(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti"

This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 

We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrain from automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 

at http : //books . google . com/| 



Digitized by 



Google 



Digitized by 



Google 



Digitized by 



Google 



Digitized by 



Google 



Digitized by 



Google 



'G 



RAD 



JDGOSLAVENSKE AKADEMIJE 



ZNAN08TI I UMJETNOSTI. 



KNJIGA LXXVm. 



matematiCko-prirodoslovni razred. 



vu. 



U ZA6REBU 1886. 

u khji2abnioi jug. akadbmub l. uabtmana (kuou I dbutsoh). 

Digitized by VjOOQ IC 



;^ — 



N0V16 1886 



Dioni6ka tiskara a 2agreba. 



Digitized by VjOOQ IC 



Sadriaj. 

Strana 
KristaliniSno kamenje a Frafikoj gori. Nov prilog geolog^i Frofike Gore. 

Od dra. Mile Eifipatida 1 

Ladbeno iitraiiyaige JamniSke alkalifiko-moriatifike kiBelioe. Od dra. 

Gostava Jane^ka 78 

O nekih vlasidtostih determinanta yeriinika. Od dra. Fr. I. Stadni6ke 105 

DjakovaSki potrea dne 24. oSigka 1884. Od dra Gj. Pilara 117 

O povratku stndeni mjeseca svibi^'a. Od J. Torbara 175 

Predhistorijsko kamenito ora^je ix narodnoga moceja a Zagreba. Od 

dra. M. Kifipati6a 188 

U. Izyi6i6e poiresnoga odbora. Od dra. M. Eiipati^a 204 

in. Isyiefi6e potresnoga odbora. Od dra. M. Eifipatida 218 



Digitized by VjOOQ IC 



Digitized by VjOOQ IC 



Eristalini^no kamenje n Frn^koj gori. 

Nov prilog geologiji Fruske gore. 

Citao u gjednici matematic/co - prirodoslovnoga razreda jugoalavenske dkademije 
znanosti i umjetnoati 21, lipnja 1884, 

D0PisujU(5i 6lan dr. Mido KiSpati<5. 

Godine 1881., te 1882. i 1883. boravio sam svaki put po mjesec 
dana u Fruskoj gori s nakanom, da prou^im kristalini^no kamenje, 
koje tvori veliki dio same gore. Sakupio sam tu veliku mno^inu i 
k tomu veoma zanimiva materijala. Jedan dio toga materijala obradio 
sam zadnjih godina. Bill su to ponajprije trahiti iz ledinacke i ra- 
kovaSke okoKee, te iz petrovaradinskoga tunela, za tim zeleni skri- 
Ijavci petrovaradinskoga briega i napokon serpen tin i i serpentina 
nalicno kamenje iz Fruske gore. Timi razpravami, koje su tiskane 
u Radu jugoslavenske akademije za znanost i umjetnost, nisam jo§ 
ni izdaleka izcrpio svu onu mnozinu kristalini^na kamenja, od koga 
je izgradjen malne cio trup gore. Redci ovi pokazati ce, koje obilje 
raznovrstna i veoma zanimiva kamenja sakriva Fruska gora. Naj- 
veci dio toga kamenja nije bio ni poznat^ ni iztrazen. Najvaznija 
i rekao bi skoro, jedina razprava, icoja nastoji, da predoci cielo- 
kupnu geologijsku sliku Fruske gore jest ona od dra. A, Kocha, 
pod naslovom „Neue Beitrage der Frusca Gora in Ostslavonien** 
(Jahrbuch der k. k. geologischen Reich sanstalt, 26. Band, 1876, 
I. Heft^ p. 1 — 48). Moje razprave o traliitu, serpentinu i zelenih 
slmljavcih pokazale su dovoljno, da je onaj dio Kochove radnje, koji 
se bavi kristalini'^nim kamenjem, u mnogom manjkav i kriv. Trahite 
fru§kogorske proglasuje Koch fonoliti, zelene §kriljavce petrovara- 
dinske tvrdjave smatrao je ponajprije kao serpentine, a kasnje kao 
diorite i diabaze, a na antigoritne serpentine nije u gori ni naisao. 
Medju kamenjem, a osobito Skriljavci, sto cu ih ovdje opisati, spo- 
minje Koch samo filitne, tinj^eve i vapnene skriljavce, ali im nije 

R. J. A. LXZVUI. 1 

Digitized by VjOOQ IC 



2 M. KI6PAT16, 

opredielio njihovu mineralogijsku narav, niti ih petrografski razredio. 
iSve ostalo Skriljavo i njeko gromadno kamenje, koje cu ovdje na- 
vesti^ nije bilo do sada u FruSkoj gori poznato. Med tim kamenjem 
spomenuti cu vec ovdje glaukofanitno dkriljayo kamenj.e kao novu 
vrst za Hrvatsku. NajIjepSi je to u petrografiji, a i najrjedji kameo; 
Sto ga do sada samo na njekoliko mjestah nadjoSe. 

U obseg ove razprave uzeti cu i ono kamenje, Sto sam ga prije 
opisao, no samo u toliko, u koliko ga mogu svojim novim sabranim 
materijalom nadopuniti. Sve ostalo cu dakako morati mimoici, pa 
se zadovoljiti samo tim^ da napomenem samo ime opisane vrsti, Sto 
smatram potrebnim, jer bi rada radnjom ovom predoditi podpunu 
sliku kristalinidnom kamenje FruSke gore. Prolazeci FruSkom 
gorom proSao sam na sjevernoj i na juznoj strani malne sve potoke^ 
pa i sav Vienac, tako da nije sigumo puno toga^ Sto bi bio mimo- 
iSao. Uza sve to mislim joS uviek^ da bi petrograf mogao u gori 
joS Sto to na6i; a da geologa joi dekaju pune ruke posla^ da opre- 
dieli tadan polozaj raznoga kamenja^ Sto 6e mu sada u toliko laglje 
biti, Sto je ono opredieljeno. 

U FruSkoj gori nalazimo obe glavne hrpe kristalinidna kamenja^ 
vidjamo tu eruptivno kamenje i onda u veliko kristalinidno Skriljavo 
kamenje. Zapodeti cu ovdje ponajprije opisom eruptivna kamenja, 
a onda cu preci na kristalini^ne Skriljavce. 

A. Eraptiyno kamenje. 

I. Starije eruptivno kamenje. 

1. Granit. Granitno kamenje u FruSkoj gori spominje vec Koch 
u svojoj razpravi. Sudec po njegovih navodih, mora da je granit 
po FruSkoj gori vrlo razSiren, a i da tvori po starijem kamenju 
samo omanje zice. Koch ga je naSao samo kano valutice i to u 
Beo^inskom, Bakova^kom i VrdniCkom potoku, dodim mu je po- 
kojni A. Popovic, profesor iz Novoga Sada, predao granitne valu- 
tice joS i iz Ledinadkog i Kameni^kog potoka. Bilo mi je to po- 
znato, pa sam za to po svih potocih valutice taSno pregledao, pa 
mi ipak nije poSlo za rukom, da tu igdje nadjem i traga granitu. 
Ali sam za to naiSao na granit u petrovaradinskom bregu, koji je 
u toliko zanimiviji , sto mu se tim zna , da je probio zelene Skri- 
ljavce i da je u njih lezao. 

Petrovaradinski granit naSao sam na dunavskoj strani medju 
kamenjem, sto su ga iz prve trecine tunela, gdje se je razvio amfi- 

Digitized by VjOOQ IC 



KBISTALINI^NO KAMBNJB U FRUgKOJ GORI. 3 

bolni skriljavac (dioritni skriljavac), izvezli. Bilo ga je tu vrlo malo, 
sto je dokazoiU; da se je on tu proturao u tankih zicah. U samom 
tunelu nisam ga mogao naci i razabrati i to radi slabe razsvjete, 
sto sam ju tamo imao. Granit je taj naime sivkasto zelene boje, 
te se radi toga u nutrasnjosti tunela ueda razluditi od ostalih ze- 
lenih Skriljavaca. Zelenkasta boja granita potide od raztroSine, kako 
cemo to odmah viditi. Kamen je inade dosta ^vrst, a prostim okom 
se vec njegova zrnata narav jasno razpoznaje. Vide se tu sitna 
staklenasta zrna kremena i pomucena zrna glinenca. Tinjac se 
prostim okom na kamenu ne razpoznaje. Granit taj spada medju 
osrednje zrnate odlike. 

U izbrusku pod sitnozorom razpoznajemo u petrovaradinskom 
granitu kremen, glinenac, raztrosen tinjae i apatit. 

Kremen razasuo se je u malenih zrnih dosta jednolidno medju 
raztrosenim glinencem, te se svojom prozirnoscu i staklenim sjajem 
iztide nad ostalimi sastavinami. Kremen je posve nepravilna oblika, 
kao Sto to obi^no u granitih vidjamo, jer je zauzeo mjesto, sto mu 
ga je glinenac opredielio. U samom kremenu vidjamo ponjesto 
uklopaka i to dvie vrsti. Ponajprije vidimo tu prili^no puno veoma 
sicusnih iglica jedne rude, koja je basalnom svojom kalavoScu po- 
prieko u pojedine dlanke razdieljeiia^ kako to uviek kod apatita 
nalazimo; pa zato ne cu pogriesiti^ ako reknem, da ovaj iglasti 
uklopak nije niSta drugo nego apatit. Druga vrst uklopaka u kre- 
menu jesu uklopci tekucine sa pomi^nim mjehur^icem, sa libelom. 
Najveci dio tih uklopaka prikazuje se jos pri povecanju od 6 do 
700 puta kao sitan prah. Tek sa najvecim povecanjem i imersijom 
(sistem IX.) vide se jasno okrugli uklopci tekucine sa presicuSnom 
libelom. Kada preparat lezi posve mirno, onda jos uviek libiele ne- 
prestano skakudu, te ne miruju niti daska. Krasan taj pojav za- 
pazen je vec viSe puta u granitnom kremenu, pa Zirkel veli (Die 
mikroskopische Beschaffenheit der Mineralien und Gesteine, p. 45.), 
da nam on pruza neobi&in prizor, koji nas sjeca na organske stvo- 
rove; u granitnoj pecini ima u kremenu na milijone uklopaka te- 
kucinc; a u najvecem dielu tih uklopaka ska^e libela bez prestanka 
vec kroz nebrojene godine. Uz spomenute sitne uklopke ima i po- 
njeSto vecih sa libelom i tude sam grijanjem preparata gledao, da 
li ce se libela promieniti. No libela nije pri tom iz^eznula, Sto je 
dokazom, da tekucina tu nije ugljidna kiselina, nego da je vode- 
naste naravi. 



Digitized by VjOOQ IC 



4 M. k]6pati6, 

Glinenac pojavljuje se u povecih ledcih jasnih obrisa i to u vecoj 
mnozini nego kremen. Glinenac je na toliko raztroSen i pomucen, 
da se u obi^nom svjetlu u prvi mah pri6inja, kao da se izmedju 
kremena proteze jedna jedinstvena raztroSena materija. No u pola- 
rizovanom svjetlu razpoznavaju se mahom pojedina kristalna indi- 
vidua, pa se tu vidi, da se izmedju raztroSine posvuda Sire uzki 
dielovi posve svjeza glinenca. Ujedno se vidi tu, da je skoro sav 
^inenac ortoklas, jer su malne svi ledci karlsbadski sraslaci. 
Plagiokasa ima veoma malo i onda su to uviek sitniji ledci. Medju 
raztro§inom u glinencu razpoznajemo po gdjekoju malenu Ijagu 
kloriti^ne rude, ina^e su to sve sami bieliCasti listovi, koji poka- 
zuiu u polarizovanom svjetlu vrlo oStre boje, pa se 6ini, da ce to 
biti tinjac, koji se desto metamorfozom glinenca razvija. 

Treca bitna sastavina ovoga granita i to tinjac raztvorbom je kao 
takav posve izSeznuo, ali se svuda jasno vidi, gdje je stojao, jer 
se lako prepoznaje njegova pretvorina. Izmedju prve dvie sastavne 
rude vide se naime vrlo ^sto sad uze sada sire pruge svjetle jedne 
kloritidne rude upravo u onom obliku, u kom se inade biotit u gra- 
nitu pojavljuje. Kloriticna ta raztrogina, koja je nedvojbeno postala 
na ra^un biotita, vrlo je one^i^tena crnim sitnim praSkom. Klori- 
ti^ni listovi pokazuju slab dihroizam, naime ^uckastu i zelenkastu 
boju, a potamnjuju, kada stoje paralelno jednom ili drugom nikolu. 
Gd kloriti^ne ove raztroSine potide boja ovoga kamena. 

Apatit se ne pokazuje jedino kao uklopak u kremenu, nego ga 
ima i samostalno razvijena medju ostalimi sastavinami granita. I tu 
se bolje odaje njegova mineralogijska narav. Odeblji su tu stubasti 
ledci sa bazalnom kalavoScu, koji medju nakrSteuimi nikoli poka- 
zuju sivkastu boju i paralelno potamnjenje. 

Graniti, §to ih Koch spominje, jesu krupnozrna sastava, a orto*- 
klas i kremen tvori pretezni dio kamena, do^im se je tinjac samo 
u malenoj mnozini razvio. U granitu iz BeoUmkoga potoka tvori 
smedje sivi glinenac pretezni dio kamena. Biotit razvio se je tu u 
druztvu sa magnetitom, tvoreci u kamenu erne i sitnozme pjege i 
zice. U granitu iz Vrdmckoga potoka nasao je Koch dvie vrsti orto- 
klasa; jedna vrst bila je krasne modrusaste, a druga bieli^aste ili 
zuckaste boje. Tinjac vidi se tu u zelenkastih listovih. Graniti iz 
Ledinackoga i Kamenickoga potoka nali^e po sastavinah svojih onom 
iz Beodinskoga potoka, samo se razlikuju u boji i strukturi. U jed- 
nom je ortoklas bljedo-crvene boje, a kremen biel ili siv, a tinjac, 
^^i^ jp t^ vrlo riedak, tvori zelenkaste ili smedje pjege. U drugom 

Digitized by VjOOQ IC 



phtst/mmCno kambnje u pbuSkoj gori. 5 

komadu tvori sivkasti ortoklas sa kremenom njeku vrst osnovine 
iz koje se izti^u poveci ledci ortoklasa. Biel tinjac razvio se je tu 
u listovih i lezi medju porfiri^no izraslimi ledci glinenca. Od ove 
vrsti granitna kamena dobio sam i ja jedan komad, te cu ga od- 
mah opisati kao granitni porflr. I on poti£e od istoga nalaziSta, 
odkle i Kochov granit. 

Spomenuti xnoram^ da sam i ja naiao odito zrnato kamenje u 
beo^inskom i opova^kom potoku^ u Dubo^aSu i kod Grgetka^ no 
to kamenje morao sam uvrstiti stranom u dkriljavce, stranom u 
eruptivno kamenje druge vrsti, kako cemo to odmah viditi. 

2. Granitni porfir. Gr. Bruck, profesor na magjarskoj gimnaziji 
u NoYom-Sadu; dao mi je kamen jedan^ koji je naSao u blizini 
kamenickoga Vienca. Dr^ao ga je za granulit. Biti 6e to po svoj pri- 
lici onaj isti kamen, §to ga je i Koch kao granit opisao iz kame- 
nidkoga potoka. No kamen taj je o6ito porfirne strukture, te bi ga 
mogli prije uvrstiti u kremene porfire nego u granite. Na njem se 
vide prostim okom veliki putenasti glinenci i biel kremen, kako 
le^e u niekoj gustoj osnovini^ koju nebi mogli prostim okom raz- 
riesiti. Kamen taj ne mozemo uvrstiti niti u porfiriCne granite, jer 
se nisu to na riedko izlu^ili veliki ledci, koji bi lezali u o^itoj zr- 
natoj osnovi, nego su se porfiridne sastavine sasvim jednoli^no po 
cielom kamenu razasule. Kako se i ovdje osnovina pod sitnozorom 
razrieSuje u si6u§na kristalini^na zrna, to tvori kamen ovaj prelaz 
od granite ka pravim porfirom^ a ja ga uvrStujem medju granitne 
porfire prema klasiflkaciji, §to ju je predlozio g. 1882. Rosenbusch 
(Ueber das Wesen der kSrnigen und porphyrischen Structur bei 
Massengesteinen, Neues Jahrbuch fiir Mineralogie, Geol. und Pal. 
1882. II. B). 

Rude, koje su se ovdje u prvom stadiju kristalizacije razvile, 
dakle rude prve konsolidacije jesu glinenac, kremen i biotit. Rude 
druge konsolidacije, koje tvore ovdje osnovinu, jesu kremen i gli- 
nenac. 

Porfiridno razvijeni glinenac razvio se je u posve pravilnih velikih 
ledcih, iz 6ega zaklju^ujemo, da se je prije izlufio nego porfiriCni 
kremen, kao ilto se je to sada svuda opazilo. Glinenac je tu pun 
muteza, a spada u rod ortoklasli. Njegovi dvojci sraslaci su veoma 
zanimivi, jer su se spojili po zakonu jednom, koji je puno rjedji 
nego karlsbadski zakon. Uzdu^ni prerezi sa svoja dva srasla6ka 
individua prikazuju se kao da su karlsbadski sraslaci, no na po- 
priednih prerezih se vidi, da to nisu karlsbadski nego bavenski 



Digitized by VjOOQ IC 



6 



M. KldPATI<!!, 



sraslaci. Prorezi ti su malne podpuni kvadrati, jer plo^e prizme od 
jednoga individuma sa prizmatifikimi plo^ami drugoga individuma 
tvore kut od 90^: Sraslafika crta tvori u vecini tih kvadrata dia- 
gonalu (vidi si. 1), te odgovara plofi dome (021), a to je, kako 
znamo, bavenski zakon. U gdjekojih sraslacih prikratio se je jedan 
individuum na ra^un drugoga, te onda srasladka crta odsjeca tako 
rekuc samo jedan ugao ovoga kvadrata, kako nam to predoduje 
slika 2. Medju ovimi popriecnimi prerezi vidi se i jedan detverac, 
gdje se doti^ni srasla^ki zakon joS jedan put opetuje. Slika 3. 
SI. 1. 81. 2. SI. 3. 






predoCuje nam taj ^etverac, gdje srasladke crte tvore dvie diago- 
nale doti^noga kvadrata, ali ne izti^u tadno u uglovih. U polari- 
zovanom svjetlu se svaki individuum jasno izti^e svojom bojom. 
Ovakve detverce obidaju kadSto i tako tuma^iti, da se je tu sdru- 
zio bavenski i manebachski zakon (gdje je srasla^ka ravnina osnovni 
pinakoid 001). 

Kremen se je u ovom granitnom porfiru razvio u vrlo nepra- 
vilnih zrnih. U njem nalazimo veoma fine i tanke uklopljene iglice 
od apatita. Osim toga vidi se tu jo§ mnozina sitnih piknjastih 
uklopaka, koji se ne dadu niti najvecim povecanjem razriesiti. 

Biotita ima medju porfiridnimi sastavinami na,jmanje i on se je 
tu obi^no poredao u podulje povorke. On pokazuje savrSenu, listi- 
^avu kalavost, potamnjuje paralelno sa nikoli. Dihroizam mu je 
ofit, te je pri torn zuto smedj i ern. TroSi se u zelenkastu, viri- 
di6ku tvar i u sicuSna zrna epidota. 

Osnovina ovoga kamena sastoji od kremena i glinenca. Sitna 
zrna kremena tvore tu najpretezniji dio osnovine, glinenci su puno 
rjedji. Medju glinenci opet pretezuje plagioklas, dodim su ortotomni 
dvojci puno rjedji. Medju ovimi mikrokristalnimi sastojci vidi se 
obilje hematitnih listova. Uz to vidjamo tu jo§ jednu ^uckasto ze- 
lenu rudu, u veoma sitnih Sibkastih ledcib, koji su po prieko iz- 
kalani. Biti ce to po svoj prilici epidot, koji se je stvorio na radun 
biotita. 

3. Amflboini granit. TJ Opovackom potoku, koji se na ju2noj strani 
gore spuSta u dolinu izmedju Ravanice i kameniCke ceste upravo 



Digitized by 



Google 



KRISTALINI^NO KAMBNJB U FRUSkOJ OORI. 7 

medju vinogradi naSao sam u nanesenoj ilova^i veliku mno^inu 
raznih valutica. Bile su to ponajvise valutice prava serpentina, no 
medj njimi vidio se je znataii broj valutica zrnatoga jednoga ka- 
mena, koji je svojom bojom odmah u o6i udario. Kamen je to 
disto zrnate strukture. U njem se vide vec prostim okom kratki 
stubasti ledci amfibola, koji je tamno zelene boje. Izmedj amfibola 
sredali su se bieli ledci glinenca, koji na svojih kalotinah stakle- 
nasto sjaje. Izmedju glinenca vide se staklenasta zma kremena. 

I pod sitnozorom odituje se zroata narav ovoga kamena. Yidi 
se amfibol, glinenaC; apatit, kremen i pirit. Kamen je to dakle 
o6ito graniti^an, no razlikuje se od ostalih granita tim, Sto u njem 
ne ima tinjca, pa sto se je mjesto tinjca razvio tu amfibol. Am- 
fibolni graniti su razmjerno vrlo riedki. Nalaze ih na Vogezih, u 
Odenwaldu i Skandinaviji. 

Amfibol razvio se je ovdje dosta obilno i u velikih ledcih, no 
ipak ti ledci ne imaju praviluih obrlsa. Prizmatifina kalavost raz- 
vila se je savrSeno. Na uzduznih prerezih tvori ona paralelne crte, 
dodim na popriednih prerezih ide ona u dva smjera, koja tvore 
kut od 124^ Trihroizam amfibola je o^it i to: a zelen kao trava, 
b zelenkasto zut, t jasno zut. Amfibol se je po^eo troSiti, te se pri 
tom pretvara u Morit, koji se tude lako poznaje po svom karakte- 
ristidnom dihroizmu i po listi^avom sastavu. Kao uklopke nalazimo 
u amfibolu desto ^lankovite ledce apatita. 

GUnencic prikazuje se pod sitnozorom vrlo raztrosen, sto se vec 
i prostim okom na kamenu nasludivati moze. On je pun muteza, 
a samo vanjski rubovi mu znadu gdjeSto biti fiisti. Nepromienjeni 
ovi dielovi glinenca, koji idu i u nutmjost medju mute^ pokazuju 
jasno optifika svojstva, po kojih se glinenci opredieliti dadu. Ne- 
znatno ye6i dio tih glinenaca biti ce kako se ^ini ortoklas, a manji 
plagioklas. Mnogi ortoklasi i plagioklasi su zonalno gradjeni. Po 
kutu potamnjenja, Sto ga plagioklasi pokazuju (4, 8, 10°), mogli 
bi to biti albiti. Gdjekoji polisintetifini sraslaci spajaju se sa dru- 
gom skupinom po karlsbadskom zakonu u nov sastavljen sraslac. 
Medju raztrolinom, §to ju u glinencih nalazimo, izti^u se pogla> 
vito ovelika zrna jedne prozime rude, koja je slabo ^uckasto bo- 
jadisana. Zma ta ne imaju nikakvih obrisa, samo se u njih gdje- 
Sto vidjaju ravne crte od kalavosti. U polarizovanom svjetlu po- 
kazuje ta ruda vrlo oStre boje. Nedvojbeno je to dakle 
epidoi, koji se je raztvorbom iz glinenca razvio, a ona 
kalavost, koja se na zmih vidi, odgovarala bi poznatoj bazalnoj 



Digitized by VjOOQ IC 



8 M. KlSPATIiS, 

kalavosti epidota. — Samo gdjekoji ortoklasi su posve sTJezi, te 
onda u veliko nalidie kremenu. 

U glinencu moram jo§ spomenuti apatit kao uklopak. 

Kremen, sto se je ovdje razvio posve je nepravilna oblika, te se 
vise puta vrlo te^ko razpoznaje od glinenca radi svoje slabe boje 
u polarizovanom svjetlu. Medju kremenom ima prereza, koji ostaju 
medju nakrstenimi nikoli u svakom polozaju tamni, no u konver- 
gentnom svjetlu se i ti prerezi ofituju kao kremen. Pokazuje se 
tu onda opti6ka os i vidi se, da je lorn svjetla jako pozitivan. 
Kremen je pun sicuSnih uklopaka tekucine sa titrajucimi libelami. 

Apatit se je takodjer samostalno medju ostalimi sastayinami u 
veliku broju razvio. Vidjaju se tu uzdu^ni iglasti prerezi, a sada 
opet poprie^ni, sestostrani prosjeci. Iglasti oblici pokazuju uz prizmu 
obi^no jo§ i piramidu, rjedje da je prizma jednostavno osnovnom 
plocom zatupljena. Iglice su vi§e puta vrlo duga^ke, pa prolaze 
kroz viSe ruda, a uviek su bazalnom kalavoScu u 6lanke razcje- 
pane. Uzduzni prerezi kao §to i poprie^ni pokazuju medj nakrste- 
nimi nikoli optidka svojstva heksagonalne rude. 

Zeljezna ruda napokon, koja se je ovdje obilno u nepravilnih 
zrnih razvila, jest pirit. 

U potoku Dubo^asu nasao sam kao valuticu kamen posve slidan 
ovomu. Na njem se prostim okom razpoznaje dosta raztvoren am- 
fibol, a glinenac je tu posve u kaolin pretvoren. 

Na kamenje ovo morati cu se jos vratiti, jer je vjerojatno, da 
ga je i Koch u rukama imao, te ga krivo opredielio i doveo u 
savez sa postankom serpentina, o 6em ue mo^e ni govora biti, 
kako cemo to kaSnje viditi. 

4. Augitni sijenit. U selu Grgetku nasao sam medju valuticami, 
sto su ga Ijudi iz obli^njih potoka za nasipanje ulica nanieli, ka- 
men jedan, koji se ocituje kao augitni sijenit. Kamen je taj puno 
tamniji od prijaSnjega, te je jasno zrnata sastava. Prostim okom 
se vidi, da aiigiti^na ruda tvori najglavniju sastavinu kamena, do- 
Sim glinenac zauzimlje puno manje prostora. 

Pod mikroskopom vidimo, da kamen ovaj sastoji od augita, am- 
fibola, glinenca i zeljezne jedne rude. 

Najljepse razvijena ruda u ovom kamenu je augit, Boje je svjetlo 
putenaste. Pravilnih obrisa ne pokazuje. Polihroizma ne ima. Na 
uzduznih prorezih prikazuje se prizmatiSka kalavost kao paralelne 
crte, a prema tim crtam iznosi kut potamnjenja oko 40^. Na po- 
prieSnih prorezih krizaju se crte kalavosti pod kutom od 90®. U 



Digitized by VjOOQ IC 



KRISTALINI^NO KAMICNJB U PRUSkOJ GORI. 9 

konvergentnom svjetlu vidi se na ovih prorezih jedna koso izla- 
zeca opticka os. Svi prerezi pokazuju medju nakrstenimi nikoli 
vrlo oStre boje. Gdjekoji ledci se prikazuju kao sraslaci sa viSe 
interponiranih lamela. Sva ta svojstva jasno dokazuju, da je ova 
rnda a istinu augit. Na njekih ledcih augita se vidi, kako se on 
pretvara u vlaknost amfibol, dakle u uralit No osim toga vide se 
pojedini komadi amfibola, koji samostalno stoje, a medju njimi 
ima i popriednih prereza sa karakteristidnom kalavoscu, koju uviek 
kod amfibola nalazimo, no dini se, da su i ovi amfiboli postali me- 
tamorfozom od augita. Vlaknastoga uralita ima u izbrusku vrlo 
malo, jer on nije duga obstanka, nego se brzo pretvara u klorit 
Pa i u istinu vidimo u izbrusku, kako je sve puno klorita. 

GUnenac je u ovom kamenu posve raztroSen. Od jedroga gli- 
nenca, na kom bi mogao prou^avati opticka svojstva, ne ima tu 
ni traga. Vide se tu samo velike biele Ijage, koje izpunjuju onaj 
prostor, koji je prije glinenac zauzimao. Te Ijage su dieloraice 
kloriti^nom rudom zeleno bojadisane, do^im sve ostalo pokazuje 
agregatnu polarizaciju. Vidjaju se tu neizmjerno sicuSni i zavijeni 
listovi, koji pokazuju medju nakrStenimi nikoli o§tre boje. Raztro- 
Sinu tu drzim ja za milovku. 

U bielih ovih Ijagah vidja se desto po jedan oStar i ravan potez, 
koji duljinom Ijage prolazi, te ju u dvie polovice dieli. Potez taj 
odgovara srasla^koj ravnini karlsbadskih dvojaka, po 6emu sudim, 
da su glinenci ovi bili ortoklasi. Radi toga sam i uvrstio kamen 
ovaj medju augitne sijenite, jer bi to inade mogao biti i diabaz. 

U kamenu se napokon vidi velika mnozina jedne erne ^eljezne 
rude, koja se u odrazenom svjetlu ofiituje kao pirit. 

U savezu sa jednom i drugom ovom opisanom vrScu gromadna 
kamenja moram napomenuti dva kamena, koja je dr. Koch opisao, 
jer mi se fine, da ce ona biti istovjetna sa opisanim sijenitom i 
granitom. 

Prvi kamen naiao je Koch na juinoj strani gore na kameni^koj 
cesti blizu Vienca u obsegu serpentina. NjeSto dalje iztodno na§ao 
sam ja kod Grgetka augitni sijenit. Za svoj kamen veli Koch, da 
je gabru nalidan (gabbroartig), a opisuje ga ovako: 

„Da8 Gestein ist graulichweiss und griin gefleckt und kommt in 
tafeligen StUcken vor, deren Oberflache gewohnlich eine Kruste 
von kornigen Quarz oder erdigen Eisenoxydhydrat bedekt. Der 
graulichweisse Gemengtheil des Gesteines ist ein Feldspath, welcher 
durch concentrirte Salzsaure nach langeren Digeriren zersetzt 

Digitized by VjOOQ IC 



10 M. kiSpatk!!, 

wurde; und da die Flammenreaction bios Na zeigte^ in der LO- 
sung aber Ca in ziemlicher Menge uachgewiesen werden konnte, 
ist es wahrscheinlich Labradorit. Der grttne Bestandtheil bildet 
feine Schiippchen, welche selir weich sind und durch gelindes Auf- 
driicken in ganz dtinne Blattchen zerfallen. Concentrirte Schwefel- 
saure zersetzte das Pulver allmahlig, in Salzsaure blieb es unver- 
^ndert. Alle Eigenschaften deuten auf Chlorit. Es ist wahrschein- 
lich, dass dieses Gestein einzelne Lagen oder Nester im Serpentin 
bildet, und dass der Chlorit ein Umwandlungsprodukt eines Magne- 
siasilikates ist. Gabbro kann man dieses Gestein wohl nicht nen- 
nen, da Diallag oder Smaragdit ganzlich fehlt". 

Po opisu ovom samom tezko je dakako reci, da li je to isti 
onaj augitni sijenit, koji sam malo prije opisao. Vidili smo, da 
gergeteiki kamen sastoji od raztroSena glinenca i augita, koji se 
konadno u klorit pretvara, a ovdje spominje Koch glinenac i klo- 
rit, pa tim postaje vjerojatnost vrlo vclika, da je Koch imao isti 
kamen kao i ja. 

Drugi kamen i to, kako Koch veli pravi gabrO; naSao je on nad 
Vrdnikom blizu Vienca. Ja sam posve blizu Vrdnika u Opova^kom 
potoku nasao po vanjskom lieu posve sli^an kamen, no moradoh 
ga prema njegovu sustavu uvrstiti medju amfibolne granite. Koch 
opisuje taj kamen ovako: 

„Das Gestein ist mittelkSrnig und besteht aus einem gelblich- 
graulichweissen und einem dunkelgrttnen Mineral. Das graulich- 
weisse Mineral bildet gerundete Korner, zeigt wenig Spaltungs- 
fiachen und neigt zum Fettglanz. Concentrirte Salzsaure zersetzte 
das Pulver nur unvoUstandig, die LOsung enthielt ziemlich bedeu- 
tend Ca. Unter dem Mikroskope zeigten viele KOrner auch Zwil- 
lingsstreifen, sehr viele nur eine Interferenzfarbe. Daraus schliesse 
ich, dass dieser Gemengtheil zum Theil Labradorit, zum Theil 
Saussurit sei, welches Mineral bekanntlich in vielen Gabbros den 
Labrador vertritt. Das dunkelgrune Mineral lasst sich sehr leicht 
in dtinne Lamellen spalten und verhalt sich in allem wie Dialloff. 
Olivin bemerkte ich in diesem Gabbro nicht. Das Gestein hat 
Ubrigens ein recht frisches Aussehen und deutet darauf hin, dass 
es bei Vrdnik, nahe dem Gebirgskamme anstehend vorkommen 
muss; jedenfals muss es innerhalb des sudlichen Serpentinlagers 
gesucht werden". 

U kamenu, Sto sam ga iz Opova^koga potoka opisao, nalazimo 
ortoklas i onda plagioklas, koji po svojih opti^kih svojstvih uq- 

Digitized by VjOOQ IC 



KRISTALINldNO KAMBNJB IJ FRUdKOJ GORl. 11 

dvojbeno viSe nagiblje oligoklasu nego labradoritu. Ortoklas je u 
mojem amfibolnom granitu a istinu saussuritidno raztroSen, kao 
Sto i u Kochovom. Nadalje sam u kamenu torn nadao amfibol, 
dofim Koch spominje u kamenu iste okolice dialag. Tezko mi je 
vjerovati; da je tu Koch amfibol zamienio dialagom, ah' me svojim 
opisom ipak nije uvjerio, da je to zbilja dialag. Drugih sastavina 
ne spominje tu Koch, jer je valjda kremen zamienio ortoklasom. 

II. Mladje eruptivno kamenje. 

Trahit. trahitu Frufike gore ne imam ovdje niSta nova do- 
dati, gto se tide njegova sastava i nalaziSta. Sve je ta6no i oblirno 
opisano u mojoj starijoj razpravi, koja je ponajprije u Radu, a 
onda njemadki u spisih geologi^koga zavoda tiskana (Jahrbuch der 
k. k geologischen Reichsanstalt, 1882. 32. Bd. 3. Hft. p. 397—408.). 
Moja njemadki tiskana razprava dala je povoda dru. Kochu, da na 
novo uztvrdi, da mladje fruSkogorsko eruptivno kamenje nije tra- 
hit nego sanidin-fonolit (Foldtai kOzlony — geologische Mittheilun- 
gen — Zeitschrift der ungarischen geologischen Gesellschaft. XII. 
Jahrgang 1882. H. X.— XII. p. 279—285.). Koch mi priznaje, da 
su svi prerezi, koje je prije drzao za nefelin, u istinu apatiti, ali 
kako ne mo^e nefelina naci mikroskopski, te je po§ao kemijskom 
analizom da poSto po to nefelin ma gdje nadje. IT to ime dao je 
po svom bratu, Franji Koch i izvesti jednu analizu, koja bi mu 
imala nefelin dokazati. Uzeo je fino studen prah od trahita i pustio, 
da ga solna kiselina raztvori. U solnoj kiselini se je pri torn 
22*8788 7o praha raztopilo. Baztopina se je ta sada kvantitativno 
iztraiila i iz analize te A. Koch raduna, koliko je u kamenu mo- 
rale nefelina biti. Dotidne analize nemogu ovdje da navedem, jer 
ona neima upravo nikakve vriednosti za opredieljenje samoga tra- 
hita. Pri zakljudcih svojih zaboravlja Koch mnogo vainije stvari, 
koje bi morao prije dokazati, nego gto je iSao u analizi nefelin 
traziti. Gosp. Koch bi morao ponajprije ustanoviti, da li se poznate 
sastavine fruskogorskoga trahita i koliko u solnoj kiselini raztva- 
raju, te koliko u trahitu ima vec gotovih raztroSina, pa da li se 
te raztroSine u solnoj kiselini raztvaraju. Za 607© raztopine kaze 
Koch, da potidu iz raznih silikata, koji se po njegovom mnienju 
u osnovini nalaze, dodim preostalo doznafiuje on nefelinu, apatitu 
i karbonatom vapnika i magnezija, a ja bi rada znati, kako bi 
mi mogao dokazati, da i ono, gto uzimlje iz raztopine na ra6un 



Digitized by VjOOQ IC 



12 M. KldPATI(!!, 

nefelina, ne potide iz ostalih silikata trahita ! Ja dopuitam, da se iz 
Kochove analize dade izra^ -nati, koliko bi od toga moglo odpasti 
na nefelin, ali velim, da bi mogao iz iste analize istim pravom iz- 
radunati po ustanovljenih formulah cielu hrpu drugih raznih ruda, 
a §to mi od ra^una preostaiie, to bi odbacio na druge silikate, kao 
§to je to i Koch 6inio. Mislim, da ne trebam navadjati drugih do- 
kaza, da pokaiem, na kako slabih noguh stoji Kochov ra^an, iz 
koga on na koncu dolazi do sliedecih zaklju^aka: 

1. Das Gestein von Rakovac enthalt ohne Zweifel wenig Apatit, 
verlialtnissmassig viel Carbonate etc. 

2. Die Gegenwart des Nephelins in der Grundmasse in geringer 
Menge (l*46637o) ist, wenn auch nicht ganz sicher, dennoch sehr 
wahrscheirdich. 

3. Ausser diesen mussten noch andere Silicate zersetz werden, 
welche wahrscheinlich ebenfalls in der Grundmasse sich befinden, 
da man annehmen kann, dass die ausgeschiedenen Orthoklas-, Am- 
phibol-, Augit- und Biotit-Krystalle der Einwirkung der Sauren 
wiederstanden. 

Ovakovom dokazivanju, mislim, da ne treba tuma^a. Ovako si- 
gurno nece nikomu poci za rukom, silom od trahita napraviti 
trahitni ili sanidinski fonolit. 

B Kristalinic^ni Skriljayci. 

Kao sto malne svuda po svih gorah, tako su i u FruSkoj gori 
kristalidnimi fikriljavci najmanje poznati i iztra^eni bili. Koch spo- 
minje u svojqj razpravi tiskanoj u spisih geologi^koga zavoda 
(Jahrbuch, 1876 p. 2 — 5) ponajprije Jilit (Thonglimmerschiefer), 
koji se je oko Vienca u velike razvio, te onda brusilovac (Thon- 
schiefer); §to ga je naSao kod Ikonice nad Beo^inom. Mineralne 
sastavine jednoga i drugoga kamena nije Koch iztra^iO; a da je 
to ucinio, vidio bi, da se pod brusilovastim kamenjem skriva ciela 
hrpa raznovrstnih Skriljavaca. Samo to brusilovasto Skriljavo ka- 
menje Siri se uzduz ciele Fruske gore velikim prostorom na sje- 
vernom i juznom obronku, te pokazuje vrlo raznoli^ne sastavine. 
ProuSavajuc to filiti^no i brusilovasto kamenja, mora 6ovjek doci 
do toga osvjedodenja, da su izrazi filit i brusilovac od starijih 
petrografa samo za nuidu stvoreni, da imena ta ozna^uju samo 
vanjsko lice dotidnoga kamenja, a nipoSto njlhovu mineralnu narav. 
Da odklonim svako nesporazumljenje, odustao sam od spomenutih 



Digitized by VjOOQ IC 



KRISTALTNI^NO KAMKNJiB U FKU^KOJ OORT. 13' 

imena, pa sam odabrao nova i u toliko prikladnija imena, sto ce 
ona bar ozna^iti mineralnu narav a i strukturu dotidna kamenja. 
Ne ima dvojbe, da petragraf nailazi pri torn na velike neprilike. 
Kako su kristalinidni gkriljavci do sada slabo ili nikako iztra^eni, 
ta pri novom iztrazivanju nailazi skoro uviek na nove vrsti^ koje 
valja Dovimi imeni okrstiti. A posao je to vrlo tezak, poSto do 
sada ne mogoSe joSte naci na6ela, prema kom bi iikriljavce razre- 
djivali. Ona nacela, ato ih usvojise pri klasifikaciji eruptivna ka- 
menja ne dadu se kod najvecega broja skriljavaca upotrebiti. Tu 
treba uviek samostalno kod svake nove vrsti novo ime stvoriti. 
Imena ta, znam to dobro, nece imati stalne vriedoosti, ona ce ostati 
privremeno samo dotle, dok se ne stvori stalniji sistem. U njema6koj 
terminilogiji postaje taj pogao znamenito laglji, §to njema^ki jezik 
dopusta, da se mineralna kombinacija jednoga kamena jednim sa- 
stavljenim imenom izrazi, pri 6em se imena pojedinih bitnih mine- 
rala u jedan izraz sljepe. Kod nas to dakako ne ide, pa za to sam 
dobio pri opredieljivanju kristalinidnih skriljavaca duga sastavljena 
imena. Pri takvom imenu ozna^uje, kao Sto to obi^no biva, uviek 
zadnji izraz najglavniju sastavinu doti^ne rude, doCim predzadnje 
ime ozna^uje drugu bitnu sastavinu i opredieljuje time vrst onoga 
roda, koji je ozna^en zadnjim imenom. Na taj nadin moradoh 
brusilovasto i filiti^no kamenje razrediti u tinjdeve, vapnene i kre- 
mene Skriljavce, te im svaki put dodati, da su brusilovaste naravi, 
te ib nazvati n. p. brusilovastirai tinj^evimi Skriljavci. Izraz ,,bru- 
silovasti" ozna^uje mi u svakom slucaju, da je kamen brusilovasta 
pogleda, a ujedno, da ima u njem ugljevitili tvari (grafitnih destica). 
Prema toj razredbi razpadaju u obce svi filiti u dvie hrpe, u ^iste 
tinjCeve skriljavce i u brusilovaste tinj^eve Skriljavce. Sve ovo sto 
sam ovdje rekao o razredbi brusilovasta kamenja vriedi i za ostale 
Skriljavce, koje sam iz Frugke gore opisao. 

Prave tinj^eve Skriljavce (Glimmerschiefer) spominje Koch na 
hrbtu izmedju Crna Cota i Velika brega, te na obronku od Vienca 
prema Beo^inu 

Medju kristalinidnimi gkriljavci Fruske gore spominje nadalje 
Koch vapnenaste tinjieve skriljavce, u kojih ima vapna, tinjca i 
kremena. Skriljavce te nasao je Koch na ju^noj strani gore blizu 
Grgurevaca. No vapneni Skriljavci su u FruSkoj gori u vrlo ve- 
likoj mnozini i u raznih odlikah razvijeni. Ima tu kako cemo vi- 
diti brusilovastih vapnenih skriljavaca, tinj6astih vapnenih skrilja- 
vaca, kloritnih vapnenih skriljavaca, vapnenastih kremenih skrilja- 

Digitized by VjOOQ IC 



14 M. KI6PAT16, 

vaca i vapnenastih kloritnih Skriijavaca; te napokon obidnih vap- 
nenih Skriljavaca, u svemu dakle 6 — 7 vrsti. Cistiji kristalini^ni 
vapnenci prote£u se dalekimi komadi kroz goru, a Koch spominje 
tu ^etiri razaa sloja, koja su ulozena u kristalini^ne Skriljavce, te 
se proteSu duz hrbta gora velikim prostorom. Nadalje spominje on 
joS i kristalini^ni vapnenac, koji se nalazi nedaleko od Kamenice 
na putu prema Irigu. 

Sve ostalo kristalini^no Skriljavo kamenje^ sto cu ga ja ovdje 
opisati, bilo bi doslje nepoznato u FruSkoj gori. Sve kristalini^no 
Skriljavo kamenje razredio sam u sliedecih deset rodova: I. Tinj- 
ietd SkrUjavci; II. Vapneni skriljavci; III. Kloritni skriljavci; 
IV. Kremeni skriljavci; V. Augitni skriljavci; VI . Amfibolni Skri- 
ljavci; VII. Antigoritni serpentini; VIII. Glaukofanitni skriljavci; 
a k tomu sam joS dodao IX. Olivinske serpentine, 

I. Tinjcevi Skriljavci. 

Pod tinjdevi Skriljavci razumjevam onakvo kristalini^no Skriljavo 
kamenje, koje sastoji poglavito od tinjca i kremena. Bio je kod 
nas do sada obidaj jedan dio toga kamenja nazivati bljestnikom radi 
blistajucega sja'a, Sto ga mnogo kamenje ovoga roda ima. No kako 
nisam htio kriptokristalinidne vrsti koje ne posjeduju osobitoga bli- 
stajucega sjaja, dieliti od makrokristalini^nih, to sam morao oda- 
brati prikladnije ime, koje ce mi ozna^iti mineralnu narav dotidna 
kamenja. Obi^j je joS uviek kamenje ovoga roda dieliti u bljes- 
nike ili prave tinjfieve Skriljavce i u filite. Todnije proudavanje 
tinj^asta kamenja pokazalo je, da se izmedju jedne i druge spome- 
nute hrpe nedade povuci nikakva granica, jer je u istinu ne ima. 
Velidina pojedinih sastavnih dielova, koja je tu bila mjerodavna, 
varira take mnogovrstno, da kakvom i pribli^no todnom lu^enju 
jedne i druge hrpe ne moze biti ni govora. Sami filiti opet svojom 
vanjStinom tvore prelaze uz problemati^nu hrpu brusilovasta ka- 
menja, te tvore tim metez joS veci. 

Pri izrazu tinjdevi Skriljavci pomisljam jedino na kombinaciju 
tinjca i kremena, te se ne obzirem na veli^nu tih sastavina i na 
izvanjsko lice dotidnoga kamenja. Ovo potonje smatram samo kao 
drugotno svojstvo, te ce kao takovo biti i oznadeno. Nezelim ni 
iz daleka, da tim idem stvarat novu nomenklaturu i novu klasifi* 
kaciju, nego me na to sili nuzda, da Sto preglednije predodim pravu 
mineralogijsku narav doti^noga kamenja, kako to po^eSe baS u 

Digitized by VjOOQ IC 



KRISTALINI^INO KAMVNJR U FRU^KOJ OORI. 15 

posljednje vrieme i drugdje ^initi. Nomenklatura ta biti ce nedvoj- 
beno samo prelazna, a tek kada ae veca mnozina kristalidnih Skri- 
Ijavaca prou6i, onda ce ne tek moci stvoriti njeSto stalnoga. 

i. Brusilovasti tinjcev Skriljavac iz Kamenitoga potoka, 

Kada se 6ovjek uzpne sjeverno od Beo^ina na Vienac, onda 
dospije na Viencu na tadku; koju zovu Kozarskim Cotam. Sam 
Cot je tu obrasao bujnom gumom; pa se tu nigdje ne vidi gola 
kamena. SpuStajuc se od Cota prema juznoj strani, dodje se za 
jedno pet 6asaka do gole pecine, koja sastoji od prekrasnoga glauko- 
fanitnoga kamena. njem ce kaSnje biti govora. Na lievoj strani 
odatle uvalOa se je duboka dolina medju poprie^nimi grebeni, a 
njom protide Kameniti potok^ koji izlazi na manastir Jazak (u karti 
„Crni potok"). Sve do potoka je povrSje zastrtom Sumom i raztro- 
ienom zemljom; tek u potoku pojavljuje se opet golo kamenje. 
Tu dolaze dugim prostorom obidni seq)entiniy a onda iza njih po- 
javljuje se brusilovasto kamenje. Naslage toga kamenja su malo 
ne posve ustubodene, te neznatno nagiblju sjeverno prema Viencu. 
Sav je taj kamen cielim putem jasno i liepo skriljav, ali je razne 
boje. Sad je posve crn, a u njem onda ima viSe puta ulozenih 
tankih vrsta bjeloga kremena, a sada opet sivkast, biel i zelenkast. 
Crno kamenje sastoji tu od brti$ilov<$8ta tinjieva Skriljavca. Tim 
ito se u to kamenje uvla5i vapnenac, a gube erne organske tvari, 
prelazi on u vapneni skriljavac, do^im opet pristupom klorita, pre- 
lazi u Moritni Skriljavac. Od ove dvie zadnje vrsti biti ce kasnje 
govora, a sada cu samo da opi§em najdiScu vrst tinjieva skriljavca. 
Razne te vrsti Skriljavaca se tu vi§e puta izmienjuju, no ipak je 
brusilovasti tinjdev Skriljavac najobi^niji. Doljni kraj te povorke je 
opet skriven, a onda se pokazuju pecine amfibolna Skriljavca i 
antigoritna serpentina. Na to dolazi opet crno brusilovasto kamenje 
u malenu prostoru, a onda opet amfibolno kamenje i antigoritni 
serpentini. Iza toga pojavljuje se na izmience isti oni crni, bieli i 
zelenkasti skriljavci, koje smo vidili na po5etku. 

Najizrazitiji brusilovasti tinjiev skriljavac je cmo-sive boje. Skri- 
Ijavost mu je u velike razvijena, tako da se u tanke Hstove cje- 
pati dade. Mjestimice je kamen tako mekan, da se dade pod prsti 
u zemlju razdrobiti. Opipa je mastna i piSe crno. Sjaja je poneSto 
svilenasta. 

Makroskopski nijo moguce pojedine sastavine razpoznati. Jedino 
se vidi, kako je biel kremen stvorio u kamenu velike nepravilne 

Digitized by VjOOQ IC 



16 M. KldPATl6, 

grude ili sada deblje sad tanje vrste. Pod mikroskopom razpozna* 
jemo u njem tinjac, ugljevite tvari i rutil. 

Tinjac tvori tu najglavnija sastavinu kamena. On je tako sicuSan, 
da mu pqjedine listice mozemo jasnije razabrati tek pri najvecem 
povecanju. Sada ga tek upoznajemo kao muskovit u svih njegovih 
karakteristi6nili svojstvih. On je posve bez boje ; medju nakrStenimi 
nikoli polarizuje vrlo oStrimi bojami i potamnjuje paralelno sa jed- 
nitn ili drugim nikolom. 

TJgljemta materija razvila se je tu Telikoj mnozini. SicuSna su 
to crna zrnca, nepravilna oblika, koja se posvuda kamenom pro- 
tezu u dugih redovih. Da je taj crni prah u istinu organske na- 
ravi, dokazuje to, Sto fini listovi u velikoj jari pobiele^ pa Sto crna 
tvar izgori. 

Rutil pqjavljuje se u izbrusku upravo u silnoj mnozini. Presi- 
cuSne njegove iglice vide se tek pri povecanju od 300 do 500 
puta. Boje su ^uckaste, a lei^e ^esto tako nagomilane i nepravilno 
izbacane kao vlakanca od pustL Iste su to one iglice, koje tako^ 
cesto nalazimo po brusilovastom kamenju, pa koje su prije bile 
poznate pod imenom „Thonschiefernadelchen". U pojedinih slu^a- 
jevih su vec dokazali, da te iglice nisu nidta drugo nego rutil, pa 
se i ja htjedoh osvjedoditi, da li je to rutil, a ne cirkon. U to ime 
uzeo sam fino strvena kamena, pa sam taj prah u platinenoj po- 
sudici sa fluoro - vodikom grijao. Talog, sto je iza toga izpari- 
vanja preostao, zario sam sa KHSO4 i dobio onda raztaljcnu inasu, 
koju sam u vodi raztopio. Raztopinu sazriedio sam sada vecom 
mno^inom vode i onda kuhao. I sada pojavise se u vodi u obilju 
biele pahuljice kao dokaz, da je u raztopini bilo mnogo titanove 
kiseliney pa tako ne ima dvojbe, da doti^ne iglice nisu nista drngo 
nego rutil. 

Kremena u izbrusku ne ima ; kremen si je ovdje u kamenu, 
kako sam vec prije spomenuo odludio od ostale smjese, te tvori 
vece nepravilne uklopke i vrste. Na gdjekojih mjestih se je kremen 
u toliko nakupio, da tvori prave kremene skriljavce, u koje je kadgto 
ulofeno mnogo vapna. 

Duboko dole u kamenitom potoku u obsegu antigoritn>h serpen- 
tina dotide sa zapadne strane Smjevcicki potok, koji se vu^e daleko 
pod sam Vienac prama Ikonici. Tu se opetuju isti oni crni, bjeli- 
^asti i zeleni Skriljavci, koje smo spomenuli u Kamenitom potoku. 
Crne naslage tvori i ovdje brusilovasti tinjdev Skriljavac, koji se 
u bitnom u ni^em nerazlikuje od onoga, Sto smo ga upravo sada 

Digitized by VjOOQ IC 



KRISTAUNldNO KAMBNJB U FRUdKOJ QORI. 17 

opisali. Netrebam spominjati, da i ovdje kao i u prija§njein kre- 
men u pojedinih nasiagah zalazi u mikroskopskih zrnih u kamen, 
pa da tvori tim tipi^ne brusilovaste tinj^eve skriljavce. 

U potoku DuboiasUj koji se od Vienca spusta prava Vrdniku, 
nalazimp sli^ne brusilovaste tinjceve skriljavce , a isto tako i u Ka- 
menitom potoku. 

2. Brusilovasti tinjiev skriljavac iz Mermerskoga potoka, 

Sjeverno od Beocina blizu samoga Vieaca nalazi se Mermer-breg 
i u njem su u vapnencu kamenolomi, dofim se dole u Mermerskom 
potoku pojavljuju tinj^evi skriljavci, koji su sad vise sad manje 
brusilovasta pogleda. I to kamenje, kako se vec prostim okom vidi 
tvori prelaze u kloritne i vapnene skriljavce. Medju craim brusi- 
lovastim kamenjem vidimo i ovdje, kako se je mjestimice kremen 
za sebe slozio u tanje vrsti. 

Crni brusilovasti tinjiev skriljavac, sto se je tu razvio, nalikuje 
po svqj svojoj vanjstini onom iz Kamenitoga potoka, sto smo ga 
malo prije opisali. On je iste boje, iste skriljavosti i opipa, pa je 
ipak po svom mineralnom sastavu dosta razlicit. Sa solnom kise- 
linom sumi malo, sto je dokaz, da u njem ima vapnenca. 

Prou^avajuc kamen pod mikroskopom dolazi covjek u nepriliku, 
jer mu je tezko odluciti, u koju bi ga hrpu kamenja spravio. Je- 
dina ta okolnost, da on cini neku vrst prelaza u vapneni i kremeni 
Skriljavac tim, sto mu se tinjac gubi, dozvoljuje mi, da ga jos 
medju tinjceve skriljavce uvrstim. Sa prijasnjim kamenom je on 
posve u oprieci, jer kako se onomu gubi kremen, tako u ovom 
poneataje tinjac. Kamen sastoji od kremena, vapnenca, tinjca, 
ugljevitih tvari i rutila. 

Kremen tvori u kamenu glavni^ dio, ima ga nedvojbeno do ®/i«> 
no zma su mu tu neizmjerno sitna. 

Vapnenac dolazi po mnoziui odmali iza kremena ; on se je svuda 
u kamenu jednoli^no razsirio i tvori oveca zrna. 

Tinjac, sto se je tu razvio, je bieli muskovit. Ima ga vrlo malo 
i to samo u pojedinih osamljenih partijah uz ugljevite tvari. Li- 
stovi njegovi su vrlo sitni, te se tek pri vrlo velikom povecanju 
mogu bolje razabrati. 

Ugljevite tvari ima u obilju po svem kamenu. 

Rutil je razvio kao i u prijasnjem u sitnih zuckastih iglicah, pa 
ga poglavito nalazimo uz tinjac i ugljevite tvari. 



E. 3, A. LXXVUI. 



Digitized by VjOOQ IC 



18 M. KI6PATI6, 

3. Brusilovasti tinjcev Skriljavac sa „Srednjega brda^^. 

Kada 6ovjek iznad Cerevicke Testere predje preko potoka Poto- 
ranja na izto^nu stranu, onda dospije a Ivanjski potok (u desni 
pritok BanoStorskoga potoka). Uzpinjuc se uz potok prolazi dovjek 
dosta daleko, a da nevidi ni^dje gola kamena. Na lievoj obali po- 
toka uzdi^e se Srednje brdo i u ii]em usje^en je jarak, nazvan 
Dudasev grob. Odmah u podetku toga jarka pojavljuje se cmo, 
sad tanje sad deblje Skriljavo brusilovasto kamenje, koje ovdje 
zelim opisati. U najfinijih vrstah toga kamenja vidi se velika mno- 
^ina fino razdieljena pirita. Iznad brusilovasta kamenja pojavljuju 
se zeleni, kloritni §kriljavci, koje cu kasnije opisati. 

Eamen, od kojega sam mikroskopski preparat napravio^ vrlo je 
tvrd. Boje je erne i pogleda brusilovasta, no razpada samo u de- 
bele vrste. Opipa je mastna, a sjaja smolinasta. 

Pod mikroskopom vidi se, da kamen sastoji od kremena, tinjea, 
vapnenca i ugljevitih tvarih. Sastavni dielovi su mu skoro isti kao 
u kamenu sa Mermerskoga potoka, samo sto je tu tinjac obilniji. 

Kremen je vrlo obilan, a pojavljuje se u zmih dvie razne veli- 
6ine. Veca zrna posve su nepravilno porazbacana po svem kamenu. 
Izmedju toga provla^e se vrlo sitna zrna, koja se dr^e uviek na 
okupu. 

Tinjac je i tu neizmjerno sitan, tako da mu Hstove razabiremo 
tek pri najvecem povecanju. Tinjac je svjetle boje, te pokazuje sva 
svojstva muskovita. Tinjac se zdruzuje samo sa sitnijim zrnjem 
kremena, s kojim se je gusto smjedao. 

Vapnenca pojavljuje se sad u vecih, sad u manjih zrnih, all po- 
svuda u malenoj mnozini. Lako se tu razpoznaje svojim o6itim 
dihroizmom i dobro razvijenom romboedridnom kalavoacu. 

Vgljevite tvari prote^u se u izbrusku u otegnutih, dugih naku- 
pinah i to samo u pojedinih dielovih, do^im su ostali dielovi izbruska 
posve 6isti i bieli. Kako ti prazni prostori nisu osobito veliki, to 
je posve naravno, da je kamen ipak posve cm. 

Rutila nisam u izbrusku nigdje niti najvecim povecanjem vidio. 

4. Brusilovasti tinjcev skriljavac iz iztocnoga pritoka Potoranja. 

Kada se ^ovjek pusti sa Vienca od maloga Tancosa dolje, onda 
dospije u iztodni pritok Potoranja^ koji prolazi, kako sam male 
prije spomenuo pokraj zgrade Cerevi^koga vlastelinstva, nazvane 
Testera. Na samom Viencu ne vidi se nikakovo golo kamenje, jer 

Digitized by VjOOQ IC 



KRISTALINICNO KAMBNJB U FRUfiKOJ OORI. 19 

je sve bujnom Samom obraslo, tek u potoku pokazuje se brusilo- 
vasto kamenjc) koje se daleko u dol spusta. Vec na prvi pogled 
vidi 6ovjek, da se je uz cieli taj pritok razvilo posve srodno ka- 
menje. Ona je sad svjetle, sad zelenkaste, a sad opet tamne boje. 
TJ jednom prete^uje kalijev tinjac, a u drugom klorit, vapnenac 
ili ugljevite tvari. Sastavine se tu mienjaju, te tvore tim mnoge 
prelaze od tinj^evih Skriljavaca u vapnenaste i kloritne skriljavce. 
Te razne vrsti kamenja se vrlo ^esto izmienjuju, a pri torn ne 
stvaraja o^ite granice^ nego polagano prelaze jedno u drugo. Gdje- 
kada nalazimo tu po yanjStini posve jednako kamenje, pa ipak 
ono pod mikroskopom pokazuje razni mineralni sastav, osobito ako 
veca mno^ina ugljevitih tvari zastire sastavne dielove. 

S prva kraja u potoku pokazuju se tu upravo tipilni brusilovasti 
tinjcevi SkrUjavd, za koje stvoriSe Njemci izraz Thonglimmerschiefer. 
Kamen je tamno-sive boje i vrlo liepa srebmasta sjaja, koji poti^e 
od mnogobrojnih srebmastih tinj^evih listova, koji male ne cielo 
povrSje prelomine pokrivaju. Listovi su tu o^iti, te 1 do 2 mm. 
veliki, tako da ih dovjek odlupiti moze. Svuda uz tinjac vidi se, kako 
proviruje erna ugljevita tvar. Mjestimice pokazuje se pod naslagom 
tinjea erne kvrgice, koje tinjac uzdi^u. Te kvrgice ne mjere u pro- 
mjeru vi§e od 1 mm. Jo§ moramo spomenuti tri sastavine kamena; 
koje se dadu makroskopski opredieliti. Uz svjetli tinjac provladi se 
neznatna mno^ina zelena klorita. Da je ta ruda u istinu klorit, osvje- 
do^uje nas mikroskopsko iztrazivanje. Pojedine nepravilne partije, 
koje bivaju po viSe centimetara duge i isto tako Siroke, sastoje 
jedino od staklenasta kremena, iz kojega samo gdjeSto proviruje 
po koji listic tinjea. Ako kamen polijemo solnom kiselinom, onda 
on §nmi, Sto je dokazom, da u njem ima vapnenca. 

Pod mikroskopom vidimo, da kamen sastoji od tinjea, kremena, 
vapnenca, klorita, rutila i ugljevitih tvari, pa da se tomu pridru- 
£uje po koji sicuSni ledac turmalina. 

Tinjac je u kamenu najobilniji. U izbrusku se vidi, kako se on 
protege male ne uviek istim smjerom, a sastoji od pretankih i dugih 
lamela, koje paralelno potamnjuju, a polarizuju vrlo oStrimi bojami. 
Listovi su posve bez boje, tinjac je dakle taj muskovit. 

Kretnen pojavljuje se u sitnih, posve nepravilnih zrnih, koja se 
skupljaju u podulje povorke, stvarajuc tako lecaste nakupine. 

Klorit pridru^uje se svuda tinjcu, no mnozinom svojom daleko 
za njim zaostaje. Da to nije mozda zelenkasta vrst muskovita, 
lako se mo^emo osvjedoditi po opti^kih svojstvih. Zelena ta ruda 

Digitized by VjOOQ IC 



20 



M. KlfiPATid, 



pqjavljuje se u izbrusku u dvie vrsti prereza. Jedno su uzdazni 
prerezi sa lamelamom kalavo§cu, a drugo su bazalni listovi bez 
ikakve kalavosti. Prva vrst prereza pokazuje isti onaj dihroizam, 
Ito ga uviek kod klorita vidimo. Listovi su tu u jednom poloiaju 
kao trava zeleni, a u drugom zuckasti. Medju unakr^tenimi nikoli 
nepokazuju ti uzduiSni prerezi ostrih boja, a potamnjuju uviek pa- 
ralelno sa nikoli. Bazalni listovi ne pokazuju nikakva dihroizma, 
a medju unakrstenimi nikoli ostaju u svakom polozaju tamni. 

Vapnenac vidi se posvuda u kamenu, no u dosta malenoj mno- 
imL Presicusna njegova zrna tvore guste nakupine, koje se lako 
prepoznaju po boji, ocitu dihroizmu i boji u polarizovanom svjetlu. 
U vecih zrnih dolazi jos romboedri^ka kalavost, a kadSto se pojav- 
Ijuju i srasla^ke lamele. 

Butil je veoma mnogobrojan. Pojavljuje se ponajprije u f utih, 
dugili iglicab, koje su ^esto posve u luk svijene. Kolen^asti sraslaci 
su vrlo riedki, pa i tu su oba individiuma duga. Najvise ga vidimo 
uz tinjac i ugljevite tvari, no utresen je ne same u tinjac, nego i 
u klorit i vapnenac, samo ga ne ima nigdje u kremenu, dakle je 
stariji od prijasnjih ruda, a mladji od kremena. — Gdjekada samo 
nalazi se rutil tu u sitnih, zutih zrnih. 

Ugljevita tvar u presicusnih ^esticah pojavljuje se tu na dva na- 
6ina. Ona se reda jednom u duge struje izmedju tinjca kao sto i 
u ostalih sli^nih gkriljavcih, drugi put zauzimlje ona neobi^ne no 
posve pravilne oblike. Te nakupine vidjaju se makroskopski na 
kamenu u obliku crnih kvrgica, do^im se pod mikroskopom raz- 
riesuju u likove, koje je tezko opisati. Poredanje ugljevitih 6estica 
najbolje ce vam predo^iti slika 4. Potezi u slici, koji se pravokutno 
SI. 4. SI. 5. * SI. 6. 




zavijaju imadu nam prikazati guste nizove ugljevite materije. Ni- 
zovi ti neidu uviek ovako geometridno pravilno, nego se gdjekad 
razsiruju i postrance spajaju, trgaju i cjepaju. No u najvecem dielu 
slucajeva priblizuje se poredanje ugljevitih ^estica onomu, kako 
nam ga slika predo^uje. Svaka ovak'ova nakupina zapeti ce nam 
svakiput u oko, pa cemo odmah na prvi mah pomisliti, da imamo 
pred sobom jedan mineralni individuum, ij kom bi ugljevite cestice 



Digitized by 



Google . 



KRISTALINldNO KAMSNJB U FRUSkOJ QORI. 21 

bile na spomenuti na^in pravilno poredane. Lice ovakove nakupine 
u istinu je posve razlidito od onoga, sto nam ga ostali dielovi ka- 
mena pokazuju. Tielo je to za sebe. Listovi tinjca i klorita, koji 
se ravno prote^u kamenoin, dospjev do ovakove nakupine, zavi- 
jaju se, pa ju obilaze. Svjetal onaj prostor, §to stoji u ovakoj na- 
kupini izmedju pojedinih crnih nizova (na sliei onaj prostor, Sto 
stoji izmedju pojedinih poteza) sastoji od bezbojne mineralne tvari, 
u kojoj vidimo usut dovoljan broj igliea rutila. Medju unakrStenimi 
nikoli prikazuje nam se taj svjetli dio kao agregat najsicusnijih 
(Sestica. Po listicavoj naravi mnogih tih destica, sudio bi, da veliki 
dio toga pripada tinjcu. Sto je ostalo, to se neda vise na izbrusku 
opredieliti. Ista agregatna polarizacija pojavljuje se po svih slicnih 
nakupinah. Sitni ti agregati tvore sav individuum, ako ga tako 
nazivati smijemo, pa svrSuju prema izvanjoj strani obicno ondje, 
gdje obilazi zadnji zavoj ugljevite materije. Tu se oko njega vani 
obvijaju ostali sastavni dielovi nasega Skriljavca. 

Da ovo pravilno poredanje ugljevitih ^estica nije slufiajno, morati 
ce svatko odmah uviditi, jer se ono nebi nebrojeno puta uviek u 
istom liku opetovalo. U petrografiji poznata nam je jedna mineralna 
tvar, koja se odlikuje tim, da uklapa u sebi pravilno poredane 
ugljevite destice. Ruda ta je chiastoUth. U njem se, kako je po- 
znato, najobidnije ugljevite tvari od srediSta prama uglovom prizme 
u obliku krsta redaju. Poznato je medjutim, da se u chiostolithu 
ugljevite Cestice i drugdije redaju, no uviek po njekom pravilu. 
Radi toga dr^im, da i ovdje ove nakupine pripadaju chiastolUhu. 
Sam chiastolith je tu raztrosen, pa se je pretvorio, kako to obicno 
biva, u agregat novih sitnih mineralnih individua, medju kojimi 
vrlo 6eato vidjamo muskovit. Poznato je, da je chiastolith rombska 
ruda, pa kada vec ne mogu optidka svojstva, da dokaiu njegovu 
narav, to bi nam bar kristalografska morala pomoci. Najveci dio 
prereza prikazuje se u kvadratih (slika 4.), no za to ih ima ipak 
dpsta u obliku rombusa (si. 5.) i otegnutih tetragona (si. 6). Oblici 
nas svi ti upucuju na rudu rombskoga sustava. Ako uzmemo dakle 
u obzir pravilno poredanje ugljevitih ^estica, narav raztrosine, te 
izvanji oblik ove rude, onda mozemo prili6nom sigurnoscu uztvr- 
diti, da imamo ovdje posla sa raztrosenim chiastolithom. 

Turmalin je u ovom kamenu vrlo riedak. U cielom velikom iz- 
brusku na§ao sam samo ^etiri sitna ledca. Same jedan je bio po- 
njesto veci, pa se je na njem moglo opredieliti, da pripada turmalinu. 
Iglasti stup pokazivao je na svakom kraju drugi razvoj. Jedan 



Digitized by VjOOQ IC 



22 M. KlfiPATl6, 

vrh bio mu je zaSiljen piramidalno, do6im je dragi bio bazabio 
zatupljen. Ledac je nadalje pokazivao oditu bazalnu kalavost tim, 
$to je poprieko i na vi$e mjesta razcjepljen i razdlanjen. Dihroizam 
mu je vrlo izrazit, pokazujuc sada bliedo-^utu a sad tamno-smedju 
boju. Prizmatski taj ledac potamnjuje paralelno. Sva ta BvojstYa 
se slai^u dakle sa svojstvi turmalina. 

5, Brusilovasti tinjcev skriljavac sa granatom iz BeoUnskoga potoha. 

Golo kamenje, §to se uz Beo^inski potok pokazuje, je poglavito 
obi^ni serpentin. Veliki dio postranih obronaka je uz potok posve 
zastrt, a na mnogih mjestih nije upravo ni moguce potokom pro6i. 
No ako dovjek oprezno stane promatrati valutice, dto ih potok nosi, 
to 6e tu naci obilje raznoga kamenja. Medju gromadnim kamenjem 
spomenuo sam vec granitidni kamen, §to sam ga u Beodinskom po- 
toku na$ao. Easnije ce biti govora o glaukofanitnom kamenju, koje 
se u obliku valuticu u istom potoku nalazi, a sada mi je opisati 
tinjcev Skriljavac, kqji se vrlo 6esto i u vecih komadih u potoku 
medju drugimi valuticami pojavljuje. 

Kamen ovaj nazvao sam brusilovastim tinj^evim ikriljavcem, 
premda se znamenito razlikuje i vanjskim licem i svojim sastavom 
od prijaSnjih brusilovastih Skriljavaca. U istinu je to krajna pre- 
lazna vrst u 6ist tinjdev §kriljavac^ u pravi muskovitni Skriljavac^ 
od kojega se razlikuje jedino svojom poneSto sivkastom bojom. 

Kamenje ovo je savrSene listi^ave strukture, pa je srebrnasta 
sjaja od velike mnozine bieloga tinjca, koji je tu take obilan, da 
bi Covjek rekao, da kamen sastoji jedino od njega. No da nije 
tomu tako, svjedo^i nam velika 2ilavost, §to ju kamen pokazuje, 
kada ga zelimo razciepiti. Najveci dio tinjca je 6iste biele boje i 
srebrnasta sjaja, a samo gdjeSto vidjaju se listovi zelenkaste boje. 
Vec 2ilavost ovih zelenkastih listova, kao §to i njihova savrSena 
kalavost, dokazuje nam, da je i to tinjac, a ne mozda klorit, kako 
nam to svjedo6e i opti6ka svojstva. Ako odlupimo listic toga bie- 
loga ili zelenkastoga tinjca, te ga promatramo u konvergentnom 
svjetlu, onda cemo se osvjedoditi, da tu imamo posla sa muskovi- 
tom. Tu vidimo sada cm kri2, koji se pri okretanju preparata 
daleko iz vidnoga polja razilazi u dvie hiperbole. Tinjac je to 
dakle sa velikim kutem opti^kih osiju, dakle muskovit. Sa lupom 
moze ^ovjek na kamenu razpoznati vrlo siiuSna crvena zmca, koja 
se pod mikroskopom kao granat odaju. 



Digitized by VjOOQ IC 



KBISTALINldNO KAJOINJB U FRUftKOJ OOSI. 23 

Promatrajuc izbruske ovoga kamenja pod mikroBkopom, vidimo, 
da su mu glavne sastayiiie tinjac, kremen, granat, rutil, ugljevite 
tvari i jedna andaluzitna ruda. Eao uzgredne sastavine vidimo u 
pojedinih izbrascih titanit(?), tormalin i vapnenac. 

Tinjac zauzimlje u izbrusku najvedi dio prostora. I tu se vidi, 
da je tinjac bez boje i proziran^ a samo gdjeito da je zelenkast 
Ti zelenkasti listovi pokazuju znatan dihroizam, iiia6e se u syih 
sYOJstyih slaiu sa bielim tinjcem. Svi listovi pokazuju savrSenu 
kalavost, a u polarizovanom syjetlu vrlo oStre boje, te potamnjuju 
paralelno sa nikoli. 

Kremen je svojom mno2inom daleko zaostao za tinjcem, te se 
pokazuje u nepravilnih njeSto ovecih zrnih. 

Granat je u kamenu vrlo mnogobrojan, te nepravilno i dosta 
jednolidno po svem kamenu porazbacan. Zrna su mu vrlo sitna, 
te mjere u promjeru obi^no O'l do 0*3 milimetra^ rjedje 0*4 do 
0*5 mm. Prorezi vrlo riedko da su nepravilni, obidno imadu oblik 
heksagona; zrna su ta dakle uledjena u rombskih dodekaedrih. 
Na gdjekojih zrnih vidi se pravilna heksaedri^na kalavost. Ima 
zrna, koja su raztrgnuta u dva ili tri komada, a prostor izmedju 
tib zrna izpunio se je sitnimi listici bieloga tinjca. U izbrusku su 
zrna posve prozima, a posjeduju vrlo neznatnu crvenu boju. Medju 
unakrStenimi nikoli ostaju zrna u svakom polo2aju posve tamna. 
Tim je narav granata nedvojbeno dokazana. Zrna granata su 
uviek puna sitnih uklopaka. Pri ve<iem poveianju vidi se, da ti 
uklopci sastoje od tankih iglica 2u6kastoga rutila. Ti rutili riedko 
da su nepravilno utruSeni u granatu, nego se obi^no pravilno re- 
daju u heksagonalne vience, koji idu posve paralelno sa vanjskim 
obrisom granata. Takvih vienaca rutila znade u jednom zrnu gra- 
nata biti dva do tri. 

BuHl je nesamo u granatu nego i inade po svem kamenu u 
obilju razvijen. Uviek je on tu zudkaste boje, samo mu je oblik 
poneSto razli^it. NajviSe ima tu tankih dugih iglicai koje se tek 
pri najye6em povedanju razabiru; manje ima kratkih^ no debelih 
ledaca^ a najmanje sitnih zrnaca. ViSe puta vide se tu i kolendasti 
sraslaci. 

TJgljevita fnaterija nije take obilna kao u prijaSnih brusilovastih 
Skriljavcih, ali ipak nikada ne manjka. Sad je riedko razsuta po 
svem izbrusku, a sad se opet povla^i kao fin cm prah u dugih 
strujah smjerom Skriljavosti, a napokon dolazi kao uklopak u rudi 
jednoj, koju 6emo odmah opisati. 



Digitized by VjOOQ IC 



24 H. KldPATK^, 

Po svem izbrusku vide se dosta pravilni rudni oblici, u kojih 
ima obilno uklopljenih ugljevitih ^estica. Rudni ti oblici dobro i 
jasno su odieljeni od ostalih sastavina tinj^eva Skriljavca. Dugi 
prerezi (do 2*5 milimetra) prikazuju se ii obliku detverouglastih 
stupova, do^im nam poprie^ni prorezi prikazuju rombuse. Po obliku 
8ude6 mogla bi i to biti andaluzitna ruda, kao §to je i ona u skri- 
Ijavcu iz pritoka Potoranja. I ovdje je rudna tvar posve raztro- 
sena, no ugljevite ^estice ne pokazuju u poredanju nikakve pra- 
vilnosti. No uza sve to lako je moguce, da ova andaluzitna ruda 
nije nista drugo nego raztroseni chiastolith, premda bi to mogao 
biti i staurolith. 

Vapnenca na§ao sam samo u nekih komadih tinj^eva skri- 
Ijavca. 

U gdjiekojih izbruscih vide se vrlo sitni romboidni oblici jedne 
rude, koja je rapave povrsine i ne§to bljede boje, pa je moguce, 
da se necu prevariti, ako reknem, da je to titanit 

Turmalin je u skriljavcu vrlo riedak, ali se dade sigurno kao 
takav opredieliti. Maleni su to stubasti ledci, koji su riedko dulji 
od 0'3 milimetra. Odulji ledci pokazuju poprie^ne pukotine od ne- 
savrsene bazalne kalavosti, pa su hemimorfni, jer im jedan vrh 
zavrsuje piramidalno, a drugi bazalno. Dihroizam im je jak sa 
posve bielom i onda smedje zutom bojom. Ledci potamnjuju para- 
lelno sa nikoli. 

6, Tinjcevi skriljavci iz Lezimirskoga potoka, sa Terazije, iz Ivanj- 
skoga potoka, Mermerskoga potoka, sa Vrdnickoga i Jazackoga 

Vienca, 

Pravi tinjcevi skriljavci razvili su se u Fruskoj gori vrlo obilno. 
Ugljevitih tvarih u njih ne ima, pa zato su svjetle boje. Glavna 
sastavina im je tinjac i kremen, no uviek se tomu pridruzuje klo- 
rit ili vapnenac ili oboje, pa tako tvore prelaze u kloritne i vap- 
nene Skriljavce. Gdje se je kremen u vecqj mnozini sakupio, tamo 
nastaju prelazi "u kremene skriljavce. Malo ne svuda, gdje se tinj- 
cevi skriljavci pojavljuju, tako su raztroseni, da se nedadu od njih 
napraviti mikroskopski preparati. Sastavine toga kamenja moradoh 
skoro uviek mikroskopski opredieliti. Za to se i nemogu ovdje 
potanje upustati u opisivanje toga kamenja, nego se moram zado- 
voljiti tim, da ga u kratko navedem onim redom, kako sam ga pri 
svom obhodu gore nasao. 



Digitized by VjOOQ IC 



KaiSTAUNI^O KAMBNJB U FRUdKOJ GORI. 25 

a) Lezimirski potok. Eada se dovjek stane spustati sa Smloskoga 
Vienea po cesti, koja vodi od Svilosa prema Le^imiru, to prodje 
ponajprije na samom Viencu brusilovaste Skriljavce (poglavito bru- 
silovaste kremene skriljavce), dospije onda dolje do zelenih Skrilja- 
vaca i posve raztrosenih brusilovastih Skriljavaca. Posve dolje u 
dolu kod potoka Lezimirskoga kod Gradine dolaze uz kristali^ne 
vapnence silne naslage raztroSenoga tinjcevoga skriljavca, koji se 
sve do sela Siri. 

b) Terazija. Popinjuc se sa juzne strane uz jarak na Mangje- 
loski Vienac iznad „ Stare krecane", vidimo uz put poglavito vapnene 
Skriljavce i uz nje brusilovasto kamenje, a kod izvora „Terazija^^ 
izpod Vienea pojavljuju se liepo skriljavi tinjcevi skriljavci, koji su 
vrlo raztro§eni, no na njih se razpoznaje fino usut kremen i po 
jedan milimetar veliki Jistici biela tinjca. 

c) Ivanjski potok. Sa onoga mjesta, gdje se Srednje brdo spnsta 
u Ivanjski potok, opisali smo malo prije brusilovasti tinjdev skri- 
Ijavac. To isto brusilovasto kamenje dize se dalje i u samom 
Ivanjskom potoku, dok ih na dva mjesta ne pokrivaju pje§6enici i 
gromace. Jos viSe iza toga pojavljuju se pravi tinjdevi skriljavci, 
Skriljavci ti su sada sive, sada zelenkaste boje. Oni sastoje od 
kremena, tinjca, vapnenca i klorita. Ove zadnje dvie sastavine su 
u vrlo malenoj mnozini razvijene, no mjestimice se ipak obje te 
sastavine u toliko nakupe u kamenu, da od toga postanu vapneni 
i kloritni Skriljavci, koji se sa tinjcevi Skriljavci izmienjuju. U 
samih tinj^evih Skriljavcih je kremen sad u finih zrnih, a sad opet 
u povecih lecah razvijen. Listovi tinjca su uviek oditi, jer su ^esto 
1 — 2 miUmetra veliki. Odlupljeni listovi tinjca pokazuju konver- 
gentnom svjetlu crn kri^, koji se razilazi na Siroko u dvie hiper- 
bole. Klorit je tu, gdje ga ima, gusto srasao sa kremenom, a vap- 
nenac se je po svem kamenu jednolidno, dakako u malenoj mno- 
iini razSirio. 

d) Mermer8ki potok. I u Mermerskom potoku do pod sam Vie- 
nac susricemo iste odnoSaje kao i u Ivanjskom potoku. Uz brusi- 
lovaste i zelenkaste (kloriti^ne) Skriljavce nalazimo i tinjieve skn- 
Ijavce sa obi^nimi prelazi u drugo kamenje, kako smo ib malo 
prije spomenuli. 

e) Vrdnicki i Jazacki Vionac. Na Viencu samom iznad Mermers- 
koga potoka daleko prema zapadu do one to6ke, gdje se podinje 
prema jugu spuStati potok Dubo^aS u Vrdnidki jarak, naSao sam 
uzdu^ cieloga puta svuda samo razti*oSene tinjceve skriljavce. Isto 

Digitized by VjOOQ IC 



26 M. KldPATl6^ 

tako iznad Jazka na Viencu kod Uconice naiao sam opet tinjleve 
skrUjavce, liepa listidava sastava, kojim se mogu vec mikroskopski 
sastavine opredieliti. Vidi se tu velika mnoi^ina srebmastih lUtova 
muskovita, a uz nje staklenasta zma kremena. Da uz to ima joS 
i vapnenca, osvjedo^iti temo Be, ako kamen polijemo solnom kise- 
linom. Gdjekad ulaze u kamen i ugljevite tvari, pa kamen tako 
prelazi u brusilovasti tinj^ev Skriljavac. 

II. Vapneni ikriljavci. 

Kao sto su se tinj^evi Skriljavci tako su se i vapneni na sve 
strane po Fruskoj gori razvili. Pri opisu pojedinih tinj6evih §kri- 
Ijavaca imali smo zgode vise puta spomenuti, kako u nje ulazi 
vapnenac kao uzgredna primjesina, pa kako se tim stvaraju pre- 
lazi u vapnene Skriljavce. I u istinu dolazi najyeci dio vapnenih 
skriljavaca, sto cu ih ovdje opisati, usporedo sa tinj6evi Skriljavci. 
Smatrajuc sa prirodoslovnoga glediSta vapnene Skriljavce kao jedan 
veliki rod, morati 6u ga razrediti po njegovih mineralnih sastavina 
u vi§e vrsti, kao §to sam to udinio i kod tinj^evih Skriljavaca. 
Radi toga cemo naci i ovdje brusilovaste, tinjdaste, kloritne vrsti, 
kojim cemo nadovezati kristalini^no zrnato vapno, koje se u nidem 
ne razlikuje od vapnenih Skriljavaca, do tim, da ne ima Skriljave 
strukture. 

1. Brmilovasti i tinjcasti vapneni skriljavac iz iztocnoga prUoka 

Potoranja. 

Medju tinj6evi Skriljavci opisao sam brusilovastu vrst Skriljavca 
iz istoga potoka, Sto ga ovdje spominjem. Sa istim brusilovastim 
kamenjem dolazi uzporedo kamenje, koje je sad svjetle sad zelen- 
kaste boje, pa to ponjeSto svjetlije kamenje tvori brusilovaste vap- 
nene Skriljavce u kojih je tinjac ona karika, koja ih veie sa tinj- 
^evimi Skriljavci. Vapneni ovi Skriljavci po svom vanjskom lieu 
u velike nalikuju na obliznje brusilovaste tinjleve Skriljavce, tako da 
ih ^ovjek makroskopski nebi lako razludio. No kamenje ovo je, 
kako rekoh, neSto svjetlije boje. Na povrSju kalotine izti£u se li- 
stovi tinjca svojim srebrnastim sjajem kao da tvore glavnu sasta- 
vinu kamena, sto u istinu nije. Tinjac taj jc muskovit, kao Sto se 
moze ^ovjek lako osvjedo^iti, ako odlupljen listic promatra u kon- 
vergentnom svjetlu. Sve ostalo na kamenu prikazuje nam se u tamno 
sivkastoj boji, a da to sastoji gotovo sasvim od vapnenca, viditi je 

Digitized by VjOOQ IC 



KBISTALIMI5nO KAMSNJB U FRUSkOJ GOBI. 27 

po toni; Sto kamen obilno Somi; ako ga solnom kiselinom polijemo. 
Iz te sive osnovine proviruju si6uSne zmate kvrgice upravo onako^ 
kao Sto smo to spomenuli i kod brusilovastoga tinj^evoga Skriljavca 
iz istoga potoka. 

Pod mikroskopom vidimo^ da kamen sastoji od vapnenca kao 
glavne sastavine, pa da se njemu kao uzgredne primjesine pridru- 
in]n kremen, tinjac, ugljevita tvar i rutil. 

Vapnenac ]e, kako nam Bvjedo^i mikroskopska slika izbruska, 
glavna sastavina kamena. On tvori blizu devet desetina cieloga 
kamena^ a lako se poznaje po svom velikom lomu syjeda. Polovica 
svega vapnenca razvila se je u vecih^ jasnih kristali^nih zmih, na 
kojih se vidi o6ita romboedridna kalavost a ^esto i srasladke la- 
mele. 

Kretnen je u ovom kamenu mnogo rjedji nego u oblii^njem tinj- 
devom Skriljavcu, a prikazuje se kao i tamo u nepravilnih, sitnih 
zmih. 

Tinjca ima u izbrusku najmanje, premda se on na kalotinah ka- 
mena u obilnijoj mno2ini prikazuje. To nas dakako ni najmanje 
nemoze iznenaditi, jer pri pravljenju mikroskopskoga preparat4 ne 
mo^e samo povrije kalotine u izbrusak da dodje. Uz to ito je 
tinjac tu riedak biva on joS i tako sitan, da ga dovjek vrlo te£ko 
uo6uje. 

Crna tigljevita tvar pojavljuje se i ovdje kao i u obliinjih tinj- 
devih Skriljavcih na dva na^ina. Jedan dio te tvari je nepravilno 
po kamenu razbacan, no u znamenito manjoj mnozini nego u 
obliinjem kamenju^ pa to je i uzrok, da je kamenje ovo svjetlije 
boje. Ostale ugljeyite ^estice skupile su se u sitnih onih nakupinah, 
koje se mikroskopski kao erne kvrgice na kamenu razpoznaju. Pod 
mikroskopom prikazuju se te nakupine u istom onom obliku, kako 
smo ih prije opisali, pa kako nam ih predo^uju slike 4., 5. i 6. 
Sve Sto sam onom zgodom o ovih nakupinah rekao, vriedi i ovdje, 
pa ne moram to viie ovdje opetovati. I tu 6e dakle te nakupine 
biti raztroSeni chicLstolithi, u kojih se je ugljevita tvar pravilno 
sredala. 

ButU nije ovdje obilan. Vidjamo ga samo uz ugljevite ^tice, 
pa se je tu razvio kao i u obli^njem kamenju u tankih iglicah 2u6- 
kaste boje. 



Digitized by VjOOQ IC 



28 M. KldPATI(!l, 

2. Brusilovasti i klontni vapneni Skriljavac iz Kameniioga potoka. 

Opisujuc brusilovastu vrst tinj^eva Skriljavca iz Kamenitoga 
potoka spomenuo sam, da isti tvori cio niz raznih prelaza u vap- 
nene i kloritne skriljavce. Upravo iznad opisanoga tinj^evoga Skri- 
Ijavca prama hrbtu gore pojavljuju se brusilovasti vapneni §kri- 
Ijavci sa kloritom, koje ovdje kanim opisati. Dole prema dolu gubi 
to kamenje vapnenac, a mjesto njega se pojavljuje u njem tinjae, 
pa take prelazi ono u tinj^eve Skriljavce brusilovasta liea. Uz po- 
tok dalje prema hrbtu gore ne staju iz kamena sve vise ugljevite 
tvari, pa i kamenje gubi brusilovasto lice, pa take nastaju ^isci 
vapneni skriljavci, koje cu kasnije opisati. 

Brusilovasti ovaj vapneni §kriljavac je dosta jedar i tvrd i pri- 
li^no listi^ave strukture. Boje je tamno sivkaste, a samo su poje- 
dine vrste, gdje se je nakupilo vise klorita, sivkasto zelene boje. 
Na povrsju kalotine vide se gdjesto fini listici svjetloga tinjca. Sa 
solnom kiselinom poliven sumi jako. Opipa je mastna. 

Pod mikroskopom razpoznajemo u kamenu lako vapnenac, klo- 
rit, kremen, glinenac i ugljevite tvari. 

Vapnenac tvori glavni dio izbruska. Vec u obi^nom svjetlu raz- 
poznaje se po jakom lomu svjetla, ^im se i izti^e nad ostalimi sa- 
stavinami. Nepravilna ovelika zrna imaju osobito izrazenu rombo- 
edriSku kalavost, a uz to vrlo 5esto srasladke lamele. 

Klorit prikazuje nam se u izbrusku po mnozini kao drugi sa- 
stavni dio kamena, premda se nije jednoliCno svuda po kamenu 
razvio. Vidimo naime, kako su gdjekoje partije izbruska prepune 
klorita, do6im je po ostalih dielovih opet riedak. Ima kao trava 
zelenu boju. Mineralnu njegovu narav odaju mu optidka svoJKtva. 
Bazalni listovi mu naime ne pokazuju nikakova dihrbizma, pa 
ostaju medju unakrstenimi nikoli uviek tamni. Uzduzni prerezi su 
lamelarni, a lamele se divergentno razilaze, te pokazuju odit dihro- 
izam u zuckastoj i zelenoj boji, a potamnjuju paralelno sa nikoli. 

Kremen nije u kamenu obilan, pa se i ograniduje u izbrusku 
samo na posebne partije 

Glinenac je jos rjedji nego kremen. U cielom izbrusku na§ao 
sam jedno dva karlsbadska sraslaca, premda se neda reci, da li 
su i ta dva sraslaca ortoklasi, jer su svi ostali glinenci, sto se u 
izbrusku vide, oditi plagioklasi i to tim vise, §to se u plagioklasih 
riedko kada vide vise od tri srasla^ke lamele. Sami plagioklasi su 
sad siroki i zrnati, a sad opet dugi i sibkasti. Gdjegod sam kut 



Digitized by VjOOQ IC 



KRISTALINI^NO KABCB^JB U PRUSkOJ GORI. 29 

potatnnjenja mjerio, niesam ga vecega naSao od 2 — 4**. Po tomu 
bi taj plagioklas mogao biti oligoklas, sto nebi tako lako o^ekivali, 
jer se u slidnih Skriljavcih osobito uz vapnenac najobi^nije pojav- 
Ijuje vapneni plagioklas, dakle anortit. 

Ugljevita materija je u kamenii vrlo obilna, pa od nje i dobiva 
kamen brusilovasto lice a i mastan opip. Ljuske i zrna, sto se tii 
vide, vrlo su velika i svuda po kamenu razSirena. 

EutUa niesam nigdje u izbrusku nasao, a isto tako nisam vidio 
ni tinjca, premda bi to o^ekivao, jer se na kalotinah kamena, 
kako sam spomenuo, vide mikroskopski sitni njegovi listovi. 

5. Brusilovasti vapneni skriljavac iiz Kamenitoga potoka, 

Izmedju brusilovastoga kloritnoga vapnenoga skriljavca i brusi- 
lovastoga tinj^evoga skriljavca u Kamenitom potoku umice se bru- 
silovasti vapneni skriljavac, koji se od prvoga razlikuje, da u njem 
neima klorita ni glinenca, ali se zato pojavljuje tu tinjac 
rutil. Kada bi se izvodila stroga klasifikacija ovoga kamenja, onda 
bi ga mozda zdruzili sa prijasnjom vrscu, no ja ovu vrst nava- 
djam na pose same zato, da jii predo^im primjera radi kao pre- 
laznu vrst. 

Kamen ovaj je jedar i cvrst, erne boje, jasno §kriljav, a na 
kalotinah mastna sjaja, pa se od prijasnjega po izvanjem lieu u 
nidem drugom nerazlikuje, do u torn, sto se na njem nigdje ne 
vide zelenkaste partije. Pod mikroskopom vidimo, da kamen sa- 
stoji od vapnenca, kremena, ugljevitih tvari, tinjca i rutila. 
. Vapnenac kao glavna sastayina kamena tvori blizu devet dese- 
tina izbruska, te pokazuje sva svoja karakteristi6na svojstva, kako 
sam ih spomenuo pri prijasnjem kamenu. / 

Kremen je i tu vrlo riedak, no uviek se drze po vise sitnih 
zrna na okupu. 

Ugljevitih tvan ne nalazimo u izbrusku u tolikoj mnozini, koliko 
bi o^ekivali, sudec po boji kamena. 

Tinjac i to bieli muskovit pojavljuje se uviek samo uz ugljevite 
cestice. Listovi su mu veoma sicusni, a drze se uviek na okupu u 
malenih nakupinah. 

Rutil je i ovdje kao i u prijasnjem kamen] u u veoma sitnih 
i tankih iglicah zuckaste boje, pa se uviek drzi samo uz uglje- 
vite tvari i uz tinjac, a nikada ga ne ima po vapnencu. 

Pri opisu brusilovastoga tinjdevoga skriljavca iz Kamenitoga 
potoka spomenuo sam, da se isto kamenje opetuje u Srnjevackam 



Digitized by VjOOQ IC 



30 M. KliPATl6, 

potoku, koji 86 sa Kamenitim potokom sastaje. U Smjeva^kom 
potoku nalazimo i brusilovaste vapnene Skriljavce, koji se od 
ovih, Sto sam ih upravo sada opisao, u nidem ne razlikuju. Iste 
su boje i skiiljavosti i istih mineralnih sastavinay pa ih zato ne 
tnoram ovdje na pose opisivati. 

4. Tinjiasti vapneni SkrUjavae iz iztocnoga pritoka Potoranja, iz 
Ivanjskoga potoka, DubocaSa, Lezimira, Stare KreSane i Mangje- 

loSkoga Vienca. 

a) Iztocni pritok Potoranja. Po trc6i put moramo se vratiti u 
iztodni pritok Potoranja, gdje smo vec opisali dvie vrsti brusilo- 
vastih Skriljavaca. Kamenje ovo, Sto ga ovdje ielim u kratko opi- 
sati, uzko se prislanja na spomenute dvie vrsti. Kamenje to ne 
ima vise brusilovasta lica, nego je svjetle boje, jer su u njem 
ugljevite tvari vec vrlo riedke. Na njem se vide veliki listovi tinjea, 
a iz svjetle povrsine proviruju gdjeSto erne kvrgice, kako ih po- 
kazuju i ostali Skriljavei iz istoga potoka. 

Pod mikroskopom vidimo, da kamen sastoji od vapnenca, kre- 
mena, tinjea i organskih tvari. 

Vapnenac je tu najobilniji, a pokazuje se sad u vecih zrnih, sad 
u gustih nakupinah. 

Kremena ima znamenito manje, a skuplja se u omanjih le- 
castih nakupinah, koje su dosta jednoli^no po kamenu razasute. 

Tinjac pojavljuje se u preparatu u mnogo manjoj mnozini, nego 
sto se makroskopski na kamenu vidi. On je tu vrlo sitan, te se 
obi6no pridruzuje kremenu. 

Ugljevitih tvari ima nepravilno razbacano vrlo malo, pa zato 
kamen ni ne ima brusilovasta lica. Poglavito se je ona skupila u 
pravilnih onih nakupinah, koje sam opisao pri brusilovastom tinj- 
^evom skriljavcu iz istoga potoka, pa za koje spomenuli, da bi 
mogle poticati od raztroSenoga chiastolitha. 

Kutila i turmalina nisam tu nasao. 

b) Ivanjski potok. Uz opisano brusilovaste kamenje u Ivanjskom 
potoku pqjavljuju se i vapneni skriljavci, koji se ol prijaSnjih raz- 
likuju velikom mnozinom vapnenca, manjim razvojem tinjea i jas- 
nijom bojom. 

Pojedine vrste ovoga skriljavca sastoje od samoga crvenkastoga 
vapnenca, u kom je vrlo male kremena ulozeno. Tinjac je bid 



Digitized by VjOOQ IC 



KRI8TAIJNI5nO KAIOBNJig U FRUSkOJ GOBI. 31 

mnskovit, a slo£io se je samo na granici pojedinih ploda, u koje 
se kamen kala. Tu uz tiujac ima neSto obilnije kremena i veca 
mnoiina organske materije. Kremen se je osim toga slo^io joS i u 
pojedinih tankih listovih izmedju naslaga vapnenca. 

c) Duboias. U Dubo^Sa dolaze u obsegu brusilovastih Skrilja- 
vaca valutiee liepoga tinj6astoga vapnenoga Skriljavca. Eamenje je 
to srjetlo sive boje, a Skriljava narav odaje mu se po torn, Sto se 
medj distim yapnencem provla^e po 1 centimetar debele vrste, koje 
su pune srebmastih Ustova bieloga tinjca. 

Pod mikroskopom vidimO) da najveci dio kamena sastoji od ove- 
likih zma vapnenca, na kojih se vide sva njegova karakteristi^na 
svojstva. Medj vapnencem ulozio se je kremen u dosta znatnoj 
mno£ini u posve nepravilnih zrnih. Tinjac i to muskovit proteiie se 
i izbruskom samo a pojedinih partijah. Uz tinjac vidimo obidno 
jo§ i sitna zrnca ngljevite materije, no sTuda u vrlo malenoj mno- 
£ini. Na mjestih; gdje se je sam vapnenac i kremen razvio, tamo 
ne ima toga emoga praha. 

d) Lezimir. Fred samim Lezimirom uz desnu obalu Le^imirskoga 
potoka di£u se visoki bregovi, u kojih kristalini6ni vapnenci mah 
preotimlju. Tu vidimo zmat kristalini^ni vapnenac, kako prelazi 
u tinj6eve skriljavce. Velika mno^ina toga prelaznoga kamenja 
tvori tinj^aste vapnene Skriljavce. U vapnenac se ula^ tinjac, pa 
k tomu pridolazi jos veca mnozina kremena, pa se tako stvara 
tinj^^ti vapneni Skriljavac. Pojedine vrste u kamenu, koje su po 
1 centimetar debele, sastoje od vapnenca i kremena, pa te vrste 
su posve biele boje. Izmedju tih vrsta vidimo veoma fine naslage 
muskovita, izpod kojega mjestimice proviruje njeSto veca mnoi^ina 
ugljevite tvari. 

e) Stara kreiana. Iduc izpod gore od Lezimira prema iztoku 
dolazi ^ovjek do golih i strmih pecina, gdje su nedvojbeno jednom 
vapnenac palili, jer to mjesto zovu „ Stara krecana^. Sav taj obro- 
nak sastoji od vapnenih Skriljavaca, a medju njimi zauzimlju tinj- 
dasti vapneni skriljavci najveci dio. Eamenje je to vrlo trosno i 
dosta slabo Skriljavo, tvorec 5 do 6 centimetara debele vrste. Iz- 
medju tih vrsta sloiio se je tinjac, koji je sad svje2 i svjetal, a 
sada opet posve raztroSen. Gdje u kamenju ne ima tinjca, tu nam 
se ono prikazuje kao kristalinidno zrnati vapnenac. 

f) Mangjeloaki Vienac. Od Stare krecane gore prema Viencu 
idu debar komad puta vapneni skriljavci, onda se pojavljuje bru- 
silovasto kamenje, a na samom MangjeloSkom Viencu dolaze opet 



Digitized by VjOOQ IC 



32 M. KidPATnSi, 

tinjfiasti vapneni Skriljavci, koji su vrlo raztroSeni. Oni sastoje od 
vapnenca, kremena i bieloga tinjca. 

5. Kloritni vapneni skriljavci u LisvarUy izpod SvUoskoga Vienca, u 
Ivanjskom i Mermerskom potoku. 

Tinj^astim vapnenim skriljavoem tvore kloritni vapneni Skriljavci 
uzporedan niz, komu je ta bitna biljega, da je tu tinjac zamienjen 
sasvim ili velikim dielom kloritom. No klorit tu ni]e jos toliko mah 
preoteo, da bi od toga postali posve zeleni Skriljavci. U mnogih 
slu6ajevih se tu klorit tek pod mikroskopom razpoznaje, ali je 
uviek jednoli^no po kamenu razasut. Onakve vapnene skriljavce, 
u kojih se je klorit na razdalako u tankih vrstah ulozio, ne6u 
radi toga da ovarao ubrajam. 

a) Potok Liivar. Odmah izpod Vienca u potoku LiSvaru vide 
se poglavito pecine biela, staklenasta kremena, a uz to dolazi i 
kloritni vapneni Skriljavac. Kamen je taj tamno sive boje, te samo 
mjestimice prosjeva na zelenkasto. Klorit, od koga ta zelenkasta 
boja potjece, slozio se je osim toga jos i njeSto gusce medju slo- 
jevi ovoga debelo skriljavoga kamena, tvorec tu fisce tanke zelene 
listove. 

Pod mikroskopom vidimo, da kamen sastoji od vapnenca, klorita, 
kremena i jedne neprozirne erne rude. 

Vapnenac, koji se prikazuje u svih svojih karakteristi6nih svoj- 
stvih, tvori tu glavnu sastavinu kamena. 

Klorit razvio se je u znamenito manjoj mndzini nego vapnenac. 
Liepe je zelene boje. Optidka svojstva uzduznih prereza kao i 
bazalnih listova nedvojbeno dokazuju, da je to klorit. 

Kremen vidja se tu u dosta sitnih zrnih, koja su se u male- 
noj mnozini prili^no jednoli^no i to pojedince medj vapnencem 
razdielila. 

Crna i neprozima ruda pojavljuje se dosta ^esto i to u obliku 
sitnih to^aka i nepravilnih zrna. Dielomice nedvojbeno je to Mjezna 
ruda i to valjda magnetit, jer se pojedina zrna na rubovih pre- 
tvaraju u krvav hematit. Cini mi se vrlo vjerojatno, da med timi 
zrni ima i ugljevitih tvari, pa da su one gd.)ekada sa ^eljeznom 
rudom srasle. 

b) Izpod Sviloskoga Vienca. Nedaleko od potoka LiSvara prema 
iztoku prelazi cesta iz Svilosa u Lezimir. Prije nego sto se cesta 
uzpne na sam Vienac, pojavljuju se uz put kloritni vapneni skri- 
ljavci. Kamenje je to tamno sive boje, te preljeva slabim zelen'- 



Digitized by VjOOQ IC 



KRISTALINldNO KAMBNJE U FBUdKOJ GOBI. 33 

lorn. Skriljavost kamena je nejasua i krupna. Kamen $umi vrlo 
jako, ako ga polijemo solnom kiselinom. 

Pod mikroskopom razpoznajemo u izbrusku vapnenac kao naj- 
glavniju sastavinu, a kao uzgredne primjesine klorit; glinenac, 
kremen i epidot. 

Vapnenac pojavljuje se tu u velikih zrnih, na kojih se vidi ka- 
rakteristidna kalavost i srasladke lamele. 

Klorit nije u kamenu obilan, ali su mu listovi vanredno veliki. 
Zelen je kao trava i jako dihroiti^an (zuckasto i zeleno). 

Glinenac ]e u izbrusku vrlo tezko razpoznati^ jer su mu ledci 
ill posve raztrogeni ili opet tako cisti i staklenasti^ da posve nali- 
kuju Da kremen. U ovom posljednjem slu^aju sigurni smo samo 
onda, da imamo pred sobom glinenac a ne kremen, ako se je kao 
sraslac razvio. Raztroleni pako glinenci uz to, Ito su dosta sitni, 
jos 8U obi^no sami jedinci, tako da dovjek mora oprezno motrititi, 
da ga jasno razabere izmedju ostalih sastavina kamena. Dvojakah 
i polisinteti^nih sraslaca ima mnogo manje, a ti svi pokazuju ma- 
len kut potamnjenja. Poblize izpitati narav tih glinenaca nije bilo 
moguce. 

Kremena ima u kamenu vrlo malo. 

Epidot je dosta riedak, a pojavljuje se u sitnih zrnih, koja su 
zelenkasto zute boje. U polarizovanom svjetlu pokazuju vrlo o§tre 
boje. Kroz izbrusak provla^i se sitna i mutna raztroiilia, koja 
mjestimice prozire bliedom bojom, pa je lako moguce, da i ta 
irmiei sastoji od epidota. 

c) Ivanjski potok. U Ivanjskom potoku pojavljuju se iznad opi- 
sanih tinj^astih vapnenib ikriljavaca ^iSci tinjdevi Skriljavci, koji 
onda opet prelaze u kloritne vapnene Skriljavce. Kamenje to je 
ledro i Cvrsto, a cjepa se na vrlo debele vrste. Boje je svjetlo 
sive, te samo ponjeSto preljeva na zelenkasto. Sa solnom kiselinom 
ilumi jako. Pod mikroskopom vidimo, da kamen sastoji od vap- 
nenca^ kremena, klorita i muskovita. 

Vapnenac tvori neSto preko detiri petine cieloga izbruska, a po- 
javljuje se u velikih zmib sa liepom kalavoScu i srasladkimi la- 
melami. 

Kremen tvori skoro jednu detvrtinu kamena i to u obliku sitnih, 
i vrlo nepravilnih zma. 

Klorit mnogo je rjedji od vapnenca i klorita, ali je ipak dosta 
jednolidno po svem kamenu porazbacan, tako da od njega kamen 
ipak dobiva ponesto zelenkastu boju. 

B. J. A. Lzxvm. 3 

Digitized by VjOOQ IC 



34 M. Kl^VATldy 

Mmkovit se provla^i uviek samo uz klorit izmedju kremena i 
vapnenca, pa se vidi u vrlo sitnih listovih biele boje. U izbrusku 
prepoznajemo ga tek onda, kada ga motrimo kroz unakrSten ana- 
lizator, jer onda sitni njegovi listovi preljevaju oStrimi bojami. 

d) Mermerski potok. Izpod brusilovastoga tinjdevoga Skriljavca, 
sto smo ga u Mermerskom potoku opisali^ pojaYljuje se kloritni 
vapneni Skriljavac. Po izvanjem obliku nebi 6ovjek rekao, da ovaj 
kamen sa obliznjim stoji u ikakvom savezu, da je on polaganim pre- 
lazom iz onoga postao. Obliinji kamen je posve cm i brusilovasta 
lica, do^im je ovaj bjeli^asto zelene boje, te samo svojim svile- 
nastim sjajem sjeca na oblii^nju vrst. Vapnenac se je vec pojavio 
u onom kamenju; a ovdje tvori on vec preko polovice cieloga ka- 
mena. Tinjac i ugljevite tvari su se ovdje izgubile, a mjesto njih 
se pojavljuje klorit. Isto tako ne ima tu vi§e rutila. 

Najglavnija sastavina ovoga kamena je dakle vapnenac. Po mno- 
zini dolazi iza njega odmah kremen. Najmanje ima tu klorita, pa 
i taj se je tu skupio poglavito u pojedine vrste, a nije jeduoli^no 
po kamenu razdieljen. Napokon vidimo u izbrusku posve pravilne 
malene kocke pirita, koji se je na mnogih mjestih posve pretvo- 
rio u ^eljezni hydroxyd. 

6. Vapneni Skriljavci i kristalinicno zmato vapno iz Srnjevackoga 

potoka, Kamenitoga potoka, od Kamenice, sa Kunjata, Lezimira, 

Kredane stare i Ivanjskoga potoka, 

Medju vapnenimi Skriljavci opisali smo do sada u glavnom tri 
vrsti, bili su to brusilovasti, zatim tinj^asti i napokon kloritni vap- 
neni Skriljavci. Glavno obilje^je prve vrsti bilo je listi^avo brusi- 
lovasto Uce, a medju sastavinami naSli smo uz vapnenac joS i 
tinjac ili klorit ili oboje. U druge dvie vrsti umjelao se je sad 
klorit, sad tinjac sad viSe sad manje jednoli^no u vapnenac. No 
medju vapnenim kamenjem u FruSkoj gori ima mjestimice ogrom- 
nib naslagah, gdje se u vapnenac nije umjesao niti tinjac niti 
klorit, pa ako ima tu jedne ili druge te rude, to se je ona uviek 
za sebe odieljeno razvila. Gdje se je to dogodilo, tu je vapneno ka- 
menje o6ito Skriljave naravi. Vapneni su to skriljavci, kojim su 
pojedine vrste po viSe centimetara debele, a izmedju jedne i druge 
vrste ulo£ila se je veoma fina i tanka naslaga tinjca ili klorita. 
Ako tkogod nebi na to htio paziti, Sto se tinjac ili klorit nije sa 
vapnencem gusto spjeSao, to bi mogao posve slobodno vapnene 



Digitized by VjOOQ IC 



KBISTALimdMO KAMBNJB U FRUdKOJ GORI. 35 

ove Skriljavce, Sto 6u ih sada opiaati, uvrstiti medju tinj^Saste i 
kloritne vapnene Skriljavce, pa mu se nebi moglo niSta prigovoriti, 
kao §to 86 nemo£e ni meni, Sto sam ih radi boljega pregleda na- 
pose odlu^io Gdje u yapnenih SkriljaTcih nestanu i ove tanke i 
fine vrste tinjca i klorita, tamo nam se oni prikazuju u obliku 
zmatoga vapnenca (zrnata mramora)^ kakva u Fruikoj gori vrlo 
deSto a gdjeSto i u velikoj mno^ini nalazimo. 

a) VapnenI §kriijavac iz Srnjevackoga potoka. IT brusilovastom 
tinjdevom Skriljavcu, Sto se je u Srnjeva^kom potoku razvio, na- 
lazimo umetnute viSe centimetara debele vrste vapnena Skriljavca 
posve erne boje. Vec se mikroskopski vidi; da je to dist i odito 
zrnat vapnenac. Kamen sastoji malo ne posve od velikoga zrnja 
f?apnenca, a crnu svoju boju dobiva od dosta malene mno£ine 
ugljevite materije, no koja se je jednoli^no po kamenu razasula. 
K tomu se pridruiuje joS neznatuo malo hremena, Na medji po- 
jedinih naslaga vapnena Skriljavca vide se vrlo tanke svjetlucave 
vrste, koje sastoje od istih onih sastavina, koje nalazimo u oblii- 
njem brusilovastom tinj(Sevom Skriljavcu. 

b) Vapneni ikriljavci iz Kamenitoga potoka. Eada se dovjek sa 
Kozarskoga Cota spusti u Kameniti potok, to dospije za neko 
vrieme do obi^noga serpentina, a iza njega, kako smo ve6 spome- 
nuli, dolazi brusilovasto kamenje sa svimi prelazi u vapnene i 
kloritne Skriljavce, dok se napokon ne naslanja na antigoritne ser- 
pentine. Odmah na po^etku u obsegu toga brusilovastoga kamenja 
susricemo prekrasne vapnene Skriljavce. 

S prva kraja vidimo tu kamenje svjetlo sive boje. Na kamenju 
se vidi, da je jasno Skriljavo, a Skriljavost mu ta poti6e od Uo- 
rita, koji se je ulozio u vrlo tanke listove medju naslagami vap- 
nenca. No klorit je taj sada posve raztroSen u zemljastu tvar. 
Kristalini^na zma vapnenca se prostim okom ne vide, pa nam se 
tako kamen prikazuje posve gusta lica. Pod mikroskopom se u 
izbrusku vidi, da su kristalinidna zma vapnenca u istinu veoma 
malena, no velikim povecanjem se ipak vidi njihova kristalinidna 
narav. Uz ta sitna zrna vidjaju se u izbrusku kadSto i pove6a 
zrna sa rombredridnom kalavoScu i srasla^kiihi lamelami. Uz vap- 
nenac vide se u izbrusku vrlo riedka i sitna zmca kremena, 

NeSto malo nize dole u potoku postaje vapnenac posve biel i 
liepo zrnat, tako da posve nalidi na slador. Skriljavac taj sastoji 
gotovo sasvim od vapnenca, zmca kremena su u njem vrlo riedka. 
Naslage, u koje se to kamenje kala, vrlo su debele, a na medji tih 



Digitized by VjOOQ IC 



36 M. K1SPAT16, 

naslaga vidjamo viSeputa b jedne strane tanke vrste zelena Mo- 
rita, a sa druge strane isto tako fine vrste bieloga Unjca, mu- 
skovita. 

Izpod toga bieloga vapnenoga Skriljavca pojavljuje se op6t tam- 
niji vapneni Skriljavci, koji postaju mjestimice posve crni. No i te 
erne naslage uviek su tako slo^ene, da se u njih izmienjuju sada 
tanji bieli, a sada deblji crni listovi. Listovi ti bivaju jednu dese- 
tinu do jednu ^et^rtinn centimetra debeli. To je uzrok, da je ka- 
menje ovo jasne Skriljave strukture. Medju zrni vapnenca vide se 
mjestimice oveca zmca jedne rude, koja se dade lako iz kamena 
izlupiti. Buda je ta veoma IjuSturasta, a sjaja smolinasta. Pred 
puhaljkom zmo takvo ostro zasvietli i izgori, ne ima dakle dvojbe, 
da ta zrna sastoje od Ugljevite tvari. Pod mikroskopom se vidi, da 
taj Skriljavac sastoji malo ne sasvim od sitnih zrnaca vapnenca^ 
koja pokazuju sva karakteristiSna svojstva. Medju vapnencem Sire 
se sad sitnija sad krupnija zrna ugljevite tvari, od koje po- 
jedine naslage svoju boju dobivaju. Uza svu tu mnozinu organsko 
materije ne imaju ipak ti Skriljavci brusilovasto lice, a tomu je 
glavno to razlog, ^to u njih ne ima niti tinjca niti klorita, a hlo- 
fit, Sto se je ovdje razvio, pojavljuje se opet u posebnih odieljenih 
tankih vrstah medju slojevi vapnena Skriljavca. Pod mikroskopom 
nalazimo u izbrosku joS koje riedko i sitno zmo kremena, a dru- 
gih sastavina tu ne ima 

U gdjekojih svjetlijih vrstih vapnena Skriljavca iz Kamenitoga 
potoka naSao sam kadkada po koji osamljen i posve nepravilno 
polo2en list bieloga tinjca. Ne spominjem to badava, jer cemo vi- 
diti, da su ovi listici tinjca onaj vez, koji spaja tinj^aste Skriljavce 
sa kristalini^nim zrnatim vapnom. 

c) Kristalinicni zrnaii vapnenac od Kamenice. Na cesti, koja 
vodi od Kamenice na Vienac i onda u Irig, nalazimo s ove strane 
Vienca joS u dolu velik kamenolom u zrnatom vapnencu, kojim 
obliinje ceste izgradjuju. Kamen je tamno sive boje, a prostim 
okom se vidi, da sastoji od velikih zrnaca vapnenca. Kamenje se 
tu prikazuje posve gromadasto bez ikakve Skriljavosti, jer u njem 
ne ima listi^ave rude bar u tolikoj mnozini, da bi od nje dobio 
listi^avu strukturu. 

Pod mikroskopom vidimo, da kamen sastoji u glavnom od vap- 
nenca, koji se tu prikazuje uviek u velikih zrnih, pa se osobito 
odlikuje svojimi srasla6kimi lamelami. Druga no posve uzgredna 
sastavina je tu kremen, koji se prikazuje u vrlo malenoj mnozini 



Digitized by VjOOQ IC 



kristaliniCno kambnjb u fbuSkoj gori. 37 

i posve sitnih zrnih. Zrna se ta nigdje ne sakupljaju, nego su 
uviek pojedince med vapnencem razasuta. Nesto viSe nalazimo u 
izbrusku sitnoga praha i zrnja td^gljevite tvari, od koje kamen- do- 
biva svoju tamnu boju. Kao najrjedju minerainu sastavinu mo- 
ramo napokon spomenuti tinjac. Samo ondje, gdje se je poneSto 
viSe ugljevite tvari nakupilo, razvili su se pojedini veoma sitni 
listici bieloga tinjca, koje cemo, promatrajuc izbrusak u obi^nom 
svjetlu, uviek pregledati, a zapaziti tek medju imakrgtenimi nikoli. 
U torn polo^aju tek uo^ujemo sicuSne pruge, kako oStrimi bojami 
polarizuju, te kako iste paralelno sa nikoli potamnjuju, pa se tako 
osvjedoditi, da imamo pred sobom listove muskovita. 

Kako mikroskopska slika ovoga zrnatoga vapnenca pokazuje, 
sastavljen je isti u glavnom od vapnenca, a one neznatne uzgredne 
primjesine odaju njegovu geneti^nu srodnost sa opisanimi, brusilo- 
vastimi, tinj^astimi i vapnenimi Skriljavci 

d) Zrnati vapnenci sa Kunjata, od Lezlmira, Kre6ane stare I 
Ivanjskoga potoka pokazuju nesamo izvanjim licem nego i sasta- 
vinami toliku sli^nost sa zrnatim vapnencem od Kamenice, da ih 
ne trebam ovdje na pose opisivati. Na putu od DivoSa prema Si- 
Satovcu uzdi2e se breg KunjaU Obronak brega zaokupiSe brusilo- 
vasti gkriljavci, a na samoj glavici proviruju kristali^no zrnati 
vapnenci, koje ovdje spominjem. Lezimirski zrnati vapnenac na- 
lazi se u bregu „Gradini" u obsegu opisanih vapnenih i tinj6evih 
skriljavaca. Isto tako nalazimo kod Krecane stare u obsegu vap- 
nenih Skriljavaca posve zrnate gromadaste vapnence. U Ivanjskom 
potoku naSao sam zrnate vapnence kao yalutice. 

III. Eloritni ikriljavoi 

U tinj^astih i vapnenih Skriljavcih, koje smo malo prije opisali, 
spomenuli smo vrlo ^esto, kako u sastav toga kamenja zalazi klo- 
rit. U istom kamenju nakuplja se klorit vise puta u toliko, da 
ono podimlje zelenkastom bojom' preljevati, pa stane prelaziti u 
kloritne skriljavce. Kao glavno obiljezje kloritnih Skriljavaca uzi- 
mam to, da u njih ima toHko klorita, da je kamen disto zelene 
boje. U ostalih mineralnih sastavina ima medju kloritnimi gkriljavd 
FruSke gore malo razlike. U jednih i to u rjedjih razvio se je uz 
klorit kremen, tvored tim prelaz u kremene Skriljavce. U drugih 
kloritnih Skriljavcih, a to je vrlo znacajno za kloritne skriljavce 
FrtiSke gore, zamienjen je kremen glinencem. Tu uz glinenac obi^no 



Digitized by VjOOQ IC 



38 M. KlAPATld, 

se kremen neda ni dokazati, a gdje ga ima, tu su samo vrlo riedka, 
osamljena zrnca. Te kloritne Skriljavce mo^emo smatrati kao pre- 
laz U kloritni gneuSS. Kao stalna primjesina tomu kamenju dolazi 
jo§ i vapnenac. 

1. Kloritni SkrUjavac iz Ivanjskoga potoka. 

Iz lyanjskoga potoka opisali smo malo prije tinj^ev Skriljavac, 
u kom se je uz velike listove bieloga tinjca na gusto smjelao kre- 
men sa kloritom. Iduc dalje uz potok susri6emo zelene kloritne 
Skriljavce, iz kojih je tinjac iz^eznuo. Kamenje to je vrlo ^vrsto, 
zelene boje kao jabuka i prekrasna sjaja. Uza svu mnozinu kre- 
mena, §to je u njem, kamenje je savrSene Skriljavosti, koja po- 
tje^e od klorita^ koji se je u sjajnih Ijuskah u pravilnih nizovih u 
kamenu sredjao. Pod mikroskopom nalazimo, da kamenje to sastoji 
od kremena, klorita, rutila i hematita. 

Kremen tvori u izbrusku kao i u kamenu najglavniju sastavinu. 
Nebrojena su to nepravilna zrna, koja medj nakrStenimi nikoli 
nalikuju na Saren mozaik. Da zrna nisu glinenci, koja u ostalih 
kloritnih Skriljavcih tvore bitnu sastavinu, nedokazuju jedino oStre 
boje u polarizovanom svjetlu, nego joS i njihova optidka jedno- 
osnost. U tom obilju zmaca nalazimo naime viSe puta i izotropne 
prereze. Ako takve prereze promatramo u konvergentnom svjetlu, 
onda vidimo na njimi cm kri^^ koji ostaje nepomidan pri okre- 
tanju preparata. Nedvojbeno je to dakle heksagonalni kremen, a 
nije nikako monoklinski ili triklinski glinenac, koji je ina^ vrlo 
desto posve na kremen nalik, tako da se neda od njega ni raz- 
luditi. 

Klorit se Siri u izbrusku samo stanovitimi prugami i to u vecih 
listnatih nakupinah^ te daje kamenu boju. U opti6kih sYOJstvih 
sla2e se u svem sa onimi, §to karakteristifino obilje^uje klorit. Po- 
kazuje naime o6it dihroizam u 2utoj i zelenoj boji. Uzduzni pro- 
rezi potamnjuju paralelno, do^im bazalni listovi ostaju u svakono. 
polo^aju medj nakrStenimi nikoli tamni. 

Butil razvio se je u kamenu u velikoj mnoi^ini i to uviek u 
blizini klorita. Viditi ga je u finih, dugih iglicah, a rjedje u koljen- 
dastih sraslacih. Boje je zute. 

Hematit nalazimo u izbrusku u pojedinih krvavih listovih. 



Digitized by VjOOQ IC 



KRISTALINI^MO KAMfltNJB U FRUfiKOJ GORI. 39 

2. Kloritni Skriljavci sa „Srednjega brdaf*. 

Nii^e izpod opisanoga kamenja u Ivanjskom potoku diie se na 
lievoj obali breg, nazvan ^Srednje brdo^, a u njem je, kako smo 
yec prije jednom apomenali, usjeden jarak ^DudaSev grob^. Na 
potetku toga jarka pojavljuju se brusilovasti tinjdevi ikriljavci, 
koje smo vec prije opisali. Iznad toga brusilovastoga kamenja le2e 
zeleni kloritni Skriljavci^ koje ovdje 2elim opisati. 

Kloritni Skriljavci su tu s prva kraja tamno zelene boje bez 
ikakva sjaja, no dosta 6vrsti i posve listnate strukture. Pod mi- 
kroskopom jasno razabiremo, da kameu sastoji od klorita, glinenca 
i vapnenca. 

Klorit se je tu razvio u bliedo zelenih listovih^ koji najveii dio 
prostora izpunjuju. Vidi se na njima, da su se podeli troSiti, jer 
se ^ini, kao da su se slili u jednu cjelinu. 

Glinenac se je u kamenu u velike razvio. Vecina ih se prikazuje 
u pove6ih stubastih ledcih, koji su vrlo 6esto raztrofeni i kloritom 
pokriveni. Neopredieljiva jedna raztroSina i uz nju sitan klorit iz- 
punjuje kadSto posve ledce glinenca. Ti stubasti ledci su sad jedinci, 
sad dvojci, no najviie polisinteti^ni sraslaci sa 3 do 8 lamela. Kut 
potamnjenja^ Sto sam ga mogao mjeriti, dosii^e do 20^ stupnjeva. 
Eako je najvjerojatnije, da su svi glinenci ovdje, dakle i jedinci 
i dvojci^ plagioklasi, to se oni pribliiuju svojimi opti^kinii svojstvi 
anortitu, pa bi to mogli biti upravo i anortiti. Uz ove ovece stu- 
baste ledce nalazimo u izbrusku na pojedinih mjestih sitne zmate 
glinence, koji su posve svje^i i staklenasta sjaja, da posve nalikuju 
na kremen. No njihova srasladka narav i optidka svojstva izvode 
nas iz neprilike, ter nam dokazuju, da su to nedvojbeni ^inenci^ 
kakve nalazimo i u drugih fruSkogorskih kloritnih Skriljavcih. 

Vapnenac pojavljuje se u kamenu u malenoj mnozini. 

U izbrusku napokon vidimo, kako se u njem provladi sicuSan 
bljedo iMi prah, koji po svoj prilici sastoji od epidota, a na tu nas 
misao dovodi obli^nji Skriljavac, koji se je male vide u jarku 
razvio. 

Obli2nji taj kloritni Skriljavac u Dudasevom grobu naUkuje u 
svojih sastavinah posve na prijaSnji, same su mu sastavine po- 
nedto drugoga oblika. Eamen je neito jedriji od prijaSnjega, a 
boje je tamno zelene. Pod mikroskopom nalazimo tu iste one sa- 
stavine kao i u prijaSnjem, dakle klorit, epidot, glinenac i vap- 
nenac. 



Digitized by VjOOQ IC 



40 M. KidPATid, 

Klorita ne ima ovdje u tolikoj mnozmi, koliko ga nadjosmo u 
prijadnjem kamenu, pa se tomu joS pojavljuje samo u vrlo sitnih 
krpah. ' 

Epidot je tu puno jasniji i o^evidniji, premda je jo§ uviek dosta 
sitan. U kamenu ga ima gotovo isto toliko koliko i klorita. Sitna 
njegova zrna su obi^no nepravilna, malo kada protegnuta i onda 
popriedDo izkalana. Boje je i^uckasto zelene, a u polarizovanom 
svjetlu pokazuje vrlo oStre boje. 

Vapnenac je tu vrlo riedak, rjedji nego u prijagnjem. 

Hematita ima po gdjekoji list. 

Eada ^ovjek pogleda ove sastavine u obidnom svjetlu, onda 
vidi, kako pne tako rekuc u nekoj bieloj i prozirnoj osnovini 
le2e. U polarizovanom svjetlu razpadne ta biela mineralna tvar u 
veliku mnozinu sitnih i nepravilnih zrnaca, koja se odlikuju dosta 
slabim lomom svjetla. Ta^nije promatrajuc ta zrnca, naci ce ^ovjek 
medj njimi obilje dvojakah, a gdjeSto i polisinteti6nih sraslaca. Oli- 
nenci su to dakle i to po svoj prilici sami plagioklasi. Kut potam- 
njenja dosize do 25^, glinenci se ti dakle priblizuju anortitu. Gli- 
nenei su svi svjezi i staklenasti. Stubastih, Sirokih ledca kao u 
prijaSnjem ne ima ovdje. 

3. Kloritni Skriljavac sa Lezimirskoga Vienca. 

Na cesti, koja ide od Svilo&a u Leiimir preko Vienca, nalazimo 
tik izpod Vienca na sviloskoj strani kloritne vapnene Skriljavce, 
koje smo malo prije opisali. Iznad njih pojavljuju se cmi kremeni 
Skriljavci, a na to se od Vienca prema Le^imiru prostorom od 
jedno 100 metara Sire prekrasni kloritni skriljavci, koje ovdje ze- 
lim opisati. 

Kloritni ovi Skriljavci su liepe zelene boje, puni svjetlucavih 
Ijusaka klorita; kalaju se vrlo savrSeno. Sa solnom kiselinom na- 
modeno kamenje gunii vrlo slabo. Kamenje je vrlo te^ko. Kao sa- 
stavine nalazimo pod mikroskopom u izbrusku klorit, glinenac, 
vapnenac, epidot i zeljeziiu jednu rudu. 

Klorit je u izbrusku najobilniji. Vide se tu liepi oveliki listovi 
sa oStim dihroizmom u zelenoj i zutoj boji. Bazalni listovi ga da- 
kako ne pokazuju, ali zato ostaju medj nakrStenimi nikoli uviek 
tamni. 

Glinenac pojavljuje se u kamenu vrlo mnogobrojno, tako da je 
po mno^ini odmah iza klorita. Ledci su tu veliki, jedinci, dvojci i 
polisinteti^ni sraslaci. U optiCkih svojstvih se sla^u sa onimi, Sto 



Digitized by VjOOQ IC 



KRI8TALINI6mO KAMBtUB U FRU6kOJ GOBI. 41 

smo ill prije opiBali^ pa 6e biti to valjda sami plagioklasi, koji se 
priblizuju anortitu. Od kremena se ti glinenci lako razpoznaju po 
po toiD; Sto 8U uviek raztroSinom pomuceni, te Sto u njih vidimo 
kao produkt raztvorbe listove klorita. 

Kremena ima u izbrusku samo dva tri zrna. 

Vapnenac se je u malenoj mnozini po svem kamenu dosta jedno- 
Ii6no razdielio. Njegova zi:iia su ovelika, te se odlikuju savrSenom 
rombodridkom kalavoscu. 

Epidot Siri se a izbrusku sad u neizmjerno sitnih zrncih bljedo 
zute boje^ sad opet u ove6ih zelenkasto zutih ledeib. Ti oveci ledci 
le^e u kloritUy te su se produljili smjerom ortodiagonale, ter poka- 
zuju oditu popriednu kalavost. 

Zdjezna ruda, koja se je obilno kamenom razfiirila, u izbrusku 
je crna, a u odraienom svjetlu svjetlo siva, dakle magnetU. 

4, Kloritni SkrUjavac iz Kamenitoga potoka. 

U obsegu brusilovastih i vapnenih Skriljavaca u Kamenitom po- 
toku pojavljuju se obilno i kloritni dkriljavci kao i prelazi njegovi 
u spomenute dyie vrsti Skriljayaca. Prirudni komad kloritna Skri- 
Ijavca, 5to sam ga uzeo za iztrazivanje, vrlo je dvrst i tanko 
listidav. Na povriju kalotine kamen je zelen kao trava i bliSti 
velikom mnoiinom kloritnih IjuStica. Sudec po povr&ju, pomislili 
bi, da klorit posve kamen satvara. No na prelomini okomito 
na gkriljavost vidi se, da je kamen pun biele zrnate rude. Ako 
kamen polijemo sa solnom kiselinom, onda odmah zaSumi. 

Pod mikroskopom vidimo, da kamen sastoji od klorita, vapnenca, 
glinenca i epidota. 

Klorit se provladi izbruskom samo stanovitimi pravci, a ima ga 
samo toliko, da od njega kamen dobiva odtru zelenu boju. Tu se 
vidi on u veoma liepih listovihy koji su zeleni kao trava. Sva op- 
tidka svojstva uzdiinih prereza kao i bazalnih listova ista su kao 
i ona, Uo smo ih pri ostalih kloritih opisali. 

Vapnenac razvio se je u kamenu u velikih zrnih, na kojih se 
vidi liepa romboedridka kalavost i srasladke lamele. 

Glinenac bi bez tadnijega razmatranja u polarizovanom svjetlu 
vrlo te^ko ovdje prepozniUi, da ga ne ima gdje&to u sraslacih. On 
je naime tu tako svjei^ i staklenasto proziran, a uz to joS posve 
zrnata oblika, da u velike nalikuje na kremen. Pri pripravljanju 
preparata dok je izbrnsak jod deblji bio, nalikovao je joS i svojimi 
oStrimi bojami u polarizovanom svjetlu posve kremenu. Kada je 

Digitized by VjOOQ IC 



42 ir. KidPATK), 

preparat bio gotov i izbrusak posve tanak, prikazao se je glinenac 
medju nakrStenimi nikoli u sivih bojah, a samo po gdjekoja zrna 
bijaliu ostro bojadisana, pa bi ta zrna u prvi mah dr2ao za kre- 
men, da niesam i medj njimi naSao dosta desto sraslace. 

Glinenac pojavljuje se tu, kako rekoh, a posve malenih zmih, 
koja su obidno pone$to zaokru^ena. Bezbojna i prozirna ta zrna 
ponajviie su jedinci, rjedje dvojei ili trojci. U obje ove vrsti sra- 
slaca su pojedina srasla individua uviek znatne debljine, a medju 
raznimi kutevi potamnjenja, koje sam ovdje mjerio, na§ao sam u 
jednih i drugih viSe puta kut od 15 — 20^, ta^o da su nedvojbeno 
i dvojei plagioklasi, kao Sto ce sigurno biti i jedinci, koji se inade 
u nidem nerazlikuju od sraslaca. Vrlo je vjerojatno, da se i ovi 
plagioklasi pribliluju anortitnoj hrpi. 

Posve je razumljivo, da se u ovih odnoSajih, kako sam ih, sada 
opisao, neda lako naci, da li medj glinenci ima po koje zmoe 
kremena, no uza sve to ipak bi rekao, da ga ne ima. 

Izbruskom se napokon proteze sitna no gusto nagomilana ruda. 
U debljih dielovih je ta naknpina crna i neprozirna, no gdje je 
nakupina rjedja, tu ona prosjeva ^uckastom bojom. U njoj gdje- 
kad leze o6ita zrnca epidota, koja se lako svojimi optidkimi svojstvi 
razpoznaju. Sude6 po svem torn sastojati ce i sama nakupina od 
presicuSnoga epidota. 

U gustoj nakupini epidota vide se kadkada crveni listovi he- 
matita. 

5. Kloritni SkrUjavci iz Srnjevaikoga potoka. 

Oni isti petrografski odnoSaji, §to ih susricemo u Kamenitom 
potoku opetuju se i u Srnjevadkom potoku. Na onom mjestu, gdje 
se sastaje Srnjevadki potok sa Kamenitim, razvile su se silne gro- 
made antigoritna serpentina. Iduc gore Srnjeva^kim potokom do- 
laze oni isti Skriljavci, Sto su i u Kamenitom potoku : brusilovasti 
i vapneni Skriljavci, a nad njima dolaze kloritni Skriljavci, iz- 
mienjujuc se iz nova sa brusilovastim i vapnenim kamenjem. 

Prvi kloritni dkriljavac s doljne strane, ito sam ga za iztrazi- 
vanje uzeo, nalikuje u velike onomu iz Eamenitoga potoka. Ka- 
men je taj fino listidava sastava i sivkasto zelene boje. Kao sasta- 
vine uo^ujemo mu pod mikroskopom klorit, glinenac i vapnenac. 

Klorit, ito se je ovdje razvio, veoma je sitan, pa se ne drii na 
okupu, nego je jednoli^no porazbacan i usut u zmih glinenca. Pri 
malenom pove6anju te2ko ga je i viditi. 



Digitized by VjOOQ IC 



KRI8TALINI6M0 KAMEH7B U FRUdKOJ GOBI. 43 

Glinenac je najobilniji, ^ter tvori glavnu sastavinu kamena. Zrna 
su mu neizmjemo sitna i n^pravilna. Ledci su kao i u prijaSnjein 
obi^no jedinci, a sraslaci i to dvojci vrlo bq riedki. Cielo lice ovih 
glinenaca posve je nalik na ono, fito smo ga yidili pri prijaSnjem. 

Kremena nisam tu mogao naci. 

Vapnencu: provladi se samo a pojedinih vrstah kroz kamen, 
inade ga medj glinenqem ne ima ri^zbacana. 

I ovdje kao i u prijaSnjem vide bo Bad guide sad rjedje naku- 
pine bliedo £ute rude, koje se samo sftanovitimi prugami kamenom 
Sire. Biti 6e i to po svoj prilici epidot 

Pirit pojavljuje se u izbruska u sitnih zmih^ na kojih se viSe 
pata jasno razpoznaje kockasti lik. 

Drugi kloritni Skriljavac, koji se u potoku iznad ovoga nalazi, 
tvori sYOJimi sastavinami prelaz u vapneni Skriljavac. Eamen je 
taj jasno zelene boje, kala se u tanke listove. U n]em tvori vap- 
nenac glavnu sastavinu. Velika njegova zrna pokazuju rombo- 
edridku kalavost i srasladke lamele. Klorit je tu dosta obilan, ali 
samo u pojedinih vrstah. Listovi su mu vrlo sitni. Tre6u sastaviuu 
tvori i ovdje glinenac, koji se je u pojedinih, nepravilnih, krug- 
Ijastih zrnih medj vapnenac utisnuo. Dvojci su tu riedki, obi^no 
sami jedinci, pa ga je kadkad tei^ko razluditi od kremena, od ko- 
jega ima ovdje po koje zrnce. Epidot prikazuje se u neizmjemo 
sitnih, iutih zrnih. Napokon vide se tu joS pojedini crveni listovi 
hematila. 

Odmah iznad ovoga kamena pojavljuje se u potoku bruBilovasti 
vapneni ikriljavac, u kom joi ima neito malo klorita. 



Na kloritne ove Skriljavce nadovezuje se u Smjeva^kom potoku 
kamenje posve drugoga lica, no koje je po svojoj mineralnoj na- 
ravi prijaSnjem posve srodno. Po vanjskom pogledu nebi dovjek 
nikada rekao, da isto kamenje ima iita zajednidkoga sa kloritnimi 
Skriljavci. To kamenje stoji sa kloritnim u neposrednom dodiru, 
pojavljuje se tu u veoma malenoj mno2ini, s toga necu da ga od- 
ludim od klorituih Skriljavaca. Od toga kamenja ponio sam samo 
jedan komad. Jedan dio toga kamena je posve cm i takva lica, 
da bi ga u prvi mah makroskopski u brusilovaste ikriljavce uvr- 
stio. Drugi dio istoga komada posve je biel, pa bi po romboedri^ki 
izkalanom vapnencu pomislio, to je dist vapnenac, iz kojega samo 
mjestimice proviruju malene zelenkaste i 2u6kaste partije. No po- 

Digitized by VjOOQ IC 



44 M. JS3iBATl6f 

gledamo li izbrusak jednogai drogoga diela pod mikroskopom, to 
nas mikroskopska slikaposTe iznenadjiije. 

Crni dio kamena je fina Skriljava sastava, a povri^e mu poneSto 
bliSti, te sYojim van] skim licem u velike nalikuje na brusilovaste 
tinj^eve Skriljavce. Pod mikroskopom vidimo, da kamen saatoji od 
glinenca; vapnenca, klorita i ^eljezne jedne rude. 

Glinenac tvori najglavniju sastavinu kamena. On je tu 8vje£ i 
staklenast i u vrlo sitnih krogljastih zrnih. Obidno su to Bami je- 
dinci, dodim su dvojci vrlo riedki. Najveii kut potamnjenja, $to 
sam ga mogao izmjeriti, iznosio je 20^. Neima dvojbe, da su i ti 
glinenci, kao i oni, ito smo ih pri prijaSnjih kloritnih Skriljavcih 
opisali, kojim su u svem nalik, sve sami plagioklasi, pa da 6e to 
biti anortiti, kako cemo to odmah viditi. 

Vapnenac u omanjih zmih razdielio se je posvuda medj glinence, 
te se take poznaje po svojih karakteristidnih svojstvih. Po mno- 
2ini dolazi odmah iza glinenca. 

U dosta gustih nakupinah i Trstah proteze se izbruskom crna 
jedna ruda, od koje kamen boju ima. Najveci dio te erne rude 
biti 6e nedvojbeno zeljezna jedna ruda^ jar se mnoga crna zrna 
obrubljuju cryenim hematitom, a gdjekoja su posve u hematit pre- 
tvorena. 

Uz ieljeznu rudu protege se izbru9kom Morii, no uviek u ma- 
lenoj mnozini i u malenih listovih, pa take odaje glinenac sa klo- 
ritom srodnost sa prijaSnjimi §kriljayci. Uz klorit i zeljeznu rudu 
vide se neizmjemo sitna zrnca poneito prozirne rude, slabo i^ute 
boje, a po analogiji sa prijaSnjim kamenjem rekao bi, da ta zrnca 
pripadaju epidotu. 

Na bielom dielu istoga kamena mo^emo glavne sastavine vec 
mikroskopski razpoznati. Najveca dest sastoji tu od vapnenca, koji 
tvori po jedan centimetar velika zrna sa savrSenom romboedridkom 
kalavoicu, tako da iz njih mo2emo lako malene romboedre izka- 
lati. Kada odtrgnemo od kamena nelto vapnenca, pa ga malo 
zdrobimo, pa to postavimo u stakalce i nalijemo solnom kiselinom, 
to ce se vapnenac posve raztopiti, ali ce preostati sitna, sta- 
klena zrnca, koje kiselina nije ni najmanje izjela. Zrnca su ta 
nepravilna oblika, tolike tvrdo6e, da paraju staklo, a kalaju se 
dosta dobro u dva smjera. Glinenac je to, koji se i pod mikro- 
skopom u izbrusku medj vapnencem u dosta velikih zrnih uoduje. 
Iztra£ujuc kalotine te u paraldnom polarizovanom svjetlu, vidimo, 
da one potamnjuju vrlo koso^ te da kut potamnjenja dosi^ do 



Digitized by VjOOQ IC 



KRISTALINldNO EAMBNJB V FRUdKOJ GORI. 45 

35®. U konvergentnom polarizovanom 8V)etlu vidimo, kako iz ka- 
lotine postranoe izlazi jedna opti6ka os. Po sTem torn sudec, gli- 
nenac je taj nedvo^beno anoriit, dakle vapneni glinenac. Ako po- 
tegnemo zakljudkom ovim natrag, to bi smjeli re6i, da su svi 
glinenci, §to smo ih u kloritnih Skriljavcih opisali, sami anortiti. 
— Uz vapnenac vidimo u kamenu jo§ i pojedine zelenkaste i 2uc- 
kaste Ijage. Odlupljeni listovi zelene rude odituju se pod mikro- 
skopom kao klorit, Zuta ruda je tu, kako cemo odmah ^uti, epi- 
dot. Napokon vide se na kamenu jos mikroskopski oveci listici 
biela^ srebrnasta tinjca. Odlupljeni listovi toga tinjca pokazuju pod 
mikroskopom u konvergentnom svjetlu cm kriz, koji se pri kre- 
tanju preparata na daleko u hiperbole razilazi. Tinjac je taj dakle 
muskovit, 

Mikroskopska slika u izbrusku bieloga diela ovoga kamena ne 
razlikuje se u sastavinah a ni^em od one, ilto dobivamo od crnoga 
kamena. 

Vapnenac zauzimlje tu prvo mjesto. Zrna su mu vrlo velika. 

Glinenac (anortit) nije toli mnogobrojan, no i njegova zrna su 
velika. Sad su to jedinci, sad dvojci, a sad opet polisintetidni sra- 
slaci. Pri polisinteti^nih sraslacih srasla^ke lamele ne idu nikad 
cielim ledeem, nego dopiru jedva do trecine ledca, pa se onda 
gube. Glinenci su svi svjezi i staklenasti^ a malo prije smo ^uli, 
da su to anortiti. 

Klorit je tu riedak, no dolazi u velikih listovih. 

Epidot je neSto deSci, pa i on se pojayljuje u dugih otegnutih 
ledcih. Posve su to vrp^asti oblici, koji su u vapnencu urasli. Vrlo 
desto su zavinuti a i na komade razkidani. Kako su se ti vrpcasti 
ledci protegnuli smjerom ortodiagonale, to oni pokazuju tim smje- 
rom savrsenu kalavost u obliku paralelnih i ravnih crta. K tomu 
se pridruzuje popriedna manje savriena kalavost, koja se desto i ne- 
pravilno zavija. Ledci. su ^uckasto zelene boje, a ledci, koji para- 
lelno sa ortodiagonalnom kalavolcu potamnjuju, pokazuju u kon- 
vergentnom svjetlu posve jasno jednu optidku os sa hiperbolom i 
oStro bojadisanimi kolobari. 

I Sdjezna ruda, koja je u crnom dielu kamena toll obilna, po- 
lavljuje se tuj. Ona je tu vrlo riedka, no u velikih zrnih, a u 
odra^enom svjetlu se vidi, da je to magnetit. Osim toga vide se u 
izbrusku veliki listovi kao krv crvena hematita. 

Tinjac, muskovU je tuj najrjedji, no lako . se razpoznaje po kala- 
vosti i optidkih svojstvih. 

Digitized by VjOOQ IC 



46 M. KlfiPATiC, 

Sto makroskopski nebi pogodili, to nas podu^je mikroskop, da 
je naime kamen taj a bielom kao i svom crnom dielu posve sli^San. 
Sva razlika je samo u veli6iDi pojedinih sastavina, te u razvoja 
ili pomanjkanju zeljezne rude. Napokon vidimo, da je taj kamen 
posve srodan sa kloritnimi Skriljavci iz istoga potoka, da nije 
niita drugo nego samo prelazni oblik, pa da uza sva svoju zani- 
mivost ne zaslu^aje, da ga napose klasifikujemo. 

IV. Eremeni ilkriljavci. 

Sad u obsegu tinj5evih i kloritnih Skriljavaca, a sad opet samo- 
stalno razvio se je kremen vise puta u tolikoj mno£ini, da tvori 
pojedine vrste a i ciele naslage. Gdje mu se pridrui^uje tinjac ili 
klorit, tamo je kremen posve Skriljav, ina6e je on gromadast. Naj- 
glavnija nalaziSta kremena i kremena Skriljavca bila bi sUedeca: 

1. DivoS. U dolu; koji ide od DivoSa desno paralelno sa dolom 
kuve^dinskoga manastira^ otvoren je kamenolom u kremena. Kre- 
men je taj ^ist i biel, a sastoji sad od tanjih sad od debljih na- 
slaga. Na medji medju pojedinimi naslagami vide se sitni listici 
tinjea; koji je ponajviSe bjeli^asto raztroSen. Nad njim leii sloj 
crvena konglomerata. NeSto viSe u istom dolu pojavljuje se li- 
tavsko vapnoy koje se Siri preko u dol sve do kuvezdinskoga ma- 
nastira. 

2. Lisvar. U potoku LiSvaru, iz koga smo opisali vapnene Skri- 
Ijavce, zauzimlju kremeni Skriljavci biele boje najveci dio prostora. 

3. Lezimirski Vienac. Eada se cestom od SviloSa dodje na Le- 
^imirski Vienac, onda se vide desno uz cestu posve ustubodene 
naslage crnoga skriljavca. Pod mikroskopom odituje se taj Skrilja- 
vac kao fist kremeni Skriljavac. On je fino listi&tv. Tinjac je u 
njem vrlo riedak i sitan. Cma boja potjede poglavito od magne- 
tita, koji je na gusto u vrlo sitnih zrnih u kamenu udrobljen. 
Magnetit se ^sto pretvara u hematit. Uz to se pojavljuje u poje- 
dinih slojevih jos i cma organska tvar. 

NeSto male dolje prema Lezimiru pojavljuje se kremeni Skrilja- 
vac u liepoj bieloj boji. 

4. Ivanjski potok. Iznad tinj^stoga i brusilovastoga kamenja, 
Sto smo ga prije opisali, dolaze ogromne naslage iu<Ska^toga kre- 
mena velikim prostorom; a nad njimi pojavljuju se opisani kloritni 
Skriljavci. 

6. Mdrmerski potok. Medju naslagami kloritidnoga vapnenoga 
ilkriljavca; Sto smo ga prije opisali, provlaSe se vrste bieloga kre- 

Digitized by VjOOQ IC 



KBISTAUNldNO KAMSNJB U FBU6kOJ GORI. 47 

mena, a na medji tih vrsta slolili su se reoma tanki Cstovi zelena 
klorita. 

6. Beienovadki potok. U naslagab epidotnoga Skriljavca Me 
vloiene vrlo 6esto vrste biela kremena. 

7. Jazak. Izmedju sela Jazka i manastirskoga Prnjavora dii^u se 
desno uz cestu silne nadage bieloga kremena, koje su prema Prnja- 
vora pokrivene vapnencem. 

8. Kamenlti potok. Pojedine vrste kremena Skriljavca pojavljuju 
se vrlo 6esto u naslagab brusilovastoga tinj^evoga §kriljavca. 

9. Srnjeva6ki potok. Eremeni ikriljavac pojavljuje se u istom 
polo2aja i obliku kao i u Eamenitom potoku. 

10. Dubodas* Izmedju vapnenib i tinjdevib ikriljavaca pojavljuje 
se kremeni Skriljavac kao prelaz u tinjdeve Skriljavce. Eamen je 
taj tu dobro Skriljav i poneSto crvenkaste boje. Na povrSju kalo- 
tine vide se veoma sitni listovi muskovita. 

V. Augitni ikri^javci 

Svjezi i neraztvoreni augitni Skriljavci pojavljuju se u petrovara- 
dinskoj tvrdjavi. KristaliniSno to kamenje opisao sam u svojoj pri- 
jaSnjoj razpravi pod naslovom „Zeleni ikriljavci petrovaradinskoga 
tunela i njibov kontakt sa trabitom". (Bad jugoslavenske akademije 
godine 1882., LXIV.). Tom zgodom dokazao sam, da kamenje 
petrovaradinske tvrdjave ne sastoji od serpentina, kako je to tvrdio 
i dokazivao dr. A. Kocb u svojoj razpravi „Neue Beitrage zur 
Geologie der FruSka gora in Ostslavonien (Jabrbuch der geolo- 
giscben Beicbsanstalt, 1876)", nego da u njem mozemo razlikovati 
dvie vrsti zelenib Skriljavaca i to amfibolne i augitne Skriljavce, ili 
jo5 bolje dioritne i diabazne Skriljavce. Na istu tu moju razpravu, 
koja je kaSnje iza§Ia u njema^kom prevodu u spisib be^koga ge- 
ologi^koga zavoda (Die grtinen Scbiefer des Peterwardeiner Tun- 
nels und deren Contact mit dem Tracbit, Jabrbucb der geolog. 
Beicbsanstalt, 1882, 32. Band, 13. Heft), odgovorio mi je profesor 
Kocb^, da su moja mikropetrografska iztrazivanja posve tadna, no 
da ipak isto kamenje ne drzi za Skriljavce nego za diorite i dia- 
baze, pa da nisu ni iz daleka nalik na slezke zelene $kriljavce, 
koje je Kalkovsky opisao. Na koncu svoje razprave spominje Kock, 



^ Oeologiscbe Mittbeilungen liber das Fruska Oora Oebirge. F51d- 
tani kdzldny (Geologische Mittbeilungen). Zeitscbrift der ungarischen- 
geologischen Gesellschaft. XII. Jabrgang (1882). Heft X— XII. 



Digitized by VjOOQ IC 



48 M. kiSpatiC, 

da u FruSkoj gori ne ima niti nepravih zelenih Skriljavaca, koji u 
Slezkoj prave zelene Skriljavce prate, a spominje to po svoj pri- 
lici kao dokaz; da ni petrovaradinsko kamenje ne ide medj zelene 
Skriljavce. 

Opiauja6 augitne kao i oblige amfibolne Skriljavce nisam ni iz 
daleka na to pomiSljao, da se upuStam u genetidka razmatranja^ 
nego sam nastojao stvar onako predo^iti; kako nam se ona danas 
prikazuje. Diabazni kao §to i dioritni Skriljavci petrovaradinske 
tvrdjave u istinu sa danas skroz Skriljave naravi. Postanak raznih 
starijih kristalini^nih Skriljavaca danas je joS uviek uz svu mno- 
zinu raznih teorija posve nejasan. Kochovu shvacanju bilo bi naj- 
prijatnije ono mnienje, koje dr^i, da su doti(5ni Skriljavci postali 
deformacijom i kemijskom metamorfozom iz eruptivnoga kamenja. 
Eada bi to mnienje bilo istinito, onda bi mogli reci^ da su diabazni 
Skriljavci petrovaradinske tvrdjave postali iz diabaza, ali da to nisu 
viSe diabazi, kao Sto n. pr. ne6e nitko gneusa nazvati granitom. 
Ja ne 6u da se upuStam n kritiku toga nazora, ali zato ipak mo- 
ram navesti neke 6injenice iz FruSke gore, koje stoje s tim u sa- 
vezu. T3 spomenutoj mojoj razpravi naveo sam, kako se u diabaz- 
nom Skriljavcu augit pretvara u amfibol. Uz diabazne Skriljavce 
razvili su se u petrovaradinskoj tvrdjavi dioritni Skriljavci. Vec 
igli^asta narav amfibola u dioritnih Skriljavcih jasno nam kai^e, da 
to nije danas diorit. Amfibol bar u tom obliku nije tu iskonski^ on 
se je tu po mom mnienju iz augita razvio, pa zato smatram ja, 
da su se dioritni Skriljavci razvili iz augitnih ili diabaznih Skrilja- 
vaca. Sto ja mislim o slidnosti zelenih tih Skriljavaca sa slezkim 
kamenjem, rekao sam vec na drugom mjestu i to u mojoj razpravi 
serpentinih FruSke gore, pa ne £elim to opetovati, kao ni nava- 
djati privatni list profesora Kalkovskoga, komu sam na izmjenu 
poslao svojih zelenih Skriljavaca. Profesor Koch ne mo£e da se 
svikne joS na to, da se augit vrlo 6esto i u Skriljavom kamenju 
pojavljuje. On nezna, da u FruSkoj gori ima joS i kloritnih i am- 
fibolnih Skriljavaca. Kloritne Skriljavce sam vec prije opisao, pa i 
spomenuo, kako u njih plagioklasi zauzimlju vazno mjesto kao Sto 
i u diabaznih Skriljavcih, a ja neznam razloga, za Sto bi kloritno ka- 
menje geneti^no odludio od petrovaradinskoga. Malo kasnije do6i cu 
na amfibolne Skriljavce, koji bi posve lako mogli biti u srodstvu sa 
petrovaradinskim kamenjem. I u njih ima, kako 6emo kaSnje vi- 
diti, neSto malo glinenca, pa i tu je amfibol postao iz augita. Am- 
fibolni ti Skriljavci prelaze u antigoritni serpentin, gdje se jas&o 

Digitized by VjOOQIC 



KRTSTALINldNO KAMBNJB U FRUSkOJ GORI. 49 

vidi, kako je serpentin postao iz augita i amfibola. Tu nije bilo 
glinenca; i kemijska narav augita bila je tu druga; pa ipak je to 
kamenje u neposrednom savezu sa obliznjim amfibolniin Skriljav- 
cem. Kada bi sve to kamenje htio svezati sa petroyaradinBkim, 
onda bi morao dosljedno uztvrditi^ da je i ono postalo iz diabaza, 
no bi li to mogao dokazati^ to je drugo pitanje. No na to ja ni 
nemisliiU; dovoljno je, da koDstatujem, da augitni ili diabazni §kri- 
Ijavci petrovaradinske tvrdje ne stoje osamljeni u FruSkoj gori, 
nego da se je a< gitno kamenje i na juznom obronku FruSke gore 
razvilo, premda se je ono tu pretvorilo u amfibolne Skriljavee i u 
antigoritDi serpentin. 

VI. Amfibolni skriljavoi. 

Amfibolni Skriljavoi, §to se u FruSkoj gori pojavljuju, dadu se 
razdieliti na dvie rpe. U jednih se uz amfibol pojavljuje plagio- 
klas kao bitna sastavina, pa te amfibolne ikriljavce nazvati cu, 
kao §to sam to vec prije ufinio, dioritnimi SkrUjavci. U drugom 
odjelu amfibnlnih Skriljavaca prikazuje se glinenac u neznatnoj 
mno^ini ili se posve gubi, pa te Skriljavce nazvati cu amfiboUti. 
Kao stalnu primjesinu amfiboUta susricemo epidot i to kadSto u 
tolikoj mnoi^ini, da tim nastaju epidotni amfiboliti. 

1, Dioritni skriljavd iz petrovaradinske tvrdjave. 

Dioritni Skriljavoi pojavljuju se na sjevero-iztodnoj strani petro- 
varadinskoga brda. Oni sastoje od plagioklasa i igli^astoga amfi- 
bola. To kamenje opisao sam prije u spomenutoj razpravi; pa sam 
i malo prije rekao, da jo lako moguce, da je tu amfibol postao 
iz augita. O tom kamenju ne imam niSta da spomenem, Sto vec 
nisam prije rekao, pa ga ovdje navadjam samo radi pregleda. 

2. Amfiboliti iz Kamenitoga potoka. 

Kada se dovjek spusti duboko dole Kamenitim potokom, te 
predje onaj niz vapnenih, tinj6evih i kloritnih gkriljavaca, Sto smo 
ih prije opisali, onda sretne kao zadnji dlan cieloga niza brusilo- 
vaste tinj^eve Skriljavce. Iza njih idemo komadom puta, gdje ne 
vidimo nikakva gola kamenja. U to se najednom pojavljuju ^vrste 
i jedre pecine tamno i crno zelena kamena, iz koga nam svietle 
izcjepane kalotine amfibola, tako da odmah na prvi mah vidimo, 
da imamo pred sobom amfibolite. Silne pecine amfibolita prelaze 
B. J. A. Lxxvin. 4 

Digitized by VjOOQ IC 



50 M. KidPATiC, 

neposredno u antigoritni serpentin. Tu na granici mo2e Covjek 
lako odlomiti komada, na kqjih ima s jednc strane jos liepa amfi- 
bola, a na drugoj strani posve razvijen antigorit. Dalje uz potok 
idu opet silne gromade amfibolna Skriljavca. Na onom mjestu, gdje 
se sastaje Kameniti potok sa Srnjeva^kim, nalazimo ogromne pe- 
cine antigoritna serpentina, koje se protean daleko uz potok. Anti- 
goritni serpentin podinje bivati crn, a onda opet predje u amfibolit. 
Iza amfibolita dolazi opet serpentin, pa tu svrguje cieli niz amfi- 
bolitnoga i antigoritnoga kamenja, koji je od prva kraja, pa sve 
dotle neprekinuto tekao, ustupljujuc sada mjesto kloriti^nim §kri- 
Ijavcem. 

Kada se ^o'vjek natrag vrati i predje u Srnjeva^ki potok, onda 
nalazi jednim dielom potoka antigoritne serpentine, a iznad njlh 
gore tinj6eve, kloritne i vapnene Skriljavce kao i u kamenitom po- 
toku, ali nigdje neima amfibolita. U potoku Dubo^aSu nalazimo 
antigoritne serpentine kao valutice, ali amfibolitnih vaiutica ne 
ima. No zato nalazimo u Srnjeva^kom potoku i Dubodasu Tala- 
tice glaukofanitna kamenja, o kom cemo kasnije obSirnije progo- 
voriti. 

Amfibolituo kamenje, §to se u Kamenitom potoku pojavljuje, 
tamno je zelene boje. Skriljavost je svuda dosta o^ita, ali nije ni- 
kada savrsena. Na njem se malne uviek vide kalotine ema amfi- 
bola. Uz amfibol proviruju nakupine ^uckasta epidota. Sva razlika 
izmedju pojedinih yrsti amfibolita o^ituje se makroskopski u torn, 
§to nam se amfibol i epidot sad viSe sad manje oSito i obilno pri- 
kazuje. Pravu narav i postanak ovih amfibolita upoznati mozemo 
tek onda, kada prou^imo cio niz raznih komada. Poradi toga po- 
kuSati cu i ja ovdje, da opisem pojedine amfibolite onim redom, 
kako sam ih uz put naSao. 

1. Pod mikroskopom vidimo, da kamen ovaj, Sto cemo ga po- 
najprije opisati, sastoji u glavnom od amfibola i epidota, a uz to 
da ima u njem jog i augita, glinenca i apatita. 

Amfibol pojavljuje se sad u krupnib i velikih kristaloidih, sad u 
finih i tankih iglicah. I veliki ti kristaloidi ne pokazuju velike je- 
dinstvenosti. Krajevi su im uviek iztrgani i raz(^ikani, a u njih 
nalazimo kadSto komade amfibola, koji su drug^ije orientirani. 
Prizmati^ka kalavost na njima je tako ostro razvijena, kao da je 
ledac sastavljen od samih uzporedo polozenih amfibolnih stup6ica. 
Uz to su oni vige puta savijeni i u komade razkidani. Isto je tako 
tu igli^asti amfibol uviek zavijen, a desto i raztrgan. Vec sam taj 

Digitized by VjOOQ IC 



KRISTALINldNO KAMBMJB U FRUfiKOJ OORI. 51 

oblik amfibolnih individua dovadja nas na tu misao, da je amfibol 
sekundame naravi, da se je morao razviti iz druge rude. Dihro- 
izam uzduzDih prereza uviek je vrlo odit, tako da pri gibanju 
preparata uz doljni nikol prelazi njegova boja od ^uckaste zelene 
n modruSastu zelenu. Kut potamnenja uviek je malen, ter ne pre- 
lazi nikada 20<». 

Epidot je u kamenu vrlo obilan. Sad su to posve bezbojna ili 
zuckasta sicuSna zrna, a sad opet oveci stubasti ledci; koji su se 
smjerom ortodiagonale produi^il*; ter pokazuje na sebi karakteri- 
8ti6nu popriednu kalavost. 

Augiia ima u cielom velikom izbrusku samo jedno ove6e i raz- 
kidano zrno. Jedan jedini pogled je dovoIjaD, da nas osvjedo^i, da 
to nije amfibol. Pojedini komadi toga razkidanoga zrna su jedri i 
kompaktni. Boje su zelenkasto-£ute. Pleohroizma ne imaju upravo 
nikakva. Prizmati^ka kalavost je jasno izraiena, a kut potamnjenja 
iznosi 38®. Jasni su to dokazi, da je to zrno augit To je joS za- 
ostalo zrno, koje nije doilo joS do toga, da se pretvori u amfibol. 

Glinenac je u kamenu dosta riedak, a vrlo ga je teiko prepo- 
znati. Izmedju amfibola i epidota vide se naime gdjeSto posve ne- 
pravilna zrna biele jedne rude, koja nas samo svojimi bojami 
u polarizovanom svjetlu sje6aju na glinenac. I bilo bi vrlo teSko 
sigumo odluditi, da je to u istinu glinenac, da ne ima medj njimi 
jedno ili dva zrna, u kojih vidimo, kako je umetnuta po koja 
veoma fina srasladka lamela. Moguce, da je i tu sav glinenac pla- 
gioklas. Glinenac nije tu dist; obidno ulaze i prolaze kroz njega 
sitne iglice amfibola. 

Apatit je u kamenu vrlo riedak. Zrna su mu uviek posve ne- 
pravilna, te ne pokazuju nikada led^anih obrisa. U polarizovanom 
svjetlu medju hakrStenimi nikoli pokazuju se ta zrna u slabo mo- 
dmSasto-sivoj boji, kako ju obidno pri apatitu vidimo. Gdje su se 
zrna iole neSto jednim smjerom produzila, tu ona, u koliko se to 
dade odluditi, potamnjuju paralelno svom smjeru. Gdjekoja zrna 
ostaju medju nakrStenimi nikoli u svakom poloiaju tamna. Sva ta 
svojstva nebijahu mi dovoljna, da tu rudu za apatit driim, pa 
sam zato posegnuo za kemijskim dokazom. U duiidnoj kiselini se 
zrna posve raztopiSe, pa kada sam na raztopinu nalio molibdenovo 
kisela amonijaka, ukaza mi se 2ut talog kao dokaz za prisutnost 
fosfome kiseline. I tako sam bio osvjedo^en, da je ta ruda u istinu 
apatil 



Digitized by VjOOQ IC 



52 M. X1&PAT16, 

2. Vec se prostim okom na kamenu vide veliki ledci amfibola, 
kako se svojim sjajem iziidu. Pod mikroskopom nalazimo u izbrusku 
amfibgl, kako poglavito u velikih ledcih tvori glavnu sastavinu 
kamena. Njegovi ledci su i ovdje na krajevih iz^ihani, a uz to 
6esto zavinuti i razkidani. Uzdu^ni prorezi su i ovdje savrSeno' 
izkalani, a poprie^ni prorezi pokazuju karakteristi^nu kalavost sa 
kutom od 124^. Vxi okretanju dolnjega nikola pokazuju oni mo- 
druSasto-zelenu, zuckastu i kao trava zelenu boju. Kut potamnjenja 
je malen, do 15^. U polarizoyanom sTJetlu pokazuju vrlo oitre 
boje, A kada ledac potamni, onda se vide u njem svjetli listovi 
amfibola, koji su drug^ije orientirani, Sto nam potvrdjuje da je on 
tu sekundarne naravi. Zapaza se, no vrlo riedko, kako se amfibol 
pretvara u Morit 

Epidot je vrlo obilan. Njegova vrlo nepravilna zrna su posve bez 
boje i dista, te pokazuju sva za epidot karakteristidna svojstva. 

GlinetKic je ovdje vrlo riedak, a isto tako i apatit, 

Oko amfibola i epidota uhvatila se je neka vrat osnovine, koja 
je diste biele bo;e i posve prozirna. Na njoj se vidi, da je sastav- 
Ijena od sitnih zavoja. U polarizovanom svjetlu o^ituju se ti zavoji 
kao fini listici. Po obliku tih zavijenih listova i po oStrih bojah u 
polarizovanom svjetlu rekao bi, da je to milovka, koja se je kao 
produkt metamorfoze ovdje razvila. Iste te nakupine nalazimo vide 
puta i u samom amfibolu, kako u njem zapremaju omanje okrugle 
prostore. 

Augita ovdje niesam naSao. 

3. Amfibol u vecih ledcih vrlo je riedak, obidno su tu iglasti ledci, 
koji se 6esto u snopove skupljaju, te se razno zavijaju6 prote^u 
cielim izbruskom. 

Epidot je vrlo obilan, no neizmjemo sitan i iuckaste boje. 

Glinenac obilniji je ncgo u prijadnjem. Njegova nepravilna zrna 
bez ikakvih srasla^kih lamela tezko bi prepoznao, da nije analo- 
gije sa ostalimi amfiboliti. 

Augita i apatita tu ne ima. 

4. Eamen, $to ga sada opisujem najbogatiji je augitom, Po svem 
izbrusku vide se porazbacana njegova zrna. Ona su krasne zelene 
boje i gotovo nikakva pleochroizma. Zrna su izrezuckana i u sit- 
nije komade izkidana, ter na kraju izdihana, no zato su joS uviek 
u sredini posve jedra. U polarizovanom svjetlu pokazuju zrna oStre 
boje, a gdje je na uzduznih prerezih prizmati6ka kalavost izra^ena, 
tu se vidi, kako potamnjuju uz velik kut. Taj kut potamnjenja 



Digitized by VjOOQ IC 



KRISTALINI5nO KAMBMJB U FRUdKOJ GORI. 53 

dosize gdjekad do 40^ i preko toga. Nedvojbeno je to dakle augit, 
a razkidana narav njegovih zrna oditim nam je dokazom, da se 
on tuj raztvara i sve viSe gubi. Produkt te raztvorbe je ovdje kao 
i prije amfibol i epidot. Eao Sto se je vec desto zapazilo^ tako se 
ni ovdje ne vidi uviek, kako se augit u amfibol pretvara, ne ima 
tuj naime uviek onih prelaza, koji bi nam tu pretvorbu jasno pri- 
kazivali. Samo u riedkih slu6ajevih vidi se, kako se augita livata 
novo stvoreni amfibol. No uza sve to se ipak vidi na svem ostalom 
amfibolUy da je on sekundarne naravi. On je tu posve vlaknast, a 
medj njim lezi silna mnozina bezbojna epidota. Epidot se je osim 
toga sloiio u posebne zice, te se tu sam kamenom u velikoj mno- 
zioi protege. Tu je epidot u veoma krasnih i velikih ledcih, na 
kojih se vide sva njihova znadajna svojstva. Glinenca i apcUita 
ne ima u torn kamenu. 

5. Amfibol zauzimlje ovdje najveci dio prostora. On je sav raz- 
dihan i snopast. Dihroizam i potamnjenje mu je isto kao i u 
prijaSnjih. 

Augita ima malo, no zrna su mu velika, pa se na uzduznili i 
poprie^nih prerezih vidi jasna prizmatidka kalavost uz njegova 
karakteristi6na optidka svojstva. I tu se na njem vidi, da nije 
duga obstanka, pa da su to samo zaostala zrna, koja se jod nisn 
u amfibol pretvorila. 

Epidot je tu obilan i bez boje, a njegova zrna se u izbrusku 
izti^u svojim velikim lomom svjetla. 

Olinenac je dosta 6est. Medju njegovimi nepravilnimi zrui naSao 
sam dva, u kojih se vidi velik broj vrlo finih umetnutih srasladkih 
lamela. Nedvojbeno su dakle ta zrna plagioklas. Osim toga naSao 
sam u izbrusku jedan dvojak. Mjerec potamnjenje toga dvojka 
na§ao sam, da polozaj, u kom jedan individum potamnjuje, tvori 
se poloiajem, u kom drugi potamnjuje, tvori kut od 59^. Po tom 
bi sudio, da je i taj dvojak plagioklas, pa da se pribli^uje anortitu. 
Po tom svem sudec vrlo je vjerojatno, da su svi glinenci tu pla 
gioklasi. 

6. Izbrusak ovoga kamena u mnogom nalikuje na onaj, §to sam 
ga na prvom mjestu opisao. Amfibol je tu uviek u dugih i Sirokih 
ledcih, koji su savrSeno izkalani i na krajevih izdihani. 

Glinenac je mjestimice obilan. Sraslaci su vrlo riedki. 
Epidot je uviek u sitnih zmih i bez boje, te je vrlo obilan. 
MUovka skuplja se u pojedine ovece nakupine upravo onako, 
kako smo to pri drugom primjeru opisali. 



Digitized by VjOOQ IC 



54 M. KldPATl6, 

Apatita ima tuj vrlo karakteristi^na. NajljepSi njegovi ledci po- 
javljuju se urasli u amfibolu. Ima tu jedan heksagonaini prerez, 
koji medj nakrstenimi nikoli ostaje u svakom polozaju taman. 
Drugi jedan ledac polo^en je u amfibolu ploStimice, pa se na njem 
vide piramidalno zaSiljeni vrhovi i popriedna bazalna kalavost Ledac 
taj dakako potamnjnje samo paralelno. Izvan amfibola leieci apatiti 
imaju oblik nepravilnih zrnah, pa su puno ve6i od onih u amfibolu. 
Medju njimi ima jedan prerez, koji ostaje medju uakrStenimi ni- 
koli taman, pa se na njem vidi heksagonaini obris i to tako, da 
su tri izmieni^ne stranice velike, a ostale tri take malene, da se 
jedva vide. 

Augita ovdje vide ne ima, ali se zato vide tu velika zma ie- 
Ijezne rude, koja se u odra^evom svjetlu kao pirit o6ituje. 



Ako promotrimo sve ove rezultate mikroskopska iztrazivanja, to 
moramo doci do sliedecih zaklju^ka. 

Svi amfibolili, §to s jedne i s druge strane prate antigoritne ser- 
pentine, postali su od augitnoga kamenja, u kom se je augit ura- 
litizovao, t. j. pretvorio u amfibol. 

Glinenac u amfibolitih nije stalna sastavina, nego se sada u vecoj 
mnozini prikazuje, a sada opet posve gubi. 

Glinenac je u amfibolitih vjerojatno sav plagioklas. 

5. Epidotni amfiboUti iz Besenovackoga potoka. 

Na zapadu od Jazka proti^e potok, koji se od Vienca u dol 
spusta. Potok taj dolazi do manastira jaza^koga, a u karti ozna6en je 
imenom Bieli potok. On se sastaje kod manastira sa Crnim (po karti) 
ili Velikim potokom, koji nastaje od Smjeva^koga i Eamenitoga 
potoka. U Bielom potoku ne vide se nigdje amfiboliti, ali se za to 
oni pojavljuju u BeSenovadkom potoku, koji se jo§ dalje prama 
zapadu sa Vienca spugta i pokritj manastira BeSenova protide. Am- 
fiboliti se tu protezu velikim prostorom, vrlo su raztroSeni, a prate 
ih gore i dolje isti oni crni, bieli i zeleni Skriljavci, Sto smo ih iz 
Kamenitoga potoka opisali. Da li u tih amfibolitih ima antigoritna 
serpentina, ne mogu reci; ja ih bar niesam naSao. 

Ovaj epidotni amfibolit savrgeno je Skriljave strukture, pa se 
lake u tanke listove kala. Boje je svjetlo sive, te samo poneSto 
na zelenkasto preljeva. Medju sivkasto zelenimi listovi le^e posve 
tanke vrste, koje su posve biele boje, a sastoje od vapnenca. 



Digitized by VjOOQ IC 



KRISTALINldNO KAMBNJE U FRUSkOJ QORI. 55 

Pod mikroskopom zapinje nam u o6i ponajprije silna mno^ina 
epidota, koji je ili posve bez boje ili slabo ^uckast. Prikazuje se 
ili u nepravilnih zrnih ili u kratkih stubastih ledcih, koji su po- 
prie^no izkalani. 

Epidot le^i u vlaknastoj i listi^avoj jednoj radi, koja je gotovo 
bez boje. U polarizovom svjetlu medju nakrStenimi nikoli poka- 
zuje samo manji dio te listi^ave rude oStre boje i malen kut po- 
tamnjena. Ruda ta je amfibol. Svi ostali dielovi ostaju medju na- 
krstenimi nikoli u svakom polo^aju tamni^ pa ne ima dvojbe^ da 
je to posve raztroSen amfibol. 

Pojedine partije u izbrusku sastoje jedino od vapnenca i epidota, 
te tvore tako preiaz u vapneni Skriljavac. Uz to se vide u izbrusku 
jo§ pojedina riedka zrnca kremena, koji je tu po svoj priiici tako- 
djer sekundaran. 

Kako ovaj epidotni amfibolit stoji u neposrednoj blizini sa onim 
iz Kamenitoga potoka, to je nedvojbeno s njim u savezU; premda 
mu je izvanje lice posve drugtije. Pretvorba je tu mnogo dalje 
napredovala, pa zato se on makroskopski kao sto i mikroskopski 
drug^ije prikazuje. 

VII. Antigoritni serpentini. 

Antigoritne serpentine iz FruSke gore opisao sam u svojoj jednoj 
prijaSnjoj razpravi, koja je tiskana u LXVI. knjizi Rada jugosla- 
venske akademije. (Serpentini i serpentinu nali^no kamenje u 
Fruskoj gori.) Toj razpravi ne imam gotovo ni§ta dodati. Ja mo- 
ram ipak te serpentine napose ovdje iztaknuti, jer su oni geneti^ki 
u najbli^em srodstvu sa obliznjimi amfiboHti, ter ih radi toga i 
odlu^ujem od ostalih serpentina, u kojih je olivin bitna sastavina. 

Antigoritni serpentini pojavljuju se, kako sam prije spomenuo 
u Kamenitom potoku, ter na doljnem kraju Srnjeva^koga potoka 
sve do njegova utoka u Kameniti potok. Serpentine iz Kamenitoga 
potoka opisao sam u spomenutoj razpravi. Serpentini Srnjeva^koga 
potoka u svem su nalik na one u Kamenitom potoku, pa ih zato 
ne trebam ovdje napose opisivati. Nadalje opisao sam u istoj raz- 
pravi antigoritne serpentine iz potoka Dubo^asa, no ovdje moram 
iztaknuti, sto tamo nisam u^inio, da sam u Dubo^aSu naSao ser- 
pentine samo kao valutice. To kamenje morala je voda sa zapad- 
noga hrbta u potok snieti, jer postrane pecine u potoku sastoje 
samo od brusilovasta kamenja. 

Digitized by VjOOQ IC 



56 M. K1SPAT16, 

Opisani antigoritni serpentini dadu se po sadanjoj njihovoj mi- 
kroskopskoj slici razdieliti na tri rpe. U jednih se vidi uz antigo- 
ritne listove jedino vlaknasti amfibol, koji u velike nalikuje na 
onaj, sto smo ga u amfibolitih opisali. U drugih serpentinih po- 
javljuje se uz antigorit jedino augit. Taj augit pokazuje tu sva 
svojstva salita. U tre6oj rpi serpentina nalazimo uz antigorit obje 
spomenute rude, amfibol i salit. U sva tri slu^aja jasno se vidi, 
kako serpentin postaje i iz amfibola i iz salita. Zna^ajno je dakle 
ovdje to, da se uz augitnu rudu pojavljuje i vlaknasti amfibol, pa 
kako autigoritni serpentini tvore sa obliznjimi amfiboliti jednu ge- 
olozku cjelinu, to je nedvojbeno, da su i oni postali iz augitnoga 
kamenja upravo take kao i obli^nji amfiboliti. U antigoritaih ser- 
pentinih ne ima ni traga glinencu, no mi smo vidili, da ima i am- 
fiboliti bez glinenca. Jedinu razliku izmedju jednoga i drugoga 
kamenja nalazimo u kemijskom sastavu augita. I u istinu, gdjegod 
se je u serpentinu augitna ruda sa^uvala, tu vidimo, da se ona 
prikazuje u obliku bezbojnoga salita. U amfibolitih se je augit 
pretvorio u amfibol i epidot; a u serpentinih pretvarao se je on ili 
odmah u antigorit ili ponajprije u amfibol i onda tek u antigorit. 
Vec same vanjsko lice amfibola dokazuje nam, da je on i tu samo 
sekundaran, pa da samo posreduje stvaranje antigorita. Uzev sve 
to u obzir, doSli bi do sliede6ega zaklju^ka: 

Amfiboliti i serpentini postali su ovdje iz augitnoga kamenja. 
Razni oblici toga kamenja predo^uju nam same razne faze stva- 
ranja. Jednom se je augitu pridru^io glinenac, a drugi put je izo- 
stao, a sam augit je opet do^ao do takvoga kemijskoga sastava, 
da se je sada raztvorbom mogao pretvoriti u amfibol i epidot, a 
sada opet u antigorit. Genetidki su dakle obje ove vrsti kamenja 
posve srodne. Pravi serpentini u FruSkoj gori, u kojih je olivin 
bitnom sastavinom, nisu u nikakvom savezu sa antigoritnimi ser- 
pentini. 

VIII. Glaukofanski skriljavci. 

NajljepSe i najzanimivije kamenje u FruSkoj gori nedvojbeno je 
glaukofansko kamenje. Vrlo je malo joSte mjesta na zemlji, gdje 
su ga naSli. Prvo kamenje, u kom glaukofan bitnu sastavinu tvori, 
nadjoSe u Gr6koj na otoku Syri. Kamenje to mikroskopski je iz- 
trazio i opisao prvi P. Luedecke \ Ono se izmienjuje tu sa tinjdevi 

* Zeitschrift der deutschen geologischen Gesellschaffc, XXVIII, 1876 
p. 248. 



Digitized by VjOOQ IC 



KRISTALINldNO KAMENJB U FRUdKOJ GORI. 57 

skriljavci; a dini se, da i fruSkogorsko kamenje stoji u neposrednoj 
blizini tinj^evih ikriljavaca. Mineralna kombinacija grdkoga ka- 
menja posve je druga nego u naSem kamenju, ali zato pokazuju 
sve one rude, koje su se tu i tamo razvile veliku sli^nost u svih 
SYOJih svojstvih. Dobrotom dra E. Htissdka u Graca dosao sam 
do yecega broja izbrusaka grdkoga glaukofanskoga kamenja^ da 
ga prispodobim sa nasim, pa 6u imati zgode kasnije se na nje po- 
vratiti. Uz glaukofan pojavljuju se tu kao bitne sastavine sma- 
ragdit, omfacit^ a ^esto i zoisit, a svih tih sastavina u na§em ka- 
menju ne ima. Kasnije naSao je Bodemg^ glaukotan u gneissu 
kod Zermatta, te ga kemijski i kristalografski opredjelio. U isto 
vrieme naSao je glaukofan Siruver^ u kloritnom gkriljavcu zapadnih 
Alpa (Aosta^ Locano), Becke^ opisao je glaukofansko kamenje iz 
Eubeje. Williams*' iztra£io je glaukofansko kamenje i glaukofanske 
eklogite iz sjeverne Italije. A. Stelzner^ naSao je kod Berna valu- 
ticu glaukofansko-epidotnoga kamena; koji po sastavu u mnogom 
nalikuje na fruSkogorsko kamenje. Zadnji nalazak glaukofanskoga 
kamenja potje6e sa otoka Groix uz bretanjsku obalu, a opisao ga 
je V. Lassaulx\ 

Prvi komad glaukofanskoga kamenja na§ao sam jo§ prije tri 
godine u Ledina^kom potoku. Vanjsko lice toga kamena takvo je, 
da ga ne bi makroskopski tako lako kao glaukofanski kamen 
opredielio. Tek kod kuce u izbrusku osvjedodio sam se, da imam 
prekrasan epidotni glaukofanski Skriljavac, pa tim upozoren, stao 
sam sliedecih godina pomnije u FruSkoj gori isto kamenje traziti. 
I moja potraga podje mi dobro za rukom. Ponajprije nadjoh iznad 
Jazka na Kozarskom Cotu pecinu jo§ IjepSega kamena. Jedino je 
to mjesto, gdje sam isto kamenje naSao na prvotnom mjestu. Pe- 
cina ta stoji osamljeno, pa se ne vidi, koje ga kamenje prati. 
Nesto vise na samom Viencu pojavljuju se tinjCevi Skriljavci, pa 
kako kamenje sa otokft Syra i Groix stoji u savezu sa tinj^evi 
skriljavci, moguce je, da se ono i u Fruskoj gori na tinj^eve Skri- 



^ Poggendorf Annalen CXVIII, p. 224; Neues Jahrbuch f. Min. 
1876. p. 771. 

* Neues Jahrbuch f. Min. und Geol. 1876. p. 664. 

2 Tschermak, Mineral, u. petr. Mittheilunge 1879. p. 49, 71. 

* Neues Jahrbuch ftir M. u. G. 1882. II. p. 201. 
^ Neues Jahrbuch fiir M. u. G. 1883. I. p. 208. 

^ Sitzungsberichte der niederrhelnischen Gesellschaft in Bonn, 1884. 
p. 265. 



Digitized by VjOOQ IC 



58 M. KidPATiO, 

Ijavce oslanja. Sve ostalo glaukofansko kamenje naSao sam kao 
valutice u potocih, a meni se ^ini, da odo sve potjede sa zaraslib' 
dielova Vienca, jer ga nalazimo na jednoj i na drugoj strani 
Fruske gore. Na sjevemoj strani naSao sam ga osim u Ledina^- 
kom jos i u Beodinskom potoku. Na ju£noj strani ima ga a Dubo- 
^gu i Smjevadkom potoku. 

Eao §to na drugih mjestih tako i ovdje pokazuje glaukofansko 
kamenje dosta razli^it sastav. Na otocih Syra i Groix ima glauko- 
fanskoga kamenja sa i bez granata. To isto nalazimo i pri fruSko 
gorskom kamenju- Tinjac je u grdkom i u francezkom kamenju 
vrlo 6esto obi^na i bitna sastavina, no u naSem kamenju obi^no 
ga ne ima, a gdje se pojavljuje, tu je vrlo riedak. Granat u na- 
§em kamenju ili je velika zrna i putenaste boje ili je neizmjerno 
sitan i bez boje. Epidot je u naSem kamenju stalna i bitna sasta- 
vina^ a samo u jednom kamenu manjka, pa je obi^no razvijen u 
dugih stubastih ledcib, koji u velike nalikuju na zoisit. Posve sli- 
dan epidot je u grdkom kamenju. Kremen je u naSem kamenju 
dosta desto i obilno razvijen. Riedko je tu aekundaran kao u grd- 
kom i francezkom kamenjU; nego primaran, jer u njem nalazimo 
urasle ledce glaukofana i granata. Turmalin nije tako obidan, nego 
neizmjerno riedak. Zoisita, omfacita i smaragdita ne ima tu kao 
ni u francezkom kamenju, no zato se pojavljuje u naSem kamenju, 
premda vrlo riedko, glinenac. Rutil je ovdje kao i u svem ostalom 
glaukofanskom kamenju redovito razvijen. Sva svojstva onih ruda, 
koje se u naSem kamenju pojavljuju, ista su kao i pri rudah dru- 
goga glaukofanskoga kamenja. 

U fruSkogorskom kamenju pojavljuje se redovito glaukofan, epi- 
dot i rutil, u mnogih ima kremena, riedje granata. Najrjedje sasta- 
vine su tu tinjac, augit, amfibol, glinenac i turmalin. Klorit je uviek 
sekundaran. 

Kako glaukofansko kamenje u svom sastavu pokazuje veliku 
analogiju sa amfibolnimi skriljavci ili amfiboliti, to cu ih odslje 
zvati glaukofaniti odnosno epidotnimi glaukofaniti, a opisati cu ih 
redom po pojedinih nalaziStih. 

1, Glaukofanit sa Kozarskoga Cota. 

Kada se Sovjek uzpne od Beo6ina na Kozarski Cot, dospije na 
Viencu do jedne uzke stazice, kojom pjesaci preko gore idu u 
Jazak. Iduc tom stazom naidje dovjek na putu na crno kamenje, 
koje iz glinene zemlje proviruje. NajljepSi je to glaukofanit, Sto ga 



Digitized by VjOOQ IC 



KRISTALINldNO KAMBNJB U FRUdKOJ GOBI. 59 

ima u FruSkoj gori. Na okolo oko njega leze potrgani komadi 
tinjdeva Skriljavca, koji mora negdje blizu u zemlji da lezi. Samo 
onaj dio pecine, Sto vani proviruje, liep je i svjez. Dublje u zemlji 
glaukofamt je vrlo raztrosen. Kamen je tamno erne boje^ a iz 
njega svjetlaca silna mnozina do 2 milimetra dugih igliea glau- 
kofana. Kamen se kala u vrste, koje su obidno do 2 centimetra 
debele. 

Pod mikroskopom pruza nam izbrusak ovoga kamena prekrasnu 
sliku. Staklenast i bezbojan kremen tvori glavnu sastavinu izbruska, 
a u toj bieloj osnovini pliva velika mnozina krasno bojadisanih le- 
daca glaukofana. Kao sastavine u tom kamenu nalazimo glaukofan, 
kremen^ rutil i granat. 

Olaukofan, ta najzna^jnija i najljepSa sastavina prikazuje nam 
se u liepih prizmatidkih ledcih. Njim najsli^nije oblike ima ekio- 
gitni glaukofanski skriljavac sa Syre od mjesta „Cafe Scaberle, 
Hermapolis". Svi ostali gr6ki glaukofani zaostaju Ijepotom svojom 
za ovimi. Njegovi ledci bivaju po 2*1 milim. dugi, a najSiri mjere 
u promjeru 0*3 milim. Oni su posye nepravilno porazbacani po 
izbrusku, te stoje jedan od drugoga tako na daleko, da ^ovjek vec 
prostim okom na izbruska vidi modre iglice usute u bieloj rudi. 
IT izbrusku nalazimo obje vrsti prerezft, poprieSne i uzdu^ne pre- 
reze. UzduSni prerezi pokazuju vrlo 5esto posve ravne prostrane 
obrise, no gdjekad se vide krace Sibke kao priljepljene uz dulji 
ledac. Pukotine po duljini na ovih prerezih, dakle pukotine, koje 
bi odgovarale prizmatidkoj kalavosti, vrlo su ovdje riedke. No zato 
su svi ovi ledci uviek poprieko izkalani kao raz^lanjeni bazalnom 
kalavoScu. Ova popiiedna kalavost glaukofana vrlo je obi^na i 
zna^jna, kadgod se u jasnije razvijenih ledcih prikazuje. Vrhovi 
ovih stubastih ledaca nezavrSuju nikada izra^enimi led^animi plo- 
^ami, oni su tu uviek stepenasto izkidani. To se isto spominje pri 
glaukofanih drugih nalaziSta, a samo kod francezkih glaukofana 
(Groix) spominje LassaulXj da se kad§to vide slabo razvijene plo^e 
osnovnoga pinakoida i piramide nalik ploham amfibola. Popriecni 
prerezi upravo su onakovi, kakve vidjamo u amfibola. Tu vidimo 
detiri plo^e prizme n(llO) i dvie plo^e klinopinakoida 6(010), kako 
zatupljuju oStri kut prizme. Ortopinakoid nije se tu nikada razvio. 
Kut prizme iznosi neSto preko 124®. Lasmulx izmjerio je taj kut 
na glaukofanih sa otoka Groix na 124H5^ Isti kut izmjerio je 
Luededce na glaukofanih sa otoka Syre na 124*^50', a Bodewig na 
onih iz Zermatta na 124*^44'. Na popriednih prerezih vidi se jasno 



Digitized by VjOOQ IC 



60 M. KldPATl6, 

izrazena prizmatidka kalavost, koja tvori spomenati kut od po pri- 
lici 124<»50'. 

Boje, u kojih se glaukofan pod mikroskopom pokazuje, veoma 
su krasne. Pleochoizam je liepo izraien. Boja smjerom osi c je 
tamno modra, smjerom osi b Ijubi^asto modra, a smjerom osi n 
slabo zuckasto zelena. Absorcija svjetla je i;>b>a. Fleochorizam 
taj i absorcija svjetla opetuje se kod svih stranih klaukofana uz 
vrlo neznatnu razliku. Tako ju opisuju Lassaulx, Luedecke, Stelz- 
ner, Becke i drugi. 

Kut potamnjenja, odnosno kut, gto ga tvore osi elasticiteta sa 
prizmom, bilo je vrlo teiko pod mikroskopom u izbrusku mjeriti, 
poSto je tezko naci prereza, koji bi bili posve paralelni klinodia- 
gonali. Kut potamnjenja tako je malen, da nam se dini, kao da 
svi prerezi potamnjuju paralelno jednomu i drugomu nikolu. No 
da budem ipak siguran, razdrobio sam komadic kamena, pa iz- 
lupljene kalotine glaukofana ulo£io u balzam, da budu prozirne, 
te im onda potamnjenje mjerio. Kutevi, §to sam ih pri tom naSao, 
slabo su varirali, te su iznosili. 4^, 5^ i 6^. Lassaulx spominje, da 
je na§ao za kut potamnjenja u klinodiagonalnom prerezu 4^, a 
kadsto i 6®. Stelzner izmjerio je isti kut na 9^ i OVs*^- Opti^ke 
osi stoje po Lassaulxu u ravnini simetrije. Kut optidkih osiju u 
ervenom litikovom svjetlu mjeri po Lassaulxu u zraku 44®, do^im 
ga je Bodewig pri glaukofanu od Zermatta izmjerio u istom svjetlu 
u zraku na 84H2', a u ulju 54 ®3'. Na§i glaukofani svi su tako 
sicu§ni, da ih nisam nikako mogao prirediti za iztrazivanje opti6kih 
osiju. 

Svi glaukofani su ovdje posve svje^i i ne pokazuju nikakve 
raztvorbe i pretvorbe. 

Glaukofan je, kako je poznatO; vrst amiibola, koja se odlikuje 
sastavinom natrija. Meni je vrlo zao, da dosada niesam imao vre- 
mena i zgode, da iz ovoga kamena izlu^im glaukofan, pa ga ke- 
mijski analizujem, da se vidi, u koliko se njegova analiza sla^e 
sa drugimi poznatimi analizami. Mo^da cu k tomu drugi puta do- 
spjeti. Ovdje neka mi bude dozvoljeno navesti analizu sli6noga 
glaukofana sa otoka Groix, Sto ju je izveo Lassaulx. Ta analiza 
izkazala je: 

SiOa = 57-13 

AlaOs = 12-68 

(FeO) Fe203= 8-01 
MgO = 1112 



Digitized by VjOOQ IC 



KBISTALINldNO KAMBNJB U FRUfiKOJ OORI. 61 

CaO = 3-34 

Na^O = 7-39 

KgO = tragovi. 



99-67 

Glaukofan u ovom kamenu nije u nutarnjosti posve dist. U njem 
se ponajprjje ;vide,nepravilne sitne Ijage, no one po svoj prilici 
sastoje takbdjer od glaukofana, no samo su ti dielovi drugdije 
orientovani. Nadalje nalazimo u njem riedka i posve sitna zrna 
rutila. Ruiil je vrlo obidan i dest uklopak u drugih glaukofanih, 
a yiditi cemo, da se on i u naSih glaukofanih obilnije pojavljuje. 

Kfimen je u ovom glaukofanitu vrlo obilan, obilniji nego glau- 
kofaq. Sav prostor, Sto stoji izmedju pojedinih ledaca glaukofana, 
izpijilijen je poglavito samo kremenom. U stranom glaukofanskom 
kamenju kremen je malo ne uviek uzgredna sastavina, a tako je 
i u mnogih fruSkogorskih glaukofanitih, kako cemo to kasnije vi- 
diti. Kremen u ovom kamenu prikazuje se u nepravilnih zrnih, 
koja, su cielim izbruskom jednolidne veli^ine. Eao uklopke nala- 
zimo u kremenu sicuSne ledce glaukofana, rutil i granat u obliku, 
kako cemo ga odmah oj)isati. 

Oranat, K^a, dovjek pri slabom povecanju pomnije motri iz- 
brusak, onda zapai^a, kako iz kremena proviruju neizmjemo sitna 
zrna, koja su posve bez boje. Osobito svjetlucanje ovih zrna uvje- 
rava nas, da je to posebna jedna ruda. Kada uzmemo jaka pove- 
canja, onda vidimo na vecini tih zrna posve jasno izra^ene led^ne 
obrise. Posve su to liepo razvijeni rombski dodekaedri, na kojih 
vidimo pri pomicanju mikrometrijskoga vijka posve jasno gornje, 
postrane i doljne rombuse. Premda su ti ledci tako sitni, da deli 
leze u preparatu, to se ipak mozemo osvjedofiti, da ne djeluju na 
polarizovano svjetlo. Ruda je ta dakle teserahia; te po svem sudec 
nedvojbeno je granat, premda je biele boje. Granat je ina^e u glau- 
kofanskom kamenju vrlo obilan. On se pojavljuje u grSkom, francez- 
kom i talijanskom glaukofanskom kamenju, a ^uti cemo, da ga ima 
jos i u fruSkogorskom kamenju samo u vecem obliku i druge boje. 

O rutilu rekli smo vec, da se nalazi u nepravilnih zmih u glau- 
kofanu. Nesto malo viSe ima ga u kremenu. Osim nepravilnih zrna 
ima tu i sit* ih zutih iglica i po gdjekoji kolen6ast sraslac. I ratil 
je obi^na sastavina raznoga poznatoga glaukofanskoga kamenja, 
pa on, kako vidimo ni ovdje ne manjka, a u drugom naSem ka- 
menju je on, kako cemo 5uti, joS puno obilniji. 



Digitized by VjOOQ IC 



62 ' M. KiSPATia, 

Kada se sa ovoga mjesta, gdje smo opisani glaukofanit naSli 
krenemo na Hevo (iztoCno) izpod Vienca prama dolu, u kom te^e 
Kameniti potok, naci cemo kamenje gdje lezi razasato po putu, pa 
koje je sa opisanim glaukofanitom u najbliiem srodstvu. Kamenje 
to moramo opredieliti kao kremeni skriljavcic, u kom se je glauko- 
fan kao uzgredna primjesina razvio. Kamenje to nam se pod mi- 
kroskopom prikazuje kao dist kremen, iz koga proviruju neizmjerno 
tanke i riedke iglice modruSasto zelena glaukofana. Kako je taj 
glaukofan posve kremenom obkoljen i veoma sitan, to mu se op- 
ti6ka svojstva nedadu ni iztrazivati. 

2. Epidotni glaukofanit iz DubocaSa. 

Kako potok Dubois iztide nedaleko od Kozarskoga Cota sa 
iztodne strane, to je vrlo vjerojatno, da vaJutice glaukofanskoga 
kamenja, §to se u Dubo^su nalaze, potje^u iz blizine samoga Cota. 
Kamenje to u DubocaSu jasno je Skriljavo, a svojim vanjskim licem 
u yelike nalikuje na kakav taman amfibolit. Tek pomnijim metre- 
njem vidi dovjek, da kalotine amfibolne rude poneSto modrom bo- 
jom preljevaju. Medju tom tamnom modruSastom rudom vide se 
malene zute partije, koje ovdje kao i u amfibolitih sastoje od epi- 
dota. U izbrusku pod mikroskopom vidimo, da su kamenu ovom 
glavne sastavine glaukofan i epidot, a uzgredne plagioklas i rutil i 
po gdjekoje zmce kremena. 

Glaukofan prikazuje se u ovom kamenu u posve drugom lieu. 
Ne ima tu jedinstvenih prizmatifikih iglica i ledaca kao u prijaS- 
njem kamenu. Jedan dio glaukofana ima oblik oSirokih no posve 
nepravilnih sibka, koje su ne same na gomjem i doljnem kraju 
nego i postrance izkidane i razdihane. Svi ostali glaukofani su 
posve vlaknasti, a vlakanea su razno zavijena i nepraviino poraz- 
bacana. Sav glaukofan sredjao se je u izbrusku take, da nam se 
6ini, kao da imamo pred sobom neku vrst mreze, u kojoj su oka 
izpunjena epidotom. 

Glaukofan je zelenkasto modre boje. Pleochroizam nije osobito 
jak, ali ipak u toliko o6it; da vec po njem radu tu kao glaukofan 
prepoznajemo. Boje, §to se vide pri okretanju preparata uz doljnji 
nikol, jesu: slabo tamno modra, crvenkasto modra i zelenkasta. 
Kut potamnjenja je i ovdje veoma malen, ter ne presize skoro ni- 
kada 5^ 

Epidof prikazuje se sad u vecem sad u sitnijem obliku. Veci 
epidoti su ili nepraviino zrnati ili su u kratkih stubovih sa bazal- 



Digitized by VjOOQ IC 



KRISTALINldNO KAICBNJB U FRUSkOJ OORI. 63 

nom kalavoScu. Posve su bez boje, pa kako su velika loma svjetla; 
to se iz preparata oStro izti^u, a odlikuju se u polarizovanom 
svjetlu svojimi zivimi bojami i kosim potamnjenjem. Uz taj bez- 
bojni epidot vidimo veliku mno^nu vrlo sitnoga epidota bez ika- 
kvih obrisa i zute boje. 

PlagioMas je vrlo riedak. U cielom preparatu niesam naSao ni 
deset ledaca. Ledci su nepravilnih obrisa, a sastoje od 8 — 10 sra- 
sla^kih individua. Eut potamnjenja jednih individua prama drugim 
iznosi 20°. 

Butila ima takodjer vrlo malo. Sad su to sitna nepravilna zrna, 
a sad opet kratke stubaste igle. 

Kremena ima u kamenu najmanje. 

3. Epidotni glaukofanit iz Stmjevackoga potoka. 

Na iztodnoj strani od Kozarskoga Cota spomenuli smo, da izti^e 
Dubo^as, u kom se nalazi opisani glaukofanit. Na zapadnoj strani 
od Kozarskoga Cota izti^e Smjevadki potok, pa i u njem nalazimo 
glaukofansko kamenje u valuticah, koje je voda splovila. Valutice 
te su ^esto vrlo velike, a sve potidu od iste vrsti glaukofanita. 
One ne pokazuju niti u vanjskom lieu niti u mikroskopskom sa- 
stavu nikakve razlike. Kamenje to je listi^ave strukture. Boje je 
posve tamne, a uz to vrlo slabo zelenkasto i modro preljeva. Sa- 
stoji od glaukofana, epidota i glinenca. 

Olaukofan je ponajviSe raz6ihau i iglaat, a rjedje da se je zbio 
u krupnije ledce, koji imaju oblik nepravilnih krpa. Popriedna ka- 
lavost je na njem dobro razvijena, a gdjeSto i uzduzna. Pleohroi- 
zam je vrlo o6it: tamno modar, Ijubidasto modar i svjetlo zelen. 
Kut potamnjenja vrlo je malen. 

Epidot je u neizmjernoj mnozini po svem kamenu jednoli^no 
porazbacan. On je ovdje bez boje ili poneSto ^uckast i onda po- 
kazuje dosta edit pleohroizam. Oblik mu je : ili nepravilna zrna ili 
kratki stubasti ledci sa karakteristi^nom kalavoS6u. Tu kao ni u 
prijasnjem ne ima jo§ onih protegnutih dugih Sibkastih ledaca, ka- 
kvih cemo u sliedecih vrstih naci. 

Glaukofan i epidot razvili su se u tolikoj mnozini, da izmedju 
njih preostaje riedko kada nesto prostora. No gdje toga ima, tu 
je taj prostor izpunjen bjeliSastom jednom rudom slabo izra^enih 
svojstva. Neizmjemo sitna su to zrna nepravilnih obrisa, koja 
slabo svjetlo lome, tako da se medj nakrStenimi nikoli prikazuju 
u sivkastoj boji. Vei po torn bi dovjek mogao pomisliti, da je to 

Digitized by VjOOQ IC 



64 M. ki6pati<^, 

glinenac, no sigumih dokaza za to joi ne bi imao. No traze6 dulje 
vremena po preparatu, poSlo mi je za rukom, da sam medj timi 
zrni nagao ipak jedno, koje mi je potvrdilo, da je ta ruda glinenac. 
Bio je to jedan polisinteti^an sraslac, koji jc sloven od jedno deset 
srasla^kih individua. Plagioklas je to dakle, pa bi lako moglo biti, 
da su i ostali glinenci^ koji ne pokazuju sraslaca, takodjer pla- 
gioklasi. 

Rutilova zrna tako su sitna i riedka, da ih je teiko u prepa- 
ratu naci. 

4. Epidotni glauJcqfaniti iz Ledenickoga potoka, 

Prvi glaukofanit, §to sam ga u Fruikoj gori naSao, bio je u 
Ledinadkom potoku. NaSao sam ga kao valuticu u potoku, pa me 
je on potaknuo, da pomnije pretrazim gorU; nadajuc se, da cu 
toga vise naci i mo2da u iskonskom polo^aju. Easnije naSao sam 
u istinu u Ledinadkom potoku vi§e valutiea ponefito razIiSita glau- 
kofanita. Gdjekoji komadi bijahu preko stope dugi, ali na iskonski 
njegov polozaj nemogoh doci. Ledina^ki potok izvire daleko na 
iztoku od Eozarskoga Cota. Iz toga zakljudujem, da se glauko- 
faniti od Eozarskoga Cota moraju daleko na iztok protezati, 
premda ih u bli£njem potoku, u Rakova^kom potoku, dosada 
nisam naSao, ali zato se oni u vecoj mnozini pojavljuju u Beo- 
6inskom potoku, koji izvire na sjevemqj strani upravo izpod Eo- 
zarskoga Cota. 

Svi glaukofaniti iz Ledinadkoga potoka jesu epidotni glauko- 
faniti, a dadu se po sastavinah i strukturi na troje razdieliti. Ja 
cu ih ovdje redom opisati. 

1. Na prvom mjestu opisati cu kamen, koji sam najprije u gori 
naSao. Eamen je tamno erne boje, posve tanke, listidave Skrilja- 
vosti, te u velike nalikuje na kakav brusilovast kamen. Tek kada 
dovjek iz blizega stane kamen pomnije motriti, uo^i na njem svjet- 
lucave iglice tamno bojadisana glaukofana i riedke 2uckaste pap- 
tije epidota. Glavne sastavine su mu glaukofan, klorit i epidot, 
a uzgredne kremen, pirit, hematit i rutil. 

Glaukofan razvio se u najvecoj mnozini. Dugi su to stubasti 
ledci, koji su posve nepravilno po kamenu porazbacani. Oni u 
svem u veliko nalikuju na glaukofane sa Eozarskoga Cota. Po- 
prie^na kalnost uviek je dobro razvijena, a dosta puta i uzduzna. 
Postrani obrisi niesu uviek ostro izraieni. no to je ponajvige za 
to, §to su ledci na gusto zbijeni. Pleohroizam je vrlo oStar, tamno 



Digitized by VjOOQ IC 



KRISTALTNICnO KA.MBNJB8 U FRUSkOJ GORT. 65 

modar^ Ijubi^st i elabo 2ut, skoro bescbojan. Eat potamnjenja 
vrlo je malen. 

Uz glaukofan yidi se u iztHrttsku u yecoj mnozini zdena jedna 
ruda, koja je sad vlaknasta sad listnata sastava. Vlaknasto sloii^ni 
dielovi pokazuju o6it dihroizam zutom i zelenom bojom, dodim ga 
listi^ave partije ne imaju. U polarizovanom svjetlu potamni prva 
vrst medj nakrSteniinl nikoli samo onda> kada je s jedaim ili 
drugim nikolom paralelna^ do^im druga vrst ostaje u svakom po- 
iQzaju tamna. Nedvojbeno je to dakle IdoriL Vrlo je vjerojatno, 
da je say taj klorit postao metamorfozom iz glauko£ana. Takvu 
pretyorbu glaukofaoa u klorit spominje Lasaulx pri kamenju sa 
otoka Groix, a neito slidnoga nayodi i Stelzner. U naiem ovdje 
izbrusku vidi se naime kadsto, kako je glaukofan Da rabu zelen, 
pa kako se pretyara u klorit. Isto tako mozemo naci pojedinih 
partija klorita, kako im je kraj ili sredina modra, kako se je ta 
Jos sa6uyao malen dio glaukofana. 

Epidoia ne ima mnogo manje nego glaukofana. Oblik, u kom se 
epidot ovdje pojavljuje, veoma je zna^ajan, te u velike nalikuje 
na zoisit, te se od njega dade samo po opti^kih svojstvih razluditi. 
Epidot je tu u dugih stubastih ledcih, gotovo ista onakva oblika, 
kako ga i glaukofan ima. Stubovi ti ne imaju na krajevih razvi- 
jenih ovrSnih ploSa, ali su zato postrani obrisi viSe puta vrlo 
oStri. Veliku svoju slidnost sa zoisitom pokazuje epidot ovaj u 
toni; §to sa mu stubovi poprieko izkalani, tako da razpadaju u 
cio niz 6lanaka. Olaukofani u onom polozaju, kada se svojim 
pleohroizmom prikazuju u zuckasto zelenoj boji, nalikuju posve na 
epidot. No ^im se glaukofan iz toga polozaja pomakne^ odmah 
se po modroj boji oda, da nije epidot.^ Ako su stubovi epidota 
nesto §irji, onda pokazuju deSto jo§ i uzdu£na kalavost. Boje su 
bljedo ^te, a tim se u prvom redu razlikuju od zoisita. U pola- 
rizovanu svjetlu pokazuju oni oStre boje, a to je druga razlika 
napram zoisitu, koji pokazuje sive boje. Velik dio stubastih ledaca 
u izbrusku potamnje paralelno kao i rombi^ki zoisit, no pomnijem 
traienjem nadi demo uvjek dovoljno ledaca, koji koso potamnjuju, 
§to je dokazom, da je to ruda monoklinskoga sustava, dakle epi- 
dot, a ne rombidki zoisit. Posve slifine epidote nalazimo i u glau- 
kofanskom kamenju sa otoka Syre, a meni se 6ini, da su oni tu 
krivo opredieljeni kao zoisit. 

R, J. A. LXXVIU. 5 



Digitized by VjOOQ IC 



66 M. KlgPATld, 

Osim Bpomenutoga stubastoga epidota nalazimo a kamenu ve- 
liku mnozinu epidota u obliku sitnoga i nepravilnoga zmja. Bojom 
i lomom svjeila posve je nalik stubastomu epidotu. 

Kremen nije u kamenu obilan. Samo ono xaalo prostora, Sto 
stoji izmedju gusto nakupljena i nepravilno porazbacana ^auko- 
fana i epidota^ izpunjeno je staklenastim kremenom. 

Pirit pojavljuje se dosta desto^ a viSe puta i u heksadrih. Na 
rubovih pretvara se on u hematit. Crvenih listova hematdta ima i 
ina^e u preparatu dosta. 

RuiU ]e najrjedji; a pojavljuje se u nepravilnih sitnih zrnih i to 
poglavito u glaukofanu. 

2. Druga vrst epidotnoga glaukofanita o^ito je tamno modre 
boje. Mikroskopski se na njem vidi^ kako je glaukofan odlu6en 
od epidota, a uz to prosjevaja iz njega pojedini listovi tinjca. Skri- 
Ijavost mu je dobra, ali nije tako listi&iya kao u prijaSnjega. IT 
izbrusku vidimo, da su mu glavne sastavine glaukofan i epidot, a 
uzgredne kremen, tinjac, rutil, magnetit, hematit i turmalia. 

Glankofan se pojavljuje ovdje u Sirjih i duljih ledcih nego u 
prijagnjem. Ledei pokazuju uzduznu i popriednu kalavost. Pleohro- 
izam im je jak, a boje prekrasne: tamno modro, Ijubidasto i bez 
boje. Popriedni prerezi pokazuju obi^no samo plo^e prizme, a 
rjedje da se njima pridruzuju jos i plode klinopinakoida. Eut po- 
tamnjenja iznosi 4®. 

Glaukofan po6eo se je ovdje kao i u prijaSnjem pretvarati u 
Uorit. U mnogih slucajevih se posve jasno vidi, kako su se rubovi 
glaukofana pretvorili u klorit. 

Epidot nije u ovom kamenu toli obilan kao u prijaSnjem, ali su 
mu zato ledci veci i dulji. Dagi su to stubovi, koji su uviek po- 
pricko dankovito izkalani. Uz to pokazuju oni jos i kalavost po 
duljini. Ima tu kadSto i dvojaka. Mnogi potamnjujn koso. Boje 
su bliedo ^ute, a pokazuju gdjeSto i jak pleohroizam. ViSe puta 
nalazimo vdike stvhaste ledce epidota uremic u glaukofanu. Osim 
stubastih ledaca ima i ovdje obilno sitnoga i nepravilnoga zmja. 

Kremen nije obilan, a nalazimo ga u manjih zrnih, kako se je kU- 
nasto utisiiuo izmedju glaukofana i epidota. 

Tinjac je u izbrusku joS rjedji. Tek pomnijim motrenjem naci 
cemo uz kremen bielu jednu rudu, koja je po duljini fino izkalana. 
U polarize vanom svjetlu pokazuje vrlo oStre boje, a potamnjuje 
paralelno. Odlupljeni listovi iz kamena srebrnaste su boje, a u kon 
vergentDom svjetlu pokazuju taman kri£, koji se pri okretanju 



Digitized by VjOOQ IC 



kristalini6no kambnjb rr fruSkoj oori. 67 

preparata razilazi na Siroko u dvie hiperbole. Tinjac je taj dakle 
mtiskovit. Muskovit taj, premda je vrlo riedak, spaja naSe glauko- 
fansko kamenje sa onim sa otoka Groix i sa Syre. Na otoku Syri 
sakuplja se muskovit gdjegdjc u tolikoj mnozini, da tvori tinjdeve 
Skriljavce, u kojih je glaukofan samo tizgredna primjesina. Glau- 
kofansko kamenje je tu kao i na otoku Groix u savezu sa tinj- 
6evi Skriljevci, pa tako razumijemo, kako tinjac i u glauko- 
fansko kamenje prelazi Da li tinjac i naSe glaukofansko kamenje 
spaja sa tinj^evi skriljavci, ne da se za stalno re6i. 

StdU se pri slabom povecanju u izbrusku ni ne vidi, no ipak 
je on tu stalna primjesina. Nalazimo ga poglavito u glaukofanu 
i to u vrlo sitnih ^utili zmih ili u kratkili iglicah. Srd^asti i ko- 
Ijen^asti sraslaci su riedki. Izvan glaukofana ga ima vrlo malo. 

Zeljezna ruda je dosta obilna, ali su joj zrna dosta sitna i ne- 
pravilna. U odrai^enomu svjetlu svietle ta zrna oStrim sivim sjajem 
po dem dr^im, da bi to mogao magnetit biti. Na rubovih se ta 
zrna ^esto pretvaraju u hematit, koga i ina^e ima u izbrusku 
dosta desto. 

Tunnalin. U viSe izbrusaka, §to sam ga od ovoga kamena na- 
pravio, naSao sam samo jedan jedini ledac turmalina. Kratak je 
to stubast ledac, koji je na krajevih hemimorfno razvijen. OStro 
razvijena bazalna kalavost razcjepala ga je dlankovito. Boje je 
putenaste. Dihroizam mu je vrlo jak, tako da posve pocmi, kada 
se postavi okomito na doljni nikol, t. j. kada se extraordinarna 
zraka dolnjega nikola u turmalinu pretvori u ordinarnu. Medju na- 
krStenimi nikoli potamni paralelno. To je dakle nedvojbeno tur- 
malin. U stranom glaukofanskom kamenju nije turmalin nepoznat. 
U kamenu „Omphacit-Zoisit-Gabbro", Sto se je uz glaukofansko 
kamenje na Syri razvio, ima ponesto turmalina, a na otoku Groix 
u glaukofanskom kamenju, u kojem ne ima granata, ima turma- 
lina u silnoj mno^ini, mjestimice upravo toiiko kao i glaukofana. 

3. Treca vrst epidotnoga glaukofanita iz Ledina^koga potoka od- 
likuje se svojom strukturom. Glaukofani i epidoti poredjali su se 
svi jednim smjerom, pa kako se je epidot za sebo odludio i u pa- 
ralelne nizove sredjao, to je kamen prugasto izSaran. Eamen je, 
kako se vidi prostim okom, vrlo iztroSen. Tamne pruge svietle 
ponesto modruSasto-zelenom bojom, do6im su svjetle pruge • bljedo- 
zute. Prugasto poredjanje sastavina vidi se joS bolje pod mikro- 
skopom u izbrusku. Glavne sastavine kamena, glaukofan, klorit i 
epidot, vuku se sve istim smjerom po duljini izbruska, pa niesu 

• 

Digitized by VjOOQ IC 



68 M. EJdPATl6, 

nigdje nepravilno razbacane kao u drogih glaukofaaita. Kao uz- 
gredne sastavine nalazimo tu kremen, plagioklas^ muskovit, ratU, 
pirit, hematit i apatit. 

Glaukofan ne pokazuje onih liepih stabastib ledaca kao ni pri- 
jaSnje dvie vrsti. Kako mu se ledci duljinom preparata prote^u i 
izmedju ostalib sastavina savijaju, to su im postrani obrisi na 
jednom te istom ledcu sad sirji sad uzi, koliko mu vec obliznje 
sastavine prostora ostavljaju. Krajevi su im posve izdihani, a izki- 
dana vlakanca se sa vrhova divergentno razilaze. Uzduzna kalavost 
]e kadSto dobro razvijena, dodim je poprie^na riedko. Pleohroizam 
je jak, a kut potamnjenja malen. 

Klorit ne zaostaje u mnozini nista za glaukofanom. Ima tu uz- 
duznih proreza i bazalnih listova, na kojih se vide sva karakte- 
ristiSna svojstva klorita. U preparatu se o^evidno vidi, da je sav 
klorit postao raztvorbom od glaukofana. Vidi se naime, kako klorit 
obuhvata krajeve glaukofana i zalazi u razdihane dielove. Gdje- 
kada je od glaukofana preostala samo malena jezgra u sredini^ 
do^im sa je sve ostalo pretvorilo u klorit. 

Epidot je vrlo obilan. Njegovi otegnuti Sibkasti ledci cesto su 
dosta debeli. Kalavost je tu poprie^na i uzduzna. Boje je bljedo- 
zute. Ostala opti^ka svojstva kao i prije. 

Kremena ima malo i to izmedju glaukofana i epidota. U nje- 
govih prozirnih staklenastih zrnih vidimo urasle ledce epidota i 
glaukofana. 

Plagioklasa ima jo§ manje od kremena. Zrna su mu sad sitnija 
sad krupnija i posve nepravilna, a imaju uviek mnogo umetnutih 
srasla^kih lamela. Kut potamnjenja izmedju jednih i drugih lamela 
iznosi 30^, plagioklas taj je dakle kalcijev glinenac. 

Mmkovit se vidi na kamenu na raztroSenoj kalotini u vrlo sitnih 
listovih; no u izbrusku ga nisam naSao. 

Rutit je tu riedak; a vidimo ga u nepravilnih, sitnih zrnih u 
glaukofanu i kloritu. 

Pirit prima viSe puta oblik heksadra, a pretvara se desto u 
hematit. 

Od apatita naSao sam u izbrusku samo jedan ledac, nof taj po- 
kazuje tako karakteristi^na svojstva, da ga ^ovjek odmah lako 
upozna. Kratak je to stubast ledac, koji gore i dole piramidalno 
zavr§uje. Bazalna kalavost ga u dlanke ciepa. Ledac je bez boje. 
Medju nakrfitenimi nikoli pokazuje sivu boju, a potamnjuje para- 



Digitized by VjOOQ IC 



kristalini6no kambnjb u fbuSkoj gori. 69 

lelno jednomu i drugomu nikolu. U stranom glaukofanskom ka- 
iuenju nigdje ne spominju apatita. 

5. Epidotni glaukofaniti iz BeoUnskoga potoka. 

U Beo^inskom potoku naSao sam uz valutice olivinskoga ser- 
pentina u svem pet poneSto razliditih vrsti glaukofanita. U iskon- 
skom polozaju nemogoh ili nigdje naci, a vrlo je vjerojatno, da 
sve te valutice potje^u od Vienca iz blizine Kozarskoga Cota, jer 
odatle dolazi i sam potok. 

Svih ovih pet vrsti glaukofanitnoga kamenja mogli bi razdieliti 
na dvie rpe. U prvoj rpi ne nalazimo ni traga granatu, dodim u 
drugoj rpi ima sad viSe sad manje granata. U prvoj rpi imademo 
dva kamena; oba su gareno izpjegana. U prvoj vrsti nalazimo 
obidne sastavine epidotnoga glaukofanita, a u drugoj vrsti pridru- 
zuje se ovim joS i amfibol. U drugoj rpi imamo tri vrsti. Prva 
vrst jest obidni epidotni glaukofanit sa uzgrednim granatom. U 
drugoj vrsti nalazimo augit i uzgredan granat, do6im je u trecoj 
vrsti granat bitna sastavina. 

1 . Epidotni glaulcofanit, §areno Izpjegan. Kamen ovaj vrlo je 
tvrd i zilav. Na njem se vide u posebne partije odlufiene dvie 
rude ; jedna ruda je tu erna, a druga zuckasta. Te odludeae pjege 
mjere u promjeru oko 5mm. Kamen je od toga postao Saren i to 
onako po prilici kao kakav krupnozrni sijenit, no pjege te sastoje, 
ovdje od mnogih sitnih individua. Ovo razdieljenje vidi se jos 
bolje u izbrusku pod mikroskopom, gdje razpoznajemo, da su 
tamne Ijage slo^ene od glaukofana, a zuckaste od epidota. Ovakvu 
garenu izpjeganu vrst glaukofanita (Glaukophan-Epidot-Gestein) 
opisuje Stdzner iz Svicarske. 

Glaukofan u svih svojih prosjecih pokazuje §irok, listnast lik, 
pa je na njem obi^no uzduzna, a riedko kada popriedna kalavost 
razvijena. Postrani obrisi uviek su posve nepravilni. Pleohroizam je 
vrlo jak: tamo-modro, Ijubidasto i bezbojno. Kut potamnjenja do- 
size do 8^ 

Kao vklopak nalazimo u glaukofanu vrlo veliku mnozinu rutila, 
Sitne su to sad krace sad dulje zute iglice i nepravilna zrnca, a 
riedko koljen^sti sraslaei. Rutil se tu nakuplja kadSto u tolikoj 
mnozini, da glaukofan postaje mjestimice taman i neproziran. Sa- 
mostalno razvijeni rutil izvan glaukofana skuplja se u velike zute 
zrnate nakupine. 

Digitized by VjOOQ IC 



70 M. kiSpatiO, 

Glaukofan se mjestimice pretvara u zeleni klorit. 

Epidot skupio se kao glaukofan u posebne nakupine. Na obodu 
tih nakupiua nalazimo epidot u veoma sitnih zrnih. Prema sredini 
biva epidot sve veci i dulji, pa tu se onda vide ledci, koji su 
^lankovito poprieko izkalani, kao sto siuo to spomenuli pri epi- 
dotih iz Ledina^koga potoka. U unutrasnjosti tih nakupina nala- 
zimo po koji osirok list glaukofana. 

Uz epidot nasao sam nepravilno zrno vrlo jaka dihroizma sa 
aivkasto-zutom i crnom bqjom. Mogao bi to turmalin biti. 

Nekoliko zrna kremena, sto se ovdje nalaze nedyojbeno su se- 
kundarne naravi. 

2. Epidotni glaukofanit ea amfibolom, sareno izpjegan. Ovaj 

kamen nalikuje po vanjskom lieu u velike na onaj prijasnji, samo 
Sto su na njem pjege silnije, pa Sto su svjetle pjege zuckasto-zelene. 
Prostim okom vide se na njem sitna zrna pirita. 

Glaukofan pokazuje se tu pod mikroskopom u vrlo zanimivom 
sastavu, prerada je u svojih fizikalnih svojstvih posve nalik onom 
u prijaSnjem kamenu. Glaukofan naime nije tu nikada iznutra je- 
dinstven. 1. U glaukofanu vidirao kako kadkad le^e poprieko po- 
lozeni listovi drugih individua. 2. U obi^nom svjetlu motrec, vi- 
dimo, kako je glaukofan u zaokru^enih obrisih kao izjeden. Ti iz- 
jedeni dielovi izpunjeni su kremenom, koji Cesto posve obkoljuje 
pojedine krpe glaukofana; premda te krpe stoje u velikom indi- 
viduumu osamljene, to one ipak spadaju na glavni individuum, jer 
su s njim istoga polozaja^ o ^em nas mogu lako uvjeriti optidka 
svojstva. 3. U kristaloidih glaukofana vidimo ne uviek sad uze 
Pad Sirje partije amjfibola, koji je paralelno srasao sa glaukofanom. 
Riedko da je amfibol poprieko ulozen. Amfibol je jasno-zelene boje. 
Pri okretanju preparata uz dolnji nikol pokazuje on kao trava 
zelenu i zuto-zelenu boju. Kut potamnjenja dosize do 22®. Jeli taj 
amfibol postao iz glaukofana^ neda se reci. 

Epidot se je i ovdje skupio u posebne nakupine, ali je tu skroz 
sitnozoran. Boje je zelenkasto zute. U tih nakupinah le^e i ovdje 
pojedini listici glaukofana. 

Butil nalazimo u silnoj mnozini u glaukofanu i amfibolu. Vide 
se tu poglavito tanke igliee, kao sto ih nalazimo u brusilovastih 
Skriljaveih. Velikih zrna rutila izvan glaukofana ne ima ovdje, ali 
za to se je razvila tu druga jedna titanova ruda. 

Crna, velika i nepravilna zrna zeljezne rude, sto se u izbrusku 
vide, sastoje dielom od pirita, a dielom od titanova zeljeza, koje 



Digitized by VjOOQ IC 



KRISTALINldNO KAMBNJR U FRUSkOJ QORI. 71 

86 na rubovih pretvara u poznatu bielu raztroSinu. Titanovo ze- 
Ijezo pojavljuje se u stranom glaukofanskom kamenju dosta ^esto. 
Kremena ima i izvan glaukofana, no u malenoj mnozini. 

3. Epidotni glaukofanit sa uzgrednim granatom. Premda je ka- 
men dosta tvrd i zilav, to se ipak vidi po hrdjastlh Ijagah, da je 
jako raztroSen. Boje je tamno sive. Glavne sastavine su mu glau- 
kofan i epidot, a uzgredne rutil i granat; k torau se pridruzuje 
jos jedna veoma zanimiva sekundarna ruda, a to je biotit. 

Modri glaukofaD tvori za sebe odlu^ene nakupine, premda se to 
na kamenu jasiio ne •vidi. On je vrlo raztrosen i pomucen tam- 
nom, sitnozrnom raztro^inom, a uz to leze u njem kad§to listovi 
biotita, koji je tu nedvojbeno postao metamorfozom iz glaukofana. 
Da je to u istinu biotit, dokazuju nam sva njegova svojstva. Uz- 
dii2ni pposjeci su oStro i paralelno izkalani, boje su tamno zute, 
a dihroizma vrlo jaka, ter potamnjuju paralelno. Bazaini listovi ne 
imaju kalavosti niti dihroizma, a ostaju medj nakrStenimi nikoli u 
svakom polozaju tamni. Da je biotit postao od glaukofana, doka- 
zuje nam to, Sto on uviek samo u glaukofanu lezi, pa a to se gdje- 
kad i jasno vidi, kako je biotit sa glaukofanom kao stopljen, gdje 
modra boja polagano prelazi u zutu, pa gdje kalavost iz glauko- 
fana bez prekidanja prelazi u biotit. Vide se pri tom jasno svi 
stadiji pretvaranja. 

Ledci epidota poznaju se sada samo po obrisih, jer su se tu 
posve raztrosili. 

Rutila ima u sitnih zrnih i kratkih stubastih ledcih u glauko- 
fanu. 

Oranat je vrlo riedak, a pojavljuje se u sitnih nepravilnih ili 
okruglih zrnih svjetle putenaste boje. 

4. Epidotni glauicofanit sa augitom i uzgrednim granatom. Sva- 
kako je ovo najzanimivija vrst glaukofanita, sto se u FruSkoj gori 
nalazi, poSto nam on pokazuje, da glaukofan moze postati meta- 
morfozom iz augita 

Taj kamen je jednoli^no tamne boje, posve gust, a iz njega 
proviruju samo sitna zrna pirita. Pod mikroskopom prikazuje nam 
on u izbrusku neobidnu sliku. Tu nam ponajprije u o6i udara 
glaukofan ali ne mnozinom koliko bojom i oblikom. Nisu to ledci 
ni iglice nego modre i posve nepravilne Ijage, koje su se razHle 
izmedju ostalih sastavina. Vanjskih ravnih obrisa tu ne ima ni- 
kada. Jedina individualizacija ofiituje se mjestimice uzduznimi cr- 
tami, koje ozna^uju prizmatidku kalavost. U polarizovanom svjetlu 



Digitized by VjOOQ IC 



72 M. kiSpati^, 

vidi se, da te Ijage u istinu obi^no Bastoje od viSe razno polozenih 
individua. Te Ijage su sad siroke sad uzke, razno zavijene i vifie 
puta vlaknaste. Pleohroizam je isti kao u prijaSnjih primjerib, a 
potamnjenje uz kalavost iznosi 6^ 

Uz glaukofan povladi se u znatnoj mnozini vlaknast i listnat 
klorit 

U mikroskopskqj slici tvori glaukofan i klorit neku vrst mreze, 
iz koje nam proviruju tri razne, svjetle rude. U prvi mah bi po- 
mislio, da ta sva zrna pripadaju jednoj rudi, a razlikovati ih mo- 
zemo tek ta^oijim motrenjem. 

Jedna rada razvukla se je pretezno jednim pravceni; pa ako 
je ne§to d Ija, onda pokazuje poprie^nu kalavost. Po torn i po 
optidkih svojstvih upoznajemo u njoj epidot. On je male ne uviek 
ulozen u kloritu i glaukofanu. 

Druga ruda je svjetlo mesnate boje. Zrna bu joj nepravilna i 
nepravilno izpucana. Samo mala zrnca pokazuju heksagonalne 
prereze. Medju nakratenimi nikoli ostaju ta zrna u svakom po- 
lo^aju tamna. Ta zrna su dakle granat, Njega ne ima mnogo. 

Treca ruda je neSto male jasnije boje od granata. Krupniji ledci 
pokazuju jedino uzdu^nu kalavost, u polarizovanom svjetlu odtre 
boje i koso potamnjenje, koje dosi^e do 40^ Ma popriednih prerezih 
vidi se kadSto prizma i oba pinakoida i uz to prizmatidka kala- 
vost sa kutom od 90 ^ Na bazalnih tih prerezih, kao Sto i na onih 
uzduznib, koji paralelno potamnjuju, vidimo u konvergentnom 
svjetlu izlaz jedne optidke osi. Nedvojbeno je to dakle atigit. Njega 
ima u izbrusku vrlo mnogo, no svuda se vidi, da je u propadanju. 
On se trga u manja zrna i raz^ihava na kraju. Kao sto se odito 
vidi, da augit propada, tako se lako vide i proizvodi te raztvorbe. 
Raztrgana zrna augita ili su obkoljena pojasom klorita, oko koga 
se je opet uhvatio pojais glaukofana, ili ih se neposredno hvata 
s jedne strane klorit a s druge strane glaukofan. Pukotine, koje 
razdvajaju pojedina individua, izpunjena su kloritom i glaukofanom. 
Iz svega se toga jasno vidi, da se aiigit pretvara u klorit i glau- 
kofan. Kako u kloritu i glaukofanu \eie ledci epidota, to je ne- 
dvojbeno i epidot produkt te raztvorbe. 

Butil je u kamenu dosta riedak. Njegova nepravilna sitna zrna 
nalazimo poglavito u glaukofanu, a kadsto i u augitu. 

Pirit pojavljiije se u kamenu u velikih nepravilnih zrnih. 



Digitized by VjOOQ IC 



KRISTALTNI^O KAMBNJB FRUdKOJ QORI. 73 

Muskovita ima u izbrusku vrlo malo, a poznati 6emo ga po jas- 
noj kalavosti, oStroj boji u polarizovanom srjetlu i paralelnom po- 
tamnjenju. U obi^nom srjetlu su mu listovi biele boje. 

Kremena ovdje ne ima. 

5. Epidotni glaukofanit sa granatom. Kamen ovaj je posve gusta 
sastava i tamne boje, pa na njem ne razpoznajemo nijedne sasta- 
vine 081 m £utih zmaca pirita. Bitne sastavine su mu glaukofan, 
epidot, granat i kremen^ a uzgredne klorit i rutil. 

Glaukofan pojavljuje se u nepravilnih kristaloidih; koji su isto 
tako Siroki kao i dugi, a pravac ledca poznaje se jedino po uz- 
duznoj kalavosti, koja je obidno dobro razvijena. Pleohroizam je 
veoma krasan, a kut potamnjenja malen. Na krajevih pretvara se 
u klorit, Najljep§i ledci glaukofana nalaze se urasli u kremenu. 

Epidot pojavljuje se takodjer u kracih, Sirokih, stubastih ledcih, 
koji su poprieko razdanjeni. Boje je zuto zelene. Dihroizam o6it : 
Suto zelen i jasno int. Potamnjuje koso. 

Granat je ovdje vrlo obilan kao u nijednom dragom glaukofa- 
nitu. U gr^kom, francezkom i talijanskom glaukofapskom kamenju 
granat je vrlo obicna i bitna sastavina. Ovdje su ledci granata 
dosta veliki, a njih se vide 6esto posve pravilni heksagonalni pre- 
rezi. Boje je ostro putenaste. Ledci njegovi su se obi^no raztrgali 
u manja zma, koja se na rubovi troSe i pretvaraju u klorit, koji 
zma obkoljuje i u pukotine zalazi. Uesto su ciela zma u klorit 
pretvorena, a iz njega kadSto znade mala crvenkasta jezgra pro- 
virivati. 

Eutil je ovdje riedak, a nalazimo ga n glaukofanu i epidotu. 

Uz pirit, koji se pretvara u hematit, ima ovdje joS i titanova 
zeljeza, koje se pretvara u leukoxen. Iz sredine te biele raztrosine 
proviruju zubasti komadi jo§ svjeza titanova Zeljeza. 

Kremeti je u izbrasku dosta obilan, tako da se mjestimice pri- 
dinja, kao da ostale sastavine u njem plivaju. U njem su najljepSi 
ledci glaukofana i granata urasli, pa i gdjekoje zrno rutila. 

IX. Olivinski serpentini. 

Olivinske serpentine opisao sam u svojoj razpravi „ Serpentini i 
serpentinu nali^no kamenje (LXVI. kn iga Rada jug. akademije). 
O razprostranjenju tih serpentina ne imam niSta ovdje dodati, je- 
dino imam popuniti svoja iztra^ivanja o sastavinah njihovih. 

Digitized by VjOOQ IC 



74 M. KidPATK), 

Gdje se je razvoj serpentina dovrSio, tu nalazimo u njih mre- 
zasto razpredenu masu serpentina, koja je postala iz olivina, te onda 
bastit. U spomenutoj razpravi dokazao sam, dasejebastit stvorio 
iz augitidne rude (salita). Augitna ta ruda nalazi se ta vrlo desto 
jo§ svje^a sa svimi svojimi karakterist dnimi svojstvi, kako sam to 
u spomenutoj razpravi naveo. Nadalje se vidi, kako se augitna ruda 
finim kalanjem pretvara u rombi6ki bastit. U samom bastitu opet 
vidjamo vrlo 6esto uklopljene Sibke nepretvorena monoklinskoga 
augita, koje koso potamnjuju. U obSirnije razlaganje te metamor- 
foze nemogu se ovdje viSe upuStati, jer sam to vec prije ufinio. 
No opisujuc serpentin iz Mermerskoga potoka naveo sam sliedece: 

^U ovom izbrusku, a i u nekojih kasnije, naSao sam, Sto moram 
ovdje napose iztaknuti, jednu rombifltu piroxenu rudu, koja je bila 
tako slabo razvijene kalavosti, da neznam, bili ju medju bastit 
uvrstio. Isto tako bilo mi je nemoguce ustanoviti. nije li to mozda 
enstatit. Dodjem li i tu na 6isto, mo^da cu se na stvar joS vratiti^. 

Hodaju6 kasnije po gori nasao sam a Beo^inskom potoku vrlo 
svjeia kamena, koji mi je i ovo pitanje razjasnio. Kamen taj nije 
jog serpentin, jer je u njem kemijska metamorfoza tek zapo^ela. 
Vanjskim svojim licem se on nerazlikuje od gotovih serpentina, ali 
je tim ve6a razlika pod mikroskopom. Tu vidimo, da kamen sa- 
stoji od tri rude. 

Prva ruda je olivin. On je posve svjei, samo ga pukotine ne- 
pravilno prosjecaju, te oznaduju tim prvi za6etak mrei^astoga raz- 
tvaranja. Pozna se po oStrih bojah u polarizovanom svjetlu i po 
hrapavoj povrSini. 

Druga ruda je bezbojni atigit U njem je raztvaranje tim zapo- 
6elo, §to se mjestimice vide veoma fine, kratke i nagusto srjedjane 
pukotine. Lako se razpoznaje po oStrib bojah u polarizovanom 
svjetlu i po velikom kutu potaranjenja. 

Treca ruda je u velike nalik na ugiti^nu rudu. I ona je bez 
boje, uzduzna kalavost dosta je slabo razvijena. U polarizovanom 
svjetlu lako cemo ju razpoznati od augiti^ne rude po opti^kih 
svojstvih. Boje je ona tu sive, a nikada Jivahne, a potamnjuje uviek 
paralelno. Ruda je to dakle rombidka, a identi^na je sa onom, §to 
sam ju u spomenutoj razpravi iztaknuo. Odlupljene kalotine po- 
kazuju u konvergentnom svjetlu taman kri2, koji se pri okretanju 
preparata razilazi u hiperbole, dakle upravo onako, kako to i kod 
bastita nalazimo. Po boji ovih kalotina i po boji u polarizovanom 
svjetlu rekao bi, da je ta ruda broncit, odnosno enstatit. Normalni 



Digitized by VjOOQ IC 



kristaliniCno kamibnjb y fruSkoj gori. 75 

broncit ima ravDinu optidkih osiju poloienu paralelno pinakoidu 
(100), pa se za to optifike osi ne bi mogle viditi na spomenutih 
kalotinah, koje idu paraleloo istom pinakoidu, no u torn dine iz- 
nimku mnogi bronciti (Tschermik, Lehrbuch der Mineralogie, 1884 
p. 437). Takve broncite nazvaSe protobastiti, jer misle, da je ovdje 
zadetom metamorfozom previa ravnina optidkih osiju u onaj polo^{, 
u kom se nalazi u bastitu. Protobastit se taj u serpentinih uviek 
pretvara u bastit, pa to se je nedvojbeno i ovdje dogodilo. No 
metamorfozu tu nemozemo onako tadno pratiti kao onu prijaSnju, 
gdje se augit pretvara u bastit. Cim se jednom na protobastitu 
razvije finija kalavost, tu odmah prestaje razlika izmedju njega i 
bastita. Ako i ima u bastitu svjezih gibka protobastita, koje se 
svojom jezgrocom i jadim lomom svjetla razlikuju od bastita, to 
one ipak zajedno potamne sa bastitom, pa ib dovjek tako lake 
pregleda. Posve je to drugo sa §ibkami augitidne rude ; one naime 
potamne u drugom polozaju nego bastit. 

Sigurno je dakle to, da u svjezem kamenju ima osim augitidne 
rude jo§ i protobastita, pa je onda nedvojbeno, da je u serpentinih 
bastit razvio iz augita i iz protobastita. Olivinski serpentini u 
FruSkoj gori postali su dakle iz kamenja, koje je sastojalo od oli- 
vina, augita i broncita. 



Prije nego §to dovrSim ovu razj)ravu, rada bi joS u kratko na- 
vesti Bve one rude, koje sam u FruSkoj gori naSao, te ih vecim 
dielom i opisao. 

1. Magnetit u sitnih zrnih u trahitu, serpentinu i gdjekojem 
glaukofanitu. 

2. Hematit malo ne u svih Skriljavcih ; velike komade naSao sam 
kao valutice u Ivanjskom potoku. 

3. Pirit, liepi ledci u zelenih Skriljavcih petrovaradinskoga tunela, 
zatim u glaukofanitih. amfibolnom granitu i augitnom sijenitu. 

4. Titanovo zeljezo u zelenih Skriljavcih petrovaradinskoga tunela 
i gdjekojih glaukofanitih. 

5. Kromovo zeljezo u olivinskom serpentinu. 

6. Pikotit u olivinskom serpentinu. 

7. Granat u tinjdevom Skriljavcu iz Deo^inskoga potoka, u glau- 
kofanitu sa Kozarskoga Cota i iz Beofinskoga potoka, te u ze- 
lenom Skriljaveu petrovaradinskoga tunela kao proizvod kontakta 
sa trahitom. 



Digitized by VjOOQ IC 



76 M. klfiPATid, ' 

8. Rutil u tinjdevih, kloritnih i vapnenih Skriljarcib, ter u glau- 
kofanitih. 

9. Kremen u najve6em dielu kamenja; liepe ledce nadjoSe u 
pukotinah petrovaradinskoga tunela. 

10. Kalcedona naiazimo u liepih komadih po mnogih potocih. 

11. Vapnenac vrlo razSiren u Skriljavcih. 

12. Apatit u trahitu, granitu petrovaradinskom, amfib >lnom gra- 
nitii opova^kom, te u amfibolitih Kamenitoga potoka a jednom i 
u glaukofanitu. 

13. Tunnalin u gdjekojih 1inj6evih Skriljavcih i u glaukofanitu. 

14. Olivin izkonska sastavina olivinskih serpentina. 

15. Chiastolith ii tinj^evih i vapnenih Skriljavcih iz desnoga pri- 
toka Potoranja. 

16. Brandt (enstatit) kao iskonka sastavina olivinskih serpentina, 
pretvara se u protobastit i onda u hastit 

17. Bastit u olivinskih serpen tinih, postao iz augita i protobastita. 

1 8. Biotit u trahitih, granitu, gr^nitnom porfiru, u zelenom Skri- 
Ijavcu petrovaradinskoga tunela kao proizvod kontakta sa trahitom, 
i u glaukofanitu Beo^inskoga potoka, gdje je postao metamorfozom 
iz glaukofana. 

19. Muskovit u mnogih Skriljavcih i gdjekojem glaukofanitu. 

20. Milovka kao produkt raztvorbe u amfibolitih. 

21. Klorit u mnogih Skriljavcih, ^esto kao proizvod raztvorbe 
augita, amfibola, granata i glaukofana. 

22. Ortoklas u eruptivnom kamenju. 

23. Plagioklas u eruptivnom kamenju kao uzgredna primjesina, 
u zelenih Skriljavcih petrovaradinskoga tunela, amfibolitih, kloritnih 
i vapnenih Skriljavcih obidno kao anortit. 

24. Augit u trahitih, u augitnom sijenitu (pretvara se u amfibol), 
u zelenih Skriljavcih (pretvara se u amfibol), tu kao proizvod kon- 
takta sa trahitom, za tim u olivinskih serpentinih (salit, pretvara 
se u bastit), u antigoritnih serpentinih (salit pretvara se u antigorit), 
u amfibolitih (pretvara se u amfibol), u glaukofanitu Beofinskoga 
potoka (pretvara se u glaukofan). 

25. Amfibol u trahitih, zelenih Skriljavcih, amfibolitih, antigorit- 
nom serpentinu i gdjekojem glaukofanitu. 

26. Glaukofan u glaukofanitih i to poglavito kao izkonska sa- 
stavina, no u jednom slu^aju postao je iz augit< ; pretvara se 
kadSto u klorit, a jednom i u biotit. 

27. Epidot u mnogih Skriljavcih. 



Digitized by VjOOQ IC 



KRISTAUNldNO KAMBNJB U FRUSkOJ QORI. 77 

28. Titanit u trahitih. 

29. Serpentin kao proizvod raztvorbe iz olivina ; antigorit iz augita 
i amfibola. 

U trahitnoj skupini podam od Kamenara pa do Rakova^koga 
potoka proteze se siroka zica olovnoga sjajnika^ koju su u Ledincih 
prije nekoUko godina po^eli izkapati, ali su posao opet obiistavili. 
Zicu tu i njeke mineralne sastaviue opisao je dr. A, Koch (Geolo- 
gische Mittheilubgen viher das Fruika Gora G^biige, Fdldtani Eoz- 
l5ny, XII, 1882.) i nabrajao sliedede rude: 

30. Galenit. 

31. Sphalerit. 
Pirit. 

32. Chalybit. 

33. Dolomit. 

34. Ametist. 

35. Limonit. 
Hematit. 

36. Stilpnosiderit. 

37. Kraurit. 

38. Aragonit. 



Digitized by VjOOQ IC 



Ln^beno iztraMvanje Jamni^ke alkali^ko- 
muriatidke kiselice. 

Citao u sjednici mcttemaiiiSko-prirodoslovnoga razreda jugoslavenske lakademije 
znanosti i umjetnoati dne 31. liatopada 1883. . 

PRAvi Clan dr. Gustav Jakk^k. 

Hrvatska i Slavonija obiluju rudnimi vreli svakojake vrsti, ime- 
nito pako kiselicami. U potonjem pogledu valja uz Apatovac ie 
Kamenu Goricu blizu Novog Marofa — oba u kriieva^koj podzu- 
paniji — osobito iztaknuti ditav niz vrela kiselica, §to ih ima u 
okoli§u dvijuh po prilici milja na obali Kupe. To je poimence blizu 
sela Gradca t. zv. Jamniiko vrelo ili bolje re^eno Jamnidka vrela 
na lievoj strani Kupe, onda jedno vrelo blizu Lasinje na desnoj 
obali, nadalje jedno vrelo blizu BoviSa i drugo kod sela Tahorista, 
jedno i drugo po prilici 2 sata udaljeno od Lasinje,^ i napokon 
jedno blizu Kamenskoga iza Rakovca, sva ova na desnoj strani 
Kupe. 

Vec davno je s vise strana (tako g. 1831. po Kunidu^) iztaknuta 
nalidnost svih tih ili bar glavnijih od tih vrela, pa je i proglaSeno 
vjerovatnim, da ona stoje u nekom podzemnom savezu. „Die Jam- 
niczer, Lassinier und Kamensko Sauerquellen scheinen — pise n. p. 
Kuni6 na str. 47. svojega djelca — alle aus Einer und derselben 
Werkstatte zu kommen, indem sie alle an dem Kulpaflasse nur 
bey 3 Stunden Entfernung voneinander liegen, und mehr in der 
Quantitat als in der Qualitat der Untersehied zwischen ihnen ist . . . 
Wo, und wie das chemische Laboratorium dieser Mineralwasser 



^ Za ta 86 oba vrela samo malo znade, pa ih same susjedno pu- 
canstvo kadkada rabi. Nisu niti ogradjena. 

* Der Sauerbrunnen Jamnicza im KSnigreiche Croatien, Von Michael 
von Kunitsch, emer. Professor usw. Soramer 1831. Agram, gedruckt 
bey Franz Suppan. 



Digitized by VjOOQ IC 



JAMNldSA KISBLIOA. 79 

eigentlich sey, gehSrt zu den unerforschlichen und uneriJrterten Ge- 
heinmissen der wunderbar und wundervoU schaffenden Natur". Pa 
dalje na sir. 49: „Die mineralischen Jamniczer Quellen steigen 
vertikal empor ; ihre Communication mit den Lassinier Quellen ist 
unbezweifelt und selbst mit der Sauerquelle Kamenszko, welche 
von Jamnicza autwarts 2 Stunden entfernt am jenseitigen Kulpa- 
Ufer quillt, sehr wahrscheinlich**. 

Nu tako, kako neima od tih vodah joSte podpunih analysa, koje 
ipak Q prvom redu mogu odlu^iti o potaknutom pitanju, rado sam 
se odazvao sjedne strane pozivu vis. kr. zemaljske vlade, da iz- 
trazim Jamni^ku te Lasinjsku kiselicu, s druge strane pako gosp. 
Steve Bor5ica u Karlovcu kao posjednika vrela blizu Kamenska, 
da i tu vodu analysi podvrgnem. 

Danas evo ovdje mojega izvie§ca o Jamnickoj kiselici. 

Najstariji izmedju pisaca o to] vodi — koliko sam mogao pro- 
naci — jest barun Oranz, koji u svojem djelu o austrijskih Ije- 
kovitih vodah^ izdanom najprije na latinskom a kalnje u izvadku 
na njema^kom jeziku^, spominje i Jamni^ko vrelo. 

^Jamnicza — pise Cranz — ein in der Agramer Gespannschaft 
von Agram und Karlstadt ungefahr sechs Stunden in einem Eich- 
walde entlegenes Dorf ; dieser in einer ganzlich morastigen Ebene 
gelegene Wald wird von dem Flusse Culpa getheilet, und hat zwey 
Sauerbrunnen, einen jenseits der Culpa* an einem erhabenen Orte 
des Morastes, den anderen diesseits'^ der eben auch im Morast 
hervorquillt". 

„Diese Sauerbrunnen sind wetterwendig, bey trttbem Wetter trub, 
schlammig, scbwarz, dass selbe Niemand trinken kann, bey heiterm 
Himmel aber ziemlich hell, dienen den Einwohnern zum taglichen 
Tranke, und werden von dem Viehe und GeflUgel dem gemeinen 
Trinkwasser vorgezogen, obschon sie allzeit vielen schwarzen Satz 
zu Boden lassen, welchen man in diesen Sauerlingen, wenn sie 
flieden, blau sehen kann^. 

Opisav nadin, kojim je kod iztrai^ivanja Jamni^ke i Lasinjske 
kiselice postupao, kaze Oranz glede njihova sastava dalje: 

^Grundtheile. Wenn man allea von diesen edlen beyden Sauer- 
brunnen zusammenhalt, sind folgende: I mo. Ein gShrender Mine- 

* Die Gesundbrunnen der Ssterreichischen Monarchie von Heinrich 
Jobann Freyherr von Cranz 1777. Wien bey Jos. Gerold. 

* LasiDJsko vrelo. 

* Jamoidko vrelo. 



Digitized by VjOOQ IC 



80 a, jANBdsK, 

ralgeist. 2do. Absorbirende und alkalische Erde^ nebst etwas Eisen- 
artiger. 3tio. Ein grosser Theil Salz, woria das vornehmate ein 
mineral Alkali^ welches hier uad dort von der vitriol Saure in 
ein zartes Brunnen Salz verwandelt ist. 4to. Kocbsabs. — Die 
Versuche sind von Octb. 1772". 

„ Dieses verdient billig als eiae Art von Selt^wasser vot dem 
Einflusse des vorbeyrinnenden Flusswassers verwahret zu werden, 
dainit man es achter und reiner trinken konnte ; oder wenn dieses 
nicht thunlich ware, so konnte es zu den kraftigsten Badem in 
garstigen Geschwttren und Hautkrankheiten warm gemachty auch 
zum Waschen, Kljstiereu, Gurgelwasser und andern angewendet 
werden. Es k5nnte auch aus seinem Salze mit der VitriolsHnre ein 
abfiihrendes Bittersalz gemacht werden , wie das Sedlitzer und 
Epsomer". 

To je iztrazivanje preduzeto, kako spomenutO; dne 20. listopada 
1772., te se uzprkos tomu, §to je ono prema tadanjemu stanju lu6be 
naravski same kvalitativno i vrlo nepodpuno, ipak vec iz njega 
mo^e razabrati; da su obje iztraiene vode alkali6ko-muriati£ke ki- 
selice sa ne§to alkalijskoga sulfata. 

Najblizi sliedeci pisac o Jamnidkom vrelu je Ivan La Langue, 
bivsi fysikus varazdinske podzupanije. U svojem djelcu^ La Langue 
kaze o Jamni6koj kiselici: 

^Ova voda drugach vu szebi chizta ima nekuliko sveplene duhe, 
premembi vendar vremena je podversena; pokihdob vu desdyevnom 
y oblachnom vremenu tak cherna, y guzta poztaje, dasze piti ne- 
more, kada pake je nebo chizto, y jaszno, na pervi szvoj ztaliss 
povrachasze, y za pitje prikladna biva". 

Spomenuv pake analysu, izvedenu po Gramu, La Langue nado- 
vezuje dalje: 

„Ova znajuchi: Voda ova z vodum szelteranszkum vidisze imati 
pravu jednakozt: odovud vu onih iztih prilikah, iliti betegih je 
hasznovita, vu koih y szelteranzka^. 

„Anda y vu pohablenyu gnoinom kervi, kakti je szubi beteg, 
szuhobol plyuch, y oztalih nuternyih z ostrum kiszelinum gozpo- 
dujucha vu telu, takaj vu zburkanyu pameti, y obnorenyu. Z rech- 
jum vu vszih betegih od kiszeline dohajajucheh, kakti jeszu vulogi, 

^ Tractatns de aquis medicatis regnorum Croatiae et Sclavoniae 
illiti Izpiszavanye vrachtvenih vod Horvatzkoga y Slavonzkoga orzaaga 
y od nachina nye vsivati. Za potrebochu lyudih. — Vu Zagrebu, 
letto 1779. 



Digitized by VjOOQ IC 



jamni5ea kisblioa. 81 

kotrigo-bol, kamenecz, y zavijanye, illiti griz. Zverhu toga ova 
voda haszneti more vu vszih betegih od failitnoche guzte dohaja- 
juche, J tak vu zatverdyenyu Jeter, szlezene, y osztaleh nuternyih. 
Vu ovi vendar priliki bolsse jeszu one vode, koje vech galicza se- 
lezQOga vu szebi imaju, kakti jeszu Peyenzke, Rabbenzke, y vu 
pomenkanyu oveh Rogatske, y Fiiretske, ar ove razteplyuch obja- 
chuju". 

^Zadnich kaiti ova voda je szopunazta, y alkalinzka, ztoplena 
z velikum hasznum more takaj szlusiti za kupely, more szlusiti za 
gergranye, za krister vu ztarih ranah gnoinih, na zvunesni ztrani 
tela, ali gerla, ali chrev debelih". 

„Kaiti pako ova voda vu malom mertuku nuter vzeta od nepri- 
vchenoga k nyoj poszluje po puschaoyu vode : odkud ako koi hoche 
nyu piti, na] nyu pije za 3, 4, 5 ali 6 meczlov za ochischavanye, 
kak naimre more natura podnezti, y ako sze vszakomu meczlu 
prida deszet, ali petnaizt kaplih gaizta kiszeloga galicza, onda bude 
zpodobna vodi suhki Epsomenzki, ali szedliczenski". 

„Ova voda lehko, y z malemi ztroski moresze zguztnuti tak, da 
iz nye moresze napraviti suhkaszol, kakti takaj iz Laszinzke, z ko- 
jum ovo, y blisnya kralyeztva zadovolyno providetisze moreju : od- 
kud takvem nachinom nebi morali vu ztranzke orszage vtekatisze 
po szol suhku, koja vu laztovitom orszagu za vnogo menssu czenu 
dobitisze more". 

U obce dakle La Langue, govoreci o nasih kiselicah, drzi se u 
glavnoj stvari Cranza^ kojega je i kod iztrazivanja tih voda podpo- 
magao pribavljanjem hrvatskih i slavonskih rudnih voda, kako to 
kaze u predgovoru svojega djelca: 

„ . . . . Iz iztinzkih zpoznanyih znano je vchineno, da po izve- 
danyu razluchja znanozti jedne vode pri zviralischu vuchinenom 
nika] vech nezadobivasze, kak y vu zvedanyu one izte vode do- 
ztoinem nachinom pobrane, chuvane y neznam kak daleko prene- 
ssene, ar oni izti naj menssi delczi jakozti rudne leteche, koi pri 
zviralischu negda po duhi chutijusze, kakti takaj y druge lazto- 
vitOzti, koje z chutenyi prijemlyusze, kakti vruchina, ali merzlina 
vre od pobirajucheh Doctorov jeszu spoznane, popiszane, y oveh 
vod izvedavczu nezatrudenomu poszlane; tak da visse nikaj na 
zverssenozt izvedanya pridadisze nemore". 

„Ja ztanovito dobro ztojim za vode Horvatzke y Slavonzke, 
pokih dob ja szam iz vekssine jeszem nye pregledal, y zpravlyal, 
y kojeszumi bile prevech daleko, onda lyudi veruvanya naj vred- 
R. J. A. Lxxvin. 6 

Digitized by VjOOQ IC 



82 o. janbGek, 

nessi takaj poleg naredbe vu poszude z szmolum, mehurom, 7 ozta- 
lemi na zversseno pobiranye potrebnemi od mene poszlanemi, jeszu 
pobirali, y k meni poszlali, kakti jeszu vode Topuszke y Laszinzke 
koje gospodin general Rasp doztoinem nachinom po Barberu pred 
nazochu bitjem officera vchinil je zajeti, y k meni poszlati". 

Treci je pisac Mihael pi. Kunic. Njegov je vec gore spomenuti 
spis Jamni^kom vrelu osobito s toga zanimiv, Sto je u njem obje- 
lodanjena analysa, izvedena g. 1829. po Ijekarniku Gjuri Atdffustinu 
u Zagrebu, prva to kvantitativna analysa Jamni^ke vode. Takodjer 
tuj ima yi§e zanimivih histori^kih podataka oko posjedstva ter iire- 
djenja toga vrela. 

God. 1863. napiSe dr, Jakov Franjo Tkalac, u^itelj prirodoslovlja 
na zagreba^koj gymnaziji, nalogom kr. namjestni^koga vieca za 
kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju, brosuru „Jamnica, 
alkalicka kiselica u Hrvatskoj^, u koju su uzete tri analyse Jam- 
nifike kiselice, jedna iz staroga a dvie iz novoga zdenca (prije i 
poslje suse), izvedene 41862. po ces. kr. geolozkom carevinskom 
zavodu u Be^u. 

Tom prilikom pisac zabacuje — kao sto je vec i prije u bro- 
suri „Preblau, Gieshiebel i Bilin" ufinio — sli^nost Jamni^ke 
kiselice sa Rogata^kora; navadjajuci, da to i spomenute analyse 
geolozkoga zavoda potvrdjuju. Tkalac ozna^uje Jamnifiku vodu 
kano alkalickUy „ne pako alkali6ko-soli6nu, kano sto se je dosada 
mislilo". 

Posljednji na svjetlo izasli spis jamni^kom vrelu je kr. namjest- 
nickim viecem g. 1868. izdana brosura pralieCnika dra, Schlossera^. 
U njoj navadja pisac analysu izvedenu g. 1863. mjeseca lipnja po 
predstojniku c. kr. geolozkoga zavoda u Be^u Drag, vitezu Haueru 
na novom zdencu, posliednju to analysu toga vrela, te kaze, da ta 
voda pripada „u red Glauberove i jedns^te slane kiselice", a na 
drugom mjestu, da je ona „po bitnosti svojoj alkalinsko-muriatidka 
kiselica", kqja „medjutim posjeduje takodjer velecienjena svojstva 
zeljeznih vodali". U toj i u spomenutih vec analysah geolozkoga 
zavoda ustanovljene su ipak samo glavne sastojine. 

Original izvjesca o tih analysah nalazi se u hrvatskom zemalj- 
skom arkivu. Uz to priobcio ih je Hauer u kratko u „Jahrbuch 
der k. k. geologischen Reich sanstalt" XII, 534 odnosno u „Ver- 
handlungen der k. k. geologischen Reichsanstalt^ XIV, 92. 

^ Jamnica, alkah'nska kiselica u Hervatskoj. 1868. 



Digitized by VjOOQ IC 



JAMNI^KA KTSTBLTCA. 83 

U koliko se iz tih navedenih spisa moze razabrati, Jamnidka 
voda bijase vec u staro doba poznata susjednomu pu^anstvu. Da 
li su za nju vec i Riraljani znali, nemoze se utvrditi. Jer premda 
su u susjednom Sisku i Topuskom obstojale znatne rimske nasel- 
bine, nebijaSe ipak moguce do sada pronaci nikakvih znakova, iz 
kojih bi se dalo zaklju6iti, da se je Jamnidka voda i u rimsko 
doba upotrebljavala. 

AH to stoji, da je narodu od pamtivjeka Jamni^ka voda rabila, 
davno prije, nego se je javnost za nju po^ela zanimati. Te^ajem 
vremena je poslje opetovano pokuSano, da se Jamni6koj vodi do 
glasa pomogne, te da se tuj kupaliSta stvore. Tako spominje Kunid 
u svojem prije navedenom djelcu, da je vec francezka vlada ilirske 
kraljevine svratila svoju pozornost na ta vrela, te da ih je dala 
ograditi. Jos vise radilo se je pod austrijsko-njema^kom vladom oko 
toga, kako bi se Jamnicka vrela sto bolje uredila, i to poglavito 
povodom ponude jedne odli^ne trgova^ke tvrdke, koja htjede u 
Jamnici kupaliSte stvoriti — ali je stvar uviek opet zapela usljed 
toga, sto posjednici tih vrela pravljahu potezkoca. 

Oko g. 1790. dao je tadanji zagreba^ki nadzupan, proslavljeni 
narodogospodar Skerlec Lomnicki, mo^varu, u kojoj su vrela izvi- 
rala, te koja je mjerila do jedno 12 jutara, posusiti, pa vodu joj 
odvesti jarkom u potok Jamni&nu. Uz to je dao jedno glavno 
vrelo ograditi pjescenjakom ; ali taj je obzid poslje zanemaren 
sasma propao, tako da je g. 1824. to mjesto same joste mlakom 
oznadeno bilo. Tako se dogodilo, da je jos pred 55 godina ta voda 
na mo^varnoj livadi iz vi§e (sest?) posve prvobitnih, pustih, te ne- 
ograni^enih vrela izvirala, samo su pastiri jedno daskami od bu- 
kova drva ogradili, koja je ograda sluzila do kakovih 30 godina. 
Istom za bana grofa Gyulaia, u jeseni 1827., utemelji hrvatsko 
plemstvo poslje pozunskoga sabora po predlogu Ludovika Ferdinanda 
JelaUca Buzinskoga dobrovoljnimi prinesci zakladu, kojom bi se 
imala ozivotvoriti davna nakana utemeljenja jamnifikoga kupaliSta, 
podici sgrade za prihodnike, sakupiti voda u dva zdenca, te ure- 
diti zemljiste na okolo njih. Medju utemelitelji odlikovase se uz 
samoga bana grofa Ignjata Gyulaia jo§te poglavito grof Nikola 
Szicsen de Temerin, nadzupan pozezki i biSkup Alexander pi, Ala- 
govic, XX kojih primjer su se poslje ugledali svi veliki ^upani i ve- 
likaSi; doprinievsi temeljnoj zakladi vede ili manje svote (ukupno 
je sabrano do 6. travnja 1830.: 4318 for. srebra). GospoStina Jaska 



Digitized by VjOOQ IC 



84 O. JANB^BK, 

darova uz to i svojega crnoga mramora iz Lipovca za sazidanje 
zdenaca. 

ZemljiSte, na kojem se jamnidka vrela nalaze, imadjaie u to 
doba do 45 gospodara i to sve samih plemica; osim toga imala 
je i gospoStina pisarovinska znatan dio prava na to zemljiSte. 

Godine 1828. ozivotvori se nakana hrvatskih staliSa. Zaloznim 
ugovorom od 3. travnja 1828. zalo^i komposesorat jamni^ki kisela 
vrela sa okolnim zemlji§tem na 32 godine staliSem u svrhu, da se 
tu pridigne zdenac te stvore kupaliSta. Zaloina svota od 2000 fr. 
u srebru ipak nije komposesoratu izplacena, vec je sklopljena na- 
godba^ po kojoj 6e staliSi nakon zaloznoga vremena komposesoratu 
platiti od zalozne glavnice 6% kamata a uz to i kupovninu od 
prodanih hrastovih stabala. Nasuprot obvezao se je komposesorat, 
da ce nadoknaditi za slu^aj odkupa sve investicije polag pravedne 
procjene. 

Uprava vrela povjerena je posebnomu odboru, kojemu je stajao 
na ^elu kao pokrovitelj sam baa Ignjat grof Gyulai te kao pred- 
sjednik Alexander pi, Alagovic, postavSi kaSnje biskupom zagre- 
ba^kim, a poslje (od g. 1831.) Ivan grof DraskoviS. 

Godine 1828 dade taj odbor po zaklju^ku hrvatskih stalida te 
pod nadzorom Ludovika Ferd, Jelacida Buzinskoga sazidati dva 
solidna zdenca^, a dne 18. listopada iste godine napunjene sa prve 
boce vodom iz zdenca. Skoro iza toga po^ima uporaba te vode u 
Sirjem obcinstvu susjednih gradova. Sami zdenci vjeSto su i solidno 
sazidani. Veci zdenac dobio je na svojem podnozju recipijent od 
debelih mramornih ploSa, koji je na^injen u tu svrhu, da se njime 
hvata sto vise uglji^ne kiseline izviruce na dnu zdenca iz zemlje. 
Ta mu je svrha, kako to kaze KuniS u svojem djelcu, posve po- 
stignuta, sadrzaj vode na uglji^noj kiselini naime pomno^en. Kunic 
navadja, da se tuj sabire voda od jedanaest izvora, medju njimi 
tri jaka a tri manja neprekidna, te pet periodi^nih, pak da se voda 
u zdenou u ^4 sata di^e za tri stope, sto da iznosi preko sest 



^ Zanimivo je, da je kod gradnje zdenaca nadjeno na plohi od 9 
cetvornih hvata u zemlji pet primitivnib, posve zamuljenih zdenaca, 
podignutih ii davno te razno doba oko pojedinih izvora. Jedan od tih 
zdenaca je suplja stara i posve triihla vrba, drugi dobro sacuvani, vec 
kamenitom korom pokriveni kestenj ; treci truhli cetvorac od hrastova 
drva; cetvrti sbijen je od crvene bukovine, a peti od dvostrukih de- 
belih hrastovih stjena izpunjenih niahom. Ovaj iraao je dnbljinn od 
17 stopa, ostali samo 3 do 5 stopa. 



Digitized by VjOOQ IC 



JAMNldKA KISBLTCA. 85 

vedara, tako da bi sav pritok iziiosio za 24 sata barem 114 vedara 
ili 6380 litara. Meni je pako na vrelu priobceno, da sada zdenac 
(novi) daje zimi jedno 3200 a Ijeti 2400 litara vode na dan. 

God 1829. preduzeta je spomenuta vec analysa po Gjuri Augu- 
stinUj a iste godine po^ese jamni^ka vrela polaziti i prihodnici od 
dalnjih mjesta. God. 1829. napunjeno je i razprodano do 5000, a 
god. 1830. 12332 boce vode, kojom se danas, kako mi je refieno, 
godimice puni jedno 500,000 litara 

Nu revnost, kojom je djelo zapo6eto, malo po malo je sve to 
viSe popuStala. Drvene sgrade podignute pri zdencu iztro.^ile su 
se i poruSile, pa^e i sam veci zdenac zasuo se je. 

Bolja su vremena jarani^kira vrelom nadosla opet tekar sa abso- 
lutnom vladom. Ista uredi prije svega potroskom od 5106 forinti 
30 V2 nov6. zdenac (g. 1858.), sadanji tako zvani „novi zdenac". 

Sadanje sgrade pri jamnidkom vrelu, u kojih se nalaze uz svra- 
tiste i kupelji (koje se sada dakako vec uz viSe godina nerabe, 
te su i posve zapuStene) dovrSene su godine 1861. troskom od 
39.251 for. 74 nv^. Zdenci osigurani su proti povodnji Kupe nasi- 
pom ; a putevi u susjedne strane, osobito prema Zagrebu i Karlovcu, 
prilicno su popravljeni te uredjeni. 

Odkad je absolutna vlada vrela preuzela, davana su ona sve do 
danas u zakup, a zakupni dohodci upotrebljeni su dielomice opet 
na popunjenje kupaliStne uredbe. 

Nu po izmaku zalo^noga vremena podigne jamni^ki kompose- 
sorat, Gjuraj grof Draskovic i plemicka obcina jamni^ka, proti 
zemlji izrieSbenu parnicu, koja i dan danas traje^ te je bila po- 
vodom, da se nastoji, da zemlja preuzme jamnifika vrela od sada- 
njega posjednika u svoje vlastni^tvo. Ako pako to za rukom podje, 
nadati se je, da ce ta vrela sretnijim danom u susret poci. 



^ Parnica medjutim je riesena osudom kr. stola sedmorice od 16. 
travnja 1885. br. 823, po kojoj je zemaljska zaklada jamnicke kise- 
lice dnzna plemickoj obcini jamni6koj i Gjuri grofii DraSkovidu, odnosno 
njegovom cesionaru i sadanjem jedinom posjedniku dru, Bogdanu Me- 
dakoviSu povratiti i u fizidni posjed 1 u^itak predati kisela vrela u 
jamni^kom ]ugu i uz nje Ie2e6i pa§inac 1 lug; zatim platiti im od za- 
lozne glavnice od 2000 for. srebra 67o kamate pocam od 3. travnja 
1828. do povratka zalo^enih predmeta, docim su tuzitelji duzni zakladi 
naknaditi melioracije u procienjenom obnosu od 12686 for. 11 uvc. ; 
ako tu4i(elji zakladi tu odkupnu svotu nebudu platili za sest mjeseci, 
utrnjuje im pravo na odkup. Napokon je Ijetos hrvatska vlada uz 
privoln sabora, kupila Jamnidko vrelo za 60.000 for. 



.Digitized by VjOOQIC 



86 G. JANBdEK, 

Prije nego predjem na opisivanje uspjeha mojega iztrazivanja 
jamni^ke kiselice, osvruuti cu se u kratko na starije analyse toga 
vrela. 

Analysa Gjure Atyustina izvedena je, u koliko je kvalitativna, 
kako kaze doti^no izvjeSce, mjeseca listopada 1838. uz sudjelovanju 
pralieCnika dra. Tome pi. Prevendara na lieu mjesta, dodim je 
u svrhe kvantitativne analyse voda u boce napunjena, a iztra^i- 
vanje u Zagrebu ovrSeno. 

Uspjeh te kvantitativne analyse izrazen je ovimi brojevi: 
Specifi^na te^ina = 1'008 

U Va beCkoga polica = 40'5 lota vode nadjeno je: 
Proste uglji^ne kiseline tri objamna djela = 116*1 beC. detv. palca. 

Kalcijeva karbonata 5 grana 

Ferrokarbonata , 1 gran 

Natrijeva sulfata 9*8 grana 

Natrijeva chlorida 12 grana 

Magnesijeva chlorida 3 grana 

Natrijeva karbonata 23'2 giana 

Kremi^ne kiseline i „primie§auih tvari" .... 0*75 grana 

Extraktivnih tvari 0*25 grana 

Svota krutih sastojina 55 grana 

Ovo preradunano na 1000 uteznih djelova vode dale bi: 
Kalcijeva karbonata . . . 0.5144 ut. dl. 

Ferrokarbonata 0*1029 „ „ 

Natrijeva sulfata .... 1*0082 „ „ 
Natrijeva chlorida .... 1.2346 „ 
Magnesijeva chlorida . . . 0*3086 „ 
Natrijeva karbonata . . . 2*2868 
KremiSne kiseline i „primie- 

Sane tvari" 0*0772 „ „ 

Extraktivnih tvari . . . . 0*0257 ^ „ 
Svota krutih sastojina 5*6584 ut. dl. 
Ova analysa jamnidke kiselice, buduc najstarija, od vrlo velike 
bi bila vriednosti kod prosudjivanja stalnosti ili moiebitne pro- 
mjene u njezinom sastavu, samo da je valjano izvedena; nu ^aliti 
se mora, sto se gornji brojevi, izuzam ukupnoga sadri^aja na 
krutih sastojinah, nit iz daleka nesmiju smatrati pouzdanimi. To 
sliedi iz cieloga toka analyse, koji Augustin evo ovako opisuje: 

„ . . . . Diese durch das Abrauchen erhaltenen 55 Gran fester 
Bestandtheile wurden mit 4 Loth destillirten Wasser heiss behan- 



n 



n n 



Digitized by VjOOQ IC 



JAMNl^KA KISBLICA. 87 

delt, in welchem sich 48 Gran aufgelost haben, und blieben daher 
7 Gran unaufgelSst". 

^Die hier unaufgelost gebliebenen 7 Gran wurden mit 2 Loth 
verdtinnter Salzsaure in Bertihrung gesetzt, wodurch ein starkes 
Autbrausen erfolgte, wo die Kohlensaure entwich; davon 6 Gran 
aufloste, und 1 Gran unberiihrt liess, diesen unaufgelosten 1 Gran 
graulichen Riickstand behandelte ich mit etwas erwarmten Alkohol 
0*830 spezifischen Gewichtes, wobey sich 0*25 Gran aufloste, und 
nach Entfernung des Alkohols, wie Extractiv-Stoff verhielt, die 
0'75 Gran, welche unberuhrt geblieben, sind als Kieselerde und 
andere beygemengte Stoffe anzunehmen". 

„Die nun mit verdunnter Salzsaure aufgel5sten 6 Gran wurden 
mit Aetz-Ammonium versetzt, wodurch sich ein blauer Nieder- 
scblag von 1 Gran schwer im Gewichte ergeben^ welcher kohlen- 
saures Eisenoxydul ist". 

„Diese vorhanden habende Salzsaurelosung mit Aetz-Ammonium 
versetzt, aus welcher bereits schon erwahnte Kieselerde, Extractiv- 
StofF und kohlensaures Eisenoxydul entfernt worden sind, wurden 
mit kleesaurer Kalilosung versetzt, welches einen weissen Nieder- 
scblag bildete, welcher kohlensaurer Kalk ist (sic !) und nach ,dem 
Austrocknen am Gewichte 5 Gran betrug". 

„ Jetzt wurden die obenerwahnteii in 4 Loth destillirtem Wasser 
aufgelosten, und durch das Abrauchen erhaltenen 48 Gran mit 
10 Loth Alkokol 0*830 spezifischen Gewichte in der Warme be- 
handelt, wodurch 15 Gran aufgelost wurden". 

^Diese 15 Gran wurden neuerdings in der Salzsaure aufgelost, 
und mit kleesaurer Kalilosung versetzt, die aber keine Veranderung 
ausserte ; mit kohlensaurer Kalil5sung in Beruhrung gesetzt, erfolgte 
ein Niederschlag, der in 3 Gran salzsaurer (sic !) Talkerde besteht, 
die noch ubrigen 12 Gran deuteten das salzsaure Natron an". 

„Nun wurde der im Alkohol nicht aufgel(3ste o3 Gran schwere 
Riickstand mit verdunnter Essigsaure behandelt, welche unter einem 
kaum merklichen Aufbrausen (!!) die ganze Massa auflosete, die 
Auflosung mit salzsaurer BarytlOsung versetzt bildete einen weis- 
sen Niederschlag (schwefelsaurer Baryt)". 

„E8 fand sich daher nach beendigtem Versuche kohlensaures 
Natron 23*2 Gran, und schwefelsaures Natron 9*8 Gran schwer." (!) 

Pod takovimi okolnostmi posve od toga odustajem, da gornje 
brojeve prera6unam na udaljenije sastojine, te prelazim odmah na 



Digitized by VjOOQ IC 



88 G. JANHSC^EK, 

analyse izvedtne po kr. geolo^kom zavodu u Be^u, odnosno pred- 
stojniku toga zavoda Dragut vitezu Haueru g. 1862. i 1863. 

Godine 1862. poSalje kr. hrv.-slav.-dalm. namjestni^tvo c. kr. 
geolozkom zavodu u Bec^ na analysovanje vode kako iz staroga, 
tako iz novoga zdenca, iz ovoga posljednjega dva uzorka: jedan 
prije i jedan poslje suge. Resultati te analyse u kratko su priobceni 
po Haueru, kako vec spomenulo, u „J. B. der k. k. geol. Reichs- 
anstalt" za god. 1881—2. 

Po tih je analysah u 1 funti = 7690 grana vode nadjeno u granih : 





Sttri ileue 


N»ii ijeue 


Not! ileite 






prijc inie 


poslje nie 


Natrijeva sulfata 


7.088 


9.093 


9-984 


Kalcijeva sulfata 


2.626 


3-072 


3-456 


Magnesijeva sulfata 


0061 


0-054 


0069 


Natrijeva karbonata 


22-087 


22-180 


22-272 


Kalcijeva karbonata 


2-818 


2-841 


2-895 


Ferrokarbonata 


0-752 


645 


0-606 


Natrijeva chlorida 


7-741 


10-337 


11-988 


Kremidne kiseline 


0-491 


0-445 


0-537 


Organske tvari 


0-138 


0-107 


0-123 


Kalijeva sulfata 


t r 


ago 


V i 


Natrijeva jodida 


t r 


ago 


V i 


Proste ugljifine kiseline 


0-537 


0-668 


0-729 


Svota svijuh sastojina 


44-339 


49-442 


52-659 


Ovo prera^unano na 


1000 uteznih dielova vode daje: 




Natrijeva sulfata 


0-9229 


1-1839 


1-3000 


Kalcijeva sulfata 


0-3419 


0-4000 


0-4500 


Magnesijeva sulfata 


00079 


0-0070 


0-0090 


Natrijeva karbonata 


2-8759 


2-8880 


2-9000 


Kalcijeva karbonata 


0-3669 


0-3699 


0-3770 


Ferrokarbonata 


0-0979 


0-0840 


0-0790 


Natrijeva chlorida 


1-0079 


1-3460 


1-5609 


Kremi£ne kiseline 


00639 


00579 


00699 


Organske tvari 


0-0179 


0-0139 


0-0160 


Kalijeva sulfata 


t r 


ago 


V i 


Natrijeva jodida 


t r 


ago 


V i 


Proste ugljidne kiseline 


0-0699 


0-0869 


0-0949 


Svota svijuh sastojina 


5-7730 


6-4375 


6-8597 



Prera^unanjem pako na udaljenije sastqjine dobivamo na 1000 
ut. dj. vode: 

Digitized by VjOOQ IC 





jamniCka 1 


CISBUOA. 




89 






SUri litut. 


Noii (iltiMe 
prije nie 


Not! ikne 
poslje iiie 


Natrijeva kisa, NajO 




2-6192 


2-9194 


3-0909 


Kalcijeva kisa, CaO 




0-3463 


0-3718 


0-3964 


Magnesijeva kisa, MgO 




00026 


0-0023 


00030 


Ferrokisa, FeO 




0-0608 


0-0521 


0-0490 


Sumporne kiseline, SO3 




0-7263 


0-9070 


10031 


Kremifine kiseline, SiOg 




00639 


0-0579 


00699 


Chlora, CI 




0-6116 


0-8168 


0-9472 


Vezane uglji^ne kiseline. 


, CO, 


1-3923 


1-3935 


1-3997 


Proste ugljidne kiseline, 


CO, 


0-0699 


0-0869 


00949 


Organske tvari 




0-0179 


00139 


0-0160 




Ukupno 


5-9108 


6-6216 


70701 


Odbiv od toga nadjenomu chloru 








ekvivalentnu mno^inu kisika sa 


0-1378 


0-1841 


0-2134 



Ostaje kao svota svijuh sastojina 5*7730 6-4375 6 8567 

Potanje izvjeScuje Hauer^ o svojoj analysi jamni6ke kiselice 
obavljenoj sliedece godine 1863. Toga je Ijeta Hauer, kako kai^e, 
uslied poziva preuzv. g. biskupa Jurja Strossmayera pohodio jam- 
ni^ka yrela, da osobno razgleda mjestne odno§aje te da tuj na 
lieu mjesta ustanovi, koliko sadriava kiselica uglji^ne kiseline. 

Opisujuc geolozke odnosaje kaze Hduer: 

„Die zu Tage tretenden zwei Hauptquellen entspringen in der 
aus Schotterablagerungen bestehenden Diluvialebene, die von den 
aus der obersten Abtheilung des Tertiaren, den Congerienschichten 
bestebenden Hugeln zwisehen der Kulpa und der Odra begrenzt 
ist. Fasst man das Auftreten dieser und vieler anderer in dem 
Rayon der Alpen entspringenden Mineralquellen in einem Gesammt- 
bilde auf, so ergibt sich folgendes: Die Auslaufer der Btidlichen 
Kalkalpen sind auf der croatischen Seite durch einen Saum von 
Miocengesteinen umgeben, aus denen zahlreiche, theils warme, theils 
kalte Mineralquellen zu Tage treten. Zu den ersteren gehoren von 
den bekannteren die Thermen von Krapina, Stubicza, Warasdin- 
Toplitz, dann von kalten Quellen die zwei balneologisch insbeson- 
ders wichtigen Sauerlinge von Rohitsch und Jamnica^. 

„Das Entspringen von Mineralquellen in dem Saume miocener 
Gesteine ist ein Verhaltniss, das sich im Allgemeinen langs des 
ganzen Randes der Alpen erkennen lasst, und zwar in der Weise, 



^ Verhandlungen der k. k. geolog. Reichaanstalt 1864, XIV, 91. 

Digitized by VjOOQ IC 



90 



G. JANB^BK, 



dass die sammtlichen Quellen (Thermen wie kalte Sauerlinge) zu- 
iiachst der Alpenkette dichter zusammengedrangt, weiter von der- 
selben entfernt aber, sparsamer erscheiiien. Es scheinen dieselben 
von den den Kalkalpen angehOrigen Eruptivgesteinen, namentlich 
den Melaphyren und Trachyten, abhangig zu sein". 

Hauerova analysa od god. 1863. protege se na vodu iz novoga 
zdenea, te izkazuje za 1 luntu = 7680 grana vode, ovaj sadrzaj 
pojedinih sastojinah u granih: 

Natrijeva sulfata 10'300 grana 

Kalcijeva sulfata .... 3062 „ 
Magnesijeva sulfata .... 0*059 „ 
Natrijeva karbonata . . . 23*016 „ 
Kalcijeva karbonata . . . 2*677 „ 

Ferrokarbonata 0*643 » 

Natrijeva chlorida .... 10*703 „ 
Kremi^ne kiseline .... 0*320 „ 

Orgauske tvari 089 „ 

Proste uglji^ne kiseline . . 1*586 „ 

Svota svijuh sastojina 52*455 grana. 
Uz to spominje Hauer, da ima u toj vodi jo§ i neustanovljiva 
mnozina kalija, mangana, lithija, joda, fluora te barya, a dvoj- 
benih tragova fosforne kiseline. Tih sastojina da ipak nije mogao 
naci u vodi, vec samo u njezinom kotlidnom kamenu. 
Toplota vode u vrelu nadjena je 11—12^ R. 

Ako gornje brojeve opet prera^unamo na 1000 uteznih dielova 
vode, to dobivame: 



Natrijeva sulfata . 


. . 1*3411 


ut. 


di. 


Kalcijeva sulfata . 


. . 0*3987 


n 


» 


Magnesijeva sulfata , 


. . 0*0077 


» 


n 


Natrijeva karbonata 


. . 2*9969 


n 


w 


Kalcijeva karbonata . 


. . 0*3486 


n 


n 


Ferrokarbonata . . 


. . 00837 


n 


ti 


Natrijeva chlorida . 


. . 1*3936 


7) 


n 


Kremidke kiseline . 


. . . 00417 


n 


» 


Organske tvari . . 


. . . 00116 


n 


» 


Proste uglji^ne kiselin 


e . . 02065 


7) 


» 



Ukupno 6*8301 ut. dl. 
a preradunanjem na udaljenije sastojine dobivamo za 1000 uteznih 
dielova vode: 



Digitized by 



Google 



JAMNI^KA KISBLICA. 91 



Natrijeva kisa, Na^O 



3-0770 ut. dl. 

0.3594 „ „ 

0-0026 , , 

0-0520 „ „ 

0-9951 „ „ 

0-0417 , , 

0-8457 , „ 



Kalcijeva kisa CaO 

Magnesijeva kisa, MgO 

Ferrokisa, FeO . . . 

Sumporne kiseline, SOjj 

Kremi^ne kiseline, SiOg 

Chlora, CI .... 

Vezane uglji^ne kiseline, COa 1'4291 „ „ 

Proste uglj. kiseline, COg . 02065 „ „ 

Organske tvari 0*0116 „ „ 

Ukupno 70207 ut. dl. 

Odbiv od toga nadjenu chloru ekvivalentnu mnozinu 

kisika sa 1906 ut. dl. 



ostaje kao svota svijuh sastojina 6-8301 ut. dl. 

Ako predleiecu analysu Hauerovu od g. 1863. i one tri analyse 
od g. 1862. bliie pogledamo i prouSimo, jedno ce nam se u njih 
pokazati, Sto je tezl^o raztumaditi. Mno^ina vezane uglji^ne kise- 
line kod analyse od g. 1863., prora^unana iz svihkolikih karbonata, 
iznosi 1*4291, a kod analysa g. 1862. (obavljenih na priposlatoj 
vodi) 1*3923, 1*3935 i 1*3997 p. m. Mnozina „proste" uglji^ne 
kiseline pako iznosi po tih analysali 0*2065, odnosno 00699, 
0*0869 i 0*0949 p. m , tako da je neima nit iz daleka ni toliko, 
koliko treba za same karbonate, da budu u vodi u obliku t. zv. 
bikarbonata. Ti su dakle dotidni brojevi spomenutih analysah 
upravo nemoguci. 

Hauer, navadjajuci u svojih analysah sadr^aj na karbonatih, 
zove ove konsekventno jednoatavno „kohlensaures Natron", „koh- 
lensaurer Kalk", „kohlensaures Eisenoxydul", tako da se a priori 
nemoi^e misliti, da je tim mnio t. zv. bezvodne bikarbonate. Nu 
uzev, da je tako, a to mi se i vjerovatno 6ini, te da u tih ana- 
lysah (kojim Hauer, §to se zaliti mora, neprilaze nikakvih ana- 
lyti^kih podataka), navedene vriednosti pripadaju ne karbonatom 
vec t. zv. bikarbonatom (N^ COgCO.^ itd.), to se onda iz tih 
analysa mjesto gore navedenih proradunavaju ovi sadrzaji na 
udaljenijih Bastojinah (za 1000 ut. dl. vode): 

Starizdenae Novizdenacl862. NoYi zdenae 1S62. Noyi zdenac 
1S62. prijesnie poaljesnie 1863. 
Natrijeva kisa, Na,0 2*1258 2*4239 2*5933 2*5628 ut. dl. 
Kalcijeva kisa, CaO 0*2835 0*3085 0*3319 0*2998 „ „ 



Digitized by VjOOQ IC 



92 



G. JANB^EK, 



Magnesijeva kisa, MgO 00026 
FeiTokisa, FeO 00441 

Sumporne kiseline, SOg 7263 
KremiCne kiseline, SiOg 00639 
Chlora, CI 0-6116 

Vezane uglji^ne kiseline, COg 0*9826 
Organske tvari 0'0179 

Ukupno 4-8583 
Odbiv od toga nadjenomu 
chloru odgovarajucu mno- 
zinu kisika sa . . . 0-1378 
Ostaje kao SYOta krntih 



Stari zdeDie Noyi ikne 181 
1862 prije snse 
0-0023 
0-0378 
0-9070 
00579 
0-8168 
0-9833 
0-0139 



NoYiiilenafl862Noyii(lenic 



pOSlje 81186 

0-0030 
00356 
10031 
0-0699 
0-9472 
0-9876 
0-0160 



1863 

0-0026 Bt. ai. 

00367 „ „ 

0-9951 „ „ 

00417 , „ 

0-8457 „ „ 

1-0091 „ „ 

0-0116 „ „ 



5-5514 5-9876 5-8051 ut. dl. 



0-1841 0-2134 0-1905 



4-7205 5-3673 5*7742 5*6145 utjl. 



kise- 



K tomu poluvezane uglji^ne 

kiseline, CO2 
Proste uglji^ne 

line, CO2 . . . 

Svota svih sastojina 

U koliko su neke od 



0-9826 0-9833 0-9876 1*0091 



0-0699 0-0869 00949 02065 „ „ 
5-7730 6-4375 6-8567 6*8301 ot. dl. 
ovako odvedenih vriednosti vjerovatnije 
od prvih, pokazati 6u nize, prispodobiv analyse Hauerove sa mo 
jom vlastitom analysom Jamnidkoga vrela. Al je i sada po Haueru 
nadjen sadrzaj na prostoj uglji^noj kiselini, koje je na samom 
vrelu naSao samo 0*2065 p. m., tako nizak, da mi se 6ini, da ]e 
tu nekakva neraztumadiva pogreSka vladala 

Toliko dakle za sada glede dosadanjih analysa Jamnidke kiselice. 



Moja se analysa protege na vodu iz novoga zdenca. Isti se zde- 
nac nalazi jedno 9 metara daleko od staroga zdenca usred neka- 
danje mo^vare, koja je Skerlecevim jarkom odvedena te u livadu 
pretvorena, nu ipak jos uvjek mjestimice dosta mokra. Na takvih 
se moCvarnih mjestih vidi, kako tuj u velikoj mnozini neprestance 
plinovi izviru, koji, osobito ako uzme§ stapom miesati, mjestimice 
po sumporovodiku udaraju. Ciela livada lezi nizko, za 6etiri stope 
ni^e od ostaloga zemljiSta, pa ]e uslied toga dosta 6esto — kad 
se bliza Eupa ili potok razlije — i sasma pod vodom. Nu bu- 
du6 su grla obajuh zdenaca visoko sazidana, a uz to jo§ i na- 
sipom okruzena, nemoze sladka voda u zdenac prodrieti; doCim je 



Digitized by 



Google 



JAMNI^A KISBLIOA. 93 

s druge strane mnogogodisnje izkustvo pokazalo, da se vrela, ako- 
prem leze blizu Kupe, niti podzemno s njom nemieSaju. Ipak je to 
razlievanje vode naokolo Jamni^kih vrela, kako se ono sbiva oso- 
bito u proljecu i jeseni, vrlo neugodno, buduc cini tlo nezdravim, 
grozniCavim. 

Nekadanje prasiime, kqju spominju atari pisci, posvema je ne- 
Btalo, pa ima samo joSte tu i tamo vecih manjih hrpa staroga dr- 
veca, krasnih hrastovih stabala; sve ostalo je, izuzam neke novije 
nasade, divlja mlada suma. 

Sto se samih vrela ti^e, Kunic drzi, da ona sim dolaze smierom 
od zapada. 

U pogledu geolozkih odnoSaja, mnijem, da mi je drzati se du- 
venoga druga mi i odli^na poznavaoca geolozkih odnoSaja Hr- 
vatske i susjednih zemalja, dra. Gjure Filara, kojega dobroti za- 
hvaljujem evo ove u torn pogledu biljezke. 

^Jamni^ka kiselica ima tlo diluvialno, do6im je povrsina sama 
alluvialna. Za tuma^enje geneze Jamni6ke kiselice moramo se pre- 
nieti na jugozapad, na uSce potoka KremeSnice. Tamo se pojav- 
Ijuju mezozoi^ki skriljevi sa eruptivnim stienjem, naime diabazL Ovi 
potonji istodobni su sa erupeijami u Bosni i Hrvatskoj, padajucimi 
na kraj krednoga sistema. Vulkanske erupcije stoje pako u ties- 
nom savezu sa tektonidkimi pukotinami, a takova pukotina nalazi 
se ba§ blizu uSca Kremesnice potoka, i poprecuje rieku Kupu. U 
Kupi rieki nalazi se nairae brzac (Stromschnelle), tekuci preko kli- 
sura, sastojecih iz pje§cenjaka. Geolozi i geofizici uzimlju obcenito, 
da brzci i vodopadi u riekah stoje bitno u savezu sa tektoni^kom 
pukotinom, 5ije se rubi razmi^u, jedan dize a drugi pada. Kraj 
tih okolnostih razumljivo je bivstvovanje Jamnicke, a i Lasinjske 
kiselice, kao zadnje faze djelatnosti znatnije tektoni^ke pukotine, 
J^oj® J6 ^ praeterciarno doba imalo takodjer posebnih vulkanskili 
erupcija". 

Tako Pilar. 

Voda crpi se iz „novoga" zdenca — a taj sada izklju^ivo rabi 
za punjenje boca, do^im se vodom iz ^staroga" zdenca sluzi narod 
— zeljeznom ru^nom sisaljkom, te se zeljeznora cievju uvadja 
u mali kameniti rezervoar, odkud se odmah kroz pipce od zute 
mjedi puni u boce. 

U zdencu moze se opazati neprestano i silno bobucenje plinskili 
mjehura. 



Digitized by VjOOQ IC 



94 G. JANK^BK, 

Netom crpena voda je bistra, bez boje i mirisa. Tek joj je lu- 
zasto-slanast, osvjezujuci i rezak, a uz to dava malko i po zeljezu. 
Napunjena u boce voda se iza pol sata po prilici, osobito Ijeti, 
po^me sve to vise mutiti, tako da postane bjelkasta poput mlieka. 
Nakon jedno 36 sati opet je bistra, nu pokazuje sada na dnu 
malko smedjezuckasta pahuljasta taloga. Ujedno nestalo je teka 
po zeljezu. 

Istoga je taloga nadjeno prilidno mnogo i u kamenitom rezer- 
voaru, gdje ga se vremenom poput zutosmedja blata nagomila. 
Od njega bude ne§to sabrano te za kvalitativno iztrazivanje upo- 
triebljeno. Pokaza se, da se taj talog sastoji poglavito od vapni- 
kova karbonata sa zeljezovim vodokisom; uz to ima u njem ma- 
gnesijeva karbonata, neSto stroncija, mangana, kobalta, glinika, 
malo sumporne i fosforne kiselinO; tragova tutije, vrlo slaba traga 
olova i jedva joSte dokazljive, skoro dvojbena traga arsena. No 
kako se voda u reservoar vodi kovinskimi spravami, a ovdje se 
opet ualazi u dodiru sa pipei od inte mjedi, moguce je, da i tutija 
i olovo samo od tih sprava poti^u. 

Vode za analysu uzeo sam sam glavora dne 6. rujna 1882. na 
lieu mjesta. Toplota vode mjerena je po meni isti dan u razno 
doba neposredno u zdencu korrigovanim toplomjerom, te je uvjek 
nadjena 15-6° C. 

Netom crpena voda uslied sadrzaja proste ugljidne kiseline slabo 
kiselasto reaguje; ^im ta kiselina izhlapi, reaguje voda jako al- 
kalidno. Kvalitativnom analysom nadjeno je u vodi uz slobodne i 
vezane uglji^ne kiseline u vecih mnozinah vapnika, magnesija, na- 
trija, solne te sumporne kiseline; u manjih mnozinah kremidne 
kiseline, glinika, zeljeza, mangana, kalija, lithija, a u vrlo malih 
mnozinah fosforne^ duSi^ne, borne, bromovodikove i jodovodikove 
kiseline, nadalje stroncija, barija te organske neizhlapljive tvari; 
a neustanovljivih tragova fluorovodikove kiseline te ammonijaka. 
Svim tim sastojinam, izuzam obje posljednje, ustanovljena je i ko- 
lidina. Caesija, rubidija, titanove kiseline i drugih riedkih sastojina 
nije bilo moguce dokazati, niti je nadjeno vreli^ne ili apovrelidne 
kiseline (Quellsaure i Quellsatzsaure). 

Kvantitativna analysa vode izvedena je u bitnosti po Freseniu. 
Kod proracunavanja analytickih resultata ra^unano je sa ovimi 
atomnimi tezinami, koje predstavljaju sredik vriednosti prora^una- 
nih po Mayeru i Seubertu s jedne, a po Clarkeu s druge strane, 
naime : 



Digitized by VjOOQ IC 



jamn[5ka kisvlica. 95 

Al = 27025, Ag = 107-667, Ba = 136-812, Br = 79764, Ca = 
39-950, C = 11-9718, 01 = 35-370, Fe = 55896, H = 10000, 
1= 126-549, K = 39-025, Li=: 70086, Mg = 23*950, Mii = 54-353, 
lSra = 22-996, N = 14015, = 159617, P = 30959, Pt=194-357 
Si =28-098, Sr = 87-337, S = 31-982. 

Neposredni analyti^ki resultati su evo ovi. 

Osebujna teHna. Ova je ustanovjjena, napuniv pod vodom dvie 
bodice od 200 cm' tako, da bude pri torn Sto manje uglji^ne kise- 
line izgubljeno. 

Nadjena je kao osebajna tezina, sravniv ju sa osebujnom tezi- 
nom prekapljene vode iste toplote: 

1) 1-00659 

2) 1-00585 

u srediku 100622 kod 13 7« C. 
Izparni ostatak. 251*903 g vode dadoSe 13956 g izparnoga 

ostatka (180^0.). To daje za 1000 ut. dl. vode 5*540227 ut. dl. 

izparnoga ostatka. 

Gubitak zezenjem. Gornji izparni ostatak izgubio je ze^enjem, 

poSto je nakon toga sa suviSnim ammonijevim karbonatom izpari- 

van, od svoje te^ine 0*00275 g; to daje za 1000 ut. dl. vode 

0.011007 ut. dl. gubitka. 

Jod. 59770 cm' vode = 60141*769 g vode trebaSe 40 cm' hypo- 
sulfitove raztopine, koje 1 cm' odgovara 0077605 g 
joda; to daje za 4 cm' : 0-031042 g joda, dakle za 1000 
utezn. dielova vode : 0*000516 joda. 

Brom, 59770 cm» vode = 60141769 g vode dadose 1-7611 g 
srebrova chlorida sa srebrovim bromidom ; od toga 1 2029 
g gubise u chlorovoj struji 0056 g, ili prera^unanjem na 
cielu dobivenu mnozinu srebrova taloga : 008199 g. To 
pako odgovara 034624 g srebrova bromida ili 014735 g 
broma, ili za 1000 ut dl vode : 0000245 broma. 

Chlor. 253-839 g vode dadose 0-622217 g srebrna chlorida sa 
srebrovim bromidom i jodidom ; to daje za 1000 ut. dl. 
vode 2-451275 ut. dj. istih slu^enina Odbije li se od toga 
nadjenomu jodu odgovarajuca mnozina srebrna jodida sa 
0-000955 ut. dj a za nadjeni brom ekvivalentna mnozina 
srebrova bromida sa 0000576 ut. dl., to preostaje za 1000 
ut. dl. vode 2*449744 ut. dl. srebrova chlorida ili 0*605769 
ut. dl. chlora. 



Digitized by VjOOQ IC 



96 G. JANB^BK, 

Ugljicna kiselina. Ta je kiselina tako iistanovljena, da su tri tik- 
vice sa 6istim, CO2 - prostim vapnorn i kalcijevim cliloridom 
nakon za^epljenja kaucukastim ^epom sa dvima staklenima 
cievima u zdenac spustene, iiz potrebitu opreznost vodom 
napimjene, a ugljicna kiselina iz taloga solnom kiselinom 
i grijanjera iztjerana te u luzini uhvacena. 

1) 142-458 g vode dadose 0*6427 g COj, 

2) 184-563 g „ „ 0-8795 g „ 

3) 167^420 g „ „ 0-80654 g „ 
to daje za 1000 ut. dl. vode: 

1) 4-792289 ut. dl COg 

2) 4-765310 , , „ 

3) 4-817465 , , , 

u srediku 4*791688 ut. dl. CO^. 

Sumporna kiselina, 5114-310 g vode dadoSe 551025 g BaSO^ a 
nakon oc^iscenja solnom kiselinom 0-547125 g BaSO^ ill 
0187832 g SOg. To daje za 1000 ut. dl. vode : 0036727 
ut dl. SOj. 

Boma kiselina. 7^ od 6014 1 769 g vode = 45106-32675 g dadose 
(vaganjem Mg^(BO^\ -|- MgO te ustanovljenjem MgO) iz 
difFerencije proradunana B^Og : 00043 g. To daje za 
1000 ut. dl. vode 0000095 g B^Og. 

Kremicna kiselina, 

1) 2349-105 g vode dadose: 0061725 g SiO^ 

2) 511 4-3 JO g vode dadoSe: 01 40925 g SiOg. 
To daje za 1000 ut. dl. vode: 

1) 0026276 

2)^ 0-026915 

u srediku 0-026915 ut. dl. SiO^. 

Fosforna kiselina. Iz 5432.400 g vode dobiveno je 0017868 g 
MgaPgO^ = 0011430 g PgOg. 
To daje za 1000 ut. dl. vode : 0002104 g l\0^. 

Dusicna kiselina. 50311 g vode dado§e 3 cm^ NO kod 13 4^ C 
i 754-0 mm tlaka To daje 02723 cm» NO kod 0« C i 
760 mm tlaka ili 0000657 g NaO^ ; dakle za 1000 ut. dl. 
vode 0-000131 g N3O5. 



Digitized by VjOOQ IC 



JAMNldKA KI8RTJ0A. 97 

Lithium. V* od 60141-769 g vode = 15035-44225 g daje 010090 

g LigPO^. Iz toga se prora^unava za 1000 ut. dl. vode: 

0-002605 ut. dl. LiaO. 
Kalinm. V5 od 5114*310 g vode = 1022 862 g vode dadoSe 

0-3560 KaPtClg. Iz toga se prora^unava za 1000 ut. dl. 

vode : 0-067516 ut. dl. KjO. 

Natrium. 51 l4-310g vode dadoSe 26-8369 g alkalijskih chlorida. To 
daje za 1000 ut. dl. vode 5*247414 alkalijskih ehlorida, a 
odbiv od toga 0*007365 LiCl i 0106856 KCl, ostaje 5*133193 
Dt. dl. NaCl ili 2*724363 ut. dl. Na^O 

Banum. ^U od 60141-769 g vode = 15035-44225 g dadoSe 0*001025 
g BaS04. Iz toga se prora^unava za 1000 ut. dl. vode: 
0*000045 ut. dl. BaO. 

Strontium. V* od 60141*769 g vode = 15035*44225 g dadoSe 
0002825 g SrSO,. Iz toga se proraCunava za 1000 ut. dl. 
vode: 0*000106 ut. dl. SrO. 

Calcium. 2349-105 g vode dadose 1*440725 g CaSO, + BaSO, 
^-SrSO^. To daje za 1000 ut. dl. vode: 0*613308 ut. dl. 
CaSO, -f BaSO, + SrSO,. Odbiv od toga 0*000069 ut. dl. 
BaS04 i 0-000188 ut. dl. SrSO,, ostaje 0*613051 ut. dl. 
CaSO, ili 0*252445 ut. dl. CaO. 

Magnesium. 2349*105 g vode dadose 05083 g Mg^PaOy ili 0-183138 g 
MgO. To daje za 1000 ut. dl. vode: 0077961 MgO. 

Zdjezo. 1) 2349-105 g vode dadoge 0*023625 g FogOg. To daje za 
1000 ut. dl. vode 0*010057 ut. dl. Fe^Os ^i 0*009052 ut. 
dl. FeO. 

2) 1000 cm» = 1006*22g vode trebage kod trijuh suglasnih 
pokusa 9 cm* chamaeleonove raztopine, koje je 1 cm* = 
0*000876 g Fe. To daje za 1000 ut. dl. vode 0007838 ut. 
dl. Fe iU 0*010076 ut. dl. FeO. 

1) 0009052 

2) 0*010076 

u srediku 0*009564 ut. dl. FeO u 1000 ut. dl. vode. 

Mangan. 2349*105 g vode dadoSe 00009 g MnS ili 0*000733 g 
MnO. To daje za 1000 ut. dl. vode 0*000312 ut. dl. MnO. 

Aluminium. 2349*105 g vode dadoSe 0*01 1330 g AljOa + PaOg. To 
daje za 1000 ut dj. vode 0*004821 ut. dl. Al^O^ + P,Og. 

B. J. A. UEXVZn. 7 



Digitized by VjOOQ IC 



98 a. JANBdBK, 

Odbiv od toga 0-002104 ut dl PjOg ostaje 0-002717 ut. dl. 

Kontrolno mtanovljenje. 251'903g vode dado§e 1*8054 g sulfate ; 
to daje za 1000 ut. dl. vode 7167044 ut. dl. sulfata. Pro- 
radunano je pako : 

LijSO^ 0-009545 ut. dl. 

KjSO, 0124874 „ „ 

Na^SO, 6-236453 „ „ 

BaSO^ 0-000068 „ „ 

SrSO, 0-000188 „ „ 

CaSO, 0-613050 „ „ 

MgSO, 0-233968 „ „ 

PegOj 0-010626 „ „ 

MnSO, 0-000666 „ „ 

Al^Og 0002717 „ „ 

SiO, 0-026915 „ „ 

PgOg 0002104 „ ^ 

Ukupno 7.261174 ut. dl. 
Odbiv od toga nadjenoj PjOg i 
SiOg! odgovarajucu mnozinu 
SOs sa 0-075185 „ „ 

Ostaje 7-185989 ut. dl. 
Baztopljeni plinovi. Posto budu ovi s vrucenjem iz vode iztjerani, 
te COa luzinom absorbovana, preostaje natrag samo malko kisika 
i duSika. Preostali plin bude veden preko razzarena CuO a onda 
u barytovu vodu, koja se njim ni malo nepomuti. Ugljovodika dakle 
neima nikakvih. 

. Ti dakle neposredni resultati doveli su do ovih popriednih vried- 
nosti, radunav ih na 1000 ut, dl. vode: 

Natrijeva kisa, Na^O ; . . 2-724363 nt. dl. 

Kalijeva kisa, K3O 0-067516 „ „ 

Lithijeva kisa, LigO . . . 0002605 „ „ 

Kalcijeva kisa, CaO 0-252445 „ „ 

Magnesijeva kisa, MgO 0*077961 „ „ 

Stroncijeva kisa, SrO 0000106 „ „ 

Barijeva kisa, BaO 0000045 „ „ 

Ferrokisa, FeO 0-009564 „ „ 

Manganokisa, MnO 0000312 „ „ 

Aluminijeva kisa, Al^Og 0-002717 „ . „ 

Vezane uglji^ne kiseline, CO, » 1*857203 „ „ 

Sumporne kiseline, SOs • • 0*036727 j, „ 

Fosforne kiseline, F^O, 0*002104 „ „ 

Dusie^ne kiseline, NjOg • . . 0*000131 „ „ 



% 



Digitized by VjOOQ IC 



JAMinfiKA KI8ELI0A. 



99 



Borne kiseUne, BjOj 0000095 ut. dl. 

Kremi^ne kiseline, SiO, 0-026915 „ „ 

Chlora, CI ■ 0605769 „ „ 

Broma, Br 0000245 „ „ 

Joda, I 0000516 „ „ 

Organske tvari (gubitka ieienjem) . . . . . O'Ol 1007 „ „ 

Ukupno . . 5-678346 ut. dl, 
Od toga valja odbiti chloru, bromu te jodu aequi- 

valentnu mno^inu kisika sa 0*136742 ,, „ 

Ostaje kao svota krutih sastojina 5*541604 ut. dl 

K toinu poluvezane te proste uglji^ne kise- 
line, CO, . 2-934485 » ^ 

Svota svih sastojina 8 476089 ut. dl. 

To daje, preradunano na blii^e sastojine za 1000 ut. dh vode: 

Natrijeva karbonata, NaaCOg 3*775199 ut. dl. 

Natrijeva chlorida, NaCl 0969460 „ ^ 

Natrijeva jodida, NaJ 0000610 „ „ 

Natrijeva niti-ata, NaNOj 0000206 

Kalijeva sulfata, KgSO^ 0079959 

KaUjeva chlorida, KCl 038434 

Lithijeva karbonata, Li^CO, 0006419 

Kalcijeva karbonata, CaCOg 0-446190 

Kalcijeva fosfata, Ca^ (POJa 0004594 

Magnesijeva karbonata, MgCOg 0*163233 

Magnesijeva bromida, MgBrg 0000281 „ „ 

Magnesijeva borata, Mgj (BOs)^ 0000258 „ „ 

Stroncijeva karbonata, HrCOj 0000151 „ „ 

Barijeva karbonata, BaCOj 0000058 „ „ 

Ferrokarbonata, FeCO, 0-015406 „ „ 

Manganova karbonata, MnCOj 0*000507 „ „ 

Aluminijeva kisa, AI3O3 0002717 „ „ 

Kremi^ne kiseline, SiO, 0026915 „ „ 

Organskih tvari . 0-011007 „ „ 

Svota krutih sastojina 5*541604 ut. dl. 

K tomu poluvezane uglji^ne kiseline, CO, . . 1*857203 „ „ 

Froste ugljiCne kiseline, COg . 1 077282 „ „ 

Svota svih sastojina 8-476089 ut dl. 

Preradunanjem pako na takozvane bezvodne bikarbonate dobiva 
86 za 1000 ut dL vode: 



Natrijeva bikarbonata, NajCO, . CO, . . 


. . 5-340762 ut. 


dl 


Natrijeva chlorida, NaCl 


. . 0-969460 „ 


77 


Natrijeva jodida, NaJ 


. . 0000610 , 


n 


Natrijeva nitrata, NaNOj 


. . 0000206 . 


n 


Kalijeva sulfate, K,SO, 


. . 0-079959 „ 


n 


Kalijeva chlorida, KCl 


. . 0-038434 „ 

• 


n 

T 



Digitized by' 



>8i 



100 G. JAMR^BK) 

Lithijeva bikarbonata, Li^COg . COg 0-010233 ut. dl. 

Kalcijeva bikarbonata, CaCOg . CO2 0-642425 „ „ 

Kalcijeva fosfata, Ca,(PO,)a 0-004594 „ „ 

Magnesijeva bikarbonata, MgCOg . COj . . . 0*248729 „ „ 

Magnesijeva bromida, MgBrg 0*000281 „ „ 

Magnesijeva borata, MgsCBOa)^ 0-000258 „ „ 

Stroncijeva bikarbonata, SrCOj . CO, .... 0-000196 „ „ 

Barijeva bikarbonata, BaCOj . COj 0-000071 „ „ 

Ferrobikarbonata, FeCOg .CO, 0-021248 „ „ 

Manganova bikarbonata MnCOs . CO, . . . . 0000702 „ „ 

Aluminijeva kisa, AlgOj 0*002717 „ „ 

Kremidne kiseline, SiO, 0-026915 „ „ 

Organske tvari 0*011007 „ „ 

Proste ugljidne kiseline, CO, . 1*077282 „ , 

Svota svih sastojina 8*476089 ut. dl. 

Ako bi htjeli resultate ove moje analyse prispodobiti sa onimi 
analyse Hauerove od g. 1863., nadoSli bi pri torn na onu vec gore 
(str. 91) iztaknutu potezko6u, koja daje podvojiti torn, kako se 
Hav^rovi karbonati shvatiti imaju, da li kao neutralni ili kao tzv. 
bikarbonati. Vec gore je re^eno, da Hauer doduse u svojoj ana- 
lysi, govoreci svojih karbonatih, zove ih jednostavno: kohlen- 
saurer Ealk, kohlensaures Natron itd., tako da bi se prema tomu 
morale misliti na neutralne soli — ali to je, kako pokazano, ovdje 
pogledom na doti^ne brojeve absolutno nemoguce. Al i uzev, da 
je Hauer, proti svakomu obifiaju, pod gornjom oznakom mislio na 
tzv. bikarbonate — a tako ce po svoj prilici i biti — to i onda, 
kako je vec gore kazano, dobivamo za prosta ugljidnu kiselinu, 
koja je ipak na samom vrelu ustanovljena, vrlo nizku vriednost. 
U sliedecoj skri^aljci sastavljeni su uzporedno brojevi obijuh ana- 
lysa ; od Hauerove analyse uzete su one vriednosti, koje dobivamo, 
ako njegove ^kohlensaure Salze" ra^unamo kao bikarbonate. 

Novi zdenac 
Hauer 1863. Jane^k 1882. 

Na,0 2-5628 2*724363 p. m. 

K,0 — 0*067516 „ 

LijO — 0-002605 

CaO 0*2998 0.252445 

MgO 00026 0077961 „ „ 

SrO - 0*000106 „ „ 

BaO — 0000045 „ „ 

FeO 00367 0*009564 „ „ 

MnO — 0000312 „ „ 

AlaOs — 0*002717 „ „ 

CO, Yeiane 1-0091 1*857203 „ , 






Digitized by VjOOQ IC 



jammiCka kisbuoa. 




1 


01 


so. 


0.9951 


0-036727 p. 


m. 





0-002104 „ 


n 


N.O. 





0-000131 „ 


y) 


B,0. 





0000095 „ 


D 


SiO. 


00417 


0026915 . 


f) 


01 


0-8457 


0-605769 „ 


n 


Br 


— 


0000245 „ 


T) 


I 


— 


0000516 „ 


n 


Org. tvari 00116 


0-011006 „ 


p 


ukupno 


5-8051 


5.678386 p. 


m. 


odbiv od toga chloru, bromu i 








jodn odgoTarajuca mnoiinu ki- 








sika sa 


01906 


0136742 „ 


n 


ostaje kao svota krutih sastojina 


5-6145 


5.541604 „ 


J) 


k tomu polurezane CO, . . . 


1-0091 


1-857203 „ 


n 


proste CO, 


0-2065 


1-077282 „ 


» 


Svota svih sastojina .... 


6-8301 


8-476089 , 


n 



Sbilja nam se ovako pokazuje, da se barem neke od gornjih 
vriednosti obijuh aoalysa dooekle sla^u. U o6i pada osobito raz- 
lika u sadrzaju na iigljidnoj i na sumpornoj kiselini. Po Hauerovoj 
analjsi bilo bi u vodi znatno maiije natrijeva karbonata a za to 
znatno vise sulfata, nego po mojoj analysi od g. 1882., pri 6em 
ipak ostaje ukupni sadrzaj na raztopljenih krutih sastqjinah pri- 
blii^no jednak: 5*6145 i 5*5416; jednak i sa onim^ sto ga je vec g. 
1828. i Augustin nasao (vidi na str. 86) 

Ta dakle okolnost probudila je u meni sumnju; da je sastav Jam- 
ni^ke vode uzprkos prili^no jednakoDi ukupnomu sadrzaju na raz- 
topljenih krutih tvarih donekle promjenljiv. Da se o torn osvjedo^im, 
uzeo sam, dok se ova razprava Stampa, iztraziti jo§te i vode, koja 
je iz novoga zdenca uzeta jeseni 1885. Te si vode doduSe nisam 
osobno s^ na vrelu uzeo, vec sam si je pribavio iz ovdjeSnjega 
skladiSta g. V. LovrenHda; ali mi je zajam6enO; da je zbiija voda 
iz novoga Jamni^koga zdenca. Ustanovljena je na njoj mnozina 
izpamoga ostatka i sadr2aj na chloru i sumpornoj kiselini, ovaj 
potonji dvaputa. 

Dobiveno je za 1000 dl. vode: 

Izpamoga ostatka: 5*70100 

Chlora, CI: 0*60466 



Sump, kis., SOj 



0*23680 ] 0-23640 



Prema tomu je vrlo vjerovatno, da se sastav Jamnidkoj" kise- 
lici zbiija donekle mienja, a razlog tomu, 6ini mi sC; da bi mogao 
lezati u onih periodicnih izvorih, Sto ih, kako ka£e KtmiS (vidi na 



Digitized by 



Google 



102 



a. jane6bk, 



str, 84), ima pet u novom zdencu Jamni^kom, uz Seat neprekidnih 
izvora. Lako je pomisliti, da koji od tih periodi^nih izvora do- 
vadja zdencu salini^ke vode, dime se dakle sastav Jamnidkoj ki- 
selici mora donekle mienjati^. 

Uzprkos tomu Jamnidka kiselica zaozimlje medju alkalidko- 
muriatidkimi kiselicami odlidno .mjesto, pa je kadra, da svrati na 
se obcenitu pozornost. Njezin bezprikorno Cist tek, visok sadrzaj 
na natrijevu karbonatu, natrijevu chloridu i prostoj ugljiCnoj 
kiselini osjegnravaju joj buducnost. Njezin odnoSaj prcma drugim 
bolje poznatim domacim alkalidko-muriatiCkim kiselicam pokazuje 
sliedeca skrizaljka. 





LasiDJska kiselica 


ApatovaSka kiselica 


JamniiSka kiselica 




po Schneidern 


po Imiwitia 


(noTi zdenac) 




1859. 


1881. 


po Janefikn 1882. 


Na,0 


2-6236 


3-56097 


2-724363 p. m. 


K,0 


- 0-0865 


0-01353 


0-0675.6 „ „ 


Li,0 


tragovi 


0-00048 


0-002605 „ „ 


Rb,0 


tragovi 


— 


— 


CSgO 


tragovi 


— 


— 


CaO 


0-2749 


0-09910 


0-252445 , „ 


MgO 


00702 


014153 


0077961 , „ 


SrO 


— 


0-00018 


0-000106 „ „ 


BaO 


— 


000012 


0-000045 „ „ 


FeO 


0-0093 


0-00126 


0-009564 , „ 


MnO 


tragovi 


tragovi 


0-000312 „ „ 


A1,0, 


tragovi 


0-00053 


0-002717 „ „ 


COa vezane 1-7017 


1.46655 


1-857203 „ „ 


SO3 


0-2385 


— 


0-036727 , „ 


tragovi 


000070 


0002104 „ „ 


N,0, 


— 


— 


0-000131 „ „ 


§«^« 


— 


tragovi 


0-000095 „ . 


SiO, 


0-0194 


0-07692 


0-026915 „ „ 


CI 


0-5943 


2 08710 


0-605769 „ , 


Br 


— 


0-00790 


0-000245 „ „ 


I 


tragovi 


0-00177 


0-000516 „ „ 


Org. tvari 


— 


0-04733 


0-011007 „ „ 


Ukupno 


5-6184 


7-50597 


5-678386 p, m. 



^ Sada, gdjeno su zakljuckom hrv. sabora jamni^ka vrela presla u 
vlastnictvo zemlje, vrlo bi bilo probitacno, da se ovo sto podpunije 
iztrazi, kao sto bi i bilo vrlo za zeljiti^ da bude iztra^ena i voda iz 
„8taroga" zdenca 



Digitized by 



Google 







JAMindKA KI8BLI0A. 


103 


Gdbiv od toga chloru, 


bromu i jodu odgovarajucu mnozinu ki- 


sika sa 




0-1339 0-47123 


0-136742 p. m. 


«iUJ6 kao mta kntili lastojiia 


5-4845 703474 


5-541604 „ „ 


K tomu poluvezane CO, 


■ 






1-7017 1-46655 


1-857203 „ „ 


slobodne.COs 




1-1375 1-063 J 6 


1-077282 , „ 


svota svih sastojina 


8-3237 9-56444 


8-476089 p. m. 


Prera^unanj 


iem pako 


na bli^e sastojine: 




Lasinjska kiselica Apatova6ka kiselica 


Jamnifika kiselica 


po Schneidera po Ladwigu 


(uovi zdenac) 




1869. 


1881. 


po J»ne8ku 1882. 


Na,CO, 


3-3802 


2-97086 


3-775199 p. m. 


Na,SO, 


0-2931 


— 


— 


NaCl 


0-9792 


3.4^699 


0-969460 „ „ 


NaBr 


— 


0-01018 


— 


NaT 


tragovi 


0-00209 


0-000610 „ „ 


NaNO, 


— 


— 


0-000206 , „ 


KgSO^ 


0-1598 


— 


0-079959 „ , 


KCl 


— 


0-02140 


0-038434 „ „ 


Li,CO, 


tragovi 


0-00118 


0-006419 „ „ 


CaCO, 


0-4908 


017564 


0-446190 „ „ 


Ca,(POJ, 


— 


0-00153 


0004594 „ „ 


MgCO. 


01474 


0-29721 


0163233 , „ 


MgBr, 


— 


— 


0-000281 „ , 


Mg,(BO,), 


— 


tragovi 


0-000258 , „ 


SrCO, 


— 


0-00025 


0-000151 „ „ 


BaCO, 


— 


000015 


0-000068 „ „ 


FeCO, 


00146 


000203 


0-015406 „ „ 


MnCO, 


tragovi 


tragovi 


0-000507 „ „ 


A1,0, 


— 


0-00053 


0-002717 „ „ 


AU(PO,), 


tragovi 


— 


— 


SiO, 


0-0194 


0-07692 


0-026915 „ „ 


Org. tvari 


— 


004733 


0.011007 „ „ 


8r«U kntih wttjiu 5-4845 


7-03429' 


5-541604 p. m. 


Poluvez. CO, 


1-7017 


1-46655 


1-857203 „ „ 


Proste CO, 


1-1375 


1-06315 


1-077282 , „ 



SyoU svili sastojina 8-3237 9 56399 8*476089 p. m. 

U sliedecoj napokon skrizaljci prispodobljena je Jamnidka voda 
i sa inozemnimi slidnimi vodami, alkalidko-muriati^kimi kiselicami, 



. ^ Vriednosti Apatova^ke kiselice uzete so iz brosure izdaae nakladom 
zaknpnika Apatova^koga vrela g. Dolovcaka. Svota krutih sastojina 
proracunava se iz neposrednih analyti^kih brojeva sa 7.03474, iz bli^ih 
sastojina 7.03429. Po svoj prilici biti 6e tomu kriva kakva stamparska 
pogrjedka. 



Digitized by 



Google 



104 a. JANIBdBK, 

u koliko se ti^e sadri^aja na NagCOs i NaCl, kao najyaSnijih nji- 
hovih sastojinah. 

U 1000 ut. dl. vode ima: NagCO, NaCl 

S^vnica, Magdalenin izvor (Stopczanski, 1864.) 5*9694 4*6157 
Luha^ovice, Luisin zdenac (Ferste, 1853.) . . 4-7816 4*3592 
„ Amandov zdenac (Ferste, 1853.) . 4*6924 3-3533 

§6avnica, Josefinski izvor (Stopczanski, 1864.) . 4*6087 3*1316 
Jamniea, Not! zdenac (Jane^ek, 1882.) . . . 3*7752 0*9695 

Vichy, C^lestins (Bouquet, 1853.) 3*5831 0*5753 

Lasinja (Schneider, 1859.) 3*3803 0*9793 

Radein, kiselica (Henn, 1871.) 3*0645 0*6528 

S^avnica, Stjepanov izvor (Stopczanski, 1864.). 30315 1*9665 
Luha^ovice, Vinkov zdenac (Ferste, 1853.) . . 3*0290 3*0634 

Apatovac (Ludwig, 1881.) 2*9709 3*4270 

Gleichenberg, Konstantinov izvor (Gottlieb, 1870.) 2 5118 1*8510 
Luha^ovica, Ivanov zdenac (Ferste, 1853.) . . 24700 3*6314 
Gleichenberg, Emmin izvor (GottUeb, 1870.) . 2*2456 1*6908 

TSnnisstein (Fresenius, 1869.) 1*8200 1*4149 

Ems, Rimski izvor (Fresenius, 1870.) .... 1*5373 1*0792 
„ Novi kupalistni izvor (Fresenius, 1872.) . 1*4506 0*9271 
„ Knezev zdenac „ 1872.) . 1*4392 1*0110 

„ Viktorijin izvor „ 1869.) . 14275 0*9617 

„ Augustin izvor „ 1865.) . 1*4064 0*9576 

„ Kotlen zdenac „ 1872.) . 1*4060 1*0313 

„ Kranchen „ 1872.) . 1*3985 0*9831 

Weilbach (Fresenius, 1860.) 9603 1*2588 

Royat, Source Eugenie (Lefort, 1857.) . . . 9533 1*7280 

Selters (Fresenius, 1868.) 0*8739 2*3346 

Roisdorf (Bischof, 1825.) 0*7865 1*9009 

Kako se vidi, voda iz Jamni^koga novoga zdenca zauzimlje medja 
ostalimi alkali^ko-muriati^kimi kiselicami veoma odlidno mjesto, a 
osobito vrlo nali^i, i to ne samo po svojem sadr^aju na NajCOs i 
NaCl, ve6 i u svojem ostalom sastavu, najglasovitijoj vodi u Vichy : 
C^l^stins, tako da se punim pravom nazvati moze hrvatskim Vichy. 
U svojem izvjescu o Lasinjskoj kiselici povratiti cu se joS jednom 
na tu neobi^nu nali6nost. 



ZavrSujuci ovu razpravu drzim, da mi je duznost uz izraz za- 
hvalnosti spomenuti pripravnost, kojom me je moj assistent gosp. 
Lavoslav Margreitner podpomagao, i usluge, sto mi ih je pruzilo 
upraviteljstvo jamni^koga zdenca prigodom mojega boravka pri 
zdencu. 



Digitized by VjOOQ IC 



nekih vlastitostih determinanta veri^nika.' 

NAPISAO DOP. 6lAN DR. Fr. J. StUDNICkA. 

Predlaiseno u sjedniei matematHko-prirodoslovnoga razreda jugoalaveaske 
akademije znanosti i umjetnosti dne 16. siecnja 1886. 

Uvod. 

K najzanimivijim aJgebarskim oblicima pripadaju sigurno ve- 
rizni ulomci, kojih je obcenit izraz sadrzan u formuli: 

J b,__ (1) 

+ a, + .. 

Verizni ulomci su ili konacni ili bezkonacni, u zadnjem sludaju 
periodicki ili neperiodicki. 

-Najvazniji su verizni ulomci periodicki, osobito jednodlani; gdje 
dakle u (1) obcenito valja: 

ax = a, bx = b, 
tako da je njihov tipiCki oblik 



V*»/ ai 



{t) = ^. 



(2) 



U ovom sludaju moze se w-ta priblizna vriednost verizDOga 
ulomka izraziti jednostavnim izrazom^ 

Pn _ a°-^b+(n— 2), a'^-^b' + {nS\ a"-^b« + . . , 
Qn ~ a'^ + (n -ly a^-^b + (n— 2)2 a'^-^b^ + . . . ^^^ 
kojega nazivnik mo2emo i pisati u obliku determinantnom. 

^ Veri^nik zz verizni ulomak. 

' Do toga oblika lako dolazimo pomocu oblika u Studnicke: Al- 
gebraick6 Tvaroslovi pg. 75. ili u „8itzuiigob. d k. b. Gesell. d. 
Wi88.« 18 Marz 1872. 



Digitized by VjOOQ IC 



106 



Qn = 





FB. J. 


STUDNldKA, 




«, 


-h 


0, . 


. .0, 





b, 


a> - 


-1, • 


. .0, 





0, 


b, 


a, . 

• • 


. .0, 






w 



0, 0, ... a, —1 
0, 0, 0, . . . b, a 
te brojnik Pn mozemo potom izraziti kao umnozak elementa 6 sa 
subdeterminantom elementa a stojecega na prvom mjestu. 

Oblik (4), koji je Gtinther imenovao^ determinantom veriinika, 
pojavlja se kod razli^nih zadaca algebarske analize, Sto ovdje cemo 
na nekih slu^jevih pokazati. 

§. 1. TI XV. knjigi sbornika „Jahrbuch liber die Fortechritte 
der Mathematik*' navadja se na str. 326. 

Fait de Bruno, Sur le d^veloppement des fonctions rationelles*', 
Sylvester Am. J. V. 238—240. 

„Der Coefficient von x^ in der Entwickelung der Function 

, V 1 

^^''^~ a, +aiX + a,x« + ... + anX- 
nach steigenden Potenzen von x l^st sich darstellen als Deter- 
minante 



(5) 



Dieses wird bewiesen mit Hilfe eines Satzes, den der Herr Ver- 
fasser schon 1855 in Tortolini Ann. gegeben hat, namlich: Hat 
man eine Function 9 (y), wo y = co (z), so ist 

(P) ^v6/w'\>ti /<^"\H ( "^"^^ \^ 





»i 


«« 





. , 


1 

aS + ^ 


fti 


*! 


a, . 


. . 


as 


a» 


% 


. . 




a,^i 


a^» 


a,K-» . 


. . ao 




ap 


ap_i 


ap_a . 


. . a, 



■>'-'(T)-(S)"^-(r^p)' 



unter der Bedingung, dass . . . ^ 

^ Gledaj: Gunther Darstellung der Naherungswerthe von Ketten- 
brflohen in independenter Form". Erlangen 1873. PredSastnik njegov 
je Ramus (1855) a. v. d. 

^ Sravni sa ovim J^ek Ueber das formale Bildnngsgesetz des Co^f- 
ficienten des Qaotienten zweier Potenzreihen" Sitzb. d. kg. b. Ges. d. 
Wiss. 1884 pg. 127. 



Digitized by 



Google 



O NBKIH TLA8TIT08TIH DirBBMINAirrA YBBl^NIKA. 



107 



Vidi se namab, da na dokaz tako jednostavnoga oblikai kojim 
je (5), upotrebljeno je suviSno znatnih Bredstava^ buduc da putem 
sasma jednostavnim te direktnim Sto prije k istome dolazimo re- 
zultatu, koji nam za 

a» = 0, X >> 2 
praza rjeSitbu posebne zadace pomocu determinaDta veri^oika; o 
kojih upravo ovdje govorimo. 

Upotriebimo-li metode neopredieljenih koeficienata, ^ta je ovdje 
dozvoljeno, dobivamo o^ito 

a,4.a,x + a,x'..+a.xn = A. = A,x + A,x» -f 

te prevedemo li naziynik s lieve strane na desno: 



1= aoA.+ 



ajA, 



x+ SoA, 
ax A, 
a, A, 



x« + a«A. x«... 

a, A, 

a*Ai 

a, A, 

Iz ovoga sliedi sravnitbom koeficienata jednakih uzmnoSi po 

obijuh strana: 

a,A, = 1 (6) 

a,A« + a^Ai = 

a,A« + a,A, + a,A, = 

(7) 
aj_iAo + ap_jAi +.... + aoAp_i = 

ap A, -f a^-iA, + , . . . -|- a*Ap_i = — a,Ap 
Sustav linearoih f jednadba (7) sadriaje p nepoznanica i to iza- 
zam Ap velidine 

Ad, Aj, Ag . . . Ap— 1, 

moiemo dakle koju god od ovih lako opredieliti. Za A^ dobivamo 

0, a,, 0, ... 

0, a,,. ao, ... 



A.= 



0, 



*a> 



«8. 







A» 



= Ap, 



0, • &p_j 

a^Ap ap_i ap..2 . . . A^ 
gdje zna6i Ap determinant, koji sadr^aje oblidak (5). 

Nu brojnik ovdje navedeni je determinant, imajuci u prvom 
stupcn za elemente samo niStice izuzam zadnji elemenat; vriednost 
njegova je dakle 



Digitized by 



Google 



108 



FR. J. crroomfiKA. 



(-l)^>aoAp 



a,. 



0, 



0, 
0, 









= (-I)»'VAp. 



gp-» gP-S j^p-* 

Biti ce dakle obzirom na oblik (6): 

_ (-IK'Ap _ 1 
^o - Ap - V 
te rjegitbom po -4p dobivamo namah^ 

AP = (-1)^^-1 (8) 

$to se od oblidka (5) razlikuje samo faktorom ( — 1)^, koja razlika 
se tuma^i time, da naSi koeficienti nisu identi^ki sa Bruno-vimi^ 
buduc da nismo dali naSemu redu oblik 

§to smo mogli u^initi. 

§ 2. Prije nego predjemo ka daljnim posljedicam, osobito ka 
prielazu od oblika determiDanta (5) na jednostavniji oblik (4), do- 
kazat cemo novim na^inom, takodjer elementarnim; da determinant 
Ap gadr^aje 2^—^ dlana, razvinemo li ga u sbroj.* 

Raztvorbom po oblika Leplage-a, 

Ap = S ± Aj Ap_2 
u algebraidki sbroj umno^aka, sastojedih iz dvijuh faktora, od kojih 
je jedan determinantom stupnja drugoga, sastojeci iz elemenata 
prvih dvajuh redaka; drugi pako je determinantom suplementarnimy 
dobivamo 

a^ ao 



^P = (%' - ao %) ^P-2 — ao ai 



a. 



ao 



ap—i dp— 8 Sp—i 



+ 



ao 



a^ ao 
a4 a^ a^ 
ag ag a^ 



ap ap — 3 ap_4 



1 Sravhi Studtdcka: Algebraick^ tvaroslovi. pg. 98. 
* Sravni: Jezek: ibid. pg. 129. 



Digitized by 



Google 



O NBKIH VT/ASTITOSTIH D1BTBRMINAMTA VBBI^NIKA. 109 

ozna^imo li sa ^p broj dlanova determinanta Ap, biti 6e po zadnjem 
obliku, gdje subdeterminanti su iste konstrukcije kao ilto i deter- 
minant dani; 

Xp == 4 Va = 2^ ^2. (9) 

Bazlikuje li se ovdje tako i liho p, biti ce u pryom slu^ju: 
8211 = 2* dan_a 
dan— a = 2 dan— 4 



K = 2» \ 
pa tim dobivamo mnozitbom po obijuh stranah: 

San = 22^-2 &a ; (10) 

n dragom sludaja dobivamo 

Oan+l = 2* Oan— 1 
San— 1 =2* San— 3 

dakle je 

San+i = 2^S,. (11) 

Nu buduc da se vac iz determinanta vidi 

S, = 2 (12) 

^1 = 1 , (13) 

dobivamo iz (12) i (10) te istotako iz (13) te (11) zajedni^ki 
izraz za tako i liho p 

K='^\ (14) 

Sto nam kaze, da je broj ^lanova determinanta jp-toga stupnja (5) 
izra^en (p — l)-tom uzmnozi broja 2. 

§ 3. Hocemo li preci na jednostavniji slu^j, gdje determinant 
(5) postaje determinantom veri^nika, u^inimo 

, ._ 1 

iliy da je analogija jo§ jasnija, 

^^'>= -l + ax + bx« - 
tako da determinant u obliku (5) sadr^aje samo elemente 
ao = — 1 , ai =a, a, =b 

ak = k > 2 , 

5im postaje identi^kim sa determinantom (4). 



Digitized by VjOOQ IC 



110 FB. J. 8TUDNI6KA, 

Obratno mo^emo, upotrebimo li obliCak (3), lasno proraCunati 
determinant 

% a^ o . . 
aj a^ a^ • 

Ap := o a, ai . . ; (15) 

o ag . 

prema tomu biti ce: 

Ap = a,P - (n-lX (a, a,) ai«-^+ (n-2), (a^ a,)» a^^- . . . . , 
tako da moj^emo simbolidki pisati: 

Ap = S (-1> (n-x> (ao a,)« a,i^« , (16) 

gdje svrSava sbrojitba vriednoScu 

X =: I n je li p broj tofo', 

)c= J (n-1) „ „ i> „ ZfA/. 

Prema tomu je na pr. 

A, = at - 3 a^ a, a? -f (ao a,)«, 
\ = a? — 4 a^ a, a? + (ao a^)\. 
Sto se ti^e broja ^ianova, koje Ag sadr^aje, to nas uCi obli^ak 
(16) neposredno, da je taj broj izrazen sa 

Sp=.S (ii-x)x, (17) 

tako da je prema tomu red ovih brojeva 

^1, ^j» Kj Ky Kj ' ' ' 
izraien poznatim redom aritmeti^kim 

1, 2, 3, 5, 8, 13, 
koji karakteriSe jednostavno pravilo : 

Xp = Sp_-i -|- Op»2 

§ 4. Na oblik determinanta (15) mozemo svesti determinant srodni, 
izrazujuci sbroj n tih uzmnozt koren^ kvadrati^ke jedna^be 

a^ x* + ai X -f- ^2 = o. 
pomocu koeficienata a^, a|, a^. 

Kako je poznato, mo^Qmo pomocu osebitih rekurentnih oblika, 
koji se obiCno Newtonu pripisuju, makar vec Oirard neke od tih 
obiika spominjao (1629), izraziti sbroj n-tih uzmnoi^i koriena jed- 
na^be kojega god stupnja; iz ovih obU^aka dobivamo jednostavno 
obUCak independentan^: 

^ Gledaj Rehofovsky: ZAkladov^ vyssl algebry" pg. 10. 

Digitized by VjOOQ IC 



O NSKIB VLASTrrOSTIH OVraRMIMAMTA TIBIJiinKA. 



11 r 



s„ = 



_ (-1)" 



a,» + 



a, slq o . . . o 
2a, a^ ao o . . . o 
Sa^ a, a^ Oq • . o 



(20) 



Ddn , an — 1^ an..) an — $ * 

Z8 jednadba m-toga stapnja : 

a,x"^ + aiX"'-*-f-^^""'* + ---* +amr-ix4-am = o m>n (21) 
U^posebnom sludaju iztaknutom oblidkom (19) jest m = 2, te de- 
terminant obcenit (20) prelazi u 

ai ao o 

2as a^ ao ... o 

Dn = o a, ai . . . , (20^) 

o o o . . . aj 
koji 86, Sto se oblika tide, sla^e sa determinantom (15) do drugoga 
elementa prvoga stupca; tako da mo^emo D na A svesti, piSemo li 

2a, = % + ai , 
te razstavimo li determinant Dn na sbroj dvijuh determinanta 












P 
ai 



+ 



o 
a* 










»1 



(22) 



aj 

tako da se potle obcenito dobiva 

Dn = A** — SLi An_a. 

U^finimo li ovdjoi kao Sto obidno, 

ao = l, 
te upotriebimo li oblidka (16), dobit cemo s obzirom na kazalo 
zadnjega oblidka (22): 

An = ai» - (n-1) a, a^"-* + (n-2), a^ ai-*-(n-3)3 af a,»-« + . . . 
-a, An-a = . a, a, — » + (n-S), af ai«-*-(n-4), ai a^^-^ + . . . 

te sbrojitbom obijuh redova naci demo uslied oblidka (22) te relacije 

(n — x)« + (n - X - l),-^i = ^ (n - X — l)n^i (23) 

izraz za determinant 

Dn = a? - ^ a,ai»-« + ^ (n-3),a,\-* - 



^(n-4),a,\--^ + 



Digitized by 



Google 



112 FB. J. 8TUDNI6RA. 

ili simboli^ki kao u (16): 

Dn = S (— 1)« — (n — X — 1)«— i a,* a,n— 2x /24) 

gdje dakako izraz binomi^noga koeficienta za x = o treba uzeti 
jednak 1. 

Po ovom obli^ku je moguce; da nadjemo sbroj kojih god jed- 
nakih umnozi koriena x^, x^ kvadratidke jednadbe 

x« + a^x + a, = (25) 

po jednostavDom obliku : 

Xi» + xa'^ = (— 1)'' Dn. (26) 

Nu buduc da rjeSitbom jedna6be (15) dobivamo: 

xi = — ^ K — Ka? — 4a, \ 

x, = -~-^a,+Kar^4i;) 

prelazi oblidak (26) lasno u 

^a.-Ki:r=i4^y + (a.+Ka?=:4;;;y=2»D„ . (27) 

U posebnom slu^aju, ako je 

a?<4a, ili aj < % , 
oba su koriena jednadbe (25) kompleksna te konjugirana, dakle: 
Xi = a, (cos p — i sin p) 

Xa = a^ (cosp + f sinp), 
gdje kao poznato valja: 

— (xi +X5j) = a^ = — 2at cosp (28) 

x'f 4-x; = 2a', cosnp, (29) 

ili upotrebimo li obli^k (24) 

2 a! cosnp = (- 1)- {a? - -^ a, ar' + A(„_3)^a|a7-*- • • | 

dobivamo konadno, stavimo li amo za a^ vriednost iz obli^ka (28), 
te prikratimo li po mogucnosti oblidak: 

cos n p = 2^-' cos^ p - -^ 2'*-»co8'^-2p + -|- (n— 3)i n'^-^cos'^-* p — 
— -|- (n-~4)j 2'^-7co8n-«p 4- . . . 

Digitized by VjOOQ IC 



O KlfiKltt VLASTITOSTlH DUTARUlHAUtA VBRliMtKA. Il3 

ili aiinboli^ki polag (24) 

n ** -2x 

cos n p = S (— 1)« — (n — X - l)*-i 2^-^-^ cob p . (30) 

Obli^ak taj izrazuje novim^ na^inom cosinus multipla p pomocu 
uzmnozi cos p. 

§. 5. Oblidak (24) mozemo veoma dobro upotriebiti takodjer u 
posebnoQQ sludaju, gdje je 

% = — 2, a,= 1, 
tako da valja: 

Xi = X, = 1 

x? + x» = 2, 

t« spomenat oblidak prelazi u ovom slu6aju u 

2 = 2--^ 2--^ -f -|- (n-3)i 2-* - ^ (n-4). 3-' + . . (31) 

gdje se na desnoj strani svrSuje raznimi 6lanovi prema tomu je li 
n broi taki ili lihi. 

Razlikujuci dakle ova dva slu^aja, doblvamo lasno za tako n 
dva obli6ka i to: 

l = 22x-i— y^ 22x>3-f -|^(2x-3X22x-5-.. -f (_l)x.. (32) 

= 2^* - ^ 2J«-2 + :^(4x-3X2^*-4- . . — (4x)« . . (33) 

od kojih prvi za x = 2h daje: 

= 2*^-* — ^ 2'^-'+^ (4h — 3\ 2*»»-« — . . . (34) 
1 ^ 

Za liho a dobivamo sli^no: 
1 = 22« — -??^ti_ 22x-^2-f -£?HlL(2x-2)i22x-4 - 

^^i±^ (2x-3), 22«-6 + . . 4- (_ i)x (2k+ 1). (35). 

Razabire se, da bismo ove oblidke takodjer iz relacije (30) do- 
bili za p = o, tako da je 

1 = S (— 1)» -L(n-^)c— l)x-l2n-«-l, 



^ Sravni Studnidka „0 poctu differencialnlm" 11 vyd. pg. 125. 
R. J. A. Lxxvni. 8 

Digitized by VjOOQ IC 



114 



PR. J. STUDNlftKA, 



Sravnamo li oblidke (32) i (34), upoznajemo konadno, da je 



S (— l)x — (n— x— l)x-i2n-«-l : 

x-o ^ 

Tako je na primjer za 



. za n = 4h 

1 za n = 2h. 



n=8, 2'.^2«+-|-.5.2»— ^ 



4.3 



3 * 1.2 



.2 = 



105.4.3 



n-io2»--^2' + i^ 7 2^-^ ^^2»- 



-1 = 1. 



Zakljniak. 

Prevadjanje jednoga izraza na drugi temelji se, kako se vidi, 

na vlastitosti determinanta veriinika (4), da je moguce ili ga jedno- 

stavno prora^unati, ili ga izraziti redom, poredanim po padajucih 

uzmno^ih elemcota glavne diagonale^, kako se poznaje iz oblika 

(16). Obratno je opet mogude mnoge obliCke ovdje izvedene uvesti 

na oblik deterininantni, kao na pr. obli^ak (30), koji zatim ovako 

glasi : 

cosp 1 0,10 . . 1 

1 2co8p 1,10 . . 

1 2cosp0 ... 



con n p 1= 











(36) 



0, . 2co8p 

Da za posebnu vriednost 

p = o 

dobivamo determinant stupnja povoljnoga, imajuci vriednost 1, 
upoznajemo takodjer iz obli^ka (36), nu mogli bi ovo i direktno 
dokazati. Polo^imo li naime: 

110 0. 

12 10. 

12 1. 

12. 



(37) 



tako da je subdeterminant prvoga elementa: 



^ Iz forroalnoga gledista treba spomeniiti, da je zanimiva snvislost 
resultata, koje dobivamo rje§itbom zadace dlanaka 3 te 4. 



Digitized by 



Google 



O NBKIH TI^SnTOBTIH DITBRMINAMTA VBRI2NIKA. 



115 



D„_i = 



2 


1 





. 


. 


1 


2 


1 


. 


. 





1 


2 


1 . 


. 








1 


2 . 


. 



(38) 



dobivamo rastavbom determinanta (37) po elementili prvoga stapca : 
A. =D„_,-D_, (39) 

gdje u determinanta (38) valja 

D« = K + 1 , (40) 

tako, ako za D umetnemo odgovarajude vriednosti iz obli^ka (40) 
a obligate (39), dobivamo 

A. = l. 

Budi joS spomennto, da iz obli^ka (16) takodjer sliedi: 



a, ao 

a, a, ao 

a, a, ao 

a, a, 







. 
. 
. 
. 



= (-!)» 



•«1 


ao 


'0 


. 


. 


ai 


— ai 


ao 


. 


. 





«»■ 


-ai 


ao . 


. 








a^ ■ 


-a, . 


. 



.—a, 



kao Sto i obli6ak od drugdje^ ved poznat: 





«! 


1 







ai 


ax 1 










a, a. 


1 







a, 


ai 














a, Ki^ 

Ka, a, Ka, 

V% ai Ka, 

Ka, a, 







' Oiedaj Qunther : Lehrbuch der Determinantenlheorie". II Aafl., 
Pg. 133 



Digitized by 



Google 



Digitized by VjOOQIC 



Djakova^ki potres dne 24. oi^ajka 1884. 

Uitao u »jednici matematii^ - prirodo$lavnoga raxreda jugoslavenske akademtje 
znanoati i umjetnosU dne 13. veljai^e 1886, 

PRAYI dLAN DR. Gj. PlIiAR. 

Dne 25. oi^ujka 1884. godine pu6e po Zagrebu glas, da je dan 
prije^ pod ve^er, bio u Djakovu veoma jak potres^ koji da je 
mnogo kvara podinio. Taj kobni glas potrese svimi srci, jer je 
svaki odmah pomislio na velebni djakovadki hram, taj ponos cie- 
loga naroda naSega. Dr^alo se je, da je vec radi svoje veli^ine 
morao znatnije stradati nego ostale sgrade. Na bvu srecu stigoSe 
Da upitne brzojavke povoljniji glasi; te se je ve6 oko podne, iz 
stigavSih brzojavnifa viestih, za stalno znalo, da djakova^ka kate- 
drala nije nego veoma neznatno oStecena. 

Iz drugih slavonskih mjesta, kao iz Poi^ege, Osieka i Broda, 
stigoSe takodjer viesti o treSnji, koja je bila suvremena sa djako- 
vadkom. Odmah izprvice dalo se je razabrati, da je potres od 24. 
ozujka pojav znatnijega obsega. Bilo je dakle za po^eliti, da se 
u^in toga pojava po mogucnosti £im prije na lieu mjesta prou^i. 
Buduc da su uprav nastupili na sveudiliStu uskrsni praznici, odlu- 
£ih; uz privolju yisokoga vladnoga odjela za bogoStovje i nastavu, 
uputit se u potresni priedjel. Iz Zagreba krenuh dne 27. u jutro 
preko Siska; u Brodu prenocih i do^ivih potres u 10 satih 43 mi- 
nuta na ye6er, a sutradan dne 28. ozujka oko 9 satih u jutro 
bijah u Djakovu. 

Utisak, §to ga je na me u6iniIo Djakovo, nemogu posve dobro 
ocrtati, ako se neosyrnem na potres zagreba^ki dne 9. studenoga 
1880. Spomenuti potres nisam dozivio sd^m ; tada sam boravio radi 
bolesti o6iuh u Bruselju, te sam se tek 15. siednja 1881 natrag 
vratio. Prvo, Sto sam vrativSi se u Zagreb u^inio, bilo je, da pro- 
djem gradom, te da pregledam tada joS vecinom nepopravljene 
sgrade. Male ih je bilo, koje nisu bile izprekri^ane pukotinami, a 
B. J. A. Lzxym. 9 

Digitized by VjOOQ IC 



118 OJ. PILAR, 

dosta ih je bilo znatno i te^ko oStecenih. Dimnjaci su i krovovi 
bili vecinom novo posagradjeni, a krovovi posve Sareni od novoga 
criepa. Vatrobrani zidovi na mnogih su mjestih joS ostali nepoprav- 
Ijeni i oko je na sve strane zapinjalo na poduprte zidove i na 
daskami zakovane Supljine. Kud kamo straSniji imao je biti utisak 
prvih dana iza potresa, ^ega, kako rekoh, sam izkusio nisam. 

Naprotiv tomu svega onoga, sto nadjoh u Zagrebu dva mjeseca 
poslje velikoga potresa, nenadjoh u Djakovu. Prolazec mirao prve 
velike sgrade djakova^ke, prijasnjega sjemeniSta bosanskih franje- 
vaca, niti neopazih vanjskih tankih pukotinjica. Da nisam znao, 
da je u Djakovu bio potres, provezao bih se cielim mjestom, a da 
ni opazio nebih, da su ovdje dvie jake trednje utjerale strah i 
trepet u razplahireno pu6anstvo. Tek kad sam uSao u biskupski 
dvor, zatim u biskupsko sjemeniSte, opazih na stienah, u hodnicih, 
te u pojedinih sobah i dvoranah prvoga i drugoga kata zamjetnije 
tragove potresa. Dimnjaka je bilo poruSenih oko 300, a vatrobranili 
^ zidova 3—4. Katedrala sama odr^ala se je sjajnO; te se iteta na- 
neSena potresom od 24. i 27. ozujka moi^e smatrati razmjerno 
malenom. U obce udara u oCi, da mekani^ki u6ini potresa nestoje 
u mkakvom razmjeru s utiskom^ §to su ga proizveli na pu^anstvo 
drugi pojavi, kako cemo imati prilike u sliededem vidjeti. 

Cfeoloiki i flzikalni odnoSaji djakordtine. 

Q geolo^kih i fizikalnih odnoSajih pisao sam vec god. 1876 u 
Radu (XXXIII. knjiga). Ovdje neka bude dozvoljeno samo naj- 
bitnije spomenuti. 

Djakovo \eii na juznom rubu diluvialnoga plateau-a, uzdi^ucega 
se jedno 30 metara nad aluvialnom ravnicom Save. Taj plateau pro- 
tege se u spodobi jezika prama iztoku i iztanjuje se blizu Vinko- 
vaca. Na bodini juznoga ruba toga plateau-a steru se vinogradi i 
vocnjaci. Povrli tih vinograda i izpod njih prostrane su ravnice, 
koje su po naravi tla veoma nejednake. Sumoviti nizi priedjel 
presje^en je plitkimi potoci, koji kod svake obilnije ki§e okolni 
terrain poplave. Mutne vode nose crna, biljevnimi ostanci omaStena 
mulja; koj stalozen daje mastnu; veoma plasti6nu glinu. Tlo samo 
je za agrikulturu veoma tezko i nezahvalno. 

Eavnica na samom plateau-u ima tlo praporasto (loessartig), prema 
tomu takodjer dovoljno rahlo i propustno. U bli^oj okolici Djakova 
nalazi se dakle samo u savskom poplavnom terenu aluvium, a na 
visodini loess. 

Digitized by VjOOQ IC 



DJAKOVA^KI POTRRS DNB 24. oiUJKA 1884. 119 

Tek zapadno od Djakova gdje je teren viSe brezuljkast; nadolazi 
viSe promjene. Vrhunci i bokovi brezaljaka jesu i ovdje doduSe 
diiilyialm, ali pod njimi, osobito u dubljih zarezih pojavljuje se 
gljunak i glina^ potonja valjda odgovarajuca paludinskim i konge- 
rijskim naslagam, zatim bieli sarmatski lapori, a jos dublje miooenski 
morski vapnenci, koji se na mnogih mjestih a spodobi klisura 
(Klippen) pokazuju, poput starijih vap^enaca u gornjoj krajini, te 
su takodjer popraceni od crvene zemlje, poznate takodjer u geolo- 
giji pod nazivom terra rossa, Morski miocenski vapnenci po^imlju ^ 
se pojavljivati tek kojih 8 — 10 kilometara na zapadu od Djakova, 
a kristalsko stienje oko 42 kilometra a istom smjeru. 

Tragova eruptivnomu stienju u okolici djakovadkoj naSao nisam 
1 najbli^e je ono, koje se nalazi u Dilj-gori. Zato je doDJekle 
opravdano za6udjenje mnogih, kqji nemogahu pojmiti, kako da se 
u ravnici, daleko od gora, eruptivna i masivna kamenja u rahloj 
zemlii pojavljuju potresi. 

Ciela stvar prima drugi vid, kad se promatra s visega tektoni6- 
koga stanoviSta. Ogranak Alpa, koji se medju Savu i Dravu utis- 
kttje, te6e smjerom od zapada prama iztoku, te se kod 16^ duzine 
iztodno od Pariza u ravnici gubi. Prije spomenuti plateau zadnji 
je reliefni nastavak toga gorskoga niza. Jedan stupanj dalje na 
iztok dizu se iz nizine ogranci FruSke gore i protezu se u dazini 
po prilici od jednoga grada onim istim smjerom, kojim i gorje za- 
padne Slavonije. U duhu novije orogeneze, imala bi FruSka gora 
biti nastavkom slavonskih gora, a svakako jim je zajedni^ki sustay 
pakotina^ koje njihovo podizanje omogucuju. 

Da se uzprkos toj zajednici izmedju FruSke gore i slavonskoga 
gorja proteze ravnica jest dinjenica, koja ima svoj razlog valjda u 
vecoj djelatnosti voda na toj tadki sa svih stranah se slivajucih, 
a moie imati, po mnenju njekojih, svoj razlog takodjer u poniranju 
kore zemaljske na toj tadki. 

Sielo djakova^koga potresa le^i po mnenju g. dra; Franja Sa- 
CstHka^ u onoj prolomnoj erti (Rupturlinie), koja spaja zapadno 
slavonsko orljavsko-po^e^ko gorje sa FruSkom gorom. Ovo mnenje 
odgovara posve mojemu osvjedo^enju stvorenomu na eramostalnom 
promatranju geologidkih i geotektonickih odnoSaja, te tuma^i veoma 
dobro seljenje potresnih pojava na toj liniji, tako da je potresni 
centrum svakiput na drugoj tadki iste linije. 



» Fdldtani kdzWny, 188& XV. kSt. p. 211. 

Digitized by VjOOQ IC 



120 GJ. PILAB, 

DjakoTStiaa potresni kraj. 

Premda, kako smo u prediducem vidjeli, djakovStina neposjeduje 
obi^nih oznaka potresna kraja, naime, niti je na obali morskoj, 
niti medju velikimi gorami, niti u blizini vulkana : to je oua ipak 
izvr^ena znatnijim potresom u kracih rokovih, djakovStina je u 
pravom smislu rie^i potresni kraj. 

Godine 1858. pod jesen^ kad sam se kao gimnazijalae vozio iz 
Broda u Osiek, povukla je na sebe moju pozomost Dragotinska 
crkvica; na sve strane razpucana i razklimana. Na moj upit od- 
govoriSe mi, da je stradala od treSnje zemlje, koja da se je predi- 
duce godine dogodila. 

Potanje podatke o toj treSnji imam od gosp. zupnika traavad- 
koga Bo£e Lukica. Po njegovom navodu sludio se je taj potres 
godine 1857. i to ili 15. ili 16. listopada a pol pet sati u jutro. 
Zupnika je zatekia silna ta treSnja kod otakanja vina. Ka6a se iz 
temelja potrese, svi se zidani dimnjaci u Tmavi poruSiSe, u Supnoj 
crkvi sruSi se svod i smrska orgulje, a i ina^e je bilo znatna 
kvara. Na tomju biskupske crkve u vinogradu povrh Trnave slo- 
mio se je gvozdeni kri£, a sama crkva i njoj prigradjen dvor 
stradali su jako, i stojali pusti, dok nije biskup Strossmayer dao 
crkvu i dvor znatnim troskom opet opraviti. Kako je crkva bila 
opravljena, imao sam prilike vidjeti u druztvu 0. Tondini-a 27 go- 
dina kaSnje, iza najnovijega djakova^koga potresa. Graditelj, ko- 
jemu je popravak trnavaSke crkve povjeren bio, zaklinio je jedno- 
stavno hrastovimi klinovi potresom nastale pukotine, pa sve £bukom 
zamazati dao. Kod zadnjega potresa djakova^koga poizpadali su ti 
klinovi, a da se svodovi i lukovi nad prozori nisu sruSili; nego 
su se stare pukotine joS viSe razjazile. 

Nazif Gjaliori6 iz DuboSca u Bosni pripoviedaSe mi takodjer o 
jakoj treSnji zemlje prije dvadeset i osam godina. Po njegovu na- 
vodu dogodi se treSnja u vrieme kukuruzne kopi. On je baS s ko- 
pa^i jeo u avliji, „kad dodje udarac, pa su im sve kaSike iz rukuli 
popadale". 

I njeki Majarci, a na 6elu im Marko Cviic, pripovjedoSe mi^ da 
je godine 1856 ili 1857 (pravo neznadoSe reci) bio u Majaru veoma 
jak potres, puno jadi nego ovaj zadnji od 24. ozujka, jer je znatno 
oStetio majarsku crkvu, do^im zadnji nije ja oStetio niSta. 

I od drugih Ijudi, seljaka i gradjana^ dobih manje viSe obSirnih 
viesti potresu god. 1857 i, Sto je zanimivo, djakov^anom Sim se 

Digitized by VjOOQ IC 



DJAKOVA^^KI POTBBS DNB 24. Oi^UJKA 1884. 121 

sTim, da je bio slabiji nego onaj od god. 1884, a stanovnikom vi§e 
na zapad le^edih mjesta opet puno jadi nego zadnji. Iz toga se 
moze zaUjmiti, da se je mjesto najjace tremje ncUazilo god. 1857. 
vise na zapad i dalje od Djakova nego god. 1884. I ovdje bi dakle 
imali primjer seljenja potresa duz potresne liaije, §to se je vec kod 
Hinogih evropskih i aineridkih potresa opaialo. Dojduci potresi u 
djakoYstiui ce nas o torn jo§ bolje uputiti. 

Po spominjanju njekih sada medju 65 i 70 godina starih osoba 
bio je u njihoYOJ mladosti oko godine 1834 (to^no neznade nijedno 
feci) jak potres u djakovStini i obliznjoj Posavini. Osjetila se je 
tutnjava kao da se tarna kola po kaldermi voze; nasta treSnja; 
prozori zazveketaSe, a slike se zanihaSe. 

Ako bi i ovaj, inade od vjerodostojnih osoba u^injen navod, 
koji bi se lako dao po starih samostanskih kronikah kontrolirati, 
uvai^io; tad bi sliedilo, da se u djakovStini i obliznjoj Posavini po 
prilici svakih 25 godina pojavljuje tre§nja srednje jakosti. Nu 
imade i drugih svjedo6anstva za tvrdnju, da djakovStina spada 
medju slabije po u^inu, nu frekventnije potresne krajeve. U pp- 
drumih juznoga trakta biskupske rezidencije u Djakovu ima znatan 
broj starih zamazanih potresnih pukotina. Da te pukotine nepotidu 
od popustanja tla sliedi odatle, Sto su vecinom horizon talne, poslje- 
dica su dakle susulturnih potresnih udaraca. 

Medju sgrade vec odprije postradale od potresa spada u prvom 
redu sjemeniStna crkva i stari franjeva^ki samostan. Vec prije 
potresa od 24. ozujka 1884. bili su joj zidovi izbo^eni i izprebijani, 
te same za oko izmazani. Potres od god. 1884 samo je stare rane 
opet otvorio, pak amo tamo i raz§irio. U obce sve starije sgrade 
djakova^ke pokazuju tragova opetovnoga krpanja iza potresa, uprav 
takoy kako je to graditelj g. H. B0II6 naSao na katedrali zagrebadkoj. 
Iz redenoga se vidi, da ce se i u buduce morati u djakovStini 
ra^unati s potresom kano periodidno se vracajucom nevoljom. Gra- 
djevine 6e se prema tomu imati izvadjati u lagljem stilu i uz upo- 
rabu obilja zeljeza. Eatedrala djakovadka, odoljela je bolje nego 
mnoge manje sgrade, jer se kod njezine gradnje nije Stedilo 2e- 
Ijezom. Moderno graditeljstvo u ostalom vec u mnogih kultumih 
zemljah raduna s potresom kao sa stalnim pojavom i nada se 
znatno umanjiti, ako ne odstraniti, svaku pogibelj^ 

^ Relazione della commissione per le prescrizioni edilizie delF Isola 
d' Ischia institnta dal ministro dei lavori pnblici (Genala) doppo il 
terremoto del Inglio 1883. Roma 1883. 



Digitized by VjOOQ IC 



122 GJ. PILAB, 

Potres od 24. oi^njka 1884. 

Prije svega prelazim na nabrajanje yiestih o potresu, koji je 
Djakovo iz temelja uzdrmao i pu^anstvo toli silno u strah utjerao. 
Spomenuti je njeke navode; koji pokazuju, da svaka tresnja moie 
imati svoje zvudne predte^e, manjem broju Ijudi, u povoljnom po- 
loi^aju se nalaze6ih, osjetljive. 

Predstojnica samostaDa milosrdnih sestara u Djakovu gospodja 
Nikomedija £rb vezana je, od dulje vremena te^ko bolestna, na 
postelju, te je kraj svoje velike zivdane osjetljivosti 6ula svaki 
najmanji Stropot u kuci. Ona mi je pripoviedala bez moga uticaja, 
da je dne 24. ozujka oko pol pet i pet satih opetoviio i jasno 6xx\a, 
pojedine gromolike podzemne udarce, koji se nisu nikako dali svesti 
na Stropot u kuci. 

Osim ove od vjerodostojne osobe u^injene izjave dobio sam 
slidnih, premda manje izviestnih^ izjava i od Djakoy^ana i od se- 
Ijana iz okolice^. Napokon imao sam prilike i sdm, za svoga bo- 
ravka u Djakovu, Suti pred jadimi potresi posve jasne, prividno iz 
daljine dolazece detonacije, tako, da ob objektivnosti takovih 
zvu^nih pojava, kako 6emo to u ostalom kaSnje na Sire joS raz- 
praviti, neima nikakove dvojbe. 

Vjerovatno je takodjer, da je pred glavnim udarcem bilo i po- 
manjih treSnja, ali te nitko kao takove opa^ao i biljezio nije. U 
Be^u su dne 9. studenoga 1880 u jutro mnoge osobe osjetile ojak 
udarac; ali su to sve sveli na obidnu gradsku buku i Stropot, i 
da nisu pojedine ure stale, nikomu nebi ni na pamet palo pomisliti 
na potres. Kad su jednom £ivci vec uzrujani jadim potresom, onda 
se dakako opa^a i registrira svaki zvuk, svako i najmanje titranje 
tia, pa^e vo^nja ko^ije na ulici u stanju je uzrujati osobe slabijih 
zivaca. 

U sliedecem dajemo viesti iz pera odevidaca, koje su putem 
stampe u javnost prodrle, a sadr^avaju usuprot svoje subjektivnosti 
materijal za prosudjivanfe vremena, jakosti^ smjera, u^ina potresa 
i drugotnih pojava. 



^ Seljauin Jozo Ivkovid pripoviedao mi je, da su se oa dan ^4. 
ozujka pod vecer cula u svemu tri potreBa, od kojih je zadoji oko 9 
satih bio oajjaci. 



Digitized by VjOOQ IC 



DJASOVACKI POTRBS DNB 24. Oi^UJEA 1884. 123 

Djakovo 25. oiajka 1884 u 8 satih 35 min. jutrom. 

Jucer na ve6er u 9 satih bio je u Djakovu zestok potres, koji je 
do 10 sekunda trajao. Opazeno je, da je dosao od zapada, a idao 
prama iztoku Podzemna tatnjava trajase do polak ^etiri sata u jutro. 
Neinia kii6e u Djakovu, koja nije ostecena. Ponajvise je nastradala 
2upna crkva i zemaljske sgrade, stan pod2upana. Mnogo dimnjaka 
pornsenih i krovova odkritih. Stolna crkva nije nista stradala. 

(Pozor, 26. o2ujka 1884 br. 71.) 

Djakovo 25. o2ujka 1884. 

Potres od 25, o2ujka pojavio se je to5no u 8 satih 57 minuta, te 
je bio popraden podzemnom gromolikom tutnjavom. Trednja je isla 
smjerom od sjeverozapada prama jugoiztoka, te je trajala 6 do 7 sek. 

(Drau od 30. oiujka 1884 br. 26.) 

U ponedjeljak 24. o. iny pod vecer snasla je Djakovo jaka 10 se- 
kunda trajuca tresnja popradena od gromolike podzemne tutnjave. Na 
srecu nije katedrala nista trpila. Ipak je 2upna crkva znatno ostecena, 
te neiroa gotovo kuce u Djakovu, koja nebi manje ili vise Stete imala. 
Osobito su trpile zemaljske sgrade te stan pod2upana Mnogi su dim- 
njaci sruSeni a krovovi razkriti Mukla podzemna tutnjava te lako ti- 
tranje tla osjetilo se je sve do 4 sata u jutro, sto je stravu pucanstva 
jo§ povecavalo, jer su se obcenito bojali katastrofe sli5ne zae:reba5koj. 

(Agramer Zeitung 26. ozujka 1884 br. 71.) 

Djakovo 26. o2njka 1884. 
dto vi u Zagrebu odutiste dne 9. stud. 1880 u jutro, to mi, all u 
manjoj mjeri, ocutismo u 9 satih noci dne 24. t. mj. Citajuci Gosp. 
list najednod zadujem stra§an sum i ropot, u isti tren uzljuljah se 
lUk stolici, 2buka padase sa plafona, svjetiljka odskakivaie, kano da 
se hode svoje sveze rieiiti. Skodih pod vrata, jer sam odmah pogodio 

da je potres Kad prestade tresti, prodjoh sobu, te istom sad 

vidihy da su zidovi popucali i ibuka na vise mjesti odljupljena. Pu- 
kotine nisu pogibeljne, ter je dovoljno da se 2bukom pokriju i onda 
8obe obojadisu. Udarac je do§ao, kako mi se 6ini, od zapada; mora 
da je lokalne naravi, jer je u pomaujih stankah tutnjilo s neznatnom 
tredojom. Jucer (25.) do podne culo se je do dva puta; a danas u 
jutro, kad ovaj list pisem, takodjer se dobro razabire tutnjava. Ja sam 
ipak legao u 11 sati u postelju, docim je drug! sviet po ulicah hodao. 
U jutro (25.) istom vidih, da je potres kod mene najmanje stete po- 
dinio. U saajedstvu popadase dimnjaci Sve velike sgrade puno trpise, 
take samostan duvna, bo^anskih fratara, sjemeniste, biskupski dvor. U 
crkvi sjemenistnoj ni ^upnoj ne smije se slu^iti. Jedina stolna crkva 
dudom boijim neznatno je ustedena, samo se iz nutra vidi jedan ma- 
leni rez preko slike Eve ; vanjstina je posve neozledjena, osim sto su sa 
njakojih fiala (tornjida) oko I^upule popadale kamene rosette. Inade nije 
nijedna kuca n Djakovu bez state prosla. Strava je bila velika, jer je 



Digitized by VjOOQ IC 



124 GJ. PILAB, 

potres bio spojen sa takovom totnjavom, kao da je sila topova najed- 
nom zagrmila . . . Bisknp sjedjaie upravo kod stola iza vedere, kad se 
Bilan snm i tutnjava dnse a zidovi, zanihase . . . Opazivsi, da je potres 
rede mimo: ^ne bojim se bo2je ruke, jer ako hoce Bog^ nmrieti cu i 
na ravnom polja**. Poslje tresnje dao se voditi u stolnu crkvu riecmi: 
„Vodite me, djeco, samo u moju stolna crkvu". Do§av§i onamo pre- 
gledao je svjetiljkom svu stolnu crkvu i pomoli se Bogu Kad vidje, 
da je crkva neostecena skruseno zahvali se Bogu i ode miroo spavati 
u jednu sobu razi zemlje. Glavni je udarac bio vertikalan, nadamo se, 
da ce bez posljedica biti. 
(Pozor od 29. ozujka 1884.) 

Djakovo 26. oi^ujka 1884. 

U kratko vam na brzu ruku 2elim opisati straSni potres, kojega je 
srediste Djakovo nade bilo u ponedjeljak 24. o. n\j. na vecer, mislec 
tim i ditateljem vasim udovoljiti. Istoga dana na vecer bijah u dvorani 
pri veceri u druztvu izabranih osoba. Bijase u dvorani a i vani pod- 
pun mir nastao; jos 2 minute i ura je imala odbiti 9 ura. Mozete si 
dakle pomisliti, kako bijasmo svi osupljeni, kad se poslje onog mira 
na jednom zacu strasna detonacija, kao da bi mnozina dinamita eksplo- 
dirala; men! se pricini, kao da se pod dize, kao da demo u zrak. U 
taj par poskocimo sa stola i sad njekoliko sekunda poslje detonacije 
pode najednom padati sa plafona odlupljeni kred i maz, kao da ce se 
8ru§iti sav plafon. Sad istom uvidih, da je potres, pa bje2 kud koji. 
Potres bijase, kako se obce po samih palih stvarih zakljuditi mo2e, 
uzeo pravac od zapada prama istoku 1 trajao njekoliko sekunda; ko- 
liko — to nije modi matematidnom todnosdu redi; nu svakako vele 
oni, koji bijabu odevidci zagrebadkoga potresa, da bijase kraci od za- 
grebadkoga, nu ronogo jadi. 8ve obuzelo strah i trepet, jer se je poslje 
toga dula jo§ u zemlji tutnjava; taj strah je rasao, kad je dovjek po 
zidovih 1 stubah posljedice potresa gledao. 

Poslje potresa bijaSe inade nodom tiho Djakovo posve o^lvilo. Po 
ulicah si mogao viditi setajuce, pripoviedajuce i zaplaseno obcinstvo. 
Pitalo se tu, kako ce se nod sprovoditi i gdje? Jer da de biti jod i 
manjih potresa, o tom je bio svatko na distn. I zaista je iste nodi n 
razmaku od 20 — 25 minuta bilo dtiti sad jadu sad manju tutnjava 
nalik grmljavini, koja je u nodi jo§ strasnije na razdra^ene vec 2ivce 
djelovala. 

Probdili smo napokon u strahn tu straSnu nod i mnogi s nami, pri- 
poviedajud si u jutro neizspavani strasljivo sve udarce, koje odutismo 
nodas, te je sravnismo sa vremenom^ u koje se dogodise. Nu sad po 
danu istom mogao je dovjek vidjeti devastaciju, koju je nadinio potres. 
Riedko bija§e gdje kude, koju nije potres ostetio. Svuda si mogao vi- 
djeti i izvana popucane zidove, nu malo ne na svakoj kndi dimnjake 
bez kape ili popucale i srusene tako, da su nalik mini. Najviie pako 
trpile su od ovedih sgrada biskupov dvor, sjemeniste, samostan milo- 
srdnib sestara i biv$i samostan bosanskib franjevaca. Stolna nova crkva 



Digitized by VjOOQ IC 



DJAKOVAOkI POTBBS DMB i*. Oi^JKA 1884. 125 

— za 6ado — obra^nnav njekoje malenkosti, skoro nidta. 25. i 26. 
o. m. bilo je takodjer njekoliko putih 6nti podzemnu tutnjava, nu da- 
kako sve slabiju Nu pokraj svega toga su nam iWci jo§ napeti i 
osjetljivi, sto opet samu oni podpuno shvatiti mogu, koji so vec takor 
potres jednom dozivili. 

Gdjekoji, koji su za vrieme potresa upravo se vani desili, pripovie- 
dajn, da m prije detonacije opazUi svjetlost poput blieska, kao da 
Djakovo u vatri stoje, a neposredno iza toga sliedila je detonacija^ 
doticDO potres Pokraj sve nesrece ima donjekle i srede ; pokraj mnogih 
cigala i rudevina, koje su za vrieme potresa sa krovova i dimnjaka 
padale, nije nitko ni raujen, sto se ima pripisati kasnoj uri, oko koje 
sve kod nas vec u svojih kucah boravi. Moramo zaista Bogu hvaliti^ 
ilto pri torn potresu nije nitko giavom platio, te smo samo sa strahom 
prosli, nu ujedno ga moliti, da nas od ponovnoga potresa saduva, koji 
bi nam roogao pri ovih popucalih zidovih biti mnogo pogibeljniji. 

Pozor 29. o2ujka 1884 br. 74 

Djakovo 28. o2ujka 1884. 

U predvecerje naviescenja gospina dozivismo u 9 ura strasni potres, 
pak bi se potres jos kako tako pretrpio, ali strahovita grmljamna i 
uzasna munjevna rcmjeta ucinise, da nam se je doslovce priCinilo, 
kano da se nebo nad nasima glavama rusi i kd da nam se zemija 
pod nogama razdire. Pravi pravcati sudnji dan. Bili smo u biskupovu 
dvoru jos kod ve^ere. Biskup se je u prvi mah dasto snebio, ali je 
ostao kod stola sjedec. Drugi su mahom pomislili, da su pakleni Ijudi 
dinaroit pod nama izpalili. Jedni su popadali pod stol, drugi pobjegli 
pod vrata. Poslje njekoliko sekunda progovori biskup: „§ta se tako 
plasite" ? Jedan od prisutnih odvede i biskupa pod vrata. U to doba 
povikase Ijudi ozdol : ^potres, potres* ! — §tete u kuci (biskupovu 
dvoru) imade; ali u crkvi hvala bogu malo. Od to doba skoro sve 
jednako traje podzemna tutnjava . . . 

Jedan, koji je bio u Zagrebu prigodom velikoga potresa od 1880 
godine, kaie, da se zagrebacki, sto se uzasnosti i strahovitosti tide, ne- 
moiie s djakovadkim prispodobiti. Ove nase potrese dine strahovitimi 
te strasne grmljavine. Rekao bi, da je hiljada topova u jedan mah 
riknula. 

(Pozor 31. o2ujka 1884 br. 75.) 

Djakovo 1. travnja 1884. 
Koban 24. o2ujka, a jo§ kobniji dasi o devetoj uri noci ! Ti nam 
zadaSe straha kakovog jo§ nikada mi Djakovljani u dafiah svojih ne- 
ocntismo I Pa sto to bijade, sto nas toliko uznemiri i strahom napuni ? 
Njesto zatntnja, kano da u isti trea vise gromova opali, zemija se 
nztrese ogromnim udarcem, te popnt uzburkanoga mora, tjerana bjes- 
oimi vjetrovi, talasase se najmanje do deset bipova od jugo-zapctda 
prama sjevero-iztoku, Prigodom te n^asne 1 neopisive trednje stade u 
svih ku<^ liep i vapno odpadati, n zidanicah stiene pucati. Sobe raz- 



Digitized by VjOOQ IC 



126 OJ. PILAR, 

svietljene bijahn zapuiene odpadcima sa stieoa, a sve posoblje po- 
igrava§e, kao da je oiivilo. V tamnih sobah opazUi su njeki budni 
Ijiidi njeku svjeUost, koja se momentano izgnbUa. Jauk i lelek nasta 
u mnogoj obitelji^ tuj se nije znalo, tko bi kom pomagao, dali roditelji 
svojoj dje^ici, drug drugu, prijan prijanu, rodjak rodjaku itd. Sve se 
je nihaio i komeialo a najvecoj stisci, neznajuc si pomoci. Prva stra- 
hota presta i Detom minula dva daska, eto ponovljena IjuljaDJa zemlje 
uz strahovit tutanj, nu srecom puno bla2i i tiii! Deveta ara izbi, 
zemlja se nmiri, a Ijudstvo uzrnjano, upladeoo, pohrli na nlice, da 
jedDO drugoga upita za iivot i izpripovieda pretrpljenn neizkazann 
strahotu. 

Neima duse, koja najprije nepomisli Da stolnn crkvn i nasega veli- 
koga biskupa. Pa tko nebi na nje pomislio, kad su to dva snnca, koja 
nam veli(^aja i obsievaju ne samo nase skromno Djakovo, nego 1 cielu 
hrvatskn domoviDU. Bad sam se setao izpred ku6e i promisljao sndbinu 
nadu, al evo sa svjetiljkom n rnci stupa n nocnoj tmini covjek, dnvar 
stolne crkve^ koj me obradova^ da je na crkvi vrlo neznatne stete. 
Hvala bogUy rekoh, eto nam u nesreci srece, eto n strahn i 2alosti, 
veselja i radosti! Po cielom Djakovu, koje je ina^e n gluho nocno 
doba tiho i mirno, ^no si do ranka strazarsko hodanje i pripoviedanje. 
Uzasna podzemna tutnjava izmjenjivaSe nocnu tisinn skoro svake 6etvrt 
nre, a po koji put ocutila se je i slabija tresnja. Sve je 2eljno i ne- 
ustrpljivo jzcekivalo, da grane zora, take da ju jedva do^ekasmo, jer 
nam se svaka tri ^aska 5inila pol nre. Napokon osvann ! Jedan drugog 
veselo pozdravljasmo^ da smo zivi, pregledajuc stete po^injene pod- 
zemnim bjesnilom i tjesimo se^ da smo tih strahota za dalje oslobo- 
djeni, pa zato i nejadikovasmo nad mnogimi stetami^ koje mislismo, 
da ce nasa sirotinja, radostno 2ivom i zdravom glavom^ svojimi 6vr- 
stimi misicami i vedrinom dnha svoga popraviti moci. Svaka ku6a bi- 
jase vise manje oStecoDa, dimnjaci ie^ahn po nlicah i dvoriStih^ a 
najvise podnese ^upska crkva, biskupski dvor, sjemeniste duhovne mla- 
de2i, bivsi samostan bosanskih franjevaca i samostan milosrdnica, a 
dosta kvara i po drugih javnih i privatnih sgradah .... 

(Pozor 7. travnja 1884. br. 81 ) 

Potres od 27. o^igka 1884. 

Djakovo 1. travnja 1884. 

. . . Na blagoviest t. j. na 25., 26. i 27. 6estomi^nom tutnjavom i 
slabijom tresnjom ponaTljade se n meni strah i trepet, koji nas i boz 
toga jo§ do sad ostavio nebijade. Ljudstvo strahom i nespavanjem iz* 
prebijano i izma<!eno jedva 6ekase na 27. mirne ve^eri, da se npokoji 
i odpodiue. I zbilja dodje 2e]jena vector, mnogi pospase, kad al tri 
cetvrta na jedanajstn eto na novo groznoga ndarca i neopisive treinje 
istom snagom, uz iste one pojave, kano i na 24. oinjka, jedino s torn 
razlikom, da je 3 hipa trajao, dakle po prilici tri detvrline pat kradi 
bio od prvoga ndarca. (Pozor 7. travnja 1884. br. 81.) 



Digitized by VjOOQ IC 



DJAKOVAdKI POTBBS DNB 2^. 02UJCA 1884. 127 

Djakovo 2. travnja 1884. — Kako vec rekoh, 27. o4ujka u tri ^e- 
tvrti na jedanaest no<^i zatutnji, puce i strese se zemlja neizkazano 
jako, podavH nam oku za trenutak i opet njeku svjeUost Sve po- 
skaka iz svojih postelja, sakupljajuo oko sebe svojad. Prestraseno 
slnsase podzemnu tntnjavu, koja se neprestano pojavljaSe^ i od nengodne 
detonacije zeblo svakoga oko srca. Uzburkana svjetina, nemirna duhom, 
kome§ala se i sve izcekivala zadnji casak , . . Iste te noci ponavljahu 
se deste neugodne tutnjave i manji potresi^ pa to biva vise manje i 
dan danas, kao sto i sada upravo pifiuc ove redke, ocntih tn strasau 
i nemiln grozu. Smjelo mogu reci, da od nase prve katastrofe pa do 
danas ocutismo potresa najmanje 30 a i vi§e, neradnnajui^ ovamo tut- 
njavn, koja se pojavljuje i bez trednje zemlje. (Pozor 8. travnja 1884 
br. 82.) 

Djakovo 3. travnja 1884. — Stolna crkva je prvim potresom (od 
24. oinjka) posve neznatno oStecena. Prvim potresom spadose sa tri 
tornjica oko knpole tri kamenite rosett<e (Tnlpen), nepodiniv s vana ine 
stete, a iz nntra malo bi se jace razsirlla stara pukotina nastala sje- 
danjem zidina. 

Dmgim ndarcem razpuca se Iz nutra crkva po svih lucih viS prozora. 
U sredini sredisnje ladje sa dva polukruina veza (Gurt) odkidose se 
komadi maljana liepa. Kameniti cvietci sred svodova se razklimase i 
pomanje desti izpod njih padahn. S vana srasi se sa kupuie i cetvrti 
tornji<S, koj spavSi na prvi, zatim na drugi krov, odavle na zemljn, 
pocini na krovovih dosta Stete .... 

Na ostalih sgradah javnih i privatnih pomno2a se silnih steta, tako, 
da bijase obca rie£: „ovaj potres vise zla po6ini nego prvi^. Crkva 
2upska i sjemenistna oatecene sn posve i po kr. podzupaniji zatvorene^ 
a isto tako bje i duhovna mladez 31. istoga razpuscena na neopredie- 
Ijeno vrieme. (Pozor 8. travnja 1884. br. 82.) 

Djakovo 28. oiujka 1884. 

Jn6er (u ^etvrtak dne 27. oinjka) u no<^i, oko 10 satih 40 minuta, 
zatekla nas je opet tresnja s valovitim gibanjem i to smjerom od 
jngoiztoka prama sjeverozapada. Sila treSnje^ ako i nije bila tako ve- 
Hka kao a proSli ponedjeljak> ipak je bila tolika, da je nastalo novoga 
kvara Tresnja je ovaj pnt trajala 4 seknnde, te je bila^ kao i proSloga 
ponedjeljka, popracena podzemnom tutnjavom. Zemlja je ostala u tltranju 
do jntra i n intervalih od 5 — 10 seknnda moglo se je u to vrieme 
osjetiti podzemno kotrljanje. (Drau 30. oiujka 1884. br. 26.) 

Djakovo 28. o2ujka 1884. 

Prodie noci upravo u tri 6etvrti na jedanajst i opet strasna deto- 
nacija, straSna razsvjeta i straSan potres, koji je mo2ebit same njeSto 
manji bio od prvoga. I opet kuce trpile, ali crkva malo. 

(Pozor 31. oiujka 1884. br. 75.) 



Digitized by VjOOQ IC 



128 GJ. PILAB, 

Potres od 28. oiajka 1884. 

Treci znatniji potres do^ivih slim, i to a sjemeDiStnoj sgradi, u 
koju sam dospio kuSajuci ohrabriti klerike. Da ih umirim i da 
jim dokazeui; da u sjemenistnoj sgradi neima nikakove pogibelji, 
zahtievao sam, da mi u m& ^ojoj sobi drugoga, najviSe stradaloga 
kata prirede postelju. Jedva te iste vederi legoh i zasnuh, po mojoj 
uri oko 9 satih 45 minuta, osjeti se valovit potres, popracen ve- 
likom tutnjavom. Smjer nije mi bio posve jasan, ali mi se ipak 
udinilo, da dolazi od glave, koja je na zapad nje§to k jugu okre- 
nuta bila. 

Bit ce da su i ovaj put udarci dolazili od jugozapada, nu poda- 
taka za tu tvrdnju neimam. Iza prestavfie tutnjave, bilo je ^uti 
silno i zalobno zayijanje pasa. 

Ovaj potres bio je dosta jak, te se je duhovne mladezi toli silno 
dojmio, da medju njom nije nadalje moguce bilo disciplinu uzdrzati. 
U sjemeniStnoj se sgradi mjestimice na novo odliepi zbuka i nove 
pukotine nastadose po sobah i hodnicih. 

O tom potresu pi§e „Drau": 

Djakovo 29. oiujka 1884. 

U petak na noc, oko 9 satih 50 minuta, imali smo ovdje ponovno 
dosta jak udarac, smjerom od iztoka prama zapadu, te je i tom pri- 
godom potrajala do jntra njeka podzemna tutnjava. Novoga kvara 
hvala bogu kod toga neima, svakako je ova treca tresnja jur o§te<^ne 
sgrade, akoprem nevidljivo za oko, jos vise razklimala. (Drau 30. 
ozujka 1884 br. 26.) 

U sliededem dajem popis svih potresa djakova^kib, u koliko su 
meni poznati, opazajuc, da sam potrese od 28. do ukljudivo 2. 
travnja sam motrio, osim triuh, koje sam po navodih dra. Hege- 
duSevica zabiljeiio. 



Digitized by VjOOQ IC 



DJAKOVAdEI P0TRB8 DNB M. O^UJKA 1884. 



129 



Kjeuc i ian 



Sat i lob 



Trajttje 



p i 8 



24. oSnjka 



25. oinika 



26. oSajka 

27. oiuj" 



23. oifi]ka 
29. oSigka 



30. o£ajka 

31. oSqika 

1. traviga 



2. traynja 
12. trav. 

» 9 



oko 5 8. pm. 




8ii 59 pm. 


8—10 8 


10ti40m.pm 


3—4 8. 


5h 15 pm. 
7h 15 pm. 


15 8. 
1—2 8. 


9h 45 pm. 


4-5 8. 


2h 11am. 
2h i5am. 


1—2 8. 


7V 45 pm. 
9h 9pm. 




12 h 59 pm. 

11 h 23 am. 

9h 45 pm. 


8 8. 


5h 59 am. 
7h 35 am. 
4h 82 pm. 
9h 56 pm. 
Oh 2m. am. 


8 8. 

3 8. 

2—3 8. 

4 8. 
2 8. 


Oh 42am. 
Oh 58am 




9h 25am. 





Pojedini gromoliki podaemni ndaroi 

(Nikodemija Erb.) 
NajjaSi potres. Po navodn mnogih iSao 

je potre8ni val odzapada prama iztoka. 
Mukla tutDJava i ponovne 8labije treiDJe 

trajald 8a eiela no6 od 24. na 25. o2. 

8ve do 4 8ata a jutro 
Slabije treSnje i tntDJave ponayljigu se. 
Dmgi ja&l potre8 od JZ— SI. Jaka pod- 

semna tntDJava. Slabija pod£emna tat- 

Djaya opetoyala 86 je cieln ta no6. 
Laka treftnja. 
Laka treSnja 8 tntigayom. OpaSa se ne- 

mir kod pasa 
Dosta jaka yaloyita trelnja 8 lakom 

tntDJayom. Zayijanje pasa obeenito. 
Tatojava i laka trelnja. 
TatDJaya i njeSto jada treinja nego 

predidnda* 
Samo tntnjaya. 
Jasne detonaoije popradena lakim ti- 

tranjem tla. 
Ja6e gibanje tla as tnti^'aya. 
Laka treSnja (dr. HegedaSeyid). 
Pojedine mokle detonaoije od jago- 

sapada. 
Slaba treinja. 

NjeSto jaSa trelnja nego predida^a. 
Ja6a tntnjaya popracena lakom treSnjom. 
Slabija trelnja. 
Ja6i ndarac sa 8liede6om lakom trel- 

njom. Psi xalajaie. 
Laka trelnja (dr. Hegedalevi6). 
Makla podsemna tntnjaya (Hegedn- 

le'vid). 
£ratkotrajna mnkla grm^ayina. 



Doba i trajanje djakoyaikih potresa. 

Jedan od najvainijih faktora u seismografiji jest, kako je po- 
znato, to£no opredieljenje vremena, kad je trelnja nastupila i kako 
je dugo trajala. Bez toga faktora mnoga razmatranja odpadaju, 
imenito opredieljenje brzine, kojom se je potresni val u zemlji raz- 
prostirao. 

Vec kad sam polao iz Zagreba^ imao sam to na oku, te sam 
naravnao na kolodvoru syoju dobru uru po Budimpestanskom vre- 
mena, znajuc, da se u srednjoj Slavoniji, osobito a krajevih kud 
ieljezniea prolazi, to vrieme za ravnanje javnifa^ a i i^upnih ura 
rabi. Medjntim vec na sisadkom kolodvoru nalao sam razliku za 



Digitized by 



Google 



130 GJ. PILAR, 

2V2 minuta, a takd i drugdje manje ili vece diferencije. Budim- 
peStanskom vremenu zagreba^koga kolodvora uajbolje odgovarajuce 
vrieme naSao sam na brzojavnoj postaji u Djakovu. Differencija 
bijaSe V* minute. UzaraSi za izhod vrieme djakova^ke brzojavne 
postaje, nagao sam, da se to vrieme dosta dobro slaze sa vremenom 
na uri u zvoniku katedrale. Differencija iznosila je 1 minutu, za 
koju je ura na tornju katedrale napredovala. 

NavedSi to, predjimo sada na po mogacnosti Sto todnije opre- 
dieljenje vremena kada su pojedine treSnje nastiipile. Za ono od 24. 
ozujka navadja se u dopisu „Pozora" od 26. ozujka 1884 br. 71. 

9 satih na ve^er. Isto tako u dopisu istoga lista od 31. oztljka i. 
g. br. 75. — Dopisnik „Drave" od 30. ozujka 1. g. br. 26. na- 
vadja kao vrieme treSnje 8 satih 57 minuta. I sl^m sam se pro- 
pitkivao kod inteligentnih Ijudih, te sam doSao do uvjerenja, da je 
potree svakako poceo, a i svrsio prije devet satih na vecer. Njekoji 
stanovnici biskupskoga dvora rekoSe mi, da je ura na zvoniku 
katedrale ba§ po^ela tuci 9 satih, kad je treSnja prestala. Ako od- 
bijemo 1 minutu, Sto je ta ura ranije iSla nego ura brzojavne po- 
staje u Djakovu, koja svaki dan brzojavne poldana nazna^eno 
dobiva, to bi dakle za vrieme potresa dne 24. ozujka imali uzeti 
8 satih i 59 minuta. Ovo se vrieme najbolje slaze sa svimi ustme- 
nimi' navodi, koje sam za svoga boravka u Djakovu pobrati mogao, 
8 satih 57 minuta je o^ito prerano. 

Za potres od fietvrtka 27. ozujka na ve^er ozna^uje se u „Po- 
zoru** od 31. ozujka br. 75 vrieme udarca sa tri 6etvrta na jeda- 
naest. Isto tako 1 u Pozorovu dopisu od 7. travnja br. 81. Osie^ka 
„Drau** naprotiv u broju 26. od 30. ozujka ozna^uje vrieme, sa 

10 satih i 40 minuta. Ovo potonje vrieme je svakako vjerovatnije, 
vec zato, Sto u njekih od Djakova dosta udaljenih mjestih, kao 
u KoSki, Vuki i Pecuhu imamo isto vrieme ozna6eno kao i u 
Djakovu, a u Eopanici, Osieku pa6e joS i manje nego 10 satih 
45 min. 

Za treci potres od 28. ozujka opazao sam vrieme i zabilje£io 
sa 9 satih 45 minuta. Dopisnik „Drave" od 30. ozujka 1884. br. 
26. oznaduje vrieme sa 9 satih 50 minuta. Za opravdanje svqga 
navoda imam to joS dodati, da sam dodiiSe vec zasnuo bio, kad 
je treSnja nastupila, nu da sam imao sviecu i iigice i uru priprav- 
Ijene ako bi se eventualno potres pojavio, te da sam u ob6e n 
hitrom uiiganju svieie uvjezban. K tomu brojim hipove od vre- 
mena kad je potres prestao do onoga momenta kad na uru pogle- 



Digitized by VjOOQ IC 



DJAKOVACkI PCyfRHS DNB 24. o4UJKA 1884. 131 

dam, sto onda od od^itanoga vremena odbijam. Moja ura je malo 
ne svaki dan u brzojavnomu uredu kontrolirana bila. 

Tresnja od 24. o^ujka trajala je po dopisniku „Pozora" (br. 71) 
10 sekunda; po Davodu dopisnika Drave 6 do 7 sekunda. Sa svoje 
strane upotrebio sam sliedecu metodu; da trajanje trednje opre- 
dielim. Opazio sam naime, da Ijudi redovito pretjeravaju trajanje 
treSnje kad rabe rie^i. Nije riedko bilo, da su mi u Djakovu i 
inteligentni Ijudi odgovarali, da je potres trajao p8 minute ili mi- 
nutUy kad sam ih za trajanje upitao. S toga dodjoh na pomisao, 
da broje onako dugo, kako im se 6im da je treSnja trajala. Urom 
u ruci pratio sam to brojenje i naSao (5udnovato suglasje kod svih 
bez obzira na obrazovanost. Tim nacinom dobiveno vrieme trajanja 
variiralo je izmedju 6 i 8 sekunda. Naj^eSce sam dobio kao re- 
zultat 7 sekunda, a zatim 8, tako da se moze reci, da je treSnja 
kojih 7 do 8 sekunda trajala. 

Trajanje treSnje od 27. o£ujka ozna^uje dopisnik „Drave" sa 
4 sekunde, a toliko po prilici dobio sam nacinom prije opisanim. 

Potres od 28. o^ujka trajao je po mojem motrenju 4 do 5 se- 
kunda. 

Obzirom na polo^aj mjeseca imam dodati, da je tre6ak nastupio 
20. ozujka u 9 satih 17 minuta u jutro, mladjak 27. o^ujka u 6 
satih 51 minut u jutro, a prvak 2. travnja u 10 satih 21 minutu 
pod ve^er. Prvi potres nastupio je 107 satih 42 minuta poslie tre- 
6aka, a 57 satih 52 minuta prije mladjaka, kut Sto su ga dinile 
crte spajajuce sunce i mjesec sa zemljom iznosio je 3P 30', dakle 
se moze reci, da je taj potres vec nastao pod uplivom kombinirane 
privla^iye sile sunca i mjeseca: 

Postoji mnogostrano od seismologa priznato pravilo, da ako se jaci 
potres dogodi u oci mladjaka, tad se moze ocekivati jos ponovno 
jdk potres, kad nastupi recena konstelacija. Toga sam se pravila 
drzao god. 1872., kad se je o podne 31- listopada pojavila treSnja, 
a sutradan u jutro imao nastupiti mladjak. S toga sam se pri- 
pfavio za opa^anje o^ekivanoga nocnoga potresa, i prevario se 
nisam. To se je pravilo potvrdilo i kod djakova^kih potresa. Iza 
nastnpa mladjaka 10 satih i 40 minuta, ili kada se je spojna crta 
zemlje i sunca odmakla za 5^ 56' od spojne crte zemlje i mjeseca, 
nasta drugi ja6i, nu puno kra6i potres, koji je za svoje kratko 
trajanje razmjemo mnogo kvara po^inio. 

Treci potres od 28. ozujka do$ao je 38 satih 54 minuta poslie 
mladjaka, ili k$id su se sunce i mjesec razmakli za 22®. Tim trecim 

Digitized by VjOOQ IC 



132 * QJ. PILAR, 

potresom zavrSaje se sdrija alarmirajucih treSnjah ; puSanstvo se ]e 
brzo umirilo, osobito, kad je 6ulo^ da manje treSnje sliede iza sva- 
koga ovecega potresa^ i to obi6no za dobu od godinu^ a kadkada 
i vide dana. 

Syjetleni poiavi. 

Potredi od 24. i 27. ozujka desili su se za nocne tmine u vrieme 
mladjaka, t. j. kad neima mjese^inO; i u oba slu^aja zabiljezuju 
se svjetleni pojavi. Naznaden mi je bio velik broj osoba, koje da 
mogu zasvjedofiti, da su prije ili za potresa vidjele bliesku nalidno 
SYJetlo, nu ja sam samo sliedece saslusati mogao : 

Gospodja Dojkovic u Djakovu pripoviedaSe mi, da se je kratko 
vrieme prije potresa nalazila u tamnom hodniku; a imala je u ruci 
malu sviecu. Najednom zapazi kroz prozor hodnika bliesak, zatim 
du sum i prasak, a napokon osjeti jaku tresnju. 

Na posve sli^n nadin opisuje pojav gospodidna Otilija Pollak 
u Djakovu. 

GospodiSna Dragica Qolova, kci djakova^koga trgovca, pripo- 
viedaSe mi, da je bila pri §velu. Sidjase pri prozoru i pogleda u 
tamnu noc. Najednom pu6e kao grom i sinu crvenkasto svjetlo 
iz zemlje. To svjetlo bijaSe o^ito trakasto^ Taj pojav da je na 
gospojieu silno djelovao i uzrujao ju i mimo potresa. 

Ivan Mackl obrtnik u Djakovu pripoviedaSe mi pred svjedoci, 
da je prigodom glavnoga potresa od 24. o^jka opazio na ulici 
bliedo ru^i^asto svjetlo. 

Supruga prediducega Josipa Mackl vracaSe se te iste ve6eri iz 
Vrpolja. Vec blizu Djakova, opazi u tri hipa, bliedo ruzi^asti pram 
svjetla, koji se je na dugo, nu na uzko i ne na visoko u viju- 
gastu obliku iz zemlje dizao. 

I izvan Djakova opazan je slidan svjetlen pojav. Njeki Luka 
iz kuce Anicinih u Novih Perkovcih pripoviedaSe mi, da se je u 
vrieme potresa od 24. ozujka desio kod Andrina salaSa na Polju 
GrahoriScu. „Najednom zabliska, zabuka i zagrmi'^, re^e mi on. 

Dragotinski knez Ilija Smolfid pripoviedaSe, da je prije velikoga 
potresa (24. ozujka) duo kako psi na dvoriScu laju. U namjeri da 



^ Njeka prisutna gospodja opazi na to pripoviedanje gospodjice 
Ciolove, da je to valjda bio zemaljski grom. Pod tim nazivom razu- 
mieva nas narod munjevnu iskru, koja iz zemlje predje u atmosfera. 
Mnogi fizici dopustaju mogu6nost takova prielaza zemaljske manjine a 
zrak i opisnju pojedine siudajeve. 



Digitized by VjOOQ IC 



DJAKOVA^KI POTRBS DNR 24. o£(JJKA 1B84. 133 

vidi Sto je, podje iz kuce van. Cim otvori vrata, bljesnu mu pred 
o^ima i malo zatim nasta tutnjava i treSnja. 

Najautenti^nije i najvjerodofltojnije svjedo^anstvo, da je prigodom 
prvoga velikoga potresa u Djakovu bUo uvjetleDih pojava neobi^ne 
naravi, daje nam preuzviSeni gospodin biskup Sjtrossmayer 8d.m. On 
bijaSe kod stola sa dvorskim sveceostvom. Najednom, u najiivljem 
razgovoru „yox faucibus haesit^. Biskup pogleda na Uevo kroz 
prozor a dvoriSte i opazi duduo svjetlo. Tad zatutnja zemlja i 
nasta silna ireSnja, koja je na sve prisutne u2as natjerala. Prva 
misao biskupova bijaSe, da je duSmanin u dvoriStu podpalio dina- 
mitnu minu. Do te pomisli dovela ga je a prvom redu prije spo- 
menuta dudna svjetlost popracena praskom i treSujom. Preuzviieni 
gospodin biskup napose me je ovlastio, da se na njega kao svje- 
doka pozvati mogu. 

U mnogifa dopisih spominje se takodjer ovo svjetlo i uviek se 
naglasuje, da je nastupila prije tatnjave i treSnje. 

Isto tako smo u prediducih izviescih o potresu dne 27. o^ajka 
ditali u vi§e dopisa, da se je i torn prilikom pojavilo svjetlo. Na 
taj pojav prigodom dragoga jakoga potresa u Djakovu odnosi se 
svjedoCanstvo Dije Ivanovica iz Ivanovca u zupi gorjanskoj, koji 
je kao podvomik u sjemeniStu namjesten bio. On mi pripoviedaSe 
pred svjedod, da je 27. oiujka oko */* na 11 satih noci sjedio u 
prizemlju kraj prozora i puSec gledao u vrt. Najednom pu6e grom 
i on vidi svjetlo bez vatre u cielom sjemeniStnom vrtu. 

Kraj tolikih, i dielomice toli odli^nih svjedoka, neima nikakve 
sumnje, da se je ta svjetlost i zbilja prije treSnje opazila. Nu 
moglo bi se reci, da su dotidni osjecaji bili subjektivni, uslied 
treSnje i nagla trzanja cieloga tiela^ dakle i opti^koga zivca, na- 
stali. Tomu se protivi navod gotovo svih svjedoka da su najprije 
opazili svjetlO; zatim tutnjavu i napokon je doSla treSnja. 

U ostalom nije treba toliko dokazivati objektivnost prije spo- 
menutih svjetlenih pojava, primjera ima u seismografskoj literaturi 
dovoljno. Godine 1829 zadestsJi su ja^i potresi u okolici Albana 
kod Rima. Za vrieme od vi§e mjesecih opazali su se razni elek- 
tridni i svjetleni pojavi, koje je Bassanelli u svojoj monografiji tih 
potresa naveo. Naj6e§ci je bio oganj sv. Ilije (S. Elmo). De Rossi, 
znameniti seismolog talijanski, opisuje u svom poznatom djelu 
znatan broj svjetlenih pojava, sjevernoj zori sli^nili, koji su se u 
potresno doba pojavljivali. U mojem djelu o zagreba^kom potresu 
B. J, A. Lxxvm. 10 

Digitized by VjOOQ IC 



134 GJ. PIIiAR, 

tlpozorio sam, po primjern drugih seismologa na mogucitost, da se 
svjetleni pojavi prigodom potresa dogode^. 

Nami^^e Be sada pitanje, u kakovom savezu stoje ovi srjetleni 
pojavi napram potresom. Savez je odit. Poznato je iz kristalofizike, 
da mnoge rade jednostaynim tlakom i razyrucenjem medju prsti 
radjajtt munjinu. Ako se kristali skrSe i u praSiDU satru^ radja se 
jo5 veci kvantum munjiiie. Kod potresa pako krSe se Ogromne 
mineralne Bastayine kore zetnaljske; te se dui nastliySih pukotina 
tru medjusobno : to mora dakle imati za posljedicu razvitak znatnih 
koliiSina munjine. Ta se munjina u podzemnih strujah gubi na sye 
strdne; te upliya na magnetulje telegraflCkih i elektromagneti^kih 
postaja. Cesto zapredaje mogucnost telegrafoyanja, ako je te mu- 
njine veliko obilje, gubi se u atmosferu na razan na^in^ i to ili kao 
pojay sjevernoj zori sli^an^ ili kao oganj sy. Ilije, ili pako, kao 
Sto je to kod Djakoyadkoga potresa sludaj^ u obliku trcnutnoga iz 
zemlje se di^ucega syjetlenoga prama. 

Syjetleni pojay, koga smo po izyiei6d yjerodoBtojnih syjedoka 
a predidticem opisali i gledom na njegoy nzrok protunia6iti kuiali, 
6ini djakoya^ki potres jednim od najzanimiyijih yecih potresa no- 
yijega yremena. 

Relatiyna ricdkost syjetlenih pojaya potiCe od razmjeme teikoce 
taj pojay nocu opazati modi. Samo ako je noc tayna i obla^na, 
u doba mladoga mjeseca, i ako potres padne u yrieihe, kad se 
mnogo Ijudi nalazi na otyorenom zraku, moguce je^ da taj pOJay 
bude zabiljeSen. Sye te okolnosti sa se snaile prigodom prvih 
dyajnh djakoya6kih potresa. 

ZyjslM pojavi. 

Kod riedko kojega potresa 6ulo se je toliko pripoyiedati ob 
uiasnih tutnjayah i S ropotu, kao kod potresa djakoya6koga. Kod 
syakoga potresa to napokon nije ni.jednako. Ima yelikih potresa, 
kod kojih se puno negoyori o tutnjayi, a ima sla6ajeya, da je bilo 
znatnih zyu6nih pojaya bez treSnje. Sjecam oydje samo na naj- 



^ GrundzUge der Abyssodynamik, zugleich ein Beitrag zu der, 
durch das Agramer Erdbeben vom 9. Novettiber 1880 nea angoregten 
Erdbebenfrage, Agram 1881, p. 158. — 12. Wenn das Erdbebea 
Nachts stattgefunden halt, hat man Lichterscheinungen beobachtet nnd 
welcber Art ? Hatten sie eine Aehnlichkeit mit Nordlichtern ? Hat man 
das St. Elm's-Feuer beobachtet? 



Digitized by VjOOQ IC 



DJAKOVAdKI POTRlrt DN« 2i. o4UJKA 1884. 135 

poztotiji fflu^aj na otoku Mljetu u Dalmaciji god. 1822 do 1825*. Pod- 
zeitma tutnjava tako je bila silna i uznemirujuca, da se je pu^anstvo 
vec razseliti htjelo. U Americi takovih pojava ima desto, te i u 
najnovije vrieme. U juznoj Americi ga stanomici nazivlju „rombo". 

U prediducem vec spomenusmo izjavu predstojnice samostana 
milosrdnih sestara u Djakovu, gospodje Nikomedije Ei*b, da je 
oko pete ure po podne bilo 6ati pojedinih detonacija. Za moga 
boravka u Djakovu imao sam prilike viie puta, posve jasn6 ^nti 
te detonacije; najjasnije dakako nocu. Ovdje mi je spomennti 
veoma va£nu izjavu prisjednika stola sedmorice gosp. Napoleona 
Spuna-Strizica, odnose^u He na slidan pojav u vrieme potresne 
periode zagrebadke od god. 1880 — 81. U ono doba leiao je gosp. 
Spun-StriSic bolestan od o^iuh, te je mnogu noc bez sua probdio. 
Tom prigodom duo je veoma desto pojedine udaljene gromolike 
detonacije, kao da se ti daljini topovi pale. Pojav taj desto se je 
opfetovao, a redovito pet ili fiest satih kaSfaje doSao je potres. Ta 
je okolnost dovela napokon gosp. Spuna na pomisao, da m deto* 
nacije predte^e potresa, te se je isti kaihije osmjelio i predkazivao, 
kad ce potresi sliediti. 

Neima nikakove sumnje, da je izmedju tih detonacija i potresa 
najufi uzroSni savez^ nu na pitanje Sto prouzro6uje te detonacije, 
neima do danas nauka posve udovoljavajucega odgovora. Uva^enja 
vriedno je na ovom mjestu tuinadenje detonacija u smislu teorije 
prof. Janedka*, da naime razni plinovi, kano kisik, klor, vodik 
visoke temperature, prodiru u pukotine potresom nastavSe, te se 
tamo u razmfferju svoga ohladjenja, spajaju u vodu, klomu kise- 
linu itd., §to biva momentano, dakle skopdano s jakimi detonacijami, 
koje se mogu na povrSini zemlje duti. 

Potresne detonacije dadu se jako dobro prispodobiti sa detona- 
cijami na morskih obalah, kako sam ih imao prilike viSekrat sin- 
Sati na obalah sjevernoga mora kod Ostendea. U tom je slu^ju 
more umjereno valovito, zrak razmjerno tih, samo kadkada dolazi 
topal dah od zapada ili jugozapada, a nebo je naoblaJ^no. Iz da- 
Ijine dolaze ore6i se udarci, kano artiijerijske salve. Pojav se tu* 
ma^i time, da je njegdje u tiesnu Canala la Manche more uzburkano. 

* P. Partsch. Bericht tlber das Detonations - Phftnomen auf der 
Insei Meleda bei Ragusa. Wien 1826. 

* Rad jugosl. akademije znanosti i ilmjetnosti, knj. XV. 1881. p. 
2b2 — 207. — Pilar. Grundzflge der Abyssodynamik. Agram 1881. 
p. 126 tiota. 



Digitized by VjOOQ IC 



136 GJ. PILAR, 

Pljesak i rikanje pojedinih valova nebi se daleko 6aIo kano ni 
kreket pojedine iabe, ali tisuce takovih homochronih ili bar u idto 
vrieme do motritelja dopirucih rikanja izvadjaju spoinenate de- 
tonacije na moru, kqje su dugo zagonetne bile. Naobladeno nebo 
podpomaze u torn slu^aju, da se zvuk u vecoj mnozini prama sta- . 
noyiStu motritelja odrazi. 

U torn duhu dao bi se protuma^iti na veoma liep nadin pojav 
tutnjave u potresno doba. Poznato je vec odavna po opazanjih 
Bertelli-evih, da se prije svakoga potresa kora zemaljska znatno 
uzniSe u vertikalnom i horizontalnom siujeru, te se to gibanje 
tromometri za svakoga vidljivim u6initi moze. Buduc da je kora 
zemaljska sastavljena iz krhkoga materijaJa, to se nazna^eno gibanje 
nemoze pomisliti bez pucanja kore na sve strane. Stvaranje svake 
novo pukotine spojeno je s detonacijom. Jedna detonacija za se moze 
biti slaba, te se nebi 6ula na poyr^ini, nu ako se zvuk od viSe njih 
^uje u isto vrieme na mjestu opazanja, tad se njihov intenzitet 
summira i ^uje se ojaka tutnjava. 

§to se pako jakoga Stropota i tutnjave sa samim potresom skop- 
Sane tiSe, to malo ne svi izvjestitelji svjedode, da se je najprije 
straSna tutnjava Sula, a onda tek da je nadoSla sama treSnja. Von 
Lasaulx je naiao, da stropot samo u blizini potresnoga ognjtsta 
pretide tresnju, a u ve6oj daljini da treSnju sliedi. Zvuk, po iz- 
trazivanju spomenutoga seismologa, napreduje brzinom od 485.96 
metara u.sekundi, a potresni val brzinom od 374.83 metra. Nu 
brzina se zvuka dalnjim napredovanjem umanjuje, tako, da je u 
njekoj udaljenosti jednaka brzini potresnoga vala^ a jos dalje manja 
nego potresni val. Coefficient umianjenja iznosi po Lasaulx-u 0'94 
po Schumacheru 0*98. I kaSnja opa£anja potvrdila su u nadelu 
taj navod. Odtale bi sliedilo, prvo: da Djakovo samo nije uepo- 
sredno nad sredistem potresa stojalo, jer bi inaSe razlika vremena 
izmedju pojava tutnjave i pojava treSnje kod jedne milje dubljine 
potresnoga ognjista pod povrSinom, iznosila samo Vi sekunde, Sto 
bi jedva zamjetno bilo; drugo: da je Djakovo lezalo dosta blizu 
kod potresnoga ognji§ta, jer bi inade zvuk i tresnja suvremeni 
bili ili bi pa6e zvuk poslie tresnje sliedio, kao §to se to faktidno 
od mnogih motritelja udaljenih mjesta spominje 

I tu okolnost valja iztaknuti; da suglasno svi izjavljuju, da su 
prigodom djakovaSkoga potresa tutnjave izvanredno jake bile. To 
potvrdjuju i oni, koji su i sam zagrebaSki potres prozivili, medju 
ostalimi bivSi sveudiliStni profesor dr. Josip Rieger i jedan klerik, 

Digitized by VjOOQ IC 



DJAK0VA6KI POTRSS DNB 24. O^UJKA 1884. 137 

s kojima sam o torn govorio. Koliko sam i sS,m do^ivio potres od 
28. o^ujka i sliedecih daiia, mogu takodjer potvrditi, da su zvu^ni 
pojavi u Djakovu razmjerno puno ja^i bili nego kod sli^no jakih 
potresa zagrebadkih, kojih sam veliku seriju opazao. Uzme li se 
Bad u obzir^ da potreSena povrSina djakova^koga potresa iznori 
tek desetinu potreSene povrsine zagreba^koga potresa, to se od te 
okolnosti zaklju^iti inoi^e, da je ognjiUe djakovaikoga potresa mo- 
ralo razmjerno puno plide pod povrsinom lezati, nego ognjiSte za- 
grebackoga potresa, 

Djeloyaiye potresa na Ijade i iivolinje. 

Neima gotovo prirodnoga pojava, koji bi Ijudstvo tako savrseno 
zastra^io i tjedne i mjeseee u najvecoj uzrujanosti podri^avao kao 
potres. Njekoliko jadih treSnja, tr<nju6ih malen broj sekunda, do- 
voljno je, da uzruja i najja^i i^iv(^ani sustav, da od prokuSanih, 
pred rikom topova hladnokrvnih vojnika, u^ini plahe stvorove, 
drhcuce od najmanjega zatitravanja zemlje. 

Sto je to, Sto proizvadja taj silni u5in ? Zadovoljavaju6ega odgo- 
vora neima. Humboldt misli, da osobito ta okolnost silno na dovjeka 
djeluje, Sto on u tren vidi, kako se temeljni predmet Svrstoce i 
nepomi^nosti, samo tlo, po6ima gibati poput morskih talasa. Ima 
i di-ugih razloga naime tajinstvenost cieloga pojava, naglost, kojom 
se nidim nepredkazan pqjavljnje, sila, kojom u njekoliko trenutaka 
iz cvatudih gradova postaju gole ruSevine, u^asno tutnjanje, zviz- 
danje, te Skripanje i pucanje gradje i pokuctva, , a napokon krat- 
koca trajanja, koja svako miSljenje, svako sabiranje duha izklju6uje. 
Poznato je iz potresnih vremena takovih nesmislenih i nerazlo^nih 
^ina, da se mogu protuma^iti samo time, da je za vrieme trajanja 
svaka normalna djelatnost mozga stala. 

Nu osim svih tih razloga djelovanja na ^ovjeka izti^e se u naj- 
novije vrieme joS jedan vazan razlog uzrujanosti i uzasa, a to je 
munjina. De Rossi navadja svjedo^anstvo Franceza Duvala, koji 
se je god. 1847 nalazio u Valenciji (Valence) za vremena sred- 
njega potresa. Tom prigodom osjetio je osobito njeko duvstvo, 
koje on sam ovako opisuje: „Meni se je ^inilo, kano da njekakva 
struja prolice kroz moje ruke i kroz moje noge, uzrujavajuc moj 
zivdani sustav .... Moje prvo mnenje o torn ^uvstvu bijage, da 
sam osjetio elektridki udarac, a to sam mnenje i kaSnje poslie du- 
Ijega razmiSljana pridrzao^^. 

^ De Bossi, La met. endog. Milano 1879 vol. I. p. 90. 

Digitized by VjOOQ IC 



}38 OJ. PlIiAR, 

Sam de Bossi navadja, da je god. 1867 bio u Fra^cati ^ yrieme 
osjetljiva^ nu laka potresa. Sjedjage sa svojom obitelju bas kod 
stoia; kad nadodje udarac, osjetiSe svi u isto vrieme, kako im 
prodje nogama njeko osobito duvstvo, kano da j^ elektridna struja 
doMa iz tla. Munjini smo pripisali avjetlene pojave djakova^koga 
potresa, moguce je pa6e vjerovatno, da je ona i svojim fisiologiiSkim 
djelovanjem mnogo dopriniela, da je stanovDidtvo Djakova toli 
izvanredno uzrujano bilo. 

Ead govorim o stanovni^tvu Djakova, ipak bib r^do, d^ pe to 
stanovni<5tvo obzirom na osjetljivost napram potresu razdieli u 
dvie kategorije. Na jednoj stxttni je intdigencija, a na drugqj puk. 
Strah u puku bio je nerazmjerno jnanji nego strah kod inteligen- 
cije. EuSao sam si to protuma^iti time, Sto su slamom pokrive^e 
i od drva sagradjene kucarice manje trpile i manje se krhale nego 
masivne stare sgrade, u kojih obit^va svecenstyo, ynovnidtvo i 
ostala inteligencija. Ima jog i drugi razlog toj razlici u osjetljivosti, 
Inteligencija ^itajuca svaki dan novine, ^itala je takodjer grozp- 
morne i pretjerane opise raznih novina o zagrebadkom potresu, 
te joj je time vec ma§ta razpaljena bila, dodim puk jedva da je 
amo tamo Sto o torn pripoviedati ^uo. 

Najveci strah, istinit ill ^ngiran, nasao sam kod sjemenistne 
mladezi djakovadke. Padajuca zbuka sa starih, gnjilib stropova, 
njekoliko izpucalih i razklimanih svodova; mogli su dodu§e i^zne- 
mirivati stanovnike sjemeniSta, nu najvise su po mom sudu uzru- 
javala pripoviedanja jednoga klerika, koji je pro^ivio uzasne dane 
zagreba^koga potresa. Nije izkljudeno, da je uzrujanosti sjemenistne 
mladezi, kako njekoji tvrdjahu, mnogo doprinielo uskrsno doba i 
prilika, da idu na ferije, nu takova §ta nebib mogao vjerovati. 
Svakako se nemogu sloziti s izjavom strukovne komi^jje, koja je 
sjemeniSte proglasila ruSevnim, do6im su, osim dva tri prostora, 
gdje je od davno s gnjile trske na stropu mort opao^ svi ostali 
prostori mogli slu^iti za posve sigurno obitavanje. 

Prigodom djakova6kih potresa opazali su mnogi i prije, a oso- 
bito i za vrieme potresa, velik nemir kod domacih ^ivotinja. Sve 
meni izpripoviedane slu^jeve ni biljeziti necu Puno su mi pripo- 
viedali o dr^anju biskupova psica Nerona za prediducih potresa. 
Sve to ovdje nenavadjam, izim onoga, Ho sam svojim o^ima vidio. 
Na jedno p6 sata pred potresom, koji se je sludio 29. ozujka u 9 
satih 9 minutah na ve^er, u vrieme kada je biskup i nJQgqy dvor 
sjedio kod ve^ere, pokazivao je Nero o^ite znakove nemira. Lajao 



Digitized by VjOOQ IC 



DJAKOVA^KI POT^Bf^ DNIB 2^. OJ^UJKA 1884. \3Q 

je zalobno, zavijavajuc od vremena do vremena, grebao na vratih, 
da ga van puste, lajao kratko vrieme na glavnom stubiStu biskup- 
Qkogn, 4Yor>a, te ppet greb*o na yratih, da ga u ]?iUgov^iJte puste, 
a niJ^^^o se ni)^ dao umiriti. PonudiSe mu najbolje i w^milije i»\i 
zalogajjd; on ih tel^ prinjuSi, pa opet po6e l,aj§.ti, ^r^Jko zavijavati 
i grebt^ti na, vr^b, da ga y^n pusto. Bial^up n^Lozi slogi^ da izadj^ 
yidjfiti, vii^ \\ tkogod na Btubiltu ili pod uvQzonf^; nigdje ^eb^a$^ 
nikoj^. Taj^o oe >f pas vladao. sve do^ nedodje udarac o4 9 satih 
i 9 miauto. Iza toga udarca pr^iniri se pai^ na odigbd neodekivaao 
briSQ i po6^ glftd^o \ b^ velika izbotra poziratl pruzenu mu l^r^nu. 

Petar Krznaric paradni ko^ijaS biskupski biQ je za potresne vq- 
deri od 24. oiujka oko 9 satih bai^ kod konj^a i donio im pUo 
Tode. Najednom osj^ njekakav vjetar, a zatim se osjeti pqtres. 
Konji se uzplahiriie, te naata uzasno hrzanje i cika konja, koja se 
je u cieloj kuci dula. ^Konji su se Ijuljali, akakali, te im pe je 
sva koSa tresk kao usred Ijeta kad obadi navale^. Brigpdom noc- 
npga potresa od 27. ozujka bili su konji takodjer dosta nemirni i 
dra su se odtrgla. 

Za potresa dogodivSega se 28. ozujka, a i kod drugih manjih 
potresa, ^uo sam obcenito i posve neobidno zavijavanje pasa. Zi- 
votinje pokazuju u ob6e ve^u osjetljivost napram potresu nego 
Ijudi. De Rossi uzimlje, da tako zvano pred^uvstvovanje (presenti- 
mento; Vorahnung) £ivotiiija u o^i potresa nije drugo yan pojav 
munfine, koja u 6asu potresa iz zemlje te^e u atmosferu^. De Rossi 
navadja primjere kako su zivotinje u o6i oluje bile uzfujane i ne- 
mime, na posve isH na^in kao i prije potresa. U jednom sludaju 
su volovi rikali na strahovit na^in te se trzali da se odkinu pd 
sata prije nego se je oluja s tudom spustila na okolicu^. 

Vecu osjetljivost ^ivotjnja pripisuje de Rossi toj okolnosti Sto su 
zivotinje glavom bliie zemlji nego dovjek, koji i ina^e nosi mianje 
viSe izolirajucu obucu, stoji na dvie noge, i stanuje vecinom u vi> 
Bokih stanovih. 



^ Met. eudog. vpl. I. p 93. — „Ci6 awalora di molto V idea del 
Serpieri p mia, ch^ ciq^ il fampso presentimentp del terremoto osser- 
vato negli animali sia un fenomeno puramente ellettrico, procedente 
dali' efflussi di questo fluido neir atto della scossa della terra verso 



r atmosfera*'. 
* Op. cit. p. 93 



Digitized by VjOOQ IC 



140 OJ. PILAR, 

Naray i mekaniiki ui^ini potresa. 

Propitivajuc kod stanovnika djakova^kih, da mi opiSu narav po- 
tresa, naime utisak, §to je na nje proizvelo potresno gibanje, to 
mi ye6ina nije znala niSta shvatljiva o na^inu tre§nje reci, a ostali 
su si u svQJih izjavah protuslovili, tako da je gotovo nemoguce 
naknadno oznaditi narav djakova^koga potresa. Spomenuto protu- 
slovlje je u ostalom nuzdna posljedica raznih stanoviSta. Jedan je 
opaiao na ulici, drugi u ku<Si, ovaj u prizemnom prostoru, onaj 
u prvom katu, jedan je BJedio kod stola^ a drugi stojao ili hodao, 
sve to uyjetuje razne osjecaje. K tomu je desto pozornost odvra- 
cena padanjem posoblja i predmeta, krikom i vikom sustanara, 
skripanjem i pucanjem pokuctva i zidova. Bazmjemo najdefice 6no 
sam takovu oznaku potresa, koja bi odgovarala izjavi g. Theophila 
Skopdinskoga, fiamarskoga dinovnika u Djakovu. Taj gospodin 
sjedio je prigodom potresa od 24. oi^ujka kod pisacega stola, kad 
nadodje oStar susultoran udarac, zatim valovito nifaanje i padanje 
zbuke. ViSe nego jedan udarac nije osjetio. U obce su mnogi pri- 
poviedali o tom susultornom t. j. ' okomitom, ozdol gor iducem 
udarcu. Manjina je govorila o takova dva udarca. Da li je to bio 
zaista okomit udarac, tezko je sada naknadno ustanoviti, po drugih 
seismologi6kih okolnostih sude6 zakljudio bi ^ovjek, da je to po- 
znati nagli prelaz iz mira u gibanje prigodom potresa, koj je vec 
i drugdje radi svoje o§trine zamienjen sa vertikalnim udarcem. 

Eako je poznato, upliva konsistencija tla bitno na naray potresa. 
^Na 6vrstom je tlu udin potresa manje jak i razoran, nego na 
rahlom, nevezanom tlu, a to s toga, Sto je amplituda titranja u 
potonjem sludaju yeca. Opazanja kod potresa u raznih stranah syieta 
pobrana dokazuju nepobitno tu zasadu". 

„Naprotiy tomu je razprostranjenje potresnoga yala u rahlom, 
pjeS^nom tlu puno polaganije i udin omrtyi tu puno prije nego u 
dyrstom tlu^^ Primjer za zasadu, da je na tvrdom tlu amplituda 
oscilacije manja nego na rahlom, dao je Stur u syojqj radnji o 
potresu u Eloni godine 1870. 1. ozujka. U selu Studena stojala 
je osamljena kuca na skoro yodoravno yrstanom yapnencu. Ta je 
kuca iza potresa ostala posve neodtecena, te nije pokaziyala Sturu 
niti najmanje pukotinjice. Jedino je pokuctyo znatno stradalo. U 

^ V. Lasaulx Handwdrterbuch der Min. Geolog. und Palaeont. I. 
Bd. p. 315. 



Digitized by VjOOQ IC 



DJAKOVAdKI POTRB8 DMB 34. o2UJKA 1884. 141 

samom pako selu Studeni, stojecem na alluvialnom tlu, sru§ili su 
se njeki zidovi^ a svi su dobili znatne pukotiDe^ 

U Djakovu neima u podrudju mjesta, paSe ni u bliznjoj okolici, 
nikakove razlike u naravi tla; sve je sitnozrnat, int loes, dakle 
rahlo i mekano tlo, prema tome su sve sgrade bile izvrgnute istoj 
potresnoj sili. Ako se je ipak i u ovom slu^aju pokazala razlika 
udina kod pojedioih sgrada; ako na primjer nova katedrala nije 
^otovo ni§ta ili posve neznatno stradala, do6im su sjemeniitna i 
i zupna crkva postale gotovo rudevnimi : to se ima pripisati jedino 
okolnostiy da je katedrala nova gradjevina, po najnovijih gradjevnili 
propisih izvedena i obilno Seljezom vezana, do^im su inpna i sje- 
meniSfna crkva stare gradjevine, masivnih, napram svojoj veli^ini, 
a slabo ^jezom vezanih zidina. K tomu su jur odprije od potresa 
stradale, te se je na mnogih mjestih vidiio, da su se samo stare 
tek nepodpuno zamazane pukotine opet otvorile. SjemeniStna crkva 
imala je vec odprije s vrtne strane posve izba^ene zidine i u torn 
se nedvojbeno odituje u6in prijaSnjih potresa. Samo sjemeniSte stra- 
dale je najvise na onoj strani^ gdje se je zidovi doticalo crkve. 
Vjerovatno je, da je sjeministe napram crkvi kaSnja gradjevina. 
Dodim je sjeministna crkva potresom postala ruSevna, nije if samom 
sjemeniStu nigdje bilo znatnijih ozleda, premda su njeke pukotine 
izgledale na oko veoma opasne. 

Zupna crkva djakova6ka stradala je znatno. Osobito je to u ofi 
palo, kad su zbuku sa svoda i zidova poskidali, da crkvu poprave. 
Dodim se je prije zapo^eta popravljanja joS mislilo^ da ce se moci 
crkva bez velika trodka n red staviti: to se je kaSnje zaklju6ilo 
ruSenje i iznovi^no zidanje svoda. U ostalom se je prigodom gradnje 
nedvojbeno pokazalo, da je crkva jur od prijaSnjih potresa znatno 
nastradala. 

Biskupski dvor pokazivao je dosta te£kih ozleda. Na jednom 
svodnom luku razi zemlje, blizu dvorske kuhinje bio je u sredini 
luka cigleni klju6 u Sirini od po stope i u dubljini od jedne stope 
izbijen. Na oko trebalo je taj svodni luk odmah poduprieti ; nu do 
2. travnja niko na to ni mislio nije, do^im su u sjemenistu lukovi 
uslied neznatnih pukotina poduprti bili. 

Zidovi prvoga kata biskiipskoga dvora znatno su bili izpucali^ 
nu jedan dio tih pukotina datirao je od potresa od 9. stud. 1880., 

^ D. Stur, Das Erdbeben von Klana im Jahre 1870. — Jalirb. d. 
k k. geolog. ReichsaDst. XXI. Bd. 1871. p. 235. 



Digitized by VjOOQ IC 



142 <H, riik4#i 

koji se je i u Djakpvu jako Q^l^tio. Mnoge pukotioje an jo$ i ato- 
rijega datuma. Ni^viso je 8tra4ao jugoi^todni qgao Makiipske 
sgra(k. Taj je bio izpresiec^n silnoi^ ii^rez,pm 09iia^b pnVt^)^^7 
s toga, ob^ii:oia na sveudilj se opeti^jucp patrese, nij§ bijp pyxjjji- 
ta^no stanovati u su^jednih prostorij^^b. Dimnjaci 0gr^4o bj^ su, koji^ 
24. kqje ^7. ozujka potresi poruSeni^ Maiyi.iiia ih je OBtal^^ n^t^^uta. 

Prijasnje sjemeniUe bo^amI(4h franjevinc^ pok9.^iyalo je iz vana i 
iz nutra dosta jakih pukotini^. Nu iptak se )e u toj sgradi \m 
svake poigibe\ji i nadalje stana^aU n^oglo. J.ediao je val)ai<>; obzirom 
na moguce joS kasnje t^einje, pod^^ieti aa jug okreuuti kraj 
sgrade, gdje se je postraui zi4 od glavoih zidovi^ odlupio i odr 
maknuo bar za jedioi ceatimetor* 

U samosUmu milosrdnih sestara nisam opazio niti jedoe pogi- 
beljne pukotine. Razizemne prostorije na§ao sam a najboljem redu, 
te se je i nada^e moglo bez svake pogibelji u sgradi stanovati. 

Kvar po^injen potresom na katedrali opisan je u „Pozoru" od 
8. travnja 1884 br. 82 (dopis iz Djakova sa datumom od 3. travnja). 
Napram cieloj sgradi zaisto neznatan kvar. I s^m sam pregledao 
svodove i kupolu. Gdjekoji su svodovi doduSe imali pukotina, aK 
radialnih, kri^ajucih se kod klju^a, dakle posve neopasnih. Lukovi 
oko kupole pod krovom bili su takodjer pukli i to tako, da je 
pola do kupole za koji centimetar ni^e stajala nego druga pola. 
To bi mogla biti posljedica sjedanja kupole, koja je po svojoj vi- 
sini, po svojoj masi i oiovnom krovu puno teia nego susjedni zi- 
dovi, a pb£iva samo na ^etiri stupa, koji imaju razmferno manje 
podnoziSte. Sli^no se je uslied sjedanja jednoga tomja, razpueao 
zid juzne ladje. 

. Od postradalih sgrada spomenuti je joS ovdje podiupanijsku 
sgradu i vojnaru, na kojoj se je sruSio vatrobrani zid i ina^e je 
pokazivala znatnijih pukotina. I Sestakova kuca u gospodsl^o) ulici, 
preko puta zupnom stanu, pokazivala je vr^k vatrobranoga zida 
oStecen. Ina^e u ostalom Djakovu osim poru^enih dimnjaka i po- 
puealih stiena, nije bilo znatna kvara. 

U njekojih podrumih su se svodovi znatno slegli. Prigodom ta- 
lasanja tla odmicali su se postrani zidovi podruma, a svaki put se 
je svod za mali kvantum spustio, te ^idove silom raztavljao. Jav- 
Ijali su mi taj pojav sviSe strana. Osobito je bio izrazit u ku6i 
kanonika gosp. Streita i u sgradi, gdje je u ono vrieme Wo ^fiq^je- 
sten brzojavni ured. 



Digitized by VjOOQ IC 



DJAKOVAdKI POTRi;^ p^9 34. O^UJKA 1884. 143 

Pi^m^ izl^u ^Nftrodaih NoFion^ iznosiU je ukupna potreana 
stetfk u Djakovu 40.000 forlntih. Qd te svote odpalo je sedam de- 
eetina ili 27.365 for. na javne sgrad^, a aaino tri deaetine na sgrade 
privatqe. Medju javniiqi sgradami postradale su najviie : biskupski 
dvor (steta pr<pcie)\jena 10,000 for.), sjemeniite sa sjemeoistnom 
crkvom (5000 for.), zupna crkvA (250Q for.), stan podzupana 
(1500 for.), saxQ09tan opatica i stan kanonika St Babica (1200 for.), 
samostan bo^anskih franjevaca (1000 fpr.), podzupanijska sgrada i 
vojnara (900 for.)* ^tejt^ i^a priyi^tnih kuca, koje na pojedinih izno- 
sile preko 100 for-, di^u svotu od 7366 for., a opib, koje su ateto- 
yale samo po 5 for. ukupno 5249 for. 

Za moga pregledavanja potresom oStecenib sgrada u Djakovu 
dne 28. ozujka palo mi je a o^i, da u vecini sludajeva nisu odstra- 
nili materijal poruSen, premda su od dana potresa vec proSia puna 
in dana. Ta se okolnost ima donjekle pripisati nastavHoj obcenitoj 
apatiji, koja je podrSavana bila opetujucimi se potresi, nu u nje- 
kojih slu^ajevib ostavljeno je sve netaknuto radi komisije, koja je 
imala naskoro doci i kvar procieniti. 

Snqer tredBJe. 

Za opredieljenje polozaja ognjiSta veoma je vazno saznati sipjer, 
odakle je trefinja doSla. To se moze u^initi: 1) posebnimi seiamo- 
grafi, 2) opa^anjeip slobodno s njeke viaine padSih predmeta, 3) 
opazanjem polozaja stiena, u slu^aju ako pu na nje objeSene ili 
naslonjene ure nihaliee stale, i 4) bilje^enjem smjera, odakle se je 
6u\o ili osjetilo, da treSnja dolazi. 

Buduc da u cielom Djakovu, pa^e do najnovijega vremena u 
cieloj Hrvatskoj neim^ dobro regulirana seismografa, to odpada 
prvo sredstvo opaianja. 

Opuzai^JQ slobodno s njeke yisine p^dSib predmeta reducira ae 
kod djakovadkoga potresa i^a jedan jedini slu^aj, ali taj je tako 
izrazit, pravilan i vjerodostojan, da mu se sva ostala sredstva opre- 
dieljenja smjera nit iz daleka priapodobiti nemogu. 

Spomenuti sludaj opa£ao sam na djakovadkoj katedrali, a toga 
dajem u sliedecem njeSto o njenom polozaju. Djakova^ka crkva 
lezi po duljini po prilici u magnetiSnom meridianu, tako, da joj 
pro^elje s tornjevi gleda na istok, a svetiSte na zapad, desna absida 
i d^na ladja okr«nute su prama sjeveru, a lieva absida i lieva 
ladja prama jugu. Crkva ima nad glavnim oltarom veliku kupolu, 

Digitized by VjOOQ IC 



144 OJ. PILAR, 

olovom pokrivenu i okruzenu sa ^etiri tanka, fialami okruDJena 
tomjica. Manjih al sli^fnih tornjica ima osim toga na crkvi tamo, 
gdje se glavni vanjski zidovi sastaju sa zidovi absida. Jedan od 
tih manjih tornjii'a, i to onaj koji leSi nad kriSaliitem vanjskoga 
zida desne ladje i desne abside, izgubio je prigodpm potresa od 
24. ozujka rozetu, koja je s visine po prilici od 20 metara slo- 
bodno pala na ledinu, te tamo udubila oduboke jame, koje sam ja 
doSavSi u Djakovo dne 28. ozujka jo§ naSao , do^im su padSu i 
razbijenu rozetu jur odstranili biii. Rozeta je odbadena od pod- 
nozja tomjica kojih 6 metara. Podnoije rozete bilo je pri^vrSceno 
na fialu kamenim klinora^ koji se je pod udarci potresa skr^io; 
nije dakle taj klin mogao imati nikakova upliva na smjer pada, 
koji je sliedio jedino pod impulzom oscilatornoga trzanja treSnje. 
Smjer projekcije^ opredieljen smalkaldskom busolom, te^e od hor. 
15 — 7^ prama bor. 3—7® dakle skoro tadno od jugozapada prama 
sjeveroistoku. Diferencija iznosi samo dva grada, koji leze unutar 
granica moguce pogreSke. 

Ima i drugi analogan slu^aj na katedrali, na manje jasan, jer 
roseta nije neposredno na zemlju pala. Sa jednoga od 6etiriuh tor- 
nji6a okruzujucih kupolu, i to sa onoga na jugoisto^noj strani ku- 
pole, pala je dne 27. ozujka rozeta na krov juzne abside sv. Di- 
mitrije, pad§i se je razbila i odbijena se sru§ila na limeni krov 
lieve ladje. Smjer pada na krov te^e od sjevero-istoka prama jugo- 
zapadu, kako sam iz daljine sa prvoga kata biskupskoga dvora * 
motrec mogao opredieliti. Ovaj smjer je diametralno protivan prvomu, 
sto se i kod istoga potresa opazati moze^ da naime predmeti prema 
svojoj duljini i fazi oscilacija sad padnu prama tadki, odakle treSnja 
dolazi, sada pako protivnim smjerom. I ova-j sludaj kod drugoga 
potresa potvrdjuje, da je sjediSte potresa bilo ono isto po prilici, 
koje i 24. ozujka. 

Rezultat dobiven opa^ajuc poloiaj ura nihalica, nije take odrjeSit, 
a i malo ima slu^ajeva, da su ure stale. Ipak se i ovdje razabire 
smjer od jugo-zapada prama BJevero-istoku. 

U sobi rektora sjemenista gosp. kanonika Babica u sjemenistnoj 
sgradi objesena je bila na stieni orientiranoj hor. 10 — 5° nihalica, koja 
je prigodom potresa od 24. ozujka stala. Smjer potresa ozna£en 
padom rozete sa tornjica upada na tu stienu pod kutom od 77 •, 
dakle priblizno okomito. Ova je dakle nihalica stala uslied toga, 
§to je nihalo izmjenice lupalo na staklo i na otraznju stienu ure. 



Digitized by VjOOQ IC 



DJAKOYAdKI P0TR8S DNB 24. OiVJKk 1884. 145 

Istodni smjer potresa ozna£en od njekih Djakov^ana padao bi 
pod kutom od 65®, dakle za dvanaest gradi kosije. 

U prvom katu istoga sjemeniSta ima prof. Sime Ciimarevic 
svoju sobu. Stiena, na kojoj visi nihalica, orientirana je u istom 
smjeru kao i stiena u sobi rektora Babica; razlika sastoji u torn, 
Sto je ura na protjvnoj strani objeSena nego u sobi rektorovoj. I ova 
bi ara iz istih razloga imala bila stati, a ipak nije stala kod ni- 
jednoga od obiuh potresa. Stvar se je pokazala zagonetnom i iza> 
zivala posebne pokuse, pa Sto se je pokazalo ? Da ura uslied po- 
tresa stane, to nevisi samo o njezinu polozaju napram potresnom 
yalu, vec takodjer o obliku njezina nihala i o astro ju ormarica, 
u koji je ura postavljena. Do^im je ura rektora Babica stala kod 
slabij^a pomaknu6a u potresnom smjeru, iSla je ura prof. Ci2ma- 
revica dalje i kod jadega gibanja u smjeru potresa. Liepa pouka, 
Sto mogu vriediti dedukcije iz ura nihalica. 

Cini se; da je s posve drugih razloga stala nihalica nalazeca se 
u prvom katu sjemeniStne sgrade u sobi gosp. Antuna Leskovca, 
vjerou6itelja na pu6koj Skoli. Soba gleda na glavnu cestu i na 
biskupski vrt, a glavni joj je zid orientiran hor. 10 — 2^ Nihalica je 
objeSena na nutrnjem poprie^nom zidu i te6e hor. 4 — 5®, dakle umalo 
pa poredno sa smjerom udarca, razlika iznosi samo 13 gradi. Ta 
je nihalica po svjedo6anstvu g. Leskovca stala i 24. i 27. o^ujka. 
Ordje imamo valjda onaj isti slu^aj, §to ga spominje g. dr. Hen* 
minister! jalni savjetnik u Be6u^ Ura toga gospodina viseca na 
stieni orientiranoj od sjeverozapada prama jugoistoku, stala je, 
dodiin je druga ne nihajuca isto tako orientirana podela i6i. Udarac 
je za stalno imao isti smjer kao i stiena, na kojoj su objeSene ure 
bile, ina£e stojeca nihalica nebi po^ela ici. Prva ura je po mnenju 
gosp. Herra samo zato stala, §to faze njezinih nihaja nisu bile u 
suglasju s fazami potresnoga titranja. 

Dalnja opa^anja na nihalici udinio sam u bivSem sjemeniStu bo- 
sanskih franjevaca i to u sobi gosp. prebendara Senza. Ura je bila 
objeSena na glavnom ulidnom zidu, orientiranom hor. — 2®. Ura je 
stala samo prigodom potresa od 24. ozujka. Za protumadenje ovoga 
slu^ja bolje bi odgovarao smjer potresnoga vala od zapada prama 
istoku, koji bi padao na zid pod kutom od 83^, do^im bi potresni 
smjer ozna^en rozetom udarao pod kutom od 50 gradih. Nu sama 

^ Dr. Franz Wdhner, Das Erdbeben von Agram am 9. Nov. 1880. 
Wien, pag. 184. 

Digitized by VjOOQ IC 



146 G^. Pirjitt, 

BgrSiAsL hoA tflkovih tragovsi potiissa, koji Tjerovktnost jiigo-i^ft^d- 
noga smjera podupiru. Jtt£ni naimiB feid ove sgrade odltipio se p 
njekoliko centimetara od glavnik zidova teka6ih hor. — 2^, Sto se 
po pravilih aeismidke mekanike nebi dogodilo; da je udarac dodao 
u 6isto zapadnom smjera. U torn slu^aju bi se prije zapadni zid 
morao odlnpiti i prama ulici nagnuti. 

Nadalje sam izpitao joS dva sliedeia sludaja potresoin zaastaT- 
Ijenih nibalica : U kuca gosp. kanonika Streita stakt je nifaalica 
postavljena na ormaru za knjige. Taj je ormar naslonjen na stiena 
orientiranu hor. 11 — 5^ Upadajuti kut jugozapadnoga potresnoga 
smjera iznosi 62 ^ Udarao dolazeci od zapada upada pod kutom 

od n\ 

U £upnom stanu^ i td u spavadoj sobi gosp. zu^nika djakova^kc^a 
Angjelka VorSaka, visi m'haHca na stieni orientirtooj hor. 10 --10^. 
Jugozapadni potresni smjer upada pod kntoiii od 72®, zapadni 
smjer pod kutom od 61 ^ I ovdje je jugozapadni smjer padom gli- 
nene majke bozje (djela Doneganieva) zajamden. Gosp. zupnik i 
dekan A. VorSak pokazao mi je mjesto na ormaru, gdje je kip 
stajaO; te mjesto, gdje je po prilici potresa lei^ala. Iz tih podataka 
mogao sam ustanoviti, da je kip pao od sjeveroistoka prama jugo- 
zapadu; njeito malo viSe na jug, po prilici hor. 3. I na ovom pri- 
mjeru se jasno vidi, koliko viSe vriedi svjedo6anstvo ma i najma- 
njega slobodno padajucega predmeta za opredieljenje potresnoga 
smjera, nego li kompliciran i nesiguran dokaz ura nibalica. 

Dopisnik „Pozora" i njeki stanovnici Djakova ozna^uju potresni 
smjer tako, da je doSao od zapada, a profiao na istok. Ja bi se 
uslobodio reciy da je ovaj smjer viSe posljedica umovanja, nego 
opaianja. Svaki obrazovanik zna a priori, da su gore glavno sielo 
potresa, a da u ravnicah potresa neima. Gore se pako nalaze Dja- 
kovu na zapadu, dakle je treSnja po i\|ihovu mnenju imala od 
zapada doci. Nu da su gore sielo potresa, to je samo pravilo, a 
imade iznimaka u nemalom broju. I HoUandija, zemlja posve ravna 
i dobrim dielom pod povrSinom mora lefeca, ima svoju potresna 
kroniku. 

U onih sluSajevih, kad je dovjek upucen na svjedo6anstvo ode- 
vidaca^ najbolje je, da zahtieva da mu se rukom ozna^i smjer, 
odakle se je dula tutnjava i odakle je po osjecaju treSnja doSla. 
U DjakoYu je bila takav svjedok biskupova klju^arica Jula udova 
Begovi6. Ona ima svoj stan razi zemlje u jugozapadiiom uglu 
dvora. Ona mi je pripovjedila, kako je uviek 6ula tutujaYu^ sto- 

Digitized by VjOOQ IC 



DJAKOVA^KI POTitVS t>}X^ 34. 02UJKA 1884. l4t 

)e&n u savezu s potresom, pa6e kako je mogia jasno ra%abrati 
smjer, odakle dolazi. Zatilolih ju da izadjemo izvan Bgrade u bi< 
skupski vrt i pozvah ju, da mi rukom nazna^i srajer, odakle je 
6ula tutnjav. Smjer, koji mi je ona ozna^ila, smalkaldskom bu- 
solom opredieljen, slagao se je za dudo dobro sa smjerom hor. 3 — 7*'. 

Da se uklonim stakbtnu nespora^umljenju, nemislim nipoSto tyrditi, 
dn je smjer potreisa bio samo jedan. Kod svakog^ potresa ima Vise 
smjerova, koji se vec po F. Hoffmann-ovu innenju izra^avaju time, 
da proizvadjaju tako zvano rotatorno gibanje. 

Ja sam takovo mienjanje potresnoga smjera direkfno opazao kod 
za^ebadkoga potresa u noQi od 31. listopada na pryi studeni god. 
J872^ Vjerovatno je, da je i prigodom djakovadkih potresa viSe 
smjerova bilo, nti lijihova rezultanta te^e po prilici oko crte iduce 
od jugozapada prama sjeveroistoku. 

Dopisnik ^Drave" br. 26. biljezi smjer potresa, kao da je dolao 
od sjeverozapada, a tekao prama jiigoiztoku. Ovo mo£e biti lapsus 
xsalami, ako nije, onda je na dobru srecu opredieijen sBafer. 

Smjer potresa od 27. ozna^uje dopisnik Drave dobro, naime da 
je iSao od jugozapada prama sjevero-istoku. Isti smjer sam opazio, 
premda ne posve izrazito, prigodom potresa od 28. o^ujka 1884. 

Geografgko razprostranjenje potresa. 

Za opredieljenje potresnoga ^arlSta, dubljine njegove, relativne 
jakosti, brzine potresnoga vala i drugih njekih seismologidkih odno- 
saja potrebno je prije svega ustanoviti geografsko razprostranjenje 
pojedinih udaraca. Najvece razprostranjenje imao je potres od 24. 
o£ajkay manje onaj od 27., a najmanje potres od 28. o^ujka. Ostali 
nisu iivan Djakova nigdje dpoBiifeflttti^ preuada je viSe nego vjero- 
vatno, da su ih u blizjoj okolici osjetili. U sliedecem daj6mo po- 
jedina izvieSca stigavSa iz raznih mjesta. 

Potres od 24. o^ujka. 

Apatin. — 24. ozujka ve^erom osjetila se je izmedju 8 s. 45 m. 
i 9 8., smjerom od jugozapada prama sjeveroiztoku, valovHa triB§nja 
bez tutnjave. Njeki Cinovnik dunavskog parobrodarskog dru^tva opa2ao 
je smjer JJZ — ^SSI. Na parobrodarskoj poslaji udarahu zakotvene ladje 
jedna o dmgu. (Anton Pakacs, kr. u. Sumarski kontrolor. — F5ldt. 
Kdzl. XV. k5t.) 

^ PUar, Grundzttge der Abyssodynamik. 1881. p. 168. 

Digitized by VjOOQ IC 



148 GJ. PILAR, 

Baja. — Na temelju preduzetoga izvida bio je potrea 24, oiojka u 
9 B. 15 m. ve^erom (po uri na tornju, dakle neta^na oznaka vremena). 
Potres nisu osjetili n nizko sagradjenom gradu^ ve6 su ga opazila dva 
po^arna straiara na tornju. (Karl Sz^kely — Ibid.) 

Bebrina gomja. — Tomo Gjurlc seljanin iz Gornje Bebrine pri- 
poviedase, da se je najprije osjetio huk, a da se je zatim zemlja 
Ijuljala. Udarac je dusao ravno od polnoci. (Pilar.) 

Opazka, Ovo oznacenje smjera dobro bi se slagalo s hipotezom, da 
je sielo potresa negdje u okolici Trnave ill Dragotina. 

Bosnjaci. — U Bosnjacih, u brodskom oknii^ju, zatutnjila je zemija 
u 9 satib 15 casova, kao da n daljini grmi; a po torn osjetio se je 
udarac uz Ijuljanje, sto je sve trajalo 3 — 5 dasaka. Kuce su se 21 vo 
potresle ; udarac je i§ao od iztoka k zapadn. (Narodne Novine od 27. 
oiujka 1882 br. 72.) 

Sinoc (24. o£ujka) medjn 9 i 9V4 bio je jak potres trajuci 4 do 6 
sekunda. Podzemna tutnjava kao da teretna kola taracom naglo idu. 
Potres bijase okomit (?) s pravcem od iztoka prama sjeverozapadu (?). 
Stete nikakove (Sriemski Hrvat 26. oiujka 1884. — Pozor 28. oi. 
br. 73.) 

Brod na Savi. — Po privatnoj nezajamcenoj vie^ti (pise Agra- 
merica) bio je u Brodu dne 24. o2ujka u 9 satih 20 minuia Jak po- 
tres, uslied kojega su pukotine u zidovih nnstale^ inace nikakova kvara. 
(Agramer Zeitung 26. o£ujka br. 71.) 

— Ju6er (u ponedjeljak) vecerom u 9 sati osjetili smo ovdje tri 
jaka potresna udarca, traju6a po prilici 5 do 6 sekunda a popracena 
podzemnom tutnjavom. (Drau 27. oiujka br. 25.) 

— 24. o^ujka ta6uo u 9 satih 10 6asova budimpeStanskoga vre- 
mena^ opa^en je u sgradi razizemnoj potres, koji je trajao 3 — 4 se- 
kunde. Osjetiio se je 5 do 6 puta di2ade se jednoliko valovito gi- 
banje. Pred izviestiteljem stajala je staklena posuda, do polovine vodom 
napunjena, a u njoj su se dizali valovi 2 do 3 centimetra visoko. Po- 
tresoi smjer tekao je od zapada k iztoku. dtete nikakove. Na das dva 
prije gibanja dula se je mukla tutnjava slicoa tutnjavi daleke grmlja- 
viae. Ta tutnjava nije se cuia poslje potresa. Tlak zraka bio je 761. 
(Milan Dugacki, kr. brzojavni cinovnik ) 

Pukovinski lie6nik dr. 0. Haul nalazio se je n prizemnoj bolnidkoj 
baraki te zabilje2io potres od 24 oilujka u 9 s. 10 m. vederom. Potres 
je sastojao iz 2 — 3 vala, te je trajao oko 4 sekunde. Oiailo mu se je, 
da tresnja dolazi od jugozapada. Iza potresa sliedio je prasak, Kvara 
nikakova. (Fdldt. Kdzl ) 

Opazka. Netreba zaoiieniti ovdje spomenuti prasak, nastavsi jama6no 
uslied uzdrmanja barake. sa podzemnom tutnjavom (rombo), koju spo- 
minje gosp. Milan Dugacki, i glede koje on dobro napominje, da je 
pred potresom samim i§la. 

Budrovci. Po izvieScu njekih Budrovdana osjetio se je prvi potres 
u samom selu veoma jako. Srusilo se je oko 30 dimnjaka, a u kucah 
su nastale pukotine. (Pilar.) 



Digitized by VjOOQ IC 



IXrAKOVA5KI POTRBS DNB 24. O^UJKA 1884. 149 

Bnkovica Nova. — Dne 24. o. mj. u 9 satih 20 min. na ve^er 
oBJeiio 86 je ovdje potres uz podzemnu tatnjavu kroz jedan cas. Sum 
dosao je od sjeveroiztoka. (Pozor 28. o^ujka 1884 br. 73.) 

Cerna Velika. — Po pismenih viestih osjetio se je potres od 24. 
i u ovom mjestu, nu kvara nije pocinio nikakova^ osim ato se je jedan 
jedini dimojak porusio. Smjer od JZ— SI. 

C8Urg6. — Prof. Dragutin Vida opa2ao je s malim brojem drngih 
osoba potres, koji se je pojavio dne 24. o^ujka po prilici oko 9^2 
satih pod vecer, te je sastojao iz tri slaba udarca, od kojih su pro- 
zori slabo zazveketali. (Fdldt. Edzl.) 

Cepin. — Potres se je osjetio 24. oinjkB. u 9 satih 5 min. Ni- 
haljka je stala, iitezi su se nihali. Potres je zatekao izviestitelja u 
kuci le^ecega. Osjetio «e je same jedan udarac. Kolebanje bijase 
valovito, tagano. Smjer potresa od zapada pfama iztoku. Trajanje po- 
tresa 3 sekunde. Tutnjava bijase slicna udaljenoj grmljavini. (Josip 
Balagovic kr; postar i brzojavni manipulant ) 

Cerevid. — I ovdje osjetismo 24. o^njka poslje 9 satih na vec^er 
jak potres u dva maha, koji je nz podzemnu tutnjavn trajao oko 10 
sekanda. Slike i stakla u sobi znatno su se tresla. Pravac potresa isao 
je od zapada iz Fruske gore prama Dunavu. Sutradan 25. o2ujka 
opazismo opet no slabiji potres. Ovi potresi opazeni su i u mjestih 
Bonostoru, Grabovu i Svilosu. 

Dalj. — 24. ozujka u 9 s. 3 min. vecer (ura je isia za 2 minute 
ranije nego na osieckoj brzojavnoj postaji u Osieku) osjetio se je po- 
tres. Opa^anja su ucinjena u prizemnoj sobi u krevetu i sjedec Tlo 
je ravnina. Odutila su se tri udarca od prilike u tri sekunde. Gibanje 
bijase jednoliko u tri puta. Smjer potresa od zapada prama iztoku. 
Stete neima nikakove. Prije potresa cula se je jaka tutnjavina, nepo- 
sredno za tutnjavom sliedio je potres. U to vrieme padala je tiha kisa, 
ina6e nebijase nikakova izvanredna pojava. Po pripoviedanju njekih 
osjetio se je potres takodjer u 11 satih iste veceri. Izviestitelj sjedio 
je na stolen pri stolu ; supruga njegva legla je onaj isti cas u postelju. 
Cue se je najprije dosta jak tutanj, zatim pode staklo i drugo posudje 
u ormaru zveketati i to u Iri puta sa vrlo kratkim razstankom. U tom 
trenutku zastraSena supruga re^e, da se u krevetu Ijulja. Mati duvsi 
sum n sobi od zapada, otvori prozor, no nidta nezamieti, a nije ni 
potresa osjetila. (Jovan Milankovid, brzojavni cinovnik.) 

Darda. — Tresnja je trajala njekoliko sekunda, te se je pred njom 
i za njom cuo sum nalik priblizavajucemu se treskanju kola. Valovita ta 
tresnja slu6ila se je u 9 s. 5 min. vecerom. Smjer od juga k sjeveru. 
Ura nihalica je stala, kanarinci pocese leprsati, kvar nikakov. (Dr. 
Dragutin Jeladic — Foldt. K5zl.) 

Dragotin. — Karl Kratel, gimnastidki umjetnik, stanovao je njeko 
vrieme u dragotinskoj jedinoj gostioni. U noci potresa od 24. ozujka 
uiinilo mu se je posve jasno, da se kuca trese najprije od zapada 
B. J. ▲• Lxxvm. 11 



Digitized by VjOOQ IC 



150 OJ. PILAR, 

k iztoku a'zatim od juga k sjeveru. U Dragotinu su se dva zidaha dim- 
njaka porusila. 

Dubocac. — Nazif Gjahorid iz Dubocca u Bosni, osjetio jQ dva 
potresa, n ponedjeljak i u odi petka (24. i 27. o2ujka). Prvl put se 
je, po njegovoj izjavi, ^treslo plaho, te su se djeca razplakala". — 
Prigodom moga boravka u Bos. Dubodcu oznacise mi stanovnlci sittjer 
pokazujuc na Motajicu ili po prilici na iztok. 

GjurgjancL — U ovom mjestu srusilo se je njekoliko zidanth 
dimnjaka, medja ostalimi i dimnjak Luke Oarica, te mu se je i criep 
s krova lomio. Isti Caric izjavljuje, da je udarac dosao od zapada. 
Isto izjaviile Ivao Bedonic i iena mu. — Josipa 3tojkovic ozna^i smjer 
rukom, a taj smjer smalkadskom busolom opredieljen bio je od jugo 
zapada prama sjeveroiztoku. Bono Bosnjakovic osjetio je^ da je potres 
dosao od juga. Isto izjavi stari vincilir u viuogradih povrh Joiave. 

Opazka. Ovdje imamo primjer, kako je tezko opredieliti smjer pa* 
tresa oslanjajuc se na subjektivno osjecanje Ijudih neupucenih i na 
dolazak pojava nepripravnih. 

Gradiska Nova. — Due 24. ozujka 1884 u 9 satih 2 casa na 
vecer po uredskoj uri (valjda budimpestansko vrieme, sto se medjutim 
nespominje, samo se veli, da je na mjestnoj uri bilo 9 satih 8 casova) 
opazen je potres u uredskoj sobi brzojavne glavne postaje u Novoj 
Gradiski. Soba lezi u prvom katn, a okrenuta je prama iztoku. Tlo 
je rahlo (nesuvislo). Osjetila su se dva udarca, izmedju njih minula 
je 1 sekunda. Oba udarca bijabu kratka, nalik na uzdrmaj kod grm- 
Ijavine. Putresuo gibanje islo je smjerom od iztoka k zapadu. Svaki 
udarac trajao je 1 sekundu. U isto vrieme duvao je prilicno jak vjetar. 
Stete nikakove. (F. Hoffmeister, kr. brzojavni ^inovnik.) 

Gradiska Stara. — Potres od 24 oiujka osjetio se je u 9 satih 
6 min. vecerom (budimpestansko vrieme). Potres je prosao bez suma. 
Smjer je bio prama sjeveroiztoku. Kvara nikakova. (M. Drakulic, uci- 
telj. — Foldt. Kozl.) 

Gradiste. — Po viesti Sriemskoga Hrvata od 26. ozujka 1884 
br. 25 osjetio se je potres od 24. ozujka i u ovom mjestu. Smjer od 
jugoiztoka k sjeverozapadu. 

Herkanovci. — Po pripoviedanju seljaua iz Herkanovaca osjetio 
se je tamo potres dovoljno jako. Njeki utvrdise, da je potres dosao 
od poldana. 

Ilok. — Po listu, sto ga je gosp. dekan i 2upnik djakovacki iz Iloka 
dobio, osjetio se je potres u gornjem gradu tako, da ga je tek svaki 
deseti opazio. U dolnjem gradu ocutio se je vec jace. 

Ivankovo. — Potres se je ocutio jako i razmjerno je mnogo dim- 
njaka poruseno. Za myriameter dalje na iztok, u Vinkovcih, porosio 
se je samo jedan dimnjak. 

E!aposv4r. — 24. oiujka u satih vecerom slaba bezzvucna tresnja, 
koja se je po navodu brzojavnoga manipulanta Mihaila Dzside slucila 



Digitized by VjOOQ IC 



BJAK0YA6KI POTBBS DNS 34. oiUJXA 1884. J^l 

Q 8 8. 68 m. ve^erom. Opaiianja vremena u^injena su na vlastitoj 
telegrafickoj uri. (Josip Cselko, gimn. ravnatelj. — Fdldt. K6zl.) 

Elarlovci dolnji. — Tresnja od 24. ozujka pojavila se je izmedju 
9 i 10 satih veoma slabo i bez tutnjave, te ju je malo osoba u visih 
spratovih opazilo. (Lazica gimn. ravnatelj. — Foldt. Kdzl.) 

Komletinci. — Dne 24. ozujka u 9 satih na veder osjetio se je 
ovdje potres, koji je sastojao u podzemnoj tatnjavi, zatim od jednoga 
udarca od zapada k istoku i opet podzemnom tntnjavom zavrsilo Tra- 
jalo je sve jedan hip. Stete nikakove. (Pozor 28. oiujka 1884 br. 73.) 

Eondrid. Potres osjetio se je veoma jako. Zidani dimnjaci vecinom 
poruseni. U ku6i Franje Laka^evica kuce br. 2 srnSila se je kapa 
dimnjaka u kuhinju. Isti pripovieda, da su tutnjava i udarac do§li iz 
onoga kuta, gdje sunce za najduljega Ijetnoga dana zaiazi (zapad 
sjevero-zapad — hor. 20). 

Eopanica Velika. — I mi ovdje a Vclikoj Kopanici osjetismo 
prvi potres na 24. o2njka n 9 satih na ve6er. Bio je silan, valovit i 
trajao do 10 seknnda nz podzemnn tutnjavu^ zveket prozora i lupu 
pokii6tva po sobah. Prodao je medjntim bez ikakove stete. (Pozor 3. 
travnja 1884 br. 78.) 

Koika. — I u Koskiy u osiedkoj 2upaniji, osjetio se je potres u 
9 satih 15 casova. Isao je od zapada k istokn i trajao 4 sekunde. 
Udarac bijase zestok; jedna djevojka, sjedeca na divanu, pala je na 
zemljUy ure su stale, visece se svjetiljke zanihale, a prozori i posudje 
zveketak). Udarac je probudio spavajuce. Na svu srecu nije potres 
nigdje stete podinio. (Narodne Novine 27. ozujka 1884 br. 72.) 

Kutjevo. — Dne 24. o. roj. u ^etvrt na deset satih na ve^er osjetio 
se je ovdje ojak potres sa podzemnom tutnjavom n pravcu sjevero- 
iztoka prama jugo-zapada, a trajao je do 6 sekunda. U okolici govore, 
da je bilo jos ja^ega potresa, jer su se predmeti u sobah rusili. (Po- 
zor 29. oiujka 1884 br. 74.) 

U 9 satih po prilici u noci od 24 na 25. bio je u Kutjevu zestok 
potres uz tutnjavu sa smjerom od zapada prama iztoku. Stete neima. 
(Pozor 1. travnja 1884 br. 76.) 

Levanjska Varoi. — Potres se je dovoljno jako osjetio, te se je 
stanovni6tvo ponje§to poplaSilo bilo. naravi potresa rekose mi, da 
je bilo ^mjesovito nifaanje'^. Potres je prosao neostaviv nikakova kvara. 
Tek n 2upnom stanu pokazivahu se horizontalne pukotine izpod stropa. 
Izpituja^ seljane n Levanjskoj Varosi glede trajanja tre§nje saznadoh 
jur opisanim indirektnim putem (na nadin jnr opisan), da . je trajala 4 
do 5 sekuoda. Po navpda ^upnika g. Sva^ka trajala je tresnja same 
3 sekunde Vedina stanovnictva tvrdjaSe, da je potres dosao od zapada 
suBca, njekolicma tek ia^avi, da je dosao od sjevera a med timi i 
iupnik varoski gosp. Svacko. 

Majar. — Po ucinjenu kvaru, te po utisku, sto je potres u pu- 
eanstvu ostavio, sudec, bio je potres u Majaru znatno slabiji nego u 
snsjednom^ Djakovu bli^em Eondricu. Po navodu njekolicine iitelja 



Digitized by VjOOQ IC 



152 GJ. PILAR, 

dosHO je ndarac od iztoka. Joso Ivkovic nazna^io mi je rukom smjer, 
odakle da je dosla tutnjava i tresnja. Taj smjer busolom opredieljen 
bio je hor. 19— 10^ dakle iztok 16® jug. 

Mnsid. — U Musicn osjetio se je potres dovoljno jako. Po pripo- 
viedanju zitelja otvarala su se vrata sama od jakosti potresa. Stete 
nikakove. 

Miholjac dolnji. — Dana 24. oi^njka 1884 na ve^or u 9 ura i 
10 minuta, sto je ustanovljeno na brzojavnoj uri u Dolnjem Miholjcu 
(ostali stanovnici ozna^ili su vrieme razli^ito, ali svi se sla2a a torn, 
da je potres bio izmedju 9 i pol 10 nra na ve^er), osjetio sam potres 
u sobi razi zemlje prigodom citanja. Tlo mjesta je pjeskuljasta ilo- 
vaca. Osjetila su se dva udarca, izmedju kojih su dvie sekunde pro- 
tekle. Gibanje bijase valovito. Nisam opazio, da su se udarci razlikovali. 
Cinilo mi se je, da me tko Ijulja, jer su se predmeti nibali, a postetje 
skripale. Nije se moglo razabrati, da bi dizanje bilo visoko. Potresno 
gibanje islo je od jugoiztoka prama sjeverozapadu. Udarci su trajali 
2 sekunde, a sliede<^ titranje 3 sekunde Stete nije nikakove. Bilo je 
mnogo osoba, koje potresa ni osjetile nisu. Prije potresa cuo se je mukli 
Sum (Antun Marks, brzojavni manipulant. — Izvies6e od 25. o2ujka). 

Nabrdje veliko i malo. — Potres od 24. ozajka osjetio se je 
dovoljno jako u jednom i u drugom mjestu. 

Nagy Manyok. — Potres od 24. oi^ujka osjetio se je po vlastitom 
opazanju i po opailanju vjerodostojnih osoba vecerom u 9 satih 10 m. 
Sastojao je iz pojedinoga, po navodu drugih iz dva kratka, 1 — 2 sek. 
trajuca udarca, koji su za vecinu opa^atelja prosli bez suma. Gibanje 
je bilo tako lako, da je samo spirala ure na stieni zabrendala. Smjer 
od juga k sjeveru (Antun Riegel, rudarski ravnatolj. — F5ldt. Edzl. 
1. c). 

Naiice. — Od 24. na 25. o^ujka nocu u Va^^ ^^^^ osjetismo 
ovdje veoma jak potres, koji je medjutim veoma kratko trajao Sto je 
u stanovih bilo gibivo, potreslo se je i mnogi, koji bijahu joS budni, 
ostavise 2urno stanove, od straha, da se nebi mo2da zidovi ponisili. 
TreSnja je bila skopcana s podzemnom tutnjavom. (Drau 27. o2ujka 
1884 br. 25.) 

Ndmet-Boly. — Dva valovita udarca sa mnklim sumom u 9 s. 
4 m. vetoom (brzojavno vrieme). Pojav opa^an u prizemnoj sobi, 
prozori i vrata zaStropotafie. Smjer po sjetilih JZ — SI. Drugi opazatelj 
imao je isti subjektivni osjecaj, nu viseca svjetiljka nihala se od 
SZ— JI (Karl Eatzer, sumarski asistent. — F5ldt. Kdzl). 

Novi Sad. — Izviestitelj opazio je ovaj potres u drugom katu. 
Gibanje je bilo posvema slabo. Tre§nja, koja je trajala njekoliko se- 
kunda, nije bila popracena od nikakove tutnjave. Doba udarca u 9 
satih 7 min. ve6erom po budimpestanskom vremenu (Josip Pap, gimna- 
zijski profesor, — Fdidt. Kdzl. 1. c). 

Ofalu. — Izviestitelj nije potresa sam osjetio. Potres pojavio se je 
24. o2ujka vederom smjerom od zapada k iztoku. Jedna nihalica je 



Digitized by VjOOQ IC 



DJAKOVACkI FOTRBS DNB 24. 04UJKA 1884. 153 

stala u 9 satih. Jedna se je miSolovka sama zaklopila (Jobano Voll- 
stoben. Ibid.) 

Osiek. — U 8 satih 30 min. osjetio se je potres u Osieku sa smje- 
rom od iztoka prama zapadu. Vece stete neima nikakove. (Agr. Zeit. 
23. oinjka br. 71.) 

— SinoG dne 24. t. mj. oko 9 satih 5 min. osjetili smo ovdje po- 
tres zemlje, koji je iSao smjerom sjevero-zapadnim prama jugoiztoku, 
a trajao je do 4 sekunde. (Pozor 26. o^ujka 1885 br. 71.) 

— Sinoc tocno u 9 satih bijase ovdje jak valovit potres uz pred- 
hodnu dugotrajnu tutnjavu. Pravac sjever-jug. (Ibid.) 

— Potres od prekuinoc, o kojem sam jur u kratko javio, jos je 
uviek ovdje predmetom razgovora, te se torn prigodom, kao obicno, 
neskladne tvrdnje kri^aju. Jedan nije osjetio nista, drugi se je morao 
drzati za stol, jer se je pobojao, da 6e sa stolca pasti. Osobito dobro 
osjetili su potres oni, koji su jur bili a postelji. Navadno su njeki 
poskakali iz postelje i pobjegli iz sobe, da uteku vecoj pogibelji. Na 
srecu nije takove ni bilo, samo su amo tamo slike sa svoga polozaja 
pomaknute bile, stakia su zvecala, a visece su se svjetiljke zanihale. 
Tresnju^ koja je trajala oko 3 caska, predhodila je tutnjava poput ko- 
trljanja. Njekoji tvrde, da su vec u Va^ sata po podne osjetili malu 
tresnjn, (Agr. Zeit. 27. ozujka 1884 br. 72.) 

— Dne 24. o2ujka u 9 satih 2^2 minuta na vecer po budimpestan- 
skom vremenu, osjetio se je potres. Izviestitelj stanuje u tvrdji u pri- 
zemnoj sobi, te je osjetio potres lei^e<S u po3telji. Potres je trajao po 
prilici 8 sekunda. Tlo je oaplavina. Izviestitelj osjetio je samo jedan 
ndaraCy nu njeki gomjo-gradjani tvrde, da su u 9Va ^^^^^ ^^^^ ve^eri 
osjetili slabiji udarac, a jedan prijatelj opazio je u 11^2 satih opet 
slabiji udarac. Gibanje bija§e valovito kolebanje, zemlja se je dizala i 
opet spuStala (nizila). Jedan titraj mogao je po prilici ^5 ^^^ Ve ^^' 
kunde trajati. Potresno je gibanje i§lo smjerom od jugozapada. Izvie- 
stitelj je opaziO; kako na njegovoj sgradi najprije po6ege stropotati 
vrata na kuhinji, onda prozori na sobi, §to je kraj kuhinje, a tek 
znatno kasnje prozori na spavacoj sobi. Lampa na stolu se je maiko 
Ijuljala. Nu predmeti, kao uzke boce poatavljene na ormaru i peci, nisu 
pale. Ura nihaljka nije se obustavila. Stete nikakove, osim sto se je 
pripoviedalOy da se je preko Drave u Dorflu (Eugenfalu) srusila jedna 
stara stala. Prije potresa ^uo se je jak sum, kao kad vihar pu§e. Sum 
se je duo prije i poslje potresa, te je trajao prije potresa jednu mi- 
nutu a poslje potresa pol minute. (Dr. L Zoch, gimnazijski profesor.) 

— Vrieme prvoga udarca oznaceno je sa 9 satih 4 minute. Tutanj 
se prispodabija s udaljenim treskanjem kola. Smjer potresa JZ--SI. 
(Dr. A. Kirchner, pukovinski liecnik. — Foldt. K5zl.) 

— Prvi potres osjetio se je 24. ozujka u 9 satih 3 min. (po brzo- 
javnoj uri). Prije tresnje culo se je zujanje, zatim je sliedila tresnja 
od 3 sek. u pratnji sa podzemnom tutnjavom. Smjer neizviestan od 
iztoka prama zapadu ili obratno. Visece svjetiljke zanihase se u torn 
smjeru, laglji predmeti pomakose se s mjesta, Inade nikakova prava 
kvara. (T. Z. Miller, gimn. profesor. — Foldt. K5zl. 1. c.) 



Digitized by VjOOQ IC 



154 oj. pnjut, 

Pakrac. — U 9 satih 17 miii osjetila su se uzastopce dva udarca, 
prvi adarac u vertikalnom pravcu a drug! sa Ijuljanjem; oba udarca 
trajala 4—5 sekunda. (Nar. Nov. 27. o2ujka 1884 br. 72.) 

— Dne 24. ozujka u 9 satih 15 casova na vecer (sat izviestitelja 
ide tocDO po budimpestanskom zeljeznickom satu) osjetio je izviestitelj 
potres u kuci uahodecoj se pod briegom Kalvarijom u prvom spratu, 
Bjedec na divanu. Pakrac \eii u dolini na naplavljenom zemljista; pod 
kiicom izviestitelj evom ima 6 do 8 metara dubljine do sljnnka, koji je 
do 2 metra debeo, a pod njim se nahodi krecovita pecina, kao sto se 
je to prigodom kopanja bunara izviditi moglo. Osjetila su se dva 
ndarca^ izmedju kojih 3 — 4 sekunde vremena minuse. Prvi udarac bi- 
jase odozdo (sussultoran), drngi je pako bio lagano kolebajuci. Kod 
prvog se je izviestitelj digao i pod dovratak druge sobe stao, u koji 
je cas upravo drugi udarac sliedio. Kod drugog valovitog udarca pri- 
mietiti je bilo 3 ugiba, razstavljena po jednu sekundu. Gibanje je bilo 
sjevero-zapadno i jugo-iztocno^. Prvi udarac trajao je 1 sekundu, drugi 
4 sekunde. Do ovog casa nisu se nikakove stete na zdanjima opazile. 
Potres jebio njesto jaci od potresa mjeseca veljace god. 1883, a 
mnogo manje osjetljiv, nego onaj od 9 studenoga 1880. Kod prvog 
udarca odozdo ^ula se je tutnjava, kod drugoga nista Vrieme je bilo 
tiho. drugoga nikakova pojava n'je opa^ati bilo (Ljudevit Stein, rav- 
natelj dobara u Pakracu.) 

Pecuh. — U 9 satih 4 min. osjetili su u Pecuhu potres uz jaku 
tutnjavu (Nar. Nov. 27. oiujka 1884 br. 72.) 

— Potres osjetio je izviestitelj u 10 satih 10 min. (valjda 9 satih 
10 min.). Tresnja je bila valovita te popracena slabom tutojavom. 
Smjer od juga (ili jugozapada) prama sjeveru. Prozori zazveketase, 
kucna zvonca zazvonise i pero izpade iz ruke izviestltelja. (Petar Ge- 
recze. — Foldt. K5zl ) 

— Potres je bio ovdje jaci nego u mjestih blizih k centrumu. 
Izviestitelj opazio je gibanje u drugom katu 24. oiujka u 9 s. 5 m. 
na ve^er i to veoma zivo. Potres je trajao 5 sekunda. Smjer od sjevero- 
istoka prama jugo-zapadu^ te je bio u savezu s podzemnom tutnjavom. 
Uslied potresa pukla je juzna stiena sobe, te je odpalo ibuke. U oboe 
je bio ovaj potres ja<^i nego tresnja od 20. prosinca 1883. (Prof. 
Vidor Kery. — Foldt. Kozl. 1. c.) 

— (Kolonija) 24. ozujka u 9 satih 9 min. duga bezzvudna tresnja 
tla. U okolici isti pojav. (Andrija Vizer. — Ibid.) 

Fiskorevci. — Vozec se 28. o2ujka u jutro kroz selo, vidio sam 
prve tragove potresa u Djakovstini naime razvaljene dimnjake. Po na- 
vodu gosp. dekana i i^upnika Tombora osjetio se je potres jako, poru- 
seno je oko 10 dimnjaka od 160 ku6a. Isti gospodin drii na temelju 



^ Izviestitelj dodaje zaporku sliedecega sadr^aja: (NO, W, SO) 
dakle smjer bio sjevero-iztocan, zapadan i jngo-istocan, sto je protu- 
slovno sa navodom u tekstu i u obce nerazumljivo, van ako je time 
hteo reci, da se je potresni smjer mienjao. 



Digitized by VjOOQ IC 



DJAKOVA^KI POTEBS DNB 24. OiUJKX 1884. 155 

raznih njegovih opazanja, imenito po Dihanjn visece svjetiljke, da je 
udarac dosao od zapada sjevero-zapada, tocnije hor. 20— 3*. Nilialica 
postavljena poredno sa stienom orientiranom hor. 24 — 14^ stala je. 
Potresni amjer od zapada pogodio bi stienu skoro normalno (tocnije 
pod kntom od 80®) na smjer naznacen po gosp. zupniku pod kutom 
od 50 gradih. Po njegovoj procjeni trajala je tresuja 6 sekunda 

Podcrkavlje. — Zupnik u torn seln, gosp. Dragutin Hager, propitao 
se je poslje potresa od 24. ozujka kod svojih zupljana glede smjera 
potresa i vecina suglasno izjavi, da je udarac dosao od sjevera. 

Pozega. — U Po^egi su se osjetila dva udarca, neuciniv nikakova 
kvara. Smjer od sjevero iztoka prama jugo-zapadu. Vrieme je u dva 
telegrama protuslovno ozna^eno. Zadnji navod je 9 satih 10 minuta. 
(Agr. Zeit. 26. ozujka br. 71.) 

— ' SinoG poslje 9 satih opaiena su ovdje dva ojaka zemljotresna 
udarca : zemlja se je tresla od zapada k iztoku. 3tete od potresa neima 
nikakove. (Nar. Nov. 26. ozujka br. 71.) 

— Due 24. oiiujka 1884 to^no u 9 satih 5 minuta, veceri tocno po 
brzojavnoj uri (budimpestansko vrieme) osjetio se je u Pozegi potres. 
Izviestkelj lezao je u prizemnoj sobi na postelji. Kuca je od priesne 
cigle te stoj] na tvrdoj pjeskovitoj zemiji (piesak i crnica), a soba je 
nad nekubitim podrumom. Prvi udarac je bio osovan, odmah zatim 
sliedila su dva vala i za 2 sekunde opet dva vala. Valovito gibanje 
mora biti od zapada prama iztoku. ^Pricinilo mi se je^ pise g. izvie- 
8tite]j, „kao da u ladjici lezim kad izpod uje valovi vode proiaze od 
noguh prama glavi. Ja lezim u postelji tako, da le^ec na ledjima gle- 
dam na zapad. Valovi su zapo^eli kod noguh i dosli do glave. Dizanje 
je moglo biti od 4 do 5 centimetara Jedno dizanje sliedilo je odmah 
za drngim. Svaki vai je trebao po jednu sekundu. Izviestitelju se dini, 
da je ovaj potres deset put slabiji nego onaj od 9 studenoga 1880, 
koji je isao od sjevera prama jugu. Gimnazijski ucitelj gosp. Josip 
Horvat rekao je izviestitelju^ da je sjedio na stolcu 1 da ga je njesto 
diglo osovno u vis, a zatim da ga je zanihalo. (Ivan Tkalcic^.) 

Rs^evo Selo. — Dne 24. ozujka u 9 satih na vecer cula se je 
tutnjava kao kakovog parobroda, koja je trajala jedno 3 sekunde, 



' Gosp. Tkalcic daje njekoja meteoroloika opazanja, koja ovdje za- 
biljeiujemo: Aneroid barometar, na kojem su opazanja svako jutro 
u 7 satih ucinjena, stajao je najvise dne 16. ozujka i to 762 mm., 
sliedede dane pako ovako redom: 760, 758, 755, 755, 750, 744, 
750, 748, a 25. ozujka 743 mm. — Vjetar dne 16. ozujka SZ; 17. 
S; 18. SSZ; 19. SZ; 20. SZ ; 21. ZJZ poslje JZ; 22, J zatim SI do 
S; 23. SI; 24. S; 25. S. — Kisa: 21. ozujka u 6 satih na vecer 
sitna kisa^ sliedecu nod isto, 22. cieli dan sitna ki§a, isto sliedecu 
D0(5; 23. do podne tiha kisa, zatim samo obladno. — Temperatura: 
18. ozujka +1-25«R; 19 -f ^'; 20. +7»; 21. +4®; 22. -f- 5% 
23.4-4-5; 24. +5<^; 25. +3 5^ Opazanja su ucinjena od 7-5h 
do 8h. 



Digitized by VjOOQ IC 



156 GJ. PILAR, 

poslje koje je nzsliedio udarac potresa dosta osjetljiv. Pravac mu je, 
po kazivanju Ijudi, bio od sjevero-zapada prama jugo-iztoku. (Pozor 
27. ozujka 1884 br. 72.) 

Ratkov Dol. — Potres se je obcenito osjetio. Njeki stanovnici 
svjedoce, da je udarac dosao od zapada. 

Semeljci. — Po jednoj pismenoj viesti stigavsoj u Djakovo osjetio 
se je potres u Semeljcih „na strasan nacin''. Potankosti se nesaobcuju. 

Siget (Szigetv&r). — Dne 24. ozujka n 9 satih 10 min. osjetila 
se je slaba tresnja bez tutnjave. Smjer po gosp. Salamonu od jugo- 
iztoka prama sjevero-zapadu. (Julius Salamon i Rud. Weichhard, — 
Foldt. K5zl ) 

Slatina. — Potres od 24. ozujka bio je popracen od tutnjave, a 
nihaoje zemlje opazaio se je od poldneva prama sjeveru. (Nar. Nov. 
29. oiujka 1884 br. 74.) 

Sombor. — Kod pljustece kise osjeti se 24. ozujka u 8 satih 55 
min potres saalojeci od dva udarca i popraden tutnjavom. Trsgao je 
4 do 6 sekunda. Smjer izrazit od juga k sjeveru. Kod zivotinja se je 
opazao nemir. (0. Radio, gimnazijalni direktor. — Foldt. K5zl. 1. c.) 

Strizivojna. — Crkva njesto malo popucala. Na seoskoj kuci njesto 
zida izpod krova izpalo. Sest dimnjaka zidanih poruseno. Mnogi su 
osjetiii, da je udarac do§ao od sunca zapada. 

Ssonac. — . Po viesti u osieckoj Dravi trajao je potres u Samcu 
cielu minutu. (Drau 27. oiujka 1884 br. 25.) 

— 24. ozujka u 9 satih vecerom valovito gibanje tla sa jakom 
podzemnom tutnjavom (FcJldt. Kozl. 1. c.) 

Siklos. — U 9 satih 4 min. (brzojavno vrieme) bio je ovdje va- 
lovit potres popracen slabom tutnjavom. Smjer zapad-istok. Po P. Pam- 
meru vrieme udarca 9 s. 5 m , smjer JZ — SI. Svjetiijke se zanihase, 
staklovje zazveketa, inace nikakova kvara. (!^upnik L. Zeke. — Foldt. 
Kozi. 1. c.) 

Topolje Staro. — Osjetila se je tresnjava u 9 satih 2 casa, a 
bijase toli jaka, da su se pokretni predmeti u sobah nihali, staklo 
zveketalo a i nihaljke na urah stale. (Nar. Nov. 27. oiujka br. 72.) 

Tovarnik. — Po svjedocanstvu vjerodostojiiih svjedoka doSao je 
udarac od iztoka, dakle od Fruske gore. 

Trinitas. — 24. ozujka oko 9 s. 5 m. kratak udarac i tresnja, 
uslied cega zaskripase rogovi krova. (Miroslav Czeh. — Foldt. Kdzl. 
1. c) 

Trnava. — Potres se je u ovom mjestn osjetio veoma jako, nu 
za stalno slabije nego god. 1857, jer su se ovaj put samo stare pu- 
kotine pootvarale, liep sa kucah padao i rogovi na krovu skripali. 
Stanovnici suglasno izjavljuju, da je udarac dosao od istoka. Jedini 
Tomo Oreskovid tvrdi, da je udarac dosao od Lapovca, dakle od jugo- 
zapada. 



Digitized by VjOOQ IC 



Tuzla. — Po pisnkenoj viesti stigavsoj u Djakovo osjetio se je 
potres od 24. o^ujka i h ovom bosanskom mjestu. 

Valpovo. — (Izvadak iz privatnoga pisma njemacki pisana) . . . 
Najnoviji je ju^erasnji potres (24. o4ujka). Pod vecer u 9 satih zacu 
se ponajprije tutnjaya i kotrijanje, zatim nihanje i zveka raznih pred- 
meta ... 

— Dne 24. ozujka u 9 satih 10 minuta osjetio se je dovoljno jak, 
podzemnim stropotom popracen potres, koji je 6 sekunda trajao, a bio 
je valovite naravi. Smjer mu je bio od JZ prama 8L Viseci predmeti 
zanihase se. Osim obcenite strave nije bilo nikakovih drugih posljedica. 
(Agr. Zeit. 26. ozujka 1884 br. 71.) 

— Dne 24. oiujka o g. u 9 ura 16 minuta osjetih potres u pri- 
zemnoj sobi, sjeded na stolici, ledjima prama jugu okrenut. Tlo je 
pjeskovita zemlja. Osjetio se je samo jedan udarac, zatim nasta valo- 
vito kolebanje od juga prama sjeveru, te je izviestitelja obuzela kao 
nesviest. Nihanje trajalo je 6 sekunda, a isto tako dugo i titranje. U 
stanu kr. kot. sudca Georgievida stale su dvie ure r to jedna na sje- 
vernom a druga na juinom duvaru viseda. Stale su u isti <5a8, naime 
a 9 satih 16 minuta. U dvoru presv. gosp. baruna Prandaua popucao 
je zid u sobah na vise mjesta. Inace nebija^e potres tako enalan. 
Do 2 sekunde prije potresa ^ula se je podzemna tutnjava kao iz da- 
leka dolazeca. Pas spomenutoga gosp. Georgievica je u vrieme potresa 
i poslje njega cieln noe u sobi skakao i nemiran bio kao biesan, do- 
dim je pas izviestitelja, nalazee se u knhinji, tedajem potresa lajao. 
Poslje 12 satih no6i osjetio se je siabiji potres s manjom tutnjavom. 
(IgDJat Brenner, kr. brzojavni rukovoditeij. Izviedde od 25. ozujka.) 

Vasas. — 24. ozujka u 9 s. 12 m. (pecuhskoga vremena) dva 
slaba ndarca, koja potrajase jednu sekundu. §uma nije biio. Smjer od 
juga k sjeveru. Opazanja udinjena su u prizemnoj sgradi, koja stoji 
na izlaznih slojeyih liasa. (Franjo Straka. — FOldt. K5zL 1. c ) 

Vill&ny. — 24. ozujka oko 9 s. 5 m. opai^eno je u prizemnoj ku6i 
od svih stanara dvostruko kratko talasanje, sa sumom poput treskanje 
kola. Barometar 743, t=;-{-3^R. Potres se nije vise opetovao, 
(Pavao Szokoly. — Foldt. K5zl 1. c.) 

Vinkovci. — Sinoc u 9 satih 12 casova bio je ovdje jak potres, 
koji je trajao kojih 8 sekunda. Potres prosao bez posljedica. (Nar. 
Nov. 26. oiujka br. 71.) 

— TJ 9 satih 8 minuta osjetio se je potres, veli se, da je bio dosta 
jak, popracen podzemnom tutnjavom, te da je trajao 4 sekunde. (Agr. 
Zeit. 26. o2ujka br. 71.) 

— Po viesti u osie(5koj „Drau" (od 27. ozujka br. 25) trajala je 
trednja n Vinkovcih sest sekunda. 

— Potres nastupio je u 9 satih i 10 casova, pravcem od jugo- 
istdka k sjevero-zapadu. Uz valovito glbanje sliedio je jak podzemni 
Mltanj- PredxD^ti na stienah se Ijuljahu, a spavajuci u krevetu osjetise 

B. J. A. LXXYin. 12 



Digitized by VjOOQ IC 



■ n 



158 OJ. PILAB^ 

potres, jer se probudise. Na velikoj kavani sruSio 86 dimnjak, ina6e 
neima stete. (Sriemski Hrvat 26. o2ujka br. 25. — Pozor 28 o2ajka 
br. 73.) 

— Polagano titraju6e i napredujuce gibanje bez udaraca^ popraceno 
tutnjem nalik buri. Smjer JZ — SI. Prije trednje kidilo je n dva dana 
neprestano. Uslied tresnje zazveketase prozori, zaskripase vrata i po- 
cese 86 gibati laglji predmeti i alike. Eruna 8e je njekog rusevnog 
dimnjaka srusila ina^e nikakova kvara. (Otto Kucera, gimn. profesor. 
FOldt. K5zl.) 

Vrbica. — Ucitelj Emanuel Schmidt u torn selu gledao je odmah 
iza potresa na uru, te zabiljezio 9 satih 13 minuta. Tresnja je trajala 
po njegovoj procjeni 5 sekunda. Najprije 8e je pojavila tutnjava a 
onda valovito gibanje. Udarac je dosao od zapada^ kako je to gosp. 
I§midt naknadno busolom opredieiio. I otac Tondini Quarenghi desio 
se je za vrieme potresa od 24. ozujka u Vrbici. Sjedio je u zupnom 
stanu kod stola, te je jasno osjetio^ kako su mu se t'iitnjava i tresnja 
priblizavale s ledja, a to je po mom vlastitom naknadnom opredieljenju 
od zapada. Po procjeni Tondinia trajao je potres 7 do 8 sekunda. 
U Vrbic: su se u svemu srusila samo 3 zidana dimnjaka. 

Vrpo^je. — Vrpoljacki zupnik, velec. gosp. Wallinger, pokazao mi 
je visecu svjetiljku, koja se je za potresa od 24. ozujka zanihala na 
toil zamjetan nacin^ da si je on mogao zapamtiti smjer nihanja. Taj 
smjer po meni naknadno opredieljen ide hor. 5 — 7® prama hor. 17 — 7® 
ili Z 17°J— I17<^S. Od 150 zidanih dimnjaka, sto ih ima u Vrpolju, 
saiso se je jedan srusio. Iz ovoga se primjera vidi, kako se brzo slabi 
ucin potresa prama jugu, a razmjerno tako i prama ostalim stranam 
svieta. 

Vukovar. — U 9 satih na vecer osjetio se je u mjestu jak potres, 
koji je trajao 2 sekunde. Potres polazio je pravcem od jugo-istoka 
k sjevero-zapadu. Na tako zvanom ^Svabskom brdu" bio je potres jak, 
da su slike sa stienah na tlo popadale. (Sriemski Hrvat 26. o2ujka 
br. 25. — Pozor 28. o«ujka br. 73.) 

Vuka. — Dne 24. oiujka t. g. osjetismo u 9 s. 5 cas. na veto 
valovito gibanje potresa uz jaku tutnjavu i dva udarca, pravcem od 
jugo-zapada prama sjevero iztoku. Potres trajao je 15 do 16 sekunda. 
Stari Ijudi u selu pripoviedaju, da se nesjecaju, da bi tako ^estoka 
potresa ikad na Vuki bilo. Stete nebijase nikakove. (Pozor 27. oi^ujka 
br. 72.) 

V 

Zupanja. — Sriemski Hrvat od 26. oiujka br. 25. spominje, da 
se je potres i u ^upanji osjetio istim pravcem kao i u Vinkovcih, 
naime od jugo-iztoka k sjevero-zapadu. 

Gosp. dr. Franjo Schafarzik spominje (Foldt. Kozl. XV. kot. 
p. 210) jo§ ova negativna izvieSca, stigavga iz sliedecih mjesta, 
Tarndcz grof Rudolf Sz^ch^nyi ; Endrdcz C. P. Sdlye, ekonomi6ki 
^inovnik Josip Zold; Petrinja, ravnatelj Josip Vodi^^; Belavar, 



Digitized by VjOOQ IC 



IXTAKOVAdKI POTRBS DNB 2*. 02UJKA 1884. 



159 



gimn. ravnatelj Ernst Kramberger ; Cakovac (Csakaturn), prof. An- 
drija Csepreghy; Marczali, kr. bilje^nik Josip N6vy; Tapolcza, 
ravnatelj Gustav Redl ; Balaton Fured, poStarski i brzojavni 6i- 
novnik Ignac Flilop ; Bonyhdd, predstojnik poStarskog i brzojavnog 
ureda B^la Frey; Apdthi, nadSumarnik Kapfinger; Mohdcs, dr. 
Alexander Serly; Subotica, gimn. ravnatelj Math. Haverda; Vj" 
Verbasz, gimn. ravnatelj Ludwig Kovalsky, Mitrovica, gimn. rav- 
natelj Franjo Surcha. 

Negativnih podataka iz potresnoga kraja stiglo je iz njekoliko 
pograni^nih mjesta i to iz Novog Sada od prof. Marka Kre^are- 
vica, iz Kaposvdra od Ijekarnika Kolomana Babochaya, i iz 
Csurgo-a od prof. Julija Baranya. 



Ijesto bpiiMJa 


Vrieme 


Trajanje 


Smjer 


TutBJava 
(rombo) 


IzTiestitelj. 


Djakovo 


9h. 


10" 


Z— I 


R 


PoEor, br. 71. 




8h. 57 


6—7" 


SZ— JI 


B 


Draa, br. 26. 


n 


— 


10" 


— 


R 


Agr Zeit. br. 71. 


n 


9h. 


— 


Z— I 


B 


Pozor, br. 74. 




8 h 58 m. 


— 


Z— I 


B-r 


Ibid. 


n 


9h 








R~r 


Ibid. br. 75. 


9 


9h 


— 


JZ— SI 


— E 


Ibid. br. 81. 


n 


81i 59 


7-8 


JZ— SI 


— 


Pilar. 


Apatin 


8h45m— 9h 


— 


JZ— SI 


— 


A. Pakaos. 


Bebrina Gomja 


9h 15 m 


— 





~~~ 


K. Sz^kely. 


— 


— 


S— J 


Bm 


Tomo Gjari6. 


BoSnjaci 


9h 15 m 


3—5 


I— Z 


r — 


Nar. Nov. 72. 


n 


9 h — 9*/^ 


4-6 


I-SZ? 


B 


Pozor 73. 


Brod na Savi 


9h 20 m 


— 


— 


— 


Agr. ZeJt. 71. 


n 


9h 


5-6 




— r 


Drau 25 


1) 


9 h 10 m Bp. 


3-4 


Z-I 


B-' 


M. DugaSki. 


f) 


9h 10 m 


4 


JZ— SI 


— r 


0. Haul. 


Bakovica Nova 


9h 20m 


60"? 


SI-JZ 


r 


Pozor 73 


Cerna VeUka 


— 


— 


JZ— 81 


— 


— 


Csurgi 


9h 30m 





— 


— 


K. Vida. 


Cepin 


9h 5m 


3 


Z— I 


r 


I. Balagovi6. 


(Wevid 


9h Xm 


10 


Z— I 


B 


Sriem. Hrv. 


Dalj 


9h Bm 


3 


Z— I 


E- 


I. Milankovi6. 


Barda 


9h 5m 


— 


J-S 


r — r 


Dr. JoUachich. 


Dragotin 


8h 58m 358 


— 


ZI; S-J 


— 


K. Kratel. 


Babo&bC 


— 


— 


Z— I 


.-^ 


Dnboteia. 


(Sjnrgjanci 





— 


Z— I 


— 


Cari6 i Bedoni6. 










JZ— SI 





I. Stojkovi^. 
3. Bo&njakoyi6. 


• 


— 


— 


J— s 


— 


aradi&ka Nova 


9 h 2 m Bp. 


3 


I— Z 


r 


P. Hoffmeister. 


Gradiika Stara 


9 h 6 m Bp. 





JZ— SI? 


— 


M. Drakuli6. 


GradiSte 








JI— SZ 


— 


Sriem. Hrv. 


Herkanovci 








J— s 


— 


HerkanovSani. 


Saposvir 


81i 58 m Bp. 


— 


— 


— 


I. Gselko. 


Koniletinoi 


9h 


1" 


Z-I 


r — ^r 


Pozor br. 73. 



Digitized by 



Google 



160 



OJ. nt.AR, 



Mj6«U opazanja 


Vrieme 


Trajaije 


Sffljer 


TntnjaTS 
(rombo) 


bVMltitlBlj. 


Kondrid 






ZSZ— IJI 




F. Luka6evi6. 


Kopanica Velika 


9h 


10" 


— 


R 


PoBor 78. 


KoSka 


9h 15m 


4" 


Z-I 


— 


Nar. Nov. 72 


Kutjevo 


9h 1dm 


6" 


SI— JZ 


B 


Pozor 74. 


}) 


9h Xm 


— 


Z— I 


B 


Poj5or 76. 


Levanjska VaroS 


— 


4—5" 


Z— I 


— 


Varofiani. 


Majar 


— 


— 


I16«J 


— 


JoBO lykovi^. 


» 


— 


— 


I-Z 


— 


MajarcL 


Miholjac Dolnji 


9h 10 m Bp. 


5-' 


JI— SZ 


B— 


A. Markt. 


Nagy Manyok 


9h 10 m 


1—2" 


J— s 


— 


A. BiegeL 


NaSice 


9h 30m 


— 


— 


B 


Drau 25. 


N^met Boly 


9h 4m Bp. 


— 


JZ— SI 


B 


E. EatEer. 


n 


9 h 4 m Bp. 


— 


JI— SZ 


— 


Ni^6a svjatiljka 


Novi Sad 


9h 7 m Bp. 


— 


— 





I. Pap. 


Ofalu 


9h 


— 


Z-I 





L VolUiuben. 


Osiek 


81i SOm 


— 


I— z 


— 


Agr. Zeit. 71. 


9 


9h 5m 


4" 


SZ-JI 


— 


Pozop 71. 


n 


9h 


— 


S-J 


B 


Ibid. 


n 





3" 


— 


B- 


Agr. Zeit. 72 


n 


9h 2V,mBp. 


8" 


JZ— SI 


B— r 


Dr. Zooh. 


n 


9h 4m 


— 


JZ^SI 


B 


Dr. Eirchner. 


n 


9 h 3 m Bp. 


3 


I— z? 


B-B 


T. Z. MiUer. 


Pakrao 


9h 17m 


4-5 


— 


— 


Nar. Nov. 72. 


ft 


9h 15 m Bp. 


5-6 


SZ— JI 


IV- 


L. Stein 


Pe6uh 


9k 4m 


— 


— 


B 


Nar. Nov. 72. 


n 


9h lOm 


— 


J(JZ) 


— r 


P. GerecEe... 


» 


9h 5m 


5" 


8I-JZ 


B 


Vidor Eery. 


„ (kolonija) 


9h 9m 


— 


— 


— 


A. Viaer. 


PiSkorevoi 


— 


6" 


ZSZ— IJl 


— 


Tombor. 


Podcrkavlje 


— 


— 


S-J 


— 


E. Httger. 


Po£ega 


9h 10m 


— 


SI— JZ 


— 


Agr. Zeit. 71. 


n 


9h Xm 


— 


Z-I 


— 


Nar. Nov. 71. 


» 


98 5m Bp. 


4-5 


Z-I 


— 


I. Tkal6i6. 


Kajevo Selo 


9h 


3" 


SZ— JI 


B— 


PoBor 72. 


Batkov dol 





— 


Z-I 


— 


Batkov6ani. 


Siget 


9h 10m 


— 


JI— SZ 





I. Salamon. 


Slatina 


— 


T- 


J-S 


— 


Nar. Nov. 74. 


Sonibor 


8h 55 m 


4—6" 


J— s 


— B 


G. Badi6. 


damac 


9h 


60"? 





B 


Foldt. Edsl. 


giklog 


9h 4 m Bp. 


— 


Z-I 


— r 


L. Zeke. 


n 


9h 5m 


— 


JZ— SI 


— 


P. Pammer. 


Topolje Staro 


9h 2m 


— 


— 


— 


Nar. Nov. 72. 


Tovarnik 








I— z 





Tovamidaui. 


TriDitas 


9h 5m 





— 


— 


M. Gseb. 


Trnava 


— 





I— z 





Trnav6ani. 


It 


— 


— . 


JZ-SI 


— 


T. Ore&kovi6. 


Valpovo 


9h 


— 


— 


B— 




n 


9h 10m 


6" 


JZ-SI 


B 


Agr. Zeit 71. 


n 


9h 16 m 


6" 


J-8 


B- 


I. Bienner. 


Vasas 


9h 12m 


1" 


J-S 





T. Straka. 


Villany 


9h 5m 


— 


— 


B 


P. Szokoly. 


Vinkovoi 


9h 12m 


8" 


— 


— 


Nar. Nov. 71 


» 


9h 8m 


4" 


— 


-a 


Agr. Zeit. 71. 



Digitized by 



Google 



DJAKOTAdU POnUM OlOi M. o2UJKA IM«. 



161 



Ijesto OfMMi}l 


Yrieno 


Trijaije 


Snjer 


ii*: 


liTiestitelj ^ 


Vinkovci 




6" 






Drau br. 25. 


If 


9h 10m 


— 


JI— 8Z 


B 


Sriem. Hrv. 25. 


ff 





-_ 


JZ-SI 





0. KuSera. 


1 Vrbica 


9h 13 


5" 


Z— I 


— 


£. Schmidt. 


)i 





7—8" 


Z— I 





0. TondiDi. 


Vrpolje 


— 


— 


ZJZ— 181 


— 


Wallinger. 


Vukovar 


9h 


2" 


Jl-SZ 




Sriem. Hrv. 25 


Vuka 


9h 5m 


16" 


JZ~8I 




Pozor 72. 


Zapanja 


— 


— 


JI-8Z 




Sriem. Hrv. 25. 



Potres od 27. oinjka. 

Brod na Savi. — 27. oiujka 1884. uprav u JO ura 50 ^asova 
noci (btidimpestansko vrieme) osjetio se je n Brodu u razizemnoj kuci 
potres, koji je trajao jednu sekundu Gibanje je bilo valovito i iSlo od 
zapAda k istoku. Drugih Eamjetljivih pojava aikakovih. (Milan Dugacki 
kr. brzojavni cinovnik.) 

— Jucer u 10 satih 65 minuta nocu, osjetio se je ovdje opet jak 
potresni udarac, koji je 3 do 4 sekunde trajao, te je bio popracen 
podzemnom tutnjavom puno jacom nego sto je bila ona prije njeko- 
liko dana. Kvara u ostalom nema faia Bogu ni sada. (Drau 30. o2ujka 
1844 br. 26.) 

— I kod ovoga drugoga potresa nalazio se je izviestitelj u prizem- 
noj bolni^koj baraki^ te je zabiljezio potres 10 satih 40 minute (po 
ieljeznickoj uri) Docim je prvi potres sastojao iz 2 — 3 vala, te je oko 
4 sekunde trajao, to je ovaj potres bio kratak, 2 sekunde traju6i uda- 
rac. Smjer od jugozapada prama sjeveroiztoku. Iza potresa sliedila je 
mnkla tutnjava, kvara nikakova. (Dr. C. Haul, pukovlnski lie^nik. — 
F5ldt. K6zl.) 

— One rdt6 veceri, kad se je dogodio potres od 27. oiujka, dovezao 
sam se parobrodora u Brod i odsjeo u ot^inskoj kuci. Jedva da sam 
poslje pol jedanajste legao i podeo spavati trie me iz sna njeka tut- 
njava, koja mi se je diniia da dolazi iza crkve u smjeru podvinskib 
vinograda, a skoro nasta tre§nja. Odmah podmem brojiti, zapaiim sviecu, 
i zabiljezim vrieme odbiv dakako trajanje brojenja. Na taj nacin nasao 
sam 10b 43m. Potres je trajao oko 3 sekunde. 

Darda. — Izim prve tresnje osjetila se je u torn mjestu i druga 
trokratna tresnja u 11 satih noci u pratnji udaljene tutnjave, uslied 
koje se potresose prozori i zaSkripase vrata. (Demeter Stankovid od- 
vjetnik. — Foldt. Kozl ) 

Gradiika Stara. — Ne samo, da se je kod nas osjetio potres od 
24. o^ujka, vec takodjer i drugi potres od 27. o£ujka u 11 s. 1 m 
vecerom. I ovaj je prosao bez suma. Smjer JZ — SI. (M. Drakulic uci- 
telj. — Fdldt K52l.) 



Digitized by 



Google 



162 GJ. fhab, 

Eopanica Velika. — Prvi potres prosao je bez kvara. 2aliboic 
da toga nemogu reci o drugom potresu na dan 27. o^ujka u ^l^^l 
satih noci, koji je bio vertikalan, te za polovicu kraci od prvasnjega. 
S ovoga drugoga potresa razpuknno se na sve strane, ne samo mail 
kor nad sakristijom i sakristija sama, ved je na vise mjesta puknuo 
i glavni svod medju ladjom i svetidtem Od ovoga svoda odlupio se 
je ujedno malen dio i pao na crkveni pod. §teta bit! ce znatna, a ov- 
dasnje pucanstvo osjeda ju tim bolnije, sto je sa posljednje 6etiri go- 
dine mnogo izdalo sto u crkvene^ sto u zupske svrhe, a sad ma evo 
nova troska, gdje je mislilo^ da ce mu ovom godinom odlanuti. 

Eopanicka zupna crkva, jedna od najstarijih u biskupiji, posvecena 
je god. 1777. samim biskupom Galjufom, dok je jos ova 2upa podpa- 
dala pod zagrebacku biskupiju. (Pozor 3. travnja 1884 br. 78.) 

EoSka. — Dne 27. o mj. u •/^ na 11 noci, osjetio se je opet 
pojak, nu mnogo slabiji potres nego sto je bio onaj od 24. o. mj. 
Pravac mu je isao od jugozapada prama sjeveroiztoku. (Nar. Nov. 31. 
ozujka 1884. br. 75.) 

Osiek. — Sinoc 27. o. mj. u 11 satih 5 min. osjetili smo po drugi 
put potres, koji je trajao do 5 sekunda^ nz valovito gibanje zemlje, 
koje je svrsilo vertikalnim udarcem. Tutnjave, kako ju cnsmo u Za- 
grebu, nije bilo osjetiti. Bilo je prosto, lako valovito gibanje bez strave 
i stete. Smjer bijase od jugozapada k sjeveroiztoku. 

— Opazanje ucinjeno je u prizemnom stanu; vrieme ovoga potresa 
10 satih 35 min. (T. Z. Miller — F5ldt. Kdzl.) 

Peduh. — Druga tresnja od 27. ozujka u 10 s. 45 m. opazana 
od izviestitelja bila je slabija te bez suma. Samo oni, koji su lezec 
mirovali, osjetili su ju, docim n. pr. posjetitelji kazalista nisu nista 
opazili. (Dr. Petar Gereeze — F51dt. K5zl.) 

— Osim prvoga potresa opazio je izviestitelj i drugi dne 27. ozujka 
u 10 satih 48 min., koja je bila slabija, trajala 4 — 5 sekunda i isla 
od sjevera k jugu, a bila je popracena ja^om tutnjavom nego prva. 
(Prof. Vidor K6rj. — F5ldt. K5zi.) 

Poiega. — Dne 27. ozujka u 10 satih 45 min. (po telegrafickoj 
uri) osjetio se je u Pozegi potres. (Prof. I. Tkal6ic. — F61dt. K6zl.) 

Valpovo. — Nocas u 11 satih osjetio se je 4 sekunde trajuci po- 
tres, popracen podzemnim sustanjem (Rauschen). Poceo je udarcem^ 
kojega je nasliedila osobita njeka vibracija. Smjer je tekao od zapada 
na iztok. Njekoje kuce pokazuju pukotine, premda je udarac bio sla- 
biji od onoga dne 24. o. mj. (Agr. Zeit. 29. ozujka 1884 br. 74.) 

Vinkovci. — Gosp. gimnazijaini profesor Otto Kucera navadja u 
svom izvjesdu na potresni odbor ug. geologi^koga drustva, da je 26. 
ozujka opazio u 10 s. 55 m. (po uri na tornju) 6 sekunda trajuci 
potres. Ovaj ce navod glede datuma biti pogriesan, te neima dvojbe, 
da se odnosi na no6ni potres 27. o2ujka. Buduc da je 24. ozujka raz- 
lika ure na tornju i brzojavne ure bilo 6 minuta, to je brzojavna ura 



Digitized by VjOOQ IC 



DJAK0VA6KI POTRBS DMB 24. O^UJKA 1884. 



163 



27. pokazivala 10 satih 49 min. I ovaj put nije bilo udaraca, vec po- 
lagano titranjuce i napredujuce gibanje. (Foldt. Kozl.) 

Yrbica. — Otac Tondini boraveci i za ovoga potresa u Vrbici na- 
yadja, da je ovaj put udarac dosao protivnim smjerom nego prvi put, 
dakle od iztoka (hor. 19) Tresnja je trajala 3 — 4 sekunde. 

Yuka. — Due 27 ozujka u 10 satih 45 min. na vecer bio u Yuki 
potres uz jaku tutnjavu i jedan udarac pravcem od zapada prama iz- 
toku. Potres je trajao 4 — 5 sekunda. Stete nikakove. I 26. ozujka u 
noci cula se viseput podzemiia tutnjava (Pozor 31. o2ujka 1884 
br. 75.) 

Yukovar. — Kako nam javljaju iz Vukovara, osjetio se je ondje 
u 6etyrtak 27. ozujka nocju u 11 satih opet slabiji potres, koji je 
trajao dvie sekunde. (Nar. Nov. 29 ozujka 1884. br. 74 ) 



Sliedi pregledna tablica opa^anja u^injenih o potresu dne 27. 
ozujka. 



Ijesto opaianja 


Yrieme 


Trajaoje 


Smjer 


TutojaYa 
(rombo) 


Izviestltelj. 


Djakovo 


10 h 45' 


3" 


_ 


B 


Pozor 81. 


n 


10 h 40' 


4" 


JI-8Z 


B 


Drau br. 26. 


Brod na Savi 


10 h 50' Bp. 


1" 


Z-I 


— 


M. Daga6ki. 


9 


10 h 55 


8-4" 


— 


E 


Drau br. 26. 





10 h 40' Bp 


2" 


JZ-8I 


-B 


Dr. C. Haul. 


n 


10 h 43' 


3" 


881— JJZ 


E— 


Pilar. 


Darda 


11 h + X" 


1" 





r 


D. Stankovi6. 


GradiSka Stara 


11 h "1' 


— 


JZ-8I 





M. Drakulid. 


Kopanica Yelika 
KoSka 


10 h 30' 


5" 


— 


— 


Pozor 78. 


10 h 45' 


— 


JZ— 81 


— 


Nar. Nov. 75. 


Osiek 


11 h 5' 


5" 


JZ-8I 





Pozor 74. 


9 


10 h 35' 


— 








T. Z. Miller, 


Peiuh 


10 b 45' 


— 


— 





Dr. P. Gerecze. 


n 


10 h 45' 


4—5" 


S-J 


-E 


Vidor Kery. 


Po2ega 


10 h 45' Bp. 


— 


— 


— 


I. Tkal6i6. 


Valpovo 


lib 


4" 


Z— I 


r 


Agr. Zeit. 74. 


VinkoTci 


. 10 h 49' 


6" 


— 


— 


Kudera. 


Vrbica 

Vuka 

Vokovar 





3—4" 


I— z 





0. Tondini. 


10 b 45' 


4—5" 


Z-I 


E 


Pozor 75. 


lib 


2" 


— 


— 


Nar Nov. 74. 



I 

L 



Potres od 28. oiujka. 

Osiek. — Sino<5 28. ozujka, vele njekoji, da je bio opet malen 
potres oko 9 s. 30 min. Izviestitelj je iezao u posteiji boiestan od 
tifuRa, pa nije mogao sabrati vise podataka. 

— Vrieme udarca ozna^eno je 9h 50m, a smjer od juga prama 
sjeveru. (Dr. A. Kirchner. — Fdldt. Kdzl.) 

— Gimnazijalni profesor T. Z. Miller zabiljeiiio je vrieme ovoga 
potresa sa 9 s. 51 m. Tresnja je trajala 2 sek., a bila je popracena 
tutnjavom. (FOldt. K5zl) 



Digitized by 



Google 



164 GJ. PILAB, 

YinkOTCi. — Glede ovoga navoda vriedi ono isto, sto rekoh obzi- 
rom na opa^anja udinjena u Vinkovcih kod potresa od 27 oinjka. 
Vrieme trecega potresa (rectif ) 9h 55m. Trajanje 3 sekunde. (Prof. 
Otto Kndera. — Fdldt. KOzl.) 

Vuka. — Dne 28. ozujka u 10 satih (i 29. u 8 s. 25 m ) na 
vecer osjetismo potres uz tutnjavu pravcem od zapada prama izloku. 
Prvi trajao 2 — 3 sek. (drugi 2 sek.). Narod uzmjan radi ceste tnt- 
njave. (Pozor 3. travnja 1884 br. 78.) 

Potresno ognjiSte. 

Opredieljujuc smjer potresnoga udarca u Djakovu nasli smo^ 
da je taj udarac doSao od jugozapada. Za opredieljenje potresnoga 
ognjiita ralja pretezno liniju iducu od Djakova jugozapadnim 
smjerom u o6ima imati i izpitivati, kako su potresni udini na njoj 
porazdieljeni bill. Naznaden smjer presieca Savu po prilici izmedju 
Gornje i Dolnje Bebrine kod Klakarja. TamoSnji stanovnici pri- 
poviedali su mi doduse o potresu, kao o izvanrednom pojavu, nu 
ni iz daleka onom zivahnoscu i stravom, kojom su pripoviedali 
stanovnici Kondri6a, Dragotina, PiSkorevacja i Perkovaca. Iduc od 
Save blize prama Djakovu imamo viestih o jakom potresu iz Sta- 
roga Topolja^ nu nikakova spomena o kakovom znatnijem meka- 
nidkom u^inu. Vozec se kroz selo PiSkorevce opazio sam na nizkih 
selskih kucah i na dimnjaeih tako jakib u6ina potresa, da sam slutio 
najgore za Djakovo; nu kako rekoh, nadjoh tamo obcenito stanje 
iza dva potresa puno povoljnije nego §to sam mislio, akoprem Dja- 
kovo ima puno ve6ih zidanih sgrada. Taj utisak podao mi je osvje- 
dodenje, da je Djakovo odaljenije od potresnoga ognjista nego 
Piskorevci. U^in potresa bio je jadi i u Kondricu nego u Dja- 
kovu, sudec po utisku, sto ga je potres ostavio kod stanovnidtva ; 
po okolnosti, da se je dimnjak sruSio sam u sebe, te pao u ku- 
hinju, Sto opet zasvjedo6uje veliku blizinu ognjista i sussultoran 
skoro udarac. I u Dragotinu osjetio se je potres veoma jako. Ovo 
u jugozapadnom smjeru od Djakova Ie2et5e mjesto, 6ini se, da je 
bilo najblize prolomnoj crti, od koje je potres potekao. Mudno je 
osloniti se na svjedo^anstvo pojedinoga dovjeka, kad se radi ob 
opredieljenju potresnoga smjera, ali je ipak ^udnovato, da baS to- 
likom pozitivnoscu Karlo Kratel izti^e jasuu mienu potresnoga 
smjera u selu Dragotinu. „Ku6a se je najprije tresla od istoka prama 
zapadu, a napokon od juga prama sjeveru" veli on. Ovakova miena 



Digitized by VjOOQ IC 



r' 



IXTAKOVAdKI POTBW WfJSm ^4. O^UJKA 1884. 166 

smjera u protirMst ozna^uje bal m^sto potrerooga ognfiSta^ Ta 
miena govori takodjer za to^ da potresno ognjilte nije to^ka^ nego 
prolomna erta, od koje u nejednakoin raidobju od pojedinih to- 
^a zasebioe udard dolaze. 

Iz naved^h razlog^ valja potresno ognji8te traiiti negdje u 
blizini sda Dragotina kod 46® IS/ Q" sjeverne Sirine, a 15^59^36" 
izto^&o od Pariza. 

Medju glaynimi zadaiami, koje au cd seismolozi Irastavljali, spada 
takodjer opredieljenje dubljine u kojoj le£i izvor potresa, ili; kako 
86 takodjer veli, dubljina potresnoga 6givji§ta. Ta cie je zadaca mogla 
smatrati rieiivom samo dotle, dok mi uzimali, da je potreBno ognjidte 
mjesto u kori zemaljskoj prosterzio po prilici jedaakih dimenzija. 
Na od kako se zna^ da su potresi pfouzro^^i poBtankom puko- 
iina ill pomicanjem njihovib rubova (odbiv jedino ui^Sne Spiljske 
potreise^ koji 6e biti jako riedki) od tada so takodjer UTidja, da je 
dobina toga iariiSta ipso fado neopredieljiva i da se aobce moze 
govoriti jedino o relativnoj dnbljini potreane linije. Ta potresna 
linija lezi izpod sedimentamoga a u samom kriBtalinom stienju, te 
presieca koru zemaljsku pod maDJe vxfie kosim kutom i to ili cielu 
debljinu kore^ ili samo dio dubyine njeaine. Za relatirno opredie- 
lJ6DJe polozaja potresne linije rabe ova po Lasaulx^u postavljena 
pravila : 

1. Potresi, koji su kratka trajanja, a pokazuju jak povrsni udin, 
uz malo borizontalno razprostranjenje^ imaju za stalno potresnu li- 
oiju (bolje plohu ili tako zvano zari&te) u mdloj dabljini. 

2. Potresi duga trajanja sa razmjerno slabijim udiaom na po- 
vrSini, a sa velikom elongacijom (razprostranjenjem), imaju svoj 
izvor u velikoj dubljim^. 

Djakovadki potres spada u kategoriju plitkib potresa, kako to 
jur prije iztakosmo, zato jaki zvu^ni pojavi^ siato razmjerno kraoe 
trajanje, dosta jak udin kraj male elongad^je. 

U stiedecem kuSat cemo opredieliti tako zvanu pleistoseistu t. j. 
crtu obufayaoajucu zemljiSte najjade, obi^no s ruSenjem dimnjaka i 
pucanjem zidoy% gpojene treSnje, te povrsiau potresenoga tla. 



^ Prigodom potresa u Klani mienjao se smjer potresa a Klani i u 
Busjednoj Studni, dakle u neposredooj blizini potresnoga sredista veoma 
naglo, pace je u protlvan smjer prelazio. (Das Erdbeben Von KTana ifn 
Jahre 1870 p. 263.) 

* Dr, A. V. Lasaulx, Die Erdbeben. H^ndwOrt. der Min. Geol. und 
Palftont. 1882 I Bd. p. 313, 314. 



L 



Digitized by VjOOQ IC 



166 Qi. TlLARj 

PleiBtoseifltu moguce je samo napram iztoku todnije opredieliti. 
Ta crta je polovina veoma prodaljene elipae, koja ima malu os 
dugu 3Va milje (26'5 kilometara), a veliku os dugu 8 milja (60*7 
kilometara); dakle bi se mala os napram velikoj odnosila po pri 
lici k90 1 napram 2^/^. Redena crta te6e priblii^no ovako: Na sje- 
vera Dragotina od sela Eu^anaca ie6e prama ForkuSevcem i Ke- 
Sincem, a odovud se zakrivliuje prama Ivankovom u j.ugoizto6nom 
smjeru. Od Ivankova te6e prama jugu k Cemi, a odovud zakrece 
prama iztoku, te6e njesto juznije od Gundinaca, jus^no od Ko- 
panice, kroz Eupinu i Struiane. Za konstrukciju zapadne pole 
ove pleistoseiste manjkaju mi u tu svrhu potrebiti podatci. Na 
jednu mil]u zapadno od Dragotina neima vec viestih o poruSenih 
dimnjacih, o popucanih zidovih i sli^nib pojavib. U Levanjskoj 
Varodi, 2 milje zapadno od Dragotina, opazio sam u zupnom stanu 
izpod stropa slabe pukotine, za koje se nije sigurno ni tvrditi 
moglo, da .su od zadnjega potresa, do6im je u Ivankovu, 4 milje 
isto^no od Dragotina, razmjerno puno dimnjaka poruleno. Cemu se 
ima ta anomalija pripisati ? Da li se ima uzeti, da je potres napram 
zapadu slabiji bio nego napram istoku? 

RieSenje te zagonetke, bar dielom'ce, imamo u dokazanoj i mno- 
gobrojnimi primjeri ilustrovanoj dinjenici, da su potresi najpogi- 
beljniji za krajeve, kojim je tlo aluvialno, a najbezazleniji u kra- 
jevih dvrsta, kamenita tla, ili gdje bar to tlo duboko pod povrsinom 
neleii. Amplituda je potresnoga titranja u potonjem slu^ju ma- 
lena, kuce ostaju vecinom neoStedene, do6im mjesta leieca na prudju 
ili na vodom promodenoj naplavini znatno stradaju, premda mogu 
i podalje le^ati od potresnoga ognjiSta. Evo za ilustraciju liep pri- 
mjer. Iza potresa u Elani (istarsko primorje) god. 1870. opazio je 
otur, da u mjestu Studni osamljena kuca, le^eca na dvrstih plo- 
dastih vapnencih, nije ba§ ni najmanje trpila, ni najmanje puko- 
tine pokazivala, premda je oscilacija bila toli jaka, da je sve po- 
sudje i posoblje porazbacano bilo. Ostalo pako mjesto, le^ece na 
naplavnom zemljiStu, znatno je stradalo, te su se na mnogih kucah 
sru§ile stiene i dimnjaci i sgrade bile izprekri^ane pukotinami^. 
Iz analognoga razloga dakle, radi pomanjkanja 6vr§cega klisurastog 
tia, stradala je zapadna pola u pleistoseisti manje nego izto^na, nu 
zato jakost treSnje nije bila nista manja. 



^ D. Stur. Das Erdbeben von Klana im Jahre 1870. Jahrb. der 
k. k. geol. R. Bd. XXI. p. 235. 



Digitized by VjOOQ IC 



I>JAKOVA(to POTSaS DM8 ^. OiUJKA 1884. 167 

Nadalje valja da si stavimo pitanje, kako je daleko dosizao po- 
tresni val, a da su ga pojedini Ijudi jog osjetiti mogli. Za me su 
mierodavne sliedece ^injenice: 

NaJTeca udaljenost medju dvjema djakova^kim potresom uzdrma- 
nima to^kama (Karlovci — Caurgo) izoaSa 337* geog. milje. Ako 
uzmemo, da povrSina potrefiena tia ima kao obidno oblik ellipse, 
tad velika os nemoze biti kraca nego nazna^ena maksimalna uda- 
ljenost. Spustimo sada od grada Baje na Dnnavu kao od najuda- 
ti^^ii^A mjeste sj. sj. izto^no od crte Csurgo-Karlovci okomicu na 
redenu crtu, tad cemo opaziti, da je ona okomicom gotovo prepo- 
lovljena. Mala os elipse le^i dakle njegdje u smjeru Baja-Derventa. 
Na protivnoj strani te saponirane male osi i j. j. zapadno od duge 
osi imamo dvie to^ke zabilje^ene; gdje se je potres osjetio, a to je 
Tuzla i Stara Gradi§ka. Prvo je mjesto udaljeno od Baje 25 a 
drugo 24 geogr. milje. Buduc da su i te to6ke sadr^ane u po- 
tresnoj elipsi, to mo^emo sigumoscu uzeti^ da mala os potresne 
elipse Dije kraca od 24 g. milje. Ako konstruiramo elipsu, kojoj je 
yelika os 33 V4 milje, a mala 24 g. milje, dakle sa ekscentricitetom 
0*693; tad se zaisto mo^emo osvjedoditi, da je jedan kraj male osi 
najudaljenija to^ka ciele elipse od drugoga kraja male osi. Iz toga 
dakle sliedi, da mala os potresne elipse zaista nemoze biti kraca od 24 
g. m. Prema omjeram male i velike osi dobivamo ra^unom, da se 
prigodom djakova^^koga potresa najmanje 600 ^etv. geogr. milja tla 
potreseno. Potresna povrgina djakovadkoga potresa bila je dakle bar 
deaet puta ve6a od potresne povrSine zagrebadkoga od god. 1880^. 

Gosp. dr. Franjo SchafaHk u BudimpeSti opredielio je potresnu 
povrSinu sa jedva viSe nego 400 6etv. g. milja*. On opisuje potre- 
seno tlo nepravilnom krivuljom, izludujuc sva ona mjesta, odakle 
je dobio negativnih potresnih viestih. Ako uzmemo njegov razpravi 
dodan tlovid za izhodiSte, naci cemo, da potresnom krivuljom opi- 
sano tlo, imajuc za juznu granieu Savu, pokriva povrSinu od 

^ Kusao sam po istih na^elih proradunati povrsinu potresena tla 
prigodom zagreba^koga potresa od 9. studenoga 1880. Veliku os opre- 
dielio sam sa 102 geogr. milje, a mala sa 75 g. m. Potresena povr- 
sina iznoBila bl dakle najmanje 6008 6etv. g. m , §to sd posve dobro 
slaie s rezultatom dobivenim po gosp. prof, budimpestanskoga 8veu6i- 
lista M. Hantkenu (Das Erdbeben von Agram im J. 1880), koji tako- 
djer nzimlje, da potresena povrSina nemoiie biti manja od 6000 cetv. 
g. m. Oba rezultata, posve samostalno dobivena, dokazum su. da istina 
nije daleko i da je potresena povrsina prije ve6a nego manja. 

• F(Jldt. Kdzl. XV. knj. 1885 p. 211. 



Digitized by VjOOQ IC 



168 " ctf. PHiABf 

6962 mm'. Da m prorAduna prava pdTrtina potrei^e&a tk, valja 
uzeti kao osnovu udaJjenost dvajuh gradova na Uovidu. Uzeo sam 
udaljenost Pecuha i Broda, koja iznofti 14 Vs g« nulja, a mjeri na 
tlovidu 56'4 mm. le tih dbmeaata moze se proradunati povrsina 
potresenoga tla sa 436 ^etv. geog. milja. 

Ako fiad idemo iztrazivati, koliko toga . potresenoga tla odpada 
na Slavoniyu (s malim dielom Hrvatske) i na Ugarsku, vidimo, da 
na prvu odpada gotovo isto toliko kao i na drugu (219 cetv. g. 
m. napram 217). Ako je tomu tako^ je li moguce, da su&jedna 
Bosna, koja je potresnoj to6ki (bolje liniji) puno bliza, nije bar 
isto toliko potresena, koliko i udaljenija Ugarska? Dodajmo k pred- 
iducim 436 ^etv. geogr. milja jo§ 200 detv. g. m. odpadajucth nc^- 
manje uzeto na Bosou, tad dobivamo broj, koji se znatno {»*ibUzitje 
broju dobivenu iz mjera u prediduoem nazna^enih velike i naafe 
osi (626 6e^y. g. m.). 

Koliko pako vriede negativne potresne viesti, evo primjera. God, 
1872. 31. listopada bijah sa gosp. M. Bara^em (sada na Rieci) u 
prvom katu prirodopisnoga muzeja u zivahnota razgovoru. Oko 
podne uzdrma se kuca, kan6 da se je kup drva u podrumu srusioi 
Neznadosmo, Sto je; gosp. Bara6 pomisli na potres^ ja pako na 
kakovo ruSenje u stanu pod nami. Napokon se ujedinismo u torn, 
da to nije ni bio potres. Od podnevi do tri satit po podne zabo- 
ravio sam vec na dogodivSe se u muzealnoj sgradi, te sam bio ne- 
malo iznenadjen pripoviedanjem njekolicine, da su osjetili potres, 
do^im yecina nije niSta osjetila. Da toga dana slu^ajkio, kao §to se 
je to ^esce dogadjalo, u dolnji grad ^oSao nisam, sutradan o po- 
tresu vec nitko razgovarao nebi, te bi ja na brzojavni ili pismeni 
upit mirnom dusom odgovorio, da 31. listopada redone godine po- 
tresa u Zagrebu nije bilo, premda sam ga dobrano osjetio. 8 toga 
nemogu negativnim viestim dati one vaznosti, koju daje g. dr. F. 
Safafik, i uvjeren sam, da se je potres n. pr. u Mohadu, koj je 
po g. Safafik u iz potresne povrsine izluden, bar tako jako osjetio 
kao u Baji, koju uklopljuje. 

Da iz Bosne neimamo gotovo nikakove viesti, nesraije nas eu- 
diti, uvazujuc tamosnje vjerske i socijalne odnosaje. 

Preostaju nam jos njeka razmatranja o potresnoj elipsi. Omjera 
velike osi napram maloj jest po prilici kano 11 i 8. Ekscentri- 
citat = 0*693. Orientiranje glavne osi moze se uzeti, da tede pri- 
blizno poredno sa linijom Csurgo-Karlovci ili od istoka jugoistoka 
prama zapadu sjevero-zapadu (126° J— Z 26** Sj.) Polozaj njean je 



Digitized by VjOOQ IC 



L. 



DJAKOVAdKI POTEIS DNB ^4. otUTKA 1884. 169 

na sjeyernom obronku ^aapadno-slavonskoga gorja s kajim je go- 
tovo istosmjerma. Je li ovaj paralelizam velike osi potresne elipse 
i goifa slu^ajan ? Vjerovatnije je, da nije slii^ajan. Dokaaana je i 
mnogimi primjeri podkriepljena ^injenica, da se potresi dalje Sire 
uzpored sa vladajmcim gorjem nego okomito na iato. Same ne- 
Bmijemo pomiiUjati, (U ]e nad poyrSinom tla uzdi^uca se gora 
ozrokom,. da se potres okomito lui smjer gorja teze razprostire. 
Poglavitom ouprekom su cielu dlebljiuu kore presieoajuce diaklaze 
(pakotinQ), kofe u velikom broju teku uzpored a gorjem^ te su 
azrokom postanka j^jegova. 

Zanimivo je i to, da je vetika os pleistoseiste orientirana dosta 
to6no od iztoka prama zapadu, dodim bi se o^kivati moglo, da ee 
smjer obijuh biti poredaii. Ora je anomalija donjekle protuma^ena, 
ako se uzme, da je prigodom djakovadkoga potresa vi§e samo* 
stalnib potresnih linija stupilo u akciju, kako ce to positati vjero- 
vatnim iz sliede^ega razmatranja. 

MMg^strn^iost potresnih ognjidta. 

R. Mallet opisuju6 veliki neapolitanski potres od god. 1857. ozna- 
6uje za pojedina mjesta smjerove, odakle je udarac doSao. Ti se 
smjerovi kadkada razilaze za 120^. Svojemu glasovitomu djelu: 
„The first principles of observational seismology^ dodaje na koncu 
tlovide, na kojib se jasno pokazuju dva nezavisna potresna pod- 
ru^ja. Velika os glavnoga podrudja te^e od sjevero-zapada prama 
jugo-iztoku, a drugoga od iztoka sjeveroistoka prama zapadu sjevero- 
zapada. Mallet tuma^i taj pojav odrazom i lamanjem potresnoga 
vala na gorju> Sorrentinskoga poluotoka, kojega najyiSa to^ka, 
Monte H. Angelo, dosize visinu od L520 metara, te se nalazi upravo 
na onom mjestu, gdje se dva gorska sustava krizaju. 

Cudnovato je svakako, da se takovo krii^anje, lamanje i odraz 
potresnoga vala, neopaza i kod drugih masom znamenitijib gorab 
potresena tla. Tu je n. pr. Monte Terminio, uzdi^uci se do vi- 
aine bd 1832 metra nad morem, pa njegova masa nemuti ni naj- 
manje distocu elipsoidne krivulje. To nije Mallet-a ni najmanje 
smetalo, da. uporabom kon^plicirana n^atemati^koga aparata doka^e 
samo ono — §to je ve6 prije predmnievao. Do ideje, da bi ovdje 
mogle postojati bar dvie potresne linije, nije se uzpeo. 

JIu v^ Stur is^tafenua je,, opwujiic potres u Klsini 4<)gO(iitSi se 
1. o^ujka 1870, da jedan te isti potres neimii samo jedno p^rasna 

Digitized by VjOOQ IC 



170 aj. PILAR, 

zariSte. Nakon sarjestne i objektivne diskusije svih podataka a6i- 
nilo mu se je^ kano da su bila dva potresna zariSta, jedno u 
Hrvat8ko] (on ga stavlja negdje kod Karlovca), a drugo kod 
Ljubljane^ 

Hans H5fer opisujuc u spisih bedke akademije potres u Bellunu, 
dogodivSi se 29. lipnja god. 1873, konstruirao je izoseistu takova 
oblika, kakov bi morao biti, da su dvie potresne linije, koje se 
kod jezera Santa Croce sieku. Jedna te6e od iztoka prama za- 
padu poredno sa glavnimi alpinskimi nizi. Tu liniju nazivlje on 
Ijtcbljanskom pukotinom (Laibachspalte). Druga linija te^e od sje- 
vero-zapada prama jugoiztoku uzpored s Apenninom, s prolomom 
jadranskoga morja, s Dinarom itd. Tu liniju nazivlje on jadranskom 
pukotinom (Adriaspalte). Te dvie linije nesamo da dobro tuma6e 
nepravilan oblik izoseiste (crte suvremena potresa) nego takodjer 
smjerove potresnih udaraca, pade interferenciju potresnih vala na 
toliko, da iia mjestih^ gdje bi potres morao biti najjadi, nije bilo 
nikakova kvara, posred kraja pokrivena rusevinami. 

I prigodom djakovadkih potresa bilo je anomalija u potresnom 
smjeru; koje se nemogu tek subjektivnoScu motritelja protuma^iti, 
osobito ako se prosti narod o smjeru izjavi, jer u narodu je smisao 
za orientaciju napram stranam svieta veoma zivahan. Neka mi 
bude dozvoljeno iztaknuti sva ona mjesta, gdje se je anomalija u 
potresnom smjeru manje viSe jasno opa^ala : 

Tomo Gjuric iz Gornje Bebrine, iztodno od Broda, a § njim i 
drugi njeki Bebrin&ini pripoviediSe, da je udarac doSao od polno6i^ 
dakle od Dilj Gore. 

Gosp. M. Duga^ki u Brodu na Savi osjetio je^ da je udarac 
doiiao od zapada, a gosp. C. Haul da je doiiao od jugozapada a 
tekao prama sjevero-istoku. U sredini izmedju ova dva smjera lezi 
Motajica planina u Bosni. 

Prigodom moga posjeta sela Dubo^ca u Bosni pripoviedali su 
mi Dubofiki trgovci na darSiji (trgu) suglasno, da je tre§nja i tut- 
njava dosla od zapada. U tom smjeru lezi takodjer Motajica. 

U Staroj GradiSki zabiljezio je gosp. Hoffmeister, da je treSnja 
od jugo-zapada. U tom smjeru lezi Kozara planina. 

ViSe Herkanov6ana posvjedodiSe mi, da je treSnja doSla od juga, 
dakle od isto^noga ogranka Dilj Gore. 

^ D. Star, Das Erdbeben von Klana. Jahrbuch der k. k. geolog. 
Beichsanst. Bd, XXI. p. 268. 



Digitized by VjOOQ IC 



DJAEOYAdKI POTBIS DHS M. OftUJKA 1884. 171 

Grosp. Vidor Kery zabiljei^io je, da je treSnja u Pecuhu doSla od 
sjevero-iztoka i tekla prama jugo-zapadu, Gosp. dr. Fr. Safafik 
ozna^uje ovaj smjer vjerovatnijim. Na sjeveru i ajevero-iztoku Pe- 
cuha leii pecuhska gora. 

Zupnik u Podcrkavlju K. Hager i Podcrkavljani ozna^uju jedno- 
glasiio smjer potresa od sjevera prama jugu. Dakle je opet treSnja 
mogla samo od Dilj gore doci. 

Iz Slatine javljaja, da je udarac do§ao od juga, dakle od gre- 
bena, na kojem se nalaze najvifii vrhunci zapadno slavonskoga gorja. 

U Tovarniku ozna^uju smjer potresa od iztoka prama zapadu, 
dakle od Fruske gore. Isto tako dosao je udarac u Uerevicu od 
FruSke gore, te tekao prama Dunavu. 

U podrudju zapadnoga slavonskoga gorja, malo ne na svih mje- 
stih opazanja, zabilje^eni su smjerovi posve anormalno, na pr. u 
Kondricu, KoSki, Kutjevu, Levanjskoj VaroSi, Pakracu i Po^egi, 
ozna^eni su smjerovi prete^no od zapada. Dopu§tamo, da ima dosta 
subjektivnoga shvacanja u ozna^enju potresnoga smjera, nu za sve 
slu^ajeve bila bi to pogreSka uztvrditi. Bolje odgovara i teore- 
ti^nom shvacanju i znanstvenom uvazenju svih dinjenica, da se 
uzme viSe potresnih linija, koje^ nalazec se u stanju napetosti, kod 
svakoga ja^ega iz vana dolazecega povoda u akciju stupaju. O 
sudjelovanju drugotnih potresnih linija kod vecih potresa svjedoSi 
kao neoboriva dinjeniea opazanje suvremenoga potresa u Pecuhu. 
Osiek je od potresnoga centruma odaljen kojih 45 kilometara, a 
Pecuh oko 91*5 kilometara, dakle bi treSnja u Pecuhu morala bar 
6etiri puta biti slabija nego u Osieku, ako bi se u obce i osjetila. 
Pa ipak sliedi iz svega, da je tresnja bila ja^ u Pecuhu. U Osieku 
nije zabiljezen ni najmanji kvar, premda grad lezi na naplavnom 
tlu, dofim je istodobno u Pecuhu zid pukao i zbuke se. odlupilo, 
(prof. Vidor K^ry) i kucna zvonca zazvonila (prof. dr. P. Gerecze)^. 
Etomu udara u o^i, da su sva mjesta izmedju Pe6uha i Drave 
slabije potres osjetila nego sam Pecuh. Pecuhska gora je poznato 
samostalno potresno zemljiSte, te ima svoje potrese nezavisno od 
drugih. Ovaj put je trednja u torn kraju pratila trzanje djakova^ke 
potresne linije. 



1 F5idt. K5zl. XV. knj. 1885 p. 210. 



Digitized by VjOOQ IC 



172 09. ptuob, 

Bniiui potre^noga, valai. 

Rod predidu6ih EnAmenitijih potreflft knUali m opredieliti brzmu 
potresnoga vala i dobiveni su, kako se drugadije ni o^kivati ne* 
mo^e rasni rezuUati, Ponajprije te&o je kontrolirati yrieiwe opa- 
ianja na raznih mjestih^ a napokoa, ni tk) nije na aye strane 
jednako, ovdje je klisurasto, tamo rahlo, a i same diaklasBA (pukor 
tine) u kori zemaljskpj ^aprekom su propagaciji potrea«oga yala. 

Najmanja do^ad proraduoana brisina polareBapga yala jest kod 
potresa u ^ilini (Sillein) 15. sled. 1855. Schmidt naSao je brzinu 
od 206 metara u secundi. Seebach sa syoje strane proradunao je s^ 
potres u srednjoj Njemafikoj, dogodivSi se 6. oiujka 1872, brzinu 
potresnoga yala sa 742 metara u sekundi. Iz sedam raznih po- 
tresa, opisanih po Schmidtu, Malletu, y. Seebachu, Lasaulx-u. i 
Schumacheru, dobiy^,mo srednju brzinu potresnoga yala sa 416 me- 
tara u sekundi. 

Mi za stalno nemo^emo unati pretenzije iz naSih manjkayih hro- 
nometri^kih podataka prora^unati brzinu potresnoga y^la, to je za- 
daca, koja spada na eksperimentainu geologiju, te se je vec i ku- 
Salo proizyadjanjem umjetnih potresa u rudnicih, uz sya pomagala 
to6na opazanja, opredieliti brzinu potresnoga yala. Nu i mi smo 
se baviK tim predmetom, samo Sto smo styar okrenuli, te ju upo- 
triebili za pribliznu ocjenu todnosti opazanja yremena. 

SuyiSno je ocjenjiyati sve podatke yremena, kad je potres na- 
stupio, jer ce se kod mnogih yec iz pregledne tablice mo6i raza- 
brati, da je yrieme neto^no zabiljezeno. Oydje cemo samo 9Jeke 
podatke primjera radi nayesti. 

Vrieme nastupiySega potresa u BoSnjadh zabiljezeno je prekasno, 
Jer je diferencija izmedju Dr^igotinskoga (proraSunanoga) yremena 
(8h 58m 258) preyelika, naime 985 sekunda, Sto daje brzinu po- 
tresnoga yala od samo 42 metra u sekundi, a to je o6ito premalo. 

Isto take je prekasno nazna^eno yrieme za Novu Bukovicu, jer 
je brzina od dobiyenih 48 7^ metra u sekundi premalena. 

Po dopisniku „Drave" osjetio se je u Brodu na Sayi potres dne 
24. ozujka u 9 satih na ye^er, napram Dragotinskom yremena je 
to diferencija od 85 sekunda te je za udaljenost Broda od Drago- 
tina, iznosecu 26 kilometara, brzina potresnoga yala 306 metara, 
Sto je posye dopustljiyo, te se moze uzeti, da je yrieme koju se- 
kundu manje ili yiSe priblizno to6no. Naprotiy tomu nemoZe se 
primiti yrieme naznadeno po gosp. Dugadkomu, brzojaynomu 61- 

Digitized by VjOOQ IC 



^y^^m^ 



DJAKOYAdKI POTBBS DNB ^4. 02UJKA 1884. 



173 



novniku u Brodu, jer daje brzinu potresnoga vala od samo 38 
metara u sekundi. 

Vrieme zabilje^eno u Dalju takodjer se neodaljuje puno od istine, 
daje naime brzinu potresnoga vala od 222 metra. Naprotiv vec je 
prekasno nazna^eno vrieme u Velikoj Kopanici, jer daje samo 
brzinu od 147 metara. 

Zabiljezujuc vrieme potresa u Novoj Oradiski gosp. F. Hoffraei- 
ster najvise se je od svih motrioca pribliii'o istini. Vrieme, kad je 
potres nastaO; ozna^uje isti gospodin sa 9h 2m, dakle je diferencija 
iiapram Dragotinskom za 205 sekunda, a za udaljenost Nove Gra- 
diSke od Dragotina uzetoj sa 72 kilometra brzina potresnoga vala 
351 metar u sekundi. 

Po dopisniku ^Pozora** u broju 76. osjetio se je potres u Ku- 
tjevu u 9 satih. Napram Dragotinskom vremenu je to diferencija 
od 85 sekunda. Kako udaljenost iznaSa 40 kiiometara, to bi se 
dobila brzina potresnoga vala od 470 metara u sekundi, Sto pri- 
bli^no odgovara srednjoj brzini potresnoga titranja u kori zemalj- 
skoj, 8 toga je i vrieme dosta dobro oznafieno. Zato se druga 
oznaka vremena u „Pozoru" br. 74. sa 9h 15m ima zabaeiti, jer 
bi se u tom slu^aju potresni val gibao brzinom od samo 40 me- 
tara u sekundi. 

U Osieku najvige se je istini priblizio gosp. dr. Zoch, zabilje- 
zujuc potresno vrieme sa 9 satih 2Va minuta. Po njegovom na- 
vodu iraao bi potresni val brzinu od 191m u sekundi; Sto je sva- 
kako nje§to premalo, no nije puno odaljeno od dosad opa^anoga 
minimuma drugih potresa. Ostale oznake vremena sve su puno 
neto^nije. 

Po „Narodnih Novinah" osjetio se je potres u Peduhu u 9 satih 
4 minuta. Ova oznaka vremena daje srednju brzinu potresnoga 
vala od 280 metara, Sto dosta dobro odgovara dosad opazanim 
brojevom. 

Iz Pozege predleze dvie oznake vremena. Gosp. I. Tkal^ic bi- 
Ijezi 9 satih 5 min., a neimeuovani dopisnik „Nar. Novina" (br. 
71.) njeSto poslie 9 s. Ako bi uzeli prvu oznaku dobili bi napram 
Dragotinskom vremenu diferenciju od 375 sekunda, ili za udalje- 
nost Pozege od Dragotina brzinu potresnoga vala od 133 metara 
u sekundi, sto je svakako njeSto premalo. Potresni udarac osjetio 
se je u Pozegi najkasnje 1 minutu poslie 9 satih. 

U Rajevu Selu, Valpovu i Vukovaru zabiljezuju vrieme potres- 
noga udarca sa 9 satih. Razumije se po sebi, da se tim namjerava 

B« J. A. LXZVIU. 13 



/^ 



Digitized by 



Googld 



174 aj. PILAR. 

samo priblii^no vrieme oznaditi i da je valjda udarac njekoliko se- 
kunda kaSnje nastupio. Nu ako i ovo vrieme uzmemo za izhodi§te 
raduna, vidimo, da brzina potresnoga vala time dobivena ostaje u 
grai)icah dosada opazane brzine. Za prvo mjesto dobivamo brzinu 
od 588 met., za drugo 529 met., a za trece 640 met. 

Ima i takovih navoda vremena; koji se na prvi pogled kao posve 
netodaimi o^ituju. Take se na pr. u Apatinu zabiljezuje vrieme sa 
8 s. 45 m. — 9., u Kaposvdru sa 8 s. 58 m., u Osieku sa 8 s. 30 m. 
(„Agr. Zeit." br. 71.) U ostalom urah iducih 5— 10 minuta kalnje 
ili ranije od zeljeznidkoga ili pravoga Tremena ima vecina, s toga 
nas takovi navodi nesmiju ni najmanje zaduditi. Zato je i vecina 
navoda potresnoga vremena prigodom djakovadkoga potresa take- 
djer netodna. 



Digitized by VjOOQ IC 



povratkn studeni mjeseca svibnja. 

Citao u sjednici matemati^o - prirodoslovnoga razreda jugoslavenake akademije 
znanoati i umjetnoati d/ne 22. avihnja 1886, 

PRAYI fiLAN JOSJP ToRBAR. 

Svetci Pancratius, Servatius i Bonifacius na zlu su glasu u Ijeto^ 
pisih meteorologije, kao Sto je i kod nas poznato ; jer obi^no ovih 
dana spadne toplota tako nizko, da gospodarom na srcu odlahne, 
kad ove dane sretno prevale. I zbilja je to u meteorologiji ^udnovat 
pojav, da toplota, koja je kadSto vec drugoin polovicom ozujka, 
ali obitno mjeseca travnja, vegetaciju do o^evidnoga razvitka iza- 
zvala, mjeseca maja udari tako natrag, da je dosta destb pQzeba 
toliko napredovale vegetacije neukloniva. Ovaj pojav je tim 5udno- 
siji, sto se zbiva najdeSce u tre6oj pentadi mjeseca svibnja, u koju 
spomenuti svetci padaju. A taj pojav nije se opazio tek novije 
vrieme, odkad su se promjene toplote i drugih . meteorologijskih 
elemenata po^ele na motriliStih bilje^iti; ima tomu tragova u naj- 
starijih Ijetopisih. Franceska kronika spominje godiiie 892 i 1118 
mjeseca svibnja zestoke mrazove. IT Ijetopisih Ivana Lindenblatta 
od g. 1419 u Riesenburffu veli se: ,,80 war et also kalt nach Ostern 
ken Pfingsten, das die Blut vorfros off den Baomen, das wenig 
fiptichte worden von Obs"^. A Gronau veli u svojem pismii o yre^ 
menu u Marki Brandenburgu : „am 10. mai 1439 fiel in Braun- 
schweig ein so hoher Schnee, dass die Aeste der Baume zerbra- 
chen, und die Saat ganz niedergeschlagen wurde". God. 1353 
pao je polovicom svibnja u Sleikoj i Poljskqj debeo snieg, te je 
ostao Sest dana le^ati. Pak i ove godine je prve i druge petine 
svibnja na mnogih mjestih srednje Evrope tolik snieg zapao bioj 
da su zeljeznidkim vlakovom morali ralicami put da otvaraju. Tako 
bi se tomu pojavu tragova naSlo od najstarije dobe po cieloj sred- 
njoj Evropi. A kako je u naSih priedjelih? 

Imade Ijudi, koji nepola^u mnogo vainosti na ovaj pojav, dr^eci 
da se po koj put slu6ajno dogodi da upravo u to vrieme zavlada 
studenija struja, kao §to i drugih godisnjih doba, ali da se po- 
sebni abuormalni karakter vremena upravo u to vrieme nemo^e 
opaziti. Imajuci mi preko 25 godina meteorologijsko motrili§te, 
vriedno je svakako, da se u naSih bilje^kah potra^i : je li u nas 

1 Gaea. XVIII. 7. 



Digitized by VjOOQ IC 



J. TORBAR, 

siti toliko pnizenje temperature, da bi se tim ta- 
lokazati dala Ja 6u uspjeh svoje potrazbe ovdje 
i. 

a prve i druge ili jedne od ove dvie pentade mje- 
peratura tako osjetljivo natrag udari, onda mora 
^e polovice mjeseca travnja bila visa i poslije trece 
la se opet do obi^noga stupnja popela. Kad bismo 
iperature izmedju zadnjih pentada mjeseca travnja 

svibiija krivuljom predstavili, imala bi nam ova 
i temperature s jedne i druge strane izkazati u 

Da dobijem trazenu krivu\ju sastavio sam za 
^prieknju temperature zadnjih trijuh, a za mjesec 
tiri pentada, pak uzamSi od njih odstupke od 
le temperature, sastavio sam krivulju za travanj 

Ijena je iz podataka, l^ako su za pojediue pentade 
svibnja za 21 godinu iz biljeznka nasega meteo- 
ja slozeni. 

Mjesec travanj. 

Popriecna topIoU 12-01%. . 



I vrieme od 


Poprieknja 


Odstupci od srednje 
mjes. temper. 


;— 20 dana 


16-80 




h4-79 


-25 , 


14-15 


- 


-2-04 


i-30 „ 


17-75 


- 


-5-74 


1-20 „ 


1600 


- 


h3-99 


-25 „ 


9-25 


— 2-76 1 


;-30 „ 


15-90 


- 


h3-89 


;-20 „ 


13-30 


_ 


-1-29 


-25 „ 


13-90 


- 


-1-89 


1-30 „ 


17-45 


_ 


-5-44 


1-20 „ 


9-95 


— 206 1 


-25 „ 


14-99 


H 


[-2-98 


i-30 , 


13-83 




-1-82 


'-20 „ 


12 35 


i 


- 0-34 


-25 „ 


13-07 




-106 


1-30 „ 


15-77 


— 


-3-76 


1-20 „ 


10-90 


-1-11 


-25 „ 


16-65 


+ 4-64 


-30 „ 


9-89 


- 


-2-12 1 



Digitized by 



Google 



O POVRATKU STUOENI MJBSRCA STIBMJA. 



177 



Godine 


Za Trieme od 


Poprieknja 


Odstupci od srednje 
mjes. temper. 




16—20 dana 


1502 


+ 3-01 

+ r^9 


1871 


21-25 „ 


14-00 




26-30 „ 


13-30 


+ 1-29 




16-20 „ 


1200 


-0-01 


1872 


21-25 , 


14-90 


H 


I-2-89 




26—30 , 


16-12 




-4-11 




16—20 „ 


13-34 


_ 


-1-33 


1873 


21-25 „ 


9-76 


— 2-25 




26-30 „ 


6-50 


— 5-51 




16-20 „ 


1300 


+ 0-99 
+ 6-93 


1874 


21—25 „ 


18-94 




26—30 „ 


9-92 


— 209 




16-20 „ 


916 


-2-85 


1875 


21-25 „ 


1106 


— 95 




26—30 „ 


11-40 


— 0-61 




16-20 „ 


12 00 


— 0-01 


1876 


21-25 „ 


19-36 


-h7-35 




26 30 „ 


13-74 


+ 1-73 




16—20 „ 


O-20 


-6-81 


1877 


21-25 „ 


7-56 


— 4-45 




26-30 „ 


11-82 


— 0-19 


1 


16-20 , 


14 00 


+ 1-99 


1878 


21-25 „ 


13-59 


+ 1-58 




26-30 „ 


13-68 


+ 1-67 




16-20 „ 


11-04 


— 0-97 


1879 


21-25 „ 


11-78 


-0-23 




26-30 „ 


10-14 


-1-87 


; 


16-20 „ 


16-84 


H 


h4-83 


1880 


21- 25 „ 


18-24 


- 


-6-23 




26-30 „ 


15-46 


_ 


-3-45 




16—20 „ 


11-54 


— 0-47' 


1881 


21-25 „ 


7-54 


— 4-47 




26-30 „ 


9-34 


— 2 67 




16—20 „ 


1300 


- 


kO-99 


1882 


21-25 „ 


13-96 


~ 


- 1-95 




26—30 „ 


13-52 




-1-51 




16-20 „ 


12-80 


- 


-0-79 


1883 


21-25 „ 


9-50 


— 2-51 




26 30 „ 


13-92 


+ 1-91 




16-20 „ 


11-76 


- 0-25 


1884 


21-25 „ 


10-18 


— 1-83 




26-30 „ 


12-30 


_ 


\- 0-29 




16—20 „ 


13-60 


- 


- 1-59 


1885 


21-25 „ 


16-74 


_ 


-4-93 




26—30 „ 


18-14 


- 


-613 



Digitized by 



Google 



178 



J. TORBAR, 



Mjesec svibanj. 

Ptprieent njueiSu tenper. 16*39 "C. 



GodiDa 


Za vrieme od 


Poprieknja 


Odstupci od srednje 
mjes. temper. | 




1 — 5 dana 


14-4 


1 
— 1-99 i 


1865 


6-10 „ 


21-9 


_ 


-5 51 


11-15 , 


19-9 


_ 


- 3-51 1 




16-20 „ 


20-5 


_ 


-4-11 




1-5 „ 


16-3 


-009 : 


1866 


6-10 „ 


16-9 


+ 0-51 




11-15 „ 


13-3 


— 3 09 ; 




16-20 „ 


110 


- 5-39 1 




1-5 » 


11-8 


— 5-09 


1867 


6-10 „ 


18-5 


- 


P2-11 ! 


XvJVF 1 


11-15 „ 


220 




-131 




16-20 „ 


177 






1-5 „ 


15-9 


- 0-49 i 


1868 


6-10 : 


16-5 


+ 011 




11-15 „ 


140 


— 2 39 




16-20 „ 


14-5 


-1-89 ' 




1-5 , 


13-47 


— 2-92 


1869 


6-10 , 


18-49 


+ 2-10 




11-15 , 


20-20 


+ 3-81 




16-20 „ 


20-12 


+ 3-73 




1-5 , 


12-17 


-4-22 


1870 


6-10 „ 


14-45 


— 1-94 




11-15 „ 


19-40 


+ 301 




16 20 „ 


2180 






1-5 „ 


13-96 


— 2-43 


1871 


6-10 „ 


11-82 


— 4-n7 




11-15 „ 


18-40 


+ 2-01 




16-20 „ 


14-20 


— 219 




1-5 „ 


16-30 


— 0-09 


1872 


6-10 , 


18-60 


+ 2-21 




11-15 „ 


16-18 


-0-21 




16-20 „ 


21-70 


-1-5-31 




1-5 „ 


12-20 


— 4-19 


1873 


6-10 „ 


14-50 


— 1-89 




11-15 „ 


13-20 


-319 




16-20 , 


16-90 


+ 0-51 




1-5 , 


9-20 


-7-19 


1874 


6-10 „ 


10-90 


— 5-49 




11-15 „ 


12-00 


— 4-39 


i 


16—20 , 


10-20 




- 6-19 1 



Digitized by 



Google 



I'OVBATKir S-I'UDBNI MJ H8KCA 8VIBMJA. 



179 



Godina 


Za vrieme od 


Foprieknja 


Odstupci od srednje 
mjes. temper. 




1-5 dana 


13-30 


— 3-09 




6-10 „ 


1760 




I-1-21 


1875 


11-15 „ 


16-70 


-[ 


-3-71 




16-20 „ 


20-10 






1-5 „ 


14-70 


— 1-69 




6—10 „ 


9-30 


— 7-09 


1876 


11-15 „ 


9-40 


-6-99 




16-20 „ 


10 60 


— 6-79 




1-5 " 


10-50 


— 5-89 




6—10 „ 


13-41 


— 2-98 


1877 


11-15 „ 


17-10 


+ 1-29 




16-20 „ 


15-40 


— 0-99 




1-5 , 


16-50 


+ 011 


1 

1878 


6-10 „ 


16-50 +0-11 


11-15 „ 


16-00 - 0-39 




16-20 „ 


21-00 i + 4-61 


1 


1-5 „ 


9-40 ! - 6-99 




6-10 „ 


13-36 1 — 3-03 


1879 


11-15 „ 


9-70 — 6-69 


1 


16-20 „ 


14-60 — 1-79 




1-5 „ 


11-30 i —5-09 


1 4 oo/\ 


6 10 " 


14-41 


— 1-98 


I 1880 


11-15 „ 


16-10 


-0-29 


1 


16-20 „ 


12 30 ; — 4-09 


! 


1-5 „ 


14-20 —2-19 


1881 


6-10 „ 


14-14 —2-25 


11-15 „ 


10-10 i -6-29 




16-20 „ 


16-80 




hO-41 




1-5 „ 


18-90 




-2-51 


'. 1882 


6-10 „ 


16-60 




r.0-21 


11-15 „ 


11-60 


— 3-79 




16-20 „ 


10-12 


— 6-27 


1 


1-5 „ 


13-50 


— 2-89 


■ 1883 


6-10 „ 


15-66 


— 0-73 


11—15 , 


15-90 


— 0-49 




16-20 „ 


17-20 


+ 081 




1-5 „ 


1604 


— 0-35 


1884 


6-10 , 


14-22 


— 2-17 


11-15 „ 


20-10 


+ 3-71 




16-20 , 


1940 


+ 3-01 




1-5 „ 


15-02 


-1-37 


1885 


6—10 „ 


14-60 


-1-79 


11-15 „ 


11-56 


-4-83 




16-20 „ 


12-36 




-403 



Digitized by 



Google 



J. TOKBAR; 

a priegleda, u kojem se poprie^na toplota prvih ^etiri 
LJeseca svibnja od 2 1 godine izkazuje, vidi se, da toplota 
ii trecoj, ali najviSe u potonjoj znatno natrag udari. To se 

razabire, ako se toplota ovih petina svibnja sravni s po- 
toplotom zadnjih trijuh petina mjes. travnja. Sravniti ju 
la viSe uadina. Ako uzmemo za ovo vrieme od 21 go- 
pke od normalne mjesecne topline u postotcih, vidimo, da 

za tri posljednje pentade na 38 pozitivnih padaju same 
vna odstupka, ili u postotcih stoje pozitivni odstupei 
gativnim kao 627o-387o? dofim odstupei svibanjski 
zadnje pentade stoje pozitivni prema negativnim kao 
66*227o- Ovdje su si odstupei uloge zamienili, jer dodim 

pozitivni^ gotovo dvakrat nadkriljuju negativne, biva to 
vibnja gotovo obratno. Taj razmjer prikazuje nam se 
ako razliku odstupaka izrazimo termi^kom krivuljom, 
jntade za abscise, a razliku odstupaka za ordinate. Tuj 
da se pozitivni i negativni odstupei gotovo u istom raz- 
ad, doti^no izpod normalne toplote dizu i spustaju. Posto 
oga pojava gotovo najvise naglasuje treca pentada mje- 
)]u padaju trojica ozloglasenih svetaca, ja sam potegnuo 

spojnu crtu medju poprieknjom druge i trece pentade 
L se tim vise razlikuje od drugih spojnica. Meteorologij- 
tle bilje^kami 21-godi8njega opazanja izkazano je, da i 
L drugoj ili trecoj, a naj^eSce trecoj petini mjeseca svibnja 
ra, posto se prije bila znatno digla, dosta nizko spadne, 
etci ledenjaci" i kod nas gospodarom strahom postali. Tz- 
sdm pojav kao nedvojben, nastaje dakako pitanje: gdje 
rok? Ovo pitanje stavlja se vec od stoljeca, ali do dan- 
e naslo odgovora, dakako takova, koj bi se na sigurnih 
ih razlozili osnivao. Jedni pripisuju pojav kosmifikim 

medju njimi se je za riesenje pitanja ovim putem oso- 
nuo A, Ermanrij koj je ovaj pojav jos prije 40 godina 
iplivom asteroida. Gusto kresanje zviezda svake godine 
Lolovoza i 11. studenoga dovelo je Ermanna na tu misao. 
J na Siroko razlaze\ da se zemlja na svojem putu dne 
J sastaje s uzlazecim cvorom putanje, kojom asteroidi 
iolovoza tako zvani perseidi, a oko 12. svibnja s uzla- 
irom putanje, kojom asteroidi mjes. studenoga tako zvani 

^endorf Annalen" sv. 48 str. 682. 

Digitized by VjOOQ IC 



O POVRATKU STUDBNI MJBSECA SVIBNJA. 181 

leonidi okolo sunca obilaze. U torn susretn zemlje s uzlazecinia 
cvorima asteroidske putanje, sudnrajuci se radius vector zemlje 
s onim asteroidske krivulje, prelazi golema, vise ili manje gusta 
hrpa asteroida izpred sunca, te mu oduzimlje toliko topline, da se 
ovaj manjak na zemlji zivo osjeca. On doduse opaza, da se po- 
lozaj nase zemlje s pozicijom uzlazecega 6vora novemberskih aste- 
roida slaze; nu buduc da se iz samih ovih pozicija nemoze za 
sam ovaj pojav toliko dokaza doprinieti, koliko ga meteorologija 
zahtieva, pak nemoguci niti neposrednjim opazanjem na nebu za 
svoju teoriju dovoljno snage naci, uze Ermann tomu tragove tra- 
ziti u historiji, te misli, da jih je i naSao u Ijetopisib, gdje su zabi- 
Ijezena pomrcanja sunca, kojim nebijase uzrok konjunkcija mje- 
seca sa suncem. Schnurrer pripovieda u svojih Ijetopisih, da je g. 
1547. od 23 — 35 travnja sunce tako bilo pomr^alo, da je po danu 
bilo zviezde vidjeti. Ovaj pojav nemogose astronomi druga^ije 
protumaciti, nego da je njekakva kosmi^ka masa izpred sunca 
prelazila. Keppler je drzao, da je to bila njekakova repati^na 
masa, dociin Chladni i Schnurrer drze, da je pojav dolazio od me- 
teorita, koji su izmedju sunca i zemlje prolazili. Sli6no pomr^anje 
opazilo se 1090 i 1208, samo sto je krace vrieme trajalo. — Mes- 
sier pise, da je 17. lipnja 1777 oko podne preko sunca pet minuta 
prelazila mnozina crnih krugljica. Za Ermann ovu teoriju zname- 
nita su dva pomrcanja sunca, jedno po^etkom mjes. veljade HOC), 
a drugo 12. svibnja 1706, za kojega posljednjega je sunce oko 
10 sati tako potamnilo, da su sismiSi poSeli okolo letati, te su si 
Ijudi morali u sobaL sviece pozapaliti^ I ove pojave tuma^i Ermann 
tira, sto golemi rojevi asteroida prelaze izpred sunca, te mu ne 
samo svjetla nego i topline toliko oduzimlju, da se to na zemlji 
osjeca. On ova pomrdanja tim vecma stavlja u savez sa padanjem 
toplote na zemlji, sto su se zbila na suncu one dobe od prilike, 
kada se, kako vec spomenuh, zemlja na ekliptici sastaje sa uzla- 
zecima ^vorovima kolovoskih i studenskih asteroida. Da podkriepi 
svoju hipotezu, trazio je za vrieme od 10. do 13. svibnja od vise 
godina za njeka mjesta Njemadke, za Paris i London stanje to- 
pline, te je pronasaoj da temperatura mjeseca velja^e od 7. do 12., 
a svibnja od 8. do 13. znatno natrag udara. Ova hipoteza ima, 
sto se neda tajiti, njeSto za sebe, ali ima momenata proti sebi. Jer 
kad bi ovi Ermannovi asteroidi, kako Arago opaza, sastavljali tako 



^ Arago: Astronomie populaire IV. pg. 320. 

Digitized by VjOOQ IC 



182 J. TORBAR, 

guste kolobare, da bi prelazeci izpred sunca, ne samo vise sati, 
nego po vi§e dana sui^anu toplinu suzbijali, kako jih nebismo na 
nebu opazili barem reflexijom sun^anoga svjetla? Pak ako u spo- 
menuto vrieme mjeseca velja^e i svibnja konjunkcija asteroida sa 
suncem ovomu toliko topline oduzme, onda se to nece osjecati 
samo u sredDJoj i sjevernoj Evropi, ve6 ce temperatura iste dobe 
udariti natrag razmjerno na cieloj zemlji, sto dosad nije izkazano. 
— Uza sve ove i sli^ne prigovore ostaje ipak Ermannova hipo- 
teza otvoreno pitanje. 

Vecina meteorologa trazi svibanjskoj studeiii neposredni uzrok 
u zemaljskqj atmosferi. 

Mnienje, koje n cieloj srednjo] Evropi o spomenutoj trojici sve- 
taca (u sjevernoj Njema6koj Mamertus, Servatius i Pancratius, u 
juznoj Njema^koj i kod nas mjesto Mamerta Bonifacius) vlada, 
dalo je povoda i glasovitomu astronomu i meteorologu MdcUeru, 
da ovaj pojav prou^ava. Od njega iziSla je g. 1834 razprava^ gdje 
je iz 86-godi§njih meteorologijskih biljezaka za Berlin pronasao, 
da od 10. pak do 13. svibnja temperatura sveudilj pada, mjesto 
da raster „wenn in einem 86-jahrigen Durchschnitte von Tempe- 
raturbeobachtungen noch ein Rucksehritt von 1^.22 (R.) und ge- 
rade in derjenigen Zeit, die tast die schnellste Vermehrung der 
Warme zeigte, bemerkt wird, so muss diess doch mehr als Zufal- 
ligkeit einzelner Jahrgange sein"*. Nu sad je valjalo dokazanomu 
pojavu uzrok potraziti. On ga je mislio naci u riekah sjevero- 
istoSne Evrope, navlastito u rieci Dtvini, na kojoj da se led po- 
6imlje topiti i prema jugu gibati 11. svibnja. Nu kad bi se i ostale 
rieke sjevero-istoCne Evrope, poimence Dina i Neva, u pomoc uzele, 
tezko bi dovjek mogao pristati na mnienje, da bi ovako malen 
uzrok tolikim u^iiikom mogao uroditi, da bi naime od pokrenuta 
leda njekoliko sjevernih rieka udarila temperatura natrag u pro- 
storu od Pireneja pak blizu do Balkana i sinjega mora, jer 
ovim prostorom udari spomenute trece svibanjske pentade toplota 
natrag. Pak osim toga dokazuje Weselowsky* 20-godi§njim opa- 
zanjem, da se led na Dwini, na koju Madler najvecu vaznost po- 
laze, tekar 14. svibnja, dakle kad vec toplota opet raste, gibati 
po^me. Nebismo se niti s mnienjem onih sprijateljiti mogli, koji svi- 

^ Verhandlungen des Vereins zur Beforderung des Gartenbaues. Berlin 
Poggendorfs Annalen 48 Bd. 595. 
* Poggendorfs An. 1. c. 
^ Schmid's Meteorologie str. 448. 



Digitized by VjOOQ IC 



O POVRATKU STU08NI MJBSRCA 8VIBNJA. 183 

banjskomu pojavu traze uzrok u proljetnomu gibanju leda sa sje- 
vernih strana mora, jer se niti od onud nemide led tako rano, da 
bi se posljedice vec 10 — 13 gvibnja, pak tolikim obsegom osjetiti 
mogle. Profile godine javiSe sa Islanda i zapadnih obala Norveske, 
da ]e ondje Ijeti takova studen bila zavladala, da je snieg padao 
te 8U usjevi od mraza mnogo postradali. A putnici javiSe iz nu- 
tamje NorveSke, da se Ijudi nesjecaju Ijeti takove studeni^. Ovdje 
bi se, kako meteorolozi drze, vec mogao uzrok traiiti u mnoztvu 
leda, kqj se s pramaljeca podeo bio sa sjevernih mora kreteti u 
morsku sjevero-atlantsku struju. U ostalom ovo tuma^enje pod- 
udara se sa sliedecom hipotezom, kojom noviji meteorolozi misle 
svibanjsku studen protuma^iti. 

Novije na ime vrieme svedoSe meteorolozi, medju njimi na prvom 
mjestu Bezold, tuma^enje nagloga padanja temperature mjeseca 
svibnja na razdjelbu barometrifikoga tlaka. S pramaljeca na ime 
po^me se po ovom mnienju naSa zemlja ugrievati s juga od sre- 
dozemnoga mora, te kod toga igra znamenitu ulogu kopno bal- 
kanskoga poluotoka sa svojim sjevernim zaledjem izmedju adrijat- 
skoga i crnoga mora, dakle nizinami Ugarske. Polozaj i sastojine 
ovoga tla su takove, da tuj s napredujucega proljetnoga ugrievanja, 
navlastito u ugarskih nizinah nastanu mjeseca svibnja znatne po- 
zitivne termicke anomalije, s toga dakako i barometriCke depresije. 
U isto pako vrieme da nastanu na sjevero-zapadu Evrope znatne 
barometri^ke anticiklone, kqje se dalje prama sjevero-istoku po- 
mi^u. Imajuci s jedne strane pred o^ima visoko barometridko stanje 
na sjevero-zapadu, a s druge nizko stanje u jugoisto^noj Evropi, 
mora da prema Buys-Ballotovu pravilu potegnu preko srednje 
Evrope prama jugu sjevero-isto^ni vjetrovi, koje prati uz vedro 
nebo sub studen zrak, a posljedica su jim svibanjski mrazovi. 
Tako bi po mnienju Bezold-ovu kobni svetci ledenjaci bili rodjeni 
Magjari, buduc da sjevero-isto^nu struju izazivlju termicke anoma- 
lije ugarskih nizina. AH poraz dolazi sa sjevernimi i sjevero-isto^- 
nimi vjetrovi od Svedskih obala te bi prema tomu, opaza van 
Bebher^j toliko razvikani ledenjaci bili Svedjani. 

Iz mnogogodiSnjih meteorolo^kih opazanja pronaSlo se u istinu, 
da je mjeseca svibnja tlak uzduha Evropom tako razdieljen. Nu 
je li tim svibanjski pojav protuma^en i sveden na pravi uzrok? 

* Nature. Vol. 32 pg. 427. 

' Zeitsch d. oest. Gesellschaft f. Meteorologie Bd. 18. S. 145 etc. 

Digitized by VjOOQ IC 



184 J. TORBAR, 

Znajuci o kojih uvjetih visi poremetnja ravnoteze u zemaljskoj 
atmosferi i prema tomu razdjelba barometrifikoga tlaka, to bi bio 
nas svibanjski pojav u toliko protumaSen baromatri^kom presijom 
i depresijom, u koliko ove povlade za sobom opasne po iiapredo- 
valu vec vegetaciju vjetrove. Ali pitanje nastaje, odkud u to upravo 
vrieme takova razporednja barometridkoga tlaka? Tuj i opet dola- 
zimo na onaj obceniti agens, s kojega gotovo sve promjene u ze- 
maljskoj atmosferi nastaju — na toplinu. Da prihvatimo s juga do- 
lazece ugrievaDJe kontinenta izmedju adrijatskoga i cmoga mora 
kao izvor svibanjskih depresija na jugo-izto^noj strani Evropi, mi- 
slimo, da se tom mjestnom depresijom nemo^e protuma^iti visoko 
stanje barometra, kakovo se opaza u to vrieme cielom srednjom 
Evropom. Ako se s jedne strane tvrdi, da visoko stanje barometra 
na sjevero-zapadu i sjeveru Evrope stoji u savezu sa depresijom 
na jugu Evrope, opaza se s druge, da visoki tlak na sjevero-za- 
pad no] i sjevernoj strani Evrope u ovo vrieme stoji u savezu sa 
pokrenutim sa sjevernih strana Evrope ledom. Kako naime Dove 
i Berghaus izvjeScuju, krecu se sa kariCkoga mora od Nove-zemlje 
6itave gore leda, te prelazeci izpod Spitzberga Ijuljaju se izmedju 
Gronlaiida i Islanda prama jugozapadu, te dopiru do 40^ prema 
jugu. Prije nego jih golf-struja raztapati pofime, nagomilaju se ove 
putujuce ledene mase na plit^ini kod Nove Foundlandije do ogromne 
velicine. Da si predstaviti uzmognemo, kolike su to mase, koje se 
spomenutim putem sjevernoga atl. oceana svakoga pramaljeca iz- 
medju Evrope i Amerike prama jugu valjaju, evo njekoliko rieci 
od izvjesca, sto ga napisa Couthouy : „Mjeseca augusta 1827, veli 
on, vozijah se kraj ledena brda, koje je u 80 — 90 nitt dubo- 
kom moru bilo na-^jelo. Ono se kolebalo ili okretalo oko sama 
sebe, a uz to 5uo se Sum od trvenja i praskanja na 10 do 12 
engl. milja. Cetvrt milje na daleko bijaSe more zamuceno. Na je- 
danput stroposta se uz strakovito praskanje u pjenit vir". Mje- 
seca rujna 1822 vidje isti o^evidae takovo ledcno brdo, koje je 
nasjelo u moru 120 — 130 nitt duboku. Koliki da su ti ledeni 
balvani, mozemo suditi po trecem ledenom brdu, §to ga je isti put- 
nik na 28. svibnja 1822 sried Golfove struje (42' iO' sj. s i 44' 50' 
z. d. (od Greenwicha) 18 engl. milja daleko sa broda srednje ve- 
licine vidio. Sa strana spuStahu rau se citavi potoci vode, dodim 
se oko vertikalne osi kolebao. Ladjicarai nije mu se moglo pri- 
bliziti, jer sa svim tim Sto je bilo jasno i tiho vrieme, borili su se 



Digitized by VjOOQ IC 






O POVRATKU STUDBNI MJBSBCA SVIBNJA. 185 

oko sama brda i^estoki vjetrovi^. Ovakovi ledeni bregovi putuju 
od ozujka do lipiija sjevernim dielom atl. oceana. Gdje se toliko 
mno^tvo leda topi, tuj 6e se prema pozuatomu zakonu i topline 
toliko vezati, da ce se to padanjem temperature ne samo na mora 
nego i u atmosferi daleko osjedati. Kako nam Francis di Macon 
svjedo^i, padne temperatura mora na 7 eiigl. milja naokolo takova 
ledena briega na 12 — 15® F. izpod srednje mjestne toplote. S toga 
ce temperatura takova mora spasti do blizu smrzavatija tim vecma, 
sto se takova taljeiiica voda, buduci neslana, siri i raztje^e viSe 
povrginom nego li dubljinom. S ovako razhladjene temperature 
sgustne se okolidni zrak, postane te£i i tjera barometar u vis. Ste- 
gnuvSi se snizenom temperaturom uzduh u nizih slojevih razriedi 
se u visih, pak da se tim poremecena ravnote^a uspostavi, pritje^u 
sa polarnom strujom sve mrzliji slojevi zraka dotle, dok se ravno- 
teza neizravna. Ovakim pritjecanjem potiskava se barometar joS 
vecma u vis, te se tim na^inom mogu protumafiiti velikimi masami 
sa sjevernih priedjela, to s mor4 to s rieka priplivala leda uz vi- 
sinu barometra i sjeverne te sjevero-isto^ne struje zraka mjeseca 
svibnja, koje prema spomenutoj depresiji u isto^noj i jugo-istodnoj 
Evropi u ove priedjele potegnu, te tako temperaturu do onoga ste- 
pena sniziti mogu, gdje dobrano vec napredovaloj vegetaciji opas- 
nom postane. Ovako misle mcteorolozi da su protuma^ili spomenuti 
svibanjski pojav, koj se ofituje naglim snizenjem temperature. Nu 
meni se dini^ da bi ovim na^inom ponje§to bila protumacena samo 
studen proljetna u ob6e; ali nije rie§eno osebno pitanje: za sto se 
ovaki prieskok temperature opaza prema stoljetnu izkustvu upravo 
prve i druge, a gotovo najdeSce tre6e svibanjske pentade. Pa kad 
bi ugrievanje juinoga diela Evrope bilo povodom baroraetricke de- 
presije na jugu, koja bi izazvala sa sjevero-zapadnih i sjevernih 
priedjela Evi'ope uz visoko stanje studene sjevero-zapadne i sje- 
verne vjetrove, ne ima razloga, zasto se takova struja sa sjevera 
prama jugu nebi ciele godine redovito opaiiala, poSto je adrijatsko 
more sa svojim zaledjem ciele godine vise ugrievano, nego sjeveriii 
priedjeli Evrope. U ostalom ako i jeste toplina glavni agens atmo- 
sferuih promjena i razporednje barom. tlaka, nemoze se ipak doka- 
zati, da je ova jedini uzrok bar. depresiji. Prou^avajuci stanje 
atmosfere po meteorol. izvjescih opa^amo, da se depresije pojav- 
Ijuju sad ovdje sad ondje, gdje jih ^ovjek prema stanju tempera- 



^ Schmid's Meteorologie str. 251. 

Digitized by VjOOQ IC 



186 J. TORBAR, 

ture nebi bio oSekivao. Proljetno dakle ugrievanje juznih priedjela 
Evrope nemoze protuma^iti svibanjske studeni. 

Prou^avajuc povjest meteorologije nenalazimo opravdanom niti 
primjetbu, da je padanje svibanjske temperature s visine, do koje 
se prije mjeseca svibnja obi^no bila popela, lokalne naravi. Istina, 
po nasem pu^kom kolendaru nastaje za gospodare bojazan od Fi- 
lipa do Sofije, t. j. od 1. do 15 svibnja, a tekar 15. prestaje po- 
gibelj. Istina, da iniade primjera, gdje je mraz i ovu medju pre- 
korafiio, kako se to dogodilo g. 1866, kadno smo 24. svibnjsi, de- 
belim mrazom osvanuli. Ali to se u stoljecu toli riedko dogadja, 
da se sa 15. svibnja ipak skrajnja medja mrazova pravilom uzeti 
mo^e. Ali sa hrvatskim kolendarom slazu se njema^ki „Eismanneri" 
i franceski „les trois paints de glace", koji padaju u istu pentadu. 
Pojav dakle, koj je pu^kimi tradicijami i meteorologijskimi Ijeto- 
pisi po cieloj srednjoj Evropi zabiljezen, nemoze se mjestnim po- 
javom prozvati. Bilo je takodjer i takovih Ijudi, koji su postanak 
pu^kih tradicija o pozebi tumadili pu^kim praznovjerjem ili sklo- 
noScu k misticizmu, kan da bi se tuj radilo o njekih svecih, a ne 
o stanovitih danih, kada naj^eSce svibanjske pozebi dolaze. Pojav 
je dakle i meteorologijskimi podatci izvan dvojbe stavljen, ako mu 
pravoga uzroka i nemozemo jogte odkriti. Istina je samo to ne- 
dvojbena, da ovaj pojav dolazi sa visokim stanjem barometra po 
srednjoj Evropi, kako se to i ove godine izkazuje. Uzmemo li 
naime meteorologijsku kartu od mjeseca travnja i svibnja ove go- 
dine u ruke, opazit cemo, kako se lice atmosfere mienja, 5im se 
mjesecu svibnju priblizavamo. 

Zadnjih dana mjeseca travnja vladaSe visok tlak sjevero-zapad- 
nim dielom Evrope, a jugo-isto6na strana stajaSe pod uplivom niz- 
koga barometra. Vec prvoga svibnja zasegnuo je visok tlak sred- 
njom Evropom, ostaviv i nadalje jugoistodni dio pod nizkim tlakom, 
te ostade s malimi promjenami takovo stanje sve do 6., kadno se 
visok tlak steze vi§e na sjeverni i zapadni dio, do^im se depre- 
sija drzi istofino strane ; ali se opa^a tendencija, da se razlika medju 
visinom i nizinom barometra izjednafii. Dne 7. kao da su se raz- 
like zbilja izjedna^ile, te je cielom srednjom Evropom vladao pri- 
li^no visok tlak. Posljedica ovoga tlaka bijahu vecim dielom srednje 
Evrope sjeverni i sjevero-isto^ni vjetrovi, uslied kojih je tempera- 
tura sveudilj tako padala, da su vec 6. i 7. svibnja sa sjevero-za- 
padnih strana osjetljive mraze javili, koji su izmedju 7 i 8 i dalje 
prama jugoistoku potegnuli. Jutrom 8. svibnja kao da se katastrofa 



Digitized by VjOOQ IC 



O POVRATKU STUDBNI MJBSRCA SVIBNJA. 187 

zavrSila. Uzporediv ineteorol. kartu 7. i 8. svibnja jutrom poka- 
zuje nam znakova silne atmosferi^ke oluje, jer do^im je 7. nakon 
izjedna^enih razlika srednjom Evropom vladala u atmosf. tiaku 
njeka jednolikost, iduci neznatno diferencirane uizine uzpored sa 
yisinami^ nalazimo 8. jutrom onu jednolikost potrganu: Sjevero- 
zapad Europe i alpioski priedjeli razdieljeni su na dvie antici- 
klone i dvie ciklone. Ovo poremecenje potrajalo je i sliedecih 
dana, ali na korist srednje Evrope, jer su se maxima povukla vi- 
soko prama sjevero-zapadu i jugu, u srednjoj Evropi nestalo je 
8 visokim tlakom studenih vjetrova, te se temperatura po6ela dizati. 
Sto je ovakovu razdjelbu atmosf. tlaka srednjom Evropom ove go- 
dine navuklo, i Sto ju drugih godina navlafii, nemoze nam dosa- 
danje stanje meteorologije niti nijedna od prije napomenutih teorija 
protuma^iti. Gori spomenuta hipoteza, da bi ove godine tomu povod 
dao ugrijani sun^animi zrakami balkanski poluotok sa svojim za- 
ledjem, nezadovoljava, jer meteorologifika izvjesca neizkazuju mje- 
seca oi^ujka niti travnja na jugu toliku toplotu, da bi se balkanski 
poluotok tako bio ugrijati mogao, kako spomenuta teorija pred- 
postavlja. Jedan od najznamenitijih meteorologa naSe dobe van 
Bebber veli: „Prema tomu imademo povoda driati, da srednje 
isobare za III. pentade upravo onim smjerom udaraju, koj smp 
upoznali kao karakteristidnim za povracanje studeni^. 

Iz meteorologije znademo dakle dosad same toliko sigurno, da 

su barom. isobare u istinu tako udedene, da su neizbjeziva pred- 

te^a studeni ; nu da je upravo ovakovoj razdjelbi atmosf. tlaka u 

Evropi terestri^ki povod, to nam dosad nije dokazano, s toga sam 

:. rekao, da pitanje o kosmidkom uzroku istoga pojava stoji jos 

J otvoreno, te ce se na nj samo onda odgovoriti moci, kad bude stanje 

temperature iste dobe sa svih strana nasega svieta bolje poznato. 

Jer ako pojav polazi iz kosmi^koga izvora, mora da se to po cie- 

[ lorn svietu osjeca, s toga 6uveni meteorolog Koppen dobro opaza : 

5 — durch die neuesten Untersuchungen scheinen auf eine wenn 

auch flir Jahrzehnte verschwindende, so doch periodisch sehr aus- 

gebildete Tendenz zu K^lteriicksehlagen an den speciellen Tagen 

vom 10. bis 13., oder vom 11. bis 15. Mai zu deuten, und diese 

zu erklaren, werden wol noeh manchmal aussere, stronger periodisch 

wirkende Ursachen, namentlich kosmischer Natur, ins Feld gefiihrt 

werden*. 



* Zeitschr. f. meteor. XIX B. Str. 183. 



Digitized by VjOOQ IC 



Ihistorijsko kamenito orudje iz narodnoga 
muzeja u Zagrebu. 

SASTAVIO DOP. 6lAN DR. Ml§0 Kl§PATl6. 

I HJednid matematicko - prirodoslovnoga razreda jugoslavenske akademije 
znanosti i umjetnoati dne 5. lipnja 1886. 

oaornom brigom muzejalnoga ravnatelja, gosp. prof. S. Lju- 
ekao je na§ arheologijski muzej velik broj prijatelja u zemlji, 
tako uz ^edna svoja sredstva upravo u svojoj predhistorijskoj 
sakupio veliko obilje kamenita orudja, sto ga po Hrvatskoj 
3. Kada se je pro§le go dine muzejalni ravnatelj dao na to, 
redi tocan i znanstven katalog, obratio se je na mene, da 
redielim materijal, od kojega je razno kamenito orudje, sto 
zej ima, napravljeno. Ja sam se tomu pozivu rado odazvao, 
se, Sto sam zeiio znati, da li su prastanovnici danasnje 
ke sami svoje kamenito orudje od domacega materijaia izra- 
ili su vec gotovo <»rudje iz drugih zemalja dobivali. Za 
7ai)je uzeo sam dakako samo orudje od kristalinidnoga ka- 

pa kako sam od istoga morao praviti mikroskopske prepa- 
to mi je ravnateljstvo moglo dati samo onakvo orudje, koje 

slomljeno i osteceno, gdje su se dakle smjeli tanki koma- 
)ez ikakve stete odlupiti. I bilo je to posve dovoljno, jer mi 
jsko lice najvecega diela orudja jamcilo, da sam u slomljenih 
strazivanje opredieljenih komadih imao zastupane malo ne 
sti kamenja, od kojega je i ostalo orudje pravljeno. 

kamenito orudje, Sto sam ga na iztrazivanje imao, pravljeno 
detiri razne vrsti kamenja i to od antigoritna serpentina^ 
lita^ diabaza i sijenita, pa cu ga ovde po redu opisati i na- 
— u koliko se to dade — odkle dotidni materijal potide. 



Digitized by VjOOQ IC 



PRRDHiST. KAMBNITO ORUDJB. 189 

A. Kamenito orndje od antigoritna serpentina* 

1, Mlat izkopan na Hiulki kod Novogsela blizu Vinkovaca. 

Muzejalni katalog, kojemu su tek prvi arci dotiskani spominje 
ovaj mlat na strani 42. pod slovom g), a naslikan se nalazi na 
tabli V. br. 1 i la. Dar je to protest, zupnika gosp. Earla Stenzla. 
Mlat je prelomljen upravo na polovici rupe, pa mu manjka straSnji 
dio. Prednja polovica tako je zasiljena, da joj je brid na vrSku 
veoma uzak, a uz to je njeSto odbit. One dvie strane, na koje 
mpa izlazi, jesu ravne, do^im su druge dvie strane njeSto malo 
zaobljene. Duljina ovako odtrgnuta komada iznosi 11 cm. Pravilna 
rupa mjeri u promjeru 2^4 cm. Sirina pri rupi 574 c™^'» visina 
pri rupi 3^4 cm., visina pri vrsku 2V2 cm. Tezina cieloga komada 
265 gr. 

Mlat je liepo izla^ten, a materijal vrlo svje^a lica. PovrSje mu 
je krasno iziarano i to maslinasto zeleno sa velikimi tamo zele- 
nimi, gotovo cmimi Ijagami. Na svjezoj prelomini vide se sitne, 
maslinasto zelene IjuStice. Kamen se dade liepo laStiti i brusitL 
Celikom se lako para. Ako strven prah u staklenoj cievi dovoljno 
ugrijemo, to se iz njega razvija obilje vodenih para. 

Pod sitnozorom prikazuje nam se izbrusak posve biel i proziran 
i u tom bielom polju pri obidnom svietlu nerazpoznajemo pojedine 
leddane sastavne dielove. Jedino Sto se tu vidi, je crna ^eljezna 
ruda, koja se je nanizala u duge povorke, tvorec mjestimice mrie- 
zotine, koje samo iz daleka nalikuju na one, sto ih poznamo iz 
olivinskih serpentina. Svako iole izvjezbano oko upoznati ce odmah 
razliku; koja tu postoji, pa vec po samom tom viditi, da to nije 
obidan, olivinski serpentin. 

Uz bielu, prozirnu rudu, koja tvori glavnu sastavinu kamena, 
vide se tanke kozice po duzini izkalane, vlaknaste rude. Te ko- 
zice tvore obi^no samo tanku previaku, jer se pod njom medju 
unakrstenimi nikoli vidi druga ruda, koju prepoznajemo kao anti- 
gorit. Vidi se jasno, da je to samo oatatak prvotne rude, iz koje 
je antigorit postao. Prevlaka ta pokazuje nje§to malo dihroizma, 
a u polarizovanom svjetlu vrlo ostre boje, osim ako nije ona pre- 
tanka ili vec u velike raztrosena. U koliko se dade razabrati, po- 
tamnjuje ona pod vrlo malenim kutora, pa neima dvojbe, da je ta 
ruda, iz koje je serpentin postao, amfiboL 

Bieli i prozirni dielovi izbruska pokazuju nam medju unakrste- 
nimi nikoli onu istu sliku, sto ju je opisao R, v. Drasche u raz- 

B. J. A. LSXYUJ. 14 

Digitized by VjOOQ IC 



M. ki6pati<^, 

mtine und serpentinahnliche Gesteine" (Tscher- 
petr. Mitth. 1871. p. 1) pri kamenju, sto ga je 
hnliche Gesteine". Serpen tinsku tu rudu opre- 
Hussak kao antigorit (Ueber einige alpine Ser- 
L, Min. petr. Mitth. 1882, p. 61.). Bielo, pro- 
, nam u polarizovanom svjetlu u pojedine listove, 
1 uzi i ^esto po duljini izkalani. Listovi se ti 
jedan prama drugomu redaju, a gdjeSto leze i 
3ani. Dok je preparat bio debeo, dotle su listovi 
lakrstenimi nikoli oStre boje, do^im je u tankom 
o>ja siva. Listovi potamnjuju paralelno sa nikoli. 
zu se sa svojstvi Hussakova antigorita. 
ostao je iz amfibolna karaena. Augitnoj rudi 

mlata je u blizini Vinkovaca; a nece nam biti 
odkle potice sam materijal. Najblize nalaziste 
na susricemo u samoj Hrvatskoj i to u Fruskoj 
e nalaziste poznato nam je do sada u centralnih 
^indisch-Matreya, Heiligenbluta, Sprechensteina 
neru. Alpinski antigoritni serpentini postali su 
loga kamenja, jer se u njih, kako je to Hussak 
'avi dokazao, nalaze uz listnati antigorit sitna 
e je kemijskom metamorfozom pretvorio u ser- 
da u kamenu, od kojega je na§ mlat napravljen, 
;a. Nu tim nebi jo§ ni§ta dokazali, jer u istinu 
leina blizu Sterzinga antigoritnih serpentina, koji 
ivaj, od kojega je na§ mlat napravljen. Ja sam 
afibolom spomenuo u svqjoj razpravi: „ Serpen- 
ali6no kamenje", koja je tiskana u 65. knjizi 
iterijal nasega mlata nepotide odatle, nebi nam 
a. udaljenost centralnih Alpah, koliko velika bli- 
nalaziSta u FruSkoj gori. U FruSkoj gori i to 
juznom podnozju gore u Eamenitom potoku Sire 
antigoritna serpentina. Ja sam te serpentine u 
azpravi obsirno opisao. Tko prolista moju raz- 
Iju antigoritni serpentini Kamenitoga potoka na 
an kamen, koji se u svih potankostih slaie sa 
) opisani mlat napravljen. Tu nalazimo uz anti- 
iknasti amfibol, ali nevidimo nigdje salita. Pa i 
igorskoga serpentina posve je nalik ovomu^ tako 



Digitized by VjOOQ IC 



PRBDHIST. KAM8NIT0 OBtTDJU. 191 

da neima dvojbe, da materijal naSega mlata poti^e iz FruSke gore. 
Predhistorijski ^oyjek u svom jednostavnom zivotu stajao je mnogo 
bli^e prirodi, pa ju je i bolje poznavao, nego ju pozna danaSoji 
^orjek. NjegOYom bistrom oku nije moglo umaci ono prekrasno 
kamenje, koje su mu potoci a dolove snaSali. U ono vrieme nije 
bilo velika prometa, pa je zato ^ovjek morao gledati, da u via- 
stitoj zemlji potrai^i potrebita sredstva; kojimi 6e svoje potrebe 
podmiriti. I da je u istinu ^ovjek u najbliijoj svojoj okolici naSao 
zgodno kamenje za pravljenje kamenita orudja, dokazuje nam ovaj 
mlat^ a imati cemo zgode kasnije naTesti joS njekoliko sli^nih 
primjera. 

2. Mlat nadjen u Sisku kod kolodvora. 

Miizejalni katalog spominje ovaj mlat na str. 41. slovo b^ a po- 
klonio ga je Nikola Sukali6. Mlat je prelomljen upravo preko rupe 
i u tom stanju mjeri on 12 cm., a tezi 376 grama. Obkoljuju ga 
6etiri ravne strane, koje se u postranih bridovih pravokutno sjeku, 
dodim se na vrhu sastaju u oStar brid kao u kakva dljeta. Rupa 
je dosta gladka i prikazuje se kao usje^en 6anj, te joj je promjer 
B jedne strane 2V2> a » druge 2 cm. Visina pri bridu mjeri 3, pri 
zadku 47* cm., a Sirina pri rupi 4 cm. PovrSje cieloga mlata je 
vrlo liepo izgladjeno i ulasteno. Boje je tamno zelene sa jasnimi 
pjegami. Svjeza prelomina se svietli maslinasto zelenom bojom, a 
iz nje proviruju sitne nakupine svietlucave ieljezne rude. 

Ako promatramo izbrusak ovoga kamena pod sitnozorom, to 
cemo viditi, da u velike nalikuje na onaj prijaSnji. Prva glavna 
razlika, koja nam odmah za odi zapinje, je u strukturi. Antigoritni 
listovi su naime ovdje veoma sitni^ te tvore vrlo gustu, izkri^anu 
mrezotinu. Zeljezna ruda je ovdje dosta riedka, te se ne povladi 
u dugih povorkah, nego joj se zrna drze uviek na okupu. Amfi- 
bolnih listova ni vlakanaca ovdje ne ima, ali zato nalazimo ovdje 
drugu jednu rudu, iz koje se je antigorit razvio i to je najbitnija 
razlika. Uz veliko povecanje viditi cemo naime na pojedinih mje- 
Btih sitna, prozirna i nepravilna zrna jedne rude, u kojoj 6emo 
lako upoznati salit. Zrna nam ta predoduju zadnji ostatak augitne 
rude, iz koje se je antigorit razvio. 

Mikroskopska slika ovoga kamena jasno nam ka£e, da i on po- 
ti^e iz FruSke gore. U mojoj razpravi o fruSkogorskih serpentinih 
(Rad, 65.) pokazao sam, da medj antigoritnimi serpentini FruSke 
gore ima upravo ovakovih odlika, u kojih je sav antigorit postao 



Digitized by VjOOQ IC '' 



M. ki6pati<^, 

Neimam dakle razloga podvojiti, da je i za ovaj 
I domaci materijal. 

3, Mlat nadjen u Zagorju. 

.rovao je dr. Prelc iz Zlatara. On je prelomljen 
upe, a nadjen je samo malen zadak. Kamen je 
je sa tamnijimi prugami^ koje se mrezasto kame- 
a svje^oj prelomini je sivkasto zelene boje. 
im pokazuje nam se izbrusak od ovoga mlata u 
kao bielo polje, u kom plivaju cieli nizovi erne 

ilom polju izti^u se mjestimice vrlo mnogobrojna 
) nepravilno izrezuckana zrnca jedne rude, koja 
lorai, da se tako rekuc Aiin iz preparata i to 
J bielo polje, u kom ta zrna plivaju, u obi6nom 
i nevidi. 

tenimi nikoli prikazuje nam se bielo polje, dakle 
3 dotle nismo ni vidili, kao agregat sitnih i dosta 
mtigorita. 

5Ja ostro svjetlo lome, pripadaju salitu, sto se ovdje 
i, nego u prijaSnjem primjeru. Ima tu naime vecih 
ifinom kalavoScu, gdje se moze mjeriti kut potam- 
J polarizovanom svjetlu pokazuju sva ta zrna da- 

boje. Nadalje vidi se ovdje vrlo jasno, kako se 

antigorit. U njegova zrna ulaze naime na svijuh 
)reni listovi antigorita, pa ima tu svih prelaza, kako 

viSe komada i razpada, da napokon posve iz^ezne. 
kamen nerazlikuje u ni^em od antigoritnoga serpen- 
i iz FruSke gore opisao, pa neima dvojbe, da mu 

i poti6e. 

itim orudjem od antigoritna serpentina odabrao sam 
\ ova tri komada, da ih ovdje opi§em, jer sam htio 
nem ova tri razna nalaziSta. Ostalo orudje od anti- 
na, sto sam ga iztrazivao, nepokazuje niSta nova, 
tri primjera vec spomenuo, pa bi zato bilo su- 
a zapa^anja ovdje spominjem. Dovoljno je, da iz- 
) to kamenje potide iz Fruske gore. No u muze- 
a jo§ velik broj drugoga orudja od antigoritnoga 
nisam mogao za iztrazivanje upotrebiti, jer je ono 



Digitized by VjOOQ IC 



PRBDHIST. KAMENITO ORUDJE. 193 

cielo 1 tako liepo, da bi ga Stela bilo lomiti. A bilo bi to i posve 
suviSno. Sve to orudje je po izvanjskom lieu tako naliSno onomu^ 
Sto sam ga iztra^ivao, da posve mirno mogu uztvrditi, da i ono 
poti^e iz Fru§ke gore, a po gotovo, sto se je ono naSlo u istih 
onih krajevih, u kojih nadjoge opisane prijaSnje vrsti. 

Ja cu ovdje u kratko da navedem pojedine vrsti serpentinska 
orudja i njihova nalaziSta. 

U muzejalnom katalogu spominju se u I. odsjeku raedju neizgla- 
djenimi predmeti na petom mjestu jedarke, udaraci i oblutci kao 
prvo orudje za rezanje i trvenje kamenja, pa tu nalazimo vec 5e- 
tiri komada od antigorilna serpentina. Imamo tu jedan oblutak, 
koji je nadjen pri zeljezni(5koj postaji u Rumi, docim dva druga 
poti6u sa Hiulke kod Novog sela blizu Vinkovaca, dakle sa istoga 
mjesta, gdje nadjo§e i mlat, koji sam na prvom mjestu ove raz- 
prave opisao. Uetvrti komad je udara^, nadjen u Zagorju- 

Medju sjekirami od antigoritnoga serpentina nabraja muzejalni 
katalog 39 raznih komada. Jedna sjekira poti^e od Siska, jedna 
od sv, Simuna, jedna od KaSine, jednoj je ubiljezeno nalaziSte same 
„Hrvatska^, a svi ostali komadi nadjeni su na raznih mjestih u 
Zagorju, 

Medju mlatovi ima mnzej 13 komada od antigoritna serpentina. 
Jedan je sa Hiulke kod Novog sela, jedan je nadjen u Lonji kod 
Sv. Martina, jedan kod Siska, jedan kod Kasine, a svi ostali ,u 
Zagorju. 

Kladivaca na kotac od antigoritna serpentina spominje katalog 
5 komada, a svi su nadjeni u Zagorju. 

Batova od antigoritna serpentina spominje katalog 4 komada. 
Jedan je nadjen u Lonji kod sv. Martina, a ostali u Zagorju. 

Medju raznimi predmeti od antigoritna serpentina spominje ka- 
talog 3 komada. Jedan je nadjen kod Sola u Sriemu, drugi kod 
Racinovaca uz Savu, a treci u Zagorju, 

U svem posjeduje dakle na§ muzej 68 komada kamenita orudja 
od antigoritna serpentina, sto u Hrvatskoj do sada nadjose. Naj- 
veci dio toga orudja poti^e iz Zagorja. Uzrok je tomu nedvojbeno 
taj, Sto se u Zagorju pojedini Ijudi velikom Ijubavju bave sakup- 
Ijanjem starina, pa §to je muzej nasao osobita prijatelja u dru 
Prelcu iz Zlatara, koji je najviSe orudja muzeju namaknuo i po- 
klonio. Neima dvojbe, da ce se vremenom i u Posavini i u Sriemu 
naci joS obilje slidnoga orudja. . ^ .. . 

Digitized by VjOOQ IC 



194 M. KldPATl6, 

Sama nalaziSta serpentinskoga orudja u velike su zanimiva jos 
i u torn, Sto nam ona pokazuju puteve najstarijega prometa u 
Hrvatskoj. Antigoritni serpentina koji su prastari stanovnici da- 
naSnje Hrvatske pobirali u FruSkoj gori, Sirio se je prometom 
po ravDom Sriemu, odatle je putoyao uzduz Save^ dospio do 
zagreba^ke okolice, obiSao i preSao Zagreba^ku goru, te tako 
dospio u Zagorje. Sava je dakle bila onaj naravni put, kojim 
se promet Sirio, ona je spojila Zagorje sa izto6nom Slavonijom. 
Viditi cemo malo kasnije, da je istim tim putem kamenje iz 
Zagreba^ke gore sa zagorske strane putovalo na iztok, U pri- 
mitivnom i^ivotu tadanjega vremena imalo je kamenito orudje 
najvecu vriednost, pa je ono u trgovini i prometu zauzimalo prvo 
mjesto. I predhistorijski ^ovjek poznavao u eielom svom ^ivovanju 
njeku vrst luxusa, pa ga je on imao i u kamenitom orudju. Medju 
svim kamenitim orudjem najljepSe je ono od antigoritna serpen- 
tina. Ono se najljepSe izgladi i izla§ti; pa je prekrasne boje. No 
u ^vrstoci i jedrini stoji ono daleko za mnogim drugim kamenitim 
orudjem. Za obi^ne i tezke poslove prarili su Ijudi orudje od pro- 
stijega i ^vrScega kamenja. Mi cemo takvo orudje od diabaza^ si- 
jenita a i amfibolita kasnije joS opisati. Orudje od serpentina bilo 
je po svoj prilici imucnijim i uglednijim ijudem yi§e za ures nego 
za tei^ke poslove Pozuda za takvim orudjem bila je sigurno vrlo 
velika, pa se za to necemo ni ^uditi, da ga toliko u Zagorju nala- 
zimo. Za teike poslove nalazio je ^ovjek vrlo lake u najblizoj 
okolici dovoljno dvrstoga kamenja, pa takvo orudje nije mnogo ni 
u promet dolazilo. U tih pojavih vidimo, da je glavno poticalo 
prometa vec u predhistorijsko doba bilo ono istO; sto je jo§ i 
danas. Covjek je bio uviek^ iste naravi. 

B. Kamenito orndje od amfibolita. 

1. Komad place, nadjen na Bedekovstini kod Komora u Zagorju, 

Kamenito ovo orudje vrlo je neobidna oblika. Plo^ je to s jedne 
strane zaobljena a s druge strane ravna. Na ravnoj strani te^e 
po duljini i sredini plitak i zaobljen zlieb. Na svrgetku ovoga 
Mieba na prelomljenom kraju nalazi se poprieko poloi^ena rupa. 
Muzejalni ravnatelj misli, da bi to mogao biti odlomak od njekoga 
kalupa. Eomad tezi 183 grama. Katalog ga spominje na str. 49. 
broj 17. a nalazi se naslikan na tabli V. broj 22. Dar je to zup- 
nika Donata Sokada. 



Digitized by VjOOQ IC 



PPBDHIST. KAMBNITO ORUDJE. , 195 

Kamen ove plo^e je tamno zelene boje i u torn u velike liali- 
kuje na amfibolno Skriljavo kamen je Zagrebadke gore. 

Vec makroskopski vidimo na kamenu njeku vrst vlaknate i Skri- 
Ijave strukture. U izbrusku pod mikroskopom vidimo, da je glavna 
sastavina kamenu amfiboL Amfibol je tu uviek vlaknast i iglast i 
ne ima nikada ^itavih okrajaka, nego je uviek na vrhovih razkidan, 
Riedko da tu amfibol tvori deblje §ibke. Boje je zelene. Pleohro- 
izam mu je uviek vrlo o^it i to sa zelenom i ^uckastom zelenoni 
boiom. Gdjekoji komadi pokazuju uz zelenu boju joS i ponje§to 
modruSastu^ te nas tako sjecaju na glaukofan. U gdjekojih Sibkah 
amfibola, koje pokazuju modruSastu boju vidi se poprie^na kala- 
vost. Kut potamnjenja je kod svih ledaea uviek vrlo malen.' Sto 
se samoga amfibola ti^e, to moram odmah ovdje spomenuti, da 
on posve nalikuje na one, koje nalazimo u amfibolnih Skriljavcih 
Zagreba^ke gore. I oni pokazuju vrlo 6esto pri zakretanju doljnega 
nikola modrusastu boju, te se na njih vidja poprie^na kalavost. 

Amfibolne sibke leze u preparatu nepravilno porazbacane, pa 
gdje nisu na gusto, tu ostavljaju prosto nepravQna oka, koja su 
izpunjena bielom, prozirnom rudora. Sudec po sivoj boji, Sto ju ta 
ruda medju unakrStenimi nikoli pokazuje, rekao bi, da je ta bielk 
ruda glinenac, premda sraslaca kakvih nisam mogao nigdje naci. 
U zagreba^kih amfibolnih skriljavcih pojavljuje se glinenac dosta 
^esto. 

Treca sastavina ovoga kamena je epidoL On se tu pojavljuje u 
neizmjerno sitnih zrncih, te je razasut po svem izbrusku u velikoj 
mno^ini. Boje je on bliedo zute. U amfibolnih skriljavcih Zagre- 
ba^ke gore je epidot bitna i glavna sastavina. No u svih izbruscih, 
Sto ih ja posjedujem od zabreba^kih amfibolnih Skriljavaca uviek je 
epidot krupnijega zrna, a nigdje ga neima ovako sitna kao u ovom 
kamenu. Naravno je, da to nebi moglo govoriti za to, da ovaj 
kamen nepoti^e iz Zagrebadke gore. 

Napokon moram napomenuti joS jednu rudu u ovom kamenu, 
koja ga najvise u oprieku dovodi sa zagreba^kimi amfibolnimi 
Skriljavei. Po izbrusku leze naime na sve strane porazbacana ne- 
pravilna zrna ili bolje rekuc guste gomilice erne i neprozirne rude, 
koju doslje nisam naSao u amfibolnih skriljavcih ZagrebaCke gore. 
KristaU^no kamenje Zagrebadke gore nije doslje nigdje mikro- 
skopski iztrazeno, a opisano je u njekih starijih razpravah, kojimi su 
prema tadanjem stanju znanosti kuSali makroskopski ustanoviti 
narav pojedinoga kamenja. Te razprave ui nespominju amfibolnih 



Digitized by VjOOQ IC 



196 M. K1SPAT16, 

Skriljavaca, a sve §to ja ovdje spominjem torn kamenju, to znam 
samo po mojih vlastitih preparatih, koje sam si zadnjih godina 
napravio Moja iztraiivanja nisu joa dovrsena, no to mogu reci, 
da dosada ove erne rude nisam nasao. Tim dakako jos nije iz- 
klju^ena mogucnost, da se nebi i takav oblik amfibolna §kriljavea 
mogao nacL Samu mineraiogidnu narav ove erne rude nisam mogao 
sigumo ustanoviti. Zeljezna mda to po svoj priliei nece biti. Solna 
i duSidna kiselina nije ju ni najmanje promienila, a ne vidi se tu 
ni traga kakvoj raztro§ini, da bi mogli na zeljeznu rudu zaklju- 
5iti. Lice, u kom se ta ruda prikazuje, upravo je onakvo, kakvo 
ga vidjamo pri ugljevitoj materiji. Kada sam malene komade tan- 
koga preparata u velikoj jari zario, nisu se te erne destice u boji 
ni najmanje promienile, premda bi to ipak mogao biti grafit. 

Po svem ovom, sto sam do sada kamenu tom naveo, nije 
sigurno, da on potide iz Zagrebadke gore. Za sada se to bar doka- 
zati neda. 

2. Mlat iz Zagorja, 

Od ovoga mlata nadjen je samo prednji odlomak do polo vice 
rupe. Sprieda svrSuje on ravnom, okruglom povrsinom, do^im su 
mu postrane strane zaobljene i liepo izgladjene. Hupa je nakoso 
izdjelana, te je na jednoj strani sirja nego na drugoj. Od rupe 
pa do vrSka dug je 4 cm. Visina u rupi mjeri 3V2 cm., promjer 
na vrSku 2 cm., sirina na rupi 4 cm. Tezi ovako 155 gr. Mlat 
se taj spominje u muzejalnom katalogu na strani 43. slovo a, si, 
naslikan je na tabli V. br. 2. Za muzej ga je nabavio Levin Horvat. 

Kamen ovoga mlata je tamno zelene boje, a u njem se po du- 
Ijini vuku biele pruge, koje su po priliei 1 mm. siroke. Na oko- 
mitoj prelomini prikazuju se te pruge kao malene biele pjege. 
Izbrusak prikazuje se u tom istom pjegavom lieu. 

Pod mikroskopom razabiremo jasno biele pjege i zelenu masu. 
Biele pjege sastoje od malo ne posve bezbojnoga ili samo slabo 
zelenoga listnatoga amfibola i od nepravilnoga zrnja bieloga epidota. 
Zelena masa sastqji od sitnijih i krupnijih listova zelena amfibola, 
a po tih listovih leze obilna, jajolika zrna blieda epidota. U tih 
zelenih Ijagah proteze se izmedju zelenoga amfibola ona ista biela 
tvar (bezbojni amfibol i epidot), koja i zasebice tvori biele pjege 
samo u mnogo manjoj mnozini. 

Zeleni amfibol pokazuje o^it dikroizam u jasno zutoj i modru- 
sasto zelenoj boji. Kut potamnjenja nepresize 22^. U polarizovom 



Digitized by VjOOQ IC 



PRBDHI8T. KA^fBNITO ORUDJB. 197 

svjetlu pokazuje vrlo oStre boje. Oblici su posve nepravilni bez 
ikakvih obrisa, no nikad nisu iglasti, nego uviek listnati i krpasti. 
Prizmati^ka kalavost nije uviek razvijena i ne idfe uviek cielom 
duljinom ledea. 

Cielokupno lice ovoga kamena je takvo, da ono u velike nali- 
kuje na ono, Sto ga pokazuju amfiboliti iz FruSke gore, koji se 
nalaze u neposrednoj blizini antigoritna serpentina. To^no u ovom 
obliku nisam doduSe nnSao kamena u FruSkoj gori, no tu ima 
toliko raznovrstnih prelaza, da rii najmanje nedvojim, da mate- 
rijal ovoga mlata iz FruSke gore poti6e. 



L 



Medju kamenitim orudjem naSega muzeja imade joS dva ko- 
mada, koja su napravljena od amfibolita, all ill nisam mogao mi- 
kroskopski iztrazivati, jer ih nisam smio lomiti. Jedno je nepro- 
buSena sjekira, koja je nadjena u ZcigorjUj te joj materijal po svoj 
prilici potide iz Zagrebacke gore. Drugi komad je mlat, koji je 
izkopan kod Babske u Sriemu, a materijal mu valjda poti^e iz 
FruSke gore. 

U muzealnoj sbirci nalaze se tri vrlo krasna komada, za koja 
se veli, da su napravljena od nephrita. Jedno je glodalo iz Samo- 
tovca, drugo je sjekira sa otoka Erka, a tre6e je dljeto iz Dal- 
macije. Meni je vrlo 2ao, da nisam smio od toga orudja napraviti 
mikroskopske preparate, da se opredieli to^uo mineralogijska 
narav toga kamena. Bilo bi to vrlo zanimivo poglavito radi toga, 
Sto novija iztrazivanja sve viSe pokazuju, da se pod nephritom 
skriva ciela hrpa raznoga kamenja, koje moramo uvrstiti sad u 
augitno, sad u amfibolno kamenje, a vrlo Cesto opet u antigoritne 
serpentine. 

C. Kamenito orndje od diabaza. 

1, Sjekira iz Zagorja. 

Sjekira ova je na tupoj strani upravo preko rupe prelomljena, 
te joj manjka zadak. I brid je ponjeSto odbit. Rupa je ^unjasta, 
te ima promjer na jednoj strani 2 cm. a na drugoj 1 V4 cm. Preo- 
stali komad dug je lO'/* cm.; visina na bridu i zadku iznosi S'^ 
a po sredi 4 cm., a Sirina na rupi 4 cm. Ovako tezi 237 gr. U 
muzealnom katalogu nalazimo tu sjekiru spomenutu na str. 37 si. 
k. Dar je to dra. I. Prelca. 

Povrsje samoga kamena je sitno izSarano, a Saru tu tvore sitni 
ledci gliueuca, iz medju kojih se prote^u mutao zelene Ijage. Da 

Digitized by VjOOQ IC 



5c u velike raztroSen, svjedo^i nam ujegova sivkasta 
relazi u hrdjastu. 

Dskopom vidimo na izbrusku, da je kamen disto zrnate 
J izbrusku razpoznajemo kao sastavine: plagioklas, 
)1 i titanovo ^eljezo, fiemu se pridru^uje u vrlo malenoj 
i kremen; koji je tu kao Sto i amfibol sekundaran. 
tavni dielovi su osim titanova zeljeza vrlo raztroSeni. 
>e, da je kamen taj bio vec onda raztroSen^ kada su 
J priredili, jer su Ijudi onda vecim dielom kupili ma- 
adje po potocih, dakle uzimali valutice, koje je voda 

ilazimo u preparatu vrlo malo, jer se je najveci dio 
) u amfibol. Gdje su mu se ledci jos sa^uvali, tu su 
;pali u pojedina razlu^ena zrna. Zrna su ta jasno svietle 
larizovanom svjetlu pokazuju ona vrlo oStre boje, a 
zrnih vidi izra^ena kalavost, tu se dade mjeriti velik 
enja, koji dosize do 40 ^ 
ol, §to se u preparatu vidi, stoji geneti^ki u savezu sa 

razkidanih zrnih augita se desto vidi, kako se svako 
Dbodu pretvara u vlaknasti amfibol. U preparatu ima 
Qih nakupinah, u kojih nalazimo po koje zrnce augita. 
)ga neima, to se ipak svuda na amfibolu vidi njegova 
narav. Sav taj amfibol je skroz vlaknast i raz^ihan, 
ikada ne stvara cjelovite kristaloide, nego se svaka 
izpada u sitnije nakupine sa posebno polozenimi vla- 

se cio ledac augita ne pretvara cielokupno sa oboda 
lego se uviek najprije razpadne u pojedina zrna, a 

ta zrna pretvaraju u amfibol, to nam je struktura 
la. 

iknaste nakupine odaju nam uviek jasno mineralnu 
)la. Plehroizam im se pokazuje u zelenkasto £utoj i 
i boji. Kut potamnjenja je uviek malen. 

je vrlo raztroSen, te pun zrnata, bieli^asta muteza, 
taj mutez ima u njem vrlo desto svjezih dielova, koji 
zovanom svjetlu odaju njegovu polisintetidnu srasla^ku 
la^ke lamele potamnjuju uz malen kut. Da li tu ima 
J joS i ortoklasa, to se neda reci. 
ruda je vrlo obilna, sto se vec prostim okom 

vidi, koji je sitnimi to^kami crno izpjegan. Oblici 
e su onakvi; kako ib obi^no pri titanovu zeljezu 



Digitized by VjOOQ IC 



PRBDmST. KAMBNITO OBUDJB. 199 

vidimo. Oni su Sibkasti, razrezuckani, te sa strane i po sredini 
izjedeni. Biele raztrosine oko ovih zrna neima. Diabazi Zagre- 
ba6ke gore imadu, kako sam se iz mojih preparata osvjedodio, 
isto tako titanovo zeljezo, koje u mnogih slu^ajevih ostaje vrlo 
dugo svjeze, pa se samo gdjeSto u leukoxen pretvara. 

Kremen je u preparatu vrlo riedak. Oblik i polo^aj mu uviek 
jasno posvjedo^uje, da je on u kamenu sekundarne naravi. 

Materijal ove sjekire police nedvojbeno iz Zagrebacke gore. Na 
sjevernom obronku Zagrebadke gore na§ao sam velikim prostorom 
sihie pecine diabaza. I ta,j diabaz nalikuje po vanjskom lieu i po 
svojih mikroskopskih sastavinah posvema na ovaj, od kojega je 
opisana sjekira napravljena. Neima tu razlike nikoje druge do te, 
sto sam ja za svoje iztraiivanje odlomio svjei^iji materijal; te mu 
tako nije pretvorba tako daleko napredovala. 

2. Sjekira iz Bedekovcine u Zagorju, 

Sjekira ova prelomljena je pri rupi, pa se je naSao samo pred- 
Dji komad, koji ima §irok i oStar brid. Strane joj se sastaju u 
pravom kutu. Komad taj mjeri u duljini 8 cm.; visina na bridu 
iznosi 4V2 cni., a po sredi 5V2 cm.; Sirina pri rupi je 4^2 cm. 
Komad te2i 433 gr. Nadjena je u BedekovCini, u obcini Ma^e, a 
muzeju darovao ju je dr. Prelc. Muzejalni katalog ju spominje 
Da strani 40. si. g. 

Sjekira je slabo ugladjena, a povrSje je kao u prijaSnje sitno 
izSarano. Saru tvore i tu sitni ledci glinenca, izmedju kojih se 
protezu druge zelenkaste sastavine. Sivkasta boja ovoga kamena 
je fistija nego u prijaSnjega. Na svjezoj prelomini proviruju iz 
tamno sive povrSine sitni bieli, svietlucavi ledci glinenca. 

Pod mikroskopom pokazuje nam ovaj kamen u preparatu iste one 
bitne sastavine, kao i prijaSnji, samo vidimo, da je tok raztvorbe 
ovdje bio ponjeSto drugi. 

Augiti su ovdje mnogo obilniji, premda su gotovo svi njegovi 
ledci u sitnija zrna razkidani. Kako je raztvorba augita zaostala, 
tako ima tu malo amfibola. Samo pretvaranje augita u amfibol 
moralo je tu ici vrlo polako, jer sekundarni amfiboli nisu tako 
vlaknasti, nego su viSe kompaktni i jedinstveni. 

Glinetmc je nasuprot u kamenu gotovo sasvim raztroSen, te su 
mu ledci tako izpunjeni bielom, kaolinu nali^nom tvarju, tako da 
njili ima vrlo riedko svjezih dielovah, na kojih bi se mogla raza- 
brati polisintetidna, srasladka narav. 

Digitized by VjOOQ IC 



200 M. K1SPAT16, 

Titanovo zeljezo je vrlo obilno, te se pokazuje u istih oblicih 
kao i u prija^njem. 

Kremen je i ovdje sekundaran, no ima ga puno vi§e nego u 
prija§njem. 

Materijal ove sjekire police takodjer nedvojbeno iz Zdgrebacke 
gore. Ja posjedujem poveci broj preparata od zagreba^koga dia- 
baza, pa sam se osvjedodio, da je u raznih komadih raztvorba 
dosta razliSta, pa da se u njih amfibol 1 kremen dosta ^esto se- 
kundarno pojavljuju. 

U muzeju nalazi se od diabaza samo jo§ jedno dijeto, koje je 
takodjer u Zagorju nadjeno. Liep je to, velik i 6itav komad, koji 
doduSe nisam iztrazivao, no on je po vanjskom lieu tako nalik na 
oba prijasnja komada da i tu neima dvojbe, da mu materijal po- 
ti^e iz Zagrebadke gore. 

D. Kameiiito orndje od sijenita. 

1. Mlat iz Sota u Sriemu. 

Mlat ovaj prelomljen je na rupi, a nadjen je samo zadnji dio, 
koji svrsuje ravno zatupljenim §iljem. Rupa mu je pravilna i mjeri 
u promjeru 2V2 %- Dug je od rupe do zadka 4^2 %\ visok je 
u rupi 372 a na zadkn 2V2 %i\ sirina na rupi mu je 6^4 %i. 
Tezak je ovako 218 gr. Muzeju poklonio ga je Mato Marinkovic, 
zupnik u Sotu. Muzejalni katalog spominje ga na str. 43. slovo d. 

Kamen ovoga mlata je vrlo liep. Boje je tamno-maslinasto-zelene, 
a iz toga zelenila proviruju ponjeSto bielidaste Ijage. Na prelomini 
je tamno-zelen sa svietlucavimi bielimi ledci. 

Pod mikroskopom oCituje nam kamen fiistu jednolidnu zrnatu 
strukturu. Pojedina zrna su srednje velidine. Mikroskopske sasta* 
vine su mu glinenac, amfibol i titanovo zeljezo. 

Glinenac je sav stubast. On je vrlo raztrogen i izpunjen bielim, 
sitnim mutezom, no koji nam ipak ne moze da sakrije opti^ka 
svojstva rude. Malo ne sav glinenac je ortoklas, jer nam se obilno 
prikazuje kao jedinci ili dvojci. Plagioklas je tu dosta riedak, a 
to nam opredieljuje kamen kao sijenit, 

Amfibol se pri slabom povecanju prikazuje u dosta kompaktnih 
ledcih, koji dobiva.ju svoj oblik prema prostoru, §to ga je ostavio 
glinenac. U te prividne ledce ulaze dosta c^esto sa strane glinenci, 
te ib tako razrezuju. Boja amfibola nije smedja, nego je zelena. 



Digitized by VjOOQ IC 



PRBDHIST. KAMBNITO OBUDJB. 201 

Medju unakrStenimi nikoli vidimo i pri slabom povecanju; da ledci 
amfibola disu jedinstveni, jer ne potamnjuju jednolidno. Pri vecem 
povecanju vidimO; da amfibolni kristaloidi sastoje od neizmjerno 
finib vlakanaca; koja obi6no ne leie paralehio. Sve nam to jasno 
govori, da su se u njem njeke promiene dogoditi morale. Pomislili 
bi odmah, da je taj amfibol postao metamorfozom iz augita, no u 
preparatu ne ima augitu nigdje ni traga. Kada bi ipak tako bilo, 
5em sam podpuno uvjeren, onda bi to bio atigitni sijenit 

TUanovo zeljezo je u kamenu obilno razvijeno, no vrlo se je 
slabo iztroSilO; jer oko njega vidimo dosta riedko poznate biele 
raztrosine. 

Materijal ovoga mlata, koji je u Sriemu nadjen, poti^e nedvoj- 
beno iz Zagrehacke gore. U Zagrebadkoj gori naSao sam sijenit- 
noga kamenja u znatnoj mnozini, i to kamenje se u nidem ne raz- 
likuje od ovoga. Poglavito je tu narav amfibola istovjetna. Ja se 
nadam^ da cu jednom dospiti do toga, da opiSem eruptivno kamenje 
Zagrebadke gore, te cu onda genezom razjasniti narav samoga 
amfibola. Ja se ne mogu upustati ovdje dublje u opisivanje zagre- 
ba^koga sijenita, nego se moram ograniditi samo na to, da kazem, 
da neima dvojbe, da kamen ovoga mlata poti^e iz Zagreba^ke 
gore. Ovaj mlat sluzi nam ujedno za dokaz, da je prometom ne- 
samo antigoritni serpentin dolazio iz Sriema pod Zagreba^ku goru, 
nego da se je i odatle prometom nosilo kamenito orudje natrag u 
Sriem. To nam podpuno utvrdjuje, da je u ono vrieme u istini 
postojao savez izmedju Sriema i Zagorja. Mi cemo odmah viditi, 
da je u Zagorju i zagrebadkoj okolici bilo dosta kamenita orudja 
od sijenita. 

2. Bat iz Zagorja, 

Od ovoga Sirokoga i teikoga bata nadjen je samo doljni dio 
bez rupe. Kamen samoga bata je sivkaste boje, te se vide na njem 
dvie vrsti pjega. Jedne pjege su sitnije i zelenkaste boje, dodim su 
druge puno voce i biele boje. Cielo lice pokazuje, da je kamen 
u velike raztroSen. Muzejalni katalog ne navodi ovaj bat. 

Pod mikroskopom vidimo u izbrusku, da je kamen tako raz- 
troSen, da mu se sastavine jedva razpoznaju. No uza sve to vidi 
se ipak^ da je kamen bio krupnozrn. 

Sastavine karaena su glinenac, amfibol i kremen. 

Ledci glinenca prikazuju nam se kao bieli, mutni i raztroSeni 
stupovi. Samo na gdjekojih se joS vidi, da su to bili ortoklasi. Uz 

Digitized by VjOOQ IC 



202 U. ES&PATldy 

ortoklas nalazimo tu i njeSto malo plagioklasa, kojemu su se ledci 
bolje sa^uvali, kao sto to i u drugom kamenju biva. 

Amfibolni kristaloidi prikazuju nam se kao nakupine sitnih listova, 
na kojih se o6ito vide sva svojstva amfibola. U samih listovih na- 
lazimo vrlo sitna zrna epidota. Sve to jasno govori, da su se u 
amfibolu znatne promiene dogodile. 

Kremen je u kamenu say sekundaran. On izpunjuje izjedene 
dielove kamena^ te tvori tu malene nakupine sitnih zrna. U samom 
kremenu nalazimo sitne^ igli6aste ledce amfibola, koji se je pri 
raztvorbi kamena stvorio, te se zajedno sa kremenom slozio. 

Zeljezna ruda je do malenih ostataka sasvim iz^ezla. 

Sijeniti Zagrebadke gore tako su nalik ovomu kamenu, da ne 
ima dvojbo; da i on police iz Zagrebacke gore. 

3. Sjekira iz Zagorja. 

Sjekira ova prelomljena je upravo pri rupi, a nadjen je samo 
straznji komad, koji je na okolo zaokruzen. Muzejalni katalog ga 
spominje na str. 41. slovo p. Muzeju darovao ga je dr. Prelc. 
Komad je te^ak 287 grama. 

PovrSje kamena je hrdjasto-smedje boje. Svje2a prelomina je 
mutno-zelena sa sitnimi bjeli^^timi pjegami. 

Pod mikroskopom prikazuje nam se kamen tako raztroSen, da 
se u izbrusku razpoznaju samo veliki ledci glinenca. Uprayo je 
neobi^no, kada 6ovjek vidi, kako je raztvorba sve ostale sastavine 
sasvim uniStila; pa da se je ipak glinenac i toliko sa^uvao. Gli- 
nenci su doduSe puni muteia, no ipak se dadu gotovo uviek po 
opti6kih svojstvih opredieliti kao ortoklasi. Plagioklasi su tu vrlo 
riedki. 

Feromagnezijsld sastojak je posve raztroSen i kao takav iz^eznuo. 
Njegovo mjesto zauzimlje nerazriefiiva bielidasta i zelena raztroSina, 
u kojoj razabiremo jedino sitne listove viriditi^ne rude. 

U cielom preparatu naSao sam jedan ledac apatita. 

Napokon mora se ovdje jo§ spomenuti : vapnenac, koji je dakako 
sekundaran, te se samo u riedkih i malenih zmatih nakupinah 
pojavljuje. 

Neima dvojbe, da materijal i ove sjekire potiie iz ZagrebaSke gore. 

U muzeju nalazimo jo§ tri sjekire, koje su napravljene od sije- 
nita, pa sve tri potidu iz okoline Zagrebacke gore. Vec vanjsko 
hce ovih sjekira dokazuje jasno, da i njihov materijal potiie iz 
Zagrebadke gore. 

Digitized by VjOOQ IC 



PBBDHfST. KAMBNITO ORUDJB. 203 

Rezultati mojega iztrazivanja bili bi sliedeci: 

1. Svemu kamenitomu orudju, koje je pravljeno od serpentina, 
diabaza i sijenita, poti^e materijal iz Hrvatske. 

2. Za serpentinsko orudje, koje nalazimo u Zagorju, Posavini i 
Sriemu, uzet je materijal iz Fruske gore. 

3. Za orudje od diabaza, koje nadjoSe u Zagorju, uzet je ma- 
terijal iz Zagreba6ke gore. 

4. Orudje od sijenita nalazi se u Sriemu i Zagorju, a materijal 
mu poti6e iz Zagrebadke gore. 

5. Orudje od amfibolita nadjeno je u Zagorju i Sriemu, a ma- 
terijal bi mu mogao poticati stranom iz Zagreba^ke stranom iz 
FruSke gore, premda se to neda sigurno tvrditi. 

6. Prometom prena§alo se je kamenito orudje iz Sriema preko 
Posavine u Zagorje i obratno iz Zagorja u Sriem. 



Digitized by VjOOQ IC 



. lzvie§6e potresnoga odbora. 

SASTAVIO DOP. 6lAN DR. MiSO KiSpATKS. 

i matemtUi^o - prirodoslovnoga razreda jugoslavenske akademije 
znemosti i umjetnosti dne 5. lipnja 1886. 

«odma 1SS4. 

11 7. s. 5. m. po podne osjetio se u Mostaru jak 
3 trajao 2V2 sekunde. Pravac treSnji bio je od I — Z. 
L bosiljak.) 

u 11 s. 30 m. po podne u Mostaru opet dosta jaka 
je trajala 3 sekunde, a iSla smjerom od Z — I. (Here. 



u 11 8. 6. m. prije podne u Ozlju oja^i potres sa 
rtikalna udarca. Pravac treSnji bio je od JI — SZ. 
rozori zazveketali. (J. Muha.) 

oko 5. 8. po podne u Djakovu dula se je gromolika 
QJava (Prof. dr. Pilar.). Ta tutnjava bila je predte6a 
)otresa; koji su Djakovo i cielu Slavoniju silno uzne- 
ijekoliko sati iza tutnjave navalio je naj2e§ci udarac 

periode. 

8 8. 59 m. po podne u Djakovu silovit potres, kakva 
poslije velikoga zagreba^koga potresa (g. 1880.) rte- 
ne potresu ozna^uju vrlo razli^ito. Djakova^ki „Glas- 

je 8 8. 58 m., osje^ki ^asopis ^Drau** 8 s. 57 m., 
kovu ozna^uju 9 s., a dr. Hegedisevic 8 s. 50. Prof. 
je 8 8. 59. m. kao najvjerojatnije vrieme. Pred 
jom ^ula se je jaka detonacija, a za njim navalio 
. U treSnji osjetiSe se (dr. HegeduSevic, po izvjeScu 
loga odbora) tri udarca, koja su presla u sve slabije 
7ito gibanje. Jedan udarac za drugim sliedio je u raz- 
2 sekunde. Za trajanje potresa oznaduju 6, 7, 7 — 8, 



Digitized by VjOOQ IC 



n. izvib§<5b potrbsnooa odbora. 20S 

a i 10 sekunda- Svi izkazi o pravcu cieloga gibanja pribli^uju se 
smjeru od Z — I. Najveci dio opazatelja ozna^uju upravo dist 
pravac od Z — I. Drugi opet navode smjer od SZ— JI, a njeki 
opet od JZ— ST. Prof. Pilar opredielio je po kamenoj rozeti, koja 
je pala sa tornjica prvostolne crkve; pravac od JZ — SI. Mnogi 
vjerodostojni svjedoci tvrde prof. Pilaru, da su prije potresa za- 
pazili neobiCno svjetlucanje, §to i djakova^ki dopisnici u ^Pozoru"* 
potvrdjuju. Prof Pilar dovodi to svjetlucanje u savez sa zemalj- 
skom munjinom. Jakost potresa ozna^uje prof. Pilar po decimalnoj 
potresnoj skali brojem 7. 

Neobi^no svjetlucanje i uzasna tutnjava prestraSila je stanovnike 
take jako, da su mnogi, koji su zivili za velikoga potresa u Za* 
grebu, mislili; da djakova^ki potres ni najmanje ne zaostaje u ja- 
kosti za zagrebafikim. U istinu ostaje djakova6ki potres najmanje 
za ciela dva stupnja u jakosti za zagreba^kim. Po kucah padao 
je maz sa zidova i stropova. Mnogi dimnjaci se sruSise i ostetiSe 
krovove, a po zidovih se pokazaSe pukotine. NajviSe nastradaSe 
vece javne zgrade, dodim po mnogih gradskih kucah bijase Steta 
razmjerno mnogo manja. NajviSe trpio je samostan milosrdnih se- 
stara i fraiara, za tim sjemeniSte i biskupski dvor. Velidanstvena 
nova crkva iraala je samo neznatnih ozleda. Po sluzbenoj pro- 
cieni iznosila je ciela Steta od potresa 40.000 forinti, od toga 
odpada 27.385 for. na javne zgrade, a ostatak na privatne ku6e. 

Iz raznih mjestah, gdje se je isti potres osjetio, imamo sliedece 
viesti : 

Trnava, pravac potresu bio je od I — Z. (Dr. Gj. Pilar.) ' 

VrUca, u 9 s. 13 m. po podne 5 sekunda trajuci potres u pravcu 
od Z— I (Pilar). 

Piskorevci, 6 sekunda trajuci potres u pravcu od ZSZ — IJI. 
(Pilar), 

Kondric potres u pravcu od ZSZ — IJI. (Pilar). 

Gjurgjand, pravac potresu ozna^uju vrlo razno i to JI — SZ, 
J-S i Z— I. (Pilar.) . 

Dragotin^ i ovdje je pravac potresu oznacen razno: Z — I i S — J 
(Pilar.) 

Kutjevo, oko QVa po podne ojak potres uz podzemnu tutnjavu 
u pravcu od SI- JZ. Trajanje 6 sekunda. U okolici kazu, da je 
bio potres jadi, jer su se predmeti po sobali rusili. (Pozor.) Druga 
viest u Pozoru ozuacuje pravac istom potresu od Z— I. 

B. J. A. LXXVllI. 15 

Digitized by VjOOQ IC 



206 u. kiSpatk^i, 

Pozega, 9 s 5. m. po p. po brzojavnoj uri osjetio se je ponaj- 
prije okomit udaraC; za njim odmah dva vala, a jedno 2 sekunde 
poslje navaliSe jo§ dva vala, tako da je cielo gibanje trajalo oko 
5 sekunda. Gibanje islo je od Z— I. Valovito dizanje ra^una 
motrioe na 4 do 5 centimetara. Uz potres Dije se ^uo nikakav 
Sum. (Prof. I. Tkaleic.) Pozor javlja, da su se pri potresu osjetila 
dva jaka udarca i da je gibanje iSlo od Z — I. — Treca viest na- 
vodi 9 s. 10. po p. i pravac SI— JZ. 

Pakrac, 9 s. 15 m. po p. (Bp. vrieme) osjetio se je ponajprije 
odozdol dolazeci udarac, koji je trajao po prilici 1 sekundu; 3 do 
4 sekunde iza prvoga udarca osjeti se u tri maha valovito gibanje, 
koje je trajalo oko 4 sekunde. Odmab uz prvi udarac za^u se 
i podzemna tutnjava, no pri valovitom gibanju nebijaSe je ^uti. 
Pravac gibanju bio je od SZ — JI. (Ljudevit Stein.) 

Hrkanovci, J — S. (Pilar.) 

Nova Gradiska, 9 s. 2 m po p. (brzojavna ura) dva sa strane 
dolazeda udarca u razdoblju od 1 sekunde; svaki udarac trajao je 
1 sekundu. Pravac potresu bio je od I - Z. (Brzojavna postaja). 

Stara GradiSka, 9 s. 6 m. po p. (Bp. vrieme) ponajprije odo- 
zdol dolazeci udarac a na to valovito gibanje, pred kojim se je 
dula podzemna tutnjava. Pravac bio je od Z — I (?) (M. Drakulic 
u izv. m. p odb.). 

Vrpolje, ZJZ~ISL (Pilar.) 

Kopanica, oko 9 s. po p. silan valovit potres od 10 sekunda 
uz podzemnu tutnjavu. Prozori zazve^Se i poku6tvo zaSkripnu. 
(Pozor.) 

Samac, oko 9 sati po p. valovito gibanje uz jaku podzemnu 
tutnjavu (Izv. m. pot. odb.) 

Staro Topolje, 9 s. 2 m. po p. ; predmeti u sobah se zanibali, 
staklo zazveketalo, a nihalice na urah stale (Narodne Novine.) 

Bebrina Gornja, S— J. (Pilar.) 

Podcrkavlje, S— J. (Pilar.) 

Levanjska VaroS, potres od 4-5 sekunda u pravcu od Z — I. 
(Pilar.) 

Brod, 9 s. 10 m. po p. (Bp. vrieme) u vremenu od 3 do 4 se- 
kunde jednoliko valovito gibanje u 5 do 6 mahova. Pravac gibanju 
bio je od Z— I. U ^aSi, koja je bila do polovice vodom napunjena, 
dizali su se valovi 2 — 3 centimetra visoki. Prije potresa ^ula se 
je tutnjava, koja je naliSla na tutnjavu daleke grmljavine. (M. 
Dugadki, brz. 6.) — Dr. Haul javlja u izvieScu magj. potr. odb. 



Digitized by VjOOQ IC 



n. IZyiB§6B POTRBSNOOA ODBORA. 20T 

da je potres bio u 9 s. 10 m. po p., da je sastojao od 2 — 3 vala 
i da je trajao jedno 4 sekunde. Pravac mu je bio od JZ — SI. Uz 
potres dula se je oStra tutnjava. 

Dubocac, Z— I. (Pilar.) 

Cema, JI— SZ. (Pozor). 

Gradiste, JI— SZ. (Pozor). 

Zupanja, JI— SZ. (Pozor.) 

Boinjaci, izmedju 9 i 7*10 s. po p. jak potres od 4—6 sekunda 
u pravcu od I — SZ (?). Uz potres 6ula se tutnjava; kao da te- 
retna kola taracom naglo idu. (Pozor). — U 9 s 15 m. po p. 
grmljavina a onda valovito gibanje; 3 — 5 sekunda. (Nar. Nov.) 

Rajevo selo, 9 s. po p. 6ula se ponajprije tutnjava kao od ka- 
kovoga parobroda u vremenu od 3 sekunde, a poslje toga navalio 
dosta osjetljiv potres u pravcu od SZ — JI. (Pozor.) 

Komletinci, 9 s. po p. podzemna tutnjava, a onda jedan udarac 
od Z — I, koji je opet svrSio podzemnom tutnjavom. Cio pojav 
trajao je 1 sekundu. (Pozor.) 

Tovarnik, I— Z. (Pilar.) 

CereviS, 9 s. po p. jak potres u dva maha, koji je uz podzemnu 
tatnjavu trajao 10 sekunda. Slike i stakla po sobah se znatno 
potresoSe. Pravac bio je od Z -I. (Nar. Nov.) 

Banostor, potres. (Nar. Nov.) 

Grabovo, potres. (Nar. Nov.) 

Svilos, potres. (Nar. Nov.) 

Vuka, 9 s. 5 m. po p. valovito gibaaje uz jaku tutnjavu u 
pravcu od JZ — SI. trajanje 15 — 16 (?) sekunda. (Pozor). 

Nasice, 9 s. 30 m. po p. (Pilar.) 

Nova Bukovica, 9 s. 20 m. po p. potres i pred njim podzemna 
tutnjava. Pravac tutnjave od SI — JZ. (Pozor.) 

Miholjac, 9 s. 10 m. po p. (po brzojavnoj uri) osjetiSe se dva 
udarca u razdobju od 2 sekunde. Gibanje bilo je valovito, pri 
^em su se predmeti nihali a kreveti gkripali. Samo titranje trajalo 
je 3 sekunde, a pravac mu je bio od JI- SZ. Prije treSnje 5uo 
se je mukao Sum. (A. Markt, brz. 6,) 

Slatina, tutnjava i onda nihanje od J — S. (Nar. Nov.) 

Koska, 9 s. 15 m. po p. potres 4 sekunde trajuci u smjeru od 

Z — I. Udarac je bio tako zestok, da je djevojka jedna sa naslo* 

njaCa na zemlju pala; ure su stale, visece svietiljke se zanihale, 

posudje i prozori zazveketali. (Nar. Nov.) 

Valpovo, 9 s. 16 m. po p. jedan udarac i onda valovito gibanje 



Digitized by VjOOQ IC 



208 M. kiSpatwS, 

od 6 sekunda, koje je i§lo od J— Z. Zidna ura se je kod izviesti- 
telja zanihala, do6ira su u stanu kotarskoga sudca dvie ure, jedna 
na sjevernom, a druga na juznom zidu, stale u isti 6as, pri 6em 
pokazivahu 9 s. 16 m. U vlastelinskom dvoru je zid po sobah na 
viSe mjestah popucao. Dvie sekunde prije potresa 5ula se je pod- 
zemna tutnjava. (Ig. Brenner, brz. 6.) — Druga viest navodi 
vrieme 9 s. 10 m., pravac JZ — SI, a trajanje 6 sekunda. (Pilar). 

Cepin, 9 s. 5 m. po p. valovito gibanje, koje je trajalo 3 se- 
kunde, iSlo je od Z — I. Tutnjava, sto se je pri potresu 6ula, na- 
li^ila je na udaljenu grmljavinu. Na zidnoj uri stala je nihaljka, 
a utezi se nihali (Jos. Balagovic, poStar.) 

Osiek, 9 s. 2 m. 30 s. po p (Bp. vrieme) valovito kolebanje 
zemlje, koje je trajalo jedno 8 sekunda ; pojedini valovi u razmacih 
od Vs — Ve sekunde trajali su po prilici takodjer V5— Ve sekunde. 
Gibanje iSlo je smjerom od JZ — SI, sudec po pojedinih dielovih 
zgrade, kako su redom Stropotali. Jak Sum 5uo se je prije potresa, 
a potrajao je jo§ koji ^as i poslje tresnje. Njeki tvrde, da su u 
9 s. 30 m. po p. osjetili drugi slabiji udarac, a jedan znanac pri- 
obcio je izviestitelju, da je u 11 s. 15 m. po p. osjetio opet slabiji 
udarac. (Prof. dr. Iv. Zoch ) — Dr. A. Kirchner javlja (Iz. m. 
potr. odb.), da je potres bio u 9 s 4 m. po p. u pravcu od JZ — SI. 
— Prof. Miller javlja (Izv. m. p. odb): 9 s. 3 m. po p. (po brzo- 
javnoj uri) zadu se najprije zujanje, a onda nasta 3 sekimde tra- 
juce titranje zemlje uz podzemnu tutnjavu. Pravac nije izviestan, 
od I — Z ili od Z — I, jer su se u tom smjeru visece svietiljke ni- 
hale. Laglji predmeti se pomaknuSe. — Pozor javlja : 9 s. 5 m. 
po p. osjetio se je potres u smjeru od SZ— JI, trajao je 4 sekunde, 
a sastojao od tri okomita udarca. — Druga viest u Pozoru navodi : 
u 9 s. po p. potres uz predhodnu tutnjavu u smjeru od S —J. — 
Zadnja viest spominje: 9 s. po p. potres u pravcu od I — Z. (Pilar). 

Dalj, 9 s. 1 m. po p. zatitrala je zemlja u tri put jednoliko u 
pravcu od Z — I. Pred tresnjom, koja je trajala tri sekunde, dula 
se je jaka tutnjava. Predmeti se zaniliaSe, a posudje i staklo na 
ormaru zazveknulo je u tri puta. Oko 11 s. po p. opaziSe njeki 
opet potres. (Jov. Milankovic, brz. 6.) 

Vinkovd, 9 s. 4 m. po p. (po brzojavnoj uri) zadrhtala zemlja 
u pravcu od JZ — SI, Stoje trajalo 3 — 4 sekunde. Za ciele treSnje 
^ula se je mukla liuka nalik na silovit vjetar, koji iz daljine sve 
blize dolazi. Huka je poCela sa tresnjom i s njom svrlila. Pri drh- 
tanju zemlje osjetio je izviestitelj tri maximuma. U sobi zadrhtase 



Digitized by VjOOQ IC 



J 



n. izvie§(5e potkesnoga odbora. 209 

stakla na prozorih, zaSkripase vrat i i zazve^i posudje. Drugi uku- 
canin sjedeci ledji okrenut prema sjeveru, osjetio je potres, kao da 
ce se prema iztoku sruSiti. U obliznjoj pekarni spavala su dva dje- 
tica na klupi, pa su se od potresa oba sruSila. (Prof. Oto Ku^era.) 
— Sli^no izviesce priposlao je predstojnik brzojava, Andrija Bogen- . 
rieder. — Pozor javlja: u 9 s. 10 m. po p. (po crkvenoj uri, koja 
je isla za 9 m. ranije od brzojavne) potres u pravcu od JI - 8Z. 
Uz valovito gibanje ^ula se je jaka podzemna tutnjava. Predmeti 
na stienah se zanihase, a spavajuci se probudise. Na velikoj ka- 
vani srusio se je dimnjak, druge §tete nebijaSe. 

Vukovar, 9 s. po p. jak potres od 2 sekunde u pravcu od JI — SZ. 
Na svabskom brdu bio je potres tako jak, da su slike sa stiena 
na tlo popadale. (Pozor.) 

Novi Sad, 9 s. 7 m. po p. (Bp, vrierne) vrlo slab potres bez 
tutnjave. (Izv. m. p. odb.) 

Dardaj 9 s. 5 m, po p. valovito gibanje u smjeru od J — S od 
iijekoliko sekunda. Prije i uz potres ^ula se je tutnjava. (Izv. m. 
p. odb.) 

Apatin, izmedju 8 s. 45 m. i 9 a. po p. valovito kolebanje u 
smjeru od JZ — SI, po drugom izviestitelju od JJZ — SSI. (Izv. m. 
p. odb.) 

Somhor, 8 s. 55 m. po p. od dva udarca sastojeca i tutnjavom 
popracena tresnja, koja je trajala 4 — 6 sekunda u smjeru od J — S. 
(Izv. m. p. odb.) 

Vilanj, poslje 9 s. po p. kratka dva vala uz tutnjavu; trajanje 
5 sekunda. (Izv. m. p. odb.) 

Trinitas, 9 s. 5 m. po p. kratak udarac i tilranje, da je tavan 
za§kripao. (Izv. m. p. odb.) 

Siklos, 9 s. 4 m. (Bp. vrierne) kratka valovita treSnja uz slabu 
tutnjava u pravcu od Z — I. Drugi izviestitelj spominje 9 s. 5 m. 
i pravac JZ — SI. Svietiljke uztreptase, stakla zazve^aSe. (Izv. m. 
p. odb.) 

Nhnet'Bdlyj 9 s. 4 m. (brzojavna ura) dva valovita udarca uz 
muklu tutnjavu. Prozori i vrata zaskripase. Pravac JZ — SI. Dru- 
gomu se izviestitelju pri^inio isti pravac, premda se je objesena 
. svietiljka nihala od SZ — JI. (Izv. m. p. odb.) 

Baja, 9 s. 15 m. (po crkvenoj uri) vrlo slabo titranje bez tnt- 
njave. (Izv. ni. p. odb.) 

Pe6uh, 9 8. 5 m. dosta jak potres od 5 sekunda u pravcu od 
SI— JZ(?) uz podzemuu tutnjavu. Na juznoj stxeni sobe izvxestitelja 

Digitized by VjOOQ IC 



210 M. KI§PATI<5, 

pokazala se pukotina. Dnigi izviestitelj navodi vrieme 9 s. 10 m. 
i pravac valovitom gibanju, uz koje se je podzemni §um 6uo, od 
S ili SZ prama J. Prozori zazve^aSe. U koloniji pecuhskoj ubilje- 
zen je isti potres u 9 s. 9 m. uz trajanje od 2 sekunde. (Izv. m. 
p. odb.) 

Vasas, 9 8. 12 m. (pecuhsko vrieme) dva laka udarca od jedne 
sekunde bez tutnjave. Pravac od J — S. (Izv. m. p. odb.) 

dfalu, 9 s. potres u smjeru od Z— I. (Izv. m. p. odb.) 

Siget, 9 s. 10 m. slabo titranje bez tutnjave u pravcu od JI — SZ. 
(Izv. m. p. odb.) 

Kaposvar, 8 s. 58 m. (brzojavna ura) slaba treSnja bez tutnjave. 
(Izv. m. p. odb.) 

Nagy-Mdnyok, slaba treSnja bez tutnjave od 1 — 2 sekunde u 
smjeru od J— S (Izv. m. p. odb) 

Csurgd, oko ^l^^O slaba treSnja sa tri udarca, od kojih prozori 
zazvecaSe. (Izv m. p. odb.) 

U Bomi opazen je isti potres u Tuzli^ Brckoj i Gracanici, (Brz. 
ravnat.) 

Negativne viesti dobio je magj. potresni odbor iz sliedecih mjesta: 
Petrinja, Belovar, Mitrovica, TarnocZj Cakovac^ Marczali, Tapolcza, 
Balaton 'Fiired, Bonyhdd^ Apdthi, Mohac, M. Theresiopel i Vj 
Verbdsz. 

25. ozujka u Djakovu. Poslje potresa u 8 s. 59 m. po podne 
6vle su se ove noce mukle tutnjave i slabije tresnje, pa to je tra- 
jalo sve do 4 sata u jutro. (Pozor.) 

Po danu prije podne istoga dana 6u\i su u Djakovu u dva puta 
tutnjavu. (Pozor.) 

IT Valpavu osjetiSe poslje 12 sati u noci muklu tutnjavu i slab 
potres. (Ig. Brenner.) 

26. ozujka u Djakovu vi§e slabijih tresnja i tutnjava. (Pilar.) 
Pozor javlja od istoga dana u Djakovu u jutro tutnjavu. U Vuki 

(po Pozoru) 6ula se po noci vise puta podzemna tutnjava. 

Vinkovci, isti dan, u 10 s 55 m. po podne potres od 6 sekunda. 
(IzvieSce magj. potresnoga odbora.) 

27. ozujka u jutro osjetio se u Djakovu vrlo slab potres i uz 
potres 5ula se je posve slaba tutnjava. Ljudi pomisliSe, da je po- 
tresna sila jenjala, pa se posve umirise. No taj mir nepotraja dugo. 
(IzvieSce mag. p. odb.) 

Isti dan u 10 s. 40 m. (prof. Pilar), 10 s. 43 m. (Glasnik) po 
podne u Djakovu iznovice jak potres, no ipak slabiji od prvoga. 

Digitized by VjOOQ IC 



n. IZYIE&dE POTRBSNOGA ODBORA. 211 

Najprije se zadula jaka podzemna tutnjava, a onda se je atresia 
zemija u pravcu od JZ — SI. Cio pojav trajao je 3 — 4 sekunde. 
Istu noc ponoviSe se slabije tutnjave i manji potresi viSe puta. 
Potres taj; koji je po jakosti drugi iza onoga od 24. ozujka, osjetio 
se je jos u sliedecih mjestih: 

Vuka, u 10 s- 45 m. po podne potres sa iednim udareem uz 
jaku podzemnu tutnjavu. Smjer potresa bio je od Z — I. (Pozor.) 

Koska, oko ^j^W po podue jak potres u pravcu od JZ — SI. 
(Pozor.) 

Valpovo, 11 8. po podne 4 sekunde trajuci potres uz podzemnu 
tutnjavu. Potres po^eo ie udareem, a onda je presao u titrarije. 
Pravac potresu bio je od Z — I. Na njekih kucah pokazaSe se pu- 
kotine, premda je potres bio slabiji od onoga 24. oz. (Agr. Zeitung.) 

Velika Kopanica, oko 72 H po podne ojak vertikalan potres, 
koji je jedva polovxcu tako dugo trajao kao onaj od 24. o2ujka. 
(Pozor.) 

Pozega, u 10 s. 45 m. po podne (po brzojavnoj uri) slabiji po- 
tres od prvoga. (Izv. magj. p. odb.) 

Star a Gradiska, u 11 s. 1 m. po podne potres bez tutnjave. 
Pravac bio je kao i onomu od 24. ozujka od JZ — SI. (Izv. magj. 
potr. odb.) 

Brod, u 10 s. 50 m. (brzqjavna ura po budimpeStanskom vre- 
menu) po podne jedan valovit udarac od 1 sekunde u smjeru od 
Z — I bez tutnjave. (M. Dugadki, brz. d.) — IzvieSce magj. potr. 
odbora javlja, da je potres bio u 10 s. 40 m. po podne (po 2eljez- 
nifikoj uri), te da je sastojao od kratkoga, 2 sekunde trajucega 
udarca u pravcu od JZ — SI, a uz potres da se je 6ula mukla 
tutnjava. 

Osiek, 10 s. 35 m. po podne drugi potres. (Prof. Miller u izv. 
m. p. odb.) Pozor piSe: u 1 1 s. 5 m. po podne drugi potres, koji 
je trajao 5 sekunda uz valovito gibanje zemlje, koje je svrSilo 
vertikalnim udareem. Pravac JZ — SI. 

Vinkovci, u 10 s. 1 m. (po crkvenoj uri) po podne potres od 3 
sekunde uz podzemnu tutnjavu. Pravac JZ — SI. (Prof. Ku^era u 
izv. m. p. odb.) 

Darda, oko 11 s. po podne ^sovita treSnja uz slabu muklu 
tutnjavu. Prozori i vrata zaskripaSe. (Izv. m. p. odb.) 

PeSuh, u 10 s. 48 m. po podne slabiji potres od 4 — 5 sekun'ia 
u pravcu od S— J (?) uz dosta jaku tutnjavu. Drugi izviestitelj iz 

Digitized by VjOOQ IC 



M. KISPATI6, 

vrieme od 10 s. 45 ui. i veli, da nije 6\xo tutnjave. 

10 1 s. prije podne u Osieku slab potres. (Profesor 
. p. odb.) U Djakovu nisu do istoga dana po podne, 
Ir. Pilar u Djakovo prispio, slabiji potresi biljezeni. 
8. 15 m. po podne u Djakovu laka treSnja uz pod- 
; trajanje IV2 sekunde. (Prof. dr. Pilar.) 
s. 15 m. po podne u Djakovu laka treSnja sa tut- 
e 1 — 2 sekunde. Opaza se nemir kod pasa. (Prof. 

s. 45 m. po podne u Djakovu dosta jaka valovita 
3m tutnjavom. Trajanje 4 — 5 sekunda. Zavijanje 
[Dr. Pilar.) 
8 javljen je iz sliedecih mjesta. 

8. po podne 2 — 3 sekunde traju6i potres uz pod- 
[. Pravac treSnji bio je od Z — I. (Pozor.) 

»1 m. po podne potres od 2 sekunde uz tutnjavu u 
3. (Izv. m. p. odb.) 

2 8. 11 m. prije podne u Djakovu tntnjava i laka 
ilar.) 

s. 4.^ m. prije podne u Djakovu tutnjava i njeSto 

predjaSnje. (Dr. Pilar.) 

s. 45 m. po podne u Djakovu samo tutnjava. (Dr. 

8. 9 m. po podne u Djakovu jasna detonacija po- 
titranjem tla. (Dr. Pilar.) Iz Vuke javljaju Pozoru 
> da je oko Va^ u ve^e bila treSnja uz tutnjavu u 

1 u trajanju od 2 sekunde. Valjda je to ista tresnja, 
djakovu osjetila u 9 s. 9 m. 

1 1 s. 23 m. prije podne u Djakovu laka treSnja. 

I 9 s. 45 m. po podne u Djakovu pojedine mukle 
ugozapada. (Dr. Pilar.) 

5 s. 59 m. prije podne u Djakovu slaba treSnja od 
'. Pilar.) 

8. 35 ra. prije podne u Djakovu njesto ja&i treSuja 
Trajanje 3 sekunde. (Dr. Pilar.) 
: s. 32 m. po podne u Djakovu jafia tutnjava popra- 
isnjom. Trajanje 2-3 sekunde. (Dr. Pilar.) 



Digitized by VjOOQ IC 



n. IZVIE^^B POTRBSNOOA ODBORA. 2t3 

Isti dan u 9 s. 56 m. po podne u Djakovu slabija tresnja od 4 
sekunde. (Dr. Pilar.) 

2. travnja u s. 2 m. prije podne u Djakovu kratak njesto ja6i 
udarac i za njim laka treSnja; trajanje 2 sekunde. (Dr, Pilar.) 

Isti dan u 9 s. 25 m. prije podne u Djakovu kratka podzemna 
tuinjava. (Dr. Pilar.) 

12. travnja u s. 42 m. prije podne u Djakopu laka treSnja. 
(Dr. HegeduSevid.) 

Isti dan u s. 58 m. prije podne u Djakovu mukla podzemna 
tutnjava. (Dr. HegeduSevic.) 

Isti dan u 9 s. 25 ni. prije podne u Djakovu kratkotrajna mukla 
mrmijavina. (Dr. HegeduSevic.) 



18. svibnja u 1 s. 15 m. (po budimpeStanskom vreraenu) u Pa- 
kraeu osjetio se je jedan udarac od I sekunde u pravcu od SZ — J£. 
(Lj. Stein.) 

3. na 4. lipnja oko 12 s. u noci u Mostaru tre§nja od 3 sekunde, 
za kojom su sliedila dva omanja potresa od S — J. (Hercegovadki 
bosiljak.) 

23. lipnja u 10 s. prije podne u Sv. Simunu (kod Zagreba) po- 
tres dolaze6i od sjevera. 

Isti dan u s. 10 m. po podne u Sv. Simunu mnogo ja6i potres 
pracen glasnom podzemnom tutnjavom, u istom pravcu kao i pri- 
jaSnji. 

11. srpnja u 5 s. 27 m. prije podne u Zagr$bu slab potres od 
1 sekunde. Pravac bio je od SI£ — JZZ. 

12. srpnja u 5 s. 45 m. prije podne u Fetrinji vrlo jak potres, 
koji je podeo valovitim gibanjem a svrSio okomitim udarcem. Pred- 
meti po sobah zatitraSe. Smjer bio je po jednih od SI — JZ, po 
drugih J — S, a njeki vele i od Z — I. (Novinarska viest.) 

14. srpnja u 3 s. 35 m. prije podne u Senju slab potres. (Prof. 
Mihailovic.) 

Isti dan u II s. 10 m. po podne u Senju slab potres. (Prof. 
Mihailovic). 

15. srpnja u 4 s. 45 m. prije podne u Senju puno jade kole- 
banje zemlje uz Stropotanje, koje je nalikovalo na stropot vlaka, 
kada preko mosta prelazi. Potres trajao je 1 V2 sekunde, a pravac 
mu je bio od IIS— ZZJ. (Prof Mihailovic.) 

20. srpnja u 1 s. 18 m. 30 s. prije podne u Zagrebu potres. 

Digitized by VjOOQ IC 



214 M. KI§PATl6, 

Potres taj osjetio sam na Sljemenu Zagreba^ke gore. Bio je vrlo 
jak okomit udarac od 1 sekunde. Uz potres dula se jaka podzemna 
tutnjava. 

U Stenjevcu osjetiSe isti potres u smjeru od I — Z, te je trajao 
4 sekunde. 

U Doljnoj Bistri bio je isti potres tako jak, da su prozori zve- 
^ali, a pokuctvo se gibalo. 

U izviescu magjarskoga potresnoga odbora spominje se njekom 
pomutnjom, da je u Zagrebu bio potres 22. srpnja, pa se redom 
navode sva mjesta u Medjumurju, gdje se je taj potres osjetio. 
Neima dvojbe, da je medjumurski potres bio posve samostalan, 
do^im se je zagreba^ki dva dana prije osjetio, pa se nije daleko 
ni razSirio. 

4. kolovoza u 2 s. 2 m. po podne u Oorazdi kod Fo6e osjetiSe 
dvie prilicno jake treSnje od 3 sekunde u pravcu od JI — SZ. (Na- 
rodne No vine.) 

3. rujna u s. 40 m. po podne u Mostaru lagani trus od 3 
sekunde u smjeru od S — J. (Hercegovafiki bosiljak.) 

18. rujna u 7 s. prije podne u Bistrici kratak postran udarac, 
iza kojega je zemlja jo§ jedno 2 sekunde titrala. Pred potresom 
6ula se je kroz 4 sekunde podzemna tutnjava. Pravac tresnji bio 
je od JI — SZ. Ljudi izvan zgrada i radnici na polju nisu ga osje- 
tili. (Jos. Kirin.) 

28. rujna u 10 s. 35 m. prije podne u Mostaru potres od 3 se- 
kunde u smjeru od S~ J. (Here, bosiljak.) 



31. Ustopada oko 6 s. prije podne osjetiSe u Samoboru i okolici 
potres uz podzemnu tutnjavu, koja je trajala njekoliko sekunda. 
Kazu, da je pravac potresu bio od Z — I. U Sv. Nedelji bio je po- 
tres dosta jak. 

7. studenoga oko 11 s. po podne u Zadru lagan zemljotres. 
(Narodni list.) 

13. prosinca oko 5 s. 32 m. po podne u Senju valovita treSnja 
bez tutnjave u pravcu od SI — JZ. Trajanje 1 sekundu. (Prof. Mi- 
hajlovic u izv. m. p. odb.) 

22. prosinca u 1 1 s prije podne u Novom potres uz podzemnu 
tutnjavu. Pravac potresu, koji je trajao 3 sekunde, bio je od 
JZ — SI. (Narodne Novine.) 



Digitized by VjOOQ IC 



n. izyibS^b potresmooa odboba. 215 

23. prosinca u 2 s. 15 m. prije podne u Krapinskih Toplicdh 
potres od jedno 6 sekunda uz podzemnu tutnjavu. Ljudi su se od 
sna probudili. (Sandor Kollenz, brz. din.) 

Isti dan u 2 s. 57 m. 30 s. po podne u Zcyrebu ojadi potres 
od 2 sekunde. 



Medju potresiy §to su se osjetili godine 1884. u hrvatskih kra- 
jevih, bio je samo jedan od vecega zama^aja i vece jakosti. Bio je 
to potres djakovadki od 24. ozujka, koji je zahvatio malone cielom 
Slavonijom, velikim dielom juzne Ugarske i sjevemim dielom Bosne. 
Potres taj, koji je za sobom povukao cio niz slabijih treSoja, veoma 
je zanimiv, Sto nas upucuje na potresnu pukotinu, koja le£i u rav- 
nini medju zapadnim i iztodnim slavonskim gorjem. Profesor dr. 
Gj. Pilar, koji je na poziv zemaljske vlade posao u DjakovStinu, 
proufio je svestrano sve pojave istoga potresa, te ce o njem u 
spisih naSe akademije objelodaniti ob§irno izvieSce, pa me to rie- 
Sava duznosti, o njem ovdje razpravljati. 

Svi ostali potresi od god. 1884. bili su vrlo slabi, te su ne samo 
malenim obsegom Sirili. U svem ubiljeSeno je u toj godini 47 po- 
tresa, a bilo ih je nedvojbeno viSe, jer prve dane u djakovadkoj 
potresnoj periodi nije nitko pojedine — a osobito slabije potrese 
ubiljezio. Svi ubiljezeni potresi razdieljuju se na 31 dan, tako da 
se je svaki dvanaesti dan zemlja u naSih krajevih tresla. Godine 
1883 bilo je kod nas u 37 dana 45 potresa. Potresi od godine 
1884. razdielili su se na mjesece ovako: 

U siednju (3, 17) 2 potr. dana sa 1 potres. 

U veljadi 0„ „ ^0 „ 

Uoz. (15,24,25,26,27,28,29,30,31) 9 „ „ „ 16 „ 

U travnju (1, 2, 12) 3 „ „ „ 9 „ 

U svibnju (18) 1 „ „ „ 1 „ 

U lipnju (3, 23) 2 „ „ „ 3 „ 

U srpnju (11, 12, 14, 15, 20) ... 5 „ , „ 6 , 

U kolovozu (4) 1 „ „ „ 1 

U rujnu (3, 18, 28) 3 „ , „ 3 „ 

U listopadu (31) 1„ „ „1 „ 

U studenom (7) 1 „ „ „ 1 „ 

U prosincu (13, 22, 23) . . . . . 3 „ ^ ^ 4 „ 

Ukupno . 31 potr. dana sa 47 potresa 



Digitized by VjOOQ IC 



2 potr. 


danj 


i sa 4 


3 „ 


» 


, 6 


5 „ 


» 


» 10 


3 „ 


f) 


n 4 


3 „ 


n 


, 7 


3 „ 


n 


n 4 


12 . 


n 


, 12 



21§ M. KI§PATI(5, 

Od kojega je upliva bio polozaj mjeseca na potrese, razabrati 
cemo iz ovoga pregleda: 

Za puDa ili mlada mjeseca bilo je . 2 potr. dana sa 4 potresa 
Prvi dan prije ili poslje toga bilo je 
Drugidan „ „ „ „ „ „ 
Za jedne i druge fietvrti „ „ 

Prvi dan prije ili poslje toga „ „ 
Drugidan „ „ „ „ „ „ 

Sve ostale dane bilo je .... 

Ako mimoidjemo Djakovo i sva ona rajesta, u kojili se je djako- 
vacki potres osjetio, to osjetise iste godine potres jos u sliedecih 
ID jestih : 

Doljna Bistra (20. VII). 

Bistrica (18. IX) sa praveem JI — SZ. 

Gorazda (4. VIII) od JI— SZ. 

Krapinske Toplice (23. XII) 

Mostar (:5. I) od I— Z; (17. I) od Z— I; (8. VI) od S— J ; (3. 
IX) od S— J i (28. IX) od S— J. 

Novi (22. XII) od JZ— SI. 

Ozalj (15. Ill) od JI— SZ. 

Pakrac (18. V) od SZ— JI. 

Petrinja (12. VII) od SI— JZ. 

Samobor (31. X) od Z— I. 

Senj (14. VII); (15. VIII) od IIS— ZZI; (13. XII) SI- JZ. 

Stenjevac (20. VII). 

Sv. Simun (23. VI) od S— J. 

Zadar (7. XI). 

Zagreb (11. VII) SII— JZZ ; (20. VII); (23. XII). 

Kako pregled ovaj pokazuje, osjetilo se je u Zagrebu te godine 
samo tri slabija potresa. Medju njimi mogao se je samo jednomu 
ta^niji pravac of redieliti i taj se posve slaze sa praveem starijih 
zagreba^kih potresa, te nas upucuje na istu onu potresnu pukotinu, 
iz koje je potekao zlokobni potres od 9. stutlenoga 1880. Jos go- 
dine 1883. osjeti§e u Zagrebu 16 raznih potresa, a to je jo§ zna- 
menit broj prema ovomu od god. 1884, Dva zagrebadka potresa 
od g. 1884. bijahu tako slaba, da su se samo u Zagrebu osjetila, 
a samo jedan (20. VII.) osjetio se je jos i u Stenjevcu i Doljnoj 
Bistri. Iz iste potresne pukotine potekla su dva potresa, sto ih 
o^utiSe u Sv. Simuuu 23. lipnja, no ti potresi morali su biti vrlo 

Digitized by VjOOQ IC 



n IzyiB§6B POTRBSNOOA ODBORA. 217 

slabi; jer ih u Zagrebu neosjetiSe. Od iste potresne pukotine po- 
tekao je po svoj prilici i potres od 18. rujna, koji se je u Bistrici 
osjetio u pravcu od JI — SZ. 

Medju svirni mjesti ima god. 1884. najviSe ubiljezenih potresa 
Mostar, ako neuzmemo u obzir djakova^ki kraj. U Mostaru ubi- 
Ijezeno je u svem 5 potresa, od kojih imadu 3 isti pravac (S — J), 
a druga dva krizaju ovaj sa dvie straoe (od S i Z). Jedino joS 
mjesto sa viSe potresa je Senj, gdjc; su tri ubiljezena. Cuti cemo u 
izvjescu od god. 1885. da su se u Senju kroz dva mjeseca ne- 
prestano potresi vracali, no pravac im je upravo protivno oznaSen 
od onih od g. 1884. Dok se viSe gradiva nakupi, moci ce se reci, 
nki^ li opazanja od g. 1884. krivo pravac potresa uhvatila, jer u 
opfeanja od g. 1885. nesmijem dvojiti, posto su se potresi te go- 
dine vrlo ^esto vracali i uviek gotovo istim smjerom pri 6em se 
onda motritelj tako lako prevariti nemoie. 

Zavrsujuc ovo izvieSce, neka mi bude dozvoljeno, izredi u ime 
odbora najtopliju zahvalnost g. Vukovicu, predstojniku brzojavstva, 
koji nam je i ove godine pri sabiranju materijala najljubeznije na 
ruku iSao. Istu hvalii duzni smo svoj gospodi brzojavnim dino- 
vnikom, koji su nam preko svoga ravnateljstva svaku potresnu 
viest bezodvlacno priposlali. Uz ovu gospodu poduprieSe nas iz- 
daSno jos i nasi povjerenici, pa ce nam i u buduce njihova izvieSca 
uviek dobro doci, ma iz istih mjesta dobivali i od brzojavnih ureda 
ubaviesti, jer ce se tim viesti o pojedinih potresnih pojavih samo 
bolje utvrditi Hi popuniti. 



Digitized by VjOOQ IC 



[n. Izyie§6e potresnoga odbora. 

SASTAYIO DOP. 6lAN DR. MlSO Kl§PATl6. 

nici matematiSko ' prirodoslovnoga razreda jugoalaventke akademije 
znanosti i umjetnosti dne 5, lipnja 1886. 

nje izvieSce potresnoga odbora postalo je opet donjekle 
to tim, §to nam staviSe na razpolaganje sve potresne 
su brzojavni uredi u Bosni ubiljezili. Predstojnik brzo- 
Irvatskoj, gosp. Vukovic, koji nam je od prva kraja 
ripravnoScu uviek na ruku iSao, pobrinuo se je i zato, 
reko bosanskoga ravnateljstva namakne sva potresna 
oja ovdje najvecom zahvalnoScu upotrebljujemo. Isto 
je i ove godine gosp. Vukovic sakupljao sve potresne 
*zojaynih ureda u Hrvatskoj, a isto tako nezaboraviSe 
gospoda povjerenici, naSto neka im bude svim ovdje 
jtoplija zahvalnost, demu pridruzujemo jo§ i molbu, da 
iresu znanosti i u buduce na ruku idu. Neka nam bude 
neti, da se tim dize u znanstvenom svietu i 5ast hrvat- 
ia, da ni on nezaostaje u pokretu, kojim prirodne nauke 
jvietom. 

Oodina 1885. 

3 u 9 s. po podne u Sarajevu vrlo i&estok potres, koji 
sekunda. Pravac mu je bio od Z — I. U isto vrieme 

e potres u Banjaliici, Jajcu, Varcar- Vakufu i Tramiiku. 

ar. Novina). 

>otresu prispjele su nam sliedece viesti. 

I (3 sata od Jajea), javlja fra Ant. Kne2evi6 BoSnjak: 

5 najvecu tisinu ocutim silovitu podzemnu tutnjavu, koja 
zapada nego od juga dolazila, i sve strahovitija bivala, 

7i§e k meni pribMavala. Kad je k meni stigla tutnjava, 



Digitized by VjOOQ IC 



m. JZVIE&dE POTRBSNOGA ODBORA. 219 

udari silovit potres, a u isti Cas po6e moj sat izbijati 9 sati. Po- 
tres je trajao 8 sekunda, a tutnjava mnogo vi§e. Tutnjava s po- 
tresom otiSla je upravo prema iztoku. Potres je bio tako silovit, 
da su se kod moga susjeda slabo zatvorena vrata otvorila i njega 
kraj istih stojecega tako udarila, da su ga dva kora^aja natrag 
bacila. Susjedi mi rekoSe, da su poslje kratkoga vremena osjetili 
slabiji potres uz manju tutnjavu u istom pravcu". 

Brod, 9 s. 5 m. po podne vrlo slab valovit potres od J — S, tra- 
janje vrlo kratko. (Brzojavni ured). 

Stara Gradiska, 8 s. 55 m. po podne, slabo valovito gibanje, 
koje je islo od I prama Z, a trajalo 6 sekunda. Podzemni sum 
^uo se je prije i poslje potresa. (Milos Drakulic. u^itelj.) 

Pozega 9 s. po podne tri udarca, koje su naglo jedan za dru- 
gim sliedila i isla od J — S. Potres je bio tako slab, da ga mnogi 
neosjetiSe. U visokih kucah bolje se je cutio nego u nizkih. (Prof. 
I. Tkalfic.) 

Paktac, 9 s. 4 m. po podne jedan udarac od 2 sekunde u pravcu 
od S — J. (Ljud. Stein.) Po brzojavnoj viesti Narodnih novina bio 
je pravac potresu od J— S, Sto je i vjerojatno. 

Iz Fojnice javise nam na upit, da taj dan nisu potresa osjetili. 

3. veljace zorom u lAskovid slabiji potres uz lahku tutnjavu 
istim praveem kao i onaj od prijasnjega dana (Fra Knezevic.) 

Isti dan oko 9 s. po podne u Liskovid nov potres sa tutnjavom 
u istom pravcu kao i onaj od prijalnjega dana nu puno slabiji. 
Isti potres osjetio se je i u Jajcu i Varcaru. (Fra Knezevic.) 

Isti potres osjetio se je jo§ u sliedecih mjestih : 

Travnik, 8 s. 54 m. po podne (ura nije to^ua) valovit potres od 
J — S, koji je trajao 4 sekunde. (Gimn. ravnateljstvo.) 

Brod, 9 8. 40 m. po podne sli^an udarac kao i dan prije, nu 
puno slabiji. (M. DugaSki.) 

Stara Gradiska, 9 s. 30 m. po podne valovit potres uz podzemnu 
tutnjavu u pravcu od I — Z. Trajanje 5 — 6 sekunda. 

Pakrac, 9 s. 40 m. po podne dva udarca u vremenu od 3 se- 
kunde 5 prvi dosao je ozdol, a drugi kraci sa strane. Pravac je bio 
od S — J. Potres je bio ja^i od onoga dan prije. Posudje na sto- 
le vih je zazveketalo. (Lj. Stein.) 



24. ozujka u 2 s. 26 m. prije podne u Spljetu jako titrajuce 
drmanje kroz jedno 6 sekunda u pravcu od J — S. Podzemna tut- 
njava 6ula se je prije i poslje potresa. (Lovro Bor6i6.) Po novin- 

Digitized by VjOOQ IC 



1 

j 



220 M. KldPATlO, 

skih viestih bio je taj potres u 2 s. 32 m., pri 6em su se osjetila 
dva naglo jedan za drugim sliedeca udarca. 

Isti dan oko Vs^ P^j® podne u Spljetu drugi mnogo slabiji po- 
tres uz podzemnu tutnjavu. Trajao je 1 sekundu. (L. Bor6ic.) 
Isti dan potres u FoU, vrieme nije ozna^eno. (Brzoj. ravnat.) 
25. ozujJca potres u Fofi, vrieme nije ozna^eno. (Brzoj. ravnat.) 

5. travnja odmah poslje pol noci bio je u Mostaru u vremenu 
od jednoga sata pet piita potres. Pojedini potresi trajali su 4 — 5 
sekunda, a iSli su smjerom od J — S. Drugi udarac, koji se je 
osjetio u 8. 35 m. poslje ponoci, bio je vrlo jak. (Hercegovadki 
bosiljak.) 

1 7. travnja u 1 s. 55 m. po podne u Zagrehu tako slab potres, 
da ga je vrlo malo Ijudi osjetilo. 

26 travnja osjetiSe potres u Prafi, Gorazdi i Rogatici, koji je 
trajao 3 — 7 sekunda. Vrieme nije ozna^eno. (Narodne Novine.) 

3. svibnja u 4 s. 45 m. prije podne (po mjestnom vremenu, a 
4 s, 58 m. po peStanskom vremenu) u Senju osjetilo se ponajprije 
slabo valovito gibanje, za kojim je onda sliedio iestok udarac 
odozdol. Pravac potresu bio je od JZ — SI, a trajauje 3 — 4 sekunde. 
Tregnja zapoCela je podpunim ropotaujem, koje je preSlo u jak 
prasak i pratilo cio pojav. Izvjestitelj, gosp. prof. Mihailovic, pige 
medju ostalim o samom pojavu ovo: „Po suglasnih navodih za- 
po6eo je potres slabom treSnjavom tla, te su na ormarih stojeci 
predmeti, kao fiase i ino posudje, jedni o druge udarali i zve^ali. 
Njeki moji u^enici priobcise mi, da je nihalo na urah iz pravca 
izaslo. Prigodom za tim sliedecega succusornoga udarca, kojega 
prema skali (1 — 10) oznadujem brojem 4, 6inilo mi se je, kao da 
ce se stiene razpasti. U mojem cvrstom sazidanom stanu praskahu 
rogovi i gredice jaka krova. U cielom nali^io je potres viSe prasku 
nego pravom potresu. Po mom mnienju bio bi to prolomni potres 
(Einsturzbeben.) " . 

O istom potresu stigoSe jo§ sliedece viesti: 

Kraljevica, u 5 s. 2 m. (po brzojavnoj uri) potresna dva udarca. 
Prvi je bio slab, a drugi tri put ja^i. Pri drugom odozdol dola- 
zecim udarcem uzdrmase se sve kuce, a prozori i vrata zaskripaSe. 
Ciela tresnja trajala je 3 — 4 sekunde, a pravac joj je bio od 
JZ — SI. Sa tresnjom Cula se je ponajprije slaba iz daljine dola- 
zeca podzemna grmljavina, koja je sa potresom u jakosti rasla. 
(Brzojavna postaja.) 



Digitized by VjOOQ IC 



m. IZYIBddH POTRVSNOOA ODBORA. 221 

Bakar, oko 5 s. u jutro slab yalovit potres uz podzemnu tut- 
njavu (prof. I. Sah.) 
Isti potres osjetio se je joi u Krtmd i VUhjevid. 



14. lipnja u 7 s. 7 m. po podne u Senju slabo valovito giban je 
u smjeru od JZ—SI. Trajanje 3 sekunde, jakost br. 3. Ovaj 
kao i sve sliedece potrese u lipnju i srpnju javio je prof. Mihailovic. 

16. lipnja, 10 s. 10 m. prije podne u Senju viJovito gibanje; 
pravac JZ — SI; trajanje 2 sek., jakost 2. 

Isti dan u 1 s. 1 m. po podne u Senju valovit potres; pravac 
JZ — SI; trajanje 2 sek.; jakost 2. 

Isti dan u 7 s. 3 m. po podne u Senju valovit potres ; pravac 
JZ — SI; trajanje 1 sek., jakost 1. 

17. lipnja u s. 13 m. prije podne u Senju valovit potres 
pravac JZ — SI ; trajanje 2 sek. ; jakost 2. 

Isti dan u 1 s. 12 m. prije podne u Senju valovita treSnja; 
pravac JZ — SI; trajanje 3 sek.; jakost 3. 

18. lipnja u 1 s. prije podne u Senju potres, za koji veli prof. 
Mihailovic, da je, kao Sto su i svi sliede6i, ruSevno upadni. Tra- 
janje potresu 2 sek., jakost 2. 

Isti dan u 3 s. 15 m. prije podne u Kupreiu (Bosna) osjetiie 
se tri dosta jaka udarca u pravcu od I — Z. Zadnji trajao je 4 
sekunde. (Brzojavno ravnateljstvo.) 

22. lipnja u 6 s. 28 m. prije podne u Senju potres od 2 sekunde, 
jakost 2. 

Isti dan u 8 s. 40 m. prije podne u Senju potres od 2 sek., 
jakost 2. 

Isti dan u 9 s. prije podne u Novom potres, a prije njega mukla 
podzemna tutnjava; pravac potresu od J — S. (Narodne Novine). 
Vrlo je vjerojatno, da je to onaj isti potres, koji se je u Senju 
o6utio u 8 s. 40 m. 

Isti dan u 1 s. 30 m. po podne u Senju potres od 1 sekunde, 
jakost 1. 

Isti dan u 5 s. 30 m. po podne u Novom njedto slabiji potres 
od prijaSnjega, koji se je osjetio u 9 s. u jutro. (Narodne No- 
vine). 

Isti dan u 9 s. 15 m. po podne u Senju potres od 1 sekunde, 
jakost 1. 

Isti dan u 9 s. 22 m. po podne u Senju potres od 1 sekunde, 
jakost 1. 

a. J. A. Lxxvm. IS^ 

Digitized by VjOOQ IC 



222 M. KI§PATI<!l, 

Isti dan u 11 s. 23 m; po podae u Senju potres od 1 dekunde, 
jakost 1. 

23. Upnja s. 50 to. prije podne u Senju potres od 1 sekunde, 
jakost 1. 

Isti dan u 3 s. 28 m. prije podne u Senju potres od 2 sekunde, 
jakost 1. 

Isti dan u 6 s. 20 m. prije podne u Senju potres od 2 sekunde, 
jakost 2. 

24. lipjna 10 s. 55 m. prije podne u Senju potres od 3 sekunde, 
jakost 3. 

Isti dan 11 s. 58 m. prije podne u Senju potres od 2 sekunde, 
jakost 2. 

25. Upnja u s. 18 m. prije podne u Senju potres od 1 sek, 
jakost 1. 

Isti dan u 4 s. 36 m. prije podne u Senju petres od 2 sekunde, 
jakost 1. 

29 Upnja u s. 7 m. u jutro u Ludhregu osjetio se je dosta 
^estok potres uz podzemnu tutnjavu. Udarac, koji je iSao pravcem 
od Z— J, bio je tako jak, da su se Ijudi od sna probudili i na 
ulicu iztr^ali. U vremenu od 5 minuta sliedila su iza prvoga jo§ 
dva slabija udarca. Njekoliko sati iza toga osjetio se je jo§ jedan 
posve neznatan udarac. (Narodne Novine.) 

Isti dan u 4 s. 1 m. prije podne u Senju potres od 3 sekunde, 
jakost 3. 

Isti dan u 8 s. 10 m. prije podne u LuMregu iznovice jafi 
pdtres uz podzemnu tutnjavu. (Narodne Novine.) 



2. srpnja u 11 s. 25 m. prije podne u Senju potres od 1 sek., 
jakost 1. 
. 7. stpnja u 3 s. prije podne u Senju potres od 1 sek., jakost 1. 

Isti dan u 1 s. 45 m. po podne u Senju potres od 1 sek., ja- 
kost 2. 

8. srpnja u 10 s. 45 m. po podne u Senju potres od 2 sek., 
jakost 2. 

9. srpnja u 1 s. 42 m. po podne u Senju potres od 1 sek., ja- 
kost 1 

10. srpnja u 10 s. 35 m. po podne u Senju valovito kolebanje 
u pravcu od JZ— SI; trajanje 2 sek., jakost 2. 

11. srpnja u s. 3 m. prije podne u Senju valovito titranje u 
pravcu od JZ — SI. uz potres 6\xo se je jasan, o§tar zvuk. TreSnja 



Digitized by VjOOQ IC 



lU. lZVIS^^6Si POTBESNOOA ODBORA. 223 

trajala je 3 sekunde. Ovo je bio najjati potres u cieloj potresnoj 
periodi. 

Isfi dan u s. 8 m. prije podne u Senju vrlo slab udarac od 

I sekunde. 

12. srpnja u 6 s. 20 m. prije podne u Senju jednostavan udarac 
od 1 sekunde, jakost 1. 

Isti dan u 10 s. 21 m. po podne u Senju kolebanje od 2 sek., 
jakost 2. 

13. srpnja u 1 s. 16 m. po podne u Senju kolebanje od 1 sek., 
jakost 2. 

14. srpnja u 1 s. 40 m. prije podne u Senju potres od 1 se- 
kunde uz dvie detonacije, jakost 2. 

Isti dan u 6 s 10 m. prije podne u Senju udarac od 1 sek., 
jakost 1. 

Isti dan u 3 s. 40 m. po podne u Senju potres od 2 sek., ja- 
kost 2. 

18. srpnja u 10 s. 46 m. po podne u Sarajevu osjetio se ojak 
potres, koji je trajao 4 sek., pri 6em su zestoki udarci naglo jedan 
za drugim sliedili. Uz potres 5ula se je podzemna tutnjava. Pravac 
bio je od JI — SZ. Potres taj osjetio se je istim pravcem i istom 
silom u mjestih Kiseljak, Busovaca, Travnik^ Visoko, Zenica, Mofflaj, 
Tarcin, Konjica, Mokro, Modromanja i Praia. Sl&biji bija^e u 
mjestih Trnovo, Kalnovik i Jajce. (Brz. ravnateljstvo.) 

23. srpnja u 11 s. 25 m. po podne u Jajcu i Travniku 2estok 
potres, koji je trajao oko 4 sekunde. TreSnja po6ela je jakim 
udarcem, te je pre§la u valovito gibanje u pravcu od SI — JZ. Uz 
potres 6ula se je mukla podzemna tutnjava. (Brzojavno ravna- 
teljstvo.) 

24. srpnja u 10 s. 28 m. po podne u Senju potres od 2 sek., 
jakost 2. 

31. srpnja u 11 s. 10 m. po podne u Stolcu veoma jak potres 

II tri udarca uz podzemnu grmljavinu. Najjafii udarac trajao je 
3 sekunde. (Brzoj. ravnateljstvo.) 



12. rujna oko 3 s. prije podne osjetila su se u Kljucu tri udarca, 
medj kojimi je zadnji najja^i bio. Pravac potresa bijase od JI — SZ. 
(Brzoj . ravnatelj stvo.) 

17. rujna u 1 s. 27 m. prije podne u Kiseljaku valovit potres. 

(Brzojavno ravnateljstvo.) 

* 

Digitized by VjOOQ IC 



224 M. kiSpatic!;, 

18. rujna u 3 s. 4 m. prije podne u Travniku valovit potres 
sa 4 do 5 jakih udaraca u pravcu od JZ — SI. (Brz. raviiatelistvo.) 

U Zenici, javlja brzojavni ured, osjetio se isti potres u 3 s. 
20 m. prije podne. Potres je iSao smjerom od Z — I, a trajao je 
oko 6 sekunda. Drmanje bilo je toli jako, da se je u brzojavnoj 
postaji sruSilo 12 baterijskih elemenata. 

Iz Visokoga javljaju isti potres u 3 s. 21 m. prije podne. 

U Zephi oko 3 s. u jutro vrlo jak potres. 



7. listopada u 7 s. 5 m. po podne u Pakracu o6uti§e potres uz 
podzemnu tutnjavu. Potres iSao je pravcem od JZ — SI, a trajao 
je 3 sekunde. Stete nebijaSe nikakve. (Novinarske viesti.) 

Krapje u 7 s. 7 m. po podne jak potres od J — S sa muklom 
tutnjavom. Trajanje 3 sekunde. (Novinarske viesti.) 

O istom potresu stigle su na potresni odbor sliedece viesti: 

Pakrac u 7 s. 5 m. po podne, valovito gibanje, pri kom su se 
osjetila dva udarca. Drugi udarac bio je ja6i, a izmedju jednoga 
i drugoga proSla je 1 sekunda. Pravac JZ — SI. (Brzoj. postaja.) 
IzvieSce g. Steina u svem se sla^e sa ovim, samo navodi pravac 
od Z — I i spominje, da su od treSnje prozori zazveketali a tava- 
nice praskale. 

lApik u 7 s. 20 m. po podne valovito gibanje sa 3 do 4 udarca 
uz slabu podzemnu grmljavinu. (Brzoj. postaja. S. Schroder.) 

Nova GradiSka u 7 s. 11 m. po podne (peStansko vrieme) va- 
lovito gibanje kao kakvo titranje kroz 2 sekunde. Uz treSnju, 
koja je iSla smjerom od JI — SZ, duo se je Sum i £amor, kao da 
kakvo bure valja. Stakla na vratih zazveketaSe. (Brz. postaja.) 

Okucani u 7 s. 4 m. po podne, dva udarca uz tutnjavu. Na 
crkvenom tornju zanihalo se zvono i dvaput udarilo. (Brzojavna 
postaja.) 

Novska u 7 s. 4 m. po podne lagano valovito gibanje od SZ — J I 
uz muklu tutnjavu. U ducanu jednom zanihalo se maleno zvonce 
i malo zveknulo. Psi, koji su mirno spavali, probudila je tutnjava, 
pa su onda tek stali lajat. (Brzoj. postaja. A. Mingazi.) 

Jasenovac u 7 s. 20 m. po podne, potres zadeo je oStrim udar- 
cem od jednoga daska a onda je preSao u titranje, od koga su 
prozori zazveketali. Ciela treSnja trajala je 3 sekunda, a i§la je 

Digitized by VjOOQ IC 



lU. IZyiE§(^ POTRESNOOA ODBORA. 2l25 

pravcem od I — Z. Pred potresom cuo se je Sum, a onda je zatut- 
njalo. (Brz. postaja, F. Urban.) 

Isti potres osjetio se je u Daruvaru i Pozegi (Brz. ravnateljstvo.) 

8. Ustopada u 7 s. prije podne u Berhiru i Banjalttci vrlo kra- 
tak valovit potres. (Brzoj. ravnateljstvo.) Da u izvieScu ne stoji 
izridno „u 7 u jutro^ morali bi posumnjati, da li to nije bio isti 
onaj potres, §to se je na drugoj strani Save osjetio 7. Ustopada. 

14 listopada u 1 s. 45 m. prije podne osjetio se je u Dvhrov- 
niku jak valovit potres uz miiklu podzemnu tutnjavu. TreSnja tra- 
jala je 2 sekunde, a osjetila se je jo5 u Metkovidu i Trebinju. 
(Nov. viesti.) 

18. listopada u 7 s. 46 m. po podne u Zvorniku slab potres od 
3 sekunde. 

Isti dan u 9 s. i 40 m po podne u Zvorniku vrlo jak potres 
od 6 sekunda, iza kojega je zemlja jog jedno 4 sekunde titrala. 

Isti dan u 10 s. 50 m. po podne u Zvorniku opet slab potres 
od 2 sekunde. 

Isti dan u 11 s. 30 m. po podne u Zvorniku dosta jak valovit 
potres od 3 sekunde uz muklu podzemnu tutnjavu u smjeru od 
SZ — JI. (Nov. viesti.) 

28. listopadu u 11 s. 40 m. po podne u Doboju osjetilo se je 
pet udaraca, koji su u kratkih intervalih jedan za drugim slier 
dili. (Brz. ravn.) 

29. listopada u s. 10 m. prije podne, dakle pol sata iza pri- 
jaSnjega, osjetiSe opet u Doboju dva jaka udarca uz podzemnu 
tutnjavu. (Brz. ravn.) 



27. studenoga u 6 s. 16 m. prije podne u Severinu kratak potres 
u smjeru od JI — SZ. (E. Vranyczany.) 

30. studenoga u 11 s. 44 m. po podue u Travniku'i Zepcu osje- 
ti§e njekoliko jakih udaraca u pravcu od Z — I. (Brz. ravnateljstvo.) 



I . prosinca u 7 s. 20 m. prije podne u Travniku ^ula se je pod- 
zemna grmljavina i uz nju slaba tresnja (Brzoj. ravn.) 

4. prosinca osjetio se je potres u Osieku u pravcu od S - J, a 
trajao je 2 sekunde. Vrieme nije ozna^eno. (Nov. viesti.) 

7. prosinca u 8 s. 45 m. po podne u Zepcu, Zenici i Travniku 
osjetio se je 3 sekunde trajuci potres. (Brz. ravn.) 

Digitized by VjOOQ IC 



226 M. K1&PAT16, 

28. prosinca u 8 s. 50 m. po podne u Travniku slab potres od 
3 sekunde u pravcu od Z — I. (Nov. viesti.) 

31. prosinca u 4 s. 5 m. prije podne u DomanoviSu (Bosna) 
snazan potres od 20 (?) sekunda u pravcu od S— J. (Nov. viest.) 



Broj potresa, Sto ga ove godine mogosmo zabiljeziti, mnogo je 
veci od prija^nje dvie godine. God 1883. bilo je ubiljezeno 45 po- 
tresa u 37 dana, godine 1884 bilo je 47 potresa u 31 dan, do^im 
za god. 1885 imamo zabiljezenih 77 potresa u 46 dana, tako da 
se je te godine zemlja u naSih krajevih svaki osmi dan jedan put 
a gdjekada i po viSe puta tresla. Potresi ti razdieljuju se na mjesece 
ovako : 

U sie^nju potresni dan, potres. 

U veljadi (2, 3) 2 „ „ 3 „ 

U ozujku (24, 25) 2 „ „ 4 „ 

U travnju (5, 17, :^6) 3 „ „ 7 „ 

U svibnju (3) 1 „ „ 1 „ 

Ulipnju(14, 16, 17, 18, 22, 23, 24, 

25, 29) 9 „ „ 25 „ 

IT srpnju (2, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 

14, 18, 23, 24, 31) 13 „ „ 18 „ 

U kolovozu . „ „ „ 

U rujnu (12, 17, 18) 3 „ „ 3 „ 

U listopadu (7, 8, 14, 18, 28, 29) . 6 „ „ 9 „ 

U studenom (27, 30) 2 „ „ 2 „ 

U prosincu (1, 4, 7, 28, 31) . . . 5 „ „ 5 „ 

Ukupno . 46 potresni dan, 77 potres. 

Isti potresi razdieljuju se prema mienam mjeseca evo ovako: 
Za puna ili mlada mjeseca bilo je . 2 potr. dana sa 3 potresa. 
Prvi dan prije ili poslie toga „„.4„ »»& » 
Drugi dan „ „ „ „ „ „ . 7 „ „ „ 12 „ 
Za jedne i druge ^tvrti „ „ . 1 „ „ „ 1 „ 
Prvi dan prije ili poslje toga „ „ . 6 „ „ „ 9 „ 
Drugi dan „ „ „ „ „ „ . 10 „ „ „ 19 „ 
Sve ostale dane bilo je . . , . . 16 „ „ » 28 „ 

46 potr. dana sa 77 potresa. 

Ako prispodobimo brojeve oye sa onimi, §to smo ih naveli pri 
potresih od god. 1883. i 1 884., do6i cemo sve viSe do osvjedo£enja, 



Digitized by VjOOQ IC 



m. IZriE§6E POTBESNOGA OOBOBA. 227 

da razne faze mjeseca nisu u nikakovu snolaju sa mno^inom 
potresa. 

Pojedina mjesta, u kojih su se ove godine potresi osjetili, bila 
bi ova: 

Bakar (3. V). 

Banjaluka (2. 11); (8. X). 

Berbir (8. X). 

Brod (2. II) J— S; (3. II) J— S. 

Busovada (18. VII). 

Daruvar (7. X). 

Doboj (28 X); (29. X). 

Domauovic (31. XII) S— J. 

Dubrovnik (14. X). 

Fo6a (24. Ill); (26. III). 

Gorazda (26. IV). 

Gradilka Nova (7. X) JI— SZ. 

GradiSka Stara (2. II) I— Z; (3. II) I-Z. 

Jasenovao (7. X) I — Z. 

Jajce (2. II); (18. VII); (23. VII) SI— JZ. 

Kalnovik (18. VU). 

Kiseljak (18. VII); (17. IX). 

Kljud (12. IX) JI— SZ. 

Konjica (18. VII). 

Kraljevica (3. V) JZ— SI. 

Krapje (7. X) J— S. 

Krasica (3. V). 

KupreS (18. VI) I— Z. 

Lipik (7. X). 

Liskovica (2. II) Z— I; (3. II) Z— I. 

Ludbreg (29. VI) Z— I. 

Maglaj (18. VII). 

Metkovic (14. X). 

Modromanja (18. VII). 

Mokro (18. VH). 

Mostar (5. IV) J— S. 

Novi (22. VI) I— Z. 

Novska (7. X) SZ— JI. 

Okudani (7. X), 

Osiek (4. XII) S— J. 

Pakrac (2. II) J— S; (3. H) S— J (?); (7. X) JZ— SI. 

Digitized by VjOOQ IC 



228 M. KidPATid, 

Pozega (2. II) J— S; (7. X). 

Pra6a (26. IV) ; (18; VII). 

Rogatica (24. IV). 

Sarajevo (2. II) Z~I; (18. VII) JI— SZ. 

Senj (3. V); (14. V[); (16, VI); (17. VI); (18. VI); (22. VI); 
(23. VI); (24. VI); (25. VI); (29, VI); (2. VII); (7. VII); (8. 
VII); (9. VII); (10 VII); (11. VII); (12. VII); (13. VII); (14. 
VII); (24. VII) sa 38 potresa, a svi ubiljei&eni pravci idu od 
JZ— SI. 

Spljet (24. Ill) J— S. 

Stolac (31. VI). 

Tar«n (18. VII). 

Travnik(2.II); (3.II)J— S; (18. VII); (23. VII) SJ— JZ ; (18. 
IX) JZ-SI; (30. XI) Z^I; (1. XII); (7. XII); (28. XII) Z~L 

Trebinje (14. X). 

Trnovo (18. VII). 

Varcar Vakuf (2. II). 

Visoko (18. VII); (18. IX). 

Vignjevica (3. V). 

Zagreb (17. IV). 

Zenica (18. VII); (18. IX) Z— I; (7. XII). 

Zvornik (18. X) BZ-JI, 4 potresa. 

;^ep<5e (18. IX); (30.XI) Z— I; (7. XII). 

Godina 1885. nesamo da je obilovala miiogimi potresi, nego su 
JOB i mnogi ti potresi posegnuli i velikim prostorom, pa bill i dosta 
znamenite jakosti. 

Vec prvi potres iste godine naime 2. i 3. veljace zahvatio je 
vrlo Sirokim prostorom. IzhodiSte tomu potresu moralo je biti du- 
boko u Bosni. Prema sjeveru doseguuo je potresni val do Broda, 
Pozege i Pakraca i u tih mjestih opa^en mu je pravac od J 
prama S. Sjevernije od tih mjesta Dije se potres osjetio, pa je 
nedvojbeno i pravac ozna^en po jednom izvjestitelju u Pakracu 
od S — J bio obratan, kako to drugi izviestitelji navodi. S lim se 
dakako neslaze pravac od J — Z, §to su ga u Gradiski primjetili. 
U Bosni ubilje^eno je za Travnik pravac od J — S, a u Sarajevu 
od Z — J; pa kako mislim, da su ova opazanja dosta todna, to 
drzim, da je izhodiSte potresa bilo zapadno od Sarajeva, a jnino 
od Travnika, te bi prema tomu imali traziti potresno ognjiSte u 
gorskom povoru Badovaua, Vranice i Stita. Koliko se je potres 
odatle dalje prema jugu sirio, nije nam poznato. 

Digitized by VjOOQ IC 



ni. iznsA6E potbbsnooa odbora. 229 

U istom ovom gorskom povoru moglo bi bid izhodiSte poiresa 
od 18. rujna, koji se je oBJetio u Travniku, Zenici, Visokom i 
jtep^My jer je za Travnik ozna^en pravac od JZ — SJ, a za Zenicu 
od Z — I. 30. studenoga zapa^en je potres opet u Trayniku i 2epcu, 
pa ako se omafoni pravac od Z — I i neino2e protezati na oba 
mjesta, to nas on ipak i ovdje upucuje sjeverniji dio spomenute 
gorske povorke. U istom pravca osjetio se je a Travniku potres 
i od 28. prosinca. Potres od 23. srpnja u Jajcu i Travniku 
(SI — JZ) morao je imati svoje izhodiSte u sjevemijem gorju. 

U Bosni bio je obsei^niji potres joS 18. srpnja^ ali za taj potres 
neimamo gotovo nikakvih viesti o pravcu. Svi ostali bosanski 
potresi bijahu slabiji i manjega obsega. 

Izvan Bosne imamo spomenuti joS dva va^nija potresna ognji§ta. 
Jedno je u Primorju, a drugo je u Slavoniji. 

U Sefgu osjetiSe ve6 god 1883. tri potresa (14. VII; 15. VIII 
i 13. XH) Poslje stanke od pet mjeseci osjetio se je iznovioe potres 
(3. V. 1885.), kojemu je bio pravac upravo protivan od profilo- 
godiSnjli potresa, naime od JZ — SI. Poslje podrug mjeseca (14. 
VI) slide se zemlja iznovice tresti, a potresi vracahu se od dana 
na daa sve do 24. srpnja. U vremenu od 14. lipnja do 24. srpnja 
ubiljeieno je tu 37 potresa, pa su svi, kojim se je mogao pravac 
opreieliti; iSli od JZ — SI. Neima dvojbe, da je mnogobrojnim 
opajinjem taj pravac to^no opredieljen, pa je take moguce, da su 
i proSlogodiSnji potresi bili istoga pravca. Svi ti senjski potresi 
bijahu vrlo slabi, te se nisu daleko Sirili. Prvi potres, 3. svibnja 
bioje najjaffi, te se je osjetio u Kraljevici (JZ — SI), Bakru, Kra- 
sici i VUnjevici. 22. lipnja osjetio se je jedan senjski potres u 
Novom (J — S), a isti dan zapaziSe u Novom jo8 jedan potres, 
koga u Senju nisu osjetili. Svi ostali senjski potresi kao da nisu 
dalje od Senja u kopno zadrli. Izvjestitelj gosp. prof. Mihailovi6 
laisli, da su svi ti potresi bili prolomni. Sude6 po oznadenom pravcu 
morali bi izhodiSte tih potresa traziti u jadranskom moru. 

U Slavoniji posegnuo je potres od 7. listopada svimi mjesti, 
koja le^e oko Psunja. Najjade se je on osjetio u Okudanih i Nov- 
skoj, a slabije u Pakracu, Lipiku, Krapju, GradiSki, Jasenovcu, 
Daruvaru i Po2egi. Za njeka ta mjesta ozna^en je pravac gibanja, 
no kako se ti pravci znamenito razilaze, to nas nemogu uputiti 
na izhodiSte potresa. No ako uzmemo u obzir, da je potres bio 
najjadi u Okudanib i Novskoj, to je najvjerojatnije, da je izho- 



Digitized by VjOOQ IC 



230 M. KidPATld. 

diSte potresa bilo na zapadnoj strani Psuiija. tS tim izhodistem, 
slagao bi se oznadeni pravac u Jasenovcu (I — Z) i u Pakracu 
(JZ— SI). 

U Zagrebu osjetio se je te godine samo jedan i to vrlo slab 
potres. (17. IV). U DjakovStini nije ciele godine ni jedan potres 
ubiljezen. U Slavonskoj ravnici spomena je vriedan samo potres, 
koji se je osjetio u Osieku 7. listopada u pravcu od S — J, te nm 
je izhodiSte po svoj prilici u Ugarskoj. 



Digitized by VjOOQ IC 



odtrarnja i prvih trijuh peotada 




Digitized by 



Google 



Digitized by 



Google 



RAD 



JDGOSLAVENSKE AKADEMIJE 



ZNANOSTI I UMJETNOSTI. 



KNJIGA LXXIX. 



lUZRRDI PILOLOGICKO-HISTORICKI I PI10S0P16K0-J0RIDICkI. 



XIII. 



U ZAGREBU 1886. 

U KNJllARNIOI JUG. AKABBMIJB L. HARTMAMA (kUGLI I ORUT8CI1). 



Digitized by VjOOQ IC 



DiontMtar ti^iMra n Kng^rebu. 



Digitized by VjOOQ IC 



Sadriflj. 

Sfcrana 
Imena Slovjenin i Ilir a naSem gostlDJcn a Bimu poslije 1453 godine. 

Od dra. Ivana (^rnSida 1 

t Ivan, arcidjakon goriSki, doma6i pisao a XIY. viekn. Od Ivana Tkal6i6a 71 
Nutamje stanje Hrvatske prije XII. 8tolje6a. II Crkva hrvatska. Od 

predsjednika dra. Fr. Ba&koga 135 

Religija Srb& i Hrvatft, na glavnoj osnovi pjesama, priSa i govora na- 

rodnog. Dio 11 Pojesda, Prijesda i Zora. Od Nadka Nodila. (Ostatak.) 185 

Darovane knjige 247 



Digitized by VjOOQ IC 



Digitized by 



Google 



Imena Slovjenin i Dir a na§em gostinjcu u 
Rimu poslije 1453 godine. 

Prioh^eno u ajedniei filologiiko-historidkoga razreda jugoslavenske akademije 
znanosti % umjetnoiti dne 29. studenoga 1884, 

NAPISAO DOPISUJU6l dLAN D B. IvAN Cbn6i6.^ 

Z Moje prigovaranje. 

Ja ni mrve ^Ilirac" 1863 godine postah, i to viSe po tudjoj 
nego po svojoj volji, ^lanom ^Hirskoga** (»degli Illirici*', „Dlyrico- 
rum**) obojega zavoda, kapitula i nekakova sbora, ili pravo, bra- 
toygtine nad naSim gostinjcem, u vie^nom gradu. No do mala, 
moi^da jo§ istoga dana, u koji sam, a to na 11 junija, simo pri- 
Sao, opazih, da se ulice okolo nas zovu po Sloyjenih, „Via Schia- 
vonia**', ^Vicolo degli Schiavoni**, a ne po llircih. A zatim, slu- 
Sajuc i ditajuc doznah i spoznah, da se mi sami^ ter svagdje i 
poBYuda, zovemo i piSemo : Ilirci (a tako nas je i vele zasluzili g. 
Kukuljevi6 u Arkivu za jugoslov. povjest u I. knjizi prozvao), a 
Rimljani svikoliki da nas : Slovieni (^Schiavoni"). A kako bi mogli 
nas druga^ije zvati nego naSe ulice? 

Pak ovako po^eh prigovarati: mi smo ovdje svi Slovjeni, ili, 
ako nismO; bismo imali biti, a negdanji Gr^ki i Rimski Ilirci nisu 
bili Slovjeni; a Napoleonovi, oni su dvie tri stotine godina kaSnje 
stvoreni, nego ovi zavodi^ i jur jih je nestalo ; a Avstrijski, koji 
su joS kaSnje stvoreni, oni pak, izvan naSih otoka, da neimaju 
ovdje prava; tako da neznaS, za koga je ovo zastavljeno. Pak 

^ Izprave, na koje se ova razprava poziva, objelodaniti ce se u 
,Starinah«, knj. XVIII. 

' 1872 godine mlada rimska obcina izpravila : Via degli Schiavoni ; 
a to izridu Talijani nekoji: Skiavoni, nekoji: §6avoni, a nekoji: S^a- 
voni. „ Schiavoni^, tako je po zakonu njihova jezika; no to cu drugdje 
dokazati. 

1 

Digitized by VjOOQ IC 



2 IV. 6as6i6y 

dokon^ah, to svakako razvidjeti; a i ono: mo2e li biti dlanom 
^ilirske" bratovstine, tko neumie ni jedne po slovjensku? . . . 

I tako, znajuc po onom Kukaljevicom spisu, da je papa Mikala 
V. to i to darovao ^ilirskomu" narodu za goBtinjaC; pozelih vidjeti 
najprije njegovu izpravu za to. Otvorih gdje su nada pisma (tada 
jur bijah nad njimi) i najdoh tu izpravu, ter i pisanu na kviera, 
i tiskanu, ter takove viSe iztisaka. No je skoro, a to je po tisku 
i po pravopisu poznati, tiBkano, i to po pisanoj, samo nije posve 
vjemo. A pak pisand, nije matica iliti istica, nego prepis; jer 

1 . na hrbtu joj je : Copia delta Bolla . . .^ a unutri na pri&lu : 
Exemplum; 

2. neima pe^atniee, a bi imala imati, zaSto je, po riedih: ^ser- 
vus servorum Dei", „anno Incarnationis Dominicae", onakova, ka- 
kovu zovu buUom\ a rii mjesta nije za pe^atnieu; 

3. nitko nije na njoj podpisan; 

4. ima nekoliko o6itih ter smieSnih pogrjesaka; 

5. piBmo joj skorije; a tako i pravopis, jer tote su dvoglasci 
ae i oe na svojem mjestu, a za to XV. vieka pisali su samo e; 

6. na istom kvieru a poda torn izpravom, ter samo m. 0*015 
dalje, napisana je ina (Breve), kako je papa Inocencij VIII. 1486. 
godine ovomu gostinjeu to i to darovao ^ ter i to je, daSto, prepis, 
a ne istica, kako Theiner pi§e (Monum. Slavor. merid. I, 522 s.). A 
da sve ovo bude o^ito, prila^em facsimile toga obojega pisma, i 
to smanjeno na IVio prema 2. 

Ali tada nepoznah, da je taj prepis izopa^en, jer tei^ko bijaSe, 
ne toliko opaziti to, koliko pomisliti, da je tkogod smio izopa6iti 
papino pismo ! . . . I tako za riefi „dalmat.inski iliti ilirski narod" 
u tom prepisu^ uzvjerovah, da j6 je Bam papa rekao, pak da je 
on tomu „narodu" za gostinjac darovao poruSenu i odkrivenu crkvu 
sv. Marine na Martovu Polju, Tibi'u na lievoj strani*. I do duga 

1 Vidi prilog IV. b). 
« V. pril. XXI. 

* ^Exhibita siquidem Nobis nuper pro parte dilectorum filiorum 
Hieronymi de Potoraa (Pravo : Potomnia, Ui: Potomia) et aliorum 
pauperum heremitarum Dalmatian seu llUHcae nationis in Alma Urbe 
degentium petitio continebat quod licet in dicta Urbe pro suscipiendis 
diuersarum nationum pauperibus et egenis ad illam pro tempore con- 
fluentium (confiuentibus) multa hospitalia esse noscantur, Dalmatica 
tamen seu Illiricd natio Hospitale pro suscipiendis specialiter eiasdem 
nationis pauperibus carere noscitur" . . . U IV. b). 

* Kasnje: Ripetta, ter jur 1522 god. po XLI. 



Digitized by VjOOQ IC 



IMBNA SLOVJBNIN I ILIR U NAdSM GOSTIMJOU U RIMU. 3 

sam oye riefi drzao za prdve njegove. A kako nebih, videc, da su 
je i sami mudri sudci sv. Rote u Rimu, i to dviesto godina prije, 
za takove drzali. Jer ti sudci 1655 godine, sudeci, da za koga je 
ovaj kapitul i gostinjac zastavljeii; reko§e za gostinjac, da ga je 
papa Mikula V. zastavio za „Dalmatince iliti llirce*^^, a to je meni 
kazalo ne samo, da su taj prepis, ili takov, imali pred o^ima, nego 
i da su mu uzvjerovali. No, ako sam uzyjerovao, da je s^m papa 
onako rekao, nisam, da je i pravo. Jer prvo : „Dalmatiae (samo- 
stavnik, na prvom mjestu) seu Illirica (pridavnik) natio", to ne- 
slaj^e; drugo: Dalmacija nije nigdar bila §to i ^Ilirija", ni za rim- 
skoga vladanja; ni za carigradskoga, ni za frana^koga, ni za hr- 
vatskoga, ni za beneta^koga; nego vazda manja. A zar oni pusti- 
njaci, Jerolim iz Potomnja i drugi neimenovani, hotijahu imati svoj 
gostinjac samo za ono nekoliko Dalmatina, a ne i za ostale Slo- 
vjene: za Hrvate, za BoSnjake, za Srbe, za Kranjce, za Istrane^ 
za Stajerce, za KoruSce, za te svoje susjede ? A tko je tada znao 
za starinsku zaboravljenu ^Iliriju." ? Zar pape? Eno u Theinerovoj 
knjizi njihova 583 svakakova pisma o juinih Slovjenih od 1181 
do te 1453 godine, pak u nijednom spomena ni ^Iliriji" ni ^Ilir- 
cem**; a ni u poznijih sve do one Inocencija VIII. izprave, koju 
sam toli6 spomenuo. 

Ili je ovaj prepis, prigovorih nekoliko zatim, izopaCen, • ili bijaSe 
onaj, koji bu Svetojerolimski kanonici, Petar Ricci^ rabljanin, Si- 



^ . . . , „Hospitale erectum anno 1453 a 8(anctae) m(emoriae) Ni- 
colao quinto ex relicto b(ouae) m Fantini de Valle Tragurini ex Dal- 
matia olim huius nostri Ordinis Auditoris (A taj je tek 1475 g, umro !) 
pro Dalmatis seu Illyricis, quae dictio (seu) stat expositiue pro (id 
est)^. , . . Istromenti, I. 99 I., rukopis na kviera u na§em arkivu; i 
jos : Decisiones Sacrae Rotae Romanae — Coram bo me. R. P. D. 
Hieronymo Priolo — Romae^ Typis Reuerendae Camerae Apostolicae, 
1681. — Da to nije istina, nije mi dala posumnjati ni ova: „Hospi- 
tale S. Hieronimi de Urbe Nationis Dalmaticae, seu Illyricorum*^ , koju 
je papa Paval III, 1539 ili 1540 godine, rekao, dajuc kardinalu 6a- 
spam Kontareou (benet^aninu), stitniku nada tim gostinjcem, oblast su- 
diti i odsuditi tu i tu pravdu tote brasdini (^Confraternitas"), i pre- 
na^initi joj zakone. (U Statutu na§e bra§cine od 1541 a prepisanu 
1601 god) 

^ Mo^da prevedeno: Je^ic? U grbu su mu, a to u spomenutom 
itatutu, dva jeza. 



Digitized by VjOOQ IC 



4 IV. (msGidf 

mun Bradic zadranin, i Juraj BlaSkovic pridjeykom Liberate^ jel- 
Sanin, i joSte splitski veli iakan Jerolim AUegretti, tako ave Dal- 
matinci, vidjeli, posvjedo^ivSi pod prisegu', pred rimskim javnim 
biljeznikom Petrom Martinom Trukom' 1609 godine a na 22. av- 
gusta ovako : 

prvi: „Ja svjedok znam, da je papa Mikula V. slovjenski go- 
stinjac i st^ru crkvu sv. Jerolima u Rimu darovao nekim hodo- 
Castnikom iz Potomnja* za stan ubogim hodo^astnikom Ilircem; a 
to znam, jer sam vidio prepis njegove povelje za to*^. I taj gosti- 
njac nije pod ni^iju oblast^, nego je posve Ilirsld, ter ga llirci, i 
popi i Bvjetoynjaci, nastoje. Ja to znam, jer i ja sam Ilirac, ter 
jur dvadeset godina imam posla u tom gostinjcu, pak sam vazda 
vidio, da ga Bird nastoje i zanj skrbe; a nikada nisam vidio ni 
6uo, da je on pod 6iju god oblast. I jo§te znam, da u taj gostinjac 
primaju na stan svakoga (?) hodo^astnika Ilirca, i da tu svakoga 
nemocnika Ilirca nastoje i lie6e; a navlastito hododastnike iz Hr- 
vatske, n. pr. iz Zagreba, a i 'z drugih Hrvatskih krajeva prijmu 
tamo na stan, ter je lani u svetom Ijetu bilo tu na stanu hodo- 
dastnika iz Hrvatske bez broja; a to ja znam, jer sam jib vidio 
i davao im jesti i drugu potrebu" ; 

drugi: „Ja znam, da je papa Mikula V. slovjenski gostinjac i 
staru crkvu sv. Jerolima u Rimu darovao nekim pustinjakom za 
stan ubogim hodo^astnikom Ilircem toga istoga (t. j. slovjenskoga) 

^ A ne ^literati", kako je Kukuljevic procitao, a to u spisu, za 
koji on ondje u Arkiva na 109 str. kaie, da ga je nasao medju pismi 
zagreba£koga kapitula. U spomenutom statutu je i ojegov grb : dvie 
sake, a to prama : liberalis = dareiljiv. 

■ „Tacto pectore more 8a(cerdotum)", a ne „morem", ni „mores". 

• „Truca**, „Trucha", ovako se je pisao taj biljeinik, a ne ;,Tru- 
cela^ Njegova su pisma sada u biljeznika Antona Binia, u ulici: Via 
Frattina ; no mnogo je propalo, ter i matica o svjedodenju ovih kano- 
nika; a to sam &km vidio. 

^ Jer „Posonia'' dr2im da je po krivu ili onaj biljeinik zapisao, ili 
Kukuljevic prepisao, namjesto: Potonia, sudec po IV. prilogu a i b. 
To valja razvidjeti! 

*^ „Perche ho visto la cop'a della boila che fece d(ett)o Pontefice 
della d(ett)a Concessione". Ostali svjedoci ne vele, istina, izriekom^ da 
su prepis vidjeli, nego neki, da je „bullu* ili „ breve*, a neki, da je 
„breve" ili „bullu" ; pak i to, sto su oni vidjeli, driim, da je bio prepis, 
a ne istica. 

^ Ova niJB posve = onoj j^de Jure Patronato'; ali ni ^zavjetnidtvo" 
nije mi po volji. 



Digitized by VjOOQ IC 



IMBNA SLOVJBNIN I ILIR U NASbM QOSTINJCU U RIMU. 5 

naroda; a to znam, jer sam vidio njegovu povelju („breue!") za 
to. I joSte znam, da taj gostinjac nije pod nidiju oblast, nego je 
posve llirski, ter ga Ilirci, i popi i svjetovnjaci, nastoje. Ja to 
znam, jer viSe dvadeset godina imam tote posia, i nigdar uisam 
vidio ni duo, da je taj gostinjac pod fiju god oblast, nego, kako 
rekoh, vazda sam vidio, da llirci njim vladaju. I jo§te sam vavjek 
do sada vidio, da nutar prijimlju na stan uboge hododastnike i ne- 
mocnike llirce iz Hrvatske, navlastito iz Zagreba, a i 'z drugih 
slovjenshh („della Schiavonia") krajeva, i da takove nemocnike 
nastoje i liede" ; 

treci: „Ja svjedok znam, da je papa Mikula V. llirski (!) go- 
stinjac i std,ru crkvu sv. Jeronima u Rimu darovao nekim pusti- 
njakom llircem za stan ubogim hododastnikom Bircem ; a to znam, 
jer sam vidio njegovu povelju („la boUa o breue!") za to. I joSte 
znam, da taj gostinjac nije pod ni^iju oblast, nego posve llirski, 
ter njim llirci, i popi i svjetovnjaci, skupa vladaju ; a ja to znam, 
jer, i s4m Birac, jur dvadesetak godina imam u njem posla, i ni- 
kad nisam vidio ni duo, da je on pod diju god oblast, nego posve 
llirski; i do sada vavjek sam vidio, da nutar primaju na stan sva- 
koga uboga hododastnika i nemocnika Ilirca, t, j. iz Slovjenije 
(„Schiauonia"), iz Hrvatske, iz Zagreba, iz Ljubljane, iz Bosne, iz 
Srbije, i joS iz inih krajeva, gdje ilirski govore, i da svakoga ta- 
kova nemocnika tu nastoje i liede. Ja sam to sto putt vidio" ; 

detvrti : „ Ja znam, da je papa Mikula V. slovjensku st^ru crkvu 
i gostinjac sv. Jerolima u Bimu sa kuci§cem, gdje su kuce uzi- 
dane, darovao nekim pustinjakom Bircem, za stan ubogim hodo- 
dastpikom i nemocnikom Bircem; a ja to znam, jer sam vidio nje- 
govu povelju („lo breue, overo boUa!") za to. I joSte znam, da 
taj gostinjac nije pod nidiju oblast, nego je posve Birski, ter njim 
Bird, i popi i svjetovnjaci, vladaju, kada su u Rimu; a ja to 
znam^ jer, ovako Birac, jur dvadeset i dvie godine imam u njem 
posla, i nikad nisam vidio ni duo, da je on pod dijugod oblast, 
nego posve Birski, I do sada vazda sam vidio, da nutar primaju 
na stan svakoga uboga hododastiiika i nemocnika Birca^ t. j. iz 
Slovjenije (^Schiavonia"), iz Hrvatske, iz Zagreba, iz Ljubljane, iz 
Bosne, iz Srbije, i joS iz inih krajeva, gdje ilirski govore, i da 
svakoga takova nemocnika tu nastoje i liede. A to znam, jer sam 
sto put! vidio takovih hododastnika tu na stanu, i kako tu liede 
takove nemocnike**. 



Digitized by VjOOQ IC 



6 IV. Crn6i6, 

Evo, ovi Dalmatini svjedo^e, da su vidjeli prepis papine povelje, 
i da po torn znaju, da je on ono darovao ^Ilircem" ; a „Dalma- 
cije" ne spominju ni tu, ni ondje, gdje nabrajaju ^Ilirske" iliti 
^Slovjenske" kraje. A ni nadpop evetojerolimskoga kapitula Simun 
Gjeorgjevic^, isto Dalmatin, zadranin, javljajuc hrvatskim velika- 
§em, da je ove svjedodbe poslao zagreba^komu biskupu^ ne veli, 
da je ono papa ^Dalmatinom iliti Ilircem" darovao, nego same, 
da ,,Tlircem"', premda on ni^e spominje Dalmaciju, kako i Hr- 
vatshij I Bomu, i jos Istru. Pak tko nebi pomislio, da koji su 
prepis ovi Dalmatini vidjeli, da u torn nije bilo ^Dalmatiae seu 
lUirica natio", nego da nekako drugako? 

A joste zeSce sam prigovarao onim rie^im, pokle sam dvadese- 
tak vjerovanih izprava za taj gostinjac i za mnogoga Slovjenina 
u Rimu od 1454 do 1485 godine pisanih pro^itao, a ne naSao u 
nijednoj spomena ^Ilircem", a samo u jedno] ,,Dalmatinom" ; nego 
samo Slovjenom. (Zato ja sebe 1867 godine pred svim svietom 
prozvah slovjenskim kanonikom). No o tih izpravah hocu potla, a 
sada, kako sam spoznao^, da su one rie6i izopa^ene. 

Mi imamo ovdje knjigu vezanu u kozi, ter prozvanu: „Jura 
diversa romana Hospitalis, stantiarum, administrationis et reditionis 
rationis^, U toj je knjizi 107 svakakovih izprava i razprava za 
gostinjac i za kapitul napisanih od 1613 do 1761 godine, ter naj- 
ve6 za zestoku, dugovjednu (od 1613 do 1630), pogubnu i sra- 
motnu pravdu medju kapitulom i bratovstinom, a pred svakako- 
vimi rimskimi sudei : da ima li kapitul gospodariti u gostinjcu, ili 
bratov§tina? i da tko od njih ima troSiti na crkvu? Pak tu je 



^ Istina, podpisan je, a to ondje u Arkivu „Georgius", kako je i 
u Svetojerolimskih zapisnicih zapisan po latinsku, a po talijansku : 
Giorgi; ali tu na 2 julija 1589 g. zapisan je on: „6iorgeuichi", a 
„Georgiemchi" na 30 istoga mjeseca. Vidj 12 „prlmjetbu* k LIX. pril. 

* . . . „Praefato lUustrissimo Episcopo publicum Instrnmentum trans 
misi". A tako on je ovo pisao poslie 26 avgusta, u koji dan je rimska 
obcina posvjedocila, da je Truka javnim biljeinikom, i da je vjerovati 
njegovim izpravam; a ne „VII Non. Augusti", za koji dan 1 nezna 
rimski koledar! A jel' ondje „Pos8onien8i8", ili: Pottoniensis ? 

' „Ad excipiendos pauperes peregrines llUricos**. Daje taj zadranin 
bio debar Slovjenin, to ne same ovo pismo kaze, nego i LXIII. pril. 
Na 28 junija 1614 jos bijase nadpepem, a na 1. febr. 1615 ne vise. 

* I to pokle sam 1868 godine dao na svjetle sveje: „Dvie raz- 
prave: Slovinski Sv. Jerelim u Rimu a Rieka, i:' Drugo je Senj a 
drugo Segni". 



Digitized by VjOOQ IC 



IMENA SLOVJENIN I ILIR U NASUM GOSTINJGU U KIMU. 7 

medju parbenimi syjedo^bami Mikulina povelja 6etiri krat prepi- 
sana, i to dva puta svaS a dva dooekle, t. j. do: „auctoritate pro- 
pria libere apprehendere etc." ; a jednoC je pak skracena. Sva je, 
i to na prvom mjestu, prepisana u dvojih ter iBtovjetnih prilozih 
(^Summaria") u 8. i u 26. gibnu, spisanih 1613 godine, ter pro- 
zvanih (na zadnjoj strani): „8ummariam Hospi talis Illiricorum (sic) 
Pro Ven(erabili) Hospitale et Societate Sancti Hier(ony)mi Illirico- 
rum"; a donle u drugakovih dvojih istovjetnih prilozih u 18. i u 
20. gibnuy spisanih 1624 — 1625, ter prozvanih: ^Sac(ra) Visita Pro 
Ven. Hospitale S. Hier(ony)mi Illiricorum Summarium", i joS u 
jednih takoyih prilozih, koje sam isto u nasem arkivu nasao, u 
nekakoYu svezku prozvanu: ^Scritture e Sommari dal 1613 al 
1627, e dal 1656 al 1762", gdje je i drugih pisama i razprava za 
istu pravdu. 

I u svih tih prepisih one rieSi su, a to je po firnilu i po pismu 
i jo§ po sliedu zatarenih rie^t ili sldva poznati, promienjene; evo 
oyako: 

u prvom u 8. gibnu: „Dalmatie et (ovako) lUiricae {na: Scla- 
uonie; od s nafiinjeno je I, od c / (prvo), od a y, a od uonie 
ricae) nationis (na: nationum) .... Dalmatica tamen et Illyrica 
(na: Sdauoniae) natio (na: nationes) Hospitale pro suscipiendis 
specialiter eiusdem (na: earumdem}^ nationis (na: nationum) pau- 
peribus carere noscuntur" ; 

u drugom u 18. gibnu: .... „Dalmaticae (na: Dalmatiae, 
kojoj je samo c nad ae pridodano) et lUyricae (na: Sclauoniae) 
nationis (na: nationum) .... Dalmatica tamen et Illyrica na: 
Sclauoniae) natio (na: nationes) H. p. s. sp. eiusdem (wa; earum- 
dem) nationis (na: nationum) p. c. noscitur (na: noscuntur); 

u trecem u 20. gibnu: ^Dalmatiae et lUyricae (na: Sclauoniae) 
nationis (na: nationum) .... Dalmatia (ovako!) tamen et Illy- 
rica /na; Sclauoniae) natio (na: nationes) h. p. s. sp. eiusdem 
(na: earumdem) nationis (na: nationum) p. c. noscitur" (na: no- 
scuntur) ; 

u ^etvrtom u 26. gibnu; .... „ Dalmatiae seu (na: et; 5 je 
pridano. a od ^ na6injeno w. A tako i drugo^) Illiricae (na: Sela- 
uoniae) nationis (na: nationum) .... Dalmatica tamen seu (na: 
et) Illyrica (na: Sclauoniae) natio (na: nationes) H. p. s. sp. 
einsdem (na: earumdem) nationis (na: nationum) p. c. noscuntur"; 



^ V. prllog IV. a.' 

Digitized by VjOOQ IC 



8 IV. 6Rii6i6f 

u petom u onih trecih prilozih: . . . Dalmatiae seu (na: et; 
onako kako u cetvrtom) Illiricae (na: Sclauoniae) nationis (na: 
nation um) .... Dalmatia (kako u treSem) tamen seu (na: et) 
Illirica (na: Sclauoniae; ovdje je s izbrisano, pak od c naUnjeno 
I) natio (na: nationes) h. p. b. eiusdem (na: earundem) nationis 
(na: nationum) p. c. noscitur (na: noscuntur). 

A skracena je pak ta povelja u razpravi u 12. gibnu, prozvanoj : 

^Romana (t. j. causa) Hospitalis sancti Hier(ony)mi lUiricor. 
Pro Ven. Hospitale et societate s Hier(ony)mi Contra RR. Archi- 
presb(yte)rum^ et Georgium Liberalem* Canonicum', facti"*, i joS 
u jednoj isto takovoj u onom svezku. Pak i ta skracena povelja 
evo kako je, i to u obojoj razpravi, prena^injena : . . . „Nicolaus 
piae mem(oriae) Papa V. Illiricae et Dalmaticae nationi (na: na- 
tionibus) ad preces Hier(ony)mi de Potonia et pauperum quorum- 
dam ex dicta (na: dictis) natione (na: nationibus) Heremitarum 
tunc in Urbe degen(tium) concessit et donauit ex benignitate apo- 
stolica ecclesiam dirutam et discoopertam sanctae Marinae .... 
pro fundando ex piorum elemosinis speciale Hospitale sub invoca- 
tione sancti Hier(ony)mi pro recipiendis pauperibus peregrinis di- 
ctarum nationum^.*' 

No joS je poznati izbrisane riefi i slova. Pak je o^ito, da je 
prije u svih onih pet prepisa bilo : Dalmatic et Sdavonie nationum 



^ To joS bijaSe Simun Gjeorgjevic. 

* Blaskovic. V. sprieda. 

• Ne proti kapitulu, zaSto : „Modo insurgit modernus Archipre8b(yte)r 
sub asserto nomine Capitali, de cuius tamen Capituli ordiae uel mandate 
sufficienti nullibi apparet^, u istoj razpravi. No u 15. razpravi jest: 
^contra RR. DD. Capitulum et Canonicos eiusdem Ecclesiae". 

^ Zasto ta razprava kaze, kako je se je dogodUa pravda; a koja 
kaze, tko ima pravo, tu zovu: juris. 

^ Ovako u prvoj razpravi, a u drugoj: dictae Nationis (na: dicta- 
rum Nationum). I jos ovako u obojoj : „Quod eo magis dicendum est 
in p(raese)nti, quia ex concessione Nicolai principaliter venit ipsum 
Hospitale uti magis in Urbe necessarium pro d(id)is nationibus 
eorumque (sic!) peregrinis ad limina Apostolorum coufluentibus, patet 
tum in illis (u drugoj: „illius*, kako je i pravo) prefat(ion)e, ex qua 
coUigitur mens et r(ati)o concedentis, tum etiam in dispositiva, quia 
attentis praemissis, uidelicet quod Nationes praefatae nullum haberent 
in Urbe speciale Hospitale^. . . . „Minus facit, quod Societas dicatur 
incapax administrationis bonorum Hospitalis, ex quo nidetur ecclesia- 
stlcum, uti impetratum ab Heremitis, quia patet ex dictis Hospitale 
fuisse concessum lUirice et Dalmaticae nationibus^. 



Digitized by VjOOQ IC 



IMBNA SLOVJENIN I ILIR U MA6BM GOSTINJGU U RIMU. 9 

.... Dalmatica tamen et Sclauoniae nationes Hospitale pro sus- 
cipiendis specialiter earumdem nationum pauperibus carere noscun- 
tur^'. Ako nebi bilo ovako, odvjetnik, koji je branio bratovStinu 
proti kapitulu, nebi bio, kako jest, rekao, a to tudij za prvim i 
za ^etvrtim prepisom : da Sto je Mikula Dalmatincem i Slovjenom 
dopustio i darovao, to da se je i sbilo.^ 

A jo§ i drugdje je „et Sclauoniae" ili ^Sclauonicae^ malo ne 
poBvC; jer je koi^a, ostrgano, pak tu „8eu lUiricae^ napisano, a to 
u knjizi ^Istromenti^, u I. (jer jih je viSe) a na 158. listu, gdje 
je pop Simun Turina Bvetojerolimske bratovStine kapelan 1586. 
godine popisao pisma te bratovStine*. Tu je, i to na prvom mjestu 
ovakov spomen Mikulinoj povelji: ,,Exemplum' Bullae Nicolai 
Papae 1453. XL ealen. Maij, per quam conceditur Hieronymo de 
Potonia et alijs beremitis, ut Capellam Sauctae Marinae in Campo 
Martio conuertant in Ecclesiam Sancti Hieronymi, et fiat Hospitale 
nationis Dalmaticae seu (na: et) lUiricae^ (na: Sclauoniae, ili: 
Sclauonicae; od ni do kraja tako je ostrgano, da nije moci raza- 
brati; jeli ae bilo, ili cue). 

II. Od poietka do 1485 godine samo Slorjent. 

Pokle sam sve ovo promienjeno vidio, uzeh opet u ruke prepis 
na kvieru, da vidim, ne, jesu li i u njem promienjene one rie^i 
(toga jo§ nisam bio promislio), nego, je li u njem dore^eno, §to u 
iztiscih mu nije, ono „concedas et dones", pak obli^ih, da su tu 
rie^i „seu lUiricae nationis", „seu Illirica natio", „ejusdem nati- 
onis** i „noscitur" na atrganu napisane!^ D^, na strganu (a ko^a 
se da strgati) napisane su ove rie^i. No prisegla je zemlja raju 
da sc sva otajna znaju. Jos je poznati, da je „seu" (na obojem 
mjestu) na^'njeno od „et", a „Illiricae nationis" od „Sclauonie na- 



^ „Quod supradicta concessio et donatio Nicolai ad fauorem dalma- 
ticae et Sclauoniae nationum h(ab)uit effectum, accedente consensu 
titularis sancti Laurentij in Lucina, probatur ex solutione canonum 
usque in p(raese)ntem diem de proprijs pecunijs ipsius Hospitalis et 
Societatis per manns officialium". 

* V. 1. primjetbu k I. prilogu. 

' Dr2im, da je Turina m^slio onaj na kvieru prepis, jer zatim naj- 
prije spominje prepis (exemplum**) Inocencijeve povelje, a taj je, kako 
sam sprieda spomenuo, na istom kvieru. 

* V. fascimile. 



Digitized by VjOOQ IC 



10 IV. 6rn6i(5, 

tionum", a „eiusdem nationis" od „earumdem nationum", a „no- 
scitur" od „noscuntur"; i to pvako: 

„seu" od „et" (na obojem mjestu) : s prieda je, kako u onih 
dvih zadnjih prepisih, pridano s, a, t zgora ostrgano (all ne posve), 
pak tako udjelana prva polovica slova u, a druga mu je pridana. 
I zato je premalo prostora izmedju nove „seu" i njezinih susjeda 
„Dalma1iae" i „tamen" s prieda, a „IIliricae" i „lllirica" zada, 
prama tomu, koliko ga je izmedju ostalih rie6!; 

^Sclauonie" je, i prvod i drugod, nekoliko ostrgana, pak na S 
napisano, i to lako, I, a. I (prvo) na c, a i (namjesto y) na a, a 
rij i to na siroko, na uon, a ce (prvofi) i ca (drugod) na ie tako, 
da prvanje i, komu je jos poznati piknju, sada je c, Ovako je 
stvorena rie^ „Illiric§" i „Illirica" ; 

„nationum'', ovoj su, i prvod i drugo^, zadnja dva slova (um) 
ostrgana, pak tu, das to, na siroko, da ne ostane prevec prazna 
prostora, napisano is^ da bude „nationis** ; 

„nationes", ovoj su slova nes ostrgana, da bude „natio" ; no 
zadnje o je razsireno, da neostane prevec prazna prostora do drug6 
„ospitale". Zato je i ovoj m§,lo A, kojim je, a to je jo§ poznati, 
po^imala, pretvoreno u velo H; 

„earumdem", ovoj su prve dvie slovke, t. j. earum^ ostrgane, pak 
tu napisano: eius^ da bude „eiusdem" ; 

a „noscuntur'*, ovoj je noscun ostrgano, pak totu napisano: 
nosci, da bude „noscitur'*. A da neostane preve6 prazna prostora 
izmedju ove ovako skracene i sprednje „carere", i ovoj je rare 
ostrgano, pak na Sire napisano. 

I sve ove promjene drugakovim su crnilom, ja^im i skorijim, 
napisane, a ostala slova: e (od „et"), natiOj nati, ospitale, dem, ca, 
i tur ponovljena. I tim istim crnilom su sve ostllle rie^i po- 
novljene tako, da je pero proslo im po svih slovih i po svih 
potezih i po svih crtah i po svih znacih, ter brze da je ono i 
dvoglasce e (= ae) i oe^ kojih u Tnocencijevoj povelji nije, neko- 
liko puti od e na^inilo, a od „construendo", „conseruando". Pak 
je vidjeti, da je sada skorije pismo Mikuline, nego Inocencijeve 
povelje na istom kvieru, a u isto doba, ako ne poznije, prepisane. 
No to pero, akoprem vjesto, nije svagdje proslo ravno po istih 
crtah, a ni do vrha svakoj ni do dna ni do kraja^, pak je joS 

^ N. p. a od „eaque" (t. j. vota) tako je ponovijeno, da je vise 
(kako je i citao onaj koji je tu povelju dao na svjello: t. j. : eoque !), 
nego a. 



Digitized by VjOOQ IC 



1 



IlfENA 8LOVJBNIN 1 ILIR U NASRM GOSTINJCU U RIMU. 11 

totu poznati, i to puno puti, prvanje pismo : to je bljedje, kakovo 
je i driige povelje. 
A tako je o^ito : 

a) da je u ovom prepisu, po kojem su svi oni drugi potekli, 
prije bilo: , , . . et Sdauonie nationum, et Sclauonie nationeSj ea- 
rumdem nationum, noscuntur** ; 

b) da tko je ove rie^i ostrgao, pak napisao: . . . sen llUricae 
nationis . . . seu lllirica natio , . . eiusdem nationis . . . noscitur^, 
i razSirio ona slova, da taj isti je i ponovio sve ostalo pismo, i 
to Tie, da bude laglje ^itati to pismo, jer to bi, sudec po ostaneih 
mu i po pismu druge povelje, jo§ i sada lake bilo; nego da bolje 
skrije ove svoje promjene: zato je taj isti, a to po crnilu i po 
pismu sudim, i u onih drugih prepisih i spomenih iste rie^i, negdje 
posve, iiegdje, a to po zaboravi ili po nemaru, napol promienio ; 

c) da je ovo promienjeno negdje od 1625 do 1655 godine, jer 
od 1625 su oni nekoji prepisi, a od 1655 onA svete Rote besjeda : 
da je papa Mikula V. zastavio gostinjae za „Dalmatine iliti Ilirce^, 
„pro Dalmatis seu Ultfrids^ : da ova „seu" je koliko i: to je^t, 
„quae dictio (seu) stat expositiue pro (id est)**. Tako tada u pre- 
pisu vec n<$bija§e: „Dalmatiae et ISclavoniae nationum", „Dalma- 
tica tamen et Sclavoniae nationes", „D. t. seu lllirica natio". Ako 
to nebi bilo tako, pop Jerko Pastric, Splicanin a ovdje ^lan sveto- 
jerolimske brascine 1659 godine, izvjeScujuc sv. papinu „vizitu" 
o gostinjcu^, nebi bio za papu Mikulu rekao, da je svojom pove- 
Ijom dopustio graditi gostinjae, kamo prijimati na stan Dalmatine 
iliti Ilirce*. No drugdje cu doka:2ati, da je ovo negdje od 1652 
do 1655 godine izopa^eno; a napokon 

d) da tko je ovo izopa^io, da je bio Dalmatin, pretvoriv ne 
same ^Sclavoniae" u „Illirica" i „nationes" u „natio", nego jos i 
^et" u ^seu**, da Slovjenski gostinjae i kapitui bude samo za Dal- 

^ ,Sa(crae) Vi8it(ationi) apostol. Eminentissimo Dno. Cardinal! Fran- 
ciotti, pro Hospital! et Congregatione Sancti Hieronim! Illiricorum de 
Urbe. Informatio de statu et redditibus Hospitalis, anno 1659 facta 
a(sic!) Hieronimo Pastrizio Spalatene!". Poznije prepisano na 7 listova. 

* . . . . ^concesse la facolt^ d! edificare un Ospedale . . . per rice- 
vere in esso specjalmente le persone povere e miserabili della Na- 
zione Dalmata si ve lllirica .... come si legge nella holla d! detta 
fundazione registrata nel libro d' Istrument! nel medesimo Ospedale*. 
Da je zabilje^ena ta povelja u toj knjizi, i to u Turinovu popisu od 
1586 g. a na 158 listu, to sam jur spomenno, kako sam i da je totu 
ostrgano „et sclavonica" (natio), pak napisano „seu lllirica". 



Digitized by VjOOQ IC 



12 IV. 6rn6i<^, 

matine^. Toga nijedan drugi Sloyjenin nebi udjelao! A da je to 
bio baS onaj pop Jerko Pastric, i to cu drugdje dokazati, kako 
hocu i da su ovaj prepis 1609 godine vidjeli oni Dalmatini, Petar 
Ricci (Jeiic), Simun Bradic, Juraj Blaikovi6, Jerko Allegretti i 
Simun Gjeorgjevic. 

Rekao sani; da su svi oni drugi prepisi u pravdi od 1613 do 
1625 godine po ovom potekli. Jer, po onih Pastricevih rie^ih^ ovo 
je onaj isti prepis (izuzam ono promienjend i pono^Ijeno), koji 
Turina 1586 godine spominje; i dr^im, da je joS od 15. vieka, 
sudec mu po ostancih prvanjega pisma, i jo§ po torn, Sto je na 
kvieru, i kakav je taj kvier, a i po pismu druge povelje; a iste 
su pogrjeSke i ovdje i ondje: on^ smieSnH, ^confluentium'' namje- 
sto ^confluentibus^y i onll nedore^enH (bez glagola ^concedas et 
dones". V. IV prilog a i b), 

I kako je prije u ovom zdavnjem prepisu, tako dr^im^ da je i 
u matici bilo: da rie^i ^Dalmatiae et Sclavoniae nationum .... 
Dalmatica tamen et Sclavoniae nationes . . . earumdem nationum 
. . . noscuntur^ nisu ni pogrjeSka ni shaba prepisadeva, nego da 
su prUve papine, ili, pravo, onoga Jeronima iz Potomnja i njegove 
druiine, jer papa, po riedih „Exhibita siquidem nobis . . . petitio 
continebat quod^ . . .^ a i po navadi, rekao je onako, kako su i 
oni. No te matice nije medju Svetojerolimskimi pismi, i dr^im, da je 
nije nikad bilo. Jer papa nije njim odgovorio, nego je Tivolskomu 
biskupu^ naredio, da neka razvidi^ da je li tomu tako, pak da 
ako obnajde, da jest, da neka im dopusti. Pak ta matica i osta 
po svoj prilici u toga biskupa. Ali neki Tivolski kanonik, pitan 
za nju, odgovori, da totu j^ nije ni medju biskupskimi ni medju 
kapitulskimi pismi. A ne ima je ni medju Vatikanskimi; kada je 
Theiner tu povelju po ovom nasem prepisu, i to ne posve ta^nO; 
dao na svjetlo (Monum. Slavon. Merid I 523). 

No je medju naSimi pismi do dvadeset inih izprava od 1449 do 
1485 godine pisanih, i to su malo ne sve istice (matice) i na 
kvieru pisane, ter im je, mnogoj, pismo negdje pobliedilo, negdje 
opustilo, a negdje, il' ovako iP onako, bad iz6ezlo, tako da Sam 
se ja, ditajuc je i prepisujuc, dosta namudio: pak u njih je, a to 

^ A je li papa Paval III sam, ono J 539 ili 1540 godine, rekao 
seu namjesto et („Hospitale S. Hieronimi de Urbe. Nationis Dalmaticae 
seu Illyricorum"), ili su mu izopadili, tomu 6a dragdje suditi 

^ Lovrenac mu bijafie ime, ter je prije bio njegov izpovjednik. 
Ughelli: Italia Sacra, I. 1310. Venetiis, 1717, 



Digitized by VjOOQ IC 



IMBNA SLOVJENIN I ILIR U NASbM GOSTINJOU U RIMU. 13 

sam jur nasiknuo, dobrih dokaza za one rie6i, ter 6udo vide za 
^SclaYoniae'', nego za ^Dalmatiae'^, ^Dalmatica", a baS nijednoga 
za „IIIiricae", „IUirica" ! Ja te izprave prilazem, redom po go- 
dinah, i brojim je, ter nekoju prilazem svu, a nekoje toliko, ko- 
liko dr^im da je potreba, ili koliko sam mogao proditati, ter sam 
po nekoliko prazna prostora pustio svagdje, gdje sam, ili po volji 
ili po sili, preskofio, a neo^itim rie^im pitalo (?) pridao. I za 
svaku tu izpravu sam ondje rekao, jel' istica, ili prepis, i na 6em 
je pisana, i gdje je; i joS u ovoj sam ovo protumafio ili razjasnio, 
a u onoj ODO. A sto je u njih dobra za moju razpravu, to sam 
vecimi ili drugakovimi slovi napisao, pak to 6u ovdje redom po- 
kazati, i tako osramotiti ^Dalmatince iliti Ilirce^, i koji su to bili, 
i koji jesu, i koji budu, a najvec ove rimske sudce. 

I. izprava ka^e, kako se je Fran (br^e da: Kolaric), rodom 
Slovjenin („de Sclauonia") a stanujuc u Rimu, 1449 godine prav- 
dao za nekakovu kucu u gradu Viterbu, i za nekakov svoj vino- 
grad na Viterbskom, i kako je to izpravdao. A napisao je tu iz- 
pravu biljeznik Ivan Frauov u tom istom gradu. 

IT. je oporuka, i to vele znamenita, Kate Valice, ili, ako voliS 
Valicke, iene, br^e nego hcere, Stjepana „de Frigoli" (valjadaje 
bio Talijanin), Slovjenke^, pisana 1451 god. u Rimu u Svetopetar- 
skom zagradju („in burgo s. Petri"), ter u njezinu stanu i pred 
njom, dasto, nemocnom. Tu su bastinici: Murel (mozda: Marul?) 
slovjenin, Tetar Spljecanin slovjenin, i Ivan Frlan slovjenin^, a ti 
su i oporuku imali ovrSiti; a svjedoci: Stjepan Ivanov iz Senja 
slovjefUn, Anton boSnjak slovjenin, Stjepan Antunov slovjenin^ ; a 
puno zaduSbtna, ter i ova: I jos je pustila deset dukata postovor 
nomu slOYJenskomn druztvu (ili: bratovgtini) u istom svetopetar- 
skom zagradju*'. 



^ ^Catarina Stephani de frigoli districtus Sclauonie" — „caterina 
valit de frigoli sdaua^. Mo4e biti da je ovo ona iz Zagreba, u prvoj 
primjetbi k I. prilogu. 

' . . . .Focit .... sues heredes uoiversales: murellum sclauum, pe 
tmm spalastrum (sclauum, drugod), ct joannem froilanum sclauum^. 

* ^Presentibus hijs testibus, videlicet: Stephano Jo(aDnis) de Sengnia 

(tako) sdauo, Antonio busingnaco sclauo stephano ant(oni)i 

sdauo . . . 

* „Item reliquit dicta testatrix venerabili societati confallonorum 
SClauornin didi burgi sancti petri c(ura ?) dictorum confallo- 
norum* (talijanski : gonfallone = zastava. 



Digitized by VjOOQ IC 



14 IV. Crn6i6, 

Po ovom je o^ito, ne samo da je bile Sloviena u Rima prije 
nego im je papa Mikula ono za gostinjac darovao, i da su se 
ovako zvali, ncgo i da su se bill nekako sdruzili ili pobratili, i 
to u gradu Lavovcu, kako to jo§ i III. izprava kaze: ono malo 
rie^i iz oporuke, pisane iste 1451 godine, Ivana slovjenina : da je 
taj slovjmskoj ohdini u Zagradju^ ostavio dva dukata*. A tako 
taj papa, stanujuc u Vatikanu, onako blizu, morao je znati za te 
Slovjene i prije nego su oni njemu za ono pisali. On je znao i za 
nekoliko drugih Sloviena, jer 1447 godine Hrvatske bane, Fridriha 
i Ulriha, zove, i to vi§e krat, Slovjemkimi^, a za ^Ilirce" nije mu 
se drzim da ni sanjalo, a jos manje puttinjaku Jeronimu i njego- 
voj druzini, onim Slovjenom u Svetopetarskom zagradju. I to cu 
bolje dokazati izpravami, koje su potle pisane. — V., pisana 1454 
jo§ godine a na 20 marta ; dakle samo jedanaest mjeseci pokle je 
papina povelja : Tu Martin Petrov, Slovjenin iz Sv. Kriza a od davna 
u Rimu, daruje nekakov svoj vinograd („extra portam Castelli" 
blizu Lavovca; i brze da velik) postovanomu svetojerolimskomu go- 
stinjcu na Martovu polju i joS Jurju Ivanovu Slovjeninu i Petru 
spljecaninu slovjeninu (ovoga jur znamo, a moida i prvoga), na- 
stojnikom slovjenske bratovStine nada tim gostinjcem, i joS Jurju 
Stjepanovu boSnjaku, Rlementu Miliovilovu iz Koprivnice, Petru 
Gjurdicu (?) i Stjepanu Galiottiu Slovjenom Ijudem te bratovStine 
i toga gostinjca*. 



^ „Borgo", ovako i sada reku, a druge nepridaju. 

^ gTcstamentum Joannis Slaui, in quo reliqait Commnnitati Slauorum 
de bnrgo ducatos duos^ .... No u matici je imalo biti: ^sclavus^ i 
„sclauorum**, t. j. sa sc, kako je isti biljeinik u III., u V., u VII. i 
u IX izpravi napisao. 

' . . . . „Regni Sdationie Banus". Theiner: Monument. Slavorum 
merid. I 400 — 1. No „8trigone*, kako je ne samo ovdje, nego, a to 
sam s4m vidio, i u matici, jest shabno, na mjesto : Strigovo = Strigov, 
kako je cetiri krat u Eukuljevidevoj : Jura Regni Croatiae, itd. I. 106 , 
i kako je 1650 godine na 18. oktobra 2upnik toga mjesta Toma Lju- 
betic zapisao: „Ego Thomas Liubetich Parocbus S. Mariae Magdalenae 
fundatae in StHgouo tester me percepisse a parochianis R(anienses) 2, 
ex meo adidi gro8so(s) 18". Tako je u popisn novaca darovanih u 
Hrvatskoj te godine popu Ivanu Grisogonu i popn Mikuli Eopdicu za 
nas gostinjac u Rimu. No u zagreba6kom sematizmu: Strido! 

^ „Martinus petri de sancta cruce de sclatwnia dudum et nunc 
habitator Urbis in Regione pontis . . . donauit . . . veneraSiti hospitcdi 
sancti jeronimi existenti in Regione campi martis, et viris discretis 
Georgio Johannis sdauo, et petro spalatino ecUmo, officialibus societatis 



Digitized by VjOOQ IC 



IMBNA SLOVJBNIN I IMR U NASRM GOSTINJCU U RIMU. 15 

VI., iste godine a na 6. oktobra pisana, kaie, kako je gospodja 
Rata zena pokojnoga Petra Pavla (ili: Pavlova = Pavlovica ?) 
slovjenina, nekakov svoj vinograd u istom mjestu prodala Petru 
Jurjevu spljecaninu slovjeninu^, 

VII., pisana 1457 na 23 januara, ocituje, kako je Ivan Stjepa- 
nov slovjenin, mo2da sriemac, „de trimacia de sclauonia^^ a od 
davna u Rimu, kupio nekakov s§»d izvan istoga grada Lavovca. 
Od trih svjedoka jedan je, po imenu Grgur, slovjenin, „testibus 
. . . Gregorio sclauo Regionis pontis" (to je svetoangjelski most). 

VIII. je poveija, i to „bulla", pape Pija II., pisana 1461, na 
28 aprila; tako samo osam godina za onom. Pak tu povelju drzim 
da je vriedno poslovjeniti svu od rieS do rie^i. 

„Pij biskup, sluga Bozjih slilga, da tomu bude spomena. Papa 
ima za puno toga skrbiti, no najvec za to, sto siromaba i nemoc- 
nika pomade u potrebi, i gdje je nade, da ce biti sve to vise mi- 
le van ja. Pak dragi podi^upi i nastojnici sv. Jeronima gostinjca 
Slovjemkoga u Rimu neki dan su nam razlozili^, da kako nekoji 
drugi, da tako i taj narod ima u ovom gradu taj gostinjac pod 
kardinala sv. Lovrenca na LucSininu („in Lucina") a za svqje 
uboge i neboge ^eljadi potrebovanje ; all da taj gostinjac ima vise 
troska nego dohodka, zaSto da je u Rimu ubogih vise od toga 
naroda, nego od drugih ; pak su pridali, da ako bi da i pol blaga 
svakoga Slovjenina^y koji samo u Rimu i na Rimskom bez oporuke 
umre, a neimajuc bli^njega roda, imalo spasti poda taj gostinjac, da 
bi mu blago dosta naraslo, a tako da bi on i dohodka imao dosta za 
taj svoj trosak. I da im je pokojni papa Kalisto III. malo ne ta- 
kovu blagodat dopustio, ali o torn da nije pismo udjelano, zast' on 
da je prije preminuo. Pak su nas ti podiupi i nastojnici prosili i 
molili, da privolimo o tom narediti Sto treba za dobro i korist 
tomu gostinjcu, ter ubogim i nemocnim Slovjenom, koji u njem kad 

et hominnm sdauorum dicti hospital! s, et Georgio Stephani busagnaco 
et Clement! michaelis de capransa, petro giurcio(?) et stephano ga- 
liottf sdauis hominibus sotietatis prefate et dicti hospitalis, presen- 

tibU8« 

^ „Domina Caterina uxor quondam petri pauli sdaui .... vendi- 
dit . . . , Petro Georgij de spalatro sclauo de Regione pontis present! 
.... qnandam vineam^. 

* . . . „8ane pro parte dilectorum filiorum castaldionum et admini- 
stratorum hospitalis sancti Jeronimi nationis Sclauonorum de Urbe 
nobis nuper exhibita petitio continebat". 

• . . . „De ipsa natione". . . 



Digitized by VjOOQ IC 



16 IV. CRNdid, 

ter kad budu na stanu. I tako mi, radi djelu za korist siromahom 
i nemocnikom, pak pristajuci na to proSenje, kako papa ovim pis- 
mom pdlu^ujemo i naredjujemo: koji god Slovjenin^ od sada do 
vieka u Rimu i na Rimskom umre bez oporuke, a ne bude imao 
ni otca, ni matere, ni 4ene, ni djece, ni brace*, ni unu^adi („ne- 
potes vel neptes"), ni bratica ni brati^ne, ni sestrica ni sestri^ne, 
tomu svakomu ba§ pol svakakova blaga, pokretna i nepokretna, i 
toga §to mu tko bude duzan, ima spasti poda taj gostinjac, pak 
6im tko takov tako bez oporuke umre, taj gostinjac ima mu biti 
nasljednikom, tako da podzupi i nastojnici, koji kada budu nada 
tim gostinjcem, budu mogli sami ili po kom drugom svojom oblaSca 
slobodno i prosto, nezapitavSi ba§ u nikoga dozvole za to, poseci 
mu na polovicu toga blaga, pak viekom driSati za taj gostinjac, a 
dohodak s tuda tratiti za siromahe i za nemocnike. A druga. po- 
lovica toga blaga hocemo da pripade naSoj drzavnoj blagajni, i da 
ona, ^im tko takov tako umre, osvoji mu tu polovicu; i to preko 
papinskih odredaba i naredaba, i jo§ preko povlasti, preko dopusta 
i preko pisama, §to sn pape dali naSim Ijubeznim nadpopu i kapi- 
tulu svetoga Petra vele crkve u Rimu, i joS opatu i samostanu 
sv. Pavia izvan Rima a reda sv. Benka, a nasvalito preko pisma, 
po kojem tomu nadpopu i kapitulu, i tomu opatu i samo- 
stanu da ima pripasti blago toga, tko bez oporuke umre, ter 
samo za Slovjene^^ koji bi tako umrli, ne ima vece vriediti to 
pismo, a za sve drugo ima; i preko 8veg« drugoga, Sto ]e tomu 
protivno. Pak, Sto mi ovdje odlu^ujemo, naredjujemo, hocemo i 
razvrgamo, toga nikomu na svietu ne budi slobodno razbiti^ ni 
drzo nepametno protiviti se tomu. A ako se tko to usudi, taj znaj, 
da ce se zamjeriti svemogucemu Bogu i sv. Petru i Pavlu, njego- 
vima apostoloma. Pisano u Rimu polag sv. Petra, na 28 aprila 
1461 godine odpokle se je Gospod uputio, a tre6e odpokle mi 
papujemo". 

IX., izprava, pisana iste 1461 godine a na 3 novembra, spominje 
Jakova Allegrettia Slovjenina (^scMaum^) : kako taj, stanujuc u 
Rimu ter u Svetopetarskom zagradju, zakupljuje vie6nim zakonom 
nekakov vinograd izvan vrUta Svetoangjelskoga gradca a do Majv 
tina Slovjenina („sdaum^) medjaSa. 



„De predicta natione Sdatumorum^ , 

jjFratres" i ^sorores", kako u nas. 

De eaJem Sclatwfiorum natione" 



V 



Digitized by VjOOQ IC 



J 



IMBNA SLOVJBNIN I ILIR U NA^BM GOSTINJOU U RIMU. 17 

X., je oporuka Jurja Ivanova Slovjenina iz Senja („de singna de 
partibus Sclanonie^'), udjelana u Rimu 1462 godine, na 14 mar6a. 
Tu taj Jiiraj polovicu nekakove svoje kuce negdje u Rimu tako 
i tako pusca Bvojoj zeni Stani, i iijezinoj kceri Jelici, i sv. Jero- 
nimu gostinjcu i bratovstini slovjenskoj u Bimu^. A svjedoci tomu : 
Martin Matov iz Senja, Juraj Klemtov iz Eostanjice, Marian Ma- 
tov iz Senja, Mate iz Sibenika, i Stjepan iz Zadra, Slovjeni („de 
partibus sclauonie*^), a stanujuci, malo ne dqjedan, u Rimu. 

XI, 1463, 3decembra: Paval (pridjevka mu nije moci proditati), 
Slovjenin („8chauus^) a stanujuc u Rimu, kupuje za 79 zlatih ne- 
kakoY vinograd izvan Rima („ extra portam portuensem"); a tomu 
vinogradu je medjaS Marko Slovjenin („schauiis^), 

XII. je oporuka Stjepana Galeottia Slovjenina („de Sclatwnia^) 
a postojbinom u Rimu u Svetopetarskom zagradju, napisana 1466, 
na 31 maja. Tu taj Slovjenin naredjuje za nekakov svoj sad i 
umedjak blizu Vatikana, da to po njegove zene gospe Marije 
smrti ima pasti pod svetojerolimski gostinjac u Rimu (ne pridaje 
mu, 6iji je, nego samo da je blizu sv. Marije „del Populo"). A 
pet mjesect i pol zatim, ter pravo na 16 novembra, ta gospa Ma- 
rija jur udovica („uxor quondam Stepbani galeocti sdaui^), ter 
isto u Rimu i Svetopetarskom zagradju, a pred svjedoci: Toma- 
nom Slovjeninom („de sclauonia**), Tomom Slovjeninom iz Senja („de 
signia de sclauonia^), i Klementom Mihovilovim Slovjeninom iz Ko- 
privnice (?), „de cbarpecote (prepis je to . . .) sdauone^, isto totu 
stavajucimi, zapisa pol svega i svadesa svoga Svetojeronimskomu 
gostinjcu u Rimu (ni ona, ili nj6 biljeznik, a to bijase on' isti, ne- 
pridaje za gostinjac, diji je, nego opet malo ne onako), kako to 
njezina oporuka u 

Xin. izpravi kaze. 

XIV. je oporuka znanoga Jakova AUegrettia Slovjenina (po IX.) 
iz DalnMcije („de Dalmatia^), pisana 1468 godine, na 26 oktobra, 
u Rimu ter u Svetoangjelskom zagradju a u Ivana Dalmatinca 
(„de Dalmatia^), iz zadarske biskupije, u koga on bijaSe na stanu. 
Tu je njegov vinograd izvan svetoangjelskoga gradca zapisan 
svetomu Jeronimu, crkvi i bratovStini. A svjedoci tomu : Matija 
Baronellis opat sv. Jurja iz Koprive, samostana rcda sv. Benka u 



^ . . . „Quod dicta medietas domus . . . esse debeat hospi talis (et ?) 
societatis Sclauonum Urbis Sancti Jeronimi". . . 



Digitized by VjOOQ IC 



18 .IV. 6RNei(5, 

Ninskoj biskupiji, izpovjednik u sv. Petra i njegov, onaj isti Ivan 
Dalmatin, Ivan Slovjenin („slavo de slauonia^), i Jakov zadranin. 

XV. je oporuka neke zene, po rie^i ^testatrix", no, kako je 
pismo izlizano, nije joj moci pro^itati ni imena ni pridjevka. A ni 
kada je pravo pisana ta oporuka, nije moci pro^itati ; ali je o^ito, 
da je nekoliko za 1470. godinom, i da je u Rimu u priedjelu „Co- 
lumnae", ter u obi^nom stanu te neke i^ene. Totu ta neka ovomu 
ovo ostavlja, onomu ono (a mozda i slovjenskomu gostinjcu Stogod, 
ali nije moci pro^itati), pak i Kati SlovenJd („s€lauone^) tri Skude, 
a sve ostalo svoje svojoj sestri i drugarici Margariti Slovenki („scla- 
uonam^), 

XVI. je 1475 godine pisana, ter to je oporuka Andrije Grassa 
(mozda: Debelica?), stanu juceg u Rimu ter na Martovu. Tu taj 
Andrija, pred svjedoci: Antonom Blsizevim Slovjeninom („sclauo^), 
Markom Ivanovim Slovjeninom („sclauo^) i Jurjem Benkovim Slo- 
vjeninom („sclauo^), dvie svoje kuce tako i tako pusta ovomu 
gostinjcu sv. Jeronima (nije moci pro^itati, zove li on ovaj go- 
stinjac samo ovako, ili jos, kako bis po svjedocih rekao, i slo- 
vjenskim). 

XVII. je 1478. na 20 oktobra Ije u Rimu pisana. I to je opo- 
ruka . . . (suze mi gredu na o6i . . .) nesrecne a dobre kraljice 
bosanske Katarine. Tu ona komu ovo komu ono, a slovjenskomu 
gostinjcu zapisa svu svoju misnu sprav i odjecu^. A tu oporuku 



^ „Item legavit et legat Hospital! sancti Hieronymi de Lausto (v. 
tumac) pro natione Sclatwnorum capellam suam integram'^ . . Pet 
dana zatim preminu, pak ju, kako bijase naredila, sahranise u crkvi 
sv. Marije na „Aracoeli^. Tu joj je spomenik na prvom desnom, od 
veloga oltara, stupn, t. j. kamen, u kom je ona izklesana, i dvoj grb 
pokraj glave joj, a pod Djom ovako oapisano: 

D. o. M. 
CATHARINE REGIN^ BOSNENSI 
' STEPHANI DVCIS SANTI (sic) SABBiE SORORI. 

ET (sic) g(e)nERE HELENE . ET DOMO PRINCIPIS 

STEPHANI NATiB THOM^ REGIS BOSN^ 

VXORI. QANTVM VIXIT ANNORVM LlIT. 

ET OBDORMIVIT ROM^ . ANNO DOMINI 

M . CCCC . LXXVlIT . DIE XXV . OTEOBRIS (sic) 

MONVMENTVM IPSIVS SCRIPTIS POSITV. 

A tako je i u knjizi : ,,Vitae et res gestae Pontificum Romanorum etc. 
Alphonsi Ciaconii .... ab Augustino Oldoino S. I. recognitae .... 
Romae MDCLXXVII*. Pak je o^ito, da jeono: „Katarini kraljici bo- 



Digitized by VjOOQ IC 



IMENA 8L0VJBNIN I ILIR U NA6bM GOSTINJGU U RIMU. 19 

pisa pop Anton Jurjev Slovjenin iz splitske biskiipije („Antonius 
Georgii de Scla(v)onia, presbyter spalatensis dioeesis"), a poslu^nik 
u crkvi sv. Petra, i javan biljeznik. 

XVIII., 1480 godine na 12 aprila pisana, kaze, kako se je bra- 
tovStina (^confraternitas") nad gostinjcem sv. Jeronima ii Rimu 
na^inila s Lukom Jedricem Slovjeninom („sclauonu3^ po XXVI) za 
nekakovih 14 dukata i za zidanje nekakove kuce isto u Kimu. 
Napokon 

XIX. je oporuka, ili pravo, Cest oporuke Dimitra Vrbanova iz 
Vrbovca, ili mozda iz Vrhgorca (v. tumafi), 1482 godine, ter isto 
u Rimu pisana. A napisao ju je onaj isti biljeznik, koji je i XVIT. : 
pop Anton Jurjev, ili najbrze Jurjevic, iz Splitske biskupije. Pak 
tu taj Dimitar naredjuje, da ga inSajii sahraniti u sv. Jeronimu, 
crkvi slovjenskoga gostinjca u Rimu' ; i da nekakova njegova kuca 
tote na Mar^evu polju po smrti nekoga Matije i neke Jelke ima 
pripasti tomu gostinjeu, koji on opet slovjenskim zove^ ter mu i 
pet dukata papinaca pusca. 

Ovoliko krat je u ovih istinitili izpravah spomena Slovjenom i 
slovjenskomu gostinjeu, a „Dalraaeiji" samo trikrat (u XIV.), a 
nijedno^ „IIircem", id prije nego je pisana povelja pape Mikule, 
ni potla u cielih dvadeset i devet godina, za kojih je ^etrnaest 
zadnjih izprava (od V. do XIX.) pisano. Pak je odito, da kako je 
prije u prepisanoj toj povelji bilo, da tako je i u istici joj, t. j. : 
„Dalmatie et Sclavonie nationum . . . Dalmatica . . . et Sclavonie 
nationes^, Ako se ^emu ovdje moze prigovoriti, to, po ovih izpra- 
vah, nije ne „et Sclavoniae", nego „Dalmatiae", „Dalmatica"; no 
i ova drzim da je papina, sudec joj po tom, sto je, i to nepro- 
mienjena, u svih onih prepisih, i Sto ova bratovstina za svoj grb 
drzi, i to od davna, dalmatinski. Ali za nju zamieram, i to vige 
Jerolimu Potomnjaninu i njegovim drugarom, koji su ju prvi rekli, 
nego papi, koji ju je za njimi. Jer ove rieCi, kako nisu prije, Ti- 
beru na desnoj ter u svetopetarskom, potrebovali, zovuci se samo : 

sanskoj Stipana hercega od (sic!) svetoga 8ave, od poroda Jeline i 
kude cara Stipana rojenj, Tomasa kralja bosanskoga zeni, koja zivi 
godini 54, i priminu u Rimi na liti (sic) gospodnja 1478, na 25 oktobra, 
spominak nje pismom postavljen", po tom prevedeno" 

^ . . . „Corpori suo elegit sepulturam in ecclesia sancti Iheronimi (sic) 
de Lauato hospitalis nationis Sclauonorum" . 

* „ltem reliqnil • unam domum . . . . succedat venerabile hospitale 
sancti Iheronimi de Lausto nationis Sclauonorum^ . 



Digitized by VjOOQ IC 



20 IV. 5rn6i<^, 

Slovjeni (^societaa 8cIavorum"), tako dri^im, da iiisu ni tada za 
na lievoi ter na Martovu : Dalmatini, kako su sada, tako i tada 
bijahu Slovjeni. Ali to ne svi : nekoliko ih bijase i Vlaha iliti Ta- 
lijana, kako u Krku, u Zadru, u Splitu, u Hvaru, i jos u kojem 
ter kojem primorskom gradu, ter i od onih prosilaca mozda tko- 
god bijase takov Dalmatin. Pak, da i takovim Dalmatinom bude 
slobodno u taj gostinjac, pridase ovu zlokobnu „Dalmatiae", „Dal- 
matica", ili zato, ili da se Beneta^koj gospodi, gospodarom donekle 
nad Dalmacijom, preporu^e, da ih oni budu branili, kako, ne znam 
koliko, i jesu^ Ali ni za ovaj ni za onaj ni za nijedan ini razlog 
nije trebalo jedan narod dvoja^iti: ^nationes**, narodi. Ta sami su 
Benet^ani Dalmatince zvali : Slovjeni, prozvavsi Slovjenskom („Riva 
degli Schiavoni") u svojem gradu tu obalu, gdje su ti pristajali. 
No drugi Slovjeni u Rimu, bolji nego to bijahu oni prosioci, nisu 
hotjeli toga pogubnoga a i nenarodnoga dvoja^enja, bas nijedan u 
onih dugih 29 godina (a, kako cemo vidjeti, ni poznije), kako to 
kazu ove njihove izprave, osobito VIII. (a to je pape Pija II. po- 
velja), gdje je, i to sedam putt: narod slovjenski, „natio Slavono- 
rum", pak XVII. i XIX. Djt, bolji i veci Slovjeni bijahu ovi, koji 
su jedan svqj narod jedinili, nego oni, koji su ga dvoja^ili : ovi su 
zasluzili, da ih liepo pohvaliS i proslaviS, a oni, da im zamjeris i 
jos da ih osramotis. A tako Dalmatini, koji su XVII. vieka iz 
ovoga gostinjea te i te prave Slovjene kako neposteno (a to cemo 
poslie vidjeti) tako nepametno izpudili, po ovih izpravah oni sami 
nebi nutri imali bas nikakova prava, ako nebi bili ili ako nebi 
hoteli biti Slovjeni. Ovo ovomu Dalmatinu, koji, pokle sam ga 
preko zakona, jer nebijaSe ubog, ovamo na stan prijeo, imao je 
obraza pitati me, da po kom pravu sam ja ne Dalmatin ovdje; a 
ja sam ne samo Dalmatin, i to od vieka pak sve do 1821 godine, 
nego i ono, §to je viSe, Sto je potreba: Slovjenin. 

Po ovih izpravah i Rimljani imaju sto putt pravo, §to, kako jur 
znamo, slovjenskimi zovu, i to od poSetka im, ulice okolo ovoga 



^ Vidi LXIII. prilog od 1598. godine. Tu Svetojerolimci pisu, da su 
vavjek na Jerolimovu nad vrata ove crkve kladali benetacki grb, „che 
r arma della Serenissima Signoria e Republica Veneta fosso posta sopra 
la porta della nostra Chiesa secondo ch' h sempre stato consueto di 
farsi^, . . . „Fu medesimemente ordinate che per qualsivoglia rispetto 
non si resti mai piii di metter 1' arma della Serenissima Signoria Ve- 
neta, secondo che sempre h stato solito di farsi". 



Digitized by VjOOQ IC 



i 



IMBNA SLOVJKNIN I ILIR U NASRM GOSTINJCU U RIMU. 21 

gostinjca, a ne ni ilirskimi ni dalmatinskimi ^. Tko ]e u ovoj braS- 
cini ne Slovjenin, tomu i ove ulice spominju, da je totu po krivu. 
I jo§ mi bude spominjati ove ulice. 

Sada, kad sam dokazao, koja je prS^va povelja pape Mikule, 
drzim, da je potreba tu pravu povelju svu reci po slovjensku. 

y, Nikola biskup, sluga Bo^jih sluga, poStovanoinu bratu biskapa 
tivolskomu pozdrav i papin blagoslov. oto pravoyjernici od mila 
zele, na to rado pristajemo, i prilidno to podupiremo, osobito ako 
je to za Stan i pripomoc ubogoj i nebogoj ^eljadi. Neki dan bo 
naSi Ijubezni, Jeronim iz Potomja i drugi ubogi pustinjaci, rodom 
Dalmatini i Slovjeni a zivuci u Rimu, prikazaie nam prosnju a u 
iijoj : da kako je znano^ da u Rimu i ovaj i onaj narod ima svaki 
svoj gostinjac* za stan svojim ubogim i potrebnim Ijudem, koji 
simo kada ter kada nalegU; a da ni Dalmatinski ni Slovjenshi na- 
rod neima svojega gostinjca za stan svojim ubogim Ijudem; pak 
njim da je milo tih ubogih Ijudi, pak da bi radi u razruSenoj i 
odkrivenoj crkvi sv. Marine na Martovu Polju isto u Rimu, a pod 
kardinala sv. Lovrenca na Lu^ininu, sada dragoga Pilipa, poma- 
ganjem dobrih Ijudi sagraditi i sazidati, ako na to pristane taj 
kardinal, nekakov gostinjac njim za stan, i to prozvati svetim Je- 
ronimom, i tu crkvu na6initi, i jos tote razrediti i uprili^iti drugo, 

^ Po Taliji, osim ovih ulica i one obale u Benetcili, jos je toga, 
sto ^Slovjenskim" zovu, ito: u gradu Brindizu : „Contrada di s. Pietro 
degli Schiavoni^ ; a nedaleko od toga grada: „San Vito degli Schiavi^ 
(Schiavoni? Kukuijevic : Arkiv, IV, 347 — 8); a u gradu Forli: „SlO' 
vjenska vrata", po riecih: „ Verso le due pomeridiane una comitiva di 
buontemponi improvisarono una grossa bandiera rossa e nera, ed al 
grido di „viva la repubblica" la piantarono sul cacumine della porta 
Schiavonia, porta principale della citta". . . . „Una guardia in bor- 
gliese con una scala saliva sovra l' alta tettoja deir antica Porta Schia- 
vonia, e andava per isvellere la issata bandiera" (Dopis u novinah 
„L' Osservatore Romano", 1883 god., br. 19. Ter tim vratom je spo- 
mena jur 1504 god., Theiner: Monum. Slavor. Merid. 548); a pak u 
Furlaniji: „PasiaDO Schiavonesco^ (Istc novine iste god. br. 169), i 
„San Pietro dei Schiavoni^ ; a to s^m znam, kako i da se mnogi ter 
mnogi Talijanin pise: „Schiavoni^, ili „Schiavo^, ili „Sclavo^, t. j. 
Slovjenin; a „Dalmata", ili ^lUirico", da se tako ili tko pise, ili sto 
zove, toga jos nisam ni cuo ni citao. K tomu pridajem, da Talijani 
vunu iz nasih krajeva zovu slovjenskom („lana schiavona") ; a tako i 
koDJe („cavalli schiavoni^^). I Bog zna, koliko toga oni joste zovu 
slovjenskim, a nista ter nista dalmatinskim ni ilirskim. 

* To bijahu Cesi, Niemci, Spanjolci, Inglezi, Portugalci, i jos ne- 
koji narodi. 



Digitized by VjOOQ IC 



22 IV. 6rnGi6, 

§to mora biti za p;ostiiijac Pak nas prose i mole, taj Jeronim i ti 
drugi pustinjaci, da poradi, toga sto su ovd.je rekli, neka im dobre 
volje damo i darujemo tn crkvu i sve §to ju pristoji i sto je poda 
nju, da tu zastave taj gostinjac. I tako mi, neznajuci, je li to 
istina, a pristajuci na to prosenje, tebi, brate, ovim pismom kako 
papa evo poru^ujemo : razvidi naSom oblascu potanko sve i svaku 
ovdje redenu, i joste sve kako je §to, pak, ako tako, a to budi 
tebi na dusi, obnadjes, da je to istina, i ako taj kardinal na to 
pristane, istom nasom obIas6u daj i daruj tim pustinjakom, da za- 
snuju i sagrade taj gostinjac, tu crkvu, za kojii oni govore, da po 
sva^ijem cienjenju dohodka neima vise dva zlatna forinta papinca 
na godinu, i sve sto ju pristoji i sto je poda nju, tako da taj 
Jeronim bude mogao s§,m ili po kom drugom svojom oblascu slo- 
bodno, nezapitav bas u nikoga dozvole za to, i sposegati tu crkvu 
i to sto ju pristoji i sto je poda nju, a dohodak s tuda, nepre- 
vriedjujuc nikada tomu kardinalu sv. Lovrenca, trositi na tu crkvu, 
na taj gostinjac i na te siromahe; i to preko papinskib naredaba 
i odredaba, i preko svega drugoga, Sto je tomu protiyno. Pisano 
u Rimu kod sv. Petra, na 21 aprila godine 1453. odpokle se je 
Gospod uputio, a sedme odpokle mi papujemo". 

Kako sam ovomu zasluznomu potomnjaninu i njegovoj dru^ini 
prigovorio, ter po pravu, za pridavak: „Dalmatini", tako hocu i 
za ono : „da ni Dalmatini ni Slovjeni neimaju u Rimu svojega go- 
stinjca**. Jer Cesi imadjahu od davna u Rimu svoj gostinjac, ter 
jim ga kralj Karlo IV. 1357 godine pona^ini, a skoro ga oni iz- 
pravdase Rimljanom, koji su im ga bili za trideset godina rato- 
vanja, za njihova propadanja, sposegali, pak jos je, kakov takov 
totu. A tako, ili Cesi nisu sebe, ili ovi Slovjeni, koji su morali 
znati za taj njihov gostinjac, nisu njih drzali za Slovjene. Bilo 
ovako ili onako, sramota je jednaka! Jesu li kada koga Jugoslo- 
vjenina prijeli u taj ceski gostinjac, toga ja neznara, ali znam, da 
u ovaj slovjenski nisu nigdar nijednoga Ceha sve do 1625, kada 
su, a to na 8 maja, ove hododastnike : ^Leonardo Ustid da Tabor, 
Matthia Chruch da Tahor, StefFano Vulch, Mattbia Antlouiz, Stef- 
fano Antlouiz da Tipari" , i jos nekoga Simuna Kriza na 9 ja- 
nuara 1626 i na 21 aprila 1628 godine, zapisavSi ga: „Simone 
della Croce di Praga^ , prvi put, a drugi: „ Simon Clirix da Bo- 
emia^ ^ 



^ Spese fatte per Infermi, Pelegrini ed altro. 

Digitized by VjOOQ IC 



IMBKA SLOVJBNIN I 1L1R U NAAbM GOSTINJCU U RIMU. 23 

A ni Poljakom, ni tim Slovjenom nije nijednomu a ovom slo- 
vjenskora gostinjcu spomena sve do 1627, kada unutar na stan 
primise Samuela Kotilovskoga (^Cotilouschi") Lavovljanina („Leopo- 
liensis"), na 14 marCa, a na 27 decembra Martina Strenskoga 
(„Strenschi") i Jurja Polanskoga (nPolansclii**) iz Trnave^, a tada 
oni imadjahu u Rimu (od 1580. godine) svoj gostinjac. 

A toga ne treba ni reci, da ovdje nije spomena nijednomu Rusu. 

A kada je tomu tako, Jerolim Potomnjanin i njegova dru^ina, ti 
^Dalmatini i Slovjeni", te^ko da su i za sjeverne Slovjene mislili 
zastaviti gostinjac. A jesu li barem za sve juine? Njihovu mo- 
zemo donekle doznati po domovini onih prvih Sloviena. koji su, 
ili §togod zapisali tomu gostinjcu, ili tu pobratimi bill. Rekoh do- 
nekle, za§to im nije svakomu zapisana domovina, ili je ye6 nije 
moci profitati. Dobro^inaca u onih 29 slovjenskih godina bilo je 
devet : dva, i to prva, Martin Petrov (ili Petrovic ?), koji je vino- 
grad, i Juraj Ivanovic (ili Ivanovic?), koji je pol kuce zapisao, 
bila su iz Hrvatske, prvi iz Sv. Kriza, a drugi iz Senja (V, X); 
i jo§ Dimitrij Vrbanov, koji je kucu zapisao,' ako je bio iz Vr- 
hovca, bio je iz Hrvatske (XIX); a dva iz Daimacije: Jakov Al- 
legretti, koji je vinograd, i Fantin Valle Trogiranin, koji je novaca 
ostavio (XIV, XVI) ; pak bosanska kraljica Katarina, koja je svu 
misnu sprav i odjecu ostavila (XVII); a ost^la tri, Stjepan Ga- 
leotti, koji je vinograd, toga zena „gospa" Marija, koja je pol 
svega svoga, i Andrija Grassi, koji je dvie kuce pustio, ti ne- 
znamo s kuda su bili (XII, XIII, XVI), pak mo^e biti^ da su iz 
kojegod ine jugoslovjenske pokrajine bili. Galeotti, taj je bio 
i pobratimom slovjenskim, ter joS 1454. godine, kako V. izprava 
kaze. A koji Slovjeni su tu onih godina bili pobratimi ili svjedoci 
na onih izpravah, tih je tridesetak; no samo trinaest njim znamo 
skuda su bili, i to : Petar Splidanin, Klimenat Mihovilov iz Kopriv- 
nice, Juraj Stjepanov Bosnjak (1454, 1466, V, XIII) ; Martin Matov 



^ „Da Tarnauia", ovo, sudec po pridjevku ove dvojice, dr2im, da 
Je grad Tarnov u Galiciji, a ne u Hrvatskoj grad ili selo, s kuda na 
prvi decembra 1610 god. bijahu ovdje hodocastnici : 

Anna Crouata da Tarnauia, 

Cattarina Crouata da Tarnauia, 

Don Giorgio Burimacich da Tarnauia 

Paolo Ribouich Crouata „ ^ 

Urbano Crouatu „ „ 

Ursnlina Crouata » . 



Digitized by VjOOQ IC 



24 IV. 6rn6i<S, 

1 Marian Matov iz Senja, Juraj Klimentov iz Kostanjice, Mate iz 
Sibenika (1462, X); Ivan iz Zadra (1468, XIV); Ivan iz Trogira, 
Marko Juraj iz Bosne (1480, XVIII); Ivan Petrov iz Dubrovnika 
Toma iz LfAre (1482, XIX). 

Tako iz Dalmacije, iz Hrvatske i iz Bosne, kako i dobvodinci. 
No i to moze biti, da je od ostalih pobratima tkogod bio iz koje- 
god ine jugoslovjenske krajine. 

Jeronimovu i njegove druzine miaao bismo najbolje mogli do- 
znati po liodo^astnicih, koji su onih godina bili na stanu u torn 
gostinjcu; ali tu im nije nijednomu spomena; a da ih je tu bilo 
na stanu, osobito svete 1475. godine, to ce svatko povjerovati. 

I tako ja drzim, da kako su oni „Slovjeni^ Dalmatina, Hrvata 
i Bosnjaka drzali za svoga, da tako su i Istranina, i Kranjca, i 
Stajerca, i Srbina, i Bugarina, pak da su i tih, (dasto samo pra- 
vovjernike), prijimali medju se, ili u svoj gostinjac na stan. Ja 
toga ne mogu ni pomisliti, da oni Dalmatini, Hrvati i Bosanci 
nisu i till drzali za ^Slovjene" („Sclavoniae, sclavonica tiatio^)! 
Sto je samo ^Slovjensko", to je pravo onako n. pr. Srbsko, kako 
i Hrvatsko .... Ako za to nije dokaza u onih izpravah, jest u 
svacijem razumu . . . Ali u skorijih izpravah ima za to puno do- 
kaza; no to cu drugdje pokazati. 

///. Slovjeni prozvali se ilirci. 

Vidjeli smo, da koji su ovaj gostinjac 1453 godine zastavili i 
koji su ga zatim do 1482 pomogli, da su to bili Dalmatini, Hr- 
vati, Bosanci i drugi juzni Slovjeni, i da su se tih 29, a brze da 
i jos nekoliko godina, samo Slovjeni, sto i bijahu, zvali. Pak i 
njihovi nasljednici imali su se samo tako zvati, imali su blazenu 
slogu drzati. No ti negda od 1482 do 1491 godine, nemareci za 
to pr3.vo svoje ime, a ni za onih onoliko i onakovih dobrodinaca 
volju, a ni za dugi zakon iliti obidaj od 29 i vise godina, tako se 
prozvale, kako Slovjeni nisu se nigdar prije zvali: Ilirci! ili, da 
pravQ re5em, po latinsku: „lllirici^, „Yllirici^, namjesto: „Illy- 
rici: nisu umjeli ni zapisati toga novoga imena. Ta, kako smie§na 
tako pogubna, promjena imena bih rekao da se je dogodila negda 
od 1482 do J 485 godine, jer gdje prvi put ovaj gostinjac zovu 
ilirskim^, to je oporuka, ter vele znamenita, gospe Marije Mislje- 

* „Item reliquit hospitali sancti jeronirai nationis illirice ducatos 
tres et duo linteamina; unum tapetura et duo pulmentaria** . XX. prilog. 

Digitized by VjOOQ IC 



IMBNA SLOVJBNIN I ILIR U MAJ^RM GOSTINJCU U RIMU. 25 

novice bosanke, pisana, i to u Rimu, na 17« septembra 1485 ; ali 
ta izprava nije istica, koju je napisao biljeznik pop Anton Jurjev 
(ili: Jurjevic?) Splicanin, Slovjenin („de Sdavonia"), nego kako ju 
]e zakan Marko „de Vitis", Sibendanin, ter isto biljeznik i u Rimu, 
po toj istici negdje 1496 — 1497^ prepisao; prvo, a drugo: nize 
zovu taj isti narod slovjen^kim, Evo §to ta plemenita Bosaaka ter 
bosanske kraljice dvorkinja i bastinica naredjuje: „I jos je svo- 
jemu sinu Petru pustila dvadeset dukata, dvie srebrne ^a§e, tri 
prstena, i . . . . I joS hoce i naredjuje, d' ako taj nje sin Petar 
umre prije nego prijme te novce i stvari, i joste njezine svite, i 
drugo sto je njezino, da s toga neka kupe malu kucu ubogim ze- 
nam slovjenkam^, za koje oni, koji imaju oporuku ovrsiti, obnajdu, 
da su postene, da zasluzuju stan. I da te zene, koje budu tu na 
stanu, imaju, koliko budu mogle, nadinjati tu kucu, i davati svake 
godine libricu svieea voscenica gostinjcu sv. Joronima na njegov 
blagdan, za znamenje, da je kuca poda tu crkvu i gostinjac po 
smrti nize zapisanih®. Koji budu nada torn crkvom iliti gostinj- 
eem, imaju skrbiti za tu kucu, i za zene, koje totu budu stano- 
vale" . . . Pak se bojim reci, da je i u istici biio onako : illirice. 
Jer to bi moglo biti, da je, onda jur u „Ilirskom" kolu, promienio 
pSclavonice" ondje, gdje je odito rie^ o njihovu gostinjcu. 

DrugoC ovaj gostinjac zove „ilirskim" papa Inocencij VIII. na 
10. oktobra 1486 godine, darujuc mu ili potvrdjujuc nekakvu pe- 
cinu*. No i to je, kako znamo, prepisano, ter skorije, pak i tu je 
slobodno posumnjati, da je kojigod „IIirac" „sclavonice" obrnuo 
po svoju. I toj sumnji nedodija XX. izprava, ter istica, a na 9. 
decembra 1490 u Rimu pisana. Jer tu neki Slovjenin (jjSclauonus"), 
po imenu Simun, ostavljajuc pol svoga (a tako i tako, i sve svoje) 
„crkvi sv. Jeronima", samo ovako zove tu crkvu, a ne ni slovjen- 
skom ni ilirskom. 

I tako ono moze biti istina, da su se ovdje prvi Slovjeni vi§e 
29 godina samo ovako po svoju zvali. No da su se prozvali 
pllirci", po tudju, nekoliko prije 3. januara 1492, to je pak prava 
istina. Jer ovamo XXIV izprava, tada, i to u Rimu pisana, jest 



1 XXVII. i XXIX. 

* . . . ^Eraatur una domuncula pro pauperfbus mulieribus sclauonic9 
nationis^. 

* No tu je saroo jedna bastinica? 

* „Expositum fuit nobis pro parte vestre Societatis liospitalis Sancti 
hieronimi Illirice nationis de Urbe". . . XXI. 



Digitized by VjOOQ IC 



26 iv. dRNei6, 

istica, a ii njoj modruSki biskup Hrstofor, Dubrov^anin^, i amerij- 
ski Cesar, vrseci Sto im je onaj isti papa Inocencij VIII ua 12. 
decembra 1491 poru6io pak tako i tako dopuStajiici graditi kuce 
u nekakovu vinogradu pod ovaj gostinjac i blizu njega, piSu zanj, 
da je „Ilirski"*; a tako je i u toj papinoj poruci'; jer ja dr^im, 
da 8u ju ti biskupi i bilje^nik pop Marin KopSc, Bosanac, vjemo, 
kako i vele, prepisali u ovu izpravu ; kako i to dr^ini; da je sama 
brat^cina nad gostinjeem u svojoj proSnji na papu bila rekla, i to 
valja da nekoliko prije, onako, „Illirice", sudec po onoj njegovoj : 
„Exponi nobis fecerunt" . . . 

I tako je o^ito, da su se ovdje Slovjeni prozvali IHrci negda od 
12 maja ili junija 1482 do isto toliko decembra 1491 godine. Skra- 
titi ovih dugih devet godina ja bih rad, ali nemogu. A tako Ilirci 
uskrsnu§e u Rimu, ter 350 godina prije nego u Zagrebu. I ako sc 
to nebi bilo dogodilo ovdje, br^e da se ne bi bilo ni ondje. No 
tko^ je to bio prvi Gaj, to, ako bi i vriedno bilo, tezko je doznati. 

Rekao sam, da se Slovjenin nije nigdar prije zvao Ilircera. No 
tkogod bi mi mogao prigovoriti. Jer, sto je trogirskoga biskupa 
namjestnik a samostana sv. Ivana opat, po imenu Mikula, i neki 
biijeznik u Trogiru na 20 novembra 1441 godine latinski napisao 
za pravo popa Jakova kapelana u „Berstranovu" (ili: Berstrano- 
vom?) u toj biskupiji, a proti otimanju nekoga fratra (?) Tome 
toboze biskupa Srebrni^koga (^de Srebemiza") i viso^koga (ili: 
viso^anskoga ? „de Vissochi"), vladaoca („gubernator") nada tim 
„Bersiranovim" i nad nekoliko splitske nadbiskupije, ondje je toga 
nekakova biskupa i vladaoca list prilozen talijanski, a za taj list 
re^eno, da je bio pisan ilirskim iliti slovjenskim jezikom i azbukom, 
pak da su ga preveli na talijanski*. Ali ono nije po slovjensku 

^ Kukuljevicevi Povjestni Spom , 154 s. A u Sladovidevih Povjestih 
na 194 s.: „dobro ucinjen" namjesto: dubrovcanin ! I on je to uzvje- 
rovao! A ni ono „1425." nije pravo, ni sto dragih. 

^ „ Priori?, Guardianorum, Camerarii, ct Uniuersitatis Confraterni- 
tatis Hospitalis sancti Jeronimi (sic) in Lausta alme Urbis Ulirice na- 
tionis". 

^ „Exponi nobis fecerunt dilecti filii, Prior, Guardiani, Camerarius, 
et Uniuersitas Confraternitatis Hospitalis sancti Jeronimi in Lausta 
alme Urbis Ulirice nationis" XXIII. 

^ Et postmodum dictus Episcopus misit eidem Presbytero Jacobo 
quandam litteram patentem ipsius Dom. Episcopi in sermone et alpha- 
beto IlUHacho (ovako) seu Sclavonico scriptam, et sigilli ipsius Dom. 
Episcopi impressione munitam, cujus quidem littere tenor in vulgar! 



Digitized by VjOOQ IC 



IMBNA SLOVJBNIN I TLTR U NA6BM GOSTINJCU U RIMd. 27 

pisano, nego po latinsku, prvo ; a drugo : oni pisci, trogirskoga 
biskupa namjestnik i biljeznik, drzim, da nisu bili Slovjeni, kada 
talijanski zovu pudkim jezikoin (^in vulgar! sermone translatus^). 
A ni Halkokondila, koji je okolo 1470 godice bosanskoga (tako 
slovjenskoga) kralja zvao ilirskim („Ttov iX).uptaiv ^adiXeu;"), nije 
bio Slovj^nin, nego Grk, ter Atinjanin. A brie da nije bio Slovjer 
nin ni tko je modruSkomu biskupu Mikul.i, koji je ili 1481 ili ne- 
koliko prije u Bimu umro, na. grobu dao zaklesati : 

Deo Opt. Max. 
Quern nullum latuit studium, vis nulla loquendi, 

Urna tegit celebrem quantula Nicoleum (sic)! 

Hie meruit post te certas, Hieronyme, laudes, 

Alter honos et spes, Illyris^ ora, tibi. 

Occidit an vivit pracsnl, Parca improba? vivit. 

Non timet; ut rapiat parva Modrusa decus^. 
A zaSto se i sami Slovjeni ovdje onda negda prozvaSe: Ilirei? 
Da su po starih povjestih, kojih drzim da je jur bilo natiskano, 
bili doznali, da su nekadanji Rimljani i Grci te i te njihove po- 
krajine zvali Ilirijom, to ja mogu uzvjerovati ; ali nemogu, da su 
se oni zato svojega pravoga imena odrekli pak tudjim prozvalil 
Kako da bi se Ugrin prozvao hoceS Panoncem hoceS Moravljani- 
nom^ ili Rumunjin Dakom, ili Rus Sarmatom, ili Talijanin hoceS 
Avzoncem, hoces Grkom, hoces Etruskom . . . A ni toga nemogu 
povjerovati, da su se oni samo zato prozvali Ilirei, Sto su, po svoj 
prilici, a ludo, drzali, da su Rimski i Grdki Ilirei bili Slovjeni ^ 
nego jo§te za kojigod od ovih detirih razloga: 

1. koji god Dalmatin, viSe Vlah (kakovih je, na zalost, i sada 
onuda) nego Slovjenin, mozda je prigovorio, da po Mikule V. po- 



sermone translatus seqiiitur, et est talis, videlicet" . . . . u Farlatovoj 
IV na 408 s. I taj list drzim da je bio pisau tako zvanom cirilicom, 
sudec po torn biskupu. A tako smo doznali, da su i onakovu cirilicu 
zvali ilirskom, i to 12.2 godine prije nego prUvu, t. j. glagolicu (1563). 
A za toga biskupa otimacn ja bih rad joste stogod doznati ! 

^ Valja da namjesto: IllyMis, po grcku ; ili je shaba, uamjesto: 
lllyrica. 

^ Za ovaj napis Farlati u IV na 109 s. ka2e, da je u crkvi sv. 
Marije „del popolo" u koru [„intra septum odaei* ; ali ja ga nisaro 
mogao naci. 

^ Male zatim. t, j. 1495 g., i to na pocelu, fratar Bernardin Spli- 
canin u Benetcih dade na svjetlo evangjelja i drugo po hrvatsku a 
latinskimi slovi, ter za to rece, da je „in lingua illyrica^^, Arkiv za 
jjugoslov. pov.", I 127. 



Digitized by VjOOQ IC 



28 IV. 6rn6i6, 

velji nije pravo zvati gostinjac slovjenskim, nego da bi ga valjalo 
zvati dalmatinskiin i slovjenskim, pak da je nastaio pravdanje ; 

2. da preprie^e u gostinjac sjevernim Slovjenom, za koje valja 
da su znali, da nestanuju u staroj ^Iliriji" ; 

3. mozda su bili doznali, da Segavomu Ugrinu „Sloyjeni" nisu 
nego medju Dravom i Savom; a tako samo ti Slovjeni bi mogli 
svojatati gostinjac; 

4. mozda im je bilo mrzko Siiti: Sdavoni, Sclavi, Sclavonia, 
Sehiavoni, Sdiiavi, Schiavonia, kako to bijaSe 1860 godine biskupu 
Topicu i svetojerolimskim kanonikom Ra^komu, Mlinaricii i Ben- 
ziji^, i jos Vorsaku, koji 1864 na dan sv. Marka i u njegovoj 
crkvi, ter pred obhod, kada je ^uo (to mu bijase prvi put) imeno- 
vati nas kapitul: „San Girolamo degM Schiavoni/" razljuti se, pak 
re^e: da sam to znao, nebih bio dosao! — Hi mozda im nije bilo 
drago 5uti, da je Talijaninu „Schiavo" ne samo = Slovjenin, nego 
i = rob, suzanj. 

No za nijedan taj razlog, dr2im, da se nisu ni imali ni morali 
svojega od vieka imena odreci a tudjim prozvati! Onomu Dalma- 
tinu bjese im odgovoriti, da je to odito i preoSto, da je gostinjac 
samo za Slovjene bio zastavljen, a da nije i za Talijane, bili oni 
s kuda mu drago ; da oni ga nisu ni potrebovali, jer njihovi ho- 
do^astnici da su mogli razumjeti Rimljane, i u sto rimskih crkava 
izpovjediti se. Ako nisu hotjeli biti pametni kako Niemci, koji su 
svoj gostinjac u Rimu otvarali svakomu Niemcu ; nego su svakako 
liotjeli prepriefiti u gostinjac sjevernim Slovjenom, bjcSe im se 
prozvati juznimi Slovjeni, a ne Ilirci; nevidjenimi i ne^uvenimi, 
koji ne samo da nisu bili Slovjeni, nego ni domovina im nije bila 
viekom ista, nego negda manja, negda veca. Zato 170 godina za- 
tim nasta, a to cemo potla vidjeti, velika pravda, da diji je to 
„Ilirski" gostinjac (a i kapitul). A na trecu zanoviet bjese odgo- 
voriti, da ako su Ugrinu Slovjeni samo medju Dravom i Savom 



* „7 Maggio 1860. — Art. V. I Rmmo. Sig. Oanonico Benzia, in- 
sieme ai Canonici Mlinarich e Racki, a nome deli' [mmo Rmmo con- 
frate Monsignor Topich pregare di fare istanza al decastero (sic !) com- 
petente, perche nelle iscrizioni nominali alle publiche vie venga cambiata 
la denominazione erronea di Schiavonia, e posta la vera Slavonia, 
essendo pero troppo iminente la partenza dei suddetti due uUlmi cano- 
nici, i quali si assentano da qaesta Dominante per alcuni mesi per 
condur^i alia loro Patria, si soprasieda fine al loro ritorno^. (No Ra6ki 
se vise nepovrati, a Topic poludi.) Decreti. 



Digitized by VjOOQ IC 



IMBNA SLOVJRMIN I ILIR U NASbm GOSTINJOU U R1HU. 29 

(prvi susjedi mu), da to su TalijaninU; starijemu i pravi^nijemu 
SYJedoku, od Bojane rieke pak cak do koruSkih planiiia (^Scbia- 
vonia^). A ni ^etvrti razlog nije nego zanoviet. Jer Latini nisu 
imali, kako nisu ni Grci, baS nijedne riedi sa slogom : sl(si-e'i'0'U) 
(pogledaj im, obojim, u riednik), pak je odito, da nisu mogMrj x^ 
oni ni Grci, izreci: Slovjenin. A kada je tomu tako, tko ce razu- 
man zamjeriti Latinom za: Sclavoniis, iSilavus, Sclavinus, Sdavo- 
nia, Sclavinia, a Grkom za: SxT^ap^Qvo;, SxXapo;, S^Xafivivo;, ' SxXa- 
^ivta : izricali su i pisali kako su najbolje mogli i umjeli, imajuci 
br2e da na pameti, prvi : exclamo, exclude, a drugi : (yxXfifjia, (wXyi- 
p6;, i <jTksrf(i^. No za ono a (sola — ) namjesto o (sclo — ), drSim, da 
im mozemo zamjeriti, znajuci, da Slovjenin nije se s^m nikad zvao 
Slaveninom. A Niemac je jo§ manje mogao nauditi Grka i Lati- 
nina izricati: slo . . . 

Pak Talijaniy kako su Latinsko: clamo, clams, clavis, promie- 
nili: chiamo, chiaro, chiave, tako su i Sclavonus, sclavtis, sclavonia 
— Schiavone, Schiavo, Schiavonia, na vlas po zakonu svojega jezika^. 
Zato puno vide razloga bi imali Talijani^ zamjeriti nam, Uto ih 
ovako zovemo, namjesto : Italiam, kako se oni sami, a mi mozemo 
izreci, nego ga imamo mi, zamierati njim (kako to koji ter koji 
Slovjenin u Istri), $to oni nas: Schiavoni. Njim je za to sto putt 
manje zamierati, nego Vuku za ono, Sto je u srbskoj azbuci i za 
Turske glasove (if) skrbio ! Oni imaju^ istina, tridesetak rie6i, koje 
podimlju slovima st, n. pr. : slabbrare, slacciare, dagare, slamare, 
slando, slargare, slatinare, sleale, slegare, slogare, slungare; ali 
toga s neizridu po naSu, nego nekoji kako mi svoje z, a nekoji 
kako mi svoje i. Pak i : Sloveni, Slavoni, Slavi, oni izridu = Zlo- 
veni, Zlavoni, Zlavi', ili = Sloveni, ^lavoni, il&Yi (a tako i svi 
ovdje naSi svjetovni pobratimi !!!...). A kada je tomu tako, komu 
je to nam dra^e 6uti: Zlavoni, nego: Schiavoni? 

A Sto je Talijaninu „schiavo^ (s po6etka: sdavm, ter po toj je 
njemadka: Sklave) ne same =« Slovjenin, nego i = rob, 8u2anj^ 
za to je valjalo mariti toliko, koliko ponosni i slavni Francuz 
man za ono, da mi njegovim imenom zovemo onu onako grdu 



^ No Furlanin jos i sada: Sclav. 

^ Tako i Djihov slog: «v(a-6-i-o) jest = nasema: 2fv(a-M-o), a ne: 
sv(a-«-i-o), pak i: j,8vinimiru8* = Zvinimir, a ne: Svinimir. 

^ Neznam zasto nije Ra6kt toga spomeiino ondje, gdje po tanko 
ra^pravlja o svakakovih robih .(„Nutamje stanje Hrvatske prije XII. 
8toljeca«. Rad, LXX). 



Digitized by VjOOQ IC 



30 IV. 6rn6i6, 

bolest 1 Jer Uo su se Slovjeni negda, valja da kada su jo$ bili 
sliepi pogani, prelako davali Eimljanom i drugim zapadnim na- 
rodom zasu^njivati, tomu je njihova priproScina ili kukay^cina bila 
kriva^ a ne ime: ono, poticalo od ^sluti^ (= biti na glasu), ili od 
^sloviti" (= govoriti), svakako je liepo, kako je i rie6 „8lava" 
liepa, a od istoga koriena potide. Zar bi se Hrvati zato imali od- 
re6i Bvojega imena, Sto je ono Talijanoni; a to od 1 848 godine, 
mrzko ? 

A i zatim Slovjeni ovdje, kako to ovamo XXVI. — ^XXIX., 
XXXII. — XLI., i XLIX. izprava ka^e, zvali su ovaj gostinjac 
Ilirskim. Pak za njimi i pape su ga tako po nesreci zvali: Pij 
IV. u svojoj povelji, gdje kardinalu^ koji bude Stitnikom gostinjcu 
(tada bijaSe Rudolf Pij Carpo), daje, na 4 septembra 1563, oblast, 
suditi i odsudjivati svaku pravdu, koju gostiajac bude imao s kim 
mu drago*5 a Sisto V. na prvi avgusta 1589 godine u svojoj iz- 
pravi, gdje pripovieda, kako je on i zasto ovu crkvu razSirio, i 
kako u njoj zastavlja kapituP. Hotjeli su, a to XXVIl i XXXIX 
izprava kaze, i svoju ulicu prozvati Ilirskom; no Rimljani, totu 
veci gospodari nego oni, jos i danas tu ulicu zovu Slovjenskom, 
kakono i nas: Slovjeni. A ni oni sami nisu svaki ni svagda ho- 
tjeli onoga tudjega imena. £no na 20 januara 1494 godine spo- 
mena Slovjeninu („Selavonus") Mibovilu, kako je od toga i od 
toga zakupio na Martovu polju (tako blizu gostinjca) nekakov 
trstenik, gdje ce zidati knee (XXV). U istoj izpravi je spomena 
Kardinalu (to je pridjevak) Slovjeninu („scIavonH8"), ^ijega da je 
toliko i toliko toga trstenika. Iste godine a na 25 junija spominju 
Jelku zenu pokojnoga Luke Jadrica Slovjenina, .kako zakupljuje 
toliko i toliko nekakova vinograda, koji da je pod Illrski (sic !) go- 
stinjac i blizu njega (XXVI). U XXVIII. izpravi od 1496 godine 
svjedokom je Mihovil /S/ot?/mn^ valja da onaj isti. A „gospa Jelka 
zena pokojnoga Ivana pridjevkom ' Kardinala** (po svoj prilici onaj 
isti), na 28 aprila 1498, ostavljajuo u oporuci sve svoJ6 pod ^go- 
stinjac sv. Jeronima na Avgustovu", ne zove sebe Ilirkom, nego 
Slovjenkom (^sclavona^, XXX), kako ona i nekoliko drugih, evo: 



^ „Cum, sicut accepimus, Hospitale Ulyricorum S. Hioronymi prope 
Bipettam de Urbe, ob litea et qiiaestiones*^. . ; . (Iz tiskana). Da bi 
ta povelja i danas valjala! 

* „Ecclesia, quae Ulyricorum dicitur*' . . . „.iuxta quam (Ecclesiam) 
est Hospitale Nationis ttlyricae^^ .... „ejusdein S. Hieronymi lllyri" 



Digitized by VjOOQ IC 



IMBNA SLOVJENIN I lUR U NASbM GOSTINJCU U RTMU. 31 

„Milica iz Sibenika, Slovjenka^ (du2na njoj 40 karlovaca), — „Av- 
gustin, Slatjenin^ (ostavlja mu nekakovu klupu), — „Marija zena 
Jurja Senjanina; Slovjenka^ (ostavlja joj blazinu, pokrivalo, uz- 
glavlje, i joS neSto), — „Marija Sofijina, Slovjenka^ (ostavlja joj 
Skrinju, plabtu, blazinu, i joS neSto), — ^Marta Matova, Slovjenka*^ 
(ostavlja joj libricu fine predje. i joS neSto), — „Paval iz Bosne, 
i Ivan Mahanac (?), Slovjmi" (imaju ovrSiti oporuku), — „Paval 
Simuna Petra sin, Slovjenin", „poStovani otac g. Valentin Bonic 
IvanoV; Slovjenin, kapelan te crkve sv. Jeronima na Avgustovu", 
i „Avgustin Ivanov iz sv. Lovrenca (iz Istre?), Slovjenin, kr^mar 
u Zagradju" (svjedoci). 

XXXI. izprava od 1514 godine uz ^gostinjac sv. Jeronimr na 
Avgustovu" spominje »gospu Jelisavtu udovicu Mikule Slovjenina^, 
a XXXIT. od 1515 uz „Ilirski gostinjac" bracu Ivana i Antona, 
Slovjene. 

Slovjenskim („nationis sdauonorum^ , ^eiusdem societatis sdauo- 
norum^) zovu sveti Jerolim, koji nad njim bijahu 1532 godine, a 
to (zasluzili su da ih spomenem) : mestnr Grgur Zagreb^anin, uzdar, 
mestar Ivan Babic, Trogiranin, Ga§par Vodopiji6, mestar Simun 
Guadagnin^, meStar Mate Babic, brija^, pop Alesandar Segotta, 
Rabljanin*, mestar Ivan, postolar, Anton Pisan, Grgur Korneta(?), 
i Ivan, sabljar (XLIII). A koji su tu gospodarili od 1544 (tada 
•jo§ i uzdar Grgur i kozar §iinun Gvadanjin) do 1588 godine, ti, 
negda ovi negda oni, 31 put rekoSe: Slovjenski gostinjac, kako to 
Sestnaest drugih izprava (od XLIII do LVIII) kaze. 

A ni pokle ih je papa Sisto V, ne znam komu za volju, a. ;5a 
na§u veliku Skodu, nazvao, kako znamo, Ilirci, nisu oni botjeli 
posve zapustiti svojega imena, kako eno njihovi zapisnici kazu 
(LX, LXI, LXII). No najvec ona, drzim, da vriedi, koju je 1601 
godine njihov stitnik kardinal Julij Anton Santorio Santa Severina 
rekao: da je ovaj gostinjac Slovjenski^, pak da su oni po krivu 
baranina Marka Samuela Kotlirana (ili: Eatlojana?) od sebe od- 
bili, zaSto to da je Slovjenin^, a morao je znati za Sistovo nazi- 
vanje. A da su 1609 godine svetojerolimski kanonici Petar Ricci 



^ Dmgdje jos : pellizzaro, a to je = ko^ar. 

^ Ovim drugim, ni sprednjim ni zadnjim, nisam mogao doznati za 
domovinu. 

' „Protettore del Hospitale et natione Slauona^^ .... LXIV. 

^ „Come persona benemerita et della istessa natione Slauona et 
lUiricha (sic), essendo Antinarino''. . 

Digitized by VjOOQ IC 



32 IV. eRNdi6, 

(Jezic) i Simun Bradic, i joSte spljetski arhizakan Jerko AUegretti 
ovo nazivali slovjenskim, to sam jur u prvom dielu ove razprave 
pokazao^. A ni detrdeset i dvie godine zatini; koji bijahu nad go- 
stinjcem, ti joS nisu Be bili posye odrekli svojega pravoga imena. 
Jer na 30 decembra 1651 godine, pitajudi i to po drugi put, 
Kranjske zastupnike („deputati"), da jesu li Kranjci Slovjeni, ili 
Niemci, ovako rekoSe: 

„Sbor (po pravoj pravici : bratovsdina) nad Ilirskim' iliti slovjen- 
skim gostinjeem sv. Jeronima* pisao vam je pred nekoliko dana, 
da neka nam dobre volje redete svoju o nastaloj razpri: da jesu 
li ti Kranjci Ilirci iliti Slovjeni , ili Nienoici i Teutoni^; a to, zasto 
ako vi za njih redete, da su, i pu6ani i vlastela, Ilirci i Slovjeni*^; 
ovaj sbor ima joS prijimati njihove hodo^astnike, a oni po moguc- 
nosti pomagati ovaj ubogi gostinjac". . . 

Tako su se Slovjeni ovdje ovako pravo zvali cielih dvjesta go- 
dina, i to prvih trideset, a mo2da i viie, samo ovako, a ostalih 
160 ili 170 isto ovako, i jo§, a to po svojoj ludosti: Ilirci. No 
zatim posve se odrekoSe svojega imena, nemaredi ni za Mikule V 
povelju ni za Pija II. 

IV. Izopacivanje, iliti Ilirci = DalmatinL 

Sviete 1650 godine a mjeseca junija u bratovscini bijahu ovi: 
pop Fran Marchi, Splicanin, predsjednik, Ivan Steir, Kranjac, 5u- 
var, Ivan Fran ^Varicassi" (VarikasiS?), rodom Rimljanin a po 
otcu Zadranin, isto duvar, Ivan Ealabason, Gori&inin, Mihovil Bla- 
dic, Sibendanin, Luka JamSic, Ljubljanac, Alojsij Lupi, Hvaranin, 
Blaz Gribensi (Gribenec?), Hrvat („Croata"), Juraj iz Ljubljane, 
pop Mikula Kopdic, Dubrovdanin a kapelan Svetojerolimski, i pop 
Jerko Pastric, 8plicanin ; a §titnikom im bijaSe kardinal Julij Sae- 
chetti, a Ljudevit Antun Manfron njegovim zamjenikom (.„judex 
deputatus^). Pak ova bratovStina prvih dana drugoga mjeseca, 

^ „L' hospitale et la chiesa vechia di 8 Gironimo de' Schiauoni^^ 
— „r hospitale e chiesa vecchia de S. Gironimo delia natione de 
Schiauonia^' (Schiationi?) — „Ia chiesa vecchia et hospitale di 8. 
Gironimo de' Schiauoni^^ . . . 

* „Congregatio Hospitalis 8ancti Hieronyni! Illiricorum, seu Slatw- 
norum'' . . . LXV. 

' „Utrum ista Provincia Camiolae sit Illyrica, seu Slatwnica, an 
vero Germanica et Theutonica". . . 

* plllyricos et Slauos esse". , . 



»* 



Digitized by VjOOQ IC 



IMBNA SLOVJBNIN I ILIR U NA6em GOSTINJCU U RIMU. 33 

]ulija, kako je to na 17 istoga mjeseca zapisano, ovoga Kop^ica i 
jog popa Ivana Grisogona Spljecanina a isto svoga pobratima sa 
Stitnikovina otvorenim i joSte s nekoliko preporu^nih listova posla 
u slovjenske pokrajine prosit za gosiinjac'. Ovaj pop Jerko Pastric, 
u onom, Sto je 1659 sv. papinoj „vizitaciji" za gostinjac, kako 
earn to jur spomenuo, obznanio, hvali se, da je on naputio bratov- 
Stinu, da poSlje tamo prosit, nebi li se gostinjac kakogod oslobodio 
hodo^astnika i nemocnika iz Kranjske, iz KoruSke, iz Stajerske, 
iz Furlanije, i iz Istre, te tudjine^ Dr^im, da je potreba njega 
bolje poznati. Da je bio Hpljecanin, to je ovdje ^udo puti zapisano ; 
a i sam je to rekao u svojem listu pisanu na 12 marta 1651 bra- 
tovstini^ Na prvi junija 1644 jur bija§e pop, kako je to spljetski 
nadbiskup Leonardo Bondumerij, tada u Benetcih, gdje i on bijaSe, 
o^itovao, posvjedo^io za njega, da je po njegovoj volji a radi svo- 
jega posla u torn gradu, i da nije izobcen, ni prognan, ni nikakor 
kaznjen*. Na 17 januara 1649, a neznam od kada, bijase nad mla- 
dovjerci („Priore de Catecumeni") u Mletcih, pak tada bratovStina 
ovdje sa jedanaest glasoya proti ^etirim (mozda Kranjskim) izabra 
ga za svoga sakristana i steznika (exactor), ter na 22 istoga mje- 
seca javi mu taj izbor i pozva ga simo. I on na 27 mar^ jur 
bijaSe priSao, pak tada ga pobratiSe, ter mu izru^iSe sakristaniju 
i stezni^iju, pak je nekoliko godina baS kolovodjom bio u braScini, 
ter je gostinjcu puno u ne^em prikoristio^ u ne^em na§kodio. Puno 
mu je prikoristio, Sto je spomenutoga §titnika, a to s4m u onom 
izvjeScu odaje^^ naputio, da bra§cini zabrani, kako on i jest na 1 1 



^ ^Detti e mandati nelle ProuiDcie della Natione Illirica a cercar 
r elemosine per il nostro Hospedale". . . Decreti. 

^ „Oonsiderando Girolamo Pastritio Esattore e Sacrestano di detto 
Ospedale fatto venir a posla da Venetia T anno 1650^ che la maggior 
spesa di pellegrini ed infermi in' detto Ospedale era (?) delli Carnioli, 
Carinthi, Stiriani, Furlani, ed Istriani, forestieri (?), propose che si pro- 
curasse liberarsene da questi in qualche modo. Onde V anno 1651 
(nej nego 1650) la detta Congregatione spedi due fratelli sacerdoti". 

* „La particolar stima, che fece questa pia et Ven lore Congrega- 
tione della debol seruitu di me Don Girolamo Pastritio de Spalato^^ 
Decreti. 

* . . . „Atte8tamur, dilectum nobis in Christo Venerabilem Presbite- 
rum Hyeronimum (sic) Pastrich de gremio nostrae Metropolitanae Ec- 
clesiae". . . Prepis u knjizi : ^Informationi, Decisione, et Sentenza sopra 
la dichiaratione della Prouineia Illyrica . . . 1655 — 1656, str. 63. 

* „Incolpato di avergli siigerito simili abusi". 

3 



Digitized by VjOOQ IC 



34 IV. 6rn6i<5!, 

maja 1651, davati, §to bijase preko zakona, novaca djevojkam za 
udaju a Ijekartja bolestnikom izvan gostinica'. A neznam, je li 
njemu i za to zahvaliti, sto je taj Stitnik Ije tada, ter pametno i 
pravedno, zabramo primiti u brascinu toga, komu u njoj bude otac 
ill brat, ill tko nedoka^e, da se je rodio u slovjenskoj pokrajini^ i 
da mil je otac, ili da je bio, SlovjeniUj i da on umie po slovjensku^. 
No on, drzim, da bi bio sto puti vise naSemu gostinjeu prikoristio, 
da je stitnika nagovorio, ove zabrane u mramornu plo^u disto i 
bistro zaklesati, pak tu plo^u gostinjeu nad vrata tako zazidati, 
da joj napisano svatko bude mogao proditati : mozda nebih bio ]a 
nasao u bratovStini petoricu preko ovih zabrana ! ! ! ni vidio, kako 
su toga.i toga nasinca, i to vele vriedna, od nje dotle odbijali, 
dokle se nije nau^io govoriti talijanski! ! I . , . a gostinjac pretvoren 
u bolnicu, ter u vise podruznica ! ! . . . 

A naSkodio je Pastric i gostinjeu i kapitulu, ili da pravo redem, 
svemu na§emu narodu tim, sto je pomogao, ter i varajuc i la^uc, 
ovo Slovjensko pretvoriti u Ilirsko posve i tako, da se bude cinilo 
da je ovo samo Dalmatinsko. I to cu ja sada redom pridati. 

Prosci, Grisogon i KopCic, povratise se nakon godinu dana, pak 
na 6. avgusta ovako izviestise ostale pobratime: 

„Mjeseca julija 1650 (Te nije trebalo reSL) u Zagrebu, u glav- 
nom gradu Hrvatske kraljevine, javismo se presv. biskupu, ter mu 
pokazasmo svjedodbu uzoritoga g. kardinala Sacchettia nasega stit- 
nika, i zamolismo ga, da nam dopusti i pripomoze prositi za ovaj 
nas ubogi gostinjac; pak on nas udilj ter bas rado i po prijateljsku 
primi u svoju pala^u i na hranu, i posve nama to dopusti^ ter svim 
svojim zupnikom zapovjedi, da neka preporu^e svaki svojemu puku 
ovaj gostinjac. I ovrsiSe oni to navlas nama po volji, davsi nama 
svaki vodju od zupe do zupe. Ter ne samo taj biskup', nego i 
njegov postovani kapitul, i plemici po kraljevini sa kmeti rado da- 
dose koliko je tko mogao, jer je bio neizreden glad u toj kralje- 
vini, a rieke oplinule, pak poplavile njive, ter cielih kuca odnesle. 

^ Decreti. 

^ „Ha Sua Eminenza confermato il decreto di primo Aprile 1601, 
ordinando, che nell' auuenire non possi esser ammesso in detta Congre- 
gatione, chi ui habbia dentro Padre, o fratello, n^ tampuoco alcuna 
persona, la quale non habbi prima mostrato d' esser nata nella Pro- 
uincia Illyrica, et che sappia la lingua et idioma Illyrico, et qualunque 
elettione et accettatione in contrario sia nulW\ Isto tote. 

^ To bijase Petar Petretic, ter slovjenski knjiiSevnik. 



Digitized by VjOOQ IC 



IMBNA SLOVJBNIN I lUR U NASBM GOSTINJGU U RIMU. 35 

Pak Ije svi obecaSe, d' ako se k njim povratimo kada im bade 
bolje, da ce viSe dati za ovaj gostinjac, a biskup je joS nasiknuo, 
da ce on zanj nametnuti nekoliko poreza na £upne crkve ; no radi 
javnih posala morao je otici iz biskupije, a nama nebijaSe lazno 
^ekati ga\ 

^A iz Hrvatske pqjdosmo u Ljubljana, u glavni grad Kranjske, 
s kuda znamo da je na§ gostinjac primao hodo^astnike. Biskup 
Ijabljanski tada bijase u Rimu, pak se javismo njegovu namjest- 
niku presv. biskupu picanskomu^ i poStovanomu kapitulu, i joS 
tote svietloj vladi, da nama dopuste prositi milostinju po Kranjskoj. 
AH nedopustiSC; rekSi svi, da i onako ta pokrajina nije Ilirska, 
nego Njema^ka^, i da oni su Niemci, a ue Ilirci, i kako Niemci 
da imaju povlastt". 

„Dva puta su viecali, da bi 11 to dopustili, pak, pokle smo se 
u gostioni petnaest dana na(!;ekali, ter onoliko potrosili, dopustise 
nama, kako dobroiSincem, prositi ; ali nedadoSe vodje ni pripomoci. 
A koji su tamo bili pros' t za bolnice sv. Duha i sv. Angjela Stra- 
zanina, i za Spanjski gostinjac na Monferratu (Monserratu) a Rimu, 
tim to br^e bolje dopustise, i puno milostinje dadose. A na na§u 
tuzbu, da je tu malo zahvalnosti nasemu gostinjcu, od koga su 
njihovi hodo^astnici imali dobra, odgovoriSe: da oni jih nisu slali 
onamo, ni da ce ih slati ; da ta pokrajina neima nista s ovim go- 
stinjcem**. 

„A jo§ i drugako smo tu bili nesretni: ja pop Niko boleo sam 
tri mjesece, potroSiv 10 dukata; konj je nama crknuo, koji je 14 
dukata vriedio; a 16 smo jih potroMli za svoje vodje po svoj toj 
pokrajini; tako da je tu 40 dukata troSka". 

„U toj Kranjskoj pokrajini ima bogatih gradova i mnozina ve- 
likih sela; i po svih njihovih i^upah jedva smo sakupili do 130 
rimskih dukata, — ni koliko smo za put potroSili. ViSe Setrdeset 
najboljih i najbogatijih i^upa nije nama htjelo dati ni tuca"*. 

„Ovo smo, i to pravo, povjedali ovomu poStovanomu sboru, kako 
smo putovali i §to smo postigli, neka zna, kako je nama bilo^. . . . 



* U Hrvatskoj sakupise 198 forintt, ter jos je ovdje njiliova knji- 
iica, u koju je svaki zupnik sUm zapisao, koliko je dao. 

* To bijase Fran Masimiliau Vaccano. 
' ^Della Germania". 

* I sto su Kranjei dali, *i za to bijase ovdje osebujna knji^ica, po 
rie5i: ^in doi (= due) libretti presentati in questa congregatione* 
(Decreti); ali t^ nisam nasao. 



Digitized by VjOOQ IC 



36 IV. dRNdid, 

(Na kraju se tu£e, da su puno pretrpjeli, hodec po saiegu, po 
da^du i po riekah, da 8U izgubili 60 dukata bje^ec od razbojnika, 
i da su svaki dvoje obladilo razderali.) 

A je U sve ovo istina, Sto su za Eranjce rekii^ toga mene nije 
volja izvidjati. No svakako je ovo pospjeSilo boj, za koji se bra- 
tovStina pripravljaSe ; a to Dalmatini, koji, da ih bude puno vide, 
pak da svagda i svagdje bolje premogU) na 16 julija, kada se 
Qrisogon i Kopfiic jur bijahu povratili, pobratiSe joS devet Dalma- 
tina, ter nedobnih i neslobodnih zakana^ i to: Hektora Hektoro- 
vica, Hvaranina, Stjepana Koevica (ili: Hojevica^), Budvanina, 
Ivana Bolicu Eotoranina, Ivana iz Kotora, Andriju Zmajevica Pera- 
Stanina^ Marka Dumanica Spljedanina, Mata Macarica Siben^nina, 
Jerka Bigunica Trogiranina, i Frana Skorovica Budvanina*, a dobnih 
i pametnib kanonika svoje crkve, koji isto Dalmatini bijahu, nehti- 
jahu nikakore pobratiti ! ! Pak ta takova bratovStina negda u no- 
yembru, kako to dotidni troSak a i s4m Pastric u onom izvjeScu 
ka^e^ pisala je na siroko Eranjskoj vladi ob ovom gostinjcu, kada 
je i za koga zastavijen, ter ju je pitala za Eranjce, da jesu li 
Ilirci, t. j. Slovjeni, iii Niemci. Da ju je tako pitala, to znamo po 
drugom njezinom pismu LXV. 

I jo§ ne§to podbode tu Dalmatinsku braSeinu. Negda u oktobru 
iste godine bio je preminuo jedan svetojeronimski kanonik, po 
imenu Vinko Mazzola, Dalmatin, pak za tu kanoni^iju pokrovitelju 
(patronu) kardinalu Franu Perettiu Montaltu (= iz Montalta), Sista 
V. pranecaku, pomoli se Ivan JamSic* rodom Rimljanin a po otcu 
Ljubljanac, komu bijaSe sedamnaest godina^, i Ivan Paval Tnemsi, 
LeSanim. Za to dozna bratovStina, pak, dr^ec da ti nisu Ilirci, opo- 
menu pokrovitelja, da za tu kanonidiju neka imenu je prama po- 
velji-z9stavnici i prama onomu sto je sv. papina vizitacija 1630 
godine odiudila. I to je bilo nekoliko prije 10 decembra. Jer tada 
Pastri6 u viecu, u kojem nebijaSe Jamaica, izviesti, da je on skoro 

^ „Alunni studenti del Collegio de propaganda fide e del Neofiti''. 

* Registro delle spese. 

^ „La Congregatione per auer piu espressa dichiaratione dalli detti 
Deputati, scrisse alii medesimi del msse di Novembre 165 J lettere 
diffuse con V informatione della fondazione del suddetto Ospedale e 
delle intrusion] delli detti forastieri". 

^ „De Jampsich'* u njegovom krstnom listu za otca mu Luku. 

'^ Bodio se je na 20 marta 1636, a krsti§e ga sesti dan, i to u 
crkvi sv. Apolinara. Otac mu je bio postolar. Prepis krstnoga ma 
lista u spomenutom svezku: Information! ... 63 s. 



Digitized by VjOOQ IC 



IMENA SLOTJBNIN I lUR U NAABM OOSTINJGU U RIMU. 37 

tu opomenu poslao pokrovitelju^. No valja da se je bratovStina 
bojala, da ta opomena nece koristiti. Jer ona u torn istom viedu 
i to slozno dokon^a, da valja to dostignuti, da papa avojom pove- 
Ijom potvrdi; Sto je sv. vizitacija 1630 godine odlu^ila za to, kakova 
osoba moze i ima biti kanonikom ili beneficiatom u ovqj crkvi; 
pak za to odredi Pastrica i popa Yjekoslava Lupia, Hvaranina, ter 
jim dade svu oblast („con autoritli amplissima^) troSiti koliko bude 
trebalo, i poci bilo skupa ili po sebi, pred kogagod bude potreba, 
da ta odlaka i povelja Sista V. budu po tanku dr£ane, i da se 
nebude moglo prevriediti Iliroem imenujuc za ovdje kanonikom ili 
benefieijatom nekoga, koji to nemo^e biti^. 

I nije korifltila njihova opomena; pokrovitelj, joi toga istoga 
mjeseca decembra^ imenova kanonikom JamSica, ter ga prikaza, 
po sastavno] papinoj povelji, ovdje kapitulskomu nadpopu Antonu 
Deodatu (valja da: Bogdanu?), da ga zakanonidi (imtituere). Fak 
Fastric i Lupi vrti se. Na 30 istoga mjeseca napiSu list, za koji 
jur znamo, Ijubljansko] vladi, da odgovori dobre volje njihovoj 
bratovStini na ono, za Sto joj je ona skoro (a to prvoga mjeseca) 
pisala: da jesu li Kranjci Ilirci to je Slovjeni, ili Niemci (LXV). 
Fosavjetuja se sa svetojeronimskim odvjetnikom Franom Liberatom. 
On jim odgovori: da ni Ivan JamSic ni Ivan Faval Tnemsi ne- 
mo£e biti ovdje kanonikom, za§to prvi da je po otcu Ljubljanac, a 
drugi da je Arbanas, a nijedan da neumie po ^Iliraku^ govoriti ; pak 
da valja kapitulskoga nadpopa i njiju pozvati na sud pred papina 
namjestnika zamjenika (^Vicesgerens"), P^ imenu Askanija Rivalda. 
I oni pozvaSe tamo na sud tu trojicu, pak to na 7 januara 1652 
godine u zboru drugim pobratimom obznaniSe, i to pokle s tuda 
po zapoviedi bijahu izlizli JamSici, jer i oni bijahu priSli u taj 
zbor^ ter neznam po kom pravu sin. Fak braScina (u kojoj bijaSe 
14 Dalmattna, a drugih, osim Jamaica, samo 5) dokon^, da tu 
pravdu valja goniti napried, odrediv za to opet Pastrica i Lupia, 
i jos, bilo po pravu bilo po lukavosti, svojega drugoga ^uvara Ivana 
Steira rodom Kranjca, 



* „Il R. Don Girolamo Pastrltio . . . diede conto d' haiere li giorni 
passati inuiato le lettere della nostra Congregatione all' Emmo. Sig. 
Cardinale Mont'alto ad effetto che sua Emmza uogll nominare al Ca- 
nonicato al presente uacante in conformity della Bella et decreti so- 
pradetti". Decreti. 

* Isto totu. 



Digitized by VjOOQ IC 



38 IV. 6kh6i6j 

Kranjska vlada, t. j. knez Volflfang Engelbert Ausperg, Ivan 
opat zitiSki, knez Girard Visin Plagi, Gottefrid Galler, i Fran 
GaSpar Pusner, ti Niemci ili poniemdeni Slovjeni odgovoriSe na 
18 januara: da Kranjska vojvodina je pod cesara, pod svojega 
vojvodu, i da Njema6koj i Rimskomu carstvu, kako jo$ i Stajerska 
i KoruSka, pripada, da ako i govori tu narod nekako po ^Ilirsku", 
pak njihovi hodo^astnici da imaja hoditi ovdje u Njema6ki go- 
stinjac, a ne u ^Ilirski" (LXVI). No taj odgovor, Ariim, da nije 
posve ugodio Dalmatinom; jer, da su te vojvodipe pod cesara, i 
da Njemadkoj i Rimskomu carstvu pripadaju; to drzim da sh 
znali! Kako i to, da ni]e nigdjer na svietu driJave „Iliri]e"! pak 
da nisu onimi rie^mi „Utrum ista Provincia Carniolae sit Illyrica 
seu Slavonica, an vero Germanica et Theutonica", toga pitali (a i 
nebi bill, onako), nego : da Ho su Kranjci ? da jesu li Slovjeni, ili 
Niemci? Da su to pitali, kazu mi i one druge: „ako vi za njih 
re^ete, da su, i pu^ani i vlastela, Ilirci i Slovjeni" (^utriusque 
Ordinis lllyricos et Slaws esse"); a na to odgovaraju: da narod 
(^plebs*') govori nekako po Ilirsku. A fito Kranjci bijahu pod ce- 
jgfara, za to Dalmatini imadjahu toliko prava njim zamierati, koliko 
Kranjci njim za to, Sto bijahu pod duzda. Dapa^el cesar, koji 
imadjaie pod sobom Uehe, Slezane, Moravljane, Hrvate, Stajerce, 
KoruSce i Kranjce, i joS Istr^na, taj va istinu bijase veci Slovjenin, 
nego benetacki duzd . . . ViSe u Ljubljani, dr^im, da je tada bilo 
sIoYJenskoga jezika, nego u Zadru. Pak Ije Dalmatini taj takov 
Kranjske vlade odgovor na 1 7 februara pokazaSe na sudu (LXVI). 

No i Jamsici za se najdose odvjetnika: Atanasija Kyrchera, 
isusoYca, ter pisca na glasu. On njima za volju napisa, i to neko- 
like prije 18 februara 1652, razpravu, gdje po mnogom zemljo- 
piscu dokazuje, da Kranjci su pr^vi Ilirci iliti Hlovjeni, a Ljubljana 
da je njihov glavni grad, pak da i Ljubljanci su pravi Ilirci iUti 
Slovjeni, a tako i JamSici rodom Ljubljanci; pak da kako ost&li 
Kranjci, tako da i Jamsici mogu i imaju uzivati Sto je ovdje Ilir- 
skoga iliti Slovjenskoga. I joSte se nariiga Dalmatinom : da po 
njihovoj pameti grad Milan zato, sto je pod Spanjolskoga kralja, 
bi morao biti Spanjolski a ne Talijanski (a moga§e im jos bolje 
zasviriti : da tako BoSnjaci i Srbi bi morali bitI Turci zato, sto su 
Turski, a oni sami Mlet^ani zato, sto su Mletadki). No za mladoga 
Jamaica trebalo je dokazati, ne samo da je slovjenskoga roda, negp 
da i umie po Slovjensku, a o torn on ni rie^i. I na tu razpravu 



Digitized by VjOOQ IC 



IHBNA SLOVJBNIN I ILIR U NA§BM GOSTINJCU U RIMU. 39 

podpisa se ^uveni Luka Holstenij, potvrdiv svaku Kyrcherovu 
(LXVII). 

PreprieSiti mladomu JamSicu, da nebude ovdje kanonikoni; to 
bijase lako. Jer on, ako i bijase po otcu Kranjac (a za Kranjce 
jo§ nije bilo ovdje odsudjeno da nisu onakovi Slovjeni [^Ilirci"], 
za kakove je papa Sisto V. zastavio ovaj kapitul), nije umio po 
„Tlirsku", t. j. po slovjensku, a po povelji pape ovdje mo^e biti 
kanonikom samo tko je rodoin ^Ilirac", ill ako i poti^e po „Ilircu", 
ali mora umjeti po „Ilirsku"^ A i od bratovstine njega mogahu 
po pravu odbiti, zasto u njoj bijase mu, kako znamo, otac, a tu 
bija§e zakon dan, ter vele pametno i razborito, na prvi aprila 
1601 godine: da za dobro ovomu zavodu (i to je lako razumjeti) 
neimaju pobratiti toga, koniu jur otac bude tu bratom; ter taj 
zakon je stitnik kardinal Saecbetti bio potvrdio, kako znamo, na 
11 maja 1651, i jos pridao: da tko nije rodom i po otcu „Ilirac", 
i neumie po Ilirsku, da ni toga neimaju pobratiti; a „Ilirac", to 
valja da nije Talijanin, a ni „llirski" Talijanski jezik. ... No 
Paatric hotijaSe, da svim Kranjcem preprie^e u slovjenski sv. Je- 
ronim, i joste Stajercem i Koruscem i Istranom i Srbom i Buga- 
rom, svim tim Slovjenom, a da unutar budu mogli samo Dalma- 
tini i mozda jos, po njibovoj milosti, Hrvati i Bosnjaci. A to 
dostignuti do istine nebijaSe lako, bio i nepravedan tomu sudac, 
ili nerazuman! Jer za gostinjac rie^i Mikule V bijahu odite: „Ex- 
hibita siquidem Nobis nuper pro parte dilectorum filiorum Hiero- 
nymi de Potonia et aliorum pauperum heremitarum Dalmatiae et 
Sdavoniae nationmn . . . petitio continebat .... Dalmatica tamen 
et Solavoniae nationes hospital! pro suscipiendis specialiter earumdem 
nationum pauperibus carere noscuntnr^^ ; a za kapitul nitko pametan 
nemogase ni pomisliti, da ga Sisto nije zastavio za one iste Slovjene, 
za koje je bio Mikula gostinjac, za§to da ih nezove onako, nego 
Ilirci*. Pak i Pastric spozna, da po Mikulinih riedih nece moci do- 

^ „Personas idoneas dictae Nationis lllyricae, seu alias etiam ori- 
genas, eiusdem tamen Illyncae linguae et idiomatis^ (LIX). Ovaj 
zakon je papa Vrban VIII. 1G30 god. potvrdio, pak to je zaklesano 
u kamen, a taj kamen zazidan ovdje u sakristiji : da nezaborave Sveto- 
jerolimci, navlastito nadpop, ovoga i jos nekojih zakona . . . Odpokle 
sam ja ovdje, mi smo trojicu ili cetvoricu njih odbili od kapitula, zato 
sto nisu umjeli naski. 

^ IV. a, a po nasu u drugom dielu ove razprave. 

• ^Ecclesia, quae lllyricorum dicitur .... juxta quam (Ecclesiam) 
est Hospitale Nationis lllyricae^\ . . LIX. 



Digitized by VjOOQ IC 



40 IV. 6iin6i6, 

biti pravde. Zato je on izopa^i onako, kako sam jar pokazao i 
dokazao: ^Dalmatiae seu lllyricas nationis .... Dalmatica tamen 
seu lllyrica natio .... eiusdem nationis . . . noscitur". „Daliuati]ii 
i Slovjeni", i „Dalmatini iliti Ilirci", to nije ne isto! Jer na prvi 
nadin ovaj zavod onako mo^e biti Hrvatski, Bosanski, Srbski, Bu- 
garskiy Eranjski, Stajerski, Koruski, Istranski itd. kako i Dalma- 
tinski, a na drugi ne moze nego samo Dalmatinski. Koliko je 
Pastric prevriedio onomu papi i Slovjenom ! Jer po njegovu, kako 
cemo potle vidjeti, odsudi§e. 

No imam dokazati, da je on izopa^io one rie^i u papinoj po- 
velji. Da jos 1625 godine nisu bile izopa^ene, to sam u prvom 
dielu ove razprave dokazao. No drzim, da se da dokazati^ da jos 
ni na 30 novembra 1651 nisu bile izopa^ene. Jer tada on sam u 
svojem pismu na Kranjsku vladu zove gostinjac Ilirskim iliti Slo- 
vjenskim^y a to je vele Sri pojam, nego ono: ^Dalmatinski iliti 
Ilirski". Ter i za Kranjce tu pita, da jesu li Ilirci iliti Slovjeni^ 
oSitujuc za njih, da ako su Ilirci i Slovjeni^, da njihove hodo^ast- 
nike imaju primati u gostinjac. No na 18 februara 1652 jur su 
morale biti izopa^ene. Jer tada on onomu sudcu izru^i svoj odgo- 
vor na onu Kirherovu i Holstenijevu obranu, a u torn odgovoru, 
ter na samom pri^elu, veli za gostinjac, da je po povelji pape Mi- 
kule V. sagradjeu za stan ubogim hodo^astnikom Dalmatinom iliti 
llircem^. Da su ovo pravo njegove rieSi, sudim po tom, sto nisu 
popravljene, a vas taj odgovor je on s4m svojom rukom napisao 
ili prepisao. Pak drzim, da je tu dosta razloga odsuditi, da je on, 
i to negda od 30 novembra 1651 do 18 februara 1652 (najbr^e 
pokle im je Kranjska vlada onako odgovorila), promienio u povelji 
one rieCi, i to, bilo posve bilo napol, u svih joj prepisib, koje je 
ovdje nasao, i jos gdje joj rie^i ,,et Sclavonicae^^ bijahu samo spo- 
menute, ponovio, kako znamo, sve ostalo pismo u prvom joj pre- 
pisu na kvieru. I to sve za to, da za tu nepostenu njegovu shabu 
nedoznaju (kako, zaliboze! i nisu) Dalmatinski suparnici, ni koji 
budu sudili njihovu parnicu; a ostali Dalmatini, oni su znali za 
nju (a mozda su mu i pomogli izopa^iti), nasvalito pop Fran Marchi 



^ „Congregatio Hospitalis S. Hieronymi Illiricorura seu Slavono- 
rum\ . . LXV. 

' „Illyricos et Slaves esse". 

* „Hospitale . . . aedificatum uigore Apostolicae concessionis s. m. 
Nicolai V. snb dat. Kal. Maij 1453 . . . pro suscipiendis in eo specia- 
liter pauperrirais peregrinis Dalmatiae, seu Illyrice Nationis" LXVIII. 



Digitized by VjOOQ IC 



DflBMA SLOYJENIN I ILIR U NASbM QOSTINJOU U RIMU. 41 

Splicanin, pop Marko Dumanic isto Splicanin, i pop Ivan Dragutin 
Herenda Trogiranin. Ti bo na 23 maja 1654, kada bijahu u braa- 
cini prvi predsjednikom, drugi razyidnikom, a treci duvarom, jav- 
Ijajuci Kranjskoj vladi, da je sv. Rota na 15. istoga mjeseca od- 
sudila (a nije joi tada!), da Kranjci nisu Ilirci, tvrde za gostinjac 
i za kapitul, da su zastavljeni za Dalmatine iliti llirce^. 

No Pastric brze da bi mi odvratio, da je jur papa Pavao HI 
nekoliko prije 27 januara 1541 godine ovaj gostinjac prozvao Dal- 
matinskim iliti llirskim^ , porudujuc Svetojeronimskomu stitniku 
kardinalu Gasparu Kontarenu', da neka odsudi tu i tu pravdu 
medju Bvojimi Svetojeronimci, i da neka im zakone potvrdi, ili 
boljih skroji; d' ako toga nebude mogao sam (kako i nije), da 
neka slobodno najde drugoga kardinala, koji ce to ovrsiti namjesto 
njega. A je li bas papa onako, „Dalniaticae sen Illyricorum", re- 
kao? pak, ako jest, moze li ono opravdati Pastricevo djelo? Ta 
papina poruka nije istica, nego je prepisana na svoje mjesto u 
izpravu, u kojoj je odsuda te Svetojeronimske pravde, kako ju je 
toga kardinala zamjenik kardinal Petar Bembo, isto MIetdanin ter 
na glasu, pa 22 maja iste godine odsudio, i zakoni, koje im je on 
isto tada dao^. Pak ni ta izprava, premda na kvieru ter dosta 
liepo i bez popravaka pisana, nije istica^ nego prepisana, kako joj 
to mnoga praznina kaze, i Ito joj je na prvom listu ter na drugoj 
strani. Totu je sv. Jerko, i to na vrhu, naslikan, i jo§ Setiri grbi: 
a) kardinala Justiniana (sgrada s trimi turnji i sa orlom nad njimi), 
koji je bio Svetojeronimskim stitnikom od 9 junija 1602 do neko- 
liko augusta 1621 godine (Decreti) ; b) Svetojeroniraski iliti bratski 
(tri lavske vjenCane glave : Dalmatinski), pod kojim je napisano : 
„SOCIETAS SANCTI HYERONIMI (sic) ILIRICORVM (sic) 
ROMAE AN. 1601"; c) bratskoga predsjednika Mikule Riccia 



^ .Hospitalitatis et Canonicatuum in dicta Ecclesia pro natione Dal- 
matica seu lllyrica institutorum", Knkuljevic u Arkivu, I., 113 — 116, 
po Valvasoru; no na 115 s. pogrjesno: ^Numancus" nam.: Duma- 
neus, a po svoj prilici i : „Panoniae" nam. : Slauoniae, kako je sprie da 
dva puta receno. On nije zoao, da je povelja Nikole V izopacena, no 
itako je, a za to ga valja pohvaliti, spoznao, da ova: „pro natione 
Dalmatica seu lllyrica", sasvim izopacuje smisao utemeljiteljah i podu- 
pirateljah istoga zavoda". 

^ „Hospitale s. Hieronimi (sic) de Urbe Nationis Dalmaticae seu 
lllyricorum^ . 

" Za nijednoga stitnika od prije ja ne zaam ; a to bijase Mletcanin. 

* Nekoliko zatim i on posta stitnikoiD, ter 1543 godine jur bijase. 



Digitized by VjOOQ IC 



1 



42 nr. 6rn6i6, 

(na modru tri zviezde nad zutom prieCnicom a pod njom dva jeza 
tako: Je^ic), pod kojim je napisano: „NICCOLO RICCI PRESI- 
DENTE" (taj Rabljanin bio je predsjednikom od 12 aprila 1599 
do 6 maja 1601, i opet od 4 maja 1608 do 26 aprila 1609); i 
d) njibova Suvara popa Jurka Blaskovica pridjevkom Liberala, po 
vlaSku (na modru, dvie otvorene Sake: tuma6 pridjevku mu), pod 
kojim je ovako: „GIORGIO LIBERALE GVARDIANO" (taj 
JelSanin bio jo ^uvarom od 12 aprila 1599 do 10 istoga mjeseca 
1600, i opet od 1 maja 1605 do 22 aprila 1607). Pak je o6ito, 
da je ta vele :inamenita izprava prepisana, i to 1601., ako li nije 
godinu dana prije ili poslie, sudec po ovih neslazucih godinab^. 
Pak to hi moglo biti, da papa nije onako rekao, nego da mu je 
kojigod prepisaS promienio; ako pak jest, drzim, da nije sam po 
sebi, nego da mu je kojigod Bvetojeronimac, i to iii bedak ili ne- 
pravednik, onako rekao, a on samo ponovio, sudec mu po ovoj: 
^sicut nobis innotuit" (= kako smo doznali). Bilo ovako ili onako, 
ono nemoze opravdati Pastriceva djela, i to tim manje, §to u istoj 
izpravi ni kardinal stitnik, odredjujuc na 27 januara 1541 godine 
kardinala Bemba sebi za zamjenika, nije onako rekao, ni Sveto- 
jeronimci moleci, nekoliko zatim, papu, da tu zarajenu potvrdi, ni 
taj zamjenik ono na 22 maja, nego svi samo: llirski gostinjac, 
„bospitale nationis llli/ricorum, i to pet puti. 

A jos i tomu se Pastric domisli, da bi kojigod Dalmatinski su- 
parnik mogao pogledati u Svetojerolimske knjige, gdje su zapisani 
pobratimi i hodoCastnici ili nemocnici. Pak on i totu izopa^uj. Evo 
njegove drzovitosti: „1563. 5 magio, io giorgi radasinieh guar- 
diano .... mesi in hospidal margarita craglieuich^ na: crangicia, 
ter jos triput ovako, na 8, na 14, i na 15 istoga mjeseca, a to u 
knjizi: „Spese per T Infermi et Pelegrini, 16o3 — 1567. Da je 
„crangicia" = Kranjica, to druga takova knjiga, koje on valja da 



^ A na prvoj strani ovako je skorije, a to je po pismu poznati, 
napisano: „1746 

Statuta Confraternitatis Hospitalis Sancti Hieronymi Illyricorum anni 
1541, reformata per Cardinalem Petrum Bembum sententiam -^erentem 
ex delegatione sub Paulo III, in causa ad eandem Confraternitatem 
spectante. Tametsi exemplar sequens indicatae sententiae informe sit, 
forte quia vetus autographum an(no) 1601 detritum inventum fuerit". 
I ta izprava nije u nasera arhivu, gdje bi imala biti, nego u Kasana- 
tovoj knjiznici, ter Svetojeronimci da nisu ni znali za nju sve do 1845! 
Tu je ona ovako znaraenana: MS. A. IV. 9. 



Digitized by VjOOQ IC 



IMBNA SLOyjBNIN I ILTR U NASKM OOSTINJOU U RIMU. 43 

nije mogao proStiti, ka^e ovako: ^1553, 14 agosto, elemosina a 
margarita cragniza et suo fiolo", — r?1554, 1. gen., per elemosina 
a orsa (t j. Ursa) de goritia in casa de mar(ga)rita crcLgniza*' ; 

„1609, 5 mag. Vene nel hospital Mattio Garsic da pastrouich" 
na: postoina; 

„1610, 8 agoito, Vincenzo da Trau^, na: Trieste; 

„1611, 19 apr., vene nell' hospital Matio Golich pelegrino di 
Trau** na inoj izbrisanoj, po prilici: Goritia; 

„1612, 20 Maggio Venne Gregorio osegouich da Fettouich*^ (!) 
na: Pettouia (Optuj u Stajerskoj). 

No itako je u tih knjigah ostalo ^itovatih, ter vele vide, dokaza 
za Eranjc6| kako to moj izpis pod LXIX kaze. A samo izbrisan 
je tu, ali ne posve ni gvagdje, zavidaj tim Slovjenom, koji su bili 
iz Talije (iz Napuljske), a u ovom gostinjcu na stanu prije 1625 
godine, kako je vidjeti po mojem izpisu pod LXXIV. A da ce 
ikoga biti volja mu6iti se onimi starimi izpravami, koje su ono 
pisane prvih trideset godina za ^im je zastavljen gostinjac, toga 
Pa8tri6 valja da nije mogao uzvjerovati, ostaviv je ^itovate a proti 
sebi. 

A ako bi mi on odvi*atio, da Latinska „seu^ nejedna^i vazda 
toga $to je pred njom i za njom, nego da to kada ter kada izh 
pravlja: da rabi za: vel potius = Hi bolje, Hi pravo; da on nije 
mislio : Dalmatini, iliti (=) Ilirci, ni naopako : Ilirci, iliti (=) Dal- 
matini, nego: Dalmatini, ili bolje, ili pravo Ilirci, ja bih mu pre- 
sj^kao, da je prvu mislio. Jer on u onom svojem odgovoru proti 
Kranjcem tvrdi: 

a) da gostinjac su sazidali tim, sto mu je zapisao Fantin Valle, 
sudac kod sv. Rote, a to da je bio Dalmatin, Trogiranin ; 

b) da sv. Jerko je bio Dalmatin; 

c) da papa Sisto V. je dao naslikati u ovoj crkvi u koru samo 
(„tantum") svoj grb i Dalmatinski; 

d) da su vavjek samo („solummodo^) Dalmatinom, a to domo- 
rodcem sv. Jerka (^connationalibus**), davali ovdje kanoni^ije. A 
u drugoj ter vele vecoj svojoj obrani, koju je razgovorom („dis- 
cursus") prozvao, pak, nekoliko poslie 25 junija 1655 g., predao 
sudcem (sv. Roti) i priloi^io joj onu papinu, jur izopadenu, povelju, 
tu pak ofito veli za gostinjac, da ga je papa dozvolio za hodo- 



Digitized by VjOOQ IC 



44 IV. 6Ri9di4, 

fiastaike Dalmatine, jer ona „8eu" da tutnaci i bistriK I joS tu veli 
za gosdnjac, da ga od starine zovu Dalmatinskim'. 

Kako nije istina, da je papa rekao: „Dalmatiae seu lUyrica 
natio^, tako nije ni ovo : da ]e gostinjac Bazidan tini; §to mu je 
pustio Dalmatin Fantin Valle. Jer taj je, kako znamo, umro 1475, 
a gostinjac 1454 godine jur bijaSe tota, ter mu je te godine 
Martin ,,Slovjenin iz sv. Kriza" zapisao onaj svoj vinograd (V. 
izprava), a 1462 Juraj „Slovjenin iz Senja** oho pol svoje kuce 
(X izpr.), a 1466 Stjepan Galeotti „Slovjenin" onaj svoj vinograd 
(XII), a tako i Jakov AUegretti „Slovjenin iz Dalmacije" 1468 
(XIV). No i sam Pastric 1659 godine, pokle je onako prevario 
sudce, izpovjedi za toga Trogiranina, da je 1475 nekoliko svoga 
zapisao gostinjcu, da ga tim razSire, jer da je bio pretiesan*. A 
sv. Jerko je li bio ba§ Dalmatin? Sadanji rimski breviar, istina, 
ka£e za njega, da se je rodio u Stridonu u Dalmadji ; ali ondje 
nije svaka sveto pismo, prvo, a drugo: on s4m piSe za se, da se 
je rodio n Stridonu, nekada gradu na Dalmatinskoj i Panonskoj 
medji^; a tako on moze biti toliko Panonac koliko i Dalmatin. Pak 
nije ni zamjeriti papi naSemu Mikuli zato, Sto je 1447 g. celjskomu 
i zagorskomu knezu a hrvatskomu banu Miroslavu uzvjerovao za 
njega, da se je rodio u Strigovu u Medjumurju, t. j. medju rie- 
kama Dravom i Murom "^j ako to i dodija presv. Sibenskomu bi- 



^ „Cum idem Hospitale fuerit concessum anno 1453 a Nicolao V. 
pro peregrlnis Dalmatis, eodem Summario Nr. 5^, ibi Dalmatis seu 
Illyricis, quae dictio seu stat ibi expositiue et dedaratiue" . . . u 
knjizi prozvanoj: „1655, 1656. Informationi facti et juris, et altre 
scritture nella Signatura di Gratia, et nella S. Rota nella causa R6- 
mana Canon'catus'' itd , na 48 1., koju knjigu sam jur spomenuo. 

^ „£t etiaro Hospitale, eius Congregatio ab antiquo uocatur Societas 
et Congregatio Dalmatinorum^ (??!!) 

^ „Dell' anno 1475 Fantino di Valle Dalmatino da Trail. Auditore 
Palatino delia Sacra Rota, lascio un legato, acciocche con quelle fosse 
in Ampla forma fabricate V Ospedale sopradetto, che allora era an- 
gmto in forma di casuccola" . . , u znanom izvjescu. 

^ „Natus Stridone, Dalmatiae quondam Pannoniaeque confini oppido" 
(De viris illustribus, 135), a to je u Slovjenskom breviaru od 1387 
g. ovako krivo: „Jeronim ot zemle Stridonie Dalmacii bliz Panonii 
Sija tri mesta stoet v' edino" (Ovo je tumac !) . . . „i prija red sve- 
tago benedikta (? !), skoli grdkoj i latinskoj i slovSnskoj (? !) moistar 
be". A taj breviar je u Propagandi. 

•^ „Ecclesiam sine cura sancti Hieronymi de Strigone (n nam. u=iv: 
Strigove = Strigovo) Zagrabiensis diocesis, que olim domus patema 



Digitized by ^OOOlC 



IMEtNA SLOVJENIN I ILIR U NA6BM GOSTINJCU U RIMU. 45 

skupu, koji u svojein dasopisu, „Polium dioecesanum", bi rad do- 
kazati, da je Strido = SedrcnniS, selo u njegovoj biskupiji, pak da 
se je tote rodio taj veliki u^itelj. No bilo da je bio Dalmatin ili 
da je Panonac, Slovjenin nije bio, a ovaj gostinjac i ovaj kapitul 
zastavljeni su za Slovjene. 

A za§to je u koni osim papina samo Dalmatinski grb (tri lavske 
yjen^ane glave, naslikan) to je lake uganati : kada je papa zidao 
ovu crkvu (od oktobra 1588 do avgusta 1589), ovdje u bratovStini 
bijahu, izvan jednoga ili dvojice, samo Dalmatini, i to take malo 
rodoljubni i pravedni, da su i Hrvatu kratili u gostinjac, drzeci 
ga za Panonca i za tudjinu^, pak oni, drzim, da su nagovorili papu, 
da tu dade naslikati uza svoj samo njiliov grb. Nebi se to bilo 
dogodilo ne od 1454 do 1500, kada onoliko drugakovih Bloviena; 
Hrvata i Bosanaca, bija§e u toj bratovStini; a nebi se bilo ni od 
1515 do 1517, kada u njoj bijahu, kako zijamo, tri Zagreb^nina, 
a po jedan Pernjanin, Krupljanin, Sriemac i Istranin, a dva BoS- 
njaka, — 5udo, viSe tih nego Dalmatinaca. I nije tezko uzvjero- 
vati, da je papa te takove Dalmatine za njihov grb poslusao, ou 
njihov znanac, bivsi prije ter onoliko godina kardinalom sv. Jerka 
crkve. No i to bi moglo biti, da taj grb nije po njegovoj, nego 
po njegova slikara volji naslikan: da su oni toga naputili. Bilo 
ovako il' onako, taj grb nije dokazom, da Sto je Slovjensko, da 
to je samo Dalmatinsko; kako nije ni ono za to dokazom, sto su 
8 podetka u ovoj crkvi samo Dalmatini bivali kanonici i podka- 
nonici: to su oni viSe po sreci nego po pravu, n. p. koji su to 
prvi bili: ti jur bijahu u Rimu ter u Svetojeronimskom pobra- 
timstvn, pak brze bolje sami sebe, ono na 30 julija 1589, papi 
ponudiSe, koliko ih god tu bijaSe svecenika ili zakana, i joSte, za 
vas broj, svojih. No i onoj „samo^ mogu prigovoriti: 1621 godine 

ipsius sancti, et in qua nutritus et educatus extitit, de bonis sibi 
desuper creditis notabiliter construi et edificari fecerit, ac solemniter 
dotauerit** . . . Theiner: Mon. Slav, merid. I. 400. 

* „ld85, 7 maggio Venero nel hospitale doi peregrini da Crouatia, 
uno uominato Mattheo, V altro Emerico, alii quali fu dato un paste 
solo per carit^(!), et poi furono licenziati per esser delli confini della 
Panonia^ (!) — »1587, 12 marzo. Venero in hospitale 4 peregrini 
di Croatia con loro fede, alii quali per carit& di ordine del Sig. Guaj- 
diano (To bijase ili Benko Gallo Zadramn, ili Fran Bonifacio Si- 
bencanin.) fu dato la cena e dor mire per una sera tantum per non 
esser loro compresi nella no3tra natione** (!). Pellegrini. 



[ 



Digitized by VjOOQ IC 



46 IV. 6a^6i6f 

ovdje podkanonikom bijaSe pop Juraj Baranin\ A Sto tVrdi Pastric 
za gostinjac, da ga od starine zovu Dalmatinskim, ono je pak ne- 
sramna laz ; jer, kako sam sprieda dokazao, Rimljani 8U ga vavjek 
zvali Slovjenskim (^Sclavonorum'', n^^S^^ Schiavoni"), a tako su 
ga i 8d.mi godpodari s po^etka tridesetak godma, a zatim joS i 
Ilirskim. 

No itako se smilova Hrvatom i Slovincem onim (medju Savom 
i Dravom), i jo§ Bosancem ; ali ne zato, Sto su to Slovjeni, nego 
zato, Sto je car Konstantin Porfirogenit, nekoliko prije ili poslie 
950 godine, rekao za Dalmaciju, da je u staro doba bila duga od 
Dradke krajine ili od Bara do Istranskih gora, a §iroka sve do 
Dunava! Jer da ta tolika Dalmaeija je §to i Ilirija, i da su tu 
Dalmaciju iliti Uiriju imali na pameti pape Mikula V i Sisto isto 
V, zastavljajuc, prvi gostinjac, a drugi kapituP. Eto Sto je pomoglo 
Hrvatom, Slovincem i Bosancima, kako cemo potla vidjeti, i Ba- 
ranom! A tomu Mikuli, kako znamo, nije se ni snilo za kakovu 
Iliriju, a taj Sisto je za crkvu i za gostinjac samo zato rekao 
da je ovo Ilirsko, ^Ecclesia, quae lllyricorum dicitur^, ^Hospitale 
Nationis Blt/ricae^^ zaSto Slovjeni ovdje tada jur su se zvali, kako 
smo vidjeli, ne samo ovako, nego i onako ; ali, kako nisu oni stoi 
driali za Iliriju samo tadanju Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju i 
Bosnu, toboze starinsku Dalmaciju, tako nije ni on, onako rekSi 
za kapitul: da ga zastavlja za isti Tlirski narod, 6iji je gostinjac^ 
„personas idonelis didae Nationis lUyricae''. No gostinjac je za- 
stavljen, a to sam jur dokazao, za Slovjene: tako je i on kapitul 
zastavio za Slovjene. Tko pametan moze i pomisliti, da je njemu 
bila na pameti pokrajina, koja je obstojala pred tisucu godina, a 
ne ^iv narod? Istina, za „gostinjac Slovjenskoga naroda** rekao 
je, da je „za stan ubogim hodo^astnikom i nemocnikom, koji pridu 
iz te pokrajine^^, ali je mislio: koji od toga naroda pridu, ili: k. 
p. iz pokrajine (ili : iz pokrajtna), gdje je taj narod. Da mu je bio 



^ »1621, 23 ottobre . . . ne hauendo meno due detto messa bassa 
alcun di loro (a to kanonici na dan sv. Jeronima iste godine, zasto 
se pravdahu s bratovstinom !) eccettuato . . . et Don Giorgio de An^ 
tiuari Beneficiato^. Decreti. 

2 LXVIII izprava. 

^ „Juxta quam (Ecclesiam) est Hospitale Nationis Ulyricae pro pau- 
peribus peregrinis et infirmis ex ea provincia ad sedem Apostolicam 
et Sacra limina Apostolorum visitanda pro tempore confluentibus reci- 
piendis" . . . (LIX.) 



Digitized by VjOOQ IC 



I 



IMBNA SLOVJBNIN I ILIR U NASEM QOSTINJGU U BIMU. 47 

na pameti iiv narod^ a to Slovjeni^ vidjeti je po onoj : da u kapitul 
mo^e jo§ i tko je ilirskoga plemena, ali da ima biti istoga ilirskoga 
jezika i narjeija, ^ejusdem tamen lUyricae linguae et idiomatis". 
Pak je to bila prava danguba, pravdati se, i to pet godina: da 
Sto je i gdje i dokle Sistova Ilirija? A njemu Ilirija nebijaSe ni 
na pameti! Njemu bijaSe na pameti „isti Slovjenski jezik i na- 
rjedje", bio taj takov jezik u koliko ti drago pokrajinah. No o torn 
o6itom dokazu Pastric ni rie^i ! a ni suparnici mu, ni sudci ! A da 
je ovdje ^idioma" = narje^je, to je prilidnije istini, nego dajeisto 
sto i „ lingua^ (jezik). 

Pastric tvrdi, da su u gostinjac prvih 150 godina primali ho- 
do^astnike iz DalmacijO; iz Hrvatske, iz Slovinije, i iz Bosne, to- 
boze iz Ilirijo; a iz Kranjske da ih nisu nijednoga primiii, ni iz 
Koruske ni iz Stajerske: iz tih pokrajina da nisu ih nego 1625 
(svete) godine poceli primati, i to da po bludnji nekoga gospodara 
nad gostinjcem. Ali za Kranjoe ja njemu mogu prigovoriti, i to 
ne same po onom Sto su dva duSevnija dalmatina, pop Juraj BlaS- 
kovic, svetojeronimski kanonik i pobratim, i pop Jerko Allegreti, 
isto pobratim svetojeronimski a spljetski arhi^akan, 1609 godine 
posvjedofila^, nego i po zapisih u svetojeronimskih knjigah (vidi 
LXIX izpis): Bjese mu ih bolje izbrisati ! A zato ih je tu pre- 
malo, zaSto njih su u Njema6ki gostinjac, i to po zapovjedi Nje- 
madkoga cara, njihova gospodara, primali, kako su i otajerce i 
KoruSce, a i Hrvate negda^. 

Porfirogenit je ono za Dalmaciju rekao, da je negda bila do 
Istarskih gora, a za Hrvate* da su do Istarske medje, iliti do La- 
binja grada, pak zato Pastric za Istrane tvrdi, da koji su rieci 
RaSi na lievoj strani, ti da su Dalmatini iliti Ilirci, pak da mogu 
u sv. Jeronim, a da koji su preko te rieke, ti da su Talijani, pak 

^ ^Et ho sompre uisto dal detto tempo in qua (od 20 godina) in 
detto hospitale alloggiare et receuere tutti poueri peregrini, et anco 
gouernare et curare tutti poueri infermi di detta natione Illirica, cioe 
Schiauonia. Crouatia, Zagabria, et Glubliana, bosna, seruia" . . . prvi, 
a drugi: „et ho sempre uisto dal detto tempo in qua (od 22 godine) 
che in detto hospitale si sono alloggiati et receuuti tutti poueri pere- 
grini et ancogouernati et curati tatti poueri infermi di detta natione 
Illirica, cioe Schiauonia, Crouatia, Zagabria, et glubliana, bosna, se- 
ruia*. . . U prvom dielu ove razprave. 

* Kerschbaumer : Geschichte des deutschen Nationalhospizes Anima 
in Rom, s. 40. 






Digitized by VjOOQ IC 



48 IV. ^RNCid, 

da nemogn unutar*, a svi znamo, da i ti, izvan ono nekoliko Ta- 
li jana, govore po slovjensku, ter su is to onako „eju8dem illyricae 
linguae et idiomatis'' ! No prije Svetojeronimci nisu ne tako sudili : 
oni su, i to od po^etka, primali u gostinjac Slovjene iz oboje 
Istre, kako to kazu njihovi zapisi (LXX). Tu, kako Labinj, Plo- 
minj, i Lovran, tako je i Pul, i Vodnjan, i Motovun, i Porec, i 
^minj, i Pazin, i Buzet, i Kopar, i joS drugih gradova ili sola, 
koja su u zapadnoj Istri. I jo§ po re^em je vidjeti, da su prvanji 
Svetojeronimci Istrane drzali za Slovjene. Oni 1559 godine, i to 
nekoliko prije 14 maja, nagovoriSe papu, da se zagrozi proklet- 
stvom tomu, tko bi §ta Svetojeronimskoga, bilo u Rimu ili u nji- 
hovih krajih, sposegao, pak narediSe, da valja tu kazan razglasiti 
po Rimu, kako je navada, i u njihovih krajih, ter tu, kako spo- 
minju Rab, Zadar, i Sibenik, tako i Pul\ A tako po pravu Simun 
Gjeorgjevic, svetojeronimski nadpop, opominje Istru, nabrajajuc 
ono 1609 godine a u pismu na Hrvatski sabor, slovjenske pokra- 
jine, iz kojih da primlju hodo^astnike u gostinjac na stan. A ni 
one necu zamu^ati: kralj Ferdinando I. 1549 godine, pisuc papi 
to i to za Picansku biskupiju u svojoj Istri, veli za tu biskupiju, 
da je u lliriji^j a Pican je za ^Istarskimi gorami" a Rasi na 
desnoj strani. 

A Srbalja Pastric ni spomenuo ! a svi znamo, da oni isto onako 
slovjenski govore, kako i Dalmatini, i Hrvati, i Bosnjaci, i tako 
zvani Slovjeni: da su „ejusdem illyricae linguae et idiomatis". No 



^ ^Et eo magis dicta exclusio euidentissime patet ex eo, quod Arsia 
flumen Histrie parte orientali est certissimus et indabitatus terminus 
Italiae, et disterminat Italiam a Dalmatia proprio Illyrico" .... u 
drugoj obrani (^Discursus"). 

^ „1569, 9 aprile. Fu decretato et commesso a m. Latino nostro 
procuratore ottenesse una scomunica papale centre quelli che suposseno 
(usurpassero?) beni stabili, mobill, b(reui), testamenti, instromenti, 
inuentarij, pertinenti alia Chiesia di Santo Hieronimo et Oompagnia 
dela Natione ylirica (sic), di S. Gironimo di Roma, tanto in Roma 
quanto di fora lasciti et notarij si fosseno sopra di cio rogati, et altre 
robbe pertinenti alia Compagnia". 

,,1559, 14 maggio. Fu produtta la scomunica, et fu ordinate si 
publicasse in li lochi soliti, et si fulminasse il processo sopra, e si 
mandasse a publicarla fuori net paese, massime in Arbe, Zara, Sibe- 
nico, Pola^ et in piu lochi si potra, et che si facci stampare quanto 
bisognara". (Decreti.) 

^ uQaam tenuis quamque exigaus sit Episcopatus Petinensis in Illi- 
rico ditionis nostrae" . . . Theiner: Men. Slav. mer. 662. 



Digitized by VjOOQ IC 



IMHNA SLOVJBNIN I ILIR U NASbM QOSTINJOU U RIMU. 49 

pop Juraj BlaSkovic i pop Jerko Allegreti, ti pravedniji i rodo- 
Ijubniji Dalmatini njih spominju, ono 1609 godine, svjedo^eci: „da 
u gostinjac na stan primaju hodo^astnike iz Hrvatske, iz Ljub- 
Ijane, iz Bosne, iz Srbije, i iz drugih krajeva, gdje isto po ilirsku 
govore". A da je to istina , da su Srbe primali , eno dok&za 
(TjXXII). Istina, malo je bilo Srba ovdje, ali po torn nevalja od- 
suditi, da su ih odbijali ; nego da oni onakavi nisu marili, zaliboze ! 
za Bim, kako nisu, ter za isti razlog, ni Bugari, sudec po torn, 
kako je njim malo spomena u Svetojeronimskih knjigali*; no za 
njih bojim se reci, da su „istoga slovjenskoga jezika i nariecja^, 
kojega su Hr\rati i Srbi. 

Da su u gostinjac primali po jeziku, to je vidjeti jos i po 
onom, §to su unutar primali Sloviene naseljene u Taliji, kako 
LXXIV prilog kaze. Jer poreklom ono bijahu nekoji Dalmatini, 
nekoji Srbi, a nekoji BoSnjaci: svakako Juzni Slovjeni. A tako, 
sto je BlaSkovic i AUegretti rekao: da u gostinjac primaju iz 
Slovjenije („Schiavonia"), iz Hrvatske, iz Ljubljane, iz Bosne, iz 
Srbije i iz drugih krajeva, gdje po Ilirsku govore^^, ono je prava 
istina. No segavi Pastric, kako je zamu^ao da su Srbe primali, 
tako je i da su te naseljene Slovjene. 

Sada: kako se je to neposteno i smieSno i dangubno i pogubno 
i razsipno pravdanje svrsilo? Onaj prvi sudac na 20 februara 1652 
godine, vidiv Pastricevo prigovaranje i ono Kranjske vlade o^ito- 
vanje, odsudi, da Ivan JamSic nemoi^e ovdje biti kauonikom, zasto 
da mu je otac Kranjac, i da on neumie slovjenski'. No drugi 
sudac, po imenu Azo Areosto, na 7. avgusta iste godine to razvrze, 
od&udiv, da taj Jamsic moze biti ovdje kanonikom. Pak nadpop, 
onaj isti, zakanoni^i ga. Ali bratovStina na 26 septembra odlu^i, 
da vaija poci pred tredega sudca, pred sv. Rotu, bivSi trinaest 
Dalmattna za to a dva ili tri proti tomu, pokle stari Jamsic bijaSe 
odstupio po njihovoj volji, a po svojoj Trscanin Pellegrini, i Kranjac 
Steir, i Groridanin Toma Smiric*, i Hrvat Blaz Biancbi Gribendic 
ill Gribenec*'; ali predsjednika Jurja Juridica („Georgiceo") oda- 
brana biskupa ninskoga tu ne bijaSe; a ni drugoga Ljubljanca 



» LXXIII prilog. 

• „Et altri lochi che abraccia detta liagua Illirica" — „et altri 
loclii che parlano detta lingua Illirica". 

' Istromenti, I 94. 

* Ali ga i ^Srimsich" pi§u. 

« V. LXXVII, I/XXVIII i LXXXVII. 



Digitized by VjOOQ IC 



50 IV. 6rn5i6, 

Jurja Kolenca ili Golenca, ni drugoga Gorifianina Ivana Ealaba- 
sona. I ti Dalmatini, medju kojimi bijaSe polovica golobradih za- 
kana, za to pravdanje odredi§e opet popa Pastrica i popa Lupa^ 
i jos popa Kop^ica i popa Herendu^ samo svojih. Pak ti popi su 
viSe, daSto, znali i umjeli, nego njihovi suparnici, atari JamSek 
postolar, a mladi, ako i kanonik, djak\ a Kolenec isto postolar, a 
Stajer urar, a Pellegrini mastilac, a Bianchi i KalabaSon singe, 
kako to LXXVIII. izprava ka2e. I jos ti popi imadjahu u svojih 
rukuh sve svetojeronimske izprave, i mogahu za to pravdanje tro- 
giti svetojeronimskih novaca koliko ih bijase volja. Napokon jedan 
sudac u sv. Roti bijaSe Mlet^anin, pak br2e da veci prijatelj Dal- 
matinom nego Kranjcem. 

No je i tih bilo, koji su Kranjce, ter krepko i razborito, bra- 
nili. Patron kardinal Fran Peretti, zvan, po svojem zavi^aju, Mont-* 
alto, Sistova pranecaka Mihovila sin, branio je svoga kanonika 
JamSeka do smrti, tvrdec, da Kranjci su Slovjeni, pak da je i on, 
kako je vidjeti po torn, §to su mu za to napisali, ter po sebi, 
pravdaS Lesandar Saracinelli i odvjetnik Evseb Evsebi (^Eusebius 
de Eusebijs"), pak sudcem na 7 avgusta i na 17 novembra 1653 
godine prikazali^. Da je on placao odvjetnike, koji su toga kano- 
nika tako branili, to odvjetnik Dragutin Coppetti svjedodi u neka- 
kovu spomenu za istoga kanonika, predana sudcem na 25 junija 
1655', kada je on jur bio umro; oli malo prije. A najbolje je 
Kranjce branio Hrvat pop Juraj Kriianic iz zagreba^ke biskupije, 
ter iz gori^ke arhizaknije a iz zupe Svetoga Ilije: valja da iz 
Lipnika, jer tu je crkva Sv. Ilije. Da je bio iz zagreba^ke bisku- 
pije, to je viie putt i ovdje i ondje re^eno, a da je iz goriCke 
arhizaknije ter iz svetoilijske 5upe, to je samo jedno^, i to gdje 
je zapisano, kako su ga na 10 novembra 1652 godine primili u 



^ I jos dva svetojeronimska kanonika tada ne bijahu sve6enika. 

*^ U prvoj knjizi „IuformatioDi juris et fact!" itd. (jer koju sam do 
sada spominjao, ono je dmga) od 59 do 66, 1 od 79 do 80 I. Tu 
su cetiri obrane, ter prve tri ovako prozvane: „SJgnaturae Justitiae 
Rpd. Crescentio, Romana Canonicatus, pro Emmo D. Cardinali Mont- 
alto illiusque Praesentato (to je: JamSek), contra nationem Sdauo- 
nicam^ (Svetojer. Dalmatini), a 6etvrta: ,Rpd. Priolo, Romana Cano- 
nicatus, pro Emmo D. Cardinali Montalto et Joanne Baptista Jampri 
contra Congregationem Illyricorum". 

^ „Praeterea hanc litem hucusque sustinuit clar. me(moriae) Cardi- 
nalis Montaltus, patronus Canonicatuum S. Hieronymi**. . . Isto tu od 
307—308 1. 



Digitized by VjOOQ IC 



IMBNA 8L0VJBNIN I ILIR U NA6EM GOSTINJOU U RIMU. 51 

svetojeronimsku braicinu^. Eukuljevic za njega zna, da je bio u 
Rimu od 1640 do mjeseca avgusta 1642, a nezna gdje je potle 
do 10 novembra 1652, pak drzi (ondje na 221 8.), da je i tih 
deset godina bio u Bimu: da nikad nije se povratio doma. No 
s^m Kri^anic na 12 julija 1645 godine pisao je vele znamenit list 
iz Varazdina u Rim tajniku sv. sbora za Sirenje vjere, svomu 
znancu i pouzdaniku, ter u torn listu veli za se, da je zagreba^kim 
kanonikom a varazdinskim zupnikom; ali da §to je namislio, da 
toga za taj i taj razlog nemoze ovrsiti u svojoj . domovini, pak 
prosi i moil, da ga taj sv. sbor Sto prije pozove u Rim, naputiv 
Segavo toga tajnika^ kako imaju pisati njegovu biskupu, da brze 
na to pristane; a da kako se je on vladao tri godine (tako od 
1642 do 1645), da to ce njegov biskiip posvjedo^iti. A tako je 
odito, da se je bio povratio iz Rima, i to nekada poslie 16 avgusta 
1 642. A taj list je naSao vriedan franovac ter kujizevnik, o. Evsebi j 
Fermendzin, u arhivu toga sbora, i prepisao, pak sam ja proditao 
taj prepis, a tomu franovcu preporudio, da ga dade na vidjelo. 

Na taj list odgovorise, a to je na njem zapisano, drugoga mje- 
seca, i to, ako sam dobro zapamtio, na 25. A kada je to Krizanic 
drugod ostavio svoju tu^nu domovinu, to dr^im da je laglje do- 
znati u Vara^dinu ili u Zagrebu, nego u Rimu. Ja same to znam, 
da 1650 godine a na 16 avgusta nije vec on bio varazdinskim 
zupnikom, nego Petar Jambrekovic, ter je taj svetojeronimskima 
ktipiocima popu Kop^icu i popu Grisogonu tada posvjedo^io, da 
su u toj £upi sakupili sedamdeset forinti'. A u Rim je prisao, a 

^ „Furono accettati per Fratelli di questa ven. Congregatione, cioh 
. . . R. S. D. Ge^rgeo Crisania fu Canonico di Zagabria, nato nella 
Parochiale Dioce (?) di S. Ella, Giurisditione deir Archidiaconato di 
Goricenze (5tc^ nel Regno di Croatia". . . (Decreti). Ovdje jedne riedi, 
kako nisam mogao procitati 1868 godine (v. „Dvie razprave" na 7 s.), 
tako nemogo ni sada Nije ona: ^Liove", kako je Vorsak procitao a 
Kukuljevic mu uzvjerovao, pomisliv: Lipove = Lipnik (v. „Enjizevnici 
u Hrvatah iz prve polovine XVII. v, na 206 i na 221 s.). Jer. prvo 
slovo joj nije ne o6ito ; no vele vise je prilike, da je ono : D, nego 
da je: L; Si za. detvrto nije prilike da je v, nego da je c (usred 
riedi tada nisu ni pisali v, nego u i za ovo i za t?); a p3to, ono jest 
e^ ali je nad redkom, te pod njim je piknja ; a to kaie, da je ta ried 
ftkradena. Bi moglo biti : Diocese : da so je pisac zarekao, ili da nije 
dorekao. 

* „Anno 1650, August! 16. In parochia Varasdiensi collectores Dlui 
Hieronimi pro Hospital! nationis lUirice adepti sunt Ranienses septua- 
g^inta C. (?) 10, quos receperunt coram m^ Petro Jambrechouijch pa- 



Digitized by VjOOQ IC 



52 IV. 6rn6i6, 

toga do sada nismo znali, nekoliko prije 15 februara 1652. Jer 
tada svetojerolimska bralcina, ili bolje Pastric, odabra njega^ da 
skupa 8a njihovim pobratimom popom Franom Marchiem, koga 
sudac odabra, izkusi mladoga Jamaica, umie li sloyjenski^; a na 
18 toga istoga injeseca Pastric prikaza sudcu svoju laznu razprava 
proti Kranjcem, a u toj razpravi upotrebi, Sto mu je Krii6ani6, daSto 
nekoliko dana prije, bio posvjedodio, i to nepromiSljeno, proti njim, 
pak se poslie pokajao za to^ No skoro dr^im dajebio priSao. A 
to sudim po tom, sto se je dao Pastricu ooako zaplesti, i Sto je u 
onoj svjedo^bi onoliko krivih rekao. Viie mu nisam nasao spomena 
do 20 oktobra, kada ono svetqjeronimskomu nadpopu Antonu 
Diodatu Dubrov^aninu' porudi neSto, §to je teiko razumjeti^. A na 
3 i na 4 novembra misio je u na§oj crkvi, pak su ga ovako zapi- 
salt: „Qeorgiu8 Canonicus Zagabriensis pro deuotione** prvi dan, 
a drugi : ^Georgius Crisanius pro deuotione" ; ter isto ovako bez 
^canonicus** i na 23 decembra iste 1652 godine^. Neznam od kada, 
ali 1654 i druge godine pomagao je slui^iti i izpoviedati u drugoj 
ctkvi naSega svetca Jeronima, zvanoj „della Caritk''^, kako to za 
njega veli onaj TrScanin Pellegrini^, i dalmatinski odvjetnik Mikula 
Severoli nekada od 30 septembra do 10 decembra 1655^, i on sam 
za se na 10- toga istoga decembra^. Bio sam, daSto, tamo pitat, 

rocho et Vice Arcliidiacono Varasdiensi m. p.", u znanoj knjii^ici. — 
Kada sam ovo bio napisao, spomenati franovac veselo mi obznani, da 
je jos tri Kriianideva pisma naSao, a u tih pismih da on veli za se, 
da ae je odrekao Vara^dinske iupe 1646 godine, pak da je isao a 
Rasiju, pak 1650 da se je vratio u Bee. A i pjesama mi pokaza 
njegovih. 

^ V. 1 2 pripomenak k LXX V. izpravi. 

« LXVIII, LXXV, i LXXXIV. 7. ta^ka. 

^ Vacchetta delle Messe, na 1. januara 1652. Pop Pelar „Bogda- 
nouich* (jednod: „Bogdan", a jednod: „B>gdaDich"), koji je a nasoj 
crkvi od 24 decembra 1651 do 3 marta druge godine devet puti maiio, 
moMa mn bijase brat, ili bratnded, pak „Diodati* prevedeno? 

* LXXVI. 

^ ^Vacchetta", knjiga. 

^ Zasto tu je bratovstina, koja milostinju dieli 

7 LXXVIII izpr., 4. svjedok. 

^ . . . „Georgiu8 enim Crisanius sacerdos, et hodie Confessarius in 
Ecclesia Sancti Hieronymi Oharitatis in fido per ipsum iurata atte- 
«^ur" (misli onu njegovu nepromisljenu svjedo^bu). . . Informationi. 
U. 75. 

^ „Et ego, cum sim indignus sacerdos in S. Hieronymo de Caritate, 
debui tota die adesse officijs Ecclesiae**. LXXXV. 



Digitized by VjOOQ IC 



IMBHA SLOVJIBNIN I ILIR U NAdSM GO8TINJ0U U RIMU. 53 

ne, da znaju ii za njega: to bi bilo prevec; nego, da imaja li 
pisama od tada; ali mi odgovoriie, da ih ne imaju. A ja to vje- 
rujem i nevjerujem. 

Cemu se Eri^anic u siovjenskoj bratovStini brzo i najvec zadudi^ 
bijaSe to, da ]e u njoj najvec Dalmatma, ter i golobradih, a da 
nijednoga, izvan mladoga Jamseka; od kapitula, a da u njem su^ 
izTan toga Jamseka i Jurja VuSkovica Baranina, isto D^dmatini, 
ter, veci diel dobni i razumni^ Jer, kako znamo, kapitul se je 
bio pravdao s bratovstinoni; pak ona 1632 godine a na 8 februara, 
da ma se osveti, a vi§e marec za svoju nego za ovoga zavoda 
korist, odlu^i (a u torn zboru bija§e i Hrvat Blaz Bianchi Gribenec 
i TrScanin Pellegrini), da vec nikad nevalja, a to po staroj sio- 
vjenskoj pameti i slozi, pobratiti nikoga od kapitula!^ Pak najbrze 
po njegovu svjetu kapitul, t. j. nadpop Bogdanovic, i kanonici: 
VuSkovic, Fran Banic Splicanin, Ivan Lupi Dubrovdanin, i Simun 
Gaudencio (Radosic?) 8plicanin (a peti bijase Jamsic, a Sesti Vinko 
Bencilic Kor^ulanin, oba jur pobratima) nekoliko prije 8 maja 1653 
pomolise se kardinalu Sacchettiu stitniku, da ih prime u bratov* 
stinu. I naredi stitnik tada bratovstiiii, da neka zrieba, hoce li njili 
ili ne. Pak tn naredbu kapitul po kanoniku Radosicu posla bra- 
tovstini na 1 1 istoga mjeseca, kada joj Sestnaest pobratima bijase 
u viecu, ter devet Dalmatina (dasto i Pastric), a ostali : Krizanic, 
dva Kranjca Stajer i Kolenec, dva Trscana Pellegrini i Juliani, i 
Riedanin pop Ljudevit Bocchi. I ti pobratimi, pokle Boechi, ne 
znam za koji razlog, bijase oti§ao, pod otaj dadoSe svaki svoj 
Sdrieb za sve te kanonike skupa, i to osam njih : da ih valja pri - 
miti; a sedam: 3a ne*. Da je medju tih sedam bio Pastric, to 
vriedni Slovjenin Krii^anic svjedo^, gdje ono povieda za njega, da 
kada je vidio, sto se je dogodilo, da je zavapio, da ce proti tomu 
poci pred stitnika; daje to velika poguba primiti kanonike; da je 
opeta ^driebati za njih^. 

I unisti Stitnik to iriebanje, zaSto da je ono bilo za sve kano- 
nike skupa. Pak zapovjedi, da valja zriebati za svakoga kanonika 

^ Isto tu. 

* Decreti. 

* Isto tu. 

* „Facta uotatione, nostra uota superarunt, ut DD. Canouici admit- 
terentur Hoc facto, aduersarius exclamauit, interposita appellations ad 
D. Protectorem, aeserens, rem esse praeiudiciosissimam admitti Cano- 
nicos, et debere fieri aliam uotationem in alia congregatione**. LXXXY. 



Digitized by VjOOQ IC 



54 nr. CrnCi^, 

po sebi. Pak na prvi jtinija pobratimi, njih ^etrnaest, ter osam 
Dalmatina; i Kri^anic, pokle Pastric segavac, naputiv svoju 6eljad, 
bijase odstupio i toboze odrekao se stezni^ije, iriebaSe pod otaj 
za svakoga kanonika po sebi, ter devet njib dade svoj glas proti 
nadpopu/ proti VuSkovicu, i proti Banicu, a deset proti Lupu, a 
osam proti Badosicu. I tako premogose Pastriceyci^. A na taj za- 
pisiiik podpisao se je predsjednik Juraj Juri^ic Splicanin biskup 
ninski i oba 6uvara, pop Mikula Kopdic Dubrov^nin, i pop Vje- 
koslav Lupi Hvaranin, ter sebi na veliku sramotu! 

Zatim parci napisase do 500 listova! i jo§ Roberto Papafava 
Padovljanin natiska knjigu od 66 velikih straoa! U svega svieta 
knjigah Ilirija nije toliko putt spomenuta koliko u tih^ a po krivu 
i bez pravoga razloga! 

Sudci nisu naglili, pak nestrpljivi Dalmatini, i to samo Pastric, 
Herenda i Dumanic skupa sa stitnikom zamjeuikom Manfronom 
u zboru na 25 januara 1654 godine narediSe, da ill valja podbosti*. 
Jer sudci jur od nekoiiko mjeseci iraadjahu u rukuU i sto su dal- 
raatinski odvjetnici, Liberati i Salomoni, bili napisali, i sto su kar- 
dinalovi, Saracinelii i Eusebi. 

No i stari Jamsek po6e se bolje vrtiti za sina, da ga ne izrenu 
iz kanonidije; a i za sebe, da ga ne izpude iz bratovStine. Sto mu 
je Kirher i Holstenij bio posvjedocio (a mozda jur onda i sipo- 
natski nadbiskup), da su Kranjei iSIovjeni (a to i oni kardinalovi 
odvjetnici tvrde), za ono posumnja, da kako mu nije koristilo pred 
prvim sudcem, da nece ni pred trecim, pak joS najde ^etiri Kranjcs^ 
(medju timi tri Ljubljanca), tri Trscana, dva Ogiejca, i jednoga 
Salcburzanina, pak tib deset (medju kojimi bijahu tri od svetojero- 
nimske brascine) posvjedodi^e mu: da Kranjei su Slovjeni; da 
Ljubljanci govore slovjenski; da je svetojeronimska brascina va- 
vjek Kranjce drzala za Slovjene i da ih je medju se primala, 
kako da je i njega primila*. No onoj onakovoj avjedodbi Pastric 
se naruga i njegov pravdas Liberati, pak oni sami napisaie sedam- 
naestero pitanje, ter puno zanoviett, pak to te iste godine a, po 
svoj prilici, i toga istoga mjeseca, dadose sudcem, ter su ih molili, 
da neka po tom pitaju Jarasiceve svjedoke*. Pak sudci izabrase 

^ Deere ti. 

* Isto tu. 

» LXXVII. 

* InterrogatoriJa infrascripta dat, facit, exhibet, atque prodacit pro- 
curator^ et eo nomine Venerabilis Congregationis S. Hieronyaii Illyri- 



Digitized by VjOOQ IC 



IMBNA SLOVJBNIN I ILIR U NASBM OOSTINJOU U RIMU. 55 

trajicu od onih svjedoka : Kolenca Ljubljanca, Pellegrina TrScanina, 
i Matiju iz Kranja, papina vojnika, i joS nekoga Celovdanina, bogo- 
slova u Rimu, pak ti najprije prisegoSe, da ce istinu govoriti, pak 
pred sudnim biljeznikom Buscarolom odgovoride svaki po sebi na 
to sedamnaestero pitanje i na sve Pastriceve zanovieti, i joi na to, 
Sto ih je tuma^ po svojoj yolji pitao^; ter posvjedo^iSe, da Kranjci 
su SloYJeni; a to da su i Istrani, a donekle i Stajerci i Koruici; 
i jo8 puno, a driim da i prevec toga, kako LXXVIII. izprava 
ka^e. No da kanonik Jam§ic umie po Slovjensku, toga nisu po- 
SYJedo^ili; a ni pitani nisu bill za to! 

I joste nepresta atari Jamiic vrtiti se. Dozna, da su u Rimu 
kranjska vlastela: Ivan Juraj Lamberg, Ivan Sigefrid Lamberg, 
Fran Albert Kaysell, Ivan Fran Kopriva, Jodok Jakov Gallem- 
berg, Sigefrid Gallemberg, i Ivan Adam Engelshauser ; i hrvatska : 
Mikula Draskovic i Ivan DraSkovic, pak jim se milo pomoli, da 
neka mu posvjedo^e, da su Kranjci Slovjeni i da po slovjensku 
govore. I oni mu to na zadnji marta posvjedo^ise, rekSi, da to 
vas sviet zna i spoznaje; a da sto su kranjski zastupnici, ono na 
18 januara 1652, oditovali za Eranjce, da su pod cesara, da oni 
po torn neprestaju biti Slovjeni; da ako toga nisu njihovi zastup- 
nici razumjeli, da zato ne imaju biti skodni njihovi hododastnici'. 

DaStO; Pastric i njegovi odvjetnici, Liberati i Salomoni, i joS 
(nebijahu mu dosta dva !) Eugeni i Severoli prigovorise svim ovim 
svjedokom, nekomu za ovO; nekomu za ono. Sto su ti odvjetnici, 
ter najvec po Pastricevu u^enju i pucenju, napisali, toga je dosta 
i predosta. Eoliko neistinitih i krivih i bedastik i smiednih reko§e ! 
A ni toga nije malo Sto su patronovi i njegova kanonika odvjet- 
nici, Saracinelli, po drugo^, i Herkul Ronconi, napisali*. Mnogu 

coruQ), super quibus pelit, et instat testes induetos, et inducendos di- 
ligenter interrogari, antequam deueniatar ad examen super articulis, 
alias etc." loformationi ... I. 150. Ta su tri lista puna toga pitanjal 
a na kraju jos i ova: „In reliquis suppleat diligentia D. Interpretis, 
cui datur facultas addendi, et minuendi, et noua iDterrogatoria faciendi 
eius arbitrio". 

^ Ne znam, je li to bio Baldasar Papeo, koga svetojeronimski po* 
bratimi, Harchi, Herenda, Stajir, Dumanic i Pastric u zboru na 11 
marca iste godine zovu tumacem u parnici za slovjenske pokrajine: 
„Fu ordinate che al Sig. Baidassar Papeo, interprete nella causa in 
Rota per la cognitione delle prouincie se (g)li dia sodisfactione con 
r assistenza del Procuratore, et un Guardiano". Decreti. 

* LXXIX. 

• LXXXU i LXXXIII. 



Digitized by VjOOQ IC 



56 IV. 6rn6i6, 

pametnu su retli. A da su znali, da rie^i ^Dalmatica seii Illyrica. 
natio" nisu papine, nego Pastriceve! Tako bi bili osramotili Pa- 
striea, da bi mu sudci biii pokazali ne samo svoja nego i gradska 
vrata ; ako ne joS i gore ^togod. 

Sto je Krizanic Pastricu nekoliko prije 18 februara 1852 godine 
naglo i nepromisljeno bio napisao proti Kranjcem^ za ono ga taj 
segavac na 5 februara 1654 pred javnim ter svetojeronimskim bi- 
Ijeznikom Bernardinom Santijem prisili i^povjediti, da je njegovo, 
kako to taj biljeznik kaze nakraj onoga njegova pisraa^, i on sam : 
.... „ille autem me postea citauit, et scripturam recognoscere 
coegit^^, A po torn je o^ito, da se je on tada jur bio predomislio 
za Kranjee, i da ih je bio po^eo braniti, pak zato da ga je Pa- 
stric hotjeo osramotiti pred sudci. Da je jur bio po^eo braniti 
Kranjee, sudim po torn, sto su „Ilirski hododastnici" (a to bijahu 
svetojeronimski Kranjci) dva dni prije po svojein poruku Hipolitu 
Urselliu moliii papu Inocenca X, da neka zapovjedi rednjemu sudcu 
popu Jeronimu Priolu (to bijase Mlet^anin), i njih pripustiti; za 
njihovu korist, u svetojeronimsku (Pastricevu !) i Jamsicevu par- 
nicu^, koju je on jos na 7 avgusta bio naprtio na toga sudea*; a 
papa ih, ter toga istoga dana, usiisa, kako je na toj njihovoj prosnji 
zapisano : „1654. 3. februarij, Comissio obtenta nomine peregrino- 
rum" ; a zato Pastricev pravdaS Liberati krivio je Krizanica, pak 
mjeseca aprila dva puta pisao tomu sudcu proti njemu^, i oboju 



1 LXXV. 

« LXXXIV, 7. 

^ „Urbi8 siue Illyricorum. Beat. Pater. Lite et causa pendente eoram 
Rpd. Priolo S. Rotae Auditore inter Congregationem S. Hieronyml Illy- 
ricorum et Jo. Baptistam Jampsi de et super interpretatione erectionis 
Hospitalis et Canonicatuum siue beneficiorum dictae Ecclesiae 8. Hie- 
aonymi, qui nempe siot lllyrici admittendi et habeant requisHa prae* 
dictaium erectionum rebusque alijs, cum Peregrini eiitsdem nationis 
Illyricorum deuoti S V. oratores uaide cupiant pro eorum iniereese 
audiri supplicant bumiliter S. V. quatenus dignetur committere et 
mandare eidem Rpd. Priolo, ut oratores ... in causa et causis prefatis 
in statu et terminis, quibus reperiuntur, pro eorum interesse, prout 
de iure, admittat cum potestate, quo etc. quibus, et quoties, obi et 
qnaodo opus fuerit, citandi, inliibendi, aliaque faciendi, dicendi, exer- 
cendi, et exequendi in praemissis .... Hippolitus Vreelliui procurator 
Die 3. feb. 1654". Informationi, I. 87. .. 

* Isto tu, 67. 

* ,R(euerende) P(ate)r. In hac causa, quae uersatur iam fere trfen- 
nio emanauit dubium de ordine Sacrae liotae . suBscripium die 



Digitized by VjOOQ IC 



IMBNA SLOVJBNIN i ILIR U NASbM GOSTINJCU U RIMU. 57 

tu tuzbu ovako prozvao: „Rpd. Priulo, Romana Canonicatus, pro 
Venerabili Congregatione S. Hieronymi lUyricorum contra Reue- 
rendum D. Georgium Orisanium Croatum, Memoriale". Pak sadac, 
kako je na prvoj tuzbi zapisanO; na 13 aprila zapita Krizanica, 
da po ^ijo] oblasti on odvjetuje za hodo^astnike^. Pak Kranjci a 
svetojeronimski pobratimi, Ivan ^tajer, Ivan Kalabaaon , Ivan 
Anton Pellegrin, Juraj Kolenec, i toga sin Ljudevit, i jos Hrvat 
Bla^ Bianchi, na 17 aprila pred papinim biljeznikom Brunorom 
dadoSe njemu i onomu Hipolitu Urselliu odvjetniku oblast pravdati 
se za njih, kako to LXXX. izprava kaze ; a taj odvjetnik na 13. 
istoga mjeseca jur jih je nekoliko bio rekao sudcu za Krizanica 
a proti Pastricu*. Pak i Erizanic istomu odvjetniku na 22. aprila 
dade oblast pravdati se^ No tomu odvjetniku ili poruku vec nije 
slieda do 10. decembra 1655, kadaje Krizanic rekao za njega (jer 
dr^im da je ono bio ov isti), da je nemocan*. 

A kako je Erizanic skupa s onim i s patronovinia odvjetnicima 
Saracinellom i Ronconom na 15. maja 1654, na sudnji dan, branio 
Eranjce a, vjere mi, i Hrvate i Srbe, proti Pastricu lazici i proti 
silnim njegovim odvjetnikom Liberatu, Eugeniju, Salamoniju, Se- 
veroliju i Lucateiliju, i jos proti Antunu Santiniju u^itelju na rim- 
skom sveu^ilistu („mathematum lector**), to mozes vidjeti u nje- 
govoj razpravi ovamo pod LXXXIII. Dobro je Eranjce branio, 
ali ne najbolje. A tomu je krivo, sto ni on nije znao, da su rieci 
„Dalmatica sen lUyrica natio^ Pastriceva promjena, prvo, a drugo : 
sto je morao poricati onu svoju nepromiSljenu. I ovako i onako dao 
se je Pastricu prevariti ! Pak Priolo skupa s ostalimi rednjimi sudci 
tada odsudi: da kanonik Jamsic ne umie slovjenski^, i to da je 

17 nouembris praeterlti, et dum erat facicDda propo^itio, inaorrexit D. 
Georgius Crisanius, oriundus, ut asserit, ex prouincia Croatiae, et 
nomine assertornm peregrinorum praesentauit commissionem directam 
Rmmo. Domino meo Ponenti (t j, sudac) super praetensa admissione 
ad causam** 90 — 91. 

^ „13 Aprilis 1654. Doceat de mandate procurae, et si pars se 
opponat) disputetur Dubium: an sit admittendus ad causam". A na 
drugoj tuibi: „PropoQen. die 24 Aprilis 1654. Disputetur Dubium 
Prinoipale". 

* „Pro R. D. Georgio Crisanio contra R. D. Hieronymum Pastri- 
tium, 13 Aprilis 1654". LXXXI. izpr. 

3 Isto tu. 

* LXXXV. 

^ „Nullam prorsus exliibuit iustificationem, quod calleat liiyricum 
idioma, quinimo pluries citatus tarn coram Archipresbytero, quam coram 



Digitized by VjOOQ IC 



58 IV. eRN6i<5, 

dosta, da on ovdje ne mo^e biti kanonikoni; a da bill Kranjci ill 
ne bill Ilirci ; toga oni da jos nisu hotjeli odsuditi^. 

Tako slagaSe pobratimi Dalmatini : Marchi predsjednik, Herenda 
duvar, i Dumanic razvidnik^ poru^ivsi na 23 istoga mjeseca kranj- 
skoj vladi (a to smo jur duli), da je rota onda odsudila, da Kranjci 
nisu Slorjeni^. No te lazne poruke nisu zapisali u knjigu nared- 
benicu; u njoj nije ni^esar od 11. marta do 28. julija. Pak drzim, 
da pobratimi Kranjci i Krizanic, kako nisu doznali, da su Dalma- 
tini izopa^ili papinu povelju za gostinjac, tako nisu, ni da su oni 
onako poru^ili u Ljubljanu. Dalmatini mo£da su bili doznali, bilo 
po Krizanicu, bilo po svojih Kranjcih, da su se kranjski zastup- 
nici promienili, ili da ce se do mala promieniti, pak mo^da su se 
bojali, da ce mladi zastupnici poreci ono sto su stari posvjedo^ili 
za Kranjce^. Pak drzim, da su oni zato onako sl^gali, da to pre- 
prie^e. Zato dr^im^ da nabrajaju i razloge^ da zasto je rota tako 
odsudila. A to su oni Pastricevi kakovi takovi, ter i la^ni i smiesni 
razlozi. Najsmjesnija im je ona, d' ako bi htio u ovaj zavod tkogod 
govori po liirsku, da tako bi mogao unutar i Stajei*ac i KoruSac 
i Kranjac i Ceh i Poljak i Litvanin i Lu^i^anin i Pomoranin i 
Rus i Moskov i Bugarin i Macedonac i Istranin i Furlanin (ni oni 
nespominju Srbina!), jer da i ti po Ilirsku govore (imali su reci: 
po slovjensku), kako da i jos mnogi narod po Evropi i po Aziji; 
no sveti Jeronim da nije za Ilirce zastavljen, nego za Ilirijul! 

A i postupati po^ese Dalmatini s Kranjci kako da je rota onako 
odsudila. Jer iste godine na 28. julija, kada su ili tri sirote Tome 

D. Vicesgerente ad docendum de peritia eiusdem idiomatls, ad uiden- 
dum dep\itari examinatores^ ad effectum ipsum examinandi, nunqnam 
comparuit". Informationi, I. 261. Istromenti, I. 95. 

^ „Quidquid sit quoad primam (qualitatem) : an ducatus Carniolae, 
a quo ipse originem duxit, comprehendatur in prouincia Illyrica. ut 
maxime contendebant informantes pro utraque parte, super quo DD, 
nihil pro nunc firmare uoluerunl^. Isto tu. 

^ Disputata fuit causa in sacra Romana Rota vertens inter nostram (!) 
Congregationem Hospitalis S. Hieronymi Illyricorura, et nonnuilos istius 
Inclyti Ducatus Carnioliae, asserentes ipsum Ducatum esse comprehen- 

sum inter regiones Illyrici seu Sclauoniae (Cast jim do vieka!) 

Niliiiominus ab eadem Sacra Rota die veneris 15 maii curentis fuit 
decisum contra eosdem ad fauorem praedictae Congregationis". . . Po 
Valvasoru Kukuljevi6 u Arkivu, I. 113. 

^ ^Insuper si opus fuerit, non diffidimus, quod ab ipsismet Illmis. 
DD. Deputatia Carnioliae, qui per certa tempera mutantur, habebimus 
attestationem juri nostro consonam^. Kri2ani6 u LXXXV, 



Digitized by VjOOQ IC 



IMENA SLOVJENIN I ILIR U NASJCM GOSTINJCU U RrMU. 59 

Srimaica Gori&inina, koji je ono bio njihov pobratim, pak negda 
od 26 septembra 1652 do tada umro, prosile, da neka ih spoznaju 
za ilirske siromahe, pak da kako drugim takovim siromahqin da- 
vaju na mjesec nekoliko milostinje, da neka i njira : oni jim odgo- 
vorise (a to oni isti, i jos Pastric), da Gorica nije u Iliriji, pak 
ni Goridani da nisu Ilirci^; a svakc^a svoga Dalmatina, umio on 
ili ne umio po slovjensku, drzali su za Ilirca . . . 

Kanonik JamSic, hotec prigovoriti odsudi, izprosi na 3. novem- 
bra iste godine u svetojeronimskoga nadpopa svjedodbu za se^ da 
umie slovjenski^ pak pokaza tu svjedodbu sudcem. A Dalmatini 
pak bi bili radi, da rota re6e za Eranjce da nisu Ilirci: oni toga 
ne mogabu doSekati ! Pak Marchi, Dumanic i Pastric (tako oni isti, 
samo ne Herenda, zasto bijase otisao u domoTinu) na 5. decembra 
narediie svojemu pravdasu Liberatu, da neka izprosi u pape^ po- 
ruku za rotu, da odsudi, koju pokrajinu je Sisto V. mislio (kao 
da je mislio tu i tu pokrajinu, a ne taj i taj narod !) ; pak da 
neka goni napried pravdu proti Jamsicu i proti svakomu supar- 
niku, „et contra quoscumque", da svatko bude znao, iz kojih kra- 
jeva je primati 6eljad u kapitul i u gostinjac* (kao da je taj 
papa i gostinjac zastavio !). A ostali Kranjci, i jo§ Hrvati Kriza- 
nic i Bianchi, to bijahu njihovi supamici, ter tim nije spomena u 
nijednom njihovom viecu od 7. decembra 1653 do 30. marta 1655 
godine, samo Stajeru jest u viecu na 4. januara i na 11. marca 
1654: ili nisu ih zvali, ili nisu hocivali priti. No nasi pobratimi, 
odpokle se bijahu svadili, rjedje su viecali nego prije, ter od 30, 
marta 1655 do 30. aprila 1656 samo jedno^, a to na 18. septembra, 
ter samo Marchi i Pastric skupa sa Stitnikovim zamjenikom. 

Pak pisi opet Pastric i Liberati i 8everoli i jos Dinko de Domi- 
nicis, isto odvjetnik (to bijaSe i^esti ! !), proti Kranjcem, a za Kranjce 



I 



^ „Furono licentiati per esser di una citta non compresa tra li li- 
miti della Prouincia et Natione Illirica". Decreti. 

* „Et de peritia Illjrricae linguae in interrogatorijs a nobis factis 
recte respondit". Informationi, I. 267. No cetiri dana prije svetojero- 
nlmski kanonicl, Juraj VuSkovic, Fran BaniiS, Simun GaudenciO; i Ivan 
Lnpi posvjedocise za njega, da kada je postao kanonikom, da nije 
nmio slovjenski: . . . „correndo voce che all' hora non era perito nel 
detto idioma". Isto tako posvjedoci na 11. avgusta 1655 i pop Ivan 
Bozanovic Bozanov (^quondam Bokan") iz Splitske biskupije. Isto ta 
na 319—321. 

' ^Nella Segnatura di Giustitia o di Gratia". 

* Decreti. 



Digitized by VjOOQ IC 



60 IV. GB3x6i6y 

opet patronov odvjetnik Saracinelli i joS Dragutin Coppetti, njihov 
drugi pravdas (Urselli valja da je jur bio oboljeo), ter napisase ti 
odvjetnici, neki dvie^ neki tri, neki detiri obrane; a te sa nekoje 
u prvoj a nekoje u dragoj knjizi ^Informationi". U drugoj toj 
ktijiabi je na 29. listu Dalmatinska, tobo^e bratska, proSnja na 
papu Lesandra VII., da naredi sudcn Priolu, da za dobra („omni 
et quacunque appellatione remota^^) odsudi: da koju je to Ilirsku 
pokrajinu Sisto V. pravo i ba§ mislio. I naredi papa na 23. junija 
l6o5 godine to njemu, napisav poda tu prosnju: ^Appellatione re- 
mota, placet^ ; a njihovi suparnici bi bili radi, ter po pravu, raz- 
pravljati joS i o torn: koji je to Ilirski narod*. 

Kanoniku JamSicu prigovor nije koristio. Priolo skupa s osta- 
limi sudci na 25. junija i na 3. septembra* iste godine potvrdi onu 
svoju ddgudu proti njemu, rekSi, da ako on sta umie po slo- 
Vjerisku, da to je naudio pokle je kanonikom*. On opet prigovori. 
No ni taj prigovor nije mu pomogao. Jer rota druge godine na 
5. a^rila po svojem najstarijem sudcu Amatu Dufaozettiu za posve 
potvrdi svOJu prvu odsudu prOti njemu, pok&zavsi za tu potvrdu, 
i to jur na 21 februara, mnogi razlog, ter i onaj isti: da on ne- 
umie slovjenski^ pak kapitulu i job ovomu i onomu pod globu 
500 Skudi zapovjedi izpuditi ga iz kanoni(Sije, odsudivsi ga, da 
vrati, koliko mu je ona vrgla. Pak tu kanonittju patron opat Pa- 
vao Peretti Sabelli na 24. maja iste godine dade popu Franu Mar- 
cbiu, znanomu Pastricevcu'^. Pokojni patron kardinal Fran Peretti, 
drzim, da j^ nebi bio dao njemu! 



^ „£t ut mihi supponitur, aduersarij huiusmodi dubio (t. j. : „Qttae 
prouijicia NatioDis Illyricae intelligatur iuxta Buliam Sixti V!) non 
eontradicunt, sed petunt addi, quaenam sit Natio lllyrica, quod taroen 
uidetur supeifluum" (V) . . . Dalmatinski pravdas Liberati na 31. maja 
1655. Informationi, I. 287. 

^ Isto tu na 313 1. — Istromenti I. 96. 

^ I u jeseni moraii su sudci suditi! Jer i za to nestrpljivi Pastric 
pomoli se papi: . . . „superuenerunt feriae generales de mandato Sane- 

titalis Vestrae nuper indictae supplicat humiliter S. V. quatenas 

di^netur committere et mandare eidem Rpd. Priulo, ut in causa et 
causjs liuiusmodi procedat procedique mandet et faciat, ferijs predictis 
non obstantibus^ . . ; a papa ga na 4. avgusta uslisa. Inform. 315—317. 

* „Ju8titia denique redditur indubitata, dum Joannes Baptista caret 
lingua Illyrica omnino necessaria pro obtinenda ualide praesentatione 
ad Canonicalum controuer8um^^ Isto tote na 394 1. 

^ Isto tu, 396. 



Digitized by VjOOQ IC 



IMBNA SLOVJBMIN I lUR U NA6bM QOSTINJGU U RIMU. 61 

I, 9ko je istina, da kanonik JamSic nije umio slovjenski, rota 
je pravo odsudila. Jer za kapitul Sisto je ^isto i bistro zapovjedio : 
npersonas . . . ejusdeip Illyricae linguae et idiomatis". No najveci 
krivac bijale onaj Dubrov^anin, nadpop, koji ga je zakanoui^io. 
No joi^ je bilo, na £alost! onakovih nadpopa. 

A tako mi smo 1864 godine po pravu preprie^ili u kapitul 
onomu nekomu, a 1869 onomu drugomu. I tu, ako sam ja punp 
pomogao i Vorsak, jo§ viSe je biskup Strossmayer. 

A je li ili uije Kranjska u Dalmatinskoj izmidljenoj Uiriji, toga 
rota, kako nije hotjela odsuditi ono na 15. raaja 1654, tako nye 
ni na 25. juni ja ni na 3. septembra 1 655 godiue, kada je ono po- 
tvrdila svoju prvu odsudu proti kanoniku JamSeku; jer o torn 
je sudac Priolo tu rekao, prvo^ isto onako : da bill Kranjei ili ue 
Ilirei, „quidquid sit quoad primum requisitum^' ; a drugod: da ^to 
je to Uirska pokrajina (kako da je jedna!), da i to ima on po 
papinoj poruei odsuditi, ^reseruata pariter nobis facultate proiiun- 
ciandi super Dubio : quae nam intelligatur esse Prouincia Nationis 
Illyrieae; iuxta formani commissionis Sanctissimi Domini Nostri^. 
A po torn je vidjeti, da taj Benetcanin nije hotio pristati na onu 
KrizanicoTU ili Eranjsku: da valja razpravljati, koji je to Ilirski 
narod „quaenam sit Natio lUyrica''. No pape Mikula V. i Sisto 
isto V. nisu ovoga zastavili, ne za te i te kraje, za te i te planine, 
za te i te rieke^ nego za taj i taj narod ! 

A moida cemo uganati, zaSto nije tada Priolo onoga odsudio. 
Roberto Papafava, Padovljanin a benetadki vlastelin i negdje opat, 
ter Pastricev, a to slim odaje, prijatelj^ istoga mjeseca septembra 
napisa knjigu, koje je 66 velikih gtampanih strana, o tom: gdje 
je Eranjaka, KoruSka, Stajerska i Arbanaska'; jer na 30 toga 
mjeseca, bas na JerolimoYu'; znani pop Fran March! posvetio je 
tu knjigu svetojerolimskomu stitniku kardinalu Juliju Sacchettu, i 
rekao, da ju je taj Papafava napisao u nedjelju dana^, a slim 

^ ^Hierosymns Pa(s)tricius sacerdos Spalatensis Dalmaia, amiais 
noster^ na 63 str. 

' „De situ Carniolae, Carintbiae, Stiriae, atque Epeiri, et regionum 
lUyrieo finitlmarum Disqnisitio Roberti Papafavae Patauinl Patritii Ve- 
neti, Abbatis commendatarii. Romae, apud haeredem lo. Petri Colinij. 
MDCLV*. Te knjige je jedan iztisak. i to vas, u onoj drugoj „ Infor- 
mation)^, a jedan po sebi, ter razriesen, i ne vas 

« ,Romae e Collegio Illyrico die XXX. Septembris MDGLV'^ 

^ „Praesens opusculum una hebdomade tanta foecunditate ab eo 
(t. j. Roberto Papafava) effusum" 



Digitized by VjOOQ IC 



itt 



62 IV. 6«n6i6, 

Papafava veli za se, da ju je morao briSe bolje pisati, i da ju je 
u malo dana napisao^. A da nije napisao te kojige na srecu, negp 
da je navlas za svetojeronimsku pamicu, to je vidjeti u njoj na 
sto mjesta, ter najoditije po rieSih: adversa pars, contraria pars, 
adversarii = suparnici : Krizanic i Kranjci. Pastric, dr^m, da se je 
jo§ bojao (a kako se ne bi?), da ce izgubiti parnicu, pak da je 
toga svojega prijatelja, za koga Marchi isto tote piSe, da sve na 
svietu zna i umie*, nagovorio, da bri^e bolje obrani beneta^ke Dal- 
matine proti carevim Kranjcem, a sudae Benet^nin da je tomu 
privolio. Pak Papafavii za to djelo do neba pohvalise Dahnatini, 
ne samo Marki u svojoj posveti, nego i Janko Pastric Splicanin 
(otac popa Jerka, ili brat, ili bratuced?), i Dujam Gaudencio isto 
Spli6anin (otac, ili brat, ili bratuced onoga kanonika Simuna?), i 
Fran Metaso (^Metassus") Mljecanin („Melitensis"), i jo§ Fran „de 
Cosmis", vlastelin iz Rovereda, i neki Josip Valentin, svaki svojom 
pjesmom po latinsku, ovaj ovakovom, onaj onakovom, sto je isto 
tu na pri^elu natiskano; a pop Jerko Pastric i njegov odvjetnik 
Severoli, oni to njegovo djelo spominju i hvale, ter Pastric vise- 
krat, u svojih obranah, koje su malo zatim napisali. Hvale ga 
zato, zaSto da je on najbolje i najbistrije i najo^itije pokazao gdje 
je i kiida prava Ilirija. A i njegova ujca Konstancija Pisaura tu 
hvale, zasto da je bio u Dalmaciji vojni^kim zapovjednikom, pak 
da ju je juna^ki branio, i da je njega svjetovao i prosio to napi- 
sati. No Marki (ili recimo pravo: Marki6), on ovdje zove ovaj 
zavod Dalmatinskim i Ilirskim", a ne Dalmatinskim iliti lUrskim, 
kako je ono rekao skupa sa Herendom i sa Dumahicem, prve go- 



^ „Haec sunt, quae ex ea scriptorum turba in tanta temporis bre- 
uitate aduersae parti suggerere nobis licuit". . . 18. — „ Rebus enim 
plus quam verbis adstricti, tempus, qtw maxime egemus, noctesque 
contractioreSj quels opuscultim lucubramus^ , . . 65. 

^ „Viri undique doctissimi lucubratio . . . Qui . . . Latini, Graeci, et 
Hebraici sermonis peritus, summus Philosophus ac Theologas, consul- 
tissimus legum, Matheseos, Geographices, historiarum, politices ad mi- 
raculum eruditus : qui cum omnibus Musis, seu mansuetiores, seu velimus 
seueriores, earn rationem institait, ut apud ilium omnes domicilium 
fixisse videantur". 

® ^Eminentissimo et Reverendissimo Principi Julio S. R. E. Sacchetto^ 
Siguaturae Justitiae Praefecte, et nationis Dalmatiae ae Illyricae Pro- 
tectori .... Et causa haec, nostraeque ratiohes cum iustissimae (?) 
essent, penitioris doctrinae sacrario erutae, et quae totius Nationis 
Dalmaticae, lUyricaeqne proprie dictae maxime interessent". 



Digitized by VjOOQ IC 



IlfKNA SLOVJBNIN I ILIR U NAdEM aOSTINJCU U RIMU. 63 

dine na 23. maja u pismu na Eranjske zastupnike^ Ako je ^mio 
lagati njim, nije onomu, koji bijage ne samo nad svetojeronimskom^ 
nego nad svega Rima, a mo^da i nad sve papine drzave prayicom. 
A mo^da se ie bio i pokajao^ bilo to ili ne drago Pastricu, koji 
je skupa sa svojimi odvjetnci viekom lagao, ter ni Papafavi nije 
pokazao pritve povelje pape Mikule, nego krtvu, svoju. A ni onoga 
mu nije taj Segavac odao, da su gostinjac cielih trideset prvih go- 
dina samo slovjenskim zvali, i drzali; da je slovjenski. Papafava 
je morao onako pisati, kako je on hotjeo; ter ga je joS i pohva- 
lio: ^Queis tot seriptorum testimonijs aceessere, quae vir apprime 
probuS; ae eruditus inque patriae, ac nationis suae rebus admodum 
versatus, atque optime de ea meritus Hieronymus Pa(s)tricius sa- 
cerdos Spalatensis Dalmata, amicus noster^. . . na 63 str. A na 
svetojeronimski, daSto, troSak dano je to njegovo djelo na vidjelo, 
kako je i §to je Severoli, nekoliko zatim, napisao ili nalagao, i 
Sto je, tada negda, Liberati^ oba znana Pastriceva plesaoca*. 

Kako ce rota odsuditi^ to su Dalmatini sedamdeset a mozda i 
viSe dana prije znali! I to je o^ito. Jer u Papafavinoj knjizi na 
prvom listu a na detvrtoj (zadnjoj) strani, tu je, i to ne priliep- 
Ijeno, nego otisnuto iz rezana na mjedi ovo: slika sv. Jeronima 
a okolo te slike ter u dugoljastu kolu: „t SOCIETAT. (sic) 
SANCTI. HIEROIS YMI. NATIONIS. ILLYRICORVM. ALMAE. 
VRBIS", a izvan toga kola u iietirih kutih grbi, u prvom Dalma- 
tinski (tri lavske vjen^ane glave), u drugom Hrvatski (nekoliko 
kocaka), u tredem Slovinski (^= Slavonski, tri kune), a u detvrtom 
Bosanski (kruna pak Stit, a na njem naj prije zviezda, pak polu- 
mjesec, pak ruka sa sabljom); i sve to na 12 centimetara i pol 
visine, a na 10 Sirine. I to je na obojem iztisku te knjige otisnuto, 
ter u razrieSenom Pastric je svojom rukom, a to je poznati po 
pismu, napisao nada tim : „Regionum proprij (!) lUyrici Insignia, 
uidelicet**, a ^Dalmatiae** pokraj prvoga grba, a „Crouatiae" po- 

^ ,yHospitalitatis et Canonicataum in dicta Ecclesia pro natione Dal- 
matica seu Illyrica institutorum^. 

* R. P. D. Priolo, Romana Canonicatus, pro vener. Congregatione 
Illyrica, contra R. D. Joannem Baptistam Jampsi, et DD. Joan. Steir, 
Joan. Galabassonum, Oeorgium de Lubiana, Biasium de Blanchis, et 
alios litis Consortes" (t. j. Kriianic), ovako je na obojem torn spisu, 
i job: „Romae, ex Typographia Ren. Com. Apost. 1655**, ter na Li- 
beratovn je: „Facti D Francisci Liberati** a na Severolovu: „ Juris 
D. Seueroli**. Informationi, II. 59—62, 73 — 76. — Stajera nije u 
LXXXVIL 



Digitized by VjOOQ IC 



64 IV. GrnCk!!, 

kraj drugoga, a „Slauoniae" pokraj trecega, a ^Bosuae". pokraj 
detvrtoga\ To je, kako rekoh, na ^etvrtoj strani prvoga lista, a 
na prvoj ie ono nazivalo (^De situ" itd.), a na drugoj, da je slo- 
bodno dati na svjetlo (^Imprimatur"), a niSta na trecoj^ A tako 
je o^ito, da su ti grbi od kada je i ta knjiga, a to od mjeseoa 
septembra 1655 godine; a od prije toga nisu, jer Pastrii jih nije 
nigdje spomenuo, a baS ugodili bi bili njemu, koji je viekom onii 
pilio, da Ilirci su Dalmatini^ Hrvati, Slovinci i Bosanci, toboze 
stari Dalmatini. 

Sudei dokon^ase, da ce suditi na 10. decembra, pak Eri^nic 
zamoli jih, da to ]0§ za te i te razloge otegnu^. No oni nepristase 
na njegovu, nego na Pastricevu^, pak u taj dan odsudise, ter tomu 
dasto po volji: da je prkvo i baS UirBka pokrajina Dalmacija, 
kamo da jos Hrvatska spada i Bosna i Slovinija, a da ne nikakor 
Kranjska, ni Stajerska, ni Koruska^ A Istre ni spomenuli, ni Ser- 
bije, ni Bugarske! 



^ No gdje su Svetojeronimski Dalmatini od 1659 do 1663 godine 
napisalf, i to na kozi, toboze ilirske pokrajine, tu je druga^iji grb za 
Bosnu: knina pak stit, a na njem, i to na kriz, kanoti dvie gredice 
a njim na obojem kraju tor na istoj strani po dva kakonoti zuba, a 
na razkrizju im manji stit a na torn najprije zviezda, pak poiamjesec. 
A ni ovaj ni onaj grb nije kakova su dva, koja su zaklesana, i to 
do 180 godina prije u istu plocu, u koju je ono i Bosan^ka kraljica 
Katarina Na desnu kraljicinoj podobi ter pokraj glave i obraza ovakov 
je grb: kruna, pak stit, po dugu i po siroku prepolovljen, ter mu je 
na sriedi, bas na razkrizju, manji §tit, a na torn najprije krizid (na- 
mjesto zviezde?), pak polumjesec, pak ruka sa sabljom ; a u prvoj 
cetvrti veloga stita manja kruna ; a tako i u cetvrtoj ; a u drugoj i 
u tre<5oj ^ovjek masuc macem u ruci bjei^i na konju. A na lievn, ter 
isto pokraj glave i obraza, ovakov: stit, ter na njem cetiri kose pak 
nejednake prieCnice, a nasried njega manji §tit, a na tom krli, Sada 
su ne malo izlizana ta dva grba, no ja sam je vidio i u Claconijevqj 
knjizi („Vitae et res gestae Pontifieum Romanorum". Tom, III. 41), 
koja je ono 1677 godine ter ovdje dana na svjetlo. 

* I u Kasanatovoj knjiinici je jedan iztisak te knjige, pak i u tom 
je isto otisnuto. 

8 LXXXV. 

* LXXXVI. 

^ „DD. ponderatis diligenter (??) tam uerbi , quam meute (!) Bummi 
Pontificis, censuerunt, Prouiuciam Illyricam uere, et proprie intelligi 
Dalmatiam, cuius partes sunt^ Croatia, Bosna, et Slauonia, penUus 
exdtms Carinthia, Styria, et Carniolia^ Informalioni, II. 85. 



Digitized by VjOOQ IC 



IMBNA SLOYJENIN I lUR U NASbm QOSTINJCU U RIMU. 65 

Ovako 8U krivo ti sudci (dvanaest jih bijaSe, Ui malo manje) od- 
sudili; za§to su krivo sudili, a to : 

1. zaSto Uirija, d' ako je za rimskoga vladanja bila od Gallije 
i od Eena rieke do Crnoga mora i do Carigrada duga i Siroka, 
da nije tolika bila za dobe pape Sista V., nego da je samo to 
bila: Dalmacija, Hrvatska, Bosna i Slovinija; pak da je i on mi- 
slio, tu Iliriju*; a Kranjci, Stajerci i Korugci da pripadaju Nje- 
madkoj; zato njih da prijimlju u NjemaCki kolegij u Rimu, a u 
nirski u Loretu da ne; 

2. zaSto da je taj papa ovom svojom novom crkvom hoteo po- 
dastiti 8v. Jeronima, a taj svetac da je bio rodom DalmatiD, jer 
rimski breviar da ovako kaze za njega: „Hieronymu8 Eusebij fi- 
lius Stridone in Dcdmatia . . . natus** = Jeronim Evsebijev rodio 
se u Stridonu u Dalmaciji; 

3. zaSto Fantin Valle, negda isto sudac na njihovu mjestu, da je 
bio Dalmatin iz Trogira, a da je on gostinjcu pustio svoga, pak 
da je tim papa Mikula V. 1453 godine zastavio gostinjac, i to da 
za Dalmatine, jer rie6 „seu" (Pastriceva !) da ne pridaje, nego da 
tuma^i*. Pak da je i za crkvu prilika, da ju je Sisto za iste Dal- 
matine sagradio ; jer da nije pomisliti, da je htio prevriediti njego- 
voj naredbi; 

4. zaSto da su tri lavske vjenSane glave napisane u crkvi u 
koru i na bratskoj Skrabici za zdriebanje^, a na njihovu pe^tu 
zarezane, a to da je Dalmatin»ki grb; pak po torn da je vidjeti, 
da je crkvu papa Sisto hoteo darovati samo Dalmatinom; 

^ „Illyricnm . . . iuxta modemam et ultimam discussioaem fuit restric- 
tum ad illud terras spacium, in quo continentur Dalmatia^ Croatia, 
Bosna^ et Slauonia, et has solas (!) prouincias communis (!) nsus pro 
Illyrico intellexit" . . . Ut propterea, dum Sixtus V in eius (sic) literis 
uoluit recipi solos origenas ex Illyrico, fateri oporteat, ipsum sensisse 
de Illyrico, eo tempore restricto (?) ad Dalmatiam, Croatiam, Bosnam, 
et Slauoniam" . . . Isto tu. 

' ^Hospitale erectum anno 1453 a s. m. Nicolao V. ex relicto bon. 
mem. Fanlini de Valle Tragurini ex Dalmatia olim buins nostri Ordinis 
Auditoris, pro Dalmatis, seu Illyricis, quae dictio (seu) stat expositiue 
pro(idest)''. . . Isto tu na 86 s. 

* Ta Skrabica jos obstoji ; drvena je, ter su dva kusa. Gornji je 
kus koti lievak, a dolnji obao. Na gornjem ter izvana bijase naslikan 
sv. Jerko i tri takove glave; i to oboje dva puta; ter jos je to do- 
nekle poznati. A na dolnjem, ter isto izvana, bijale ne§to napisano, 
po prilici: 80CIETA8 8. HIERONYMI ILLYRICORVM; no joS je 
samo lERONYMI nekako poznati. 

5 

Digitized by VjOOQ IC 



66 IV. 6RNdi6, 

5. najzad, zaSto da odpokle je tu kapitul, da u njem su vaviek 
bill samo Dalmatini, i samo njih da su primali u gostmjac na 
Stan ; i to da je dokazano ; a da Sto je posvjedodeno za Ljubljana, 
da je u Iliriji, to, da ako za nekadanju^ da ne valja za onu Hi- 
riju, jer Kranjska vlada i joi ti i ti svjedoci da to pori6u. A da 
sto su negda u brascinu primali iz Kranjske i iz drugih Njema5- 
kih (?) pokrajina, da ni to nedodija ; jer to tada da nije bilo za- 
branjeno, pak da su u.nju primali ne samo Niemee, nego i Ta- 
lijane (?) ; i joS to : da drugo je primati u kapitul, a drugo u go- 
stinjac, kamo da samo Dalmatini mogu^. 

Ovo je 8ve ona Pastriceva sgrada, ter sam ju ja jur ondje raz- 
vrgao. Pak da su oni „po tanku promislili" Sistovu? Ako bi to 
bili, nebi bili mogli ni privoljeti suditi: da Sto je to Ilirska po- 
krajina? Jer Sisto ne piSe, da zastavlja kapitul za ^Ilirsku po- 
krajinu" : nego ovako : da pokraj crkve je gostinjac lUrskoga na- 
roda,^ pak da on zastavlja kapitul za toliko i toliko takove 5e- 
Ijadi istoga llirskoga naroda, ili joS i toga porekla, ali istoga lUr- 
skoga jezika i narjecja^. A take je zastavio kapitul za Dalmatin- 
ski i za slovjemki narod, jer, a to sam jur dokazao, tako je za 
gostinjac papa Mikula rekao u onoj svojoj povelji^, i tako u njoj 
bijaSe sve, dokle nije drzoviti Pastric onako promienio: „Dalma- 
tiae seu lllyrkae nationis, Dalmatica sen lllyrica natio^ == Dal- 
matinski iliti (ili ho6eS) llirski narod, pak sudce onako smutio: 
,,da gostinjac je zastavljen samo za Dalmatine", „da Sto mu je 
Fan tin Vaile Dalmatin ostavio (1475), da su ga tim (1453 godine) 
sagradili**, „da Hrvatska, Bosna i Slovinija pripadaju Dalmaciji^, 
„da je sviet (^communis usus") za pape Sista godina te pokrajine 
zvao Ilirijom" ! ! ! Ni je ne to na 6ast sudeem, a drzim, da jos manje 
£j*izani<5u i njegovoj druzini, zagto nisu marili doznati za Pastri- 
cevu prevaru ! Istina, papa Sisto k onoj : „Hospitale Nationis Illy- 
ricae" pridodao je: „pro pauperibus peregrinis, et infirmis^ ex ea 

^ ^Admissio in Congregatione nihil (I!) commune habet cum admis- 
sione (ad) Canonicatus et beneficia, ac receptione in Hospital! solis 
(sic) Dalmatis debita". . . Isto tu na 88. 

^ „Juxta quam (ecclesiam) est Hospitale Nationis lUyricae^. 

' „Personas idoneas dictae Nationis Mlyricae, seu alias etiam art- 
genasj ejusdem tamen lllyricae linguae et idiomatis^. 

^ „Dalmat]ae et Sdavoniae nationum. Dalmatica . . . et Sclavonics 
nationes''. 

^ Zar ce nemocnik poci u Rim obhadjat?! Papa Mikula ne spo- 
minje nemo<Snika. 



Digitized by VjOOQ IC 



IMBNA 8IX)yjBNIN I lUR U NAABM OOSTINJCU U RIMU. 67 

provincia ad Sedem Apostolicam, et sacra Hmina Apostolonim vi- 
sitanda pro tempore confluentibus recipiendis^ ; ali onom riedju 
„ex ea provincia" nije misliO; nije mogao misliti drugo, nego: iz 
onih krajeva, oyak*: „tu je Ilirskoga naroda go8tin]ac za stan 
ubogim hodo^astnikom i nemocnikom, koji iz onih krajeva priha- 
djaju obic stolicu apostolsku i sveta apostolska tjelesa." Jer tada 
nitko na svieta onih ^etirih pokrajina, koje bijahu pod pet gospo- 
dara oblast, nije zvao ^Ilirskom pokrajinom." Dapa6e Jeronim 
Canal, mleta^ki zapovjednik nad Dalmacijom, 1523 godine a na 
18. oktobra „Ilirskom pokrajinom** zove samo Sriem, a Sloviniju 
Uirijom^. No i za modruSku biskupiju papa Paval III. 1547 go- 
dine piSe da je u Diriji*; a isto tdko i kralj Ferdinando, dvie go- 
dine zatim, za picansku u MriK 

A tako prvi i treci razlog, ono je prS-va bedastoca. A drugi? 
Je li onaj dobar? Nije ter nije! Jer u rimskom breviaru, ako onda 
bijaSe, kako je i sada: ^Hieronymus . . . Stridone in Dalmatia 
. . . natus (= Jeronim rodio se u Stridonu u Dalmaciji), ne bi- 
jaSe prije 1564 godine; nego ovako: ^Apud bethlee iude depositio 
sancti hieronymi pbri. Hie natus est in oppido Stridonis, quod 
dalmatie quondam pannonieque conftnium fuit, patre eusebio" (= 
rodio se u Stridonu, negda gradu na Dalmatinskoj i Panonskoj 
medji . . .), kako je, a to sam si.m vidio, u torn breviaiu tiskanu 
osam krat: 1478, i to dvakrat, 1514, 1552, 1555, 1557, 1563 i 
1564 godine, i to sve u Benetcih, gdje je bivalo Dalmatinaca i 
njihovih prijatelja. A nije ni pomisliti da nije ovako bilo u njem 
i prije 1478 godine. Koji je 1387 g. slovjenski, a po rimskom u 
Tribihovicih, najbrze u senjskoj biskupiji, napisan, a sada je ovdje 
u vjeroplodnici*, u tom je ovako: „Pre5'stni oc (= ofc) blaieni 
Jeronim ot zemle Stridonie dalmacii bliz panonii i.'^ Sija tri mSsta 



^ „Questa Serimia h proventia in Ylliria (sic) overo Schiavonia, 
dalla parte di sopra verso il septentrione 6 il Danubio, dal occidente 
la Drava, e da Oriente la Sava. Inde (sic!) Sclavones quasi Savones 
a Save fluvio ozi h dicti". . . Arkiv za jugoslov. pov. VIII. 167. 

* „Ecclesie Modrusiensi, in partibus Yllirii (sic) constitute" .... 
Theiner: Mon. Slav. mer. 661, 

' „Quam tenuis quamque exiguus sit Episcopatus Petineusis in llli- 
rico ditionis nostrae". . . Isto tu ua 662 s. 

* V. moje „Dvie razprave" na 16. 

'^ Dr^im, da je smudeno, namjesto: ot z. s. bliz Dalmacii i Panonii. 



Digitized by VjOOQ IC 



68 IV. 6BXfGi6y 

stoet v' edino^ . . .^ Apak jar znamo, da je s&m sv. Jeronim za 
se ostavio pisano: ^natus Stridone oppido, quod . . . Dalm<xUae 
quondam Pannonioieque confiniutn fuit.^ No u rimskom breviaru, 
koji je 1574 godine u Parizu taskaO; tu je ovako: nHieronymas 
Eusebij filias Stridone in Dalmatia . . . natus.^ A tako je odito, 
da su promienili i prenadinili one rie^i nekada od 1564 do 1574 
godine; a koje bag godine^ tko bi hoteo, drzim, da bi i to lako 
doznao, i joS, je li Dalmatin bio, tko je onu stdru istinu izopadio, 
ili Dalmatinski prijatelj, ili pak neznalica'. No koji Francuz je 
breviar dao na syjetlo u Rotomagu (S. Rouen) 1728 godine, taj 
nije mario ni za Panoniju ni za Dalmaciju, rekSi: ^HieronymuB 
. . . Stridone natos/ 

Sto sam sprieda rekao za Dalmatinski grb u crkvi^ ono vriedi 
i za grb na Skrabici i na pe^atu. A i peti razlog, drzim, da sam 
jur ondje uniStio. 

Pak tu takoYU odsudu Priola, po svjetu i po volji ostalih su- 
daca; proglasi na 24. aprila 1656, kako LXXXVII. izprava ka2e. 
Pak Pastric veseo ovomu ovoliko onomu onoliko, razda viSe dvie 
stotine gkudi, daSto, syetojeronimskih'. A nebih rekao, da su 
sudci zeljeli, da suparnici prigoyore, pak da su zato onoliko ot^- 
nuli. No suparnici, kako nisu na sudnji dan naputiU 8ada^ tako 
nisu ni potle. Ne imadjahu ^im se praydati. A ni Kri^anic nije ih 
baa dobro branio. On je yolio, ili morao sprayljati svakakovo, ter i 
najbedastije razkolni^ko zaaoyietanje, pak to na latinski obracati^. 



^ Ovo je pridao ili prevodilac ili prepisa^, pak bih rekao, da je 
nesto znao za ta mjesta, sudec po sadanjem 6asu „stojet". A dalje 
ovako : „bese dan v Rim uditi knigam ot otca imenom Ejuii^upija, ^astna 
muza i bogata velmi. I vsad v Rim sm^reno dr^ati^ se po6e. I u6iiD 
be vseh duhovnih, i prija red ego. benedikta (ne !). Skoli grdskoi i la- 
tinskoi i slov^nskoi (ne I) moistar be . . . 

^ Ni Ivan Eapor Dalmatin a Svetojeronimski nadpop, prepiruc se 
1831 g. s Istraninom Petrom Stankovicem barbanskim kanonikom ssa 
domovinu sv. Jeronima, nije znao^ da je ono („in Dalmatia^) izopa- 
ceno! „Della patria di San Girolamo**, na 104 s. 

« V. LXXXVni izpr. Decreti, na 30 aprila. 

* „Et ita altera (t. j. parte, a to: Dalmatini) tantum etc.* (= in- 
formante). Informationi itd. II. 88. 

^ „Bibliotlieca Schismaticornm universa, omnes Schismaticomm libros, 
hactenus impressos, duobus tomis comprehendens, primum qnidem a 
duodecim anctoribns, tribns linguis (graece antique^ graece modeme, et 
moscovitice) composita, et in pluribns codicibns impressa, a Oeorgio 
Crisanio confutata (No tu nije njegova prigovaranja). Romae, 1656", 



Digitized by Google I 



ncBNA sLOVJBNiN I luit u naSbm gostinjou u rimu. 69 

No Sto vriedi odsuda naslonjena na izopa^ene izprave i na krive 
razloge? Driim, da 6e svaki pravnik odgovoriti: da niSta. 

Dalmatinci, kako su po prvoj odsudi izagnali mladoga JamSeka 
iz kanonidije, tako su po drugoj iz bratovdtine njega, njegova otca, 
i drugoga Ljubljanca Eolenca, i Gori^nina Ealabasona, i TrScamna 
Pellegrina (a Stajer bijaSe umro); a tako, podlaSuci st&ra djela 
miadim zakonom, mogahu izagnati iz kanonidije i VaSkovica, Ba* 
ranina, ako je on umio i slovjenski. Jer njegova domovina ne 
bijage u Dalmaciji ni 1453, kada je kapitul zastavljen. No njemu 
se Pastric Bmilova, pak, a to je vidjeti po LXXXIX. izpravi, na 
10 julija 1657, ili nekoliko prije, pomoli se kardinalom nad vjero- 
plodniconi; da imentijuc nadbiskupa (jer ga ne bijaSe) za Bar, 
neka ne reku za taj grad, da je a Arbaniji, nego, da je u Dal- 
maciji : kako da u Arbaniji ne mo^e biti Sloviena onako, kako n. 
pr. u DaloQaciji Taiijan&I Ter jim za to pokaza i razldga; no 
najzad to, §to samo bi bilo dosta : da Barani govore po siovjensku. 
I oni tada Pastrica donekle usli^ase, odiu^ivgi : da ne valja spome- 
nuti ni ove ni one pokrajine*. No itako Dalmatini protegnufie svoju 
pokrajinu do Bojane rieke, kako ka^ njihova Ilirija, „Confini 
delle prouincie Illyriche", na koS veliki m. 1*60X1 '00, sta je po 
njiboYOJ naredbi siikar Petar Andrija Buffalini od 6 oktobra 1659 
do 2 septembra 1663 godine za 36 Skudi napisao, a putio ga je 
njihov predsjednik opat Stjepan Gradic, Dubrov^anin, ter prvi nad 
Vatikanskom knji^nicom, i akademik gvedske kraljice Eristine'. 
No na torn zemljokazn, kako je Dalmacija onako produljena, tako 
je Bosna suiena. Jest Crna Gora unutri, ter i grad Podgorica, i 
neka Morada, i jog nekoliko toga, Sto je njqj na lievoj strani ; ali 
Piva, Tara, i Lim, te rieke su izvana, ter dalekoj kako je i Drina 
sve do Dolnje Soli („Sale Inferiore") ! ! A ni Hrvatom nisu tu osta- 
vili njihova Medjumurja! Valja da su se bojali grada Strigova, 

rukopis ovdje u Easanatovoj knjiilnici; ima 781 stranu, ter je tu na 
318. ovako: „Anno 1656, aug. 15. Interprete Georgia Crisanio, 
Romae", anazadnjoj: „Julli 31, 1656, Georgia Crisanio, interprete". 

^ ^Decretum : Non indigent declarare, tamen Secretarias abstineat 
exprimere Prooinciam*, izvana na LXXXIX izpr., i „Decreti", 18 jul. 

* „Die 6 mensis Octobris 1659. . . . Fu ordinato (A to su jur na 
15 mar£a bili dokoncali.) si faccia il quadro delle prouincie . . . con 
inserire tutti quelli lochi delle medeme prouincie conforme al parere 
del Sig. Presidente**. Decreti. 1656 g. na 20 avgusta maSio je u na§oj 
crkvi. A bratskim predsjednikom bio je od 21 sept. 1659 do 4 julija 
1663; a za njim Ivan Ludi6. 



Digitized by VjOOQ IC 



70 IV. {^RNdlA, 

gdje ono tvrde, da se je rodio sv. Jeronim^. A Bieku, nju su im 
ostavili. A i Istra je tu nacrtana, ter mnogomu gradu joj i selu 
ime je napisano (a Kranjska nije tako nacrtana, ni Stajerska, ni 
Ugarska, ni Srbija, dI Arbanija); i joS crljena crta, kojom je tu 
stvorena Ilirija, bi rec da je a po^etka u nju donekle zasizala^ 
pak da su ju zamrljali, a tomu^ ako ne prigovaraju ont sudci (oni 
nisu niSta rekli za Istru), prigovaraju eno silni svjedoci (LXX. iz- 
prava). 

Pak Svetojeronimci, koji su ovaj zavod, a to smo vidjeli, od 
po^etka do 1485 zvali samo slovjenskim, a od tada do 1655 isto 
tako, ili ilirskim, odpokle su oni sudci onako sudili i odsudili, zova 
ga samo ilirskim. No tekar 1851 godine a na 9. mar^a petorica 
pobratim^ (i to tri kanonid a dva svjetovnjaka, od kojih £etiri 
znam da nisu umjeli slovjenski ! !) dokondaSe^ da valja zatrti §to je 
napisano gostinjcu nad vrati, zaSto da to prevec kaze, pak da valja 
tu napisati latinjski : „Gostinjac sv. Jeronima za stan hododastnikom 
Ilircem^, jer tako da su mislili (nisu!) pape Mikula V., Sisto isto 
v., i Pij VI. ^ I tako je tu sada napisano, ili bolje, zaklesano; a 
ne znani; §to je prije bilo. Oda tih pobratima joSte su dva ziva, 
pak sam obojicu za to pitao ; aU da oni toga ne pamete ! 1 A sirili 
su se u ovom zavodu prije 1851 ovaj dvadesetak a onaj tridesetak 
godina! ! No po onoj „troppo generica"= preve6 kaze, ja bih rekao, 
da je bilo napisano : Hospitale Sdavonortcni = Slovjenski gostiiyac, 
prama poveljama Mikule V. i Pija II., i prama prvim svetojero- 
nimskim izpravam, kojih je, kako smo vidjeli, dosta i predosta. 



^ No Stjepan Mlinaric, ovdje kanonik od 1859 do 1864 (ter nadpop 
godinu i pel), bijase iz Medjumurja, iz Preloka. 

^ „L' iscrizione che eaiate troppo generica suUa porta dell' Ospe- 
dale si dovr^ scassare, e invece far scrivere = Hospitale 8. Hieronymi 
peregrinis Illyr. excipiendis = secondo la mente di Nicolo V., Sisto V., 
Pio VI., Sommi Pontefici*. Decreti, 1850—1857. 



Digitized by VjOOQ IC 



Ivan, arcidjakon gori5ki, doma^i pisac u 
XIV. viekn. 

CUao u sjednici filologihho-historiikoga razreda Jugoslaveruke akademije znanosti 
i umJ€tno»ti dne 12. wpnja 1884. 

PRAvi di«AN Ivan TKALdi6. 

Neima sumnje, da je bilo u biskupiji zagrebadkoj ili u tako 
zvanoj panonsko] Hrvatskoj, odkako je u njoj i za nju utemeljena 
bila ova biskupija (1093), i pojedinih Ijudih i crkvenih sborovah, 
koji ne samo da su nastojali o prosvjeti, o knjizi; ob umjetnosti; 
vec i biljezili suvremene sgode. 

Ali ovaj duSevni napor pojedinacah nije mogao uroditi i^eljoim 
plodom, njega bo su mnogo prie^ili i zaguSivali §to nearedjeni od- 
noSaji nasljedstvu tada vladajudega kraljevskoga plemena, Uo 
opet domace borbe, koje se tim izazvale. Tuzno al istinito slika 
nam tadanje stanje biskup zagrebadki Stjepan Baboneg, kada, ute- 
meliuju6 g. 1232. prosvjetni jedan zavod, kaptol naime Cazmanski, 
veli: squod dum nos, divina favente gratia, regimen in ecelesia 
dei recipere meruerimus pastorale, licet inter silvestres et indomitas 
gentes positi, in primo in introitu nostro salubri meditatione quae- 
dam bonae spei principia, deo dante, incepimus inchoare; nee ta- 
men decrevimus terrori supradicti populi cedendum, quos licet 
per multos labores, Christi fides iam suscepit, diligendos^^. 

Ako li je za ovo Babonegovo prosvjetno revnovanje tatarska 
provala (1242.) i ubitadnom bila, ali je ipak u toj nesreci toliko 
srece bilo, da niti je dugo trajala, niti se je po cieloj biskupiji 
razlila, vec kao brza bujica njom samo proletila, dapa^e ju i taj 
slavni biskup sretno pre^ivio, te je mogao opet posakupiti oko 
sebe sve umnije sile, kojimi je iznova po^eo pridizati ono, Sto je 
tatarska oluja povalila. 



^ Vidi moja: Monum. histor. episcop. Zagrab. vol. I p. 69. 

Digitized by VjOOQ IC 



72 IV. TKALei6, 

Neposredni Babonegovi nasljednici, biskupi Filip, a narofito Ti- 
motej, nastavili su zapodeto prosvjetno djelo svoga umnoga pred- 
Sastnika. Osnutak danaSnje kathedrale i dogradnja njezina svetiSta 
i pobo^nih mu kapelah, djelo Timotejovo, o kojem veli suvremenik, 
sam kralj Stjepan V. (1272.), da je izvedeno ^opere mirifico et 
plurimum suinptuoso"^ svjedoCi nam o kultumom napredku. A i 
netom odkriveni fresci u sakristani naSe prvostolne crkve, koji 
svakako padaju u dobu biskupovanja Timotejeva, liepo svjedode, 
da je u isto vrieme, kad je na obalah Ama prvi Cimabue uko^enu 
bizantinsku umjetnost nadahnuo novim zivotom, da se istodobno i 
Da dalekoj obali Save ona isto tako njegovala i cienila; pak ako 
ju nisu ba§ izvodili doma6i umjetnici, to su ih na svaki nadin po- 
zvali ovamo domaci sinovi, koji su umjetnost cieniti umjeli. 

Uz umjetnost koraca zajedno i znanost. Nije bilo doduSe tada 
u Zagrebu tako zvanih viSih gkolah, ali su ipak postojale kathe- 
dralne Skole, u kojih su domaci sinovi toliko nautili, da su vi§e 
obrazovanje nastaviti mogli na postojedih tada universitetih u Italiji 
ili u Francezkoj ; odakle vracajuc se kuci donaSahu sobom umne 
plodove prosvjetnih narodah. 

Ovakovi uSenjaci zauzeli bi tada odliCna mjesta u kaptolu za* 
grebackom ili ^azmanskom', a dui^nost im bijaSe kako s jedne 
strane bditi nad uzgojem domace duhovne mlade2i, i kao arcidjako- 
nom, nad duhovnom pastvom u svojih arcidjakonatih ; tako s druge, 
poSto su bili 61anovi onoga tiela, koje je kao veleposjednik, Sto 
obzirom na pravne odnoSaje napram svojim kmetom i vazalom, Sto 
opet radi posjednih pravali dolazio 5esto u sukob sa domacom vla- 
steli, to bijahu i ovi isti prinui^deni baviti se i pravnom znanosti i 
prou^avanjem proslih vremenah. 

Bez dvojbe, da je prema tomu i u kaptolu zagrebadkom bilo 
pojedinacah, koji su se bavili il njegovom proSloScu, t. j. chroniste, il 
prou^avali njegovo pravo i bilje^ili tadanje feudalne odnoSaje, t. j. 
juriste; ali sve te njihove biljezke u toliko su za nas propale, u 
koliko ih nije u svoja djela uvrstio re^eni arcidjakon Ivan, 6i]i 
zivotopis evo priobcujem. 

Da se opige koj pisac, t. j. da mu se stvori kulturna slika, nije 
dovoljno, da mu se nacrta samd viekopis, vec spomenuti treba i one 

1 Ibid. p. 163. 

* ^azmanskom prepozitu Ugrinu veli Toma, arcidj. splitski: ^8tu- 
duerat enim apud Parisios annis fere duodecim in theologica facultate**. 
Histor. Salon, c. XLVII. 

Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, AROIDJAKON OORI^KJ. 73 

okolnosti, u kojih je zivio, kako su na njega utjecale i podticale 
ga na rad i kakovu je svrliu svojim radom 2elio postici; prema 
tomu indi i ja cu se u ovoj razpravi, ako i mimogred, ipak osvr- 
tati na sve to. 

Svi naSi stariii historici, u koliko se bave proSloS6u ove bisku- 
pije, pohvalno spominju arcidjakona Ivana; ali mu ipak o 2ivotu 
nespominju ni rjedce. U novije doba bio je prvi Ivan Kukulje- 
vic, koj spomenuv u kratko Ivanov r&d, veli, da se je rodio u 
Kosnici preko Save ill u Turovom polju. — Izza njega dr. Franjo 
Badki, .ocjenjujuc njegov knjiievni rad\ scieni, da se je rodio u 
Kosni, u 2upi Gvozdanskoj, u bivSoj drugqj banskoj pukovini. 
Napokon ja, kad sam g. 1874. u drugom svezku: „Monumenta 
historica episcopatus zagrabiensis" prvi put objelodanio njegov knji- 
zevni rad i u predgovoru nacrtao mu viekopis, tvrdio sam, da se 
]e rodio u Stubidkih toplicah. 

Ov^ ako i razna mnienja o rodnom mjestu Ivanovom ipak po- 
svjedodaju, da je u najnovije vrieme Ivan arcidjakon goridki, taj 
najstariji historidko-jurididki pisac panonske Hrvatske, svojim knji- 
^evnim radom povokao na sebe veliku paznju i zavriedio, da mu 
se viekopis ito vjernije i tadnije napiSe. Prema tomu indi uloi^ih 
svoj trud u to, da pretrai^im sve naSe arkive, da posaberem u njih 
§to viSe podatakah o tom znamenitom mu£u, a rezultat mojih iz- 
tra^vanjah ova je razpravica. 

Ako se iz listinah i nemo^e ta^no upravo doznati mjesto, gdje 
se arcidjakon Ivan rodio, ali poSto sve suglasno pripoviedaju, da 
su mu baStinski, Sto ot^inski Sto materinski, posjedi lei^ali oko po- 
toka Toplice, koj proti^uc mimo Daruvara izljeva se u Ilovu, to 
je nedvojbeno u tom okoliSu ugledao svjetlo. 

Oko potoka Toplice jedino pleme Tolinegah, kako se spominje 
u listinah XIV. vieka, uiivalo je ne samo vrlo izdaSne posjede, 
d^ ono si sagradilo i crkvu sv. Gjurgja i osnovalo posebnu ^upu, 
koja se prema tomu, i to u najstarijem popisu 2upali ove bisku- 
pije u^injenom polovinom XIV. vieka, spominje u arcidjakonatu 
si^kom (de Zinche) kao „ecclesia s. Georgii de generatione Toli- 
negh". U drugom pako popisu od g. 1501. spominje se ista zupa, 
ali ne ve6 po plemenskom imenu Tolinegah, koje je, kako cemo 
tedajem ove razprave doznati, tada izumrlo, vec po mjestopisnom 
i to: „s. Georgii de Thopolcza". 



^ Knjiievnik, god. I. str. 548—667. 

Digitized by VjOOQ IC 



74 



IV. TKALdl6, 



Eao medjaSnici posjeda Tolinegah spomiuju se po^etkom XIV. 
vieka : Petar, prozvan Eastelan ; Ladislav, sin Jakobov ; pleme 
Gjuladovo; te posjednici: Abraham; Stjepko; i Andrija, a bez 
dvojbe i sam otac naSega arcidjakona. 

Sa plemenom Tolinegah doSao je u rod arcidjakon Ivan po svojoj 
materi Isi. Ovo rodbinstvo crta nam listina od g. 1343., po kojoj 
doznajemO; da je Tusko Tolineg rodio Vuka, a Vuk troje muzke 
djece i to: Ivana, koj se posvetio svecenidkom stalezu^ i koj vec 
g. 1333. bija§e prepozitom ba^kim; Kozmu, koj je kao svjetov- 
njak ostao na djedovini, i Petra; te kcer Isa^ koja se adala za 
otca naSega arcidjakona. — Redeni pako Kozma imao je dva 
sina: Blaza, koj se takodjer posvetio sveceni^komu stalezu, i An- 
tuna, koj je ostao svjetovnjakom. 

Prema tomu rodbinski odnoSaj Tolinegah napram arcidjakonu 
Ivanu ovakov je:^ 

pleme Tolinegah. pleme areidj. Jvana. 

Tuusk N. N. 



N. N. 



Ivan 

preposit 

ba6ki 



Blaz 

8ye6enik 




Ivan 
arcidj. gori5ki. 



Antun 



Uzmemo li na nm, da se arcidjakon Ivan spominje u kap- 
tolu zagreba^kom kao kanonik magister g. 1319., a za deset vec 



^ Ovo rodoslovje sastavismo iz dvih listinah, i to prvo iz one od 
g. 1343, koju demo na drugom mjestu navesti, kojom imenuju pred 
kaptolom cazmanskim arcidjakona Ivana svojim skrbnikoni: ^Blasins 
sacerdoset Anthonius", filii Cosme. I iz druge takodjer Hstine, niie na- 
vedene, od g. 1333, kojom prepozit bafiki Ivan, po smrti svoga brata 
Petra, postavlja malodobnikom umrloga brata Eozme, za skrbnika 
arcidjakona Ivana. 



Digitized by VjOO^IC 



IVAN, ABOmJAKON GORldKI. 75 

godinah kainje ili g. 1329. dolazi podpisan na izpravi biskupa za- 
grebadkoga, Ladislava de Kobol, kao biskupov kancelar i arcidja- 
kon goridki, te poSto je arcidjakon goridki zauzimao 6etvrto mjesto 
medju arcidjakoDi, a izza njega sjedilo joSte Seat arcidjakonah : to 
je on vec g. 1319. morao biti Dajstarijim kanoDikom magistrom. 
Reknemo li prema tomu, da je g. 1319. brojio naS Ivan ^etrdeset 
godinah, to se je prema tomu rodio nekako oko g. 1280. 

Niti ob njegovom azgoja nezna se niSta izviestna, no mislimo, 
da je prvo obrazovanje erpio u nedalekom benediktinskom samo- 
stanu a Bielojstieni, viSju pako nastava crpio je bez dvojbe u Ita- 
liji, ili bar pravne nauke^ kojimi se za cieloga zivota bavio, sluSao 
je na Bolonjskoj universi^, 

Po svrSenih naucih povrativ se u domovinu naiao ju je poslie one 
zestoke priestolne borbe, koja je nastala smrcu Ladislava III. 
(t 1290) proti Andriji III. Mljet^aninu za an^ovinsku ku6u, ako 
i prili^no umirenom, (jer je Karlo Roberto priznat bio zakonitim 
kraljem), ali ipak neuredjenom. 

Kakovo je bilo nutrnje stanje Hrvatske, kada se Ivan vratio 
kuci, crta nam papa Ivan XXII. u pismu pisanu u Avignonu na 
1. listopada 1319., gdje veli, da mu se prituiio zagreba^ki biskup 
Augustin Eazoti i njegov kaptol: da su ne samo neki svecenici i 
redovniei, ve6 i plemici, vlastela, gradjani i neki svjetovnjaci po- 
svojili crkve, gradove, zemljiSta, zaselke, mline, kmetove, desetinu 
i dohodke crkve zagreba^ke, i da progone vazale i kmete, koji 
su na kaptolskih i biskupskih posjedih, da ih tamnide i ubijaju; 
da zapre^uju obradjivati crkvena zemljiSta, a kad pozove biskup 
takove otima^e na odgovor, da niti nedolaze, vec da mu prkose, 
gdje samo mogu*. 

I drugo takodjer pismo istoga pape od 6. studenoga g. 1321., 
pisano takodjer na podlozi Eazotijeve pritu^be, spominje, da se u 
zagrebaCkoj biskupiji Cesto oskvrnjuju crkve, samostani, grobja 
i ostala bogu posvecena mjesta bud prolicem krvi, bud bludom*. 

Poremeceni politi6ki i socijalni odnoSaji stavljahu priepone i 
kulturnomu razvitku. Jedini za tada javni u^vni domaci zavod, 



^ U Bologni postojala je ve6 g. 1200 za pravoslovne nauke uni- 
versitas doctorum et scholarium, a kaptolu bijade ona dobro znana, te 
je a XVI vteku imao ondje i posebnu sgrado, u kojoj se odhranjivali 
klerici zagrebaeke diocceze, koji su onamo polazili na vi§e nauke. 

' Izvor u kapt. zagreb. Act. Cap. ant. fasc. 1. nr. 42. 

' Theiner. Men. Hungar. tom. I. pag. 473 doc. DOCXIX. 



Digitized by VjOOQ IC 



76 IV. TKAL&d, 

kathedralne Skole, slabo su se posje6ivaIe, ali ne toliko a nemara za 
nauku, koliko §to sami uCitelji, koji bijahu inaCe dovoljno oskrb- 
Ijeni, da badava pou^vaju, tra^jahu silomice od djakah preko- 
mjernu Skolarinu, i tim ih odbijahu od polazka 8kole^. 

Tadanji u^eni i revni zagreba^ki biskup Augustin Eazoti (1303 
do 1322), kako je uredio kathedralne Skole i ozna^io im pravac, 
po kojem da se postupno razvijaju, te^io je isto tako, da se urede 
i zapleteni feudalni odnoSaji toll vlastelinstva biskupskoga koli 
kaptolskoga. Za jedno i za drugo trebao on obrazovanih Ijudih^ 
a naro^ito za ovo potonje, izvrstnih pravnikah, pa toga radi 
imenova i naSega Ivana, kao vje§ta juristu, kanonikom zagre- 
ba^kim. 

Koje iipravo godine postao je Ivan kanonikom, nije to^no po- 
znato; ali to stoji, da je vec godine 1319. bio kao najstariji ka- 
nonik magister u ovom vele^astnom sboru. 

Ovim imenovanjem podima Ivanov javni i to pravoslovni rad. 
Prva poznata o torn viest potide od 7. svibnja g. 1319., gdje on 
pred gradskim zagreba^kim magistratom zastupa ovaj kaptol u 
feudalnom poslu. Da nam bude cieli ovaj ^in jasniji, primietiti 
valja ovo. Nekako pod svrSetak predposljednjega desetka XIII. vieka 
podielili su sinovi Mladudev^evi, na ime Vuk i Stjepan, svoju baS- 
tinsku djedovinu, koju su imali u KaSini. Poslie te diobe umro je 
na brzo Vuk neoporudiv nikomu svoga diela; a poSto nije ostavio 
zakonitoga nasljednika, to je njegova baStina pripala kruni. Ta- 
danji kralj Andrija III., da u onoj borbi, koju je vodio za prie- 
stol proti pretendentu Earlu Robertu, privu^e za sebe kaptol za- 
greba^ki, (koj je vec u XII. vieku ui^ivao darom nekoga Vute i 
njegove brace izdaSne posjede u KaSini,) darovao mu je i taj Vu- 
kov baStinski diel. 

Medjutim oboli g. 1294. i Vukov brat Stjepan, te liedenja radi 
ode u Zagreb i nastani se u gradskoj obcini. Buduc da mu bolesti 
nije bilo lieka, to zaprosi gradsko poglavarstvo, da izaSalje puno- 
mocnike, pred kojimi oporudi ovako : da svoj baStinski diel, §to ga 
ima u EaSini, i svoga malodobnoga sina izru^a kaptolu pod 
uvjet, da on dohodkom toga posjeda uzgaja mu sina, dok nedo- 
raste do muievne dobe, a tada neka mu ga uruCi, i to samo kao 

^ Vidi: Mon. hist episc. zagrab. vol. II. pag. 77 „Verum quoniam 
per tempora ipsi magistri interdum ... in extorquendo, non petendo 
a snis scholaribns aliqna sunt invent!". 



Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, ABOIDJAKON QORldll. 77 

vazalu ili predijalisti ; umrie li mu pako diete prije, nego li bi 
moglo nastupiti upravu ove baStine, to da je kaptol jedini i za- 
koniti ylastnik svega kolikoga ovoga posjeda. Ovu oporuku, kqju 
je i gradska obcina u ttjezinoj pravoti i potvrdila, odobrio je i sam 
kralj Andrija IIL^ 

Eada smo spomenuli, da je Stjepan Mladudevac i svoj posjed i 
BYoga sina namienio kaptolu u feud, to nemoiemo da nespomenemo 
i kakove su tada duinosti bile jednoga vazala ili feudaliste spram 
svojemu gospodaru. 

Obveze, pod kojimi je tada davao vlastel svoj predij u feud, 
bijahu ove: vazal morao je davati svake godine od^svoga feuda 
podpanu 2itnu i vinsku desetina i pla^ati obi6ni dini; zatim od 
svakoga kmetskoga seliSta, ako bi koje bilo na feudu, davati kunu 
ili m jesto nje osamnaest dinarah ; ako mu na prediju bilo Sest il viSe 
kmetskih seliitah, to sa tada dvie tre6ine kunovine bile kaptolske 
a treca njegova. Imao li viSe kmetskih seliStah, to bijaSe vlastan 
postaviti im vesnika ili seoskoga sudca, koj bi u manjih stvarih 
sudio kmetovom; dodim vece razpravljao je sam, ali ne kod kuce 
vec pred stolnom crkvom u Zagrebu ; o zlo^inib pako, kao Sto je : 
umorstvo, kradja, razbojnidtvo i pale2 sudio je sam kaptoL Od 
sadbenih globah, i to u onih osudah, koje je odsudio vesnik ili 
vazal, sav iznos pripao je vazalu. Vazalu bijahu duzni kmeti na- 
seljeni na njegovom ieudu obradjivati zemlje i trsja i donaSati 
ugovorene darove. Progonio li vazal kmete ili im nanosio Stetu, 
sudio mu kaptol. Posjedi davali su se vazalu pod prisegom, da se 
nece iznevjeriti kaptolu, niti prianjati bilo riedju bilo ^inom uz 
one, koji bi progonili kaptol; zatim da nece zapustiti obradjivati 
zemlje i trsja, da 6e podmirivati podpunu desetinu i ugovoreni 
census ; toga radi i svaki vazal, koj bi podinio ili vjerolomstvo, ili 
tedajem dvih godinah neplatio censusa ni desetine ili pet godinah 
neobradjivao zemaljah i trsjah, izgubio bi feud, te je njim po volji 
opet razpolagati mogao kaptol '. 

Ali sin Stjepana Mladu^evea umro je prije, nego li je mogao 
primiti od kaptola svoju baStinu u feud: toga radi kaptol, jedno 
da zadovolji oporuci Stjepanovoj, a drugo, jer je i onako obilovao 
posjedi, koje je ito zajedni^ki Sto obaSke obradjivao i uiivao, od- 
ludi ovaj posjed dati u feud, i to Ivanu necaku Gardunovom. 

^ Mon. histor. episc. Zagrab vol. I. pag. 236. 
^ Mon. episc, Zagrab. vol. II. pars I. cap. LXVI. 



Digitized by VjOOQ IC 



78 nr. TKALdi6, 

Doznasmo malo prije, i to iz pisma pape Ivana XXII., o pore- 
mecenih feudalnih odnoSajih vlastelinstva toll bisknpskoga koli kap- 
tolskoga, kako 8U nastali podetkom XIV. vieka, a naro^ito da se 
ugovori nesklapaju pred zakonitom vlasti, pa s toga ni doti^nici 
nedrie do njihove svetiDJe; toga radi i kaptol zagrebadki, ako je 
bio i sam vjerodoBtojno mjesto, ipak je nastojao da sklopljene 
8 njim bar feudalne ugovore, radi obvezne moci potvrdi i svjetovna 
vlast. Primjera radi spominjem ovdje, da je na staru g. 1315. po- 
tvrdio ban Stjepan onaj ugovor, kojim Petar, sin Nepretov, poda- 
nik ^upanije zagreba6ke, preuzeo u feud posjed Siget ili Kojenik, 
kod rieke Save, s obvezom, da ce nositi sve terete, koji mu kao 
predijialisti pripadaju, ili ako bi podinio kakovu nevjeru sprain 
vlastelu, da odmah gubi svoj feud^. 

Ivan Gardunovic bio je gradjanin zagrebadki, pa toga radi i ugo- 
vor utanaden medju njim i kaptolom, radi vece sigumosti imao se 
sklopiti pred gradskim zastupstvom, a to tim vecma, Sto je i u 
prisucu toga magistrata i Stjepan Mladu^evac oporu^io kaptolu taj 
posjed. Onodobni magistrat sastojao je iz sudca ili na6elnika Eace- 
rina i osmorice prisjednikah ili savjetnikah, i to : Pehmana, Marka, 
Lambstana, Pavlete, Martina, Hertviga i joSte dvojice, kojih je 
imena nestalo u izvornoj povelji. Pred ovo indi zastupstvo odasla 
kaptol dva svoja ^lana i to naSega Ivana sa dekanom Stjepanom, 
u kojih prisucu i to u ponedjeljak poslie Krizeva ili 7. svibnja 1319. 
izjavi Ivan Gardunovic, da prima od kaptola u feud bivSi Mladu- 
^ev6ev posjed u KaSini sa svimi u^itcf i obvezami, kako ih naime 
spomenusmo^ 

Ovo, u koliko nam je poznato, bio je prvi rad Ivanov, al i tada 
vec poatojali su a i te^ajem vremena nadoSli novi priepori i pravde 
i drugi poslovi pravne naravi, u kojih je on Sto osobno Sto sayje- 
tom sudjelovao. 

Ponajprije upleo se kaptol u to doba u veliku parnicu sa obci- 
nom gradsko-zagrebadkom o pravu pobiranja mitnice i pijadevine. 
— Zagreb, koj je svrSetkom XI. vieka na lievoj obali MedveS6aka 
sastojao od kaptolske te gornje i dolnje vlagke ulice, po6eo se po- 
detkom XIII. vieka giriti i na desnoj mu obali. Na jednoj i drugoj 
ovoj strani pobirao je kaptol zagreba6ki dva diela od uplacene 



1 Act. Cap. ant. fasc. 23 nr. 46. 

* Izvor dosta ostecen medju neregestriranimi spisi u arkivu kaptola 
zagrebaikoga. 



Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, ARCIDJAKON GORldKI. 79 

pija^evine i mitnice, doSim tre6i pripadao je kruni. Ovo pravo, 
koje je dostao kaptol od kraljevah ugarskili u stara vremena, nije 
se ni najmanje okrnjilo tim, Sto je g. 1242. kralj Bela IV. pro- 
glasio naseljenu desnu obalu potoka MedveScaka slobodnim kra- 
Ijevskim gradom, dapa^e ono se poja^alo, kad mu Andrija III. g. 
1292. pokloni i krunsku trecinu, t. j. podpuni prihod svekolike 
zagreba^ke pija^evine i mitnice, izuzam jedino tridesetnieu, koja se 
pobirala za kraljicu^ 

iSlobodnu obcinu zagreba<5koga Gradca ovaj kraljev dar je vrlo 
ozlovoljio, nepravedno bo ^inilo joj se, da Da njezioom tlu, koje 
]e obzidala ogromnim troskom i sama uzdrzavala gradske zidine i 
podmirivala tro^kove uprave i sjegurnosti, da druga vlast pobira 
mitnieu i pijadevinu od svakdaDJega trga, te od manjih sajmovah; 
koji 8U se dri^ali svakoga ponedjeljka i 6etvrtka, i od velikih kao 
Sto bijahu markovski i margaretski, koji su trajali detrnaest da- 
nah ; s toga da namakne gradskoj blagajni vrelo dohodakah, udari 
dacu na uvozninu morske soli, koju prozvk ^solmierom" ili „sta- 
rom" *, kao i dacu na zivei, kojoj nad jenu ime ^filarScina" ', a ove 
dace moradijahu placati ne samo inostranci, vec i zitelji kaptolske 
jurisdikcije, ako su dovezli svoju robu na gradski trg. 

Protiva ovoj novotariji ustade kaptol zagreba^ki, te odaSalje ne- 
kako mjeseca lipnja god. 1318. svoje izaslanike, da uloi^e protiva 
tomu pred kraljem Karlom Robertom svoj prosvjed. Pak je i uspjeo, 
jer na njihovu pritu^bu izda kralj na 28. lipnja kaptolu novu po- 
velju, kojom mu priznaje pravo pobiranja pijadevine i mitnice u 
gradskoj zagrebadkoj obcini, izuzam tridesetnicu, koja se placala 
kruni, prepovjediv ujedno, da se pod nikakovom izlikom nesmije 
uvoditi kakova nova pija^evina ili mitnica^. 

Ali gradska zagreba^ka obcina kraj svega toga nije odustati 
htjela od onoga, Sto je jur uvela bila, pa iz toga porodile se medju 



* Mon. hist, episc. zagrab. vol. I. p. 228. 

* CTiipi, sextarius, mjera za 2ito i sol. 

' FilarSdina, prema filarka, dolazi bezdvojbeno od latinske rie6i 
^filare", presti. Da su sredovje6ne prodavalice 2ive2a kod trgovine 
prele, posvjedo^uje nam statut grada Zagreba od g. 1425, koj prepo- 
vieda, da nijedna hljebarlca ili solarica, koja stojec il sjedec prodaje 
svoju robu, nesmije kraj nje ni presti ni tkati, jer pozderje laneno il 
konopljeno, mo2e natruniti robu i u£initi ju ikodljivom. Arkiv za pov. 
jugosl. kiu. I. str. 200. 

^ Mon. hist, episc. zagrab. vol. II. p. 134. 



Digitized by VjOOQ IC 



80 IV. tkal5i6, 

njom i kaptolom silne pritu^be i osvade, upravljene kralju, dok 
on napokon, da se cielo to prieporno pitanje uredi, nalozi^ da se 
povede o torn iztraga; i toga radi uzpisk na 2. veljade godine 
1321. iz TemeSvara banu Ivanu Babonegu, te mu veli, da kako 
mu se gorko tuii kaptol zagi'ebadki na obcinu gradsku, koja da 
ga na lukavi nadin iztisnu od pobiranja pija^evine i mitnice, Sto 
je on od vajkada uzivao, te da je uvela nove trfne da6e, koje 
prozva filjarSdinom i drugimi imeni. S toga neka iztrazi Sto je 
u stvari, pa pronadje li, da je solmiera i filjar$6ina potrebna i 
shodna, neka ju pridr^i i pripoji kraljevskoj daci, i tim da ju do- 
pita kaptolu ; obrete li pako^ da je taj novi namet Stetan po sta- 
novni^tvo ove kraljevine, koje u veliko rabi morsku sol, da ga 
jednostavno dokine, jer da nove dace, bilo na ziVez bilo na sol, 
nije osim krune nikomu drugomu stvarati dozvpljeno; pa ako i 
pojedine gradske obcine mogu. medjusobno i za sebe uzakonjivati 
kazni i globe, to opet neimaju vlasti da ili nametnu i crkvenoj 
oblasti ili nje;^inim podanikom, kao takodjer niti onim ne, koji 
nespadaju u njihovo podrudje^. 

Prema tomu nalogu sazove ban oko polovine mjeseca kolovoza 
ili oko Bvetka Stjepana kralja, sabor u Zagreb, na kojem, da se 
medju ostalimi predmeti pretresa i ovo prieporno pitanje o solmieri 
i filjarScini. 

Na taj indi sabor poslale su obje pruce se stranke svoje puno- 
. mocnike, i to kaptol zagrebadki svoja dva ^lana : Martina, arcidja- 
kona va^kanskoga i kanonika Gjuru ; do^im gradsku obcinu zasta- 
pao je njezin biljeinik Toma. — Prvi ustadoSe kaptolski izaslanici 
te objediSe gradsku obcinu, da je bezpravno nametnula novu dacu 
na sol i na zive^, i da ju protuzakonito i pobira, poSto na temelju 
raznih povlasticah, koje su udielili ugarski kraljevi ovomu kaptolu, 
on je jedini vlastan pobirati takove dace, a ne obcina, s toga 
mole sabor, da mu tu dacu dopita. 

Na ovu izjavu odvrati bilje^nik Toma, da sabor nije vlastan o 
tom odludivati, poSto na temelju kraljevske zlatne bulle nemora 
ova obcina za svoj postupak nikomu odgovarati, osim samomu 
kralju. 

Nazore Tomine o neodvisnosti gradske obcine od zemaljskoga 
sabora pobio je sam ban, odgovoriv mu, da ako bi ova ob6ina i 
imala kakovo kraljevo pismo, koje bi govorilo njoj u prilog tim, 



1 Act. Cap. ant. fasc. 10. nr. 47. 

Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, ARCIDJAKON (^RldKI. &f 

$to bi se u njein mimoitio spomenuti bansku ylast, to da neodlu- 
6u]e niSta, jer „da u zemljah ugarske krune najuzviSenije je do- 
sto}an6tvo bansko"; pa da i onako ban zastupa u saboru samoga 
kralja : s toga zahtjeva od bilje^nika Tome, da navede drugi raz- 
log, kojim bi taj postupak gradska ob^ina opravdati mogla. 

Na ovo odyrati banu bilje^nik Toma, da ova gradska obcina 
ima kratjev privilegij, uslied kojega vlastna da je uvoditi u svojem 
podrudju nove dace i namete, i taj priyilegij da mo£e saboru poda- 
sikrieti u svako doba; pa prema toj izjavi nazna^i sabor novi rok, 
kada se ima pokazati taj kraljev privilegij. 

Ali kad je na ureCeni dan gradski biljeznik Toma podastro 
saboru kraljevska privilegija, a to se u njih, ako i spominjale neke 
slobostine podieljene gradjanom, ali se medju njimi nije nalazilo, 
da imaju pravo stvarati nove dace na sol i na £ive^, pa toga radi 
ban sttglasno sa saborom odsudi obcinu . na gubitak parnice i da 
svu do tada pobranu dacu povrati kaptolu; a pronasav, da je sol- 
miera i iiljarScina doisto shodna, to ju pridrSi i nadalje, uvrstiv ju 
u kraljevsku dacu, koju, kao takovu, na temelju pomenutoga kra- 
Ijevoga pisma, dozna^i kaptolu. 

Da ova nova stedevina bude i zakonito provedena, to odmah 
isti dan uvedose kaptol u njezino u^ivanje u ime kraljevo knea 
Nikola Stjepanov Gupor, plemic moslavinski, i 8tjepan, knez vino- 
dolski^ 

NaiS Ivan nespominje se doduse, da je sudjelovao u toj parnici 
na saboru kao kaptolski izaslanik, ali bez dvojbe je on kao pr^v* 
nik izradio naputak za kaptolske zastupnike. A da se upravo on 
tom parnicom zanimao, mo^e nam jamditi to, sto ga odmah poslie 
razpustena sabora i to vec na 1. rujna i. g. nalazimo sa Gjurom, 
kaptolskim dekanom, u Cazmi, gdje moli tamosnji kaptol, da inu 
u^ini vjerodostojni priepis pomenute saborske odluke i da ga svo- 
jom pe^ati ovjerovi^. 

Tezak li udarac stignuo je gradsku obcinu ovom saborskom 
osudom, koj je postao i tim tezi, sto je morala ista povratiti kap- 
tolu sav onaj novae, koj je iibrala do tada od solmiere i filjarScine. 
A je li ona ovoj duznosti zadovoljila, na to mogli bismo reci, da 
nije. Ovako bar nagadjamo iz pisma pape Ivana XXII. od 28. 
svibnja g. 1322., kojim imenuje, i to, biskupa pecujskoga, te pre- 



* Act. Cap. Ant. fasc. 10. nr. 47. 

* Ibid. 

6 



Digitized by VjOOQ IC 



82. IV. TKAl/l6, 

pozita za^eba^koga i Ivana de Reate, :kanonika zagreba^koga/ 
skrbnici dohodakah zagreba^koga biskupa Augustina Kazota, koj 
boravec tada u Avignonu, prituzio mu se^ da neki gradjani zagre- 
badki i drugi biskupljani, dok on boravi izvan biskupije, neplacaju 
mu Sto duguju, pa toga radi nalaie papa ovoj trojici, da izceraju 
taj dug i da one^ koji bi se izplatiti protivili, izobce iz crkve^. 
— Prema tomu tei^ko da je i kaptol zagrebadki bolje proSao. 

Iste ove se godine, ali drugom sgodom, spominje nai Ivan, gdje 
kao pravnik zastupa kaptol u parbi medju remetskimi Pavlini, 
te magistrom Renoldom kastelanom medvedgradskim i stanovnici 
Bliznanskimi, i to radi medjaSah posjeda Blizne. 

Kralj Bela IV. poklonio je samostanu zagreba^kih Dominikanah 
kao nagradu za zasluge, koje je stekao, propoviedajuc krstonosni 
rat na Tatare, posjed Bliznu Meci do posjeda remetskih Pavlinab, 
te jedan dio zagreba^ke gore i zemljidta prozvana : Kratki dol i 
Luka*. 

Posjed Bliznu i pomenuta zemljiSta uzivali su Dominikani sve 
do 21. svibnja g. 1315., ali tada, buduc da ih sna§la velika nuzda 
„pro quibusd^m ipsorum necessitatibus ipsos permaxime ad presens 
urgentibus evitandis^, odlu^iSe zaloziti ga. Prema tomu sklope pred 
kaptolom zagrebadkim, i to provincijal njihov Ivan i prior Bene- 
dikt, ugovor sa Renoldom Novogradskim (de Ujwar), za tada ka- 
stelanom medvedgradskim, uz taj uvjet, da mu za 276 zlatnih fo- 
rintih zalazu i to samo na jednu godinu posjed Bliznu i pripada- 
juca joj zemljiSta, a neizkupe li ju u tom roku, to da mu ista 
pripadnu kao zakonita svojina^ 

Ali Dominikani tedajem jedne godine nisu mogli, kako se obve- 
zali, izplatiti Renolda, te je s toga oko polovine g. 1316. proSla 
Blizna i pripadajuca joj zemljista u njegovo vlastni^tvo. Po§to bi- 
jaSe Blizna kraljevski dar, to ga novi dostatnik mogao zakonito 
posjedovati samo privoljom krune, i toga radi zaraolio je Renoldo 
kraljevu privolju. 



1 Theiner. Mon. Hung. I p. 479. 

* Act. mon. Remet. fasc. I. nr. 3. „Po88e88ionem Blizna vocatam 
cum montibus Warheg vocatis in tenutis castrl Medwe sitam et exi- 
stentem, ac quibusdam prediis sive terris arabiiibus, videlicet Crathki- 
dol et Lonca vocatis in territorio eiusdem possessionis Blizna habitls 
et existentibus". 

• Ibid. . - 



Digitized by VjOOQ IC 



i 



IVAN, AROIDiAKON OORI^KI. 83 

Naizmaku studena g. 1317. nalozi Earlo Roberto zagreba^koma 
kaptolu, da uvede Benolda u zakonito uzivanje posjeda Blizne ; aU 
u to ziinsko doba ovaj se £in provesti nije mogao. U proljece istom 
g. 1318., 1 to u prisucu kraljeva povjerenika Martina iz Rakovca 
(de Bakonok), uvedu izaslanici kaptolski Renolda u pravno uzi- 

Posjed indi Blizna promienio je svoga vlastnika, te je mjesto 
crkvenoga reda zagospodario njom svjetovnjak, kastelan medved* 
gradski Renoldo. — Kastelani medvedgfadski bijahu od vajkada 
silnici, pa se u brzo posvadio i Renoldo sa svojimi medjasnici i to 
glede medjaSah. 

Ovaj priepor sveden bje na onaj sud, koj je u kraljevo ime 
uveo Renolda u uzivanje Blizne i oznaSo joj medjaSe, a to je bio 
kaptol zagreba^ki. On indi po^etkom lipnja godine 1322. odaSalje 
onamo u to ime: lektora Jakova, cu^osa Dominika, arcidjakona 
kalni^koga Bonoru, arcidjakona vaskanskoga Martina i naSega 
Ivana, koji su i pruce stranke pomirili i novi razvod udinili*. 

U drugoj polovini pomenute godine dvie se vaznije sgode bilje^e 
za Zagreb. Prva ta, da se je stolica ove biskupije izpraznila. Tadanji 
biskup Augustin Eazoti, koga je ugarsko - hrvatski episkopat iz 
sastanka, drzana u Ealodi g. 1317., kao umnoga i najodvaznijega 
pobornika za slobodu crkve, odaslao u Avignon do pape, da mu 
prituzi razkalaSan kraljev zivot i njegovo nehajstvo za obranu 
crkvene imovine, i da zatrazi zeljeni liek ; posto je tim pao u ne- 
milost kraljevu; te nije mogao onako, kako mu saviest nalagala, 
upravljati ovom biskupijom^ bijase prisiljen zamoliti papu Ivana 
XXII. da ga rieSi zakletve, kojom se vezao spram ove bisku- 
pije. Papa mu usliSao molbu, te ga mjeseca kolovoza imeno- 
vao biskupom Nucerijskim u Napuliskom, do^im na uprai^njenu 
stolicu biskupije zagreba^ke posadi Jakova.de Corvo, fratra reda 
Dominikova, te njegovo imenovanje naviesti bullom od 21. kolo- 
voza kaptolu; svecenstvu, gradjanstvu, vazalom i kmetom biskupijel 
zagreba^ke'. 

Nije ovo bilo sa strane papine prvo naimenovanje biskupa za*. 
greba^koga. Rimska bo stolica postavila je ovdje biskupom i nje- 
gova predSastnika Augustina Eazotija, da i u XIII. vieku biskup 

1 Ibid. 

* Act. moD. Remet. fasc. I. nr. 14. 

» Theiner. 1. c. I. p. 478. 

/ Digitized by VjOOQ IC 



84 rv. TKATjbidy 

Timotej bijaSe po njoj imenovan. Akoprem su proSlib vi^kovah 
postavljali biskupe zagrebadke §to kraljevi ugarski, sto ih bifao 
kaptol zagreba^ki ; to je sada papa hotio to praro stegnuti samo 
na osobu najvecega pontifika, a uza to joSte protegnuti svoju vlaat 
i na osoblje kaptolsko, te je prema tomu u brzo za tim (13. rujoa) 
postavio i u ovom kaptolu nove kanonike, a neke opet povisio 
na visi stapanj; tako Nikolu Kemina imenova kanonikom magi- 
strom, do^im ostrogonskomu kanoniku cantoru Jakovu podieli za- 
grebadku prepozituru^ a za badkoga lektora Tomu odredi, da mu 
86 dade prvi upraznjeni arcidjakonat u ovqj biskupiji, te napokon 
Ivana Pavlova, bivSega arcidjakona varazdinskoga podignu na caa- 
torat crkve zagreba^ke^. 

Druga vaznija sgoda po Zagreb bio je posjet kraljev. Sredinom 
mjeseca listopada (1322.) bavio se ovdje Karlo Roberto, vracajuc 
se sa voJDe, koju je imao sa Mladenoni) velikim banom bosanskim 
i Lrvatskim, koj je kod Bliske izgubio bitku, i kralj ga zasuznjena 
kod Klisa poveo preko Zagreba u Ugarsku^. 

kraljevom boravku u Zagrebu dvie su nam poznate viesti, a 
obje poti^u od 14. listopada r. g. Prva je, kojom je, na prituzbu 
zagreba^kih Cistercitah, da im se naime redovito neplaca godisnji 
hajam od kraljevskoga grada Susjeda, koj je sagradjen kao tride- 
setDidka postaja na njihovom zemljistu, nalozio Susjednim kastelanom 
tadanjim i buducim, da uplacuju redovito svake godine u osmini 
Miholja re^enomu samostanu u ime censusa pet marakah'. — Druga' 
pako viest pripovieda, da je obcini gradsko - zagreba^koj potvrdio 
drugotnu buUu svoga predsastnika Bele IV. od g. 1266., kojom se 
ovoj obcini podjeljuju razne slobostine*. 

Niti kako je dugo kralj boravio u Zagrebu, niti sto je drugoga, 
osim sto napomenusmo, uradio, nije nam poznato. Ako bismo na- 
gadjati smjeli, to bi morali reci, da je kraljev boravak bio u Za- 
grebu vrlo kratak, jer ga je i nastajuca zima silila, da se sto 
prije povrali kuci, a neprijazni odnosaji, koji su nastali medju 
kaptolskom i gradsko-zagreba^kom jurisdikcijom, pospjeSili su sto 
skoriji odlazak. Neznamo ni toga, koliko je kralj uplivao u to, da 
is6 obje jurisdikcije izmire; ali po svoj prilici da je prigodom 
homagijaJiiih poklonah i jednoj i drugoj to na dusu stavljao. 

1 Theiner. I. c. p. 483. 

« Mich. Madii, histor. c. XVIII, XIX. 

' Izvor u ark. kaptola zagreb. neregistr. spisi. 

* Izvor u arkivu grada Zagreba. 

Digitized by VjOOQ IC 



lYAN; AHOIDJAKOM GORI^KI. 96 

Prigodom boravka kraljeva u Zagrebu, ako je baS i imenovan 
bio novi bisku zagreba^ki Jakov de Corvo, njega ipak ovdje bilo 
nije, dky duvSi on u kako neuredjenom staaja nalazi se ova bisku- 
pijd; a navlaS biskupski dohodci, to kao tudjin nije imao ni volje 
da i zasjedne ovu stolicu i da uloii naporan trud^ kojim bi se 
svema tomu spasonosno dosko^iti moglo, on bo, ma silio ga na 
to i sam papa^, prepuatio je, da u njegovo ime npravlja ovom bi- 
skupijom kao generaini vikar Petar de Intristellis*. 

Kraj svega toga, Sto novoimenovani biskup, kao tudjinac, nije 
voljan bio zasjesti ovu stolicu i Sto se kaptol zagreba^Ski popu- 
njavao 6Ianovi nehrvatskoga naroda, opa^a se ipak, da je u oYom 
dastnom sboru bilo \judih, koji su ozbiijno tezili za tim, da se ne- 
uredjeni odnoSaji u zemlji svedu na pravu kolotedinu. 

Eaptol zagrebadki bio je vec u prvom svojem osnutku yjero- 
dostojno mjesto ili „locu3 credibilis'^, ili da ga oznadimo po danal- 
njici, on bijase za posavsku Hrvatsku i gruntovnica i javni biljez- 
nik. Sve izprave, koje je kao takov izdavao javno, podkrepljivao 
je za vece vjerovanje i svojom peCati, pe&it bo u ono doba vriedio 
je mjesto podpisa. Ali imamo dokazah, da se je na§Io vrlo rano i 
to u XIII. vec vieku pojedinih krivotvornikah pisamah kraljevskih*, 
da^ bilo je i kapitulah, koji su probitka radi zlorabili tedajem 
vremena ovo svoje uzvi§eno zvanje^-, dapade za zagrebadkoga 
kanonika lektora Gogana tvrdi se^ da je zlorabio kaptolsku pedat^ ; 
pa toga radi, da si u ovo nepouzdano doba sa6uva ovaj kaptol 
ugled YJerodofttojnosti, dao je urezati u to ime novu pe^t, koju je 
kao jedinu vjerodostojnom proglasio na 7. srpnja g. 1323, i odre- 
dio, da se ^uva u posebnoj gkatulji pod pe^ati sedmorice starijih 
i razboritijih kanonikah, koji da budu vaviek kod pe^atanja javnib 
izpravah prisutni, i da opet taj pe^at poslie porabe sahrane u Ska* 
tulju, koju ce opet vlastitimi svojimi pedati zape^atiti^. 

Osim toga nastojao je kaptol i o torn, da nekoja prieporna pi- 
tanja, koja su mu mnogo potei^kocah zadavala, ukloni; t. j. da se 
sa protivnici pomiri. Glavpi priepor u to doba, kako ^usmO; bio 
je sa ob^inom gradsko-zagrebadkom o pravu pobiranja mitnice i 



* Theiner. Mon. Hung. I. p. 494. 

* Ibid. 

* Mon. epis. zagr. I. p. 122—123. 

* Fejer. Cod. dipl. IX. 3. p 443. 

'^ ErMic. Histor. eccl. zagrab. p. 96. 
^ Mon. episc. zagrb. vol. II. p. 14. 



Digitized by VjOOQ IC 



86 IV. TKALdl6, 

pijacovine; pak se i taj priepor revnim nastojanjem pojedinih Sla- 
novah, a bez dvojbe i naSega Ivana, u brzo i odklonio. Na 18. 
lisikopada g. 1324. sklopilo je gradsko-zagreba^ko zastupstvo, i to 
atidac Pechman, te prisjednici Nikola, Franko, Peterlin, File, 
(Sjuro 1 Nikola sa kaptolom sliedecu nagodu, u kojoj izpoviedaja: 
da promiSljavajuc kako su neko^ njihovi predji, 2ivuci u slozi sa 
kaptolom, napredovali sa dobra na boljo; to da i oni, i^elec ugle- 
dati se u njihov primjer, utana^uju sa kaptolom slogu i prijateljstvo 
pod ovimi uvjeti: Gradska obcina obri6e kaptolu, da ne6e nikada 
vise stvarati ikakov novi namet, koj bi bio na uStrb kaptolskomu 
prihodu, a kaptol da dosadanji prihod gradskoga trga i nadalje 
bere, a obcina nece ga prie^iti niti ikoga, koj bi se ustrudavao 
platiti ga, uzimati u zaStitu, vec predati ce ga kaptolskomu sudu, 
da mu on sudi. Jedino Sto si pridr^aje ova gradska obcina jest 
njom jurve nstanovljeni prihod od solmiere i filjarScine. Gradska 
obcina dozvoljuje kaptolu i njegovim Ijudem, da svoju zalihu, t. j. 
vino, £ito i druge stvari, kojimi se trguje, mogu smjestiti i proda- 
vati bilo u gradskoj obcini, bilo u njezinom podgradju, a obcina 
^a od njihove zaiihe nece tra^iti nikakove pristojbe, razvje, Sto ce 
placati u ime najma pojedinim posjednikom kucah, u kojih ce ovu 
svoju zaiihu smjestiti i prodavati. Obcina pristaje i na to, da kaptol 
ili njegovi podanici mogu u njezinoj sredini otvoriti ducane i 
&r5me. Napokon zajam^uje obcina, da nece kaptolske podanike na 
isvom zemljiStu, a niti tada ne, ako budu dugovali ili obcini ili ko- 
jemu obcinaru, niti svojevoljno hvatati niti na svoj sud goniti, niti 
bez privolje kaptolske zatvarati, vec osudu prepustiti kaptolu; d^ 
ona ce kaptol u svemu podpomagati proti svakomu, koj bi drznuo 
vriedjati ga. Radi ve6ega vjerovanja priseglo je gradsko pogla- 
varstvo na tu nagodu u zupnoj crkvi sv. Marka na oltaru sv. 
kriza, na svetak sv. Luke evaugjeliste^. 

Osim ovoga priepora postojao je joste jedan, koj je takodjer 
zadavao kaptolu dosta jada, a to je bila parba o desetini sa redom 
Hospitalacah. Ukinucem templarskoga reda (1312) dostao se je ovaj 
ired, koj je takodjer u ovoj biskupiji dosta razgranjen bio, njihovih 
posjedah, a naro^ito spominje se, da je posjedovao devet samostaixali, 
od kojib je morao placati kaptolu vinsku desetinu. Budu6 da.po 
crkvenom pravu mogle su crkyene korporacije ono, Sto bi mocale 
davati u naravi, odplatiti novcem, to se davno jur nagodio's njimi 

* Mon episc. zagrab. vol. II. p! 135. 

Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, AROIDJAKON GORldKI. 87 

kaptol, da mu mjesto desetine placaju svake godine na 26. rujna 
devet fertonah, ra^unajuc ferto na Sestdeset banskih dinarah, a 
taj da novae mora podmiriti njihov preceptor u samostanu sv. 
Martina na Boijakoyini, pod taj nvjet| da ako li za vremena ne- 
plati u noYCu, da je kaptol vlastan tra2iti takovu neuplacenu de- 
setinu u naravi. Sve do g. 1318. pla6ali su Hospitalci redovito 
desetina ; ali tada su ju i oni zanijekali poput drugih odpomikah i 
neplatili je sve do g. 1324. Kaptol napokon na temelju sklopljenoga 
s njimi ugovora zahtievao je pomenutu desetinu u naravi; pa je 
toga radi nastao velik priepor medju njimi i kaptolom. 

Da se ova razmirica izravna, zaputio se u Hrvatsku ugarski 
liospitalski prior Filip de Oranana, kojemu je napokon poSlo za 
rukom, da je na 29. svibnja g. 1324. pristao kaptol na to, da mu 
se duzna SestgodiSnja desetina izplati u novcu, a buduca desetina 
da mu se redovito plaia po prvanjem ugovoru ; ia propuste li pla- 
canje desetine opet, kaptol ce biti vlastan zahtjevati ju u naraviV 

Ove, ako su i dvie samo viesti, ipak dokazuju, da je u tadanjem 
kaptolu bilo Ijudih, koji, uvidiv kako su ovakove razmiriee itetne 
i po narodni i po njihov kulturni i materijalni razvitak, to su, ako 
i popustiv Sto od vlasti a prava, nastojali se izmiriti sa protivnikom. 

^ ^Cum igitur a solucione huiusmodi census vel pensionis a dictis 
fratribus vel eorum nomine facienda, fere per sex annos preteritos 
cessatum omnino extitisset; novoque vigore pactornm initoram repetere 
ab eisdem fratribus omnes decimas illius temporis in specie et de ce- 
tero nos (i. e. capitulum) ad perceptionem decimarum omnium, de 
qnibus predicitur, procurari cepissemus ; tandem vir rellgiosus . . . frater 
Philippus de Qranana, sancte domus Hospitalis s. Johannis Jerosoli- 
mitkni prioratunm alme urbis et Hungarie prior humilis, ad nostram 
accedens presentiam supplicavit : ut rigore huiusmodi temperato, habita 
solucione tocius census pro preterite tempore per negligentiam suorum 
fratrum, omissis eisdem pactis dim factis . . . contenti esse dignare- 
mur. Nos igitur . . ob persone eiusdem reverenciam et sui ordinis, ad 
quem specialiter afficimur, recepto censu totali pro tempore in solu- 
tione omisso, pacta olim inita revocare volumas et valida reputari. 
Ad maiorem certitudinem ea iterum exprimentes, ut videlicet nobis 
annuatim sexto kal. octobris novem fertones per LX. denarios ferto- 
nem quodlibet computando in. bonis denariis banalibus, pro duodecim 
parvulis banali denario compntato, per preceptorem de s. Martino sol- 
vere teneantur fratres domorum superius expressarum. Quod si obser- 
vando premissa in aliquo negligentes extiterint, eo ipso ropta pacta 
inteliigantur et nos ex tune libere percipiendl decimas in specie an- 
ted! etas habebimus facultatem^. — Lib. privil episc. zagrab. fol. 22. 
IT ark. nadbiskupskom. 



Digitized by VjOOQ IC 



88 ly. TKAii6i6, 

Ovi^ primjer djelovao bi bes; dvo)be iz Zagreba po cieloj domo- 
vini, da nije opet druga vlast ppdjarila Qovi odpor. 

Augustuiov nasljednik, biskup zagreba6ki Jakov de Corvo, 
uatru^avao se iia svaki na^in zasjesti stolac ove biskupije^ te je papa 
Ivan XXII. napokon prisilien bio rjeSiti ga ove obveze, imenovav 
na 13. oiujka 1326. biskupom zagreba£kim Ladislava de Kobal, 
bjvSega za tada titeljskoga prepozita^. 

Novi ovaj biskup nije ui^ivao u ovoj biskupiji nikakovih simpa- 
tijah^, iky onim strogim nalogom^ koj je u njegovo ime odaslao 
kralj u Hrvatsku, da se nairae urede poremeceni teritorijahii od- 
nodaji biskupskih posjedah, i ucera, makar i vojnom silom za- 
ostala desetina, probudio se je nov odpor, koj se, kad je i bi- 
skup udario odpornike crkvenim prokletstvom, izvrgao u o6ita po- 
bunu*. 

Da iudi uzmogne u ovo burno doba upravljati kormilom bisku- 
pije; to je trebao uza se ne samo mudra savjetnika, vec i ^ovjeka 
podpuuo vjesta pravu. U kaptolu zagreba^kom bio je jedini naS 
Ivan, koj je toj zadaci dorasao, a i bez dvojbe mnogo doprinesao 
svojim savjetom, da se kaptol sa svojimi protivnici izmirio ; pa toga 
radi imenova ga Ladislav de Eobol arcidjakonom gori^kim i ujedno 
svojim kancelarom. 

Kao takov dolazi u javnosti Ivan prvi put ozna^en u izpravi 
pisanoj u Zagrebu na 11. srpnja g. 1329. Ovo pismo, akoprem se 
u XIV. viekn, pojedine zadruge jnr dieliti po^ele, sjeca nas ipak 
da je u torn vieku ziva joSte bila ona temeljna misao „o svojoj 
krvi" ; pripovieda bo, da su podanici biskupski u Vugrovcu i to 
sinovi neke Jelene, udove Petra Niemca, bivsega nekofi predijaliste 
u Vugrovcu, i to: Pavao, koga je rodila sa reSenim Petrom, te 
Nikola, koga je imala sa prvim svojim muzem Mortem, sklopili 
g, 1327. pred kaptolom zagrebadkim jednu zadrugu, izjaviv, da 
po§to. su njihovi baStinski posjedi tako porazdieljeni, da nemo£e 
jedan brat nasliediti posjed drugoga, a po§to ih vei^e i krv i 
bratska Ijubav, to stupaju u jednu zadrugu tako, da svi njihovi 
toll nasljedni koli kupljeni posjedi od sada sa^injavaju jednu ne- 
razrjeSivu zajednicu i da ju jednakim pravom u^ivaju djeca i unud 
jednoga i drugoga brata^. 

^ Theiner 1. c. p. 504. 
^ O torn biskupu pisab a Radu knj. XLIX. 
. ^ .Bonu ovu opisah obsimo u Radu knj. XLIX. 
^ „Quod cum possessiones et bona patema eorumdem, scilicet Petri, 
filii Petri (Theotonici) et Nicolai, filii Morch sint distincta ita, quod 

Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, AROIIXrAKON GORI^KI. 89 

Buduc da je Vtigrovac spadao u biskupske posjede, to da ta 
zadmga postane pravovaljanom; potvrdio ju i biskup Ladialav de 
Kobol na 11. srpnja g. 1329., a tu izpravu pisao je, kao njegov 
kancelar, Ivan, arcidjakon gori^ki. 

Arcidjakonat gori^ki ili pokvareno ,,de Gverche" prozvan, bio 
je u biflkupiji zagreba^koj jedan od najstarijih i najrazgraojenifih ; 
a ime mu poteklo od gorab, kojimi je posut, ili kako sam arcidja- 
kon veli: „Cioriche vocantur in wlgari sclavico, monies"; a na- 
vlas spominje, da mu taj naziv pripada radi one velike gore, 
koja. je preko Kupe, i na kojoj postoji zupna crkva svetoga 
Martina^. 

U XII, i XIII. joSte vieku spominje se kotar gori(iki kao po- 
sebna zupanija, tako g. 1209. u listini, kojom kralj Andrija II., 
uzimajuc u svoju zaStitu hrvatske Templare i nabrajajuc im po- 
BJede, veli, da je „eomes Burili de Gorice", za kraljevanja Stje- 
pana III. (1161. — 1173.), kada je Vitimir, zupan gorski, poklonio 
ovomu redu posjed Hako, prisustvovao razvodu kao kraljev pristav*. 

I u listini Bele IV. od 24. prosinca g. 1224., kojom podjeljuje 
Elokodanom uove slobode, spominje se medju svjedoci: „Boncelaus, 
comes goricensis"^ 

I 8 crkvenoga glediSta bijaSe u ov<^j biskupiji arcidjakonat go- 
ridki vrlo poStivan, prestari bo crkveni obred, koj je postojao u 
njem, po svoj prilici jo§te od propale sisadke biskupije, usvojila je 
stolna crkva zagrebadka, u kojoj potrajao je on malom promjenom 
sve do izmaka XVIII. vieka, a zvao se naro6ito „goridkim obre- 
dom**^, te je osim njega, strogo bilo zabranjeno rabiti rubrike 
i obidaje drugih crkavah i biskupijah kao inostrane i neobidne. 

alter in alterius possessionibus vel bonis non posset succedere tam- 
quam bares, fratemo tamen amore et affectu dacti volnerunt ct pari 
consensu ordinaverunt, quod possessiones eorum tarn hereditarie, quam 
empticie aut quovis titulo acquisite eis ambobus et eorum heredibus 
ex nunc fuisseot communes tamquam fratrum ex uno patre procrea* 
tornm". liber privil. episc. zagrab. fol. 60 u nadbtskup. arkivu. 

^ „£st autem mons quidam magnus in archidiaconatu goricensi, 
ultra fluvinm Culpe, super quo est ecclesia beatissimi confessoris Mar- 
tini, de quo monte et aliis ibidem vicinis denominatur decimacio de 
Guercbe". Hon. episc. zagrab. II. p. 48. — Ova crkva, koju spominje 
arcidjakon, jest dauas sv. Martin, na brdu MartinScaku, blizn Velemerica. 

' Mon. episc. zagrab. I. p. 21. 

' ELrdelic. Histor. pise, zagrab. p. 326. . 

^ Stari zagrebadki misali i breyijari taj obred izridno spominju riecmt : 
„Liber iste Missalis secundum ritnm et communem observaatiam almae 
ecclesiae zagrabiensis Goricensis vulgariter nuncupattis^ ; — a u bre- 



Digitized by VjjOOQIC 



90 iv. TKAL616, 

A on je takodjer radi svoje razgranjenosti zauzimao vrlo od- 
li^DO mjcsto, dielio se bo na tri kotara i to: u gori^ki, u kojem 
bijaie 31 2upa; u podgorski ili medjurieSki sa 21 zupem; napo- 
kon u metli^ki i zumbera^ki sa 7 i^upah, protezao se pako od Ja- 
strebarskoga na zapad preko Oki6a i Zumberka u Kranjsku, od 
koje mu je pripadala pokrajina metlidka; sterao se za tim preko 
Eupe na Bosiljevo u biviu slunjsku regimentu k Cetinu, gdje je 
granidio sa biskupijom krbavskom, napokon zategnuo u tako 
zvanu turskii Hrvatsku, te je zauzimao oveci diel danaSnje Bosne. 

U kaptolskom senioratu zauzimao je areidjakon goridki osmo 
mjesto, a medju arcidjakoni 6etvrto; u choru sjedio je na lievoj 
strani detvrti i to medju arcidjakonom dubi^kim i vaSkanskim; u 
sbomih sjednieah pako glasovao je za arcidjakonom komarni^kim. 
Prema uredbi biskupa Eazotija glede razredbe bogoslu^ja u stolnoj 
crkvi, ubrajao se areidjakon goridki medju tako zvane aarehidia- 
conos minores^y te mu kao takovu bila dui^nost, da bude djakonom, 
kada biskup misi^ 

Kako se od svakoga arcidjakona zahtievalo, da je savrsen u 
svecenifikom fiinu, tako mu i du^nost bila da bdije, je li pod^injeno 
mu svecenstvo 2ivi pristojno svomu zvanju i crkvenim propisom, 
da nebude moiisk kojoj opa^ini podvrzeno; ^ita li mise? dr^i li 
bdenja mrtvafika? kakovo je u izpovjedaonici ? jesu li mu poznati 
crkveni zakoni iSenitbeni? je li pokorno svojim poglavarom? rieSju, 
sve izpitati pod^injenom si svecenstvu i doglasiti biskupu. — I 
partiice, ako su bile erkvene naravi, koje bi nastale u areidjako- 
natu, razpravljao je sam areidjakon, a od njegove osude jedino se 
moglo prizvati same na biskupa. 

AH za OYu sYOJu slu2bu pobirao je areidjakon od i^upnikah 
svoga arcidjakonata i bir, prozvan cathedraticum, i to Martinju 



vijaru: „ Finis rubricae generalis secundum observantiam Chori zagrs- 
biensis, quae vocatar Goricensis; te pridodaje: „In hac tamen alma 
et celeberrima ecclesia zagrabiensi, quae mbricas regnlatissimas, mo- 
dnmque singularem approbatissimum« qui Goricensis nuncupcUur, et 
habet et secundum eundem gubematur^^ Dapade, kao norma agendomm 
izrikom spominje se i vrelo „liber Goricensis", za erkvene obrede i 
to za brevijar, gdje se veli medju oatalimi: „Qaia historia de viduis 
hie praetermissa est, turn quia in originali llbro OoricenSI, etiam 
praetermissa est". . . U arcidjakonatu gorl6kom 2upna erkva „8. Ki- 
rini de Smerchkovich", svakako sjeda nas na biskupija sisadku, gdje 
je pocetkom IV. vieka biskupovao sv. Kvirin. 
^ Mon. histor. episcop. zagrab. vol. II. p. 65. 



Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, ARCIDJAKON aORI^KI. 91 

50 dinarab; a o uzkrsu davao mu svaki £upnik janje, koje je naj- 
manje yriedSo 12 dinarah; jedino siromaSni i^upnici bijahu opro- 
Steni od toga davanja. I ^etyrtina avckolike crkvene desetine, ako 
ju je u dotidnom arcidjakonatu pobirao kaptol, iSla je nadljeinoga 
arcidjakona^. 

Povrh toga u gori6kom arcidjakonatu bijaSe od vajkada uve- 
deno, da se ni jedan pokojnik, koj se prije smrti nebi izpovjedio 
i prK^estiO; ili bi umro kao poznati tat, il razbojnik, il javiii grieSnik, 
da se nije smio, pokopati na groblju „sed in campo jaceat bestia 
cum bestiis^; ali ako bi takov zaielio na samrtnom dasu, da se 
izpovjedi i priSesti, a 8ve6enik nije mogao siiii do nj radi daljine 
mjesta, to je takovomu dozvoljen bio pokop na groblju^ i za nj 
6itati se mogle i mise ; a koj bi odgadjao za vremena pozvati svc- 
cenika, pa u torn i umro, to se same tada mogao sahraniti u 
groblju, ako bi se iz njegove ostavStine platilo arcidjakonu 40 
dobrih banskih dinarah. Ova se odredba nije dakako protezala na 
one kriepostne iupljane, koji bi na naglom umrli. Izobcenici pake 
pod nikakov na^in nisu smjeli biti pokopani u groblju*. 

Eako se je arcidjakonat gori^Ski dielio u tri kotara, tako je imao 
i tri vikara, u svakom kotaru po jednoga, i vikaru su od svakoga 
zupnika dotidnoga kotara pripadala dva dinara, koje je pobirao u 
isto yrieme, kada i kathedratik za arcidjakdna; joSte u ime uz- 
krsnoga janjca, koj se davao arcidjakonu, dobivao je vikar od 
arcidjakona dva dinara*. 

Da je doista arcidjakonat gori^ki, Sto se doti^e arcidjakonskih 
dohodakah, bio jedan od najuhamijih, razabire se odatle, §to se 
od njega najve^a pristojba papinskoga poreza davati morala, i to, 
kako je ubiljei^eno za godinu 1332., platilo se 16 marakah manje 
tri dinara^. 

Spomenusmo da na§ Ivan, ako ne prije, a to svakako u polo- 
vini g. 1329.; dolazi upisan ne same kao arcidjakon gori^Ski, vec 
i kao kancelar biskupa Ladislava de Kobol, a po tom kao njegov 
prvi i unmi savjetnik, pa je toga radi utjecao on i mnogo u od- 
redbe, koje je proglaSivao taj biskup. 

Duh onoga vremena, kako je razvratno uplivao u socijalne od- 
noSaje, isto tako je ubitadno djelovao i na vjersko duvstvo, pa i u 

1 Ibid. p. 85-88. 

• Ibid. p. 92. 
» Ibid. p. 92 

* Theiner, 1. c. p. 574. 

Digitized by VjOOQ IC 



92 IV. tkal6i<!i, 

samom kaptolu uhvatio je jaki korieq^ te se i ovdje vide idlo sa 
udobnim zivotom n^o li za 8veceni6kom savrSenosti. Ovu ranu 
odkrivaju nam dvie odredbe biskupa Ladislava, izdane podetkom 
g. 1329., koje idu za tim, da ae uzpostavi stega u oyom sboru 
i uskori §to ta^nije izvrSivanje bogosluinih 6inah. 

Znati valja, da je vec biskup Augustin Kazoti odredio, da od 
prirasta onih trsjah, koja kanonici zajednidki obradjuju, imadu 
i zajednidki podrum, t j. da iz hjega dobivaju potrebitu vinsku 
zalihu. Prema tomu morao je kaptol podetkom svake godine odre- 
diti za potroSak onoliko vina, koliko mo^e dovoljno biti za cielu 
godinu^ da svakomu njegovomu dlanu zapadne na dan jedna 
miera ^una mensura" ili prema danaSnjici 2 — 3 litra. Ovaj zajed- 
nidki podrum ili zalihu vinsku nadgledavao je i dielio svaki dan 
kaptolski pivnidar, koga je narodito za to birao sam kaptol i to 
svake godine, i kojemu pod prietnjom prokletst^a bijaSe zabranjeno 
podati pojedineu kanoniku viSe od propisane mjere ; pa su ga zato • 
i nadzirala tri kanonika, kojim bijaSe dufnost svakoga uijeseca 
jedanput bar pregledati zajednidku pivnicu, pa pronadjoge li, da je 
pivnidar izdao vina preko raduna, to je takov manjak podmiriti 
morao iz Bvoga. Pravo na zajednidko vino imali su samo oni ka- 
noniei, koji su u voce svetkovine (festa duplioia) osobno prisu- 
stvovali jutarnjoj^ misi i vedernjoj, a u manje (festa semiduplicia, 
simplicia) poslali mjesto sebe u kor sve^enika zamjenika; zatim 
svi oni, koji boleScu prepriedeni nisu mogli dolaziti u kor; oni 
pako, koji su u crkvenom il kaptolskom poslu zakonito odsutni 
bili, mogahu naknadno zahtievati pripadajuce si mjerice vina za 
dane svoga odsuca; dodim oni, koji su radi nemara izostali iz 
crkve, nisu dobili nikakova diela za propuitene dane. 

Ovu Kazotijevu odredbu pooStrio je biskup Ladislav de Kobol 
tim, §to je na 1. siednja g. 1329. izdao novi nalog, kojim se strogo 
nalaJe kanonikom, da tadno ovrSuju sluzbu bozju u stolnoj crkvi, 
kako ce im propisati kanonik cantor ili njegov succentw, t. j. 
onim redom, kako budu i za koj bogoslui^ni din upisani na plodi 
izvjeSenoj u sakristiji; propusti li pake koj kapitularac avoju 
sluzbu, to za svaki nemar platiti ce ili kabal vina u naravi, ili 
toliko u novcu; bude li prkosio, to ga cantor mora dojaviti gene- 
ralnomu vikam, koj ce ga na to jur prisiliti; a ove globe da se 
porazdiele medju one siromaSne svecenike, koji u crkvi nadokna- 
djuju takov propust*. 



^ Mon. histor. episcop. zagrab. vol. II. p. 68. 



Digitized by Google I 



IVAN, ARCIDJAKON GORI^KI. 



Drugom pako odredbom, izdanom na 16. siednja g, 1329., usta- 
novljuje isti biskup, da kaptol zagireba^ki sadtojati mora od trideset 
i dva dlana, kako je to od starine i biio, zatim, da samo lektor, 
6Biin DJegova predija, ii avih zajednidkib kanoniSkih diobah ima 
Jedini dvostruki diel; do^im cantoru, oustosa i kaptolskomu de- 
kaDQ pripada u zajednidkoj diobi jednostavan samo diel, kako i 
svakomu drugomu kanoniku^. 

Da je areidjakon Ivan kao biskupov kaneelar uplivao u ove 
dvie odredbe, koje 8u iSle za tim, da se nehajstvo u sluzbi bozjoj 
odkloni i uvede stega u kaptolu, neima snmnje; jer kako cemo 
te^ajem ove razprave doznati, on je mnogo nastojao i to kao ge» 
neraini biskupijski vikar o tom, da kaptol zagrebaSki iizornim zi- 
votom prednja<$i cieloj diecezi. 

Ali u to doba bio je vec areidjakon Ivan i poznat i cienjen i 
od same rimske stolice. Kad je ono u sredini sie^nja god. 1331. 
papa Ivan XXII. udielio bivsemu prepozitu „8. Laurentii de Hay** 
u kolo^koj biskupiji Jakovu de Placentia novu prepozituru sv. 
Martina u Po2unu, a tim upraznjenu Hajsku prepozituru namie- 
nio Hrvatu Grgi, sinu Gjure KoprivniSanina, kanoniku zagrebaS- 
komu a arcidjakonu beksinskomu, to kraj drugih li^nostih, koje 
imaju re^enoga Grgu uvesti u uzivanje novo stedene prepoziture, 
spominje i nasega arcidjakona Ivana^, a to nam je opet dokazom, 
u koliko bijale areidjakon Ivan uvazen i u domovini svojoj i iz- 
van nje. 

Areidjakon Ivan, kao vjest pravnik, slovio je doista u to doba 
u Hrvatskoj, i ne samo da je u^ivao povjerenje svoga biskupa i 
sbora kanonickoga, kojemu bijase 6lanom, vec i svjetovnjaci trazili 
su u pravnih poslovih u njega i savjeta i pomoci. 

Podetkom nekako g. 1288. poklonio je ban Stjepan zapustenu 
Bvoju pala^u u obcini gradsko - zagreba^koj knezu i gradjaninu za- 
greba^komu Gilionu, da nagradi vjerne njegove usluge, koje mu 
u razno doba u^inio; te ga po nalogu kralja Ladislava Kumanca 
uvela ova obcina u zakonito uzivanje ove palace. 

Isti Gilion, koj je kasnije bio i sudcem u pomenutoj obcini, do- 
bio je od Pavla, sina re^enoga bana Stjepana, i drugu paladu, i 
to opet za velike tjelesne i nov^ne zrtve, koje je doprinesao za 
re^enoga Pavla i brata mu, tada vec bana Stjepana, ili kako se 



* Ibid. pag. 79. 

« Theiner, 1. c. I. p: 633. 



Digitized by VjOOQ IC 



94 IV. tkal6i6, 

to u listim spomiiye „pro quadam captivitate pro eisdem perpessa 
et recompensatione rerum auarum sibi et Stephano baiio, fratri suo,- 
in necessitate eorum per ipsum Gilionem datarum et es^positamm'^.' 
Ovu drugu pala^u posjedovao je neko6, i to opet darom Stjepiina 
bana, otca pomenutoga Pavla, zagrebadki zupan Hodui^ od koj^gtf 
su ju odkupili opet Pavao i Stjepan ban pomdnuti, davSi mu u 
zamjenu detiri posjeda ; a obje ove palace stojahu u gradskoj zagre- 
bafkoj obcini i to medju kucom Stjepana, sina Ivanova, uz gradski 
zid do Bgrade fratarah Dominikanafa. 

Po Gilionovoj smrti prodala je njegova udova Neda suglasno 
sa sYojimi sinovi Nikolom i Franjom, obje ove palace za 60 ma- 
rakah gradjanom zagrebadkim Endreolu i Nikoli sinovom sir-Ge- 
rina. Endraol zivio je jo§te g. 1328., jer se tada spominje, da je 
kao predijalista uzivao, uz godisnji census sedam i pol dinarah, 
kaptolski posjed gomju i dolnju Luku kod Zagreba^ 

Endreol umro je nekako oko g. 1331., a iza smrti ostao mu 
punoljetan sin gradjanin zagreba^ki Mihaljo, sa malodobnom bra- 
com. Za ove malodobnike ili je sam Endreol na samrtnom 6asu 
postavio skrbnike, ili ih suglasno sa sinom mu Mihaljem imenovala 
gradska obcina, i to : naSega arcidjakona Ivana, te gradjanina i zla- 
tara Konstantina. 

Protiva Endreolovim nasljednikom ustao je tadanji ban Mikic 
Prodanic, zabtievaju6 od njih onu pala^u, k«ju je neko^ Stjepan 
stariji, ban, poklonio Gilionu ; jer ta pala6a da nije bila banovo 
vlastniCtvo, nego bansko; a ovaj svoj zahtjev dojavio je i kruni, 
oznafiv ujedno i Endreolovom sinu Mihalju sudbeno ro^iSte, t. j. 
osminu pepelnice ili 18. ozujak g. 1332., na kojem ce se i to u 
ViSegradu pred kraljevskim sudom razpravljati ovaj priepor. 

Ivan arcidjakon gori^ki, kao savjestni skrbnik malodobnikah, 
ulozio je sav trud, da im se baStina spasi. Prema tomu bila mu 
najpre^a zadaca, da posakupi u jedno sve i najstarije izprave, koje 
se odnose na tu paladu. A to mu poSlo i za rukom. Na 9. vec 
ozujka (1332.) nalazimo ga sa suskrbnikom zlatarom Eonstantinom 
pred kaptolom zagreba^kim, kojemu podastrievSi sve izprave o 
priepornoj pala^i, zamolio ga kao „locus credibilis", da ih u jednu 
izpravu prepise i svojom peSati ovjerovi. 

Ovaj ovjerovljen prepis ponesao je sobom Mihajlo, Endrek>lov 
sin, pred kralja u ViSegrad, a uza to upucen jo§te po samom ar- 



* Men. histor. episc. zagrab. vol. II. p. 119. 

Digitized by VjOOQ IC 



lYAN, ABGIMAKON aORI^KI. 95 

cidjakonu, kako tu zakonitu djedovinu pred krunom braniti ima, 
uspio je, te na sudu, priznav kralj pravo vlastni^tva re^iie palace 
sinovom i unukom Endreolovim, dopitao ju istim „ipsi bano et eius 
Buccessoribus racione dicti palacii perpetue taciturnitatis silenciiim 
imponentes^^ 

U plemenu Tolinegah, s kojim je bio arcidjakon Ivan po svojoj 
materi u rodu^ sbile se te^ajem yremena velike promjene, i to 
8inr6u dvojice njegovih ^lanah imenito najprije Eozme^ koj je ostavio 
nakon sebe dva malodobna sina Bla^a i Antuna; a zatim Petra, 
koj je umro neostaviv nasljednika^ do6im je preostao jedini joSte 
i to prepozit badki Ivan, na koga je spalo skrbni^tvo pomenutih 
malodobnikah. Al i taj prepozit, budnc da bijaSe yisoko vec u 
godinah i izvan kraljevine, nije mogao prenzeti taj teret na sebe, 
pa ga povjerio svomu rodjaku arcidjakonu Ivanu. Doiav indi g. 
1333. u Zagreb, izjavio se na 21. ozujka pred kaptolom zagre- 
ba^kim ovako, da poSto mu je umro i brat Petar, to da je od nje- 
gova plemena malo ih preostalo, koji bi mogli valjano upravljati 
baStinu i njegovu i njegovih sinovacah, a narodito posjed Toplicu 
kod BY. Gjurgja : toga radi, da se pred]isretne d jedovinskomu raz- 
sulu, to on i svoj baStinski diel i baStinu svojih sinovacah pro- 
glaSuje jednom zajednicom, a njezinu upravu izruduje arcidjakonu 
Ivanu, koj je jedini sposoban i upravljati njom i braniti njezina 
prava*. 



^ Izprave o Giiionovoj palaci i o parbi Endreolovih nasljednikah 
^nvaju se a sbirci Jugoslav, akademije. 

^ „Quod honorabilis vir, dominus Johannes bachiensis ecclesie pre- 
positus pro se et pro sals ex fratre suo nepotibus procreatis et aliis 
coram nobis (i e. capitulo zagrabiensi) peraonaliter constitutus asseruit, 
quod, cum Petro, fratre suo^ de hac luce subtracto, pauci iam reman- 
sissent de sua generatione, qui gubernare valerent sua et suorum he-, 
potum predictorum iura, specialiter in possessione Thoplicza apud s. 
Georgium ; idcirco volens sibi et eisdem sals nepotibus futuro tempore 
utiliter provldere, omnes possessiones et iura quecumque alia ac bona 
tam in Thopliczaj quam alias, ipsum et prefatos suos nepotes contln- 
gentes, suo et eorumdem suorum nepotum nomine communicavit ad 
plenum et ex nunc communes esse voluit, prehabita deliberatione suf- 
ficienti cum honorabili viro domino Johanne, archidiacono de Guerche, 
siio consanguineo et proximo, per cuius industriam sperabat firmiter 
posse se et sepedictos nepotes suos proiicere tarn in conservandis illis 
possessionibus quam eciam aliis quibuscumque ; salvis semper porcio- 
nibus et iuribus, quas ipse Johannes archidiaconus et sui nepotes 



Digitized by VjOOQ IC 



96 IV. TKAii5i6, 

Polovinom mjeseca lipnja (1333.) putuinc u Napulj, bavio se 
Earlo Roberto u Zagrebu, kakovib sedam ill viie danab ; ligtine bar 
ovdje izdane datiraju se od 11. do 17. lipnja. Kako se ovdje jedna 
i dfuga jurisdikcija nprla, da izka^e kralju §to ve^n po^ast, take 
se opet i on jednoj i drugoj blagodaran izkazao. Sto se doti^e 
biskupa i kaptola zagreba^koga/ to im je na njiboyu proinju po- 
tvrdio onaj razvod svihkolikih nphovih posjedab, koj su mje'eos 
svibnja i lipnja g. 1328. ucinili i to podduvar stoLnobibgradd^oga 
kaptola Blaz i kraljev povjerenik Ivahen, sin Tomin, a unuk Be- 
riVojev ; al i tu potvrdu izdao je istom tada, poSto bi ja ban 
Mikic prije doslovce razpitao i na nju pristao. Veli se bo naro- 
dito u njoj : ^magnifico tamen viro Mykcb bano tocius Sclauonie . . ; 
premissa omnia articulatim diligenter exapiinante, annuente et ad 
ea consensum prebente et assensum*'^ 

Druge dvie izprave, izdane takodjer u Zagrebu, ti^u se obcine 
gradske zagreba^ke, kojoj se izkazao kralj blagonaklonijim, i to 
s razloga, Sto je ista obcina prigodom proSlih kraljevih vojnicah, 
ukona^ivanjem vojske mnogo stradala, ^specialiter advertentes 
dampna^, veli on, „que ipsia per genteni nostram, scilicet per con- 
tinuos exercitus' super eosdem descendentes sunt illata^, pa joj 
toga radi, a i u ime utvrdah gradskib, „ut predictam civitatem 
nostram firmare valeant et in bono statu conservare", dozvolio, da 
od vina, zita i soli, koje ce ne samo inostranci, vec tko mu drago 
u ovoj obcini prodavati, mogu i smiju zahtievati trznu pristojbu, 
kako ju obcina sa prodavaoci uglavi; da ovoj kraljevoj odredbi, 
nitko prkositi nesmije^. 

Drugom pako poveljom potvrdio im onu povlasjticu, koju je ovoj 
obcini podao njegov predsastnik Bela IV., a glasi, da su gradjani 
zagreba^ki oprosteni od placanja svih mitni^kih pristojbah toli u 
Hrvatskoj koli u Ugarskoj*. 

Jedva §to je kralj ostavio Zagreb, vec se gradsko-zagrebadka 
obcina pocela slui^iti njegovom odredbom, t. j. po^ela pobirati trinu 



iuxta assertionem eciam dicti prepositi in predicta possessione Thoplicza 
iure hereditario et alio quocumque noscuntur habere". — Act. conv. 
Lepoglav. fasc. I. nr. 1. do nedavno u brvatskom zemaljskom arkivu, a 
sada u Budim-pestanskom 

* Men. hist, episc. zagrab. vol. II. pars IV. cap. IV. 

^ Izvor u gradskom aricivu. 

^ Izvor u gradskom arkivu. 



Digitized by VjOOQ IC 



ITAN, ARCmJAKON GORldKI. 97 

pristojbu od yin% Sive^a i soli, koju je, jer ju postavio sam kralj, 
prozvala ^postavom*'. 

Ali da se povratimo k arcidjakonu Ivanu. Odkako je bio 
uvrStett tt ovo veledaatno tielo, kaptol naime zagreba^ki, i od 
kako je postao biskupovim kancelarom, ulozio je, kraj drugih po- 
salah; svu svoju pravnidku vjeStinu n to, da se urede zemljiStni 
odnoSaji, da se prema tomu stvore i shodni zakoni o dui^nosti vla- 
stelja i kmeta, ob upravi posjedah, o stegi sveceniSkoj ltd. Vec na 
1. sie^nja g. 1334. stvori kaptol, bez dvojbe ponukom Ivanovom, 
zakoD ob uredjivanjn kaptolskih trajah, koja su pojedinci dr^ali u 
feud, odrediv, da tko tedajem pet godinah neobradjuje vinograde^ 
da'ih odmah izgubi i da se dadu onomu, koj ih je voljan va- 
Ijano obrad)ivati^ 

Do god. 1334, nije kaptol zagreba^ki iinao podpano izradjena 
sbornika zakonah, po kojem bi se upravljao, do tada mu slu^io u 
svjetovnih stvarih „corpas iuris canoDici^ i pojedine ustanove, koje 
je ill sam prema potrebi stvarao ili mu ih biskupi ili sTJetoyna 
vlast nalozila; u sluibi pake crkvenoj zakonom mu bio take zvani 
^capitularium ili coUectuarium". Svu ovu gradju, kojekuda raztr- 
kanu, valjalo je sabrati i dovesti u red stvarni i urediti ju prema 
postojecemu od viekovah ususu: taj posao nije nitko drugi izvesti 
mogao n^o ^ovjek, koj je i sam dlanom kaptola bio, a ujedno 
vjeSt crkvenomu i svjetovnomu pravu, a to bijaSe doista arcidjakon 
Ivan, koj je, kako jur ^uamo, u mnogih parnicah zastupao i kaptol 
i fivjetovnjake. S ovim sbornikom bio je arcidjakon Ivan gotov 
jur g. 1334, te ga i kaptol prigodom obnove svoga ^inovnidtva 
t. j. „in vigilia beati Laurentii", proglasio javno svojim zakonikom*. 
Dakako da se u tom sborniku nespominje izri^no, tko ga je uredio, 
a to za to ne, Sto taj zakonik proglasuje kaptolski sbor u svoje 
ime, a u takovom sludaju obi^no se zaSuti ime sabiratelja i sasta- 
vitelja. 

Ove se godine spominje joSte dva puta arcidjakonov rad u poslu 
Sto kaptolskom §to biskupskom. Spomenusmo netom, da je gradsko 
zagreba^ka ob6ina dozvoljom kraljevom podela pobirati trznu pri- 
stojbu pod imenom „postave^, da §to vi§e, ona se po^ela uvla^iti 
u kaptolski posjed, koj je le^ao na sjevemoj strani iste obcine, koj 
je neko(f daroyao kaptolu Bela lY, i na kojem si sagradio 6vrstu 

^ Mon. eplsc. zagrab. vol. II. pars. IV. cap. XIX 
•Ibid. p. 1 

7 

Digitized by VjOOQ IC 



98 IV. TKAIiCld, 

kulu, prozvanu ^ Popov turen". Uvedenjem postave naiao se kaptol 
povriedjen u svojem pravu, te odlu^i podi6i pamicu protiva ovoj 
ob6ini. Glavna poluga, na koju se oslanjao bila ie spomenuta jur 
saborska odluka od g. 1321.; kojom ban Ivan sa saborom u parbi 
glede pobiranja pijacovine i mitnice istu dopitao kaptolu. Ovu 
saborsku odluku posjedovao je kaptol u jednom samo izvorniku, 
kojeg ^propter casus formidabiles", t. j. da se ili nezametne ili ne- 
izgubi nije mogao iznositi pred razne sudove : toga radi trebalo ju 
imati u ovjerovljenom priepisu, zato je pomeoute godioe poslao qa- 
sega Ivana pred ostrogonski kaptol; da ju prepiSe i svojom pedati 
ovjerovi^ 

Osim ove.pamice, koju je spremao uzkrisiti kaptol proti obdini 
gradsko-zagrebafikoj, imao je velike priepore radi ucerivanja za- 
ostale desetine, koj je odpor ja^ao neumjestnom strogosti biskupo- 
Youi. . Toli sam biskup, koli i ovaj kaptol imao je odluku bana 
Mikca; kojom na 25. oktobra g. 1328 odredio, da i kako se dese- 
tina davati mora. I ovu odluku bojao se i kaptol i biskup uru^e- 
vati svojim deseti^arom, pa je i za nju potrebit bio ovjarovljen 
priepis. Za ovu odredbu, kada ju proglasila svjetovna vlast, hotio 
je i biskup i kaptol, da ju ista u ovjerovljenom prepisu po drugi 
put i proglasi; toga radi na 21. kolovoza (1334) izhodiSe u bana 
Mikca izaslanici Ivan, arcidjakon gori^ki, u biskupsko ime, a Grga, 
areidjakon (iazmanski, u ime kaptola, da im je pomenutu odr<edbu 
iznovice i prepisati i svojom pe^ti podkriepiti dao*. 

Koliko se arcidjakon Ivan doista trudio o boljku ovoga kap- 
tola, a osobito u to vrieme, kada je u najve6em vrenju bio odpor 
proti desetini, koje ucerivanje postalo je svakim danom tegotnije, 
posvjedo^uje nam ona odredba, koju je sam izradio i kaptolu pri- 
godom miene njegovih ^inovnikah ili „in vigilia festi beati Lau- 
rentii" predlo^io, a kaptol ju je jednoglasno primio kao „formata 
constitucionum per venerabiles viros eapitulum nostre ecclesie me- 
morate editarum, manu, ut apparebat, discreti viri domini Johanois, 
archidiacoui de Guerche, conscriptam", kojom se prihvatilo, da. se 
vinska, zitha, mitni^ka i brodarska.desetina iznajmi najpovbljnijemu 
nudiocu. 

Ovaj novi Statut (koj je potvrdio i biskup zagreba^ki Ladislav 
de Kobol g. 1337), odredjuje: da se u iznajmljenju kaptolskih de- 

* Act. Cap. ant. fasc. 10. nr. 47. * 

* Liber privileg. episc. zagrab. fol. 16. 19. U nadbiskup. arkivu. 

Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, ARGIDJAKON GORI^KI. 99 

setinah dade prednost onomu od nudilacah; koj 6e u izdaSnijoj 
svoti bar dvie marke vi§e obe6ati nego ostali natjecatelji ; za ne- 
znatnije svote dosta je, ako i ^etvrt marke viska obre^e. Zatim, da 
se nikomu neima iznajmiti desetinski prihod buduce godine, ako 
li nije podmirio zaostatak od proSle godine, a Dajmovina da se 
ovako plaia: prva fietvrt o bozicu, druga o vazmu, a ostalo, kad 
izti^e najamni rok. Ako li de Dajamniku u ono vrieme, dok drzi 
najam, nanese kakova Steta bilo to Ijudskom silom bilo prirodnom, 
to nije duzan platiti podpun najam, vec od onoga samo §to je pobrao ; 
nije li se obvezao, da 6e i u tih slu^ajevih izplatiti podpuni najam. 
Buduc, da je u prvanja vremena bilo mnogo svadje i neugodnostih 
sa najamnici^ poSto najamna ro^ista nebijahu tadno oznadena, to 
de oyiin odredjuje : da se desetina vinska^ i to kotara zagrebadkoga, 
goridkoga, bek§inskoga i zagorskoga, te prihod zupanije sisa^ke i 
toplidke iznajmljuje od dana pred Jakobovom do Lovrinja ili od 
24. srpnia do 10. kolovoza, i to samo u sakristiji stolne crkve ili 
pred erkvom do ve^ernje i povefiernje. Zatim da se pijacovina i 
mitnica zagreba^ka i ka^inska daje u najam samo od Lovrinja do 
Stjepanja ili od 10. do 19. kolovoza, napokon, da se vinska zagre- 
ba^ka desetina mo^e iznajmiti i do osmine Stjepanja ili do 27. 
kolovoza, bude li pako dozrelo gro^dje pred Stjepanjem, to ce 
najamnini biti posljednji rok predvecerje ove svetkovine. Razumieva 
se pako, da je najamnik duzan najmovinu taCno placati, i da po- 
jedine kotare mo^e dobiti u najam samp jedan a najviSe dvojica, 
a tim da se prepre^i, da najamnici kaptolskoga prihoda nebi ustu- 
pili svoj najam podnajamnikom^. 

Ali je bilo i drugih joSte oekonomskih zapriekah, koje su mnogo 
priedile materijalni razvitak oyoga sbora, a to bijaSe nemar poje- 
dinacah u obradjivanju svojih predijah i svojih trsjah. DoduSe, da 
.»u kmetovi, koje je kanonik ili dobio sa svojim predijom ili ih 
ondl'e naselio, duini bili svomu gospodinu obradjivati zemlje i trsja 
i to u proljece morao je svaki kmet orati dva dana, zasijati zob, 
oplieviti ju, dva dana 2eti ju i spremiti u stagalj, a kada ju 
na Irosak gospodarov izmlatio, morao ju na svoj troSak dopremiti 
u Zagreb ,ili onamo, kamo j^ gospodar zapovjedio ; na jesen opet 
inofao je dva dana orati za pSenieu i drug! usjev, a kada je do- 
zrio, pokupiti ga i dopremiti svomu gospodaru. Istim na^inom 
morao je kmet svomu gospodaru obraditi i vinograde t. j. dva 



[ 



^ Mon. episc zagrab. vol. II. pag. 31. 

Digitized by VjOOQ IC 



100 IV. TKALdid, 

dana rezati, dva dana okapati, dva dana koliti, dva dana preka- 
pati, dva dana fiistiti rozgve i privezavati ill, i dva dana kopati 
ga po treci put ; povrh toga morao je joSte svaki kmet posta- 
viti u trsje gospodarevo sto kolacah. Kmetovi bijahu A\xim pobrati 
gro^dje, izpreSati ga Sto bolje mogu i Siru dopremiti u Zagreb ili 
kamo im je gospodar nalo^io. Emetovi bijahu takodjer obvezani 
dva dana kositi travu, posuSiti ju i sieno dovesti, kamo im je za- 
povjedio gospodar. S druge opet strane bijaSe dui^an gospodar hra- 
niti kmeta n one dane, kada je zanj radio, a hranio li se sam, 
bijaSe mu dui^an platiti na dan pol dinara ; za vrieme berbe obi^no 
dobivali su kmetovi od svoga gospodara govedinu, a oni, koji su 
vozili giru, bijahu podvoreni kruhom i mesom, no za to morali su 
kmetovi prehraniti gospodareva §pana, koj je nadzirao berbu. Od 
kmetskoga prirasta i^itnoga ili vinskoga mogao je zahtievati gospodar 
ako mu bilo nui^dno, jedan dio, nu taj dio morao je bili manji od 
desetine^. 

Dakako da se mnogi kanonici strogo drzali obvezah, koje su 
im kmeti bili duzni, ali zanemarivali su onih, koje su imali oni 
opet spram kmetovom, da Sto vise obterecivahu ih prekorednimi 
radnjami i nameti, pa su tako prisiljeni bili kmetovi bjei^ati od 
svoje zemaljske gospode, i tim su opuScavala predija; toga indi 
nalozi mjeseca rujna g. 1336 biskup Ladislav de Kobol, da kano- 
nioi neka uznastoje, da im se predija pomno^aju kmetovi, da ih 
obradjuju i Stede tako, da oni, koji ih iza njih nasliede, budu se 
veselili a ne tu^ili na svoje predsastnike ; toga radi umrie li koj 
kanonik, koj je svoje predijalno trsje il zapustio 11 odtudjio : to da 
mu se iz ostavStine kupi za nasljednika novo valjano obradjeno 
trsje, ili ako bi pokojnik imao vlastito trsje, da se ovo preuzme 
za njegova nasljednika. Svakoga pake kanonika, koj bi na prediju 
tladio il globio svoga kmeta, kada se to dozna, du^an je gene- 
ralni vikar prisiliti, da povrati, Sto je kmetu nepravedno oteo*. 

Bez dvojbe, da je i u ovaj nalog uticao arcidjakon Ivan, pa po 
svoj prilici, kad nije sam osobno prodrieti mogao S njim u kaptol- 
skom viecu, da se je utekao samomu glavaru, da ga on provede. 

U koliko se arcidjakon Ivan trudio u novoj parnici, koja je 
nastala medju kaptolom i obcinom gradsko-zagreba^kom radi „po- 
stave^, u toliko je on kao pravnik na sudovih zastupao i strauke, 

^ Mon. episc. zagrab. vol. II. pag. 23. 
* Ibid. p. 68. 

Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, ARGIDJAKON GORldKI. 101 

kad su ga za to zamolile. God. 1336. koncem travnja nalazimo ga 
u ViSegradu, gdje na sudu pred stolnobiogradskim prepozitom i 
delegiranim sudcem od apostolske stolice, Totimirom^ zastupa pe- 
cujskoga biskupa Ladislava u parbi, koja se porodila medju njim 
i pavlinskim redom njegove dioeceze poradi vinske i £itne dese- 
tine, koju je taj biskup zahtjevao „de eoriim terris et vineis tarn 
acquifiitis quam quas propriis eorum laboribus et sumptibus 
excolunt^ ; dok se nije napokon ta parba odustajom biskupovom 
i smirila^. 

Sliedede godine spominje se opet arcidjakon Ivan, gdje zastupa 
pred kaptolom zagreba^kim doma6u plemenitii obitelj Bekinu. U 
XIY. vieku obitelj Beke ili Benka, koja se pisala „de Gorbonok^ i 
koja je imala svoje posjede na Grabrovnici u i^upaniji krizeva^koj, 
bila je na glasu ; dapa^ jedan njezin 6lan bijaSe u to doba kra- 
Ijevim toyarnikom) kojemii je za vrieme desetinjske bune namienila 
kruna vrlo tezkii zadacu uzpostaviti naime crkvu zagrebadku u 
njezino pravo. I drugi njezin dlan na ime Toma, sin Bekin, bi- 
jaSe kastelanom u Stjenidnjaku, gradu tadanjega bana Mikca. Ovomu 
Tomi i njegovoj braci Andriji i Ivanu poklonio taj ban mjeseca 
ozujka g. 1337 za vjerne njihove sluzbe posjed na potoku Rad^ici 
u i^upaniji kri^evadkoj, zamoliv ujedno dasmanski kaptol, da u^ini 
razvod medjah, pa kad nitko tomu darn protuslovio nije, to je na 
temelju banove darovnice uveo taj kaptol re^ene dostaoce u za- 
koniti posjed. 

Na istoj Rad6ici bill su posjednici druge polovine njezine i to : 
Ivan, Nikola i Drat sinovi Samsonovi, te Stjepan, Mihalj i Ko- 
rardo sinovi nekoga Tome. Da Bekini sinovi svoj posjed zaokruze 
i predusretnu svakomu sukobu, koj bi u buduoa vremena nastati 
mogao izmedju medja§nikah, to su od re^enih sau^ivateljah odku- 
pili ovu polovinu izplativ im za nju pred dasmanskim kaptolom 
dvadeset i dvie marke. Cieli ova) postupak i sve izprave, koje se 
na nj protezale, povjere obje stranke arcidjakonu Ivanu, da im 
pred kaptolom zagreba^kim kao vjerodostojnim mjestom priskrbi i 
pravnu vriednost*. 

Medjutim tekla je parnica medju kaptolom i obcinom gradsko- 
zagreba^kom o pravu na „postavu", skop6ana s velikim troskom i 



^ Nagy Imre. Cod dipl. Hung. Andegavens. v. III. p. 306. 
* N. R. A. fasc. 1508. nr. 10 i 11 nedavno u nasem zemalj 8uda 
11 budimpestanskom arkivu. 



Digitized by VjOOQ IC 



102 IV. tkal6i6, 

tegobami. U toj parbi oslanjao se kaptol na staro pravo podieljeno 
mu od pokojnih ugarskih kraljevah i na odluku domacega sabora, 
do^im se grad upirao na pravo, koje mu podao zivuci kralj, i to 
onaj kralj, koj mu zahvalno priznao velike zrtve, koje je podnio 
deScim ukonafivanjem njegove vojske; koj je ne samo odredio 
odlukom od mjeseca novembra g. 1335, da mu se gradi u nje- 
g(»voj sredini kraljevski dvor, za onaj slu^aj, kad ce se baviti u 
ovih kraljevinah, dapa6e pristao i na njihovu £elju, da se ulaz u 
gradsku utvrdu do te palace onako gradi, kako su sami gradjani 
protiva odredbi banovoj to zahtievali^. Isti kralj ih je i drugom 
odredbom, izdanom istoga dana i godine, oslobodio od davanja 
vinskih dabarah od pojedinih gradskih trsjah, koju dacu nametnuo 
im ban Mikic u ime uzdrzavanja gradske posade^. U odluci glede 
ove parnice bilo je vrhovno sudiSte u velikoj neprilici, pa je pru6im 
strankam svjetovalo, da se nagode, a taj 6in izvedoSe na 28. travnja 
g. 1339., te se obcina odrekla pobiranja ^postave", do6im kaptol 
prepustio joj pobirati „filjar§cinu'^ ; obcina prepnSta ujedno da kaptol 
pobira i na dalje tribut u gradskih selih, izuzam od onih gradjanab, 
koji bi se ondje naselili. Isto tako sruSiti ce ova obdina i onu sgradu, 
koju je stavila na kaptolskom dielu do „Popovoga turna**, do^im 
je opet obrekao kaptol, da gradjani mogu i na dalje uMvati trsja a 

? Doticna listina veli ovako: Karolus . . . dilecto sibi . . . Mikch 
bano tocius Sclauoniae salutem . . Noveritis, quod quamquam nos in 
civitate nostra castri montis Grecensis de Zagrabia iuxta murum do- 
mum regalem per vos fieri et preparari iussissemus, quam omntno fieri 
volumus in eadem, tamen magne porte preparationem, quam dicti cives 
nostri vos velle facere prope ipsam nostram domum, dicunt nobis per 
eorum nuncios humiliter nuntiantes : nollumus magnam portam sed por- 
tellam, per quam unus equus exire vel intrare valeat sine lesione, pre- 
parari. Quare precipimus vobis firmiter per presentes, quatenas; magnam 
portam in ipso loco parare nullatenus faciatis, sed parvam portam, 
prout diximus, inibi fieri facientes ; custodientes per omnia et caventes, 
quod nee per vos nee vestros officiales hospites nostros de eadem in 
ipsorum iuribus perturbetis eorum libertatea infringendo. Arkiv za pov. 
jugosl. knj. I. str. 201. 

^ Karolus . . . Mykch bano . . Noveritis, quod Franciscus iudex et 
Lambinus quondam iudex civitatis nostre castri montis Grecensis de 
Zagrabia . . nobis proposuerunt conquerentes, quod vos super ipsos et 
de eorum vineis pro usu castri singulas mensuras vini, que cybrion 
vocantur, exigere voluissetis et adhuc peteretis: quare fidelitati vestre 
firmiter precipientes mandamus, quatenus ipsos cybriones vini super 
eos, si ipsi prius non solverunt nee dederunt, recipere seu exig'ere 
nullatenus presumpmatis". . Izvor u ark. si. kr. grada Zagreba. • 



Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, ABOIDJAKON GORI^KI. 103 

njihovoih Bukovcu, ali da moraju od kaptola zamoliti Hove izprave 
ili game liste ; napokon, da nece niti jedni ni drugi uvadjati u 
buduce nikakovih novotarijah, vec se medjusobno Ijubiti^. 

Medjiitim arcidjakon Ivan podigao novu i dugotrajnu parnicuy 
koju je Yodio u obrani kaptolskih i svojih prayah. U po^etku ove 
razprave spomenusmo, da je arcidjakonat gori5ki grani^io s jedne 
strane sa krbavskom g. 1185 utemeljenom biskupijom, a a drage 
strane ili u kotaru metli^ko-zumbera^kom sa pokrajinom Kranjskom, 
U jednom i drugom kota'ra oy<^a arcidjakonata, za ono doba, kada 
je Karlo Roberto vojevao da skrSi moc hrvatskoga plemstva; ili 
kako se u spomenicih naprosto veli: ^tempore manifestarum gue- 
rarum in regno Hungarie'', osvojio je i pobirao za sebe krbavski 
biskiip Franjo podpunu desetinu pripadajucu kaptolu i arcidjakonu 
goridkomu od zupne crkve sv. Gjure, te njezinih selah: Hebedke 
i Mosticah; koja su bila 6 onkraj Mrieinice ; zatim u Cesti, Pre- 
mi§lju i Mostih a ovkraj Mrie^nice^ te od iapljanah iafne crkve 
Bv. Marije u Gradcu preko potoka Dobre, i desetinu 2upnih crkva 
BV. Kriza u Gaju i sv. Martina u EladuSi. Na drugoj opet strani 
ili a kotaru metli^ko - ^umberadkom posvojiSe takodjer desetinu 
Cmomaljski krii^ari. 

Protiva ovoj nepravdi, kojom se vriedjalo ne samo kaptolsko 
pradavno pjravO; vec i i§lo za tim, da se ova potonja sa Eranjskom 
pbgranidna mjesta a vremenom otmu i izpod hryatske krune, to je u 
ovom pitanju, koJ6 u koliko je bilo politifike naravi, nije se od no- 
sioca driavne ylasti za to mnogo hajalo, da se obrani: to u koliko 
je bilo ono crkvene naravi, kad nije kaptol mogao uspjedno djelo- 
vati, obratio se na najvi§i crkveni sud, na samoga papu. 
*. U drugoj nekako polovini g. 1338 odaala u to ime kaptol u 
Avignon svoja dva dlana, i to biskupova glavnoga vikara Jakova 
i nailega arcidjakona Ivana, da se tadanjetnu papi Benediktu XII. 
prituie na ovih povredah i da mu se izru^e u zastitu. 

Na prituibtt kaptolskih izaalanikah nalo^i papa pisxnom od 4. 
inartia g. 1339, topuskomu opatu Ivanu, da povede iztragu u ime 
rimske stolice, a pronadje li, da je §to odtudjeno od crkve zagre- 
badkej da istoj povrati; a svakoga, koj bi se protivio povratiti, 
stQ je oteo, da izobci^. 

^ Mon. hist, episc. zagrab. vol. II. pag. 136. 137. 
, ^ „Quatenu8 ea, que de bouis ipsius ecclesie alienata inveneris illi- 
cite vel distracta/ ad ius et proprietatem eiusdem ecclesie legitime revo- 
eare procures. Contradictores per censuram ecclesiasticam appellatione 
postposita compescendo**. Act. Cap. Ant. fasc. 13. nr. 103. 



Digitized by VjOOQ IC 



104 IV. TKAL^ld, 

Ovaj papin nalog na topuskoga opata Ivana gtignuo je iz Bima 
u Zagreb, i bio uru^en kaptolu, koj ga opet dostavio opatu a To* 
puskom po svojem 6lanu, kanoniku lektoru i biskupovom general- 
Dom vikaru Jakobu, koj je zamolio opata, da odmah povede iztragu. 

Prema tomu indi pozove opat ru^nim pismom i to posebice 
Erbavskoga biskupa Franju, a posebice praeceptora cmomaljskih 
Erizarah, Hinka, te kaptol zagreba^ki preda se u topuski gamostan 
ozda^iv im rodiSte osminu svetka Male gospoje ili 15. aeptembar. 

Kaptol zagreba^ki odazvao se ovomu pozivu, te poslao u Topusko 
dva svoja ^lana, i to : prepozita Jakova, da ga zastapa proti krbav- 
skomu biskupu, i arcidjakona naSega Ivana, da ga brani proti na- 
silju 6rnomaljskih kri^arah. Ali kad obtuienici niti osobno nisu 
dosli na urudeno rodiSte, niti poslali svoje zamjenike: to jedan i 
drugi punomocnik zahtievao je u opata Ivana, da odredi za jed- 
noga i drugoga krivca posljednje ili odrjeSito rofiSte, i to osminu 
svih svetih ili 8. novembar, pak nedodju li ni na ovo, da postupa 
proti jednomu i drugomil „tanquam contumacem^. 

Prema tomu zahtjevu ustanovi opat Ivan peremptorno rofiSte, 
koje se ima drzati u Zagrebu u osmini svih svetih ili 8. novembra, 
i to, krbavskomu biskupu odredi da se ima ro^iti u slobodnoj kr. 
obcini gornjega grada ^propter copiam peritorum", a preceptoru 
dmomaljskih kri^arah samostan zagreba^kih Cistercitah. 

Topuski opat je 4i obredeni rok stignuo doista u Zagreb i odsio 
u kloStru ovdjeSnjih Cistercitah; ali krbavski biskup, badava o^ 
kivan, ipak doSao nije. Toga radi vec prvi dan ro6iSta ili 8. no- 
vembra ulozi pred topuskim opatom, koj bijaSe u torn prieporu 
^iudex unicus a sede apostolica delegatus", arcidjakon Ivan ovakov 
prosvjed : da poSto desetina gori^koga arcidjakonata ili desetinjski 
njegov prihod od prastarih vremenah i po arcidjakonskom pravu 
pripada meni u ime crkve zagreba^ke, ali poSto krbavski biskup 
pobira sada taj desetinjski prihod i to od ^upljanah £upne crkve 
sv. Gjurgja i od njezinih selah Hebecke i Mosticah, koja se nalaze 
s one strane Mrieznice, kao takodjer od selah: Ceste, Premisla i 
Mostah koja su s ove strane toga potoka, te u i^upljanah £upne 
crkve bl. d. Marije u Gradcu, preko potoka Dobre, kao takodjer 
od zupljanah bivse neko^ zupne crkve sv. Eri^a u Gaju, a danas 
2upe sv. Martina u KladuSi, koja sva mjesta u obsegu su bisku- 
pije zagrebadke i u gori^kom arcidjakonatu, a krbavski si ju biskup 
svojata od najnovijega vremena i to od kako je ugarski kralj uguiio 
odpor u ovih krajevih; dapa^e proti bogu i svakom pravu i na 



Digitized by VjOOQ IC . 



IVANf AROmjAKON G0RI5kI. 105 

njtrb crkve i kaptola zagreba^koga prisvaja gi on u ovom arcidja- 
konata i duhoyna vlast, premda su dotidni 2apnici svedenici samo 
zagrebaike dioeceze, te oni, i to samo kao takovi imaju oydje du- 
hovnu pastYu: s toga u ime crkve i kaptola zagreba^koga i a 
STOJe moll opata Ivana; da krbayskomu biskupn zabrani^ ne samo 
izyrfiivanje svake dahoyne vlasti u ovom kotaru, ye6 i syako po- 
biranje crkyene desetine, te jedno i drugo da poyrati crkyi, kap- 
tolu i Djemu^. 

Poslje oyoga prosyjeda, oCekiyao je papinski delegat opat Ivan, 
joSte tri dana krbayskoga biskupa, pa kada doSao nije, to na 11. 
noyembra ^de peritorum et proborum consilio", dosndio i duhoyno 
prayo i desetinu u oyom priepornom diela arcidjakonata gori^koga 
crkyi i kaptolu zagreba6koma, a po torn arcidjakonu lyanu. 

Sto se doti6e drugoga okriyljenika, praeceptora naime drnomalj- 
skih kriSarah Hinka, on je doista doSao osobno na 8. novcmbra 
na ro^iste u Zagreb, u samostan cistercitski. I proti ovomu pod- 
nesao zastupnik kaptolski naS arcidjakon Ivan pismenu prituzbu, 
u kojoj yeli : da poSto desetina metli^ka poput ostale desetine arci- 
djakonata gori^koga pripada od prastarih yremenah „ex institutione 
et ordinacione antiqua" kaptolu zagreba^komu, s razloga, sto biskup 
zagrebadki bere ondje desetinjsku ^etvrtinu, jer tamoSnje crkve 



^ nQnod cnm decimacio dicta de Goricha sou redditus decimales de 
eadem ad ipsam capitulnm et me ex ordinatione antiqna, cnius non 
exfltat memoria, et iurisdictio archidiaconalis ad me pertineat, nomine 
ecclesiae zagrabiensis^ dominus Franciscus episcopus Corbaviensis a 
parochianis ecclesie s Georgii de villis et earum pertinentiis, scilicet: 
Ebethca et Mostiche vocatis, ultra fluvinm Mreznicha constitutis; item 
similiter de villis Chozcha, Premisel et Moodsth nunccipatis ex ista 
parte eiusd^m fluvii existentibns. Item, a parochianis ecclesiae b Vir- 
ginia de Gradech ultra fluvium Dobra constitutis; item a parochianis 
ecclesie s. Crucis de Gay olim, nunc autem ecclesie s. Martini in Cla- 
dussa existentibus pure infra terminos dyoecesis ecclesie zagrabiensis 
in archidiaconatu de Goricha constitutis percipit decimas ab aliquibus 
suis temporibus, tempore manifestarum guerarum, que novissimis tem- 
poribns quantum ad dominum regem Ungarie in illis partibus sopite 
sint, usurpatas et inrisdictione spirituali archidiaconali similiter usurpate 
utitiir, contra deum et iusticiam et in grave preiudicium zagrabiensis 
ecclesie et capituli eiusdem ecclesie et meo, ratione premissorum, 
quamvis adhnc parochiani ecclesiarum earumdem supradicti sepeliantur 
in eorum cimiteriis sicut prius et a curatis dictarum ecclesiarum omnia 
percipiant ecclesiastica sacramenta, ratione quorum et decime persol- 
vuntur et spiritualis iurisdictio retinetur". Act. Cap. Ant. fasc. 13 nr. 103. 



Digitized by VjOOQ IC 



106 IV. TKAL^lO, 

spadaja pod biskupiju zagreba^ka, a to da praec^ptor ^rnomaliskih 
krifarah i njegova subraca ^tempore manifestarum gaerara&i ia 
regno HuDgarie'' posvojise, da ju beru proti bogu i svakomu 
pravu, a na veliku Stetu crkve i kaptola zagrebadkoga. S toga on 
ulaze protiva tomu prosvjed, i moli opata, da zabrani kriza- 
rom pobiranje desetine u onom kotaru sve do zupne crkve sv. 
Stjepana kralja u Senicu (de Zemch), a odavde, kako ide ravno 
gorska granica prema sjeveru do ^upnih crkvah u SihenStajnu, 
Zumbrku i Gra^anih^, koje sve podpadaju pod biskupiju za- 
grebaSku. 

Protiva ovomu arcidjakonovu prosvjedu^ kad ^rnomaljski pre? 
ceptor prigovoriti nije mogao, niti ga pobiti, da ipak parbu otegne 
to zamoli papinskoga delegata opata Ivana, ria neizre^e osude, vec. 
da mu dozvoli, joSte jedno i to odrje§ito ro6i§te, na kojem da ce 
odgovoriti na prituzbu arcidjakonovu, pak mu i to privoljom samoga 
arcidjakona ustanovljeno bilo posljednje ro^iSte, naime osmina sv. 
Ivana ili 1. srpanj g. 1340. 

Ali preceptor Hinko niti je na novo ovo peremptomo roSiste 
osobno do§ao, niti je po punomocniku poslao kakov protuodgovor, 
Toga radi topuski opat Ivan u samostanu zagreba^kih Cistercitah 
„de consilio peritorum et proborum'^y osudio je na 5. srpnja 1340 
Cmomaljske krizare, dopitav pravo desetkovanja u kotaru metli^ko- 
^umbera6kom kaptolu zagrebafikomu*. 

Medjutim umro je krbavski biskup Franjo, a nasliedio ga Rado- 
slav. Novomu ovomu biskupu bijaSe bez dvojbe poznat cieli razvoj 
parnice o kladuSkoj desetini, ali on u^inio se prema tomu sasma 
nevieSt, te ju pobirao, kao i njegov predsastnik. 

Osudom papinoga delegata topuskoga opata Ivana, bilo je, kako 
^usmo, krbavskomu biskupu prepovjedjeno desetkovanje jednoga 
diela gori6koga arcidjakonata, pak sada, kad se biskup Radoslay ha 
to ni najmanje osvrtao nije, bijaSe prinuzden arcidjakon Ivan, obra- 
titi se opet molbom na opata Ivana, da njegovoj osudi bude i udgvQ- 



^ Kotar Gra6ani (po svoj prilici danadnji sv. Krii kod Kostanjevie^ 
i priedjel oko Mokrieah prema Cadeiiu sj6verno-izto6ao od Zaaibecka) 
nije tada fakticno vec podpadao pod biskupiju zagrebadku. i aroidja- 
konat goricki, jer se odru^io od nje za banovanja Stjepana BaboHoga 
oko g. 1313, kako je to nasemu arcidjakonu Ivana pripo^viQdaO ac49h 
djakon beksinski Dimitrija, bivsi nekoc.kao svjetovnjak kant^elar baaoir: 
— Mon hist, episc. zagrab. vol. IL p. 93. ' \ : 

^ Mon. episc. zagrab. vol. II. p. 48—50. 'I . ^ 



Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, AROIDJAKON GORI6kI. 107 

Ijeno. Prema tomii odpisa opat na 6. listopada g. 1341 biskupu 
Radoslavu ovako: Poznato ce biti vaSemu otSinstvu, da smo od 
netoni; naime za dobe veledastnoga otca gospodina Franje, vasega 
predSastnika, uveli mi ili bolje rekuc uvela je u naSoj osobi rimska 
stolica kaptol zagreba^ki u u^iyanje desetinjskoga prihoda od zup- 
Ijanah zupne crkve sv. Martina u KladuSi, te od njezinih seljanah 
u selih : Hebetskoj^ Mosti^ih, Oesti, Premislu i Mostecu, kao takodjer 
od^upne crkve sv. Gjorgja u Hutini (de Chunanch) i da je 6ast- 
nomu gospodinu Ivanu arcidjakonu gori^koma pravno dopitan bio 
taj posjed i duhovDa arcidjakonska vlast u tih £upah, kako se to 
obdimo nalazi u naSih sudbenih spisih. Sada pako ot^e! kako do- 
znadosmo iz pritu^be re(ene gospode kaptola i goridkoga arcidja- 
kona^ da vi, znajuc za sve to ipak ste ove godine ucerivali desetinu 
od zupljanah bl. Marije i sv. Gjurgja, na veliku Stetu i kaptola i 
doti^noga arcidjakona, prezrievSi u torn i vlast papinsku i sv. rimske 
Qrkve, u 6em vas vrlo sa^aljujemo. Toga radi nala^emo vam apo- 
stolskom vlasti, koja je nam povjerena, da u roku od trideset danah, 
kad primite ovo pismo i to ra^unajuc 10 danah za prvo ro^iSte, 
a 10 za drugo, a napokon 10 za trece ili za odrjegito, opominjemo 
vas, da neprie^ite ni ^upljane pomenute zupe ni njezine seljane 
kod pladanja duiinosti toli kaptolu koli dotidnomu arcidjakonu, 
pa da se ni vi niti tko drugi u imenu va§em nepodstupi ondje 
pobirati ikakove desetine. A onu, koju ste jur uzeli, da kaptolu i 
goridkomu arcidjakonu podpunce povratite u roku, kako vam ga 
oznadismo; u^inite li protiv tomu, to znajte, da kako zudimo 
fi vami blago postupati, to vas sada vec bratski opominjemo, da, 
uzprkosite li, ovim vam pismom uskracujemo svako izvrSivanje bi- 
skupske slu^be (usum pontificalis ministerii), pak ako li se i uslied 
toga nepokorite u roku od trideset danah, to vam u ime apostolske 
stolice prepoviedamo i ulaz u crkvu ; a neodazovete se ni tada, to 
vas za trideset opet danah po podieljenoj nam vlasti i izobciti 
cemo^. 

Uz ovo pismo, koje je napisao topuski opat krbavskomu biskupu, 
kao opunovlaSteni od rimske stolice sudac u ovom prieporu, pri- 
klopio je i drugi list doslovce jednakoga sadrzaja, ali s tom samo 
razlikom, Sto se pod ovo drugo pismo podpisao Gjuro, kanonik 
vacki i podarcidjakon, sa primjetbom, da je i on bio prisutan, da 
se sve take sbilo, kako pomenuti opat pi§e: „Ego Georgius cano- 



1 Act. Cap. Ant. fasc. 13. nr. 103. 

Digitized by VjjOOQIC 



108 IV. TKALdl6, 

nicuB waciensis et vicearchidiaconus, . . . omnia premissa affirmo 
illo modo perfecisse"^. 

Ovaj ultimatum nosio je biskupu Badoslavu Gjuro podarcidja- 
kon podgorski i medjuriedki, i predao ga, kako sam svjedodi, u 
vlastite ruke na dan 8. novembra, ili u detyrtak pred Marti- 
njem^ boravecemu tada u ModruSah u gradu kneza Dajma Fran- 
kapana, u prisu6u Tome, Vida i Ladislava, kapelanah biskupovih, 
te kneza Dujma Frankapana i njegova sudca Nikole^. 

Ni ova, ako i stroga, opomena nije ge ni malo kosnula krbav- 
skoga biskupa, on bo ostao je kod svoga, pa toga radi morao se 
napokon posluiiiti topuski opat danom si vlasti od apostoUke sto- 
lice, te je izob6io biskupa Badoslava. Ovo izob<^enje proglasi on 
na 1. ozujka god. 1342. sliedecim pismom: „Ivan, opat topuski i 
delegirani sudae apostolske stolice. Predragim u Hristu svim i po- 
jedinim svecenikom i duhovnim pastirom biskupije zagrebadke i 
ostalim crkvenim osobam pozdrav, i da ovaj naS i bolje reku6 
apostolski nalog posluhnu. Po§to gospodin Radoslav, biskup kr* 
bavski, ondjeinju i okoliSnu desetinu, kako se to nalazi n naSih 
iztra^nih spisih, koja pripada kaptolu zagrebadkomu, nepravedno 
pobira, te ga uslied toga i ne davno izobcismo; ali poSto on to 
naSe izob6enje na prezir sv. matere crkve tvrdovrato odbi]a, to 
Vam kriepoScu sv. pokornosti i pod kaznu izobienja apostolskom 
udieljenom nam vlasti strogo nala^emO; da redenoga g. biskupa 
Radoslava u VaSih crkvah prigodom sv. mise pred sakupljenim 
narodom svake nedjelje i svetka javno proglaSu ete izobcenim, 
dotle, dok se istinito nepokaje i odredbi naSoj nepokori te neza- 
moli u nas odrieSenje. Ve6ega pako jamstva radi prepis bve nale 
odredbe pribijte i na crkvena vaSa vrata". 

Ako, kako 6emo doznati, biskupa Radoslava nije ni to pokorilo ; 
to je arcidjakon Ivan prinuzden bio nastaviti ovu pamicu. 

U ime priznanja njegovih zaslugah u ovoj parnici, gdje je od- 
ludno vojevao, da se crkvi zagreba^koj oteto vrati, imenova ga 
biskup Ladislav de Kobol, po smrti Jakova, generalnoga mu neko?. 
vikara, na mjesto njegovo g. 1343. svojim generalnim vikarom 
„in spiritualibus et temporalibus". 

Osim parnice, koju je vodio arcidjakon Ivan za desetinu gorifi- 
koga kotara, utekoSe se u njegovu obranu i zadtitu njegovi necaoi 



1 Ibid. 
> Ibid. 



Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, AROIDJAKON OORldKI. 109 

t. j: syei&enik Bla2 i svjetovniak Antun, sinovi Kozmini, bivsega 
ujaka samoga na^ega arcidjakona. Spomenusmo jurve^ da je god. 
1333. postavio prepozit badki Ivan naSega arcidjakona skrbnikom 
malodobDili za tada redenih necakah, izru^ivSi mu u upravu nji- 
hoTu badtinu ill djedovinu plemena Tolinegah na potoku Toplici, 
kod crkve sv. Gjm^a. Od ove djedovine imala bi pripasti jedna 
detvrtina naSemu arcidjakona i to kao materinstvO; Tsa bo, sestra 
Kozmina, bila je mati arcidjakonova ; no on, da neo§teti ne^ake, 
poklonio im taj njemu pripadajuci did. Spomenusmo takodjer, da 
je na potoku Toplici uz Tolinege bilo viSe suposjednikah^ a ti se 
u OYO najnovije doba dieliti podeli. Jedna bar izprava i to od g. 
1344. spominje takovu diobu te veli; da je dazmanski kaptol na 
posdv kriievadkoga i^upana Pavla, ^castellani de Meren^^ odaslao 
sa iupanijskim povjerenikom Ivanom, sinom Fabijanovim, svoga 
Budlana kanbnika Ivana, koji da su prisustvovali kod diobe posjeda 
na potoku Toplici, koj posjed dielili su Pavao i Grjuro, sinovi Abra- 
bamoYi; i Petar, sin Stjepkov, pa da je u toj diobi izto^na polo- 
vina toga posjeda sa polovinom crkve sv. Jurja dopala Pavlu i 
Gjuri ; zapadnu pako takodjer sa polovinom crkve i cimitera da 
je dostao Petar, sin Stjepkov^ U takovih diobah mogli su nastra- 
dati obidno sumedjaSnici, nije li bio prisutan ^ovjek i vjeSt pravu i 
poznavaju6i medjade^ pa upravo toga radi pomenuta dva necaka 
arcidjakonova svecenik Blaz i Antun, da si za svaki slu^aj obez- 
biede djedovinu, to na 23. julija g. 1343. pred ^azmanskim kap- 
tolom svoj cjelokupni posjed; sastojeci od trih detvrtinah otdinstva 
i poklonjene im po arcidjakonu Ivanu pripadajuce mu u ime ma- 
terinstva detvrte ^tvrtine, povjeriSe i izrudifie na ruke naSega 
arcidjakona, da ga upravlja i brani pred svakim sudom, a naro^iio 
banskim, a oni da u napried pristaju na sve, Sto 6e udiniti il arci- 
djakon Ivan ili njegov zamjenik'. 

^ Izvor u jagosl. akad. Spisi arkiva Keglevickoga. 

' „Quod Blasins sacerdos et Anthonius, filii Cosme, filii Wlk, filii 
Tnusk, de genere Tholineg, nepotes domini Joliannis, archidiaconi de 
Ouerche, venerabiiis in Christo patris, domini Jacobi, dei et apostolice 
sedis gracia eprscopi zagrabiensis in spiritualibas et temporalibus vicarii 
generalis, ad nostram (i. e. capituli chasmensis) personaliter accedenles 
presenciam, sunt confessi : quod dominus Johannes archidiaconus racione 
qnarte filialis domine Yse, filie predicti Wlk, matris sue, (quam) opti- 
nebat in possessione Toplicha ad s. Georgium, ipsnm hereditarie contin- 
gentem, suam porcionem plenariam cum suis atilitatibus et portinenciis 
oniversis (eisdem condonasset), et ideo iidem Blasius et Anthonius eeiam 

Digitized by VjOOQ IC 



110 IV. TKAXJMy 

Ne dugo za tini nalazimo naSega Ivana sa dekanom Di )nizijem 
kao kaptolske zastupnike na saboru, koj je na 8. kolovoza (1343.) 
sazvao u Krlzevce ban Nikola. Vec po^etkom ove godine t. j. na 
13. sie^nja stvorio je kaptol sa obcinom gradsko-zagrebadkom cje> 
nik, po kojem se u Zagrebu pobirala pijacovina, mitnica i obrtna 
daca^; ali je joste preostalo urediti u kraljevini, kako i gdje se 
tridesetnica za kraljica pobirati mora, pa se toga radi na torn sa- 
boru razpravljalo o torn. Od obcinarah naime zagreba^kih podela 
se u najnovije vrieme zahtievati tridesetnica i to od voska, kozah, 
svinjah, zivotinje i druge robe^ koja se iz Zagreba ili iz kraljevine 
uvozila u Mljetadku, u Njema6ku ili u druge pokrajine. Gradjani 
zagrebafiki, povriedjeni tim u svojem prastarom pravu, prituiili se 
kraljici po svojem sudcu Nikoletu. Da se ovo pitanje rieSi, nalo^ila 
je kraljica banu Nikoli, da on tu stvar sa saborom razpravi. Prema 
tomu uzpisa ban iz ModruSah na 2. srpnja modruSkomu knezu 
Dujmu Frankapanu (jer se tridesetnica pobirala i u ModruSah) i 
kaptolu zagreba^korou, da ga izvieste, kako se i od kojih stvarit 
tridesetnica placa. Iz izvjeStajah jednoga i drugoga doznao je ban, 
da se tridesetnica pobira od sukna, robe i zivotinjah, §to dolazi 
iz Mljetakah, Njemadke i drugih pokrajinah u Zagreb ili u Hr- 
vatsku, ne pako od onib, koja se iz Zagreba ili iz ove kraljevine 
izvoze. Zatim, da se tridesetnica placa samo u zlatu i u srebru, 
i da je domace svecenstvo oprosteno od tridesetnice, osim ako 
koj svecenik poteze robu izvan kraljevine, da ovdje njom trguje. 
Ova obadva suglasna izvjesca odobrio je i pomenuti sabor*. 

Osim toga razpravljalo se u torn saboru i pitanje p posjedu 
Vorboni, u koju razpravu utjecao je i na§ arcidjakon Ivan. Poro- 
dila se naime parnica medju Stjepanom, sinom Ivanovim i Ivanom 
sinom Markovim, a unukom Pui^inim s jedne, a s druge strane 



ipsum in eorum porcionibus possessionum recuperandis, manutenendis, 
gubernandis et conservandis constituerunt et fecerunt procuratorem -co- 
ram quovis iudice et specialiter in presencia domini Nicolay bani tocius 
Sclauonie, dantes eciam et concedentes eidem domino Johanni arcliidia- 
cono potestatem alium vel alios loco sui substituendi, revocandi quoci- 
escumque videbitur sibi expedire; volentes presens procuratorium da- 
rare, quamdiu placuerit domino archidiacono supradicto ratiim et firmum 
habituri, quidquid idem archidiaconus vel suus subatitutus vel substituti 
fecerint vel procuraverint in premissis". . Izvor u jugosl. akad. Kegle^ 
videva sbirka. . ' : 

^ Mon. histor. episcop. zagrab. vol. II. pag. 20—21. 

* Izvor u arkivu grada Zagreba. . . 



Digitized by VjOO^IC 



IVAN, AROIDJAKON aORl5KI. Ill 

S'tjepanom i AkuSem, sinovi bana Mikca, glede posjeda Vorbone, 
na kojem stojaSe kapela sv. Tome. Sakupljeno plemstvo na torn 
saboru izjavilo je, da su ban Mikic i njegovi sinovi silovito posvo- 
jili Vorbonu. Ovu izjavu plemstva potvrdio je i arcidjakon Ivan, 
velec da je doista Yorbona silovito posvojena, i da ju osvajadi ni 
na samu kraljevu zapovjed nehtjedoSe povratiti, primietiv, da ipak 
neiaaa za stalno, imadu li Mikicevi sinovi glede Vorbane vjerodo- 
stojna pisma, pa s tc^a zahtieva od njih, imadu li izprave, da ih 
iznesu pred ovaj sabor. Na to ustade Stjepan, sin Mik^ev, i od- 
govoiri, da- je Vorbona doisto zakonito im poklonjen posjed, te 
predodi i razne izprave, a naro6ito pokaza darovnicu fratra Ber- 
narda, prepozita bl. d. Marije u Glogovnici od g. 1343., kojom 
iftti prepozit suglasno sa svojom bracom poklanja banu Mikcu i 
njegovim sinovom: Stjepanu, AkuSu^ Lorandu, Ladislavu i Nikoli 
za vjeme njihove sluibe posjed Vorbonu sa svimi pripadci onako, 
kako ju u£ivao glogovnidki samostan; nli da de morati placati od 
nje obidni census. Iz ove i drugih takodjer podastrtih izpravah 
uvjerio se napokon sabor, da su sinovi Mik^evi doisto zakoniti 
poisjednici Vorbone, te im ju i dopitao^. 

Eada se u jednom i drugom kotaru arcidjakonata goridkoga 
uzvitlao velik odpor o davanju desetine kaptolu zagreba^komu, 
a doti^no arcidjakonu gori^komu, to se i u trecem mu, u Podgorju 
naime, po<5eo malo po malo pojavljati sli6an odpor, a to s toga, jer 
se i ovdje desetina placala u naravi a ne u novcu. Za desetinu, 
koju je ovaj kotar morao dostavljati u prirodnih plodinah, mnogo 
su viSe dobivali Podgordani, ako su ju prodali biio u Kranjsku ili 
preko Eapele, pa toga radi zahtievahu, da ju odplacuju novcem. 
U to doba, kad je u biskupiji zagreba^koj odpor proti davanju 
"desetine najvecma se razplamtio, nije drugo preostalo kaptolu, nego 
da od svoga prava popusti. Toga radi g. 1343, i to bezdvojbeno 
^^govorom samoga gdri^koga arcidjakona Ivana, kaptol sa Pod- 
gorjani „verum quoniam vos ex huiusmodi decimarum solucione 
iii^Bpecie reptttati& agravari ex causis pluribus, ideo nos volentes 
•vobifi ^in -hac part6 in quantum possumus de allevatione aliqua et 
oobis de qmecioriipsarum decimarum perceptione providere", ovako 
Uglavi: da svaki plemic t. j. koj je odgovoran samo vojvodi ili 
banu i pred zupanom zagrebadkim slobodno razpravlja svoje par- 
nice, da placa desetinu onako, kao i drugi plemici zagreba^ke zu- 



^ Yrlo los priepis ov« odiuke nalazi se u g. Iv. £.ukuyevica. 

Digitized by VjOOQ IC 



112 IV. TKAIidn), 

panije. Ostali pako svi gospodari zadrugah a afcidjakonatu gon6- 
kom s ove strane Kupe odplacivati ce desetinu novcem i to : svaki 
koj imade bar jednoga vola ill drugu te^atnu i^ivotinju, kojom 
obradjuje svoja ili najamna zemljista, to od Ijetnoga i jesenskoga 
prirasta desetiti ce se za kupic^ koj ce sa Seat din^ra banskih od- 
platiti. Dobi li viSe od deset kupicah^, to za svakih pet viSka da 
plati tri dinara, a za manje platiti &e prema cieni. Tko se prehrar 
njuje svojom umjecom ili zanatom, da se desetiti na pet kupicah 
ili na tri dinara i to od Ijetnoga i jesenakoga priroda, a ste(^ li 
yi§e od pet, da plati po odmjerenoj cieni. Tko od li^etye nedobije 
niSta, da plati tri dinara glavarine ; ima li drugih stvarifa^ koje se 
deseti^e, da dade deseto. Svaki posjednik trsja davati ce od njega 
kabal vina ili Seat dinarah, ako mu trsje i nenosi deset kabalah^ 
a noai li mu vide, za svakih pet kabalah placa tri dinara ili prema 
tomu. Sva deaetina da ae izplati do Martinja, a tko je nepodmiri, 
za avaki deaeti kupic zita ili kabal vina nadodati ce dya zatezna 
dinara. Vino, koje bi se prije Martinja izvozilo u Jastrebaraku ili 
drugamo kamo, deaetiti ce ae u naravi. Svaka avinja v^kupit ce 
ae do Martinja aa dva dinara, a poalie sa tri ; od one pako svinje, 
koju siromak hrani za bo^idne svetke, neplaca se nifito. Od odoj- 
^adi, koja sisa, iatom budace godine placati ce ae deaetina. Od 
svake koSnice pdelah i od avake ovce po dinar, a od jarca pol 
dinara, ili ako ima vide od deaet, to ae deaeto uzima u naravi. 
Zataji li tko deaetinu, izgubi aav onogodidnji deaetinski priraat^ koj 
ce se poavojiti za kaptol, te od njega da kaptolaki deseti^r dade 
krivcu deseti diel, a devet dielah da se podieli na 2 pole, i to jedna 
polovina da je desetidareva, a dragu da pokloni sudbenomu prisei- 
niku ili onomu dovjeku, koga gospoStija, u dijoj se desetidi, odaSalje 
sa kaptolskim deseti^arom desetinjati. Napokon, nebudu li tim zado- 
voljni i budu li se toj odredbi opirali, davati ce desetinu u naravi*. 

Odlikovan crkvenim odlikovanjem od svoga glavara za stedene 
zasluge, poStivan od sudlanovah, kojim je sastavio zakonik, i. od 
suvremenikah visoko uvai^avan, stavio si naS arcidjakop u samom 
Zagrebu liep spomenik, a to je zasnutak Nove vesi i njeziiie 9upe. 

Zemljigte danasnje Nove vesi pripadalo je kaptolu od pamtivieka, 
ali ono bijaSe za njega bezkoristno, te au ga i sami nazvaB „ter- 
ram nostram nunc pro nobis inutilem^; kroz ovo zemljiSte, vecim 



^ Kupic (capecia) sadr^avao je 60 snopa. 
^ Mon. List, episc. zagrab. vol. II. p. 147. 



Digitized by VjOOQ IC 



lYAN, AHiinpiMKOlf GORldKI. 113 

dielom zarait^o ^mljem, yodio je sniino glavni drum na Medved- 
grad i u Remete, i postranidni putevi, kojimii se Tozilo £ito u kap* 
tolske mlioove, stojaie na tada jur izkopanom rukavu potoka Cir- 
kvenice ili Medreg^aka, Eaptolski iQlinovi^ koji su u to ddba ovdje. 
pofftojali, fipoimiyu pe ovako: mlin pod Popovim turnom, mlia 
prozvan Madka^ mlin Izakov, mlin prozvan mAli^ mlin u vrbiku 
(de salicibus) i napokon mlin prozvan CroSDJevec. Ukupni doliddci 
ovib, t. j. ujam mlindki^ bijahu podieljeni na 27 dielovah ili por* 
crjahi t. j. u svakom mlinu prema njegovoj kakyoci imali su po 
tri iU vide kanonikah prihod mlinard^oga zitnoga ujma ; a kad je 
vakantnom poBtala koja takova porcija smrcu kojega kanonika ili 
nepodpunim brojem dlanovah toga sbora, to je onda te nepopunjene 
pordje izprva pobirao kaptolski dekan za skupnu diobu; dodim 
je kadnje za taj preostatak odredio kaptol, da si ga diele zvonari 
stolne crkve^. 

Eako je gradsko-zagreba^ka obcina nastojala, da n svojem pod* 
nt6ja nasdi ito vise Ijudih i da se tim oja^i, te da joj se pra£i 
iadaSnijevrelo dohodakah : to je kaptol na predlog nadega arcidjakona 
odlu&o naseliti i ovo zemljilte, na kojem obrekao mu isti arci- 
djakon^ da ce na svoj trosak sagraditi za novo naseljenike i i^upnu 
crkvtt i ^pnika posjedom obskrbiti. Prema tomu indi na 9. rajna 
g. 1344. odredio je kaptol, da u noyoj obcini, koja ce se naseliti 
i yyLiepom vesi" prozvati, svi ob6inari imadn jednaka ku6na zem- 
IjiSta s jedne i druge strane drama, i to u §irini trideset i dva 
ktkta dumske mjere, a u daljini, da im se gruntovi sa zapadne 
jstrane protegnu do naravnoga korita potoka MedveS^iaka, a s iz- 
todne do poto^ica, koj same protjeSe onom dolinom u kiSovito 
vrieme. Gledom na ogrjev i na §to udobniji i^ivot, prepudta im 
jedan diel od svoga zajedni^koga Bukovadkoga posjeda^, na kojem, 
ako ga izk]?6e, mogu nasaditi i trsja, za koja ce im opet kaptol, 
kada nasadjena budu, izdati posebne gorne listove. Novi ovi ob- 
cinari pake imaju svake godine na 1. svibnja, i to u jutro na 
taite, po detvorici svojih odabranih zastupnicih izabrati si sudca, 
koj ce im suditi u manjih stvarih; do^im zlodine, kao Sto su: 
ubojstvo, razbojstvo i pale£ razpravljati 4^e njihov sudac sa sudcem 
kaptolskim. Tko od ob6inarah ili od njihovih stanarah nebi zado- 



^ Mon. episc. zagrab. von II. pag. 71. cap. XII. 
- ' -Danas centralno groblje u Mirogoju, i njemu na iztoku lezece 
same do Bnkovca* 

8 



Digitized by VjOOQ IC 



114 IV. TKAlMki 

voljan bio osudom svoga sudca, ino2e prizvati kaptol^ ali prije 
n^o li prizove, da plati domacemu sudcu dvanaest dinarah. Mimo- 
idje li tko, i to iz prkosa, obcinski sad, pak se ravno obrati na 
jLaptolski, neka znade, da 6e mu kaptol odbiti priziv i odpatiti ga 
na ob6inskoga sudca, ali ipak i za taj prkos morati 6e platiti dva- 
naest dinarah ob6in8komu sudcu. Od sudbenih globah pripadaja 
ob6in8komu sudcu dvie treiine, a priseinikom tre6a; n kaznenih 
pako osudah pripada polovina globe kaptolskomu sudcu a polo- 
vina ob^inskomu sudcu i prisjednikom. Imovinom svojom moga 
ob6inari i stanari na samrtnom ^iasu oporuditi komu im volja. 
Umrie li koj, nena^iniv oporuke, da ga baStine rodjaci jednoga i 
drugoga spola do tre6ega koljena; nije li imao pokojnik nikakove 
rodbine, to mu se ostavStina ima podieliti u troje, i to jedan 
diel da mu se za duSu namieni, drugim razpolagati ce kaptol, a 
treci neka se dade onogodiSnjemu obcinskomu sudcu i prisjedni- 
kom. Fo6ini li tko zlodin, pa bude il smaknut ili ute^e, to da mu 
imovinu zaplieni kaptolski i obcinski sudac, a kaptol ce glede nje 
odrediti po sayjesti. Rani li koj obcinar u prisucu sud^evom dru- 
goga obcinara, ili mu odsjete koje udo, da plati ranjeniku dvanaest 
marakah, a toliko i sudcu; neplati li globe odmah, to se dotle 
mora u zatvoru dr^ati, dok je nepodmiri ili nedade jamstvo, da 6e 
ju za petnaest danah izplatiti. Sludi li se to, kada nije sudac pri- 
sutan, a zlo6in se doka£e svjedoci, da plati isto toliko. Cusne li 
tko na sudu svoga parca ili po6ini sli^n izgred, to, ako je cusnut 
poStena glasa, da mu plati pet marakah, a isto toliko i sudcu, u 
protivnom sludaju platiti ce same jednu marku uvriedjenomu i 
jednu sudcu; sbudne li se Sto takova izvan suda, da plati, prema 
spomenutom uvjetu, samo polovinu. Za psovke i pogrde sudac sa 
prisjednici, uzevSi u obzir 6ast uvriedjene osobe, suditi ce prema 
tomu. Bude li tko pozvan na sud, a nedodje na prvi poziv, da 
plati osam dinarah globe; nedodje li na drugi, da plati dvanaest 
dinarah, a neodazove li se trecemu pozivu, da se globi sa dvadeset 
dinarah, osim ako svoje odsuce valjano opravdati uzmogne. Ove 
globe, koje se za osam danah, ra^unajuc od dana poziva, uplatiti 
moraju, pripast ce sudcu. Bude li tko zvan na sud jednim al 
odrjeSitim pozivom, a nedodje, kaznit ce se^ kao da je bio tri 
puta pozivan. U ime pako priznanja patronatskoga prava pla6ati 
ce pojedinci od svoga kucnoga posjeda, i to na Martinje, detrdeset 
dinarah, (pa su toga radi taj porez prozvali „MartinSdinom^) ; a po- 
vrh toga davati ce joSte tri puta na godinu i darove, i to o boii^u 

Digitized by VjOOQ IC 



ITAN, ABOm^TAKON OORICkI. 115 

svaki kuce gospodar jednoga ugojenoga kopuna^ ^etiri hljeba i 
deset jajali ; o vasBina detiri hljeba, jedan sir i petnaest jajah ; a 
na S^epanje dvie kokoSi ili dva veca pileta, 6etiri hljeba i deset 
jajah. Napokon morati £e NovoveSki obiinari sa svojimi ukucani, 
kada ih uztreba kaptol, svojom vjemosti prisko^iti mu u pomoc^. 

Dok se tako malo po malo naseljivala nova ova obiina, da se 
podpuno naseljenoj providi i daSevnom obskrbom, to je arcidjakon 
Ivan na 9. kolovoza god. 1347. zamolio kaptol, da mu odludi jedno 
zemljiSte na zgodnom mjestu u toj obcini, na kojem da svojim troS- 
kom podigne i crkvu na dast svomu imenjaku sv. Ivanu krstitelju. 
„Honorabilis vir^^ veli glede ove proSnje kaptol, „dominus Johannes, 
archidiaconus de Guerche« noster concanonicus, ad ampliandam 
gloriam eiusdem Domini precursoris in tends et profectum salutis 
Christi fidelium, supra vicum nostrum versus montes, in territorio 
nove ville nostre ibidem decrevit et voluit in honore eiusdem bea- 
tissimi Johannis hedificare et consumpmare ecclesiam propriis 
sumptibus et expensis**; to se kaptol ovomu plemenitomu zahtjevu 
ne same odazvao, vec mu uz mjesto, na kojem se crkva graditi 
ima, odpustio joSte za £upni^ku dotaciju ne same podpunu i^itnu 
desetinu nove ove vesi, vec poklonio i zemljiSte, na kojem da se 
podigne 2upni stan, a preostatak da zupnik obradjuje. 

Ovo novoveSkomu zupnomu beneficiju poklonjeno zemljiSte, koje 
je u duljini imalo dvie sto lakatah ili refah „ducenta brachia ad 
mensuram pannorum", protezalo se sa zapada od naravnoga korita 
potoka MedveSdaka do glavnoga druma, a preko njega uzporedo 
na iztok, do biskupskih zemaljah vlaSko-ulidkih „usque ad terras 
domini nostri episcopi ad vicum Latinorum pertinentes^ ili do do- 
line, kojom u kiSovito samo vrieme protje^e potodic^. 

Prema ovoj odluci pobrinuo se arcidjakon Ivan za potrebitu 
gradjevinu, toli za samu crkvu, koli i za fupni stan, pa naslucu- 
jemo, da se i tedajem ove godine vec njeSto gradilo, jer je na 6. 
prosinca r. g. vec zaprosio arcidjakon Ivan svoga biskupa Jakova, 
da ovoj novoj crkvi, koju ce sagraditi, dotidno njezinu duhovniku 
udieli i naslov i prava iupni^ka. Sto je biskup i u^inio'. 

Sliedece po svoj prilici godine bila je dogradjena troSkom arci- 
djakonovim nova ali drvena £upna crkva, posvecena sv. Ivanu, a 

^ Hon. hist, episc. zagrab. vol. II. pars IV. cap. XXVII. 
■ Mon. hist, episc. zagrab. vol. II. pars IV. cap. XXIV. 
' Mon. hist. 1. c. pars IV. cap. XXIII. 



Digitized by VjOOQ IC 



116 • IV. TtuaJMj 

naprama njoj, takodjer troikom istoga arcidjakonay drvena kaj^elica 
8V. Zakarije; a za prvoga ^upnika imenovan bje necak arcidja- 
konov, sin Eozmin, poznati nam Bla£. 

Za bolju joSte dotaciju novoveSke 2upe poklonio }0j arcidjakon 
Ivan svoj vlastiti posjed kod Bukovca, prozvan dolnja Blizna, iz- 
poslovavSi a kaptolu; da toli od toga posjeda, koli i od trsja, koje 
je sam arcidjakon s nova zasadio u Bukovcu ^super montem nia^ 
gnum prope Heremitas**, a poklonio novoj i^upi, odriesi £npnike 
od davanja svake desetine, bilo iiitne bilo vinske^. 

U ime nagrade za ovo arcidjakonovo dielo odlikovao je na 17. 
svibnja g. 1351. biskup zagreba^ki Nikola prvoga novoveSkoga 
zupnika, necaka arcidjakonova, i njegove nasljednike naslovom 
dvorskih biskupskih kapelanah, te im bila duznost pjevati u stol* 
noj crkvi mise u manje svedane ili ferialne dane, u onih tjed- 
nib, u kojih je red doi^ao na biskupa, kao na hebdomadara^. 

Kraj svega toga borio se joSte neumomo nas arcidjakon Ivan, 
da se urede poremeceni posjedni kaptolski odnosaji. Po^etkom ne- 
kako XIII. vieka, poklonio je neki Egidij zagrebaCkomu kaptolu 
svoj prekosavski posjed Prevlaku, le^ec kod savskoga prevoza 
prozvanoga ^leprosorum transitus" i prostiruci se medju potoci 
Mrtvicom, Oboninom, Kostnicom, Mlakom i Strugom. U ovom po- 
sjedu bio je kaptol zagreba^ki vlastnik nekako sve do prvoga 
desetka XIV. vieka, a tada mu je otet bio, ali nemo2emo doznati, 
tko ga je posvojio. Arcidjakon Ivan, kao vjeSt pravnik, stavio se 
i na to, da Prevlaku izvojSti opet za kaptol, pa mu napokon i 
to velikim trudom i troSkom ^suis laboribus et expensis" poSlo za 
rukom, da se kaptol nekako oko g. 1344. dostao Prevlake. Da 
mu se ovo po^rtvovanje iole bar nagradi, to mu ju ustupi kaptol 
u do^ivotno uzivanje sa svimi uzitci i dohodci, pridr^av si jedino, 
da u ime priznanja vlastni^tva daje svake godine u zajedni^ku 
kaptolsku zalihu deset kabalah psenice i toliko kabalah prosa, a, po- 
vrh toga joste jednu marku u novcu; po smrti pako njegovoj da 
Prevlaka spadne u kaptolsku vlast^. 

Da se ovaj iznovice steCeni posjed obkotari, i da se preprieSe 
za sva buduca vremena medjasne razmirice, zamoljen bude po- 
£eiki kaptol, komu je takova slu^ba spram kaptolu zagrebadkomu 

1 Ibid. pag. 142. 

* Ibid, pag 65 cap. II. pag. 143 c. XXV i c. . " 

• Mon. episc. zagrab. vol. II. p. 44. 

Digitized by VjOO^IC 



--^ 



ITAN^ AAOIDJAKON QORldKI. 117 

po kruni povjerena bila, koj odaslavSi ovamo svoga ^ovjeka succen- 
tora Ivana sa kraljevim povjerenikom Korardom^ ndiniSe medjaSni 
razvod Prevlake^ koj, na prodnju samoga arcidjakona Ivana, potvr- 
dio i kralj Ljudevit na 24. lipnja, boraveci tada u Zagrebu^. 
. Eaptol 86^ kako spomenusmo, izmirio sa ob^inom gradsko-zagre- 
badkom ; ali to primiije nije dugo potrajalo. Vei po^tkom godine 
J 343, mtlasimo pred tovarnikom Lovrom kaptolske izaslanike, gdje 
tq^ gradsko zaatup^tvo i cielu ob^inu, da mu je otela neko zem- 
JjiSto u Kafiini, zatim da si je posYojila posjed Kobiljak, prozvan 
i Kraljevecy pak i drugi prozvan Sviblje ili Nart; te da je proko- 
pala novo korito potoku MedveSdaku^ koj sada odadire njihova 
fsemljifita. Znameniti ovaj priepor, u koj je uticao svojim pravnim 
wanjem i na§ arcidjakon Ivan, odgadjao se od rodUta do ro^idta 
0Ve do mjeseca travnja god* 1346., kada na posljednjem rodiStu 
kraljevski tovamik uz sabrane sudce, na temelju kraljevskih iz- 
pravah, koje mu podastrieSe gradski izaslanici; sudac Nikolet i 
alatar Jakia, iz kojih se doznalo^ da kaptol nije a svojem pravu 
poviiedjen, dosudio pravo obdini, odsudiv kaptol radi zastarjelosti 
^velut rei consense et admiase et propter taciturnitatem et tempo- 
ris diuturnitatem*' na gubitak pamioe^ da dto viSe proglasio ga i 
klevetnikpm ^suscitatorem in facto calumpnie^'. 

Kaptol bi ova osudu mirnom sviesti pretrpio, same da nije u 
tiju stavljena bila kleveta, veoma ni£an iig za toli nzviienu kor- 
poraciju : toga radi odasla on iste godine podetkom listopada i to 
Jakova, prepozita zagreba^koga, Ladislava prepozita dazmanskoga 
i^nalega arcidjakona Ivana u Ugarsku, koji su na 11. i. m. pred 
vesprimskhn biskupom Ivanom, za tada kraljidinim kancelarom, 
proti toj kleveti uloi^ili sve^ni prosvjed, posvjedo6iv, da sa pupo- 
l&o6nici gradsko - zagreba^ke ob^Sine podkupiU tovarnikova notara 
Petra, koj je toj oeudi svojevoljno pripisao i ^factum calumniae*'; 
pa je napokon i sam kralj, O8yjedo6iv se o torn, naloiio posebnim 
pismom, da se ova kleveta, spomenuta n osudi, uniStuje. 

Spomenusmo, da je kaptol zagreba^ki poklonio arcidjakonu 
Ivanu, za vrle njegove zasluge o revindiciranju posjeda Prevlake, 
isd posjed dozivotno, ali uz neke samo neznatne obveze. Sa 
Prevlakom medjaSio je posjed Obrezina, „infra metas possessionis 



^ Ibid. pag. 128. 

' Izvor tt graddLom arkivu. 

* Marcellovi6 regest. an. 1346. 



Digitized by VjOOQ IC 



lliB IV. tkal5i6, 

Prevlaka'', koj je tada uzivao kao kaptoLski predijidista neki 
Ugrin Mihal), sin Herbortov a zajednici sa Petrom, sinom Ivano- 
vim iz Glavnice. Arcidjakon Ivan, kako znamo^ imao je dva ne- 
caka, i to : Bla^a, koga je postavio prvim 2upnikom u Novo] vesi, 
i Antuna. — Mihalj Herbortov, kako bijade i loi platac, tako i 
nemiran susjed, pa da ga se arcidjakon rieii, nagovorio ga, te je 
Obrezinu dragovoljno ustupio necaku mu Antuna, koj ju primio 
od kaptola na 12. marta 1347. oz obveze, da ce od nje o Mar- 
tinju u ime censusa davati kaptolu Sestdeset dinarah, tri kabla 
pSenice, tri zobi i dva diela kunovine te podpunu desetinu svega 
prirasta, a povrh toga polovinu ribolova u Mrtvici ili SaviScu da 
daje zupniku sv. Martina u §6itarjevom. PoSto posjed Obrezina 
do tada nikada nije bio valjano obkotaren, to je ovom c^odonk 
izru^io kaptol naSemu arcidjakonu, da mn on ozna^i medjaSe, kako 
znade da je pravo, a kaptol 6e na to pristati^. 

Ove se godine (1347.) spominje arcidjakon Ivan viSe putah, ito 
a poslovih, koji zasiecahu a kaptol zagreba^Ski, §to u svojih privat- 
nib. Tako je na 23. lipnja u druztvu sa Nikolom, arcidjakonom 
komarnidkim, te Antonom, arcidjakonom vrbova6kim, Ivanom cu- 
stosom i kanonici Gjorom i Bartolom obkotario neka trsja, gajeve 
i §ume, Sto ih je poklonio kaptol Remetdkim Pavlinom, pod taj 
uvjet, da mu od njih placaju desetinu, osim od onoga ne, dto via- 
stitom snagom pridjelaju, i da ih po^ituju kao svoje zaititnike i 
utemeljitelje^ 

Te^jem ove razprave do^usmo, da je rod naSega arcidjakona 
postavio skrbnikom i upraviteljem svoje ba&tine na potoku Toplici, 
Djedovina necakah arcidjakonovih povjerena glavnomu njegovoma 
nadzoru, pomnozala se i uredila. Neznatna jedna viest pripovieda 
nam, da je g. 1346. kupio arcidjakon od Stjepka, sina Petrova, a 
svoga susjeda, njegov posjed gomju Toplicu'; druga nam opet 
veli, da kada se porodila razpra medju arcidjakonom Ivanom i 
susjedom mu na Toplici Petrom prozvanim Eastelanom, koju je 
isti Petar vodio u ime svoga sina Ladislava, i to glede medjalah 
jednoga i drugoga posjeda, to se napokon pred kaptolom zagre- 
badkim u prisu6tt njegova prepozita Jakoba, svrietkom mjeseca 

* Act. Cap. Ant. neregestrirani spisi. 

^ Mon. episc. zagrab. vol. II. pars. '11. c. XXII. 

' „Stepk Petri de Toplika, fassio perennalis super possesMone su- 
periori Toplicha prope ecclesiam b. Georgii, archidiacono de Guerche 
celebrata". Repertorium archivi Patadic fasc. 167 nr. 8. 



Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, ABOIDJAKON OORldKI. 119 

rujna 1347. obje stranke tako sporazumjele, da im medjafii budu 
oni isti, kako ih je god. 1329. ozna^io dazmanaki kaptol^. 
! Poradi uprave ovoga djedovinskoga posjeda tegotno bijaSe po 
arcidjakona, koj je ve6 dobrano i ovetSao, upravljati dozivotno 
pokloojenom mu Prevlakoin; koja, kad bi se povjerila drugim 
^cakam, bila bi za kaptol uharnija, pa toga radi priyoljom ovoga 
flbora ustupio ju knezu Ivanu, sinu Ivanovu a unuku Jarosla- 
Tovu (koja obojica stekoSe velikih zisuslagah obdariv u proSlom 
Tieku raznimi posjedi samostan zagreba^kih Cistercitah), uz go- 
dijnfi census od trideset marakah banskoga novca^ ^monete domini 
Nycholai boni nunc currentis^, a uz uvjet, da bude kaptolu vazda 
vjeran i da 6e svake godine placati Mariin$6ine dvie pense novih 
dinarah banskih, te detiri kabia dobre pSenice i toliko zobi, napo- 
kon i'dvie tre6me knnovine i obi^nu desetinu, dodim si kaptol pri- 
dr^va say prihod savskoga prevozd prozvanoga Jelenbrod'. 

Eako takodjer dusmo, bio je nad arcidjakon Ivan ve6 g. 1343 
imenovan po biskupu Jakobu (f u Budimu 16. oktobra 1348) 
generalnim vikarom ove dioeceze ^in spiritualibus et temporalibus", 
pa kao takov bio je on i za biskupa Dioniza, sina Lackova, koj 
je nakon dvomjesednoga jedva biskupovanja postao nadbiskupom 
kolo^kim; a dok se opet nepopuni stolica ove biskupije, povjerio 
mu kaptol zagrebadki podpunu upravu ciele ove dioeceze ,)iuris 
beneficio per nos (i. e. capitulum) deputatus^. Kao generalnu vikaru 
(a bio je skoro podpunu godinu) prvj i jedini poznati nam din bio 
je, da u sve6enstvu, a naroiSito u kaptolu zagrebadkom i dazman- 
skom, zavlada medjusobua Ijubav i itovanje, Sto je najjada podloga 
prave i trajne uljudbe. Prema tomu indi dao je na 9. srpnja 1349 
iznovioe glede toga proglasiti naredbu, da i odredio, da se izvjesi u 
sakristanah jednoga i drugoga kaptola ona odredba nedavno premi- 
nuloga biskupa Jakoba, izdana 13. ozujka g. 1348, u kbjoj s^ veli: 
PoSto je na ^alost opa^eno, da se medju kanonici zagrebadkoga 
i 6asmanskoga kaptola pojavljuju od dana do dana te^ke psovke 
i preziri^ pa da se to prepriedi, to se ovim odredjuje: uvriedi li 
koj kanonik svoga sudruga hotice izpsovav ga rufno, a uvriedjeni 
mirnom duSom podnese uvredu, to uvrieditelj da plati pet maraka 
^obe u biskupsku blagajnu, a isto toliko onomu, koga je uvriedio ; 
odvrati li pake uvriedjeni uvrieditelju rug za rug, uvrieditelj da 

^ Izvor u arkivu jugisl. akad..tt sbirki Keglevjcevoj. 
* Act. Cap. ant fasc, 23. nr, 8* 



Digitized by VjOOQ IC 



IfiO IV. tkalM, 

fie globi za biBkupsku blagajnu saino polovinom re^ene svote'. 
Uvriedili svecenik kanonika, kaznit ce se takodjer sa pet maraka; 
nebude'li radi siromaitva mogao platiti^i.kaznit 6e se prema osobi 
i dasti uvriedjenoga. Opsuje li sveienik sVecenikay a.uvriedjeni oe^ 
odvrati mu psovkom, globit ce se jednom markom za biskapska 
blagajnu, a drugom za opsovanoga; a uzYrati li uvredu UYredom, 
platit ce samo pol inarke blagajni, a protivnika niita. Ovakove 
globe ucerivati ce kanonici kustosi jednoga i drugdga kaptobi; a 
obratiti u biskupsko ime za vezanje crkvenih knjigah ili u drtigii 
koju crkvena potrebu; neuzmogne li za dvadeset daoah uoerati 
custos globe, neka takove odpornike prijavi geueraloomu vikaru, 
koj ce ih danom si vlasti prisiliti na to^^ 

Tedajem ove razprave spomenusmo i one velike i te£ke pamioe) 
koje je zapo^eo arcidjakon Ivan proti krbavskim biskupom i ^tno^ 
maljskim krii^arom glede desetine gori^koga arcidjakonata, koja su 
ovi pobir^i za sebe, i to prvanji u kotaru gori6kom, a ovi u ko- 
taru metli^kom, pak da uz sav napor i najatroze ibjere^ ov<> se j^ia- 
porno pitanje ipak nije poda sve rieSilo, jer odpornici nehtjedoSe 
nimalo popu«titi. 

I a tre6em dielu ovoga arcidjakonata, . u kotara naime podgor- 
skom, nastao je uslied re^ene otima^ine takodjer neki odpor o dar 
vanju desetine, no poSto je kaptol g. 1343 odredio bla£i ppstupak 
n desetkovanjn, to se je u ovo najnovije vrierne napokon i slegnuo) 
jer kako se ^ini oko g. 1348 izjaviSe pred banom Nikolom izaslanioi 
stanovnidtva ovoga kotara, i to pleini6 Leukus, kastelan banovu 
Lipov<m, te Dragan sin Gemzinov; Bosko, sin Grdanov; Ivan, sib 
Stjepanov; Vitimir, sin Ivanov; Marko, sin Dobroslavov; Skvorc, 
sin Martinov i Videk, sin Markovicev, ovi svi i^sjayiSe u ime oieloga 
podgorskoga kotara, da se sasvim pokoravaju' glede davazija dese* 
tine, i da ce ju onako namiriti, kako ju usianovljuje i^ava nova 
kaptolska odredba*. 

Uz savkoliki odpor krbavskoga biskupa Radoslava pokuSao je 
ipak arcidjakon Ivan na temelju osude papinskoga delegata iopa-^ 
skoga opata Ivana ucerivati desetinu i u torn kotaru. Ali biskup 
se tomu, podupiran i modruSkim knezom Bartolom Frankapanom, 
snazno opro, d^ zatu^io i nasega arcidjakona tadanjema banu Ni- 
koli, obiediv ga, da proti svakomu zakonu i pravu flvojftta-dese- 

^ Mon. hist, episc. zagrab. vol. II. pars IV. cap. XXVI. 
■ Mon. hist, episc. zagrab. vol. II. paars. IV, c. XXVUI*. . 



Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, AftCmJAKOK GORldKI. 121 

liau, koja ga beide, jer da je ona krhavskih biskupah, te moH 
ujedno bana, da im ju svojom vlaati i povrati, 
/ Ban Nikola scieojaSey da, dok se neiEvidi 6i]e je pravo deseti- 
njaiija, nalofi, da jedna droga stranka obugtari u gmdkom kotam 
SesetkoTanje dotle, dok sud neodsndi; a taj nrede a osmitia Stje- 
pan]a 1348 a Zagreb. 

^ Na ureSeni rok poslao je kaptol naSega arcidjakona i s njim joS 
koj^ga svoga dlana, providjena izpravami ti^ucimi se goriCke de- 
isetme; na banov sud, gdje je prisutan bio i delegat papin topuski 
opat ivan; ali biskup Radoslav niti je doSao osobno, iiiti poslao 
zamjenika niti kakova pisma^ te podto ]e sud Sest danah zasebice 
badara ga o6eki?ao, to ban na temelju prvanje presude delegata 
papina u ime krune, koju ovdje zastupa, dosudi desetinu u 2upah : 
Kladufii, sv. Martina na Groricah, crkve sv. Marije u Gradcu, te u 
selih : Gesti, Premisli, Mostih, Hebe6koj i Mosti^ih, kaptolu zagre^ 
bft^komuy odnosno arcidjakona goridkomu^. 

Ovoj banovoj odsudi udoToljilo se same dielomice, t. j. u jedinoj 
KladuSi pobirao je arcidjakon Ivan desetinu, do6im ostale zupe i 
sela desetinjao i nadalje krbavski biskup, poduprt silnim modruSkim 
knezom Bartolom Prankapanom „de quibus Johannes archidiaconus 
rccuperavit tantum Cladusam cum effectu, aHe ville adhuc detinentur 
per episcopuna Corbaviensem cum potencia temporali comitis Bar- 
tholomei de Modrusya*. 

• Kada se ni svjetovnoj vlasti nije voljan bio pokoriti krbavski 
biskup, to ga papin delegat topuski opat i po drugi put izob6io 
nalogiv stemu kolikomu svecenstvu i redovni(5tvu, da ga po ne- 
djeljah i svetcih tako dugo izobcenim proglasuju, dok se nepokori, 

Kad ni ovo izobcenje nije koristilo, to se kaptol zagrebadki 
Utekao Guidonu, kardinalu sv. Cecilije, a apostolskomu legatu za 
kraljevine ugarske krune. Kardinal Guide, uvjeriv se o pravednom 
zahtjevu zagfeba^koga kaptola, odobri ne same pomenuto Rado- 
slavovo izobcenje, ve6 i pismom, izdanim u gradu Tarvizu na 10. 
novembra g. 1349., naloiSi svim prepozitom, arhijerejem, dekanom, 
arcidjakonom, ^upnikom, samostanskim opatom i priorom pod kru- 
nom ugarskpm, da krbavskoga biskupa, koj prkosi i crkvenoj i svje- 
tOYnoj odredbi, te prieS kaptolu desetinjati Cestu i ostala selago- 



^ Mon. episc. zagrab. vol. II. p. 56. 
* Ibid. 



Digitized by VjOOQ IC 



122 IV. TKAiidid, 

ridkoga kotara^ u podredjeaih sebi crkvah, £apah i samostanih 
tako dugo izob6uju, dok neodu8tan6\ 

Biskup Radoslav nije se dao ni tim smesti, jer kako sYJedodi 
poslanica sveienikah arcidjakonata goridkoga, koju odaalaSe sredi- 
nom mjeseca svibnja g. 1350 reSenomu kardinaluy i to: cetinjski 
£upnik svih svetih Gjuro, te Andrija, zupnik bl. d. Marije na 
Dobri^ podarcidjakoni goriSki, medjurieSki ili podgorski, rieSju 
svekoliko sye^enstvo ovih dvajuh kotarah^ u kojoj mu doglasuju, 
da prema njegovoj odredbi oni vec po^m od prvoga sie^nja nepre- 
stano izobcnju u svojih JSupah po nedjeljah i svetkovinah biskupa 
Badoslava^ ali da on za ovo izop6ivanje ni maio nehaje, dapaSe, 
da je pritvorio (captivavit) i skradskoga zupnika Marka, ko] mu 
donesao i pismen kardinalov nalog i odluku topuskoga opata Ivana, 
te ga tako zatvorena i zlostavlja ^afficiendo ipsum diversis injuriis", 
te ga prepokorno mole, da se ovakov drzoviti prkos jednom dokraji^ 

Istodobno kada je arcidjakon Ivan podraga^io parnieu proti na* 
silju krbavskoga biskupa, uzkrisio je i dragu proti otimadini 6rno- 
maljskih kri^ara. Na posljednjem peremptornom ro6idtu drianom u 
Zagrebu 1. srpnja g. 1340 kako je pomenuto, bio se obvezao pre* 
ceptor krizarski Hinko, da ce obraniti svoj postupak, pa kad niti 
je osobno doSao, niti podastro ikakove izprave za svoju obranu^ 
dosudjena bje metli^ka desetina kaptolu zagrebadkomu, a pdnosno 
arcidjakonu gori^komu. Ovoj se osudi nije nimalo pokorio preceptor 
Hinko; vec je i na dalje desetiajao metli6ki kotar kao i prije: 
toga radi delegirani sudac od apostolske stolice i izobdio ga. Ali on 
je prezrio i to, uslied toga se je kaptol g. 1348 obratio na papa 
Clementa VI. moleci ga, da i on tu excommunikaciju prizna i po- 
tvrdi. I doisto na 1. prosinca g. 1348 nalo2i papa opatu zagre- 
ba^kih Cistercitah, te prioru Dominikanah zagreba^kih i biskupij- 
skomu odvjetniku „ofBciali zagrebiensi**, razlo^iv im potanko cieli 
postupak parnice, da u njegovo ime ovo izop6enje proglase. 

Da se ova naro^ita papina zapovied ta^no izvrSi, to su delegirani 
sudci, i to opat zagreba6kih Cistercitah i prior Dominikanah zagre- 
ba^kihy do^im mjesto biskupijskoga odvjetnika nije popunjeno bilo^ 
odaslali na 7. februara u sva tri kotara goridkoga arcidjakonata 
t. j. u podgorski ili Medjuriedki, Ozaljski i Metlidki, nekoga (valjda 
sve6enika) Egidija, sina Andrijina „de genere Gerech^ uru^iiv mu 

* Act. Cap. ant. fasc. 13. nr. 103. 
» Ibid. 



Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, AROIMAKON QOBldKI. 123 

u izvoru reSeni papn nalog, neka ga priob6i ondjeSnjim iupnikom; 
da ga savjestno provedu. 

Medjn iupnici, na koje odasIaSe delegirani sudci ovaj nalog vrhov- 
noga pontifika spominje se osobito: Andrija, 2upnik sv. Nikole u 
Jastrebarskoj ; Luka, sv. Petra n Volavju; Leonardo, svih svetih i 
Ivan, sv. Vida, topnici na Ozlju; Matija, sv. Ilije u Ribniku, i 
JakoY, 8v. Martina u Podzemlju; naro^ito pako provedbu ovoga 
izobdenja staviSe na dufin: Jakovu, zupniku sv. Marije u Metlici; 
Stjepanu, i^upniku sv. Petra a Crnomlju; Badoslavu, Zupniku sv. 
Kriia na VInici; Marku, £upniku sv. Nikole u Ztunberku i Lipoldu, 
Mpniku sv. Gjurgja u Vivodini. 

Na 16. ve6 istoga mjeseca naiazimo u Zagrebu oba ozaljska 
gupnika Leonarda i Ivana, gdje javljaju pred ovim sudiStem, da 
SQ i oni i svikoliei 2apnici arcidjakonata goridkoga doslovce izvrSili 
prvanju zapovjed, te a svojih crkvah izob6ili preceptora Hinka i 
Omomaljske Eriiare, i da 6e to izobcenje proglasivati svake ne- 
djelje i blagdana ,,campanis pulsatis, candelis accensis et postea 
extinctis et in terram projectis et pedibus concolcatis^ dotle, dok 
se odpornici nepokore. BekoSe joSte isti Leonardo i Ivan, da su 
pomenuti papin nalog u vjerodostojnom priepisu osobno ponesli u 
Metliku, i da ga u prisucu Marka ^upnika u Semi6u i mnogobroj- 
noga naroda ondje i proglasili, te nalo^ili tamoSnjemu svecenstvu, 
da i ono ovo izob6enje nastavlja. 

Ali svecenstvo kotara Metliikoga, Sihenfitanjskoga i Zumberad- 
koga u svojoj opornosti prezrelo je ovaj nalog, te se zudjeni uspjeh 
postignut nije mogao, „tanta fait doricia (zabilje£io o torn arcidjakon 
Ivan), cleri et populi in Methlica in contempnendo claves sancte 
matris ecdesie, quod processus . . nichil potuit operari^. Kako su 
arddjakona Ivana izviestili ozaljski iupnici Leonard i Ivan, to ne~ 
htjedoie proglasiti izobcenje proceptora Hinka i Cmomaljskih kri- 
zarah ovi zupnici: Lipoid, vivodinski; Hinko, Ortalfo i Jakov me- 
tU^ki ; Gonslav, trzki (de foro) ; Tomo, 6momaljski ; Marko i Toma 
u Semicu; Detrik, sihenitanjski; Andrea i Korardo iupnici sv. 
Martina i Radoskv vinidki. 

Proti takovu preziru crkvene vlasti ulozio je arcidjakon Ivan 
pred delegiranimi sudci^ t. j. pred opatom zagreba^kih Oistercitah i 
priofom Dominikanah zagreba^kib, prosvjed radi neposluhah re- 
6enih, zupnikah, a ovi su ih, kad im joSte i svaku blugu opomenu 
tvrdokomo odbili, napokon i izobcili. Prema crkvenim propisom 
prestalo im je ovom excommunikacijom izvrSivanje svake crkvene 

Digitized by VjOOQ IC 



.124 IV^ TKAIi6l6,. 

sluzbe; BO oni uimalo. hltjed za to ipsik sluzboviJiu ps^ d$i}JQ. OyalLQy 
prkos dakako da se nije smio propustiti, toga radi poin^aouta. d^a 
Budca u torn prieporU utekoSe ^e joS jednbm kardiadu . Gcddonu, 
apoetolskomu legattt za kraljevipe kruae Ugiu'akB, i obra^biiiv mu 
potauku cielu istvar^ uprosiie ga, da i on njihov postupAk i^otyrdl, 
ia. tim pribayi ugled sududelegirfmomu, odlilpostolske atolice. 

Kardiaal Quido propidiv pray^dni ovaj zahtjev^ nldoz^i najprijo snm 
oiiim opatoni, priomm, prepositom^ arcidjakonon)) d^kanom; j^otor 
j^rejom i iupnikom pod iigarakom krunom, kojim 'oe se oiro pismo 
priposiati, da pozovu odporue iupnike, da oaobno *dx)4j» ili prod 
njega ili pred Bar tola de Bostario,- prepozita Gaslacenakoga ;,saeti 
palacii apodtolioi ot uOBtro general! auditore^; i tu c^obuo obrazioze 
0voj jereti^an pdstupak i zamole odrie§ei\)e. No kada ni to pottioglo 
nije, te je arddjakoii Ivan opeta dojayi^ kardiriaju Guidobu, ': d^ 
se pomeuuti zupnici mti otoj njegovoj zi^oyiedi pokoriti nece: to 
ih.kardinal driigim pism^m,^ pisanim U Siibu na 25. oiajki^ 1350 
proglasio iznovicc izobcenimi i ualozio sVemu hrFatakomu sye^enstvu, 
kojemu se njegov nalog odaslao bade, da ih izobcenimi ptoglan* 

Prvo ovakovo sredano izobcenje nSinierio na proinju areidjakona 
Ivana, kako o njem pismeno obaviestige kardinala Gaiddna i to: 
Tvan, opat zagreba^kih Ciatercitah, Blai, novoveSki 2upiijk, te 
Bad^c zupriik sv. Marka u ob6itii gradsko-zagreba^koj i Jakov, 
podarcidjakon zagorski, bilo je u Zagrebu u ^upiio) crkvi sy. Marka 
u nedjelju pred svetkbm sv. Mandaljene ili 22. srpi^a god. 1850 
^presente populo in magna copia pardtwn diveraaram***. - 

Ali ni tim riije se postigla zudjena svrha! 

Pokraj ove teSke pamiee skopdane s velikim troSkoni i napiMroHl 
nije propustio ar($djakon Ivan obavl^ati i druge piraynie posio'vie iia 
korist kaptola. Do posjeda Preylake, koj'je nekod u ime Ba^ade 
ustnpio kaptol nasemu arcidjakonu Ivanu na ddiSvotno niivanj^. 
a on ga op^t, da vecu probit ima kfiptol, ustupib n feiid Ivanu 
Jaroslayiou, uzit^o je neki Mikie, sin Eelmetev zemlja prozvami 
Hricen, pa je obiedio kaptol, da je prigodom predafe pofijeida Pre*- 
vlake i njegova zemlja Hricen, jer da je bio -odsutan, predana biki 
arcidjakonu Ivanu, kao sustavni ^el Prevlakin. Za ovu z^^ju tekla 
je duga pamica inedju kaptoloto i sinotn K<&lebeSevim,' i to pod bsaii t 
Nikdom^ sinom Stjepanovim, i N&olom de Zedi, dok najposlje ban* 
Pavao „d6 Wgal^ neodredi strankm oidrji^sito roifilte na dan; 4 



^ Mod. lufli epis. ziygralf . ypl. U. 3>sg^ 64-^66i» 

Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, ABOIDrAKON «K)RldKI. 125 

trAYnja g. 1350. I na torn siidii eastttpao je ftreidjakon lyan kaptot 
zagFeba^kiy te jb na podlozi razrodna pisma kralja Andrije 11. do* 
kazao, da se zemlja Hri6en od va^kada ubrafala a kaptolska zem- 
IjiSta, pa ]u t punim pravom posjeduje kaptol. Prema toj izjavi, 
koju protivnik.pohit nije mogaoi dosudi ban kaptolu piEurnica^. 

U prolje6tt g. 1353 skvilo ge a Hrvatokbj a osolito n Zagrebtt 
veliko slavje, jer je nakon protekla poldragi>ga vieka dolazio ovamo 
opet noY Yoftoda Stjepan^ koj se pisao „dux tocias Sclauonie, 
Crolteie et DdlsQacie^ a tim se iztakla opet jasho autonomija OYih 
kraljeYinah, a Zagreb^ u kofem se naatanio^ i to u kraljeYskoj . pa- 
ladi kod Dveraeah, stekao je tim prvenstYo nad domacimi gradoYi. 

Sjajno) poYorci YelikaSah, {rfemicah i gradjanstva, koja je do6e- 
kala ooYOga YojYodu, pridruzio se i kaptol u sYe^nom ruhu pod 
d^Yenimi bairjaci i pojuc mu bogoduhe pjesme i nosec moci sYe- 
tacah ^sacris expansis rdiquiis . . in obYiam oocurrendo soUelnpDiter 
coBSYeYerunt jmnizare^; da poklonio mu i razne daroYe i obskrb- 
Ijivao ga hranom. U ime toga priznanja potvrdio mu sYojom Yoj- 
Yodskom Ylasti i sYe poYlastice lidieljene mu od ugarskih kraljoYa^ 
kad su ga za to na samo tieloYo i to u stdnqj crkYi, kamo je saSao 
da prisustYUJe sYe&inomu provodu, . zamolili bili kanonici zagre- 
ba^ki ngenuorum flexibus se in terram prostratis"^ Po sYoj prilici 
Qslovio je toim sgodom YoJYodu sam naS arddjakon lYan, jer je to 
i dolikovalo njemu, koj nebijase samo generalni diecezanski vikar, 
Yec i najroYniji branid kaptolskih praYah. 

Be^enegodine (1353) nalazimo arcidjakona lYaz^ posljednji krat 
upisaoa na jaYnih izpravah bana Nikole i to na dYih, izdanih na 
18. iiistopada. U jednoj spominje ban, kako ga je u ime kaptola 
eagreba^koga zamolio areidjakon lYan, da mu pod svojom noYom 
pedati poda OYJeroYlj^i priepis priYilegija kralja Andrije II. od g. 
1217, kojim oslobodiv nekoga Egidija „a iobagionatu castri zagra- 
biensis^y dozYoljuje, da prekosaYska zemljista i to: Otok, Hraste- 
nicu, PreYlaku, Zelin, Crnilug, Ru^u i Kojenik, koj je isti Egidij 
kagnje poklonio kaptolu, da ih i isti slobodno u^iYa*. OYaj OYJe- 
roYljen priepis trebao je kaptol, jer je naslucivao, da ce se poroditi 
opet noYa parnica sa obcinom gradsko-zagrebadkom, koja je s OYimi 
posjedi na nekih mjestih granidila ; a bojao se nositi na sudove iz- 



^ Act Cap. ant. fasc. 23 nr. 7. MarceloYic. Reg^sta ad ann. 1350. 

• Act Cap. ant fasc. 13: nr. 96. 

• Mon. hist epJse. zagrab. vol. ilv pars IV. c. VII. VIII. 



Digitized by VjOOQ IC 



126 IV. vKAuM, 

Yornu poTelju, jer mu nedavno a Viiegradu u ku6i kraljevoga 
kaDcelara stolnobiogradakoga prepoeita Totimira izgorio izvomik 
zlatne bulle Andrije U., koj je onamo poslao^ kada se prepirao sa 
gradsko-zagrebaSkom ob6mom o posjedih Eraljevca i Syiblju\ 

U drugoj pakoy kojom istomu arddjakonu Ivanu predaje ovje- 
rovljeni priepis medjainoga razvoda poajeda Preylake, kako ga 
u^inio g. 1345 kaptol poie^ki*. 

O kaSnjem djelovanju arcidjakona Ivana nenalazimo viSe traga 
u lifltinah. Po svoj prilici posljednje dane svoga zasloSnoga vieka 
posvetio ]6 novoj redakciji kaptokk(^ sbornika. 

Mi smo jarve spomennli, da je g. 1334 arcidjakon Ivan bio sa- 
Btavio noY sbornik zakona i odredaba^ po kojem da se a bnduce 
upravija ovaj dastni sbor, i da je kaptol u sjednici dr£anoj na 9. 
kolovoza iste godine ovaj sbornik i proglasio svojim zakonikom; 
ali tedajem vremena, kako smo i iz ove razprave doznali, ito biskupi 
zagreba6ki za ova korporacijn, Sto opet kaptol prema tadanjim 
okolnostim ili je stvarao nove zakljudke ili je postojeie prisiljen bio 
mienjati, ili kako se to na delu sbornika spominje u kratko u ove 
riedi: ^quamvis post bee t. j. poslje prve publikacijei sint quedam 
addita et de novo conscripta'', te je take nastala nuMa, da se sa- 
stavi nov sbornik. 

A tko je i kada sastavio ovaj drugotni sbornik? U samom se 
sbomiku nespominje ime njegova sastavlja^ a to ga niti netreba^ 
jer nije potekao od jedne osobe nego od cieloga ovoga sbora, a u 
takovih slu6aJ6vih obi^no se zaSuti ili predje preko imena sastav- 
Ija^eva ili sabiradeva. Ali uzmemo li na am to, ito je «rcidjakon 
Ivan bio jedan od najumnijih dlanovah tadanje dobe u kaptola za- 
grebadkom ; jer njemu su kao vjeStomu pravnika povjeravali obranu 
a jurididnih poslovih i biskup doma6i i pecujski, te kaptol zagre- 
badkiy onodobni plemiii i gradjani i njegov vlastiti rod; zatim i 
one dvie velike pamioe, koje je vodio proti krbavskim biskupom 
i ^rnomaljskim krizarom, za Sto sve morao je prouditi silesiju po- 

1 Ibid, pars IV. cap. IX. 

' Ibid, pars IV. c. III. pag. 115. Sciendum autem est, qaod mag- 
num privilegium domini Andree regis . . . fait portatum in Vyssegrad 
per dominum Demetrinm, archidiaconum ecelesie nostre, ad exhibendum 
in lite, quam habebamus in curia domini nostri Lodovici regis Hun- 
garie cam civibus Grechensibas super possessionibus Graleach et Zaibla, 
ftiit combustum in dome domini Thathamerii propositi albensis (1343 
do 1351) cum pluribus aliis privileglis eoclesie nostre**. 



Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, AROIDJAKON OORldKI. 127 

veljah, koje su izdali i Arpadovd i AniSovinci, toli biskupom i 
kaptolu zagreba^kom koli pojedincem, te si tim pribavio i osobitu 
jaristi^nu yjeStinu : to je samo on a nitko drugi mogao se latiti 
takova posla i valjano ga i dovrSiti. 

I po samom ovom sbomiku dade se rieSiti ovo pitanje. Imenom 
Ivanovim prepleten je skroz ovaj sbornik, kako niti jednim dragim, 
ta tuj se osobito izti^e njegov rad, kako je „suis laboribus et ex- 
pensis'' odbranio posjed Prevlaku za kaptol, tuj se na obSimo opi- 
suje njegova borba za desetinu tadanjega njegova t. j. gori^koga 
arcidjakonata, a napokon, tuj se spominje i viSe listinah o novo 
utemeljenoj i datiranoj 2upi novoveSkoj i o sagradjenoj novoj 
Supnoj crkvi, da kako iradom i troskom samoga arcidjakona Ivana ; 
koje sve, ako strogo nebi ba§ spadalo u taj sbornik, ipak je naS 
arcidjakon Ivan uvrstio u nj, da si ovjekoveSi svoj zasla^ni rad. 

A drugOy i tradicija u kaptolu zagreba^kom pripisuje mu ovo 
djelo, a to ustmeno predavanje spominje historik i kanonik Krdelic 
ovim rieSmi: ^(Ladislaus 11. de Kobol) litterarum, litteratorumque 
fuit amantissimus. Joannes archidiaconus de Guercse consilio La- 
dislai Bcribere et notare annorum praecedentium facta incoepit; 
Capitula quoque statuta sua et privilegia authore Ladislao college- 
runt et in libros redegerunt 1334** \ Ovdje Kr^elic doisto misli naS 
sbomik; dapa^e na drugom mjestu izri^no pripisuje mu ga^. 

I prvobitni sbornik od g. 1334, kog danas neimamo, jer ga je 
zamienio izpravljeni i popunjeni ovaj drugotni, kao i ovaj potonji 
sastavljeni su u doba, kad je arcidjakon Ivan ^ivio. U listinah, 
kako spomenusmo, spominje se posljednji krat Ivan arcidjakon 18. 
listopada g. 1353; ali odatle nesliedi, da je on ili te^ajem ove ili 
sliedece vec godine umro. A da je redakcija samoga ovoga sbor- 
nika podela svakako g. 1352, svjedo^i nam bulla o indulgencijah 
za svetkovine sv. Stjepaoa, Ladislava i Emerika*, koju izdao g. 
1344 papa Element VI., pa sastavlja^ toga sbornika navodec tu 
buUu govori papi Klementu VI. (f 1. decembra 1352) kao zivom 
„moderni domini pape" ; dovrSen je pako bio svakako prije kolovoza 
1354, u njegovom bo uvodu spominje se slavonski vojvoda Stjepan 
(f 9. kolovoza g. 1354) kao £iv, „Stephano, Dalmacie, Sclauoniao 
et Croacie duce, qui nunc in ipso sue ducatu existit, scilicet anno 



• Hist. eccl. zagrab. p. 124 

• Engel Geschichte von Dalm Croat, und Slav. Halle 1798 p 146. 

• Mod. hist, episc. zagrab. vol. II. pas. IV. cap. II. 



Digitized by VjOOQ IC 



domini MCCCLII^^ Dfugotifti dakle oyAj Itaptokki Bborhik Bti^^Y- 
Ijan bijaSe medju g. 1362 — 1354. 

Ovaj sbomik, duva ae i daa danas u izvoru prosvan ^Alburn 
capitulare^ u kaptolskom arkivu', piaaa je na kvierii te ohmze 96 
listovah u ^etvrtini ; podpun je, samo mu manjka poaljedaji list, na 
kojem nije bilo nista drugo zabiljd^eno, nego godina i dan, pod kojim 
je ban Nikola (1344 — 1348) izdao plemicem u Podgorju a oyjerov- 
Ijenom priepisu odluku kaptola zagreba^koga o pobiranju tamoSnje 
desetine. Do druge polovine XVI. vieka bija^ uvezan u bielu koju, 
pa moguce, da i toga radi prozvan bje „album capitulare^ da tim se 
nazivom ltt6i od drogoga kaptolskoga sbornika, pisana u XV. vieku 
i prozvana „rubrum capitulare^ ili „liber rubeus^. Ovaj ,,albam 
capitolare^, poSto bijaSe neko5 prikovan sa dva lanca u sakristiji 
prvostolne erkve ^^doabus cateniTi in interiori sacrario acclavatua^i 
prozvaSe takodjer i „liber acclavatus^i te bijaSe u tolikoj cieni u 
ovom kaptolu,, da su se novo imenovani kanonici prigodom ustoli- 
vanja zaklinjali na nj, da ce savjestno izvrsit sve, kako on propisuje. 
„ Super quo libro Statutorum omnes et singuli canonici tempore 
institucionis ipsorum in beneficiis canonicalibus tactis sacrosanctis 
evangeliis dei ad observandum et promovendum pro posse ea, . que 
in ipso continentur, corporate iuramentum prestare consvevissent". 

Ovih zeljeznih sponah bijai^e rie^en god. 1663, kada ga na 4. 
velja^e prevezao . kanonik Ivan Mavor^ic u crnu ko2u, kako to 
pripovieda vlastoru^na biljezka upisana na koricab mu unutra: 
„1663. 4. februarii. Statuta de novo ligata et compacta per Joan^ 
nem Mauorchicb C. et succentorem E. Z. etc., antea canonicum 
et cantorem Chasmensem". 

Ovaj ^alburn capitulare" bijase u XIV. vieku doSao na veliki 
glas i izvan Hrvatske, i to u Ugarskoj. Kad je ono g. 1374 pp- 
vjerio kaptol Varadinski svojemu kanoniku lektorii Emeriku, da 
za nj sastavi sli^an sbornik, to je on svoju radnju osnovao na 
podlozi ovoga zagreba6koga sbornika, jer je iz njega doslovce iz- ^ 
crpio chronologi^ni red ugarskih kraljevah i sav njegov uvod (da- 
kako sa preinaci s pram varadinske biskupske stolice)^. 

^ Mon. hist, episc. zagrab. vol. II. p. 4. 

^ Album, u prvobitnom smislu znaci bielu posadrenu dasku, na koju 
se je za rimsko doba pisalo, sto se hotjelo, da se javnosti predade. 
Kasnije rabio je taj naziv i za sbirku odredabah. Ja ga objelodanih 
god. 1874 pod ^Monumenta historica episcopatus zagrabiensis — .vo- 
lumen secundum*'. 

' M. Florianus. Hist. Hung, fontes domestici vol. HI. 



Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, ABOIOJAKON OORI^KI. 129 

Spomenuv tako ^alburn capitulare^, to djelo nadega oroidjakoiia 
Ivana, u kratko bar nacrtati ma treba i njegov sadriaj, da se 
uzmogn« prosuditi, koliko li vaian je i u privatno - pravnih od- 
noSajih za naSu domovinu za XIV. i za prijadnje viekoTe, i u ko- 
liko pd njezinu topografiju. 

Sazivom imena boiy'^a podima ovaj sbomik, te odmah pripo- 
menuje, i to u nekoliko riedih, da mu prva redakcija pada u god. 
1334.; a potonja a kasnije doba, kojoj ipak pisac laridiio neozna- 
^uje godine, vec njezino iztra^ivanje prepuSta ^itateljtt; „«io«t pki- 
rimum «x datis singulorum plenius apparebit"; a ta doba^ kako 
rekosmo, bila je medju g. 1352.— 1364. 

Poslie ovoga kratkoga uvoda prida najprije ob utemeljenju bi- 
fikupije zagreba^ke po kralju by. Ladidavu, i da je za njegovo doba 
^Tiotabilius in aliqua parte SclauoDie et in aliqua totaUter oepit vi- 
gere nomen Cbrieti", koju viest crpio je iz listine Felici^anove 
(1134.)^; te spominje i one nezgode, koje su u vrieme tatarake pro- 
vale Btigle pismohranu ove biskupije; jer da sn njezina priyilegiia 
prene^ena bila tada na otok Rab, odakle sva da nebijahu poTra- 
cena, a po torn „non in paucis suis iuribus dampnificata foent ee- 
desia supradicta (i e. zagrabiensis)^. 

Da nadovej^e rodbinsku svezu utemeljitelja bisku^nje zagreba&ie 
sa prvimi knezovi (duces) magjarskimi : Almom, Arpadom i Toxo- 
nom, to kronologi^kim redom navodi najprije sve ote knezove; a 
za njimi podam od prvoga ugarskoga kralja sv. Stjepana nabraja 
u kratko, prema tadanjim chronistom, (izuzev nekoliko pogreSakah 
u godinah nastupa vlade i smrti), sve ugarske kr^jeve ArpadoTa 
koljena do Ladislava Eumanca (f 1290); a preSutivSi Andriju III. 
(za koga je ipak morao doznati iz one bar poTelje, kojom je do- 
pitao kaptola svukoliku zagrebadku pija^evinu i mitnicu), prelazi 
odmah na An^ovince, koji su po tankoj krvi doSli u rodbinstyo 
s Arpadovci, te od ove driige kraljevske loze spominje Earla Ro- 
berta, koj „multas adversitates fuit perpessus a principio sui regi- 
minis per annos quam plures a tirannis sui regni infidelibus'', a za- 
vrSuje ga sa sinom mu Ljudevitom I. 

Za ovaj chronologijski kostur rabila su arcidjakonu Ivanu samo 
nekriti^na tadanja ugarska vrela, kao AnoDim notar Belin, ^iji spis 
spominje pod imenom: „Relacio Hungarorum in scriptis ab olim 
redacta^, zatim magjister Simun de Eeza, dije dielo navodi : ^cronica 



^ Men. hist, episc. zagrab. vol I. p. 1. 

9 



Digitized by VjOOQ IC 



130 IV. TKALdi6y 

I 

Hungarorum^, te legende sv. Stjepana i Ladislava, koje se i danas 
joSte duvaju u nadbiskupskoj knjiznici u velikom legendaru, pisa- 
nom prvoga desetka XIII. vieka ; s toga i krece se samo u okviru 
ovih chronistah, te pripovieda samo o dolazku Magjarafa i kako su 
osYOJili „cielu Panoniju", do6im o domacoj hrvatskoj proSlosti ne- 
spominje ni rjedce, za pozniju pako dobu rabi kratke bilje^ke do- 
macih chronistah. 

. Iza toga sliedi red biskupah zagrebadkih po^am od Duba (1093) 
do Nikole, koj potonji zasjeo le ovu stolicu god. 1350. „feria quarta 
infra octavas epipbanie domini''. I za ovaj red upotrebio je arcidjakon 
§to domace biljezke XIII. vieka, Sto grobne spomenike, Uo opet 
ktare povelje crkve zagrebadke^. 

To je historijski uvod, poslie koga podima odmah sam sbornik. 
Oieli sbornik podieljen je u ^etiri diela ^^partes^, a svaki diel opet u 
poglavja „capitula". Za gradju ovoga sbornika upotrebio je arcidja- 
kon Ivan, osim crkvenoga sbornika pravah ^corpus iuris canonici", 
te postojecih obidajah u kaptolu, i tako zvana „capitularia ili col- 
lectuaria'^y koja su se tada ^uvala u stolnoj crkvi u tri exemplara, a 
danas su sva tri izginula, pa govorila su o crkvenoj slu^bi u na§oj 
kathedrali; zatim djelo prozvano ^arcidjakon", koje se bavilo „de 
cura et officio arcbidiaconi'', te izprave biskupske pisare, kada 
naime pobraja zupe pojedinih arcidjakonatah, a napokon razne 
ustanove i listine, i to od papah : Grgura IX., Innocenca IV., Alek- 
sandra IV. i Elementa VI. ; zatim od biskupah zagrebadkih i to : 
Stjepana II., Timoteja, An tuna, bl. Augustina Kazotija, Ladislava 
de Kobol, Jakoba de Placentia i Nikole; te odluke apostolskih le- 
.gatah, kao: kardinala Gentila, kardinala Gvida, Ivana opata to- 
puskoga i Ivana opata zagreba^Skih Cistercitah; spominje takodjer 
*i razne ustanove kaptola zagreba^koga, kao i listine ugarsko- 
hrvatskih kraljevah: Emerika, Andrije II., Bele IV., Earia Ro- 

* Da je za ovaj red, koj je malom iznimkom tacan i podpun, upotrebio 
arcidjakon starije biljezke, svjedoSi s^m, gdje o Gothardii (1209 — 1214) 
veli: ^sed adhuc non reperitor vivens, qui rocordaretur de ipso", a 
o Filipu (1251 — 1262) „de quo plures iam recordantur* ; koje rie^i 
mogao je napisati samo pisac iz XIII. ili po^etkom XIV. vieka, a ni- 
ppito ne pisac, iz druge istom polovine XIV. vieka. Za tri biskupa 
zagrebadka: Dominika, Prodana i Gotbarda, spominje naro^ito njibove 
grobne plo6e ; a da je i sam pisac upotrebio u to ime i izprave, svjedoci 
sam, kada o pojedincu veli „ cuius nomen bene in privileglis ecclesie 
reperitur", ili „cuius iam littere apparent, ili j,cuius nomen bene inve- 
nitur in privileglis ecclesie". 



Digitized by VjOOQ IC 



IVAN; ABGIDJAKON GORI^KT. 131 

bertii i. Ludovika I., a od banovah Mikida i Nikole; napokon od- 
redbe ob<^ine gradsko-zagreba^ke i jedno piBmo remetskoga pay- 
linskoga priora Petra. 

Po sadr^ini podieljpn je sbornik ovako : Prvi dio sadr^aje prava, 
dohpdke i odredbe cieloga kaptola kao tiela, te slu^be i duinoati 
sudacah i podanikah kaptolskih, a broji 66 poglavjah, u kojih se go- 
vori'.o kanonidkom sboru i kaptolskih dostojanstvenicih, o sjddni- 
cab, . ^uvanju pedata i njegovoj porabi, o zakladah i priyriddah 
kaptolskih, o kanonidkih ku6ah, o kaptolskih sudovih, vlasti i kaz- 
Dah,. o kaptolskih posjedih u obcini gri^sko-zagrebadkoj i drogdje, 
o kuDOvini; o obradjivanju trsjah i zemaljah, o da6ah i darovih 

^podani^kih, te o njihovih oporukah ili odseljenju, o kaptolskih ne- 
kadanjih robovih i njihovoj du^nosti; ob izboru, sluibi i pladi kap- 
tolskoga dfikana, deset^arah, ra^unara, sudca i vesnika, o dese- 

..tinjanju/ o prebendarskom sboru i njegovom uredjenju,. o predija- 
listih i njihovih pravih i duznostih, o najmu predijah i trsjah, 
gQvori zatim o desetini i kako se podmiruje u obce, a napose pri- 
povieda o desetini velikoga i maloga rovada, o desetini gori^^oj, 
bekSinskoj, zagorskoj i kalni^koj, te o dohodcih Spanijah: sisadke 
i topli^ke; i tim se svrSuje prvi diel. 

U drugom dielu, koj broji 13 poglavjah, govori se o pravih i do- 
hodcih, kako ih pojedinac kanonik u^iva, i to najprije, kako je 
potrebno svakomu da pobo2no zivi, zatim, kojim redom mora 
svaki obavl}ati slui^bu boiju, onda o svakdanjih diobah, o dohodcih 
predijalnih, o za^titi kmetah, te nabraja kanoni^ka predija i odre- 
djuje, kako se dostaju za uzitak, o medjusobnoj slozi, o obradji- 
vanju allodialnih trsjah, o razdieljenih novih predijih sv. Simunskih 
i dui^nostih ondjeSnjih podanikah, o zemljah tladnih i kako se 
diele, o prihodu kaptolskih mlinah, a napokon o duinostih kmeto- 
vah spram svomu gospodaru. 

Tre'ci diel navodi opet u 17 poglavjih osobna prava i do- 
hodke kaptolskih dostojanstvenikah, kao : prepozita a ujedno i ar- 
cidjakona gorskoga i zagorskoga, lektora, a po§to je taj bio rav- 
nateljem kathedralne Skole, govori i o nastavi ; o kanoniku cantoru 
i njegovom succentoru; spominje zatim prava i dohodke prepozita 
^a:2manskoga kao arcidjakona gove§6ega i §ickoga te pobraja ovim 
redom tadanje arcidjakonate biskupije zagreba^ke, a ti bijahu, osim 
jnr re^enih: zagreba(ki, dubidki, komarni^ki, gori^ki, . kalni^ki, 
vaSkanski, '6azmanski, bekginski, vara^dinski i vrbova^ki. Kabra- 
jajuc arcidjakonate i prava pojedinih arcidjakonah glede desetine 



Digitized by VjOOQ IC 



= 1>52 IV. TKALdld, 

i cathedmtika ili hov^noga priifioida 6llomjedtmh Stl]ptiikl8th 2a svoga 
arqidjakbna, ispominje poimence ste ltn*pM crk^^JB i njihot^ kapele. 
Ovaj najstariji popis zupah biskupije zagreba^ke vrio jfe ^a£an za 
uredovj^^nu topografijii posavske Hrvfctske, ]er i* njega doztiajemp, 
k^o je sredinom XIV. rieka ova biskupija ne samo na daleko 
bila razgriaiijeria, vec upravo obilovalia Mpami, u kojih je duhov- 
»fctvo brinulo fee i o krScanakoj uljudbi. OvItJ bi popis bio jofite 
yi^Diji s$a nikS) da je kod pojedmih itipah naveo kada isu uteme- 
ij^eie i iiseena doti^nih zupnikah i kojini je^ikom litargiSu, latinskiin 
ili fllovjenskim ; pa da je joSte spomenuo i postojece iii postojavSe 
$amo8taiie i kojemu redu {»ripadaju. — Poslie pobrojenih arcidja- 
konatih govori u torn oderjeku o kanoniku duvani i nj^dvt>| shibi, 
Q kaho^icih xneltrib, k napokon i o zvonarih, kto slu^bdnidh cr- 
kvenih. Za ovo potonje rabila sa mu tako 2vatia ^clkpittilariii et col- 
l^ctuaria^, te se i poziva na nje; ^li £aiimo, Sto nije i pojedine 
nlomke iz njih uvrstio u svoj sbornik, tim bo sa^^uvao bi nam ib 
bio od propasti. < 

Cetvrti odsjek broji 28 poglavjah, a sadr^aje privilegija o kap- 
tolskih pravih i to : posjedne darovnice kraljevah, biskupah i banah, 
te izprave, tifiuce se pobiranja desetine, mitnice i pija^evine. 

Kratki ovaj sadrzaj ipak nam dosta jasno ra^galjuje, kako je taj 
Sbornik od prevelike va^nosti za historijsku, geografijsku, kultarnu, 
a osobito juristi^u struku za prou^avanje sredovje^noga stanja na§e 
domovine, da on tuma^i i razbistruje i starije i suvremene listine. 

Kako nas uvjerava domaci historik, kanonik Erdelic^ napisao je 
arcidjakon Ivan joste jedno povjestno djelo^ koje on prozva „chro- 
nicon", i koje mu je, kako se po njegovih oitatib razabire, dielomice 
1 rabilo^, te je i jedan njegov odlomak doslovce tiskom priobcio. 
Ovoga djela dan danas neima, izgubilo se ; all po ulomcili, koje je 
priobcio Kr^elic, koj ipak toliko zaslu^uje, da mu se vjerovati 
mora, arcidjakon Ivan napisao je nekakovu kratku historiju svoje 
domovine ili ob§irniju kroniku, u kojoj u uvodu razpravlja o Slavo- 
niji i njezinom historidnom razvoju, t. j. on je pokusao rieSiti pi- 
tanje, kako je Slavonija dosla pod Ugrina, te veli: „da ugarski 
kralj sv: Stjepan oistupio ju (god. 1031.) hrvatskomu kralju Kre§i- 
miru za uzdarje, jer ga pomagase svojom vojskom proti caru Kon- 



* Kr^elic. Hist, episc. zagrab. p. 3. 20. 25. 26. 27. 28. 29, 30. 
74. 75. 77. 79. 84. 87. 93. 96. 101. 105. 122. 125. 128. 132. 
134. Od istoga „Not. Praelim", p. IQl. 413, 



Digitized by VjOOQ IC 



IVAN, AROIDJAKOM OORI^I. 139 

radu JLy f^ da tomu oddtupu aa ugarske atrane nebude prigovord 
i da se prepriede nemiri, bude kci Kredimirova zamfena 2a Erne- 
rika, sma sv. Stjepana, pa na taj nadin protegla se i vlast hrvatr' 
skoga kninskoga biskupa ca do Drave. Ali kad je godinu danah 
ifi&a tpgsk umro vojvoda Emerik, i tim se ^enitba razvtgla, zahti^ 
yao ']e Petar (sin sestre Stjepanove i Otona Urseola, duMa mie- 
tadkoga), koj je mjesto Emerika zadobio naslov voj^ode slav^n-^ 
skoga, taj zara6ni mira^ t. ). Slavoniju, natrag; no n^v. knaJj^, 
Ijwtepi pokoi i mu?, fm^ir^f da fei pepr^vo bilo, d^ sarii^oicu liSi 
BJf^H^ pravi,, ie je i Pet^ odnftUo od tQga. K$A je oao godine 
IQ3&^ }M:7#ti«kA kf^lj Z^u (t ). Stjepau, gtac F^tra KnriiiiDiiia) \m- 
nfmixi^^^ Ug«W»k^ z^hlwvainj Ugri od svoga kralja ay. Stfep^na, 
d^ S}Ai^(Miyu n^tf^ uzm^; ali on im pa to odyrati, da nedoJiki^e 
la^fAffk Ji|i^ati, ^to je jednom poklonio, a i oip^o da Hrvati nito 
^ p9krQii^}i j^vpoga rala. Piipoyieda zatii|i, ^ko \e po ./imrti ^y. 
Stjepana nastala razmirica i to za pomenutoga Petca; koj je. p/^kA 
xrierj^ v^ kral)^yt| ^dovicu vladao, a kjasnije, odslraoiv fu, po- 
i^jQJip ^ podpunu vlasf. Proti ovqj preyladi da su u? plemstYa 
i|^^ i bi«kupi, ti9 krajjem pi^oglasjli vojvodu ^ai^uila ili Qim^ 
pr#.vu korjexuku Arp^ovn, dodioi je fetar utekao (J1041.) k mxn 
Qinkl^ i ^g$^ radji A^ je Saqiuil plienjao Kranjsku i Bavarskli; p^^ 
di[)k je <^i^ Hiokp i*atovao a TJgr'h da uzpostavi Petra^ hrv^'taki 
kr^j Sitj^a^ i)i Vojsjav d^ se posluzio toHpi sgodow, te provajia 
u Srbiju do Drine i postavio ondje banom Prasku. Medjutim pwjr 
g^i^ Ugri P0tru protukrajja u osobi Andxije I., koj je ayoga 
t^^^^ p^Q^^ao u itM»t,ri)V (1046.), g4je je, opUq)i¥, fca gOdinu 
d^^nnb ji WWO- U^vrstiv i^ tako kralj Andjrija na priefltolju, pobri- 
nuo se, da se i prava krayevstva (gledom na Slavonifu) obnove, 
te je (urogla^ 9a to i brat^ si Adalberta ili Belu vojyodom Sla- 
voni}e, a Bada palatiniij^jpi^ i^gftrskiP; pa ovi napokon syladade hr- 
Y^koga ^ay^; te syedofie iSlavoniju na staroda»?n6 graniee do 
ri(^ Getiw. 

](la8taYlia zatiig, k/a.ko se zavadio vojvoda B«ila aa kraljem An- 
drij()$(i L, u kojeqi je rata lunro Andrija, a na njegovo mjesto 
zakraljev^o jBela* UsUed toga nastala je opet nova borba m^dfu 
Belom i Salomonom, kojemu, obsjednutu u Ostrogonu, pohrli u 
pomoc njegov tast Hinko, a poSto je medjutim umro i Bela, to da 
je IJgarsko^m ?9.ak^-alj^vao SaMpapn, pa toga r«,di i Belin,i sipovi 
vojvode Gejza i Ladislav, moradjjaihu pabjec u Poljsku; ali da se 
povrati mir u kraljevinu, izposlovahu biskupi i plemici u kralja, 

Digitized by VjOOQ IC 



134 IV. tkal6i6, 

da je pristao na nagodbu; kojom bi zapala kralju dva diela Ugarske, 
a Tojvodam treci, te je i uslied toga god. 1064. Salamon okrunjen 
bio u Pecuhu. Tom sgodora odludiSe, da se hrvatskomu banu Svi- 
nimiru dade za zenu sestra re^enih vojvodah, a s njom i onaj diel 
Slavonije, Sto ga je nekoc u ime miraza poklonio sv. Stjepan kceri 
EreilimiroYoj, a zaru^nici Emerikovoj ; ostali pako diel sa nekom 
&sti Ugarske do Tise i Rabe, dopao je Ladislava. Rodbinstvom 
ovlm osiljen posti ban Svinimir kraljem hrvatskim**. 

Ovako ie^ razbistriti arcidjakon Ivan odnosaj Slavonije nakon 
provale Magjarah u Fanoniju spram narodnoj hrvatskoj dinastiji; 
all cielo ovo umovanje kaze, da akoprem se iz njega razabire, da 
je donekle poznavao i strane historijske pisce, to da ipak gledom 
na Slavonijtt nije mogao erpiti izri^nih vjerodostqjnih viestih, pa 
tako osnovao sve na pukoj kombinaciji, s toga nam i nepruiKa ni- 
kakov ba§ historijski podatak za razja§njenje odnosajah medju 
Arpadovd i DriSislavovici^. 

Ostali diel ove ^kronike" nije nam ta^no poznat, no prema ne- 
znatnim Kr^elicevim viestim doznajemo, da se u njem govorilo ob 
utemeljenju biskupije zagreba^ke i njezinih biskupih, o kraljevih 
ugarskih i vojvodah slavonskih i o borbah medju njimi, o prevail 
tatarskoj, a narofito opisana bila borba posljednjega Arpadovca 
AndrijiB III., kao i ona medju Vaclavom, Otonom i Karlom Ro- 
bertom za ugarski i hrvatski priestol, koju borbu opisi arcidjakon 
Sto obSimije. 

Vrlo ialimo, da upravo ove viesti o finjenicah, kojim je bio ar- 
cidjakon Ivan i suvremenik i o^evidan svjedok, ili ih do^uo od sta- 
rijih, kanonik Kr6elic doslovce nije naveo, njimi bo razbistrilo bi 
se mnogo do danas nerieSeno historijsko pitanje. 

Nacrtav tako po izvornih vrelih (koliko su nam do danas po- 
znata) viekopis gori^koga arcidjakona Ivana, i spomenuvSi njegov 
rad, a osobito knjizevni, koj nam se sa^uvao u kaptolskom sbor- 
niku, ostaje on, kao najstariji (izuzam nekoliko govorah i j6dnu 
theologijsku razpravn biskupa Augustina Kazota) i svake hvale 
vriedni pisac posavske Hrvatske, te mu i punim pravom doUkuje, 
Sto je Kr^elic o njem rekao: „vir perenni dignus memoria". . 

^ Ob ovom ulomku razpravljao je prof, V. Klaic u „?zvjestju o kr. 
vel. gimnaziji a Zagrebu 1873/4 pod naslovom: Ocjena odlomka iz 
kronologije ili Ijetopisa Ivana arcidjakona. — Dr. Ra6ki Mon Slavor. 
meridional, vol. VII pag. 471 — 484. 



Digitized by VjOOQ IC 



Nntarnje stanje Hrvatske prije XII. stolje^a. 

Vitao u tjedniei filologi^ko-histori^koga razreda jtigoslavenske akademije znanonti, 
i wmjetnotti dne 12, velja6e 1885, 

PRAVI dLAN I PR1BD8JBDNIK DB. Fr. Ra^^. 



II. 

Crkva hrvatska. 

U predjaSnjem filanku (Rad LXX., 153.— 190.) izpitah druStveiie 
odnoSaje podpuiio samostalne Hrvatske. Ovi se odnoSaji opiru o 
narodu, o stanovni^tvu zemlje, stvoriv u njem staliSe. Prelazim 
sada na izpitivanje odnoSaja medju dva druStva, koja su vladala 
narodom i na cieli razvoj njegov odlu^no utjecala Ta dva druStva 
jesu crkva i drSava. AH prije nego li se moze govoriti o uzajam- 
nili odnoSajih crkve i dri^ave u Hrvatskoj, valja ustanoviti : Sto se 
pod crkvom, Sto li pod dr^avom u Hrvatskoj ima razumievati. 
Valja dakle najprije razbistriti pojam crkve i driave hrvatske u 
ono doba. 

Same se kaze^ da govoreci o crkvi imamo pred o^ima Hrvafska 
krdcansku, za koju samu saduvali su nam se spomenici, do^im se 
o Hrvatskoj poganskoj uiSta izviestna ne zna. Na dalje se ovdje 
pod crkvom razumieva glavno onaj staliS^ koji je u krScansko} 
crkvi vrSio vlast, predanu mu po utemeljitelju njezinu, a koja se 
je sastojala u nau^anju^ a dieljenju sredstava za spasenje i u pravu 
zakonotvome i izvrgujuce moci. U kratko: ovdje se ima na umu 
crkvena vlast, hierarchia; te se uslied toga namice pitanje: Sto 
se pod hrvatskom liierarhijom za ono doba imade razumievati? 

U hierarhiji katolidke crkve imade, kano Sto je poznato, viSe 
stupnjeva: na ^elu joj stoji papa, sliede patriarhe, exarhe i primati, 
onda arcibiskupi, napokon biskupi i pod^injeni njim svecenici. Nu 
posto je papa glavom ciele a napose zapadne crkve, nas pako 
ovdje ponajprije zanima hrvatska crkvena oblast : progovorit cemo 
kaSnje o odnolaju hrvatske crkve i dr^ave u ob6e naprama papi. 



Digitized by VjOOQ IC 



136 FR. RA^T, 

Kano Sto su Hrvati zaposjedSi Dalmaciju naSIi u preostalih rim- 
Bkib gradovih mnoge stare rimske dru^tvene i dr^avne, tako su 
oni nasli ondje i crkvene uredbe. Ne treba ovdje obSirno razlagati, 
dosta je samo spomenuti, da podetci krscanstva u Dalmaciji dopiru 
^ak do apostolskih vremena, da se je ono do skora po cieloj 
zemlji razSirilo i kano Sto u prekomorskoj Italiji stariju pogaosku 
vjeru po svema iztisDulo, pak i posebnu upravu crkvenu zadobilo. 
Sielo crkvene vlasti dalmatinske postade glavni grad Solin (Sa- 
lona), polozen, kako pjeva rimski pjesnik (Lucanus), „qaa maris 
Adriaci longas ferit undas ISalonas et tepidum in moUes zeph3rros 
excurrit Jader^. ' U toj dakle rinukoj koloniji (^Martia Julia^) 
udari svoje sielo prvi glavar krScanske obcine, apostolskoga pogk- 
vice sv. Petra u^enik, sv. Dujam, Odavle, kano iz sredista, Sirila 
se je krScanska nauka na sve strane rimske Dalmacije ; te su za 
to sve nastale ob6ine smatrale soKnsku svojom maticom. Solinski 
biskup bijaSe ujedno crkvenom giavoiu sve Dalmacye^ te ae je u 
VL stcJjeou pisao ^archiepiscopus sanctae ecclesiae sabnitanae^. 
Prema polovici toga vieka bijase solinski arcibiskup crkvenom 
glavom biskupfi u Rabu, Zadrn, Skradinu, Makarskoj (Mucourum), 
Naroni, Epidauru (stari Dubrovnik), za tim u Ludro, Sarsentero^ 
Sami, Bestue i Siscii. Siela ovih biskupija lezala su unubu* gra- 
nica rimake Dalmacije, izuzam Siscie, grada PanoQije^ ; a poSto je 
tada u susjedno] Panoniji sriemskoj bila biskupska stolica u Sir- 
miumu (Mitrovica)^; iipala je sisadka biskupija obuhvacati posavsku 
Panoniju (Savia)', te se je s toga ovamo protezala i vrhovna vlaat 



Posljednji iz nesumnjivih spomenika poznati nam solinski biskup 
bijaie Maksim^ na kojega je papa Grgur I. u studehom godine 
602. upravio pismo^. Malo za tim bjese Solin do kraja razoren a 
Dalmaeija trajno hrvatskim narodom zaposjednuta. Sa SoUnom 
gradom propade i biskupska stolica. Ali kano Sto solinsko gra- 
djanstvo nadje dielomice utoiSiste u blii^ojem Spljetu, tako je ovamo 
do skora prenesena i biskupska stolica; njezin uskrisilelj bijaSe 

^ Ove se biskupije spominju u spisili solinskoga sabora god. 530, 
532. mjestih progovorih ii Radii LVII, 119—120. 

* Jos 595 god. navodi se ondje biskup Docuraenta, p. 237, 246. 
' Medja izmedju savske i sriemske Panonije tekia je negdje crtom 

od Save kod iisca Vrbasa k Dravi. 

* V. Documenta p. 262. Poslije Maxima navodi ae a imenicib 
spljetske biskupije Teodor kano posljednji soliuski biskup. Ibid. p. 28.7. 

Digitized by VjOOQ IC 



NUTARNJB STANJB HRVATSKE PRTJW xn. 8TOLJIB6a. 137 

papin poslanik Ivan iz Ravene. Mauzolej ili hram veliSanstvenoga 
Dioklecijanova dvora postade novom prvostolnom crkvom, u koju 
su iz solinske razorene baziiike prenesene inoci sv. Dujma i Ana- 
stasia. Na bishipa u Spljetu prenesena su sva ona prava i sve one 
nadhiskupske povlasti, kojih bijase soUnski nadbiskup dionikom, te 
je dugo nosio takodjer 8tai*i naslov ^archiepiscopus s, scUonitanae 
ecclesiae", kano Sto i nova prvostolna crkva naslov: ^ecclesia s. 
Domnii et Auastasii'' ili ^ecclesia s. Domnii^. Ivan i njegovi na- 
sljednici smatrani 8u za prave nasljednike sv. Dujma, upravo kano 
Maksim i njegovi predsastnici. U obsegu njihove nadpastirske vlasti 
nije bilo nikakove promjene. 

Alj ni glede zemljiStnoga podru^ja^ na koje se je nadpastirska 
ylast spljetskoga nadbiskupa protezala , nije se skoro uz 6etiri 
stoljeca dogodila kakova promjena. U trecem desetku X. stoljeca 
spadale su pod ^primat crkve sv. Dujma'' biskupije osoraka, krdka, 
rabska, zadarska, skradinska, stonska, dubrovai^ka, kotorska, dim- 
nangka (Dehninium) i sisa^ka, od kojih tri, na ime skradinska, 
dlpinanska i sisadka, bile su izpra^jene^. I tada je indi erkvena 
pokrajina spljetska obuhvacala limsku Dalmaciju i bli^nju posavsku 
Panoniju. 

Hrvatska driavna vlast priznala je za svoje podru^je ovu sta- 
riju od nje crkyenu uredbu solinske nadbiskupije. Enez Trpimir 
piiznaje u najstarijoj saduvanoj domacoj listini^ od godine 852., 
da je solinska crkva „matica crkva, koja je metropolis do dunavske 
obale i skroz po cieloj drzavi (regnum) hrvatskoj". Priznano je 
dakie, da je za sve podanike hrvatske zemlje nadpastirom solinski 
ili spljetski nadbiskup, da je spljetski nadbiskup tnetropoUtam hr- 
vatshoj zemlji, da je nj^ova stolna crkva, crkva sv. Dujma, „raa* 
ticoxn crkvom'' svim hrvatskim crkvam. 

Obzirom na tiesnu svezu izmedju crkve i dri^ave u srednjem 
vieku i obzirom na polozaj Spljeta mogla je ova stara erkvena 
uredba biti neprilidna hrvatskoj driavnoj vlasti. Spljet je na ime 
lezao u obsegu rimsko - bizantinske Dalmacije, na koju su spadali 
od stare Libiirnije otoci Ores, Krk i Rab i na kopnu Zadar, od 
stare Dalmacije, Trogir, Spljet, Dubrovnik, a koje je gradjansku 
i vojni^ku upravu vodio bizantinski carski namjestnik, strateg, sa 
sielom u Zadru, bez sumnje podvrzen italskomu exarfai u Raveni, 

^ V. spise spljetskoga sabora od god. 926 (Documenta p. 195). 
^ Documenta p. 4. 



Digitized by VjOOQ IC 



138 FR. ra6ki, 

dok nije ovaj diel Italije preSao u vlast Langobarda i Franaka. 
U toj Dalmaciji, kano Sto sam drugdje obSirnije razpravio*, sa^u- 
valo se je romansko pu^anstvo, jako ne toliko brojem kbliko sta- 
rodavnimi predajami, dobro uredjenimi uredbami i naobrazbom, cr- 
pece snagu odavie i od svojega odnosaja s Carigradom. Rimsko- 
bizaDtinskoj vlasti u torn ostanku stare I^almacije zadali su naj- 
prije udarac Franki (805. — 12.) pod Karlom velikim: od tada 
je nastojala Hrvatska protegnuti onamo svoju vlast, te u torn na- 
stojanju naiSla od druge polovine X. stoljeca na veci odpor u pri- 
dizaco] se mleta^koj obcini nego li ii carigradskom dvoru, dok 
Dapokon ne zavlada Dalmacijom pod Petrom Eresimirom^. 

ISIa taj je na^in metropolita hrvatski, prije nego li Hrvatska 
zavlada Spljetom, imao svoju stolicu izvan zemljiStnoga obsega 
Hrvatske, te je ovom upravljala crkvena vlast, koja je stajala 
izvan dosega hrvatske drzavne vlasti. Uza to sielo one vrhovne 
crkvene vlasti ne bija§e po narodnosti istovietno sa zemljom, koja 
bija§e joj poddinjena; a sta je ta razlikost zna^ila, pokazalo se je 
osobito u borbi za slovjensko bogosluije. Pak ne samo to, nego i 
siela biskupija, kano $to osorske, krdke, rabske, zadarske, dubro- 
vadke, lezala su u podrudju rimsko - bizantinske Dalmacije {^[lx 
AeX(A«Tta;), do^im je njihova vlast odanle presizala na hrvatsko 
zemlji§te i na hrvatsko pudanstvo. 

Odavie postaje nam jasno, za sto je Hrvatska, dok si nije po- 
svema utjelovila Dalmacije, priemoc spljetske metropolije, ne hoteci 
joj uzkratiti svojega priznanja^ nastojala glede svojega zemlji§ta 
tim na pravu mjeru svesti^ da si stvori biskupiju u dosegu svoje 
drzavne vlasti. Ovakovo nastojanje dobi jasno lice po^etkom druge 
polovine IX; stoljeca. Tada je na ime, kako se iz pisma pape Ni- 
kole I. (858.-67.) razabire', u Ninu osnovana stolica biskupska i 
to bez dozvole svete stolice; za §to se ova obiSla, vidjeti cemo nite. 
A da ta nova biskupska stolica nije podignuta- s privoljomj kamo li 
Budjelovanjem spljetskoga nadbiskupa, sliedi odatle, sto je novo- 
imeuovani ninski biskup, predjaSnji djakon Teodozij, izhodio u 
Kimu, da bude za biskupa posvecen po papi*, dodim je posvecenje 
podru^nih biskupa bilo neposredno pravo njihovih metropolita. 
Ovako je s jedne strane postignuta dozvolja rimske stolice za novu 

1 Rad LVll, 106 slj. 

* Obsirnije u Radu LVI, 89 sited. 
^ Doeumenta p. 185. 

* Ibid. p. 12. 



Digitized by VjOOQ IC 



NUTARNJB STANJB HRVATSKB PRIJB XII. STOLJB(!lA. 139 

biskupsku stolicu, s druge pako strane ova uzeta u zaStitu naprama 
metropolitskoj vlasti. Da je uslied toga nastala opreka izmedju 
ninskoga biskupa i spljetskoga nadbiskupa, o torn ne moze se 
sumnjati a imade i dosta jasnifa znakova. AH oStrinu tqj opreci 
oduzeo je uz ostalo ugled rimske stolice, pak i sretan slu^aj, koji 
86 do skora dogodi. Do skora na ime preminu (oko godine 886.) 
spljetski nadbiskup Marin. Znamenito je, da tada preuze upravu 
izpra^njene nadbiskupije ninski biskup Teodosij, tako da je ovaj 
upravljao i ninskom biskupijom i spljetskom nadbiskupijom^. Nijo 
li se to dogodilo poticajem hrvatske dri^avne vlasti, koja je htjela 
doci tim putem do lipliva u podrudju nadbiskupije? Zamrgaj, koji 
bi se odanle mogao bio poroditi, bude tim odklonjen, §to je Teo- 
dozij iz biskupske na nadbiskupsku stolica preSao. Tada se uzpo- 
stavi mir i red, nadbiskupska vlast osta netaknuta, al i biskupska 
stolica ninska, kano Sto nam potvrdjuje listina kneza Mutimira 
od godine 892., poravnajuca posjedovnn razmiricu izmedju Petra, 
spljetskoga nadbiskupa i Aldefreda ninskoga biskupa^ 

Grad Nin lezao je na zemljiStu 6isto hrvatskom, te bijaSe tada 
po svoj prilici priestolnicom Hrvatske, do6im je ondje joS u XI. 
stoljecu bio kraljevski dvorac'. Ako je u IX. vieku crkvena glava 
hrvatskoga iiteljstva stanovala izvan neposrednoga zemljista hr- 
vatskoga: naSla je hrvatska drzavna vlast u hrvatskom biskupu 
ninskom njeku protute^u naprama metropolitu. Ali u tom se je u 
slu^benih krugovih dalmatinskih nazrievala opasnost i razklimanje 
davnih crkvenih odnoSaja. S toga se nije oklievalo osujetiti za 
buduce svaki takav pokus. Pokrajinski crkveni sabor drzan god. 
924. u Spljetu u prisutnosti papinih poslanika jakinskoga biskupa 
Ivana i palestrinskoga Lava imao je glavno tu zadacu, da uzpo- 
stavi i uSvrsti metropolitsku vlast spljetskoga biskupa i da zaprie^i 
presizanje biskupske vlasti preko njezina zakonom ograni^enoga 
podru^ja*. Ovamo smjeraju osobito 1., 2., 3., 8., 9. i 11. zaklju- 
dak. Prvim se prveustvo spljetske crkve postavlja izvan svake 
dvojbe, a glasi: „Po5to je u staro vrieme sv. Dujam poslan bio 
od apostola Petra u Solin propoviedati : ustanovljuje se, da ona 
crkva i grad, gdje svete moci njegove po^ivaju, imade prvenstvo 

^ Doznaje se iz novoodkritoga pisma pape Stjepana VI. Starine, 
XII, 219. 

* Documenta p. 14—16. 
» Ibid. p. 72. 

* Spisi saborski ondje str. 187—192. 



Digitized by VjOOQ IC 



140 FR. ra6ki, 

(primatum) medju svimi crkvami ove pokrajine i da jqj zakonito 
pripada ime metropolitanske nad }}vimi biskupijami, tako da samo 
po njezinu nalogu mogu se bisk' pi posvetiti, koji bo2jom miloscu 
stolicu zadobiJH, i sabori drzati i biskupi posvecivati". U drugom 
se zaklju^ku odredjuje, da biskupske stolice mogu biti samo u onih 
gradovih, u kojih su njekada bile, ako su oveci; a da se na izpraz- 
ajenu biskupsku stolicu moze tko posaditi samo s privoljom nad-. 
bisku^a i bi^kupa pokrajine. U trecem se zaklju^ku zabranjuje 
biskupu ii&van granica biskupije vrditi biskupsku vlast. Znamenit^ 
je ustanova 11. dlanka, gdje se odredjuje ovo: „Neka znade biskup 
Hrvata, da je i on, kano sto smo mi svikolici, podCinjen n^oj 
m^ropolitskoj crkvi". Ova je ustanova naperena proti onakovjii 
pofcusu, kogi je s ninskim biskupom u^injcn bio. A ta ustanova 
VijMe neposredno izazvana drzanjem tadanjega ninskoga biskupa 
Qrgura', koji „8i je btjeo prisvojiti prvenstvo medju dalmatinskiny 
biskupi"^. Razpra, koja je odanle potekia, dala je povod, da je u 
sliedecem saboru spljetskom, drzanom poslije dvie godine (926./7.)? 
ustanova o primatu crkve sv. Dujma ponovljena i proti ninakoipu 
bi&kupu, stroze postupano. Ondje je na ime opet ustanovljeno, da 
„crkvi sv. Dujma, kano sto od po^etka, pripada prvenstvo" (pri- 
matum). Priznane su na dalje one biskupije u Dalmaciji, koje su 
njekada postojale, medju koje su ubrojene zadarska, rabska, kr^ka 
i osorska u zapadnom, a stonska, dubrovadka i kotorska u iztod- 
nom dielu. O uihskoj se crkvi kaze: „dokazano je, da nins^f^, 
crkva njekada nije imala biskupa nego arcipopa (archipresbytert 
pod oblasti biskupa". A poSto je tada imala biskupa, ovomu je 
dano na izbor, da predje na jednu od njekadanjih biskupija ss^ 
onda izpraznjenih, na ime ili na skradinsku ili na sisa^ku ili na 
dlmnansku^. Do6im se je dakle prije dvie godine priznava)a l;>.i,- 
skupska stoiica u Ninu, teseje samo zahtievalo, da ninski bis^k.ijj) 
bude pod^injen spljetskomu metropolis i da svoju vlast ogr^idji 
na obseg biskupije^ sada, posto se razmirica nije mogla izravnaAiy 
zanijekalo se pade pravo na obstanak biskupije u Ninu. Bijlno^t 
pako ove razmirice sastojala se je u torn, §to si je ninski bisjfup, 
kano biskup Hrvata, usvajao vlast nad svimi podanici hrvatskipi 
u Dalmaciji, t. j. nad cielim obsegom hrvatske drzave; uslied desa 
bili bi biskupi bizantinsko - rimske Dalmacije, pak i sam spljetski, 



^ Ibid. p. 193. 
2 Ibid. p. 195. 



Digitized by VjOOQ IC 



NUTARNJB STANJB HRVATSKB PRIJB XII. 8TOLJIB6a. 141 

ostali stegnuti na zetnljiSte gradsko i na nj spadajucu okolinu^. 
Odkie se vidi, da se je s Hrvatske strane htjelo, da se biskupije 
z^mljiStno omedjaSe polag driavne vlasti ; pak da uslied toga hr- 
yatski biskup postane pastirom svih Hrvata u granicah hrvatske 
firiave. Tim bi da kako poremecene bile granice njekadanjih bi- 
^kupija. A ova razmirica izmedja ninskoga biskupa i spljetskoga 
iikdbiskupa rodila je i torn posljedicom, da se je naSlo drugih ta- 
todjer biskupa, koji su rado oslabljivali vez s metropolitom*, medju 
kojimi se navodi i zadarski biskup Formin. 

I tako je davni ustroj dalmatinske crkve s nadbiskupom spl jet- 
skim na ^elu nadvladao proti pokusu svake preinake. Vlast spljet- 
ske metropolije uzpostavljena je za savkoliki teritorij od kotorskoga 
zalieva, odnosno od Bojane, do Istre i Drave bez obzira na dr- 
2avno zemljiste. Poslije godine 927. ne nalazimo skoro uz pol- 
drugo stoljece traga ninskomu biskupu, kojemu bijaSe namienjena 
zada6a, da'zastupa Hrvatstvo u dalmatinskoj hierarhiji. 

PoSetkom druge polovine XI. vieka nastale su u spljetskoj me- 
tropoliji dvie zamaSne promjene. Prva je u torn sastojala, sto je 
vlast metropolite ograni^ena na podru^je hrvatske driave, a druga, 
Sto su na uzem hrvatskom zemljiStu podignute nove biskupije. 
Prvoj promjeni, odciepljenju na ime gornje Dalmacije', bila bi dala 
povod nesreca, koja da je njezine biskupe, plovece na crkveni 
sabor u Spljet, stigla na moru blizu otoka Hvara (la Punta dei 
vescovi); usljed ^esa da je njezino ^iteljstvo zatra^ilo i zadobilo 
posebnu metropoliju sa sielom u Baru*. Nti dublji uzrok ovomu 
odciepljenju le^ao je u drzavnih tvorbah, koje su upravo tada 
postajale u neposrednom susjedstvu Hrvatske i koje su za sobom. 
poYukle takodjer promjene u crkvenom smjeru. Mudrom i odlu^- 
nom politikom dvaju knezova Stjepana Vojslava i sina mu Mihalja 
podize se Zeta sa sredi§tem na Mora^i i Bojani, sakupiv oko sebe 
davne zupanije Travuniju (Trebinje) i Zahumje (Hum) pak i RaSu. 



^ Razabhre se iz rieci : ^spalatensem etiam archiepiscopum in Ghroa- 
torum terra voluinus ut propriam suam parochiam retineat, quemad- 
modum antiqnitQs salonitana ecclesia retinebat; quia non potest pa- 
rochia intra mnros ciuitatis terminari". Ibid. p. 196. 

* „Cur vos Dalmatiarum episcopi contemptores estis vestri metro- 
politani?« Ibid. 

' Razumieva se zemlja izpod rieke Neretve. 

* Thoma archidiac. spaiat. Historia salonit, c. XV, p. 321. Docu- 
menta p. 199, 200. 



Digitized by VjOOQ IC 



142 PR. raCki, 

Tiem je ova drzava granidila s Hrvatskom ua Neretvi*. Drzayna 
samostalnost ovih zemalja nije mogla na dago podnositi crkvene 
ovisnosti od vlasti izvan granica drzave. I tako bjeSe za ove 
zemlje osnovana metropolija dukljanska ili barska sa stolicom u 
Baru, potvrdjena svetom stolicom godine 1069.' Novo] metropoliji 
bjeSe pod^injene biskupije kotorska, pala^ka, sva6ka, drinatska, 
pulatska, srbska. bosanska i trebinjska. Od ovih biskupija lezale 
su barska, svadka, drinatska, pala^ka, pulatska i kotorska u Zeti, 
trebinjska u Travunji, bosanska u Bosni, a srbska u Ra§i. Jo^ sto 
godina kasnje priznao je barski nadbiskup, da „je solinska crkva 
imala njekada vlast i prvenstvo nad cielom Dalmacijom, i da je 
dukljanska crkva, koje je mjesto barska crkva na se prenesla 
ravnim naCinom, privoljom solinske crkve podignuta iiz priuzdrzaj 
§tovanja matici crkvi"*. Medju biskiipijami, koje su od spljetske 
metropolije odciepljene i barskqj pridieljene, spominje se kotorska, 
ali ne dubrova^ka. Nego posto su upravo tada slabile sveze izmedju 
dubrova^ke obcine i Carigrada, pak se je i ondje javljala te^nja 
za samostalnijim polozajem, osjecala se takodjer potreba za samo- 
stalniji polozaj crkve dubrova^ke. S toga je nastala razmirica iz- 
medju spljetskoga nadbiskupa, koji je branio svoje davno pravo, 
i izmedju dubrovaCkoga biskupa, kojega je teznje podupirao tako- 
djer zetski knez Mihalja. Ovu razmiricu poravnati preuze (1078.) 
sama rimska stolica*, a zavr.^i napokon tim, da je dubrova^ki 
biskup postao nadbiskupom u podrudju one obcine. 

Tim je na6inom metropolija spljetska izgubila dio Dalmacije 
izpod Neretve i Bosnu u tadanjih granicah*^, u kojih je bosanska 
biskupija obuhvacala njekadasnju biskupiju u Bistue; a pridrzala 
Dalmaciju i Hrvatsku od Neretve i jadranskoga mora do Istre i 
Drave. 



^ tom sam obSirno razpravio u Radu XXV, 233 slied. XXVII, 
116 slied. 

* Documenta p. 201. 

^ Pismo barskoga nadbiskupa Grgura spljetskomu Raineru god. 
1178 kod Farlatia: Illyr. sacr. II, 200. Ovu diobti odnosi pop du- 
kljanski (Hist. Slavor. c. IX ed. Crnci6 p. 17) na saber pod Sveto- 
plkom. Hrvatski Ijetopis (ibid.) govori o toj diobi ; ali ne navodi imena 
biskupija, kano §to pop dukljanski. 

* Farlati: Illyr. sacr. VI, 57. Vec god. 998 spominje se biskup 
dnbrova^ki kano ^ragusiensis archiepiscopus". Documenta p. 428. 

^ V. Rad LVI, 94 sljed. gdje su granice Bosne za X — XI stoljece 
opisane. 



Digitized by VjOOQ IC 



NUTARNJE STANJB HRVATSKB PRUK XII. STOUB^A. 143 

Tada je Dalmacija, t. j. bivSa pokrajina toga imenaj jur utje- 
lovljena bila Hrvatskoj^ pak je s toga i sielo metropolije le^alo u 
podrudju hrvatske drzave. Tiem je vrhovna crkvena vlast i nad 
hrvatskom zemljom prestala biti politick! odvisna od strane dr^avne 
vlasti; pak je tim i hrvatska drzavna vlast zadobila jamstvo za 
suglasje izmedju nje i crkvene vrliovne vlasti. Ovo jamstvo bi 
utvrdjeno osnutkom novih biskupija na 6sto - hrvatskom zemljiStu. 
Biskupska na ime stolica bjeSe a Ninu prije 1060 uzpostavljena, 
a nove podignute u Belgradu kod mora i u Kninu^. Biskupiji 
ninsko] bje§e pridieljeno njesto zemljista od rabske i zadarske a 
od ove i belgradskoj. Prava se svrha ovim biskupijam izti^e oso- 
bito u kninsko], jer ne samo Sto joj bi sva zemlja prama sjeveru 
do Drave pod^injena; gdje je u Posavini zamieniia njekadanju 
sisa6ku biskupiju, nego bjei^e njezinu biskupu nadjenuto i ime 
hrvatskoga biskupa (cliroatensis, Chroacie episcopas), te povjerena 
mu odli^^na sluzba dvorskoga kaneelara. Taj kninski iii hrvatski 
biskup bijaSe dvorski ili kraljevski, pak je svuda sliedio vladaoca'. 

iSada je dakle metropolija spljetska obuhvacala od starlh bisku- 
pija : osorskii, krdku, rabsku, zadarsku^ trogirsku i spljetsku, kojih 
su siela bila u romanskoj Dalmaciji, zatim hrvatske biskupije: 
kninsku; ninsku i belgradsku. Ovi su biskupi s nadbiskupom 
spljetskim na 6elu sastavljali dalmatinsko-hrvatsku hierarhiju. U 
sklop ove hierarhije nije uni§ao biskup zagreba^ki, kada je kralj 
Ladislav, upotrebivSi nemire u Hrvatskoj za izpraznjenja poslije 
smrti kralja Stjepana II priestolja, zaposjeo bio posavski dio nje- 
zin i ondje oko god. 1093 zasnovao novu biskupiju, odciepivsi tim 
na6inom onaj dio od kninske biskupije. Zagrebafiki biskup bijaSe 
uvrScen u hierarhiju ugarsku, imenito u kalo^ku metropoliju. A 
kako je Ladislav naumio bio ovamo tjesnije privezati novu bisku- 
piju, vidi se vec odatle, sto je za prvoga biskupa zagrebadkoga 
postavio svoga pouzdanika (^venerabilis vite vir idoneus") rodom 
Oeha (ili Slovaka) imenom Duha, §to ga je dao na stolicu uvesti po 
svojera dvorskom kapelanu Panciki, a po drugom kapelanu imenom 
Kupanu dao mu predati darovano imanje Dubravu, i Sto su prvi 
castnici (oficinarii) ctkvi odredjeni iz pripadnika simezke i zaladske 

1 Ibid. p. 89 ss 

' Biskup ninski Reinerius pomlnje se god. 1060 (Documenta p. 59), 
belgradski Teodosij 1059 (ib. 51, 52, 54) a kninski Marko 1042 (47). 

^ Documenta p. 200. V. moju razpravu : Hrvatska dvorska kance- 
larija. Rad XXXV, 4—5. 



Digitized by VjOOQ IC 



144 FR. RAdKI, 

zupanije itd.^ Tako je na koncu podpune iri&rne fiamostalnosti 
hrvatske njezino zemljiSte u crkvenom pogledu razdvojeno, te je- 
dan dio odciepljen od stare hrvatske hierarhije. A i taj crkveni 
dualizam podupirao je onaj geo^afski i administratiyni dualisam, 
koj je u sliedecih stoljecih za ime ^Slavouije (Sclavonia)" s jedne 
1 za ime Hrvatske s druge strane prikop&in*. 

PoSto smo ovako ozna^ili Uanove hrvatske hierarhije, ino^emo 
prieci na pitanje : tko je i kako je njetko mogao postati Uanom nje- 
zinim? Obceniti odgovor na ovo pitanje daju ustanove katoli^ke 
crkve, po kojih do u^eS6a u crkvenoj vlasti vode „ordinatio** i 
„legitima missio" tako^ da prva uvodi u hierarhiju ^ordinis (et 
magisterii) a draga u hierarhiju ^iurisdictionie" ; prvom se osoba 
Cini sposobnom za vlast u crkvi, drugom se ova vlast vanjskim 
nafinom predaje i dobiva pravo na nju. Ali „ordinatio" i ^legitima 
missio" predpostavljaju jedan ^in, kojim se ozna^uje osoba za 
„redjenje** i za ^odaslanstvo zakonito". Taj je 6in izbor ili imeno- 
vanje sposobue osobe; s toga nam je najprije progovoriti o torn 
Snu glede osoba, koje su postajale ^lanovi hrvatske hierarhije. 

Po ustanovah katoli^ke crkve nije nacin izbora osobe za biskupa 
bitna stvar, jer tim ona izborom ne stupa u hierarhiju, nego bitna je 
„ordinatio" i „legitima missio", po kojih se ona 03oba tek prima 
u hierarhiju. S toga i ne ima u crkvi obcenita na^ela o nadinu 
primanja u episkopat. U prvo doba crkve birali su si nadpastira 
mjestno svecenstvo i obcina uz uCeSce susjednih biskupa^. U HI i 
IV stoljedu i u sliedece doba zavlada obi6aj, da si samo svecenstvo 
izabra biskupa, a puk ili njegovi zastupnici samo su uz taj izbor 
pristajali. Izabranik bjeSe na to po metropolitu i pokrajinskih bi- 
skupih izpitan i potvrdjen, i od svih pokrajinskih biskupa ili po 
metropolitu, sa najmanje dvojicom pokrajinskih biskupa u roku od tri 
mjeseca posvecen. Ovaj stari naCin izbora stade se mienjati najprije 

^ Vidi listinn ostrogonskoga nadbisknpa Felicijana od god. 1134 kod 
Tkal6ica: Monumenta histor. episcopatus Zagr. I, 1. 

^ Eada je u XII vieku uzkrisena biskupija senjska i nova krbavska 
utemeljena, obje su pod^injene bile spljetskoj metropoliji. Pod senj- 
skoga je biskupa spadala senjska okolica (podgorje), jiapa vinodolska, 
sratska i bu^ska; pod krbavskoga: polovica lidke zupe (druga je polo • 
vica spadala pod ninskoga), i iupe krbavska, novigradska, dreini^ka, 
pla§ka 1 modrnSka. Do ovih znpa dopirala je zagreba6ka biskupija, 
osobito sa svojiin gori^kim kotarom. Ondje su se medjasile metropolija 
spljetska i kalodka. 

• Cjprianus: Epist. 67 (ed. Goldhoru) in c. 5. C. VII, g. 1. a. 252. 



Digitized by VjOOQ IC 



NUTARNJS 8TAHJB HBTATgKB PRUB XII. STOUS^A. 145 

a germanskih drzavah. U SpanjoUkoj podieljeno bi pravo imeno- 
vao]a biskttpa gotskim vladaocem, pokle su se iz arijstva a katoKdku 
crkvu porratili, te samo pravo posvetbe pridriano toledskim nadbi- 
sknpom. U Francezkoj priznan bi u VI. vieku stari obi^j izbora ; all 
vec merovinzki kraljevi usvajali su gi upliv na popnnjenje biskupskih 
fltolica, bududi da su biakapi udestvovali u dr^avnih poslovih, imali 
veKka drzavna dobra itd. Ovaj upliv predje i na Karolinge, od 
kojih je car Ljudevit pobozui badava kuSao orkvi povratiti pravo 
dobodnoga izbora ; dok si napokon njema^ki vladaoci ne prisvojile 
pravo imenovanja biskupa. A poSto su s biskupijami u Njemadkoj 
bila spojeua ^beneficia^, kaSnje nlena", zavladao je srodan dri^av- 
uim odnofiajem obidaj, da je i biskupom, kada su svoju stolicu 
zauzinuJi, vladalac predavao beneficia simboli^Dim na^inom, i to 
mjesto predajpm ma6a i zastave investiturom s prstenom i Stapom. 
Od sada su prvobitni slobodni izbori postajali riedki i to obidno 
uslied izri^ne povlastice^. 

Prema oviin starim crkveuim ustanovam u Solinu je joS pri 
koncu njegova bbstanka biran biskup po gradskom svecenstvu i 
puku. Kada je negdje po^etkom god. 593 umro biskup Natalia^ 
pozvan bi solinski ^clerus et populus^, da bira novoga biskupa^ 
Ali kano da su za puk glasovali samo „nobiles" i kano da se za- 
htievala ili bar £eljela jedooglasnoat izbora'^ kako bi se tim stran- 
darstvu na put stale. Bilo, da je kod izbora svecenstvo imalo prvu 
rieS*, ali ne ima sumnja, da je i gradjanstvo sudjelovalo, pa bud 
i tim, Sto je uz izbor svecenstva pristajalo svojim glaaom. Ne ima 
dakle sumnje, da je u 8olinu jo§ kohcem VI. stoljeca glede izbora 
luskupa iH nadbiskupa vladao stari crkveni obi^j. Svecenstvo i 
puk bijaSe kod izbora glede osobe vezan na obce crkvene propise, 



^ I. Schulte: System des allgem. kathol. Kirchenrechtes. Giessen 
1856 S. 222-4. 

' ,Qaodsi verum est (ako je na ime Natalis umro), experientia tua 
omni iostitia omnique solicitudine clerum et populum eios civitatis 
admonere festinet, quatenus uno consensu ordinandam sibi debeant 
eligere sacerdotem". Ovako papa Grgur I nAntonino siibdiacono^ re- 
ctor! patrimonii in Dalmacia**. Mansi: CoUectio concil. IX. 1125. 

^ Drugo bar pismo pape Grgura I. o izboru upravljeno je „clero 
et nobilibu8 Saionae consistentibus*'. Ibid. X, 18. Oni, „qui a leetionis 
Hoitate discordant", nagovarani su, da ae ostalim pridru£e. 

^ Sliedilo biia pisma (ibid. IX, 1139) ^clero ecclesiae salonitanae** , 
kojem veli: „qaod olim expertum virum et gravem moribns ad 
episcopaim ardinem degistis**. 

10 



Digitized by VjOOQ IC 



146 FB.. BACkI, 

a sam izbor itaao biti izljev slobodne volje birada. S toga je izbor 
Maxima^ premda ga je i drzavna vlast Stitila, dokinut, jer se je 
dokazalo; da je njeke bira^e podmitio bio^, 6im je postao bio 
•^irregularis ex delicta*^, 

Kakav je obieaj kod popunjenja nadbiskupske i bisktqfske stolice 
M hrvatskoj drzavi vladao, imamo svjedo^anBtva za IX i XI viek. 
U pismu, koje je papa Ivan VIII dne 10. lipnja god. 879 iz Rima 
tipravio ^dalmatinskim biskupom i spljetskomu nadpopu Ivanu, 
svemu svecenstvu i starjeSinam puka, gradjanom spljetskim i osta- 
lim dalmatinskim"; po§to je nadbiskupska stolica tada izpraznjena 
bila, odredjuje se uz ostalo: „ut electus a vobis canonice archie- 
piscopus una cum vestro omnium consensu et voluntate ad nos 
veniens . . ."^ Odavle se vidi, da je spljetski nadbiskup bia u IX 
stoljecu biran. One rie6i u pismu pape Ivana VIIE. razjasnjuje i 
popunjuje nam sliedeci zaklju^ak spljetskoga crkvenoga sabora od 
god. 1059, drzanoga uz prisutnost papinskoga poslanika biskupa 
Hainarda*. ^Si quis in spalatina sede a modo nisi precedente 
omnium suffraganeorum suorum episcoporum cum ipsius urbis, cleri 
et populi concordi electione . ; . fuerit ordinatuS; ipse usurpator . .' 
Ovo se potvrdjuje podpisom na listini^ od god. 1060: „H6c actum 
est in presentia Laurentii apsarensis episcopi, a spalatinis et a 
cuncto conc(s)ilio archiepiscopus electus". Ako ova tri svjedodanstva 
saberemo u jedno, biva nam jasno, da je spljetski nadbiskup^ taj 
nasljednik solinskih nad biskupa, biran bivao a ne imenovan, i to 
biran u sbord, u kojem su u^estvovali svecenstvo i gradjanstvo 
spljetsko te biskupi dalmatinsko - hrvatske crkvene pokrajine ili 
sufragani spljetskoga nadbiskupa, pak da je taj izbor imao biti 
jednoglasan t. j. da su se re^eni biraci imali sloziti u jednoj "6sobi'*. 
Zaklju^ak spljetskoga sabora ka^e razgovjetnije ono isto, sto i 
pismo Ivana VIII, te je onaj imao biti stvoren proti njekojog zlo- 
rabi ; a odavle se razabire, da se je izbor spljetskoga nadbiskupa 
obavljao u XI vieku jednakim nacinom kako i u IX vieku ; posto 

1 Ibid. X, 3. 22. 

^ Documenta p. 11. 

« Starine XU, 221. 

* Documenta p. 59. 

^ S toga, kada se biraci kod popunjenja nadbiskupske stolice poslije 
smrti Lovre ne mogahu sloziti u osobi nasljednika mu, sloiiise se u 
tom, da papa imenuje nadbiskupa, sto i ucini poslav jim Orescentia, 
rodom Rimljanina. Ibid p. 448. 



Digitized by VjOOQ IC 



NUTARNJB 8TANJK HRVATSKB PRUE XII. STOLJB^A. 147 

pako taj nadin odgovara crkvenim propisom, to je on imao i u 
prediduce doba vladati u Hrvatskoj i Dalmaciji. Razlika u izboru, 
kakav nalazimo u Spljetu i Solinu, sastoji se samo u torn, Sto su 
u Solinu birali si biskupa samo svecanstvo i puk, dodim su jim se 
u Spljetu pridruzfli jos i podru^ni biskupi, koji su glede osobe 
svojega stakjeSine imali takodjer interes. Tim nam biva jasna iz- 
reka nadbiskupa Lovre, da je izabran „od Splicana" t. j. od sve- 
censtva i gradjanstva spljetskoga, i „od svega sabora" t. j. od bi- 
skupa crkvene pokrajine dalmatinsko - hrvatske. Po is torn na^elu 
biran je u hrvatskoj drJavi takodjer biskup, za §to imademo pri- 
mjer iz XI stoljeca o izboru biskupa u Trogiru. Eada je na ime 
ovdje okd god. 1063 stolica biskupska izpra^njena bila, ^sastade 
se svecenstvo i sav puk'^ trogirski, te si jednoglasno izabra svece- 
nika Ivana, bivsega u pratnji papinskoga poslanika sto^ernika 
lyana^, za trogirskoga biskupa. Kod izbora biskupa sudjelovaSe 
dakle mjestno svecenstvo i puk^ dodim susjedni biskupi nisu sudje- 
lovali. Izbor se dakle biskupa u XI stoljecu obavljao po starodav- 
nom crkvenom obicaju. Taj je obi^aj u Dalmaciji i Hrvatskoj tako 
ukorienjen bio, da su gradjani u^eSce kod izbora biskupa smatrali 
svojim pravom, do kojega su toliko koliko i do drugih prava dr^ali, 
te su si ga dali od kraljeva arpadovaca napose priznati i potvrditi^, 
buduci da je u Ugarskqj zavladalo bilo kod popunjenja biskupskih 
stolica pravo vladala^koga imenovanja. 

Prema tomu bje§e u hrvatskoj drzavi slobodnim izborom nazna- 
6ena osoba, koja je imala stupiti u hrvatsko-dalmatinsku hierarhiju. 
Poslije samog izbora biskup se je pisao ^electus.episcopus", tako 
„Adam, Chroacie electus episcopus" ^ Sada da vidimo, kako je toj 
osobi podieljena „ordinatio** i „legitima niissio". Ovdje valja nam, 
Sto u samoj stvari lezi, razlikovati taj din glede izabrana nadbi- 
skupa i glede izabrana biskupa. 

Vec u Solinu bjese „ordinatio^ izabranoga svecenstvom i pukom 
biskupa pridrzana samomu papi. izboru imala se sastaviti izprava 



1 Ibid. p. 449. 

* Tako se Koloman n poveiji od 25. svibnja 1108 izdanoj Trogi- 
r^nom obvezuje: „Episcopitm vero aut comitem, quern clerus et po- 
pulus elegeritj ordinabo** (Kukuljevic : Codex diplom. II. 14), a sta 
znaci posljednja riec, vidi se iz jednake povelje kr. Gejze II. od god. 
1151 (ibid. p. 44), gdje se riec „ordinabo" zamjerijuje riecju: „con- 
firmabo". 

^ Documenta p. 63. 

• 

Digitized by VjOOQ IC 



148 FR. ra6ki, 

(decretum)^ takova poslati u Rim svetoj stolici^ koja je onda od- 
redila, da izabranik dodje glavom onamo na redjenje te ovo primi 
od samoga Petrova nasljednika, ili da ovaj odredi za taj din drugu 
osobu^. Ovoga se je sebi od davnine pripadajucega prava rimska 
stolica tako drzala, da je, kada se je god. 593 poslije smrti Na^ 
tala radilo o izboru novoga nadbiskupa, dalmatinskim biskapom 
izridno zabranila bez njezine dozvole izabranika rediti, dozvolivSi 
jim ipak, izkljudiv Maxima, rediti u Solinu onoga za biskupa^ koji 
bi takovim jednoglasno izabran bio. U protivnom slutoju takovo 
se ^redjenje*' unapried proglasuje niStetnim^. Odakle se podjedno 
vidi, da su u sludaju, ako nije sam papa redio izabranika, u nje- 
govo ime redili ga sufragani dalmatinski, all uz izridnu dozvoiu 
njegovu. Takav sludaj, obzirom na okolnosti vremena i na dalek 
put, nije imao riedak biti. 

Ovo je pravo ostalo rimskoj stolici netaknuto i naprama spljet- 
skim nadbiskupom, kano zakonitim nasljednikom solinskih nadbi- 
skupa. Osobe na ime, izabrane svecenstvom i gradjanstvom, ili 
svecenstvom i gradjanstvom spljetskim i crkyenim saborom dalma- 
tinskim, za spljetskoga biskupa bile su redjene ili papom ili nje* 
govom dozvolom od drugih, imenito od dalmatinsko - hrvatskih 
sufragana. Papa Ivan VIII u listu navedenom poziva biskupe, 
svecenstvo i pnk, da izaberu nadbiskupa, pak neka ga onda u 
Rim Salju, „ut electus a vobis canonice archiepiscopus . » ad nos 
veniens gratiam episcopalis consecrationis . . a tiobis more pristino 
inciinctanter percipiat*' ; a male nize : „et inde (sc. a sede aposto- 
lica romanae ecclesiae) secundum antiquam normam consecrationem 
episcopalem . . . recipere" *. Ovdje se dakle poziva papa na stari 
obidaj i stari zakon, koji je jos u Solinu glede redjenja nadbiskupa 



^ Papa Grgur I. pise o tom starom obicaju ovako: „Factoqne io 
personam, quae fuerit (per clerum et populum) electa, decreto ^d nos 
transmittere studebis, ut cum nostra consensu, sicut priscis fait tern- 
poribus, ordinetur^, Mansi op. cit. IX, 1125. 

^ Ibid. p. 1166. „Ut nulli penitus extra consensum permissioneroque 
nostram, quantum ad episcopatus ordinationem pertinet. lu salonitaoa 
civitate manus praesumatis imponere, nee quemquam In civitate ipsa 
aliter, quam dicimus, ordinare ... Sin vero in qualibdt persona ita 
voluntarius omnium consensus accesserit, ut auctore deo digna sit, et 
non sit, qui ab eius ordinatione dissentiat, banc a vobis in eadem sa- 
lonitana ecolesia ex praesentis epistolae nostrae concessa licentia vo- 
lumus consecrari ..." 

• Documenta p. 11. 



Digitized by VjOOQ IC 



NUTARNJB STAKJB HRVATSKB PRUR XII. STOLJBdA. 149 

vladao. A kako je rimska stolica ovo svoje pravo naprama solin- 
skomu tako ga je sada i naprama spljetskomu izabraniku branila. 
S toga, kada je papa Stjepan YI. do^uo bio, da se je izabrani 
poslije Marina spljetski nadbiskup Teodosij dao posvetiti po oglaj- 
skom patriarhu Yalbertu, pisao je Teodosiju uz ostalo: „ Cum pie 
memorie decessor tuns hominem deoessisse dicitur, ad aquilegensem 
diceris convolasse ecclesiam, et exinde consecrationem suscepisse, 
quam in sede beati Petri ab apostolicis debneras manibus petere, 
in quo et te deviasse et eum excessise, luce patet clarius^*^. Po- 
djedno je papa ukorio oglajskoga patrijarha: ^qui transgressis 
terminis tibi eommissis in ecclesia salonensi episcopum ordinare 
ad indecentiam sedis apostolicae praesumpsisti , quod quantae 
praevaricationis sit, ipse perpende*'^. AH poSto je obidaj u^^estao, 
da imenovani za nadbiskupa bude uz dozvolu pape posvecen po 
sufraganih biskupih, bude taj obidaj, zaklju^kom redenoga spljet- 
skoga sabora podkriepljen, i rimskom stolicom potvrdjen. Sada je 
u smislu toga zakljudka izabranik odmafa poslije izbora u prisut- 
nosti svih birada ^canonico ritu celebri consecratione" redjen bio'. 
Ovaj je zakon, budi uzgredice spomenuto, ostao u krieposti i za 
doba, kada su Arpadovci hrvatski priestol zasjeli : s toga je papa 
Inocencio 11. u listu od 24. svibnja 1138 god. ukorio novoizabra- 
noga spljetskoga nadbiskupa Gaudia, §to se je ,,proti starom obi- 
daju usudio posvecenje primiti od ostrogonskoga nadbiskupa"^; u 
dem imademo takodjer dokaz, kako se je nastojalo hrvatsku hierar- 
hiju ugarskoj podrediti. 

Olede redjenja biskupa nalazimo u spomenicih dvie ustanove. 
Zakljudkom spljetskoga sabora od god. 924 odredjuje se, da se 
same uz zapoviest nadbiskupa i privolju sufragana smije biskup 
posvetiti^. Drugi zaklju^k spljetskoga sabora od god. 1059 usta- 
novljuje, da nitko ne smije biskupa rediti bez dozvolje ill naredbe 
nadbiskupa i bez privolje svih sufragana, koja se o^ituje ili pri- 
sutnosti kod redjenja ili pismenol Pravo indi rediti biskupa pri- 
pada nadbiskupu, koji ga ili osobno vrdi ili ga prenosi na drugoga ; 
a poSto su kaSnje kod izbora sudjelovali i pokrajinski biskupi, pri- 



1 Starine XII, 219. 
* Docameuta p. 187. 
» Starine XII, 222. 
^ Oodex diplom. II, 82. 
^ Docnmenta p. 191. 
« Starine XU, 222. 



Digitized by VjOOQ IC 



150 FR. ra6ki, 

znano jim je sudjelovanje i kod redjenja. 8 toga an, kako se odavle 
vidi, obceniti glede redjenja biskupa crkveni propisi bili i u Hr- 
vatflkoj i Dalmaciji u X. i XL stoljecu, a jamaSno i prije, u krie- 
posti. Ovoga pravila ne obara sludaj glede redjenja Teodozija, 
ninskoga djakona a izabranoga biskupa rimskoga. Ovaj je trazio 
da bude drugdje redjen, poSto je spljetska nadbiskupska stolica 
izpra^njena bila. Od toga odvraca ga papa Ivan VIII. nagovara* 
juci ga Ijubeznim pismom od 17. lipnja 879 godine: „quatenus et 
ipse ab apostolica sede, quae caput et magistra est omnium eccle* 
siarum dei, episcopalem conseerationem per nostrae manus imposi- 
tionem, Christo annuente, percipias"^. Ovdje si dakle papa usvaja 
pravo metropolite, kojega tada nije ni bilo, kano glavar crkve 
rimske, „koja je glava i u^iteljica svih bofjih crkava", koji dakle 
kano takav smije prava metropolitska TrSiti nad svimi biskupi. 

Jo§ je jedno, sto nam valja ovdje glede nadbiskupa spljetskoga 
pripomenuti, a Sto je sa ^zakonitind poslanstvom^ skop^no — to 
je „plast^ nadbiskupski. Vec solinskim nadbiskupom poSiljao je 
papa ^pallium", po$to je izbor njihov potvrdjen i redjenje ili po- 
svecenje obavljeno bilo*. To je isto bivalo kod nasljednika njihovih 
u Spljetu. Kada je papa Ivan VIII. pozivao dalmatinske biskupe 
itd. da izaberu nadbiskupa, te jim nalozio, da izabranika poSalju 
u Rim, navede svrhu : „ut . . ad nos veniens gratiam episcopalis 
consecrationis sanctumque pallium a nobis, more pristine, percipiat" '. 
Kako se iz pisma pape Stjepana VI, koje je upravljeno godine 
887/8 na novo izabranoga nadbiskupa spljetskoga ^esto imenova- 
noga Teodozija, razabire, ovaj je molio papu, da mu poSalje plaSt ; 
a papa mu odgovori: „ Pallium et eiua usum, quem rogitas, cum 
dei misericordia cooperante ipse ad apostolorum limina veneris, 
consultius dabitur, ut multiplici benedictione locupletatus letior ad 
propria redeas ; quia ipsius usus non ad pompe iastns sed ad reli* 
gionis attinet misterium"*. Ovdje je dakle papa htjeo, da sam 
Tfiodozij dodje po plaSt u Bim. Naprotiv papa Lav VL, kako 
pi§e u listu od god. 928, posla plaSt novo izabranomu i posvece- 
nomu spljetskomu nadbiskupu Ivanu: „ Pallium vero et usum pallii 
Johanni, sanctae spalatensis ecclesiae archiepiscopo, sicut antiqua 
consuetude fuit, concessimus"^. Ovdje se papa poziva na stari 

^ Documenta p. 12. 

* P. Grgur I. pisma kod Mansia op. cit. IX, 1090, 1. X, 82. 
^ Documenta p. 11. To isto nize. 

* Starine XII, 219. 

^ Documenta p. 196. 

Digitized by VjOOQ IC 



NUTARNJB STANJB HRVATSKB PRIJK XII. ST0LJb6a. 151 

obi6aj^ koji dopire &k u starodavni: Solin. Poznato je, Sto taj 
„plaSt" znadi. Plait, Sto ga je visoki, prvi svecenik staroga zavjeta 
na svojih plecih nosio, predje na rimskoga biakupa, kano ika prvoga 
8Ye6enika novoga zavjeta. Kada ' akie papa daje nadbiskupom i 
patriarhom plaSt, ^ini jib tim dionike svofih nadpastirskih prava 
u ravnaDJQ crkve, te se njedno u plaStu torn izrazuje zajedins'tvo 
njihovo. Nadbiskup biva tim u vrgeirju njekih primatialnih prava 
nad biskupi pokrajihe zastupnikom i namjestnikom glavQ crkve* 
Koliko spomenici dopiru, pape su vec pofietkom IV, stoljeca dielili 
pladt patrijarbom i nadbiskupom. Sto je plaSt znadjo za druge 
nadbisknpije, to je zna^io i za spljetskoga nadbiskupa, imenito 
vlast nad. biskupi Dalmacije i Hrvatske, sto se u re^enoj poslanici 
pape Lava VI odmah dodaje rie^mi upravljenimi na biskupe: ^cui 
volunras ut tota mente obediatis, eumque ut Veatrum patrem ametis, 
quia tunc dei gratia subditis iilucescit; cum suis praepositis curam 
obedientiae eichibere delectantar" ^. 

Ovim smo na^inom razjasnili u kratko pitanje: tko je i kako 
je mogao njetko postati dlanom brvatsko * dalmatinske hierarhije. 
Put, koji je onamo vodio, na ime Slobodan izbor, redjenje' i po'- 
slanstvo, bijaSe posvema suglasan s najstarijimi obcenitimi ustanio* 
vami katoEdke crkve, a bjeSe vec na krScanskom zemljiStu rimske 
Dalmacije utrt, te u hrvatsku dr^avu samo prenesen. 

Sada da vidimo, kakav je polozaj ddlmatinsko-hrvatska hierar- 
hija zauzimala i kakav bijaSe njezinih danova uzajamni odno$aj. 

Jur je spomenuto, da je na Mu ove hierarhije stajao „solinski** 
ili ^fSpljetsHd^ nadbiskup, koji se jednom piSe takodjer „totiu6 Dal- 
matie et Chroatie archiepiscopus^*, dim se oznaduje zemljiStni obseg 
njegove crkvene vlasti. Ovaj polozaj solinskoga ili spljetskoga bi^ 
skupa imade svoj korien u apostolskom sljedstvu solinske crkve^ 
kano ito potvrdjuju i ove rie£i spljetskoga sabora od god. 924: 
„Quum antiquitus beatus Domnius ab apostolo Petro praedicare 
Salonam missus est, constituitur, ut ipsa . ecclesia et civitas, ubi 
sancta eius membra requiescunt, inter bmnes ecclesias provinciae 
hnius primatum habeat et metropolis nomen super omnes episco' 
patus legitime sortiatur*': Solin bijaSe inade „ metropolis Dalmatiae^^j 

^ Sr. pismo pape Inocencija II. na spljetskoga nadbiskupa od 24. 
svibnja 1138. Cod. dipl. II, 32. 

^ Docamenta p. 108. To priznaje i Trpimirova listina god. 852. 
Ibid. p. 2. 

• Ibid. p. 190—1, 195. „Ut ecclesia s. Domnii, sicut ab initio, 
primatum obtineat". 

Digitized by VjOOQ IC 



152 FR. RA(^KI, 

u taj glavni grad ove rimske pokrajine bi]a§e najprije poslan po 
samom apostolskom poglavici udenik njegov, da ondje krScanstyo 
uvede i utvrdi, ovdje bija§e prva biskupska stolica pokrajine^ ovdje 
matica crkva, odkle se nova vjera raziiri. A sve ove priednosti 
preSle su s moci prvoga solinskoga biskupa a Spljet. Odavle 
spljetskoj crkvi pade u dio ^prvenstvo" i „matice" ime. Odavle 
se ona u redenih spisib zove ^metropolitana ecclesia'^ a biskup 
njezin ^metropolitan metropolitanus**, bisknpi pako pokrajine na* 
prama njemu ^sufiraganei^^. 

Nadbiskup je medju biskupi pokrajine 7,prvi^ (primas), te ga 
kano takova odliknje „plaSt^, kano znak neposrednoga obcenja sa 
sv. stolicom, i kriz, koji se pred njim nosi. Ali osim ove podastne 
prednosti vr§io je nadbiskup spljetski njeka prava a dalmatinsko- 
hrvatskoj crkvenoj pokrajini. On je na ime biskupe ove pokrajinO) 
kano $to je ve6 spomenuto, ili sam redio iU same njegovom dozvo^ 
lom mogli su biti redjeni. U redenom spljetskom sabora astanov* 
Ijuje se, da „ad eius iussionem episcoporum, qui per divinam gra- 
tiam cathedram ipsam obtinuerint, consecratio fiat" ^. To se opetuje 
i zaklju6kom spljetskoga sabora god. 1059 tako, da se inaka po- 
sveta niStetnom proglaSuje*. Prigodom posvete primao je nadbiskup 
od biskupi^ prisegu posluSnosti, koje nam se je formula za novo 
posvecene biskupe u Zadru, Krku i Rabu saduvala, i glasi : »Ego 
. . . faturus episeopus (iadrensis, veclensis, arbensis) ecdesie pro- 
mitto ecclesie spalatine et tibi domino Laurentio archiepiscopo et 
tuis successoribus canonice intrantibus fidem et obedientiam secun- 
dum ordinem meum. Sic me deus adiuvet et bee sancta quatuor 
evangelia^^. Odavle su „8uffraganei^ obvezani bili, da nadbiskupa, 
kano svojega starjeSinu, Stuju i da mu prema crkvenim zakonom 
pokomi budu. „Ut vestro metropolitano — pile jim papa Lav VI — 
sanctae spalatensis ecclesiae archiepiscopo summam reva:^ntiam 
exbibere delectemini ... cui volumus ut tota niente obediatis, 
eumque ut vestrum patrem ametis". S toga biskup, gdje je.po za- 
konu vezan na privolju ili dozvolju nadbiskupa, ne smije bez znanja 
njegova niSta diniti^. A ovn svoju prama nadbiskupu spljetskomu 
pokomost priznali su izriekom sami biskupi u onom prvom crkve- 

^ Ibid. 188, 189, 192. 
« Ibid. p. 191. 
» Starine XII, 222. 
* Docnmenta p. 214. 
« Ibid. p. 196. 



Digitized by VjOOQ IC 



NUTARNJB STANJB HRTATgKB PRIJR XII. STOLJBl^A. 153 

nom sabora^ Drugo od glavnih prava nadbiskupa bijade sazivati 
pokrajinske crkvene sabore, predsjedati jim, predlagati jim pitanja 
za viecanfe i styorene zaklja6ke proglasiti. Ovo se pravo spljet- 
skoma nadbiskupu izn6no priznaje u prvoj glavi desto spomenu- 
toga spljetskoga sabora god. 924 rie^mi: „damtaxat ut ad eias 
inssionem . . . synodus celebretur^^. A to je pravo on i vr§io. 

U saborih crkvenih, i to sveobcih, narodnib, pokrajinskih i bi- 
skupijgkfli, nalazio je u predjaSnje doba i^ivot crkveni svoj osobiti 
isra^j. U tth se je skupStinah navlaatito oditovao polo^aj bierar- 
hije i dlanova njezinih medjusobni odnoiaj. Pokrajinski su sabori 
bili znameniti i za to^ ito su se u njih ob6i zakoui udeiavali prema 
posebnim potrebam zenilje, i &to su njihove posebne odredbe 6eato 
dale podlogu i vrelo obcemu pravu. Po zakliudku I. nikejskoga 
sveobcega sabora (can. V) pokrajinski sabori imali bi se bili dri^ati 
svake godine dva puta, §to je ipak II. nikejski sabor (787) stegnuo 
bio na jednogodiinje zasjedanje. 

Da su se i a Hrvatskoj sabori dei6e drzali, sliedi odatle, Uo su 
fib poslovi, koji su se u njih obavljati imali, kauo sudjelovanje 
kod izbora nadbiskupa, posvete biskupa itd. deice izazivali, premda 
su se samo o njekolicini njih spisi, podatci ili viesti saduvale. 
Mjesto sabora bijaSe redovito, kano i drugdje, sjediSte nadbisku* 
pijske stolice, grad Spljet ; ali drzan je po jedan takodjer u Zadru 
i, dint se, u Ninu. U Spljetu driani su sabori, kojih se je trag 
saduvao, god. 924, 926/7, okd god. 1045, 1050, 1059—1060, 1063, 
god. 1075 i 1088/9, u Zadru god. 1095, u Ninu izmedju 1077—87. 
Prema ob6im ustanovam crkvenim dlanovi su sabora osim biskupa 
pokrajine, koji su obyezani bili doci, bili takodjer opati njezinih 
samostana. Tako se u zadarskoj listini' god. 1095 kano 6lanovi 
sabora poslije biskupa imenice navode opati samostana sv. Krizo- 
gona u Zadru, sv. Stjepana u Spljetu, sv. Nikole u Solinu i sv. 
Petra u Rabu ili Selu. U istoj listini spominju se takodjer „clerici 
atque laiei iadertine eoclesie^ ; ali Sta se drugih tide, nisu mogli 
po obcih ttstanovah sudjelovati kod razprava kano 6lanovi sabora, 
mogli stt ipak pozvani biti za ubaviest u pitanju, o kojem se 
viecalo, ili kano svjedoci ili mogli su kano tu^itelji pristapiti. U 
naitem sludaju radilo se je o sloboStini, koju je gi^ad Zadar dao 
SYomu samostanu sv. Marije; pak su za to i „laiei^ sasluSani. 

1 Ibid. p. 192, cap. XI. 

* Ibid. p. 191. 

• Ibid. p. 159. 

Digitized by VjOOQ IC 



154 FR. RA^KI, 

Sabor se je drzao u crkvi, u Spljetu u pryostolnoj sy. Dujma. 
Predsjedao mu, kako spomenusmo, uviek nadbiskup, i u onom 
zadarskom navodi se na prvom mjes'u ^Laurentius dei gratia 
spalatensis sedis archiepiscopus*^. Spomenuti sabori dr2ani su pod 
nadbiskupi: Ivauom, Dabralom, Ivanom drugim i Lovtom. Da sn 
poslije nadbiskupa sliedili biskupi po dobi reda i opati, samo se 
razumieva, a re^ena izprava to potvrdjuje. Predmetom viecanja 
bijahu pitanja, ti^uca se nanke, 6udoredja i stege svecenstva i 
pnka, te je valjalo ondje shodnimi zakljudci, kako se kaze, nP^^*' 
pera extirpare et deo placita canonice sancire" K Ako su povriedjeni 
bili „stari obi^aji pokrajine, povlastice biskupa" itd., valjalo je liek 
donesti i zakonito stanje ^prema Btarim uredbam (secundum vete- 
rum statuta)" uzpostaviti^. 

PoSto su za poznavanje javnoga stanja Hrvatske one dobe vele 
znameniti oni predmeti, koji su u crkvenih saborih razpravljeni 
bili, jer jih je 2ivot uvjek na povrSinu potisnuo: to 6u se oydje na 
nje u kratko ali u sustavu posebice osvrnuti. 

Predmeti, koji su po sa^uvanih nam podatcih u dalmatinsko- 
hrvatskih saborih razpravljani bili, ticali su se toli javnoga koli 
privatnoga prava crkve. Predmeti javnoga prava jesu sliedeci: 
a) Ustanova glede hierarhije, i to o udeScu u hierarhiji, imenito o 
redjenju ili ordinaciji. Ovamo spadaju jur navedene ustanove o 
redjenju biskupa. Osim toga iraademo ustanovu sabora od god. 1059 
glede nadleznosti za podielbu redova, do^im se ondje ust^novljuje, 
da biskup mo^e samo u svojoj biskupiji rediti, pak se zabranjuje 
rediti svecenike druge biskupije bez dozvolje njegova ordinaria*. 
To se isto odredjuje u saboru god. 924 glede drugih takodjer bi- 
skupskih dina, kano §to su posveta crkve, krizmanje, koje^ spada- 
juce na vlast „ordinis**, da smije biskup vrSiti samo u svojoj bi- 
skupiji, a kada bi jih biskup u stranoj diecezi obavljao,. da bi 
prekoradio ^granice starinom (a patribns) ustanovljene***. Ovdje je 
dakle vrSenju vlasti ustanovljena nalje^nost i zemljiStna i osobna. 
Glede redjenja imade jo§ jedna ustanova re^^enoga sabora godine 
1059 odnoseca se na vrieme i mjesto kod podielbe sv. redova, gdje 
se na ime ponavlja davna odredba, da se rediti smije samo u 
crkvi za sv. mise i na ^etiri dobe godiSta („in temporibus quatuor**). 

1 Ibid. p. 188. 
« Ibid. p. 196. 
« Starine XII, 2?2. 
* Documenta p. 191. 

Digitized by VjOOQ IC 



NUTARNJB STANJB HBVATSKB PRIJS XII. STOLJIH^A. 155 

Ha dalje b) ustanbve glede prava i du^nosti svecenstva. Zakljadkom 
apomenutoga sabora zabranjeno je svjetskoj vlasti bez razlike bi* 
skupa, svecenika ili klerika slobode liditi, udariti ili skinuti^ t. j. 
povriediti privil^ia canonis et fori, koja su u sredoviednih drzavah 
jsveienstvu obzirom na uzviSeno zvanje n]egovo priznana. Samo se 
ondje dopuSta ogranidenje: ^nisi forte iudicatam canonice^ t. j. 
ako bi bio po crkvenih zakonih i vlastih osudjen, pak valjda 
priesuda svjetovno) vlasti na izvrSenje povjerena, U torn sabora 
je takodjer zabranjeno ^clerlcum, cuiuscunque gradus sit; laicali 
^ervituti vel mundiali fisco a modo sabiugari^. Tim je u zaStitu 
uzet treci ^privilegium immunitatis^, kojim -se ne smiju nalagati 
crkvenim sluzbenikom ni du^nosti; koje Se s njihovim zvanjem ne 
slazUy ni tereti, koje ostali podanici nositi imadu. Griede du^nosti 
^yecenstva u saborih god. 924 i 1059 nalaze se ona o bez^enstvu. 
^Si quis a modo — ovdje se odredjuje — episcopus, presbyter 
aut diaconus feminam acceperit vel acceptam retinuerit; proprio 
gradu decidat usque dum ad satisfactionem veniat; nee in chore 
psallentiuiln maneat, nee aliquam portionem de rebus ecclesiasticis 
habeat^^ U onoj prvoj ustanovi odredjuje se; da se svecenik, koji 
bi se oz^nio bio, imade oddruziti od iene^. Povod toj ustanovi 
dao je sam predjaSnji nadbiskup Dabral, koji je ozen jen bio i imao 
djeoe^ pak se na saboru stao izpridavati pozivajuci se na obidaj iz- 
todne crkve, u kojoj je svecenstvo ozenjeno, Osim ove na duSevno 
sayrsenstvo svecenstva odnoseee se ustanove imade druga, koja^se 
tiiSe spoljaSnosti svedenika, te se po nazoru dobe osvrce na vanjsko 
dostojanstvo njegovo. Zaklju^kom na ime sabora god. 1059 zabra- 
njeno bi kleriku nositi bradu ili dugu kosu^. Za tim c) ustanove 
glede polozaja nadbiskupa i biskupa, kano i glede popunjenja bi- 
skupskih stolica, o 6em smo njeSto vide ob§irnije razpravljali; a Sto 
je saborskimi zakljudci uredjeno i utvrdjeno. Na dalje d) ustanove 
glede beneficija crkvenih, bila ona t. zv. ve6a (maiora); u koje se 
biskupije broje, ili manja (minora) ; radilo se o podizanju novih, 
uzdr£anju ili promjeni starih beneficija. Take je u saboru godine 
924 ustanovljeno nadelo, da je biskupska stolica ondje opravdana, 
gdJQ je od vajkada bila i gdje imade dosta svecenstva i piika. Po 
ovom na^elu sliedeci se je sabor od god. 926 opro podizanju bi- 

1 Starine XII, 222. 

^ Ibid. Vidi Documenta p. 205. 

' Documenta p. 192. 

* Starine loc. cit. 



Digitized by VjOOQ IC 



156 PR. ra6ki, 

skupske stolice u Ninu, jer da ninska crkva nije u starini imala 
biskupa nego samo nadpopa, koji je biskupu pod^injen bio^. Jed* 
nako su sabori pazili, da se biskupije samovoljno ne trgaju i ne 
mienjaju ; te sebi usvajali pravo ustanoviti promjenu ^per unionem", 
kano Sto bi ona bila, da se biskupija skradinska, dumnanska i 
sisa^ka sdruze u jednu^. Ovamo spadaju takodjer astanove, kojimi 
se odnoSaj beneficiata naprama beneficijn uredjuje. Tako se u sa- 
boru god. 924 odredjuje; da biskup imade ostati kod biskupije, za 
koju je redjen; a da sve6enik ne smije svoje crkve (nadarbine) 
bez razloga ostaTiti'. Ovamo napokon spadaju i ustanove, kojimi 
se uredjuje odnoSaj dlanova hierarhije medju sobom, kano dto su 
n. pr. one ^de obedientia canonica", o kojoj smO; koliko se ti^ 
biskupa naprama metropoliti, gore razpravljali. Za tim e) ustanove 
bogoStovju, kamo spadaju odredbe glede liturgi^koga jezika, za 
koji je zakljudci sabora god. 924 i god 1059 latinski jezik usta- 
novljen a slovenski izklju^en^. Kona^no f) ustanove o sredstvih ok8 
uprave crkvene, kano Sto su sinode, nadzor oblasti i uzpostava 
povriedjenoga pravnoga poredka. Qlede obdrzavanja sinoda bile 
su u krieposti ob6e crkvene ustanove, koje su se vrfiile, kada god 
je to uztrebalo. A da se crkvena uprava kre6e na temelju zakona, 
imali su nad tim bditi nadbisknp za cielu pokrajinu, svaki pako 
biskup za svoju biskupiju ; a jedan od nafiina, da se o torn osvje- 
do^e, bijaSe t. zv. „visitatio". Da je ^visitatio" tada i u Ilrvatskoj 
bila u obi^ju, potvrdjuje nam ova viest iz iivota glasovitoga nad- 
biskupa Lovre: ^Cepit ergo sua vigiianti industria ecclesiam in 
temporalibus et spiritualibus sublevare, et per totam promndam 
praedicando discurrere ; et sicut bonus pastor super gregis sui cu- 
stodia iota solicitudine insistere^^. Jama^no su glede „kanoni6ke 
visitacie" za nadbiskupa vriedili obceniti crkveni propisi, po kojih 
je smio drugu biskupiju pohoditi radi nadzora samo uz razlog i 
uz privolju sabora. — Za uzpostavu povriedjenoga pravnoga po- 
redka i naSi su se sabori poslu£ili crkvi priznanom kaznenom 
vlaScu, te su za pojedine slu^jeve i kaiSnjivi din i kaznu oznaciU. 
Ka^njivi 6ini, koji se u spisih nadih sabora spominju, ili polaze od 
svecenika, kano Sto je drianje slu^be bozje u neposve6enoj crkvi 

^ Documenta p. 191, 195. 

* Ibid. p. 196. 

» Ibid. p. 191—2. 

* Ibid. p. 192, 204, 206. Cf. Starine XU, 222. 

* Ibid. p. 446. 

Digitized by VjOOQ IC 



NUTARNJB STANJB HRVATSKB PRUB XII. STOUB^A. 157 

razsip&nje crkvenoga dobra, povreda celibata, u^eSce u protuzako- 
nitH izbbru ili redjenju itd., ili od kojegod osobe bez razlike sta- 
lisa, kano Sto abojstvo, nasilje proti sveceniku itd. Kazni pako, 
ko]e se na ove kaznjive dine udaraju, jesu ili poenae communes, 
i zatvor (incarceratio), ili svecenicke, kano suspensio, depositio i 
degradatio, ili caensurae, kano excommunicatio i glede Bvecenika: 
poena interdicti ingressus ecclesiae^. Predmeti privatnoga prdva 
razprmvljani u naSih saborih jesu: a) pitanja o crkvenih dobrih. 
U saboru god. 924 imade nstanova, po kojih se crkvena dobria 
rjeSavaju driavnifa tereta; za lim ustanova, po kojoj se zaduSbine, 
prikazane rimskoj stolici, ne smjedu ovoj uzkratiti; napokon usta- 
noTa, po kojoj je svecenik beneficiat du^an beneficialnu imovinu 
^uvati, te povratiti joj svaku gtetu, koju bi po^inio^. Sabor god. 
1095 potvrdio je samostanu sv. Marije u Zadru podieljen mu po 
obcini gradsko) ,,privilegium immunitatis^ i stavio ga pod zaStitu 
crkvene vlasli'. Za tim ^) pitanja ti6uca se zenitbenoga prava. U 
saborn god. 1059 bila je zapreka srodstva (impedimentum consan- 
guineitatis), detvrtim koljenom ustanovljena. U istom je saboru 
priznan takodjer ^impedimentum ordinis"^. U saboru godine 924 
d6zvol)aya se razstava samo radi preljuba; priznaje se zenitba, 
koju je Bvecenik prije redjenja sklopio bio, te se od njega samo 
razstava zahtieva^. 

Evo to su navedeni u kratko predmeti, koji su u crkvenih po- 
krajinskih saborih Hrvatske i Dalmacije u X. i XI. vieku razprav- 
Ijani bili. Premda su sa^uvane biljezke o tih saborih dosta oskudne, 
to se ipak odanle vidi, da su najbitnija pitanja javnoga i privat- 
noga crkvenoga prava bila predmetom saborskih razprava i zaklju- 
daka. 

Sliborske zakljudke imala jie potvrditi sveta rimska stolica, u 
koju su svriiu saborski spisi poSiljani u Rim, kaddto po posebnom 
izaslaniku saborskom; take je saborske spise godine 924. nosio 
spljetski nadpop Petar. U Rimu su saborski zakljudci potanko iz- 
pitani; bni sabora 1059. godine bijahu u rimskoj sinodi redom 
(;itani i izpitivani. Zakljudci potvrdjeni su ili bez ili s promjenom. 
Za ovo drugo imadeino primjer u jednom sludaju kod zaklju6ka 

1 Docamenta p. 191, 192, 204, 211. Starine XII, 222. 

* Docnmenta p. 191—2. 
» Ibid. p. 169. 

* Starine XII, 222. 

^ Docnmenta p. 192. 

Digitized by VjOOQ IC 



15S PR. RA^^, 

sabora god. 1059., koji je, kako je malo viSe opazeno, nstanovio 
bio zenitbenu zabranu srodstva s ^etvrtim koljenom; a rimska je 
stolica, do ustiv blagodat oprosta za postojece zenitbe, zapreku 
protegnula jos na peto koljeno^. 

Fokle smo tim sa^inom oznafili hrvatsko-dalmatiDska hterarhiju 
i njezino podrudje u skupnih sastaDcih, dakle vlast njezinu oko 
uprave farvatsko-dalmatinske crkve u zajednici, yalja nam ovo pi- 
tanje popuniti iztraziyanjem o pomocnidh ove hierarhije, t. j. o pod- 
redjenih joj organih. 

U Ddgih se izpravah spominjn kod crkve spljetske, zadarske, 
rabske, trogirske i belgradske ^archipresbyteti'' i „archi€liaconi^ , 
ZSL tim kod crkve spljetske „primiceriti8** i „decanus^, napokon 
„canceUarius ecclesiae s. Domnii^ i „capdlami8 archiepiscopi"\ 
Riedi „archipresbyter, archidiaconus, primicerius, deeanus" sjecaju 
nas, da je tada i u Hrvatskoj uz stolne crkve postojala uredba, 
koja je u crkvi na zapadu od davnine u zivotu bila, a kojoj 
nalazi se na dalmatinskom zemljigtn trag vec u starom Solinu, 
kano §to nam ime ,,arcbidiacona" u osobi glasovitoga Honorata 
potvrdjuje\ 

Od davnine na ime sastavljali su presbiteri i diaconi grada s bis- 
kupskom stoiicom ^presbyterium", viece, senat biskupa, i nazvani 
su „membra corporis episcopi". Sastavljajuci jedno tielo bili su 
biskiipu pomocnici u upravi crkve, biskupije. Imena njihova bje§e 
uneSena u matriknlu, u „canon^, pravilo, stolne crkve, pak sa 
odavle prozvani „clerici canonici** ill krace „canonici". Prije su 
ovi klerici zivili svaki za se; ali vec u IV. i V. vieku nastojali 
su pojedini biskupi o torn, da zivu u zadruzi, ili poput redovnika, 
kano §to je Eusebij odredio bio, ili same u zajedni^koj kuci uz 
posebno pravilo (regula), kano Sto je sv. Augustin kod svoje stolne 
crkve uveo bio. U Francezkbj i u susjednoj Njemadkoj prevladala 
je „regula canonica", koju je Chrodegang biskup u Metzu (oko 
700. god.) prema reguli benediktinskoga reda, i u^enik njegov 
Amalarius, za svecenstvo stolne crkve sastavio bio, a koje je bit- 
nost sastojala u zajednidkoj molitvi. Ali pokle je ovo svecenstvo 
pod uplivom germanskih feudalnih odnosaja steklo poseban imu- 
tak, te su ondje ppjovinom IX. stoljeca razlu^ena „bona capituli" 

^ Starine loc cit. 

^ Dokaze vidi u „Documenta" pod doticnitoi riecmi. 

^ Vidi pisma pape Grgura od god. 590 — 599. Mansi: Cone. coll. 

IX, 1039, 1090—2, 1106, 1131, 1166, X, 17, 118, 165, 205. '' 



Digitized by VjOOQ IC 



NUTARNJB STAMJB HSTATSKB PRIJB XII. 8TOLJ]B6a. 159 

od „bona mensae episcopalis", razklimao se je i zajedni^ki zivot 
takodjer ondje, gdje je prije uveden bio. Samo su ^canonici^ sta- 
nujuci svaki u posebno j . kuci (curia) sastavljali posebnu pod nad- 
zorom biskupa stojecn korporaciju; all zajedni^ki nadin zivljenja 
Dije mogla viSe uzpostaviti ni rimska sinoda pod Aleksandrom II. 
od godine 1063., ni ugled pape Grgura VII. Kanonici stali su kano 
korporacija Siviti prema posebnim statutom, upravljajuci samostalno 
SYOJom imovinom i postavljaju6i si svoje starjeSine. Za starjeSine 
odredjeni su regulom Chrodeganga i Amalaria: ^archidiaconus^ 
obiifno kano ^praepositus'^, ^archipresbyter" obi^no kano ^decanus^, 
za tim ^scholasticus*^, „cantor" ili ^primicerius", custos, thesaura- 
rius iU sacrista, cellelarius, portarius. AH kod svakoga kapitula 
nisu bile sve ove sluzbe, te je broj njihov i ime visio o ustanovi 
dotidnih statu ta. Praepositura i dekanat obidno su bile ^dignitates^ 
u kapitulu. 

Navedena dakle ^officia** kod stolnih crkava u Dalmaciji i Hr- 
yatskoj pokazuju, da je i ondje takova uredba uvedena bila, t. j. 
da su i ondje presbiteri i diaconi u gradovih biskupskih uvraceni 
bili u „canon** stolne erkve, te sadinjavali jedno tielo, kolegij, 
kapitui, kano vie<^e biskupu. Imena ^decanus" i ^primicerius^, koja 
su nosili Orubona i Petar, te drugi Petar, pokazuju, da su kod 
prvostolne crkve u Spljetu obstajale takove sluzbe, koje se i dru- 
gdje, kako rekosmo, samo u kapitulih nalaze. Po§to je u isto vrieme 
arhipresbiterom bio njeki Miha, a u jednoj se izpravi^ razlikuju 
u dvie akoprem istoimene osobe sluzbe archidiakona i primiceria: 
smiemo odavle zakljuSiti, da u Spljetu archipresbyter i archidia- 
conus nisu obi^no bili decanus ili primicerius, vec da su ondje 
obnafiali ove sluzbe ^etiri razlidita dana kapitula, te da je i ondje 
sluzba primiceria znadila sto drugdje sluiba cantora. Izmedju ovih 
imao je archipresbyter zauzimati prvo mjeato. Kada je god. 879. 
stolica nadbiskupska u Spljetu izpraznjena bila, te je papa Ivan 
VIII. biskupe dalmatinske i svecenstvo i puk u Spljetu za izbor 
novoga nadpastira pozvao bio, navodi se poslije biskupa i „ Johan- 
nes archipresbyter sanotae sedis salonitanae^^ a to zna^i, da je i 
u Spljetu archipresbyter zastupao nadbiskupa, kad je stolica iz- 
praznjena bila ili kad je nadbiskup odsutan bio. A tako je i na 
zapadu bivalo i kod drugih stolnih crkava; jedan od presbitera 



^ Ibid. p. 79. 
« Ibid. p. 10. 



Digitized by VjOOQ IC 



160 FR. raAki, 

bio je archipresbjter, koji je u odsutnosti biskupa uprayljao bisku- 
pijom. S toga je archipresbjter imao velik ugled i upliv u <!ieloj 
biskupiji. ^Archidiaconus^ bio je iza lY. stoljeca toll a zapadnoj 
koli u izto^noj crkvi glava djakona namjeitenih kod Bfolne crkve. 
— Sluiba arhidiacona (ap^iStajcovo^, Tciv ^(oxovc&v ^youfxsvo?) ticiala 
se osobito vanjake uprave, rukovodstva gospodarBt^a, te bi arhi- 
djakonu povjereno i gudstvo, s toga je i proavan ^oculus episcopi^, 
jer je radi sluzbe svoje uviek uz biskupa bio. Za vrieme izpraz- 
DJene biskupske stolice arcidjakon je uprarljao imovinom njezinom 
i biskupije. Uslied toga a i sudstvene mu vlasti arhidjakon je u 
XI. vieku zadobio prvenstvo pred arbipresbiterom. — Slu^ba de- 
kana prenesena je iz redovni^ke uredbe, kad je na svecenstYO 
stoine crkve prenesena „vita canonica*'. Decanus bio je prVak u 
kapitulu, a odkada je zajednidki zivot razrieSen bio, podjedno 
upravljatelj zajednidkoga imutka. — Primicerius^, po reguli Chro- 
deganga i Amalaria prvi poslije preposita (archidiacona) i dekana 
(archipresbytera), imao je dui^nost u6iti u pjevanju (odavie mu 
negdje ime cantor) i liturgidkih obredih d^jakone, poddjakone i 
klerike stoine crkve, te slu^bu bozju rukovoditi, pak je zato obi^no 
vrsio i karnostnu vlast nad minoristami. Uz ove ^officialese stoine 
crkve navode se jo§ presbjteri, diaconi i subdiaconi^ kojih diaconi 
nose na tri mjesta^ u listinah takodjer staro ime ^levita^. Sluzba 
njibova dovoljno je ppznata iz historije crkvenoga prava. 

Eao §to su ^clerici canonici*' pomagali biskupu kano viece 
njegovo kod uprave biskupije^ a od njih imenito archipresbyter i 
arcfaidiaconus : take su osobi biskupa stajati u pomoc ^caQcellarius'' 
i ^capellanus^ ; prvi za cielo kano rukovoditelj biskupijske pisare, 
drugi kano slu^benik dvori^ke crkve biskupove. Za ove dvie slu£be 
imademo u nasih izpravali potvrdu same glede nadbiskupa spljet- 
skoga. 

Izvan stolnih crkava i svecenstva, koje je kod njih bilo u sluzbi 
i upisano u njihovu maticu, canon, spominju se u nasih izprayah 
takodjer crkve po selih i mjestih, pak i svecenici ondje namjeSteni. 
Take u Miranih crkve sv. Mihajla i sv. Jurja, a Naklu crkva 
sv. Marije, u OmiSu crkva sv. Petra, u Pagnanu crkva sv Alek- 
sandra, u Paludu crkva sv. Marije, u Putalu crkva sv. Jurja, u 

^ Od „primu8 in cera**, cera tabula cereata, matricula. Odanle pri- 
micerius notariorum, primicerius diaconorum, fabricensium ltd. Primi- 
cerius u hrv. glag. listinah obicno ^primancer^. 

* Documenta p. 32, 48. . . , . ^ 



Digitized by VjOOQ IC 



MUTARNJB STANJB HRVATSKB PRIJK XII. 8TOLJB<!lA. r6l 

Sidl^gi crkva sv. Ivaua; sve6enici noiae ime mjesta: presbyter de 
(in) Asca, Jagadeva, Naseri, Orehova, de vico Triici. Ovdje se 
dakle imadu razumievati sela i manji kotari izvan biskupskih gra- 
dova s crkvom i svecenikom, koji je onamo od biskupa poslan, 
da u ime njegovo i pod njegovim nadzorom obavlja crkvene po^ 
slove, t. j. imadu se razumievati zupe i ^upnici. Rie^ „parochia^ 
ne dolazi jo§ u spomenicih nasih u potonjem sminlu ove rie^i, vec 
ili zna^i biskupiju^ ili veca okruzja s jednom ili s vise politi^kih 
£upa^; a rie^ ^parochus" niti ne dolazi, vec ili „rector, rectores** 
doti^ne crkve, i to rjedje*, ili samo ^presbyter" uz ime crkve ili 
sela, i to deSce. A tako je bivalo i drugdje. Ali u onoj oznaki 
naSih izprava leie oba zahtjeva za pojam zupe, na ime ogranidene 
zemljiSte doti^noga sela i „plebs, populus parochiae assignatus^, 
stanovni^tvo na ime onoga sela oko dotidne crkve. Uz ove crkve 
bilo je i drugih podrudnih, u kojih se je samo sluzba bozja obav- 
Ijala, ali nije se smjelo krstiti, a zvale su se capellae, oratoria, pak 
su bile onim prvim podredjene, a svecenik, ako je ondje namjeSten 
bio, nosio je uz druga imena (presbyteri titulorum minorum) i „ca- 
pellanus^. U naSih se izpravah pominju Stephanus „capellanus et 
presbyter s. Nicolai", capellanus ecclesiae ss. Cosmae et Damiani, 
Martinus, Michael capellanus etc.* Ovi primjeri svjedode dovoljno, 
da su i hrvatske biskupije podieljene bile u zupe sa zupnom crkvom, 
2upnikom i gdjesto kapelanom. Odnosaj tih biskupovih pomocnika 
naprama biskupu i njihovo pastirsko podrudje bijase obdenitimi 
crkvenimi zakoni ustanovljeno. 

Poznato je, da su u staro doba manje seoske crkve visile glede 
nj€'kih zupnih prava i 5ina, a osobito glede krStenja, o vecih, koje 
su bile u vecih mjestih, te su se naprama onim manjim doti^noga 
kotara obi^no toga radi zvale „ecclesiae baptismales". Svecenik 
predstojnik takovoj crkvi zvao se ^archipresbyter" (naprama stol- 
nomu „ruralis") naprama ostalim, koji su se samo „presbyteri" 
zvali, a kotar s manjimi crkvarai bijase podieljen u manje obcine 
zvane „decaniae", odavle i archipresbyteru takodjer ime „decanus 
(ruralis)". Za takovu diobu u Hrvatskoj nalazimo jedan primjer, 
na ime u spisu spljefskoga sabora god. 926/7., gdje se Sta: „No- 

1 Ibid. p. 188, 196. 

Mbid. p. 88, 199. U spisu sabora god 1185 (Kukuljevi6: cod. 
dipl. II, 191) riec „parochia" znaci iupu t. j. zupaniju. 
» Ibid. p. 142, 148. 
^ Ibid, ad v. capellanus. 

11 



Digitized by VjOOQ IC 



162 FR. RAdKI, 

neiisis vero ecclesia non episcopum antiqaitus sed archipresbyterum 
sub iurisdictioiie episcopi habuisse dignoscitur'* ^ Prema tomu „re- 
ctor** crkve ninske bio je ^archipresbyter", decanus ruralis, koje 
riedi smisao mo2e biti samo taj, da su svecenici ninskoga kotara 
.stajali u njekom odnoSaju naprama ninskomu dekanu. 

Tako smo redom pronaSli sve danove hrvatsko-dalmatinske hier- 
arhije i pomocnike njihove. AH ta slika o svecenstvu bila bi ne- 
podpuna^ kad se nebismo osvrnuli na redavnicko sveienstvo u Dal- 
maciji i Hrvatskoj, Redovi crkveni nisu dlanovi hierarhije, pravna 
sgrada crkve ne podiva na DJih , pak i nijedan ^lan reda ne ima 
kano takav pravo na ulaz u hierarhiju. Ali redovi su odli^no za 
crkvu sredstvo u promicanju njezine zadace: s toga postaiiak re- 
dova dopire ^Sak u prvo doba crkve. 

U doba; koje je predmetom naSega iztrazivanja, postojao je na 
zapadu samo jedan red, koji je sv. Benedikto od Nursie (480 f 543) 
na temelju po njem propisane regule osnovao, i komu je matica 
bila samostan na drazestnom Monte Cassino (529) u beneventanskoj 
vojvodovini. Taj se je red, kano Sto je poznato, skoro razSirio po 
cielom zapadu na temelju §to nepromienjene §to okolnostim zemlje 
prilagodjene regule utemeljitelja ; pak su tim na^inom nastale u 
razlidtih zemljah opatije i sborovi (congregationes) benediktinskoga 
reda, kano Sto u Francezkoj po^etkom X. vieka u Clugny, u Ita- 
liji na Apeninu u Camaldoli (1018), u Njemadkoj, poslije glasovite 
u Fuldi, znamenita u Hirlavi (1069) itd. 

Imade traga veoma ranu redovni^komu zivotu u Dalmaciji. U 
pismu pape Zosima na solinskoga biskupa Hesychia od 418. god. 
spominju se „coetus monachorum, quorum solitude frequentior est 
in Dalmatia"*. Isto potvrdjuje suvremenik sv. Jerolim govore6i 
o pustinjacih na dalmatinskih otocih. Kako se odavle vidi, ovi po- 
boznjaci bili su zbilja pravi „pvy.yoi", kakovi su davno prije u 
iztoku zivili u posebnih stanicah, a koje su nastojali u zajednicu 
dovesti Pahomij (340), Amonij, Hilarion, Eustatij i Vasilij u iz- 
toku; Ambrosij pake, Jerolim, Augustin, Martin i Kasian na za- 
padu. Ovi dakle ^^monasi*' nisu mogli ^iviti po ^reguli*' sv. Bene- 
dikta. 

Ovomu redu imao pripadati samostan, koji je u Zadru sagradjen 
bio uz crkvu sv. Erisogona, u koju je prekrStena bila starija sv. 

1 Ibid. p. 195. 

* Pismo kod Mansia: Cone. coll. IV, 347. 

Digitized by VjOOQ IC 



NUTABNJB STANJB HRVATSKB PRIJB Xn. STOLJB6a. 163 

Antuna, kad su moci onoga mu^enika god. 649. iz otoka Grada 
kod Oglaja onamo prenesene bile JoS god. 918. navodi se i crkva 
sv. Krizogona i ^Odolbertus abbas^^; nil kada je taj samostau 
sagradjen bio, nije nam zabiije^eno; samo se iz druge izprave^ 
doznaje, da je negdje po^etkom X. vieka stara crkva novom za- 
mienjena bila, koju su sagradili Fusculo i prior Andrija, i da je ta 
crkva sa samostanom malo kaSnje zapuStena bila, tako da je sa- 
mostan izpra^njen ostao, dok nij'e gradjanstvo zadarsko crkvu i 
samostan sv. Krizogona obnovilo, pak za prvoga opata pozvalo iz 
Monte Cassina redovnika Madia; predavSi ma uz listinu od 19. 
prosinca 986. godine crkva i samostan sa svimi na nja spadaja- 
cimi nekretninami, kano §to kacami, vinogradi i zemljami'. 

Uz onaj prvi zadarski samostan bio je a Hrvatskoj najstariji 
onaj, Sto ga je knez Trpimir prema polovici IX. vieka zasnovao, 
kano Sto veli a svojoj listini^ od 4. o^ajka 852. godine: ,,constraxi 
monasterium, ibique catervas fratrum adhibai, quorum seduKs votis 
et frequens oratio nos immunes redderet de peccatis*'. Nedvojeci; 
da je taj samostan pripadao jedinomu za onda na zapadu redu 
benediktinskomu, ne znamo jedne vazne okolnosti, gdje je taj Trpi- 
mirov samostan sagradjen bio. U Mutimirovoj listini od 28. rujna 
god. 892. navodi se medju svjedoci uz zupane zemaljske i dvorske 
takodjer „Zitalius (Zitalj) superpositus monasteriis^ ^j odkle bi se 
dalo izvoditi, da je tada u obsegu farvatske knezevine bilo viSe 
samostana, koji su mozebit kakav sbor sastavljali. Prema tomu 
moze se o mjestu Trpimirova samostana samo nagovieStati, pak 
cu i ja svoje nagoviestanje nadovezati. 

Odmah cemo vidjeti; da se iz sa^uvanih izprava znade za p6- 
Btanak viSe hrvatsko-dalmatinskih samostana benediktinskih. Ali 
se ne znade za postanak samostana sv. Stjepana prvoga mu^enika 
blizu Spljeta. Prva izprava, u kojoj se taj samostan navodi, jest 
iz po^etka XI. stoljeca^^ pak su mu iz toga vieka poznati opati: 

* Documenta p. 18 — 19. 
» Ibid. p. 21. 

* Spomenuti prior Andrija ostavio je bio oporukom od 918 god. 
crkvi sv. Krizogona vinograd i zemlje u Diklu, dva kmeta i 100 
glava marve. 

* Documenta p. 1. „Deo peccatis" bit ce pogrjeska prepisa£eva 
mjesto ^de peccatis^. 

» Ibid. p. 16. 

^ Ibid. p. 36. Postavljam ju na god. 1020. Spominje se u njoj Martin 
biskttp, koji se, ako je spljetski, navodi u listini god. 1000. Ibid. 28. 



Digitized by VjOOQ IC 



164 FR. RA^KI, 

Ursus, Dabro, Izak, Gisilberto, Dominik i Teodor. U torn sai^o- 
stanu zivio je jedno vrieme sinovac Petra Kresimira, hrvatski voj- 
voda Stjepan, gdje si bio odabrao i grob^ Po6etkom sliodecega 
vieka nosi ova] samostan i naziv „s. Stephani de pinis^^, valjda 
od §ume omorikove, koja je na onom morskom jezi^cu na zapadnoj 
straui grada Spljeta rasla. Na listini vojvode Stjepana od 1078. 
god. navodi se medju svjedoci „Ur80 abbas s. Moysis**, koji je 
podpisan i na drugoj iste godine listdni, koju izda Dabro opat sv. 
Stjepana'. Iz ovih izprava samih ne vidi se, gdje je bio taj sa- 
mostan Mojsijev, kojega je opatom „Ur8Us" bio. Ali iz njeSto 
, kasnijih spomenika XII. vieka razabiremo, da je crkva sv. Moj- 
sije bila u Solinu, blizn potoka toga imena. S toga ne dvojimo, 
da je uz ovu crkvu god. 1078. bio samostan benediktinski, kojega 
je opatom redeni „ Ursus'' bio. Ali u redenih listinah podam od 
god. 1103. spominje se same „ecclesia", pa6e u jednoj od god. 1199. 
same ^capella s. Moysis** ; te se osim toga odanle vidi. da je ta 
crkva spadala na vlastnidtvo spljetskoga nadbiskupa; nigdje pako 
ne govori se viSe o samostanu*. Odkle se punim pravom zaklju- 
duje, da vec podetkom XII. vieka nije bilo u Solinu samostana 
sv. Mojsije^ ; a kada je sagradjen bio, o torn se ne zna. Easniji 
pisac* dodaje i crkvam sv. Stjepana i sv. Marije u Solinu, koje 
da je kralj Svinimir na saboru u Ninu (1077 — 87) povratio nad- 
biskupskoj crkvi spljetskoj ', samostane uz tu viest, da je te crkve 
sagradila bila kraljica Jelena pokloniv jih za uviek re^enoj crkvi, 
pak da su u pridvorju (atrium) crkve sv. Stjepana zakopani kralj 
Eresimir i viSe kraljeva i kraljica. Iz sa^uvanih izprava daje se 
samo to za izviestno izvesti, da su obje one crkve bile kod Solina, 
ona sv. Marije uz potok, i to na otoku, koji ondje ^ini, stoga i 
dolazi kasnje pod imenom „s. Maria de Otoch" ; da su spadale na 
vlastni^tvo spljetskih nadbiskupa uz pripadajuce jim zemlje; idi 
vec od podetka XII. vieka, do^im se u XI ni ne spominju, ne 



1 Ibid. p. 119. 

« Cod. dipl. 11, 16. 

* Documenta p 119, 121. 

* Cod. dipl. II, 8, 12, 13, 60, 131, 162, 199. 

*^ Na listinu Svinimirovu od god. 1078 (Doc. p. 114) ne mo^mo 
se osvrnuti, jer je podmetnnta. 

« Thomas archid. Histor. salon, c. XVI. Ibid. p. 486. - 

7 Ibid. p. 213. 



Digitized by VjOOQ IC 



NUTARNJB STANJE HRVATSKB PRIJB XII. STOLJB6a. 165 

ima nikakova traga samostanii^ Ako je dakle i bio kada samostan 
uz crkve solinske sv. Stjepana i sv. Marije; moralo ga dosta rano, 
svakako prije XIL vieka nestati. Ove tri spomenute crkve sv. Moj- 
sije, sv. Stjepana i sv. Marije bile su u solinskom okoliSu, te su i . 
zemlje njihove medjaSile; ali samo za prvu je izviestno, da je uz 
nju u XI. vieku bio samostan. — Medju opati^ koji su nazodni 
hili zadarskomu saboru god. 1095., navodi se takodjer „Petrus 
(abbas monasterii) s. Nicolai"*. To je jedina viest o ^amostanu 
sv. !Nikole, o kojega se postanku i m'estu ina^e ne zna niSta. 
Glede mjesta svracam paznju na izpravu* o vlastnidtvu spljetske 
^mensae archiepiscopalis^ od god. 1397., u kojoj se uz ostalo pi§e: 
item supra agros archiepiscopales est terra ecclesiae s. Theodori 
sen s. Nicolai de portu . . . ab aquilone similiter subiacet via pu- 
blica, quae teiidit de Spaleto versus Sa(lonam)". Ovoj*-crkvi sv. 
Nikole, koja je takodjer u solinskoj okolini bila blizu mora, ja bi 
pripisao onoga opata Petra. Napokon joS je jedan samostan u onom 
susjedstvu, kojemu se pbstanak takodjer nezna, a to je samostan 
sv. Petra ,,de dobuco, Clobucez'*. Ovomu se samostanu nije nasao 
trag prije do pod kraj XII. stoljeca*. Crkva sv. Petra „de Clobuco** 
dosudjena je*^ saborom god. 1185. crkvi spljetskoj. Samostan „8. 
Petri de Clobucez" po opisu* posjeda god. 1189. lezao je izmedju 
Spljeta i Trogira, u Podniorju^. Ne smiemo ovdje mimoici jo§ jedan 
samostan, kojega je mjesto poznato, ali je postanak neizviestan; 
taj je samostan sv. Grgura u Vrani, koji je kralj Svinimir god* 
1076. prigodom krunitbe rimskoj stolid poklonio bio®; kojemu je 
u prvoj desetini sliedecega vieka opatom bio Desa*, i koji je u 
sedmoj desetini toga vieka bio prieporan izmedju skradinskoga 
biskupa i reda boijaka ili templara^^. 



1 Cod. dipl. II. 8, 22, 31, 36, 131, 162, 188, 199. Farlati ; Illyr. 
saor. Ill, 156, 340, 345. U listini od god. 1142 pifie se o crkvi sv. 
Marije, „quae iuxta vicum ealonitanae civitatis est sita^. 

' Documenta p. 159. 

» Kod Fariata III, 345. 

* Listina god. 1078, u kojoj se navodi ^ecclesia s. Petri de Clo- 
bnco", jest podmetnuta. 

^ Cod. dipl. II, 131. 

« lb. p 154. 

' Lucio: Mem. di Trail p. 496. Bijase god. 1420 razoren. 

® Documenta p. 105. 

» Cod, dipl. II, 16 

1® Ibid. p. 86. 



Digitized by VjOOQ IC 



166 FR. ra6ki, 

All kada se pita, koji od ovih samostana nepoznata postanka 
mogao je biti djelo bogoljubnostl hrvatokoga kneza Trpimira, mo2e 
se, uzev sve okolnosti u obzir, misliti Bamo na dva: by. Stjepana 
kod Spljeta i sv. Petra u Elobuku. §to Trpimir tra£i od spljet- 
skoga nadbiskupa zajam za obskrbu nove crkve, te mu u zamjenu 
priznaje i potvrdjuje posjed u spljetskoj okolini i podjeluje deae- 
tinu kliSku, sto izdaje u to ime listinu a Bija^u izmedju Spljeta 
i Trogira, sve nas to upucuje, da je kneSeva zaduSbina le^a u 
podrudju ylasti crkve spljetske. Solinski samostani sv. Mojsije i 
Kikole bijahu toli neznatni, tako su brzo iznikli sa pozoriSta, da 
ne mogu po naSem sudu doci u ra^un. Glede crkve pako sv. Stje- 
pana u Solinu ne ima historijskoga dokaza, osim potonje predaje, 
da. je uz nju ikada samostan bio. Za samostan sv. Stjepana kod 
Spljeta, osim navedene okolnosti, kano da bi govorilo i to, Sto si 
ga je 5lan vladala^ke obitelji odabrao bio za vremenito zakloniSte 
i za vjediti po^inak, pak ga i obilno obdario, kano da je u torn 
vec imao primjer u svojih po vlasti i krvi predSastnika. A za sa- 
mostan sv. Petra u Klobuku vojevala bi blizina Bijahu, gdje su 
izdane listine knezova Trpimira i Mutimira (892.), i odkle je ovaj 
drugi dan preSao u blizi Spljet u crkvu sv. Dujma, gdje su indi 
prvi hrvatski knezovi, kako se dini, rado boravili^. 

Ali okanimo se ovih nagadjanja o samostanu Trpimirovu; to- 
like je ipak izviestno, da je prema polovici IX. stoljeca u Hrvat- 
skoj prvi izpravom utvrdjeni samostan za sielo benediktinskoga 
reda zasnovan bio. Uza nj bijaSe najstariji onaj sv. Erizogona u 
Zadru, koji bivSi joS podetkom sliedecega vieka u ^ivotu malo kaSnje 
izdeznu, da se godine 986., kako vidismo, opet povrati. 

Poslije toga zadarskoga zasnovano je vi$e samostana u Dalma- 
ciji i Hrvatskoj. Viek XI. bijaSe ondje osobito prijazan obitelji 
sv. Benedikta; oko umnoi^anja njezine obcine natjecahu se v)a- 
daoci i imu6nici. U Zadru sagradi polovinom toga stoljeca za 2ensku 

* Farlati (Illyr. sacr. Ill, 50) misli, da je Trpimirov samostan bio 
uz crkvu sv. Petra kod Solina^ te da je od njega „vetu3 aedificium . . . 
quamvis vetustate semirutum inter Clissam |et Salonam^; ali nigdje 
ne ima traga^ da bi uz onu crkvu sv. Petra (Docum. p. 79) ikada i 
samostan bio. Milinovicu (Viestnik hrv. arkeol. drustva VI, 44) iini 
se „najprili6nije, da je Trpimirov hram i samostan sv. Petra od Klo- 
bu^ca pod Biadem^. Po Eitelbergeru (Die mittelalt. Kunstdenkmale 
Dalmatiens. Wien 1884. S. 206) imade predaja, da su dva stupica, 
koja su sada na portalu crkve stolne u Trogiru, njekada bila na kne- 
2evskom dvoru u Bijahu, 



Digitized by VjOOQ IC 



NUTABNJB STANJB HRVATSKB PRIJB XTt. bTOLJB<)A. 167 

deljad samostan bogoljubna Cika, udoVa Andrije Papina^ kcer Dujma 
i Vecen^ge, unuka priora Madija, ^sestra^ kraija Kresimira, kako 
ju ovaj u svojoj listini nazivlje ; pak izpros V za samostan od Petra 
opata sv. Krizogona crkvicu sv. Marije pred vratima „BelIata^ 
zvanima, sama unidje sa svojom starijom kcerju DomnaDom (t. j. 
domna Ana) u tu redovni^ku obitelj, te joj bude prvom opaticom^. 
Ovo bijaSe drag! u Zadru samostan jednoga reda. U isto po prilici 
vrieme^ a malo prije god. 1059., sagradjen je pod okriljem samoga 
hrvatskoga kraija P. Kresimira samostan sv. Ivana tik Belgrada, a 
prri mu opat bjeSe Andrija, „duhoynik — kako kasnija biljezka 
veli — bogu i Ijudem mio*'. Ta se benediktinska opatija proslavi 
pod imenom rogovske od dvorca ^Rogovo", koji mu bijaSe s cielim 
imanjem u osnutka darovan', a lezao je tik Belgrada iza faumea 
na liepom polju prama vranskom jezeru; koje polje i danas imenom 
^opatija" sjeca na ovu staru hrvatsku zaduSbinu*. Osim ovoga ro- 
govskoga samostana sv. Ivana spominju se vec god. 1069. u Bel- 
gradu i okolini jos druga dva samostana, jedan mu^ki sv. Bartola 
8 opatom Adamom, drugi 2enski sv. Tome apostola s opaticom Da- 
bricom^. Ali postanak tima opatijama nije izviestan. U to su doba 
zasnovana dva zenska samostana : jedan u Trogiru, drugi u Spljetu. 
Jedan i dinigi postao je uplivom dvaju velikih biskupa: Ivana 
trogirskoga i Lovre spljetskoga; za prvi^ trogirski samostan sv. 
Dujma, izdana je zakladnica god. 1064., za drugi pako, spljetski 
sv. Benedikta, pet godina (1069.) kaSnje^. Trogirskomu bijaSe prva 
opatica Eufemija, spljetskomu Eatena. U oba stupi odmah viSe 
sestara, u spljetski Katene sestra Stana, zatim Ana, Agapis, Vera, 



^ Izprava (^ikina god. 1066. Documenta p. 65. Samostan bjeSe one 
godine ve6 gotov, ali se ondje veli o njem, „quod noviter fabricatum 
est Jadere". S. Ljubavac nagao je bio u starom dielu samostana plo^u 
8 nadpisom, po kojem bi bio uz crkvu sv. Marije samostan jur god. 
920 za priora Nikifora a opatica samostana Lampredia. Ali nadpis i 
tnmadenje jest snmnjivo, Cikina pako izprava o t^m suti. Bianchi op. 
cit. I, 321. 

' Documenta p. 51. 

' Ead je bio god. 1126 Belgrad i rogovski samostan razoren, preseli 
se redovnidka obitelj iz Rogova na suprotni otok Pasman, gdje je ve6 
od proiloga vieka (Doc. p. 86, 107) imala uz posjed crkvu sv. Kuzma 
i Damjana kod Tkona, te si sagradi samostan, na sto se i opatija az 
staro ime rogoVske prozva imenom sv. Kuzme i Damjana (monasterium 
s. Cosmae et Damiaiil de monte). Cod. dipl. II, 102. 

* Documenta p. 63, 75. 



Digitized by VjOOQ IC 



168 FR. ra5ki, 

sve plemenita roda, i to arudec po imenih Stana i Vera vecinom 
hrvatskoga. Pomenuti nadbiskup Lovro ne malo je sudjelovao kod 
osnutka oko god. 1065. samostana sv. Petra apostola, koji je kod 
solinske crkve sv. Stjepana u mjestu Selu podigao svojim troSkom 
Petar Orne s prizivom Gumaj ujedno sa svojom suprugom Anom, 
kcerju Maja Fave, a redeni metropolita uz saudesce spljetskoga 
gradjaDstva i hrvatskoga plemstva posvetio. Opat tomu samostanu 
bijaSe osuovateljev unuk (ili sinovac, nepos) imenom Grgur^, a:u 
izpravah sliedecega vieka dolazi pod imenom ^moDasterium s. Petri 
de Gumai, Gomai"^. I na hrvatskih otocih kvamerskih nalazimo 
detiri samostana: jedan imenom sv. Petra na Babu, osnovan' god. 
1059., drugi sv. Mihovila na Smaku (Sansicovo, Sansego) kod 
Osora (Lusinja), treci imenom sv. Petra na ostrovu Nembu (Neumi), 
koji je spadao na pazku obcinu^ a ova ga god. 1071. utjelovila sa 
samostanom §u§a5kira*; napokon detvrti na JRuriw kod Baske (ime- 
nom sv. Lucije), kojoj je opat Dobrevit poznat iz glasovitoga 
glagolskoga nadpisa^. 

Ovako nalazimo u to doba red sv. Benedikta na svih znatnijih 
ta5kah Dalmacije i Hrvatske po^am od Istre pak do Cetine. Na- 
lazimo ga na kvarnerskih otocih^ nalazimo ga u Zadru, u Belgradu 
i u zupi sidrazkoj, u Trogiru, u Spljetu i Solinu i u kotaru ovih 
gradova. Osim ovih samostana spominju se drugi vec u izpravah 
iz po^etka XII. vieka, kano sto u Trogiru samostan sv. Ivania*, 
te je vjerovatno, da jim postanak dopire do prolloga stoijeca. 

Hvi ovi samostani bi§e po „reguli** sv. Benedikta ustrojeni, te 
sa se i osnivadi na nju savjestno obazirali. Kad su Zadrani pre- 
davali opatu Madiu samostan s crkvom sv. Krizogona, buduci da 
je ova izvan samostanske ograde le^ala, opazuju: „unum tamen 
nobis reprehensibile esse videtur, quod ecclesia extra antiquam 
claustr^m sit posita, quod precepta s. patris B^edicti prohibent 
fieri, eo; quod omnia necessaria monachis intra monasterium de- 
beant haberi, ut nulla necessitas sit eis vagandi"', pak su toga 



^ Zakladnica Docum. p. 127 ss. Cf. p. 65. 
« Cod. dipl II, 16, 96. 
^ V. zakladnicu, Docum. p.. 56. 
* Docum. p. 89. 
5 Ibid. p. 487—8. 

^ Cod. dipl II, 12, 16. U dnigoj tek polovici dolaze u Zadru zenski 
samostani sv. Platona i sv. Dimitrija. Ibid. 74, 151. 
^ Documenta p. 21. 

Digitized by VjOOQ IC 



NUTARNJB 8TANJB HRVATSKB PRIJB XII. STOLJB<!lA. 169 

radi, da bude reguli podpunoma zadovoljeno, dali zatvoriti javnu 
cestu izmedju one ograde i crkve. Isti Zadrani odredjuju, da sa- 
mostanu sv. Erizogona imade biti glavnim ravnaloia nbeati Bene- 
dict! regula" ^ Rabljani daju opatu Fulconu vlast dizati samostane 
^sicut sacra beaiissimi Benedicti edocet regula^^. Prema ovoj re- 
guli bijade svagdje ustrojen samostan i njegova redovnidka obitelj 
uredjena. Svaki je samostan imao svoga opata kano predstojnika 
i starjeSinu ciele obitelji. Tu obitelj sastavljali su redovnici, od 
kojih njeki bijahu svecenici, drugi svjetovnjaci ; jedni . i drugi pidu 
se ^monachus*', ali prvi uz to joS ^presbyter^, dakle „n)ODachus et 
presbyter^. Tako se za samostan sv. Krizogona u Zadru pi§u kano 
^monachi et presbyteri^: Adam, Benedictus, Dominicus, Gaudius 
itd., za samostan sv. Ivana u Belgradu ili Rogovu : Ivan^ Petar itd. 
I zenskim samostanom predstojala je „abatissa^, a ostale njoj pod- 
^injene piSu se „monacha, domna^ (odavle „duvna"), ^soror**, tako 
^domna Ana, domna Agapis, domna Vera^, sve pako skupa zovu 
se obidno ^moniales, mouachae, ancillae dei^'. 2enski samostani 
imahu osim toga za obavljanje sluzbe bo^je i rukovodjenje bogo- 
Stovja svoga svecenika, obidno ^capellanus monasterii^^, za gospo- 
darske poslove svoje ^provisores***^, za pravne odvjetnika, „advo- 
catus**® itd. 

StarjeSina samostana du^an je prema svojemu imenu (lat. abbas 
od kald. abba, zid. ab^ = otac) biti za cielu obitelj pravim „otcem". 
Kano takav imao je skrbiti za samostan i upravljati obiteljom u 
torn duhu. S toga bija^e u c^ih vaznijih poslovih upucen na savjet 
podredjene si brace, koja su mu s druge strane, kano Hristovu na- 
mjeatniku, na posluh i pokornost obvezana bila. Koji je zelio 
primljen biti u obitelj, imao se podvrci jednogodiSajemu kuSanju, 
onda je tek mogao stupiti u t. zv. noviciat, koji je na pet godina 
ustanovljen; a poSto je ovdje zasvjedodio pravo redovnidko zvanje, 

1 Ibid. p. 60. 

« Ibid. p. 67. 

5 Ibid. p. 63, 77, 180. 

* Ibid. p. 180. 

* Ibid. p. 77. 
« Ibid. p. 64. 

^ Ovo semitsko ime, koje je ozna^ivalo na iztoku starje§inu redov- 
nicke ili pustinja6ke obitelji, usvojeno je na zapada u istom smislu, 
doeim je na iztoku zavladalo grd. ime „ap^t(JLavSptTYi? od (i.avSpa = clau- 
strum i iqy^u[jlsvo<;, prema tomu i kod izto^nih Slavena Af^iiVKMAHikAI^HT'L 
i uroYMeHi. V. Miklosic: Lex. paleoslov. a. h. v. 



Digitized by VjOOQ IC 



170 PR. RAdKI, 

poloi^io je sve^ani trostruki zavjet; kojim se je obvezao na stalno 
prebivanje u samostanu (stabilitas loci), na siromaStvo, djevi^ansku 
^istocu i pokomost. Odielo redovnika moglo se ravnati prema pod- 
nebju i okolnoQtim zemlje, a potanja odredba bi opatu propuStena; 
ali obce bi odredjena duga haljina (habit) skukuljicom (cuculla) i 
komad latka, koji je pleca pokrivao a kaSnje u dvoje razdieljen 
visio sprieda i straga. Braca su zivila u zajednici, jela u blagovaoni 
(refectorium) , spavala u spavaonah. Zanimanje redovnika usta- 
novljeno je potanko i podieljeno izmedju molitve i radnje. Ova 
druga sastojala se je u ratarstvu, rukotvorstvu, u^enju i obu^- 
vanju. U svakom samostanu ima se osnovati knjiznica, a rukopisi 
njezini dieljeni za posta redovnikom na citanje i prepisiyanjc; pak 
su „graphium**, crteiS, i „tabula" spadali medju one sprave, koje 
je svaki 6lan dobivao. Eano §to su utemeljitelju reda davali u 
Subiaku djecu na odgoj, tako je on ustanovio, da samostan 
prima djecu na odhranjenje uz malenu nagradu, koja je zajednici 
pripadala. 

Po ovoj dakle reguli, koja je umjela toli mudro u sklad dovesti 
strogost i blagost, radin i kontemplativan 2ivot, a koje su ufinci 
daleko presegli ogradu samostansku, bijahu uredjene navedene 
opatije u Dalmaciji i Hrvatskoj; Kakav su polozaj u toj zemlji 
zauzimali re^eni samostani, i §to su za oju privriedili glede du- 
Sevnoga i materijalnoga razvitka njezina, to cemo kaSnje razjasniti. 
Na ovom je mjestu dovoljno iztaknuti, da je i hrvatska crkva imala 
u promicanju svoje zadace onu polugu, koju joj na zapadu priredi 
patrijarha zapadnoga redovni^tva 

Jos se ima jedno pitanje razpraviti, na ime pitanje ob odnosaju 
hrvatske crhve naprama crkvi zapadnoj i iztocnoj. 

ZemljiSte, na kojem je zasnovana hrvatska dr2ava, t. j. kako 
Dalmacija tako i Panoni'a savska i druga (P. secunda) ili sriemska, 
bijaSe od viekova u tiesnoj svezi sRimom. Ova sveza nije preki- 
nuta ni diobom rimske carevine u zapadnu i izto^nu sa dvie sto- 
lice u starom i novom Rimu, jer je Dalmacija i Panonija s No- 
rikom, kano zapadni Ilirik, ostala uz zapadnu rimsku carevinu. I 
za vrieme cara Justiniana I. (527—65.), komu je poSlo bilo za 
rukom pribrati velikom ^esti rimske pokrajine, zapadu su pribro- 
jene Dalmacija i oslobodjeni dio Panonije, posavska na ime i 
sriemska. A tako je bilo i u crkvenom pogledu. Kad je zaklju^kom 
carigradskoga sabora god. 381. biskupu novoga Rima podieljeno 
prvo mjesto poslije biskupa staroga Rima^ pak mu tim podieljena 

Digitized by VjOOQ IC 



NUTABNJIi STANJE HRVAT8KB PRIJE XII. 8TOLJB6A. 171 

priednost pred patrijarhom aleksaiidrijskim i antiohejskitn, polozaj 
Dalmacije prama biskupu staroga Rima nije a ni^em promienjen. 
Ali upravo balkanski polnotok imao je postati onim priepornim zem- 
IjiSteni) koje si je carigradski patrijarha, podupiran ondjeSnjim 
dvorom, postupice svojatao; najprije bjefie mu kalcedonskim sa- 
borom god. 451. uz malu Aziju i Pontus dodieljena Tracija; za 
tim vrebalo se na izto6ni Ilirik. Spomenuti car Justinian priznade 
u novoj crkvenoj diobi carevine iztodni Ilirik t. j. Mesiu, Daciu, 
Dardaniju, Macedoniju, Thessaliu, Achaiu, Epir i Prevalis joS za- 
padnomu patrijarhu. To bijaSe a odi novih velikih promjena, koje 
su upravo u Iliriku zaposjednutem pokrajina njegovih po Slo- 
rjenili do skora nastale. U samom se Carigrada priznavalo i sada 
pravo na te pokrajine staromu Rimu. Car Heraklij propustio je 
zapadnomu patrijarhu brigu oko pokrScenja Hrvata^. Papa Ivan IV. 
posl^ opata Martina u Dalmaciju^. Ovamo bjeSe iz Rima poslan i 
Ivan Ravenjanin, prvi nadbiskup spljetski'. Tek sliedecega 8tol]e6a 
postade Ilirik popriStem borbe izmedju staroga i novoga Rima. 
Povod su dale razmirice izmedju carigradskoga i rimskoga dvora, 
nastale prigodom kipoborstva. Tada je car Lav III. oko god. 732. 
pokrajine iztodnoga Ilirika odkinuo od staroga i pridru^io jib novomu 
Rimu^. Tiem se je vlast carigradskoga patrijarha na balkanskom 
poluotoku proSirila sve do Dalmacije, onda vec hrvatske. Ali ovamo 
nije ona ni sada dosegla. Prvi je pokus udinjen tek sliede6ega 
IX. vieka. 

Taj su pokus podupirali veliki dogodjaji onoga vremena. Uzpo- 
stava zapadnoga rimskoga carstva papom Lavom III. u osobi fra- 
na^koga kralja Karla velikoga (800), njegova osvajanja u Italiji i 
prodiranje vksti njegove u zapadni dio balkanskoga poluotoka, 
sve je to ohladilo i onako napete odnoSaje izmedju novoga i sta- 
roga Rima. JoS nadodje k tomu priepor radi Bugarske. Enez Boris 
pokrstivSi se na ime god. 864/5., najprije pristade uz carigradsku 
crkvu^; ali do skora nadoveza odnoSaje s rimskom stolicom poslav 
u Rim Ijeti god. 866. poslanike, kroz koje dobi od pape Nikole I. 



^ Constant, porphyr. Docnmenta p. 291. 

« Ibid. p. 277. 

« Ibid. p. 286. 

*• Svjedoce listovi Hadriana I. i Nikole I. Pagi ad a. 736, nr. 
11 — 12. Critica histor. chronol. in annal. eccl. Baronii. 

: * Dade si od patrijarha Fotija protnmaditi njeke nauke vjere. Photii 
epistolae ed. Montacntins p. 47. ^ 



Digitized by VjOOQ IC 



172 PR. RA^I, 

poznata glasovita „Kesponsa ad consulta Bulgarorum^^. I oari- 
gradski patrijarha Fotij apravi u to doba sli^no pismo na Borisa. 
Odmah bijaSe iz Bima poslano u Bugarsku izaslanstvo u osobah. 
biskupa Pavla i Formosa, koje Boris tako usrdno primi, da je. 
grdke svecenike dao iz zemlje odpraviti. Sliedece godine 867. upravi 
knez u Bim drugo poslanstvo, koje je imalo uz ostalo izhoditi 
Formosa za bugarskoga nadbiskupa. Po§to je papa Nikola I. medjii 
tim umro (13 stud. 867), dodje god. 869. u Rim pod vodstvom 
boljara Petra tre6e poslanstvo k papi Hadrianu IL moleci za bu- 
garskoga nadbiskupa kardinala djakona Marina, kojega je Boris 
prolazecega kroz Bugarsku u Carigrad poznavati naudio. Ali dok 
su se ovakova izaslanstva izmedju bugarskoga i rimskoga dvora 
izmjenjivala i dok se riesenje pitanja o nadbiskupu bugarskom 
ojtezalo, carigradska je sinoda po^etkom god. 870. u prisutnosti 
bu^arskih i papihih poslanika i uz privolju prvih zaklju^ila, da 
Bugarska pravom spada ne pod rimskoga nego pod carigradskoga 
patrijarha. A toga je osvjedodenja bio ne samo zestoki neprijatel] 
Bima patrijarha Fotij, koji je roedju tim novim carem Vasilijem I. 
dne 25. rujna 867. god. svrgnut bio, ne^o i nasljednik njegov a 
prijatelj crkvenoga jedinstva patrijarha Ignatij, koji je, da onaj 
saborski zakljudak provede, posvetio za Bugarsku nadbiskupa, a 
ovaj namjestio ondje vi§e biskupa i poveo sa sobom mno^inu 
gr^kih svecenika. Rimskomu svecenstvu sada ne bi vi^e ob&tanka 
u Bugarskoj. Ovoga prekreta nije mogao viSe izpraviti ni na- 
sljednik Hadrianov Ivan VIII. niti svojimi opomenami na patri- 
jarha Ignatija niti svojimi listovi na kueza Boris-Mihajla. Bugarska 
je za zapadnu crkvu izgubljena bila. 

Ovo nam je bilo u krajnih crtah navesti^, da se naSe pitanje 
uzmogne laglje razumjeti. Lako se je doviti^ da se u Carigradn 
mrzkim okom gledao upliv, koji je zapad u zapadnoj polovid bal- 
kanskoga poluotoka izvojStio. U themi Dalmadji bijase do du8e 
mirom uglavljenim izmedju oba earska dvora (812.) uzpostavlj^ia 
vlast izto^no-rimskoga cara, kojega je strateg u Zadru zastupao ; 
ali hrvatski je knez priznavao i na dalje vrhovnu vlast zapadnoga 
mjesto predja§nje izto^noga cara. Tomu je htjeo na kraj doci spo- 
menuti odludan i uman car Vasilij I. Cim jc na priestolu zamienio 



^ Kod Mansia: Cone. coll. XV, 401. 

^ ObSirnije razpravljah o tom pitanju na svojem mjestn u djelu: 
Viek i djelovanje sv. Cirila i Meto^. Zagreb 1859. 



Digitized by VjOOQ IC 



NUTARMJR STANJB aRVATSKB PRIJB XII. STOLJB6a. 173 

olabe predSastnike Teofila i Mihajla III. (829—67.), bijaSe ma {edaa 
od prvih briga, da ugled potamnjele carske vlasti uzpostavi oso- 
bito u ju2noj Italiji i medju juznimi Slovjeni. U Hrvatskoj, kako 
se iz preostalih nam oskudnih spomenika razabrati dade, borile su 
se dvie stranke za priemoc : jedna, kako ju prozvati mo^emO; za- 
padna, druga izto6na. Kad se je prvih godina carevanja Vasilijeva 
onaj prekret n Bugarskoj dogodio, tad je u Hryatskoj vladao 
knez Domogoj. Ovaj je pako, kako se iz netom odkritoga pisma 
Ivana VIII. razabire^, pristajao uz zapad ; jer inace ne bi mu papa 
bio odito u pismu govorio, tuzeci se radi Bugarske, o gr^koj lu- 
kayStini (^graeca falsita^'^). Ali protivna stranka kovala je proti 
knezu iirotu, te se je prinukanim nasao ubiti jednoga od urotnika, 
premda mu bjese prije ^ivot obecao^. Urota imala biti dosta opasna, 
kad je knez prisiljen bio upotriebiti^ da ju ugusi, obsez^na naj- 
skrajnja sredstva, od kojih ga papa odvracase preporudujuc mu* 
blaiju kaznu izgona iz zemlje (temporalis exilii religacio). A taj 
razdor u zemlji dovede do katastrofe, kad poslije naravne ili si- 
lovite, to se ne zna, smrti Domagojeve (876.) zasjedose mu sinovi 
priestol hrvatski, jer Sedeslav, potomak Trpimirov, silom iztisnu 
jih odanle^ izagna iz zemlje i sam osvoji kne^evski priestol. A da 
se na njem ucvrsti, odlu^i prisloniti se na iztok, pak carskom 
5etom pracen uputi se u Carigrad k Vasiliju*. 

Ovo je onaj das, kad se po mojem mnienju Hrvatska prisloni 
izto^noj crkvi. Sedeslav dodje sam glavom pred cara u novi Rim ; 
ovdje je on za cielo priznao njegovu vrhovuu vlast; koju su mu 
i predSastnici do Borne priznavali, te se stavio pod okrilje njegovo. 
Rec biy da je Sedeslav uvidio; kako se samo uz zastitu iztodnoga 
cara moze uzdrzati na hrvatskom knezevskom priestolu. U Cari- 
gradu pako smatralo se tada, uz one ako i na vrieme poravnane 
ali jo§ uviek napete odnosaje s rimskom stolieom, da je za u6vr- 
gcQiije sveze medju carstvom i zemljami balkanskoga poluotoka osim 
drzavne jos i crkvena zajednica potrebita. Ako se ovakova za- 
jednica s podpuno samostalnom i donjekle neprijateljskom Bugar- 
skom ondje visoko cienila : koliko se nije ona zelila s Hrvatskom^ 
koje je knez dosao onamo glavom, da se naprama caru povrati u 
njekadaSnji odnogaj ? S romanskom Dalmacijom, kano pokrajinom 

1 Sterine XII, 212 

* Ibid. p. 217. 
» Ibid. p. 218. 

* Documenta p. 373. 



Digitized by VjOOQ IC 



174 FR. RAdKI, 

carevine, sploBti takovu zajednicu nije bilo valjda tezko, premda aa 
njezino svecenstvo i gradjanstvo na zapad upu6ivale stoljetne sveze. 
I zbiija Dalmaciju, t. j. romanske gradove i otoke, nalazimo na 
jednom u taboru izto6ne crkve. A Hrvatsku imao je onamo pri- 
vesti Sedeslav, Stiienik Vasilijev. Pismo pape Ivana VIII. od 2. 
svibnja 879. god. upravljeno na Sedeslava^ ne sadr^aje doduSe 
ni§ta takova, odkle bi se dalo izvesti, da su se dobri odnoSaji 
medju njim i rimskom stolicom pomutili. Ali druga pisma protivno 
svjedo^e ; pak smo uslied toga prisiljeni misliti, da se papa, pred 
o^ima imajuci glavnu svrhu pisma, preporuku na ime poslanika za 
Bugarsku, nije htjeo ondje one nepovoljne okolnosti dodimuti. 

Nti kano §to je kratka bila vladavina Sedeslava, tako je kratka 
bila i zajednica Hrratske s Carigradom. Proti Sedeslavu na ime 
dignu se buna s Branimirom na delu, koji ga smakne i sebe popne 
na mjesto njegovo na kne^evski priestol.^ Sada bijale jedna od prvih 
briga novoga kneza, da Hrvatsku opet privede u zajednicu s Rimom. 
Posla dakle k papi popa Ivana s pismom svojim i djakona Teo- 
dozija , izabranoga biskupa ninskoga. Odavle se razabire, da je 
ninski biskup bio zastupnik crkveni Hrvatske i da je i ovdje na- 
stala promjena u glavi uslied ovoga prekreta. Branimir je papi 
porufio, da 4eli biti vjeran „sv. Petru i nasljedniku njegovu**, te 
ga zamoli za blagoslov. Teodozij o^itova pismom svoju ^odanost 
i vjernost prama crkvi sv. Petra i papinstvu". Eoliku je radost 
Ivan VIII. osjetio s povratka Hrvatske, vidi se iz listova njegovih 
od 7. lipnja 879. na Branimira, Teodozija i svecenstvo i narod 
hrvatski*. U Rimu, gdje se gubitak Bugarske zivo osjecao i o 
njezinu povratku joS uviek radilo, povratak Hrvatske bi uzhitom 
pozdravljen. „PoSto ti pomocju bozjom — ovako odgovara papa 
knezu Branimiru — kano Ijubljeni sin £eli§ biti vjeran svetomu 
Petru i nam, koji smo mu bozjom miloScu namjestnik, i izpoviedal 
mu ponizno pokornost: veoma se tvojoj plemenStini ovim apo- 
stolskim pismom zahvaljujemo, te odinskom Ijubavi kano predra- 
goga sina, povra6ajucega se u krilo svete apostolske stolice, majke 
tvoje, iz Sijega na ime bistroga vrela pili su otcevi tvoji medenu 
tekucicu svete propoviedi, primamo i duhovnim naru&tjem grliino 
pak apostolskom dobrostivosti hocemo te gojiti, da se milost i bla- 

' Ibid. p. 7. 

* Ibid. p. 374. 

« Ibid. p. 8—10, 12. 

Digitized by VjOOQ IC 



NUTARNJR STANJB HRVAT8KB PRIJB XII. STOUB^A. 175 

goslov svetih apostola poglavica Petra i Pavla i naSa nad tobom 
izlijc; da od tvojih vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji nepre- 
staju zasiedati i prie6iti Ijudskomu spasu, uviek budes Slobodan i 
siguran, kako bi ieljenu nad neprijatelji pobjedu laglje stekao . . . 
Tvojoj proSnji; da te svojima apostolskima ustnama blagoslovimo 
za umno^anje tvojega spasenja, rado zadovoljismo ; jer na dan 
uza^aSca gospodnja, kada smo na oltaru sv. Petra apostola slu^ili, 
za svedanosti mise dignuvii gore ruke blagoslovismo tebe i sav 
puk tvoj i cielu zemlju tvoju, da ovdje i u vje^nosti tielom Za- 
jedno i duSom spasen; uzmogneS takodjer zemaljskom kneiievinom, 
koju drills, vladati sretno i sigurno, te da poslije smrti u nebeskom 
priedjelu s bogom sretno u^ivaS i za uviek vladaS^^. U torn smislu 
pisao je papa takodjer svecenstvu i narodu brvatskomu^ veseleci 
se, §to i^ele se ^povratiti u svetu rimsku crkvu^. U pismu na 
Teodozija' opominje ga^ da ne trazi drugdje posvete, vec da ce 
ga sam papa rediti. Ova pisma poslao je papa po re^enom popu 
IvanU; kojemu je povjerio takodjer pismo na bugarskoga kneza 
Borisa-Mihajla; te umolio Branimira, da ga pusti obaviti ovo po- 
slanstvo. Odakle se vidi, da papa nije izgubio nade pridobiti i Bu- 
gare kano Sto je sada pridobio Hrvate], ^im bi dva tada najjada 
balkanska plemena postala rimskoj stolici krepkim oslonoin proti 
napadaju Grka. 

Ali 8 Hrvatskom nije se jo§ povratila bizantinska Dalmacija. 
Ovdje je upliv izto^ne carevine odludan bio. Nego papa Ivan VIII. 
nije propustio prilike, kad se je pop Ivan vracao u Hrvatsku, da 
upravi pismo takodjer na biskupe, svecenstvo i zitelje dalmatinske. 
U onom pismu^ od 10. lipnja 879. god. upravljenom poimence na 
biskupe Vitala zadarskoga, Dominika osorskoga i, poSto je nad- 
biskupska stolica spljetska izpra^njena bila, na arcipresbitera Ivana, 
nagovara jib papa, da se vrate y,k stolici sv. Petra, koja je glava 
i uditeljica svih crkava bo^jih^ ; sjeca jih, kolika su dobra u^ivali 
predSastnici njihovi, koji su se uticali u Rim; a kolika zla oui trpe, 
kako su se od njega odmetnuli; poziva jib, da si izaberu nad- 
biskupa, kojega ce po davnom obi^aju rediti i podieliti mu plaSt. 
Bto za tim nadovezuje, veoma je znacajno: „Ako li -- ovako 
primjecuje — Sto glede Grka i Sloviena sumnjate radi toga, sto 

1 Ibid. p. 8. 

2 Ibid. p. 11. 
» Ibid. p. 12. 
* Ibid. p. 10. 

Digitized by VjOOQ IC 



1:76 PR. RA^I, 

biste se k nam povratili ili Sto biste od nas primili posvetu i plast, 
znajte za izviestnO; da 6emo prema odredbam sv. otaca i pred- 
Sastnika na^ih papa yla§6a pomagati Yarn nznastojati". OdiEikle se 
vidi, da se je u Rimu znalo, da bi povratak bizantinske Dalmacije 
mogao naci odpora u Carigradu i u onoj stranci hrvatskoj, koja 
je uz iztok pristajala, jer se rie^i „de parte . . . Sclavorum*^ samb 
tako tumaditi mogu. Napokon poslije dojakoSnjih milostivih rie^i 
dodaje papa groznju za sln^aj, ako se biskupi, svecenstvo i &- 
teljstvo Dalmacije ne bi povratilo, te bi drugdje zaiskalo redjenje 
svoga nadbiskupa i plaSt oadbiskupski. U takovom slui^ju bill bi 
izobceni iz crkve i proglaSeni za „prekrSitelje** zakona i za ^ne- 
pokorne^. Uz ovo pismo dobio je pop Ivan jos ustmen napKtak. 

Odaslanstvo popa Ivana i papina pisma na kneza i hrvatski 
narod nasla su odziva u Hrvatskoj. Ovdje je odludeno, zapo6eto 
djelo pomirbe s rimskom stolicom nastaviti i dovrSti. U ovu svrhu 
poslan je u Rim sam Teodozij; sada vec biskup, i za cielo glava 
hrvatske crkve, da u ime ciele zemlje o6ituje „vjerno8t i odanost 
pram a stolici sv. Petra i papi". Ivan VIII. primi ovo ofiitovanje 
radostno. Sada je samo preostalo, da se toj izmirbi dade spoljaSaji 
sve^ani izraz. S toga je papa pismom^ god. 880 pozvao Branimira, 
svecenstvo, zupane (indices) i puk hrvatski, da poSalju u Eim svoje 
zastupnike, koji ce za cielu zemlju povratak k sv. stolici oditovati ; 
a da ce onda i ova izaslati u Hrvatisku svojega poslanika, kojemu 
ce „ prema obi6aju i navadi rimske crkve sav narod vjernost obe- 
cati^. U Rimn se ^elilo, kako se i u pismu izjavlja, da se izmirba 
s Hrvatskom javno i Sto sve^anije obavi, imajuci za cielo pred 
o6ima ntisak, koji ce taj dogodjaj ufiiniti na Carigrad, Dalmaciju i 
Bugarsku. Jer je Ivan VIII. pnnim pravom crkvena pitanja u 
Hrvatskoj; Bugarskoj i Moravskoj u svezi dr£ao, te jih nije raz- 
stavljao. A i u Hrvatskoj znalo se je, kako se misli u Bagarskoj, 
kano sto se vidi i odatle, Sto je receni biskup Teodozij obaviestio 
papu o nakani Boris-Mihajla upraviti iznova poslanika u Rim^. 

Kako je djelo pomirbe dalje teklo, ne zna se, jer nas ovdje 
spomenici u tmini ostavljaju. Ali je ono ipak kraju privedeno, i to 
u Hrvatskoj s manje zaprieka nego li u Dalmaciji, premda se je 
sbog crkvenih sveza na obih stranah imao gdjekoji greben oba6i. 
Spomenici na ime ne kazu, kakav je odziv naSao u bizantinskoj 



1 Ibid. p. 13. 
> Ibid. p. 14. 

Digitized by VjOOQ IC 



NUTARNJB STANJB HRVATBKS PRUB XU. STOUl^A. 177 

Dalmadji u prvi das onaj poziv pape Ivana VIII. Samo to je 
izvjestno, da je glava dalmatinske crkve izabraoa bila u osobi 
nadbiskupa Marina : ne zaa se pako, jeda li je on posvetu i pladt 
primio od Rima ili od druguda. Izvjestnije je za nasljednika nje- 
gova, za kqjega izabran bi upravo onaj Teodozij, ninski i ujedno 
hrvatski biskup. Teodozij pako nije trazio u Bimu, da bude po- 
sad]en u Spljetu na nadbiskupsku stolicu nego u Oglaju (Aquileia). 
Na Btolici patrijarha oglajskih sjedio je tada Walberto, u razmirici 
izniedju uovoga i staroga Rima pristaSa prvoga. On je umio osi- 
gurati si Istru naprama drugu svomu u Gradu^, a valjda je ra- 
6iuiao i na crkvu dalmatinsku za svoju privrienost k Carigradu. 
Jos god. 877. Ivan VIII. odekivaSe Walberta u Rimu, da se pred 
crkvenim saborom opravda*, a Fotij, stupivSi poslije Ignacija na 
patrijarsku stolicu u listopadu one godine, zametne dopinivanje 
s oglajskim patrijarhom pozivajudi ga, da a vjerovanju zabaci ried 
„filioque". Taj dakle Walberto nsudi se usvojiti si u spljetskoj 
crkvi poslije smrti Marina ono pravo, koje je od davna rimski 
patrijarha vrSio. Toga radi bjeSe papom Stjepanom VI., koji je u 
rujnu 885. godine zasio stolicu sv. Petra, ukoren i Walberto, 8to 
se usudio „na sramotu apostolske stolice" prekora^ivSi „granice" 
svoje vlasti posaditi biskupa u ^solinskoj crkvi", i Teodozij, Sto 
se je u tu Bvrhu obratio bio u Oglaj^. 

Iz ovih se podataka zakljuduje, da papi Ivanu VIII. nije poSlo 
za rakom l»zantinsku Dalmaciju s rimskom stolioom posvema izmi- 
riti. To djelo dovrSi tek spomenuti treci nasljednik njegov, jer 
kako se iz pisma Stjepana VI. od god. 887/8. razabire, one su 
opomene kod Teodozija imale taj uspjeh, da je napokon od apo- 
stolske stolice zamolio nadbiskupski plaSt, koji mu je obe6an, kada 
u Rim glavom dodje. Tim je papa ^elio Teodozija od Oglaja i 
Carigrada posvema odvratiti, spomenuv mu: „kako bi mogao pri- 
miti blagoslov od onoga, koji sam ne ima blagoslova; kako moze 
njetko podieliti drugomu ono, 5esa sam po priznanju ne imade?^^ 

Poslije toga vremena ne nakzimo traga razmirici medju Hrvat- 
skom i Dalmacijom s jedne i rimskom stolicom s druge straue. Po- 



* GfrOrer: Bjzantinische Geschichten. I, 196. 
« Mansi op. cit. XVII, 50. 

• Pisma papina u Documenta p. 187 i ^Starinah" XII, 219. 



* Pismo u Starinah XII, 219. 



12 



Digitized by VjOOQ IC 



1.78 PR. ra6ki, 

ravnanje te crkvene razmirice svakako je dozivio knez Branimir; 
koji se ziv jo§ god. 888. napommje^ Tomu je ne malo pripomoci 
imalo, 5to je uzviSenjem Lava VI. (886.) na carski priestol i izgonom 
patrijarha Focija utrt put sporazumku izmedju staroga i novoga 
Rima, prem je klica razdora ostala, koja je, kano ito je poznato^ 
u XL vieku za carigradskoga patrijarha Mibajla Cerularija (1043.) 
opet prohujala (1054.). Ali sada vec nisu svi ovi dogodjaji, kojim 
je pozoriSte bio Carigrad, djelovali lia sveudilj tiesnije odnoSaje 
izmedju Hrvatske i rimske stolice: a to tim manje sto su odnosaji/ 
koji je ciar Vasilij izmedju carigradskoga i hrvatskoga dvora na- 
dovezao bio, postajali sve slabiji, dok nije Hrvatska naprama 
izto^noj carevini podpuno samostalna postala i prislonila se sve to 
vi§e na zapad. A spojitbom Dalmacije a Hrvatskom, koja je pod 
kraljem Petrom Eresimirom postala podpunom, nestalo je Cari- 
gradu na izto^noj obali jadranskoga mora posljednjega zemljiSta, 
s kojega je dotle na Hrvatsku uplivao. 

Ako dakle izuzmemo ono kratko vrieme od kakovih 15 godina, 
za kojih je u trecoj i fietvrtoj desetini druge polovice IX. vieka 
poremecena bila sveza medju Hrvatskom-Dalmacijom i Rimom; 
priznavala je na§a domovina za vladavine narodne dinastijo ne- 
prekidno vlast rimskoga biskupa kano glave ne samo cjelokupne 
krscanske nego i zapadne crkve ; hrvatsko-dalmatinska crkva bijase 
Seat zapadnoga rimskoga patrijarhata. Korjen pako ovoj svezi bi- 
jaSe, kako rekosmo, vec u crkvenih odnoSajih predbrvatske Dal- 
macije. i 

Za cielo doba, kdje je predmetom ovomu iztrazivanju, ne nalazi 
se na dalmatinsko-hrvatskom zemljiStu trag vjerskim obcinam grdko- 
iztofinoga obreda. -Inafie imade se stvar glede zemljiSta gomje ili 
crvene Dalmacije ili Hrvatske, koje je polovinom XL vieka od 
soiinsko-spljetske metropolije odkinuto i podvrgnuto dukljanskoj u 
Baru uskrsniiloj metropoliji. Ova je metropolija obuhvacala Bosnu, 
Srbiju, Hum, Trebinje i Zetu, te je u obsegu njezinu, kako se iz 
jasnih riefii bule pape Aleksandra II. od 18. ofujka 1067. god. 
vidi, bilo samostana latinskih i grdko^slovjenskih t. j. poSto su svi 
podpadali pod barskoga metropolitu, obreda zapadnoga i iztodnoga*~ 



^ U nadpisu muckom. Documenta p. 375. 

* Documenta p. 201 : ^Monasteria quoque — nalaiSe papa uadbi- 
skupu — tam Latinorum quam Graecorum sive Sclavof*um cures, u 
sdas et haec omnia unam ecclesiam esse . . . 



Digitized by VjOOQ IC 



NUTARNJB STANJB HRVATSKE PRIJB XII. STOLJEOa. 179; 

Ovo pako pn dpostavlja, da je u obsegu barske biskupije bilo i 
vjernika jednoga i drugoga obreda, koji su ipak svi stajali u svezi 
s rimskom stolicom. Nije u ostalom nevjerovatno, da je u predjelih 
raetropolije, blizih bizatiiiskoj temi draSkoj, bio i gdjekoji saiuostan 
iztodnoga obreda s grSkim jezikom tako, da je bilo samostana. 
iztodnoga obreda sa alovjenskim i grdkim jezikom. 

Sada mozemo preci na pitanje : koja je prava rimski papa, kano 
patrijarha zapadne crkve, vrHo u Hrvatskoj i Dalmaciji? 

Na pitanje Biigara: koliko imade pravih patrijarha? odgovori 
papa Nikola I. : „pravi su patrijarhe oni, koji dobivaju apostolske 
stolice nasljedstvom biskupa (pontificum), na ime rimsku, aleksan- 
driusku i antiohejsku'^^. Ovakovim se nasljedstvom nije mogla 
carigradska biskupska stolica ponositi, kojoj je patrijarski sjaj, 
kako vidismo, sa carske samo stolice u dio pao. Ali iz onih se 
papinih riedi vidi, da si je rimska stolica prisvajala dvostruko 
prvenstvo: nad cielom crkvom i nad cielim zapadora. Prava pako. 
palrijarhe sastojala su glavno u ordinaciji metropolita patrijarskoga 
obsega, u presudjivanju nastalih ondje razmirica, u sazivanjii sa- 
bor^t ciele patrijarSije ili ve6ih skupina njezinih, i u odredjivanju 
svega, §to jim se za crkveno jedinstvo i utvrdjenje sveze s poje- 
dinimi djelovi ^inilo potrebno i uspjeSno. Ali ova patrijarSka prava 
srasla su na zapadu u mnogom pogledu spravi, koja rimski biskup, 
bivii ujedno exarhom Italije, kano glava^ „primas" , ciele crkve 
vrSi. Ta se pako prava po nauci najudenijih kanonista svadjaju 
u kratko na pravo vrhovnoga zakonarstva, na pravo vrhovnoga 
nadzora i na pravo vrhovne sudbenosti. S toga obzirom na to, da 
je hrvatska crkva stojala naprama jednoj te istoj osobi, ili bolje 
uredbi, u dvojakom odnoSaju, te je u rimskom biskupu Stovala 
glavu svekolike crkve i glavu zapadne crkve, papu dakle i patri- 
jarhu, i obzirom na to, da je uslied toga tezko razlikovati ovdje 
prava papinstva od prava patrijarStva : ne dieleci tih prava ovdje 
cemo samo vrsitbu tib prava razjasniti. 

Naprama ukupnoj hrvatskoj crkvi papa se je brinuo, da ova ostane 
u jedinstvu sa stolicom sv. Petra, a napose s Rimom. Kada se je 
pitanje o povratku Hrvatske i Dalmacije k svetoj stolici razprav- 
Ijalo za papa Ivana VIII. i Stjepana VI., ne bijase razkol medju 
zapadnom i izto^nom crkvom jos gotov i podpun; A ipak je rimska 



^ Responsa ad Bulgarorum conduita c. 92. Op. cit. 

-- Digitized by VjOOQ IC 



180 FR. ra6ki, 

stolica braiiila svoje pravo na Hrvatsku i Dalmaciju, jer je ovo 
pravo u davnih crkvenih uredbah, kako smo natuknuli^ svoj osnov 
imalo. S toga glediSta nije se Rim odreci htjeo svoga prava niti 
na bugarske zem]je, koje su njekada dio izto^noga Ilirika bile. 
„Va8a zemlja — pisao je Ivan VIII. kralju Boris Mihajlu — le^i 
u nasoj diocezi, kano sto stara pisma dokazuju^^. Taj je papa 
pravo rimske stolice na Hrvatsku i Dalmaciju osnivao i na onoj 
okolnosti, sto su Hrvati od Rima vjeru krscansku primili^; stoga 
apostolska stolica i rimska crkva bijaSe jim „majka, iz koje su 
najbistrijega izvora pili medenu vodu svetoga propovjedanja". 

Krieposcu ove vrhovne vlasti pridr^ano bi rimskoj stolici pravo 
ordinacije glave hierarhije hrvatske crkve i podielbe joj zakonite 
misije, kano Sto smo vec razlozili obSirnije. Bez ovie ordinacije i 
misije nije mogao hrvatski metropolita vrSiti u Hrvatskoj svoje 
crkvene vlasti. A kako je rimska stolica svoje pravo zivo branila, 
pokazao nam primjer na Teodoziju. A po§to je „Qrdinatio'* naprama 
biskupom pokrajinskim spadala u prava metropolite, ovaj pako 
primao takovu od pape : to je ovaj i na prvu posredno utjecao. 
Eada se radilo, da se metropolitska stolica popuni biskupom po- 
krajinskim, onda nisu se ovi mogli posluziti pravom izbora u stro- 
gom smislu, jer nitko od njih nije vlastan razrie§iti postojalu svezu 
medju biskupom i njegovom diecezom, dodim ta vlast pripada samo 
glavi crkve : tada su se pokrajinski biskupi imali obratiti na rimsku 
stolicu moleci (^postulatio^), da dopusti prielaz iz jedne u drugu 
biskupiju, ovdje iz biskupske na nadbiskupsku stolicu. Za takovu 
„postulatiu" imademo primjer, kada su brvatski biskupi g 1059/60. 
na izpraznjenu nadbiskupsku stolicu htjeli uzvisiti osorskoga bi- 
skupa Lovru; tada ^missa relatione ad romanam curiam poBtulor 
tionem de ipso factam domino papae praesentaverunt". Ovdje dakle 
nije bila „electio" nego ^postulatio". Papa je predlog potvrdio, 
prielaz Lovri dozvolio i poslao mu nadbiskupski plast^. 

Rimska je stolica na dalje vr§ila upliv kod stvaranja i kod 
mienjanja biskupija u hrvatskoj drzavi. U iztoku su biskupi me- 
tropola, a osobito patrijarhe postavljali u prvih vjekovih krscanstva 
biskupe u podrudju svoje pokrajine ili u odaljenih zemljah. Ka- 



1 Starine XII, 211. 

* Documenta p. 8—9. 

' Thomae archid. spalat. Historia salon, c. XVI. Docum. 205—6. 



Digitized by VjOOQ IC 



NUTARNJB 8TANJB HRVATSKB PRIJK XII. STOLJB<!lA. 181 

koTu uplivu rimske stolice u torn pogledu za iest prvih stoljeca 
ne ima traga^. Ali na zapadu vrSio je to pravo rimski biskup 
kano zapadni patrijarha, kqji je rukovodio u obce Sirenje, razvi- 
janje i u^vrS6enje krScanstva na zapadu*. Ako su ovdje gdjeSto i 
vladaoci dizali u Bvojih zemljah nove biskupije, ^inili su to obi^no 
uz sporazumak i privolju rimske stolice^ koja jib je smatrala svo- 
jimi pomocnici u torn bogoljubnom djelu. To isto vriedi i glede 
stvaranja novih biskupija deobom postojecih u zemljah s uredjenom 
hierarhijom I kada je takova deoba u pokrajinskib crkvenih sa- 
borih provedena, pridrzano je rimskoj stolici pravo potvrde. Ako 
li bi spor nastao, rie§enje upu6eno je na rimsku stolicu. Ova na- 
fiela nalazimo uporavljena i u Hrvatskoj. Papa Nikola I. (850 — 67.) 
odlu^no je naprama izabranomu biskupu i svecenstvu ninskomu 
branio, da se nova biskupska stolica bez privolje rimske stolice 
{>odi6i ne smije*. Spor radi te nove biskupije u Ninu i radi odno- 
Saja ninskoga biskupa naprama mctropoliti, razpravljan u pokra- 
jinskom saboru hrvatskom god. 924—6. bijaSe na priesudu odprav- 
Ijen a Rim, te je napokon priesudom sv. stolice odredjeno, da u 
Ninu ne moi^e biti biskupska stolica, poSto je ondje u staro doba 
nije bilo, ve6 je samo arcipop sjedio ; s toga da ostaje biskupu u 
Ninu postavljenomu slobodno preci u jednu od izpraznjenih a po 
pravu postojalih biskupija, ili skradinsku ili sisa(^ku ili duvnansku^. 
A ninska biskupija bijaSe postala deobom blizih biskupija t. j. sta- 
rijim je zemlji§te za nju izsjedeno, ^emu su se one protivile. 
Odlukom rimske stolice bijaSe takodjer spljetska metropolija raz- 
dvojena, te nova metropolija za bivSi dio njezin izpod Dubrovnika 
podignuta u Baru'^. Kada je tim primjerom potaknut i Dubrovnik 
traiio posebnoga nadbiskupa, a spljetski se tomu opirao, riesenje 
spora uze opet rimska stolica u svoje ruke^. 

Eano vrhovni zakonodavac za cielu, osobito zapadnu crkvu, papa 
je i u pokrajinah ovo pravo tim takodjer vrSio, §to si je pridrzao 
pravo izpitati i potvrditi zakone u^injene u pokrajinskib saborih. 
Ovo je pravo vrSio i a Hrvatskoj. Zakljudci jur spomenutih sa- 



1 ObSirnije kod Phillipsa: Kirchenrecht V, 1. 8. 313 ff. 
« Ondje Btr. 318 si. 
' Documenta p. 185. 

* Ibid. p. 190—7. 

^ Ibid, p 199—202. 

• Ibid. p. 211. 



Digitized by VjOOQ IC 



182 PR. raGki, 

bora hrvatskih bijahu poslani u Rim za potvrdu. Za one va^ne 
god. 924., kaze se izriekom: „cuncta per ordinem-sancta synodus 
romano pontifici confirmanda . nunciare decrevit, quatenus diui- 
nitus antiquae religionis dogma in ecclesiis Dalmatinorum arbitrio 
summi pontificis universa praelibata sortirentur" *. Da su oni za- 
kljudci u Rimu strogo izpitivani, samo se kaze; ali imamo za to 
i jasnu potvrdu. Kako je papa Aleksandro II. god. 1061/2 kralju 
P. Kresimiru i hrvatsko - dalmatinskim biskupom javio, zakljudci 
spljetskoga crkvenoga sabora bijahu pod predsastnikom mu Ni- 
kolom II. u rimskom sboru najprije pojedince izpitani, pak onda 
potvrdjeni^. Dogodilo se je, da je rimska stolica zatrai^ila, da se 
predlozenom si predmetu jo§ razpravlja, da se dvojbe razjasne, 
potezkoce uklone itd.* Potvrda je uzsliedila posebnim odpisom, u 
koji su kadsto i va^niji ^lanci uvrSceni, kano sto n. p. u onaj 
spomenuti Aleksandra 11. na vladara i svecenstvo Hrvatske. Bilo 
je takodjer slu^ajeva, da je rimska stolica odobravajuci ostale 

-^lanke jednoga ili drugoga neodobrila ili prema obcenitim zakonom 
promienila. Tako bi u spljetskom saboru glede ^enitb^ie zabrane 
rodstva zakljudeno, da rodstvo u (!ietvrtom koljenu ne razrieSuje 
zenitbe, a papa je zaklju^ak taj dokinuo*. 

XriepoScu prava vrhovnoga nadzora rimska je stolica i u Hrvat- 
skoj rieSavala vaznija i obcenitoga zamaSaja pitanja odnoseda ee 
na vjeru, bogoStovje i crkveni red. Ovamo uz ostala spada pitanje 
crkvenom jeziku, koje je u Hrvatskoj, koliko nam sa^uvani 
Lspomenici svjedo^e, potaknuto dva puta i svaki put duhove uzbur- 
kalo; prvi put za Tomislava, drugi put za Petra Kresimira. Svaki 
put je priepor, kojega obje u Hrvatskoj protivne atranke nisu 
mogle poravnati, donesen pred sud rimske stolice i svaki put ovdje 
na korist obcega crkvenoga jezika latinskoga rieSen^. Ovamo spa- 

. daju na dalje pitanja ti^uca se discipline, osobito biskupa i sve- 
censtva, u kojih je papa stupio kano vrhovni sudija. Tako je 

.(Lav IX.) poveo oko god. 1050. proti nadbiskupu Dabralu okriv- 
Ijenu radi prekrsa^ja zakona o bez^enstvu iztragu, i poSto mu je 
taj prekrSaj dokazan, skinu ga s nadbiskupske stolice^. 



1 Ibid. p. 193. 



^ Ibid. p. 193. 

« Ibid. p. 205. Starine XII, 221. 

' Documenta p. 193. 

* Starine XII, 222. 

^ Documenta p. 190, 192, 195, 204, 206—9. Starine XII, 222. 

^ Documenta p. 203 — 4. 



Digitized by VjOOQ IC 



J 



NUTARNJB STANJB HRtATSKB PRIJK XTI. STOLJE^A. M83 

Ova je prava, ovu vlast^ vrfia rimski papa ili neposredno' Hi 
posredno t. j. ili au hrvatska crkvena pitahja rieSavana u Rimii, 
kako nam pojedini navedeni slu^ajevi svjedo^e^ ili je radi hjih 
papa izaSiljao u HrvatBku svoje bouzdanike, Sirom ili uzjom puno- 
moci providjene. Ovo pravo papa sliedi iz njihove.yrhoThe .vlaati 
nad crkvom, pak su stoga oni 6d daynih vremena iza^iljali. Bvoje 
punomocnike i zastupnike u razli^ite zemlje krSca^slcoga i9vieta. 
Imali su pa6e na vaznih ta6kah i stalnih zastupnika, koji se obi^no 
^apocrisiarii, responsales" zovu, kano Sto kod carsko^a dYora u 
Carigradu. Prema polozaju u hierarhiji i crkvi ovi su zastupnici 
ili nlegati a latere**, ako su kolegiju kardinala pripadali, ili „legati 
missi, nuncii apostoliei**, ako su uzeti iz viSe hierarhije, iz episko-- 
pata, „intemuncii" nizega razreda; prem se ovi nazivi ne upotreb- 
Ijulju uviek ta^no. O bierarhijsk^m polozaju tih poslanika odlu^i- 
vala {e vaznost misije, koju su imali obaviti a i uzviSenost vladaoca, 
zemlje, kojim bijahu izaslani. Za sve to imademo primjera u hrvat- 
skoj poviesti one dobe, u kojoj se spominju papinski poslanici 
ponajviSe onda, kada ili su se imala vazna pitanja rieSiti ili je 
ugled zemlji posko^io. Putem legata obcio je Rim s Hrvatskom u 
IX. stoljecu za prvoga kraJja Tomislava, i u XI. stoljecu za Petra 
Eresimira i Dimitra Svinimira. Sta se polozaja ovih legata ti^e, 
nalazimo medju njimi sto^ernike Ivana (ok6 1050, 1063., 1077.) 
i Petra (1078.), nadbiskupa Gerarda (1075.), biskupe Ivana, Lava 
i Madalberta (924—926.) i Fulcoina (1076.) opate Mainarda (1059.), 
Teuzona (1060.) i Gebizona (1076.); bijahu dakle medju njimi 
s ^ascu legati a latere, nuncii apostolici i internuncii^. Pisu se pako : 
apostolice (romane) sedis apocrisarius, missus, legatus domini . . . 
pape. Njekim od ovih poslanika bijaSe povjeren zadatak za sta- 
novito pitanje, drugim bijase dana neograni6ena vlast za sve po- 
slove crkvene pridr^ane rimskoj stolici. Tako je poslanik nadbiskup 
u Sipontu Gerardo sazvao u Spljet pokrajinski sabor, u kojem su 
se razpravljala sva pitanja crkvena, te je ondje „potvrdio istinita, 
odsudio nedozvoljena a kriva odbio". Taj na6in, t. j. da vrSe svoj 
zadatak putem sabora pokrajinskih, bijaSe obi6an za rimske po- 
slanike. Eazumieva se, da je poslanik du^an bio o svem izviesci- 
vati rimsku stolicu; te od nje, gdje je nuSdno bilo, pobli^e naputke 
i naloge iz^ekivati. Poslanik je u papinu pismu, koje je upravljeno 



1 Ibid. p. 52, 59, 99, 103, 108, 119, 188, 194, 203, 204, 208, 210. 



Digitized by VjOOQ IC 



184 FR. raGki. 

bilo ili na episkopat hrvatski ill na vladaoca i episkopat i narod, 
imao njedno vjerodajnicu za svoje poslanstvo. Takovo je pismo^ 
izdao n. p. Ivan X. za re6ene poslanike svoje biskupe Ivana i 
Lava. U pismu su prepomdeni; i hrvat^ episkopat sa svecenatvom 
i narodom na nje npuden. 

Ovakav ustroj, ovakova uredba, ovakav polo£aj bijaSe (»*k^e 
hrvatske {»ije XII. stoljeca. 



Ibid. p. 188—9. 



Digitized by VjOOQ IC 



Religija SrbS i Hrvata 

na ^avnoj osnovi pjesama, pri^a i govora narodnog. 

Citao u-9fednici fiUftogH^ho^historH^toga razreda jugMlav^ntke akademije znanosti 
i umjetnosti 19, srpnja 1884, 

PRAVi Clan Nadko Nodilo. 
(Ostatak is LXXVII. knjige Bada.) 

Dio II. 
Pojezda, Prijezda 1 Zora. 

Sve nebo Vidovo, svu Rajevinn, ne obigrasmo s Gospodom i Go- 
spom. Do Vida, uzoma lovca i jaha^a, stoje jo§ dva silna jezdioca. 

Citay krug pjesama ^^ vec od starine, pronosi se po narodu o 
dva hrla i aeutrtidna konjika, dva borca i lovca, sa vrsnim hrtima 
i zagarima. Ono su dva brata, koja rado ne razdruzuje pucko pri- 
6aiije. Eoliko se oni miluju, toliko se i konji pod njima Ijube, 
jedan bijelac, ili dorat, a drngi vranae, ili oba dorata ; no se, kaSto, 
dya brata razblizna^ila i onebratila. podne skoro nigdje se ne 
javljaju, yec jutrom na uranku, i pred ye^e, gdje ih ti§ti Ijuta 
muka, pa je njima reda tumarati ili yojevati, kakokad Brat jedan 
svagda, ponajviSe od same bratove ruke, jal umire, jal nepravdu 
trpi, jal nocu daleko od njega luta ; pa drugome bratu, koji male, 

^ Vuk. pjes., knj. II, 10, 11, 94 — 100 — Petranovi6a pjes,, knj. 
II, 53 — 6. Tri pjesme 54—6, u zbirci Petranovicevoj, dosta su raz- 
vrgnnte od prvobitne osnove; a, uticajem muslomanskim, nagrdi ih 
tvrdoca srca i raspuStenost. U njima je male sta izvorno. Ali pjesma 
6, knj. II, iste zbifke kroja je posve starinskog. Pjesma 7, knj. 11^ 
puka je varijacija od Vukove, knj. II, 5; te mo2e ostati pod samnjom, 
da je istom docnije uSIa a kmg pjesama o Jakdi6ima. Vidi jos na- 
rodne pjesme u B. M. 52 — 3, u Davidovica 11, u Vili Beogr. (god. 
1867, br. 29), u Cojkovica 7 i 95. Za starije vrijeme, sravni bugar- 
Stice 41 — 5 Bogjsiceve zbirke. 



Digitized by VjOOQ IC 



186 N. NODILO, 

ili nimalo ne strada, £ao je brata svoga. Za njim ste^e ga sve 
to veca Ijubav, za njim 6ezne. Umrli je brat krSniji, mlagji, pa 
i Ijupkiji od starijega polaneumrlog ; svakako, o smrtniku viSe 
se pri^a. 

Za dva brata, ovo je u opce kazivano. A hocemo li ih gledati 
iz blizega, te im sliku provesti u tvrgjem orisu, evo Sto joS o njima 
pri^aju epske crte najstarije. t)va brata^ „na boju junaci*^, na- 
stavaju u „biielom gradu Biogradu***, gdje je do grada kula Ne- 
bojSa*. Kolika im je Ijubav prevelika, tolika i slidnost. Kane da 
su jedno, ta sli^nost ide do jednoli^nosti : „0d milosti jednu sablju 
paSu, — od miloati jednog konja jaSu, — na njima je mibo jedno- 
liko, — za kalpaci jednoliko perje"* — „Kad su gori putem pu- 
tovali, — od milosti ruho mijenjali*"^ — „Oba su mi brata jedno- 
lika, — a na njima jedno odijelo, — a oba im konja doratasta, 
— grive su im uvijate zlatom, — sedamdeset i tri pleteniee, — 
§to je njima sestra uvijala, — kad je njima konje podizala; — 
kudgodj idu, nigje s' ne rastaju, — konje jaSu dobre uporedo, — ko- 
njima im se grive mijeSaju"^. AH je sugjeno, da se oni ipak 
jednom rastanu. Rastavi povod dvojako se pripovijeda: ili je svagja 
o imovini, ili bezobzirno dalje putovanje mlagjeg brata, u viteSkoj 
nevolji. Hoce oni da dijele svoju o^evinu, te od ovaca, novaca i 
oruzja jedan uze sve Sto valja^ a bratu dade sto ne valja^: „od 
svaSta mu daje dijo krivi", veli pjesma. Po drugoj verziji, jednome 
dopade u dio Srijem, a drugome Karavla§ka^; pa „o malo se braca 
zavadiSe, — da oko §ta, vece ni oko Sta, — oko vrana konja i 
sokola"^: svak iSte „starjeSinstvo vrana konja i $iya sokola"^^ S te 
zadjeviee, od brata propade brat, da ne bi Angjelije, Ijube stari- 
jega brata: od mladog djevera ona izmoli konja i sokola, i bracu 
smiri. Prije nocnog pomirenja, pred yeCe, brat stariji mrfieci na 
mlagjega, iSao loviti, na jezeru^ ^utvu zlatokrilu", i pustio na 
nju sokola. Slomi utva sokolu desno krilo; pa na povratku, Bio- 

1 Vuk. pjes., knj. II, 92, v. 95. 

> Id. ib. 98, V. 7. 

» V. 20. 

* B. M. pes., 52, v. 4—7. 

» Vila Beog. g. 1867, br. 29, „Jak8i6i«, v. 4—5. 

^ Cojkovi6a pjevan., 7, v. 81— 90. 

^ Vuk. pjes., knj. II, 99, v. 31—49. 

8 Id. ib., 98. 

® V. 23—5. 

i« V. 26-7. : ^ ' . 



Digitized by VjOOQ IC 



RBLIGUA SRBA I HRVATA. 187 

gradu napombi, tu na mostu, i konjikor ^^vranac slomi obje noge 
prve". Gospodar pita sokola: „Kako ti je het krila tvojega? — 
Meni jeste bez krila mojega, — kao bratu jednom bez drugoga", 
odgovara ranjeni soko^. Uzrok rastanku brace rekosmo, da je i 
nevolja. Zate6e ih^ jednom, zajednidka nesreca. Bila njima uz majku 
sestrica Jeliea", kad eto „vrani konji, a cmi junaci"*, zaskodili 
im dvore^ poharali, i odveli im sestru. Braca se namah dosjetiSe, 
da an duSmani iz zemlje arapske. Svoju sestru traziSe oni uzalud 
tri godine dana, te se rastali u ^etvrtoj ; vrnuo se jedan Biogradu, 
a drugi sam nastavio potragu. On doSao na vodu StupnicU; koja 
^nije zdrava po junake"', i na njoj nasao ^etiri robinje, te ga 
prepustile. PreSavSi rijeku, ugleda na lijevo velike dvore age Arap- 
age, „pokrivene limom i gjumi§em", a oko njih j,bakrenu avliju"*. 
Zapjeva junak tanko glasovito, i sestra ga ve& po glasa upozna, 
zaiosna sestra, koja se uielila roda, ali joj rod daleko „koliko je 
nebo od zemlje"*. Brat doSao glave Arapu, i jo5 dvojici mladih 
Arapa ; pa onda sa sestrom bjez' natrag na vodu Stupnicu. Sestra 
imala od Arapa, te i vodila sa sobom dijete jedno svoje; no, na 
zavi^ajnoj Stupnici, „procvili Arapin^e crno**®. Tad i njega po- 
sje^e ujak, uzviknuvSi: „0d zla roda nek nema poroda!"'^ 

PoneSto razli^ita verzija, u drugoj pjesmi ®, ne izvodi Arape, vec 
Turke, koji napadaju na »Stojni Biograd" ; a ne 6ami u duimanskoj 
vlasti sestra, ve6 jedan od dvaju brace, dok brat drugi izma^e 
napasti, i „ogrija mu sunce na studenoj vodi Jahoriki"^. Junaka 
osu^njenog bacige u „donje saraje", provedavSi ga preko ^dvanaest 
odaja"^®; baciSe ga tamo dolje, „da ne gleda sunca ni mjeseca, ni 
bijela danka ni junak^"^^ On tamnova „po godine dana"^*: nego, 
najposlije, spasio se i odveo djevojku odatle. Bila ona k6i tamni6- 
kome gazdi. Djevojka iz prva pokuSala, da prevjeri junaka Tru- 



I V. 66—83. 

« Id. ib, 97, V. 29. 

8 V. 68. 

* V. 63—4. 

•^ V. 129. 

« V. 151. 

' V. 168. 

» Id. ib. 96. 

» V. 49—50. 

10 V. 204—5. 

II V. 208—9. 
" V. 219. 



Digitized by VjOOQ IC 



188 N. MomiiO, 

sovinom, „vodom zaboravnom" : torn vodom „ko s' umije i ko se 
napije, — svoja 6e mu vjera omrznuti, — zaboravit' svoju poro- 
dicu"*. Ali od mrazovite vode on ne pi; naprotiv, mladenaSka 
Ijepota njegova primami mu djevu. Iz donjih odaja zajedno po- 
bjegoSe onda, kad „iia nebu mjesec bjeSe ve6 odsko^io*', pa „8va- 
nulo im viSe Biograda***. 

Nije idpoSto mu^no, ve6 prvim pogledom, nazrijeti, da o histo- 
rijskome kakvu dogadjaju, §to bi pjesma bila prihvatila i po narodu 
raznijela, ovdje ne moi^e da bude govora. Nezdrava voda Stupnica, 
a zaboravna voda Trusovina, onda lov na utvu zlatokrilu^ pa mi- 
ti6ni poznati nam Stojni Biograd i kula NebojSa, nisu, u tome 
povijedanju, lakomiSljena igrarija^ uzgredni i odlofivi nakit, nego 
je to tvrdi sastavni dio samih pjesama. I svojim uvodom pjesma 
jedna iz ovoga kruga hoce da nas uputi na legendu bozanstvenu^ 
vise nego na Ijudsku pri6u : „Mjesec kara zvijezdu Danicn : — 
Gje si bila, zvijezdo Danice? — Gje si bila, gje si dangabila? 
— dangubila tri bijela dana?"' 

Poregjajem vedi^nog, pa i amo odnosnog mita u drugih indo- 
europskih naroda, ja cu pokuSati, da, konac po konac, ovu naiu 
legendu raspredem. Megju to, budi odmah kazano o dem se radi. 
Dva brata u Nebojsi do Stojnoga Biograda imaju na 6elu obi- 
Ije^je onih dvaju boigjih bi6a, koja Arijcima prestavljahu prvi i 
drugi trak zore koja se bijeli, ili, takogje, prvi trak sunca koje 
izhodi i zadnji trak sunca koje zaiazi, drugom rije^ju, prasko- 
zorje i suton. Kad dva traka zajedno zarude, onda su dva brata 
jednolika, te je jedan drugome mio ; kad se sumrak i noc hvata, 
pa zadnji drugi trak iz^ezava, onda su braca oblidjem nejednaka, 
pa i razli^ita udesa. Oni se svagjaju. Mlagji tone u noc, i gine 
na o^igled starijega, koji je smatran neumrlim. PoSto je sreca po- 
voljna jednome, a drugome uda, pjesma njih iznosi, gdje dijele 
ofievinu. Pri toj diobi, mlagjemu na dielu do6i ce KaravlaSka, crna 
dr^ava narodnih, te i boijih dufimana, dok brat stariji drii Srijem, 
§to je kod pu^kih pjevada svegjer uzor-zemlja. Zemlje ove, dagto, 
dolaze u sadaSnjoj predinjenoj verziji legende. Negda, jama^no, bilo 
tu drugih imena, koja jasnije pokazivahu na dan i noc; bilo to 
onda, kad naSi oci, ne samo pridahu o dvojici brace, vec se njima 



1 V. 234-7. 

« V. 329 i 368. 

» Id. ib. 98, V. 1-4. 



Digitized by VjOOQ IC 



RBUaiJA SBBA I HRVATA. 189 

i moljahu. Jekavska jo& ziva kletva: „Tako mi one ^rake ne- 
beske!"^ i sada pripominje to dayno vjerovanje Srba i IIrvat§r u 
boSanstvo pojedinih zraka sunadnih. 

U brace konja, i sokola, i utvu, i sestru, i djevojku^ nama 
objaSnjuje Rig- Veda, sa svojim himnama; ili molitvama, koje sasta- 
viSe stari pjeva^i u Indiji, prizivlju6i dva bo^ja konjika, dva 
a^uina, Indijski je mit najdavnija religijozna tvorevina arijska o 
dvojici bra6e; daj. dakle, da ga pomnjiyo prou^imo'. 

LjepSega zgloba od dvaju Agvina nema u svoj punoj katani bo- 
gova Indije. Dva boga vjedite mladosti^ dva zadruzna jezdioca i 
neporediva voza^a, dva lovca i strjelja^a, kako su jednog pori- 
jekla, take su i jednog postanja. Hrleci, dolaze svakog jutra „sa 
zrakom Sunca", dok „za njihovom Ijepotom Zora ide nazorice**'. 
Bahnuce oni na nebo nagloScu vjetra, brzinom misli, pa, kao 
svagda mladi, take i blagi, dace Ijudima zdravlje i 2ice, zor mla- 
dena^ki i porod, svake ruke bogatstvo. Kao lio nebo obasjavaju, 
onako, nesustali dobrotvori, pohagjaju domove svojih vjernika, tje- 
raju iz njih nocne aveti, i Ijude oda zla brane. Odinji vid, „nove 
o5i"*, daju oni poboinicima, pa njima joS primecu i Sudotvornu 
„konjsku glavu^u"*. Za to, hvale se kano osobiti vidioci i ^istioci. 
„0 vi, vidioci duboka duha!" vapije im jedna himna^. U ovome 
svojstvu vidilaca i vidara, nisu sami ; no je do njih i neki „putn]k 
na nebu, b mo6u vidioca, a dvaput rogjen"'. Od dvaju vidnili bo- 
gova, od dvaju viteza jutrenjeg sjaja, o^ekuju, ne ce li ugledati 
bistri dan slobode, i suznji nevoljni. Agvini obilaze svijet, te obli- 
jecu za jedan dan zemlju i nebo; a proviru iz duboke dubine 
neba i vode strujece^. No6 pritvarala se Arijcem kano unaokolo 



^ Vitk. posL 

* Ja rabim Rig-Vedu po njemadkom prevodu GrassmaDnovu : Rig- 
Veda, ubersetzt und mit kntischen und erldutemden Anmerkungen 
versehen von Hermann Grassmann, Leipzig 1876—7. 

» RIg-Veda, I, 47, v. 7 — I, 46, v 14. 

* Ovo na vise mjesta. 

•^ Takogje, vi§e nego na jednom mjestu: Rigv. I, 117, v. 23 — 
I, 119, v. 9. 

« Rigv., VIII, 8, V. 2. 

^ Id I, 112, V. 4. 

^ nocnom boravku, i izlasku Agvind, Rig -Veda govori ovako : 
gVal vode ide vama mo<^niina uporedo" (I, 180, v. 5) — „8ta to vi, 
preljubljeni, i pila i bogastva revno iz voda donosite?" (I, 181, 
v. 1) — „Vi se preko morske struje prevozite" (V, 73, v. 8) — 



Digitized by VjOOQ IC 



190 N. NODHiO, . 

oblivena tama, kano beskrajna povrSina vodena, ili morska, koja 
se struji poput rieke. Jezdioci su jednog nsLgOno^ jedne cudi, pa, 
putujuci, jaSu na kolima, te im bogata kola tjera bik i neki 
„morski vepar^^ All il njihovioi kolima ponajviSe jure konji, ili 
samo konj jedan, jak na udima, visok, krilat, pa bijel, ili zlatany 
ili rigj. S tima konjima prelijecu jezdioci „tri daljine, i sve ito se 
na nebu svijetli'^; prelijecu i „tri tamne proatorije'' ^. Onda, is pod 
konjskih kopita izbijaju mlazovi teku<^ine, ^stp ba^va slatkog 
pica", veli jedna himna'. Od silnog poleta, prsnuce i kamen*, za 
koji mi vec znamo, da simbolizira nebo*^, a naosob plavetnO; i vise 
izrazito, nocno nebo. Prolama se nebo; po zraku stoji praska i 
uka, kad rupe konji dvaju vozada*. U tome, lijecu do Agvind i 
tice, neke tice rude, kojima se oli^uju rudi brzi zrakovi u dva 
boga. nidemu himne ne govore toliko, koliko o njihovim ti- 
cama. PonajviSe su pomiSljene kao guske, zar s toga, §to svijetli 
Agvini izlaze iz vodenih struja nocnih; pa ih pjeva^ jedan zivo 
opisuje: „Blage su ti guske, §to ih vi (Jezdioci) imate! One su 
medom bogate, sa zlatnim perjem, kri6e jasno i rano se bude^ 
pljuskaju vodom, vesele i veselece"'. U himnama, tica Agvind, deSce 
puta, obrazuje se i prepelicom, to onda, kad dva boga borave u 
noci: prepelica rado se pritaji, te je zgodno obiljeije omrknutih 
bogova. Himne dovode tada Agvine kao spasitelje te pitome tice 
od nocnog Vuka: „ Prepelica vas pozva, o Jezdioci, kadno je 
vi izbaviste iz ^eljusti Vuka!"® Ali su oni stitnici i nefiega 
viSe, nego li je tica. Mladina i divna Ijepota dvaju Jezdilaca pri- 
mami im djevu uzornu, U§u (Zoru), ili Surju, 6er Sunca, koja se 

„Kola ... vas voze preko mora i rijeka" (VII, 70, 2) — „Ma gdje 
vi bill, Jezdioci, u valovima neba, u sumi, u kncama!" (VII, 70, 
V. 3) — „Bili vi u valu neba, ili u ku(5i pila vi se dastili, uslisajte 
mene, o besmrtnici!** (VIII, 26, v. 17). 

1 Rigv. I, 116, V. 18. 

^ Id. VIII, 5, V. 8. 

« Id. I, 117, V, 6. 

* Id. VI, 62, V. 7: „Pobjedono8no vi probijate kamen, vi vozadi!" 
— X, 39, V. 13: „8a stope, pobjedonosno vi probiste stijenje". 

'^ Vidi Dio 1, na str. 48. 

« Rigv. I, 181, V. 5^~ V, 73, v. 7. 

' Id. IV, 45, V. 4. Sto su bogate medom, to ce reel, da su napo- 
jene ambrozijom, nebeskim svijetlom. Ovaj simbolizam arijski, po kome 
med zna^i svjetlost, sto se njom hrane bogovi, sa6uva se li nasim bo- 
zidnim obi^ajima i na mnogom mjestu nadih prica. 

® Rigv. I, 117, V. 16 — Pa jos: I, 118, v. 8 i X, 39, v. 13. . 



Digitized by VjOOQ IC 



RBUaUA SBBA I HRVATA. 191 

S njima druii, a te^ko je re6i, po Rig-Vedi, da li im je sestra, ili 
zena, ili obadvoje. Po tu djevojku Agvini idu i u prosidbu. Usjela 
ona na kola njihova, koja kano da taman nju 6ekaju: u tih kola 
tri su dijela, tri sjedala i tri krasna hria kotada. I ovoj djevi, pa 
i Agvifdma, prijeti onaj isti nocni Vuk, koji i prepelici^; prijeti im, 
daSto, u mraku, ito no se hvata iza svakog dana, kad Jezdioci 
viSe ne ^prebivaju u svjetlogti neba", niti su „iia istoku", vec su 
„u moru", negdje „na zapadu***, u „tri tamne prostorije** •. Mjesto 
Vnka, jedan ulomak himne izvodi nam demona, koji, gdje prasne 
Zora, „gleda na Jezdioce, kao i dovjek sa bradvom na drvo"*. 
Bazbice demona jedan od Agvind^ „smioni^ Agvin, ma i ^saletila 
ga crna deta^^, Ovako, u zglobu jednolikih i jednocudnih bliza- 
naca, koje svegjer zajedno prizivlju molitve n Rig-Vedi, neSto 
ipak lu^i jednog od drugoga. „ Jedan je knez, pobjednik junak^, 
dok je drugi blaieni sin neba", veli joS jedna himna^. No, pored 
svega, oba su ratnika, oba „najbolja pomo6nika u nevolji^'^; pa 
ce pjesma njima kliknuti: „Bojnim rogom odpuhajuci varvare, vi 
Arijcima posvuda sjaj pribaviste!"^ Dva spasa javljaju se triput 
na dan, ranim jutrom, o podne i na ve^er ; ali je njihova najjas- 
nija epifanija ona u jutru. I ve^ernja je znamenitija, nego li po- 
dnevnn, ako i nije destita^ 

Po ovome kazivanju Rig-Vede o^ito je, da su dva brata naSih 
pjesama, prvim postanjem svojim, dva Agvina. Ne samo da je tu 
mnogo ta^aka dodirnih, ve6 je i iivot dvaju viteza, amo i tamo, 
u cjelosti jednak. Izmegju indijskoga i naSega mita razlika nije u 
crte2u ; ona je skoro sva u spoljaSnjoj oblaci. Nebesna dva brata nasa 



^ Id. I, 183, V. 2 i 4: ^Vi se druiite sa Usas, cerju neba . . . 
tako vas ne ozledili Vuk i Yu^ica!" 
> Id. VIII, 10, V. 1 i V. 5. 
» Id. VIII, 5, V. 8. 

* Id. VIII, 62, V. 17. 
» Id. ib., V. 18. 

• Id. I, 181, V. 4. 
' Id. I, 118, V. 3. 

8 Id. I, 117 V. 21. 

^ Id. VIII, 22, V. 13 i 14: „Ponizno se molimo vama jutrom, vama 
vederom, o gospodari sjaja, §to se vozite svijetlom stasom^ — X, 40, 
V. 4: „l jutrom i vederooo, mi vas primamljujemo zrtvovnim pilom" 
— Ib., V. 1.: ^Kud brzaju kola vasa?... jaka kola, koja jutrom 
bite od kuce do kuce?" — V, 77, v. 5: „Rano castite, rano veMajte 
Jezdioce; s ve^era ne irtvujte, to nije prijazno". 



Digitized by VjOOQ IC 



192 M. KODHiO, 

pretrpi^ proces malne potpaaog po^ovje^enja, dok dva brata ve- 
di^na stoje blizu do samog izvora arijskog mita; pa trepte zivim 
sjajem bozanstva. S toga, gore izlozenim pjevanjem indijskim objai- 
njava se naSe; polo^ena u kristalu Big-Vede, naSa prida biva 
upravo providna. Do o^iglednosti 6iBto je sada, dto je to kula Ne 
bojsa i Stojni Biograd, taj stau Vidov i dvaju brace: oao je „pre- 
bivaliSte u svjetlosti neba^. I Vidova konjska glava^ susreta nam 
ovdje; znamo, ovako, da je to mitidua crta, koja, prelaze6i davno 
doba germansko, slavensko i eranskoS gubi se u arijskom po- 
stanju. Bila vec rijed o vidovnoj moci Vida, a biti 6e opet, u 
trecem dijelu radnje, o novim odima njegovim ; „nove o6i" A^ina, 
pa i „putnik na nebu smocu vidioca, a dvaput rogjen^, ponavljaju 
i rijedi i nazore iste^. Kako su pak A^vini uznoSeni kao osobiti 
vidari, moguce je jo§, da na§a ri)e6 vidati, lije^iti; uze se, negda, 
taman od vidnih lijedecih bogova. A joS prije ce biti, da ih pa- 
minje izraz: ^prasnu, praSte zora^. Kola Agvina, koja voze Zoru, 
praskaju, jureci nebom: a, poito u misli narodnoj ovome dinu bo* 
zjemii nestade traga, „praskozorje" bude, evo, smiona gola meta- 
fora u pudkom govoru*. 

Svrh Bvega je pak znamenito, da, pomocu Vede, mi disto uvi^'amo, 
gto je u ostaygtini, o^evidno miti^noj, naSih utava zlatokrilih. Tice 
Agvina, zlatoperne guske, §to se pla^u u vodi, ^ite su naSe zlato- 
krile utve, koje, po pri^anju pjesama narodoih, plivaju, pr^d jedtiim 
bratom, u ^arnim jezerima. Utva, starosl. qhva (patka neka), 
ieste, i po vrsti zivotinjskoj, vedidaa guska. Ova guska, perzoni- 
fikacija ranih Agvina, „rano se budi", po ryedi himue ; a od Ijupke 
zorece utve biti ce, u nasem puku, postalo zensko ime Utvija*. 
Od nekadaSnje bo^je veli6ine ostade i jeduo 5udo na utvi : moze 
ona biti Sestokrila'^, taman kano i sveti arangjeo u misli narodnoj. 
AH je sada, u pjesmama naSim, utva vi§e veSernja, nego jutrenja 

1 Vidi Dio 1, na str. 51. 

* Grassmann (II Th., s. 112) opaza, da je to Sunce; all ovo ne 
prolzlazi iz same himne. Rekao bih, da misao, koja 6e se ustaliti u 
slavenskom Svantevidu, ved se vlaci po Rig-Vedi. 

* „Puca" zora i dan, i u germanskim jezicima. U talijanskom, ta- 
kogje, 6uti je u rijetko: „rompe T alba", premda je to Spanjolizam 
(A. A. Mftschia,^ Spoffnolismi e Francesismi, Bologna 1884, p. 60), 
koga Latini u Spanij zar primise od Germanll. Ali nigdje^ mislim. nije 
nad rijefii toliko krjepkih, kao sto nase ^praskati* i „praskozorje^. 

* Vuk. rjed, 

^ Vuk. prip,, dodat. 1. 



Digitized by VjOOQ IC 



RBUOIJA SRBA I HRVATA. 198 

ticaiy it predskazuje polom junaka i konja mu^ t. j. mitidni za- 
lazak dana u nocnu pu^inu. Pjesme, u opce^ rado iznose utvd, 
gdje ona tone u Binje more^. 

Rig- Veda, kao Sto vidismo, pridaje Afvinitna, i zlatne guske, i 
rude tice u opce. Ovako, vedi^na alegorija svijetlom bojom sva- 
koje tice izrazuje sjaj hrle6ih trakova dnevnih. Za ^udo je, da ni ova 
op6emta misao o ticama divnim, o ticama, Sto nisu prave tice, nije 
joS, u narodu naiem, sasvim izumrla. U dvije pjesme Petranovi- 
ceve zbirke'y Seni se neki zlatiii soko, a svatovi su, takogje, drugi 
pristali sokolovi i golubovi. Vjerenica, vila jedna^ nastava „na 
Zvijezdi, visokoj planini"', gdje nju „goji u oblaku majka"^. Uudni 
svadbari putuju obnoc, a sve na njima se blista od sama BJaja 
zlatnog: krstaSi im barjaci „sve'' su ,,od sufaa ispleteni zlata**. 
Svatovska kita prolazi, pa ,,kad bijahu kroz viSu planiau, — ra- 
zasja se gora i planina . . . bi ti rek'o i bi se zakleo, — usred 
no6i da ogrija sunce^*^. Nego, krasnim ticama i mladoj vili eto 
opasnosti sa strane otrovDog jezera^ od a^daje u prvoj pjesmi^ od 
mrkih junaka, Ibra i Porde, u drugoj. Svadbeno jato tica kud 
kamo razletilo se, pa jadnu vilu zarobi neman, kadno iznenada 
bafanu zma] ognjeni-junak, ili sa Zmijanja Rajko, koji pogubi silne 
otmi^are. Soko tica, uz pribrane drugove, Sto su se bili rasplasili 
a sad opet posabrali; mogao napokon izvrSiti vjen6anje svilom. Iz* 
arijskog miti^nog govora prevedeno u obi^ni govor, ovo ce re6i : 
zlatni trak dana, soko, pomocu ognjevite sile, isplivao ia nocnog 
jezera, i milovao te pozlatio jutrenji oblak^ vilu. Simbolizam ticft, 
u staroj vjeri naSih otaca, razmotavao se, mislim, na iiroko, ko- 
liko i u vedidnoj Indiji, ili u davnom Rimu, na glasu sa njegovih 
auguria. Osim Petranovicevih ovih pjesama, utvrgjuje se to i 
utvom, i alemperkom, i ^njemuStim jezikom^ pudkih pri^a, koji 
pristaje ticama naosob. Ove razbacane uspomene jesu kano iverje. 



^ Petranovi^a pjes., knj. II, 31, v 34 — 5: „Da pobjegnes u morske 
dubine, — imam ronca utvu zlatnokrilu" — U Slovincu g. 1881, br. 
24 (2enska pjesma): „Pale su utve u sinje more^. 

* Knj. Ill, 2 i 3. 
» 2, V. 2. 

* 3, V. 9. 

» 2, V. 102—10. 

13 



Digitized by VjOOQ IC 



194' N. NODILO; 

otpadnuto od isje^ene klade srpakog i hrrsUkog a darnini oMnoga^ 
mita o boi^in ticama^ 

Eako je bilo vec i dovle viditi; kazivanje o dyojici naSe bra6e 
slikovito je; a td je i liaravno. uskrsnuiu veselog daua^ iiak<^n 
nocne sumornosti ; o veli^nstvu praskozorja, o zori koja se bijeli^ 
pa rudi, pa zlatni eie; za tim, o tu^nome, no jednako veli^ajnome: 
sutonu, gdje sunce i dan umiru kao zapaljeni u yefiernjem po- 
zaru, bijaSe u naiih otaca najzivlji govor, jer o svima tima prizo^ 
rima naj£ivlje im srce osjeoaie. I danas, ciyilizacijoni zaglagjeni/ 
izjedna^eni, pa u prirodoim o^jecajima dosta stroSeni i utuljeni, od 
ciknuca /2ore i; od sutona mi cutimo i slast i sjetu; tim Tide ib 
u|ri]aSe blagoduSni na§i djedovi. U cik od zore, pri razljeTu svi- 
jetlih pramova^ u distom mlijeku i miedu kieba, tt*eperilo im neSto 
boije. Vid pustio dva traka, jal odapeo dvije *&trijele, jal izbacio 
„dvije pu§ke male", po potonjoj " b6&jedi nasib gusla^*. Ta dva 
hrla trakd, dva su hrla jezdioca, dva ziva boga. Konjik jedan po- 
letio, na divnom bijelcu, ili na doratu, kako je god uo^ena. bijela, 
iti rigja/boja neba; a do onog pojezde mahnuo se i prijezda^ a 
svem jednolik njemu. To' su dva blizanca, dva 5ila i mlada vi- 
teza; koji „jednog konja jaSu" i „jedtia sablju paSu", kako nam 
kaza pu^ka pjeama^ na^inom vrlo dudnim za Ijude, no vrlo ra- 
Ssumljivim za take bogove. Od zlata jutrenjeg sija se sav konj., 
Grivu mu „uvija zlatom"* sama sestra jezdilaca, od njih nerai-. 
dru^na Zora. Nego ce miiiuti i veliko slavje dana: te drugQg ko- 
njika, prijezdu, ^elj:a polom. Plam sutona rigj je^ a biva sve to 

^ U narodu nasem davnom, koji se za priroda svima sponama zi-' 
vota zakva^i, ^ivotinjska simbolika bijase prebujna. Dosad evo opa- 
zismo, gdje se slutilo konjem boga Vida, prasicom Vidbve 4ene, i ti- 
caina Vidovih dvaju raladenaca. Bez sumiije, slutilo se i veprbm ovik 
istih iplajdenaca. Rig- Veda nam iznese „morskoga vepra" dvaja Agvina, 
(sir. 90); a vepra, ako i rijetko kad, spominju cadesne nase price, 
Nego, taman „moTski vepar" v.edicni isti^e se u religiji baltickih Sla- 
vena. Evo §to o. njemu pise Thietmar biskup^ saski hronifiar, koji. 
umrije g. 1019 : ^Testatur idem antiquitas errore delnsa yario, si 
quando his (Sclavis) seva longae rebellionis assperitas immineat, ut e' 
mari predicto aper magnus et candido dente e spumis luoeseente.exes^t, 
seque in volutabro delectatum terribili quassatione multis. osteudat" 
(Thietmari Chronicon, 1. VI, c. 17, Pertz, Mon. Germ. Hist. Script. 
T. III). I jos drugih zivotinja od zlamenja upoznacemo, tekom radnje. 

^ Vidi Dio 1, na str. 56--7. 

8 B. ^. pes., 52, V. 4—5. 

* Cojkovica pjevan., 7, v. 84 — 6. 



Digitized by VjOOQ IC 



BBLiaiJA SUBA 1 HRVATA. 105 

mrkliji. Zli su biljezi. NapuStenome sokolu utva polomi krilo ; konj 
slomi obje noge; Vidovo bogatstvo, o^evinu, bra6a dijele, pa se 
rastaju. Na doratu^ ili na vrancu; prema boji ve^ernjeg neba, jase 
konjik drugi, i po torn, na o^igled sTijeta, uvaljuje se u puklu 
noc. Siizne odi Ijudske pratiSe ovoga drugoga junaka, koga bo6 
oavajal Prenevoljan i mukotrpan, on Ijudima viSe nalikovaie, nego 
li prvi bez poraza i bez bijede. Patnik taj bijaSe i velikoduSan. 
Kad se no£ naklopi, lutace preko mrke prostrane carevine, da 
potraii^i od crnih stvorova ugrabljenu sestru Zoru, sestru „svoje 
^ike i prUike"^; koja ce svijetu, svojim osmjehom, opet iznijeti 
blagi dan. 

Hajde da Sasom pi^virimo u to carstvo noci Srbll i Hrvatft nezna- 
bo£aca. Pojam toga carstva^ mrkle nekakove purine", jama5no je. 
starodrevan^ koliko j arijski rod. Rig-Veda vec nam napdmenu 
„.tri tamne prostorije", negdje „na zapadu", uz y,struje^ velikih 
voda; gdje Agvini svake vederi zalaze, pa jednome od njih; i nje- 
go^oj ^prdpelici", prijeti „Vuk" i „crna 5eta"*. I bez Rig-Vede, 
mogli bi mi s prve stope, kano a priori, predmnijevati u Arijaca, 
te u sviju od njih potekavsib Indo - Europljana, pu^kom maStom 
razyedenu neku prostoriju nevolje, mjesto neyidno i zebno. Tama 
i studen hijahu, uvijek, dva velika straSila svakog zivoga. Od 
njih zazire i dovjek danaSnji , pored sve obrane , Sto ju nalazi 
pod tvrdim oklopdm tvarne civilizacije ; zazire tim ve6ma, Sto mu 
je cud vise meka i pjeshidka Od nfih pak upravo zebljahu prvi 
Ijudi, malo dime obranjivani protiv nepovoljnih mijena u prirodi. 
Ljudska himna klikovaSe danu i Ijetu, a Ijudska kletva huljaSe noc 
i Hmxiy od kojih sav oStrac osjecao se u natmurenoj duSi. Jz ove 
sumornosti^ usred zamainih ozleda no6ne i zimske tame^ isko^i ne- 
vidna carevina nadih otaca arijskih. 

Agvin zapao u „crnu ^etu**, a brat na§ sisao megju „crne ju- 
nake** uz „vrane konje"'. Vitez zagje u mrklicU; u godini ^etvrtoj*, ! 
veli jedna pjesma, dok druga kaze, da je proveden kroz dvanaest 
odaja, pa da u dyanaestoj, u „sarajima donjim", tavnoya po godine 
dana; dyanaestora yrata pozatyoraSe se za njim^ Oye napomene o 
yremenu, i o odajama, izlaze, yaljda; na jedno te isto ra^unanje. 



^ Bogisic^a pjes,, 45, v. 13. 

* Vidi gornje navode, na str* 191 

^ Yvkk. pjes,, knj. 11, 97, v. 29. 



V. 35 



V ati 
» Id. ib* 95, V. 214—9. 

w 
Digitized by VjOOQ IC 



196 N. NODILO; 

Sttdeci po nekim crtama na&ih pjesama i prida, ni yrijeme miti£no 
ill bozje, ni vrijeme gragjausko, ne bijaSe u nas, prije hristjanstva, 
na tanko utvrgjeno. Ali su, opet, oci naSi vrlo rado smatrali mjesec 
u trimaha, a godinu^ dan i noc^ kad a tri, kad u ^etiri; pa njih, 
po tome i razvrgli, kako kad, u tri, ili u ^etiri glavna dijela. Ce- 
tiri dijela za dan i noc dine se neSto novija, no su najobidnija. 
Ovako, dan i noc, uz svojih dvanaest sati, imadu svoja ^tiri doba^ 
poput latinskih detirijuh nocnih vigilias^* Ako je viteSki brat za- 
mrknuo u „6etvrtoj godini^, time je, valjda, redeno, da zamr^ u 
detvrtoj dead dana; pa, ako je yogjen preko ^dyanaest odaja^, to 
6e biti dvanaest nocnih sati. Nije jednaka, ali je sli^na vedidna 
misao toga nocnog prelaska. A^n^ koga saleti crna ^ta, prelazi 
„tri tamne prostorije^, dok se vozi preko zapadnog mora. 

Ovaj prvasnji nazor arijski o „tri" prostorije^ i o vozenju preko 
mora, rekao bib, da joS ne i^6eznu sasvim iz pameti naroda naSeg. 
Rijetka prida jedna iz Bosne^ zna pripovijedati evo ovo. Prida je 
ta o „Mijini zenidbi^. Miji zarudniku red je hodati po donjem kraja, 
§to, za cijelo, nije nipoSto hristjanski pakao. UzeySi sala, ode Mijo, 
te tumarao za n<ekoliko vremena, dok „spane na njekakav novi 
svijet, koga nikada vidio nije". To bijaSe „crni svijet"; pa bijabn 
i tamoSnji Ijudi svi crni. Od neobidnoga gosta, od dudotvome bij«le 
prikaze, crni doljani nagoie bjezati. „ZaSto si take bijel?*' svi ga 
£arno zapitkuju, kad im prva strava popusti, i njemu se prikudiSe. 
Zaliitalome yjereniku carske ceri najprede je to, da iz onog svijeta 
ponese veliko blago, pa, da do blaga dogje, stao objeljivati donje 
Ijude, ma^uci ih svojim salom. Gdje svi pobijeliSe, re6e mu jedan 
od njih: „Ti, dudotvorni dovjede! mi imamo cara naiega, koji je 



^ NaJDOviji su, dakako, sati ill ure, kojima nestaje i naSe rijedi 
doma6e. Sat, kao dvanaesti tacni dio dana i nooi, ili dvaestidetvrti dio 
dana skupa B^a no<iu, bude prilicno kasno a porabi i kod samih Grka 
i Rimljana. Ipak, u sadanjim pri^ama indo - europskih naroda, nocno 
vrijeme miticno broji se i po satima, kao §to po tri ili detiri uocna 
razmaka, vigiliae. Sto se tice godisnje diobe na mjesece, kako vec i 
sami Arijci shvacabu razliku megju godinom sundanom i mjese^nom, 
posve je naravno, da indo-europske pride iznose nam mjeseo, gcUefaad 
od trideset, a gdjekad opet od dvaestisedam dana, pa i godinu, sad 
od dvanaest, a sad od trinaest mjeseci. Sedmica u mj^Bseou nije niti 
arijska, niti nasa, ved je postanka semitidnog, a uvude se u grdko- 
rimski svijet, te docnije i u svijet okolnih varvara, stopro malo prije 
Hristova rogjenja. 

* Bos. nar. pripov., 25. 



Digitized by VjOOQ IC 



RBLIGIJA 8BBA I HRVATA. 197 

jo§ ialosniji, cmji od nas, i ako ga obijeliS^ kao $to nas, znaj, dobi- 
eeg koliko se i nada§". A zbilja, istim galom oprostio cmo6e i cara 
onamoinjeg, koji netom je pomazan, „a taj 5as pobijeli kao snijeg^. 
Tri lagje^ pune blaga, za to djelo nagradiSe ^adotvorca bijelitelja. 
Sjedne on na one lagje, i zaveze se uz more^ da opet gore dogje 
do carske yjerenice, koja ce sada i yjendati. — Za svinjsko salo 
vec vidismo, da one bijaSe sakralno u bogoStovju Srbft i Hrvatft^, 
Tri lagje a priti, na kojima bijelitelj vozi se morem iz cmoga u 
bijeli svijet, mo^da pokazuju na tri tamne prostorije, kroz koje 
Rig- Veda vodi dva Afvina, ili, bolje da re^em, jednoga od njih, 
Agnna pobjednika nad demonom'. 

BaS 8 nekim troglavim demonom naSih pjesama hraste prilika 
ove trojnosti cmog svijeta, u prvaSnjem vjerovanju Hrvat^ i Srbft. 
Vec spomenusmo, na drugom mjestu*, troglavu grdosiju, Bala^ka 
vojvodu, koji ^uva Legjan grad. Ime Bal-ac-ko spada na nekakav 
kbren bal^, Je li to leto-slav. bal, zve^ati, s kojim bi i§la uporedo 
anglosaska rije^ bellan, lajati, rikati'^, ja tiisam kadar kazati. Da 
bi ova etimologija nekako stajala, utvrdila bi se i sa slikom Baht6ka, 
^u narodnoj misli. Tri njegove glave stravidne su: „iz jedne modar 
planien bije, — iz druge ladan vjetar duva"', a trecom nakaza 
„progovara"^. Tome demonu govor je gromotan; gdje navali, on se 
razriSe: „kako riknu, ko da megjed viknu", kal^e o Troglavu jedna 
pjesma*. Dakle, u pomisli miti^noj naroda naSeg, Troglav smalran 



* Dio 1, na str. 78—9. 

' Ne smije se premucati, da je ova bosanska prida o donjem carstvu 
prilijepljena drugoj, koja, u istoj osobi Mije zarucnika, ponavlja pricu 
iz Vojvodine o Veljku i Darinci (v. Dio I, na str. 78). Iz pocetka, 
prije silaska u donji svijet, Mijo tjera jatijad na pa§u, pa mu se ca- 
reva k6t u detiri maha zagme, kako bi od njega dobila cetiri janjca. 
Pri svakom zagrtanju, on joj ugleda na tijelu po jedno znamenje. Ovo 
sve spazivsi, privjen6a je sebi, u prkos smradnome ciganinu. Ead dan 
osvanu, carevna lezi Miji na ruci. Glede hoda u donji svijet, znadu 
za to i druge pu6ke naSe pride, all kazivanje preplecu s novijim nAzo- 
rima. Voienj^ pak na dudnovatim lagjama, to je jedan od najobi6nijih 
prizora, kako u pri6ama, take i u pjesmama gatanja bogovskog. 

» Vidi Dio I, na str. 69. 

* MikloSi<S, Bild. der slav. Personenn., s. 15. 
« Fick, Vergl. Wort., II B., s. 617. 

« Vuk. pjes., knj. II, 29, v. 609—10. 

' Petranovica jfjes., knj. Ill, 16, v. 286 — Cojkovica pjevan., 72, 
V. 262—5. 

® P«tritnavi<a pjes., knj. III, 30, v. 174. 



Digitized by VjOOQ IC 



^198 K. NODIIX), 

je kao rika^. All, troglaya neman, yige nego pod imeBom Bala^kl&j 
Trza se, u narodnim pjesmama, pod nadimkom, daSto noyijim, n^o~ 

. glava Arapa", za koga jednom je re^no, da je iz ^Mrako&, grada 

. arapskoga" ^ Bije^ Mrakoe vrijedna je, da se zapazi. I po njoj, i 
po jednakosti svega crtanja, o^evidno je, da „troglayi Baladkoi*^ i 
„troglayi Arap^ drugo nisu, do jedno ciglo tamno bice, koje je iz 

.pustog mraka, iz nevidnih prostorija, izilazilo, da plaii oceVe naSe'. 
Samo je to razli^fno, Sto Troglav iz Arabije prikazuje, prema Tro- 
glavu iz Legjana, sliku stroSenija. Cmi naS Troglav jeste onaj ve- 
di^ni Vuk, koji, u noci, prozdire pitomu prepelicu, Zoru, a grozi 
se Agvinima, Toga nesretnog Vuka, ili Vukca, poznaje, eto po 
istome imenu, naSa poslovica: „Razminuge se ka' i Vukac i dobra 
sreca**', A poznaje ga, joS i bolje, pu^ko uvijek iivo praznovjerje, 
koje drobnUy te nagloj smrti izlozenu djecu, branjaSe i brani, dok 
srdita Vuka blazi i primiruje, djeci nadijevajuci taman vu6je ime. 
Taka se obrana dandanas svedano obavlja u podrudju najstarijih 
naSih obi^aja, i najzivlje misli i rije^i narodne, u krajevima Crne- 
gore, Boke Eotorske i Hercegovine. Na oborni zid oko kuce uspiaje 
se deljade jedno, i vide: „Cuj, pu6e i narode! Rodi vu^ica vuka, 
svemu svijetu na znanje, a vu^icu na zdravlje!"* Toga radi, i u 

: Bosni, pri samom uspavljivanju djece, padaju joS, sa nje^nih maj- 
finih usana, ove Ijute rije^i: „Nini, sine, vuCe i bauCe! — : Vufica 
ten gori rodila, — s vudadima, sine, odhranila!"'^ Odatle, u na- 
rodu, i mnoStvo lidnih imena, uz osnovu vuk ili s vuJcom slozenih. 
Sad se, u opce, misli, da ovako imenovanje Stiti djecu od Vjestica, 
koje ho6e da ih jedu, pa ne smiju od vuka'. Nego, u davnije doba, 
jama^no, mnogo viSe od vjeStica, strasio oce i majke proidrljivi 
Vuk, troglava neman^ koja u noci boravi, pa i gipa na plijeti iz 
noci. Uprav za to, malo koji jezik izrazava, krepde i plastifinije od 
naSega, izjeSnost i strahotu tmine: „izio ga mrak** -^ „omrkao^ a 
ne osvanuo" — „zamrkao, a ne osvanuo". 

* Id. ib. 41, V. 173. 

* Troglavi Arap izbija u Vukovoj zbirci, a jos vise u Petranoviceivoj, 
Neke. od pjesama iz ove druge zbirke, amo odnosnib, potkitio goslac 
i kaziya6, I. Divjanovi(5 ; no, spomen o . troglavu ArapU svukako je 
opcenito narodan. Vidi Stojanovica pf'es., knj. I, 5, pa Oojkovica 
pjevan., 72. 

* Vuk. post. 

i* Vrfievica Niz prip., str. 73. 
'^ Petranovica pjes,, knj. I, 46, v. 1 — 3. 

* Bas za to i Karadiic^dobi.ime VtA. Yuk. rj^.j pOd FwJfe. 



Digitized by VjOOQ IC 



RBLIGIJA 8SBA I HRYATA. 199 

; Pjesine; ^ jo8 viie pri^e, svjedode nam crni svijet; u religiji naiih 
djedova. Pita se: Osim ove opdenite oznake po crn66i; nije li ono 
mrklo carstvo imalo i posebnih drugih imena? Mislim, da ih je 
imalo. Mo^oe, da takovo jedno ime bijaie rije6 pakao. Bije^ je 
starija od hristjanstva) a davenska izvorna, i, po svoj prilici, ziia- 
jiale, iz prvA) po^ar, zapo2arena prostorija neba^ Ta prdstorija 
UjaSe nebo ve^ernje, gdje, sutice, koje zalazi^ kosim sjajem pali 
oblake, pa, u velikom plamenu, dan gine, i dva zraka, dva bo£ja 
konjika, poimence drugi^ suinorno zapadaju. O po^rnome nebu^ na 
razmaku dana i noci, zna pridati mit skoro sviju Indo-Europljana. 
Znamenito je pak^ da se u Rig-Vedi svi prizori izlaska i zalaska 
AfHnd prikazuju ii visinama i u dubinama neba, a da se zem\|a 
tu pominje kano uzgredno^. Taki pakao tu^nog sumraSja i sutona 
zar doSao hristjanskim blagovijesnicima u £ivu zgodu, da od njega 
naprave plameno mudiliSte nove vjere^. 

Nego je prilika misliti^ da nebesni pakao vedernji bijahn, ye6 u 
diavna doba, Srbi i Hnrati poneSto pomjerili s onoga mjesta visokog, 
i dolje na zemlju k sebi privukli. Hi nam je reci; valjda, ore: 
Slika pakla nebesnog titrala se, svejednako, u misli njihovoj po- 
boinoj ; ali ta se slika sve to vecma udvajala, te im se pakao Sirio 
po nizi i po zapadu zemnom, Ijudima vide na dohvatu. To stoji, 
da se vec na drugome stnpnju razvitka, glede Ada ili Tartara, 
nalaze ostali narodi od roda arijskog; osobito Heleni i Latini. Ako 
se ne varam; taj zemaljski pakao Srb& i Hrvatd, zvao se Legjan. 
U skroz legendarnoj pjesmi Vukovoj o ^enidbi DuSanovoj*, gdje 
budi, u nocnom boju, sva adska sila, gdje se razme6e Bala^ko/ a 
onemogla su dva Voinovica, vojna je svijetlih pregalaca na opaki 
Legjan, iz koga 6e oni izvesti djevojku. Sta je ta djevojka, a §ta 
je i Legjan, znamo vrlo fisto po jednoj priS^. Oturena i omrknnta 

^ Krek, EinL tn die slav. Literaturg., s. 12 L Tu se veil, da u Ru- 
munj^ rijed pakao, koju njima Slaveni dadose, jos znaci magla. U nas, 
po zapadnim te star>hrvatskim krajevima naroda, sinonim je za smolfl^ 

' Rigv., passim. 

' Budi opa2eno, da Miklosii^ u rije^i pbklx (Etymologisches Wdrter- 
buck der Slavischen Sprachen^ Wien 1886) ne vidi, nego dva zna- 
ienja, prvasnje smola, a onda pakao. I ovako, nazor o paklu smola- 
vom Slaveni mogose imati prije hristjanstva, primivsi ga od susjeda 
Eranaea. Kod ovih, opake duse plivaju, eda bi se od grijeha cistilj^, 
po ri