedan put: r/iaro/itoqiH 
Miipk = riiAroAioqiHiyi uHpk 97 3, iionHpaioqiiiMe = nonnpaioqiHM ue 

56 4, CkjVpANHTll = CkJCpAIIIIT Te 120 5, KIK0B3BeceilllTk = lAKOB Bk3Be- 

ceiiHTk 52 5. 

I dva sloga istoga glasa kad idu uzastopce piSu se kaSto samo 
jedanput: sa OYtpaAOCTk = 3^ oyTpA p^AOCTk 29 6, iipi;HSA€HHiiqe = 



Digitized by VjOOQ IC 



O PBIJBVODU PSALAMA. 29 

nf»«SKj^€ Af.llUIII|6 109 3, OKORANNI|ieTOIO = OKOKSNH NHI|l€TOIO 106 10, 
OCNOKkBSKU = OCNOBA Bl B«Ky (oCNOBb za OCNOBA) 47 9 

Pamti stegu: bIiCK ciiiiii^sk = bi^ck ciiaa njcu 32 6 i obratQo: Bk 
AOYUiAjCk = Bk A0YIII6 ii^k (stal. a = ^) 105 15. 

Gramatika. Nazal a nema, jedva im je u spomeniku traga: 
naSao sam samo : H3V63NATk 36 20, aui6 ma 39 is i ma jo§ 29 2. 
Za stsK St dolazi redovito oy kao u srpStini, a za a redovito 6. 
Za to € dolazi kaSto i€ kao u sin. svuda » za a i »: nTNi|ie 
103 12, BkAOBiiqie 77 63, eyinie 123 3; asexAOYV*^ ^^^ 5, n|>'KnoAiui6T 
c€ 64 13, MNoasAUuiie 77 31, Nauiie 78 9, Buniie 133 2, cie 104 22, 

BHAKTk 85 17. 

Nenaglaieno 6, i ono od a glasi 11, s toga dolazi 11 za €, i 6 za 
h: a) u za €: cnaa = ceiia 48 12, CHiikNii = ceiikHA 49 ii, sKHiieaoMk 
106 10; Nil 78 3, 93 14, 117 17, 136 6, = He, bna€iu6 == B€Akiu€ 
dcTuaYovTS^ 136 3; ovmHH = oyriiHe 139 11, BkSAANiiii 68 23, ciih = 

CH€ 117 28, MeNII = M6N6 118 122, Bk MOHMk 118 79, Bk HilUiUMk 

135 23, rfkkTiiNiiMk 113 15 = ri^'kTaNeMk, KONi|HMk 64 5, niiAVHMk 101 

10, aUSKAHMk = 3HSKAeM*k 121 3, CTBOpHNH — CTBOp€NH 110 8, 3AI|IH- 
THTIIAk = 3Ai|lilTIIT€Ak 70 8, Ck3yaSAIIUIH = Ck3y»A€IUII 27 5, nOCAHIIIIl 

= nocneiuN 103 so, noMoasHTk 88 22, cnACiiTk 68 36 = noMoaserk 

CnaceTk; B€3aK0N0YHTH = B€3AK0N0YilT6 74 5, H3MHTH 81 4, IIOKilOHIITII 
98 9, CQYAHTII 81 2 3, CkCTABIITH 113 27, OyMOYAOHTH 93 8, Bk3B6AH- 

YMTii 34 4, ciiacH = ciiace 97 i, 103 8 10, 114 6. Tako moze biti 
i part, praes. act. na qiii za i|i€: ^lAVioqiii 106 5 sin. A2iYi«ki|i€, iicKOYqiii 
37 18, MycAeqiii 34 4. (^AAOYioqiii C6 34 26, BeA6|»6Y6Biiioqiii 34 26, n6- 
NABNAcqiii 37 21, rAAroAOYi|iii 39 15; AeAaioi|iN 93 9, asHBOvqiii 97 7 itd. 
nu -i|iK moze biti i -qiHii. — b) h za e od a: H3yKk = 63yKk = 
iA3uirk 104 44, 125 2, Bk sKHSis;^OY = aseasAoy 103 u, ii3 f^HKy preko 
f^OYKy |^€Ky 96 lo, hmii = ime (hma) 75 2, A<^ Aoyum Moeii = ^o 
j^oymu Moee (aovuia mocia) 68 2, ao scmah 33 17, 34 5, eu = ee 
78 32, HH = ee 59 4, (uu) mo6h = mo66 (mo6ia) 64 19, 78 2, 70 
17, 86 16, CB06N = CBoee 105 45, tbo6ii = tbo€6 (tbo6ia) 68 14, 
87 16. 90 7, 118 123 127, II = € (») 106 16, ii5«e = ease (uiase) 55 
13, 77 45, roYC£HUi|ii = roYceNiii|6 (ri^cKNuiiA) 114 34, OBifii = obi|€ 
43 28, nTNi|it = nTHi|6 77 22, ifAi^Hii = qA^He 134 lO, cBeTynl = 
CB6TyN6 20 5, MOii = Moe (moia) 88 32, 143 2, tboii = tbo6 (tboia) 
93 6, 118 56 59, Bkce (BkCA) 73 8, 100 8, 103 11, A^AAtoqiN = ^.^m- 
ioi|i6 (AtAAHqiA) 35 13, 93 I6, nf^orH^BAioiiiCH 67 7, cToysRAioqieH 142 
12, TBO|»€i|iH 33 17, BkCTAioqiH 43 6, 3Haioi|ieii 78 6, a:HB0Yi|i6ii 67 7, 
BpA2BAOVHi|i6H = B(>a!KAOYioi|i€ii preko BpaxAOY>^V^>' 34 19, boh ce = 



Digitized by Vj005 IC 



30 M. VAVAVBO, 

606 (bou) ce 111 1, 127 4; jip^nn = x^iie 114 ii^ 3nan = 3Nae 
(3Hiiu) 141 5, }ioji,nTh = jvoAeth (ko^atii) 87 5; iicnxbNHTk 70 8, 103 
28; ncnoiiBiiTb 36 23, iiaeaKHTb 59 7, iiSMiiHHT ce 104 27, H2ic2iii;(HTfa 

67 4, HACAIIAIITb 36 11; OE|>ATHT €€ 103 9, OCN«»IITb 67 15> OCOYAHTk 
93 21, nO^CKAAHTb 63 11, nOKAONHTb 34 88, 91 8, nOOIfYHT C6 36 30, 

noT|»«BHT ce 36 S8, n^iiBiiiiHsiiT ce 31 6, npiiKAOHHTh 104 45, ch^|»aNiiTk 
36 28, 88 22, oyEOHTk ce 63 5, BbsiiocHTb 52 6, 65 7, Bk3BeceAiiT ce 
58 15, BbSB'ftcTiiTb 53 18, 73 15; aiiRiiiuh ce = AUBiiiiie (j^iibhiua ca) 
ce 47 6, OBbeniH 114 8, noMucaHmN 139 8, nocTMj^euin 52 6, pAsj^pa- 
XHiHH 77 40, 0'3<>Y'^€i**" 10^ 7, CMe|>ninii ce 105 53, oyAOiieeuiH 105 
43, OYTAHuiii ce 68 6; BiiAeniii 49 18, Bk3BeceAHiuii ce 34 15, 93 18; 
— c) H za e od k: ckNiiMk od cikUeu'E za ciNkUk 67 31; — ^) i 
jer dolazi « za e to dolazi 11 za « (od e): waciiHAHTk = NacinsACTi 
NaciieAeTb (NACiiiiAATk) 36 11. — 2. e za 11: Bk n€i|iH = Rh nHqin 
138 11, noMeMA^h 62 7, Bk ceiiy 121 7, Bk ceA« 70 16, ceiiHO 111 2, 
cenHA 71 12, He 36 33, 78 8, HesiioasiiTH 105 26, 138 11, BkHe^eik 
118 i7o; npAB^e = nf^ABAii 50 21, 118 86, ;KBAiie 49 13, 65 8, oiTk 
cjiflBe 48 15, ®Tk cpejs^e 73 11, ck bmcotc 101 20, mc = mii (dat.) 
50 8, Bk MO|»e Yf^bBHC 105 22, Bk ResAKOHNe 50 7, Kk AOMoy EoasHe 51 
10, Bk OBHAHC Moeuk 29 7, Bk o|»oY»He 77 62, Kk noovYeniie Moeuk 
38 4, Bk cMe|»€Hiie uoeMk 118 50, <o cnAceNue 34 9, Bk ciiAceNue TRoeuk 
118 123, Bf^ATHe 132 1, Boase 77 31, rohsiic 51 10, boskiiii A|>i'^ABNiie 
46 10, OYAOACio == OYAOAHiA 64 14, bcahc 88 8, Moe ]18 168, tboc 
118 151, Bkce 35 12, 75 6, 93 4, 96 6, 113 16, ce b|>ata 117 20, ko- 
pARAe 103 26, esse 136 9, Bk3AANiie (gen. pi.) 102 2, ECSAKOHHe (gen. 

pi.) 106 17, CTpiiAC 63 8, Bk AKOpe = E'h ABOpU 99 4; BAArOCAOBe = 

BAArocAOBN (imperativ) 66 2,* xpANe 36 37, uAoyYe 1 18 68, npnspe 68 
17, Bk3Hece 56 5; Hece = h-kcii 29 2; BCAeii = bcahii 85 10, 94 d, 
NepASOYMHCH (plur.) 75 6, hauicio 117 23, escKoiik 67 13, esyKoub 
MOCMk 38 2, oyBoeMk ce 45 3; OBHAeuHUk 102 6, nepeexk 98 6, TBoe;ck 
118 45, 3MiieN0Y 57 9, AkaseBii 61 10; iicnAkHeTk = HcnAkHHTk 103 
28, NcnpABCT ce 101 29, iisueNCTk 101 27 (noABii^»eTk 95 9, 97 7, 
124 1 moze biti i od podvizati : podviS^) noKAOHCTk 65 4, pAsropcTk 
38 4, 78 5, cKKpoYuieTk 33 21, OYBAASKCTk 35 4, OYEOCTk 32 8, 101 7, 
oYKp-Kneik 88 22, OYTtiueik 118 76, ©Yspeik 48 10 20, 88 49, 93 75 
101 9, Bii;^eTk 57 11, Bkc^BAACTk 118 115 175, BkSBeceACTk 47 11, 104 3, 

BkSBpATCTk 34 18, 73 21, nSliBCTk 40 8; BbSABIIHSCTe = Blk3ABII»IITe 
74 6 11, BkC^SBAACTA = BIC^BAAHTA 73 21; XBAAIIT€ = XBAAHTIt (infin.) 

105 5 47, HcnoKtLAATe 105 47, coYAHTe 81 2 3, ckTBopiiTC 39 9, Bb3Be- 

CeAHTe 105 5, BkaBtCTHTC 101 22; NASpeUIH = NASpillUII 129 3, OTk- 



Digitized by VjOOQ IC 



O PRIJByODXT P8ALAMA. 31 

iioYYcuiii 67 10, ovBoeiuH 90 5 ; BiiArocAOBiiiue = BXAroc/iOBHuiii 64 12, 
OBnoBHuie 103 80, norovBiiine 142 12, noKiioNiinie 80 10, noT|>«BHui6 
142 12, iiOBisAaiiie 49 17, nf^ociiABHine 49 15, cTBO|>Hin€ 118 84; ovnii- 
YNxiiuie 58 9; noiioa:€iu6 = noiioxiiuie (== hoaohshuia) 87 9. — i; 
za H jer i e za «: bkck = BkCH TravTs; 52 5, 91 8. 

Kako u starijim bngarskijem spomenicima u nekijem slu^ajima 
dolazi A za A i A za A, tako dolazi u mih,^ oy za e, i e za oy. 

1. ov N) (od A ift) za e i€ (od a u) iza vokala: ^ovkovotiih (== 
pAKouTH) 125 6, (»6K0VTn (= |>AKOiATii) 128 7; sing. gen. Moeio 
(= MoeiA) 24 7, 39 is, 128 i, 129 2, 138 13, 140 5, cBoeio 34 7, 
TBoeio 24 7, 25 7 8, 35 9, 105 7, 109 3, 115 7, 118 7 106, eio (lew) 
36 3. 88 12, 136 2, 138 12, ceio (ceu) 30 5, <»Tk ciiio Bb ciiio 74 9, 
plur. ace. HHi|ioYio = hhuitau 113 15, Mefi2i30YM'fiBAioi|ieio 118 158, 
3 pi. praes. (OThCTOioTb 102 12 part, praes. act. itcnHTAio 118 115; 
H36AB11AIO 34 10, HAOYVHAio 143 1, o)TkB0h3Aio 37 14, noKAaoifio 32 15, 
noKaaoYio 32 15, ceToyio 34 u, 37 7, c6toyioii 42 2, oyhobaio 40 7, 
54 24, 3AnoBtAAio 43 5, Boioqieii 65 16, 117 4, BOioqiHXk 102 17, ro- 
loqiNMh 102 11, cTOioi|ie 121 2, 133 2, 134 2; iza ^ n: sing. gen. 
BiiarocTyNio 51 5, (52 2), cbcthhio 96 12, nocTCiiio uoio (za MO610) 
131 3, <OTb 3eMiiio 103 85 part, praes. act. riiAronio 100 7, CTeuoY 
34 14, iza 10 i|i a; »!a: cauiuoy 37 15, hiii|ioyio 131 15 (= nhuitau) 
OTbCTOYH^iioqioio 118 lis, A^ B'KasoYTh 67 2 ^no^BiixoYTh 81 15) 
o^casAOY 132 2 (sg. gen.). — Rijetko dolazi oy za e koje nije 
prama stsl. a: OBAA^aioTk = OBAAAt^ieTi 71 8, Bk coyio = bi coyk 
40 7, MipoYTk = 111117671 36 32. — Veoma rijetko dolazi oy za e 
a tvrdom slogu: noTptsoYT ce = noTp'KRAT'k ca 36 9; a x^AOYTb 
103 12, nf»€AAAOYTk 62 11 sravni sa srpskim dadu slov. dad6. 

2. e ili H od e = a za oy, na po^etku rije^i: Bk 6TpOB« 50 
12, Me3n (isi3ii) 106 14, e!K€ («as€ <rxofvt(j(Aa) 104 11, h auTviv = uh 
103 32, 110 10, ease y)v (ASKe) 20 23, 30 5, 138 15, 140 9, u tvrdom 

slogu: iz pllKkl (=r H3A|>ii^KU) 96 10, |>6K0YTH (piftKOIATH) 128 7, CTC- 
»AIOI|l€N (CTASRAIftqieil) 26 2, KAkN6qi€ll (= KAIkH^qiCH) 36 22, CkB1iA€- 

i|iAro (ciBisAftinTii) 86 4, Bie^icqieH (BKA^uiTeii) 88 16, BOYA^Tk (ba- 

A&TIi) 34 5, 134 18, HM6Tk (llM£T-k) 113 13, (OBHACTl (oBIIA^T'L) 58 7, 
RkHHAeTk (BkHHAATl) 62 10, HoxpeTk (nOXkpAT'k) 106 22, npiiB^A^Tk 
(npHBeAATib) 71 17, 3iiboya" (3ARAAft) 118 16 (pa tako i CTpery za 
CTpoYru 92 3); u mekom slogu iza vokala: ace. sg. f. h« HAOYiiee 
59 11, M06 60 9, MOi€ 25 9, MOii 141 8, bckoyh (bckaik) 87 5, istr. 
sg. ncAiie (haahi^) 38 6, piiAOCTHie 64 13 1 sg. praes. npoB6i|iiie 77 2, 
3 pi. praes HCKOYuiACTk (ncKOYiiiAiftT'k) 94 9, nop^AOYeT C6 34 19, 



Digitized by VjOOQ IC 



32 M. VA|;.AVBC, 

Hiv3(>a;(0YeT C6 34 27, 39 ii, 50 lo, 97 8, n|»OBei|iA€Tb 93 4, oynoKACTb 
39 3 part praes. act. H2i;^eiii|i6u 134 18, oykaahii6I|I€6 124 5, spa- 
;isA0YHi|i6U 34 19; iza \ r n: ace. s^. f. 36mai6 (3€mai&) 36 34y 104 
16, 113 24 HA 3€Miiii 103 32, 36Miie ^iiNiiaN6 104 11, i kad se € za- 
nemari: 3€Me 43 4, ha B(>aAOV ^Af^one 132 2; 1 s^. praes. Rkc;cBAA€ 
(Kic^BAiiift) 34 18) noMOiie ce 29 9; as ase BiSBCcenii ce (Bii3B6ceAift 
ca) 103 54, n(>H3|^ii (npii3kpift) 118 6, 3 pi. praes. riiAroAicTh 126 5, 
134 26, BbsrAsronicTb 144 5; iza y ui i|i: Bk3AAY€Tfa 58 7, Bk3Mi|i6Tk 
77 7, OBpAi|iiKTk 72 10; iza c: Bkce = BkCii; 105 8, 131 i, KkSNeceik 
139 9 BiSHecATik. 

Osim navedeoijeh vokalnijeh zamjena ima i druzijeh: 
A dolazi: a) za k: CTAmA^k 143 u, ecAUk 80 ii, 85 i 2, nxe- 
qiAMA 90 4, AOYcpABAHA 95 12, AoyuiA oyBoru^h He 3Aboyah 73 19, 
AOYXik oycTA ero 32 6, HH3AX0Aei|in?ck 29 4, e^HHA 32 15, npuAAoe 48 

26, CeAA 86 2, CTpAXA 88 41, YAOBIsKA 40 10, pOrA 91 19, Bk3yCKA?CA 

118 10, npABH6 (npiiBuu) 76 6; b) za e od a: nAMATk 110 4, iohooia 

(= IOHOIUA) 77 63, TBOCA (= TBOKM) 101 1; C) za Oy: BpAUIHA 

coyqiov 77 30, a<>ma TRoero 24 8, apI'^^ba (= ^piasABft) 89 n, pAKA 
(= p&ka) 88 14, ovrosKA* (= ovrojKA*) 1 14 9, HcnAkHA (=: ucnAiHiKk) 

80 10, CAABA (= CAAKa) 144 2; Bk3rnAIUA (= BlSrHii^UlA) 106 18; S) 

za T«: CAMO (cftuo) 72 10, ckrpAiuAN)i|iHMb (== ckrpumAiftiiiHMk) 74 5, 
Bk 6rYnTA (= CryHT*) 77 43. Pa tako ia za t: hhhia(?) 76 11, 93 8, 
120 8. 

6 dolazi: a) za «: bcca 90 6, eecoMk 105 37, R6Cob€ (pi. nom.) 
95 5* cp6A€ 73 11, Bh3rope 77 21, BeAOUk 75 2 itd. ^esto; pa i za 
•K == ja: H3EABAe€H 49 22, ^pAH6,xov 98 7; b) za k: RpeHHA 68 15, 
B6 34 8, 48 21, 70 3, 117 1; cerpeiuAio 118 11, a€hhhi|6 109 3, Asepu 
77 23, (OAex^H 77 24, a 37 oj^kas^n, BCOAk 101 2, cenie 72 20» sRe3A0Mk 
73 2, 124 3, 3MeA 89 13, cKpkaseTAuie 34 16, nocKpbxeTAuie 36 72^ 
rpeuiGHHBk 36 21, oifMpkqieBAeHMXb 101 21, mhiu€I|€io 88 11, npeA^ 

AHq€M€ 82 14^ OYpABHHTC 88 17, OVnOAOBHTe 88 7, 0YCAMUIHT6 91 12, 
npOrH6BA€T6 102 9 (aHI|6 81 3), npOC6BTH 66 2, PA3H6CTB0BA 105 33, 

BkspeBHOBAXk 72 3, iR6Hen 128 7, npHuieAkifu 104 12, npkBeHei|k 104 
36, cTApei|k 104 22, 118 100, npniUAeqk 118 19, eAHHopo^enk 24 16, 
MHpcHk 119 6, oycTCHk 11 9 2, cerpcuiAio 118 ii, cynoRe TOvai^H^b 
143 7, Bk PAR6 104 17, HA ne A3k oynoBAH) 26 s (le za « : Bk ruKBe 

94 ll), (CkHCRAH = CIHABAU 78 ll). 

% dolazi £esto na pravom mjestu ; kasto ali rijetko za ia, dolazi : 
a) za a: tat* 49 18, cfiAt 42 3, Ht 93 16, nptsBj^e 34 28, TpuBA 
svuda, nikada TpABA; b) za k: RptHHA 39 20 uz RpCHHA 68 15, 



Digitized by VjOOQ IC 



O PRIJEVODU PSA I. A MA. 33 

BeAi^Nfa 118 37, npAKisj^NHii 20 12, npsRisANiiMb 33 20, cbBiiii3T.nh 105 
86; Bbcn rH-fiBk 84 4; aAqiiiTiiTeiiii uoii 30 5; (^hsitniiKb 98 17; n|»ii- 
NiniihCTBOB^i 104 23, BhSB'fiCTiiT'K 29 10, pa tako i za 6 od b: ct|»2i- 
CTiiH pi. gen. 39 2; c) za e: BhSkBHTb 89 15, c|»'bAki|'ft 38 4; 6) za 
e od a : ceu* 88 30, ^eu^ 33 2, Bbct ace. pi. 32 13, 33 21, 102 3, 
un (= ma) 34 1, Tpint 39 i, boa* (= koaa) 79 2, h3roa« 67 7, 
noBe^^iu* 77 3, nocTbiAUT ca 33 6> CBHTb sanctus 98 5 9; ^ii«EH 41 8; 
d) za oif: Myiuii* tboio 70 18, OBf^AiiiiiT ca 72 10 = OBpAiUT&Tik ca, 
Tp-KAHUic C€ = TpoYAHiiiA CA 126 1 ; e) z a II : Bbc* 52 5 xavrsc ha- 
c/ie^tiTb 24 13 (to je i; za e, a i za e). 

b dolazi: a) za a: Bb ji^i^nn vM^h 36 19, OKpciTb OYpbijib 77 28, 
MbCTii 62 6, MbCTiiT6 91 15, noA(>bHSANiie 78 4, iiOAphSKAuie 34 16, 79 7, 

Tb = TAN 100 5; OCNOBb 47 9, BbCANH 67 23 Baa^jdcv, illlBANb 71 16, 

AOYKb 59 6, ToyKb 64 12, pACKOiibiib 79 12; b) za 0: Kbcnii C6 143 5, 
lOHbcrb 102 5, sperbuie 117 22, Kb3AKiirbui6 82 3, npbTpbsRb 106 14, 
Bb3bB€Tb 90 15, RbMOAiiT c€ 31 6. nneqiAMA CKOiiMb (ili na srpsku?); 
c) za e: BbCHoy 73 17, Bbqib 63 4, iiATepb 49 20, NenqiovcTb Otuo- 
XajAJici^v£T£ 67 17, n^peTb tzItztztz 81 7. oyMiipaeib aTCO^TiejxsTs 81 7, 
iicxo^AAUib eweTuopeusTo 40 7; S) za € od a: YbCTb 72 ii. 118 37, 
naubTk 96 22, TbSBecrexb 47 4; n/iavb Tuev^cov 34 14, Mb =: ma 37 
20; d) za %: HA o^pb 40 4, 3AnoBbiKA>' 67 29; e) za h: Ehm^^h 24 19; 
f) za oy: AOMb 48 17 18, €Mb 103 26 (zar = imi>?) ao^Kb 59 6, MMorb 
118 162, BtpHb 6M0Y mozda iz predloge BnpHOV CMoy 88 29; za oif 
od !k: KANbuie 67 9, iibKABNOYioi|ieii 118 15, 0(>b»:ii6 36 14, oceasbTb 
113 15, cM6TbT ce 67 6, iiAroYRb (= iiaroYB^) 34 i7; cbMpAKb 96 2, 
cbcuAOMb 30 12, 43 Uy 78 4, cbcoyAOMb 88 42, BbCTb^Biiuie 106 13 19. 
dolazi za l : uo ji,ouoy 91 14, bo p(dj!^^ 48 6, ko povq* 74 9, 

BO pOBb 87 5, BO AIIXOIIMCTKO 118 36, BOAOBIII|b 67 6, B0C6 134 9, 

pon^Ab 77 46, noponqioyTb 58 16, Bb AOi^f^'KXi' 103 12, iipitAO toboio 
54 23, (0Tb CTAAO coBYiixb 77 23, Bb3iieco u^oO-ei(; 87 16, Aoyxo moh 

76 7, KpHliOKb 70 7, KpOTOKb 85 4, IIAY€T0Kb 77 51, HtCOKb 77 27, 

BocoKb 96 5, ncAAOMb 80 3, AiocoBb 72 7, coYAOiii 96 9, 118 20 80, 
Kii6(Be)T0BNiiKb 71 4 i svuda za oyiii»batii. — NenaglaSeno o 
glasi 6esto oy: npiisovBov 101 8 BbSovBoy 140 i, honoyiiiaxov 
101 9, HAHAKKOTb 103 11, 0YTbBpb3IU0Y 103 25, MOYApoy 105 19; noY 
YHHoy 109 3, MoyeMOY 118 103, homii/ioyba 29 11, Niii|ieTOYio 30 11, 
HOYCAy 143 6, pA30YpoY 88 34, oyaoa6€iuii 105 41, TAKOYqie 67 7 == 
takozde, cbTBOYpuiOMOY 135 5, pOYKoyio 135 12, ueEecNOYMOY 135 26; 
obratno ali rijetko za oy : MiiAoe (mhaoy») 1115, 3ACBt.A'KTeAbCTBOio 
49 7. 

R. J. A. C. 3 

Digitized by VjOOQ IC 



34 M. VA;.AV]aO, 

o\ dolazi: a) za h: covTh )cr,p(ov 117 12, uoyqia 98 8, Kb3MCKA?coY 
i'QnTfi<JCL 36 36, riiAro2iJi?cov 38 4, ONeM^^cov 38 s, n|^OTiiHiiA;coy ce 117 
10, NcnoKtAAXoy 118 26, Bh oouof 30 3; b) za t: poyKA Trorafiio; 64 
10, cbcoYAOMh = CAC'KAOM'L 88 42, iif^aK^OY mo€h 34 27, Hcniibiia lo = 
HCN2i'biii& % (ja) 80 11, Bb Hio = Bi Nt (hki) 117 20 ; rijetko o\ za 
a: Of^oiieio = oyaoanri ( — eio := — iiio). 

II dolazi za b: ii3h tumu r= nai Tkuii 106 14, ceuf^kTiiHiie 106 
14, ov»€Mii 77 55, cnacMTH 68 36 == cmaccTii; — za «: BbSAiiio 

27 2, HACilHAHTb 36 11. 

M dolazi za n: Bk BOAesNM 30 ii etc.; za k: OByiue/^iHHXk 31 7, 

0BIIA6TM 71 10. 

Kad se moglo a oy k « jedno za drugo i uz drugo pisati: ckck- 
;^OMk, ckct^OMk, ckcoYAOMk, naunTk uz HAUkTk ltd., morala su veoma 
slidno glasiti; ako ne svuda^ to barem u nekijem slu^ajima. — 
EojeSta bice i grijeSkom napi^ano. 

T je ispalo u Mk3k = ukCTk 78 10 a a u Bk eesNe == bi b€3j^ii'K 
105 9; umetnuto dolazi u n3A(»oykm 77 41, ii3A|»kB2iNiiA 128 6. 

ii kaSto na srpsku otpada na kraju rije^i: Bk oyAO nitAYCBHOY 
83 7. Pamti nf^eukvii 82 2 za np^MiiiiYH = srpskomu premudi; k 
je za oy. 

K na kraju je ooijemilo i na srpsku otpalo u : Bk fiovKti B|>A»!6jVk 

30 9| 3HA6Mll^k MOH 78 9, OCTABII eyxaTSXlTTOV 118 87, OYEOKI Ce i(fO' 
^Tl^V 118 120, Bk 663AK0IIH CBOII^Sk 52 2, 105 48, OHOilBpilll TBOH 
118 145 165, NA BOei|lll(?) 32 18, Bk N6II0BIINN 25 6. 

B za M pred h : Bk nope i|pkBHe 105 22. 

A epentetsko zanemareno : cAArocAOB6HNe 36 26, 36M€ 6eSce, cKpkBio 
101 3 (1 praes.). 

Uz CI|H ClCfi dolazi CTII CTt: YAOBtYkCTII 36 3, YAOBtYkCTIIII 57 2, 
61 10, 89 3, Y<^AkM€Ttll 97 5, TApCIIIICTH 71 10, 3€MAkCTH 47 5, 36MAk- 
CTHH 137 14. 

Premetnuto kB za bi dolazi u aii|kBT6Tk 102 15, iipoi|kBT6Tk 89 6, 
91 14, npoqkBTHTk 91 13, npoceBTH 66 2 za iipocBkTii; pamti UHxe 
za iiMase 103 25. 

Oblici poma|aju se vei nesklonivi: ^o OBHAiie 77 25, ck nnc- 
XOA€i|i€ 87 5 (ali i|i6 moze biti za i|iii), na ptKA 105 32, fi^Tk Bk3AH' 
XAHHe 37 9, OTk cTpAXA ovTpNOY i OYTpkHOYH) 129 6, sto 6itam: oti> 
straz^ utrbnd,, utrbn^m. Pamti: uofiArA€Tk Hk mh« 53 6 : Nk = na, 
a to za MH ili mh«. 



Digitized by VjOOQ IC 



O PRIJBVODlT PSALAMA. 35 

Poina}a se i spolnik: CTOi&iieTH ^itaj CT|^tiiiiTH 63 8, Bh iipnThVio 
TOY 48 5; ciiTfa noycTH le ropy 74 7, <i^Tfa c|>ei|iH T6 90 7, sorb iihCTH 

TU 93 1, Hh CCltt TA TBOa 42 8, CilOK6Sk Tk THOH^Eh 118 160 161. 

Za primjer neka buda psalmi iz mih.*: 

Psl. 50. 2 iloMHiiOYH lie, BO»e, no BenHqen MUiiocTN tbocH; h no 

MHOrHMk l|l6ApOT2|Mh TBOHMb^ €ill|1tCTH BedAKONlA ; 4 HilNnaYe IdMH Me OTk 
B€32IKONf2l MOerO, H (OTh rp6]C2l MOCFO OYHCTH 116 ; 5 KIKO Be3AK0Nla MOA 

nail 3HaiOy H rp6?ck moh npeji^ mnoio lecTk BHuoy. 6 tcb^ cahnomoy 
cbrpemn^b n noyKABoe np^ji^u toboio ckTRopH^b; mko ^a onpABAUUiN €6 
Rk cii0B€C6;ch CB0H?ck, N nptn^HiBii BbNcrAA coyAHTN Ty. 7 ce bo Bk B6- 

SAKOHfe 3AY€Tk eCMk, H Bk Fp'KCtXk pO^H M€ MATH MOA. 8 C€ BO HCTHNOY 
Rb3AI0EUAb eCH, B63B6CTNA H TAHNA UpeMOyApOCTHIO TBOeiO lABHAk M6 
eCH. 9 H <DKpOnil^ M€ NCOnOMk, <DYHI|IOV C6, «IMH6niH M6, HAYC CHeFA 
0YB61II0 C€ 10 CAOVXOy M06M0Y J^ACN pA^OCTk, BeC6Al€, N BkdpAAOyeT €6 
KOGTH CM-KpenilK. 11 COTBpATN Ani|6 TBOe &TU rp'KXk MOH?Ck, N RkCA B6- 
3AK0HIa MOA <i>l|«CTH. 12 €pkAkl|e YNCTO C'k3y»AH Bk MN6, B0SR6, N ^O^l^h 
npSKH <DBNOBN Bk CTpOR* MOeH. 13 N6 <ilTBpk3y M6He OTk ilHqA TBOerO, 
H AOyiCA CBCTArO TBOerO H6 IOTHMH OTk M€Ne. 14 Bk3AASK* MH pA^OCTk 
CHACSNIa TBOerO, H ^Olf^COMk BilAAHVkNOMk OVTBpkAH M€. 15 NAOfYlO BO- 

SAKOiiTe noyxeMk TBOHMb, neYkCTHBU k t6b« (depat6T ce. 16 H3rabh Me 
OTk KpkBH, BO»e Boxe cHAcenfA Moero; Bk3pAAoveT ce esyxk moh 
npAK^e TBoen. 17 rocnoAu, OYCT(kH)t mn lOTBpkseiUH, h oycTA moa . . .' 

18 nKO Al|ie By BkC^COTeAk SSpTBe, A^Ak BUMk O^BO; H BkCeCkSRHFAeMA 

■e EAAroBOAHUiH. 19 sRpkTBA Boroy AOY?sk ckKpoyiBeNk, n cpk^kqe CKpoy- 

II6HH0 H CMepCHNO EOrk HC OYNHYHSRHTk. 20 OyBAAXH, TOCnOAH, BAAFO- 
K0]ll6HH6Mk TBOHMl ClIOHA, H A^ Ck3ySRj^0VT CC CTeHH iep(OY)c(A)A(H)M- 
CKUe 21 TOr^A BAArOBOANUIH iRpklBOy npAB^e, Bk3M0in(e)HlA N Bkceck- 
XHrACMAA, TOFAA Bk3A0»eTk HA lOATApk TBOn TCAqe. 

Psl. 62. 2 Boxe Boase moh, k tcbs oyrpkNioio; Bk^A^A^i k tcbh 

AOyHA MOA, KOAk MHOaSUqCIO TCBH nAkTk MOIA, Bk 3eMA(H) nOYCTCH N 
■enpO^OAHt, Be3B0A(N)eTH, 8 TAKO Bk CBCTCMk KIRn^k ce TCBt RHAeTN 
CHAOy H CAABOy TBOIO. 4 lAKO AOYVkUiH MHAOCTk TBOA HAYC SRHBOTA ; 
OYCTH'K MOH nO^CBAAHTA TC. 5 lAKO 6A(Aro)c(AO)RAIO TO Bk iRHBOTC MOCMk, 
HM6HH TBOCMk B'k3Ae»A0Y pOyq-K MOH. 6 lAKO (DTk TOyKA H MkCTUH 

HcniibHH ce j^oyniA moa, h oycTue pa^octh BkocBAAHTe Te oycTA moa. 
7 ai|i6 noMCNAXk Te ha nocTeAH mo€h, h ha oyrpkHH nooyvA^ck ce Bk 



^U rukopisu qie^pOTA tboh, i take ^esjto dolazi su- 
glasno na kraju bez k, ja sam k u torn slu6aju dodao. 
' Iza (OKponn ima hih 
^ Nema: B3BtcT6Tk ^KAAoy tboio. 



Digitized by VjOOQ IC 



36 M. VA^iAVBC, 

ce. 9 n(kHAiine acMiiH^ aoyuis moao . . ,^ ^n RkNN^^eTh Rk npeiicnoANaa. 

SeURU^ 11 lip'KAII^^OYT ce Rk poyiie OipOYSRHIO, YCCTH AHCOMb BOY^^OyTk. 
Te ; 8 KIKO BIICTb nOMOI|IHIIKIk MOH Rk K^OBC K|^HilOV TR06IO RbSpilAOVIO C€. 
12 l|a(kb ase RbSReceilHTb ce O bosh, nO^XRAilHTC' RkCaKk KAkHltll C€ HMk, 

KIKO 32ir(kAAHUi6 c€ oycTA rAeiroiiioi|iHM(H) HcnpaR^^oy^. 

Psl. 63. 2 OvcAHUiH, Boxc, miick MOH er^ii moaio ce iCBe, iDTb 
CTftaxA RpasRia iisbarh a^yuioy mow 3 noKpn m* ®Tk ckNAMNa'^ My- 

KABUXK, H (OTk MNOSKbCTRO A€ilAIOI|IHXk Heni^aKAOy ; IISRe ll30CT|IHIHe KIKO 

opoyaiH esuKu^ CRoe, Nanperouie jioyK choh h Rki|ik rofkHoy, 5 ckcifte- 
iiATH Rb TAHNexk Neno(kOYYN2iro ; Ri Nesanoy cTftenaioTb ero ii nc ovboiit 
ce. 6 OYTKfkbj^Huie ccbc csoro aoykaro, noRepiue ckKpnecTH^ cctm; peine: 
TKO ovapiiTk le? 7 ncniiTaiue BesAKOHiC; iicYeaoiiie HcniiTAioi|ieii hcrh- 
tania; npecTOYnHTh® cpkAki|ii mbBOKA, 8 h Rk3NeceT ce Borb, cT|i«iie th 
M(ii)aA€Nki|k Buuie ki3ru NMk, 9 HSNeMoroiue Rh HNXk eauqii H;ch, ckMoy- 

THIUe RbCe RHAei|l€H N; 10 OyBOa ce KkCaKb VilOR^Kb; RhSRlLCTIIlUe 

j^ceiiaa*' boxia, h TRopeHle ero paaovMcuie. ii RbSReceiiNT ce npaBeANHKk 
(0 rocno^H, h oynoRaeTb ha Mb ; ii noxKAiiiiT ce rbcn nfkABHMb c(kbAki|eHh. 

Psl. 64. 2 TCBl IIOAOBACTb R-KCNb, BOSKC, Rh ClOHC, HII TCBIt Rld^A 
ce MOilllTRA MOKI Rh le(k(ov)c(A)A(ll)Me. 3 OyCi^llUIH MOAIITROy MOH), K TCB* 
RICAKA nilkTh npiHAeib. 4 CAORCCA Be3AK0NHKh npCMOrOlUe HIi, H HCYh' 
CTYA HAIHA th <OI|1lCTUUIH. 5 BAAiKeHb eroaSC USkB^A llpllNeCTb^^ H RhCCAHT 

ce Rh A'<ope;ch TROHXb. HcnAhHH^^ ce Rh BAAru;cb ^oma TRoero; crcta 

qphKRH TBOKI, 6 A»BHA Rk npAR^Oy. OyCAHUIH HH, BOSKC CnACHTCAlO HAHIk, 
OYHORAHie RhCCMh KOHIJieMk 3eMAie H COYI|lHMh Bk MO(kH A^ACYC ; 7 TO- 

TORAe ropu KpiiHOCTHio CROieo, npiinoKiCAHiH CHioio; 8 chMoyqiAe rAk- 

BHHH MOphCKkie, HIOyMOV RAhHh CrO. KTO HOCTOHTh ? BlkaMOyT^T CC 

e3Mi|u 9 H oyBoeT ce asHROvqie Rk KOHi|e;vk lOTk 3HAMeHH TROH^k; hcxo- 

J^CTk^^ OyipO RCYCpk OVKfkACHUIH. 10 HOCCTHAk eCH SCMAIO H Oy^ORAW^^ 



^ 3(eMAn nema ii nijednom drugom psaltiru. 
^ Izostay}eno: no tcbis mchc me npncTk ^ecHHiiA troa lo th »6 
Rk coye HCKAHie AOY"><^V >^<^'<^- 
^ Opako za: hoxraaht ce. 
^ Ima jo§: h ha oyTftkHH nooyYA. 

^ CIHIMA. 

^ opoysBie esMKu. 

^ ClKpUTH. 

® Nema: av^pwxoc. 

^ Za * ima kadkad e na komu sprijeda visi levi dio slova a : ce. 
*® Opako za h npncTk. 
^^ Opako za HcnkAHUMk. 
" Tk bice spolnik, ako nije grijeSka. 
'^ Opako prepisano za: oynon h>. 



Digitized by VjOOQ IC 



O PRIJBVODU PSALAMA. 37 

oifMKoasHAh ecu fidBorATiiTi 10 ; poym^ ro rosria NaniihHH ce KO^b; 

0Vr0T0BA6^ lllll|IOY HMh , lAKO TAKO KCTh OyrOTOKAHYe. 11 RpAa^ll 6^ 
OYHOU, It MHOaSII^ SRIITA e€, Bb KAHAe^b^ €6 Ub3K6G6AHT C6 Kb€TAIOI|lTH. 
12 BAArOCAOKIIIlie^ U€Nei|b A6T0Y RAAFOCTII TR0I66; II HOAA NACIIT6T (;€ 
TOYKbl 13 pA3R0rATA€Tb^ KpACNAA nOYCTIIHMII, H pAAOCT? H^ XAbMII H,\b 
il|ktllOAIUI€T €6 14 <dRA6KOIU6 Ce (dKHII llXb, H OVA0A€IO^° 0YMN0Hi6Tb 

niii€Niii|ov; KbaoBoyTb, ii ro KbcnoioTb. 

Osvrt. 

Od toga §to je naprijed kazano vidi se^ da se prijevod psalama 
u glagolskijem brevijarima u koje^em na polivalu razlikuje od 
prijevoda u cirilskijem spomenicima. Uvjerio sam se da je psalme 
samo jedan poslovenio. Taj prijevod bio je napisan glagolskim 
pismom. Od nega i negovijeh prijepisa prepisivalo bi se kasnije 
i glagolski i cirilski. Iznovice i samostalno nije prevodio nitko viSe 
psalama, nego se samo ispravjalo. Za Hrvate je samo jedan isprav- 
lao i to po vulgati; od nega su ostali prepisivali i veoma malo 
mijenali^ a za psaltire dirilicom pisane ^ini se slabo su i znali i 
marili. Za pravoslavnu crkvu isprav}ao nije lih jedan. Pomelo se 
ispravjati svakako dosta rano, ispravlale se obifino samo pojedine 
rijeCi. Rije6 ^api? u sin. joS nije prevedena, a sin. poti6e svakako 
najkasnije iz XII. vijeka. Sumonovski psaltir ruske recenzije pisan 
prije 1280. godine ima vec prevedenu rijed TA^ecTb, koja je presla 
gotovo u sve poznate cirilske psaltire srpske, bugarske i ruske 
recenzije. Da nije samo jedan ispravjao, svjedoCi drugi prijevod 
iste rije^i ^aptc U dudskom psaltiru iz XI. vijeka dolazi axd pi- 
p£(i>v 44 9 prevedeno : on AOMOiS'b. Zna se, da su se u studiCkom 
monastiru u Carigradu u XIV. vijeku bavili i»prav}anem crkve- 
nijeh kniga sravnujuci ih s gr6kim tekstom. Odanle potide psaltir 
metropolite Kiprijana, od koga poti^u mnozi prijepisi i po Balkanu 



^ Krajne e suvisno i opako. 
^ Za €6 (l6l6). 
* OVMNOSRH. 

^ Za KAHA^xb = kapljah, — exb za «;cb. 

'' BAArOCAOBHUIH. 

^ Za: ToyKA. 
^ Za: pAaROTiioTb. 
^ Za: pAAOCTHio. 
^° Za: oyaoaIa. 



Digitized by VjOOQ IC 



S8 M. VA^AVKO, 

i a Ruskoj. Ispray|adi umjeli su dakako gr^ki^ a neki, nu rijec!, 
i latinski. Oni prvi mislili su da treba eve ispraviti §to Dije do- 
slovDO prema grdkomu tekstu, ma se tomu protivila slaveDska tin- 
taksa. Te2e6i za tim da prevedu u glagolskom prijevodu joS ne- 
prevedene rije^i zagrezli su kadkad duboko. Tako u sin. dolazi 
rijed ^apt; neprevedena Rapu (RSi^b): 44 9, oltzo ^apscov e^s^pavxivcov 
sin. OT'L BAfkhii ciiONOReNU^ci, u svijem hrv. brevjarima: otB vari 
slonov'nihb; 47 4 6 ^b^ Iv TaT? ,8ape<jiv aur/i^ ytvciwyxeTai sin. Bon 
B'L (Aspi^Xi ^itaj) E^hjcik ero SNaeu'L ecT'L, i hrv. glagoIaSi: vh va- 
rehB var6hb (verehB nov. grijeskom). Ispravladu nije bila poznata 
rije^ ^api; ali je znao za ^apoi; pa je ^itao .Sapecav mj. 6ap£(it)v, £v 
Tol; Pape<ji mj. sv rat? pipe^n ili bez spolnika Jv ^apeot, mo^da je 
iraao i tekst bez akcenata; pa je to preveo: oti tasrccthh, bi^ 
TASR€CTb;nk^ ne glede6i na tO; imali smisao ili ne, nego samo na 
gr^ki tekst a ta mu je bio svet u koji nije smjeti dirati. Prema 
toj ispravi na gore ima i mih.a \z XIIT. vijeka: bi TASR€CT€Xk, OT'L 
TAX6CT11H, i tako dolazi TessecTb u svijem na§ijem cirilskijem psal- 
tirima dan. sp, pm. i mih,^ ^. Ipak se Sim da su neki prepisiva^i 
samostalno mislili te su, imajuci mozda i neispravlen koji prijepis 
pred sobom, neprevedenu rije^ barem sa strane ili nad vrstom pri- 
pisivali, kao u psaltiru Maksima Grka od 1592, ili su prevedenu 
zabacili i neprevedenu napisali kako dolazi u psaltirima XIII. i 
XIV. vijeka: Rk Bape^k, ili su zavirili u vulgatu koji su znali i 
latinski (44 9 a domibus eburneis; 47 4 deus in domibus eius cog- 
noscetur) te su primili rije^ jifiWh n. pr. psl. ^ud. iz XL vijeka: 
OTi AOMOB'L. Jo§ jednom dolazi u psalmima rijed ^apt; ali slozena 
s drugom rijedju 121 7 yeveGdw . . . eO&svta h xai; Trupyopape^rt 
<jou. Za to imaju hrvatski glagolasi p, k. vb var^hb tvoihb nov.^ 
V trehb nov* vr^hb; oboje zlo prepisano mozda iz predloga s kra- 
ticama v vrehb); ali vec u sin. ima toboz isprav{eno: bi CTiiinoY- 
CTHHAXi, mih, ^ isto tako^ sumon. : B'l CTOiintjv'b CTitHAX'k, dan, Kb 
CTAknujcb CTHNAXb sp. Bb CTiibntidCTtNAXk itd. §to imaju hrvatski gla- 
golski brevijari vb varehb, to daje slutiti da je onaj koji je za 
Hrvate psalme preina^ivao imao pred sobom prijepis glagolskoga 
prijevoda stariji od sinajskoga prijepisa. 

NaveScu nekoje razlike cirilskijeh psaltira od glagolskijeh. 

1. Grdki infinitiv, obidno sa spolnikom, navlaS u namjer- 
nijem redenicama preveden je u sin. i hrv. glag. na 25 mjesta 
re^enieom, koja se podima veznikom da^ i verb, finit^ kako je 
dobro slavenski. Od ovijeh 25 mjesta imaju nadi cirulaSi natrag 



Digitized by VjOOQ IC 



O PBUBVODU PSALAMA. 39 

na gr^ku ispravjeno infinitiv, §to nije ni malo prema slavenskoj 
sintaksi: 8 3 toO /.axa^Oorat sin. glag. dan. da razdruSiSi, pm, 
sp. razdrusiti; 9 32 toO p, ^liizziy sin. glag. dan, $p. ;^» nc BHAiiTb; 
9 35 TOO TuapaSoOvat sin* da (ostalo fall) glag. dan. sp. da prfidanfc 
budetb; 22 6 to jtaTotxeiv [as sin. glag. dan : da vi>sela sj^, vselu 
se, sp. pm. vBseliti se ; 25 7 toO axoO(yat . , . StyiYaaaffS-at da usHiga 
. . . ispov§mb sin. glag., a uslbi§ati . . . pov^dati dan. sp. pm.; 
26 4 ToO KaTotxsTv . . . toO -O-scopstv . . . emKexTeT'O'at da 2iva ... 
da zBra . . . i pos^gtaja sin. glag. i dan. (ali: posbiStati), a e£e 
ziti . . . . zrSti . . . i . pos^stati sp. pm. ; 35 2 toO ajjiapTavetv da 
8i>gr@Sajat'B sin. da sBgreSaetb glag. dan. pm.^ a s^Bgr^Sati sp.; 
35 4 ToO oiyoL^oxi'^oLi da ublazilt sin. glag. dan. pm. ; 38 2 toO 
•rfi aixapTavetv da ne sTbgrfiSaja sin. dan da ne sbgrfiSu glag. a 
sp. ne 8bgr6Sati; 66 3 toO yvcSvat da poznaem'B sin. glag. miha,^ 
a poznati dan. sp. pm.; 68 24 toO [jlti ^"Utzzv^ da ne vidj^tb sin. 
glag., a ne videti dan. sp. pm. mih.^\ 72 28 too lEayyetXat da 
ispov^mb sing. glag. mih.^^ da vbzv^Stu dan. sp. mih.; lb 10 
ToO (7cd(Tat da upasetb sin., da spasetb glag. dan., upasti sp. pm. 
mih.^\ 79 3 ek to (jwdai da s^bpaseSi sin. glag. dan., spasti sp. 
pm. mih.^\ 100 8 toO £^oXo^peO(yat dapotrfiblja sin. glag., potrd- 
biti dan. sp. pm. mih.^; 103 27 SoOvai da dasi sin. glag. daw., 
dati sp. pw. m/A.*; 104 22 toO TratSsOffd-ai . . . (50(fi<jOLi da na- 
uditTb . . . umadrit'b sin. glag. dan.^ nau^iti, umudriti sp. pm. 
mih.^; 104 39 toO (pwTtTat da prosvStitTb sin. dan.^ da svfititb 
glag., prosvfititi sp pm. ; 105 .8 toO yvopidai da s'bkazet'b sin. 
glag., skazati dan. sp. pm ; 105 23 toO eEoXodpeu^at . . . toO (jlt) 
J^oXodpsOffat da potrfibla . . . da ne pogubit'b sin. glag., potr^- 
biti dan (ali dan. pogubitb), sp. pm ; 105 47 toO £Eo[xoXoY>^<Ta<7dat 
. . . ToO bpLOLuXS.fsd'OLi da ispovfidaennb s]§ . . . i hvalimb sje sin. 
glag., ispovMati se . . . i . hvalimb dan ^ ispovMati se . . . . i 
hvaliti se sp. pm. mih.^\ 112 8 toO )cad'{(yat da posadit sin. glag., 
posaditi dan. sp. pm. mih.^] 118 37 toO (at) iSf^v da ne vidite sin. 
glag. sp. pm. mih ^; 18 76 toO TrapaxaXeejat da uteSit'b sin. glag. 
dan. sp.pm., ut6Siti mih.^\ 118 173 toO (jwaat da spaset'b sin. glag. 
mih.^ (ali bez: da), spasti sp. pm. 

2. Gr^ki £v tcj> -f- infinitiv slaveni se rijedju egda i slozenom 
8 prijedlogom v'b(n): vbnjegda. Iza egda ne dolazi gotovo nikada 
iofinitiv (same 38 2 dan. sp. pm.\ nego samo verb, finit., ali iza 
VLnjegda dolazi oboje i verb, finit., i infinitiv. Za ovakav ^v to) 
-f infin. dolazi u sin. egda do 27 puta, a vbnegda 12 puta. In- 
finitiv dolazi u svijem nasijem psaltirima malone svuda na istom 

Digitized by VjOOQ IC 



40 M. VA^.AVJBC, 

mjestu 9 4, 18 12, 50 6, 123 2 3, 118 7 9, samo je u sp, jedno 6 
puta egda premetnuto na vbnjegda s infin. : 9 31 Tcs^reiTat sv Tci5 auTOv 
xaTajtupicOffdat Ttov 7r£V7iTo>v, iiiiA€T'L er^a OYAO^'Kii'b baa^t'l ovcorwM'b 
SID. glS'g* dan.; sp, m]s^%Th sikNierAa euoy oyAOiiiiTii oyRioruMik; — 

■26 2 x6pto<; uTuepaaTCtcnri; t*^"^ ^wt[? [J!.ou, dcTCo Ttvo; X£iXta(jci) ; sv tcS ^YY^" 
J^etv sTi' £[i.£ xaxoOvTa? toO (paystv toc; (lapxa; [j.o\j rocno^k 3iiiUTiiTHT€Ab 

2RIIB0T0V M06M0Y, OTl KOfO CM OyCTpAIUiK, erp npHKAIISKMTIk CUI NA 

MUl 3ikiiOBOViiikiUT€ii G'KNt.CTH NiiiTeH MOHXi s i D. i ostali do sp. ko]i 
ima : uiNKrAa fi(kiiRiiHasaTii ce ; — 29 10 Tt? oifilzir £v Tt3 ai[;-aTi (aou 
£v tS 3caTa^:^vai [AS £i<; Sia(popav; kah noiibS^-K ko ki^irii mo€Ii er/^a 
cbHiiAA B'L iiGTiii^Hke; sin. i ostali, a ^|? Ri^Hieri^a clicoahtii mh bi^ 
iiCTiitLHlfe ; — 30 14 oxt vijcoDaa ^oyov xo>.Xa)v 'nrapououvTwv 3cu3c>.6d£V 
£v Tt^ (juvaydfivat auTou^ a[xa £x' £[/i itKO cAuma;^ p&as€Hhe MHoro 
asHBftiuTiiHxii OKp'bCTb erj^A (tako ispravi ero) CKRiipaax^ cw KoynbHO 
NA MUl s i n. i ostali do sp, koji ima : RiNierAii c®RiipaTU ce nu% ; — 
38 2 £d'£[XYiv Tto GTOjjiaTi (xou (puXaxYiv iv Tco (judT-^vat Tov ajjiapTcoXov 
£vavTiov ;xou nonostsiixik oyctom'l moiimi xPANiiao er^a Bi^CTaHCTik r(k«iuh- 
NHKi NA MM s i n. glag., a sp, RiHierj^a bictath rptiuHOMOY npufi^^ 
MHOio i (^/2. i pm, crj^a BhCTATN riiiiUiHOMOv na mc; — 41 10 U t^vsC- 
otorav (X£ ot -O-^.tPovTE^ [f.z £v Tw X£y£tv aOTOuq jAOt y-a'8'' £>ca<7T7)v Vi(X£pav 

rioO £(7T(V 6 ^£6; <iOU; nONOniAAX^ Mil BpA^II MOII, Cr^A TAArOAAAXA Mll« 
HA B'LC'KK'b j^CHh K'bAe CCT'b ROFl TROH ; sln. i OStali, a sp. IIONA- 

uiAXoy MH BpASH MOH B'bNierj^A TAAroAATu HMb ; — 27 2 £ka)couaov Ti^(; 

(pWVT)^ Tf[; SsYidSW; (AOU £V TtS ^EEG-d-at [A£ 7Cp6; (T£ £V Tc3 atpSlV [JL£ 

^£ipa; [Aou £i<; vaov ayiov tsou OYCAUuiii, rociiOAH, faace moahtbiu mo€h 

CrAA B'baOBiik Kl TCR'B Cr^A B'bSA'Klilk (ȣl|<K MOH K'b q|^TiKBH CBMTHH TB06H 

sin. i ostali, a sp, cr^A moah) ce k leRi;. BiiHicrp bi^saath mu povifK 

MOH . . . ; i jos u naslovima 50 i 2 ^k to teXo; 4'^\a6c tw Aa'jtfJ 

^V TO) £>.^£tV TUpO; aUTOV Na^aV t6v XpO^YlTVlV RI KOHIf'b nCAilMl ^ARH- 

AOB'b R'bHerAA npH^e k'l ncmoy Hatahi^ npopoKik sin,, a ^2?. RiHierAA 
npYuTH MOY Bi HieMOY HA-e-AHOY npofOKOY ; — 51 1 2 sk to xzkoq (tu- 
vs'JEox; TcJ AautS, £v tcJ eX^eiv Aw-yj^c t6^ 'lSou(;.atov xal avayy£i:Xai tcS 
Saou>. )cal stTTstv auTcS 'HX-O-fi AaulS £t; tov oix,ov 'A^StiAE^fi-jf er^A npii^e 
^OHKi Ao Iaoymhani h R'baBucTH Caoyaoy h peve CMoy: iiftiiAe ^abh^i^ 
Bi AOMi AEHMeAexoBik sin., a sp, B^bNier^A h|^ihth J^ohboy H/^oym«a- 

HHNOY H B'bSB'KCTHTH CaOY^OY H pei|IU CMOY* 53 1 2 SIC TO T£Xo^ &V 

uavot; «Tuv£<7£w<; tw AautB, £v Ttji iX-d-Etv tou; Z£t(patou<; xal £i7U£tv tc^ 
Sauo»j>. Oux tSou AaulS x£>tpu7UTat Trap' i'^Iv; ri KOHifL Ri ntLHHHjCb 

(»A30YMT» ^ARHAOB'b BlHCr^A UpUJi^Sk ^C^CAHC H (kHUlM CaOYAOY NC CCAH 
^ABHAl, H(klJeT'L CM Bli NACb S i n., a sp, BlkHier^A npiHTH ^Htj^eOMIk II 



Digitized by. VjOOQ IC 



O PRIJBVODU PSALAMA. 41 

|k€i|iH . . . ; 56 1 sk Tzko^j [Lr\ Sia^p^eipv)?, t(J AaulO* zb; ^TXTj^oypaiptav 
ev Tt3 auTov axoXtSpaer^etv (xtco Trpo^WTrou SaooX sti; to (J7ri>.atov Mi% 

KOHI|ky H€ IICT'bilH, J^AKHAOKIk, T^AOnbCAHhe er^A KtaSA OTIk AHI|A CaO^- 
AOBA K'b BpiTOH'L sio., a Sf. H% KONIfk, A^ H6 pACTAIIIIIH J^AKIIftOV, Kl 
CTAhllOmiCANie, BlNICrAA E'KSISATH 6M0Y 0Tb AlllfA CaOYAORA B'L n€l|l€|kOY. 

K tomu i pm. 48 18 ori oOx sv tc5 dcTuo^Yioxetv aOrov Iri^tTOLi toc 
Travra iako h6 KikHer^A oyM^^Tii €MOy npVHiaeTh BkCA (sin. nmj^e ovmh- 

|kAHI He OCTABIIT'b All Bb€€rO, tnih.^ IIA6 OYMII|IA& He OCTAKHTb AH RbCK 

dan. HA€ oyMHikAeH h€ ocTABHTb Au BCA; sp, IAKO er^A OyMH^AeTb, H6 

OCTABHTAH RlkCA, glag. U^li OVMH^ASTb He OCTABHTb AH BCero). 

U sp. je dakle isprav}ane na gore najopseznije. 

Sli^no tomu je infinitiv uz pr6zde daze = 7:p6 toO -\- infinitiv 
89 2 TPpo ToO opn yzvn(7%ii^oii xal 7r>a(j^-nvat ttov yTjv xal tyiv oucoi>(ji£V71v 
. . . . (7u et nptsKAc fi^TOie rofkij buhim u €03AA cm seut n OYceACHAt 
TV ecH sin. npuxA^ nease (H€|k€) ropu RHUie hah cba^A ce aeuAA h 
BccAeHA-K .... TH ecu glag. dan, mih.a, ali sp. pm np«2RA€ A^Hse 

rOpAMb He EUTH H CbaAATN Ce SeUAH H BlCeAKHHtH . . . TU ecH. 

3. Jako udara u odi iieslavenski akuzativ a sp. pm. a i 
u mih., gdje imn sin. i glag. pravilni genetiv uz nega- 
ciju i neka verba: 5 5 Eorb ne ;coTtt nesAKOHbt tu ecu sId.: 
BesAKOHie sp. pm. (glag. i dan, EeaAKOHHio prema jcoTtTu) OKtyi 
^zoq d'iliiiv dcvo[jE.iav <7u si; — 10 5 aiobmh HeapABb^^ He habhj^ht'l 
CBoeu Aovniui sin. glag.: cboh) Aoyuioif dan. sp. pm. 6 aya7ra>v 
aSotiav p-tGsl T7)v sauToO ^yriy. — 13 1 hvcti TBopuH BAArocTHHU 
sin. glag. dan. baafocthhio sp. pm. oux sdTt toicSv ypyjdTOTiQTa. 
— 34 3 noHonieHb« He nputtTi ha BAUxbHu cbou sing. glag. dan. : 
uoHOiueHYe sp. pm. 6v£tSi<j(j!.6v oujt ilx^k^ kid tou; tfyvsroL aOToQ. — 
21 20 He oypAH noMoniTH CBoeu ot'l uene sin. glag. dan. *uo- 
Moqib MOio sp. pm. jxri [jLaKpuvY]; nov (^oYideiav [aou. — 23 3 Hstse ne 
npHttT'L HA coye ^oyuiui cRoeu sin. glag. dan.: A^VUi^^Y ^^^^ ^P' 
pm- &; oux iloi^z iizl [xaTatw ttjv ^'^^'^v auToO. — 23 6 ci po/^i . . . 
HCKftuiTeiiTCL AHi|A rocno^A BorA HAiuero sin. rofa Hakoba« glag. 
dan.: AHi|e sp. pm. olott, -/i ysvsa . . . ^yitouvtwv to xpoijcoTrov tou dsoO 
laxcof^; — 24 10 B'baucKAiftuiTeM'b 3AB«ta ero h ciBiA^^Heu ero sin. 

3AB«TA H CB'KA'KHH'K S^^S' ^^- ' 3ABt.Tb erO H CBt^'KN^A ^rO Sp. pm. 

TOi? ex^^TjToO'it TYIV Sta'8'7ixYiv aoToO xal Ta [xapTupta auToO. — 25 9 ne 
noroYBH cl HevbCTHBUUMH AoviUM Moeu sin. glag. dan.: A^Y^iov 
MOH> sp. pm. [i-Yi c\JvoLTvokiay^^ [f^ztx aijeptov tyiv ^J^uXyiv (xou. — 29 2 
Hi;cu BiSBeceAHA'L BpArii MOHX'b sin. glag. dan. sp.: BpAru uoie 
pm. oux e5<ppava^ tou^ l^&poti^ fjiou. 34 8 A* npH^eTii euoy crtb, eusise 



Digitized by VjOOQ IC 



42 M. YA^AYBO, 

H€ ciBtcTi BID. glag*: I0SK6 sp. pm. (dan, opako nme) eX^sTtt) 
auToi^ Tuayl? tiv oO Ytvwaxou^rtv. — 34 ii nxisk6 h€ ciR'KA'iiajC'L Biinpa- 
iHAAXft MM sin. dan.: time glag. kisrc sp. pm, oc oux lyivoxTxov iTun- 
p(il)Tct)v [AS. — 37 13 HA»AaA;c& cm HCKAniTCit aoY^ui^ mocii sin. glag. 
dan.: ^oymoy moio sp. pm, s^spta^ovro ol ^yitoOvts^ nriv ^up5v [xou. 

— 39 11 npaBiA'M tbocm n6 cEKftu^ii bi c^'eaI'MH Mocub .... He 

nOTAHXlk MHAOCTH TB06tt H pfCHOTU TB06tt 01% COHIUA MNOFA 8 in. 

glag. dan.: npMiji^oy troio . . . iiiiHOCTb tboio h hcthhoy tboio sp. 

pm. TTiv St3cato<yuvyiv (xou oux £)tpu^a sv rij xapSisj: [xou . . , oOx sxpu<|/a 
TO eXeo; (lou xal ttiv aXvi^stav <jou xm auytxyitiyiiq TZoXkriq. — 39 12 »€ 

OYA^AII IUT6AP0TI TB0H;C'L 07% M6N6 SID. glag. (^an. sp.: l|l€/^pOTIJ 

TBOM pm. (AY) [xa)cpuvYi5 'C'ou? obcTippiouc (JOi> Atc' *£[;.oO. — 48 18 hsb^c 

OVMII^AMII H6 OCTABHTl AH BliCCFO sin. H/^'R 0YUH(kA6Tlk Ne OCTABHTb 

AH Rcero glag. BbCA dan. sp. pm. mih.^ oTt oux Iv Td aTro^yj^aiteiv 
auTov Xvi^'&'C'ai Ta Travra. — 53 5 K(ktnbi|HH b1i3HCKAIUUi Aoyiuii Moeu 
sin. glag. dan.: j^oyuiov mow ^p. pm. mih} xparaiol e^7iTr,(7av Tinv 

^U^T^V [JE.OU. — 60 8 MHAOGTH H pCCNOTU erO KlkTO Bl3HIUT€Tb ; 8 in. 

glag. dan. mih.a: MHAOCTb h HCTHNoy sp. pm. eXeo; xal aXviO'etav 

SX^YlTyidSl. — 79 8 AA nOCpAMAIllftT'b cm HCKiRIUTCH AOY>U>A M06M 8 in. 

glag. dan : a^VIHOY mow sp. pm. mih.a aicr/uvd-stYiaav ot J^yitouvts^ 
TYiv ^uyviv [Aou. — 74 6 N€ TAAroARTe NA EorA Nenf^ABikAU siD. glag. 
dan. mih.: HenpABAoy sp. pm. (jlyj IolIzXtz aoltt. tov deov aXwc(av. — 
100 3 He nptLAiAArAicb np^ji.'h oyhma mohma BeuiTH SAKonon^'KCTiKn'Lii'y 
sin. BeqiH 3AK0N0np«cT0YHNH6 glag. R€I|ih 3AKOHonp'KCTOYnA6HH'K (fan.; 
Beqib 3AKOHon(>«CTOYnHov sp. pm. mih.a 06 xposde[;//)v xpo 6<pdaXjA(5v 
[JE.OU xpaY[jt.a 77apavo|it.ov. — 101 18 h€ oynhyhxh moachh'K h^Ii, sin. 
glag. dan. sp. mih.a: moa6NI6 pm. ou)c sEpudevoxje Tinv Seirifjiv auTcSv. 

— ^104 37 He B-K Bb KOAItHUXIk HX'b B0A«3HH sin. E0A6UITA glag.'. 

EOAeH dan. sp. pm. mih.^ oux riv ev Tat; <puXat; auTdv 6 a<j^evt5v. — 

105 7 OTbl|H HAUIH Bl CliOYHIiTt H6 pA30YM1tniM YWASCb TB0H;(1k 8 i n. 

glag. Ai'Nb TBOH^cb, dan.: yova^^^a tboia sp. pm. — 105 34 H6 no- 
Tp«BHUiM MSUKi MX€ (k6Ye HMi ! sin. glag. 63MKA dan.: 63UKU sp. 
pm. mih.a oux i^oXod-peu^av tA s^ti a eiTTs. — 108 i xbaau mocm 
He nptiMAiYH sin. glag. dan. mih.a: xf^AAoy mow sp. pm. tyiv xlvs- 
(Ttv [Aou (AY) 7rapa(n«7ni<j7i(;.* — 108 16 ne homiha CbTBOftHTH mhaocth 
sin. glag. dan.: MHAOCTb sp. pm. oOx ipifidflir) izoifiaxf. eXeo;. — 118 
19 He ciiKfkij OTii Mene 3AU0B'KAeH tbohxi* sin. glag. dan. sp.: 3a- 
noBVAii '"'Koe pm. mih.a (ay) axo>tpu^; ax' e|xoO Ta(; IvToXac dou. — 
118 40 ce BinsAeAitxi 3AnoB«A€H tbohxi* sin. glag. dan.: sahob^au 
TBOie sp. pm mih.a eTCedujAYiaa tA; evToXa; aou. — 118 45 i 100 3a- 



Digitized by VjOOQ IC 



O PRIJBVODU PSALAMA. 43 

noRHA^H TBOHxik KikSHCKA^cii siD. glag. dati. : 3AnoB'RAH TVLom sp. pm. 
mih.^ Ta; svToXa; <7ou i^eJ^YiTYiffa. — 118 131 aiinoKtA^H tkohjci «€- 
AHjci siD. glag. dan.: 3anoR«A» trois sp. pm. mih.^ Ta; evToXa; 
(Tou sTre^uodouv. — 118 166 yaaxi cmaccHH'K TBoero sin. glag. dart, 
mih,^; cnaceNle trou sp, pm. Tcpo^sSoxwv to (io)T>ipt6v <jou. — 118 

176 32inOB«A€H TROHXIt H€ 3ABIIXI 8 i n. glag. dan.: 3AnOR'KAH TROie 

sp, pm. mih.^ Ta; evToXai; <jou oOk iTceXaS^jxTiv — 131 10 lie ot- 

R|kATH AHI|A TCfkHCTA TRO€rO 8 i D. gla.g (^an. .' ANI|€ TROK ^. j?m. (XY) 
OLTZOarpi^q to 7rp6cO)7UOV TOO ^pWJTOO <70U. — 141 6 MtCTh BlkSHCKAC 

;^0Yiu6 Moee glag. dan : AOYUioy uoio $p. ouk Iotiv 6 e3c^7)Tc5v tyiv 

U torn se dan, drzi glagolaSa i time nuka na slutnu da je imao 
i glagolski tekst pred sobom kad je prepisivao. All i sumon. psal- 
tir ima Da syijem tijem mjestima genetiv do 104 39 boaah. 

4. U cirulaSa jakoga nesigmatskoga aorista go- 
to v o n e m a, jer 8e ona detiri u dan, i tri u mih.a jedva mogu u 
radun uzimati kod ouolikoga brqja aorista, ali pokazuje da je dan. 
i mth.a mogao pote6i iz glagolske predloge. 

5. CirulaSi teie za tim da prevedu u sin. jo§ nepre- 
vedene rije6i: Rii OKnAi|'KX'b AepiHu^i 17 12 sin. glag.f 
Ri>3A0YiaNu;cb dan. sp, pm — oepAiuThuiAro AKpOTOui ri hctoy- 
NHKu ROAhNuii 113 8 sin. glag.: NecKKOu! kamiikk c^a/t KpAiec«KOMiii 
sp. pm. NecKKOMU mih.^\ — eov% ri^ RApi^ik ero SHAeuik ecTi 
47 4 sin. y vareh' gl^g-' ^"^ TASRCCTe^b mih.a vb tezesteh dan. sp. 
pm.; OT'b RAfkbH 44 9 otb vari glag. ot tra^h dan.: TAas6€T€H mih.^ 
tezesti sp. pm. (v varfib ;?. 121 7 [vr^b' kuk. nov.^, vtrehb nov,^ 
Hik cTA'bnoYCTtiHAic'b s i H. mik.^ VB CTAbnujvb cT'bHA;(b dan. Bb CTAbno- 
CT^HUMk pm. sp.). OTO A6M0IIA noAoyAbNbH'Kero 90 6 sin. ai;movna 
glag. ^^euoifNA dan.: stcA sp. pm. mih.^^ iiosRpitctt cunu crom h 
AiniTcpii CROM a6m(o)homii 105 37 sin. glag. dan.: Bvcoiib sp. pm. 
mih — (^ACTb €|kec€RH nAo/^b H,tii 77 46 cpecn dan. €^hchrh pm. 
€|k6CiiB¥H sp,: ^^H psKAH glag. mih a |ko»j^b mih.% — itep'RH 109 4 
sin. ep€H glag. ii6(k6H dan. mih,a: cR6i|i€NHKb sp. pm, 77 64 131 9 
sin. epen glag. wepne dan.: cr€I|16nni|h sp, pm, mih,^^ Nefkim 131 
16 €|i6H glag. Hc^ne dan.: cR6i|i€NiiKy sp. pm. mih.^ iiefiiiHX'K 98 6 
sin. dan. mih,^ epeii^b glag.: cReqiCNHi^Hjcb sp. pm. ha cmha ma- 
T6|»e CR06IA noAArAHiue CKANiAi^Ai 49 20 sin. glag.: c'bBAb3Nb sp. 
cbBAA3Hb pm. mih.^ : SAOBoy dan. cKAN^itAb noAoasiiiue mn<k 139 I6 

glag.; €bBAA3ANb dan, CIBAASNU sp. CXpAHH 116 0Tb CKAHAItAb TR0(k6- 

qiHXb B63AK0NHC 140 9 glag.: cbEAASAHb dan, €iiEAb3Nb sp. — ynO' 



Digitized by VjOOQ IC 



44 M. VA^^AVBC; 

CTACk uo% HKO HNVbiKe np«Ai> TOBOift 38 6 sin. oynoGTacb glag.*. 
chCTABb dan. sp. pm. mih,^, tako i 38 8 88 48, XM*^^^ ^^ 17 cnacAik 
ecTik rocnoA'b x(phct)'l CBoero sin. glag. dan.: iiOMA3AHNAro .^p. j^m. 
27 8 3AUiTHTHT€Ab cnAceNieuh xpHCTA CB06ro ecT'b sin. glag. dan. 
sp.: noMA3AHNAro pm. 88 39 tu OTiiRpiiiise Kf^HCTA cBoero sin. glag. 

mih.: nOMA3ANNArO sp. pm. 131 lO N6 OT'LBPATII AHI|A xpHCTA CKoero 

sin. glag. dan.: nouA3AHNAro sp. pm. mih.^. 17 51 iBOpu miiaoctii 
;c|^H€TOY CR06M0Y sln. glag. dan.: nouASANNOMOv sp. pm. 131 17 
oYroTOBA;ci cBtTiiAbHHKii ;cpHCTOv MoeuoY sin. glag.: iioua3annomoy 
sp. pm. mih.^. 

6. U cirulasa dolaze na nekijem mjestima druge rije<5i nego 
u s i n. ili ii hrv. glagolaSa. Zamjenivao bi prepisivafi neobidne mu 
rijefi i nepoznate obiCnijijem u' kraju gdje je zivio, ili bi opet 
sto tjesnije pripajao grdkomu tekstu, kao zamijenuju6 a za ze = 
S£ itd. 

A 4 5 THitBAHTe cui A He cirpituiAHTe sin. glag. dan.: h sp. pm., 
108 28 npoKA'LN&Tik TH A TV RAAro€AOB6CTBNiiiii sin. glag. I II dan. 
sp. pm.; 10 3 tiSKC TV cbrfkiuiH, ohh pAdApoYuiiiniui) a npABe^bHUKik 
YbTO cbTRopii; sin. glag.: npABe^NiiKb ase dan. sp. pm.; 26 lo 

OTbl|b MOII II MATH MOt; OCTABHCie Mtt A rOCnO^h nftHMTl MUl Sin. 

glag. dan.: rocnoAb sise sp. pm. mih.^; 33 ii bofatu obhiiuitaiuii 

H B'bSAAKAUlM, A B'b3HCKAIftUITeH rOCHOAIi HeAHUIMTl CM BbCHKOrO f^OB^Uk 

sin. glag. dan.: Rb3HCKAH>i|i6H ase sp. pm.mih.^] 131 18 RpAru ero 

OBAtLKft Bb CTOYA'b} A HA OHOMb npOI|BbT6T'b CBMTUMH M0%. sin. glag. 

dan : ha OHOUb TRe sp. pm. 

AuiOYT'b 34 7 19 sin. euiOYTb glag.: toynk (TOYue) dan. pm. 
Bb coY€ sp. mih.^ 

BAAHui 87 11 sin. glag.; rpay€B6 dan. sp. pm. mih.^. 

BTk Be3AK0H6HlJ 52 2 sin. R Ee3AK0HIIXb (— HU^b --HlfHXb) glag. 

(osim nov.^) sp. pm. mih.^ : Bb HAVHHAHMXb dan. nov. ; oto BbCKxi^ 
BesAKOHbHiiX'b 129 8 sin. B63akohh glag. b63akohm — HlfH dan. sp. 
pm. mih.^: cKpbEU mih.^. 

BAArocTH 30 20 sin. glag, sp. pm.: mhaocth dan. 

BAHSKHKU 37 12 s i n. glag.: HCKpbHH -hih dan. sp. pm. 
mih.^ (a pi. gen. 121 8 sin. glag. dan. pm. mih. BAHSisbHHKb sp.), 

Eor'b 52 8 sin. sp. pm. mih.^: rocno^b glag. dan. 84 is glag 
dan. sp. pm., 95 4 glag. dan. sp. 65 19 mih.^; bofa 36 31 sin 
^. pm.: rocno^A dan.; BoroY 90 2 sin.: rocnoA6BH glag. dan 
sp. pm. mih.^ 97 5 glag. sp. mih.^ 99 i dan. sp. pm. mih.^; cbu- 
THAO B02K6 72 17 sin. rocno^HU mih.^ 



Digitized by VjOOQ IC 



O PRTJBVODa PSALAMA. 45 

B0K6 89 10 sin. glag.: MNO»ye dan. mhoxsm sp. pm, mih^^. 

BO'KUitt cui 52 6 sin. oyBO'Kiiie glag. mtA.a; oycTikAiuHiue C6 
dan. sp. pm. (Nu glagol OYCTftaiUHTH dolazi i u sin. 26 i^ 77 6S, 
103 7, 118 161). 

BMiott 44 17 sin. glag. dan. sp. mih.^ : poAHuie ceptn., bubv 
lUHHMik 86 6 sin. dan. mih. rhbiunxi> glag.: ^oasAkmnxK ce ^. pm. 

B6]ien 24 u sin.: MHorh glag. dan. sp. pm. mih.^ (ttoXXyi, 
odkle u sin. Besen?) — BeAkMH 118 51 sin. glag. : f^o ^'RAR dan. 
sp. pm. mih.^ 118 107 mih.^ Boypii Beiii^ 49 B sin. glag. dan. 
pm. mih.^: s-krha sp. 

BHAMT'L 113 13 sin. glag. dan.mih.^: oyapeTh sp. pm., 134 
16 sin. gla^. sp. pm.: 0Y3p€Th dan.; BH^tt 72 3 sin. glag. dan. 
sp. pm. mih.\' ^e mih.^. 

BAAAiiYecTBHe 102 22 sin. glag. dan. sp. pm.: BeiiiivcTBHa 
mih.^^ B6AiiYhCTB0 109 8 sin. glag. BAa^HYbCTBOBii dan. (opako): 
HAYeiiikCTBO sp. pm. mih.\ 

m BO^ii 105 32 sin. glag. dan. sp. pm. mih.^: m fkUKs mih.^ 

BOiiui 15 3 siji. glag.: BbCjcoT'KHA'K dan. ^oieNia sp. pm. 

He BpnAoy ciTBOfkiiiiitt 117 22 sin. glag. sp. pm.: h6 e(k«- 
roiue dan. 

Bi^^OBiiiiui (— i|tt = -i|&) 131 15 sin. glag. (— i|e svi; znak da 
je priredivalac psaltira za Hrvate imao pred sobom slovenski tekst 
u kom je kao u sin. stajalo b1iJ^obhi|A na bugarsku a za £; a 
dr^ao je za plural) Bhj^OBiiiiii dan., sve prema p5p^v: aobhtboy 
sp. pm. mih.^ prema d-T^pav. 

B'&3B€iiiiYHiii MM 6CII 91 5 sin. dan. mih.^: k bSRece miiih 
glag. sp. pm. (£u<ppavic jxe). 

Ri»3Bec€AH BbCtt 88 43 Sin. glag miA.^ Bb3B6ceiiHAb 6CII sp. 
pm.: Bb3N€ceiib ecu dan. 

B'b3B'Ki|iT& 70 18 sin. glag. dan. sp. pm. mih.^: Bb3iii|iOY 
mih.^ (opako) 

BikSriiacttTii 113 15 sin. glag. s/?. ^w. mih.^ : Basmaro- 
HoyTh dan. 

Bi»3AAiKAi^ 93 2 svi do mih.^ koji ima: Bb3ABii»e (opako). 

Bii3;^|kaj^0Yift CM 107 8 sin. glag.: Bb3Ne€0Y ce dan. sp. 
pm. mih.^ 0^];w^(7O[;-at ; 91 5 sin. glag. sp. pm. mih.^: Bb3B€- 
ceKoy C6 dan. 

B'L3Af»i^RANH« 128 6 sin. mih.^ (bez a) <i«w. pm.: B'bcip'b- 
SReNla sp. 



Digitized by VjOOQ IC 



46 M. VA^AVBO, 

K1i3H'KCT6 130 1 sin. BkSN'KCTa glag. (do nOV. BkSNetOCTil) Bh3N€- 

cocTe sp,: BhaseAOCTii dan, — ^octc pm. — aoct* miA.* — 
KikaNOCM 134 7 sin. glag. dan,: Rb3R0Ae — A'K sp, pm, — aa mih,^, 
KidORft 27 2 sin.: moaio c6 glag, dan. sp. pm, 
RT.3MXi» 85 4 SID. pm. mih.^i R'3R'KCb glag. Rik3Au;ch dan, 

(tpa). 

RiHOYnittTi 134 17 sin.: CAiiineTb glag. sp. pm. mih.^ 
oyciiuiHeTh dan, maroiietb mih,^ opako. 

Rinnu 68 4 sin. glag. dan. mih. oba: sorTh sp. pm 

Rhci n(kiinoAOBikHOH 31 6 sin : RCAKb glag. sp, pm,] Beck yao- 

B-KKik 118 2 sin.: BCHKb glag. itd. BbCb nno^ii 104 35 sin.: sbCANb 

— Ku; R€Cb n£Tb 118 128 sin.: BbCiiKb; Rbct niiOTb 64 d sin.: 

HkCAKii niibTb; Rice B€32iKON€Nie — KONNbe 106 72, 118 133 sin.: 

RbCAKO; HCTp'L RbC6 Af^'KBO 104 38 sin. : BbCAKO; BbCe 0YTB(k1»aS/^6Nbe 

104 16 sin : BbCAKo; Rhc& no^RanA 70 14 sin.: RbCAKOY, ^^^^ TpaR& 
104 35 sin.: RbCAKOv: — noT(>«RHAi ecu sbcero aioru /^itHkinTaro 72 
27 sin: RbCAKoro ; haymtoki Rbcero rpoyji^^ 104 36 sin.: RbCAKoro ; 
Rbcero EpAHibNa R'b3rHAiuii cu j^oyiua 106 id sin.: RbCAKoro; orb Bbcero 
31AA 120 7 sin.: RbCAKoro; Rbceu iievAAii H3RARNA'b MM ecu 53 9 
sin.: RbCAKoe ; Rbceu KONbYUHU rhj^^^i K0N6i|b 118 96 sin.: BbCAKoe 

BbCAKOH; BbC6Mb BOrATbCTR'K 118 14 8 in.: RbCAKOMb; RbC« (^A- 
BOTINA !€£« 118 91 sin.! RbCAYbCKA ; HA RbC« NAYHNANH'K 98 8 sin. 

pm. sp,: RbCAKA glag. mih.^ RbCAKO dan.^ nosN Rbcu n(kikR«Nbi|tt 
77 51 i 104 86 sin.: RbCAKb npbRiiNbi|b. 

BiiCKOY(kuiTii cui 103 32 sin dan. KoyfteTb ce glag.: b b3 a bi- 
ll €Tb ce sp. pm, mih. oba, 

RicxAMnAHkTii 108 10 sin. RcxAiinAioTb j?. RbcxAionAiOTb nov.^ 
c,\AiinAioTb k,: Rbnpoceib dan. Rbcn(kOceTk sp. pm, 

Ricxo 011611 44 12 sin. glag. dan. mih,^: RbXA^'neTb 
pm. BbSKj^eAA6Tb sp BicxoTtnie 105 u sin glag. dan.: no»€Aani6 
sp. pm. 

BUNA 34 27 sin. dan, sp, pm.: n^iicNO glag. 118 117 sin. 
sp, mih,^: npiicNO dan., 69 5 sin. glag. nov.^ dan. sp pm.: npiicNO 
mih.^ (ali ima i sin. npncNO 119 44). 

RUUikH'Rre 90 1 sin. i svi do mih.^, koji ima: NCcecHAro. 

rAAroANkTi 34 27 sin. RksrAAroAiOTb glag.: (kCKOVTb dan. 
sp. pm, rAAroAAiUM 77 19 sin. glag.: KA6R€TAni6 dan, sp. pm. mih ^ ' 
rAAroAAA;(£ 118 28 sin. glag. dan.: ka6B6Ta;coy sp. pm mih.^ * 
rAAroA6Te 138 26 glag : (teYeie dan. p6Rhhbin ecre sp prema kpi 



Digitized by VjOOQ IC 



O PRTJBVODU PSALAMA. 47 

roN'Kii^'L KAnrocTUNHk 37 21 sin. romjch glag. roNujVh dan, ro- 
Hiii;ch sp,: TRO(kH,\ik tnih.^ 

rocnoAH 73 lo sin. glag.: Bome dan. sp, pm, mih.^ rocnoAH 
(gen.) 24 12 sin. rocnoAA glag. sp, pm,: Bora dan,, rocnoAeRH 65 
1 sin. sp. pm. mih,: EoroY glag. dan,^ rocnoAio 97 4 sin. rocno- 
/^€KH sp, pm,:^ Borov glag. dan, BoroBiimiA.^ 106 6 sin. mih.^ ro- 
cnoACB'K glag. rocnoA6BH sp pm,: Boro^ dan, 106 is sin. glag. 
dan. sp pm,: mih,,^ 108 20 sin. glag. sp. pm,: Borov dan, 

roTORiiero 32 u sin. glag. dan, sp, pm.: HCBecNiiro mih ^ 

fpiAA& 39 8 sin.: npiiAOY glag. dan. sp. pm,, rpuACTi 95 18 
(drugi put) sin. glag. mih,^: n(kNA6Tik dan, sp. pm, mih,^ 

Tfi%}t^ 18 4 sin. glag. dan, sp. pm,: cT|kii;cii dan, (otkle?) 

r(^«;coaA AANeN 21 2 sin. glag. sp, pm.: chBAaaaHk dan. 

/^OBfkii 72 1 KOAh AOBOii Borik sin. glag. dan.: BAArk sp. pm. 
mih,^^ 33 11 N6 hhiumt'l cu [skciiKoro ^OBf^A sin. glag.: ^mm dan. 
sp. pm, mih.,^ 37 21 iiSAAiftinTkn mn« aixo Bh3 ji^o^pM sin glag.: 
Eiiarii'K dan. sp, pm, 52 2 4 n-kctb TBOfkUH ^OBps sin.: BiiArocTtiHc 
glag. dan, BiiarocTHNio sp, 2 BAaroe sp. 4 BAarA pm, mih.^ 83 12 
rocno^k N€ AHHiHTi i(OB(kA sin. glag. dan.: baafa sp. pm. 34 12 
kii3AAa;c& mh aiAAA BIS AOB(kAA sin. glag. dan,: baafaa sp, pm., 
121 9 BiaNCKAX'B AOBpA T6B« sin. glag. dan.: baafaa sj?. ^m. miA,' 
33 15 TBOfkH AOB(kO sin. glag dan.: BAAro ^. j9m. 36 27 ciTsopn 
/^OBfio sin. glag.: baafo dan, sp. pm., 91 15 AOB(kO n(kH6MAi&uiT6 
BftA&Ti sin. glag. dan : ba^to sp,pm., 114 6 rocnoAb Aospo ciiTRO(kii 
T6B« sin. glag.: BAAro dan, sp, pm, mih,^ 117 8 Ao^po ecTi ha- 
/^tiATH CM HA rocnoA'R sin. glag. dan.: baafo sp. pm, 117 9 Aospo 
ecTi ovniiBATii HA rocno/^it sin. glag. dan: BAAro sp, pm, 108 5 
noAoxHHitt HA Mw 3ikA0 Bk3 /^OB^o sin. glag. (2an.; BAArAA sp. pm, 
mih,^, 33 13 awru a^hh bha^th ^OBpu sin. glag. dan.: BAAru s[p. 
— rill pm. 

A0CAaiA6HH« 82 17 sin. glag. (2an.; BecvkCTlA sp. pm. mih,^ 

APATA (kam€hh) 18 11 sin Af^ArAro glag.: yucta dan. ybcthaa 
sp, pm. ApArAero 20 4 sin. glag.: VACTHAro dan. pm. vkCTHAA sp. 

€aa: 48 6 €AA Bi RiKu nporH^RAeuiu ctt sin. glag. dan.: ^^ ne 
sp. pm,, 2 12 e/^A Kor^A nporniiRAeTii cu sin. glag. dan,: aa h6 
Kor^A sp, pm, 7 8 e^A Kor/^A^ojcuTHTk sin. glag. dan,: p h€ KorAA 
sp, pm. 12 4 6AA Kor^A oyciha sin. glag : aa h6 mvJ^^ dan. sp, 
pm. 12 5 €AA Kor^A peveTii R^Ari moh sin. glag.: a^ h€ Kor^A dan, 
sp. pm, 27 1 6AA Kor^A np^MAiYiiuiH sin. glag. dan,: aa H6 Kor^A 
sp. pm, mih.^ 49 23 e^A Kor^A no^euTHT'L sin. glag. : a^ N€ Kor^a 



Digitized by VjOOQ IC 



48 M. VA^iAVBC, 

dan. sp. pm. €/^a KorAA 3aBAA&Ti» sin. glag. dan.: js^n ac Korp 
sp. pm. mih.* 78 lo e^a Kor^A pcKATi sin. glag.: j(^ ne Kor^A dan. 
sp. pm. mih.^ 90 12 e^a Korp npftTiKiicniH HorA sin. glag : A9 n6 
KorAA (2an. s;>. pn. mih.^ 139 9 e^A Kor^ii BhaHecoyTii C6 glag dan,: 
AA H6 Kor^A ^j'. i^m. 

sRAAOCTk 68 10 sin. dan : 3abhctii glag. sp^ pm. mih.^ ^ 
(ali iraaju i glagolasi zalostb za ^7)Xo; 118 139; a »AAOCTh ^fiXo; ev. 
loan. zogr. mar. ostr. nik.) 

a:uiAA€Tik 41 2 sin. glag. ctan. mih.^.: sseiiAeTk ^. ^m. miA.^ 

3AKbpH 34 3 sin. glag. dan. sp. pm.: SAnpii mih.^ (opako.) 
3AAA'L2RHiaii 128 3 Sin. dan. sp. pm mih.^ nikO/^AbSRHUie glag.: 

SAHueTi 106 42 sin. glag. dan.: aArpAAiifb sp. pm. mih.^ 

SAKONi 24 14 sin. glag. dan.: sar'KT'l sp. pm. 

3AU&AH 3d 18 i 69 6 sin. mih,: 3AKbCNii glag. dan. sp. pm. 
mih.^ (69 6.) 

3AnAA6N'L 77 26 sin. glag.: aiiba riiboy svi ostali. 

3AnoBiiAi» ^^ 37 Bi — ^11 sin.: Bh 3AB'KTt svi ostali, dakle 
sin. Opako. 118 60 SAUOBt AH sin. glag. ^.j>m. m^A.*; 3AK0Nb dan. 

3An'LH&Tii ctt sin. (iz 36 3l): N€ no3HAioTb ostali. 

3AGTAnii 19 2 sin.: 3ai|ihth glag. dan. ^. pm. 

3ACT&nbHnK'b 61 9 sin.: noMoiUTNHKb glag. dan. sp. pm. 
mih'^ 

3AMCIA Ctt 62 12 sin. glag.: SArfkA^ii me c€ sp. pm. mih.^ 
pA3r|kbAiini6 dan. 

3HAueHH€ 59 6 sin. glag. dan. sp. pm. mih.^ : aoctoaiih6 
mih.^ 

3NA 80 6 sin. glag. dan. 3ha& mih ^: bhai^iuc sp. pm., 3iia^'fc 
17 49 sin. glag.: B('K)AbiAXb dan. n^jii^'n^h sp. pm., snagmii 75 2 sin. 
glag. mih.^ : Buj^HOUb dan. B'KAOMb sp. pm. mih.^ 

3i»A06 50 6 sin glag.: AOYKABoe dan. sp. pm. mih,^, 3iiAaro 
100 4 sin. glag. dan. mih ^: aoykabafo sp. pm. 

B'L 312106% 72 8 sin. glag. mih.^: Bb AoyKABbCTBit dan. sp. 
pm. mih.^ no 3'bA0B« 27 4 sin glag. : no aovkabctbov dan. sp. aoy- 
kabctbVio pm. mih^ 93 23 sin. glag. ^ noyNABbCTBHio dan. aoykak- 
CTBoy sp. pm. OTi 3iiA0E'b 34 17 sin. glag.: OTb 3A0AitH€TBA dan. 
sp. pm. SAOA'KHCTBiA mih.^ 

3i»A0RHBHn 118 115 sin. glag. dan.: ao^k abhoyioi|1€h sp. 
ptn. mih.^ ^ sikAOEHBiiHxik 2i 7 sin. glag.: AoyKABUjcb dan, sp. pm. 



Digitized by VjOOQ IC 



O PBIJXVODtT PSAtAUA. 49 

S^jidcHKH^i 63 3 sin; gV&g. dan. mih,^: iioyBAkNovioi|iTii.tk sp. pm, 
iioyKARuxik mih.^ 

3%K0B0YKiUTiiM 93 16 8111. glag^.: 3iiOAUioqi€ dan. Koy- 
K sKNoyioqiee sp. pm. mih^ 

n/^e 84 9 sin. glag.: «ko dan. sp. pm., 101 4 sin glag. 
(HAt): ITKO dan. sp. pm. mih. lOl lo sin. glag. (iiAt) mih.^: 3a 
Hie dan, sp. pm., 107 is sin.: vko glag. h dan. sp. pm. mih.^ 

H»€ 94 9 sin.: h a«x€ glag. dan. sp. pm. mihi} : mo^da je u 
sin. A® ispalo. 

iisKc: Bhc«Ki H!Re rAAroHCTi CAIIR& 28 9 sin: rIiCAKi kto sp.; 
ostali nemaju nase. 

H3SiiBH 21 21 9\x\. dan. pm.: hsuh glag. sp.; 106 19 sin. 
glag. do kuk.: cnsA® kuk. dan. sp. pm. mih.^ 

H3BII 104 29 sin. glag.: h3M0|in dan. sp. pm. 

II3K6A6UIH 30 5 sin. glsLg.dan.pm.: HCT^ir ireinN ^p. H3B€Ae 
77 65 sin.: HsarNH glag. dan. sp. pm. mih.^ N3Beiii ecu 76 21 
sin. glag. dan. mih.^: HacTiiBiiiUk 6ch sp. pm. ii3BeAH 24 17 sin. 
dan sp. pm.: nsBABii glag. . 

H3 NAeni H 59 12 sin. i ostali do mih.^ koji ima opako: H3BeA€niii. 

H3'bMN 632 sin. glag. do kuk. dan. sp pm.mih.^: ii3BaBii 
kuk. mih.^ 

HCKONkYUKT'&ctt 101 28 s i n. glag* dan.: ii60CK§YA*>0Th 
sp. pm. mih.^ * 

iicKpiN«ro 100 5 sin. glag. dan. sp. pm. : b ii n skh « r o mih.^ 
ci HCKftiiiiiiaN 27 8 sin. glag.: bansrnnmii dan. sp. pm. mih.^ 

HcnoB«Mb 72 28 sin. glag. mih.^: Bh3B«i|iOY dan. sp. pm. 
B b 3 H i|i V mih.* opako. HcnoB'KAiiT'b 106 22 s i h. glag. dan. no- 
BtA^Th sp. pm.: Bik3B'KCTATk mih.^ 

HCfl(k2iBNTi CM 109 29 s i n. glag. sp. pm mih.^ )caTsu*uv*7i- 
<ieTai: npuBHBAeTh dan. prema Si(X(iLev&t: u bibl. gr. Sym. 

Nc n|iABS6Hii€ 96 2 s i n. kuk. nov.^ sp. pm. mih.^: ovroTO- 
BAUH6 p nov.* dan. 

HcnoYCTH 104 20 sin. glskg. dan.: o ci MiH sp. pm.mih.^ * 

Hc|iAHA€Kb 586, 113 20 sin. i ostali do dan. koji ima KfkA- 
A€Bb. llc|iaiiAeBA,7T 58 sin. itd.: K|kAAe8A dan. llc(kAHA«BO 13 7, 52 7 
sin. itd.: KpAA6B0 dan. ha Hc^AHAii 77 21 sin. ltd.: na K(kAAiA mt^.' 

OTii H€;coAHniTb 74 7 sin. orb NCjvOAb sp. pm.: OTb bctoka 
glag. OTb ^bCTOKb dan. mih.^ 

' HCAYH 73 15 sin. mih^ hccoyyh p. nthcoi(Yiu nov.^ H€cti|N kuk. 
HccovniN nov.* h3€oyuih sp. pm. hcoyiuu dan. 

R. J. A. 0. 4 

Digitized by VjOOQ IC 



50 \ M. YAV^VSO, 

NCttve 105 9 sin. glag* (nc'ceve Hceve hcc«y€) sp. pm, mih.^: 
NCY636 dan. (opako.) 

K B 'L 40 10 sin. ^ 1 a g. dan, : a h c t h pm, h 6 t o y sp. 

KOBAiiiCA 1283 sin. dan. KOBiiuie glag.: j^^naicoy sp. pm. 
j^eMUiSk mih.^ A«>uuie mih.^ 

KOAk 132 1 sin. glag. dan.: yto sp, pm. 72 i sin« glag. 
dan. sp. pm.: nKO mih,^ 

K|kacoT& 25 8 sin. glag: b6Rhio A^noroy dan. Rimro- 
]i«nf6 sp. pm. mih.^ np^coiik x^noTu 49 2 sin. glag. dan. mih.^: 
BiiAroii«n!e ki^acotii sp. pm. 

KpoTi»i|HH 46 11 sin. glag. dan. pm.: np^EtJC^^^^ sp. 

Kp«ni|H 46 10 sin. glag. dan.: A^kmaBHlH sp. pm, mih.^ ^ 
K(k'Kiiki|iiHii 58 4 sin. glag. dan. sp. pm. mih.^: r(>iiuiHiii|N mih.^ 

Kfk'RHOCTb 42 2 sin. glag. mih.^: j^phmiMiik dan. sp. pin, 

AseTii 9 80 sin. glag. dan.: noBHTb sp. 

iiecTk 34 8 sin. glag. ftOBiiTBa dan. sp. pm. mih.^ AkCTN 36 
14 sin. glag. sp. pm.: 3iia dan. 

AAMibHHU 103 20 sin. glag. dan. sp. pm. mih.^ : /^oyBi^iiBhNN 
mih.^ 

NS A 10 ;^ II 105 40 svi do mih.^ koji ima opako: H^ seuAH. 

MiiAOCTik 105 46 sin. glag.: qie^^pOTU dan. sp. pm. mih.'^ ^ 
MHAOCTit 78 8 118 156 sin. glag.: qieAPOTu dan. sp. pm. mih.^ ^ 
tiiiAOCTH 30 8 sin. glag. sp. pm,: o uoAnTKu dan. tiiiAOCTikift 30 
17 sin. glag. sp. pm.: moaiitboio dan. ha uHAOCTk 12 7 sin. glag. 
sp. pm.: HA MOAUTBoy dan. (sTuda je moaiitba opako, moSda Dani6ic 
opako ditao). 

tiHAOCTHB'b 77 38 sin. glag. dan.: t^eji^ph sp. pm. mih.^ 

MHAoyeTi 36 21 sin. glag. dan. pm.: qieApHTk sp. 102 is 

«KOSK€ MHAOyCTl OThl|h CUHU n0MIIA0y6Tl rOCnOAIi BOttlOTlAM Ctt 6ro 

sin. glag. MNAOYeT . . uHAOCTiiBk KCTk dmi.: vpeji^pnih . . oy- 
i|i6ApHTb sp. pm. mih.^ iiomhaobatii 76 lo sin. glag.: oyipCAfiHTH 
dan. sp. pm. mih.^ ^ noMHAoyeuiii 101 14 sin. glag.: oyqieAf^Hiiiii 
dan. sp.pm. mih.^ ^ noMiiAoyeTii 108 12 sin. glag; dan.: oyi|i6A|^HTk 
sp, pm. noMiiAoyH 4 2 sin. glag- dan.: oyi|i6Apn sp. pm. 58 6 sin. 
glag. oyqi6Apii dan. sp. pm mih.^^ iiomhaoba^i 59 8 sin. glag. 
dan. : oy^fe^pH^h sp. mih ^ ^ 

MpikanTi 5 7 sin. glag. dan.: nioyiuAeT ce sp. pm. iifkisik- 
AXift 55 6 sin. glag.: rNoyiuAxoy C6 dan. sp. pm. mih.^ 

tiuTA 25 10 sin. glag. dan^: m^sau sp, pm, iibSAb mih.^ 14 
5 sin. glag.: mas^u dan. pm. mi»3au sp. 



Digitizedby VjOOQ IC 



O PBIJSVODU PSALAMA. 51 

u&»k 83 13 sin. glag. pm.: YAOBtKk sp. a dan, nema, u 

mih.^ istrgnuto. 

M&vHWtt 34 16 sin. glag.: HCKoycHne dan. sp. pm. mih.^ 
HABeAH 5 9 sin. glag. dan. pm.: hactakh sp. HAeeAe cu 106 

7 sin glag. dan. sp. pm.: hactakh Hxk miA.^ 

TU HCAYH |ltKV H A K A l» HC H U tt 73 15 sin.: eTAUk glag. 6TA- 

ukCKye dan. HK^^AUkCKue sp. I^^AucKfe pm. mih.^ llcTAucicy mih.^ 

HAAtA^i CIA 12 6 sin. glag.: OYHOBAjck dan. sp. pm. 

NAA0H8A 107 10 sin. sp. pm. mih.: n|iocT|iOY gl^g- ^^^* (po 
vulgati.) 

HAAiAY€T'k 57 8 sin. glag.: HAn|i€SReTk dan. sp.pm. mih.^ ' 
HAAttifH 44 5 sin. mih.^: skHkUH glag. HAn|i€3H dan. sp.pm. 
NAAiAciA 36 14 sin. glag.: iiAH|kerowe dan. sp.pm. mih.* haaiahia 
63 4 sin. glag.: NAnfierone dan. sp. pm. mih.^ * haaiaiiakhtch 77 
9 sin. glag. mih.^: NAn|»63Aioi|ie dan. sp. pm. mih.* 

HACTABAkmiouoY 135 16 sin.: npOBeAnoY Moy glag. dan. 
sp. pm. StaYayovrt. 

MATpOBeinH 79 6 sin. glag.: }li^nul^^mvkdan.sp.pm.mih.^* 
HAT|kOY SO 17 sin. glag.: nahuta dan. sp, pm. mih.^ * 

HAO^YH 118 27 sin. glag: Bk|kA3oyMH dan. sp.pm. mih.^ 

H€AAr'fc 40 4 sin. dan. pm. Bk neAoya^ glag.: BOAtSHH sp. 

HeKAiOYHMH 32 4 sin. glag. dan.pm. mih.^: HenoTptBiin sp. 

NeHABiiAHUiTiAiA 43 8 sin. i ostali do mih.* koji ima opako: 

■ eOYB€AAIOI|l€ HACk. 

HcoctTOBAHH 77 63 svi do mih* koji ima: HCOCTABemi. 

■ eii|»AB<kAA 27 3 sin. glag. sp. pm.: BSSAKOHue dan. mih. 

■ HUiTAero 10 4 sin. glag.: OYBorAro dan. sp, pm. 
iiUH« 117 2 3 4 sin. glag. i dan. do 4*. oyBO dan. 4 sp. pm. 

mih.^; 123 i, 128 2 sin. glag. dan. mih.^: oybo sp. pm. 

OBAAAAKT'k 3euA6K 36 9sin glag. :NACA'kA€Tk 36MAI0 dan. 
sp. pm. HAceACTk mih.* 

0E|»A3i 105 20 sin. glag.: noAORHe dan. sp. pm. mih.* 

OB«TV 21 26 sin. glag.: moahtbu dan. sp. pm. 49 14 sin. 
glag. dan. pm.: uoahtbu sp, mih.^ 55 IB sin. glag. mih:^: uo- 
AHTBH sp. pm. MOAHTBoy dan. OBtTi 64 2 sin. glag. dan. (plur.): 
MOAHTBA sp, pm, mih.^ OBtiv 65 13 sin. glag.: uoahtbu dan. sp. 
pm. mih.^* 115 5 sin. glag.: uoAHTBy dan. sp. pm mih.^* 115 9 
sin. glag. dan.: moahtbu sp. pm. mih.^ * 

OB«uiTACtt 131 2 sin. glag. dan. sp. pm : no mo ah 
ce mih.* 



Digitized by VjOOQ IC 



1^2 M. VAJ^AYBO, 

orAKHe TB0|k«2i^A UH 34 13 sin. glag. dan. pm.: ctoyssa- 
jxicox UH sp. 

' OAeHSAATi CIA CTOYAOMii 70 13 sin. glag mih.^: oBiibKOYTb 
;c0 Kb CTOYA>» dan, OBftHKovT c€ sp. pn. mih.^ 

0Ai»N2iY€ (?) 77 B0 sin. : oi|ie glag. eipe dan. sp. pm. mih.^* 

oueiu 132 2 »in. gl^g. sp. pm.: nofi^o^hHh dan. 

OMATH^ii cii 87 16 sin. glag. dan. sp. pm.: HSHeuoro^cb 
mih.^. 

on pABbAiiTii 61 10 sin. dan. mih.^: OBHAtTH sp. pm. J^^ 
nptiiacTCTb glag. (po vulgati). 

B'b ofkASKUxik 19 8 sin.: ha K0ii€c>Hq2i;cb glag. dan 
pm. mih, ^ * 

ocKAA^ 30 11 sin. glag. dan. pm.: ii3Y63€ sp. 
. ocTABHTi 48 18 sin. glag dan. sp. mh.^i n|k¥HM€Tb ^. 
ocTABHHi; ecH 31 5 sin. : OTbnoYCTiiiib glag dan. sp. pm. mih.^ 
. OCKA^ 21 17 sin. glag.: OAPb»:aui€ dan. sp. pm. 

T q H 71 10 i 96 i s i n. g 1 a g. dan. : oci po En sp, pm mih.^ ^ 
' p T I B A t Y e 7 13 sin. dan, (opako), naii6Y€Th p. A;.HaBX6Ye 
nov.^ ^: naniktsKe sp. pm. 

OT'bAtK'b 16 14 sin. glag.: octahku dan. sp. pm. 75 ii 
sin. glag.: ocTAHAKb sp. pm. mih.a. 

oiltcTHTi 7 13 sin. glag. sp. pm.: HaocT|kiiTb dan. 

n^K^A 15 7 sin. glag.: eipe dan. sp. pm. 15 9 sin.: pipe 
glag. €qi€ sp. pm. 70 24 sin. glag.: eqie dan. sp. pm. mih.^ 
76 8 sin* glag. dan. mih.^: k touo^ sp. pm. 77 17 sin. glag. 
Mih.\i 6i|i6 dan. sp. pm. 

nacTBHNu 99 3 sin. glag. (dan. adj. nacTUBHye): nasKHTH 
^sp. pm. mih.^^ ha M'Kct'K nACTBHrnHt sin. glag. dan. (nacTUBNu): 
SAAYHt sp. pm. 

nevziiiH 109 8 sin.: chah glag. dan. sp. pm. ^ivxtj^bi^: u sin. 

je opako napisano ne yaah, pisac se je sjetio da je vec vige puti 

napifi^o B<b A^Hk iicYaiiH, pa le i na torn mjestu metnuo hcya- 

.AH mj. CHAU^ sravni 19 2 oycauiuh th rocnoAb Bb fi^enh neYAAH^ 49 

15 UfHZOEH MH Bb JI^€Hb n6YAAII TBOeiA, 58 17 BUCTl npHBtSKHUITG U0€ 

:B|k A^Hb neYAAH mo6h, 76 3 bi ^eHh HevAAii uoeiA BorA Bi»3HCKa;c% 

.85 7 Bl fi^eUW HfYAAH MOeU BlSlBA^lk Kl TeBli. BlCKiftlft €1170^11 

^o»AA dTi neYAAii BparA uoero 41 lo sin. glag. mih.^: crAA cto^- 
xaeTh MH upMh dan. sp. pm. 

neYaAhHai61 6 i 12 sin. glag. i sp. 12: npHCK|kb6Na dan. 
sp. pm. mih.^ ^ 



Digitized by VjOOQ IC 



O PRUBVOBU PSALAMA. 53 

no NeH 44 15 sin. glag. dan.: Kb cii«Ak ee sp. pm. mih}^ 
no TOMk 739 sio. glag. dan pm, mih.^: k tomoy sp. pm, 

n B H 77 51 sin. dan, y b n glag. mih.^i n p 21 3 n sp. pm. 
mih,^ noBkeni buicl 101 5 sin. glag. :0YKi3KAfNii dan. sp, 
pm. mih.^ 

noKiiMi 49 12 sin. glag.: pcKOV dan. sp. pm. mtA.^ ^ no- 
K1LANT6 47 13 sin. glag. dan pm. mih.^: KbavtCTHTe sp., no- 
K«Ai^nitt 43 2 sin. pm.: KkSKtCTHwe glag. dan. sp. mih.^ 

noroYBH 77 38 sin. glag. mih.^: ^actan Tb sp. pm,^ no- 
ro^BH 77 45 sin. glag. dan. mih.a: pacTiiu sp. pm. mih.* 

H6 noABHSBMTi CH 111 8 sin. glag. mih.^ po vulgati non 
commovebitur : ne o^BOHTh ce dan. sp. pm. prenia oO (po^ri^/idSTat 

Kfinutt noAOBHO 31 6 sin.: noTiktsHO glag. dan. pm. baa- 
ronoTfiiKNO sp. eu^eTO). 

noAieMACTi 36 24 sin. glag. d4k. pm.: no^i^Kpitn- 
A n e T k sp. 

H02R«rAttH 82 15 sin. nase noasnrACTk glag. noasNrAen sp. no- 
TRHfAMkii. mih.a: nonAAAen dan. 

nosHAUiiA 73 5 sing. glag. mih.a: p^3o^u%me dan sp. pm. 
mih.^ 94 lo sin. glag. sp. pm.: pASoyutwe dan. 

noKONb 110 10 sin.: haycao glag. sp.pm.mih.^^ 3 a- 
Y € A dan. 

noAoasHAi 6CH 106 33 sin. glag. mih.^x nocTAKHAk wcTk 
dan. sp. pm. 

HouowTk 107 12 sin. glag. sp. pm. mih.^\ chaoy dan. (gri- 
jeSkom ili sjetivSi se ps. 29 8 noAAasA^ AOspoTt uocn cnAoy.) 

noMuniAeNH« 93 ii si n. glag. dan. sp.pm.: noNOwenYA mih.^ 

noHocnniH 88 52 sin. glag. sp.pm.mih.a\ nocuTuwe dan. 

■ 0H0Hif.Hk€ 38 9 sin. glag. dan sp.: noAoasenfe pm., 68 
20 sin. glag. sp. pm. mih.^i nouumAeNne dan. 

nop&TNTi €H 36 24 sin. glag. pm. : pASBHeik dan. 
sp. mih.^ 

noTAH?(k 39 11 sin. glag. dan. pm.: CKpu^ck sp. (grijeikom 
opetovano). 

no?eoTk 102 2 sin. glag. dan : sneAANfe sp. pm. mih.^* 

HfiHrB03ANnitt21i7sin. glag. ckHt»yrB03AMwe dan. : NCKonAine 
sp. pm. 

npHA€Ti» 90 10 sin. glag. dan. sp. pm.: nf^ncAHasHTk C€ 
mih.^*; npn^e 104 23 sin.: npnnikCTKOKA glag. sp. pm. npn- 
HAAkCTBOKA dan. n|kHHi6ACTB0BA mih.^ npHHiAkCTBOKA mih.* 



Digitized by VjOOQ IC 



54 



M. VAj^YBO, 



n|»H3hfiN 21 20 sin. glag. dan,: blhmh sp. pm. n|iii3%fiH 39 
U sin. glag.: BkHkUH dan, pm, mih,^ noT'bipH C6 sp. prema 
(jweOdov mj. izpotr/zq. 

n|iHHecAT<b 71 10 sin. (drugi fut) dan.: n|kii seji^OYTk glag. 
sp. pm. mih.^ * 

n|kHCHO 118 44 sin. glag. dan. sp. pm.: buna mih.^ 

npiicTARNT'L 90 7 10 sin. glag.: nfiNBHHasiiTb C6 dan. sp. 
p^n. mih.^ * 

iipHteTi: rocnoAh — mh 39 18 sin. glag. pm. mih}\ rocnoAk 
noneYenle uoe sp. 

npo3|k« 138 3 sin. glag. nfitaf^u dan.. nf^'KABNA^ ^P' 

n|kO€BbT« CIA 117 27 sin. glag. j>m.; «bh ce dan. sp. mih.^ 

npocTH BU^OM'b 19 9 sin. glag.: Hcn|k ABHxoMik cc dan. 
sp. pm. 

N6 np«B|i«AM^OMi 43 88 sin. glag. dan. pm.i «€ n|kaBAH- 
xoMb sp. He Becn|kaBAH;coMh mih.^ 

n|»«Bxicn|k'b>'ft 103 2 sin. glag. dan. mih.<'': npitBUuiHAa 
sp. pm. mih.^y oti niktBucnikikHNjvi 103 13 sin. glag. dan. mih.a: 
iifkiiBUNiNYNiCk sp. pm. mih.^ 

npftA^ 34 3 sin. glag. dan. pm.: ci»n|kOTiiKik sp. 

n|»«KOYiiiTeHA (opako) 44i0 14 sin.: nfitOYKOAincNA glag. 
dan. sp. n|»«HcnbipfieNA jpm. mih.^ 

OTi n|i«HeMArANk« a^Y^a ^^ 9 sin. glag.: OTh maaoao^- 
■ Ia dan. sp. pm. mih.^ ^ 

|»A»A€SK€Ti CIA 38 4 sin.: pA3rop« ce glag. BAsrofkiiTb ce 
dan. sp. pm. 78 6 sin. glag. (osim nov.^)mih.^: pA3rAt»A6Tb ce 
nov.^ pa3ropifrTb dan. sp. pm. mih.^ 

fiA3B|»'bSK6 77 13 sin. sp.: pA3B|»b3e glag. mih.^ pmc- 
TBfibse dan. 77 15 sin.: pa3Bpb3e glag. sp. pm. mih.^ |iac- 
TBpb3€ dan. 

pA3riHiik 48 5 sin. mih.^ pAsroHio pAsarHOY pA3r'N0Y glag. pA- 
3ArN0Y dan.: OTbspbsOY sp. 

PA3APASKH CIA 77 21 sin. glag. pm. mih.a: pAsrH^BA ce dan. 
sp. mih,^ pAdAPASKHuiH 105 29 sin. glag.: pA3rH«BAiue dan. sp. mih ^ 
nporH^BAUie pm. mih.a 

pASApoyniH 58 12 sin. glag. mih.^: Hii3Ao»H dan sp pm. 
pA3HAA CIA 21 5 sin. glag. dan. pm.: pAc'cMnAne ce sp. 
pA3opHAi ecN 88 41 sin. glag.: NN3AosRiiAb dan. sp. 
pm. mih.^ 



Digitized by VjOOQ IC 



O PBIJBYODU PSALABIA. 55 

(kANO nfiH^osRAA^A77 84sin. glag. : OYTptkNCBAKOY 
dan. sp. pm. mih.^ 

(kiicTpira 29 ii sin. glag. sp, pm,: f^acTAUAh €ch dan, 

f^ii3A 21 19 sin.: o manth3« glag dan.: o oa6sbah sp, 
pm. fiH3u 132 2 sin. glag. dan.: OAessA^ sp. pm. mih.^ 

ptcHOTA dolazi 6esto u sin. svi ostali imaju za to: hcthha 

futcHOTHBbNii 85 14 sin.: iicTiiHkHk (ostali svi). 

p&aseMNe 30 u sin.: ra^eHNC raKA^HHe glag. dan. pm. 
fASRAANlfe sp. 

B<b |k A q « 26 12 sin. glag. dan.: bk a<^Y'>i^^*' ^' ^ih.^ ■>» 
Aovme ^m. 

€AMii 101 28 sin.: ta»a€ (TA^e ta6) glag. ^. pm. mih.^^ 
H€Th dan. 

Ki ceBii 82 7 sin.: b KOYOk glag, Bk Kovnu dan. Bk koyr^ ^. 
pm. mih.^ 

Bi ceAA 42 3 sin. glag. pm. mih.^x xHAiiipA sp. 

OTi ceAt 112 2, 113 26 sin. glag.: OTk huha efan. ^. OTk 
■HHiA pm, OTk NHH'K miA.^ 120 8 sin. nov.^'dan,: otk hhhm sp. pm. 
OTk NHH'K miA.^ 

CAOHO 118 82 sin. glag. sp. pm.: cHAcenue dan. 

(c)oBAA3HH 106 40 sin. glag. dan. mih.: sabaoyA" 9p. pm. 

cnuTH 68 5 108 3 sin. glag.: Toyne ToyHie dan. sp. pm. 
mih.\ 118 101 sin. glag.: Be30VMA dan. ToyNe sp. pm. mih,^, 
119 6 sin. glag.: ToyHK sp. pm. mih.^ 

c|ii»Ai»i|A 39 9 sin. glag. pm.: y|i«ba dan. sp. mih.^ 

npOTHBA CTAHeTi'64 8 sin. glag. mih.^: nocTOHTk sp. pm. 
mih.^ dan. (uz npOTHBo). 

B-k CTikAHU 55 14 sin.: Bk cBtTt »iiBAuiTH;c*k svi ostali. bi 
cTikANH u sin. fiije prema Iv ^(otI, bi6e uzeto ovamo iz 114 9 &^- 

OLfZ(DLr\<Ji^ lvtL>77lOV XUp^OD Iv X^P^ ^Ci>VT(OV OyfOXA* RfkltAlk rOCHOACMk 
CTpANIl SKHBUII^'k. 

CTt»A?cA 52 6 sin. dan sp pm.: B0t3HH glag. mih.^ 

cTCBAHe 82 17 sin. glag.: T^kCTk dan. sp. pm. mih.^ ^ 

ci ecTik Bork HAWk 47 15 sin.: ta glag. dan. tin sp, Tk pm. 

Tk mih.^ 
Bi c^BNTkqn 39 8 sin. glag. dan.: Bk rAABH3H« sp. pm. 
c%B|ikniHA*k 6C11 30 20 sin. glag.: ckAtXAAk €CH dan. sp. 

pin., ciBpiHiH 10 a sin. glag. sp. pm.: cifnopHmn dan. 
ciBKCTk 137 6 sin. sp. pm.: 3NA€Tk glag. dan. 



Digitized by VjOOQ IC 



56 M. vAv^vao, 

ciKpOYiUA 17 89 sio. glag. dan.: ocKfibBiiio sp, pm. prema 
exd'^i^co; ciK|kOYiniii&aiT2iAro 29 5 sin. glag. $p, pm : ckr (ktmaio- 
ip ato mih.* 

ciJiHicik ctt 37 7 sin. CTAi^k CA6Xb ce glag.: ckcoxb c€ <ian, 
cu%pmc c€ sp. nptKAOHHX ce pm. mih.^, cikAtti|N 68 24 sin. 
mih.^: c'rNM ce nov,^ mih^ caoun ce kuk, nov.^ CKikoyiiiN dan, 
CMtpN sp.pm.^ ciAttoitt 56 7 sin. giag.: cAtKonc ^. pm.mih.^: 
cMitpHwe (2an. 

cmeui 15 4 sin. glag. pn.: cABOf^n dan, ci»r«i|»a «^.; cohv 
MOMi 24 5 sin. glag. sp. pm.: 3BO|kOMk dan.^ ki coHiut 81 i 
sin. glag. dan. sp. pm, mih,^: vk ckBO|ke mih,^ B*k con%u« 105 
18 sin. glag. sp. pm.: Kk SBOpUjCk (= 3B0|iuii;ck) dan, 

ciiHiiMATi 101 23 sin. glag. mih.^: ckBcpoyTik ce dan. ^. 
pm mih.^ 

ckHAceHN 55 8 sin. glag. dan.: oTkpiiHenii sp, pm. n3|»N- 
H e ui H mih. ^ 

ckHAceHHC 84 8 sin. glag. sp. pm.: hcthnoy dan. 

cvnuLAik 17 40 sin. glag. sp. pm. : ckKpovnm a'^ dan. 

ckCTABHUitt 140 9 glag-: CKpuiue dan. sp. 

c*kTpiACAiftuiTAAro 18 8 s in glag. sp. pm : ckK|i o YWA- 
ioiiiAro dan. 

c*kTA»aH 34 6 Bin. glag. dan. pm : ocKpkBAiieH sp.; cit&. 
;piAi»iiiTeH MH 26 2 sin. 'glag. dan. pmn ock |kkKAiAioi|i€H ub sp.^ 
ciTAasAKDiTiAH HAMi 59 14 : K^ A r H NAdie glag. (Luter: iinsere 
feinde) ; KkCTAioipe ha ue dan. (ya)a da prema 43 6 oynhyhskhmi 

KlCTAJftUITIAIA HA HXl). . 

ckTHHSH 25 2 sin. glag. dan. sp, pm.: hchhtah mih.^ 

ckjcpAHNHitt 105 13 s i n. pm, : ue cTpkHime glag dan. 
mih.^ 

c«HO 101 5 sin. glag.: t|iaba dan. sp. pm, mih.^ ^ 105 20 
sin. glag.: TpABoy dan, sp, pm. mih,^ 

citovm41 10 sin. glag. sp. pm. mih.^: CTOtf»AAe dan. (i 
37 u). 

CAT Ik 35 2 sin.: ostali svi peve. 

TAKO 41 2 sin. glag. dan.: CHife sp. pm. mih.^ \ 

TBOfittUfTeH 6 9 sin. glag. dan.: a«aah>i|I€h sp. pm. 13 4 
sin. glag.: Ai^AAioiiieCH) dan sp. pm. 35 13 sin. glag.: a^aa- 
ioi|I6(h) dan. sp. pm. 91 8 sin. glag. dan>: A«AAM>ipe(H) sp. pm. 
mtA.*; 91 10 sin. glag.: A'ftAAioi|ie(u) dan, sp. pm. mih.^\ tbo|iia- 
■THH 93 16 sin. glag.: A'KAAioi|ie(e) dan. sp. pm. mih.^ 100 8 sin. 



Digitized by VjOOQ IC 



O PRIJRVOOU PSALAMA. 57 

glag. dan. mih.^: ^i^iiaioipee sp.pm., TKO|kttnTn>;ci 58 6 sin. glag.: 

Atiia&iliiiicik dan. sp. pm. m%h.\ TBO|kttnfTHnMH 27 3 si n. glag. : a^- 

ii«ioi|iiiMN dan, sp, pm. mih.^ 

Tenoi 72 u sin. glag.: BHOb dan. sp. pm. mih.^^ 
TfiOYAV 127 2 sin. glag. dan. sp. pm. mih.^ : bo a tan 11 

mtA.* 

E% cena TeukNAA 119 6 sin. glag.: Ke^ApkCKA dan. ch €€au 

KvAA|kbCKHMH sp. pm. mih.^ ^ Kv)Sap. 

T«Y 35 13, 52 6 sin. i syi osim sp. koji ima: tamo. 

T&SK& 101 8 sin. glag. dan. mih.^: CKf bbaio sp. pm. mih.^ 

• Y- nfocN OY U6II6 2 8 sin.: otk uene glag. dan. sp. xnbota 

n^ocH OY TeB6 sin. glag. dan.: oTh TeB6 sp. (pm. uema). eAimoro 

■l^ocHiXi OY rocnoAY 26 4 sin.: OTb rocnoAA glag. dan. sp. pm.y 

|l|»H€6AfaHIIKl^ eCMl A31» 0^ T666 38 13 8 i n. glag. dan.: OTk T€B€ 

sp. pm.; OY TCBe 6Cti hctoyiiIIHKI oshkota 35 10 sin. glag.: OTk 
T6B€ dan. sp. pm^ vhoctack uo« oy t6B€ 6cti 38 8 sin. glag. 
dan.: OTk tcbb sp. ^^m. 

OYAOBAtKTi 48 16 sin. glag, dan. pm sp. mih.^: obaaaa- 
lOT k ^. 

K^ OYSK^ct 30 20 sin. glag. dan. pm.: bb 4ictoyiia€ii¥n sp. 
(prema excessu u vulgati). 

0Y3B|kiiwH 127 6 sin. glag. dan.: b n a h u n ^. J97/?. mtA.^; 
0Y3ik|^ukTi» 85 17 sin. glag. dan.: bha^tb sp. pm. mih.^ 

0YM0AHT6 121 6 sin. dan. mih.^: npocHie glag. blhi^ochtc 
sp. pm. mih.^ 

OYH&YH 17 48 sin. OYUOYVAC glag.: noA>UNOYBB dan. 
sp. pm. 

OYUUkNHAdiii 54 22 sin. gl ag. sp. pm. mih.^: oyu actii wc 
ce dan. 

OYCTATi 139 12 glag.: €3uyahb dan. — ybnb sp. 

0YCT|kAiuHuiiB 13 5 sin.: OYBCKuie ce glag. dan. sp. pm. 

OYTBpiAHdiiB 17 18 sin. glag.: OYKptnudie dan. sp. pm. 

KMi^% 106 29 sin. glag. dan. sp. pm.: thiunna mih.^ 

Bi» xAtBA MtcTO 52 2 sin. glag. dan. sp. pm.: bb h n ip a 
;cAtBA mih.^ 

jcoTimio 105 u sin. glag. dan.: xeAAnVio sp. pm. 

^OTHiuTeH 69 4 sin. glag. (mbh^ 3aa) mih.^ (3ao): MucAeipe 
dan. sp. pm. 

;c|>AUH 48 2 sin. glag. dan. pm. mih.^: !biiahi|ia sp. 



Digitized by VjOOQ IC 



58 M. VAJ^iAVBO, 

^BHaiMA 132 2 sin. Kpmun glag.: moym dan. sp, pm, Mupo 

^pHBCTi 74 41 sin.: nAGipa glag. nfteipn dan. sp. pm. 20 is 
sin. glag. dan. sp. : nA6i|iN pm. 

NA qtcTA^ck 143 14 glag.: Bb npocT|iAHi»CTBu dan> Bk 
CTATHAjCb mih.^ 

Y(»i»HHqtt 77 47 sin.: OBOipiit glag., cykamu dan. cym- 
m6hIii sp. pm. cyKAUHHu mt'A.^ nroAuvia mt'A^ 

niTiiTi»Mi» 90 4 sin. glag.: opoYXHeuii dan, sp, pm. mih.^ 

nAh 68 22 sin. glag. dan.: chisah sp. pm.: Bfkaniio mtA.' 

4i|kOAA6ro (opako) 88 II sin.: rpkAAro glag. dan. sp. pm. 

ATpOBxi 21 11 sin. glag.: YjktBA dan. sp. pm. 

ttAl^o 36 2, 38 8, 101 3, 137 3 sin. glag.: CKopo dan. sp. 
pm. mih.^ 68 18 sin.: CKOpo glag. dan. sp. ptn. mih.^\ 142 7 
glag.: cKopo sp. pm. 

ttAf^onHCki|A44 2sin. e^po iiHWOYqiA glag.: cKO|ionHci|a 
dan. sp. pm. mih.^ — oyHAlkHiuii 15 4 sin. glag.: oycko|iiiiu6 
dan. sp. pm., 105 13 sin. dan.: ovcKopHwe dan. sp. pm. mih.^ 

MAt €tt 93 15 sin:: ap>>!K€MI€ >o glag. ofi'ftAl^iiSK'Kipe ce dan. 
B A H 3 k 616 sp* pm. mih.^ {en). 

MCM 39 13 sin. KUI6 glag.: nociHrone sp. 

7. U cirilskij em brevijarima ima rijedi koje su 
istoga korijena ili iste osnove s onijem u sin., ali su 
kako god druk^ije tvorene ili slozene, to je neobidno 
piscu zamijeneno je obi^nim: 

B<b BcsBOAiHUH^ci; 104 41 sin. glag. miA.* (ian. ( — aI'Hu): k*l 
B63BOAHH sp. pm. — B A 21 f A « T b 77 11 sin. glag. mih.^: BAAro- 

A'KAHUe dan. EMfOJSflL^HU Sp.pm. — BAArOCAOBtCTBHTH —BtCTBHTH 

— B6CTB0BATH u sin. dolazi u ostalijem spomenicima gotovo sama: 
BAArocAOBHTH. Za BAArocAOBMiHTHH (6ai|ihh) 36 22 u s i n. imaju. 
BAArocAABAAioi|i6H glag. za BAArocAOB6ipA;cA (bai|ia^a) 61 5 u sin. : 
BAArocAABAA;coY glag. pm. BAArocAOBAiA;coY sp. BAArocAiiBAA;coY dan. — 
BAArocTkK 118 68 sin. glag. Bb BAArocTH sp. pm. mih.^: baa- 
rocTUH6io dan. — BAArocTUHH 24 4 sin. glag. pm.: baafocth 
sp. — B0A63NH 104 37 s i n. : boa6I|ia glag. boach dan. sp. pm. 
mih.^ — B^HCTBO 141 6 sin paz. bisctbo nov.^ dan. BtrhCTBO nov.^ 
sp. — BA|k»Tii 78 8 sin. glag. mih.^: BApAWTb dan. np«ABA|k6Tb 
sp. pm.^ BA|kHMi 94 2 sin. glag. dan.: np%fi^vL^pHUh sp. pm., bajihctc 
76 5 sin. — CTA glag. ' — ct* mih.^: nptAKAfkHCTit sp. — cte pm. 
BApHuiM 17 6 19 sin. glag. dan.: np«ABAM>u^ ^* JP^* BApHA^k 



Digitized by VjOOQ IC 



O PKIJBVODU PSALAMA. 5& 

ecH 20 4 sin. glag dan.: np%ji^Mpnhh sp. pm. — bcaiiii 76 14 
sin. glag. dan. mih^i KeiiHKb sp, pm. Bennt 135 4 sin. glag. sp, 
pm.: BeAHKAt dan. Nu dolazi bgabki i u sin. preko 10 puta. — 
KeAbA^HOTA 8 2, 95 6, 110 3 sin. glag. sp. pm. mih.* (110 s): 
KeAHU A^noTA dan. 20 8 sin. glag. 70 8 sin. 144 5 glag. MAh- 
a^hota; bcauio a^hotoy dan. BeACAnnle sp. 28 4 (20 6 144 5), seAb- 
AnnoT'K sin. glag. sp. pm. mih.^i bcauii AitnoTu dan. 144 12 BtAb- 
AtnoTH glag. sp.: bgauh a^hotu dan. — bsa^ti 107 11 sin. ^ 
dan. pm. mih.^: js^ofaej^erL glag. 0TbB6AeTb sp. BiBe^e 77 14 sin.: 
N3BeA€ glag. B6AC dan. sp. pm. mih.^ — bnha 77 47 sin. glag. 
KiiHorf^AAbi dan. sp. pm. mih.^^ — baaachii 88 10 sin. sp.: kaa- 
AA€wn glag. pm. obaaaacuiii dan. — b'sytoy ^38 18 gl&g- "3*'" 
YbTOY sp. — BbMHCAHwe 139 2 glag : noMucAunie dan. sp. — 
BiceAH 77 55 sin. glag. pm. mih.^: BACCAbi dan. — BicnAABCTi 
17 9 sin. glag. ( — hoy) pm. sp.: BbciiOAUTb dan. — BicnonAb- 
3eHHiL 114 7 sin. nonA^SNOBeHHt glag. BbcnonAbaoBeuun dan. 
ML%cnouAU3HOfieHU sp. pm. mih.^ — BbcecbSKAraeuA 19 4 sin.: Bcecb- 
»Hra€uo dan. BC€Cb»HrAeMOf. jmi. BbcechxciKeiiire sp. oaokabtomata 
glag. BicecbSKArAeMU^cb 39 7 sin. BcccbSKiirAHUt dan. BicecixeaseHlA 
sp. Bb€ecb»Hra0UA pm. OAOKABTOiATb glag. BhceciasArAeuAA 49 a sin. 
mih.^ BicccisKesKeHlA sp. BbcecbSKurAieuA pm. oaokabtomatii glag. 
OAOtfKABTOMATu dan. BiceciasAFACMujcb 50 18 sin. — UAA mih.^ Biceci- 
sKesKOfa sp. BbcecbSRHrAeuA pm. mt'A. ' oAOKABTOUATb (tii) glag. oAoy- 
KABTOMATU dan. BicecixAfAeuAA 50 21 BicecisKnrAeuAA sp. — UA pm. 
OAOKABTOMATb glag. OAOYKABTOMATu dan. BbCeClSKArAeUXIHUH 65 13 
sin. mih.^ B*c€Cb»iirA6MTHMii sp. — mhmh pm. mih.^ oaokabtomatamh 
paz. — MATUii hik. oaoykabtouatu dan. BbccciasHrAeuxiM 65 15 sin. 
BikC€€^a:NrA€MAA sp. — MA pm. (mih.^) oaokabtomath glag. --tu mih.a 
OAOYKABTOMATU dan. — BuriHAicik 100 5sin. : uaroNA^b glag. 
dan. sp. pm. HsroHtAXb mih.^* BuriHA 79 9 H3brNA iiSAfHA glag. dan. 
mih. HSFHAAb ecH sp. pm. BxiriHAUH 108 10 sin. HsrNAHH glag. dan. 
sp. pm. — B'b(i)|»HNAuiM CIA 48 16 sin. : N3|kHH0YUie glag. dan. 
pm. mih.^ h3|ihnob6Nii Buuie sp. (bu- ne dolazi u naSijem cirilasima, 
a glagolaSima ima: bhxhtii 68 19 bhctoyun 44 5). — B*b Buoib- 
HU?ei 92 8 sin. glag.: Bb BMCOKujcb dan. — K¥H?cb sp. pm. — 

^ XT suprasl. 224 22 ovaj stih glasi: OKA6B6TAHkWTAAro tah BAiia;- 
N u r cBoero, cero 11 3 r h ia x b, rfkiAOMik okomi 11 necuTOUi cfkb^b- 
qeub, cb HHMi H6 lAAtiXi. Rije^i BAHasNiAro ii3roHiA;c<b i lAAitxi kazu, 
da je supr. kodeks mladi od sinajskoga psaltira, ili da sapr. nijje 
iz XI. Yijeka, nego iz kasnije doba. 



Digitized by VjOOQ IC 



60 H« VAJ^AVBO; 

BiKOMA 131 4 sin. glag.: BitsKAauA sp, pm. koaiinoma dan. (opako). 

— BupA MCI 118 16 sId. %]ch glag. eicL ^ejch sp, pm.: nxpoa^jth 
dan. mih.\ k^i^a mcm 105 12 sin. %m% glag.: KftpOBAiiic sp, 
pm., Btpu H€ MCM 77 22 82, 105 24 sin. twe glag. ene dan. sp. 
pm.: He BtpoBAUft mih.^ (a 77 32 H6 adia b«|»u). — rAABiiNA 106 
24 129 1, rAftBOKi 63 8, 68 15 OYrnABNHM 91 6 glag. svuda rAoys- 
osim kuk. fab- ta'b- 6irula§i rAkB- osim dan. 63 15 oyfaoybnoy. — 

^TH% BACuiH CM 78 5 sin. glag. dan. mih.^: n|kor>«BA6iiiii sp. pm. — 
roAii BAA^Ti 68 32 sin. glag. dan. pm. mih.^i OYroAHO sp. — 
rociiOAA 104 26, sin. glag.: rocnoAHHA dan. sp. mih.^ — askbul 
A^AOMtpkHUMi 77 55 sin. glag. dan. mih.^: js^%Aou%f!la sp. pm. 

— sR6Ai;;ci 118 181 sin. xeA^^icik p. k. nov.^ B»eA«A nov.^ BbssA^- 
Auxh dan. A6AA;ck sp. pm. sBCAAA^ck mih.^ — asAOVTi^ 141 8 glag. 
xuAoyTh dan. SKA^Th sp. — asHBo^ipAicik 141 6 glag. asiiBfH?ek sp. 

— SAKONii nocTABHTi 24 12 8 i n. glag. dan. pm.: 3AKONonoA09KH.Tb 
sp. 3AK0H*L noAosBH 26 11 sin. glag. dan.: SAKONonoAoxH sp. pm. 
dAKONik n|»'kCTAnA;c& 118 51 sin. dan. np«CTOYiiOBA;coY pm.: 3Akoiio- 
nf»«CTOYnoBA;coY glag. sp. mih.^ hc niktcTAHAHTe saxoha 74 5 sin. 
glag. mih.^: He B63AK0N0YiiTe dan, sp. pm. mih,^ 3akonoaamh 83 7 
sin. 3AK0Nk AACN glag. dan.: 3AKOHonoAArAeH sp. pm. 3AK0N0ii|k«- 
CT&nAeii>e 100 3 sin. glag. dan.: samo: nptCTOYRAeHfe sp. pm. 
mih.^ 3AKONon|k'kCTAnbHHqii 36 88 sin. glag. pm.: Be3AK0Nui|M dan. 
sp. — U sin. ima oblik 36MkNxi 9 seuhCK'b 3 puta; u glag. dan. 
sp. pm. ima 36MAbiiH 6 i seMAhCKb 6 puta i to oboje na istijem 
mjestima: u mih,^ 36mhu 6 36MhCKk 3 puta (a 3 mjesta nema). — 
3 H AC II 141 5 glag. nosHACH dan. — 3haiih6 54 14 sin» mih.^ 
3NANH glag. 3NACMU dan. sp.pm.j 3hahh« 87 7 19 sin. 3HAHHe glag. 
3HAeM!Hxik sp. pm. SNAMCNHt dan. (opako). — h 84 is, 88 6 sin.: 
NBO glag. dan. sp. pm. — n^e 84 9 sin. iia'K nov.^ * iiA«»e p. h 
•KKo dan. sp. pm. NAcxe 52 6 sin. mih.^ HAtsRC glag. dan. ^. pm. 
tako i 131 7 ^OHfi^eme 56 2 sin. AOHAtsRe glag. dan. sp.pm, AOUACxe 
mih.^ 103 38 sin.pw. AOHA«»e nov.^ ^ dan. sp. — hskc (grijeSkom iiasAc) 
13 5 sin. HA^sKe glag. dan. sp. pm. 94 4 sin.: HAtasc glag. dan. 
sp. pm.; sa ase: H»sAesB€ 83 4 sin.: HA^SRe glag. dan. ^. pm. 
MACSBC mih.^^ s AO sprijeda: aona^^c 71 7 sin.: AOHAib»€ glag. 
AOHhAMAC dan. aohka«sk6 sp. pm. AOHAcasc mih^, 93 15 sin. aoh- 
Anxc glag. A0HhAu»:6 dan. AONhAtsKc sp. AOHAexe pm.y 109 l sin. 
AOiiAiiXC glag. AOHAbiasc dan. aohkai^skc pm. aoha6»:6 sp. — ha^mi 
121 i sin. mih.^ iiacmii glag. iiaomk dan. pm.: BiHUAi^Mh sp. 

— H3AiiNTe 61 9: ii3AftHT€ glag. dan. sp. mih.^; — nho-: 



Digitized by VjOOQ IC 



O PRUBVODU P8ALAMA. 61 

KAN ho: iiNOMXicAikHxiH 67 7 8 i D. : CARHOUHCAkiiHe glag. dcm, sp, 
/pm.mih,^^ ■H0MUWA€Nfa6M'L 54 15 82 6 sin : eAHHOunnfiieNiieuk 
glag. dan. sp. pm. mih^ ^ ttNOpori 21 21 sin. hho|io»a>' dan.: 
eAHHOpoasjc p. k. eANiiO|korik nov.^ ' eAHHOponsAik sp,, HHopon 77 9 
sin. dan. sp. pm. mih.^: eAHiio|kork glag., hhoyua'^ 24 16 sin. 
dan. HHO|korA sp. pm : eAiiHO|kork glag., 24 16 iinoyha'^ sin.: 6aii- 
NOYCAk glag.: eAHNOf^OHSAb dan : CANNopoANii sp. pm, mih.^, hnoyiaiia 
221 21 IIH0Y6AUI0 dan.: ejs^nnoYejsfiy glag. 6Annopoanoyio sp. pm.\ 
HHO^iiAAK 34 17 sin. HHOYeAuio dan. eANNOYCAoy glag. eAHNopoA- 
NOYio sp. pm. mih.^ — iirnoB«A»^Ti 106 22 sin. glag.: no- 
K^A^Th dan. spy pm, Bi3B«CTATb mih.^ — HcjcoasA^Hhe 103 8 
sin. glag. dan. pm. mih.^: Bi/cosceHle sp. — KAAHtHie cu 
98 9 sin. glag. dan. mih.^: noKiiA>iiiHT6 sp. pm. — kotaa 
93 8 sin. dan.: HtKorAS glag. sp. NeKorAfl pm. — yhcao f^hnen 
MOHCh Koe €CTi» 38 5 sin. sp. pm. mih*: koanko cctk glag. 
dan. — AAYiouiTe 106 5 sin. glag. mih.^: aaiiY0yi|I6 dan. sp. 
pm. AAYAiQTA 106 9 sin. glag.: AAhYOYHOY dan. sp. pm. mih.^ 
AayftuiTiitt 106 86 sin. glag.: AAYoyiiieN dan. sp. pm. mih.\ aa- 
YOYipHMk 145 7 glag.: AAYioiplNUk sp. AAkYOYipHMh dan. — ah u 
sin. kad znadi ant ostali psaltiri zamije^uju rijedju hah kao 8 5, 
17 82, 23 8, 29 10, 48 17, 49 13, 52 8, 59 12, 77 20, 87 11 is, 
89 2, 93 16, 107 11, 143 8 gdje svuda dolazi za grdko [it.^, a za 
xaC jma: 17 82, 22 8, 48 17, 59 12, 87 I8, 89 2, 119 8. — bi 
AkniTAHHH 67 u sin. glag. mih.^: Aki|ieHU dan. AbqienYu sp. — 
AWBU. A^KUiTA 72 27 sin. sp. pm,. mih.^: AWBOAi^wipAro glag. 
dan. — MHAOCTk 23 5 sin. glag. dan,: uhaocthhw sp. pm. 
&X&Y)[jL0(7uvYiv. — Bi MHp« 75 8 sin. glag. dan. mih.^: Bk ckutpenlH 
.sp. pm. — MpiYe 104 28 sin. oyupAYH OMpAYH glag. dan. no- 
MpkYe sp. — uiHo»Hi|€K 105 48 sin. glag.: uHorAHipu dan. 
MHOfAHsTH sp. MHorAipfH 2>m. MHorA»AH mih.^, MkH0»Hi|€K 128 1 sin. 
glag. sp. pm. mih.^: unorAipu dan. — uecTk 18 lo sin. glag. 
sp.pm. mih.^i MAi|ieHk6 dan.; MkCTH 17 48 sin. glag.: UAipsHMC 
dan. 0Mki|i6H¥A pm. oiTkUkiiienlA sp. — BiauHTATk €tt 64 8 sin. 
glag. dan. sp. pm.: cmatati mih.^, BiauuTe cu 108 22 sin. citeTe 
glag.: Bk3M0YTu dan. sp. pm., Biauuctt cu 75 4 sin. BSMCHie ce 
glag.: Bk3M0YTUHi6 C6 dan. sp. pm. mih.^ BiauueM 106 27 sin. 
B3ueHi€ ce glag. €MOVTuuie ce dan. sp. pm. m^.^ ckUHTemH 82 16 
sin. glag.t cuoyTunu dan. sp. mih.^ cmmtcti chl 2 2, 20 lo.sin. 
glag. dan.: cuovTHTk sp. pm. cmhtati cu 67 6 sin. glag. dan. 
/sp.: cu&tyiiit mih.^ cikUUTe 6 8, 17 ii, 41 7, 59 4 sin. glag. 



Digitized by VjOOQ IC 



62 M. VAVA.VBO, 

dan,: cuoyTH ce sp. pm, i mih^ 41 7, 54 5 a cuatii;^ €ch 59 4; 
cbMMcii CM 76 6 sin. CMe;ch c€ glag. : CMOVTMiik ce dan. sp, pm, 
mih.'^ ciMttcii CM 118 60 sin. CMejih ce gl ag. cucTOXh ce dan.: cuoy- 
THXb ce sp. pm. mih.^j cLMMCOMik cm 89 7 sin. cueTo;coMb ce dan.: 
cMOVTHxoMii ce glag. do n.^ koji ima: cmoythcmo ce, »p. pm. mih.\ 
ciMMiUM CM 6 3, sin. glag. cueTOiue dan. sp. pm. ciuhcm 17 8 
sin. cMcuie glag., 30 11 sin. CMenie glag cuoYTiime dan. sp. pm., 
45 4 7f 47 6, 63 9 sin. cuenie glag. CMeTowe dan. cMOYTMUfe sp. 
pm. mih.^ — HanoMTik 103 11 sin. glag.: nanAteH dan. NAiiaHiOTii 
sp. pm. HAHAATik (za NanoATik) 7mA. ^ — U sin. i u ciril. brevijarima 
dolazi oblik HeBecHU a u hrv. glag. HceecKH. — NeiiaBH- 
AtNiHU 1083 sin. HeHAKiiA II M H M H p. k. HeNaRHANiiuH nov.^^: 

N€N2IKMCTHIIMII dan. pm. mih.^ HeNABHCTNlHUH sp, — HHSIKOAK- 

uiTCH 113 25 sin. mih.^ HHc;coAeqieH glag. sp. pm.: c^OAeipe 
dan. — NNYhnse 38 6 sin.: khytoxc glag. dan. sp. pm. — 
OA'KAiio 101 27 sin. OAtAO glag. oaiskaoy dan. sp oacskaoy p^- 
mih^ — OA'KHbe 68 12 sin. glag. oa^ahiic dan. sp. pm. mih,^ 
— onpABhAiiXOMi 105 6 sin. nov.^ npsLEji^Hsouu p. k nov.^: onpiiB- 
AA?coMk dan. njkABAOBaxoMh sp. pm. — octabhui 73 8 sin 
glag.: OYCTABHMk dan. sp. pm. mih * — OTiqBiiTeTi 102 15 
sin. dan. OThqhBTeib mih.^: oi|BkTeTii glag. oiibBTiTh sp. — noB«- 
A'SiuH 77 3 sin. glag.: noKtAAiue dan. sp. mih^, hchobia'K^'^ 55 
9, 118 13 26 sin. glag.: HcnoB'RAA^ch sp. pm. mih.\ sanoBtA'K 17 23, 
104 8, 110 9, 118 4 138, 132 2 sin. glag.: GAnoBnp dan. sp. pm. 
mih.^ (gd]e nije istrgnuto). — b-l nor 11 bi an 87 12 sin. glag. 
sp. pm.: Bb ruBUAiiHXb dan. — *nor|iaBAMH 78 3 sin. norpeBACH 
glag. norfkUEAe dan. norpHBACH 8^ pm. norp'KBAftii mih.^ — no- 
xbHUiTik 125 5 sin. glag. dan. pm.: sKNiOTb ^. — iiokasa 117 
18 sin. glag.: haka3a dan. sp. pm. — nonAAiiTii 96 3 sin. 
glag. mih. nonAAH dan.: nonAAaeTb sp. pm. — iiocbAeuiH 103 
30 sin. sp. mih.^: noniAeiuH p. k. dan. iiouiah nov.^ ^ — noitCAeT'b 
108 19 sin. no«iu6Tb glag. iioi^CAUie dan.: noncoveTb sp. pm. — 
notCTb 20 10 sin glag. dan. pm.: CNiiCTb sp. — npABOCTb 
665 sin. dan.: npABAoy glag. 7nih.^ npABiiNOv sp. np^BHNOV pm., 
110 8 sin. sp. pm.: Bb iipABAt glag. npAB^ov dan. mih.^ — npA- 
BbAHii 139 :4 glag.: npABU dan. eO^eii;. npABCAHHH 106 42 sin. 
glag. dan.: npABin sp. pm. mih.^ — npABUHuik 98 4 sin. glag. 
dan. mih.^: npABOTU sp. pm. — npnaHpAeTi 137 6 sin. glag.: 
spiiTb ^m. — npiiKpu^i 68 11 sin. glag. sp.pm*mih.^: noKpuxb 
dan, — npiiAbn(A)u 136 6 sin. npHA'nt p. k. npHAnii nov.^ ^ npn- 



Digitized by VjOOQ IC 



O PBiraVODU PSALAMA. 63 

ftkne dan. mih.^: npuh'kUHn sp. pm. ~ nfiHCTARH 77 13 sin. glag. 
mih.^: nptAkCTABH dan. sp. pm, — nporHUBauiM 77 17 sin. glag. 
sp.: |ka3rH«BAaie dan. mih.^ — npOHAOY 140 10 glag.: n|i«ii- 
AOY sp, — npOTHKHTi ctt 75 8 sin. glag.: npoTHROY cTSHeTb 
dan. sp, pm. mih.^ — n|kSBi»AA njn/cb hhmii na6T% 84 U sin. 
glag.: np«Ak NHUk np«Ai»HA€i^>' dan. sp, pm. — nptuHAOCTHBi 
85 5 15, 102 8 sin. glag. :«MNoro uuiiocTiiBh dan. sp. pm. i mih.^ 
102 8. — niktipisRe 106 14 sin. glag. dan.mih.^: f^ A3^CT|»iiSRe 
sp. fACTpkSKC jpm. — nfi«;coAiBniTHH 79 is sin. glag. sp, pm, 
mih.^: MHMo;coAei|ieH dan. — |kaBxi 115 7 sin. dan. mih.^: pjxEHine 
glag. (kABMHie sp. pm. — bi (iabota 104 17 sin. glag.: Bb (iabii 
dan. sp. pm, mih.^ — paaoyMik aa€ti» uiiAA^HbifeMi 118 185 sin. 
glag. dan.: BbpaaoYMKHieTii MAAA€Hhi|€ sp. pm, mih.^ — p a coy me 
140 7 glag.: pACHname dan. sp. — ce aa 48 12 sin.: ceAenYA sp. miha. 

— CKB031L 65 12 sin. glag. ckosh mih,^ : cKpoau dan. ck|I03'K sp. 
pm. — cKOT'b 72 22 sin. g^ag. dan. mih.^: cnot€ni» sp. CKOT«Nk 
pm. — CAxiwAHi 65 8 sin. glag : OYCRuniAiib dan. sp. pm. mih.^ 
~ CMOKiBHHkft 104 83 sin.: cMOKOBHHi|e glag. dan. cuokbu 
sp. pm. — cMOippA?eb 141 5 glag.: CMOTpu]vb dan, c^hu^rp^^h sp. 

— cnnH 44 5 sin. glag. dtm. mih.^: oycntBAH sp, — cpAMiBTi» 
CH 70 24 sin.: nocpAMeTk c€ glag. dan. sp. mih.^ cpAMRCNi 
mih^ dan. cpAUANh glag. nocpAUAeHh sp* pm, — ciBtAi^HHe 80 
6 sin. glag. dan. mih.^: cB^Ai^TeACTBO sp, pm. — cbuoTpiiTik 
93 9 sin. glag.: cuAipAGTh dan, sp. pm. — ciiaca (cha) 68 u 
sin.: cnAccNHt glag. dan. sp. mih.^; cihacoy (cnoy) 94 i sin.: 
cnacHTeAW glag. dan. sp.pm.; cinACHT€Ai» 61 s 7 sin. (cnAi) glag 
dan.: cnACb (ciib) sp. mih.^ cnAceHbe 61 8 sin. glag. sp. pm. mih,^: 
cnacu dan. — ci»;coAttuiTen 106 28 sin. glag. dan, mih,^: nhcxo- 
A€ipeu sp, pm. — cbYToyT'ce 140 4 glag.: cbveTAiOTb dan, sp, 

— HO cftA^HNH 126 2 glag. dan.: ckaanYh sp. pm. — c«a* 96 
2 sin. glag.: coyaba dan. sp. pm. mih.\ cAAHTCAb 7 2 sin. glag. 
dan,: coyjfln sp. pm. — bi caai^)<^^ (s^ (Dceuet) 70 22 sin.: cAcoyA'*?^!' 
glag. sp. pm. mih.^ — TAeti 111 10 sin.: pACTAeTb glag. dan. 
sp. mih.^ — TBApii 63 10 sin. glag.: TBopeHHt dan. sp. pmmih.^ 

— TBop-b 18 2 sin.: TBApb glag. dan. TBopeNie sp.pm. — ipi- 
nnsHBi 7 12 sin. glag. TpbHAHBb dan : A^'^r^^TpbiiiAHBb sp, pm. 
85 17 sin. glag.: A^i^roTpbnAUBb dan. Ai^iroTpbni&AHBb sp. pm 102" 
8 sin. glag.: A^i^roTpbHAMBb dan. TpbH-KAMBb sp. pm. mih.^ — 
TAVbHVH 77 44 sin. Toyviit dan.: lOYve sp. pm. aokbii glag. — 
oyroAH^d 25 8 sin. glag.: ^Mfooyrofi^n^L dan. sp, pm. — oyro- 



Digitized by VjOOQ IC 



64 M. VA^AVSO, 

TORA^cL 118 68 sin. glag. mih,^: oyroronuTCk dan. sp, pm. — of- 
MACTNTk 140 5 glag.: HAuacTHXh sp. (pm.) — oycauuath 101 
21 sin; glag. dan mih. ^ : €Auiuath sp. pm ; oycauuia 96 8 sin. 
glag. dan. mih.^: camuia sp. pm. ovcauuiahii 75 9 sin. glag.: 
cAywANh dan. sp. pm. mih.^: — oycti 20 3 sin. dan.: oyctarii 
glag. oycTNOY sp. pm., oycTOMi 39 lo sin.: oyctnama glag. dan. 
OYCTN-K sp pm , OYCTbHi 119 2 sin : ofCTk glsi^g.dan.sp.pm.mih.^ 
— ^pAHHTii 118 4 sin.: c^pahhth glag. sp. pm. cb;c|iAHHui€ dan. 
BikCjvpANHTii miA.^ ;cpAN6Nii6 140 3 glag.: ci»;cpAHeNfe sp. — VAORHKa 
117 8 sin. glag. sp. pm.: ha cuhu YAOB«YkCKU€ dan. — U sfn. 
dolazi gotovo samo oblik YAORtYb obidno skraceno: YAYk yaIyi 
YKYb, a ispisano yaok«yia 1 1 9, 88 48 YAOR'KYNjV'b 72 6, oblik y a o- 
B«YkCK'b ima samo 30 20, 32 13, 59 18, 107 13. U ostalijem 
psaltirima dolazi oblik YAOKtYiiCKk, veoma rijetko YAOR^Yk n. p. 
mih.^ 77 is yaya, — Ki tAi^ 68 22 sin. glag. dan.: cmf^h pm. 
mih.^ BpAuiHo mih.^ — lOT.po 91 3' sin. iOT|iOMk glag.: 3A WTpA 
dan. sp. 3A OYTpA pm. mih.^ 

Kad je bila prva £est ove rasprave ve6 do§tampana, dobio sam 
knigu arhimandrite Amiilohija : AP^Bae-CAasHHCicafl fajiTHpb cvmo- 
HOBCKafl. Mogao sam se nom samo raalo slaziti. A Jagioeva ocjena 
imenovane kfiige Amglohijeve u djelu: nexBipe KpHTHKo-naJieo- 
rpa<i>HHecKiH CTaxbi, 1884 god., stigla mi pod sam konac litampana 
te se — iao mi — nome nijesam mogao ni malo okoristiti. 



U Radu XCVIII: 

str. 20 14 za 67 13 6itaj 67 31 

21 11 „ 77 4 „ 77 44 

21 17 „ 118 6 „ 118 62 

21 23 „ 107 7 „ 107 17 

30 18 „ 78 18 „ 78 8 

Ostale grijeSke navlaS u gr£. rijedima lasno 6e svak sam opaziti 
i ispraviti. 



Digitized by VjOOQ IC 



Patovanja po Balkanskom polnotokn XVL vieka. 



Pntopis Marka Antana Pigafette, ill drogo pntovaivje Antnna 
Vran6ica n Carigrad 1567 godine. 

Citao u sjednici filologieko-historickoga razreda jugoalavenake akademije 
znanotti i umjetnoati dne 11. avibnja 1889. 

pRAvi Olan dr. p. Matkovi6. 

U nasoj razpravi o putovanju Antuna Vrandica god. 1553 u 
Carigrad (Rad, kn. LXXI, 1—61) spomenuamo na kraju drugo 
Vran^icevo putovanje, o kojem su se saduvala medju ostalimi dva 
dnevnika, napisana od istoga putnika : jedan dnevnik odnosi se na 
boravak u Carigradu,^ a drugi na put u Carigrad. Ali potonji 
dnevnik donosi vecinom izkaz znatnijih mjesta na putu od Be^a 
do Biograda, to po vodi, to po kopnu, pa na putu od Biograda 
do Carigrada; uz to su svagdje pobiljezene daljine izmedju poje- 
dinih znatnijih mjesta.^ Ovo je dakle same popis puta, a nikakav 



^ Kovacic, Scriptores minores^ I, 149 — 54. Monumenta Hungariae 
historica, Scriptores, VI, 235 — 45. 

* Monum. Huog. hist. ; Scriptores, torn. VI, 78 — 84 ; torn. XXXII, 
55-60. drugom Vranclcevu putu sacuvala se dva malo ne suglasna 
dnevnika. Prvi : 1567, iulii L — aug, 22, Ratio itineris in Turciam 
facti per Danubium (Mon. Hung., Scr. VI, 78 — 84). Drugi bez sva- 
koga podatka: Ratio viae Danuhialis Vienna Belgradum — Ratio 
itineris, quod est a Vienna ad Constantinopolim (Scrip., t. XXXII, 
55—59). Premda izdavatelji ob ovom drugom dnevniku nikakova raz- 
jasDJenja nedonose, ipak dokazasmo, da se i ovaj drugi dnevnik od- 
nosi na drugo Vrancicevo putovanje od god. 1567 (Rad, LXXI, 50). 
Prvi dnevnik, po formi i biljezkah sudec, biti de vjerovatno onaj isti, 
sto ga Vrancic putem vodio, u njem bo ima po koja biljezka, koja je 
znatna ne same za topografiju, nego i za potanju oznaku puta ; u njem 
sa pobilje^eni i odmori. Drugi pako dnevnik puki je popis znatnijih 

B. J. ▲• 0. 5 



Digitized by VjOOQ IC 



66 p. JlATKOVlift, 

putopis. Osim toga sa^uvala sa se medju spini Vrandicevimi o istom 
putu dva pisma, pisana caru Maksimilijanu II. : jedno pismo pi- 
sano je u Sofiji (4/VIII), a drugo u Tatarpazardziku (8/VIII 
1567);^ ali u tih kratkih pismib o samom putu se vrlo malo go- 
Yori. U prvom se pismu javlja, da su prvoga kolovoza prispjeli u 
Sofiju, glavni grad Bugarske; da su poSH kopnenim putem, putujuc 
uviek od pono6i do p6 dana, a kadSto i viSe, podnosec pasju iegu 
i druge oskudice. U drugom pismu spominje, da su prevalili goru 
Rodopu i prispjeli u Novo selo, odkuda su doSli u Tatarpazardzik, 
kqj je 4 milje od Plovdiva. Napokon piSe Vranfiic caru iz Cari- 
grada (18/IX. 1567), da su od Budima za 40 dana prevalili put 
uz veliku 2egu i mnoge poteiikoce po priedjelih prostranih i pustifa, 
u kojih neima malo ne nikakove kulture i da su napokon 22. ko- 
lovoza prispjeli u Carigrad.* Ovoje sve Sto se sa^uvalo od Vran- 
Cica njegovom drugom putovanju u Carigrad. Ob ovom dakle 
drugom putovanju nije Vrandic medju svojimi obilatimi rukopisi 
ostavio nikakova putopisa ; valjda zato, sto je i onda istim putovao 
putem, koji je vec jednom opisao. 

Povod ovomu drugomu Vrandicevu putovanju bijade evo ovaj. 
Cm je sultan Selim, drugi ovoga imena medju vladaoci osman- 
skoga carstva, bio od velikoga vezira Mehmeda Sokolovica oba- 
viescen o smrti svojega otca, koja se jednako vojsci zatajivala, za- 
puti od Kjutahije, gdje je bio namjestnikom, ^as prije u priestol- 
nieu, da primi ondje poklonstvo; pa odputova umah zatim u 
Ugarsku, da se svojom nazodnoS6u opre svakomu pokusu, koj bi 
se u taboru poduzeo proti sigurnosti priestolja. Ovo je bilo u istinu 
u velikoj opasnosti, jer janjidari nisu bili voljni prenieti svoje oda- 
nosti, koju je Sulejmau tolikimi sjajnimi pobjedami stekao, na nje- 
gova nasljednika. PoSto je Selimu ipak za rukom poslo umiriti ne- 
zadovoljne i bunece se janji^are tim, sto jib je najprije u Biogradu^ 
pa na povratku u Carigradu obilnije nadario i zadovoljio: obrati 



mjesta i daljinlt na putu od Beca do Carigrada, to se podpuno sudara 
s prvim dnevnikom, jedino sto je na pet mjestah, koja cemo na do- 
ticnom mjestu navesti, njesto proSiren, i tim je prvi dnevnik donjekle 
dopunjen, odnosno izpravljen. Ovaj je drugi dnevnik kao njeki prie- 
gled i dopunjak, vjerovatno poslije napisan ; jer mu je pridan i ukupni 
broj ili svota milja (192), ill ciela daljina prevaljena pata. Prema po- 
trebi osvrtati (^emo se i na ovaj drugi dnevnik. 

* Monum. Hung, hist.; Scriptores, VI., 75 — 78. 

^ Monum. Hung, hist.; Scriptores, VI., 96 — 101. 



Digitized by VjOOQ IC 



l^UTOVANJA 1?0 BAI^ANSKOH POtoOTOKU XVI. VIBKA. 67 

svoju paznju ponajprije na ugarske poslove, koje mu je otac posve 
neuredjene ostavio. Jer do6im se u Ugarskoj poslije pada Sigeta 
8 obje strane jednakom ogordenoScu nastavljali ratovi; ti ratovi 
Disu bili uviek slavni po osmansko oruiije; u Carigradu bijahu 
priegovori radi mira opet navezani. Sultan i veliki vezir bijahu 
miru skloni, pustivSi iz zatvora carske poslanike A. Vyssa i Hoszu- 
tota. koji su bili za to zatvoreni, Sto je car za se tra^io Hust i 
Muukad, pa §to je Siget i Gjulu sultanu uzkratio ; potonjega pako, 
Da ime Hoszutota odasia veliki vezir s porukom k caru Maksimi- 
lijanu, da ako ieli obnoviti mir, neka odaSalje Sto prije u Carigrad 
poslanstvo s darovi, i neka dade tvrdje Tatu i Vesprim poruSiti. 
istom miru dogovarahu se Skender i Muhamed paSa s pomenu- 
timi carskimi poslanici; portin dragoman Ibrahim, koj bijaSe oda- 
slan kao poslanik u Mletke^ pisao je caru o istoj stvari, a paSa 
Mustafa Sokolovic, namjestnik budimski, odaSiljaie pisma koje caru 
koje njegovomu vojskovodji, grofu Salmu, s kojim je umah poslije 
pada Sigeta glede mira zametnuo dopisivanje, kad mu je po zapo- 
vjedi bratovoj poslao glavu Zrinskoga. Na to sve upravi car Maksi- 
milijan dva pisma na sultana : u jednom mu (iestita §to je nastu- 
pio priestolje, a u drugom moli provodno pismo za svoje poslat- 
stvo. Selim odgovori s proljeca 1567. na Maksimilijanova pisma, 
u kojih oditova takodjer svoju sklonost k miru; iste su sadr^ine 
bila pisma velikoga vezira, koja su obi6no bila sultanovim prilo- 
iena; ali se oba (sultan i veliki vezir) Ijuto u pismih tuzila, §to 
je Svendi osvojio jake tvrdje Munkad i Satmar, koje da su, oso- 
bito Munka^, sultanove, jer da vojvoda erdeljski Ivan Sigismund 
nije drugo, nego sultanov sand^ak. Prvoga svibnja 1567 odpra- 
vljena biSe iz Carigrada provodna pisma za careve poslanike ; 
ujedno nastupi primirje uz pogodbu, da se poslanici Ivana Sigis- 
munda, Stjepan Bathory i Aleksander Kendy, koji su bili dvie 
godine u 6e6u zatvoreni, na slobodu puste. 

Za sabora, Sto ga je car Maksimilijan za to doba u Poiunu 
driaO; bij^Se za Carigrad imenovano poslanstvo, na ime jegarski 
biskup Antun VranSidy koj je jur pune detiri godine kao carski 
poslanik proveo u Turskoj, sudjelovavSi s Busbekom i Zayem kod 
titana^ivanja potonjega mira, te se odlikovao velikom uCenoScu i 
diplomatskom vjeStinom, i Stajerski velemoza i carski savjetnik 
Kristof Teuffenbach, Car dade poslanikom potanki pisraeni naputak, 
kako ce zajedno i sporazumno s carskim poslanikom u Carigradu, 
Nizozemcem Albertom Vyssom, voditi s portom priegovore o miru, 



Digitized by VjOOQ IC 



68 p. MATKOV16, 

ko]i 6e utana&ti na sto vecu carevu korist. Po instrukciji/ danoj 
poslanstvu, imao se mir ugovoriti na pogodbah potonjega mira; 
poslanstvo nosilo je bogate darove za sultana, vezire i paSe: veli- 
komu veziru, da ga se za cara predobije, sjajan dar od 4000 du 
kata, 6etin srebrne daSe i jednu uru, a bude li mir povoljan, 2000 
dukata godisQJe; sultanu pako imalo se obreci svake godine obi^ai 
po^astni dar od 30000 dukata, 20 pozlacenih 6a§a i tri ure, a po- 
jedinim vezirom, pasam i dragomanom odredjeni bi^e darovi u 
noveu i dragocjenostih.^ Car nemoze, glasi dalje instrukcija, ni- 
kako pristati na to, da poruSi Tatu i Vesprim usuprot ima se po- 
kuSati, nebi li Turci porusili 6abo6u i Berzence^ Kovar pako i 
Nova Banja, Sto je erdeljski vojvoda osvojio, neka se natrag po- 
trazi; ili za Huat u zamjenu ponudi. Opaeinam hajduka i marto- 
loza ima se na put stati; granice izmedju careve i sultanove vlasti 
u Ugarskoj treba tadno ustanoviti, i odluditi. kojoj vlasti ovi ili 
oni seljaci pripadaju. Imala se nadalje ustanoviti sjegurnost trgo- 
vine i dragomana; imalo se takodjer nastojati, da vojvodu erdelj- 
skoga liSe svake vjere i upliva, a nikako se neima pristati, da bi 
se Francezka i Mletacka u mir ukljudila. Ovo je bila u sustini 
sadrzina instrukcije, dane carskomu poslanstvu putujucemu u Ca- 
rigrad, da obnovi . mir uz pomenute uvjete. I carski poslauik u 
Carigradu, Albert Vyss, dobio je takodjer instrukciju ove iste sa- 
driine. ^ 

I ovoga dakle drugoga putovanja Vrandi6eva u Carigrad bijahu 
povod, kao i prvi put, diplomatski poslovi^ na ime ugovaranje i 
utana^ivanje mira medju carem i sultanom, a tim imamo zahvaliti 
putovanju carskih poslanika u Carigrad opet jedan putopis po Bal- 
kanskom poluotoku. Buduc da je Vran^ic bio stupio u dobu visoke 
starosti/ pa §to gore, nije bio kremenita zdravlja, a iskustvom 
prvoga puta pouden, te^ko mu se bilo odluditi za najvede Ijetne 
zege na toli mu^no i naporno putovanje, i prcuzeti vrlo tegotna 



* Instrukcija cara Maksimiliana IF. od 25/VI 1567 u Mon. Hung, 
histor.; Script., VI, 11—49. 

^ Potanki popis darova i pojedinih komada vriednost gl. u Mon. 
flung, hist., Scr., VI, 49 — 60. 
8 Mon. Hung, hist., Scr., VI, 11. 

* Vrancic pise Zayu iz Beca (12/Vl 1567): „iacta itaque est aiea, 
experiarque adhuc semel, an sexagenarius etiam possim patriae osten- 
dere, quantum pro incolutnitate eius et hactenus voluerim et impo- 
sterum velim. Mon. Hung., Scrip., VI, 3. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 69 

dogovaranja, koja su tra^ila najvecu opreznost; a moglo se je 
unapried misliti, da ce se ovimi dogovori tim manje polu^iti trajno 
i prili^no rieSenje zapletenih odnoSaja, §to je ear prema izvojStenim 
koristim i ve6a prava trazio. Ali odanost prama kralju i stanje 
domovine nadvladalo je u Vran6i6a sve potezkoce, te se odazvao 
pozivu kraljevu i dao sc pored sve starosti i slabode na toli ua- 
poran put i mu6an posao, da izhodi u Carigradu dr^avi stalan mir 
uza §to povoljnije uvjete.* Vrati^ic, kao §to se iz njegovih dnev- 
nika razabira,' krenuo je sa svojim drugom, EriStofom Teuffen- 
bachom i sa sjajnom pratnjom od 86 osoba dne 1. srpnja 1567 iz 
Pozuna na put, te je prispio dne 22. kolovoza iste godiae u Cari- 
grad. Za historiju ovoga Vraiidi6eva poslanstva saSuvala se, kao 
§to je poznato, vrlo obilna gradja, potekla iz pera samoga, Vran- 
6i6a, ponajviSe pisma i izvjeStaji; pisana caru i drugim uglednim 
osobam, naStampana je medju djeli Vrandicevi (Osszes Munkdi); 
izdanimi od magjarske akademije ziianosti. O povodu drugoga pu- 
tovanja VranS6eva neka bude ovo dosta, poSto i onako Pigafetta, 
putopisac ovoga Vran^iceva puta, o torn na tanje govori. 

Osim pisama, izvjeStaja i dnevnika Vran6i6evih imamo ob ovom 
znamenitom poslanstvu jog jedan knjizevni Stampani spomenik, 
naime opis putovanja Vran£i6eva, a napisao ga Marko Autonij 
Pigafetta, plemic vi^entinski, £lan istoga poslanstva. Putopisu je 
naslov Itinerario di Marc^ Antonio Pigafetta^ gentilh^wmo vincen- 
tim; posvetio ga poznatomu Eduardu Seymouru (Seymer), bratu 
kraljice Johane, zene kraija Henrika VIII, vojvodi somersetskomu 
i grofu hertfordskomu ; putopis je nastampan u Londonu (apresso 
Wolfio Ingblese) 1585 godine. Pigafettin putopis popunjuje u svakom 
pogledu Vrandiceve spise ob ovom poslanstvu, jer neopisuje same 
put, kojim se do Carigrada putovalo, dega Vrandic ovoga puta 
nije u^inio^ nego podava jo§ i znatnih historijskih podataka o ta- 



^ Glede tadanjega politidkoga stanja Ugarske i dragoga Vran^iceva 
poslanstva u Carigrad gl. Istbvanffi, bistoria de rebus bungaricis, p. 
305 — 13. Katona, Historia critica regum Hungariae, t. XXIV, 404 do 
502; t. XXV, 3 — 38. Miller, Epistolae imperatorum et regum Hun- 
gariae, p. 383. Monumenta Hungariae bistorica, Scriptores, t. VI. i 
XXXII. Hammer, Gescbicbte des Osman Reicbes. 1. Aufi., Ill, 510 
bis 25, 767; 2. Aufl., II, 364—75. Zinkeisen, Gescb. des osman. 
Reicbes in Europa, II, 914—24. Fessler-Klein, Gescb. von Ungarn, 
III, 600—5. Mesic, Zivot N. Zrinskoga. Zagreb 1866. 

» Monum. Hung, hist., Scrip., VI, 78—84; XXXII, 55—60. 



Digitized by VjOOQ IC 



70 p. MATKOV16, 

danjih ugarsko-turskih odaogajih, napokon razpravlja o upravi i 
raznih prilikah osmanskoga carstva, i tim razsvjetljuje tadaDJe stanje 
Bultanove driave. Tim bi Pigafettin putopis bio za tadanji drzavopis 
kao i za historijske poslove dosta znatao; ali od novijib historika 
malo je upotrebljavan, jer ]e odvec riedak i vrlo teiko pristupan. 
Hammer, koj se u svojoj historiji osmanskoga carstva osvrce i na 
starije putopise po Turskoj, poslije Ltidecka i Meusela^ prvi je 
medju historic], kqj je svratio paznju na Pigafettin putopis, pri- 
mje6oju6, da je „vrlo znatno i riedko djelo".^ Hammer, komu su 
kod izradjivanja pomenute historije bile pristupne sve arkivalne i 
knjizevne riedkosti, kao §to se razabire iz njegove historije, a oso- 
bito iz vrlo bogatoga popisa upotreWjene historijske literature,^ 
nije bio srecan domoci se §tampane knjige Pigafettina putopisa, 
nego mu je prijatelj, duveni historik profesor Eichhorn, pozajmio 
priepis toga putopisa iz sveuSilisne k'njiznice u Gottingenu; ali ni 
toga priepisa viSe danas neima. — Putopisni pako dio Pigafettine 
knjige popunjuje takodjer VranCicev putopis prvoga putovanja, jer 
kao 5to je poznato, dopire ovaj Vrandicev putopis samo do Jedrene, 
gdje napre^ac prestaje. 

Marko Antonij Pigafetta vjerovatno da je potekao od glasovite 
i plemenite porodice „ Pigafetta", koja je ^ivjela u Vicenci, kamo 
se doselila iz Toskane. Antun Pigafetta (god. 1491—1534), vitez 
Rodski, bija§e glasovit putnik i geografijski obretnik, udestvovav na 
prvom Magalhaesovom putu oko zomlje, a njegov izvjeStaj zna- 
meniti je izvor za historiju geografijskih obreta.* Drugi glasoviti 



* „Kaum soUte man glauben, dass in diesem alten Werkchen auf 
140 Seiten so viel richtiges 11. artiges stande, als wirklich darin ge- 
funden ; so dass es auch noch heute zu Tage, wenn es nicht so seiten 
wftre, mit allem Vergniigen gelesen warden kann, u. man sicb wundem 
muss, das nicht die nachfolgenden Schriftsteller von d. ttirkischen 
Reiche sich desselben lieber als anderer unrichtigen Werke bedient 
haben". Ltidecke, Beschreibg. d. ttirkischen Reiches, etc. 2. Aufl. Leipzig 
1778. B. II. 8. 110. — „0pu8culum (Pigafettae) hodie fere neglectum, 
et quidem immerito, anctor enim, comes legationis ab imp. Maximiliano 
II. a. 1567 ad Selimum missae, occasione memorabilia recte videndi 
atque audiendi egregie usus est". Meusei, Bibliotheca historica, Lipsiae 
1787, vol. II., P. 1. p. 249. 

* Hammer, Gesch. d. Osman. Reiches, III, 517. 

» Hammer, Gesch. d. Osm. R., Bd. X., p 57—336. 

* Amoretti, Primo viaggio intorno il globe, fatto dal cav. Antonio 
Pigafetta, patricio vicentino. Milano 1800. Morsolini, Elogio di Ant. 
Pigafetta, Vicenza 1867. Ciscato, Antonio Pigafetta (Atti della Acca- 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOYANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. YIBKA. 71 

Pigafetta bijaSe Filip (g. 1533 — 1603), takodjer rodom iz Vicence, 
ovaj se posveti vojniCtvu, osobito bojnomu graditeljstvu, poduze 
mnoga putovanja na sjever i iztok, junak ma^em i perom, napisa vise 
znatnih geografijskih i putopisnih djela.^ Nas putopisac, kao fito 
izti^e u naslovu svoga putopisa, bijase takodjer plemic viceatinski ; 
osim toga niSta nespominje o svom rodu, zavicaju i drugih odno- 
sajih svoga zivota; da li je poticao ad porodice Antunove ili Fili- 
pove, ili koje pobo^ne, ni toga za sada joste neznamo. Kao §to si 
dadosiDO truda, da nadjeroo Stampano izdanje Pigafettina putopisa, 
niamo pozalili truda, da njesto saznamo i o zivotu na§ega puto> 
piaca. Mi pretrazismo mnoge iivotopisne rje^nike i strukovne knjige, 
dadosmo traziti po velikih knji^nieah u rjedjih starih biografijskih 
rje^nieihy nau^Eih enciklopedijah i putopisnih sbornicib, nebi li gdje 
sta nasem putopiscu saztiali; obratismo se u Italiju na zname- 
nite strudnjake i poznavaoce starije literature talijanske; pisasmo 
u Vi^encu, nebi li se u videntinskib kronikah onoga doba ili u 
genealogijskih spisih porodice Pigafetta, koji se duvaju u rukopisih 
u tamosnjoj knjiznici, Sta doznalo o naSem putopiscu; ali sav je 
trud i svako pretrazivanje i izpitivanje bilo zali bog bezuspjeSno.* 
Pretrazujuc spise o putu Antuna Pigafette oko zemlje, nebi li u nje- 
govu vjekopisu naiSli na podatke za zivotopis nasega putopisca: 
i'idino ^itasmo u pomenutoj knjizi C. Amoretta, da je na§ Marko 
Antonij bio rodjak (agnato) glasovitoga Antuna.^ U pomenutom 
bibliografijskom djelu o historiji geografije u Italiji odekivasmo 
kakovu biografijsku erticu o nasem putopiscu, ali osim naslova 
putopisa nenavodi se nista drugo, nego da potide od porodice Antuna 



demia Olimpica, vol. XVIII, 94—227). S. Ruge, Geschichte des Zeit 
alters der Entdeckungen (Oncken, Allgem. Gesch. in Einzelndarstellungen, 
U. Ab., IX. Th. S. 462—83), itd. 

^ Studi biografici e bibliografici sulla storia della geografia in Italia, 
2. ed., p. 316—18. Hammer, III. 763. 

' Vicenza 22/1 89. „Ho fatte ricerche, e con me il Chiariss. Biblio- 
tecario della Bertoliana, sul Marcantonio Pigafeita. I nostri cronisti 
appena ne ricordano 11 nome. Mi rimangono ancora a vedere i mano- 
scritti del Bressan, ma temo sia tempo perdutto." — Seb. Rumor. 

Vicenza 8/1. 90. „Ho ricercato nelle fonti di Storia Vicentina le no- 
tizie da Lei richieste sul viaggiatore Pigafetta, ma pur troppo dovetti 
constatare, cbe se ne sa molto poco, per non dir quasi nulla. E ci6 e 
ben naturale quando si riffiette che egli parti giovanissimo dalla sua 
patria, viaggi6 molto. e fu lungamente presso corti straniere*. — D. 
Tortolan, bibl. della Bertoliana. 

^ Amoretti, Primo viaggio etc. p. 25, 30. 39. 



Digitized by VjOOQ IC 



72 p. MATEOV16, 

i Filipa Pigafette.^ S toga neznamo, kad se je naS putopisac rodio, 
ni kad je umro, Diti se Sta znade za druge okolnosti i djela nje- 
gova zivota. Nit u putopisu, kako spomenusmo, neima putopisnili 
po^dataka; putopisac nekazuje, kojom je prilikom dosao u Ugarsku, 
(mo^da prilikom onih vojoi^kih ^eta^ koje su talijanski knezovi 
slali caru Maksimilijanu II. proti Tur^inu u pomo6); a buduc da 
se u putopisu utvrdjena mjesta osobito iztidu i opisuju, pa Sto 
vojsku i njezine redove vje§to i na tanko opisuje: sva je prilika, 
da se je nas putopisac i u vojni^ke poslove dobro razumio. Niti 
nekazuje, u kojem svojstyu bijaSe pridruzen pratnji VrauSiceva 
poslanstva. Hammer misli, da je bio Vran£i6ev tajnik; ali toga 
putopisac nigdje nespominje. Sudec po njegovoj obrazovanosti, koja 
je za ono doba bila dosta obsezna i duboka, te se u njegovu puto- 
pisu jasno o^ituje, svakako je obavljao njeku odli^niju slu^bu u 
pratnji poslanikovoj. Nazivaju6 VranCica svojim gospodarom, pro- 
izlazi odatle, da je bio u istinu u njegovoj sluzbi ; brojec pake 
sebe medju Ugre, znaSi, da je bio dlanom Vrandiceve ugarske 
pratnje, koju od TeufFenbachove svakom prilikom razlikuje. Niti 
medju stampanimi spisi ovoga Vran^iceva poslanstva neima na- 
semu putopiscu nigdje spomena. Eao §to napokon nekazujc; kojom 
je prilikom i u kojem je poslu doSao u Ugarsku, tako isto se 
nezna^ kad i za sto je ostavio Ugarsku, i u kojem je poslu za- 
putio u Englezku, gdje je svoj putopis izdao. 

Budu6 da je Demschwamov putopis jo§ uviek u rukopisih, a ne- 
pristupan:^ na kronologijskom je redu sada putopis Marka Antuna 
Piga/etie, da ga razpravimo, i da mu ocienimo sadr^inu s obzirom 
na starije putopise po Balkanskom poluotoku i prema pomenutoj 
historijskoj gradji drugoga Vran^iceva poslanstva, a osobito po- 

^ Studi biografici e bibliografici snlla storia della geografia in Italia 
2. ed. Roma 1882, I. 308. 

* Kazao sam u Radu (LXXXI V, 42), da je i Derschwam ostavio putopis 
po Balk, poluotoku. Prof. dr. H. Kiepert priredio je iz rukopisS. Dern- 
schwamova putopisa, pohranjenih u Wolfenbtittelu i Pragu^ dobar izvod, u 
kojem je izcrpena sustina geografijske i etnografijske gradje. Taj izvod 
priobci H. Kiepert u casopisu ^Globus" g. 1887 ; sv. LII, str. 186 — 90, 
202 — 5, 214—20. i 230 — 35. Al ovaj izvod bi se za nase poslove 
mogao samo s velike nevolje upotriebiti Medju tim doznasmo, da se 
srecom nasao izvorni rukopis Dernschwamova putopisa u knjiznici 
Fuggerova dvorca Babenhausen medju Augsburgom i Kemptenom. Nada, 
da ce se ovaj znatan rukopis jednom stampom izdati, sklonu me, da 
odgodim razpravljanje o Busbekovu i Dernschwamovu putopisu, dok 
potonji ua svjetlo izidje. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKAKSKOM POLUOTOKU XVI. VIBEA. 73 

gledom na pomenute Vran^iieve dnevnike. Biidud da je ovaj knji- 
zevni spomenik danas u istinu tako riedak i tako tezko pristupaD, 
da se smatra kao rukopis;^ biti ce zasluga za nauku, ako se pri- 
redi novo izdanje Pigafettina putopisa, te tim bude za naudne po- 
slove pristupniji. U to ime predadoh slavnoj akademiji za Stampu 
priredjeni priepis Pigafettina putopisa, koj 6e se u XXII. knjizi 
„Starinah" preStampati. Ovo su obce opazke o Pigafettinu puto- 
pisu, ko] se ovdje prvi put ocjenjuje i razsvjetljuje. 



Prelazec na Pigafettin putopis treba da se ponajprije osvrnemo 
na onaj dio njegova predgovora, §to se odnosi na izdanje putopisa, 
gdje putopisac govori o ponukah, koje ga sklonise, da izda svoj 
putopis, koj nebijaSe javnosti namienjen. Priobcujemo u izvodu znat- 
nija mjesta uvoda, da se ujedno vidi, kako se jur onda mislilo o 
geografiji kao pomocnici historije, i o dobrih putopisih kao izvorih 
geografije. U ostalom predgovor, napisan promiSljeno i dosta jez- 
grovito, znatan je i tim za ono doba, Sto se nerazpliva u puke 
fraze, kao u mnogih talijanskih pisaca onoga i poznijega vremena. 
Putopisac govorec najprije o koristi geografije kao vodje u pozna- 
vanju historije i ob odnoSaju geografije i putopisa, veli: „da ge- 
ografija ne samo prikazuje sliku zemlje, nego opisi i slikami (ge- 
ografijskimi kartami) prinosi mnoge koristi ; ali geografija zlo pro- 
lazi, ako neima dosta marljivik i vjernih putopisa, koji opisuju 
najmanje potankosti, prave daljine, polozaj mjesta, i nenavode 
njihova domaca i tudja imena. (Naravno da prirodne odnoSaje ze- 
malja nit nespominje, jer se tadanja geografija nije na nje osvrtala). 
Dobri putopisi, veli dalje, „bili bi sustina geografije, koja se bez 
njih neda pisati; pruzaju6 joste i historiku neposredno veliku uputu, 
osobito gdje se govori o bojistu, ob obsadi i osvojenju kakova 
grada, ili o kakovoj drugoj znamenitqj sgodi; ili kad se ho6e 
opisati obiCaje i navade njekoga naroda, njegove noSnje i oruzje, 
onda se treba obratiti na putopise." Prelazec dalje na svoj putopis 
pri^a, da je prije 16 godina opisao put, kojim je putovao od Beca 
do Carigrada, a napisao ga za privatnu porabu^ te ga nije mislio 
izdati na svjetlo; ali ponukom njekojili prijatelja odlu^i proti prvoj 
svojoj nakani pustiti ga u sviet, da ide kuda mu drago. Pokazavsi 
svoj putopis njekojim uglednim osobam, nagovarahu ga, veli, da 

^ Da je Pigafettin putopis danas u istinu velika bibliografijska ried 
kost i da je po gotovu nepristupan, o torn govorim potanje u predgovoru, 
kojim popradujem novo izdanje teksta. 



Digitized by VjOOQ IC 



74 p. MATKOYI^, 

ga Da svjetlo izda; ali nagovaranja nije posluiao, jer se takovimi 
poslovi nije zanimao. Dodav u Englezku, u Londouu i Oksfordu 
pokaza ga njekojim plemenitim prijateljem, koji ga vrlo moljahu, 
da ga naStampa. On je za to, veli, bio odludio, da ga dri^i samo 
za privatnu porabu, Sto ima dosta spisa o stvarih turskib, pa Sto se 
njegov putopis odnosi samo na njekoliko milja puta, kojim su i drugi 
jur proputovali. Ovi i drugi jos razlozi suztezahu ga od izdavanja. 
Buduc ga s mnogib strana opet nagovarahu; osobito Rikardo 
Jlakluytj plemeniti Englez, profesor u Oksfordu, uman inladic, 
veleduSan, ne samo u5en u svojoj struci, nego i u drugih zna- 
nostib, a osobito upuceu u geografijskih predmetih; razmisljajuc 
nadalje, kako su putopisi geografiji koristui, kako jib malo ima, 
kako su ovi vedinom obdeniti, tamni, neta^ni i nepodpuni; s ob- 
zirom na sve tO; pa da budu one zemlje i mjesta poznata ne samo 
onim, koji bi onarao putovali, nego i svim drugim; pa sto se prije 
dyiesta i sto godina mnoga mjesta poznavalo^ za koja se danas nezna ; 
i sto mnogi koji su daleko putovali, ina^e vrstni, nisu svoga puta 
opisali: gledec na sve to, odlu^i se^ veli, na sviet izdati svoj 
putopis, pa bio i od male koristi. Tim prije se na to odlu6i, §to 
je spoznao, da su oni krajevi, premda su u Europi i premda svake 
godine onuda po koji putuik putuje, od starih geografa rdjavo i 
tamno opisani, a novi jib slabo poznaju. Vrb svega toga, primje- 
cuje, treba i to uvaziti, da mnogi pi§u o stvarih turskib ; ali nitko 
nije od tih pisaca, kao §to je spazio, iztrazio: u ^em se poglavito 
sastoji snaga i slaboca turska, i kako se uzvila Turska do tolike 
veli^ine? Jo§ ga je i to potaklo na izdanje svoga djela: sto mnogi 
pisuc o potonjem turskom ratu (od g. 1566) u Ugarskoj, s ne- 
znanja nisu mnoge stvari dobro razlozili, dapade krivo i po ugled 
historije nedostojno. Napokon dodaje, da mu nije zadatak, da u 
svojoj knjizi opisuje rat ugarski, nego da razpravlja o uzrocib 
svoga putovanja, biljezed istinito sve (buduc da je bio prisutan), 
Sto spada na pravo poznavanje njegove historije." Ovo su razlozi, 
koji su sklonili nasega putopisca, da poslije sestnaest godina pusti 
u sviet svoj putopis, koj ne bijaSe s prvine javnosti namienjen. 
IztiSuc pako nestaSieu dobrih putopisa po Turskoj, razabira se 
odatle, da Pigafetta vjerovatno nije poznavao putopisa prvoga 
Vrandiceva puta, inafie bi, buduc da svakom prilikom u putopisu 
uzveliduje udenost svoga gospodara, bio i njegov putopis spomenuo; 
mozda ga Vrandic jos nije bio tada napisao; a da je bar njekoje 
starije putopise po Turskoj poznavao, razabira se odatle, Sto se. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKAN8E0M POLUOTOKU XVI. VIBEA. 75 

nespominjuc jim pisce, kadSto na dj pozivlje. Zaista bi bila steta, 
kad Pigafetta nebi bio svoga putopisa izdao, jer za onda bjese od 
velike koristi (posto je Vran^icev u rukopisu nedogotovljen i rie- 
izdan ostao)^ osobito za poznavanje zemalja i naroda proputovauih 
krajeva, pa i za poznavanje tadanjega stanja Ugarske i Turske. 
Medju poticatelji, koji steko§e zasluga, da je putopis Pigafettin 
svjetlo ugledao, iztide se Rikardo Hakluyt, glasoviti englezki 
geograf, prvi svojega doba, koj se dao na izudavanje historije 
geografijskib obreta, god. 1577 drza§e prva javna predavanja o 
geografiji u Oksfordu^ te izdade o bistoriji geografijskib obreta, 
viSe znamenitib djela i putopisa, a njegovo djelo ^Principal navi- 
gations voyages und discoveries of the English nations^ London 1589** 
svjetskoga je glasa. Poniika ovoga glasovitoga geografa i udenjaka 
bijase Pigafetti odli^no svjedodanstvo i priznanje o vrlini njegova 
djela, koje je vriedno, da se svietu preda, za to na poticanje ovoga 
duvenoga strudnjaka nije mogao nas putopisac da mu se neodazove. 
Po Hakluytu nazvano bi u Londonu god. 1846 osnovano druztvo, 
koje kriti^ki izdaje s udeuimi uvodi starije geografijske putopise i 
druga djela ove sadr^ine, te je jur preko 60 knjiga zuamenitih 
geografijskib spomenika na sviet izdalo. Da li je Haklujt za 
Pigafettin putopis jo§ drugib zasluga stekao, toga nam putopisac 
nespominje. 

Pigafetta razdielio je svoj putopis na 23 glave. U prvoj glavi 
razpravlja o uzrocib, zaSto je car Maksimilijan II. g. 1567 odaslao 
poslanstvo k Selimu 11. u Carigrad; uz to govori i o uspjebu 
ugarsko-turskoga rata, koj bijase jednu godinu prije toga (g. 1566) 
poduzet. U 2., 3. i 4. glavi opisuje obcenito put od Be6a do Cari- 
grada ; u 5. glavi govori; kako se obavlja poklonstvo kod sultana ; 
uz to opisuje seralj i sjaj, kojim je bilo poslanstvo primljeno; u 
6. gl. opisuje Carigrad i Peru ; u 7. gl. opisuje tiesno carigradsko 
(Bospor), odnosno put tiesnom sve do njegova uSca u Crno more ; 
u 8. gl. govori o poreklu Turaka, kako su narasli i u 6em se 
sastoji njibova glavna sila ; u 9. gl. opisuje noSnju tursku i njekoje 
njihove obidaje; u 10. gl. razpravlja o vojniCtvu turskom; osobito 
dvoru suUanovu; u 11. gl. govori ob onih osobah^ koje stanuju 
izvan seralja, a pripadaju k dvoru sultanovu; u 12. gl. razpravlja 
vojsci, osobito o janjidarih i dr. ; u 13. gl. o pasah, vezirih i dr.; 
u 14. gl. o lidnosti sultanovoj ; u 15. gl. o broju vojske i o nji- 
tovih beglerbegib; u 16. glavi reasumira na kratko predjainje; u 
17. gl. opisuje na Sire put od Carigrada do Jedreneta; u 18. gl. 



Digitized by VjOOQ IC 



76 p. MATKOYld, 

razpravlja o Jedrenetu i o riekah, koje onuda teku; u 19. glavi 
govori o poslanstvu perzijskoixi; koje je onda u Jedrene prispjelo; 
u 20. do 23. glave uklju^ivo opisuje na Sire svoj dalji put od 
Jedreneta do Be^a. K tomu svemu dodaje joS tr^ni cjenik raznih 
mirodija i drugih trgovina, Sto se je za nje u studenom g. 1567 
u Carigradu placalo. 

Prema zadatku naSem razpravljati cemo na Sire o putopisnom 
dielu, a to onako^ kako je isti putopisac uradio, naime opisuju6 
put od Carigrada do Biograda na Sire, dodim je put od Biograda 
do Carigrada, kako veli, vrlo obcenito nacrtao. Drzec se ovoga 
putopiSdeva reda spojiti cemo s opisom puta od Carigrada do 
Biograda i onaj prvi ob6eniti dio ; a da bude opis sustavniji i slika 
podpunija, obazirati cemo se takodjer na pomenuti Vrandicev 
dnevnik i na druge spise ob ovom putovanju. 



U prvoj glavi (str. 1 — 16) razpravlja putopisac nO uzrocih, zaSto* 
je car Maksimilijan II. odaslao svoje poslanike god. 1567 u Cari- 
grad, da utana6e mir sa Selimom II.; uz to govori na kratko o 
uspjebu rata ugarskoga, poduzeta jednu godinu prije toga.^ — 
Putem, veli, sto su ga poduzeli u pomenutu svrhu, mnogo su vi- 
djeli i sluSali o onih narodih, koje djelomice upoznaSe, na kojih 
se osniva snaga ku6e osmanske, koja ve6 tolike godine najmocnije 
vlada krScanskimi zemljami, drzec jib u krutom robstvu. S toga 
odlu^i, da ce za svoju porabu voditi spomenicu, odnosno dnevnik, 
te sve upisati, kako ga je iskustvo podu^ilo, pamtec dobro sve, 
sto se na putu vidjelo, i biljezec sve, Sto se na mnogib mjestih i 
od mnogih lica slusalo; stvari, koje bi danas ili sutra mogle po- 
sluziti. Mnogi 6e se 5uditi, opaza, kako maleni i sirovi 6opor Tu- 
raka drzi pod jarmom tolike tisuce KrScana s tolikimi plemenitimi 
i rodnimi zemljami na sramotu svih nasih vladalaca. Al prije^ no 
sto ce opisati svoj put, nede, veli, biti izliSno, da progovori o po- 
vodu ovoga poslanstva, a za to treba da se dodirne uspjeha ne 
same minuloga rata ugarskoga (od g. 1566), nego i onoga, Sto se 
u Ugarsko] sbilo uslied pretenzija, koje su nadvojvode austrijski 
u ovoj drzavi davno gojili." Pigafettin dakle putopis dsniva se na 
samoj autopsiji, jer sve znatnije, sto je putopisac putem vidio i 
sluSao, a vriedno je da se pamti, to je sve zabiljezio i slozio u 
jednu cjelinu i sliku. Tim bi se ovaj putopis od dojakosnjih znatno 
razlikovao, osobito od Vraudi6eva, koj se trudio, da svoja opai^anja 
dovede u sklad s geografijskimi opisi starih pisaca, do^im se Pi- 



Digitized by VjOOQ IC 



PTJTOVANJA PO BALKANSKOM PQLUOTOKU XVI. VIBKA. 77 

gafetta stegnuo ponajviSe na svoja sobstvena motrenja i iskustvo. 
Da li je Pigafettin putopis u istinu takove naravi, to ce pokazati 
rezultati naSega razpravljanja. 

Prva dakle glava Pigafettina putopisa ponajvise je historijske 
naravi, jer putopisac pripovieda, kako su nadvojvode austrijski od 
vremena careva Friderika III. i Maksimilijana I. tra£ili pravo na 
Ugarsku i toga radi s kraljevi ugarskimi vodili ratove; kako je 
nadalje posHje boja muha^koga postao Ivan Zapolja, vojvoda 
erdeljski, proti Ferdinandu, kraljem ugarskim. Buduc da ga je 
ovaj svladao, ute^e se Ivan preko poslanika k Sulejmanu, moleci^ 
da ma bade zastitnikom i pomodnikom, nebi )i mu povratio kra- 
Ijestvo, obvezao se placati mu godiSnji danak. Na to dodje Sulejman 
a Ugarsku i srecnimi ratovi postade Tur^in gospodarom Ugarske. 
Dal je prikazuje u obdenitih ertah razvoj sgoda li Ugarskqj sve do 
smrti Ferdinandove : poznata fakta, kojim glede taSnosti neima 
prigovora; putopisac jih je erpio bud iz dobrih suvremenih izvora, 
ili jih je sluSao od svoga gospodara, koji bijase u poznavanju 
ugarske historije svoga vremena prvim uglednikom. Ovom obce- 
nitom historijskom erticom prelazi putopisac na dobu cara Maksi- 
milijana II., te pripovieda ratove ugarske od 1565/6 godine na 
Sire, kao svjedok, koj je jur tada ne samo bio u Ugarskoj, nego 
je, kao sto opetovano u putopisu spominje, slu^io u carevoj vojsci 
kod Komorana (noi dimorammo a Comara), a mozda bija§e u 
onom odjelu vojske, sto ga je Vrandic kao jegarski biskup glavom 
doveo svomu kralju u pomoc. Pigafetta dakle bijaSe ueposredni 
svjedok za ugarski rat od god. 1565/6, te je, koje iz sobstvena 
iskustva, koje od pripoviedanja svoga gospodara dobro poznavao 
razvitak onih sgoda, a obsirnim pri^anjem tih sgoda hoce da po- 
ka£e, kako je doSlo do poslanstva, kojega je i on bio ^lanom, i 
na koje se poslanstvo odnosi njegov putopis. Vrh toga ovomu 
obSirnijemu pri^anju bijase, kako gore rede, i taj razlog, da izpravi 
sve one, koji su o tih sgodah krivo pisali. Priobcujemo glavne 
momente tih sgoda, kako jih prikazuje putopisac kao neposredni 
svjedok, jer su i za historiju poslanstva dosta znatne. 

„Budu6 da je po smrti Ferdinandovoj s nova nastalo neprija- 
teljstvo medju carem Maksimilijanom II. i Ivanom, vojvodom er- 
deljskim, toga radi haraSe carski vojvoda, Lazar Svendi, ne samo 
erdeljske, nego i turske zemlje, a car uzkrati porti danak, sto je 
njegov otac poSiljao godimice u Carigrad. Osvojivsi Svendi zna- 



Digitized by VjOOQ IC 



78 p. HATiovid, 

menitu tvrdju Tokaj,* poboja se Ivan za svoj Erdelj i poticaSe 
Turdina proti caru, a to da je podupirao i paSa tamiSvarski. Ova 
8u dvojica drazila i nutkala Sulejmana, s jedne strane prikazuju6 
ma prividna prava, a s druge izvjescujuc ga krivo o Maksimi- 
lijanovih osnovah, dokazivahu, da nemisli samo zavladati Erdeljem, 
nego da 6e podporom dele Njema^ke i velikoga diela krscanstva 
kuSatif da sa svom snagom izagna Turke iz Ugarske, kao §to i iz 
ostalih krajeva^ koji ma pripadaha, a to da se moze odatle raza- 
brati, §to je amah po smrti otdevoj prekinao svaki ugovor mira i 
uzkratio danak, Sto je pla6ao za Ugargku. To je bilo do vol j no 
Salejmanu, koma je bilo prirodjeno boj biti s kricanstvom. Rasrdiv 
se i pobjesniv radi zle srece svoje vojske, koja se sramotno s Malte 
povratila, odazva se svakojakim ponukam, i odlu^i se u kasooj 
svojoj starosti na rat^ pripravljajuci ga svom snagom gledom na 
vojsku kao i na njezine potrebe, te odlu6i Ijeti g. 1566 na delu 
vojske udariti na Ugarska, govoreci. da ce se radje rastaviti sa 
zivotom, nego da bi se vratio bez pobjede. Medjutim je Erdeljac 
s jedne strane drazio Tar^ina na rat; dodim se s druge trudio^ da 
Maksimilijana nagovori na mir, odaslav a to ime u Be6 svojega 
poslanika Stjepana Batora, vlastelina ugarskoga. Ali Maksimilijan 
doznavSi s raznih strana za zle nakane Erdeljca i za priprave 
TurfinovO; pota^i se Batora, da se s njim u Be^u jedno agovara, 
dodim njegov gospodar agovara s Tur^inom posve drago, sasvime 
protivne neprijateljske oanove : za to dade na Batora straiiti kao u 
zatvoru u kaci, gdje je u Be6u stanovao.^ Tim napusti car ago- 
varanje mira, stane na obranu svoje vlasti sakupljati vojsku, koje 
od carstva; koje od drugih krScanskih vladalaca, i sve je u ta 
svrhu radio, Sto mu je samo bilo moguce; odaslav naime vojsku 
grofu Ecku SalmU; koj bijaSe gubernatorom Gjura i zapovjednikom 
onoga diela Ugarske, Sto bijaSe pod carevom vlaS6a. Salm pako 
osvoji Vesprim/ neznatnu varoS, gdje je malo plienanasao; zatim 
udari na Tatu, malu tvrdju, 22 milje po prilici daleko od Komo- 
rana, a branilo ju 300 Turaka; osvojivSi ju 21. srpnja, potato sve 
vojnike, osim petdesetorice, koji bjese sa svojim zapovjednikom 
odvedeni u suzanjstvo. Tata bijaSe za kraljeva ugarskih liepa i 
ubava varoS, ali osvojivSi ju Turei prije sedam godina, poruSiSe 



» P. Bizarus, ap. Schwandtner 1, 668. 669. Katona, XXIV, 45—55. 
2 Bizarus ap. Schwandtner, I^ 669, 675. 

' P. Bizarus ap. Schwandtner, I, 691, 692. Contarini, ap. Mesi6, 
227, LXIV, br. 5. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOYANJA PO BALTANSKOM POLUOTOKU XVI. VUSKA. 79 

ja i gotovo uniStiSe, osim jedine trrdjey koja I'e od varoSi puSkomet 
daleko.^ Isti dan, kad bi Tata osvojena, dodju Salmu u pomo6 
pod vodstvom Iv. Eastalda i grofa Kamerana 2000 talijanskih 
vojnika, papfnskih placenika, a joS istoga ili sliedecega dana prispije 
u Tatu 550 vojnika vojvode savojskoga. Medjutim se car bavio u 
Be^U; uredjujuc vojsku, koja ma je dolazila oda svuda u pomo6. 
Sulejman saknpivSi silnu vojsku, krenu s Carigrada; ali veci 
dio vojske i dobar dio kapetana nije mn rado iSao u boj u Ugarsku, 
bojeci se^ da je vodi u klaonicii, a ne u rat. Tako su bile viesti 
velike i uiSasne, §to sa dolazile s one strane, koje su sluSali putem 
na mnogib mjestih i od mnogih osoba, o jakosti krd6anske vojske, 
da su se Turci imali razloga bojati. Medju ostalimi viestmi, fito 
se pridalo o krScanskoj vojsci, jedna je bila ta, da ima toliko 
oruzanih konjanika, dto su razni knezovi talijanski glavom doveli, 
da su oni i konji jim, prekriti bielim i blistaja6im se oruzjem, koje 
kad bi sunce unj uprlo, odrazivalo toliki sjaj na daleko, da je u 
gledaoca u jedan mah probudjivao 6uio i strah. Vrh toga doznaSe, 
da kad je njihova vojska stajala pod Sigetom, da se nocju ^esto 
pnta dizalo straSnu viku o dodaScu krS6anske vojske, premda je 
bila vrlo daleko od njih ; jedini nadvojvoda Earlo nije bio sa 
svojom malom vojskom daleko,^ nu viSe kao motrilac, nego li 
branilac. JoS su sluSali od njekojih krScanskih robova, koji su bili 
u njihovoj vojsci na Dunavu (izpitivao jib je sam putopisac), da 
su se Turci od straha pred krScanskom vojskom, koja se jednom 
bila pribli^ila Ostrogonu, odmakli k Budimu, a ona ostrogonska 
da je bila sveudilj pripravna, kad bi se bila primakla krScanska 
vojska, koja je bila onda u KomaronU; ka gradskim zidinam, da 
bi bila turska umah uzmakla." Tim je stvar jasna i izvan svake 
sumnje, da je u Turaka joS ukorienjen strah, a po torn se ima 
suditi, da premda su njihove rile bile velike, nisu ipak tako bile 
straSne, kao Sto se bio raznio glas, a taj glas viSe je osnovan na 
njihovih pobjedah, koje su poluSili svojimi malimi ratovi i vise po 
slaboj disciplini, neposluSnosti i nestrpljivosti krScanske vojske, 
nego Sto po svojem juna^tvu i vrlini svoje mnogobrojne vojske. 
Siilejman iskustvom dobro pou^en o jakosti krS6anske vojske i 
o neslozi krScanskih vladalaca, odlu^i: ili poSiniti velika djela ili 



1 P. Bizarug, ap. Schwandtner I, 692, 693. Mesic, 236, LXVII, br. 8. 

2 Mesic, p. 263, LXV. 
' Mesic, op. c. p. 236. 



Digitized by VjOOQ IC 



80 p. MATKOV16, 

umrieti; povukavSi se k Biogradu; pregleda svu svoju vojsku. Tu 
(tadnije u Zemunu) je primio vrlo miiostivo vojvodu erdeljskoga, 
koj mu se dodje pokloniti, zagrlivSi ga, poljubi ga u ^elo; nazvav 
ga svojim sinom, rede: da kao §to mu je bio oteu prijateljem, da 
ce biti takodjer njegov i da ce ga braniti od svih nepravda nje- 
govih neprijatelja.^ Sulejman krenuv odavle (odaslavsi Pertava, 
svoga drugoga pa§u-vezira k obsadi Gjule prama Erdelju),^ zaputi 
8 ostalom yqjskom, koja je bila u istinu velika, k Sigetii u Ugarskoj, 
na medji brvatskoj, tri milje od Drave, a detiri od Blatnoga jezera, 
ka gradu, opasanu od bara i modvara, a podetkom kolovoza dade 
se na obsadu.^ Car pako, ili doduvSi, da su Turci krenuli k Si- 
getu, ili radi drugoga uzroka, pisa grofu Ecku, da se povude u 
Komoran. Grof uzevsi Tatu, osvoji malo zatim jos Vitan i Ghestes/ 
tvrdjiee, koje su Turci bili napuatili, a leze medju brezuljci, 20 
do 25 railja daleko od Tate. Zatim se povude 27. srpnja u Ko- 
moran i utabori se bvkraj Dunava, na desnom mu briegu naproti 
komoranskoj tvrdji. Car pako krenuvSi iz Beda prve nedjelje ko- 
lovoza, zaustavi se s vecim dielom konjanidtva medju Gjurom i 
Komoraaom.'^ Tako su nase vojske, opaza putopisac, bile cieli 
jedan dan medju sobom udaljene. Boravec bezposleni od 27. srpnja 
do 14. rujna u Komoranu, primjecuje putopisac^ koj je takodjer 
ondje bio: dekasmo na svrsetak obsade ISigeta.^ Turci, podignuvSi 
mnoge baterije i udariv§i mnogo puta, osvojiSe napokon dne 7. 
rujna 1566 tvrdju Siget,' a to je bilo uprav trecega dana po smrti 
staroga Sulejmana. Nije se pridalo bez razloga, veli dalje, da je 
smrt uprav odatle nastala, §to videc. da mu je vojska bila s ve- 
likim gubitkom vise puta suzbijena, i zdvajaju(3 o pobjedi, uze si 
k srcu, da ce mu obsada one tvrdje zadati prikora i sramote, te 
donieti mu ne malenu stetu, tuzno mu je tako srce iznemoglo bolescu 
i staroScu, da nije moglo poduieti tako zestoka i te^ka udarca, 
vec shrvan i satrt dokonda svoj zivot.^ Ovo mu se 6ini vjerovatno, 

1 Katona XXIV, 207 i d. Forgac, XVI, 420. Hammer, II, 316. 
Klein, III, 595, 596. 

* Mesic, op. c. p. 228. 

2 Mesic, op. c. p. 233—38. 

* Katona, XXIV, 205, 206. 

•• Istvanfi, op. c. p. 287. Oester. Milit. Zeitschrift 1827, II, 187, 
Meaic, p. 236. 

« VranCic kod Katone, XXIV, 297. 

"^ Izvori o obsadi i padn Sigeta a Mesica, op. c. 

® smrti Sulejmanovoj gl. Meaid^ p. 282, op. 2. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 81 

jer su Turci pri^ali, da Sulejman, nije umro prije, nego posUje 
osvojenja Sigeta, a to je slusao putopisac, veli, iz ustiu istoga 
Ibrahima, koj je kao poslanik sultanov odaslan k caru, s njimi 
na povratku putovao. Ibrahim re^e naSenoiu poslaniku (Vran^icu), 
koj spomenu, da je Sulejman umro tri dana prije pada Sigeta, da 
nije, nego da je umro tri dana poslije zauzeca; na to poslanik 
opet odgovori, da nije, nego da je prije umro. 

Cuvsi ear, da je Siget pao, vrati se natrag u Gjar, i pisa Salmu, 
da bi se i on sa svojom vojskom natrag povukao.* Na to dignuv 
grof 14. rujna tabor u Eomoranu, prispije sliede6ega dana u Gjur. 
To je varoS i tvrdjava careva u Ugarskoj, 80 je milja od Be^a 
daleko, Ugri ju zovu Jurr, a Niemci Rah. Maksimilijan, neznajuci 
za smrt sultanovu, sjedini svoju vojsku, jer se je bojao, da 6e mu 
neprijatelj doci u pohode; za to dade radi ve6e sigurnosti blizu 
Gjura graditi most od ladja, da se bude moglo prieci na drugu 
obalu Dunava, do6im mu je vojska bila zaSticena s ledja, t. j. od 
zapada, gjurskom tvrdjom i Dunavom^ a na desnom krilu poto- 
kom, Sto te^e u Rabu ; uz to odredi, da se lievo krilo i ^elo utvrdi 
obkopi i jarugami. DoznavSi napokon za smrt Sulejmanovu, nije 
se vise bojao Turaka, te ostavi most i ostale utvrde nedovrSene.^ 
Vojska pjeSacka i konjani^ka^ koja je bila uz cara kod Gjura, 
bila je ova: 3150 konjanika iz CeSke, iz Slezke 2000, izMoravske 
druge 2000, a iz Austrije 2150. Svi su ovi bili naoru2ani prsnimi 
oklopi i kacigami, a za obranu imali su ma^eve i pi§tolje. Iz 
Ugarske bilo je 4500 konjanika, koji su imali Stitove, kacige, 
kopja, kratke i Siljaste ma^eve, a njekoji vrh toga zeljeznu ko- 
Sulju. Medju timi bilo jih je (po starom skitskom obi^aju, ili je 
to oponaSanje Turaka), koji su imali na plecih najve6a orlova 
krila, a preko ramena kao oklop od koze naedjeda i od druge zvje- 
radi, da se pretvore u Sto uzasnije straSilo. Ovakove zovu Turci 
„deli", t. j. ludjaci. Osim pomenutih l^onjanika, postavljenih od 
zemalja carevih, odasla vojvoda save j ski pod vodstvom gospodina 
Levi 550 konjanika, oboru^anih na gore pomenuti na6in; bijaSe 
tu glavom i vojvoda od Ferrare u pratnji uglednoga konjani^tva, 
kojega Zajedno s konji bijaSe 1150; doSao je takodjer vojvoda 
Cruize i talijanski pustolovi sa 750 konja. Osim ovih bilo je i drugih 
njemaikih knezova, poslanika i pustolova, a svi ovi su skupa 



^ Mesid, op. c. p. 265. 

* Katona, XXIV, 287 i d. Petras de Reva ap. Schwandtner, II, 748. 
B. J. A. 0. 6 



Digitized by VjOOQ IC 



82 p. MATKOVld, 

imali 1150 konja. Nadvojvoda Ferdinand, carev brati namjestnik, 
dovede sa sobom 1150 konja; a pripadajucih caru i njegovoj kuci 
bilo je ukupno 2120 konja. Vrh svih ovih konjanika bijage voj- 
nika, koji bijahu odaalani od drzava carevih, a tih je bilo 8000 
konjanika, oruzanih pistoljami. Ovo je bilo svekoliko konjani6tvo, 
koje je ukupno brojilo 30.790 konja. ^ Pjesa^tvo bijaSe ovako m- 
stavljeno: iz Ugarske bilo je 20C0 momaka, iz Austrije drugih 
2000; iz Italije 2000 pladenika papinskib, a 3000, koje odasla 
vojvoda fiorentinski pod vodstvom gospodina Aurela Fregolsa; 
zatim je prispjelo 16.000 momaka iz carevih dri^ava. Tim je bilo 
u svemu 25.000 pjeiaka. Toliko je brojila krScanska vojska; 
premda je u istinu u pojedinih ^etah pjeSa^kih, kao i u konjani^kih 
eskadrah, manjkalo ne malo njih, ali ipak prema tomu u^injene 
bijahu odredbe glede stana i hrane. Za potrebe ove vojske bilo je 
4000 pionira, koji stanovahu blizu rieke Rabe do polja.' 

Turci osvojivSi Siget i pogubivS sve vojnike, koji su ga branili, 
odrubiSe glavu od tiela grofa Zrinskoga (Zerina) , gubernatora 
mjesta i onoga kraja, koj £ivec junadki, umre takodjer junadki. 
Beg pake Stolnoga biograda, koj bijaSe prijatelj grofa Zrinskoga, 
htjede barbarskim pietetom pokazati, da cieni takova junaka, za 
to uzev njegovu glavu, po§alje ju na kolih^ crnim barSunom 
prekritih, na dar grofu Salmu, poru^iv mu, da mu nemoze izkazati 
vece u4uge, nego fito mu §alje glavu velikoga junaka, da bude 
dim dostojnije od njegovih sahranjena.' U ovo isto doba osvoji pasa 
Pertav Gjulu, buduc se bio predao njezin upravitelj Keretzkein, 
(Keredeni), gospodar Nikolsburga (Mikulova); §to nije ovaj drzao 
udinjena obecanja, bude za to grad oplienjen i opustofsen, mtfogi 
Ijudi poubijani, a na glavu mnogih ciena udarena ; malo zatim 
od zalosti i sramote satrt, kasno kajajud svoju kukavStinu^ umre 
Bramotno medju Turci.* 



^ Ako 86 pojedini hrojevi zbroje dobije se ukupno 28.670, dakle 
za 2120 k. manje; biti de se putopisac, ako nije stamparskom grjeskom 
stia izostavljeno, kod gdjekoje stavke ill kod sbrajanja pomeo. 

* Nas putopisac glede broja careve vojske i od dmgud mu dosle 
pripomodi, cini se, da je bio dobro izviescen, posto je i njegov go- 
spodar A. Vrandid, kao jegarski biskup, bio u kraljevu taboru. Puto- 
pisdev ukupni broj careve vojske (55.000) slaze se i s drugim izvo- 
roin. Gl. Mesic, p. 262. 

» Mesid, p. 292, 293; LXXX, br. 22 

* Istvanfly^ p. 472; Forgac, XVI, 413; Bizarus i P. de Iteva ap. 
Schwandtner, I, 701; II; 747, 748, Leanclavius, Annales, p. 63. 



Digitized by VjOOQ IC 



PU-rOVANjA PO BALEAMSKOM POLUOTOKU XVI. VIBEA. SS 

Mehmed, prvi paSa vezir, odasla umah po Sulejmanovoj smrti 
(koju je dr^ao tajnO; Sto je viSe mogao) u Malu Aziju (Anatoliju), 
6auSa k Sulejmanovu sinu Selimu, koj je onda sjedio u Kutehu 
(Kjutahiji), gradu Galatije, nedaleko od Angore, ubaviesti ga o 
smrti ot6evoj, i da su svi pripravni na n|egovu zapovied i na 
posluh, priznavajuci ga svojim gospodarom. CuvSi to Selim, umah 
zapati u Carigrad, kamo prispjevSi, bavio se ^etiri ili pet dana; 
zatim krenu k Sigetu, da preuzme gospodstvo nad vojskom i Za- 
jedno nad carstvom.**^ Dalje opisuje Pigafetta veliku vatru, koja je 
velik die Gjura uniStila, a podmetnuli da su ju vojnici; da mogu Sto 
bolje plieniti.' PoSto je opisao haranje po gradu, i kako su si 
vojuici medjusobno plien otimali, opaza, da su se ovom prilikom 
furski vojnici boljimi od krScanskih pokazali; jer po priedjelib, kojimi 
je prolazila turska vojska, nisu se vidjela tolika pustoSenja, kolika 
na putu od Gjura do Be6a. Dalje pripovieda, kako se za careva 
boravka u Gjuru kulalo; da se iz zasjede ulovi 15 — 20.000 turskih 
konja, koji su bili kod Stolnoga Biograda; ali su lukavi Turci 
svojom opreznoScu to poduzede sasvime osujetili; dobilo se nije 
nista, primjecuje, a izgubilo se, kako se poslije opazilo, mnogo konja 
i Ijudi, jer su vrlo trpjeli od £edje, te su pili blatnu i gnjusnu 
vodu. 

PrispjevSi Selim k vojsci, nije naSao nikakova suparnika, budu6 
mu je brat Bajazit jur bio umro, svi mu se pokoriSe i priznaie 
ga svojim gospodarom. Dalje pri^a poznatu poviest o smrti Baja- 
zita, brata Selimova. Zatim crta bunjenje janji^ara, koji su 
iskali, da jim se potvrde sve njihove povlasti, koje jim se podje- 
Ijnju prigodom smrti i zasjednuca na priestolje njihovih gospodara. 
Tra^ili su vrlo veliki nov6ani dar u mjesto plienitba, koje jim 
se dozvoljavale na trgovcih i^idovskih i krScanskih; ali se poslije 
umirise, dok ne stigoSe u Carigrad. Selim male dana poslije dolazka 
krene, ostaviv veliku posadu u Sigetu, povede sa sobom mrtvo 
tielo otea Sulejmana, te zaputi vojskom prama Carigradu. Ta se 
vojska viSe prikazivala kao pobiedjena, nego slavodobitna ; jer 
je poznata stvar, da je mnogo vojnika poginulo, a svakoga dana 
su putem umirali, ili su i§li iznemogii u neredu, ili, izgubivSi mnoge 
konje, iSli su na p6 razoru^ani, goli, i raztu^eni. Ova je stvar 
zaista vjerovatna i od mnogih stanovnika potvrdjena* Kiad bi 
pored tolikih zavladavsih nereda koja vrstna sila i valjana mno- 

* Hammer Gesch,, III, 496 i d. 

^ P. Bizarus ap. Schwandtner, I. 709. 



Digitized by VjOOQ IC 



84 p. MATKOV16, 

iina vojnika, bila za DJimi u potjeru poSia, nanosec jini s traga itete, 
zadaia bi jim bila tezki udarac i dovela jih u pogibeij; tim vise, 
ito uprav onda disu janji^ri bill a dobrom sporazumku s paSami 
i 8 vlastitim svojim gospodarom. To dokazuje ova okolnoet, sto 
prispjev Selim u Carigrad, zaputi u svoj stan i htjede unici u 
serai], all janjidari mu se oprli, buneci se, nedadose ma da unidje; 
zabtievaju(Si od njega svoje povlasti. Hoteci jib pase umiriti, kre- 
Duse janjicari proti njim, te kundaci udarise na Mehmeda i Per- 
tava, prve medju pasami, pa jih izlupase kao one, koji su krivi, 
ito nisu od gospodara obilnije nadareni. Selim pako, vrlo aplasen, 
pozva janjidarskoga agu^ pitajuci ga: sto boce janji^ri? Na to 
aga, koj je ve6 bio sisao s konja, da umiri svoje vojnike, plague 
rede: sultane! zele novca. Sveudilj je aga nastojao, da jih bratskom i 
Ijubeznom riedi, pladuc^ umiri, govorec: neka takovim ponasanjem 
nekaljaju svoga imena kao najodanijih vojnika, koji vrh svega 
Ijube svoga gospodara; neka necine, da jim kapetan izgubi zivot, 
a da gospodar nece jim niSta uzkratiti^ te da ce biti obilno na- 
dareni i nagradjeni. Napokon su s6 umirili i udovoljili. Ali pored 
svega toga, ipak se Mehmed, bojeci se kakove neprilike, nije dao 
nekoliko dana iz kuce, nije dolazio po obidaju nit u seralj u viece, 
Sto oni zovu divanom.^ 

U carevoj pako vojsci nastali su jos veci neredi, sto je svakim 
danom vrlo mnogo Ijudi umiralo, a jo§ jih je vise neprestano iz 
tabora odlazilo, buduc da se primicala studena doba i zlo^esta 
vremena. PoSto se obistiuilo, da je Sulejman mrtav, i da je turska 
voj'ska krenula natrag: odludi car, nebojeci se vise ni6ega, nepo- 
Ciniv ni§ta znatna, dici pod kraj listopada tabor kod Gjura, buduc 
da je bilo preostalo malo Ijudi. Razpustivsi preostalu vojsku, zaputi 
u Bed, ponesav sa sobom mjesto slavja kuznu bolest, koja, od- 
podev na bojnom polju, svrsi unutar zidina Beda, morec cielu zimu 
Ijude svake ruke, koji su prije pobjesnili, no umrli.^ Take je 
svrSila ova vojna ugarska, koja bi razglasena po cielom svietu, 
koje radi od svih krscanskih naroda dodjose onamo mnoga go- 
spoda, vitezovi i plemici, Ijudi svake ruke, drzec, da ce djelo i 
posljedak joj biti u suglasju s glasom tako velike vojske, koja je 
amo imala dovesti osim mnoge gospode i detovodja velika glasa, 
jo§ i tako modnih vladalaca i knezova. 



* Izvori pobuni janjicara u Hammera, III, 497 — 506. 
« Istvanffjr, XXIII, 492. Forgad, XVI, 437 i d. 



Digitized by VjOOQ IC 



PDTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 85 

Do6im se na taj na<^in rastale vojske, malo zatim njekoji s jedne, 
a drugi s dnige strane stadoSe posredovati i raditi o miru. Medju 
timi bijase s jedne strane paSa budimski a a druge grof Eck. 
Potonji razabra od istoga pase, da kad bi car Maksimilijan poslao 
poslanike u Carigrad s dankom, §to se prije ujekoliko godina 
placalo za Ugarsku, i s namjerom da ugoYori mir, da bi se taj 
lasno uz povoljne pogodbe od sultana postigao. PoSto se njekoliko 
pisama s Carigradom izmienilo, bi odluceno, da car poSalje s puno- 
moci i dankom svoje poslanike, koji da podju u Carigrad, obskrb- 
Ijeni provodnim pismom, da mogu sigurno poci i vratiti se u 
sludaju mira i rata, da tamo ugovore mir ili primirje, bud li §to. 
Poito se to zaklju^ilo uz obecanja^ jedan da ce poslati, a drugi 
da ce osigurati poslanike, pustiSe Turei na slobodu gospodina 
Alberta Vuisa, koj bijaSe jur §est godina poslanikom u Carigradu, 
najprije za Ferdinanda, pa za Maksimilijana, a 22 mjeseca bila 
su jur minula, §to je bio od Turaka u tako strogom zatvoru u 
kuci dr^an, da ni on, nit itko od njegove obitelji nije smio izaci, 
imajuci danoni i nocu uviek stra^u oko sebe; vrh toga tako jim 
pozatvarase prozore, da jim je malo svjetla oknom od ozgo do- 
lazilo, nemogavSi nikuda van gledati, nego u nutarnje dvoriste.^ 
Jedna i druga stranka s raznih je obzira mir zeljela. NaSemu 
caru bilo bi skoro nemoguce, da postavi sliedece godine onakovu 
vojsku; kakova se bila proSle godine sabrala. Selim pako takodjer 
je zelio mir, jedno radi uemira na Iztoku, Sto se u Arabiji po- 
bunio narod u jednom i drugom Jemenu, umoriv paSu i njeko- 
liko sandzaka, koji su njim upravljali; pa i Perzijanci, koji mu 
nisu bili veliki prijatelji, dospjeSe dapa6e u o?iti rat: za to je 
zelio, da se u carstvu utvrdi radje mirom, nego li ratom; tim 
vise, Sto mu dojduce godine nije bilo nikako moguce voditi u 
Ugarsku znatnije vojske, jer mu je minulim ratom nestalo vojnika 
i mnogih drugib potrieba, a zemlje poharane i iztroSene nisu mogle 
toliko hrane pru^iti, koliko bi bilo dosta za uzdrzavanje velike 
vojske. Na rat ugarski nije se nimalo ra^unalo niti sliedecega 
Ijeta, niti Ijeta za tim; jer Turei (premda jim se obricalo) nisu 
htjeli vjerovati, da bi poslanici krScanski imali do6i ugovarati mir ; 
i dodim su oni jur na putu bili, u Carigradu se dvrsto drzalo, da nece 
doci^ Njekoji Dubrovdani u Biogradu mu pri^aSe, da jim je njeki 
spahi, portin odmetnik, rekao (kad je onud voj^ka turska na svom 



^ Hammer, 111, 511—513. 

Digitized by VjOOQ IC 



.86 p. MATKOV16, 

povratku profila): baS 6u Ijetos vidjeti, imadu li Krscani mozga i 
hoce li doci u Ugai:sku; ler stvar je vrlo jasna, da bi polovinom 
vojske od proSloga rata polu^ili najve6e koristi u onih krajevih. 
Nu oni su poznavali svoje razloge, a naSih nisu znali, a ti bu 
bill takovi, da je car nastojao na svaki na^in o miru, a ne ratu, 
koji je odgadjao na bolja vremena i bolje prilike, buduc da mu 
je maDJkalo novaca. S toga odiudi car odaslati poslanike s dankom 
i drugim novcem te vrlo castnimi darovi za sultana, kao i za sve 
paSe vezire, pa joS i za paSu budimskoga. Promisljajuc mnogo, 
koga vriednoga da odredi, koj bi bio tako sposoban, da taj toli 
znameniti posao mudroScu i ^ascu svrsi; jer se imalo pregovore 
voditi Sto vecom koriScu i dostojanstvom s narodom barbarskim, 
najsilnijim i najlakomijim : svidje mu se izabrati dvojicu, prvoga 
gospodina Antuna Vranci6a, biskupa jegarskoga, svoga savjetnika 
kr. Ugarske, prelata najvecega ugleda i iskustva, koj buduc star, 
intiajuc 63 godine, osim literarnoga znanja imao je iskustva od 
27 poslanstva, u kojih je uviek 6astno iznio svoje ime; a posljednji 
put pred deset godina bi odaslan kao poslanik u Carigrad od 
Ferdinanda prvoga k Sulejmanu prvomu, to su otfievi, kao sto ga 
sada salje Maksimilijan drugi k Selimu drugomu, koji su sinovi, 
carevi, jedni su bili krScanski, a drugi turski. Povrativsi se Vrandic 
srecno, uzdignut bi na vladu biskupije jegarske. Tomu muzu bi 
povjeren zadatak ovoga vrlo znamenitoga posla. Car Maksimilijan, 
koj je tada boravio u Pragu, da §to vise podasti ovo poslanstvo, 
te da bude §to uglednije, osim dostojanstva one osobe, prida mu 
druga, vrlo destitoga viteza, gospodina Kristo/a Thaimphimpocha 
(Teuffenbacha), Stajerca, vojnoga savjetnika nj. veli^anstva. Ovi 
poslanici napokon, buduc je minulo dosta vremena, i jer su Turci 
dvojili, da nisu duzni drzati rie^, i Sto je car po^urivao odlazak, 
naglo se oprostiSe s nj. velicanstvom, kqje je onda drzalo sabor 
u Pozunu. Praceni dakle castnom i velikom druzbom, krenuSe na 
put prvoga srpnja 1567 godine." 

Ovo su pri^anja Pigafettina sgodah 1566 godine i o povodu 
drugoga Vrandiceva puta u Carigrad. Nije na§ posao, da pore- 
djujemo ova pri^anja s historijskirai izvori onoga doba, te da jih 
po strogoj historijskoj kritici ocjenjujemo, jer se putopisac negradi 
historikom, nego na kratko ali vjerno pripovieda, Sto je vidio i 
sluSao, biljezec i ista pudka pri6anja njekojih prilikah onih sgoda. 
Pored toga ipak se usudjujemo primietiti, da ova Pigafettina pri- 
danja ne samo da nisu u protuslovju, nego da se u suStinL suda- 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKAK8K0M POLUOTOKU XVI. VIBKA. 87 

raju 8 historijskimi izvori onih Bgcxla. Ako nas putopisac neprinosi 
tim znamenitih historijskih priloga, koji bi znatnije popunfivali 
historijske izvore, ipak zasluzuje, da se pribroji medju DJe; tiin 
viSe, Sto bijaSe rodom tudjinac, Sto je uprav onoga doba zivio u 
Dgarskoj, u carevu taborii, na izvoru onih sgoda, a svojim polo- 
2ajem uz Vran^ica imao je riedkn priliku mnoga vidjeti i mnoga 
doznati. 

U drugoj glavi (p. 16-^23) putopisa opisiije Pigafetta svoj put 
od BeSa po Dunavn do Biograda. U torn opisu spominje znatnija 
mjesta, u kojih se pristajalo, ili uz koja se prolazilo. Za taj dio 
puta hnamo jur poznati Vrandicev dnevnik istoga putovanja/ gdje 
je obilni]a topografija, osobito za dio puta od Budima do Biograda; 
ali ponajviSe su puka imena mjesta s daljiiiami bez svakili bilje- 
zaka. Pigafetta odpo6imlje svoj putopis s opisom Be6a (Vienna), 
glavnoga grada Austrije, „gdje je carski dvor, gdje su se ukrcali 
u ladje; odkuda je poslanstvo, pravo rekuc, na put krenulo, 
premda se u Pozunu s carskim dvorem oprostilo. Be6 mu se pro- 
stire na desnom briegu dunavskoga rukava, a zove se Vienna po 
riefici, koju stanovnici zovu Wien. Ovaj potok^ tekuc na dobar 
hitae kamena daleko od grada, obta^e ga s juga i iztoka^ te utje^e 
u Dunav. Taj grad nije velikoga obsega, te je vise okrugao nego 
druga^iji, a moze se uz obkope obici dobrim korakom za tri de- 
tvrti ure. Od kako je car Ferdinand amo prenio priestolnicu, 
ukrasuje se najboljimi i sjajnimi kucami, te je danas vrlo naseijen 
i Hep grad. Zidine su mu gradili talijanski graditelji, sagradjene 
8U na novi na^in od pe^enih opeka, a utvrdjene jakimi i ogromnimi 
obkopi, te je najtvrdji grad onoga kraja. Izvan pake grada, prema 
prostoru ov- i onkraj Dunava, ima vrlo velikih i vrlo naseljenih 
predgradja; kuce su jim drvene, da se za potrebu rata mogu 
malim trudom ukloniti, a kad rat mine, mogu se s raalim troSkom 
opet sagraditi. Okolina mu je vrlo rodna i liepa, a grad obiluje 
najboljim kruhom, vinom, mesom, drvi i drugimi potrebami u to- 
likom obilju, kao nijedna druga varoS njemadka. Ovaj je grad 
bez sumnje stara Julibiona (sic!), koju Ptolomej postavlja kod 
gore Cetius , a ta mu je gora danaSnji Calenberg, gdje je 
odpodimala gornja Panonija. — KrenuvSi dakle s Be6a, prispjeli 
8u, posto su sedam milja plovili, u PeterneL To je tvrdjica na 



' Men. Hung, hist., 8cr., VI, 78—79. XXXII, 55—67. 

Digitized by VjOOQ IC 



88 p. MATKOV16, 

brezuijku s desna od Dunava; proslih vjekova bijaae znatna varos^ 
koju je pora§io (kao Sto se pri^a) kralj Matija.^ Tu je medja 
Austrije i Ugarake, koju od one dieli rieka Laita, osobito oa odoj 
strani, gd]e je varoS Pruch, Ova rie^ica te6e dalje Ugarskom 
prama iztoku dok se neizlije u Dnnav. Dalje su stigli za tri milje 
u Pozun (Po88onia)j na lievu je Dunava, Niemci ga zovu P e- 
spruch, a glavni je grad earskoga diela Ugarske, gdje se obavlja 
krunitba i drze sabori kraijevine. Tu odpocimlju Earpati, koji 
poito su opasali Ugarsku onkraj Dunava i Erdelj, svrsavaju ka- 
taraktami dunavskimi kod Almasca.* Buduc da poslanik Vrandic 
joS nebijase u redu, dade svoju pratnju ukrcati u ladje te odredi 
da plove ka Komoranu (Comara) i da se ondje zaustav€|. Me- 
djutim poslanik s putopiscem i njekojimi drugimi krenuse istoga 
dana od Fozuna na kolih, prebacivii Dunav na ladjali, stupise na 
otok komoranski i dospje§e na nocifite u selo Nagie Magiar, t. j. 
selo ugarsko; prevalivSi tri milje ugarske puta, §to ' bi odgovaralo 
21 milji talijanskoj. Odavle dodjose poslije pet miija puta u veliku 
varoS Megier^ odkuda su do Eomorana trebovali 6etiri milje. Ko- 
moran je ugarska varos, po njoj nosi ime otok, koj je najveci 
izmed svih dunavskih otoka; grad je ogradjen bedemi; al je ku- 
kavan. U krajnjem kutu, medju gradom i otokom, sagradjena ]e 
tvrdja na novi nadin sa tri obkopa, hvata]u6 se na dvie strane 
dvajuh rukava dunavskih, od kojih se lievi zove Vaga. Ovdje 
je medja turska. Tu se sastalo cielo poslanstvo, koje se ukrcalo u 
ladje, Sto su bile priredjene jur u BeSu i Pozunu, da poslanike i 
njihovu pratnju s konji, koli i prtljagom dovezu u Biograd, Jedva 
se odmakli, dodje jim na turskom zpmljiStu na susret turski aga 
i ^auS, imenom Bekran, s njekoliko ladja i oru^animi turskimi 
vojnici, odaslav jih pasa budimski, da poslanstvo prate i stite. 
PrevalivSi onoga dana 5 milja, prispjeli su u Ostrogon (Strigonia), 
gdje jim se nije dalo iskrcati; na ve^er jih pofiastise na obali 
rieke turskom glasbom njihovih barbarskih i bu6nih glasbila, a 
mladi Ijudi izvadjahu svakojake skokove jedan preko drugoga. 



^ Petronell u Schwandtnera I, 339^ 689. 

* ^Finis Karpati mentis, quo loco jungitur Danubio, eoque divi- 
sus vi aqnamm, cataractas facit crepidum plus 60 vocaturque ab in- 
digenis Halimaska. — Haeque cataractae, Gliuta (? Clisnra) indigenis 
dictae ab asperitate, sunt inter Golubacz et Cladovo olim, nunc Novi- 
grad appellatum, quod Turcae construxerunt Siverino destructo." Mod. 
Hung., Scr., VI, 83. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 8f> 

O^aj je grad na desuom briegu Dunava i stere se po ravnini, 
dodim se gradic, koj bijase nadbiskupski, dize na pedini vise grada. 
Tu opaza putopisac, da ce ob ovih i drugih lujestih, koja $u i na 
povratku vidjeb', ovaj put samo toliko kazati, §to misli, da je po- 
trebito, pridrzujuc si, da kod opisa povratka, rekne o njih vise, 
jer ce biti bolje informiran. Al na povratku od Biograda u Bed 
ni]e poslanstvo putovalo Dunavom, nego je i§lo kopnenim putem; 
za to nije proslo na ovom putu svih oniii navedenih mjesta, nego 
samo njekoja, na ime Tolna, Budim, Ostrogon, Komoran i Nagy 
Megyer, a o tih mjestih predjasnja opazanja popunjuje nakuadnimi 
bilje^kami. PoSto su dvie milje otrag ostavili ViSegrad {Vice- 
grado)^ tvrdju na brdu, na desnoj obali Dunava, dospjeli su 
nakon 5 milja puta u Budim (Bud a), grad kraljevski. Tu stoluje 
pa§a, koj upravlja svom turskom Ugarskom i drugimi krajevi, 
koji k njo] pripadaju. Grad mu se prostire po bre^uljku na 
desnom viSem briegu Dunava, a s juzne strane ima na delu tvrdju, 
koja se dize na vrlo uzviSenom i uglednom mjestu, koj gradom 
vlada; u tvrdji stanuje kastelan s 500 vojnika; ali putopisac misli, 
da jih nije bilo toliko. Tu je kraljevski dvor, koj zaprema malo 
ne sve ono mjesto, a restaurirao ga je s najvece strane kralj 
Matija ; dini se, da je morao biti vrlo ugledna palada, i jo§ bi bio, 
kad bi se driao u redu. Tu se vide vrlo prostrane dvorane, veliki 
triemi i prekrasne dvorane ; vidjeli su medju ostalimi ostanke vrlo 
liepe knjiznice s mnogimi slikarijami i latinskimi napisi. Sve te 
stvari, primjecuje, prikazuju plemenitu starinu, u jedan se mah 
osjeca strab i sucut, video veliku skvu onih kraljeva, kako je 
porusena i satrta. Dalje opisuje audienciju kod budimskoga pase, 
njegov divan, spominje prikazane mu darove, a o tom svem govori 
na Sire i Vrandi6 u svojih pismih na cara.^ Razpravljalo se preko 
tumada, a taj bijase njeki padovanski Zidov, koj je pa§i tumadio 
turski, a poslanikom talijanski. Kad bi bili btjeli, primjecuje puto- 
pisac, mogli bi bili i bez tumada hrvatski razpravljati ; ali paSa je 
btjeo, da mu se predlozi na turski ka^u, a take isto bi on odgo- 
varao ; §to se takodjer obidaje u Carigradu, do6im se u neznatnih 
stvarih govori bez dragomana hrvatski, jer taj jezik znadu malo 
ne svi Turci, osobito vojnici. Nakon obavljene audiencije vodilo 
se poslanidku pratnju, da vidi tvrdju i grad. Tu spominje puto- 
pisac medju ostalimi most od ladja, koj vodi od tvrdje preko 



^ Monum. Hung, hist., Scr. VI, 65—75. 

Digitized by VjOOQ IC 



90 



p. MATKOyi6, 



Dunava, a dug je ^etvrt talijanske milje; preko mosta dolazi se 
u PeStu (Pesta), koja je s jednom stranom na lievoj obali Du- 
nava, oblika je ^etvorasta, veca ]e od Budima, opasana nizkimi zr- 
dinami, popravljenimi od Turaka Erecana, a nali^e viSe plotu, 
nego gradskim zidinam. U nutri ima dosta kuca, u kojih stanuju 
Ugri i Turci; ima raznih trgovina, svega ima u vecem obilju, 
nego u Bndimu. ProbavivSi dva dana u Budimu, paSa jim dade 
na put dobru pratnju : upravitelja svoje kuce ili ^ehaju, ^ovjeka 
vrlo ugledna, pomenutoga ^auSa Bekrana s njekoliko janji&ira, da 
se za poslanstvo skrbe, da ga sigurno prate, da mu priprave sta- 
nove, i da mu od mjesta do mjesta prirede sve potrebe na ra^un 
sultanov, to za nje, to za njibove konje Poslanici, ukrcav§i se sa 
svom svojom pratnjom 10. istoga mjeseca u brodove, krenuse 
Dunavom prama Biogradu."^ 

Poslanstvo ukrcavsi se u Be^u na ladje, krenu Dunavom put 
Biograda. Na tom putu, ponajprije do Budima, spominje putopisac 
ona znatnija mjesta, u kojih se pristajalo; a odpo^imlje svoj pu- 
topis 8 opisom tadanjega Be6a, vjerovatno tako zvanoga sredo- 
vjednoga, ertajuc osobito njegov polozaj i utvrdjenja; opis mu je 
dosta obcenit, ali tacniji, nego u mnogoga pisca onoga i poznijega 
doba. I naS putopisac posize kadsto, premda ne toliko kao Vranfic, 
u staro-klasi^nu geografiju, sto se 5ini, da je bilo karakteristidno 
kod tadanjih u^enjaka; a glavni uglednik bijaSe jim Ptolomej, 
kojega obielodanjena izdanja onoga doba, popunjena novimi ge- 
ografijskimi opisi i kartami, bijahu jim glavne priru^ne geografijske 
knjige. Bed naSemu putopiscu bijaSe stara Ptolomejova Julibiona 
(valjda lou>.i6pova) na kraju gore „Cetius", poznato keltidko mjesto 
i rimski municipij, poslije nazvana „Vindobona".^ Mons Cetius 
na medji gornje Panonije i Norika, uzimahu stariji pisci, kao §to 
i na§ putopisac, za danaSnji „KahIenberg" kod Beca,' dodim se 
danas uzimlje za „Bedki lug" (Wienerwald), koji s Kahlenbergom 



* Vrancid javlja iz Budima (11, VII, 1567) poslaniku Vyssu u Ca- 
rigrad, da ce krenuti sutra s 86 osoba na put. Mon. Hung., Scr., VI, 
65. — Po Vrancicevu dnevniku krenuSe 13/VII. Scr. VI, 78' 

* Ptolomaei lib. II, c, 14, ed. Mliller, p. 291. Smith, Dictionary 
of Greek and Roman geography, London 1873, II, 1311. Btldinger, 
Oesterr, Gesch. I, 486—88. Kiepert, alto Geographic, p. 363, 364. 

^ M5ller u. Bischov, Vergl. Wdrterbuch d. alten, mittl. u, neuer. 
Geogr., p. 292. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKAN6K0M POIiUOTOKU XVI. VIBKA. 91 

svrsava. ^ Petemel odnosno Petronel^ atari je Carnuntum, zna- 
menita rimska Taro§ i stanica brodovlja dunavskoga; svojim po- 
lozajem naproti uScu Morave, u staro doba najudobnija prometna 
zila za germanski sjever i znamenito trziSte. RuSevine ovoga grada 
8U na briegu Dunava kod Njema^koga Staroga grada (D. Alten- 
burg) blizu Haimburga.^ Prevalivsi medju austrijsko-ugarsku, koju 
riekom Litavom (Laiia) i Bruckom (Pruch) na Litavi^ ta6no ozna- 
^uju, navodi Po2un (Possonia)^ kao prvu znatniju varos ugarsku, 
ka kojoj se iz Austrije po Dunavu dolazilo: tadanji glavni grad 
careve Ugarske, gdje se obavljala krunitba i drzao sabor kra- 
Ijestva.^ Buduc da kod Po^una na Dunavu odpodimlju Karpati, 
§to se naSemu putopiscu nije izmaklo, dobro je oznadio njihov 
obseg; ali svrSetak kataraktam dunavskim kod mjesta, po imenu 
Almasca (?), nije dosta tadno opredieljen. I Vran^ic na kraju 
svoga putnoga dnevnika**^ oznaduje na kratko obseg Earpata i 
tadnije opredjeljuje dunavske katarakte „ medju Golubeem i Kla- 
dovom", spominjuc takodjer stupove mosta Trajanova na Du- 
navu kod ruSevina Severina. Almasca, Vran^i6eva Halimaska, 
mogao bi biti ArmaSok (?) austrijske karte (1 : 300.000), uprav kod 
Eladova, sto bi se od prilike slagalo s Vran^icevom i putopiS^evom 
medjom dunavskih sutjesaka (klisura); ali geografijskomu imenu 
Armasok u srpskoj knjizi nigdje neima spomena. Dovodec na dalje 
Earpate u savez s gorami preko Dunava, prigovara Vrandic po svojem 
obidaju starim geografom, osobito Ptolomeju, Sto su gore Balkanskoga 
poluotoka, na ime Haemus, Scardus i Orbellus zlo razredili. — 
Dalje spominje naS putopisac dva mjesta, Nagie Magiar i Megier,* 
prvo je danasnje selo Nagy- Magyar (Gross Magendorf) u iupaniji 
pozunskoj, a drugo je varosiea Nagy-Megyer, u zupaniji komo- 
ranskoj, oba mjesta na otoku Calokezu, koji se onda nazivao ko- 
moranskim otokom {insula Comaron),^ Polozaj tvrdje Eomorana, 



^ Schmiedl Mittheil. d. k. k. geogr. Geaellsch., Wien, 1858, p. 48. 
Kiepert, alte Geogr., 1. c, Smith, Dictionary, I, 199. 

^ E. V. Sacken, Carnuntum, Sitzgsberichte d. k. Akademie, phil. 
hist. CI Wien 1852, IX, 734. Ptolomaei ed. Mttller, p. 291. Kiepert, 
p. 363, 64. Smith, op. c. I, 522, 23. 

* Pnick ad Leytam ap. Schwandtner, I, 658, 689, 716. 

* Earakteristican opis tadanjega Pozuna gl. u N. Olahi, De Hun- 
garia et Atila, Varasdini 1774, p. 45. 

* Men. Hung, hist., Scr., VI, 83. 

* Olah, op. c. p. 15, 16. 



Digitized by VjOOQ IC 



92 



P, MATK0VI<5, 



na uscu Vaga i Dunava, kao i polozaj Ostrogona i njegove tvr- 
djice* vrlo je taCno oznadeno. PoSto je mimogred spomenuo Vise- 
grad (Vicegrad) i njegovu tvrdjicu,^ prelazi na Budim (Buda), 
glavni grad tadanje turske Ugarske. Putopisac prikazuje Budim 
kakav je onda bio^ osobito opisuje tadanje stanje zapustenoga 
kraljevdkoga dvora, koji je po tanko razgledao, te se u glavnih 
crtah audara s opisom Budima kod Olaha, jedino sto ovaj o knjiz- 
nici kr. Matije Korvina na §ire govorL^ oto nas putopisac opaza 
glede porabe hrvatskoga jezika kod turskih dostojanstvenika, pa^e 
i u dvoru sultanovu ; to se dosta vierno slaze s pridanjem Ljudevita 
Basana, pisca malo ne suvremenoga. ^ I opis tadanje Pe§te u na- 
sega je putopisca prema opisu u Olaha prili^no vjeran i ta^an.*^ 
Sliededi die puta, od Budima do Biograda po Dunavu, opisao 
je na §ire i savrSenije Vrandic u putopisu svoga prvoga putovanja,^ 
a u dnevniku svoga drugoga putovanja navodi sva znatnija mjesta 
na torn putu.^ Premda se ovaj dio puta, kao i predjaSnji, neodnosi 
na Balkanski poluotok, mi ga ipak kod Vran^iceva putopisa raz- 
pravismo:® za to mislimo, da bi bilo izlisno, opet ga ovdje ope- 
tovati, tim vige, Uo Pigafetta svojimi topografijskimi bilje^kami 
neprinosi znatnijih podataka, koji bi Vran&cev opis popunjavali; 
jedino Sto o njekojih mjestih (Chevi, o u§6u Drave, Vukovaru i 
Petrovaradinu) dodaje male biljezke, jer Vrandic ona mjesta radi 
noci nije mogao opisati. Chevi^ prilicna varoSica na lievoj obali Du- 
nava, koj pravi tu velik otok (Cepel), a taj zaprema osam i vise 
sela, naseljenih od Hrvata, koje Turci neobterecuju odvec.^ PosKje 
*Erdeuda (Erduta), gradica na lievo, spominje Dravu, koju Ptolomej 
Darus zove, ugledna rieka, koja mu od p<Snoci (sic!) dolazi i 



^ Olah, p. 31 — 33. Opis tadanjega Komorana u Scliwandtnera, I, 
607, 608, 622. 

* Obslran i liep onis tadanjega Visegrada gl. u Olaha p. 25 — 33. 
Schwandtner, I, 331, '232, 621, 622. 

8 Olah, p. 19—21. Petandic u Radu^ kn. XLIX, 109. Schwandtner, 
I, 331, 36, 37, 411, 562, 850; II, 137, 465, 608, 728. 

* Lj. Bassano gl. u Radu, kn. LXII, 127, 128. 

^ Olah, p. 42—44. Schwandtner I, 301, 340, 411, 563. 
« Mon. Hung, hist., Scr. II, 289—96. 
' Mon. Hung, hist., Scr. VI, 78, 79; XXXII, 55—57. 
8 Rad, kn. LXXI, 16—19. 

^ Na otoku Cepelu, uz druga mjesta, spominje se Kevy, quod Ra- 
sciani incolunt. Olah, p. 16. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIRKA. 9-^ 

s desna utje^e u Dunav, koji je tim znatoo veci.* Valcovar (Vu- 
kovar), velika varos, pod njezinimi zidinami te^e rieka Volco 
(Vuka),^ od koje varoS nosi ime, a izHeva se a desna u Dunav. 
Preko ove rieke Volco, koja nije odvec obilna vodom, Sulejman 
na polazu k Sigetii dade sagraditi vrlo dug drven most, koj je 
jo§ sa^'uvan.' Suvremeni izvori ovoga Sulejmanova mosta kod 
Vukovara niti ne spommju, usuprot na Sire govore tadanji pisci o 
velikom mostu, koj dade Sulejman preko Drave kod Osieka sa- 
graditi, nosilo ga 18 ladja, a duljina mu je iznosila 4800 lakata,^ 
Moguce, da je naS putopisac Vuku s Dravom zamienio; nu Su- 
lejmanova vojska na polazu od Zemuna k Sigetu imala je na 
torn putu prebaciti Vuku (njegdi kod Vukovara), ako je htjela 
Dravu kod Osjeka prie6i. Ovim istim pntem putovao je i na§ puto- 
pisac na povratku, te biljezi kod Osieka: „tu smo preSli preko 
Drave. Sulejman iduc k Sigetu, prispije napokon do ovoga grada ; 
prebacivSi rieku, uviek se nje dri^ao i nije se mnogo udaljivao od 
lieve joj obale." Mosta pako preko Drave kod Osieka naS puto- 
pisac nit nespominje, dodim pomenuti pozniji putopisac (Wallsdorf) 
joS spominje (kao i Pigafetta) onaj Sulejmanov most kod Vukovara. 
Dalje navodi putopisac Jlok (Vyllach), grad na brezuljku, pl^^e ga 
Dunav, opasan je zidom, ima tvrdjieu na iztoku, te bijaSe jedna od 
najmogucnijih vojvodina ugarskih.^ Ovom biljezkom popunjuje se 
opis Vrandieev.^ Mnogo dalje spazili su uz desni brieg Dunava 
na brezuljku Petrovaradino, mal, ali Hep i vrlo ubavan gradic, 
ogradjen zidinami i kulami na okrug, a po sredini iztice se tvrdjica 

^ Darus (Aopo; u mjesto Apauoi;), Ptol, I. II, c. XV, ed. MtiUer 
p. 297. Smith, I, 788. 
' Fluv. Valpo, VranSic, Mon., Sc. VI, 79. 

* Kristijan Wallsdorf. za porassa Rakocijeva kod Kolosvara (god. 
1660) zasuinjen i kao rob prodan, proputova Tursku i napisa poslije 
Ofilobodjenja putopis (ttirkische Pilgramschaft), u kojem biljezi kod 
Vnkovara (Wulkawar), da je tu dug drven most, sagradi ga Sulejman 
g. 1566, „damit er daselbst desto leichter fiber den, wegen auslaufenden 
Donau grossen Morast, mit seinen Kriegsheer u. Geschtttz gelangen 
mfichte. Neue Reissbeschreibung, 1664, p, 4. 

* Budina, histor. Szigethi ap. Schwandt. I. 723. Istvanfi, p. 290. 
Soranzo, depesa od .14. rujna 1566. kod Mesida, p. LXXXIII Hammer, 
III, 444; 751. 

* Wylak ap. Olab, p. 41. Schwandtner, I, 275, 340- 

* UylacJt, Vran6i6, Rad, LXXI, 16. — „Ilock, Stftdtlein u. Schloss 
auf einem lustigen Berg, gleich oberhalb d. Donau liegt, hat weit ein 
BchSnes Aussehen.** Wallsdorflf, p. 4. 



Digitized by VjOOQ IC 



94 p. MATKOV16, 

sa svojimi bedemi, na iati nafin sa^radjena. U Bio^ad (Belgrade)^ 
glavni grad; gdje je prestala plovitba, stigoSe 18. (po Vran^icu 19.) 
srpnja; uljezav u u§6e Save, koju Ptolomej Saus^ zove, pristali 
su sa svojimi ladjami na desnoj njezinoj obali, a svoje Satore ra- 
zapeSe na liepoj livadi; udaljenoj od grada tredinu talijanske milje. 
Spominju6 Savu, koja mu uprav ondje utje^e u Dunav, gdje je 
grad, pogrieSno bilje^i, da dolazi s juga (di mezo giorno), u mjesto 
od zapada, a to isto tvrdi vide gore i o Dravi. Na obih je dakie 
mjestih zamienio putopisac zapad s jugom^ a takove pogrjeSke u 
orientaciji nisu riedke u tadanjih putopisaca. Onkraj ovih dviju 
rieka^ opaza, odpo^imlje RaSa (Rascia)^ koja je dio stare gornje 
Mizije,^ tu prestaje Ugarska, imajuca BaSu na iztoku (sic!), na 
ime onaj same dio, koj je odieljen Savom, jer Dunav tekuc dalje 
prama iztoku, ostavlja na jugu RaSu, a na sjeveru pokrajinu ta- 
miSvarsku, koja je dielom Ugarske. Biograd ovoga puta nece da 
potanje opisuje^ nego si to pridr^aje za povratak. Za tim dodaje 
mali ekskurz, kojim se trudi dokazati, da je Biograd Ptolomejov 
Taururum ili Plinijev Taurunum,' na utoku Save u Dunav. 
O torn je takodjer Vrandic razpravljao u putopisu svoga prvoga 
putovanja;* odkuda se ujedno razabira, da je Pigafetta, gdje god 
razpravlja o staroj geografiji, rec bi, odvisan bio od svojega go- 
spodara, koji u svojih arheologijskih dedukcijah nije bio osobito 
srecan ; nu ipak na njekojih mjestih, kao §to ce se nize vidjeti, 
i§ao je Pigafetta u takovom razpravljanju i saraostalnim putem. 
Do glasovitoga francezkoga geografa D' Anville-a miSljahu stari 
uSenjaci, da je danaSnji Biograd (Alba Graeca) stari „Taurunum".^ 
Toj pogrjeski bijale vjerovatno razlog, §to je Ptolomej, krlvo 



^ Savus (Sdcouo?, SaOoc), Ptol. 11^ 15, ed. Mtiller p. 296; ostali 
izvori u Smitha, v. II, 925. 

^ Po jednom dielu svoje drzave oko staroga Rasa, a sadasnjega 
Novoga Pazara, kraljevi se srpski pisahu rashki, a po torn se i zemlje 
njihove zvahu rashke. Danicic, Rje6nik starina, III, 44. — Moesia 
(Myaia) gl. u Kieperta, alte Geographic, p. 330. 

* Taupouvov, Taupoupov, Ptol. 1. 11, c. 15, ed. Miller p. 300. Plin. 
III. 148, ed. Detlefsen, I, 161. 

* Mon. Hun., Scr. II, 297. Rad, kn. LXXI, 20. 

'^ Biograd stari Taurunum gl. Geogr. di CI. Tolomaeo, ed. Malombra, 
Ven. 1574, p. 122. Pauli Jovii Novocomensis, Hist, sui temporis, Ba- 
sileae 1567, II, 2. p. 29. Bischof u. MSller, Vergleichendes W5rter- 
buch, p. 951. Schwandtner, I, 384, 85, 465. Katancic, Orbis anti- 
quus, I, 343. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 95 

upu6eD, postavio ^Singidunum" (45® 30') p6 stupnja ^Taurunu" na 
iztok (45®), a ova je pogrjeSka i naSega putopisca u njegovih de- 
dukcijah smetala. Pigafetta prihvaca Vrandicevo i drugih tadanjih 
u6enjaka miSljenje, jedino za to, sto Plinij (III, 148) tvrdi, da je 
Tauranum na utoku Save i Danava ; ina^e bi uztvrdio, da je stari 
„SiDgidunum^ dana§DJi Biograd, jer svi stari pisci postavljaju 
Taurunum u Dolnju Panonija, a ne u Gornju Miziju, gdje bi mu 
bilo mjesto. Vrh toga smeta ga polozaj Tauruna sa strane Ugarske, 
na ime medju lievom obalom Save i desnom Dunava, za to da bi 
prije uztvrdio, da Taurunum nije Biograd; ali polozaj Singiduna 
po Ptolomeju p6 stupnja od Tauruna daleko, i nestaSica starina, 
nuka ga da vjeruje, da je Taurunum u istinu Biograd. Ovaj po- 
grjeSni Ptolomejov polozaj vodi ga na krive njekoje dedukcije; 
medju ostalim spominje njekoje gradove, polo2ene po Ptolomeju 
uz Dunav, obziruc se na njihovu medjusobnu duljinu i polozaj 
rieke, te jih prilagodjuje novim imenom, izvodec, da je Vukovar 
(Valcovar) stari Cornacum , Ilok (Vyllach) stari Acumincum^ 
a Petrovaradin stari Rittium. Ova identifikacija starih i novih 
imena, nije za ono doba vrlo pogrjeSna^ jer su mnogi arheolozi 
jo§ poslije tako tvrdili.^ Jog danas se tvrdi, da je Cornacum bio 
kod Vukovara, dodim je Mommsen dokazao, da je Acumincum kod 
Slankamena,' a za Rittium se tvrdi, da je kod Titelja, odnosno 
Earlovaca.' Iz ovoga se razabira, da je naS putopisac bio klasidni 
azobrazen, te da je dobro poznavao stare geografijske pisce, osobito 
Ptolomeja, kqji mu je bio pristupan u mnogih talijanskih izdanjih 
onoga doba, sto ce joS jasnije dokazati putopiS6eva razpravljanja 
staroj geogi'afiji, koja se nize navode. 

PoSto se poslanstvo u Biogradu dva dana odmorilo, ostavivSi 
ladje u luei biogradskoj, krenu 20. srpnja na kolih putem k Cari- 
gradu. Tim odpo6imlje putovanje kopnom, pravi putopis, na koliko 
se tide naSih razpravljanja. Ovaj put opisuje Pigafetta u 3. i 4. 
glavi svojega putopisa. U 3. opisuje put po Srbiji, a u 4. gl. po 
Bugarskoj i Traciji. Opis mu je vrlo obcenit, navodec samo glav- 
nija mjesta, kojimi su proSli, i gdje su nocevali; pridr^av si u 
povratka o tom putu na Sire govoriti. Put pako, kqjim je 



^ Ptolomaeus ed. Malombra, p. 122, Katan6ic, Orbis antiquus, I, 
322. M5lier, p. 12, 362, 877. 
« Mommsen, C. L L., Ill, 420. 
' Katancic^ op. c. I, 322. Smith, op. c,, II, 718. 

Digitized by VjOOQ IC 



96 



p. MATK0VI<5, 



poslanstvo putovalo od Biograda u Carigrad i natrag po gotovu 
je isti put, kojim je Vran^ic na prvom svojem putovanju u Ca- 
rigrad putovao i na tanje ga opisao u putopisu toga putovanja.^ 
Poslanstvo je krenulo od Biograda pored Dunava preko turskoga 
gradica Grocke (Parchan) u Smederevo (Zendereuu^ Samandria)^^ 
koju Ptolomej zove Tricornium^ stere se s desna Dunava, a 
8 lieva Morave; varoS mu je vrlo velika i napu^ena, ku6e sii joj 
nizke, po obi£aju zemljC; ponajviSe drvene; naseljena od Turaka 
i KrScana. Ima tu njekoliko Dubrov^ana, koji tjeraju trgovinu. 
VaroS ima na sjeveru ^etvorastu tvrdjicu, obsize p6 milje talijanske^ 
ogradjena je dobrimi zidinami na starr na^in s mnogimi kulami, 
koje ju brane s nutra, a puna je vrlo rdjavih ku6a. Sa zapada i 
sjevera pere ju Dunav, a s iztoka Morava, koja ovdje utje^e u 
Dunav. Ovu rieku zove Ptolomej Moschio, Tu kod tvrdjice 
s one strane Morave; na desnoj joj obali, ima arsenal gdje sultan 
dr2i brodovlje, koje za rata upotrebljuje na Dunavu. 

Put, kojim je iSlo poslanstva od Biograda u Smederevo, od pri- 
like je onaj isti, koj i danas tamo vodi. Vran^ic opisuje Smederevo 
na sire,^ a jedno s drugim se popunjuje i prikazuje varoS s tvrdjom, 
kakova je onda bila. Na§ putopisac navodi, da je Smederevo 
Ptolomejov Tricornium,** a na tu ga tvrdnju to navelo, Sto Pto- 
lomej primjecuje, da kod Tricornia „utje5e rieka Moschios* (mjesto 
Margus) u Dunav** ; do^im se danas tvrdi, da je Ritopek stari 
Tricornium;^ kod Smedereva pako utje^e Jezava, struga Morave, 
a ova se njeSto dalje kod Kulida u Dunav izlieva. PogrjeSka Pto- 
lomejova zavela je dakle naiega putopisca kao i Vrandica,^ koji 
ga je vjerovatno u to uputio, te je zamienio Morava s njezinim 
raztokom, Jezavom a Smederevo, koje je sazidano u 15. vieku, 
uzeo za stari Tricornium. 

Tu ostavivSi Dunav s lieva, nastavlja, krenuSe prama jugo-iztoku. 
Buduc se kod Smedereva oprostili s Dunavom, prihvada putopisac 
priliku, da opiSe ovu rieku, kojom je tri puta (in tre miei viaggi) 



^ Men. Hung. Hist., Scr. II, 288—334. 

^ U Vrancica Zmiderovium, Scr. II, 298; Samandria, Scr. VI, 
79, XXXII, 59. 

8 Rad, kn. LXXI, 20, 21. 

* Ptolomaeus 1. III., c. 91 ed. Mliller, p. 433. Smith, 11, 1230. 

^ Ptolomaeus 1. c. ed. Malombrea p. 154; ed. Mtiller p. 433. 



'^ Ptolomaeus 1. c. ed. Malombrea p. 154; 

« Glasnik, kn. XLV, 16. 

' Mon. hist., Scr. 11, 3a Rad, kn. LXXI, 21. 



Digitized by VjOOQ IC 



I 



PUTOVANJA PO BALKAN8K0M POLUOTOKU XVI. VIBKA. 97 

od Ulma do Biograda plovio, a duljina bi joj na torn putu bila 
vise od tisucu i sto milja. Najgornji pako dio Dunava, od vrela 
do Ulma, kojega nije vidio, opisuje po Glareanu, suvremenom piscu 
malih geografijskih traktata iz prve polovine 16. vieka. „Dunav, 
kao Sto piSe Glareanus, izvire u Svabskoj (Sue via), u pokrajini 
Brizgavi (Brisgoia), u Sumi, koja se njema^ki zove Swarzwald, 
t. j. „erna suma*, te je sastavina starinske Sume Herdnie^ u rav- 
nini, koja je od svake gore udaljena na jednu njema^ku milju, 
sto ^ini pet talijanskih milja, kod mjesta, zvana po rieei Dm 
Eshingen (Donaueschingen), buduc da Niemci Dunav zovu Donaw. 
Ovo vrelo Dunava ima iza sebe glavicu, 12 lakata visoku, a ta 
je viSi dio ravnine ; vrelo je obilno vodom, jer umah tjera njekoje 
vodenice, i jedva Sto je p6 njemaSke milje prevalio, te^ko se mo^e 
konjem pregaziti; jer ga povecavaju drugi potoci, koji mu pritjeSu 
sa susjednih gora, a tako je sirok, da se jedva kamen dobaci na 
drugu obalu. Tekuc dalje njekoliko milja povecava se neprestano 
i dospjeva k Ulmu (Ulma), slobodnoj varosi, koja mu je s lieva. 
Til odpodimlje plovitba, a rieka je Siroka kao talijanski Bacclii- 
glione ili Brenta." Dalji opis do Biograda osniva se, kako reSe, 
na putopiS^evoj autopsiji. „PrevalivSi Ulm, deset milja nize Tona- 
berta (Donauworth), prije no Sto prispije n Neuburg, ulazi iz 
Svabske u Bavarsku (tadanju); zatim pere gradove Ingelstad 
(Ingolstad), Neuburg, Hienam (Hienheim) i dospieva u Kelam 
(Kelheim). Na torn putu od 9 milja te^e Dunav tiesnom dolinom 
izmed gora, razsirivSi se ponjeSto, tede 4 milje i protje^e Ratisbonu, 
koju Niemci zovu Regenspurg. Tekuc dalje plade mjesta Strauba 
(Straubing), Filshouen (Vilshofen) i Passau, gdje prima s desna 
In {Eno)^ a s lieva lis (Ilz), PoSto je prevalio od Regenspurga 
oko 28 milja, ulazi iz Bavarske u Gornju Austriju, malo viSe 
LintzUy glavnoga grada potonje zemlje. Nastavljajuc odavle svoj 
put dalje prama iztoku ulazi poslije 10 milja puta u gorsku su- 
tjesku, zvanu Sir auben (Sir nden)^ gdje je vrlo pogibeljna prosjelina, 
koju putnici i brodari blizu njekoga neuaseljena tornja s velikim 
strahom na desno ostavljaju. Napokon poSto je prevalio Crems, 
18 milja poslije one prosjeline, izlazi iz gora (zvanih ondje od 
Ptolomeja Cetii, a danas Calenberg,^ jer mozda se na drugih 
mjeatih drugadije zovu) i ulazi na otvoreno polje, dielec se na dva 
rukava: desni, manji, krece se k jugu i dieli se opet na 4^uga 



* „Montes Cetii" u Ptolom., 1. II, c. 14. 

B. J. A. 0. 



Digitized by VjOOQ IC 



98 p. MATK0VI6, 

dva rukava, od kojih je najjuzniji najmanji; ovi^j pere ssidine 
Be^a (Vienna) i ostavlja ga na desno, a od onoga ulaza u ravninu 
daleko ]e dvie milje. Ova dakle rieka, stupajuc na ravninu, nije 
mogla radi velikoga obilja vode ujedinjena dalje teci, nego razta^uc 
se na mnoge rukave, poljeva mnoge zemlje i tvori vrlo velike 
otoke, kakav \e onaj komoranski (Calokez), i mnoge druge vrlo 
gusto naseljene; vrh toga tvori jog nebrojene otoke, koji nisii od 
nikoga .naseljeni ; njegovimi posebnimi rukavi nepodje se ni dvie 
milje, da se nenamjeri po sredini na kakav otoCic. Ova je rieka 
joS tim znatna, §to te^e plaho i §to ima vode u velikom obilju; 
umirivgi se, tede tiho, te ima ravne zelene obale i nerazlieva i^e 
iz svoga korita, da bi Stete nanasala susjednim poljanam, gradovom 
i selom, osim ako je vanredno ruzno vrieme; jos danas, izuzev 
njekoja mjesta, nenanoai velikih Steta. Nad Dunavom u obce vidi 
se malo mostova^ neima nijednoga od kamena, osobito od Pasova 
dolje, a jos manje gore. Buduc da su svi mostovi drveni, osnutkom 
proljeia (jer zimi ga sjeverni vjetrovi tako slede, da ne samo zene 
i djeca po njem mogu hodati, nego i konji i volovi s najte^imi 
koli voze kao po najtvrdjoj zeralji, nevidiv traga rieci; prelaze 
preko nje), kad sto i zimi, kada zaduvaju juznjaci, ppmognui 
Dunavu, koj svojom vlastitom snagom strese od sebe vrlo krutu 
koru, lomec led, koj se dize silom, te udara o one kukavne mo- 
stove, razbijajuc ji& onimi ogromnimi komadi leda, nosi je na stetu 
onih siromasnih Ijiidi, koji se onaj 6as na njih nalaze". Ovom 
prilikom pripovieda o jednoj tnkovoj nesreci , koj a se sgodila 
s njekim ribarom na raostu be^kora. Takovih se nesreca, da je 
led razbio most, a voda odniela Ijude i tovare, kako je slugao, 
dogodilo mnogo puta u Ugarskoj. Mostovi se, kad prodje led, 
opaza, poprave i postave opet na svoje rajesto. Tim prekida puto- 
pisac opis Dunava; ostali tiek od Beda do Biograda opisao je 
obcenito u drugoj glavi, gdje opisuje svoj put po Dunavu od BeCa 
do Biograda. Ovaj Pigafettin opis prikazuje Dunav u njegovom 
gornjem toku ; osim opisa najgornjega toka, ostalo se osniva na 
sobstvenom raotrenju; Glareauov dio opisa nije posve ta^an, doCim 
je ostalo prikazano u obcenitih crtah dosta vjerno i prema drugim 
tadanjim piscem tako vrstno, da nadkriljuje mnoge opise pozni- 
jega doba. 

Posianstvo je prispjelo 22. kolovoza u Carigrad, trebovav za put 
od Budinoa 40, a od Biograda zajedno s odmorom svega skupa mjesec 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BAL^NSEOM POLUOTOKU XVI. VlfiEA. 99 

i dva dana.* Mnogi Ijadi sultariovi, spahije, jaDJiSari i dr., podjoSe 
poslanstvu van grada na susret, te ga dopratiSe do stana, koji 
je bio malo ne sred grada, gdje je stanovao carski poslauik A. 
Vyss. O boravljenju poslanstva u Carigradu i Jedrenetu napisa 
A. Vranfic poznati dnevnik, u kojem je vrlo na kratko pobiljeKo 
svoje tamosnje poslove." Dne 21. rujna imalo je poslanstvo u 
sultana tek prvu avoju audienciju. Ovu opisuje naS putopisac na tanko 
u 5. glavi svoga putopisa, na ime kako sii se poklonili sultanii i 
prikazali mu darove, opisuje seralj i sjaj, kojim su bili primljeni 
i gostbu kod vezira u divanu ; opisuje noSnju pratnje Vran^iceve 
i pratnje TeufFenbachove, brojed sebe medju Ugre. Ovo je isto na 
kratko zabiljeiio i Vran^ic pod 21. rujna svoga dnevnika. Ovakovi 
opisi nisu riedki u poslanidkih izvjestajih onoga doba.® Opisujuc 
audienciju n sultana spominje obred, odnosno opreznost, kojom se 
poklonstvo obavlja (Sto i drugi spominju*), odkako je Murat sli^- 
nom prilikom na Kosovu poginno; ali putopisac krupno grieSi 
glede kronologije i ubojice, tvrde6, da se ono sgodilo god. 1373, 
pa da je ubojica bio jedan od desetorice ugarskili plemica, koji 
8u bili odlu^iii sakrivenim bodezem smaknuti sultana, Sto mu je 
pri^ao vjerovatno njeki od ugarskih drugova. NaS putopisac u 
obce, kao Sto se u putopisu opaia, nebijaSe u kronologiji histo- 
rijskih sgoda dosta ta^an, Sto odatle polazi, jer je crpio ponajviSe 
svoja uputu od takovih historika, koji bijahu glede kronologije 
vrlo nepouzdani. Kao Sto grieSi u kronologiji boja kosovskoga, 
tako i kod drugih sgoda, oslanjajuc se vjerovatno na talijanske 
historike o turskih sgodah, sakupljene od Sansovina u jednu cje- 
linu. U istu godinu (1373), kao Sto naS putopisac, postavljaju 
kosovski boj Paulus Jovius, Dreslerus i dr.;* potonji, fini se, da 
je naSemu putopiscujza kronologiju pravi izvor. 

^ Vrancic pise (18/IX, 1567) caru: „peracto nostro itinere, post- 
quam Bnda recessimus, intra dies 40 non sine magna iniuria caniculae 
et quibnsdam aliis difficultatibus, ut fit per regiones tam vastas, de- 
sertas ac nulla fere humanitate praeditas, die tandem 22. august! 
Conatantinopolim pervenimus. Mon. Hung. hist. Scrip., t. VI, p. 95. 

* Kovacic, Scriptores minores, I, 149 — 54. Mon. Hung., Scr., VI, 
235—38. 

» Starine, XII, 221—240. Rad, LXII, 120. 

* Gl. Kuripesicev putopis u Radu, kn. LVI, 179. Hammer, Gesch., 
I, 180. 

* Fr. Sansovino, Histor. universale deir origine et imperio de' Turchi ; 
ed. Ven. 1573. Jp. 186, 202. Leuaclavius, Pandectes, p. 135. 



Digitized by VjOOQ IC 



100 p. MATK0VI6, 

Priegovori medju carevimi poslanici i divanom dosta su se dugo 
(sedam mjeaeci) vukli, jer je porta tvrdokorno branila svoje za- 
htjeve. Najvece su bile zapreke mira, sto se medjusobno trazilo 
porusenje njekojih tvrdja, opredieljenje medja i razdiobu seljaka. 
Ob ovih predmetih negovori samo naS putopisac, koji bijase kod 
svih audiencija prisutan, te jih na Sire opisuje; nego ovo otezanje 
priegovora i sve potezkoce na tanko su razpravljene i opisane u 
tolikih pismih, koje je Vran^ic iz Carigrada caru pisao.^ Budui da 
je to predmet, koj se odnosi na historiju ovoga mira, dakle strogo 
historijski posao, za to ga mimoilazimo; te upucujemo na pomenute 
izvore i na doti^ne ^esti Pigafettina putopisa, koji se s izvori 
posve ta^no sla£u. Ono vrieme, koje probavi poslanstvo u Cari- 
gradu, savjestno i" koristno upotrebi naS putopisac, da prou6i Ca- 
rigrad, okolinu mu i sve njegove znamenitosti, da upozna snagu, 
organizaciju i druge prilike sultanove drzave, proputova i opisa 
Bospor, noSnje, navade i zivot naroda. svem torn razpravlja pu- 
topisac na tanko u pojedinib glavah Rvoga putopisa. Mi cemo posiije 
torn koju reci, a sada prelazimo na glavni predmet^ na opis 
putovanja od Carigrada u Be^. 



PoStO porta nije htjela^ kod utanacivanja mira pristati na careve 
zahtjeve, otegnuH su se priegovori, a carevo poslanstvo boravilo je 
s toga u Carigradu od 22. kolovoza 1567 do 5. sie^nja 1568. 
Buduc se sultan potonje vrieme bavio u Jedrenetu, dobili su po- 
slanici nalog, da putuju onamo, posto se bio s odgovorom povratio 
poslanik Odoardo Mantuvanac, koj bi odaslan k caru u poslu 
priepornih ta^aka, koje su otegocivale. utana^enje mira.^ SpremivSi 
se poslanici na put, oproste se s Carigradom i zapute 5. sie^nja 
1568 u Jedrene. Tim odpo^imlje Pigafettin opis puta od Carigrada 
do BeSa s boravkom u Jedrenetu, a taj se put na Sire opisuje u 
glavah od 17 — 23. ukljudivo. 

„KrenuvSi iz Carigrada, prispjeli su za 4 ure ili 10 milja (tali- 
janskih)' u Cucchiuchzechmege (Kiiciik Cekmedze),* Sto znafi u 



* Monum. Hung, hist , Scr. VI, 1. c. — „Qiias difficuUates in san- 
ciendis induciis experiri debuit.** Katona, XXIV, 427 — 502. 

2 GI. gl. VI. str. 35 putopisa. 

' Putopisac na putu od Blograda do Carigrada i natrag racuna na 
talijanske milje, koje se u opisu ovoga puta imaju razumievati. 

* A Ponte parvo Tiircis dictum Kwcwkczekmegze. Vranci6 Mon. 
Hung., Sc. VI, 82; XXXII, 59: Ktlctik Cekmed^e gl. Rad, LXXXIII, 58. 



Digitized by VjOOQ IC 



FUTOVANJA PO BALKAN8K0M POLUOTOKU XVI. VIBKA. )0l 

DJegova jeziku „ponte picciolo^' (mali most),- jer je tu kameni most 
preko morakoga zatoua, kakovih mostova ima vide na ovoj obali 
Propontida. Ovo je mjesto vrlo ubava varoSica, od kada su slie- 
decega dana krenuli i prispjeli za 6 ura ili 18 milja u Buicchzech- 
mege, t. j. „ponte grande^ (veliki most);* jer tu je vrlo liep most 
od kamena, koj se mo2e porediti i predpostaviti svakomu europ- 
skomu mostu, a dug je 750 dobrih koraka Ovaj most vodi preko 
morskoga zatona, u koji se izlieva, kako misli; rieka Bathinias^ 
kod temelja staroga drveiia iztrosena mosta, koji je poplava od- 
niela. Ova poplava oasta god. 1563, kad su suajedni potoci naglo 
narasli i razlili svoje vode, koje su potopile sav priedjel do Cari> 
grada, poruSile mnoge kuce i potopile mnogu stoku i Ijude. Bavec 
se ovo doba Sulejman van Carigrada, u mjestu, take zvanih 
^sladkih vodah^, koje je na £elu luke, na desnoj joj strani, velikom 
se mukom uklonio sili vode i spasio se u sigurnom mjestu. PoSto 
je bio razrusen onaj drveni most, dade Sulejman sagraditi ovaj 
veliki od kamena, osnovan na pilovih na naj6vrScem temelju; sa- 
8toje6 od detiri mosta; jedan ide za drugim, te ima detiri luka, 
stajao je, osim mnogih suviSnih radnja, 300.000 dukata sultanskib, 
a dogotoviSe ga prije godinu dana, ili male prije njihova doSaSca. 
Po strani mosta prama Carigradu gradi se u smislu oporuke Su- 
lejmanove vrlo liep karavanseraj s velikimi i udobnimi konjuSni- 
cami. Veli se, da ce i na drugoj strani mosta, prama Jedrenetu, 
sagraditi takav drugi karavanseraj i varoSicu, koja 6e biti veliko 
i liepo mjesto. Tre6i dan krenuvSi dosli su za 7 ura ili 20 milja 
n Silivre-u,^ varoS na obali Propontida. Ova se varoS zvala Se- 
limbria, mala je, ima tvrdjicu, kojoj su zidine oStecene, a u nutri 
Bu dva manastira, jedan kalugjera, a drugi kalugjerica, crkvene 
su jim knjige na gr^kom jeziku, kao §to i svih onib, koji su 
gr6koga obreda. PreSavSi Silivreu, vidjeli su na morskom briegu 
kod rieke Chiurli, ruSevine Herakleje, koja se joS (sic!) zove Pe- 
rynthus. OstavivSi tu s lieva Propontis, udalji§e se prama kopnu, 
te su prispjeli za 8V9 ura ili 25 milja u Chiurli,^ veliku i prili£nu 
varoSicu. Buduc da je gore spomenuo tiesno galipoljsko i Propontis, 
hoce da o tom koju rekne. More, koje su stari zvali Propontis, 



* Ad Pontem magnum Turcis Bywkczekmegze vocatnm. Vrancic L c. 

* Po Vrandicu (1. c.) „Athyra flavins". 
' Selymbria, Vrancic, 1. c. 

* Cyurly, Ciwrly ; Vrandic, 1. c. 



Digitized by VjOOQ IC 



102 p. MATKOV16, 

proteze se izmedju dva tiesna; galipoljskoga i carigradskoga, zove 
se danas Marmora, imenuje se ovako od 5etiri ill pet otoka, zvanih 
takodjer Marmora, koji su udaljeni od Galipolja 30, od obale Koma- 
nije 40, a od Carigrada 170 milja- Galipolj ima luku i tvrdju srednje 
ruke, a varo§ ima tri milje u obsegu. Tu odpodimlje tiesno, kqje je 
ondje jednu milju Siroko, a dugo je 18 milja, t. j. do kraja Dar- 
danela, koji su dvie tvrdje, jedna u Europi, a druga u Aziji; 
Turei jih zovu Giegniazar, sto znaci ^nova tvrdja", a jedna je od 
druge udaljena 17a nailje od prilike. Od Galipolja do Silivra ima 
4 dana puta: jedan dan treba, dok se prevali gora Gainola, koja 
je od Silivra dva dana udaljena. Vracajuc se svomu putu, veli; 
da kod Chiurla te^e istoimena rieka. Ovu rieku zove Ptolomej 
Arzo, a tako se zvalo i mjesto, koje je danas varoS; ali polo^aj 
u Ptolomeja nesudara se, da bi Arzus bio Cbiurli; misli> ill da 
je polo^aj, ili da su brojevi krivi. Malo prije, no ^to se dodje 
k ovomu mjestu, gdje su grobovi Selima I., djeda ovoga sultana, 
udari Bajazit oruzjem na svoga otea, te bi razbijen.^ Amo je ta- 
kodjer doSao Selim umrieti god. 1519. Od Chiurla dospjeli su za 
7 ura ili 18 m. u varoSieu Caristran,^ a odavle za 5 ura ili 14 m. 
u Berghaz^ prili^nu varoSieu, koja bijaie negda varoS, po imenu 
^Bergola". Malo prije, nego sto su ovamo dosli, vidjeli su na 
briezuljku s desna ruSevine Druzipere, varosi, gdje se vide jos 
njekoje kule, a danas je trgoviste. U Berghazu daje Muhamed pasa 
(Mehmed Sokolovic) graditi velik i Hep karavanseraj s velikim 
gostionikom; gdje su tolike sobe pripravne, pa i nebilo stranaca, 
donosi se pravilno £ivez. Naproti vratam ovoga karavanseraja 
gradi moseju od mramora i £ivca kamena, i sagraditi ce joS uzduz 
pomenuta karavanseraja dugi red ducana, pored kojib ce prolaziti 
glavna cesta od Carigrada u Jedrene.^ Tu radi vige od 200 kr- 
gcanskih robova, zakovanih na noguh, o6ekujuc dok budu dovrsene 
gradjevine, sto ce biti skoro, da budu svi bez svake druge od- 
kupnine oslobodjeni. Muhamed (kad je sultan putovao u Jedrene) 
odvede ga viSe od dvie milje daleko od ovud, dade mu praviti 
drugi put, da nevidi onih gradjevina, dok nebudu gotove, ili da 
se ukloni kamenju, koje je sve puteve zapremalo. Od Berghaza 



* boju medju Bajazitom i Selimom kod Tzorli govori Wallsdorf 
u svojem putopisu od g. 1664, p. 10. 
^ Karizteram, Vran^ic, 1. c. 
® gradjevioah Mehmeda Sokolovica gl. Hammer, Gesch. ; IV, 50. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOU POLUOTOKU XVI. VIEKA. 1Q3 

za 7 ura ili 18 milja dospjeli su u varoSicu Eschibaba,^ sto zna^ 
^staroga otca". Tu se vidi jedan dio vrlo stare crkve, krScani ju 
zovu Sv. Nikola, u kojoj je, kako pri^aju Turci; zakopan iijeki 
njihov gprostas, koji je poCinio velika djela proti krSdanom. Turski 
duhovnici nazganimi sviedami bdiju nad njegovim tielom, sahra- 
njenim u velikom sanduku (ako je u nutri). Nad sandukom visi 
orijaSki luk s primjerenom strielicom, o kojoj se prica, da kad je 
bio u Galipolju, Sto je odavle 200 milja daleko, da odonud s ovoga 
laka sprui^ena strielica dospjela je do simo. Odavle su za 5 ura 
ili 14 milja dospjeli u varoSicu Hapsa,^ a sliedeiega dana za 7 
ura ili 14 milja prispjeli su u Jedrene (AndrinopoU) j glavni grad, 
gdje bijaSe gospodar sa eielim dvorom. 

Put, Sto ga opisuje Pigafetta od Carigrada do Jedreneta, kao i 
mjestu na torn putu, dovoljno je poznat od starijib putopisaca, 
koji ga vise ili manje ta^no opisuju. Da se uklonimo opetovanju, 
dosta ce biti, ako se pozovemo ua dojakoSnja naSa razpravljanja 
torn putu, te da iztaknemo samo one podatke^ koji popunjuju 
odnosno razsvjetljuju starije putopise. Kod Bojiik Cekmedze (Buicch- 
'zechmeze) ili „Ponte grande" talijanskih putopisaca potanje opisuje 
onaj Dovi kameni most, sagradjen od Sulejmana preko lagune. 
Tim opisom popuujuje Betzeka/ s kojim se glede godine tadno 
slaze; samo Sto naS putopisac tvrdi, da je onaj stari most bio 
drven/ dodim je bio po drugih zidan, rirasko-bizantinski most, 
koj radi trosaosti nije mogao dulje drzati. Sva je prilika, da je 
onaj Pig. drveni most bio za iievolju postavljen, u mjesto porusena 
staroga kameiioga mosta. Pigafetta na Sire pri6a, kao Sto je vjero- 
vatno tamo £uo, o poplavi, koja je razorila stari most i o sagra- 
djenju novoga mosta, koj bijase zapo^et na zapovied Sulejraanovu 
joS prije sigetskoga rata, a dovrSen malo prije njibova doSaSca, 
dakle za Belima II. Pigafetta joS i to navodi, da u ovu lagunu 
utje^e rieka Bathynias ; ali ova rje^ica, poznata od starih geografa 
(danaSnji TaSlyderd), utjece u onu drugu lagunu, gdje je gore po- 
menuto selo Kiidiik Cekmedze ; dodim Vrandic (Scr. VI^ 82) pvavo 



* Babaezkiy Men. Hting., Sc^ VI, 82. Ezkibaba; Sc. XXXII, 59. 

' Awsa, Vrancic, I. c. 

' Rad, kn. LXXXIV, 98. 

^ Belon opisujuc na tauje put po kopnu od Silivra u Carigrad, po- 
redjuje priedjel s Pikardijom i opisuje obje lagurie (lacs) te tvrdi, da 
vode preko njih drveni mostovi. Belon, Les Observations etc.;, Paris 
1554, p. 67. 



Digitized by VjOOQ IC 



104 p. MATKOVlOj 

tvrdi, da se u onu lagunu izljeva riedica Athyra.^ Silivrea, gr6ka 
je varoS Silivri, divna polozaja na Marmarskom moru, u istiDU 
je to stara Selymbria, megarska uaseobina, ureSena bizantinskimi 
gradjevnimi spomenici.^ Rieka Chiurli, gdje su mu ruSevine stare 
Herakleje, biti ce Ptolomejova „Arzi fluvii ostia^, Sto navodi medju 
Perinthom i Bisanthom (Rodostom); na karti Tracije u izdanjih 
Ptolomeja iz XVI. vieka, prikazoje se „Arzus^ kao snazna rieka, 
dolazeca s Balkana, a utje^e kod Periiitha.' Ova se rieka zove 
u pomenutih talijanskih izdanjih Ptolomeja ^Chiorelich**, u Belona 
^Chiaurlic^, a na mnogih talijanskih brodarskih kartah utje6e 
„ChoreIich" takodjer medju Heraklejom i Rodostom.* Nadalje 
Castaldu utjeCe „Chiurlich" kod Silivra, tako i Merkatoru^ Delisleu, 
koji ju zove „Chivurli", Sansonu i Vaugonds-u (Tsourlu) ; D' Aii- 
ville u pako utje^e ^Turullus" kod Herakleje, a La Pie-u (Tschourla) 
kod Rodosta;^ i danas se jo§ identifikuje stari ,,Arzus^ s riekom 
Corlu.^ Ali Uorlu tekuc nedaleko istoimene varoSice, neizljeva se 
u more, nego u Maridin pritok Erkene, po torn Arzus nebi bio 
Pig. Chiurli ili danainji Uorlu, nego njeka druga primorska rieka^ 
kojoj je Vran6i6 saduvao pravo ime „Arabli",' kojim imenom po 
svjedodanstvu Bou^-ovu joS se danas zove ona rieka, koja utje6e 
kod Erekla u more.® NaS je dakle putopisac u identifikaciji staroga 
^Arzusa** s danaSnjim Corlu pogriesio, kao §to su grieiili svi gore 
pomenuti suvremeni i pozniji geografi, od kojih je naS putopisac 
to prihvatio. — Rusevine staroga Perintha, suparnika Carigrada, 
a poznije Herakleje, kod ribarskoga su sela Eski Erekli na Mar- 



1 Bathynias i Athyras, gl. u Ptol. 1. Ill, c. 11, ed. Mttller p. 475; 
drugi izvori u Smitha, I, 310, 382. Athyras u Leunklavia, Pandectes, 
Frankfurt a. M. 1595. p. 325. 

* Salemhrie^ varos dva dana daleko od Carigrada. Ville-HardouiD, 
Paris 1657, p. 159. — Rad, kn. LXXXIV, 98. 

» Ptol., 1. Ill, c. 11, ed. Mailer, p. 472. Ptol. ed. Ruscelli-Malom- 
bra, tab. IX. 

* Ptol., ed. RuscelliMalombra, p. 159. Belon tvrdi, da Turci rieku 
Arzis zovu Chiaurlic. Les Observations, p. 66. 

^ J. Lelewel, Geographie du Moyen slge, III, 141. 

« Ptol., ed. Mttller, p. 476. 

' Mon. Hung., Scr. VI, 82. Vrancid krivo identifikaje Arabli s Pto- 
lomejevim (1. Ill, c. 11. § 2) Melanisom, jer ovaj utjede u Saroski 
zaijev, 

® A. Bou^j Itin^raires dans la Turquie d' Europe; I, 145. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BAIJCANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 105 

morskom moru,^ gdje su se dielili atari putevi, biogradski i dradki. 
Badu6 da su se putnici blizu stare Herakleje oprostili s morskom 
obalom, te krenuli prama kopnu, prihvaca putopisae priliku, da na 
kratko opiae Marmarsko more (Marmora) ili stari Propontis Opis 
mu je u cielom obcenit^ ali u ostalom tadan. Buduc da putopisae 
Marmardkim morem ovoga puta nije putovao, nebismo znali kazati, 
od kojega je pisca onaj opis uzeo. I Hadzi Chalfa (p. 59) raduna 
6etiri od prilike dana puta od Galipolja do Silivra, a 10 milja 
manje uzimlje od Galipolja do Carigrada, nego §to ra^iina Da§ 
putopisae' Giegniazar vjerovatno Leunclavijev Genischeher ili da- 
naSnji JeniSehr kod Kum Kule na vratih Dardanela od strane 
Egejskoga mora. Gori pake Gainola, na putu od Galipolja u Si- 
livri neima na danasnjib kartah ni u knjigah spomena. Ime gore 
potjede bez sumnje od staroga primorskoga mjesta trgovadkoga 
„Ganos*** (65 km. Galipolju na iztoku sjevero-iztoku), a tim bi 
bila Gainola gora u led jib Ganosa. U istinu gora, koja s nutras- 
njosti dopire kod Ganosa do mora, zvala se opo; to Favo;.* I Sy- 
meon Magister (Sym. Logothet) zove tu goru takodjer „Ta opTi 
Tou Favou" (Gani montes),*^ a odatle bez sumnje potjede i Pigafet- 
tina Gainola, koja odgovara dana§njemu Tekir-daghu i njegovim 
iztocnim krakovom, kojimi u istinu vodi kopneni put u Silivri, te 
se s oznadenom daljinom od prilike slaze. 

Vracajuc se opisu svoga puta : kod Corlu u istinu te6e istoimena 
riedica (Corlu-dere), preko koje vodi most na pet lukova, a pritok 
je Erkena.' Glede staroga imena gore pomenute rieke „Arzus", 
zamienio je na§ putopisae u Ptolomeja jedno mjesto s drugim ; jer 
PtoloBOiej spominje (1. Ill, e, II, § 4.), osim pomenute rieke Arzus, 
na drugom mjestu, (1. Ill, c. 11, § 7), na p6 puta medju Plovdivom 
i Jedrenetom, takodjer varog „ Arzus", o kojoj se tvrdi, da je bila 



^ Heracl6e, varos s dobrom morskom lukom. Ville-Hardouin, p. 172. 
Glede ruseyina gl. Clarke, Trav., VIII, 122. Kiepert; Alte Geographie, 
p. 328. Smith, II, 576. 

^ Glede daljina od Dardanela pa do Carigrada sr. Lewenklav, Pan- 
dectes tttrkischer Histori etc. Frankfurt a. M. 1595. c. 26. p. 186. 
Dardanelih c. 24, p. 183. 

3 Ganus u Forbigera, III, 739. Smith, I, 974. 

* Suidae Lexicon, I, 1072. Smith, I, 974. 

* Symeon Magister apud Theophanem Continuatum; ed. Bonnae, 
p. 615. 

^ Vrandi6 (VI, 82) zamienio je r. Corlu s Erkenom, a potonju drzi 
za atari Hebrus; gl. Rad, LXXI, 53, 54. 



Digitized by VjOOQ IC 



106 p. MATEOV16, 

nedaleko utoka Saljika u Maricu, na zapadno) obali prve rieke, 
a selu Tekke-Musa^evu na jugu;^ zato je mogao naS putopisac 
sumnjati, da po pozicijah Ptolomejovih, nemo£e biti stara varos 
Arzus, kao Sto drug! tvrde,^ danaSnja varoSica Corlu; jer ove je 
varoSice staro ime ^Tzurulum", za Rimljana i u srednjem vieku 
jaka tyrdja/ koja je svoje ime i danas uzduvala. Rieka pako 
Corlu nije dakle atari (>„Arzus", nego od starih pisaca poznati 
Xerogypsus, Ob ovoj rieci tvrde njekoji noviji pisci, da utje^ 
bb'zu Erekla, Herakleje ili staroga Perintha u Propontis/ a svi se 
pozivlju na Anu Komnenku. Potonja pako govorec navali Skita 
na Tzurullum^ navodi, da su se, poSto su prebaciii rieku^ koja 
tede po ravnini blizu varoSice, a doma6i ju zovu Eepoyu^?, uta- 
borili medju riekom i varoSicom, jer je potonja bila od cara za- 
uzeta.^ Ana dakle nigdje netvrdi, da Xerogypsos utjede kod He- 
rakleje ili Perintha u Propontis, nego je vjerovatno krivo tuma- 
denje Mannertovo (VII^ 259) zavelo poznije pisce, koji su ga na 
sliepo sliedili. — Dalje spominje putopisac Caristran (KariStiran) 
i Berghaz (L. Burgas), poznata mjesta od dojako§njib putopisaca/ 
Potonja se varo§iea u istinu zvala Bergule, treca stanica na piitu 
od Jedreneta u Carigrad; car ju Arkadij prekrsti u ^Arkadiopolis".' 
Rusevine stare Drusiparae ili Driziperae u istinu su na briezaljku 
blizu danasnjega Kari§tirana.® I Hadzi Cbalfa (p. 20) potvrdjuje, 
da je Mubamed paSa u Burgasu sagradio moSeju, kod koje bijase 
trg, pa §kolu i pudku kubinju. Varosice Eschibaba (Eski Baba) i 
Hapsa (Hafsa) poznate su takodjer od dojakosnjih putopisaca.* 



* Ptolom., ed. Mttller. p. 476, 484. K. Jiricek, Archeol.-epigraphische 
Mittheil., X. 207; Isti, Cesti po Bulharsku, p. 113. 

* „Citti Arzo-Chiorelich." Ptol, ed. Ruscelli-Malombra, p. 159. 

^ „ChurIot**, tr dana od Carigrada daleko. Ville-Hardouio, p. 141, 
160. Glede stare dobe g. Forbiger, III, 742. Smith, II, 1252. 

* Mannert, Geogr. d. Griech. u. ROmer, VII, 259. Smith, Diet., II, 
133.S. Pauli, Real encyklopedie, p. 2799. Bischof u. MOller, i dr. 

'^ Annae Commenae Alexiados lib. VIJ, ed Par., p. 215; ed. Bonn. 
I, 378. Theophylactus Sim. ed. Bonn., p. 245. 
« Rad, kn. LXXI, 53; kn. LXXXIV, 98. 

7 Ptolom., 1. Ill, c. 11, § 7. Virgulae, Itin. Hieros., p. 567. Archa- 
diopl6, Ville-Hardonin, p. 140, 166, 171. Ostale navode bizantinskih 
pisaca, gl. u Tafela, Simb. crit. geogr. byzant. spect., I, 79. 

8 Ptolom., 1. Ill, c. 11, ed. Mailer p. 488. Smith., I, 789, 

* Rad, kn. LXXI, 53, ku, J^XXXIV, 98. Liep opis Habsale (Hafse) 
u Wallsdorfa, op. c, p. 9. . 



Digitized by VjOOQIC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 107 

Muhamedovski svetac, o kojem putopisac kod Eskibabe pri6a, po- 
znati ]e Saltukede, kojega se na sedam raznih mjestah pokazivalo. 
„U Jedrenetu boravljahu poslanici, nastavlja putopisac, do zakljudka 
mira, Sto je bilo 17. veljade, a taj bi mir utana6en pod slidnimi 
uvjeti (kao i predjaSnji), Daime, da bude mir na osam godina, u 
koji se uklju^uje i Erdeljac (Ivan Sigismund Zapolja); car ce 
placati danak od 30.000 dukata sultanskih za Ugarsku, Sto iznosi 
45.000 talira^ a po^eti 6e se pladati od prvoga siednja 1568; da 
podloznici turski nepla6aju viSe daca caru, a carski da neplacaju 
Tur^inu.^ Glede potonjega opa£a, da na povratku kad su bill 
blizu Komorana, n turskoj oblasti, proSli su njekojimi sell, koja 
su imala placati porez nadbiskupu ostrogonskomu, a njekqji mu 
Ugri njegova druztva rekoSe, da ova sola nece placati viSe nad- 
biskupu. Kod ugovaranja mira htjedoSe Turci uklju6iti u mir, ne 
same Erdeljca, nego i sve svoje prijatelje^ osobito MletCane. NaSi 
su pako poslanici trazili uzvratice, da bi se i prijatelji carevi 
ukljudili, osobito kralj Filip. Vrh toga htjedose Turci, da njihov 
bude Vesprim, i da se medje ustanove na njihov nadin. Osim toga 
zahtievahu, da bi pladanje danka odpo^elo danom, kad su poslanici 
stigli u Carigrad, na ime kolovoza 1567, poslanici pako htjedoSe, 
da bi odpodelo danom, kad je mir uglavljen ; razlika je dakle bila 
za Sest mjeseci. Napokon bi mir utana^en, kao Sto je gore re^eno. 
AH Turci su po»lije toga iztakli druge potezkoce i novosti, opo- 
zivajuc sto su bili pribvatili ; za to se polazak poslanika bio otegnuo 
do 20. ozujka,^ kojega dana oprostiSe se poslanici sa sultanom i 
svimi pasami, ^eleci nam svi da Sto prije odputujemo, radi kuge, 
koja nam je bila jur u kucu uila. Krenusmo na put, da se vra- 
timo k carskomu dvoru. Al prije nego opiSe put, kojim su natrag 
iSli, treba da koju rekne o gradu Jedrenetu." Ove Pigafettine 
biljezke o miru, koji bi 17. veljade 1568 n Jedrenetu utanaden, 
poznate su iz bistorijskih izvora toga mira/ te netrebaju daljega 
komentara. 



^ Sr. gl. VI, str. 35 putopisa. 

' Vrancid pise earn iz Jedreneta (20/III 1568) : „ut praeterea plane 
sciat, esse jam nos quoque in itinere nostrl reditus, quod hodie ingressl 
sumus. Mon. Hung., Scr. VI, 274. 

* Mon. Hung, hist., Scr. VI, 249—75, 283—297. Katona t. XXV, 
3—38. Hammer, Gesch., Ill, 514—17, 767—75. 



Digitized by VjOOQ IC 



108 p. l£ATKOVl6, 

Opisu Jedreneta i riekam, koje onuda teku, posvetio je d^ 
putopisac cielo 18. poglavje. Ova mu je varo§, ako ue s drugoga, 
gl^sovita bai* po svojem utemeljitelju, i Sto je bila prije osvojepja 
Carigrada glavnim gradom turskoga carstva. Budu6 da je poslanstvo 
tamo dva mjeseca neprestano boravilo, s toga treba, da o to] va- 
ro^i koju viSe rekne. »Ova varoS Andrinopoli^ od Turaka zvana 
Edrene, sagradjena bi od cara Hadriana, dapade iznovice sagra- 
djena, jer se prije toga zvala Oreatiade; Turci ju osvojiSe pod 
Muratom I. oko 1363 (u mjesto 1361) godine, a Mubamed I. oko 
god. 1412 (um. Murat L g. 1365) prenese amo svoje priestolje.^ 
Ovaj je grad, kao Sto noviji pisci tvrde, na Hebru, ali ostavl^ajuc 
to za sada po strani ; grad, to jest stari, kao i onaj, §to je ogradjen 
platnom, stere se na jui^noj strani bre^uljka, koj se ubavo dize, 
^etvorasta je lika, viSe dug, nego fiirok, a ima u obsegu oko dvie 
tal. milje. Duljinooi svojom prostire se od iztoka na zapad ; platna 
su mu na stari na^in gradjena, s kulami bez svake jaruge, te su 
slabija i manja od carigradskih ; na kutovih platna detiri su vrlo 
velike kule, na svakom uglu po jedna, a upotrebljuju se za uze^ 
kamo se.zatvaraju Turci, Kr§6ani i drugi Ijudi svake ruke. Ovaj 
se grad najjuznijim platnom hvata rieke, po imenu Tonsa, koja 
dodirnuv se one kule ill platna, udaljuje se od grada na hitac i 
tede prama iztoku. Na ovom je prostoru, medju riekom i gradskim 
platnom, groblje, koje jo§ Turci i Zidovi upotrebljuju. Svaki grob 
ima po jednu dugu, tanku, kamenu dubke stojecu plodu, liepu ili 
ru^nu prema imu6tvu osobe, na glavi plode dadu njekoji izkljesati 
turban. VelikaSi i bogataSi imaju na istom groblju posebno groblje, 
polaiu svoje mrtvace u grobnice od kamena ili mramora i urezu 
vrh toga gore pismena turska Za te poslove imaju Turci izvan 
grada svoje trgovine, gdje klesari izradjuju takove grobne spo- 
menike. U njekojih se mjestih ukapaju Krdcani na isti na^in, 
urezujuc kri^ sred plo^e. U nutmjem gradu stanuju malo ne sami 
Zidovi i Grci, Turaka tu malo prebiva, zato neima tu znatnijih 



^ Ove kronologijske grieske dolaze i u drugih suvremenih pisaca^ 
odkuda su i nzete. Paul. Jovius^ Dresier i dr. navode, da je Jedrene 
g. 1363 osvojen (Sansovino, p. 186, 202). Isti Dresier navodi kod 
g. 1412, da je sultan Muhamed prenio priestolnicu iz Bitinrje u Tra- 
ciju, u AndrinopoU, (Sansovino, p. 487). U ostalom potonja godina 
(1412) odnosi se na osvojenje za ratova Muse, sina Bajazitova^ a 
brata sul. Muhameda I. Hammer, I, 164, 356. Hertzberg, Gescb. d. 
Byz. u. des Osman. Beiohes, p. 490. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALEANSKOM POLUOTOKU XVI. VIKKA. 109 

trgovina. U prisoju ima vrlo dobrih kuca, a gradjene su od opeka 
na domaci nadin. Nevidi se nikakovih starinskili ostanaka glasovita 
grada. Ima samo dubrovaCku crkvicu, koja je vrlo udaljena. Naj- 
krasniji i najzivlji priedjel pun je ducana i svakojakih trgovina; 
sav pako onaj prostor, $to ga zaprema brezuljak, odkad je Je- 
drene pod vlasti turskom, puni se malo po malo kucami, mosejami, 
kupelji i drugimi sgradami, te za malo biti 6e pun stanovnika i trgo- 
vaca. Ovaj brezuljak, koj je, kako reCe, na sjevernoj strani grada, 
opasan je s tri strane riekom Tonsom, naime od sjevera, zapada i 
jaga. Tonsa je vrlo plaha rieka, velika kao Bacchiglione, dolazec 
s Balkana (Emo), koj je na sjeveru, te^e prama jugu, a kad se 
priblizi brezuljku; tede na zapad sve do kraja pomenuta brezaljka, 
i tu prima na debar hitac daleko od kuca drugu rieku, nje§to 
manju od sebe, po imenu Arta (Ardu), koja, kao §to misli, jer 
doznati nije mogao, takodjer dolazi s Balkana i te^e osobito kod 
ovoga mjesta na iztok, i nedaleko utjecuc u Tonsu gubi svoje 
ime. Malo dalje uSca Arte sagradjen bi kameni moat, koj vodi od 
sjevera k jugu prama gradu. Tonsa pako krecuci se prama jugu, 
nastavlja svoj tok duz onoga mosta i hvata ga se s jedne strane; 
za tim se dieli na dva rukava : veci, desni rukav vera se mostom, 
manji pako rukav, ulazec malo ^alje pod isti most, priblizuje se 
gradskomu obkopU; te ga pere; tekuc ponje§to dalje, spaja se 
opet s vecim rukavom, i tako ujedinjena rieka, okrenuta prama 
iztoku, tede na hitac daleko od grada. Osim ove rieke te6e s juzne 
strane u istoj daljini prama iztoku Marizza, koja se lirvatski tako 
zove, Turei ju imenuju Naricchi,* a Grci Marogna. Njekoji 
misle, da je to ^Hebrus", rieka od pjesnika vrlo proslavljena. Marica 
dolazec od zapada, izvire na gori Orbellu, kod mjesta po imenu 
Zamochovo, gdje su rudnici srebra, kojih radi su Turci sa Srbi ra- 
tovali. Oni, koji putuju od Skoplja u Plovdiv, poato ^ malo manje 
od pet dana jaSili, imajuc uviek gorn ne daleko s desna, pregaze 
Marieu pet milja prije, nego §to se prispije u selo, Sto je medju 
Rhodopom i Orbellom. Za tim poSto je rieka proSla onim selom i 
prevalila gorski klanac, imajud Orbell uviek s desna, izlieva se 
u Traciju i za dva dana dolazi u Plovdiv (Filippopoli), Natapaju6 
dalje druge krajeve i velike gradove, te6e sveudilj na iztok, te 
dolazi napokon k ovomu mjestu. Marica je znatno veca od Tonse, 

^ „Maritza a Turcis Meritza nominatur", Leunclavius, Pandectes, 
p. 127. 



Digitized by VjOOQ IC 



110 p. MATKDVl^d, 

ali netede tako {>laho. Ove Avie rieke, tekude jedna od drttge na' hitac 
daleko, poSto su za gradom prevalile jednu talijanska milja daleko, 
stiSu se, Tonsa gubi svoje ime, do^im Marica nastavlja svoj tiek, 
te je neplovka, jer ima mnogo plit6ina; zatim utjede u Arkipelag 
izpod lagune, koja se po rieci takodjer zove ^Marogna", a stere 
se na lievoj joj obali, pet milja viSe iiS6a, od kuda je plovka. Od 
varoSi Marogna ide se za tri dana po kopnu u Silivri.*' Baduc 
da je Jedrene na Hebru, prihvaca priliku, te na kratko razpravlja 
o starih imenih ove rieke^ tvrdec proti miiljenju njekojih (osobito 
Vrandida), koji vele, da je Marica stari Nestus,' a ne Hebrus, 
dodim se putopisac trudi dokazati, da je stari Hebrus danaSnja 
Marica. „Ako Andrinopol, veli dalje, \eii ca Hebru, onda jejasno, 
ako ce se Ptolomeju i drugim starim vjerovati, da Tonsa nemoze 
biti Hebrus, a jos manje Nestus, glasovite rieke Tracije, jer jedna 
i druga odieljeno tekuc, utje^u u more Egejsko, do^im se Tonsa 
izlieva u Maricu. NaS je gospodin poslanik stalno tvrdio, da 
Marica nije Hebrus , nego Nestus , primjecujuc , da nezna, . sto 
bi taj Hebrus mogao biti. Bili njegovi razlozi kakovi mu drago, 
putopiscu nisu poznati, za to se nemoze odluditi, da mu dade 
pravo. Jer ako promatramo njezin postanak, 6ini mu se, da je 
prije Nestus nego Hebrus, kao §to poslanik tvrdi; ako pako 
s druge strane pogledamo usee Marice nize Marogne, evo razloga, 
zaSto nemozemo druga^ije tvrditi, nego da je danaSnja Marica 
stari Hebrus. Tim vise tomu vjeruje, znajuc, da kod poruSena 
grada Chrizopola, gdje je danas malo selo na moru, ondje utje^e 
velika rieka, svakako manja od Marice, a ona, motrec daljinu 
idu6 na zapad, na ime tri dana puta, sto je od Marogne do Chri- 
zopola, nemoze drugo biti nego Nestus, koji pola^u stari uprav 
na ono mjesto. Buduc da gosp. poslanik svojim ugledom tvrdi, da 
su stari vrlo*tamno i nesavrSeno opisali ovu Traciju i sav priedjel, 
Sto su proputovali, kao i rieke i gore, kqje su onuda, nece mu se 
drugo tvrditi, dosta je, veli, da je same ovo malo primietio, da 
tko drugi o torn moze bolje razmiSljati." 

Vracajuci se k opisn Jedreneta, nastavlja: „u ostalom ima na 
brezuljku kao i u Carigradu mnogo kuca, trgovina i jedan be- 
zestan, ali nije onako velik i pun trgovina svake vrsti^ kao §to je 
carigradski. Ima jo§ mnogo kupaliSta, karavanseraja i moSeja, 



^ „Transito amne Neso (sic!) sen Maricza"; pa „Tuncza et Harda 
incidunt in Nesum". Scr. VI, 81, 82; XXXII, 58. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOYAKJA PO BALKANBKOM POLUOTOKU XYI. VIBKA. Ill 

medp kojimi glavna je ona sultana Murata, otca sultana Muiba- 
meda, sagradjena na vrhu sred brei^uljka ; joS je jedna druga 
onkraj Tonse, prama s]everu, najkrasnija, naime sultana Bajazita, 
8 mnogimi stupovi od mramora. Jog je preko ove rieke, takodjer 
na sjeveru, njeSto iztodnije od moSeje Bajazitove, kada se priedje 
kamenim mostom, vrlo duga i nakidena ulica, prekrita po turski, 
puna s obje strane trgovina; gdje se trze sedla, lukovi; uzde, to- 
bolci, sofre (okrugle koi^e na kojih jedu, velike poput dna od 
kablice) i drugi slidni predmeti §to se od koze prave, buduc se, 
ovdje savrsenije izvode, nego drugdje. Na 6elu ove uliee sultanov 
je seralj, gdje stanuje, kad je u Jedrenetu. S druge pako strane 
brezuljka, prama jugu, to jest medju iijim i obzidanim gradom, 
krasan je portik, dug od prilike osminu milje, osvodjen i prekrit 
olovom, a s obje strane pun ducana jednoga sloga, gdje se pro- 
daju raznovrstne sitne trgovine. Od ovib trgovina dobivaju baStinici 
Alipase, predSastnika ovoga Mebmeda, veliki prihod, poSto ga je 
onaj dao velikim troSkom sagraditi. Ovaj se portik kao i bezestan 
svake veceri zatvara. Ima jos i drugih priedjela grada i drugih 
ulica (osobito onkraj Tonse), punih prostih stvarih i starih haljina ; 
ali najkrasniji je oko onoga portika i na brezuljku. Ovo neka 
bude dosta re6eno o gradu Jedrenetu." 

Baveci se poslanstvo preko dva mjeseca u Jedrenetu, imao je 
nas putbpisac vremena i priliku, da gto ta^nije i savrSenije prou^i 
grad i da upozna njegove prilike Jedrene, najveci tadanji turski 
grad za Carigradom u Europi, opisuje svaki stariji putnik viSe ili 
manje obsezno glede gradjevina, trgovine i industrije. Pigafetta 
nedaje specijalnih opisa pqjedinih znamenitosti : moieja, palada, 
mostova i drugih gradjevina, kao sto se 6ita u njekojih starijih 
(n. pr. Zena i Bassana) i poznijih putopisaca i geografa,^ njegov 
je opis Jedreneta ponajviSe topografijski, ovira se stanoviStem od- 
likuje nad svimi putopisci, a na to treba da stegnemo i nase 
opazke. Putopisac pobiljezio je stara i nova imena Jedreneta, koje 
(HadrianopoUs) u istinu nosi irae od cara Hadriaiia, koj ga 
je uresio mnogimi veleliepimi gradjevinami ; al je uz to zabiije^io 
i starije ime Orestias ('Opsdrta;), koje bizantinski pisci ^esto i 
rado upotrebljavahu ;* putopisac pako zove ga Andrinopoli, 



^ Rad, ku. LXII, 110—114; kn. LXXI, 52, 53; Hadzi Chalfa, 
p. 1-15. 

* Smith, I, 1023. Navode u bizantinskih pisaca gl. u Tafela, Const. 
Porph., p. XXV. Rad, kn. XLII, 135. 



Digitized by VjOOQIC 



112 p. MATKOV16, 

kao sto ga imenuju talijaDski pisci onoga doba.^ Pigafetta odpo- 
dimlje svqj opis Jedreneta sa starim gradom, korienom ili srcem, 
oko kojega se mladja varol razredila. Grad, odnosno tvrdja, i po 
Hadzi Chalfinom opisu bijase ^etvorasta lika, te je nosila na 
svakom uglu po jednu okruglu kulu. S opisa se takodjer razabire, 
da je van j ska varoS bila znatno veca, nego pravi grad, te da je 
sYOJim polozajem i ubavoscu bila od njegda znamenita. Dalje na- 
Yodi putopisac, da neima nikakovih starinskih ostanaka, primjecujuc, 
j,ili ako oni Ijudi neznaju", dakle razpitivanjem nije mogao za 
starine doznati; dodim pozniji putnik Wallsdorf tvrdi,* da je u 
preostalih starih gradskih zidinah uzidan gr^ki nadpis od jednoga 
redka. Za tim spominje crkvicu dubrovadku, Sto sjeca, da su Da- 
brov^ani i u Jedrenetu imali svoju trgovagku naseobinu. I caS 
putopisaC; kao i svi dojakoSnji i pozniji, iztide Jedrene kao veliku 
trgova^ku varoS, naseljenu od raznih naroda, osobito Grka, Turaka 
i Zidova, potonjih ra^una Wallsdorf (p. 8) na 16,000 duSa. Buduc 
da se u podrudju Jedreneta sti^u tri rieke, naime Marica, Tundza i 
Arda, Sto dini poloza] vrlo povoljnim, govori Pigafetta o svakoj rieci 
na pose, opisujuc tok i narav pojedinih rieka unutar varoSi, koja je 
na te rieke upuoena; opisuje jib tako na tanko; kao Sto nijedan 
dojakoSnji putopisac. Tonsa, stari j^Tonzus" (Tov^o;); danasnja 
Tundza, koju po veli^ini poredjuje s talijanskim Bacchiglione, u 
istinu izvire na Balkanu (Emo), Ealoferu na sjeveru; opisuje 
njezin tok do Jedreneta vrlo ob6enito, potanje govori o toku i uscu 
u podru^ju varosi. Arta je danaSnja Arda, koja neizvire na Bal- 
kanu, nego na podnozju KruSeve, najviSega brda Rhodope, a ne- 
utje^e u Tundzu, nego u Maricu.' Potonju pako rieku, kao glavnu, 
koja prima obje prve opisuje na sire. Budu6 da naS putopisac 
vrelistem i dolnjim tokom Marice nije putovao, biti ce viesti 
vrelu i uScu bud iz pripoviedanja drugih putnika, bud od kojega 
starijega pisca crpio. Oznacuju6 vreliSte Marice blizu Samokova, 
po obi^aju tadanjih geografa (Hadi^i Chalfa, p. 12), prili^no ta^no, 
spominje ovom prilikom put od Skoplja u Plovdiv, a taj put biti 



^ Heyd, Gesch. d. Levanthandls, (franc, izd ), I, 120, 242 etc. 

* Chr. V. Wallsdorf, Neue Reissbeschreibg. durch Ungarn, Thracien 
u. Egypten, 1664, p. 7. Isti tvrdi, da je Jedrene tako veliko kao Prag. 

' Vrancid (Scr. VI, 82) jos vise griesi glede toka i usca ovih rieka, 
tvrded, da Tuncza dolazi s iztoka (!), a Harda sa sjevera (!) i da 
se obje stiCu kod mosta, a pod mostom da utje6u u Nesus. utoku 
Tundze, Arde i Marice gl. A. Bou6, Rec. d' itin., I, 40 — 42. 



Digitized by VjOOQIC 



PtrrOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKtl XVI. ViBKA. Il3 

ce onaj, §to vodi od Skopija Da Ejustendil, Dupnicu, SamokovO; 
poznat i opisan od starijih putopisaca.^ Ono neznano selo, bliza 
kojega se prelazi preko Marice, biti 6e Banja na gornjoj Marici 
nedaleko Kostenice, stare Eonstantie,^ a onaj bezimeni klanacvje- 
rovatno da je poznata ^Momina klisura** (Kyz Derbent), kojom 
protjeCe Marica i kojom vodi put od zapada u Plovdiv. Toka 
Maridina od Plovdiva do Jedreneta potanje nije opisao, poSto mu 
put nije uviek pokraj rieke iSao. Kao Sto putopisac nije vidio 
Maricina vrelista, tako po svoj prilici ni uS6a, jer ga pogrje^no 
opisuje, vjerovatno po nekojem tadanjem piscu, kojemu je tezko 
a trag uci. Da bi se Marica bila u Grka zvala ^Marogna", a 
tako i ona laguna njezina uSca, toga nisam nigdje naSao. VaroS 
pake Marognajeste poznata stara Maronea, koju Ptolomej (Mxp<ove((x) 
stavlja pred uSce Marice;^ kod talijanskih izdavatelja Ptolomeja 
i u drugih tadanjih pisaca zove se, kao i u Pigafette, ^Marogna*';^ 
ali nije niti na uscu niti nad uS6em, nego je od ug6a Maridina na 
zapad prilidno udaljena.^ Sva je prilika, da su glede polozaja 
varoSi zavele na§ega putopisca opet karte u izdanjih Ptolomejovih, 
gdje je viSe usca Hebrova ubiljezena „Maronia*. O porabi starih 
orografijskih imena u Pigafette progovoriti (Semo dolje nize. — 
Govorec nadalje o starom imenu Marice, dade mu povod tvrdnja 
Vranficeva, koj je u putopisu prvoga svoga puta Maricu identifi- 
kovao sa Strumom, a u dnevniku drugoga puta s Mestom (Nessus 
sive NestusJ,^ Ovo potonje miSljenje Vrandicevo pobijajud, navodi 
posve naravne razloge, da Marica nemoze biti stari „Nestus", nego 
„Hebrus". Premda se naS putopisac glede identifikacije starih i 
novih geografijskih imena rado prilagodjivao svojemu gospodaru, 
kojega je glede toga priznavao auktoritetom ; tu ga pobija, doka- 
zujuc, da je Marica stari Hebrus, a da je ^Nestus" (d. Mesta) 



^ Rad, kn. LXXXIV, 68—74. 

* Rad, LXXXIV, 69, 73. 

' Ptolom. 1. Ill, c. 11, § 2; ostali navodi u Tafela, Via Egnatia, 
p. 50, 51 ; Forbiger, alte Geogr., Ill, 738. 

* Ptolom., ed. Ruscelli-Malombra, p. 158. Uzzano, Delia Decima, p. 
224. Leunclavius, Pandectes, p. 132. 

^ Maronia, na glasu u trgovini radi svoje koceljaste zemlje. Heyd, 
Gesch. d. Levanteliandels, II, 553. Potanji opis poloiaja i priedjela 
u Griesebacha, Reise, I, 190—200. 

« Mon. Hung., Sell, 326—33; VI, 82; XXXII, 58, Rad, LXXI, 
40—48. 

B. J. A. O. 8 



Digitized by VjOOQ IC 



114 



p. matkovkS, 



posve druga rieka, koja blizu staroga Chrysopola (Cbrystopola), u 
istinu nedaleko danasnje Kavale, u more utjeSe.* Vracajuc se 
k opisu Jedreneta i iijegovih znamenitosti^ nije glede potonjih 
pored svega poduljega boravljenja tako savrSen, kao gore pomenuti 
pisci. Medju mosejarai spominje samo dvie najznatnije, naime Mo- 
ratovu sred grada i Bajazitovu na Tuodzi blizu seralja; spominje 
na dalje oba bezestana: jedan sred grada, pobozna zaduSbina 
sultana Celebi Muhameda; a drugi, stari bezestan, zadusbina je 
sultana Murata Pobjeditelja ; seralj pako biti ce novi na Tundii, 
koji je sultan Muhamed II, osvojitelj Carigrada sagradio*. 

U 19. glavi govori putopisac o doSaScu poslanstva, koje odasla 
perzijski Sah k sultanu, da mu ^estita, §to je nastupio priestol i 
da obuovi mir; opisuje nadalje sjaj toga poslanstva i kako je 
velidanstveno do^ekano od dvora turskoga. Poslanstvo carevo i 
Sahovo, zapadnoga i izto^noga susjeda, sastalo se prvi put prije 
dvanaest godina u Amaziji, a drugi put sada u Jedrenetu, a glavni 
poslanici bijahu isti, naime A. Vrandic i kan §ah Kuli Soltan, 
namjestnik erivanski. Potonji prispjevSi u Erzerum, odaslan bi mu 
£au§ na susret, da ga u ime sultanovo primi i prati; poslanika 
pratilo je 120 plemica, 200 konjanika, 400 trgovaca, u svemu 
preko 700 osoba i 1900 glava tovarne stoke. Perzijsko je poslanstvo 
daleko nadma§ivalo carsko brojem i sjajem osoba i bogatstvom 
darova. Dne 16. veljace (dan prije utanacenja austrijskoga mira)* 
svedano unidje perzijsko poslanstvo u Jedrene, a na sjajnu do6eku 
ucestvovahu sva inostrana poslanstva, koja su bila u Jedrene pri- 
spjela, da sultanu destitaju. Pigafetta je preStampao (na str. Ill) 
torn poslanstvu sluzbeni izvjeStaj pomenutoga dausa, a dragoman 
carskoga poslanstva prevede ga na talijanski. E tomu izvjeStaju 
dodao je putopisac jos i tumad. I Vrandi6 pise caru na sire o 
dogascu perzijskoga poslanstva.^ Buduc da je to stvar naravi hi- 
storijske, od Hammera na tanje po Pigafetti razpravljena, za to 
mimoilazec to poglavje, upu6ujemo na pomenuto razpravl jan jc. ^ 



* Chrystopolis ili Chrisopoli talijanskih pisaca, gl. Tafel, Via Egnatia, 
p. 13. Forbiger, III. 732. 

^ Hadzi Ghalfa, Rumili u. Bosna, p. 4. 

' Vran6)c biljeii u svom dnevniku: „februarii 16. Appulit Adriano- 
polim orator Persae Sah Kuly nomine, cum numero hominum circiter 
400 (posto su trgovci u Carigradu ostali). Mon., Scr. VI, 237. 

* Mod., Scr. VI, 267—73. Katona, XXV, 24—29. 

* Hammer, Gescli., Ill, 517—22. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSEOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. J 15 

Vra6a]ii6 se Pigafetta k putovanju, opisuje u 20. glavi svoj put 
od Jedreneta do Rhodope. UtanaCivSi mir, nastavlja, krenu§e do- 
zvoljom sultanovom 20. o^ujka 1568 na put,^ te su doapjeli od Je- 
dreneta za 6Vs ura ili 17 milja u Mustafa most, po hrvatski, a 
po turski zove se Mustafa chiupri,^ to jest „mo8t Mustafin", velika 
i ubava varosica. Tu je Mustafa sagradio nad Maricom prekrasan 
most, dug je vii^e od osmine milje, a taj je most dao mjestu ime. 
Tu je isti Mustafa sagradio i vrlo veliku i udobnu konjuSnicu, ka- 
ravanseraj, moSeju i skolu. Ovaj Mustafa bijaSe vezir paSa Selima I. 
Pri6a se, da mu je sultan jednom nalo^io, da ubije Sulejmana je- 
dinoga mu sina. PaSa pako, smilovavSi se osmanskoj kuci, koja 
je okrutnoS6u Selimovu bila jur gotovo na domaku, sakrije Su- 
lejmana, ubije u mjesto ovoga drugoga mladica, i poru^i sultanu, 
da ]e izvrsio njegov nalog. Selim, niisle6 neko vrieme da je on 
jedini preostali potomak porodice osmanske, spominjao se jednom 
8 padom, Sto nije imao nikakova sina, i da bi vrh svega ^elio, 
kad bi po smrti ostavio carstvo njekomu bafitiniku; ali paSa^ koj 
nije htjeo mimoici ove prilike, video, da je sultan ^alostan i nujan, 
qeti ga ovimi rie^mi: gospodaru, ako hoce§, i ako mi za tvoju 
glavu obre^ei, da ceS mi oprostiti, ja cu ti nazna^iti baStinika. 
PoSto je sultan bio pristao, paSa mu odkrije cielu stvar. Selim 
s tim vrlo zadovoljan, ogrli ga i naredi u to ime relike svetkorine. 
Ovaj je paSa malo zatim umro. Ob ovoj pridi razpravljao je po- 
slanik (Vran^ic) s drugimi Turci, dok su pjedke i§li preko mosta. 
Zatim su dospjeli u Arambli ili Armali^ ^ tursko selo. Onega dana 
sastadoie vise od 150 suznjeva, mu^kih, zenskih i djece, samih 
Hnrata, koje su Turci malo dana prije ulovili proti ugovorenim 
ustanovam. Dalje za 11 ura ili 28 m. dospjeli su na nociSte u 
Zemische, selo bugarskih Krd6ana. Od Carigrada do simo svagdje 
nalaziSe gr6ke stanovnike, a od ovud dalje su Bugari. Ovojeselo 
slobodno od danka krvnoga, ne daje sinova, nego du^no je samo 
sultanu placati hara^ i slui^iti mu u rojsci, kositi za nju travu i 
vrSiti druge slui^be. Od Carigrada pa do ovoga sela valovita je 
ravan; slabo uradjena i malo rodna polja. Odovud za 47^ ure 



^ Vran6i6 pise earu: „ut praeterea plane sciat^ esse iam nos quoque 
in itinere nostri reditus, quod hodie (XX. martii 1568) ingressi sumus^. 
8c. VI, 274. 

' „Ad Mnztaphae pontem supra Marizam positumy nbi est oppidum 
Batis frequens." Scr. VI, 81, 82; XXXII, 59. 

' Havralij, ultra quern paulo post apparuit Nessus; Sc. VI, 81, 82. 



Digitized by VjOOQ IC 



116 p. MATKOVid, 

ili 10 m. dolli su u Cagiali^ po turski, §to se bugarski Zurizza 
zove, bugarsko-tursko selo. Tu nastaje ravno polje, ali slabo ura- 
djeno. Zatim su prispjeli za 7Vt ura ili 18 m. u Cognus,'^ prilidno 
selo; iitelji su Bugari i Turci. Tu je moSeja od kamena i mramora, 
prema mjestu vrlo liepa. Odovud u isto toliko ura^i milja dospjeli 
su u grad Filippopoli.^ Jednu od prilike milju prije nego Sto se 
dodje u ovu varoS, nailazi se na velike konjuSnice, kamo se smje- 
Staju deve sultanove. Ova varofi (od Turaka nazvana FUibe\ sa- 
gradjena ili s nova sagradjena bi od Filipa kralja makedonskoga, 
a kao §to se vidi, bijaSe polozena na tri brezuljka i za to bi 
nazvana Trimantium, Ovi su brezuljci s desna Marice, jedan za 
drugim od sjev.-iztoka k jugo-zapadu, udaljeni od gore Orbelia, 
(koja jim je na jugu, a preko nje je Makedonia) oko dvie ili 
tri milje talijanske. Plinij* postavlja Philippopolis pod goru Rhodopu 
i nespominje toli znatne rieke. Kad bi ona planina bila Rhodopa, 
onda nezna §ta je Orbell. Odavle se razabira; kako su stari tamno 
opisali ovu zemlju. Najvece od pomenutih brda, naime ono, koje 
je najblife rieci, te je od ostalih najizto^nije, bijaSe tvrdja i kra- 
Ijevski dvor, kao §to se od tragova razpoznaje, o kojem stanovnici 
pri^aju, da se tu rodio Aleksandro Veliki ; joS se vide njeki ostanci 
crkve. Ova je tvrdja bila djelomice ogradjena platnoni; od kojega je 
joS ve6i dio s dvojima vratima preostao, a djelomice bijaSe utvrdjena 
strmimi stienami, na koje se bilo tezko uzpeti. U ovom mjestu 
stanuju samo Grci i njekoji Zidovi, i tu je prekrasan vidik. Na 
sve strane pukla prostrana ravnina, osobito onkraj rieke prama 
sjeveru sve do Balkana. Na ovoj ravnini prama iztoku, joS viSe 
na zapadnoj strani grada, na prostoru od vise nego 20 milja, vide 
se nebrojeni humci, malo ne svi s lieve strane rieke; odkuda se 
razabira, da se tu njegda morao biti velik boj, kao Sto joS po- 
tvrdjuju svi stanovnici. Njekoji misle, da se tu pobila ona ^etiri 
velika Rimljanina, M. Antonio i Oktavian s jedne, a Bruto i Kasio 
s druge strane, mislec, da su tu poljane filipijske; ali Ijuto se 
varaju, jer grad Filippi, na kojega poljanah u istinu bijaSe boj, 



^ £x page Kajaly venimus tota nocte per sterilem campum impri- 
mis Zumzgiova dictum, deinde per Dervenihavraly*^ . Sen VI, 81. 

2 Konyws; Scr. VI, 81. 

^ „Ad Philippopolim, civitatem, olim Trimontium appellatam a tribns 
collibns, inter quos posita est, adripam Nesi sive Nesti fluminis, quod 
nunc Marizzam indigenae vocant." Scr. XXXII, 68. 

* Plinius, ed. Detlefsen, IV, 11, p. 172. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. YIEKA. 117 

postavljaju pisci u Makedoniju, a Filippoli u Traciju. Osim toga 
opis boja i polozaja, kako ga postavljaju historic!, nikako se ne- 
slaze s ovim, jer nebi nikako premu^ali tako znameDitu rieku. 
Ostala se varoS proslirala po onih driigih dvaju brefuljcih, zapre- 
majnc bliznju ravoinu, kao sto se od njekojih ruSevina razabira. 
Danas Turei stanuju samo oko prvoga brda, gdje su vrlo mnoge 
kuce, sagradjene po njibovu, nizke, sastavljene od drva i zemlje. 
Ove kuce dieli rieka Marica (tvorec ondje mali klju6) na dva 
diela, ostavljajuc vecinu njih na iztoku, na lievoj obali, gdje je 
bezestan* Priedjel, sto se vidi naokolo, ravan je i rodan, ali male 
obradjen. PoSto su tu jedan dan boravili krenuse dalje i dospjeli 
su za 8 '/a ura ill 25 milja u Taatarpasarsich,^ ubavu varoiicu; 
priedjel je ravan, al malo uradjen. Od ovud su za T^/^ ura ili 
21 milju prispjeli u selo, koje se bugarski zove Vatema,'^ a po 
turski Dervent, Ovo je mjesto na podno^ju Rhodope planine^ koju 
Cesto hajduci napastuju. Ova se planina zove bugarski Bucova gora, 
Sto talijanski zna6i „jasenova (frassini) gora", jer tu ima jasena 
u velikom obilju. Njekoji piSu, da se Rhodopa zove Vasigliza,^ 
ali nemoraju toga razumjeti. Istoga dana prodjoSe kroz Nova i^ella,^ 
gdje su nocili idu6 simo. Od Carigrada pa Qve do ove gore prostire 
se Romanija, koja je glavni dio Tracije, to jest onaj dio, Sto gleda 
prama jugu, a proteze se do Hellesponta ili galipoljskoga tiesna. 
Istina je, da se u svem ovom kraju negovori uviek gr^ki, jer od 
Zemischa simo govori se bugarski, zato bi se ovaj dio po jeziku 
iroao pribrojiti k Bugarskoj, a ne Romaniji. Treba, da se jos i to 
zoade, da pisci vrlo £esto pod Romanijom razumievaju svn Grdku* 
Ovaj kraj Romanije, sto ga prodjoSe, sav je ravan. Istina je, da 
kad se podje iz Plovdiva prama iztoku jedan dan daleko sama je 
nejednaka ravnina, neimajuc ni brezuljka, ni prave ravni, nevidi 
se na p6 milje, nego pusto polje. U ovih mjestib, koje zovu varo- 
Sicami (casali), stanuju Turci i ErScani, trgovci su raznih trgovina, 
kojih ima viSe ili manje prema naravi mjesta. Kuce su koje od drva, 
koje od sirove opeke, sliepljene zemljom i blatom, kuce su nizke 
ikukavne; ima joS po koji karavanseraj i moSeja, ali neima be- 



^ „Ad opopidum Tatar Pazarczith ma^um et frequens, dictumque 
Tartarorum emporiolum." 8cr. XXXII, 58. 

' ^Vasilica et Vetren, hoc est Regius et Ventosus." Scr. XXXII, 68. 
,A Stippos Rhodope conscenditur, ubi pagus nominatus Vasiliza,'^ 
8cr. XXXII, 58, 

* „Ad Novum Pagum per saltum Rhodopen"; Scr. VI, 81. 



Digitized by VjOOQ IC 



118 p. MATKOV16, 

zestena. Po selih neima ni karavanseraja ni moSeja, niti stanuju 
trgovci, nego su naseljena od seljaka krs^ana; kiice su jim, bolje 
rekuc kolibe, od slame, pletera i ilova6e, vrlo malene i kukavne, 
neima ni jedne zidane ili drvene, ako nije slu^ajno crkva, kojih 
po njekojih selih ima, a slo^e po gr^koj vjeri." 

Pigafetta nastavljaju6 svoj opis puta od Jedreneta k Plovdiva, 
spominje varoSicu Mustafa most (Mustafa PaSa KSpri). Taj giaso- 
viti most preko Marice kao i varoSicu spominje svaki dojakolnji 
putnik i svaki ga po svoju opisuje^. Buduc da je sagraditelj mosta 
bio veliki vezir sultana Selima I., priCa okrutnostih potonjega, 
koj da je jur bio nalofio svojemu vjernomu veziru, da mu jedinca, 
poznijega sultana glasovitoga Sulejmana, dade pogubiti; ali ga je 
Mustafa spasio i time velikih zasluga stekao, jer je sultanu spa- 
sio nasljednika y a carstvu velikoga sultana O toj pri6i, opaza 
putopisac, razpravIjaSe Vranfic sa pratnjom, kad su pjeSke preko 
mosta isli. Turski bistoriei, koji na tanko pripoviedaju okrutnih 
djelih Selimovih, ne spominju nigdje one odluke* ; al Pavao Giovio 
navodi, ^da se pri5alo, da je sultan i svoga jedinca Sulejmana bio 
odlu^io smrti zrtvovati otrovanom haljinom^ jer da se bojao, da 
mu sin ne udini onoga, Ito je on uradio sultanu Bajazitu*". I 
Guicciardini opai^a, ^da se vjeruje, da je Selim kadSto mislio svoga 
jedinca Sulejmana liSiti zivota*. Ova dakle pri^a bijase onda ne 
samo poznata, nego se na razni na^in pri6ala, a u jednoj ju ver- 
ziji sa^uva naS putopisac. Sela Ararnbli ili Armali (danaSnja Har- 
manlija) kao i Zemische^ bug. Elokotnica, a danainje Semiz^e, 
spominju i drugi putopisci*. Tu kod Semiz^e bila bi naSemu putb- 
piacu medja izmedju bugarskoga i gr^koga naroda, do5im Euri- 
peSic i Betzek pomi^u tu medju, §to je vjerovatnije, viSe na iztok, 
naime k Mustafinomu mostu. Derngvam dapade odmide ju do Je- 
dreneta, odkuda jim je dalje odpo^imala Gr^ka^; ali ta se medja 
odnosila li na glavnu cestu, kojom se putovalo, a visila je £esto 



1 Rad, knj. LXXI., 48; knj. LXXXIV., 97. 

* Hammer, Gesch., II., 301—668. 

' Paolo Giovio, Informatione a Carlo quinto imperatore, apud San- 
sovinum, Historia universale de' Turchi, Yen, 1582, p. 214. 

* Guicciardini, Storia d' Italia, 1. XIII, p. 215. 
'^ Rad, knj. LXXI, 51; knj. LXXXIV, 97. 

« Rad, knj. LVI, 189; knj. LXXXIV, 95, 97. Dernsvam u svom 
putopisu od Jedrene k Plovdivu primjecuje, da od Jedreneta u svakom 
selu govore bugarski. Globus Jg. 1887, Bd. LII, p. 204. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 119 

slu^aju. Ovom prilikom spominje narav proputovana priedjela 
na putu od Carigrada do Semiz^e, to jest svoje Grdke (kao Sto se 
cita i u KuripeSica), all ga vrlo obcenito obiljeiuje, kao valovitu 
ravninu^ koja mu je valjda za to malorodna, §to je slabo uradjena, 
a ta se karakteristika opet odnosi samo na priedjel, kojim mu je 
put iSao. 

Selo Cagiali, poznata varogica Kajali, a oaS joj putopisac zabi- 
Ijezio starinsko ime Curica (Zurizza), koje jos nije bilo pozuato. 
Selo Cofffius, Vran^iceva Konjstica (Consthyza)^ obidna je putni^ka 
stanica na putu od Plovdiva u Carigrad, spominje ju malo ne 
svaki putopisac ^ Osim ovih mjesta spominje Vranfiic u svojem 
dnevniku^ na pntu medju Kajalom i Hermanlijom jo§ dva mjesta 
Zumzgiova i Derventhavraly (Dervend Tirali?): prvo je poznata 
Uzundzova^, a potonje njeko izopaSeno mjestnp ime, mozda da- 
naSnje selo Tirali na p6 puta medju Uzundzovom i Harmanlijom. 
— Opis Plovdiva (PhilippopoUj u nasega putopisca razmjerno je ob- 
cenit, jer njegovi predsastnici, osobito Zeno i Vran^ic^, premda je 
potonji proSao pod noc gradom, znaju viSe o Plovdivu pri^ati. Ako 
se opis na§ega putopisca ponajvige osniva na autopsiji, za jedan 
dan nije ga ni mogao viSe prou^iti. Pigaiettin opis odnosi se oso- 
bito na polozaj, na one tri sienitne stienC; po kojih ga Rimljani 
nazvaSe Trimontium ; na najstariji dio grada^ koj ga sjecao na 
osnovatelja ; i na ostanke starina ; a s ovoga stanoviita mu je opis 
prili^no ta^an. Tvrdec, da je makedonski kralj Filip (II.) sagradio, 
odnosno s nova sagradio (rehedificata) Plovdiv, ovo potonje pred- 
postavlja, da ga je sagradio na mjestu starijega domacega gradica, 
sto se sluiSajno s novijimi nazori podudara^ 

Drzec stari Orbellus za Rhodopu, neide mu u glavu, Sto Plinij 
(IV. 11, 14) postavlja Philippopolis pod Rhodopu, te nepravedno 
kori stare pisee, usvajajuc ^esto izre^eno misljenje svoga gospodara 
Vrandi6a, naime da su stari pogrjeSno i tamno opisali ovu zemlju. 

1 Rad, knj. LXXXIV, 96. 

2 Rad, knj. LXXI, 51. 

» Men. Hung., Ser. VI, 81. U drugom dnevniku (XXXII, 59) jih 
nespominje. 

* Rad, knj. LXII, 110. 

" Rad, knj. LXII, 106, 109; knj. LXXI, 40, 48. — Wallsdorff, 
u kojega je prilican opis Plovdiva, poredjuje ga glede velicine s NOrd- 
rmgenom. Neue Reissbeschreibg. p. 7. 

® Jirecek, cesty po Bulharsku, p. 92. Tu je historijski razvitak 
Plovdiva (p. 9^ — 111) savrseno nacrtan. 



Digitized by VjOOQ IC 



120 p. MATKOV16, 

Na$ putopisac uzimlje, da je najveci bre^nljak najizto^oiji, do^im 
je najviSi srednji (Dzambas tep^ 212 m.). Pigafetta Darodi medju 
stanovnici samo Grke, Zidove i Turke, do^im Vran^ic spominje 
Bugare i Srbe, a Zeno i Wallsdorf navode i dubrovadku trgo- 
va6ku naseobinu , od koje su bile godine 1581. samo detiri 
kuce preostaie^ I na§ putopisac izti^e one nebrojene bumke ili 
mogile, kojih na Sire pri^aju predjaSnji putnici^ Svi doja- 
koSnji putopisciy koji spominju ove mogile, prilagodjuju se tamoi- 
njoj narodnoj pridi, da su ono grobovi rimskih vojnika, palih u 
boju medju Oktavijanom i Brutom; al naS se putopisac neslaze 
s tim midljenjem, jer odd razbojiSte postavlja praviino kod make- 
donskoga Phillipa. NaS dakle putopisac prvi je , koj izpravlja 
predjaSnje putopisce, koji su zamjenjivali makedouski Phillippi 
s tracijskim Philippopolom. One pako mogile potje^u, kao Sto je 
poznato, od najstarijih tamoSnjih stanovnika, starih Tradana, a raz- 
sijane su po svem plovdivskom polju^. Na daljem putu spominje 
varoSicu Taatarpasarsich (Tatarpazard^ik), koju kao znatniju na 
onom putu svaki dojakoSnji putnik opisuje. Selo Vaterna^ na pod- 
nozju gore, danaSnji je Vjetren, koji Vranfic u dnevniku istoga 
puta zove aVentosus"; jer su mu zitelji ime od vjetra izvodili*. 
Putopisac vjerovatno je zlo ^uo, da se Vjetren turski zvao Der- 
vent (Derbend), mofda Asardzik^, kako ga Turci zvahu po njekoj 
ruSevini starog^a gradica. Goru pako, na koje podnof ju leK Vjetren, 
zove naS putopisac Rhodopom, uzimaju6 Ihtimansko sredogorje za 
ogranak Rhodope, dodim pravu Rhodopu zove Orbellom. I Vrandic 
broji ovaj gorski priedjel k Rhodopi („a Stippos Rodope etc."). Po- 
grjeSke u lokalizaciji starih orografijskih imena i u identifikaciji 
s novimi nepojavljaju se samo u naSega putopisca, nego su onoga 
doba malo ne obidne, osobito u putopisaca, a kod Vran6i6a su od- 
vec desta. Da je ova gora bila gnjezdo hajdudko, tom na Sire 

1 Rad, knj. LXXIl, 109 ; LXXI, 40. Fermendzin, Acta Bulgarlae 
ecclesiastica, p. 12, 160. Wallsdorf, p. 7. 

« Rad, knj. LVI , 222; knj. LXII , 106, 109; knj. LXXI, 
42, 48. 

« K. Jirefiek, Cesty, p. 91, 92. 

* Rad, knj. LXXXIV., 94. 

* Mon. Hung., Ser. XXXII, 58. Rad, knj. LXXI, 37, 39; knj. 
LXXXIV, 94. U izvjestaju BakSicevu od god. 1647. zove se bagarski 
Vetarno ili ^ Porta Venetorum" (Ventorum ?), gdje je bio starinski sada 

"p'it poruSeni gradic, kojega se joS zidine poznaju. Fermendzin, p. 158. 

« „A88arick« u Betzeka; Rad, knj. LXXXIV, 94. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUrOVANJA PO BALKAMSKOM POLUOTOKU XYI. VIBKA. 121 

pri^aju stariji putnici^ Putopisac tvrdi, da je onoj gori (na koje 
podno2ju je Vjetren), narodno ime „Bukova gora**, Sto je na tali- 
janski krivo preveo, jer bukva se talijanski zove nfaggio*', a ^fras- 
cino^ ]e jasen. Moi^da se Bukovom gorom zvala njekoja Vjetrenu 
susjedna brda, a to se orografijsko ime onoga kraja prvi put spo- 
minje u naSega putopisca. Nije vjerovatno, da se sav gorski prie 
djel Ihtimanskih zdriela, ill Ihtimanska srednja gora nazivala Bu- 
kovom gorom, jer orografijska imena narodna onoga doba obi^no 
8u specijalna ili lokalna, ni danas neima za onaj gorski priedjel na- 
rodnoga imena. Onaj gorski priedjel ili Pigafetina Khodopa zvao se 
u Bugara Vasilica, a pod ovim imenom dolazi i u starijih putopisaca^; 
naS mu je putopisac zabiljei^io ime {Vasigliza): al da se je u istinu 
take zvao, toga nece da vjeruje. Imenu se uzduvala spomen u 
bugarskom selu ^Vasilici^y koju spominje i Vrandic, a u putopisnoj 
literaturi bolje je pod turskim imenom „Kapud4ik" poznato. Nova- 
zella (Novoselo), gdje su na putu u Carigrad prenocili, Vrandicev 
je jjNovus pagus", a oboje nije drugo nego prievod turskoga „ Jo- 
nik(5i", kojim imenom zovu Turei bugarski Vetren*. Svu veliku 
tracijsku ravninu, od Carigrada do Vjetrena, identifikuje sa srednjo- 
vjecnom Romanijom, koja je u istinu zapremala staru Traciju^; al 
po sudu putopiS^evu imala bi prestajati ondje, gdje mu prestaje 
gr^ki govor, naime kod Semiz^e; jer priedjel, u kojem zivi bu- 
garski narod, nije viSe Romanija, nego Bugarska. Na kraju te 
ravnine prihvaca priliku, da ju opiSe, al opis odnosi se samo na 
priedjel puta; premda je ob6enit, u cielom je priliSno tadan, pri- 
kazujuc ga kakav je onda bio. 



U 21. glavi (p. 123) nastavlja Pigafetta svqj putopis „po Bu- 
garskoj, od Rhodope do NiSa". — Krenuvsi od sela Vaterna^ pri- 



1 Rad, knj. LXXI, 34, 37. 

2 Vasilici gl. Rad, knj. XLIX, 125; knj. LVI, 122, 223; knj. 
LXXI, 38, 39. 

' Vasiliza at Vetren, h. e. Regius et Ventosua**. 8c. XXXII, 58. 

* Vrancic u jednom dnevniku ovoga puta (Sc. VI, 81) pise: „Ex 
pago Stipes venimus ad Novum-Pagum per saltum Rhodopen, 5 mil." ; 
u drugom pake dnevniku istoga puta (Sc. XXXII, 59) pise: „A 
Stippos Rodope conscenditnr, ubi pagus nominatus Vasiliza et Vetren, 
5 mil.** Po torn bi Novus-Pagus i Vetren bilo jedno te isto mjesto. 

* Lewenklaw, Pandectes ttirkischer Nation, Frankfurt a. M. 1595, 
p.a240. 



/Digitized by 



Google 



122 p. 11ATKOV16, 

spjeli sii za IP/s ure ili 25 m. u Vaccarel po bugarski ili AUa- 
giacUsse^ po turski, selo u Bugarskoj. Toga dana prevaliSe goru 
Ehodopu, goru vele proslavljenu od grSkih i latinskih pjesnika; 
nije odvec visoka, nego je Siroka s destimi uzbrdicami, Marica ju dieli 
od Orbella, a prostire se od jugo-zapada sve do Haema na sjevero- 
iztoku, 8kap^ju6 ove dvie gore medju sobora. Na vrhu one gore 
je poruSena tvrdjica i selo, koje se zove „Vrata Noacch Debelle^; 
jer tu su vrata; koja sagradi Noacch, bivsi despot bugarski, da 
se moze opirati Turkom, da nebi viSe doSli, te je njeko vrieme 
svojom hrabroScu branio one priedjele. Ovo mjestu zovu Turci 
Capi Dervent, to jest „vrata straze**. Istoga dana proSli su selom 
Hicdman*, gdje su prije nocili Ovim brdom, naime Bukovom go- 
rom, odpodimlje Bugarska. Od Allagiaclisse krenuvSi prispjeli su 
za 8 ura ili 20 milja u varoS Sqfiju, preSavsi najprije riefiicu, po 
imenu Hiscaro, koj tefie od Orbella k Haemu. Jednu legu (ug. 
milju) prije nego Sto dodjoie u ovu varoS, vidiSe s daleka; gdje 
odpo^imlje Orbellus, i gdje svrSava Skardus, a medju jednom i 
drugom planinom je prostor ili otvoreno zdrieio, gdje neima nika- 
kove gore. Ovaj Orbellus zovu Turci ....', t. j. Crnom gorom 
(Monte negro), Po^imajuc tu prigorjein, stere se najprije na iztok, 
pa se krece na jug i tvori okrug (za to su ga Latini zvali Orbellus), 
prote^uc se dalje, svrgava nad Arhipelagom". 

,,Grad Sofiju sagradi car Ulpian Trajan, po njem bi nazvan 
JJlpianum, a poslije za krScansko doba imenovan bi Sofijom, po 
istoimenoj crkvi, od koje se vidi debar dio temeija, Sto dokazuje, 
da je bila krasna i velika gradjevina. Varo§ se stere u ravnini, 
neima nigdje tragova starim zidinam ; od gore Skarda daleko je od 
prilike IVg milju talijansku. Ova gora, to jest onaj dio, sto je 
blize gradu, nazvan bi od Turaka „Suhom gorom" (monte secco), 
Sto se nevidi na njoj nikakove zeleni. VaroS je velika i tjera ve- 
liku trgovinu, kuce i ducani su obi^ni. Tu se prave sukna (kaba- 
nice) najtanja i dobro se prodaju; stroji se izvrstno koza, to jest 
ona vrst, koja se zove „bugarska^, masti je crvene i £ute, a ugodna 
je mirisa. Ima svake vrsti plodina u velikom obilju, svakojakoga 
i^iveza; ne ima rieka, ali vrlo mnogo bunara. Beglerbeg Romanije, 

^ Vrancic u dnevniku; „Bela Czrekva" (Sc, VI, 81), „Bila Carqua" 
h. e. Alba Eccles-a (Sc, XXXII, 58). 

^Vran^id: ,,ad campum Jetimam (sic!) sub Rhodope saltu et quie- 
viiDUS in pago Stipos^ (VI^ 81). — „Ad campum Ictimanum sab 
Rodope monte et pagum StippoSy XXXII, 58. 

' Karadagh. 



Digitized by VjOOQ IC 



FUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 123 

kada ne sjedi u Carigradu, onda mu je tu stolica. Tu ima viSe 
Dubrov^ana nego igdje, a bave se trgoviDom*. U Sofiji ge po- 
slanstvo bavilo dva dana, jer je bio bajram, to jest turski uskra. 
Za toga di^e se silna bura, koja je oStetila mnoge kuce i zatukla 
viSe od 15 osoba. Tamodnji Ijudi pri^abu, da nisu dozivjeli takove 
bure, u istinu bijaSe vrlo jaka. Dolazec u grad spazili su mnoge 
humke, osobito na sjeveru prama Balkanu. Priedjel je ravan, ro- 
dan, dosta naseljen i uradjen**. 

QFrYOga travDJa krenuvsi od ovud, dospjeli su za 4 ure ili 12 
m. u selo Belizzu; stauovnici su Bugari i Turci, a priedjel je vrlo 
naseljen i uradjen. Drugoga dana dosli su za 8 ura hoda ili 20 
m. u selo Colatino ; ovo je mjesto medju zdrieli Balkana i Skarda, 
koje se gore tu znatno ste^u, tvorec dolinicu. Rieka Nesso, od 
stanovnika zvana Nissafa, izvire blizu oroga sela, u guduri gore 
Skarda, koja se zove bugarski Star a planina, ili po talijanski 
„inonte vecchio", tekuc sredinom izmedju ovih dviju gora, ide na 
zapad, ostavljaju6 Balkan s desna. Stanovnici su Bugari, pla6aju 
harad i vrSe druge sluzbe, kao Sto je gore reSeno. Odavle za 6^2 
ura ili 19 m. prispjeli su u Pyrot^ po bugarski, a Zarchuu(?J po 
tarski, ubava varolica na lievoj obali NiSave, koja te6e na rubu 
bre^uljka, po imenu Gunorovice, a taj brezuljak polazi od Skarda. 
Tu je gradic, sada malo ne posve poruSen, tu je bilo gotovo 
uviek skladiSte. Na putu odovud imali su pomenuti brezuljak na 
desDO, i poSto su pored njega proSli, primakli su se samomu 
Skardu, prevalivSi ga, dospjeli su za 6 ura ili 18 milja u mjesto 
Zuha Clisura^, bugarsko selo, zove se tako po susjednih gorah ne- 
rodnih i suhih. Tu su vidjeli puno djevojaka, mnoge su bile liepe, 
koje su onoga dana, budu6 je bila nedjelja, bile bezposlene, pie- 
sale su na okolo i praznovale, ali uviek trazile su novae. Tri ili 
Mri pjevahu natjeduc se, odgovarahu si poput sborova, sirovo 

* Wallsdorf poredjuje Sofiju glede velidine s njemackim gradom 
Worms, a sofijsko polje znatno mu je vece od Leskoga polja kod 
Augsburga. Neue Reissbeschreibung, p. 6. 

* Bilicze, Vran6i6, Scr. VI, 81. 

* Po Vranfiicu, posto su prevalili zdrielo Irsevica, prispjeli su u 
Collatin. Scr. VI, 81. 

* „Pyroth, sub monte Haemo situm, vetusta arx est despotorum". 
Vrancid, Scr. VI 80. 

* Po Vrancicu zvalo bi se selo ^Clyzzuricjsa", a „Szuha Clyzzura" 
bilo bi zdrielo. Scr. VI, 80. 



Digitized by 



Google 



124 p. MATKOV16, 

i seljadko pjevanje, dvie po dvie dr^ale se za ruke. •Tedna imala 
je na glavi jednu vrst klobuka ili kape, koja je imala rrhove 
poput jedara, ta je oponaSala muzkarca, a druga ienxi, i tako 
plesuc, dola^ahu uviek na suprot. S po^etka vrlo lagano, a poslije 
malo po malo pospjeSivahu korak, te napokon skakahu, sliedec 
uviek svoje pjevanje, koje takodjer razmjerno raste, te se napokon 
vide; u obce kakov je pies, takovo je i pjevanje, divlje i sirovo. 
Ove zene i djevojke nose rukave i ovratnik, a skutovi kosulje 
vezeni su svakojakom strojenom vunom, a njekoje i svilom* Na 
vratu i rukuh nose mnoge narukvice, sastavljene^od raznovrstnih 
novaca srebrnih; na uiima nose takodjer obidne novce, a druge 
vrh toga objese velike srebrne pozlacene nauSnice, nadinjene poput 
praporaca, Sto se postavlja za nakit na uzde konja. U istinu 
nose te^ak teret na uSima. Osim toga nose na glavi njeku vrst 
Skriljaka, koji je slidan tanjuru ili zdjeli, dno mu stave na glavu, 
a §iroki duti dio gleda k nebu, naopak od onoga, sto obi^aju u 
Flandrije njekoje zene, koje joi nose klobuk, koji je slidan velikoj 
zdeli. Ovaj Skriljak napravljen je od lika, od vrlo tankih prutica, 
pokriju ga s onim, Sto jim se najbolje svidja, a okite obod odozgo 
pa sve do dna, koje jim stoji na glavi, mnogimi nizovi pomenutih 
srebrnih novaca, koje puste pravilno visiti. Otrai^nji pako dio Skri- 
Ijaka okite svilenimi ili vunenimi resami, §to jim pokriva sav vrat 
Njekoje okite svoje skriljake straga paunovim perjem, koje jib okru- 
zuje naokolo. Takove skriljake nose djevojke i udate zene. One 
pako zene, koje nisu imale muza, obidavaju nositi preko pleca 
pletenice, spletene na mnoge vitice vrlo umjetno, a okite jib tako- 
djer slidnimi srebrnimi novci. Ova odiela svjedode, da se ovaj na- 
rod u staro doba vrlo razkosno nosio. Ovako su se nosile plemenite 
i otmene iene, kao Sto su vidjeli na njekojih slikah, osobito u 
njekoj kalugjerskoj crkvi u Srbiji, gdje se vidi naravna slika 2ene 
bla^enoga Lazara, despota Bugarske i Srbije, a o tom monastiru 
dole nize". 

„Krenuvsi od Suhe klisure prispjeli su za 9 ura ili 27 m. u 
varoS Nissa, koja je na desnu Nisave (Nissafa) na medji RaSe. Tu 
svrsava Bugarska, koja bijaSe u staro doba Dardanija, ili dio gornje 
Mizije. Istoga dana prevalise ne vrlo visoku goru, koja dolazi od 



^ Nys olim Nessus cum amne Nissava satis magno. VranSic, Sc, 
XXXII, 58. 



Digitized by VjOOQ IC 



I 



PUTOVARJA PO BALKANSKOM POLTTOTOKn XYI. VISIKA. 125 

od Skarda, po imena Chunoza g(Mra\ Eada su njom prvi i drugi 
putprolazili, bili su zeleni, kao da su bili bolestni; prevalivSi goru, 
nestalo je njihove zelene masti. Bugarska je yrlo liepa zemlja, 
puna ubavih brda; ravnica pako prema drugim je prie^'elom vrlo 
napu6ena i obradjena. Stanovnici govore hrvatski (croato), a to 
jim je prirodjeni jezik, nego viSe je iskvaren. Ovi bugarski Darodi 
(koje ime obuhvaca Srbe, Ra^ne, BoSujake, Hrvate, Slovince i 
druge istoga jezika) doSli su iz Skitije oko 670. godine, kao §to 
se moze s razlogom utvrditi, s onoga kraja, koji je nad Volgom, 
medju Kazanjem i Citrakanom, gdje je jofi pokrajina, koja se zove 
Bugarskom. Po srjedo^anstvu njekojih redo^nika, koji su pisali 
pred 350 godina, zvala se zemlja Byleri^ Sto su raztumadili „Ve- 
likom Bugarskom^ ; tim viSe ovo tvrdi, §to isti Bugari pri^aju, da 
su potekli od krajeva blizu Volge. Podto su se ovi narodi dugo 
vremena skitaH, neimajudi stalnoga prebivalista, budud jim cari- 
gradski carevi nisu dali, da bi se gdjegod nastanili^ pobiedili su 
napokon u Traciji u srecnom boju cara Konstantina V. (IV.), i prisilili 
ga, da jim ustupi zemlju Moesiju i Pauoniju, da se ondje uasele. 
Tako su oni po plemenih podielili si i naselili zemlju, koja je danas 
od onih naroda nazvana, slu^ci se svi jednim te istim ili malo 
razHfitimi jezikom". 

Mudan put preko ihtimanskoga gorskoga priedjela ili glasovitih 
klanaca opisuje uaS putopisac u cielom tako obcenito, da ga Vran- 
fic u svojem dnevniku istoga puta glede topografije malko popu- 
njuje, a malo ne sraki stariji putopisac opisuje taj put kao mu5an 
i pogibeljan viSe ili manje obSirno. Na tom putu spominje Piga- 
fetta ponajprije bugarsko selo Vaccarel ili tursko Allagia - clisse 
(Ala-Klis^), Vraiidi6eva „Bela Czrekva" (VI, 81), danaSnji Vakarel, 
na razYodju medju Iskrom i Maricom, a spominju ga i drugi puto- 
pisci^. Na vrhu blizu toga sela bielila se s daleka crkvica, oko 
koje je bila 16. vieka naseobina, po imenu „Bela crkva**, a odatle 
potjece ono Vrandi^evo i ono tursko ime. Pigafetta pribraja ihti- 
mansku srednju goru, kao i Vrandic, k Rhodopi, koju mu dieli 
Marica od njegora Orbella (Rhodope-Rila), zaista dopire do Haema; 
ali smjer joj je usuprot obratan^ tvorec u istinu gorski zglob medju 
Haemom i njegovim Orbellom (Rilo-Rhodopom). Na tom putu iz- 



^ Ex Nys venimus ad pagum Clyzznricza, saltu Kunoviczae trium 
milliarium superato, acclivi et difficili, per 5 mil. Scr. VI, 80. 
« Rad, knj. LXXI, 39; knj. LXXXIV, 93. 

Digitized by VjOOQ IC 



126 p. MATKOVlb, 

tide na vrh gore poruSenu tyrdjicu sa selom, po imenu „vrata 
Novak-Debeljaka** {porta di Noacch Debele), Sto Turci zovu Capi 
Dervent t. j. ^vrata straie". To su glasovite klisure Trojanovih 
vrata, raznoliko opisane od starijih putopisaca. Capi Dervent tursko 
je selo Kapu Derbend (^drielo vrata, d. Kapud^ik ili Vasilica), a 
stara rimska glasovita vrata, poznata su po imenu nTrajanovih 
vrata^, o kojih svaki stnriji putopisac govori^ Ova vrata dopituje 
na§ putopisac, kao i Vrandic^; Novak-Debeljaku, poznatomu junakn 
naSe tradicionalne literature, koj mu bijaSe bugarski despot, a sa- 
gradi jih, da obrani zemlju od Turaka. Dakle staroga tradicio- 
nalnoga imena ovih ^<5uvenih vrata, 6ini se, da nije ni Pigafetta ni 
njegov gospodar duo'. Odavle se ujedno razabira, da je Pigafetta 
glede narodnih tradicija bio posve odvisan o uputi svojega gospo- 
dara, kojega se miiljenje bitno zrcali u Pigafettinu putopisu. Dalje 
spominje selo Hydiman na podanku istoimene gore, glavna stanica 
na ovom putu, a Vrandic ju u dnevniku istoga puta zove sredo- 
vjednim imenom Stiponje {Stiposy. Bukovom gorom, t. j. gorskim 
podankom kod Vjetrena, odpodimlje mu tadanja Bugarska, koja i 
Euripe§i6u kod Vjetrena nastaje. Na daljem putu u Sofiju spo- 
minje riedicu Hiscaro (Iskru), jer su preko nje iSli, izvire mu na 
Orbellu, i te£e u is tin u k Haemu. Blizu Sofije, opa^a, da su vi* 
djeli, gdje odpodimlje Orbell, i gdje svrSava Skardus. Tim bi mu 
Orbell, kao i Vrandicu, odpodimao odnosno svrSavao VitoSom, a 
zapremao bi mu prema drugim gore pomenutim goram, Ril, Perim 
i sjevero-zapadne visine Rhodope ili Dospad planinn. O Orbellu 
pako krivo misli, da je to ona gora, koju Turci zovu „Crnom 
gorom" (Karadagh), poznata gora jur od opisa Petandideva, koj ju, 
kao i na§ putopisac, uzimlje za medju Bugarske, spominju ju 
staro-srpski spomenici^, a Lepenica ju razstavlja od Sare pi., s ko- 
jom ima isti smjer. Ono pako bezimeno otvoreno Mrielo, koje 
razstavlja Orbell od Skarda, mogla bi biti ona gorska ravan medju 
gomjom Moravom i gornjom Strumom; jer Kosovo polje, koje se 



* Rad, knj. LXXXIV, 95. 
« Rad, knj. LXXI, 35, 38. 

' Savrsen historijsko-geografijgki opis ovib glasovitih klanaca gL u 
K. Jiredka, Cesty, p. 81—86. 

* Men. flung. Scr. VI, 80; XXXII, 58. Rad, knj. LXXI, 39. 

* Rad, knj. LVI, 183. 

« Men. Hung., 8c. II, 316. Rad, knj. LXXI, 31. 
' Rad, knj. XLIX, 134, 135. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALEANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 127 

s opisom bolje slaze, odve6 nam se Sini daleko od sofijskoga obzora. 
Vrlo je tezko orografijska stara imena, svakojako izpremieSana od 
geografa i putopisaca 16. vieka, u sklad dovoditi s novimi iraeni i s da- 
nasDJim razglobljem gorja Balkanskoga poluotoka; jer onda za 
prielaza u noviju geografiju najvise se proti orografiji grieSilo. U 
obce stara imena gora (Haemus, Scardus, Orbellus, Rhodope etc.) 
Balkanskoga poluotoka, kojim je polozaj i prostranstvo kod starih 
geografa i onako viSe ili manje neizviestno, razredjuje svaki ta- 
danji putopisac i geograf po svqju, i podmece jim novija orogra- 
fijska imena po svqjoj kombinaciji. Ovom se prilikom najbistrije 
izti^e, da je naS putopisac glede topike starih orografijskih imena 
bio ponajviSe odvisan od svoga gospodara VranSica, koji je vjero- 
vatno svoga druga i pratioca, posto je zemlju od prvoga svoga 
puta poznavao, o t('m upuiivao i svoje mu misli o konfiguraciji 
zemlje kao baStinu predao. — I kod staroga se imena Sofije ta- 
kodjer opa^a, da se nas putopisac glede identifikacije starih geo- 
grafijskih imena s novimi vISe ili manje prilagodjivao Vran^icu, 
koj u svojem putopisu i u pomenutom dnevniku tvrdi, da je So- 
fija bila stari Ulpianum^, u mjesto Serdica Ulpia, kojemu imenu 
Serdica prida Aurelijan kao obcini Trajanovoj prezime Ulpia; naS 
pako putopisac, kao i Vran^ic, neznaju ni za njezino pravo staro, 
ni za sredovje^no njezino ime^. I naSemu putopiscu nosi Sofija 
svoje ime od drevne glasovite crkve, o kojqj gotovo svaki doja- 
koSnji pntnik govori. Najblizu pako sofijsku goru, Vran6i6evu 
„Vitossu'", veli, da Turci zovu po njenoj naravi „Suhom gorom" 
{monte secco) ; sva je prilika, da je putopisac pomutnjom prenio 
amo Suhu goru, koju je motrio na putu od Pirota u NiS, i koja 
je pod ovim imenom („Sutta montagna") jur poznata od Zen ova 
putopisa*. Pigafetta prikazuje Sofiju kao velik trgovadki grad, koj 
je plivao u svakom obilju, iztiduc domadu industriju koie, mnogo- 
brojnu dubrova^ku naseobinu trgovadku^ i kao pries tolnicu begler- 
bega od Romanije, koj je ohdje do fietiri stoljeca stolovao. 



^Mon. Hung., Sc. H, 315; XXXII, 58. Rad, knj. LXXI, 31, 33. 

* Serdica ili Sardica gl. u Forbigera (III, 748 i 740) i Smitha (II, 
966). Erasnu historijsko geografijsku crticu Sofije u K. Jireceka, Cesty, 
2 12 

» Rkd, knj. LXXI, 32, 33. 

* Rad, knj. LXII, 101. 

* U izvjestaju o vizitaciji crkve katoli^ke u Bugarskoj od g. 1581, 
veli se, da ima katolika u Sofiji do 150 dubrovackih trgovaca. U 



Digitized by VjOOQ IC 



128 p. MATKOYlt^, 

Na daljem putu od Sofije do NiSa spominje selo Belizza, da- 
nainju Bjeb'cu na sofijskom polja, koju uz Vrandica i drugi navode^ 
Selo Colatino danaSnji je Kolatin, nedaleko Dragomana i gorskih 
klanaca, koje Vran^ic, nazivajuc jib Irsevicza (Jezevica), potanje 
opisuje. Ovi su klanci naSemu putopiscu medju Haemom i Scar- 
dom; odkuda se razabira, da pod potonjim imenom obuhvaca sav 
gorski kompleks, §to se Iskri i NiSavi na zapadu prostire, a s tim 
se i njegov gospodar slagao^- Blizu Kolatina izvire mu u rhodop- 
skoj guduri rieka NiSava, koju zove kao i Vran^ic Nessus^ uz to 
joj je i narodno ime (Nissafa) zabiljezio; razstavlja mu Haemus 
od Bhodope, ali potonjoj je gori, vjerovatno pomutnjom, nadjenuo 
ime „ Stare planine^, koje ime dolikuje prvoj, Vran^ic pako u 
dnevniku ovoga puta tadnije oznaduje vrelo i tok NiSave, navodec: 
^jednu milju vi§e Kolatina, u gori Haemus, koju Starom planinom 
(Ztara planina) zovu, izvire NiSava (NessusJ kod sela Godecz. 
Nisava teknc od jaga k sjeveru (u mjesto od jugo-iztoka k sjevero- 
zapadu) provaljuje dva ^driela Zuhu Clyzuru i Kunovizu, raz- 
stavlja ju od gore Scardus i pla^e Pirot. Zatim te6e tiho po 
ravnini, protiduc Nys \\i Nessus (sic!), utjede nedaleko u Moravu 
malo nize staroga zapuStenoga gradica, po imenu Kopren*. Ovaj 
Vrandidev opis NiSavina vrela i tieka tadniji je nego u ikojega od 
tadanjih putopisaca^; jer u istinu kod Kolatina stide se Jezaviea 
s Godedkom riekom, a odtuda postaje NiSava; prva izvire u Dra- 
gomanskoj klisuri^ a potonja blizu Gin6ova, na putu od Sofije 
k Lomu, dakle u istinu na Balkanu ili Staroj planini. Kopren ne- 
daleko u§6a biti ce Koprijan, gradic, poznat od staro-srpskih spo- 
menika^, a odgovarao bi danaSnjemu porusenomu gradicu Kurvin- 
gradu, Nidu na jugu, na desnoj strani Morave; na posljednjem (Sotu 
Selidevice planine^. I Vrandicu razstavlja NiSava Staru planinu 
od Skarda. — Pyrot, turski Zarchuu (Sark5i ili SeherkOi) i njegov 

spomenicih bugarske crkve ima 16. 1 17. stol. o Sofiji i o Dubrovdanih 
znatnih podataka. Fermend2in, Acta Bulgariae ecclesiastica, p. 13, 
72—74 etc. 

' Rad, knj. LXXI, 32. 

2 Rad, knj. LXXI, 32. 

3 Mon. Hung., Scr. VI. 80. 

* Mon. Hung., Scr, VI, 80. Rad, knj. LXXI, 30, 32. 
^ Rad, knj. LVI, 221; knj. LXIL 53, 55. 

^ Konstantin Filozof u i^ivotu Sijepana Lazarevica; Glasnik, knj. 
LXII, 309. 

' Milicevid, Kralj. Srbija, p. 16. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 129 

pornSen gradic, spominje malo ne svaki predjaSnji putnik^. Od 
Pirota (prama Carigradu), opaza Vran^ic (VI, 80), nastaje taracan 
put, stara gradjevina, koju domaci zovu Trajanovom. Ova se opazka 
odnosi na staru rimsku poznatu i raznovrstno opisanu cestu, koju 
je narod pripisivao cam Trajanu*. Brezuljak Cunorovice, pokraj 
kojega te^e Nisava, vjerovatno da je glasovita Kunovica, koju je 
putopisac pogrjeSno k Pirotu prenio, a onaj poru§eni gradic na 
brezuljku mozda su to one ruSevine, koje se joS danas vide na 
Savlaku nad samim Pirotom. Na daljem putu spominje bugarsko 
selo Zuha Clisura, koje mu se tako zove po susjednoj nerodnoj 
Suhoj planini, isto tako ga zovu Zeno i Vranfic u svojem puto- 
pisu'; u dnevniku pake ovoga puta zove Vrandic selo Cliszurica, 
a SziJm Cliszura mu je Sdrielo, dobre dvie milje dugo, visoko i 
kamenito^. Selo Suha Klisura ili Klisurica, iviet se sli5nosti imena, 
lasno se raoze identifikovati s danaSnjim selom Elisurom, 6 km. 
Bieloj Palanci (Ak-Pal.) na iztoku; vjerovatno da je to selo da- 
oaSnja varosica Biela-Palanka, negdaSnja Mustafa-Pa§ina Palanka, 
tako nazvana, Sto je Mustafa paSa tu g. 1637. sagradio 6vrsti gra- 
dic 8 detiri kule; jer Biela Palanka bijaSe jur u rimsko doba na 
putu medju Nisem i Pirotom glavna stanica, kao Sto je i danas, po 
imenu Remesiana. Tim bi Klisoriea ili Suba Klisura bilo ime 
Biele Palanke prije Mustafa-paSine dobe. Zdrielo pako Vrandicevo 
Szuha Cliszura biti ce ono, kojim si probija NiSava svoju dolinu 
izmedju selfi, Sinjca i Elenja, koje zdrielo broji Hammer kao trece 
od NiSa, a peto na putu medju Carigradom i Nifiem^ Buduc da 
8U se putnici u Bieloj Palanci namjerili na praznovanje nedjeljna 
dana, gdje su vidjeli narod, osobito zenski, u sve^nom odjelu, gle- 
dali pies i slusali pjevanje : prihvaca Pig. priliku, da opiSe na tanko 
noSnjU; pies i pjevanje. Cudnovato, da i Vrandic u putopisu svoga 

' Rad, knj. LXXXIV, 90. 

* Vrancic u svojem putopisu (II, 305) opa2a kod Ra2oja za put, 
kojim su isii, da je gradjen na rimski na6in i da se zove Trajanovim, 
pocimajuc kod Biograda svrsava kod Carigrada, a to da su od doma- 
cina saznali. Rad, LXXI, 23, 26. 

' Zuha Cliszura, Mon. Hung., Scr. 11, 312. Sua Clisura, Rad 
knj. LXII, 105, 133; knj. LXXI, 30, 32. 

* Mon. Hung., Sc. VI, 80; XXXII, 58. 

^ Mommsen, C. I. L. Ill, n. 1685—90. Forbiger, III, 748. Jire- 
cek, Heerstrasse, p. 23. Rad, knj. LXII. 97. Milicevic, kralj. Srbija, 
p. 230, 231. 

* Milidevic, kralj. Srbija, p. 170. Hammer, Gesch. II, 863. 

R. J. A. c. 9 



Digitized by VjOOQ IC 



130 p. MATKOV16; 

prvoga puta kod istoga mjesta na siroko opisuje nosnje Bugarkinja^ 
a oba se opisa, premda su samostalno nacrtana, 11 sustini slazu. I 
Betzek kod istoga mjesta od prilike opisuje narodne nosnje i na- 
rodne obidaje^, al opis mu je vrlo jednovit, te se neda porediti 
s pomenutimi opisi, koji su od Betzekova u svakoin pogledu sa- 
vrseniji. 

U NiSu (Nissa) dospjeli su, primjecuje putopisac, k medji Bu 
garske, odnosno Srbije, a varos na desnoj obali NiSave bijage po 
Ptolomeju (lib. Ill, c, q. § 4) u istinu u staroj Dardaniji. Gora 
Chunoza ili gore pomenuta Cunorovice glasovita je Kunovjca, koju 
Vranfiic i drugi putopisei prikazuju kao vrletnu i mudnu goru.® 
PrispjevSi k medji Bugarske, prihvaca prlliku, da na kratko nacrta 
njezinu narav, kao sto je to u6inio kod svake druge zemlje, kojom 
su putuju6 proSli. Bugarsku obiljezuje kao zemlju ubavimi gorami 
prepletenu, a u ravnini dobro uradjenu i gusto naseljenu. Ono, §to 
tvrdi na§ putopisac o narodu bugarskom i njegovu jeziku, to je 
miSljenje kao tudjinac prihvatio vjerovatno od svoga gospodara, 
kojemu je takodjer bugarski jezik hrvatski, ali njeSto malo raz- 
li6it, Ta velika jezidna srodnost razlogom je, sto je razna juzno- 
slovenska plemena spojio u jedan narod, potekavSi mu od jedne 
te iste pradomovine^ jer mu govore istim malo razliditim jezikom 
— Govoreci poreklu 1 prvoj postqjbini Bugara, posize u drevnu 
historiju Bugarske, pozivajuc se na tadanjn narodnu tradiciju, koja 
nije u Bugara jos bila izumrla. Bugari i pomenuta ju^no-slovenska 
plemena potekla su mu od Volge, odnosno Kame, iz negdasnje 
velike Bugarske u danaSnjoj Rusiji. Poziva se na njekoga re- 
dovnika, koj da je prije 350 god. pisao ob onoj ruskoj Biigarskoj : 
to je bez sumnje glasoviti vjerovjestnik, redovnik Piano Carpini, 
kojega je papa Inocenc IV. god. 1245 uz druge vjerovjestnike 
odaslao k priestolnici velikoga mongolskoga kana u srediSnju Aziju^ 
nebi li Mongole za krscanstvo predobio. Piano Carpini u izvjestaju 
svoga puta, u historiji geografijskih obreta vrlo znamenitom, pu- 
tujuc preko drzave Batu kana, koja se od rieke Urala do Dnjepra 
protezala, govori i tadanjih Bugarib, koje u istinu zove Bilerij 
a zemlju jim, na zapadnoj obali Volge, zove „Velikom Bugarskom"*. 
Viesti dakle starijih pisaca o velikoj Bugarakoj na Volgi i Kami, 

1 Mon. Hung., Sc. II, 312—24. Rad kn. LXXI, 30, 32. 

» Rad, knj. LXXXIV, 89, 90. 

8 Rad. knj. LXXL 30, 32. 

* Plan Carpin ed. d' Avezac u Recueil de Voyages, t IV, 492. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOH POLUOTOKU XVI. VIEKA. liU 

vodile su i ^nasega putopisca, odnosno njegove izvore, na miSljenje, 
da su se Bugari Balkanskoga poluotoka takodjer od onud doselili. 
Osnutak pako bugarske drzave na Balkanskom poluotokii postavija 
kao posljedak pobjede, koju odrzaSe Bugari nad carem Konstan- 
tinom V. (IV.), dakle u godinu 679, Sto bi se od prilike slagalo 
i s danasnjimi nau5nimi rezultati^- 



Nastavljajuc putopisac u 22 glavi opis svoga puta preko Srbije, 
od NiSa do Biograda, navodi, da je grad Nissa^, gdi'e su ae dva 
dana bavili, u Srbiji, dapa^e u Ra§i (jer Srbija u pravora smislu 
zaprema mu ona] ju^ni kraj, kojim se ide u Dubrovnik), a zvao 
se u staro doba Nessus, po rieci Nesso, Nissa/a, koja je prala kao 
§to se iz tragova vidi, gradske zidiue, a od tih se vidi samo malo. 
Umah cim se predje preko mosta, koji je na iztoku, vide se jos 
njekoji drugi ostanci zidina; na strani znatno viSoj, 6ini se, da je 
bila tvrdja. Liep je polo^aj, jer se otvara krasan priedjel s bre- 
zuljka^ koj nije odvec daleko. Danas je ovaj grad, koji Ptolomej* 
postavlja u Dardaniju, mala varosica, imajuca malo trgovina. Kre- 
nuvsi odavle, prispjeli su za 7 ura ili 19 m. u Spahicchiova po 
turski, ili u Alessinzi po srbski, selo, koje protjefie rie5ica Mora- 
vizza, ostavljajuc jednu stranu onkraj, a tu stanuju Turci ; tu je 
bila tvrdjica na brezuljku po strani pomenutoga sela. Has^nbeg, 
koj bijase pasa tamiSvarski, dade ondje sagraditi karavanseraj. 
Odavle prieko vide se mnoga rii^igta. Zatim doSli su za 9 ura ili 
25 milja u Paracchin^, ubava varoSica odnosno varoS po njihovu, 
ostavivSi s desna Polibam, gdje su prvi put nocili. Na rubu ovoga 
mjesta tede riedica, po imenu Scermasca, koja utje^e u Moravu, 
rieku znatne veli^ine, u koju takodjer utjedu Moravizza i Nissafa. 
Scermasca i Moravizza dolaze s gore Ootscena, koja je dio Balkana, 
a po6imlje kod Ni§a; ovuda ima mnogo brezuljaka. Nakon toga 
dospjeli su ^a 7 ura ili 18 m. u veliku varosicu Oiacodina^ i proSli 
8u mnoga ri^iSta. Tu se prostire nizina s mnogimi brezuljci. Istoga 

^ K. Jirecek, D6jiny nar. bulharskeho' p. 102 i d. Krek, Einleitg. 
in die Slav. Literaturg., 2 Aufl. p. 305 i d. Hertzberg. op. c, p 60, 

* Vrancid: Nys olim Nessus, cum amne Nissp^va satis magno. M. 
H., Sc, XXXII, 58. 

8 Ptol. 1. Ill, c. 9, § 4; ed. MttUer, p. 435. 

* „Parathya«, Vrancic, Sc, VI, 80. 
" „Bolyvan\ Vran6i6, Sc, VI, 80. 

„Jagodna", Vrancic, Scr., VI, 80. 



6 



Digitized by VjOOQ IC 



132 p. MATKOV16; 

dana podjose putem da vide manastir Sv. Bavanizze, gdje le^i 
tielo bla^enoga Lazara, despota Srbije, gdje se od njega pokazuje 
same jedna ruka; pridahu bo, da je strogo zabranjeno cieloga po- 
kazati, zato pokazuju same jednu ruku, a ostalo je pokrito. Na 
prstu pomenute ruke prekrasan je rubin. lata ruka pa i slika, 
koja je po naravi slikana, svjedode, da je bio ogroman ^ovjek, 
visoka stasa, s velikom bradom ernom i gustom. Ovaj je ma- 
Dastir sagradjen medju brdi, a ogradjen je visokim i debelim 
platnom, ima]u6 same jedan ulaz ; ali danas je gotoTo sve o§teceno. 
Bile su joS detiri dobre kule, kao Sto se od tragova razabira. Tu 
je obidavao stanovati pomenuti Lazar, koj dade sagraditi ovu crkvu, 
i nadari ju dobrim prihodom^. Turci je nikad nisu dirali, dapa^e 
povlastice njekojih turskih eareva dopuStaju kalugjerom ovoga 
manastira, da slobodno zivu po obredih svoje vjere ; samo sto ne- 
smiju zvoniti zvoni, nego ipak kad§to zvone, ali vrlo tiho. U mjesto 
zvona pravilno upotrebljuju duge i debele grede, koje vise po 
prieko drugim gredam i daskam^ i udarajuc u one jako ruze. Crkva 
je gradjena u liepom slogu, a sva je prekrita olovom. Ulazec na 
vrata, vrlo liepa od mramora, vide se s vana mnoge vrlo liepe 
slikarije, koje, 6ini se, da su iznovice pravljene; u nutri pako na 
desnu je arkada, gdje je tielo blai^enoga Lazara, a s lieva su nove 
slike* izvedene po naravi, na ime njegova, njegovih sindica, Stje- 
pana i Vuka, pa Marije njegove supruge i njegova tasta, koj 
bijaSe despotom Bugarske^ prepustiv gospodstvo zetu, ode medju 
kalugjere, te je u njihovoj noinji naslikan. Napokon na nebu crkve 
kao i po stienah vrlo su llepe slikarije ne samo svetaca, nego i 
starih kapetana gr^kih. Na delu crkve unutra kora je sakristija, 
gdje je slika bogorodice, kao sto pri^aju, pravljena od sv. Luke, 
mrka je i onako velika poput one u Loretu a tvrde, da je dudo- 
tvorna. Vidjeli su joS kalugjerdko blagovaliSte i pivnicu, §to svje- 
do^i, da ne zivu po kalugjerski. Hljeb jim je poga6a, pe^ena bez 
kvasa, peku ga na ra^arenih opekab, a oblika je okrugla poput le- 
pin je ; premda je od biela i dobra braSna, vrlo je tvrd i nije posve 
debar. Ovakav se hljeb jede po svoj Bugarskoj. Kalugjeri i^ivu 
radu svojih ruku. 

KrenuvSi odavle doSli su k prievozu rieke Morave, koja se onda 
nije dala pregaziti. Ova rieka izvire na Skardu, primivSi njekoje 



^ Gl. izpravu u Monumenta Serbica, p. 199 — 200. Glasnik, knj. 
XII, 681. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALEANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 133 

rie^ice, te^e Da sjevero-zapad i utjede u Dunav kod Smedereva 
(Zenderuu che 6 Samandria), koje Ptolomej zove Tricomiumj a 
rieku Moschius, KrenuvSi dakle od „Giaccodine", za 4^2 ure ili 
12 m. prispjeli su u selo Baihizina^j prevail vSi mnoge Sumovite 
bre^uljke i riedicu> po imenu Leponizza, koja utje^e u Moravu. 
Stanovnici su Turci i Srbi. Za tim prispjeli su u selo, koje se po 
turski zove Poturechie, srbski Clenovac^, a po magjarski Palottna, a 
naseljeno je od Turaka i Kri6ana ProSavSi ravninom i po kojem 
brezuljku, stigoSe za 7 ura ili 18 m. u turski gradic. Parcham 
ili Crosca^, gdje je ]oS i selo. Ovaj je gradic na desnoj obali 
Dunava, sagradiSe ga Turci, da se osiguraju (dok jo§ nebijaSe 
TamiSvar i Ugarska njihova) od navala hajduka (vojnika pjeSaka) 
i husara (^usaroni^, — ugarskih vojnika na konju). TamiSvar 
(Temisvar) bijaSe negda u Daciji, a danas je u Ugarskoj. Turci 
Erajiinici, to jest, na takovih mjestih, koja su izlo^ena destim 
Davalam^ da. se mogu oprieti nagloj navali, obidaju sagraditi 6e- 
tvorastu tvrdjicu i ograde ju plotom od drva i zemlje, po strani 
podignu po koji drven tornjic, za da se mogu i po stranah braniti. 
U nutri se smjesti po koja satnija vojnika, da se brani i suzbija 
stete. Ovoga dana putovahu ravninom^ po kojoj je bilo i bre- 
zuljaka. 

ErenuvSi dalje prispjeli su za 6 ura ili 15 m. u varoS Belgrado. 
Ostavivfii daleko na desno Smederevo {Samandria), a dvie lege 
jo§ dalje od Smedereva, vidjeli su prama sjeveru (sic!) svrietak 
odnosno podetak Balkana (Emo), koj se sa svojim prigorjem hvata 
Dunava, a drugim krajem, steruc se prama Crnomu moru, svrSava 
Da Dunavu; ali po Arrianu^ dopire do samoga mora, 262 milje 
daleko od jui^noga uS6a Dunava. Ova gora, koliko su ju vidjeli, 
nije tako visoka, kao §to stari piSu. S lieva pustiSe goru, na kojoj 
je gradi6, koji Turci zovu Avalla, a Ugri Zamo, koj bi nakon 
podulje obrane napokon od Sulejmana osvojen. Ovoga dana pu- 
tovahu uviek preko breiuljaka, odkuda se otvara ne samo s ove, 
nego i s one strane Danava prama TamiSvaru velika ugarska 
ravan. Ova varoS, koju zovu Belgrado, zovu ju njekoji takodjer 
Ma Greca, Magjari ju zovu Feirvar to jest biela varoS ili grad; 
jer „var" znadi prije grad ili tvrdju nego varoS. Biograd znadi 

* „Bathyczna**, Vranfiic, Scr., VI, 79, 

* aClenovacz", Vran6ic, Sc, VI, 79. 
' „Grodzka", Vrandid, Sc, VI, 79. 

* Arriani Periplus, 36, ed. Did. p. 400. 



Digitized by VjOOQ IC 



134 p. MATKOV16, 

srbski isto. Stari ju zvahu Taurunum, Turci ga osvojise 1521 
godine; le^i u RaSi, s desDa Dunava, uprav ondje, gdje Sava utjece 
u redenu rieku. Grad, to jest oiiaj dio, sto je ogradjen zidom, 
Zajedno s tvrdjom, koja je na brezuljku, sve ovo skupa nedini 
odvec veliku varoS. Dunav pere ga sa zapada i sjevera; tvrdja 
pako na iztodiioj je strani grada uprav na ^elu Dimava. S ove 
tvrdje preko brezuljka protei^e se od iztoka na zapad platno, koje 
dopire na Dunavu do onoga mjesta, gdje se Sava izlieva u Dunav. 
Ovaj, znatno Savom povecan, te^e na sjever sve do kuta gradskoga 
zida, odkuda se krece na iztok, peruc varoS^ koja se stere 
sva u ravnini pod brezuljkom, na kojem je tvrdja. Ovaj se grad 
sa sjeverne strane vi§e udaljuje od brezuljka, nego sto zapadna 
mu strana, na kojoj §iroj strani prama kutu vise izto6nom prodaje 
se riba. S ovoga kuta ide drugo platno, koje dizuc se od sjevera 
k jugu, spojeno je s tvrdjom, koja je detvorasta oblika, all znatno 
duza od iztoka na zapad. Zidine tvrdje vrlo su dobre, opasane 
jarkom, koj nije dosta utvrdjen. Na sjevero-zapadnom kutu po- 
menute tvrdje druga je tvrdjica, takodjer 6etvorasta lika, sa cetiri 
tornja, tu se drzi strjelivo, Sto se minulih godina zapaliio i posve 
sgorelo, putopisac je gledao, kako se iznovice gradila. Nize po- 
menutoga brezuljka, prama iztoku, ima izvan gradskih zidina 
mnogo kuca turskih, zidovskih i srpskib, mnogo ducana dubro- 
vadkih i drugih trgovaea. Ovo je najzivlji dio varosi, pun trgovina 
i nije ogradjen zidom. S podnevne strane mala je ravan, opasana 
njekojimi nizkimi brezuljci i riekom Savom, koja, kao sto je re- 
6eno, te^e od juga na sjever. U toj varosi Mehmed (jer hoce da 
sagradi bezestan, karavanseraj 1 druge gradjevine) dade porusiti 
tri krscanske crkve srpske i sinagoge zidovske; nije jih dao raz- 
ru§iti toliko da gradi, koliko sto ne dr^e obreda svoje vjere; kao 
Sto su njekoje siromaSne zene pladuce private zajedno i o drugih 
njihovih zulumih; jerbo nece da jih na drugom mjestu iznovice 
grade. Na sve mogude nafiine trazilo se crkvu dubrovadku, koja 
je skrivena pod zemljom, i ne mogavSi ju naci, zabranilo se pod 
velikimi kaznami novea i zatvora, da se nesmiju ni po troje, ni 
po fietvero sastajati na molitvu. Ovi Dubrovdani, buduc bijase 
velika nedjelja, pa sto se uzdavali u dosasce poslanstva, sluze 
sve svete sluzbe, pjevajuci tihim glasom. Na svem torn putu niti 
je vidio, niti 6uo §ta sli^na, Sto tu. Tu svrSava Rasa, jer Sava i 
Dunav ju diele od Ugarske. Ova pokrajina (Rasa), prem da je 
vrlo liepa zemlja, puna ubavih brezuli'aka, pa sto svagdje izviru 



Digitized by VjOOQ IC 



PDTOVANJA PO BALKAN8K0M POLUOTOKU XVJ. VIBKA. 135 

potocici, ipak nije tako obradjena i naseljena kao §to je fiugarska. 
Po§to je putopisac, veli, na sire opisao tvrdju biogradsku, viSe 
nego kqju drugn, htjede iiacrtati joS njezin polozaj, da se vidi, kqje 
8u tvrdje u Turskoj, a ova bila hi mu glavna, sto su putem vidjeli. 
U istinu §to se putopisca tiCe, ^ini mu se, da bi ovaj polozaj, kada 
bi se razlozno dogradio, morao biti najjadim. 

Na daljem putu preko Srbije od NiSa do Biograda, najprije 
spominje Nis (Nissa), Da NiSavi (Nissafa), o kojem atari putopisci 
raznovrstno viSe ili manje obSirno razpravljaju, te ga obidno zovu, 
kao i nas putopisac, velikim selom.^ Premda se putopisac u NiSu 
dva dana bavio, opis mu je u cielom obceuit, i nenavodi nidega, 
I sto bi starije putopisce popunjavalo. U sredovje6noj formi zove se 
I u istinu Nyi'toc, a Ptolomej ga postaylja u Dardaniju,' hvalec po- 
1 lozaj, zaista jedan od najkrasnijih u Srbiji. Na§ putopisac, kao 
Vran^ic i drugi tadanji pisci (P. Jovius, Leunclavius i dr.),' ta- 
kodjer razlikuje Rasu od Srbije, premda je to jedna te ista zemlja 
8 dvqjakim imenom. Selo Spahicchiova (Spahikoi) po turski, a 
Alessinzi po srpski, daDaSnja je varoS Aleksinac, na uScu Moravice 
(Moravizza)^ narod ga u okolini jo§ danas zove Aleksinci. Tursko 
ime spominje takodjer Betzek*; ali nas je putopisac tim znatan, 
sto je turskomu imenu pridao i srpsko te svakojakomu nagadjanju 
odsjekao kraj. Tezitbu rize, Sto na§ putopisac iztide, spominje 
i Betzek u onih krajevih Na daljem putu u Paracin (Paracchin), 
koji i drugi spominju, opai^a, da su s desna ostavili Poliban, gdje 
su na putu u Oarigrad nocili. Poliban ili Vrandicev Bolywan, 
Bohvan starosrpskih spomenika®; negda znamenito mjesto na lievoj 
obali Moravice s glasovitim trgom, od kojega su grada preostale 
jo§ stare zidine, a ime mu se sa6uvalo u danaSnjem selu Bovanu. 
Poslanstvo je dakle na putu u Carigrad putovalo od Paracina u 
Nis starorimskim putem preko Bovana,' i obiSlo aleksina^ku ko- 
tlinu, dodim je na povratku iSlo danaSnjim putem preko Aleksinca. 

^ Rad, knj. LXXI, 28, knj.: LXXXIV, 85. 

* Ptol. ed. Ruscelli-Malombra, p. 155; ed. Mttller, p. 455. 
^ Rad, knj. LXXI, 21. P. Jovius, II, 34. Leunclavius, Pandectes, 

p. 129, 130. 

* Rad, knj. LXXXIV, 86. 
' Glasnik, XXIV, 273, knj. XLII, 367. Rad LXXI, 28. — Bulovan, 

Hadzi Chalfa, p 147. 

* Milicevic, kn. Srbija, p. 706. 
' Staromu putu od Nisa n Bovan ozna^en je smjer u Milice- 

vica, I. c. 



Digitized by VjOOQ IC 



136 p. MATKOVid, 

Riedica Scermasca, koja te^e rubom Paracina i utje^e u Moravu, 
biti ce izopadeno ime r. Crnice, koja u istinu onuda te6e i u Mo- 
ravu se izlieva. Ova riedica kao i Moravica imale bi svoja vreliSta 
na gori Gotscena (?), koja mu je sastavina Balkana (Emo), a od- 
podimala bi mu kod Nifia. Putopisac nije vidio vrela ni jedne ni 
druge rieke, nego je od svojih suputnika duo, al ime je gore izo- 
padeno predao, jer slidnomu gorskomu imenu neima u onih krajevih 
traga. Pomeuute rieke neimaju svoja vrela na jednoj te istoj gori, 
nego na daleko udaljenih gorah, Crnica pod brdom Sisevcem, koj 
je po srpskoj karti dest Podgoridkih planina; Moravica pako izvire 
na zapadnoj strani Dugadkoga Trapa; koj veze Bogdanicu i Rtanj, 
najznamenitije brdo u onom kraju. Buduc mu Gotscena odpodimlje 
kod NiSa; mo^da je izopadeno ime Ozrena, znamenite planine 
Moravici na jugu, koja bi tim obuhvacala sav kompleks gora Moravi 
na iztoku medju Ni§em i Cuprijom. Sto putopisac pribraja k Bal- 
kanu gore Moravi na desnu, to nije za onda ni§ta neobidna; jer 
joS i danas radunaju se u Srbiji one gore medju Balkanove desti. 
VaroSica Oiaccodina, danainja je varoS Jagodina, koju i drugi 
putopisci spominju^. U nizini Moravinoj onoga kraja spominje 
riziSta, o kojih u dojakoSnjih putopisaca neima spomena. 

Od Jagodine poduzelo je poslanstvo izlet u Ravanicu, glasovitu 
srpsku svetinju, zaduSbinu cara Lazara, koj ju je carski nadario. 
Putopisac dosta ta6no oznaduje polozaj Ravanice, opisujuc manastir 
i crkvu s grobom Lazarevim, kakova je onda bila*. Putopisac kao 
tudjinac priob6uje pridanja i tumadenja, kao sto jih je po svoj prilici 
duo od svoga gospodara, iii od tamoSnjih kalugjera, koji su po- 
slanstvu tumadili one svetinje. Opis ravanidkoga manastira i crkve, 
dini se, da je prilidno vjeran, samo sto se putopiscu podkrale po- 
grjeSke kod tumadenja historijskih slika; jer supruga se Lazareva 
nije zvala Marija, nego Milica; onaj pako bezimeni despot Bu- 
garske^ koj je zamienio vladaladko priestolje sa ^ivotom manastir- 
skim i predao zetu si Lazaru drzavu, uece biti Lazarev zet knez 
Vratko, nego moMa Stjepan Nemanja, od kojega je Vratko vukao 
lozu'. Onih slika zalibog danas vise neima, uniStilo bo jih je tursko 
barbarstvo*. 



^ Rad, knj. LXXI, 22, 23 ; LXXXIV, 86, 88. 

* Ravanici gl. Milicevic, knj. Srbija, p. 1102—4, gdje je sva 
znatnija literatura o Ravanici pobiljeiena. 

' II. Ruvarac, knezu Lazaru, p. 3. 

* Kanitz, Serbien, p. 30—34. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVAMJA PO BALKAN8KOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 137 

Povrativii se k prievozu ili brodu na Moravi, valjda danasnjo] 
Cupriji, krenuSe dalje na lievoj obali Morave Ovom prilikom spo- 
minje Moravino vrelo i uSce, zove ju Ptolomejovim (I. Ill, c. 9, 
§ 3) imenom Moschio (M6<r/io;), koj mu se po Ptolomeju izlieva u 
Dunav kod „Trikorniuma", ili danaSojega Smedereva {Zenderuu^ 
che h Samandria). I Vrandic u dnevniku ovoga puta (VI, 80) na 
kratko opisuje vrelo. tok i u§ce Morave, koju takodjer zove starim 
imenom Mosthius (sic!). I tu se vidi, da se je na$ putopisac glede 
stare geografije prilagodjivao svomu gospodaru. Po opisu misli se 
tu na iztodnu Moravu, jer ova dola'zi od novo-brdskih krajeva. 
Glede uSca tadnije navodi Vrandi6, ^da malo viSe (mjesto malo 
nize) Smedereva (kod Kuli^) utje^e, dodim joj se rukav, po imenu 
Jessava (Jezava), koj se hvata zidina Smedereva, ovdje u Danav 
izlieva^." Nas putopisac uzimlje po Ptolomeju, da se Morava izlieva 
kod Trikorniuma ili kod danaSnjega Smedereva, a to prihva<^ i 
Vrandi6 u svojem putopisu^. Tricornium bijaSe blizu Dunava pred 
Grockom, od III. do VI. vieka najznatnije mjesto gornje Moesije 
s jakom posadom. Po novijih iztrazivanjih Tricornium nije Sme- 
derevo, nego bijaSe kod Ritopeka pokraj Dunava', dodim su drugi 
mislili, da je danasnja Grocka, a drugi opet, da je Golubac na 
Dunavu*. Na daljem putu navodi selo Bathizina, i rieku LeponizzUy 
$to je danaSnja varoSica Batodina, poznata od prvoga Vrandiceva 
puta^; kod koje te6e Lepenica, utjeduca u Moravu. Dalje spominje 
selo, koje mu se turski zove Poiurechie^ srpski Clenovac^ a ma- 
gjarski Palotna. Tursko je ime po svoj prilici izopa^eno, srpskoga 
je danas nestalo, a magjarsko ime razjasnjuje/ da je to danaSnja 
varos Palanka u smederevskom okrugu na lievom briegu Jasenice. 
Za Turaka zvala se Hasan-paSina Palanka^ navodi ju in^inirski 
kapetan na svojem pottlani^kom putu u Carigrad kao stanicu ta- 
kodjer pred Bato^inom (Baltascbim)^; naseljena od Er§cana i Tu- 
raka, bila je, kao i sva druga mjesta na glavnoj biogradsko-cari- 
gradskqj cesti, ogradjena palisadami. Gradic Parcham ili Crosca 



^ Rad, knj. LXXI, 27, 30. 

* Mon. Hung., So. II, 300. Na kartah u izdanjih Ptolomeja od 16. 
v. Moschins utje^e kod Trikornija. Gl. Ptol., ed. Ruscelli-Malombra. 
Tab. IX. 

' C. Jirecek, Heerstrasse, p. 13, Glasnik, XLV, 16. 

* M5ller, Vergl. WOrterbuch, p. 272. Smith, II, 1230. 
^ Rad, knj. LXXI, p. 84. 

« Hadzi Chalfa, p. 186. Milicevic, kn. Srbija, p. 161, 162. 



Digitized by VjOOQ IC 



138 p. MATKOV16, 

danasDJa je Grocka, poznatn 0() putopisa Betzekova i od prvoga 
puta VraDciceva^. Ovom prilikom pri6a, kako Turci Krajisnici 
grade palaiike, kako mjesta nuvalam izlozena utvrdjuju palisadami 
i kulami. Na daljem brezuljastom putu k Biogradu, u istinu pu- 
stiSe na desno Smederovo, a na lievo isolirani gorski ^unj s isto- 
imenim gradicem, turskii Avallu, koju Ugri Zarno (Zrnov) zovu, 
takodjer poznat od prvoga Vran^iceva puta^; u istinu ga osvojio 
Sulejman, a s njegova tjemena se zaista vidi daleko u banatsku 
ravninu. Ona kratka bilje^ka putopiSceva o Balkanu (Emo) u 
savezu je s biljezkom Vrandicevom, koj u dnevniku istoga puta 
(VI, 83) opaza, „da na protivnoj (desnoj) obali Dunava, medju 
Golubcem i Kladovom odpo^imlje gora, koju domaci zovu Kuciaira 
(sic!), uzdizuc se brzo do velika obsega, u savezu je preko ne- 
prekinutih kosa s Balkanom''. K tomu pripominje: za§to tako- 
djer on ovu goru zove Balkanom, „toga dotle nitko nije jasno raza- 
brao^". Gora Kuciaira vjerovatno prepisivanjem izopa^eno ime, 
umjesto Kuciaevo, to jest, gora Kudeva, one glasovite srpske zupe, 
koj a se uz Branicevo spominje u staro-srpskili Ijetopisih*, pa i 
Vrancic ju spominje u putopisu svoga prvoga puta^, a prostirala 
se na desnoj strani rieke Peka^. Srpske dakle gore Moravi na 
iztoku pribraja Vrancic, kao jos njekqji noviji srpski pisci, k Bal- 
kanu, a toj uputi vidi se trag i u nasega putopisca. Vran5i6u za- 
prema Balkan znamenito veci prostor, jer on razlikuje Balkan 
traeijski (thracicus), srpski (mysiacus) i dardansko-bugarski (darda- 
nkus'bulgaricus) ; na§ pako putopisac, pozivajuc se na Arrijana, 
prilicno je ta^no ozna^io duljinu Balkana, kao i narav puta i 
priedjela, kojim su do Biograda putovali. Put pako, kojim su od 
Klenovca (Palanke) do Biograda putovali, nije bio isti, kojim su 
u Carigrad iSli; jer na povratku putovahu od Palanke u Grocku, 
a na putu u Carigrad isli su od Smedereva na jug k Palanci, a 



^ Rad, knj. LXXI. 21; knj. LXXXIV, 87. 

2 Rad, knj. LXXI, 21. 

' „Quare ego etiam hunc (montem) Haernum appello, sed hactenus 
nemini perspectus. Sic ut non solum Thracius, sed et Mysicus ac Dar- 
danicus Bulgaricus haberi debet". Mon. H., Sc. VI, 83. 

* Danicic, Rjecnik Starina, I^ 70, 71, 512. 

^ Monum. Hung, hist., II, 304, 310. 

^ Rusevine Kuceva; misli Dragasevic, da su one razvaline stare 
varosi na desnoj strani Peka izmedju Krusevice i Neresnice. Druge 
spomene Kuceva gl. u Miliceyica, kn. Srbija, p. 1035, 1037. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA FO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 139 

jedan i drugi put bijahu vjerovatno konjski putevi, koji se radi 
kratkoce uklanjabu glavnomu piitu. 

Biograd, kojeinu navodi sva poznata imena: njemacko (Belgrad), 
latinsko (Alha Graeca), magjarsko (Ndndor FejSrvdr) i srpsko 
(Biograd), misli da je stari „Taurunum" ; ali ovo nije za ono doba 
nista neobidna, jer kao §to gore navedosmo*, do D' Anvilla se tako 
misHlo, pade joS i poslije toga^ Biograd opisuje viSe ili manje 
obsirno svaki stariji putopisac, a Vrandicev opis nadmaSuje glede 
tacnosti sve predjasnje'. Polozaj Biograda opisuje na§ putopisac 
na sire, jer mu se dini, da je znamenit, te mu je medju svimi 
tvrdjami, §to je u Turskoj vidio najznatnija. Strategijski polozaj 
Biograda, 6\m mu se najja^i za to, Sto je kljud Ugarske, jer po§to 
ga Sulejman osvojio imao je otvoreni put u Ugarsku. Grad opisuje 
kakav je onda bio, razlikujuc utvrdjeni grad od ostale varoSi. 
Opis grada odnosi se ponajviSe na utvrdjenja, sto je putopisac 
kod svakoga znatnijega mjesta na svom putu izticao. Odatle se 
moze razabrati, da su nasemu putopiscu bili vojui poslovi onoga 
doba dobro poznati. S ovoga stanovista Biograd je u Pigafettinu 
putopisu razmjerno dosta na Siroko opisan, do^im su ostali odnosaji 
vrlo obcenito nacrtani*. I trgovadki dio grada osobito napominje, 
nabrajaju6 zastupnike tudjih naroda, koji tu kao trgovci zivu, na- 
vlastito Dubrovcane i njihovu podzemnu crkvieu, gdje su obavljali 
poboznost velike nedjelje. Malo ne svaki tadaSnji putnik iztide 
Biograd, kao znamenito trziste, a dubrovadku naselbinu nadarenu 
od srpskih vladalaca obilnimi povlasticami, kao znatnu posrednicu 
u ovih krajevih svakoga trgovadkoga saobracaja medju iztokom i 
zapadom*^. Na krajnjoj medji Srbije obiljezuje ju napokon kao 
Hepu, brezuljastu ubavu zemlju, koja je bila pored svega toga 
ipak slabije obradjena i rjedje naseljena od Bugarske. 



1 Gl. str. 94, 95. 

* Moller, Vergl. Werterbuch, p. 951. 
3 Rad, knj. LXXI, 18—20. 

* Wallsdorf opisujiic Biograd (Bellegrad), zove ga kljucem Ugarske. 
Glede velicine poredjuje ga s Niirnbergom. Medju zitelji spominje Srbe, 
Ugre, Turke, Dubrovcane i Zidove, koji se bave trgovinom, a Cigaiie 
kao zanatlije. Glede tvrdje opaza : sonst ist diese Festung mehr durch 
die Natur, als mit starken Pasteyen und anderen Wehren befestigt". 
Neue Reissbescbreibg., p. 5. 

^ K. Jirecek, Heerstrasse, p. 107, 108, 122. C. Mijatovic: Gjuraj 
Brankovic, u Otacbini, Biograd 1875, str. 528. 



Digitized by VjOOQ IC 



140 p. MATKOV16, 

Putopisac nastavlja zatim u 23. glavi opis svoga puta od Bio- 
grada preko Ugarske do Be^a. Premda ovaj dio putopisa prema- 
Suje granice naSih razpravljanja, necemo ga ipak mukom mimoici, 
jer je za topografiju onoga doba dosta znatan, osobito ona dest 
putopisa, Sto se odnosi na priedjel danasDJe Slavonije, razsvjet- 
lujuci ponjeSto tadanje DJezine prilike. Ujedno nam prikazuje jedaa 
od najglavnijih puteva, kqjim su Turci preko Biograda u Ugarsku 
i Austriju prodirali. „PrebacivSi Savu na ladjab, krenuSe 17. travnja 
od Biograda i stupivSi na tlo Ugarske, dospjeli su za 6 ura ili 
18 milja u selo Mali Carlovd. Ovo je selo u Sriemu, koj odpo- 
dimlje umab, ^im se predje Sava. Stanovnici su BaSani; a zemlja 
je sva opustosena i vrlo malo obradjena Odavle za 7 ura ili 18 m. 
dosli su u Mitroz, ili po srbski Mitrovizza, po magjarski Sava 
S. Demeter, to jest Sv. Dimitar od Save (S. Demetrio della Sava)^ 
varoS, koju su Latini zvali Sirmium,^ odakle se priedjel zove 
sriemski (SirmienseJ, najglavniji dio Ugarske. Ali prema poloi^aju 
u Ptolomeja^ sudec, nemoze biti ova varo§ Sirmium, inade moramo 
misliti, da ju je Ptolomej krivo metnuo, ili da je broj stupnjeva 
bio izopa^en; potonje mu se 5ini vjerovatno, jer u Plinija' se ^ita, 
da je Sirmium bio na Savi, od Tauruna 45.000 koraka daleko, 
sto se za mnogo nerazlikuje od putopisdeva opisa i od onoga, Sto 
mu je pripoviedao poslanik (Vrandic). Ova varos (koja danas ne- 
ima zidina, za to je viSe trgoviite nego varos), prekrasna je po- 
lozaja s lieva od Save, preko koje je Bosna, koja pokrajina u 
onom Mitrovici susjednom kraju, 6ini se, da je vrlo SumovitA. 
Ova je varo§ bila velika i ugledna priestolnica njekojih rimskih 
eareva, medju kojimi bijaSe Probo, koj, osim tolikih dobrih djela, 
koja je ovdje tvorio, a mozda secajud se duznosti prama otcu, 
koj bijaSe vrtlar, dade nasaditi goru, koja se danas zove Almo, 
najboljim trsom malvasije i drugih sli^nih vrsti. Ova je gora da- 
leko od ove varo§i oko 10 milja, a protege se od iztoka na zapad 
medju Savom i Dunavom, a danas se hrvatski zove Frtisca gora; 
pokazuje se kao da bi bila po svuda vrlo ubava i rodna gorica, 
kada bi bila danas, kao sto je njegda bila obradjena. Vidi se, 

^ „A Zatta ad oppidum Dmitrovci nominatam, et in Savi ripa po- 
situm, olim Syrmium appelatum. Vrancic u dnevniku; Scr., XXXII, 
57. S. Demetrius, gl. u Olaha, p. 40, 41. 

'^ Ptol., lib. II, cap. XV, § 4, ed. Mliller, p. 302. 

^ Plinias, III, 148. Ostali navodi starih pisaca Sirmiumu gl. u 
Mlillera, Ptol., p. 302. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOYANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. YIBKA. 141 

da je ova varoS bila naseljena od Rimljana, od velikih Ijudi, kao 
i Sto se iz mnogih tragova razabira i po starinah, koje se kadSto 
I onada nalaze. Malo mjeseci prije naSega doSaSca, prida dalje, njeki 
turski seljak, obradjujuc zemlju, namjeri se u zemlji na vrlo velika 
Skrinju sa pokrovom, kao Sto je bilo u obi^aju zakapati kakova 
I plemenitoga Rimljanina, a u nutri nebijaSe drugo nego dvie mrtve 
I glave, a na prednjoj strani bijaSe uklesan lat. napis (sliedi napis)'. 
I Vide se joS ruSevine prekrasne zgrade, kao od njeke tvrdjice, 
I koja je bila spojena s crkvom. Tu ima mnogo ku6a, udobnih kao 
I i a Ugarsko] ; tu ima sandzak svoju stolicu. Tu su uskrsni dan 
! svetkovali. KrenuvSi dalje dospjeli su za 9Va ura ili 30 m. u 
Zotin, selo, u kojem je bila tvrdja po imenu Zata, sagradjena na 
vrletnoj stieni, do koje se vrlo mudno uzlazi, s desna rukava du- 
navskoga. Razgledavajuc se na okolo, odkriva se veliko polje^ vidi 
se grad Ba,6 (Bacciense), od kojega pried] el nosi ime, a taj je na- 
proti Sriemu onkraj Dunava; vidi se prama iztoku Villach (Ilok). 
Ovu tvrdju, Mitrovicu i mnoga druga mjesta posjedovaSe Lovre, 
sin Nikole^ potonjega kralja bosanskoga, a poslije Ladislav plemic 
ugarski. Tu stanuju Turci, Srbi i Ugri. KrenuvSi dalje, stigli su 
za TVa ura ili 20 m. u Ossech^. Ovaj grad na desnu rieke Drave, 
opasan je nizkimi zidinami bez kula, a one su ponajviSe od Tu- 
raka plotom popravljene; kuce unutri sve su od slame i drva, a 
ulice su gredami potaraeane {6i\o je, da je tako i Siget) : u obsegu 
ima malo viSe od jedne milje talijanske; stanovnici su Ugri i Srbi, 
a svi su vjere augsbur^ke. Tu su Turci Kacianera porazili. Nad 
gradskimi vrati bila su nize podpisana pismena na kamenu uklesana, 
ponio jih je sa sobom, da se vidi, da je i ovaj grad svoje vrieme njeSto 
bio (sliedi napis) ^ Tu su prebaciii Dravu. Sulejman iduc k Sigetu, 
dodje napokon do o^oga grada, prebacivSi rieku, uviek se dri^ao 
rieke i nije se mnogo udaljivao od Heve joj strane. Od Osjeka 
prispjeli su za 4 ure ili 10 m u Lasco^, veliko selo, ali na ugarsku 

' Napis nastampan je n Pigafettinu putopisu, a priobci ga uz druge i 
Mommsen. C. I. L , t. Ill, p 418. 

^ „Ad Ezikum oppidura muratum in ripa Dravi, Joannis Oazianeri 
clade memorabile". Vrancic u dnevniku, Sc, XXXII 57. 

' Napisi nastampanl su u Pigafettinu putopisu, a priobci jih uz 
druge i Mommsen, C. I. L., t. Ill, p. 423. 

^ Laszko, Vrancic jos spominje medju Laskom i Osjekom gradic 
yalko, danaSdje Vaipovo, koje Pigafetta nespominje. Mon Hung., Sc. 
XXXII, 57. 



Digitized by VjOOQ IC 



142 p. MATK0VI(5, 

varos. Ova njihova varos neima zidova, malo ne sve su kuce po- 
krite slamom, stiene su zidaiie, i pecmi po ugarsku obskrbljene 
Ove kuce preraa srbskim i bugarskim najkrasnije su palace, nu 
ipak su jim vrata tako iiizka i malena, da velikom mukom moze 
dovjek unici. To se navlaS pravi, da Turci neraogu unici s njiho- 
vimi konji na prenocivanje. Jer u Ugarskoj neima nijednoga ili 
vrlo malo karavanseraja, niti ima drugih turskih sgrada^ i to za 
to, Sto je Ugarska joS mlada podanica turska, pa i za to, sto je 
viSe izlo^ena navalam krscanskim, kojim druge pokrajine nisu iz- 
lozene. Ova se varos zove Lasko po jednoj dunavskoj strugi istoga 
imena, koju Dunav ostavlja s desna i te^e na rubu, te pripada 
Tur^inu. Turci se dobro gledaju sa stanovnici. Kada je prolazila 
tolika vojska sa Sulejmanom, iduc na Siget, nije bilo nikoga, komu 
bi bila nanila stete, a zlo bi bio proiao, koj bi bio uzeo i jedan 
krub, a da ga nebi bio platio. Zitelji su slali zivez na bojiste, ili 
nosili ga do mjesta, gdje su Turci prolazili. Mnogi stanovnici zivu 
vrlo pristojno, osobito mladici, kqji paze na nauke; svi su vjero- 
izpoviesti augsburzke, imajuc propovjednika i javnu §kolu, gdje 
u^e latinski, gr^ki i zidovski, imaju jednoga, a kad sto dva u6i- 
telja, koji pou^avaju u slobodnih unajetnostih, u retorici, aritmetici, 
geometriji i sliSnih naucih. Polaze na§e krajeve i vrate se kad jih 
je volja; nose knjige iz Wurtemberzke i drugih mjesta, jos iz 
Be^a, kamo polaze na nauke. Kao podloznici turski stoje vrlo 
dobro, jo§ bolje, odkada je Siget zauzet; buduc su jim lamosnji 
vojnici desto velikimi navalami dosadjivali. Malo mare, da li stvari 
krSdanske idu dobro ili zlo, dapa^e oni, kao sto se razabira, po- 
kazivahu se zadovoljnimi, Sto je Siget osvojen, govorec, da se vise 
neboje, da ce biti uzoemirivani. 

KrenuvSi od Laska stigose za 8V2 ura ili 24 m. u Moacch\ Tu 
je turski gradic na desnom rukavu Dunava, slidan je Parkamu i 
sagradjen je u istu svrhu. Osim ovoga gradica ima jos i ugarskih 
kuca, njegda bijase prilidno mjesto s vrlo dobrim vasarom, koj se 
jos drzi, ali se toliko nepolazi kao njegda. Vasar bijaSe uprav 
onoga dana, kad su se ondje bavili, Cekajuc Ibrahima, koj je kao 
turski poslanik iz Beca dolazio Na putu u MuhaS pro§li su gra- 
di<Sem Baragnavar, Malo dalje danas je turski gradi6. Vide se 
ondje ruSevine njeke tvrdjice i crkve s dva tornja, a jedno i drugo 



^ ,.Ad campum Mohacz clade Ludovici regis memorabile". Vrancic, 
Scr., XXXTI, 57. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 143 

da je sagradjeno od Stjepana, prvoga krScanskoga kralja ugar- 
skoga, koji obidavaSe opdje prebivati. Ovaj je kralj sagradio po 
svojoj drzavi mnogo crkava, a svaku s dva tornja, koji su sluzili 
za zvonike, buduc da Ugarska nosi u svojem grbu kao znak 
veiiku crkva s dva tornja. Blizu ovoga mjesta njeke su rao^vare, 
preko kojih se ide drvenim mostom, u kojih, pri^aju zitelji, da je 
skriven zvoD; o kojem se, kao i o kralj u, pripoviedaja mnoga 
6udesa. Na polju sred Mufaa^a bija§e boj g. 1526. dne 29. kolo- 
voza medju Sulejmanom i Ljudevitom kraljem ugarskim. Kralj, 
posto mu je vojska bila razbijena, bje^ec obidnim putem prama 
Badium, zagusi se u njekoj bari, u kojoj je bilo osam crklih 
konja. Ova je bara od bojista udaljena dobru talijansku milju, na 
kraju je brezuljka, koj nije daleko od Dunava. Medju ovim bre- 
zuljkom i Dunavom, §to je daleko hitac od laka, ima jo§ mo* 
6var4 i bar^, preko kojih se mo£e samo vrlo uzkim drvenim mo- 
stitem prieci. Kralj hote6 proci prieko, nadje sve puno kola i drugih 
prepreka, jer sve je bjezalo od boja; hotec prieci, skodi preko 
bare koja se hvata mosta, ali po nesreci srusi se u nutra Za- 
jedno 8 konjem. Turci pricaju, da su ga naSli dva dana poslije 
boja, i da ga je Sulejman dao zakopati u njekoj crkvi, koju su 
nedaleko vidjeli. Krenuvsi dalje za 6Vj ura ili 20 m. prispjeli su 
u selo Ethi^^ presavSi gradic Zechiu, pa liepu i bogatu opatiju Bata 
i Batazij putovahu vrlo dobro uradjenim poljem, koje se prostire 
medju liepim brezuljkom i Dunavom, a putopiscu se 6ini, da je 
to najkrasniji dio Ugarske, Sto ga je vidio. Od ovud dosli su za 
3 ure ili 9 milja u veiiku varos Tolnaj a prostire se s desna 
od Dunava, ima dobre kuce po ugarsku; Turci se dobro paze, 
kao i u Lasku sa stanovntci, kojih je vecina vjere augsburzke, 
imaju Skolu te u5e, kako je gore re^eno. ProSli su njegda bo- 
gatom opatijom Sexuar, koja je danas pretvorena u tvrdju, a u 
njoj su turski vojnici. Polje je uradjeuo, i ima po koji brezuljak. 
Ovo je mjesto sandzakat, a tu, u svoj Turskoj, fiuo je jedino 
zvona zvoniti. Zatim su dospjeli za 9 ura ili 26 m. u selo Ful- 
dvar^, gto znadi tvrdju od zemlje. Tu je turska tvrdjica s desna 
od Dunava. Prosli su mjestom Paxivilla, gdje je bila liepa crkva, 
ogradjena zidom, a danas tu stanuju turski vojnici; polje ima po 
koji brezuljak i njeke Sumice ; stanovnici su Ugri pomenute 



^ „Ad Ettinum^, Vrancic, Scr., XXXII, 57. 
^ Fewldwar, Vrancic, Scr., XXXII, 57. 



Digitized by VjOOQ IC 



144 p. MATKoyi6, 



yjeroizpovjesti. Zatim stigose za 7 ura iii 20 m. u selo Adorn, 
gdje ]e turski gradii; priedjel je valovit, slabo uradjen, ima i bre- 
i^uljaka. Odavle za 8 ura ili 24 m. prispjeli su u Budim (Buda), 
grad kraljevski. S traga ostaviSe mjesto po imenu Tertuu, koje je 
pripadalo porodici Sarcam, gdje je liepa pala^a, a prema zemlji i 
liepa crkva; sada pripada Hasanbegu sandzaku bosanskomu. Tu 
je strmi put na prielazu od jedne na drugu ravnicu. Priedjel je slabo 
uradjen, a §to se bliie ide k Budimu, ima vise brezuljaka. Ovaj 
grad, naime Budim (od Ptolomeja zvan Curta), bijase s nova sagra- 
djen od Bude, brata Atilina, od kojega nosi i ime; prostire se po 
brdu na desnoj obali Dunava; duljina mu je od sjevera k jugu, a 
obseg mu je malen. Osim tvrdje, gdje je kraljevski dvor, sagra- 
djen na najviSoj ^esti brda, na glavi grada; dize se s jufne strane, 
drugo viSe brdo, koje vlada gradom i predgradjem, koje je pod 
brdom. Na podnozju ovoga brda prema jugu, izviru vruce vode, 
koje teku u susjedni Dunav. Dolazec s ove strane u Budim za 
po6i u Ostrogon, dodje se k te^ko pristupnomu tiesnomu klancu, 
buduc da je s jedne strane Dunav, a s druge pomenuto brdo, koje 
je vrh njega. Tu su bila vrata, koja su duvala ovaj prohod. 
Dunav tekuc od sjevera k jugu, ostavlja grad na zapadu. Na za- 
padnoj strani Budima ima takodjer mnogih drugih brda, medju 
kojimi je jedno vrlo rodno, te je bilo ponajviSe zasadjeno vino- 
gradi, kamo su kraljevi obifino na lov isli. Sa sjevera ima ravnica 
i velikih polja, Sto gledaju prama Ostrogonu. Turci pako da si 
osiguraju predgradja, koja se protezu brezuljkom sve do Dunava, 
povukli su zid, koj, po^imajuc kod rieke, ide prama zapadu, di^uc 
se brdom, hvata se potonjih krajeva zidina gradskih i tako dieli 
pomenuta polja od predgradja i budimskih kuca; ali ovaj zid nije 
debar, jer nebi se raogao oprieti nagloj navali nasih. Budimu na 
zapadu ima mnogih dolina i brda, zato se s ove strane moze vrlo 
te^ko uni6i; kucam pako ovoga grada Turci nisu naSkodili, buduc 
da su mirno uniSli, JoS se uz^uvala blizu tvrdje biskupska crkva 
i mnoge druge, koje sve pripadaju augsbur^koj vjeroispoviesti. 
Izvan pomenutoga novoga zida, gdje je obidan put, §to vodi u 
Ostrogou; Turci su na obali Dunava sve kuce, koje su imale biti 
liepe, porusili. Medju timi vidjeli su kucu, u kojoj stanova^e pre6. 
poslanik (Vrandic), dok je bio ondje prepost; duz ove ceste su 
vruce kupelji, koje polaze moogi bolestnici. Tu su se bavili dva 
dana, a paSa jim izkaza velike podasti, dade razapeti prekrasan 
Sator u vriednosti od 3000 dukata u zlatu, izradjen po perzijski, 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 145 

a pokloni mu ga veliki vezir Mehmed. Opisuje na tanko sHke 
na torn Satoru, a osobito onu i^ivotinja, koja radja Belzuaro ill asnzu 
jelenovu*, kao sto ga njekoji ob<Senito zovu, sto da je kao njeki 
uztuk za Rve otrovi i kuzne bolesti raedju svimi sredstvi najbolje. 
Ona zivotinja slicna mu je kozi, biele je diake, a zive u Indi^i. 
Kad je zivotinja stara, radja kod srca neke konkrecije, velike 
poput kestena. Lovac kad ulovi kozu (jer za drugo ju nelovi), umah 
ju razpori^ izvadi iz srca onu konkreciju i onako toplu metne u 
usta, gdje se stine i otvrdne. Veli se joS, da se u takove ^ivo- 
tinje radja starosti radi u odima, te da ju izsuzi, a odatle, mo* 
gace, da bi nazvana „suzom jelenovom^. Ali ovaj postanak s ofiiju 
neda se tako dokazati kao onaj kod srca. Ovaj belzuaro, misli, 
da nije drugo nego Barbosin Paxar, njeki indijski kamen, o kojem 
Odoardo Barbosa u svojoj knjizi o iztodnoj Indiji potanje . govori, 
sto ga donesoSe njeki skitajuci se narodi iz kraljestva Delhi, ime- 
nom Joghi, kralju indijskomu na prodaju. Barbosa pise: ^^Ovi Joghi, 
koji dolaze iz kralj. Delhi, donesose kralju indijskomu Alikornu i 
njeko kamenje, po imenu Paxar^ koje da je liek od olrovi. Taj 
je kamen prevarljiv i mekan, velik poput badema^ nalazi se u 
glavi njeke ^ivotinje, a u Indijanaca je na velikom glasu^. Bel- 
zuar mu je dakle iskvareno ime od Paxar, od kqjega, pretvorena u 
praSak, ako se malenkost uzme u vinu ili vodi, djeluje proti otrovi, 
kugi 1 svakoj drugoj otrovnoj bolesti, jer tjera tielo na znoj. Ovo 
sredstvo, kao vrlo riedko, Turci vele ciene, a jo§ vise vladaoci i 
druga velika gospoda, koja ga poznadu, do6im u Italiji malo jih 
je, koji za to sredstvo znaju. Za putopi§^eva boravljenja u Cari- 
gradu tr^io se karat po 15 do 20 aspra, ili unca za 74 talira, dto 
nije dudo, jer se u Rimu prodao takav kamen, velik kao malen 
kesten, za 80 do 100 Skiida u zlatu. Istina je, da ga se prodaje i 
jeftinije, ali takav ne mora biti tako debar. Ovom prilikom na 
tanje govori o sliSnih liekovih: o njekoj smjesi od zemlje, zvanoj 
ffterra sigilata'^, koja se u Carigradu tri^i; tako se zove, Sto je 



^ nQoesti Joghi, che vengono dall detto regno (Dely), portano (alii 
re d' India) alle volte del Alicorno et alcune pietre dette Paxar^ che 
lianrio gran virtu contra i veleni. Questa tal pietra 6 berretina et te- 
nera, di grandezza di una mandorla, la qual vien detta, ritrovarsi nel 
capo d' im' animale, et e di grandissima reputatione tra gV Indiani*. 
Discorso sopra 11 libro di Odoardo Barbosa, et sopra il sommario delle 
Indie Orientali. Ramusio, Delle navigation! e viaggi ; 2. edit., Venetia 
1554, I. vol., p. 336. 

R. J. A. C. 10 



Digitized by VjOOQ IC 



146 P- MATKOVWS, 

obiljezena turskim pe^atom. Ova zemlja, priredjena u malih gru- 
dicah, boje je od pe^ene cigle, sliSno djeluje kao belzuar, ali ni]e 
tako jaka, a mnogo se je prodaje, §to niSta nevriedi. Vrlo je tezko 
neizkusnomu ju razpoznati, ako sain neokusi. Ova zemlja nije 
tako skupa, trzi se u grudicah po jednu do dvie aspre. Ovo sred- 
stvo upotrebljavahu jur stari, koji ga zvahu ^terra lemnia", jer 
potje^e s otoka Lemnosa, koji se danas zove Stalimene. 

Dvie milje daleko od Budima, na desnoj obali Dunava, iza puta, 
Sto vodi u Ostrogon, vide se ruSevine Staroga Budima (Buda 
vecchia); veli se, da od ovud pa do Tertua, gdje je ona velika 
strmina, da je viSe od 15 milja, a sav ovaj prostor da je bio ku- 
cami zapremljen i naseljen, te da se zvao Budimom. KrenuvSi 
odavle, stigli su za 8 ura u Ostrogon (StrigoniaJ, varoS, koju Magjari 
zovu Istereron (sic !) po dvqjim riekam, od kojih jedna ga polieva, 
a druga mu na blizu te6e, naime pere ga struga Dunava, koj mu 
se tu joS zove Istro; rieka pako Cron (Gron), dolazed s Ueve mu 
strane, utje^e u Dunav nedaleko tvrdje. Onoga dana proSli su malo 
ravnica, nego su iSli medju brezuljci, brdinami i Sumami. Ovaj je 
grad razdieljen na dva diela; jedan je od drugoga za debar hitac 
daleko, a svaki je odjel ogradjen zidom. Sredinom izmedju obaju 
te6e potok, koj tekuc na zapad, utje6e u Dunav. Veci dio gleda 
na jug, te je u ravnini, u najkrasnijem polo^aju. Ovaj dio ima 
s iztoka njeke gore, a s juga je i ravan i gorovit; u ovom dielu 
ima liepih ulica i vrlo dobrih kuca, te nezaostaje u torn pogledu 
iza Budima; ima vrlo krasnu, visoku i veliku crkvn, sva je^od 
mramora; Turci ju Stete, vadec mramor i kamenje za svoje gra- 
djevine. Drugi dio grada ovomu je na sjeveru, te je manji ; s iz- 
toka mu se di£e vrletna i s gradske strane nepristupna stiena, na 
kojoj je gradid, vrlo malen, bijaSe nadbiskupski i nije nigdje 
oStecen. Od ovoga gradica ili stiene silaze dva zida sve do Dunava, 
te ogradjuju grad, §to je pod gradicem. Dunav pako, prije no Sto 
dospije do ve6ega grada, dieli se na dva rukava: manji, tekuc na 
sjever, hvata se zidina grada, koji ostavlja na iztoku, minuvSi ga, 
prima onaj potok, koj, kao Sto je re6eno, dieli jedan dio grada 
od drugoga; zatim se krece malko na zapad, utjede u drugi ve6i 
rukav, i tako oba spojena s nova teku na sjever, perue zidine 
drugoga grada, koj jim je na iztoku. PoSto je Dunav minuo 
Ostrogon, krece se na jugo-iztok i te6e k Budimu. Od Ostrogona 
nakon puta od 30 milja izlazi se iz drzave turske i dolazi se u 
carsku tvrdju na otoku Comaru, Ovoga dana tri su puta preSli preko 



Digitized by VjOOQ IC 



l^UTOVANJA PO BAL^ANSltOM POtUOTOiU iVI. VUtKA, 147 

Dunava : jedan put u Ostrogonu, drugi put na p6 puta malu strugu 
istoga Dunava, koja se Ijeti obi£aje pregaziti, a tree! put u Eo- 
moranu ulaze6 na otok* Kudgod putovahu ovoga dana, svagdje 
bijase ravnina, te je u posjedu turskom sve do Komorana. Od 
Komorana, gdje su se bavili dva ili tri dana, prispjeli su za bVg ura 
ili 20 m. u Nagiemagiar, veliku varos; a proSli su mo^vare i 
dobro uradjen priedjel. Odavle za 8 ura ili 30 m. do$li su u 
Samarin, veliku varos; ravnina je dosta naseljena i uradjena. Za 
tim su prispjeli u Princhirchin, selo, Sto zna^i na njema^ki „go- 
recu crkvu", prevalivSi 4 njema^ke milje puta, §to 5ini 20 tali- 
janskih milja, a ostavili su straga bre^uljke i dobro uradjenu 
ravninu. Istoga dana preSli su Dunav te su iziSli iz otoka i stupili 
Da medju Austrije. Ugarska se prostire malo ne sva po ravnini, 
malo ima brieiuljaka a jo§ manje gora, rodna je i vrstna zemlja, 
ali (onda) slabo naseljena i malo uradjena. U oblasti turskoj osim 
urodjenih Ugara i Turaka, stanuju joS jur dugo vrieme u mnogih 
mjestih RaSani, koji zivu na grSku. Turci su takodjer u Ugarskoj 
digli ciela sela i razsijali narod po BaSi i drugih zemljah, po 
Maloj Aziji i joS preko mora. Odavle prispjeli su na§i putnici za 4 lege 
(nj. milje) puta u Fissennin, veliko i ubavo selo, s dobrimi ku6ami 
i gostionami. Napokon dne 10. svibnja 1568 stigli su u Bed 
(Vienna), u glavni grad Austrije, poSto su 3 njem. milje puta pre- 
valili. Ibraim beg, dragoman i poslanik sultanov, koj je doSao u 
naSem druztvu, udje 12, te bi primljen najdastnije. Dne 17. istoga 
mjeseca car je primio svoje poslaniko; mi ga poljubismo u ruku, 
a tim je bilo svrseno poslanstvo.'' 

nProbavili su na putu, zavrSuje putopisac svoj putopis, od Jedre- 
neta do Beda u svem 52 dana, od kojih putovahu 40, neradunaju6 
9 dana od Carigrada do Jedreneta, §to bi u svem 49 dana iznosilo. 
Izradunav prevaljeni put na milje, mislim, veli, ne bez razloga, 
da bi moglo biti od Beda do Carigrada od sjevero-zapada prama 
jugo-iztoku 960 milja, ili poprieko tisucu ili njeSto viSe. Od kojih 
odbiv na praznovanje najviSe peti dio, ostalo bi 800 milja, a ovo 
bi ma bila daljina ravnim smjerom od jednoga do drugoga grada. 
Od NiSa do Carigrada raduna da ima 450 milja; ako se poredi 
s nekim tiskanim putopisem, koji je putopisac ditao, taj ra^una 
445 milja; nu poredjujuc onaj i ovaj u potankostih, pokazuje se 
velika razlika^ budu6 da se u onom stavlja od NiSa do Sofije 
137 milja, do6im jih putopisac raduna samo 96 ; od Sofije. pako 
do Jedreneta raduna onaj 170, a putopisac 210 m. ; od Jedreneta do 



Digitized by VjOOQ IC 



148 p. MATKOVIiS, 

Carigrada onaj 138, a putopisac 153 m. Od Beca do Budima ra- 
duna putopisac 161 milju, §to ako se poredi s njekim drugim 
putopisoni; koj stavlja 32 m. njema^ke;, buduc da 5 talijanskih 
milja ide na jednu njema^ku^ izlazi malo ne na isto. U istinu 
sam6 se nagadjanjem mogu ure s obzirom oa hitri ilagani hod 
od prilike prora6unati u milje". 

Evo Pigafettina opisa piita od Biograda do Beca; opis je za 
onda dosta znatan, jer takova u suvremenih pisaca, ni domacih 
ni inostranih, neima; medju ostalimi glasoviti Olah, pisac istoga 
vieka (1536), u svojem opisu Ugarske^ glede topografijskili poda- 
taka dosta je suhoparan. Na§ putopisac na torn putu izti($e po- 
najprije selo Mali carlovcij bez sumnje danasnje selo Karlov6ici, 
od prilike na p6 puta medju Biogradom i Mitrovicom, koj put, 
kao kraci, bijase za onda vise u porabi; dofiim se dana§nji pravac 
puta tadanjemu uklonio. Sriem, koj u istinu odpocimlje dim se 
kod Biograda prebaci Sava, bijase, kao i ostala Slavonija, od Tu- 
raka opustosena, §to nas putopisac u daljem opisu cesce iztic^e, pa 
i Vrandic u opisu svoga prvoga puta crta crnimi bojami tadanje 
zalostno stanje ovih krajeva^. Mitroz ili S. Demetrio delta Sava, 
dahaSnja je Mitrovica ( MitrovizzaJ , na ruSevinah rimskoga Sirmi- 
uma, glavnoga grada Dolnje Panonije, u srednjem vieku uz ma- 
nastir sv. Dimitra, znamenito trziste, gdje su Dubrovdani u XIV. 
vieku imali cvatucu naseobinu, koju su kraljevi ugarski, poSto je 
Dubrovnik bio tada pod njihovom zastitom, nadarili mnogimi po- 
vlasticami^. Kad su pako Turci spalili Mitrovicu g. 1396. i narod 
razselili, te se podigao Biograd za Stjepana Lazarevica, zauze 
ovaj grad glede znamenitosti njegdasnje mjesto Mitrovice. Puto- 
pisdeve viesti o starora Sirmiumu, caru Probu i o Pruakoj gori 
fm. Almo) posve su u skladu s opisom Vrancicevim u putopisu 
njegova prvoga putovanja*. Za dokaz, da je Mitrovica bila za rim- 
skoga doba doista znamenita varoS, navodi putopisac, osim starih 
ruSevina^, rimski napis, koj snimi sa njekoga staroga sarkofaga; 
u novije doba priobci ga Mommsen po naSem putopiscu i Bon- 



^ N. Olah, De Hmigaria et Atila, Varasdini, 1774. 

2 Rad, knj. LXXI, 16. 

3 Fej6r, X, 4, 255. Konstantin Filosof u Glasniku, knj. XLII, 271. 
Hammer, Geach., I, 245. Jirecek, Die Handelsstrassen, p. 82. 

* Mon. Hung., II, 294. Rad, knj. LXXI, 17. 
^ „8unt vestigia murorum e terra parnm adlnic prominentium. A. 
Marsilius, Danubius, t II, p. 46 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIKKA. 149 

garsu, a potoDJi ga od Pigafette prepisao i razrieSio^. Zotin ili 
Vran^iceva Zatta, daDaSnji Sotin, onda medjadnje mjesto zupanije 
vu^ke i sriemske. Sa gradica na vrletnoj stieni uzivao ie putppisac 
dalek vidik u ravnu Badku, spominjuc prama sjeveru grad Ba6 
(cittk Bacciense)^ tadanju stolicu nadbiskupa kalodkoga^, a Badu 
na iztokn spominje Ilok (Villach), o kojem kao i o knezu Lo- 
vrincu sinu Nikole Ujlaky-a; koga kral] Matija (g. 1471) imenova 
kraljem bosanskim, potanje i taCnije govori Vran^ic u svojem 
putopisu^. Ossechj dauaSnji Osiek; opisuje ga kakav je onda bio, 
znatan na prielazu preko Drave u Ugarsku. I putopisac spominje 
poraz Katzianera kod Oaieka (g. 1537), kojim porazom posta 
Osiek glasovit, da je tomu P. Jovius posvetio cielu 26. knjigu 
svoje historije, gdje je priliCan geografijski opis Osieka i njegove 
okoline^. Za dokaz pake, da Osiek bijaSe i u staro doba svojim 
polozajem znatan (nespominjuc njegova rimskoga imena), priobiuje 
putopisac dva rimska napisa, koja snimi sa gradskib vrata, priobci 
jih takodjer Mommsen po Pigafetti, Marc}iliu, i Bongarsu, a potonji 
jih je od Marsilia prepisao '^. 

Na daljem putu preko Ugarske spominje najprije Lasko, veliko 
8elo, odnosno varos u zupaniji baranjskoj, na putu od Osieka u 
Muhac, u istinu na mrtvom rukavu desne obaie dunavske. Biljezke 
ob ovom mjestu znatne su, jer su jedino sa^uvane u naiega puto-' 
pisea. Na istom putu uavodi dalje Baragnavar ili dana^nju Baranju, 
glavno mjesto istoimene zupanije, koja se odlikovala osobitom rod- 
noScu®; pricanja o torn mjestu vjerovatno je duo od svojih dru- 
gova. Dalje navodi Muhad (Moacch), bojiSte od g. 1526. i opisuje 
mocvare, gdje je kralj Ljudevit II. poginuo'. Tu mu je bio tu- 
ma6em vjerovatno poslanik A. Vran6ic, koj je takodjer o tadanjem 

^ Mommen Corp. Insc. Latin., t. Ill, p. 418; n. 3240. 

^ Olah, op. c, p. 52. 

' Mon. Hung., II, 291, 292. Rad, LXXI, 16. 

* P. Jovius, Hist., P. II, I. 36, p. 33 i d. 

'' Marsilius opaza, da su ovi napisi bili nad vrati vukovarskimi (in 
porta Walconensi?) kad je careva vojska Osiek (god. 1687) Turkom 
osvojila. Pqslije jib Katancic badava trazio. Marsilii Danubius, 1. c. 
Mommsen C. I. L. vol. III., p. 423; n. 3289, 3290. 

^ Ranzani apud Scbwandtnerum, I, 330. 

' Izvjestaj boju muhackom gl. u Brodarica kod Bonfiua u izdanju 
od g. 1606. Istvanffy, VIII, 118. Katona XIX, 681—724. Hammer, 
III, 56—62. Fessler-Klein, III, 362—70. 



Digitized by VjOOQ IC 



150 p. MATKOV16, 

ratu pisao^ Na putii od Muhada u Ethi^ Vrandicev Ettinum 
(Ebesi?), spominje selo Zechiu vjerovatno danaSnje Szekcso, bogatu 
opatiju. Batu^, gdje Sarviz utjeSe u Dunav, i trgoviSte Baiazi 
ili danaSnji 6atasz6k. Na pntu u Tolnu navodi njegda bogatu 
opatiju Seomar ili danaSnji Sexard^ Tolnu pako poredjuje glede 
stanovnika s Laskom. Fuldvar , danagnji Fsldvar, na sjevero- 
iztoku medju Sarvizom i Dunavom, a na torn putu spominje joS 
PcKcivilla, danainje trgoviste Paks^; za tim navodi Adom'^, danaSnji 
Adonj, rimski Vetus Salinum, varoSica u stolno-biogradskoj zupa- 
niji. Med]u Adonjem i Budimom navodi mjesto Tertuu, koje je 
pripadalo Hasanbegu, a za to se zvalo Hanzabeg (Hanselbock), ma- 
gjarski Erd, varosica na Dunavu u stolno-biogradskoj zupaniji. 
Ovaj put od Osieka do Budima onaj je isti, kojim je i$ao Sulejman 
g. 1526 na Muhad i Budim®. PutopiSCeve biljezke o Budinau po- 
punjuju mu opis ovoga grada, sto je nacrtao gore kod opisa pnta 
u Carigrad; jedno s drugim tvori od prilike cjelinu, jer ovdje viSe 
govori polozaju, a ondje o znamenitostih. Budim mu je stara 
Ptolomejova KoupTa'': ali nije jedini tadanji pisac, koj tako m!- 
Slja^e, jer jo§ na podetku ovoga vieka mnogi su pisei isto tvrdili^* 
Da je osnovatelj Budima bio Buda, brat Atile, govore u veliko 
tadanji pisci^ Ovaj Pigafettin opis Budima odnosi se, kao i kod 
drugih znatnijih gradova, ponajvise na polozaj, a taj je tako tadno 
nacrtan, kao u nijednoga suvremenoga pisca. Ovaj je opis liep 
dopunjak k opisu Olabovu^®, u kojega su pobiljezene vecinom ta- 
danje budimske znamenitosti ; u ostalom gdjegod oba pisca istih 
govore predmetih, o vrucih vrelih, tiesnom klancu (altissima 
praerupta rupes) i dr. podpunoma se slazu. Opisujuc dragocjeni 
Sator^ koji je budimski paSa razapeo na ^ast poslanatvu, potanje 
govori njekoj indijskoj zivotinji, slifinoj bieloj kozi, koja radja 



* Monum. Hung. Hist. Ill, 20 i d. 

* Olah, p. 37, Ranzani ap. Schwandtner, I, 330. 

* Sexardy Olah, op. c. p. 37. 

* Paksium, Olah. p. 37. 

•^ Adorn, Vran61c, XXXII, 51. Adon, Olah, p. 37. 

® Hammer, Gesch., HI, 639—45. 

' Ptol. 1. n, e. 15, § 3; ed. Mtiller, p. 229. 

® Bischof u. M5ller, Vergleichendes W(5rterbueh, p. 384. Polozaj 
Ptol. Curiae joS se danas nemoze pravo ustanoviti; gl. Miiller, Ptol., 
p. 297. Smith., I, 720. 

» Olah, p. 161. Ranzani i Galeoti ap. Schwandtner, I, 336, 337, 562. 

1® Olah, op. e. p. 19—24. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI VIBKA. 151 

kameo, po imenu Belzuar ili „sazu jelenovu", nalazeci se oko srca 
pomenute zivotioje; te je uztuk otrova i liek od svih kuznih bolesti, 
a prodavalo ga se za putopi§6eva boravka u Carigradu vrlo skupo. 
Nego putopisac misli, da je belzuaro iskvareno ime istoga indij- 
skoga kamena, koj 0. Barbosa u svojem putopisu zove Paxar, te 
je takodjer {ako sredstvo od otrovi; ako ga Be samo malo kao 
praSak uzme u vinu ili vodi, djeluje proti svakoj kuznqj i otrovnoj 
bolesti; velik je kao badem, nalazi se u glavi njeke zivotinje, a 
Indijanci ga vele ciene'. Buduc da Pigafetta vrlo ta^no cituje 
Barbosu, razabira se odatle^ kao jos i od drugih mjesta njegova 
putopisa, da je naS putopisac dobro poznavao putopisnu literaturu 
onoga doba. Bezoar (od perzijskoga ^Badesar** sto zna^i uztuk 
otrova) nazivlju se razli^ite morbidne koukrecije u zeludeu raznih 
zivotinja, osobito prezivada (B. byatricinus u zu^nom mjehuru 
afridkoga jeza), u ob6e ponajvi§e kamenci u crievih. Bezoar je 
prema svojoj porabi vrlo razna kemidkoga sustava, kadSto nije 
van konkrecija raznih organidkih kiselina, koje vezu dlake, koje 
su tim, gto se zivotinja li^e, u zeludac dospjele. Prema sastavinam 
razlikuje Taylor devet vrsti, a diele se po poreklu na iztodne, 
zapadne i njema6ke bezoare. Izto^ni ili pravi bezoar, o kojem se 
ovdje govori, potjede od Bezoar-koze (Capra aegagrus) ili od gazelje 
(Antilope Dorcas), dolazi od Gofkonde, u sjevernom Dekanu, Indu 
na jugu, a pona^viSe iz Perzije, potonji potje^u od divlje gorske 
koze. Pravi bezoar uzivao je njekada veliki ugled u medicini; 
joS se u iztoku tako cieni, da je §ah perzijski god. 1808 njeki 
bezoar nazvao ^B. Napoleon^, a i danas se jos pojedini primjerak 
a iztoku placa sa 10.000 piastra. Tim bi se pridanje naSega 
putopisca o bezoaru odnosno paxaru u suStini slagalo s predmetom, 
kako ga jos danas iz historije farmakognozije poznamo. Istom 
prilikom govori putopisac o slidnom lieku, osobito o t. zv. „ terra 
sigiliata", sto se u Carigradu i u Italiji tri^i, zove se tako, Sto je 



^ Libro di Odoardo Barbosa ap. Ramusium, Dalle navigation! et 
viaggi, 2. ed., Venetia 1554; I vol., p. 336. 

Dnarte ili Odoardo Barbosa, Portagizac, putovase oko god. 1516 
n Indiji, sakapivsi mnoge viesti o toj zemlji, napisa knjigu o Indiji. 
Ramnsio preveo Je spis Barbose iz njekoga portugizkoga zlocestoga 
nikopisa na talijanski i uvrstio ga u svoj sbornik. Barbosa bijase po- 
slije Magalhaesov drug kod prvoga putovanja oko zemlje, te ga po 
smrti vodje snasla na otoku Zebu ista sudbina. 



Digitized by VjOOQ IC 



152 p. MATKOV16, 

obiljeiSeiia turskim pe^atom, a nije drugo, nego „ terra Lemnia^, 
koju 8U jur atari upotrebljavali. Rumeni^asta zemlja bija§e glavni 
izvod ot. Lemnosa, odatle se zove „terra Lemnia", ili ^sigillata^, 
vadila se osobito na brdu Masychlus ili Moschylus kod Hephaestije. 
Galenus razlikuje tri vrsti : jedna je bila medicinska, druga bijaSe 
mastilo, a treca valjarska zemlja. Ovdje je govor prvoj, koja 
se skupo tri^ila, bila je obiljei^ena pe^atom, (odatle t. sigillata ili 
sfragidis), na kojem bijase lik koze, koja je bila posvecena Arte- 
midi. Rimljani su trgovinu ovom zemljom prepustili AteDJanom 
kao osobitu povlasticu^. Terra sigillata, terra Lemnia, sphragid, 
sinonima su jedne te iste mineralnte tvari; poznate u mineralogiji 
pod imenom boL Od najdavnijih vremena rabljen je bol u terapiji 
kod boli odiju, kod hemoragije i kao protuotrov; pretezno sastoji 
od kremene kiseline, gline, zeljezova i manganova oksida, a u 
malih koli^inah od kalija, magnezije i vapna. Na§ je putopisac 
dakle i „terru sigillatu", znatan liek onoga doba, dosta vjerno 
prikazao. 

Na daljem putu spominje Ostrogon (Strigonia, magj. Istereron 
u mjesto Esztergom), koj bi mu nosio ime zajedno od Dunava, 
na ime od Istera i od rieke Grona (Cron), utje^uceg blizu tvrdjice 
u Diinav, a to isto tvrde i pozniji pisci^. PutppiS^ev opis s 01a- 
hovim' daje prilifino taCnu sliku tadanjega Ostrogona. Za tim na- 
vodi carsku tvrdju Komoran (Comara) na istoimenom otoku; ovoga 
mjesta tu neopisuje, poSto je gore, na putu u Carigrad viSe o torn 
gradu rekao. VaroS Nagie Magiar, danasnje trgoviste Nagy-Megyer 
u zupaniji komoranskoj. Samarin, danasnji Sommerein (Somorin, 
Somorja), staro mjesto na otoku Calokezu, njegda radi svoie rod- 
nosti „zlatnim vrtom** zvan. Princhirchin, znacilo bi mu na nje- 
madki „gorecu crkvu" (Brennkirchen?), njeko izopadeno mjestno 

^ Galenus prica zemlji lemnijskoj (de simpl. med., fasc. IX, 1, 
2) kao svjedok, da su svecenici (na Lemnosu) svake godine (8. kolo- 
voza) isli po stalnu kolicinu crvene zemlje, koju su u svecanom ob- 
hodu nosili, te su pojedine porcije obiljez<li sa siikom koze, a odatle 
se zvala sphragid, te se u daleki sviet trzila. Kad jih pilao o mie- 
sanju s kozjom krvi, da su ^a izsmjehavali. Medju starimi pisci toj 
zemlji najvise govori Plinij (XXVII, 88; XXIX, 104; XXXV, 3, 
6, 13, 14), a uporabi te zemlje gl. Pauli, Realeucyklopedie, IV, 
911 i 912. H. Blumner, Technologic u. Terminologie der Gewerbe u. 
Ktinste; Leipzig 1879, II, 70; IV, 404. 

2 Ranzani i I. Mar. Stella u Svandtnera, I, 332, 606. 

3 Olah, op. c p. 31. 32. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 153 

ime, kojemu je tezko u trag u6i. Eao §to od svake zemlje, kojom je 
prosao, tako i od tadanje Ugarske daje kratak i obcenit opis pogle- 
dom na uarav tla i napu^enost. U tadanjoj turskoj oblaati Ugarske 
iztiSe medju ^itelji osobito Srbe kao davne tamoSnje stanovnike. 
Presavfii iz Ugarske u Austriju spomiDJe selo Fissertnin, vjero- 
vatno danaSnje selo Fischament u Dolnjoj Austriji pod Be^kim 
lugom, u kotaru bruckskom; nedaleko uSca Pische u Dunav. Po- 
vratkom u Bed svrSava Pigafetta svoj putopis. 

Na kraju svoga putopisa Pigafetta govori o vremenUj Sto su 
trebovali za put od Carigrada do Beda; u svemu dakle trebovahu 
61 dan, od kojib raduna 49 na putovanje. Iz istoga putopisa, pa 
iz VranCiceva dnevnika (Sc, VI, 78—83) znamo, da je poslan- 
stvo provelo od Pozuna do Carigrada u svem na putu 53 dana. 
Po tomu je poslanstvo sporije natrag putovalo i viSe se putem 
zaustavljalo, a tomu bijade vjerovatno starost i bolesljivost Vran- 
ficeva uzrokom. Busbekovo poslanstvo od god. 1553, kod kojega 
je i Dernscbwam udestvovao, probavilo je na istom putu 64 dana^. 
Od Biograda do Carigrada karavanskim putovanjem trebovalo je 
Vran6i6evo poslanstvo u svemu 34 dana; Busbekovo 25, a Crno- 
vicevo poslanstvo od g. 1564, kod kojega bijaSe i Betzek, proba- 
vilo je na istom putu uprav jedan mjesec, a natrag samo 28 dana. 
Odatle se razabira, da vrieme, Sto je poslanstvo obidno za put 
trebovalo, visilo je obidno o velidini karavane i o individualnosti 
dotiSnih poslanika; jer Betzek putuju6i kao carski kurir s ma- 
lom pratnjom, trebovao je za put od Biograda do Carigrada god. 
1572 u svem 17 dana^ g. 1573 samo 12, a na povratku jedva 8 
dana*. — Pigafetta kusao je i daljinu puta od Beca do Carigrada 
u svojih, naime talijanskib, miljah izracunati. U putopisu navodi 
u svem troju milju: na putu po Austriji raduna po njemadkih, u 
Ugarskoj po ugar. miljah, na putu po Turskoj (od Smedereva do 
Carigrada) raduna prevaljeni put na ure, a sve te mjere poredjuje 
odnosno prena§a (p. 26) u svoje tal. miljc; od kojih racuna, kao Mer- 
kator i drugi tadanji geografi, 5 na jednu njemadku, 7 na jednu 
ugarsku, a 27^ do 3 na jednu uru. Medjutim u tom radunu nije bio 
naS putopisac odvec tadan, jer je i njem. i ugar. milji odvi§e dopitao. 
Buduc da 60 tal. milja ide na jedan stupanj ekvatorijalni, dakle 4 (a ne 



^ Izvod Dernscbwamova putopisa od H. Kieperta u „Giobus-u". B. 
LU, p. 187—90, 202—205. 
« Rad, knj. LXXXIV, 99. 



Digitized by VjOOQ IC 



154 p. MATKOYld, 

5) na jednu njemadku ili geografijsku milju. JoS je vise zahvatio 
kod ugarskih milja, od kojih ide 13 Vs na ekvatorijalni stupanj ; 
tim je ugarska od prilike za Vs ^^^^ ^^ njema^ke ili geografijske 
milje, a po tomu bi iSlo na ugarsku oko 5 (a nipoSto 7) talijan- 
skih milja. Daljinu pako prevaljena puta prikazanu urami vrlo je 
tezkO;^ kao sto i putopisac pravo opa^a, tadno izradunati u miljah, 
budiic da karavane radi nejednakoga hoda za isti put trebaju 
razna vremena. Putopisac pomnjivo biljezec ure, Sto se trebovalo 
na putu od Carigrada do Biograda od jedne do druge glavne sta- 
Dice; izra^unav pojedinice i sve zajedno na talijanske milje, doSao 
je do rezultata, da od Be^a do Carigrada ima u svem 1000 i njeSto 
viie milja, dodim Vrandic za isti put ra^una ukupno 207 ugar. 
milja, Sto bi iznosilo 1035 talijanskih; na drugom mjestu (Scr., 
XXXII, 59) uzimlje se za isti put 192 ug., odnosno 960 tal. milja, 
a ovo se potonje s Pigafettinim ra^unom u cielom slaze. Pojedi- 
nice pako razlikuje se Vrandicev cd Pigafettina raduna: od Nisa 
do Carigrada uzimlje prvi 84 ug. odnosno 420 tal., a potonji 450 
tal. milja; od Ni$a do ^ofije raduna Vrandi6 17 ug. ili 85 tal., a 
Pigafetta za isti put uzimlje 96 tal. milja. NaS putopisac niti je 
sragdje dosta ta^an u prenaSanju ura u milje, niti u oznakah da- 
Ijina medju pojedinimi stanicami; jer mu se ure i daljine medju 
istimi stanicami na putu u Carigrad od onih na putu u Be6 desto 
razlikuju*. Ostala Pigafettina poredjivanja tezko je pratiti, jer je 
bezimenomu putopisu tei^ko uci u trag; mozda je tu Pigafetta 
mislio na Vran6iceve dnevnike; jer prvi ra^una od Be6a do Bu- 
dima 161 tal. milju, a po dnevniku bile bi ukupno 32 ugarske ili 
160 tal. milja. Tu bi dakle bila oba ra^una u skladu. U ostalom 
ako poredimo Vrandideve i Pigafettine daljine s pravimi, kako jib 
danas dobro poznamo po duljini tamoSnjih zeljeznih puteva, mo- 
£emo tvrditi, da su daljine pomenutih starih putopisaca mjesti- 
mice s pravimi u skladu, mjestimice pako znatno se razlikuju; u 
cielom su daljine starib putopisaca prema pravim visoko ra^unane^ 
odnosno odvec dugo odmjerene, a od staroga je vieka jur poznato. 



1 Vrancic raSuna (VI, 82) od „Ponteparvo** do Carigrada 2 ugar. 
miije, a Pigafetta 10 tal. miija. Tim bi i§Io na 1 ug. 5 tal. milja. 
Vran6i6 svagdje uzimlje 1 ug. milju na 2 ure, do6im Dernschwam ra- 
cuna ugarsku milju na IV2 do l'/^ ure. 

2 Na str. HI ra6una 7 ura s 17 m.; str. 127 7 ura s 19 m.; 9 
ura s 125 m.; str. 129 7 ura s 18 m.; str. 133 9Va ura s 30 
m. ltd. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 155 

da procjene starijih putnika o daljinah, odnosile se na put po 
kopnu ili vodi, da izpadaju po izkustvu odvec visoko. 

Prikazav^i i razsvietlivSi pu topis Pigafettin, od Carigrada do 
Be&i, treba da kqju reknemo (premda premaSuje okvir naSh raz- 
pravljanja) i o ostaloj sadr^ini Pigafettine knjige. PoSto je puto- 
pisac u najobdenitijih crtah opisao svoj pat od Biograda do Cari- 
grada (cap. 3. i 4., p. 23 — 28), pridr^avSi potanji opis puta kod 
povratka, govori pooajprije o prvoj audienciji kod velikoga vezira 
i drugih paSa, nabrajajuc poznate darove, §to je pojedinim turskim 
doBtojanstYcnikom, da jib se na careve £elje skloni, ovom prilikom 
prikazano. Zatim (c. 5 ) govori o svetdanoj audienciji kod sultana, 
sjaju^ ko] se torn prilikom razvija, o obredib, na koje se kod 
primanja poslanstva strogo pazi ; spominje silnu svjetinu , koja 
je bila pozvana, po ulica nagrnula, da vidi toli sjajno poslan- 
stvo, koje mozni car odasla na poklon sultanu ; opisavSi sve^ane 
Dosnje poslanika i njiLovih pratnja govori na Sire o sultanovu 
seralju. Sve je ovo, osim potonjega, na tanje poznato iz Vran6i- 
6evih pisama^ kojimi cara izvje§6uje o stanju stvari i o pote^kocah, 
koje su na putu ugovaranju mira^ ; ostalo pake poznato je od ne- 
brojenih tadanjih spisa, koji govore o Turskoj^. 

OtegnuvSi se pregovori mira probavi poslanstvo malo ne detiri 
i po mjeseca (od 22./VII1. 1567 do 5./I. 1568) u Carigradu, a puto- 
pisac je imao dovoljno vremena i prilike^ da prou6i Carigrad i 
svakojake prilike Turske. U gl. VI (p. 35 — 48) opisuje Carigrad, 
osobito njegov polozaj i glavne znamenitosti^ Premda imamo iz 
onoga i sliedecega vieka preveliki broj takovih opisa, koji su sva- 
kojaki, Pigafettin je opis ipak samostalan, osnovan na autopsiji, 
prikazujuc Carigrad u najglavnijih crtah, kakav je onda bio Cari- 
^ad, ko] mu se starinom, veli^inom i drugimi osobitnostmi odli- 
kuje od svakoga drugoga tadanjega glasovitoga grada, store mu 
se na rtu, zvanom od Plinija i Solina Chrysoceras\ koj se pruza 
k Azijiy na medji Propontida i na po^etku morskoga tiesna, §to 
dieli Europu od Azije, zvana od starih ^tracijskim Bosporom" ili 



' Men. Hung. hist. Scr. VI, 95—137. 

* Sansovino, Historia univ. deir origine et imperio d^ Turchi. Ven. 
1582, p. 15, 49. 

* Chrysoceras, Plin., IV, 46, ed. Detl. v. I, p. 173; Solinus, 10; 
Mommsen, p. 78; danasnji „Zlatni rog" ; Smith, I, 614. 



Digitized by VjOOQ IC 



156 p. MATKOV16, 

„zdrielom Ponta". Dize mu se, sH^an trokutu, na sedam brezu- 
Ijaka. OpisavSi pojedine stranice trokuta, iztiSe Peru, kao geno- 
vezku naseobinu, hvali njezinu udobnu i duboku luku, a napose 
]os govori (p. 47) njezinom polozaju, ziteljstvu i trgovini^. Go- 
vorec zidinah gradskih opisuje tadanje stanje Carigrada kao 
tvrdje, te opaza, da 8U stare zidine rdjavo sa^uvane i da malo 
vriede; torn prilikom osvrce se na osvojenje Carigrada godine 
1453. Za tim opisuje polo^aj sultanova seralja na najiztodnijem 
uglu, na samom rtu Svetoga Dimitrije, kako ga se za gr^ko 
doba zvalo, p6 milje od obale Azije, s divnim pogledom na more 
i na grad. Medju rtom i obalom Azije izti^e otocic sa svjetio- 
nikom, a taj oto6ic, misli, da je onaj, kojem govori Strabo, 
da se tu lovilo u velike ribu palamedu (vrst tune)^^ koja je do- 
lazila s Crnoga mora po strani azijskoj, da udje u Propontis. 
U istinu Strabo govori lovu palamita (\\r\\oL]jh<^ , a mjesto 
zove nTiXajjiufea (Pelamydum captura)^. K tomu dodaje putopisac 
svoje^opazke i sjeca (sto je on vidio), kako ista (?) riba s oceana 
ulazi Rajnom u usee Nekara, gdje se u svibnju u velike lovi, te 
da se za to zove ^Maifisc". Nabrajajuc nadalje bezestane (p. 38) i 
govorec raznovrstnih trgovinah, spomiuje i trgovanje krScanskim 
robljem, te opisuje sa zaljenjem; kako se s nesrecnim, osobito zen- 
skim robljem kod pogadjanja nedostojno postupa. Navodec moseje, 
osobito opisuje Sulejmanovu kao najnoviju, govori o njezinom po- 
lozaju i slogu, te popunjuje tim sve starije opise Carigrada. Opi- 
suje uz to grobnicu Sulejmanovu, koja je kod iste moSeje od ka- 
mena i mramora, okruglo sagradjena. Govorec gradnji te grob- 
nice, spominje detiri velike mramorne plo^e, koje su dignute (8./VIIL 
1567) iz sv. Sofije, a na tih plo^a da se citaju zaklju^ci i odredbe 
sabora carigradskoga, drzana za cara Emanuela. Ovom prilikom 
govori o turskoj poboznosti, o molitvah, pranju i raznih obi^jih, 
sto se pri tom drze. Zatim opisuje glasovitu crkvu sv. Sofije, pre- 
tvorenu u moSeju, govori na Sire njezinom slogu, te ju poredjuje 
donjekle s rimskom rotundom. Opisujuc nutrasnjost crkve, izti(5e 
kupulu, kao nebo crkve, slikarije, mozajike, zlatne miniature, slike 
svetaca, kojim Turci, da jih pokvare, izvadiSe odi ; spominje kako 

' Potanje Peri gl. u „Radu«, knj. LVI, 230. 

^ „Le razze delle palamite („Palamis sarda^) sono stirpe di mar 
Euxiuo". Tommaseo, Dizionario, III, 721. 

' Strabo, XII, 545, 649. Plinij takodjer govori o lovu tune oa istom 
mjestu. Plin., 1. IX, 15 ; ed. c, v. II, 99. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSROM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 157 

je dosta toga zub vremena oStetio. Zakljudujuei svoj opis, primje6uje, 
da se sv. Sofija joS tako zove, jer se u njoj i sada propovieda, 
„da je mudrost bozja neizmjema i nedokudiva". Dalje govori o 
drugih znatnenitostih : o hipodromu, spomenicih (obelisku^ stupovih), 
kupaliStih, o kucah, raznih sgradah i dr.; ali potanje opisivanje 
svega toga nije na§ zadatak ; iztakosmo samo najglavnije mo- 
mente, da se vidi karakteristika putopis6eva opisa. Pored svega 
ovaj je opis u cielom obcenit, jer o svem torn imamo obsezDije i 
austavnije opise u poznatom Gilijevu opisu Carigrada^ 

Podulje boravljenje u Carigradu upotrebi poslanstvo za izlet po 
Bosporu, koji ladjicom preplovise od Carigrada do uSca u Crno 
more. Opis ovoga izleta odnosno Bospora daje putopisac u VII. 
glavi svoje knjige (p. 48 — 54), gdje u glavnih crtah opisuje put 
Bosporom, spominjuc glavna mjesta i njihove znamenitosti, osvrce 
se na glavne podatke starih pisaca, osobito na StraboDa, Plinija i dr. 
Od zatona i rtova sastojece tiesno glasovite Ijepote opisuje putopisac 
najprije s europske, pa s azijske strane.* Odpocimajuc Galatom, na- 
vodi znatnija mjesta, od kojih se njekoja dobro razpoznaju, a njeka 
8U izopadena. Najprije spominje grob Hajradina Barbarose, Leun- 
clavijev Dioplokionion, ili turski BeSiktas.' Dalje navodi Ordocchi 
(Ortakoi), Arnodocchi (Arnautkoi) i Uromega (? Kurudezme). Mjesto 
pake, gdje se Bospor najvecma stiska, i gdje je najja^a struja, 
zove Hernau^gh, stari je Hermaeum ili danasnja tvrdjica Rumeli 
hisar naproti azijskoj Anadoli hisar, koje tvrdjice sagradi Muha- 
med II. g. 1453 poslije osvojenja Carigrada na obranu tiesna Po 
Sttabonu (VII, 319) bilo bi tiesno tu 5 stadija Siroko, nu puto- 
pisac misli da nije toliko, nego va^una, da je malo viSe od 6etvrti 
tal. milje, a po danaSnjem ra^unu 550 m. Giannizzara je izopa^eno 
ime Genihisar, grdki Neocastrum, a danasnji Jenikoi. Putopisac 
misli, da je tu bio hram Bizanca, dodim je bio po Strabonu (VII, 
319) i Polibiju (IV, 39) kod Serapeiona, danaSnjega gradica Rumeli 
kawak, koji sagradi Murat IV., gdje se tiesno za nevolju lancem 
poprieko zatvaralo. Selo Schender bassa, po opisu bila bi danasnja 



^ P. Gillius apud Banduri, imperium orientale, torn. I, p. 211 i d. 

^ Bospor opisase od starijih pisaca: Dionisios Bizantinski, Gillius 
(Gilles-Chevalier), Sestini, Leunclavius, Momars, Carboniano i dr. Glede 
stare geografije gl. Srnitha, Dictionary, I,^ 422 — 5. Od novijih opisase 
Bospor Hammer, Andreossy, Pertussier, Cihacev i dr. k tomu Kieper- 
tova karta (J : 1,000.000). 

^ Leunclavii, Pandectes, p. 169. 



Digitized by VjOOQ IC 



158 p. MATKOV16, 

Terapija, stara Pharmacia, ubavo mjesto, puno prekrasnih vrtova 
i IjetoviSta otmenih grdkih porodica. Biuchtere^ ubavo selo, danasnje 
Bojokdere; tu se savija prama zapadu mali zaton^ o kojem misli, 
da je Plinijev (IV, 46) sinus Casthenes (Lasthenes ili Leosthenes) ; 
ali ova] ]e danadnja Stenia, najveca i najkrasnija luka Bospora, 
a zaton kod Bojukdere stari je sinus Profundus (Bad'uxo>.7ro;). 
Obala se odovud u istinu savija k sjevero-iztoku, odkuda se vidi 
usee Crnoga mora. Manastir S, Maria de Castagna, ko] bijaSe po 
P. Gillesu u kestenovoj dolini, misli putopisac, da se nezove po 
obilju kestena, nego od staroga Casthenes (sic!). Leandro, gradic 
Darijev, stari je Serapeion\ a dana§iiji Rumeli-kawak. Sva obala, 
opa^a putopisac, od Galate do Bsjukdere, vrlo je ubava, bila je 
gusto naseljena, puna prekrasnih vrtova ; dalje pako od Bojukdere 
do uSca, poSto visoke i provaljene gore hvataju se obale, neima 
ni prebivaliSta, ni vrtova. — PoSto je putopisac nacrtao europsku 
obalu Bospora, govori o Crnom moru i njegovom starom imenu, 
koje more mu se zvalo ponajprife Assenus ("A^evoc) ili ^inhospitale", 
pa Eussino (Eu^stvo;) ili ^hospitale". To su poznata imena starih 
geografijskih pisaca^ a opetuje jih i Leunklavij I NaS se putopisac 
trudi da raztumadi, zasto se ono more zove „Crnim", misli, da 
se za to take zove radi svojih gustih, mrkih magia i siloih bura, 
kojimi je brodarom pogibeljno. Ovo tuma^enje prihvaca Leunklavij 
(1. c.) i drugi tadanji pisci. Nad putopisac misli, da se za to u0- 
kipi, Sto mu je usee, Bospor, odvec tiesno, da silni valovi, nastali 
burom^ neima ju6 dosta siroka izlaza, vradaju se natrag i postaju 
bjesniji; sastajuc se s drugimi,« vrte se i lome medju sobom, uz- 
rokujuci desta brodolomja. Za potvrdu toga navodi oluju prigodom 
njegova puta, na duSni dan, kad je viSe od 60 brodova postradalo. 
Uz to navodi i misljenje Mele,* da je Crno more za to burno, §to 
je odvec plitko; glede imena „mare Maggiore", pozivajuc se na 
Ptolomeja (1. Ill, c. 10)*, misli, da se za to tako zove, Sto je vece 
od svih dragih zaljeva mora Sredozemnoga ; a glede omjer^ 
usvaja podatke peripla Arijanova^ — Zatim crtajuc azijsku obalu 

1 Serapeion, Strabo, VII, 319; Polybius, IV, 39; Smith, I, 424. 

* Pontus Euxinus u starih pisaca gl. u Smitha, I, 886 — 88. 

* Leunclavius, Pand., p. 177. 

* Pomp. Mela, I, 19; ed. Parthei, p. 28, 29. 

* U talijanskih izdanjih Ptolomeja 6ita se: „Ponto Eussinio oggi Mar 
magiore". Tolomeo da Ruscelli-Malombra, p. 155, 230, 235. 

^ Arriani Periplus Ponti Euxini; ed. Muelleri, Oeographi graeci 
minores, I, 370—401. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKAKSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 159 

Bospora, spominje najprije ^turanj sa svjetiljkom^, koja pokazuje 
brodarom put u u^ce, koje mu je tu tre6inu milje Siroko, a turanj 
mu se zove Phano (Phanarion, An. Fener). Spominje na blizem 
otoku mramorni slup, o kojem se krivo tvrdilo, da je podignut u 
slavu Pompejevu, o kojem spomeniku na tanje govori Leunklavij^. 
Na daljem puta spominje naproti Leandru gradic Hiero, stari 
Hieron^ ili danasnji Anadoli kawak, a ruSevine starih zidina bile 
bi mu ostanci gradi6a Darijeva. Gradic Eschizara biti 6e izopa- 
Seno ime od Anadoli-Hisar. Tu spominje naproti hramu Bizanca 
hram Calcedonie, koj nije bio tu, nego kod gra.di6a Anadoli- 
Kawak'; al ime Kaleedonije pomiefiao je s gradom Kalcedonom, 
gdje je po Meli (I, 19, p. 27), na kojega se pozivlje, u istinu bio 
hram Jupiterov. Dalje navodi selo Scintelchin, po karti mozda 
danaSnji Dzengel-koi. Od ovoga sela p6 milje daleko, viSe prama 
gori; tvrdi putopisac, da je bio stari grad Chrysopolis, a da se 
take zvao za to, Sto je imao mnogo tornjeva, kojih su krovovi 
bili pokriti pozlacenim bakrom, te da je u istom mjestu crkva, 
koje se krov sjajio od zlata, i za to se zvala crkva Chrizochie- 
ramos, Potonje je ime Leunclavijeva Chrysokeramis, koja mu je 
bila blizu Anadoli-Hisar*. Chrysopolis pako i Chrysoceraa nije 
jedno te isto : prvo je danaSnji Skutari, Sto i Leunelavij (p. 6S) 
potvrdjuje, a potonje danainji „Zlatni rog*^". NaS putopisac ta- 
kodjer pozna miSljenje tadanjih uc^enjaka, koji tvrdiSe, da je stari 
Chrysopolis pozniji Skutari. Putopisac pozna i miSljenje tadanjih 
u^enjaka, koji (kao §to jos mnogi danaSnji) utvrdiSe, da je Chal- 
cedon pozniji Skutari^; al on se trudi usuprot dokazati, da je 
stari Chalcedon viSe od dvie milje daleko od Skutara, izvan tiesna, 
kod sela Cidecchie (Kadik5i), potonje njihove stanice na ovom 
putu. Jer sva je ova obala stare Bithinije, opai^a dalje, puna ru- 
Sevina svakojakih gradjevina, kojih ima na polju jo$ viSe, odkuda 
se razabira, da je tu morao biti velik grad. Na mjeatu, gdje je 
danaSnje selo, vide se mnoge stare sgrade, medju kojimi se izti^e 
vrlo stara crkva, gdje se drzao crkveni sabor za cara Marcijana 



^ Leunclavius, Pandectes, p. 169, 170. 
' Smith, op. c. I, 424. 
' Smith, op. c. I, 424. 

* „Chrysokeramis, locns ab aede sacra dictus, tegulis olim inauratis 
omata; vicinum est Anatolis Castelli^. Leunclavius, p. 158. 

* Smith, op. c. I, 614. 

* Smith, op. c. I, 696. 



Digitized by VjOOQ IC 



160 p. MATKOV16, 

god 455 (m. g. 451); spoininje atari, vrlo dubok i vodom obilan 
bunar, koj bijaSe Sulejmanu i njegovoj vojsci Da polazu u vajnu 
perzijsku velika blagodat. Sude6 po ovih starinah, po sli6aosti imena 
i po miSljenju mnogih tamoSnjih uglednih stanovnika, misli, da je 
tu bio stari Chalcedon. JoS ga to na to upuiuje, Sto je okolina 
vrlo rodna, a luka vrlo velika i udobna. Dodim mnogi pisci stav- 
Ijaju stari Chrisopolis ili pozniji Chalcedon na mjesto danaSajega 
Skutara\ uzimlju drugi (D' Anville i dr.), kao i danasnji Grci, 
da je stari Chalcedon bio na mjestu danaSnjega Kadikoi^. Na§ 
putopisac jur pozna ova oba miSljenja i zastupa potonje, jer mu 
se vidi vjerovatnije. — Ovaj Pigafettin opis Bospora nije drugo, 
nego njeka uspomena njegova tamoSnjega tro-dnevnoga putovanja; 
premda obcenit, nu ipak se mo£e medju gore pomenute starije 
opise uvrstiti. 

Pigafetta, da nacrta tadanje stanje Krscana u Tarskoj, razpravlja 
u VIII. gl. (str. 54) o poreklu Turaka i poatanku osmanske 
drzave. Odpofiimajuc s „Velikom Turskom" (Turkestanom) glaso- 
vitoga mleta^koga putnika Marka Pola', kao prvom domovinom 
Turaka, prati u glavnih crtah njihovu seobu, bojeve i druge sgode 
sve do Osmana, kao ujedinitelja turskih plemena i osnovatelja 
osmanske vlasti. Ob ovih predmetih razpravljaju mnogi tadanji 
pisci, svaki na svoj natin, osobito Spandugino, Paolo Giovio i dr., 
koje sabra Pr. Sansovino u jednu cjelinu*, s kojimi se i nag puto- 
pisac u suStini sla^e, s torn ipak razlikom, Sto on viSe iztide geo- 
grafijske momente, buduc mu je tadanja putopisna literatura onih 
krajeva bila bolje poznata. 

Govore6 osnutku janji&ira, kao glavnih stupova osmanske siie, 
prenosi to (kao i njeki drugi pisci) na vladu Murata II., do6im 
turski izvori pridaju, da su jur od Urhana uvedeni*. Crtajuc po- 
lozaj KrScana u Turskoj, govori o njihovih nevoljah, dancih i 

' Smith, I, 596. 

2 Bischoff u Mmier, p. 294, 295. Smith, I, 596, 597. 

^ I viaggi di Marco Polo: Venezia 1847, c. 37, p. 196. Yule, 
Travels of Marco Polo, 2 ed. London 1875. I, 198; II, 451—466. 

* Sansovino, Historia universale deir origine et imperio de' Turchi. 
Vinegio 1582. 

^ Turske izvore osnutku janjicara za Urhana zlo su razumieli bi- 
zantinski pisci, te su to pripisivali Muratu I., a ove su sliedili Cante- 
mir, Gibbon, Croix i dr. Hammer, Gesch. I, 581. Da su njekoji pisci, 
osobito P. Giovio, pripisivali to Muratu II., gl. Leunclavia, p. 129. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 161 

drugih duznostih ; uz to izti6e, kako malo znaju o vjeri, §to mnoga 
8ela Deimaju ni crkve ni svecenika; neznaju hi za papu, ni z/i 
Rim, ali ipak strogo dr£e postove; ^ame, veli, u babilonskom sa- 
ianjstvu, izdekuju6, da jih Sto prije oslobodimo. NaS ]e putopisac 
zabilje^io o stanju Kr$6ana u Turskoj ono, Sto je vidio i Sto je 
skiao, dodim drug! tadanji pisci podfamSi od erdeljskoga a6itelja 
iz oebeSa i naSega Gjurgjevica na Siroko najcrnijimi bojami crtaju 
patnje ErScana u Turskoj, nebi li tim potakii krScanske vladaoce 
na izagnanje Turaka iz krScanskih zemalja^. I naS je putopisac 
proniknut istom miSlju, ]er na kraju pripominje: da Turci na 
toliko vladaju s ErScani, koliko jim ovi daju prilike da vladaja, 
tjeSe6 se bo£jim providjenjem, da to dugo nemo^e trajati. 

Dalje razpravlja u 9. gi. o noSnjah turskih i o njekojih navadah; 
turskih sveSenidh i njihovih obicajih. PoSto je razdielio narod na 
^etiri stalisa: vojnike, duhovnike, obrtnike i seljake, opisuje na 
Siroko njihove noSnje, imajuc priliku i vremena u Carigradu i Je- 
drenetu, da jih na tanko prou^i. tih istih predmetih razpravljaju 
takodjer mnogi suvremeni pisci, osobito L. Bassano; buduc smo 
torn jur drugom prilikom razpravljali, pa Sto su iste noSnje i 
navade u Iztoku po gotovu nepromienjene joS u £ivotu, bilo bi tu 
iztiino poznate strari opetovati*. U ovoj glavi znatan je takodjer 
opis noSnja magjarskih (p. 65), kqje donjekle poredjuje s turskimi, 
a na to ga je potaklo, Sto je magjarska noSnja od njegove vrlo 
razlidita, pa Sto slikari 6esto u mjesto Tur^ina naslikajn Magjara. 
Tu je joS upletena po koja bilje^ka o iivotn i navadah magjarskih ; 
a da se to odnosi u istinu na Magjare: to se razabira od onud, 
gdje spominje poreklo, negdaSnje postojbine i jezik njihov, o kojem 
veil, da se razlikuje od svih susjednih jezika, njema^koga, hrvat- 
skoga, bolje rekuc slovinskoga (schiavona), i od svakoga europskoga, 
8 kojimi neima nikakove srodnosti. Ove biljezke o Magjarih znatan 
su prilog za etnografiju onoga doba. 

U gl. 10. razpravlja o dvoranstvu, osobito ob onih sultanovih 
sk^benicih, koji stannju u seralju. Ovom prilikom govori i o 
krvnom hara^u, o krS6anskoj mu^koj djeci, koja se otimlju rodi- 
teljem u Gr^koj, Hrvatskoj, Bosni i po drugih krScanskih pokra- 
jinah Turske, te se odgajaju za sluzbu dvorsku, dr^avnu upravu i 
za vojsku; prvi se odgajali u seralju, a ostali u zavodu adzem- 



* Rad, XLIV, 108—121; LXII, 126-33. 

• Bassano ap. Sansovinum, op. c. p. 41 — 74. Rad, LXII, 128 — 33. 

a. J. A. 0. 11 



Digitized by VjOOQ IC 



162 p. MATKOVI6, • . : 

ogblan, u pravom sjemenidtu janji^ara. Ervni porez pobirao bi se 
svake pete godine, a od avakih pet dje^aka uzimao se po jedan; 
all u torn se, kako znarao, postupalo samovoljno i nesmiljeno, nije 
.66 inarilo, ako su djeca bila prikladDa, ni za dobu Hi za broj. 
torn krvnom bara^u, kao najokrutnijem zalumu, govori podamsi od 
KuripeSica malo ne svaki tadanji putopisac, kao i svaki pisac 
onoga i sliedecega vieka, razpravljajuci o Turskoj i njezinih pri- 
likah — Za tim govori nai putopisac u gl. 11. o dvorskih 'sluz- 
benicib, koji stanuju izvan seralja, naime, o chasinedarih (cesignir), 
dauSih, muteferricih (mustafaracha)^ dragomanih i dr. Groyorec o 
potonjih iztide Ibrahima, poznata po pridjeyku „8trozzeni^\ kojega 
je kao aiiputnika dobro poznavao, te ga u putopisu njekoliko puU 
spominje : ugledna lidnost, koja je odagiljana u drzavnih pdslovih 
na razne dvorove. O Ibrahimu pri^a, da je rodjen Poljak; razHr 
mije talijanski, njemadki i latinski, ali nijednoga jezika kako treba. 
Buduc da je Mehmedov sticenik, predpostavljen je dragomu drago- 
mahu^ MuhamedU)^ plemenitomu JJiemcu^ koj dobro govori viSe 
jezikia,, osobito latinski, koj bi kao paz kralja Ljudevita zarobljen 
posiije poraza mubadkoga. 

Razpravljaju6 o vojnidtvu, u 12. gl. govori o janjicarih, solakOi, 
^ipahih i njihovih redovih; a u 15. gl. govori o jakosti ili broju 
europske i azijske vojske i njezinib beglerhezih, rumilijskom i ana^ 
dolskom. Europsku vojsku sultanovu raduna na 257.000, a azijska 
na 462.000, dakle u svemu na 719.000 vojnika^ koji bi bili sami 
;konjamci; mornarieu pako ra^una na 50.000 zajedno s gusari/koji 
BU u slui^bi portinoj. NaS je putopisac crpio svoje podatke o rer 
dovih i jakosti turske vojske vjerovatno iz informacije i knjiga, 
jer je nacrtao u glavnih crtah dosta sustavnu sliku o tadanjem 
ustrojstvu i jakosti turske vojske. O vojnidtvu osmanske vlasti 
govori takodjer svaki tadanji pisac, razpravljajuci o turskih po- 
slovih (Bassano, Gjurgjevic, Busbeck itd.), a navlastito u svakoj 
relaciji mletai6kih poslanika, izaSiljanih od vieca u Carigrad, raz- 
pravlja se o . upravi sultanove dri^ave, a osobito o vojnidtvu i nje- 
govoj jakosti, sto je jur onda drzave najvise zanimalo, da se 
uzmognu prema turskoj sili za slu6aj rata pripraviti. O jakosti ili 
Ijroju turske vojske razpravljaju osobito mletadki poslanici (M. 
Barbaro, Garzoni, Tiepolo, Soranzo, M. Vennier, Trevisan i dr.) 



^ Hammer, Gesch., Ill, 388, 389, 511, :512, 525. 
^ Hammer, G^ch,.III, 613; IV, 20. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKAN8K0M POLUOTOKU XVI. VIBKA. 163 

u svojih relacijah, a ponajviSe po ovih i drugi tadanji pisci turskih 
stvari ; ali jim se podatci ne samo nesudaraju, nego se znatno raz-^ 
likuju, premda si svaki poslanik dao truda, da iz pouzdanih iz- 
Yora sazna sto ta^niji broj turske vojske; njihovi dakle podatci, 
kao Sto i naSega putopisca, osnivaju se koje na informaciji, koje 
na procjeni. Poredjujuc ove podatke s podatci nasega putopisca, 
razabira se, da su brojevi o jakosti turske vojske u naiega puto- 
pisca prema onim u relacijah odvec veliki; jer dodim Pigafetta 
uzimlje tadanji ukupni broj s 719.000 vojnika, ra^unalo se po re- 
lacijah i dr. piscih ukupnu tadanju jakost turske vojske na 565.000 
konjanika i 40.000 pjesaka.^ 

Razpravljajuc o ostaloj upravi osmanske drzave, govori u gl. 
13. polo2aju velikoga vezira (bassa visir), koj je po velikom 
ugiedu i dostojanstvu prvi za sultanom. Putopisac misli, da su 
veUki veziri rodjeni ponajvise od matera, poteklib od krScanskih 
roditelja. Ovom prilikom govori o raznih dastih i naslovih (vezir, 
pala, efendi, beg, sandzak), koji su u Turaka u obi^aju ; pa o 
zenah i njihovom poiozaju; o pojedinih pasah, njihovih redovih i 
duznostih, o divanu i njegovom poslovanju. To su poznate stvari, 
kojih svaki tadanji pisac o turskoj drzavi na tanko razpraylja* 
— U gl. 14. govori o osobi sultanovoj i o njegovih sjajnih i mnogo- 
brojnih pratnjah na putu, lovu i dr. Osobito su znatne biljezke o 
tadanjem sultanu Selimu II., kojega je Pigafetta od audiencije i 
od drugud li6no poznavao, te ga mogao u glavnih crtah opisati, a 
imao je k tomu prilike doznati, kako sudi o Selimu njegova oko- 
lina i narod u Carigradu. Putopisac opaza, „da Selima ni Turci, 
ni drugi ne ciene i nestuju tako, kao sto su mu stovali otca 
Sulejmana: jer nije, veli dalje, ni ratoboran, ni hrabar, pa ga 
poslovi mrze i odviSe se je podao vinu ; za to mu je tielo vrlo 
tezko, lice vise nabuhnuto nego debelo, od vina razareno te sli^no 
Baku; a to sve, opaza, bilo je uzrokom, da ga Ijudi manje ciene, 
iiego njegove predje, koji su bili ratoborni i vrli vladaoci. Ima 
mu, veli dalje, oko 40 godina, tiela je debela, stasa srednjega, 
crvena upaljena Hca, a plave i riedke brade". U istinu mozda se 
nigdje u historiji neizti6u toli goleme za dr^avu sudbonosne oprjeke 

^ Zinkeisen u 3. knjizi svoje historije prikazuje tadasnji ustav i 
opravu, a osobito vojnictvo osmanske drzave po gradji, crpljenoj iz 
mletackih relacija i znatnijih tadanjih pisaca. Ova razpravljanja liepo 
razsvjetljuju i popunjiiju doticne glave u nasega putopisca. Zinkeisen, 
III, 139—247. . 

* 

Digitized by VjOOQ IC 



164 



V, HATKOVld, 



izmedju dva vladaoca, otca i sina, koja su zasebice na priestoija 
sjedila, kao izmedju SulejmaDa I. i Selima II. Ove zanimive bi- 
Ijezke naSega putopisca o tadanjem sultanu, ako se porede s njeito 
mladjom slikom, sto ju nacrtaSe g. 157.3. mletaSki poslanici An- 
drija Bodoaro i Konstantin Garzoni o Selimu 11.^ razabrati ce se, 
da su te biljezke u Pigafette krace^ ali da se s onimi u mleta^kih 
poislanika savrSeno slazu. 

Nacrtavsi putopisac u prediducih glavah sliku o snazi turske 
vlasti, nevolJDom stanju njezinih krScanskih naroda i o jakosti 
turske vojske, razmatra u osvrtu (cap. 16. p. 99.), kako bi pored 
svega toga ipak sdruzeni krscanski vladaoci naogli odoljeti sili 
Qsmanskoj, jer su njezini europski puci, radi nepodnoSljiva krata 
jaripa pripravni na svaku bunu; a dim bi se promienila turaka 
9re6a, digli bi glavu; jer Turci neimaju tvrdja, koje bi jih uz- 
drzale. To zadaje Turkom, primjecuje, ipak kadSto straha, te su 
za to vrlo oprezni. Putopisac dalje promatra, da po§to je bog 
poslao Turke, da kazne grieSne Kricane, posto ovi predugo trpe 
i popravili se, nece pustiti, da jih jos viSe pritisnu i satru, a za to, 
opaza dalje, da nije turska vlast dosta jaka, da jih jo§ duze drzi 
pod jarmom, kad bi protiv nje ustali vladaoci, koji bi krieposcu i 
hrabroScu bili jadi. Putopisac navodi kao primjere: ponajprije Da- 
rijevu nebrojenu vojsku, koja nije mogia odoljeti Aleksandru Vel., 
kojega je vqjska mnogo manja bila ; za tim navodi Rimljane, koji 
si podlozili sviet sa svojom hrabrom i discipliniranom vojskom. 
Dalfe opaza, da sultanovi vojnici nezele rata, jer za mira uzivaju 
pna podieljena jim dobra; zele ga pake samo oni pjeSaci, koji sa 
vise hajduci nego vojnici, za koje sultan nehaje, nebrinuc se za 
njihovo zdravlje, ako bi jih poginula i nebrojena mnozina. U 
Turskqj dakle zele rat, veli, samo oni, koji neimaju §ta izgubiti; 
strpljivost i posluSnost turskih vojnika nije vise ona, kakova je 
njegda bila, jer stega je znatno popustila, a onaj negdasnji vjerski 
zanos jur je u njih ohladnuo, jer neidu vise tako lako u smrt; 
onoga negdaSnjega siromastva i strogosti zivota neima viSe, kao 
za prvih njihovih sultana, zive se bo razkoSno i sjajno. Kao Sto 
su bogatstva Iztoka Rimljanom, tako su i Osmanom pobjede na 
Iztoku i oplienjenje Egipta naniele velike Stete. JoS je jedno u 
vojske turske, Sto prieti pogibelju osmanskomu carstvu, na ime 
Sto su vojnici porekla krscanskoga, Sto ima prevelika mnozina 

^ Relazioni degli Ambasciatori Veneti; ser. Ill, vol. I, p. 360, 402. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 165 

kr§canskih robova, ne samo onih^ kqji nose okove na noguh, nego 
i onih, koji nose bielu kapu, te se odievaju muzulmanskim imenom, 
zelec u srcu svako zlo Tur^inu^ a najveca bi jim bila slast, kad bi 
mogli svoje gospodare poubijati; a da je toga vec bilo, navodi 
DJeke primjere, Daime Kali pasu Muhameda 11.^ i Ibrahima, pa§u 
Sulejmanova,^ koji su KrS6anom prijali. Uz to spominje, Sto je 
sluSao u Carigradu i putem od svojih zemljaka, od Talijana, koji 
BU na oko bill Turci, a u srcu su potonjim sve zlo zeljeii; ali 
niti su mogli, niti su imali snage, da gto poduzmu. Kad na dodje 
vrieme, pripominje, sve ce se to i mnogo drugo odkriti, te ce ona 
tiranska vlast u trenutku velika zla dozivjeti, jer ce se oni narodi 
na noge dici i udariti kao naoblaceno nebo svojimi strielami^ ter 
uzivati nad razsulom, Sto su predugo pod krutim jarmom stenjali. 
Iz ovoga se osvrta razabira, da je putopisac opisao tadanje 
stanje osmanske vlasti osobito za to, da poka^e, kako bi moguce 
bilo, da se oslobode krSdanske zemlje i narodi od zuluma turskoga. 
Tim bi ovaj kratak ali jezgroviti osvrt, kao i ostalo, Sto je na- 
pisao u putopisu o nevoljnom stanju tamoSnjih krS6ana i o snazi 
osmanske vlasti, imalo taj zadatak, da i naS putopisac kao debar 
ErScanin, a kao takav se u svom putopisu pokazuje, potakne na 
razmiSljanje ob oslobodjenju turskih KrSdana, i kako bi se to ve- 
liko i bogoljubno djelo sdruzenjem krScanskih vladalaca i vrstrio 
oredjenom vojskom lasno postici dale. U tu svrhu opisa s jedne 
strane na tanko turske tvrdje, nacrta nezadovoljstvo i trpljenja 
tamoinjih KrScana, a s druge strane svraca paznju na klice raz- 
sula, Sto se jur onda pojavilo u zivotu osmanske vlasti. Tim bi 
ovaj osvrt spadao medju one diskuaije ob izgonu Turaka iz Europe, 
kojimi diskusijami bijaSe onaj viek (XVI), po^amsi od F. Petanfica/ 
oprav obilan, a na te spise svracena je paznja jur na drugom 
mjestu.* Ali biljeJke te vrsti u naSega putopisca znatno se raz- 
likuju od sli^nih u drugih tadanjih pisaca, Sto se osnivaju na 
ftobstvenih; trieznih i nepretjeranih opa^anjih. 

PoSto je putopisac opisao svoje putovanje i nacrtao sliku o ta- 
danjem stanju osmanske vlasti, dodaje na kraju svoje knjige izkaz 
sciena Sto se placalo u Carigradu u studenom 1567. za mi- 

^ Potanje o Kali pasi gl. Sansovina, p. 121. 
^ Potanje o Ibrahimu gl. Leunclavija, Annales, p. 49. 
^ Rad, knj. XLIX, 103—105. 

* Glasnik, knj. XXXVI, 155—200. Rad, knj. XLIV, 108—121; 
knj. LXII, 126-133. 



Digitized by VjOOQ IC 



166 p. MATKOV16, 

. rodije i druge trgovine.* Uz to pored]U]e turske novce, teze i 
mjere s tadanjimi* novci, te^ami i mjerami, osobito mletadkimi i 
ttgarskimi. Ovaj je prilog dosta malen, ali vrlo znataa, ^to su 
ovakovi izkazi iz onoga doba vrlo riedki. Takovi izkazi bili bi 
zDameniti, kad bi jih vise bilo, osobito o trgovackom prometu cari- 
gradskom. Jer Carigrad bijase ]o§ ono doba u trgovackom pogledu 
za iztok Europe posredujuce trziSte, kao sto Bruges (Brtigge) i 
Anversa (Antwerpen) bijabu za europski zapad. Razni narodi sticahu 
se na njegovih tr^istih, koja su bila za medjusobne potrebe svako- 
jakom robom obilno obskrbljena. Kao Sto bijaSe bizantinski dvor 
tolerantan prema trgovadkim narodom, koji su Carigrad trgovine 
radi pohadjali i tamo svoje trgovadke poslovnice uzdrzavali, do- 
pustajuc jim da grade crkve svoje vjere sred gradskoga priedjela, 
u kojem su bili Dastanjeni; tako su i Osmani kao bizantinski 
nasljedniei isto dopuStali, jer bi inade posredujucemu tr^iStu osobito 
svojstvo manjkalo, kad nebi bio dovoz s iztoka s dovozom iz 
zapada i sjevera u primjerenom razmjerju; budu6 se iztodne, za- 
padne i sjeverne trgovine morale zamjenjivati ; jer napokon nijedaa 
narod nemoze na dugo samo da kupuje, a drugi samo da prodaje. 
— Da putopiSCev izkaz o cienah raznih trgovina na carigradskom 
trzistu popunimo, odnosno razsvietlimo, pretresli smo njekoje knji- 
zevne izvore (Pegoletti-Uzzano, Paxi i dr.) o tadanjoj trgovini, pa 
najznatnije novije politidne ekonomije i historije trgovine (Pri- 
maudie, Marin, Hiilmann, Cibrario, Soberer, Heyd, Beer itd.), ali 
nismo se mogli na ejenike carigradske onoga doba uigdje namjeriti. 
U gore pomenutih izvorih ima gradje za carigradsku trgovinu, 
gdje se prikazuje carigradski trgovaCki promet s raznimi trgo- 
vaCkimi gradovi; ali se navode samo predmeti izvoza i uvoza bez 
svakih trinih ciena, uz to se poredjuju novci, teze i mjere cari- 
gradske 8 novci, tezami i mjerami dotidnih gradova. Tim rjedji 
je putopisCev izkaz, §to su ciene naznadene u turskom novcu, a 
tako i teze i mjere, sto je za onda jo§ bilo u trgovackom prometu 
malo u obiCaju. I poredjivanje novca, teza i mjera u nasega je 
putopisca posve drugo, nego Sto na pr. u Uzzana i Paxa, jer u 
njib neima turskih mjerah i tezah drobnijih podataka, a 
ugarskom novcu neima u njih ni spomena. Tim bi ovaj putopisfiev 
prilog trznih cienah carigradskih bio znamenit izvor za historiju 
ciena i za bistoriju trgovine onoga doba. 



Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VUBKA. 167 

Tim bi razpravili Pigafettin putopis, koj prikazuje stari vojni^ki 
put, vodeci s Ugarske, odnosno srednje Europe preko Biograda u 
Carigrad, a putopisac ga prikazuje kakav je onda bio. To je isti 
onaj put, koj nam je na tanko pozuat iz putopisa (nespominjuc 
starije) prvoga Vrandiceva putovanja. Nu Pigafettin putopis ipak 
popunjuje Vran^icev, ne samo od Jedreneta do Carigrada, nego 
mjestimice i drugdje, oznacujuc preciznije ne samo smjer puta, 
nego i njegovu topiku; pa Sto nije toliko arheologijsko-geografij- 
skimi umetci izprekidan kao gto u Vran^ica. Oni pako arheolo- 
gijsko-geografijski umetci, u ostalom u tadanjih humanista obi^ni, 
premda su ponajviSe u skladu s tadanjimi rezuHati nau^nih iztra- 
zivanja, ipak se u Pigafette prikazuju vi§e samostalniji ; jer nas 
putopisac, gdjegod se neslaze sa svojim ufienim gospodarom ili 
s drugimi tadanjimi pisci, a svojoj skromnosti poti^e na dalnje 
razmiSljanje o dotifinom predmetu. Pigafetti kao i Vran^icu bjese 
Ptolomej i karte u njegovih izdanjih ona zviezda predhodnica, 
koja prati tadanje putnike u opisivanju svojih putovanja po Bal- 
kanskomu poluotoku; posto su Merkatorove karte onda jo§ bile 
odvec riedke i vrlo tezko pristupne. One pako orografijske po- 
grjeske u naSega putopisca, osobito ako jih motrimo s danaSnjega 
nau^noga stanoviSta, desto se pojavljuju u Vran^ica, a nisu riedke 
ni u mnogih drugih tadanjih i poznijih putopisaca i geografa, 
osobito -0 razredbi i uporabi starih orografijskih imena, te u iden- 
tifikaciji starih s novimi orografijskimi imeni. — U ostalom sam 
putopis o^ituje, da mu pisac bjeSe iskusan i naudno svestrano 
obrazovan putnik, koj je, potekav od glasovite putnidke porodice, 
mnoge zemlje proputovao; da je dobro poznavao, kao sto se iz 
gore navedenih citata razabire, glasovite stare i sredovjeSne geo- 
grafe (Strabona, Plinija^ Pomp. Melu, Arriana, Ptolomeja, Solina 
i dr.) i glasovite starije (Pian Carpina, Marka Pola i dr.) i tadanje 
putnike, premda imena potonjih nespominje. Vrh toga se razabira, 
da bjese dobro upucen u historiju i njezinu knjizevnost onoga 
doba, kao i u druge grane tadanjega znanja i umienja. Na§ puto- 
pisac u opisu svoga puta, nesteze se u razpravljanju li na nj, 
nego kod svake zemlje, kqjom je proSao, dodaje kratku crticu o 
naravi i o tadanjem stanju njezina tla i naroda. Putopis na dalje 
pokazuje, da mu pisac bjeSe oStrouman motritelj, koj je temeljito 
proniknuo, ne samo u prirodne odnoSaje slabo poznata puta, ta- 
mosnjih zemalja i naroda, nego i u razlidite prilike osmanskoga 
zivota. Mnogi su mu predmeti, istina, s drugimi tadanjimi pisci 



Digitized by VjOOQ IC 



}68 p. MATKOVldy 

zajedni^ki^ ali opisi su mu ^vi i sackzinom jedri^ slog precizan i 
korektan, prikazivanje bistro i zanimiyo, odlikujuce se pronicavim 
shvadaniem, S]guriioS6u suda i vjernoS6u opisivanja. Porediy na- 
pokon Pigafettin putopis s tadanjimi Stampom izdanimi putopisi 
po Balkanskom poluotoku : lasno se dokuduje (budu6 da Vrandicev 
putopis nebijaie onda poznat), zaSto je glasoviti eDglezki geograf^ 
prvi onoga doba, poticao naSega putopisca na izdanje svoga puto- 
pisa ; jer Pigafettin putopis zaista spada formom i sadrzinom medju 
najsavrsenije i najznatuije putopise po Balkanskom poluotoku 
onoga doba. 



Digitized by VjOOQIC 



Bngarski i srpski prijevod knjige o sedam 

madraca, 

DJen izvor i kratak obzir na druge slovenske redakcije. 

Predemo u itjednici JUologiiikO'historiikoga ra»r4da jugo^ltwenske 
akademije znanotti i umjetnosti dne 3. 9rpnja 1889. 

NAPISAO DR. M. MURKO. 

GQrres je nazvao' knjigu o sedam mudraca razSirenijom od 
sviju klasi6kih djela; dopria je do sviju naroda, prevedena je a 
jezike jevropske i azijske. Mi j^ nalazimo — razumije se — i 
kod Slovena, a DJena sudbina je veoma znadajna za istoriju kul- 
turnoga razvitka slovenskih plemena. 

Preporodjena bugarska i srpska knjiievDost dobife j@ tek po- 
6etkom naSega stoljeda. SafaHk* je srpski prijevod (HcTopia Cuh- 
AHiibi <i>HJioeo4>a. Bi. Ey^HM'ib 1809.) prezimo popratio ovim rije- 
Mma: Abgeschmackte Anekdoten liber Weiber, Gedichte etc. Na 
svaki na6in se njezin sadrSaj u mnogo ikoje 6em ne sla£e s Da- 
Sim, u $koli fraDcuske galaoterije dotjeraDim danaSnjim Dazorima 
iensklDJu, osobito, ako uzmemo u rake orijeDtalDe receozije, 
koje BU se razSirile med Bugarima i med Srbima. oafaffkovo mifi- 
Ijenje je ipak DepravedDo i osobito Dehistoridko. Da on nema pravo, 
vidi se iz toga, Sto su pri^e iz toga djela bile tako rado ditane i 
pripovijedane kod sviju naroda, te se mo2e s pravom ustvrditi, da 
poslije biblije nije ni jedno djelo bilo prevadjano ti tolike jezike 

^ „Die deutschen Volksbflcher", str. 164. 

* ^^Geschichte der sttdslavischen Literatur", III, str. 412, N. 618. 

^ Mnogim izdanjima njema^ke kronike o sedam mudraca, kojih se 
u svemu napominje 38 (Goedeke, Grundriss zur Gesch. der deutschen 
Literatur. ^ 349 — 351, osim toga jos d?ije njiinjenjemacke, ib. 466/7, 
all to jos nijesu sve: meni samomu su^ dok sam radio, do§la do ruku 
jos 4 starija stampana izdanja), stoji kao natpis: 8ehr lustig und 
nUtzlich wider der falschen Weiber Untreu ku lesen. 



Digitized by VjOOQ IC 



170 



MUBKO, 



kao ovo. Fantazija narodnja je na sve ^etiri strane svijeta nala- 
zila a pridama njegovim bogate hrane, pa su te pri^ postajale i 
pravom svojinom pojedinih naroda. 

Tako i kod Slovena ; n. pr. : u istocnim i zapadnim redakcijama 
„8edam mudraca" ima prica o vjemom psu^. Neki vitez ode (po 
zapadnim redakcijama) na turnir, a svoga sindica povjeri trima 
sluzaokama. Kad se dijete zavelo u san, izidjose sluzaoke na polje, 
a u tom izmili iz stijene grdna zmija, te htjede da pojede dijete. 
Al pas, koji je bio u sobi kraj djeteta, sko6i na zmiju i, premda 
je Bam bio okrvavljen, zagusi zmiju. No, dok se nfih dvoje borilo, 
kolijevka se prevrnu i pokri dijete. Sluzaoke, videci poslije krv, 
pomisle, da je pas zaklao dijete, te potr^se, da gospodji jave, sto 
je i kako je ; gospodja podje pred svoga muza i javi mu nesrecu. 
On bez du§e upade u sobu i, ni§ta ne misleci, nasrnu golim ma- 
6em na jadnoga psa, te ga raspolovi. Kad je potrazio, odakle krv, 
prevrnu kolijevku i nadje dijete, gdje spava. Sad se pokajao, sto 
je ubio vjernoga psa, al je bilo prekasno. Ovu pricu, koju pripovi- 
jeda jedan mudrac caru, da ga pouci, kako se ne treba zuriti svojim 
odlukama, nalazimo gotovo doslovno u Kolberga, Lud polski 
XIV., 318. 

Kod Rasa se nasla druga pri^, koju opet 6itamo u knjizi „o 
sedam mudraca" na ime: „Matrona Efijska** ili „Udova" (u iia- 
udnoj literaturi „Vidua"), koji je predmet vec Petronij po jednom 
istocnom izvoru iznio, Zena nekog viteza (tako u zapadnim redak- 
cijama „sedam mudraca") u tuzi provodi dane i noci na grobu 
svoga muza. Do nje dodje neki vitez, koji je u blizini duvao oibje- 
senjaka. Dok je on s njome razgovarao, ukradu onoga objesenoga 
6ovjeka i po zakonu bi sada morao vitez biti objesen. Zeni, kojoj 
je on stao obecavati da ce j6 uzeti, pade na pamet, da objese 
njezina dovjeka, koji je bio prije nekog vremena pokopan. Fogto 
vitez ne htjede to da uradi, sama zena objesi svoga prijasnjega 
muza, te ga jo§^ da bude slicniji ukradenomu objeSenjaku, svako- 
jako isakati. Ovaj isti motiv nalazimo u Scadrinskom okrugu 
Permske gubernije u sjevernoistodnoj Rusiji^. Ista stvar je poznata 
i u Ilkrajini, a iz narodnih ustiju je poljski pjesnik Goszczynski' 

* U naucnoj literaturi o sedam mndraca je za tu pricu opce primljen 
oaziv ^Canis**. 

^ Orient und Occident, II, 374 pod natpisom: :Zena, koja je zabo- 
ravila svoga muza. 

^ Pypin 1 Spasowicz : HcTopia cjiaBflHCKHX'B JiHTepaTHpa>, II, 625. 



Digitized by VjOOQ IC 



BUG I SRP. PRIEVOD KNJIGB O SBDAM MUDRAGA. 171 

uzeo (ne izmislio) „lukavo8t" upraviteljevu u svojem „dvoru Ka- 
njevskom" (Zamek Kaniowski), kojim htjede prisilili Orliku, da 
podje za iijega. Brat Orlikin, kozak, bjeSe postavljen docu na 
strazi pod vjesalima. Upravitelj ga odraami sa straze, a medju 
tijem zapovjedi, da se objeSenjak skine s vjesala. Za to je imao 
kozak biti objesen. Sada upravitelj predlaze Orlici, neka bira: 
bratovu smrt ili neka primi njega za muza. 

Eako su oStri sredovjedni moraliste mislili o tome djelu, vidimo 
po natpisu jedne latinske recenzije; koja je najstarija na zapadu i 
u mnogom se slaze sa orijentalnima, naime ona, iz koje potifie 
francuski ;,Dolopathos" trubadura Herberta : Historia pulcherrima 
ac delectabilis Lucinii, qui fuit discipulus Virgilii magni philosophi, 
utilis pro humilitate, patientiaj obedientia, castitate et sileniio ser- 
vandis^. 

Sto carev sin mora da sedam dana §uti, to je upravo jezgra 
cijele knjige. Radi toga se on ne moze braniti proti klevetama 
nevjerne zene svoga oca (macuhe u zapadnim redakeijama). Mu- 
dracima se sada nadaje prilika, da se zauzmu za njega pripovije- 
stima, no nevjerna zena gleda opet, da svojim pridama paralizuje 
njihov utif^ak. Ali motiv njegova Sutanja nam ipak nije razumljiv. 
U recenzijama poznatim razjasojuje se sudbina careviceva, sto je 
mudraci ^itaju u zvijezdama. No izvor je tome mnogo dublji: 
knjiga „sedam mudraca" nije upravo bajoslovna, nego religijozna^ 
apologija budhizma, a nije zbornik prica o kojekakim lukavostima 
zenskim. Vec su Graesze^ i Benfey* tvrdili. da je njezin izvor u 
Indiji, premda se nije primilo Benfeyovo miSljenje, koji je dovodio 
ime Syntipas od starog indijskoga siddhapati; tek je Goedeke^ 
nasao pravu indijsku paralelu: pridu, koja je u mnogom slidna 
onoj Josifu jegjipdtskom, naime o Kunali^ sinu kralja Asoke. 
Prvi smisao se sve vige gubio, a i u recenzijama, koje su nam 
poznate (indijska se jos nije naSla), vec je sasvijem potamnio. 



* Po rukopisu iz 15. stoljeca becke dvorske biblijoteke, gl. Mus- 
safia, Sitzungsberichte der kais. Akademie der Wissenschaften. 1865, 
8tr. 249. 

^ Dr. Paul Cassel, Mischle — Sindbad, Secundus — Syntipas. Ein- 
leitung und Deutung des Buches der weisen Meister. Berlin, 1888, 
8tr. 27. 

^ Lehrbuch der allgem. Literargescbichte. II, 1, 462. 

* Orient und Occident, III, 170. 

^ Liber de septem sapientibus. Orient u. OcQJdent, III, 391. 



Digitized by VjOOQ IC 



172 



M. HURKO, 



Poznate su nam ove orijentalne recenzije^: 

1. Perzijska: SindiMd - ntoeh , ]o§ ne izdana pjesma, pisana 
1375. 

2. Osma no6 perzijskoga Ttiti-D^meh di Nachsebi god. 1329. 
Izdana u malo eksemplara na perzijskom i njema^kom jeziku od 
H. Brockhansa. Leipzig, 1845. Na novo izdao u talijanskom pri- 
jevodu Teza u djelu: II libro dei sette savi di Roma. ed. D'An- 
cona. Pisa. 1864. XLIX-~LXIV. 

3. Jevrejska: MiSle Sindbad ili Misl^ Sandabar^, o kqjoj govori 
Cassel^ da ima na sebi biljeg bizantijskoga perijoda i gr^ko-sirski 
izvornik. 

4. Siraka: Sindban^ nastala u 4. stoljecu pod manikejskim utje- 
cajem, smijeSana s perzijskim. Ta redakcija je najbliza grdkoj. 

5. Grfika : Syntipa Mihajla Andreopula*^. Poetifiki predgovor kaze, 
da je djelo prevedeno iz sirskoga i da ga je opet Perzijauac MoO- 
ao; ili Muza napisao. O Mih. Andreopulu niSta ne znamo. Prije se 
drzalo, da je djelo pisano od 11. — 14. vijeka, a Comparetti je 
dosta pouzdano dokazao, da Sintipa pada u posljednje decenije 
jedanaestoga stoljeca. Ova recenzija daje sebi biljeg krscanski, ali 
bismo se vrlo varali^ kad bismo o^ekivali u njoj u krScanskom 
duhu preradjenu pri^u o sedam mudraca; o kakoj sasvijem do- 
sljednoj radnji, koja bi obuzimala sve, §to se ne slaze s krscan- 



^ Mi demo ovdje navesti samo glavnije, sto je o torn pisano: Do- 
menico Comparetti, Ricerche intorno al libro di SindibM. Milano. 1869. 
(Estratto dalle Memorie del R. Institute Lombardo di Scienze e let- 
tere, vol. XI, II della serie III). A. Keller, Li romans des sept 
sages. Ttibingen, 1836. M. Landau, Die Quellen des Decameron^ 2 
Ausg. Stuttgart 1884, str. 28—89. 

^ Stampan prvi put u Carigradu 1517, po torn u Mletcima 1544, 
1605. Franc, izdanje: Carmoly, Paraboles de Sandabar, Paris 1849. 
Heinrich Sengelmann^ Das Buch von den sieben weisen Meistern aus 
dem Hebraischen und Griechischen libersetzt und mit literar-historischen 
Vorbemerkungen versehen von . . . Novo jevrejsko izdanje sa njemackim 
prijevodom ima kod Cassel-a (gl. gore). 

« 0. c. str. 310. 

* Ova recenzija se ne spominje kod Oomparettija. Sindban oder 
die sieben weisen Meister. Syrisch und deutsch von Friedrich Baetbgeo. 
Leipzig, 1879. 

* SuvTtTra?, De Syntipa et Cyri filio Andreopuli narratio e cod. 
Pariss. edita a lo. Fr. Boissonade. Parisiis 1828. Na novo Eberhard, 
Fabulae romanenses graece conscriptae. Leipzig, 1872. 



Digitized by VjOOQ IC 



BUG. I SRP. PRravOD KNJIGS O 8BDAM MUDRAOA. 173 

skim duhom, ne moi^e biti razgovora. Da je Sintipa krSdanski pre- 
radjen, razabire se samo nekim trunima. 

6. Arapska: ^Sedam vezira^ u nekim redakcijama „Tisu6 i 
jedne noci**, poznata u triraa razliditima oblicima; tuneska je vrlo 
mlada, tek god. 1731 svrSena a pisana u Egiptu^. Osim toga ima 
joS tako preradjenih arapskih, perzijskih i tarskih redakcija, a ko- 
jima dolazi 10 ili 40 vezira*. 

7. Spanjolska: Libro de los engannos, et assajamientos de las 
mugeres^. opanjolski prijevod iz arapskoga god. 1253 ^pes ordine 
deir infante don Federigo** (kralj Alfonso, brat d. Federiga, dao 
je dvije godine prije prevesti drugi isto^ni zbomik: Ealila i 
Dimna). 

U svijem tijem redakciiama dolazi mo2ni i mudri isto^ni car 
(u gr^koj je Kyros kralj perzijski). Kraj mnogih i6n& (u grj^koj 7) 
dugo nedobiva nikakih nasljednika. A, kad mu je u neke nekavice 
osvanuo sin, htjede, da ga odgoji, §to se samo moglo savjesnije, 
te ga preda sedmorici mudraca svoje driave. No carevic ne nau6i 
niSta kroz godine, te se na pofiljetku pozove najmudriji Sintipa, 
koji carevida dotjera u mudrosti najdalje u kratkom yremenu (od 
6 mjeseci), poSto je dao da se njegova morltlDo-filbzofska nauka 
nacrta u carevicevim sobama. Kad se carevi6 opet vratio na dvor, 
ne smjede sedam dana ni rijedi prosboriti, jer bi drugojadije odmah 
umro, kako sa njegovi filozofi pro^itali u zvijezdama. Niko ne 
moze da rastumadi, za Sto carevi6 Suti (Sintipa se za to vrijeme 
sakriva); tada uze sebi jedna od carevih iena za zadacu, da 6e 
ga natjerati na razgovor. Ona ga dovede n svoju sobu, te ga stade 
navoditi na grijeh; Sta viSe, htjede i carevideva oca ubiti^ samo da 
moze poci za sina. Al carevic ostade tvrd kao stanac-kamen. 

Odbijena zena stade sad ogovarati sina kod oca, i ovaj naumi^ 
da ga — na njezino nagovaranje — dade pogabiti. Sada dolaze 
ona sedmorica mudraca i svaki dan, dok je imao carevic da Suti, 
gledao je jedan, da cara odvrati od njegova nauma time, Sto mu 
je pri6ao kojekake pou^ne pride, kako se dovjek nikada ne smije 
pozuriti u svom sudu, a osobito, kako se ne smije vjerovati lu- 
kavosti i prepredenosti ^enskoj. No nevaljala iena takodjer ne 

* Preveo Habicht, Tausend und eine Nacht, sv. 15, str. 144 — 259. 

^ Die vierzig Veziere. Aus den Ttirkischen tlbertragen von Dr. Behr- 
nauer. Leipzig, 1851. Ovdje ima 80 pripovijedaka. Original polazi iz 
15. vijeka. 

' Tzdao Comparetti, o. c. str. 37 — 54. 



Digitized by VjOOQ IC 



174 



M. MURKO; 



osta prekrStenih ruku, te proti mudracima navodi opet druge pri- 
povijesti. 

Progonjena nevinost — razumije se — pobijedi, te napakon 
dodje red, da pri^a joS i izbavljeni carevic, zena, koju na molbn 
careviceyu ne ubijaju, nego samo sramotno kazne (mora naime 
ostrizene kose i zamazana lica na magarcu prolaziti gradom) i 
Sintipa. Broj ovib pri^a je u raznim redakcijama razli^an. Po 
najviSe pripovijeda svaki mudrac po dvije pripovijesti, zena proti 
njima dolazi samo s jednom, al ima recenzija, u kojiraa katkad 
mudrac pripovijeda samo jednu stvar, a zena dvije (na pr. u tu- 
neskoj). Takodje nijesu uvijek iste prifie, nego su pisci mijenjali 
po svojoj voiji, dometali kojesta, a kojeSta opet izostavljali. 

Ja cu govoriti ppblize samo o grfikom Sintipi, jer su po njemu 
radjeni bugarski i srpski prijevod. GrSka redakcija je pravilno i 
tvrdo gradjena: svaki mudrac pri6a po dvije priSe, med kojima 
ima uvijek nesto protivno. Zena careva pri^a samo pet, jer prvi 
dan samo tuzi, a po§ljednji se samo grozi, da ce se ubiti. Na 
posljetku pripovijeda carevi6 4 pripovijesti, onda slijedi po jedna 
„6acH'b" (tako se zove u bugarskom, iz grSkoga (xOO-ot;) zenina o 
svojoj sudbini, te „iioB'fecTb" filozofa Sintipe svrSava djelo. 

Kako se vidi iz svega toga, Sto smo dosad rekli, nemaju sa 
Sintipom ili sa sedmoricom mudraca nigta zajedni^ko nekoja druga 
djela s istim natpisom, koja se nalaze ^esto u sredovje^nim i no- 
vijim literaturama : „sedam gr^kih mudraca", onda zbirka fabula 
pod imenom Sintipe^ ili nauka ,,indijskog moralnoga filozofa San- 
debar-a ili Sendebar-a" (sliCno se zove Sintipa u jevrejskoj re- 
dakciji). Mora da je bio kadgod „Traictez de Sandebar Indien 
philosophe moral**, kao §to dokazuje Pierre la Rivey Champenois, 
Deux Hvres de filosofie fabuleuse (Lyon- 1579. 8% gdje dolazi 
kao: Le second (sc. livre), extrait de Traictez de Sandebar . . . 
Sli^no djelo mi je poznato iz talijanske literature: La moral filo- 
Sofia del Doni, Tratta da gli antichi scrittori. In Vinegia per 
Francesco Marcolini 1552, gdje takodjer nalazimo: Libro secondo 
della filosophia de sapienti antichi, nel quale vi si vede, i tradi- 
menti della corte del mondo, et quanto sien grandi. Scritto da 
Sendebar moralissimo filosopho. Isto tako: libro terzo . . . 

Ta djela se osnivaju na slavljenoj „knjizi primjera" u kratkom 
nazyaiiom „Pan5atantra" (= pet knjiga), koju je iz sanskrta 

^ Syntipae philosophi Persae fabulae LXII. Graece et latine. Ex 
duobus codicibus mosquensibus ed. Chr. Fried. Matthaei. Lipsiae, 1781. 



Digitized by VjOOQ IC 



BUG. I SRP. PRIBVOD KNJIGK O SEDABf MDDR4CA. L75 

preveo. Benfey i popratio klasi^kim uyodom. Oh je tu dokazao, 
da veci dio na^ih pri^a i pripoviiesti. poti6e upravo iz Indije, a 
tijem je Benfey potakao sadaSnje komparativno izu^vaoje lite- 
rarnih gradiva. Madrac ViSnusarman u indijskom originalu, Bidpah 
(u drugim Pilpai) u arapskom prijevodu, Bidpai u perzijskom, 
zove se u jevreiskom prijevodu Sandabar, kqje je ime prevodilac 
uzeo iz jevrejske redakcije Sintipe, koji je nama poznat.- Isto ime 
ima i Johannes de Capua u 'svojem prijevodu „Directoriu*m hu- 
mahafe vitae", koji je radjen po jevrejskom, a poslije postade iz- 
vorom mnogih drugib. I deSka literatura ima veo u staro doba to 
djelo prevedeno; preveor ga Nikolaj Kondd^ iz latinskog: Pravidlo 
lidsk^ho zivota , jinak podobenstvie starych mudreco. V Praze 
1528, 1600.* • . 

To je vrijedno spomena ponajviSe radi toga, Sto i srpska i 
u 6pce starOslovenska literatura ima svoga „Stefanita i Ihnilata'" 
iz orijentalnoga izvora preko Bizancije i takodje nova hrvatska 
i si^pska literatura dobile su kasnije zapadne nasljednike ovoga 
djela: „lndia7iski mudroznanac^ , iliti nacsin i vishtina , kako 
csovik na svitu xiviti mora, da Bogu ugoditi, obshtini hasnovit i 
srichan biti more^ s nadometkom nikojih pririesS, i chudorednih 
nauk^ primudrog Katona, po g. Martinu Pustaichu si. Brodske 
regemente Majoru iz Nimacskoga u Slavinski jezik prineshen, 
potlam pako po MarianU Jaichu reda s. o. Franceska e^c. na svitlo 
izdan. U Budimti slov. kr. mudroiicsne skupshtiiie. 1825, 8®. 123 
str.* Neposredni original toga iz njemaSkog prevedena djela drzi 
Safafik, da je napisao grof Chesterfield. Srbima prevede iz fran- 
cuzkog to djelo P. Solari6*^: My^poAK)6ai;'B Hh^hhckIh , jih6o 
HCKycTBo iD^acTJiHBO 3KHBHTH y ^^pyacTBy, co^epjKamee ce y Ma- 
JieHOMt iHCJiy HHCTiiiiniH noyHenifl, co/\'hBeHHH e^HHMT> /^peBHUMt 
BpaMHHOMi*, y BeneniH, 1809. 

Bugarski prijevod. 

Bugarski prijevod imamo i u rukopisu i Stampan. njemu je 
prvi govorio M. Drinov^ On je nasao god. 1871. u Carigradu 

^ Umro 1546, a ne 1450, kako pise Landau. 

2 Jirecek, Rukovet'. I, 383. 

' Danicic, ludijske price prozvane Stefanit i Ihnilat. Zagreb, 1870. 

* Safafik, Gesch. d. kdsl. Lit. II, 188. 
' Safafik, o. c. Ill, 436. 

• nepHo^w^ecKO cuHcaHMe. Cp'bA^U'i>, 1884. linmuKB, XTI, 1 — -12: 
HtrtojiKo 3a6paBeHH cnHcaHwa [la Co<i>poHHa Bpa^aHCKaro. 



Digitized by VjOOQ IC 



176 M. MURKO, 

kod episkopa Antima Vidinsko^ zbornik od 269 listova in folio, 
koji je napisao god. 1850. u Razgradu non'B KpacTO norn. A^aaa 
(nonx KpxcTO non'B AxaHacoBx), al je to samo prijepis rukopisa, 
napisana g. 1802. u Vidinu. Sadriaj mu je sasvijem ^filozofski": 
1. MHTOJiorna CnHTHua 4»HJioco<i>a 1. 10^-45. 2) BacHH EaonoBH 
H /^pyraa 6acH0CA0BHfl, 1. 48 — 80. 3) 4»H.ioco*cKiia My^pocTH, 
1. 80—250. 

Drinov s potpunim pravom drS, da je to djelo napisao prepo- 
roditelj nove bugarske knjiievnosti Sofronij Vraianski, koji je u 
ono vrijeme, kad je taj rukopis napisan, 2ivio u Vidinu. Drinov 
je znao i dtampani prijevod prvoga dlanka : EacnocjiOBHe CnHTHnw 
4»HJLOco«a, koji je izdao X.(piiCTaKEi) n.(aBJLOBHH'B) u^'Budimu 
god. 1844.^ No prof. Drinov nije mogao do6i do te knjizice, pa 
8 toga nije ni mogao izre6i kona^noga duda o eijeloj stvari. Ja 
sam mogao knji^icu pregledati u Bedkoj dvorskoj i u Rumjan- 
cevskoj biblioteci u Moskvi, ali na zalost ni ja ne mogn, da upo- 
redim mnogo iz prijevoda Sofronijeva sa Pavlovi6evim, jer Drinov 
navodi samo po^etak djela, a o sadrzaju upravo niSta ne govori. 
Drinov misli, da Pavlovic nije ponovo prevodio djela, nego da je 
samo „Co*poHHeBCKiH nptBO^Tb cb H'bKaKBa, mohcc 6Kr, MaAKH 
HSM-bHeHHa" preStampa. Tako je isto radio i s Istorijom ili Ljeto- 
pisom o. Pajsija*. To izdanje ne spominje J. Konstantin Jire^ek", 
ali iz ns^omenutih izdanja mo^emo sebi da stvorimo sud o dje- 
lovanju Pavlovi6evu i njegovoj osobi On je izdao na svijet joS: 
1) Apii<i>MeTiiKa. B'fejiHrpa^'B. 1833. 2) FasroBopHHK'B rpeKO-6o.i- 
rapcKiit ib. 1835. 3) IIiiebMeHHiiK'B o6n;enojie8eH'B. ib. 1835. 
4) FpaMMaTHKa cjLaBeHo6o.ArapcKa. Hs^anie ntpno. Bte* ByAHM*^ 
1836. 2. H3^. B'fejiHrpa^'B 1845. 5) HarydenHoe ^exe hjih npw- 
KAio^eHHe necMa npiaTHO h noji-bsHO. Y Ey/\HMy 1844. To djelo 
Kristofa Schmidta prevede on s novoga gr^koga. Taj se vrijedni 
i plodni prosvetitelj med Bugarima sUm zove Dap6aninom, pa se 
vidi, kaki je bio iz njegova djela: ApH<i»MeTHKa . . . sa 6o.Arap- 
CKHxe ^ei^a KpaxKo h necMa acno coHHHena ot cyni^aro na ^yn- 
HUi^tt MaKcdoncKa XpvcaH<i>a IlavAOBHHa yuuTeji^c e cjutseuo- 
ejiJiuncKOTO e% Cuvj^oez ynujiuvfe. 

^ IlncMeHH Kp. BceyHHJiHni,a IlemTaHCKor. 8®, 74 str. Knjiga 
ima i njemacki veoma karakteristican natpis: Philosophische Fabeln, 
u zaporci. 

* Drinov, Perlod]6esko spisanie. Braila, 1871, knj. IV, 24. 

' KnHronHCB na HOBodojirapcKaxa KiiH»eiiHHa. 1806. — 1870. 
BiieHa, 1870. 



Digitized by VjOOQ IC 



BtJG. I AKP, PRI^VOD ^NJIGB O SEDAlt MUDRACA. iTJ 

Eakova bi bila ta „izm^nenija"; o tom mozemo suditi, ako 
isporedimo natpis i za^etak iz Razgradskog rukopisa, u koliko 
nam je poznat po Drinovu sa knjigoin Pavlovicevom. 

Sofronij Vra^anski: Pavlovic: 

MveoAoriff CvHTina <i>ijiocoa>a BacHOCJiosie 

nonpeMHoro pascMOTpena h npe- CHHTHnw <i>HAoco*a eecMa, 

Be/\eHa ot nepciiicKaro lasBiKa jiK)6onbiTHoe o-rh IlepcKiH na 

Ha rpenecKaro npocxaro msjbiKa, rpenecKiii, ox's FpeHecKiH sme 

a OT HacTb npenHcaea h npH- na Eo^rapcKifi HSbiirB npeee- 

Be/^eea ot rpenecKaro npocTpan- ^enoe OTt X. II. 
Haro lasBiKa na 6oArapcKiii KpaT- 
KiH a npocTbiH msBiKi,, KT. pa- 
ByMeniK) 6ojirapcKOMy npocTOMy 
Hapo^y , Ha BHtuiHiOK) no^ay 

np04HTaK)IIl,HM1> K). 

Cjiobo CvHTina <i>iJioco*a. IIo^jior'B CHHTHnw *HAOco<i»a. 

CKaaaHie aapa^n Kvpa i^apn IIoB'fecTBOBaHie sa Knpa nep- 

nepcKa, h sapa^t cbina Hero- CKaro i^apa, h e/\HHopo/\HO to 

BaroHsapa^'B yHHTejia^ero CvH- neroBO ^eTe, h yHHTeJia Chh- 

Tina <i»ijiocooa, h Bapa/^t eefl,eMib THna: h sa i;apcKH Te ce^Mb 4>h- 

*uoco*bi napeBbiH h x^amsL jioco<i>e, h e^na neroBa h 6en- 

HXi), H sapa/^ii onaa 6e3cpaMHaH CTbi^na oRena h Henna Ta npo- 

i^apesa acena, kohto xoneme ^a tvlbj i^apcKaro Cbina K^eBCTa. 

nory6H i^apcitfia cbiHt. Cie CKa- CnncaHO OTt Myca IlepcHHHHa 

saHie HCHHca Myco nepcianHHTb Bt nojiaa npoHHTaK)ni;HX'B. 
Ha nojisy BH-feraHyio npoHHTaio- 

n^HM'B H). 

HMarae e/^HH'b i^apb na Flepcia, HManie e^HHi> i;apb btb Ilep- 

Ha HMe Knpo, ni,o HManie ce/^eMt cia, hmc to My Rnpi., koh to 

accHH, ajia Ha/\a ne HManie h HMame acenbi ce/\Mb, a ^ere ne- 

BCflKorH ca MOJieme Bory /\a ro Manie. Mojieniece nponee Bory 

no/\apH Ha^o. H, cnpoTH TOBa /\a My ^a/\e A^^e, h^oto noejiyma 

MHoroe MOJienie napcKoe, ny My My Bor'b MO^HTBa xa, h /^a^e My 

Bon, M0Ji6aTa , h no/\apH ro ^ere m'b»cko, Koe to BocnHTaBanie 

BoPL e^Ho MyacKO ^'hTe, ni;o ro i^apcKH. MMaK)ni;H me Mcejianie 

OTxpaHH i^apb H ne/^enca ro h ^a ro HsyHH /\o6pe h na KHHra, 

npopacTH ro, KaTO e^Ho ^p^BO nan^e My npeMy/^pa yHHTejiH, sa 
H86paHHoe. H KaTo ^ovi/\e na ^a ro HsyHH /\o6pe na co*hcth- 

BoapacTi,, HMame napb acejianie necKa HayKa (xHTpocTb) ; ho oho 

R. J, A. 0. 12 



Digitized by VjOOQ IC 



178 

H Jiio6oBb sapaAT* A* Hsne^enca ro^HHbi TpH yHUBniH, hhiho He 

cwHa CBoero na noyneme khhhc- npHnjio^H . . . 

Hoe rpaiaaTKHecKoe, h naMepn 

My^piH yHHTCAH aapa^'B ^a ea- 

ynax'B ctraa my na H86paHHoe 

My/\poe yienie . . . 

Kad isporedimo taSno ova dva teksta, ne cemo ni najmanje 
sumnjati, da su to dva sasvijem razUcna prijevoda, jer je jezik u 
njima sasvijem razli^an. DoduSe mogli bismo reci: Pavlovic je po- 
pravljao i skracivao; al se ipak toliko iidaljuje, da mu mozemo 
vjerovati, kad kaie, da je njegovo djelo „npeBe/\eHoe". U tome 
pitanju odlu^uje prijevod ovoga mjesta iz novog gr^koga originala: 
y,Op£ (70<pcoTaTOv StXa(yxaXov, tva tti? <70(pt(7Ttx.Yic (/.aO'Ti'istix; apwTOc 
yevYiTat. Sofronij, koji je prije imao poteSkoce sa prijevodom ei; 
TTiv (xdc^fTiv T«u YP*!^!^'^'^^'^ (^a noyHenie KHHacHoe rpaMaTHHecKoe) 
prevodio je ovdje sasvim alobodno : H36paHHoe My^poe yqenie, dok 
Pavlovic ima po originalu: na co*HCTHHKa nayKa. Da Pavlovic 
nije imao pred sobom grdkog originala, ne bi nikako mogle te iste 
rijeCi dolaziti. Po njegovoj obrazovanosti i njegovu radu literarnom je 
mogao sasvijem lako samostalno djelo najfisati; da je znao novo- 
gr6ki jezik, Sto osobito Drinov isti^e kod Vra^anskog, da dokaze, 
da je prijevod od njega potekao, to nema sumnje. No tijem nije 
dokazano, da PavloviS nije nista znao o Sofronijevom prijevodu, 
premda bih ja i to vjerovao; na to pitanje moglo bi se odgovoriti, 
kad bismo ta^no isporedili oba teksta jedan s drugim i s gr^kim 
originalom. 

U opce trebalo bi, da se kogod nadje, tko bi rukopisni tekst 
isporedio s Pavlovicevim. Za istoriju nove bugarske literature i 
jezika bilo bi to interesantno i va^no^ jer itfiko nam je ta, raza- 
mijemo novija doba, jako malo kritiSki poznata. 

Isporedjujuci tako, razabralo bi se, da li je ve6 Sofronij Vra- 
^anski stogod iz gr^kog originala izostavio ill tek Pavlovic. Djelo 
je bilo prevedeno prvi put i drugi put iz novoga gr^kog jezika, 
kako se vidi ve6 po natpisu. O originalu Vradanskog ja ne mogu 
niSta govoriti, jer mi nije doSlo ruku nijedno izdanje, koje je 
Stampano prije godine 1802., a i iz bibliografije, koju sam imao*, 
nijesam mogao niSta da saznam. 

* I. De Kigalla, S^eSta^jxa )caT67UTpov ty); v£oeXXY)vtx.Y)(; yt>.oXoyi3CC. 
Hermupolis, 1846. Katalog Lamprosa u Atenima^ 1868. Nicolai, Ge- 
schiclite der neugriech. Literatur. 1876» 



Digitized by VjOOQIC 



BUG.. I SBP. PRIBVOD KMJIGB O SBDAM MUDRACA. l79 

Najstarije izdanje napominje Boissonade, kad je izdavao staroga 
Sintipu (p. VIII — IX.): Mu^oXoyuov Sov^Cxtx toO (pi>.o<T6(pou toc tzIzIgtol 
xspfepyov, ex Tf\q Tcepmxfl? Y>.ciTTY); (jLETa^padS-ev. Ali u uvodu govori : 
h rri; (jupwcxYi;. To je novogrfiki preradjeno djelo Mihajla Andreopula, 
no Boissonade .nam niSta ne govori o tome, kako se odnaSa jedno 
prema drugomu, samo se tui^i, da iz njega nije mogao popraviti i 
popuniti svoga teksta. Keller (Li romans . . . str. XXIX;) dodaje, 
da se slaiu, „premda nesto, kao na pr. pripovijest o trima 2eljama, 
fali«. 

Meni su poznata samo dva mletadka izdanja. Natpis prvomu 
glasi: Mu^oXoytxiv SuvriTua toO ^iXorroyo^j. Ta 7u>£5jTa 7uep{epYov iv ttJ? 
xepcywtYic Y^^'^'^^ [i-sra^pparrO'ev. NswdTt jAeTaTUTCcod-sv xalsx 
7:o»c5v (Kpa^jjidcTWv [xera TuidT)? £7rt|xe>eia(; sxjt a^ap^s v. 
'Ev BevETia. [lapa NtxoXaw FXiwtsi TcTi e^ Itoxvviwv. 1815. Koliko se 
^promijenile*^ i ^popravile mnoge pogreSke^ u tom izdanja, ne 
moiie se iztrai^ivati, ali meoi se sve 6ini, da je tu popravljan samo 
jezik, a sudeci po iskastvu, mora da se ni jezik nije ba§ bogzna 
kako ispravljao, jer se tekst u takim stampanim djelima narodne 
knjizevnosti drii 2iiayo u svom prvom obliku. Sasvijem se s ovim 
Blaie — samo neki oblici su promijenjeni — drugo: 'Ev BevsT^^y, 
'Ex T/It; 'EXX7)vtxf[^ TuxoYpa^ta? rod 4^oivixo;. 1864. Natpis mu je 
isti kao prvomu, samo fale gore podcrtane rijedi. 

S toga ja mislim, da nedu udariti stranputicom, ako bugarsko 
a kasnije i srpsko izdanje isporedim b mleta6kim od god. 1815. 
Sve se krece oko toga, dto su neke pripovijesti izostavljene iz 
djela M. Andreopulova. Ja mislim, da ih nije bilo vec ni u izvoru, 
iz kojega su oba Bugarina prevodila. Ako nije tako, to moramo 
sebi da rastuma^imo, odakle se baS kod jednih i drugih izostav- 
Ijale iste stvari, tako, da su razlozi za modernoga Grka i Buga- 
rina bili isti. 

Sintipa Andreopulov ima naime 25 pripovijedaka. Od tijeh vec 
nema u novom gr^kom 4: prva pripovijetka trecega filozofa („Der 
Jager*"), prva sedmoga (»Die WUnsche") i prve dvije pripovijesti 
carevideve (^Gaste vergiftet, der dreijahrige Knabe"). Pripovijesti 
„lovcu" i „otrovanim gostima** nije vec ni Andreopulos razu- 
mijevao; u sirskoj recenziji su mnogo jasnije, pa se na njima 

^ Ja ovdje nzimam natpise, kako ih je uveo Sengelmann, a poslije 
opet I Cassel primio s nekim modifikacijama. Za zapadne recenzije se 
— da se bolje raznmije — - azimaju Goedekovi latinski natpisi. 



Digitized by VjOOQ IC 



180 M. MURKO, 

joS dobro razbira budhistidko porijeklo^ Da tko izostavlja §to ne 
razumije, to se lako shvaca, pa ne bi bila ba§ ni najveca slava 
Bugarinu-prevodiocu, da ih je on poizostavljao. Ostale dvije vrije- 
djaju i previSe svojim nepristojnim sadrzajem nase moderno osje- 
canje u pristojnosti. „Zelje" su one gospodje u pri^i, da bi joj 
5ovjek bio po cijelom tijelu posut genitalijama ; „dijete od tri go- 
dine" odvraca svojim govorima nekog govorima nekog zavodnika 
od svoje matere. 

Isti je razlog, §to se izostavile u bngarskom prijevodu 1. p. IV. 
filozofa („Der Bademeister") i druga petog („Der angebrannte Man- 
tel" ; govori se o torn kako jedna zavodnica navodi zenu na grijeh). 
Po tome je u bugarskora izdanju Pavlovicevu samo 19 pripovijedaka. 

Ina6e tekst se Pavlovicev sasvijem podudara s grckim Dioba i 
natpisi su takodjer vecinom sasvijem isti. Samo je Pavlovic rado 
skracivao, prostije se izrazavao, da bude razumljivijim osobito kod 
retorskih i filozofskih partija. Tako je morao vec i Sofronij Vra- 
6anski raditi, jer je i on prevodio, kako srao ve6 vidjeli ot rpe- 
necKaro npocmpanuaeo lasbiKa Ha 6ojirapcKiH KpanimU u npocmhiiij 
KT. paayMJieniH) 6oJirapcKoMy npocmoMy uapody, 

KarakteristiSno za Pavlovicev prijevod jest, kad isporedimo mjesto, 
gdje carevic turaadi ocu, zaSto kod drugih ucitelja za tri godine 
nije ni§ta naufiio, i za sto je kod Sintipe rec za 6 mjeseci svu 
znanost poufiio. Novo gr^ko izdanje odgovora u torn sasvijem sta- 
rom tekstu Mihajla Andreopula, a PavloviS (isto tako i srpski 
prevodilac) nije mogao Hi jos bolje nije htio, da potpuno savlada 
kitnjasti slog i zakucene periode grcke, te za to i nije tako nera- 
zumljiv kao njegovi kolege u staro vrijeme bugarske literature, 

Mletadko izdanje g. 1815.: Pavlovic: 

(sr. Syntipas ed. Boissonade p. 
138 sq., Sengelmann S. 167 fF.)^ 

Str. 73: Str. 65: 

Rai 6 INso; oLizzytpid-n zai sItuSv* > MjLQ./[hm »ce oTB'fecTHBmH pane: 
w BaatXeO, vi^eupe oTt eyco tots O othc i;apK) sHaii, aam;© asi* 
vijxouv vY^TTiov, )cal ot (al) y,i(j^r,GZc, Tora 6exT» MJia/^enei^t (bi> ^'^e- 
( <7£t;) T*^; ^u^Ti; xai. tou xopatou thhckIh yMx)^ h /^ymennn xe 
[Aou Sev (/.oO ¥^orid'o\)GXGi oSts tx mh h T'fejiecHH xe nyBCTna ne 
oiwAtix [aou xal 'fi ^fkCciGGx |i.ou, outs mh nomaraxa : 3au],o HHKoe bo 



Cassel, 0. c. str. 374, 391, 392. 

U zaporcima su varijante iz izdanja g. 1864. 



Digitized by VjOOQ IC 



BUG. I SRP. PRIEVOD KNJIGB O SKDAM MUDEACA. 



im 



6 voO; aoD xai V) jtapSia [;.ou eSuvov- 

Tav Va [J.OO pOYl^T^GODV TTpO? T71V StSa- 

axaXiav twv [j.a^r,;j.aTwV otiSe etvat 
Suvaxov OTt TO [;.iz.pov xatSl va SiSa- 
(Txerai yvw(7tv £U)coXa, Siarl xaca 
7:atSi (o>.(i)v Twv TratXtwv) 6 voQ; tou 
(twv) stvat St; Ta TuatyvtSta, xal et; 
(fali) Tat; ^apat;, >cal Sev s^et (e"/ou(Ti) 

TOV VOOv TOU (tCOv) St? TfX [Xa^TQ- 

ULXTa. )cat eyw w Ba<7tXsO, xaTa toO- 

TOV TOV 6p.OlOV TpOTUOV "/{(JLOUV TOTE, 

3tai ei; tViv -i^XtJciav, xal ei; t7)v yvto- 
(Tiv, 3cal 7ravTe>>d)? Sev sSuvojaouv va 
'^apTTOj^o) TtT^OTs; ( — Ts), )cal va 
ixa^d) aTTO Ta [/.a^r^jxaTa. )cal Twpa 
6 8iSa(r/.aX6(; (jlou SuvTiTuac, sdTWv- 
Tx; va j3>.£7r/) to veov T-n<; 7i>.r/Cia; 
(JLOU , Sev (JLS sXiSacDcs jBapia xal 
avayjcacTwca, oOSe [xe Ta papuTSpa 
|xx^'/i[xaTa apyiffsv dcTUo ap^^f^c va 
pi CTCouSa^Y), Iva jj.ii eyro w; vso; 
ayavax.TriC>ci), '/«al fiaps^w, xal acpviao) 
TYiv GTCOuSviv. xal Stoc va Yl^SUpT) 6 
SiSa(r/ca>>6c (J'-o^, O'rt e^ ap^vl? va [xe 
•/i{>s>£ PaXXv] si; [xsyaXa ixa-O-Tify-aTa 
vi^sXa uTuspTi'pavsu'O"^ , xal vi^sXa 
<p6y71 (st) (XTTO ey.sTvov, xal [xa>.t(7Ta 
vi £i|;.at (i^[xat) uio; BaaiXsco;. xXkon 
Inoifji |JL£ dcTTO Ta [xupa [xa^Y5[xaTa, 

3tXl T/iV £7rt(>T7i[X71V TfiXfitO); [X£ £^1- 

oa^s. xal lyw EGTwvTa; va £>.^o) 
sis TfiXsiav yvwctv^ £(p6Xaya £1; ttov 
itxpSiav [xou TaOTa^^avTa (fali), 
0(ja [jL£ iStSa^s* )cal £jxa^o)?a tov 

TfpWTOV [XOU X.al St£(77Uap{X£VOV vouv, 

y-al ocvoi^a auTOv Trpo; to ax,ou£tv, 
3tal £3ca[jLa 3cal tyiv yiX.wTdav »xou 
£U(>Tpo(pov £t; Tiov TuXoxriv Tc5v [xa- 
^sp.aT0)v [xou, )cat twv [74] X6yt«>v. 
"Ejwcda xal tA jfspta [xou va 



HCTMHH}^ JWajlKO ^6X6 He 6 CDO- 

cooHO sa ^^a npienia nayKa, sa 
111,0 TO HeroBbiH yMTb e y nrpw 
Te, a He y HayKa ra: 



KaTO oTH/^oxi> ace npn Chh- 
THna 6ex'i> cocb yMT» ne /^eTHH- 
CKiH, no nocoBepmeHt. H TaKa 
cocjb Eoacifl Ta noMoii],i> h cocb 
HCKycHo TO HacTaBjienie Chh- 
THOOBO nocTiirnax'B pasy- 
MfeTi CHHKa Ta npeMy/\pocTb. 



Digitized by VjOOQ IC 



182 



H. MU&KO) 



Xou>£6ouv TTpo^ Tov >.oyi(7jj(.dv Tc3v 

Xs^swv. "Et^y) to ^otTCOv -^aujjia- 

dTdxaTe TTocTsp, dcTcavo) (iTravco) et^ 

Tou^ e^Y) (^-Yive; ( — a;) l[j!.ai>a xal 

exaTa^a^a jjLSTa. axpipeta;, wavTa 

Ta StSay-ftevTa [i*ot (JLa^YiiiLaTa, jjls 

TYiv ^OTi^etav Tou 0eoO. xal 6 Ba- 

(sikzxx; SdTcovrat; va stj^ppav^ [xs 

TauTa Toc ^oyta toO TuatSiou xaxa 

TTjv xapS(av auTOu, £u^apt<jTYiptou? Tor^a i;api> Bory y6o 6jiaro- 

Wyou? xal u[j!.vou; avS7re[/.7w£ t(3 -^efj, ^apeinA B08^a/\e MHory , cbina 

xal TT^v yv<i5<Ttv xal (ptXoao^ptav toO ch ace, a naii OHHTuna noxea^H. 

TratStou TzoXkoi eSo^aJ^s xal STTOctva 

( — vet), TLcd [xsyaXa ( — ^Xox;) sOya- 

pt(7Tet xal TOV (ptXodo^ov SuvTiTuav 

TOV XiSa(7>taXov toO uloO tou. 



Srpski prijevod. 

Nova srpska litaratura, koja je starija od bugarske, ipak je do- 
bila Sintipu nesto kasnije. No kod Srba se odmah Stampao. Pot- 
puni natpis toga izdanja glasi : „HcTopia CHH^binii 4>iLioco<»a 
npeBe^ena ci> rpenecKaro na cjiaBeH0-cep6cKi& eawKT**. Bt* By* 
^viwb, DHCMeHbi (gradjanskima) KpajiiBCKaro ynrapcKaro yHisep- 
CHTOTa atxa 1809. 8® 96 str. Prikazano: IleTpy CToaHOBHHy 
Kyni^y n rpa»c^aHiiHy BejiHKo-Apa^cKOMy. Pod predgovorom je 
pztpisan G. M., kako Saiafik^ misli, Georg Mihaljevic. Mora da 
noma vi§e mnogo izdanja toga djela, jer ga i Novakovic u »Srp- 
skoj bibliografiji** citira samo po Safafiku. Na svrSetku djela su 
ispisani predbrojnici („prenumeranty") na 248 knjiga. Primilo se 
ono u novija srpsku knjizevnost svakako i radi njegova moralno- 
filozofskoga sadrzaja, jer se taj pravac veoma svidio a ono doba 
pa nije ni slu^ajnO; da je u onom eksemplaru, §to sam ga ja imao 
od peStanske universitetske biblioteke, bio svezan s ovim djelima, 
koja su sva iz iste Stamparne iza§la: 1. Il86paHHe 6acHe cb pas- 
jinHH&i esbiKa na cep6cKiH eshiR^ npese/^ene h cb HapaBoynH- 
TejiBHfciMH HSflCHeHi'flMH H HacTaBJieHiflMH odoraTbCHe ; 1800. 2. 
Codpanie MopajiH&iX'B BeiE^eH, co/\epacani,ee /^peBHWx'B <i»iUoco*oB^ 

^ Gesch. der stldsl. Literatur. Ill, 412. 
^ Str. 80, n. 370. 



Digitized by VjOOQ IC 



BUG. I 8RP. PRIEYOD ENJIGE O SFDAM MUDRACA. 183 

H cjiaBHBix'B Myaceii pasjiHHHwa paaroBopbi; h nojiesHBia Hpano- 
yieHifl OT-B E«i»peMa JlasapoBHH'B; 1809. 3. JKHxie EaonoBo ct 
npH^aTKOMi> H'feKOJiHKHX'B 6acHeH hsij npcBo^a r. Cepria Bojih- 
KOBa. IIpeBe/^eHo cb poccincKaro na cjiaBeno - cepdcKiii a8i>iKi> 

loaHHOMTj MioKOBHHeMI* ; 1814. 

Svakako je naSe djelo prevedeno po novoin grSkom mleta^kom 
izdanju od god. 1805., jer se u jednom i drugom forme imena 
^Sintipa" razilaze od obi^ne: Cvm^nuhi = Suv{>f7T:a. 

U srpskom prijevodu fali jos viSe pripovijedaka nego li u bugar- 
skom : naime druga i treca ^enina, onda prva trecega filozofa, prva 
^etvrtoga, druga Sestoga, prva sedmoga, prva i druga careviceva. 
Onih pripovijedaka filozofa i carevica, kojih nema u bugarskom, 
nema ih ni u srpskom osim jedne: druga pripovijest petog filo- 
zofa, koi'a fali u bugarskom, ovdje se u srpskom sa^uvala (kako 
je zavoditeljiea zenu navodila na grijeh), ali u srpskom opet nema 
druge pripovijesti Sestoga filozofa (»Ein Elepbautchen statt des 
Essens" po Sengelmannu ili prosto „Das Elephantchen" po Cas- 
selu). Sadrzaja njezina nije pravo razumijevao prevodilac ; nejasan 
je vec kod Andreopula : ^enu, koja nosi svome mu^u-oraSu u polje 
jelo, napadaju Ijudi kod neke mebane, sile ju i onda joj otmu je- 
stivo; samo jo§ ostave neSto medenih kolada al su i iz njih napra- 
vili maloga slona. Kad ona dodje mu^u i on opazi medenog slona 
mjesto kola^a, ona mu se stade izgovarati — proti svakom naSem 
o^ekivanju — kako joj se neSto sasnilo i da joj je^onda po tom 
snu savjetovao njezin sanovnik, neka tako napravi slona od kola^a, 
pa da ga onda dade svome ^ovjeku. Cassel^ je pokazao, da i u 
tom ima neSto mitologi^ko iz Indije^ §to se izgubilo te mi vi§e ne 
razumijemo. 

Dakle mjesto 25 pripovijedaka, koje pripadaju gr^koj recen- 
ziji, imamo mi u srpskom prijevodu samo 17. Umjetna gradjevina 
narusava se vec tijem, §to su se izostavile neke pripovijetke mu- 
dracS,, jer med jednom i drugom pripovijesti svakoga mudraca 
je neka protivnost, §to je u srpskom prijevodu katkad re^eno 
na primjer: II. npHTia Hcxora <t»ijioco<t»a , nepnoH npoTHBHa. 
No veoma nas iznenadjuje, §to manjkaju dvije pripovijesti ^enine: 
druga (Das Gespenst po Seng., Folgen der Jagd ili die Fee und 
die Jagd po Cass.) i treca (Die verv^andelnde Quelle). Tijem su 
glavni stupovi rasklimani; okvir, Uo je glavno i najznacajnije u 

* Str. 379—382. 



Digitized by VjOOQ IC 



184 



M. MUBKO, 



istocnim pripovijetkamu sasvim se izgubio. No ni jedna se od tijeh 
dviju pripovijesti nije svidjela prevodiocu, jer su od naj^udnova- 
tijih i najnejasnijih^. 

Taj ^slavonoserbski" prijevod je napisan vec u sasvijem Darod- 
nom jeziku, samo §to udaraju u o^i mnogi rusizmi; tako se n. pr. 
zove car Imperator i* ;,e uMao 7 4»ijioco*a KOHXt e sa dbucmeu- 
mejine coffbmnttKe ^ijia cboh ^epacao" str. 17, BecMa (^esto), co- 
B'feT'B (^esto), B^poaTHa 65, cy^eiiCKo HspeHeme 73; Beni^ 75, 
CBflTOCTb 86 i t. d. 

Da mozemo sebi zamisliti, kaki je to jezik^ mislim, da navedem 
carevicev odgovor^ koji smo prije u bugarskom jeziku napomenuli, 
pa cemo odmah razabrati, kako nije moderni Srbin mogao da trpi 
Hi nije mogao prevesti bizantinsku nadutost, koja s6 sacuvala jos u 
novim grckim izdanjima. U ostalom je srpski prevodilac, kraj svega 
toga, §to preslobodno prevodi to te§ko mjesto, ipak blizi originalu 
nego bugarski. 

Str. 70: . . . IIpiHi^'B oTroBopn: 4p^^^*^™i^ po^HTejiio! ko^'b 
nepBort yHHTOJia 6bio caMT> ^exe, a /^eTHHCKiif BoapacTi. h na- 
MCTb Hie cnoco6Ha sa BejiHKy h BbicoKy nayKy : ep6o cbc Ha Hrpy 
H npone /\eTHHCKe pa/\ocTH mbicjih: 0H/\a mh hsi ^ymeBna hh 
T-bjiecHa HyBCTBOBania hh HaHMaH-b Kt naynH noMofen Moraa 
HHcy ; KO^'B yHHTejia CvH/\Hne iiaKt 6i>io caM'B y Moefi i^BiTymeH 
Mjia^ocTH, KOH) OHT. CT» HOHeTKa Hie xoxeo TaKH TeMCKOMTi Hay- 
KOMi» odTepekHBaxH; snaiobH /^a 6w mh ce xhm'b HaHHHOMt oMpa- 
BHJia, Hero noneo e ct majiHBOMt, h yHHnio e, ^a caMb wajio no 
Biajio CBO xo BebMa y hk) 3a^io6jiaBaoce, CBe raxo caMb yHio, 
6biJL0 e npe^rb OHHMa MOHMa na cx'bHax'b HaMOJioBano, na oBan 

HaHHH'B CBe MH C JiaPKO HayHHXH 6bTJl0, K'b XOMy no HeKOJlHKO 

nacoB'b noBce/^HCBHO npHBbiKaBao mh e Moe pyKe irb nocjiy. Obo 
Hyiotn iMnepaxop'b 6o3pa^^yece npes-bjiHO o 6jiaronojiyHHOMT> 
np'iHi^a y nayKH ycntxy, 6jiaro/^apH Bory, h o6^apH 6oraxo yHH- 
xe^a CvH^iny. 

Srpski Sintipa je za nas zanimiv jo§ svojim pjesni^kim doda- 
cima. Prevodilac pridodaje jo§ 6 pjesama s molbom : BjiaroBOJiH, 
jiH)6e8HbiH HHxaxerio! OB^e npn KOHi^y h obhmt. H'feKOJiHKHM'B 
p'bcHHuaM'b Micxo /\axH. Po Safafiku su neke od M. V. (Milovana 
Vidakovica), al to bi se moglo reci samo o ^etvrtoj. 

II'bcHb I. KOH) i^apcBTb cHHTb nocjii/^HiH uyx'b y xaBHHi^bi noexi», 
rimovana i u metrumu Pervigilium a Veneris ne samo da nije tim 

1 Sr. Cassel, str. 104—122. 



Digitized by VjOOQ IC 



BUG. I SRP. PRIBVOD KNJIGE O SBDAM MUDRAGA. 185 

Da svom mjestu, jer bi carevic morao i u tamnici 7 dana iutjeti, 
nego i inaSe nam ne pruza ta pjesma osobito krasan primjer srp- 
skoga ParDasa u po^etku naSega stoljeca. Evo j^ : 

KaKo THxo OTT. BocTOKa Mecei^T. cflHHbiH uiecTBye 

CysHo oKo Moe aira nocji'fe^'^HiLM nyx'b cjii/^ye, 
BcejieHHa^ y noKoio a na MHpy noHHBa, 

A CBiHt i^apcKiif y xaEHHubi ropne cyce(!) npojiHBa: 
rio Bexb^ MH ce npH6jiHHcaBa KOHei^t 6'hj\Hor^ HCHBoxa, 

IIIto Ha Mene neBUHHora 6ai;i»i 6'fe^y npoKJiexa. 
HeBHHHOCTb Me MOH 6jiaMCH, T'tniH ^ijio My^pie, 

Ha OjiVBiny BH/\e Bosh aaniTB Me na CMepTb npcAae 

Ax'B ^KaJlOCTHWH MOH Po/\HTejlb nO/^nOpt CBOH) CTapOCTH. 

O Tbi rpoBHa, H y»cacHa osepxy Meee npejiecxn! 
Ajih BOJiHM'B HenoponaH'b cb obof'B CBexa hohxh, 

Hero CKBepHy npHnecxb Mcexpay oKaaHHOH BenepH. 
Hexby^ CBaxocxb MiHepBHHy HapymHxw a co xHWb 

Ha CMepxb u/^ewhy MCHBox'b ry6HMT>, aji' ce sa xo ne 6oHM'b. 

BtHHocxb Mene OMCH/^aBa pa/'^ocxb 6e3KOHeHHaa 

TaMoxbe^ ce ^jmsi Moa Hacjia^c/^aBaxb noKoa. 

Druga, treca i cetvrta su prigodne. Ova prva je sasvim — 

ruaka : n-fecHb H. 4b<>6 MJia^e ,\kBni\ej 6pax'b, h cecxpni^a, noiox'b 

CBocH po/^HxejiHHi^bi Ha ^'^CHb ca poac^ema. PoccincKa. Druge 

dvije su pisane u poznatoj ondasnjoj jezi^noj mjeSanini, koja je u 

pjesmama jos samovoljnija nego u prozi: HicHb III. Koio Jtm- 

desHOMy cbomt, ynenHKy na^enb poac/^enia iioe (tko?) Na 6etvr- 

tom mjestu ima: O^a, kok) noexTb M. B. (po Safafikovu mnijenju 

Milovan Vidakovic) na iioxo/^y hbti niKOJia jnodesnoMy CBOCMy 

yneHHKy H. M. ko My po/\HxejiH Bnme ynnxHce HHcy ^onycxHjin. 

Na Sestom mjestu: HtcHb Hpoji-fexba, Metrum i jezik se sla^e 

s prvom pjesmom, ali je ipak Kopitar o njoj opazio^: Die Sprache 

in diesem Werk ist durchgangig edel und rein. 

Iz onoga vremena je za nas uz ove sadrzajem i jezikom nate- 
zane versifikacije vrlo neobi^an i dragocjen dar na petom mjestu: 
HicHb. Ilpocxa cep6cKa. To je prava narodna pjesma^ koja — za 
^udo — Vuku nije bila poznata, a i u kasnijim zbornicima ne dolazi, 
pa 6e biti, da je to prva cirilicom Stampana narodna pjesma, Samo se 
nasa radost nad njom umanjuje tijem, §to nije ta^no zapisana, jer 



^ U ovim slucajima — ra^umije se — xb = c. 
2 Kleinere Schriften, I, 140. 



Digitized by VjOOQ IC 



186 M. MU&KO, 

se cesura ^esto izostavlja, vrlo nevjeSto su rime uturane i joS je 
kojesta popravljano. Moze se i misliti, da je ovu pjesmu spjevao 
dovjek varoski obrazovan, ali koji je imao u vlasti narodan jezik 
i stil narodse poezije. Bez sumnje treba traziti porijeklo u neka- 
daSnjem vojvodstvu srpskom. Vriedno je, da se kao prvi taki pri- 
mjer jo§ jedan put gtampa: I 

Str. 83: \ 

Oh! nyTOBajiH ^Ba MJia^a nyTHHKa 

IlyTB noMCTy 6ain Bbirae Py^^HHKa 

y ropimbi r^H HHKora HeMa 

Hh K0Jie6e 6apT> KaKBH Ho6aHa \ 

BejiHe Be^po naK'B ce Hao6jiaHH 5 | 

CyHi^e ce^e h bctb ee noMpaiH 

Oh! myMa rycxa h CTpamne ^y6paBe | 

Hhth SHa^y APy^a hh nyxaH-b 

FpoBHa KHma h81> He6a ce npocy 

He SHa^ome nyTHHi^bi hh r^Hcy! 10 j 

Ka;\ noHerae rpoMOBH nyi^axH I 

[84] IIo obJiaKy Myni KpHBy^aTH ; 

CnpoTBy Myni 8a6ejiece /\BopH 

nyTHHKi* e/^am* ^pyroMt nporoBopn: ; 

Oh! mhjlbih Eo^Ke! h^h a BpwBw^n 15 

H^Tb HCTHHa /^BOpe HCKe BH/\H 

Aji'B KB,^h CBCTbe HCKe yaceryce 

O TOMt OHH ca/^Bi HSBicTece. 

4^, HJiH cy Ty roeno^CKiH ^Bopn 

Hjih acHBe KaKBH Kajiyrepn 20 

Majio noTOMTb Knma nonpecxa^e 

PasBe^pHce h Mecei;i» H8bi/^e 

3aHy;\ece* ^Ba nyxHHKa MJia^a 

Ka^rb Ba^uiae ^Bope HsneHa^a 

Fp/^HH ^Bopbi y nycTOMe Meexy 25 

4aJi' ee KonaK^b OB/^e /^ae rocxy 

ycy/^ece yHyxapi* ynnxH 

Ko nyTHHi^bi KOHaKrb noHCKaTH 

yHH/\orae Ty y ntKy eo6y 

ynjiamece Ka/^t BH^e rocno/^y 30 

Oh! TpH Tpaneae Jieno nocTaBJiene 



StampaDo: sa ny^ece. 

Digitized by VjOOQ IC 



BUG. I SBP. PBIBVOD KMJIGB O SBDAM MUDRAOA. 187 

H rocno^OMTi cbc cee xpw 0Kpy»ceHe 
Cpe6po, s^aTO Ha HbHiuace c'ia 
TSi^SLWh /^pyroMT* naniHi^y nanifl 
y saHejiH) sa nepaoMi* Tpane80Mi> 35 

4ecnoT'B ce^H, no^'b KpyHOMi> 6ncepH0Mi>^ 
/^ecnoTrb ce^H h thxo roBopn 
3a Jie^nra efl^AHTh lOH&Krh ^sopn 
Ct ^ecHe CTpane APyri'H ce BH^ame 
A on. jieBe e/^SiWh my cjiyxcame. 40 

[85] €!> pyMHbiM'B BiHOMT» y 8JiaTH0Mi> flcapy 
A HCTBepTH yA^tpa y ap4>y. 
Oh! Ka^'B Benepy rocno^a cBepninme 
CBa HeTbipn lOHaKa KJieKome 
Ajit norae^a Sman /J^ecnoxy By^e 45 

Aji'b norjie^a nairb HM'b na to pene: 
nixa npocHxe HexHpH coKo^a 
4a noBJiATHM'b Bama CHBa KpiiJia 
BepHocxe me fl,o /^anacb cjiyyaajLu 
Hh HamTO ce HHCTe noxyacHJiH 50 

IIlTa npocHTe h niTa saxTeBaxe 
IIIto BaMi> BOJifl OTb Mene HraTHxe. 
A^'b roBope Herbipn lOHaKa: 
CfiCTJia KpyHO He HraxeMo 6^ara 
Bexb nycTH nacT, ^a A^^a wAeMO 55 

OTb KOra CMO OTHniAH O^aBHO 

y nepHO ce HaMi* MaHKe aasHjie 

A cecTpHi^e Kocy cy pacnjie^e 

Ty^Ky, n.iaHy KyKaio sa nania: 

Eprb e OBO 5 roAHna ^ana 60 

Oh! OTKaKOCMO mm y cjiy»c6y aouijlh 

Hh e^aH nyTi> ^oma, hhcmo HniJiH 

Aio6e name y po^i* oTapaBJiine 

Ko^i* nacb sechbh nocxajie y^oBe*. 

Csa rocnoAa hhkomi> noHHKonie 65 

H A^cnoTa mojlhth noneme 

Obc pcHH ntra pasMcaJiHrae 



^ Kopitar je preveo stihove 54 — 64, no ucinio je veliku pogresku 
n posljednjem : 

Zu den ihren schickte man zurticke 
Unsere Liebsten, Witwen, weil wir leben. 



Digitized by VjOOQ IC 



188 



M. MURKO, 



HiisT* JiHi^e My cyse y/\apHme 

CyTpa TBy eacB, pene, oxnycTHTH 

Ho Mopaxe ;^0TJie npeieKaxH 70 

^a BaM'B /^a/\eMi> xa^bRHe cKpoHTH 

Ott. cKepjiexa, h sjiaTOH'B HasecTH 

Oh! KynHTTby BaMi» ea6ji'b ^Huici^'e 

Koe Hoee i^apeue ^e^ie 

H Ko^aHHe OTT* cyBora sjiaxa 75 

OoecHTby^ CBaKOMi» oko Bpaxa 

^aTby eaMH oea Toeapa 6jiara 

IIaKi» H^HTe /\a Baci» bh^h mamca 

^aTi>y BaMH xare SMaeBUTe 

Bys^oBaae otb cpe6pa nepHaxe 

Tko BacB BEf^^H HCKa CBaniH peKHe, 

Hjih ^OMa HJi' y nyTy cpexne 

Oh! MHJibi 6oace /^a KpacHwii lonaKa 

Bajia A^cy 3MaH ^^cnoxa ByKa 

M HeKi» peKHe: Bjiaro OHOMt c^yrH, 85 

Koii BtpHO nocjiyMCH rocnoAH. 

Svojim lijepim, Sovje^anskim sadr^ajem umna^a bro] onijeh pje- 
sama, koje govore o despotu Zmaju Vuku. Kopitar, koji je djelo, 
o kojem govorimo, u Vaterlandische Blatter 1811 Nr. 65* prikazao, 
te ga — protivno od Safafika — objektivno ocijenio, upravo je 
uznesen torn narodnom pjesmom, pa kli6e: Moge uns der brave 
Uebersetzer mehr solche Volkslieder , woran diese Serben und 
Kroaten so reich sind, mitteilen! Sie ergreifen den Leser so wun- 
debar ! 

JoS dodajem drugu pripovijest prvog mudraca, da jezik oba pri- 
jevoda osobito bugarskog karakteriSem i da prikazem 6itaocu pri- 
mjer o sadrzaju takih pripovijesti. Iz pofietka se same pripovijedke 
odmah razabire, da su oba prijevoda jedan od drugog sasvijem 
neodvisna i da ne potifiu obadva iz jednoga grCkoga izvora. 



' Stampano : o6ecH Tby. 

2 Prestampano u Kopitar's kleinere Schriften, I, 13? — 140. 



Digitized by VjOOQIC 



BUG I SRP. PBIBVOD KNJIGB O SEDAM MUDBACA. 189 

Bugarski kod Pavlovica: Srpski: 

Str. 13. Str. 21. 

4pyronoB'bcTBOBaHie. U. npHTna 

E^HHT. HejioBiKt HMaiue e^Ha HCTora <i>ijioco*a, nepBOH npo- 
DTHi^a nonyrait hjih no Hxajii- THBHa. 

HHCKH nanaraji'B^, Koro to A'^p- 4^ th Ka:KeMT», o BJia/\l5Te.^K) ! 

acerae bi» K^^TKa (Ka^ecB), h eme e/^ant npHM'ibpi> , koh e 

yienie ro ^a xopxjBa. Kaxo ro nepBOMi* cacBHMi. npoTHBanb. 

HayHH »ce /^a xopxyBa, Kaxo ne- H^kih hobckt. cyMHHioiiHce o 

AofiiKb, sap'BHH My BHHMaxejiHo lecxHocxH, H cynpyaKecKoft Bip- 

^a rjie^a, Kora to oht. hc e bt. hocth CBoe xceae, KynH nxm^y 

KTiinH, KaKBo npaBH :KeHa xa iianaran. h nayHHio roBopHxn 

My, H ^a My KasyBa; TaKa y6o xaKO, ^sl 6hi My oBa, CBe mxo y 

OHaii HejiOB-bKi. saprbHHBniH no- A^^y bh^h, ^OKaaaxn Mor.^a. ^^ 

nyraio, ora^e bt* cxpancxBOBa- ro^Hce ^a OBaii HCXbiH MyMct 

Hie. Bt> neroBO to Mce OTcyTCXBie OTii;\e na ntifiH nyTt ; ni- 

e^HHT* HejioB^Kb ;^oxoac;\ame bt, nomxena acena ntroBa Me5K/\y 

K'Lin.a xa My, h npejiK)6o;^tH- thmt., ^OKJie e cynpyrt HtHSHHt 

CTsyBarae cocb acena Ta My, Koe OTcyTCTBosao, cb /^pyrHM 6e88a- 

To 3Haerae h pa6biHH Ta h. K0HHbiMTE», h onaKo KaKo mTO 

BtpHaBiuyca: nponee Myacy oxti e h oea 6BiJia , HCBajiiiJiHM'B 

CTpancxBOBaHie xo, H nonaxaBray HOBeKOMi*, wjin 6oji'b^ ppiiH: 

nonaraa, ie^o e npaBHJia acena HenoBeKOMi. co6jiy^H®, w xaKo 

xa My ; oht* a6ie Hsrjiacw h Kasa npe/^ JiHueM BosRivtMib CBexo aa- 

CH'iKO xo, mo xo HanpaBH He- Btiii;any Myacy CBoeMy B'tpnoexb 

Bos^epaco acena xa My. Myart napyniH. Obo e cse h nxHi^a 

ae HyBraH xosa, npechne My nanaraa BH/\HJLa, a h cjiyacKHHfl 

ce cp;\i^e xo, h pasrH'^BaBiuHCfl, e aaxo ^o6po SHajia : 6y/^yiiH ^a 

He iB^ea btj cjit^yiomee ^a 6y^e e npe^peneHHwii npejiK)6o/\'bif 

(14) cocTb Hea. JKena xa ace ycy- ko/i^t* xe 6jijAHviu,e acene u/bAj 

MHtBHiHCH Ha pa6biHH xa CH, Hoiib ocxao. Ka^a e Myacb /\0Ma 

san^o e ona Kasajia na M^baca h /\omao, Hcnbixao e nanaran, Ka- 

CHHKo xo , BbiKHa fl , H COCB Koce aceHa HtroBa Meac/\y xhmt*, 

TH'feB'B pene h: aoHCXHHHy xbi ^OKa.e e OH'b oxcyxcxBOBao, BJia- 

CH Kaaaaa na M'baca mh chhko ^ajia. IIxHi^a My CBe deaaaKonie 

^ N. grcki (po izdanjima g. 1815, 1864): to otuoiov xa>.oOatv *EX- 
Vr,vwTt ^'tTTaxov, 'iTaXwTi Se 7ua7uaya>.Xov 
* U orig. 6o6ojiij. 

' N. gr. : eiGS^aivtovTac Ss jcdcTuoto; a^pwTTOc st; to rrmTt ('TTri^Tt 1864) 
y-p'j^, saot-j^e'js Tr.v Y'->vy.i/.a auToO. 



Digitized by VjOOQ IC 



190 



M. MUBKO, 



TO, n^o TO sarh iianpaBiiXT* cocrh 
npeAio6oxba, Pa6i»iBUi ra »ce 
iTKiHemece, san^o OTHio/\b hhii^o 
He e Kasa^a ea rocno^apa cif, h 
yFbpflBame a, san^o noiiyraH e 
H8flBH^T> CHHKO TO. Tora jijKasa 
Ta acena ymbicjiH cocb xHTpocTi. 
H oea HeKaKBo /^a ^oKasse no- 
njrafl A'hs&usL, H Taica seMaemH 
ro Apyra Ta Hon^b coct.* KA'^TKa 
Ta TaMO, r^'b to cneme oea, 
TypH ro npeAi* e^HO orjie^ajio, 
Koe TO 6jiein,erae Bt ohh tc My, 
H npaBeme Hy icaTO 6^ecKaHifl. 
Iloci'k seMa e^Ha py^Ha m'^a- 
HHi^a H BpiiTeme a mp to hchho 
TO TponaHie My ce nyBame icaTo 
rpoM^b, 6eme me noKaTHJia na^^B 
KA'^TKa Ta H e^Ha ry6a (chh- 
repij) HaMOKpena^ orB koh to 
Kaneme Bo^a B'tpxy nero, KaTo 
^osKfl,h : mp TO d't^HbiH nonyraii 
CHHKa OHaa Hon^b ott. MHory 
TO /\o»c/^b H 6jiecKaHie h rptM-t- 
nie Kpbiemece BHCTpe bi. KJiCTKa 
Ta OT'B e^HHbiH yroAt (Kiorae) 
bt. /^pyrifi. OTH^eBniH nponee 
Ha yTpo TO Myarb npH nonyraa 
nonbiTa ro, mo e BH^ejiT* Taa 
HOiii;b. HonyraH 3Ke pe^e: Taa 
HOiii,b ^osK^h H rprbM-fenie to h 
6A'bcicaHie to He Me ocTaBHxa 
^a BHAHMi> HHii;o. Mrbacb ace 
HyBBiH TbiH AyMbi nonyraeBbi, 
noMbicjLH H pene bti ee6e : hhiii;o 

BO HCTHHHy He e HCTHHHO OT'B 

KOJiKy TO MH e Kasajia Taa nTHi^a, 



[22] acene h^fobc HCKaace. Ony^a 
OHi* caBT> pasapeni* me BHine 

XOTHO HHRaKOBO CM'^mOHie (TB 
HioM'b HMaTH H OUeT^ H HO 

Apjri& njTh onaKo pasapeHTi 
OT^ /^oMa oTH^e. ^ena HaKL 
BH^e^H OBO, npnaoBe c^yacKHHio 
CBOH) H Hana;\He na hio, sa mTo 
e ona /^"kio obo Myacy h%h8h- 
HOMb oTKpbuia. Ona ce noHHe 
cBaKoaKHMb HaHHHOM'b npaB- 
A^TH, He6oMT> H seMAbOM'b sa- 
KAHHaTH^, fl^SL ona nie Kasa^a, 
Hero HTHi^a nanaran. On^a ona 
6e38aKOHHa a^ena nonne a^^^i~ 
m^aBaTHce, h naHHH'b HCTpa- 
acHBaTH, KaKo 6bi ce Myarb h^h- 
BHHib o TOM'b yB-tpHTit Morao, 
^a HTHi^a HCTHHy He roBopa; ^o- 
MbicjLHce ^SLKJie , H ony notb 
Ka^a e oncT'b no APy^H nyrb 
G^h npeApeHCHHbiM'b npejiio6o- 
A'heM'b co6AyAHTH naM^paBa.^; 
ysMO nanaraa, nocTaBHJia y Hcry 
co6y, naKi> OH^a ynece acepBant, 
nocTaBH orjie^ajio npe^i* KaBCS^, 
a Ha KaBes'b MeTne MOKpe Tpaee, 
ns'b Koe e Bo^a ynyTpa Kanaka: 
naKb OH^a ysMC, dito ro^b 6oAbMa 
Morame, aeepBan'b OKpcTaTH TaKO, 
fl,SL e HTHi^a MbicjLHJia, ^a rpMH, 
^a MyH'b cbBaio, h ^a KHnia na^a. 
Obo MHCJiekn CHpoTa nTHi^a cKy- 
nnce y e^an'b koinaK% KaBesa, 
soMMypu , u moKO my Ha&> 
nmui^a eudumu ne Mozame, vimo 
ce y co6u moil c« noeaTWMZ Me- 



* N. grSki same: y\ hz SouXt) aS[jt.vue. 

* dtampano; cocb. 



Digitized by VjOOQIC 



BUG. I SRP. PRIEVOD KNJIGE O SBDAM MUDBAOA. 



191 



pa^^H Hcena xa [15] mh, h chhko homz HuuKVie^, A^^A^ myacT. 
TO e jL^Hca, KaKBO TO H cera ^OMa, u uye orm docmOffbpuhi 
SLBHO Me nsjL'Bra: san^o to Tan Juodm, da e mau u mau ouy 
Hom^ HHii^o 0TT> KasaHbi Te He no^h onerm Kod% wbzoee ^ene 
ce e CAyHHjio, hhth ^oac/\B, hhth 6hio^. IlbiTa nanaraa KaKO e, 
rpoMTb, HHTH 6ji'i>CKaHie. H Tana [23] niTO e*? ho OBan Kaace My, 
^yKaBa Ta ncena noKasa nTHi^a Ta ^sl HHinTa BH^io Hie npH^o^a- 
A'hSRJiTiBB., H npejiCTHBran CBoero Baiokn, /\a e Ty i^ijiy uohh rp- 
My»a, HanpaBH ro ^a h o6hma, mhjio, cbBajio h KHnia na/^ajia. 
naKb, KaKBO to h npeac^e. H^yiotn obo Myaci., h snaioiiH, 

3HaH nponee, o i^apio, 8aiii;o ^b, ony Hott hhth e rpMHJio 
HHKOH HBJioB'bKT. He MO»ce ^0, HHT1. naK7> KHma na^ajia, noine 
paayMte jiyKaBCTBa Ta na acenw BecMa cyMHHTH o ohomt*, ihto 
Te, H ^a, TH no6'b^H. I^apb ace My e oTHi^a oBa npBbiS nyT'B 
HyBHiH TBia AJMbi OTi» e/!\Horo 8a ntroBy aceny Kaaajia, h Ta- 
*Hjioco<i>a , a6ie y^epaca onaft Koce yBijpn, aKo 6bi acena nt- 
rniBT* H HapcHenie, h sanoB'^i^a roBa necTHa h nomTena 6biJLa, 
^a ce Henory6Ba Cbim* My., Mbicjiekn ^a e ^aacb, ihto My 

e nepBbiH KpaT'b o acenn ntro- 
BOH nanaraH KasbiBao : Bn^Hinb 
^aKJie o iMnepaTope ! KaKo e 
acena XHTpocTiio h jiyKaBCTBOMT. 
CBOHMi> npeBapnjia Myaca CBora^ 
H MTEJCjibi ntroBe cacBHMTi npe- 
BpaTHJia TaKo, ^a e caMy cyn^e- 
CTBCHHy HCTHHy sa Aaacb /^pacao, 
H aceny cboio onerb Kao h npie 
jiH)6io; SHaii ^aKJie, ^a acencKO 
jiyKaBCTBO HH e^aH'b HOBeKx ^o- 
BOAbHo nocTHrnyTH h noBnaTH 
ne Moace. Obo nyBniH iMnepa- 
Topij a6ie npeM'hHH cy^'b, h aa- 
KJiioHH, ^ace cbiH'b H'iroB'b He 
nory6H. 
BugariD, koji ina^e ta^no po grCkom originalu prevodi, ne voH, 
kako ve6 od prije znamo, da pridr^ava kojekakva filosofska 

^ To je svakako dodatak. 

^ Vrlo nezgodan i neumjestan dodatak, jer je sasvijem protivan do- 
gadjajima, koji slijede za njim. 



Digitized by VjOOQ IC 



192 

mjesta, te da ih razjasnjava: za to on skraciva konac dok ga 
Srbin sasvijem prevodi. Ina^e je Srbiu dosta slobodniji u svojem 
prijevodu, upotrebljava sasvijem narodne fraze (krko e, ihto e; 
oBa ce noHHe CBaKOflKHMt HanHHOMt npaB/^axH, He6oMi> h seM- 
jiL0MTE» saKJiHHflTH), voH da rezonira (HeBajiajitiMt HOBeKomt, h;ih 
6oji'b peiiH : HeiOBeKOMi.) i dodaje kojeSta samostalnO; §to mu nije 
uvijek polazilo za rukom (gl. gore). 

Druge slovenske redakcije. 

Sasvijem drugim putem dobise mnogo prije isto djelo Cesi, Po- 
Ijaci i Rusi. Orijentalna redakcija dodje rano u zapadnu Evropu, 
te je Dajmanje od 12. stoljeca ii mnogim i razli^itim redakcijama 
nalazimo. Najstarija poznata zapadna redakcija je latinski izvor 
francuske Dolopathos^, koju je trubadur Herbers kralju Ljude- 
vitu VIII. prikazao, te se drzi, da je postala od 1223 — 1226. g. 
Njegov latinski original, koji je pisao Dam Jeham (Johannes) iz 
opatije Haute Seille (ab Alta Silva) u Lotharingiji, se uzalud dugo 
trazio. Napokon nadje Mussafia tri sficna rukopisa u Austriji (2u 
Pragu, jedan u Befiu, al koji je iz Moravske^). Najstariji tekst 
pak nadje Oesterley^ Dok je Montaiglon drzao, da je latinski 
original napisan izmedju 1187 — 1212., misli Oesterley, da je nastao 
1184. ili skoro poslije toga. U toj latinskoj i francuskoj recenziji 
igra glavnu ulogu jos uviek jedan mudrac, i na mjesto Sintipino 
dolazi glavni filozof sredovjefini Virgilij. 

Mi jos ne mo^emo ustvrditi, koja je orijentalna recenzija postala 
izvorom za zapadne. Keller misli, da je gr^ka bila spoj med 
jednom i drugom, Loiseleur Deslongchamps i Landau drze, da 
jevrejska. No ipak skoro dobi djelo sasvijem drugi oblik. Dolazi 
samo sedam mudraca — bez Sintipe — koji uspjeSno odgajaju 
carevida i brane ga proti lukavim zapletima njegove maSuhe. Dok 
u Dolopathosu zena niSta ne pripovijeda, u ovim, o kojima cemo 
sada govoriti, zadiuje obiCno zena sa pripovijestima i svakoj odgovara 



^ Li remans de Dolopathos. Public par MM. Ch. Brunnet et A. 
de Montaiglon. Paris, 1856. 

2 Sitzungeberichte der kais. Acad, in Wien, 1865, 246 al., 1867 
(Bd. 57), .37 si. 

^ Dolopathos. ed. Oesterley. Strassburg 1875. Vazni su k ovomu 
izdanju popravci Studemunda, Zeitsch. fiir deutsches Altertum 17, 415 
si., 18, 221—249. 



Digitized by VjOOQ IC 



BUG. I SBP. PRIBVOb KSJlGli O SEDAH MUDBACA. 193 

jedan ctnudrac svojom; samo u liekim recenzijama ima o^a Sest 
pripovijedaka. 

Mi poznamo u srednjem vijeku mnoge i razli^ite recenzije^, 
koje prelaze u noviji vijek pod imeuom „knjige**, ^istorije" ili 
^kronike^ o sedam mudraca u latinskom i u narodnim jezicima^ 
u Italiji*, opanjolskoj, Francuskoj*, Ingleskoj, Njema^koj*. 
* Jedna iz ovih redakcija latinska „Historia septem sapientum", 
kojoj misli G. PariS; da je sa^injena po jednoj francuskoj, Sto 
ipak ostaje ioS yelikim pitanjem^ bila je vec u rukopisima^ veoma 
raSirena, te se odmah^ kako se po^ele Stampati knjige, desto dtam- 
pala, te je doSla u mnoge narodnje jezike, jer se prevodila na 
francuski^, Spanjolski/ holandski, galski, njema^ki", islandski^ 
Svedski^ danski, magjarski^® i armenski. 

Ta recenzija dodje i k Cesima, Poijacima i Ru ima^^ U „Hi- 
storiji*' pripovijeda carica najprije uvijek jednu pripovijeat, isto 

^ Gaston Paris (Deux redactions . . . sir. II.). 

* Sravni Sitzungsberichte be^ke akademije, sv. 57, 90—91, gdje ih 
je Mussafia usporedio i grupisao, tiB je mnoge pogrieske Qoedekove 
(Orient und Occident, HI, 170 — 70) popravio. Bibliografske biljeske 
gledaj kod A. Eellera: Li rom'ans des sept sages. Tubingen, 1836. — 
Dyocletians Leben. Quedlinburg und Leipzig, 1841. 

' Mozemo konstatovati osobitu „Versio Italica", gl. Mussafia o. c. 
92 si. Najopsimiji prijegled talijanskih recenzija se nalazi n uvodu 
knjige Hermana Varnhagena : Eine italienische Prosa version der sieben 
weisen Meister. Berlin, 1881. Od onda je opet iziSao novi tekst: RO- 
diger, Libro de sette savi di Roma. Firenze, 1883. Mnogo tijeh re- 
dakcija, a osobito u 16. i 17. stolje6u cesto itamp^ni Erasto (prVi 
put: Oompassionevoli avvenimenti del principe Erasto. Venezia, 1542) 
mora da su i u Dalmaciji bile rasirene. 

^ A. Loiseleur Deslongchamps. Essai sur les fables indiennes.^ Gaston 
Paris, Deux reactions du roman des sept sages. 1876. 

^ E. Goedeke, Grandriss zur Geschichte der deutschen I^iteratnr. 
L, 348—351. 

® GL Landau, Die Quellen des Decameron, str. 51. 

' Najstariji rnkopis je od god. 1342. u Innsbrucku. v. Oesterley, 
Gesta Romanorum, 750. Sada ga je izdao Georg Buchner u 5. sv. 
gErlanger Beitrage zur englisclien Philologie". 

® Prvo izdanje god. 1492^ (st. u Genevi) prestampao je G. Paris u 
Bvojoj knjizi : Deux redactions ltd. 

® Prva izdanja u Augsburgu g. 1473 , 1480., 1481. itd. 

*® Prvo izdanje izadje g. 1573. u — Becu, a kasnije 1633., 1653., 
1676., 1679. u Lecovi. K. Szab6, R^gi magyar kSnyotdr, L, 47, 938. 

*^ Ja cu ovdje da eaopstim samo glavne resuitate svojih studija, 
opsirnije 6u o tome govoriti na drugom mjestu (u Sitzungsb. bee. akad^ 
s. J. A. 0. 13 



Digitized by VjOOQ IC 



194 M. MURKO, 

tako i svaki mudrac, napokon careyi6 jednu vrlo opSirnu. Svega 
dakle ima 15 pripovijesti. Vecina od njib nedolazi.u orijentalnim 
recenzijama. Sredovje^no . viteStvo i njegova romantika se vrlo 
razatire. Za Cehe i Poljake bija§e to takodjer razumljivo, no za 
Ruse yec nije, jer njihovi prepisiya^i, ne razumijevajudi kojeSU; 
atvoriSe npravo prezabavnih pogreSaka. 

Kod Cleha nalazimo u 14. i 15. stoljecu izyod iz ^Historije" « 
rukopisima ^Gesta Romanorum", Sto je prevedeno iz latinskog.^ 
Plrya samostalna $tampana ^Kronika o sedmi mudrcfch" ugledala 
je svjetlosti 1502. u Plznju. Bilo je viSe izdanja „kronike^,' Sta 
viSe izaSla i ^Eomedie o sedmi mudrcfch" g. 1558. u ProstSjova 
na Moravskoj. No ipak su samo neka izdanja kronike prijevod 
„H]storije^, dok su ostale sasvijem druga recenzija samo sa 9 pri- 
povijedaka, pa i te se svojim oblikom razlikuju ili su vecim dijelom 
sasma druge. Ja ovdje samo kazem, da je to sasma samostalBa 
^e§ka redakcija koja dosada u literaturi o ovom predmetu joS 
nije poznata. 

Eod Poljaka se dr^i, da je „Historya pi^kna i ucieszna o Pon- 
cyai^e cesarzu rzymskim** ili „o siedmiu mQdrcach" ^najdawniejszy 
romans polski proza** te je a opce jedna od najstarijih Stampanih 
poljskih knjiga, jerbo ugledala svjetlo kod gtampara Jeronima 
Wietora male poslije god. 1522. „6akalarz (baccalaurus) Jan z 
Eoszyczek' ju je preveo iz latinskog.^ Najstarije izdanje, koje se 
sa^Qvalo (u Jagelonskoj biblioteci u Krakovu) a meni je poznato, 
imamo tek iz konca 17. stolje6a, jedno iz sredine 18. vijeka, 
jedno od god. 1761., jedno od g. 1804. Ako se isporedi tekst u 
ovim izdanjima sa starim latinskim i njema^kim^ dolazimo d6 za- 
klju6ka, da se je u svima dobro sa6uvao osobito u prvom i — 
poSljednom. Jos dandanas se ta knjiga Stampa za narod. Ja po- 

. znam izdanja, koja su Stampana u ovijem mjestima i ovijeb godina: 
Poznan, 1847. Warzawa, 1862., 1873., 1881., 1885. Nowy Sacz, 
1866., 1871., 1886. Cieszyn, 1888. PoSljednje izdanje je iz pove 

' modernizovane njemadke knjige za narod ponovo prevedeno! 

* J. JireSek, Casopis Cesk^ho Museum. 1862., 364 si. 

* Jungmann, Historie lit. cosk^* IV, 269. 

» K. Estreicher, Bibliografia polska XV.— -XVI. HoliBcia. Krak6w, 
1875, str. 152. M. Wiszniewski, Historya literatury polski^j. VII. 199. 
Orgelbrandova Encyklopedya powszechna. 8. 13; 4. 

* Maciejowski, (Pismiennictwo polskie, II., 894) poatavio je td djelo 
tpedju ona, koja su dosla iz Njemacke. On moze imati ii toliko pravo, 
ako se pri torn ne misli na prijevod iz njemackog. 



Digitized by VjOOQ IC 



BUG. I SRP. PRIBVOD SMJIGB O SBDAM VUDRAOA. '195 

Osim prijevoda Jana z Koszyczek mora da je jofi neki driigi 
bio, koji se u mnogom kojedem ne slaze s njegovim. Tako sudimo 
po ruskom prijevodu, koji je potekao iz poljskoga. 

Najihteresantnija za sase kom)iarativne ciljeve je sudbina toga 
djela kod Busa. Samo taj primjer razjadnjava doata jasno istoriju 
razvica slovenskih naroda. Dok su Bugari i Srbi to djelo dobili 
tek na po^etku 19. vijeka u orijentalnoj redakciji, imali su ga 
Rusi — najisto^niji narod ne samo po polo^aju nego po poznatoj 
teoriji i u kulturi — ve6 u podetku 17. vijeka u zapadnoj je- 
vropskoj redakciji! Pa ce biti, da je u drugoj polovici 17. vijeka 
i u prvoj 18. bilo jedno od najradije 6itanih djela. Istina, da u 
Rasiji nije bilo raSireno Stampom kao kod Ceha i Poljaka vec u 
po6etku 16. vijeka, nego literaroi hiatoridar ima ovdje itndirati 
kao Sto se na zapadu itudiraja sli^na djela na koncu srednjega 
vijeka, jer je to djelo kao i druga ra$ireno samo u rukopisu. Naj- 
stariji rukopis (iz god. 1634.), za koji znamo, nije se safiuvao; 
propao je pri po^aru Moskve god. 1812. Nalazio se on n zbirm 
profesora Bausd,^ Ja sam u Rusiji naiSao na 36 rukopisa, od kojih 
4 imaju samo podetak^ ali zato ima jo§ dva druga rukopisa, u 
kojima je samo poSljednja yelika pripovijetka o dvojici prijatelja^ to 
su sredovje^ni ^Amicus et Amelius.'^ Osim toga znam joS za dya 
rukopisa, koje nijesam mogao dobiti u ruke. Od poznatih mi ruko- 
pisa nije nijedan stariji od polovice 17. stoljeca, vecina ih pripi^da 
drugoj polovici. Najmladji potpuni rukopis sa datumom g. 1763. 
ima direktor moskovskog istorijskoga muzeja, g. Zab^lin, no dr2im, 
da je jos mladji rukopis petrogradskoga docenta V. G, Druzinina. 
Natpis u rukopisima je obi^no : OoBtcTb o ceMH My^pei^ax'B, kat- 
kad se naziya djelo McTopia ili CKaaaHie. 

Neke pripovjetke udjo§e u Stampane zboruike pripovijedaka 
koncem 18. i podetkom 19. stolje6a.' Poslije toga se zaboravi na 
djelo i godine 1847. iznenadi u Moskvi Dayid Serebrjakov rusku 
knji^evnost velikom novinom: naime prijevodom iste redakcije iz 

* KaxaJioiTB cjiaBflHO - poccincKHMi* pyKonHCbHMi* npo<i>e<$copa 
Bayse. Izdao V. Earazin u ^HxeHiaxt erb Hmn. 06n^. HcTopiH 

H ^peBHOCTCH PoCciHCKHXt npH MoCKOBCKOM'B yHHBCpCHTeTH. 

MocKBa, 1862. II, Str. 53, N. 109. 

* I u ceSkoj literaturi nalazimo ih izvan „kronike", gl. Nebesky, 
Oasopis Ceskeho Muzeum, 1847. II , 367. 

^ A. n. nbinHH1>, OHCpKTb JlHTCpaTypbl CXapHHHblX'b nOBtcTCH 

H CKa80KT> pyccKHX'B (yHeHHbie sanifCKH BToparo OT/^tieHifl IlHn. 
AKaACMin HayKT.. T. IV.) 1858. Str. 257. 

« 



Digitized by VjOOQ IC 



196 M, MURKO, 

armenskoga, dokle je ta ^Istorija" vec a 17. stoljecu doprla. Tek 
u noyije vrijeme dobismo Stampano izdanje ruske redakdje, koje 
izdalo ^O6me0TBO jiH)6nTe^eH ^peBnen nucBHeHHOCTH^ u svojim 
izdanjimia pod br. XXIX. i XXXV. god. 1878., 1880. Razumije 

, se, kako je tamo obi^j, samo po jednom rukopisu, koji je slu^ajno 
one imalo. 

Izdavatelj Bulgakov ne ce da zna, da je ta istorija prevedena 
iz poljskoga, ali u torn nema sumnje. Poljska je naime donosilau 
16. i 17. stoljedu Rusiji kulturu zapadne Jevrope, kao §to sa joj 
u Btarije doba ju2ni Sloveni donosili prosvetu bizantijsku. lunaj- 
atarijim rukopisima ^Pov^sti o sedmi mudrecab*' sve vrvi poloni- 
zmima. PoSto sam naumio da poslije na drugom mjestu o torn 
opdirnije govorim, te da izdam neke tekstove, napominjem sada 
samo jedan jasni primjer. U ^etvrtoj pripovijesti cari^inoj dolazi 
jedno mjesto, koje latinski glasi: viderunt ibi fontem fumigantem 

:habentem Beptem buUas^ ili . . . fuit fons habens septem rivulos 
bulientes.* To prevodi Frolov rukopis u Petrogradskoj javnoj bi- 

blioteci (sign. Q. XV. 31) ovako: h yei/^eina na (= no^'B) no- 

CTjBJieio dpajio a b ne njiiaBae ce cmpamenmo. Drugi rukopisi imaju 
^Apojib — CTpaMeHTOBT. eopouawTCH. To isto bezmisleno 8^po.ioi 
CTpaMeHTw se opetuju joS nekoliko puta u toj pripovijesti i u 
svijem rukopisima. To su nesporazumljenja, na kakova nailazimo 
Teoma ^esto u prijevodima iz poljskoga. Isporedimo isto mjesto a 
prijevodu Jana z Eoszyezek i sve ce nam biti jasno : uyrzeli pod 
tozem zrodlo,'Z ktorego ptyn§lo siedm strumienaw tcrzqcych (Po 
izdanju g. 1761.). 

Djelo se svakako najprije prevelo kod Bijelih Busa, onda je 
poSlo dalje prama sjeveru i istoku, i uvijek se jezi^ki ispravljalo 
i kojekako mijenjalo. Mnogi rukopisi iz novgorodskoga i oloneckoga 
kraja su napisaoi ruskim narodnim jezikom, dok su moskovski 
dosta pravilnim i doSljednim ,slavenoros8ijskim^ 
. Ja ^u ovdje navesti ruski onu pripovijest, koju vec poznamo 
po bugarskom i srpskom prijevodu da poka^em, koliko se razlikaju 
recenzije istodne i zapadne; koliko je poteSkoce bilo da se preradi 
iz poljskoga na ruski jezik i kako je ruski jezik u djelima te 
vrsti bio u 17. vijeku vec tako dotjeran kao kod Srba u 18. i 

. ^ Historia septem sapieDtum Romae. Cdln, (1473). 
* Pontianus. Argentinae, 1512. 



Digitized by VjOOQ IC 



BUG. I SRP. PBIETOD KNJIGB O SBDAM MUPRACA. 19h7 

po^etkom 19. vijeka. Ja izabirem za to jedan vec prili^no o^iSceni 

tekst, koji je pisan narodnim jezikom, naime po rukopisu Undolj- 

skoga u Moskovskom Rumjancevskom Muzeju Nr. 1338. u 4^ 

17. vijeka. 
Da bude lak$e Stampati i ^itati, razrijeSicu kratice, a ona cu 

slova, koja su nad crtama, ispisati u redu. U ostalom ne cu kon- 
! soDantima, koji stoje na kraju rije^i i napisani su u originalu nad 

rije^lju, dodavati ^b, tako ce vec tijem biti karakterizovani. Ina^e 
I je preStampano sve vjerno — osim nepotrebitih znakova, — za to 
! pridrzavam e i 'k^ kako stoje u rukopisima, pa 6u ostaviti prave 

grafidke osobitosti kao y i », a i a. h se desto oznaduje nad vo- 

kalom ' : e* = eii. Ja interpungiram i navodim tekstu potrebne 

dodatke u uglatim zaporkama. 
Preporu^am osobitoj pa^nji biljeSke i varijante za tekstom, jer 

a DJima ima mnogo dokaza za sve ono, §to sam gore, osobito o 

raskim rukopisima govorio. 

! f. 24^ r.-® Myxpei^a^ 

i Bbui H-bKOTopoH Meni,aHHH^, a y Hero aeeHa 6biJLa BejiMH Kpaena, 
Aa s Hero Hc[e] 6hiJiB, copoKa a B'tpna TaKOBa emy 6biJia, ^o6pt' 
roBopujia c* hhm7> kch/^obckhm^ hbbikom i cKasbiBajia xoMy Meni^- 
HHHy BCK) npaB^y, hto ona bh^ht hjih cjiwrnHT, h to ona Bce 
rocy^apK) CBoemy cKaawBajia; a oh ea 8a to ^o6p't jiio6hji npo- 
^fiy* AyniH CBoen. A Ta mena ero nepe^ t^m Meni;aHHHOM Ao6pt 
Mojio^a, KaK H npe/\ to6ok) tboa Kpa.^eBa'. H tot Meni;aHHH »Ae- 
awHB® 6biJi nepe^ neio h HenacTO noToraaji cbok) naH[b]io*, h ona 
HM BoaropA'hjia'®, HM'bjia » ce6a MHJiocTHBHHKa^^ k noTemenHio 
rkiy CBo6My, KOToparo /\o6p'b MH.^OBajia^*. H tot Men^aHHH 'hs^uji 
Ha Kynjuo ^o Topry^', a Ta uanbA 6ea hcbo Bcer^a nrpajia. A 
Ta copoKa Bcer^^i CKasbiBajia CBoejuy rocy^apio, h c^aBa 6bijLa 
npo Ty ^eny bo bccm ropo^e; a tot Men;aHHH & tom »ceH^ 
CBoeS H^CTo roBopHJi H 6h.^ ea h yHHMaji^* ot Toro, mTo6^* Toro 
He^^a^a. 

A roBopHjia eMy sceua ero: tw B'fepHni[b] toh npoKJiaToS co- 
poKt; uoKaMtcTa copoKa 6y/\eT » Hac, h npoineac naMH 6yfl,yT 
Ba^HKHe 6e/^bi. H oh en mojibhji : MHJiaa Mcena, Ta copoKa ney- 

M-fecT .iraTH HHKOJIH, HTO BH^HT HJIH CJlblHIHT, TO MH^ H CKaSbl- 

Baex: 6oji[b]raH** a en B-bpio HeaceJiH Te6'b. H CTajiocfb] H-bKo- 
Toporo ^HH, no'bxajL tot Meni;eHHH na Kyujiio, a Hcena ero no- 
e-«ua no MHJiocTHBHHKa CBoero, hto[6] k hoh BCKope npHuieji. 



Digitized by VjOOQ IC 



198 M. MUBKO, 

A TOT MILAOCTHBHHK OTJIOHCH^ ^O HOHH, ^To6 CrO JOO^Vl HeBlifi,2M!l\ 

a KOJiH npHmjia HOH[b], h oh npumoji ^o ^Bepeii k hch h koao- 
Ttf^Cfl V ^Bepeif. H kojih ohb vcjibimajia h OTBopHJia emy ^Beph 
H MOJLBHJia eMy: ne 6ohch, xio^vl cm^jio, hmc hhkto nac hcbh^ht. 

H' MH*10CTHBHHK MOJiBVlJL I O^Ha HEC IipOKAflTafl COpOKa OCy^^HT H 

jito^eu pocKaaceT", h TaK »3k mw cthjih ot Toe^® copoRH b cpa- 
MOTk. I oHa MHjiocTHBHHKj Mo.iBHJLa : cea ac[e] hohh [25^] ea^ toh) 
copoKOK) noMiiny[cB] ' ^ H KaK oh BmeA ^o Toa KOMopbi, r^t xa 
6bua copoKa d^nsKO nocTejiH, h kojlh Ta copoKa ycjiBima^a mh- 
JLQCTH BHHKa, H roBopH^a CBOCH naH[i>]e : & Moa HaMHJimaa naH[i>]i, 
^BBHO JiH nan no'txaji, a tjbi 6e8 nana jnena [ne] 6oHnica^^ a b 
i^OTeMicax hto ^'bjiaem[b]^^? M peKJia copoKa MHjiocTHSHHKy: fi 
BJibiH*^ HeAOB-bHe, K HGMy TaK /\'feaaeni[i>] sjio racy/^apio Moemy? 
XoHeni[b] cuaTH c Moeio naH[F>]eK), Bi5/^aeni[b], hto nana Moero 
^oflia H-bT. A sayTpa^' nan 6y^'\eT ^o ^omj^ see a to eniy cica»y 
H BcbM jiio^eM^b pocKaacy ; xoTa b poacy ** ne BHacy Te6a sa tcm- 
hocthh), h as roAOC tboh cjibiiny. H mh^octhbhhk mo^bhji'b toS 
Men^HHHOBOH acent: a Te6'b, Mnaaa naH[b]a, roBopHA, hto Ta 
npoK^aTaa copoKa naci. BcfeMT* jiK)/\eM oKaaceT^^. H naH[b]A moa- 
BHJia; H caMa a na^ tok) copoKoio s^ijjiaio ceaace hohh. I BCTae 
B Kypbi** OTnycTHJia CBoero MH^ocTHBHHKa, a k ce6'h KJiHKHy^a 
^'bBKy 1 BOJitjia ^po6Ka*' . . . bhccth Ha Bepxt KJitTKH*^, h y^H- 
HHJia A^'Py Ha A^My na^ Tiaii. MtcTOM, r^'t CH^tjia copoKa, h 
nyn^ajia na^ kji^tkoio rpoM h JiHJia Bo/^y na Ty copoKy h mudaAa 
Apo6HHajiiH H necKOM h MajibiMH KaMem^KH^®. H copoKa osad^a, 
[26] cd^Ba He vMepjia CTy^eHH*"; a naajia copoKa, hto na nea rpoM 
6hJA H A^^K^^ ^ MOJiHHa, a Ha^ neio KOJiOTHjioc[b] i HCKpbi orHC- 
HbiA CbinajLHCb'^ H KaK ona yBHAe^a, hto OHa B'bBBajLHJiacb a 8Ho6y 
H c necKy, h sjiesjia a A^My h nora^a b KOMopy, r^'b copoKa ch- 
AHT. n copoK8 OTABa OTABixaeT H 0KJieBaJiac[b]*^. H na yTpae ra 
naH[b]a Beji'fejia noA toio copoKOK) noAMecTH a'^bko, a roBopHJia'* 
copoKi: o MHaaa copoKa, A^^A^M^b Ta h rpoMOM aadHJio*'. H 
npaixaji Men^aHHH Toe copoKH ao A^^y a Toe acenbi Myac h 
npume^ k copoK*!;, KaK hsbbik k nen npeac Toro xoahth, h cnpa- 
miSBaji ea: o copoKa MHJiaa, KaK ca 6e9 Mena A^«^iA^oc[b]'*. H 
copoKa MOJiBHJia : o mhjiwh nane, cKaacy Te6t Bce, hto bcmh cxa- 
uiaAa. SCena TBoa nycKajia k ce6^ MHjiocTHBHHKa b hohh, a 
B poacen'* 6biJio mh^ ero Heji[b]8t bhahth sa TeMHOCTmo, i c.hhm 
6paHiiJiac[b] H naH[b|e'^ a'^ roBopujia; h aeena TBoa juena ne 
nocjiyma^a a c hhm cnajia h nioacejioaccTBO a^*^^*^^* -^ naAO ubojo 



Digitized by VjOOQ IC 



BUG. I BRP. PRIBVOD KNJIGB O SBDAM HUDRAOA. 199 

nsHe, TaKHfl 6eAa 6bijia noHec[B], majio He ymepjia; takoS: 6e^Bi 
HHr/^t HeBH^ajia, [6mjii> na^o mhok) rpoMi> h MOJLi»HHfl h ^oac;^]'®. 
H sacjibima^a to ncena Toro Men^aHHHa n roBopmia cBoeMj Myncy : 
MBjLbiH nane, BipHni[b) tw toS copoKi npoKjiiTOH, KOTopafl uesR 

HaHH, [26^] MHOH) H T060H), HOHC KJia^CT CBOHMH aHCHBblAIH CJLOBeCbl 

H cpaMOTy Te6'b ^e^aex npe/\ bCcmh jiio^mh? HsBepti Toe npfluo 
copoKy, cnpocH Bcex cyce/\eH, 6biBaji jim uoHec[b] rpOM hah moji- 
HHfl HjiH /^o^^b ! M 6s^eT npaB^a, hto to Te6'k copoKa noB't^ajia, 
H a roTOBa na roHe6HyK)'* cMepTb. H tot Men^aHHH ^onpamHsaji 
tt TOM Bcex CBOHX cyco^eH, KaKOBa v hhx Ta HOH[b] 6bijia, 6biji 
^H AoacA^ ** rpoM h mojihhs. H cyce^H eMy CKaaajiH, hto Ta HOH[b] 
6biMi TBxa H cBCTJia H 6'facMflTe»CHa^^. H Hcena ero c^bimaaa Tb 
peHH H VHajia njianaTH h roBopHTH : »ac jih ecn o6biCKaA b npas^y, 
HTO Ta GopoKa Bce Ha mohh jiraaa h oraamajia^ a fl no en jl^h 
CTa^a BO BceM'b ropo^'h 6jiy,^HHi;eK)**. H tot Mem^aHHH bbom toc 
copoKy H8 K^eTKH H TOBopHJi e& : TO Tbi Mfii BCc Jirajia na aeeny 
MOH) ! A HTo TBI MH-t cKasbiBajia cen hohh, 6biJi ^osK^b h rpoM 
H MOjiHHfl ? H cyce^H MHe Bce CKasa^H, hto Toro hhhc- [27] ro ho 
6MBajio, H no TOMy snaTHO CTajio, hto tbi Mat Bce Jiraaa. H Ta 
copoKa MOABHJia TOMy Men^aHHHy : 6orb bcctb, hto ecMH Te6i ne 
Arajia ; hto ocmh cjibimajia h BH^eJia, to Te6'b h noB-fe^a^a. H pcK 
efi nan: Jia:em[b] ; ^a. k TOMy ne 6y^eni[b] jiraTH h uena. copHTH** 
8 sKenoH) MOCK), [h copBajiT. CH rjiasH]*'*; HSopBaji ei b Kyc[b]e**. 
M KOJiH ncena eBo to BuxbAa, h o6HflBi> i^eAOBajia ero h MOJiBUJia 
eMy : o mhjibi nane, ^o6pe ecH to vhukhji, hto ecH 8a6HA Ty npo- 
itaaTyio copoKy ; ot cex mcct'b 6«^y b bokoh vacHBaTH. H [o] 
TOM cfl ^o6pe BecejiHJiac[b]**. H koh nac 8a6HJi copoKy, h nieji ^o 
Toe KJitTKH, r/^t ona CH^ijia; h nomeji ea ^om h namoji ea 
Bepxy fl,OMj ^po6HHbi n ri'fecoK h BO^y h vrapKH jiyHHHHbie; h 
AHBOBajica TOMy, x neMy 6bi TyT Ha Bepxi* ^omj ^po6HHbi h ne- 
coK i BO^a H vrapKH jiyHHHHbie. H kojlvi to oh vspHJi^b Ty A^py 
H ssHaji'b, HTO acena ero HSM'bHy ^ejiajia Ha;\ tok) copoKOio h 
Jiaia na H'fee Bo^y h raH6aAa /\po6HHbi h. necoK h KaMeH[b]e, h 
cry- [27^] najia Ha Bepxy ea h icKpbi MeTajia orneHHwa*'. II cneMiuH 
Apo6HHbi i Bo^y H necoK, h nana^ HexTiniHO njianaTH, KpHHaTH h 
bobhth: 6t^aac[e] mh, hto ocmh 8a6HJi too copoKy ^Jia BajiHH- 
BEie** KypBbi »ceHbi cBoen, h 8a6HA ccmh TaKyio /\o6poK) copoKy. 
H OT Toro qacy tot Men^uHHH npo/^aji Bce HMenne CBoe h po8- 
AajLii HHn^My a caMi> mcJi ^^ seMAH cbatoh^^ h <ot TOJie Hur^^ 
Cfl He BpaxHA K aceH^ CBoeH. 



Digitized by VjOOQ IC 



200 M. MURKO, 

H noTOM peK'b My;^pei;i» Kax : i^bicapio, pa8yM'hem[fc] xa^ hto 
a HcnoB't/\aji Te6'b nofiicT cbok) ? H peK i;Bicap[b] : ^o6pe tbi mh* 
^o6po CKasaA ; npoKJiHTaa Ta 6biJLa aceHa, KOTopaa sadnjia Toe ^o- 
6poK) copoKy CBOHMH jiacHBBiMH cjiOBecBi ; H acaji[B] MHe ;^o6pe 
Toe copoKH, KOTopaa hchbot cboh cxpaTHjia**® sa npas^y, npo ko- 

TOpyK) TBI MH'b HBIH't CKasaJL. To He »MpeT CBIH'B MOH HBIH^. B 

peK^b My^pen'B, naa^, ecrBJiH xaK KHHnHm[B], to ecTB My^po 
8;\'tjiaera[Bj ; ^a Toro a Te6'fe nejioM 6bio, hto ^Jia Moen noBtcTH 

CBIHy CBOCMy »CHBOT ^BJl. 

Biljegke. 

NajviSe cu varijanatlt navesti iz tekstova, koji su ovome naj- 
blizi, naime: 

1. B. 1. = rukopis BoljSakova Nr. 119 u Moskovskom Ru- 
mjancevskom i Publifinom muzeju iz 17. vijeka. 

2. B. 2. = Nr. 116, sve kao kod prvog. 

3. Bye. 2. = rkp. prof. Buslajeva u Moskovskoj sveuSliStnoj 
biblioteci Nr. 754, pisan godine 1700. u Kargopolu u Oloneckoj 
guberniji. 

4. Thx. 1. = rkp. prof. Tichonracvova u Moskvi, Nr. 69 iz 
druge polovice 17. st., pisan u Novgorodu. 

5. Thx. 2. iz konca 17. v. 

6. Thx. 3. = Nr. 283 iz 17. v. 

7. 3. 1. = rkp. Nr. 233 Zab^lina, ravnatelja Moskovskog isto- 
rijskog muzeja iz konca 17. ili za^etka 18. vijeka. 

8. 3. 2. = Nr. 82 iz g. 1763. 

9. I^. 2.= rkp. Carskoga Nr. 440, sada grofa Uvarova Nr. 
555 iz konca 17. v.^ 

10. Bii, = rkp. BSlajeva Nr. 1563. u Rumjancevskom i pu- 
blidnom muzeju u Moskvi iz 18. stol. 

Izmedju rukopisa, koji su vec nesto odaljeni, navodim ove: 

11. T. 1. =z rkp. grofa Tolstoga sa signal. 2. 181 u Petro- 
gradsko] Imperatorskoj publi^noj biblioteci iz 17. v.* 

12. T. 2. = 2. 215. 

13. nor. 2. = rkp. Pogodina Nr. 1773. u Petrogradskoj Impera- 
torskoj publi^noj biblioteci iz 18. v. 



cKaro 

2 



* Gl.: n. CTpoeBt, PyKonncH cjiaBaHCKia h pocciftcKia Uflf- 
o. 
Gl. katalog ove sbirke K. Kalajdovida i P. Strojeva.. 

Digitized by VjOOQ IC 



BUG. I 8BP. PBIVVOD K1UX0B O SKDAM MUDRAGA. 201 

14. D. = Druiinina a Petrogradu iz konca 18. y. (gl. gore). 
Sam za se stoji i ima najviSe polonizama i a ob6e straSno lomaa 
jezik : 

15. 4>. =: rkp. Frolova a Petrogradakoj Imp. publ. biblioteci 
sa sign. Q. XV. 31. iz 17. v. 

Iz ^slavenorossijskih^ se ovdje katkad citiraja: 

16. = „0b6£estva Ijubitelej drevnej pisBmennosti^ a Petro- 
gradu (gl. gore) iz 17. V. 

17. T. 3. = rkp. grofa Tolstoga (kao gore) sa sign. 2. 370, 
god. 1692. pisan od dijakona Timoteja Eamenevi^a Ryovskog u 
Cholopjem manastira na utoku rijeke Mologe u Volga. Obi^no se 
misli sasvijem nepravo, da je taj Kam^evi^ Rvovskij gSO^initelj^ 
povjesti sedam mudraca! 

18. T. 4. = 3. 45 iz 17. st. 

19. Eye. 1. = rkp. prof. Baslajeva a Moskvi, koji joS sam 
hrani^ iz konca 17. v. 

20. y. 3. = rkp. Undoljskoga Nr. 947 a Moskovskom Ru- 
mjancevskom i publidnom muzeju iz g. 1697. 

21. H = Evgenija JakuSkina a Jaroslavu iz 17. v. 

Svi 8u rukopisi pisani na hartiji, Tux. 1. 3. 1. poluustavom, 
T. 4. poluustavom, koji prelazi u skoropis, svi drugi skoropisom. 

1. IIoB'bcTb TpeTbflro Mv^pei^a [Kaxona 3. 2, Kaxoi^a E 1, obi6no 
i u ovom rukopisu zove se kasnije Kan>] o Men^tHHH% h o :Kewb 
ero I o copoirb. Eye. 2. 

2. vibusfimmrh iz poljskoga mieszczanin. Ova rijed, koja je danas 
sasvijem obi5na u (veliko-)ruskom jeziku.(„ropoHeaHHT> HHsmaro 
paspfl^a^ Dalj s. v.) bila je mnogim prepisadima tada joS nejasna; 
radi toga nalazimo ove pogreSke (ja mislim ovdje i na sva mjesta 
koja se nalaze u ovoj pripovijesti) : men^epHHi*, Men^epaHHH'B E 1 , 
mem^nmsrh E. 2, Ilor. 2., MemaHHKi* E. 2. Drugi rukopis^ glosiraju : 
Men^an moproBbiii HeaoBtK I^ 2. Men^eHHH'B ch pinb moproB^m 
lejioBiK Thx. 2. U slavenorosijskim kaie se obi6no: rocTb (sr. 
jos danas: rocTHHHbiS ^Bop't). 

3. AO^P*^! A^^V^ J® poglavito malorusko i bjelorusko, ali je po- 
znato i u velikoruskom narodnom jeziku. 

4. U rokopisu su jednosloi^ni predlozi i veznici obidno svezani 
sa rije^ju, koja slijedi. 

5. Bc^ncHMX flBbiKOMX T.,, D Thx. 2. HeAOBenecKHM flSMKOM'B 
HejioB'bHecKHMB raacoM Ilor. 2* To je u ovim rukopisima same- 
stalno preradjeno, al sje6a na ori}entalne recenzije. Tijem prepi- 



Digitized by VjOOQ IC 



202: ./ M. MintEO, 

sii^ima .8vakak6 nife bilo jasno, za §to bi ptica govorila upi^aVo 
zidovskim jezikom. A zidovi su igrali u-umnom razYi6u u srednj«m 
vijeku upravo veliku ulogu. Oni su, osobito pokrsteni, donijeli 
jjeyropskim nrarodima mnoga orijentalna djela. U.nekim narodoim 
zapadnim jeyropskim redakcijama gOYori ptica oaim ^idovskog jezika 
]oS i nau6ni jeztk srednjega vijeka, latinski. U nekoj njemadkoj 
redakcijt u Stuttgartskom rukopisu govori svraka osim zidov^kog 
i latinskog jezika jos i ingleski i deiki^ 

6; n^0THB% B. 1, Bye. 2, npoTHBo 3. 2. Ovo mjesto mora da 
fe iskvarenb, u danaSnjem ruskom jezika reklo bi se: OT'B^ymH; 
Be Dalazim slidne konStrnkcije nt kod poljskog przeciw. 

7. Neki piiu ptmoglasni^oblik: KopojieBa, drugi su ]0§ saduvali 
i^ecapeBa, i^bicapeBa iz poljskog originala. 

8. yjieacHHB 8. 2. yacB jLeHHBi> Thx, 3. JieacHHB Bye. 2. Rije^ 
yAencjLHB'B/ koja dolazi u viSe rukopisa, nalazi se po Daljevu ri- 
jedniku samo u Penzanskoj guberniji. 

9. tJ rukopisu naio, naHbji piSu obidno 3. 2, Bye. 2, B. 2, 
Bi., i;. 2, T. 1, T. 2, naHta Thx. 1. Bt, ima i naHna. 

Ja 6u staviti u takovu zaporku svaki b, koji dodajem slovima 
uzetim u redak (bbjimh u poj^etku ostavio sam nepromijenjeno, 
jerbo je sasYij^m tako i u rukopisu). naHi>, nanba, naHH (a) upo- 
trebljavaju se i medju . Rusima (bijelim i malim) u jugozapadninij 
gubernijama. Slavenorosijski rukopisi su izmijenili naHbH obidaQ. 
sa »ceHa, roenoaca. 

8 

10. Boro^tjia Bye. 2. BoaroBapHBraH 4>. BCdpoT. (?) ^HJia B. 1, 
nana hmtb rop^iTH, rop^tTneb, rop/\HTHeb (!) u slavenorosijskim 
tekstovima. h ®Ha HM'b Kp'bnKo rop^HJiac[bJ Y, 3. izrazuje upravo 
protivno, da se je ona naime po^ela s njim ponositi. Bolja je po- 
pravka u 0. : BOSHeHaBii^'bHHeM'b rop^HTHc[b] nana. U rukopisu 
Jakuikina naJazimo popravku: h nana hm rpe6oBaTH, u B. 2: 
HM ^o6p'h 6'brajia. U T. 3. ima rop^iTH na strani pravilnu glosu : 
rnymaTHca. Svi nerazumljeni oblici su pokvareni po poljskom 
wzgardzaSy -^ic. ^ 

11. MHaocTHBHHK'b samo u uekim tekstima. mjithhitb 3. 2. mh- 

e c H 

jioHHKTb Thx. 3. MHjLOTHHHKa Thx. 1. Slaveuorosijski tekstovi 

nadomijeStaju ovu rijed, koja polazi iz poljskog miloimk (ruski 
^ Keller, Li j^mans, LXXXYII. 

Digitized by VjOOQ IC 



BUG. I 8RP. PRIBYOD KNJIDK O SBDAK ICDDSAOA. 203 

MHjLocTHHic^ nema toga zna^enja, Dalj 2, 832) sa .iio6oBHHirB, 
paHHTejLB, sta viSe ima i : no aH)6HMaro paHHTe.iH 0. no cMif jtHnka 
y. 3. Na drugim mijestima imaju ovi tekstovi ^esto Hjase^omnavrb. 
Ali i narodni tekstovi imaju jih)6obhhkt> n. pr. 4>. Thx. 1, Bb. 

12. BejLMH jiK)6njia E. 1. i dragi. Ima i obje riedi j^dnu nz 
drugu : MHJiOBajia jLH)6HJia I^. 2. Razumije se, da i MK^OBajia a 
ovom smislu polazi iz poljskog mitowad. 

13. Ha KjnjiK) HJiH ^o Topry B. 1. Thx. 3. I^. 2., Bt. na kjujlv) 
HJiH .ToproBaT[b] ^o ToprK T. 1. Prvobitno mora da po.poliskom 
originalu stojalo samo ^o xopry. PoSto ruski xopr^, ToprH ima 
specijalno zna^enje, koje ne odgovara poljskom, targ (gl. Dalj a. 
v.), te se glosiralo. Neki teksti imaju ve6 samo ToproBaTt, sla- 
venorosijski vec samo na Kynjiio. Ilor. 2. je sebi pomagao bvako : 
B ^a^[b]Hyio KynJiio h CTpany. 

14. yHHjiT, B. 1. Ovdje su vec svi tekstovi prema smislu po- 
pravljeni osim 4>: h nana HaKasaBaTH vnaji paHBi Ha Teji'b ea. 
vHBji je pokvareno po poljskom uci(i6, ucinai, 

15. Bez sumnje ima se tako ditati hto u rukopisu, a ne HTo6bi. 

16. i enped Bepio ei HeHce^H Ta6e 4>. Ovdje se saSuvala uspo- 
mena na poljdko : a przeto wii^cej. Drugi su tu rijeS sasvljem izo- 
stavili: as eik B'tpio HeHc[e]jiH Te6'b y. 2. 

17. Samo AioAeui posKaaceT B. 2. Bce pocKaacer D. nac «6aBHT 
^. Slavenorosijski rukopisi su ovo mjesto izostavili. Obje rijeCi 
stoje zacijelo za poljsku oskariyS. Sr. bilj. 25. 

18. TOH Bye. 2.; rukopis je pisan u krajtt sa ikavskim nari- 
je^jem. Genitivni oblik Toe, koji se upotrebljava i u aktlsativu* 
nalazi se vec u starom ruskom jeziku,' dolazi u ovom i u drugim 
rukopisima 6esto, na pr. cenMce, kojo odmah slijedi glasi ce'kKe 
B. 1. 

19. noMBO^y ima veci dio tekstova, samo Thx. 3.: no^Hmyea (!). 
EoDstrukcija sa HaAi> dolazi i kod reflesiva joS neobi^no, te je 
refldks jednoga mjesta^ koje je prije drukdije glasilO; pr. : coTnapBO 
CBaio AfbcTB Ha^ 8.^010 TOH) copoKaio 4>. 

20. Treba da se napomene i 6«HmHCfl B. 1. doHCea 3. 1. 
6iiLmarh ca B. 2. 

21. 4'bemH 3. 1. Tax. 1. I ppgljedoji glagol je ruafkom narodnom 
jeziku sasvijem obidan. 

^ Co6ojieBCKiii .AeKi^iii no HCTopiH pyccKaro asblKa, str. 143. 
* lb. str. 108. 



Digitized by VjOOQ IC 



204 M. ICUBKOj 

22. 4>. je joS sasvijem poljako na torn mjestu: & nymnuii (!) 
HJLHe Haee ti»i ^hbhiqii uspady Ha/\ mohm rocno/^HHam. nyncHbiH 
(potreban) je iskvareno iz poljskoga n§dzny (nesredan), Hspa^a je 
pbljski zdrada, U bijeloruStini se 6esto i me^e pred konsonante* 

23. saBxpo Eye. 2. predstavlja dvije dijalektidne osobitosti; o 
odgovara ^okajucemu^ Darije^ju kraja, iz kojega polazi rukopis. 

24. Bpowy, tako je u vecini rukopisa. BpoMce (= en) Thx. 3. 
odgovara syakako bolje originalu te izdaje, da je ovdje nakai^ena 
jedna poljska rije6. Po^ca je neprilidno = njemadkome g'fries. 
E. 1. promijepilo je b Jini^e, Eye. 1. b ohh. Isto mjesto dolazi jo§ 
dolje (sr. 35); ali ima i joS druga mjesta u ovom i drugim ruko- 
pisima ; u oyom f. 64^ (Incluaa) : Ta ^KOHKa HHneM hc OTMCHnjiacfb] 

OT HCeHbl MOeH KpajLBBBl HH pOJKOe HH CJLOBOM HH CMe^HHeM. 

HH pcoHceio B. 1. HH poHCMi. Ef. 2. 6ll\ AHueMt 3. 1. Et. i 
krasnim narodnim jezikom pisani rukopis 116. Imperatorske pu- 
bli6ne biblijoteke (Q. XVII. Nr. 169) iz 17. v., kojeg prva tredina 

pa £alost fall, £ 65: hto poneee oKOHKa no;^o6Ha Te6't. Na ovom 
mjestu ima i I^. 2. .ini^eM'B (f. 612^). no/\o6Ha o6pa80M% h r.iacoMT> 
imaju 0. i drugi slavenorosijski. bo iii^6jLHHiH) ^, nonajit . .,^o6w- 
BaTbCfl, KaiTB 6bi BH^eTB B poHcy TV KpojLCBS I^. 2. 608. Katkad 
bi se dalo misliti na poljski rodzaj, 

25. Hac CKaacer Thx. 3. nac pooKaaceTi. E. 1. Bez sumnje 
ovdje treba misliti na poljsko oskarzt/ ; rusko CKasaTB ima sasvijem 
drugo ssna^enje (Dalj s. v. 1); sr. biljeSku 17. 

26. H KSLisTb KvpBi noniiJiH Eye. 2. 3. 1. E'k. Slavenorosijski 
tekstovi iibaju B Kyporjiamenie, sr. lat. circa gallicantum. Takih 
izrazaja^ kako je b Kypbi nema u ruskom jeziku, ali su sasvijem 
obidni u poljskom: o kurtich == o pierwsrych kurach == gdy 
pierwszy raz zapieja do dnia, vor Tagesanbruch, Linde. 

27. To mjesto je iskvareno u svijem rukopisima, jer poljsko 
drabine (accus* od drabina = Ijestva) prevodilac nije razumio; 
on je mislio na rusko Apo^Hsa (o^no aepno pyaceSnoH fl,fo6wj 
Dalj). Tako nalazimo : i BCJiijia dpo6un% bhccth na doM% na eepxz 
(mora da glasi na eepc^ doMy, §to imaju i drugi rukopisi), rA'b 

H 

CTOHTT, eopoKa E. 1, ;^po6h Thx. 3. E. 2., 3. 2. Slavenorosijski 
tekstpyi imaju: noeejit eft na sepxz KJVbTKu /^po6hht> (drugi 
;\po6HHi»i) HaMexaTH; npHneen ^po6HH e KaMcmeM Eye. 1. Drugi 



Digitized by VjOOQ IC 



1 



BUa. I SRP. PRIBVOD KNTiaV O SVDA.M MUDRAOA. 205 

su popravljali: n Bejfk^ dpo6s BOBHecm Hft Bepxii fl,OMW 3. 1. 
Bye, 2. (ea pogreSkom: tomj). ^po6H h bo^w ThXj. 1, bo^bih 
/^pecTBbi (ApecB^, KpynHbiH necoKT», Didj) T. 2. Karijozna je po- 
pravka u D : h nosejie eft na H86y ^poB'B npHMecTis. ^poB^'ima 

i y. 3. 

28. n nsn^kia rpoMX no/^ ^obtb h ^H^a bo^s na copoKs h 

i^Hoa^^a /^po c maABiiMH KamemKH h saHCiarajia vrapKH as^HHOObin 
H nsniaaa HCKpbi orHHeHbiH 3. 1. Slidno i u E. 2.: h cnvrnja^^a 
/^po6n MaaBiMH KaMemKR .... if saHciiraAa orapKir jisHHHHBie h 
cnvn^ajia ncKpbi orHHHHbifl. Drug! rukopisi su to mjdsto jbi viSe 
osakatili, jer su odito prepisa^i prela^ili iz jednoga cnym,i)jLa na 
drago. JoS nas vise posjecava na original <£^., premda ima i vdc 
ovdje popravke a cijelo mj6sto je napisano uprav straSnim jezi- 

kom^: [f. 230] er/\a npn'/^e KyporjiameHHA sjiaa Ta Hcena bo- 

b 09 .a a ., B * H . « > "».«,. 

cTamif H npRBa ic ceo's A^^y h pe ei bomh ^pooi, ir BSJie Ha 

BexT* [t?30^] no.»aTbi h ^eBica coTBopi ooBeAeRHji t^mch CBoe 

M SR G P -6 

Bsenib Apo6nHbi h i^e 8 rsKeio CBoeio Ha Bexi> ^OMy h yHHRki 
P A M SR ^ 

Ha Bexx nojiaTbi A^ps na TeifB Mecra H^e oe ra capoiqa ce- 

, n m . . 

flflin<d H HOHa meTaxH na xy cdpoKy ^poduHbi bock) ho h Ba/\OH) 

Ha nefl nojiHsaxs h KaMbiniEcaMH h hjbcko Ha nefl miiSaxH h TP^~ 

A B JL ^ « M Mce _A6 

coma na hch) naKpo cxaTyHOfl* ko hto rpo xaKO capoKa ha 

Jiy ' Ti 'c A A M 

Ha no H HO^a vmnpa r»ca Hce en npHme pano nepe cneTO. h 

A B CO ,,, -. X- '■ . ■:'■■■:-■ •■,-' ; 

noHA xy capoKy h pene (!) ei o moh MHJiofl copoKa boxq xoo|b 

M acM > . « ^ B M 

CHcra H Ao^e sooHJia*. a Hce oo xBoemy 8ji« ne npoxnjLioc^ Bse 

ea H nece b xemaaK) no.aaxy. Isporedi ovo mj^sto i u poznatom 

poljskom prijevodu Jana z Koszyczek (po izdaQJu god. 1761.): a 

wstawszy o kur^eeh obudzUa dziewk^ y rziekia: Pbdzmy weimiemy' 

drabioQ a wieziemy' na dom, bo si^ tey hoci pomdzczQ nad ta 

' Ja prestampam sasvijen^ vjjerno. . ' 

^ Meni nejasno. Ne sakriva se 11 u toj rije^i pokyaren adjektiv 

CTaAbHO&? 

* Citaj : 8a6HJio. 

^ U najstarijem poznatom izdanju iz 17. v. ima jos dual: podiwd 
wezmiwA, wle4wA. / 



Digitized by VjOOQ IC 



206 M. MumKO, 

sroka, a praystawiwszy drabin§, uczynity w dacha dziur§, w lym 
mieyscn k^dy sroka stata, a wlaiszy na dach rzuczaty na sroke 
drobne kamyczki, piasek, y wod^ na niQ laty kolataiac w dach 
nad nia, tak a2 sroka prawie na poty umarla, a uczyniwszy to 



4>. nam objainjuje, kako sa zene pravile grom (i u ovom ru- 
kopisu ima uspomena na to dolje: h CTynajin na Bepxy ea), ali 
yei niSta viSa ne govori; kako su varale svraku munjom. Doduse 
i u latinskitn stampanim tekstovima se ne govori o munji, ali ja 
aam uvjeren, da ovo mjesto, koje se nalazi u yecini ruskih ruko- 
pisa (i kasnije se govori uviiek i o munji) nije popravak ruskog 
preyodioca, nego isto tako kao i mnoge druge razlike potice iz 
jedne nama ne poznate poljske, odnosno latinske malice, Sasvijem 
se lako razumije, da su morale praviti i munju u oluji i kod 
gromova; isto se tako radi u isto^nim redakcijama i u nekim za- 
padnim; na pr. u Versio Italica ima gospodja dvije djevojke, od 
kojih je jedna s njom i§la na krov, a druga dolje drzala svjetlo, 
bljesak (Mussafia, Sitzungsberichte der kais. Akademie, Bd. 57, 106: 
aliam yero domicellam fecit stare sub ostio domus cum lumine et 
faciebat aperire januam ut lumen luceret et intraret ac si corrus- 
caret). U „Scala coeli^, gdje se nalazi svakako jedna iz najstarijih 
latinskih redakcija, premda ne najstarija, kako je driao Goedeke, 
goyori se i o ^tonitrua" i o „coruscationes**.^ 

29. OT CTyacH Thx. 3, 3. 2. ot cxy^enbie no^bi T. 2. «^Ba ne 
yMepjia ctbi^h !(. 2. na CT»/^eHa E. 1. c xoAO^y E. 2. 08fl6Aa ot 
BO/^bi H oc^mpan^Jia e/^na He yMepjia 3. 1. ... h ocTpvn'b^a E^ 
U oba poSljednja rukopisa se po svoj prilici saduyala nerazumljeoa 
poljska rije6, isporedi ost^zec, zdr^twiec (uko^iti se). Ruski se to 
kaSe: ontneffbTb oti> CTyacH. 

/> 

30. U rukopisn cbinajia. 

31. <OKJieMajLac[i>] E. 1. OKJieMajiacfl Thx. 3. oKAenajiacfl 3. 2. 
oicAHnaJiacT> B. 2 Isp. poljski oklepic, oklepac^ Sto bi bilo moguce. 
Popravka naSega rukopisa je veoma dobra: oKAeBaTbca — oi^y- 
nBiBaTbCfl, 0HHm,aTb Ha cedt nepbiraKH K.iioBOM'b (Dalj). 

32. roBopioHH 3. 2., roBopanH Thx» 3. I^. 2. 

33. A®3B^^ Te6a yMOHHAt a rpoMom y6HA0 h mojlhhio coacrAo. 
Eye. 1. Sli^no je i u drugim rakopisima. 



1 Orient u. Occident, III, 414. 

Digitized by VjOOQ IC 



BUG. I SBP. PRIBVOD KNJiai O SBDAM MUDRAOA. 207 

34. kaiTb CH TjT 668 meHfl /^'bsijiocfl E. 2; ^'fafljio 3. 2. Radi 
^■kHJio gl. bilj. 21. Cesto se dogadja, da ca dola^i dvapat (gl. 46); 
odito, da je a zapadnom ruskom prijevodu slijedio l^ao i u drUgim 
slovenskim jezicima odmah iza konjunkcije; kasnijim ruskim pre- 
pisivadima dodje pod pero njihova konstrukcija, a ^ijesu izostavili 
Gfly koji su malo-6as napisali. 

35. Bpoace (t. ]. poMceft) mh45 ero ne Bvifl/brh 6bijio T. 1.; Thx. 3. 
Drugi opet b poacy (gl. 24.) a b poacy HCB'b^'bjia Bye. 2. iina 
B'b/^^jia sa BH/^'bjLa ; Sto prepisivalac mijeia ^ i i, to se sla^e s nje- 
govim ikavskim nari]edjem. 

36. nae, e iz « popravljen. 

37. U rkp. ea. 

38. Po rnkopisu E. 1. To mjesto nalazi se i u 3. 1. B. 2. 
Bye. 2, Thx. 3. i u drugim> no fali u E. 2.. 

39. Ha zone6uy'io emeprb dolazi u eijelom rukopisu veama iesto 
i nije niita drugo nego poljski haniebny. Mnogi prepisivadi su 
popravljali: zopKOw cMepxiio yMpeTH Ilor. 2. 8jlok> Y. 3. Haapa- 
eHOK) Thx. 2, T. 2. a roTOBa na noaopnyio cMepTb O. T. 4. i 
drogi slavenorosijski. 

40. Nad e stoji 8, koji je opet popravljen iz drugog slova (ae?). 

41. Bjiy^HHi^ je sasvijem dobra ruska rije^y no neki rukopisi 
izimaju 6jiaAh kao E. 1, U^. 2, <l>. Tnx. 3 ima kompromisni oblik: 
djia^HHi^eH). Slavenorosijski tekstovi se finije izraiavaju: o6e8He- 

42. He6y^eni[b] jiraxH a neseody ^ejiarb npoMeac mhoh) h aeenoH) 
Moeio. ^. p. niezgoda. 

43. Pp B. 1. Stoji i u drugim rkp. 

e • - • , ■ ' 

44. K«cbe imaju E, Eye. 2. Kye B. 2. KyeKH Thx. 3, Bi. D. 
B jiocK«Tbe 3. 2. 

. 45. GL 34. 

46 Take ima i 3. 1., u ostalim vsp'kji'B/ ; 

47. Da se vidi, kakih ima i ovdje nesporazumljenj^ navodim 
same dva primjera: AHJia aa aee bo^» h ;^po6hhm b neeiHK a 
KaMeH[i>]e MeTa.«a oraeabie B. 1« a Apo6aa» Merajia 3. 2. 

48 4>aHe6Bbia E. 1, I^. 2. odgovara joS d6sta poljskomu fa- 
leezny, fateszny. ^lata vrijedi {u komiSkom smislu) popravka: 

Bomeabie 3^ 2. Ostali rukopnri «u ^ ri|e6 jaOstaviU te ilnaju saiEio : 



Digitized by VjOOQ IC 



208 '■ M* innuco, 

^Hfi ^ceHbi CBoefl j$aoBa. Treba da joi spomenem, da isto tako 
dolazi ruski ^a.u>mHBi>ili iz poljskoga falszywy i da je danas 
jedna od najobidnijih rijedi ruskib. 

49. BO CBfltyK) ropy 4>. i slavenorosijski tekstovi. U 3. 2. do- 
dano j« dolje: nocTpHrcA h 6bicT Monax Hsps^eH 

50. Isto tako I^. 2. ocrpaTiuia T, I., HcrpaTUjia Thx. 3. B. 1. 
Drugi rukopisi su to rije6 izostavili. Uzeta je iz poljskoga stracic 
(izgubiti). Ruski HCTpaTHTb ima aasvijem drugi smisao: TpaTHTb 
Bce 6e8i> ocraTKa, H8^ep»eiiBaTb, pacxo^oBaTb^ iioti^q6mslt\> (Dalj). 



Kad isporedimo orijentalnu redakciju i zapadnu „Historia septem 
Bapientum*', nalazimo u torn, kako koja redakcija pripovijeda, ve- 
liku razliku. Istodnjak, koji je inade velidajan u izmiSljayanja 
bajoslovmb sYijetovd.) prida ipak mrSavo i isprekidano ; kod zapad- 
njaka je sve motiviraiio % apSimo raspredeno. Gospodja pozivlje 
Ijubaznika k sebi i on se s njome dogovara Sto 6e a pticom. 
Ptica opominje gospodja i Ijubaznika. Tek kad Ijubaznik ode, stade 
gospodja, da svraku kazni. E^izodidna svadja gospodje sa djevojkom 
je izostavljena. Mu2 ne dolazi sam na to, da ga svraka vara, nego 
ga njegova 2ena doYodi vrlo rafinovanim nadinom na to. Pticu, 
koja )oi ipak nadje priliku, da se brani, ubija muz, ali se on 
teSko kaje za svoj grijeb. Nadin, kojim varaju svraku, jest u za- 
■ padnoj redakciji rafinoyaniji nego u isto6noj, al o mjestu, gdje 
svraku varaju, nema ve6 ni pisac latinske istorije prave predstave. 

Ja sam naveo gore razli6ite varijante ruske i poznati poljski 
tekst^ te iz ajih razabiremo isporedju]u6i, koliko su muke imali 
ruski prevodilac i prepisa6i, da ta^no shvate lokal. No ove muke 
opazamo vec kod redaktora latinskih gtampanih tekstova. U naj- 
starijoj iukunabuli (g. 1473) titamo: Ancilla scalam apposuit et 
ascenderunt per tectum foramen fecerunt supra picam directe et 
super picam arenam et lapillos in aquam proiecerunt. To mjesto 
o6ito nije sasvijem cijelo i jasno, te nalazimo u izdanju do g. 1512. 
promijenjeno : Scalam quoqueaccipientes in summitate domus f(h 
ramen fecerunt super locum in quo pica erat, et tectum ascenderuntf 
habentesque secum parvos lapillos, arenam maris, et vas aqua 
plenum, ista tria per totam noctem super picam proiecerunt. No 
i te proQQJene nijesu poSle srecno za rukom, jer zene odilaze na 
krov tek poitQ vec prije „in summitate domus foramen fecerunt*. 
Meni se . £ini, da je „et tectum ascenderunt^ prosto poslije umet- 
njutQ, .Najkojis^kyentnije je njemadkainkunabula promijenila: also 



Digitized by VjOOQ IC 



BUG. 1 8RP. PBIBVOD KKJIGB O SBDAM MUDRAOA. 209 

namen sy ein laittem und stigen auf das tach und prachen eben 
ein loch umb die hantreich do die allster hieng dardurch and 
batten bey in kleine steynlin vnd einen ktibel yoI wassers and 
griesz dise drew warffen und schutten sy alle di nacht auf die 
allster. Isto tako je konsekventno promijenjen poljski prijevod 
Jana z Koszyczek (gl. gore), odnosno njegov original. 

Latinski redaktor, preTodioci i ptrepiaafi ;sii«niSljali su sebi krov 
kao gto naSe kuce izgledaju, dakle da bi se morala probiti rupa 
na krovu, ako smo rada da mu6imo svraku. Prvobitno se pako 
mora misliti na ravne krovove orijentalne i ju£ne. Na taki krov 
je gospodja poila s djevojkom, te je aiogla liti Yodu i bacati ka- 
menje na svraku, koja je morala biti u ve^i ili oiegdje blizu zida 
u klijetci. To nam dokazuje i Versio Italicia: Miles autem posuit 
picam in limine ostii domu8\ Pa da je svraka bila i u kakvo] 
sobi, vidi se iz svega, Sto se prije govorilo, da prvpbitno moramo 
da si predstavimo kucu, u kojoj su bili strop i krov jedno 
Krasan primjer, da se prvobitne orijentcUne crte ipak nijem dale 
sasvijem izgladitil 

^ Mussafia, Sitzungsberichte der kais. Akad. 57, 106. 



R. J. A. O. 14 

Digitized by VjOOQ IC 



Eni^evne obznane. 

Vitao u Bjednici filologidko-histarii^oga razreda jugoslavenske akademije 
znanoati i umjetnoBti dne 15, oSujka 1890. 

5LAN-D0P1SNIK DR. T. MaRBTI6. 

1. Die Pluralhildungm der indogermanischen Neutra von Jo- 
hannes Schmidt. Weimar 1889. Str. VIII. 456. 

2. Sprachvergleichung und Urgeschichte. Linguistisch-historische 
Beitrdge ziir Erforschung des indogermanischen Alter turns von 0. 
Schrader. Zweite vollstdndig umgearbeitete und vermehrte Auf- 
lage. Jena 1890. Str. XII. 684. 

3. Die indogermanischen Verwandtschaftsnamen. Ein Beitrag zur 
vergleichenden Altertumskunde von Berthold Delbrlick. Des 
XI Bandes der Abbandlungen der philologisch-historischen Classe 
der k5n. sachsischen Gesellschaft der Wissenschaften No. V. Leip- 
zig 1889. Str. 228. 

Gdjegod se a Evropi cijeni uporedno-filologidka nauka, svuda su 
navedene tri knige 8 radoScu pozdrav}ene, jer svaka u svom 
ogranku znadi, ne 6u reci epohu, all svakako veliki napredak. U 
nima se nalazi veliko mnoatvo ne samo lijepijeh i zamm)ivijeh, vec 
, takoder (a to je mnogo va^nije) sigurnijeh plodova. Za to sam 
mislio, da je koliko vrijedno toliko i potrebno filologidke ditate}e 
naSegci „Rada" upoznati s tri najznatnije ovelike uporedno - filo- 
logi^ke radne, ito su proSavge godine na svijet iziSle u Germaniji, 
koja je do sad bila, a ya}ada ce i da}e ostati majka i uditelica 
lingvistike. U sve tri navedene knige naci 6e i slavenski filolog 
mnogo kojeSta, §to ce svakako povecati njegovo znane slavenske 
gramatike, a gdje§to i slavenske davnine, — i to je osobiti uzrok 
za sto sam se primio ovoga posla. O pomenutijem knigama govo- 
ri6ii onijem redom, kako sam ih gore poredao, t j. po vremenu, 
kako je koja svijet ugledala i doSla k nama u Zagreb. Prvoj je 
knizi predgovor potpisan 21. Marta 1889, drugoj 9. Oktobra, a 
trecoj (ovdje je „Nachwort statt der Vorrede**) 1. Novembra. 



Digitized by VjOOQ IC 



Ki^I^YNa OBZHANID. 211 

1. SmitoYa kiiiga. 

Uporedna je gramatika vele prostrano i upravo s toga za obra- 
divane vele tefiko po(e, jer se tu u jednu ruku tra£i da 6ovjek 
gramati6ki poznaje, ako ne sve glavne indoevropske jezike, a ono 
bar §to veci broj, u dragu se opet ruku hoce dugotrajnoga samo- 
stalnog mozgana o pravoj metodi, koja najsigurnije vodi k ci}a. 
Za to na iirokom ovom po|u nalazimo razmjerno dosta malen broj 
vrsnijeh radnika, a medu najvrsnije i najposlenije pripada svakako 
Joh. Smit. Mo£da ne cu pogrijediti, ako redem, da medu suvre- 
menijem gramaticima-poredadima nema ni jednoga, kojemu bi bio 
pozaat veci broj indoevropskijeh i starijeh i novijeh jezika nego 
li nema, a ako ima kojega, koji istq toliko jezika poznaje koliko 
i Smit, za cijelo nitko nima ne vlada sigurjaije od iliega. Osim ove 
rijetke vrline^ koja se veoma teSko stje^e, odlikuju se Smitove 
radne sigurnom metodom, kojom on i a najzamrSenijim pitailiima 
umije razmrsiti, ako ne sve niti, a ono bar kqju. Pomenute dvije 
velike vrline posvjedodio je Smit naj}ep§im nadinom a ki&izi, o 
kojoj cemo sada govoriti. Ali i drugo je neSto dokazao Smit svo- 
jom knigom. Koji napredak novije uporedne gramatike poznaju 
samo iz daleka i po ^uvenu^ oni desto vele, da se uporedni gra- 
matici ne slazu medu sobom u principijalnijem pitanima, i to da 
je dokaz, kako su joS pomenutoj nauci teme(i nesigurni. Ovaj je 
prigovor niStav, jer je Smitova kniga nov i vrlo lijep dokaz isti- 
nitosti Brugmanove re^enice : „Sto se ti6e nesloge medu lingvistima, 
tu treba uzeti na um, da otkad opstoji indogermanska jezi^na 
nauka, joS nije u stvarnom pogledu bilo medu fiima tolike sloge, 
kolika je upravo sada ne samo u opcenijem, vec i u pojedinijem 
pitanima" (Griecb. Gram ^ 2 izd., predg.). Mora se do duSe priznati 
da je sam Smit gdjekojim svojim izjavama mozda najviSe u6inio, 
te se medu povrsnijem poznavaocima novije uporedne gramatike 
rasprostranilo mnijene, da se medu Aime i nekojim negovim pri- 
jate|ima s jedne strane i medu tako zvanijem ^mladijem grama- 
ticima" s druge strane nalaze metodidke i principijalne opreke ; ali 
je Brugman vec 1885. godine u svojoj knizici: ^Zum heutigen 
Stand der Sprachwissenschaft^ dokazao, da se Smit vara, da ono, 
Sto on dr£i za opreke, nijesu nego sitne razlike u mnijenima. omit 
je Brugmanu odgovorio ^lan^icem, koji je Stampan u Knnovu 
^isopisu XXVII. str. 303 dd., i u torn filandicu Smit veli, da se 
ne slaze posve sa smjerom Brugmana i negovijeh prijate}a, t j. 



Digitized by VjOOQ IC 



212 't. 1IAB9TI6, 

da pored svega, §to Brugpjao piSe> ipak ima medu nima oprekl 
Ali tko isporedi sav Smitov rad po§}ed^ih godina s radom onijeh 
trudbenika, aa koje on veli, da s i^ima stoji u opreci, doista ce 
ttvidjeti, da Brngman ima pravo, t. j. da tijeh opreka nema. Pot- 
pun be dokaz nalaei tomu i u knizi nPluralbildungen der indo- 
germaniscben Neutra^**. Male je inu(fno razumjeti, za 3to je Smit 
siiom tra^io opreke, gdje ifa nije bilo, ali tomu ce negovu poatupku 
biti uzrok u lidnijem odnodajima prema drugijem trudbenicima 
oko uporedne gramatike. Isto tako nema ni metodi^nijefa ni prin- 
eipijalnijeb opreka, ako isporedimo sa Smitom, Brugmanom i ni- 
hovijem prijate}ima treiu grupu lingyistft t. j. onu, kojoj je organ: 
Bezzenberger's Beitrage zur Kunde der indogermanisehen Spra- 
chen, koji izJazi u Getingenu. Pretjerano bi bilo, kad bi se reklo: 
„§mitova, Brngmanova, getingenska §kola", jer Smitovci. Brug- 
manoTci, Getingenci nijesu drugo do skupovi nau6naka, koji su 
li^nijem i prijatelekijem svezama jedni uz druge vezani, ali poseb- 
noga kakvog sistema, posebnijeh principa nema ni n jednom od 
ta tri skupa. —^ Jo5 cu samo u dvije tri besjede re6i vrhovna na^ela. 
kojifa se drze svi kompetentni lingvisti, pripadali makar kojema 
od re^enijeb skupova: syi u tuma^iiu gramati^nijeh oblika i u 
edmologiji uzimaju za teme} glasovne zakone, a gdje se Sto s po- 
znatijem zakonima ne sla^, tamo se uzima u pomoc analogija. Ali 
anaiogija je sredstvo veoma elastidno i upravo za to veoma nepo- 
uzdano, jer se nom uz posve malo odtroum}a moze gotovo sre n 
svakom jeziku protuma^iti. I u drugijem naukama sumniva su ona 
sredstva, s kojima je veoma lasno ukla^ati teikoce: za to svi va- 
)ani gramatici-poredadi uzimaju u pomoe analogijn samo u prijekoj 
nuzdi, ona je nima, kako je Hjepo rekao sam omit u Kunova 
iasopisu XXVI. str. 329: ^ultimum refugium*'. Sto treba ^initi 
pri jezi6nijem pojavima, koji se ne sla^u s poznatijem glasovnijem 
zakonima^ a analogija ili nije vjerojatna ili bi joj se gramatik 
hotio ukloniti? Smit (ibid. 331) odgovara na to pitane^ da onda 
treba tra^iti do sad nepoznate glasovne zakone i s ^ifaovom po- 
mocu tuma^iti doti6ne pojave. U sremu se ovome — a to je jezgra 
ili sufitina pravoga lingvisti6koga rada — sla^u svi gramatici - po- 
reda^i bez razlike kola, kojemu pripadaju. Ako se ovijem prin- 



' Znamenitost Smitove knige s ove strane ve6 je prije mene 
istakao nezin referent u Carnkeovu Liter. Centralblatt u g. 1889. 
stup. 1521. 



Digitized by VjOOQIC 



KlkliKVHA OBZNANB. 213 

cipima pribroje nekoji re»ultati novijega uporednorgramatidkog 
istrazivana, u kojima se danas sla^u svi ili bar gotovo svi naud* 
naci (n. pr. indoevropaki vokali e, o, gUtsovi I — r^n — m a vokatnoj 
glu^bi, velami i palatalni guturali itd.), onda doista treba priznati^ 
da ODO posve odgovara istini, &to je Brugman rekao o danaSilio] 
slozi medu lingvistima. — A sada pogledajmo, Sto u6i Smit u knizi 
^Pluralbildungen^. Ova kniga nije napisana preko no6i^ pisac nam 
vdi u predgOYoru, da se nekoliko godina oko ne mu^io i skuplao 
materijaK Gdjekoje misli iz ne priopcivao je Sn»it srojim udenieima 
u predavanima. Tako razumijemo, za dto se na ova ili dqu Smitova 
misao o postanu pluralnijeb neutara namjerayamo vec tt kni^ici, 
koja je 1 879. godine izdao na svijet G. H. Malov (Mablow) : Die 
laDgen Vocale A — E — O. Malov je bio Smitov u^enik; on je 
prihvatio usmenu naaku svoga adite}a, ali ju je umio aamostalno 
prikazati i obraditi kao i druga gramatidka pitana, koja se nalaze 
u redenoj velike bvale dostojnoj negovoj kniziei. 

Dobro je poznat sintaktidki pojav grdkoga jezika^ da predikat 
stoji u singularu, ako je subjekat drednega roda u pluralu, n. pr. 
Ta ^pa TV)^ ^^X^^ ^yj^^ 96^ov. Ovo je u grdkom jezika tako obidan 
pojav, da se moze dr^ati ako ne zakonom, a ono svakako pra- 
vilom. Za indoevropsku gramatiku ima grdki taj pojav za to ve^ 
liku znamenitost, jer se on nalazi joS u druga dva srodna jezika 
i to: u fttaroindijskom i n starobaktridkom. Sto se tide prvoga od 
ova dva sada navedena jezika, zapamticemo, da se ne nalazi u 
klasi6nom sanskrta, ve6 same u vedi, i to rijetko, n pr. sdrva ta 
te 4pi dev^v dstu^ (sve ti to budi pri bogovima) ; Sto je u vedi 
saduvano samo u tragovima, to je u najstarijim spom^cima staro^ 
baktri6koga jezika, na ime a pjesmama-gEthSma saduvano joS pra- 
vilnije nego u grdkom jeziku. Kada se dakle ista konstrukcija 
nalazi u pomenuta tri jezika^ onda nam je po pravilima uporedne 
gramatike prosto zak}aditi» da se isti pojav nalazio vec u indo- 
evropskom prajeziku (str. 1 — 5). — Iz Smitova dokazivana izlazi, 
da je grdki oblik n. pr. ^uya, lat. iuga, staroindijski (vedski) yuga^ 
staroslovenski nra, gotski juka u najstarije doba bio upravo femi- 

^ Va)a mi reci^ da staroindijske rijedi ne piSem kao Smit^ vec 
86 drzim Whitney-a ; i u litavskijem rijedima odstupam od omitova 
pisana i dri^im se Brugmanova nadina u Grundriss-u; staroslo- 
venske i ruske rijedi ne bi}ezim latinicom kao Smit, ve6 6irilicom. 
Ova napomena vrijedi i za druge dvije knige, kojima sam napisao 
obznaBO. 



Digitized by VjOOQ IC 



214 T. uAXivnd, 

ninski singular; doista se svrSetak pomenutijeh oblika u poSjedna 
detiri jezika vrlo lijepo slaze sa svrSetkom, koji se nalazi u nomi- 
nativu singulara na kraju femininskijeh S-osnova; ispor. lat. iug&: 
equ&, staroind. yugE: aijvS (kobila), starosl Hra: Mcena, gotski 
juka: giba (dar). Grdki oblik l^xr^i istina ne odgovora doti^nomu 
femininskomu obliku n. pr. "X^pa, ali je skrajni vokal u ^uya negda 
za cijelo bio dug, a pokracen je, veli Smit na sir. 258, po analo- 
giji onib sredi&ih osnova, koje se svrSuju na vokale i, u, dakle 
l^d prema TpMf, ^dcxpudi. U starolat. jeziku ima saduvanijeh tragova, 
da je skrajilii vokal negda bio dug ne samo u iuga^ vec takoder 
u equa. Nema dakle sumi^e, da je i u indoevr. prajeziku bilo *jugS: 
ekuE. Ali identiSnost svrdetka ovijeh dviju (i nima slidnijefa) rijeii 
sama po sebi ne mo2e biti dokaz, da je indoevropsko *]uga bilo 
uprayo nominativ sing. fern. Cajmo, kako omit dokazuje, da je 
doista take. 

U gr^kom se jeziku dosta 6esto nalazi pojav, da prema singu- 
laru muikoga (kaSto i^enskoga) roda plural stoji u Arednem rodu, 
n. pr. 6 (^T0(;: tA ortTa, 6 [f/f\p6(;: tA (Jt.'^pa, 6 Spu[jt.6(;: toc Spufjia, 6 
xtixXo?: tA xtixXa, 6 Tpa^yjXo;: tA Tpa^y)Xa, ri jt^Xeudo?: tA x-eXsu-^a. 
Toga ima i u lat jeziku, n. pr. locus: loca, iocus: ioca, acinus: 
acina, clivus: cliva, sparus: spara, sibilus: sibila, voltus: volta. 
Veoma je obidna ova promjena u starobaktri6kom jeziku, tako da 
gotovo svaki supstantiv, koji je u singularu maSkoga roda, moze 
u pluralu biti srednega. Kada se pomisli, da }udi samo one pojave 
u jezicima dr^e za sludajne, kojih ne mogu razumjeti i da se na- 
vedena promjena ne nalazi samo u jednom indoevropskom jeziku, 
onda 6emo rado pristati uz Smita, koji iz ne izvodi (str. 8) ovaj 
zak}udak: promjena, o kojoj govorimo, nije promjena roda (ge- 
scblechtswechsel), jer bi se u tom slu^aju i singular izjedna^io a 
rodu s pluralom, ve6 su plurali kao aiTix, loca upravo kolektivni 
feminini singulara; mnoi^ina dakle nije tu nadinena pluralnijem 
nastavkom, nego je upotreb|ena nova osnova bez nastavka. Kako 
u latinskom jeziku nalazimo pugna, pugnae (Saka^ki boj) prema 
pugnus, ili terra, terrae (kolekt, zem}i§te) prema oskidkomu terum 
(„begrenztes grundstiick"), kako u staroslov. jeziku imamo cjiaiua 
(kolekt.) prema nem. halm, lat. culmus, gr6. xaXaji.o?, ili siiMa, 
staroind. hfmS, lit. ^em^ (kolekt.) prema staroind. bimd-s: isto tako 
treba misliti, da se u indoevropskom prajeziku prema singulara 
*jugom nalazio femininski kolektiv *jug&, gen. jugSs, loc. "^jugai 
itd., ali isprvidno kolektivno znadei&e (JarmiSte") prometnulo se po 



Digitized by VjOOQ IC 



KiSrii^vyMB obznanb. 215 

malo u pravo pluraino („jarmovi*), kojemu i onako blizu stoji, te 
se samo Dominativ *juga saduvao netaknut, a ostali su padeSi pre- 
tvoreni u pluralne, dakle n. pr. gen. ^jugCm, loc. jugoisu itd. Na 
po 86 akusativu treba reci, da je s vremenom izjednaSen 8 no- 
minativom, t. j. prema singularnom obliku ^jugom, koji je slu^io 
i za nominativ i za aku8atiy, dobio je i oblik ^juga pored nomi- 
nativa takoder akusativnu sluzbu^ (sir. 10). 

Da bi pisac svoja ovdje razlo^enu misao Sto ja6e utvrdio, na- 
vodi on pojave iz arapakoga jezika, koji posve odgovaraju indo- 
evropakoj tvorbi: jugom-juga. Ali kako ja ni najmane lie po- 
znajem arapskoga jezika, tako ne mogu Smita na torn po|a 
pratiti, za to 6u odmafa skrenuti na ona po}a, koja su mi poznata. 
Na str. 12 — 20 nalazimo raspravu, u kojoj Smit navodi primjere 
iz razliSnijeh indoevr. jezika, gdje se mjesto plurala upotreb}ava 
singularni kolektiv; mi 6emo samo nekoje navesti: u staroind. je* 
zika rijedi ksatr^-m (gospostvo, knezovane), dev&tati s (bozanstvo) 
potvrdene su u znadenima: knezovi, bogovi; u gr^kom jeziku na- 
lazi se kolektivna rije6 'Kp6^oiaiq (Hom.) mjesto plurala 'irpo^Tdc 
(ovce), aj^paai; (Soph.) mjesto avapdcTat (konanici), -Q-epaTCYiftn (Herod.) 
mjesto ^spdc770VT8(; (sluge); poznate su latinske rije^i iuventus, pau- 
pertas = iuvenes, pauperes. Dosta ima takvijeh primjera u sla- 
venskijem jezicima, n. pr. brv.-srb. bje2d.n (= bjegunci), nekfst 
(=: nekrSteni), siromslS (= siromasi)) mlM (= jaiiidi): maloruski: 
6i^6Ta (= siromasi), acoH6Ta (= 4ene), A^B^Ta (= djevojke), ruski 
BHaxb (= ugledni }udi), 6'bsRh (= bjegunci) itd. Vrlo zgodnu pa- 
ralelu ako ne potvrdu svojoj misli nalazi Smit u slavenskijem ri- 
je(fima kao: rocno^a^ BJiacxejia, 6paTi>fl i slidnima; ove su rijeSi 
upravo femininski kolektiyi, a znade Sto latinski plurali: domini, 
nobiles, fratres. U staroslovenskom i hrvatskosrpskora jeziku de- 
kliniraju se navedene rije6i kao i druge iz a-deklinacije u sin- 
golaru, dakle n. pr. starosl. rocno^a, rocno^ia, rocnoA*, rocno/^A 
itd., hrv.-srb. gospbda — gospbdS — gospbdi itd. ; ali u ruskom 
jeziku samo je nominativ ostao vjeran staroj deklinaciji, a drugi 
8U pade^i poprimali pluralne oblike, dakle: rocno^i, rocno^'b, ro- 
cno/^^M'By rocno^^x'B, rocno^dMH; isto je tako 6p&Tba, 6p^TbeBT> 
itd.^ Kud ce }ep§a paralela suponiranomu indoevropskom prijelazu 

* Ova je to£ka dirnuta u Smitovoj kAizi jo§ na str. 35 — 36. 

* ruskijem pluralnijem oblicima ^om^, norpe6&, pord, 6eper^ 
itd. lijepo govori Smit na str. 18, a na str. 19 o slav. rijedima 
muSkoga roda koje se svrSuju na a kao Boieso^a. 



Digitized by VjOOQ IC 



216 T. uAxam&f 

k : *)ii^ — *jug5» — *jofai u *juga — *jug6m — *jugoi8u a^o 
U je tro TidimO u ruskom jeziku ! — Eomu je syega ovog do- 
kazitana maloy te hoce ]os fa£u potvrdu, da singularan oblik moze 
imati pluralno zna^ne^ tomu Smit Davodi ovaj pojav: lidne za* 
ttjetiice u indoeTropskijem ]ezi<»ma pokazuju desto u mno^ini iste 
na»tavke kao i u jednitii; tako n. pr. grdko cii^u, Q{j(^ (nasy yas) 
odevidno je na^ideno isto cmako kao i acc« singulara &[a&, oblici 
i^tv, tj(i(Sv lie razlikuju se ii nastavku ni^im od singularnijeh dativa 
i^ y Tr/ (dorski oblici) ; staroiudijski datm plur. asm^bhjam, 
jvsmdbbjain (nama, vama) ivEtayu iati na»tavak kaa i dat. sing, 
t^bhyam (tebi); ablativi plarala astn^t, ytism&t odgovaraja abla- 
trrima sing, mat^ tvat. U tijem i slidnijem pluralnijem oUicima 
zfia£e^e ttinozine ne fttoji mkako u Dastavoima; vec u samijem 
osBoradia^. Indoeyropska flek«ija : ^jugS, gen. ]ii»gS»s (poslije jugom) 
ltd. mogk^ je dakle zna^ene kolektivnosti ili intiozine imati u 
samoj osBovi *}^^f koja se razUkuje od gingnlarne *)ugo. 

U latinskom ge i grdkom jeziku kaSto neutralni plural upoireb- 
)ara tftjesto ringulara za jednn jedinu stvar; u Homera se n. pr. 
nekoUko pota nalazi T6^y gdje je govor same 6 jednom Mku^ tako 
je i oTo: Sapa Xi toi ^^(a xaXov ^povov, i^S-tTov cdzl (Horn.), gdje 
h^x o^eyidofo znadi samo jedan dar. Isporedi u lat. n. pr. Ancus 
Mareius regna (= regnDiii) recepit; tako je i pectora (= pectus), 
cixrpora {s= corpus), terga (== tergum) itd. Plural od supstantiva 
mufikoga i ienskog roda ne nalazi se u takvqj porabi. Ovo ne ie 
biti be« uzraka^ nego ce za eijelo stajati u sarezu s onakvijem slu- 
dajeyima, kada se apstraktni supstantiv kolektiynoga znadena upo- 
trdb|aTa za jedno )edino de|ade ili stvar: gr^ka rifed 6|jly)Xuciy) zna6i 
tt Homera ne samo: sknp vrinak^, yr^Aaci, ved takoder same 
jednoga vrS^aka: ofjLYiXuJTi ^i (xot i<j<Ti, isto tako rije6 (yuYysveta ne 
ziia6i saiBo: rod^ rodbina, rodaci, nego i jednoga rodaka; latinske 
tT^e&: custodta (straia^ strazaii), magistratus (poglayarstvo, pogla- 
yari) nalaze se takoder u zna6e6u: strazar, poglayar. Oyakvijeh 
primjera ima i u germanskijem i slayenskijem jezicima, n. pr. nem. 
r(je6 Stute (kobila) glasi u starom gornonema^kom jeziku stuota 
(fexD.) i znadi „kbnsko stado^ (etimologidki odgoyara slayenskoj 
rijeCi CTa^); rije6 Frauenzimmer znafi uprayo „gynaeceum**, 6nda 
u opce zene (plur.), a napokon i jednu samo zenu; slayenska 



^ Vidi o oyom i u Brugmana^ Griech. Gram. 2. izd. 131 — 133. 



Digitized by VjOOQ IC 



K]i^J^ieT]SIS OBZNANB. 217 

rije6 eHpoxa u ^eSkom je jeziku sa^uvala do d^nas apstraktno 
znadene ^sirotovane", a u drugijem slavenskijan j^zichaa znadi 
CHpoTa iffto Sto : sirotno dijete ; staroslovenskq} rijefii npniasHb bi}ezi 
MikloSic u svome rjedniku znadena: amor^ amici, amicus. Eada 
ave OYO Qzmeino na um^ lasno cemo raznmjeti pojav, Uo «e u 
indoevropskijem jezicima isti supstantiy govori sad u srednem, sad 
u fenskom rodu, n. pr. staroindijsko tdna-m, i&riS, (potomstvoX 
y^na-m, vdna (drvo, Suma), gr6ko Sp^Travov, XpeTCavTi, vsOpov — veupi^, 
9OX0V — ^uX-jQ, ktin^ko mendum — meiada, epulaiii — epula^ cin* 
galum — cingula. KaSto se i to nalazi, da je ista rijed u jednom 
jezika srednega, a drugom ^enskoga roda^ n. pr. staroind svdda- 
na-m (slast) — i^Xovii itd. Iz svega ovoga ri^imo, da gu rijedi ToH^a, 
Sc&poc^ regna ltd. po svome postanu i isprvi^noj porabi upravo ko- 
lektirni siogalari zenskoga roda kao i 6(je.y)Xuc(y), (nyyT^veta, ctistodia 
i dr. A kada se pored to^ov nalazi u istom znadenu t6^x, onda 
nam ne mogu biti Tierazam|ive zamjene poput Spiwavov — SpsTpavYi^ 
mendum — menda. 

Veoma je zanim^v i u sintaktidoom pogledu pofav gr^koga 
jezika, kada se n. pr. veli aSuvaTi edxt (nemogude ]e), a|jLuvTsa eati 
(treba pomagati) ; ovdje aSiivaxa, ajjiuvTea odevidno stoje u adverbi- 
jalnom poslu. Tijem konstrukeijama prekrasno odgovaraju ovake 
slavenske : deSki, to neni m o z n i, po}. m o :^ n a fmoguce je)^ p o^ 
dobna (yjerojatno je\ u brvatsko-srpskom jeziku govori se desto 
n. pr. to je druga pored: to je drugo. (Isp. u Vetranica: mala 
bi toj bila, nu je druga veci jad, akad. izd. I, 369). Litavci go- 
vore: biivo lljusi (da^djelo je), btivo snigusi (sDijezilo je)^ vislab 
k^ regimi {sve, Sto se vidi), ta? negalimh (to se ne moie), teip 
kalbamd^ (tako se govori). Obidno se navedeni slavenski primjeri 
tuma6e elipsom t. j* veli se, da je n. pr. u re^enici: to je druga 
izostavlena rijed: stvar, isto tako da u 6eSkoj re^enici: to neni 
mo^n^ imamo misliti rijed: v^c, ali je muka s litavskijem pri- 
mjerima, jer se ne zna, koja bi rije^ tu mogia biti izostavlena; o 
rijedi d^iktas (stvar) ne moze se to nikako misliti, jer je ta rije6 
muSkoga roda; a kad bi i bila zenskoga roda, nikako se ne bi 
mogIa misliti u primjeru btivo lijusi. U ostalom dipsa je u sin- 
takti^kijem tuma^enima sredstvo tako stabo, da je naudnaci vrlo 
rado ostav)aju na miru, gdjegod be2 ne mogu Sto protuma^iti. 
. omit ostaje sam sa sobom potpuno konsekventan, kad nas u6i, 
da je u navedenom deSkom primjeru rijed moiu^ femininski ap- 
straktni supstantiv od adjektiva M0H6bHi>-M0»cbHa-M0»ei>H0, kako sa 



Digitized by VjOOQ IC 



218 T. MABxmdj 

na primjer xaiiHa (Geheimaiss), des'B^'BHa (Abgrund) apstraktni 
supstantivi prema adjektivima TaHHi> - TaiiHa - xaHHo, desis^'BirB- 
6e8'B^'BHa-6e8'B^'BH0. A Sto se nalazse supstantivi xaftHo, desit^-BHo 
pored xaHHa, desi^^'BHa to {e isto onako kao naprijed navedeno 
gr^ko XpsTravov — XpsTravT), latinsko mendum — menda. U pri- 
mjerima dakle : to neni moinkj to ]e druga, teip kalbama 
nema nikakve elipse kao ni u gr^kom aXuvaTa eorTt, gdje je aS6- 
vaTa upravo apstraktan sup^^tantiv prema adjektivu aSuvaTo<; kako 
i desko moznd prema adj. Mo^bH'B. — PoSto se u supstantivu 
utvrdio neutralni plural na -5; onda su istom i adjektivi dobili 
istu fleksiju, n. pr. latinski nova (nom., ace. plur. neatr.) prema 
novus-nova-novum. O torn veli pisac: promijeniti rod i nadiniti 
kolektivni plural mogu samo one rijedi, koje imaju samo jedan 
rod. Razumijemo oblike pugna, terra^ iuga kao kolektive prema 
pugnns, osk. terum, lugum, ali dogod se pri obliku lat. nova 
osjecalo zna^ene nastavka, dotle lat. nova nije moglo niSta drugo 
biti do feminin prema novus i istom onda dobiti znadene neu- 
tralnoga plurala, kada se iuga u tom znadenu vec nko^ilo (str. 
21-37). 

Indoevropski oblik *juga postao je od *jugo-a, t. j. osnovi je 
dodano -o te se o -|- a slilo u a. I litavski je jezik sa6uvao u 
tragovima ovu f;vorbu, premda je inade u tom jeziku sredni rod 
u supstantivima izgub}en, jer je sro^nost medu muSkim i srednim 
rodom u kosijem pade^ima prenesena takoder na nominativ; take 
je nastalo n. pr. lunkas, ^^eras prema slav. ji-biko, losepo itd. 
Tragovi sa^uvanomu neutru nalaze se samo u starinskijem, danas 
viSe neoivjecanijem slo^enicama, gdje je sredni rod bio zaSticen od 
sile glasovnijeh zakona, koji vrijede za svrSetak rij^^i. U brojevima 
14—19, keturi6-lika, penki6-lika* itd. i u adverbu namo-n (ku6i) 
nalazi Smit sa^uvan sredni rod u nom i ace. pL, tu je -o kao 
i inade = indoevr. a t. j. glasu, koji je stajao na kraju reSenijeh 



* Smit nigdje u svojqj knizi ne govori o litavskom -lika, Sto 
je i Sto zna^i. Ta rijed ima bez sumne isti korijen, koji je u glag. 
kkti — likti (ostavlati), starosl. ox'BJi'feK'B (ostatak), gr. XeCTrto, lat. 
linquo, staroind. riijdkti (ostav|ati). Mislim, da je -lika upravo 
nom. ace. pi. ntr. pa da n. pr. keturi6lika upravo zna^i: ^etiri 
ostatka (soil, iznad 10); isto je take tr^lika (13) = tri ostatka. 
Broj dvylika (12) ima svoje -y- po analogiji broja 13, a v6nfl- 
lika ili ven61ika (11) takoder ce biti promijeneno prema brojevima 
14 — 19 mjesto ^venalika = jedan ostatak. 



Digitized by VjOOQ IC 



KNli^TNB OBZNANB. 219 

oblika: *juga ltd. Jo§ nalazi Smit u litavskom jeziku trag neutru 
u nom. plur. o-deklinacije, n pr. devm^ ezerat (bogovi, jezera). 
Skrajne -ai u ovom obliku obi^no se poredi sa staroind. e u te 
(proDom. deklinacija), s gr^kijem -oi u Wxot, sa starosl. h u pa6n. 
Na str. 231. protivi se Smit tomu mnijenu veleci, da indoevrop- 
skomu -01 na koncu rije^i odgovara litaviiko e (u jednosloznijem rije- 
fima, i (u rijedima od dva ili viSe 8logova\ n pr. te, geri. Buduci 
dakle da u supstantivnoj o-deklinaciji nalazimo na kraju -ai, za 
to Smit drii, da je oblik, reeimo, ezerae, postao od ezerl) + i, 
gdje je *ezerD vec samo po sebi gotov oblik, koji posve odgovara 
BlaveDskomu nom pi. lesepa, a -i je znak mnozine, o kojem 6e 
joS biti govora. Da grupa -Oi (=: indoevropsko -ai) prelazi u -ai, 
to se yidi takoder iz dativa sing, a-deklinakije, n pr. mergai od 
*mergoi, ispor. gr. ^wpa od *"/cipat Kao nom. pi. eieral tumadi 
Smit (str. 228 — 229) i pronominalni oblik tat; ovaj je oblik 
od iskona bio plural i zna^io je latinsko haec; danas se istina tai 
osjeca kao singular, ali to je za to^ jer lit. jezik ne poznaje u 
verbalnoj fleksiji razlike medu tre6im licem singulara, duala i plu- 
rala; tijem nadinom tae btivo ne zna^i samo lat. haec fuerunt, ve6 
takoder hoc fuit; isto tako tat n^ galima jednako zna^i: haec fieri 
Don possunt kao takoder: hoc fieri non potest^ jer su u galima 
izjedna^eni oblici za nom plurala neutr. (-a = -a) i za nom. 
sing, neutr. {-a = -onij ili kako Brugman Grundr. II, 1, 110 
hoce, = od). Smitu su dakako litavski veznici i adverbi ka?-p 
(kako), j^i (ako), gera^ (dobro), melai (rado) itd. po svojem po- 
stanu upravo akusativi plurala neutral Smitovo je tumadene no- 
minativa plur. ezera? istina veoma vjerojatno, all posve sigurno 
mislim da nije, i to za to, jer nam je te§ko razumjeti, za Sto e^era? 
ne sluzi takoder za akusativ plurala. vec tu imamo osobiti pravi 
maskulinski oblik ^^erus, a ipak je ezerae morale negda biti i nom. 

^ U kAi^ici naprijed navedenoj „Die langen Vocale A — E — O" str. 
49 Malov poradi litavski j eh adveraba na ^ai misli. da su i sla- 
venski adverbi na -'b n. pr. A^^p'b, ^jiaat upravo akusativi plu- 
rala kao i litavski. Ali ja volim pristajati uz MikloSica (synt. 
162.651) i druge, koji redone slavenske adverbe radunaju u lokativ 
sing. To se ne mora protiviti litavskomu jeziku, jer su slavenski 
adverbi na -'b i litavski na -at mogli nastati posve nezavisno 
jedni od drugijeh. Ja o adverbima Ao6p'fe, 6jia8'b itd. za to driim, 
da su lokativi sing., jer mi se teSko dini rastav}ati ih od adveraba 
rop-b, ^oji'b, oyrp'h ltd., u kqjima ce za cijelo svatko traziti loc. 
"sing. od supstantiva ropa, /^ojit., oyxpo. 



Digitized by VjOOQ IC 



220 T. MABBTl^^ 

i ace. plurala, ako je taj oblik doista srednega roda. Ja za sad 
ne znam, kako bi se ovaj — rado priznajem — sitan kamen 
smiitne mogao ukloniti, a omit na & kao da nije pomialio. Za to 
osta]em pri »Tojoj tvrdni, da negovo tuma^ei&e litavskoga oblika 
nije posve sigurno. 

Znatnu potporu svojemu mnijenu o tvorbi plurala srednega roda 
nalazi s potpunijem pravom vele umni pisac u akcentuaciji (str. 
6, 33) 41, 48, 226 i dr.). Iz poznatijeh nam vec primjera: veOpov 

— veupio, 9OX0V — ^liXi^ vidi se, da je s pram]enom roda sjedi- 
njena i promjena u akcentu; ista se promjena vidi i u litavskom 
jeziku, gdje preostali ostaci srednega roda adjektiva pokazuju 
druk^iji akeenat nego li zenski rod. Ha primjer fern, szalt^ (hladna), 
neutr. sz^lta (ili sz&It), fem. gera (dobra), neutr. g^ra (ili g^r) 
itd. Gdjekoja se potvrda to] akcenatskoj pronijeni mo^e naci i 
tt staroiDdijskom jeziku; ja sam na primjer u Eapelerovu (Cap* 
peller) sanskrtskom rjedniku naSao ove primjere: asana (hitac) — 
4sana-m (bacane), netba (od korifena ni, voditi; put, sredstvo, lu- 
kavost) — nithi-m (napjev, pjesma; upravo: vodene)^ h6trE (zr- 
tvovane) — botr^-m (^rtvovane). AH svi m\ ovi primjeri u nave- 
vedenijem jezicima sporadi^ni: u grdkom i staroindijskom jeziku 
za to, jer u op<Se nije mnogo supstantiva, koji bi mogli bid 
srednega i zenskog roda, a Sto ih i ima, nije svaki put akcenatska 
razlika saduvana. U litavskom jeziku ne moze za to biti mnogo 
primjera, jer je sredni rod saduvan samo u neznatnijem trago- 
yima. All u danainemu ruskom jeziku ima veliko mno&tvo adjek- 
tiva, gdje se u neodredenom obliku sredni rod od zenskoga raz- 
likuje akeentom, n. pr. hobt. — hob^ — h6bo, TBep^-fc — TBep^a 
' — TB^p^o, cyxT. — eyxa — cyxo, 66Jiewh — 6ojibH6 — 66jibho 
itd«; to se nalazi takoder u participima praet. act^ II. i praet. 
pass., n. pr. bbhtt* — bbat^ — BsiTo, ^aHi> — ^aH& — ^^ho, 
stoepT'B — 8anepT4 — sdnepTO, ^khji-b — hchjiA — acAjio, 6i>jxb 

— 6biJi& — 6Bijio, ndMep'B — noMepjid — n6Mepjro. Cudim se, 
sto je ovaj pojav ruskoga jezika ostao ISmitu nepoznat, s tijem 
ve6ma, jer se o nemu dosta govori u kniiici »Die Lehre vom 
russiscben Accent von Dr. L. Eayssler, Berlin 1866", koju je omit 
imao u rukama, dok je citira na str. 41. Osobito da je u^eiri 
pisac doznao, da se ona ruska akcenatska razlika nalazi takoder 
u jednom narjedju brvatskosrpskoga jezika, na ime u dubrova^kom, 
za cijelo bi se bio vrlo radovao, jer bi to vrlo islo u prilog negovu 
dokazivanu. Dubrovdani po Budmanova svjedoda&stVQ (,yDubr(^ 



Digitized by VjOOQ IC 



vA6ki dijalekat'' u „Rada^ kn. 65, br. 82, 143) govora: n5v -- 
nbva — novo, bistar — Ugtra — blatro, v^aao -* ves^la — ' 
v^lo, dd — ddla — dalo, prodd — proddla - — pr5d§lo itd. U 
ovom je poslu dubrova^ko narjedje veoma vaino, jer ae u nave* 
denijetn i ftli^ijem adjektivima ienski i sredAi rod akcentom ne 
razlikuju samo u siogularu, vec i u plurala, dakle n. pr. sing. nom. 
nbva — novo, pi. nom. : nove — nbva ili d^la — dalo: dale — diUa. 
Ruski ]ezik ne mo^e u pluralu dniti te rasBlike, jer ma za sva tri 
roda u pluralu slui^i samo jedan oblik, n. pr. h($bm, 6o^bHbi. O 
ovijem akcenatakijem pojavima ima govora takoder u mojo] ras* 
pravi „Slaven8ki i litavski nominalni akcenat', koja 6e u svqje 
vrijeme bid dtampana u „Radu^. Kada ruski neatri A'^ao -^ cji6bo 
tvore plural a*^^ ^^ cjion^ i kad s druge strane rijedi Jivm,6 — ^ 
rH^8A<5 imaju u pluralu Jiiii^a — rHisa^a, zar to nije potpuna pa* 
ralela a adjektivima naprijed navedenima iz ruakoga i dubrova6* 
koga govora? Zar plurali a^^^ — cjiobA ne odgovaraju potpuno 
femininima hob4 — nbva (= nova), a aingulari a'^o — cji6bo 
singularima h6bo — novo? Svakako ovi pojavi alavenake akcen* 
tuacije potje^u iz. najatarije davnine i potkrep}uju Smitovo doka* 
aivaiie o poatanu plurala srednega roda pri o-osnovama. 

To je eto jezgra omitove nauke o poatanu plurala u supatantiva 
srednega- roda, kojima ae osnova avrluje na -o. Ja aam hotimice 
malo odu)to referat o tijem oanovama, da bi ae ditate}i uvjerili o 
velikom dam aretne invencije, koja reai piaca knige „Pluralbildun* 
gen^. Nauka o pluralnoj tvorbi tijeh oanova 6ini najavjetliji dio 
£itave knige; tu govore dokazi po izbor jadi od jadega, dokazi 
erpani iz dinenica, koje ae ne dadu pokolebati. Mialim, da ni naj- 
u6^]a akepaa ne ce mo6i oboriti Smitove nauke u torn dijelu 
razlo^eae. AH oaim o*oanova ima u indoevropakifem jezicima jofi i 
drugijeh ared&ega roda, koje ae avrSuja na vokale i, u. Smit i za 
te oanove na atr. 42 — 81 dokazuje, da im je plural ared^ega roda 
iaprviee bio identifon aa aingularom ienakoga roda. Kada ^itate) 
dode do toga dijela knige, odmah opaia, da tu dokaziva^e i uvje* 
ravane ne te6e onako lake kao pri o-oanovama, a za cijelo je to 
i aam piaac oaje6ao, jer je obradujuci pomenute oanove uailovan 
Qzimati dokaze 6ei6e iz kombinacija, koje au kaSto doata zapletene, 
nego li iz nepobitnijeh difienica. Za to cu biti poave kratak a re* 
feratom o pomenutom dijelu Bmitove knige. U indoevr. prajeziku 
izlazio je nom. aeo. plur. neutr. na -f: ataroind. ved. trI (u 
kaa&ijem jeziku drukdije : tttj^i)^, lat. tri*ginta, lit. tr^-lika (= 13), 



Digitized by VjOOQ IC 



222 T. MAREtndy 

starosl. Tpn; — starosl. ch (TaOT«); — staroind. Qtici (od osnove 
9uci svijetao, fist), krddhmi (od osn. krudhmi prSjiv) Vokal -t 
a avijem ovijem primjerima razvio se od prajezi^ne grupe -ta, 
koja po glasovnom zakona u grdkom jeziku glasi la (za to je 
TpCa = staroind. tri), a u drugijem jezicima i, n. pr. 9epou<ia (po- 
stalo od *(pspovT|a), staroind. bh^anti, starosl. 6epaimTH, lit. v^- 
£anti (i od t). Prema navedenijem neutrima mno^ine nalazi 8e 
istina u pojedinijem jezicima nom. sing, fern., koji izlazi na -ty 
n. pr. osim ovaj ^as navedenoga bharanti^ takoder staroind. dm 
(bogina), staroslov. ch (aurr), ispor. en TaOTa), 6oriiiHH, 6oJibniHj 
lit. szi (auTY)), marti (nevjesta) itd. Ali skrajne -J ovijeh feniinina 
ne moze se samo onako porediti . s -i, koje stoji a nom. ace. pi 
neutr., jer se sdmo po sebi ne moie znati, je li singularno femi- 
ninsko -t poatalo od prajezidnoga -ia ili od prajezi^noga -f. Za 
to Smit na str. 54 — 75 dokazuje, da je u indoevr. prajeziku bilo 
nominativa sing, zenskoga roda, koji su se svriivali ne samo na 
4, vec i na -la. Uporedo s tijem dokazuje on, da je indoevr. 
prajezik imao takoder nominativa sing. Zenskoga roda, koji su se 
svrSivali ne samo na -w, nego takoder na -wa. Ovo je ua opet 
u svijem indoevr. jezicima osim gr^koga izjedna^eno s -u, a u 
gr^kom se od nega razvilo Fa. U staroind. jezika vedskoga doba 
nalazi se od adjektivnijeh u-osnova nom ace. pi. neutr. na -u, 
n. pr. puru (osn. puru, mnogi), uru (osn. uru, Sirok). Prema tijem 
pluralnijem oblicima nema u sanskrtu singularnijeh femininina na 
'Uy vec na -1^, ali Smit dokazuje, da ih je negda bilo, pa da 
im je -w bilo = prajezi^nomu -ua kao i pomenutijem pluralnijem 
neutralnijem oblicima purUf uru. Za to u gr6kom jeziku nalazi on 
prajezi^no -ua u obadva oblika: izoXki (od *7roXpa), Xaxpua, horn. 
Soupa, yoOva, atTra (od aiTni?), za tijem u adverbima Ta^a, wxa. 
Xtya, x.apTa, ^afjux, a femininske singulare nalazi u rijedima Tupid^a 
(od *77pe<jppa), yXuxxa r\ ^hjianr^q Hesycb (od *YXu3cpa) „ falls das a 
kurz war" (str. 75). Akeenat u Toc^a, o>>ta, TiyoL prema Ttx^ii, coxu, 
Xiyu odgovara poznatoj akcenat^koj promjeni u ruskom jeziku 
jiHi;6 — Jiii^a itd. Kao za zaglavak osnovama na -i, -u govori 
Smit na str. 76 — 81 o starobaktrickijem nominativima sing, na -u. 
Moje neznane starobaktridkoga jezika meni na Palest ne dopuSta 
referirati o tom kao ni o drugijem Smitovijem razlaganima re6e- 
noga jezika, kojih ima po ditavoj knizi dosta; ne da mi se dirati 
u stvari, kojih ne razumijem te ne mogu o nima samostalno suditi. 
Ovo isto vrijedi i za kelti^ke jezike^ s kojima takoder ima Smit 
dosta posla u svojoj k^izi. 

Digitized by VjOOQ IC 



Kl!^l2ByME OBZNAN1B. 223 

§to je dovde navedeno o postana mnoiiue sredfiega roda, sve 
je to Smitu ^erste plaralbildung^, t. j. nom. ace. pi. neutra iden* 
ti^n je 8 nom. sing, fern., koji je izlazio u indoevr. prajeziku 
na -a ili na -a. Od strane 82 do 226 imamo poglav{e „zweite 
ploralbildung*'. Ovdje pisac dokazuje, da su oblici za nom ace. 
plur. neutra od osnova na n, 8, r takoder identi^ni a nominativom 
sing. fem. od istijeh osnova, a jedni i drugi da take postaju, da 
se osDOvni vokai proda}i. U staroindijskom jeziku vedskoga doba 
nalazi se od sredne osnove nSman (ime) oblik nama za nom. ace. 
plur., a take i od drugijeh slidnijeh osnova; s tijem se slaie, Sto 
adjektivi, kojima se osnova svrSuje na -man, u nom. sing. fem. iz- 
laze takoder na -a, na primjer silaksmS (sli6na); od s-osnova 
srednega roda izlazi nom. ace. plur. u sanskrtu na -ansi na 
primjer minSLnsi od osnove manas (pamet) ; taj oblik rastav}a Smit 
u ans -j- h ^* J* ^^ gotov ve6 oblik prionno je deklinacijonski 
eiemenat i kao i a naprijed pomenutom litavskom obliku ezerat. 
Neutralnomu pluralnomu obliku ^manSils odgovara svojim zavr* 
Setkom nom. sing. fem. *usllnA od s-osnove usas (zora); to ^usSns 
Dije potvrdeno, vec same usas, ali Smit je vei 1881 godine u E. 
Z. 26y 329 — 377 napisao ^lanak o participu perf. act, u kojemu 
na sir. 341 udi, da je vec u indoevropskom prajeziku ispadao 
svaki nasal medu dugijem vokalom i skrajnim -8. O torn omi* 
tovu nauku veli Brugman u Grundr. I 190, da je same hipoteza, 
kojoj „fehlt zur Zeit noch festere Begriindung". omit je jednako 
uvjeren o istinitosti svoga nauka i veli, da je fakti^ki staroindijski 
oblik usas mo 2d a postao od *u8ans; da to si gum o tvrdi, ne 
dopuSta mu negova opreznost. Za nom. ace plur. neutra r-osnova 
i za nom. sing. fem. istijeh osnova dokazuje pisac, da su se u 
indoevr. prajeziku svriivali na -or; onaj prvi oblik nalazi n. pr. 
pr. u staroindijskom broju %\ koji glasi catvdri = catvSr-i, a 
dingi u starosl. rije^i BO/!\a, gdje je -a postalo od prajezi6noga 
-or (cf. gr. uSwp, koje je ipak ne fem., ve6 neutr.), same je ova 
slavenska rije^ u ostalijem oblieima preSia u a-deklinaciju^ poSto se 
B nima izjedna^ila u nom. sing. Medu konsonantske osnove broji 
Smit dakako i one, koje se svrSuju na -nt, kamo osobito ide 
particip prae^. act. U staroind. jeziku izlazi fiihov nom. ace. plur. 
neatr. na -anti, n. pr. bbaranti, ali u vedskoj literaturi nalazi se kaSto 
-anti, n. pr. santi; ovaj je oblik Smitu opet = sant-i, Sto bi bilo = 
indoevr. *8ont-i. On drii, da je indoevr. prajezik tvorio re^eni oblik 
na 'Ont; a moie li se misliti, da je ikoja rijed izlazila na -ont u nom. 



Digitized by VjOOQ IC 



224 T. MAIODTld, 

aing. fell).? Na to pitaAe n«ilovan je aam Sinit priznati (sir. 167), da 
takvoj tvorbi ovoga pade£a nema traga u indoevr. )ezioiaia. Ali i pri 
osnovama na n, 8, r srodnost tvorbe medu nom. sing. fern, i nom. 
aoe. pL ueatr alabo >e gdje odeyidna, potvrda jedva jedvice gd)e- 
koja kane (o tetoiu kao pri o-oanovama nema ni govora) i to aamo 
iza Telikoga piddeva napora. Meni se ave dini, da Slmitu ne bi 
nigda doila miaao, da dokazuje arodnost pomenutijeh oblika pri 
konaonantakijem oanovama, da ga na to nijeau navele o-oanove. 
Poznata je dinenica, da |udi na^da i zakone, ito ih otkriju u ne- 
kifem aigumijem aludajevima, reoma rado prenose i drugamO; gdje 
ta nadeia i zakoni nijeau ni malo o6evidni. Tomn se dosta nalazi 
potvrda n avijem naukama. Ne da] Bo2e, da bib ja s tijem hotio 
reci, e je iSmita u ovom dijelu knige izdaia negova velika oStro- 
umnoat i n^ovo, rekao bib^ carsko vladane jezicima; to ]a ni- 
kako ne mialim tvrditi, ali opet mi ae dini Smit u orom dijelu 
8Yoje knige nalik na vrlo vjeita odvjetnika, koji i umno i ybt 
treno brani stvar, koja, ako nije nemoguce, a ono je vrlo tesko 
obraniti. Premda ne mislim, da ce kompetentne audije prihvatiti 
Smitov nauk, koji je razvii na atr. 82 — 226, ipak dr£im, da ce 
za cijelo avatko i u tom dijelu na6i mnogo i mnogo pouke. Da 
ova obznana ne bi iziila preduga^ napomenucu posve u kratko 
aamo neke jezi^ne pojave, koje je omit majatorski raavijetlio : na 
atr. 85-- 87 navodi paralele iz ataroindijskoga i litavakoga jezika 
ruakomu rijeku Typn* sojioxbie pora^ (= zlatorogi bik) i veli, da 
tu piBt nicbt die unbegreifliche aufloaung einea compoaituma in zwei 
flectierte worte, sondern noch nicbt voUzogene composition''. Na 
atr. 182 otr^ito odbacuje poredene slavenakoga adjektiva caa^iiKi 
aa ataroind. avsdu-s (sladak) i dokazuje negovu srodnost a gr6kom 
rijedju Sik^y lat. sal, gotskom aalt (so), premda ae na prvi pogled 
zna^ena tine jako razlidna. Na atr. 196, 197 postavja Smit dva 
glaaovna zakona za litavski jezik, po kojima razumijevamo slu&- 
jeve, kada Litavci imaju vokal a mjesto o^ekivanoga e^ n. pr. 
vakaraa: Benepi*, vardas: verbuoL Tko ho6e da razumije prijevoj' 
medu rijedima x^uthth: xBaxHTH, kiiichath: Ksac^, HST'bipe: 

^ Isporedi s tijem u naa: paun pero zlatno, slavuj grlo 
jasno (Vuk, pjes. I; 279), koje sam ja protamadio, kako sam 
znao, u ^Radu" kn. 81, str. 110. Vidi takoder u MikloSica, Vgl. 
Gram. II, 349. 

* rijeti prijevoj (= Ablaut) vidi u ^Radu* kii. 89, 
atr. 229. 



Digitized by VjOOQ IC 



Kih^TNB OBZNANB. ^25 

Hersepo i da mu nade paralele u drugijem jezicima, neka 6ita 
Sinitovo razlagane na str. 204—205. Za Sto ista rijed (namat — 
Aom'b) ima u litavskom jeziku na po^etku glas n^ a u slav. d, to 
Dam tuma6i omit na str. 221. 

O Smitovu nauku na str. 227— -275 ^dritte pluralbildung" ne 
treba nam mnogo govoriti^ jer smo rec u predaSi^em imali prilike 
izvaditi iz nega gdjekoje dijelore Tu omit razla^e svoje misli o 
elementu -i, koji se dodaje gotovijem vec oblicima za nom. ace. 
sing, i plur. ared^ega roda, kako je n. pr. lit. ezeraiy taiy lat. quae 
(= qua -+- i), starosl. 6oabmii (meliora), roptmH (peiora), gdje je 
-H =^ a -f- i? 18*5 dodani elemenat nalazi Smit, kako vec znarao, 
i u staroindijskijem neutralno-pluralnijem oblicima: catvaH, md- 
natisi^ takoder u namUnij santi. Pisac nas u6i, kojim je na^inom 
postao oblik nom. ace. pi. neutr. o-deklinacije u klasi^nom staro- 
indijskom jeziku, n. pr. yugani; da je to prijenos iz n-osnova, 
tomn ce se svatko bez ikakvoga oStronm}a lasno domisliti, ali put, 
kojim je taj prijenos proSao, lijepo pisae pokazuje na str. 240. 
Smit drzi i dokazuje (osobito na str. 238—239), da je -f. o ko- 
jemu je ovdje govor, i u indoevropskom jeziku glasilo -f, a ne 
-», kako misli n. pr. Brugman u svojoj grSkoj gramatici, 2 izd., 
126 i drugi naud^aci. Isti se elemenat po Smitovu nauku nalazi u 
staroind. rijefii yddi (veznik: ako) i gr^koj (jLi<i7uo& (veznik: dok, 
na jednom natpisu u Eolica [CoUitz] br. 345); staroindijsku rijed 
ra8tav|a Smit u yad -(- i, gdje je yad nom. ace. sing, neutra od- 
poznate zamjenice, a gr6ku rastav|a u [iti(j-?roS-t i veli: ovo 'J^oSt 
stoji prema staromu nom. ace. neutr. 'tuo^ u 770^a7r6; kao staroind. 
yWi prema y^d. Na Aekijem primjerima iz staroindijskoga i litav- 
skoga jezika — n. pr. staroind. t?an (voda) pored vedskoga var, 
lit. szirdis (srce)^ ausls (uho) pored starijeh gen. pi. szirdu, ausu 
— dokazuje omit, da je pomenuti elemenat -i uSvrstivSi se u 
nom. ace. sg. gdjegdje provaiio i u ostale padeie te doti^ne rijedi 
uveo u i-deklinaciju. 

U petom poglavju (str. 276- 387) tuma^i pisae neutralno-plu- 
ralne oblike staroindijskoga jezika, koji se svrsuju na -a, -i, -u, . 
kao n. pr. k4rma (osn* karman^ Ajelo), apratl (osn. aprati, neodo- 
Ian), urd (osn. uru, Sirok). Mi smo vec naprijed vidjeU, da od 
u-osnova i od i-osnova u vedskom jeziku izlazi nom. ace. pi. na 
-w, 't pri rije^ima sreddega roda; takoder smo vidjeli, da ri- 
jefi srednega roda od n-osnova u istom obliku u istom jeziku 
izlaze na -a. Neutralno-pluralni obliei na a, -i, -u po svome 
a. J. A. 0. 15 

Digitized by VjOOQ IC 



^26 T. MAR«TI<!l, 

poi9ta&a 6m\ se da upravo pHpadaju singular u. Svakako je dakle 
uuzno i znatno pitane, kako au singularni oblici mogli samijeniti 
pluralne? Buduci da od o-oBnova nema iii jednoga primjera, gdje bi 
oblik za nom. ace. sing, neutra (kao n. pr. n4va-m, yugd-m) imao 
takoder pluralno zna^ene, a pri tiJQtD. osnovama razlikuje se nom. 
ace. sing neutr. od Ciste oanove (n. pr. nava^ yttga)^ otud Stoit 
zak|u^nje^ da ni neutralno pluralni oblici kao kdrma^ apratf^ urfi 
nijesu po svome postanu nom. ace. sing., nego su ^iste osnove. Ali 
tu se namece novo pitane. ' kako ^ista osnova moie sluziti za nom* 
ace. pL, kad toga inade ne yidimo? Pisac odgovara: vise ima ad- 
jektiva nego supstantiva u slu^ajevima, gdje oshove na -w, -t; 
'U izlaze za nom. ace. jednako u singularu kao i u plursda^ za 
to je sva prilika^ da n. pr. obiik .apratf stojeci s kofim supstan- 
tivom nije dekliniran. U indoevropskijem se jezicima dosta nalazi 
prinijera, da se adjektiv ne dekliQira, kada stoji s drugijem adjek- 
tivom ili supstantivom ; n pr. Aem. in weiss und schwarzem felde, 
manch rediichem knechte; u engleskora jeziku ne deklinira se 
adjektiv nigda n pr. good friends (dobri prijateji). U mongolskijem, 
turskijem i fitiakijem jezicima adjektiv je ispred supstantiva inde- 
klinabilan. Ali svatko lasno doku6uje, da neindoevropski jezici a 
reSenom pitanu ne m(^u niSta odlu6iti, a i od indoevropskijeh 
jezika vrlo je malo pomoci, jer sa indeklinabilni adjektivni oblici 
podtali odevidno od starijih deklinabilnih. Sto moze dokazati 
paralela modernijeh u formalnom obziru siromainijeh jezika za 
jezik formalno Onako bogat, kako se nalazi u vedi? Morao je 
dakle i onaki majstor, kakav je Smit^ osjedati, da su pomenute 
paralele veoma slabe, za to se pobrinuo za ja6i dokaz. On ga.nalaj^^i 
u kardinalnijem brojevima 5 — 10, za koje dokazuje, da su u indoevr. 
prajeziku bill adjektivi i to indeklinabilni, kako su u grd. i u lat. je- 
ziku : TTSvTe, el, septem, octo itd. ; Sto se ti brojevi u staroindijskom 
i u drugijem jezicima dekliniraju, to se po Smitovu dokazivanu 
istom kasnije razvilo (u vedi se joS nalazi ostati^ka indeklinabilnoga 
sta6a). Dio Smitove knige o i^56nij0m brojevima (str. 292 299) 
. veoma je pou^an ; izmedu drugoga tu nam se razlaze vokalna du-, 
}ina u brojevima: staroind. pafioaQ&t (60), gr. TcevTvixov^r^, eE/.xovra,' 
lat. quadraginta, quinquaginta. Ako su dakle adjektivni brojevi 6 — 10 
mogli u indoevr. prajeziku biti indeklinabilni, onda ne vidi Smit 
te^koce u torn, ako se re6e, da su i drugi adjektivi bill indekli- 
nabilni. Stara poslovica veli: comparatio non est ratio, i Ona mc^ni" 
sada dolazi na um t j. poradi indeklinabilni jeh brojeva ja samo 



Digitized by VjOOQ IC 



KlhibBVinD OBZKAMB. 227 

dopustiam. mogudnost, da se gdjekoji adjekttvi nijesu deklinirali, ali 
potpun mi to dokaz ne mo^e biti. Sigurnije bih rekao, da je Smi- 
tovo tuma^ene postana staroiiidijskijeh oblika za nom. ace. plur. 
neutra na uni, -mi na primjer piirif^i, bhwini pri osnovama, 
§to se svrfiuju na -u, -i. (str. 303 i d). Sretnom dr^im misao, 
da se u morfologidkijem pitahima treba kaito obazirati na ritam 
doti^noga jezika, kako dini omit u re^enom sTojem tuma^enu. 
U istom (petom) pogiavju raspravja Smit obilno o Sarovitoj de- 
kiinaciji gr^kijeh supstantiva s osnovom na -a^, osobito o rije- 
^ima xp^a; i icspocc^ gdje ce ne samo o tom, vec i o drugijem 
mimogrednijem pitanima gr6ki gramatik na6i mnogo pouke. Ne 
zeleci preko mjere produlivati ove obznaoe ja o tom ne 6u niSta 
da govorim, a to mi se moi^e s tijem lakSe oprostiti^ Sto taj die 
Smitove ki^ige (str. 321 — 387) ne stoji baS u najtjeSnoj svezi 
sglavnijem nezinijem zadatkom. Za Sesto poglavle (str. 388 --436) 
veli earn pisac, da ga je uvrstio u svoju knigu ;,obwohl sie (t. j. 
die UntersuchuDg) zum hauptgegenstande unserer schrift in loserer 
beziehung steht". U tom poglav|u rasvjetluje pisac pitana. koja se 
ti^u rij^^i, koje znade u indoevropskijem jezicima „oko^, ko}ima 
je korijen isti, ali su im osnove raznolike, izporedi n. pr. starosl. 
OKo, onece, ohw, gr. ocds, «^, oixaaxa, OTUTCscTa, staroid. osn. aksdn, 
^ksi itd. Vrijedno je zapamtiti, Sto pisac na str. 389 veli o dativu 
i instrumentalu dnala OHHBia: taj oblik nije postao tako, da je 
osnovi dodan nastavak, jer bi u tom slu^aju bilo OHbMa; ko^e se 
ne nalazi (isporedi: rocTbMa, KOCTbMa), vec je nastavak dodan 
oblikuy kakav je u nominativu duala, t. j. oHHMa je = OHH-Ma; 
8 tom trorbom poredi Smit staroindijski oblik dativa i instramen- 
tala i ablativa duala u rijedima n. pr. ^cvSbhyam (konima: nom. 
ace. du. 4<jva, u vedi), dvabhyam (dvjema: nom. ace. dn. dva, u 
vedi), amtibhyam (onima : nom. ace. da. ami«), lat daobus (: duo). 
Na ovo je nalik, ito na str. 43 veli pisac za starosl. instrumental 
HHMb da je = HH-Mb, t. j. iH da je vec s4mo po sebi instrum. 
sing, (ispor. lat. qui), a -Mb da je nastavak, kqji je gotovom 
obliku dodan (ispor. lit. kuml od ku, insfrum. sing.) Uporedo s ri- 
jedima, koje zna^e „oko", obradene su i rijedi, koje zna^e »uho*; 
jer se ove rije^i u deklinaciji vrlo rado ravnaju po onijem prvima. 
n istom poglav}u govori se o tri staroindijska korijena ksi, 
kojima glase presenti : 1. ksSti (stanovati), 2. ks^yati (vladati), 3. 
ksinati (unifitivati). — Vazan je dlanak ^Der indogermanische 
declinationsablaut der participia auf -nt^, gdje se Smit protivi 



Digitized by VjOOQ IC 



228 T. 1CABBTI<^9 

Bartolemeju (Bartholomae), koji u K. Z. 29, str. 545 dd. piSe, da 
participi presenta od o-osnova nijesu u indoevr. prajeziku imali 
prijevoja, da je staroind. genitiv sing, bhdratas (prema akasatlvu 
bh^rantam) plod kasnije analogije. Smit dokazuje, da je prijevoj 
u pomenutom participu od pamtivijeka. Vrijedno je protitati na 
str. 424 — 427 Smitovo tumadene triju oblika litavskoga fatura: 
dfisiame — dfisime — dSsme (dateino): ono je prvo pravi fdtur 
iz indoeyropskoga vremena, drugo je upraTO optativ aorista kao 
n. pr. lat. ausim, staroind. dTisimdhi, a trece je injunktiv sigmat- 
skoga aorista. Smit navodi potvrde iz kojih se vidi, da se litavski 
futur apotreb|ava takoder u optatiTnom znadenu. O obliku dflsme 
vidi takoder u Brugmana, Grundr. I, 478, ali je Smitovo tumadene 
meni vjerojatnije. — Napokon imamo malen ^lanak: „die aspirierteri 
dauerlaute des griecbischen^, gdje se govori o glasovnijem grupama 
ph, [Lhy Xhy phy koje su se naiazile.u nekim grdkim narjedjima. — 
S&mo se po sebi razumije, da po ditavoj ki^izi ima mnoStvo raza- 
sutijeh znatnijeh etimologija: potpuni registar na kraju knige po- 
maze naci ih. Reci 6a samo, da mi nije jasno Smitovo dokazivane, 
po kojemu bi slavenska rijed nepo postajala od korijena pet, otkle 
je i gr6ko 7rTep6v i to tako, da se nepo razvilo iz *nTepo ; odavde 
bi po ouome, §to je meni poznato o slavenskijem glasovnijem za- 
konima^ nastalo *Tepo^ a ne nepo! (str. 174). Za to je bo]a eti- 
mologija rijedi nepo, koja je zabi}e2ena u Miklo^icevu Etym.-Wdrterb. 
pri per-8. Vidi i Brugmanov Grundriss I, 216. 

(Nastavide se.) 



Digitized by VjOOQIC 



RAD 



JDGOSLAVENSKE AKADEMIJE 



ZNANOSTI I UMJETN08TL ! 



KNJIGA CI. 



i 

; RAZREDI FILOLOeiCKO-HISTOBICKI 1 FILOSOFIOEO-JORIDI^KI. 



XXX. 



U ZA6REBU 1890. 

u AKADBia6K0J knjiMri l. harthana (kooli I dbutsch) NA PSODAJU. 



Digitized by VjOOQIC 



'Didnigkk-^^tftkari' u'Zligrebu. 

Digitized by VjOOQiC 



Sadrzaj. 

Strana 

Rad hrvatskoga zakonarstva na polju uprave od god. 1861. do 
najnovijega vremena. IT. Unutarnja uprava. Od dra. Frana 

Vrbanida 1 

Religjja 8rb§. i HrVaU, na glavnoj osnovi pjesama, prica i go- 
vora narodnog. Ispravci i dopune. Od Nadka Nodila ... 68 

Stari grb bosanski. Od dra. Fr. Ra^koga 127 

Adverbi na ski, ske, ke^ ce, ice u Kajkavaca. Od M. Va|avca . 170 
Odgovor na recensije g, prof. dr. V. Jagica. Od dra. T. Maretica 221' 



Digitized by VjOOQ IC 



Digitized by VjOOQiC 



Rad hrvatskoga zakonarstva na poljn nprave 

od god. 1861. do najnovijega vremena. 

Citao u HJedniei filosoficko-pravoslotmoga razreda jugoalamentke 
nkademije znanotti i umjetnosti dne 16, listopada 1889. 

pRAVi 6lan dr. Fran Vrbani6. 

n. Unutarnja nprava. 

Tko danas sutra u Das pisao bude nauku o upravi, morati ce 
svakako iztaknuti, kojim ]e na6inom brvatsko zakonodavstvo shva- 
calo njezin obseg, te kako je ono i u onih poslovih, koji su 
pridrzani izklju^ivomu zakonarstvu kraljevine Hrvatske, ditavo 
ovo podru^je razdielilo u dva skupa: u poslove ^unutarnje uprave^ 
te u poslove „bogoStovja i nastave*', Razdjelba ova, kolikogod bila 
osnovaDa na razlozih shodnosti, a moi^ebiti i na razlozih nuide, te 
kolikogod ona slufi u prilog ito boljoj provedbi parlamentarne 
odgovorno»ti : ipak nije u ni^em kadra promieniti niti narav unu- 
tarnje uprave niti temelfno na^elo, na kojem ona podiva. 

Podrudje, ^to ga obuhvaca unutarnja uprava, jedna je ejelina u 
Bglobu nauke upravne, pak ako se ono u praksi i dieli u viie 
ministarstva, to ova dioba niti mienja Stogod na naravi niti na 
nadelu unutarnje uprave; ona nije drugo nego dokazom, kako su 
raznoliki odnosaji i^ivota, sto ih obubvaca unutarnja uprava ; kako 
se prema principu diobe radnje i na ovom polju pqjedini zadatci 
valjano rieSiti mogu samo onda, ako se prema ovoj razlikosti uredi 
i organizam izvrdujuce vlasti, te kako bi napose obzirom na naSe 
prilike, a poimence obzirom na dr^avopravni polozaj, Sto ga danas 
zauzimlje kraljevina Hrvatska, bilo shodno, da se je i u dr^avno- 
temeljnom zakonu ovo veliko podrudje unutarnje uprave razdielilo 
prema pojedinim granam onih odnogaja £ivota, koji obuzimlju ovu 
cjelinu. 

Jednom rie^i, i unutarnja uprava ima, poput svake druge znanosti, 
svoj poseban sustav; bez poznavanja toga sustava niti se moi^e 

R. J. a. CI. 1 



Digitized by VjOOQ IC 



2 PR. VRBANI6, 

sagraditi i usavrSiti sama^znanost unutarnje uprave, niti je kadar 
praktidni dr^avnik na torn polju svoj rad udesiti tako, kako ce se 
harmoni^no razvijati svi odnosaji javnoga ^ivota, te kako ce se 
tim harmonidnim razvojem uzpostaviti obSeniti uvjeti potrebiti za 
individualni razvitak drzavljana. Istina je doduSe, da uditelji upravne 
nauke joS ni danas nisu posve suglasni torn sustavu : nu ako je 
istina, kao §to zbilja jest; da je objektom unutarnje uprave osobni 
^ivot drzavljana, da joj je zadatkom briga i skrb oko individualnog 
njihovog razvoja, tada je istina i ono, §to je izrekao prvi siste- 
matik nauke upravne, L, Stein, da ce onaj sustav biti najbolji, 
„u kojem je zastupan organicni sadr^aj osobnoga ^ivota.^^ 

Gledamo li pako taj zivot, tada doista vidimo, kako svaka osobnost 
prije svega postoji kao osoba, koja ima svoj tjelesni i dusevni 
zivot, bez obzira na. gospodarske i druitvene prilike njezine; kako 
ta osobnost treba gospodarskih uvjeta za svoj obstanak i razvoj, 
te kako je napokon ona dielom ^itavoga dru^tvenoga poredka, 
koji nastaje stranom usiied razdjelbe dobara, stranom uslied zvanja 
i zanimanja pojedine osobe. U svih ovih prilikah krece se sad 
vise sad manje sav £ivot Ijudski, izvan ovoga kruga ne ima ob- 
stanka Ijudskomu bicu dok je ono ^lanom dr^avne zajednice; u 
torn krugu traziti 6ei pojedinci uvjete za svoj osobni razvoj, a 
dr^ava naci ce samo ovdje podlogu za onaj svoj zadatak, koji joj 
je namienjen u upravi unutarnjoj. Prema tomu biti ce najnaravniji 
onaj sustav unutarnje uprave, koji ju dieli u tri vetika podru6ja: 
u upravu osobnoga, gospodarskoga i druztvenoga zivota, 

Suvisno je spominjati, da je svaki ovaj glavni dio sastavljen iz 
ditavoga niza prerazhovrstnih pojava, koji su, kako Stein pri- 
mjecuje, organi^kom podlogom ne samo uprave nego i samoga 
Ijudskoga Zivota. Nije mi zadatkom, da ovdje poblize razvijem ta 
sliku, nju su dosta jasno ozna^ili umni uditelji upravne nauke. 
Ja cu se truditi, da na temelju toga sustava razvijem^ sto su 
hrvatski sabori po^am od g. 1861. na torn polju uradili i kakove 
su zakone o unutarnjoj upravi stvorili. 

1. UpraTa osobnoga iiTota. 

Kao Sto u osobi lu^imo dvie posebne strane: jednu fizi^nu a 
drugu duSevnu, tako je i djelovanje uprave u brizi oko osobnoga 

^ Vidi Stein: „die Lehre von der innern Verwaltung" str. 5. — 
Meyer „Lelirbuch des deutschen Verwaltungsrechtes" dio 1 ptr, 83. 
Sarwey ^Allgemeines Verwaltungsrecht^' str. 58. 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSEOGA ZAKONARSTVA NA POUU UP&AVB. 6 

zivota dvovrstno : jedno se protege na zivot fizicni a drugo na zivot 
dusevni. Hrvatsko zakonarstvo zahvatilo je svojim radom na jedno 
i na drugo polje, all je radnja na ovom drugom polju bila kud i 
kamo obilatija i temeljitija. Da kompetencija o upravi fizi^noga 
zivota nije podieljena medju zajedni^kim zakonarstvom i saborom 
kraljevine Hrvatske, da za vrieme absolutizma nisu izdane mnoge 
odredbe, koje zasiecaju a ovo podrudje, te koje su joi i danas u 
porabi, i napokon da izvrSujuca vlast, ne 6ekaju6 odredaba vlasti 
zakonodavne, nije narcdbenim putem rieSila mnogih pitanja o 
upravi fizidnoga zivota, mozebiti bi uspjesi hrvatskoga zakonarstva 
n ovoj grani uprave bili mnogobrojniji, ali ovako steze se sve, 
sto je u torn pogledu ucinjeno, na tri ^etiri zakona. 

U prvom redu spominjem zakon od 18. velja^e 1875. „ob ustroju 
ureda i vieda za z&inalj. statistiku u Hrvatskoj i Slavoniji.*^ Moze- 
biti bi bilo sgodnije i ovaj zakon spomenuti kod organizma vlasti 
izvrsujuce; nu, jer se ovdje ne radi toliko o organizmu te vlasti 
koliko ob organizaciji statistike kao takove, te jer je ne samo bila 
prva nego je i danas jos najvaznija uporaba statistike na odnoSaje 
osobnoga Zivota, to ne ce biti prigovora, ako o torn zakonu koju 
ovdje reknem, a najpa^e ako naglasim, da su bili upravo muzevi 
znanosti, koji su nastojali, kako bi se izpunila ona praznina, koja 
se je u torn pogledu u nas od dana do dana u sve to ve6oj mjeri 
osjecala. 

Neprekidnom zahtjevu tih mu^eva ne smjedoSe se ogluSiti nalje2ni 
faktori; pak kad je u saborskoj sjednici od 31. prosinca 1874. 
jedan od prvih hrvatskih umnika (dr. Franjo Ra^ki) hrvatskomu 
saboru predlozio posebnu zak. osnovu ob organizaciji statistidkog 
ureda, prihvatio je sabor nakon obi^nih formalnostih i nakon kratke 
razprave doti^nu osnovu nepromienjenu. Niti se je mislilo, niti se je 
torn osnovom, koja je doskora postala zakonom, mogla potanko 
organizirati sluzbena statistika; htjela se je samo postignuti za- 
konska podloga, kako ce se urediti organi, koji ce se baviti poslom 
statisti^kim, te kako ce se obvezati ne samo sve javne vlasti nego 
i Bva privatna druztva na podporu sluzbene statistike; sve ostalo 
prepustilo se je upravi. Taj cilj je postignut ; od to doba privriedila 
je sluzbena statistika na§oj knjizi mnogu liepu radnju, a upravi 
mnogu nuzdnu podlogu ; bilo je samo do nje, da se torn podlogom 
okoristi. 

Drugi zakon ovoga skupa, kojim se je bavilo hrvatsko zako- 
narstvo, jest zakon od 30. travnja 1880. „o uredjenju zavicajnih 



Digitized by VjOOQ IC 



4 Pit. vttBAi«i<5, 

odnoSaja*. Nije bilo doduSe prvi put, da se je hrvatski saborbavio 
tim pitanjem, kad je stvarao ovaj zakon; nu kadgod je to prije 
u^inio, bilo je samo nuzgredice kod razprave drugoga kojega za- 
kona. Sve do god. 1870. nije U ostalom bilo u hrvatskom saboru 
u obce nikakova spomena o zavi^ajnih odno§ajib. Godiae 1861. 
podnio je doduSe jedan od zastupnika zakonski predlog ^o indi- 
genutu i nbtturalizadji^ ^^ gdje je u jednom paragrafa iztakntito 
nadelo, da „pravo obcinarsko" •mogu zadobiti samo domaci sinovi; 
— nu razprave o torn predlogu u saboru nije bilo, jer je sabor 
razpuSten prije, nego je taj predlog stavljen na dnevni red. Kad 
se je u saborskoj sjednici od 9. prosinca 1870 po6ela razpravljati 
zakonska osnova o uredjenju ob6ina, bilo je prilike urediti zavi- 
i^ajne odnoSaje posebnim zakonom, nu na to nije uitko ni misHo; 
svakomu se je ^inilo dovoljnim ono, Sto je u torn pogledu sadrza 
vala spomenuta osnova o uredjenju obcina. Nije raedjutim proteklo 
dugo vremena te se je uvidilo, da su te ustanove nedostatne: 
s toga je zemaljska vlada god. 1877. predlozila posebnu zakonska 
osnovu o uredjenju zavidajnih odnoSaja, koju je hrvatski sabor 
razpravio i prihvatio u sjednici od 22. rujna g. 1877.; nu istom 
30. travnja 1880. dobila je ova osnova previsnju sankciju te je 
proglasena kao zakon. 

Razpravljajuc hrvatski sabor ob ovom zakonu nije medjutim 
stvorio niSta nova, on je naprosto reeipirao s neznatnimi proraje- 
natni austrijski scakon od 3. prosinca 1863., ali kako se ^ini nije 
bio posve na ^isto o doma^aju i o znamenovanju toga zakona; 
zato i prelaze u naS zakon svi nedostatci i sve mahne zakona 
austrijskoga. Hrvatsko zakonarstvo shvatilo je zavidajno pravo 
posve s jednostranoga gledi§ta, ono smatra zavi^ajnim pravom: 
„ pravo . . . u . . . obcini . . . slobodno boraviti i kad tko osiromasi 
tra^iti od nje obskrbu" (§ 1). Dakle Slobodan boravak u obcini i 
obskrba za slu6aj siromastva — to su dva obiljezja zavi^ajnoga 
prava po nasem zakonu. Nu ni jednomu ni drugomu od ova dva 
obiljezja nije nuzdnom posljedicom, niti da svatko u kojoj obcini 
imati mora zavicJajno pravo, niti da to pravo nekomu pripadati nioze 
samo u jednoj obcini. Pak ipak je zakon na§ usvojio jedno i drugo, 
a da se nitko nije ni upitao: u koju svrhu? Zato, da netko slo- 
bodno moze boraviti u obcini, ne treba zavi^ajnog prava: ta to je 
dopuSteno po istom zakonu i onomu, koji ne ima zavidajnoga 



^ Vidi: „Saborski spisi" svez. III. str. 98. 

» 

Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAKQNARSTVA NA POUU UPRAVB. O 

prava, dapa^e onaj, koji naseljivanjem hoce da stede to pravo, 
mora stanoviti niz godina boraviti u stanovitoj obcini. 

Obskrba za slu^aj sironiaStva smatra se joS i danas, ne samo a 
pas nego i drugdje, bitnom podlogom zavidajnoga prava^ te se do- 
sljedno tomu za svakoga driavljanina odredjuje, da mora biti dlanom 
koje obcioe, da tako za Bludaj nuzde ne oatane bez pomoci. Ondje 
gdje se na obcine svaljuje teret obskrbe siromaka, jos bi se naglo 
razloga, s kqjib bi se ovo stanoviSte dalo opravdati, akoprem bi 
se i ovdje moglo pitati: kako je s onimi, koji ovakove obskrbe 
ne trebaju? Nu zaSto sbog ove obskrbe moraju ]avni sluibeqici 
imati zavidajno pravo, kad i onako za sludaj bolesti ili nemoci 
dobivaju od driave mirovinu, milostinju ili drugii podporu? 8 druge 
pako strane : kako je s tim zavi^jnim pravom ondje, gdje obcine, 
kao §to su na$e, te dujnosti ne imajuy ili gdje ju je preuzela 
drzava? Da je zakon naS zavidajno pravo osnovao na podlozi 
znanstvenoj, da je zakonodavac dublje zasegnuo q bivstvo i narav 
same stvari, jedva da bi se bio poveo naprosto za zakonom austrij- 
skim te zavi^ajno pravo osnovao na tako uzkoj podlozi 
Razpravljalo se o torn zavidajnom pravu u teoriji kako mq 
I drago, a shva6ala ga praksa makar na koji nadin, istina je, koja 
j se ni u teoriji ni u praksi poreci ne mo^e^ da se zavi^jno pravo 
I shvatiti mo£e samo na temelju one uzke sveze, koja postoji medju 
cjelokupnim ^ivotom pojedinca i njegovim zavidajein. Kad govorimo 
I zayi6ajti, ne smiemo se dakako ograniditi i^a najobidnije zna^enje 
; ove riedi, na rodno mjesto; 6esto puta pojedinca osim poroda sa 
stanovitim mjestom ne ve2u nikakovi drugi vezi, dodim drugoga 
s krajem, u kojem nije ugledao svjetlo svieta, spajaju najrazno- 
vrstnije spone, koje presiSu osje^aje srca i duSe, te se prislanjajm 
uz krute prilike gospodarskoga i socijalnoga £ivota. Covjek kao 
(Abu drzavne zajednice ne stoji sam za sebe ; kao §to drzava njega 
treba, tako i on treba drzave u svih svojih odnoSajih s torn samo 
razlikom, da je dri^ava kao zajedinstvo svih drzavljana kud i 
kamo mocnija i silnija od pojedinca, te da je upravo zato ona 
zvana, da mu pripomogne kako ce se pridignuti i urediti sve svoje 
prilike. Da to bude, da drzava ovaj svoj zadatak u torn pravcu 
izpuni, od neobhodne je nuzde, da u svakoj drzavi postoji takova 
razporedba drzavljana i organa drzavnih, kako ce svaki organ 
izvrSujude vlasti znati kakav mu je posao, a s druge strane, kako 
ce svaki driavljanin biti na 6isto, na koji drzavni organ de se 
obrati;d u potrebi i nuzdi. Ovo je tako ne&to naravna, a za shvatiti 



Digitized by VjOOQ IC 



6 PR. YKBAmdy 

mnoge upravne odnoSaje tako neSto nuzdna, da se upravo ^udimo, 
kako se osim Steina, drugi u^itelji upravne nauke na to tako 
reku6 ni ne osvr6u. Na ovaj odnoSaj imalo se je u prvom redu 
osvrnuti i brvatsko zakonodavstvo, kad se je upuStalo u razpravu 
zakonske osnove o zavi6ajnih odnoSajih; da je to u^inilo, one bi 
se bilo torn sgodom i nebotice sjetilo pojava, koji se je obcenito 
razyio i prije zakona o uredjenju zavi^ajnib odnoSaja, dim su skrSeni 
okov] feudalizma^ i &m se je stala razvijati ideja moderne drzave, 
pojava, koji nam pokazuje, kako svatko u prvom redu pripada 
onomu organu slobodne uprave, koji se nazivlje obdinom, a istom 
preko ovoga organa organu oblastnomu, koji se je krstio raznimi 
imeni: pod^upanijom, kotarom ill drugadije. te kako istom preko 
tib organa dr^avljanin postaje objektom upravne djelatnosti drzavne. 

Prvi dakle uvjet, da pojedinac s jedne strane uticao buHe na 
dr^avni zivot, a s druge da od dr^ave bude mogao zabtievati one 
koristi i pogodnosti, bez kojib ne mo2e biti govora o napredku i 
razvitku njegovih osobnih prilika, jest za svakoga da bude dlanom 
stanovite obcine, ovaj pako pravni odnoSaj zovemo ob6inskom pri- 
padnosti. I u torn smislu mo^e se punim pravom re6i, da svaki 
drzavljanin mora biti dlanom koje obcine, jer bez toga 6lanstva 
ne moSe biti objektom drzavne uprave. Ova pripadnost mo^e biti 
razlidita ; vec sama ta okolnost, da se netko nalazi u obcini, da u 
njoj boravi, mo2e biti dovoljnom, da dotidnik bude objektom ob- 
cinske a po njoj i drzavne uprave. Ali ta pripadnost moze se 
osnivati i na trajnoj svezi ditavoga osobnoga 2ivota pojedinca; 
iz ove trajne sveze nastaje pojam zavicajnosti, — Zavidajnikom 
biti znadi dakle: pripadati ob6ini s cielim individualnim zivotom; 
iz ovoga zavidajnoga odnoSaja, t. j. iz ove trajne pripadnosti, raz- 
vijaju se istom pojedina prava i du^nosti ne samo pojedinoga dana 
nego i obdinesame; a u red tih du^nostih spada izmedju ostaloga 
i duinost obcine obskrbiti svoga pripadnika za sludaj siromastva. 

Hrvatsko zakonodavstvo smatralo je samo ovu posljeduju okolnost 
sadrzajem zavi^ajnoga prava, te je prema tomu ustanovilo u 
glavnom : kako se ta zavidajnost stide i gubi. Sasvim je s toga na- 
ravno, kada glede obskrbe siromaka u tom zakonu iraa ustanova, 
ali te su ustanove tako obdenite naravi, da se punim pravom moie 
redi, da je uza sve to ditavo pitanje o obskrbi siromaka ostalo 
nerieSeno. Dakle i s te strane, koja se je smatrala glavnom, ostao 
je zakon nepodpun, da i ne govorimo o drugib zavi^jnih odnoSajih, 
koje je valjalo urediti tim zakonom. Uslied toga nije dudo, da se 



Digitized by VjOOQ IC 



BAD HRVATSKOOA ZAKONARSTVA NA POUU UPBAVE. 7 

uza sve to, dto je izdan poseban zakon o uredjenju zavidajnih 
odno^aja, moraju rabiti i drugi zakoni (napose zakoni o uredjenju 
gradova i obcina); kad se prosudjnju mnoga pitanja, koja su u 
uzkoj svezi sa zavidajnim pravom. 

Treci dio zakonotvornoga rada naiSih sabora, koji se tide uprave 
osobnoga £ivota jest prigledba zdravstva. Da ni ovo poslovanje 
nije onako obiino kako bi mo£ebiti mnogi odekivao, razlogom je 
u prvom redu obci razvitak ove upravne grane. Ona se dauas ne 
brine za liedenje bolestih, prepudtajuc to posvema strukoynjakom, 
ona sbvaca svoj zad^tak s jedne strane u torn, da uzpostavi uvjete, 
potrebite za saduvanje i razvoj javnoga zdravlja, a s druge strane, 
da odstrani ili barem u svojih uspjesih oslabi one pojave svagda- 
njega zivota, koji su kadri zdravlje ^iteljstva poremetiti ili za- 
priediti. U torn svom poslovanju upucena je ova grana uprave 
viSe nego li ijedna druga na strukovnu vjeStinu — na liednidku 
znanost i na sudjelovanje lie^nika. Sve to ve6i razvitak ove zna- 
nosti, neprekidna nova izkustva^ nove potrebe i nove prilike^ koje 
napose nastaju razvojem prometa, uzrokom su^ da ce o razvitku 
javnoga zdravlja u mnogo vedoj mjeri odludivati valjane i prikladne 
naredbe nego li zakoni. U glavnom se u ovoj grani uprave radio 
torn, da se vlast zakonodavna pobrine za dostatno i valjano lied- 
nidko osoblje, te za javnu organizaciju zdravstva; jer ako igdje a 
ono kod prigledbe zdravstva prikazuje se prava vriednost i naj- 
boljib zakona u njihovoj provedbi, o kojoj ne moze ni spomena 
biti bez valjanih i dovoljnih liednika te bez odludnoga djelovanja 
samoupravnih organa a napose obdina. 

U jednom i drugom smjeru radilo je hrvatsko zakonarstvo. 
Nastojanje njegovo glede liednika uzko je spojeno s ustrojstvom 
sveudiliSta a napose medicinskoga fakulteta. Buduc da u torn po- 
gledu do sada nije uspjelo djelovanje Lrvatskih sabora, nije mi o 
torn dalje govoriti. Sretnije je bilo hrvatsko zakonarstvo glede 
organizacije zdravstva, U torn je pogledu uprava kod nas krenula 
novim pravcem istom god. 1874. I prije nije doduSe bila Hrvatska 
bez te organizacije, ali su joj svrha i smjer bili posve drugi. Kao 
sto svagdje take je i kod nas u prijainje doba javno zdravstvo 
nastojalo o torn, da zapriedi pogibelji, koje su po ziteljstvo na- 
stajale od kuge. Tako nalazimo u naputku carice Marije Terezije 
od 11. kolovoza g 1767. izdanom za hrvatsko namjestnidko viece, 
posebnu ustanovu, kojom se kod istoga vie6a ustrojava posebna 
zdravstvena komisija^ kojoj se napose i narodito nalai^e briga/ 



Digitized by VjOOQ IC 



8 PR. VRBANI6, 

kako ce se preprie^iti, da marvinska kuga iz turskih pokrajina 
ne prelazi na DaSu atranu. Podjedno se u torn Dapatku obecaje, 
da 6e se izdati posebna instrukcija, kako ce ta komisija djelovati 
i postupati u obziru zdravstvenih prilika i Ijudi i stoke. ^ 

Strukovni organ, koji je kod namjestni^tva bio izvjestiteljem u 
zdravstvenih poslovih, bio je pralie^nik (protomedicus), u zupanijah 
pako namjeSteni su bili takozvani fizici, a mo^ebiti u gdjekojem 
kotaru i po koji kotarski lie^nik. Nu uza sve to nije se moglo 
govoriti o zdravstvenoj upravi u danasnjem smislu ; svi ti organ! 
bili su tako rekuc poglavito postavljeni za to, da narod ne bude 
bez lie^nika. Ead je nakon g. 1848. i u nas upravapoSla drugim 
pravcem, tada je i organizacija zdravstva krenula za korak dalje. 
Uz pralie^nika bilo je postavljeno posebno zdravstveno povje- 
renstvo oblastib^ a nije, barem na papiru, ni kod nizih politi^kih 
oblasti manjkalo zdravstvenih organa, bili to sad liednici ili vi- 
dari; Sto viSe, u to doba sve do godine I860, izdano je sila bozja 
raznih naredaba, koje sve imadu strogo policajni karakter, tako, 
da se punim pravom moze reci, da se je „zdravstvena policija* u 
to doba razvila u punoj mjeri. Jesu li se ti mnogobrojni propisi 
vrSili ill ne, to je dakako drugo pitanje, u to se pitanje nije 
upuStao ni hrvatski sabor sve do god. 1874. Raziog tomu svemu 



* Tocka 16. navedenoga naputka carice Marije Tergzije glasi do- 
slovce : 

„Et quoniam propinquus admodum horum Regnorum ad Ditiones 
Turcico Dominatai subjectas situs Eorundem a Contagiosa Lue^ quae 
in illis Partibus in interrupta quasi serie grassatur, omnimodae Prae- 
servationis Summam Rationem habendam exposcit: hinc peculiarem 
CommissioDem in Materia Sanitatis e Gremio Regii istius Consilii ordi- 
nariy atque ad banc unum quoque majoris Ordinis Officialem Militiae 
Nostrae Banalis Confiniariae, nee non celebriorem, qui ibi loconira 
habetur, Physicum qua Sanitatis Consiliarium pro continue applicari 
volumus, quae Commissio Praecautiones etiam ad arcendas contagiosas 
Pecorum Lues Curam habebit ulteriorem quoad operationes suas relate 
ad Sanitatis Statum aeque ac Animalium qualiter instituendas, acceptiira 
Instructionem ; ulterius Benigne praecipientes, ut ipsum Consilium Regiooi 
istiusmodi Sanitatis Commissionis Protocolla Nobis inscripta cum sua 
adjecta opinione hue transmittat, Sclavonicam nihilominus Sanitatis 
Commissionem ulterius etiam in Suo esse, et in eo, qui actu subsistit 
vigore relinquentes ultro Benigne volumus, ut idem Consilium cum 
omnibus Sanitatis Commissionibus irremissam Correspondentiam in rebus 
Sanitatis foveat, quemadmodum etiam, ut reciprocum per modo dictas 
Commissiones observetnr, jam est dispositum. 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAKONARSTVA NA POLJU UPRAVB. \9 

bio je naprosto taj, jer se je viSe mislilo na prava ustavna nego 
li na prava upravna; najjasnijim dokazom budi to, Sto je sabor 
od god. 1861. u brizi za ustavna prava naroda u poslovib zdravstva 
nastojao jedino o torn, kako bi se hrvatskomu saboru sa^uvalo 
starodavno pravo birati pralie^nika kraljevine Dalmacije, Hrvatske 
i Slavonije. U torn je pogledu sabor poslao i posebnu predstavku 
na krunu,^ koja je doista to pravo saboru i priznala uz uvjet, 
da se placa za praljednika preuzme na teret „zemaljske zaklade^. 
Pokraj ovoga sludaja bilo je u brvatskih saborih vrlo malo spomena 
pitanjih javnoga zdravstva, osim Sto se je g 1868. povela rie6 
zakonskoj osnovi glede gradnje zemalj. ludnice. 

Slabe zdravstvene prilike, koje su zavladale u Hrvatskoj i Sla- 
voniji, napose pake veliki pomor, koji je g. 1870. i kasiiije za- 
redio medju zileljstvom^ a imenito medju djecom, potaknuSe pri* 
jatelje naroda,* te sklonuse sabor na zakljufiak, kojim je pozvao 
vladu, da §to prije na ustavnu razpravu podnese zakonsku osnovu 
„o uredjenju zdravnictva^. Godine 1874. zadovoljiia je vlada torau 
pozivu, te je istom u 8a^)orskoj sjednici od 13. listopada 1874. 
razpravljena i prihvacena osnova, koja je nakon sankcije progla- 
sena kao: „zakon od 15. studenoga 1874. oh uredjenju zdravstva^. 

Zakon ovaj nije doduSe niSta izvorna, jer je preradjen pre ma 
slifinom austrijskom zakonu od 30. travnja 1870 , koji opet nije 
DJSta drugo nego vjerna kopija pruskoga zakona: u njem su prema 
prilikam naSim osnovani oni organi, uz pripomoc kojih bi uprava 
bila kadra u svih todkah zadovoljiti svomu zadatku u pogledu 
javnoga zdravstva. Organizam ovaj uredjen je tako, da su ne 
samo izvrsuju6oj vlasti podam od vlade pak do obcine pridieljeni 
vjeStaci, da je djelokrug tih vjeStaka u zdravstvenih poslovib todno 
opredieljen, nego da se je glavno teziste uprave zdravstvene pre- 
nielo onamo, kamo po naravi svojoj spada, na organe samoupravne^ 
t j. na obcine. Uvidilo je doduse brvatsko zakonarstvo, da bi se 
organizam zdravstvenib strukovnih organa, a time i sama uprava 
zdravstvena, najsgodnije razgranili, kad bi se zasnovale posebne 
zdravstvene obcine, nu mislilo se je, da na§e prilike jo§ nisu za 
takovu organizaciju dozrele, pak s toga da treba prije svega u na- 
rodu probuditi sbvacanje i razgraniti Ijubav za ovakovu organizaciju. 

^ Vidi „Spisi saborski" svez. II. str. 288. 
^ Vidi sabor. sjednicu od 13. kolovoza 1872. 



Digitized by VjOOQ IC 



10 FR. VBBANld, 

S toga je zakon vladi samo preporudio^ da nastoji, kako de se ove 
zdravstvene obcine zasnovati. Zaliboze, da ovaj zakon u cielosti svojoj 
jog ni do danas nije proveden, napose glede onoga diela, koji se 
tide zdravstvene uprave ob6ina; jer ne samo, da ne ima jo& ni 
danas zdravstvenib ob6ina, nego ni najveci dio upravnih obcina 
ne ima liednika. Izpitivati razloge tomu nije moja stvar, naglasiti 
samo moram, da je to jedan od glavnib uzroka, zasto prigledba 
zdravstva u nasoj domovini nije u suglasju s danaSnjimi modernimi 
zahtjevi upravnc i liednidke znanosti, koja teziSte uprave zdrav- 
stvene stavlja u obcine, te koja izriekom naglasuje, da buducnost 
ove znamenite grane upravne leii upravo u obciuah. 

Tedajem vremena radilo se je o nekih preinakah ovoga zakoDa, 
ali ove preinake nisu idle za tim, kako da se osigura provedba 
njegova u gore navedenom pravcu. Take je vlada godine 1882. 
podniela saboru osnovu, kojoj je bila namjera promieniti spomenuti 
zakon u nekib to6kah, koje se tidu praiiednika i zemalj. veterinara. 
Odbor za unutarnju upravu izviestio je u sjednici od 7. studenoga 
1882. sabor o toj osnovi, nu razprave o njoj nije bilo. 

S temelja promienjen je ovaj zakon u onom dielu, koji se ti^e 
strane narodno-gospodarstvene, naime u onih to^kah, koJe se odnose 
na take zvano veterinarstvo, Akoprem bi razmatranje o radu 
hrvatskoga zakonarstva u ovoj upravnoj grani vi§e spadalo na 
prigledbu narodnoga gospodarstva, ipak cu se vec ovdje oavrnuti 
na ovo podrudje sbog saveza, u kojem stoje odnosni zakoni sa 
zakonom ob organizaciji zdravstva. Hrvatsko zakonodavstvo stajalo 
je u torn pogledu sve do god. 1888. na stanoviStu, koje su sve 
do najnovijega doba zauzimale malo ne sve europske drzave, te 
po kojem se je veterinarska uprava smatrala nuzgrednom granom 
uprave zdravstvene. Prema tomu je i zakon o uredjenju zdravstva 
od g. 1874., opredjeljujud djelokrug obcina u posiovih zivinarstva, 
podzupanljske zivinare, koji su namje§teni kao strukovni organi 
ove upravne grane, sasvim podredio podzupanijskim liednikom, a 
cjelokupnu upravu zivinarstva pridieiio zdravstvenomu viedu, komu 
je kao izvjestitelj bio pridodan poseban zemaljski veterinar. Nu 
odkada se je iivinarstvo pomelo razvijati kao posebna od medi- 
cinske znanosti posve neovisna disciplina, te od kada se je sve 
viSe uvidjala opravdanost onoga nazora, da je javno zdravstvo 
posve razlidna grana od i^ivinarstva : uredio je ve6i dio europskih 
drzava posebne veterinarske oblasti, koje su sasvim uzporedjene 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAKONARSTVA NA POLJU UPRAYB. 11 

onim organom, koji upravljaju javnim zdravstvom. Tako su u naj- 
Dovije doba uradile mnoge njema^ke drzave, tako je napose u^inila 
Francezka, ustrojiv poseban „comit6 consultativ des 6pizooties^ i 
podrediv cielu veterinarsku upravu ministarstvu ratarstva. 

Ovomu pravcu, kojim je udarila veterinarska uprava, morale se 
je pridruziti i naSe zakonarstvo, a na to ga je potaknula u prvom 
redu govedja kuga, koja je u novije doba nemilo stala harati medju 
nasom stokom i prouzro^ila silnih Steta naSem narodnomu go- 
spodarstvu. Akoprem se vec iz gore navedenog naputka carice 
Marije Terezije na hrvatsko namjestniSko viede vidi, da su vec od 
davna u Hrvatskoj nastojali, kako da se zaStite od marvinskih 
poSastih: to su ipak istom godine 1859. (vidi naredbu ministarstva 
unutarnjih posala od 9. prosinca 1859. br. 32.592) prvi put izdani 
sostavni propisi o postupku proti marvinskim po-^astim. Provedba 
ovih propisa bila je medjutim u svakom pogledu nedostatna, jer 
nije bilo strukovno obrazovanih organa, koji bi se toga posla latili ; 
6esto puta morali su sami lie^nici, kojih je i onako bio dosta malen 
broj, obavljati uza svoje poslove nuzgredice i veterinarsku sluzbu. 
Ovomu nedostatku doskoSilo se je donekle gore navedenim zako- 
nom ob uredjenju zdravstva od god. 1874., kojim je uz javno 
zdravstvo nuzgredice uredjeno i veterinarstvo. Nego uprav u ono 
doba, kad se je radilo ob organizaciji zdravstva, odnosno veteri- 
narstva, biesnila je govedja kuga ne samo u nas nego i u susjednih 
krajevih, a uzrok tomu bio je taj, Sto se je ona iz turskih po- 
krajina mogla veoma lako uvudi, od kada je god. 1871. u bivSoj 
vojnoj krajini mjesto vojni^ke uprave uvedena uprava gradjanska, 
te uslied toga napram Bosni ukinut vojniCki kordun. Pogibelj) koja 
je s te marvinske poSasti zaprietila mnogim europejskim drzavam, 
sjedinila ih je u zajedni^koj bbrani. Medjunarodni sastanci izasla- 
nika malo ne svih europskih driava uglavige na^ela, po kojih bi 
se postupati imalo u obrani proti govedjqj kugi. Po tih na^elih 
izradjen je napose zakon u Ugarskoj. Sve ove prilike bile su do- 
voljne, da uvjere hrvatsku vladu, kako propisi izdani proti mar- 
vinskim po§astim g. 1859. nisu dovoljni, te kako ih valja preurediti 
prema zahtjevom moderne veterinarske znanosti i prema zakljuckom 
medjunarodnih sastanaka. Na toj podlozi predlozila je vlada posebnu 
zakonsku osnovu izradjenu prema glavnim na^elom slidnoga ugar- 
skoga zakona. Sabor je tu osnovu prihvatio bez velike razprave 
u sjednici od 24. listopada 1876., te je za neko vrieme ta osnova 



Digitized by VjOOQ IC 



12 FR. VRBANH^y 

proglaSena kao „zakon od 1, travnja 1877, o postupku proH gjo- 
vedjoj ktigi.^ 

Medjutim su drMve europske nastojale ne samo usavrSiti svoje 
veterinarske zakone, nego su pogledom na pogibel], koja im uslied 
prometa prieti od raznih oiarviDskih poSastih, svu brigu posvetile 
i tomu, da to zakonarstvo bude suglasno i da se osnuju jednaka 
sredstva obraDe proti svim pogibeljim, koje bi zaprietile od po- 
gastih sto^arstvu i trgovini aa stokom. U to] nakani slozilo se je 
u torn pitaDJu napose i zakoparstvo njema6ko, austrijsko i srbsko, 
a moralo diu se je odazvati i zakonarstvo brvatsko. Prema tomu 
predlozena je mjeseca lipnja 1888. zakonska osnova „o uredjenju 
veterinarstva^ y a hrvatski }u je sabor prihvatio nakon nekih pri- 
govora, koji su se ticali ponajviSe strane drzavo-pravne. Osnova 
ova, koja je proglaSena kao: „zakon od 27. holovoza 1888. oh 
uredjenju veterinarsiva u kralj. Hrvatskoj i Slavoniji^^ nije drugo 
nego recepcija sli^noga zakona, koji vriedi u Njemadkoj, Austriji 
i u Ugarskoj uz promjene, koje je bilo nuzdno provesti prema 
nekim naSim prilikam, a napose prema postojecoj organizaciji i^- 
vrsujuce vlasti. U zakonu ovom nalaze se ne samo propisi proti 
govedjoj kugi i ostalim marvinskim poSastim, nego i ustanove, 
koje smieraju na zastitu i razvoj zdravlja domace stoke. Napose 
pako organizirana je u tom zakonu veterinarska sluzba u svih 
potankostib. Ovim zakonom stupila je Hrvatska u pogledu vete- 
rinarstva u kolo drugih kulturnih dr^ava, te se moze puuim pravom 
redi, da je njom poskrbljeno daleko vi§e za zdravlje stoke nego 
li za zdravlje ziteljstva osobito Sto sa tiCe potrebitoga broja strud- 
njaka. 

Pokraj do sada navedenih zakona na polju javnoga zdravstva, 
stvorio je hrvatski sabor joi dva zakona, jedno je „zakonski clanak 
od 28. studenoga 1873, oh ustrojenju javne ludnice", a drugo* je 
„zakon od 29. Ustopada 1876. oh ustrojenju primaljskoga uciliSta 
u Zagrebu^. Vec god. 1853. mislilo se je, kako da se u Hrvatskoj 
osnuje zavod za umobolne, ali do provedbe ove nakane nije doslo. 
Uslied toga pozvao je hrvatski sabor godine 1868. namjest. viece/ 
da o tom predmetu podnese obrazlozen predlog. Doskora odazvala 
se je ova oblast tomu pozivu, te je sabor u sjednici od 11. ozujka 
1869. mogao 5uti potanku osnovu o gradnji toga zavoda. Osnova 
ova bude predana odboru od pet dlanova, te se je prema izvjeScu 



^ Vidi XXI. sab. sjednicu od 28. rujna 1868. 

Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAKONARSTVA NA POLJU UPRAVB. 13 

toga odbor^^ ludnica imala graditi jo§ god. 1869. Nu prov^dba 
ovoga zaklju6ka zapela je tako, da je u sabor. sjednici od 19. 
kolovoza g. 1872. opet predlofeno, neka se vlada pozove; da Sto 
prije na ustavnu razpravu podnese osnovu o gradoji ludnice. Na- 
pokon ]€ vlada tomu zabtjevu i zadovoljila te predlo^ila poBebna 
zakonsku osnovu, koju je »abor u sjednici od 20. listopada 1873. 
prihvatio. Kod razprave ove osnove nije se radilo o drugom nego 
kako da se namakne u tu svrhu potrebit novae. 

Sto se tice primaljskoga udiliSta, to je ve6 god. 1853. namjest- 
nifiko viece dobilo nalog, da prou6i^ kako bi se u Zagrebu osnovao 
takav zavod. Nu ovaj nalog nije se mogao provesti sbog raznih 
zaprieka, medju kojimi nije bila najmanja ta, da su se opirali tu- 
djinci ovakovomu zavodu u Hrvatskoj. Mislilo se je, da se je za 
Hrvatsku u torn pogledu dosta u6inilo, kad se je svake godine 
dielilo sest stipendija po 120 for. onim udenicam, koje su htjele 
polaziti primaljsko u6ili§te u Ljubljani. Posljedicom ovoga nemara 
za ovu granu zdravnidkoga osoblja bila je, da na selu pravo rekuc 
nije bilo nikakovih primalja, te da je 2iteljstvo u najodlucnijili 
casovih svoga razvoja ostalo bez potrebite pomoci. Ovaj nemar 
dosta je sakrivio razmjerno velik pomor i zena i novorodjene djece. 

Kad se je radilo o osnutku hrvatskoga sveadiliSta, mislilo se je 
i na ovakav zavod. Tako je god. 1861., kad se je razpravljalo o 
ustrqjstvu „jugoslavenskoga sveu^ilifita^ , bila nakana, od poje- 
dinih struka lie^nidkoga fakulteta prije svega zasnovati primaljsko 
u5iliste pogledom na ^alostno stanje i^iteljstva. Ovo udiliSte imalo 
bi se obzirom na silnu potrebu otvorld umah, ne €ekajuc ustrojstvo 
fakulteta lie^ni^koga, a kad bi se taj fakultet otvorio, imalo bi se 
i ovo udiliste preustrojiti te spojiti s tim fakultetom. Saborski 
odbor izradio je vec i potanku osnovu ob organizaoiji toga udiliSta, 
te ujedno sastavio i to6an izkaz o troskovih.^ Sabor je prihvatio 
predlog svoga odbora, nu do provedbe toga zaklju^ka nije nikada 
doSlo. Kad se je god. 1873. opet radilo o u^itrojstvu hrvatskoga 
sveu^iliSta, nije se naravno moglo zaboraviti ni na u^iliSte pri- 
maljsko, te je 1 ovaj put izradjena i posebna osnova kao sastavni 
dio organizma sveudiliStnoga. Nu kako se nije otvorio fakultet 
medicinski, odustalo se je izprvice od posebnog osnutka takova 



^ Vidi XLII. sab. sjednicu od 17. travnja 1869. 

* Vidi „Saborske spise" svez. III. str. 231 ; svez. I. str. 131.; zatim 
pabor. dnevnik str. 794 i 884. 



Digitized by VjOOQ IC 



14 FK. VRBANKi, 

zavoda. Slabe zdravstvene prilike, koje su se u narodu sve to 
vise iz£icale, a napose veliki pomor, koji je zaredao kod zena u po- 
rodjaju i kod novorodjene djece, uvjeriSe medjutim pozvane faktore, 
da se ne smie s tim zavodom 6ekati do osnutka medicinskaga 
fakulteta: zato je hrvatska vlada u saborskoj sjednici od 12. ko- 
lovoza 1876. predlozila saboru posebnu zakonsku osnovu, kako 6e 
se neovisno od medicinskoga fakulteta ustrojiti posebno prhnaljsko 
udiliste. Glavua jDamjera ovoj osnovi bila je pripomoci, kako da 
seosko ziteljstvo dobije dovoljan broj primalja: s toga je u osnovi 
odredjeno, da ce se seljakinje u torn u^ilistu uzdrzavati o trosku 
zeinlje i pojedinih obcina. Hrvatski je sabor ovu osnovu prihvatio 
u sjednici od 4. rujna 1876. 

Napokon mi je na ovom mjestu joSte spomenuti „zakon od 8. 
prosinca 1877, o duznosti zeljeznickih podhvatniUva naknaditi stetu 
pocinjenu na zeljeznicah dogodjaji, s koph covjek izgubi zivot Hi bude 
ranjen.^ Sabor je ovaj zakon prihvatii* u sjednici od 17. rujna 
1877. te mu je namjera ozna^ena jasno u samom naslovu; on je 
priredjen sasvim prema austrijskomu zakonu od 5. ozujka 1869. 



Jo§ je jedan skup zakona, koji se ti6u uprave fizi^noga zivota, 
to su zakoni redarstveni, u koliko ne stoje u uzkoj svezi s poje- 
dinom upravnom granom. U ovom skupu stvorilo je hrvatsko za- 
konarstvo samo dva zakona, jedan spada u okvir vise policije 
sigurnosti, a drugi u organizaciju policajne vlasti. Prvi od njih 
t. j. „zakon od 14, siecnja 1875. o pravu sakupljati se^ nije stvoren 
inicijativom vlade, vec inicijativom samoga sabora Nepodobstine, 
koje su se sbivale za izborno doba, a napose zaprjeke, kojimi 
htjedose zaprie6iti dogovore izbornika sa kandidati i sa izabranimi 
zastupnici, dadoSe dovoljna povoda saboru, da stvori zakon, kojim 
bi se u buduce takova sta imalo zaprie^iti. Stojec pod tim utiskom 
ne samo da se sabor nije obazirao na uzku svezu, koja postoji 
izmedju sastajanja i udruzivanja, te da nije ni pomislio na to, 
kako da se pobrine za zakon o udruzivanju^ vec je i u zakonu 
„o pravu sakupljati se'* uzeo u prvom redu obzir na izborne sa- 
stanke. U torn pogledu poveo se je hrvatski sabor sasvim za 
austrijskim zakonom od 15. studenoga 1867. o pravu sastajanja, 
te s toga naS zakon i nije niSta drugo nego li prevod, ovoga 
austrijskoga zakona, koji je opet sasvim slidan onomu zakonu, 
koji glede toga postoji u Prusiji. Nadela toga zakona jesu: 1. pod 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAKONARSTVA NA POUU UPRAVB. 15 

vedrim nebom nije slobodno bez naro6ite dozvole dr^ati nikakovih 
javnih sastanaka; 2. ii zatvorenih prostorib slobodno je sazvati 
sastanke pristupne obcinstvu uz obvezu, da se takav sastanak ima 
tri dana prije poglavarstvu prijaviti uz oznaku svrhe, mjesta i 
vremena, kad ce se sastanak dr^ati; 3. s oru^jem nije slobodno 
dolaziti na takove sastanke; 4. ravnatelji skupStine odgovaraju za 
red u takovih sastancih; 5 u vrieme razpisanih izbora slobodno 
je i bez prijave u zatvorenih prostorib dr^ati izborne sastanke ; to 
isto vriedi i za dogovore izabranih zastupnika sa svojimi izbornici; 
6. poglavarstvo je vlastno u javne sastanke poslati svoga povje- 
renika^ koji moze takav sastanak razpustiti, ako se kod njega 
dogodi stogod protuzakonita, ili ako takav sastanak postane pogi- 
beljnim po javni poredak. U mnogom, napose pogledom na nadelo 
iztaknuto u posljednjoj todki, suglasan je ovaj zakon sa napole- 
onskim zakonom od 6. lipnja 1868. 

Kolikogod se priznati mora, da je ovim zakonom za slobodni 
razvoj javnoga zivota, a napose pogledom na izborne sastanke, 
prema dosada postoje6em postupku neki napredak po»tignut: ipak 
je pi avo javnih sastanaka znatno ograni^eno tim, Sto se u zakonu 
potanko ne nabrajaju slu^ajevi^ kad je poglavarstvo javne sastanke 
vlastno razpustiti. Eako je zakon sastavljen, visi sve o volji po- 
glavarstva. Mnogo je slobodniji u torn pogledu zakon nekih nje- 
madkib drzava, kao Sto WiirtemberSke, Badenske itd., da nego- 
vorimo o Belgiji i Francezkoj, a kamo li o Englezkoj. 

Sto se ti^e organizadje policajne vlasti, to je u tom pogledu 
brvatski sabor razpravljao jedino zakonsku osnovu^ koja se je 
ticala oruznictva. Jedva da je ikoji predmet bio povodom tolikim 
razpravam i tolikim bu6nim prizorom u hrvatskoj sabornici kao 
Sto je pitanje o oru^niStvu. Oruzni^tvo osnovano je i sasvim na 
vojnicku uredjeno pod imenom „vojni5ka iandarmerija" za vrieme 
absolutizma; bilo ga je u 6itavoj monarkiji do 18 pukovina, a 
na ^elu im bijaie posebna vojni^ka oblast pod imenom „die oberste 
Gesndarmarie-Inspektion". To oruzni^tvo, od koj'eg je bila jedna 
pukovina u Hrvatskoj , bilo je pravo straSilo ; pod njegovom 
pazkom stajale su sve oblasti u pojedinih pokrajinah monarkije, 
ono je imalo pa6e izri^nu naredbu, da nadgleda i iste carske 
urede. Kad je ustav povracen preSlo je oruzni^tvo pod ministra 
unutarnjih posala, te je prema tomu i donekle preustrojeno, ali se 
je vazda placalo iz zajedni6koga prora^una. Kad je Ugarska do- 
bila svoju samostalnost, dokinula je ona posve tu zazornu institu- 



Digitized by VjOOQ IC 



16 FB. YBBAHI6, 

ciju; u Hrvatskoj naproti ostala je ona i nadalje, te je od godine 
1867. troSak za nju pao na teret hrvatskoga proraduna. 

Ead je u izto^noj poll monarkije aktivirano ministarstvo za 
zemaljsku obranu^ doSlo je oruznidtvo u poslovih vojnidkih pod 
ministra za zemalj. obranu, do^im je poslove redarstvene, koji su 
upravo namienjeni orui^nictvu, obavljalo po nalozih zemalj. vlade, 
koja je u torn po nagodbenom zakonu imala slobodue ruke. Nu 
uza sve to nije institucija oruznifitva mogla steci u Hrvatskoj pri- 
jatelja, s toga je ye6 god. 1861. stavljen u saboru predlog, da se 
oruini^tvO; buduc neustavnim putem uvedeDO te za domovinu od 
nikakove koristi m]e, iz zemlje odstrani, te se za njegovo uzdrza- 
vanje svaki prinos iz zemalj. blagajoe obustavi.^ Ovaj predlog 
imao se je staviti na dneviii red; ali se nije o njem razpravljalo, 
jer je sabor bio prije razpuiten. Kad se je kasDije za god. 1869. 
razpravljao prora^un, izjavio je sabor u saborskoj sjednici od 14. 
listopada 1869., da oruzni^tvo sa^injava sastavni dio vojske, da u 
glavnih svojih odnoSajib stoji pod vladcu propisa, zakona i oblastib 
voJDi^kih, te s toga izvan vlasti i upliva zemalj. vlade. Obzirom 
na to zaklju^io je sabor, da se oruzni^tvo ne ima u buduce uz* 
dri^avati na ra6un kraljevine Hrvatske, ve6 da se za ^.uvanje javne 
sigurnosti ;, obzirom na postojecu ustavnost i samoupravu^ sastaviti 
ima nova straza sigurnosti, koja ce biti podlozna domacim vlastim. 
Obzirom na to pozvana bude vlada, da Sto prije saboru podnese 
zakonsku osnovu, koja 6e odgovarati ovomu nazoru hrvatskoga 
sabora. Vlada medjutim nije izpunila ovaj zahtjev sabora, s toga je 
sabor kod razprave proraduna za god. 1870. gornji zakljudak opet 
ponovio.' Ali ni ovaj zakljudak nije bio od koristi, te je nakon 
promjena nastalih u vladi hrvatski sabor g 1872. prilikom raz- 
prave prora^unske opet pozvao vladu, neka §to prije predlozi za- 
konsku osnovu ob ustrojstvu zemalj. straze sigurnosti. Nu jer se 
je mislilo, da ova straza sigurnosti mora ostati na vojnidku ustro- 
jena, te jer se je drzalo, da su poslovi vojnicki zajednidki : to je 
u tom pogledu trebalo sporazumka izmedju Hrvatske i Ugarske, 
koja se je takodjer spremala, da uvede strain sigurnosti sli6nu 
oruzni^tvu. Taj sporazumak nije se mogao postici, za to je vlada 
predbjezno predloiila samo zak. osnovu „ob uredjenju sluzbenxh 
plada i obskrhe oruznicke momcadi u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji"\ 



* Vidi „Sabor8ki spisi" svez. II. str. 47. 

2 Vidi „Sabor8ki dnevnik'' od god. 1868-1871. str. 872. i 929. 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAKONARSTVA NA POLJU UPRAVB. 17 

i flu sabor hrvatski u sjednici od 17. listopada 1873. nije te osnove 
prihvatio, ve6 ju je vratio vladi, pozvav ju, da Sto prije podnese 

I osnovu o uredjenju zemalj. strafe sigurnosti. Ali vlada toj £elji 
nije dugo vremena zadovoljila, akoprem je sabor malo ne svake 
godine ponavljao takov zaklju^ak; nije s toga 6udo, da je ne- 
strpljivost i zlovolja radi toga rasla od godine do godine. Kod 
razprave proraduna za godinu 1876., u sjednici od 6. stadenoga 
1875., predlagalo se uslied toga, neka se cieli troSak za oruzni^tvo 
uvrsti u izvanrednu potrebu, jer se mislilo vladu time prisiliti^ da 
svomu obecanju zadovolji; nu ovaj put nije ta nakana uspjela. 
Ali sliedece godine, kad se je razpravljao prora^un za god. 1876., 
digla se je u saboru silna graja proti oruzni^tvu, ne toliko sbog 
same institucije, koliko s razloga toga, jer se je upliv ministra 
zemaljske obrane na oruSnidtvo smatrao povredom nagodbenoga 
zakona, te jer se je punim pravom drzalo, da bi ciela ta institucija 
kao puki organizam policajne vlasti u eielosti svojoj morala spadati 
pod kompetenciju sabora brvatskoga i izvribu hrvatske vlade. Pod 
utiskom ovoga stanovigta zakljudio je sabor u sjednici LVIII. od 
7. studenoga 1876. cielu zahtievanu svotu uvrstiti u prora^un kao 
izvanrednu potrebu, a zatim s razloga, Sto ustrojstvo oru^ni^tva 
nije prema zakonom zajamdenoj neovisnosti kraljevine Hrvatske i 
Slavonije, pozvati vladu, da do buducega zasjedanja godine 1877. 
saboru predloii osnovu, kako bi se zemaljska straza sigurnosti- 
ustrojila prema zakonom zajam^enoj neodvisnosti kraljevine Hr- 
vatske i Slavonije. Nu vlada nije tomu zahtjevu zadovoljila ni 
sliedece ni kasnije koje godine; sabor je od godine do godine 
ostao na stanoviStu oznadenom g. 1876. i kod svake proradunske 
razprave ponavljao svoj zaklju^ak, a vlada se je vazda izgovarala^ 
da ce zado^oljiti pozivu; 6im joj okolnosti budu dopustile. S vre- 
menom moglo se je medjutim jasno razabrati, da ako vlada i 
predlozi glede oruzni^tva kakovu osnovu, ta osnova ne ce smjerati 
za organizacijom oruSni^tva, vec za tim, da se urede mirovine 
oruznika. Tako je i bilo; 4. studenoga 1882. predlozila je vlada 
opet saboru samo osnovu ob obskrbi oruinika. Osnovu ovu raz^ 
pravio je sabor u sjednici od 7. studenoga 1882., nu kako je ta 
osnova nepotvrdjena povra6ena saboru, uzeta je bila iznovice u 
razpravn 12. siednja 1884.; jer se pako sbog gungule nastale a 
saboru nije moglo doci do zaklju^ka, razpravljalo se je o toj osnovi 
po treci put istom u sjednici od 9. oiujka 1887., te je razprava 
o torn predmetu dovrSena istom 11. ozujka 1887. Nu osnova ta 

R. J. A. 01. 2 

Digitized by VjOOQ IC 



18 FR. VBBANI6, 

dobila je previsnju sankciju istom 29. prosinca* 1889., te je pro- 

glaSena kao zakon „o umirovljenju i obskrbi oruznictva kdo straze 

sigumosti.^ Saborske razprave o torn predmetu bile su, kako se 

vidi, naravi drzavo-pravne, te ne spadaju u okvir nauke upravne, 

pak zato se ne cu ni upustati u dalje razmatranje ove osnove. 

8pomenuti cu samo joS to, da kod razprave prora^uoa za g. 1882. 

sabor nije viSe ponavljao svoga toliko puta obnovljenoga zaklju^ka, 

do^im je sve do god. 1886. potrebu za oruzniStvo uvrStivao u 

proradun kao izvanrednu. God. 1886. nije sabor te potrebe oznafio 

ni kao redovite ni kao izvanredne, a od g. 1887. opet jii je po6eo 

stavljati u red potrebe redovite. 

* 
* * 

Ovo je sve, Sto je hrvatsko zakonarstvo u razdobju od preko 
dvadeset i sedam godina udinilo oko prigledbe osobnoga zivota 
Uzporedo s tim radilo je ono i oko prigledbe dusevnoga zivota; 
ali je taj rad bio kud i kamo obsezniji nego li u prvom smjeru. 
Kao da je kod toga nad brvatskimi sabori lebdio dub naSega ve- 
likoga biskupa, koji je vec u prvi 5as, 5im je povra6en ustav* 
utemeljiv ovaj na§ zavod znanosti i umjetnosti, doviknuo svomu na- 
rodu:. „narodna knjiga je i glavni plod duha svakoga naroda, i glavno 
promicalo njegova razvitka; pa6e u nesretnih okolnostih javnoga 
i^ivota jedino sidro, koje ga od propasti 6uva". Sppminjuc se ovih 
rie^ih, te uva^ujuc neprekidno, da je razvoj i napredak na polju 
prosvjete jedan od prvih i najglavnijih uvjeta razvitku cieloga 
naroda, brvatski su sabori nastojali kako ce stvoriti takove za- 
vode i takove uredbe, koji ce uDutarnjoj upravi pruziti potrebita 
pomagala, da se pridigne sveobca obrazovauost i s njom kulturno 
stanje naroda. Drugo je dakako pitanje: je li brvatsko zakoDar- 
stvo u torn svom nastojanju uspjelo, te nije 11 mozebiti viSe puta 
8 vida ostavilo onu organicku svezu, koja postoji ne samo medju 
pojavi oaobnoga nego i duSevnoga zivota, te koja je jedina kadra 
zajam6iti uspjeSno poslovauje izvrsuju6e vlasti i na onom polju 
javne uprave, na kojem viSe nego li igdje drugdje svi uspjesi vise 
maru i radu te vlasti. 

Kao Sto ce nam dalnja razlozbi prikazati. brvatski su sabori^ 
punim pravom vazda odavali veliku brigu elementarnomu obra- 
zovanju, jer je ono podlogom svakom dalnjem razvitku, jer se 



* Pismo biskupa Strossmayera od 12. prosinca 1860 prdcitano n 
banskoj konferenciji od istoga dana. 

Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAK0NABST7A NA POLJU UPRAVB. 19 

bez njega ne da privriediti ni obrazovanost obcenita ni strukovna t. i. 
ona, koja je nuzdna za pojedina zvanja i zanimanja. U dragom 
redu nastojali su hrvatski sabori i oko ove posljednje naobrazbe ; ali 
djelovanje njihovo oko obrazovanja 8veoh6egy oko obcega duSevnoga 
razvitka naroda za cielo razdobje nagega protuatranja niti je bilo 
sustavno niti uslied toga dosta intenzivno. To je razlog, s kojega 
i u nas opa^amo onO; sto kod svib naroda, koji se jednakim marom 
ne brinu za sve spomenute tri grane, kojimi bi se imala posvetiti 
prigledba dusevnoga i^ivota; a to jest, da uz dosta razvijena ele- 
mentarnu obuku, uz prili^an broj zavoda strukovnih t. ] zasoo- 
vanih za uzgoj Ijudi, koji ce biti vjeSti pojedinomu zvanju i za- 
nimanju, ipak obce kulturno stanje naroda nije takovo, da bi se 
njim pohvaliti mogli. Budimo iskreni — naSa obrazovanost joS je 
jednostrana. Jer se za obci du§evni razvitak ne pokazuje dosta 
mara, dogadja se, da se ^esto u naroda malo po malo gube po- 
voljni Tispjesi elementame obuke, a obrazovanost strukovna u naj- 
boljem slu^aju da postaje ogranidenom. Sve to biva zato, jer na 
polju prigledbe diigevnoga zivota ne ima suglasna djelovanja u sva 
tri spomenuta podru^ja javne obrazovanost!. Istina je, da ce u prvom 
redu sam narod imati nastojati oko svoje obce obrazovanosti, te 
da 6e se samo na temelju toga nastojanja razviti moci i poseban 
karakter njezin i posebna narodna kultura, u kojoj ce se zrcaliti 
i posebna individualnost naroda; ali je s druge strane istina i to, 
da ce uprava, da sve to uzmogne nastati, morati barem posredno 
uplivati na razvitak sveobcega obrazovanja. Taj njezin upliv rav- 
nati ce se dakako prema kulturnom stanju naroda, on ce se prika- 
zivati koli u pojedinih zakonifa toli u pojedinih odredbah izyr§uju6e 
vlasti, ali se i u ovom posljednjem slu^aju kra] danainjega razvoja 
parlamentarnoga zivota ne ce vlast izvrSujii6a mo6i oteti uticaju vlasti 
zakonodavne. Nu taj uticaj hrvatskih sabora na ovom polju uprave 
vrlo je slab, a ono, Sto se je u torn pogledu u^inilo, radilo se bez su- 
stava. Dosta je, ako pogledamo na sustav, Sto nam ga znanost prika- 
zuje u podru^ju javnog obrazovanja, te ako se upitamo, §to je od g. 
1861. hrvatsko zakonarstvo u tom pogledu radilo? Trazimo li odgovor 
na ovo pitanje, vidjeti cemo, kako se malo ne sve svadja na pojedine 
upite stavljene na vladu i na pojedine amo tamo razstrkane zaklju^ke. 
Tako i u onoj grani, koja se tice javne dudorednosti ostalo je i 
dosada sve samo kod ustanova kaznenoga zakona, premda je po- 
gledom na rezultate statistike kaznenoga pravosudja i obzirom na 
druge pojave dosta bilo povoda, da hrvatsko zakonarstvo svojim 



Digitized by VjOOQ IC 



20 PR. VRBAN16, 

radom posegne i na to polje. Toliki slu^ajevi pometnaca, tolike 
povrede svetosti braSae sveze, toliki pojavi neumjerenosti i pijan- 
stva, da i ne spomiajem, kako se od dana do dana zanemaruje 
svetkovanje nedjelja i blagdana — sve to dalo bi dosta povoda oz- 
biljnom nastojanju zakonarstva, kako da se u torn pogledu u na- 
rodu pridigne javna cudorednost a s njom i obca obrazovanost. 

Nije mnogo bolje ni u drugih granah ovo«;a diela javne uprave. 
Pogledajmo ua zavode, koji bi imali sluziti sveobtSoj obrazovanosti i 
na javnu stampu. Svi ti zavodi kao Sto su akademija i razna 
knjizevna i umjetna druztva, nisu doduSe, osim muzeja zavodi dr- 
zavni, ali svrha im je obzirom na duSevni razvitak naroda izpu- 
niti onaj zadatak, koji je inade namienjen drzavnoj upravi; taj 
zadatak imalo bi uslied toga trajno podupirati i samo zakonarstvo. 
Bilo je godina, kad su hrvatski sabori sve te zavode podupirali barem 
nov^animi sredstvi, al ima godina, kad se ni to nije radilo. Zani- 
manje i briga hrvatskih sabora za ove zavode ovisila je medjutim 
vazda viSe manje osobnoj sklonosti pojedinaca, te se je ona pri- 
kazivala ponajviSe kod razprava proraSunskih. Na neke takove 
zavode, kao Sto su n. pr. javne knjiznice, nije se hrvatsko zako- 
narstvo nikada ni osvrnulo, dofiim je drugih tako rekuc nepre- 
kidno razpravljalo ali obidno samo sa glediSta nov^anoga, a riedje 
sa stano vista viSega. Tako je napose bilo s pitanjem kazaliStnim.^ 
Prema gore iztaknutom stanovistu ne bi kod drzavnoga kazaliSta, 
kao Sto je naSe u gradu Zagrebu, imala odludivati pravila obrt- 
noge poduzeca, vec na^ela koja vriede za obce obrazovanje, te po 
kojih ovo obce obrazovanje u svom razvitku slobodnim biti mora. 
Da sve to prikazemo, morali bi priobciti pojedine zaklju6ke saborske, 



^ Nije bilo tako reku6 godine, kad se sabor hrvatski nije bavio tim 
pitanjem: povod tomu nala^io je imenito kod razprave proracuna. Nu 
samo dva puta radilo se je tom. da se glede kazaliSta stvori po- 
seban zakon. Prvi put bilo je g. 1861., kad se je razpravio zak. cla- 
nak 77 „o kazalistu jugoslavenskom trojedne kralfevine^. U tom 
clanku, koji medjutim nije dobio previsnje sankcije, izre^eno je na- 
celo, da sabor kazaliSte prima kao imovinu narodnu pod svoju zastitn, 
a za tim su navedene neke ustanove glede godisnje subvencije i glede 
nprave. Drugi put se je radilo n CXVIII. sabor. sjednici od 7. srpnja 
1881. zakpn. osnoyi gradnji novoga hrvatskoga kazalista. Tom 
osnovom, koja je sankcijonirana kao „zakon od 31, listopada 1881. 
gradjenju novoga zemalj. kazalista u Zagrebu"*, samo je na^elno 
izreceno, da se ima graditi novo kazaliSte, te kako se imadu podmiriti 
troSkovi te gradnje. 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVAT8K0GA ZAKONARSTYA NA FOLJU UPRAVB. 21 

nu to bi premaSilo okvir ove radnje ; jer si uzeh zadatkom, prika- 
zati samo ono djelovanje hrvatskih sabora, koje je smjeralo za tini; 
da 86 o pojedinoj upravnoj grani stvore posebni zakoni. 

U torn pravcu bavilo se je hrvatsko zakonarstvo u ovom dielu 
javne uprave po najviSe Stamparskimi prilikami, nu svaki put je 
kod toga predmeta zapalo u onu veliku pogrjeSku, uslied koje se je 
pravo javne Stampe shva6alo u prvom redu kao pravo Stampe 
perijodi^ke, a ova se smatrala kao pojam, koji po svom sadrzaju 
i po sYojoj svrsi moze svaki 6as postati elementom pogibeljnim 
drzavnoj vlasti. Na etidku i socijalnu funkciju itampe, na njezinu 
organidku svezu sa obcom obrazovanosti nije se mnogo pazilo, pak 
zato se hrvatsko zakonarstvo nije joS moglo dovinuti do toga, da 
§tampu smatra sastavnim dielom unutarnje uprave a napose onom 
njezinom granom, kojoj je prigledati oko obrazovanja naroda. Hr- 
vatsko je zakonarstvo u torn pogledu sliedilo primjer starijega 
policajnoga sustava, po kojem se Stampa smatrati ima pukim 
objektom redarstva i kaznenoga pravosudja. Ovo stanoviste za- 
uzimlje zalibo^e zakonarstvo ne samo kod nas nego i drugdje, pak 
zato nije dudo, da se zakoni o Stampi uvr§^uju ne u red zakona 
upravnih nego pravosuduih. Pogledom na to ne staje razloga dalje 
se osvrtati na ovaj predmet. Nakon ovog obdenitog osvrta da raz- 
gledamo djelovanje hrvatskoga sabora oke prigledbe duSevnoga 

zivota. U prvom redu nam se je zaustaviti kod elementarne obuke, 

* 

Promatrajuc u nas razvoj elementarne obuke mislimo naravskim 
na^inom samo na pu^ke §kole t. j. na one zavode, koje je dri^avna 
vlast zasnovala i opredielila; da se u njih svakomu javno podavaju 
prva podela svake dalnje naobrazbe. Kod toga posla nije zadatak 
ove razprave razgledati taj zadntak s glediSta pedagogijskoga; ve6 
sa glediSta upravnoga ; jedno se glediSte od drugoga razlikuje, pak 
zato se i dogoditi mo^e, a desto puta i sbiva, da je pudko §kol- 
stvo u pojedinih dr^avah razli6ito uza sve to Sto se u njih usva- 
jaju ista pedagogijska na^ela. Na ovu razliku u prvom redu upli- 
vaju ne samo obceniti karakter i organizam izvrsujuce vlasti, nego 
i na^in, kojim ta vlast uti6e na pu^ku §kolu i njom upravlja. Ovu 
istinu jasno nam pokazuje i razvoj pudkoga §kolstva u na§oj do- 
movini. 

Prije nego li prikazem na^elne razlike u tom razvitku, spome- 
nuti 6u samo u glavnih crtah, §to su u tom pogledu do sada ra- 
dili hrvatski sabori. 



Digitized by VjOOQ IC 



22 FR. VBBANldy 

Kad je god. 1860 povraden ustav, imala je Hrvatska glede pu^kih 
Skola ne samo dosta nego i premnogo kojekakovih propisa. Te- 
melJDom podlogom elementarnoj obuci bila je „tako zvana" „systema \ 
scholarum elementarium*' od Ferdinanda V., a uz to je joS za abso- j 
lutne vladavine izdana sila bozja raznib naredaba najraznovrstnijega | 
sadrzaja. Promjene nastale u javnih na§ih odnoSajih zahtievabu ' 
silno i promjenu onih propisa, na kojih je bila osnovana obuka 
elementarna. Nu prije nego li su te promjene provedene nastojalo 
se je u prvom redu o torn, da se i u pu6ke gkole povrati narodni 
dub i zatvore vrata tudjinstvu. Plod toga nastojanja pokazao se 
je vec u banskoj konferenciji^ kad je ban imenovao bio posebaa 
odbor, koji je imao naznaditi pravae, kojim bi se odmah udariti 
moglo, i navesti sredstva, koja bi se upotriebiti imala, „da pu6ke 
i srednje udione dim viSe narodnira dubom diSu". U organizaciju 
postojecega Skolskoga sustava nije se ipak taj odbor imao upustiti, 
jer da to pitanje rieSiti ima sabor. I doista je brvatski sabor, po- 
taknut 8 jedne strane nastojanjem vlastitih 6lanova, a s druge po- 
ticanjem pudkoga uditeljstva, izradio i razpravio mjeseca rujna IP61. 
podpuna zakonsku osnovu „o skolskom sustavu za narodne pucke 
tccione i uciteljista u trojednoj kraljevini Dalmnciji, Hrvatskoj i 
Slavoniji^,^ te zakljudio bio i posebnu predstavku, kojom se je ta 
osnova imala podnieti na previSnju sankciju. Hrvatski je sabor 
mjeseca studenoga razpu§ten, a redena osnova nije dobila kra- 
Ijevske potvrde. Sliedeci sabor od g. 1865. nije se tako rekuc 
ni taknuo pitanja o pudkih §kolah. Hrvatsko uditeljstvo, a na delu 
mu zagrebadki uditelji, podnielo je istom god. 1865. brvatskomu 
saboru podpunu osnovu, u kojoj je nacrtan „nstav puike skole u tro- 
jednoj kraljevini^ ; ali ta osnova nije preSla preko praga saborskoga 
Skolskoga odbora. Odbor je tu osnovu doduSe razpravio, ali sam 
sabor nije se bavio tim predmetom ; pitanja drzavopravna skoro su 
posvema zaokupila njegov rad. Medjutim su zagrebadki u6itelji u 
saborskoj sjednici od 11. ozujka 1869. ponovili svoju molbu, te 
istu osnovu saboru podnieli na razpravu. U isto vrieme, u sjednici 
od 12. ozujka 1869., stavilo je deset zastupnika predlog, kojim na 
saborsku razpravu predlozise potanku ^osnovu zakona za pucke 
skole^. Jednu i drugu osnovu predao je sabor posebnomu Skol- 
skomu odboru. Cini se, da vladi nije po cudi bila ni jedna ni 
druga osnova, jer je sama radila o trecoj osnovi, a Skolski odbor 



^ Vidi 61. XCIV. sabora od g. 1861 u saborskih spisih. 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAKONABSTVA NA POLJU UPRAVB. 23 

u odigled svega toga zapeo je u svom radu i odgadjao svojom 

razpravom. I tako je minulo saborsko trogodiSte, a da se za pucke 

Skole i opet nije stvorio nikakov zakon. Nije s toga dudo, da se 

je u obcinstvu, a napose u pudkom u^iteljstvu, sve to vise zahtie- 

valo, neka se vecjedanput i u Hrvatskoj pu^ka nastavauredi drugim 

na^inom nego li je uredjena bila na dosadaiijih starijih propisib. 

Ova zelju joS je viSe uzpaljivala okolnost ona^ §to je ne samo u 

Austriji i u Ugarskoj pucka nastava bila uredjena novimi zakoni, 

ve6 sto je srbski narodni crkveni kongres g. 1871. izradio posebnu 

„uredbu za srbsko-narodne skole^, i „uredbu o viSim zenskim Sko- 

lama^, koje je uredbe kruna potvrdila g. 1872, a hrvatsko namjest. 

vie6e jednu i drugu uredbu proglasilo razpisom od 19. travnja 

1873. Nu sve to jos nije bilo kadro toliko uzbuditi nastojanje za 

proDfijenom postojecega skolskoga sustava^ koliko „ zakon od 8. 

lipnja 1871", kojim je u bivSoj vojnoj Krajiui preina^ena nastava 

u pudkih Skolah. Tako zvane moderne ideje, a napose tendencije 

tako zvane be^ke §kole, digle su medju hrvatskim u6iteljstvom 

citavu buru proti postojedem gkolskom sustavu, a hrviitsko ufiitelj- 

stvo nije kao sto godiue 1865. i 1868. nastojalo vi§e samo o torn, 

da se dosadanja temeljna podloga elementarne obuke^ kako ju je 

oznadivala ^systema scholarum", nadopuni i razsiri, nego da se ta 

podloga zamieni posve novim sustavom, po kojem bi se s temelja 

imao preinaditi dosadanji upliv crkve na Skolu. Ovo nastojanje 

hrvatdkoga u^iteljstva prikazalo se je u najjasnijoj slici prigodom 

obce hrvatske uSiteljske skupstine u Zagrebu, drzane mjeseca kolo- 

voza god. 1871. Ovoj novoj struji, koja se je donekle iztaknula 

i u sjednici hrvatskoga sabora od 27. srpnja 1873, kad je jedan 

od zastupnika interpelirao vladu: je li voljna mjesto zenske ufi- 

teljske §kole u zagrebackom saraostanu milosrdnica podignuti po- 

seban drzavni zavod^ nije se viSe mogla oglusiti ni hrvatska vlada, 

koja je u saborskoj sjednici od 10. kolovoza 1874. saboru dostavila 

osnovu zakonsku „ob ustrojstvu puckih skola i preparandija za 

pucko uciteljstvo u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji^, Razprava ob 

ovoj osnovi bila je dosta zestoka, jer je svecenstvo ustalo na obranu 

dosadanjega svoga upliva, §to ga je crkva vr§ila na skolu: ali 

obrana ta bila je bezuspjesua, jer je sabor uz neznatne promjene 

prihvatio vladinu osnovu, koja je u istinu postala zakonom, po kojeni 

se je po^ela uredjivati pu^ka nastava pocam od 1. listopada 1874. 

, Nije medjutim proteklo puno vremena, vec se stadoSe dizati 

prigovori proti ovomu zakonu i to napose sa strane Srba, koji 



Digitized by VjOOQ IC 



24 FR. YKBAmdj 

smatrahu, da se ovim zakonom a napose njegovom provedbom 
vriedja njihova Skolska autonomija. Da se ta povrieda u buduce 
zapriedi podne§en bi u saboru^ sa strane Srba-zastupnika poseban 
predlog o promjeDi nekih ustanova toga zakona; o torn predlogu 
izvjestio je doduSe saborski Skolski odbor^, ali sabor toga predloga 
u razpravu uzeo nije.' I tako se je po ovom zakonu puckom na- 
stavom upravljalo sve do naJDOvijega doba, kad su razli^ite prilike, 
a napose sjedinjenje bivSe vojne Erajine s materom zemljom te 
preustrojatvo uprave i sudstva, bile povodom da se dokine dualizam, 
koji je u Hrvatskoj i Slavoniji postojao glede uprave u obuci 
pudkoj, te uvede jedan jedincati zakon. Pogledom Da to predlozila 
je hrvatska vlada mjeseca svibnja g. 1888. na ustavnu razpravu 
osnovu zakona „o uredjenju pucke nastave i obrazovanju puckih 
ucitelja u kraljemnah Hrvatskoj i Slavoniji^, Osnovu ovu razpravio 
je, a donekle i preina6io, saborski odbor, te o torn izviestio hrvatski 
sabor, koji je u ^etiri sjednice pretresao cielu osnovu,* koja je 
proglaSena kao „zakon od 31. listopada 1888. ob uredjenju pucke 
nastave i obrazovanja puckih ucitelja u kraljevinah Hrvatskoj i 
Slavoniji.'^ 



^ Vidi LXV. saborsku sjednicu od 4. studenoga 1876. 

3 Vidi CXVIII. saborsku sjednicu od 16. siecnja 1878. 

^ Po drugi put nastojalo se sa strane Srba u pitanju puckih skola 
iztaknuti njihovo posebno autonomno stanoviste „zakonskim predlogom 
uredjenju posala spadajucih na crkvenu skolsku autonomiju Srba 
izpovjednika grdko-iztocne crkoe u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji 
kao i upotrebi cirilice.^ Sabor je za razpravu toga predloga izabrao 
u sjednici od 24. lipnja 1884. poseban odbor, koji je u sjednici od 
9. srpnja 1884. o torn izviestio. U saborskoj sjednici od 28. kolovoza 
1884. razpravljalo se o izvjes6u saborskoga odbora, koji je u ostalom 
glede puckih skola imao samo tu nacelnu ustanovu, da su Srbi i u 
poslovih skole vlastni „a svom srbsko narodno-crkvenom kongresu 
samostalno riesavati, uredjivati, te po svojih organih rukovoditi poslove 
skolske unutar granica zemalj. zakona i uz priuzdr^aj vrhovnog prava 
nadzora Njeg. Velicaostva." Sabor je taj predlog prihvatio, ali on 
kraljevske potvrde nije dobic. Medjutim je u CXXVIII. sab. sjednici 
od 24. ozujka 1887. sabor razpravio i prihvatio drugu slicnu zakonsku 
osnovu, koja je sankcijonirana kao ^zakon od 14, svibnja 1887. o 
uredjenju posala crkve griko-iztocne i o uporabi cirilice u kraljevini 
Hrvatskoj i Slavoniji*^, U koliko je najnoviji zakon o puckih skolah 
u skladu s ovim zakonom^ to spada na drugu razpravu. 

* Vidi CLII — CLV. saborsku sjednicu od 30. lipnja te 2., 3. i 4. 
srpnja 1888. 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAKONARSTVA NA POLJd UPRAVB. 25 

Ako se u ovom razvitku positivnoga prava elementarne obuke 
postavimo oa upravno stanoviSte, s kojega nam je izvesti prispo- 
dobu u pojedinih razdobjih ovoga razvoja, naci cemo zamasnih 
promjena: Ove promjene prikazuju nam se u prvom redu u orga- 
nizmu skolshe uprave, ovaj se organizam kao Sto je naravno pri- 
slanja uza sustav izvrsujuce vlasti u obce, jer mu je zadatkom za 
organe njezine opredieliti . onu naljeznost, koja je nuzdna za pro- 
vedbu onih propisa, kojimi se uredjiije elementarna obuka. 

U tom pogledu vazda je bila najdosljednije uredjena kompeten- 
cija najvise izvrsujuce vlasti, t. j. zemaijske vlade, odnosno u pri- 
jasnje doba dvorske kaneelarije. 

U svako doba, podam od krieposli ^system, scholarum^ pak do 
najnovijega zakona, pripadahu vrhovna uprava i vrhovni nadzor 
u poslovih pucke Skole ministarstvu, odnoano dvorskoj kancelariji 
a kasnije zemalj. vladi ; u tom nisu ni§ta mienjali ni osnova od 
god. 1861. niti kasniji predlozi od g. 1868. Nu obseg te vrhovne 
uprave i toga vrhovnoga nadzora bio je drugi za vrieme, dok je 
najvisom izvraujucom vlasti bilo ministarstvo odnosno dvorska 
kancelarija, a drugi, kad je tu vlaat preuzela zemaljska vlada. 
Moze se u istinu reci, da se u prvo doba najviSa izvrSujuca vlast 
nije bavila nego li samo vrhovnim nadzorom nad pu6kom Skolom, 
dodim su kasnije, od kada je funkcije ministarstva preuzela zem. 
vlada, na nju preSli i oni poslovi, koje su u tom pogledu prije 
obavljale posredne oblasti. Najveca razlika u razvitku pozitivnoga 
prava, a usljed toga i samoga karaktera pu6kili Skola, opaza se u 
sudjelovanju oblastih kod orgaiiizma nastavne uprave- Oblasti naime, 
koje su vazda uticale pak joS i danas uti^u na upravu pu^kih 
Skola, s jedne su strane crkvene a 3 druge svjetovne. U borbi za 
upliv ovih oblastih na elementarnu obuku karakterizira se i razvoj 
na§ega zakonarstva, ova borba svrgila se je napokon pobjedom 
svjetovne vlasti. 

Dok je naime za krieposti ^system, scholarum" vriedilo nadelo, 
po kojem su oblasti svjetovne i crkvene vrSile nadzor zajednidki 
nad pudkimi skolami, i to tako, da su na samu obuku uticale 
crkvene vlasti, dodim je svjetovnim bila povjerena ponajvise skrb 
za vanjske prilike pudkih skola, — razvilo se je do danas nadelo 
protivno, po kojem je crkvenoj vlasti prepuSteno jedino ravnanje 
obuke vjerske, dodim je uprava nad svom ostalom obukom preSla 
u ruke vlasti svjetovne. Uslied toga morao se je promieniti i po- 
loziij, ito su ga organ! samoupravni zauzimali u poslovih pudke 



Digitized by VjOOQ IC 



26 PB. VRBAN16, 

nastave, akoprem nije bilo nuzdno, da se taj polo^aj razvije na 
stetu samouprave. Sve do god. 1874. vriedilo je po starijih pro- 
pisib pravilo, po kojem neposredna briga, a uslied toga i nepo- 
sredni nadzor iie samo nad vanjskimi oduosaji nego i nad unu- 
tarnjim zivotom pudke Skole pripada zupniku ; on je imao pripaziti 
ne samo na to, da li Skola ima sve Sto joj treba; te da li u^itelj 
redovito dobiva svoju placu, vec je zupnik kao „nepo8redni po 
driavi i po crkvi opredieljeni poglavar i nadzornik pudke skole" 
u okviru postojecih propisa odredjivao sve, §to se je ticalo obuke 
i discipline; on je bdio i nad religioznim i cudorednim zivotom 
u^itelja kao i nad tim, da li u^itelj u Skoli to^no vrSi svoje du- 
znosti; on je nadgledao, po kojoj metodi u^itelj djecu pou6ava 
itd. ; nu Zupnik u torn svom svojstvu nije imao nikakove vanjske 
prisilne vlasti, on je mogao prema izridnoj odredbi doti^noga na- 
putka samo svjetovati, poudavati, bodriti i opominjati^ a kad sve 
to nebi koristilo, imao je doticni sludaj prijaviti predpostavljenoj 
oblasti. 

Pokraj zupnika imala je svaka skola ^mjestnog Skolskog nad- 
zornika*', koji je u ime ob6ine skolu nadzirao i u svib sludajevih 
bio posrednikom medju Skolom i ob6inora. Ovoga je nadzornika 
biralo obcinsko zastupstvo, ali u sporazumku sa zupnikom, koji je 
mogao stanovitu osobu i izklju^iti od ove funkcije; u ostalom je 
povrb toga oblast politi6ka imala ovaj izbur potvrditi. Mjestni 
Skolski nadzornik nije bio poglavar gkole, nego s jedne strane 
„nadzornik i motrilac^ svega Sto u Skoli biva, a s druge ^zastitnik 
i zastupnik Skole". U prvom svojstvu imao je prijavljivati kotar- 
skoma nadzorniku sve opazene nedostatke i mahne, a u drugom 
imao je svagdje zagovarati i unapredjivati korist i ugled Skole. 
Mjestni Skolski nadzornik bio je zastupnikom Skole u obcinskom 
zastupstvu, komu je bila poglavita du^nost brinuti se za izvanjske 
i gospodarske potrebe Skole Iznimiee moglo se je dozvoliti, dase 
u pojedinoj obcini izabere i poseban Skolski odbor, koji bi preuzeo 
brigu za unapredjivanje interesa Skolskih, samo je na izbor sva- 
koga pojedinoga ^lana imao pristati dotidni zupnik, komu je slo- 
bodno bilo izkljuditi pojedinca od izabranih filanova. U ove propise 
nije u glavnom dirala ni osnova sabora od god. 1861., donekle je 
ipak izuimku udinila za Skole glavne, jer se je ravnanje tih Skola 
moglo povjeriti i kojemu od svjetskih uSitelja. Ravnatelju glavne 
udione povjerava se po ovoj osnovi ravnanje i nadzor svih mjestnih 
u^iona, on je imao stajati neposredno pod nadzorom zemalj. skol. 
oblasti. 



Digitized by VjOOQIC 



RAD HRVATSKOGA ZAKONARSTVA NA POLJU UPRAVE. 27 

Kako se je medjutim sve to vise dizala graja i vika proti uplivu 
crkve na ikolU| moglo se je vec unapried vidjeti, da ce se ovaj 
organizam morati promieniti. Tako se je vec god. 1869. u osnovi 
desetorice zastupnika, medju kojimi bijahu detiri svecenika, same 
za seoske gkole zahtievalo, da im bude ravnateljem i^upnik, dofiim 
se je za gradske Skole dopustalo, da to bude i koja svjetovna 
osoba^ kqju imeuuje vlada u sporazumku sa konsistorijem. Osnova 
zagrebadkih u^itelja poSla je jos za korak dalje odredjujuc, da na 
I selu moze mjestnim skolskim nadzornikom biti ne samo zupuik 
I nego i druga za to sposobna osoba, do6im se u gradovih, gdje su 
' na stanovitoj Skoli barem tri uditeljske sile, ravnanje povjerava 
I jednomu od u&telja, koga si ovi na tri godine izmedju sebe iza- 
l beru. Za vanjske gkolske poslove imalo bi se po prvoj osnovi 
brinuti posebno Skolsko viece, u kojem bi bilo mjesta i zupniku, 
i dodim ova potonja povjerava taj zadatak posebnom akolskom odboru, 
u kojem zupnik kao takov ne bi bio imao mjesta, ako nije ravna- 
teljem. Nu po jednoj i drugoj osnovi ne stqji taj odbor u svezi 
8 politidkom obcinom. — Skolski zakon od god. 1874. promienio 
je napokon s temelja upravu Skolsku, kako je ona do te godine 
postojala; uticaj crkve na pu6ku §kolu, kako je do sada postojao, 
sasvim je dokinut, te je uprava pu6ke skole u svih poslovih, osim 
didaktiSko-pedagogij skill, u prvom redu povjerena obcinskomu skol- 
skomu odboru, u kojemu je svaka vjeropovjest, zastupana po 
jednom zastupniku, ako joj pripada barem dvadesetero djece, koja 
Skolu polaze. Osim toga zastupani su u odboru politi^ka obcina 
po svom na^elniku, obitelj po dva do pet izaslanika, koje bira 
obcinsko zastupstvo, uditeljstvo po jednom uditelju, te Skolski patron. 
Nadzor same obuke i uzgoja mladezi povjeren je mjestnomu §kol- 
skomu nadzorniku, koga je izmedju ^lanova odbora imenovala po- 
\\i\6ka. oblast na predlog zupanijskoga skohkoga odbora. Ovaj isti 
organizam pridrzan je u glavuom i po najnovijem zakonu od 
goii. 1888., s tom razlikom, da mjestnoga Skolskoga nadzornika 
imenuje zupanijska oblast na predlog ohlasti kotarske. 

Uzporedo s ovim razvojem najnize skolske oblasti razvijala se 
je organizacija visih oblastih. Po propisih osnovanih na „ system, 
scholarum" vrSili su u drugom redu nadzor nad pudkimi Skolami 
kotarski skolski nadzornici. Kao sto su sve skole nalazece se u 
obsegu jedne zupe spadale pod neposredni nadzor i nepoarednu 
upravu zupnika, tako je s druge strane podarcidjakon vrSip viSi 
nadzor nad svimi pu^kimi gkolami svoga podarhidjakonata *, njegov 



Digitized by VjOOQ IC 



28 FR. VRBANIiSl, 

arfaidjakonat sadinjavao je poseban Skolski kotar^ a on je bio ko- 
tarskim Skolskim nadzornikom svih Skola i javnih i privatnih na- 
lazecih se u doti^nom kotaru. Nije u ostalom bilo prieko nazdno, 
da takovim nadzornikom bude upravo doti^ni. podarbidjakon, mo- 
gao je to biti i drugi koji zupnik doti^noga kotara, koga je 
imenovao ordinarijat a potvrdila ga zeroaljska oblast. Njegov nadzor 
protezao se je ne samo na vanjske odnoSaje pu6kih Skola nego i 
na DJibovu didaktidko-pedagogijsku zadacu i na disciplinarne od- 
nosaje uditelja. Uz ove kotarske dkolske nadzornike vrsile su i 
politidke oblasti, (kotarake, odnosno iupanije) u ime drzave uz- 
poredni nadzor nad pa^kimi skolami, nu njihovo djelovanje pro- 
tezalo se je samo na vanjske prilike pu6kih Skola, te im je bio 
zadatak Stititi skolu i uditelje u svih go^podarskih i redarstvenih 
prilikah, te podupirati nadzorne organe u njihovom djelovanju. 

Vrhovni nadzor nad pudkom obukom u obsegu pojedine bisku- 
pije pripadao je po nSyst. schoL", biskupu i njegovom konsistoriju, 
te je za izvrSbu toga nadzora u svakoj biskupiji postavljen vrhovni 
Skolski nadzornik, koji je podjedno bio izvjestiteljem konsistorija 
u poslovih Skolskih. Ovoga vrhovnoga Skolskoga nadzornika ime- 
novala je kruna na predlog dotidnoga biskupa. Ordinarijati uprav- 
Ijali su katoli^kimi pu6kimi Skolami doti^ne biskupije u ime crkve 
i driave, te se je njihovo sudjelovanje protezalo koli na vanjske 
toli na didaktidno-pedagogijske gkolske poslove, oiii su uticali na 
imenovanje u6itelja i na uzgoj kandidata uditeljstva u udilifitih. 
Jednom rie^i sva uprava pu6ke nastave bila je, kako se vidi, po- 
vjerena crkvi. 

Osnova od godine 1861. nije glede organizma viSih Skolskih 
oblastih podpuno jasna, nu 6ini se, kao da joj je bila nakana steg- 
nuti djelokrug biskupa i ordinarijata. Nadzor nad pu^kimi skolami 
na selu povjerava i ona u pojedinom kotaru podjaSpristu, ali u 
sporazumku s dotidnim zupanijskim izaslanikom, nu glede ordina- 
rijata odredjuie se, da su mu uadzornici kotarski i ravnatelji glav- 
nih udiona dui^ni svake godine podnaSati samo izvjeSca o napredku 
„u vjeronauku i cudorednosti". Od osnova predlo2enih saboru g. 
1869. priblizuje se osnova desetorice malo ne sasvim navedenim 
propisom, dodim se u osnovi zagreba^kih u6itelja sprema orga- 
nizam viSih Skolskih vlasti skoro u istom onom smjeru^ kako je 
to kasnije provedeno zakonom od g. 1874. Ovim naime zakonom 
od g. 1874. opredjeljuje se u organizmu §kolskih vlaatih kao visa 
molba jfiupanijska uprava". Ova je ^upanijska uprava dvovrstna: 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVAT8K0GA ZAKONARSTVA NA POLJU UPRAVE. 29 

s jedne strane povjerena je poaebnomu zupanijskomu odboru briga 
za materijalne i disciplinarne odnoSaje pu^kih skola odnosne £upa- 
nije, do^im se s druge strane sav nadzor povjerava posebnomu 
skolskomu nadzorniku, koji napose svjetuje i napuduje u^itelje u 
didakti^no'pedagogijskomu pravcu^ te se brine za znanstveno i 
moralno stanje pu^kih Skola. U ovih je poslovih skolski nadzornik 
samostalan te neodvisan od politi^ke oblasti, pak s toga bi imao 
stajati u neposrednom dotieaju s vladom. Ovaj nadzornik podjedno 
je izvjestiteljem i u zupanijskom skolskom odboru, u kojem je 
zastnpano: u^iteljstvo sa dva zastupnika, ziteljstvo odnosne fupa- 
nije po sestorici 6lanova, a crkva po jednom izaslaniku svake od 
onih vjeroizpoviestih, koje u podruCju one ziipanije broje najmanje 
1000 duga. I u gradovih imala je postojati sli^na organizacija s torn 
razlikom, da je poslove obcinskoga i zupanijskoga Skolskoga od- 
bora obavljao poseban gradski Skolski odbor. 

Najnoviji Skolski zakon od god. 1888. nastojao je i organizam 
skolskih vlastih koliko se je viSe dalo prilagoditi postojecoj orga- 
nizaciji politidkih oblasti. Uslied toga vidimo, kako se je pokraj 
obcinske skolske uprave razvila posebna uprava kotarska i zupa- 
nijska. Po organizaciji, kako ju uredjuje najnoviji zakon, kotarska 
je oblast prva i neposredna skolska vlast, jer i obdinski Skolski 
odbor i mjestni Skolski nadzornik nisu pravo rekuc drugo nego 
organi, kojim je zadatak, da mjesto kotarske oblasti kod pojedinih 
^kola obavljaju poslove ti^uce se uprave Skolske. Kotarska oblast 
ne samo da vrSi neposredni nadzor nad svimi pudkimi Skolami 
svoga okruzja, nego na nju spadaju osim didaktidno-pedagogijskih, 
u obce svi poslovi Skolski bez razlike. Zupanijska uprava pu^kih 
skola nije tako jednostavna; zupanijska oblast je nadzorni organ 
Skolski za sve Skole svoga podru^ja, koli u didakti^no-pedagogijskih 
toll u ostalih vanjskih poslovih pudkih Skola. Kao strukovni iz- 
vjestitelj za sve te poslove postavljen je o boku te oblasti poseban 
Skolski nadzornik, koji ne ima viSe onako samostalnog djelokruga, 
kao Sto ga je imao po zakonu od godine 1874. Isto je tako svoj 
samostalni polozaj izgubio i znpanijski Skolski odbor, koji je doduSe 
i po novom zakonu sastavljen onako kao i po zakonu od g. 1874., 
no on je danas samo organ savjetujuci u nastavnih i uzgojnih 
poslovih pu^ke Skole, te mu je slobodno samo putem zupanijske 
oblasti podnaSati predloge zemalj. vladi. Samostalnost zupanijske 
oblasti u poslovih Skolskih ogranidena je donekle tim, Sto su neki 
poslovi, kao Sto nadzor nad polazkom pu^kih Skola i briga za 



Digitized by VjOOQ IC 



30 FR. VRBANI6, 

materijalne interese Skola, te jedan dio disciplinarne vlasti povje- 
reni upravnomu odboru zupanije, koji te poslove obavlja kao 
poseban samoupravni organ. 

Kako se iz svega vidi, fupanija je u organizmu uprave skolske neka 
vrst posrednoga organa izmedju kotarske uprave i uprave vrhovne, 
ili, kako se u zakonu nazivlje zemaljske. U prijaSnje doba, dok je 
u nas jo§ vriedila „systema scliolarum", bilo je naraje8tni6ko viece 
takova posredna oblast, same je donekle djelokrug toga namjest. 
vieca bio Sirji, do^im je s druge strane bio stegnut u toliko, sto 
je u mnogih vai^nih poslovih pu6ke dkole bio vezan na sporazumak 
8 dijecezanskom oblasti. Tako je bio potrebit ovaj sporazumak, kad 
se je radilo o udevnih osnovah za uCiliSta, o razredbi Skolskih ko- 
tara, o uSevnom jeziku, o uredbi opetovne obuke, disciplinarnoj 
vlasti itd. Za obavljanje administrativnih posala postavljen je bio 
kod namjestnidtva poseban Skolski izvjestitelj, a za didakti^no- 
pedagogijske poslove jedan ili vi§e Skolskih nadzornika, koji su se 
u svom poslovanju imali driati na^ela, da rade u iskrenom i pra- 
Yom sporazumku s crkvom i njezinimi organi. Ove prilike ostale 
su i onda, kad je narodu povra6en ustav, sve dotle, dok nije do- 
kinuta dvorska kancelarija i organizirana zemalj. vlada. Zakonskom 
osnovom od god 1861 bila je donekle iiakana preina^iti kod na- 
mjestni^koga vieca unutarnju organizaciju Ikolskoga odsjeka tim, 
da mu se dade samostalniji polofaj nego li ga je dosada imao^ a 
u pomoc da mu bnde kao savjetujuci organ posebno skolsko 
vieee. NeSto sli^noga namjeravala je urediti i osoova zagrebadkih 
u^itelja. 

Ove prilike u organizmu visih Skolskih organa ostale u glav- 
nom sve do novoga Skolskoga zakona od god. 1874., samo je god. 
1869., kad je organizirana zemalj. vlada, ona preuzela na sebe sve 
funkcije ne samo obstojaloga namjestnifikoga vieda, nego i bivge 
dvorske kancelarije. 

Po novom Skolskom zakonii od god. 1874. preuzela je zemaljska 
vlada sama bez ikakvoga uticaja erkve cjelokupnu vrhovnu upravii 
i sav nadzor nad pudkimi Skolami koli u poslovih administrativnih 
toli u didaktidno-pedagogijskih i u disci plinarnih. Kao savjetujuci 
organ vladin u poslovih pu^kih Skola postavljen je poseban zemalj. 
Skolski odbor, a vlada je bila duzna predbjezno sasluSati mnienje 
toga odbora, pak ako nije pristala na njegove nazore, imala mu je 
priobciti svoje razloge. U torn odboru bio je po jedan zastupnik 
svake priznane vjeroizpoviesti i sest po vladi imenovanih Sto u6i- 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAKONAR8TVA NA POLJU UPRAVB. 31 

ieija sto vje^taka. Po najnovijem zakonu od, g. 188S. ne ima vise 
kod zem. vlade ovakovoga odbora, vec se samo obedaje, da ce se 
posebnim zakonom za poslove nastavne urediti atalno sa^jetujuci 
sbor; u ostalom je uredba „zeraaljske" uprave pridrzana onako, 
kako ju uredjuje zakon od g. 1874. 

U 8V0IB razvitku organizma uprave Skolske opaziti 6e svatko, 
kako se je u razmjerno dosta kratkom vremenu uslied promjene 
vlastib, koje uplivaju na pu^ku nastavu, morao odlu^no promieniti 
karakter nagib pu6kib gkola, a uslied toga svakako i kona^ni 
uspjeh elementarne obuke. Promjena ta dogodila se je u dva puta 
i svaki put u drugom pravcu. Prvi put, t. j. g. 1874., preina^en 
je upravni organizam pu^kih skola poAajprije tim, §to je drzava 
sama preuzela u svoje ruke cielu pu6ku nastavu koli u poslovib 
vanjskib toli i u didakticno-pedagogijskib, a crkvi je ostavila samo 
upravu i nadzor u obuci vjere, ali i opet samo u okviru spome- 
nutoga na^ela, po kojem jediiio drzava preko svojih organa upravlja 
obukom pudkom. Uslied toga pridrzala si je drzava pravo imeno- 
vati i samoi^talne katekete, a crkva je dobila jedino pravo prezen- 
tacije; isto tako hije vlastna crkvena oblast neposredno izdavati 
ni propisa o pou^avariju u nauku vjere ni odredaba o izvr&bi 
duznostib religioznib, vec ih je imala prije svega dostaviti zemalj- 
skoj vladi, kojoj je pridrzano pravo priobciti ib predstojnikora 
pojedinib Skola, ako im na temelju postojecib zakona i naredaba 
ne ima niSta prigovoriti. Povrh toga nastade promjena u postoje- 
cem organizmu tim, §to je i u pogledu pudkih Skola u dosta znat- 
noj mjeri u suglasje dovedena uprava driavna s upravora samo- 
upravnom. Dok po prijaSnjem sustavu osnovanom na „systemi 
seholarum'' organi saraoupravni nisu imali na pu^ke Skole drugoga 
upliva, nego li brigu, kako ce se namaknuti sredstva potrebita 
za uzdr^avanje pu^kib Skola: prepustio je zakon najveci dio onih 
povlastib, Sto ih je vrSila crkva na Skolu, organom samoupravnim, 
ustrojiv posebne Skolske odbore podam od obcine pak do ciele 
zemlje i ostaviv oblasti, da ona bdije nad suglasjem izme^ju ove 
samouprave u poslovib pu^ke nastave te postojecib zakona i nare- 
daba. Kad se je godine 1888. radilo o promjena po8toje6ega za- 
kona o pu^kib skola, tada se nije mislilo vise povratiti crkvi onaj 
upliv na elementarnu obuku, Sto ga je ona vrSila do god. 1874., 
zakonodavac ostao je u tom pogledu na iatom onom na^elnom 
stanoviStu, na kojem i god 1874., akoprem se priznati mora, da 
je ovo stanoviSte, uslied promjene nastale u drugom pravcu, mnogo 



Digitized by VjOOQ IC 



32 PR. VRBANr6, 

viSe zao§treno na Uety, crkve. Samoupravni naime momenat, koji 
je po zakonu od god. 1874. postojao u upravi SkoUkoj, izgubio je 
po zak(/nu od g. 1888. sasvim svoju narav, jer su danas u orga- 
Dizmu elementarne obuke jedini odlu^ujuci organi kotarska i zupa- 
nijska oblast te zemalj. vlada, do6ira je sa gledilta samouprav- 
noga nestalo svake va^nosti raznim Skolskim odborom. Na tu 
va^nost Skolskih odbora mnogo se je pozivalo g. 1874., kad se je 
btjelo dokazati, kako se crkvi, akoprem joj se oduzimlje u orga- 
uizmu elementarne obuke prijaSnji njezin polozaj; ipak joS ostavlja 
znamenit upliv na pu^ke skole tim, §to je crkva kao takova za- 
stupana po svom izaslaniku u svakom od tih odbora. Po najno- 
vijem medjutim zakonu^ gdje samoupravna va^nost tih odbora ill 
nije nikakova ili vrlo neznatna, gdje su oblasti a ne samoupravni 
organi jedini odlu^ujudi faktori u organizmu elementarne obuke — 
ne staje za crkvu i ono malo upliva, koji joj je htio dati zakon 
od g. 1874. kao naknadu za izgubljeno pravo uticati na elemen- 
tarno obrazovanje naroda. 

StanoviSte, na kojem danas pofiva pudka Skola u Hrvatskoj, 
svadja se uslied toga na to, da upravi drzavnoj pripada obci za- 
datak brinuti se za pudku obuku; taj zadatak izvrSuje ona po 
svojih oblastih, a obcine su du2ne samo nositi sve terete spojene 
s pu6kom obukom. StanoviSte ovo u podpunom je suglaHJu s na- 
6eli oblastnoga sustava, a u oprjeci s naCeli slobodne uprave, koja 
zahtieva, da organi samoupravni, koji nose terete za pu6ku Skolu, 
timi Skolami i upravi jaju^ a dri^avi da bude prepuSten samo nad- 
zor. Ovoga potonjega stanoviSta drzi se i organizam pu6ke na- 
stave u Austriji, koji je bio uzorom naSemu zakonu; danas po- 
stoji medju njima sli^nost samo obzirom na odnoSaj crkve prema 
§koli, — ali je golema razlika obzirom na princip samoupravni u 
organizmu elementarne obuke. 

U svezi s organizaeijom uprave puCkih Skola razvijao se je i 
njihov konfesijonalni karakter. „Systema scholarum** i svi kasniji 
propisi o pu^kih skolah osnivabu se na principu, da je pucka dko)a 
u svom bivstvu zavod konfesijonalni, komu je u prvom redu za- 
datak brinuti se za religiozno-cudoredni uzgoj djece, te da uslied 
toga svaka §kola po svom naravnom polo^aju spadati mora stano 
vitoj crkvi ili vjerozakonskqj obcini, a ufiiteiji namjeSteni na toj 
Skoli da budu iste vjeroizpoviesti, te da u pravilu nije slobodno 
djeci polaziti Skolu druge vjeroizpoviesti. Ovo na^elo vriedilo je 
i za privatne zavode. Iznimke od ovoga principa bile su riedke, 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAK0NAB6TVA NA POLJU UPRAYB. 33 

te su u dotidoih propisih potanko uredjene. Osnova hrvatskoga 
sabora od g. 1861. pridrzala je u torn obziru dosadanje stanoviSte, 
a predlozi stavljeni u saboru god. 1869. nisu u torn pitanju bili 
suglasni, jer dok je predlog nekih zastupnika btio pudkoj ikoli 
priznati karakter konfesionalni, te joj glavDim zadatkom oznadio 
religiozno-cudoredni uzgoj, nije se osnova pu6kih u6itelja na ovu 
okolnost obazirala ; ona pudkoj §koli ne priznaje u ni^em karaktera 
konfesionalnoga, a medju zadatke pu^ke Skole ne broji religiozno- 
cudoredni uzgoj^ vec „da se skladnim razvojem umnih i tjelesnih 
sila mladez u svem znanju i umjenju na toliko podii^J, na koliko 
je to svakomu neobhodno potrebno, da mo^e po^teno ^iviti, te po- 
stati valjanim i koristnim ^lanom druitva Sovje&inskoga**. Na torn 
temelju mislilo se, da bi pudka prosvjeta mogla krenuti posve no- 
vim, krepkim i slobodoumnim pravcem. Zakon od g. 1874. mislio 
je rieSiti priepor o konfesionalnosti puc'.ke dkole tim, Sto je posve 
zabacio stanoviSte, na kojem je u torn pogledu bila osnovana pudka 
Skola po dosadanjem sustavu, ne prihvativ ipak ni onoga stano- 
vista, koje su zastupali zagrebafiki uditelji u svom predlogu. Pola- 
zec zakon u torn pitanju sa stanovista, da je Skola konfesionalna 
ona, u kojoj „8av fivot od vrha do dna probija duh one vjere, 
po kojoj ona ime nosi^, te gdje se ^ta] duh ogleda i u u^evnih knjigah 
takove skole^, zabacio je zakon od g. 1874. za pu6ke Skole na^elo 
konfesionalnosti, te ih osnovao na principu javnosfi i ohdenitosti 
take, da jednu te istu Skolu polaziti mogu djeca razli^itih vjero- 
izpoviesti. Nego uza sve to, Sto je zakon zabacio Skole konfesionalne, 
te Sto se je s vladine strane drzalo, da je moderna pudka skola, 
kako ju je zamislio ovaj zakon, produkt drzave — ipak se je i 
u ovom zakonu pridrzalo nekoliko ostanaka stare konfesionalne 
Skole. Na te ostanke spada prije svega, da je i u buduce pudkoj 
Skoli namienjena zadaca ,?djeeu religiozno i cudoredno odgajati^, 
simo spada i ona odredba zakona, po kojoj uditelj mora biti one 
vjere, kojoj pripada i mladez, koja Skolu polazi ; u Skolah pako 
gdje ima djece razli6itih vjeroizpovjesti, odluCna je u tom obziru 
vecina u6enika ; imade li na takovqj Skoli dva ili viSe ufitelja, tada 
se ima obzir uzeti i na one manjine, kojih vjeroizpoviesti izpovieda 
barem detvrti dio ziteljstva dotiSne obcine. Napokon je zakon po- 
jedinim konfesijam ostavio na volju, da mogu o svom troSku po- 
dizati i uzdrzavati konfesionalne pu^ke Skole; te je tim Skolam 
dan karakter javnosti, budu li uredjene kako to zakon odredjuje i 
za ostale pu6ke Skole. Ovoga stanoviSta glede Skola konfesionalnih 

R. J. A. CI. 3 

Digitized by VjOOQ IC 



34 FB. VRBANI6, 

c!r£i se i najnoviji zakon od god. 1888., s torn ipak razlikom, da 
je s jedne strane stegnuo u torn obziru pravo pojedinih konfesija 
do^im je s druge opet strane olakotio osnutak takovih skola. 
Pojedine naime konfesije mogu danas osnovati posebnu konfesio- 
nalnu §kola samo uz dozvolu vlade, koja ne samo da iiad ujimi 
vrSi vrhovni nadzor, nego odobra\a i u^evne knjige, koje se upo- 
trebe na tih Skolah. Pokraj ovih stega vezane su konfesionalne skole 
u torn smjeru, §to nastavni predmeti moraju biti oni isti, koji 
su i na obcih pu6kih Skola. S materijalnoga glediSta olakocaje 
medjutim noviji zakon od god. 1888. osnutak konfesionalnih 
Skola tim, §to s jedne strane od tereta za uzdr^avanje obce pu5ke 
Skole opraSta one, koji svom troSku uzdrzavaju konfesionalnu 
Skolu, do^im s druge strane dopuSta politi^kim obcinam, da one 
nov^ano podupiru takove konfesionalne Skole ^. 

Dalnje nadelo, s kojega razmotriti valja razvitak pu^kih Skola 
kao institucije upravne, jesu javne duznosti ziteljstva napram pu6ko] 
Skoli ; ove su duznosti kao Sto je poznato dvovrstne : jedna od njih 
prikazuje se u obvezi ziteljstva koristiti se pu6kom Skolom i pri 
baviti si potrebito elementarno znanje, a druga u nastojanju : kako 
ie se namaknuti materijalni uvjeti potrebiti za osnutak i za uzdr- 
zavanje pu^kih Skola. Razvoj hrvatskoga zakonarstva u jednom 
i u drugom pravcu ne pokazuje u cielosti nacelnih razlika. 

Tako se u svib dosadanjib zakonih, osnovah 1 propisih izri^e 
nadelo obveznoga polazka pu^ke Skole od 7. do navrsene 12. g., te se 
ova obveza produljuje u opetovnici na dvie do tri godine za one, koji 
su svrSili nizu pufiku Skolu a ne polaze dalnjih uauka. Posljedica 
ovoga stanoviSta provedena je dosljedno svagdje, jer je uz iiacelo 
obvezatnosti izre^ena bezplatnost pudke obuke. Isto tako ne ima na- 
fielne razlike pogledom na materijalne uvjete potrebite za osnutak 
i uzdrzavanje pu6kih Skola. Svi dosadanji zakoni i sve osnove 
smatraju pufiku Skolu obcinskim zavodom ; obcina duzna je nositi 
troSkove za osnutak i uzdrzavanje Skole, u koliko ne bude u tu 
svrhu posebnih zaklada ili obveze privatnih osoba. Zemlja dopri- 
nositi ce za pu6ke skole istom u drugom redu i u onoj mjeri u 
koliko siromaSne obcine svih troSkova nikako ne budu mogle pod- 
miriti. U okviru ovoga na^ela mienjale su se pozitivne ustanove 
pojedinih propisa na razan na^in, nastojec vazda> kako da se za 
pufiku Skolu Sto bolje osiguraju potrebita materijalna sredstva. 
Jednu ipak iznimku od ovoga na6ela spominje najnoviji Skolski 

^ Tim je zakon mislio zadovoljiti autonomiji Srba glede pucke 
nastave. Vidi gore na str. 24, opazku 3. 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAKONABSTVA NA POUU UPRAVB. 35 

zakon od god. 1888. za bivSu vojnu Krajinu. I ovdje se doduSe 
pu6ka Skola smatra zavodom obcinskiiii) i ovdje je obiina duzna 
u prvom redu podmirivati stvarne potrebe pufike Skole ; nu za 
place aktivnih uditelja ne imaju se napose brinuti obdine nego 
cjelokupni teritorij bivSe vojne Krajine. Obzirom na razne gospo- 
darske prilike^ u kojih se nalaze obcine bivSe Krajine, pridr^ao je 
najnoviji zakon iz propisa, koji su dosada vriedili za bivSu Kra- 
jinu on a ustanovu; po kojoj se u svih seoskih obcinah odre- 
djuje na sav izravni porez namet od 20 7o, te se iz prihoda 
ovoga nameta placaju u6itelji. Kolikogod se prigovaralo ovomu 
na6elu, jer da u mnogih ob6inah ovaj namet daje veci prihod nego 
li ga treba za place u^iteljske, te da uslied toga obcine imucnije 
moraju placati za ob6ine siromaSnije : to mi se ipak 6ini, proma- 
trajuc stvar sa strogo na^elnoga gledista, da je ovo na^elo sa 6i- 
tavim sustavom Skolske uprave provedenim u zakonu od g. 1888. 
u boljem suglasju od na^ela provedenog u iiegdanjem provincijalu. 
Po ouom naime na^elu trosak za pudke §kole, barem §to se ti6e 
uzdrzavanja u^Ltelja, nije vi§e duinost pojedine ob6ine, nego je 
teret, koji se svaljuje na fiitavu zemlju, po principu pake postoje- 
cem u bivsem provincijalu sav Skolski troiak lezi na ledjih obdine : 
pravedno bi dakle bilo, da obcina za to uziva i sva prava slobodne 
uprave na svoje Skole ; nu toga, kao §to gore razloSih, ne ima niti 
u bivsem provincijalu niti u bivSoj Krajini. 

Jo§ je jedna razlika, koja se u razvitku zakonarskoga rada 
prikazuje pogledom na terete za pudku Skolu, a to je trosak za 
mirovine ucitelja te njihovih sirota i udova, Po starijem sustavu bili 
8u duzni placati mirovine i obskrbe za u6itelje te njihove udove i 
sirote oni isti, koji su placali place uditeljem aktivnim. Nu ne- 
prilike nastale odtuda bijahu povodom, da se je pomelo nastojati, 
kako da se u^iteljem osigura izplata mirovine. Sabor od g. 1861. 
kanio je u svojoj osnovi taj teret svalit za u6itelje selske na ze- 
maljsku, a za gradske na gradsku blagajnu, do^im osnove od go- 
dine 1869. nisu niSta odlu^na u tom obziru izrekle. Istina, zakon 
od god. 1874. uredio je to pitanje kona^no, ne samo tim §to je u 
obce potanke ozna6io uvjete za mirovinu i obskrbu u<5itelja, nego 
i tim^ §to je zasnovao i posebnu mirovinsku zakladu, iz koje se 
imade pladati mirovina uditeljem. Ta zaklada utemeljena je raz- 
nimi prinosi, a najviSe prinosi samih ucitelja, koji su dui^ni u tu 
zakladu platiti ne samo jednu 6etvrtinu svoje place, nego osim toga 
jofi svake godine od iate place i 2%. Ovom zakladom upravlja 



Digitized by VjOOQ IC 



36 FR. VRBANld, 

sama vlada, a iz nje se pladaju sve mirovine za pudke u^itelje i 
obskrba za njihovu djecu i sirote; samo ako dohodci te zaklade 
ne bi dosegnuli, du^ne su obcine podmiriti manjak. Ne ima dvojbe, 
da je ovim nadinom svaljen veliki teret s ledja obcinskih na ledja 
samih pu6kih u6itelja, ali je veliko pitanje: je li za osigurati u^i- 
teljem mirovinu bilo baS nu^dno u prvom redu pritegnuti same 
uditelje, te ih obteretiti tolikim teretom, a zatim, ako je to vec mo- 
ralo biti, nije li se to moglo, po primjeru zavoda osiguravajucih, 
urediti uz manje terete i uz sa^uvanje one samostalnosti i neovis- 
nosti pa^kih uditelja, koja bi im bila zajam^eDa kod svakoga osi- 
guravajucega zavoda? Na stanoviStu zakona od god. 1874. stoji 
i ziajnoyiji skolski zakon, s torn razlikom, da je obcina rieiena 
svake brige u torn obziru, jer ako dobodci uCiteljske mirovinske 
zaklade ne budu dovoljni, namirivati ce se u buduce dotidni ma- 
njak iz zemaljskih sredstava. 



IT sustavu pu^ke nastave zauzimlje jedno od najvaSnijih mjesta 
onaj organizam, komu je neposredno sudjelovati kod same obuke, 
te vrSiti one zadatke, koji su drzavi namienjeni pogledom na ele- 
mentarnu obukn, taj organizam je uiiteljstiO, Mora se priznati, da 
je u hrvatskom zakonodavstvu bilo vazda mu£eva, koji su znali 
cieniti vai^nost u^iteljstva, te mu nastojali pridignuti ugled i soci- 
jalni polozaj. Ovo nastojanje prikazuje se u radu hrvatskoga za- 
konarstva u trostrukom pravcu: u nastojanju uzgoja i naobrazbe 
u6itelja, u kodifikaciji onih ustanova, kojimi se kani u^vrstiti javni 
njihov polozaj, i napokon u razvoju onih propisa, koji su imali 
u^iteljem pripomoci, kako 6e sami uticati na didakti^ne i discipli- 
narne prilike svojih drugova. 

Sto se prije svega ti^e uzgoja pu^kih u^itelja, to sabor od god. 
1861. u svojoj osnovi o §kolskom ustavu u to pitanje nije dirao, 
jer su preparandije u Hrvatskoj i onako bile preuredjene prije 
malo godina t. j. naredbom ministarskom od 1. rujna 1857. Smjer 
ove organizacije bio je naravskim nadinom suglasan s postojecim 
sustavom pu^kih Skola, te se je prema tomu kod uzgoja u^itelja 
u prvom redu i gledalo na religiozno cudoredni razvoj bududih 
u^itelja. Taj smjer ozna6en je o6ito i jasno u jednoj ministarskoj 
naredbi, gdje se veli: „nicht ein uber die Volksschule v^eit hinaus- 
gehendes Fachwissen macht den guten Volksschullehrer, sondern 
die Liebe zu seinem Berufe, die praktische Thatigkeit im unter- 
richten und behandeln der Kinder urid ein religios-sittlicber Cha- 
rakter". Pogledom na uzku svezu, koja postoji medju sustavom 

Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOaA ZAKONARSTVA NA POUU UPRAVB. 37 

pu^ke obuke i medju organizacljom preparandije^ nije 6udo, da se 
{e vazda nastojalo mienjati jedno kadgod se je radilo o promjeni 
drugoga. Tako su i osnove podneSene saboru g. 1869. nastojale 
promieniti sustav preparandija ; dakako svaka njih s onoga stano- 
vi^ta, prema kojemu se je kanila provesti promjena u sustavu 
pQ^kih dkola; zato i vidimo, kako se u osnovi deaetorice u fita- 
vom ustroju preparandije zrcali karakter religiozni, te se naro^ito 
\zti6Q, da se „na svakoxn u^iteljistu i u^iteljiStnom zavodu kano 
zna6ajna biljega ima zrcaliti religioznost". Ovomu karakteru mislila 
je osnova Dajbolje zadovoljiti, ako odredi, da se buduci uditelji 
imadu uzgajati u posebnih zatvorenih zavodih, zato bi prema toj 
osnovi za muzkarce valjalo podignuti posebno sjemenidte, a za 
djevojke poseban konvikt. Osnova pu^kih uditelja ne obazire se 
. napose na ovu okolnost, njoj je do toga, da se pu^ka Skola ob- 
skrbi 6estitimi i rodoljubivimi u^itelji, koji ce se na toliko naobra- 
ziti, da 6e prema odredbam predlo^ene osnove moci sviestno i 
aspjeSno rukovoditi obuku u pu^kih Skolab. U tu svrhu pako nije 
se drzalo potrebnim napose iztaknati ni cudoredni ni religiozni 
momenat; a da se pako kod uzgoja buducih uditelja u nidem ne 
pogrieSi proti liberalizmu, kojim se je osnova uditelja ponosila^ 
izriekom je uvrStena ustanova, da se ne smiju osnivati nikakova 
zatvorena sjemeniSta. 

Organizacija preparandija kako je uredjena bila god. 1857. pro- 
mienjena je napokon zakonom od g. 1874. Glavna promjena, koja 
je ovim zakonom provedena u organizmu preparandija, odgovara 
podpuno promjeni nastaloj u sustava puckih gkola. Konfesionalni 
karakter, sto su ga sve do godine 1874. imale preparandije, nije 
se vide mogao dovesti u suglasje s „Iiberalnimi*' na^eli, koja su 
zavladala u sustavu pu6ke nastave, preparandije ustrojene su kao 
zavodi driavni, u kojih se u^enici pripravljaju i osposobljuju za 
„ufitelje pudkih Skola", a upliv, sto ga je dosada vraila crkva na 
uzgoj ucitelja, ogranidio se je samo na obuku vjere i na tO; da je 
u povjerenstvu za izpitivanje pudkih u6iteija jedno mjesto dozvo- 
Ijeno zastupniku crkvene vlasti. Uz ovu najbitniju promjenu, koja 
nije vi§e drzala za nu^dno u zadatku preparandija napose iskati 
reHgiozno-eudoredni uzgoj, akoprem se taj uzgoj spominje kao 
posebni zadatak pu^ke §kole, provedene su jos neke vaznije pro- 
mjene obzirom na u^evnu osnovu i na trajanje nastavnoga te^aja. 

Udevna osnova morala se je znatno razsiriti, jer je u zakonu 
puckih §kola raz§irena obuka i za pudke i za gradjanske §kole, 



Digitized by VjOOQ IC 



• 



38 FR. VRBANld, 

a za obje vrsti u^evnih zavoda imali bu se usposobljivati uStelji 
u preparandijah. Ova opet okolnost bila je uzrokora, da je obuka 
u preparandiji ustanovljena na tri, a ne kao Sto je do sada bilo, 
na dvie godine. Najnoviji skolski zakon nije dirao u temeljnu 
podlogu, Da kojoj su bile do sada osnovane preparandije (ufiteljske 
Skole), nu proSirio je obrazovanje buducih pu6kih ufitelja poglavito 
u prakti^nom smjeru, te je pogledom na to odredio, da obrazovanje 
u uditeljskoj Skoli trajati ima detiri a De tri godine, kako je to 
bilo po zakonu od god. 1874. Sto viSe, obziri na praktidnu vje- 
Stinu pudkib u^itelja provedeni su tako daleko, da onaj, tko je 
svrSio u^iteljsku §kolu i polozio izpit zrelosti, postaje sposoban samo 
za privremenoga uCitelja, stalnim pako u6iteljem moze biti postav- 
Ijen samo onaj, tko je dvie godine fakti^no sliiSbovao kao ufitelj, 
te nakon toga polozio prakti^ni izpit za pu^koga uditelja pred po- 
sebnim povjerenstvom. 

ZamaSne promjene izvelo je hrvatsko zakonarstvo obzirom na 
javnO'pravni odnoSaj puiMh ucitelja, koji uprieSe sve sile, da si 
steku polozaj, koji ce biti u suglasju s va^nim zadatkom ; §to ga 
imadu vrSiti kao uzgojitelji naroda. Sve ovo nastojanje islo je u 
prvom redu za tim, da se popravi roaterijalno stanje uditeljstva, 
te se je u prevelikoj brizi oko toga malo ne zaboravilo, kako da 
se pokraj gospodarske samostalnosti §to vise obezbiedi i njihova 
osobna nezavisnost U tqj nakani stavljao se je zahtjev, da se 
pu^ki u^itelji proglase drzavnimi 6inovnici; a)i se kraj svega toga 
nije mislilo, da bi prava javnih dinovnika trebalo urediti zakonom, 
te drfavne dinovnike i njihova zakonom zajam^ena prava zaStititi 
proti absolutnoj volji vise vlasti. 

na^elnom pitanju, da li uditeiji pu^ki spadaju u red dr^avnih 
6inovnika, moglo bi se jo§ razpravljati, jer se u organi^kom skupu 
drzavnih zadataka bez sumnje nalazi i onaj zadatak, sto ga imadu 
vrSiti ufiitelji puSki; nu da se osigura valjana provedba ovoga za- 
datka nije dovoljno traziti uporiSte samo u naknadi materijalnoj, 
vec se valja doviniiti do viSega stanoviSta, koje lezi u religiozno- 
cudorednom zadatku te u obiici puSke skole. Prva i najglavnija 
duznost pu^kib ucitelja jest, nastojati oko toga zadatka ; u torn lezi 
zvanje puckoga uSiteljstva, ono ce ga mo6i sdusno vrsiti onda, 
bude li samo nosioeem religiozno-cudorednih naSela, bude li na- 
rodu primjerom krieposti i 5estitosti, znafiajnosti i pofitenja, bude 
li zastupnikom naobrazbe i pravoga napredka. U torn po^iva ona 
etidka tocka, koja je kadra uditelja prikazati u njegovoj prayoj 



Digitized by VjOOQ IC 



BAD HRVATSKOGA ZAKONARSTVA NA POLJU UPBAVB. 39 

vriednosti, te mu pridignuti ugled i fitovanje; toj njegovoj duznosti 
imalo bi odgovarati ne samo pravo na placu, nego pravo takovo, 
koje ce u svakom pogledu 6uvati njegove gospodarske i dru^tvene 
prilike te njegovu osobnu nezavisnost. Hrvatsko u^iteljstvo nastojed 
popraviti svoje prilike imalo se je osoviti na ovu podlogu, a ne 
traziti zakloni§ta pod plaStem ^inovni^kim — mo^ebiti bi bilo bolje 
proslo nego li u istinu jest. Da vidimo sada, kako nam se u torn 
obziru prikazuje rad brvatskoga zakonarstva. 

Po starijih propisih osnovanih na »8yst. schol.*' postavljali bi 
ucitelje na katoli^kih trivijalnih dkolah oblasti diecezanske imaju6 
kod toga obzir na predloge onih, kojim je pripadalo pravo pre- 
zentacije, a to su bile ponajviSe obcine. Predlozi ovi slali bi se 
vazda putem kot. Skolskoga nadzornika t. j. podarhidjakona do- 
ti^noga kotara, koji je o predlogu takodjer* imao koju reci. Na 
glavnih Skolab imenovalo je ucitelje namjestni^ko viece, odnosno 
kasnije zemaljska vlada, na predlog doti^ne obcine; nu i ovaj pred- 
log iSao je putem diecezanske oblasti, te je crkva i kod glavnih 
Skola odludno uticala na imenovanje u6itelja. Glavno pravilo bilo 
je medjutim, da nitko ne moze biti postavljen pu^kim uditeljem, 
tko nije propisanim nadinom usposobljen, te da se kod namjestanja 
prije svega gledati ima ua sposobnost, revnost, dobro vladanje, 
religioznost i prakti^nu vrstnocu. PoduCitelje postavljali su kot. 
skolski nadzornici na trivijalnih, a zem. oblast na glavnih Skolah. 
Prihodi uditelja Rastojali su stranom u gotovu, a stranom u na- 
ravi; najmanja pla6a za u^itelja ustanovljena je na 200 for., a za 
podu^itelja na 100 for. Na mirovinu imali su prava samo uSitelji 
gradski te njihove udove i sirotSad; ufiitelji trivijalnih Skola nisu 
mogli traziti mirovine, nu slobodno im je bilo, makar su ostarjeli ili za 
dulje vremena oboljeli, ostati na svom mjestu, te im je na njihov 
zahtjev oblast diecezanska privremeno podielila pomagada (provi- 
zora). Udove i sirot^ad takovih u^itelja mogli su zahtievati pod- 
poru od ob6ine, nu ta podpora bila je obiSno vrlo mrSava. 

Disciplinarni odnosaji u^itelja bili su tako uredjeni, da je najviSe 
upliva na njihovu disciplinu vrSila crkvena vlast. Zupnik mogao je 
ozbiljno opomenuti uditelja sbog nemarnosti i ine neurednosti ; ako 
je ova opomena bezuspjeSnom ostala, opomenuo ga je pismeno kot. 
Skolski nadzornik; pak ako ni to nije koristilo, valjalo je ufiitelja 
prijaviti diecezanskoj oblasti, koja ga je mogla ukoriti te mu se 
zaprietiti odpustom, a prema potrebi mu postaviti provizora. Ako 
je kraj svega toga uCitelj uztrajao u nemaru, te ako je ugled i 



Digitized by VjOOQ IC 



40 FR. VRBAMid, 

boljak Skole zahtievao, imao se je ureda radi | renijestiti na 
makar i manje unosno mjesto. Napokon kad je sve to bilo aza- 
ludno, te kad ]e u6itelj postao krivcem tezkih povrieda, mogaoje 
biti odpudten i proglaSen nesposobnim za u^iteljsku slu^ba u obce. 
Nu ovaj kona^ni odpust mogla je izredi samo oblast zemaljska t. j. 
namjestni^ko yie6e, sasluiav prije diecezansku vlast. 8 podu^itelji 
bilo je u poslovih disciplinarnih laglje nego li s ufitelji ; njih je 
mogao naprosto odpustiti i kot. Skolski nadzornik, te ih liSiti prava) 
da budu namjeSteni u odnosnom kotaru; to isto je mogla u&initi 
i diecezanska vlast za obseg ciele biskupije, a namjestnidtvo za 
obseg ciele zemlje. 

Tko na temelju ovih pravila potanje razmotri osobni polozaj 
uditelja, ne ce se ^uditi nezadovoljstvu hrvatskoga aditeljstva; du 
kraj svega toga ipak jse mora priznati, da je taj polozaj u mnogom 
bio sgodniji nego li danas. Cim se pokazaSe prvi traci ustavnoga 
zivota, pomelo se je nastojati, kako da se promieni taj polozaj 
hrvatskoga uditeljstva. Tako je vec u osnovu sabora od g. 1861. 
uvrStena ustanova, da svaki u6itelj^ koji je sluzio 30 godina, ima 
pravo na mirovinu. U predlozih podneSenih saboru g. 1869. nala- 
zimo ve6 zivlje nastojanje o promjeni tih odnoSaja. Koli u osnovi 
desetorice toli u onqj pu6kih u6itelja prikazuje se prije svega na- 
stojanje, kako da se popravi materijalni polozaj u^itelja; obdinam 
daje se pravo izabirati pu£ke u^itelje, a zemaljskqj se vladi pre- 
pa$ta potvrda obavljenoga izbora; razlika je ipak medju jednom 
i drugom osnovom ta, da osnova desetorice zastupnika nz to pri- 
drSaje upliv crkvenim vlastim na imenovanje u^itelja. Jedna i dniga 
osnova proglaSuje uditelje za dinovnike, te napose naglaSuje osnova 
pu6kih uditelja, da su u^itelji 6lnovnici zemaljski ; nu ni jedna od 
predlozenih osnova ne uredjaje disciplinarnog postupka, vec se 
samo u svakoj od njih ustanovljuju organi, koji 6e postupati proti 
u^iteljem. Po osnovi u^itelja takav je organ u prvoj molbi zupa- 
nijski a u drugoj zemaljski dkolski odbor; do^im osnova desetorice 
spominje samo to, da je zemaljska vlada u sporazumku s diece- 
zanskom oblasti vlastna u^itelja degradirati ili maknuti. iSvim po- 
kusom, da se konadno urede osobni odnosaji u6itelja, koli oulm a 
saboru toli onim izvan sabora, u^injen je kraj zakonom od g. 1874 
USitelji proglaSeni su za javne finovnike, a kao uvjet za njihovo 
namjeStenje postavljena je posebna kvalifikacija t. j. ufiteljska 
svjedofiba, ste^ena na javnoj u^iteljskoj §koH. Prave u&telje ime- 
nuje vlada na trojni predlog obcine odnosno privatne osobe, koja 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAKONARSTVA NA POLJU UPRAVB. 41 

ima pravo predlogE; a narujestue zupanijski Skolski nadzornik. Za 
izpra^njeno uditeljsko mjesto ima se vazda razpisati natie6aj. Ma- 
terljalni poloiaj u^itelja uredjen je na bolje; placa im je poviSena 
tako, da su pu6ke §kole u torn obziru razdieljene u ^etiri razreda, 
te je za §kole prvoga razreda ustanovljena najmanja placa od 
700 lor., a za one od 6etvrtoga razreda od 350 for. i 157© u ime 
stanarine ; nadalje su uvedeni petgodignji i drugi neki osobni do- 
platci, i stalno uredjeno pravo na mirovinu uditelja, te njihovih 
udova i njihove sirotCadi. Osobni polozaj uditelja i njihova stal- 
nost u sluzbi osigurani bijabu ovim zakonom barem na papiru u 
toliko, §to u^itelj niti je mogao biti odpuSten s uditeljskog mjesta, 
na kojem je sluzbovao, niti izgubiti pra^^o, da gdje drugdje bude 
postavljen za uditelja, niti ga je u obce mogla sti^nuti kakova 
disciplinarna kazan bez valjano provedene disciplinarne iztrage, u 
kojoj je doti^ni u^itelj morao biti sasluSan i krivnja njegova pod- 
puno dokazana. Disciplinarno kazniti mogla je uditelja samo vlada ; 
obcinski odbor bio je vlastan u^itelja opomenuti, a Skolski nadzor- 
nik mogao mu je podieliti ukor. 

Najnovijim zakonom od g. 1888. opet su znatno promienjeni 
osobni odnoiaji pu^kih u^itelja. 

Na^elo, da su u^itelji javni dinovnici, provedeno je podpuno, a 
pu6ke Skole postale su, ako i ne po imenu a ono de facto, zavodi 
drzavnimi; koje uzdrzavaju obcine. I po novom zakonu imenuje 
vlada u pravilu uslied razpisana natiedaja prave utitelje, ne vi§e 
na predlog obcine t. j. obcinskoga zastupstva, nego na predlog 
obcinskoga skolskoga odbora odnosno privatne osobe, koja ima 
pravo predloga. Nu vlada je vlastna „ako u interesu slu^be pro- 
nadje nufdnim" i bez natiedaja, dakle i bez obzira na gornji pred- 
log, imenovati uditelje, a isto tako vlastna je, u interesu sluzbe, 
ne pitajuc nikoga i premjestati uditelje. 

Namjestne uditelje i uditeljsko osoblje za neobvezne u^evne struke 
postavlja ^upanijska ikolska oblast na predlog zupanijskog Skolskog 
nadzornika, a na viSih pudkib Skola zemaljska vlada na predlog 
zupanijske oblasti. Materijalni polozaj uditelja u mnogom je pro- 
mienjen, jer je za sve ustanovljena jednaka pla6a od 400 for i 
Btanarina od 100 for., te su neke preinake izvedene i glede ostalih 
pristojba, napose je pako odredjeno, da u buduce imadu prestati 
sva beriva u naravi, u koliko su ih uditelji dobivali u ime u^i- 
teljske sluzbe. 



Digitized by VjOOQ IC 



42 PR. VRBAN16, 

Propisi, koji se ii6u mirovine ufiitelja te njihovih udova i sirota, 
izvedeni su tako rekuc do najmanje potankosti, te je provedena 
znamenita promjena, po kojoj su u^itelji istom nakon 40 godioa 
sluzbe vlastoi zahtievati, da dodju u mir, te da im se kao miro- 
Tina ozna^i ciela dosadanja placa. Do sada bilo je to razdobje 
ustanoyljeno na 30. godina, a bilo je vremena, kad su u^itelji u 
uciteljskili skupStioah, zabtievali, da se ono odredi na 25 godina. 
Vazna je promjena udinjena glede u6iteljica, one su dosele bile pod- 
puno ravne ufiiteljem ; po najnovijem zakonu nije medjutim uSi- 
teljicam slobodno udavati se ; ona, koja se uda^ smatra se, kao da 
se je dobre volje odrekla sluzbe. 

I u disciplinarnom postupku izvedene su mnoge vazne preinake, 
koje disciplinu napram pudkim u^iteljem dovode u sklad s posto- 
je6im sustavom politidke organizacije. 

Obcinski Skolski odbor moze u^itelja opomenuti, kotarska obiast 
ukoriti, a karnostno povjerenstvo upravnoga odbora zupanije od- 
pustiti; svili drugih kaznah odluduje zupanijska obiast. Propisi 
disciplinarnom postupku dosta su potanko navedeni^ te se napose 
na njihovu temelju u^itelj sbog kazne moze premjestiti na drugu 
Skolu ; dosadanji zakon takove ustanove nije poznavao. O disci- 
plinarnih kaznah odlu^uje u posljednjoj molbi zemaljska vlada. 

Iz ovoga razvitka pravnih odnoSaja pu^koga uditeljstva provi- 
ruje, kako se je svagda djelovanje pudkih u6itelja stavljalo u uzku 
svezu s napredkom naroda, kako se je sudilo, da u6iteljsko zvanje 
ima javni karakter, te kako se uslied toga javnoga karaktera njihove 
sluzbe smatralo potrebnim zahtievati strukovnu sposobnost za one, 
koji se kane posvetiti tqj sluzbi, osigurati im gospodarski polo^aj, 
te zakonom zastititi njihova prava i urediti njihove duziiosti. Nu 
u torn nastojanju nije se medjutim vazda imalo na umu, da pu^ke 
Skole nisu zavodi drzavni nego zavodi obcinski, te da uslied toga 
pu^ki ufiitelji, ako se vec i smatraju za cinovnike, nemogu biti 
^inovnici drfavni, vec dinovnici samoupravnih organa t. j. obcina. 
Na ovu okolnost nije se u cielom razvoju uditeljskoga prava uzi- 
mao nikada dovoljan obzir; a cim se je zakonar<9tvo od ovoga 
stanovista viSe udaljivalo, tim je slabiji postajao upliv obcina na 
pudke ufitelje, dok napokon nije obcini preostalo nisto drugoga, 
nego uzdrzavati Skolu i placati ucitelja. Pravo prezentacije, koje 
je jo§ donekle preostalo, nije kadro u nidem zamieniti onoga prava, 
Sto bi ga obcine morale vr§iti na one zavode, koje one uzdr^avaju, 
ne same zato, jer to pravo ne vrSi viSe obcina po svom zastupstvu, 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HBVATSKOGA ZAK0NAR8TVA NA POUU UPRAVB. 43 

nego po posebnom skolskom odboru, u kojem je obcina zastupana 
samo po dva do najviSe pet zastupnika, ye6 i zato, jer je vladi 
slobo^no namjeStati i premje$tati uditelje iz jedne obcine u drugu 
i bez obzira na predloge toga odbora. 

Pu^ka obuka spada bez dvojbe u Dajznamenitije zadatke upravne, 
all njezino unutarnje bivstvo i njezina posebna narav uzrokom su, 
da se ova upravoa grana vi§e nego li ijedna druga n tiesnu svezu 
dovodi sa slobodnom upravom. Borba, koja se je u novije doba 
Yodila o konfesionalnih Skolab, bila je podjedno i borba o uticaju 
samoupravnih orgaoa na pu^ku obuku. Pokret, pod uplivom kojeg 
je i nastao zakon od g. 1874., zahtievao je slobodnu dkolu, ali se 
je drzalo, da se ta sloboda moze provesti samo onda, ako se pudke 
Skole posvema liSe karaktera konfesionalnoga. Dogodilo se je ovo 
posljednje, ali se nije postiglo ono prvo. Najprvo se je pod lozin- 
kom slobodne dkole iztisnuo iz pii6kih Skola karakter konfesio- 
nalnih te u istinu — ako i ne posvema, a ono u dosta znatnom 
obsegu, uzeo obzir na slobodnu upravu; na napokon je poSlo za 
nikom iztisnuti iz Skolskoga zakona i taj elemenat, te pu^ku Skolu 
u^initi posvema zavodom drfavnim, a obcini ostaviti samo terete. 
Znanost upravna ovoga stanoviSta ne moie odobriti, ona bi doduSe 
htjela na obcinu svaliti teret za osnutak i uzdriavanje pu^kih 
Skbia te za place u^itelja, ali zato sdruge strane zahtieva, da se 
obcini prepuste samostalna prava na Skolu, priznavajuci dri^avi 
B jedne strane pravo nadzora putem posebnih Skolskih nadzornika, 
a 8 dnige strane uticaj na usposobljenje uditelja putem uditeljskih 
Skola i posebnih u^iteljskih izpita. Tamo, gdje driava sama uzdr- 
isLje Skole i placa u^itelje, mogu se one smatrati dr^avnimi zavodi, 
te ne ima s uadelnoga glediSta ni prigovora, da stoje pod neposred- 
nom upravom drzave. 

Bile medjutim fikole zavodi obcinski ili dr^avni a uditeiji fiinov- 
nici obdine ili drzave, nikada nije se smjelo zaboraviti, da je zada- 
tak njihov po naravi njibovoga zvanja drugi od zadatka ostalih 
dinovnika, te da uslied toga njihove sluzbovne, odnostie discipli- 
name, prilike valja urediti drugim na^inom nego li kod 6inovnika 
biio dr^avnih bilo ob6inskih. Ako je zadatak disciplinarnoga prava 
dinovnika osigurati s jedne strane uredsku njihovu posluSnost u 
okviru granica opredieljenih ustavom, a s druge strane zastititi 
njihove osobne, gospodarske i druztvene interese proti svitn poslje- 
dicam, koje bi po njih mogle na^tati s razloga, gto oni proti 
zapoviedim vi§ih organa svoje djelovanje osnivaju na ustanovah 



Digitized by VjOOQ IC 



44 FB. YRBANld, 

zajamdenih zakonom': to kod pudkih uditeija o takovoj uredskoj 
posluSnosti ne mo2e biti ni govora, posluSnost uditelja sasvim je 
druge naraviy jer ae nalozi viSih organa obzirom na uditelje »pu£ke 
mogtt kretati samo u okviru onoga zadatka, Sto ga zakon namje- | 
DJuje pudkoj Skoli, te se moga protezati samo na duinost u6itelja: 
yydjecu religiozno i cudoredno odgajati, razvijati im dusevne i tje- 
leftDe sile, te ih pou^vati u najpotrebitijem za gradjanski zivot 
zvanju i umienju.'^ Da li su uditeiji u pojedinom slucaju pogrie- 
Sili proti ovim svojim duzDOstim, te da li su u svom osobnom 
zivotu zaSli s puta, Sto im ga ozna^iuje ^ast, dostojanstvo i ugled 
a^iteljskoga zvanja, o tom bi se imala presuda ostaviti samimu£i- 
teljem, te iz njihove sredine stvoriti disciplinarni organi, koji bi 
imali suditi o povriedafa uditeljskih du£nostih. U razvitku hrvatskoga 
zakonodavstva nije se na ovu okolnost uzimao nikakav obzir^ te 
su za upravne dinovnike i za uditelje, kako gore razvismo, u po- 
sloWfa disciplinarnih danas postavljeni jedni te isti organi. Znanost 
upravna ovakovoga organizma pohvaliti ne mo2e. 

Jod je jedna va^na todka, koju spomenuti moramo, kad govo- 
rimo razvitku zakonskih ustanova pu^ke obuke, a to je razpo- 
red puikih Skola u njihove pojedine vrsti i naucna osnova same 
puSke obuke. 

Yec po propisifa uvedenib prije povracenoga ustava spadala su i 
zabaviSta u sustav pudkih Skola, akoprem su ih smatrali pukimi 
humanitamimi zavodi, koje u pravilu podizu i uzdrzavaju privat- 
nici. Prave pu^ke Skole bile su dvovrstne: nize i viSe. Ni£e ili 
inade trivijalne bavile su se elementarnom obukom u pravom smisia 
riedi; pokraj religiozno-cudorednoga uzgoja bio im je zadatak „pri- 
baviti djeci najnuzdnije znanje za zivot". Vige pudke Skole bile 
su s jedne strane pripravom za srednja u^iliSta, do^im su s druge 
strane bile svezom medju elementarnom obukom i viSjom naobraz- 
bom, te im je u ovom drugom pogledu bio zadatak Siriti obcenitu 
obrazovanost medju one slojeve ziteljstva, koji se nisu zado- 
voljili 8 obukom u pudkoj Skoli, a nisu se ili htjeli ili mogli po- 
svetiti dalnjim naukom. ViSe pu6ke Skole ili su glavne ili opet 
gradjanske, ove posljednje nisu bile drugo nego li spoj glavne 
Skole sa dva ili tri razreda dolnje realke, te im se je mogao pri- 
dodati joS koji razred za specijalnu kakovu struku bilo gospodarsku 
bilo opet obrtnu. Trivijalna Skola imala je tri, a glavna ^tiri 

* Vidi Stein: „Die voUziehende Gewalt" str. 249. 

Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAKONARSTVA NA POLJU UPRAVB. 45 

razreda. Rod ove razredbe nauka uzimao se je obzir i na jiensku 
djecu, te je i u starijih propisih bilo izre^eno na^elo, da se uzgo] 
i obuka zenske djece urediti imadu prema posebitostim i poseb- 
nomu zadatku i^enskoga spola i to u koliko se samo provesti dade 
u posebnih zavodih. Organizacija zenskih Skola u ostalom bila je 
tako uredjena, da su one imale karakter trivijalnih ili najviSe 
glavnih pu^kih $kola. U ostalom bilo je slobodno pou^avati i u 
posebnih privatnih zavodih, koji se mogoSe urediti za obuku pred- 
meta trivijalne, glavne ili gradjanske Skole, ali samo s dozvolom 
natnjest. vieca uz sporazumak doti6ne diecezanske oblasti. Ovakove 
privatne Skole, ako nisu imale posebne dozYoie, nisa bile vlastne 
ni dr^ati javnih izpita ni izdavati valjanih svjedo^ba, dozvolu ta- 
koYu davalo je ministarstvo na predlog namjestnidkoga vieca i 
biskupske oblasti. U6enici^ koji su polazili ovakovu privatnu ikolu, 
a htjeli sn imati svjedodbu o napredku, morali su se podvrci izpitu 
na takovoj javnoj Skoli, koju je namjestni^ko vie6e narodito ovla- 
stiio, da se moie baviti takovimi izpiti. 

U neposrednoj svezi s pu^kimi Skolami bile su tako zvane ope- 
tomice ili produzne skole, u kojih su djeca, svrSivSa pu6ku Skolu, 
imala stranom opetovati, a stranom nadopuniti ono, Sto su naudila 
u pudkoj Skoli. U ovih opetovnicah poucliavala bi se i mu^ka i 
zenska djeca najmanje tri godine, redovito do navrSene 15. godine 
i a predmetih potrebnih za praktidki £ivot, te se je kod te obuke 
gledaio na selu na ratarske, a u gradovih na obrtne prilike zitelj- 
stva. Obu(5avalo se je redovito samo po nedjeljah i po svetcih. Ove 
opetovnice nadomjeStale su danaSnje tako zvane Segrtske Skole, te 
su nau^nici obrtni, bez obzira na dobu, morali poiaziti opetovnu 
§koIa sve dotle, dok je trajalo vrieme njihova nau6anja 

Zaklju^ak sabora od god. 1861. nije u glavnomu niSta mienjao 
na ovom razporedu pu^kih $kola; razredba u ni£e i viSe u^ione 
razlikuje se samo po imenu od razredbe u gkole glavne i trivijalne. 
U tom pogledu ne razlikuje se ni osnova pu^kih u^itelja od god. 
1869., i ona dieli pu^ku Skolu u vigu i nizu, samo Sto prema 
okolnostim dopuSta, da u gradovih i trgoviStih ona ima i pet raz- 
reda. Mnogo dalje ide osnova desetorice. Ona dieli pu^ku skolu 
ponajprije u po6etnu sa tri i glavnu sa 6etiri razreda, te prislanja 
uz nje opetovnice, koje bi imale biti posve onako uredjene kao 
sto su to odredjivali postoje6i stariji propisi. Da se pako u narodu 
naobrazba razgrani, odredjuje osnova, da se u ve6ih mjestih osnuju 
vi§e pudke, a napose u gradovih za obrazovanje djevojaka vige 



Digitized by VjOOQ IC 



46 FB. VRBANI6, 

djevoja^ke udione. Povrh toga spominje ova osnova obrtni^ke i 
trgova^ke . u^ione. Zakon od god. 1874. dokida svaku dosadanja 
razliku izmedju glavnih i trivijalnih u6iona, te progla§uje sve obce | 
pudke skole u^ioDami od ^etiri razreda. Uz nje prislanja zakon i 
opetovnice; njihova uredba ne razliku je se medjutim u na^lu od 
starijih propisa, samo §to je trajanje opetovne obuke obaljeno od 
tri na dvie godine, ali je za to odredjeno, da se opetovna obuka 
drzi dva put na tjedan, a ne kao §to je do sada bilo samo ne- 
djeljom i svetcem. Pokraj ove obce pu^ke Skole uredjuje zakon 
kao njezin nastavak Skolu gradjansku, ko]a je imala preuzeti za- 
dacu nesamostalnih realka^ koje su po starijih propisih bile spojene 
8 glavnom pu^kom Skolom. Ove gradjanske skole odieljenB su od 
obcih pu6kih, te im je zadatak nastaviti nauk pu^kih Skola obzi- 
rom na obrt, trgovinu i „umno" gospodarstvo. Ova gradjanska 
Skola mogla se je ustrojiti sa tri i vise razreda a slobodno je bilo 
8 dozvolom vlade razSiriti i broj predmeta ustanovljen zakonom. oto 
se napokon ti^e privatne obuke, to ju i zakon od god. 1874. ure- j 
djuje u prili^nom suglasju s propisi izdanimi jos prije god* 1861., | 
te pridriaje zem. vladi izklju6ivo pravo dozvoljivati osnutak pri- | 
vatnih pu^kih Skola. I 

Zakon od god. 1888. dieli pu^ke Skole u nize i viSe; u ni^ih | 
gkolah, u kojih je obuka obvezatna, postoje detiri razreda, te su | 
djeca, koja ne polaze viSe pu^ke ili srednje Skole, du^na 6etvrti 
razred polaziti dvie godine, buduc obvezatnost pudke obuke traje 
pet godina. Slobodno je medjutim prema okolnostim kod pojedinih 
Skola mjesto toga ustrojiti i poseban peti razred, a mogu se prema 
mjestnim potrebam s pu^kom Skolom spojiti i posebni strukovni 
te^aji. S ni^imi pu6kimi Skolami spaja zakon opetovnice, ove su 
uredjene pnako, kao Sto po zakqnu od g. 1874., s torn samo raz- 
likom, da se trajanje opetovne obuke moze produljiti i na tri 
godine. Zadatak dosadanjih gradjanskih Skola imade preuzeti visa 
pudka Skola, u kojoj ucl^enici, koji ne polaze na visa u^iliSta, na 
stavljaju „nauk nizih pu^kih skola prema zahtjevom dalnje obcenite 
naobrazbe i prema posebnim zahtjevom prakti^noga ^ivota s ob- 
zirom na obrt, trgovinu i gospodarstvo". Prema tomu diele se ove 
vige puSke Skole u tri skupa: u gospodarske^ obrtnitke i trgovadke; 
sva tri skupa imadu neke obdenite predmete, a svaki opet od njih 
prema svorau karakteru opet posebne. Obuka na ovih viSih skolah 
traje najviSe 5etiri godine. Pravila glede privatnih Skola nisu ovim 
zakonom promienjena 



Digitized by VjOOQ IC 



BAD HRVATSKOGA ZAKONARSTVA NA POLJa UPRAVB. 47 

Tko bi htio podpuno i temeljito ocieniti ovu razporedbu nauke 
u pu6koj skoli, te razmotriti, kako se je ona razvijala u na§em 
pozitivnom pravu, ne bi se smio ograni5iti samo na rad hrvatskoga 
zakonarstva, ve6 bi raorao razmotriti^ kako se je pudka nastava u 
obce razvijala u Hrvatskoj ; jcr je s jedne strane uprava sama bez 
zakonodavstva ne samo izgradila pojedina nadela iztaknuta u za- 
konu, vec je preSia i preko toga okvira osnivajud Skole, na koje 
zakon nije ni mislio do^im se je s druge strane pokraj hrvatskoga 
zakonarstva a razporedbu nauke uplelo i zajednidko hrvatsko- 
ugarsko zakonarstvo. ^ Ne ima dvojbe, da ce se ovakova ocjena 
morati izraditi, kad se bude prosudjivao kulturno-histori6ki razvoj 
na§ega naroda ; tomu zadatku morati 6e se podvrci glava, koja je 
izmedju ostalog duboko proniknula u bivstvo, narav te u na^ela 
pedagogije, bez koje uprava nije ni kadra provesti vaijane raz- 
poredbe nauka. Nu i bez obzira na ovakovu ocjenu moramo pri- 
znati, kako se danas koli^ina nauke, Sto ju pruza pu6ka skola, 
Bve to viSe odmi6e od elementarne naobrazbe^ te kako taj obseg 
nauke sve to ve6im postaje Pu^ka §kola nije danns vi§e zavod, 
koji djetetu pruza samo prva poSela i prve uvjete svakoj daljnjoj 
obrazovanosti; ona nije viSe ni puka priprava za dalnju obrazovanost 
— ona je u mnogom pogledu preuzela vec zna^aj pravih strukovnih 
skola. Gospodarske prilike naroda nasega, a napose slab napredak 
na polju ratarstva i obrta, bijahu razlogom, da se je kod obrazovanja 
naroda morale gledati i na uzgoj narodno gospodarski, a sbog 
pomanjkanja posebnih strudnih gospodarskih Skola, da se je morale 
misliti, kako da se uz pripomo6 pu^ke Skole pridigne privredna 
sposobnost naroda, i time razviju prvi temelji za narodno- ekonomski 
napredak. Po starijih propisih, kako su obstojali joS prijeg. 1874. 
pak i po zakonu od god. 1874.; mislila se je ova svrha postici 
prije svega take zvanimi nedjeljnimi Skolami ili opetovnicami, koje 
u istinu nisu nego nastavak elementarne obuke, a namienjene su 
bile onim, koji su naumili u pudkoj skoli dovrSiti svoju obuku. 
Na gospodarske prilike gledalo se je u tih nedjeljnih skolah u 
toliko, §to se je elementarna obuka obazirala na predmete potrebite 
za praktidni zivot, i to na selu na predmete ratarske, a u gradovih 
na predmete obrtne. Razumieva se, da su ti obziri bili naravi 

* Tako je bilo sa tako zvanimi segrtskimi skolami, o kojih govori 
zakon obrtni, zak. ^lan. XVII. 1884. zajednickoga hrv. ug. sabora; na 
temelju kojeg zakona je kasnije vlada izdala i posebnu naucnu osnovu 
za te skoie. 



Digitized by VjOOQ IC 



48 FR. VRBANI6, 

ob6enite, te da se napose nije p;ledalo ni na pojedine grane ra- 
tarstva ni na pojedine struke obrta. Nu dok su ove nedjeljne §kole 
bile obvezatne za svakoga, tko svoje naobrazbe nije nastavio preko 
pu6ke Skole; dok napokon ni prakti^na obuka u tih opetovnicah 
nije premasila narav elementarne obuke: bila je s druge strane 
nakana uz ove opetovnice u organizam pu£ke Skole uvesti sustav, 
koji bi pufiku Skolu udinio podjedno zavodom, u kojem bi se u6e- 
nici pripravljali za dalnju ob6enitu obrazovanost. Glavni smjer, za 
kojim se je kod toga iSlo, bio je naravi realistidne, nauka u tih 
fikolah nastqjala je oko obde gospodarske naobrazbe, zato bijahu 
te gradjanske Skole, ili male reaike, spqjene s pu6kom Skolom, 
ili su, kao Sto je bilo kasnije, preuzele zadatak tako zvanih ne 
samostalnih realka. Danas medjutim polaze pu£ke Skole, barem n 
svom nastavku, opet za korak dalje. 

Akoprem je narav opetovnica ostala ista kao Sto po zakonu od 
g. 1874., danas su viSje pu<5ke Skole postale prave stru^ne Skole, 
u kojih se pripravlja znanje i vjeStina potrebita za gospodarsku 
produkciju pojedine vrsti. Bila je dobra misao, da se ove Skole ne 
nazivaju viSe gradjanskimi, jer ne idu samo za obcenitim obra- 
zovanjem, ali mi se 6ini, da bi ih valjalo sasvim izlu^iti iz suatava 
pu6kih Skola: one predpostavljaju vec svrSenu elementarnu obuku: 
tko nije svrSio nize pu^ke Skole, taj ne moze u viSu. Danasnje 
viSe pu^ke Skole u istinu nisu pu^ke Skole, nje bi valjalo uvrstiti 
u sustav posebnih gospodarskih stru^nih Skola, kao Sto su na pr. 
Skole obrtne, ratarnice, koSaradke, drvorezbarske Skole itd. Razlog, 
8 kojega to u^injeno nije, bez dvojbe je taj, Sto se joS i danas 
sva naSa obuka dieli u ni£u, srednju i viSu. Ead se jedanput na- 
pusti ovaj temelj za razdjelbu cjelokupne nastave, te kad se 
ta razdjelba udesi i obzirom na upravno glediSte: tada viSe ne 
cemo u sustav u pu^kih Skolah nalaziti u^ioua stru^nih, tada se 
ne 6e sbivati, kako se dogadja danas, da se jedan dio stru^nih 
Skola uvrStuje u sustav visokih Skola, (kao Sto su na pr. Skole 
farmaceutske), drugi u sustav srednjih (trgovaSka Skola), treci u 
sustav nizih Skola (ratarnice), a ^etvrti u nijedan od ova tri skupa 
(obrtne Skole). U ostalom mora se priznati, da farvatsko zako- 
narstvo ob organizaciji ove gospodarske naobrazbe, bila ona ob- 
cenita ili stru^na, nije u zakonu pu^kih Skola nigda bilo posve 
na ^isto. Zato i nalazimo glede toga u zakonu toli Siroku podlogu, 
da je napokon vlasti izvrSujucoj ostavljeno otvoreno polje, kako 
ce, a da ne dodje u opreku sa zakonom, urediti ne samo obcu 



Digitized by VjOOQ IC 



BAD HRVATSKOGA ZAKONABSTYA NA POLJU UPRAVB. 49 

nega i posebnu stru^nu gospodarsku obuku, dapaSe i najnizu vrat 
elementame obrazovanosti, kao §to au zabaviSta. Ne treba se s toga 
^uditi, ako je u nas veci dio strudnih Skola naatao bez sudjelovanja 
hrvatskoga zakonarstva, te ako ma se je ustrojatvo pojedinih ta- 
kovih zavoda dojavilo Dajvise onda, kad'je saboru valjalo dati 
novaca za takovei Skole. 

Izmedja strucnih Skola, ob osnutku ko]ih se je razpravljalo u 
hrvatskih saborih; u prvom nam je redu spomenuti ffospodarsko i 
sumarsko uiiliSte u Krizevcih, 

Vee godine 1853. radilo se o torn, kako da se u'Hrvatskoj po- 
digne gospodarska udiona;^ dini se medjutim da izprvice u nas 
nije bilo prave volje zasnovati takav zavod ; ali kad se je opazilo, 
kako uslied preinake upravnoga sustava i uslied poviienja poreza 
materijalne prilike naroda, osobito seljaka^ okrecu sve to na gore ^ 
mislilo se je ovoj hevolji doskoditi osnutkom „g08podarske u6ione 
i ratarnice, u kojoj bi se ne samo sinovi one vlastele, koja sama 
svojimi dobri upravljaju, nego i valjani gospodarstveni dinovnici 
za sluzbu viSih zemljo-posjednika znanstveno u umnom gospo- 
darstvu obrazovali, pa i seljadki sinovi praktidno u valjanom po- 
Ijodjelstvu i u drugih strukah selskoga gospodarstva podu^avati 
mogli/ Nakon dugotrajnih priprema i razprava, te nakon §to je 
posebno povjerenstvo vjeStaka u BeSu sastavilo osnovu, po kojoj 
bi se u obce imala uredjivati srednja strudtia u6ililta: dozvoljeno 
bade carskom odlukom od 9. lipnja g 1857. u na^elu, da se za 
Hrvatsku i Slavoniju podigne u Krizevcih gospodarsko* Sumarsko 
uciliste i ratarnica. Sada istom nastade razprava, od kuda da se 
uzme novae potrebit za ustrojstvo i uzdrzavanje toga zavoda. 
Razprave te trajale su dugo vremena^ te se 6ini, da bedkoj vladi 
ipak nije bilo s voljom, da se u Hrvatskoj ovakav zavod osnuje; 
jer je god. 1859. napokon izjavila, da ne moze dozvoliti osnutka 
toga zavoda, toboze sbog nepovoljnih financijalnib odnosaja na- 
stalib uslied rata god. 1859. Uztrajnosti tadanjega namjestnidkoga 
vieca podje' ipak za rukom provesti misao, oko koje se je nastojalo 
vec toliko godina. U travnju god. 1860. dozvoljen bude osnutak 
^ospodarsko-Sumarskoga u^iliSta i ratarnice u Krizevcih, a koncem 
studenoga iste godine bade i sam zavod otvoren. Sabor hrvatski, 

* Vidi . ^izvjesde o kr. gospodarskom i sumarskom uSilistu u Kri- 
zevcih* god. 1879. 

* Vidi predlog bana Sok^evica o torn zavodu u ^Saborskih spisih*t 
od g. 1861. svez. III. str. 108. 

a. J, A. 01. 4 



Digitized by VjOOQ IC 



50 FR. VBBANI6, 

koji se fe sastao g. 1861., naSao je ve6 sve gotovo, te je samo a 
LXXVII. sjednici potvrdio ono, Sto je u torn obzira izvrSujuca 
vlast udinila : inartikulirav kao 6\. 43. pravila toga zavoda stvorena 
joS za vrieme absolutizma. 

G-od. 1866. poslalo fe hrv, slav. gospodarsko dru^tvo predstavku 
na sabor, u kojoj je molilo, da se krii^eva^ki gospodarski zavod 
nadopuni, te u Kriievcih pokraj ratarnice podigne posebna vino- 
gradarska Skola. Sabor je medjutim u LXVII. svojoj sjednici od 
4> sieclinja 1867. pristao uz izvjegtaj svoga odbora^ koji je predloMo, 
neka vlada, koliko mo^e bez bitne promjene sustava, u zavodu 
krizeva^kom nastoji administrativnim putem Stogod u torn obzira 
u^initi; jer da sabor niti ima vremena niti sgode, da u torn pogledu 
stvori kakav zakon^ koji bi mienjao organizaciju kri^evadkoga 
zavoda, koja da je tim manje nuidna, jer da krizeva£ki zavod 
vrlo „plodono8no dieluje", te spada medju najbolje strukovne za- 
vode u zemlji. Nu nije proteklo dugo vremena, te su se pocele 
dizati tnzbe na ovaj zavod sbog slaba uspjeha, a pokazalo se je 
napose, kako je frekventacija na gospodarsko-iumarskom udiliStu 
tako malena, da je nastalo ozbiljne bojazni, je li taj zavod u obce 
kadar zadovoljiti zadatku, koji mu je namienjen. 

Tuzbe ove vrtile su se poglavito oko toga, da u zavodu niti 
ima dobrih u^itelja, niti valjano uredjenih sbirka, te da je uprava 
zavoda loSa a disciplina. razklimana. Kad su te tuzbe doSle do 
sabora, zakljudeno bude ponajprije u sjednici od 15. kolovoza 
1873., a zatim ponovno u sjednici od 16. rujna iste godine, pri- 
godom razprave proradunske, pozvati vladu, neka izpita napredak 
kri^eva^koga gospodarsko-sumarskoga u6ili§ta, te neka prema tomu 
u6ini saboru predlog, kako da se taj zavod preustroji. Povodom 
tim sazvala je vlada posebno anketno povjerenstvo, koje se je 
uvjerilo, da su gore navedene tuzbe temeljite, te s toga savjetovalo 
vladu, kako da se tomu zlu doskodi. Na temelju razprava toga 
povjerenstva izradila je vlada i u saborskoj sjednici od 13. srpnja 
1876 saboru predlozila osnovu zakona „o preustrojenju h\ gospo- 
darskoga i Sumarskoga uciliSta u Krizevcih.*" Sabor je ovu osnovu 
razpravio u sedam sjednicah, te ju je nakon neznatnih promjena 
u trecem ^itanju kona^no prihvatio u sjednici od 10. kolovoza 

1876. Nakon dobivene sankcije, po^ela se podam od 1. listopada 

1877. ova osnova provadjati kao „zakon od 21. siecnja 1877. 
preustrojenju kr. gospodarskoga i sumarskoga ucilista u Krizevdh^- 
Na^elne razlike medju prvobitnim ustrojstvom ovoga zavoda 1 



Digitized by VjOOQ IC 



BAD HRYATSKOGA ZAKONARSTYA NA POLJU UPRAVB. 51 

njegovim preu8tro]8tvom ne ima; on je ustrojen po uzoru slidnih 
zavoda ii Austriji, te sastoji iz dva diela: iz viSega i niiega; viSi 
odjel ima zadatak, teoreti6ki i praktidki uzobraziti mladei u struci 
gospodarskoj i Sumarskoj, da bude mogla stedeno znanje upotriebiti 
budi u javnoj budi u privatnoj slu^bi, budi u vlastitom gospo- 
darstvu ; nizem pako razdjelu ili ratarnici bila bi duznost seljadke 
mladice odgojiti i uzobraziti za valjane seoske gospodare. Ratarnica 
uredjena je kao internat, a nauka u njoj traje tri godine; tko ho6e 
da bude primljen n ratamicu, treba da je svrSio pudku Skolu. ViSi 
odjel ozna^en je kao srednje u^iliite, u koje se prelazi nakon 
svr§enoga detyrtoga razreda gymnazije ili realke. Za svaku straku, 
koli gospodarsku toli Sumarsku, razSirena je po novijoj uredbi 
obuka na tri godine, do^im je po prvobitnom ustrojstvu ona trajala 
samo dvie. Uslied toga je nau5na osnova za pojedine predmete 
znatno popunjena, a da se na put stane gore navedenim tu^bam, 
uvrstene su u noviji zakon ustanove, koje smieraju na organizaciju 
izpitnoga sustava i na kvalifikaciju u^iteljskoga osoblja. Da se 
pako razgrani strukovna obrazovanost u posebnih granah gospodarske 
industrije, oviastuje zakon vladu, da mo£e prema potrebi ustrojiti 
posebne te&ye za vrtlarstvo i vinarstvo, za mljekarstvo i druge 
grane. 

Prigovaralo se ovomu zavodu Sto mu drago, pore6i se ne moze, 
da mu organizacija po^iva na podlozi, kojo] sa glediSta upravne 
znanosti prigovora biti ne moze. On je osnovan u svrhu prakti^noga 
gospodarskoga ^ivota, i prema tim potrebam uredjena je nauka 
na tom zavodu, koji ne ima uslied toga biti pripravom za dalnju 
viSu uzobrazbu, vec na kojem se ima zakljuditi obrazovanje za 
pojedino ve6 opredieljeno gospodarsko zvanje. Bai zato opravdana 
je razdielba ovoga zavoda u dva diela u villi i niii, koji su 
obzirom na sustav obuke prema svojoj naravi i praktidnoj svrsi 
posve odieljeni, te ih ve£e samo s jedne strane vez potrebitih udila, 
koja se ponajvige sastoje u zavodakom gospodarstvu, a s druge strane 
zajednidka uprava zavoda. Obzirom na to niti je bio opravdan 
zabtjev, da se ovo ufiliSte prenese u Zagreb i spoji sa sveu(5ili§tem, 
niti se mogu odobriti razlozi, koji su taj zahtjev odbijali jedino 
8 razloga financijalnih ; jer da je i bilo financijalnih sredstava, ipak 
bi bilo od potrebe s drugoga gledista rieSiti pitanje : hoce U se za 
gospodarstvo i Sumarstvo obuka urediti u samostalnih Skolah ili 
6e se ona prisloniti uz obuku sveudiliStnu ? Razumieva se po sebi, 
da se kod odgovora na ovo pitanje raditi moze samo o viSem 



Digitized by VjOOQ IC 



52 FB VRBANI6, 

odjelu a ne ratarnici, jer se obuka u ovoj po naravi 1 po za 
datkii njezinomu ima smatrati dpduSe obukom strukovnom ali ipak 
jBlementarnom. Kad bi se gospodarflka i §umarska obuka htjela 
spojiti sa sveudiliStem, tada bi ju valjalo postaviti na sasvim druga 
podlogu. Podloga, na kojoj se ta obuka sada osniva, strogo odgo- 
vara specijalnom i prakti^nom zadatku toga zavoda, ona smiera za 
tim, da se rezultati znanstvenoga razvoja, u koliko su vec po- 
stignuti lia polju gospodarskom, uporave li na one grane gospo- 
darskoga zivota, kojim je taj zavod namienjen i to na6inom, koji 
ce pokazati, kako ce se ti rezultati znanosti upotriebiti u prak- 
ti^nom zivotu i u svagdanjih prilikah gospodarskib. Kad bi se ta 
•obuka spojila sa sveudilistnom, ni tada jqj se istina bog ne bi 
smio odre6i zadatak, nastojati oko praktidnog obrazovanja, ali bi se 
tO] obuci svakako u prvom redu morao namieniti jos jedan drugi 
isto tako vazan zadatak, a to je nastojanje oko znanstvene obuke, 
koli obzirom na sveobcu toli pogledom na strukovnu obrazovanost. 

Prema tomu morala bi pripravna obuka biti mnogo obseznija 
nego li se danas zahtieva za taj zavod, a prakti^na svrha, koja 
se kani tim zavodom postici, obzirom na razvitak naSih gospo- 
darskih prilika, i pogledom na razdielbu posjeda kako postoji u 
nas, jedva da bi se postigla. Gornje pitanje prienosu krizevad 
koga zavoda imalo se je dakle posve drugadije staviti, naime : bi li 
bilo koristno, da se uz ovakav strukovni zavod gospodarska obuka 
jo§ povrh toga organizira i na sveu^iliStu ? Na takovo pitanje imalo 
bi se odgovoriti : da Ne ima dvojbe, da ce danas sutra sveu^iliSta 
u okvir svoga zadatka uzeti i cjelokupno znahstveno gospodarsko- 
Sumarsko obrazovanje; pokusa u torn pogledu vec imade, nu prije 
nego li se to koha^no provede valja rieSiti drugo pitanje, kojem 
se jos i danas razpravlja, a to jest: u kqjem je odnosaju stru- 
kovna znanstvena obuka u obce, a ova grana na pose, prema 
prakti^nom zivotu s jedne a prema znanosti s druge strane? Kad 
se kona^no odgovori na ovo pitanje, tada ce se rieSiti i dalnje 
pitanje, mjestu, sto bi ga ova gospodarsko-Sumarska obuka imala 
zauzeti u sustavu sveufiilistne organizacije. 

Sto se tiSe nizega zavoda, t. j. ratarnicej to je bilo doduSe i 
proti njoj prigovora, te se je napose mislilo, da ustrojstvo ova- 
kovih nizih strukovnih zavoda, ne samo nije kadro unaprediti ra- 
tarskih odnosaja, nego da im je upravo na stetu. vriednosti 
ovakovih prigovora nije vriedno ni razpravljati, a nije ih uvazilo 
ni brvatsko zakonarstvo^ vec je godine 1875. pomelo snovati, kako 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAKONARSTVA NA POLJU UPRAVB. 53 

da se psim krizevaSke ratarnice podigne joS koji takav zftvod. U 
prvu ruku mislilo se ]e Da grad Pozegu, te je vec u prora^unih 
za god. 1876—1878. bio dozvoljen odnosni troSakj nu istom u 
saborskoj sjednici od 9. lipnja 1884. predlozila je vlada saboru 
odnosnu zakonsku osnovu, koju je sabor razpravio i prihvatio u 
sjednici od 1. srpnja 1884. Nakon sankcije proglasena bude pd- 
nosna osnova kao gZakon od 7. kolovoza 1884. ob utemeljenju 
zemaljske ratarnice u Pozegi", koja se je imala urediti poput one 
u Krizevcih. Osim toga iztaknuta je vise puta u saboru potreba, 
da se sliSni zavodi podignu u Osieku i u bivsoj gornjoj Krajini. 
Pokraj do sada spomenutih struSnih uSipna bilo je u hrvat- 
skom saboru spomena i razprave joS i o drugih, Tako je go- 
dine 1861. stavljen predlog, da se opet podigne nauticka uciona u 
BahrUj koju je god. 1849. bilo podiglo bansko viece, a absolutna 
vlada god. 1854. dokinula. Doti^ni predlog, i posebna zakonska 
osnova, koju je bio saboru dostavio bivsi jedan u^itelj na toj Skoli^ 
predana je bila na razpravu skolskomu odboru. Sabor je medjutim 
prije bio razpu§ten, nego li je taj odbor svoj zadatak izveo. Kasnije 
bilo je doduse koji put govora o toj skoli, koja je medjutim opet 
reaktivirana, te je godine 1882. preustrojena naredbenim putem*. 
I trgovackih i ohrtnih skolah razpravljalo se u hrvatskih saborih. 
Tako je god. 1861. dl. 98. prihvacena osnova, kojom se uredjuju 
glavna na^ela, po kojih bi se imale urediti obrtnifiko-trgovaCke 
skole, koje bi imale svuda uzdrzavati obcine. Doti^na osnova nije 
medjutim postala zakonom; te uslied toga nije ni provedena. Go- 
dine 1873. zakljudio je sabor pozvati vladu, da predlozi zak osnovu 
ob ustrojstvu viseg trgov. udiliSta u Zagrebu. Da vlada zadovolji 
ovomu zakljudku, sazvaia je pod konac god. 1873. posebno povje- 
renstvo, koje je svjetovalo vladu, da ne ustrqjava trgova^ke aka- 
demije nego trgovadko srednje uSiliSte, te je na upit stavljen u 
torn pogledu odgovorila vlada, da 6e do skora o tom podnieti sa- 
boru na pretres dotidnu zakonsku osnovu. Nu te osnove sabor 
nije vidio: Prilikom proraSunske razprave razpravljalo se viSe puta 
o ustrojstvu trgovafiko obrtnih Skola, te je god. 1882. u sjednici 
od 3. travnja zakljufieno pozvati vladu, „da uzme u razmatranje 
korist trg. obrtni^kih Skola, te da prema uspjehu toga razmatranja 
podnese zakonsku osnovu". Sabor medjutim nije doSao u sgodu 



* Vi4i doticnu naredbu, kojom je izdan ^ustrojni statut nauticke 
skole u Bakru"* u „Sborniku« od g. ie83. br. 27. 



Digitized by VjOOQ IC 



54 FB. vebank!;, 

razpravljati o takovo] osnovi; vlada je naredbenim putem g. 1882. 
podigla najprije u Zagrebu obrtnu Skolu^ a tecajem vremena u 
pojedinih mjestih posebne obrtne gkole^ kao sto su urarske, koSa- 
rafike itd. Isto je tako g. 1884. naredbenim putem u Zagrebu i 
Zemunu uz postojece realke podignuta trgova^ka §kola sa dva 
tei^aja. 

Kad vec spominjem posebne strukovne §kole, ne smijem na- 
pokon zaboraviti ni na narodni zemalj. glasheni zavod u Zagrebu. 
Druztvo prijatelja glasbe u Zagrebu, zasnovano joS god. 1827., 
predalo je saboru god. 1861. molbu, kojom je molilo i podporu i 
zastitu od sabora. Povodom te molbe stvorio je sabor u sjednici 
svqjoj od 22. kolovoza 1861. zaklju(5ak, koji je inartikuliran kao 
dl. 73., te kojim je glasbena §koIa toga druztva proglaSena kao 
narodni zemalj. glasbeni zavod i dozvoljena mu godiSnja podpora 
od 800 for. Dalnji zahtjev, da se ovaj zavod preustroji u narodni 
glasbeni konzervatorij, odgodio je sabor na bolja vremena. Kasnije 
se je sabor jo§ viSe puta bavio s glasbenim zavodom napose, kad 
bi se radilo o prora^unu ili razpravljalo o operi. Nu posebnoga 
zakona o torn zavodu nije bilo, zavod glasbeni ostao je u istom 
polozaju, u kojem je bio i god. 1861. ; samo sto mu je subvencija 
tedajem vremena povisena na 3000 for. 

O nau^nih zavodih, koji su u nas poznati pod obcim imenom 
srednjih Skola t. j. o gimnazijah i o realkah, razpravljalo se je u 
hrvatskom saboru razmjerno dosta malo, ako izuzmemo pojedine 
razgovore i primjetbe stavljene prilikom razprava o prora6unu. 
Zakona posebnih stvoreno je istina bog nekoliko, nu od nadelne 
vaznosti za organizaciju samih tih zavoda nije niti jedan. Organ!- 
zam nagih realka i gimnazija podiva u glavnom jos i danas na 
organ! zacionoj osnovi (Organisations-Entwurf) za austrijske gimna- 
zije i realke, izdanoj naredbom ministarstva austrijskoga 15. rujna 
1849. Sve promjene, koje su tecajem vremena nastale u torn orga- 
nizmu, pocliam od dobe absolutizma pak do danas, provedene su 
putem naredbenim. Sabor hrvatski od god. 1861., kako je mislio 
svojim radom zasegnuti u sve grane javnoga zivota, te u koliko 
mu dosegnu sile izbrisati sve tragove absolutizma, pristupio je bio 
k organizaciji gimnazija i realka. Tako je posebnom svojom pred- 
stavkom od 14. rujna 1861. zakljuSio, obratiti se na krunu te 
umoliti za sankciju zakonske osnove „za gimnazije u trojedno) 
kraljevini^. Razprava o toj osnovi zapo^ela je u saboru 11. rujna 
1861., detiri pune sjednice 2ivo se govorilo, dok je kona^no prire- 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAKONAB8TVA NA POUU tJP&AVB. 55 

djen zak. ^1. 89., koji obsize 28 paragrafa. Ovaj danak u glavnom 
nije drugo nego prievod spomenute organizacijone osnove, a glavna 
pitanja, oko kojih se je vrtila ^itava razprava, bijahu: hoce li se 
njemadki jezik pridriati kao predmet obligatan, imadu li se gim- 
nazije urediti sa Seat ili osam razreda, te kakovimi 6e se propisi 
o»igurati kvalifikakija u^itelja ? Eako se iz svega vidi^ bilo je saboru 
a glavnom do toga, da dosadanji organizam gimnazija osovi na 
podlogu ustavnu, te ih uredi u duhu narodnom. S toga razloga 
izklju5uje ova osnova iz gimnazija posvema jezik njema^ki, te ga 
uapose ne stavlja niti u red tako zvanih relativno-obligatnih pred- 
meta, a obzirom na usposobljenje u^itelja odredjuje, da kandi- 
dati doduSe mogu u£iti nauke na vanjskih sveudili^tih, ali izpite 
da mogu polagati samo u Zagrebu pred povjerenstvom, koje ime- 
nuje „vrhovna naii^na oblast trojedne kraljevine". U jezgru tako 
zvanoga gimnazijalnoga pitanja nije se sabor upustao; on nije 
naime razpravljao o torn, kako da se u gimnazijah spoji realnos 
obrazovanje s klasi^nim, kako da gimnazija ne bude samo priprava 
za visa sveu6ili§tnu obuku nego kako da ona bude podjedno i 
vigji obrazovni zavod za one, koji ne ce polaziti sveufiliSta. Nu 
osnova ova ne dobiv previSnje sankcije nije postala zakonom, isto 
tako kao §to ni osnova za realke, kqja je u saborskih spisih ozna- 
6ena kao 6lanak 98. pod naslovom „osnova za realke i trgovacko- 
obrtnicke ucione u kraljevini Dalmaciji, Urvaiskoj i Slavoniji". Ovu 
osnovu zakljudio je sabor podnieti kruni na potvrdu posebnom 
predstavkom od 11. studenoga 1861. Osnova ta sastoji iz tri po- 
sebna diela, u jednom nalaze se ustanove o realkah, u drugom o 
trgovadko-obrtni^kih Skolah, a u tre6em ob ustrojstvu zavoda za 
uditeljske kandidate za nize realke. 

I ova osnova prislonila se je sasvim na sli^nu organizaciju realka 
austrijskihy samo je kao uvjet napredku smatrala, da se s jedne 
strane obuka stavi na narodni temelj, te hrvatski jezik proglasi 
jezikom u^evnim^ a s druge strane, da se obuka u sklad dovede 
8 tjelesnim razvitkom mladezi, te broj uclievnih ura tako odmjeri 
tako, da se mladez odvise ne obtereti Buduc je pako sabor realke 
smatrao ne samo pripremom za vi§u tehni^ku obuku, ve6 im je 
donekle namienio i taj zadatak, da one budu neposrednom pripra- 
vom za £ivot gospodarski, te ih s toga stavljao u .uzku svezu 
8 pu^kimi odnosno gradjanskimi Skolami: to je zivo nastojao, da 
se Sto vi$e umnozi broj takovih zavoda, a napose nizih realka^ 
kojim je upravo bila namienjena ova posljednja svrha. Uslied toga 



Digitized by VjOOQ IC 



56 FR. TBBANI6, 

bila fe poglavita briga saboru, da se osnutak ovakovih zavoda 
ne zaprie^i sbog nedostatka potrebitih u^evnih sila, te je s toga 
mislio, da mu na zagreba^koj velikoj reaici valja ustrojiti zavod, 
u kojem ce «e usposobiti u^iteljski kandidati za nize realke. Na- 
6ela, po kojih bi se taj zavod imao urediti, navedena su u trecem 
dielu re^ene bsnove. 

U kasnijih saborih bilo je doduSe viSe puta razgovora gim- 
nazijah i realkab, tako napose g. 1865. i g. 1868., kad se je radilo, 
da se karlovadka i po^e^ka gimnazija, povise na viSu i s njom 
spoji niSa realka, da se vara^dinska i osiedka stave u drugi raz- 
red itd. ; — ali razprave o posebnih zakonih za srednje Skole bilo 
je samo kod zakona od 14 studenoga 1874. j^ob uredjenju placa 
za uUtelje srednjih ucilista u kralfevini Hrvatskoj i Slavoniji^, 
zatim kod zakona od 1. rujna 1875. „o tnirovinah za uUtelje sred- 
njih tdilista u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji^, nadalje kod zakona 
od 29. sie^nja 1877. „o preuzeSu gradske velike realke u Osieku 
na troSak zemaljski^, i napokon kod zakona od 13. veljade 1887. 
j^ob ustroju vrhovnoga nadzora srednjih i puekih Skola u krcdjemni 
Hrvatskoj i Slavoniji*^. Ovim potonjim zakonom, koji je razprav- 
Ijan u sjediiici sabora od 4. prosinca 1886., odredjuje se, da se u 
buduce imada kod vlade poBtaviti ^tiri nadzornika; i to dvojica 
za nadzor srednjih, a dvojica za nadzor pu6kih skola. Za nadzor- 
nike moga se postaviti samo takove osobe, koje su u javnoj na- 
stavnoj sluzbi zasvjedodile osobitu vrstnocu znanstvenina ili peda- 
gogidko-didakti^nim djeiovanjem svojim, te se napose kod nadzor- 
nika za srednje Skole ima na to obzir uzeti, da jedan od njih 
bude zastupnikom humanisti^koga, a drugi realisticlfkoga znanstve- 
noga pravca srednjih u(5ili§ta. JoS je vriedno spomena, kako se je 
viSe puta kod prora^unske razprave izticala u saboru vaznost nekih 
gimnazija sa glediSta narodnoga, te kako se je obzirom na to 
napose nastojalo bolje urediti materijalne ppilike profesora rie6ke 
gimnazije, koja se je vazda smatrala s gledista narodnoga kao 
exponirana toSka proti talijanStini, a poslje godine 1870. i proti 
magjarStini^. 



* Vidi zakljucak sabora od 18. sieenja 1878. u sab. dnevniku str. 
932; zatim predlog stavljen u sjednici od 18. srpnja 1879. u sabor. 
dnevniku str. 319, kojim se pozivlje vlada, da saboru podnese osnovu 
zakonsku, kojom se profesorom na gimnaziji u Osieku i na Rieci po- 
djeljuju mjeeftni doplatci. — Vlada medjutim takove osnove nije pred- 
loziia. 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAKONARSTVA NA POLJU UPRAVB. 57 

Kako se iz svega vidi, to se povjestni izvori za histori^ki razvoj 
naSih srednjih Skola u razdobju ad ^od. 1849. do danas ne na- 
laze toliko u zakonarskom radii sabora, koliko u naredbenih od- 
lukah vlasti izvrSuju^e. 

Prije nego li zavrSim razmatranje u ovora dielu moje razprave, 
valjalo bi jos koju spomenuti o djelovanju hrvatskih sabora po- 
gledom na najviSi u^evni zavod, na hrvatsko sveu^iliSte. U torn 
pogledu mi je posao veoma jednostavan, jer je to djelovanje po- 
tanko opisano u ^spomenici na svedano otvaranje" na&ega sveu6i- 
lista i u inauguralnom govoru prvoga hrvatskoga rektora izre6e- 
nom onom sgodom, kad se je 19. liatopada 1874. prvi put ovo 
sveuSiliste otvorilo^. Poslje godine 1874. u mnogom se je to naSe 
sveu6iliste dogradilo i nadopunilo, ali malo ne sav taj rad proveden 
je putem naredbenim, te je napose tim putera god. 1883. uredjen 
i poseban farmaceuti^ki u^evni te(5aj. U hrvatskom saboru bilo je 
vise puta razgovora i o prilikah sveudiliStnih, i to ponajvise kod 
razprave prora^una; tako je u saborskoj sjednici od 18. srpnja 
1879. zaklju(5eno pozvati vladu, neka podnese zakonsku osnovu o 
povisenju place sveuciliStnira pisarom. 

U istoj sjednici razpravljalo se i o predlogu, da se pozove vlada, 
neka predlozi osnovu zakona u pomnozanju osoblja u sveuSilistnoj 
knji^nici i o uredjenju njegovih beriva; nu ovaj predlog zabaci 
sabor, jer da bi trosak napram dosadanjoj potrebi bio veci za 
4000 for., akoprem je u sjednici od 18. sie^nja 1878., kad se je 
razpravljao prora^un za tu godinu, vecina sabora vec bila prihvatila 
sliSan predlog, te se je radilo sarao o torn, da se taj predlog po- 
novi. Kasnije bilo je jos vise puta spomena o torn predlogu, te je 
u sjednici od 9. travnja 1882. zaklju^io opet sabor pozvati vladu, 
da podnese zakonsku osnovu o uredjenju sveuSilistne knjiznice i 
njenoga osoblja. Nu istom godine 1885. zadovoljila je vlada do- 
nekle barem ovomu zaklju6ku te podniela saboru osnovu, kojom 
se povisuje placa knjizni^aru i ustrojava kod sveuciliStne knjiznice 
mjesto pristava. Sabor je istona u sjednici od IJ. prosinca 1886. 
ovu osnovu razpravio i prihvatio, te je ona zadobila previSnju 
sankciju 16. velja^e 1887. Nadalje je u saboru kod prora^unske 
razprave viSe puta zametnuta razprava o botani^kom vrtu, te je 
u sjednici od 4. travnja 1882. stvoren zaklju(5ak, kojim se poziva 

* Vidi ^Spomenica na svecano otvaranje kr sveucilista u Zagrebu" 
J874. str. 81. 



Digitized by VjOOQ IC 



58 FR. yBBANl6, 

vlada, da donese zakonsku osnovu o torn vrtu; ali takova osnova 
nije bila saboru podneScna, botani6ki vrt po^eo se osnivati nared- 
benim putem. I o naukovini je obSirnu razpravu vodio sabor a 
sjednici od 1. i 2. rujna 1879. povodom po nekolicini zastupnika 
predlozene osnove zakona, da se ukine naukovina na sveu^ilUtu. 
Sabor je medjutim tu osnovu zabacio. 

Potreba, da se sveu^iliSte smjesti u posebnoj sgradi, dala je ta- 
kodjer povod razpravi, te je napose u sjednici od 18. srpnja 1879. 
prihvacen predlog, kojim se vlada poziylje, da uzme u razmatranje 
pitanjo; kako bi se sveu filiate smjestilo u zemalj. sgradu tvornice 
duLana. Ovaj zaklju^ak bude do skora i izveden i sveu^iliSte god. 
1881. u tu sgradu preneSeno. Napokon je hrvatski sabor obzirom 
na sveu^iliSte razpravio zakon od 26. kolovoza 1875. ob izbora 
rektora, i zakon od 16. rujna god. 1876., kojim se uredjuje placa 
sveu^ilistnoga kvestora. 

Sto se napokon t\6e drugoga naSega visokoga u^evnoga zavoda, 
naime jugoslavenske akademije, dr^im, da u ovoj razpravi nije 
mjesta razmatrati djelovanje hrvatskih sabora oko ustrojstva i 
razvoja toga zavoda: to ce biti zadatkom onoga, tko se bude na- 
pose bavio potanje historiSkim razvitkom njegovim. Dosta je, ako 
spomenem u torn pogledu, da prvo i najglavnije nastojanje hrvat- 
skoga zakonarstva na torn polju spada na sabor od god. 1861. i 
1865., kad je osnovatelj njegov sav svoj mar posvetio, da u £ivot 
privede ovaj zavod, koji mu je jednakom brigom i Ijubavlju na 
srcu od zametka njegova pak do danaSnjega dana. 

JoS su dva zavoda, koja u nizu nau6nih zavoda zauzimlju od- 
li^no mjesto, a to su muzej i zemalj. arkiv. U hrvatskih saborih 
bilo je mnogo govora o jednom i drugom. Da vidimo prijesvega, 
kako je bilo s muzejem. postanku muzeja pisali su drugi,^ te 
6e biti dosta, ako spomenem, kako su se nastojanjem gospodarskoga 
i knjizevnoga druztva (matice ilirske) te podporom vlastitih sinova 
ovoga naroda, sbirke prirodnina, umjetnina, novaca i knjiga take 
znatno bile uranozile, da je tajniku gospodarskoga druztva uz po- 
sebnu nagradu bilo povjereno ^uvanje tih sbirka, koje su tim na- 
6inom postale posebnim samostalnim zavodom, nazvanim imenom 
muzeja. Taj muzej sabrao si je pomalo i posebnu glavnicu od 
preko 10.700 for., a imao je pravo i na kucu „Nar. dom**, koju 



* Vidi prof. §ime Ljuhid: „Narodni zemalj. muzej u Zagrebu" n 
^Viestniku narod. zemalj. muzeja u Zagrebu" za g. 1870. str. 5 i si. 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAKONARSTVA NA POLJU UPRAVE. 59 

je g, 1846. kupila akcijonarna udruga istoga imena u svrhu, da 
se u n]u smjeste sva tada postojeca druztva. 

Nu sve to nije bilo dostatno za uzdrzavanje a kamo li za razvoj 
toga zavoda, osobito kad su spomenuta druztva izjavila, da ga 
viSe ne mogu podupirati. U toj novdanoj nevolji i oskudici priticala 
je u pomoc zemlja tim, §to je namjest. viece odredilo, da se pri- 
vremeno iz drzavne blagajne imadu placati i osobni i stvarni 
troskovi muzeja. U ovakovih prilikah nadje muzej sabor od god. 
1861. Uvidjajuc dobro korist i potrebu javnih muzeja, te ^elec 
8 druge strane ovaj zavod zasnovati na Cvrstoj podlozi, te ga 
rieSiti one nestalnosti, u kojo] se je do sada nalazio, povjeri sabor 
akademidkomu odboru, neka izradi posebnu zakonsku osnovu o 
ustrojstvu narodnoga muzeja. Sabor je u 80. sjednici od 10 rujna. 
1861. prihvatio predlog odbora, koji je polazio s glediSta, da bi bilo 
najkoristnije muzej proglasiti zavodom zemaljskim. U doti^noj 
zak. osnovi^ koja je inartikulirana kao ^1. 85. proglaSuje se na- 
rodni muzej u Zagrebu „zavodom trojedne kraljevine Dalmacije 
Hrvatske i Slavonije", ozna^uje svojinom naroda, stavlja pod nje- 
govu zaStitu, te povjerava upravi jugoslavenske akademije. Po ovoj 
osnovi imala bi akademija birati ^uvara izmedju svojih 6lanova, a 
pristava imenovati na predlog ovoga potonjega. Isto tako odredjuje 
ova osnova, da se postojeca muzealna knjiznica izru^uje upravi 
akademije, koja ce jednoga izmedju svojih ^lanova imenovati knjiz- 
ni^arom. Ovu zakonsku osnovu podnio je sabor predstavkom od 
10. rujna 1861. kruni na potvrdu. U savezu s tim pobrinuo se je 
sabor, kamo bi se smjestile sbirke narodnoga muzeja, jer da u 
sgradi „Narodnog doma" ove sbirke niti imadu dovoljna prostora, 
niti dovoljne sigurnosti. U tu svrhu stvorio je sabor zaklju^ak 
inartikuliran kao ^lanak 47., po kojem bi se muzej s knjiznicom 
smjeittio u sgradi zvanoj „kasino", te ova kuca imala urediti prema 
predlogu akademiCkga odbora.^ 

Dugo vreraena nije bilo glasa, Sto je s ovimi zaklju^ci sabora 
glede muzeja. Napokon se je doznalo, da oni nisu dobili previ^nje 
sankcije, vec da je hrvatska dvorska kaneelarija 23. ozujka 1864. 
pozvala namjest. viece, neka ono, saslusav mnenje muzeva, koji 
su dosele djelovali kod muzeja, podnese podatke o postanku i nje- 
govom tadanjem stanju, koli obzirom na njegovu organizaciju toll 
obzirom na njegovu imovinu. Povodom tim sastao se je poseban 



^ Vidi: „Sab. spisi" svez. III. str. 157. 

Digitized by VjOOQ IC 



60 PR. VRBANld, 

odbor joS iste godine u mjesecu travnju, te je podnio namjestnifitvu 
posebno izvjesce, u kojem se opisuje zalostno stanje ovoga, »tolikiini 
materijalnimi i plemenitimi zrtvaroi plemenitih rodoljuba utemelje- 
noga zavoda^ komu je sudjeno da postrada i propadne^ ako ga 
iiarod ne isjbavi iz te nevolje." Glavnim uzrokom ovog nepovolj- 
iioga stanja oznadio je odbor nevaljane prostore, u kqjih je muzq 
smjeSten. Da odbor svomu zadatku podpuno zadovolji, izradio je 
on i posebna pravila ob ustrojstvu muzeja; te ih podaio dvorskqj 
kancelariji. 

Prije jo§ nego li u torn pogledu kancelarija stogod odlufila, sa- 
etade se hrvatski sabor, te je vec u 9. sjed^ici od 15. prosinca 
1865. proditana molba muzealnoga ravnatelja, kojom moli sabor, 
neka §to prije nastoji oko uredjenja muzeja, jer da u sadanjih 
ppostorijah parodno blago pogiba. U sjednici sabora od 19. prosinca 
1865. tuzi se biskup Strossmajer, da su vec protekle ^etiri godine, 
§to je sabor stvorio zakone o sveu^ilistu, muzeju i akademiji, a ti 
zakoni iiisu potvrdjeni. Napose iiaglasuje biskup, kako mjesto, gdje 
je smjegten muzej, ue odgovara svrsi, kako u muzeju ne ima reda^ 
te kako je prava sramota, kad ^ovjek dodje u muzej i ovaj nered 
vidi ; s toga predla^e, neka se sabor obrati molbom na kralja, da 
bi potvrdio dim prije zakone stvorene g. 1861. o sveuCiliStu, aka- 
demiji i muzeju, ili ako kruna ima kakove primjetbe, neka ih Sto 
prije saboru na ustavnu razpravu ustupiti blagoizvoli. Biskup je 
sam sastavio odnosnu predstavku, te ju umah i pro^itao, a sabor 
je njegov predlog jednoglasno i s uzhitom prihvatio. Ve6 u slie- 
decoj sjednici od 15. sie^nja 1866. priobci ban kraljevski odpis, 
kojim se . vraca saboru nepotvrd jena zakopska osnova o muzeju. 
-Ovaj kraljevski odpis predan bude odboru od pet lica, kojemu je 
predsjeduikom bio sam biskup. U sjednici od 15. veljafie 1866. 
predlozio je odbor promienjena pravila i predstavku na krunu, 
kojom se ta pravila podnose na previsnju sankciju. Predlog od- 
borov primio je sabor jednoglasno. Ova promienjena pravila ne raz- 
likuju se u na^elu od osnove zakouske, kako ju je bio sastavio vec 
sabor od g. 1861., a slazu se skoro od riefii do riedi s izvjescem 
vjestackoga odbora, sazvanoga g. 1864. po namjestni^kom viecu. 
I po tom novom predlogu predan je muzej upravi akademije, u 
njem je samo izre^eno, da ^uvara na predlog akademije potvrdjuje 
kruna. Podjedno izri^e ova nova osnova, da se muzej ima uzdr- 
iavati iz zaklade regnikolarne. Nije potrajalo dugo, te je kruna 
potvrdila ovaj zaklju6ak sabora o muzeju. U XL VI, sj.ednici od 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HRVATSKOGA ZAKONARSTVA NA POLJU UPRAVB. 6l 

9. o^ujka 1866. pro6itan je kralj. odpis, kojim se ta pravifa po- 
tvrdjuju. 

Sabor je podjedno razpravljao i o mjestu, gdje bi se imao smje- 
stiti muzej; napose bilo je o torn govora u sjednici od 16. veljade 
i 7. o^ujka g. 1866., te je napokon u LXIII. sjednici od 29. pro- 
sinca 1866. sabor prihvatio izvjeStaj odbora, da se muzej smjesti 
n sgrade ^Kasino" i „Narodni dom", da se ove dvie sgrade u tu 
svrhu preurede, i od Narodnog doma odkupe joS neizplac^ne 
dionice. Na ovom temelju po^ivala je organizacija milzeja desetak 
godina. Kad je otvoreno sveudiliste, te kad se je na fakultetu 
filoKofskom po^eo uredjivati odjel prirodoslovni i matemati^ki tada 
je trebalo misliti i na kabiuete za obuku ti struci prirodoslovnoj. 
Da se priStede troskovi za nabavu novih sbirka, pomisljalo se na 
prvi mah, da bi muzej trebalo urediti ne same pogledom na njegov 
obcenit zadatak nego i pogledom na tu posebnu svrhu, da bude 
pomagalom sveu^ilistnoj obuci. Pogledom na to, promienjena budu 
inicijativom samoga sabora dosadanja pravila o muzeju, te bude 
u CI. sabbrskoj sjednici od g. 1878 razpravljena posebna zakonska 
osnova, koju je joS iste godine kruna sankcionirala kao j^zakon od 
14. rujna 1878, ob iiredjenju narodnoga muzeja u Zagrebu " Po 
ovom zakonu uredjen je muzej kao zavod samostalan i u sva6em 
neovisan od akademije, te stavljen pod vrhovnu upravu zetnalj. 
vlade; on je razdieljen u tri samostalna i medju sobom neovisna 
odjela tako, da svaki ima za sebe ravnatelja i drugo pomocno 
osoblje. Ravnateljem mineralogifikoga i zoologi^koga odjela vazda 
je profesor odnosne struke na hrvatskom sveudiliStu, do^im ravna- 
telja na odjelu arkeologiSkom imenuje kruna na predlog banov. — 
Sve ostalo osoblje muzealno imenuje ban na predlog odnosnoga 
ravnatelja. Botanika je iz muzeja u toliko izklju^ena, sto je ona 
sasvim prepuStena botani^komu zavodu na sveu^iliStu. Poslje godine 
1878. nije se vise diralo u organizaciju muzeja, a i hrvatski sabor 
nije razpravljao o muzeju, osim sto se je po koji put o njem rie^ 
povela kod razprave prora^una. 

S tim u savezu spominjem joS 61. 107. sabora od god. 1861. o 
sakupljanjii starina za jngoslavensku akademiju, kojim se pozivlju 
sva municipija, da znamenitije starine i u ob6e predmetc spadajuce 
na struku archeologi^ku nastoje sal^upiti i doataviti jugoslavenskoj 
akademiji.^ 



* Vidi: „Saborski spisi" svex. I., str. 1.3.3. 

Digitized by VjOOQ IC 



62 FR. VRBANI6, 

Zaklju^ujuc ova promatranja radu hrvatskoga zakonarstva 
obzirom na razvitak dusevnoga zivota ne mogu propustid a da ne 
spomenem joS jedan zavod, kojem se je vi^e puta u krvatskih 
saborih razpravljalo tolikom zestinom, da doti^ne raprave ubrojiti 
moramo u najzivlje, Sto ih novija parlamentarna poviest hrvatskih 
sabora spominje. Taj zavod ]e zetnaljski arkiv, Sabor od g. 1861., 
akoprem je hvale vriednim marom razpravljao malo ne svih 
pitanjih javnoga zivota, nije naSao povoda govoriti arkivu. Istom 
sliedeci sabor, koji se je sastao godine 1865., uzeo je u pretres 
organizaciju ovoga zavoda. 

Povod tomu dao je poseban odpis namjest. vieca, kojim je u 
Xn. sjedDici od 15. sie^nja 1866. sabora podneSena na razpravu 
posebna osnova ob organizaciji arkiva. Upravni odbor izviestio je 
toj osnovi u XLIV. sjednici od 7. ozujka 1866., a sabor je raz- 
pravu o torn predmetu proglasio presnom s toga, jer je u istoj 
sjednici javio biskup Strossmayer, da su potvrdjena pravila aka- 
demiji i muzeju, te jer ce ,u suglasju s ova dva zavoda stajati 
jama^no i zemaljski arkiv, iz kojega ce upravo crpiti moci muzevi 
znanosti predmet svojih iztrazivanja^, obzirom na veiiko blago, 
koje je u arkivu nagomilano. Zakonska osnova, kako ju je pred- 
lo^io odbor, osniva se na na^elu, da se arkiv podigne na polozaj 
samostalnoga ureda; te da prema toj njegovoj samostalnosti bude 
izklju^en svaki i najmanji upliv od kojegod strane osim doma6ih 
vlasti i sabora. 

Eazprava toj osnovi bila je dosta zestoka, ponajvise s toga^ 
jer je sabor, znajuc kako se je do sada radilo s timi arkivskimi 
spisi, iSao za tim, da on bude njihovim ^uvarom. Vec kod prvoga 
paragrafa vidjelo se je o^ito ovo nastojanje sabora, jer dok se je 
u osnovi prediagalo, da arkiv stoji pod nadzoroni bana, odnosno 
namjest. vieca, tvrdilo se je s druge strane, kako odgovara starom 
obidaju, da se nadzor nad arkivom povjeri saboru. Sabor je ovo 
stanoviSte doista i prihvatio^ te zabacio predlog odborov odnosno 
dvorske kancelarije 

Nastojanje sabora, kako ce narodu gto sigurnije oduvati spise 
pohranjene u arkivu, osobito se je iztaknuio kod ustanove o upo- 
rabi arkiva. U predlozenoj osnovi re^eno je prema predlogu kan- 
celarije, odnosno odbora, da 5)repi8a, a kamo li izvornih izprava 
od arkivskih spisa nije slobodno nikomu, ni oblastim ni privatnim 
osobam, davati bez dozvole namjest. vie6a; iznimka je odredjeDa 
samo za saborsku pisaru u vrieme kada sabor zasjeda. U ostalom 



Digitized by VjOOQ IC 



BAD HRVAT8K0GA ZAKONAKflTVA NA POLJU UPRAVB. 63 

je redeno, da namjest. vie6e s vainih razloga mo^e strankam do- 
zvoljavati priepise arkivskih spisa. S druge se je strane predlagalo, 
da se Birakomu dozvoli ugled u spise, a isto tako, da je arkivar 
dazan i priepise dati svakomu, ali izvornih spisa da nije slobodno 
dati nikomu, pak niti istomu namjest. vieiu Sabor nije doduSe 
usvojio ovoga posljednjega mnieoja, ali nije sasvim pristao niti uz 
predlog odborov, ve6 je ovomu predlogu dodao ustanovu, po kojoj 
86 poraba arkiva za javne oblasti i pojedine Ijude ima ustanoviti 
posebnimi pravili. Nu izradbu tih pravila nije sabor htio prepustiti 
vlasti izvrSuju6oj, vec je izabrao poseban odbor, koji je imao pred- 
loziti nadela tih pravila. 

U LII. sjednici od 17. ozujka 1866. izviestio je odbor o svom 
radu, te je sabor zakljudio zakonskomu dlanku o arkivu primet- 
nati poseban dodatak u kojem se odredjnje, da je doduSe i javnim 
oblastim i pojedinim osobam slobodno uporebiti pisma nalazeca se u 
zemaljskom arkivu, ali uz odgovornost arkivara. Arkivskih spisa 
nije slobodno iz arkiva nikomu nositi, osim odborom saborskini; 
bez iznimke, a vrhovnoj oblasti samo pisma novija od god. 1830. 
ali jedino u svrhu upravnu. Eako je sabor shva6ao polozaj arkiva 
jasno svjedodi i ustanova, koja se je ticala imenovanja arkivara. 
S jedne strane htio je sabor sam, barem posredno, uticati na ime- 
novanje arkivara, a s druge je strane, obzirom na vainest, koju 
ima arkiv po znanost, htio pridriati kod toga posla upliv i naf- 
viSemu znanstvenom zavodu, t. j. akademiji. Uslied toga prihvatio 
je sabor ustanovu, da arkivara imenuje zemaljski odbor saslusav 
akademiju, a dok se taj odbor ne ustroji, da ga imenuje ban na 
predlog akademije. Sabor se medjatim nije zadovoljio samo ovom 
zakonskom osnovom, vec je u LII. sjednici imenovao poseban 
stalan odbor, komu je namienio zadatajk: da nadzire arkiv i izradi 
poseban poslovnik, te sabor izviesti o stanju arkiva, da se pobrine 
za shodne prostorije arkiva, te da nastoji, kako ce se u arkiv 
prenieti pisma, koja se ti^u kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dal- 
macije, te koja se nalaze u pismohranah ugarske dvorske kance- 
larije i bivSe dvorske komore ugarske. Podjedno je zakljudio sabor, 
da se imadu u arkiv prenieti stara pisma doneSena iz Budima a 
predana zemalj. financijalnomu ravnateljstvu, da se pozove vlada, 
da u arkiv prenese pisma bivSe gubernije rie^ke, dokinutoga samo- 
stana reda sv. Augustina na Rieci, ter stara pisma nalazeca se u 
starom Kastelu banskom ; i napokon, da se pozovu sve zupanije i 
biv§a „Ioca credibilia'', te privatni Ijudi, da stara pisma nalazeca 



Digitized by VjOOQ IC 



64 FR. TRBANI6, 

se u njihovih sbirkah i arkivih poSalju u arkiv ill a izvoru ili u 
yjemom priepisu^ ili da barem podnesu to^ne regeste i priepise. Sabor 
je brvatski, kako se vidi, dobro shvacao zamaSaj i va^nost arkiva, 
nu njegova briga nije urodila potrebitim plodom, jer s jedne strane 
nije izvrSujuoa vlast provela njegovih zaklju6aka, a s druge strane 
nije ni zakonska osnova dobila prevignje sankcije. 

U sjednici LXIV. od 31. prosinca 1866. proCitan bi dopis bana, 
kojim 86 priobcuje, da dvorska kancelarija predlaze, neka se za- 
konska osnova arkivu preina^i tako, da arkiv stoji pod nadzorom 
bana, te da arkivara i ostalo osoblje imenuje ban ha temelju raz- 
pisanog nateCaja. Predlog ova] proglasen je preSnim i razpravljen 
vec u sliedeioj LXV. sjednici od 2. sie^nja 1867. Odbor zagovarao 
je preinake dvorske kaneelarije, ali sabor ih nije htio usvojiti. Po- 
najprije nije se htio sabor odreci sasvim prava nadzora nad ar- 
kivom, jer je nalazio ),neku opasnost, ako bi se sabor odrekao 
svega nadzorni^tva, i to joS za ono vrieme kad saborifie", te jer 
vec historidki razvoj i ustroj arkiva to sobom donosi. Uslied toga 
je sabor zakljudio, da prihva6a naCelO; po kojem arkiv zajedno 
nadziru i ban i sabor, i to tako, da nadzor banu pripada same 
onda, kad ne bude sabora. 

Zestoke prepirke bilo je paragrafu, kojim se uredjuje imeno- 
vanje arkivara. Jedni zagovarahu predlog kaneelarije, da arkivara 
imenuje ban, drugi zahtievahu, da sabor ostane kod svoga pri 
jaSnjega zakljudka, do^im treci zastupabu stanoviste^ da se arkiv 
povjeri ^ovjeku, koji ce odgovarati narodu za arkivska pisma, 
dakle onomu, koga sabor za arkivara izabere. Ovi posljednji po- 
zivahu se na to, da je prije g. 1848. prabiljeznik, koga je birao 
sabor, kao arkivar pruzao jamstvo, da ce se to^no i vjerno Cuvati 
arkivski spisi, to jamstvo da moze danas, kad ne ima prabiljeSnika, 
postojati samo onda, ako arkivara bude birao sabor. Da se pako 
jos ja6e potvrdi ovaj zahtjev, spomenulo se je, „kako su iz arkiva 
podpuno izSeznula pisma od velike historiSke vaznosti", a to da 
se je moglo dogoditi, Sto narodu nitko nije za ta pisma odgovoran. ^ 
Pogledom na ovu okolnost nije se vecioa sabora mogla vi§e sklo- 
nuti niti na to, da sabor ostane kod prvobitnbga svoga zaklju^ka, 
t. j. da arkivara imenuje ban na predlog akademije , vec je 

^ Vidi sab. dnev. od g. 1865. sir. 645. Povodom tim izjavio je 
predsjednik sabora, da je tih spisa u istinu ne stalo, ali da mu je 
prije 3—4 nedjelje izjavljeno , da su opet povraceni natrag. (Vidi 
sab. dnev. str. 648). 



Digitized by VjOOQ IC 



RAD HBVATSKOaA ZAKONARSTVA NA POLJU UPBAVB. 65 

zakljudila, da arkivara bira sabor. U sliedecoj sjednici od 3. sie^nja 

1867. prihvatio je sabor predstavku na krunu, kojom sejeosnova 
iznovice imala predlo^iti na previSnju sankciju. 

Nakon toga nije bilo u saboru govora o arkivu sve do 12. rujna 

1868. Ovog dana bade iznenada pro^itan odpis dvorske kancelarije^ 
kojim se sabor pozivlje, neka se vec jedanput po^uri i odgovori 
na primjetbe k osnovi arkiva, kako ih je bila kancelarija predlozila 
u svom odpisu^ koji gore spomenuh, te koji je proditan vec a 
LXIV. sjednici od 31. prosinca 1866. Predsjednik sabora nastojao 
je doduSe izpraviti ovu vrlo dudnovata pomutnju, ali je podinio 
sam drugu pogrjeSku tim, Sto je izviestio, da je zahtjev dvorske 
kancelarije rieiien u sjednici od 16. prosinca 1867. kojom priiikom, 
da je primljena zahtievana preinaka. Nu kako u ono vrieme u 
obce nije bilo sabora, jer je 27. svibnja 1867., sabor zaklju^en, a 
novi otvoren 8. sie^nja 1868.: to se i bez gornje razloSbe ta po- 
grjeska vidi sama po sebi. I opet prodjoSe malo ne dvie godine, 
da u poslu arkiva nije niSta u^injeno. Istom u LXVII. sjednici 
od 30/ lipnja 1870. priobcila je vlada, da ni na druga predstavku 
sabora od g. 1867. kruna nije potvrdila zakonske osnove o arkivu. 
Nu kako je medjutim organizirana odgovorna zemaljska vlada, 
to je ona podniela saboru novu osnovu o uredjenju arkiva; ova 
nova osnova razlikuje se od dosadanje po saboru prihvacene osnove 
u glavnom tim, §to se po njoj arkiv stavlja samo pod nadzor bana, 
te dosljedno tome imenuje arkivara ban, bez ikakova sudjelovanja 
sabora. Dodatak o porabi arkiva izostavljen je posve, te je odre- 
djeno, da ce vlada posebnim naputkom urediti uporabu arkiva. 
Kao razlog ovim promjenam spominjalo se, da je nadzor sabora 
nad arkivom suviian, jer da odgovornost bana napram saboru u 
sebi ve6 sadri^aje uticaj sabora kod nadzora arkiva, da imenovanje 
6inovnika u obce spada na izvr§uju6u vlast, te da napokon usta- 
novljivati naputke i pravila ne spada u djelokrug zakonodavnoga 
tiela, vec vlade, koja da i u tom pogledu dovoljna jamstva pruza 
svojom odgovornosti. U sjednici od 21. srpnja 1870. razpravljalo 
se toj novo] osnovi vladinoj, koju je sabor prihvatio a da se 
nije nitko nasao, tko bi bio branio zaklju^ke prijaSnjega sabora. 
OsDova bude doskora sankcionirana i u saboru dne 12. rujna 1870. 
proglaSena kao zak. 61 VII., 1870. 

Hrvatska je sada doduSe imala zakon o uredjenju arkiva, ali 
uza sve to bilo je joS vazda, napose kod prora^unske razprave, 
govora o arkivu. Vec god. 1872. u sjednici od 17. kolovoza po- 
R. J. A. ot. 5 

Digitized by VjOOQIC 



66 FR. VRBANI6, 

zvana ]e vlada, da izvidi: u koliko u arkivu namjeSteno osoblje 
ima potrebita strukovnu vje§tiiiu, te da eventualno odnosna mjesta 
popuui sa strukovnjaci. Easnije, kad vlada na ove prigovore nije 
uzela obzira, tvrdilo se, da arkiv onakav kakav jest^ nije drugo 
nego puki manipulacijonalni ured vladin.^ Ead se je razpravljao 
proraCun za g. 1876.,* stavljen je u saboru predlog: neka se vlada 
pozove, da podnese novu osnovu o preustrojstvu arkiva u torn 
pravcu, da se svi oblastni arkivi centraliziraju u glavnoiu arkiva 
u Zagrebu. 

Do razprave ovoga predloga nije medjutim doSlo. Nu sabor nije 
pitanja arkivu ipak zaboravio^ te je kod razprave prora^una za 
god. 1877. u LXVIII. sjednici od 7. studenoga 1876. zakljufio: 
„pozvati vladu, da do bududega zasjedanja predlozi osnovu za- 
konsku preustrojstvu arkiva, te da nastoji, da se a zemaljskom 
arkivu prikupe i u njem pohrane svi spisi i sva pisma nekadanjih 
zupanijskih arkiva, gradskih, obcinskih, javno-gradjanskih, sahra- 
njenih kod crkvenih oblastih, a koliko je mogu6e i privatnih obi- 
teljih." Buduc vlada tomu pozivu zadovoljila nije, to je saber u 
XCIX. sjednici od 18. sieCnja 1878. iati zakljudak ponovio. — - 
Isto uCinio je sabor i u XXX. sjednici od 16. srpnja 1879. AH 
sve bijaSe badava, te je u sjednici LXXVII. od 16. rujna 1880. 
sabor pozvao vladu, neka ga ubaviesti, 5to je u6inila u pogledu 
reorganizacije arkiva i pohrane spisa nekadanjih zupanijskih arkiva. 
Vlada medjutim nije se odazvala ni ovomu pozivu. Kod razprave 
prora^una za god. 1881. nije se viSe torn pitanju ni razpravijalo, 
dok nisu god. 1885., tako zvani komorski spisi bez privole sabora 
iz arkiva uklonjeni i u PeStu preneSeni. Okolnost ova dala je 
povod burnim prizorom u hrvatskoj sabornici, koji podeSe u LXVI. 
sjednici od 30. rujna 1885. s predlogom, da se ban sbog toga stavi 
pod obtu^bu, a dovrsise se time, da je sabor izrekao, kako oSekuje, 
da ce ban poprimiti shodne mjere, da svi spisi tako zvanoga ko- 
morskoga arkiva, koji pripadaju kraljevini Hrvatskoj, Siavoniji i 
Dalmaciji, budu ^im prije priposlani zemaljskomu arkiva. 

Poput mnogih drugih nije proveden ni ovaj zakljudak, akoprem 
je vlada viSe puta upitana, zaSto ga nije provela. 

* Vidi: Sabor. dnevnik od god. 1874. str. 1636. 
2 Vidi: Sab. dnevnik od g. 1876. str. 126. 



Digitized by VjOOQ IC 



J 



RAD HBVATSKOGA ZAl^ONARSTVA NA POLJU UPRAVB. 67 

Ovim zavriujem onaj dio moje razprave o radu hrvatskoga 
sabora, koji se tide uprave osobnoga zivota; u torn razvitku naci 
ce pomni ditatelj mnogo dodirnih todaka^ koje bi valjalo razsvietliti 
pogledom na razvitak parlamentarnoga zivota u Hrvatskoj. Ja se 
u razpravu tih pitanja upustiti ne mogu, jedno, jer razmatranje o 
torn ne spada u okvir ove razprave, a drugo, jer je danas moi^e^ 
biti jo§ prerano o torn razpravljati onako mirno i objektivno, kako 
to dolikuje spisu, koji si je preduzeo ta pitanja razmatrati objek- 
tivDo i jedino s glediSta znanosti. 



Digitized by VjOOQIC 



Religija SrU i Hrvat^, 

na glavnoj osnovi pjesama, pri6a i govora narodnog. 

NAPISAO PHAVI 6LAN NaTKO NoDILO. 

Ispravci i dopune. 

U naslovu, izmijeniti je: Religija sa: Stara Vjera. 

U pristupu, na strani „Bada^ 44, u retku 14, izostaviti: . Srbi, 
zar stokavci, mo^e biti da ponikoSe od roda nepomljeSanih zgoljnih 
Anta, dok Hrvati, dakavci u po6etku, kano da bijahu poIuIeSkoga 
porijekla. Mjesto toga, Sitati: , Srbi zar Stokavci, a Hrvati fiakavci. 

Na sir, 52, u retku 17, izmegju rijeU Jugovica — bo^je dodati: 

valjda devet Sunaca, a i. 

Na 8tr. 56, k retku 27 pristaviti opasku ; 

Jo§ kod danasDJih Inda, a i kod Pars4, ulazi momak u opcinu na- 
rodun i vjersku svecanim primanjem pasa^ te je ovo obi6aj, koji 
uzlazi u drevno vrijeme zajednice indijako-eranske. Ovako i u nasem 
epu, opasuje se momak, kad iz djetinstva istupa. 

Dio I. 

Na str. 69, k retku 15 pristaviti opasku: 

Vrsio se, n. pr., i na bli^nje Armene, kojima dev zna6i zloduh. 

Na str. 71, opasci * odtnah s pocetka dodati: 

I po nasoj puckoj etimologiji, Vid je u odoosu sa vidjeti. „NaVidov 
dan, u Resavi, iznosi se sve ruho na polje, da se vidi na vetru, i 
svako seme, koje je ostalo neposejano na snnce, da ogreje taj dan 
sunce, te da nikne do nove godine**. (Milicevida Ziv. Srba^ Glas., 
knj. V, na str. 104). Ovo tumacenje pucko dobiva mnogo vrijednosti 
time, sto je ono sadr^ano u starinskom praznovjerju. Pravo rekavsi, Vid 
je bog vidnoga dana. Na toga boga, po svoj prilici, odnosi se i pu6ki 
obi^^ni izraz: „svaki u boga dan**. A takav isti nam se javlja i la- 
tinski Jupiter pod drugim svojim imenom „Diespiter", koje se odavna 
ve6 tumacilo kao „diei et lucis pater". 



Digitized by VjOOQ IC 



BBLIGUA SEBA I HRVATA. 69 

V istoj opasci^ u retku 2y izmijeniti rijeS ga sa Vida. 
Na koncu iste opaske dodati: 

Nekima je Svantovit rijed jedita, a stoji prema sventii, kako Da§e 
ndadovit prema mlad. 
Na sir. 74, u opasci ^, ispraviti Gotic. u Goth. 

Na str. 79, u retku 12, izmedju HjeU Sut-Vid. — Valjda dodati 
opasku : 

I do Bihaca, negdasnjeg sela hrvatskih kraljeva^ na visinama trogir- 
skim, b]ja§e mjesto Sutvid. 

Na istoj strani, u retku 14, izmedju rijeU Vidu. — Sveti dodati: 
Na otoku Bra^u, Sto nekad bija§e pod rukom Neretvana po- 
ganskihy najvi§i vrb, otkle je vidik na sve pomanje otoke okolne, 
zove se Vidova gora. A tamo od OmiSa^ megju selom Syiniicem i 
selom Rogoznicom, vrhunac na visokoj planini Dinari nosi ime 
Sovid. Tu je sagragjena erkva svetoga Vida, pa kad otud sijeva^ 
znak je brzoj kisi, te puk veli: „Eno sa Suvida siva brza kiSa^". 
Sutvid je takogjer megju Cetinom i Krkom najviSe brdo, uz Ostrovicu. 



^ Meni priopceno od don Petra Skaiice. 

Na istoj strani, u retku 16, pred rijec prionuo dodati: 

sa svojom erkvom starodrevnom. 

Na istoj straniy u istom retku, izmedju HjeU Dubrovnika*. — Vri- 
jedno dodati: 

Starinske crkve svetoga Vida za^estale i na zemljiStu hrvatskih 
kajkavaca izmegju Kupe, Save i Drave. U XIV vijeku spominju 
se: „ecclesia sancti Viti de Crapina", „sancti Viti de metis Clo- 
coch", ^sancti Viti de Zerade", ;,sancti Viti circa castrum", ^sancti 
Viti", „sancti Viti de Greben", „sancti Viti sub castro Urbouch", 
,)Sancti Viti*". 

* I. K. Tkal6i<S, Monumenta historica episcopatus Zagrabieftsis, 
knj. II, u Zagrebu 1874, str. 89—96. 

Na str. 83, odmah s poietka dodati : 

ELaza nam Helmold za Svantevidov veliki god, kad se narod 
okupljao i veselio, a bogu se zrtvovalo od godiSnjega roda i ploda. 
Godovno ovo, po svoj prilici, postojaSe i na zemlji Hrvat4, Vidu 
na {fast. „Seljaci iz okoiine drevnog Garduna, izmegju Sinja i 
Imotskog, znadu pri6ati, da na jednoj gomili, Sto se vidi uvrh 
Ugljan&, u ono vrime, paliia se Bogu desetina^, i da bi onamo 
nStariSina ponio prvine sazorilog usiva, a mlagji bi uzeli kamenja, 
pa kad bi se sve sa^galo, tad bi ih nabaciii; da vitri onaj posve- 



Digitized by VjOOQ IC 



70 



N. MODILO, 



6eni lug ne odnesu^", Od toga palei^a, zar se i mjesto prozva 
Ugljani. Prestao bozij god; ali i sad tamo ^mladost ukiti kitu od, 
punog, od najljepdeg 2ita pSenice, i pali je na svijetnjaku u o6i 
blagdana ivanskog**, pa „u jutro prije zore, komu je naboj na 
nozi, igje i gazi po onom Ingu, gdje je svijetnjak izgorio, i naboj 
mu prodje*". Blagdan le ivanjski usred Ijeta, kad je vidjelo najduze 
te najjafi Vid. 

^ Nar. List zad., g. 1886, br. 20: ^Putne crte« od E. I. T. 
« lb. 

Na 8tr. 84, odmah s poietka dodati: 

A ne treba umjetne rekonstrukcije ona molitva, koja se u Spljetu 
joS upravlja Vidu, hranitelju svjetlosti i 6uvaoeu ognjenog „8Je- 
mena^. Tamo, u podgragju Manuiu, kad stopaoica, kasno u ve^er, 
zaprece domacu vatru za sjutradan, zapret prekrsti o^egom i 
rekne: „Sveti Vide! — Ti sahrani ovo sime, — da do sutra ne 
pogine^". Jamadno taj Vid nije bristjanski svetac Vit*, koji nema 
nikakva posla s ognjem. A s druge je strane opet spljetski Vid 
u doticaju s obiljem, kao i balti^ki Svantevit, jer u LuScu, u dru- 
gom varoSu istoga grada, kad tei^ak posije njivu, zazivlje plodi- 
telja Vida s rije6ima: „Sveti Vide! sahrani ovo sime, da ne po- 
gine!^ Eakogod Sto 6akavci u Spljetu^ onako se mole i cakavci 
na BraCu i na Visu*. 



^ Ovo mi je dostavljeno od spljetskoga prijatelja, posto on ovu radnjn 
procita. 

' Hi cak onaj heiliger Veit^ sto je 836 g. iz francuskoga Saint- 
Denis prenesen u njema^ki Corvey, kako se to svigja Miklosidu (Etym, 
Wort,, pod vitu). 

' Od pomenutoga prijatelja. 

Na sir, 84, u 5 retku opaske, k rijeci razumljivo. pristatnti: 
Za spomen pak „pono6i" u molitvi, nalazimo ovo isto a mazdejaca. 
Erancima bija§e na pomoc^ u sutonu, veliki boi^i junak Verethraghna 
(Behram), koji bi razagnao nocne aveti, a Ijudma prijazni duhovi, Fra- 
vashi (Fervers), strazili su opasno doba od ve(5era do ponoci. 

Na sir. 85, u 10 retku, rijeH grebeStak. pristaviti: 

Pripjev: „Vojnole!* u zenskoj pogdjekojoj pjesmi^ rekao bih, 

da odjekuje drevnim glasom poganskim, te da nam joS pripominje 

boga Voina i drtigu mu Lelju*. 



* Vnk pjes.j knj. I. 

* Voino-Le. 



Digitized by VjOOQ IC 



RBLIGIJA 8RBA I HBVATA. 71 

Na sir, 91, k retku 28, HjeU kuSlja. pristaviti opasku: 

„Tako se valja; ostalo nam je od starih'^ odgovaraju, kad ih se 
pita, zasto to cine, Ijudi u Sumadiji, gdje je najvise obi£aj, da se 
oa koji prostae od svake ograde natakue konjska glavn^^a (Milicevida 
Siv. Srba, na str. 105). 

Na str. 91y na svrsetku 31 retka^ rijeU kod pristaviti: 

Ind^ i. 

Na str. 91, u retku 32, izmegju rijeU Eranaca — i dodali: 

, te 

Na str. 91, u retku 32^ izmegju rijeci Slavend*. — Mutni dodati: 

Nekolike molitve u davnoj Rig-Vedi^ na^injene su uprav za tu 
konjsku zrtvu. A pokazuje se a Indiji i na§e praznovjerje o konj- 
skoj glavu^i. Neki vedi^ni polubog zove se Dadhiank, pa njegovim 
kostima, njegovom konjskom glava^om, visoki Indra jednom tu^e 
i razbija mnoStvo svojih neprijatelja. (Rigv., I, 84, v. 13 i 14). 
Ta indijska konjska glavu6a nalazi se sakrivena na planinskom 
mjestUy gdje obiluje boiiansko pile Soma. 



^ Reci je ipak, da molitve ne pripadaja megju najstarije. 

Na istoj straniy u retku 34, izmijeniti rijec njoj sa konjakoj 
^rtvi, a i podije rijedi preostade izostaviti. 

Na str. 92, na svrietku, * opasci pristaviti: 

Po Safafiku bajan nije li6no ime avarsko, vec persijski naslov, koji 
pregje k Avarima. Kod ovih, bajan, baan, ban, bijase doglavnik 
do chana ili chagana, pa i Hrvati u VII vijeku^ po avarakom pri- 
mjeru, banom imenovase prvoga dostojanstvenika iza svoga velikoga 
^upana (Schafariks Slav. Alterth., II, s. 257, 278, 290). 

Na str. 100, u retku 18, izmegju rijeU gladnika. — Pri^a 
dodati : 

A kad ko naglo jede, poslovica za " toga kaze : „^dere, kao 
hala^". 



^ Vuk. post. 

Na str. 102, u retku 2, rijeci Vada. pristaviti opasku: 
* Ne bi li ovaj Kavga bio Prabog, bog koji se pre^ u Malornsft? 
Na istoj strani, u opasci ^, u 2 retku, izmegju rijeci 41). — Od 
dodati: 

Starosl. vada contentio, <Sed. vdda^ contentio. 

Na istoj strani^ u istoj opasci, na kraju dodati: 

Ako nije bo^anstvo, barem se perspnificirala Vada. 



Digitized by VjOOQ IC 



72 N. NODILO, 

Na sir. 107, iza retka 27 pristaviti novu alineju: 
Junona, zena Jupiterova, Ijudima je uzorna nevjesta; pa i stiti 
Ijudske brakove. Rukovodeci mladence, mnozi pudanstvo, a kao 
takova, po raznim joj svadbenim minima, zove se: pronuba, nupta, 
Uerduca, domidma, unxia, vinxia^ j^9<^, quiritis, populonia. Ja bih 
rekao, da po primjeru, i pod bozjom zaStitom Vida i Vide, vjen- 
danje slijegjase takogjer megju Srblma i Hrvatima. Barem dva 
imena Vid i Vida izilaze nam iz ovog pu^kog obi^aja^^ namijenjena 
skorpme braku. U bosanskoj Krajini, u o& Vidova dne, nabranim 
cvije6em djevojke slute na udaju. U tome cvijeiu, dva cvijeta 
moraju biti najglavnija i najveca, jedan muSki, a erven, koji se 
zove Vid, drugi ^enski, a modar, kome je ime Vida, Djevojka, 
koja hoce, da u snu, u no6i Vidovoj, dragi joj izagje na ofi, prije 
nego Sto ce lijegati, raspaSe se, pa pod uzglavje metne cvijet Vidu, 
Sto prikazuje nju, pa onda do njega cvijet Vida, Sto prikazuje su- 
gjenika. To ^ine6i, pod glas govori : „0 moj Vide vigjeni ! — 
moj dragi sugjeni ! — Ako mislii jesenas, — dogji mi veCeras, — 
prvi sanak na sastanak". Onda do dvaju velikih cvijeta polaze ^ 
druge cvjetove, pa uza svaki od njih zeii ovako dragome: „Bio 
lijep k6 Milan, — bio visok k6 Ivan, — a juna^ki k6 Miloi, — 
im6 porod k5 Jug Bogdan stari . . .; a sabija ti sjekia na mej- 
danU; — k6 starine Sti*ahinica bana!** Po tom djevojka, barem do 
pola noci, iijegace na lijevu stranu, da joj dragi bude blize srca. 
Sutradan djevojke jedna drugoj kazujU; „kakvu su srecu u udaji 
vidile^^ ili „koji je dragi iziSao na o^i". Sve je zna^ajno u ovom 
obidaju: „Vidovdan", cvjetovi „Vid" i „Vida**, „sablja starine 
Strahinica bana", pa i govor: „Vide vigjeni", „viditi", „izici 
na o5i". 



d List zad., god. 1888, br. 8 (uzeto iz drugoga lista: Bo- 
sanska Vila). 

Na sir. 112, u retku 9, rijeci pomozi!" pristaviti opasku: 

„Kad hoce da se napije vode, kad zijevne i kad uzdahne, onda 
(Srbin) rece: Boze milostivi ti pomozi 1 ili: Ziva Bogorodice ti pomozi!" 
Vuk. ziv. i ob., na str. 297. 

Na istoj strani, u retku 11, izmegju rijeci hristjanskim'^. — Ve- 
likom dodati: 

A nije zaboraviti ni naSe pu6ko napijanje u ime „2ivona6elne 
Bogorodice^", Tako i na badnji dan, u Srbiji, zapodinje molitvu 

^ Vuk. rjec,, pod Zivonacelni, 

Digitized by VjOOQ IC 



BBLIGIJA SRBA I HRYATA. 



73 



starjeSina i kucna ^eljad : ^Da se strahom pomolim Gospodu Bogu, 
i Bvetoj iivoj Bogomateri*". 

1 Milicevica ziv. Srbay Gl. XXXVII, str. 127. 

Na istoj stranij na svrSeiku * opaske, iza rijeci Regina^. pristaviti: 

U ostalom, „2iv te bog nbio!" bit! 6e u odnosu s muskim visDJim 
bogoiDy prije nego s boginjom, jer narod veil i „pod 2iyim bogom'', 
koje je isto kao i gpod jakim bogom*' (nidta nema, ne zna). Rekao 
bih, da Ziv stoji prema Ziva, kao sto i Vid prema Vida, 

Na str, 116, na svrSetku ^ opaske, iza broja 166. pristaviti: 

U Njemackoj, do RaJDe u Hessenu^ gdje jos do vijeka XT po- 
stojade obred skoro jednak s na§im, polijevahu taku djevojku (kako 
86 ona zvala njema^kom rijec^ju, sad se ne zna) 2ivom vodom iz rijeke, 
ka kojoj je dovogjahu djevojke drugarice. Njema5ka dodola, ogoljena, 
ne bi se pavitiuom ob1o2iIa, no privezala bi struk od bunike na mail 
prst svoje desne noge, podto bnniku nzbra malim prstom desne rake 
(Grimm, Deutsche Myth., s. 493). Bunika (Bilsenkraut, hyoscyamus) 
bilje je drijemezno, pa na starinsko praznovjerje, s njim skopcano, 
mojie bit! da se odnosi nase: „obi§ao je bnnca i bunicn" za ve- 
likii skitalicn^ a i glagol „bnncati" : „bunca kao baba a bolesti^. 
Sto se tide pavitine (bijela loza^ clematis vitalba), cvijet joj je bijel, 
a preple^e se uz bijeli glog i uz ^ivice^ dok odise mirisom grkoga 
badema. Ya^nije je to, §to to bilje slu^i, koiiko mi rede prijatelj iz 
koiara zadarskog, na kojekakvo gatanje, osobito o Ivanju dne. 

Na pocetku str. 118, dodati novu alineju : 

Na proslava velikoga braka Vida i Vide^ Voina i Lelje, kao da 
sa prvom ispjevani. i ovi stihovi, Sto se sad u narodu, pri svadbi 
Ijudskoj, posvuda pona.vljaju: „Paun Seta, Vojno! Le! na ven^anje, 
— Bobom vodi, Vojno! Lei paunicu". Paun boija je tica, u Ari- 
jaca; sa zvjezdastim repom prikazuje nocno nebo, osuto zvjez- 
dama: Sahasrdksha, ^kome je hiljadu o^iju'^, to je ujedno pridjev 
nebesnoga Indre i pauna, u roitologiji indijskoj^ A Italo-Heleni 
sYOJoj carici neba posvetili pauna. Ina^e, vapaj: Leljo! raziijegao 
se i po drugim naSim himnama i molitvaraa. Velikog imena boginje 
puna bijahu usta pobo£nikft, ako u sadanjim pripjevima ono do- 
lazi dak detverostru^eno : „LeI Le! Leljo! Le!^** Rimskoj Junoni 
niSta drugo ne patri toiiko, kao svadba, te je sa rodne svoje 
svadbe, i slidne svadbe Ijudske, nazivana ^itavom gomilom pridje- 
vaka, kako to malo prije rekosmo. U Srbiji, u Podgorini, mladenci 



^ Gnbematis, Myth, zbol, II, p. 132 i 340. 
* Vuk. pjes., knj. I., 375. 



Digitized by VjOOQ IC 



74 N. NODIIiOy 

vjendavaju se s kitom bosiljka, Sto je bilje Vidovo i Vidino, a 
prije yjendanja udava^i je red na mladozenju pogledati kroz vijenac 
od smilja i bo8iljka^ 

1 Milicevida ziv. Srba, Gl. XXXVII, s. 134. 

Na sir, 118, na svrSetku opaske ^, poslije rijeci godine. pristavUi: 

Prasicu Litvini irtvovahu svojoj Gemini : ^Telluri porcam faciebant" 

(A. Brttckner, Beitrdge zur Utauischm Mj/thoL, Archiv IX, s. 118). 
Na sir. 120, u retku 7, poslije rijeU klasja. pristavUi opasku: 
„Rusi^ isto ovakoL ostavljaju postogod snoplja ^Volosu u bradu". 

(Grimm, Deutsche Mt/thoL, nachtr. zur s. 130); a ovo nam je opet 

neka potvrda, da Volos jest Vid. 

Na istoj strani, s podetka retka 16, rijec Jord ispraviti u I(5rd. 

Na istoj strani, u retku 3 opaske ^, izmegju rijeci Nijemaca. — 
Meni pristaviti: 

A Kuhnu (Herabk des Feuers) razglasena njemacka ^wttnschel- 
ruthe** slika je strijele gromovne, ili Donaroye. 

Na str. 123^ u retku 23, izmegju rijeci prozora". — Wodan, 
dodati: 

A drzi se u naSoj Crnoj Gori jedna navika, kqja moze biti da 
diba na ovo isto. Ead Crnogorac putuje, a popne se na kakvu 
visinu, „8 koje vidi ve6i prostor zemlje, odmah se sjeti sile i slave 
bozje, pa skine kapicu^ krsti se i Bogu se moli^". 

* V. Medakovic, Zivot i obicaji Crnogoraca, u Novom Sadu, I860, 
na str. 27. 

Dio II. 

U „LXXIX knj. Bada**, na str, 190, u retku 26, rijec Surju 
ispraviti u Suriu. 

Na str. 192, u retku 21, izmegju rijeci zlatokrilih. — Tice 
dodati : 

Kao Sto od naSa dva brata miti^na ne mogu se rastaviti zlato- 
krile utve, tako od dva Acjvina ne odvajaju se tice. U jednoj 
himni, koja sadrzi kratku oznaku raznih bogova^ A^vini ocrtani 
su ovako: „Dvojica se voze s ticama, uz jednu mladu (Suriu); u 
veliku daljinu idu oni^". 



1 Rigv., VIII, 29. 

2 V. 8. 



Na str. 197, u retku 11^ poslije rijeci demonom*. pristaviti: 
Crni svijet, drugdje u pri^anju naroda, zoye se „tama" ili ,,tamni 



Digitized by VjOOQIC 



BBLIOTJA SRBA I HRVATA. 75 

vilajet^, kome je tlo sve posuto sitnim kamenjem; Sto se promece 
u drago kamenje, kad je ono preneseno gore u svijet. Iz tame u 
sYijet nekog cara putnika vracaju se kobile, natrag primamljeDe 
njiStanjem zdrebadi njihove^ Po rijedima jedne pjesme, „na tamu 
podinulo" i sunce*. 

^ Vuk. Siv. i ob., str. 245—6. 

• Id., ib. 

Na str. 198, u retku 23, izmegju rijeU odhranila!"* — Odatle, 
dodati: 

Od tamnog jeSnog Vuka bice i vticac, gto Ijudima truje i jede 
zivo meso. 

Na str, 213, u retku 2, izmegju rijeii kobilu". — Brza dodati: 

Njihov Hades bijase i Helenima x^utottwXo;. 

Na istoj straniy u istom retku, izostaviti rijei mu, a izmegju ri- 
jeii je — ta dodati rijec Arapu. 

Na str. 214, poslije retka 20, dodati novu alineju: 

Tako se oni privise; da, preobra^eni u svece, ugjoSe, mislim, 
i a bristjansko bogomoljstvo. Neka je prilika, da se spljetski £a- 
kavci joS jednako mole njima, pod imenom svete brace Kuzme i 
Damjana. Iznesosmo jednu molitvu k Vidu, pri ve^ernjem pretanju 
vatre u varosu Manu§u grada Spljeta^ Onu molitvu, e da bi se 
oganj do sjutra dohranio, domacica, a Velom varoSu toga grada, 
ne upravlja k Vidu, nego svecima Euzmi i Damjanu, govore6i: 
^Sveti Kuzma i Damjan, ^uvajte ovi oganj od ve^era sve do 
zore, dokle pi vac zaziva, majku Bo^iju zaziva^. Gotovo ista mo- 
litva pote^e se i dalje od Spljeta, do Dugopolja u Poljicima i 
do Diema a kotaru sinjskom: ^Sveti Kuzma i Damjan, 6uvajte 
mi moj oganj od ve^era do zore; doklem majka zazove, doklem 
pivac zapiva, dok jutrnja zazvoni^". Eod dakavaca 6ini se, da su 
deste starinske crkve sv. Kuzme i Damjana; a udestale, u XIV 
vijeku, kod kajkavaca megju Dravom i Savom'. U KaStelima, 
megju Spljetom i Trogirom, naci je joS takovih crkvica. U darov- 
stini k crkvi spljetskoj, izdanoj u Bihacu 4 marta godine 837, 
Trpimir zazivlje Kuzmu i Damjana, iza svetaca spljetske crkve. I po 
svemu narodu; Kuzma i Damjan glase se kao bo^ji ^vra^i, 

^ Dio J., str. 74. 

• Iza §tampane radnje, ovo ja doznah od prijatelja. 

• Tkal6ic, Mon. hist, episcop. zagabr., knj. II, str. 76 — 94. 



Digitized by VjOOQ IC 



76 N. NODILO) 

vradevi*". U Boci, Sita se bolesnicima i „vra6evska" nekakva mo- 
litva*, kojo] bi bilo vrijedno sazoati sadriaj. Uz svetoga Vida dva 
sveca, duvara ognja, i dva vra6a, ili vidara, vrlo prilikuju dvojici 
brade, doslije pretresane. 

^ Vuk. rjei., pod Vraii. 

* Id., pod Vracevska molitva, 

Na str, 242, u retku 18, poslije rijeci domove pristaviti opasku: 
^ S ovom isporedi pricu 6akav8ka: ^^Ribica na tri deli razdeljena^ 
(Mikulicica prip.), 

Na str. 246, u retku 5, izmegju rijeci Hercula. — Kako dodaii : 
U prvom pokretu gragjanskog rata megju Sulom i Marijem, Sula 
htjede sebi privezati konzula suprotne stranke, L. Kornelija Cinu : 
ovaj za to uzigje na Kapitol; pa, dr£e6i kamen u ruci, ukleo sebe, 
ne bude li Suli prijazan, da ga iz grada izbace, kao §to on iz 
ruke taj kamen baca, a, to rekavSi, hiti pred svijetom kamen na 
zemlju^ 

^ Platarb, u ^votu Sidinu. 

Dio m. 

U LXXXl knj. Rada^ na str, 148, u retku 22, poslije rijeci 
Danica. pristaviti: 

A pominje se joS jednako, kao svijetli bog, u pu^koj zakletvi: 
„Tako mi Sto sja!** t. j. Sunca^ 

* Vuk. post. 

Na str, 150^ poslije retka 2 dodati stavku: 

Ne treba na dugo razlagati, da Sunce, kao Sto Arijcima, tako 
i Slavenima, bijaSe mo6ni vidar Ijudskoga tijela. Lijedi dov]eka 
osobito jutrenje svjeze sunce. U Srbiji, po selima, mladim suncem 
tjeraju groznicu. Gleda se, na koje ce injesto na duvaru, u kud 
bonika, pasti u jutru zraka od sunca ; onda na torn mjestu izvrte, 
te piljevinu daju groznidavu, da je pojede^. Izlije^ice ga bozje 
sunce. 



^ Milicevica ziv. Srba, str. 172. 

Na str. 151, u retku 7, izmegju rijeci zlo. — U dodati: 
, tako da je u naroda pravilo ^vljenja: „Ne valja pod zahod 
sunca spavati^". 

^ Milicevica, iit?. Srba, str. 150. 

Digitized by VjOOQ IC 



RBLIGIJA BRBA I HRVATA. 77 

Na sir. 151, na svrietku opaske * pristaviti : 
Zna^ajno je i to, da samo Sunce, kao iWo lice, nademn prosta do- 
vjeku ono govori. 

Na sir. 152, u retku 4, poslije rijeii Sunoe^ pristaviti: 
Bog svoje zarko blago dijeli osobito Ijudakim potrebnjacima. 
Otuda poslovica: „Da nije airotinje, ne bi ni sonce grijalo^'^. 

* Yjx\i,po8l.; ili: „Da nije sirotH, ne bi ni sunce grijalo**, ili: „Zbog 
sirota sunce sjaje**. 

Na istoj straniy u retku 15, rijec mogu6noga izmijeniti sa: mo6- 
nog darovnog. 

Na sir. 153, u retku 4 ispraviti rijel Ormazd u Ormuzd. 

tia sir, 155^ poslije retka 25, dodati navu cdineju: 

Drvo moie i ditavo biti od rude, bakrene, srebme i zlatne, po po- 
stapDim bojama ranoga neba. O tome jedna naSa pri^a iz Vojvodine^, 
gdje pred nas izlaze i car (mozda Vid), i momak (mlado Sunce), 
i tri djevojke (tri Zore), vrijedna je sasvim, da se ovdje prenese. 
U srijedi perivoja nekog cara ^osvane veliko bakarno drvo, tako 
visoko, da su mu se grane u vis viSe oblakft dizale, a u Sirinu 
tako daleko pru£ale, da ji niko dogledati nije mogao : tko se popne 
na drvo, pa mu Sirinu i viAinu destito izmeri, da6e mu car polak 
svoje carevine**. Odmah caru prigje momak sa sjekirom, „za koju 
je petnajst godina sluiio", usije^e stepenice na drvetu, i popne se 
do prvih grana viSe oblakft. Tu«ie bakarni dvor, bakarno vo6e i 
cvijece, a i bakarna vila, koja se ^eSlja. „Penju6i se uz grane 
dalje u vis, monaak nagje sve srebrno, te i srebrokosu vilu, koja 
„8tojage kod ognjiSta i kuvaSe ru5ak". Dvor je devet puta ve6i od 
prvaSnjega. Uspeo se zatim na viSe u dvor zlatni, devedeset i devet 
puta veci od srebrnoga, gdje prelijepa zlatokosa djevojka sjedi te 
ruga. Tri su sestre one tri vile, pa je i sve srogjeno, drvo, grane i 
voce, u tom perivoju, u tom dudiiom carstvu. Vjen6ao se momak 
s vilom zlatokosom. 



* Kojanova prip., 10. 

Na istoj strani, u retku 30, poslije rijeii Odhina. pristaviti opasku : 
Yggdrasil zna6i „konj Yggra". Yggr je nadimak Odhinov, koji 
mo2emo slobodno prevesti sa Strahor. 

Na str, 157, u retku 6, izmegju rijeci nocu — vile dodati: 
J pred Spasovdan, 

Na istoj strani, u retku 11^ izmegju rijeii jutra. — Ali dodati: 
U Prekomoravlju, vida se bjesnilo sa zlatnim bubama, $to ih, 



Digitized by VjOOQ IC 



78 N. NODILO, 

na Troji^in dan, nagiu na jasenu : koga ujede bijesan pas, piti ce 
u vodi, ili rakiji, izmrvljene erne bube^. Ovo isto rade u Podgo- 
rini, u Srbiji; no bube red je uhvatiti naVidov dan prije sunca*. 
Dakle je to praznovjerje, te i jasen, u o^itoj svezi s danom Vido- 
vim, 8 Vidom. 



* Milicevica ziv. Srba, Gl. XXXVII, str. 166. 
« Id., ib. 

Na istoj strani, u istom retku, izmegju rijeci najjaCi — dokaz 
dodati zar. 

Na istoj strani, na svrietku opaske ^, poslije rijeci: Jasenak, pri- 
staviti: 

U Srijemn zove se jasenak dictamns albns, bilje Ijekovito, fito vec 
Rimljanima i Orcima rane vidase. 

Na str. 161, na svrietku opaske ^, poslije rijeH obladi. pristaviti: 

A 11 cakavekoj pri6i: „Ruliko valja kraljeva brad" (Mikulicica 
prip.), na kraljevo pitanje djevojfiin je odgovor: Eoliko u Ijetu valjaju 
mjeseci srpanj, kolovoz i rujan. 

Na str. 162, na svrsetku opaske *, poslije rijeci Aleksandra. pri- 
staviti : 

Starim Orcima ta je voda aS-avaTo; Tryiyii, pa Hera u njoj, ili u 
vodi slicnoj, neprestano poDavlja sebi djevi^anstvo. Vodu miadosti, 
quecprunno, spominju jednako njemacke pjesme iz srednjeg vijeka. U 
pri6anju indijskom, takom vodom raspola^u A^vini. 

Na str. 168, u retku 27, izmegju rijeci dava6; — kao dodati: 

kao Pusan (Pus&), £arki hranitelj; 

Na istoj strani, u retku 28, izmegju rijeU Savitar, — iivotvorac 
dodati rijec: 

(Savita). 

Na istoj strani, u retku 30, poslije rijeci Mitri, pristaviti opasku: 

I Mitra sam suncano je lice. On je personifikacija jutrenje mladosti 
Sun6eve. 

Na istoj strani, na svrSetku 1 retka opaske ^, broj VI ispraviti 
u VII. 

Na istoj strani, u retku 2 opaske *, izmegju 2. — dodati: 

, a 1 dragdje. 

Na istoj strani, u retku 3 opaske *, izmegju rijeU mjesta, — jer 
dodati: 

(n himnama, njemn neposredno upravljenim). 

Na istoj strani, u istom retku opaske ^, poslije rijeii pri&ima 
pristaviti , 



Digitized by VjOOQ IC 



BBLIGIJA SBBA I HRVATA. 79 

Savitar jest zapravo iivotvorna sandana moc ; pa je ta mo(^ u njemn 
olicena. Dugo raspru^ene po nebu zrake, pri ishodu, a osobito pri za- 
padu Sanca, to su zlatne Savitarove mke. 

Na str. 174, poslije retka 20 y dodati novu alineju: 
Spao potamnjeli Vid putnik do prosta siromaSna Srbina, a nje- 
gov crni protivnik do bogatog Cifutina, u jednoj pridi iz pozare- 
va^kog okruga u Srbiji ; ali su dosta jasna, i u toj pri^i, Zora i tri 
Sunca, Vidova djeca, a ujedno i djeca majke nevjerne*. Kod ne- 
koga bogatog Cifutina sluiio jedan Srbin, pa nigta ne zasluzio, te 
najposlije re^e: ^Idem u svijet, da sebi bolji napredak tra^im!" 
OstavivSi Cifutina, i putujuci, »dog]e vec na sami kraj svieta", 
gdje fllegne pod njeko drvo, da malo pospava i odmori se**. Usnilo 
mu se, pa kad se razbudi, odmah mu se i steklo evo ovo: silno 
mnoStvo zena ide na groblje, a za njima baka jedna. Siromah 
Srbin upita baku, „gdje ce sebi bolji napredak naci", a ona mu 
odgovori: „Idi na onu najvidu plaiiinu, i tamo ceS u onqj planini 
naci vrlo lijepe dvore, i u njima jednu djevojku, gd]e spava". Po 
naputku babe, od te djevojke Srbin ne smije uzeti novaca, nego 
ce nju batinom prisiliti, da mu da svoju kvodku. Tako i u6ini, te 
on kokoS kudi ponese ieni svojoj i trojici sitne djeee. Ta kokoS 
u jutru, pod kucnim krevetom, snijela jaje, koje izigje^ kad ga 
le Srbin dugo pazario, na sto groSa, pa se siromah pomogao. Drugo 
jaje; sneseno drugog jutra, i tako isto prodano, izigje do na dvije 
stotine groSa. U trece jutrO; Srbin dao ieni jaje, i ova dobila zanj 
cak do pet stotina novca. Prodavajuci i u naprijed jaja od dudne 
kokoike, po {edno svakog ranog dana, Srbinova kuca grdno se 
obogati. Nego domadara opet ne§to goni na put. U ime boga on 
naumi da ide na adziluk, pa ieni preporu^i djecu i kokos, koju 
da ona ne smije nikomu ni zaSto dati. U to, navadio se Uifutin 
kod zene, pa je stao moliti, da kokos zakolje, jer od ove on ne moie 
k njoj da dolazi. Ako i teSko, sklonila se na to zena, te se koko§ 
imala njima dvjema pristaviti za ru6ak. Ali gle, tada djeca dogju 
iz Skole; najstarije dijete uze glavu od kokoSi te pojede, srednje 
uze bubac, a najmlagje dzigericu. Oifutin kad to dozna, nagovori 
mater^ da troje djece poubija. Dao joj neke otrovne igle, Uo ce ih 
ona u njihove spava6e haljine zadjenuti; ali namiSljeno nedjelo 
do6u najstariji sin, i djeca ne dogjoSe kuci. Nevjerna mati i Cifu- 



* J. B. Vojinovic, Srpske narodne pripovijetke, Biograd 1868, pri6a 



3: ,,Nevema mati". 



Digitized by VjOOQ IC 



80 N. NODILO, 

tin dohvatili se onda otrovnog kolada, kako bi se djeca njim po- 
trovala, no i to dozna brat najstariji. U ono doba umrije neki car 
n jednom carstvu, ne ostavljajuci sebi nasljednika. Velikasi a ca- 
revini, nefznajuci koga bi zacarili, narede, „da koji se sjutradan 
zorom ispred carske kapije zatefe, da njega za cara prime". Tri 
brata pogju u ono carstvo^ i ^sretno 8tignu u samu zoru ispred 
carske kapije^. Najstariji brat postane carem, a dva druga brata 
njegovi su doglavnici. Sad im se otac vraca 8 puta, s adziluka. Pita 
zenu, kud su djeca, a ona mu re^e, da su sva pomrla; on onda 
pita za djedine grobove, a zena ne mo2e, da ih pokaie. Ida oba, 
da se sude^ u ono isto carstvo, gdje je skoro bio zacaren brat 
prvi. To doznavSi^ srednji brat rekne braci: „Braco! Sad je naS 
otac doSao s adiiluka, i do6i ce ovamo, da se s naSom majkom 
sudi ; nego, kako 6emo mu se pokloniti, a da se niko ne dosjeti?^ 
Odgovori najmlagji brat: nLasno! Da svaki drzimo po jednu ja- 
buku u rukama, i da se njima igramo, pa kako naS otac ugje, a 
mi da ispuStimo jabuke, pa ouda da se sagnemo da ih uzmemo, 
te tako cemo mu se pokloniti!^ Tri brata tako iapustiSe jabuku i 
svome se ocu poklonide. Prepoznali se svi^ te je zapovjegjeDO, da 
se kriva nevjerna mati rastrgne konjma na repove. Onda tri sina 
svoga oca uzefie kod spbe u carski dvor. — Znamenit je, u ovoj 
pridi, poklon s jabukom, koja je, u mitologiji Arijaea, sundano 
obilje^je, kao §to je takovo i kvodka s oblim jajetom od zlata. 

Na istoj strani, na svrSetku opaske * pristaviti: 

— „0j divojko, ti se ne udala, — dok ne vid'Ia tri na nebn snnca, 
— dok ne cula, kako riba piva** (Puti M. Pavlinovi<5a, u Iskri g. 
1886., br. 191). Ono „kako riba piva", u slavonskoj pjesmici, izraz 
je phalliian, a iz arijske davnine, te je davnasnji, po svoj priUci, i 
drugi ma pripojeni izraz o tri Sanca. 

Na sir. 176, u retku 12, poslije rijeU Ksuto pristaviti opasku: 

Pri seobi Tesald*, koja a Heladi bi po^etna seoba, pri6a stavlja 
Ksata na 6elo, a ^out6; je plavi^ te zna6i, po mnenja novijih mito- 
loga, pitijskog sandanog Apolona. 

Na sir. 177, na svrSelku opaske * pristaviti: 

Vidi i varianta ove pjesme, u cistijoj ^akavstini kod Mikalici<^, na 
str. 138 - 9. Ka2e Miknlicic, da je djeca pjevaja na Stjepanjdan, ko- 
lendajaci. Pripada^ dakle, a pjesme od kolede, te je iz poganske 
davnine. 

Na str. 178, na svrSetku retka 21, poslije rijeci jednoliko**^. pri- 
staviti: 

U nocnoj tami dameci, tri djevojke drugdje „platno bijele", pripre- 
maju divnu bjelocu dana: „U jelinoj gorici, — na studenoj vodici, — 



Digitized by VjOOQ IC 



BBLIOIJA SRBA I HRVATA. 81 

tu djevojke dolaze, — Vjelo platno bijele: — jednoj ime Rumena, 
— drugo] ime Visoka, — trecqj ime KaFoka^". Tri ovake, ili 
8 ovima sli^ne djevojke , kud kamo basaju ; u pu6kim naiiim 
pjesmama. 

^ Vuk. pjes., knj. I, 508, v. 1—7. 

Na sir. 181, u retku 27, poslije rijedi cara. pristaviti opasku : 
Isporedi i njeinu pricu cakavsku: ,,Divojke kaplju z o^ij dijamanti. 
kad se pla^e, a kad se ameje, roiicQ z nst*. (Miknli(^i6a prip.) 
Na istoj strani, u retku 32, poslije rijeci prida*'*. pnstaviH: 
Pafie se zove „Rozica" treoa kci ^velikoga bogatada^, u pridi 
jednoj 6akavskoj^ Bogata§u, koji imase dvije ceri zavidne, a trecu 
Rozieu^ poniznu i dobru, otan^alo imatije. Oca (zar starog Vida) 
pridigia Roiiea, kad poljubcem svojim od pregrdoga u najljepSega 
mladica pretvori kraljevakoga sina, „Zivaia^ (Sunce). 

* Mikuli6ica prip., 1. 

Na sir, 185^ opasci ^ pristaviti : 

Isporedi i druga himnu (X, 178) suncanom konjn ^TarkSja**. 

Na sir. 195, poslije retka 9, dodati novu alineju: 

U Crnoj Gori, dudesni konj joS jednako prizire se tamosnjemu 
pu^anstva. Konj se prizire bez ikakva odoosa na gospodara mu 
kakova, ili na bistorijsku koju osobu. Ljudi kazuju, da zivi ne- 
kakav at u jezeru na planini Lukavici izmegju Nikdida i Bjelo- 
pavlica^ pa da iz jezera iziazi i u razli^no se oblidje pretvara^. 
Ovo priziranje onamo spada u red najglavnijih praznovjerja, kao 
Sto su jo§ anatema^ tenac i vjeSti.ce. Ako i pvako osugjen na 
prostu sujevjericu, za to ^udesni konj naSih otaca poganskih nije 
manje iiv u pudkoj pameti. 

* Medakovida, Siv, Cmog,, na str. 183. 

Na istoj strani, na svrSetku opaske ^ pristaviti: 
Pace je Kuhnu (Herabk. des Feuers^ s. 7) Op^siic isto ime sa san- 
ftkritskim Bbhus, od nas vec vigjenim likom noenog Sunca. 

Na str. 202, u retku 25, izmedju rijeU Po — putronimi6nom 
dodaU: 

deminutivnom i. 

Na str. 203, u retku 12, poslije bo^ica zbrisati i, te dodati: 

, iz jutra prije sanca, a pazeci na to, da padne k suncanom 
istoku^; badnjak, 

' S isto^ne strane privoste uz duvar, u Srbiji, i svije^, koja se u 

R. J. A. CI. 6 



Digitized by VjOOQ IC 



82 N. NODIIiO, 

kudu nnosi poslije badnjaka i slame (Milicevida Siv. Srba, 01. XXXVII, 
8tr. 126—7. 

Na istoj strani, u istom retku^ izmegju rijeU svoj — no6i dodaii 
rijec: badnjoj. 

Na istoj straniy u retku 19, izmegju rijeci Budko. — Imaju 
dodati : 

, Dragobud, Dobrobud, Radobud. 

Na istoj strani^ na pocetku retka 26, ispred rijeii Ako dodati: 

Ead poslije dogje polaznik, on ce se pokloniti badnjaka, bad- 
njaku i djetetu, i poljubice im pregorjele osjedke'. 

1 Milidevica, iiv. Srba, gl. XXXVII, str. 128. 

Na istoj strani, u 1 retku opaske % ispraviti rije6 Babini u Ba- 
bine, zatim u istom retku izmegju rijeci dana, — a dodati: i to je 
naziv crnogorski, nadalje poslije rijeii: tu6in dodati: ili tucin, na- 
pokon^ na svrSetku iste opaske, poslije rijeci zivotinja. pristaviti: 

Za negdasnji obred vjerski svjedoci obicaj n sabackom okraga, n 
Srbiji. Tamo „pecenicu, mesto sekirom, ubiju krupicom soli u celo, pa 
pecenioinu krv s torn soli izmesanu dajn marvi'' (Milicevica, ziv, Srba^ 
8. 121). 

Na istoj strani, opasku • izmijeniti sa: 

« To u Podibru, u Srbiji. Mili6evi<5a ziv. Srba, Gl. XXXVII, 
str. 128. 

Na str. 204 J u retku 5, poslije rijeci preveselio!"* pristaviti: 

U ostalom je opaziti, da se, n pufikom govoru, pojam veselja 

najbolje s pojmom sunca spaja. Covjek na§ ho6e da rede drugome 

dovjeku: „Tako po suncu veseo hodio^!** 

^ Vuk. posl. 

Na istoj strani, u opasci *, poslije broja 26. pristaviti: 

Badnjak je, po svoj prilici, davna postanja arijskog. U Indiji, ve- 
dicni pobo^nici, pri svedanoj 2rtvi, u rano jutro prinesenoj bogu Agni, 
stavljahu na ognjiste jedno veliko okresano stablo, povezavsi ga re- 
menima i triput ga pomazavsi maslom. Stablo zvalo se vdnaspdtis, 
„go8podar sume", pa je njemu upravljena cak i jedna himna (Rigv., 
Ill, 8). Tome vedicnome badnjaku, te i bogu Agni (ognju), pripa- 
daju pak, u istoj Rigvedi, tako zvane „Apri-pje8me", kqje su ponesto 
nalik na nase „pjesme od kolede". Osim badnjaka i ognja, prizivljn se 
tu No6 i Jutro, i jos tri boginje sa ietoka, a pominju se velika „vrata 
bogova", §to se §irom rastvaraju Badnjakova 2rtvovna vatra gorase na 
razmaku dana i noci. 



Digitized by VjOOQ IC 



BBLIGUA SRBA I HRYATA. 83 

Na str. 205, u rethu 2, rijeci: sjacu^ pristaviti opasku: 
Vnk. ziv. i 06., str. 5: „Na nekim mjestima, kao po Bosni i Her- 
cegovini, sjaiu na Bo^ic, t. j. domacin rano u jutru vice: Sjaj Boze 
% hozicu nasemu ili naSoj (po imenu svijem ku^animal redom)", 

Na istoj Strang u retku 9^ poslije rijeci Koledo!"' pristaviti: 

Mlado Sunce, koje ce izidi^ vec na badnji dan spominju ^ene 
u2idkog okruzja, u Srbiji, u ovoj molitvici, vise poganskoj, no 
hriatjansko] : „Pomozi sveta Bogorodice, sveta Petko i sveta Ne- 
deljo! JutroSnje jutarce, i jarko sunasce, na radost mi osvani !" 
Molitvica iene izri^u onda, kad kucni starjesina zapo^inje moljenje 
svoje bozicno (Milicevica ziv. Srba, Gl. XXXVII, s. 127). 

Na istoj strani, u retku 16, izmegju n}*cc» ponavlja. — Vatralj, 
dodati : 

Sto je u staroj godini zasnovano, zapo^eto, valja sve do bo^ica 
dosnovati, do^eti. Novi red, na nebu i na zemlji, podinje s boziiem 

Na istoj stranif u retku 23, izmegju rijeSi sveStenik. — Kao 
dodati : 

Uzezene svijece, u Slavoniji na badnjqj ve^eri, svrnute su na 
hristjanska vjeru : pri blagovanju domacin zapali, kako tamo kaiu, 
najprije jedinstvo, pa onda trojstvo^. All trojno Sunce ]0§ nam iz- 
lazi kod azdr^nijih Srba. U Srbiji, 6esnicu, prije nego je razlomi, 
okrenuce domacin triput za suncem^. 

^ Luka Ilic, Narodni Slavonski Obicaji, u Zagrebu 1845, na str. 
94—5. 
« Milidevica ziv. Srba, GI. XXXVII, str. 131. 

Na istoj strani, u 2 retku opaske \ poslije rijeci: Sagen, prista 

viti broj I. 
Na str. 207, u retku 13 y izmegju rijedi tor. — „Bo2i6 dodati: 
Ko prije bozicnog radka pojede pupak drenov ili Ijeskov, biti 

ce svjez kao pupak, zdrav kao drijen^ 

^ Milicevica ziv. Srba, s. 124—5 Gl. XXII. 

Na istoj straniy u retku 29, izmegju rijedi bice — Agvini izosta- 
viti a, te ispraviti ovako: 

. U Rig-Vedi se veil, da 

Na istoj strani, u retku 1 opaske *, od rijeci na do najdavnije. 
izostaviU i dodati: 

ona se n kii6i 1 izvan knee mal da ne posvnda me<^e, a to se ^ini 
u svakom krajn naroda. U Srbiji, iza badnjaka odmah unose u kucu 



Digitized by VjOOQ IC 



84 N. NODILO, 

te prosiplju foobovu slumu (Mih'ceyii^ ziv, Srba ^ G], XXXVII, 8. 
126 — 7). U Slavoniji, kad se u boiidnoj noci iz crkve vrate knci, spa- 
vaja ve6inom na zemlji n slami, a treci bo^icDi dan prije sunca iznese 
se slama iz kuce u polje, da bude bolji poljski rod (Uica obic.y 
s. 96 i 101 — 2). Obred taj, bez sumnje, nama dolazi od starine oaj- 
daviiije. 

Na istoj strani, u retku 6 iste opaske, rijec Osobito ispraviti u: 
K. pr. 

Na istoj strani, na svrSetku iste opa^ke^ poslije broja 76. pn- 
staviti : 

Slama se razastire, jer ce na njn sjesti Agvini, a i drngi bogovi, 
koji buda pri 2rtvi prizivani. Ta je slama tako sveta, da i sama je 
smatrana kao nesto boije^ kao bog, u Apri-pjesmama Rig>Vede: ^0 
slamo boginjo, koja se pru^as, Ijnde braneci, ti razastrta na spas, 
ovdje na oltaru utvrgjena^ masdu pomazaoa ! sjedite na nju, vi dobri, 
vi bogovi svil" (II, 3, v. 4). — „Nek se na §iroko rasprn^i bogougodna 
slama; dugo razastirana, mirisala nam ona milo; prijaznim osjecajem, 
o alamo boginjo, poStuj budne bogove" (X, 70, v. 4). 

Na sir. 20Sy u retku 2, iztnegju rijeci Zeusa. — Ele, dodati: 
U arijsko] mitologiji, med je u opce simbol za svjetlost, te je 
5ela, Sto med daje, sveta 2ivinica. Poganski ovaj simbolizam bijase 
doista u narodu naSemu nekad veoma razvijen, poSto mu je i sad 
opaziti jasnib tragova. Prosti pak sraatra ^eltt kao neSto sveto. 
Ne ce niko da rekne : „lipsala je dela", nego: „umrla je*. Ubiti 
deiu, to je kao smrtni grijeh, a u^ini li se to i nehoticO; njezinu 
ubiocu bice godina nazadna, ne samo u uljaniku vec i u svakoj 
radnji\ Obidaj je posvuda u narodu, da se kod uljanika nabije 
suha glavu^a od konja^. Kazasmo u Dijelu I, da se pradavni ovaj 
obred odnosi na reUgiju vidjela. U Slavoniji, kod badnje ve^ere 
prije no Sto se priSne jesti, umodi se u med jeilno £esno bijeloga 
)uka, i pojede se'. Na istu religiju vidjela, kao Sto naed, spada i 
bijeli Ink, kako i to vec opazismo. 



^ U listn Slovincu, g. 1882, br. 21. 
* Id., ib, — Vuk. rjee., pod Ifljanik, 
' Ilica obic., na str. 95. 

Na istoj strani^ u retku 9, iztnegju rijeci: polaiajnika — ill 
pristaviti : 

ili pola£enika, 

Na istoj strani, u retku 13^ iztnegju rijeci zito — posipati do- 
dati : 

najviSe zob, 



Digitized by VjOOQ IC I 



RBLIOIJA SRBA I HRVATA. 85 

Na istoj strani, u reiJcu 14, izmegju rijeci domacica, — u dodati: 

ili domacin. ili koji mlagji, 

Na istoj stranif u retku 17, izmegju rijeci badnjacima ; — pri- 
tide dodati: 

obilazi ih tri puta, 

Na istoj strani, u retku 19, izmegju rijeii napretka. — Bo2i6ni 
dodati : 

Tek iza ovih obreda, pola^ajnik ce se pozdraviti s ukucanima. 
Pri rudku, uz domaiina i polazajnik okrece za suncem desnicu, te 
je lomi. 

Na istoj strani, opasci • pristaviti: 

Milicevica iiv. Srha, GI. XXXVII, str. 129. 

Na str, 209, u retku 13, poilije rijeii Herakle pristaviti : 

Ead polazajnik u vede iz kuce izlazi, domacin i domacica pruiice 
mu uzdarje za naslucene godiSnje darove. Domacica vjeSa njemu 
povjesmu oko vrata kolad, amijeScH kao kotur^. Koturni je kola6 
na lik sunca; a vidjesmo ga golema> gdje ga sveStenik puku izlaze 
pri Svantevidovu bogoStovju. Kao god u baltidkom Pomorju, u 
Hercegovini milaju se Jos, na bozic, sa desnicom*. Nije baS ne- 
sklapno misliti, da je polazajnik najposljednji prestavnik slaven- 
skog starodrevnog sveStenBtva. 

^ Milicevica ziv. Srha, s. 126. 

« Dio I, na str. 82 (42). 

Na str. 211, u retku 15, poslije rijeii vode pristaviti: 

Ta je voda „jakovna** i njom se umiju^ A voda je kao 2ivo 
bi6e. Koji od domade deljadi ide da je zahvata, reci ce joj : „Dobro 
jutro, vodice, i destit ti Bozic!'" Tom yodom zamijese desnicu^ 

1 Milicevica, ziv. Srba, s. 124, Gl. XXII. 
» Id., ib. 

3 Id., Gl. XXXVII, str. 128. 

Na str. 212, u retku 21, izmegju rijeii postignuto. — Blage 
dodati : 

A vatrom s bozicnog ognjista „varuje se" od vru6ice^. 

1 Milicevica ziv. Srba,. Gl. XXXVII, str. 128. 

Na istoj strani, u retku 24, poslije rijeii godine^ pristaviti : 

O oluji i o konju (Dundulu), njom noSenu, govori ova koledska 

pjesma, koja se do nedavna, na badnji dan, pjevala od kolendajuce 

momdadi, u Srbiji: ^Oj hubava Koledo! — mala moma, Koledo ! 

— Duhnu vetar, Koledo! — sa planine, Koledo! — te izduha, 



Digitized by VjOOQ IC 



86 N. NODILO, 

Koledo ! — vrana konja, Koledo 1 — i na konju; Koledo ! — bojno 
sedlo, Koledo ! — i na sedlu, Koledo ! — mu§ko 5edo, Koledo ! — 
i na 6elu, Koledo! — samur - kalpak, Koledo! — za kalpakom, 
Koledo! — kita zdravca, Koledo! — da je zdravo, Koledo! — 
muSko 6edo, Koledo!" (Milicevica, ziv, Srba, s. 121). 

Syima Arijeima ziva voda presveta je. Nja obozavali i njom se 
svje^ili, obi^ajima kojekakim^ osobito na razmaku stare i nove go- 
dine. Ne bi li se ti obi^aji poganski iskorenili iz i^ivota Germand. 
pokrStenika, katoli^ka crkva, kroz mnoge vjekove^ dok se Ijuto 
zaii, izdaje stroge naredbe. Bla^a prema vodici bijaSe crkva pravo- 
slavna. U nas^ po isto^nim krajevima naroda, sve do najnovijeg 
doba, popovi iSli i sami, poslije leturgjije, s gomilom svijeta, na 
izvore, na Savu, na Dunavo, da vodu svete. U takoj gomili, na 
bogojavljenje, dogodio se, kao dijetO; i nad slavni Vuk Karadzic^ 



* Vuk. ziv. % ob.y na str. 22. 

Na str. 213, poslije retka 27 prisiaviti novu alinejui 
Znadajno za odnos Kolede sa slavenskom religijom jest ovo: u 
naSim pjesmama od Kolede joS se javlja ^bijeli Vid". Javlja se u 
pripjevu: „Beli Vide, mile moj!" to u pjesmi^ gdje se pjeva: 
^Bela vila, oj ladom!^** A o torn Vidu bavi se i 5itava jedna 
pjesma iz Srbije: „Vojevao beli Vide, Koledo! — tri godine s kleti 
Turei, — a detiri s crni Ugri. — Kada Vide s vojske dogje, — 
sede Vide da ve^era. — Stade gromot, stade tropot — oko dvora 
Vidojeva. — Al govori beli Vide: — Izigj', Ijubo, te pogledaj, — 
Sta je gromot, Sta je tropot — oko dvora Vidojeva. — Kad izidje 
verua Ijaba, — konji mu se kopitaja, — raduju se gospodaru, — 
da je skoro s vojske doS'o; — i golubi s krilma biju, — raduju 
se gospodaru, — da je skoro s vojske doS'o^". Gromotni ovaj po- 
vratak bijelog ubojnog Vida k dvoru svome, gdje su konji, fllifii 
do dlake Svantevidovu povratku s nocne vojne k hramu u Ar- 
koni, gdje se uz bijelca gajilo do tri stotine konja viteza. Nocni 
put Svantevidov bjese mu5an; pa kao da ga pripominju oni stihovi, 
u joS jednoj pjesmi od Kolede: „da Sibamo vrane konje, - nam 
su puti na daleko, — daljni puti kaloviti*. 



^ Vuk. ziv. i ob,y na str. 13. Evo cijele kitice te pjesme: „Gradila, 
tedenom, — bela vila, oj ladoml — Tedenki-zelen bor, — arbanaski 
— mlad javor, — beli Vide, mile moj". 

* Id. lb, str. 7—8. 

» Id. ib., str. 8. 



Digitized by VjOOQ IC 



BBLIOIJA SSBA I HRVATA. 87 

Na istqj strani, u retku 29, rijeH niti izostavitL 
Na sir, 214, u retku 27, poslije rijeii osvitka. pristaviti: 
Pfesma jedna od Eolede zapjevala ye6 nam pozDate stihe^ §to se 
na Zoru odnose: »0j djevojko, bledoliko, Koledo; — Sto si tako 
bledolika? — Je Y si Suncu dvore mela, — je V Mjesecu konj' 
sedlala^?** 



* Vuk. iiv. i ob.^ na str. 9. 

Na str, 215, u retku 23, poslije rijedi ponosom. pristaviti opasku: 

Obi6aj bogojavljenskog knpanja skoro je opcenit n narodu, kako po 
Srbiji, tako i po Bosni i po Slavoniji (Ili6a obii., s. 108 — 10), n 
prkos mrzlodi vode. Eo se ne kupa, taj se barem umiva, no je protiv 
svake bolesti najzdravije kupanje. Pored svega snijega i leda, to danas 
dine, na bogojavljenje, i sami Rusi. Ako se ovako prkosi uajve<^oj 
cici, to ce re6i, da je obidaj u prosla vremena bio vjerski obred od 
najsvecanijih i najtvrgjih. Osim svetkovanja mlade godine, ovom prili- 
kom proslavljala se i sveta voda. Kao sto svi Arijei, tako i Slaveni 
obo2avahu iivu vodu. Stoji za to poznato svjedocanstvo Prokopijevo 
(De Bello Goth.^ 11, 15). A na sjevernom ostrvn Rujani, na torn velikom 
sredistu bogoStovja sjevero-zapadnih Slavena, jos i onda, kad na raz- 
makn XIV i XY vijeka slavenski jezik sasvim iznmre, dr^alo se sve- 
tim jezerce jedno Stadenec. Zbog svetosti vode, niko nije smio loviti u 
njem ribu (Ilidev navod, u obii,, na str. 109). 

Na str. 216, poslije retka 27 pristaviti novu alineju: 
Velika je prilika, da se na Sunce odnosila, prvim svojim osnut- 
koni; i prida jedna bogojavljenska. Vuk Karadzic piSe: „Srbi pri- 
povijedaju, da se noci u o6i bogojavljenja svake godine otvora 
nebo, i da 6e onda Bog dati svakome, koji Sto zaiste, samo da ne 
iste viSe nego jedno. Gdjekoji stoje na polju po cijelu nod, ne bi 
11 vidjeli, kad se nebo otvori, ali to svaki ne mo£e vidjeti. Tako 
se nekakav dogodio u sobi, kad se nebo otvorilo, i ne imajuci kad 
izici na polje, da se u torn ne bi zatvorilo, promoli glavu kroz 
prozor, da rede: daj mi, Boze, osmak blaga; pa, u onome strahu 
i u hitnji, mjesto toga, rede: daj mi; Boze, od osmak glavu. U 
taj das postane mu glava koliko osmak, tako da je nije mogao 
kroz onaj prozor uvuci u sobu, dok nisu Ijudi doSli sa sjekirama 
i nadinili prozor veci^". Ova je prida sveopda narodna, jer je 
skoro jednaku biljezi Ilic za zapadne krajeve krScanske. „Narod 
u Slavoniji", piSe on*, „pripovijeda, da se uodi bogojavljenja, iliti 

* Vuk. rjec, pod Bogojavljenje. 

* Obiiaji, na str. 108. 



Digitized by VjOOQ IC 



98 N. NODILO^ 

Bveta tri kralja, okolo pol noii nebo otvori. Sretan onaj ^o^ek, 
koji to spazil Ovo traje samo nekoliko oka trenucft. otogod co- 
yjek u taj mah zazeli, sve dobije. Tako se pripov\jeda^ da je jedan 
dovjek u to vrijeme baS kroz prozor gledao> kada se je nebo 
otvorilo. On u naglosti, da ne zakasDi, zavikne: daj mi, Bozej 
^bar glavu! na mjesto: daj mi, Bo2e, ^abar blaga! U isto oka 
trenuce; bez da bi opazio, naraste mu glava kao ^abar, da ju nije 
mogao kroz prozor natrag u sobu povuci. Kucani, da ga toli 
ot\jesnog jarma oslobode, moradoSe pendzer posijecati". 

Ako^ pri istrazi mitova, poregjenje prve mitidoe misli yrijedi 
Sto, onda bismo rekli, da dovjek, kome se dogadja dudo u ovoj 
pridi, « po^etka bijale samo Sunce. Ne paze6i na Sain i na 8a- 
Ijivi nakit, pridi ]e prava jezgra ovo : 6ovjek neki, pri otvoru neba, 
promoli glavu kroz prozor, i glava mu u tome naraste. Ovu re- 
^enicu mi mozemo da potpuo razjasnimo pomocu komparativne 
mitologije* Mlado se Sunce prikazuje, na prozoru neba jutrenjega, 
kao glava zrakovita, pa njega taman ^glavom*' prozvaSe gdjekoji 
narodi arijski. Zanj rekoSe vedi^ni Indi, da je ng^&va. krilata**, 
sjeverni Germani, da je ^glava Wuotanova", Grci, da je „oko 
Zeusovo^^. ota vide, Grci od prostog samostavnika ^glava" na^i- 
niSe osobno ime K£(pa>.o^, i. pridaSe ga bogu Suncu. Zatim gr^ka 
pri6a, na zemljiStu Atike, podovjedi Kefala, i o njem mnogo ka- 
zivaSe'. Tako i dudna glava bogojavljenjska, koja na prozoru 
odeblja, mo^e biti Sunce naraslo iza bo£i6a. Moze to tim prije 
biti, Sto rijed ^prozor" i drugdje uz sunce dolazi. Svakome je po- 
znata izreka naSih pjesama: „od bo^jeg prozora, — od sun^anog 
istoka^. Simbolizam za sunce, izra^en ili kolutora, ili glavom zra- 
kastom, tako je naravan, te se sam po sebi namece, da pripada ne 
samo arijskim, nego i nearijskim narodima. Nije baS velik broj 
figurativnih znakova, koji bi bili svojina cijelog ^ovjedanstva ; no 
glava za sunce, to je emblema zajednidka sviju Ijudskih plemena, 
pri prvome razvitku njihove vjerske misli. 

* M. Mtlller, Beitrdge zur vergL Mythol., II B., s. 76—7. 

* U kratko, kazivaSe ovo: Refalo, lovedi oko podne, prostrijeli ne- 
hotice strijelom nepromasnom 2enu svoju Prokris, negdje u SumskoJ 
^stini pritajann; strijelu mu urn^i zaljubljena i Ijabomoma Eos. Kao 
6to Eos znadi Zora, tako da Prokris znaci Rosa, pokaza M. Mtilier 
(Beitr. zur vergl Myth.^ II B., s. 76—9), te da prica hoce reci: 
Sunce sa zororo se javija u jutru, a trakovi mo se titraju kapljama 
rose sve dotle, dok oko podne sun6ani zar svu rosu srce i ubija. 



Digitized by VjOOQ IC 



RBUGIJA BRBA I HRVATA. 89 

DlO IV. 

U LXXXIV knjigi ^yBada^, na sir. 100^ u retku 14^ izmegju 
rijedi dvanaest — gdje dodati: 
gdje od devet, 

Na istoj sirani, u retku 27^ posUje rijeU tofikova^ pristaviti 
opasku: 

I najstarije himne vedi6ne spominju sandaDim kolima sedam todkova. 
Tako n. pr, u himni 11, 140, v. 3, sundant bog Pafian „tjera kola, 
sto sa sedam tockova kite ajerom". 

Na istcj $iraniy na swiethu opaske \ posUje broja 48.) pri^ 
staviti : 

Za ykolo*' sundano, rijeS u Vedama glasi „cakr&m^ ili ^cakris^, 
8 kojom Kuhn (Herabk. des Feuers, s. 49—61) istovjetuje griku 
{y{kio\j) jciijcXo;. SuDce, shvacano kao kolo, po tome je opcenita i pra- 
davna arijska inisao. 

Na sir. 108, u retku 6, po6am od rijeci razabira do Agni. iz- 
mijeniti sa\ 

razabracemo drugdje. 

Na 8tr, 109j u retku 2 opaske ^, rijec Zore ispraviti u Zori, a 
svijetlog u svijetia. 

Na sir. 117, poslije retka 19 pristaviti ovo : 

Jednu cemo pripovijetku, iz Bo8ne\ ipak ovdje prenijeti, sbog 
obilnosti mitskog pi*ediva, koje bo ^sto odnosi na religiju Vidjela 
i Sunca, a nalazi se, u paralelnim pridama ostalih arijskih naroda, 
malne jednako. Bio neki kralj; i imao tri sina) kopma zapovjedi, 
da iza ]>dne no6i sutradan njemu dokaiu, Sto je koji sanjao. Usnio 
prvi, da ce on biti kralj, drugi, da ce biti veliki gospodin, a treci, 
da ce mu kralj otac ruke prati i pri tome ga dvoriti mati i dva 
starija brata. Otjeran s toga od oca, lutajuci svukud, nabasa na 
jednu pe6inu u Sumi, gdje prebivaSe etarina jedan corav, koji je 
imao pri sebi kozd,. Jeduo jutro starac daje njemu koze, da ih 
tjera na paiu, a sam ostane u pecini puru yariti. Bilo onuda devet 
planina; mogao dobjegli kraljev]6 koze pasti kroz osam njih, ali 
na devetoj niposto, »jerbo tamo ima vila'', re£e starac, |,pa su mi 
o£i iskopale, pa se bojim, da ne ce i tebi^. Starac imao i jarca, 
koga bi jahao, a sad ga uzjaha kraljevic. FrekrSivsi zapovijed, 
naigje ovaj i na devetu planinu. Vile ga htjedoSe odmah liSiti vida, 

^ Bos. nar. price, 6. 

Digitized by VjOOQ IC 



90 H. NODILO, 

no ih on zamoli, da „metne jedno drvo, pa ako ga one presko^e, 
onda da mu o6i iskopaju". Kraljevic „izabere jedno podebelo drvo, 
ter ga rascijepi na na^in procijepa, pak ga usadi u zemlju, a metne 
unutar jedan klip Ead to dovrsi, onda se zatr^i, ter onu kladu 
preskodi^ pak onda rekne vilama : Dete vi to presko^ite ! Jedna se 
yila zatrdi, te kad bude viS* procijepa, onda on onaj klip iztegne iz 
klade, a vila se uhvati u procijep*'. Kraljevic tada od vila zaiSte, 
ako ce im drugaricu oprostiti^ da starcu o& izlije^e. DadoSe mu one 
travu, kojom, kad su mu o^i pomazane, starac progleda. Od starca 
sad kraljevic dobije kljud od osara soba, ali nagje sebi klju£ i od 
devete. Pa gle ^uda! U toj sobi devetoj ^stoji zlatan konj, zlat- 
nimi plodami potkovan; kod njega stoji zlatan hrt^ zlatna kvo6ka 
i zlatni pilici, zlatno proso zobljuci^. Zlatni konj bjeSe star^ev, 
pa, kad kraljevic na njem bje^i sa hrtom, kvo6kom i pilicima, 
hoce starac na jarcu za njim i za konjem u potjeru. IzmakoSe, uz 
razna ^uda, bjegunci. Eto je kraljevicu prosto i od starca, koji ga 
posavjetova jo§ jednom. Kad ono pu6e glas, da kralj daje cer pre- 
gaocu najboljemu, kraljevic preodjenuo sve svqje, konja, hrta, 
kvodku i pilice zlatne: na konja navukao magaredu kozu. S ova- 
kim konjem i hrtom presko^i ogromnu jamu, po kraljevu oglasu. 
Prividnog magarca i ruznog konjika, a i cer, kralj dao utamni^iti, 
kad li eto sva tamnica sjajem sjala. Svome sinu onda otac opere 
ruke^ dok mati i prva dva brata poslu^uju. San se izvrSi. — Eo 
je upucen u sraynjivanje mitova arijskog roda, zna, da mi a ovoj 
pri6i pred sobom inamo bozju bistoriju jutrenjega Sunca. 
Na sir. 119, poalije rijeU sitosti. pristaviti opasku: 
Isporedi spariti, a poslovicnoj izreci : „Tugja ruka ne spori**. »8por* 
je i hijeb, koji dngo traje. A nSpor" ili ^sporis^, druk^ije ^paprac*^, 
^udotvorna je trava (vidi u Dijelu I opasku na str. 120—2), te i 
£udno lijeci. U Uii^kome, u Srbiji, na ste srca neki jedu sporis, od 
groznice (Milicevica ziv. Srha, Gl. XXXVII, s. 143). 

Na istoj strani, u retku 12 j poslije rijeci petanje. pristaviti: 
Sedmoro i petoro izilaze takogjer, kad se 6ini 6ine: bonome od 
vrucice „donese se iz pet basta trave, i sa sedam izvora vode^'. 
Ovo u Srbiji ; a u Slavoniji, uharno i zdravo je sedmoro, u Ijetno 
doba kosidbe. Kod skupljanja sijena, zene, kad je po^ne, uzmu 
sedam slamaka i metnu u njedra. Kod kuce na ve^er, zamotaju ih 
u sedam krpica, pa sedmi dan opet, kad zvoni podne, izvade ib 
i sazegu, dok sedam puta pozdrave Gospu. Pepeo izgorenih sla- 

1 Milicevica Mv. Srca, Gl. XXXVII, str. 145. 

Digitized by VjOOQ IC 



RBLIGUA SBBA I HRVATA. 91 

maka lijek je za glavobolju, a i trudna ^ena, pije li od njega po- 
malo u vodi do sedam puta, laSnji ce joj biti porogjaj*. Ovako 
se i u obi^ajima drzi sedmanje i petanje. Sedmaju deato i svi 
Slaveni. 

1 Ilida obii., na str. 179. 

Na str. 121, poslije retka 14 pristaviti novu alineju: 

Tu malo prije razlozlsmo grabancijaSku §kolu dvanaestorice, kao 
miti^QO kolo SunCevih likova. U pri6i jednoj iz Slavonije* nala- 
zimo §kolu istu, sa sedmoricom. Seljacima negdje^ mu£u i zeni, bio 
sin6ic bistre pameti, pa u sedmoj godini dali ga u dkolu na nauku 
k dudnome uditelju. Skolu trai^e6i i vodeci sindiia, otac arete »vre- 
meSna gospodina, 8 palicom i knjigom u ruci: Seta se gospodin, 
postoji i £ita iz knjige^. Ovaj uditelj bio glavom vrag. Od oca 
uze sina u svoju §kolu; Skolski je rok od sedam neprekidnih go- 
dina; za to vrijeme^ otac i majka ne 6e svoje dijete vidjeti. Kad 
se rok navrSi, seljak ode po sina u planinu u uditeljev gradic. 
Oca sna§lo 6udo: ne mo^e da pozna sina. Ima u Skoli „sedam 
djaka jednoyrSnjaka, svi momdici u petnaestoj godini, svi jednaka 
uzraata, stasa i obraza, svi podjednako obu^eni^. Zablehne se se- 
ljak tim viSe, Sto, u toj sedmorici nepoznavajuci sina, bilo reda 
pustiti ga tamo za jod sedam godina. Nego, sin dogje k ocn u 
glaho doba no6i, kaza mu sve, i treceg jutra, na trece uglede, po 
dogovoru namignu okom na oca, te se oprosti uditelja. Za tim 
sin obogati roditelja svoga, pretvarajuci se u ugojena brava, pa i u 
lijepa vola i konja. Uditelj, koji mu je uvijek po tragu, kupuje ga 
redom za skupe novce, a vrazje se zamke svaki put mladic rjeSava, 
jer otac dize s njega k sebi ular. Ali kad se trecom pretvori u 
lijepa konja, osta ular na njemu, te podpade na novo pod vlast 
uditeljevu. Zaredilo opet kojekakvo prometanje megju njim i vra- 
gom sve dotle, dok najposlije djak nadmudrio u^itelja i ozenio se 
nekom krasnom gospodskom djevojkom. Mladi6u, vec majstoru, otac 
uzviknuo: »Sinko! ti si mi izu6io grabancijaSku Skolu!" 

Ako je autentidna jedna pjesma, zabiljezena od Ilica^ mi bi 
imali i potpuni dokaz, da svekoliko sedmanje, koje nam sa6uva 
tradicija, ba§ pote^e od Sunca sedmostrukog'. Evo pjesme : „U 

* Stojanovica prip,, 15. 

* Obic., na str. 182. Ilic pise, da je Tovarnidka. 

^ Pritvrdila bi se moja hipoteza o sedmostrukom Suncn tim jace, 
sto, prije izlozene hipoteze, Iliceva pjesma ne bijase meni poznata. 



Digitized by VjOOQ IC 



92 N. NOOILO, 

visokoj kuli Ivanovo] — tuzno zlato lezi zatvorenO; — zatvoreno 
pod sedam zatvora. — Zlato kuka kako kukavicai — i nabraja 
kano ladtavica, — da b' ju tkogod u tavnici 6uo. — Ali suinja 
nitko i ne sluSa. — Sam je dulo Sunce u po dana, — s sedam 
neba, kroz sedam pendzera. — Smilova se Sunce u po dana, — 
smilova se sa sedam £arova, — pak joj pusti do sedam ^arova — 
s sedam neba kroz sedam pendzera, — da se zlato male pokrijepi; 
— pokrijepi i s zdravljem sastane**. 

Na sir* 126, u retku 4, poslije rijeH Sabina pristaviti: 
A u vrlo znatno) jednoj pridi o Sabinu Numi^ opet je tu kolo 
dvanaestorice. Rimski kralj Numa ne znajuci, kako je red k zemlji 
primamiti i umilostiviti gromovnog Jupitra (Jupiter Elicitis)^ Ba- 
zna tajnu od dvanaestero distih (casti) mladica. Pritajala se dva- 
naestorica do izvora u lugu aventinskom, gdje dolazade bog Piko 
sa svojim sitiom Faunom. Svaki od mladida dr^aSe u ruci lanac: 
Piko i Fauno opojise se vinom i medovinom, ito nagjoSe kod 
izvora ; zaspala dva boga dvanaestorci svezaSe, pa doznaSe od njih 
tajna o gromu, koju po torn dokazaSe Numi. 

Na str. 128, poslije retka 23 pristaviti nova alineju: 
Ne same Skandinavima, nego i Anglosasima, poznato je kolo 
dvanaestorice, pa je stavljeno u odnoSaj s Wddanom, ili Odhinom. 
To je vidjeti iz jednog obi^aja, koji se po svjedo^anstvu Waltera 
Scotta\ dr^ao u Engleskoj u stare doba jo§ onda, gdje Anglosasi ve6 
davno bijahu postali hristjani. Kad bi se sklapale zaruke, to neki 
zaruCnici dinjahu pred Wddanovim oltarom. Taj oltar bio jedan krug 
kamena, bogu posvecenih, te oko njega stajase dvanaest momaka 
raspletenih kosa. Od dvoje zarudnika ko bi zadanu vjeru prevjerio, 
njega bi ukleli, neka ga dvanaest ma^eva posijede, a neka mu jadi 
budu ve6i, nego Uo bi ih dvanaest djevojaka govorom i pjedmom 
moglo oplakati. Ovi nam je obi6aj spojiti s mitom skandinavskim, 
kojeg 6as prije privedosmo. Angli su Germani suevijskog porijekla, 
a Anglosasi najblizi susjedi Skandinavima. 

^ U Grofu Pariskom, knj. II, gl. 4. 

Na pocetku str, 129^ dodati sve ovo : 

Kako vidjesmo, vijesti o sjevero-zapadnim slavenskim bogovima, 
priopcene od njemadkih hroniCara, dadoSe nam neko uporiSte, na 
koje mogosmo donekud nasloniti dvanaestoricu, sedmoricu i peto- 
ricu dudesnih prikaza u naSoj pu^koj tradiciji. ,Ali za devetero 
prikaza, ili likova, a slavenskoj mitologiji nije govora. A opet de- 
vetanjO) u nas Srba i Hrvata, istide se veoma : ima ga svakojaka, 



Digitized by VjOOQ IC 



RELIGJJA 8RBA I HRVATA. 93 

ide posvuda, i po 8V0]em« tragu prosipa povede ostatke nesum- 
njivog inita. 

Vec Susmo pridanje o devet divova, pak i ono o devet opasnih 
planina i o devet soba. §to kroz njih prolazi tredi brat, koji je, u 
arijskoj mitologiji, trece Sunce nocno. Spram devet divova i devet 
opasnih. planina i soba, desto se u pridama spominje devet brace, 
ili devet sinova, pa ovi u opce rade ono, sto i dvanaestorci. A u 
jednoj pri6i^ pripovijeda se o ^udnom nojevu gnijezdu: zmaj pro- 
zdire no]6ad sve do devete godine. U Srbiji, prije sedme ili devete 
godine, djeci muSkoj ne oblate gace*. U Crnoj Gori, devetanje 
ulazi u'Veliku jednu kletvu: ^Zaklecu ti se u devet jutara na 
dvanaest muskijeh glava, u crkvi i pod civot svetog Petra'!* Ulazi 
i u bajanje, sada Saljivo, ali bez snmDJe nekad ozbiljno. Naime u 
Srbiji, kad ne ko potuii na £ir, reknu mii u liali, da oko njega 
probaje ovako: „Cire, mire, oko tebe devet brace biloM^ A u 
svemu nasem obiSnom govoru, koliko je 6esto devetanje, dosta je 
to samo spomenuti. 

U jednoj narodnoj pridi, iz Badke*, ima ova zagonetka: „Tri 
hrane i napajaju devet, a devet nemogu tri, a svi su jednaki, svi 
.vrSnjaci i parjaci: tri Sarena, tri zlacana, tri bogata, tri zubata". 
Ta se zagonetka tuma(^i: „Tri proljetna mjeseca hrane i ostalih 
devet. Ako Bog u ona tri mjeseca kiSom i rosom, podobom i 
ugodnim zi'akom usjeve okrijepi, bude rodna godina; ako li ne, 
bude gladna: to je: tri mogu hraniti devet, a devet ne mo2e tri*. 
Iz ovog puSkog tuma^enja izlazi, da devet, a odnosno i dvanaest 
brace jednake, a ranijoj, u inicialnoj zanaisli naroda, prikazivase 
mjesece u godini. Od mjeseca, uobra^na u lice nekoje, do Sunca 
boga, koji tim mjesecem vlada, nema pak do samo korak jedan. 

Vrijedtio je, da se zabiljeiii i ovo. U jednoj pjesmi slavonskoj 
ditamo ove stihove: „Der save^i Sestokrilovida, — koji nosi do 
devet maifeva, — i desetog pernog buzdovana, — koji vaie za 
stotinu oka*". Nije nam ovdje znamenit Sestokrilovi6, ako je baS 
i ^iidan, poSto ne znamo, fito je on. Neki Sestokrilovic joS gdje- 
god u pfesmama izlazi, no nije pobii^e ozna^en, te mu bice ne raza- 

* Kojanova prip.f 9, 

« Milicevica £iv. Srba^ Gi. XXXVH, na str. 176. 
^ Medakovica ziv, Cmog,, na str. 138. 

* Vuk. posL 

* Pri^a 9, u Stojanovicevoj zbirci. 

« Ili(Sa obic., na str. 286—7, v. 114—7. 



Digitized by VjOOQ IC 



94 N. NODILO, 

biramo. AH slika od devet ma^eva, Sto ih on ovdje nosi uz deseti 
buzdovan, nama je posve poznata. Mi ^ustno Saksa Gramatika, 
gdje na ostrvu Rujani opisuje slavenskoga boga Bujevida, 6iji kip 
noSase do sedam madeva u korama pripetih ciglome pasu^ uz joS 
osmi ma£, koji on drzaSe trgnut u desnoj ruci^. Slika u Saksu i 
u naso) pjesmi jednaka je;* samo Sto je tamo sedam, dok.je amo 
devet ma^eva, a, mjesto desetog povagjenog mada, stoji amo buz- 
dozan od stotinu. oka* 

Pevetero braie, ili devetero sinova, i u pjesmama na vidik izlazi. 
Dapa^e je pjevanje o toj devetorici, kako siroko, tako i opcenito. 
Guje se s kraja na kraj srpske i hrvatske zeralje, pa oni ili ovi 
stih doti6nih pjesama zvudi otajnim nekim glasom. 

Sljepadke su pjesme, nerijetko, davnoga kova. U Slavoniji, po 
pazarima slijepci raznose jednu^. koja po^inje ovako : ^Hrani majka 
do devet sinova, — sve preslicom i rukom desnicom; — a kad 
ih je jadna othranila, — svih devet ih tada o^enila. — Onda vele 
svih devet sinova: — Hodi, majko kud je tebi drago, — sada 
nami za potrebu nisi". — Majka, otpuStena, ode u gora crnu^ da 
„tamo pase tri godine travn, — travu pase, a rosicu pije**. To 
je Boga Sao, i poSlje k njoj svetitelja Petra, koji s majkom ide 
da vidi, Sto braca rade. „Uzme Petar letkinju mladicu, — pak 
mi idu dvoru bijelomu: — Bog pomozi, svih devet sinova 1 — 
Prekrizi ih letkinjom mladicom, — stvoriSe se od devet sinova — 
sve do devet tvrdih kamenova, — a od ono sve devet snaSica — 
StvoriSe se devet Ijutih zmija. — AF govori svetitelju Petar: — Bi 
li rada, sirotice stara, — da ti koga opet dignem sina ? — AY 
govori sirotica stara : — Digni mi Petra najmlagjega. — On pre- 
krizi letkinjom mladicom, — i diSe joj najmlagjega sina. — Al' 
govori svetitelju Petre : — Evo tebi, sirotice stara, — devet hvala, 
a u jednom hrana". 

Ove je pjesme malo razli^ita verzija ona pjesma, Sto ju pjevaju 
u jugo-istoSnim krajevima naroda, a poCinje: „Hrani majka devet 
milih sina, — devet sina ka' devet sokola'". Othranila ih, izenila 
ih, pa jednom, kad bijahu na lovu, utamani ih „crna nesreda*" 

^ Saxonis Gram. Hist. Dan., p. 293—4: ». . . . gladios, cum va 
ginis uni cingulo appensos, ejus later! artifex conciliaverat Octavum in 
dextra destrictum tenebat". 

* Ilida obii., na str. 79 — 81. 

' Stojadinoviceve zbirke knj. II, 1, v. 1 — 2. 

* V. 18. 



Digitized by VjOOQ IC 



BBLiaiJA SBBA I HBVATA. 95 

Neki kesedzija Korun posjekao ih, odreo im devet Ijuba, i posje- 
^enih objesio glave na jeli, pred dvorom svojim; „na jeli devet 
suvih grana; — Da granama devet suvih glava^^. Cemema majka 
u jauku je za devet godina, „dok se Bogu vrlo ra^alilo; — te joj 
dade sina iznenada. — Lijepo mu ime nagjenula^ — nagjenula: 
dijete Nenade^*. Cudno dijete raste kao iz trave: u dvanaeatoj 
godini latilo se oru^ja, i po§lo, da tra^i razbojnika. Umori ovoga, 
oprosti devet robinjica, snaha svojih, i poskinu devet suhih glava. 

Iz okolnostiy §to sinovi, umiruci, ostavljaju majku sirotU; razvi 
se, u naSem epu, jo§ slika sporedna od devet neblagodarnih sinova. 
Mater sinovi otjerali u planinu, a poslije toga, bo^jom kaznom, 
oni se skamenili : „ Devet sina, devet kamenova, — devet snaba, 
devet Ijutih zmija^". Ojagjeloj ieni onda se smilovala dva mlada 
putnika, ili, po verziji druge pjesme, dva joj mlada unuka; pri- 
kazivani su ti unuci kao ^dva zlatna goluba: — oni lete od stene 
do stene*". 

Pogibija devetero brace nigdje se ne pjeva savrSenije, kao Sto u 
mukloj i tajnovitoj pjesmi Vukove zbirke, pod naslovom: „6raca i 
sestra**". Pjesma za^inje: „Rani majka devet milih sina, — i de- 
setu sdercu mljezinicu ; — ranila ih, dok ih odranila, — dokle bill 
sini na ^enidbu, — a djevojka bila na udaju*". Tri prosca prose 
djevojku; braca je daju banu iz preko mora, i njoj vele: ^Mi 
cemo te desto pohoditi, — u godini svakoga mjeseca^^. PoSla onamo 
sestra, ^aP da vidiS £uda velikoga! — Ja Bog puS6a od sebe moriju, 

— te pomori devet milih brata, — sama osta samorana majka. — 
Tako stade tri godine dana®". Jetrve iz preko mora kore novu 
svoju drugaricu, da je vrlo brzo braci omrznula, §to bra6a eto ne 
ce da nju pohode. Sestra Ijuto piSti, — ^al' se milu Bogu raialilo, 

— pa on posla dva svoja angjela: — Id'te dolje, dva moja an- 
gjela, — do bijela groba Jovanova, — Jovanova, brata najmla- 
gjega, — vasijem ga duhom zadanite, — od groba mu konja na- 
^initO; — od zemljice mijes'te kolaCe, — od pokrova rezite darove, 



1 V. 109—10. 

2 V. 131—4. 

8 Vuk. pjes,, knj. I, 204, v. 36 — 6. 

* Id., ib., 205, v. 26—7. 

•' Id , knj. II, 9. 

« V. 1—5. 

7 V. 14—5. 

® V. 19—23. 



Digitized by VjOOQiC 



96 N. NODILO, 

— spremite ga sestri u pohode^". Hitro to izvrSila dva boija an- 
gjela, fe uskrsnuti najmlagji brat doSao sestri u pohode. Pita ga 
sestra : Sto si tako, brate, potavnjeo ? — BaS kan' da si pod zem- 
Ijicom bio? — Besjedi joj neja^ak Jovane: — Suti, sejo, ako 
Boga znadeS! — Mene jeste golema nevolja^ — dok sam osam 
brata o2enio — i dvorio osam milih snaha; — a kako se braca 
i£eniSe, — devet b'jelih ku6a nadinismo ; — za to sam ti pocrnjeo, 
sejo'!^ Tu ostao brat sa sestrom „tri bijela dana''^, pa se sestra 
sprema na put i oprema darove bra6i. Brat je ustavljao, ali oiia 
ne 6e da tamo ostane. „Otale se Jovo podigao — i sa njime sestrica 
Jelica. — A kad blizu dvora doIaziSe, — kod dvora je prebijela 
crkva, — pa besjedi neja6ak Jovane: — Ti poCekaj, moja mila 
sejo, — dok ja odem za bijeiu crkvu: — kad smo srednjeg brata 
ozenili, — ja sam zlatan prsten izgubio. — Da potraSim, moja 
mila sejo*!" Brat povrati se u grob, a sestra dekala te 6ekala, dok 
se jadu dosjetila. Brzo ide bijelome dvoru, ali u dvora kuka sinja 
kukavica, ostarjela majka: „Jadna majko, otvori mi vrata! —Id' 
odatle, od Boga morijo ! — Devet si mi sina umorila, — i men' 
ho6eS ostarilu majku*?** Ipak majka otvorila vrata cerci Jelici: 
^zakukaSe, kano kukavice, — rukama se b'jelim zagrliSe, — obje 
mrtve na zemlju padose*". 

Priberimo iz ovih pjesama crte najoznaSnije. Kad ih svetitelj 
Petar prekrsti Ijetkinjom mladicom, skameni se devet bra6e ; kad on 
opet prekrsti istom Ijetuom mladicom, ozivje brat najmlagji. Dakle 
je Ijetna mladica braci zlamenje. Ako devetorci propadaju nakon 
Ijeta, oni 6e na novo, rednjom vje^nom, uskrsnuti svake u boga 
godine, uskrsnuti zelenilom i plodom prirode. Napram mladice Ijet- 
kinje stoji posve naravno, u drugoj pjesmi, vjeSanje brace na devet 
suhih grana". U pjesmama bra6a se vjeSaju, ili se kamene: oka- 
menjenje bo^anskih bica mi ^esto susretamo u mitologiji arijskoj. 
Rekosmo, da bra6a postqjanim redom pomiru i iz mrtvih se diia. 
To nam kazuju, ako i razlifiito, skoro sve pjesme: svetitelj Petar 
uskrsava brata najmlagjega; Bog stvara iznenada dijete Nenada; 
dva putnika, ili dva bozja angjela, zadahnjuju u grobu neja^ka 



' V. 


34-43. 


* V. 


66—75. 


* V. 


76. 


* V, 


87—96. 


* V. 


111—5. 


« V. 


121-3. 



Digitized by VjOOQ IC 



RBLIGIJA SRBA I HRVATA. 97 

Jovana. Braca na^injaju devet bijelih ku6a: sun^ane ka6e na nebu^ 
po mjese^Dom Sundevu hodu, poznate bu u mitologiji i u staroj 
astronomiji, Sundev je dimbol takogjer zlatni prsten. Neja^ak Jovan 
izgubi ga, kada je srednji brat o2enjen. Po pu^koj gore pome- 
nutoj zagoneci o jednom skupu triju proljetoih mjeseca i o drugom 
skupu aviju ostalib, srednji brat bio bi ovdje Sunce, valjda u oktobru 
mjesecu, poljskim plodom opraznjenu. Nego, ako godiSnja Sunca po 
mjesecima podijelimo u dva skupa od triju zimnih i devet Ijetnih, 
Sto je i naravnije za priproste Ijude, koji zive stojeci pod dubokim 
dojmom prirode tamne i vidne^ tad bi srednji brat prije olifiio 
Sunce u junu. Odskodilo onda Sunce do najvede godisnje svoje 
visine na nebu, no eno mu odmah i uvratina, s kojih^ ce sve 
to vise opadati: srednji brat izgubio zlatan prsten. Nakon navr- 
Senih devet Ijetnih i pogodnih mjeseca, taj je zlatni prsten kroz 
tri zimna mjeseca kao zatomljen : devetero bra6e leglo u grob, 
de^ila se crna nesreca, napao i usmrtio bracu oni crni zlotvor/ 
oni zloduh, o kome nam govore pjesme. Zlotvor prevlagjuje za 
tri razdobja, za tri godine dana, za tri bijela dana, kako pjesme 
kazu. Staino je u svima pjesmama ovo primetanje, ova apozicija 
broja tri k bro]u devet brace, te je ne cemo uzeti kao slu^ajnu. 
U ostalom, slavenska mitologija zna za godiSnje zlotvore, koji se 
zovu Bijesi.. a bore se protiv godisnjih Bogova. Ako se Bijesi uza- 
lud bore kroz Ijeto, a to kroz zimu prevlast je njihova. Osim same 
rije^i bijes^ valjda je u nas sa^iivana i druga uspomena o njima. 
Eako to ve6 Susmo, u, pudkim pri^ama razmece se devet divova, 
a u mitskom krugu pjesama o Momiru i Grozdi vigjamo devet 
ernih napasnika , devet crnih vezirova s poglavicom Todorom 
vezirom, 

Dovde raspravljenoj devetorici neimenovane brace na§ih pri^a i 
pjesama ja sam rad primaknuti glasovitu devetoricu epskih Ju- 
govica. 

Devet Jugovica i otac im Jug Bogdan, po pri^anju naSeg epa, 
pripleteni su u one tragidne prizore, koji se odmotavaju na pozo- 
riStu velike srpske propasti. Od Jugovicg, nema na Kosovu hitrijih, 
sjajnijih propadnika. Dika ih je vidjeti mlade,. ^ile, prikladne tije- 
lom i odijelom, okupljene oko ponositog oca, vlasteoskog Bogdana, 
a ^udo ih je gledati, gdje na bijesnim konjima, dok pod njima 
tutnji zemlja^ bezobzirce prvi srcu u boj. Ali viteska ova deta, sva 
ova^uzviSena porodica^ valjda fitavim bi6em svojim, ulazi^ prije 
uego u historiju, samo u hram mita. 

R. J. A. 01. 7 

Digitized by VjOOQ IC 



Uo N. NOmtO; 

Mi devet Jugovica privezujemo mitskoj devetorici brace ili si- 
nova, koju naprijed ispitasmo^ najprvo s ova dva rasloga. U de- 
vetorici neopredijeljene bra6e pn^kih pri6a i pjesattia, eiglo jedno 
lidno ime izlazi na vidik: brat najmlagji zove se Nenad. Opet 
Nenad ime je, a nekim pjesmama, $to pripadaju kruga Juga i 
Jugovica, najmlagjemu Bogdanovu sinu. Drugi je razlog ovaj. Sa 
devet neopredijeljene bra6e baje se, kako vidjesmo: „Cire, mire, 
oko tebe devet bra6e bilol** Jednako se baje i sa Jugovi^ima. U 
Srbiji, kad se kome ispela guka oko vrata, ukuva se dosta bijele 
repe, i njom vrucom oblo&i se vrat, pa baju: ^Poslo 9 brace, 9 
Jugovica: svi su 9 izginuli, i same je ostalo od 9, 8; od 8, 7; 
od 7, 6; od 6, 5; od 5, 4; od 4 3; od 3, 2; od 2, 1; a od 1, 
nijedan*". 

S bistorijskim licima niko, a narodu, ne ce probajati, dok ho6e 
a miti^nima. Pri bolesti, u pndkoj iatriji, 6ovjek ne pomade, a po- 
ma^ bice bo^ansko. Nas o bozjem znadaju Jugovica uvjerava pak 
i sve ono, Ho ep o njima pripovijeda. 

Eao §to je u Juga Bogdana krasno kolo od devet sinova, take 
je u njega i veliko gospodsko imanje „od devet zelenih livada** i 
,,od devet vinograda", pa „sve mu loze I'jepo iscvjetale*". Ko da 
ovdje odmah ne pomisli na paralelni mitski pojam o devet „mla- 
dica letkinja", Sto ih nagjosmo u devet brace neimenovane? U 
pjeamama o Jugovi6ima naglasnju se svuda ti njihovi rodni vinogradi. 
Ali nesreca tako isto bije Juga i Jugovi6e, kako crna sudbina 
upropaS6uje devet sinova uz majku sirotu. Oni su vinogradi od 
duSmanina barani', ili Jug se uvalio u dug, te ,,prodaje devet vino- 
grada — i desetu erljenku jabuku, — - ne bi li se duga oduiio*", 
ili Jugovici „sve carevo prodadoSe pivo^". ota vise, Jug hoce da 
proda i staru majku, pa, mjesto rije, prodaje Ijubu teiikim srcem 
„carevu baznadaru^^. No je prodana Ijuba haznadaru sestra, i eto 
6uda: „Vedro nebo sa Setiri strane — poklopifie erni oblakovi, — 
bozje vr'jeme udarilo biSe®**. Zbog svega toga Jug i djeca mn, po 



* Milicevica Siv Srba, Gl. XXXVII, str. 154. 
^ Jukica pjes., knj. I, 5. 

3 Vuk. pjes,, knj. II, 39. 

* Id., knj. I, 725, V. 4-6. 
^ Id., knj. II, 76, v. 114. 

« Id., knj. I, 726, v. 14--6. 
' Jukica pjes,, knj. I, 5, v. 61. 
8 Id., ib., v. 83—5. 



Digitized by VjOOQ IC 



RBLIGUA SUttA I' HBVATA. 99 

rijedi pjesme; pravi su „bozji hesretnici***. Por6<l velikog &j^ja, 
kojim blistaju, i 2estokog junaStva, kojim se odliku]tt, Jugovici su> 
u gdjekojoj pjesmi, pufikome srcu zazorni. tJ Vukovoj pjeijlnt o 
„zidan]u Ravanice", gdje ]e ^iidna smjesa stare i nove vjerd, Jugu 
i Jugovicima fed je prihran]ivati majstore i saraore. Car postavi 
„Rada neimara, — a aS^ije (ktiVare, hranitelje) devet Jugovlca — 
nastojnika starca Jug-Bogdana, — da se gradi dvanaest godifl^; 
— a majstoru po dukat nadnice, — napojnica po tri oke vina, — 
da svetkuju Petku i Negjelju. — ZapoCeSe Ravanicu crkvu. — 
Kurve jedne devet Jugovi6a — sve carevo prddadoSe pivo, — i 
carevu haznu zatomiSe, — i nadnicu laku OstaviSe, — a nadnicu 
po jednu aspricu, — napojnieu po jednu daSicu. — Ne svetkuju 
Petku ni Negjelju, — ni Iliju, koji gromotn bije, — ni Mariju, 
koja ognjem pali***. Radi toga prikracivanja, car nakan bio vjeSati 
Juga i nevjerne Jugovi6e, no ih MiloS spasava, pak ih dade u tam- 
nicu Relje krilatoga, „da ih rani medom i Secerom, — a da poji 
vinom i rakijom'". I pokraj sve nevjere, Jug i Jugovici ipak 
„zgodno naiinili crkvti*", na^inili u dvanaest godina. Brojevi isti 
izlaze i ovdje, kao i kod neimenovanih devetoraca; izlazi i vje- 
Sanje, pa je i majka slidna kod jednih i kod drugili. U devetoraca 
sinovi su tvrda srca i otjeraju mater u planinu u Jugovic^ tvrda 
je srca sania mati*. Jednako uz sinove zaglavise obje majke : „Na- 
dula se Jugovica majka, — nadula se, pa se i raspade, — za 
svojijeh devet sinova — i desetira star-Jugom Bogdadom***. 

Drzeci se mita o Suncu godiSnjem, olako sve shvacanio u ovoj 
bistoriji Jugovi64. Shvacamo i ono, Sto nije biljezenb kod pregjaS- 
njih devetoraca. Jugovici posjeduju vinograde i pivo, a hranitelji 
su za to, §to Ijetina i devet Ijetnih Sunaca odista hrane rod Ijudski^ 
Harani su im pak vinogradi, bozji su nesretnici, zaduzuju se, za- 
tomljuju carevu haznu onda^ kad nestaje rodnog Ijeta i nastupa 
gkdna zima. Ne svetkuju Iliju, koji gromdm bije, m Mariju, koja 
ognjem pali, jer su Gromovnik i Munja preko zime tiSutkani. Sa 
zime polomljeni su svi bogovi, te i Jugovi6i, ili propadaju, ili 
stoje u tamnici. Ali su u tamnici Hrelje krilatoga, gdje se hfane 

1 Vuk. pjes.^ knj. II, 36, str. 205. 

2 Id., ib., V. 105—21. 
» V. 227—8. 

* V. 232. 

» Id., ib., 48. • • 

« V. 82—5. 



Digitized by VjOOQ IC 



100 N. NDDHiO, 

medonx i §ecerom, a poje se vinom. U krilatome Hrelji mi dru- 
gdje nagagjasmo lik jedan sun^ani. U sun^anoj dakle uzi oni se 
hrane svjetloScu, s kojom 6e opet bahnuti pri novoj godini, u pri- 
rodi odmrzDutoj) uz jake proljetne ^ietrove. 

Jugu i Jugovicima ime ]e od juga, §to znafi dvoje : topla strana 
svijeta i topao yjetar. Naci je, u naSim pjesmama, potpunu perso- 
pifikaciju Juga vjetra : „ Jug pocera po nebu oblake, — docera ih 
iSjeveru na dvore. — U Sjevera lijepa gjevojka, — Jug je prosi, 
Sjever se ponosi, — dva se silna vjetra zavadiSe, — zavadi se 
Jnie sa Sjeverom, — svim' vodama oni zanjijaSe, — zanjijase ca- 
revim bunarom^". — »Vijer prosi u Juga gjevqjku, — Vijer prosi, 
a Jug se ponosi ; — tu su mi se vjetri zavadili, — a studene vode 
pomutile^". — nJug pocera po nebu oblake, — i docera Sjeveru 
na vrata. — U Sjevera lijepa gjevojka; — Jug je prosi, Sjever 
se ponosi: — „0d' otalen, jedan mutivodo. — sve mi jesi vode 
zamutio, — do lijepa Gjurgjeva bunara'". Ovi vjetrni Jug kao 
da je jedno s Jug-Bogdanom. Kaze se u staroj pjesmi: „Ako 
moreS vetar uhvatiti, — to i tvoga Ljutieu Bogdana*". Opet u 
pjesmici starinskoj, neko mom^e mlado 6ezne za sejom Jugovidll, 
a ovi oko nje sazidali kulu, pa seja moli Boga ovako: „Daj mi, 
Boze, vjetra jesenskoga, — da obori kulu Jugovida^". Sa jesen- 
skim yjetrom, koji navijesta zimu, oboreni su Jugovi6i; topli Jug 
ustupa mjesto, mrzlome Sjeveru. U istom obli^ju vjetrova izviruje 
iz pjesama i ono devet bra6e, imenom nenaznadene. U jednoj sva- 
toyskoj pjesmici, mlado^enja, izmegju devet brata, ide na vojsku, 
pa mladu tjesi, veleci joj, da ce ona ostati u svekra i svekrve, 
kpd osam svojih djevera i osam jetrva. Mlada odgovara: „Sto mi 
Je svekar s svekrvom, — to mi je staro nejako ; — Sto su mi 
osam djevera, — to su mi vjetri po gori; — §to su ini osam je- 
trva, — to su mi zv'jezde po nebu^". 

Po svemu ovome je suditi, da Jug i Jugovici bijahu shvacani, 
ne samo kao suna^na, nego joS i kao vjetrna bica. U prirodnoj 
mitologiji nas nizaito ne iznenagjuje sra§6enje dviju naravi, su- 
nacne i vjetrne. Od proljeca do jeseni, uz topla Sunca krecu se i 



^ Petranovica jj/^s , knj. I, 9, v, 1—8. 
2 Id., ib., 8, v. 1—4. 

* Kralica pjes., knj. I, 59, v. 1 — 7. 

* Vuk. pjes,, knj. I, 724, v. 94—5. 

^ Krasica pjes,^ knj. I, 43, v. 16 — 7. 
« Vuk. pjes., knj. I, 125, v. 21—6. 



Digitized by VjOOQ IC 



BELIGIJA SRBA I HBVATA. 101 

topli pogodni vjetrovi, kojima je za^cftnik Jug. Po krajevima sj6- 
vernim dah jugovine ne vere se, kao Sto u zemljama oko Sredo- 
zemnog mora, teskim olovnim krilom; na sjeveru, pod Jugom 
kopni snijeg i ozivljuju vode slegjene. U nasem je jeziku 6uti 
izraz: odjugovi se snijeg^. Jug donosio Ijetnu toplinu zakarpatskim 
nasim ocima, pa i u samoj Iliriji donosi je zagorskim stanovmcima.' 
Jug bio uvijek dobro doSao, uz blagovijest prolje6a i zemaljskog 
novog roda. Oznacuje Jug ditavo Ijeto, kao Sto je protivni Sjever 
oznaka zime, a za to i naSa pjesma veli: ,,Progovara od Dedana 
kralje : — O ^obani, moja gjeco draga ! — Bog vam dao i Bogo- 
rodica — Ijeto juzno, a zimu sjevernu. — Kad vam bila Ijeti ju^ 
govina, — od neba vam rosa porosila, — a od zemlje rogja po- 
plodila, — te vam svaka sjemena rodila*!" Poljaci, u pogiansko 
svoje doba, obozavali Yjetra boga, i £uli ga Ijeti u lahoru^ §to 
lijece povrh zitnoga klasja, gibajuci ga, ili njega 6xi\i, gdje kroz 
liSce u Sumi zvizdi*. U pri^ama kajkavskim, Jug je „naJ8traho- 
viteSi od sveh vetrov", i duha nad ^arobnim Molin-gradom*. Naj- 
straSniji Jug bice za to, Uo je jakost njegova ve6a od jakosti 
protivnog Sjevera. Na strasnog zivog Vjetra, bio to Jug ili Sjever, 
pokazuje i plasti^na forma ovih naSih pu6kih kletava: „Tako u 
mahniti vjetar neudrio!" — „Tako od mene vjetar meso ne nosio^!" 
Na umu imaju6i strahotu bo^jeg vjetra, razumijevamo valjda 
navadni nadimak ^Ljutica** u Jug-Bogdana, pa i narodnu epsku 
prikazu toga Ijutoga borca. Jug Bogdan veliki je prSljivac i svi 
su Jugovi6i plahi. Jugovici su sjajni i zlatom obasuti, ali su silni,' 
bijesni, a od sebe Ijuti i uporni. Gnjevljiva Ljutice Bogdana, i 
vinograda njegova, Cuvaju se i najhrabriji junaci^ U pjesmama, 
kao da vjetrna huka prati Juga i Jugovi6e: „Sta6e jeka polja 
Sirokoga, — ho6e naljec' stari Jug-Bogdane, — a za njime devet 
Jugovica. — Jugovici, silni i bijesni, — sve uz polje konje pri- 
jeCaju'". — „Stade tutanj poljem lirokijem, — dok evo ti starca 
Jug-Bogdana®". -^ )}Kad uz polje na6era (Bogdan) paripa^ — 

^ Stojadinovica pjes,, knj. I, 5, v. 121 : „Snijeg pada, pa se od- 
jugovi". Isporedi i drugi izraz: „Jugov snijeg". 

* Petranovica pjes., knj. Ill, 10, v. 200—7. 
' Orbini, II regno degli Slavic p. 53. 

* Valjavca prip.^ 4. — U prici Krauszove zbirke, I B., 83, kada 
Vila platno bijeli, Jug ono platno susi. 

^ Vuk. posl. 

^ Vuk. pjes^j knj. II, 39. 

' Petranovica j?;>5.; knj. 11, 15, v. 97—101. 

« Id., ib., V. 269—70. 



Digitized by VjOOQ IC 



102 N. NODJLO, 

izvija ga nebu pod objake*". — U svima zbirkama narodnih pje- 
sama. Jug i Jugovici, kao Bto plamte srdzbom s malenkosti svaka, 
tako i na svakoga udaraju rgumom. Zar nam je i to pripaziti, da 
Jug, kad druge gona; rado se razmece „Da krstatim putima^", kako 
se ono i vjetrovi, po pu^koj izreci, „zakrStavaju", te se valja <$uvati 
od ^smucenih vjetrova". Moi^e biti, da vjetrnoj mu naravi pripada 
joS i to, Sto SCI Jug, i svi njegovi, opisuju kao cudi prevrtljive'. 

Nego je jednp u Jug-Bogdana, §to bez sunmje pristaje bozan- 
skome Vjetru, kako ga miSljahu svi Arijci. Jug drzi do sebe 
knjige, koje su nazvane „starostavqe*", pa provide. Mi znamo, da 
yj^ferpvi, osobito vjetar vijorni uz dugi tutanj groma, Arijcima bi- 
jahu glasi prprodki. Vjetrni glas ]e6i ^alosno i muklo, glas taj 
Ijudsku duSu potresa. Iz vjetra razabirabu Arijci vrijeme, koje ce 
nastaputi. U naSim pjesmama; stari Jug Bogdan „kazuje posljednje 
yrijeme", Obidno proroStvo starog Juga ovo je: „Na3tanu6e po- 
sljedqje vrijeme, — nestanuce ovce i psenice, — i u polju p5ele 
i cvijeta^'^, Svake godipe to se proroStvo vrsi na samom Jugu 
i na Jugovioima. U polju nestaje i p6ele i cvijeta, kad je leglo 
Ijeto 9 posljednjim jesenakim vjetrom i gromom. Sa zimoni, koja 
pastupa, propasce sjajno kolo Jugovica. Pu^ka historija uze od 
n)ita u naru^ oyu bozju pogibiju, pak Jugovice prenese na Kosovo, 
gdj^ ^u oni svi redom porazeni. 

PrepuStajuci Jugovice godiSnjemu mitu sunCanom i vjeternom, 
abva<^ainQ i dmgu verziju pjesama o tek djelomidnoj pogibiji djece 
Jugove. Ljutica Bogdan jednom ukrao krila vili brodarici i opda je 
vjen^ao sehi. Od nje Bogdan dobio dva sina, Straila i Nenada Vila 
najppslije Bogdana odbjeze, koji atiijelja za njom „od zlata strije- 
lom*", sto nosi u desnoj ruci. AH, mjesto odbjeglicOj ustrijeli on 
neliotice svoga Nenada. Preminu Nenad/ a od zaiosti preminu i 
yila. Oyim kazivanjejn Bogdan upada u potpuni mit. Krila pteta 
nekoj bpzanskoj £eni, koja se kupa, pa prisilno vjen^anje, pa ko- 
nadni bijeg, kad zona opet do svojih krila dogje, to je, kako viSe 
puta vidjesmo, mitska pri6a ne samo slavenska^ nego i germanska, 
a poglavito anglosaska. Sto Bogdanu nemilo propada najmlagji 

1 Id., knj. II, 39, v. 175-6. 

« Vuk. pjes., knj. I, 724, v. 134 i 157. 

» Id., knj. II, 44. 

* Hi ,,starostavne", ill „caro8tavne*'. 

^ Vuk. pjes., knj. II, 32, v. 107—9. 

* Petranovica pjes,^ knj. II, 30, v. 40. , . 



Digitized by VjOOQIC 



I RBLIQUA 8RBA I HRVATA. 103 

I 

I Nenad, a pri torn umire i majka; to je motiv, koji mi veo ^usiuo 
41 pridanju o devet po imenu nenaznadene bra6e. 

PoSto govorimo o miti^nom bicu Juga i Jugovicft, . treba da 
uo6imo joS okolnost jednu. Bistra historija ne zna kazati, otkle sa 
i ko>i su ODQ vitezi ili gOBpodari. Historija nema nikakovih diBtih 
vijesti to] srpskoj; po glasu pjesama presjajnoj porodici. A ni 
sama pudka tradicija ne moze da njih priveze kakvoj pokrajini, 
Btanovitome mjestu na narodnoj zemlji. Jugovioi su Bvuda i nikuda. 
RazDOsi ih tradicija od sjeverDih krajeva do na]ju£nijih,: Sto je 
opet neki znak; da oni svagdje vole boravitiy nego li u historiji. 
Tako, na primjer^ potomci poSljednjih pokrStenika, na zemljiStu 
neretvanske Poganije, prite^u ih k Bebi. U okolini makardkoj 
pj6va »e: „Grad gradilo devetero brade, — devet brace, devet 
Jugovi6a, — na Viteru, viSe manastira. -— Sto bi braca obdan 
sagradila, — to bi vila obnoc razvalila'". Mi nagjosmo Viter i na 
^lasovitom ostrvu Rujani, sto bijaSe glavno sjediSte Svantevidove 
religije, kod sjevero-zapadnih Slavena*. 

Neko kolo od devetorice bogova nije sasvim nepoznato niti u 
mitologiji drugih Arijaca. Itali Imadu svoje Dii Novensides ili No- 
vensiles, koji se, u davnim rimskim molitvama, prizivlju ujedno sa 
Lares. Posto su starodrevni, tamna im je zna^enja ime i svojstvo ; 
ali je prilika najvefia, da u Novensides stoji rije^ novem, devet, a 
mozda se mislilo, da im Jupiter prepusti trije8ak^ U svome odnosu 
Ba svjetloScu dana, Jupiter bijaSe Latinima Diespiter, dan-otac, to 
biva bog dnevne jasno6e. Ovom komparacijom s latinskim mi bi 
dobili pravo znadenje jofi jednome Jugovu imenu. ZaSto je Jug, i 
zaSto je Ljutica. to ve6 kazasmo^ no ne rekosmo, otkud mu trece 
ime Bogdan. Bog-dan kao da znafi naprosto baS ono, Sto ove dvije 
rijedi nose: Dan smatran kao bog. Bogdan onda ne bi bio drugo, 
vec lice jedno vrLovnoga Vida, t. j. Vid u dnevnoj svojoj pojavi. 
Paznje je vrijedno, da slidnog nekog boga poznaje takogjer mitologija 
BJevernih Germana. Sasima to je Bel-deg, jasni dan*. 



^ Iz rukopisa g. prof. M. Ala6evica. Viter je brdo vi§e Bo(5ulje u 
Zaostrogu. 

« Vidi u Dijelu I, na str. 79. 

* Preller^ Rom. Mythol, I B., s. 101—3. 

* Grimm, Deutsche MythoL, s. 183. 

Na str. 142, na svrsetku prenesene opaske, poslije hroja 119—20 
pristaviti : 



Digitized by VjOOQ IC 



104 N. NODILO, 

Pa je jos vaznije ovo, da prosti nasi Ijudi i ^ene mozda nicim toliko 
ne baju, kao §to (^esnom bijela luka i strukom bosiljka. Kako u Ita* 
liji, i na nasoj zemlji bijeli luk vrlo je koriatan porodiljama poslije 
porogjaja: usiju ga njima u kapii, da ih brani od zlih ociju (Milice- 
vica ziv. Srba, G). XXXVIT, str. 136). 

Na str. 145, na svrsetku opaske ^, poslije rijeci okolini. pristaviti: 

Hrvatskim Zagorcima oni su „strazari**, ili „8tra2enjcici" (Kukuljevic, 
Vile, 8. 88). 

Na str, 164j u retku 15 opaske ^, izmegju rijeci Stana). — Krepka 
dodati : 

m 
A groznicavome naregjuju bajati: „od tri 2ene, kojima je ime Stana, 

da uzme soli, hijeba i bela luka, pa to da pojede^ (Milicevica ziv, 

Srha, Gl. XXXVII, str. 143). 

Na str. 168 J u retku 12, izmegju rijeci bob.* — Kao dodati: 
A u nas vra^anje s bobom bijaSe zaista jedno od najjadih i naj- 

pouzdanijih, ako prosti narod, kad ko gto pogodi, ili u6iiii §to 

zgodno, jo§ uvijekm poslovici kaze: „kao da je u bob vra^ao^"* 



^ Vuk. posh 

Na str, 170, u retku 13, izmegju rijeci umrli.* ■— Obi^aj dodati: 
Osobito zidari gr^g;jevine mogu smrt da prouzroCe, ako ^ovjeku, 
koji tuda prolazi i ostavlja stopu, tu stopu oni izmjere, pa mjeru 
uzidaju. Od take opasnosti najvi§e treba duvati ludu djecu*. » 



1 Milicevica ziv, Srha, Gl. XXXVII, str. 175—6. 



Dio V. 



U „Radu knj. LXXXV,^, na str, 127, u retku 19, poslije rijeci 
silu. pristaviti opasku: 

I Helenima bijahn poznata drveta ovaka. Barem na ostrvu Samu, 
£ene se zaklinjahu ^^sjenkama hrasta". 

Na istoj strani, u retku 30, izmegju rijeci Pronu, — Perunu, 
rijec zar izmijeniti sa iliti. 

Na str. 139 J poslije retka 10, pristaviti novu alineju: 

Gudoregje hristjansko zbrisa svaka izraynu pripomenu prikrvja 
u jedno j nasoj pu^koj pri^i, koja u ostalome iznosi nam skoro 
sve glavno iz bozanske historije mladica Nahoda, samo sto je to 
u drugom sklopu i motivirano drugoja^ije. Pri6a je srpska iz po- 
^areva^kog okruga\ Bio neki ^ovjek putnik, i doSao na konak a 

1 J. B. Vojnovic, Srpske narodne pripovijetke, Biograd, 1869. 

Digitized by VjOOQ IC 



RBLiaiJA SRBA I HRVATA. 105 

jednog domacina, 6ija se £ena tad poragjala. Ona rodi muSko 
difete. Odmah iza rogjenja djeteta dogju dva angjela, i stane mu 
]edan viSe glave, a drugi ispod nogu, da mu srecu opredijele. 
Angjeo viSe glave rekne: „Sva je sreca djeteta kod ovoga ^ovjeka, 
koji je nocas pri njegovom rogjenju ovdje zanocio!" AH taj ^o- 
vjek putnik gonice dijete. CuvSi angjelove rijefi, sutra kad svane, 
poiste od domacina, da mu dijete proda, jer da nema mu§ke djece, 
pa hoce da ga posini, te ponudi zanj mnoge novce. Doma6in reSe 
zeni svojoj: „Daj, zeno, da ovo dijete prodamo, §to se je no6a8 
rodilo, ovome trgovcu, kad nam daje tolike novce za njega, a mi 
hvala bogu imamo dosta djece!" S posinkom svojim bogati putnik 
dogje u jediiu veliku planinu, gdje ga odbaci kraj puta, „u njeko 
granje", e da bi ga zvjerad pqjela: bojao se pooflm, da mu dijete 
„ne bi preotelo njegovo imanje". Premda izlozeno, ostane dijete 
zdravo Sitavo: sredom ono ne padne na zemlju, nego se „na 
lozi od vinjage* zaustavi. Gdje spava na lozi nagju ga Sobani, 
uzmu s loze, namuzu mlijeka od ovaca, zahrane ga i odnesu na 
rijeku, gdje ga okupa§e i opraSe vodom. Uz ovaku svakidanju 
njegu, siroSe dijete oporavi se i odraste ditav momak; 6obani mu 
nadjenuSe ime: „Nagjen", ime Sudnovato. Za^udi se imenu naj- 
prvi onaj isti putnik, koji dijete bijage bacio u planinu. Poslije 
nekoliko godina, svrati se on putujuci u kolibu ovih 5obana, gdje, 
6uvSi ime „Nagjen", ^obane upita, otkud ime. Kad mu ispriSaSe 
Nagjenovu zgodu, poiSte i od njih, da mu ga prodadu, jer hoce 
da ga posini. Covjek poveo raomka sa sobom, a uruSio mu pismo 
zeni svojoj i slugama: „ Ovoga, koji vam preda ovo pismo, odmah 
da ubijete, i nikako drukfiije da ne udinite!" U putu, Nagjena 
sretne kalugjer, koji ga upita: „Sta to nosiS, more momde? — 
Pismo? — Hodes mi ga dati, da ga proSitam?" — ^Ne dam". — 
More da], jer moze biti da u njemu piSe, da te ubiju ili objese!" 
Nagjen pusti pismo kalugjeru, koji, vidjevSi §ta je u njemu, na- 
pisa ovo drugo : „Da tome momku, kako vam to pismo preda, 
odmah date djevojku, i to taj 6a8 da se svrsi svadba!" S novim 
pismom, Nagjen „produzi svoj put dalje" i dogje kuci gazdinoj. 
U kuci, izvrSlli zapovijed: „odmah mu dadu djevojku, i toga se 
6asa svadba svr§i"; Nagjen vjen^ao se sa cerju svoga poo^ima. 
Kad po torn i gazda dogje kuci, izagje predanj istom vjen^ani 
njegov zet. Sto je Nagjen jo§ 2iv, 6udi se gazda, dok mu zena 
ne ka^e za pismo, te ucuta. Ali momka on goni svejednako. 
^Jedne veCeri zapovjedi svojim slugama da sjednu na bunar, pa 



Digitized by VjOOQ IC 



106 N. NODILO, 

d^, bace svakoga u bunar, koji te noci dogje da zafavati vode, i 
da ga lie pitaju, ko je i §ta je". Onda rekne zetu, da ide i da mu 
donese iz bunara malo svje^e i lijepe vode. Odvratile Nagjena od 
toga zena i punica, Oko neko doba noci otide na bunar sam gazda, 
da vidi ita je tamo. S^epale ga sluge i bacile u bunar, a Nagjen 
postane njegov nasljednik. Svojim kaziyanjem, ova vai^na pri5a 
jednako se dotide srpske Momirove , skandinavske Mtmirove i 
belenske Edipove legcnde. Propada gazda putnik, kako god se pre- 
stavlja „car u Janja'', gubi i zalaze u bunaru jedno svoje oko 
Odhin, a posjeCen je u putu Laio. Prikrvje nije ovdje uSinjeno; 
ali se Nagjen naprasno vjeu^va sa cerju svoga poo^ima. Ne pri- 
pominjemo ostalib dodimib ta6aka. Po onome, §to dovle vec re- 
kosmo, one se kazu po sebi. 

Na sir. 140, poslije retka 24 pristaviti ovo: 

Koji ovu komparaciju na§ega Momirova mita s gr6kim mitom 
Edipovim cijene kao neSto vanredno 1 ^udno, te pri^anju o Mo- 
miru vole traziti, tnakar gdje bilo, drugog izvora, prije nego li u 
zajednici arijskih koncepcija, tima je duinoat, da za joS jednu ne 
manje glasitu pridu disto kai^u, iz koje slu^ajne igrarije ona po- 
-stade svojina naSa i gr^ka. Pri^a iz Srijema: ^Zlatoruni ovan**, u 
Vukovo] zbirci^, nije, o^evidno, drugo, no srpska verzija klasifinc 
legende o zlatnom runu i o plovidbi Argonauts. A velika je pri- 
]ika, da se i to odnosi, kao i Edipov mit, na proljece, na mudno, 
no ipak sretno djelovanje, u prirodi, proljetnog boijeg vjetra. 

Pri takovom tumadenju, dasto je teSko naSoj i gr^koj prifi raz- 
govijetnom analizom razabrati svaku crtu; grdkoj tim vige^ Sto se 
njoj, kako drugoj nijednoj legendi, priplete kojeSta neizvorno, jer 
plovidbi Argonautlt, te^ajem vremena, primetnu se, i otud i odovud, 
svakojakih pustolovina. Ipak glavna vlastita imena jo§ jednako 
pokazuju na vjetar i oluju, ili na more yjetrom uzljuljano: "A^a- 
(j.a<;, ^p£^o;, 'Ai^iwv, Ne^eXvi, *kr{Tr\^ (otac Medejin), pa mo£da i '14<rwv. 
Jazon, i avi njegovi, jeau od roda Eolova, od roda vjetrnog. I 
zlatoruni ovan kano da spada k vjetru i dazdu: u Zeusa Helen- 
skog ovan je simbol kiSe , koja plodi^. Jedan od Argonauta, 
Eufemo, moze povrh morske povrSine juriti tako brzo, da nogu i 
ne okvasi. Drugi junak, Ifiklo, leti tako, da tr6eci preko njive niti 
klasa jednog ne privine. JoS drugi, kao Zetes i Kalais, krilati su 



1 Vuk, prip,, 12. 

^ Freller, Griech, Mythol, II B., s. 313. 



Digitized by VjOOQ IC 



RBLIGIJA SRBA I HRVATA. 107 

a sinovi bure,, Boreadi. Pregaoci Argonaate, u prvaSnjoj jezgri 
pri^e, svi su u obliku prebrzib^ skoro olujnib viteza. I dar proro- 
danstva u njih obiluje^ koje, u mitologiji Arijaca, stoji u svezi 
8 bozanskim vjetrom, Glavni je prorok Mopso, pa u krmu lagje 
Arga zadjenu iver od hrasta, posvedena na prorodiSta dodonskom: 
na dugom putu prorokuje taj iver. Kad lagja Argo krene, gro- 
morni oluJDi Zeus muiijom se javlfa. Apyco znadi po etimu brza; 
po pri^i, ona krenu vjetrovima ranoga proljeca. 

Bio jedan lovac, kazuje naSa prida s gr^kom a suStini jedna, no 
u svojim potezima posve izvorna^ bio lovac, na koga, u planini, zatrdi 
se ovan sa zlatnim runom i ubije ga. Toga lovca zakopaSe, a 
puSku mu objesiSe o klin. AH naraste sin njegov, pa materi, koja 
86 bojala istoj nesreci, ukrade puiku, ode u §umu, a bozjom po- 
mocu ubije zlatoruna ovna, „Sto ga u carstvn noma*'. Od ovna 
zgulio sebi kozu sa zlatnom vunom. Lovac zakopan, a opet lovac 
D jegov sin, to je zar op6eniti onaj motiv u mitologiji : bog umire, 
no boce da na novo pro^ivi u porodu svome. NaS mladi lovac, 
kome 6e biti red sa zlatnog runa toliko lutati i trpjeti, nalikuje 
Friksu, sinu Atamasovu i Nefelinu, a ujedno i Jazonu, Aezonovu 
sinu: otac Atamas i otac Aezon, oba su nesretnici, kako i otac 
naSe pri^e, stariji lovac. Cudo zguljenoga zlatnog runa, nastavija 
prida, pro^ulo, se 6ak do cara, koji dozva momka, i htjede, da od 
njega kupi dragocjenu kozu. Uzalud svaka ponuda; momak je ne 
da. U cara bija§e doglavnik, to glavom stric onog momka. no i 
njegov zlotvor: u grSkoj pri^i Jazonu je zlotvor taman stric kralj 
Pelija, koji ga Salje na pogibiju za zlatnim runom. Stric doglavnik 
naSe pri^e svjetovao, da se momku glave dogje s ovim zapovijedima. 
Ima momak posaditi vinograd, te za sedam dana nova vina s njega 
donijeti. Na nevrSivi taj nalog pladno mom^e jada se sa svojom 
materom, kad ali eto iz sela mlade djevojke pomagadice. U grdkoj 
verziji, Alkimeda, Jazonova mati, zabrinuta je radi sina, kome 
kralj stric radi o £ivotu, a mladicu Jazonu pomaiu 6as Hera, das 
djevidanska Atena. Beci ce djevojdica iz sela na§emu momku: 
„Igti u cara, na kome ce mestu da bude vinograd, pa neka ti 
iSpartaju, a ti uzmi torbu i u nju struk bosiljka, pa idi na ono 
mesto i lezi te spavaj, a za sedam dana imaceS grozgja zrela*. 
Momde, jgkad u jutru ustane, a to vinograd posagjen; drugo jutro, 
listao ; do sedam dana bilo vec gro2dje zrelo u njemu, a to je bilo 
vreme, kad nigdje nema grozgja*^. Valjda je nama u ovoj mitskoj 
sUci nazrijeti bo^anski ausljedni rad kroz sedam mjeseci, po5ev§i 



Digitized by VjOOQ IC 



108 K. NODILO, 

od proljeca. Dogje momku druga careva zapovijed: „od viljevskih 
zuba da na^ini dvor!" I iz ove neprilike izbavi ga djevojka po- 
maga^ica. Momak zaiSte od cara lagju: u njoj bilo trista akova 
vina i trista rakije, pa i dvadeset drvodjelja. Lagja i drvodjelje, 
drugari momku^ opominju nam lagju Apyo) s Jazonom i drugarima 
Argonautama. Dosao momak, jia toj lagji^ izmegju dvlje planine, 
^agradio tamo§nju vodu, u nju usuo vino i rakiju, pritekli viljevi; 
da to piju, opili se i popadali, a on im zube izrezao, pak je zu- 
bovima, dok je junak za sedam dana spavao sa strukom bosiljka u 
torbi, sazidan grad na odregjenom mjestu. Argonautama straiilo naj- 
ve<5e, pri ulazu u puklo more, jesu <iu(X7c>.eY(iSec, dvije hridine, Sto se 
usred huke morske, a u debeloj maglustini, otvaraju i zatvaraju, 
a, svakako treba preko njih preci. Dvije hridine, ili dvije planine, 
mitidno su obiljezje; i ina^e poznato, zatvora i otvora godine: gdje 
su planine premetnute, zatvara se zima i otvara proljece. Car i 
stric doglavnik osjekoSe onda trecu zapovijed : „Neka dovede 
carsku djevojku iz drugoga carstva^ iz toga i toga grada". Na- 
vadno djevojde momku je opet u pomo6i. Sad on zai§te u cara galiju, 
u kojoj da bude dvadeset ducana, a u svakom ducanu trg od 
druge ruke, sve bolji od boljega. Sa dvadeset po izbor momaka 
prelijepih, a i lijepo odjevenih, koji su bili kalfe u onim ducanima, 
ukrcao se zbog zlatnog runa progonjeni mladic, i otiSap po carsku 
djevojku u drugo carstvo. Takogjer Jazon imao je izvrSiti tri za- 
povijedi od strica zlotvora Pelije, ili, kako druga crta u grdkoj 
pri^i kaze, od Medejina oca, kralja Acta. Prva mu je muka bila 
u gvozdeni plug upregnuti bikove ognjevite, te tim plugom brazde 
graditi u Aresovu polju; druga^ posijati u to polje zmijine zube, 
od kojih ponikoSe divovi, gto i'h Jazon svlada ; treca, pogubiti stra- 
vidnog zmaja, fiuvara zaklonjene djevojke. U putu, naS mladic sreo 
^ovjeka i kupio u njega zivu orluSinu, kojoj iz repa iSfiupa jedno 
pero; sreo i drugoga ^ovjeka u 6unu sa Saranom, pa i tome kup- 
Ijenome Saranu, kome bijahu krIjuSti zlatne', istrga krljuSt jednu; 
istrga i jedno pero od ziva goluba, iz lijevoga mu krila, poSto 
goluba kupi od trecega Sovjeka. koga srecom susrete. StigavSi u 
drugo carstvo pod neznani grad, svi se udiviSe trgu i trgovcima. 
S drugama svojim dogje, da ono gleda, i carska djevojka. Mladic 
na galiji nju zabavljao do sumraka; tad galiju krenuo, a odmah 
pala tama. Sli^no ovako, Jazon otme od oca kraljevnu Medeju, 
koja se u svoga otmi^ara zaljubila. Nego, na§a carska djevojka ima 
ticu na ramenu, i pusti je, da dvoru doglasi otmicu. Djevojdinu ticu 



Digitized by VjOOQ IC 



RBLiaiJA SRBA I HRVATA. 109 

agrabi orao, koji odmah dojuri, dim mladi6 zapaii sahranjeno nje- 
govo pero. Baci djevojka jedan kamidak, te stala galija; ali, na 
zapalu krljuSti dopliva Saran i kami^ak proguta. I Medeja, na 
bijegu, proizvede najveca 6uda, uz svakojake darolije; pobaca u 
more rastrgane komade svoga brata Apsirta; MviSeia grdki zna^i 
vjestakinja, vjestica. Makla se galija, i bjegunci sad na mira pu- 
tovaSe, dugo putovaSe, dok eto ih, na povratku, megju one dvije 
planine: spopade ih sirah veliki, galija 86 okameni. Megju Argo- 
nautama nalazi se 'koLizl^fiq (kamenjak) Mopso i "koLizi^ca Kastor i 
Poluks. Nasa djevojka, yec odana momku otmidaru, vjeSta je, te ce 
otkloniti zlo. ZaiSte ^ive vode, koju donese golub, po§to mu mladi6 
zapaii pero. Tom zivom vodom otkameni se galija i krone na put 
dalje, dok mladenci najposlije budu napomol dvoru cara gonitelja 
i strica zlotvora. ProkuSanog mladica, kad stupi s galije, do^eka 
dzelat, koji mu osjede glavu. Stao car milovati djevojku iz drugog 
carstva, no ova ga odbi rijedima: „Kamo onaj, Sto se trudio za 
mene?^ Ljubljenomu mladicu pristavi glavu, uzme zivu vodu, 
n jom je prelije, a on o2ivi ! Na to 6udo, doglavnik rede earn : 
„Taj ce sad jos viSe znati, nego §to je znao, jer je bio i mrtav, 
pa opet oziveo!" Car, da bi i on onoliko znao, htjedne, da i njemu 
glavu osijeku, pa da ga djevojka Sivom vodom prozivi. Ali carska 
djevojka ostavi njega mrtva. Grdka prida ovdje sustopice ide uz 
naSu. Medeja pomladi Jazona, ili, kako drugi vele, oca njegova, 
ostarjelog Aezona, svarivSi ga u zlatnom kotlu, gdje ona umijeSa 
avoje Ijekovito bilje. Onda zlotvorni Pelija hoce i on da se po- 
mladi: skubage i njega, no ne ozivje. Srpska prida zavrSuje time, 
§to kaze, da djevojdin otac dozna od nje pismom sve, Sto je i kako 
je, i da jqj otpisa, da mladi6u eto ve6 i drage volje nju daje, i 
neka tamp oni caruju, pa i ostali momci, jednom trgovci, neka se 
slobodno i^ene, uzevSi ostale djevojke koje otpIoviSe galijom. Po 
vijesti davnoga Hezioda, Jazon i Medeja, nakon prekuzenih zala, 
sretno se vjendaSe. 

Na str. 147, u retku 14, izmegju rijeci Jovanovu: — „Ma 
dodati : 

„Tako mi zlatnog svetog JovanaM" — „Ne u krvl Bog ti i 
sveti Jovan*!" — „Tako mi.svetoga Jovana, koji mi je s tobom 
od dobre volje, a bez nevolje'I" 

^ Vuk. posl. 

^ Kad od krvi odvracaju Ijude, koji hoce da se pobija. 

* Vuk. posh (ka kumu). 



Digitized by VjOOQ IC 



no 



N. NODILO, 



Na dr. 149, u retku 8, izmedju rijeU utvrdi. — AH dodati: 
S druge strane, oao moglo stiSati svagje, namiriti palu krv, a 
dak i sprijateljiti zakrvljene kuce. Skoro do nasih vremena, po 
isto^Snim krajevima naroda, kad bi se ubijstvo dogodilo, kuca 
ubilca ka§ to nugjaSe pobratimstvo, ili kumstvo, kuci ubijenoga, pak 
mjesto mrznje i osvete prihvaceno novo prijateljstvo vezivaSe Ijuto 
zavagjene ljude\ 

^ Miliceviea ziv. Srha, Gl. XXXVII, na str. 171. 

Na istoj strani, u retku 9, rijei njega ispraviti u : 

pobratimstva. 

Na str. 151, u retku 16, izmegju rijeci vina". — Pominje dodati: 

Juro nije baS nikakav svetac, nego, dok nala^e ognjeni krijes, 
i§te zlato, dakako sundano, opet a pjesmi kaikavskoj, sto se u 
ofi Gjurgjeva dana pjeva u Turovom polju^: „Lepi Juro kres na- 
laze, — na Jurjevo pred veder. — Z desnom rukom kres nalaze, 
— - z levom rukom vendee plete. — Nestalo mu naalo zlata, — 
malo zlata za dva lakta! — Ne dam, vera, Jura sinko, — pri 
tebi ga kola voze, — pri meni ga oslek nosi ; — ti je pojti k ocku 
prosit: — Daj. mi, ode, malo zlata ....*". Pjesmu pjevaju dje- 
vojke, u to seoska momdad skade preko nalo^enog krijesa. 

* Meni pjesmu priopci mladi g. M. Senoa. 
' Isto se ponavlja za oca. sestru i brata. 

Na istoj strani^ na svrSetku opaske *, podije rijeci „ladarice". 
pristaviti : 

, ili „vile ladarice", pa idu okolo u svecanom broju od sedam, Ku- 
kuljevic, Vile, na str. 88. 

Na str. 152, u retku 20, poslije rijeci dom.^ pristaviti: 

Dd nedavna postojala je rijed „Lada" i u prostom govoru, u 

Dubrovniku. Dttbrovadka jedna poslovica glasijaSe: „Penje mu 

gace stara lada^". 



^ Danidica post. U Stulli-evu rjedniku, „lada" je aSena svome mnza. 
Na str. 153, poslije retka 2, pristaviti novu alineju: 
oto u pripjevima pogdjekojih nasih pjesama Gjurgjevskih sa- 
duvage se imena: Lada i Lelja, to je daSto sreda za naSu mitolo- 
giju, ali je to i puki sludaj. Da se mrska ona imeU* pogandka 
istisnu, nastojali Ijudi iz crkve, osobito zapadne. Znamenit primjer 
takve brige hristjanske nalazimo u jednoj pjesmi kajkavskoj, gdje 



Digitized by VjOOQ IC 



RKLIGIJA 8RBA I HRVATA. , 111 

je zazorna poganStiua zamijenjena s nedu^nom rije^jn: ^Kiroles!^ 
Pjesma se pjeva u Turovom polju*, na sam Gjurgjev dan u jutro, 
DO, i pokraj drugojadijeg pripjeva, pjesma i obred ostadoSe iiezna- 
bo^acki. Sloze se dvije djevojke i jedan momak. Od dviju djevo- 
jaka jedna drzi u ruci zelenu rakltovu ili vrbovu Sibu, a mooiak 
na jednom snhom drvcu nosi svezanu crvenu mahramu, kao za* 
stavu. To troje zaredi od kuce do kuce po Sitavom selu, o6eku]uci 
darove i pjevajuci : „Ovo se klanja, zeleni Juro, zeleno drevce, 
Kiroles*!" — in zute &ime, i u kune kape, u plave hale, — i 
a bridke sable, pisanom pasu'. — Kukova^ica^ zakukovala o raoo 
jutro, — V zelenom lugu, na suhom drugu*^, — na rakitovom i 
na borovom. — Jura mi ima zlatnu jabuku, — on mi ju ta6e a 
rano polje®, — u rano polje i erne gore, — u erne gore, u divo- 
jastvo. — Komu jabuka, torau divojka! — Jure {abukn^ Jure 
divojku! — Dever deverek snaSice buoi: — Stante se gore, mlade 
snaSice, — pak n&delite nas devojdice, — nas devojdice i zelena 
Jurja, — zelena Jurja z daleka puta, — z daleka puta, naSega 
truda, — trudnoga hoda". Kad je dovrSeno obilazenje, te se vrate 
kuci, oni rakitovu zelenu sibu zataknuce za kakovu gredu u vrtu, 
da je obrano; ka£u, od rovanja krtova. 

^ 1 oyu mi pjesmu dostavi prije pomennd gospodin, M. denoa. 

^ G. Send stari neki seljak rece, da „Kiro]es" znaci koliko i „Kyrie 
eleison!" Taj se pripjev ponavlja iza svakog stiha pjesme. 

^ To je svecano odijelo turopoljskih plemica. 

* Kukavica vijesnica proljeca. 

** Dnig je suh kolac, Sibika bez lisca. 

^ Mede u orano potje. Zlatna je jabnka simbol sunca i sundanog 
zara. 

Na sir. 154, u retku 22, izmegju rijeci oko. — Da dodati: 
Minula je pak sasvim opas .a yoda zimska, koja stajase u vlasti 
tamnih zloduha. U ISlavoniji, prije Gjurgjeva dne ne valja se ku- 
pati : kroz zimu vlada gjavo u vodi, i lako je, da ^oyjeka u svqje 
mengjele uhvati i u vodu zavude, da ga utopi; misle Slavonei, da 
svakog utopljenika gjavo svefe dolje u vodi^. Taj zimni gjavo nije 
jamadno vrag hristjauski, vec je vrag iz prirode, erni vrag nezna- 
bozadki. On sad ustupa pred blagim Suncem maja. 

Ilica obic,, na str. 127. 

Na istoj strani, na svrsetku opaske * pristaviti: 
Gjurgjev dan znaci i na prosto upaljenu strast. Kad se mladi(5 pri- 
makne crnogorskoj djevojci, te hoce da je miluje ona 6e nalJTi6ena 



Digitized by VjOOQ IC 



112 N. NODHiO, 

reci jacim glasom: „Tamo se, poganjevicn^ psi ti se mesa najelil^Sto 

si se pomamio, na cado ti Gjurgjev dan dosa'!** Medakovic, Zivot 

Cmoff. 
Na str, 156^ u retku 9, poslije rijeci dne!"^ pristaviti: 
Na Gjurgjevo, vra^arice i vra^ari slavonski beru prije sunca 

svakojake Ijekovite trave. Vele oni, da gjurgjevske trave najve^u 

jakost imadu^. 

^ Ilica obic., na str. 127. 

Na istoj strani^ u retku 15, izmegju rijeci i svijecu. — Gdjegdje 
pristaviti : 

U Turovom polju/ nagoaju stoku^ da i ona skaSe preko plame- 
nog krijesa: pastiri ]oj ovjendaju rogove vijencima od vinike, pa, 
kad je vra6eno blago u tor, s rogova mu skinu vijence i bace ih 
na krov, kako bi krave vise mlijeka davale^. 

* Po kazivanju g. M. Senoe. 

Na istoj strani, na svrsetka opaske^, poslije broja 32). pri- 
staviti : 

A pucka paslovica veli: „Daj ti mene veseli dan Gjurgjev, — da6n 
tebe trave i cvijeta" (ili „sira i mlijeka", kao sto jedni govore, mjesto 
„trave i cvijeta". Vuk. posL) 

Na pocetku str. 157^ dodati ovo: 

U Slavoniji, ima o Gjurgjevu dne ^udna pripovijest, koja vece 
pristaje kakome bogu, nego li svecu hristjanskom. U o5i Gjurgjeva, 
ka£u\ igao je neki Sepavi ^ovjek svome prijatelju na ^ast, kad ga 
mrak uhvati u velikoj sumi. Da se ukloni zvjeradi dotle, dok 
svane dan, pope se na jedan hrast. Oko ppnoci eto sa svih strana 
stoji urlikanje kurjak§., a pred kurjacima na konju ja§e junak. Pod 
onim hrastom iskupila se nebrojena mnozina zvjerova, kojima 
svima junak doznadi branu godiSnju, te sepavome jednome vuku 
namijeni sepava ^ovjeka. Po torn kurjaci razigjose se kud koji, 
urliSuci i vijuci; junak ode gorom pjevajuci. Bio to sveti Gjuragj. 
Kad sunce ograne, pastirici primise k sebi sepavog (Sovjeka, pro- 
tjeravsi sepavog vuka, koji svejednako pod hrastom nanj vrebase. 
Ali Sto je sugjeno, tome nikako niko ne 6e izbjeci. Onaj vuk, poslije 
naSavii zgodu, izvu^e iz sredine pastira, kad su svi spavali, sepavog 
dovjeka, zakolje ga i pojede. — Smisao ove pri^e kao da je pro- 
ziran. Sun^ani bog maja pjeva i rastjerava zimsku zvjerad^ poSto 
kroz zimu propade, ili ce propasti, ono sto je hromo i beteSno. 

* Ilida obic.y na str. 128—9. 

Digitized by VjOOQ IC 



RBLIGUJA SBBA I HRVATA. 113 

Oko dalmatinske Promine, pjeva se o svetome Grjurgju pjesmica 
jedna, koja jednako odaje vi§e starog boga, nego li sadaSnjeg 
sveca. Pjesma, sa razli&tim ispremijeSanim metrom, glasi: „Sveti 
Juko zastavar — nosi cv'jece i proljece. — Na zelenu konjicu — 
na mlagjanu travicu — igje, igje^ skakuce — i veselo klikuce : — 
Zelen-gore, zelen-bore! — Granu sunce niza brda, — Promin- 
goro bila tvrda ! — Slava, slava, Jurjev-danu ! — Bila dobra go- 
dinica, — a rodilo vino i psenica ! — Veselo, veselo ! — Koledo ! 
Koledo ! — Nav'jesti nam blaga kiSa — sveti Jure radisa (sic). — 
U proljece gizdava — zeleni se dubrava, — povjetarce rosu trese, 
— domacini vesele se. — Oj veselo ! Jurjev-dan — na zelenu ko- 
njicu — na mlagjanu travicu — igje, igje, skakuce — i veselo 
klikuce: — Veselo, veselo! — Koledo! Koledo M" — Pripjev: „ Ve- 
selo, veselo! — Koledo! Koledo!" mi vec Susmo pri svetkovini bo- 
zicnog Sunca. 



^ U zadarskome Nar, L,, g. 1890.^ br. 31. 

Na str. 158^ u retku 14^ poslije rijeci Lade, pristaviti: 

Sva je prilika, da praznovjerje i obredi, koji su sada Gjurgjevski, 
nekad spadahu na maj. Ima jos i ostataka majske na§e sve^anosti, 
pa ti ostaci nas potsjecaju na nekog boga vidnog ili sun^anog. 
Tako n. pr. u Slavoniji, Seljad ide, na prvi maja, na stanovita 
vrela, da vodu pije i da se umiva; idu osobito oni, koji imaju 
slabe o5i^. Umivanjem ce se odistiti i pjege sa lica^. Sta vi§e, 
i rosu od prve majske no6i sahrane u staklenku, i cijelog onog 
mjeseca lice taru. Na prvi maj, kao sto i na Gjurgjevo, bere 
se Ijekovitih trava svakojakih, a, kad ih beru, stare iene s nikim ne 
govore, niti se na sto onda obaziru pod nijednu cijenu*. To je 
onaj sveSan muk iz stare vjere, koga mi vise puta vec zabiljezismo. 

Luka Ilic, u svojim Slavonsktm Ohicajima, zna navesti jednu 
posve mitsku pjesmu, koja bi se na prvi maja pjevala u Oraho- 
vici. Pjesma je ova: „Poranili sivi sokolovi, — sokolovi mlagjani 
junaci, — poranili, zoru prevarili, — i goricu sinju obletjeli, — 
trainee dvore malanoga Lade. — Malen Lado u gorici spava, — 
sankom spava, pokrila ga trava. — Budili ga mlagjani junaci, 



^ Ilica ohic., na str. 132. 
« Id., na str. 134. 
« Id., na str. 134—5. 

R. J. A. 01* 



8 

Digitized by VjOOQIC 



114 N. NODILO, 

— budili ga s majom okrun]enom\ — okrunjenom, s cv'jetom 
nakicenom. — Probudi se umiljati Lado, — pak besjedi mla- 
gjanim junakom: — Ne budite, sivi sokolovi, — ne budite mene, 
malog Lade, — vec idite k djevam pred dvorove, — pa ih budite 
iz debela sanka — s cvjetnom majom i s Ijupcem junadkim. — 
Tad b' junakom ino ne mogaSe, — vec se kre6u iz tog sinja luga, 

— doletjeli k dvorom djevoja(5kim. — Al' su djeve vec ustale bile, 

— i dvorove s cvjetnim metlam mele. — To junakom i pomuSno 
bilo, — jere bu ih djeve prevarile, — prevarile zoru i junake^ — 
te bacaju okrunjene maje, — okrunjene kicenim djevojkam, — 
pak se tu^ni u lug povratiSe, — da s' potu^e malenomu Ladi, — 
da su djeve do njih vec ustale — i dvorove s bosiljkom pomele. 

— Ali Lade u gorici nema, — niti Lade, ni o Ladi glasa*". Iz 
ove bi pjesme proisteklo £ak i ime majskome bogu, koje bi bilo 
Lado. Ali nigdje, u pudkoj literaturi, ne izilazi mu§ki Lado, vec 
se u vokativu pripijeva : Lado ! koja ima biti zenska, po§to za bo- 
ginju Ladu, a ne za boga Lada, zna slavenska mitologija. Zbog 
toga, i ne obziruci se na druge neke muSnoce u pjesmi, ja cijenim, 
da je pjesma izmiSljena, zar od samog Ilica. 



^ Maja, to je oblica, navadno jelova ill smrekova, oklastrena, osim 
vrhunca, na kome se granje ostavlja na na6in krnne. U tome je, veli 
Ilic (str. 132 — 3), phallicno znamenovanje. 

« Na str. 135—6. 

Na str, 168, u retku 11, poslije rijedi Sunce. pristaviti opasku: 

U Slavoniji pripjev je, kad : Lejo ! ili : Leijo I a kad : Lado ! (Ilica 
ohii., s. 146—9). 

Na str. 168, poslije retka 12 pristaviti novu alineju: 
U jednoj pri5i sasvim ^udesnoj, koja se pronosi po gornjoj Ma- 
kedoniji i Staroj Srbiji: „Zar kraljevi6 Marko joS iivi*?" Marko 
uzeo oblik, rek' bih, ostarjelog boga Vida. On je „stra§no kru- 
pan starac s velikom i sijedom bradom do pojasa^, i sjedi „na 
vrh (jednoga) brijega, na kome je jedna vrlo lijepa koliba*. Marko 
ima veliku marvu, no u njegovu toru „same su koSute i srne". 
Uspeo se na brdo do Marka neki ^udni najamnik, koji nas, u nekim 
potezima, s druge strane potsjeca na Momira-Mtminga^ Najamnik je 



^ J. Vojinovicu pridu {prip. 4) pripovjedio jedan djak bogoslov, 
rodom iz Skoplja. 

^ Gledaj po^etak ovog V. Dijela. 



Digitized by VjOOQ IC 



BBLiaiJA SRBA.I HBVATA. 115 

mudar, lukav, nesretan, a i sretan. Ead jednom prati kuci babu 
svoga gazdc; baba „ugleda neki atari bunar i zapovjedi najamniku, 
da privede konja blizu bunara", no se u bunaru ona udavi. Na- 
jamnik lutao po svijetu gazdinim konjeni; a na jednoj svadbi po- 
plaSio mladence, udaraju6i nocu u bubanj, te oteo gjerdan nevje- 
stin i say drugi nakit. Ead po torn dogje a jednu planinu, neki 
drvodjeija na^injade lijep sanduk, a „najamnik se siromak prevari 
i legne u sanduk, onda onaj (drvodjeija) uzme kapak, pa ga 
odmah poklopi i zakuje ga, ornate ga smolom i puSti ga, da plovi 
niz rijeku". Sanduk doplovi na plitko jedno mjesto, gdje vuk, 
njugeci u sanduku leSinu, pripliva k njemu. Na to najamnik 
britvicom prokopao sanduk, i rep vuku prihvatio, koji poplaSen 
nadade se bjegati, izvukav§i iz vode sanduk i najamnika. Ovaj za 
tim pristupi k livadi, gdfe je bilo srna i koSuta, pa idu6i za njima 
prispio sretno na strmeni i krSeviti brijeg Markov. — Da bu muoge 
od ovih erta uprav starinske, dokazom je i to, §to gr^ko pu^ko 
pri^anje o junaku drugog meaenskog rata, Aristomenu, pripovijeda 
lisici skoro ono isto, §to na§e pridanje ovdje o vuku: junaka 
osuznjena baciSe s drugovima u bezdan; na vonj leSinll doSulja 
se lisica; ]0§ iivi Aristomen prihvati joj rep, a ona, bjezeci upla- 
§ena, dovude ga do rupe, kroz koju se junak prokopa do boijeg 
svijeta. 

Na str, 169, u retku 25^ rijeci: sunca pristaviti opasku: 
„Rota involvitur ad significandnm, quod sol tunc ascendit ad altiora 
sui circuli, et statim regreditur, inde venit quod volvitur rota". To u 
starih Engleza (Kuhn, Herabk. des Fetiers, s. 48). 

Na str, 170, u retku 5, izmegju rijed junu.* — Sunca dodati: 
U ovom mjesecu kod svih redom Slavena, kod Slovenaca, Ceha, 
Poljaka, Rusa, naloie se velike vatre, te evijeiem nakidena mla- 
gjarija preko njih skade, to sada osobito u veder onoga dana, 
koji je posve6en apostolu Ivanu. I pokraj sveca hristjanskog po- 
ganStina je odita, pa se nastojalo, i joS se nastoji, kako bi se taj 
neznabo^adki obi^aj svuda ukinuo. Ovoj je sve^nosti u raznih 
Slavena razno i ime; susjedni nam Slovenci zovu je Kres, a tako 
isto i neki dio bliznjih Hrvata. Jasno je, zaSto se pale kriesovi. 
Na istoj strani , u retku 15, izmegju rijeci kresova. — U 
dodati : 

U svete kresove, po Slavoniji, bacaju vijence od cvijeca i od 

paprati^ Onamo; u kotaru po^eskom, mu§karci s bakljama penju 

«. 

' Ilica obic., na str. 160 — 2. 

Digitized by VjOOQ IC 



116 



N. NODILO, 



86 na flvaki najviSi brezuljak, i ondje pjevaju, ska6u i vesele se, 
pa, bakljama maSuci, ^itav brijeg u jednu vatru metnu. Ead baklje 
izgore, povrate se jednako pjevajudi i igrajuii, djevojkama, koje 
su u dolu*. 



^ Id., ib. 

Na istoj strani, u istom retku^ rijec sada izmijeniti sa u junu. 

Na sir, nij poslije retka 4 pristaviti novu alineju : 

PomijeSanje dviju vjera, stare poganske i hristjanske novije, n 
Ivanjskoj sve^anosti, slavonska jedna pjesma pokazuje najoditije. 
Kad se Ivanjska vatra dobro razgorila, oko nje uhvaceno kolo 
pjeva: j,Tuzilo se £arko Sunce — sa vedra neba, — tuzilo se 
svetom Ivi — na dan Ivanja, — da ga vila dvorit' ne ce — 
8 hlagjanom vodom. — Al' govori sveti Ive — na dan Ivanja: 
— Stan' de, Sunce, do tri puta — na dan Ivanja, — doce tebi 
mlade dive — s hlagjanom vodom; — s hladnom ce te vodom 
dvorit' — na dan Ivanja, — s vinci ce ti zlatne kose — lipo 
kititi. — Stade Sunce do tri puta — na dan Ivanja; — dogjose 
mu mlade dive — s hlagjanom vodom ; — s hladnom vodom njega 
dvore — na dan Ivanja, — i s vinci mu zlatne kose — lipo ki- 
tise, — a sa jcvitom duge pute — voljno sipase^". U pjesmi dvije 
su vjere pomijeSane, no nisu sraScene. Pred o6ma nam je, u svoj 
svojoj poganskoj goloti, zivo Sunce sa zlatnim kosama, kome se 
nasi praoci klanjahu, kadno u junu, na sosticialnoj visini; ono stade 
do tri puta. 



^ llica obic., na str. 162 — 3. 

Na istoj strani, u retku 6, poslije rijedi dalje. pristaviti: 
U Kranjskoj, megju Uskocima, jednako zove se „Koleda" hrpa 
smreke, sto je uzegu svake ve^eri za devet dana pred Ivanje*. 



» llica obic., na str. 166—7. 

Na str, 173, u retku 3, izmegju rijeci raspitasmo.^ — A dodati: 
U prve dvije nocne prilike, Sunce je nemocno, po mi§Ijenju arij- 
skom, ali trece u jutru Sunce junak je snazan i oboruzan ; te zato 
kralji^ka pjesma slavonska kaze: „Mi idemo s kraljem, Leljo! — 
i s Tjepom kraljicom, Leljo! — na ravno Smiljevo, Leljo! — da 
smilje beremo, Leljo ! — da kralja kitimo, Leljo ! — kralja i kra- 
Ijicu, Leljo ! — bana i banicu, Leljo ! — Kralj se pobolio, Leljo ! 



Digitized by VjOOQ IC 



RRI.IGIJA 8KBA I HBVATA. 117 

— sablju polomio, Leljo! — Sablju sakovaSe, Leljo! — u ruke 
mu da§e, Leljo ! 



^ Ilica obi6,, na str. 149. 

Na istoj strani, u retku 5, izmegju rijeU braie".^ — Sun^evo 
dodati : 

A i u opce, kralji^ke pjesme izvode 5as „tri brata" ili j,tri po- 
bratima", das „tri gospodina^". 



^ Ilica ohic.y na str. 151. 

Na istoj strain, u retku 16, poslije rijeci Sablji-gradii.** pri- 
staviti: 

Tri djevojke, ili tri nocne zore, izmegju kojih rosna jutrenja, 
napominju se disto u slavonskoj jednoj pjesmi kraljickoj: ^Sabljom 
rosu stresa (mladic) — i dve djeve vodi, — a trecoj 
Siri seko, kolo, — siri naokolo^". 



* Ilica obic.y na str. 148. 

Na istoj straniy u retku 1 prenesene opaske^ izmegju rijeci ;,Le!" 
— I dodati: 

Rijecca ^1 je" odavno je u jeziku, te izlazi u starim dubrovackim po- 
slovicama i onda, kad se ne nije6e: „Kud mu god hodila, Ije se 
doma telila!" Danicica posL Pa valjda i u ovoj drugoj uporednoj: 
„Eud pasOy da pase, Ijesto da se doma oteli^^ Id., ib. 

Na istoj strani, u 3 retku opaske ^, izmegju rijeci Lada, — dok 
dodati : 

osim u Slavonijiy 

Na strani 175y u retku 5, poslije rijeci krstinaa!"^ pristaviti: 

NiSta zdravije i probitadnije od cvijeca i od vatre Ivanjske. 

Na istoj strani, u retku 17^ poslije rijeci Sunca.* pristaviti: 

Praznovjerje o Ivanjskoj nocnoj paprati mozemo smatrati kao 
opcenito slavensko, poSto i Poljaci slidno pri^aju Poljak, koji zeli 
zadobiti dudotvorno ono zrno, treba da okolo sebe i papratke se- 
star okruzi, drzeci svijeiu zapaljenu. Sestar i svijeca smjeraju, 
da§to, na Sunce. 

Na str. 186, u retku 30, izmegju rijeci Bijesa — bogom dodati 
sa sundanim, a s ispustiti, 

Na strani 187, u retku 2, izmegju rijeci ugrozena. — Hala 
dodati: 



Digitized by VjOOQ IC 



118 N. NODILO, 

8 druge strane, pri pomr^ini neki naSi Ijudi dr£e, da hala sunce 
pro2dire\ 

1 Milicevic (Hv. Srba, Gl. XXXVII, s. 176) pripovijeda: ^Neke 
godine pomrklo sunce, a kmet istrdi u selo (PodgoriDu), i povice na 
seljake : Pucajte br2e, zar ne vidite, da ga hala pro2dre ! Kmet je 
posle odgovarao vlasti za to". 

Na str. 198, opasci * pristaviti: 

Vidi u Ilica {Obicaji na s. 81 — 5) i drugu verziju pjesme, kako se 
od slijepaca pjeva na pazarima^ po Slavoniji. 

Na sirani 199, u retku 9, izmepju rijeiH Vulcanu. — Valjda 
dodati : 

Na pogansku davnu zrtvu kao da Sibaju ovi stihovi, iz slavoDske 
pfesme. Pobozni ^obanin, sluga Gavanov, veli angjelima: „Evo, 
drage sirote, — da vam janje nadilim — i pred Boga namirim, 
— da se Gospod ne srdi. — Ode janje pred Boga, — sam se 
Gospod proplade: — Drago moje janjeSce, — da iko mi te na- 
dili — i pred Boga namini, — da se Gospod ne srdi*?" 



1 V. 68—77. 

Na istoj stranij u istom retku, izmegju rijeii u — naSoj dodati: 

prvoj 

Na istoj stranif u retku 16, izmegju rijedi bog. — A dodati: 

I u slavonsko] pjesmi Gavanova £ena mu^a cijeni bogom: „Onda 
viSe Gospod Bog: — Oj Gavanko Jelina, — ponosita gospojo! 
— Gdi ti j' Gavan destiti, — kog si Stim* la za boga*?" 



1 V. 117—21. 

Na iatqj stranij u retku 18, poslije rijeci Manojia. pristaviti: 

Po slavonskoj pjesmi, Gavan propade u olujini baS Ijetnoj, gdje 

djeluju i oSiti likovi iz stare vjere, kao Sto Gromovnik Ilija i 

Ognjena Marija, t. j. Perun i Munja, po svqj priliei. Angjeli 3,na- 

praviSe jezero ... — namakoSe oblake^ — kroz oblake gromove, 

— Gromovnika Iliju — i Ognjenu Mariju, — hudom vodom topise, 

— 2ivim ognjem paliSe*". 

1 V. 107—14. 



Digitized by VjOOQ IC 



RBLIOIJA SRBA I HBYATA. 119 



Dio VI. 

U „LXXXIX Tcnjizi Bada^, na sir. 130^ u retku 20^ izmegju 
rijeii mjesto, — opet pristaviti opasku: 

^ Kad se dobro pazi, i u drngim indo-europskim mitologijama na 
prvom mjestu ne stoji bog groma, nego bog vidnoga, sjajnoga neba. 
U Italo Helena, Jupiter- Zeus, ako i drzi grom, opet, u pravome svojem 
bicu, prestavlja sjajno Nebo. U vedicno prvo doba, bijaSe V^runas 
(Nebo) bez sumnje dostojanstvom stariji od Gromovnika Indre, posto 
nam bimna X, 124, u Rig-Vedi, izri^no veli, da je gospostvo s Varune 
preslo na Indru. A po rijecima vedi6nim, moni se cini, da taj prvasnji 
Varuna ide uporedo s nasim Vidom i s germanskim Odhinom. Varuna 
se nazivlje „Gospod", ^kralj bogova i Ijudi", „prabog", „Go8pod 
svega", „kralj svemira". „Oko sebe ima cetu vidokd", pa i sam „gleda 
daleko" (I, 25, v. 16), te njegova „oba jasna oka kroz tri zemlje 
proziru" (VIII, 41, v. 9). Isti Varuna „kao plast svijet pokriva" (VIII, 
41, V. 7), ili, „zaogrnut zlatnim pla§tom, odijeva sebe u presjajnu 
svoju odjecu, i vidoci sjede okolo njega** (I, 25, v. 13). I nazive i 
svojstva i prilike ove mi vec nagjosmo u Svantevida i u Odhina (vidi 
osobito Dio 1). Kod Varune kao da je pripaziti i svjetsko drvo, ger- 
mansko i naSe: „Sveti kralj Varuna, u prostoru bezadnjem^ usprav 
drii vrh od drveta; zrake korenom silaze, uzlaze* (I. 24, v. 7). 

Na strani 139^ u retku 26, poslije rijedi Hrvatft. pristaviti opasku: 

To isto iz daleka kaiu i ove dvije usporedjene poslovice: „Bog je 

sebi najprije bradu ostavio". — „8veti Nikola najprije je svoju bradu 

napravio, pak drugome** (Vuk. posL), Misao o bogovoj bradi valjda 

nam dogje od starca boga Vida. 

Na str. 141, u retku 21, Pari^anja ispraviti u: Pardzanja. 
Na istoj strani, u opasci *, poslije broja 102. pristaviti: 
No se dosta Sesto i drugdje imenuje kao bog oluje. 
Na str. 145, u retku 19, poslije rijeU viernika. pristaviti ovo: 
Gromovniku klanjaju se Ijudi, u sve^nim dasima njegove borbe 
Ako sada, u spljetskim varosima, kad je vrijeme olujno, a ^eljad 
po kucama u^e^e oganj, te unj baci bilje mirisavo, osobito ka- 
dulje, pa se iene, djeca i starci okolo ognjiSta vruce mole BoguS 
ovaj bog, u davno doba, doista bijaSe Gromovnik. Boga slavili 
vjemici u velike i o Ijetnom godu njegovu, pa se i od toga sa- 
£uva sve do danas trag jedan u izuzetnom stovanju Ilijnoga dana, 
sa strane muhamedanskih Srba i Hrvata. U Bosni, naSi Ijudi Mu- 
hamedove vjere joS svetkuju Bijn dan , kako svetkuju i dan 

^ Dostavljeno meni od spljetskoga prijatelja. 

Digitized by VjOOQ IC 



120 N. NODILO, 

Gjurgjev. Njihova jedna poslovica za IHjn dan veli: „Do podne 
Alija, od podne Ilija^". 

^ Vuk. posL To 6e reci: svetac je nas, kao i vas, turski i hri- 
stjanski. 

Na sir. 146, u retku 19 opaske *, rijec poslovici ispraviti u po- 
slovicama. 

Na istoj strani, u istoj opasci, u retku 20, izmegju rijeci ukleo !" 
— (Vuk. dodati : 

— „Ko se kriv kune, od traga gine, a ko se prav kune, od straha*. 
Gdje i gdje, u prostom narodu, i sad tek velikom mukom oagovoriti 
je Ijnde na sudnu zakletvu. 

Na sir. 148, na svrsetku opaske ^, poslije rijeci (Indru). pri- 
staviti: 

Nego ima kozu do sebe ^zarki" suncani bog Pusan, brat i drogar 
Indrin. 

Na sir. 154, u retku 21, izmegju planine" — ;* dodati: 

te je „porod vod&", ^sin vod&" 

Na str. 157, u retku 5, rijei Vatrom^. izmjeniti sa: 

Ognjem: „Tako mi ovoga ognja**. — „Tako mi ove zerave, i 
tako je mahnit ne zobao^". 

^ Vuk. post, 

Na istoj strani, u retku 18, poslije slova: k. pristaviti opasku: 

Ali se u srpskom i hrvatskom jeziku h kasto pretvara u k : drhtati 
i drktati, dahtati i daktati, iahnut i daknut, Hrist i Krist, nehtjesa 
1 nekcesa, htjeti i ktjeti, odlahnuti i odlaknuti. 

Na istoj strani, u retku 2 opaske ^, izmegju rijeci Zemljom — i 
dodati : 

Suncem (zrakom nebesnom) 

Na istoj strani, u istom retku opaske ^, rijec Vatrom. izmijeniti 
sa Ognjem. 

Na str. 158, opasku ^ izmijeniti sa: 

Takozvano ghirtdm (ghrUm). 

Na str, 159, u retku 11, poslije rijeci pjesma.* pristaviti: 

Pa i pudka poslovica razumije trijes, gdje veli : „Tako me zivi 
oganj ne sazegao^!" 

^ Vuk. posL 

Na str. 160, u retku 22, izmegju rijeci oblaku. — Po dodati: 
U Indiji vedi^nog doba. Soma se lijeva pri zrtvi bogovima; 
lijeva se na vatru, da se ova rasplamti, do tri puta na dan, 



Digitized by VjOOQ IC 



RELIGIJA SRBA I HRVATA. 121 

u rano jutro^ o podne i na ve6er, a svaki put, osobito o podne, 

prizivlje se Gromovnik Indra, u jutro pak poniajviSe {e prizivan 

Agni, pa i Zora 
Na str. 166, u retku 2, izmegju rijeci IvaDJ"^ — Ime dodati: 
Skoro isto ovako, i u drugom kraju naroda, u ^kavskom 

Spljetu, djeca kaiu: „An, tan*". 

* Ovo meni pisa spljetski jedan prijatelj. Cijela formula spljetska 
glasi : „An, tan, tuta, me, aner^ stara, kompa, stare, slin, slan, la, ka, 
tu, sa". 

Na str. 179, u retku 17, izmegju rijeci Zemuna.* — Kad 
dodati: 

A prida iz Ca^nskog okrnga, u Srbiji: „0n sad uzme ugarak, 
pa potrd', te u onu gomilu (drva) pu6! Gomila bukne sa sviju 
strana. Na jedan put stane neSto usred gomile piStati. Kad on to 
^uje, stane gledati sad otud, sad odovud, sad tamo, sad onamo; 
pa onda dzar u gomilu, i ugleda jednu zmiju u sred gomile, gdje 
hoce da izgori! Zmija dim ga vidi, stane ga kumiti bogom i sve- 
tijem Jovanom. Sluga pruzi rogulje preko vatre u gomilu, i ona 
po roguljama izmili na polje. Kad je on izbavi, a ona ga upita: 
Sta najvoliS da ti dam*?" 



* Vojinovica prip., 15. 

Na istoj strani, u retku 25, poslije rijeci vjere. pristaviti : 

Najposlije, vrlo znamenito je i to, da Crnogorci jo§ i danas, kad 

se kome mole, zaklinju ga zmijom : „Kumim .ti zmiju pod ka- 

menomM" 



* Vuk. posl. Za jacinu ovake molbe, isporedi drugo onamosnje pre- 
klinjanje: ,.Kumim ti plo6u, na koju peces leturgjiju!" 

Na istoj strani, u retku 29, izmegju rijeci ubiti. — Do dodali: 
Dubrovadka stara jedna poslovica glasi: „Domaca se zmija u 
kuci ne ubija*". 



* Danicica Poslovice, 

Na str, 185, u retku 16, poslije rijeci ide. pristaviti opasku: 

* Dapade, i neki „zmaj olujni" (ahi budhia) ponekad se spominje 
u Eig-Vedi. Sta je taj zmaj olujni, nije sasvim cisto: no, kao nepri- 
jazno bi6e, kao zatornu neman Ahi, nije nikako njega misliti, posto ga 
molitelji ne proklinju, vec zazivlju : „Zmaj olujni nek nas ne prepnsti 
neprijatelju, neka on blago primi govorenje hase" (V, 41, v. 16). 
Ahi budhia boravi u dubini oblacnog mora, te ce biti, po mnenju 



Digitized by VjOOQ IC 



122 

Grassmannovu (Rig-Veda^ I Th., s. 38), olnjni oblak, k zemlji nizoko 
spnsteD, a pun gr9.da. 

Dio vn. 

TJ „XC1 knjizi Bada^, na str. 191, u retku 17, rijei to izmije- 
niti 8a: 

MiloSevo pjevanje 

Na istoj strani, u istom retku izmegju rijeci u — dijelu dodati: 

IX. 

Na istoj strani, u istom retku, poslije rijeci radnje pristaviti tacku, 
a rijeci koji slijedi. ispi^stiti. 

Na str. 192, na svrSetku opaske ^, pristaviti: 

, a i dubrova^ka poslovica, koja ka2e, da je vila lukava i prevarna : 
^Visi od Turice, deblji od Coroja, a od vile vuhvettiji". Danicica 
post. 

Na str. 193, u retku 21, izmegju rijeii zemlje. — Izmegju 
dodati: 

Dubrovadka postarija poslovica veli: ;,Vila bijela, vila crna, sve 
vila huda ter vila*". 



* Daui^ida posl. 

Na str. 195, opasku ® izmijeniii sa: 
Ili6a obii., na str. 286. 

Na str. 199, u retku 13, izmegju rijeci 6udi.* — A dodati: 
Osobito Slavoncima, kad pod hrastom neSto blisne, stvori6e se 
tu iznenada vila*. 



* Ilida obii., na str. 281. 

Na str, 202, u retku 8, poslije rijeii zemlju. pristaviti opasku: 

Isporedi i nasu poslovicu: ^Lije kisa, kao iz kabla" (Vnk., posl)^ 

koja, do istine, mo2e biti samo besjedna slika, ali mo2e i imati odnosa 

na tu miti6nu prikazu. 

Na str. 203, u retku 12, izmegju rijeii jelenu. — A dodati: 
U Slavoniji misle, da se vilin konj najbolje pozna po zamr 

senoj grivi: griva mu je spletena tako, da je sama vila razrijefiiti 



^ Ilica obii,, na str. 281. 

Na istoj strani^ na poietku retka 13, ispred rijeii pretvara 
dodati : 
sama 



Digitized by VjOOQ IC 



RBLIGUA SRBA I HRVATA. 123 

Na istoj strani, u retku 26, poslije rijeii pokrStenici. dodati: 
Bpletena i zamrSena griva u vilina konja, Sto das prije spome- 

nusmo, pa i to^ Sto se vila obidno pomiSlja kao stvor svojevoljan^ 

jogunast, obijesan, i jedno i drugo takogje pokazuje na olujni 

oblak. 

Na strani 210, u retku 21, poslije rijeii planini!" pristaviti 

opasku : 

Ovim brojem izvora kune se vila i u saljivoj poslovici: „Tako mi 

popa kamena i mlina gvozdena i 377 izvora, eno coeka sa dvije glave !" 

(Vuk. posL) Pripovijedaju, veil Vuk, da se ovako zaklela vila, videci 

dva dovjeka na Lovcenu, gdje sumitice le2e. 

Na str. 211, u retku 34^ poslije rijeii maste. pristaviti opasku: 
I poslovica veli: „Prazna kuca, kao vilina pedina". (Vuk. posl.) 

Dio VIII. 

U „XCIV knjizi Bada^j na str. 118, u retku 24, poslije rijeii 
ticu. pristaviti: 

Takovo neSto izlazi i iz ovih pomrSenih stihova najobidnije tuz- 
balice, koja se nad mrtvim naride u Crnoj Gori : ^Ma se jo§ jadna 
(sestra) nada, — no ne uzda: — jesu tebe velje grane, — velji 
orli; — pa 6e5 njima razbaditi, — lele brate; — i ku6i ceS 
svojoj dodi, — kuka kuci^!" Mutan je ovdje smisao za to, 5to se 
vjeroYanje kao razvrglo ; no se dini, da sestra, ma da se i tvrdo 
ne uzda, opet nada bratu, da ce njoj u pohode, poletjevsi s grana 
drveca onog svijeta. 

* Medakovica ziv. Crnog., na str. 60 
Na str. 119, poslije retka 10, pristaviti novu alineju: 
Pudko kazivanje kajkavsko iznosi takogje du§u, uoblidenu u ticu. 
Dva druga, to dvije kalfe, i§le jednom na dugi put. Od teSkog 
putovanja umoreni, legose pod jedno drvo, i jedan od njih zaspa. 
No daleko od drveta stajaSe kostur konjski, pa drug onaj, koji 
budan ostade, vidi, kako dudna tica lijece niz kostur i uz kostur. 
Kad se po tom onaj prvi oda sna prene, uzdahne: Zao ti sam 
san usnio! Po ovim rijedima drug se uvjeri, da drugu du§a bjeSe 
izletjela iz tijela i da njena nemirnost ne davaSe mu mirno 
spavati^ 

^ Kaza meni pri^icu gosp. I. Tkaldic, bibliotekar jugoslavenske 
akademije, koji n svom djetinstvu to duo pripovijedati n okolini za- 
greba6koj. 



Digitized by VjOOQ IC 



124 N. NODILO, 

Na sir. 120, u retku 13, izmegju rijeU nebo.^ — Ne dodati: 
U Gmo] Gori, za ^etrdeset dana ^ati se liturgjija mrtvome: za 
svoga mrtvoga daje to diniti, koji iole mo£e\ 



* Medakovida ziv. Cmog., na str. 27. 

Na str. 167, u retku 26, poslije rijeU zemlja!"® pristaviti: 
U isti red rijedt ide i ^pokajnice** i ^pokajanje", u Crnoj Gori. 
Na str. 169, poslije retka 11 prisfuviti sve ovo : 
Ja driim, da se s mrtva^kim pokojem ve^e, s jednog kraja, i 
pretvrdi obi^aj osvete, radi krvi u^injene. U Crnoj Gori, gdje se 
starinsko mnogo kojeSta udrzalo najtrajnije, obi^j domace osvete 
je>§ prkosi dr^avnome zakoniku. Dakako, osjecaj osvete prirogjen 
je prostu dovjeku, a i u prostu narodu, gdje je slaba drzavna 
obrana^ osveta, Sto neumoljivo prijeti iz uvrijegjenog i ozlegjenog 
doma, pru^a neko jamstvo mira od tugje obijesti i nasilja. Ali u 
nas Srba i Hrvata, u poslu osvete za pofiinjeno ubijstvo, svi su 
izrazi sve^ani i kao vjerski: ^svetiti, osvetiti, kajati, pokajati, 
miriti, podmiriti mrtvu glavu!" DuSa posje^euog 6ovjeka, dusa 
mrtvoga, kao da nema blazene sreie, ni pokoja, bez duzne na- 
knade za krv udinjenu. Osvetnik drugom rijedju, u Crnoj Gori, 
zove se numirnik*", onaj koji umiruje mrtvu glavu. A du^nost osvete 
za dom, ili bratstvo, onamo je tako prijeko potrebita, da crno- 
gorska ve6 poznata poslovica glasi: „Ko se ne osveti, taj se ne 
posveti*". Niti je ova preljuta izreka samo divlji izljev srdzbe, 
nego znafi joS, da 6e se onaj posvetiti, ko svoje mrtve pokaje i 
podmiri. U Crnoj Gori dogagja se viSe puta, da ce krvnik umoliti 
osvetnika, ili umirnika, da mu ubijstvo oprosti. To je tako zvani 
„umir osvete", pa se pri tome obavljaju izvjesni obredi. Po mojem 
miSljenju, i ti obredi vecim su dijelom vjerske, a manjim juriditoe 
naravi, premda mi sad dobro ne shvacamo, sta simbolizam njihov 
znamenuje. Tako n. pr., kad se zamoljeni umirnik vec sklonio na 
mir s krvnikom, ovaj, prije svega ostaloga, daje privesti pred kucu 
onoga dvanaest zena, dvanaest kolijevaka i u njima dvanaest dje- 
tica. Pred kolijevkama ide dvanaest glavara, koji, stavSi na prag 
od kuce, vifiu osvetniku: „Primi dvanaest kuma, primi Boga i 
svetoga Jovana, i primi blago, koje hoceS!" Po torn, na dan koji 
se ure6e, druga dvadeset i 6etiri glavara osudice krv pred kucom 

^ Medakovica Zivot Crnogor,, na str. 115 — 22. 

* Vuk, posh 



Digitized by VjOOQ IC 



RBLIGIJA SRBA I HRVATA. 125 

krvnika; ta se na^ini ^trpeza umira*', no u mjesto stolica za 
sjegjenje moraju biti „kameni". Ervnik izilazi s onom puSkom, 
kojom je dovjeka ubio, s puSkom ^krvnicom*', o grlo objeSenom, 
i primide se pokoljeni^ke. Glavari gologlavi skromnim glasom reku 
u tri puta, gledajnci na umimika: ^Primi, kumO; Boga i svetoga 
Jovana!" Vide i krvnik, oborenim odima: „Primi, kume^ Boga i 
svetoga Jovana!** Cjelivaju se krvnik i umirnik, pa se pored ovoga 
iznesu detiri kolijevke s djeticima, od dvanaest pomenutih. Te su 
kolijevke kao neSto i^ivo, i zovu se ^kame**. Umirnik prima kumu 
jednu i cjeliva; isto dine tri njegova brastvenika sa jos tri kume. 
Ovim nadinom megju dva krvna neprijatelja nastalo kamstvo, koje 
se pazi kao i krsteno. Iza uhvacenog pobratimstva, svi sjedaju za 
rudak, pogode oStetU; a „krv je izmirena pozdravo i potpuno^ 

* Medakovica Zivot Cmogor., na str. 115 — 22. Postupanje crno- 
gorsko, u pogdjekojoj crti, podudara se s karnim i vjerskim postu- 
panjem za ubijstvo, na glasovitom Areopagu u Ateni. Ova strana 
kriminalnog prava atenskog izigje na veliki glas po svoj Heladi, jer 
se mislilo, da je to veoma starinsko^ i da hi tako odregjeno od samog 
pravednog, no i primirljivog boga Apolona. U Atenjana, kao §to u 
Crnogoraca, ne bjese dopusteno s krvnikom stajati pod istim zbog 
krvi opoganjenim krovom, nego se sve obavljalo na otvorenom; pa je 
u njih naci i obredne ^kamene:^ „kamen nepomirljivosti", na kome 
sjedi umirnik, i „kamen bezakonja^, na kome sjedi krvnik. Kako puska 
krvnica crnogorska, tako bijase osugjeno u Ateni ornzje i svako ratilo 
krvnidko. Krv se umiruje pomo<5u Apolona Delfinija, u Crnoj Gori 
primanjem svetoga Jovana. Zasto upravo sveti Jovan, nije jasno. Meni 
se sve dini, da svetac ovaj prikriva svetitelja davnijega. Za svetoga 
Jovana, za kumstvo i za dvanaest, odnosno cetiri djetica, gl. Dio 

IV. I r. 

Na str. 176^ u retku 9, izmegju rijeei ime. — Puk dodati: 
Ljudi u Crnoj Gori drze, da na ta] dan sam svetitelj glavom 

dolazi u kucu, te, gdje im prispije krsno ime, kazu: „Do§aomije 

sveti Jovan, iU sveti Qjuragj, u kucu*". 



* Medakovica Zivot Crnogor., na str. 64. 
Na istoj straniy u istom retku, rijec naime izmijeniti sa: 
u opce 

Na str. 185, ti retku 26, rijec te izmijeniti sa: 
domacinu 

Na istoj strani, izmegju rijeH svademu. — Svecu, dodati: 
S toga u Crnoj Gori, ako i nije zdravicama broj odregjen, sva- 
kako imaju biti dvije: prva u slavu bo^ju, a druga u zdravlje 



Digitized by VjOOQ IC 



126 N. NODIIiO, 

domacinoYo. NeSto je 6udno, te zvudi nehristjansko, da se pri 
prvoj onoj zdravici napija „za zdravlje svetoga^, s ovim rije6ima: 
„U veliki dobri fias, a u lijepu slavu bozju, za zdravlje svetoga" 
(dolazi ime sveca)^, kao da svecu treba zdravlja. 

* Medakovica Zivot Cmogor., na str. 66. 

Na istoj straniy u istom retku, izmegju rijeH se — slava dodati: 

poganska 

Dio IX. 

V y^XClX knjizi Bada^, na str. 129, u retku 5, izmegju rijeH 
svi'etle!" — Pak dodati: 

U pjesmama, nije rijetko naci izreku: ^Zaklinjem te Suneem i 
Mjesecom^!** 

^ Tako na primjer, u tragicnoj, a krasnoj pjesmi, koja se svuda 
u narodu pronosi i koja obidno pocinje: „Dvoje dragih u milosti raslo". 
Za ovn pjesmu, vidi joj verziju slavonsku, u Ilida Ohic., na str. 273—7, 
gdje nam izlazi i neznaboza6ko bogmanje: „0j Sunca mil" 



Ja bih rad bio, all ne mogu ovdje, jo§ gdjesto ispraviti. Dio II 
obiluje hipotezama, koje bi trebalo razvidjeti i pro^istiti. U Dijdu 
IV i V u^injena je dioba godiSnjili Sunaca, uzevSi kao osnov Vu- 
kovu pjesmu, knj. II, 81. To ne valja. Ona je pjesma dosta stro- 
Sena i po svom obliku sada vise nije mitska odmah na o^i, a 
rasporegjaj godiSnjih Sunaca stoji i bez nje. 



Digitized by VjOOQ IC 



Stari grb bosanski. 



Citao u sjednici filologidko-historidkoga razreda jttffoslavenske akademije 
znanosti i umjetnoati dne 27, traimja 1889. 

PBAVI ^LAN DR. Fr. Ba6kI. 

Budi mi dozvoljeno najprije dvie tri spomenuti o povoda svojih 
iztrazivanja o starom bosanskom grbu. 

Odmah poslije zaposjednuca Bosne i Hercegovine nametnula se 
je potreba, da se za ove pokrajine ustanove grb i zemaljske boje. 
U tn svrhu zajedniCka vlada carevine pozva zemaljsku bosansko- 
hercegovadku, da ju o torn pitaoju na temelju podataka, koje ce 
u zemlji sakupiti, izviesti. Eako se vidi, bosanska je vlada zatra- 
zila ponajprije mnienje doraacih knjiievnika, od kojih joj je pred- 
stojnik fojniSkoga samostana o, Bonaventura MiliSic izvjeStajem od 
19 lipnja 1879. god. priobcio svoje mnienje o starom bosanskom 
grbu. Podjedno se je dopisom od 28. srpnja r. g. br. 11.804. 
obratila na nasu vladu, da dade izviditi, iraade li u ovdjesnjem 
arkivu i muzeju kakovih izprava^ na kojih bi se temelju moglo 
prosuditi, kakova je oblika zemaljski grb Bosne i Hercegovine, 
pak da ujedno zaiste mnienje od mene i drugih, koji se naSom 
povieScu bave. Ovu ^astnu zadacu priobci mi tadanji ban Ivan 
Mazuranic dopisom od 9. kolovoza r. g. br. 2011/pr. te ujedno 
prilozi priposlano mu mnienje re^enoga o. MiliSi6a. 

Primivsi taj poziv dao Sam se odmah na posao. Mili§iceva radnja 
nije me zadovoljila, jer je osnovana na ^rodoslovju" u fojni^kom 
rnkopisu, kqjega vjerodostojnost i heraldi^ka pouzdanost imala se 
tek izpitati a ne unapre^ac prihvatiti. S toga nasao sam se pri- 
nukanim potraziti izvore, koje heraldika nazna^uje za taj posao; 
a od kojih nasao sam pristupne : pe^ate na lidtinah boaanskih vla- 
dalaca i pjeneze njihove. Iztrazujuci heraldi^ke znakove na pe^atih 
i novcih doSao sam do ovoga resultata : a) da se na njih u starije 
doba nalazi samo Stit, razdieljen na poprieko a sa dva reda lie- 



Digitized by VjOOQ IC 



128 FR. RAdKI, 

rova ; b) da se ka^nje Stitu pridruzuje kaciga s oklopom ; napokon 
c) da je poslije kacigu izmienila kruna, kqja je i u §tit postav- 
Ijena, a lierovi ostali su na kruni ; pak da se ova posljednja pro- 
mjena dogodila, kada je Bosna pod Tvrdkom iz banovine preo- 
bra^ena a kraljevinu. Sada su se i pojedine ^esti bogatije razvile; 
kaciga ili Sljem dobiva svoj nakit, delenku ; ovdje i ondje pokazaje 
se trag plastu, koji se s krune u naborih spusta. 

PoSto se je radilo o torn, da se stari grb za porabu priudesi, iz- 
javio saui i o torn svqje mnienje. Kod toga na ime — rekoh — 
je jasno, da se ne smije ni jedan sastavni dio staroga bosanskoga 
grba izostaviti ili preina^iti; te se mogu ovi dielovi samo umjet- 
Di^ki IjepSe i heraldi^ki prikladnije prikazati. Kako da se to u&m, 
pokuSao sam slikom prikazati, i to jednom bez boja, kakova bi 
se mogla uvesti na pe^atih s nadpisom na okolo; drugom pako u 
bojah, gdje sam se posluzio njekimi heraldi^kimi propisi, poSto se 
boje grba ne mogu razabrati niti na pedatih niti na novcih. 

IzvjeStaj moj, koji sam predao banu Mazuranicu, bijaSe njegovom 
voljom tiskan u ^Narodnih Novinah" i preveden na njema^ki u 
sAgram Zeitung-u". Da je odavle poslan bio u Sarajevo bosanskoj 
vladi, razumieva se; ali dalnja sudbina njegova osta mi nepoznata 
do novije dobe. Tek sada doznah,^ da je moj izradak poslan bio 
iz Sarajeva u Be6, te da ga je zajedni^ka vlada na oditovanje pre- 
dala s jedne strane bedkomu tajnomu dvorskomu i drzavnomu 
arkivu, s druge putem ugarske vlade kr. magjarskoj akademiji 
znanosti, zemaljskomu arkivu i narodnomu muzeju u Pesti. 

I tako je moj izradak o starom bosanskom grbu doSao u jednoj 
i drugoj polovini monarkije na znanstveno sito i reSeto. Onim 
zavodom pridru^iSe se u torn pitanju joS sukromni knjizevnici; 
tako je dr. Ivan BojniSic svqje mnienje o grbu, koje je i kod 
kuce u domacih listovih zastupao^ poslao i magjarskomu dru2tva 
za arheologiju i antropologiju. 

Redeni zavodi predali su moj izradak svojim stru6nikom, koji su 
svoj sud pismeno obrazlo^ili, a ta obrazlozenja dospjela su kona^no 
u ruke zajednidke vlade, koja zaposjednutima zemljama upravlja. 
Navesti cu redom ove ocjene, u koliko su na javnost doprle. 

Obrazlo^eno mnienje dvorskoga i drzavnoga arkiva u Be£u, koje 
je izradio poznati historik odsjeCni savjetnik Fiedler, pristalo je 
uz mene, da je naime stari grb boaanski §tit s krunom; samo je 



J. Asb6th: Bosnien und die Hercegowina. Wien 1888. S. 447. 

Digitized by VjOOQ IC 



STABI a&B BOSANSKI. 129 

prigovorilo plastu, koji da se je valjda izvodio iz gotidkoga pismena 
T na 4»jekih novcih Tyrdka i TomaSa izpod krune, a mozebit 
predlozen u svrhu; da se u bosanski grb, koji bi imao Stit s plavim 
poljem, zlatnu krunu i grimizan hermelinov plaSt, narodne hrvatske 
boje prihvate. Medju tim ovaj je prigovor posvema suviian ; jer i 
po mojem mnienju glavne desti bosanskoga grba jesu Stit A krunom ; 
ostale su nuzgredne desti, o kojih moze biti govora, kada se radi 
o toiQ; kako da se stari grb priudesi za porabu. Drago mi je, §to 
je moje iztra^ivaDJe potvrdio uglednik takav^ kakav je Fiedler. 

Obrazlozeno mnienje kr. magjarske akademije znanosti, izra- 
djeno po sada vec pokojnom heraldiku bar. Albertu Ny^ryu,* raz- 
likuje se od moga i Fiedlerova. Nydry nalazi kroz 107 godina, za 
kojih je Bosna bila kraljevinom, pet razliditih grbova prema raz- 
li^itim drzavopraynim i politi^kim polo^ajem zemlje i obiteljskim 
odnoSajem dotidnih vladalaca; i to Stit koso s desna na lievo pre- 
sieden (bandelier), lierovi, Stit unakrst (Kreuzwappen) razdetvoren, 
kruna s lierovi; Stit koso prosieden s lavom i takav s rukom bbo- 
ruzanom ma^em. Ove razlidite grbove bili bi uveli kraljevi iz doma 
Kotromanovica i Krestica, za tim Hrvoja i Jura. Nydry pade umuje, 
koliko je godina svaki pojedini u porabi bio, na ime: Stit koso 
presie^en 88, kruna lierova 52, ruka s madem 20—25 godina. 
Odavle izvodi, da je poraba grba s krunom odviSe nestalna bila; 
pak si odavle tumadi; za Sto ga nisu ugarski kraljevi, kano „reges 
Bosnae", usvojili; ve6 su odabraii grb, koji je posljednjih 20 — 25 
godinah u porabi bio, na ime Stit s rukom oboru^aDom madem. 
Odavle preporuda magjarska akademija, da se taj grb i sada uvede 
za Bosnu, ili bolje, da se magjarska predaja sa^uva. 

Do istoga zaklju5ka, ali na drugom osnovu, dodje drugi ma- 
gjarski historik, I. Thall6czy, koji je u ime magjarskoga zemalj- 
skoga arkiva obrazlozeno mnienje sastavio. Drzeci da uz zamrSene 
odnoSaje sredovjedne Bosne ne mo^e u obce govora biti o njezinu 
zemaljfikom grbu, priznaje ipak, da je kruna s lierovi, koju on 
dr^i za obiteljski grb Eotromani^a, trajnom porabom postala kon- 
ventionelnim grbom bosanskih kraljeva^ pak da su ga i ugarski 
kraljevi kano pokrovitelji i vrhovni gospodari Boane za takova 
priznavali. Nego ugarski su kraljevi poslije propasti bo anske kra- 
Ijevine uveli iza XVI. vieka za Bosnu razli^it grb od o^oga prije 
1463. godine, na ime erveno oklopljenu s oblaka izti^u6u s6 ma^em 

* Ondje str. 448. 

B. J. A. CI. 9 



Digitized by VjOOQ IC 



130 FR. BAdSI, 

oborazana raka u zlatnom polju; pak s toga ne vidi ThalMczy 
razloga, za 8to se taj Ugarskoin upotriebljeni grb nebi nveo za 
zapoBJednate zemlje. 

Je da li je magjarski muzej podastro svoje mnienje o grbu bo- 
Banskom; i kako je ono glaBilo, nije mi poznato. Prema tomu za- 
{ednidka je vlada dobila u ^etiri spisa dva razli6ita mnienja: moje, 
uz koje je pristao u bitnosti i c. tajni kucni dvorski i drzavni 
arkiv u Be6u, te magjarske akademije i magjarflkoga zemaljskoga 
arkiva u Budim-PeSti. Ono prvo mnienje oanovano je na heral- 
di6kih izvorih; ovo drogo, dri^eci da ne mo2e naci ^vrsta oslona 
na heraldi^kih izvorih^ prislonilo se je na kasniju ugarsku drSavnn 
tradiciju, te je tim postalo viSe politi^ke naravi. 

Od sukromnih mnienja knjii^evnidkih spomenuo Bam vec jedno, 
na ime dra. I. Bojni^ica, koji drzi za bosanski grb stit unakrst 
s desna u dva polja presje^en, ili t. zv. bandelier (bandouli^re) 
8 lierovi. A sada navesti cu joS dva druga^ na ime Stojana Nova- 
kovi^a i najnovije Ivana A8b6tha; odsjednoga savjetnika a mini- 
starstvu c. dvora i spoIjaSnjih djela, pisca djela ^Bosnien und die 
Herzegovina". Novakovic do duSe tvrdi,* da Bosna „pre pada svoga 
nije jo3 imala konadno izradjenoga i stalnoga drzavnoga grba"; 
ali priznaje da je Stefan Tvrdko zakraljivSi se (o. g. 1376.) skiopio 
uredan heraldidki grb; a taj je bio: na trouglastom pravilnom 
§titu otvorena kruna od krinova, viSe krane §ljem, na njem isto 
onakova kruna i kano ^elenka nekakva jabuka; ili pako samo 
kruna od krinova. Takav grb uz njeke promjene vece ili manje 
rabi i nasljednikom Tvrdkovim. Asb6th pristaje u pitanju grba uz 
mene i dra. Fiedlera, te navadja i razloge, za §to ne moze pri- 
bvatiti ono drugo mnienje. Nu glede grba za sadaSnjost 6ini po- 
8reduju6i predlog. Rado bi na ime, da se u grbu uzme obzir i na 
HercegovioU; kojoj da je bio grb, misli, prugast Stit, i na tradicijn 
ugarsku^ pak tako sastavi kombinovani grb; na kojem bi u polju 
prvoga reda bio historiSki grb Bosne, na ime kruna s lierovi, u 
polju drugoga reda grb Hercegovine, spomenute pruge, napokon 
u srdcu Stita habsbur^ko-ugarski grb Rame, na ime ma^em obo- 
rnzana ruka. §to se bojd. tide, bosanska kruna doSia bi na crveno 
polje, plave hercegovinske pruge na srebrno polje, crveno oklo- 
pljena ruka na pozlaceno polje; boje dakle Stita bile bi: crvena, 
biela i £uta. 



^ Heraldicki obicaji u Srba. Godisnjica N. Cupica. VI, 105. 

Digitized by VjOOQ IC 



8TABI ORB BOSANSKI. 131 

Evo ovako se je pitAnje o bosanskom grbu razvijalo od god^ 
1879. do danas. Fitanje je ponajprije svedeno na znanstveno po- 
priSte« A tako je i trebalo. Ja sam ga u prvom po6etku smatrao 
samo s toga glediSta i tomu dao izraz u svojem izradku. All 
drugdje upleli su se i drugi obziri, politi^ko-narodne aspiracije. 
Sve je to po svoj prilici iiplivalo na viaoke vladine krugove, da 
je pitanje; premda se i znanost o njem o^itovala, ostalo, koliko mi 
poznatOy do danas za zivot nerieseno. Tek u iiajnovije doba prodrlo 
je u javnost, da se rieSenje o bosanskom grbu priblii^aje. 

Ovo, pak i ta okolnost, §to mi se dala prilika, da protivna 
mnienja podvrgnem novoma izpitu, i §to sam jednu vrst izvora, 
nabaviv to6ne odlievke izvornih staro-bosanskih pe^ata, pomno^ao, 
prinuka me, da to pitanje poslije skoro deset godina iznovice pro- 
u^im, i to opet izklju^ivo sa znanstvenoga gledilta. A poSto o 
starom bosanskom grbu nije bilo do sada govora u na§oj aka- 
demiji, koja je pozvana vec svojim zadatkom znanstyenim/ da o 
njem progovori^ obnaSao sam ovu razpravu n joj na ocjenu predati. 

I- 

Pitanje, da li je Bosna kano banovina i kaSnje kano kraljevina 
prije propasti, t. j. prije 1463 godine, imala svaj zemaljski grb; 
iliti pitanje, da li su banovi i kraljevi bosanski kano takovi imali 
grb — to pitanje je izkljudivo bistorijsko, pak samo historija moze 
na nj izviestno odgovoriti. S toga da se. ovo pitanje na zadovolj- 
stvo kritike riesiti uzmogne, valja upotriebiti historijske izvore, 
kojimi se sluzi heraldika t. j. ona grana obce poviesti^ koja se 
ponapose bavi pitanji o grbovih. Tuj ne koriste nikakova na- 
gadjanja, naslucivanja i nagovieStanja. Ima se dakle k izvoru 
heraldike pristupiti. Glavni pako izvori heraldike jesu: pe^ti i 
novciy spomenici, kano gto nadgrobni, listine s opisi grba, a mozebit 
i nacrti^ slike i grbovnici, izvorno oru^je s grbom ili Stit s grbov- 
nimi slikami, suvremeni pisci, koji o grbu razpravljaju. 

Od OYih izvora za pitanje o starom bosanskom grbu pristupni 
su nam ovi : a) pedati i novci, b) spomenici od kamena, i c) grbov- 
nici; dakle tri dosta znamenita izvora. 

Od ova tri izvora ovaj tredi je najpristupniji i najrazuinljiviji, 
pak 6e se ga svaki i najradje prihvatiti. Ali da taj izvor bude 
pouzdan, trieba da grbovi, koje takav zboroik prikazuje, imadu 
bezprieporan historijski osnov. Inade je taj izvor mutan; takav 
zbornik nece pitanja rie.^iti nego ce ga zamutiti, te 6e dati povod 



Digitized by VjOOQ IC 



132 FB. ba6ci, 

zabludam i predrazsudam^ koje 8e, kada se uvrieze, teiko dada 
izkorieniti. 

A to se je apravo a naSem pitanjn dogodilo ; a toga^ da se prije 
syega korov razdisti i tima tre put nepomncenu iztrazivanju, valja 
progovoriti u kratko o zbornicih s grbom bosanskim, i kakav se 
u n]ih grb kaoo grb Bosne prikazuje. 

Grbovnid^ t. j. zbornici s grbovi (Wappenbticher), spadaja vec 
a heraldiSku knji^evnost, koja ]e tek kaSnje postala, kada sa vec 
prije kroz stoljeca ^heroldi*^ svoju umicu prakti^ki obavljali. Po- 
znato je, da je postanak grbova tiesno skop^an s razvitkom 
srednjeviednoga viteftva i njegovih osebnih uredaba, osobito pako 
8 vitezkimi vojni^kimii igrami (turniri), kod* kojih sa vitezovi svoje 
grbove nosili (kano znakove, kojimi su svoja sposobnost za 
megdan izkazivali.) Pozoato je na dalje, da je za nadzor uad 
grbovi postavljena bila uredba herolda (heraud, herald), koji sa 
bili glasnici plemstva, ovjerovljivali grbove^ pazili na praviiu jim 
porabuy ustanovljiyali propise za izradjivanje grbova ltd. Sve su 
to heroldi dugo dinili samo prakti6ki po predaji, koja se pa6e 
drSala tajnom. Na postapice razvi se iz propisa i zakona o sastav- 
IjaDJu i aporabi grbova posebna znanost; koja je i na knjizevno 
polje presadjena. Pravila su sastavljena o grbovih i na papir po- 
stavljena. Ve6 Bertolo de Sasso Perrato (1313 — 55.), viecnik cara 
Earla IV., sastavi djelo o grbovih; a glavni obradjivaoei otc 
stroke nadjoSe se medju Francezi i Englezi; gdje Clement Prinsault 
(1415.) spada medju najstarije heraldike. Odavle su postal! i 
zbornici i sbirke grbova. 

Imade njekoliko zbornika, ■ kojih se nalazi takodjer slika bo- 
sanskoga grba. Ove zbornike mo£emo podieliti u dvie skupine, na 
ime: a) a strane, i b) a domace. Prvi su obceniti, sadrSavajuci 
grbove stranih drzava, vladalaca, obitelji, pak uz nje i bosaoski; 
drugi have se grbovi naSih zemalja i njihovib vladalaca i plemica. 
Prvi sastavljeni su u inostranstva, drugi kod nas negdje na jugo. 
Navesti 6u glavne zastupnike jedne i druge skupine, u koliko sn 
mi poznati i zasluzuju, da se spomenu. 

U prvu skupinu idu: a) Kostnifiki Griineberiki grbovnik od 
god. 1485. b) sbirka grbova bavarskoga drzavnoga arkiva u Mo- 
nakovu, istoga vremena, na ime druge polovine XV. stoljeca. Od 
ovih starija sbirka c) Bodleianske knji^Diee u Oxfordu iz po^etka 
XV. vieka. Sliedecemu vieku pripadaju : d) sbirka grbova u Kijevu 
od god. 1500.; na dalje e) grbovnik Martina Schrotta od 



Digitized by VjOOQ IC 



« STARI G9B BOSAKSKI. 133 

god. 1551. ; pak f) grbovnik kudnoga, dvorskoga i dri^avnoga arkivi^ 
u Be^n od god. 1585. Imade gdjeSto grb bosanski i na pojedinih 
nacrtih udinjenih u inostranstvu ; tako Esteraazijeva galerija u 
Bndim-Pesti duva nacrt bosanskoga grba po slavnom Albrechtu 
Diireru god. 1515. 

I tako u Seat navedenih zbomika i sbirka^ sastavljenih u ino- 
stranstva uz inostrane grbove nalazi se i bosanski. Ako je doba 
postanka oxfordske sbirke ta6no nazna^ena, ona je jedina joS za 
obstanka bosanske kraljevine sastavljena; do^im bi sve ostale bile 
postale tek poslije njezine propasti, i to griluberzki grbovnik za 
22 godine kaSnje; oatali pakd joS kasnije. Pa kako je bosanski 
grb naznacen u oxfordskoj sbirci? Na dva polja. (a, d) vidi se 
zlatna kruoa na crvenom, a na dva polja (b, c) srebrno srdce 
(bit ce Stit) na plavom tin. I griinberzki grbovnik, uz oxfordskoga 
na] atari ji, imade za bosanski grb: na crvenih poljih (a, d) srebrnu 
lieroYu krunu, a na srebrnih poljih (b, c) crvenoga konjanika sa 
zlatnom kruoom. I u trecem po dobi najstarijem sborniku, na ime 
a sbirci kijevskoj, od grtinberzkoga grbovnika samo za 15 godina 
mladjoj, prikazuje se kruna za bosanski grb. Nu ovdje primje* 
<5uje se dodatak, iz kojega bi se mogao drugi pojav u naSem 
pitanju donjekle protuma^iti. IT kijevskoj na ime sbirci uz krunu, 
kano grb Bosne^ prikazuje se ruka s madem kano grb Rame. 
A tako se ruka oboru^ana ma6em prikazuje kano grb Rame u 
monakovskoj sbirci i u Schrottovom grbovniku, te na Dilrerovu 
nacrtu i riezu; na protiv u bedkom grbovniku zlatna kruna na 
plavom polju kano grb Bosne. Odavle bi sliedilo^ da se je podelo 
razlikovati grb Bosne i grb Rame t. j. grb pokrajine u poriedju 
Rame, desnoga pritoka Neretve na razmedju Bosne i Hercegovine. 
Ovu su pokrajinu iznieli na drzavno polje kraljevi ugarsko-hrvatski^ 
kada su na vrieme iz susjedne Hrvatske i Dalmacije svoju vlast 
prenieli na bli^i kraj kod rieke Rame. Odavle po6eo se kralj 
Bela IL god. 1138. pisati ^Hungarie, Dalmatie, Chroatie, Rameque 
rex" ^ ; te je ^Rama** uvrS6ena u naslov ugarsko-hrvatskih kraljeva 
i u njem ostala, bili oni ili nebili gospodari poriedja ramskoga. I 
hrvatski vojvoda Andrija pisao se god. 1198.: ^Dalmatie, Chroatie, 
Rame, Chulmeque dux" '. Rama je po torn pokrajina razlidita od 
Bosne; ali s vremenom u Ugarskoj Rama i Bosna postage isto- 



^ Asb6th op. cit. p. 460. 

« Kukuljevid: Cod. dipl. II. 31. 

« Ibid. p. 199. 



Digitized by VjOOQ IC 



134 FR. raCki, • 

vietni geografski pojmovi, koji su se kadSto tuma^ili sa ^Rama 
deu Bozna Bozneqse regnuni; quod et Ramam vocamus^ itd.^ 
Nego u samoj Bosni nije se to ugarsko nazivlje nikada priznavalo, 
te niti je ban ill kralj bosanski u svoj naslov uzeo Ramu, niti je 
porie^je Rame ^inilo kakav sastavni dio, politidki ili upravni, ba- 
novine iH kraljevine boaan&ke, kakovitni su bill Bosna u uzem 
znadenju, na ime u porieCju rieke Bosne, za tiem Soli, Uaora, za- 
padne strane, doluji kraji, Podrinje, Hum. S toga i grb Rame moze 
86 samo na ugarsko podrietlo svesti. Cim je jednom Rama svoj grb 
dobila, a Rama se u Ugarskoj mieiala s Bosnom, dosta je bilo kora- 
knuti, da se taj skovani ramski grb prenese na Bosnu, i da bosanski 
grb iztishe i u zaborav baci. U kijevskoj sbirci jo§ se skovani grb 
Rame navodi uz bosanski; u monakovskoj ne ima vi§e bosanskoga ali 
je ramski, a odanle imao je preci u Schrottov grbovnik i u Diirrerov 
riez. Ne ima sumoje, da je tim putem grb ramski^ t j. ma^em oboru- 
fana ruka, preSao u sluSbenu porabu Ugarske i kraljeva habsbur^ke 
dinastije ; jer do^im su joS kraljevi Ferdinando t i Ivan Zapolja upo- 
triebljivali start i pravi bosanski grb, na ime lierovu krunu, dolazi na 
velikih grbovih njibovih nasljednika i na kraljevskih velikih pe5atih 
kano bosanski grb oboruzana madem ruka. I god. 1867. kod kru- 
nidbe, na jednoj od za^tava, koje su noSene, a prikazivale su grbove 
pokrajina njekada ugarskih, bjeSe taj ramski grb, na ime ma6em 
oboruzana ruka, kano grb „Ramae seu Bosniae", predstavljen.* Ta 
se je velika promjena na Stetu historijske istine dogodila uplivom 
monakovske sbirke i njemadke heraldike. Ovaj se upliv o6ituje i 
na nadgrobnom spomeniku cara Maksimiljana u Insbruku, gdje 
je takodjer taj grb kano grb-Ramae seu Bosniae uklesan.' 

Sto dakle crpimo iz sbornika prve skupine? CrpimO; da se u 
starijih, a i u mladjih, koji su iz starijih potekli (kano §to u 
befikom), za bosanski grb prikazuje lierova kruna; za tim, da se 
za Ramu pofieo navoditi poseban grb, koji se je pod uplivom 
ugarskih drzavo pravnih nazora stao prenaSati na Bosnu, da njezin 
grb najptije u njekih zbornicih, onda i u ugarskoj sluzbenoj po- 
rabi, posvema istisne. Ima li taj grb kakav oslon u poviesti u 
ob6e, vidit cemo kaghje. 

Zbornici druge skupine jesu sliedeci: a) fojnidki, kojega naslov 
glasi: ;;Poj^ocAOKie Bo'cAHCKorA ajihth UAiipHVKorA H cpncKora kaaaanha, 

^ V. Klai6: Poviest Bosne str. 47. 48. • 

* Asbdth op. cit. p. 461. .' , . 

» Ondje str. 460. 



Digitized by VjOOQ IC 



STARI aBB BOSANSKI. 135 

saeAHO nocTABhiieiio no Ctanncaakv PhbyhIiv iionv, ha c/iak» Cthha 
NeuAliNHliA i|A(A CApBliii6NA II BoiuliNAKH. 1340." Iz piipisa bosahskoga 
apost vikara biskupa o. Grge iz Vareia na fojnidkom : rukopisu 
razabira se^ da se je a torn samostanu vec prve godine naSega 
stoljeca 5uyao, a za cielo i mnpgo prije jer ga i Prudentius Na- 
rentinus (De regno Bosnae) god. 1781. spominje, uz opazku, da 
ga je god. 1724. o. Marijao LekuSi6 .prepisao. Priepis fojnidkoga 
rukopisa imade u Zagrebu u Gajevoj knji^nici, u^injen god. 1842. 
po o. Pilipu Pa^alicu, za tim u Biogradu u sbirci rukopisa na- 
rodne biblioteke, udinjen po pok. dru. J. Safatiku god. 1845. 
Prvi ga je ob^imo u javnosti opisao pokojni o. Fr. Jukic god. 
1842. u Danici ilirskoj br. 24. i a peStanskom ^srp^kom n^r. listu'' 
br. 18., za tiem n ,,Bosan8kom prijatelju'' godine 1851. sv. II. 
8tr. 78—82. O torn heraldi^kom zborniku progqvori takodjer 
prof. Stanislav Mierzoszowaki u ^Jahrbuch des heraldisch-genealo- 
gischen Vereines Adler" (Wien 1881. Bd. VIH., S. 33.) u Bedu. 
Na Bvakom listu imade po jedan grb ; i to na prvom kombinovani 
od jedanaest jngoslavenskih dr^ava s dyoglavnim orlom srbskih 
Nemanica u sredini, srdcu ; onda sliede na sliedecih listovih od 
2 — 11 grbovi pojedinih zemalja na pose; na ime Makedonije, 
Ilirije, Bosne^ Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Bugarske, Srbije, 
Raske, Primorja; za tim sliede g bovi vlada]u6ih obitelji Kotroma^ 
novica, Nemanica, Mrnjav6ica, Tvrtkovi6a, Grebljanoyi6a, Bran- 
kovica, Eastriotica, Crnojevica; Baosica, Kosadica, pak od 1. 23 — 138 
grbovi pojedinih plemica; a na 1. 140 opet kombinovani grb^ — 
Sliedi b) zbornik DubrovSanina Korjenica-Neorica, r ada u Gajevoj 
knjiznici', pisan cirilicom i latiQicom, a naslov mu glasi: ^Rodoslovie 
navigcenih i svetih otaca i vlastitih biliegovi zemala i svitlitih 
plemenja cesarstva ilirskoga, koe visakupi i naredno sastavi s ve- 
likom pomnom i opatju Stanisav Bubdid, ban cimeria gospodina 
cara Stipana Stiepana Nemanica, na slavu cesarskoga i kraljev- 
skogSL veli^anstva i ostale gospode poglavica, bana, voeVoda; 2a^ 
pana, knezova, katunara, vitezova, vlastela i plemica sviL zemala 
ilirskieh, pod kim vlastitim vladaniem pribivaju razlike naredbe 
cesarstva ilirskoga. Ovo se slozi i prepisa iz jednogai libra veomi 
stara, koi se nadje medju starim knjigam librarie mostirovi Svete 
gore, reda slavnoga i divnoga Bazilia. 1340." Pod latinskim na- 
«lovom stoji pripis: „korienic. Neoric. Confide in Domino, non 

1 V. Godisnjica VI, 77—83. 

2 Knjiinica Gajeva. Zagreb. 1875, str. 203. 



Digitized by VjOOQ IC 



136 FB. RAdKI, 

confundar in aeternum. Amen t» Corienich, Neorich. An. D. 1595**. 
Rukopis je u 6etvrtini sa 168 liatova. Imade i lat. prievod pod 
naslovom: „LibeIlus sanctorum patronorum^ itd. u carskoj dvorsko] 
knji^nici u Beiu (br. 7683) od BoSnjaka Marka Skorojevica, 
po8ve6en sinu cara Ferdinanda III. nadvojvodi Ferdinandu Fraiiji 
(tl654)\ U rodoslovju dolaze najprije alike svetih zastitnika: 
sv. Jeronima, sv. Vasilije, sv. Bogorodice, pape Sixta (^pater terrae 
boznensis^) ; onda grb cara Stjepana, pak grbovi Macedonije, ciele 
Ilirije, Bosne, Dalmacije, Hrv^atske, Slavonije, Bugarske, Srbije, 
RaSe, Pomoranske i Kumanske, Mirka sina Stjepana kralja, Eo- 
tromanica, Nemani6a, MrnjavCica, Tvrtkovica itd. ukupno 157 
grbova i slika^. — Sliedi c) zb rnik beogradski, koji je od be£ke 
knji^are Geroldove god. 1878. nabavljen za narodnu biblioteku u 
Beogradu (br. 683). Ima osim dva lista s registrom 152 lista 
zaus^eta slikami. Od grbova pripadaju 138 razliditim plemicem, 
koji su u kazalu redom alfabeti^nim poredaoi, onda 10 zemaljskih 
grbova i grb cara Stjepana i kralja Stjepana UroSa Nemanica. 
Zemaljski grbovi jesu: Macedonije, Ilirije, Bosne, Dalmacije, 
Hrvatske, Slavonije, Bugarske, Srbije, RaSe, Primorja, dakle 
onako kano §to u predjaSnjem zborniku Eorjenicevu^ osm po- 
sljednjega grba. Ako se ovaj zbornik prispodobi s fojni^kim, to 
glede plemi6a ima fojni^ki kojih ne ima u beogradskom, a 
beogradski kojih ne ima u fojnidkom. Iiia^e u obih ne samo je 
jedna osnova nego je u glavnom i jedan red. Ima pade znakova, 
da je a beogradskom spisak imena prepisivan sa cirilice, kojom 
su pisani fojni^ki i Korjeuicev. Opet se nalaze medju Korjenicevim 
i beogradskim zbornikom naprama fojnidkomu i zajedni6ke sli^nosti 
i zajedni6ke razlikosti'. K ova tri doma6a heraldi^ka zbornika 
moze se pridruziti samo oblikom i obsegom od njih razlidito 
d) „PoAOC/iOBi€**, kojega se nacrt nalazi na drugoj strani slike, 
prikazujuci Isusa^ kako se pokazuje^ po staroj predaji, bosanskomu 
kralju Stjepanu TomaSu. Ta slika se njekada fiuvala u franje- 
vadkom samostanu u Sutjeski, odkle ju dobi bisknp J. J. Stross- 
majer, a od njega predje ujedno s cielom sbirkom umjetnina u 
naSu akademijsku galeriju, gdje se sada pod br. 17. duva. Sama 

^ Arkiv za Jugoslav, poviest. I, 176. 

2 V. Juki6: Bosanski prijatelj II, 80. Klai6: Obzor 1879. br. 207. 
Jagic: Archiv fttr slav. Philologie. B. IV. S. 510. Novakovic; Go- 
disnjica VI, 84. 

» Obsirni opis u Godifinjici VI, 92—104. 



Digitized by VjOOQ IC 



STARI GBB BOSANSKI. 137 

slika je iz polovine XV. vieka ; nu rodoslovje je kasnje priliepljeno. 
Pisano je na pergameni 6irilicom ; a sastavljad je na srednjem 
dnu velikoga okvira ovako naznaden : ^Ueiixp HcTiie Oxu^tieKHlia 

CHN^ flO CTApllNil BoUirHailliH A pA^ NCKOIlNOra f»A3Mlif»€ H nOr^Be BO- 
CANCKH HpiiniACTHA NerOKH CfAf»ll6;C CA^ 1i6 ^VCpOBYANIIN^ KOil 3A MIIAOC 

rNeroB€ cTApe rocno^e croxn ii hoctabh obo poji^ocKOBHe 3a CHOMeNy 

CAABA BOCANCKY H CBAKOFA BpH^HA BOHirNANIIIIA, AOKOAII BOr BOAS AOHIfCTII 
11 UerOBA CB6TA BOAA ll3BAf»IUII. llllCANO AIITA XpiiCTOBA NA Y.S.H.b/ t. j. 

1482. godine. Rodoslovje je okruzeiio okvirom, nad kojim na 
vrSku vidi se slika sv. Grgura pape, a dolje na dnu grb obitelji 
Ohmucevica; dodim su na svakoj strani po detiri grba (Stita); i 
to s desna: Bosne, kraljevine Slovinske, plemena Kosarii^a i 
Dalmacije, s lieva : plemena Nemanica, Srbije, Hrvatske i Primorja. 
Unutar okrira je ^rodoslovje", dva grba, i to na vrhu izpod slike 
sv. Grgura kombinovani grb ilirskih zemalja pod krunom, za tim 
nize grb „Ilira, starieh BoSnjana"^. 

Evo, ovo Bu za sada poznati domadi zbornici starih grbova. 
PoSto je zadaca ove razprave, da se pronadje stari grb bosanski: 
to cemo samo za nj upitati ove domace zbornike, propuStajuci sve 
ostale ^Tbove. Eakav nam dakle bosanski grb prikazuju ovi zbor- 
nici? Fojni^ki zbornik: dva poput Andrijinoga krsta prekrstena 
crna klju^a zavrSena crnadkimi glavami s ernom krunom na polju 
zlatnom; u srediui kojega povrb prekrStenib klju6eva ima manji 
stit, u kojem se na crvenom polju nalazi srebrn polumjesec i 
zviezda. Takav je bosanski grb takogjer u be6kom prievodu, na 
ime dva unakrst klju6a ili brvna sa dva na kraju izreza, zuba, 
a na svakom po ernadka glava, ondje pako, gdje se klju^evi kri- 
zaja, zviezda i polumjesec*. A tako je i u beogradskom zborniku 
i na njekada sutjeakom sada zagreba6kom rodoslovju. Ovdje je 
grb, kako spomenusmo, dva puta naslikan: jedan put na 
pose u Stitu pod krunom s nadpisom „KpAAeBiiN6 BOCANCKe qiHT^; 
drugi put u velikom kombinovanom grbu. Na prvoj slici Stit je 
trouglast) u njem dva unakrst postavljena klju^a s dvjema okrunje- 
nima glavama, a na razkrscu kiti6 sa zviezdom i polumjesecom. 
Takav je i u kombinovanom velikom grbu, gdje dolazi prvi na 
gornjem polju. 



^ Opis u Archivu IV, 339. GodisDJici VI, 88. Predamnom osim 
izvornika je fotografija. 
2 Archiv IV, 511. 



Digitized by VjOOQ IC 



138 FR. ra6ki, 

Dakle u sva . ^etiri domaia rodoslovja grb je bosanski jednak. 
Nu red je svratiti paznju joS na jedan grb u tih naSib domaiih 
izvorih, na ime na grb zemlje, koja se u njih „IIpHMopHe", u 
biogradskom „Primordia", u be^kom latinskom Sak gPomorania** 
zove. Grb ove zemlje prikazuje §tit| a na njem madem obora- 
zana ruka; jednak dakle grb, koji se u navedenih stranih zbornicih 
prikazuje kano grb „Bamae^, pak se ka§nje i na Bosnii prenaSa. 
Poznato je, da se je jedan diel bosanske kraljevine zvao „npHMO|iHK". 
Stjepan Tvrtko pisao se „KpAiib Bocn« ii nf^iiMopHio", a to bijase. kraj 
duz mora od Kurila preko Imotice do Dlzisela, te je, bar jedno 
vrieme, obuhvacao dyie zupe: Konavlje i DraSevicu.^ Za ovaj dakle 
dio Bosne prikazuju naii zbornici poseban grb, koj u onom kom- 
binovanom dolazi na dnu izmedju dalmatinskoga i hrvatskoga grba. 

I tim smo prili^no izcrpili glede na§ega pitanja jedan izvor 
heraldike^ na ime grbovnike, zbornike i sbirke heraldidke. A kakav 
nam se tuj prikazuje grb bosanski? Ne jedan i suglasan^ i to u 
doma6ih sbornicih po vema razli^it od onoga u stranih ; jer dpdim 
je ovdje, u stranih sbornicih, bosanskim grbom §tit i na nj.em 
lierova kruna. u starijib, u mladjih pako ma^em oboruzana ruka, 
koja se negdje kano grb Rame predstavlja: ondje^ u domacih 
zbornicih, je bosanskim grbom Stit i na njem dva unakrst klju^ 
8 dvjema glavama okrunjenima ili neokrunjenima ; grbom pako 
Primorja onaj isti grb Rame. Slazu se dakle u grbu Rame i Pri- 
morja, same §to se ne sla^u u nazivu pokrajine ; ne slazu se pako 
u ni6em glede bosanskoga grba. 

Taj nas dakle heraldidki izvor ostavlja u podpunoj zabuni i 
flmetnji. Ali mozebit ce nas iz ove zabune kritika izvesti? Komu 
da damo prednost : domadim ili stranim grbovnikom ? Kazat ce se 
doma6im. ^\\ odmah nam se namice pitanje: jesu li naii domaci 
heraldidki sbornici pouzdanja dostojni? T^ kako nisu — moglo 
bi se reci u prvi mah — kada su tako stari i od take pouzdanih 
Ijudi! Fojni^ki je sastayljen god. 1340. po popu Stanislavu Rnbdicu, 
koji je bio starjeSina herolda (ban cimerija, rex insigniorum) srbskoga 
cara Stjepana DuSana; a Korjenicev je iz istoga izvora g. 1595. 
prepisan „iz jednoga libra veoma stara" knjiznice jednoga syeto- 
gorskoga manastira. Iz toga vrela potede i beogradski. Ima se tnj 
dakle stari sbornik iz polovine XIV. stolje6a, a jedan priepis od 



^ V. Danicic: Rjecnik iz srp. starina a. v. n|MiMO|kiiie. Klaic: Poviest 
Bosne str. 25. 



Digitized by VjOOQ IC 



8TARI ORB BO£lAN8KI. 139 

god. 1595.; prievod pako iz polovine XVII. vieka. Na dalje ima 
se tuj nacrt grba od god. 1482., dakle niti 20 godina poBlije pro- 
pasti Bosne. Jur taj nacrt stariji je za tri godine od Lajstarijega 
atranoga sbornika, griinber^koga na ime grbovnika ; koliko je sta- 
riji tek Rubficev! 

Eada bi eve tako bilo, kako nam govore godine na rukopiaih i 
imena na zbornicib; onda ne bismo se ni daska kolebali, te bismo 
dali domacim priednost ; a pitanje o grbu bilo bi rieSeno. Nu tomu 
nije tako ; a razlozi su sliedeci : a) Rakopisi, u kojib su se saduvali 
fojni^ki, Eorjenicev i biogradski zbornici, ni pismom ni jezikom 
ne odavaju, da ili sami ili u priepisih poti^u iz polovine XIV. 
vieka; vec i pismo i jezik 8Je6a na dobu mnogo mladju. A tako 
i pismo i jezik zagreba^koga rodoslovja pokazuje, da je mnogo 
mladje od god. 1482. Ove tvrdnje ne treba dokazivati onomu, 
koji se iole bavio bosanskimi i srbskimi pismenimi spomenici XIV. 
i XV. stolje6a. Sto je latinicom pisano, pisano je pravopisom, koji 
je u zapadnom dielu naSega naroda, napose a Dubrovniku, u po- 
rabi bio u XVI. i XVII. stoljecu, n. p. Nemagnichi, Mergniavciti, 
Brancovicti, Zarnoevichi itd. b) Popu Stanislavu Rubfiiiu u vrieme 
cara Stjepana DuSana ne ima traga; a jo§ manje medju dri^avnici 
i dvorskimi ^stnici- one dobe „banu cimerija". Dobro su nam po- 
znate »Iaibe u drzavi i dvoru cara Stjepana; znamo za sevasto- 
kratora, logotheta, protovistiara itd. ; ali nigdje ne ima spomena 
„banu cimerija^. To bi bio predstojnik i glava herolda, koji bi 
imao bio voditi nadzor nad grbovi dvora, dr^ave, plemena, sa- 
stavljati heraldi^ka pravila itd. A sve to predmnieva, da je u Srbiji 
polovicom XV. vieka vite^tvo i s njim skopdana nredba herolda, 
pak i sama heraldika tako bila razvijena, kako bud gdje na za- 
padu; Sto nije ipak tako bilo. c) Tko samo povrSno pregleda onu 
mnozinu grbova u naSih sbornicih, pak pojedine prispodobi s po- 
znatimi historijskimi ^injenicami, ili ih omjeri o istinitih grbovih, 
koji su nam iz novaca i pedata poznati: taj nece posumnjati ni 
jedan ^as, da naSi sbornici ne mogu tako stari biti. Ondje se na 
prvom mjestu prikaznje velik kombinovani grb, smatran grbom 
cara Stjepana DuSana (insignia imperatoris Stephani) s grbovi 
mnogih pokrajina. U fojnidkom rukopisu, djelu toboz Stanislava 
Rubdica, u tom kombinovanomgrbu je u sredini (srdcu) dvoglavi 
orao nemanjicski, crn na bielom polju, s krunama nad obadvie 
glave ; a izpod njega, opet na sredini, na manjem Stitu bugarski 
lav na 2utom polju i za^ tim idu redom, dvie i dvie^ odzgora nize, 



Digitized by VjOOQ IC 



140 PB. KA^KI, 

jedna desno, druga lievo, zemlje : Macedonija i Slavonija, Bosna i 
Bugarska, Dalmacija i Srbija, Hrvataka i Ra^ka, a na dnn^ gdje 
slit u Siljak izlazi, Frimorje. Da grb cara Stjepana nije mogao 
takav biti, jasno je, ako se i povrgno sastav grba u zbornicih 
promotri, jer je protuhistori^aD, dodim navodi grbove zemaija, koje 
nisa spadale u DuSanovu srbsku driavu, kano Sto Bosne, Hrvatske, 
Slavonije i Dalmacije. Jo§ jasnije biva, kada se uzme na um grb 
cara Stjepaoa na njegovih novcih. Na DuSanovih novcih ne vidi 
se drugo osim kaciga (Sljem) s delenkom i s razliditimi zDakovi 
na njoj. Ovaj je znak car stavljao na svoje novce kano znak svoga 
yladaladkoga gospodstva ; ali nije bio joS dotjerao do ustanove pra- 
yoga formalnoga grba^; a nafii zbornici podmi6u mu formalni, velik, 
kombinovani i po svih heraldidkih pravilih sastavljeni grb! Na 
pedatih cara Stjepana ne ima grba, jer su prema bizantinskim 
udeSeni, na kojih takodjer ne ima grba; ve6 na jednoj strani slika 
BY. Stjepana prvomudenika, zaStitnika Nemanjica, a na drugoj slika 
vladao6eva. Jo§ jade udara u odi grb Ilirije naSib zbornika, na 
ime polumjesec i zviezda srebrna na crvenotn polju, i tii ne treba 
ni dokazivati, da zemlje, drzave Ilirije, u srednjem yieku nije ni 
bilo, pak s toga da grba Ilirije nije moglo ni biti. 

Iz ovih i drugib razloga ja sam vec god. 1879« tvrdio^ da 
spomenuti sbomici nisu stariji od druge polovine XVI. stoljeca; a 
da su u Dubrovniku od DubroviSana sastavljeni. Ovu sam ivrdnju 
podkriepio sliedecimi razlozi: a) zemljisni i drzavni obseg, koji 
grbovi u onih sbornicib obuh'a<^aju, pokazuje dalek narodan i 
politick! pogled kod sastavljada, koji se je mogao u Dubrovniku 
silom njegova trgovadkoga i prometnoga saobraStaja sa zemljami 
balkanskoga poluotoka, osobito s Bosnom i Srbijom, stvoriti i 
razviti. U Dubrovniku na dalje gojile su se po^m od druge po- 
lovine XVI. vieka pod uplivom talijanskoga humanisma klasidke 
nauke, jezici latinski i grdki, starodavna historija i arheologija, te 
je ime Uirika za sve zapadne zemlje balkanske postalo obljubljeno; 
Ho se o Srbiji i Bosni, dok su samostalne bile, ne moze tvrditi. 
Samo pod uplivom humanisti^ke obrazovanosti moglo se pomisljati 
na grb Ilirije, na grbove pojedinih zemalja, kano Macedonije, kojih 
je ime iz davne proSlosti uzkrslo; a pod uplivom katolicizma 
na patronu Ilirika bogorodiou i sv. Jerolima u atoierni^kom odielu 
itd. Za primjer, kako su klasidki nazori usvojili knji^evnidke kru- 

* GodiSnjica VI , 34—39. 

« Archiv ftin slav. Philol. IV., 501—510. 



Digitized by VjOOQ IC 



STARI QttB BOSAKSKI. 141 

gove dubrovaCke, dovoljno ce biti sjetiti na Ljudevita Crievi6a, 
poznatoga pod imenom Tuberona; koji piSu6i ponajviSe o dogodjajih 
svoje dobe a osvrcuci se i na starije^ rado prena^a stare rimske 
geografske pojmove na sredovjedne odnoSftje^ Ugarska je njemu 
Pannonia, Bosna „regio lUyrici", Srbija „Dardania" i „Triballia", 
odavle ^Dardani ac Macedonum reguli^, srbski knez Lazar, „Dar- 
danoram rex", Gjuragj ^Triballorum rex", dielovi Hrvatske „Li- 
burnia, Japidia^ itd. Nala se pade imena ili polatindnju ili na la- 
tinski kalup nabijaju; tako Crievicu je Stjepan Tvrtko „Stephanu8 
Duronius" od „tvrd = durus", Kurjakovi6 „Curiacus**, Kosa^ic 
^Coisacius'^ itd. Svim se ovim nazorom nalazi u naSih heraldidkih 
zbomicih dosta jasan odsjev; tako vec u naslovu: „Po^ocjLOBHe 
6ocaHCKora ajiHTH ujiupuUKoea a cpncKora BJia^aHHa, i^ecapcTBa 
HAHpCKor, CBHX HJLupcKHx sesiajia, CBexa njiHpcKa aeaiJia", za tim 
u spomenutih imenih njekih srbskih i bosanskib spomenika tudjih 
pokrajina. A ni jedno mjesto nasega primorja nebijaSe za sastav- 
Ijanje heraldidkih zbornika tako prikladao kano §to Dubrovnik. 
Ovdje se po^ela historija i arheologija gojiti i obradjivati, ^emu 
osim spomenutoga Crievi6a budi svjedokom Ijetopisac Nikola Ra- 
njina i Eusebi] Eaboga, sabirati i proa^avati gradja za ^ivotopisje 
i rodo3lov]a, Sto svjedo^e radnje M. Drzica, Bieloslava i Ivana 
Tiburtina, A Gu^etica i L. Bicica. Odavle pako do heraldi^kih 
zbornika bijaSe samo jedan korak. A kada bi se radilo bilo i o 
obradjivanju heraldike na istinitom temelju. i za taj posao bio je 
Dabrovnik najprikladniji, jer nigdje se drugdje nije imalo priiike 
upoznati se s porodicami Boane i Srbije, kano sto ondje, gdje je 
i obcinska pismolirana sakrivala toliku gradju u pismih i pe^atih. 
Nadalje b) ovo se mnienje potvrdjuje jezikom i pismom naSih 
zbornika, koji nas takodjer upucuje na Dubrovnik. U srbskih i 
bosanskib spomenicih XIV. i XV. vieka badava ceS traziti izraz: 
(po^ocjiOBHe) saeAHO nocxaBJieHO, nape^Ho cacTaBu, i nadiu pi- 
sanja: /^ojirHHM, MaprHaBUHfeiH, rHHMb, rnera, 6onirHaHHH prema 
dubrovadkomu : dolgnim, Margnavioi, gnim, gnega, Boagnanin itd. 
onda cfiapxy, ^apwca, ya/^apacame itd. c) Nije slufiajno, Sto se za- 
grebaiko rodoslovje pripisuje Dubrov^aninu Petru Ohmu6evicu, 
starinom BoSnjaku, i Sto je Korieni6ev zbornik doSao iz Dobrov- 



' Ludovici Tnberonis: Commentariorum de rebus suo tempore in 
Panonia et finitimis regionibus gestis libri XI. Schwandtner : Script, 
rer. hung. II, 111. ss. 



Digitized by VjOOQ IC 



142 FB. BAdKI, 

nika^ kojega da priepis poti^e iz stare kojige jednoga svetogorskoga 
samostana. Tim se ipak ne misli tvrditi, da je odd prvo rodo* 
slovje sastavio Obmu^evic; a svakako ne god. 1482. iz navedeDih 
razloga. Pet godina kaSnje (1487.) iztide se ovo porodi^no ime u 
dovjeku kninskoga hercega Vladislava IvaniSu Ohmu^evicu/ a da 
li je vec tada njetko od ove obitelji u Dubrovniku stanovao, ne 
bih znao dokazati. Dubrovadki dominikanac Simun Ohmudevic pri- 
pada tek koncu XVI. i podetku XVII. stoljeca. Tvrditi pako, 
da je taj Petar Ohmu^evic sastavio i toboznji Rubdicev ili fojoi^ki 
zbornik,^ bila bi smjela i ni^im nedokazana predpostavka. I Eo- 
rienic obitelj nalazila se po^etkoni XV. stoljeca u Bosni; koje 5lan 
imenom Bog^in bijaSe ^ovjek vojvode Sandalja'; ima li joj pake 
kadnje traga a Dubrovniku i u kakom je prama njoj odnoSaju stajao 
Korjeni6, koji je uz god. 1595. podpisan na Gajevom zborniku, 
ne umijem kazati. 

Sve ovo imajuci pred o^ima ja sam jos prije deset godina za- 
kl]u6io, da je onaj ^^veoma stari libar^ svetogorskoga samostana, 
iz kojega su tohoi prepisani naSi zbornici, puka izmisljotina; pak 
da naSe ^rodoslovje" nije mnogo prije godine 1593. sastavljeno u 
Dubrovniku. 

Uz ovu tvrdnju pristaje u bitnosti i za njekoliko godina kasniji 
iztrazivalac Stojan Novakovic*. Onim povodom, kada se za novu 
kraljevinu Srbiju imao ustanoviti driavni grb, pak je u torn iz- 
traiivanju poSao tragom starih srbskih pjeneza i pedata. nije se 
Novakovic mogao ukloniti i naSim grbovnim zbornikom. I Nova- 
kovic se je uvjerio, da su ovi zbornici mnogo kaSnje postali u 
Dubrovniku; da pop Stanislav Rubric ide u red izmiSljenih vite- 
zova, a da Ohmudevicevo rodoslovje spada u red onih tendencioznih 
sastavaka, kojimi se nastojalo njeku porodicu izvoditi iz starih 
plemickih obitelji. Ali Novakovid hoce da izvor rodoslovjem tadnije 
naznadi; te jib stavlja u tiesnu svezu s dubrovadkim historikom 
M, Orbiniem, kojega djelo „I1 regno dei Slavi" razglobivSi^ pak 
sravnivM u njem „arma di Stefano Nemagna, re et imperatore di 
Rassia", onda „arma di Vukasino re di Serbia^ itd., dolazinaj prije 



^ Miklodic: Monumenta serbica p. 537. 

2 Obzor 1879. br. 207. 

' Pucic: Spomenici srbski II., 97, 114. 

* U cesto napomenutoj godisnjici Cupidevoj VI., 1 — 140. Xepaji- 
^WHKH o6HHaJH y Cp6a y npHMSHH h KHnaceBH0CTH. zbomicih 
razpravlja gl. VIII. (str. 104—125). 



Digitized by VjOOQ IC 



STARI GBB BOSANSKI. 143 

do zaklju^ka, ^da se ili M. Orbini slaSio grbovima zbornika; i 
to bi onda izazvalo pretpostavku, du su zbornici pre M. Orbinijeva 
dela poBtali; ili da je zbornicima izvor u delu Orbinijevu." No- 
vakovi6 usvaja ovq dmgu alteroativu, „da je na ime M. Orbini 
i po idejama i po nacrtama pravi aaior i podetnik grbovima^ koje 
smo u zbornicima razgledali.^ NeupaStajuci se n ocjenu ovoga 
drugoga mnienja, za nas je dovoljno iztaknuti, da po jednoj i 
drugoj alternativi koljevka je zbornikom Dubrovnik, a doba poroda 
konac XVI. vieka, poSto je Orbinijeva poviest vec god. 1601. u 
Pesara svjetlo ugledala. Ako je tomu tako, onda godina 1595. na 
Gajevom rukopisu mogla bi istinita biti; onda biva jasnije, kako 
je i Skorojevicev prievod u prvoj polovini XVII. stoljeca postanuo. 
Dubrovadki zbornici sluiili su za temelj svim ostalim, koji su 
kaSnje izradjeni kod nas. NaSega Pavla Vitezoviia ^Stemmatograpbia 
sive armorum illyricorum delineatio^ descriptio et restitotio" i 
„Stemmatografia illyriciana**, Sto no su sto god. poslije Orbinieve 
historije izaSle a Bedu i Zagrebu (1701), nisa drugo nego od M. 
Orbinijevih grbova na^injen, u njekoJiko razSiren i heraldifikimi 
objasnjenji umnozen zbornik^ Bittern su ilirske zemlje bile slo- 
vjenske; s toga uzima u svoju stematografiju ne samo grbove 
Ilirika nego i ostalih slovjenskih zemalja, zapadnili i sjevemih, 
pade i onih, koje su njekada po shvacanju tadaSnje historiografije 
naseljene bile slovjenskim pudanstvom. Odavle uzeti su grbovi i 
slovenskih i 6eskih i poljskih i ruskih zemalja, pak i Austrije i 
Rumunjske i Gr6ke itd. S toga se na§ Vitezovic ima u grboslovja 
smatrati prostim nastavlja^em Dubrov6ana. On je ipak gdjeSto 
uveo promjenu, koja mu se dinila opravdana; tako mjesto Primorja 
i primorske kraljevine dubrovaCkih ^rodoslovija" uvede „Rama" 
ugarskih historika; pak grb Primorja, na ime madem oboruzana 
raku, prenese u ugarskom smislu na ^Ramu". Tako je na dalje 
grb Kosa6ica u zbornicih, a grb vojvode sv. Save kod Orbinia, 
dopitao Hercegovini ; a za „Cbulmia^; Hum, premda su to sve jedna 
zemlja, skovao drugi, na ime u §titu ruka s madem, a uz nju 
zviezda i polumjesec. Ritterova ,,Stematografia" stekla ai onda 
takav ugled, da ju je Hristofor Zefarovic preveo na „slavenosrbski 
jezik'' i god. 1741. izdao u Bedu pod naslovom: CTeMATorfiA^iA . . . 
HsoRfkAaseNfe oftYasiA HHJiiipiYecKiixi, AKTopoMi IIakaom'e PiTTepoMik k' 

Aiail6KT« nATIINCKOMh H3A2IHII06 NA CKtiTh, II RO GFO VpAaSAeiillO NA CAA- 

^ Ondje str. 126. 



Digitized by VjOOQ IC 



144 FR. ra6ei, 

BeN0C6|kBCKHii KI3UK1I nf»ejB6A€NNoe.^ Taj prievod ie posveoen sfbskomu 
patrijarhu Arseniju IV, 

Sve ove heraldidke radnje imale su veci upliv nego li bi se u 
prvi 5as i mislilo. One sa prije svega knjizevno polje zaokupile^ 
te se vi§e nije pazilo na starije i jedino istinite izvore heraldi^ke, 
ye6 su grbovi u tih radnjah naslikani i opisani uzeti a priori za 
istinite. U Hrvatakoj za doba ilirsko Vitezovic bio je uglednik u 
torn pogledu bez prigovora, a obljubljen tim vi§e, $to je njegova 
stematografija zadovoljavala narodno-knjizevnim a donjekle i poll- 
ti6kim nazorom i teznjam onoga vremena. Kada se Ilirija i poje- 
dine joj desti htjela heraldi^ki prikazati, dosta je bile kopirati 
Vitezovicevu stematografiju i nepitajuci, kako je sastavljena. Tako 
je njegova „ Stematografija'^ po srbskom izdanju „postaia jedini 
rukovodja za sve heraldidke poslove i potrebe u Srba. Kada se u 
podetku ovoga vieka odpo^eo rat za oslobodjenje Srbije, uzimani 
su na pe^ate, na vojne zastave obnovljenog drzavnog ^ivota s pod- 
punom vjerom Zefarovicevi grbovi. Za Rittera, Orbinija, njihove 
izvore, njihov nadin rada i njihovu kriti^nost nije vec niko ni 
pitao"*. Na Karagjorgjevicevu pedata vide se tri grba: Srbije, 
Bosne i Nemanjica vjerno po Vitezovi6 5lefarovicu ; na pe^atu 
srbskoga „praviteljstvujui6ago sovjeta** od 1804. g. vide se opet 
po Vitezovic-^efaroviou grbovi Srbije i Trivalije. Na jednoj zastavi 
Mutapovoj, o kojoj se veli, da je poslana bila iz Ru»je, opet po 
Vitezovic- Zefarovicu grbovi Srbije (krst s ocilima) i Trivalije (glava 
divljeg vepra sa strielom u ^elu) a nad njima grb Rame ili Pri* 
morja. Kada je knez i^lilos Srbiju podpuno kano drSavu uredjivati 
po6eo, postao je krst s ocilima, kojl se u svih nalih domacih 
zbornicih navodi kano grb Srbije, pravim drzavnim grbom kne- 
zevine. Pa ipak taj grb ne ima upravo nikakova historijskoga 
temelja : te su Srbi posvema mudro uradili^ sto su povodom onim, 
kada je kne^evina preobrazena u kraljevinu (1882), predjaSnju po- 
grjeSku izpravili, znanosti pitanje o grbu propustili i po njezinu 
riesenju novi grb ustanovili. 

Tako bi valjalo uraditi i glede bosanskoga grba. Kada bi se 
bosanski grb ustanovio po zbornicih, onda bi jedino samovolja 
odlu^iti imala, jer taj grb nije u svih jednolik : u stranih je drugi 
a u domacih opet drugi. U ni jednom stranom zborniku ne pri- 
kazuju se za bosanski grb dva unakrst polozena klju^a s glavamft, 



Ondje str. 133. 

Digitized by VjOOQ IC 



START GRB BOSANSKI. 145 

§to domaci zbornici proglasuju jednoduSno za grb bo.sanski. 
S druge strane nisu ni strani slozni, jer do^im jedni sraatraju 
lierovu krunu bosanskim grbom, drugi prikazuju ruku mafiem 
oborazanu; pa dodiin je jednim to grb Rame, drugim je grb Bosne, 
a domacim je uviek grb Primorja. 

A kako to? Odkle ovaj pojav? Jer grbovnici, zbornici i sbirl^e 
grbova, rodoslovja s grbovi plod sja vjestadke radnje, koja vriedi 
toliko, koliko je kriti^ka. Ovaj izvor beraldi^ki vriedi za znanost 
toliko/ koliko stoji u suglasju s neposrednimi i izravnimi izvori. 
Grb u grbovniku, zborniku nije istinit sarao za to, jer je u grbov- 
niku, zborniku; vec je istinit, ako je neposrednim, izravnim izvorom 
potvrdjen. Ako ovo na^elo vriedi u obce, nesumnjivo je u naSem 
slu^aju, gdje ne ima grbovnika i zboruika sastavljenoga u nadih 
juznih stranah prije turskoga zaposjednuca i gdje medju domacimi 
i stranimi zbornici ne ima suglasja. 

S toga valja izpitati one druge izvore heraldike, na Sto sada 
prelazim.. ^ 

II. 

Pjenezi ipecati iuiaju medju heraldidkimi izvori tu prednost, Sto 
sadrzavaju ime vlastnika, te se doba njihova to6no ustanoviti moze. 
Podelo se pako na pjeneze i na pe^ate udarati grbove, od kada 
su ovi u javnom zivotu u obce zavladali. 

Ja cu se na obje vrsti izvora uzporedice obzirati, jer se u 
moogom popunjuju. 

Nastariji bosanski novae je od bana Stjepana, porodicom Kotro- 
mani6a, osnova^a domace vladalacke kuce, koja je Bosnom u 
raznih granah po^am. od konca XIII. stoljeca do njezine propasti 
upravljala. 8 banom Stjepanom zapo^e u vladaniu Bosne njeka 
stabilnost, koje pod n;egovimi predsastniei iz razliditih porodica i 
postavljenimi pod razli6itimi nutarnjimi i vanjskimi uplivi nije bilo. 
Pod trecim vladaocem ove kuce, na ime pod banom Tvrdkom, 
Bosna je oko god. 1376/7. iz banovine preobrazena u kraljevinu, 
kojqj preobrazbi dalo je ne malen povod razpadanje do malo prije 
jake susjedne Srbije te ie novi bosanski kralj usvojio naslov 
^KpaiiK CphBAi€Mk ii SOCK'S N HpHMopio''. Od svih nasljednika Tvrd- 
kovih, po imence od sina mu Tvrdka Tvrdkovica, za tim od 
Stjepana TomaSevica saduvalo se novaea ; samo od Stjepana 
DabiSe i Sjepana Ostojica ni je za sada nadjen ni jedan komad, 
jer za njihova kratkoga vladanja nije po svoj prilici ni kovan. 

R. J. A. 01. 10 



Digitized by VjOOQ IC 



146 PR. RA^I, 

Sto se peCata ti^e, oni su u Bo mi za ovjerovljenje javnih iz- 
prava rabljeni u razli^itih oblicih, kano sto i u drugih drzavah 
one dobe. U vindaladkib izpravab spominje se nevATb : BeiiHa 
(R6iiNKs), cpcAhNKi, lat. sigilhim minus, zatim BNCslia i OB«cT|^aHA; 
pak cfi-K^kHKi KHCsha, kguhka biichIia, BHcvtiA ORnCTpANA, napokon i 
3iiATNa n€VATk\ Sto znaSc ovi nazivi, to je dovoljno poznato sva- 
komu, koji se je fragistikom iole bavio. Od pe^ata na izpravah, 
koje su banovi i kraljevi bosanski izdali, meni su za sada poznati: 
pe^at bana Ninoslava na listini god. 1249; za tim pedati bana 
Tvrdka na listinah god. 1356, 1357, 1367. i Tvrdka kano kralja 
na listinah od god. 1382. 1388. i 1388/9.; na dalje kralja 
Stjepana DabiSe na listini god. 1392., kralja Stjepana Ostoje na 
li:itinah god. 1400. 1409., kralja Stjepana Ostojica na listini 
god 1419.; kralja Stjepana Tvrdka Tvrdkovica na listinah 
god. 1405. 1421. 1433. napokon kralja Stjepana TomaSa na listini 
god. 1446. Odavle se vidi, kako pe6ati popunjuju novee, jer se je 
sa^uvao pe^at Stjepana D^ibiSe, dodim ne ima od njega ni jednoga 
novca. Obzirom na dobu ima peCat stariji od bosanskoga npvca, 
na ime na listini bana Ninoslava, kada Bosna joS nije imala svoga 
vlastitoga kovanoga novca. Ostali pe6ati jesu iz XIV. i XV. vieka, 
i to od vladalaca, od kojih imade i novaca. 

Poslije ovih obcenitih primjetaba o torn heraldi^kom izvoru 
priedjimo, da vidimo, Sto se odanle moze erpsti za pitanje o grbu 
bosanskom. 

Najstariji bosanski pe^at bana Ninoslava Mateja jest ^neviiTk 
BHCVYii^ o njegovoj listini izdanoj Dubrovniku u ozujku 1249. go 
dine, od koje se matica 6uva sada u knji^nici srpskoga uSenoga 
druztva u Beogradu te je ujedno s pe^atom obielodanjena^. Nap s 
na pe^tu u obrubu glasi: ,,n6YATk Beii(N)Ko(rA) raiia HHHOCiiARa'^. U 
sred polja vidi se slika dviju vitezova, konjanika, susretajucih 
se jedan s drugim, ili mozebit juriSuoih jedan na drugoga. Nad 
njima u gornjem polju ima njeSto nalik na Stit; ali taj se je die 
peSata tako oStetio, da se odanle ne da ni§ta zaklju^iti. Pe^at 
Mateja Ninoslava po glavnoj slici sp^idati ce u red t. zv. viteikih 
pe^ata (Reiter, Ritt^rsiegel). koji su na zapadu po^am od XII. v. 

^ V. Dani6ic : Rje^nik iz srp. starina pod neviiTb •, gdje se dotidna 
mjesta iz izpiava navode, 

^ Glasnik VI, 176. sprieda snimak listine i pecata. Miklosic: Monu- 
menta serbica p. 32 — 4 bez pecata. Asboth op. cit. p. 454. fotogr. 
snimak. 



Digitized by VjOOQ IC 



STARI ORB B0SAN:5K[. 147 

dosta obljubljeni bili. Vojvode na ime i grofovi, koji su obi^no 
bili vrhovni zapovjednici vojake u p^vjerenoj jim pokrajini, rado 
8u se na pe^atih dali priknzati u cieluj svojoj slici i u sjaju svoga 
oruzja na letecih konjih, drzeci kadsto u desnici mad a u lievici 
zastavu. Takovi se znakovi opazaju i kod konjanika Ninoslava 
pedata. Ali na toin pedatu ne ima stanovita traga grbu. 

Niti na novcih utemeljitelja nove dinastije u Bosni bana Stjepana 
Kotromana^ ne ima traga bud kakovu heraldidkomu znaku; na 
njih se samo s jedne strane prikazuje slika apasitelja, s druge 
bana uz nadpis banus ili Stefanus banus. A te dvie alike prikazuju 
se takodjer na detiriju vrsti novcih njegova nasljednika bana 
Stjepana Kotromanica; koji se je pisao: ^BANh Bochn h Vcopii h 
Coiiii 11 rociioAiiHh Xo(/i)iyiCKOH aeMAii**^ te je jos polovicom XIV. sto- 
Ijeca ovdje vladao. Na velikoj vecini njegovih novaca ne ima ni 
jednoga heraldidkoga znaka^ Tek na jednoj vrsti; u kojoj je na 
priedku prl Irzana slika spasitelja^ pcmaljaju se na zadku heraldidki 
znakovi mjesto predjagnje slike banove. Vidi se na ime na dnu 
Sljem ili kaciga^ nad njom na vrSku das^ica stitnica (Schirmbrett) 
s ruzom (perjanicom) kano delenkom na visa. Sljem je kablidast 
(Kiibelhelm) s jednim zjalom u desnom odielku. DaSdica Stitnica je 
uglasta. Na tih daidicah^ koje spadaju na nakit sljema, obidno su 
se ponavljale slike izrazene na stltu^ ili se pade na nje prenio cieli 
§tit. Na na^oj dasdici vidi se samo sredinom niz biserja. Okolo tih 
znakova Sta se na rubu nadpis: „Stefanus banus Bosne"* tako, 
da ne moze biti sumnje, da je taj novae bosanskoga bana Stjepana. 
Nu pita se: je da li ti znakovi jesu grb? Na ovo pitanje odgo- 
vara nam heraldika, po kojoj se pod grbom razumjevaju slike 
izvedene po stanovitili nadelih i pravilih, a koje pojedine osobe ili 
druzbe upotrebljuju kriepo§6u posebnoga prava kano svoje po- 
sebne i stalne znakove. U prvo starije doba, od XI. do XIII. sto- 
Ijeca, grb je preds4avljao samo §tit sa svojom slikom ; u drugo 
mladje doba, od XIII. do XV. vieka, nadodje joS Sljem sa svojim 
nakitom. Sada je Sljem postao tako vaznom fiesti grba kano i Stit; 
pak za to dolazi gdjeSto, n. p. na peSath, i saincat kano grb; a 
kod vitezkih megdana (turn-ra) morao se pridonieti, da se po 
njem izpita sposobnost za viteztvo i za junadke bojne igre. Od 
sada su glavne desti grba: Stit, Sljem i nakit na Sljemu. Na bana 

^ Ljubic: Opis jugoslavenskih novaca str. 185 7. Tab XVI. 1—3. 
^ Ibid. p. 191. Tab. XVI, 6-11. 
8 Ibid. p. 192. Tab. XVL 12. 



Digitized by VjOOQ IC 



148 FR. ba5ki, 

Stjepana novcu prikazuje se Sljem i nakit bez itita; te se moze 
smatrati prvim podetkom bosanskoga grba, bar u toliko; u koliko 
ga je nosio bosanski vladalac i unio na novae, znamen vladala^ke 
vlasti. §ta se samoga nacrta tide, sasvim je prost i jednostavnimi 
crtami prikazan, kano Sto je i kov novca sasvim primitivan. Nije 
bez zna^enja ni to, Sto je sljem na novcu bana Stjepana. one iste 
fonne, koja se vidi na srbskih novcih Stjepana Dusana^, suvre- 
menika banu Stjepanu; samo §to je onc2je dascica stitnica a i 
delenka njeSto umjetoije nacrtana. 

Nu kano Sto ni na Sljemu srbskom, tako ni na bosanskom ne 
nalazimo nikakovih posebnih heraldi^kih znakova. Sijem je po 
obliku popat kabliee, kakav je u XIV. stoljecu zavladao, izmie- 
nivSi stariji XIII. stoljeca po obliku nalik na lonac. Samo na 
dasdici Stitnici imade, kako spomenuh, niz biserja; a ina^e ona je 
prikazivala onu istu sliku, koja je na stitu bila. Je da li je takova 
niz biserja bila na Stitu bana Stjepana, ne moiie se odluditi, poSto 
ondje Stita ne ima. 

Nu Sto se moze odanle izvoditi? da su bosanski Eotromanici 
tek polovicom XIV. stoljeda jedva zametnuli grb, koji se sastojao 
iz Sljema i nakita bez osebujnih lieraldi^kih figura; sastojao se je 
dakle iz obcenitoga sastavnoga diela grba bez posebne oznake. 
Tomu se ne treba ^uditi ; grb je unesen u Bosnu, kano i u Srbiju, 
iz vana, unesen je u prvobitnom obliku ; pak dok se je na zapadu 
ve6 razvio bio i njekom umotvorinom postao, ondje se tek pola- 
gano udoma6ivao, a na njegov razvitak imalo je tek vrieme dje- 
lovati. 

To se opa2a vee na grbu Stjepanova nasljednika i bratida mu 
Tvrdka, i to odkada se zakralji. Novci njegovi, koje je kano ban 
daO kovati, jesu bez grba^ imajuci, poput stariji bana Stjepana, 
na prednjoj strani sliku spasitelja, a na zadnjoj vladao^evu s nad- 
pisom „Tvertco bani Bosne'^ Velika je i u 4om postala promjena, 
kada se u MileSevu na grobii sv. Save dade „sugubim viencem** 
za kralja vjenCati. Od tada opaza se na njegovih novcih podpun 
grb sastojeci se iz tri glavne ^esti^ na ime iz Stita, Sljema i nakita ^ 
Stit je pravilan trouglast sa rtom na dnu. U Stitu je lierova kruna 
gore otvorena, a izpod nje pisme T t. j. podetno pisme vladao^eva 
imena T(vertko) ; nad Stitom Sljem s irezom za o^i, a nad njim 

1 V. tabl. VI, 22. 24. VII, 3—6. 

« Ibid. p. 194-5. Tab. XVI., 13, 14. 

» Ibid. p. 195—8. Tab. XVI. nv. 15, 16, 17. 



Digitized by VjOOQ IC 






STARI GRB B08ANSKI. 149 

jednaka lierova kruna kano u Stitu, iz njezine pako sredine iztide 
se 6elenka. U grbu dakle kralja Tvrdka vidi se §tit, kojega ne 
ima na novcih bana Stjepana; vidi se na dalje §ljem, kano na 
novcih bana Stjepana; ali do6im se ovdje sljem zavrSuje daSdicom 
Stitnicom, zavr§uje se na novcih kralja Stjepana krunom, iz koje 
se uzpinje delenka, katio §to se na Stjepanovih novcih uzpinje iz 
dascice Stitnice. Na dalje visi po Sljemu od traga nakit (cimier). 
Ali jos je jedno znadajno na stitu Tvrdkova grba, a to je kruna. 

Poznato je, da stit je ono polje, koje grbovnu slikn nosi; s toga 
heraldidki stit je itit slikom providjen, u pravom smislu riedi 
grbom. Za to je i mogao sam stit sa svojom grbovnom slikom 
biti pravim grbom, po kojem se je vitez razUkovao od viteza. 
Slike su na stitu postajale razliditim na^inom: ili na ime jedno- 
stavnom diobom §tita u raznolika, pravilnimi crtami ograni^ena 
polja^ ili crtanjem na Stitu obcenitih likova uzetih iz naravL ili iz 
Ijudske umjece. Ovi se likovi diele u tri razreda : u naravni, kada 
prikazuju predmete iz zivinstva, bilinstva i rudstva i nebeska tje- 
lesa ; u izmisljeni^ na ime grdesije i fantastidke zivotinJQ^ i u 
umjetnidki; kamo spadaju svi predmeti umjetnosti^ obrta i ruko* 
tvorstva. Iz ovoga trecega razreda prenaSaju se na Stit SeSiri, kapC; 
ma6evni pojasi, krune i obrufi od kruna; koje gdjeSto zavrsuju 
Uscem lierovim ili djetelinskim. 

Prema tomu je kruna u Stitu Tvrdkovu herald! dki lik, kano sto 
je u drugih lav, leopard, orao, koza, pjetaO; zmija, riba itd. iz zi- 
votinjstva, ili lipa, lier^ djetelina iz bilinstva ; mjesec, sunce, zviezda 
iz nebesnih visina; zmaj, dvoglavi orao, orolav (Greif), harpia itd. 
od fantastidke zvjeradi, na dalje kula, dvor, zvonik, lovadki rog, 
uoZ; ocilj, klju6, zastava itd. od rukotVorina, obrtnina, umjetnina 
itd. Ona kruna nad sljemom imade drugo heraldidko znadenje, 
premda je likom jednaka onoj u Stitu. U grbu na ime obi^aje se 
vidljivim nadinom izraziti 6ast i dostojanstvo vlastnika grba; ili 
krunom, vojvodskim seSirom itd. postavljenim mjesto Sljema nad 
Stitom, ili pako drugimi po^astnimi znakovi, kano Stapom, deko- 
racijom, oko ili za Stitom. Prema tomu izrazuje se druStveni po- 
lozaj vlastnika grba znakom heraldidkim nad Stitom ili za Stitom 
ili oko stita; a ne u Stitu. Ona dakle druga kruna nad sljemom 
znamenuje kraljevsko dostojanstvo bosanskoga Stjepana Tvrdka; 
do6im kruna u Stitu je heraldi(5ki lik, i nista drugo. ^ Sta se 



^ Takovim je i u grbu Galicije i Svedske. 

Digitized by VjOOQ IC 



1 50 FR. ra6ki, 

spoljaSnjega oblika krune na Tvrdkovih novcih ti^e, nije mozebit 
sludaJDO, Sto se u obliku podudara s krunoni; kojom se sa srbskih 
novcih prikazuje okrunjen car UroS^; ta poalije smrti ovoga po- 
sljednjega Neroanjica smatraSe se upravo Tvrdko zakonitim mu 
nasljednikom. 

I na priedku uveo je kralj Stjepan u novcu promjenu u torn, 
Ho je mjesto alike spasitelja uveo sliku zastitnika sv. Grgura sa 
stakom^ koja se zavrSuje zviezdom, a gdje sto se uza zastitnika 
vidi i lierov cviet. Od sada dolazi sv. Grgur, mjesto predjasnjega 
spasitelja; na svih novcih bosanskih vladalaca; samo na onih, koje 
su kovali za Kotor, zamjenjuje sv. Grgura zastitnika Bosne^ ko- 
torski gradski zastitnik sv. Trifuu*. All zna&ijno je, da na tih 
novcih kotorskih prikazuje se na zadku lierova kruna' uz nadpis 
na okolo: Chataren8i(s). 

Na novcih Tvrdkovih ne ima drugoga grba osim opisanoga, na 
ime 5tit s krunom, Sljem a na njem kruna i delenka. Nu s ovim 
grbom ne podudara se grb na Tvrdkovih pecatih, od kojih su za 
sada poznata tri iz dobe njegova banovanja, a detiri iz dobe- nje- 
gova kraljtvanja. Od prvih, na ime banskih, dva vise o listinah 
god. 1356. i 1367.; koje se cuvaju u bedkom dvorskom i drzavnom 
arkivu*, jedan pako o listini god. 1357. u sbirci pestanskoga na- 
rodnoga muzeja*. Od onoga god. 1367. dao sam si ufiiniti tocan 
odljevak u sadri, te po njem priobcujem vjeran snimak. Svi su 
ovi pedati suStinom jednaki; jesu na ime t. zv. vitezki (Reiter- 
Rittersiegel). Prikazuje se konjanik na letecem (bjezecem) konju; 
na glavi mu sljem s delenkom, u desnici zastava a na njoj krst, 
Ijevica kano i jedan dio trupa oklopom zaSticena je pokrivena 
stitom, koji kano da o vratu visi. Stit je trouglast, a sirokom 
koso poprie6nom prugom u dva jednaka polja podieljen ; nu na 
ovih poljih ne vidi po ni kakav lik, bud lierovi, bud biserje; bar 
se takav lik nije na onih pecatih vidljivo sacuvao. Na pe^atu g. 1367. 
aita se oko slike iz nutra cirilicom: THh B&Hb TKCPTKO, a izvana 
t SIGILLUM TVERTKI BA(ni) TOTI BOSNE. Glede pe^ata 
iz dobe kraljevanja Tvrdkova (1376 — 1391.) valja uajprijeprimietiti, 

1 Ibid. tabl. X., 11—16. 

« Tabl. XVI., 18—24. 

« Ibid. nr. 18—21. 

* Pecat listine god. 1367. priobci KOhne: Blatter ftir Miinz- Siegel- 
und Wappenkunde. (Bd. IV. Th. XL., Nr. 5). Opis u Archivu fiir 
Slav. Philologie IV., 498. 

^ Priobcen u: Archeologiai 6rtesito. XII., 283. 



Digitized by VjOOQ IC 



STARI ORB B0SAN8KI. 151 

da 86 ona dva na listinah od god. 1382. u be^kom dvorskom 
arkivu ne mogu uzeti u obzir, poSto su tako ostecena, da je grb 
nevidljiv postao, a tako i treci u mleta^kom arkivu na listini go- 
dine 1383.^ Ostaje ^etvrti u dubrova^kom arkivu na listini g. 1388., 
sto ga M. Pu^ic opisuje^ ovako: „kaciga i §tit^ a na Stitu nahero 
pits i tri lijera pod pasom a tri nad pasom; okolo slova: „ Regis 
Rasie Stepani Tve(r)tchoni8". Po ovom dakle opisu bio bi i na 
pe^atu Tvrdka kralja onakav §tit; kakav je na konjaniku pedata 
Tvrdka bana s tim dopunjkom, da su oko pasa . na jednom i 
drugom polju po tri liera. Osim toga na pedatu god. 1388. sa 
§titom je i kaciga ili gljem t. j. drugi sastavni dio podpnnoga 
grba, koji na onih drugih pe^atih je popunjen filjemom na glavi 
konjanika.' 

Sta sliedi odavle? Da nam novci i pe^ti Tvrdkovi prikazuju 
dva grba: jedan, na pe^atih, sastojeci se iz stita pasom kosi- 
mice u dva polja podieljena, bez lierova ili sa tri liera na 
svakom polju, te iz §ljema; drugi, na noveih iz dobe kraljevauja, 
sastojeci se iz jednakoga stita s likom krune^ na nepodieljenora 
polju, iz §ljema i krune nad njim te ^elenke. Iz dobe banovanja 
Tvrdkova ne ima novca s grbom ; s toga je grb na pe^atih dobom 
svakako stariji. Taj stariji grb je pridrzan i na pedatih dobe kra- 
Ijevanja; dodim je na noveih te dobe promienjen. Ne treba zabo- 
raviti ni toga, da je grb na pefiatih i po heraldi^kih na^elih jedno- 
stavniji, jer postavSi jednostavnom diobom Stita pomocu pruge, 
pojasa. To je obiljezje vece starine; dodim uvrStenie umjetnoga 
lika u §tit, na ime krune, smatra se dalnjim korakom u razvitku 
grba. 

Ja bi dakle taj prividni nesklad u grbovih na pedatih i noveih 
Tvrdkovih tako u suglasje doveo, da §tit-bandelier prikazuje stariji 
grb, mpzebit obiteljski Kotromanica, a Stit s krunom te Sljem 
s krunom i delenkom mladji, podpuniji, usavrSeniji, uveden Tvrdkom 
prigodom svoga zakraljenja. 

Od nasljednika Tvrdkovih poznalti su nam novci kralja Stjepana 
Ostoje, Stjepana Tvrdka Tvrdkovica, Stepana TomaSa i Stjepana 
TomaSevica, koji su Bosnom vladali od god. 1398 — 1463. Nu 



* Asboth op. cit. p. 451. 

^ CpOMeHHE^H Cp6'^JbCKH. II., 32. 

^ Na pecat toboz kralja Tvrdka u nasem muzeju i otisnut Ljubicem 
na str. 183 „Opi?a" ne osvrcem se, jer je o6evidno, i to dosta ne- 
spretno, patvoren. 



Digitized by VjOOQ IC 



15^ FR. BA^I, 

novci kralja Sjepana Ostoje ne mogu se ovdje u obzir uzeti, jer 
se ti^u Kotora te su bez grba; pak kano sto i kotorski novci 
Tvrdkovi imadu na priednjoj strani sliku kotarskoga zaStitnika 
sv. Trifiina, a na zadnjoj lik kralja na priestolju pod krunom i 
sa zezlom * Novaca Ostoje za Bosnu ne ima, bar nisu obielodanjeni. 
Od kralja Stjepana Tvrdka Tvrdkovica saduvala se jedna jedina 
vrsta novaca; pak na njih na zadku uz nadpis DNI TT (Tvrdko 
Tvrdka) REGIS BOSNE grb i to Stit desno nagnut, a u njem 
kruna sa slovom T izpod nje. Nad Stitom je kaciga s krunom i 
Celenkom te plastem. Kaciga ili Sljem je t. zv. boda^-Sljem (Stech- 
helm) s irezom za o^i.^ — Od kralja Stjepana Tomasa sa^uvalo 
se je sedam vrsti novaca; nu do^im se na dvie vrsti^ vidja na 
zadku samo kruna s monogramom S (ili S upleteno u T)^ imade 
pravi grb na ostalih vrstih. I to na novcih dviju vrsti* tako zvani 
baudelier-Stit, na ime koso razdvojen Stit, sa tri liera na svakoj 
strani duz prosjeka; a na novcih ostalih vrsti^ §tit s krunom u 
njegovu polju i monogramom T, nad stitom pako §Ijem s krunom 
i plaStem. — Napokon na novcih posljednjega bosanskoga kralja 
Stjepana Toma§evica^, kojih su se dvie vrsti saduvale^ nalazi se 
izkljudivo ova] drugi grb, na ime stit s krunom, nad njim Sljem 
s krunom, ^elenkom i plaStem ; nigdje ne ima §tita koso presjedena 
s lierovi, ili t. zv. bandeliera. 

Da vidimo sada, kakav se grb prikazuje na pecatih bosanskih 
kraljeva poslje Stjepana Tvrdka. 

Tvrdkova nasljednika Stjepana DabiSe, (1391 — 8.) kojega nije 
ni jedan novae poznat, sla^uva se pe^at viseci na listini od 17. jula 
1392. u dvorskom arkivu be^kom'. Na pe^atu je grb podpun, 
sastojeci na ime iz stita i iljema. Stit je trouglast, dolje zartan, 
pojasom presje^en po sriedi na koso (bandolier), sa tri liera 
(kano kruglice na ostecenom vosku) na polju svake ^estii Sljem 
imade na vrhu krinovu krunu, s koje visi plaSt postrance, nad 

^ Ljubic: Opis str. 201—3, tab. XVI. br. 21—24. Asboth. p. 64. 

2 Ljubi(5: Opis str. 204. tabl. XVII., br. 1—2. 

8 Ibid. tab. XVII., br. 3—5. 

* Ibid. br. 6, 7. 

^ Ibid. nr. 8, 9, 10, 12. Pod br. 12 je zajedni^ki novae Stjepana 
Tomasa i despota Gjurgja, tako da je na priedku kruna s mono- 
gramom i nadpisom Tomasa a na zadku lav despotov s nadpisom 

XecnoTk riopkrk. 

« Ibid. p. 210—211 tabl. XVIL, 12-16. 
^ Miklosic; Monum. serb. p. 222. 



Digitized by VjOOQIj^ \ 



STARI ORB BOSANSKI. 



153 



krunom <5elenka^. Od peSata kraija Stjepana Ostoje (1398 — 1404. 
1408 — 1418.); koji su se sacSuvali uz njegove listine od 8. decembra 
god. 1400^ i od 4. decembra 1409. god.', ne mozemo se toliko 
osvrnuti na ovaj drugi, poSto se na njem Stit oStelio; te se pri- 
mjecoje jasno samo oakit sljema. Na pe^atu uz onu prvu listiDu 
je na zadku vitez na konju drzeci lievom rukom o ramenu Stit a 
u Stitu krinoY diadem^; na priedku pako, na kojem prikazuje se 
kral] s krunom na glavi i s krinovim £ezlom u ruci sjedeci na 
priestolju, nose po strani po jedan andjeo Stit jednak onomu, koji 
drzi vitez. Na pokriva^u konja vidi se takodjer Stit; nu ne vidi 
se vec, Sto je na njegovu polju bilo. — Ovomu grbu na pecatu 
Stjepana Ostoje listine god. 1409. jednak je grb na pedatu listine 
Stjepana Ostojica (1418—1421) od 4. decembra god. 1419.,* 
na ime stit na lievoj ruci konjanika okrunjena, a u stitu na 
dolnjoj desti diadem sa tri krina ili liera. Ovakav se grb vidi i na 
priedku pe^ata^. Posto se je na ovoin pe6atu saduvao grb mnogo 
fiiSce, te se u toj slici posvema razgovietno vidi, ne mo^e biti 
sumnje, da je u Stitu na pe^atu Stjepana Ostoje (god. 1400.) 
krinasti diadem, koji je ovdje viSe oStecen, pak s toga manje 
izrazit. — Grb na pefiatih listina kraija Stjepana Tvrdka Tvrd- 
kovica (1404-1408. 1421—43.) od 20. juna 1405. i 18. augusta 
1421.*^ takodjer je podpun, sastojeci se na ime iz Stita i sljema 
s krunom, ^elenkom i plaStem; nu Stit je koso priesieden u dva 
polja, ali bez svake slike t. j. ne vidi se ni Her, ni diadem ili 
kruna. Dobrotom o. Permendzina dobio sam latinsku listinutoga 
kraija, pisanu dne 1. travnja 1433. godine franjevcu o. Jakovu, 

* Obielodani ga K5bne : Blatter fttr Mtinz-Siegel- uud Wappenkunde. 
Vf, 69. Taf. XLI, n 4. 

2 U ugarskom drzavnom arkivu u Budim-Pesti. Asb6th. Bosnien. 
S. 66. 451. Archiv IV, 498. 

^ MiklosiiS: Monum. serb. p. 274. Archiv IV, 499. 

* U Archivu IV, 498. kaze se „8child, welcher durch einen GiirteK 
langs dem drei Lllien stehen, in zwei Felder getheilt wird". Taj stit 
nije nikako, kano sto svi drugi na bosanskih novcih i pecatib, koso 
presiecen, nego horizontalnom crtom razdieljen stit. Pojas je slican 
diademu, gore nakicenu krinom; slika dakle u stitu nije nikako ona- 
kova kano u bandelieru, ve6 nalicnija kruni druo:ih bosanskih pecata. 

^ U c. dvorskom arkivu be6kom. Miklosic: Monum. serb. p. 291 — 4. 
Archiv IV, 500. 

' Polje stita visecega na konju o uzdi i pokrivaCu je ertami iz- 
presieceno. 

' Ondje p. 253. i 316. Takodjer u dvorskom beckom arkivu, 



Digitized by VjOOQIC 



154 FB. RAdKI, 

ca kojoj je pe^at utisnut Sastoji se takodjer iz stita i Sljema 
s pripadci; kano Da prvaSojih pedatih toga kralja; nu sto je u 
Stitu, sada se viSe ne moze razgovietno razabrati. Saduvao se je 
medju tim jedan pe<*at kralja Stjepana Tvrdka Tvrdkovica na 
lislini kralja Stjepana Tomasa od god. 1444. dne 3. juna/ koji je 
vanjskim oblikom slidan predjaSnjim, a na okolo nadpis: domiDi 
Tvertconis dei gracia regis Bosne". Na torn se pe^atu prikazuje 
u obrubu nakicenom §tit nagnut, sljf^m okrunjen s ^elenkom i pla- 
stem; u §titu pako kruna. Napokon jedini poznati pe^at spome- 
nutoga Stjepana TomaSa Ostojica (1444 — 61.), viseci na listini 
njegovoj od 22. augusta 1446. god.^, prikazuje stit o lievom ranfienu 
okrunjenoga na konju viteza, upravo kano na pe^atu Stjepana 
Ostojica od god. 1419., kojemu je s jedne i s druge strane po- 
Bvema jednak i po veli^ini i po slogu. Slika u §titu, posto je 
izlizana^ ne razabira se jasno ; nu kano da se mogu opaziti tragovi 
krinovoj diademi kao na §titu spomenutoga Ostoji6eva pedata. 

Ovo su grbovi na novcih i pedatih bosanskih vladalaca XIV. i 
XV. vieka sve do propasti Bosne. Na novae Nikole Ilodkoga, 
prije brvatskoga bana, kojega je kraij Matija, zavladavsi jednim 
dielom Bosne, postavio (1471.) za njezina kralja, ne mozemo se 
osvrnuti, jer je Nikola kraljem Bosne bio vise po naslovu nego 
li po vlasti, i jer je vladanje njegovo bilo efemerno. Na novcu 
jedine vrsti^ pifie se „Nicolaus R(ex) Bosne". Grb mu je na kocke . 
izpresiecan stit. Sin njegov Lovro, madvanski ban, pisao se uz 
„dux Sirmie" takodjer „dux regni Bosne" ; nu bijaSe to prazan 
naslov, kano i njegova otca. 

Pridrzav si znanstven izvod iz dojakoSnjega opisa grba na 
novcih i pedatih za zaklju^ak ovoga razpitivanja prelazim na druge 
spomenike, na kojih se grb bosanski nalazi. To su kameni s iz- 
klesanim na njih grhom, 

U sjevero-zapadnom dielu grada Jajca u Bosni^ na vrhuncu 
brda, sa^uvali su se ostanci zgrade, koja i po predaji i po svojoj 
gradnji ima se za izvjestno smatrati kraljevskim dvorom bosanskim, 
kralja Stjepana TomaSevica: €<^aknii j^Koph KpA^ecTKA mh » tiiqe, 
cuAKNii CTONii fpA/^b » 'Kiii|e".^ Nutamji prostor dvora predstavlja 

^ Matica u ugarskom komorskom arkivu. Asboth. Bosnien. S. 76. 
^ Matica sada u knjiznici nase akadamije. Arkiv za Jugoslav, po- 
viest. II, 39-40. 

3 Ljubic: Opis str. 212—3. Tab. XVll. br. 17. 18. 

* Listine god. 1461. kod Miklosica: Mon. serb. p. 486, 488. 



Digitized by VjOOQ IC 



8TAEI GRB BOSANS^. 155 

nepravilan detverokut; na okolo dizu se zidine s kruni§tem^ a na 
6etiri ugla kule. U zidine umetnuti stupovi s glavicami kano i 
druge klesarske radnje, pak Sitav slog potvrrdjuje; da je taj 
kraljevski dvor gradjen u slogu sli^nih talijaaskih gradjevina 
XIV — XV. vieka. Nad ulaznim vratima u poluluku uklesan je 
grb, na lievo na ime nagnut stit trokutan, dole zartan, a u stitu 
kruna sa sljemom, nad njim na slje-ma kruna s ^elenkom perja- 
nicom^ izpod krune previja se plast, koji pada na ^Ijem i stit te 
od njih lepr§i.* Odavle se vidi^ da je na dvoru u Jajcu uklesan 
u kamen onaj isti grb. kakav smo naSli na vecem dielu novaca i 
pe^ata bosanskih kraljeva; razlikuje se samo polozajem, dodim je 
na ime na novcib i pe6atih Stit, a tim i ostali dielovi grba, nagnut 
na desna, na onom je kamenu nagnut na lievO; §to u ostalom nije 
od nikakove vaznosti. 

Drugi kameni spomenik s grbom je grobni spomenik bosanske 
kraljice Katarine u Rimu u crkvi „ara coeli". Pokle su Turci Ijeti 
god. 1463. Bosnu zaposjeli smaknuvsi posljednjega kralja Stjepana 
TomaSevica^ njegova maceha, druga zena otca mu kralja Sjepana 
Toma?a a kcer bumskoga hercega Stjepana Kosafie, imenom Ka- 
tarina, uteCe preko Dubrovnika u Rim, gdje proboravi oatali dio 
svoga zivota sve do smrti svoje dne 25. listopada 1478. god. tek 
u 54. godini, te bjeSe u pomenutoj franjeva^koj crkvi sahranjena, 
i to u raci pod presbiterijem. Na podu, izpod kojega je tielo Ka- 
tarine podivalo; bje§e postavljena nagrobna ploca. Na toj je plodi 
izklesana kraljica u dugoj haljini, ogrnuta duga^kim plastem, izpod 
kojega izlaze obje ruke sklopljene na prsima nad knjigom ; glava, 
pokrita pecom, noseca krunu krinovu, podiva na jastuku, a s obje 
joj strane po jedan grb.^ Ova ploda bjeSe g. 1590., kada se je pres- 
biteri] popravljao, ujedno s nadgrobnom plodom kardinala Ljudevita 
Alibreta, odanle dignuta i uzidana u bliznji stup broda. Tom pri- 
likom nesta i plo^e s nadpisom cirilskim i latinicom, koja je lezala 

^ M. Hoernes : Alterthtimer der Hercegoviiia und der sttdlichen Theile 
Btsuiens. Wieu 1882. S. 126. Asboth; Bosnien. S. 407. 

^ U rukopisu kasanatske biblioteke u Rimu : Memoria della venuta 
della Caterlna regina di Bosnia (cod. misc.^ E. III., 13) ovako se opi- 
suje kip na plo6i: „L' habito h reale, e la corona di lei si comprende 
esser d' oro e con ornamenti di gemma distinta . . . d' alcuni raggi e 
di gigli gioiellati e adorna; gioie anclie a questa regina scendono dal 
capo. Ha perle d' intorno al collo e la parte superiore delle veste, 
che r increspa al petto ; et il cingolo, che dal seno al basso si di- 
stende, tutto e di perle e di gioie splendaroente ornato . . .** 



Digitized by VjOOQ IC 



156 PR raCki, 

tik Dadgrobne plode s nadpiscm latinskim, koji se uslied toga jedini 
saduvao.^ Nu kako se preko stotine godina prolazilo u presbiterij 
preko ove plode, nije dudo, sto se je dosta izlizala. Kip kraljice 
i Jat nadpis ipak su dosta razgovietni; ne tako grbovi. 'Grb na 
desnoj strani, kako ga stariji snimci prikazuju, sastoji se iz §tita izre- 
zanoga po strani i nad njim krune. Stit je podieljen dvjema crtama, 
koje se u sredini sieku, n detiri polja, od kojih na 1. i 4. prikazuje 
se po jedna krnna a na 2. i 3. po jedan vitez na konju^ masuci 
koplje desnom rukom. Osim toga u sredini velikoga stita prikazuje 
se mali Stit, a u njem ruka ma^em oboruzana. Grb na lievoj strani 
prikazuje §tit takodjer izrezan po strani a nad njim vienac. Stit 
je na detiri kosa pojasa koso presieden ; a u sredini stitic s krizem 
u njegovu polju. Takove nam grbove prikazuju, kako rekoh, 

^ Latinski nadpis glasi: 

D. 0. M. 
CATHAEIN^. BEGINS. BOSNENSI 
STEPHANI DVCJS SANCTI SAB. BM SORORI 
ET GENERE HELENE, ET DOMO PRINCIPIS 
STEPHANI NAT^ THOMJE REGIS BOSN^ 
VXORI QVANTVM VIXIT ANNORVM LIIII, 
ET OBDORMIVIT ROM^ ANNO DOMINI 
MCCCC, LXXVIII DIE XXV OTEOBRIS (sic) 
MONVMENTVM IPSIVS SCRIPTIS POSITV 

Hrvatsko-srbski nadpis bio bi ovako glasio: 

KATApHNH KpanHlfH BOCANCKOH 

Cthhahii ;c6pi|6rA ^ CBCTora Cabc 

& nopoAn CiiHNe ii Ks1i€ i|ap2i ' 

CTHnAHA pO€NII TOMdUIA KpAAA BOCANkCKOra 
2K6NH KOA aSHBH fOAHNH . N . H . ft- 

H npHMHNS 8 Phms na ahta rocnoANA 

. YSOH . AHTO HA . K . H . 6 . ANH OKTOBpA 
CnOMHHAKh Ne HHCMOIIb nOCTABA6Hh. 

(G. Palatino : Libro, nel quale si insegna a scriver ogni sorte lettera. 
Roma 1550. Compendio del gran volume delP arte del bene e leggki- 
dramente scrivere tutte le sorte di lettere e caratteri. Venezia 1588. 
Odavle prepisali Lambecius, Bombardi, M. Orbini, Bohoric, Cevapovic, 
Pejacevic, Katancic, napokon Miklosic: Mon. serb, p. 519). U novije 
doba izdali su plo6u: V. de Caix de S. Aymour: Les pays Sud-SIaves. 
Paris 1883. p. 74. Asboth: Bosnien p. 91. Nu u njih imade u lat. 
nadpisu pogresaka, koje su od Lambecia preuzeli: tako u 4 redisa 
E mj. ET, r. 6 broj LIU. mj. LIIII. (kano u cir. nadpisu), u r. 8 
0BRI8 mj. OTEOBRIS. 



Digitized by VjOOQIC 



STABI GRB BOSANSKI. 157 

finimci u starijih i po njih i u novijih izdanjih. Nu danaS; kako 
sam se svojima odima mogao osTJedoditi, ne razabira se sve ovako. 
Grb na ime na lievoj strani sav je tako izlizan i ostecen, da se 
samo stit razabira^ ne vide se vise ni pojasi ni otitic. Grb na desnoj 
strani bolje je sa^uvan ; vidi se naime kruna nad §titom i za tiem 
obje kruue u Stitu (1, 4); nu od vitezova razabira se onaj pod 3, 
dodim onaj pod 2 sav je izlizan ; a onomu Stiticu u sredini s rukom 
driSecom ma^ ne ima ni traga, kano da ga nije nikada ni bilo. 
Takovi su grbovi, kako je vidimo danas, ne od juder nego od god. 
1590., jer od te dobe, kada je nadgrobna plo^a s poda svetiSta 
prenesena u brod i tuj u visini stupa uzidana, nije vi$e oStedena 
niti ^ovjeSjom nogom izlizana. Ovakova je nadgrobna ploda, kle- 
sarija na njoj, slike i nadpis, ve6 tri stotine godina. Odkle su dakle 
snimciy na kojih se prikazuju grbovi sasvim neosteceni? 

§to se danas na grbu desnom vidi^ prikazuje se i na drugih 
grbovih bosanskih vladalaea, koji su naslikani na pjenezih i pedatih 
njihovih i na dvoru u Jajcu ; na ime kruna, ondjc dva puta ukle- 
sana. Vitezi vide se na pedatih, nu oni nisu ovdje sastavni dio grba, 
nego Stit, koj obi^no dr^i vit6z na lievom ramena. Takav se stit 
ne opaza. na rimskqj nadgrobnoj plo6i. Kruna je upravo onakova, 
kakova je i na drugih grbovih, na ime sa tri krina na vrsku. 
Ovaj grb je vec stari opisalac spomenika smatrao za grb bosanski, 
dodim je onaj drugi na Hevo pripisao Humu ili vojvodini sv. Save.^ 
Istina je, da su se i otac Katarine „CTHnaHh, rocnopph xyucKN h 
npnuopcKH H BSAHKH B06B0AA pvcAm BOCAHCKorii'', i njegovi sinovi 
Vlatko i Vladislav i ovoga sin Balsa pisali „mh BOasHcoiik mhaocts 
;c6pi|erh coj^h cBeTorn caae**,^ pak da su izprave svoje peCatojn svojim 
pe^atili; nu da bi „hercegovina sv. Save^, koja je bila sastavni 
dio Bosne, imala poseban grb, nije mi poznato. Nije li ono bio 
grb obitelji Kosa^ica? I zbilja, u grbovnicih i u rodoslovjih, imenito 
u t. zv. Ohmudevioevom rodoslovju iza slike pod br. 17 nase akad. 
galerije prikazuje se kano grb „plemena Kosaiica" (i Kocapnha) 
Stit trima kosima pojasima poprie^ao podieljen. GdjeSto je na §titu 
kruna, a gdjesto jos nad krunom lav (?) dri^eci zastavu, a na njoj 
kri^ sa dvie poprie^ne grede. U rodoslovju Korienic-Neoricevu od 
1595. godine prikazuje se kano grb i Kotromanovica i Kosadica: 

* U rukopisu navedenom : „L* arme a mano destra ^ del regno di 
Bosna, quella alia sinistra dell' arciducato di Saba.^ 

» MikloSic: Monum. serb. p. 441, 457, 460, 466, 485 itd. Pucic: 
CnoMeHHi^H cp6cKH. II str. 115. 



Digitized by VjOOQIC 



158 FK. RAdKI, 

§tit u tri poija podieljen, za heral li^ku sliku lav, kruna i lav drzecl 
iezlo. — Onaj desni grb, koji bi imao prikazati grb Bosne, slidan 
)e na rimskoj plo6i bosanskomu grbu po griinberzkom zborniku, 
u kojein je bosanskim grbom §tit u 6etiri odiela razdieljen, od 
kojih 1. i 4. predstavlja krunu a 2. i 3. konjanika, viteza, sa 
zlatDom krunom. Ne inia ipak u Stitu madem oboruzane ruke, koja 
zbornici prikazuju kano grb Rame ill Primorja. Ova shodnost 
izmedju plode i grbovnika ne radja li sumnju: ill da one oboruzane 
ruke nije bilo na plodi, te da je od izdavatel^a njezinih umetnuta 
po grbovuicib? ili da je sama plo^a ka^nje postavljena, kada je 
o grbu bosanskom zavladala ona tradicija, koja je u potonjib 
zbornicib naSla svoj izraz? Sto je moglo biti i njekoliko godina 
poslije smrti kraljice Katarine. T^ spomenuti grtinberzki zbornik 
sastavljen je samo 7 godina kaSnje. Svakako je desni grb na plo^i 
kombinovan i umjetno sastavljen grb, kakovu na suvramenih he- 
raldidkih spimenicih ne ima traga; a ne treba zaboraviti, da je 
ona plod I izklesana u Rimu u doba renaissance. 

Drzim za sliodno nepreSutjeti nadgrobna spomenika Nikole 
Ilodkoga u franjevadkoj crkvi u Iloku/ premda ne polazem vaznost- 
na bosansko Nikolino kraljevanje, kano sto sam kod bpisa njegova 
novca bosanakoga jurve primietio. Nu i taj spomenik potvrdjuje 
moje iztrazivanjo. Prikazuje se na ime na krasnom od crvenoga 
mramora izradjenom spomeniku Nikola u oklopu, stojeci na lavu, 
s jabukom i zezlom (kraljevska vlast) u ruci S jedne i s druge 
strane, o bokovib i noguh, vide se po dva grba, od kojih onaj 
gornji na lievom boku je stit a u njem kruna sa tri liera. To je 
grb Bosne. Na grobnom spomeniku Nikolina sina Lovre, o kojem 
nadpis kaze: „filius olim serenissimi domini Nicolai regis Bozne'^. 
uklcsana su takodjer detiri grba, sa svake strane kipa po dva od 
kojih goroji desni prikazuje stit s krunom a u njem tri krune 
jedna nad drugom. Taj grb imao bi takodjer prikazati grb Bosne, 
poSto se je Lovro pisao „Dux Bozne** (1518); premda se u bo- 
sanskom grbu prikazuje samo jedna kruna 

I tiem izcrpismo suvremene herald\dke izvore glede bosanskoga 
grba. A do kakova se posljedka dolazi? Da se na novcih i pedatih 
bosanskih vlaialaca od Tvrdka pa do Stjepana Tomasa prikazuje 
kano grb: ili Stit koso presieden s lierovi (ili bez lierova) duz 

^ Opisa ga i snimak mu priobci dr. L. Thal6czy u „Archeologiai 
firtesito^. Sv. IX. (Uj folyam) 1889. p. 1—8. Viestnik hrv. arheolog. 
drustva. XI., 63. 



Digitized by VjOOQ IC 



STARl GRB BOSANSKI. 159 

poja^a na oba polja ili Stit s krunom u polju, a kano podpuni 
grb joS nad Stitom Sljem s krunom i Celenkom (perjanicom) te 
odanle po Sljemu vise^im nakitom, plaStem. Prevladjuje ipak ovaj 
drugi grb, na ime fitit s krunom, jer dodim se onaj prvi, na ime 
§tit 8 lierovi, nalazi samo na dvie vrsti novaca SStjepnna Tomasa, 
nalazi se ovaj drugi; Stit s krunom, na svih o^talih vrstih novaca 
Stjepana TomaSa, te na svih novcih bez iznimke kralja Stjepana 
Tvrdka, Stjepana Tvrdka Tvrdkoviea i Stjepana TomaSevida. Tako 
prevladjuje ovaj drw^i grb i na pe^atih, jer prvi se nalazi samo 
na pedatih Stjepana Tvrdka i DabiSe, drug! pako (Stit s krunom) 
na svih pe^atih Stjepana Ostoje, Stjepana Ostojica, Stjepana 
Tvrdka Tvrdkoviea i Stjepana TomaSa. Na dalje na kamenih 
suvremenih spomenicih ne ima nigdje grba s lierovi ved samo grb 
8 krunom. Uza to ne smije se ni to prezrieti, da grb s li<»rom 
obidno je nepodpun, dodim grb s krunom je podpun. 

Ako se dakle u obzir uzme i veoi broj heraldidkih spomenika 
i vriemp, koje prikazuju: tada se u pitanju o priednosti izmedju 
ova oba grba priednost ima dosuditi grbu podpunu sastvjecu se iz 
stita s lierovom krunom i §liema s krunom, delenkom i nakitom. 
Ovaj grb je posljednji razvoj u bosanskora grbovlju. Ovaj grb 
preSao je takodjer u starije, a i u mladje iz starijih potekle grbov 
nike, tako u oxfordski i grlinberzki te u zbirku kijevdku; a §to 
ti zbornici podupiru one suvremene izvore heraldidke osobito je 
vazno, jer su po dobi blizki novcem, pe^atom i kamenim spome- 
nikom. 

Ako se op^za n.a heraldidkih spomenicih njeko kolebanje, izmedju 
jednostavnoga grba, sastojccega se iz §tita s lierovi, i razvijenijeci^n, 
s^stojecega se iz gtlta s krunom i sljema s krunom, delenkom i 
nakitom : ne treba se duditi, kada se drzi prcd O'^ima s jedne 
strane nemiran razvoj obcenitih drzavnih odnoSaja u Bosni XIII. 
do XV. stoljeca, kojim bijaSe i vladaladka kuca obuhvacena, s druge 
ona okolnost, da k»no sto druge sa zapada u Bosnu prenesene 
uredbe, tako ni ova ti^uca se grba nije se mogla ondje ustaliti. 
S toga i oni, razrajerno nepodpuni, izvori i spomenici heraldidki 
svjedode do^ta jasno, da je i u Bosni pitanje o grbu prolazllo 
razlidite m>ene. Na pedatu bana Ninoslava od g. 1249., kano i na 
novcih osnovada vladaladke obitelji Kotromanica ne ima jo§ traga 
grbu. Nu vec prema trecoj, detvrtoj desetini XIV. vieka pomalja 
se grb na novcih bana Stjepana, i to nepodpun i nerazvijen. Glavna 
dest grba, na ime stit, je izostavljena, te aamo izra^en Sljem i to 



Digitized by VjOOQ IC 



160 



F&. ba5ki, 



£»ioi..:,T- 




pi()a()n(ut(Hi 




kabli^aat, kano sto i drugdje obi^n u XIII. i XIV. vieku, sa zjalom 
na prednjoj strani. Za sakit slazi sljemu detverokutna das^ica 
Stitnica (Schirmbrett) biserjem u sredini izkicena. Ina^e su stitnice 

obi^QO koluti ili uglaste (na- 
vadno Sesto - uglaste) izrezane 
daS^ice, na kojih dolazi ili slika 
stita ili cieli §tit Nad dasdicom 
vidi 86 6elenka u obliku ruze. 
U prilezecem snimku prikazuje 
se grb bana Stjepana, kano 
Sto 86 vidi na ilovcih, samo 
znatno veci, da mu se pojedine 
desti ja6e iztaknu. 

Na grbovih nasljednika bana 
Stjepana po6am od Tvrdka opa- 
zaju se ve6 njihove Cesti i sa- 
vrsenije i podpunije, prema na- 
prednijem razvoju njihoYU na 
zapadu i u susjednih Bosni 
zemljah. Stit je jasno izrazen, 
malen, u obliku skoro ravnostranoga trokuta, na stranicah njesto 
izvinuty ili tako zvani trokntni Stit. Obi^no je nagnut na desno^ 
samo na kamenu u Jajeu na lievo , nu i u raynu polozaju, 
premda riedko. U stitu vec je heraldiSka slika, ili nastala dio- 
bom Stita popriednom crtom, ili k tomu uz popriednicu krinovi 
cvietci, ili bez popriecne kose crte u polju Stita kruna. Prva vrst 
slika, koja postaje diobom Stita putem crta, bijaSe najjednostavnija 
i najstarija. Svaka ^est tako porazdieljena polja bijase obidno 
drugom bojom razlikovana. Stit bijase presjefien ili jednom crtom ili 
dvjema, trima itd. crtama^ i to u raznom smjeru. Tim su nastale 
ertaste slike. Bosanski Stit, u koliko je dieljen crtom, bijase samo 
J€idnom, i to popriedno kosom cd gornjega desnoga kraja prama 
lievoj ili otraznoj strani Stita, presjeden. Ljiljan, krin, koji dolazi 
njekoliko puta u stitu bosanskoga grba, i to obidno po tri^na 
svakoj strani duz crte, veoma je star ures, te u iztoku dolazi ve6 
u XL stoljeou kano ukras odiela; a odavle je po svoj prilici 
usao pod imenom fleur de lis u francesku (odavle ime „Francica"), 
onda u njemadku heraldiku. Sastoji se iz tri lista, od kojih je srednji 
gore i dolje oStro zartan; oba lista po strani gore su savijena 
i vise, dolje u vis savijena; sva tri pako vezom skop5a.na. Ugarski 



Digitized by VjOOQIC 



8TABI ORB BOSANSKI. 161 

Icraljevi an^uvinslce porodice (134S — 95.) imali su takodjer u grtu 
liljan.^ Nije li odavle IHjan preSao i u grb bosanskoga bana ob- 
zirom na vrhovnu vlast ugarskoga kralja, koju je tada priznavao? 
^u iza krunitbe Tvrdka za kralja Bosne, fim ^e ona vrhovna 
vlast pravno prestala, prevladjuje u Stitu bosanskoga grba kruna 
a liljan zauzima podredjeno mjestO; naime kano ukrasa iti kano 
zavrletak krune, Ito se vidi i na francesko] i florentinskoj 
(toskanskoj) kruni. OeSka kruna imade na obrn^a 6etiri velika 
Ijiljana. 

Ni bosanski grb nije u svojem razvitku ostao kod sama fitita. 
Opaza se ipak ova razlikost, da Stit ili samo ertom popriedno raz- 
dieljen ili liljaDi nkraSen dolazi osamljen ; izuzima se grb na pe6atu 
Stjepana Tvrdka Tyrdkovica od 1405. i 1421. godine Tuj je 
takav stit u savezu s drugimi dielovl. I u bosanskom na ime grbu 
dolazi kalnje redovito nad stitom Sljem s nakitom, a to uviek uz 
Stit s krunotn. I drugdje je itit u starife doba (XIL vieku) jedini 
sa&ptavljao grb; nu rano mu se pridru&i Sljem n ostalimi lieraldiS- 
kitni ukrasi. Sljem postade take va^nom desti grba, da kadito dolazi, 
na pr. na peSatih, i bez Stlta; kao ito i na sponoienutom pjenezu 
bosanskoga bana Stjepana. Osobito su ga upotrebljavale u cnrojih 
grbovib obitelji vitezova i plemica, jer je vitez nosio Sljem za obranu 
glave, a na turnire ga donio, da doka£e svoju sposobnost za ju* 
naSki megdan. Od Setiri Trsti iieraldi6kih Sljemova dolaze na 
grbovib bosanskih vladalaca dvie, koje smo ve6 spomenuli, dolaze 
na ime: kablji^asti 1 bodljivi, do6im ne dolazi onaj na zaponac, 
koji se tek oko 1430. god. u obce javlja, a ni od svib najstariji 
lonCasti XIII. stolje6a. KabliCasti (Ktibelhelm); sastoje^i «e iz 6etiri 
skupa skovane plo6e i jedne s gora zaklju^ne^ dolazi samo na 
novcu bana Stjepana. Stariji oblik je malen, gore ravan, samo 
glavn pokrivajuci; kasniji oblik^ kano Sto na naSem Sljemu, velik 
je, do.ramena dopiruci, na vrSku presvodjen. Izmedju gornjega 
1 dolnjega diela sprieda vidi se luknja Cetverouglasta za gledanje. 
Na svih ostalih bosanskih grbovih Sljem je u gornjoj Cesti okruglast 
prilagodjen glavi, u dolnjoj pako desti priljubijen vratv, a izmedju 
obiju luknja^ riez, bez zaponca. Dolnja dest imade u sredini sprieda 
oStrac, a gore izti^e se tako, da u presjekn izlazi u rt. Dopirena 
prsi i brbat, gdje se priveSe. Ovakav lijem pristaje na trouglaste 

^ Na dukatih kralja Ljndevita I., koji je prvi podeo kevati zlatne 
aoTee « Uganrkoj, vide se na priedka sv. Ivan krgteteJf, a mi zadku 
ly^aiB. Lii^ bijaSe elika «a grbu fraDce&lfie vJaiala^to ksi6t. 

R. J. A. 01. 11 

Digitized by VjOOQ IC 



162 FB» baCki, 

Stitove. Iza XIII. vieka dolazi iljem a nakitom,- koji u &vo)ik 
pajotmenijih oblicih prikazuje ili rogovO; ili kreljute, ili daSdice, 
ili SeSire ili perai zastave, ili Ijudske i ^ivotinjske slike. Na Sljemu 
na novcu bana Stjepana dolazi, kako smo vidjeli, da§dica s per- 
janicom. Na svih ostalih grbovih daSdicu zamjenjuje kruDa a per- 
janicom. Ovdje posreduje kruna izmedju Sljema i oakita (Helms- 
achmuck, Helmkleinod, franc, cimier, lat apex, cimeria), ^elenkc; 
^te- nije u Btrogom Rmislu zaak kraljevake vlasti, jer takovim bila 
bi kruna postavljena na $tit mjesto Sljema ili u ili oko Stita. Per- 
janica je dakle cimier Sljema na bosanikom grbu, i to pera sabrana 
u kitu, kukmu, koja izlazi u vis iz krune. S kablidastim gljemom 
doSli su u XIV. stoljedu.u navadu i plaStici, t. |. Siroka na Mjemu 
razastrta krpa, koja kano mali plafit visi po njem, ili raznoliko 
izrezuckana u kovrdaste ostrizke. Ovaj drugi oblik pla§ti6a vise- 
cega. izpod krune po Sljemu vidi se na bosanskom grbu. Izpod 
krune sa dljema vise ostri^ci; gdjeSto na kraju s resami. Ovi ostrizci 
prikazuju se od polovine XV. vieka kano listasto Jzrezane vrpce, 
pak prelaze u zubaste kovrdice, koje desto zaokruzuju u raznolikih 
zavojib s leprSecimi roglji savkolik §tit. NjeSto takova opai^a se 
na grbu Stjepana TomaSa. 

Iz ovoga kratkoga opisa biva dosta jasno, da je grb vladala^ki a 
Bosni tedajem stotine i viie godina^ na ime od polovine XIV. do druge 
polovine XV. vieka preSao kano i drugdje razli6ite miene u svojem 
razvoju. Da se to zorno dim podpunije prika^e, prilazemo ovdje 
yjerne nu znatno povedane snimke, grba sa pjeneza i pedata Stjepana 
Tvrdka, Stjepana Tvrdfca Tvrdkovida, Stjepana Ostojica i Stjepana 
-^omaSa, pak s kamena na kraljevskom dvoru u Jajcu i nadgrobne 
plo6e kraljice Katarine u Rimu i to tako, dase najprije navodi grb 
aastojedi se iz samoga Stita koso popriedno razdieljenoga (bandelier), 
onda grb sastojeci se iz takova itita, nu popunjen sljemom i na- 
kitom njegovim ; napokon grb iz Stita s krunom, pak poponjen 
sljemom i nakitom^. Najkasuiji razvitak grba prikazuje grb na 
njekojih vrstih novaca kralja Stjepana Toma§a. Cjelokupan pedat 
.kralja Stjepana Ostojica od god. 1419. ovamo doduSe ne spada^ 
nego samo grb na priedku i zadku, nu postavlja se ovdje ne same 
zanimivosti radi nego i za to, Sto su mu slidni i drugi viseci pe^ati 
bosauskih kraljeva, imenito Stjepana Osto[e od g. 1400. i Stjepana 
TomaSa od god. 1446. 

^ Glede provedbe snimaka ima se opaziti, da bi §tit u grbu Stjepana 
Tvrdka Tvrdkovida i vojvode Hrvoja imao na desno nagnut stoJAti. 



Digitized by VjOOQ IC 



STARI ORB b6SAN8KI. 



163 




Grb na pjenezih la. Stjepana TomaSa. 



Grb na pe^atu kr. Stjepana 
t. Tvrdkovida 1405, 1421. 



Grb na pe^atu kr. Stjepana T. 
Tvrdkovida (1446). . 



Grb na kraljevskom dvoru u Jajcu. 



Digitized by VjOOQ IC 



164 FB. ba5ki, 



Pe^at kralja Stjepana 

NeumjeBtao 6iiii nam se pitanje: da li je taj grb bio samo po- 
rodidni vladaladke kude Eotromanica ili ujedno drzave bosanske; 
i nije li ova imala poseban od vladala^ke porodice razli^it grb? 
Neumjestno je sa to, jer se podmicu onoj dobi potonji drzavo- 
pravni odao§aji; koji ne odgovaraju javnomu atanja BoAne XIV. 
i XV. stoljeca* Boi^anski vladaoci i kovali su novce i pe6atili javne 
izpra^e kano predstavnici dr^avne vrhovne vlasti, pak ovu je iz- 
razavao i onaj grb, koji je postavljea na novcu i pe^atu. A ne 
ima traga, da bi banoviaa ili kraljevina bosanska imala poseban 
znak za izraa svojega suvereniteta. Grb vladaoca Bosne bijaSe 
ujeino grbom z^mlje^ kojom je on vladao. 



Digitized by VjOOQ IC 



STABJ Q9B BQSAN8KI, 



165 



Ostojida godine 1419. 

I2 ovoga razla^anja muglo se razabrati, da je heraldic^kim su* 
vremenim spomenikom poAvema nepoznat grb, kqji se u poznijifa 
doma6ih rodoslovjih prikazuje ko grb Bosne, na ime dva unakrst 
postavljena kljuda sa ili bez okrunjenih glava na kraju gornjem, 
i gdjeSto u sredini izmedju oba kljuda ili iznad prosieka kruna, 
kano Sto u t. zv. Ohmudevicevu rodoslovju PoSto je pako taj 
izTor, kako vidismo, veoma mutan, te sa rodoslovja postala mnogo 
poslije propasti Bosne, pak su ili izmiSljena ili skovana: to 
jim se ne moze dati priednost pred suvremenimi autenti^ninii he- 
raldidkimi spomenicL S toga grbu bosanskom, koji dolazi u 
onih doma6ih spomenicih, a grbu na im^ prikazujucem §tit i u njem 



Digitized by VjOOQ IC 



166 FA. RAdKI, 



Grb Da pjenezih kr. Stjepana TomaSa. 

dva klju£a unakrst polozena, ne moze se u znanosti ozbilJQO 
govoriti. 

A je li opravdaniji grb prlkazujaci §tit i u njem madem obo- 
ruzanu ruku? 

Spomenuto je, da u grbovnicih i zbornicih ovaj se grb pripisuje 
ili Bami ili Primorju, a ne Bosni, te gdje se navode i grb Bosne 
i grb Bame, taj se u starijih prvim prikazuje §tit s krunom, 
drugim §tit s oboruzanom rukom. Ovaj drugi dolazi tek u XVI. 
vieku. Jedini stariji spomenik (ako je na njem bio taj grb vec u 
po6etku i ako polazi iz dobo; kako se misli), koji navodi taj grb, 
na ime slit i u njem ruka s madem, bio bi nadgrobna ploda kra- 
Ijice Eatarine; all i tuj je pravi grb bosanski na glavnom mjestu. 
U obranu t. zv. ramskoga grba ne mo^e se pa^e navesti ni starija 
tradicija ugarska. Nametnuti Bosni kralj Nikola ilodki ne priznaje 
toga grba, vec si prisvaja grb podjednjega kralja bosanskoga i nje- 
govih predSastnika^ na ime §tit s krunom. Kralj Matija Korvin, 
koji si je svojatao pravo na Bosnu i za nju se odmah poslije 
smaknu6a Stjepana TomaSevica borio, upotrebljuje na svojem pe- 
6atu uz grb Ugarske i grbove ostalih zemalja i grb Bosne ona- 
kav, kakav smo' naSli na novcih i pjen^^zih Eotromani6a t. j. §tit 



Digitized by VjOOQ IC 



STARI GRB BQ8ANSET, 



167 




Grbov} na nadgrobnoj plo6i kraljice Katarine. 

s krunom^ Takav se grb prikazuje i na pe^atih Matijina nasljed- 
hika yiadislava II.' Tek doba habsburgovsko odstupi od ove sta- 
rije i jedioo izpravne tradicije pod uplivom umjetno stvorene 
njemadke heraldike, kano §to je vec natuknuto. 

Taj dakle t. zv. ramski ili primorski grb, preaesen kaSnje na 
BosnU) ne moie pozvati u svoju obranu istinite suvremene heral- 
didke spomenike 

Ovi znada taj ramski i primorski gib samo na novcih velikoga 
vojvode bosanskoga Hrvpja. Taj ugledan u ono doba mu^ bio je 
ujedno „KN€3h /^onHtxb k^an^ Bosne t. j. bosanske krajine, ili pre- 
djela izmedju Une i Vrbasa, te i preko, ove rieke sve do Usore, 
koju je dast obnafiao vec njegov djed Hrvatin. Kano susjed 
Hrvatske uplivao je i na njezine dogodjaje, te je po kralju L^-di- 
slavu postavljen bio za njegova namjestnika u. Dalmaciji i Hrvat- 
skoj (1402—1403). Kano takav bio je Hrvoje od konca god. 1403. 



* Tako na grbu visecem o listini g. 1488., u subotu pred sv. Seba- 
stijanom izdanoj Gjuri Golenu iz Sutjeske, koja se duva u kDJi^nic^ 
na§e akademije. U sredini pe6ata je grb Ugarske, okolo njega jos 
Sest grbova, od kojih onaj na lievu prvi : Stit s kmnom. 

' y> pecat na listini, izdanoj na dan sv. Fabijana i Sebastijana 
1493. braci Andriji, Ga§i i Mihajlu od Lomiiice^ u akad. knji^nici. 
'Orb bosanski kano na Matijinoj. 



Digitized by VjOOQ IC 



168 PR. ra6ki, 

pak do Ijeta god. 1413. ujedno „xepi|€rh, /^HKh chii^tckh^''; a kano 
takav kovao je novce/'^ To se potvrdjuje tim, $to na tih novcih 
dolasi na priedku lik zaStitnika nadbiskupije i grada Spljeta 
8v. Dujma s nadpiBom S. DOIMVS SPALETI i 5to se Da zadku 
piSe ,moneia Charvoi ducis Spaleti". Nije dakle Hrvoje kovao 
noTaca kano veliki vojvoda bosanski ili kano «knez dolnjih kraj^, 
jer u Bosni nije imao togs^ prava nitko osim vladaoca, ni ^herceg 
8v. Save*, nego kano vojvoda spljetski. U isto je doba podela 
mleta6ka republika, tim je od spomenuioga kraija Ladislava za- 
dobila dalmatinsko primorje, kovati za Dalmaciju poseban novae 
t. rv. Tomese di Dalmazia, kojega je najstariji komad poznat od 

god« 1410, dakle Hnrojine 
dobe*. I Spljet je pod mle- 
tadkom vlasti prema konca 
stoljeca (1491.) dobio svoj 
BovaC; t. EY. bagattinO; kano 
§to Sibenik, Zadar, Trogir i 
Hvar. Prema tomo Hrrojev 
noyac niti ne spada medja 
ibosan:ske. Nu nas eanima grb 
na zadku. Taj grb nije na 
8vih novcib posvema jednak. 
Na svib izraien je trokutasti 
lievo nagniU itit. Taj stit je, 
izuzam dvie vrsti noFaca, 
dvjenia kosima prugama po- 
Grb Da £^euh vojvode Hrvoja. priedno podieljen u tri pol|a, 

a na njifa srednjem tri liljaoa, 
na svakom pako pokrajnooa po jedan liljan. Podpun grb osim 
Rlita imade nad njim i Sljem s izrezom za o^i, pak i cimier. Pla- 
stic leprSi na fljemu upravo kano na grbovih bosanskih kraljeva, 
na njihovih novcih i pe^atiJi. Nad Sljemom diie se ruka drieea kod 
Wdaka britak ravan Sirok mad; a spojena je sa Sljemom preko 
omota^. Ovaj snimak prikazuje taj podpun Hrvojev grb. 

1 V. Bulletiiio -di Arche<>k>gia e Storia dalm«ta. XII. 189. XIH, 
16. 31 — 32, 44—48. 68 — 64. Prvi ^ut se spominje kano aplj^tdci 
„duka« 4. novembra 1403, a posljednji put 3. j<una 1413, 

2 Opis Jugoslav, novaca str. 214—217. tak XVII, br. 19—27. 

' Padovan-Cecchetti : Sommario della Numografia veneziaiia. P> 77. 
Na priedku je grb obitelji Contarina, na zadku sv. Marko. Nadpis: 
Moneta Dalmatie. 

1 V. Opis tab. XVII, br. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 

Digitized by VjOOQ IC 



STARI GRB BOSANSKI. 169 

Heraldidka dakle slika u stitu Hrvojeva grba jesu liljani, krinovi, 
kano u grbovih bosanskih vladalaca jedne (starije) vrsti, s torn • 
ipak razlikom, da je Stit na Hrvojevu grbu podieljen kroz dvie, 
a u grbovih bosanskih vladalaca kroz jednu pragu ; za tiem da ovi 
imadu krinove duz one jedne pruge, do^im u Hrvojevu Stitu jeau 
krinovi u tri reda s jedne i s druge strane pruga, na njekih novcib 
krioovi 9U posuti i izvan grba. Nepodpun Hrvojev grb^ sastofi ee 
iz samoga stita, bez Sljema i nakita. Tada krinove zamjenjuje 
kano heraldicka slika lav ravno stojeci a pred njim spomenuti 
Sljem s rukom oboruzanom ma6em na vrSku. Nu na ni jednom 
Hrvojevom grbu ne vidi se sam Stit jedino s rukom drzecom ma5 ; 
vec u torn slu^aju t. j, kada se druga dest grba (Sljem i vielenka) 
prenosi u Stit, uviek je heraldicka figura lav, a s njim i ruka 
s madfem (geharnischter Arm). 

Odavle bi sliedilo, da grb t. zv. Rame i Primorja i grb Hrvoja, 
gdje i nije podpun nisu heraldifiki istovietni, ako i jesu si do- 
njekle srodni. Nu takove srodnosti znade nam navesti heraldika 
mnogo primjera i kod grbova razliCitih porodica^ dru^tava i 
zemalja. 

§to je dakle zaklju6ak ovoga potankoga iztraJivanja? 
ZakljuCak je sliedeci: a) Dva unakrst polozena brvna (klju^a) u Stitu 
s glavama na gomjih okrajcih, sa ili bez krune n prosieku ili nad 
njim, kakav nam grb bosanski prikazuju domaci zborniei, nije grb 
vladalaca bosanskih ; a tako nije njihovim grbom niti Stit s- rukom 
driSecom maC, kakav je za bosanski grb prihvatila tradicija ugarska 
poslije XVI. veka. Ni jedan ni drugi grb ne nalaai podpore u 
istinitih snvremenih heraldi5kih spomenicih bosanskih Na dalje 
b) Jedini i pravi grb vladalaca bosanskih, koji sliedi iz tih spa- 
menika, jest Stit ili prugom koso presie^en s dva reda krinoVA 
duz pruge, ili s krunom krinovom na sred polja; a podptin jofi 
sa Sljemom i nakitom/ koje spaja krinova krona. Ovaj dfugi je 
brojuiji na heraldidkih spomenicih i predstavlja. daln^u mienu u 
razvoju vladala^koga grba Kotromaniceve porodce. S toga imab 
bi se^ obzirom na histori6ki kontinuitet, na taj grb nadovezatf, 
kada se radi o uzpostavi grba, kojega je poviesi, kano i same 
semlje; prekiuuta kroa detiri stotiiie godina. 

' Ondje br. 19—20. 



». J. A. CI. 11 a 

Digitized by VjOOQ IC 



Adverbi na ski, ske^ ke, ce, ice a Kajkavaca. 

Predao u 9jednici filologiiko-historiSkoga razreda jugoslavenske akademije 
znanosti i umjetnoati dne 29. liatopada 1889. 

PRAVI dLAN M. Va^ATEG, 

Sadrzina: 1. Uvod. 2. -ice nije sing, instr. oslabom od -ica 
stegnuto od -iceja, jer nema recimo part, praes. act. oblika bera 
od koga bi oslabom iiastalo bery ili ber§. 3. dobr^ xaXco<; bene je, 
kako to jezik shvata^ svakako loc. sing., i to ya}a da od zenskijeh 
osnova na a, tako i adverbi na Bsky hrv. ski, ali ne preko -am. 
4. sing. gen. ryby du§§ nije plur. ace, jer hrv. gen. duSe, a pi. 
ace. du§^. 5. ipoteza: sing. gen. -y i -§ je od dva u jedno spojena 
sufiksa jam i s. 6. -y -e od jEms ams moglo je sa^uvati §to lokal- 
noga znadena uz svoju novu slu^bu genetiva. 7. -ski -ske obje^a 
se na part praes. act. 8. neka razlika u znacenu izmeda -ski i 
-ske. 9. norski po norski, norsko po norsko. 10. -ke -ce -ice srodno 
sa -ski postalo sufiksima nafina. 11. -ske -ce -ice mlada jezi^oa 
tvorba nastala prema -ski kad gen. ribe za ryby. 12. primjeri 
adveraba na ce ice. 13. na kakovu se osnovu dodaje ce ice. 14. 
zavrSetak sing, instr. im om postao nastavkom nadina, na koji 
moze stupiti joS i ce ice: imce imice omce omice; na pred istr. 
na om 15. na, rede po, pred -om kod adjektiva. 

1. Adverbe na ke ce ice smatra MfkloSic za genetive sing, zen- 
skijeh osnova na a Gleda li se na oblik, to 6e imati Miklo§ic 
pravo. Dr. Maretic, koji je u Radu XCVI XXV posakupio sve 
adverbe ove vrste koliko ih ima u Vukovu rjefiniku, ne moze pri- 
stati uz Miklogica, jer nigdje ne vidi u slavenskijem jezicima gdje 
bi genetiv slu^io za izricane na^ina, pa razla^e kako misli on o 
postanu ove jezidne osobine hrvatskosrpskoga i slovenskoga jezika, 
i poziva da jo§ tko progovori o tome. Evo mu odziva jedno da 
se vidi §to toga ima kajkavStina, drugo da ka^em kako sam si ja 
ovu stvar tumafio. 



Digitized by 



Google 



AovBBBi NA sJci, sks, he, ce, ice u kajkavaga. 171 

2. Po Miklo§i6u lautlehre 44, 300 i drugdje a na kraju rijedi 
moze slabiti na y i ^ n. pr. u part, praes. act bery i ber§ od 
bera. Prema tomu sam neko vrijeme mislio da je -ice. sing, instn 
od stsl. -iceja icea -ica, kako je sing, instr. ryba duSa stegnut 
oblik od rjboja duSeja, i to osobito s. toga ito u ostalijem indo- 
evropskijem jezicima kao u lat gr6. litav. itd. instrumental dolazi 
za izricane na^ina. Stara slovenStina ima adverbe od brojni^kijeh 
supstantiva s nastavkom ica u instr. iceja; n. pr. Setvericeja ev. 
mar. Ink. 19 8 aSte esm'B kogo ^imi* .obid^li*, vBzvraSta detvori- 
ceja. Tako u istom kodeksu jo§ vBtoriceja mat. 26 42 mark. 14 
30 72 ion. 3 4; 9 24, treticej^ mat. 26 44, sedmiceja mat. 18 22, 
sittokraticej^ luk. 8 18, siitoriceja mat. 19 29, mrbno^iceja mat 
17 5 mark. 9 22. Sli^no je u kajkavdtini duplicum: Job podize se 
iz gnoja ter se nade|a duplicum vsega imetka kaj ga je prvo ladal. 
^imuni^ prod. 165. Nuzgredice napominem da u istom mar. ko- 
deksu uz -iceja dolazi i oblik -ici n. p. ion. 21 17 glagola emu 
tretiici: Simone Ijudin, IjubiSi li me? Oskn»b6 Petri* 6ko re6e emu 
tretiici: Ijubisi li m^? mark. 14 41 i pride tretiici i glagola \mrh, 
Tako ima i Antun Dalmatin u hrvatskom prijevodu svetoga pisma 
rije^ ^etverici luk. 19 8 ako sam 6to koga vhinil, vracam detverici. 
Ovo mjesto navodi Dani£i6 u akademijskom rjedniku i dodaje medu 
zaporcima: (6etveric§). Ali sve da -a slabi na -y i -§, oblik -ici 
ne moze biti oslabom od -ica. — Zavrgetak part, praes. act. sing. 
nom. masc. tematskijeh glagola je -ont-s, ali -onts ne daje -a, to 
daje samo -y kako kaze plur. ace. vlrbky od vliikons, a -onts i 
-ons je isto ; bery je dakle od *bheront8. Samo za mo^no drzi 
Brugmann da je sing. nom. masc. part, praes. act. graden bez s 
te se je o pred n produzilo: -5n(t) kao u grStini (pepwv od 9epovT, 
pa je onda -9n postalo -y kao u kamy od kamon grd. a)C[X(i)v. On 
grundz. I 87 veli: „part. bery 'ferens' kann ebenso gut dem 
griech. 9ep(i>v gleichgesetzt werden, als dem aus *bheront-s entstan- 
denem ai. bhdran^; ali na strani 399 ka^e: „wahrscheinlich gingen 
vezy 'vehens* spfij^ 'eilend' aus indg. -ont-a bervor". Ali kad svi 
indoevropski jezici sing. nom. masc. part, prave sa s do jedine 
grdtine, koja samo u osnovama s tematskim vokalom nema s : 
^dcXXcov ^aX(t»v, veoma je vjerojatno da ni slovenstina nije otstupila 
od ostalijeh jezika Ina^e ne znam ima li stsl. ikoju rije6 koja bi 
se do^imala na indev. -Sn osim sufiksa -mon, pa mi se dakle sve 
vidi da u slovenStini niti kamy ne 6e biti prema kamon axjiLcov, 
nego da je od kamons, to je: nastavak je -mon primio u nomina- 



Digitized by VjOOQ IC 



1?2 M. VA^VBCS 

tivn 8 od ostalijeh ]iiaSki>eh nomina te od -mans ploste mtlns m^ 

mti :::? my, pa )e kamj, to je kamons gen. kamene nalik na 8k)vo(s) 

gon. slovese. Niti lit. akmA nije prema &c[iucav nego prema akmo 

stind. Mm9. Tako mi se vidl da je i kor^ mogace samo od koren-s, 

ako je nastarak •en, ne -6d. Grr6komu -cov m<^ao je ndsiod ipak 

odgorarati »tsl. -an na nos govoren (srarni -ci)v- = -an- : oopxv-ui>- 

v-ec = 8el-}an-e). Takav -an moglo bi biti glagolako slovo ,«, koje 

dolazi Q 2ografskom i marijinskom jevandeliju n sing. nom. masa 

(nentr.) part, praes. act. n. pr. u nea^€ «3 nesan od ne8i5n gr^. 

<pip€t)y (sravni starorarici moga^ st. ^eski moba, st po^ki kladp"). To 

je dakako malo vjerojatno osobito kad se pomiali da niti zogr. 

niti mar. er. nife prosto bugarisama, da je dakle va|ada jedan i drogr 

kodeker prijepis na&nen u Bugarskof ^ gdje je sa iracijonalni vokal 

stvoren yalada i poseban znak, onaj rep prod «^ te ,€ glasi po 

Jagictt (sogr. XXIV mar. 417) kao kratko mnklo a, po Leskieim 

(bndb. § 70) nalik na i». Nu kad je q zogr. i mar. kodeksn za 

onaj iraeijonalm vokal, koji je iiaatao, kad je nassUma nestato 

vla»titoga glasa, stvoren poeeban zsak^ mklio bi davjek,. da ce ta^ 

znak n mm» dolanitt ne eamo samcato q participn praea.^ nogo, 

ako ne n srima, to barem a nekojim dragim rije^ma a kojim 

Bogari gorore b«d makk> k bod '^ Za Sto neina m pr. u mar. 

nikada ptsano recimo r^eka kad raka doiazi do 86 puts? Poki 

slu^aj to ne^ biti, a zaito strarati neMo ssa nedlo a ne npolrebli- 

vati }$ 2MI ono 6ema je stvoreDO? Uz -j dolmi u porticips kailo 

-a Q glagohktjera sporaenieiiiia mar. pslt sis. euckci. : sai, grjf dai^ 

iiy^iJ strdgai. Vjerojatno je da je i to bugau^xam, i Jagic i Leskiea 

ima^ pravo da i^a^a ^itati bad sM gr j^diki . . bud s^ grj^d^i . . 

Wiedeinann mmje da je a is o»talijeh; padeaa dodlo u neminatiy. 

AH moglo bi se pomistiti i tOy da su si ono ,€^ i a biti glasom ner 

kako sK5ni; pa se 9 pisalo s nedostatka posebooga pismena za 

nosno -an^ za koje su si zogr. i mar. stvoryi dodii^e poseibiii znak^ 

ab 86 a mar. izxnakk i;>d stare navade a za ,€ do dT% puta: a» 

ion. 6 46 i ziv^i 6 57. — Uz bety (eventoahio ber^€ zs beraa i 

bera) ima i obKk ber^^ koji se diia in glagolskijem spcmeDicMva: 

gr^^i, s^ ck>» I, ziv§i ew^. Ali taj oWik u pravoj staro} slovoi- 

Stini d^zi 11 tako- neanatnom bro^n da iSdezaya prama oUiku berj^ 

pa je dovjeku wmbi^o vjerovati da je ber§ staiije od bery i da ga 

je Bap<Ao» avo po&y« istismtlo iz jeiika, Opet isia Leskien (Archir 

IV \49i baodb. §70) prairo da je ber?^ nadiieno aaalog^m onijek 

veraba koji imajw iavomo e » i»niina;tiTUy $ta je tim vjerojatnqe^ 



Digitized by VjOOQ IC 



ADVBRBI NA sH, skS, ke, CB, tCe U KAJKAVAOA. ltd 

]t(t n dstalijem pitde^iitia dokzi sataaa a nikada ^r 9aitto berait», 
berftSttt . . ; nikada ber^ta ber^Stu \ . Branedi svojn tvrd^ti da y 
od a po«ti^e 09labom veli Miklolic I 155: „der regel daSK 7 fftr 
^an* nttr dann eintrete, wenn hmter diesem ^an' ursprttrtglicb rtoch 
ein consonant s stand^ Sclimidi 1^ 177^ stebt das neutrum i>Iety 
entgegen". AH tu se o^vidno uzima oblik mnSkoga roda i za 
neutrutti po analogiji participa na -§« -j§i, gdje jc isti oWik asa oba 
roda: bij§ ttJTuTwv i tutttov, jcr bijont bi kao netttrum vajada dald 
bije kao poljom daje polje^ a bij^ se je mogto tim lakSe apotrebiti 
i za nentruni; sto je zamletak 9 je po giafim veomd naltk na e je 
u rijeSma aredi^ega roda: pHife M. Va|a pamtiti da ima i u part. 
praet. act jedan oblik za masfe. i neutr. : iiei»i> bvalb. Nema dakle 
oblika bera od koga bi oslabom po^talo berj ill ber^r. 8d,ai Mi- 
klo^iA veli wortbild. 95: „ob part. praee.^ct. anf a im aal. wirklieb 
bes^ehea; vsi nicbt mit sicherheit fe9tzu9telten; da sie in tna^s^ge- 
benden quellen fehlen^. 

3. Lokftl »1q^ za izrieane na&na: »t8l. dobrd %<xk&^ be^ne kajk. 
na krttece PergoSifi =« na kratTbcfi, na Bam^ Kraja^rid, tigrri. na 
krady na rejei =s rfldTbc^, na mail ltd. Jezik taj oblik shvaca bdas 
nijedne sumne za sing. loc. Oblik dobr6 moze biti prema liominatmi 
dobn^, dobro i debra, MikloiS^tf rfnt. 162 14 je pi^ma dobro, fa 
sam dr^ao i nzimaio da je prema dobra isato jer je zavriefak kn 
kala ^ riie prema zenskomti rodo: ^rak^ iiiM§*^, reli Miklo8i<^, 
^befremden wegen des 6 im auslanie^ wofiir man i erwarfet*. 
'Warnm der loa ring. Tlftcfe (rrgK griecb, ofctoc) -^ nicht -i hatte, 
ist miermitteU'f pritTrduje MikloKco BmgmMm I 82 mm. & Kako 
nn j0 dobr^* bilo loc. fem^ tako mi advevbi na ^bskf hrv. -ski m- 
jeen biti pter^ iiNrtr., nega sing. loc. fern, od neminativa -sska brv. 
-ska. Mikledid wortbildg. 4 pise: „icli halte den gm, a«f 9 und j 
Air einen aKen dnrck Sm gebildefeen sing. lee. ai. gats:'j-am>^ daber 
doia anft doism duSaaiii^ ryba aus rjbam rjbaam*', Ali od -Sm na 
kra^tt ri}cdi bira satao % me j* miti §r sing* ace fern, samo' ryba 
duda od rjbft-'m dnli]9,-m; sing, indtr. fem. same ryboja du^qia iK 
stegooto ryba dmja od ryba-jam dub/a-jSni'; 1. rin^. prdes. same 
bera od bhera-m^ a genetrm na -a nema traga- n starim ^toven^ 
skijem spomenicima^ premda idna ogroman brof genetira na -y i '$. 
U sinafdrom pM.ltim po Geitlerovu prijepisu i izdiail^u ima ded^Eiie 
u psahnu 4ft 14 prividan genetir na-a: pozT>n bogu %\nAfn hvala 
^OdDv T<v ^43 %\K5iTi (sci^ictis>% i 106 2? podxratifc emu zrWva 
brala diKidrrftKBtv auTft ^(jwcv xtvicrgwi;. Ptoaltir Mfhanovfdev 



Digitized by VjOOQ IC 



174 M. va^aVbo; 

bugarske recenzije vajada iz XIII vijeka ima na oba ta mjesta 
dativ hval§, simonovski psaltir ruske recenzije pisan ne. poslije 
1280. godinC; ima na prvom mjestu hvale, a na drugom gen. hvaly, 
hrvatski glagolski bfevijari kao pazmanski, Kukujevicev, oba nov- 
)anska imaju gen. hvali, psaltiri ^irilski srpske i ruske recenzije 
imaju hvalbi, hvalenija ili hvale. Ali se u sinajski psaltir toga iz- 
dana na ova dva mjesta nije smjeti pouzdati, jer mjesto hvala vala 
svakako fitati adjektiv hvaltna, jer tako i zbija dolazi u psl 
115 18: teb^ pozbrja zn>tva hval&na (jol -d-udw -^-udtav aivsGsco;. 
Sravni i psl. 49 18 zriitva hvalbnaa proslavit'B m§ -^uoria aivscrso)? 
So^adet (jie. Tako i u psl. 4 6: poz-tr^te zrBtva pravbda ^ucaTS 
ductav SiJcatoduvTii; nije rije6 pravbda genetiv nominativu pravbda, 
nego je akuzativ adjektivu pravbdbn'b: pravbdbna^ kako je i 
psl. 50 21: togda blagow)lisi zr^btva prs^vbda tots euSoxwei; 
-fl-udtev Siaxoffuvvi? opako bud napisano (mozda skraceno) bud. 
prepisano pravbda za pravbdbna. Bez sumne je pisarska grijeska 
i psl. 7 i: izbavi i gospodb izdrak'bi v'bs^h'b vragx emu, izdraka 
i SavTblovM xal ex yzipoq SaoiiX. Vidi i Mikl. I 86 2 a). Nema 
dakle sing. gen. ryba duSa od 6ega bi oslabom postalo ryby 
duS§. 

4. J. Schmidt u Kuhn. Zeitsch: XXVI 337 veli da se moze 
pomisliti da su padezi sing. gen. plur. nom. i ace. neko^ u jezi6no 
pradoba jednako glasili rankas kao u litavStini rankos ; plur. ace. 
rankas (osnove na -E da nijesu imale nikada n u torn pade^u) 
ostavio je svoj nastavak pa se ugledao u masc. : vHky od vl^bkons, 
i od nega primio n : rankons, pa su za tim ovaj oblik prihvatili i 
plur. nom. i sing, gen., kad su i prije bili jednaki. Sto se kaze 
za raky vala dakako i za du8§. Bio bi dakle sing. gen. ryby 
dus§ upravo plur, ace, Sto je vec prije Schleicher forml. 236 
naslucivao, aU kasnije u comp, zabacio. Premda s Aeke strane 
(glede n u pi. ace.) godi to Schmidtovo tuma^ene, ipak nije tako 
silno te bi se morale reci : ovako je i drukfije biti nikako ne moze. 
Da gen. ryby duS§ moze biti pi. ace. ryby dus§, tomu se oblik 
stare ne vi§e zive slovenStine ne upire, ali se tim jade protivi 
hrvatskosrpski jezik. U nem je zavrletak sing. gen. -e dug: duSe 
(dtig§), a u pi. ace, je -e kratko: dliSe. Vokal u slogu na kraju 
rije& rado postaje dug stegom iliti kontrakcijom dvaju vokala u 
jedno. Tako je recimo u gleda ^spectat' krajne a dugo: gleda 
(gleda) jer je stegnuto od gleda -je(t); tako je a u imperfektovu 
nastavku jah ah dugo : -jah jah ah §,h, jer je ovaj nastavak upravo 



Digitized by VjOOQ IC 



ADVBRBi NA sM, ske, ke, ce, ice u kajkavaoa. 175 

imperfekat korijenu es: indev. ©som mjesto esm, jer je e od aug- 
menta e i od e u es sliveno ili stegnuto, stind. ^sam od aasam 
po Abharam; od esom biva stsl. ^hi. jaht hrv. jah ah: berijah 
stsl. ber^ShTb od neke osnove na 6 : bher6 : bherSeehom bher66hom, 
a hrv. plfetah od osnove bez onoga 6 plet ; tako je o dugo u dbbrS 
TO ypyi<yT(5v jer od dobro-je; tako je u sing, instr. fem. zavrSetak 
-om dug: -5m: ribom (ribdm) jer za ribov ribou riboju stsl. ry- 
boja itd. U opce biva zadni slog dug ako je nastao izvorno od 
dva sloga kojijeh se prvi zavrSuje suglasnim a nije pred nim polu- 
glasno bilo, osobito ako u drugora slogu ima ili je imalo koje su- 
glasno n. pr. hvdle hv^le laudant' jer od hvalent-rb, ali n^soSe jer 
od nesoSent; pl^tu plfetu ^plectunt' jer od pletont-T., ali pl^tijSLhu 
pl^tijahu jer od pletijahont, plamen plam§n jer od plamen-b(s), ali 
plSme jer od piemen ; jiitros letos zlmus jer od jutrom-sb |etom-8b 
zimSm-sb, ali dknas nbias ve^^ras jes^nas jer od dbnbm-sb noStbm-sb 
ve^erbm-s jesenbm-sb itd. Tako je i -e u pi. ace. kratko, jer nije 
nastalo nikakvom stegom: dtise^ jer od duhjSns duhjons duSens. 
Prema tomu bice va}ada i -e (-§) u sing. gen. nastalo stegom od 
dva vokala, od dva sloga. U ostalom sudi Brugmann o Schmid- 
tovu uzimanu, da je u indoevropskom prajeziku iz skupine: dugi 
vokal-f-nazal-f-s is^ezlo n I 190 ovako: „als eine zu beachtende 
moglichkeit scheint mir diese hypothese der erwahnung wert. Doch 
fehlt ihr zu zeit noch festere begrtindung". Brugmann dakle joS 
drzi da je u plur. ace. ^enskijeh osnova na S zavrgetak -ans, ali 
da se je u slovendtini skratilo S.us na ans odkle ons itd., jer str. 
466 kaze: Ktirzung vor i und nas.-f-gerauschlaut . . . entsprechend 
kann auch ksl. raky, welches zunachst aus ronkons herzuleiten 
ist, weiter auf alteres ronkans zuriickgeftlhrt werden". Prema tomu 
je i to, da su u slovenStini jednako glasili sing, gen., plur. nom. 
i ace. samo mogucnost koja doduSe vrijedi da se spomene, ali do- 
vojno dokazana nije, pa^e ista mogucnost is^ezava pred hrv. dugim 
e u gen , ako se i prizna da je pi. ace. fera. graden analogijom 
po masc. Vidi i II 401 anm. 1 i 459 anm. 3. Sto je u adverbima 
na ke ce ice e dugo, to- je odvratilo i Maretica od pomiSjana na 
plur. ace. — Kad je dakle sve jog ipoteza, udinio sam i ja ipotezu, 
i prem da joj imam s^m prigovarati, kazem ju ipak. Discimus 
errandoj saepe et peccasse iuvabit. 



Digitized by VjOOQ IC 



J 76 M. VAi(,A79Q9 

6. Ako^ ie — a jn Qzimiutt da je — 4ung. geo. muSkijeh i sradmi^h 
oiuova oa o ("^^ o), recioao odru^ivSi ae o4 litavitiae, pofiagauo oe 
snam z^tito za tudim Dastavkooi, ali oastavkoiD istoga broJAi w- 
myg' #bl. «tiod. -ad, misUo ftam da ^ je ya]ada I sing, fern, s istoga 
usroka i povoda odrekao yla^titoga si na«ta¥ka kao ji geo. masc. 
i poflagouo aa tudim sufiksom takoder iatoga broja, ali na iatoga 
padeza kao maac, da sa raalikuje i oblikom od maac. kao ae i 
drugdje razlikaju oblici po Fodu. To mi ae vidjelo oaravnije nego 
da ae je ugladao u padd? drugoga broja, u ptur. ace. s toga Sto 
ja sludajoo fnogao 9 ixxm jednako glasiti, dok se nije sam preavukao 
u;Bajmivii n od maac, i tu odjecu ogrnuo i aing, genetivu i plur. 
nominativu, da budu opet sva ttojica fadnakoli^pi. Zato aam driiao 
da je Mikloii6 ipak mogao prayo iroati kad je lautlehre 301 piaao 
da mu se vidi da je staroindski lokal ienskijeh osnoya na a pri- 
kladaa da bade teme^em isa tumadeAe genetiya. Na torn aam te- 
ine)u da}e gradio umujnci: kad je imao stid. naatayak -ad preueeti 
aluibu geoetiva, genetiyni ae nastayak yalada nije na proato ssa- 
bacio, pego ae dodao novomu pastayku kao a: -ada: raba od rab 
-ad-s. Tako aam dr2ao da je nastavak lokalu jam primio takoc^jer 
s: -jam -a, dim se razlikuje od nastayka -jam u sing, inatr. fern.: 
ryby od ryb5-j5m-s rybaams rybsms skraceno rybama odakle ry- 
bans rybons rybDns rybun rybu, a du$§ od duhjs-jSma, dubjaama 
duhjgma duhjana dubjona dubjena dujien. Ne atoji baS dyrsto Mi- 
kloSicey prigoyor I 45: „der annahme einer reibe jans jona jana 
jeo JQ widerstreitet bijaSti, wofiir man bij^&ti erwarten wurde nach 
gorQsti byal^Sti**. on4*^°^<^^* oaobito u nezadnem alogu biya a 
ayuda, i iza j, aato 3. pi bijatB la^t^, pa dakle mora biti i bi- 
jaiti, a u gor^Sti byal§gti nema nikakya on. Ali bij^ lad§ atnj^, 
jer jonta jenta u sadiiem slogu rijedi. -~ Da se aja preko aa 
mode siegnuti na a, to kaze reeimo glagolabi> Joquebar^ od gla* 

^ Brugmann sumna da je sing. gen. yHka stind. ablatiy yrkad. 
I 524 veli : „minder sicher ist es dasz der gen. sg. lit. yiiko aksl. 
yltika ^des wolfes' dem abl. ai. yrkad lat. lupo(d) entspreche*. 109 
u opaaci: „ai. m4 d ty^-d asmi-d lasaen reimuten dasz im abl. sg. 
-Ed und -d in abniicber weiae neben einander lagen wie im gen. 
sing, -es -oa und -s; lit. vilko und slay, yliika, deren auagang 
wegen des lit. Q auf eine grundform mit a zurlickzufuhren ist, 
konnen zu lat. -9d und griech -o) nur in indirecter beziebung 
stehen: sie sind ein problem wie idg. jugE. — II 103 g^nzlicber 
scbwund des suffikses ist anzunehmen, falls der urbalt. slay. gen. 
(abl.) Milq&d ein saf]Qx ad entbalt. 



Digitized by VjOOQ IC 



ADVBRBi NA sJci, skc, ke, ce, ice u kajkavaoa. 177 

gola -jah'B glagoIaah'B; mo^da i latelB u psl. sin. 9 29 pr§s§ditB 
v-B latelih-B i-^yf.i&riTXi evsSpcjc, od lajatelb laatelb, psl. pogod. vb 
iaateleh'B ; v'Bzdah'B u psl. sin. 68 5 ihibze ne VLshyStaahi? togda 
vi>zdahi> (tako vala ditati u Geitlera opako prepisano vibzYSihrb) 
prema a 7)p7ua2^ov T6rz aTusTivviiov exolvebam, od v'Bzdajah'B vbz- 
daah'B^ u psl. mih.* yBzdaah, u hrv. glag. brevijarima vbzdafihb ; 
yBstaliT* sin. 118 62: polunoiti vT>stahi'B ispovSdati 8|§ teb6 
jxsdovuxTiov l^syetpojXTiv (surgebam) toO ilcpjxo'ko^zXG&ai doi; a mih.* i 
simon. pslt. VBstahTb, a hrv. glag. V8ta§hi>; istala u simoh. pslt. 
118 139: istala m§ jestb i^alostb tvoja ^z^iTn^i [f^ ^yIX6; (jou. od 
istajala, mih.^ ist^ala; istavb u hrv. glag. kuk. pslm. 57 9 od 
istajavb Tarn;; nap a a tuoti^wv u psl. mih.^ 103 13 od napajaJQ 
napaaj§, s i n. napadj§ ; tako mo^e biti i danije datelb vaja od da- 
janije dajatelb vajaja, gravni ^eski k4ti Mti od kajati lajati. . Na 
ova slivana ne stoje ba§ ^vrsto, nekoja 6e biti nastala pisarskom 
grijeSkom, a nekoja su problematidna. Ako li je stega a od aja u 
naSem slucaju malo vjerojatna, moze se prema sing, instr. ryba 
duSa stegnuto od ryboja duSeja to je ryba-jam duhja-jam pomisliti 
i sing. loc. rybas duS§s od rybojons dusejons, to jest ryba-jSm-s 
duhja-jam-8, te od tako dobivenoga rybas to je rybons postaje 
preko rybuns rybUn rybn pravilno ryby, a duS§s to je duSens 
pravilno du§§, hrv. rib© duSe. AH sing, instr. ryba duSa je opet 
kamo neobidciji oblik od oblika ryboja duSeja, prema demu bi jgen. 
imao glasiti ryboje duSej^^ 6emu nema traga. Za nevoju se po- 
stanak genetiva na y i § ipak mo^e protuma^iti na moju, kad se 
ne moze ili nece da pristane uz drugo koje tuma^ene te se uzima 
da -a ne slabi na -y i -§, niti da je sing. gen. ryby du§§ upravo 
plur. akuzativ. 

6. Ovako graden genetiv, mislio sam, mogao je neSto svbjega 
staroga zna^ena sa^uvati uz novu svqju sluzbu, pa mi je bio 
adverab na -baky ono gdje se sa^uvalo lokalno zna^ene za sluzbu 
nadina. IT tom smislu ne bi bila bas velika grijeSka sto MikloSic 
veli da gen. dolazi za oznaku na^ina. §to se u hrvatskom jeziku 
pa dakle i u kajkavStini nije -ski posve promijenilo na -ske, nego 
je i ostalo -ski, tomu mislim da je uzrok to Sto se za ovu pro- 
mjenu kod adveraba nije osjecala nikakva, ili barem ne tolika 
potreba, kolika kod nomina s osnovom na a s tvrdim suglasnim 
pred a tada, kada se je slovo y u glasu izjedna^ilo sa slovom i te 
bi bio glasio sing. gen. kao i dat. i loc. recimo ribi. 

R. J. A. 01. 12 

Digitized by VjOOQ IC 



178 M. VAU^AVEO, 

7, Nastavak BskTb hrv. s k i objeSa se obidno na supstantive, 
rede na adjektive. U adverbalnom obliku ski, ske dolazi objesen 
1 na part, praes. act. Ja imam od naroda i iz knige ovo zabilezeno : 

bezfedki currendo: Niti beze^ki ga ni mogel dostigniti. (Beza- 
vina.) Prese^e obodva i zese^e je na drobne komade i priveze ko- 
bili na rep, i restepel je kon 'se bejze^ki fala^ek od fala6eka. 
(Moje prip. 116.) 

dep^dki hockend: NaSi se de^ki takaj 5epe6ki sajnSeju. (Su- 
tinsko.) 

gas^^ki restinguendo : Gasedki hizu se je zete (= jako) ope- 
kel. (Sutinsko.) 

grijfeSki corpus calefaciens: Grije^ki pri pe5i sedi ded. (Su- 
tinsko.) 

handrajii^ki parum acurate agendo: Ti si velik handravec, 
'se dela§ handraju^ki* (Sutinsko.) 

hodfeSki eundo: Dve vure dobre hodeSki dojdeS v Petrovu 
, goru (Sutinsko.) 

j e d fe ^ k i edendo : Bog nas 6uvli takvega cloveka : niti jed^cki 
ni miren (Bezavina.) 

kle^fefiki kniend: Nekoje posle moramo kle^e^ki delati. (Be- 
zavina.) KleSe^ki ga je mplil da bi mu oprostil. (S. Jana kraj 
Jaske.) Ve su ta deca doSla pred oltar boga molit klededki. (Moje 
prip. 17.) 

krad^^ki furando: T^ se je kradedki obogatil. (Bezavina.) 

letedki volando: S. Pavel zemlu i morje, Greciju i skupa 
Barbariju i skoro vse pod nebom orsage kakti letfedki je pretekel. 
Zagrebec 11 47. 

lezfe^ki cubandb: Kad sem doSel k nemu, nasel sem ga le- 
2e^ki. (S. Jana.) 

Iupajti6ki verberando: DeSka lupajudki si je bic potrl. (Su- 
tinsko.) 

pasti6ki pascendo: Krava ide domov pasuSki. (Bezavina.) 

pevajii^ki canendo: Nas sused dela sako delo pevaju^ki. 
(Bezavina.) 

pijti^ki bibendo: Stric mase piju6ki z rukuj. (Bezavina.) 

puSfe^ki tabak rauchend: Pusedki je vujne (== vani) stal. (Su- 
tinsko.) 

sed^^ki sedendo: jed sedeSki, a ne stoj^6ki all lezfe^ki. 
(Sutinsko.) I podignul se je gore sede^ki, koji je mrtev bil. Za- 
grebec 5a 312. 



Digitized by VjOOQIC 



ADYBRBi NA sM, slce, ke, ce, ice u kajkayaca. 179 

skrivajudkise occultando: skrivaju^ki se je odal (=tim Sto 
se skrivao. Sutinsko.) 

skrivfe^ki occulte, tecte, clam: Vkrade puSko i ide skriveSki 
V Sumo. (Moje prip. 91.) On je hranil tu vticu skriveCki. 214. 

slep^^ki coece Habdelid lex. incoosulte Belostenec. Ne sem 
znal i slepe^ki naglavce sem iSel. Habdeli6 ad. 322. Ne dvojim 
da su vnogi zme^ vas yideli kaak}are • . deset nitih konca slepedki 
^ez luknicu ma}ahne iglice prevledi. Zagrebec 5b 20. Neboge i^ene, 
velim da ste si vnoge i vnoge same krive da ste od vaSeh muzev 
natezane, mudene i mrcvarjene, kajti se slepe^ki £enite. IVa 107. 
Toga naj nigdor ne govori da bi to vrazja zduha bila, nego tvoja 
zlo^esta pamet, kajti si se slepe6ki i^enil. IVa 118, Izak hote^i 
se ozeniti toga on ni kakgoder slepe^ki vudinil. IVa 119. (Mo^da 
od: slepec.) 

sram^^ki cnm turpi verecundia: N^j niS sramedki delati. 
(Sutinsko.) 

stoj^6ki stando: T^ piSe lepSe stoje^ki, neg ti sed^^ki. (Be- 
zavina.) StojeSki je zaspal. (S. Jana.) 

zmirfe^ki connivendo: Do tam ni dalko, ja ^mire^ki tam doj- 
dem. (Zagreb.) 

Uz -dki dolazi i -6ke prema gen. ribe Ima krajeva gdje se go- 
vori jedno uz drugo: 

bijfe^ke verberando: 6ada ga Spota bije^ke. (Bezavina.) 

1 e £ ^ 6 k e cubando : Ne jej lezedke. (Bezavina.) 

skrivajii^ke se abdendo: Skrivaju^ke se je odal. (Bezavina) 
iz ki^ige : 

lei^^^ke cubando, sed^^ke sedendo, stoj^^ke stando: Ye6 
krat vudri vu dloveka, £itka ga mentuje, ali mu telu nikaj ne na- 
gkodi, nego ga ostavi na mestu onak kod ga najde na stojedke, 
sededke ali le^edke Zagrebec 5a 44. 

mu6^^ke tacite, clam: Jahel Sisaru po mu^e^ke je skoncala. 
Svagel I 33. — mud^cki: Jugovi^ (za se muCedki:) dobro ufane! 
MiklonSid grab. 143. 

sed^^ke sedendo: Mladenec, tebe velim : stanigore! I podignul 
se je ria sedeSke koji je mrtev bil. Zagrebec 5a 147. 

s p ^ d k e dormiendo : Nesre^na dekli6 na spedke v yrat mu me6 
zacepila. . Habdelid ad. 663. . Poslali su k nemu onu zenu zapove- 
davSi ne da mu na spedke odre^e lasi. Zagrebec IVa 138. 

stoj^^ke: Boj p.eSi6ki ali na stoje^ke, stataria^ bellum pedestre. 
Habdeli6 lex. kod boj. 



Digitized by VjOOQ IC 



180 M. VA^AVBO, 

Glede na i po pred dke pamti na pred samim participom : 
Rekoh yam da prisnih priyidom na speci, i pisah 6a yidih raz- 
lidno n a b d e c i. Barakoyic yila. Ead ja yidih Dragu 8te6i pryom, 
drugom i do trete, pak u bladu na le^eci, ustrpih se do deyete. 
Barakoyi6 draga (str. 360). 

Silom prijedloga na poslo se i da)e te bijeli Kranci govore: 
na spedkem govori; na gredodkem spi. Pa cak: Brez dr- 
£e£ka (ili) dr^edkega nese kobel yodi. Miklo$i6 III 162. 

8. U Ludbregu meda Vara^dinom i Kopriynicom — jeli joS 
gdje drugdje, ne znam — ima fieka razlika u znadenu izmedu 
oblika -ski i -ske: Nosi se po gospbcki, po grbfovski, po m^Sterski, 
po maSki itd. znadi: er tragt sich wie ein herr, wie ein graf, wie 
ein handwerker, wie ein bauer usw., a: Nosi se po gospock^, po 
grofoysk^, po meSterskS, po muSk^ itd. znadi: er tragi sich wie 
es herren, grafen, handwerkern, bauern sich zu tragen zukommt. 

9. Sam je nastayak -ski doyojan da se nim izre6e nadin, pa 
take u goyora i u knizi dolazi. Na primjer: Pryi vas je pustenik 
kot goste dloyedki dr^al. Habdelic ad. 725. Eyaje gospocki 
poBtavlena bila yu paradi^um. Simunic prod. 226. Nekoji tak 
syinski kuhaju, da je odurno yideti, josce mene yu^iyati. Skyorc 
309. Ti li si on koga iz device ro^eno^a norski poyedaju? 6a- 
Sparoti II 133 Samo6no ziyii, siroma§ki se hrane, zlodesto se 
oprayjaju. Koyadic 54. Ja nemu hodu pfijatelski odgoyoriti. 
Lalangae med. 374. Istinski zeleti bi bilo da po|odeIec sam 
syoje galete prodati bi mogel. Mitterpacher mor. 51 Pozvani gosti 
nesu hoteli dojti, nego ysakojadki spridayali sa se. Horvat prod. 
Ill 38. Kak ynoga deca vre za to nepokorna postala jesu^ kajti 
nihovi stareSi ne ni tak o6inski pokarali kak kryolodno z nimi 
baratali jesu. 104. Znate kak se krii napray}a? ne li iz dyeh 
drey: jedno je gore pretegneno, a drugo popredki yrzeno. Si- 
munid prod. 433. Oy^ari znaju oycam skomce yunu spukati i 
t d c k i na syoju hasen obrnuti. Paul ov. 38 On podi, no y^asi je 
s tiste kose postalo puno no^oy; kos no srpoy^ keri so sen pa tan 
stall, gor no popredki. Nar. prip. iz Stajera u programu gim- 
nazije vara^dinske 187^5 str. 6. Mislim da jednako z nami bi ziyel 
kloSterski. VraSau ber. 16. Ima hvalu poyauda da je tak po- 
gibelno bete^noga tak yiteSki pomogel. Miklousi6 diog. 60. Nahaja 
se dry neki komu dijaki seta ali pilus goyore, sloyenski se 
zvati more Sdetina ali dlaka. Habdelic ad. 617. Quid leyius fumo? 
flamen .. hory^tski: kaj je nestahieSega i gingayeSega od sape? 



Digitized by VjOOQ IC 



ADVERBi NA sM, ske, ke, ce, ice u kajkayaoa. 181 

veter. GaSparoti III 666. Ako se zlo^esto vra^i; gailo6u na se 
zadobi; koja dijadki zove se gangraena; n em ski brandt. La- 
langue med. 95. Kak anda govoril je bog kada tebe med srakare 
je nagovarjal, je li grdki, francuski, ma^araki ali more biti 
horvatski? Vradan ber. 26. itd. itd. — Ali je jezik gdjekad 
osjecao nekakav nedostatak oznake pa dodaje sprijeda rijed po^ 
rede na, na primjer: Kaj §timaS da se bog po detinski, po 
norski grozi onem ki kunu? Mulih hrana 488. Ah dragi, to ne 
po kr§6anski. 489. Po no^i na osla sede i po tacki zitek £(i- 
v)eti zadne. GaSparoti II 598. Ni se on dostojno po varaSki 
dr^al, nego pomuSki i ne6lovedki odgovoril : ne morem dojti. 
Matakovi^ II 43. Purgar . . ne bi mogel po siromaSki sebe 
opravlati . , . Koji zivu5 zivlene svoje po pro8J&6ki zdr^avaju. 
107. GreSnik mora sebe obtuziti a ne ispri^avati . . niti op^inskem 
na^inom ovak re^i : vnogo sem vgreSil ; niti ovak po beda6ko: 
mogel sem re^i zlu re6 ; niti ovak po krivoverski: mora ^lovek 
greSiti; niti ovak po babinski: klenem, kunem, preklinam. Mulih 
a p. 1038. Jedno malo jeitopo ciganski MiklouSic diog. 38. 
Da ti smencaj ! dve sto forinti za tak malo delo, to je ve^ kak 
po kavalerski. 39. Ovoga bi ja moral samo jeden p^t pod 
moje vezikatore dobiti, bi ga hotel vre po naSki zmehketati 80. 
Pusti si za petnajstemi leti jen put ipak po bratinski ruku 
stisnuti Lovren£i6 rod. 55. Prodekuju6ega Spanolskem jezikom 
vnogi narodi ze vsema nikaj ne znaju6i po Spadolski vendar 
vsi i sledni razumeli jesu. GaSparoti II 199. Ja jesem od vseh 
}udi zavrzena po dijadki zvana paupertas, apo horvatski 
krepost siromastva III 586. 7. Lion po nemSki, Lugdun po 
horvatski zove se. 660. Gr^kem imenom anargyrii, p o hor- 
vatski prez penes i srebra ozvani jesu. 910. Sufiec lepo ime 
nije ... ali se po dja6ki Mars vre lepSe zove, to pak po sol- 
dad ki hare al' vqjska pove. Gregur kap. horv. U. Take u 
Bijelostijendevu rjecniku: po fletarski infabre^ po gospodski ampli- 
fice, po habarski tyrannice, po krivoverski haeretiee, po mefiterski 
fabriliter, grapbice, po muski inciviliter, po susedski vicine, po 
svinski suatim, po tatski furtim, po zenski effeminate, po dijadki 
latine, po grdki graece, po turski turcice itd. — U kraiiskoj slo- 
venStini: po nemski je tajfej, po kranski hudid; kak6 t' bo 
pom&gal, ki sam nima nid! Nar. pjes. itd. itd. Miklosic synt. 159. 
12 veli: unrichtig po laski po nemSki po slovenski. Ja ne bih 
kazao baS unrichtig, jer po nije ovdje prijedlog, nego je dodano 



Digitized by VjOOQ IC 



182 M. YA^AYEO, 

vece to6nosti radi. — Za n a imam taj par samo jedan primjer : 
Pre^ista devica Marija bila je pisarica; kak varai Mesina svedodi, 
ar je tern varaScem onda gda je s. Pavel apoStol onde Kristusa 
prodekuval, jedan list na iirfovski pisala. Skvorc 114. Sravni 
nema^ki auf russiscb, zu deutsch. — Pored lokala -ski dolazt i 
akuzativ -sko: Potrebno je da 6lovek pokornik vse svoje grelie 
istinsko pov^. Simunid prod. 315. Koteri zvrseno i nebesko 
jesu ziveli GaSparoti I 265. Vsa ova (pojedena) na zrak po zriga- 
vanu je obra^al vragy kotera druga^.^eludac naturalsko skubati 
ne bi bil moguden^ I 170. Morale gresneh i bestinsko kakti 
kon i osel ^ivudeh prez razuma ]udih pajdaStvo be^ati. IV 91. 
Srdite se bedasto i nor sko proti nerazumnem i nemem stvaram. 
Matakovi6 II 91. Cujte, je li istinsko govorim. 119 itd. I taj 
se podelo sprijeda dodavati po: Zidov po krS6ansko se je pod- 
punoma prekrizil. Habdelid ad. 576. Kajti sem po bestinsko 
£ivel, za to po smrti kip beStinski nositi moram. 605. Semiramis 
po krajevsko oprav}ena na kralevski stolec sede. 632. Zakaj 
takvoga stanovnika tak po muSko iz cirkve negove tirate? 634. 
Zene se me^ sobum po mudko mesaju foeminae instar virorum 
congrediuntur. 676. Stanovito po norsko je dinilo drevje, ko si 
je jedno6 zebralo bilo za kra}a trne. Skvorc 12. Ova bogu ogrutna 
zona zapovedala je vno^inu popovskoga reda po lolvajsko vu- 
moriti. 211. Sostari cipeliie napraviSe po Spanolsko. Simunid 
prod. 50. Joide se £ive ve^ po zivinsko neg po krS^ansko. 
Zagrebec 6* 331, Take u HabdeliCevu rjedniku: po dvoransko 
aulice, po m1adini6ko iuveniliter^ po musko rustice, po zensko effe- 
minate feminee, po korotansko carinthiace, po rimsko romane, 
romano more^ po vugersko bungarice, po ^idovsko iudaice hebraice, 
itd. U Bijelostijen^evu rje^niku: po varaSko uvbanatim, po pe$i6ko 
pedianter, po prijatelsko amicabiliter amice, po vojni^ko pugilice, 
po obdinsko universaliter, po viteSko herculee, po naravsko natu- 
raliter, po kurvarsko meretrice, po pet}arsko mendiciter, po polsko 
rusticatim, po ma^ahinsko novercaliter, po stransko, po zvansko 
exotice itd. — U kranskoj slovenStini: Po odetovsko je bila ta 
od boga. Ravnikar zgodbe 2 8. Po turSko se obnaSajo. Koritko 
nar. pjes. II 38 itd.. itd. — Uz prijedlog za: Niti je razmisliti 
hotel, je li ono, kaj zelel je pograbiti, za istinsko dobil bude. 
Vranid 11 8. 

10. Drzaa sam da nastavak -i>ski> nije no modificiran nastavak 
-kij -bkii, komu su opet modifikacije -kjb n. p. nicb od ni -kJB, 



Digitized by VjOOQIC 



ADVBRBi NA skt, sks, ke, ce, ice u kajkayaoa. 183 

-BkJB -ikjb. FemiDin im glasi -ka -bka, -ca -bca -ica. Kako se ovi 
sufiksi upotreb|uju za tvorene razli^itijeh nomina, tako sam drzad 
da im sing. loc. fern, slu^i na tvorene odveraba na6ina. Od nomi- 
nativa -ka -bka -ca -tea -ica glasi sing. loc. stsl. -ky -tky, -c§ 
-Bce -ic§, a od -bska glasi -Bsky, hrvatski i sloVenski : -ki i ke, 
-ce -ice, -ski i -ske. -ski -ske -ke i -ce -ice su mi blizni rodaci i 
drzao sam da su s vremenom postali jeziku $ufiksi naiina te se 
dodaju na razlicite amove. Ja popredki, popre^ke i poprekce dr^im 
za sestre: prva je najstarija, druga je sredna, a tre6a je najmlada, 
Mu6no mi je pomisliti, da treba rastaviti -ske od -ski recimo beze6ke 
od be^e^ki, hrv. zslgonadke od zagonadki itd. 

11. Nastavak -i>sky dolazi u svijem slavenskijem jezicima^ prem da 
je vjerojatno da ga je slavenstina primila od nemStine, a -ske -ce 
-ice ima samo brvatskosrpski i slovenski jezik, dakle je to mlada 
jezi^na tvorba valada prema -ski, kqja se mogla onda po^eti raz- 
vijati, kad se je sing. gen. zenskijeb nomina na a s tvrdim suglas- 
nim pred nim podeo pomjerati s genetivom Zenskijeb rijedi na a 
s mekim suglasnim pred nim, kad se dakle po^imalo govoriti ribe 
za ryby po primjeru duSe, §to je takoder mlada tvorba i dolazi 
takoder samo u srpsko-hrvatskom i slovensko'm jeziku, jer svuda 
drugdje ryby, kad je dakle glasa y nestalo izjedna^ivSi se s gla- 
som i. 

12. Adverbi na ce ice, a osobito na ce, govore se kod kajka- 
vaca, i kod muza i kod inteligencije, dosta ^esto a i kniga ima ih 
prili^an broj. Opceci s narodom, i prostim i inteligentnim, i lista- 
juci knige bijezio sam kadkad ovake vrste adverbe i koliko ih 
imam joS zabijezenijeh, evo ih ovdje, i to najprije one iz knige 
da se vidi da imaju i neku povijest i kako se upotrebjuju. 

Hotce, hotomce sua ipsius sponte, volenter, voluntarie, con- 
sulto, data opera^ de industria, ex industria Belostenec kod suamet ; 
bote i drugdje: Nehotce ne hotomce praeter voluntatem, casa, 
non voluntarie, fortuito. Belostenec. Hotonce, hotence, ho- 
tomce. — hotomc6: Kisi disto i devigno telo tvoje z disdi- 
plinami^ z ostrem drotom i boducemi gpicami pak z ostrugami na 
tuliko hotomce trapil i mudil da je gusto krat krv 2 nega tekla. 
Sidid 45. S. Marilius i ve6 drugeh jesii nihoVe kjufie hotomce 
all vil morje hitili, kotere su potlam 6udno po ribah nazad dobili. 
Skvorc 171. Dosal je vrag ter mu je kolp potrl. Rekel je: ti pe- 
klenski duh, taki mi na mesto ovoga kola ko si potrl slu^i. 
Vrag je taki kolom postal. Onda bi bil kudi§ dobro vu6inil da bi 



Digitized by VjOOQ IC 



184 M. VA^AVBO, 

bil hotomce dez naj vekfie blato iSel, onda bi bil mogel redi: 
vrag je vzel to kolo. 295. Obedem ua dale da se hotomce i po 
malovreduosti vu ne nigdar ved ne 6u dobrovojno povrnuti. Ma- 
nuale conf. 94. Vsa je rajSi imal izproSena nego hotomce podana 
GaSparoti IV 65. Nigdar hotomce niti raali greh vufiiniti. TV 
147. Veliku miloSdu budu imeli koji se hotomc^ tvoje naj sve- 
t^i sluzbi podlo^e. Kovadi^ 111. Natura nerada hode vumr^ti, ne 
da se teziti niti obladati niti hotomc^ vkoriti 199. Za malu tv