Full text of "Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti"

See other formats

This  is  a  digital  copy  of  a  book  that  was  preserved  for  generations  on  library  shelves  before  it  was  carefully  scanned  by  Google  as  part  of  a  project 
to  make  the  world's  books  discoverable  online. 

It  has  survived  long  enough  for  the  copyright  to  expire  and  the  book  to  enter  the  public  domain.  A  public  domain  book  is  one  that  was  never  subject 
to  copyright  or  whose  legal  copyright  term  has  expired.  Whether  a  book  is  in  the  public  domain  may  vary  country  to  country.  Public  domain  books 
are  our  gateways  to  the  past,  representing  a  wealth  of  history,  culture  and  knowledge  that's  often  difficult  to  discover. 

Marks,  notations  and  other  marginalia  present  in  the  original  volume  will  appear  in  this  file  -  a  reminder  of  this  book's  long  journey  from  the 
publisher  to  a  library  and  finally  to  you. 

Usage  guidelines 

Google  is  proud  to  partner  with  libraries  to  digitize  public  domain  materials  and  make  them  widely  accessible.  Public  domain  books  belong  to  the 
public  and  we  are  merely  their  custodians.  Nevertheless,  this  work  is  expensive,  so  in  order  to  keep  providing  this  resource,  we  have  taken  steps  to 
prevent  abuse  by  commercial  parties,  including  placing  technical  restrictions  on  automated  querying. 

We  also  ask  that  you: 

+  Make  non-commercial  use  of  the  files  We  designed  Google  Book  Search  for  use  by  individuals,  and  we  request  that  you  use  these  files  for 
personal,  non-commercial  purposes. 

+  Refrain  from  automated  querying  Do  not  send  automated  queries  of  any  sort  to  Google's  system:  If  you  are  conducting  research  on  machine 
translation,  optical  character  recognition  or  other  areas  where  access  to  a  large  amount  of  text  is  helpful,  please  contact  us.  We  encourage  the 
use  of  public  domain  materials  for  these  purposes  and  may  be  able  to  help. 

+  Maintain  attribution  The  Google  "watermark"  you  see  on  each  file  is  essential  for  informing  people  about  this  project  and  helping  them  find 
additional  materials  through  Google  Book  Search.  Please  do  not  remove  it. 

+  Keep  it  legal  Whatever  your  use,  remember  that  you  are  responsible  for  ensuring  that  what  you  are  doing  is  legal.  Do  not  assume  that  just 
because  we  believe  a  book  is  in  the  public  domain  for  users  in  the  United  States,  that  the  work  is  also  in  the  public  domain  for  users  in  other 
countries.  Whether  a  book  is  still  in  copyright  varies  from  country  to  country,  and  we  can't  offer  guidance  on  whether  any  specific  use  of 
any  specific  book  is  allowed.  Please  do  not  assume  that  a  book's  appearance  in  Google  Book  Search  means  it  can  be  used  in  any  manner 
anywhere  in  the  world.  Copyright  infringement  liability  can  be  quite  severe. 

About  Google  Book  Search 

Google's  mission  is  to  organize  the  world's  information  and  to  make  it  universally  accessible  and  useful.  Google  Book  Search  helps  readers 
discover  the  world's  books  while  helping  authors  and  publishers  reach  new  audiences.  You  can  search  through  the  full  text  of  this  book  on  the  web 

at  http  :  //books  .  google  .  com/| 


Digiti 


ized  by  Google 


Digiti 


ized  by  Google 


y 


Digiti 


ized  by  Google 


Digitized  by 


Goc 


Digiti 


ized  by  Google 


0 


RAD 


JUG0SLAVEN8KE  AKADEMIJE 


ZNANOSTI  I  UMJETNOSTI. 


KNJIGA  CXXVII. 


fiAZBEDI  FILOLOGIJSKO-HISTORIJSKI I  FILOSOPIJSKO-JURIDICkI. 


U  ZAGREBU  1896. 

KHJI2ABA  JV0O8LAVKN8KE  AKADEMIJE   (DIONI^KB  TI8KABE). 


Digiti 


ized  by  Google 


-=cu: 


.2.04. 


Dioni^ka  tiskara  u  Zagrebu. 


Digiti 


ized  by  Google 


SADR^AJ. 

8trana 
Drzavni  rizniCari  republike    dubrova^ke.    Od   dra.    K.  Voj- 

novica 1 — 101 

O    Gundulic«vim    ^Suzama   sina    razmetnoga".    Od  dra.  M. 

Srepela 102—140 

Kondicional  u  hrvatskom  jeziku.  Od  dra.  A.  Masica.     .     .  141 — 209 

Wundtov  metafizi^ki  sustav.  Od  dra.  A.  Bauera.       .     .     .  210 — 248 


<^. 


Digiti 


ized  by  Google 


Digiti 


ized  by  Google 


Drzavni  riznicari  republike  Dubrovacke. 

Citano  u  sjednici  fUosofijako-juruUckoga  razreda  Jugoslavenske  nhidemije  zna- 
nostti  i  HfHJetnosti  dne  17.  studenoga  lS!f4. 

PBAVl  ^LAN  DR.  K08TA  VoJNOVlC. 

Uvod. 

^etom  sam  se  latio,  da  nacrtam  drfavno  ustrojstvo  republike 
Dubrovadke,  oko  mi  je  zapelo  na  ustanovu  driavnijeh  riznidara 
(Tesarieri  di  S,  Maria  MaggioreX  jer  vigjah  pod  svojijem  odima 
u  Dubrovniku  blagodatne  ostatke  njihova  djelovanja  u  onijem 
mnogijem  zakladama,  odregjenijem  najplemenitijem  krSdanskijem  i 
covjekoljubnijem  svrhama.  kojijem  upravlja  dubrova^ka  Opera  Pija, 
te  obedah  joS  tadar  opdimo  se  njom  baviti.  Evo  me  sad  na  posao, 
da  slijedim  popuniti  sliku  organizma  ove  joS  jedine  tvorbe  u  sla- 
venskom  svijetu,  koja  je  znala  hiljadu  godina  postignuti  i  uiivati 
trostruko  blago  slobode,  kulture  i  bogastva.  Tadar  jedva  sam  na- 
sludivao,  koji  vaini  dinbenik  u  driavnom  ustrojstvu  postadoAe 
riznifiari,  i  koliko  na  njihovijem  pledima  podivaSe  iinancijska  uprava, 
u  Cijem  vjestom  organizmu  leiaSe  jedan  od  mo<5nijeh  stoJera  re- 
publike. Obilati  izvori,  Sto  sam  ih  nagao  i  proudio,  otkri.^e  mi  ovu 
stranicu  joft  nepoznatu  njezina  ustrojstva,  Sto  sada  objelodanjujem. 
Jezgru  ove  ustanove  Dubrovnik  oponafta  iz  slobodnijeh  talijanskijeh 
munieipija,  prilagodivSi  je  svojijem  prilikama,  i  dr2i,  da  niko  bolje 
ne  de  znati  i  htjeti  upravljati  drfavnijem  novcem,  nego  tko  svi- 
jesno  i  mudro  upravlja  siromadkijem.  Skromni  sabiradi  i  djelitelji 
milostinja  u  malome  gradu,  dodim  postepeno  umna^aju  siromai^ko 
blago,  povlade  u  svoje  podrudje  i  drfavno,  te  znadu  do  pada  re- 
publike iznalaziti  vrela  potrobama  ubogih  i  skupnovlade.  Dapade  rek 
bi  da  nema  nego  jedne  riznice  sa  dva  odjela,  u  jednome  od  ko- 
jijeh  pohranjen  je  novae  siromai^ki,  a  q  drugome  drzavni,  a  riz- 
nidari  izmjenice  posizu  u  jedan,  kad  drugi  oskudijeva.  Ovo  nam 
R.  J.  A.  cxxtii.  1 

Digitized  by  VjOOQIC 


2  K.  VOJNOVIC'^ 

otkriva  razlog  onijem  ustrajnijem  naporima  dubrovadke  vlade,  ko- 
jijem  je  odvradala  utjecaj  tadar  opdeniti  duhovne  oblasti  u  uprav- 
Ijanje  poboznijeh  zaklada,  napudujuci  svoje  poklisare  u  Rimu,  da 
zaklinju  Svetu  Stolicu,  ne  dirati  u  tu  zicu,  jer  da  od  samostalnog 
upravljanja  blagijeh  djela  visi  sam  opstanak  republike.  I  zbilja, 
kako  su  novae  i  darovi,  poslije  diplomatiCke  vjeStine,  bili  najsigur- 
nije  sredstvoj  kojijem  su  se  suzbijale  pogiblji,  prijetede  od  Oto- 
manske  sile  u  Carigradu  i  u  susjednijem  turskijem  pokrajinama, 
tako  je  red  bio,  kad  bi  drzavna  sredstva  oskudijevala,  utedi  se  si- 
romaSkoj  riznici,  te  kod  nje  posudjivati  novae,  potrebiti  za  nami- 
renje  podanka  Sultanu  i  za  omekSanje  njegovijeh  vezira  i  paSa. 
I  Rim  zatvori  oba  oka,  poznavajudi,  Sto  vrijedijaSe  Dubrovnik  kao 
zastitnik  krSdanstva  na  balkanskom  poluotoku,  i  kako  sve  blago, 
koje  bi  poSlo  na  utvrdu  njegova  polozaja  na  istoku,  bijaSe  prava 
zaduzbina  na  spas  vjere  i  naobrazbe  na  bliznjem  istoku.  Ovo  po- 
vjerenje  bijaw^  opravdano.  Riznidari  skrupoloznom  savijesti  posu- 
djivali  su  od  poboznijeh  zaklada  za  prijeke  driavne  potrebe,  te  bi 
se  drzava  iz  svakojakijeh  fikripaca  znala  vaditi,  a  da  se  ne  bi 
okrnulo  blago  airomaka  niti  za  dlaku.  Dapa^e,  kako  eemo  vigjeti, 
gledali  bi  ga  oni  umnoziti  ntednjom,  vjeStom  upravom  i  drzavnom 
potporom,  koju  su  znali  lake  naci  imajudi  u  svojijem  rukama  sve 
niti  financijske  uprave. 

A  vrelo  krScanske  Ijubavi  neprekidno  je  teklo  i  unosilo  u  riznicu 
blaga  boijega,  potaknuto  od  zapovijedi  one  vjere,  koja  se  potvr- 
gjiva  jedino  milosrdnijem  djelima,  i  od  sjajnijeh  primjera,  koji  do- 
lazahu  Dubrovniku  od  njegovijeh  dodira  sa  zapadnom  civilizaci^jom. 
Sluzivase  mu  kao  izgled  Rim,  s  kojijem  opdase,  gdje  svakojake 
biljke  Ijubavi  za  patnike  i  stradaoee  u  najgustijem  tminama  sred- 
njega  vijeka  bijahu  procvale,  gdje  XII.  stoljcca  bi  ustrojen  za 
otkup  robova  Trinitarski  red,  koji  od  svoga  utemeljenja  oslobodi 
gotovo  milijun  suzanja,  zrtvovavSi  za  slobodu  Ijucku  devet  hiljada 
mufienika,  gdje  XIII.  vijeka  bi  potvrdjen  red  Gospe  od  milosrdja, 
diji  dlanovi  bi  se  zavjetovali  svojom  slobodom  otkupljivati  robove, 
odakle  su  one  zaklade  za  istu  svrhu  osnovane  u  slobodnijem  itali- 
janskijem  municipijima,  pak  i  u  Dubrovniku,  koje  u  nasoj  razpravi 
opisujemo  i  dokumentiramo.  Poticase  ga  i  primjer  njegove  takmice 
Venecije,  gdje  od  XII.  vijeka  (1189.)  nahodimo  bolnicu  za  gubave. 
koji  su  imali  jedno  stoljeee  kasnije  i  u  Dubrovniku  na  Plocama 
zakloniste  blizu  crkvice  Sv.  Lazara  kako  u  Mlecima,  gdje  se  dize 
XIII.  vijeka  bolniea  za  zenske  (1208.  — 127;").),  kako  u  Dubrovniku 


Digiti 


ized  by  Google 


DRZAVNI  RIZNI^ARI  RBPUBLTKE  D17BROVA5kE.  3 

ona  na  Pustjemi  osnovana  g.  1543.  po  Marinu  GuSetidu,  gdje  na- 
pokon  XV.  vijeka  (1476.— -1478.)  otvara  se  IsuJcrstova  bolnica  za 
stare  uboge  momare,  kako  u  Dubrovniku  g.  1640.  Domus  Ghristiy 
Kristov  dom,  za  muSke  bolesnike.  Te  kako  na  polju  dr^avnoga 
Dstrojstva  i  humanistidne  naobrazbe  Dubrovnik  se  ugledavao  u 
zapad  (a  gdje  bi  bio  naSo  boljega  uzora?),  tako  i  u  one  ustanove 
humanitarne,  koje  su  najljepgijem  i  najsigurnijiem  biljegom  kulture, 
brez  kojijeb  sva  ova  nije  ni6ta  drugo  nego  kozar  (umjetno  zlato), 
koji  za  kratko  SuSti  i  blijeSti.  Vigjet  demo,  koje  svakojake  oblike 
je  dub  krddanske  Ijubavi  %a  nesretnike  primio  u  Dubrovniku,  te 
<5emo  se  osvjedofiiti,  da  joS  pred  pet  vijekova  taj  dub  je  izjedna- 
divao  sve  stalise,  i  uzimao  pod  svoje  zakrilje  najnizega,  a  to  pod 
2ezlom  Sisto  aristokratske  vladavine.  A  i  to  poslije  vjere  bijaSe 
plod  slobode,  koja,  ragjajudi  Ijubav  za  otadbinu,  silazi  do  zadnjega 
gragjanina,  da  ga  podigne  od  bijede  i  nevolje,  pod  zaStitom  koje 
slobode  imudni  veselo  ostavljaju  od  svoga  bida,  kad  se  tvrdo  nadaju 
da  ga  nede  tugjinac  posvojiti.  A  na  toj  neoskvrnutoj  stranici 
povijesnice  Dubrovnika  vigjet  demo  pomijeSana  plemenitom  takmom 
imena  vlasteoskijeh  i  gragjanskijeh  obitelji,  zdruzenijeh  kako  u 
knjizevnom  i  u  ekonomijskom,  tako  i  u  dobrotvomom  radu  za 
procvat  domovine. 

A  dodim  su  riznidari  drzavni  bili  glava  i  ruka  koja  upravljade, 
umnazaSe  i  razdjeljivaSe  blago  po  narastajima  nagomilano  za  sva- 
kovrsne  pobozne  i  dovjekoljubne  svrhe,  —  usporedice  su  do  pada 
republike  nadzirali  i  kupili  sve  driavne  prihode,  osnivali  posebne 
zaklade,  da  zadovolje  razliditijem  drzavnijem  zadatcima,  naplodjivali 
javni  i  privatni  novae  ulagajudi  ga  u  glasovite  financijske  zavode 
talijanske  i  bedke,  te  napokon  produljivali  zadnje  dane  republike 
stvarajudi  joj  novaca,  kad  ju  je  podeo  tudjinac  baraditi  klidudi: 
„ot*  la  bourse  ou  la  vie*^. 

Svega  toga  je  nestalo;  nestalo  slobode  i  nezavisnosti,  knjizevne 
slave  i  bogastva,  te  bismo  rekli  s  nedavno  umrlom  Pucidevom 
vladikom,  da  „m  Dubrovniku  nijesu  ostale  nego  Hope''  (osebujne 
lastavice  koje  se  vradaju  u  proljece,  da  posjete  jo5  stojede  gracke 
zidine),  kad  ne  bi  Blago  Djelo  (Opera  Pija)  duvalo  jo§  ostatke 
onog  siromafikog  blaga,  &to  tugjinac,  zadavivSi  Dubrovnik,  nije 
imao  vremena  posve  ugrabiti,  bvala  kojijem  dosta  se  nevolj/i  naroda 
ublazuje,  a  SveviSnji  duva  grad  od  konadne  prijetede  mu  propasti. 

U  Gruiu  kod  Dubrovnika,  26.  Septembra  1894. 


Digiti 


ized  by  Google 


4  K.  VOJNOVI6, 

K  r  a  t  i  c  e. 

P-1  c    HT    ^f  Procuratori  )^,f*'°^*' 

^  1   R.   M.   M.  =   ^        .     .        )    Maria 
T.j  lesoneri       JMaggiore 

O.  P.  =  Opera  Pija. 

B.  D.  =  Blago  Djelo. 

Stat.  =  Statut  (Dubrova^ki). 

Ref.  =  Reformationes. 

L.  V.  =  Liber  Viridis. 

L.  C.  ch.  =  Liber  Croceus  chartae.    • 

L.  R.  =  Liber  Rogatorum. 

P.  S.  =  Parti  del  Senate  (Odluke  Senata). 

S.  C.  =  Senatus  Consultus  (Odluka  Senata). 

S.  M.  C.  =  Specchio  del  Maggior  Consiglio. 

R.  g.  =  Registro  generale. 

M.  V.  =  Malo  Vijede. 

V.  V.  =  Veliko  Vijede. 

L.  F.  =  Libro  della  fondazione  ed  istituti  dell'  amministrazione 
deirOpere  Pie. 

L.  A.  M.  =  Libro  Antiche  Memorie   178L 

L.  A.  M.  N.  =  Libro  Antiche  Memoriae  Nuovo  1782. 

S.  A.  0.  P.  =  Stari  Arkiv  Opere  Pije. 

Br.  .  .  .  K.  S.  A.  =  Broj  .  .  .  Kataloga  Staroga  Arkiva  (Opere 
Pije). 

D.  D.  A.  =  Dubrovadki  Drzavni  Arkiv. 

D.  Chr.  =  Bonica  Domus  Cbristi. 

Dub.  Duk.  ili  D.  D.  =  Dubrovadki  Dukat. 

I).  R.  Ducati  Ragusei. 

Ipp.  ili  perp,  =  Ipperpera. 

Vrijednost  star  ij  eh  dubrovackijeh  novae  a. 

Po  naredbi  Dalmatinske  Vlade  od  13.  Decembra  1816.  stari  du- 
bruva(?ki  novci  bili  su  izjednadeni  s  tadanjijem  austrijskijem  kako 
slijedi : 

Dubrova^^ki  Dukat  =  Kreutzer  31  C.  M.  =  54  n.  i  25  st.  A.  V. 

Ipperpera  ili  perpera  =  Kreutzer  9  C.  M.  =  15  n.  i  75  st.  A.  V. 

V2  perpere  =  Kreutzer  4'U  C.  M.  =  7  n.  i  87  st.  A.  V. 

GroSet  =  grossctto  =  Kreutzer  Vi  ^  ■•  ^I-  =  1   n.  i  31  st.  A.  V. 

1(H)  Dubr.  Dukata  fior.  51  Kreutzer  40  (\  M.  =  f.  54  „  25. 
A.  V. 


Digiti 


ized  by  Google 


i>r2avni  rizni^ari  BfiPUBLiKE  hubrovaOkb.  5 

I. 

Postanak  i  UBtrojstvo  driaynijeh  Rizniiar&. 

Rizni^are  Gospe  Velike  (Tesorieri  di  S.  Maria  Maggiore)  uz 
Punomo<5nike  G.  V.  ( Procurator i  di  S.  Maria  Maggiore)  nalazimo 
jur  ustrojene  u  DubrovaCkom  Statutu  od  g.  1272.  (Lib.  I.  cap.  3.) 
Kad  su  prv^om  nastali,  ne  zna  se.  Lukarid  pripovijeda,  da  u  staro 
vrijeme  bijase  obidaj  predlagati  dva  Kamerlenga^  koji  su  stajali 
nad  drzavnom  blagajnom  (erario),  te  bi  dijelili  po  naredbi  vlada- 
jucijeh  go.spodara  novce  putem  doznaka  stvorenijeh  u  Malome  Vijecu 
i  potpisanijeh  od  tajnika.  Ali  kad  u  gradu  bise  uvedene  reforme, 
nastade  riznidarska  sluiba,  koja  se  s  podetka  bavila  sakupljivanjem 
novaca  za  siromahe.*  Bira  jedne  i  druge  Veliko  Vijede  onako,  kako 
se  biraju  suci  i  malovijednici,  naime  vedinom  glasova  i  balotazom 
(Stat.  Lib.  L  cap.  3).*  S  podetka  bila  su  Riznidara  samo  dva,  ali, 
dogodivSi  se  desto  da  bi  se  udaljili  od  Dubrovnika,  a  medjutijem 
poslovi  su  se  bili  umnozili,  zakonom  od  20.  Novembra  1333.  uz- 
raste  im  broj  na  tri,  koji  su  imali  rijeSavati  poslove  vedinom  gla- 
sova, a  kad  bi  se  jedan  od  njih  udaljio  od  grada  preko  megja 
propisanijeh  po  Statutu,  odinali  bi  mu  se  imao  izabrati  zamjenik, 
tako  da  nijesu  mogli  nigda  uredovati  u  manjem  broju  od  trojice.' 

Po  Statutu.  toliko  oni,  koliko  Punomodnici  G.  V.  imali  su  biti 
izabrani  £a  sav  iitot  (Stat.  Lib.  L  c.  3),  ali  ovaj  teret  pokazao 
se  nesnosljiv,  kad  bi  znatno  rasirt'n  riznidarski  djelokrug,  te  sluzba 
bi  pn»,velikijem  skokom  ogranidena  zakonom  od  10.  Jula  1500.  na 
tri  godine,  vrijeme  prckratko  za  stedc^nje  potrebita  znanja,  produ- 
Ijeno  slijededijem  zakonom  od  17.  Maja  1512.  na  pet,  i  tiiko  ostade. 
Mogli  su  biti  poslije  dvije  godine  odmora  opet  izabrani.  (Liber 
Croceus,  chariae  123,  155  —  citiran  po  L.  F.).* 

Bdilo  8i».  revno,  da  ne  ostant^  izpraznjeno  riznidarsko  mjesto,  te, 
nakon  minuda  sluzbe,  knezu  i  Malome  Vijecu  bi  pod  globom  na- 
regjeno  zakonom  od  15.  Marta  1456.,  da  iniadu  sazvat  jedan  put 
na  nedjelju,  a  kasnijim  zakonom  od  25.  Februara  1499.  svako  15 
dana  Veliko  Vijede  za  novi  izbor,  sto  imase  ovo  obaviti  takogjer 
pod  globom,  i  to  sve  dok  ne  bi  uslijedio  izbor.  Iz  prvog  od  na- 
vedenijeh  zakona  moglo  bi  se  zakljuditi,  da  od  tri  bagajnika*,  koji 
au  za  ono  vrijeme  bili  ustanovljeni,  samo  dva  bi  odstupila  od  sluzbe, 


*  Upotrebljavam  izmjenice  rijeci  ^hlagajnik'*  i  „ri$niiar^^  „jpw- 
nomocnik'^  i  ^proTcurator^  (J.  V.,  da  opetovanje  jedne  te  iste  rijeci 
ne  dosadi. 


Digiti 


ized  by  Google 


6  K.  VOJNOVid, 

a  tre6i  bi  ostao  da  nastavi  tradicije  znanja  i  sluzbene  prakse. 
(Lib.  Viridis,  cap.  469^  lih.  Croc.  ch.  120).^  Ako  poslije  dva  sa- 
stanka  Velikoga  Vijeda  ne  bi  se  pokrila  blagajnidka  mjesta,  Knez 
i  Malo  Vije<5e  imali  su  traiiti  od  Vel.  Vijeda  dozvolu,  da  imenuju 
mjesecne  podrianicare  ( Vicethesaurieri  mensuali)^  koji  bi  vrSili  istu 
sluibu  do  novog  izbora  (Lih.  Vir.  ibid.).  Za  slu^aj  pak  zaprijeke 
kojega  riznifiara,  imao  ga  je  zamijeniti  Malovijednik  izvufien  sredom, 
jer  nije  ih  smjelo  biti  manie  od  tri  kod  upravljanja,  kad  bi  se 
primao  i  razdjeljivao  novae  (Lib.  Vir.  ibid.).  0  polovici  XVIII.  vijeka 
nema  viSe  podriznidara,  te  Malovijedniei  zamjenjuju  joS  neizabrane 
blagajnike  (Ex  Libra  Rogatorum  —  Odluka  od  26.  Maja  1762.).* 

Tedki  teret  blagajnidke  slu^be  dinjase,  da  su  se  trazile  prilike  i 
isprike  za  odklon  njezin.  Tome  se  stalo  na  put  joS  zakonom  od  9. 
Februara  1414.,  kojijem  bi  naregjeno,  da  u  interesu  sluzbe  i  same 
dr^ave  niko  ne  smije  odbiti  blagajnidko  mjesto,  niti  zadr^ati  kakvu 
sluzbu  punomo6nika  ad  vitam,  nego  se  sasvijem  posvetiti  rizni- 
darskom  poslu.  (Lib.  Vir.  cap.  142).'  S  druge  strane  blagajnici  su 
bili  oslobodjeni  svijeh  ostalijeh  drzavnijeh  slu2ba  izim  knezevske, 
malovijedniCke,  senatskc  i  poslani^fke  (L.  C.  Zakon  od  25.  Februara 
1449.  ch.  120.  lb.  Zak.  od  17.  Maja  1512.  ch.  155.  —  L.  F.).  Nije 
mogo  biti  izabran  riznidarem,  ko  je  bio  u  takome  rodbinskome  svezu 
sa  svojijem  drugom,  ili  s  punomocnikom  Gospe  Velike,  usljed  ko- 
jega bi  morao  ostaviti  Veliko  Vijede  (L.  C.  Zak.  od  27.  Januara 
1556.).» 

Riznidari,  6ija  se  sluzba  s  podctka  ograni6avala  na  podjeljivanjc 
milostinja  megju  siromake,  uredovali  su  jedan  put  na  nedjelju,  u 
subotu,  a  za  sludaj  zaprijeke  u  prvi  neometni  dan  slijedecc  sedmice. 
Dok  kod  ostalijeh  uredovnika,  podamSi  od  kneza,  knjiga  druga 
Statuta  propisuje  formulu  zakletve,  §to  se  polaze  jedanput  na  po- 
detku  sluzbe,  koja  redovito  jednu  godinu  traje,  svaki  knez  pri 
nastupu  jednomjese6ne  svoje  sluzbe  prima  rizni^are  na  zakletvu. 
(L.   V.  cap.  137.  Zakon  od  28.  Oktobra  1413.,  citiran  u   L.  F.). 

Kad  se  u  polovici  XVI.  vijeka  rizni^arsko  podrudje  raSiri  usljed 
destijeh  zaduzbina,  ostavljenijeh  za  razli6ite  dobrotvorne  i  bogo- 
Ijubne  svrhe,  a  medju  ostalijem  za  otkup  robova,  6esa  radi  blagaj- 
nidki  imetak  jako  se  umnozi,  —  zakonom  od  29.  Jula  1560.  bise 
ustrojena  u  pripomo(5  blagajnika  tri  nadglednika  (sopraintendenti) 
(Ex  L.  C.  ad  ch.  222).  Poslije  sedam  godina  ova  sluzba  bi  ukinuta, 
te  mjesto  nje  pridodana  jofi  dva  blagajnika,  koji  su  s  ostalom  tro- 


Digiti 


ized  by  Google 


DB2AVNI  RIZNICABI  BBPUBLIKB  .DUBBOVA^KE.  ^ 

jicom  uredovali  za  pet  godina  dana.  (Ibid,  zakon  od  26.  Octobra 
1567.  po  Zamanjinome  rukopisu).^ 

Ni  ovako  umnoieni  blagajnici  nijesu  mogli  odoljeti  upravi  ra- 
stucijeh  zakupnina  (affictus),  potje^ucijeh  od  ostavljenijeh  zapisa,  te 
Senat  dne  23.  Junia  15U9.  odredi  tri  posebna  fiinovnika,  kojijem 
bi  povjereno  utjerivanje  zakasnjelih  obroka  do  svote  od  20.0CX) 
ipperpera  (sadanjih  3150  fior.  A.  V.)  uz  izvanrednu  nagraduJ* 

Blagajnici  nijesu  imali  stalne  plate,  nego  postotak  na  utjera- 
nijem  prihodima,  a  to  do  poCetka  XV.  vijeka  od  57o,  a  kasnijc, 
kada  su  se  silno  bili  umnozili  dohodci,  od  2Vj7o,  6ijem  bijahu  po- 
taknuti  na  revnovanje  (L.  V.  Cap.  190  —  Zak.  od  23,  Fehruara 
1425.,  i  od  25.  Febr.  1499.  —  L.  F.). 

Nikakva  druga  ustrojena  dinovnika  ne  nalazimo  u  Riznici  (Te- 
soreria),  sasvijem  da  je  ured  bio  odavna  preuzeo  upravljanje  svega 
drzavnog  novca,  do  god.  1768.,  kad  biSe  stopra  uredjena  dva  mjesta 
pomagafia  (Coadjutori  in  Tesoreria)  uz  platu  od  50  godiSnjijeh 
zlatnijeh  dukata  svakomu,  a  slijedece  godine  1769.  dva  pitomca, 
(sada  bismo  ih  zvali  pisare),  uz  godiSnju  platu  svakomu  od  10 
zlatnijeh  dukata,  a  imali  su  biti  na  ruku  i  Punomodnicima  G.  V.'^ 

U  isto  doba  protegla  se  i  na  pomagafie  stroga  zabrana,  propisana  jos 
svim  fiinovnicima  od  g.  1748.,  primiti  dobru  ruku  pod  prijetnjom 
gubitka  sluzbe  (Er  L.  R.  Naredbe  od  9.  Januara  1748.  [L.  FJ  i 
od  28.    Aprila  1768.  —  [P.  S.]).'* 

II. 

RazYitak  vlastitoga  podnijfja. 

U  okviru  ovako  dednog  i  jednostavnog  ustrojstva  rizni^arske 
sluzbe,  nutrnji  organizam  malo  po  malo  se  razvio  i  zahvatio  sve 
to  Sire  i  zamaSitije  podru6je,  te  blagajnici  Gr.  V.  od  prostijeh  dije- 
litelja  milostinja  postadose  Cuvarima,  izvp^iteljima  i  upraviteljima 
zaduzbinil  dobrotvornijeh  oporucl^itelja,  a  usljed  pouzdanja,  koje  nji- 
hovo  poStenje  i  vjeStina  znadose  nadahnuti  u  drzavu,  svrSiAe  usrije- 
dotofiiti  u  riznicu  sve  javne  prihode,  te  biti  na  neki  nadin,  kako 
bi  se  sada  reklo,  ministrima  drzavnoga  hlaga  (ministri  del  pubblico 
tesoro). 

U  prvu  polovicu  XIV.  vijeka  blagajnici  su  izjednaceni  sjav- 
nijem  dinovnicima.  a  navlastito  s  punomocnicima  G.  V.,  koji  su 
tada  daleko  visu  vlast  od  njih  imali,  te  su  ovlastcni  sudbeno  traziti 
i  utjeravati  sve  sto  bi  oporu(5itelji  ostavili  za  pobozne  svrhe.'' 


Digiti 


ized  by  Google 


8  K.  vojwovid, 

Kad  pako  god.  1348.  kuga  posjeti  grad,  te  udini  pravo  pokolje 
ziteljstva,  zarazivSi  mnoStvo  vlastele  i  deljadi  svakojaka  staliSa,  tako 
da  oporuke  nijesu  se  mogle  praviti  po  zakonskijem  propisima,  — 
da  se  predusretu  sli6ne  nezgode,  bi  stvoren  g.  1354.  zakon,  po  ko- 
jemu  ne  samo  testamenti  napravljeni  za  vrijeme  kuge,  nego  u  opce 
sve  pispiene  oporuke,  koje  bi  se  predale  blagajnicima  G.  V.,  da  ih 
uvrste  u  posebni  registar  (qwxterni)^  stekle  bi  bez  drugijeh  formal- 
nosti  vrijednost.   kako  da  su  u  zakonskoj  formi  napravljene.'* 

Ali  nije  bilo  dosta  olakotiti  gragjanima  sastavljanje  testamenata, 
trebalo  je  stvoriti  organ,  koji  bi  obezbijedio  njihovo  todno  izvrsi- 
vanje,  gledom  osobito  fito  nije  bilo  oporuke,  gdje  tot  po  propisu  za- 
kona,  tot  po  slobodnoj  volji  oporuditelja  nije  bilo  poboznijeh  zapisa. 
U  sludaju  dakle  da  se  ne  bi  oporuditelj  sluzio  pravom  koje  ima- 
gjaSe  po  Statutu  (Lib.  IV.,  c.  24)  imenovati  svoga  epitropa^  (iz- 
vr§itelja  oporuke),  ili  bi  ovoga  nestalo  bud  s  kojih  uzroka,  blagaj- 
nici  6.  V.  postali  bi  usljed  zakona  od  godine  1441.  epitropi  ex 
lege^  te  nijedna  bratovStina  niti  korporacija  nije  mogla  na  to  biti 
pozvana  pod  niStetnosti  dotifine  oporuke.'* 

Ovijein  prostijem  sredstvom  bi  mogu6e  skupiti  u  jedno,  te  povje- 
riti  najpouzdanijiem  rukauia  sve  blago  privatnijeh  zaduzbina,  i  tako 
bi  udaren  temelj  velebnoj  zgradi  poboznijeh  djela,  koja  je  imala 
pre^ivljeti  samu  republiku. 

Prva  vrela,  iz  kojijeh  je  po6elo  utjecati  u  blagajnidku  skrinju 
dobrijeh  djela,  bila  su,  po  starodavnoj  predaji,  tako  zvani  livelli, 
kojijem  bi  oporu6itelj  opteretio  nekretnine  ostavljene  svojijem  na- 
sljednicima.*''  Ovijem  i  slidnijem  dadama  riznidari  nijesu  upravljali 
u  vlastitoj  reiiji,  nego  bi  ih  dali  po  zakonu  od  28.  Oktobra  1413.  u 
zakup  na  tri  godine.*'  S  toga  vidimo  gdje  s  podetka  XV.  vijeka  za- 
koni  idu  za  tijem,  da  osiguraju  blagajnicima  to^^nu  uplatu  zakupnine, 
a  zakupnicima  todno  podavanje  prihoda  od  strane  baStinika,  upo- 
trijebivSi  proti  jednijem  i  drugijem  prisilna  sredstva  Jcajsni  ceivrtine* 
i  civilnog  zatvora,  i  povukavSi  na  odgovornost  ne  samo  blagajnike, 
nego  istoga  kneza  putcm  ^uvara  pravde  (Provveditori)  za  svaku 
nemarnost  u  opsluzivanju  svojih  duznosti.  Najvazniji  su  u  torn 
pogledu  zakoni  od  23.  Februara  i  28.  Jula  1425.  (L.  V.  cap.  190, 

*  y^Kaean  ietvrtine*'  —  la  pena  del  quarto  —  bijase  civilna  pe- 
depsa  radi  zakasnjivanja  kod  uplate  duga,  kako  su  sada  odocnjele 
kamate,  te  je  sastojala  u  uplati  cetvrtoga  dijela  onoga,  §to  se  imalo 
u  stanoviti  rok  platiti.  Ali,  kako  je  pedepsa  bila  prevec  stroga,  lasno 
bi  duinik  isprosio  od  Senata  oprost. 


Digiti 


ized  by  Google 


DB2AVNI  RIZNI^ABI  &EPUBLIKE   DUBROVAOkE.  <) 

198),'8  od  23.  Oktobra  1461.  (L.  C.  ch.  4.)»».  i  kasnije  od  28. 
Maja  1548.  (L.  C.  ch.  203)",  od  9.  Januara  1703.,  i  od  7.  Ja- 
nuara  1714.  (Ex  L.  B.  —  L.  F.).^' 

Kad  bi  blagajnici  bili  prisiljeni  prodati  kakvu  nekretninu  radi 
izvrSivanja  legata,  imali  su  to  udiniti  polag  zakona  od  28.  Oktobra 
1413.  na  drazbu,  u  jednu  godinu  od  kad  je  bila  ona  doSla  u  nji- 
hove  ruke,  a  kupci  imali  su  poloziti  prije  oglafienja  drazbene  pro- 
daje  (ante  bannitionem)  cijenu  u  opdinsku  blagajnu,  bilo  u  Du- 
brovadkijem  groSima,  bilo  u  zlatnijen)  dukatima,  drugova^ije  prvi 
koji  bi  ih  prijavio  mogao  je  uz  istu  cijenu  i  uvjete  kupiti  na  drazbi 
nekretninu.  Je  li  minula  godina  brez  prodaje,  blagajnici  nijesu 
je  mogli  viSe  prodati,  nego  bi  pala  duznost  prodaje  na  kneza  i 
M.  V." 

Razvitak  zavoda  i  mnoStvo  poboznijeh  zapisa  zahtijevaSe  bolji 
red  kod  zabiljezavanja,  utjerivanja  i  isvrsivanja  legata,  6emu  bi  pro- 
vigjeno  zakonom  od  23.  Februara  1590.  stvorenijem  po  V.  V. 
Velevijednik,  ad  hoc  izabran,  zabiljezit  de  u  posebnu  knjigu  sve  po- 
bozne  zapise,  istra^ivdi,  nabasa  li  na  biljedku  da  je  isvrden,  da 
li  to  odgovara  istini,  a  unaprijed  sve  oporuke  6e  se  pobiljeziti  od 
blagajniiSkog  tajnika  kroz  osam  dana  od  oglaSenja,  a  zapisi  u  do- 
ti6nu  knjigu  pod  prijetnjom  gubitka  sluzbe. 

Kad  budu  zabiljezeni  od  Velevijednika  svi  izostali  zapisi,  biti  6e 
pozvani  nasljednici,  da  ih  uplate  s  kamatama  od  5%  na  godinu  u 
stanovito  vrijeme,  a  posto  je  ovo  minulo,  kamate  rastu  na  107©,  te 
poslje  iste^enja  drugog  roka,  blagajnici  imadu  prodati  toliko  dobra, 
koliko  treba  za  izvrsivanje  legata,  a  kupci  dobara,  prije  novog 
zakona  prodanijeh,  kojijem  su  blagajnici  prijavili  zapis,  imadu  ga 
isplatiti  za  mjesec  dana  pod  kazan  detvrtine.  Nc  smiju  od  sada 
unaprijed  blagajnici  kod  prodaje  dobara,  zapisom  opteredenijeh, 
prenositi  na  druga  dobra  teret  legata. 

Takogjer  od  tada  unaprijed  nasljednici  imadu  izvrtiiti  zapise  u 
Sest  mjeseca  od  progla§enja  oporuke,  drugadije  6e  blagajnici  prisiliti 
epitrope  shodnijem  pedepsama,  a  kad  ne  bi  to  prudilo,  dati  ce  pro- 
dati koliko  treba  od  pokojnikovijeh  dobara,  a  utjerani  novae  upo- 
trijebiti  na  izvrSivanje  zapisa.** 

Odgovaralo  je  crkovnoj  politici  Dubrovnika  napram  Rimu,  koju 
smo  rasvijetliti  na  drugom  mjestu  (Rad  J.  A.  Knj.  (JXXI.),  da  nijedan 
oprost,  nijedna  promjena  legata  nijesu  se  smjeli  isprositi  od  Svete  Sto- 
lice  brez  privole  Senata.  U  tu  svrhu  valjalo  je  po  Senatokonaultu  od 
30.  Aprila  1626.  prije  svega  da  budu  saslusane   stranke,    koje    su 


Digiti 


ized  by  Google 


10  K.   VOJNOVlil, 

imale  pod  zakletvom  braniti  prava,  o  kojijem  se  radilo,  podnesavsi 
doticnu  oporuku.  Poludivsi  milost  od  Rima,  imale  su  stranke  pre- 
dati  Malome  Vijecu  memoriale  o  dobivenom  otpustu,  kqji  brez 
izvreiivanja  gornjijeh  uvjeta  imao  se  smatrati  niStetnim**. 

U  torn  pogledu  postupalo  se  jako  strogo,  te  S.  C.  od  godine 
1780.  naredi  blagajnicima,  da  prijave  Senatu  svakoga,  koji  bi  brez 
njegove  privole  dobio  od  Riina  oprost,  a  zabranjeno  bjese  svakome 
Magistratu  izvrSiti  ga  brez  te  privole.**^ 

Strogi  propisi  izdani  za  utjerivanje  i  izvrsivanje  poboznijeh  za- 
pisa,  mnoStvo  zaostataka,  i  mjere  preduzete  za  njihovu  isplatu,  jur 
nam  dokazuju,  da  je  znala  malaksati  revnost  blagajnika  u  uprav- 
Ijanju,  i  da  se  osjetila  potreba  radunovodstvene  organizacije. 

Jo§  na  koncu  XV.  vijeka  bijaSe  naregjeno  rafiunaru  (Ragio- 
nato)  Riznice  voditi  knjigu  prihoda  i  razhoda,  da  tako  svaka  strana 
moze  imati  pregled  dugovanja  i  imanja  (del  dare  e  avere).  A  kako 
su  Rizni6ari  upravljali  poboznijem  imetkom  razliditijeh  korporacija. 
duznost  im  je  bila  voditi  posebni  rafiun  za  svaku.  Napose  pak 
imao  se  drzati  radun  tako  zvanijeh  y^male  ahlati^^  vrsti  zaduzbine, 
koja  nam  dokazuje,  da  je  tadanja  duSevnost  bila  doSla  do  stupnja, 
kakva  nije  poslije  nigda  postigla.  Jer  mnogi  oporuditelji,  promi- 
slivsi,  da  su  mogli  lasno  za  svoga  zivota.  pokraj  najbolje  pomnje 
najdistije  namjere,  vrije^ati  pravicu  u  imovinskijem  odnoSajima, 
ostavili  bi  blagajnicima  neku  svoticu  kao  naknadu  za  krivo  u6i- 
njeno,  da  je  upotrijebe  za  kakvo  dobro  djelo,  ili  da  je  predadu 
drzavi  kao  zastupniei  svijeh  gragjana,  izmedju  kojijeh  imao  se 
nadi  i  onaj,  komu  je  valjda  oporu<5itelj  krivo  udinio.''^ 

AH  ovi  propisi,  i  oni  kjisniji  od  XVT.  vijeka,  koje  gore  nave- 
dosmo  o  zabiljezavanju  oporiika,  a  napose  svijeh  poboznijeh  zapisa, 
ne  doprinesose  mnogo  ra<5unarskom  redu,  jer  se  drzalo,  da  ovaj 
mogu  zamijeniti  stroga  dusevnost  upravitelja  i  bona  fides  duznika. 

Veliki  potrcs  od  god.  H)67.  donese  gubitak  vaznijeh  isprava  i 
knjiga,  te  umnozi  nered  tako,  da  vidimo  u  drugoj  polovici  XVIII. 
vijeka  valjanoga  tajnika  blagajne  Marha  Mili  Bo§kovi6a^  gdje  pri 
uvodu  knjig(\  kojora  uspostavi  red  u  radunarskoj  upravi,  zali,  da  nje- 
govi  pretsasuici  fposto  se  vidi  da  sami  riznidari  malo  su  se  bavili  ovom 
stranom  uredovanja)  drugijem  poslom  zabavljeni,  nijesu  mogli  ispi- 
tivati  stare  oporuke,  niti  ih  usporegjivati  s  glavnicam  ostavljenijem 
za  pobozne  svrhe,  niti  sastaviti  bud  koji  razbroj  (bilanac).  tako  da 
ranogti  glavnice  nije.su  bile  nigda  zabiljezene.  a  mnogi  prihodi 
onijeh,  koje  su  opstojale,  nijesu  bili  razdijeljeni,  ili  bijahu   obraceni 


Digiti 


ized  by  Google 


DB^AVHI  RIZKI^AKI  BEPUBLIKE  DUBRuVA^KB.  ]  1 

na  druge  svrhe,  tako  da  neki  zapisi  ne  bi  se  vrdili,  nego  bi  im 
se  izno3  upotrijebio  protiv  volji  oporufiitelja.*' 

Sve  to  i  napredak  rafiunovodstva  prouzrofiifie  g.  1768.  prvu  za 
Riznidare  i  Punomodnike  G.  V.  zama&itu  reformu  kod  vodjenja 
ra<!^una,  koja  bijade  postala  nuzna,  odkad  su  Rizni6ari,  kako  <Se  se 
dalje  vidjeti,  bili  postali  duvari,  a  desto  upravitelji  svijeh  grana 
drzavnijeh  priboda.  Latio  se  Senat,  kojemu  se  ima  pobvaliti  reforma, 
najjednostavnijega  sredstva,  koje  sluzi  temeljem  svakomu  todnome 
vodjenju  ra6una,  naredivdi  da  za  svako  posebno  vrelo  drzavnog 
priboda,  kako  n.  pr.  za  Tribut  Suzerenu,  za  mmarieu,  za  konsu- 
late,  za  lu6ke  pristojbe,  za  siromake  itd.  ima  se  drzati  knjiga  prir 
hoda  i  ra$hoda  (un  libra  d'wn  semplice  dare  e  avere),  u  koju  su 
ovlaSteni  bilje^iti  stavke  sami  Rizni^ari  pravovaljano  skupljeni  (in 
Banco  pieno)  u  prisutnosti  jednoga  PunomocSnika  G.  V.,  a  knjiga 
se  ima  duvati  pod  kljudem  Blagajnika. 

Glede  pak  Blagijeh  Djela  ustanovljene  su  dvije  istovjetne  knjizice, 
u  kojijem  se  imaja  od  sele  unaprijed  upisivati  Oktobra  svake  godine 
svi  pnbodi  dto  se  imadu  za  bududu  godinu  utjerati,  kao  najamnine 
i  zakupnine,  kamate  uzajmljenijeh  novaca,  liveli^  dohodci  glavnica 
u  inozemstvo  uloi^enijeh.  Jedan  istisak  te  knjige  ostaje  zatvoren  u 
skrinji,  drugi  je  predan  blagajnifikom  tajniku,  te  kako  dodje  koji 
duinik  zavoda  za  uplatii,  tajnik  de  kod  dotidne  stavke  na  njegovo 
umirenje  zabilje^iti  u  knjigu  rijefi  „platio"  (cof^  scrivere  questa 
parola  di  pin  pagb)^  a  to  isto  de  udiniti  blagajniei  na  svojoj  knjizi, 
kad  budu  primili  od  tajnika  dotidnu  svotu,  tako  da  nije  mogude, 
te  bi  ko  imao  platiti  dva  puta  dug,  niti  da  bi  se  mogla  kakva  za- 
buna  ili  varka  potkrasti'®.  Takvijeh  knjiga  ne  nagjosmo  zaliboze  u 
arkivu  za  sva  blaga  djela^  nego  mnoStvo  za  oporuke  pojedinijeh 
dobrotvoraca  pod  talijanskijem  imenom  vacchetta  ili  libra  entrate, 
ili  „r%stretto**^\ 

Mnogo  kasnije,  kad  se  priblizavalo  vrijeme  pada  republikc  (1793.), 
Senat  naregjuje  Blagajnicima,  da  imadu  iznijeti  preda  nj  proradun 
svijeh  javnijeh  prihoda,  a  napose  onijeh  blagijeh  djela, ^®  a  stopra 
g.  1794.  naregjuje  se  svim  blagajnicima  javnijeh  skrinja  (a  tutti 
i  ministri  delle  Casse  publiche),  da  imadu  vaditi  za  svaku  nedjelju 
dana  dnevnik  (un  strapazzo  ili  kako  bi  se  sad  reklo  giornale  di 
cassa)^  u  koji  se  imadu  biljeziti  sve  stavke  priboda  i  rashoda  one 
sedmice  (tuite  le  partite  si  del  dare  che  delV  avere,  di  quella  set- 
timana)^  a  svaka  stavka  da  imade  biti  potpisana  od  jednog  dinov- 
nika  dotidne  blagajne,  tako  da  brez  toga  potpisa  ne  smije  se  nijedan 


Digiti 


ized  by  Google 


12  '  K    V0JN0V1<3, 

potrosak  udiniti,  a  na  svrlm  sedmice  vecina  dinovnika  svake  bla- 
gajne  ima  pregledati  dnevnik,  te,  nagje  li  ga  u  redu,  potpisati  ga, 
brez  6esa  ne  moze  se  udiniti  bud  koji  novi  troSak.'^  Blagajnici  i 
Pun(»mo<Snici  G.  V.  nijesu  Cekali  taj  propis  za  vogjenje  blagajnicikog 
dnevnika,  jer  ga  nagjosmo  za  same  RizniCare  od  1.  Junija  1776.  do 
31.  Deccmbra  1801).,  a  za  Riznidare  i  Punomodnike  G.  V.  od  1. 
JuDija  1776.  do  15.  Julija  1813.,  odakle  crpismo  zanimivijeh  po- 
dataka^'^ 

Jedna  od  reforma  uvcdcnijeh  po  Blagajnicima  g.  1783.  pri  uprav- 
Ijanjii  kucA,  zgragjenijeh  zajedno  s  nekoliko  dudaiia  po  naredbi  So- 
nata i  usljed  otpuBta  Rimske  Stoliie  poslije  treSnje  od  god.  1667. 
novceni  izvagjenijem  iz  prodaje  glavnica,  ulozenijeh  po  raznijem 
korporacijama  i  zavodima  u  Napuljske  zakupnine  (arrendamenti  cli 
Napoli)^^,  bi  poviSenje  najamninc,  svedene  do  tada  na  saavijcm 
niski  iznos,  poSto  svi  troskovi  popravljanja  padali  su  na  lokatora, 
doiiim  nasuprot  sve  najamnine  privatnijch  kuda  bile  su  se  u  gradu 
podvostruCile. 

Da  dovedu  u  sklad  interese  zavoda  s  onijem  vlastele,  kojijem  su 
se  iznajmljivale  kude,  uvedoSc  neku  vrst  osebujne  najamne  vjeko- 
vjedne  pogodbe  (locazionc  perpetua),  na  korist  svijeh  najmopri- 
maca  (affittuarii)  i  njihovijeh  muSkijeh  potomaka,  a  kad  bi  ovijeh 
nestalo,  i  na  korist  zenskijeh,  koje  bi  bile  zadnji  ogranak  fami- 
lije.  Po  ovakoj  pogodbi,  koja  vlada  i  danas  odnofiajima  izmedju 
Blagog  Djela  i  konduktora  glede  istijeh  kuda  (samo  sto  poslije 
izumrda  vlastec^^^kijeh  obitelji  svi  razredi  puka  mogu  ill  uzeti  u 
najam),  konduktori  sami  imadu  obaviti  na  svoj  trosak  sve  po- 
pravke  na  kudi,  ali  ne  smijedu  nikomu  prodati  je.  ili  je  u  obw^ 
otugjivati,  da  pace  niti  podnajmiti.  Samo  posljednji  potomak  farailije 
brez  muSke  i  zenske  djece  moze  ostaviti  kudu  bradi  ili  djeci  brade 
pokojnog  prvoga  konduktora,  a  kad  ne  bi  na  taj  naein  raspolozio 
kudom,  ova  ex  lege  prelazi  na  muAku  lozu  brade,  naime  na  naj- 
starijcga  brata,  koji  ne  bi  imao  svoje  vlastite  kudo.  Je  li  se  utrnula 
obitelj,  kuda  sa  svijem  poboljsiieama  ima  biti  povradena  Riznidarima 
na  raspolozenje. 

U  ostalome  ovezijem  je  prepusteno  ustanoviti  najamninu  kude 
napram  okolnostima  i  traznji  (siano  tenufi  affittarla  secondo  li 
tempi  e  le  ricerche),  a  najanmina  ima  se  platiti  koneeni  Decembra 
pod  kazan  cetvrtine  na  korist  Blagog  Djela,  dija  je  kuda.^^ 

Posto  Zugjeli  nij(»su  mogli  biti  tada  vlasniei  kuda,  te  bi  ini  vlada 
iznajmljivala  zgrade  za  bogomolje  i  stanovanje  u  posebnom  odsjeku 


Digiti 


ized  by  Google 


DR^AYNI  RIZNK^ARI  RBPOBLIKE  DUBROVA^KB.  l3 

grada.  koji  se  sada  zove  Ghetto,  bi  narc^jeno,  da  do  im  se  povisiti 
jako  niska  najamnina  (kI  13<>  zlatnijch  dukata  Ato  su  plai^ali,  kako 
bude  odredio  Senat.  a  ovaj  podigne  je  na  UV),  z.  d.  odlukom 
od  8.  Jula  1783.  Vec  prije  (g.  1753.)  bijaSe  stavljeno  na  znanje 
Riznidarima,  da  Zugjeli  ne  smiju  niti  na  svoje  trorikove  povecati 
kuce  u  Ghetiu  (fare  giunte  o  accresriwenti  di  fabhriche  (die  case 
del  Ghetto)^  a  glede  popravaka  Biznic^ari  mogu  dati  samo  krov  na 
javne  novce  pre^initi.  Poslije  god.  1783.,  pod  dojmoxn  franeeskijeh 
novotarija,  bijane  im  dozvoljeno  steci  nekretnina,  ali  pod  konac 
g.  1799.  zabranjene  su  im  daljne  stedevine  u  Drzavi,  i  zapovje- 
^jeno,  da  nijedan  Zudio  ne  smije  imati  vine  od  jedne  kuce,  a  kad 
bi  ih  imao,  neka  ih  Riznidari  prodaju  a  izvadjenu  cijenii  neka  iz- 
rude   vlasniku." 

Kasnijiem  S.  (\  od  14.  Uecembra  17H4.  bi  ograniCena  vlast  Riz- 
nidara  glede  iznajmljivanja  takijeb  kuea,  i  propisano,  da  imade 
prednost  ona  vla^teoska  familija,  koja  ne  bi  imala  vlastite  ku(5e,  a 
a  ostalome  da  se  ima  raspisivati  dvomjt^sodni  natjeeaj,  te  je  iznaj- 
mljivati  uz  cijenu  primjerenu  okolnustima  (al  prrzzo  congruo  scrondo 
le  circostanjse  dei  tempi).  ^*' 

Iste  godine  1784.  bi  ustanovljeno  po  senatu,  da  Riznic^ari  i  Puno- 
moenici  G.  V.  mogu  uloziti  nov(*<»  u  nekretiiine  uz  kamate  od 
4%,  a  uz  3"/.  kad  bi  se  imala  graditi  knda,  vazda  davajudi  prednost 
vla«telinu.'^ 

Obidna  skrinja,  u  kojoj  bi  se  hranili  novci  i  vazne  isprave  Ri- 
zni^ara  i  Punomodnika  (i.  V,  dapa^e  i  drzave,  lezala  je  u  drago- 
ejenom  modniku  prvostolni*  crkve  (iospe  Velike,  od  koje  jedni  i 
drugi  su  primili  naslov.  Bilo  je  ^est  kljuclfa,  od  kojijeh  tri  bi  drzali 
Riznidari,  a  tri  Punomocnici,  a  nije  se  moglo  niAta  dignuti  ili  metnuti 
u  skrinju,  ako  nijesu  bila  prisutna  dva  Rizni(5ara  i  dva  Punomoc- 
nika,  te  kad  ih  se  toliko  ne  bi  naslo  u  Dubrovniku.  imali  su  ih 
nadomjestiti  knez  i  jedan  malovijecnik.'** 

Ali  neku  svotu,  koju  su  imali  blagajnici  drzati  na  raspolozenje  vladc* 
za  kakvu  nenadnu  potrebu,  imali  su  poloziti  u  skrinju,  gdje  bi  kov- 
niea  stavljala  svoje  blago'*,  akod  prodaje  nekretnina,  na  molbu  rizni- 
eara,  cijena  Sto  bi  se  unaprijed  polozila  za  sigurnost  (radio)^  imala  se 
sahraniti  do  konadne  prodaje  po  knezu  i  Malom  Vijeeu  u  kanee- 
larijsku  rudnu  blagajnu.*® 


Digiti 


ized  by  Google 


14  K.  VOJNOVid, 

III. 

Zaduibine  i  zaklade  od  XY.— XIX.  Tijeka. 

Do  XIV.  vijeka  ne  imamo  podataka  o  poboznijem  zapisima,  ko- 
jijem  su  upravljali  Rizni6ari  G.  V.  Stopra  od  oporuka  onoga  i  slijcv 
dedega  stoljeda  po  njima  zabiljeienijeh  mogu  se  razabrati  zaduzbinc 
ostavljene  u  razne  krScanske  svrhe.  A  da  se  bas  XIV.  stoljeda  djelat- 
nost  njihova  po^ela  zivlje  kredati,  mozemo  suditi  po  tome,  5to  je  broj 
Riznidara  poviSen  na  tri  zakonom  od  20.  Novembra  1333.  Imamo 
pak  dokaz  u  zakonu  od  26.  Julija  1560.,  da  o  polovici  XVI.  vijeka 
tako  su  se  bili  umnos^ili  pobozni  zapisi,  da  ona  tri  Rizni6ara  ne 
mogoSe  odoljeti  poslima,  te  im  biSe  nadodana  tri  preglednika,  koje 
kasnije  zamijeniSe  jo5  dva  Rizni6ara. 

Prvo  po  vremenu  vrelo  riznidarskijeh  prihoda  biSe,  kako  opazismo, 
dade  (livelli),  nametnute  po  oporuditeljima  nekretninam  ostavljenijem 
baStinicima,  koje  dade  stvoriSe  tako  zvanu  zajednidku  zakladu  (Borsa 
comune)^  od  koje  ima  samo  ostataka,  pokle  treSnja  od  godine  1667. 
donese  gubitak  mnogijeh  oporuka,  sruSi  ili  zamrsi  dobra,  na  koja 
su  bile  naslonjene. 

Sedamnaesti  vijek,  prem  da  je  vijek  velike  katastrofe,  obiluje 
zaduzbinama,  kako  nijedan  drugi.  U  istoj  godini  treSnje  zabiljeiena 
su  dva  pobozna  zapisa,  Sest  godina  poslije  detiri,  a  do  konca  onoga 
stoljeda,  ved  kako  se  dizao  grad,  polet  krsdanske  Ijubavi  dize 
se  uspored,  te  se  sedamnaest  novijeh  zaklada  stvara.  U  XVIII. 
vijeku  blagotvoma  rijeka  preuzela  prijaSnji  tedaj,  te  vrijeme  blizu 
pada  republike  obiluje  veleduSnijem  primjerima  vlasteoske  i  gra- 
gjanske  ruke.  U  opisu,  kojega  se  ladamo,  mjerilo  de  nam  biti  konae 
XVIII.  vijeka  na  temelju  najsigurnijeh  vrela,  5to  nam  pruza  stari 
arkiv  Opere  Pije.** 

Crkve. 

Crkve  su  bile  predmetom  razliditijeh  zadui^bina  od  starodavno 
doba,  i  nc  spominjuci  malenog  zapisa  Prvostolnoj  Crkvi,  Gospi  od 
Danada  i  fititniku  grada  Sv.  Vlahu,  a  kasnije  Gospi  od  Milosrgja, 
5to  je  morao  svaki  gragjanin  po  zakonu  ostaviti.  U  tome  bila  je 
vlada  prednjadila  primjerom.  kad,  zapremivSi  Primorje  g.  1399.,  a 
Konavlje  g.  1419.  i  1427.,  pokloni  Bogu  deseti  dio  teritorija  (Bastie)^ 
povjerivSi  ga  upravljanju  Blagajnika  G.  V..  da  mu  prihod  ulozi 
na  zgragjenje  franovackog  samostana  i  crkve.*'  Posebnici  slijediSe 


Digiti 


ized  by  Google 


DB2aVNI  BIZHKSABT  &EPUBLIKR  DUBBOTAC^KB  ]  5 

izgled,  te  na  razne  nadine  dogjoSe  u  pomod  crkvama  i  bt)goStovju 
u  op&,  gdje  naredivsi  da  se  zgrade  crkve  i  kapelice,  gdje  da  se 
misije  drze  u  svrhu  katekizacije  i  krddanske  naobrazbe  puka,  gdje 
da  se  priskodi  obilnijem  misama  u  pomoc  Hvecenieima,  dodijelje- 
nijem  pojediDijem  crkvama  i  kapelama/'  ili  da  se  obskrbi  du^o- 
skrbnik  za  vrijeme  kuge.^*  Pripomoglo  bi  se  crkvama  neizbroj- 
nijem  zaduzbinam  u  ono  vrijeme  zive  vjere  naregjenijem  u  formi 
misa,  nadovezanijeh  Prvostoljnoj  crkvi,  Sv.  Vlahu,  ostalijem  crkvama 
i  kapelama  u  gradu  i  na  ladanju,  duhovnijem  redovima,  osobito 
Maloj  bra<5i,  jedanput  same  franovcima  Jakinskijem  po  Ivanu  Vida 
Gucetica,  a  jedan  put  Dominikancima  u  lie^u  na  pokoj  duAi  posla- 
nika  republike  Luca  Pucica,  tamo  preminula.  po  naredbi  njegovijeh 
kceri.  (L,  A,  M,  N.  passim.) 

Dubrovnik  bijaSe  posrijed  istoka  po«adio  krAeanskijeh  i  trgovac- 
kijeh  naselbina,  kamo  bi  prvostolna  matica  slala  avecenike  za 
duSobriznifitvo.  Isticale  su  se  XVII.  vijeka  na  putu  k  Carigradu 
bugarska  Solija  i  srpski  Novi  Pazar.  Ivan  i  Liika  Pasarevioi  od- 
re^'uju  na  pocetku  onoga  vijeka  glavnicii  za  uzdrzavanje  erkvo 
dubrova(^ke  u  Sofiji  (g.  1(!01.),  a  Trojan  Milovac,  da  se  napravi 
ograda  okolo  Sofijskoga  grobija  Dubrov^ana  (1()42.).'^' 

Dumanjske  zaklade. 

Dumanjstvo  bile  je  preotelo  u  ono  vrijeme  velik  mah.  IJ  gradu 
je  bilo  do  velike  treAnje  osam  manastira  z(»nskijeh,  koji  su  spadali 
u  benediktinski  i  u  franovac^ki  red,  gdje  bi  na^le,  vise  puta  ne  svoje- 
voljno,  zaklonifite  kceri  vlasteoskijeh  obitelji,  koje  bi  tijem  pristedile 
prcije  na  korist  muSkijeh  potomaka,  pozvanijeli  naslijediti  s  im(»tkom 
i  vlast  u  drzavi.  AH  mnoAtvo  samostana  s  jedne  strane  bilo  je 
zaprijekom  strogome  zaptu,  s  druge  uzrokom  jako  slabom  ekono- 
mijskom  stanju  mnogijeh  dumana.  (^vomu  prisko^ise  u  pomod  za- 
klade (ima  ih  14  u  svemu)  bol(»snijem  i  siromaSnij(»m  duninama  u 
opcfe  (detiri  zaklade),  a  vla^steoskijem  napose  (monache  gentildonne 
povere).*^ 

Zaduzbine  fratarske. 

Provigjajudi  svojijem  duAama  oltarskijem  posvetilistem,  oporuei- 
telji  bi  doSli  u  isto  vrijeme  u  pomoc  i  muskijem  duhovnijem  redovima. 
Najpopulamiji  bijane  franovadki  (Mala  hrara)^  te  njemu  ponajviik? 
bi  ostavljeno  svakojakijeli  zapisa,  kojijem  su  Malobraeani  /a  dugo 


Digiti 


ized  by  Google 


16  K.  VOJNOVld, 

vrijeme  sami  upravljali,  dok  se  g.  1784.  odludiSe  povjeriti  Blagaj- 
nicima  G.  V.  upravljanje,  da  pod  za^titom  drzave  dodju  brze  i 
sigumije  do  svojijeh  prihoda.*'  Dominikanci,  koji  sa6injavahu  ari- 
stokrati6ki  red,  u  koji  najviSe  bi  se  vlastela  upisivala,  bill  su  daleko 
manje  dionici  zaduzbina  naroda,  a  najmanje  benediktinci,  kojijem, 
poslije  pnrobitnog  cvata  i  usljed  brzog  pada,  ne  pogjofie  u  susret 
niti  pouzdanje  vlade  niti  naroda.  Jesusovcima,  koji  posljednji  do- 
^o§e,  zabavljenijem  naukom,  ne  ostavljaju  se  zaduzbine.  Ali  za  to, 
osim  potpore  5to  primahu  od  vlade,  bili  su  stekli  glavnica,  po  njima 
ulozenijeh  u  razne  talijanske  novdane  zavode,  koje  poslije  ukinuca 
reda  dodjo§e  u  driavne  ruke,  samo  Sto  prihodima  glavnoga  u  Rimu 
biSe  opskrbljivani  posvjetovnjadeni  Jesusovci  dlanovi,  koji  su  se 
bili  na&li  u  Dubrovniku.  Skolopi  preuzeSe  s  njihovijem  kolegijem  i 
nekretna  dobra,  te  dobiSe  naukovnu  potporu.*® 

Uboske  zaklade. 

Na  siromaJce,  koje  su  imali  Blagajnici  ex  officio  podupirati,  a  to 
samo  domade  osim  ubogara  hodo6asnika,  putnika  i  pribjega  iz  po- 
ganskijeh  ruku,  makar  bili  tugjinci/'  razlila  se  sva  rijeka  krSdan- 
skoga  milosrgga,  i  to  na  razliCite  nadine.  Prije  svega  priteklo  bi  im 
se  u  pomod  milostinjom,  i  to  kroz  sto  i  sedam  zaklada,  svijem 
razredima  pudanstva  i  svakoj  vrsti  uboStva  na  korist.  Tu  nalazimo 
devet  zaklada  za  vlasteoske  uboge  familije,  detiri  za  siromake  gra- 
gjanskijeh  bratovStina  Antonina  i  Lazarina,  trideset  i  dvije  za 
bolesne  uboge  grada  i  predgragja,  petnaest  za  prosjake,  trinaest 
za  sramezljive,  detrnaest  za  siromake  u  bolnicama.  Frano  Nika 
Sorgocevida  ostavlja  potporu  za  dvaest  ubogara  u  vrijeme  velike 
ncdjelje,  —  Vlaho  Frana  Grad%6a  i  Mhra  Nika  SorgodeviSa  za 
sivu  odjedu  siromaka.  Veliki  gragjanin  Mihq  Pracat  ostavlja  u  isto 
vrijeme  svoje  bogato  bide  republici,  koja  de  ga  upotrijebiti,  da  se 
podigne  grad  iz  rusevine  poslije  velikog  potresa,  i  milostinju  ubogima 
Kalamote  i  Sipana.  JoS  zna  ovo  blago  suSiti  dosta  suza  nevoljnic.ima 
u  Dubrovniku.*® 

Zaklade  za  udaju  i  za  regjenje  djevojdica. 

Sve  do  konea  proSloga  vijeka,  a  i  za  podetka  istjedudega,  iena 
nije  si  mogla  obezbijediti  mimi  i  zadovoljni  bitak,  navlastito  ako 
je  spadala  u  bolje  stalise,  nego  udajom  ili  ulazkom  u  samostan. 
Odatle  nastojanje  kod  svijeh  katolidkijeh  naroda  jos  od   srednjega 


Digiti 


ized  by  Google 


DBiAVNI  RIZNI^ABI  BEPUBLIEE  DUBBOYA^KB.  17 

vijeka,  da  se  ustanove  zaklade  za  jedno  i  drugo.  Ovaj  nadin  doci 
u  pomod  siromadkijem  djevoj(!^icama  sviju  staliSa  imao  je  biti  u 
Dubrovniku  ved  star  u  polovici  XV.  vijeka,  kad  vidimo,  gdje  knjiga 
Zelena  nosi  zakon  od  15.  Marta  1456.,  po  kojemu  se  prepudta 
blagajnicima,  da  dijele  potpore  ubogijem  plemkinjama  po  svojoj 
slobodnoj  svijesti  Itako  su  dinili  u  proSlosti,  ali  neka  imade  prednost, 
koja  6e  se  prva  udati. 

I  zbilja  vidimo  kroz  tri  stoljeda  do  konca  XVIII.  vijeka  trideset 
i  tri  zaklade  za  udatbu  ili  za  regjenje  dumana,  —  jer  gotovo  vazda 
ove  dvije  cijeli  idu  uspored  —  na  korist  djevoj6ica  svijeh  stalifia.  Ima 
ih  pet  za  vladike,  toliko  za  gragjanke  bratovStina  Antonin^  i  Laza- 
rinfi,  detrnaest  za  udatbu  ubogijeh  djevojaka  u  opde,  osam  za  one  ni- 
zega  staliSa,  jedna  zaklada  za  sirotice  Lopudske.** 

Eadikad  bi  blagajnici  ostavili  tragove  svoga  slu2bovanja  usta- 
novljivaju<5i  priStednjama  zakladu  za  kakvu  novu  svrhu,  iliti  po- 
vecavajudi  opstojedu.  Tako  blagajnici  G.  V.  Vlaho  Stjepana  Tu- 
disia  i  Sdbo  Luke  Pucica  g.  1758.  ustrojiSe  zakladnu  glavnicu,  Sto  bi 
s  vremenom  imala  iznositi  dobitak  godiSnjijeh  6000  Dubf .  Dukata, 
koji  su  imali  biti  obradeni  za  Vs  ^*  korist  plemidkijeh  djevojdica 
za  njihovu  udaju  ili  za  regjenje  u  dumne,  Vg  ^^  gragjanske  bratov- 
Stine  Sv.  Antuna  i  Sv.  Lazara  na  jednake  djelove,  a  '/s  ^^  udaju 
djevojdica  nii^ega  staliSa  (Zitelle  del  tereo  ceto).  Tako  bi  uveden  u 
gragjanske  blagodati  prosti  puh^  dosada  od  njih  iskljuden.  Senat 
male  dana  poslije  ovlasti  blagajnike,  da,  Sto  bi  od  zaduibina  (quelle 
porzioni  tutte  d'  opere  pie)  ostalo  raspolozivo,  prilo^e  glavnici  po 
njima  osnovane  zaklade."*  God.  1790.  isti  Senat  potvrdi  diobu 
prihoda  gore  spomenute  zaklade  izmegju  djevojdica  triju  staliSa^ 
te  osim  toga  odredi,  da,  dodim  po  zakonu  u  stanovitijem  sludajima 
mu2  je  bio  duzan  povratiti  prdiju,  od  te  obveze  imadu  biti  oslo- 
bogjeni  oni  koji  su  se  ozenili  djevojdicama  od  tredega  staliSa.*' 

Naravno  da  se  vazda  predpostavljalo,  te  bi  se  djevojke  vjendale 
s  domadijem  mu^em,  a  vlasteoske  kderi  samo  s  vlastelinom,  tako  da 
je  navjeSdivalo  propast  starodavnijeh  obidaja,  kad  god.  1797.  Senat 
doznadi  Pavli,  kderi  Mkre  Kabozinice,  koja  se  imala  udati  za  fran- 
ceskoga  plemida  de  Clairenibeau^  2000  Dubrovadkijeh  Dukata  u 
ime  ^enitbene  potpore. '^^ 


R.  J.  A.  cxxvii  2 

Digitized  by  VjOOQIC 


18  K.  vojwovid, 


Bonidne  zaklade. 


U  malome  gradu  nalazimo  XVI.  stoljeda  tri  sasvijem  ustrojene 
bonice:  prva  je,  jedna  od  najstarijieh  u  Europi  (1432),  za  izlozenu 
djecu  (Ospitale  delta  Misericordia),  druga  je  opda  bonica  „Domus 
Christi"  (1540.),  a  treda  bonica  na  Pustjerni  kod  crkvice  Sv.Teodora 
(1643.);  osim  toga  detiri  uboznice:  dvije  u  gradu  „Antoniii8ka"  i 
kod  Sv.  Stjepana,  dvije  a  predgragju  na  Pilama  i  na  Dan6ama.  Svi 
ovi  zavodi  ustaju  i  podrzavaju  se  potporom  dri^ave  ili  zadiizbinama 
posebnika,  ili  po  obojima. 

Veliko  Vije6e  dava  rijetko  svjedodanstvo  vjere  i  harnosti  napram 
Bogu,  ustrojivSi  zakonom  od  9.  Februara  1432.  „u  znak  zahval- 
nosti  Spasitelju  svijeta,  koji  je  prosuo  toliko  blagodati  na  Dubrovnik, 
i  uzduvao  ga  od  toliko  nevolja,  bonicu  koja  ce  primati  i  braniti 
djecu  izlozenu  na  putu  od  nevolje  ili  od  sramote."  Hoce  tijem  djelom 
milosrdja,  uzvratiti  milosrgje,  koje  je  grad  na6o  kod  Jezusa  Krista,  „i 
zato  6e  ga  prozvati  bonicom  od  milosrgja^,  Ho6e  na  taj  na^in  spasiti 
od  smrti  tjelesne  i  duhovne  te  nesretne  stvorove,  vide  puta  osugjene 
umrijeti  bez  krfitenja,  „te  umnoziti  sinove  katolidkoj  vjeri,  da  po 
njihovijem  posredovanju  Dubrovnik  bude  oslobodjen  od  svakoga 
zla,  te  da  uznapreduje  u  svemu  onomu,  §to  moze  biti  na  hvalu  i 
slavu  Bogu  vjednome."  (L.  V.  Cap.  252.  —  Rad.  J.  A.  Knjiga 
CVIIL).  Za  ovu  bonicu  bi  takodjer  stvorena  posebna  zaklada  g. 
1782.  po  Riznidarima  Nikoli  Mata  Getaldida,  Nikoli  Vlagja  Sor- 
godevida  i  Orsatu  Vladja  Gudetida,  opredjelivSi  u  tu  svrhu  glavnicu 
iz  novaca,  Sto  bi  se  naSli  raspolo^ivi,  ili  dija  uporaba  bi  se  ostavila 
samijem  Kiznidarima,  koja  bi  s  vremenom  donijela  godisnji  prihod 
od  20()0  DD.,  ali  pokle  bi  se  skupila  glavnica  stvorena  g.  1758. 
za  udaju  i  za  regjenje  djevojCica,  kako  gore  spomenusmo.  Ova 
nova  zaklada  iznaSala  je  g.  1787.  DD.   61.742  :  36.^* 

Dokle  (Se  pak  opstojati  republika,  Senat  6e  na  po6etku  svakoga 
mjeseca  prinijeti  nov6anu  zrtvu  ovoj  b(»lnici,  da  potvrdi  namjere, 
koje  ga  nadahnuSe  kad  je  utemelji,  a  Dubrovdani  vlasteoske  i  gra- 
gjanske  ruke  zadui^binam  ce  joj  umnoiiti  sredstva  uzdrzavanja. 

Na  giremu  temelju  ocevi  Dubrovnika  osnuju  opcu  bolnicu  isa 
ntuSJce  „Domus  Christi^^  Kristov  dom^  zakonom  od  17.  Marta  1540., 
nadahnuti  duvstvima  one  krSdanske  Ijubavi,  koja  je  znala  tada  u 
Europi  praviti  6udesa  da  olakoti  nevoljnicima  tctiki  teret  zivota, 
uvjereni  da  ne  mogu  bolje  iskazati  Svemogudemu  zahvalnost  za 
blago  slobode  i  bogastva,    Hto  uzivase  tada  Dubrovnik,   nego   pru- 


Digiti 


ized  by  Google 


DB^AYKI  RIZNI^ARI  BEPUBLIKE   DUBROVA^KB.  19 

zajudi  pomod  nesretnicima,  s  kojima  se  on  istovjetovao,  jer  Kristov 
dom  jest  dom  siromaka  (L.  C.  c.  222.  —  Rad.  J.  A.  CXIV.).  Na- 
tjedu  se  Gudetidi,  Bobalidi,  Bunidi,  Ranjine,  Restidi  i  Pucidi  izmegju 
vlastele,  Bani,  Grmoljezi,  Androvidi  izmegju  gragjana,  a  u  najnovije 
vrijeme  Fadendica,  Kaudica,  Obadova  i  Pulid  podignuti  bolnicu  na 
visinu,  gdje  se  ne  stidi  sada  predstaviti  Baobra2enom  svijetu  u  do- 
stojnom  ruhu.*' 

Bolnica  na  Pastjerni  poglavito  ea  ienshe  bijaSe  g.  1543.  zgra- 
gjena  po  Marinu  Giorgi  od  GuietiSa  na  dva  poda  kod  erkvice 
Sv.  Teodora.  Od  Sestnaest  soba,  od  kojijeh  je  sastojala,  pet  biSe  po 
volji  oporuditelja  dodijeljene  vladikama  (plemkinjama),  detiri  gra- 
gjankama  od  bratovi^tine  Sv.  Lazara,  a  detiri  pudkijem  ^enama. 
Tri  ostale  sobe  imale  su  sluJiti  za  tri  ienske,  koje  bi  dvorile  bo- 
lesnice.  U  crkvici  Sv.  Teodora  imao  je  sluziti  misu  jedanput  na 
sedmicu  svedenik  opskrbljen  po  istoj  zakladi.*'  Ova  bonica  iz- 
gori,  a  na  njezinom  tlu  podigne  se  o  polovici  XVIII.  vijeka  goji- 
liste  djevojadko,*®  a  opda  bolnica  podme  primati  i  zenske. 

Uboznica  na  Pilama  i  na  Dandama  imadu  od  XVI.  vijeka  svoje 
dobrotvore,  izmegju  kojijeh  Pava  Stjepana  Gudetida  (1595.)  i  Miha 
Pracaia  (ovaj  dade  polovicu  svojijeh  glavnica  u  Napulju  godine 
1607.),  Frana  Sorgodevida  Nikole  (god.  1666.)  i  Frana  Andrije 
Pucida  (g.  1645.).»» 

Uboznicu  Antoninsku  zapalo  bi  u  dio,  fito  bi  se  ostavilo  za  siro- 
make  dotidne  bratovStine.  Za  onu  Sv.  Stjepana  ne  nagjosmo  pod 
ovijem  imenom  zapisa.'® 

BijaSe  u  Stonu,  drugom  gradu  drzave,  bonica,  o  kojoj  drugo 
ne  znamo,  nego  da  je  biskup  Stonski  Vasilij  Gradid  na  podetku 
proSloga  vijeka  ostavio  za  potporu  Stonskijeh  bolesnika  glavnicc 
svoje  u  Napulju  i  u  Rimu  od  Dub.  Duk.  918  :  36,  i  to  svakomu 
bolesniku  u  razlogu  10  groSeta  mjesednijeh.  Dr2ava  bi  slala  ovoj 
bonici  iz  Kristove  zaklade  malu  potporu.  •* 

Veliko  opdenje  s  Carigradom  udini,  da  je  dr^ava  ustrojila  tamo 
za  svoje  podanike  bonicu  pobirudi  u  tu  svrhu  ludku  pristojbu, 
koja  bi  se  slala  Konsulu.  (P.  S.  6.  Febr.  1806.);  ali  nema  zaklada 
u  to  ime  ostavljenijeh. 

Milosrgje  za  nesretnike  ne  iscrpljuje  se  niti  pod  starijem  danima 
Republike,  osobito  glede  bonica.  Amo  spada  blagodatni  zakon  od 
26.  Aprila  1781.,  po  kojcmu  od  svega  onoga  §to  bi  se  ostavilo  za 
pobo^ne  svrhe,    odbivSi   najviSe   milostinju    od    300   misa   za   dusu 


Digiti 


ized  by  Google 


20  K.  V*>.TNOVld, 

oporuCitelja  i  zapise  za  djevojafiko  gojiliSte,  koje  se  tada  namjera- 
valo  osnovati,  jedna  tre<Sina  ima  biti  doznadena  i  to  na  jednake 
djelove  op6oj  bonici,  onoj  od  milosrgja,  i  uboznicama.'* 

Djevojadko  gojiliSte. 

Posljednji  od  dobrotvornijeh  zavoda  Republike  bi  djevojacko  go- 
jUiSte  (Conservatario)^  osnovano  zakonom  od  28.  Novembra  1785., 
kojemu  bijaSe  cijel  obraniti  od  moraine  pogiblji  siroma&ke  dje- 
vojdice  grada  i  predgragja,  te  ih  uzgojiti  za  udaju  ili  za  slu^bovanje. 
(L.  R.  g.  1785.  —  Rad  J.  A.  CXV.). 

Prvi,  koji  pobudi  misao  ovoga  zavoda,  bi  Miho  Curati,  koji  je 
testamentom  od  g.  1663.  bio  ostavio  glavnice  svoje  ulozene  u  nov- 
6ane  rimske  zavode,  da  se  od  prihoda  uzdrzaju  detiri  djevoj6ice  od 
zanatlijskijeb  familija  u  jednome  od  dumanjskijeh  manastira.  U  ne- 
stafiici  takijeh  Senat  odredi  g.  1786.  da  se  imadu  prihodi  obratiti 
na  novo  gojiliSte,  zgragjeno  na  Pustjemi,  gdje  je  negda  bila  Gu- 
6eti(5eva  bonica  za  2enske.  Osim  drzavne  potpore  priteklo  je  zapisA 
navlastito  od  gragjanske  ruke,  a  istakne  se  Mato  Androvid  (1793.) 
prvi  od  dobrodinitelja  nove  dobe.  AH  zavod  ne  bi  sretan.  Senat 
skufien  pod  nevolju  velikog  zajma,  narinuta  od  Franceza,  naredi 
g.  1799.  Riznidarima,  da  prodadu  dotidnu  zgradu,  a  franceska  vlada, 
kad  kona^no  zapremi  Dubrovnik,  odredi,  da  mu  se  prihodi  dozna^e 
op<5oj  bonici.  Zavod  bi  uspostavljen  po  austrijskoj  vladi  g.  1829. 
za  dest  pitomkinja,  a  g.  1833.  radiren.  Sada  je  upravljan  po  mi- 
losrdnicama  (Ancelle  delta  Garita),  koje  odgajaju  desetericu  ih  (Rad 
J.  A.  OXV.).«« 

Zaklade  za  otkup  robova. 

Jedan  od  glavnijeh  zadataka  Riznidara  G.  V.  bijaSe  otkup  Du- 
brovdana,  koji  bi  pali  u  ropstvo  nevjemika,  navlastito  barbares- 
kijeh  dr^ava,  Maroka,  Algira,  Tripola  i  Tunisa.  Osobito  od  XVI. 
vijeka  ove  zadnje  tri  driave,  prividno  samo  poddinjene  suzerenstvu 
otomanske  Forte,  bijahu  stradilom  Megjuzemnog  mora,  plijcneci 
brodove,  mornare  i  putnike  pomorskijeh  dri^ava,  iskrcavajuci  gusare 
da  pale  i  robe,  prodirudi  napose  s  Algeriskijem  brodovljem  u  prvoj 
polovici  XVII.  vijeka  do  Irlandije  i  Izlandije. 

Dey,  koji  u  ono  vrijeme  vladaSe  u  Algiru,  drzase  na  lancima 
svojijeh  galora  20.0(K)  krScana;  holandenke  bi  vje§ao,  a  Spanjolce 
da  bi  osvetio  auto-da-feje,  pretrpljene  po  Arapima,  spaljivao.  Ljudevit 

Digitized  by  VjOOQ  IC 


DK^AVNI  RIZNl^ARI   BEPUBLIKB  DUBROVACKS.  21 

XIV.  pokuga  (god.  1683.)  juridati  na  Algir  prvijem  bombama,  i 
skloni  Dey-a  na  kapitulaciju,  na  primirje  za  sto  godina  i  na  po- 
vratak  zarobljenijeh  krscana,  Sto  mu  podje  za  rukom  takogjer 
s  Tunisom  i  s  Tripolisom.  Da  se  upozna  straSno  stanje  krgdanskijeh 
sredozemnijeli  naroda  u  ono  vrijeme,  dosta  je  znati  da  g.  1622.  tri 
6etvrtine  svega  pudanstva  Algira  bijahu  od  zarobljenijeh  a  stranom 
i  odmetnidkijeh  krddana. 

Na  sramota  Europe  ovo  stanje  se  produlji  do  podetka  tekucega 
vijeka,  gdje  bi  barbareSki  gusari  robili  i  mugkarce  i  zene,  vrije- 
djajuci  zastavu  svijeh  europejskijeh  sila,  i  siledi  ih  placati  danak, 
da  im  barjak  bude  podtedjen.  Ingledkoj,  opunovladdenoj  od  Bedkoga 
kongresa,  da  nastoji  ukinuti  ropstvo  krgdana,  podje  u  kratko  vrijeme 
za  rukom  (god.  1810.)  slomiti  silu  Algirskijeh  barbara,  zapalivdi 
im  grad,  oslobodivSi  jednu  hiljadu  robova,  a  bilo  ih  je  tadar  49.000 
u  svijem  barbareSkijem  drzavama.  Francuska  sama  ponovivdi  pod 
Karlom  X.  junadtvo  Ljudevita  XIV.  osvoji  za  vazda  Algir,  i  za- 
gusi  gpilju  odakle  bi  gusari  izlazili  harat  obale  Megjuzemnoga 
mora.*^* 

Dubrovnik,  koji  si  osvjetla  lice,  ukinuvSi  joS  god.  1417.  trgovanje 
8  robovima  (Rad.  J.  A.  Knj.  CVIII.),  svojijem  brodovljem  raspro- 
stranjenijem  po  sredozemnom  i  po  cmom  moru,  navlastito  XVI. 
vijeka  kad  se  bio  za  svoju  nesredu  tijesno  vezao  sa  Spanijom,  morao 
je  biti  dionikom  one  skrajne  nevolje  krSdanskoga  svijeta,  i  polag 
ostalijeh  dr^ava  stvoriti  posebnu  blagajnu  za  otkup  zarobljenijeh 
svojijeh  gragjana,  i  povjeriti  taj  mu6ni  posao*  uglednome  i  oprez- 
nome  zboru,  koji  bi  ga  revno  i  vjesto  rukovodio.  Rizni6ari  (i,  V. 
biSe  zato  izabrani.  Na  njihovo  raspolozenje  drzava  bijaSe  stavila 
svoje  carigradske  poklisare,  da  njihovom  pomodu  izhode  od  Turske 
besplatno  oslobodjenje  gragjana,  koji  bi  pali  u  ropstvo  na  istoku, 
poSto  republika  uzivaSe  u  Turskoj  povlasticu,  da  nijedan  Dubrov- 
danin  ne  mogase  biti  zarobljen.  Znali  su  takogjer  Riznidari  u  bli^nje 
susjedne  turske  pokrajine  poslati  svoje  tajne  agente  za  oslobogjenje 
Dubrovcana,  zarobljenijeh  na  kopnu.  Ali  najyjSe  su  im  dali  posla 
barbareski  gusari,  koji  bi  odvezli  su^nje  u  Algir  i  u  Tunis,  rijegje 
u  Tripoli  i  u  Maroko.  Da  ih  oslobode  sluzili  su  se  raznijem  trgovaC- 
kijem  agentima  republike  u  Mlecima,  u  Livomu,  u  Genui,  koji 
put  u  samome  gnjezdu  gusarstva,  u  Algiru,  a  koji  put  inozem- 
skijem  konsulima,  navlastito  holandeskijem.  Ne  bi  ni  zazirali  upo- 
trijebiti  pouzdane  svoje  zudioske  agente,  6iji  prsti  bi  znaH  doprijeti 
do  galera,  u  kojijem  su  gnjilili  robovi,  a  kad   i   kad   ut^kli   bi  se 


Digiti 


ized  by  Google 


22  K.  vojKovi^ 

apoStoUkom  prefektu  posrijed  onijeh  varvarskijeh  tirana  stanujucu, 
a  poslali  bi  posebne  pouzdanike  u  Marokansko  carstvo.  Zrcalo 
svega  toga  svestranoga  i  neumornog  djelovanja  Rizni^ara  G.  V. 
slijedimo  zastopice  u  njihovome  dopisivanju  sa  svojijem  agentima 
od  polovice  XVII.  do  konca  XVIII.  vijeka.®* 

Slijededi  primjer  Papa,  koji  bi  otkinuli  od  prihod^  crkve  da  otkupc 
suznje  padde  u  ruke  nevjemika/*  drzavica  dubrovadka  posegla  bi 
svaki  6as  u  svoju  Cednu  blagajnu,  da  obavi  to  najvede  djelo  krsdan- 
skog  milosrgja.  Ali  sa  svijem  svojijem  zrtvama  ne  bi  bila  mogla 
odoljeti  potrebama,  da  nijesu  joj  pomogle  u  prvom  redu  bratovStine, 
navlastito  popovska,  koja  u  svojijem  Statutima  bijaSe  stavila  kao 
jedan  od  druStvenijeh  ciljeva  otkup  svojijeh  dlanova,  a  u  drugom 
privatne  zaduzbine,  koje  se  malo  po  malo  umnozise,  i  stvoriSe 
zakladu  za  otkup  robova.  Broji  se  29  zaklada  od  te  vrsti,  od  ko- 
jijeh  19  brez  ogranidenja  dobe  suznja  a  druge  za  robove  do  sta- 
novitijeh  godina,  n.  pr.  do  petnaest,  od  15^-18  i  20  Ijeta,  a  koja 
bi  osnovana  da  se  ide  na  ruku  oslobogjenijem  robovima,  kad  bi 
se  vratili  liSeni  svega  u  otadbinu/'  Od  raznijeh  dobrofiinitelja  ovdje 
spomenut  demo  ienske  od  slavne  vlaateoske  krvi  Oru  Getaldicii  (god. 
1630.),  Jelu  Kaboiinicu  (1603.)  i  ugledne  gradjanke  Niku  NaljeSko- 
vicu  (1599.)  i  Katarinu  Marina  Zizzeri  (17 13.).  •^  I  pri  zadnjemu 
uzdaha  republike,  ne  malaksa  revnost  Riznidara,  koji  ostaviSe  Blagom 
Djelu  znatnu  glavnicu  joS  opstojedu."' 

U  ovoj  slici  poboznijeh  i  dovjekoljubnijeh  svrha,  koju  nacrtasmo, 
igraju  zamjenice  sve  do  pada  republike  s  plemenitijem  natjecanjem 
dasnu  ulogu  vlastela  i  gragjani,  kako  jedan  i  drugi  staliS  sudjelova 
u  pobjedama  za  slobodu  i  u  nastojanju  za  obogadenje  i  napredak 
malenog  ali  slavnoga  grada.  Ostaje  medjutijem  zasluga  dubrovadke 
aristokraeije,  da  je  savijeScu  nigda  nepotamnjenom,  revnoScu  nigda 
nemalaksalom  upravljala  ovijem  blagom  od  otaca  baStinjenijem  do 
pada  republike.  S  utrnudem  slobode,  nebozne  ruke  posegnu6e  u 
riznicu  siromaka,  te  je  otanji§e,  a  vrelo,  koje  ju  naplodjivaSe,  go- 
to vo  da  ne  usahnu.'' 

IV. 

Driavni  Rizniiari  i  Crkva. 

U  vlastitom  podrudju  Riznidara  G.  V.,  koje  do  sada  nacrtasmo, 
pokazade  se  oni  tako  vjeSti  i  pouzdani,  da  malo  po  malo  privu- 
ko5e  k  sebi  najglavnije  financijske  poslove  crkve  i  drzave,  tako 
usko  spojenijeh  u  Dubrovadkoj  Republici. 


Digiti 


ized  by  Google 


db2avni  rizni^asi  rbpubliks  dubbova^ke.  23 

Za  upravljanje  imetka  prvostolne  crkve  bijaSe  odmah  s  podetka, 
slijedeci  primjer  MIetaka,  stvoren  zbor  Punomodnika  ili  Prokuratura 
G.  V.  (ProcurcUori  di  8.  M.  M.)^  uregjenijeh  §tatutom  (Lib.  I.  cap. 
III.)  polag  Riznifiara.  Prvobitna  slidnost  sluzbe  jednijeh  i  drugijeh, 
jer  imetak  crkve  i  imetak  zadu^bina  bili  su  jednako  sveti,  udini 
da  mnogo  zakona,  koji  su  se  njih  ticali,  bilo  je  ili  nalifino  ili  za- 
jednidko  i  RizniCarima  i  Prokuraturima,  a  to  tim  viSe  Sto  i  ovi 
zadnji  bijahu  kojiput  pozvani  kao  ovrSitelji  poboinijeh  oporuka.'^ 
Izjedna^eni  su  g.  1567.  glede  postupka  za  utjeravanje  najamuina 
ili  zakupnina,  a  g  1588.  u  odnodajima  napram  kamerlengima  i  ra6u- 
narskom  dvoru.  ^"  Ni  jedui  ni  drugi  po  zakonu  od  g.  1726.  ne  smiju 
doznafiiti  unaprijed  budude  prihode."  a  jedni  i  drugi  ovlaSteni  su 
po  Senatu  g.  1741.  potegnuti  dobitke  glavnica,  livele,  i  druge  sva- 
kogodiSnje  uplate.*^*  Organidki  zakon  od  g.  1768.,  kojijem  bi  refer- 
mirano  radunovodstvo ,  izdan  je  za  Riznidare  i  za  Prokurature 
(Gledaj  primjetbu  28.).  Ovo  nalidno  ili  zajednidko  zakonarstvo  bi 
prouzrodeno  naravno  po  identidnosti  pravnijeh  njihovijeh  odnoSaja 
glede  imetka,  koji  posjedovahu,  a  vez  izmegju  jednijeh  i  drugijeh 
postade  tjesniji,  odkad  podeSe  unovdivati  svoje  glavnice  kod  istijeh 
iinancijalnijeh  zavoda,  u  Italiji  i  u  Be^u.  Tadar  Rizni6ari  istina  imadu 
glavnu  rijed,  ali  rade  zajedno  s  Prokuraturima,  premda  vode  jedni 
i  drugi  posebne  radune.  Ovo  se  razabire  iz  dvaju  va^nijeh  vrela. 
Blagajnidki  njihovi  dnevnici  vode  se  u  istoj  knjizi,  (gledaj  primjetbu 
32.),  na  jednoj  strani  samijeh  Riznidara,  na  obratnoj  Riznidara  i 
Prokuratura,  a  oba  nose  isti  naslov  stitnice  prvostolne  crkve  (Gospe 
Velike  —  Sandae  Mariae  Majoris)^  jer  su  im  doneklc  sliCni  za- 
datci,  a  u  istom  mocniku  6uva  se  njihovo  blago.  Tako  isto  u  do- 
pisivanju  s  najglavnijiem  agentima,  koji  u  Italiji  i  u  Be6u  utjeravaju 
dobitke  od  glavnica  tamo  ulozenijeh,  sve  dopisivanje  se  tjera  u 
ime  Ri^nidara  i  Punomodnika  G.  V.,  olakotivSi  i  pojeftinivSi  tijem 
upravljanje.  Sve  ovo  pak  nam  tuma6i,  kako  pokraj  najmarljivijega 
istraiivanja  onijeh  vrela  pretezko  je,  a  gotovo  bi  reko  nemogude 
potegnuti  liniju  izmegju  podrudja  jednijeh  i  drugijeh.^*  Moze  se 
donekle  samo  redi  da  uprava  imetka  lib  prvostolne  crkve  spada  na 
Prokurature,  a  ona  poboznijeh  i  dovjekoljubnijeh  zaklada  na  Rizni- 
6are.  Preko  pak  te  granice  Riznidari  zahvadaju  ogromni  djelokrug 
u.financijskom  poslovanju  Crkve  i  Drzave,  do6im  Prokuraturi  re- 
dovito  ostaju  ogranideni  na  svome  podrudju,  samo  Sto  po  zakonu 
od  29.  Julija  1560.  popunjuju  jednakijem  pravom  riznidarski  zbor 
kod  podjeljivanja  milostinja  i  nadarbina,  kad  se  ne  bi  u  njemu 
mogla  stvoriti  odluka  vedinom  glasova  (L.  F.). 

Digitized  by  VjOOQIC 


24  K.  vojNovi(5, 

Ali  ne  samo  §to  Rizni6ari  G.  V.  stoje  u  tijesnum  savezu  sa 
zastupnicima  prvostolne  crkve,  nego  postaju  dcsnom  rukom  drzave 
u  njezinom  odnoSaju  napram  ustroju  i  imovinskom  upravljanju 
crkve,  Sto  se  tuma^i  crkovnom  politikom  dri^ave,  koju  drugodjc 
rasvijetlismo.  (Rad  Jugosl.  Ak.  knjiga  CXXI.  j^Crkva  i  drzava  u 
Dubrovadkoj  Republici"). 

Tako  vidimo  gdje  dr^ava  vrSi  pravo  patronata  za  manje  nadar- 
bine  Dubrovafike  Crkve  kroz  Riznidare  i  kroz  Punomodnike  G. 
V.  Ovijem  zadnjijem  se  naregjuje  godine  1498.,  da  imadu  pokriti 
ispraznjeno  mjesto  kapelana  prvostolne  crkve  za  14  dana,  drugadije 
devolvira  se  pravo  predloga  na  kneza  i  na  Malo  Vijede,  a  to  isto 
zapovijeda  se  slijede<5e  godine  Riznidarima  gledc  stanovitijeh  kapela, 
za  koje  su  imali  pravo  kolacije/*  a  bilo  im  je  joS  prije  zabranjeno 
da  ne  smiju  podjeljivati  nadarbinu  inostranskijem  svedenicima''. 

Sa  ustrojstvom  4upa  u  Dubrovadkoj  diecezi,  i  u  samom  gradu, 
ifilo  je  jako  sporo,  ili,  da  bolje  refiemo,  nikako,  pokraj  svijeh  pro- 
pisa  tridentinskog  sabora  i  nastojanja  nadpastira  glavnoga  grada 
sve  do  druge  polovice  XVUI.  vijeka  (Rad  J.  A.  Knjiga  CXXI. 
Crkva  i  driava  I.  Dio).  U  samom  Dubrovniku  gradske  zupe  nijesu 
bile  ustrojene,  te  je  Senat  bio  naredio  god.  1785.  Rizni<!^arima,  da 
podnesu  za  mjesec  dana  osnovu,  kako  6e  se  ustanoviti  u  gradu 
6etiri  podzupnika  (viceparrochi)  sa  svojijem  pomocnicima."®  Sto  se 
tide  ladanjskijeh  zupa,  Senat  god.  1793.  povjeri  istijem  Rizni6arima 
da  Zajedno  sa  tri  starovijecnika  izrade  za  mjesec  dana  osnovu  o 
zupama,  o  katekizaciji,  o  misnijem  milostinjama  i  o  ustanovljenju 
sjemeniSta.'^  Osnova  bi  iznesena  po  Riznicarima  stopra  nakon  jedne 
godine  dana,  te  predlo2eno  povisenje  kongrue  i  misnc  milostinje, 
uregjenje  dviju  stolica,  dogmatidke  i  moraine  teologije,  do  ustrojstva 
sjemenifita,  i  imenovanje  fietiriju  svecenika  za  naudanje  katekizma 
u  blagdane.®®  Napokon  se,  po  osnovi  samijeh  Riznifiara,  duSobriz- 
nidtvo  konadno  uregjuje  u  detmaest  zupa  Senatskijem  zakljudkom 
od  23.  Aprila  1805.,  te  im  se  nalaze,  da  glede  ostalijeh  zupa  do- 
nesu  novu  osnovu,  Sto  oni  udiniSe  11.  Maja  1805.,  ali  im  bi  po- 
vradena,  da  je  poprave  polag  zakljudka  Senata.***  —  Vazda  pod 
zadtitom  i  utjecajem  drzave  Riznidari  pladaju  zupnike,^^  utjeravaju 
trazbine  nadbiskupske  nadarbine,^^  prodavaju  nekretnine  crkovnijeh 
kako  i  svjetovnijeh  blagijeh  djela,®*  izvrSuju  zapovijedi  Rimske 
Stolice  kod  promjene  ili  umanjivanja  poboznijeh  zapisa,®^  pohra- 
njuju  novce  samostanske,®*  izvrSuju  dozvoljonu  po  Rimu  prodaju 
Lokrumskijeh  dobara^'  i  crkve  Sv.  Petra  i   Lovrijonca.®^  Jednom 


Digiti 


ized  by  Google 


dr2avni  rizniCari  republike  dubrovaOke  25 

rije(3i :  driava  kroz  Riznidarske  ruke  obavlja  ono   zgoljno  viSeputa 
zapovijedajude  tutorstvo,  koje  ona  izvrSivase  u  podru6ju  crkve. 

S  obratne  strane,  kako  dokazasmo  na  drugom  mjestu,  ona  nije 
trpila  utjecaja  crkve  u  upravljanje  zaduzbina,  koje  spadaSe  po 
crkovnom  pravu  pod  njezin  djelokrug,  i  unatod  pokuSajima  Arki- 
biskupa  pogje  joj  za  rukom  izhoditi  na  torn  polju  toleranciju  Rima. 
(Rad  J.  A.  Knjiga  CXXI.  Crkva  i  drzava  II.  dio.) 


Driavni  Rizni^ari  i  javna  uprava. 

Riznidari  Gr.  V.  postaju  malo  po  malo  prijamnici  svijeh  drzav- 
nijeh  prihoda,  te  imadu  zamasni  zadatak,  opskrbljivati  noveem  raznc 
grane  javne  sluzbe  do  diplomatidke  i  vojnifike,  a  uz  to  izvrsuju 
nadzor  poviSe  svijuh  blagajna,  ne  ostajudi  nikome  podlozni  izim, 
kako  bismo  sada  rekli,  vrhovnome  radunarskome  dvoru  (i  cinque 
officicUi  delle  ragioni),  Ovdje  na  razjaSnjenje  ove  vrsti  sluzbe  Ri- 
znidara  treba  znati,  da  su  bila  dva  javna  organa,  koja  su  se  pod 
Republikom  isMjucivo  bavila  iinancijskom  upravom :  Canierlenghi  ili 
Camerarii^  koji  bi,  s  pocetka  w  broju  od  trojice  a  poslje  od  6etvorice, 
primali  sve  drzavue  prihode,  te  su  bili  duzni  polagati  novce  u  opcu 
blagajnu,  i  vrhovni  radunari,  koji  bi  pregledavali  sve  drzavne  ra- 
(Sune  i  udarali  osudu,  proti  kojoj  moglo  so  prizvati  na  kneza  i 
Malo  Vijede.  Ako  Riznicari  pritezu  k  sebi  razne  drzavne  dohodke, 
jedne  za  drugijen);  —  izruduju  ih  ipak  Kamerlengima,  koji  ih  ko- 
nafino  polazu  u  skrinju  kancelarijsku  pod  tri  kljuda,  jedan  od 
kojijeh  stoji  u  njihovijem  rukama,  druf^i  kod  Riznidara,  a  tredi  kod 
Punomodnika  G.  V.®'  Riznidari  imadu  im  osim  tof;a  na  koncu  svakog 
mjeseca  predati  doznake  po  njima  uplacene,  te  tako  rascistiti  vas  mje- 
sedni  prihod  i  razhod.  GodLsnje  pak  obracune  imadu  svake  godine  mje- 
seca Januara  toliko  oni  koliko  Prokuraturi  0.  V.  podastrijeti  vrhov- 
nijem  radunarima,  da  ih  pregledaju  i  konadno  zakljueuju.^*^  Unutra 
granica.  ove  glavne  kontrole,  brez  koje  nema  reda  ni  sigurnosti  u 
financijskoj  upravi,  Riznidari  imaju  na  torn  podrudju  najprostra- 
niju  sluzbu.  Knezu  i  Malom  Vijecu  red  je  imati  na  raspolozenju 
Jula  svake  godine  svotu  od  3()00  perpera  za  svaku  nenadnu  potrebu, 
a  Riznidari  duzni  su  je  nabaviti  od  dinovnikA  solinara.^'  Do  zadnjega 
uzdaha  republike  oni  upravljaju  noveem,  koji  ima  biti  predan  u 
ime  podanka  Otomanskoj  Porti;  a  nema  brige*  koje  za  to  ne  ulazu. 
jer  do  toga  stoje  dobri   odnoAaji   s  Turskom,    i    po  tomu   opstanak 


Digiti 


ized  by  Google 


V()  K.    VOJNOVid, 

drzave.  Senat,  istina,  posveduje  toj  raboti  svu  svoju  mudrost  i  oprez- 
nost,  te  stvara  posebnu  podani^ku  zakladu  (borsa  del  tributo), 
kojom  upravljaju  Rizni<$ari,  dija  je  briga  uloziti  skupljeni  novae 
u  inozemsk(^  najsigurnije  novCane  zavode,  da  se  moze  svake  tri 
godinc  radunati  na  potrebnu  svotu.*'  Osim  novcem  valja  darovima 
omeksati  pase,  vezire  i  druge  dostojanstvenike  carigradske  i  bosanske, 
ti)t  da  se  uzdrzava  njihova  sklonost  republici,  tot  da  se  otstrane  od  nje 
pogibiji,  tot  da  ss  polu(5e  trgova^ke  polakSice.  Svila,  kadifa,  barSun 
i  mirodije  imadu  za  to  sluziti,  a  riznidari  nabavljaju  ib  u  MIecima. 
u  Florenei  i  u  Rimu,  sluzeci  se  svojijem  agentima,  a  imadu  o  torn 
voditi  strogi  radun.®' 

Opskrbiti  gradovc  zivezem,  navlastito  zitom,  spadalo  je  u  glavne 
zadatke  drzava  onog  vremena,  kad  su  opdila  bila  spora  i  opasna 
po  moru  i  po  kopnu,  a  republika  dubrovadka  vazda  je  s  najvedom 
revnosti  nastojala,  da  nc  bi  nestalo  kruha,  i  jeftina  kruha  narodu, 
te  je  bila  ustanovila  posebnu  sluzbu  Grassierdi,  da  se  tomu  zado- 
volji.  I  zato  Rizni^ari  imali  su  staviti  na  raspolaganjc  ogromnijeh 
svota,  te  nalazimo  gdje  drzava  kroz  njih  uz  naj6ovjednije  uvjete 
za  narod  izvrSuje  tu  duznost  do  pada  republike,  sto  je  izazvalo 
od  samijeb  osvojitelja  Dubrovnika  usklik,  da  je  bila  republika 
upravo  odinska  vlada.**  NestaSici  drva  i  lagja  za  prevoz  u  grad 
znadu  Rizni^ari  provigjeti,'*^kako  i  pronadi  sredstava  za  zdravstvene 
svrhe,  te  iz  samijeh  blagijeh  djela  vaditi  novae  za  zgradu  novijeh 
Lazareta.*^ 

Kroz  Rizni^arske  ruke  prolaze  povi^ena  civilna  list  a  knezuJ*' 
potpon^  za  usavrsenje  zanatlija  u  tugjini,*®  namaknude  novaca  za 
kazalisna  drustva.*** 

Svemu  tomu  oni  mogu  i  moraju  odoljeti,  jer  kupe  u  svoje  ruke 
sve  drzavne  dohodke.  Carinari  joS  od  podetka  XVII.  vijeka  izru- 
6uju  Riznifiarima  carinu,*^^  koja  se  od  polovicc  XVIII.  vijeka  ima 
platiti  u  zlatnijem  dukatima.*®* 

Oni  i  prokuraturi  G.  V.  odavna  su  utjcravali  pristojbu  in  natura 
od  prodaje  soli,  koja  bijaise  monopol  drzave  i  vrelo  obilna  dohodka.*^* 
Ali  zakonom  od  23.  Marta  1784.  preinacuje  se  temeljno  na  osnovi 
iznesenoj  od  nadsolinara  (sojjrasaUnari).  a  popravljencj  po  6uva- 
rima  pravde  (provediiori)  sva  manipulacija  kupnje  i  prodaje  era- 
rijalne  soli,  koja  nije  pruzala  nikakve  sigurnosti  za  drzavu.  Svake 
godine  naime  nadsolinari  imadu  15.  Junija  predati  vas  dobitak  od 
trgovine  soli  (izuzamsi  glavnieu  od  20.0(X)  1)D.,  upotrijebljenu  u 
slanico,  gdje  s(»  tvorila  so),  i  vas  dohodak  od  prodaje  soli  u  Stonu 


Digiti 


ized  by  Google 


DBi&AYKl  RIZNI^ARI  REPUBLIKB  PUBBOYA^^KE.  27 

(izim  4000  DD.,  koje  de  oni  6uvati  u  blagajni),  Rizni^arima  i 
Prokuraturima  G.  V.,  da  ih  pohrane  u  posebnoj  skrinji  na  raspola- 
ganja  Senata,  vodedi  o  torn  radune  u  posebnoj  knjizi.  Ovijem  novcem 
ne  smije  se  raspolagati  nego  kad  Senat  stvara  zakljudak  sa  ^^  gla- 
sova  svijeh  prisutnika  (debba  sempre  soggiacere  alia  strettura  di 
Vtii),  osim  ako  se  ne  bi  imala  placati  vojska,  jer  tadar  dovoljna  je 
vedina  od  V4  (nPer  strettura  ordinaria  di  V*")-  Iz  ove  skrinje,  koja 
ima  stati  u  riznici  G.  V.  s  kljudima  slanica,  izim  one  iz  koje  se  pro- 
dava  so,  pla6a  se  vojska^  a  kad  ne  bi  u  njoj  bilo  novaca,  ie  poda- 
niche  (dalla  cassa  del  tribute).  U  tu  istu  skrinju  te6e  potroSarina 
Stonske  komarde  (mesnice),  iz  koje  se  plada  Stonski  knez,  i  porez 
od  20*/o  dto  se  placa  kamata  na  glavnicama)  ulozenijem  u  stranske 
zavode.'®' 

Riznidarima  je  nalozeno  od  god.  1753.,  da  utjeruju  zakupninu 
potroSarine  za  prodaju  vina  u  gradu,**^*  a  od  g.  1773.  na  ladanju.^®^ 
Tcku  u  njihovu  blagajnu  od  konca  g.  1781.  pristojbe  od  sto  cekina 
za  svaki  novi  brod,  i  lu^ke  pristojbe,  ^^*  a  od  g.  1787.  sve  zakap- 
nine  i  potroSarine,  da  paCe  i  trazbine  od  privatnika,  kojijem  je 
posugjen  novae  po  driavi.'®^  UnaSaju  od  godine  1799.  pristojbe, 
koje  bi  se  pladale  na  gori  spomenute  vendite  censuarie^  i  na  pro- 
daju brodskijeh  karcUa,^^^  Riznidari  su  organi  upravne  vlasti  (g. 
1776.),  kad  seljak  protuzakonito  kupi  zemlje  u  Konavlima,  u  Pri- 
morju  i  u  Stonu,  poSto  su  bile  pridrzane  isklju&vo  stanovnieima 
grada  i  predgragja,  te  su  ovlasteni  zatraziti  predaju  zemljista  kod 
dotidnoga  posjednika.^^**  Napokon  g:  1793.,  petnaest  Ijota  prije 
pada  republike,  Riznidari  su  postavljeni  nad  svijera  uredima,  sto 
manipuliraju  drzavnijem  novcem,  kojijem  se  propisuje,  da  imadu 
podastirati  stanje  blagajna  Riznicarima,  do6im  su  ovi  duzni  pod- 
nijeti  ga  sa  svojijem  iskazom  na  znanje  Senata.'*** 

VI. 

Driavni  Riznijfari  pri  padu  Republike. 

Kako  su  Riznidari  G.  V.  bili  glavna  zila,  kroz  koju  je  tekao 
sok  drzave,  tako,  kad  se  primicalo  vrijeme  njezina  pada  i  pri 
samom  padu,  naporom  svojijem  produljise  joj  po  mogucnosti  zivot. 
Dojam  Napoleonovijeh  ratova  ne  mogase  za  dugo  mimoidi  niti  ma- 
lenog  Dubrovnika,  koji,  vidivsi  iz  daleka  da  se  crni  oblaci  viju 
nad  Rvora  Europom,  nista  ne  zeljase  vise  nego  biti  zaboravljen  od 


Digiti 


ized  by  Google 


•2H  K.  vojNovi(5, 

silnika  sto  su  se  borili,  eda   bi   u   svome  spuzu  sa(iuvao  slobodu  i 
dobrostanje.  Ali  mu  ovo  ne  bi  za  dugo  dano. 

Sprema»e  se  proljeda  godine  1798.  Napoleonova  ekspedicija  u 
Egipat,  tc  se  francesko  brodovlje  bilo  okupilo  u  Krfu,  a  trije- 
base  lagja  za  prevoz  vojske.  Udesan  bi  onaj  6as  za  Republiku, 
kad  bi  prisiljena  staviti  ih  nekoliko  na  raspolozenje  franceskoj  Hoti. 
Ona  nije  predvidjela,  da  6e  je  ova  prva  povrjeda  neutraliteta, 
koji  jedini  je  donekle  mogaSe  spasiti,  proizvesti  u  svojim  poslje- 
dicama  nakon  deset  godina  gubitak  nezavisnosti.  Tijem  se  au- 
strijskome  generalu  Bradyu,  zapovjedniku  Kotora  (jer  Austrija 
bijaSe  zapremila  Dalmaciju  usljed  Campoformijskoga  mira  od  go- 
dine  1797.)  teSko  zamjeri  Republika,  koja,  da  ga  oraekSa,  posudi 
mu  10.000  fior.,  te  naredi  Riznidarima  i  Prokuraturima  6.  V.,  da  ih 
izvade  iz  bud  koje  blagajne,  a  predvidivSi,  da  u  takoj  stisci  treba 
drzati  skrinje  pune,  nalozi  im,  te  piSu  svojemu  bankiru  Schulleru 
u  Be^u,  da  uz  kamate  od  6—8%  nagje  40.000  fior.,  zalozivSi  dotidne 
obveznice. '  *  *  Vlada  nije  se  bila  dobro  joS  ni  umirila,  kad  malo 
dana  poslije,  Maja  1798  g.,  usidriSe  se  ispod  Kalamote,  oto6i6a  uru 
daleko  od  grada,  dva  franceska  broda,  odakle  se  otisne  agent  Bricho, 
koji  od  Senata  u  ime  franccske  vojske  zatrazi  zajam  od  6()0.(KK) 
franaka,  od  kojih  bi  velikijem  zrtvama  ispladeno  odmah  400.000 
franaka,  a  za  ostatak  bise  potpisane  od  vlade  dvije  mjenice  na 
tri  mjeseca.  Riznidari  moradoSe  smodi  ostalijeh  200.000  fr.  iz  blagijeh 
djela,  bratovStina  i  od  samijeh  privatnika  uz  dobitak  od  47o.  Krupni 
taj  udarac,  jcr  svi  napori  odrzani  kroz  osam  godina  za  povratak 
uzajmljene  svote  bise  uzaludni,  prisili  Senat  da  nametne  narodu 
novu  potrosarinu  od  4  groseta  (preko  5  novcica)  na  bario  ulja,  a 
od  jednoga  groseta  (IVs  nov^ida)  na  bario  vina.  izrazujuci  ufanje  da 
se  ne  bi  ovaj  precedens  opetovao  u  budude.  Ali  na  dast  vladavine 
sluzi,  da  istijem  zakljudkom  u  takoj  stisci  naredi  Riznidarima,  da, 
posegnuvsi  u  bud  koje  skrinje  da  smogne  potrebite  novce,  imadu 
skupljeni  novae  na  prvom  mjestu  uloziti  na  otkup  stanovitijeh  Du- 
brovdana  zarobljenijch.  i  osjegurati  uplatu  kamata  od  4"/o  svijem 
onijem  zakladama,  odakle  bi  izvadili  novae.  —  Daljnja  posljedica 
ovoga  zajma  bi  nuzda,  u  koju  dogje  drzava,  da  raspusti  djevo- 
jadko  gojiliste  (Conservatorio),  i  da  mu  proda  zgradu,  a  uz  dozvolu 
Rimske  Stolieo  da  proda  Lokrum  i  ostala  dobra  Lokrumskijeh  l)e- 
nediktinaca.**^  U  isto  vrijeme,  bojedi  se  gorega,  Riznidari,  po  zapo- 
vij(»di  rfenata.  salju  svojijem  bankirima  u  Bed  sve  bankovnc  papire 
toliko    drzavne,   koliko  one  poboznijeh  zaklada , ' ' '"^  i  opskrbljavaju 


Digiti 


ized  by  Google 


DRiAVNI  RIZNI6ARI    REPUBLIKE   DUBROVA^KE.  21> 

vojsku  iz  carinarskijeh  novaca,  a  do  potrebe  iz  drzavne  stodionc 
(Monte  pubblico  della  Pieia),^^* 

Novi  nameti  narodu  pobunise  Konavljane  (Jula  1799.),  a  prisiliSe 
drzavu  postupati  protiv  njima  s  najvecom  strogosti  te  im  zaplijeniti 
sva  dobra,  a  za  utjerivanje  dotiCnijeh  prihoda  bise  pozvani  Rizni6ari, 
kojijem  bi  kasnije  (Februara  ISOO.)  najavljeno  iikinuce  sekvestra, 
s  iznimkom  petorice  osugjenijeh  kolovogja,  kad  se  posredovanjem 
Austrije  buna  umiri.  Skupo  bijase  unaprijed  Republika  platila  tu 
uslugu  Austriji,  koja  g.  1788.,  da  se  doficpa  novdanijeh  sredstava 
za  rat  s  Franceskom,  otkine  dionifiarima  glavnica  pohranjenijeh  u 
Bedkoj  banki  30®/o,  unato^  pretstavci  svoga  vjestoga  poslanika  kod 
bedkog  dvora,  d'Ayale.''^' 

Zbilja  prva  Libertina^  koju  Republika  pod  dojmom  franceske 
revolucije  dade  skovati  g.  1790.,  nije  joj  bila  donijela  srede.*''' 

Nastade  od  g.  IHOO.  do  1805.  kratko  zadnje  sretno  razdobje 
Dubrovnika  kao  prsnude  uljene  svijece  prije  nego  se  ugasi.  „l)ok  su 
sredozemne  drzave  bile  poharane  ratovima  i  prevratima,  on  jc  uzivao 
duboki  mir  i  dinjaSe  usluga  obilato  nagragjenijeli  svijem  ostalijem 
drzavama.  Mletaka,  kao  trgovafikoga  grada,  nestalo  je  bilo ;  Gje- 
nova,  Livomo  i  napulitansko-sicilijanske  luke  jedna  za  drugom 
zapremljene  ratujudijem  silama;  ingleSki  gusari  proganjali  su  fran- 
cesku  i  spanjolsku  zastavu,  muhamedanci  nijesu  postivali  krScanske 
brodove,  a  Rusi  su  krizali  medjuzemnijem  morem  s  nepoznatijem 
osno vama. "  * ' '  Svijem  ovijem  prilikama  okoristi  se  dubrovafiko 
brodovlje,  koje  se  podigne  do  cvata  malo  manjega  od  onoga  za 
XVI.    vijeka,  i  donese  drzavi  i  privatnicima  lijepa  bogastva. 

Bilo  i  spominjalo  se!  Pozunskijem  mirom  (1806.)  Dalmacija  bi 
od  Austrije  ustupljena  Franeeskoj.  Vojska  franceska  zapremi  je 
do  Neretve,  ali  bi  iznenagjena  lukavom  predajom  Boke  Kotorske 
po  Austrijancima  Rusima.'"*  Da  dopre  do  Kotora,  trebalo  joj  je 
preci  preko  tijela  Republike,  ter  ova  pritisnuta  sa  zapada  od  Fran- 
ceza,  a  sjuga  od  Rusa  i  Crnogoraca,  ostade  zadusena. 

Koprcala  se  i  otimala  se  Republika  te  udesne  god.  1806.  megju 
Franeezima  i  Rusima,  laskajuci  jednijem  i  drugijem,  sluzeci  se  jed- 
nijem  protiv  drugijem,  i  ufajudi  uzdrzati  tako  svoju  neutralnost  i  ne- 
zavisnost.  Uzimaju  se  u  to  kritidno  vrijeme  po  Riznidarima  skrajne 
mjere,  obustavljajudi  ulaganje  svijah  glavnica,  da  bude  zalilie  novca  u 
blagajni,  a  uzajmljiva  se  austrijskom  zapovjedniku  u  Boki  Kotorskoj 
znatna  svota,  da  se  stede  koji  naslon  s  te  strane.*'*  Megjutijem  ge- 
neral Lauriston,  tajno  poduprt  franceskom  strankom,  koja  bijase  pred- 


Digiti 


izedbyLiOOgle 


30  K.  vojNovid, 

stavljena  u  Senatu  barem  polovicom  dlanova,  te  osvojila  omladinu 
i  bourgeoaziju,  zapremi  27.  Maja  grad,  zajamdivsi  proglasom  od 
28.  i.  m.  nezavisnost  Republike.^*** 

Taj  franceski  Protektorat,  kako  ga  zove  Pisani,  zasuznji  republiku 
jos  2  godine  prije  nego  je  nestade,  kako  nigda  ne  bijaSe  ni  mletadki 
ni  turski.  Lauriston,  obaznavSi  da  vlada  potajno  se  obrada  na  Portu, 
na  Rusku  i  na  Bee,  e  da  bi  naSla  zaStitnika  svoje  tonude  nezavi- 
snosti,  kroz  svoga  komesara  Raymonda  zapovjedi  Senatu,  da  svi 
poslovi,  koji  bi  se  raspravljali  u  Malome  ili  u  Starome  Vijecu, 
imadu  biti  njemu  unaprijed  priopdeni,  da  svaka  senatska  odluka, 
kojoj  si  pridrzavaSe  po  volji  prisustvovati.  ima  biti  po  njemu  po- 
tvrgjena.  Nijedna  uplata  ne  smije  se  u6initi  brez  njegova  ovla- 
scenja.*'* 

Dosta  je  zaviriti  u  blagajnicke  knjige  Riznidara,  da  se  vidi,  koji 
strasni  hara6  bi  nametnut  od  Francuza  jo§  toboze  nezavisnom 
gradu.  Tu  se  posize  po  naputku  gen.  Lauristona  ne  samo  u  razna 
vrela  javnijeh  dohodaka,  nego  u  skrinju  poboznijeh  djela,  u  siro- 
ma&ke  zaklade,  u  zalagaonieu  (Monte  di  Pietfi),  dapade  i  u  dzep 
pojedinaca,  za  ukupnu  svotu  od  252.704  DD.  a  u  kratko  vrijeme 
od  drugog  polugodiSta  g.  1806.'** 

Da  se  spasi  barem  imetak  poboznijeh  oporuC^itelja,  Senat  nare- 
gjuje  Riznidarima,  da  ponesu  u  blagajnu,  koja  se  duva§e  u  modniku 
stolne  crkve,  dotidne  glavnice  joS  neulozene,  izuzamSi  neku  svotu, 
koja  (5c  ostati  na  raspolozenju  vlade.'^'  S  druge  strane  Riznidarima 
i  Prokuraturima  podje  za  rukom  spasiti  kradomie43  od  tugjinskijeh 
pangja  gotovo  polovicu  glavnica  ulozenijeh  u  bedku  banku  prije 
nego  ostalo  bi  zaplijenjeno.*'*  Mjesec  kasnije  (18.  .Tula  1806.)  Senat 
je  prisiljen  od  gen.  Lauristona,  naloziti  jednijem  i  drugijem,  da 
vas  drzavni  novae  u  riznicu  stave  na  zapovijed  vlade  za  tekuce 
troskove  Maloga  Vijeda  i  iranccske  vojske.  A  poSto  malo  dana 
prije  (6.  Jula)  Dubrovnik  se  bio  oslobodio  od  dvadesetdnevne 
opsade  ruske  i  crnogorske  vojske,  koja  je  bila  donijela  ogromnijeh 
steta  gradu,  bliznjoj  i  daljnoj  okolici,  Senat  naredi  Riznidariraa  i 
Prokuraturima  G.  V.  da  se  porobljene  crkve  i  osiromaseni  zupnici 
izvanrednim  sredstvima  opskrbe.^"* 

Riznidari  napokon  postado.se  na  silu,  kao  vas  drzavni  organizam, 
orugje  u  rukama  franee^ske  vlade,  te,  poslije  ukinuda  dumanjskijeh 
samostana  S.  Marije  i  svete  Klare,  zaposjednuSe  sve  njihove  pri- 
hode  usljed  Scnatske  naredbe,  doznadivsi  rasprscnijem  dumnama  uz- 
drzanje,  podnesavsi  osnovu  za  bolje  upravljanje  njihovijeh  dobara, 


Digiti 


ized  by  Google 


DBiAVNI  RIZNIC^ARI  REPUBLIKE  DUBROVAfiKE.  31 

i  oblazivdi  po  mogucnosti  njihovu  sudbinu  (26.  Jula  1806.  —  16. 
Maja  1807.).'«« 

Njima  je  nalozeno  po  Senatu  (1806.),  da  se  istrazi,  koliko  je  od 
drzavnog  novca  i  od  glavnica  poboznijeh  zaklada  ulozeno  u  Na- 
pulju,  a  Malo  Vijede  ie  zamoliti  gen.  Lauristona,  da  nastoji  o  utje- 
rivanju,  nakon  fiesa  utrzeni  novae  ce  se  obratiti  u  hranivo  za 
drzavnu  potrebu.'" 

U  isto  vrijeme  briga  je  Senata,  da  se  do  zadnjeg  dasa  ispune 
obveze  napram  vanjskijem  i  privatnijem  vjerovnicima,  te  postavlja 
u  tu  svrhu  (4.  Oktobra  1806.)  odbor  od  tri  senatora  za  likvidi- 
ranje  trazbina,  a  Rizni^ari  neka  naplate  tugjince  mjenicama  na 
Bed,  a  domacSe  vjerovnike  dobavom  svote  od  60.000  fior.  iz  bedkijeh 
glavnica.'"'*  Napokon  do  svrhe  Riznidari  po  nalogu  Senata  izplaeuju 
cinovnike  i  vojsku.^'* 

I  tako  kroz  manje  od  2  god.  franceske  okupacije  Dubrovnik  bija.se 
dozivio  „poljodjelstvo  upropasdeno,  mrnaricu  paralizovanu,  drzavne 
financije  porobljene,  privatnike  osiromaSene  od  vojnickijeh  rekvizicija, 
samostane  pretvorene  u  kasarne,  navalu  zidova,  koji  su  opskrbljivali 
vojsku,  uvedenjc  framasonske  loze  i  kluba,  a  po  vi^e  toga  oslijepljeni 
narod  i  bourzoisiju,  koji  primaju  otvorenijem  rukama  Franceze".*''^' 

Od  republike  ne  ostajaSe  ni  sjena,  jer  Francezi  po6ese  novaditi 
narod  u  mietadku  flotu.  Dalmacija  bijaSe  jur  pridruzena  napok*o- 
novoj  kraljevini  Italije,  a  sve  ciljaSe  na  utjelovljenje  Dubrovnika 
s  istom  drzavnom  skupinom.  I  zbilja  konsuo  Dubrovadki  u  C^ari- 
rigradu  Chirigo  pod  pritiskom  poklisara  francuskoga  bijaae  skinuo 
grb  republike  i  zamijenio  joj  barjak  talijanskom  trobojnicom,  koju 
biSe  prisiljeni  pod  koncem  godine  1807.  uzeti  svi  dubrovadki  bro- 
dovi.  Od  26.  Decembra  1807.  nije  se  viSe  vijala  u  gradu  zastava 
Sv.  Vlaha;  6.  Januara  slijedede  godine  bi  izvjesen  talijanski  barjak, 
a  31.  istog  mjeseca  pod  zapovjednistvom  generala  Clauzela,  nakon 
odlazka  Lauristona.  koji  se  stidio  obecanu  nezavisnost  male  repu- 
blike u  laz  utjerati,  bi  raspusten  Senat,  i  Dubrovnik  uz  Dalmaciju 
priklopljen  kraljevini  Italiji. '^' 

VII. 

Blago  Djelo  (Opera  Pia)  pod  franceskom   i  austrijskom 

vladoin. 

S  padom  Dubrovnika  pod  francesko  suzanjstvo  rastroji  se  sva 
zgrada  republike,  te  drzavne  Riznice  nestade.  lljesto  nje  odmali 
pri  prvorae  uregjivanju  grada  bi  stvoreno  dobrotvorn'o  povjerenstvo 


Digiti 


ized  by  Google 


32  K.  V0JN0VI(5, 

(commission   de  bienfaisance),  koje  je  imalo  upravljati   poboznijem 
zakladama.  Da  su  barem  ove  ostale  netaknute !  AH  oni  vihar  fran- 
ceskijeh  zaplijena,  koji  je  bio  opustosio  umjetnine  i  zaduzbine  po  Ita- 
liji  i  po  ostalijem  evropskijem  drzavama,  slcgne  se  i  na  Dubrovadku 
Riznicu,  obogadenu  na  do  tri  miliona  dubrovackijeh  dukata  (oho  dva 
miliona  fiorina)  krijepostima  i  zrtvama  od  pet  vijekova.'*'   Fran- 
ceski  pisac   broji  na    15.290   dukata   prihode   poboznijeh  zaklada, 
Jcoje  franceska  vlada  nagje  i  poMova(?),  te  istifie  darezljivost  Mar- 
monta,  koji  doznadi   23.470   fr.   dobrotvornijem   zavodima,   i  jaku 
potporu  siromasima!*"  AH  povijest  drugovaCije   pripovijeda.    Prvi 
posao  franceskog  osvajaCa  bi   staviti   ruku   na  podanicku  isakladu 
(Borsa  del  tributo).  Da  su  je  Francezi  prosto  zapremiH,  gledom  na 
to  da  je  suzerenstvo  Porte  bilo  prestalo  proglaSenijem  padom  repu- 
bHke,  ni  po  jada.  AH  sludajno  ta  zaklada  bijaSe  posudila  27.916  DD. 
onoj  za  otkup  robova,    te   civilni    upravitelj    Garagnin    posegnu    u 
ovu   da   isplati  dug  podanidkoj  zakladi,  e  da  bi  deblji  bio  plijen.*'* 
Ovo  bi  samo   pofietak   plijena.    Izuzam    zaklade   na   korist  pojedi- 
naca,  —  potezom  pera  bi§e  inkamerirane  sve  ostale  koje  su  ciljale 
za  opdom  kojom  duhovnom  ili  tjelesnom   koristi  pudanstva,   dakle 
sve  zaklade  za  udadbu  djevojdica,  (dok   one   za   regjenje   dumana 
bile  su  ukinute  prije,  odmah  s  ulazkom  Franceza  kad   ovi   raspu- 
stise  zenske  samostane)   —    sve    zaklade   za  podupiranje  ubogih   i 
bolesnika.  za    otkup   robova,    za   opsluzivanje   misa   i    uzdrzavanje 
crkava  i  kapela.  Mjesto  svega   toga   franceska   vlada  dopita  prvo- 
stolnoj  erkvi,  i  erkvi  Sv.  Vlaha  dohodak  od  1700  DD.,  a  bolnicama 
15.941   DD.*'^  Zalagaonica  (Monte  di  Pieti)  bi,  po   priznanju  sa- 
moga  Pisania,  porobljena  od  gen.   Montricharda,  jednoga  od  onijeh 
grabezljivijeh    zivina,  koje  bi  se  nasle  u  svakome    odjelu   napoleo- 
novijeh  vojska  na  strah  i  trepet   mjesta,   na  koja  bi  napale."®  A 
ne  zaboravljajmo  da  nametnuti   zajam    franceski  i  rekvizicije  fran- 
ccske  vojske  bile  su  prisilile   drzavu    posegnuti   u    zep   poboznijeh 
zaklada.  Od  glavnica  ulozenijeh  u  inozemstvo  napuljske  bijahu  istro- 
sene  pod  gen.  Lauristonom,  be^ke  u  koliko  kradomice  ne  biSe  utje- 
rane  od  Senata  za  okupacije  Lauristonove,  ili  umanjene  po  zapovijedi 
austrijske  vlade,  gotovo  pohlabucene,  mletadke  usvojene.  sve  to  za  po- 
kride  upravnih  troSkova,  po§to  se  nije  moglo  radunati  mnogo  na  carinu 
radi  pomorskog  rata,  koji  se  vodio  s  Inglezima.*'*'  Samo  rimske  glav- 
nicc,  u  koliko  nijesu  bile  poSle  izgubljene  u  mcteiu  prouzroCenom  u 
Kimu  opet  franceskom  zapremom,  pod  papinijem  zakriljem  biSe  donekle 


Digiti 


ized  by  Google 


DBi^AVni  BIZNICAHI  BEPUBLIKE  DUBBOYA^KE.  33 

Sene,  te  jo§  opstoje  obradene  u  tdijansku  rentu.*'®  I  sve  je  to  znala 
franceska  vlada  obloziti  Dajfinijom  courtoizijom,  i  milozvudnijem  svo- 
jijem  jezikom  i  stilom,  peruSajuci  polagano  koko§,  a  da  ne  kvifi.^'* 

DubrovaCki  teritorij  s  podetka  postade  cjelokupnijem  dijelom 
kraljeviiie  Italije  (1808. — 1809.),  kojoj  Dalmacija  bijaSe  priklop- 
Ijena  ve<S  od  god.  1806.,  paka  uz  Dalmaciju,  Istru,  Hrvatsku  do 
Kupe,  Trst,  Kranjsku,  dio  KoruSke,  Stajerske  i  Tirola  bi  priloien 
kraljevini  Ilirskoj  s  glavnijem  gradom  Ljubljanom.  (1809. — 1814.). 
Kao  dlan  ove  posljednje  skupine  Dubrovnik  potpadne  novome  ustroj- 
stvu  Ilirskijeh  pokrajina  od  15.  Aprila  1811.,  u  kojemu  dobrotvoma 
povjerenstva  biSe  uregjena  za  jedinu  svrhu  podjeljivanja  potpora 
ubogima.**^  Uslijed  pada  Napoleonova  i  razruSenja  njegovijeh  poli- 
tidkijeh  tvorba,  a  Ilirska  bi  genijalno  smiSljena,  Dubrovnik  i  Dal- 
macija bedkijem  ugovorom  biSe  priklopljeni  Austriji.  U  ono  megju- 
vrijeme  iz^alovi  se  pokudaj  uspostave  republike  po  jednom  dijelu 
vlastele  pod  vodstvom  Vlaha  Kaboge,  (17.  Januara  1814),  te  grad 
jo§  zapremljen  po  Francezima  bi  opsagjen  za  malo  dana  po  Austrian- 
cima,  dok  ga  gen.  Monrichard  ne  preda  u  ruke  generala  Milutinovida 
(28.  Julija  1814.)  i  ^otigje  praden  proklinjanjem  pu6anstva,  —  ne  da 
je  bilo  stalo  DubrovCanima  (?)  §to  je  bio  predo  grad,  nego  ga  tu- 
zahu  da  je  bio  posegnuo  obijem  rukama  u  javne  skrinje,  da  je 
navlastito  bio  ispraznio  zalagaonicu,  i  da  je  bio  potpisao  sramotnu 
kapitulaciju  da  uzmogne  odnijeti  brez  neprilike  plod  svojijeh  otima- 
6ina"  (Pisani).^" 

Ve6  7.  Julija  1814.  prvi  gouvemeur  austrijski  u  Dalmaciji  gen. 
TomaSid  bijaSe  proglasio  Dalmaciju  i  Dubrovnik  utjelovljenijem 
Austrijskome  carstvu  usljed  sporazumka  megju  saveznijem  silama. 

Konservativna  austrijska  vladavina  nije  mogla  trpjeti  rastrgnude 
imetka  dubrovadkijeh  zaduzbina,  i  potladenje  volje  toliko  dobro- 
tvoraca,  te  jedna  od  prvijeh  njezinijeh  briga  bi  nastojanje  da  se 
poknpe  i  spase  ostatci  blagijeh  djela,  i  da  se  povrate  prvaSnjijem 
svojijem  svrhama.  S  toga  s  otpisom  od  7.  Maja  1818.  carsko-kra- 
Ijevske  Bedke  kancelarije  bi  naregjeno  da  se  privremena  uprava 
glavnica  opere  pije  preda  upravnome  povjerenstvu  polag  onoga  od 
10.  Septembra  1812.,  koje  pod  franceskom  vladom  upravljaSe  do- 
brotvomijem  zavodima  u  Dalmaciji.  Prihodi  0.  P.  koji  su  jos 
opstojali,  te  iznaSali  malo  viSe  od  35.000  dubrovadkijeh  dukata, 
imadu  biti  upotrijebljeni  u  one  ciljeve,  koji  su  bili  po  utemeljite- 
Ijima  nstanovljeni.'*^  vSamo  prihodi  zaklade  za  otkup  robova,  poSto 
bijade  nestalo  drzave,  koja  ih  je  podjeljivala,  biSe  nepravedno  utje- 
R.  J.  A.  cxxvii.  3 


Digiti 


ized  by  Google 


34  K.  vojNovid, 

lovljeni  sli^noj  zakladi  opstojedoj  u  Be^u.'*'  Neka  se  samo  promisli, 
koliko  je  imalo  stati  trada,  dok  se  nije  doSlo  u  trag,  po  niti  staro- 
davnijeh  knjiga  i  listina  Rizni^ara  G.  V.,  razliditijem  glavnicama  u 
zemlji  i  u  inozemstvu,  dok  se  nisu  otkrili  obustavljeni  od  toliko  godina 
liveli,  censuami  prihodi,  kamate  i  najamnine,  dok  se  nije  pregradila 
materijalima,  koji  nijesu  bill  joS  ugrabljeni,  u  jako  6ednome  razmjeru 
prastara  Riznica.  Odmah  g.  1819.  bilo  se,  istina,  postavilo  pitanje, 
ne  bi  li  se  ona  razgranila  megju  pojedine  zavode  koji  su  uzivali  do- 
hodke  od  glavnica  starijeh  zaduzbina.  Ali  tradicija,  potvrdjena  uspje- 
hom  tolikijeh  vijekova,  spasi  jedinstvo  inStitucije.'**  Potanko  ure- 
gjivanje  Opere  Pije,  kojoj  bi  neshodno  zdruieno  Javno  Dobrotvorstvo 
(Pubblica  heneftcensa)  uzslijedi  otpisom  od  12.  Marta  1846.  dvorske 
kancelarije,  u  nekijem  to^kama  preinadenim  otpisom  Ministarstva 
nutrnjijeh  djela  od  13.  Avgusta  1855.  Po  njima  bi  stavljen  na  6elo 
Ravnateljstva  (Diresione)  sjedinjenijeh  zavoda  diocezanski  biskup, 
okrazen  gradskijem  nadebiikom  i  desetericom  najuglednijih  i  dobro- 
stojedijeh  gragjana,  do^im  Upraviteljstvo  (Amminisirazione)  bi  sa- 
stavljeno  od  blagajnika,  nadglednika  i  pomodnika.  Kavnateljstvu  je 
bila  zadada  uzdrzavati  i  umna^ati  imetak,  Upraviteljstvu  raznijem 
zakladama  manipulirati  pod  naputkom  i  nadzorom  c.  k.  Okruznoga 
Poglavarstva,  a  izmegju  ovoga  i  Upraviteljstva  posredovalo  je  Rav- 
nateljstvo  zavoda.***^ 

Uvedenjem  zemaljskog  ustava  g.  1862.  dobrotvorni  zavodi  Dal- 
macije  potpadoSe  samoupravi  zemlje,  i  tako  dogje  Opera  Pija  sa 
iadruienijem  dobrotvomijem  zavodom  pod  djelokrug  zemaljskog 
odbora.  Ovaj  g.  1873.  s  razloga,  §to  toliko  s  histori^koga  glediSta 
koliko  s  pravnoga  jedan  i  drugi  od  zdruzenijeh  zavoda  nemadu 
megju  sobom  nikakvoga  dodira  osim  upravnoga  ustanovljena  ot- 
pisima  gg.  1846.  i  1855.,  gledom  Sto  Blago  Djelo  (Opera  Pia)  pod 
Republikom  i  pod  vladama  koje  su  slijedile  sve  do  godine  1846. 
bijaSe  ravnano  vlastitijem  zborom  imenovanijem  po  vladi,  koji  je 
iskljudivo  izvrSivao  stanovite  zapise,  kojijem  su  oporufiitelji  htjeli 
da  Opera  Pija  za  vecu  sigurnost  upravlja,  —  razludi  ovu  od  Dobro- 
tvomog  zavoda  te  ju  podredi  vlastitome  odboru.'*® 

Potdinjenost  Blagog  Djela  politidkoj  oblasti,  koja  je  bila  uztrajala 
do  g.  1873.,  ne  preprijedi  da  se  u  nj  podkradu  taki  krupni  neredi 
kod  upravljanja  zavoda,  da  zemaljski  odbor  poslije  stroga  istrazi- 
vanja  podnese  g.  1875.  osnovu  preustrojstva  zavoda  dalmatinskom 
saboru,  koji  stvori  zakon  od  26.  Februara  1876.  KrijepoSdu  ovoga 
Blago  Djelo  bi  postavljeno  na  tvrdi  temelj.  Ono  upravlja  zakladama 


Digiti 


ized  by  Google 


DRiAVKI  BIZNifiABI  BEPUBLTKB  DUBBOYAtes.  35 

povjerenijem  njegovoj  skrbi  ili  od  proSle  Republike  ili  kasnije,  i 
utjeraya  prihode  da  ih  razdijeli  megju  povlagtenike.  Imetak  je 
upravljan  po  blagajniku  i  prigledniku  solidamo  odgoyomijein  na- 
pram  zavoda,  koje  imenuje  zemaljski  odbor,  na  predlog  Ravnaju- 
<5ega  Povjerenstva. 

Ovo  je  sastavljeno  od  sedam  dlanova,  naime  od  dva  diana  izabrana 
grackijem  opdiiiskijem  vijei^in,  od  tri  dlana  imenovana  zemaljskijem 
odborom,  od  jednog  dlana  izabrana  Poyjerenstvom  Javne  Dobro- 
tvomosti,  i  od  jednog  6lana  odaslana  po  diocezanskom  biskupn. 

Povjerenstvo  nadzira  upravljanje  zavoda,  koji  stoji  pod  tutorstvom 
zemaljskog  odbora.  Drzavi  je  pridiiano  pravo  yrhovnog  nadzora, 
kao  najviSoj  molbi  zakladnoj.  Politidka  oblast  gleda  da  ravnajude 
povjerenstvo  ne  prekoradi  granice  svoga  podrudja  i  ne  povrijedi 
zakona.  Namjesnidtvo  dapade  moze  ga  raspustiti.  Dr2ava  ide  vlast 
potvrgjivati  svaku  bitnu  promjenu  a  stanju  imetka. 

Pod  zakriljem  toga  zakona  ima  blizu  dvadeset  godina  da  je  Blago 
Djelo  povradeno  na  red  i  na  uspjedno  djelovanje,  te  stoji  kao  dedni 
ali  dostojni  spomenik  velebne  negda  dr^avne  riznice,  prosipajudi 
joS  blagodati  otaca  Dabrovnika  na  ostatke  vlastele  i  naroda.^^^ 


Digiti 


ized  by  Google 


36  K.  voJNovi<5, 


Primjetbe. 
I. 

Postanak  i  ustrojstvo  driaviiijeh  Rizniiara. 

'  ^  „Ne1  tempo  antico  si  solevano  proporre  dae  Camerlenghi,  che  soprasta- 
vano  air  P^rariO;  et  dispensavano  i  danari  a  giudicio  delli  Signori,  col  mezzo 
de  mandati  passati  nel  Consiglio  minore  et  sottoscritti  dal  secretario. 
Ma  venute  poi  nnoye  reforme  della  citt^,  6  nato  I'ufficio  de' Tesorieri ; 
il  quale  nel  principio  era  uno  composito  d'accattar  danari  per  li  poveri^. 
(Copioso  ristretto  degli  annali  di  Rausa  —  Libri  quattro  di  Gior 
como  di  Pietro  Luccari  Gentilhuomo  Rauseo.  In  Venetia,  ad  in- 
stantia  di  Antonio  Leonardi.  1603.  —  Lib,  /F,  p,  169). 

*  Kasnije  Punomocnike  Gospe  Yelike  birali  sa  knez  sa  sucima 
8  malovijecnicima,  a  to  dvojicn  ili  vise  po  knezevskoj  volji.  ^ Comes 
qui  per  tempera  erit  in  Ragusio  eum  jndicibus  suis,  et  parvo  consilio 
eligere  debet  et  ponere  duos  procuratores  vei  plures  ad  suam  voiun- 
tatem  super  opera  et  redditus  Ecclesiae  Sanetae  Mariae  Majoris**.  (Stat. 
Lib.  I.,  cap.  24.  Rukopis  dra.  Mata  Zamanje^  preuglednog  odvjet- 
nika  i  pravnog  savjetnika  dnbrovadkog  Blagog  Djela,  kojemu,  kako  i 
svim  vrlijem  ^inovnicima  istoga,  imam  se  najtoplije  zahvaliti,  §to  sn  mi 
bili  naju^tmje  na  ruku  kroz  sest  mjeseca  mojih  istrazivanja  a  starom 
arkivu).  Izbor  blagajnika  slijedio  Tazda  spadati  u  Veliko  Yijece. 

'  Ex  libro  IX.  Reformationum  Ragusii  —  c.  VIII.  De  officio 
Thesaurariorum  Sanetae  Mariae.  (Libro  della  Fondaeione  ed  Isti- 
tuti  delV  amministrazione  delV  Opere  Pie  della  Tesoreria,  f.  1). 
Ovi  jshornik  JsaJcona^  koji  se  ti^u  blagajnika  Gospe  Velike,  ipocimlje 
8  ovijem  zakonom  Reformacij&,  a  svrsuje  s  onijem  Senata  od  14.  De- 
eembra  1784.  Ispisano  je  raznijem  pismenima  na  pergameni  in  folio, 
te  je  vezano  u  drvetu  oblo2enome  ko2om,  i  nosi  broj  106  staroga  ar- 
kiva  Blagog  Djela.  Sluzilo  je  kao  ru6na  knjiga  blagajnicima  za  upo- 
rabu  zakona. 

^  Punomocnicima  G.  V.  bi  u  istome  Statutu  pokraceno  do2ivotno 
sluibovanje  na  samu  jednu  godinu.  „Et  in  fine  sui  regiminis  ipsi  debent 
dare  totum^  quod  eis  supervenerit  de  bonis  Ecclesiae  aliis  Procurato- 
ribus,  qui  pro  sequenti  anni  eliguntur^.  (Stat.  Lib.  I.,  c.  24.) 

^  U  zakonu  od  15.  Marta  1456.  ka2e  se,  da  knez  i  Malo  Vije6e 
imadu  pod  globom  od  25  ipperpera  svake  nedjelje  sazvati  Veliko  Yijece, 
da  izabere  dva  blagajnika,  koji  fale:  „jper  far  li  doi  thesaurieri,  che 
mancano**,  Sva  tri  dakle  u  isto  vrijeme  nije  se  biralo.  (Lib.  Yir.,  cap. 
409,  citiran  po  L.  F.). 


Digiti 


ized  by  Google 


PKIMJETBE.  37 

^  Vidimo,  gdje  senatskom  odlnkom  od  11.  Jula  1761.  Malovijec- 
nici  su  pozvani  da  zamijene  blagajnike  ne  izabrane  za  trogodiste,  ali 
ne  smijedu  biljeziti  bud  koju  stavku  u  poslovne  knjige,  a  da  nije  tu 
jedan  blagajnik  (L,  B.  citiran  po  L.  F.),  Taki  nered  kod  izbora 
toli  vazne  sluibe  pokazuje,  da  se  upravna  zgrada,  lie  daleko  od  pada 
repnblike,  pocimlje  rasklimavati. 

^  Bilo  je  u  republic!  mnogo  puoomocnika  (procurcAori)  crkava, 
samostana,  bonica  i  driavnijeh  zavoda,  izabranijeh  po  Velikom  Vije6u, 
a  neko  an  jos  u  XV.  vijeku  bile  od  tijeh  slu£ba  zaiivotne  Do  zakona 
od  9.  Februara  1414.,  kad  bi  blagajnik  ill  koji  punomocnik  ad  vitam 
bio  izabraa  za  sluzbu  izvan  Dubrovuika  (ad  aliquod  regimentum  extra 
Bagusium)^  te  bi  se  je  prihvatio,  izgubio  bi  rizni^rsko  mjeslo,  a 
drugi  imao  je  biti  izabran.  (Ex  libro  XV.  Ref.  cap.  8.  Zakon  od 
11.  MaHa  1366. 

^  „  . .  .  quale  sar&  eletto  per  tesoriere  non  possi  avere  elett'one  quando 
si  trovasse  parente  di  colui,  quitle  fusse  thesauriero,  intendendo  per  la 
pareniella^  per  la  quale  si  esce  per  parte  del  Or  an  Consiglio  .  .  .**  To 
isto  je  Taljalo    za   punomo6nike  G.  V.  po  istome   zakonu  od  g.   1556. 

•  Evo  motivacije  vaznog  zakona  od  29.  jula  1560.,  o  6ijema  osta- 
lome  sadriaju  bit  ce  govora:  „Perch6  si  vede^  come  le  entrate  della 
Thesaureria,  per  li  beni  delli  testatori  lasciati,  sono  molto  moltiplir 
cate,  e  sendo  li  signori  Tbesaurieri  pur  assai  occupati,  par  che  sia 
necessario  de  darli  qualche  adjuto,  acciocche  nelle  scosse  elemosine  gli 
abbino  soccorrer,  e  cosi  pare  alii  signori  Provyeditori  della  cittk  di 
fare  IMnfrascritta  provvisione". 

U  jylAbro  della  Fondazione''  krivo  se  ^ita  „cose^,  §to  nema  smisla, 
mjesto  scosse  elemosine.  U  Zamanjinom  nikopisu  rlje6  prije  ^etemo- 
sine^  sasvijem  je  izostavljena.  Stopra  i  jedva  sa  situozorom  mo2e  se 
ditati  u  izYornoj  Sutoj  knjizi,  koja  se  nalazi  u  Dubrova^kom  okru2nom 
siidu,  pomagajuci  se  smislom  teksta  y^scosse^. 

Zakon  od  26.  Oktobra  1567.,  kojim  bi  ukinuta  slu^ba  nadglednik^ 
ovako  glasi:  „1567.  die  26.  Octobris.  Prima  pars  est  de  addendo  DD. 
Thesaurariis  duos  socios,  qui  durare  debeant  in  eorum  officio  per  spa- 
tium  annonim  quinque,  et  babeant  eandem  auctoritatem,  quam  habent 
DD.  Thesanrarii  et  dicti  quinque  Thesaurarii  tenentur  exequi  prove- 
dimentum  ultimo  caplum  super  Thesauraria  in  Majori  Gonsilio  de  1560. 
ad  Chartas  219.  Et  si  praesens  copietur,  quod  vocabulum  y^delli  sopra 
intendenti^  cancellari  debeat.  Per  ballottas  81   contra  61". 

^*  Ex  libro  Ercellentissimi  Rogatorum  Consilii  1599.  die  XXIII. 
Junii,  f.  226.  —  Super  affictibus  DD.  Thesaurariorum.  „Prima  pars 
est  de  creando  tres  officiales  qui  exigere  debeant  libros  antiquiores 
non  exactos  usque  ad  summam  ipp.  viginti  miliium^  et  de  els  assi- 
gnando  provisionem  quatuor  pro  centenario  de  primo  tertio,  octo  pro 
centenario  de  secundo  tertio,  et  duodecim  pro  centenario  de  ultimo 
tertio  de  summa  quam  efFectualiter  exegerint".  (L.  F.) 

^1  Parti  del  Senato  od  14.  Junta  1768.,  i  od  20.  Aprila  1769. 
God.   1773.  plata  im  bi  povisena  na  50  duk.  i  jedan  grosct  (malo  vise 


Digiti 


ized  by  Google 


38  K.  vojnovkS, 

od  1  noy6ica),  god.  1780.  na  100  dukata.  Nego  god.  1803.  vidimo 
g4je  pitomci  i  pomaga6i  obavljaju  jednu  te  istu  slu2bu,  po  kojoj  po- 
Btigu  gragja/ni  Laxa/rinski,  imaju  platu  od  70  dukata,  a  nasloy  im 
je  „coadjutori^.  Ove  Parti  del  senato,  koje  se  ti6u  blagajnika  G.  V., 
sknpljene  su  u  posebuoj  zbirci,  koja  se  nalazi  u  starome  arkivu  Blagog 
Djela,  te  je  sastavljena  od  dvija  knjiga,  koje  se  nadovezuju  oa  y^lU>ro 
delta  fondagione^,  a  sluiile  su  q  istu  svrhu.  Prva  knjiga  obuhvada 
odluke  od  3.  Augusta  1765.  do  28.  Decembra  1803.,  a  druga  od  2.  Ja- 
Duara  1804.  do  6.  Januara  1809.,  dvaest  i  pet  dana  prije  pada  republike. 

'•  D  knjigama  j^Specchio  del  Maggior  Consiglio*^ ,  Sto  se  cuvaju 
u  Dubrovadkome  dr2avnome  arkivu,  opisane  su  po  razdobju  sve  ^asti 
republike,  podamSi  od  kueievske,  Da  temelju  zakona,  koji  su  tijekom 
vremeDa  podra6je  opredjeljivali  ili  mijenjali;  a  a  svakoj  knjizi  zabi- 
lje2ena  su  i  imena  dostojaDStvenikft  one  dobe.  Tako  nalazimo  nacrtane 
blagajnike  O.  V.  u  hnjiai  godind  1444. — 1499.   na   slijedeci  na6in: 

jjTesorieri  —  Tesorieri  tre  de  Santa  Maria  se  fanno  in  vita  dove 
prima  se  facevano  se  oo  doi,  Et  la  mazor  parte  ministra,  et,  absen- 
tandosi  alcuno  fora  de  li  confini,  si  elegge  uno  altro  siccb^  sempre 
siano  tre  per  1'  ordene  de  reformacioni  a  c.  9  et  capitalt  9.  Non  ponno 
refutar  per  1'  ordene  del  Libro  Verde  a  capitolo  142.  Possono  essere 
electi  alii  officii  et  a  una  delle  procuratorie  per  lo  statuto  L.  I.  Cap.  111. 
a.  b.  c.  Non  ponno  imprestar  li  danari  della  thexauraria  per  T  ordene 
del  Libro  Verde  a  cap.  22.  Sono  tenuti  sentar  ogni  sabato  et  vender 
le  possessioni  lassate  per  li  morti  secundo  Tordine  posto  in  Libro 
Verde  a  cap.  137.  Despensano  li  danari  aspectanti  alii  poveri  della 
Texauraria  in  lor  libertji  per  V  ordene  in  Libro  Verde  a  cap.  198. 
Sono  tenuti  infra  giomi  15,  da  poi  la  vacazione  delle  lor  capelle  et 
benefizii,  conferirle  per  T  ordene  preso  1499.  25.  Febr.  a.  c.  33  et 
per  detto  ordene  hanno  in  lor  proprieta  solamente  2Vt  per  cento.  Item 
quando  uno  si  absenta  o  infirma,  si  faza  el  supplemento  dal  Minor 
Consiglio  8icch6  sempre  siano  tre.  —  Item  rioevendo  dinari  come  epi- 
tropi  di  testament],  sono  tenuti  distribuerli  infra  zorni  otto.  —  Item  sono 
exempti  da  tutti  li  offizii  dentro  e  di  fuora  exoepto  dal  Redorato^ 
Minor  Conseglio,  PregcUi  et  ambassadori  per  dicto  ordine  1499, 
25.  Feb.  —  Item  dove  prima  si  facevano  ad  vitam^  hora  se  fanno 
solum  per  anni  tre  per  1' ordine  preso  IX).  Juli  1500,  et  acceptando 
vacano  anni  doii  „in  Croceo  a  c.  123^. 

U  knjizi  areola  Velikoga  Vijeda  od  g.  1500. — 1509.  nema  nista  o 
blagajnicima. 

U  onoj  od  1600.— 1699.  6ita  se: 

^Tesorieri  di  S.  Maria.  Ogni  cinque  anni  dove  prima  si  facevano 
in  due  anni,  et  poi  in  vita,  et  la  maggior  parte  (vedina  blagajniJcA) 
amministra  Tof&zio  et  absentandosi  alcuno  di  essi  fuori  del  territorio 
si  elegge  un  altro,  sicch6  sempre  siano  cinquC;  secondo  T  ordine  delle 
reformazioni  a  o.  9,  et  cap.  9.  Non  possono  refutare  per  T  ordine  del 
lAbro  Verde  a  cap.  142.  Possono  esser  eletti  agli  uffici  et  a  una  delle 
procuratorei  per  lo  Statuto  a  L.  I,  a  V.  cap.  (Omissis  Sto  se  opetuje 
iB  ercala  god.   1444. — 1499.)  —  Item   dove   prima  si   facevano  ad 


Digiti 


ized  by  Google 


PKIMJETBE.  39 

vUam^  hora  se  fanno  solum  per  anni  cinque,  et  compiti  i  detti  cinque 
anni,  vacano  due  anni  in  libro  Croceo  a  carte  123.  Per  il  Provvedi- 
mento  preso  nel  Gonsiglio  Grande  del  1614.  adl  26.  Aprile  h  stato 
ordinato  che  nn  mese  prima  della  vacazione  si  debba  proporre  et  pro- 
cedere  all'elezione  di  novi  Signori  Teaorieri  nel  Gran  Consilio  e  cosi 
si  continni  finch^  saranno  creati  raunando  per  ci6  il  detto  Consiglio 
almeno  due  volte  la  (settimana)  .  .  .  (Ovdje  vide  se  tragovi  nekoUko 
rijeci  igbrisanijeh  %  neraMUtnljivijeh).  Tesoriere  non  pu6  esser  eletto 
colui  che  ha  un  procuratore  attuale  di  8.  Maria  parente^  per  il  quale 
esce  dal  Consiglio.  (Dichiarato  per  Parte  del  Consiglio  di  pregati 
li  15,  Novemhre  1696.)  U  daljnjoj  knjizi  od  g.  1700.— 1799.  nema 
nista  0  blagajnicima  G.  V.,  dapa^e  ne  nahode   se   niti   njihova  imena. 

n. 

RazYitak  vlastitog  podrudja. 

''  , Tempore  Nobilis  et  Potentis  Viri  Domini  Marci  Mauroceni  hono- 
rabilis  Comitis  Ragusii  Anno  Domini  1344.  Indictione  XII.  Die  XV. 
Martii  de  eodem. 

^Item  in  Majori  Consilio  sono  campanae  more  sollto  congregato,  in 
quo  quidem  Consilio  interfuerunt  74  oonsiliarii,  declaratum  captum  fuit 
et  firmatum  per  65  ipsorum  consiliarium,  quod  thesaurarii  Stae.  Mariae 
qui  nune  sunt  et  qui  per  tempora  fuerint,  habeantur  et  inteliigantar 
esse  of  fiddles  Comunis^  et  quod  eisdem  non  prejudicet,  nee  prejudi- 
care  intelligatur  in  aliquo  reformatio  infrascripta  die  XXVIII.  Martii^ 
sed  ipsi  possint  agere,  petere  et  exigere  omnia  sibi  commiesa  et  re- 
licta  tarn  unius  anni  quam  plurium  annorum  sicut  Procuratores  eccle- 
siarum  et  officiales  Comunis  in  omnibus  et  per  omnia*'.  (Ex  libro  XIII. 
Ref.  cap.  XI.  —  L.  F.) 

Rizni^arske   oporuke  1351. 

**  U  starome  arkivu  Blagog  Djela  naso  sam  tri  taka  registra  ili 
quaterna,  u  koje  bi  blagajnici  G.  V.  upisivali  oporuke  njima  predane^ 
te  ove  tri  knjige  spadaju  u  najstarije  i  najva^nije  arkiva,  i  najbolje 
razsvijetljtiju  oyu  novu  vrst  tesiamenata^  sto  mo^emo  slobodno  nazTati 
riznicarskijem  oporuhama. 

PHje  nego  su  ove  bite  uvedene  g.  135 1.^  oporuka,  da  bude  valjana, 
imala  je  biti  ucinjena  po  statutu  pred  dva  svjedoka,  koja  su  imala  za 
30  dana  poslije  smrti  oporu^itelja  potvrditi  njegovu  posljednju  volju 
pred  zakletijem  sucima  (coram  juratis  judicibus),  i  pred  zakletijem 
biljeinikom,  koji  bi  paka  pismeno  sastavio  oporuku  pred  dva  suca 
najmanje.  (St«it.  Lib,  111.,  c.  41.)  U  vrijeme  kuge  buknule  g.  1348.  nijesu 
86  mogle  sve  ove  formalnosti  obaviti  brez  pogiblji,  te  god.  1351.  bi 
propisano,  da  za  pravovaljanost  oporuke  dosta  je,  da  bude  pisana  po 
oporuditelju,  te  predana  blagajnicima,  a  od  ovijeb  u  quaternum  ffabi- 
Ijeiena. 


Digiti 


ized  by  Google 


40  K.  vojNovi<5, 

Evo  kako  se  u  prvoj  od  tijeh  oporu6nijeh  knjiga  (br,  3  hazala  sta- 
roga  arkiva)  in  folio  grande^  napisanoj  u  tvrdoj  hartiji  (osim  sto 
pnri  i  zadnji  arak  sa  u  pergameni),  vezanoj  samo  na  jednoj  strani  i 
na  hrbtu  u  koi^i,  opisuje  2ivijero  bojama  na  prvoj  strani,  dosta  oste- 
cenoj  vlagom,  ali  popunjenoj,  gdje  je  pokvarena,  drugijem  pismom, 
stradna  kuga  od  g.  1348  ,  koja  je  dala  povoda  rijgnicarskome  testa- 
meniu. 

„In  nome  del  omnipotente  Dio,  Pare,  Filio  et  Spirltu  Sancto,  et  de 
Madona  Sancta  Maria  Mare  del  Fiol  de  Dio.  Conzosiache  nelV  anno 
Domini  1348.  lo  nostro  Signor  Dio  mando  (flagello?)  orribile  et  in- 
audito  in  lo  universo  mundo  si  sovra  11  cristiani  come  sovra  li  pa- 
gani,  zoe  (cio  h)  mortalitade  de  homeni  et  plu  de  femene  et  infirmity 
inaudita  et  incurabile  de  getar  sangue  per  la  guela  et  de  nassenze  in 
diverse  parti  de  corpo  per  tal  modo  ehe  uno  se  impestava  (?)  dell' 
altro,  intanto  che  fiolo  scapava  dal  pare  et  ancora  plu  lo  pare  dal 
fiolo,  sicch^  tutta  V  arte  d'Apocrate,  Galeno  et  Avizenna  non  risanava  (?) 
niente,  peroche  non  vale  arte  n^  scientia  eontro  lo  divino  consilio,  la 
qnal  mortalitade  comincio  in  Ragusi  nel  predito  millesimo  die  XV.  de 
DecembriO;  et  dur6  VII  mesi  de  longo^  intanto  che  Ul  die  moriva 
persone  120  et  plus.  In  lo  qnal  tempo  mod  zentilhuomeni  de  conseio 
(Velevijeinika)  in  numero  110  (?),  et  altre  persone  d'  ogni  condizion,  ma- 
sculi  etfemine,  moriro  in  lo  (?)  corpo  della  terra  in  numero  ....  (Nel) 
tempo  (de)  Marino  de  Binicola^  Nicola  de  Marino  (o  Martolo?)  di  La- 
can,  et  Zoane  de  Polo  de  Gondola  Thesaureri  de  Sancta  Maria,  con- 
siderando  la  grande  quantitade  de  testament!  li  quali  ne  venne  (?)  a 
mancar  (?)  in  lo  predetto  tempo,  azo  che  non  andarse  in  desordine, 
ordenassemo  questo  libro  in  lo  quale  si  debe  scrivere  tutti  testa- 
menti  antigi  e  del  tempo  della   mortalitade,    et   ancora  del   tempo    che 

d6  venir  (?)  et de  li  predetti   testamenti  azo  che  le  ultime 

voluntadi  de  li  morti  sia  satisfatti". 

Za  tim  slijedi  zakon  od  god.   1351.,  koji  glasi: 

„In  Christi  nomine  amen.  Anno  Domini  mille  trecento  quinquagesimo 
primo.  Indictione  quarts,  die  ultima  mensis  Januarii.  Tempore  nobilis 
et  potentis  viri  Domini  Marci  Superanci  honorabilis  comitis  Ragasii 
(onaj  isti  mletacki  Tcnez,  koji  bi  kasnije  najfinijim  nacinom  otprav- 
Ijen  iz  Dubrovnika),  et  dominorum  nobilium  virorum  D.  Savini  de 
Bonda  et  Johannis  Panli  de  Gondola,  et  Domini  dementis  de  Gozze 
honorabilium  thesauriorum  Sanctae  Mariae*'. 

„In  majorl  consilio  sono  campanae  more  solito  congregato.  In  quo 
quidem  consilio  interfuerunt  consiliarii  61,  per  54  ipsorum  consiliari- 
orum  captum  fuit  et  firmatum,  quod  cum  multae  matrices  testamentorum 
tota  die  perveniant  ad  manus  thesauriorum,  quae  admitti  non  possunt 
ex  eo  quod  illico  non  possunt  redigi  in  publicam  formam,  quod  posset 
reddundari  in  maximum  prejudicium  et  non  solum  defunctorum  sed 
etiam  multorum  aliorum,  —  omnibus  testamentis  quae  erunt  scripta  et 
registrata  per  dictos  thesaurarios  in  eorum  quaterno^  adhibeatur  plena 
fides,  et  eis  credatur  quem  ad  modum  si  essent    in   publicam    formam 


Digiti 


ized  by  Google 


FRIMJBTBE.  41 

redacta.*'  (Ovaj  isti  zakon  nahodi  se  u  „Z.  F.^^  te  je  izvagjen  ex  Libra 
XIII.  Reformatianum,  cap.  X[I.). 

Ova  knji^a  po^ima  kazalom  oporucitelja  u  alfabeti6koin  redu  imen^, 
a  ima  posebno  kazalo  svecenikft,  koji  sii  pravili  testamenat.  Za  tijem 
Blijedi  avod  gore  prepisani.  Dolazi  pak  prvi  testamenat  de  Marthoh 
de  Mauressa  ne  nazna^ene  godine,  a  svrsnje  sa  364im  testamentom  do 
fra  Baras  de  Frieri  de  Rodi  fatto  anno  1383,  adt  30.  Decefnhre. 
Dolazi  pak  ngovor  sklopljen  30.  Aprila  1397.  o  prijopornom  testa- 
mentu  Ane  Lukarice.  Sve  oporuke,  koje  prelistasmo,  talijanskijem  sa 
jezikom  sastayljene,  a  upisane  in  columna  na  lijevu  strana  arka,  do6im 
na  desnoj  mnogijeh  opornka  kod  pojedinijeh  stavaka,  zabiljezeno  je, 
da  je  doti<^na  stavka  bila  izyrdena  po  epitropima.  Ova  ogromna  knji- 
iurina  kako  i  sliedece  prava  sa  ruda  za  poznavaDJe  praynijeh,  doma- 
dijeh  i  drustvenijeh  prilika  Dubrovnika  u  XIV.  vijeku. 

Drnga  alidDa  knjiga  pod  br.  16  kazala  arkiva  Blagog  Djela,  takodjer 
in  folio  grande,  manje  debela  od  prve,  vezana  je  u  kozi  na  jednoj 
strani  i  na  hrbtu,  napisana  na  tvrdoj  bartiji,  izim  8to  je  prvi  i  zadnji 
arak  u  pergameni.  Poiimlje  kazalom  po  alfabetskom  redu  imen^,  all 
prvi  arak  je  vlagom   ostecen.   Prva   zabilje2ena   oporuka  jest  od    10. 

Septembra   1360.    j^Give  fUio  quondam   McUtio '^   a    svrsuje 

onom  ^Mate  de  Resti''  od  21.  Augusto  1363.  (od  arka  1.— 106.) 
Ima  ih  a  svemu  53,  gotovo  sve  talijanski  napisaoe,  inace  latinski. 
Arci  od  108 — 179  prazni  su. 

S  arkom  180im  pocimlju  na  lijevoj  straui  biljedke  o  nekretninam,  pro- 
danijem  po  proknratorima  Gospe  Velike,  po^amsi  od  g.  1363.  do  g. 
1371.,  a  izmegju  ovijeh  ima  i  blizijeh,  a  najbli2a  je  od  g.   1389. 

Od  arka  187oga  pocimlju  biljeske  o  poboinijem  zapisima  od  konca 
XIY.  i  od  po6etka  XV.  vijeka,  koje  zapremljuju  Tas  arak  187.,  i  ne§to 
od  prve  strane  arka  188. 

Prazni  bu  arci  189.-229. 

Na  drugoj  strani  arka  230.  ima  biljeska  zapisa  za  misu,  ispod  ko- 
jega  stoji  datum  od  g.  1499.,  pak  slijedi  na  arku  231  ne  datirana 
biljeska  poboinijeb  zapisa,  sto  imadu  platiti  Junto  di  Gondola  e  suoi 
eredi  na  dan  Sv.  Vlaha. 

Na  drugoj  strani  arka  232a  cita  se: 

y,Da  qua  cominza  la  casa  e  vigna  angariada  a  pagar  affUto,  e 
affittade,  ower  si  affittara  segondo  Vordinamento  de  li  testamenti 
di  qua  indriedo  (indietro)  scritti  in  questo  quaderno", 

Takijeb  biljeiaka  ima  sve  do  arka  260.,  a  to  na  lijevoj  strani^ 
do£im  na  desnoj  su  opaske  glede  uplate  zakupninft  na  korist  poboz- 
nijeb  zapisa,  naregjenijeh  po  doticiioroe  testamentu. 

Sve  to  je  talijanskijem  jezikom  napisano. 

Arci  od  261  do  svrhe  (A  401)  prazni  su. 

Treca  je  hnjiga  od  iste  veli6ine,  sva  vezana  u  kozi,  dobro  uzdr- 
2ana,  i  nasi  br,  20,  staroga  arkiva  Blagog  Djela.  Odmah  na  prvom 
arku  dita  se: 

^Liber  testamentorum  Thesaurarlae  de  Ragusio  —  Inchoatns  in  MCCOC 
—  Indictione  VIII  —  Tempore  nobilium  et  prudentium: 


Digiti 


ized  by  Google 


42  K.  VOJNOVI<5, 


D.  Mariui  de  Boda^ia      | 
J  Sorffo  et    } 


D.  Andree  de  Sorgo  et   >  thesaurioruro. 

D.  Jacobi  de  Gondulla     J 

Slijedi  alfabetsko  kazalo,  a  za  tijem  157  testamenata ,  pocimljii6i 
8  onijem  Jakoba  de  Menze  od  7.  Januara  1387.,  Ind.  X,  do  oporuke 
Ane  Blaia  de  Menze  de  1436^  gotovo  sve  bu  talijanski  napisane. 

Sve  tri  ove  knjige,  premda  sadr^avaju  u  dateko  preteinijemu  broju 
testamente,  koje  zvasmo  riznicarske,  sastaTljene  po  propisu  zakona  od 
god.  1351.,  imaja  takogjer  bilje^nidkijeh  opornka  (in  Notaria)^  sto 
nam  dokazuje,  da  su  blagajnici  bill  podeli  zabiljezavati  i  takijeb,  koje  su 
bile  sastavljene  obi6nijem  zakonskijem  formalDostima. 

U  prvoj  od  ovih  triju  knjiga  naso  sam  roegju  arcima  Blijedece  ijs- 
vome  oporuke,  po  svoj  prilici  predane  blagajnicima,  da  ih  zabilje2e  u 
registar,  a  po  Djima  ne  povradene. 

1.  testamenat  od  28.  Januara  1332.  na  pergameni  latinski  napisan 
od  Mara  de  Mauressa,  aastavljen  pred  knezom  i  zakletijem  sucima 
po  dubrovackome  bilje^niku  Johanne  de  Primis; 

2.  testamenat  od  20.  Januara  1371.  talijanski  napisan  od  Jure  de 
Bodaxa,  sastavljen  pred  svjedocima  na  velikom  arku  debele  hartije  na 
dva  mjesta  probijene; 

3.  testamenat  od  23.  Februara  1380.  Ane  udove  Marina  de  Polo, 
predan  7  Aprlla  1380.  knezu  Matu  de  Georgio,  i  zakletijem  sueima 
Blasio  de  Bobalio^  Marino  de  Menga  i  Jacobo  de  Sorgo, 

Osim  toga  nagjob  dvije  civilne  osude.  latinski  sastavljene  u  perga- 
meni;  jedna  izre^ena  M.  Marta  1364.,  a  drnga  29.  Marta  1368.  po 
knezu  i  zakletijem  sucima^  prva  za  uplatu  5000  igp.,  a  druga  za  uni- 
stenje  sekvestra  od  ipp.  100,  nalazecijeh  se  u  rukama  Biagajnika  6.  V. 

Ove  isprave  sam  opisao  i  skupio  za  arkiv  u  posebnom  STesku,  koji 
nosi  br.  3,  lit.  a.,  te  zabilje2io  u  katalog  starog  arkiva  pod  naslovom 
„Te8tamenti  e  Sentence  trovati  nel  Quaterno  JVr.  5." 

^*  Ex  Libro  Viridi  —  Cap.  326  —  Ordo  declarationis  ordinis 
pro  beneficio  Thesaurariae  A,  D.  1441.  Die  30,  Januarii, 

Rizni^ari  ex  lege  opci  epitropi. 

„Ooociossiach^  in  Ragusa  sia  uno  solo  regimen  to  et  una  repubbliea 
et  uno  offitio  di  Thesauraria  fatto,  et  cum  gran  maturitade  et  so- 
lennitade  ordinato  per  i  nostri  predecessori^  homini  gravi  et  so- 
putij  et  amatori  della  Patria,  non  solamente  a  salvation  delle  anime 
delli  morienti,  ma  etiamdio  al  ben  et  honor  di  tutto  lo  Stado  de  Ra- 
gusa, et  quam  maxime  a  sustentamento  delle  povere  et  miserabili  per- 
sone,  et  novamente  per  alcuni  men  cbe  laudevoll,  cum  gran  arte,  ma- 
litia  et  sagacity,  sotto  colore  di  honestade  et  oonscientia,  vengono  re- 
dutte  et  innovate  alcuue  usanze,  constitutioni  et  ordinationi,  si  de  regger 
et  in  elegger  gastaldi,  et  altri  officiali  soi  a  son  de  campana  et  a 
bussoli  et  a  ballotte,  come  in  far  et  instituir  perpetue  epitropie^  cioe 
lassando  et  facendo  per  testament©  li  gastaldi  delle  scole  et  fratiglie 
in  diminuzion  et  desfacimento  del  dito  offitio  della  thesoreria;   et  poco 


Digiti 


ized  by  Google 


PKIMJBTBE.  43 

honor  ris^ardando  et  timor  del  Stado  et  Regimento  de  Ragusa,  per- 
tanto  vogllendo  amnino  tal  modi,  nsanza  et  constitution,  et  ordination 
eztinguere  et  obviare  che  non  si  facciano,  per  ogni  bon  rispetto  ordi- 
namo  clie  da  m6  in  avanti  non  sia  alcuna  persona  de  alcana  fratiglia, 
scola,  collegio  n6  de  universitade,  che  osi  n6  presuma  in  regger  et 
regolar  esse  fratiglie,  scole,  coUegi  et  uniyersitadi,  fare  et  creare  li  lor 
castaldi  et  offizi  et  offiziali  et  elegger  et  far  secondo  ie  lor  prior  e  boue 
antiehe  et  consuete  nsanze.  Et  chi  contrafar^  sia  perpetualiter  scacciado 
di  tal  ]or  fratiglie,  scole,  collegi  et  universitadi,  et  di  piil  star  per  ogni 
Yolta  che  contrafarA  in  pregion  de  Comun  uno  mese.  —  Item  che  ca- 
dauna  persona  di  che  condition  et  stato  si  sia,  non  possa  lassar  nh 
institair  per  testamento  n^  altra  ultima  ordlnatione  per  alcun  modo, 
nh  ingegno,  n6  colore,  alcuna  scola,  frattiglia,  regola,  collegio  n^  uni- 
versitade,  n^  lor  gastaldi,  n6  officiali  per  lor  epitropi,  ma  ben  possa 
instituir  et  substituir  epitropi  per  testamento,  codlcillo  et  altra  cadauna 
ultima  Yoluntade,  cadauna  persona,  che  gli  piacer4  nominando  per  nome 
quelle  tal  persone,  una  o  piii  che  vegnisse  a  far  et  substituir,  et  or- 
dinar,  disponer  e  lassar,  et  far  di  tutti  li  suoi  beni  haver  ragion  et 
attion,  secondo  meglio  li  parer^,  al  suo  bon  placer  et  yoluntade  et  se- 
condo la  pratica  al  presente  di  far.  Ma  chi  contrafacesse  et  chi  havesse 
contrafatto  fin  a  hora  in  far  epitropi,  come  e  detto  tal  epitropi  fa(ti 
contro  la  forma  del  presente  ordine,  siano  di  niun  valor,  ma  vegnano 
ad  esser  in  lor  loghi  li  Thesorieri  di  Sta,  Maria  o  altra  procuratoria 
in  vita,  la  qual  e  segondo  piacer&  a  questo  Maggior  Consiglio.  Et 
qnesto  ordine  sempre  se  possa  cassar,  aziontar,  minuir,  dichiarar  et  in 
meglio  reformar^  secondo  parer^  alia  maggior  parte  delli  nostri  Con- 
segli". 

Po  ovom  zakonu  dakle  blagajnici  O.  V.  dolaze  ex  lege  mjesto  epi- 
tropft,  imenovanijeh  po  oporu6itelju,  poslije  njihove  smrti,  kako  se  to 
izri6no  ka4e  u  Zakonu  od  26.  Junija  1535.  (L.  C.  —  Ch.  186):  Ji 
Signori  Tisorieri,  quali  succedono  in  luogo  delli  epitropi  defunti^. 

Zakon  od  g  1441.  izvadili  f-mo  iz  L.  F.  U  Zamanjinom  rukopisu 
nahodi  se  jezik  nesto  popravljen. 

*•  U  „Registro  generale^  Dubrovaikog  Blagog  Djela,  koji  na  te- 
melju  knjiga  i  listina  starog  arkiva  sadrzava  kratki  opis  svijeh  po- 
bo2nijch  i  dovjekoljubnijeh  zapisa  oporucitelja,  izvadak  iijihovijeh  opo- 
ruka,  svrlie,  za  koje  su  prihodi  odregjeni,  te  rise  povijest  i  sadauje 
stanje  svake  Opere  Pije^  —  ogromno  djelo,  sastavljeno  na  pocetku 
ovoga  vijeka  po  zasln2nome  blagajniku  0.  P.  Antunu  Kersi*,  —  na- 
lazimo  razjasnjeuje  o  postanku  Livella  (Livelli  delta  gia  Procura  di 
S<mta  Maria  Maggiore,  —  str.  262.). 


*  Begistro  generaU  eastavljeu  je  od  dvije  knjige;  prva,  atarija,  izragjena 

eonajvifie  po  Kersi,  obuhvada  348  araka  in  folio  grande,  Sastavitelj  ima  ve- 
ka  zaslugu,  da  je  s  najskrupuloznijom  to^nosti,  Digdje  i  nigda  De,oprovrgnutoj, 
baclo  temelj  likvidaciji  za  podjeljivanje  polo2niJeb  priboda.  Druga  knjiga  sa- 
driava  jpopunjivanje  prve,  te  bi  saqtavljena  po  predzadnjem  blagajniku  0.  P. 
Lukl  M^dini-u,  po^imlje  arkom  349.^  te  ide  do  386. 


Digiti 


ized  by  Google 


44  K.  vojNOvid, 

Ne  moze  se  razabrati  iz  nijednoga  registra  staroga  arkiva^  ka2e  Ilg., 
koji  8u  ustanovili  livele.  Postoji  samo  predaja,  da  sn  ovi  bili  prvi 
element!  imetka  Opere  Pije,  i  tako  re^iene  ^borsa  comune^  ili  ^op6e 
zaklade**.  Bijaha  naime  podavanja  (ctmoni),  <^ijem  su  oporuditelji  u 
prastaro  doba  opterecivali  Bvoja  dobra  (ku<^  ili  zemlje)  za  utemeljenje 
kakvog  pobozoog  zapisa.  Veliki  potres  od  g.  1667.  unisti  dotidne  opo- 
riike,  tako  da  se  izgnbise  s  uspomenom  mrtvijeh  dobrodinltelja  i  tragovi 
megj^  dobara,  na  koja  ta  podavanja  bijahn  nadovezana^  navlastito  kad 
vlada,  ieleci  da  se  6im  prije  podigne  grad,  obodri  stanovnike,  da  uspo- 
stave  kuce,  gdje  bi  god  mogli  i  litjeli  I  tako  mnogo  liveld^  koji  su 
postojali  do  potresa^  is^eznu^  dosta  ih  pade  u  zaborav,  dosta  ih  za- 
stari.  Od  ovijeli  starodavnijeb  livela  ima  jos  trideset  i  tri^  koji  iznasaja 
svotu  od  185:  8  Vj  perpera,  naime  fior.  27:5174  con  v.  v.  0  livelima^ 
kako  0  Borsa   Uomune  bit!  ce  govora  na  drugom  mjestu. 

^^  Ex  Libra  Viridi  —  Cap,  137  —  De  affictibus  Thesanriorunf, 
et  affictibus  ac  modo  sedendi  et  Sacramento  omni  modo  praestando, 

Pre^a   kupnja   staroslavenska. 

^Af^no  eodetn  (1413).  Die  28.  Octobris,  in  suprascripto  Major!  Con- 
silio,  loco  ao  more  solitis,  congregato,  in  quo  interfuerunt  Gonsiliarii 
104  captum  et  firmatum  fuit  per  77  de  dicto  consilio,  ut  infra  con- 
tinetur,  videlicet :  Nos  Lodovious  quondam  D.  Marini  de  Gotiis,  Rector 
Civitatis  Ragusii,  cum  nostro  Major!  et  General!  Consilio,  more  solito 
congregato,  statuimus,  ac  firmiter  ordinamus,  quod  omnes  possessiones 
quae  a  modo  in  antea  dabuntur  ad  affictum  per  thesaurarios  Stae.  Ma- 
riae  ad  niajus  tempus  trium  annorum  debeant  banniri,  et  procla- 
mari,  et  infra  unum  mensem  a  die  proclamationis,  computandum  jnxta 
ordines  et  Statuta  Ragusii,  quilibet  propinquus  possit  se  presentare 
ipsi  bannitioni,  et  possit  subirahere  ipsam  possessionem  bannitam 
per  propinquitatem  praetio  et  conditionibtis  contentis  in  bannitione. 
Et  si  erunt  plures  presentati  habeat  ipsam  possessionem  ille  ex 
presentatis  qui  erit  propinquior  ultimi  patroni  locatoris.  Et  si 
plures  propinqui  aequales  gradus  erunt  presentati  habeant  aequcUia 
jura.  Verum  si  tempore  bannitionis  aliquis  propinquus  esset  habsens 
a  civitate,  habeat  terminuum  ad  presentandum  se  infra  unum  annum 
a  die  bannitationis  computandum.  Remanentibus  locationibus  hactenus 
factis  sub  ordinibus  antiquis^.* 

„ltem  quod  quicumque  de  cetero  conducent  sive  accipient  ad  ailRctum 
a  praedictis  Thesaurariin  aliquam,  seu  aliquas  possessiones,  modo  su- 
perius  dicto  preiat!  conduetores  debeant  et  omnino  teneantur  ilium 
affictum  similiter  annuatim  exigere  sub  paena  sacramenti**. 


*  Ovaj  zakon  je  tim  zDamcnitiji,  fito  nam  predoduje  potanku  starodavnu 
slavensku  uatinovu  pre6e  kupr\je  bliinjika,  koju  !e  zakonofia  a  sadanji  mi- 
nistar  Pravosudja  Dr.  Bogifiid  zadriao  a  Cmogorskom  zakoniku. 


Digiti 


ized  by  Google 


PRIMJETBB.  45 

"  Po  zakonu  od  23.  Pebruara  1425.  —  Ordo  pro  affictibus  the- 
saurariae  vendendis  (L.  V.  cap.  190)  —  ^percbfe  infin  a  md  (fino 
adesso)  li  ailfiiti  delli  Thesaorieri  non  eraD  ben  scossi,  si  per  la  eta 
grande  et  per  infennitit  delli  Thesaorieri,  la  qual  oosa  era  contro 
li  ordinamenti  delli  morti  e  danno  delle  Chiese  e  de  poveri,  ed  inearigo 
(carico,  peso)  alii  vivi,  indebitando  1'  nno  anno  sopra  V  altro :  conside- 
rando  ch'6  cosa  pietosa  ad  aver  in  memoria  le  anime  delli  morti,  et 
deacargo  (discarico)  alle  coscienze  delli  vivi";  s  ovijeh  razloga  bi  pro- 
pisano,  da  blagajnici  O.  V.  imadu  prijavlti  Malome  Vijecu  sve  na- 
jamne  ill  zakapne  pogodbe  (affitti)^  a  M.  V.  imade  glede  njih  istoga 
mjeseca  raspisati  dra2ba  na  jednu  godinu  dana,  s  iznzetkom  pogodaba, 
aklopljenijeh  a  opdinom,  jer  je  opdina  siguran  i  dobar  platac  (perche 
el  comun  h  securo  e  buon  pagaiore)^  1  onijeb,  kojijem  su  predmetom 
Tdaiine  i  mliniy  jer  je  obi^aj  utjeravati  glede  ovijeh  najamninn  svaki 
mjesec  kako  se  zbiva  i  s  pogodbam  sklopljenijem  od  opcine  (coin*  e 
vsanaa  vender  gli  affUti  del  comune). 

Dostalac  na  dra^bi  ima  prijaviti  svijem  du2i)icima  (a  quelli  che 
denno  dare)  t.  j.  svijem  najan^nicima  i  z^kI1pnicima,  da  mu  imadu 
platiti  najamninu  ili  zakupninu  za  mjesec  dan,  nakon  kojega  ako  mu 
ne  plate,  imadu  ga  uzeti  u  obrann  blagajnici  (sieno  tenuti  di  difen- 
dere  e  desbrigare  il  compratore), 

Dostalac  na  dra2bi  pla6a  blagajnicima  svoj  dug  a  dva  jednaka 
obroka,  na  polovicu  Julija  i  Oktobra,  pod  kazan  ^etvrtine  (alia  pena 
del  quarto  piu)  opeini,  a  dati  <^e  i  jam^evinu,  koju  prije  ima  tajnijcm 
glasovanjom  potvrditi  M.  V.  Ne  plada  li  dcstalac  niti  njegov  jamac 
dug  na  opredijeljeno  vrijeme,  biti  <^e  zatvoreni  u  kadcelu,  dok  ne  budu 
izvrdili  (bvezu  (sia  messo  in  Castello  dentro  della  porta  del  Regi- 
mento^  tanto  el  principale  quanto  li  pieggi,  Et  se  si  trovasse  esser 
usciti  fora  della  porta  del  Castello^  sian  messi  nella  pregion  di 
sotto). 

Blagajnici  paka  imadu  prijaviti  M.  V.  ne  uplaccni  obrok,  potvrdiy§i 
zakletvom,  da  li  je  uplacen  ili  ne,  pod  kazan  25  ipp.  za  svakoga  Sto 
budu  blagajnici  potegli,  imadu  razdijeliti  megju  uboge  kroz  dva  mje- 
seca pod  istom  globom  i  zakletvom,  a  knez  i  M.  V.  imadu  bditi,  (a- 
kodjer  pod  globom,  da  se  zakon  opsluili. 

Izostale  najamnine  i  zakupnine  neka   Blagajnici  utjeraju  po  savje^^ti. 

Easnijim  zakonom  od  27.  Julija  iste  godine  bi  preinacena  ova  zadnja 
stavka^  te  ostavljeno  blagajnicima,  da  utjerane  prihode  razdijele  megju 
siromake  u  vrijeme,  koje  ce  im  se  6initi  najshodnije.  A  razlog  je  tomu, 
ato  Biagajna,  obvezana  dijeliti  po  gornjemu  zakonu  kroz  dva  mjeseca 
pribode  megju  uboge,  ostala  bi  brez  novaca  za  slu6aj  kakve  nenadne 
nearede,  na  primjer  za  slu^aj  kuge:  y^vegneva  la  thesaoreria  sempre 
a  esser  desfornida  di  denari^  la  qual  cosa  porria  esser  cagione  di 
gran  sinistro  tanto  per  delli  casi  sinistri  o  hisogni,  che  tutto  lo 
discagie  („accade'*  po  Zamanjinom  rukopisu)  alii  poveri  uoiiiini, 
come  etiamdio  per  qualche  caso  di  mortality  (che  Dio  cessi),  et 
non  avrebbero  i  Tesorieri  alcun  soccorso  a'  poveri,  E  perd  che 
da  two  avanti  il  termine  de  detti  due  mesi  non   corra  ai  detti  te- 

Digitized  by  VjOOQ  IC 


46  K.  vojNovid, 

sorieri,  cioi  per  la  parte  che  tocca  ai  poveri.  Ma  rimanga  in  lor 
liberti^  di  dispensare  in  quel  tewpo^  et  per  quel  modo,  come  a  lor 
parerU **  (L.  F  ) 

^*  Zakon  od  23.  Februara  g.  1425.  bi  i  u  svom  prvom  dijelu  pre- 
inacen  onijem  od  23.  Oktobra  1461.  (L.  C.  cb.  4),  te  naregjeno,  da 
ce  se  raspisati  drazba^  lead  se  bude  svigjelo  Blagajnicima^  a  za- 
kupnici  ce  uplacivati  prvi  obr^k  za  tri  noje^^eoa,  a  drug!  tri  mjeseca 
nakon  prvoga,  i  to  ^opcinskijem  komornicima"  (Camerariis  Comwiis)^ 
koji  pak  imadu  predati  novae  poslije  tri  dana  Blagajnieima.  (L.  F.) 

*®  Zakonom  od  28.  Maja  1548.  (L.  C.  eh.  203)  gledalo  se  jos 
f^tro^ijem  srestvima  osignravati  zakupnicitna  utjerivanje  najamnin^  i 
zakupninA.,  te  Btati  na  pnt  odgodama  i  lukavdtinama  dnzoik^,  koji  bi 
zanemnrili  uplatu  svog  duga  Blagajnieima :  „accid  gli  affitti  delli  Sri. 
Thesaurieri,  quali  per  le  mani  loro,  secondo  la  volonta  delli  testa- 
tori,  sogliono  se  distrihuire  in  usi  et  opere  pie^  si  riscuodino  daili 
compratori  di  quelli  al  stw  tempo  debito,  et  per  ovviare  alle  dila- 
tioni  et  supterfugij  delli  debitori,  quali  non  curano  di  pagare  loro 
debiti  alii  predeiti  Sri.  Thesaurieri  al  suo  debito  tempo^  pare  aUi 
Sri.   Proveditori  delta  cittd^  si  debbia  in  questo  modo  prowedere*^. 

Evo  bitnog  sadrzaja  zakoiia: 

Zakupnici  (li  compratori  degli  affUti)  imadu  pravo  traiiti  najam- 
ninu  od  najmoprimca  (konduktora)  knee,  a  za  sludaj,  da  bi  je  kn6e- 
vlastnik  prodao  ili  se  nje  odrekao  s  namjerotn,  da  lisi  zakupnika  na- 
jamnine,  taj  6e  se  ugovor  SDoatrati  nistetnim,  te  6e  zaknpnik  biti  jednako 
oTlaSten  traiiti  najamninu  od  konduktora,  a  ovaj  ce  je  platiti  blagaj- 
nieima na  racun  zakupnika. 

Ako  pak  du^nik  ima  u  Astareji*  dobara,  ne  smije  se  odre6i  pri- 
hoda  kaca  ili  zemaija,  niti  ga  darovati  ili  otugjiti  u  op6e,  niti  pustiti 
drugome  trganje  vinograda,  dapa6e  doticna  pogodba  biti  ce  ni§t«tna 
do  iznoHa  tra2bine  blagajnikove,  te  ce  se  zakupnik,  pokraj  odreke,  modi 
naplatiti  na  osobi,  u  6ijem  rukama  de  se  naci  novci,  ili  drugi  prihodi. 

Imade  li  du2uik  dobara  a  Konavlima,  u  Ratu,  u  Stonu  ili  a  Pri- 
morjn,  svi  prihodi  kuca  i  zemaija  ostaju  podlo2eni  Blagajnieima  ili 
njihovijem  zakupnicima  za  najamninu  ili  zakupninu. 

Ako  je  pak  zakupnik  uzaptio  (sequestrato)  u  kojijem  god  rukama 
novce  ili  vino  duinikovo,  onaj,  kod  kojega  je  uzapcen,  ne  smije  ga 
otugjiti,  a  kad  bi  ko,  uzprkos  zabrani,  prisvojio  novce  ili  vino,  daian 
je  povratiti  ih  zakupnika  do  iznosa  ujegove  tra^bine. 

Knejs  rjeSava  parnice^  nastavSe  ixmedju  duinika  i  JsaJcupnika,  a 
kad  ne  bi  htio,  te  bi  se  ko  potu2io  cuvarima  pravde  dokazavsi  kroz 
dva  svjedoka  ili  javnom  ispravom  kneievu  krivnju,  —  oni  ce  pedepsati 
kneza  na  globu  od  50  ipp.,  a  da  nema  mjesta  prizivu :  (in  t<U  caso  detti 
Sri.  Proweditori  sieno  tenuti  et  obbligati  di  ponere  lo  Sr.  Rettore  quad 


*  Astarea  po  korjenu  je  nafia  rijed  od  atarine,  ier  ozna^uje  one  nmlje. 
koje  je  Bepublika  imala  od  atarinef  dakle  prve  Dubrovadke  Zemlje,  biva  oa 
Bijeke  (Ombia)  do  Slanoga  ukljudivo.  U  vrijeme  proglaSenja  Statuta  (1272.) 
pod  rAstarea**  razumijeva  se  same  Zaton  (Malfi)  i  Osojnik.  (Statut,  L.  VIII, 
c.  24,  Reformationes  VII,  Lib.  Vir.  328.) 


Digiti 


ized  by  Google 


PRIMJBTBE.  47 

hara  contrafatto  per  debitore  della  cassa  in  pene  d'ipp.  60,  e  de 
tal  aito  delli  Sri,  Proweditori  non  se  possi  appellare,  ne  quelle 
intramettere  per  alcun  offitio  owero  magistrato), 

Ovakova  osignravaju6a  sredstva  biSe  istijem  zakonom  protegnnta  na 
korist  crkve  Sv.  Vlaha,  svijeh  kolegjatnijeh  i  ostalijeh  crkava,  kaptola, 
bdnica,  poboinijeh  mjesta  grada,  n  svrku,  da  do  budu  prikracena  u 
BYOJijem  prihodima,  potje^ucijem  od  najamne  i  zakupne  pogodbe.  (L.  F.) 

*^  Nit]  ova  sredstva  potpuno  ne  obezbijedide  to^no  utjerivaDje  spo- 
menutijeb  prihoda  Riznice  6.  V.  i  drugijeh  poboznijeh  korporacija,  te 
Senat,  q  kojemu  se  sve  to  vise  bila  skupila  zakonotvonia  vlast,  od- 
redi  9.  Januara  1703.,  da  onaj,  koji  ce  bit  uzeo  od  kakvoga  Blagog 
Djela  novaca  u  zajam  na  svojoj  nekretnini,  ili  a  zaknp  kakvu  nekret- 
ninn  samog  Blagog  Djela,  imade  svake  godine  platiti  budi  kamate, 
budi  zaknpninu  Blagajnieiica  (suam  annatam  vel  censum)^  drugacije 
ovi  sa  oviasteni  oduzeti  je,  te  je  uiivati:  yj^otiri  effective  talibus  pro- 
prieiaiibus  et  eas  tenere  penes  se  ut  dicitur  ^godere  a  godere'*,  dok 
ne  bude  isplacen  dug,  a  senat  imade  svake  godine  istraiivati,  da  li 
su  upravitelji  doti£nijeh  korporacija  zbiija  izvrsili  tu  naredbu,  te  ih, 
ako  nijesUy  globiti  sa  50  ipp.  svakoga.  Po  senatokonsullu  pak  od  7. 
Januara  1714.  blagajnici  i  ostali  upravitelji  imadu  traiiti  posjed  ne- 
kretnina  od  netodnijeh  dufnika  kod  kriminalnijeh  sudaca,  a  kamate  za 
posugjene  novce  od  civilnijeh  konsula.  Kad  bi  pak  du2nik  umro,  te 
nekretnina  ostala  u  rukama  njegovijeb  bastinika,  upravitelji  imadu  Ira- 
2iti,  da  im  budu  sudbeno  dosugjene  kamate  ili  zakupnine,  a  kad  bi 
zanemarili  svojn  duinost,  svaJci  senator  je  na  to  ovlaSten,  a  upravi- 
telji imadu  mu  pruiiti  sva  dolcazna  sredstva,  (L.  F.) 

*'  ^Item  quod  praefacti  Thesaurerii  quascumque  possessiones  habe- 
bunt  ad  vendendum  ob  legata  tnortuorum  vel  alia  de  causa,  tene- 
antur  eas  vendere  ad  publicum  incantum  infra  annum  a  die  qua  prae- 
factae  possessiones  ad  manus  dictorum  Thesaureriorum  pervenerint  in 
antea  computandum.  Emtores  vero  teneantur  ante  bannitionem  ponere 
in  Camera  Comunis  proetium  dictae  possessionis.  Et  si  emptores  contra- 
facerent,  primus  ex  presentatis  qui  accusabit  eos  possit  habere  illam 
possessionem  proetio  et  conditionibus  contentis  in  bannitione^  sive  sit 
propinquus  sive  non.  Si  vero  thesaurerii  non  venderent  infra  annum; 
tunc  non  possnnt  illas,  vel  illam  possessionem  non  venditam  infra  annum 
amplitts  nee  vendere.  Verum  Dominus  Rector  cum  ejus  Minori  Consilio 
ipsas  possessiones  modo  superius  dicto  vendere  teneantur*'.  (L.  V.  cap. 
137.  —  L.  V.) 

'^  Dotidni  zakon  nahodi  se  u  iuioj  knjizi  (L.  C.  ch.  23J)  te  nosi 
slijedeci  zakljudak:  „Prima  pars  est  de  approbando  provvedimentum 
formatum  super  distributione  legatorum  factorum  adpias  caiisas  lectum 
in  present]  consilio  —  per  CX  contra  XL. 

,,SecTiiida  pars  est  de  non  approbando  (cassum)^, 

Osnova  zakonska  bila  je  podnesena  po  ^uv^rima  pravde  (Prowedi- 
tori) usljed  naloga  Senata,  kako  slijedi: 

^Essendo  stato  imposto  a  signori  proweditori  della  citt^  per  la  parte 
di  Pregati  presa  sotta  li  24.  Novembre  p.  p.  ohe  debbano  riportare  il 


Digiti 


ized  by  Google 


48  K.  vojKovi<5, 

parer  loro,  in  cLe  modo  si  debbano  distribuire  li  legati  pii  delli 
tesorieri,  passati  e  futuri^  riportano  il  parer  loro  nel  modo  infra- 
scritto,  oio  6  .  .  .  .**  Slijedi  zakon,  kojega  smo  dali  a  tekstu  izvadak. 
(L.  F.) 

"*  Zakon  od  30.  Aprila  1626.  protegnuo  se  ^super  omnibus  petir 
tionibus  faciendis  pro  abtinendo  licentiam  possendi  petere  dispen- 
sation€7n  super  legatis  vel  bonis  attinentibus  ad  DD.  Thesaurerios^ 
ad  Frocuratias  et  ad  alias  operas  Pias*".  Brez  onijeh  dvajii  iivjeta 
„talis  licentia  sit  nullius  vaJoris  et  pro  nulla  habeatur^,  Poznijem 
S.  Com  od  22.  Decembra  1733.  molba  za  oprost  Hi  promjesn  le- 
gata  imala  je  biti  potpisaoa  po  Upraviteljima  doticnoga  Blagog  Djela. 
(L.  F.) 

**  Die  Mercurij  Mensis  Maji  1780. 

»La  prima  parte  e  di  terminare,  che  li  Sri.  Tesorieri  di  S.  M.  M. 
risapendo  che  qualclieduno  abbia  otteniito  da  Roma  la  dispensa  da 
qualche  Opera  Pia  scnza  prevvia  liceiiza  deirEcc.  Senato,  o  tentasse 
d'  otteDerla  all'avvenire  senza  la  detta  licenza,  debbano  sotto  vinculo 
di  giuramento  riportare  alia  cognizione  del  primo  Consiglio  di  Pregati 
che  si  raduner^,  tale  notizia.  Come  pure  di  terminare  che  nessiino 
delli  nostri  magistrati  possa  sotto  vincolo  di  giuramento  dar  esecuzione 
ad  alcuna  dispensa  che  si  ottenesse  da  chisissia  da  Roma  da  qualsi- 
voglia  Opera  Pia,  senza  che  prima  gli  constasse  essersi  precedente- 
mente  ottenuta  la  lizenza  dall  Ecc.  Senate  di  poterla  ricercare".  (L.  F.) 

^'  Po  zakonu  od  25.  Februara  1499.  hi  naregjeno,  da  ra^unar 
(ragionato)  koji  vodi  racune  Riznicar^  ima  dr^ati  knjigu  prihoda  i  raz- 
hoda  „tn  lo  qual  libro  cadauno  possa  vedere  le  cose  a  lui  perti- 
nenti^,  U  toj  knjizi  imadu  se  napose  voditi  „tutte  le  partite  da  per 
se  de  cadauna  procura  governata  per  so  ojf'itio  delta  Thesaureria 
tanto  del  debito  quanto  del  credito^  i  jos  jutte  le  partite  dei  male 
ablati,  devoluti  al  ditto  offitio,  et  detti  male  ablati  non  si  pos- 
sano  dare^  et  distribuire  salvo  come  sara  ordinato  per  quelli  li 
quali  hanno  tassato  tale  male  dblaii^  (L.  C.  cli.  120).  Naso  sam  u 
blagajnickijera  testamontima  jos  od  XIV.  vijeka  zapisft  od  viSe  perpera 
(do  25)  u  ime  ^^male  ablati^  ili  „male  toleto^  (mal  tolto), 

^'  y,  .  .  .  nel  corso  di  tanti  secolo  e  successo  seguitando  essi  stessi 
(racunari  ili  preglcdnici  blagajne)  sempre  lo  stesso  ordinario  metodo 
della  scrittura  senza  alcun  bilancio^  che  tanti  capitHli  non  furono 
giammai  al  libro  scritturatti,  che  Tentrate  di  tanti  testatori  non  venivano 
spartite,  che  li  frutti  di  tanti  altri  benefattori  si  eseguivano  diversa- 
mente  dalle  loro  ordinazioni,  o  con  darsi  indebitamente  ad  un  conto 
pii^,  ed  all'altro  meno,  ovvero  con  privare  intieramente  qualche  legato 
del  suo  tangente  lascito  con  darlo  a  qualche  di  versa  opera  pia".  (Pred- 
govor  knjige  „Libro  delle  antiche  Memorie^  o  kojoj  cu  opsirnije  na 
drugom  mjestu,  jer  se  na  nju  osniva  sav  nov5ani  ustroj  Blagog  Djela.) 

'®  S.  C.  od  17.  Maja  1768.  evo  kako  uvagja  novi  racunarski  ustroj: 
„La  prima  parte  6  di  approvare  il  piano  portato  dai  Sri.  Tesorieri  e 
Procuratori  di  S.  M.  M.  circa  1' ammini^trazione  dei   denari    pubblici,  e 

Digitized  by  VjOOQIC 


PBIMJBTBE.  49 

delle  Opere  Pie*'.  —  ^Unica  e  la  pii\  ottima  e  facile  maniera  per 
ovriare  ad  ogni  et  qualnnque  sorte  di  disordine  che  potrebbe  colla 
mutazione  del  tempo  suecedere  in  amministrazione  delli  Sri.  Tesorieri 
e  Procurator!  di  S.  M.  M.  nel  couto  deirazie'nda  delli  denari  pabblici 
e  di  quelle  deir  amministrazione  dell' Opera  Pia*'. 

„Nel  conto  delV  azienda  del  pubblico  denaro  sarebbe  cosa  necessaria, 
ed  aBsai  facile  formare  un  libro  d'un  semplice  dcire  et  avere,  sopra 
il  quale  tener  separatamente  tanto  Tentrata  di  qualsiasi  denaro,  come 
Tuscita  in  virtti  delle  sue  polizze  bollate  di  tutti  li  conti  apparte, 
cio^  delli  denari  del  Tribute,  Navigazione,  Consolati,  Arboracci^  Conto 
corrente^  Macello,  Poveri  di  Christo  ecc,  e  che  il  medesimo  stia  sempre 
nel  pubblico  cassone  sotto  la  chiave  di  detti  Sri  Tesorieri  e  procuratori, 
ma  che  non  possa  ne  il  ministro  segretario  o  canceliere,  n6  alcuno  delli 
Sri.  deir  Ecc.  Minor  Consiglio  trovandosi  in  supplemento  scrivere  sopra 
il  medesimo^  se  non  li  detti  Sri.  Tesorieri  banca  ^iena,  presente  uno 
delli  Sri.  Procuratori  conforme  presentemente  si  usn  sopra  quelle  che 
sta  serrate  in  cassa,  su  cui  si  scrive  il  solo  introito  di  detto  denaro** . . . 
(P.  S.  U  starome  arkivn  0.  P.) 

"•  Take  ima  u  starome  arkivu  „  Vacchetta  di  case  e  possessioni^ 
(br.  98  kataloga),  glede  najamnina  i  zakupa  od  god.  1652. — 1732. 
Vacchetta  di  Bergatto  (br.  46),  sadri^avajuca  dnevnik  primitka  i 
troska  Lokrumskijeh  benediktinskijeh  dobara  od  g.  1741. — 1783.  — 
Vacchetta  Androvic  (br.  72),  u  kojoj  su  zabilje^eni  svi  doi^nici  Mata 
Androyica,  velikog  dobrotvora  zavoda,  te  ima  pregled  duga  i  uplate 
pojedinijeh  duinika,  kojijem  je  posugjena  kakva  glavnica  iz  njegove 
ostavstine  —  Libro  delT  entrate  deW  eredith  di  Oio.  Vito  di  Gozee 
(1692.— 1813.)  [br.  82].  —  Libro  delV  entrate  di  Giugno  Marco  de 
Poeea  (1729.— 1777.)  [br.  67].  —  Ristretto  delVereditii  di  Biagio 
Stefano  di  Tudisi  (1759.-1770)  [br.  79.]  itd.  itd. 

•*^  „Lunedi  li  10.  Giugno  1793.  —  La  prima  parte  6  di  terminare, 
che  11  Sri.  Thesorieri  di  S.  Maria  Maggiore  debbano  per  il  prime  Ecc. 
Consiglio  di  Pregati ;  che  si  raduner^  il  prossimo  venture  mese  di  Lu- 
glio,  portare  alia  cognizione  dell' Ecc.  Senate  una  nota  esatta  di  tutti  i 
salarj  che  paga  la  nostra  repubblica,  e  la  nota  di  tutti  i  capitali  e 
frutti  che  possiede  la  medesima,  con  che  V  illmo  ac  eccmo.  Sr.  Rettore 
debba  in  prime  luogo  nel  detto  Ecc.  Consiglio  proporre  il  detto  hila/ncio 
ed  il  segretario  leggere  ex  officio  la  presente  parte**. 

Dalnji  S.  C.  od  26.  Aprila  1794.  naregjuje  blagajnicima,  da  imadu 
prikazati  Senatu  „li  conti  e  li  bilanci  tanto  pubbliei  che  dell' Opere 
Pie".  Po  S.  C.  od  20.  Aprila  1805.  na  osnovi  javnijeh  skrinja  (delle 
casse  puhbliche)  sastavljenoj  po  istijem  blagajnicima,  ovijem  je  nare- 
gjeno  podnijeti  ,^una  nota  delle  annmUi  spese  pubbliche  ordinarie^. 
(P.  S.) 

»'  „Lunedi  li  26.  Maggie  1794.** 

^La  prima  parte  6  di  terminare  che  tutti  i  ministri  delle  Casse  Pub- 
bliche debbano  tenere  un  strapazzo^  in  cui  debbano  settimanalmente 
notare   tutte  le  partite  si  del  dare  che  delFaTere    di    qnella   settimana 

K.  J.  A.  cxxvii.  4 

Digitized  by  VjOOQIC 


50  K.  VOJNOVI<5, 

prima  in  lettere  e  poi  in  numeri,  e  le  dette  partite  settimanalmente 
debbano  cBsere  Bottosoritte  da  uno  dei  Signori  deiroffitio,  e  ehe  non  si 
possa  fare  dall'  offitio  alcuna  nuova  spesa  senza  tale  sottoscrizione,  e 
ehe  poi  al  fine  del  mese  le  suddette  spese  debbano  essere  rivvedute  e 
sottoscritte  dalla  maggior  parte  dell'  offitio,  senza  di  ehe  non  possa  pro- 
eedersi  dall' offitio  a  vernna  nuo^a  spesa,  e  ehe  questo  ordine  debba 
esegairsi  in  tempo  deile  Vigende  (?)*  e  cbe  questa  parte  debba  esegulrsi 
dalli  Sri.  dei  rispettivi  offitj,  sotto  pena  deila  per^ta  della  provigione, 
e  dai  ministri  sotto  pena  della  perdita  del  salario,  e  ehe  sotto  le  sud- 
dette pene  ogni  mese  debbano  ineassarsi  i  denari  alle  rispettive  easse". 

Blagajnidki  dnevnici    1779.— 1813. 

'*  U  starome  arkivu  B.  D.  ima  deset  knjiga,  koje  sadrzavaju  bla- 
gajnidke  dnevnikCy  a  svaka  knjiga  na  jednoj  strani  nosi  dnevnik  same 
Rizni6arft,  a  na  drngoj  Rijmiiard  i  PtmomodniM  O.  V.  za  one  inte- 
rese,  koji  sn  im  bill  zajedni6ki.  U  njima  se  nalazi  muogo  jako  zani- 
miTijeh  podataka,  koji  se  ti^u  povijesti  Dubrovnika  za  posljednjijeb  32 
godina  repnblike.  Te  knjige  se  nahode  a  starom  katalogu  pod  na- 
slovom:  ^Tesoreria  amministrcusione*'  i  nose  brojeve  li^O  (g.  1776. 
do  1779.),  121  (g.  1779.  do  1782.),  122  (g.  1782.  do  1786.),  101 
(g.  1785.  do  1788.),  86  (g.  1788  do  1791),  87  (g.  1791  do  1794), 
97  (g.  1794.  do  1797.),  59  (g.  1797.  do  1800.),  103  (g.  1800.  do 
1803.),  99  (g.  1803.  do  1808.  za  blagajnike,  1803.  do  1813.  za 
blagajnike  i  punomo6nike  G.  V.). 

Knjige  su  yogjene  velikom  to^noscu  1  jasnocom  n  talijanskom  jeziku. 
Na  svakoj  knjizi  n  dijelu,  koji  se  ti6e  samijeh  Rizni^ara,  odmah  na 
po^etku  nazna^ena  su  njihova  imena  za  onu  godinu,  a  u  dijelu  zajed- 
ni£kome  imena  Rieniiara  %  Punomocnika,  Dneynici,  osim  posljed- 
njega,  po^imlju  od  1.  Junija  do  31.  Maja  svake  godine,  syi  su  vezani 
u  kartanu  in  4^.  U  knjigama  Ri/mica/ra  i  Punomoinika  nahodi  se 
na  koneu  svake  godine,  a  koji  put  poslije  dvije  godine  sknpa,  pregled 
porez&,  sto  bi  placali  posjedniei  dionica  od  glavnica,  ulo2enijeh  u  ta- 
lijanske  banke  (riscossione  del  dazio  dei  Monti),  o  kojijero  cu  na 
drugom  mjestu.  Jo§  se  opa2a  kod  zajedni^kog  dnevnika  nakon  svake 
stavke  rije6  ^scritto*',  gto  bi  moglo  zna6iti  da  je  prenesena  valjda  n 
posebne  ra^unarske  knjige,  sto  su  jedni  i  drngi  vodili. 

Arendamenti   di  Napoli. 

''  Olavnioe,  uloiene  u  j^arendamenti  di  Napoli" ,  iznaSale  su 
143.663:3  napuljskijeh  dukata  od  deset  Carlina 'po  dukat,  te  su  pri- 
padale  Riznicarima  kao  upraviteljima  razlicitijeh  epitropija  u  svoti  od 
38.426:44  N.  D.,   prodanijoh   za    16.265   Dubr.   Dukata  (Dukat  Na- 

*  Ovako  stoji  u  knjizi  P.  8.  filagog  Djela,  all  je  odita  jiogrjefika,  te  n 
izvomome  zapisniku  dri^avnoga  arkiva  6ita  se  n^n  tempo  delle  vicende  dai  Sri, 
Senatori  delle  vicende",  kojijem  r^e^ima  valjda  se  razumijevaju  zamjenici 
Blagqjnikd, 


Digiti 


ized  by  Google 


PBIMJETBE.  51 

paljski  malo  je  yi§e  vrijedio  od  Dubrovadkoga),  a  PunomocDieima 
G.  V.  u  iznosu  od  D.  N.  3121 : 2 : 7,  prodanijeh  za  1727 :  10  D.  R.,  pak 
dumanjskijem  samostanima,  raznijem  dnhovDijem  bratovitinama,  bolnici 
DomiiS  Christie  i  Crkvi  Sv.  Vlaha.  Posto  poslije  potresa  od  godine 
1667.  grad  se  bio  gotovo  pretvorio  u  gomila  ruSevina,  Senat  odludi 
medju  ostalijem  obratiti  dozvolom  Svete  Stolice  spomenute  glavnice  u 
nove  kuce  i  ducane,  koje  su  se  imale  graditi  u  pornsenom  Dnbrov- 
nikn,  £iji  prihodi  su  ostali  na  korist  onijeb  Blagijeh  Djela,  kojim  je 
prije  glavnica  pripadala.  Iz  gore  spomenutijeb  kapitala  izvadilo  se 
prodajom  samo  61.205:12  Nap.  Duk.,  jednakijeh  57.570:12  Dubr. 
Dnk.,  a  ovijem  zgradilo  se  30  kuca,  gotovo  svijeh  vlasteli  iznajmlje- 
nijeb,  i  11  ducana.  I  kuce  i  du6ani  jos  postoje,  ali  samo  Sest  kuca  i 
tri  ducana  posjednuto  je  po  jos  pre2ivljelijem  ylasteoskijem  familijama, 
kojijem  sa  bile  dane  odmah  s  pocetka  u  najam.  Sad  se  iznajmljiyajn 
brez  razlike  stalisa,  uz  uyjete,  propisane  po  zakouu  od  8.  Jula  1783. 
putem  dra2be  onomu,  koji  uugja  bolju  cijenu  (lAbro  della  Antiche 
Memories  pag.  154,  No.  CLXXXV.  —  Libretto  ^ad  usum  Milli 
Boscovich",  pag.  II.) 

'*  ,Adi  1.  Luglio  1783.  Piano  formate  dalli  Sri.  Tesorieri  e  eon- 
fermato  con  la  Parte  deirEcc.  Consiglio  di  Pregati  dei  8.  Luglio 
1783.,  riguardante   gli  affittti  delle  case  e  stragni  di  Tesoreria". 

^Osservando  li  Sri.  Tesorieri  di  S.  M.,  che  gli  afStti  delle  case  della 
eitt^  si  8ono  accresciute  al  doppio  di  quelle  erano  nelli  tempi  passati. 
per  il  quale  motive  considerano  che  gli  affitti  delle  case  di  tesoreria 
afBttate  da  remoti  tempi  a  diversi  particolari  dovrebbero  crescersi  per 
non  pregiudicare  T  Opera  Pia,  la  quale  si  puo  dire,  che  retrae  poco  o 
nessun  utile  dalli  detti  afdtti,  attesocch6  da  una  parte  sono  tenuissimi, 
e  dair  altra  la  massima  parte  si  evacua  nelli  repezzi  delle  stesse  case". 

Slijedi  za  tijem  zakon,  kojega  smo  dali  u  tekstu  tocni  izvadak. 
Puuo  kasnije  (8.  C.  od  11.  Februara  1800)  bi  naregjeno  Riznii^arima 
i  Punomo6nicima  G.  V.  povisiti  podobrano  (discretamente)  najamninu 
svijeh  du6ana  obzirom  na  \rijeme  i  na  prilike,  ne  istjeravsi  nijednoga 
najamnika,  dapace  ako  bi  ovaj  umro,  te  bi  ostavio  za  sobom  sina 
s  istijem  zanatom,  ovaj  mo2e  zadr^ati  ducan  uz  istu  najamninu.  Ostaje 
11  dncan  prazan,  treba  raspisati  drazbu,  davajuci  prednost  Dubrovca- 
ninn  Svako  pak  sest  godina  treba  pram  vremenu  i  prilikama  povisiti 
ili  smanjiti  najamninu.  Ovaj  zakon  valjan  je  za  sve  upravitelje  blagijeh 
djela  (P.  S.) 

'*  Blagajnici^  kojijem  je  bilo  naloieno  od  Senata,  da  povise  po 
Bvojoj  uvigjavnosti  najamninu  za  fudiosko  bogomolje  i  za  kuce  Ghetta 
zugjelima  iznajmljene,  ucinise  to  istog  dana  8.  Jula  1783.,  ustano- 
vivsi,  da  imadu  platiti  mjesto  136  zlatnijeh  dukata  160,  a  to  s  koncem 
Decembra  svake  godine  pod  kazan  detvrtine,  i  uz  obvezu  u^initi  po- 
pravke  kud^  na  svoje  trodkove^  ali  da  imade  zapoceti  povidenje  na- 
jamnine  one  godine,  kad  budu  ^ugjeli  prestali  placati  namet  od  2000 
Dukata,  kojemu  bijade  ih  podvrgnuo  Senat  u  ime  zdravstvenijeh  po- 
trosaka  za  trajanja  tada  bjesnece  kuge :  ^con  condwone  che  tale  ere- 


Digiti 


ized  by  Google 


o2  K.  V0.7NOVI<5, 

scimento  8^  intenda  principiare  queir  anno  in  cut  cesserd  a  detti 
Ebrei  Vimposizione  di  annui  ducati  2000  fattdli  dalV  Ecc,  SencUo 
per  le  spese  delV  offieio  alia  Sanita  durante  la  presente  peste^, 

'^  Zakoni  od  8.  Jula  1783.  i  14.  Decembra  1784.  zadnji  su  u 
zbiroi  ^Libro  della  Fonda/none*".  Ostali  propisi,  tiduci  se  Blagajnika 
G.  v.,  nalaze  se  u  ^^Parti  delV  Eccmo,  SenxUo''  razdijeljene  u  dvije 
knjige,  jedna  od  kojijeh  sadriava  Senatokonsulte  od  god.  1765.  do 
1803.,  a  druga  od  g.   1804.  do  1808. 

Glavnice   ulo^ene   kod   privatnika  (1782.) 

"  Senatokonsfdt  od  2.  Junija  1784.  (P.  S.)  Kad  je  tajnik  bla- 
gajne  Marko  Mill  Boskoyic  g.  1782.  predo6io  n  svojoj  knjizici  (br.  158 
kat.  staroga  arkiva  0.  P.)  zrcalo  raznijeh  zadu2bina  i  zaklada  tada 
postojecijeb,  nalazimo  da  je  bilo  iilo2eno  od  razloga  Blagijeh  Djela 
na  nekretnine  u  teritoriju  Republike  Dubr.  Duk.  139  351:13^  to  jest 
300  Duk.  na  kamate  od  2%,  Duk.  6000  na  3V«'/o,  Duk.  5000  na 
47o,  a  ostala  svota  od  126.621:13  na  4V«  i  57o.  Boikovic,  da  opre- 
dijeli  iznos  ukupnog  prihoda  gore  recene  glavnice,  racunao  je,  kako 
da  je  cijela  dana  u  zajam  u  razlogu  od  4Va°/o,  jer  su  se  sve  to  vec 
tadar  vracale  glavnice,  posu^jene  uz  5%,  te  6ini  iznositi  kamate  spo- 
menutog  kapitala  od  DD.  139.351  :  13  na  DD.  6429:2  (pag  XX,  XXI, 
220,  221).  Sada  Blago  Djelo  dava  u  zajam  stanovnioima  staroga  teri- 
torija  republike  uz  kamate  od  4Va**/o,  a  ostalijem  svijem  prebivajucijem 
u  Dalmaeiji  uz  5%,  ali  vazda  duznik  ima  dati  na  osiguravanje  pri- 
mjernu  ipoteku. 

*®  Or  do  pro  clavibus  capsellas  depositorum.  Anno  millesimo  et 
indictione  suprascriptis  (1433),  die  vero  XIL  Martij  (L.  V,  Cap, 
262.  —  L.  F.) 

^Acciocehe  per  lo  avegnire,  le  sei  chiave  della  capsella  dello  depoaito 
dove  sono  le  reliquie  delli  beatissimi  et  devoti  santi  nostri,  stiano  con 
pill  ordine  di  quello  c  stato  per  lo  passato,  impero  tali  depositi,  i  quali 
sono  non  di  piccola  importanza  siano  ben  eustoditi,  et  in  quelU  non  pos- 

sano  incorrere  inconvenienti "  slljedi  propis,  kojega  smo  dali  iz- 

vadak 

"  Ex  Libro  Viridi  cap.  207.  —  Zakon  od  28.  Junija  1426.  (L.  F.) 

*o  Ex  L.  V.  cap.  469.  —  Zakon  od  15.  Marta  1456.  (L.  F.) 

m. 

Zaduibine  i  zaklade  od  XV,— XIX.  vijeka. 

**  Starodavna  i  rastrgana  vrela,  u  kojijem  le^ase  zamr§en  imetak 
Opere  Pije,  s  razlicitijem  svrhama,  u  sto  se  imao  obratiti,  pokupio  je 
i  razbistrio,  te  iznio  na  svijetlost  godina  1778.,  1781.  i  1782.  cedni 
tajnik  zavoda  MarJco  Milli  BoSkovid  kroz  tri  preva^ne  knjige,  koje 
su  nam  shizile  izvorom,  da  se  upoznamo  sa  stanjem  Riznice  Q.  V.  u 
onomii,  sto  se  tice  upravljanja   zada4bina  i  zaklada    u    drugqj    polovici 


Digiti 


ized  by  Google 


PBIMJBTBE.  53 

prosloga  vijeka.  Ove  tri  knjige  jesu:  ^lAhro  delle  antiche  memorie^ 
od  g.  1781.  (Br.  107  kataloga  Staroga  Arkiva),  novo  potpunije  iz- 
danje  istoga  od  g.  1782  (Br.  158  k.  S.  A.)^  nastavljeno  do  g  1856. 
po  drugijeiD  tajnicima  Opere  Pije,  i  knjizica  o  livelima  i  o  Borsa  Co- 
mune  (Br.  157  k.  S.  A.),  na  temelju  kojijeh  Antun  Kersa  (Chersa) 
mogao  je  osnovati  opdeniti  regista/r  (Begistro  Generate),  po  kojem 
86  krece  sva  sadanja  uprava  Opere  Pije  (Gledaj  o  Begistro  Generate 
primjetbu    16  retro). 

Vrijedno  je  opisati  ove  tri  znamenite  Boskoviceve  knjige. 

Prva  knjiga  (br.  107  K.  S.  A.)  nosi  naslov:  f^Libro  delte  antiche 
memorie*^. 

Ova  je  knjiga  in  ^^,  slabo  vezana,  dapa6e  rasklimana^  sastavljena  i 
pisana  god.  1781.  po  spomenutome  tajniku  (Ministro)  zavoda  Marku 
Milli  BoSkovicu^  prem  da  on  ne  biljezi  svoje  ime^  niti  ga  spominje 
u  predgovoru,  ali  se  to  razabire  iz  drugijeh  dviju  po  njemu  sastavljenijeh 
knjiga.  gdje  ka^e  svoje  ime,  a  sve  tri  su  pUane  ili  posvem  ili  stranom  u 
istijem  jasnijem  pismenima  njemu  vlastitijem.  Knjiga  je  u  obicnom  papiru, 
te  ima  nnmeriranijeh  235  stranica,  od  kojijeh  224  spadaju  a  djelo,  pak 
dolaze  prazne  straniee  224 — 233,  koje  pokazuju,  da  je  djelo  ostalo 
nedovrseno.  Strana  234.  sadr^ava  j,Anotazioni  diverse,  e  necessarie 
a  sapersi^,  pak  dolazi  str.  235.  prazna^  s  kojom  knjiga  svrsava. 

Pocimlje  knjiga  sa  slijedecijem  predgovorom,  u  kojemu  pisac  kaze 
smjer  i  syrhu  svoje  radnje  i  sto  ga  je  potaklo^  da  je  sastavi : 

^Jesus,  Maria,  Joseph''  MDCCLXXXL 

^Ancorehe  sia  stata  in  ogni  tempo  commendabile  Tattenzione  dei 
passati  ministri  della  Tesoreria  neli' adempire  con  impegno  e  zelo  gli 
obblighi  del  loro  Ministero,  pure  trovandosi  questi  continuamente  affol- 
lati  neir  adempimento  delle  giornaliere  incombenze  di  scritture,  conti, 
ripartimenti,  colloeazioni,  riscossioni  ed  altre  cento  diverse  oecupazioni, 
non  li  e  stato  credo  possibile  potere  esaminare  li  antichi  testamenti, 
ue  confrontare  le  disposizioni  dei  benefattori,  e  li  loro  capitali,  per  il 
che  nel  corso  di  tanti  seeoli  6  successo,  seguitando  essi  sempre  lo  stesso 
ordinario  metodo  della  scrittura  senza  alcan  bilancio,  che  tanti  capi- 
tali non  fiirono  giammai  al  libro  scritturati,  che  V  entrate  di  tanti  testa- 
tori  non  venivano  Bpartite,  che  li  frutti  di  tanti  altri  benefattori  si 
eseguivano  diversamente  dalle  loro  ordinazioni,  o  con  dare  indebita- 
mente  ad  un  conto  piti  ed  alf  altro  mano,  ovvero  con  privare  intiera- 
mente  qaalche  legato  del  suo  tangente  laseito  con  darlo  a  qualche 
di  versa  Opera  Pia". 

„Io  pertanto  trovandomi  al  servizio  di  questa  pubblica  Tesoreria  li 
primi  anni  del  mio  ministero  seguitavo  lo  stesso  ordine  tenuto  dall 
miei  antecessori  nella  fama  dei  quali,  senza  dubitame,  quietaroente  ri 
posavo.  Ma  ayyeduto  mi  finalmente  di  si  grandi  sconcerti  delli  conti 
della  scrittura  dei  capitali,  e  dell' annual  esecuzione  dei  frutti  senza 
esaminare,  se  a  correggere  le  altrui  mancauze   11   mio    dovere  mi   co- 


Digiti 


ized  by  Google 


54  K.  vojNovid, 

Btringea,  rifiolvetti  non  dimostrare  soltanto  il  mio  impegno  e  premura 
nel  proourare  ed  attendere  airaumento  dei  nuovi  capital!  e  rendite, 
ma  di  esercitare  vieppiti  il  mio  zelo,  e  studio  nel  correggere  centinaja 
di  sconcerti,  e  nel  ridurre,  per  qnanto  6  possibille,  tanti  e  si  grandi 
abusi;  oscuritA  e  disordini  delli  capital],  sorittnre  e  conti  al  sao  do- 
vuto  segno,  oon  dare  ad  ogni  uno  quello  veramente  li  attiene  giusta 
la  disposizione  del  testatore^  il  che  per  quanto  finora  mi  6  stato  pos- 
sibile,  e  per  qnanto  si  pn6  da  me  debolmente  comprendere,  parmi  di 
avere  in  massima  parte  superato  il  bramato  iutento^. 

^Essendomi  in  speciale  maniera  a  cuore,  che  col  progresso  di  tempo 
non  seguano  nuovamente  simili  sconcerti  infinitamente  dannosi,  mas- 
sime  aumentandosi  ogni  anno  nuovi  oonti  e  nuove  rendite,  e  per  facili- 
tare  ai  miei  successori  quello  studio  e  travaglio  da  me  fatto  per  oorso 
di  tanti  anni  neiresame  rigoroso  dei  testamenti,  capitali,  frutti  ed 
antiche  scritture  dei  libri,  quanto  per  adempire  ai  venerati  commandi 
delli  attnali  lUustrissimi  signori  Tesorieri  di  Sta.  Maria,  i  quali  sti- 
marono  neoessario  avere  sempre  sotto  Tocchio,  compilati  ed  assieme 
uniti  tutti  li  testamenti  e  li  capitali  di  ciascuna  Opera  Pia,  per  potere 
ictu  oculi  riconoscere  il  coneemente  di  qualunque  conto  in  loro  ammi- 
nistrazione,  senz'  avere  la  pena  e  struscio  di  esaminare  sulli  antichi 
libri  separatamente  ogni  partita,  ^  stato  percid  da  me  formato  il  pre- 
sente  libro  diviso  in  due  parti  con  li  suoi  indici,  nella  prima  parte 
del  quale  ho  esposta  V  origine  di  ogni  e  qualunque  capitale,  la  disposi- 
zione testamentaria  di  ogni  benefattore^  I'importo  del  suo  capitale,  si 
nel  suo  principio,  come  al  presente,  dove  si  trovano  collocati  tali  capitali, 
a  quanto  ascende  il  loro  annuo  frutto  con  la  specificazione,  di  quanto 
rende  alVanno  ciascun  banco,  deposito,  a  quali  spese  annualmente  soc- 
combe  ogni  legato,  ed  in  quali  opere  pie  dev'essere  annualmente  eva- 
cuate il  frutto,  indicandone  con  li  numeri  posti  ex  margine  la  citazione 
di  quella  Opera  Pia  espressa  nella  seconda  parte^  nella  quale  ho  unito 
assieme  il  frutto   separate  di  ogni  diversa  specie  dei  conti**. 

„%i  avverta  per6,  che  difficilmeDte  potr4  dars*,  che  T  annuo  frutto 
deir  Opere  Pie  possa  essere  intieramente  uguale  a  quello  da  me  esposto, 
poich6  ogni  anno  devono  per  necessity  in  qualche  parte  variare,  o  per 
diversity  del  fruttato,  o  per  V  avanzo  della  moneta,  o  per  maggiore  o 
minore  rata  delle  spese  dell' officio:  ci6  non  ostante  piccola  dev' essere 
la  differenza  ogni  volta  che  li  capitali  non  stassero  infruttiferi^  e  ren- 
dessero  frutto  uguale  ai  tempi  presenti**. 

„Ogni  inavvertenza,  o  abbaglio  che  si  trovasse  in  questo  libro,  sono 
eerto  che  da  ogni  uno  di  buon  animo  mi  sar^  compatito,  e  che  non 
r  attribuiranno  alia  volontaria  mia  mancanza,  ma  alia  velleit^  del  mio 
trasporto  in  pubblico  servizio  ed  alia  tenuity  delle  mie  deboli  forze  per 
svilnppare  doverosamente  ogni  particolare,  massime  avendo  avuto  par- 
ticolare  premura,  fossero  un  giorno  prima  eseguiti  li  comandi  delli  miei 
Sri.  Tesorieri,  dalli  quali  spero  di  ottenere  benigno  competimento*'. 

Iz  ovoga  predgovora  izlazi,  da  prije  nego  je  g.  1781.  Marko  Bo- 
skovic  stao  sastavljati  ovu  knjigu,  uprava  Riznice  nahodila  se  u  dosta 
velikom  neredu,  jer  zanemarivsi  ispitivanje  testamenata  na  kojijem  je  po- 


Digiti 


ized  by  Google 


PRniJBTBE.  55 

civala  sva  zgrada  blagijeh  djela,  i  ne  usporedivsi  oporuke  8  glav- 
nicama  ostavljenijem  po  dobrotvorima,  te  ne  sastaTivsi  kroz  mnogo 
stoljeca  nijedne  bilanoe,  dogodilo  se^  da  mnogo  glavnica  ne  bi  iipisano 
Q  knjige,  da  prihodi  doti^ni  nijesu  se  razdijeljivali,  ill  bi  Be  uloiili 
dragoya^ije;  nego  li  so  dobrotvori  bill  naredili,  budi  dozna^njudi  jednoj 
svrai  vise,  a  dragoj  manje,  budi  dopitajuci  kakav  zapis  Basvijem  drugom 
blagom  djelu,  nego  bijase  odregjen. 

Da  Btane  na  put  ovome  mete2a,  Bodkovic,  po§to  je  ispitivao  kroz 
nekoliko  Ijeta  oporuke  dobrotvoraoa  i  radunarske  knjige  toliko  glavnica 
i  prihoda,  —  da  ozmognu  bla^rajnici  imati  pred  o£ima  obra^un  svake  za- 
klade,  sastavi  talijanski  ovu  knjign,  razdijeljenu  u  dvoje. 

U  prvam  dijeht  nacrtan  je  postanak  svake  zaklade  na  temelju  opo- 
ruke doticnoga  dobrotvora,  iznoB  svake  glavniee  kakva  je  bila  na  po- 
cetku,  i  kakva  sada,  u  sto  je  ulo2ena^  koji  joj  je  godidnji  prihod,  i 
trosak  upravni,  te  kojijem  blagijem  djelima  je  namijenjena. . 

Ovaj  prvi  dio  stoji  u  n^kom  savezu  s  drugijem,  gdje  je  istaknuto 
po  redu  svako  blago  djelo  i  svi  prihodi  za  nj  odregjeni,  s  pozivom  na 
prvi  dio,  i  gdje  su  ovi  posljednji  naznadeni 

Prvi  dio  ima  ka0aio  svih  oporuHielja,  legatara  i  glavnica^  ko- 
jijem je  upravljala  Blagajna  6.  V.,  netodno  nazvano  „Indice  delle  di- 
sposiaioni  testamentarie  fatte  a  favore  delli  Sri.  Tesorieri  e  di  tutti 
li  capitali,  che  trovansi  in  amministrajsione  di  detti  Signori^. 

Drugi  dio,  koji  po^imlje  na  str.  181.,  ima  haealo  svijeh  hlagijeh 
djela  i  legatara,  nepotpuno  naznadeno :  „Indice  delle  Opere  Pie  cotv- 
ten/ute  ndla  seconda  parte  provenienti  dalli  testamenti  delta  prima 
parte**, 

Usporegjujuc  ovu  knjigu  Mili  Bo§kovi6a,  koja  ne  prekoradnje  XVIII. 
vijek^  s  drugom,  koja  bi  saatavljena  vecom  stranom  po  njemu,  i  po 
sustavn  prve,  izlazi  da  ova  nije  bila  dovrsena,  da  sadr2ava  samo  190 
dobrotvoraca,  a  153  pobo2nijeh  ili  inijeh  svrha,  —  do6im  druga,  ka- 
snija  za  jednu  godinu  (1782.),  pod  br.  185  kataloga,  obuhvaca  299 
dobrotvora,  a  238  svrba,  te  dosize  do  god.  1586. 

Druga  knjiga  (Br.  158  k,  8.  A.),  in  8°,  vezana  u  koii  i  dobro  uzdr- 
2ana,  nije  nego  dopunjak  i  nastavah  prve  (107)  brez  naslova,  te  je 
krivo  naznadena  u  katalogu  staroga  arkiva  j^Monti  di  Roma*',  prem 
da  se  i  ob  ovijem  radi,  ali  ne  glavno.  Ima  joj  340  stranica,  gotovo 
svijeb  napisanijeh.  Poce  je  sastavljati  isti  Marko  Milli  Boskovid,  kako 
se  vidi  odmah  iz  prve  strane  na  Hjevoj,  gdje  se  dita  napisano  od  sa- 
moga  njega  ^ad  usum  Marci  Milli  Boscovich^.  Na  desnoj  se  cita 
slijedece  a  formi  uvoda : 

Jems,  Maria  Joseph,  Anno  Domini  MDCCLXXXIL 

„Avendo  sempre  avuto  sommo  desiderio  di  potere  (per  quanto  si 
atendono  le  deboli  mie  forze)  adempire  al  dovere  del  mio  ministero, 
ho  considerato,  che  tra  diversi  e  mold  obblighi  sia  quasi  il  prime 
quelle  di  procnrare  con  totale  attenzione,  che  le  volenti  dei  testator! 
siano  per  ogni  parte  scropulosamente   eseguite,  e  perci6  ho  formate  il 


Digiti 


ized  by  Google 


56  K.  vojNovid^ 

presente  libretto,  nella  prima  parte  del  quale  ho  in  succinto  descritto 
Tordinazione  di  ogni  capltale,  la  quantity  del  capitale  di  ogni  conto, 
dove  questi  si  trovano  collocati,  quale  frutto  annualmenle  rendouo,  et 
a  quali  Opere  Pie  viene  spartito  tale  frutto,  e  nella  seconda  parte  ho 
per  ordine  descritto  appresso  ogni  di  versa  elasse  di  quelle  Opere  Pie  e 
oonti,  alii  quali  spettano  li  predetti  frutti,  per  potere  sempre  il  tutto 
(were  sotto  Vocchio".  Ove  posljednje  rijeci,  pak  i  one  gornje  ^od 
uswm  Marci  Milli  BoSkovU**  pokazuju,  da  je  ovaj  sastavio  knji^ 
za  svoju  porabu,  kako  bi  bolje  i  to(^nije  izvrsio  svoje  zvanicne  duinosti. 

Za  tijem  slijedi  kazalo  prvoga  dijela  pod  ovijem  naslovom :  „Indice 
di  qua/nto  si  contiene  nella  prima  parte  di  questo  libretto,  trovan- 
dosi  ogni  partita  segnata  si  con  il  sua  numero,  come  al  foglio  nd 
quale  n'e  descritta^, 

Ovaj  prvi  dio  obuhvaca  ogledalo: 

1.  Kuca  i  ducana  zgradjenijeh  poslije  tresnje  g.  1667.  po  drzavi 
glavnicama  ulozenijem  u  Napulju  u  iznosu  od  Duk.  Dubr.  143.043.3,  od 
kojijeh  bi  prodajom  izvagjena  svota  od  Duk.  Dubr.  61.205  =  12,  usljed 
zakona  Senata  i  otpusta  Svete  Stolice  (arak  1.). 

2.  Prihoda  tada  jos  opstojecijeh  glavnica  u  Napulju  u  iznosu  od 
3339.23  DD. 

3.  Prihoda  glavnica  ulo2enijeh  u  Rimske  stedione  (a.  10). 

4.  Prihoda  glavnica  ulo2enijeh  u  banku  Becku  (a.  15). 

5.  Prihoda  glavnica  ulo^enijeh  u  razne  Mletacke  zavode  (a.  17). 

6.  Dobitaka  glavnica  ulo^enijeh  u  domace   nekretnine   (a.  220,222). 
Dolaze  za  tijem  imena  svijeh    dobrotvoraca   i    legatara,   sa   naznaci- 

vanjem  doti6nijeh  oporuka,  glavnica  ostavljenijeh,  prihoda  i  potrosaka, 
dotjerano  do  god.  1856  (s.  334.). 

Drugo  kazalo  razlicitijeh  blagijeh  djela  nahodi  se  od  str.  307  do 
315,  a  obuhvaca  ih  238. 

Kazne  ruke  su  sve  to  popisale,  a  ponajprije  Marko  Milli  Boskovic, 
pak  njegovi  nasljednioi  do  najnovije  dobe. 

Tre6a  knjiga  (Br.  157  k.  S.  A.),  takogjer  in  8®,  vezana  u  kozi  i 
dobro  sa^uvana,  bez  paginacije,  sastavljena  je  g.  1778.  po  Marku  Milli 
Bodkovidu,  koji  se  ovako  o  njoj  izra^ava  odmah  na  pro6elju: 

In  Dei  Nomine  Amen. 

Parte  prima, 

Nel  presente  libretto  si  contiene  Tesatta  dilucidazione  di  quanto  an- 
nualmente  si  riscuote  per  la  Borsa  Comune  dagli  affitti  espressi  al 
libro  di  affitti  segnato  I.,  con  la  distinta  in  seguito  dimostrazione  della 
spartizione  di  suddetti  affitti  a  quelle  opere  pie,  alle  quali  realmente 
attengono.  II  tutto  ho  ricavato  dalle  partite  delli  rispettivi  debitori,  e 
dal  libro  del  ripartimento  del  riscosso  dalli  affitti  per  lume  e  direzione 
mia  privata,  affine  con  possibile  esattezza  possa  adempire  al  proprio 
dovere  con  ridurlo  in  due  parti,  indicando  con  li  rispettivi  numeri  ogni 
partita  di  opera  pia  espressa  nella  seconda  parte^. 


Digiti 


ized  by  Google 


PBIMJETBE.  57 

I  oTa  knjiiSiea  vidi  se  po  predgovoru  da  je  sastavljena  od  M.  Bo- 
skovida  za  njegovu  porabu,  da  uzmogne  tocno  vrsiti  svoja  duinost. 

Iza  uvoda  ima  kazalo  duinikd.  opie  zaklade  (Borsa  Comune): 
^Indiee  degli  debitori  della  Borsa  Comune  espressi  nella  prima  parte*'. 
O  toj  opcoj  zakladi  natuknusmo  a  primjetbi  pod  br.  16. 

Slijede  u  lijepijem  jasnijem  pismenima  etavke  pojedinijeb  duinika  tijeb 
daceyina  (205  a  svemu)  s  naznacivaiijem  zemljidta,  koja  optereduju,  i 
blagijeb  djela,  za  koja  su  odregjena,  pozivom  na  staro  ^l^o  di  affUti^ 
i  na  j^libro  di  ripartimento^ . 

Za  tijem  dolazi  „Parte  seconda^^  pred  kojom  se  cita  ovaj  uvod: 
^Avendo  nella  prima  parte  dilueidato  ed  esposto  con  possibile  chia- 
rezza  totti  gli  affitti  attinenti  alia  Borsa  Comune  eon  avere  sotto  di 
eiaficheduna  partita  esattamente  espresso,  e  dimostrato,  a  quali  conti 
di  opere  pie  attiene  tale  affitto,  nella  seconda  parte  si  contiene  la  di- 
visione  separatamente  fatta  degli  predetti  affitti  con  la  dimostrazione, 
a  quanta  somma  ascende  T  annuo  frutto  di  ciascbeduna  delle  predette 
Opere  Pie,  con  la  citazione  fatta  con  diversi  numeri  della  partita  della 
prima  parte,  da  dove  deriva  11  suo  frutto,    le   quale   divisione   ascende 

a ipp.  3296  : 5  :  4 

piii  per  diverse  partite „         66:4:15 

ipp.  3362  :  9  :  19 

Takijeb  blagijeb  djela,  ili  da  bolje  re6emo^  takijeh  namjenjenijeb 
svrba,  u  koje  se  imada  liveli  uloziti,  ima  126.  Izmegju  125.  1  126. 
stavke  sbrojeni  su  liveli  pojedinijem  svrbama  dopitani,  kaji  iznadaju 
usljed  tadnije  brojitbe  samoga  Boskovica  na  ipp.  3385  :  6  :  19.  Kasnije, 
kako  se  vidi  iz  j^Registro  Genercde**^   uzrasla  je  svota  na  ipp.  3691. 

Poslije  toga  slijede  u  dva  arcica  neke  vijesti,  ti6uce  se  stavaka  op- 
cenite  Boklade  (Borsa  Comune),  koje  je  BoSkovic  iz  Btarijeb  knjiga 
izvadio  :  ^Diverse  notieie  attinenti  alii  conti  della  Borsa  Comune^ 
ricavate  da  me  dagli  antichi  libri  esistenti  in  Tesoreria, 

Svrsuje  knjiiica  kazalom  zadu£bina,  sadr2anijeb  u  drugom  dijelu : 
^Indice  delle  Opere  Pie  contenute  nella  seconda  parte^. 


Trud  M.  BoSkovica  kod  sastavljanja  knjige  pod  br.  158^  kako  i 
onaj  Jakoba  Betondia,  koji  je  prepisao  dodatak  toj  knjizici,  bili  su  na- 
gragjeni  po  blagajnicima  dne  23.  Maja  1782.^  kako  se  vidi  iz  slijede^e 
biljeske,  koja  se  6ita  u  dnevniku  pod  br.   121  staroga  arkiva: 

„A  23.  Maggio  1782,  Cavati  dalla  Borsa  delle  Epitropie  du- 
cati  127.16,  di  che  diicati  113.30  (okolo  60  for.  a.  v.),  dati  a 
Sr.  Marco  Milli  Boscovich  per  il  suo  travaglio  fatto  per  il  noto 
libretto,  in  cui  ha  epilogato  in  buon  ordine  tutti  li  capitali  e  frntti,  le 
disposizioni  testamentarie  ed  altro  che  esiste  al  libro  maestro  di  Teso- 
reria,  e  Ducati  13.26  dati  a  Sr.  Giacomo  Betondi  per  la  trascrizione 
deir  aggiunta  al  detto  libretto Due.  126.16". 

Kako  sam  obaznao,  ovaj  prezaslu^ni  dinovnik^  posto  pogje  u  miro- 
vinu,  nastani  se  na  svoje  imanje  u  Dolima  kod  Stona,  gdje  se  nahodio 
jo§  g.  1825.,  i  po  svoj  prilici  tamo  je   i   umro,  ostavivsi  jedinu   k<5er 


Digiti 


ized  by  Google 


58  K.  vojNovid, 

Margarita,  udatu  za  pok.  Gjiva   Vlajki,  ogranak  stare  gragjanske  Du- 
brovacke  obitelji. 

Bo§kovi6eva  knjiga  o  livelima  i  o  y^Borsa  Comune*"  dozivlje  nam 
u  pamet  tri  vrste  osebujnijeh  prihoda  riznice  6.  V.,  koje  jo5  opstoje: 

1.  Spomenute  dace  ili  livelli,  koje  bi  oponi6itelji  za  pobo2nu  svrhu 
nametnuli  stanovitijem  nekretninama,  tako  da  bi  prijanjale  ovijem,  koji 
god  bio  njihov  posjednik.  Ovo  bi  se  na  dva  na^ina  dogngjalo :  ili  bi 
oporuditelj  naredio  svome  nasljedniku,  da  ima,  uzmimo,  svake  godine 
platiti  iz  dobara  njemu  ostavljenijeh  zakladi  za  otkup  robova  10  Du- 
kata,  —  ili  bi  ostavio  n.  pr.  Maloj  Braci  glavnica  od  200  dukata,  u 
ime  kojijeh  ba§tinik  bi  imao  platiti  iz  dobara  njemu  ostavljenijeh  fra- 
trima  deset  godisnjih  dakata  dobitka  za  mise.  U  jednome  i  u  drugome 
slucaju  svota  ostavljena  opteretjivala  bi  doticna  dobra,  a  nasljednik,  koji 
god  bi  poslije  njega  dodo  u  posjed  istijeh,  bio  bi  du2an  placati  dacii 
doticnoj    zakladi  ill  legatara. 

Takijeh  livela  jos  ima  roalo.  Od  starijeh  knjiga  liyeU  imaju  u 
Starome  arkivu  zavoda  dvije  za  razdobje  1814 — 1856.  Otkupljuju  se 
dvadeseterostrudnom  uplatom  prvobitne  dace,  1  to  sve  desie^  tako  da 
se  moze  predvigjeti,  te  ce  ih  u  nedaleko  vrijeme  nestati. 

2.  Vjekovjedni  najam  (affiUanza  perpetua)  po  zakonu  od  god. 
1783.,  a  takijeh  ima  neotkupljivijeh  glede  onijeh  kuca  i  ducana,  ku- 
pljenijeh  poslije  tresnje  od  god.  1667.  prodajom  glavnica,  uloienijeh  u 
^arrendamenta  di  NapoU**^  —  i  otkupljivijeh  uz  dvadeseterostrudnu 
uplatu  prvobitne  najamnine,  koje  optereduju  nekretninc  u  teritoriju 
republike,  a  i  ove  malo  po  malo  otkupom  isdezavaju. 

3.  Vendite  censuarie^  neka  vrst  kupoprodaje  prihoda,  kojom  bi  se 
pokrivao  zajam  na  kamate,  koji  se  u  staro  doba  drzao  da  je  bez- 
uvjetno  po  Evangjelju  Dcdopudten.  Vendita  censuaria  sastojala  je  u 
tome^  da  bi  pokriveni  mutuant  kupio  od  pokrivena  mutuatara  stano- 
vitu  rentu  na  neizvjesno  vrijeme  uz  uplatu  glavnice  osigurane  stano- 
vitom  uekretoinom,  i)od  uvjetom,  da  bi  mogo  prodavalac  prihod4  (mu- 
tuatarl  u  svako  vrijeme  otkupiti  rentu  povratkom  glavnice.  I  ovaki  prihodi 
otkupljuju  se  povratkom  uzajmljene  glavnice^  a  to  se  zbiva  u  novo 
vrijeme  cesce,  tako  da  ce  i  ovijeli  pogodaba  s  vremenom  nestati.  I 
„affUanJse  perjyetue^^  sklopljene  po  zakonu  od  g.  1783.,  i  ^vendite 
censuarie^  iraadu  historicko-pravnu  vrijednost^  te  s  toga  dr2im  za  shodno 
uavesti  primjer  jedne  i  druge  pogodbe,  izvadjene  iz  staroga  arkiva 
Blagoga  Djela. 

A,  Vjekovjecni  najam  (affiUanza  perpetua).  Estratto  dal  Libro 
delle  Vendite  delta  gia  cancelleria  di  Ragusa  dal  1794,  foglio  37. 

Die  XVIII.  Julii  1794. 
„1).  Nicolaus  Pauli  de  Gozze,  D.  Clemens  Aloysius  Petri  de  Sorgo, 
et  D.  Franciscus  Augustinus  Matthaei  de  Ghetaldis,  DD.  Thesaurarii 
Sanctae  Mariae  Majoris  hujus  oivitatis,  tanquam  haeredes  testamentarii 
qm.  Catharinae  Matki  (/iulinovieh  et  in  testamentis  Notariae  de  17  fo. .. 
spote  titfdo  et  locationis  nomine  duraturae  in  perpetuum,  et  cur- 
rero  jam  inceptac  a  die  Xlll.  currentis  meusis    et   anni   ad   pubblicum 


Digiti 


ized  by  Google 


PBIMJBTBB.  59 

ineantnm  factum  plnribas  diebuB  et  horis  per  Antonium  Novi  Riyerium 
et  pnbblicam  praeconem  per  loca  solita  et  coDtueta  civitatis  dederant, 
loeaverant  et  ad  annuum  affiotnm  in  perpetuum  concesaerunt,  prout 
dant  ete.  Frannae  uxori  Matthaei  Ban  absentia  ab  hoc  dominio,  prae^ 
senti  et  cum  aaaensu  voluntate  et  interventu  Petri  Ivicb,  et  Gregorii 
Paulovich  suorum  tutorum,  ac  vigore  libertatia  illnatriaaimi  ac  excel- 
lentiaaimi  Minoris  Consilii  ipsi  propterea  praeatitae  sub  hodierna  die 
fo.  225  a  me  yisae,  ac  lectae  conducenti  et  acceptanti  pro  se,  suisque 
haeredibus  et  successoribus,  eoque  vel  eis,  cui,  seu  quibus  jus  suum 
deinceps  dare  et  transferre  voluerit,  stipolanti  et  acquirenti,  totas  duas 
domus  de  jure  praedictae  haereditalis  positas  in  suburbio  Pillarum 
pod  ^edgniem  putom,  quorum  altera  fuit  hactenus  habitata  a  Petro 
Radulovich  et  altera  ab  Helena  uxore  Marci  Gomplita  cum  omnibus 
earumdem  juribus,  usibus,  actionibus,  attinentiis  et  pertinentiis  nniyersis 
francas  et  liberas  ab  omni  debito,  obbligatione  et  angaridio  exceptis 
annuls  g.  (grossetis)  XXX  persolvendis  Venerabili  Monasterio  Sanctae 
Clarae,*  quas  dicta  conductrix  ageus  cum  assensu  ut  supra  et  vigore 
suprascriptae  libertatis  a  me  iterum  visae  ac  lectae  assumit  super  se, 
et  super  suis  haeredibus  jnxtaque  dictarum  domuum  notissimas  confines 
qui  hie  semper  pro  expressis  et  appositis  habeantur  et  intelligantur,  ad  ha- 
bendum, tenendum,  gaudendum,  utendum,  fruendum,  perpetuoque  possiden- 
dum,  ac  faciendum  quidquid  fieri  solet  de  rebus  locatis  in  perpetuum  ad 
plenum,  et  hoc  pro  annuo  affictu  ducatornm  quadraginta  et  g.  XXII 
de  gg,  40  pro  ducato  ad  dictum  pubblicum  incantum  plus  aliis  ob- 
lato  et  invento,  quem  dicta  Frana  agens  cum  assensu  ut  supra  et  vi- 
gore suprascriptae  libertatis  a  me  demum  visae  ac  lectae  &e  obbligavit 
et  obbligat  per  se  suosque  haeredes  persolvere  in  perpetuum  DI).  DD. 
Thesaurarils  hoc  modo,  videlicet:  quod  tota  ilia  portio  suprascrijj^ti 
afBctus,  quae  decurrerit  usque  ad  totam  diem  ultimam  Decembris  pro- 
ximo venturi  debeat  prompte  persolvi  dictis  DD.  Theraurariis  per  totam 
eamdem  diem  ultimam  Decembris,  et  sic  deinceps  in  posterum  totus 
integer  dictus  annuus  afBctus  debeat  in  perpetwwm  quotannis  per  dictam 
conductricem,  ejasque  haeredes,  et  successores  prompte  per  totam  dictam 
diem  ultimam  Decembris.  Quod  si  forte  non  fecerit,  vel  non  fecerint, 
debeat  vel  debeant  a  dictis  DD.  Thesaurariis  indebitari  et  deferri  toties 
quoties  ad  Excellentissimum  Minus  Consilium  una  cum  aliis  debitoribus 
qui  prompte  non  solvunt  Dohanam,  et  a  dicto  Excellentissimo  Minori 
Consilio  cogi  possint  ad  solutionem  affictus  non  soluti  una  cum  eis 
4.  (quarto).  Hoc  insuper  inter  dictas  partes  fuit  expresse  conventum, 
quod  a  dicta  conductrice  debent  dictis  DD.  Thesaurariis  persolvi  pro 
dictis  DD.  Thesaurariis  pro  dictis  duobus  domibus  ipsi  ut  supra  locatis 
una  vice  tantummodo  ducatorum  centum  de  grossetis  40  pro  ducato, 
praeter  annuum  affictum  superius  expressum,  quam  summam  dicti  DD. 
Thesaurarii  statim  ac  sponte  contenti  confessi  sunt  se  habuisne,  et  re- 
cepisse  a  dicta  Frana  conductrice  quam  propterea  quietaverunt  et  quie- 


♦  Evo  primjera  livela  od  godiSnjijeh  30  groSeta  (okolo  15  n.  a.  v.),  koji  op- 
teredivahu  ovu  kudu  na  korist  samostana  Sv.  Klare. 


Digiti 


ized  by  Google 


60  K.   VOJNOVK^, 

tant  in  forma.  Declaraverunt  insuper  iidem  DD  Thesaurarii  se  habuisse 
et  recepisse  a  suprascripta  Frana  ducatos  septem  et  g.  XXXV  de  g.  40 
pro  dacato  pro  saldo  affictuum  dictarum  domuum,  decursorum  usque  ad 
Bupracitatam  diem  XIII.  currentis  mensis,  videlicet  duoatos  duos  et  gg.  21 
pro  domu  tenta  a  Petro  Radulovicli  et  reliquos  dueatos  tres  et  gg.  14 
pro  ilia  quae  habitata  fuit  ab  Hellena  Marci  Complita,  quos  ducatos 
7  g.  35  dicta  Franna  dixit^  solvisse  de  propriis  animo  rehabendi  a 
dictis  Petro  et  Hellena  hnctenus  conductoribus  dictarum  domuum,  et 
propterea  diet!  DD.  Thesaurarii  earn  quietaverunt  et  quietant  in  forma, 
eidemque  cesserunt  sua  jura  contra  dictos  Petrum  Radulovich  et  Hel- 
lenam  Marci  Complita  respective,  et  hoc  juxta  tenMrem  apoliticae  liei- 
tationis.  Quia  sic  .  . 

Val  annul Due    40:  22." 

B.  Kupoprodaja  jn-ihoda  (Vendita  censuaria).  Extratto  dcU  Libro 
delle  Vendue  della  pubhlica  cancellaria  di  Ragusa  del  1802  fo  104. 

Die  VIII.  Februarii  1803. 
,,D.  Nicolaus  Maria  Matthaei  de  Gradis  et  D.  Petrus  Ignatius  Jo- 
annis  Francisci  de  Sorgo  Oonservatores  bonorum  Nicolai  Coporcich  de 
Giuppana  absentis  ab  hoc  dominio  agentes  vigore  libertatis  illustrissimi 
et  Excellentissimi  Minoris  Consilii  ipsis  propterea  praestiti  sub  die 
XXIX.  jannuarii  proxime  elapsi  fo.  81  a  me  visae  et  lectae,  sponteo 
titulo  et  venditionis  nomine  jure  proprio  dicti  Nicolai  et  in  perpetuura 
(salvo  tamen  infrascripto  pacto  de  quandocumqtie  redimendo)  per 
dictum  Nicolaum  ejusque  haeredes^  et  successores  dederunt,  vendide- 
runt,  tradiderunt,  atque  transtulerunt  prout  dant  quondam  D.  Michaeli 
Mathaei  de  Zamagna  et  D.  Sigismundo  Matthaei  de  Gradis  majori 
paHi  DD.  Tbesaurariorum  Sanctae  Mariae  Majoris  praesentibus,  et  ac- 
oeptantibus  pro  dicta  eorum  Thesauraria,  eoque  vel  eis,  cui  seu  quibus 
jus  snum  deinceps  dare  et  transferre  voluerint  stipulantibus,  ementibus 
ct  acquirentibus  totum  annuum  censum  ducatorum  quatuor  cum  di- 
midio  de  grossis  40  pro  ducato,  quem  dicti  venditores  ab  hodie  in 
posterum  deccurrendum,  et  quotannis^  ut  iuferius  dicetur,  persolvendum 
ad  rationem  quatuor  cum  dimidio  pro  centum  in  anno  pro  summa  ca- 
pitali  similium  ducatorum  centum  de  grossis  40  pro  dueato  imponunt 
atque  constituunt,  et  insuper  tota  domo  nova  de  ratione  dicti  Nicolai 
cum  borto  et  terris  positis  retro  dictnm  domum,  quae  domus  et  terrae 
existunt  in  dicta  insula  in  Luka,  et  quae  terrae  extenduntur  usque  ad 
cacumen  mentis,  super  quibus  terris  existunt  biscentura  circiter  plantae 
olivarum  cum  omnibus  juribus,  usis,  atinentiis  et  pertinentiis  universis 
franca  et  libera  ab  omni  debito,  obbligatione  et  angaridio,  nee  non 
omnibus  suis  terris  positis  in  Svetilia  et  in  Dolina^  quae  terrae  jam 
censitae  sunt  suprascriptis  DD.  Thesaurariis  in  venditionibus  Cancel- 
lariae  de  1794  fo.  (folio)  primo  juxtaque  sues  notissimos  confines,  qui 
hie  semper  pro  expressis  et  appositis  habeantur  et  intelligantur,  ad 
dictum  annuum  censum  ut  supra  constitntum  habendum,  tenendum,  gau- 
dendum,  utendum,  fruendum  perpetuoque  (salvo  tamen  infrascripto 
pado  de  quandocumque  redimendo)  possidendum,    aliis   dandum,    do- 


Digiti 


ized  by  Google 


PRIMJBTBR.  (5 1 

Dandum,  vendendam,  et  quomodolibet  alienanduoa,  ad  faciendum  omnem 
et  quamcumque  dictorum  DD.  Thesaurariorum,  eoromqne  id  dicto  offieio 
snccessorum  voluntatem^  tamquam  de  se  propria  ad  plenum.  Et  hoc 
pretio  foro  et  mercato  Ducatorum  centum  de  grossis  40  pro  ducato 
quos  statim  ac  sponte  D.  dicti  conservatores,  venditores  agentes  yigore 
supradictae  libertatis  a  me  denuo  visae  ac  lectae  content!  et  confensi 
sunt  se  habuisse  et  recepisse  a  dictis  DD.  Thesaurariis  solventibus  de 
pecuniis  dictae  eorum  Thesaurariae  pro  Integra  totalique  solntione  et 
satisfactione  totias  pretii  praesentis  venditionis,  quos  propterea  quieta- 
verunt  et  quietant  in  forma,  promiseruntque  inaaper  praedicti  vendi- 
tores agentea  vigore  supradictae  libertatis  a  me  iterum  visae  et  lectae 
sub  obbligatione  bonorum  omnium  dioti  Nicolai  Goporciob,  praefatos 
DD.  Tbesaurarios  emptores  eorumque  in  officio  successores  manutenere 
et  coDservare  indemncB  eosque  in  omni  judicio  et  extra  a  quocumque 
damno  et  molestia,  et  a  quibusvis  praesentandis  tueri  ac  deffendere. 
Hoc  tamen  pacto  solemni  stipulatione  inter  dictas  partes  invito  et  val- 
latOy  quod  quandommque  nullaque  data  temporis  praescriptione 
praedictus  Nicolaus  ejusque  ha^redes  et  successores  possit  et  valeat^ 
possint  et  valeant  praesentem  venditionem  redimere  et  fra/ncare, 
previa  tamen  solutione  et  effectiva  exbursatione  ducatorum  centum 
capitalis  una  cum  ea  census  portione  quae  tunc  temporis  esset  nan 
soluta,  quibus  demum  solutis  et  integre  satisfactis  statim  praesens  ven- 
ditio  sit  nulla  nulliusque  valoris,  cassarique  et  depennari  debeat,  ac  si 
facta  non  fuisset.  Pactum  quoque  inter  dictas  partes  fuit  expresse  initum 
et  vallatum,  ut  ea  portio  census  quae  decurrerit  per  totam  diem  ul- 
timam  Decembris  proximi  venturi  debeat  persolvi  suprascriptis  DD. 
Thesaurariis  emptoribus  sub  dicta  die  ultima  Decembris  praedicti,  et 
sic  in  posterum  totus  integer  praedictus  census  usque  ad  francationem 
praesentis  venditionis  persolvi  debeat  quotannis  sub  die  ultimo  De- 
cembris praefatis  DD.  emptoribus  a  suprascripto  Nicolao  vel  ejus  hae- 
redibus  et  successoribus  Quod  si  forte  non  fecerit  vel  non  fecerint 
prompte  ut  dictum  est,  debeat  vol  debeant  toties  quoties  indebitari  a 
dictis  DD,  Thesaurariis  et  deferri  ad  Excellentissimum  Minus  Consilium 
una  cum  aliis  debitoribns  qui  prompte  non  solvnnt  dohanam,  et  a 
dicto  excellentissimo  Minori  Consilio  cogi  possit  vel  possint  ad  soln- 
tionem  census  non  soluti  una  cum  ejus  quarto  quia  sic  .  .  .  Valoris 
dncatornm 100.** 

U  starom  arkivu  Blagog  Djela  ima  registar  starijeh  vjekovje^nijeh 
najamnijeh  ili  zakupnijeh  pogodaba,  koje  podimlju  od  godine  1813.,  a 
vendite  censuarie  imadu  svoj  registar,  koji  po^imlje  s  god.  1812. 

Sad  naravno  privremene  najamne  ili  zakupne  pogodbe  zamjenjuju 
vjekovjecne,  a  mjesto  ^Vendite  censuarie^  ima  obi^ajnijeh  zajamnijeh 
pogodaba. 

Bastije   i   zaklada   Kristovijeh    siromaka   (Poveri  di 

Cristo). 

^*  Kad  se  republika,  povecavsi  svoj  teritorij  Konavlima,  latiU  diobe 
doticnoga  zemljista,  sve^anijem  nadinom  prizna,  da  je  Bog  vrhovni  go- 


Digiti 


ized  by  Google 


62  K.  voJNOvid, 

spodar  sve  zemlje,  te  zakonom  od  25.  Febrnara  1427.  pokloni  jedna 
desetinu  dobivenoga  zemljista  Bogu  Svemogu6emu  („de  dando  omni- 
potenti  Deo  unum  decenum  integrum  prout  datum  fait  in  alia  parte, 
sed  non  habeat  partem  in  Obod,  et  cum  hac  additione  quod  antequam 
sortes  ponantur  nostra  Dominatio  deliberet  in  quo  loco  debet  esse  dictum 
Decenum  cuicumque  voluerit.  L.  V.  e.  214").  Ovaj  dio  bi  opredijeljen 
blizu  crkve  Sv.  Gjura  i  u  Uskopju,  gdje  republika  poatavi  bosanske 
fratre,  pribjegle  od  turskog  zuluma,  da  ustroje  manastir  sa  2upom, 
kojoj  dopita  200  ipperpera  godisnjijeh  prvo  u  Sv.  Gjuru,  a  kasnije 
(g.  1429.)  u  Sv.  Martinu^  a  tri  svjetovna  zastupnika,  izabrana  za  6 
godina  po  Velikom  Vijecn,  imala  su  upravljati  prihodom  one  desetine 
za  nzdrzavanje  fratara  i  crkve^  (Rad  Jagosl.  Akad.  knj.  CVIII.  istoga 
pisca.) 

Zemlje  posvecene  u  Primorju  i  u  Eonavlima  Svemogucemu,  te  po- 
vjerene  upravi  Kiznicara  G.  V.,  da  im  obrate  prihode  u  potpora  2np- 
nicima  i  franovcima^  koji  su  bili  toliko  zasluzili  razprostranjenju  kato- 
licke  vjere  u  onijem  predjelima,  —  zvale  su  se  Bastije,  a  bilo  ih  dvije, 
bastija  konavoska,  u  koju  su  spadale  zemlje,  leiece  u  Popovii^ima,  u 
Donjoj  Gori  i  u  Uskopju,  i  bastija  Primorska  sa  zemljama  Ie2e6ijem 
u  Liscu  i  u  Dolima.  Godidnji  njihov  prihod  teko  bi  u  tako  zvanu 
„Bor8a  dei  poveri  di  Crista^  (ZaUada  Kristovijeh  siromaka)  na 
korist  2upnika  i  franovaca,  nastanjenijeh  u  Dubrovniku,  u  Konavlima, 
u  Cavtatu  i  u  Sianom.  Tijem  zemljama  su  upravljali  izravno  Rizni^ari, 
ili  bi  jih  dali  u  zakup,  a  prihod  im  bijase  pod  koncem  proiloga  vijeka 
od  Dubr.  Duk.  1230  ili  635  fior,  i  30  kreutzera  C.  V.,  kasnije  pod 
austrijskom  vladom  usljed  dra2benijeh  zakupa  naraste  im  prihod  do 
fior.  1719:26^  koji  bi  se  predavali  vjerozakonskoj  zakladi,  a  u  ime 
njezino  kao  predujam  crkovinarstvu  (fabriceriji)  Stolne  Crkve  i  Sv. 
Vlaha.  Konavoska  bastija  bi  prodana  g.  1879.— 1882.  za  17.502  fior., 
a  Primorska  za  8342  fior.  Prihodi  ovijeh  glavnica  teku  n  vjeroza- 
konsku  zakladu  (fondo  di  religione)  ,  kako  i  oni  posebne  glavnice  od 
1455:34  Dub.  Duk.,  jednakijeh  fior.  738: 52 V^  G.  V.,  stvorene  po  Bla- 
gajnicima  pod  koncem  pro§loga  stoljeca  vecom  stranom  prodajom  drva 
onijeh  dobara  i  globama  placenijem  po  kmetovima  doticnijem  radi  ne- 
ovlastene  sjedbe  drva  (Rg.  171,  229). 

Zaklade  Crkvama. 

*•  Jos  XIV.  vijeka  Mdra  Gucetica  utemeljuje  nadarbinu  Sv.  Marijo 
u  Bosanci  uz  posebni  zapis  za  katekizaciju  u  istoj  crkvi,  a  istoga  vijeka 
Filip  Martina  MencetiSa  osnuje  kapelu  Sv.  Ivana  i  Sv.  Martina  u 
Gruiu  (L.  A.  M.  s.  121,  122).  Mdro  Nikole  Kaboga  ustanovljuje 
g.  1630.  nadarbinu  za  novoga  2upnika  na  Mrcini  (ib.  s.  95).  Ivan 
Andrije  Eestida  oatavlja  g.  1651.  glavnicu  od  Dub.  Duk.  2300,  da 
se  zgradi  crkvica  u  Zatonu,  i  da  se  prihodima  ob^krbi  svecenik  (ib. 
8.  16 — 19).  Nikola  Brauti,  hisiknp  od  ^Msme  (in  partibusjy  Ijopw- 
gjanin,  ostavlja  g.  1662.  glavnicu^  da  se  prihodima  zgradi  kapela  u 
znpnoj  crkvi  Sv.  Marije  od  Snnja  na  Ijopudn  (ib.  s.   1 1 8).  Ardgjakan 


Digiti 


ized  by  Google 


PRIMJBTBE.  ()3 

Bmja  GjorgjUy  koji  je  poslije  potreaa  od  g.  16G7.  uprayljao  jakom 
rukom  dijecezu,  zapisuje  god.  1686.  dvije  tretine  svojega  bica  (Dubr. 
Dnk.  50  582),  da  se  zgradi  u  stolnoj  crkvi  krasna  i  mramorima  bo- 
gata  kapela  Sv.  Bernarda  (ib.  s.  321).  Don  Marko  Vlajki  ostavlja 
g.  1760.  RizDidarima  glavnicu,  da  se  ustroje  dvije  2upe  a  gradu.  Ali 
posto  bi  zaustavljeno  uregjivanje  2up&  po  odluei  Senata,  dotidni 
pribodi,  dok  dogje  dopust  iz  Rima,  imali  su  \6\  na  podporu  drugijeh 
zupa  (ib.  8.  101).  Sci>o  Luke  Pucida  testamentom  od  g.  1772.  ostavija 
zapia,  da  Don  Niko  Feri6  a  dragijem  svecenikom  obavlja  misije  i  kate- 
kizaciju  cijelom  drzavom  kroz  50  dana,  i  tako  unaprijed  perpetuis 
tempofibiM  (L.  A.  M.  a.  121).  Mato  AndroviS  ostavija  g.  1793. 
jedna  dvanaestina  svoga  velikoga  bica,  da  se  uvede  kapelan  za  staro- 
davne  Tri  Crkve  na  Boninovu,  koji  ce  ih  sluiiti  i  voditi  duhovnu  pastvii 
familijii,  koje  su  u  onoj  okolici.  Ova  nadarbinu  osvojila  vlada  nedavno 
za  dudobri2niitvo  PilH.  Ali  stvar  nije  jo§  svrdena  (Rg.  Vol.  I.  b.  240, 
Vol.  II  8.  353—362.) 

Zaklada   oku^enika   (Borsa  degli  appestati). 

**  Giunio  Luka  BuniS  svojom  oporukom  od  g.  1494.,  i  Miho 
Giunio  Bunid  onom  od  g.  1528.  odrediie  glavniou,  cijem  plodovima 
imao  je  bit!  opskrbljen  svecenik,  koji  bi  duhovnu  pomoc  pru2io  oku- 
zenijem  u  vrijeme  kuge.  Olavnica,  umno^ena  najamninom  neke  Nervine 
kuce  u  iznosu  od  Dub.  D.  735 :  i,  bi  zvana  jsaklada  okuienikd  (horsa 
degli  appestati)^  te  ulo2ena  na  37o  u  dubrovacku  kovnicu  (zecca)  do 
g.  1790.  proizvede  lijepi  kapital  od  37.804:6  D.  D..  koji  po  naredbi 
Senata  bi  dozna^en  Tributarskoj  skrinji  (Cassa  del  Tribute)  [gdje  bi 
se  eknpili  na  vrijeme  novci,  koji  bi  se  slali  Porti  u  ime  tributa]  ali 
uz  izjavu,  da  je  taj  novae  dosao  od  zaklade  za  oku2enike,  za  koju  je 
vlada  jam^ila  do  iznosa  od  7000  D.  D.  Glavnica  tribufarna  uzraste  do 
DD.  131.786:1,  koji  spadose  zadnjih  godina  republike  na  51.687  D. 
usljed  svakojakijeh  gubitaka,  navlastito  usijed  nametnutog  francoskog 
zajma  od  60.000  franaka.  Austrijska  vlada  naredi  g.  1825.,  da  ova 
tako  umanjena  svota,  jednaka  26.705  iior.  C.  V.,  bude  doznacena  du- 
brovadkijem  bdnicama.  (L.  A.  M    143,  144  —  Rg.  224.) 

Zaklade  crkvama  dubrova^kijeh  naselbina  na  istoka. 

^^  Ivan  Pasfirevid  u  svome  testamentu  od  god.  1620.  ovako  nare- 
gjuje:  „Takogjer  ostavljaro  u  Gospu  ovdi  u  Novom  Pazaru,  da  se 
pogradi  i  napravi  grosi  tristotine,  takogjer  u  istu  Gospu  u  Novome  Pa> 
zaru  ostavljam  dvije  tisuce  grosa,  da  se  dadu  na  Mont  (naime  da  se 
ulo2e  u  nov6ane  zavode  u  Italiji)  kako  Sveta  Mati  Crkva  zapovijeda 
(glede  kamata),  i  slu^it  kristjanom  vazda.  Takogjer  gospodi  Tesavrierom 
Dubrovackijem  ostavljam  tisacu  grosa,  da  ih  razdijele  na  uboge  i  po- 
trebna  mjesta,  gdje  njim  bolje  uvidi". 

Luka  Pasarevid  Ivanov,  slijedeci  primjer  ocev,  ostavija,  da  ^/j 
glavnice  od  DD.  601:21    budu    ulozenc  za  kapelana    Novopazarskoga, 


Digiti 


ized  by  Google 


(54  K.  vojNovid, 

postu  8U  Be  bill  plodovi  umnozili,  jer  ga  nije  bilo  od  mnogo  godina. 
(lb.  a.  55,   123.) 

Zuamenita  je  oporuka  Petra  Nikola  PetruSana  od  16.  Maja  1601. 
u  Soiiji  sastavljena:  ^E  del  restante  di  miei  beni  voglio  che  si  cavi 
ducati  diecimilla,  quali  voglio  che  dalli  Sri.  Mercanti  Raugei,  che  sa- 
ranno  in  Soiia,  siano  posti  sopra  I'entrate  in  Italia  in  loco  dove  a 
detti  parer^  Tasufrutto  de*  quali  voglio  che  iMUmi  Signori  Tesorieri 
riscodano^  anzi  voglio  che  dell!  dacati  dleci  milla  debbano  li  detti  mer- 
canti provvedere  a  detti  Sri.  Tesorieri,  li  quali  prego,  che  voglino  po- 
nerli  sopra  V  entrate  d'  Italia  per  V  usufrutto  dei  quali  li  prego,  che 
voglino  provvedere  ogni  anno  in  Sofia  alii  detti  mercanti  ragusei  con 
ordine  si  debbano  spendere  nella  capella  di  S.  Maria  di  Puriiicazione 
per  oglio  nolle  lampe  quotidianamente,  e  case  che  qui  in  Sofia  man- 
casse  la  Ghiesa  de'  cattolici  per  qualche  accidente,  voglio  che  dalli  usu- 
frutti  siano  spese  per  oglio  in  Ghiesa  a  S.  Maria  Maggiore  (u  Gospi 
Velikoj)  a  Raugia  perpetuamente.^  I  zbilja  joS  se  gori  ulje  u  stolnoj 
crkvi  Gospe  Velike  u  Diibrovniku  od  te  zaklade.  (Ibid.  a.   116.) 

Trojan  MUovctc  u  svome  testamentu  od  g.  1642.  kafe:  „Ostav- 
Ijam  u  crkvu  reala  sto,  velju  talara  sto,  da  se  imaju  dati  na  cens 
(dobitak),  da  se  ne  mogu  dignuti  za  potrebe  od  Golonije  nego  sigurnijem 
zalofiTom,  da  ih  g.  trgovci  dadu  5%,  da  $e  svaico  godiSte  napravlja 
ograda  od  naiega  groblja  od  Sofije^  moleci  moga  epitropa,  da  im 
rece,  da  tako  observaju,  i  dineci  da  upisu  u  libro  od  Golonije**. 

Nestalo  naselbine  Sofijske,  i  tako  ne  bi  mogu6e  izvriiti  zapisa.  (lb. 
a.  95.) 

Zaklada  za  dumne. 

^^  Dvije  zaklade  su  ustanovljene  za  dumne  bolesne  i  potrebne  od 
osam  manastira,  cetiri  u  ob(^e  za  dumne  od  osam  manastira,  dvije  su 
za  dumne  Sv.  Klare,  a  dvije  za  one  Sv.  Marije  od  Kascela  (8,  Maria 
di  Castello),  jedna  za  dumne  vladike  siromasne,  jedna  za  duinne  uboge 
u  opce,  jedna  za  dumne  Piggocare  Presvetoga  Trojstva  u  Sipanu,  a 
jedna  napokon  za  dumne  tretoredne  S.  Nikole  kod  stolne  crkve.  (L. 
A.  M.  passim.) 

Zaklade  maloj  bradi. 

^^  BIjade  postalo  tesko,  a  koji  put  gotovo  nemoguce  Maloj  Braci 
utjeravanje  dobitaka,  livela,  najamnine,  sto  su  im  dugovali  treci  po 
naredbi  pokojnijeh  oporu^itelja,  ^ija  poboina  volja  nijo  se  dala  izvr- 
sivati.  Dosko^ise  tomu  Malobradani,  poIti6ivsi,  da  im  se  prime  uprave 
blagajnici  G.  V.,  koje  staviSe  kao  svoje  punomo^nike,  a  to  prvi  put 
g.  1784.,  kad  kroz  svoje  samostanske  zastupnike  izrucise  vas  svoj 
imetak  blagajnicima  G.  V.,  Ivanu  Nikole  Sorgocevida,  Franu  Saba  Ra- 
njine  i  Antunu  Luke  Gudetica,  koji  preuzese  du2nost  sve  njihove  tra^bine 
utjeravatl,  da  ne  bi  se  osujetila  volja  pobo2nijoh  opornditelja.  Glavnice 
izrucene  tadar  iznosile  su  DD.  57.346,  gr.  34,  smanjenijeh  usljed  Steta 
pretrpljenijeh  od  nekijeh  nekretnina  na  DD.  53.574 :  46,  a  poviSenijeh 
usljed  novog  legata  od  DD.  1600:30  na  DD.  55.041.  (Vaccheita  de  PP. 
di  8.  Francesco  di  Ragusa,  uvod.  S.  A.  0.  P.  i  Rg.  s.  154, 233, 234—321.) 

Digitized  by  VjOOQ  IC 


PRIMJTBTBE.  05 

Isusova^ke   i   skolopske   zaklade. 

^^  Sve  glavnice  ukinute  Jesusovacko  druibe  ulozene  u  Rimu,  Sieni 
i  Palermu  dogjose  u  drzavne  ruke,  a  glavnice  Siene  i  Palerma  bjese 
prodane. 

Glavnica  ulo^ena  u  Kimu  iznasala  je  DD.  65.666^  ona  u  Bedu  DD. 
3568 :  39,  u  svemu  DD.  69.234 :  39  b  godisnjijem  prihodom  od  DD. 
1910.  Dobitkom  ritnRke  glavnice  biie  opskrbljeni  oni  Jesusovci,  koji 
811  se  nasli  ii  DuhrovacJcom  CoUegiu,  kad  bi  nkinut  red,  a  ti  bijahu 
Dm.  Ivan  Bassegli^  Dm,  Tomo  Tudisi,  Dm.  Orsat  Sorgo^  Dm. 
Ivan  Marija  Mattel,  glasoviti  erudit,  Dm,  Baro  Bettera,  8vi  Du- 
brovcani,  i  Italijanac  Dm,  Carlo  Budardi,  u  razlogu  od  DD.  172:2978 
svakomu,  a  pomocnik  brat  Raniero  Tabani  dobi  DD.  124 :  20.  BijaSe 
86  obratio  i  slavni  Boskovic  da  bi  dobio  tu  alimentaciju,  ali  ne  bivsi  se 
nasao  «  Collegiu  kad  bi  ukinut  red,  ne  bi  zadovoljeno  njegovoj  molbi. 
Preostatak  dobitka  rimske  glavnice  bi  doznacen  Skolopima  usljed  istoga 
zaklju^ka  Senate  od  18.  Februara  1777. 

Osim  toga  bi  naregjeno  SenatokonsuKima  od  18.  i  22.  Feb.  i.  g. 
da  se  imadti  dopiteti  Skolopima,  koji  preuzese  Jezusovacki  kolegij,  svi 
prihodi  Clasd-eve  zaklade,  kojom  je  upravljala  bratovstina  S.  Antuna, 
dok  se  ne  bude  dobio  otpust  iz  Rima,  ili  ne  bude  podignuto  Sjeme- 
niste  po  Clasci-u  zapisano,  tekogjer  svi  prihodi  zapisa  Budislavica, 
dok  ne  bnde  podignut  „t7  Collegia  Budislavich  Ortodosso"^  napokon 
svi  prihodi  Vlajkieva  zapisa  (gledaj  notu  42).  Sve  moje  nastojanje, 
unici  u  trag  Clasci-evom  i  Budislavidevom  zapisu,  koji  su  imali  svrhu, 
ustrojiti  u  Diecezi  sjemeniSte,  izjalovl  se. 

Zanimivo  je  vigjeti  na  kraju  ovijeh  podataka  od  L.  A.  M.,  da  go- 
disnja  potpora,  koju  su  Skolopi  dobivali  od  Republike,  iznasala  je  samo 
2834:18  DD.,  kojijem  se  provigjalo  uzdr^avanju  crkve  i  kolegija, 
opskrbljivanju  osam  ucitelja,  knjiznice  i  putnijem  troskovima.  (L.  A. 
M.  8.   147—149.) 

Zaklade   za   uboge. 

*•  Blagajnicima  bilo  je  slobodno  podupirati  po  svojoj  savjesti  siro- 
make,  samo  sto  zakonom  od  15.  Marta  1456.  (L.  V.  Cap.  469)  bi 
im  zabranjeno  dijeliti  milostinju  tugjincima  s  iznimkom  ubogijeh  hodo- 
casnika  iU  putnika,  ili  onijeh,  koji  utekose  iz  ruku  nevjernik^,  a  to 
do  deset  perpera  svakomn,  jer  da  ima  toliko  siromaka  u  drzavi,  da 
ne  manjka  nigda  u  gradu  komu  dijelti  milostiuju:  ^salvo  reservando 
a  poveri  peregrini  et  viandanti^  et  ad  homini,  li  quali  fosser  fug- 
giti  da  man  de  infedeli,  alii  quali  habbiano  liberty  dar  da  ipp.  X  in 
gioso  per  nno.  Et  questo  perch^  la  terra  nostra  ha  tanta  moltitndine 
de  poveri  homeni,  che  non  manca  mai  quelli  alii  quali  se  possa  in  essa 
citta  nostra  dar  elemosina  de  ogni  sorte".  (L.  F.) 

^^  Do  godine  1782.,  dokle  dopiraju  podatci  Mili-BoSkovicevijeh  zr- 
cala,  brojilo  se  sto  i  sedam  zaklada  za  siromake.  Od  ovakijeh  vrela 
Blago  Djelo  je  pobralo  god.  1892.  i  predalo  Dobrotvornome  Zavodu 
fior.  2977,  n.  38,  da  se  razdijele: 

R.  J.  A.  cxxvii.  5 


Digiti 


ized  by  Google 


66  K.  vojKovid, 

a)  megju  siromake  u  ob6e for.  2457:77 

b)  megju   siromake   od   bivsijeh   svjetovnijeh   bratov- 

gtina  (Antonin4  i  Lazarina) „     1370:11 

c)  nbo^Dioi  na  Pilama „       147:50 

U  svemu  .~     for.  297?:38 

Zaklada  za  udatbene  potpore. 

^^  Sada  8u  ostale  zaklade  za  podje^'ivanje  potpore  prigodom  vjen- 
danja  djevoj^ica  iz  plemidkoga,  gragjanskoga  ili  pu^koga  staliSa,  rogje- 
nijeh  u  Dubrovniku  od  oca,  koji  se  rodio  u  teritoriju  bivse  republike, 
a  ima  svoje  stalno  pribivaliste  u  gradu  ili  u  predgragjn.  Tako  god. 
1892.  bi  razdijeljeDo  djeyoj6icama  vlastcoskijem  fior.  1592 :  73,  onijem 
od  drngijeh  stali§a  fior.  2702 : 2.  Prihodi  zapia&  za  regjenje  dnmana 
izru^uju  se  sada  vjerozakoDskoj  zakladi. 

Slobodni   prihodi  (entrate   libere). 

^*  Zakladno  pismo  blagajnika  od  16.  Maja  1758.,  i  potvrda  Senata 
od  20.  Maja  i.  g.  nalaze  se  u  Libro  della  Fondazione  toiiko  puta 
citiranome.  Nastojanjem  blagajnika  u  tekstu  spomenutijeh  bi  sakup- 
Ijena  giavnica  od  DD.  156.826:30:  20,  ulozena  ponajvise  u  inozemske 
nov£ane  zavode  u  Rimu,  u  Be6u,  u  a/rrendamente  Napuljske,  u  depo- 
site  Mleta6ke,  i  u  nekretnine  privatne,  odkle  se  pobirao  prihod  namje- 
njenijeh  6000  DD.  (L.  A.  M.  a.   134,  135.) 

Osim  toga  kainje  bise  stavljene  na  raspolo^enje  Blagajnika  za  neko 
vrijeme  u  istu  svrbu  tako  zvane  entrate  libere^  oni  naime  slobodni 
prihodi  stanovitijeh  zapisa,  iSto  bi  oporuciteiji  prepustili  Blagajnicima, 
da  ib  upotrijebe  po  volji  u  poboi^ne  ciljeve,  a  oni  bi  to  u^inili  budi  na 
potporn  vjen^anijeh  para  ili  na  zaregjenje  dumana,  budi  za  milostinju 
siromaka,  a  naj^esce  za  bonieu  Kristova  Doma.  G.  1803  svota  skup- 
Ijena  od  tijeh  slobodnijeh  prihod  a  bi  obracena  u  glavnicn,  ulo2enu  u 
domace  nekretnine,  te  je  iznadala  DD.  3634: 16 V4  (Rg.  222).  U  zr- 
calu  Milli-Boskovica  od  g.  1781.  nahodimo,  da  su  Mobodni  prihodi 
(entrate  libere)  tada  opstojeci  iznafiali  1445: 15  DD.^  a  potjeoali  su  od 
raznijeh  opornka  Marka  Puoica,  Bobalica  Jakoba  i  Frana,  Mare  Eu- 
nice, Margarite  Eaboiinice,  Mara  (Marina)  Buce,  Mara  Lukari6a  i  Ilije 
Radana.  (L.  A.  M.  a.  200.) 

^'  Ovi  zakon  od  4.  Marta  1790.  uzakonjuje,  da  tako  ka2emo,  po 
prvi  put  treci  razred  pu^anstva,  onoga  dijela  naime,  koji  nije  spadao  n 
povladteno  gragjanstvo,  te  udara  diihom  novoga  vremena.  Djevojdice 
ovoga  najni^ega  razreda,  zakon  ih  zove  djevojcicama  tredega  stcdiSa 
(zitelle  del  tereo  ceto)^  te  njima  u  korist  ustanovljnje:  „Che  li  rima- 
nenti  Ducati  mille  debbano  annualmente  essere  divisi  aequis  portionibus 
tra  le  zitelle  del  terzo  ceto  della  eitt&  e  borgo,  cbe  ciascun  anno  si 
maritassero,  con  dichiarazione  che  lo  sposo  non  sia  obbligato  alia  re- 
stituzione  della  dote  che  rieevesse,  come  si  6  prcRcritto  per  le  doti  delle 
zitelle  nobili  e  cittadine".  Ima  dakle  djevojcica  vlasteoskijeh,  gragjan- 


Digiti 


ized  by  Google 


FBDOBBTE.  67 

Bkijeh,  i  od  trccega  staliia.  Sve  sudjilnju  u  nzivanjii  zenitbenijeli  pot- 
pora:  mu^evi  vlasteoskijeh  i  gragjanskijeh  2ena  imadu  n  slu^aje- 
vima,  propisaDijem  po  civilnome  zakonu  povratiti  prciju,  do^im  oni  ienk 
od  trecega  staliga,  vjerovatno  radi  malenkosti  miraza,  nijesu  na  to 
dDiai.  (P.  S.) 

^^  £vo  molbe  na  Senat  Pa  vie  pok.  M&ra  Anttina  Brnje  Eaboge  8  do- 
ticnijem  zak\ju^cima: 

jjMercordi,  li  8.  Novembre  1797^.  —  ^La  prima  parte  i  di  ac- 
cettare  la  supplica  di  D.  Paola  figlia  innupta  di  qm.  Sr.  Marino 
Antonio  Bernardo  di  Caboga  letta  in  quel  modo  e  maniera  che  poi 
si  dira*^,  (22  bal.  Co.  6,  ex  3  una  non  ballottata.) 

„lllmi.  et  Eccmi.  Signori. 

.Sanno  bene  TEE.  YV.  I'infelice  mia  situazione,  la  quale  non  mi 
permetteva  sperare  alcun  immaginabile  fetabilimento  in  questa  citU.  Oi6 
non  ostante  la  Divina  Provvidenza  mi  ha  presentato  V  occasione  di  spo- 
sare  Monsieur  de  Clairembeau  nobiie  Francese,  il  qnale  si  contenta 
di  prendermi  anche  con  una  tenuiesima  dote^  la  quale  io  non  posso 
d'altronde  sperare  se  non  dalla  generosity  deU'EE.  VV.  Li  dneati  due 
mi  la  assegnati  dalla  pubblica  munificenza  per  dote  delle  zitelle  nobili, 
^^Icra  perd  sposassero  un  nobiie  rciguseo,  sarebbero  Tunica  mia 
risorsa  qualora  I'EE.  VV.  si  degnassero  abilitarmi  a  poterii  peroepire. 
Mi  presento  pertanto  coraggiosamente  ai  loro  venerati  piedi,  e  rispet- 
tosamente  rammemorandole,  che  io  sono  iiglia  di  quella  famiglia  con 
tanta  parzialit&  sempre  beneficata  dall'Eoc.  Senate,  umilmente  le  sup- 
plico  a  degnarsi  anche  continuare  verso  di  me  le  loro  beneiicenze,  e 
ad  abilitarmi  al  percepimento  dei  suddetti  ducati  due  mila,  che  for- 
mano  Tunica  mia  snssistenza.  Sarebbe  poi  colmo  delle  loro  beneficenze 
qualora  si  degnassero  anticiparmi  li  detti  ducati  due  mila  in  tempo  del 
mio  matrimonio,  poioh^  appena  seguito  il  medesimo  io  devo  partir  da 
liagnsa^  ed  il  detto  sussidio  io  non  dovrei  percepirlo  secondo  Tordine 
che  questi  sette  o  otto  anni,  Io  che  sarebbe  di  gravissimo  mio  pre- 
gindizio**. 

aZa  prima  parte  e  di  terminare,  che  la  cassa  dei  consolati  di 
levante  dehba  somministrare  ducati  due  mila  a  detta  donna  Paola 
dopo  seguito  il  suo  matrimonio,  da  rimborsarsi  dalla  detta  cassa  in 
tempo  che  la  detta  Signora  dovrebbe  percepire  i  ducati  2000  dalla 
tesoreria,  secondo  V  ultimo  proveddimento  ed  in  virtit  delta  detta 
Supplica"^, 

21  bal,  c.  3  —  due  non  bal.  (Part,  del  Se- 
nato  dal  1763.  al  1803.  u  S.  A.  0.  P.) 

Bdnice  i  ubo^nice. 

**  L.  F.  ibid.  Ova  zaklada  bi  potvrgjena  po  SO.  od  23.  Jannara 
1782.,  8  kojijem  bi  potvrgjen  obi^aj  stari,  da  se  na  po6etku  svakog 
mjeseca   pokloni    (u   formi   zajma)    300  DD.  ovoj  bdniei,  a  kad  ne  bi 


Digiti 


ized  by  Google 


68  K.  voJNOvid, 

dosta  bilo,  neka  se  posegne  8  privolom  Rima  u  8va  blaga  djela.  Ima 
za  XVII.  vijek  tri  zapipa  na  korist  bonice  od  Milosrgja :  Mata  Damjana 
Pucica  (1686.),  Ivana  Andrije  Andrini  (1693.)  i  Tome  Biscaine  (1613.), 
a  za  XVIII.  vijek  obilati  zapis  Saba  Luke  Pueica  (1772.) 

*•  Za  bonicii  „Dotnus  Christi^  ima  zabiljezeno  do  koiica  XVIII. 
vijeka  deset  zaklada:  seat  od  vlastele^  tri  od  graprjana,  i  jedna  od  ne- 
poznata  dobrotvora.  Samo  dvije  godine  prije  pada  republike,  2.  Fe- 
bniara  1806.,  Senat  joj  doznacuje  6000  DD.  iz  raspolozivijeh  prilioda 
Riznice  i  iz  dohodaka  Lokrnmskijeh  dobara.   (P.  8.   1804. — 1808.) 

Stare  bonice  „Domus  Christi^  vise  nema,  nego  rajesto  nje  dize  se 
izvan  grada,  idiici  put  Boniuova^  na  pitomom  breiuljku  lijepa  bdniea 
uz  zavod  za  izlofenu  djecu,  negda  bonica  od  Milosrgja.  Kad  dalma- 
tinski  sabor  odludi  proglasiti  sve  bdnice  kao  zemaljske,  da  im  bnde 
ivrsci  temelj  i  obezbijedjeno  opskrbljivanje,  stane  gdje  pregragji- 
vati,  a  gdje  a  temelj  a  graditi  prijasnje  opcinske  bonice  Zadarsku, 
Spljetsku  i  Dubrovacku,  osim  ludnice  u  Sibeniku.  U  sjednici  dalnia- 
tinskoga  Pabora  od  17.  Julija  1880.  bi  odregjena  gradnja  dubrovacke 
b6nice.  Proljeca  1886.  bi  zapoceta,  a  svrsena  na  koncu  1887.,  te  bi 
otvorena  30.  Junija  1888.  i  izrucena  skrbi  Milosrdnijeb  sestara  Zagre- 
backijeh.  Zgrada,  koja  spada  megju  najljepse  te  vrsti  u  austro-ngar- 
skoj  monarkiji,  stajala  je  200.000  fior,  ceau  doprinese  prodaja  stare 
bonice  Domus  Christi  gradskoj  uboznici  za  50  000  fior.,  a  ostalo  bi 
pokriveno  po  zemlji. 

Bonica  ima  svoj  posebni  imetak,  koji  je  god.  1893.  iznasao  u  dr- 
2avnijem  obveznicama,  glavnicama,  iivelima,  trazbinama,  nekretninama 
i  u  pokucstvu  fior.  317.502  n.  185,  a  ukupni  prihod  fior.  5780 
n.  68,  od  kojijeh  Blago  Djelo  je  predalo  upravi  bonice  god.  1893.  u 
ime  starodavnijeh  zaklada  svotu  od  3198  lior.  i  61  n.  a.  v. 

Osim  toga  bonica  prima  od  zemaljske  zaklade  rojesecnu  dotaciju  od 
fior.   1400  za  bolesnike,  a  za  nahode  fior.  700. 

Na  nlazku  nove  bonice  stoji  crna  mramorna  spomen-ploea,  na  kojoj 
su  urezana  zlatnijem  slovima  imena  dobrocinaca  bonice,  koji  sn  joj 
ostavili  svaki  preko  1000  fior.  Evo  imena: 

GrmoljeB  Ivan  Margid  Dm.  Ivan 

jd*  Banjina-Giunio  Savo  pi.  Giunio  Uesti  Miho 

yl.  Pozza  Savo  Lucin  Bar.  Lichtenherg  Facenda  Nike 

Bant  Nikola  Bozo  vie  Kaucic  Jere 

pi.  Gozze  Medo   Vlagjov  Pulic  Dm.  Gjuro 

Androvid  Mato  Pitarevic  Ohad  Jele. 

Od  starijeh  dobroclnitelja  red  je  jos  spomenuti :  Antuna  Stjepana 
Gozze,  Pava  Stjepana  Gozze,  Jaka  Damjana  Bobali,  Lukii  Miha 
Bunica  i  Giunia  Saha  Ranjinv.  Nepoznati  dobrotvorac  testamentom 
od  g.  1788.  odredi,  da  od  glavnice  3O(J0  dukata  polozenijeh  u  ruke 
Dm.  Nikole  Srsena  Vs   b"^^®  ulozena  n  honicu  D.  Cb.  (Rg.   274.) 

Od  najnovijieli  dobrocinitelja  zavoda  barunica  Facenda  Lichtenherg 
oatavi  bonici  glavnicu  od  6500  fior.  w  drzavnijem  obveznicama,  cuva- 
nijem  po  volji  oporuciteljice  na  Opcini.  Jere  Bozovic-Kaucica  ostavi 
jednu  kucu  u  gradu,  koja  dava  okolo  450  fior.  tibta  dohodka. 


Digiti 


ized  by  Google 


PBIMJRTBfi.  59 

Pulideve  zaklade. 

Dm.  Gjuro  Puli6  kako  proslavi  svoj  grad  za  4ivota,  tako  sebe  nakon 
smrti,  ostavivsi  oporukom  od  14,  Julija  1877.  driavnu  obveznicu  od 
lO.OOO  lior.  poslije  smrti  svojijeh  sestara,  boniei,  da  godisnjijem  priliodima 
budii  opakrbljeni  lugjaci.  Ali  posto  se  kasnije  zgradila  zemaljska  bo- 
nica  u  Sibeniku,  u  zakladnom  pismu  od  4.  Oktobra  1884.  bi  ustanov- 
Ijeno,  da  de  prihodi  zakladne  glavnice  biti  obradeni,  kako  i  ostali  iz 
bonicina  imetka,  za  skrb  bolesnika.  Osim  toga  ostavio  je,  vazda  poslije 
smrti  sestara^  Blagomu  Djelu  drugu  obveznicu  od  10.000  fion,  u  svrhu, 
da  bi  se  prihodima  stvorila  dva  slipendija  za  siromaske  djake,  po  mo- 
gncuosti  djecn  crevljara  ili  drugijeh  zanatlija^  a  trecu  obyeznieu  od 
10.000  fior.,  da  se  doti^nijem  prihodima  podijele  2enitbene  potpore 
dvijem  djevojclcama,  uboznijem  kderima  crevljarske  ili  mrnarske  obiteiji. 

Jele  Pitarevic  Obad,  osim  mnogijeb  legata,  ostavi  7*  svoga  imetka 
u  iznosu  od  13.000  fior.  dubrovackoj  boniei.  Ova  na  novo  o^ivljela 
tezDJa,  nadariti  zavod,  na  koji  se  razlila  blagotvornost  Dubrovcana  za 
preko  tri  stoljeca,  b^Jimo  se  da  ce  ohladnjeti  usljed  proglasenja  svijeh 
opcinskijeh  bonica  kao  zemaljskijeh.  A  ipak  drzimo,  da  ne  bi  toga 
imalo  biti,  jer  tijem  nije  se  obratilo  bide  posebnijeh  bonica  u  zemaljsko^ 
a  nije  iskljucen  sludaj,  da  biidi  novijem  zakonom,  budi  kakovijem  ne- 
predvidljivijem  sludajem,  b6nice  ili  koja  od  njih,  prestane  biti  zemalj- 
skom.  Svakako  moie  se  kazati,  da  od  dobrotvornijeh  zavoda  staroga 
Dubrovnika  jedino  se  bonica  j^Do7nus  Christi"^  preporodila  i  uzela  novi 
polet. 

'^'^  Evo  glavnog  odlomka  oporuke  od  „Marino  Alhiigi  di  Gosse^ 
od  g,  154:3, \  „Lasso  ipp.  510  per  elemoj^ine,  quale  ogni  anno  in  per- 
petuo  si  debbiano  dividere  noil'  infrascritto  modo  fra  le  persone,  quali 
abitaranno  nelP  ospitale,  quale  ho  fabbricato  in  Pusterna  presso  la 
Chiesa  di  ^.  Teodoro,  E  per  die  nelli  primi  due  solari  del  detto 
ospitale  vi  sono  16  camare,  voglio  che  le  13  camare  maggiori  siano 
date  et  assegnate  in  questo  modo^  cioe  a  donne  nobili  camare  cinque, 
a  donne  populari  camere  quattro,  ed  a  donne  della  fraternith  di 
S,  Lazzaro  camare  quattro  E  donne  di  altre  condizioni  non  voglio 
che  per  nessun  conto  ne  modo  ve  possano  iutrare,  voglio  che  il  luogo 
loro  sia  dato  alle  donne  populari  e  della  fratiglla  di  8.  Lazzaro,  e  cussi 
s'  iutende  delle  altre  donne,  e  quelle  donne  delle  condizioni  predette 
che  vorranno  entrare  in  detto  ospitale,  voglio  che  vadino  in  abito  di 
monache  e  uessuna^  in  altro  abito  vestita,  abitare  vi  possa.  A  cadauna 
de  quali  donne  ogni  anno  lasso  ipp.  venti.  L'altre  tre  camare  piil 
piccole  sin  al  numero  di  sedeci,  voglio  oiano  date  a  tre  donne  di  bnona 
vita,  cadauna  delle  quali  sia  almeno  de  anni  cinquanta,  con  che  siano 
tenute  stare  al  governo  delle  altre  monache,  che  si  trovassero  inferme, 
ed  a  cadauna  di  queste  tre  donne  lasso  ogni  anno  per  loro  vita  ippri. 
dodeci.  Appresso  nel  detto  ospitale  abbasso  vi  sono  due  stragni  terreui, 
in  uno  de'qoali  che  guarda  verso  levante  abitano  otto  donne,  e  neir 
altro  quale*guarda  verso  ponente  abitano  sei  uomini,  e  a  cadauno  tanto 
degli  uomini  quanto  delle  donne,  voglio  che  ogni  mese  siano  dati  grossi 


Digiti 


ized  by  Google 


70  ^  vojNovid, 

otto  per  loro  vita Lasso   ad   un   prete   ippri  dieci,   quale    abbi 

dire  una  messa  alia  settimana  nella  chiesa  di  8.  Teodoro  in  Pustierna 
(jugo^istodni  dio  grada  postegjen  od  velike  treinje),  appresso  il  mio 
ospitale.  E  perchd  potrebbe  accadere^  che  nelle  tredeci  camare  del- 
r  ospitale  di  sopra  nominate  non  vi  abitassero  le  monaclie^  come  sopra, 
acoi6  nessun  danaro  vadi  a  male,  ordino  e  yoglio  che  tutta  quella  ele- 
mosina^  quale  avvanzasse  per  cagione  di  dette  donne  non  fossero  ite 
alle  sopradette  camare  e  non  vi  abitassero^  sia  dato  in  adjuto  della 
maritazione  di  povere  donzelle  della  famiglia  de  artegiani,  dando  a 
cadauna  ipp.  20  de  detta  elemosina  soprawanzate  per  la  cagione  pre- 
detta.  (L.  A.  M  a.  65-67.  Rg.  pag.  66.) 

''^  „Il  suo  (del  suddetto  Marino  Giorgi  Alluigi  di  Gozze)  spedale  fu 
distrutto  dair  incendio,  ed  il  govemo  occup6  V  area  di  esso  per  il 
Conservatorio  delle  educande^.  (Rg.  pag.  66.) 

*•  U  starome  arkivu  Dubrova^ke  bdnioe  napjosmo  oporuku  od  29. 
Marta  1604.,  registriranu  11.  Marta  1608 ,  od  Frana  Juliani,  koji  ime- 
nova  Bvojom  nasljednicom  bratovStinu  S.  Antuna  pod  uvjetom,  da  iz- 
vrdi  ostavljene  zapise,  t.  j.  da  nakon  oporu^iteljeve  smrti  ima  dati 
svake  godine  u  korizmeno  vrijeme  siromcisima  od  Dana6a  i  naci 
mjesto,  da  zgradi  bdnicu  za  20  siromasica  i  da  potroSi  u  (u  svrbu 
1550  dukata,  a  svaki  mjesec  po  jedan  grod  §esdesetorici  najuboinijieh 
siromaka.  Naredi  jos,  da  se  od  prihoda  glavnica,  uloienijeh  n  Italiji, 
ima  dati  za  uvijek  po  jedan  gro§  dvadesetorici  ubo^ica  u  bOnioi,  koja 
se  ima  graditi,  a  deset  §kuda  na  godinu  desetorici  djevojdica  od  gra- 
gjanske  mke  Antonind.,  koje  bi  se  udale  ill  podle  u  red.  Ostaje  11 
stogod  od  prihoda  glavnica,  neka  se  razdijeli  megju  najuboznije  siro- 
make,  ali  sve  to  poslije  smrti  njegove  iene.  Za  osam  zenskijeh  samo- 
stana  ostavi  po  sto  dukata  svakomu.  Ne  nagjosmo  traga  ovoga  dobro- 
tvorca  u  arkivu  filagog  Djela^  kojemu  se  ima  zahvaliti  uboinica  na 
Dancama  jos  ne  sasvijem  isdeznula. 

*•  Antuninska  uboinica  smjestila  se,  kako  rekosmo  (N.  56.),  u 
staru  bdnicu  „Domus  Ghristi**,  te  je  opskrbljena  po  Dobrotvornom 
zavodu,  kojemu,  kako  vidismo,  0.  P.  predava  HJepu  svotu  iz  raznijeh 
zaklada  za  siromake.  Nalaze  u  njoj  zatodiste  trideset  dva  siromaka,  od 
kojijeh  24  muska  a  8  2enskijeh  pod  skrbi  zagreba^kijeh  Milosrd- 
nijeh  sestara.  I  ubo2nica  Sv.  Stjepana,  ovako  zvana,  jer  le2i  blizu  raz- 
valina  prve  Stolne  Crkve  Dubrovadke  istoga  imena,  jos  za  malo  lica 
poBtoji. 

^*  Oporuka  Stonskog  bishipa  Vasilija  Oradida  nije  se  nasia,  ali 
joj  se  razabra  sadrzaj  iz  glavnijeh  knjiga  Blagajnika  G.  V.  (L.  A.  M. 
a.  62. — 63.  i  Rg.  pag.  63,  s  pozivom  na  „Specchio  ossia  indlce  di  le- 
gati  del  1716"). 

*■  Zakon  Vellkoga  Vijeca  od  26.  Aprila  1781.  uetanovljuje,  da  od 
svijeh  zaduzbina  ostavljenijeb  „un  tersso  sia  e  debba  intendersi  lasciato  e 
disposto  a  favore  degli  ospitali  della  nostra  citta  e  borgo^  s  iskljuSenjem 
300  misa  za  svoju  duSu  i  zapisd.  za  djevoja^ko  gojiliste  (ConservaiorieX 
§to  se  imalo  podignuti.  Ova  trecina  od  zaduzbina  ima  zapasti  na  jednake 
djelove   bdnicu  „Dofnm   Christi^^   bdnicu  od  milosrgja,   i   ubo4mce 


Digiti 


ized  by  Google 


PBIMJBTBB.  7 1 

grada  i  predgragja,  a  Senat  ce  raspoloziti  posljednjijem  ovijem  dijelom, 
hako  6e  mu  se  svidjeti,  na  slavu  boiju  i  na  korist  siromdka  „se- 
c&ndo  a  lui  meglio  parera  e  per  maggior  gloria  di  Bio,  et  a  van- 
taggio  dei  poveri*^. 

Djelovima,  sto  de  zapasti  bdnice,  imadu  upravljati  doti£ni  skrbnici, 
koji  6e  ib  priloziti  glavnieama  zavoda,  a  slu2it  ce  se  prihodima;  kad 
ne  bi  bdnice  dalje  potrebovale  potpore,  ova  ce  se  upotrijebiti  na  korist 
uboznioa  ill  u  kakvo  drngo  blago  djelo, 

Kod  oglasenja  testamenata,  u  kojima  bi  se  nadla  kakva  tajoa  prepo- 
ruka,  civilni  konsuli  (U  tribunale  delli  Sri.  Consoli  delle  cause  civili) 
kroz  osam  dana  ce  dati  zakleti  pouzdanika  (il  fiducia/rio)^  da  li  u 
tajnoj  preporuci  ima  koje  blago  djelo,  a  kad  bi  jesno  to  potvrdio, 
imadu  to  staviti  na  znanje  skrbnicima  doti^nijeh  blagijeh  djela.  (Ex 
libro  Excmi  Majoris  ConsUii  de  1776.  fo.  220.  —  L.  G.) 

DjevojaCko  gojiliSte   (Conservatorio). 

®*  Miho  Curati  redeni  brijac  (Michele  Curati  detto  barbiere) 
odredi  oporukom  od  god.  1663.,  da  se  imadu  sve  njegove  glavnice 
aIo2iti  u  rimske  stedionice  (Monti  di  Roma),  kod  kojijeh  ce  ostati, 
dokle  se  ne  stvori  glavuica,  koja  ce  davati  500  DD.  na  godinu  u  ime 
dobitka,  (^ijem  se  imadu  hraniti  cetiri  djeyoj6ice  od  zanatlijskijeh  kuca 
u  jednome  od  ^enskijeb  samostana,  kojijem  ostavija  godidnjijeh  DD.  30. 
God.  1781.  ta  glavnica  je  iznasala  DD.  24.562:15  s  prihodom  od 
DD.  540.  A  poSto  nije  bilo  vi§e  pitomkinja^  Seuat  28  Novembra  1785. 
dopita  kamate  one  glavnice  novome  djevojadkome  gojilistu  na  Pustjerni 
(L.  A.  M.  N.  p.  205,  206).  Zavod  bi  ustrojen  zakljudkom  Senata  od 
28.  Novembra  1758.,  te  bi  odmah  uloieoa  iz  blagijeh  djela  svota  od 
2405  DD.  za  nabavu  tvoriva  za  radnju^  a  korist  radnje  bi  po§la  na 
umna^anje  prcije  pojedinijeh  djevojaka.  Osim  toga  bi  podijeljena  svota 
od  1405  DD.  za  pokriti  prve  troskove  zavoda,  te  osiguran  zavoda 
prihod  od  1&64  DD.  iz  raznijeli  zaduzbina.  Za  svaku  pitomkinju  odre- 
djeno  je  bilo  u  ime  hrane  35  DD.  na  godinu,  a  ko  je  davao  zavodu 
glavnicu,  koja  bi  nosila  50  DD.  koristi,  imao  je  pravo  prehraniti  u 
njemu  jednu  pitomkinju.  (Rad  J.  A.  knj.  CXV.) 

Megjutijem  bilo  je  podelo  teci  zapisft  u  korist  zavoda.  Sa^o  Luke 
Puciia  testamentom  od  g.  1772.  ostavija  od  ^/^  svega  bogatoga  imetka 
jednu  6etvrtinu  za  gojiliite,  koje  bi  se  imalo  graditi.  (Kg.  s.  225.). 
Petar  Stj^ana  Cflumca  oporukom  godine  1782.  ostavi  detvrti  dio 
glavnice  od  10.000  DD.  za  uzdr^avanje  u  gojilifitu  dviju  djevojcica, 
kceri  Antule  2ene  Nikole  Martinovida.  (Rg.  254.)  AH  najve<Si  dobro- 
tvorao  ConservcUoria  bi  gragjanin  Mato  Androvic,  koji  svojom  opo- 
rukom od  god.  1790.  ostavi  znatni  dio  svoga  imetka  gojilistu,  koji  je 
g  1892.  dao  prihod  od  842  for.  19  n.  (Rg.  Vol.  I,  p.  240,  Vol.  II, 
p.  353—362.) 

Senatskijem  zakljuckom  od  7.  Avgusta  1799.  (P.  S.),  usljed  silo- 
vitog  franccskog  zajma  od  600.000  for.,  vlada  bi  prisiljena  ukinuti 
ConservoUorijj  cija  zgrada  na  Pustjerni,  kako  se  vidi  iz  dnevnika  Riz- 
nicara  od  23.  Maja  1801.,  bi  prodana  popovskoj  bratovstini  za  17.000 


Digiti 


ized  by  Google 


72  K.  vojNovid, 

DD,  Bijase  oatala  svota  od  DD,  2000,  ostatak  radnje  posljednijeli  pi- 
tomkinja,  koja  bi  svedena  usljed  pretrpljenijeh  steta  na  1665  DD., 
uloienijeh  na  njihovu  korist  dok  ih  je  bilo,  a  poslije  6uvanijeh,  dok 
ne  bise  izrufieni  Dobrotvornome  zavodu  (Rg.  214.)  Pod  frauceskom 
vladom  pribodi  gojilista  bise  doznaceni  gragjanskoj  bdnici,  dok  austi  ijska 
vlada  ne  uspostavi  g.  1814.  zavod,  otvoren  stopra  za  6  pitomkinja 
g.  1829.,  rasiren  za  dvaestericu  g.  1833.  Napokon  ostavsi  pod  nad- 
zorom  Dobrotvornog  zavoda,  zavod  bi  predan  na  upravu  MiioBrdtdcama 
(Ancelle  delta  Carith)^  koje  njim  sad  upravljaju  a  dobivaju  prihode 
doticnijeh  glavnica,  isplaceuijeh  po  Blagom  Djelu  Dobrotvornoin  zavodu 
(g.   1892.  fior.  1467)  pod  kojijem  nadzorom  se  sada  nalazi  zavod. 

Zaklade   za   otkup  robova. 

«*  Cmtu^  Storia  Universale,  3.  Edizione,  Tomo  XVII,  P.  I ,  p.  113, 
115;  Tomo  XVII,  P.  I,  p.  437-440. 

'^'^  Na  koncu  ovijeh  primjetaba  nadi  ce  se  uacrt  sadr^aja  svake  po- 
jedine  dopisne  knjige  Kiznicara  i  Skrbnika  G.  V.  od  g.  1655 — 1794. 
te  izvadak  najvaznijieb  listova,  koji  predocuju  njihovo  prostrano  djelo- 
vanje  i  bacaju  tamo  amo  svjetlost  na  povijest  republike.  Navlastito 
smo  iscrpili  gotovo  sve,  §to  se  tice  otkupa  dubrova^kijeh  suznja  iz 
barbareskijeh  ruku. 

*•  „I  pontefici  presero  sempre  a  cuore  le  miserie  degli  scbiavi ;  pin 
volte  esclamarono  contro  olii  ne  faceva  traffico,  e  colVentrate  della 
chiesa  ricomprarono  alcuni,  caduti  in  mano  d^infedeli  o  di  nier- 
canti''.  (Cantu,  ibid.  T.  X.,  p.  356,  357.) 

*'  Posao  otkupljivanja  suzanja  spadao  je  iskljucivo  u  podrucje  Riz- 
ni^ara  6.  V.  i  kad  bi  bratovstine  imale  za  tu  svrbu  zaklada,  kako  one 
S.  Antuna  (Antonin^),  Sv.  Roka  i  popovska  u  Gradu,  a  ona  Sv.  Ma- 
rije  od  Sunja  na  Lopudu,  kojoj  Miho  Pracat  bijase  ostavio  za  to 
DD.  190  (L.  A.  M.  a.  152—154).  Od  ono  19  zaklada  za  otkup  ro- 
bova brez  ogranicenja  dobe,  sest  bi  ostavljeno  po  vlasteli,  pet  po  bra- 
tovStinama,  cetiri  po  pucanima.  (L.  A,  M.  a.   190.) 

^®  Od  vla8teos«kijeh  dobrotvora  za  otkupljivanje  robova  biljezimo 
ovdje  najznamenitije : 

a)  Frano  LiiJce  8orgocevi6a  (1566).  Od  znatne  glavnice  61.020  DD. 
ostavlja  jedan  dio  za  otkup  krScanskijeh  robova  najviie  od  15  go- 
dina  od  najubogijieh  familija,  koje  ih  ne  mogu  otkupiti,  drugi  dio  za  udatbu 
najsiromasnijieh  djevoj6ica  u  Dubrovniku,  same  da  nijesu  sluskinje, 
treci  za  milostinju  zanatlijskijem  ubozima,  koji  se  ne  mogu  sami  svo- 
jijem  zanatom  braniti,  navlastito  ako  su  bolesni.  (Rg.  2,  L.  A.  M.  a. 
11,   12.) 

b)  Jero  Benedikta  Primo  (1568)  naregjuje  da  se  proda  njegovo 
pokucstvo  do  5000  DD.  u  zlatu,  sto  ce  se  uloziti  u  inozemstvu,  a  Ys 
prihoda  ima  se  dati  sramezljivijem  ubozima,  ^s  "*  otkup  krscanskijeh 
robova  do  20  godina  dobe,  a  */s  "  pomoc  siromasnijeh  djevojcica, 
koje  nemadu  nacina  udati  se.  (Rg.  67.) 


Digiti 


ized  by  Google 


PRIMJETBE.  73 

c)  Frano  Miha  Kaboge  (1599)  ostavlja  jedan  dio  svojijeh  dubara 
za  otkup  kmanskijeh  robova,  jedan  za  udatbu  airomaenijeh  djevojcica, 
a  jedan  za  potporu  ubogijeh  vladika.  (Kg.   1.) 

d)  Jele  od  Mata  Ivana  Kabogina  (1603.)  ostavlja  polovicii  do- 
bitka  od  1000  DD.  „nel  risoatto  de  schiavi  ragusei  che  non  avesaero 
comodit^  di  riscattarsi".  (Rg.  109.) 

e)  Ore  poh,  Andrije  GetaldiSa  (1630.)  ovako  u  Dubrovackom  iia- 
rje^ju  raapolaze  na  korist  robova:  „Ostavljara  Gospodi  Tesaiirierom 
DD.  1200,  u  broj  od  kojijoh  liocu  da  ulazi  i  da  se  razumije  valuta 
od  dvije  kuca,  da  se  imajii  staviti  na  iukantu,  koju  ce  pengjat  (rijec 
od  talijanske  spendere,  trositi)  u  pomoc  schiava,  i  elemosinu  i  od  stvari, 
koje  recem  ....  Ako  bi  se  koja  bastina  (zemlja),  oli  kuca  ne  bi  mogla 
prodati,  da  je  dadu  na  affile  (u  najam)  dobre,  i  da  od  intrude  (od 
talijanske  rijedi  ^entrata'*,  priliod)  dijele  i  pengjaju  u  pomoc  od 
schiava  (robova)  i  siromaka  i  vladika  nevoljaijeli."  (Rg.  59,  60.) 

f)  Luka  Miha  Zamanje  (1673)  ostavlja  jedan  dio  sve^a  svoga 
imetka  „ehe  s'impieghi  neH'ajuto  del  risoatto  delli  sfjhiavi  della  nostra 
nazione  dalle  mani  delli  turcbi".  (Rg.  38.) 

Od  gragjanakijeb  obiteiji  spomenuti  je  Marina  Pioutti^  recena  ta- 
kogjer  Ivana  Garzia  iz  Mljeta.  Nije  se  mogo  naci  njegov  testamenat, 
nego  sadrzaj  bi  priopd^n  g.  1608.  od  Genueskoga  milosrdnog  ureda 
(dalVufficio  di  Mesericordia)  knezu  i  vijecnicima  Republike,  te  gla- 
sijase,  da  od  ostavljenijeh  2000  DD.  prihodi  polovice  imadu  poci  za 
prciju  jedne  eirote  iz  Lopuda,  a  druge  polovice  za  otkup  Lopiidkinje 
„ehe  sia  scbiava  in  terra  dei  Turcbi  o  altri  infedoli,  della  nostra  fede 
cattolica,  la  quale  sia  dalla  detta  Isola  di  Mezzo  di  Ragusa,  e  non 
e?8endovi  donna  sia  uomo,  preferendo  semprc  in  tutto  quella  della 
mia  nazione  e  patria  .  .  ."  (L.  A.  M.  a.  19.  —  Rg.  108.)  Gjuro  Me- 
dini  ostavlja  DD.  2015,  da  se  prihodora  otkupe  robovi.  (Rg.   17.) 

Bilo  je  i  nepoenaiijeh  dobrotvoraca.  Tako  g.  1629.  Isusovac  Frano 
Fatali  donese  Riznicarima  DD.  247  u  ime  nepozuate  osobe  u  svrbu 
da  polovica  priboda  bude  upotrebljeua  na  otkup  krscanskijeb  suzanja, 
a  druga  polovica  za  uboge.  Takijeb  tajnijeh  dobrocinitelja,  cija  lijeva 
ruka  nije  znala  sto  bi  cinila  desnica,  nahodimo  joa  pet,  izmedju  ko- 
jijeh  jedan  sam  ostavi  3000  DD.,  sto  donese  Riznicarima  Dm.  Nikola 
Srnen,  da  pribodi  Vs  ^^^  glavnice  idu  u  korist  bulnice  Domus 
Christif  a  oslalo  za  sramozljive  uboge  i  za  mise.  (Kg.  189,  —  176, 
272  —  274.) 

^^  Iz  blagajnickog  dnevuika  Riznicara  od  22.  Septembra  1779.  i  od 
11.  Deeembra  i.  g.  razabire  se,  kako  oni  primaju  ojl  popovske  bra- 
tovstine  i  od  one  S.  Marije  od  Sunja  potpora  za  otkup  robova.  A  bi- 
Ijezeno  jo  u  dnevniku  od  15.  Aprila  1804.  kako  dadose  Trinitarcima*, 
koji  skupljabu  prinose,   100  DD.  za  otkup  suzanja. 

*  Pred  skoro  bi  izneseno  na  svijetlost,  da  red  Trinitaraca,  ustanovljen 
g.  1198.  za  odkup  robova,  od  svoga  uteraeljenja  do  danaa  odkupi  ih  iX)i).000, 
a  broji  9000  mu^enika.  Red  nedavao  odluCi  preuzeti  opet  taj  sveti  zadatak, 
netom  bude  imao  dovoljan  broj  dlanova. 


Digiti 


ized  by  Google 


74  K.  vojwovi<5, 

Od  gore  spomenutijeli  zaklada  za  otkup  robova  nadao  se,  kad  fran- 
ceska  vlada  g.  1808.  konadno  zapremi  Dubrovnik,  viSak  od  DD.  27.916, 
8to  franceski  upravitelj  GaragDin  naredi  da  bude  isplaceno  Tr^)utamoj 
eakladi,  koju  je  bila  franceska  vlada  posvojila,  i  tako  pogje  ona 
svota  izgubljena.  Od  ono  doba  prihodi  doti^nijeh  zaklada  bi§e  po  fran- 
ceskoj  oaredbi  doznaceni  vladi  za  opskrbu  bdnica.  (lavjeSde  Upravi- 
teljstva  Blagog  Djela  c.  k,  ohruinom  uredu  od  12.  Augusta  1816. 
u  starom  arkivu  0.  P.) 

Isto  povjerenstvo  izvjescuje  na  poziv  od  3.  oktobra  1816.  br.  5995 
0.  k.  okruiinog  ureda,  da  je  prihod  zaklada  za  otkup  robova,  koji  bi 
se  vadio  iz  glavnica,  ulo2enijeh  u  Italiji,  iznasao  DD.  796  :  15,  iz 
onijeh  ulozenijeli  u  Dubrovniku  DD.  120,  a  od  bratovstina  DD.  402, 
ali  da  od  ovijeh  svijeh  prihoda  nije  se  moglo  ra(unati  nego  na  onaj 
ulozen  u  Dubrovnika  na  nekretnine  (Br.  454  starijeh  spisa  0.  P.  od 
god.  1816.). 

Kad  austrijska  vlada  g.  1814.  zamijeni  franceskn^  proslijedi  do 
g.  1824.  dozna^ivati  prihode  zaklada  za  otkup  robova  bdnicama  grad- 
skijem,  pak  s  razloga  dto  svrba,  za  koju  bise  odredjeni,  nije  se  mogla 
u  Dubrovnika  postignnti,  naredi  da  se  isplate  c.  k.  blagajni  za  otkup 
robova,  koja  postoji  odavna  u  Becu.  Kad  je  Nj.  Velicanstvo  car  i 
kralj  Fraujo  Josip  I.  posjetio  £:.  1875.  Dubrovnik,  na^elnik  grof  Rafo 
Pucic  u  ime  opcine  zamoli  ga,  da  bi  se  ti  dohotci  obratili  na  koju 
korisnu  svrbu  za  grad,  kojemu  pripadaju  glavnice  dotidne  vazda  uprav- 
Ijane  po  0.  P.,  imenito  na  uzgoj  zanemarene  djedurlije  grada,  koja  bi 
se  poslala  na  more.  Molba  ne  bi  jos  rijesena.  Cini  nam  se,  da  bi  se 
mogo  grad  tim  vise  nadati  sasluianju  molbe^  u  koliko  iz  dopisivanja 
Riznidara  G.  V.  za  jedno  stoljece  i  po,  t.  j.  od  god.  1655. — 1794., 
malo  dakle  prije  pada  Kepublike,  izlazi  ocevidno  dokazano,  da  ti  do- 
hodci  bi§e  va^da  i  iskljucivo  upotrijebljeni  za  otkup  Dubrovadkijeh 
gragjana,  a  ne  robova  u  opce.  Red  je  bio  dakle,  pokle  je  nestalo  u 
Sredozomnome  mom  i  u  opce  u  Europejskijem  morijam  gnsarstva, 
koje  bi  izlagalo  podanike  europejskijeh  drzava,  pak  1  dubrovacke  rop- 
Btvu,  obratiti  dobotke  doti^nijeb  zaklada  u  slicnu  svrbu,  korisnu  za 
isti  grad  Dubrovnik,  a  ne  trai^iti  proti  svakome  pravu  tu  svrbu  izvan 
njega.  Od  god.  1824.  do  1894.  mo2e  se  driati  da  je  c.  kr.  be(ika 
blagajna  za  otkup  robova  dobiia  od  Blagog  Djela  35.000  for.  u  raz- 
logu  od  blizu  500  for.  na  godinu.  Godine  1890.  0.  P.  je  utjerala  i 
isplatila  drzavnoj  blagajni  u  to  ime  for.  463.34,  g.  1881.  for.  655.67, 
a  g.  1892.  for.  671.90. 

Slika   Dubrova6kijeh   dobrotvora. 

'®  Po  Mili-Boskovica  zrcalu,  ^esto  ovdje  citiranom,  bilo  je  do  god. 
1782.  sto  i  detrdeset  osam  zaklada,  od  kojijeb  ona  giasovita  Ivana 
Andrije  Martolice  Volzo  spada  ii  XV.  vijek,  te  je  sjajan  spomenik 
bogastva  i  veledusnosti  te  prastare  epidauritanske  obitelji,  25  ih  bise  ute- 
meljeno  XVI.  vijeka,  81  XVII.,  a  35  XVllI.  vijeka.  Izmegju  dobrocinitelja 
vlasteoskijeli  isticu  se  20  Sorgocevica   (Sorgo),  16  GucetUa    (Gozze), 


Digiti 


ized  by  Google 


PBIHJETBB.  75 

Fucica  (Pozza)  i  Buniia  (Bona)  po  deset  8v»ka  obitelj,  Bobalica 
(Bobali)  i  GradHa  (Gradi)  po  pet  svaka,  GunduliSa  (Gondola),  Kor 
boiica  (Caboga),  Lukarida  (Luccari),  MenieUia  (Menze)  i  Zamanjida 
po  cetiri  svaka,  Baseljica,  Bu6a  (Bucchia)  i  Sarakica  po  dva  svaka, 
Primiia  i  Tud%zi6a  po  jeduu  svaka  Najsjajnija  dakle  ia:ena  u  poli- 
tickoj  povijesti  Dabrovnika  sjaju  takodjer  zlatom  urezana  w  onoj  knjizi, 
gdje  2rtve  prinesene  za  nesrelnike  nigda  se  ne  brisu,  dok  ima  suza 
za  Busiti  i  nevolja  za  ubla^iti. 

Zastopice  slijede  primjer  vlastele,  ovijeh  zastnpnika  moci  drzavne, 
gragjaiii  Miho  Pracat,  dva  Flori-a,  Ivan  i  Luka  Pasarevidi,  Ni- 
kola Badulovic,  Dm,  Marko  VJajki,  Petar  Zuhovid,  Gjuro  Me- 
dini,  Marin  Picutti,  Petar  PetniSan,  Petar  Glumac^  Miho  Kurati^ 
Stjepo  Badonjid,  Nikola  Bani,  Ivan  Grmoljesi  i  Mato  Androvic. 

Kod  pojediuijeh  vrsti  zaklada  mnoge  8mo  dobrotvorce  jedne  i  druge 
ruke  naroda  spomenuli,  ali  treba  nam  sada,  da  slika  bude  potpuna, 
bilje2iti  neke  znamenite,  sto  ne  imadosmo  prilike  naznaditi. 

A.  Vlastela. 

a)  Ivan  VOI0O  Andrije  Martolice  (Test.  1471).  Svoj  ogromni  imetak  . 
u  nekretninama  i  u  novcu  ostavi,  da  mu  se  dohotci  umnoie  na  korist: 
1.  ^enskijeh  manaRtira  11  gradu  i  na  Lokrumu;  2.  Male  Brace  u  Stonu, 
na  Rijeci  i  u  Konavlima;  8.  Dominikanaca  u  Gruzu;  4.  triju  bonica; 
5.  vladika,  upisanijeh  u  3.  red  Sv.  Frana;  6.  potrebnijeh  vladika,  i 
djevojdica  gradjanskog  i  putkog  stalisa  prigodom  njihova  vjencanja; 
7.  Biromaka  u  opce  za  odjecu;  8.  iibogijeh  popova,  fratara,  propo- 
Tjednika  i  redovni^kijeh  djaka ;  0.  ubogijeh  uznika ;  10.  ubogijeh  vla- 
stelina  i  vladika  ea  vrijeme  poklada;  11.  ubogijeh  i  prosjaka  u  opce; 
12.  za  otkup  robova. 

Opornka  Voldova  upisana  je  u  Quaterne  riznicarskijeh  oponika  (Gledaj 
primjetbn  14),  te  obuhvaca  nekoliko  araka  u  folio  maximo. 

Od  ove  velike  ostavstine  jedva  se  sada  iisljed  svakojakijeh  gubitaka 
bere  dohodak  (za  god.  1892  )  od  for.  73.59,  koji  se  dijele  u  svrhe 
po  oporaditelju  nazna^ene,  samo  sto  zapisi,  ostavijeni  za  ^enske  ma- 
nastire,  isplacnju  se  vjerozakonskoj  zakladi^  a  oni  za  naukovne  svrhe 
popovskoj  bratovstini.  (Rg.  p.  250 — 261.) 

Pucideva   zaklada   za   zasluge    domovini. 

b)  Frano  Andrije  Puciia  (T.  1645.)  osim  zapisa  za  iiboge  i  za 
benediktince  naredi :  „ehe  V  avvanzo  dell'  entrate  fosse  ogni  anno 
convertito  in  eapitale  fino  a  4000  DR.,  perche  dei  frutti  si  dosse  dal 
Senato  ad  ogni  figlio  del  fratello  Paolo  e  discendenti  maschi  Ducati 
100  ogni  qualvolta  andassero  come  ambasciatori,  0  inviati  per  negozii 
pubbliei  alii  Prlncipi  Cristiani,  ovvero  fossero  nominati  rettori  del  la  re- 
pubblica,  restando  al  Senato  il  giudizio  so  aLbian  meritato  11  dono,  e 
ordinando  aneora  clie  fosse  in  arbilrio  del  Senato  di  rimunenire  con 
una  collana   d'oro  del  valore  di  tutto  11  sopravvanzo   che    allor  si  tro- 


Digiti 


ized  by  Google 


7()  K.  V0JN0V1<5, 

vasse,  chiunque  altro  dei  nobili  o  cittadini  avesse  recato  alcun  bene- 
fmo  segnalato  alia  patria"".  (P.  S.  1765.— 1803  ,  pag.  99—103.  U 
K.  G.  p.  Ill  nije  toeno  oporuka  nacrtana.)  Rijetka  primjera  rodo- 
Ijublja,  gdje  taj  plemeniti  muz  brez  poroda  ostav  Ija  unaprijed  nagradu 
djeci  brata  svoga^  kad  bi,  uspevBi  se  do  poslanicka  ili  knozevska  do- 
stojanstva,  po  sudu  Benata  zasluziii  domoviiii,  a  osim  toga  da  Senat 
zlatiiijem  laDcem  nagradi  koga  god  od  Hvojijeh  muskijeb  potomaka,  ili 
bud  kojega  vlastelina  ili  gragjaiiina,  koji  bi  se  ziiamenitom  blagodati 
za  domovinu  odiikovao.* 

c)  BuniS  Sime  Antunov  (T.  1549.)  ofltavi  sve  svoje  bice  Riznica- 
rima  da  razdijele  prihode  u  jednake  dijelove  megju  iiboge  bolesnike, 
uboge  sramezljive,  i  one  gole  siromake,  koji  zimi  ne  bi  znali  kamo  so 
skloniti.  (Ug.  9.) 

d)  Gradic  Vlaho  Frana  (T.  1588)  ostavi  glavuicu  od  400  skuda, 
da  se  piihodi  dijele  megju  uboge  djevojke  za  potponi  prigodom  vjen- 
canja,  megju  siromake  da  ih  oblace,  i  uboge  sramezljive  vlasteoskijeh 
familija.  (Kg.  3.) 

c)  Gundulic  Orsat  Nikole  (T.  1686.)  ostavi  nasljednicima  da  imadu 
predati  lliznicarima  1000  DD.,  te  prihodima  da  podupru  uboge  ili  ro- 
bove  hud  kojega  stali^a^  ili  za  javne  potrebe  (Hg.   134.) 

f)  Bohalic  Dm,  JaJco  Damjana  (T.  1760.)  ostavi  poslje  smrti 
brata  Frana,  da  mu  se  prodadu  nekretnine,  a  dohodei  doticne  glavnice 
neka  se  razdijele  megju  bonicu  D.  Chr.  za  Vsi  niegju  sramezljive  uboge 
i  prosjake  za  Vsj  ^  ostali  treci  dio  ueka  Rizni^ari  uloze  u  pobozoa  i 
druga  dobra  djela  (in  opere  pie  e  profane).  (Kg.   121.) 

g)  Gucetid  Ivan  Vita  (T.  16G6.)  ostavija  ^g  priboda  svojijeh  kuca, 
ducana,  skladista  i  zemalja  za  troskove  poslanika  u  Carigrad  (per  le 
spese  dtgli  amhasciatori,  che  si  mandasscro  a  Costantinopoli)^  a 
drugu  polovicu  za  mise.   (Kg.   57.) 

li)  Gucetid  Ivan  Marina.  (T.  1738.).  Toslije  utrnuca  familija  Tro- 
cido,  Getaldica  i  Sarahe,  sva  njegova  dobra  imadu  biti  prodana.  a 
dohotci  r:4zdjeljeui  na  jednake  dijele  megju  uboge  sramezljive  i  pro- 
rtjake,  —  za  ulatbu  djevojcica  grada  i  predgragja,  —  i  za  potporu 
dumnama  ubogijeli  vlasteoskijeb  obitelji.  Familije  gore  spomenute  dobise 
od  Sv.  Stolice  pretvorbu  zaplsa  u  uplatu  od  100  DD.  kroz  sto  godina. 
Stupra  g.  Ib84.  bi  dovrsena  isplata,  te  glavuica  doticna  nosi  sada 
(g.   1892.)   for.  418  dobitka.  (Rg.   218.) 

B.  Qragjani. 

a)  Florio  Andrija  (T.  1568.)  ostavi  Riznicarima  glavnicu  od  2100 
DD.  za  razne  pobozne  svrbe,  a  kori.sti  od  broda,  kojijem  je  upravljao, 
za  otkiip  robova  i  za  udatbu  siromaskijeh  djevojcica.  (Rg.  4.) 

*  Obitelj  Frana  A.  Pucica  utrnu  se  g.  1775.  s  poaljednijem  mu§kijem  po- 
tomkom  Pavom  Puci(?em,  iinljed  Cesa  Mjira  pok.  Luke  fc5orgo6evi(5a  rogjeoa 
Pucida  dobi  Henatskijem  zakljuCkoiu  od  11.  Aprila  1775.  oprost  od  ovoga  za- 
pirta  (Parti  del  Senato,  1765-1803,  8.  99-103.). 


Digiti 


ized  by  Google 


PBIMJETBE.  77 

b)  Radonjid  Stjepo  Favlov  (1585.)  ostavlja  vas  svoj  imetak,  da 
se  dohodci  razdijele  na  jednake  dijele:  1.  za  vjencane  potpore  ili  za 
dumanjsko  zaregjenje  gradskijeli  kccri  Antoniod  ili  Lazarinfi  u  razlogu 
5 — 10  skuda  svakoj  ;  2.  za  jednaku  svrhu  na  korist  ubogijeh  puckijeli 
djevojcica;  3.  za  obii6u  i  hranu  gradskijeh  ubogijeh  familija  Antoningi 
i  Lazarin^  u  razlogu  od  1 — 1  Vj  skndc  za  svaku  obitelj ;  4.  u  istii 
syrhu  za  nboge  familije  niiega  Rtaliia  po  6 — 12  groseta  svakoj.  Od  te 
zaklade  bila  se  skupila  do  god.  1781.  glavnica  od  21.825  DD.  s  pri- 
hodom  od  DD.  518.  (L.  A.  M.  a.  33—86,  Rg.  p.  29.) 

c)  BadulU  Niko,  markie  od  Polignana,  (T.  1608.)  Ovaj  dubro- 
vacki  pucanin,  stekavsi  u  Napulju  veliki  imetak  i  markiski  naslov, 
ostavi  za  blaga  djela  glavnicu,  ciji  prihodi  da  se  imadu  razdijeiiti: 
1.  za  potrebe  republike  svake  godine  500  DD. ;  2.  bratovstini  Anto- 
nina  godisnj;h  300  DD.,  a  Lazarinskoj  200  DD.  Prihodi  ostali  neka 
86  dijele  na  jednaka  dijela  megju  bonica  neizlijecivijeh  (casa  degVIncu- 
rahili)  u  Napulju,  megju  pamostan  a.  Nikole  u  Dubrovniku  za  uzdr- 
zavanje  15  dumana  i  tri  singe,  te  megju  ubogo  grada  Polignano,  kad 
bi  ostdla  tamo  Haduloviceva  obitelj. 

Sva  glavnica  n  Napulju  ulozena  iznasala  je  godisnjijeh  Dubr.  Du- 
kata  48.424. 

Na-tade  dnga  pravda  glede  zadnje  oporuciteljeve  naredbe  s  Napulj- 
skom  bonicom  neizlijecivijeh,  koja  se  vukla  od  god.  1740. — 3  781.,  o 
cerau  ima  mnogijeh  tragova  u  dopisivanju  Riznicara  ove  dobe,  te  svrsi 
8  nagodom.  Ali  usljed  raznijeh  dogadjaja  ta  Napuljska  glavnica  pro- 
stade  nositi  dobiUka,  i  tako  malo  po  malo  nest^ne  je.   (Rg.   64.). 

d)  Faoli  Andrija  (T.  162H)  ostavi  da  prihodi  od  2000  DD.  budn 
za  polovicu  upotrijebljeni  od  Vlade  za  istociie  troskove  (2)er  le  spese 
di  levante)^  a  za  drugu  polovicu  za  ubogo  familije  (Rg.  80). 

e)  Bani  Nikola^  dubrovacki  trgovac.  (T.  1782.)  Nakon  utrniica 
obiteljskoga  iidtkomisa,  ostavi  sve  svoje  bice  Riznicarima  G.  V.,  narcdivsi 
im  prodati  sva  dobra  njegON  &,  te  im  dohodak  upotrebiti :  ^i  za  bonicu 
D.  Chr.,  '/i  za  uboge  sramezljive  grada  i  prcdgradja,  ^|^  za  uboinicu  na 
Pilama.  Nakon  utrnuca  familije  u  Napulju  g.  18'25.  sve  bice  bi  do- 
sugjeno  Blagome  Djelu,  nasljedniku  Riznicara  G.  V.,  od  njega  g.  1892. 
bi  dopitano  for.  695  dobitaka  za  gore  spomeniite  svrhe.  (Rg.   341.) 

f)  Grmoljezi  Ivan  (T.  1760.)  ostavi,  da  se  dohodci  njcgova  iinclka, 
koji  je  iznasao  23.288  DD.,  dijele  svake  godine  u  tri  jndnaka  dijela 
na  korst  bonice  D.  Chr,  koju  je  obiUto  podupirao  za  zivota,  najsiro- 
masnijieh  ubogih  od  familije  oporuciteljeve,  i  za  slobodne  raise.  (Rg. 
211,  251.) 

Androvideve   zaklade. 

g)  Mato  Androvic  (T.  1790.),  koji  je  trgovao  na  veliko  u  istor- 
nijem  i  zapadnijem  krajevima  Europe  i  Male  Azije.  naredi,  da  Rizni- 
cari  G.  V.  kao  izvrsilclji  njegove  opornke  imadu  zaposjodnuti  vas 
njegov  ogromni  imetak  i  upravljati  njim,  te  ostaviti  retvrti  dio  doho- 
daka  njegovome  necakn  Rafn  Androvicn,  a  po^lije  njej^ove  smrti  i  ntr- 


Digiti 


ized  by  Google 


78  K.  vojKOVi<5, 

nui^a  obitelji  doti^ni  prihodi  da  se  imadn  na  jednake  djelove  dozna- 
6iti  megju  bonicu  D.  Chr.,  bonicu  MUosrgja,  Conservatories  i  siro- 
make  grada  i  predgragja.  Pogje  za  rukom  Rafii  Androvicn  po  na- 
redbi  generala  Marmonta  od  25.  Junija  1808.  dobiti  n  svoje  mke 
upravu  ovoga  6etvrtoga  dijela,  te  ga  u2ivati  do  21.  Jula  1841.  kad 
umre,  a  njegov  sin  Niko  Androvic  za  iivota  svoga  do  19.  Oktobra  1857. 
Ovaj  6etvrti  dio  je  iznasao  vrijednost  od  f  39.973.  Nakon  amrti  Nika 
Androvica  povrati  se  ova  ^etvrtina  ostavstine  k  Blagom  Djelu^  koje 
upotrijebi  doticne  dohodke  u  one  cetiri  svrhe  gori  Dazna^ene  po  oporu- 
citelju.  Ovaj  posebni  zapis  (legato  pareiale)  rentirao  ee  god.  1892. 
for.   1642:95  V,. 

Ostale  74  imetka  ovaj  dobrotvor,  koji  OBvjetIa  lioe  dabrovadkom 
srednjem  stalisu  u  vrijeme,  kad  se  republka  primicala  svome  pada, 
zapisa  za  gotovo  sve  glavne  vreti  dobrotvorstva,  za  bonioe,  za  Con- 
servatorio,  za  kapelana  od  Tri  Crkve,  kojemu  naloilii;  osim  sluzbe  ove 
starodavne  erk\ice,  da  podacava  krSdanski  nauk  i  vodi  dusobri^nistvo 
bliziijijeh  ku6a,  za  udatbu  djevojdica  svijeh  stalisa,  vlasteoskoga,  gra- 
gjanskoga,  zanatlijskoga,  za  sircmaske  obitelji,  napokoD  za  rasvjetu 
20  fenjera  gradu.  Ove  V4  Androvideva  bica  iznasale  su  vrijednost  od 
188.666  DD.,  a  bacile  su  god.  1892.  za  spomenute  svrhe  dohodak 
od  for.  3883. 

h)  BoSkovid  Ane  Nikole^  sestra  slavnoga  Rugja,  osim  nekijeh 
manjijeh  poboi^nijeh  legata,  ostavi  g.  1802.  da  dohodci  glavnice  od 
16.049  DD.  =  8292  for.  budu  razdijeljeni  jednako  za  bolesnike  siro- 
masnijeb  obitelji,  za  uboge  familije  od  gragjanske  ruke^  i  za  siiomaske 
djevojdice  sigjelice  i  sramezljive.  (Rg.  200.) 

Najnovije  doba  istice  se  daleko  vise  brojem  nego  vrijednoScu  1  razno- 
licnoscu  zapisanijeli  zaduzbina.  Ima  ih  istina  od  podetka  ovoga  vijeka 
do  dandanas  sto  cetrdeset  i  jedna,  gotovo  sve  za  opsluiivanje  misa. 
Za  covjekoljubne  svrlie  mozemo  samo  bilje^iti  Anu  Maricevicu  pok. 
Vicka  iz  Lastova  (T.  1836),  koja  ostavlja  da  polovica  dohodka  dviju 
kncica  bude  npotrijebljena  na  korist  siromaka  od  Pil^;  dra  Gjura  Pu- 
lida  (1877),  koji  u  svojoj  rijetkoj  ucenosti  r.e  zaboravlja,  da  je  prosti 
sin  zanatlijske  obitelji,  te  ostavlja,  kako  vidismo,  30.000  ifor.  za  hnma- 
ritarne  i  naudne  svrhe,  osim  drugijeh  pobo^nijeh  zaduzbina.  Napokon 
imamo  Eugenija  pi.  Staubera,  sada  predpjednika  Blagog  Djela,  koji 
u  ime  i  u  zaslugii  pokojnijeh  sestara  Paiie  %  Mare  grofica  CrucetiSa 
pok,  Bafa  ostavi  Blagom  Djelu  sve  zemlje  Trnovice  u  Stonskom  ko- 
taru,  koje  njima  negda  pripadahu,  da  doticnijem  prihodima  (okolo 
150  for.)  budu  opskrbljena  uceca  se  djeca,  budi  odjecama  i  knjigama 
djakc^,  ona  koja  pohadjaju  pucke  skole,  budi  potporama^  ona  koja  se 
posveciiju  visim  naukama,  i  to  djeca  od  dubrovadkijeh  obitelji  grada^ 
i  predgragja.  (Rg.  384.)  Svi  gotovo  dobrocinitelji  su  iz  Dubrovnika. 
Ima  ih  dva  iz  Lopuda,  dva  iz  Lastova,  jedan  iz  Cavtata,  jedan  iz 
Peljesoa  i  jedan  iz  Oslja.  Po  kazalu  Reg.  Gen.  ima  sada  u  svemu 
107  vlasteoskijeli  a  117  gragjanskijeh  zakladateija,  docim  do  konca 
proslofja  vijeka  po  Milli-BoSkovicu  bilo  ih  je  101  viasteoskijeh,  a  88 
gragjanskijeh.  Dakle  za  ovog  vijeka  narasao  je  bioj  viasteoskijeh  za 
6)  ^  gragjanskijeh  za  29. 


Digiti 


ized  by  Google 


FRIMJBTBE.  79 

IT.  Dria^ni  riznijfari  i  crkva. 

^^  Puuomocnici  G.  V.  bise  imenovani  epitropi  ogromnoga  bica  Iva/na 
Volea^  te  kao  takijem  Yeliko  Vijece  propisuje  zakonom  od  19.  Marta 
1498.  nadin  upravljanja,  slican  onomu,  koji  je  bio  Btvoren  za  Rizni- 
dare.  (L.  F.) 

^*  Liber  Majoris  ConsUii  die  26.  Fehrua/rii  1567  et  15,  Julii 
1588.  (L.  P.) 

'*  „La  prima  parte  6  di  terminare  cbe  i  Sri.  Tesorieri  e  Procu- 
ratori  di  qnalsiasi  procnra  non  possano  n6  disporre,  n6  assegnare  delle 
entrate  future".  (Ex  L,  R.  23.  Decembris  1726.  —  L.  F.) 

^*  Senat  zaklju^kom  od  od  18.  Jannara  1741.  podjeljuje  Riznicor 
rima  i  prohuraturima  G,  V.  i  drugijeh  blagijeh  djela  vlast  ^per  ri- 
scnotere  da  qui  in  avveDire  gli  annui  censi,  livelli,  afRti  o  altri  paga- 
menti  che  lore  dovesse  ciascheduno  all' anno  pagare.*  (L.  F.) 

'*  Ovo  ce  se  vigjeli  iz  izvatka  dopisivanja  Riznifiara  6.  V.  sa  svo- 
jijem  financijskijem  poslova^ima  u  raznijem  gradovima  talijanskijem  i 
u  Been,  gdje  su  nlozene  glavnice  Riznicara  i  Prokuratura,  i  gdje  su 
gotovo  svuda  potpisani  i  jedni  i  drugi :  „  J  tesorieri  e  procuratori  di 
S.  M.  Jf."  Taj  izvadak  radi  njegovoga  obsega  i  vainosti  prilo^en  je 
na  koncu  ovijeh  primjetaba. 

Prilozeno  je :  ^^Ma  Istnizione  Provvisoria per  la  Direaione  e  VAmmi- 
nistrazione  dei  riuniti  Istituti  delle  Opere  Pie  e  delta  Pubblica  Bene- 
fizenea  di  Bagnsa*^  od  5.  Novembra  1845.  (kojijem  demo  se  baviti  daljc 
rasvjetljnJQei  posljednjn  fazu  Opere  Pije)  kratki  nacrt  ovoga  zavoda  pod 
naslovom  ^Istitussione  delle  Opere  Pie  a  Ragusa''^  gdje  se  ispod  poje- 
dinijeh  brojeva  od  1  — 11  isticu  najvaznije  6injenice  povijesti  zavoda.  Tu  se 
cita  pod  br.  7 :  ^NadleSnost  Biznicara  i  nadglednika  (ovi  zadnji,  kako 
navedosmo,  bjeie  izabrani  po  V.  V.  za  kratko  vn'jcme  u  pomoc  Rizniearima 
g.  1560)  hijaSe  utjerivati  i  dijeliti  prihode  njima  povjerene,  a  lead  nisu 
se  mogli  sloiiti^  poeivali  su  na  sjednice  Prokurature  G,  F.,  te  hi 
se  rijeSio  prepor  vedinom  glasova^j  sto  je  potvrgjeno  navedenijem 
zakonom  od  29.  Jula  1560. 

'•  Had  Jug.  Akad.  knjiga  CXIV.  —  Rasprava  istoga  pisca.  —  L. 
C.  M.  120  u  L.  F. 

'^  U  zakona  od  30.  Jannara  1441.  (L.  V.  cap.  326)  megju  osfa- 
lijem  kod  pokrica  nadarbin&  po  Rizniearima  ka2e  se:  „essi  tesorieri 
non  possano  conferir  detti  beneficii  a  preti  forestieri,  ma  dehbano 
segnir  la  volenti  del  morto^,  koji  je  ustanovio  oporukom  nadarbinn. 
(L.  F.) 

^®  „Eccelso   Consiglio    di    Pregati.  —  Martedi  li  15.  Marzo  1785". 

^La  prima  parte  fe  di  aceommettere  ai  signori  Tesorieri  di  S.  Maria 
Maggiore  che  formino  e  riportino  un  piano  sopra  V  instituzione  di  quattro 
Vice  Parrochi  della  citti  con  i  loro  coadjutori,  e  che  debbano  portarlo 
per  li  15  del  prossimo  venture  mese  d'Aprile,  con  ohe  Tlllmo.  et 
Eccmo.  Sigr.  Rettore  debba  nel  prime  susseguente  Eccmo.  Conso.  di 
Pregati    che   si    raduner&   proporre  il  detto  piano    ed   il    segretario  ex 


Digiti 


ized  by  Google 


80  K.  vojNovid, 

officio  leggere  la  presente  parte.  Con  Ball.  23  Co.  11".  (P.  S.  1765. 
do   1803.) 

'®  „Eccel80  Consiglio  di  Pregati.  —  Mercordi  li  18.  Decembre 
1793". 

„La  prima  parte  6  di  ereare  tre  signori  Senator!  official!  i  qnali  in- 
sieme  coi  SSri.  Tesorieri  debbano  formare  un  piano  sopra  i  cattecliismi, 
sopra  le  parochie  e  sopra  le  elemosine  delle  mesae  in  forma  consul- 
tata.  e  di  fare  11  18  del  prossimo  ventnro  mese  di  Gennaro  alPore 
17  TEcc.  Cons,  di  Pregati  .  .  .   „Con  bal.   14  Co.  8." 

„Elezione  di  detti  Sri  official!: 

Sr.  Francesco  Marino  di  Bona. 

Sr.  Bernardo  Biagio  di  Caboga. 

Sr.  Niccolo  di  Pozza." 

„La  prima  parte  e  di  aceoramettere  a!  detti  Sri.  Tesorieri  e  Sri.  Se- 
nator! official!,  che  inseriscano  nel  detto  piano  qnanto  rignarda  I'isti- 
tuziono  del  Seminario  ecclesiastico.    Con   bal.   10  Co.  2."    (P.  S.  ibid.) 

^®  Osnova  doticna,  koja  obuhvaca  svu  Dubrovacku  i  Stonsku  dije- 
oezu,  b!  prilivadena  po  Senatu  dne  10.  Maja  1794.,  te  postavlja  kako 
nacelo,  da  ziipnici,  koji  imadu  potrebe  konja,  pobrati  ce  prihod  od 
200  DD.,  a  oni,  koji  ne  imadu  te  potrebe,  150  DD.  Znatno  bi  po  torn 
povisena  placa  i  kongrua  svijeh  ^upnika,  a  kapelanima  i  mansiona- 
rima  prvostolne  crkve  bijase  jos  Senatokonaultom  od  12.  febniara 
iste  godine  povecana  potpora  na  tri  groseta  danoraice,  ukljucivsi  onu, 
koju  su  do  tada  ii^jvali.  Obzirom  paka  na  preskupe  eijene  svake  vrsti 
stvari  i  na  nemogucnost  da  svtcenik  zadovolji  svojijem  potrebama  mi^nom 
limozinom  od  8  groseta  (11  novciSa  sadanje  austrijske  vrijcdnote !) 
iraa  se  traziti  od  Rima  dopust,  da  se  mogu  priznavati  nepjevane  misc 
sa  12  groseta  (16  n.  a  v.),  a  Riznicari  i  Prokuraturi  G.  V.  imadu 
dati  prednost  vjasteoskijem  svecenicima.  Glede  sjemenista  bi  zaklju- 
ceno,  da  posto  nema  dovoljnijeh  sredstava  da  se  ustroji  sjeraeniste, 
ncka  se  pod  ravnanjem  arkibiskupa  podignu  u  dva  samostana  stolice  za 
(logmaticko  i  moralno  bogoslovje  uz  nagradu  od  80  godisnjijeh  dukata  za 
svaku,  tako,  da  arkibiskup  predloii  trojicu  kandidata,  a  Sonat  ce  ime- 
novati  doticne  lektore.  U  isto  vrijeme  neka  se  savjetuje  arkibiskupu : 
„che  sarcbbe  di  pubblica  soddisfazione  clie  obblighi  tutti  li  chierici  e 
sactrdoti  giovani  d' iutervt  nire  puntualmento  a  fare  T  ordinario  corso, 
c  che  non  sia  a  promuoverai  essi  chierici  agli  ordini  sacri  senza  che 
abbiano  fatto  il  detto  corso."  Neka  se  uz  to  predlozi  glede  katokiza- 
cijc  arkibiskupu,  da  inienuje  cetiri  svecenika,  koji  6e  poducavati  kr- 
scanski  nauk  svakog  zapovjednog  blagdana  u  dvije  crkve  od  grada  za 
muskafce,  a  u  druge  dvije  za  zenske,  i  u  Sv.  Andriji  na  Pilama  za 
podgragje,  uz  godisnju  nagradu  od  50  DD.  (P.  S.  ibid) 

"^  Usijed  senatskog  zakljncka  od  13.  Marta  1805.  Riznicari  podne- 
soso  osMOvu  za  poviscnje  kongrue  znpnicima  Slanoga  s  Dubravicom, 
Majkovima  i  Slagjenovicima  (170  kuca  sa  7  pomorskijeh  kapetana)  — 
Zatona  od  Dola  (60  k.)  —  Itozata  na  Rijcci  (130  k.)  sa  Suraetom 
(23  k.)  —  Mokosica  (70  k.)  —  Osojnika  (57  k.)  —  Zatona  {UM) 
(54  k.)  —  Trstenoga  (76  k.)  —  Cavtata  (158  k.,  od  ovijeh  34  kuce 


Digiti 


ized  by  Google 


PBmjBTBB.  31 

pomorskijeh  kapetana  i  skrivaiia^  t.  j.  16  kap.  a  8  skriv.)  s  Obodam 
(15  k.)  —  Kaiamote  (64  k.  i  koji  pom.  kapetan)  —  napokon  Ma- 
ranovida  (54  k.).  Senat  povisi  kongrou  preko  predloga  Riznidarft  za 
50  DD.,  odredivdi,  da  Bvaki  2upnik  ima  s  kongrnom  dobiti  godidojijeh 
300  DD.^  a  OTO  poviseoje  neka  se  vadi  kako  i  prvo  iz  Kristove  zor 
JUade  (Borsa  di  Christo).  (R.  S.  1804.— 1808.) 

»•  Sc.  od  21.  Maja  1766  i  8.  kolovoza  1769.  (P.  8.  1766—1803.) 

«•  SC.  od  26.  Marto  1778  (P.  S.  ibid.). 

®^  Rizni^ari  sa  oyladteni  SC.  od  3.  Aprila  1776.  prodati  y^qualunque 
stabile  in  possesso  di  Opera  pia  si  secolare  ehe  eedesiastica*^  kroz 
godinu  dana,  all  kupac  ima  biti  Dnbrov^anin  i  pribiyati  u  DnbroToika, 
a  Riznidari  imadn  ulo^ti  izvagjenn  oijenu  u  sporazumljenju  s  doti^nom 
Operom  Pijom  i  u  njezino  ime,  samo  §to  ova  mo2e  onom  cijenom 
zgraditi  kacn  u  gradu  i  u  predgradju.  Pogodba  sklapajn  Rizni^ari. 
Ako  je  nekretnina  podyrgnnta  fidekomisu,  eijena  se  ima  nloiiti  u  nov- 
6ani  koji  zayod  izyan  dr2aye.    (Monti  fuori  State,)  —  (P.  8.  ibid.) 

«*  8.  C.  od  4.  Januara  1794.  (P.  8.  ibid.) 

^^  S.  C.  od  9.  Aprila  1793.  Usuprot  slijedecijem  zakljn^kom  od  13. 
istog  mjeseea  zabranjuje  se  syijem  uredima  pod  zakletvu  primiti  u 
pohrann  noyce  privatnika,  a  Sto  se  do  sada  pobraoilo,  treba  za  mjesec 
dana  yratiti.  (P.  S.  ibid.) 

®'  8.  C.  od  9.  Maja  1800  bise  oyladteni  Riznidari  nslied  dozvole 
Rimske  Stolice  prodati  Lokmm  za  16.000  DD.,  a  S.  C.  od  14.  Janija 
1800  sya  benediktinska  Lokrnmska  dobra  a  Konavlima,  8.  C.  od  30. 
Janija  1800.  ona  na  Rijeci,  a  od  10.  Jannara  1801.  ona  na  dipanu  i 
n  Mljetn  istijeh  Lokmmskijeh  benediktinaea.  (P.  8.  Ibid.) 

^^  S.  C.  od  10.  Januara  1801.  Rizni6ari  an  oylaiteni  nslijed  papine 
dozvole  prodati  na  dra2bi  crkvii  SS.  Petra,  Lovrijenca  i  Andrije. 
(P.  8.  ibid.) 

V. 
Bizniiari  i  javna  nprava;  Camerlenghi. 

®'  0  Eamerlengima  evo  Sto  ka2e  jar  citirano  „Zrcalo  Velikoga 
Vijeca"  (Speechio  del  Clran  Consiglio),  ^Camerlenghi  III.  de  Coman 
oggidi  se  fanno  ehe  tatti  entrano  al  1.  de  Gennaro  de  tre  casade  de 
anni  30  al  manco.  E  fasse  per  ano  anno  .  .  .  Et  faanno  di  salario 
ipp.  60  per  cadaano.  Et  sono  tenati  al  manco  doi  de  lor  sentare 
dae  volte  al  zorno  al  loro  aflfizio  in  camara,  ana  de  mattina  e  I'altra 
dopo  desinar  per  spazio  da  ana  bora  per  cadanna  volta.  E  tanto  piti 
qnanio  fosse  de  bisogno  sotto  pena  de  ipp.  ano  per  eadanno  secondo 
Tordine  posto  in  Libro  Verde  a  cap.  359.  (a)  Altri  ordini  sono  sopra 
loro  eome  mostra  la  tavola  antioa  del  Libro  Verde  a  carte  9.  Et  ano 
altro  ordine  ^  del  loro  officio  come  mostra  la  tavola  nona  a  carte  7  a 
cap.  149  came  deno  render  raxon  aJli  5  deUa  raxon,  et  come  se 
ponno  appellar  infra  zorni  XV  delle  sentenze  date  contro  loro  per  li 
cinqae.  (b)  Hora  se  fanno  4  camerlenghi  et  a  scratinio  secondo  V  ordene 
preso  alii  19.  Decembre  1442  .  .  .  Et  sono  tenati  infra  3  zorni  metter 

R.  J.  A.  GQczvn.  6 


Digiti 


ized  by  Google 


82  K.  V0J1!I0VI(5, 

alii  dipositi,  (c)  n6  ponno  tuor  alcnn  denaro  per  6^,  n^  per  alcana 
parte,  n6  far  per  ricevuto  quello  non  avesse  scosso  sotto  pena  di  altret- 
tanto".  (8.   G.  C.  1444  — 14il9.  c.  72  u  Drl  Arkivn). 

(a)  Zakon  Knjige  Zdene  ovdje  citiran  jest  od  7.  Aprila  1445  ,  te  po 
DJemn,  b  razloga  sto  novel,  koji  se  iroaju  izruciti  Kiznici  G.  V.,  leiSali  bi  mnogo 
mjeseca  a  kamerlenikom  uredn  (nella  Camera  del  Comune)  iz  nemara 
kamerlenga,  te  iz  nemoci  i  starosti  Riznidara  i  Prokuratara  G.  V.,  a 
nije  bilo  puno  signrno  mjesto,  gdje  sa  duvali  novce  (e  quel  luogo  deUa 
Camera  non  i  troppo  farte)^  a  osim  toga  kamerlengi  zajmavali  bi 
pogibe^no  priyatnicima  noyaca,  —  naregjuje  se,  da  odsada  svi  novel, 
koji  se  kod  njih  nalaze  ili  ce  im  biti  unaprljed  predani,  imadn  biti 
stavljeni  u  jednn  skrinjn  kancelarije  pod  tri  kljnda,  jedan  u  kamer- 
lengi, drugi  u  Rlzni^ara,  a  tredi  kod  Prokuratura  pod  globom  25  ip. . . . 
(l£f  Zamanjina  rukopisa). 

(b)  Evo  doticna  ovdje  cltlrana  zakona  Knjige  Zelene  od  12.  De- 
cembra  1415:  „Quod  cum  Camerarii  Comunis  nostri  contineant  omnes 
rationes  quariimcuroque  officiornm  Comunis  Ragusil,  et  ab  eornm  libris 
et  compnto  maxime  claritudo  habere  possit  per  qninque  officiales  ra- 
tionam  ad  alias  videndas  rationes*^  —  odsada  kamerlengi  imada  pola- 
gatl  ra^une  pred  vrhovnljem  racnnarima  (officiaii  delle  cinque  ra- 
gioni)  kako  svi  ostali  dinovnicl.  Vrhovni  racuDari  imadu  pregledavati 
racune  kamerlengi  svakog  mjeseca,  kdko  su  dosada  dinUi  knee  i 
Malovijednici  .  .  .  Ako  se  pak  kamerlengi,  kako  i  ostali  6inovnici 
(officiaii),  nalaze  osteceni  osndom  Vrh.  Racunar^,  mogu  se  prizvati  za 
15  dana,  poloiivsi  prije  zalog  na  sigumost,  knozn  i  Malovijecnicima, 
koji  ndarajn  osuda  s  vecinom  od  dvije  tredine,  ^^per  duas  partes  illorum 
qui  sedere  potuerunt^,  (Ibid.) 

(c)  Zakonom  od  IS.  Januara  1453.  —  Ordo  Camerae  —  bi  na- 
regjeno,  da  carinari,  solinari  i  drug!  dinovnici,  koji  ntjeravaju  dr2avne 
prihode,  imadu  a  vrljeme  propisano  donijeti  novce  kamerlengima,  a 
ovi  izrn^itl  ih  u  tri  dana  Riznicarima  i  Prokaratnrima  G.  V.  Zanema- 
ruju  li  ovi  primiti  ih  u  odregjeni  rok,  kamerlengima  je  red,  prijaviti 
ih  Velikome  Vijecu,  te  ne  budn  li  primili  novae  za  tri  dana  od  pri- 
jave,  potpadaja  kazni,  koja  bi  stigla  kamerlenge,  kad  ne  bi  svojn 
duinost  izvrsili.    (L.  V.  cap.   439.  —  Rad  Jng.  Akad.  knj.  CVIII.) 

Vrhovni  radunari  (Officiaii  delle  cinqne  ragioni). 

'^  Evo  sto  kaze  o  Vrhovnijem  Ra6anarima  ,,Zrcalo  Velikoga  Vi- 
jeca"  : 

Raxone  Y  officiaii.  Rasone  de  Comun  V  officiaii  zentiluomini  de 
V  casade  al  presente  se  fanno  che  tutti  entrano  al  primo  de  Gennaro 
per  i'ordine  novamente  preso  in  gran  conselo  sotto  XX  Zenaro  1449. 
. .  .  Et  souo  tenuti  sentar  le  zornate  ordinate  sotto  pene  de  ipp.  XXV. 
Tano  a  cap.  123  (a)  et  per  Taddicion  a  cap.  314  (b).  Denno  denunoiar 
li  debitori  et  scoder  quello  denno  dar  secondo  Tordene  a  cap.  141  ... 
Et  hora  sono  tenuti  a  veder  et  expedir  11  librl  de  li  dobanieri,  et  fon- 
tigieri,  et  salinari  et  massari  infra  XV  giomi  dopo   saranno    appuntati 


Digiti 


ized  by  Google 


PBIMJBTBB.  83 

sotto  pena  de  ipp.  XXV  per  cadanno,  et  lo  accnsator  ba  la  met^  come  fu 
provveduto  alii  19.  Decembre  1463  .  .  .  (S.  G.  C.  1444—1499  c.  320 
u  Drf.  Arkivu.) 

(a)  Zakon  od  3.  Marta  1408.,  kojijem  bi  ustrojen  Rcicunarski  Dvor 
(officio  delle  cinque  raxone)  mjesto  Maloga  Yijeca,  koje  je  do  tada 
doticnn  sluzbn  obavljalo,  ovako  glasi  po  Knjizi  Zelenoj: 

^Cap  OXXXfll.  Be  modo  et  ordine  recipiendi  rationes  ComuniSj 
et  de  denariis  Comunis  mutuandis  et  de  assignatis  in  debitores^. 

„Et  prime  de  eligendo  qninqtie  nobiles  ex  nostris  nobilibns  de  quinqne 
sclatis,  qui  debeant  loco  Minoris  ConsUii  videre  et  recipere  rationes 
ComnniB  a  singulis  habentibus  ostendere  et  reddere  rationem  dicti  Co- 
munis de  bonis  Comunis  administratis,  et  ad  eorum  manus  perventis, 
et  ipsorum  rationes  videre  calculnm  et  oalcula,  et  finire,  et  determi- 
nare  enm  ea  libertate  quae  consueverunt  videri  et  terminari  rationes 
quod  Minos  Consilium  in  et  per  omnia  .  .  .** 

Item  omnes  officiales  qui  reperti  fnerint  debitores  pro  officiis  admi- 
nistratis, ambassadariiS;  vel  angariis,  dicti  quinque  officudes  debent 
scribi  facere  mann  cancel larii  Comunis  in  uno  quatemo  et  poni  ad  de- 
bitnm  ordinatum,  quod  debitum  dicti  quinque  officiales  ant  major  pars 
eorum  teneantur  in  sequenti  die,  facta  et  saldata  ratione,  denuntiare 
debitorem  seu  debitores  D.  Kectori  et  ejus  Minori  Consilio  sub  paena 
ipp.  25  pro  quolibet  ex  ipsis  officialibus  qui  fuernnt  ad  yidendum  et 
saldandam  dictam  rationem  vel  rationes,  quae  paena  statim  manualiter 
solvatur  Comuni  nostro"  .  .  .  (le  Zamomjina  rukopisa.) 

(b)  £yo  izvatka  dodatka  k  zakonu  od  3.  Marta  1408.  sub  (a): 
„Additio  facta  antiquis  ordinibus  quinque  rationum^. 
Propisuje  se  pod  strogom  globom  vrbovnijem  racunarima,  da  imadn 

vijecati  u  stanovite  dane  s  posebnijem  ra^nnarom  komore  (col  nostro 
ragioncdo  delta  Camera)  pod  nadzorom  cetiriju  bilje2nika  drzavnijeh 
svake  nedjelje  dana  po  jedan,  koji  imadu  bilje2iti  eventualnu  otsutnost 
ra£unar&  u  knjigu,  §to  se  ima  iznijeti  pred  Malo  Vijece,  da  im  odbije 
od  place.  (Ibid.  Ovi  zakon  je  talijanski  sastayljen.) 

Evo  motivacije  zakona  od  15.  Julija  1588.,  kojijem  bise  odregjeni 
slnibeni  odno&aji  Rizni^ara  i  Prokuratura  G.  V.  napram  Jcamerlen^ 
Skoj  komori  i  Racunarskom  Dvoru, 

„Non  esseindosi  da  molto  tempo  in  qua  visti  li  conti  alii  Sri.  Teso- 
rieri  et  Procuratori  di  Sta.  Maria,  della  lore  administrazione,  per6 
accioch^  le  cose  loro  vadano  per  il  dovere,  li  Sri.  Proveditori  della 
citta  per  T  ordine  havuto  dall'Ecc.  Cons,  di  Pregati,  riportano  iMnfra- 
scritta  provisione:" 

Imadu  se  izabrati  u  Senatn  megja  starovijednicima  tri  officiala,  koji  ce 
za  tri  mjeseca  popisati  sve  novce,  robn,  du^nike,  zaloge  i  ostala  srako- 
jaka  dr^avna  dobra  (di  ragion  del  Comun),  gdjegod  se  na§Ia,  Sto 
spadaju  n  npravn  Riznidara  i  Prokuratura  G.  V.,  te  podnijetl  pred 
Senat  osnovu  „in  che  modo  si  baver^  da  creare  et  saldare  la  partita 
di  detti  beni**. 

Vrbovni  ra^iinarski  vijecnici  (gli  officiaii  delle  Rcigioni  di  Comune) 
imadn  mjeseca  Januara  svake  godine  zakljuciti  ra6une  upravljanja  Kiz- 


Digiti 


ized  by  Google 


84  K.  voJNOvid, 

ni^ara  i  Prokuratnra  G.  V.,  te  nrediti  sve  stavke  prihoda  i  rashoda 
j^ed  acconda/re  le  partite  cosi  nd  dare  come  neir  a/vere'^ . 

Rizni^ri  i  Prokuraturi  imadn  predati  svakog  mjeseca  Kamerlengu 
sve  dojmake  (polizze)  bulane  i  upladene^  te  od  mjeseca  do  mjeseca 
radciBtiti  kojigu  trai^bina  i  dngova.  Osim  toga  oni  imadn  registiirati 
radune  svijeh  stvari  (di  tutte  le  robe)  i  namire  robe  ito  ce  svaki  dan 
izdavati.  Nikakve  robe  ne  smiju  kupiti  bez  dozvole  Senata. 

Ne  smiju  dr2ati  novce  privatnika,  navlastito  one  pokojnoga  Frana 
Lake  Sorgodevica  (Sorgo)  i  pok.  Ojnra  Paska  Sorgodeyl^a  skupa  s  dr- 
2avnijem  novcem,  nego  napose  s  doti^nijem  knjigama.  (L.  F.) 

•^  lAb.  V.  Cap.  207,  Ordo  pro  polufa  ipporum.  III.  M.  pro 
quolibet  armo  reponendorum  per  thesaurarios.  Anno  et  indictione 
praedictis  (1426),  die  28.  Junii.  (L.  F.) 

Podanidka  zaklada   (Borsa  del  tributo). 

*^  Senat  svojijem  zakljn^kom  od  12.  Januara  1760.  predade  Rizni- 
darima  na  npravu  svotu  od  DD.  50.000,  koji  an  pretstavljali  tadanji 
dobitak  kovnice  (Zecca),  da  8e  ulozi  n  nov^ane  zavode  n  Rimn,  u 
Mlecima  i  n  Be6u,  a  prihodi  da  bndn  namijenjeni  podankn  tnrakom,  za 
koji  je  opstojala  podaniika  aaklada  (Borsa  dd  tributo).  Do  godine 
1770.  ta  glavnica  se  nmnoii  iz  raznijeh  javnijeh  prihoda,  kako  n.  pr. 
iz  skrinje  brodarske  (cassa  delta  namgaeione)^  iz  one  istoinijeh 
konsulcUa  (cassa  dei  consolati  di  levante)  itd.  do  DD.  374.778:2. 
Senatskom  odlukom  od  30.  Maja  1768.  bijade  jar  bilo  naregjeno,  da 
V4  od  prihoda  te  glavnice  imadu  pripadati  podanku,  a  ^'^  teku^emu 
raciinu  (al  conto  corrente)  i  poyisenja  placft  na  ladanjskijem  kne2i- 
jaroa.  Ova  zaklada  nmnoiila  se  bila  do  20.  Aprila  1798.  na  svota  DD. 
992.337:16,  od  kojih  bjede  nloieno  a  razne  Rimske  dtedionice  ^Jlfotiti 
di  MomaX  n  Mletadke  pohrane  (depositi)  i  n  Banka  grada  Be^ 
DD.  814.366:37,  a  DD.  177.981:19  placeno  vladi.  U  Be«a,  asljed 
potresnijeh  politi^kijeh  prilika  onog  vreroena,  bi  izgnbljeno  DD.  69.375, 
u  Rimn  DD.  4604,  a  a  Mlecima  ostade  neplodno  DD.  102.665:86. 
(R.  0.  228.)  Kako  je  podanidka  skrinja  pala  a  franceske  rake,  vidicemo 
dalje.  —  Zadnji  nalog  dto  nagjosmo  dan  Riznidarima,  da  poslju  tribnt 
PortI,  jest  od  17.  Maria  1804.  (P.  8.) 

Darovi  za  istok. 

*'  Dopisi  Riznicarft  sa  svojijem  nov6anijem  agentima  a  Italiji  pnni 
sa  n  priloienom  dodatka  naracaba  kadife,  bariona  i  svile,  ponajvi§e  n 
Florenci  i  a  Mlecima,  a  mnogo  puta  i  mirodijft  a  Rimu,  6ijem  bi  ae 
opskrbili  dnbrovadki  poslanici,  kad  bi  podii  a  Carigrad  da  plate  danak, 
ill  n  drage  driavne  posle.  Cesto  bi  se  ti  darovi  otposlali  a  bliinje 
podjarmljene  zemlje  za  ukrotiti  paie  ili  otstraniti  ili  zanstaviti  tarski 
zulam  proti  trgovcima  Dabrov^anima  i  krscanima  a  opce. 

Ima  do  zadnjijeh  dana  repablike  biljeiaka  a  riznidarskijem  dnevni- 
cima  o  darovima,  udinjenijem  Porti  otomanskoj  od  Dubrova^kijeh   Po- 


Digiti 


ized  by  Google 


PRIMJBTBR.  85 

klisara.  9,4./4.  1804.  ambasoiatori  alia  Porta  ottomana  Sr.  Vlad.  di  Gozza 
e  Sr.  Biagio  ClemeDte  di  Menza  DD.  45.000;  tazze  d'argento  22  indo- 
rate,  cavoEzi  100  rasi  de  Firenze,  braccia  10  venez.  veloto  cremese*'. 
Po  zakonu  od  29.  Novembra  1553.,  kad  bi  driavi  bilo  potrebito 
traiiti  od  Rizni^ara  svite  (quando  oecarrerit  al  Dominio  nostra  Ao- 
vere  bisogno  di  qualche  drappo,  awero  panno  deUa  tesareria),  oni 
BU  je  mogli  predati  samo  nz  namira  8  nazDa6enjem  cijene  po  njima 
udarene  Za  yq^u  siguroost,  podto,  kako  se  vidi  iz  prilo2ena  dopisi* 
▼anja,  narndbe  en  bile  na  veliko,  te  bi  se  Dadlo  robe  u  znatnoj  za- 
lihiy  —  daljnjijem  zakonom  od  27.  Jannara  1556.  bi  naregjeno,  da  se 
sva  roba,  koja  se  nahodi  a  blagajni,  ima  popisati,  te  rizoi^ri  imada 
Yoditi  o  torn  posebnu  knjigu,  koja  ima  biti  potYrgjena  po  Senata,  a 
oni  SQ  odgoYorni  (si  debliam  far  dehitori)  za  syo  Sto  je  a  njoj  bi- 
Ijezeno.  (L.  C.  M.  219.  —  L.  F.) 

Grassieri  i  opskrba  grada  hranom. 

'*  Senat  nalaie  10.  Decembra  1782.  Rizni^rima  da  doznade  GrcLS- 
sierima  80.000  DD.  za  nabaYu  zita  i  drnga  hraniYa,  a  2.  kolovoza 
1784.  DD.  50.000  u  istu  svrhu.  —  God.  1800^  kad  je  harao  u  Eu- 
ropi  napoleonski  rat,  gotoYo  je  bilo  nestalo  2ita  a  dubroYadkijem  2it- 
nicama,  te  Senat  naredi  Grassierima^  da  ga  naru6e  a  Pulju,  a  kad 
ga  ne  bi  bilo,  neka  poslju  brod  u  Levanat,  opskrb^'njnci  ga  noYcem 
iz  jaYnijeh  skrinja,  a  u  nuidi  iz  bud  koje  dobrotvorne  zaklade.  Pri- 
godom  te  nestasice  bide  stYoreni  sliedeci  Senatokonsnlti : 

,-Elcc.  Cans,  di  Pregati.  —  Giovedi  li  88,  Agosto  1800.  La 
prima  parte  6  di  terminare  cbe  se  per  tutti  li  12  Settembre  p.  v.  li  Sri. 
Grassieri  non  aYranno  sienre  notizie  d^essere  stata  conoessa  a  Vienna 
la  ricercata  tratta  de'grani,  o  non  aYranno  positiYa  siearezza  di  poter 
proYYedere  de'  grani  da  Puglia,  obe  allora  subito  debbano  spedire  il 
noto  bastimento  in  leYante  col  noto  fondo,  e  di  proYvederli  in  oltre 
piastre  15.000  per  detto  effetto  da  qualunqoe  pubblica  caasa,  ed  in 
difelto  della  medesima  d'imprestare  la  detta  somma  da  qucUunque 
cassa  ddV  opera  pia.^  (Con  hal.  tuUe.) 

„La  prima  parte  6  di  dismettere  TEec.  Cons,  di  Pregati,  obe  do- 
YeYa  radunarsi  al  prime  di  Settembre  Yentaro,  e  di  dar  facolta  a'  Sri. 
Grassieri  che  si  preYalgano  dei  deuari  di  qaalunque  oassa  pubblica, 
ed  (mche  dei  denari  deW  opere  pie  esistenti  in  Tesoreria  per  impre- 
stito  per  il  pagamento  di  quel  grani  che  potessero  qui  acquistare^ 
(Con.  bid.  tutu.) 

,Ecc.  Cons,  di  Pregati.  —  Mercoledl  li  5.  Novembre  1800.  La  prima 
parte  6  d'insinnare  alii  Sri.  Tesorieri  di  S.  Maria  Maggiore,  che  ten- 
gano  a  disposizione  dei  Sri.  Grassieri  tanto  li  fiorini  otto  mila  in  circa 
che  hanno  gift  maturi  nelle  mani  delli  Sri.  G.  G.  Schuller  e  Compagni 
a  Vienna,  qnanto  li  fni.  10.000  importo  della  cambiale  del  Sr.  Generale 
Brady  (austriaco)  Yalutando  1  fiorini  a  grossetti  51  per  ciascuno.  (Con 
bal.  Uate.)  P.  S.  1765—1803. 

•*  Bila  je  nastala  nestaSica  drva  za  gorivo,  jer  nije  bilo  dosta  lagja 
za  preYoziti  ga  iz  M\jeta,  odakle  i  sada  ponaJYise  dolaze  drYa  u  Du- 
broYnik.  OYske  lagje  zoyu  se  u  Senatokonsultu  od  11.  Augusta  1790. 

Digitized  by  CjOOQIC 


86  K.  vojNovi<5, 

talijanski  gondole  (na  mletadku),  a  brvatski  Sionice  (sGwnizze).  Senat 
ovlascnje  Riznicare,  da  pozajme  u  ta  svrhu  Benediktinoima  na  Mljetu 
500  DD.,  koje  ce  oni  ispla^ivati  sa  50  DD.  na  godinu,  a  Mljecanijem, 
koji  bi  htjeli  graditi  dionica,  200  DD.,  a  noma  ih  biti  vi§e  od  tri.  Za- 
kljadkom  paka  od  10.  Julija  1792.  Riznidari  su  ovladteni  posnditi  Sc- 
natorima,  koji  sa  nad  nabavom  drva,  300  DD.  (P.  S.  ibid.) 

'^  S.  C.  od  14.  Aprik  1784.  nalo^eno  je  Riznidarima  poduijeti 
osnovu,  kojijem  novoem  Blagijeb  Djela  mogla  bi  se  sluiiti  drzava  za 
zgradnju  javnijeb  Lazareta.  S.  C  od  11.  Augusta  iste  godine  nalozeno 
im  je  skupa  s  Prokuraturima  izdati  700  DD.  za  zdravstvene  svrbe. 
(P.  S.  ibid.) 

Civilna  lista   kneza. 

'^  Do  zakona  od  4.  Novembra  1613.  nagrada  kneza  bija§e  od  jedne 
perpere  (15  n.  75  c.  a.  y.)  na  dan  nz  ostale  pristojbe  (oltre  gli  altri 
emolumenti)^  a  odonadar  jedan  dubrovacki  dukat  (54  n.  25  o.  a.  v.) 
U  o6i  pada  Repnblike  Senatskijem  zaklju^kom  od  20.  kolovoza  1805. 
nagrada  bi  mn  povisena  na  jedan  mleta6ki  dukat,  kako  slijedi: 

„Ecc.  Cons    di  Pregati.  —  Martedi  li  20.  Agosto  1805." 

„La  prima  parte  h  di  terminare  obe  da  ora  in  poi  il  nostro  Illmo. 
ed  Eccmo.  Sr.  Rettore  debba  avere  per  suo  onorario  un  aecchino  ve- 
neto  in  oro  al  giorno  cominciando  a  correre  il  presente  assegnamento 
dal  prima  di  Agosto  corrente^  e  che  i  nostri  Conti  e  Capitani,  Vice- 
conti  e  Vicecapitani  debbano  da  ora  in  poi  avere  per  loro  onorario 
a  Ducati  tre  per  ciascuno  al  giorno  per  quel  tempo  cbe  resteranno  alio 
loro  rispettive  Contee,  o  Capitanati,  Vicecontee  o  Vicecapitanati,  co- 
minciando a  correre  il  presente  assegnamento  per  la  Contea  di  Stagno 
dal  prima  di  Oennaja  prassimo  passata  e  per  le  altre  Contee  o  Ca- 
pitanati,  Vicecontee  o  Vicecapitanati  dal  primo  di  Maggio  prossimo 
passato."  (Can  ballatte  25  Ca.  5.) 

„La  prima  parte  h  di  terminare  che  la  precedente  parte  deiraumento 
dei  Buddetti  onorarii  non  possa  rivocarsi  che  per  strettura  di  7$  ^^ 
t?o«/"  (Can.  bal  26.  Ca,  5.) 

Ovo  povisenje  u  vrijeme,  kad  se  republika  nalazila  u  teSkijem  finan- 
eijalnijem  i  politi^kijem  prilikama^  i  na^in  kako  je  bilo  provedeno, 
najgore  se  bilo  dojmilo  pudanstva,  tako  da  vidimo  gore  navedeni  zakon 
opozvan  jednoglasnijem  zakljuckom  Senata  od  21.  Julija  1805.  (P.  8. 
1804.— 1808.) 

Potpore  obrtne. 

*®  Stavljeno  je  na  znanje  Riznicarima  za  potrebitu  doznakn,  da  je 
Senatskijem  zakljuckom  od  18.  Februara  1791.  dozvoljena  kroz  tri 
godine  potpora  od  200  god.  DD.  Dm.  Antunu  Obadu^  da  se  ide  na- 
uCiti  u  Be6u  /ganaiu  urara,  a  zakljudkom  od  28.  Junija  1792.  Dm. 
Simunu  Trasciani  godisnja  potpora  od  150  rimskijeh  §kuda,  da  se 
nauci  za  jednu  godinu  u  Rimu  jsanatu  JcnjigoveSe^  paSta  grad  nije 
imaa  ka  bi  jsnaa  na  najprastiji  nacin  vezati  knjige^  kako  kaze  isti 
Trosoiani  u  svojoj  molbi  (quanta  la  cUth  sia  sprowista  di  qtuUunque 
legatare  di  libri  nella  maniera  anche  la  piu  raeza  e  grassalana). 
(P.  a  1765.— 1803.) 


Digiti 


ized  by  Google 


PKIMJBTBE.  87 

Kazalifina   potpora. 

'^  Priopcen  je  Rizni^arima  za  provedenje  slijedeci  senatski  zakljucak 
od  12.  Febrnara  1778:  ^Prima  pars  est  de  terminando  quod  primum 
sal,  quod  quotannis  vendetur,  intelligi  debeat  pro  prctemio  societcUis 
Comicorum  vel  Virtuosarum  advenarum^  quae  eodem  anno  recitabit 
in  pubblico  Teatro,  idest  Ducati  660,  reliquus  vero  retractus  dictae 
venditionis  distriboi  debeat  quemadmodum  distribuitnr  retractus  cuj usque 
Balis,  quod  vendetur  pro  computu  privatorum".  (P.  S.  ibid.) 

^^^  Senatskijem  zakljnckom  od  17  Novembra  1612.  carinari  gradski 
(Domini  dohdnerii  dohanae  magncLe)  u  Dubrovniku,  ako  ne  dobiju 
posebnu  doznakn  od  Senata,  osim  novca,  §to  si  pridr2avaju  za  svoju 
placu  i  za  uredovnu  potrebu,  imadu  vas  pribod  poloiiti  u  RiznicarBki 
ured  „in  Thesoreria  secundum  ordine<«.  £t  de  committendo  tarn  \}iy. 
Tbesaurariis  et  Procuratoribus  Stae.  Mariae,  quam  dominis  officialibus 
rationem  Comunis,  quod  non  debeant  nee  possint  dictis  Dohaneriis 
aceeptare  uUo  modo  aliquam  buletam  pro  pecuniis  Comunis  praeter 
superius  exceptas'^ 

Carina   se    plada   n   zlatu. 

^^^  Na  predlog  ^uvarft  pravde  (Proveditur^  grada)  Senat  zakljuci 
21.  Februara  1765.,  da  se  ima  carina  placati  u  mleta6kijem  dukatima 
„che  essendo  fatto  il  conteggio  in  Dogana  et  il  pagamento  de  dazii  in 
Ongari,  da  ora  et  in  appresso  di  tutte  le  polizze  che  si  faranno  e  di 
tntti  li  cambi  da  farsi  in  Tesoreria  li  detti  dazii  debbano  seguire, 
ed  eseguirsi  li  pagamenti  tanto  in  dogana  che  in  tesoreria  in  soli  zee- 
chini  veneeiani  ..."  (L.  F.) 

^^'  Senatski  zakljucak  od  21.  Aprila  1750.  sadriava  praviinik  glede 
prodaje  soli  na  Plo^am.  Evo  ustanove,  koja  se  ti6e  Rizuicara  i  Proku- 
ratura  G.  V. :  „Che  dove  sinora  si  dava  da  ogni  venditore  di  sale 
alle  Piece  883.18  DD,  (?)  alii  Sri.  Tesorieri  e  Procuratori  di  S  M.  M. 
per  conto  del  tribute,  e  dove  se  gli  dovrebbe  dare  aggiunto  11  sue 
terzo  ipp.  1183:10  DD.  (?)  cio  non  ottante  non  debba  dargiisi  alV  in- 
appresso,  sinch6  durer^  il  presente  provvedimento  d'  ogni  vendita  come 
sopra,  per  detto  conto  se  non  ipp.   1083:10."  (L.  F.) 

1^*  Zakljucak  Senata  od  23.  Marta  1784.  u  L.  F.  Gledaj  u  dodatak 
A.  pod  br.  213  pismo  Riznicara  od  13.  Februara  1794.  na  P.  F.  Lalica, 
kojijem  mu  javljaju,  da  je  Senat  oprostio  od  pristojbe  20®/^,  glavnice  pok. 
mu  strica  Krista  Lalica  radi  obiteljskijeb  zasluga  napram  republici.^ 

^<>*  Zakon  V.  V.  od   II,  Julija  1753.  —  L.  C.  T.  II.  f.   10  u  L.  F. 

***  „Li  21.  Maggio  1773.  —  SenatoconsuUo  sopra  la  pin  faeile 
esaeume  della  gabella  dei  vini  dei  villani'',  Ovijem  zakonom  bi  po- 
yjereno  utjerivanje  potrosarine  vina  selja^koga  doticnijem  knezovima  i 
kapetanima  uz  nagradu  od  4^/^,  a  budu  li  je  utjerali  svu,  dobivaju  jos 
P/^j.  Svaka  detiri  mjeseca  imadu  pred^ti  novae  Riznicarima^ . 

Glede  paka  obradunavanja  narcjsjeno  je,  da  poslje  Decembra  svake 
godine  knezovi  ili  kapetani  imadii  poslati  ra^unarskom  dvoru  ^^alP 
officio  delle  jRagioni^  doticne  knjiziee  primanja  (i  rispettivi  libretti 
delle  dette  riseossioni)  i  biljeske  (le  note)  izostalijeh  duinika,  a  doticni 


Digiti 


ized  by  Google 


gg  K.  V0JH0VI<5, 

tajnik  (ministro)  radnnovodstva  ima  usporegjivati,  pod  prijetnjom  gu- 
bitka  pla6e,  ove  bilje&ke  a  riznidarskijem,  da  se  vidi,  sla^u  li  se,  a  kros 
mjesee  Janaar  ima  podnijeti  Segretariji  (Senate)  o  torn  izyjesce.  U 
prvoj  pak  Senatskoj  sjednici  tejnik  ima  ovo  proditeti,  a  duinost  je 
knesa  rijeSiti  prije  svega  ovaj  predmet,  da  javni  dobotci  ne  bi  trpili 
(per  non  lasciar  pregiadicare  le  pubbliche  entrate).  —  (P.  8.  1765. 
do  1803.) 

^^*  8.  C.  od  17.  Decembra  1781.  U  ime  lu£ke  pristojbe  svaki  brod 
je  imao  plaiati  5  carskijeh  telijera  svako  sest  mjeseca  dok  bi  ustra- 
jala  kuga.  (P.  8.  ibid.) 

*•'  S.  0.  od  5.  Maja  1787.  ,Che  da  oggi  in  avvenire  tutti  li 
compratori  dei  pubbllci  dazi  e  gabelle  debbano  subito  dare  un  pieggio 
degli  abitanti  in  citt^^  da  approvarsi  ogni  volta  dall'Eoc.  Minor  Con- 
siglio,  ed  il  ministro  delU  ragioni  del  Comune  (tajnih  vrhovnog  ra- 
iwM/rikog  dvora)  ogni  volte  che  sarji  deliberate  qnalsivoglia  dei  sad- 
detti  dazi  e  gabelle  debba  portar  la  note  in  Tesoreria,  peroh^  dalla 
medesima  a  sue  tempo  si  possono  riscnotere,  ed  a  capo  di  ogni  anno 
andare  in  tesoreria  per  vedere  se  li  detti  dazi  e  gabelle  siano  steti 
pienamente  pagati  o  dai  rispettivi  debitor!  o  dai  loro  pieggi,  e  tro- 
vando  di  non  essere  stati  pagati  debba  sotto  le  pene  snespresse  portare 
anche  di  ci6  la  nota  nell'Ecc.  Minor  Consiglio,  ehe  si  raduna  ogni 
anno  T  ultimo  mese  di  Decembre". 

„Che  faoendosi  da  oggi  in  avvenire  qualche  imprestito  dalP  Eoc.  Se- 
natO;  debba  il  debitore  del  detto  imprestito  essere  indebitato  non  solo 
alia  cassa  secondo  il  solito,  ma  anche  nel  libro  della  Tesoreria  solto 
pena  del  qnarto,  e  li  8ri.  Tesorieri  siano  obbligati  di  riscnotere  tntte 
le  rate  del  detto  imprestito  sotto  la  detta  pena,  e  riscosse  le  dette  rate 
debbano  consegnare  a  qnella  oassa  da  cni  sar&  steto  fatto  il  detto  im- 
prestito, facendo  nel  tempo  stesso  disdebitere  il  debitore  al  libro  della 
cassa  per  la  somma  cbe  avr&  pagato**.  (L.  F.) 

*••  S.  C.  od  10.  Maja  1799.  uvagja  pristojbu  na  one  ^vendite 
censuarie^,  koje  su,  kako  vidismo,  prikrivale  zajmove,  i  na  prodaju 
desti  brodova,  koje  su  se  zvale  po  telijanskom  nazivu  „caraUi*^  a  bilo 
ih  je  24  u  jednom  brodn. 

*••  Zakonom  od  g.  1766.  Veliko  Vijece,  da  se  sve  to  vifie  nsre- 
doto6i  bogatstvo  zemlje  n  glavnom  gradu  i  da  se  predjeli,  najvainiji 
za  driavu,  nagju  u  signmijem  rnkama,  naredi,  da  zemlje  u  Konav- 
lima,  u  Primorju,  n  Stonu  i  u  Ratu  „nelle  tre  contrade  di  Ca- 
ncUi,  Primorie^  Stagno  e  Punta''  ne  mogu  biti  kupljene  nego  same 
od  stenoynikft  grada  i  predgragja  „dai  soli  abitanti  della  cittii  e 
horgo*^  pod  prijetnjom  konfiskacije  zemlje,  za  jednn  polovicn  na  korist 
fiska,  a  za  drngu  na  korist  prijavitelja.  Usljed  ^esa  bi  naredjeno  Rizni- 
6arima  pod  zakletvom,  da  kad  bi  koji  seljak  od  onijeh  triju  predjela 
bio  kupio  zemljn  prije  novog  zakona,  imadn  je  prodati  na  javnoj  draibi, 
a  cijenn  predati  vlasnikn  prodane  zem^e  „a  quello  cui  ^etteranno 
i  terreni  venduti^  (L   C.  T.  IL  fo.  40.) 

^^*  Lunedi  8.  Luglio  1793.  „La  prima  parte  6  di  terminare  che 
tutti  li  nostri  officii   ehe    hanno  I'amministrazione  del  pnbblico  denaro, 


Digiti 


ized  by  Google 


FRDfJETBE.  89 

debbano  dare  lo  stato  della  loro  rispettive  casse  ai  Sri.  Tesorieri  di 
S.  M.  M.  perch6  i  medesimi  insieme  con  lo  stato  dei  denari  in  loro 
amministrazione  riportino  ii  tatto  alia  cognizione  deirEcc.  Senato". 

gLa  prima  parte  6  di  fare  li  15  del  proBsimo  venture  mese  di  De- 
cembre  la  mattina,  dopo  Y  Eecmo.  Maggior  Gonsiglio,  V  Ecc.  Consiglio 
di  Pr^ati  sotto  le  pene  nltimamante  stabilite  in  oui  V  lllmo.  ed  Eocmo. 
Signer  Rettore  debba  in  primo  Inogo  proporre  lo  stato  dell'  entrate 
della  nostra  repubbliea,  ed  il  segretario  leggere  ex  officio  la  presente 
parte".  (L.  F.) 

VL 
Biznidari  pri  padu  repnblike. 

"*  UAhhi  Paul  Pisani^  docteur  is  letires  —  La  Dalmatie  de 
1797  a  1815  —  Episode  des  conquetea  napoleoniennes.  P.  127. 
Ovo  djelo  Pisania,  nagragjeno  po  tranceskoj  akademiji,  izragjeno  na 
bogatijem  vrelima  Zadarskog  namjesni^^kog,  Dubrovadkog  dr2avnog,  i 
privatnijeb  Dalmatinskijeb,  Be^kijeb  i  PariSkijeh  javnijeh  i  tajnijeb  ar- 
kiva,  nosi  najpotpnniju  povijest  Dalmaoije  za  razdoblje  1797 — 1815. 
Bilo  bi  nebarno  i  prevec  strogo  zamjeriti  tamo  amo  opa2ene  praznine 
]  netodnosti  prezasln2nome  franceskom  piscn,  koji  nam  rcta  toliko  do- 
sada  nepoznatijeh  dogogjaja^  u  kojima  su  skoro  iznmrli  oci  Dubrovnika 
1  Dalmacije  sndjelovali.  —  0  zajmn,  n^injenom  austrijskomu  generalu 
Brady-u  imamo  slijedeci  S.  C:  „Giovedi  li  24.  Ottobre  1799.  (?)  La 
prima  parte  h  d'imprestare  al  Sr.  Generale  Brady  il  valore  di  fiorini 
10.000  correnti  di  Vienna  ricercatici  per  mezzo  della  saa  lettera  dei 
20  del  currente  in  quel  mode  e  maniera  che  poi  si  dir^''.  —  „La 
prima  parte  6  di  provvedere  i  suddetti  fiorini  10.000  da  qualunque 
caasa  pubblica,  o  denaro  esistente  in  tesoreria,  con  cbe  seguita  la  re- 
stitozione,  debbano  essere  rimborsate  quelle  casse  dalle  quail  sar^  preso 
il  valore  di  suddetti  fior.  10.000."  Za  tijem  slijedi  nalog  Kizni6arima  i 
Prokuraturima  0.  V,  da  nagju  u  Be^u  kroz  svoga  bankira  SchuUera 
40.000  fior.  i  JcretUaer  u  dug.  Kasniji  S.  C.  od  19.  Aprila  1800  nosi 
o  zajmu  gen.  Brady-u  slijedece:  „La  prima  parte  ^  di  accettare  la 
oambiale  del  Sr.  Generale  Brady,  e  di  accommettere  alii  Sri.  tesorieri 
di  S.  M.  M.  cbe  la  rimettano  al  Sr.  Schuller  a  Vienna  per  fame  la 
riseossione^.  (P.  S.)  Ptsoni  nadovezuje  taj  zajam  zabtijevima  franceske 
flote,  i  biljeii  ga  Maja  g.  1798,  naslonivsi  se  na  becki  dvorski  i  dr- 
iavni  arkiv  (p.  127,  n.  7),  dto  stoji  u  savezu  sa  apomenutijem  doga- 
gjajima.  Ipak  nije  doba  sasvijem  jasna.  Nijesmo  mogli  prispodabljati 
datum  od  24.  Octobra  1799.  L.  F.  s  originalom  driiavnoga  arkiva  Du- 
brovadkog,  jer  fale  zaklju6ci  od  19.  oktobra  uoaprijed.  Svakako  nema 
zabilje^ena  n  D.  D.  A.  g.  1798.  zajma,  ucinjena  Gen.  Brady-u. 

Prisiljeni    franceski   zajam. 

"*  Pisani  o.  c.  p.  127,  128.  Evo  S.  C.  od  7.  Augusta  1798.  o 
nadinu,    kojijem   se   provigjelo   daljnjoj    uplati   od   200.000   fior.    „La 


Digiti 


ized  by  Google 


90  K.  VOJNOVid, 

prima  parte  ^  di  terminare,  che  si  debbano  prender  in  imprestito  i  not! 
ducati  50.000  ed  un  grossetto  da  servire  per  la  prima  ventura  rata 
delV  imprestito  ai  Francesi  da  tuUe  le  casse  delle  opere  pie  e  con- 
fraternite  dello  state  ed  anche  dai  privati  con  dovere  pagare  a  ra- 
gione  de  4^/^  d' interesee  all' anno  sopra  i  detti  ducati  50.000,  qual 
interesse  si  debba  annualmente  imborsare  e  ripartire  la  meU  dalla  na- 
vigazione  e  V  altra  met^  sni  nuovo  dazio  che  ora  s'  impone  di  gros- 
setti  4  per  ogni  barile  d'olio,  e  di  grossetto  uno  per  ogni  barile  di 
vino,  di  tutti  i  proprietarii  dello  stato  e  dominio  nostro,  con  che  la 
presente  parte  non  serva  d'esempio  per  Vawenire.  —  (Con  20  6. 
contro  6,)'^.  Za  tijera  naiegjuje  se  Rizni6arima  G.  V.,  da  ustanove 
dobitak  od  4%  za  sve  glaynice  blagijeh  djela,  kojijem  sa  se  dosada 
slu2ili,  ili  ce  se  nnaprijed  „con  che  il  censo  occorrente  per  tutti  i 
suddetti  c«pitali  debba  ripartirsi  la  meti  sulla  navigazione^  e  T  altra 
metA  sul  nuoYO  dazio  dell*  olio  e  vino  imposto  in  virtil  della  Parte 
deirEccmo.  Cons,  di  Pregati  presa  in  passato*'. 

^La  prima  parte  6  di  autorizzare  i  Sri.  Tesorieri  di  S.  M.  M.  che 
poBsano  prevaiersi  tanto  dei  denari  esistenti  nella  caHsa  dei  diversi 
deposit)  in  tesoreria,  quanto  dei  denari  esistenti  nella  cassa  dei  Sri. 
Doganieri,  con  che  dei  siAddetti  denari  debbano  in  prima  luogo  ser- 
virsi  per  la  redeneione  dei  noti  schiavi^  ed  il  rimanente  per  la  pre- 
stazione  del  noto  imprestito,  e  con  che,  dopo  terminata  la  vendita  del 
pubblico  Conservatorio  debbano  i  medesimi  Sri.  Tesorieri  dal  ritratto 
di  essa  vendita  rimborsare  la  cassa  dei  detti  depositi  e  la  cassa  del 
Tribute  pro  rata  di  quanto  si  saranno  prevalsi  dalle  dette  casse". 

S.  C.  od  7.  Augusta  naln^e  Riznicarima  da  nagju  kod  privatnika 
zajam  od  22.000  talijera  uz  dobitak  od  G^/g,  koji  6e  se  povratitt  naj- 
kasnije  za  tri  godine  prodajom  beckijeh  obveznica,  a  kamate  isplatiti 
priliodima  glavnica,  ulo2enijeh  u  Bed,  ili  novcem  podanka  {dai  danari 
del  Tributo)^  ili  iz  bud  koje  javne  blagajne.  Istijem  S.  G.  Riznidari 
8u  ovlasteni  prodati  Conservatorio  i  Lakromsha  dobra,  take  da  pro- 
dajna  cijena  ovijeh  posljednijeh  bude  pokrita  be6kijem  glavnicama,  a 
godiSnji  prihod  neka  se  ulozi  u  Blaga  Djela  po  papinsiom  od- 
pustu, 

Kasnijim  S.  C.  od  9.  Maja  1800  Riznidari  su  ovla§teni  prodati  kroz 
15  dana  Lokrum  za  16.060  DD.,  a  14.  i  30.  Junija  1800  te  16  Ja- 
nuara  1801.  druga  dobra  Lokrumskijeh  benediktinaca  u  Konavlima  i 
na  dnigijem  mjestima. 

(S.  C.  1765.— 1803).  ^Ses  hiens  —  kaze  Pisani  —  servirent  h 
reparer  largement  le  prijudice  que  la  Repuhlique  avait  retiri  de 
ses  relations  avec  la  France'*.  (0    c.  p.  133.) 

^^'  S.  0  od  28.  Julija  17D8.  nalazc  Rizaicarima  i  Proknraturima 
G.  V.  „che  raccolgano  tutte  le  ca»'te  bancali  dei  Monti  a  Vienna  tanto 
di  conto  pubblico,  quanto  di  conto  di  tutte  le  Operc  Pie  dello  stato, 
e  le  spediscano  ben  coiidizionate  ai  Sr.  Sehuller  a  Vienna  con  quelle 
condizioni  e  prescrizioni,  che  poi  si  diranno".  (P.  S.  ibid.) 

*^*  „Martedi,  li  10.  Decerabre  1791).  La  prima  parte  o  di  servirci 
in  somma  di  ducati   10.000  dei  denari  della  dogana  a  conto  dei  ducati 


Digiti 


ized  by  Google 


PBIMJETBE.  91 

30.000  provednti  per  le  spese  delle  truppe,  ed  in  mancamento  di  questi, 
di  quelle  del  Monte  pubblico  delta  Pietit^,  (P.  S.  ibid.) 

'**  „10.  Luglio  1799.  La  prima  parte  e  di  terminare  che  siano  e 
s'intendano  seqaestrati  tatti  i  beni  stabiii,  mobili,  crediti,  caratti  di 
tutti  i  Canaleti  compresa  Viiaglina,  e  cbe  si  debba  promulgare  a  suon 
di  tambnro,  che  tutti  li  uostri  suditti  della  citt^  e  borgo  in  termine  di 
24  ore,  e  quelli  del  rimanente  deilo  stato  in  termine  di  giorni  otto, 
debbano  rivelare  ai  SSri.  Tesorieri  di  S.  M.  M.  tutti  i  credit),  denari, 
robbe  e  caratti  appartenenti  ai  suddetti  Oanalesi,  et  in  mano  di  chi  si 
trovano,  sotto  pena  ai  contrafacienti  della  confisoazione  dei  propri  beni 
e  deUa  pubblica  indignazione**. 

„6.  Febbrajo  1800  La  prinaa  parte  ^  di  levare  il  sequestro  iotra- 
preso  sopra  i  beni  di  tutti  i  Canalesi,  eccettuati  solamente  quelli  dei 
cinque  rei  srntenziati".  (S.  P.  ibid.)  Pisani,  o.  c.  p.  129  —  132.  — 
Evo  sto  Pisani  kaze  o  djelomi^noj  konfiskaciji  gotovo  trecine  drzav- 
nijeh  i  pobo^nijeh  glavnica,  polo2enijeh  po  Rizni£arima  i  Prokuratu- 
rima  6.  V.  u  Be£ku  banku:  „Pre.eque  au  m^me  moment  (nametnuta 
franceskog  zajma  g,  1798.)  nn  autre  orage  se  dechaina  centre  les 
finances  de  Raguse.  La  republique  avait  plac6  nne  tr^s  forte  somme  k 
la  banque  de  Vienne;  or  T  Empire  se  disposant  k  faire  la  guerre,  eut 
besoin  d' argent,  et  la  banque  fit  un  appel  de  307o  ^^  capital  de  ses 
actionnaires.  Les  Ragusaina,  devours  ou  non  k  la  France,  se  souciaient 
pea  de  donner  Itur  argent  pour  la  combattre,  et  d'Ayala  pr^senta  k 
la  cbancellarie  d'6tat  un  long  memoire  ou  il  ^non^ait  les  raisons  de 
tout  ordre  pour  lesquelies  les  capitaux  de  Raguse  ne  devaient  pas  ctre 
soumis  k  Tappel  des  fonds.  II  est  k  peine  neccssaire  de  dire,  que  les 
conclusions  de  ce  memoires  ne  furent  pas  accept6s".  —  p.  120.  (Iz 
dvorskog  beikog  arkiva.) 

^^*  S.  C.  od  21.  Marta  1795.  spominje  najnovije  kovani  dubrovacki 
dukat^  prozvani  ^Libertina** ,  cije  imo  dokazivase,  kako  dojam  fran- 
ceskog prevrata  bijase  dopro  do  Dubrovnika.  Libertine  pocese  se  ko- 
vati  1790,  odmah  dakle  poslje  revolucije,  te  nodahu  geslo  y^libertcts'^ ^ 
obrubljeno  vijencem  na  jednoj  strani,  a  na  drugoj  poprsje  £ene,  koja 
je  predstavljala  slobodu".  (P.  S.  Ibid.) 

^^^  Pisani  o.  c.  p.  133. 

^*«  Id.  ibid.  p.   157,  158. 

**•  „Venerdi  li  31.  Gennajo  1806,  —  La  prima  parte  c  d' impre- 
stare  al  Sr.  Barone  di  Cavalcabo  comandante  delle  Bocche  di  Gattaro  il 
valore  di  fiorini  12.000  con  le  debite  cautele  e  cambiali,  nolle  quail 
sia  espresso  che  la  detta  somma  si  impresta  per  servizio  di  Sua  Im- 
periale  e  Regia  MaestJi,  e  senza  che  nella  detU  carobiale  sia  limitata 
alcuna  cassa  imperiale,  da  cui  debba  esser  pagata  la  detla  somma,  c 
di  servirsi  in  predetta  somma  di  qualunqiie  denaro  pubblico  esistente 
in  Tesoreria,  con  che  poi  dopo  il  pagamento  della  detta  cambialo  deb- 
bano le  rispettive  casse  della  Tesoreria  essere  rimborsate  di  quelle 
somme,  che  avranno  imprestate,  con  che  la  detta  somma  debba  nella 
cambiale  essere  ridotta  in  pezze  colonnarie  effettive". 


Digiti 


ized  by  Google 


.  92  K.  vomovid, 

„La  prima  parte  6  di  oonvenire  col  Sr.  Console  Timoni,  che  nella 
suddetta  cambiale  esprima,  che  la  medesima  cambiale  dovr&  esser  pa- 
gata  0  a  Vienna  o  a  Trieste  ad  arbitrio  delta  Repabblica^. 

„La  prima  parte  6  di  inslnuare  alii  Sri.  Tesorieri  e  Procuratori  di 
S.  M.  M.,  che  per  tre  mesi  debbano  sospendere  la  coUocazione  di  qua- 
lunque  denaro  in  loro  amministrazione,  con  che  scorso  il  suddetto  ter- 
mine  di  mesi  tre  debbano  li  detti  Sri.  Tesorieri  e  Procuratori  proporre 
neli'  £cc.  Senate  la  detta  materia,  e  con  che  durante  la  delta  sospen- 
sione  debba  la  pubblica  oassa  pagarc  il  pro  a  ooloro,  ai  quali  spetta- 
rebbe  quando  fosse  state  collooato  il  loro  denaro  **.  (P.  S.  1804.  do 
1808.) 

1*0  Opstanak  stranke  franceske  u  Dnbrovniku,  i  to  u  samome  Se- 
natn  dokazana  je  od  Pisani-a  tajnijem  izvjeidem  od  20.  Decembra  1805. 
austrijskog  konsula  kod  Dubrova^ke  repnblike  Timoni-a.  (Pisani  o«  c. 
p    135,  136.) 

^**  Pisani^  o.  c.  p.  184,  185.  Dalje  ovako  oznaduje  doba  prve 
franoeske  zapreme  od  27.  Maja  1806.  do  31.  Januara  1808,  koji  bi- 
lje2i  pad  republike:  ^Depuis  le  mois  de  mai  1806  les  Fran^ais  occu- 
paient  cette  ville  et  son  territoire,  et,  par  le  commissaire  plae^  k  c6te 
dn  Senat,  avaint  la  hatUe  main  sur  V  administration  financiire, 
puisque  auoune  somme  ne  pouvait  sortir  des  caisses  publiques  (ieim 
kradimice,  hako  6e  se  vigjeti  pod  notam  124.)  sans  un  bon  8ign6 
par  lui."  Ovo  potvrgjnje  izvadak  biagajnidkog  dnevnika  pod  notom  122. 

1"  Prepisujemo  dotidne  stavke  iz  blagajni£kog  dnevnika: 
2./6.  Per  spese  dell' occupazione  francese  in  provviande  DD.     30.000. — 

in  yirtil  delia  parie  dell'Ecc.  Senate  30./6. 
9./6.  Dalla  cassa  pubblica  dati  come  sopra  altri  ducati     „        10.000. — 
13./6.  Dalla   cassa    pubblica   ddla    Tesoreria   delle 

Opere  Pie,    dalla  zeoca   ed    altri   foadi,   in   virttl 

delia  parte  del  Senate  11. /6.  1806  per  spese  come 

sopra  e  provviande      ...       „        29.915.24 

Luglio  1806,  Nuove  provviste  fatte  dair  Eeo.  Senate 

per  le  truppe  franeesi  in  virttl  delia  parte  21.  luglio 

1806.  dai  denari  delia  cassa  pubblica,  delia  zecoa, 

dogana,    Monte    di    Piet&,    soprasalinaria,    grascia, 

comprese   le   somministrazioni    al    generale    Lauri- 

ston,  al  Sr.  Marco  Bru6re  (prije  kansuo  frcmceski^ 

pak  prvi  povjerenik  okupadane  vojskeX  al  com- 

missario  di  guerra,  al  governatore  per   spese   deir 

artiglieria  e  delle  fortificazioni *  .    .      „        43.228.20 

Dal  27/7.  1806.  VenumeraBione  delle  polifiae  cam- 

biate  dalla  cassa  pvibhlica  segue  con   ordine  di 

S.  E.  U  Sr.  Alessandro  Lauriston  generale  delle 

truppe  franeesi, 
6./d.  Cavati  dalla  cassa  pubblica  per  le  spese   delle 

truppe  irancesi „         4.433.27 

16/8.  Cavati   dalla  borsa  di   Crista  per  le   spese 

delle  truppe  franeesi „  4.118.18 


Digiti 


ized  by  Google 


FBIMJETBK. 


93 


Conto  nnovo  del  denari  per  spese  delle  trnppe  franoesi 

6./8.  1806.   (compresi  D.   3819.  facente   parte  di 

D.  4433  sopra  indicati) DD.     3479411 

Di    provenienza    aoprasalinariay    conto    pubblico    e 

grascia. 
7./8.  al  commissario  ordinatore  ed  al  gen.  Lanriston 

dagli  avyanzi  della  cassa   pubblica  della  dogana  e 

della  zeccjt ^       20.053.39 

9./8.  dati  come  sopra  dai  tonto  della  epihrapia  delle 

Opere  Pie „       20.000.— 

10./8.  dati  al  generale  LaariBton  per  suo  ordine  10./8. 

1806.  dalla  cassa  pubblica ,        10000.— 

20./8.  dati  al  commissario  Bonqnin ,  5.000. — 

24./8.  a  S.  E.  Laureston  per  le  spese  deirarmata  .  „  1.000.— 

25./8.  al  commifisario  Bonqnin        „  24.000. — 

28./8.  al  Lanriston  per  sno  ordine „  2000. — 

29./8.    al   cap.   di   Ragnsa-Vecchia    per   ordine    dal 

Minor  Consiglio  autoriaacUo  dal  generale  Lanriston  „  2.000. — 

31./8.  al  commissario  Bouqnin „  5.000. — 

9./9.  al  colonello  Deyeaux  di  ordine  del  gen.  Marmont  „  3.000. — 

15./9.  al  snddetto  colonello „  1.178.— 

Qneste  erogazioni  fnrono  fatte  da  diversi  fondi  pnb- 
blicifra  i  qnali  D.  1839.  stati  depositi  li  13/6. 
1806.  dalli  Frances!,  e  D.  32.000  dMmprestiio 
fatto  dai  particolari  (detto  imprestito  venne  restituito 
dalle  argenterie  delle  Chiese  squagliate  in  stecca 

come  da  mnotaeume  21.112,  1806)     .     .    .     .  „  32.000.— 
21./12.  1806.   Distinzione   delli   denari  imborsati   da 
diyerFe  oasse    per  conto  delle  spese  per  le  truppe 
franoesi  come  addietro: 

dalla  cassa  pubblica  della   Tesoreria „  19.433.27 

da  diverse  opere  pie  della  Tesoreria ,  54.471.36 

dalla  Borsa  dei  Paveri  di  Crista „  4.118.18 

soprasalinaria „  63.637.16 

graseia „  49.19908 

zecca „  19.936.36 

dogana ,  8.453.27 

dall'  imprestito  dei  particolari „  32.000. — 

dal  Monte  di  Pidd _„ L45a23 

assleme  ducati  252.704.30 

18./4.  1808.  Gli  assegni  vengono  ordinati  da  S.  E,  il  duca  di 
Bagusa. 

Pisani,  koji  nije  poznavao,  kakvo  va2no  mjesto  sn  zapremali  Rizni- 
dari  G.  V.  n  nstrojstvn  republike,  niti  njihove  fnnkcije,  ne  pregledavsi 
dotiini  arkiv,  ne  spominje  ovn  ogromnu  svotu,  istrgnntu  po  franceskoj 
oknpacionoj  vojsci  dr2avi,  poboinijem  zakladama  i  gragjanima. 


Digiti 


ized  by  Google 


94  K.  vojNovid, 

>"  „Mercoledi  li  11.  Giugno  1806". 

„La  prima  parte  6  di  aocommetlre  ai  Sri.  Tesorieri  di  8.  1\i.  M. 
che  facciano  portare  in  tesoreria  tntti  i  capitali  non  impiegati,  che 
tutte  le  opere  pie  dello  stato  hanno  nelle  loro  rispettiye  casse" 

„La  prima  parte  6  di  provvedere  airEccmo.  Minore  Consiglio  per 
le  atluali  spese  ducati  trenta  mila,  cio^  10.000  D.  dai  denari  delle 
opere  pie  esistenti  in  tesoreria,  D.  5  mila  dai  denari  della  cassa  pubblica, 
D.  5  mila  dai  denari  della  grascia,  D.  5  mila  dai  denari  della  sopra- 
salinaria,   e  D.    6    mila   dai   denari  della  zecca".  (P.  S.  1804 — 1808). 

i«*  „Lunedi  li  16.  Giugno  1806." 

„La  prima  parte  ^  d'insinnare  alii  Sri.  Tesorieri  e  Procnratori  di 
S.  M.  M.  che  spendiscano  al  Sr.  Gio.  Giorgio  Sohuller  loro  banchiere 
a  Vienna  tante  carte  bancali  quante  saranno  snflicienti  airincirea  per 
realizzare  200.000  fiorini  con  ordine  di  vendere  tanti  monti  di  oonto 
pnbblico  quanti  basteranno  per  realizzare  fiorini  100.000,  e  tanti  di 
conto  deir  Opere  Pie  quanti  basteranno  per  realizzare  altri  fiorini 
100.000,  e  che  tenga  il  rittratto  a  nostra  disposizione  e  che  facciano 
la  spedizione  delle  dette  carte  e  ordini  in  qnella  maniera  che  hanno 
fatto  ultimamente^. 

„Lunedi  21.  Luglio  1806". 

„La  prima  parte  6  dMnsinnare  ai  Sri.  Tesorieri  di  8.  Maria  Maggiore, 
che  diano  ordine  al  Sr.  Gio.  Giorgio  Schnller  loro  banchiere  a  Vienna 
di  vendere  il  capitale  di  50.000  fior.  meno  nn  grossetto  per  marita- 
zione  e  monacazione  delle  zitelle,  e  che  a  tale  effeto  li  spedisoano  le 
carte  bancali  in  qnella  mcmiera  che  li  parerit  piU  cauta  e  sicura,  e 
che  diano  pure  ordine  al  detto  Sr.  Schnller  che  il  ritratto  della  detta 
vendita  la  tenga  a  disposizione  deir  Ecc.  Senate **. 
(P.  S.    ibid.) 

Evo  sto  0  tomu  kaze  Pisani:  ^IjCS  recherches  des  commissaires, 
avait  fait  d^convrir  une  partie  des  pi6ces  etablissant  la  situation  finan- 
ciere  de  la  republique.  11  avait  6t6  fait  h  la  banque  Schuller  de  Vienne 
nn  d6p6t  de  700.000  florins;  sur  cette  somme,  365.700  avaient  6t6 
retires  en  Mars  et  Juin  (?)  pans  qu'  on  pftt  savoir  quel  emploi  en 
avait  6i6  fait,  restaient  encore  240.000  florins  quMl  fallait  empecher 
de  disparaftre  et  qui  furent  frappis  cF opposition^.  (Pisani  o.  c.  p. 
185).  Kako  se  vidi  iz  gore  navedenijeh  zaklju6aka,  Riznicari  bili  su 
ntjerali  od  bankira  Scliullera  250.000  flor.,  a  ne  365.700,  kako  ka2e 
Pisani^  i  to  Junija  i  Julija  g.  1806.,  a  ne  Marta  i  Jnnija,  kako  fran- 
ceski  pisac  kaze.  To  potvrgjuje  D.  D.  A,  s  kojijem  nsporedismo  iste 
zakliu6ke 

1"  ^Lunedi  18.  Luglio  1806". 

„La  prima  parte  (t  di  terminare  che  tutto  il  denaro  esistente  in  Te- 
soreria di  conto  pubblico  debba  stare  alia  disposizione  dell'  Eccmo  Minor 
Consiglio  per  le  spese  correnti  tanto  del  govemo  che  delle  truppe 
francesi  colV intelligema  del  Sr,  Gen,  Lauriston*". 


Digiti 


ized  by  Google 


PBIHJETBE.  95 

Istijem  S.  C.  naregjeno  je  Prokuraturima  6.  V.  da  se  crkvama, 
koje  sn  bile  ovo  posljednje  vrijeme  porobljene  (spogliateX  dadu  nuzne 
odore  (suppelleitiU  sacre)  za  sln^iti  misn  i  podijeljivati  svetotaJBtva, 
a  to  iz  samostana  S  Klare,  S.  Marije  (ukinutijeh),  i  iz  ostalijeh  crkava 
OYoga  grada.  Riznidari  pak  neka  dadu  zapnicima,  koji  sa  bili  porob- 
Ijeni  (spogliati)^  do  100  ipp.  iz  Eristove  siromasne  zaklade,  a  Prokn- 
raturi  neka  razmijene  kaleze,  pohranjene  u  kovnici,  s  ooijem  stobie  crkve 
i  ostalijeh  crkava.  (P.  8.  1804.— 1808.) 

^**  8,  G.  od  26.  Julija  1806,  naregjeno  je  R  znicarinia  i  Proku- 
ratnrima  G.  V.,  da  zaposjednu  sve  radunardke  knjige  (vacchette)  samo< 
stana  S.  Klare  i  8.  Marije,  i  sve  njihove  prihode.  S,  C,  od  17,  Sep- 
tembra  iste  godine  priopceno  je  Riznicarima,  da  je  dozna£eno  n  ime 
hrane  svakoj  dumni  gore  spomenutijeh  manastira  po  60  grosa,  a  sluski- 
njama  po  20  grosa  (sto  bi  kasnijim  S.  C.  od  19.  Decerabra  1806. 
poboljiano)  iz  njihovijeh  negdasnjijeh  priboda^  i  to  odkad  sn  ostavile 
aamosfan.  8,  C,  od  16.  Maja  1807.  povjerava  se  Riznicarima  i  Pro- 
knratnrima  G.  V.,  da  podnesu  osno^u  o  najboljoj  upravi  tijeh  samo- 
stanskijeh  dobara.  (Id    ibid.) 

1"  S.  C.  od  24.  Julija  1806.  (Id.  ibid.) 

"8  8.  C.  od  4.  Oktobra  1806.  (Id.  ibid.) 

^"  8.  C.  od  23.  Julija  1807.  (Id.  ibid.) 

^'^  Piscmi  0.  c,  iz  pouzdane  depese  austrijskoga  kouRula  Timoni-a 
od   16    Angusta  1807. 

»«i  Pisani  o.  c.  p.  302—304. 

vn. 

Blago  Djelo  (Opera  Pia)  pod  franeeskom  i  austrijskom 

vladom. 

*•■  U  kratkome  naortu  ^Istitu^ione  delle  Opere  Pie  a  Ragusa'*, 
citiranome  pod  notom  75  £ita  se,  da  na  po6etku  ovoga  vijeka  zavod 
je  poBJedovao  glavnicu  od  vise  nego  tri  miliona  i  p6  Dubrovackijeh 
Dukata^  okolo  dva  miliona  fiorina  austrijske  vrijednosti^  koja  svota 
se  ne  dini  nipoito  pretjerana  obzirom  na  velike  potrebe,  kojijem  se 
zadovoljavalo  po  Riznicarima  G.  V.  iz  mnodtva  zakladd.  po  njima  nprav- 
Ijanijeh,  na  ogromne  svote  iz  njih  crpljene  za  franceske  okupacije  i  na 
cinjenicu,  da  sada  poslje  toliko  gubitaka  domacijeh  i  inostranskijeb  glav- 
nic&,  prouzrocenijeh  poiitidkijem  dogogjajima  od  pocotka  tekuceg  vijeka, 
imetjik  Blagog  Djela  iznada,  kako  se  u  op6e  drzi,  jedan  milion  fiorina, 
a  za  ovo  osamdeset  i  seat  godina,  otkad  je  pala  repnblika,  pobozni  zapisi 
slabo  8U  tekli  u  blagajnu.  Zamjerno  je,  sto  ni  Rizni^ri  republike,  ni 
Upravno  povjerenstvo  0.  P.  nove  dobe  nijesu  nigda  poknsali  iznaei 
to^ni  imetak  zavoda,  §to  se  namjerava  uciniti,  kad  bude  sastavljeno 
novo  opcenito  zrcalo  (registro  generate)  blagijeb  djela. 

^"  „Ije8  rentes  des  fondations  pieuses,  se  montant  k,  15.240  ducats 
6taient  respeet^es,  mais  devaient  etre  administr^s  par  une  commission 
de  bienfaisance.    Le   college  (negda   Isusovaca^  pak   Piarista)    6tait 


Digiti 


ized  by  Google 


96  K.  VOJKOVK^ 

laiss^  sous  la  direction  des  P6res  des  6col6s  pies  et  recevait  uoe  do- 
tation de  14.000  duoats  de  rente,  k  prendre  sor  les  fonds  des  con- 
vents  supprim^s**.  (Pisani,  o.  e.  p.  304,  305.)  Pisac  bilje^i,  da  je  dukat 
vrijedio  gotovo  11  franaka,  —  ali  posto  su  se  svi  prihodi  i  troikovi 
toliko  dr2ave  koliko  Riznice  ozna^ivali  u  Dnbrova^kijem  Dukatima,  a 
ne  u  Mleta^kijem,  tako  se  ima  dr2ati,  da  se  radi  o  prvijem,  a  duhU 
dubravachi  vrijedio  je  jedva  jedan  frandk,  I  ono  14.000  dnkata,  do- 
znadenijeh  Piaristima  za  uzdr2avanje  liceja,  ne  moga  bit!  nego  dubro- 
va6ki,  jer  do  pada  republike  licej  bijase  opskrbljen  zajedno  s  crkvom 
i  B  mirovinom  za  posvjetovnja6ene  Isnsovee,  koji  su  se  naSli  kod  nki- 
nu6a  Reda  u  Dubrovnikn,  pribodom  od  samo  DD.  2834.18.  (L.  A. 
M.  p.  147—139.) 

„A  Raguse  la  maison  des  enfants  trouv6s  (bonica  MUosrgja)^  I'hd- 
pital  (Domus  Chfisti)  qui  existait  avant  T  occupation,  et  les  autres 
fondations  pieuses  jouissaicnt  d'un  revenu  de  15.290  ducats.  Par 
r  arrets  du  31.  Mai  1808  Marmont  affecta  une  rente  de  23.470  fr. 
15  c.  aux  6tablissement8  de  bienfaisance,  et  un  assez  fort  revenu  k  la 
commission  oharg^e  des  secours  aux  indigents". 

„Garagnin,  dans  son  rapport  du  17.  septembre  1810,  expose  com- 
ment 11  a  pu  grossir  ces  revenus  que  la  mis6re  croissante  rend  insuf> 
fisants,  en  y  joignant  les  rentes  de  quelques  confr^ries  supprim^s**. 

^Enfin  le  mont-depiete  de  Raguse  dotait  les  jeunes  fiUes  au  moment 
de  leur  manage  (?);  la  mesure  fut  generalise  en  1812,  et,  dans  toutes 
les  villes  de  iMllyrie,  on  couronna  des  rosi^res;  une  des  conditions 
resquises  etait  d' avoir  un  fr6re  ou  un  cousin  sous  les  drapeaux".  (Pi- 
sani^  0.  c.  365). 

Ovdje  treba  nam  ispravljati  dvije  dinjenice;  prvn,  da  je  Marmont 
doznadio  ono  23.470  fr.  ne  dobrotvornijem  zavodima  u  opce,  nego 
bOnici  ^Damas  ChrisW^  kako  se  vidi  iz  izvjeSca  opdine  Dabrova£ke 
od  10.  Septembra  1822.,  gdje  se  isti^u  prihodi  bCnice  Domus  Christi, 
(e  se  u  070  uvrscuje  svota  od  24.470  fr.  doznadena  po  franceskoj 
vladi  iz  dohodaka  blagijeh  djela  (Stari  arhiv  Dubrovadke  bonice). 
Druga  je  netadnost,  §to  se  pripisuje  zaiagaonici  (Monte  di  PietA) 
opskrb\jivanje  djevoj^ica  prdijama,  za  koje  ona  se  nije  nigda  skrbila, 
niti  je  smjela,  do6im  za  tu  svrbu,  kako  smo  vigjelt,  bilo  je  mnogijeh 
zaklada,  npravljanijeh  od  Riznidara.  Monte  di  Pieth  nije  imao  drugog 
zadatka,  nego  posugjivati  novaca,  osobito  malome  puku  uz  nizoke  ka- 
mate,  kako  je  to  bilo  ustanovljeno  kod  njegova  ustrojstva  g.  1670. 
(Rad  J.  A.  knj.  CXV.  istog  pisoa.) 

^'^  Na  pismo  od  8.  Avgusta  1816.  c.  k.  Okruinog  Dubrovadkog 
Poglavarstva,  kojijem  se  tra4i  izvjeSce  od  Upravnog  Povjerenstva  Opere 
Pije,  ova  odgovara  12.  Avgusta  i.  g.  megju  ostalijem:  „Sotto  il  go- 
vemo  antioo  della  Ex-Repubblica  gli  avanzi  del  frutti  dei  capitaii 
lasciati  dai  divers!  testatori  a  tale  scope  restavano  sempre  in  cassa  e 
soltanto  in  occasione  della  redeneione  di  qualche  schiavo  Cristiano 
NairioncUe  si  dava  di  questo  dano/ro  per  il  suo  riscoMo*'. 

„8otto  ia  reggenza  francese  si  6  trovato  in  cassa  un  avvanzo  di  Due. 
Rag.  27.916.18  e  per  ordine  deir  amministratore  Garagnini  fu  con  tal 


Digiti 


ized  by  Google 


PRIMJBTBE.  97 

denaro  disdebitata  la  cassa  del  tributo  che  si  h  trovata  debitrice  in  tal 
epoca,  affincM  si  potesse  piii  presto  prevcUersi  del  fruttato  di  detta 
cassa  del  tributo  che  totalmente  apparteneva  al  governo".  Iss  arkiva 
0.  P.  br.  348  g.  1816,)  Mnoga  izvjesda  o  stanju  0.  P.  ispod  Fran- 
ceza,  zahtijevana  od  austrijske  politidke  vlasti,  sastayljena  su  po  Upravnom 
Povjerenstvu  0.  P.  tofino  i  objektivno. 

^•*  Iz  izvjesca  od  30.  Avgusta  1816.  br.  384  podastrta  od  Povje- 
renstva  0.  P.  e.  k.  okruinom  poglavarstvu,  gdje  odgovara  na  razna 
pitanja  glede  0.  P.  stavljena  po  istomu.  (I0  arkiva  0.  P.  broj  384 
g.  1816.) 

*■•  Piscmi^  0.  c.  p.  456. 

^'^  „Les  finanees  publiqaes,  bien  qa'^prouv^es  par  les  derniers  6ye- 
nements,  ^taient  encore  florissantes^  des  capitaux  considerables  6taient 
d^pos^s  k  Vienne  et  dans  diverses  banques  d'  Italic ;  on  aurait  leur 
revenus  pour  supplier  k  V  insuffisances  du  produit  des  donanes,  qu^  il 
falUit  pr^voir  pour  tout  le  temps  que  durerait  la  gaerre  maritime". 
(Id.  ibid.  p.  305.) 

Glavnice   Rizni6ara   i   Prokuratura    G.  V.   u   ino- 

zemstvu. 

^■®  Na  zahtijev  c.  k.  Okruinog  Poglavarstva  od  29.  Maja  br.  3011, 
da  bi  ga  Povjerenstvo  0.  P.  obavijestilo  0  raznijem  glavnicama^  koje 
je  bivSa  Republikanska  Vlada  Dubrovadka  imala  u  inozemstvu,  ono 
izvje§Guje  pod  br.  233  od  iste  godine  kako  slijedi. 

Pretpostavlja  se  poteskoi^a  istrazivanja,  jer  da  je  franceska  vlada 
bila  ostavila  u  neredu  arkiv  i  mnogo  starijeb  listina  smijesano. 

Mletafike. 

Mletadke  glavnice  su  iznaSale,  na  temelju  originalnijeb  isprava, 
73.723  mletadkijeh  dukata.  Osim  toga  je  0.  P.  posjedovala  u  Mlecima 
dvije  ku(5e  i  dva  ducana  u  grackom  odjelu  (contrada)  8v.  Bartolo- 
meja  u  j^calle  dei  Stagneri*^^  sto  no  negda  pripadahu  ukinutom  La- 
kromskom  Manastiru,  te  su  u  zadnje  vrijeme  bila  iznajmljena  Anselmu 
Bolosio,  AntuDU  Celli  i  Karlu  Pezzi. 

Florentinske. 

Prila^u  se  dokazi  posljednjijeh  uplata  od  glavnice  650  DD.  1  14  gr. 
uloienijeh  u  ZcUagaonicu  (Monte  di  Pieti)  Florentinsku,  kojijem 
se  dosta  bave  dopisi  Riznicara  (Gledaj  Dodatak  A), 

Napuljske. 

Sto  se  ti6e  Napuljskijeh  glavnica,  iznasa  se  zapisnik  od  8.  Februara 
1811.,  kojijem  bise  ustupljene  Demaniju  17.833  napaljske  skude. 

B.  J.  A.  aXJLVU,  7 

Digitized  by  VjOOQIC 


98  K.  vojNovid, 

Rimske. 

0  Bimskijem  glavnicama  kaze  se,  da  sn  nazna^ene  u  kazala  pod  3 
luoghi  (dionic&)  1476  —  86 — 58^  te  se  podnada  zapisnik  od  8.  febrnara 
1811.,  B  kojijem  bi§e  doznadena  Demanija,  dionica  828.31.  Doti^nijeh 
lislina  (Patenti)  nije  moguce  iznijeti,  jer  najstarije  pergamene,  sto  bu 
dokazivale  vla8ni§tva,  gotovo  eu  fo  Bve  izgabile  a  velikoj  tre§DJi  od 
g.  1667.  Najnovije  ili  so  loSe  pisane  ili  ne^itljive.* 

Be6ke. 

0  Beikijetn-  glavnicama  oema  drugo  nego  kapital  od  14.700  fior., 
alo2enijeh  n  Bedkn  banku^  6iji  cetvrti  dio  pripada  Rafa  Androvicu,  a 
OBtalo  Operi  Fiji.  (Br.  233  g.  1816.  Arkiva  0.  P.) 

Koje  razlike  od  stanja  inozemskijoh  glavnica  g.  1782.,  samo  trideset 
i  6etlri  godina  prije,  kako  nam  ga  erta  Marko  M.  Boikovic !  U  Bimu 
bilo  je  uIo2eno  1270  Luoghi  (dionicS)  u  razne  novcane  zavode  a  iz- 
noBU  od  DD.  338.642  s  prihodom  od  DD.  7749.;  u  Mlecima  178.313 
D.  D.  8  dohotkom  od  4728  D.  D. ;  u  Napulju  glavnice  (?)  su  nosile 
1993.78  Napuljskijeh  Dukala,  jednakijeh  D.  D.  3339.23;  u  Beiu 
245.156  fior.  sa  f.  5027.16  dohotka.  Becka  ^7at;njca  pripadala  je  Bva 
podanickoj  gakladi  (eassa  del  tribato).  Tri  ^etvrtine  rimskijeh  i  mle- 
taikijeh  kapitala  idle  su  u  istu  skriojo,  a  jedna  6etvrtina  u  tekuci 
radun  (conto  corrente)  Rizni^ara.  (L.  A.  M.  N.  b.  VIII. — XX.)  Osim 
toga  bilo  je  nloieno  one  god.  kod  privatnika  uz  razne  kamate  (ne  vise 
od  5%)  DD.  139.351.  (Ibid.  XX,  XXL) 

Bimske  gliwnice  bile  su  stranom  spa§ene,  te  usljed  nastojanja 
austrijske  vlade  likvidirane  u  rimske  skude,  koje  su  nosile  dobitak  od 
1127  skuda  i  63  bajochi  polag  obvezniee  potpisane  a  Rimu  4.  Marta 
1820.  No.  3664  generalnoga  kazala.  Kasnije  ova  bi  pretvorena  n  toliko 
kartell  Lombardo-Mleta^ke  kraljevine  u  vrijednosti  od  51.640  fior.  a.  v., 
a  poslje  okupacijo  Rima  u  obvezniee  dnga  na  5^0  ^  zlatu  kraljevine 
Italije  (eartelle  del  debito  consolidato  ai  5%  del  Begno  d^Itcdia)  u 
svoti  od  Lira  129.100.  Po  novijem  financijalnim  mjerama,  uzakoige- 
nijem  a  talijanskom  Parlamentu  Julija  1874.,  kamate  od  5%  sniiene 
su,  uslied  nameta  na  reutu  od  207o,  n*  ^^U*  (}^  arkiva  0.  P.  u  knjizi 
^Amminisiraeione  censi**  p.  1—3.) 

MletaCki  kapitali  bill  su  konfisoirani  pod  Napoleonskom  talijanskom 
kraljevinom  usljed  otpisa  18.  Februara  1812.,  koji  je  ukinuo  sve  do- 
hodke,  pripadajuce  korporacijama  „di  mani  morte^  u  kraljevini  ItalijI, 
te  bi  uporavljen  na  prihotke,  sto  je  dugovao  „Monte  Napoleone"^ 
francuskijem  zavodima.  A  poSto  u  ono  vrijeme  Dubrovnik  bijade  cijelo- 
kupni  dio  llirsko-Franceskijeh  pokrajina,  bide  ukinute  i  one  stavke, 
koje   su   bile  prije   likvidirane,  i  upisane   na   korist   recenijeh  zavoda. 


*  Nafto  sam  u  starome  arkivu  Bdnice  Dubrova^ke  9edam  takijeh  original - 
Dijeh  patenata.  koji  dokazuju  namjefitenje  glavnicA  ove  b6nice  na  „Monti  di 
.Boffia".  Izdani  su  u  pergameni  po  ravnateljima  dotiSnijeh  zavoda  o  polovici 
pro&loga  vijeka  pod  papom  Benediktom  XIV. 


Digiti 


ized  by  Google 


dbSavni  bizni^ari  kspubtjkb  dubrova^kb.  99 

(Otpis  ad  25.  Januara  1820,  br.  537  c.  k,  ohruinog  Poglavarstva 
Dwyravnika  na  BolniSki  Odbor  —  Cammissiane  degli  Ospvrii.  -r- 
la  arkiva  bonice  Dubrovaike.)  To  isto  se  vidi  u  istome  arkivu  iz 
otpisa  y^Veneaia  7.  Gennaro  1813  della  Prefettura  Dipartimentale 
deWAdriaiico^  —  potpisana  po  generalnom  tajniku  Vincenti  Foscor 
Wm,  priopcena  Bolnidkome  odboru.  Vjerovnici,  diji  prihodi  od  glavnica 
ulo2enijeh  u  mletadkn  Zeku  (kovnica)  bi§e  okinutiy  jesn  Crkva  Oo4pe 
od  Signrate,  Grkva  Gospe  od  Milosrgja,  Franova^ki  Manastiri  a  Du- 
brovnika  i  u  Kuni,  Crkva  8.  Vlaba,  Bdoica  Damus  Christie  Stolna 
erkva  i  dominikanski  Samostan,  te  nadarbina  pok.  Ojura  Boli^.  (Ibid.) 

Napaljske  glavnice  jar  znamo  kako  su  bile  atjerane  po  Senata  u 
sporazumka  8  gen.  LanriBtonom  (1806). 

Vigjeli  smo,  §to  se  tide  bedkijeh  kapitala,  kako  jedan  dio  bi  spaien 
god.  1806.  po  samome  Senata  za  franceske  okapacije,  dok  gotovo 
treci  dio  bi  prvo  nsvojen  po  vladi  austrijskoj  (1798.),  a  ostalo  u(je- 
rano  po  franceekoj.  Jedina  glavnica  od  14.700  fiorina^  koja  je  pripa- 
dala  Rafa  Androvida,  bi  za  0.  P.  spasena. 

Nastojanje  aaatrijske  vlade  za  spas  rimskijeh  i  mletadkijeh  glavnica 
dokazano  je  dopisivanjem  izmedja  dvorske  kancelarije  bedke  kroz  Za- 
darska  vlada  s  povjerenstvom  0.  P.  i  s  bolnidkijem  odborom,  na  koje 
smo  se  pozvaliy  i  dto  se  dava  u  arkivn  jednog  1  dmgog  zavoda. 

^**  £vo  primjera,  kako  je  znala  politidka  vlast  franoeska  uljadno 
zapovijedati  Operi  Piji: 

^Provinces  Ittyriennes.  —  Baguse  le  18.  Janvier  1814.  Vaudi- 
teur  au  Conseil  d*£tat  —  Intendant  de  la  Province  de  Baguse. 

A  Monsieur  le  Gassier  des  Oeuvres  Pies  d  Bagusa. 

Monsieur  le  cassier,  j'ai  rhonnenr  de  vous  transmettre  une  pe- 
tition de  Mr.  Benich,  proprietaire  d  Baguse,  yons  priant  de  faire 
droit  A  sa  demande. 

Agriei,  Monsieiir,  V  assnrance  de  ma  parfaiter  consideration. 
Lareinti''.  (Iz  arkiva  0   P.  g.  1814.) 

Jednn  godinu  kasnije  ovako  je  pisao  politidki  poglavar  aastrijski 
istome  blagajniku: 

«No.  1290.  Al  Sr.  Martellini,  ces.  reg.  Cassiere  deir  0.  P.  a  Ragnsa. 

V  Ece.  Ooverno  ha  ordinato  di  fargli  oonoscere,  se  sotto  la  pass^ta 
Reggenza  siensi  fatte  delle  alienazioni  del  beni  appartenenti  air  Opere 
Pie,  eome  pure  di  trasmettergli  in  copia  aatentica  gli  atti  corsi  sal 
propoBito.  La  invito  Signor  Cassiere  di  farmelo  couosoere  quanto  prima 
coll*  oecludermi  i  pezzi  relativi  in  forma  autentica. 

Dairimp.  Reg.  Intendenza,  Ragosa  il  1.  Maggio  1815.  Caboga,  In- 
tendente''.  (Ibid.) 

Franceska  carska  vlada  zvala  je  intendantom^  poglavara  politidke 
oblasti  a  glavnom  mjestu  okra2ja,  a  na  podetku  austrijske  vladavine 
bio  se  nzdriao  ovaj  naslov. 

^*°  „Arr6t6  sign6  k  Goritz  le  10.  septembre  1812.  par  le  general 
Bertrand: 

„Art  1.  Des  commissions  de  bienfaisance  sont  dtablies  dans  les  priti- 
cipales  commnnes  de  rillyrie,  k  Teffet   de  connaitre   les   besoins  des 

* 

Digitized  by  VjOOQ  IC 


100  K.  voJHovid, 

families  indigeoies  de  leor  arrondissement,  et  de  leiir  faire  distribuer 
des  secours. 

„Art.  2.  Ces  eommissions  sont  charg6e8  de  Thonorable  fonetion  de 
recevoir  et  de  distribuer,  dans  une  juste  proportioD,  k  litre  de  seconrs 
k  domicile,  le  produit  des  droit  perQns  an  profit  des  panvres,  ainsi 
que  le  produit  des  charit^s  et  dons  volontaires  qui  pourront  leur  €tre 
adress^s. 

Art.  13.  Le  soulagement  des  indigents  est  recommand^  k  toutes  les 
Ames  sensibles  et  charitables;  les  commissions  de  bienfaisanee  ne  sont 
6tablies  que  pour  r6gler  avec  connaissanee  de  cause  la  distribution  des 
secours   aecord^s   par  la  g6n6ro8it6   publique**.    (Pisani,  o.  c.  p.  364.) 

*^^  ^Montrichard  partit  au  milieu  d'nn  concert  de  maledictions;  qn' 
il  ett  vendu  la  ville,  cela  importait  pen  au  Ragusains,  mais  on  I'ac- 
cusait  d' avoir  puis6  k  pleins  mains  dans  les  caisses  publiques,  d*avoir 
notamment  dilapid6  le  mont-de-pi6t6,  et  de  n' avoir  sign^  une  capitu- 
lation honteuse,  que  pour  obtenir  le  droit  d'eroporter,  sans  etre  in- 
quiet^y  le  fruit  de  ses  rapines^,  (Id.  ibid.  p.  456.) 

'^*  Otpis  od  7.  Maja  1818.  br.  21.309  dvorske  sjedinjene  kance- 
larije  u  Bedu.  (Arkiv  0.  P.) 

^^*  Opazili  smo  u  noti  69.,  da  ovakom  naredbom  od  g.  1818.  poslo 
se  protiv  volji  oporu£itelj&,  koji  su  imali  pred  ocima  i  u  vecemu  broju 
Blu5ajeva  izridno  odredili,  da  doti^ni  zapis  ide  za  otkup  domacijeh  ro- 
bova.  Dakle  doti6na  zaklada,  kojom  jo§  upravlja  0.  P.,  imala  je  biti 
upotrijebljena  na  korist  Dubrov£an&  u  kakvu  sli^nu  svrhu. 

^^*  Sjedinjena  be5ka  kancelarija  bija$e  stavila  zadarskoj  vladi  pi- 
tanje:  „da  li  ne  bi  bilo  shodno  predati  pojedinijem  zavodima,  koji  su- 
djeluju  u  dohoteima  glavnic&  Opere  Pije,  dotidni  dio  kapitala  tome 
odgovarajud  i  po  tom  raspustiti  sjedinjenu  upravu  ovijeh  glavniea. 
Upravno  povjerenstvo  0.  P.  na  zamolbu  c.  k.  okru2nog  poglavarstva 
u  Dubrovniku  od  28.  Julija  1819.  br.  6398/126  odgovori  dne  6  Av- 
gusta  I.  g.  pod  br.  195,  da  je  to  nemoguce  i  protivno  volji  oporu^ 
^itelja,  te  bi  bilo  puno  dtetno,  jer  bi  trebalo  osnovati  posebnijeh  za- 
voda  za  neka  blaga  djela.  (Iz  arkiva   0.   P.   pod   br.    195   g.    1819} 

'^*  ^Istruzione  Provvisoria  per  la  Direzione  e  VAmministrazione  dei 
riuniti  istituti  delle  Opere  Pie  e  della  Pubblica  Beneficenza  di  Ragusa 
deir  c.  r.  Ooverno  in  data  5.  Novembre  1845  —  approvato  dal  Re- 
scritto  12.  Marzo  1846,  No.  8101  della  o.  r.  Cancellaria  Aulica  riu- 
nita^.  Ovaj  privremeni  naputak,  premda  potvrgjen,  nije  mogo  stupiti 
u  krijepost  usljed  utoka  tadanjega  dubrovadkoga  biskupa  Jederlinica, 
te  bi  stoprv  ministarskijem  otpisom  od  8.  Julija  1855.  br.  9899.  a 
nekijem  to5kama  preina^en,  u  drngijem  razja$njen,  te  potvrgjeno  zdru- 
2enje  Opere  Pije  s  Javnom  Dobrotvornosti.  (la  arkiva  0,  F.) 

'^*  Otpis  Zemaljskog  Dalmatinskog  Odbora  od  17..  Maja  1873. 
br.  1550.,  upravljen  na  Ravnateljstvo  0.  P.  i  Javne  Dobrotvornosti. 
(Ib  Arkiva  0.  P,) 

^^^  Nastojali  smo  pomodu  vrloga  preglednika  Blagog  Djela  g.  Nika 
Kobile  razabrati  na  temelju  ra^unarskijeh  zrcala  od  g.  1781.  i  1782. 
Marka  Milli-Bodkovica^  kolik  je  bio  prihod  Opere  Pije  pri  padu  re- 


Digiti 


ized  by  Google 


PBIMJBTBB.  101 

poblike,  te  se  nailo,  da,  ne  ra^anajoc  najamnin&  od  kac&  i  du^ana,  ne 
azetijeh  po  M.  Bogkovica  u  obzir,  vas  prihod  je  iznusio  ], 2 14.272 
Dubr.  Duk.y  Jednakijeh,  po  niBkoj  sluzbenoj  mjeri,  658.742  fiorioa. 
Koliko  je  pretrpjela  stete  0.  P.  u^ljed  zapreme  i  vladavine  franceske 
(Pogl.  Vf.  i  VII.  ove  rasprave),  vidi  se  iz  distog  prihoda  zavoda  za 
posljednjijeh  pet  godina,  prem  da  je  od  pada  republike  do  g.  1856. 
narasao  prihod  za  23.674  f.  a  v. 

God.   1889.  fior.  26.146.18 

„     1890.     ,      19.921.43 

„      1891.     „      26.639.28V, 

„      1892.    „      24.102.20>/, 

,      1893.     „      21.273.47 
Srednji   dakle   danasnji   cisti   prihod   0.  P.  iznada  f.  23.416.51,  na 
kojem  ona  plada  u  ime  poreza   preko  5000  god.  fior.,  oduzetijeh  naj- 
plemenitijem  poboinijem  i  hamanitamijem  svrhama! 


Op  ask  a.    Na  wtrani  72.   u   biljesci    iyb.   spomenuti  nacrt   sadriaja  Hvake 
pojedine  dopisne  knjige  „Riznidara"  Stampan  je  u  XXVIII.  knjigi  „Starina". 


Digiti 


ized  by  Google 


0  6unduli(3eyim  „Suzama  sina  razmetnoga*^ 

ditao  u  8jednici  fUologijsko-historijskoga  razreda  jugoalavenshe  akademije 
znanosti  i  umjetnosH  dne  20.  prosinca  1894. 

PRAVi  6lam^r.  M.  Srbpbl. 

I. 

U  posveti  ^Pjesni  pokomih  kralja  Davida"  godine  1620.  veli 
Gundulid:  „Ja  za  objavit,  da  sva  ostala  spjevan'ja  moja  u  manjoj 
scieni  drzim,  sve  ino,  kao  porod  od  tmine,  u  tminah  ostavljam; 
njih  samo,  kako  zrak  od  svjetlosti,  na  svjetlost  izvodim.  I  ako  sa 
druzi  razlika  slozen'ja  moja :  Galateu,  Dijanu,  Armidu,  Posvetilidte 
Ijuveno,  Proserpina  ugrabljenu,  Cereru,  Kleopatm,  Ariiadnu,  Adona, 
Koraljku  od  Sira  s  mnoziem  i  bezbrojniem  pjesnima  taStiem  i 
isprazniem  na  oditich  mjestieh  s  veliciem  slavam  prika^ivali;  ja 
sve  stvari  tadte  za  ta§te  drzedi,  vjerujudi,  da  je  po<5etak  od  pra- 
voga  znan'ja  strah  boiji,  pjesni  pokorne  svietu  prikazujem. . .  Ja 
krstjanin  spjevalac,  ki  pravoga  boga  poznam,  vjerujem  i  izpoviedam, 
od  koga,  po  komu  i  u  koinu  sva  dobra  izlaze,  sve  milosti  rastn, 
bitje  se  prima,  zivot  uzdr£i,  zdravje  umna£a,  spasen'je  stjede  i  do- 
biva,  vele  dostojnije  imam  podeti  s  pjesni  svetieh  i  bozanstvenieb, 
kakove  su  ove  pokorne,  koje  skruSena  greSnika  priko  valovita 
mora  od  smudena  i  smetena  svieta  mogu  susim  i  krepcim  stupajom 
od  vjere,  topedi  ohologa  Farauna,  od  grieha  privesti  i  dovesti  u 
zemlju  od  obedan'ja  od  slave  vjedne,  gdi  vrh  duSa  pravednieb  dazdi 
obilno  slatka  mana  od  milosti  bo£anstvene.  Ove  dake  pod  zadti- 
den'jem  tvoga  gospostva,  kako  od  moga  draga  prijatelja  i  vlaste- 
lina  plemenita,  bogoljubna  i  razumna  sljem  na  svjetlos,  dokli  s  ne- 
beskom  pomodi    Jerusalem  slobogjen,   spjevan'je  destitiem  imenom 


Digiti 


ized  by  Google 


O  GUNDULI6EVIM  „SUZAMA  8INA  RAZMETNOGA".  103 

privedre  krune  kralja  poljadkoga  nareSeno,  svemu  nademu  slovin- 
skomu  narodu  ukazem". 

Ova  je  posveta  program  pjesnika,  koji  ostavlja  „ta5te  i  isprazne" 
pjesni,  te  se  daje  na  bogoljubnu  krSdansku  poeziju.  Ova  nam  po- 
sveta pokazuje  prekret  u  duSi  pjesnikovoj,  u  kojoj  je  badeno  zrno 
krSdanske  poboznosti  poraslo  u  jako  stablo  tako,  da  nema  vide 
mjesta  poganskoj  poeziji.  U  ovoj  posveti  nahodimo  prvu  klicu  za 
vas  pozniji  rad  Gundulidev,  kojemu  je  kruna  —  Osman,  epska 
proslava  krSdanske  pobjede  nad  polumjesecom.  No  do  „Osmana" 
imademo  nekoliko  stupanja  u  Gundulidevu  razvoju.  Uz  sedam  Da- 
vidovih  psalama  (6,  31,  37,  50,  101,  129,  141)  prislanja  se  pjesma 
nOd  velidanstva  bozieh",  zatim  se  susredemo  sa  „Suzama  sina  raz- 
metnoga",  a  srodnim  bogoljubnim  duhom  odiSu  takogjer  prigodne 
pjesme  „U  smrt  Marije  Kalandrice",  i  «Ferdinandu  II.,  knezu  tos- 
kanskomu^.  Naprotiv  „Ljabovnik  sramezljiv"  nikao  je  u  vrijeme, 
dok  se  je  Guodulid  bavio  oko  tastih  i  ispraznih  pjesni. 

Poletom  svojih  misli  i  savrSenoSdu  oblika  Gunduli(Seve  „Suze 
sina  razmetnoga"  najviSe  su  ugodile  hrvatskomu  narodu  uz  ^Du- 
bravku"  i  „Osmana".  Pjesnifika  vrijednost  „Suz^"  ne  (5e  se  uma- 
njiti,  ako  se  dokaze,  da  je  Gundulid  pjevajudi  ovaj  krasni  duhovni 
ep  imao  pred  odima  talijanske  uzore.  Od  Gundulidevih  suvreme- 
nika  bavili  su  se  oko  duhovnoga  epa  Ivan  Bunid  Vudidevid,  koji 
je  napisao  „Mandaljenu  pokomicu**  u  tri  pjeva  drzedi  se  biblije. 
i  Gjon  Palmotid,  koji  je  po  latinskom  epu  Vidinu  parafrazirao  svoju 
^Kristijadu**.  U  pbznije  se  doba  istade  na  torn  polju  Dubrovdanin 
Ignjat  Gjorgjid  (Zurkovid)  „Uzdasima  Mandaljene  pokomice". 

Gundulid  se  je  u  „Suzama  sina  razmetnoga"  poveo  za  talijanskim 
pjesnikom  Tansillom,  koji  po  svojem  duhovnom  epu  „Le  lagrime 
di  San  Pietro"  zauzima  osobito  mjesto  megju  epicima  svoga  vre- 
mena.^  Uz  Tansilla  moglo  ga  se  dojmiti  i  duhovno  djelo  Torquata 
Tassa  „Le  sette  giornate".  Gundulid  nije  dakako  prevodio,  nego 
je  tek  u  Italiji,  uditeljici  naroda,  naSao  knjizevnu  formu,  dobio  je 
pobudu,  da  po  nadinu  talijanskih  pjesnika  odabere  gragju  iz  biblije 
i  da  joj  po  njihovoj  metodi  skroji  oblik.  Kad  to  znademo,  ne  demo 
se  duditi,  ako  u  Gundulidevim  „Suzama"  i  drugim  manjim  djelima 
nagjemo  gdjeSto  do  pretjeranosti  razvitu  Ijubav  za  antitezu,  za  tako 
zvane  „concette",  za  onu  igru  rijedi,  koja  nastoji  ditateija  zagnati 
n  dudo   duhovitim   obratima   istidudi   desto  sasvim  spoljaSnje   i  slu- 


Saner,  Geschichte  der  italienischen  Litteratur,  1883,  p.  305. 

tized  by  Google 


Digitiz 


104  DR.  M.  §RBPRL, 

dajne  momente.  Ovu  crtu  dikcije  osobito  su  Ijubili  tadaSnji  Talijani: 
ona  se  javlja  ved  u  Petrarke,  ima  je  i  previse  u  Tassa,  koji  je  u  opde 
govoredi  glavni  uglednik  Gundulicev,  a  izvrgla  se  u  Marinija  i  u 
njegovoj  Skoli.  Tako  se  je  ova  crta,  koja  odgovara  zivahnosti  tali- 
janskoga  temperamenta,  prometnula  u  oditu  zabludu,  kako  to  naj- 
bolje  razabiramo  u  djelima  Napuljca  Marinija  (1569  —  1625),  naj- 
slavljenijega  Ulijanskog  lirika  u  17.  stoljedu.  Cini  se,  kao  da  se 
pjesnidki  genij  talijanske  rase  po6eo  iscrpljivati,  pa  ne  umijudi  po- 
noviti  sadri^aj  stali  su  pjesnici  manirirati  poznate  ve<5  pojmove. 
Nestalo  je  istinitosti  u  fiuvstvu,  a  na  njeno  mjesto  dogje  neprirod- 
nost,  cifrarija,  igra  rijedima,  detaljno  slikanje,  iz  oka  i  iz  boka 
dovudene  isporedbe,  koje  zele  da  nas  iznenade  svojom  novoSdu,  u 
kratko:  nevjerojatno  neukusna  „duhovitost". 

Zivudi  u  takovoj  atmosferi  Gundulid  se  nije  mogao  svagda  oteti 
napasti,  da  i  sam  ne  zagje  u  to  vrzino  kolo,  kako  demo  poka- 
zati  u  sitnim  njegovim  pjesmama,  koje  nisu  proste  od  ovoga  „ma- 
rinizma**. 

No  da  se  vratimo  k  Tansillu.  Luigi  Tansillo  porijetlom  je  iz 
Nole,  no  rodio  se  u  Venosi  oko  godine  1510,  te  je  zivio  dugo  vre- 
mena  u  Napulju  u  sluzbi  potkralja  Petra  Toledskoga  i  njegova 
sina  Garcije.  S  Petrom  je  krenuo  i  na  vojnu  u  Afriku.  Kad  su 
mu  bile  24  godine,  podao  je  prvi  pokuSaj  svoga  pjesnidkog  ta- 
lenta  u  djelu  „Vendemmiatore"  (Pudar),  gdje  od  prilike  u  160 
stanza  na  veoma  Slobodan  nadin  opisuje  surove  §ale,  koje  obida- 
vaju  pudari  u  nekim  krajevima  napuljskoga  kraljevstva  megyu 
sobom  zbijati.  Ovo  opsceno  djelo  Stampano  je  prvi  put  u  Mlecima 
godine  1534,  a  u  drugim  izdanjima  imade  natpis  „Stanze  amorose 
sopra  gli  Orti  delle  Donne".  Premda  je  ovo  djelo  izislo  preko  volje 
autorove,  ipak  je  znamenito  naudilo  glasu  i  ugledu  Tansillovu.  Papa 
Pavao  IV.  uvrsti  Tansillovu  poeziju  megju  zabranjene  knjige,  a 
to  se  tako  kosnu  pjesnika,  da  je  istomu  papi  upravio  pjesmicu,  u 
kojoj  trazi  u  njega  oprostenje  i  obedava  popraviti  svoj  grijeh  time, 
§to  ce  napisati  poboznu  pjesan  „Le  lagrime  di  San  Pietro**.  Tako 
postize,  da  mu  je  ime  skinuto  s  indeksa.  No  svoga  duhovnog  epa 
pjesnik  ne  dovrSi;  on  na  imc  umrijc  prije  godine  1582,  a  djelo 
nedovrSeno  ostade  u  rukama  nje{4:(»vih  nasljednika.  Neki  su  samo 
dijelovi  izisli  vec  za  pjesnikova  zivuta  godine  1560,  pa  su  ih 
neki  krivo  pripisivali  kardinalu  Pucciju.  Istom  poslije  njegove 
smrti  izagju  „Lagrime  di  San  Pietro"  dotjerane  tugjom  rukom. 
Od  Tansilla  imademo  jo5    „Sonette",    „Canzone",   kao  i   „Stanze" 


Digiti 


ized  by  Google 


O  GUMDULI(!;ByiM  nSUZAMA  81NA  RAZUETNOOA^.  105 


n' 


za  nFerrantinu"  (palafiu  Don  Garcije  u  Napulju),  u  kojima  se 
vidi,  da  je  pjesnik  znatno  samostalan  u  izrazu  naprema  petrar- 
kizmu,  koji  jejoS  tada  u  lirici  gospodovao.  Najpotpunije  je  izdanje 
njegovih  lirskih  pjesama  mletadko  od  godine  1738.  No  Tansilla 
nahodimo  i  u  nizu  didaktidnih  pjesnika.  Cedni  genre  didaktidne 
poezije  najbolje  se  je  oduvao  od  nutarnjega  gnjileza,  koji  obilje- 
ziije  poeziju  talijansku  u  16.  stoljecSu,  a  koji  se  ne  moze  prikriti 
ni  aristokratskim  parfumima  ni  sjajnom  lupinomJ  Tansillova  lijepa 
mala  poudna  pjesan  ;,I1  podere"  (Ladanje),  Stampana  u  Turinu 
godine  1769,  podaje  nam  poznatu  pripovijest,  kako  otac  toboze 
nagje  u  njivi  zakopano  blago,  te  na  samrti  povjerava  sinovima 
tajnu,  da  ga  traze,  a  oni  se  uvjere,  da  ih  je  otac  htio  ponukati  na 
Sto  zivlji  rad  oko  obragjivanja  polja.  U  drugom  poudnom  djelu 
„La  balia"  (Dojilja),  §tampanu  a  Vercellima  godine  1767,  prika- 
zuje  potanko  uzgoj  djece. 

Kako  veli  Tiraboschi,*  neki  su  —  kao  n.  pr.  Stigliani  —  uzvi- 
sivali  Tansilla  iznad  Petrarke,  ali  je  ta  hvala  bez  sumnje  pretje- 
rana,  premda  se  ne  moze  tajiti,  da  je  Tansillo  bio  jedan  od  naj- 
elegantnijih  i  najizrazitijih  pjesnika  svoga  vijeka.  Njegova  bi  slava 
bila  dakako  veda,  kad  bi  se  moglo  ustvrditi,  da  je  njegova  ra- 
prezentacija  „Due  pellegrini",  prikazana  u  Messini  godine  1559, 
doista  pastoralna  drama,  jer  u  takovu  sludaju  ne  bi  bio  Beceari 
(t  1590),  nego  Tansillo  inventor  ove  pjesniCke  vrsti.  I  u  Sanna- 
zarovoj  dra^esnoj  „Arkadiji*  joS  je  slabo  istaknut  dramati^ki  ele- 
ment, kao  i  u  Boccacciovu  djelu  „Ameto".  A  to  vrijedi  i  za  djelo 
grofa  Castiglionea  ^Tirsi**  (u  stanzama  sa  zborovima  i  plesovima), 
kao  i  za  Tansillove  „ Due  pellegrini",  kojijoS  nisu  napisani  pravim 
dramati^nim  duhom.  Tako  je  eto  priuzdriana  slava  Beccariju,  piseu 
igre  „I1  Sacrifizio",  da  je  iznaSao  pastoralnu  dramu. 

Prva  tri  evangjelja  kaiu,  da  je  Petar  odrekav&i  se  tri  puta  Isusa 
izidao  na  polje  i  gorko  plakao.  (Mat.  26,  75:  i  iziSavSi  na  polje 
plaka  gorko;  Mark.  14,  72:  i  stade  plakati;  Luk.  22,  62:  i  izi&avfii 
na  polje  plaka  gorko).  Ove  je  suze  skupio  Tansillo  u  svojem  epu, 
ovaj  je  moment  ishodna  todka  njegova  pripovijedanja  i  razmiSljanja. 
Tansillovo  je  djelo  iziSlo  godine  1585  uregjeno  i  nadopunjeno  Atten- 
dolom  pod  natpisom:  „Le  lagrime  di  San  Pietro  del  signor  Luigi 
Tansillo  da  Nola,   mandate   in  luce   da  Giovan   Battista   Attendolo 

^  8auer  o.  c.  p.  320. 

*  Tiraboschi,  Storia  della  letteratura  italiana,  VII,  1651, 


Digiti 


ized  by  Google 


106  DR.  M.  SrBPEL, 

da  Capna^  u  Noli.  Iz  Attendolova  pisma  saznajemo,  da  je  katolidka 
crkva  Tansillu  priznala,  da  je  ^Suzama  bv.  Petra"  okajao  svoga 
„Pudara".  Attendolo  je  mnoga  mjesta  po  zahtjevu  iz  Rima  i  po 
odredbi  Isusovaca  izostavio,  poimence  je  skratio  monologe  Petrove, 
kako  bi  to  za  cijelo  —  veli  Attendolo  —  u^inio  i  sam  pjesnik, 
te  nastavlja:  »il  rassetto  de  gli  episodij,  che  constituiscono  la  ma- 
gior  parte  del  poema,  ed  in  particolare  la  rivelatione  dello  spogliar 
deir  Inferno,  da  esser  trattata  piti  tosto  eon  modo  drammatico,  che 
essagetico,  e  perb  transferita  ad  Esaia,  che  '1  raccontt  come  inter- 
venuto,  e  come  parte  del  trionfo  di  Christo ;  necessariamente  hanno 
abbreviata  Y  opera  e  mutato  Y  ordine**.  Attendolo  je  uveo  novu 
podjelu  u  pjevanja,  te  dodaje:  »Quasi  chi  divise  la  Iliade  e  la 
Odissea  in  tante  rapsodie,  ho  havuta  la  cara,  che  le  settioni  con- 
stituiscano  felice  principio  e  felice  fine,  senza  le  dicerie  e  licentiate 
di  Romanzi  Italiani  e  Francesi;  ma  con  la  grandezza  e  simplicita 
Heroica  introdotta  k  volgari  dal  Trissino,  dall'  Alamanni,  ed  ultima- 
mente  dal  Tasso,  che  seguono  nel  cominciare  e  nel  terminare  de' 
canti  r  uso  de'  Greci  e  di  Latini". 

Na  podetku  i  na  kraju  izdanja  nalazi  se  nekoliko  pjesmica  tali- 
janskih  i  latinskih  namijenjenih  Tansillu  i  Attendolu,  koje  su  pune 
pretjeranih  pohvala.  Tako  ditamo  u  zadnjem  epigramu  „Fabii  Isae 
Formicalani" : 

Sparserat  ex  oculis  lacrymarum  ilumina  Petrus: 

Flumina  divitiis  non  similanda  Tagi. 
Inque  brevi  partem  Tansillus  colligit  uma: 

Nam  calidos  latices  aequora  quae  caperent? 
Et  rude  yas  tersit  mira  iam  Attendolus  arte: 

Auratumque  dedit  sic  radiare  procul. 

Kolikogog]  epigramatik  hvalio  malu  2aru,  u  koju  je  Tansillo 
skupio  suze  Petrove,  moderni  de  se  6itatelj  tedko  s  njime  sloziti, 
jer  su  ^Lagrime  di  San  Pietro**  i  poslije  skradivanja  Attendolova 
preduga^ke.  Djelo  imade  trinaest  otegnutih  pla^A  (pianti),  a  metar 
je  ottava  rima.  Attendolo  je  djelo  podijelio  u  trinaest  pla6a  po  svoj 
prilici,  da  istakne  broj  apostola,  koji  su  bili  s  Isusom  na  zadnjoj 
vefieri.  Na  naslovnom  listu  otisnuta  je  slika  posljednje  vedere.  Sam 
ep  obuhva<5a  u  obidnom  oktavu  266  stranica.  Bez  sumnje  previSe, 
jer  se  iste  misli  —  poimence  u  monolozima  Petrovim  —  predesto 
ponavljaju. 

Petar  se  u  epu  neprestano  kaje  i  plade  poradi  toga,  Sto  se  je 
odrekao  Isusa,   te  kao  kakav  Ahasver  luta  po  svijetu.   Premda  se 


Digiti 


ized  by  Google 


O  GUNDULI^aVlM  ^SUZAMA  SIKA  RAZMirTMOOA*'.  107 

ne  mo£e  tajiti,  da  je  pjesan  predugadka,  ipak  se  u  ii)oj  lijepo  istidu 
lirska  mjesta,  08Je(^  se  snaian  polet  misli  i  vidi  se  dotjerana  forma. 
Sve  pokaznje,  da  je  Tansillo  bio  doista  lirski  pjesnidki  talent,  ali 
da  se  nije  oteo  neaknsnim  manama  suvremenoga  pjesnidtva  tali- 
jaDskoga.  A  sad  demo  a  kratko  ogledati  sadriaj  i  oblik  Petrova 
plada,  koji  se  —  kako  misli  Attendolo  —  natjede  s  pla6em  Ege- 
rijinim,  Heknbinim  i  Niobinim.  U  tom  demo  poslu  postapati  tako, 
da  istaknemo  i  one  momente,  koji  bi  nam  mogli  dobro  dodi  za 
tnmadenje  Qundulidevih  „Saza  sina  razmetnoga^. 
Prvi  se  plad  podinje  ovako: 

Le  lagrime  e  le  voci  accoglio  in  rima, 
Che  da  gli  occhi  e  del  petto  useir  di  Piero, 
Che  vinto  dal  timor  di  croce  prima 
Fra  la  lingua  ed  il  cor  smarri  1  sentiero, 
E  di  vita  mortal  facendo  stima 
Negb  .di  vita  e  morte  il  Signor  vero : 
Perche  pensando,  e  quanto  ingrato  io  fui, 
Pianga  altre  colpe  mie  col  pianto  altrui. 

Ma  chi  daranmii  di  la  su  favore, 
Altri,  che  Musa,  6  che  '1  Signor  di  Delo? 
O  tu,  c'havesti  il  novo,  etemo  honore 
D'  aprir'  e  di  serrar  gli  usci  del  Cielo, 
Impettra  al  petto  il  Inme  de  Y  ardore, 
Che  venne  aJ  tao,  quando  si  ruppe  il  gelo 
De  la  paura,  e  col  suo  canto  il  gallo 
A  pianger  ti  dest6  V  horribil  fallo. 

Kad  Isus  vidje,  da  mu  se  pribli£ava  smrt,  okupi  udenike,  pa 
ih  tjedi  i  obedava  im  pobjedu.  Toga  se  sjeda  dan  poslije  posljednje 
vedere  Petar  i  udara  u  Ijut  plad,  §to  se  je  odrekao  Isusa.  „0  vita 
troppo  amata,  k  quante  doglie  —  empia  conservi  questa  misera 
Alma?**  (p.  16)  uzdiSe  Petar,  a  nefito  kasnije  veli  (p.  20):  „I1  mal 
che  io  fei  (s'  a  quel,  ch'  offesi  miro)  —  non  trova  sotto  il  ciel 
degno  martiro^.  Zato  Petar  ne  zna,  kud  bi  se  od  kajanja  i  stida 
sakrio  (p.  21): 

Dove  ti  porta  il  temerario  piede 
0  sopra  ogn'  altro  al  Hondo  infesto  Pietro? 
Non  gir,  ov'  orma  d'  human  pi%  si  vede, 
Tomati,  toma  sconsolato  indietro. 
Chiud'  il  tuo  corpo  e  la  tua  rotta  fede 
In  qualche  loco  tenebroso  e  tetro, 
Dove  raggio  di  Sol  luce  non  porga, 
Accioche  vista  altrui  piii  non  ti  scorga. 


Digiti 


ized  by  Google 


108  DR.  M.  dRBPBL, 

I  doista  Petar  odjuri  iz  grada  i  zakloni  se  u  okolici  u  tamnu 
fipilju. 

U  drugom  pladu  Petar  marljivo  nastavlja  proljevati  suze,  zatim 
izagje  iz  Spilje  i  priblizi  se  ku6i,  gdje  je  sinod  blagovao  s  Isusom. 
To  mu  izmamljuje  nove  suze,  sjeda  se  pojedinih  dogagjaja  za  ve- 
derom,  poimenee  ga  porazuje  uspomena,  da  je  sam  Spasitelj  njemu 
prao  noge.  „Ben  fii  di  pietra  il  cor,  che  non  si  franse,  — -  e  di 
cruda  orsa  Y  occhio  che  non  pianse"  (p.  38).  veli  Petar  sjedajuiSi 
se  toga. 
•  U  tredem  pladu  gleda  Petar  bijesnu  svjetinu,  te  se  zgraza  s  po- 
misli,  da  de  Isus  platiti  glavom.  To  mu  izazivlje  mnoge  uzdisaje. 
Petar  se  priblizava  k  hramu,  ali  se  tuzan  od  stida  ne  usugjuje 
prekoraditi  praga.  Petar  se  sjeda  raznih  dudesa  „velikoga  lijednika", 
pa  se  tako  i  sam  lijeku  nada.  Napokon  uljeze  u  hram,  pa  se  opi- 
suju  sve  divote  njegove. 

U  ietvrtom  pladu  Petar  gleda  u  hramu  razne  lijepe  umjetnine. 
U  to  mu  se  nadade  vizija,  koja  mu  prikazuje  postanje  crkve,  a 
u  njoj  vidi  i  samoga  sebe.  Ovdje  se  pjesniku  daje  prilika,  da 
bogatim  bojama  opiSe  velidinu  katolidke  crkve  u  alegorijskoj  slici. 
Uz  Petra  napominje  se  Pavao,  kao  vjesnik  bozje  rijedi.  Sav  svijet, 
prosjaci  i  kraljevi,  klanjaju  se  prijestolju. 

U  petofn  pladu  vrada  se  pokajni  Petar  iz  grada  u  svoj  osam- 
Ijeni  Stan,  pa  se  u  zoru  razgovara  sa  suncem,  gdje  po  nadinu  su- 
vremene  poezije  prelazi  k  Isusu  isporegjujudi  ga  sa  duhovnim 
suncem.  Oblak  na  suncu  sjeda  ga  njegove  nevjere.  No  on  se  po- 
slije  ove  tmine,  u  kojoj  je  sada  njegova  duSa,  stalno  nada  suncu 
(spero  dopo  le  tenebre  la  luce  p.  94).  U  razgovoru  sa  suncem 
progje  dan.  Cini  mu  se,  da  i  sunce  zalazi,  da  plade  za  mrtvim 
stvoriteljem. 

U  pladu  Sestom  pala  je  nod,  a  Petar  u  Spilji  u  suzama  zazivlje 
smrt  (p.  106): 

O  Morte,  che  con  Thorrida  ed  adunca 
Tua  falce  il  verde  parimente  e  '1  secco 
Mieti,  deh  vieni  in  questa  atra  spelunca, 
Ov'  io  ti  chiamo  e  Y  importuno  stecco 
Di  mia  non  verde  vitk  in  tutto  trunca, 
('he  com'  tn  piii  t'  indugi,  ed  io  piii  pecco. 
O  di  me  schiva  e  di  tutti  altri  ingorda, 
JJon  esser  prego  al  mio  gridar  piii  sorda* 


Digiti 


ized  by  Google 


O  GUNDULI^BVIM  „SUZAMA  8INA  RAZBCBTNOQA^.  109 

Zatim  u  Spilji  moli  zmije  i  jakrepe,  da  ga  izjedu,  te  pozdravija 
noc  tamnu  i  emu  „al  tristo  stato  mio  tempo  eonforme'*  (p.  110). 
I  u  takova  stanju  primiri  se  Petar,  jer  znade,  da  de  ga  bog  po- 
milovati  (che  V  alta  tua  bonta  perdon  mi  diede  p.  116),  ta  nje- 
gove  bi  suze  nagnale  u .  plad  i  kamenje  (pianger  farei  de  la  pietade 
i  sassi  p.  117). 

U  sedmom  pla^u  utjeSi  angjeo  6avar  Petra,  komu  se  privigjaju 
prosli  dogagjaji  iz  iivota  Isusova,  pa  se  paralelno  prikazuje  sjajna 
badudnost  crkve.  Kad  se  spominju  pastiri,  koji  su  pozdravili  ma- 
loga  Isusa,  nadaje  se  paralela  sa  pastirima  naroda,  koji  de  se  po- 
kloniti  vrhovnomu  pastiru.  „Un  ovile  nel  Mondo  ed  un  pastore" 
(p.  122).  Napominje  se  bijeg  u  Egipat  i  prizor,  kako  Marija  i 
Josip  nagju  Isusa  megju  svedenicima.  Iznosi  se  na  vidjelo  Ivan 
krstitelj,  prodlost  Marijina,  post  Isusov  i  poku§aj  napasnikov,  ka- 
zuju  se  dudesa  i  sludaj  sa  Mandaljenom  pokornicom.  S  ovim  pri- 
zorima  uporedo  se  ukrStavaju  razne  refleksije,  koje  se  zaSiljuju  u 
misao,  da  de  pokoriti  narode  Isusova  vjera  (p.  143): 

Vede  nel  maggior  fondo  de  la  terra 
Ondeggiar  le  bandiere  del  suo  Christo, 
Non  Taquila,  onde  il  Mondo  inchinb  Roma, 
Ma  r  alta  croce,  che  '1  inferno  doma. 

U  osmom  pladn  namjeri  se  Petar  na  mrtvo  tijelo  izdajnika  Jude, 
pa  ga  to  silno  potrese.  Izmuden  bolom  i  zegju  pogje  na  vodu,  gdje 
sasrtane  zenu,  koja  je  dula  Isusove  rijedi  i  vjeruje,  da  je  sin  bozji. 
Vrativfii  se  u  Spilju  zavigja  zivotinjama,  koje  zivu  sretan  i  miran 
zivot;  njega  megjutim  neprestano  progoni  grozni  pijetlov  kukurijek, 
a  sve  to  udini  poradi  sluzavke,  poradi  zene,  koja  je  i  kriva  na- 
gemu  zlu  i  pomod  naSemu  zlu.  Poradi  majke  bozje  pofituje  Petar 
zenu,  te  s  himnom  bogorodici  zavrSuje  ovaj  plad.   , 

U  devetom  pladu  javlja  se  Petru  prorok  Isaija,  koji  mu  kaie, 
da  de  mu  Isus  oprostiti,  premda  je  Petar  vedi  grjeSnik  nego  Juda, 
koji  le  Isusa  poradi  novaca  predao  dufimanima.  Bit  de  mudenika, 
mnogo  de  se  krvi  proliti  za  vjeru  Isusovu,  ali  de  ona  ipak  pobijediti. 
Isaija  zove  Petra,  da  ga  slijedi,  pa  de  mu  on  otkriti  bududnost. 

U  desetom  pladu  prikazuje  prorok  Petru  sudbinu  prvih  mudenika 
i  mudenica  (Stjepana,  Katarine,  Barbare  i  dr.),  a  bit  de  takovih 
mudenika  hiljadama. 

U  pladu  jedana>estom  opet  vidimo  Petra  sa  prorokom,  koji  mu 
goyori,   da  de  Isus  uzadi  nad  pakao,   te  mu  2arkim  bojama  slika 


Digiti 


ized  by  Google 


110  DR.  M.  &RSPBL, 

triumf  Isusov.  Sam  Isas,  okraien  djeyicama  —  krepostima,  od 
kojih  se  istide  nevinost,  i  angjelima,  pjeva  slavu  bogu  ocu,  koji 
stvori  svijet  i  dade  ga  dovjeku,  da  bude  njegovim  posjednikom. 
Tako  86  nadaje  prilika  redi  koju  o  Adamu  i  Evi,  Bpominje  se, 
kako  se  je  bog  smilovao  Ijudima  i  poslao  za  njihovo  spasenje  sina 
8V0)ega.  U  to  svane  zora  i  proroka  nestane,  a  Petar  ostane  s&m 
az  sYoju  pe<iinu. 

U  pladu  dvanaestom  vude  Petra  goru6a  ielja,  da  pogje  a  grad 
i  da  duje  za  uditelja.  Susretne  se  s  evangjelistom  Ivanom,  oni  se 
zaklone  u  gaju  uljika  i  paoma,  pa  tada  Ivan  stane  opisivati  moku 
Isusovu.  Najprije  isporegjuje  s  olujom  viku  naroda,  koji  idte  krv 
Isusovu,  te  onda  redom  prida,  kako  se  je  desilo  Isusu  na  putu  na 
Golgotu. 

Napokon  u  trinaestom  pladu  Ivan  dovrSuje  svoje  pri^anje.  Ea- 
zuje  Petru,  kako  je  Isus  svjetini  oprostio  njezin  grijeh,  napominje 
mu  zatim  gorku  tugu  bogorodidinu  veoma  izrazito,  te  veli:  non 
bagna  (credo)  il  mar  si  duro  scoglio,  —  che  1'  alta  Donna  non  mo- 
vesse  a  pieta  (p.  253),  a  ni£e  (p.  254)  kaie  za  nju :  ruscel  di  neve, 
che  si  sfaccia  al  sole.  Isusa  zakopaju.  Na  koncu  dolazi  Mandaljena 
k  Petru  i  Ivanu  (p.  266): 

Ella  del  nobil  piede,  il  passo  grave, 

Pill  affretta,  avista  e  tutta  si  tranquilla: 

Giunta  si  volge  a  Pietro  con  soave 

Voce  e  d'  amore  e  di  pietit  sfavilla; 

Tiene  in  lei  Pietro  gli  occhi  immoti  e  pave, 

E  la  vena  del  cor  lagrime  stilla: 

Nuntia  a  te  vegno  (dice)  hor  stagna  il  pianto. 

Ma  soggeto  di  duol  non  cape  tanto. 

Moglo  bi  se  navesti  bezbroj  primjera  iz  Tansillova  djela,  koji 
bi  pokazali,  kako  je  njegova  dikcija  sva  proieta  concettima.  Pjesma 
upravo  vrvi  takovim  tropima,  koji  idu  za  tim,  da  bade  fito  viSe 
istaknuta  slidnost  i  razlika  u  raznim  pojmovima.  Dosta  de  biti,  ako 
navedemo  iz  zadnjega  plada  dvije  strofe,  koje  iznose  refleksijo  o 
torn,  dto  je  Isusu  dan  ocat  mjesto  vode  (p.  256): 

Qual  cor  sarSt  che  non  si  rompa  e  spezze, 
Se  ben  fusse  di  pietra  o  di  diamante, 
In  dir  gV  indegni  oltra^gi  e  le  fierezze 
Fatti  al  R^  giusto  e  dal  reo  stuol  errante? 
La  bocca,  ond'  uscik  *l  mar  de  le  dolcezze, 
Ond'  hebbe  il  Mondo  tante  gratie  e  tante. 


Digiti 


ized  by  Google 


o  ounduliOevim  „8uz4ma  8IKA  razmetnooa".  Ill 

Si  vide  allhor  da  man  sozza  e  crudele 
Punger  d'  aceto,  a  mareggiar  di  fele. 

La  bocca,  onde  destossi  huom  tolhor  chiuso 
Piu  Dl  sottera,  in  sonno  etemo  i  lami, 
Di  lui,  che  tanto  Bel  fece    ^  nostro  uso, 
Tanto  mar,  tanti  fonti,  e  tanti  fiumi, 
Dopo  cotanto  per  noi  sangue  effuso, 
Non  ha  pria,  che  '1  suo  fiato  si  consami, 
Man,  che  li  porga  d'  aqaa  una  vil  goccia, 
Ma  '1  tristo  humor,  che  pih  aggravi  e  noccia. 

Svakako  je  na  uhar  Tansillovoj  pjesmi,  Sto  sa  pladem  Petrovim 
preplede  slavu  crkve.  Ovaj  je  kontrast  lako  nastao  u  dudi  pjesnika, 
koji  je  htio  oprati  svoj  mladenadki  pjesnifiki  grijeh,  a  ujedno  je 
ova  opreka  veoma  sretno  umjetni6ko  sredstvo,  da  se  bar  gdjeSto 
ukloni  monotonija  Petrovih  uzdisaja.  Ovaj  kontrast  megjutim  i  nije 
drugo,  nego  zgodna  posljedica  one  manire,  koja  je  svagdje  traiila 
concette. 

11. 

Gnndulid  nas  podetkom  svojih  „Suza  sina  razmetnoga"  veoma 
zivo  podsjeiSa  Tansillova  proemija.  Gundulid  pjeva : 

Grozno  suzim  gork  plad  sada, 
gorko  pladem  grozne  suze, 
ke  razmetni  sin  njekada 
kajan  z  grieha  Tjevat  uze; 
jeda  i  moje  griehe  oplaCu 
suze  u  suzah,  plad  u  pladu. 

I  Tansillo  zeli,  da  drugi  opladu  njegove  grijehe.  Iza  toga  sub- 
jektivnoga  podetka  dolazi  u  Gundulida  kao  i  u  Tansilla  zaziv,  da 
bi  im  bog  bio  u  pomod:  Tansillo  moli  „il  lumo  de  V  ardore^,  a 
Gundulid  „duha  prisvetoga".  I  Tansillo  ne  prelazi  odmah  k  Petru, 
nego  prije  joS  kazuje  govor  Isusov  apostolima;  tako  i  Gundulid, 
prije  nego  6e  opisati  samoga  razmetnika,  uple(^  refleksiju  o  koristi 
kajanja,  te  preporuduje  grjefiniku,  da  se  utede  bogu,  jer  je  vede 
bozje  smiljenje,  nego  sve  Ijudsko  sagrijedenje. 

Gimdulid  je  pri6u  o  sinu  razmetnom  nadao  u  Luke  gl.  15,  11  d., 
a  glasi :  „I  rede  (Isus) :  jedan  dovjek  imaSe  dva  sina,  i  rede  mlagji 
od  njih  ocu:  ode!  daj  mi  dio  imanja,  Sto  pripada  meni.  I  otac  mu 
podijeli  imanje.  I  po  tom  do  nekoliko  dana  pokupi  mlagji  sin  sve 
svoje,  i  otide  u  daljnu  zemlju ;  i  onamo  prosu  imanje  svoje  2ivedi 

Digitized  by  VjOOQ  IC 


112  DR.  M.  &RBPBL, 

besputno.  A  kad  potro§i  sve,  postade  velika  glad  u  onoj  zemlji,  i 
on  se  nagje  u  nevolji.  I  otiSavSi  pribi  se  kod  jednoga  Covjeka  u 
onoj  zemlji;  i  on  ga  posla  u  polje  svoje,  da  6uva  svinje.  I  zeljaSe 
napuniti  trbuh  svoj  roddidima,  koje  svinje  jegjaha,  i  niko  mu  ih 
ne  davase.  A  kad  dogje  k  sebi,  rede :  koliko  najamnika  u  oca  mo- 
jega  imaju  hljeba  i  suviSe,  a  ja  umirem  od  gladi !  Ustat  <Su  i  idem 
ocu  svojemu,  pa  du  mu  reci:  o6e!  sagrijesih  nebu  i  tebi,  i  vec 
nijesam  dostojan  nazvati  se  sin  tvoj :  primi  me  kao  jednoga  od  svo- 
jijeh  najamnika.  I  ustav&i  otide  ocu  svojemu.  A  kad  je  jo§  podaleko 
bio,  ugleda  ga  otac  njegov,  i  sai^ali  mu  se,  i  potr6av5i  zagrli  ga 
i  cjeliva  ga.  A  sin  mu  rede:  ode!  sagrijeSih  nebu  i  tebi,  i  ved 
nijesam  dostojan  nazvati  se  sin  tvoj.  A  otac  rede  slugama  svojijem : 
iznesite  najljepSu  haljinu  i  obucite  ga,  i  podajte  mu  prsten  na  ruku 
i  obudu  na  noge.  I  dovedite  tele  ugojeno  te  zakoljite,  da  jedemo  i 
da  se  veselimo.  Jer  ovaj  moj  sin  bjeSe  mrtav,  i  o2ivlje ;  i  izgubljen 
bjeSe,  i  nagje  se.  I  stadoSe  se  veseliti.  A  sin  njegov  stariji  bijase 
u  polju,  i  dolazedi  kad  se  priblizi  kudi,  du  pjevanje  i  podvikivanje. 
I  dozvavfii  jednoga  od  slugu  zapita :  Sta  je  to  ?  A  on  mu  rede : 
brat  tvoj  dogje ;  i  otac  tvoj  zakla  tele  ugojeno,  Sto  ga  je  zdrava 
vidio.  A  on  se  rasrdi  i  ne  ScadijaSe  da  ugje.  Tada  izigje  otac' 
njegov  i  moljase  ga.  A  on  odgovarajudi  rede  ocu:  eto  te  sluzim 
toliko  godina,  i  nikad  ne  prestupih  tvoje  zapovijesti,  pa  meni  nikad 
nijesi  dao  jareta,  da  bih  se  proveselio  sa  svojijem  drudtvom ;  a  kad 
dogje  taj  tvoj  sin,  koji  ti  je  imanje  prosuo  s  kurvama,  zaklao  si 
tele  ugojeno.  A  on  mu  rede:  sine!  ti  si  svagda  sa  mnom,  i  sve 
je  moje  tvoje  Trebalo  se  razveseliti  i  obradovati,  jer  ovaj  brat 
tvoj  mrtav  bjeSc,  i  ozivlje,  i  izgubljen  bjeSe,  i  nagje  se". 

Gundulid  je  od  ove  pride  sazdao  svoja  tri  plada,  ali  tako  da  je 
sasvim  mimoiSao  dogagjaje,  koji  se  zbivaju,  kad  se  sin  izmiri 
s  ocem.  Paraboli  je  u  bibliji  svrha,  da  pokaze,  kako  je  na  nebu 
veda  radost  s  jednoga  grjeSnika,  koji  se  kaje,  nego  li  s  deve- 
deset  i  devet  pravednika,  kojima  ne  treba  pokajanja.  S  toga  se  u 
„Suzama"  Gundulidevim  ne  izvodi  drugi  brat.  NaSemu  je  pjesniku 
bila  na  umu  druga  svrha,  na  ime  da  sa  kajanjem  razmetnoga  sina 
spoji  svoje  razne  refleksije.  Gundulid  nam  sina  razmetnoga  u  po- 
detku  predstavlja  u  momentu,  poSto  je  rasuo  sve  svoje  blago,  te 
kako  u  kamenoj  pustoSi  —  prije  nego  de  se  pokajan  vratiti  k  ocu 
—  naride  i  plade.  Tako  nam  i  Tansillo  uvodi  svoga  Petra,  po§to 
se  je  ved  odrekao  tri  puta  Isusa,  te  sada  postigjen  luta  po  okolici. 


Digiti 


ized  by  Google 


O  GUNDULK^VIM  „8U2AMA  SINA  RAZMBTKOOa".  113 

U  „osmom"  pladu  veil  Petar,  da  je  svoj  grijeh  sagrijefiio  u  paladi, 
a  gradu,  pa  da  zato  trazi  prirodu,  samodu. 

Za  cijelo  ne  6e  biti  sludaj,  dto  i  Gundulid  svoja  pjevanja  na- 
ziylje  „pla6ima"  kao  i  Tansillo.  GuBdulid  je  napisao  mnogo  kradi 
duhovni  ep,  tek  u  tri  plada,  pa  je  to  jamadno  samo  na  uhar  pjesmi. 
Ako  ga  Tansillo  i  nadilazi  time,  Sto  je  u  svojem  epu  saze  Petrove 
spojio  sa  slavom  crkve,  opet  se  Gundulidevo  djelo  danas  lakde  dita 
i  uziva. 

Kao  motto  prvomu  pladu  bilje^i  sam  Gundulid  iz  napomenutoga 
evangjelja  rijedi :  Vivendo  luxuriose  dissipavit  substantiam,  drugomu 
pladu :  Et  reversus  in  se,  a  tredemu :  Pater,  peccavi,  jam  non  sum 
dignus.  Uza  to  nazivlje  drugi  plad  spoznanjem,  a  tredi  skrudenjem. 
Ova  je  podjela  sasvim  prirodna :  najprije  imademo  pridu  o  samom 
grijehu  —  to  je  ekspozicija;  zatim  vidimo  razmetnoga  sina,  gdje 
spoznaje,  Sto  je  njegov  grijeh,  fito  li  iivot  i  smrt,  pa  je  to  vrSak, 
a  napokon  se  grjefinik  podaje  skrudenju  i  prema  nebeskomu  ocu  i 
BYomu  rogjenomu.  Ova  su  tri  stupnja  u  razvoju  pjesme  u  isti  mah 
tri  vrela,  iz  kojih  de  se  nizati  pjesnikove  refleksije.  Vanjske  radnje 
imade  dakako  veoma  malo,  ona  je  samo  tanak  okvir  za  giroko 
polje  pjesnikovih  lirskih  izjava.  U  prvom  pladu  prirodno  se  istide 
opreka  izmegju  prave  vjemosti  i  prodajne  Ijubavi  spolne,  drugi 
nam  plad  iznosi  u  jezgri  nidtetnost  ovoga  svijeta  i  diku  nebeskoga 
iivota,  a  napokon  tredi  plad  prikazuje  nezahvalnost  dovjeka  prema 
darezljivomu  stvoritelju  i  opet  milosrgje  boije  spram  dovjeka.  Ova 
tri  kontrasta  tri  su  osi,  oko  kojih  se  kristalizuju  sve  pjesnikove 
misli.  Sam  razmetni  sin  nije  drugo  nego  vjesnik  pjesnikovih  misli 
o  ovim  oprekama,  kako  i  Tansillov  Petar  kroz  svoje  suze  govori 
pjesnikove  misli.  I  razmetni  sin  i  Petar  samo  su  osobe  na  pozor- 
nici,  koje  zastupaju  uvjerenja  svojih  pjesnik&. 

U  prvom  pladu  —  poslije  uvoda  —  prikazuje  nam  Gundulid 
razmetnoga  sina,  gladna,  zedna  i  uboga,  kao  straznika  od  iivina, 
gdje  se  je  u  gori  naslonio  o  jedan  hrek  i  stao  kukati,  kako  smo 
i  Tansillova  Petra  nafili  u  pustoSi,  izvan  grada,  osamljena. 

Prvih  8  strofa  zaprema  subjektivni  uvod  pjesnikov,  od  strofe 
9 — 12  predstavlja  nam  pjesnik  razmetnika,  a  sa  13,  strofom  po- 
dinje  se  „plad"  sina  razmetnoga  i  zavrSuje  se  s  posljednjom  (74.) 
strofom  prvoga  pjevanja.  Vrijedi  istaknuti,  da  Tansillov  Petar  u 
istinu  vise  plade  nego  Gundulicev  razmetnik,  pa  je  odevidno,  da 
je  hrvatski  pjesnik  samo  po  analogiji  talijanskoga  ovako  nazvao 
svoja  pjevanja  (plctr)  i  ditavo  djelo  (suze). 

R-  J.  A.  CXXVII.  8 


Digiti 


ized  by  Google 


114  DR.  M.  §RRPBL, 

U  podetku  plada  (strofa  13 — 18)  grjeSnik  najprije  daje  antitezu 
izmegju  pregjaSnjega  stanja  i  sadasiijega,  ovih  sest  strofa  i  nije 
drago  nego  velika  antiteza.  Iza  toga  prirodno  se  prislanja  misao 
o  bludnosti,  koja  ga  je  pod  slikom  blage  Ijubovnice  dovela  do  te 
nevolje.  Od  strofe  19 — '22  podaje  opdu  sliku  o  bludnosti,  a  u  strofi 
23  govori  o  sebi  odludujuci,  da  <5e  pokazati,  kojim  je  varkama 
njega  opsjenila,  te  do  konca  strofe  26  opisuje  njene  tjelesne  dare; 
od  strofe  27 — 30  pokazuje,  da  su  svi  ti  dari  bili  —  lazni.  Zatim 
od  31  strofe  dalje  kazuje,  kako  ga  je  ova  „huda  zmija"  omamila, 
pa  kako  joj  zeli  omiljeti,  no  uspije  istom  onda,  kad  se  lati  „britkog 
mada  od  pjeneza".  Ona  se  sva  promijeni,  on  joj  sve  viSe  daje, 
a  ona  mu  napokon  usiida  ielju.  No  on  izgubi  ne  samo  blago,  nego 
i  krepost.  Uza  to  ga  do  skora  stane  muditi  navidost.  AH  se  vara, 
tko  misli  nadi  vjeru  i  Ijubav  u  nekrepke  2ene,  ona  se  doskora 
druii  s  drugim,  pa  kad  je  razmetnik  osiromadio,  izmete  ga  na  polje. 
Zato  ga  sada  biju  zalost  i  kajanje. 

Ved  ovo  pjevanje  pokazuje,  da  je  Gundulid  poSao  tragom  sn- 
vremene  talijanske  pjesnidke  manire.  Citatelju  se  namecu  ^concetti" 
jedan  za  drugim  upravo  sa  strjelimidnom  brzinom,  pa  kad  bismo  ih 
htjeli  redom  zabiljeziti,  bila  bi  ditula  veoma  duga.  Tako  je  pjesma 
puna  antiteza  i  kontrasta,  komparacija  i  metafora.  A  razmetnikov 
prijezir  bludnosti  nahodi  svoj  vr6ak  u  poznatom  hiperbolskom  kli- 
maksu  (strofa  72) : 

Da  su  od  zlata  polja  i  gore, 
da  sve  rieke  zlatom  teku, 
da  je  pudina  zlatno  more, 
da  vas  saj  sviet  zlatan  reku: 
svim  tiem  ne  bi  stoti  dio 
zenske  zelje  ispunio. 

Kad  ditamo,  kako  se  je  razmetni  sin  dugo  trudio,  da  osvoji  Iju- 
bovnicu,  i  kako  mu  je  to  napokon  s  pomodu  zlata  poSlo  za  rukom, 
nehotice  nam  se  nadaje  misao,  da  je  bio  u  gkoli  staroga  Ovidija, 
koji  je  spjevao  upute  o  Ijubavnom  umijedu  (Ars  amatoria)  i  lije^ 
kove  od  Ijubavi  (Remedia  amoris).  Ovidije  pjeva  Ars  am.  II,  537: 

Ardua  molimur;  sed  nuUla,  nisi  ardua,  virtus: 
Difficilis  nostra  poscitur  arte  labor. 

U  prvoj  i  drugoj  knjizi  svoga  djela  „Ars  amatoria"  daje  rimski 
pjesnik  potanke  upute  mu§karcima,  kako  de  s  ustrajnim  nastoja- 
njem  omiljeti  djevojci.  Razmetni  sin  kao  da  se  tih  pravila  pomno 
drii:    neprestano  ju  slijedi,  uvijek  ju  promatra,   marljivo  joj  Salje 


Digiti 


ized  by  Google 


O  GUNDULI6BVIM  flSUZAMA  SIN  A  RAZMBTNOGA".  115 

pisma,  obladi  se  u  IjepSe  odijelo  i  kiti  se,  samo  da  bude  IjepSi, 
dapade  se  predinja,  kao  da  je  ne  <5e,  pjeva  joj,  dok  napokon 
zlatom  ne  osvoji  Ijube.  „Dura  tamen  moUi  saxa  cavantur  aqua" 
veli  Ovidije  Ars  am.  I,  476.,  a  d  11,  178:  „Perfer  et  obdura! 
postmodo  mitis  erit".  O  modi  novca  dodaje  pjesnik  (II,  275): 

Cannina  laudantur,*  sed  munera  magna  petuntur: 
Dummodo  sit  dives,  barbarus  ipse  placet.. 

Aurea  sunt  vere  nunc  saecula:  plurimus  auro 
Venit  honos,  auro  conciliatur  amor. 

Amo  valja  prisloniti  i  onaj  savjet,  kojega  se  drzao  razmetni  sin, 
a  glasi  u  Ovidija  ib.  II,  445: 

Fac  timeat  de  te  tepidamque  recalface  mentem. 

Kazmetnikova  Ijuba  prava  je  vje&takinja  u  kidenju,  ona  dobro 
znade,  dime  se  hvataju  muilkarci.  Ovidije  u  tredoj  knjizi  djela  Ars 
amatoria  daje  mnogo  uputa  Senama,  kako  6e  se  nakititi  (cfr.  lU, 
133:  Munditiis  capimur  i  d.)  i  kakovo  de  odijelo  odabrati.  Samo 
lb  opominje,  da  to  taje  od  mudkaraca  (cfr.  ib.  105:  Cura  dabit 
faciem,  i  ib.  229:  Multa  viros  nescire  decet). 

No  razmetnik  je  razabrao,  da  mu  je  draga  umjela  umjetnim 
sredstvima  sakriti  svoje  pogrjeSke,  a  ved  Ovidije  preporuduje  mla- 
didu  kao  lijek  od  Ijubavne  strasti,  neka  se  sjeti  ove  njegove  opo- 
mene  (Rem.  am.  343): 

Auferimur  cultu:  gemmis  auroque  teguntur 

Omnia;  pars  minimast  ipsa  puella  sui. 
Saepe,  ubi  sit,  quod  ames,  inter  tam  multa,  requiras: 

Decipit  hac  oculos  aegide  dives  Amor. 
Improvisus  ades:  deprendes  tutus  inermem; 

Infelix  vitiis  excidet  ilia  suis. 
Non  tamen  huic  nimium  praecepto  credere  tutumst: 

Fallit  enim  multas  forma  sine  arte  decens. 
Tum  quoque,  conpositis  cum  conlinit  ora  venenis, 

Ad  dominae  vultus  (nee  pudor  obstet!)  eas: 
Pyxidas  invenies  et  rerum  mille  colores, 

Et  iluere  in  tepidos  oesopa  lapsa  sinus. 

Ne  velim,  da  je  Gundulid  prevodio  iz  Ovidija,  ved  mi  se  samo 
dini,  da  su  Qundulidu  bile  pred  odima  pojedine  misli,  koje  naho- 
dimo  u  napomenutim  pjesmama  starinskoga  pjesnika.  Evangjelje 
ne  govori  poblize  o  samoj  bludnici,  te  je  Gundulid  mogao  nadi  po- 
budu  za   pojedina  mjesta   i  misli  u  Ovidija.    Gundulid  je   dakako 


Digiti 


ized  by  Google 


116  DR. 

svu  ovu  gragju  obradio  sasvim  u  duhu  suvremene  poezije  talijanske, 
pa  du  za  primjer  antiteze  navesti  samo  strofu  32: 

Medna  'e  riedca,  srce  otrovno; 
oci  ognjene,  prsi  od  leda; 
Ijubit  kaze,  mrzi  skrovno; 
viek  ne  zeli,  svegj  te  gleda; 
jedno  misli,  drugo  6ini: 
vara,  izdaje,  laze  i  hini. 

Pjevajuci  bludnost  pjesnik  se  je  osvrtao  na  star!  poganski  uzor, 
u  dnigom  i  poimence  u  trecem  pladu  ovaj  6e  mu  izvor  presahnuti, 
jer  <5e  u  njegove  refleksije  nuzno  uljesti  krSdanski  elcmenti.  Vidjet 
cemo,  gdje  je  Gundulid  naSao  za  njih  pobudu  uz.  Tansillovu  pjesmu. 

U  driigom  pla6u,  u  spoznanju,  nalazimo  tri  uvodnc  strofe,  prije 
nego  (Se  razmetnik  udariti  u  jadikovke.  U  podetku  veli  pjesnik, 
da  fiovjeka  prosvjetljuje  istom  milost  bozja,  kao  §to  je  svemiru, 
isprvice  zastrtu  tminom,  bog  dao  svjetlo.  Takov  je  zrak  milosti 
udario  i  u  stra2ara  2irnili  stada,  te  je  on  uvidio  sve  uzroke  svojemu 
jadu.  U  4.  strofi  podinje  razmetni  sin  uzdisati.  Najprije  se  pita, 
Sto  ga  je  zakopalo  u  ove  puste  gore.  Ni§ta  drugo  nego  Ijepota, 
to  je  bio  oblak,  koji  mu  je  sakrio  nebesa;  te  sada  govori  o  nedje- 
lima,  Sto  ih  mo2e  uzrokovati  tjelesna  Ijepota.  I  razmetni  se  je  sin 
oprljio  o  plamenu  ove  svijede.  Ali  je  sada  upoznao  pravo  dobro 
duhovno,  koje  je  bez  oblaka.  Sada  vidi,  kako  su  bili  malo  vrijedni 
svi  pojedini  6ari  ove  zemaljske  Ijepotc.  Zivot  njegov  svjedodi,  kakov 
je  svijet,  da  je  kao  more,  sto  u  tiSini  pomorca  zove  u  plav,  a 
kad  ga  ima  u  pudini,  onda  mu  otvara  grob.  I  nije  2ivot  drugo 
nego  smudeno  jedno  more,  nego  plav  jedna,  koju  u  dugo  biju  vali 
kako  gore;  i  sred  ovijoh  netom  tmina  dovjek  se  rodi,  mrijeti  po- 
dina.   Tako   prirodno   prelazimo   na  refleksiju  o  smrti   (strofa  32): 

Smrt  ne  gleda  nidije  lice, 
jednako  se  od  nje  tlade 
siromaSke  kudarice 
i  kraljevske  tej  pola^e ;  - 
ona  u  pored  mece  i  valja 
stara  i  mlada,  roba  i  kralja. 

Sad  razmetni  sin  u  pojedinim  slikama  pokazuje  veliku  mod  smrti, 
koja  je  oborila  u  prah  nebrojena  pokoljenja  i  kraljevstva.  Vas 
naS  2ivot  nije  drugo,  nego  jedan  hip.  Na  hipu  se  vrijeme  vrti, 
jedan  hip  je  sve  do  smrti.  Svi  umiremo,  no:  „kratak  uzdah  smrt 
je  od  svita,  smrt  je  od  duSe  vjekovita".  Umrijet  de  dobri  i  zli,  ali  de 


Digiti 


ized  by  Google 


O  GUMDULK^-EVIM   „8UZAMA  8INA  RAZMETNOCiA^.  I  17 

prvi  u  raj,  a  drugi  u  pakau,  pa  se  opisuju  alasti  raja  i  muke  u 
paklu.  U  dovjeka  ima  du&a  netimrla,  dista  i  bijela,  sam  bog  clo^au 
je  na  zemlju,  da  se  ona  spast',  pa  kako  hi  mogla  pocrniti  svoju  ve- 
liku  svjetlost  i  plemstvo?  Pokazi,  duso,  da  si  djelo  bozjih  ruka. 

U  dragom  pla<!^u  zapn^ma  najvis(^  nijesta  refteknija  o  zivotti  i 
smrti.  Horacije  u  odi  I,  4,  13  d.  pjeva: 

Pallida  mors  aequo  piil^at  pode  pauperum  tabernas 

Regumquo  turrin.  ()  beato  S<\sti, 
Vitae  summa  brevis  spem  nos  vetat  incohare  longam. 

lam  te  premet  nox  fabulae<)ue  Manes. 

No  dok  poganski  pjesnik  s  tih  razlo^ca  pre[>oru£uje  Sestiju,  da  uziva, 
krSdanskomu  se  pjesniku  zanosi  niisao  u  drugi  svijet,  dolazi  mu  na 
um  opreka  izmegju  raja  i  pakia,  pa  naa  svjetuje,  da  idemo  potem 
kreposti.  Jedva  se  moie  zaroisliti  zgodniji  predmet  za  antitezu,  no 
dok  se  Horacije  zadovoljava  kratkom  oprekom  siromaHkih  kolibica 
i  kraljevskih  palada,  nan  pjesnik  po  ukusu  Tassova  vremena  raSi- 
ruje  megje  ove  antiteze  (od  strofe  24  do  40).  Horacije  veli  kratko: 
vitae  summa  brevis  spem  nos  vetat  incohare  longam,  a  (lundulid 
treba  za  tu  misao  ()  strofa  (41 — 46).  Rimski  |)jesnik  kazc:  skoro 
ce  te  poklopiti  noc  i  dom  Plutonov.  pa  niti  den  se  radovati  za 
stolom.  niti  Ijubiti,  a  krddanin  govori  o  raju  i  paklu.  Amo  se  moze 
joS  prisloniti  iz  Horacijevih  pjesama.  (\  II,  3,  25:  (Jmnes  eodem 
cogimur:  omnium  —  versatur  urna  serins  ocius  —  sors  exitura  et 
nos  in  aetemum  —  exsilium  inpositura  cumbae;  nadalje  (\  II,  14, 
1 :  Ehcu  fugaces,  Postume,  Postume  —  -  labuntur  anni,  nee  pietas 
moram  —  rugis  et  instanti  senectae  —  afferet  indoraitaeciue  morti; 
zatim  0.  II,  18,  32:  Aequa  tellus  —  pauperi  recluditur  —  regumque 
pueris;  ili  C.  Ill,  1,  14:  aequa  lege  necessitas  —  sortitur  insignis 
et  imos,  —  omne  capax  movet  urnanomen;  zatim  (/.  IV,  7,  16: 
pulvis  et  umbra  sumus;  pa  i  drugdje. 

Krddanski  se  element  u  ovom  pla^u  javlja,  kad  pjesnik  na  koncu 
govori  o  nagradi  pravednikfi,  a  o  kazni  grjcHnikn.  Osim  same  nauke 
krScanske  mogli  su  Gundulieu  biti  uzorima  talijanski  pjesnici. 

U  Tansilla  (p.  89)  spominje  se  obtak  na  suncu,  navodi  se 
smrt  (p.  106),  Petar  trazi  tamno  akroviAte  (p.  229)  kao  i  raz- 
metni  sin  skut  pustih  gora.  Uz  Tansilla.  sva  je  prilika,  da  je 
Gundulid  poznavao  i  djelo  Taasovo  „Le  sette  giornate  del  mondo 
creato"  u  7  pjevanja,  gdje  nam  talijanski  pjesnik  pripovljeda  stva- 
ranje  svijeta  prepledudi  ga  neprestano  raznim  refleksijama,  kojima 
je   zadnja  svrha   pokazati   prolaznost   svijeta,   tadtinu    zemaljskoga 

Digitized  by  VjOOQIC 


118  DR.  M.  SKBPBL, 

zivota,  te  proslaviti  krepost  i  boga.  Spomenut  demo  nekoliko  para- 
lelnih  mjesta  po  mletafikom  izdanju  godine  1833  „Opere  complete 
di  Torquato  Tasso  in  verso  ed  in  prosa". 

U  II.  pjevanju   veli  Tasso    (p.   623):    Caderii  sparse   (il  mondo) 
in  cenere  e  infaville;  o  slavi  Ijudskoj  veli  u  IL  pjevanju  (p.  635): 

Di  gravi  ceppi,  oppur  d'  orrida  morte 
La  plebe  e  i  cavalier  perturba  ed  ange. 


E  tanta  maestk  sparir  confusa 

Ratto  si  vede,  e  quasi  in  sogno  e  in  ombra.. 

Cosi  rassembra  un  fior  languente  e  vile 

La  gloria  dei  mortali,  alta  e  superba 

Pur  dinanzi,  e  di  fortuna  fe  gioco  e  scliemo. 

Tassu  je  zivot  u  IV.  pjevanju  (p.  647):  questa  vita  procellosa 
e  incerta.  Govoreci  u  V.  pjevanju  o  stvaranju  riba  i  pticS.  ispo- 
regjuje  6ovjeka  s  ribom,  a  zivot  njegov  s  morem  (p.  651):  Uom, 
tu  se'  pesce,  e  questa  vita  h  il  mare;  pa  u  toj  prigodi  govori,  da 
de  iza  smrti  biti  odijeljeni  dobri  od  zlib.  U  istom  pjevanju  (p.  652) 
ditamo : 

.  .  .  Per  questo  procelloso  e  incerto  regno 
Delia  fortuna,  che  si  varia  e  cangia 
In  tante  guise,  e  tanti  alberga  e  pasce 
Turbini  e  venti  e  piogge  e  nevi  e  fiamme, 
Ond'  h  turbato  degli  augelli  il  volo. 

U  VI.  pjevanju  govori  se  o  stvaranju  zivotinji  i  dovjeka,  pa  se 
dadto  govori  o  besmrtnoj  duSi  (p.  660)  i  istide  se  u  njoj  boije 
svjetlo  (n.  pr.  senza  lumen  divin  che  Y  alme  illustra  p.  664).  U 
istom  se  pjevanju  istide  prolaznost  Ijudskih  sjajnih  radnja  i  samih 
Ijudi,  koji  su  bez  traga  i§6ezli:  In  queste  e  quelle  nel  cangiar  del 
tempo  —  non  rimane  di  lor  vestigio  o  polve:  —  si  lunga  notte 
involve  i  nomi  e  Y  opre!  (p.  664).  Tu  istu  misao  nahodimo  i  u 
VII.  pjevanju  dva  puta  veoma  obilato  razvedenu  (p.  674):  AUor 
le  mura  eccelse  —  di  questa  luminosa  antica  mole  —  espugnate, 
faranno  alte  ruine,  i  d.,   pa  na  istoj  strani   kaze  se  za  stari  Rim: 

Qual  Roma,  gi^  famosa  e  nobil  opra 
Del  gran  Quirino  e  del  nipote  Augusto, 
Del  novo  imperio  fondatore  e  padre, 
Da  barbarica  man  percossa  e  vinta 
Cadde  in  sk  stessa,  e  fra  ruine  e  morti 
In  8%  medesma  poi  sepolta  giacque. 


Digiti 


ized  by  Google 


O  GUliDULI^EyiM  „8UZAMA  SINA  RAZMETNOGa".  119 

Vrijedno  je  joS  iz  istoga  pjevanja  istaknuti  mjesto  (p.  675),   gdje 
se  govori  o  nagradi  dobrih: 

Talch^  i  Beati  avran  costante  albergo 
hk  dov'  etema  sia  pace  tranquilla, 
E  non  commossa  da  tempesta  o  turbo. 


Ma  premio  avran  lassti  le  nobil'  alme, 
Di  riposo  e  di  gloria  in  un  congiunti, 
E  fia  somma  quiete  il  sommo  onore. 

E  di  fortuna'  ancor  V  instabil  rota 
Ferma  allor  Ha,  s'  ella  col  ciel  si  volge. 

S  time  valja  isporediti  48.  i  49.  strofu  Uundulidevu. 

Treci  je  pla6,  Rkrudenje,  najdu^i,  imade  92  strofe,  dok  u  prvom 
nahodimo  74  strofe,  a  u  drugom  —  najkracom  —  samo  56.  Po 
prirodi  samih  refleksija  u  tredem  plac^u  lake  se  moze  razabrati,  da 
se  je  ovdje  Gundulid  mogao  najobilatije  posluziti  mislima,  koje  na- 
hodimo u  Tansilla,  a  jod  vide  u  Tassa.  Covjek  u  ovom  pjevanju 
razmidlja  o  nezahvalnosti  svojoj  prema  bogu  i  opet  o  velikom  milo- 
srgju  bo^jem. 

U  podetku  nahodimo  uvod  pjesnikov  od  22  strofe,  prije  nego  de 
zavapiti  s&m  razmetni  sin. 

Pjesnik  spominje,  da  je  od  sviju  dudesa  najvece,  kad  se  okorio 
koji  grjednik  pokaje.  To  je  viSe,  nego  da  proevjeta  usuAen  prut 
ili  da  se  Sibika  pretvori  u  zmiju  ili  da  se  Lotova  iena  pretvori  u 
kamen.  Zgodno  spaja  pjesnik  s  ovim  dudesima  priliku  grjeSnika, 
pa  veli  (strofa  9): 

Covjek  tada,  ki  bi  prija 
suh  prut,  z  dobrieh  djela  zene, 
i  pokorom  jakno  zmija 
svlafii  stare  sve  promjene, 
a  obsluzujud  dobra  djela 
ptica  izlieta  is  pepela. 

(To  je  ujedno  primjer  concetta).  Grjefinik  sred  planine  u  pustinji 
divljih  gora  ganu  bozju  milost,  on  se  pokaja,  pa  trazi  najteze  muke 
za  kaznu.  Od  tedka  plada  jedva  moze  progovoriti  „vaj  !"  ili  „da6ko!" 
i  opet  mu  se  otkine  od  usta:  „cacko,  zgrijcAih",  i  opet  udari  u  plad. 
U  to  pane  i  nod,  sve  je  zaAutjelo,  samo  grje^nik  ne.umude  s  misli. 
koje  ga  mude,  pa  stane  vapiti.  Ovaj  uvod  zaprema  22  strofe,  a 
dijeli  se  u  dvije  desti :  prva  je  opcenita  (prvih  9  strofa),  a  druga 
se  tide  razmetnoga  sina  (ostale  strofe). 


Digiti 


ized  by  Google 


120  DR.  M.  §RRPEL, 

Cijelom  svojom  situacijom  podsjeda  nas  grjeSnik  Tansillova  Petra, 
koji  u  prvom  pladu  (p.  20)  kaze  za  sebe:  II  mal,  che  io  fei  (s*a 
quel,  ch'oflfesi  miro)  —  non  trova  sotto  il  ciel  degno  martiro.  A 
nadi  demo  srodnosti  i  u  njihovu  naricanju. 

Razmetni  sin  (od  strofe  23  d.)  naride  ovako:  Cemu  vidim  sjati 
nebesa,  demu  li  vidjeh  more,  demu  li  brza  krila  u  ptice,  da  me  to 
ne  obrati  k  bogu  ?  Nodi  slijepa  i  gluha,  slidna  meni  gluhu  i  slijepu, 
ostaj  mi  za  uvijek,  jer  se  meni  dan  ne  podoba.  Najveda  je  Ijepota 
bog,  a  ja  sam  ga  ipak  mogao  ostaviti.  Pladite,  moje  odi,  bez  umora. 
Propladi,  kamene,  kad  ja  ne  pladem  dosta,  a  za  uvijek  neka  mi 
oblak  zastre  nebesa.  No  i  ako  sam  u  tmini,  ipak  u  sebi  sve  vidim. 
Vidim,  da  sam  dovjek,  splesan  erv.  Pa  jo§  zivem,  premda  sam 
boga  uvrijedio.  Bog  mi  je  dao  slobodu  i  dao  mi  (kao  dovjeku) 
gospodstvo  nad  svim  stvorenjem  (strofa  45 — 54).  Skot  spoznaje, 
tko  mu  dobro  dini,  a  ja  postadoh  zlotvor  svoga  dobrodinca.  Zato 
me  je  snadlo  skrudenje,  u  koje  se  slijevaju  rijeke  mojih  suza.  No 
ufam  se,  da  je  u  boga  veda  milost  od  grijeha  moga.  Bog  je  otac 
od  sirota,  on  de  mi  se  smilovati.  Zarosite,  nebesa,  milost  vrhu  moga 
srea.  Evo  ustajem  iz  gnusobe  i  otidi  du  k  svomu  ocu. 

I  sad  u  apostrofi  govori  s  ocem  (str.  73  -  78)  i  zamiSlja,  fito  de 
mu  odgovoriti  otac.  Tu  se  pjesniku  daje  prilika  obilatim  antite- 
zama,  kao  i  prije  u  strofama  58 — 64,  dok  isporegjuje  svoj  grijeh 
s  tugjima. 

GrjeSnik  osjeda,  da  je  nedostojan  odeve  Ijubavi  (str.  79  d.),  pa 
zato  ieli  biti  tek  najmanji  od  njegovih  pristava.  Sin  —  joS  uvijek 
u  apostrofi  —  moli  oca,  da  ga  pomiluje.  To  rede,  pa  pohrli  k  ocu, 
a  otac  duvSi  molbu  poljubi  sina  i  povede  ga  u  dvor,  postavi  na  nj 
distu  odjedu,  dade  mu  prsten  i  u  veselju  hvali  bo2ju  milost. 

Pjesnik,  kako  se  vidi,  ovdje  prekida  pridanje,  kako  ga  nalazimo 
u  evangjelju,  dapade  i  ne  spominje  sluga  odevih.  Za  njegovu  svrhu 
bjeSe  mu  dosta  pokazati,  da  skruSeno  kajanje  nalazi  milosrgja. 
Susret  sinov  s  ocem  pripovijeda  se  u  tri  posljednje  strofe  (90 — 92). 
GrjeSnik  zove  boga  ocem,  a  svoga  roditelja  ponajviSe  dadkom,  pa 
u  napomenutoj  apostrofi  govori  obojici,  te  je  odito,  da  je  milosrgje 
u  razmetnikova  oca  parabolski  izraz  bozje  milosti  prema  skruSenu 
grjeSniku.  To  de  i  biti  uzrokom,  sto  Gundulid  po  asociaciji  veli  za 
OCA  u  strofi  90 :  a  otac  ga  blagi  srete  —  pun  dobrote  vjeSne  svete ; 
na  to  valja  odbiti  strofu  88,  koja  glasi : 

Sladak  ti  si,  i  toj  pozna 
svaka  duga  k  tebi  idudi, 


Digiti 


ized  by  Google 


o  gunduliCevim  „suzama  sina  razmbtnoga^.  121 

ako  jedna  suza  grozna, 
ako  jedan  uzdah  vru6i 
probije  nebo  i  izdvori 
milosrdje  tvoje  gori. 

A  u  stroll  91  vidiino  posljedicu  ovoga  ukrstavanja  misli,  kad 
pjesnik  za  odev  dvor  veli :  —  i  sred  dvora  razvedrena,  gdje  viek 
sunce  ne  zapada. 

I  Tansillov  Petar  traii  noc  (p.  21),  i  njemu  noc  bolje  odgovara 
duSevnomu  stanju  nego  dan  (p.  109),  on  se  takogjer  nada  milosti 
bozjoj  (p.  116).  PoSto  je  Tansillo  u  jedanaestom  pladu  opisao  stva- 
ranje,  istide,  kako  ]e  fiovjek  posjednik  svega  svijeta,  te  kaze,  kako 
je  bog  dovjeku  dao  tolika  blaga  i  jo6  za  nj  zrtvoyao  svoga  sina 
(p.  217 — 219).  Srodnih  misli  nahodimo  mnogo  u  Tassovu  napome- 
natom  djelu,  poimence  u  destom  (o  stvaranju  zivotinja  i  dovjeka) 
i  u  sedmom  pjevanju,  gdje  se  govori  o  sudnjem  danu  i  vjednoj  slavi, 
te  se  pokazuje  svrha,  zaSto  je  bog  dovjeka  stvorio.  Kad  Tasso 
dogje  do  toga,  da  spomene  psa,  onda  se  zaustavlja,  da  izvcde  anti- 
tezu  izmegju  yjernosti  u  psa  i  nestalnosti  u  dovjeka  (p.  664).  Gle- 
daju6i  ovakove  primjere  u  samih  zivotinja  morali  bi  se  Ijudi  opa- 
metiti.  Tako  umuje  i  Gundulidev  grje§nik  u  strofi  54.  Na  drugom 
opet  mjestu  (p.  670)  u  nizu  bezbrojnih  refleksija  pita  Tasso:  zar 
ne  spoznajeg  boga  u  suncu?  S  time  je  vrijedno  isporediti  u  Gun- 
dulida  strofe  23 — 26.  Covjek  je,  veli  Tasso,  kralj  svijeta,  u  njega 
su  krila,  s  pomodu  kojih  moie  poletjeti  do  boga  (p.  671).  Osobito 
obilato  razvija  Tasso  misao,  da  je  bog  dovjeku  podao  sve,  Sto  je 
stvorio  (p.  671): 

E  disse  Dio  di  nuovo :  Ecco,  a  voi  diedi 
Ogn'  erba,  ehe  da  seme  in  terra  sparso 
Germogli,  ed  ogni  pianta  in  cui  semenza 
E  di  sua  stirpe;  e  quinci  '1  cibo  e  1'  esca 
Avrete:  e  '1  vitto  insieme  ancor  n'avranno 
I  volanti  del  ciel  snblimi  augelli, 
E  i  pill  gravi  animai  ehe  in  sulla  terra 
Move  e  trasporta  Y  anima  vivente  ec. 

U  Gundulida  nahodimo  ovu  misao  razvitu  u  strofama  46—52. 
Samo  se  po  sebi  razumije,  da  je  Gundulid  pobudu  za  pojedine 
misli  mogao  dobiti  iz  istoga  vrela,  iz  kojega  su  crpli  Tansillo  i 
Tasso,  na  ime  iz  biblije.  No  dini  mi  se,  da  je  ipak  Gundulida  na 
pisanje  „Suz&  sina  razmetnoga"  potakao  primjer  Tansillov,  a  vjero^ 
jatno  je,   da  je   poznayao  Tasso vo  djelo  „Le  sette  giornate**.   Al^o 


Digiti 


ized  by  Google 


122  BR.  M.  dRBPEL, 

pokazujemo  duSevnu  atmosferu,  iz  koje  su  potekle  „Suze  sina  raz- 
metnoga",  ne  umanjujemo  time  pjesnidke  njihove  vrijednosti,  jer  bi 
bila  prava  nesreda,  kad  bi  se  naSa  knjiievnost,  pa  i  u  opce  umjet- 
Dost  ogradila  kineskim  zidom  za  obranu  od  tugje  kulture.  Da  nije 
Dubrovnik  stajao  u  tijesnom  dodini  s  naprednom  Italijom,  bismo  li 
dodekali  ^Osmana**?  ZaSto  se  u  to  doba  ne  javljaju  druge  hrvat«ke 
strane  na  takov  nsL&iii  n  knjizevnosti  ? 

Znajudi  za  atmosferu,  u  kojoj  je  Gundulid  ^ivio,  lakSe  demo  ra- 
zomjeti,  gto  je  pjesnik  morao  platiti  kao  porez  modi.  Esteti6ka 
ocjena  njegovih  „Suza"  bit  6e  pravednija,  ako  se  osvme  na  vrijeme, 
kad  je  ova  pjesan  nastala,  i  na  ukns,  kojemu  su  se  u  ono  doba 
klanjali.  Toje  i  uzrokom,  da  u  „Suzama"  nalazimo  na  vide  mjesta 
retoriku  mjesto  poezije,  duhovitu  frazu  mjestu  iskrena  osjedaja. 
Samo  gdjegdje  na6i  6e  danaSnji  ditatelj,  koji  je  prozet  realistidnim 
umjetnidkim  shvacanjem,  nekoliko  neukusnih  obrata,  megju  koje 
bismo  ubrojili  ona  mjesta,  gdje  sam  otac  —  doduSe  samo  u  sinovoj 
glavi  —  veli  prema  sinu  o  sebi  (strofe  76 — 78): 

Ti  li,  izrode,  ime  od  sina 
dostojan  si  nosit  moga? 
Gdje  izlazi  nodna  tmina 
iz  obraza  sundanoga? 
Bieli  golub  sred  kih  strana 
roditelj  je  cma  vrana? 

Ja  sam  debar  i  pravedan, 
ti  hud  i  opak  u  zivotu; 
vrh  naredbe  ja  naredan 
resim  sobom  svu  lipotu; 
ti  od  8me<5e  smeten  gore, 
tobom  cmiS  tve  prikore. 

Od  distode  ia  vir  4ivi, 

ti  od  gnusobe  mrtvo  blato; 

svietu  i  bogu  ti  sakrivi, 

ja  prav  sudae  bidu  na  to; 

razum,  mudros,  znan'je  u  meni, 

sliepa  nesvies  tebe  obsjeni. 

No  u  opce  govoreci  Gundulid  je  u  jagmi  ovakovih  antiteza  umio 
saduvati  mjeru,  pa  se  pojedine  partije  odlikuju  pravim  pjesnidkim 
poletom.  A  osobitu  cijenu  podaje  ^Suzama"  zgodna  simetrija  poje- 
dinih  desti  prema  cjelini.  Jedna  se  misao  zgodno  pretade  u  drugu, 
pa  bi  se  u  pjesni  moglo  nadi  veoma  malo  tvrdih  prijelaza. 


Digiti 


ized  by  Google 


O  OUNDULK^BVIM  „fiUZAMA  SIMA  RAZMETNOGA**.  123 

„Snze"  sn  jedino  djelo,  koje  je  Gundnlid  spjevao  u  strofama  sa- 
stavljenim  od  dest  osmeraca  (s  rimom:  ababcc).  Sva  pjesan  imade 
222  strofe,  od  kojih  182  zapremaju  pla6  razmetnikov,  a  samo  40 
pripada  ih  uvodima  pojedinih  pjevanja  (I.  pjevanje :  12,  II. :  3,  III. : 
22)  i  koncu  pjesni  (3  strofe).  Kako  se  vidi,  znatno  prevlagjuju 
^suze",  a  to  nam  razmjerje  pokazuje  i  TansilloT  religiozni  ep.  U 
tomn  stoji  i  razlog,  zadto  su  ^Snze^  samo  po  formi  dnhovan  ep, 
jer  je  lirska  2ica  u  njima  kud  i  kamo  ja6e  istaknuta  nego  epska. 
Ako  se  pomisli,  da  je  suzni  ,.junak"  osoba  iz  —  parabole,  lako 
se  a  priori  mo2e  naslutiti,  koliko  6e  u'  njega  biti  sposobnosti  za 
epskoga  junaka.  Parabola  je  pjesniku,  kao  i  evangjelju,  samo  odora 
za  drugu  moralistidnu  svrhu,  pa  se  mora  priznati,  da  se  na  ovakav 
nadin  moze  zgodno  oziviti  bogoljubna  refleksivna  gra^a.  Svakako 
ovakav  nadin  oslagjuje  moralnn  tendenciju,  paje  zato  Isus  pozna- 
juci  Ijudsku  duSu  rado  upotrebljavao  parabole.  No  dok  evangjelje 
ostaje  u  dednim  granicama.sitne  parabole,  pjesnik  Tassova  smjera 
od  polovice  iste  parabole  gradi  pjesan  a  tri  pjevanja,  mijenja  glavnu 
misao,  samo  da  moze  lakSe  unijeti  u  pjesan  svoje  refleksije,  svoje 
concette  o  bladnoj  Ijabavi,  o  prolaznosti  svijeta  i  £ivota,  te  o  milo- 
srgjn  boijem. 

Posve  je  u  skladu  s  opdenitim  karakterom  parabole,  Sto  je  n 
pejsaiu  veoma  malo  realistidnih  crta.  A  to  vrijedi  i  za  opis  same 
Ijnbovnice,  koja  nam  ne  pokaznje  individualnih  kakovih  osobina; 
ona  dapade  n  o£ima  razmetnikovim  (pa  po  tomu  i  pjesnikovim) 
gotovo  i  nije  drugo  nego  tek  slika  same  bladnosti  (cfr.  strofb  I, 
19  d.).  Prema  tomu  se  ne  6udimo  u  drugom  pjevanju  personifika- 
ciji  Ijepote  (cfr.  strofa  6  d.)  i  smrti  (cir.  strofu  32  d.),  one  sasvim 
skladno  pristaju  alegorijskomu  duhu  pjesme.  Mnogorje^nost  je  obi- 
Ijezje  eijele  pjesni,  a  ovo  svojstvo  valja  da  odbijemo  na  ukus  ta- 
dadnje  poezije.  Porededi  Horaeija  i  Gundulida  mogasmo  se  o  tom 
uvjeriti. 

,,Suze  sina  razmetnoga"  posvetio  je  Gundulid  godine  1622  svomu 
dondu  Jeru  Gjiva  Gundulida.  Jero  je  viSe  puta  bio  uzviSen  na 
knedtvo  i  na  sve  najvede  6asti.  U  posveti  kaze  pjesnik  o  svojem 
djelu:  „Otac  vje6ni,  koga  milosrdje  u  pladna  sina,  od  grieha  po- 
kajana,  pomilovan'ju  ovdi  u  nutra  proslavlja  se,  da  bi  nakon  duga 
i  destita  i^ivota  i  vas  u  broju  od  izbranieh  pomilov'o  i  posinio: 
neka  nad  Dnbrovnik,  kako  sada  koris  prima,  slavu  stje^e  i  ures 
nahodi  u  mudra  svjetu,  u  temeljitoj  pravdi  i  u  pomnjivu  nastojanju 
toliko  kriposna,  razborita  i  vriedna  sudca,  tako  i  paka  pred  sudcom 

Digitized  by  VjOOQ  IC 


124  DR.  M.  dRBPEL, 

opdeniem  i  pred  bogom  od  vojska  u  slavi  toliko  obljubljena  sina 
odvjet  nagje,  obranu  stigne,  Stit  isprosi  osobitom  vladan^ju,  vlasti- 
tomu  gospostvu  i  cistomu  djevstvu^  u  komu  po  viSnjoj  milosti  fMia 
sloboda  neocJcvrnjena  veSe  od  tisucu  godi$ta  uzdriala  se  i  sahranila". 
Uzgredice  napominjem,  da  je  Tasso  spjevao  dvije  kratke  pjesme, 
i  to  „Lacrime  di  Maria  Vergine"  (o.  c.  p.  964)  i  „Lacrime  di 
Gesti  Cristo"  (o.  c.  p.  966),  all  ovdje  Tasso  umuje  o  suzama  Ma- 
rijinim  i  Isusovim.  Iz  Tassove  pjesme  „Origine  della  Congregazione 
di  Monte  Oliveto"  (p.  966  dalje)  izbija  duh  poniznosti  i  uvjerenje 
o  tadtini  svijeta.  Za  zivot  se  veli :  questa  nave,  dal  mar  quasi 
sdruscita,  —  e  con  rotto  govemo  e  stanche  sarte  (p.  967),  ili  kasnije 
(p.  969): 

Se  questa  vita  ^  rea,  che  quasi  al  vento 

Nebbia  infeconda  pare,  o  secca  polve, 

(Cos!  fugace  e  leve  in  un  momento, 

9  si  dilegua,  o  si  raggira  e  volve) 

E  buona  quella,  che  veloce  o  lento 

Non  ha  il  suo  corso  e  non  si  cangia  o  solve. 

Iz  svega  se  razabira,  da  je  Tasso,  glavni  uglednik  Gundulicev 
u  vecim  radnjama,  -^esto  i  obilato  davao  odu§ka  svojim  bogoljubnim 
mislima.  Tassovo  glavno  djelo  kao  i  Gundulidev  „Osman"  odide 
distim  krgcanskim  osjedajem. 

U  tako  zvanom  dpanjolsko-papinskom  periodu,  kad  se  i  u  knji- 
zevnosti  talijanskoj  —  kao  i  u  umjetnosti  —  javlja  barokni  slog, 
bila  je  poboznost  postala  modom ;  pa  tako  vidimo  prvaka  Marinija 
(1569 — 1625),  gdje  pjeva  poboini  ep  „La  strage  degli  innocenti" 
(betlehcmsko  umorstvo  djece).  Reakciju  ovomu  manirizmu  nahodimo 
u  tom,  sto  je  osnovana  Arcadia  s  namjerom,  da  poeziju  povrati 
k  prirodi.  I  protivnik  Marinijev  Murtola  napisao  je  „Mondo  creato", 
poboian  ep.  Odjeku  ovoj  modi  nahodimo  i  na  istodnoj  obali  Adrije. 

III. 

U  ovom  poglavlju  prislonit  cemo  nekoliko  zna6ajnih  crta  o  ma- 
njim  djelima  Gundulicevim,  koje  zajedno  sa  ^Suzama  sina  raz- 
metnoga"  tvorc  neku  zasebnu  lirsko-epsku  grupu  u  pjesnikovu 
radu  izmegju  dramft  i  epopeje  ^Osmana".  Govorit  demo  za  sada 
samo  o  nekima  od  tih  manjih  djela. 

Poznato  je,  da  je  u  16.  vijeku  bila  upravo  nepregledna  mnozina 
primatora",  u  formi  pravilnih.   u  tehnici  pravih  virtuoza,  ali  se  iz 


Digiti 


ized  by  Google 


O  GUNDULTiTlByfM  ^SUZiiHA  SIN  A  RAZHBTNOG  A  ** .  125 

toga  yelikog  kola  istidu  samo  neki,  koji  sn  doista  imali  ono,  6to 
se  ho6e  lirskoj  poeziji :  na  ime  istinit  i  dubok  osjedaj.  Inade  se  su- 
sre<5eiDo  sa  sarnim  posljedovadima  Petrarkinim  bez  poleta,  bez  one 
iskre  genija,  koja  u  poeziji  raspiruje  unutraSnji  zivot.  Vidi  se  u 
njih  mnogih  sretan  talent  za  formn,  ima  a  njih  i  duha,  ali  nema 
prave  dubine  osjedaja.  Pravi  pjesnidki  talenti  vole  obragjivati  ep  i 
dramu,  pa  ako  pjevaju  i  lirske  pjesme,  dine  to  vi§e  od  mode  nego 
od  nutarnje  potrebe. 

Otac  velikoga  Torquata  —  Bernardo  Tasso  (1493 — 1569)  pored 
epskih  radnja  spjevao  je  takogjer  veliku  mnoi  lirskih  pjesama,  to 
8u  njegove  ^Ode,  himne  i  psalmi"  (Inni,  Ode  e  Salmi)  uz  detiri 
knjige  Ijubavnih  pjesama  (Amori),  pa  se  je  i  u  toj  zgodi  pokazao 
pravim  talentom.  Istidem  ovdje  njegove  ^psalme"  poradi  toga,  dto 
se  je  i  6unduli6  osjedao  ponukanim,  da  prepjeva  sedam  psalama 
Davidovih  u  strofama  po  4  osmerca  sa  rimom  abba.  A  amo  se 
prislanja  i  Gundulideva  pjesma  ^Od  velidanstva  bozieh**. 

Jod  nam  preostaju  tri  Gundulideve  manje  pjesme  „Ljabovnik 
sramezljiv'*,  „U  smrt  Marije  Kalandrice"  i  ,.Ferdinanda  II.,  knezu 
Toskanskomu''. 

Ove  tri  pjesme  pokazuju  veliku  du§evna  srodnost  s  lirikom  ne- 
sretnoga  Torquata  Tassa.  Ako  se  vec  u  Tassovim  epima  pokazuje 
teznja  za  ^concettima",  za  preobilatim  antitezama  i  za  igrarijom  rijedt, 
to  se  ovo  nastojanje  oko  duhovitih,  desto  sasvim  sludajnih  i  ne- 
znatnih  obrata  jod  zivlje  osjeda  u  njegovim  lirskim  pjesmama,  kako 
to  mo£e  svatko  vidjeti,  ako  prodita  bar  nekoliko  njegovih  radnja. 
Ovn  pretegu  retoridnoga  elementa  nadi  <5eS  i  u  njegovoj  pjesni  „Le 
sette  giornate  del  mondo  creato",  koju  smo  napominjali  uz  „Suze 
sina  razmetnoga^. 

Kad  proditag  pjesmu  Gundulidevu  „U  smrt  Marije  Kalandrice", 
vidjet  deS,  da  si  u  istoj  duSevnoj  atmosferi.  Pjesnik  imade  87  strofa  po 
detiri  osmerca  sa  rimom  abab  (istoga  je  karaktera  strofa  u  pjesmama 
„0d  velidanstva  bozieh'',  „Ljubovnik  srameiljiv"  i  „Ferdinandu  11.**, 
dok  u  ^Pjesnima  pokornim''  nahodimo  istu  strofii,  samo  su  rime 
udedene  po  obrascu  abba).  Kolikogod  gospa  Marija  Kalandrica 
bila  „liepa  i  vriedna  zena"  —  kako  se  veli  u  natpisu  — ,  ipak  je 
njena  hvala  pretjerana;  odito  je,  da  je  retorika  naudila  poeziji  ili 
zapravo  nadomjestila  istinit  osjecaj.  Uza  sve  Stovanje,  koje  osje- 
damo  prema  Kalandrici  i  Gundulidu,  ne  mo^emo  danas  nikako 
drzati  za  izraz  duboko  osjedana  duvstva,  kad  nam  pjesnik  u  strofi 
35  d.  pjeva: 


Digiti 


ized  by  Google 


126  DB.  M.  gREPBL, 

Kamene  je  dude  n  sebi, 
tko  ostaje  u  zivotu, 
ter  ne  ide  tiekom  k  tebi, 
za  sliediti  tvu  I'jepotu, 

tvu  rjepotu,  za  kom  cvili 
nebo,  zemlja,  voda  i  more 
i  smrt  ista,  ka  dan  bili 
skrati  tvoje  jasne  zore, 

koja  gorko  sad  kaje  se, 
jer  ovako  bez  milosti 
mile  nmori  tve  urese 
i  neizmjerne  tve  kreposti. 

Takovo  je  pretjerivanje,  kad  pjesnik  u  strofi  74  nastavlja: 

Svi  jezici,  svi  narodi 
pripievat  de  Blavniem  pjesni 
Bvietle  i  slavne  ove  zgodi, 
za  sve  pane  zle  borjezni. 

Torquato  Tasso  spjevao  je  u  formi  caneond,  oviSe  takovih  pri- 
godnica,  od  kojih  bu  neke  nastale  u  povodu  smrti  ovoga  ili  onog 
odliSnika.  Kako  je  poznato,  canzone  (lat.  cantio)  ime  je  za  najsta- 
-  riju  formu  talijanske  lirike,  a  nabodimo  canso  takogjer  u  proven- 
5alBkoj  poeziji  i  chanson  u  francuskoj.  Canzone  je  doiivjela  u  Italiji 
razne  promjene,  te  se  razlikuje  Canzone  Petrarchesca  ili  Toscana 
od  kasnijih  oblika,  koji  se  nazivlju  Canzone  Pindarica  i  Anacreon- 
tica.  Canzone  je  lirska  pjesma  od  vide  strofa  (stanze).  Petrarca  nema 
nijedne  canzone,  u  kojoj  ne  bi  bilo  bar  5  strofa  ili  u  kojoj  bi  bilo  vifie 
nego  10  strofa;  no  novije  forme  mogu  imati  po  20,  40,  dak  i  po  80 
strofa.  Slijed  rim&  bijage  u  podetku  Slobodan^  no  kasnije  postade 
nadin  Danteov  i  jo8  viSe  Petrarkin  pravilo.  Za  ozbiljne  predmete 
stihovi  imadn  ponajviSe  po  11  slogova,  uz  koje  se  nahodi  i  ne- 
koliko  stihova  po  7  slogova;  kad  je  predmet  veseliji,  preteiu  sti- 
hovi po  7  slogova.  Zadnja  se  strofa  zove  ripresa,  commiato,  con- 
gedo,  licenza,  tomata  ili  naprosto  chiusa,  a  obidno  n  njoj  pjesnik 
apostrofira  samu  pjesma;  to  odgovara  proven9alskomu  obidaju,  te 
se  ovakova  apostrofa  redovno  nalazi  u  Dantea  i  u  Petrarke.  Pored 
ove  redovne  forme  javlja  se  vec  u  najstarije  doba  Canzone  distesa 
(otegnuta)  ili  Canzone  di  stanza  cx)ntiniia.  Kasnije  sn  se  pjesnici 
ostavili  ove  ishitrene  forme.  Pod  kraj  XVI.  stoljeda  podinju  se  pjes- 
nici odaledivati   od  oblika,   koji   nahodimo   u  Petrarke.    Ve<S  Tasso 


Digiti 


ized  by  Google 


O  GUNDULn^EVIM  ^SUZAMA  SINA  RAZMETMO  GA^.  127 

nvodi  za  vezn  strofa  razne  igrarije,  koje  nazva  catene  i  monili. 
Gundulid  pjevaju6i  svoje  „pjesni"  o  Kalandrici  i  Ferdinandu  po- 
Yodi  se  u  jezgri  za  kompozicijom  talijanske  canzone,  ali  joj  dade 
samostalan  oblik  stiha,  na  ime  osmerac  s  obidnim  poretkom  limL 
Napomenut  du  ovdje  Tassovu  pjesmn  „In  morte  di  Barbara  d' Au- 
stria, duchessa  di  Parma"  (o.  c.  p.  923  d.)  U  uvodu  najprije  Tasso 
veli,  kako  je  Bvemognca  smrt  satrla  jednu  od  najplemenitijih  2ena, 
pa  onda  jn  ppisnje  mrtvu;  zatim  naride  Italija  za  Barbarom,  a 
odjekujn  sve  gore  i  rijeke,  pa  se  pla6  raznosi  po  svemu  svijetu. 
Poslije  toga  vidi  pjesnik  Barbaru  u  rajskom  perivoju.  Na  koncu 
ima  apostrofa  samoj  pjesmi.  Vrijedi  jo§  istaknuti,  da  Italija  govori 
o  prolaznosti  svijeta  i  umrlosti  6ovjedjoj.  Pjesma  je  puna  prevr&i- 
vanja,  od  kojega  nije  prost  ni  Gundulid,  ta  on  za  Ealandricu  veli, 
da  Ljubav  bez  nje  stoji  kao  bez  svoga  bo^anstva  (strofa  5  i  76). 
Poredak  je  misli  gotovo  isti  kao  u  Tassa,  pa  i  konac  je  apostrofa 
pjesni;  u  strofi  84  6itanio: 

Ucviljena  tuzna  pjesni, 
pla6na  kderce  moga  jada, 
ako  Ijutoi  u  boljezni 
ikad  cvilje  ti  do  sada: 

sad  uzmnozi  gorke  cvile, 
ter  zaiosna  u  naprieda 
smrt  nezrelu  rajske  vile 
grozniem  suzam  pripovieda'; 

pafie  da  joj  pod  nebesi 
glas  u  vieke  bude  sjati, 
pogji,  na  grob  nje  ponesi 
rie^i  ove  izpisati: 

Ovi  mramor  vil  zatvora 
rajske  dike  i  lieposti : 
tko  nie  srca  od  mramora, 
odi  izdahni  od  il^alosti. 

Takovu  apostrofii  pjesmi  nahodimo  i  na  koncu  napomenute  pjesme 
Tasso  ve,  a  glasi: 

Canzon,  se  fama  antica  oggi  non  mente, 
Bebbe  Artemisia,  con  lodato  esempio, 
II  cener  freddo:  il  mio  Signor  la  fiamma 
Mandb  nel  casto  petto,  e  se  n'infiamma; 
E  non  arse  piu  bella  in  sacro  tempio. 


Digiti 


ized  by  Google 


128  DR.  M.  6RBPEL, 

Non  dirlo  a  lei,  che  d'  amor  vero  ardente 
Fra  que'  divini  cori  il  vede  e  sente; 
Ma  il  narra  alia  sorella:  essi  ti  prenda, 
E  i  miei  lamenti  e  '1  altrui  lodi  intenda. 

Takova  je  apostrofa  pjesmi  gotovo  redovna  na  koneu  prigodnica 
u  Torquata  Tassa.  Da  spomenemo  nekoliko !  U  prigodnici  Piju  V. 
„Alla  clemenza"  (p.  898)  6itamo:  „Vola,  CanBtme,  ove  in  sublime 
seggio  .  .  /  ;  u  prigodnici  „Nel  ritorno  in  Italia  dalla  Nunziatara 
di  Polonia  di  m.  Annibale  da  Capua  arcivescovo  di  Napoli**  glasi 
na  koncu:  „Taci,  Canzon  mia,  e  frena  i  vanni  .  ..."  (p.  903); 
takove  apostrofe  nahodimo  u  prigodnicama  joS  na  pp.  903,  905 
(Canzon,  perch^  alto  sorga . .  .),  906  (Tu  giacer  il  vedrai,  Canzone, 
in  fasce  . .  ),  90?  (Canzon,  comete  e  fiamme . . .),  908  (Canzon  mia, 
non  pub  ingegno  o  stil  piti  colto),  910  (Canzon  mia,  tardi  nata . . .), 
911  (Canzon  di  raggio  in  raggio),  opet  911,  912,  913,  914,  915, 
916,  917,  918,  919  (dva  puta),  921,  922,  923,  924,  926,  927  (dva 
puta),  928,  929  i  dr. 

Poradi  sadrzaja  vrijedno  je  ogledati  takogjer  Tasaovu  prigodnicu 
„Alla  gloriosa  memoria  di  Barbara  d'  Austria,  duchessa  di  Ferrara" 
(p.  927),  gdje  megju  inim  Tasso  zove  Barbaru  boiicom,  kako  i 
Gundulid  veli  za  Kalandricu  „6GstitSL  ti  boiica"  (strofa  83);  a  za- 
vrduje  se  pjesma  u  Tassa  s  apostrofom  „Mesta  Canzone  .  .  .  .^, 
8  6ime  se  podudara  i  u  Gundulica:  „Ucviljena  tuzna  pjesni**. 

Gundulid  je  Ferdinandu  II.,  velikomu  knezu  od  Toskane,  spjevao 
pjesmu,  kad  se  je  godine  1631  vjendao  s  Vittorijom  della  Rovere. 
Ferdinand  II.  de'  Medici  (1610—1670)  bijaSe  sin  Cosima  IL  de'  Me- 
dici, velikoga  kneza  toskanskoga  (1590 — 1621),  i  Marije  Magda- 
lene Austrijske.  Cosimo  IL  je  Toskanu  doveo  do  takova  cvata,  da 
je  za  njegove  vlade  Toskana  postala  srediStem  trgovine  i  dufiev- 
noga  2ivota,  a  sam  Cosimo  IL  bija&e  sin  Ferdinanda  L  (1549  do 
1609)  i  Kristine  Lorenske.  Iz  zivota  Ferdinanda  I.  vrijedno  je  istak- 
nuti,  da  se  je  proslavio  na  moru  svojom  zastavom. 

Po  svojoj  materi  bio  je  naS  Ferdinand  II.  u  rodu  s  rimsko- 
njemadkim  carem  Ferdinandom  U.,  koji  je  vladao  od  1619  do 
1637.  Godine  1618  planu  rat,  koji  je  trajao  trideset  godina  (1618 
do  1648),  a  izazvala  ga  je  opreka  izmegju  katolika  i  protestanta, 
te  suparniStvo  habsburSke  i  bourbonske  porodice.  God.  1630  uplete 
se  u  ovaj   rat   nov  neprijatelj  Ferdinandov   —   Gustav  11.  Adolfo. 

Hrvatski  jezik  nije  bio  stran  na  dvoru  MedicijA.  Valja  znati,  da 
je  Marin  Gundulid,  suvremeni  Isusovac  i  rogjak  pjesnikov,  osnivad 


Digiti 


ized  by  Google 


O  GUNDULi<;;EViM   „SUZAMA  SINA  RAZMBTNOGA**.  129 

dabrovadkoga  kolegija  isu8ova6koga,  tri  godine  u  Firenzi  pou6ayao 
u  hrvatskom  jeziku  velikoga  kneza  Ferdinanda.  (Cfr.  Appendini, 
Not.  II,  234).  Jamafino  je  knez  drzao,  da  6e  mu  poznavanje 
naSega  jezika  biti  korisno,  kad  se  stane  rjeSavati  istodno  pitanje, 
jer  sn  zapadni  vladari  iza  poljske  pobjede  kod  HoiSima  uzeli  ye6 
pomigljati  na  diobu  turskoga  carstva. 

Gandalid  u  prvih  gest  strofa  daje  oduSka  svomu  slovinskomu 
osjedaju,  na  koji  ga  je  potaklo  ditanje  Orbinijeva  djela,  i  2eli,  da  svi 
krajevi  slovinski  zapjevaju  pjesan  u  slavu  Ferdinanda,  velikoga 
kneza  od  Toskane  imenom,  djelima  kralja.  Medici  sa  kao  bankiri 
u  Firenzi  stekli  veliko  blago,  pa  su  u  XIV.  stoljeiSu  preuzeli  vod- 
stvo  nizega  puka  proti  plemidima,  a  u  XV.  su  stoljedu  upravo 
vladali  u  Firenzi  6uvaju(5i  republikanske  forme.  U  XVI.  stoljedu 
stekli  su  opet  za  das  izgubljenu  vladu,  te  je  Cosimo  I.  (rogjen  1519) 
od  Karla  V.  potvrgjen  za  prvoga  velikoga  kneza  toskanskoga.  Iz 
njihova  roda  potje6u  pape  Lav  X.  i  Klement  VII.,  kao  i  dvije 
francuske  kraljiee  Katarina  i  Marija  de'  Medici. 

Zanosne  su  rije^i,  kojima  pjesnik  opisuje  Siroke  megje  slovin- 
skoga  jezika: 

Zaleti  se  strelovita 
na  sundanieh  kolih  slava 
po  najvedem  dielu  svita 
slovinskijeh  svih  dr^ava, 

i  rasvanu  iz  vedrine 
nje  obraza  svietla  zora 
s  dubrovaCke  pokrajine 
do  ledena  mrazna  mora, 

sto  kraljevstva  gdi  se  fiuje 
slovinsko  ime  slovit  sada, 
kieh  sviet  prostran  razdjeluje, 
a  opdeni  jezik  sklada. 

A  malo  dalje  nastavlja: 

Neka  u  nadin  drag,  naredan, 
gdi  slovinske  slave  slovu, 
iz  po  svita  jeeik  jedan 
klikne  pjevat  pjesan  ovu. 

Kako  se  vidi,   Gundulid   se  ovdje   po   ukusu  svoga  vremena  ne 
zaca  recSi    „»to  kraljevstva",   a   zanimljivo  je  pripaziti,   kako  upo- 
trebljava  vije^  slava;  odevidno  je,  da  ju  dovodi  u  svezu  sa  slovin- 
R.  J.  A.  oxxvii.  9 


Digiti 


ized  by  Google 


130  t)R.  M.  SrEPBL, 

skim  imenom.    No   pravo   polje   pretjerivanja   puklo  je  Gundulidu 
istom  onda,  kad  je  stao  hvaliti  Ferdinanda. 

Najprije  veli,  da  ga  slavi  harni  slovinski  narod,  kojega  je  „be- 
sjedu  obljubio".  A  zatim  prelazi  na  hvalu  njegova  plemena  i  pre- 
daka.  Bilo  je  megju  njegovim  precima  slavnih  junaka  i  knjizev- 
nika;  jedan  s  tri  krune  na  glavi  otvaraSe  raj  na  zemlji,  a  drugi 
u  crljenoj  napravi  oko  6ela  sjase.  Onda  hvali  njegova  djeda,  koji 
se  proslavio  na  moru.  No  tko  bi  se  nahvalio  njegovih  djedova  i 
pradjedova  ? 

Sa  svieh  strana  po  plemenu 
sunce  od  sunac  ti  iste^Q, 
svak  bo  u  djelu  i  imenu 
od  tvojieh  se  svieto  rede! 

Ferdinandova  baka  po  ocu  (Kristina  Lorenska)  rodi  se  u  staroj 
kudi  Buljonskoj,  „u  kieh  Gofred  sja  mogudi,  —  ki  Jezusov  grob 
slobodi^.  Rodica  mn  je  carica  austrijska,  a  dundo  slavni  cesar 
(Ferdinand  II.,  rimsko-njemadki  car).  All  na  kakove  je  pute  smione, 
veli  pjesnik,  zajedrila  moja  mala  plavV 

Sve  pohvale,  ke  govore. 
da  u  djedieh  tvojieh  sjaju, 
kako  rieke  sve  u  more 
u  samom  se  tebi  staju. 

Sad  stane  hvaliti  samoga  kneza  Ferdinanda,  u  koga  se  dakako 
nalaze  sve  vrlinc,  njcgovu  bi  srcu  bilo  podobno  carstvo,  „8ve  Sto 
2arko  sunce  okoli".  No  i  to  nije  dosta.  Tada  hvali  njegovu  pleme- 
nitost,  distodu,  blagodarnost,  pravednost:  „'er  ko  dobri  pastir  striiefi, 
—  a  ne  dereS  ovce  svoje".  No  s  pravdom  se  u  njega  drui^i  milo- 
srgje,  a  vrh  svega  on  drii  pred  odima  slavu  boiju  i  raspetoga  Isusa, 
zato  je  i  uzeo  sloboditi  sinja  mora  „od  turadke  klete  guse".  Od 
junaStva  njegove  mornarice  preda  Otmanovic,  u  isto  doba  on  Salje 
pomoc  cesaru,  svomu  dundu,  —  „supro(S  kletu  i  opaku  —  poluvjer- 
stvu  odmetnomu"  (protestantizmu).  Njegovi  junaci  brane  „njemSko 
carstvo"  na  sve  strane  od  nevjernik&,  premda  je  na  delu  protiv- 
nika  Pikolomin  (Octavio  Piccolomini),  hrabra  glava.  No  kako 
kne^evi  vojnici  zajedno  s  carevima  brane  vjeru,  za  cijelo  moraju 
pobijediti. 


Digiti 


ized  by  Google 


0  GUNDUU^EVIM  „8UZAMA  SiHA  RA^METKOGA'^.  1^1 

Tim  zmaj  zaman  od  sjevera 
prod  cesarskom  orlu  prSi, 
Yojska  tva  mn  skabe  pera 
i  ognjena  krila  krdi. 

Zmaj  od  sjevera  je  Svedski  kralj  Gustav  II.  Adolfo. 

No  vrijeme  je,  da  svijet  6uje,  kako  se  kralj  od  duSa  druii  sa 
kraljicom  od  lijeposti.  Tada  hvali  pjesnik  „razbludnu  gospodidnu", 
koja  je  zrcalo  od  najvidih  svih  kreposti.  Sad  vas  svijet  6eka  u 
pokojna  mimu  vijeku,  da  od  dva  toli  svijetia  sunca  isteku  nova 
sunca,  kojih  6e  zracima  biti  kratka  mjera  od  istoka  do  zapada, 
od  juga  do  sjevera. 

No  kud  leti  mala  ptiea  (pjesma)  s  nejakim  krilima,  a  muklim 
glasom  od  slavulja,  natje6u6i  iuber  mili?  Neka  od  Ama  kufi  bijeli 
pjevaja  kne2eve  destitosti  i  proslave  pir  njegov  i  njegovu  kraljicu. 
Na  konca  veli  pjesnik: 

Duga  pjesan  kratku  znan'ja 
ni  prili6i  ni  dotjede; 
u  sni^enu  ja  mudan'ju 
6astit  du  vas  iz  dalede. 

Kompozicija  ove  pjesme  sasvim  je  slidna  Tassovu  nadinu,  na 
koji  je  opjevao  pir  velikoga  toskanskoga  kneza  Ferdinanda  I. 
s  Kristinom  Lorenskom  (o.  c.  p.  914).  Najprije  u  Tassa  odjekuju 
svi  krajevi  Italije,  pa  se  pita,  §to  je  tomu  uzrok.  Vjenda  se  knez 
od  Toskane  s  Kristinom.  Zatim  se  hvale  pradjedovi  njegovi  i  nje- 
gove  lidne  vrline,  onda  se  hvali  zarudnica  i  izrazava  se  2elja,  da 
bi  oboje  sretno  zivjeli  i  dali  Toskani  djece  i  unudadi,  „e  premio 
alia  virtude  e  lace  al  vero".  Ved  smo  prije  vidjeli,  da  Tasso  veoma 
desto  u  prigodnicama  govori  svojoj  pjesmi,  kako  i  Gundulid  spo- 
minje  svoju  pjesmu  ovdje  u  podetku  i  na  koncu.  Poimence  je 
obidan  obrat  u  Tassa,  da  mu  je  pjesma  nesposobna  izredi  dostojno 
Bvu  hvalu,  n.  p.  p.  908: 

Canzon  mia,  non  puo  ingegno  o  stil  pin  colto 

Darti  colori  e  lumi 

Si  varii,  che  di  lor  tatta  risplenda  itd. 

Isto  vidimo  p.  916:  Canzon,  tante  virtu  con  tanti  onori,  —  tante 
grazie  del  Ciel,  tanta  fortuna  —  vedrai,  dove  t^  invio,  ch'  al  primo 
sgnardo  —  dirai:  Per  questa  altezza  il  volo  h  tardo:  —  e  cib, 
ch'  altrove  h  sparse,  or  qui  s'  aduna,  —  talche  altra  luce  imbruna,  i  d: 


Digiti 


ized  by  Google 


132  DR.  M.  §RBPEL, 

ili  p.  909:  e  s'  io  le  basse  rime  —  inchino,  come  augel  palustre 
in  valle,  —  piana  via  non  si  sdegna,  —  cV  altissima  umiltk  so- 
vente  insegna.  Na  p.  925  6itamo  u  dopjevu:  un  bel  silenzio  alfin 
t'  onori  e  taccia.  Poredbu  sa  suncima,  koju  izvodi  Gundulie  a 
strofi  21  i  59,  nahodimo  i  u  Tassa  u  prigodnici  „Per  le  nozze  del 
p.  Vincenzo  di  Mantova  con  d.  Eleonora  de'  Medici"  (p.  910), 
gdje  se  vjendanici  veoma  opSirno  isporegjuju  sa  dva  sunca,  a  pjesma 
se  zavrSuje  »  apostrofom:  ^Canzon,  di  raggio  in  raggio  —  segui 
la  nuova  e  gloriosa  luce,  ch'  al  pensier  mio  riluce;  —  ma  perchfe 
non  t'  accenda  e  non  avvampi,  —  per  sua  pietii  Candida  man  ti 
scampi^.  Za  Gundulidevu  poredbu  pjesme  s  plavlju  na  moru  (strofa 
25)  imademo  paralelno  u  Tassa  (p.  926):  Come  posso  io  spiegar 
del  basso  ingegno  —  Le  vele  in  alto?  e  col  mio  tardo  carme,  — 
cosi  pronto  mostrarme,  —  ch'  i'  solcbi  di  tua  lode  il  mar  profondo? 
Girar  deir  Ocean  Y  ondoso  regno,  —  io  di  vittoria  indegno?**,  pa 
se  ova  poredba  na  ^iroko  razvija. 

U  pretposljednjoj  strofi  pjeva  naS  pjesnik: 

Neka  od  Ama  kufi  bieli 
Cestitosti  tvoje  poju, 

a  srodan  niotiv  s  kufima  (labudima)  nalazimo  i  u  Tassa,  koji  u 
svojoj  prigodnici  „A  donna  Eleonora  de'  Medici  Gonzaga,  princi- 
pessa  di  Gonzaga"  (p.  905)  na  kraju  kaze: 

Portino  il  vostro  nome,  o  bella,  o  casta, 

Mille  cigni  canori  e  piu  veloci, 

Dal  Minzio  alF  Amo,  anzi  dalF  Amo  al  Cielo. 

Moglo  bi  se  iznijeti  joS  i  vise  paralela  izmegju  Gandulida  i  Tassa 
za  ova  prigodnicu  o  Ferdinandu  II. ,  koja  imade  63  strofe,  no  da 
ne  oduzujemo  rasprave,  prelazimo  odmah  k  „Ljubovniku  srame£- 
Ijivomu". 

Poznavad  talijanske  knjizevnosti  prepoznat  ce  u  toj  pjesmi  na 
prvi  mah  odraz  petrarkizma,  koji  se  je  u  Italiji  silno  razbujao, 
dapa6e  izrodio.  Od  istinitih  lirskib  motiva  postale  su  neke  sheme 
bez  krvi  i  mesa,  opdenite  teme  prenakrcane  retorikom,  mnogo  dima, 
a  malo  ognja.  Takove  je  prirode  i  Gundulicev  „Ljubovnik  sra- 
mezljiv",  koji  imade  73  strofe,  a  nije  drugo  nego  prijevod  pjesme 
„L'  Amante  timido**  bolonjskoga  pjesnika  Girolama  Pretija  (f  1626). 
Cfr.  Appendini,  Notizie  II,  p.  234.  Ova  pjesma  pokazuje,  kako  je 
nmarinizam**  prefiao  u  potpunu  karikaturu,   pa  je  znadajno,  §to  se 


Digiti 


ized  by  Google 


O  GUNDULI^EVIM   ^SUZAMA  81NA  RAZMETNOOa".  133 

i  Gundulid  nije  mogao  osloboditi  od  toga  ukusa,  te  je  podao  pre- 
voditi  ovakovu  radnju.  NaS  pjesnik  u  prvih  18  strofa  povodi  se 
uz  neke  slobode  za  Pretijem;  onda  ostavlja  izvornik,  ali  pjeva  u 
dahu  Pretijevu  ;  napokon  konac  je  u  Gundulida  mnogo  blazi  nego 
u  talijanskoga  pjesnika.  Jamadno  je  8am  pjesnik  hrvatski  drzao,  da 
je  izvornik  poSao  predaleko.  Srodnih  motiva,  ali  s  viSe  ukusa  izve- 
denih  nalazimo  i  n  Tassa,  koji  je  bio  Gundalidu  uzornim  pjesnikom. 
Tako  ditamo  na  p.  777  pjesmicu  ^Amante  dubioso",  na  p.  776 
^Freddezza  di  Madonna**,  na  p.  173  ^Amante  tiofiido**,  na  p.  820 
„Silenzio  amoroso".  Videdi  i  Tassa,  da  na  takov  nadin  gradi  stihove, 
lako  se  je  Gundulid  rijedio,  da  pogje  istom  kolotedinom,  pa  se  po- 
tvrgjuje  na  ovaj  na6in  stara  rijed,  da  je  pjesnik  6edo  svoga  vre- 
mena  i  onda,  kad  mu  postane  vogjom  i  uditeljem.  To  je  nu£no 
istaknuti,  da  se  vidi,  u  kakovoj  je  du^evnoj  atmosferi  2ivio  pjesnik, 
za  koga  anonimni  epigramatik  pred  mleta^kim  izdanjem  ^Pjesni 
pokornih*  veli,  da  je  —  rex  Iliirici  carminis. 

IV. 

Kako  je  Pretijeva  pjesma  „L'  amante  timido**  slabo  dohodna, 
priopcujem  ju  ovdje  za  porabu  ispitivada  Gundali<ieve  poezije  iz 
mletadkoga  izdanja  od  g.  16H6  (na  str.  180 — 190),  gdjeno  je  Stam- 
pana  kao  „idiIiio  terzo** : 

1.  Vanne,  6  carta  amorosa 

Vanne  k  colei,  per  cui  tacendo  io  moro 

E  nel  silenzio  tuo,  che  pur  favella, 

Dirai  tacitamente 

A  lei,  che  n'  h  cagion  la  morte  mia. 

Vanne  Nunzia  fedele,  e  taciturna 

A  que'  begli  occhi  avante: 

Per6  che  ben  conviensi 

Tacita  Messaggera  k  muto  Amante. 

£  se  '1  8«ntier  non  sai, 

Che  colk  ti  conduca,  ove  t'  invio; 

La  traccia  seguirai 

De'  miei  lunghi  sospiri, 

Che  per  aegreta  via 

A  le  Bellezze  amate 

Manda,  e  rimanda  ogn'  hor  Tanima  mia; 

Ne  r  amoroso  tuo  dolce  viaggio 

A  te  sark  11  mio  core 

£  scorta  e  precursore: 

Poich'  egli  ad  hor'  ad  hor  da  me  s'  inTola, 


Digiti 


ized  by  Google 


134  DR.  M.  gREPEL, 

£  yer  V  amato  oggetto, 

Qom'  k  suo  proprio  centro,  aspira  e  vola. 

E  s'  egli  h  mio  destino, 

Che  pria,  che  tu  la  giunga,  io  giunga  k  morte 

Riyerente  t'  inchina,  e  se  vedrai 

Ne'  begli  occhi  di  lei  sdegno,  6  ligore, 

Humilmente  dirai, 

Che  sei  Nunzia  di  Morte  e  non  d'Amore, 

Forse  avverrk,  ch'  ascolti 

L'annunzio  de  la  Morte, 

Se  r  annunzio  d'  Amore  udir  non  vuole, 

Forse  ancor  per  pietate 

Le  vedrai  del  bel  volto 

Cangiar  le  rose  in  pallide  viole: 

Chi  s^,  che  non  impetti  il  muto  inchiostro 

Quella  pietll,  che  non  impetra  il  pianto? 

Mk  poich'  io  8ar6  morto, 

Tarda  fia  la  pietate  k  chi  tacendo 

Senza  chieder  pietk  visse  e  mono. 

Ella  dirk  fors'  anco, 

Degno  ftl  de  la  morte, 

Chi  nel  morir  non  iscopri  sua  sorte. 

2.  81  si  dunque,  fia  meglio, 

Ch'  ella  al  fin  di  mia  vita  almen  intenda 
Prima  un  sospir  d' Amore, 
Che  '1  sospir  de  la  Morte. 
Deh  mia  timida  carta, 
Ardisci,  e  spera  e  priega: 
Chiedi,  chiedi  k  colei 
Di  mio  amor,  di  mia  fede 
Piet^,  m^  non  mercede. 
Ch'  a'  miei  sospir  sospiri, 
Ch'  al  mio  languir  languisca: 
Ah,  crudo  h  ben  quel  core, 
Ben  h  'ndegno  amatore, 
Che  di  veder  desia 
L'amata  Donna  sospirar  d' Amore. 
Lungi,  lungi  da  lei 
Sien  le  pene  amorose. 
Dolor,  pianti,  sospir,  tutti  sien  miei: 
Anzi  (6  nuovo  stupor  de  I'amor  mio) 
Io  non  bramo,  io  non  cheggio, 
Che  Famor  mio  riaml: 
Che  s'  Amore  ha  dolor,  non  tu6,  che  m'  ami, 
Io  bramo,  io  cheggio  solo, 
Che  '1  mio  amor  non  isdegni, 
E  voglia  per  merc^  de'  miei  dolori 


Digiti 


ized  by  Google 


O  GUMDULI^BSVIM  ^SUZAMA  SINA  RAZMBTl'MOQA^.  135 

Sol  ch'  io  rami  e  Padori. 

Deh  qual  cosa  minor  chieder  poss'  io 

A  lei  de  I'amor  mio? 

Cbeggio  quel,  cbe  colei 

Tanto  men  puo  negar,  quanto  h  pit  cruda, 

Pero  cbe  bramo  solo 

Le  sia  caro  il  dolor,  cb'  eotro  m'  accora, 

£  voglia  almen,  cbe  con  sua  pace  io  mora. 

3.  A  queste  voci,  5  carta, 
Se  vedrai,  cbe  risplenda 

Solo  un  raggio  di  sdegno  in  quel  bel  volto 

Allhor  taci,  n^  intenda 

A  lira  voce  da  te,  cbe  questa.  Ei  muore. 

Deb,  potessi  ttk  allbora 

A  lei  ridire  i  miei  sospir  tacendo: 

Deh  scriver  po teas'  io 

81,  come  le  parole,  anco  i  sospiri: 

Cbe,  se  col  dir  s'  offende, 

Ella  ^  ben  ernda,  ed  empia, 

S'  k  un  moribondo  il  sospirar  contende: 

E  se  Yuol  pur,  cb'  io  muoia, 

Nfe  vnoP  udir  soPun  sospir  d'Amore, 

Necessario  h  un  sospir  k  chi  si  muore. 

4.  M.k  se  vedrai,  cbe  volga  (ab  non  Io  spero) 
A  legger  le  tue  note 

Quelle  luci  d'Amor,  se  non  pietose, 
Almen  non  isdegnose: 
Allbor  mesta,  e  piangente 
Dirai  de  Tamor  mio 
L'  istoria  miserabile  e  dolente, 
Dirai,  come  sovente 
Lo  Ciel  mi  diede  in  sorte 
Udir  da  la  sua  bocca 
Quel  dolce  suon  d'Angelicbe  parole: 
A'  cui  primieri  accenti 
Non  si  de8t6  nel  cor  fiamma  amorosa, 
M^  stupor,  riverenza, 
Ond'  in  prima  lei  tacito  ammirai, 
E  qual  cosa  celeste  io  V  incbinai. 
Corsi  pitl  volte  k  V  esca 
Del  dolce  favellar,  del  bel  sembiante, 
Quar  incanto  Augelletto, 
Che  vola  al  cibo  e  non  iscorge  il  laccio: 
Andai,  sciolto  tornai. 
Venni,  vidi,  ascoltai:  n^  fui  mai  colto 
'  Da  dolce  favellar,  dal  suo  bel  volto. 


Digiti 


ized  by  Google 


136  DR.  M.  gRBPEL, 

5.  M^  ']  Cielo,  e  la  mia  sorte 
Mi  trasse  alfiu  lit,  dove 
Al  Varco  attendeva  Amore  e  Morte: 
Per6,  che  lasso  andai 
Colk  aott'  altro  Ciel,  sotto  quel  Cielo, 
C'hd,  maggior  luce  da  due  luci  belle, 
Che  dal  Sol,  da  le  Stelle 
Temei  ben*  io  V  incontro 
De  le  luci  homicide:  e  volli  altrove 
Presago  del  mio  mal,  volger  le  piante: 
Ma  se  tema,  e  ragion  mi  ritenea; 
11  desio  mi  trahea: 
£  come  il  fenro  cede, 
Quantunque  immoto  e  grave 
A  r  occulta  virttl  d'  indica  pietra: 
CobI  r  anima  mia, 
Cui  la  ragion  facea 
A  V  invito  d'Amor  lenta  e  restia, 
Mentre  il  senso  vuol  pur,  ch'ella  trabocchi, 
Ft  vinta  da  virtCi  di  duo  begli  occhi. 

6.  Dunque  col  pi^  tremante 

Giunsi  h  Tldolo  mio,  quando  repente 

Tutta  negli  occhi  miei  P  anima  corse, 

Ed  ogni  suo  vigor  cbiuse  in  un  guardo. 

Quivi  immobile  e  fisa 

Ver  P  amoroso  oggetto 

Maravigliando  e  contemplando  ardea: 

Ond'  io,  mentre  sorgea 

Quinci  la  meraviglia  e  quindi  Amore, 

Foco  negli  occhi  havea,  ghiaccio  nel  core. 

Mentre  il  cupido  sguardo 

Contemplando  sen  gia 

O  la  bocca  5  i  begli  occhi  6  '1  crine  6  '1  seno, 

Tosto  ^  mirar  da  V  un  V  altro  il  rapia. 

Quante  volte  diss'  io, 

Deh  perche  non  potrebbe, 

Per  vagheggiar  costei  tutta  in  un  punto, 

Diviso  esser  talhor  Io  sguardo  mio? 

Che,  se  da  questo  oggetto  k  quelle  io  1  giro 

Mentre  vagheggio  V  un,  V  altro  non  miro. 

Ond'  io,  chiuse  veggendo 

Cotante  meraviglie  in  un  sol  volto, 

Dissi  pien  di  spavento: 

Deh  se  lassii  nel  Cielo 

Fece  il  sommo  Fattor  cose  si  belle, 

Sdolgasi  il  nodo,  che  quaggiu  mi  strigne. 


Digiti 


ized  by  Google 


O  GUNDULIi^EVIM   „8UZAMA  8INA  RAZMETNOGA".  137 

Perch'  io  poesa  colk  sovra  le  StoUe 
Paragonar  queste  Bellezze  k  quelle. 

7.  Quivi  provai  ben'  io 
Quell'  usate  dolcezze, 

Cbe  dal  bel  favellar  1'  alma  trahea: 

Ma  lasso  ancor  provai 

Un  Don  s5  cbe  d'  inusitato  e  nuovo 

TriL  dolor,  Xrk  piaoer  confuso  affetto, 

Ch'  in  nn  punto  parea 

Dilettoso  dolor,  grave  diletto. 

Disd  allbor  sospirando 

Tutto  ingombro  d'oblio,  di  meraviglia: 

Se  Del  Ciel  si  favella, 

Certo  quel  favellar  questo  somiglia: 

Se  i  Cieli  hanno  armonia, 

Piii  soave  non  h,  non  h  piii  bella, 

O  questa  voce  6  quella. 

MH  in  quel  punto  mi  cone 

Per  r  alma  uo  tal  rivolgimeDto  iatorno, 

Ch'  k  provar  cominciai. 

Frit  TaimoDia  del  Ciel  peoe  d'  iDferoo, 

Per5  cbe  quella  voce, 

Le  parole  celesti  e  beatrici, 

Oudegia  sol  di  riverirla  appresi, 

Al]hora  penetrato  al  sangue,  al  core 

£  divent6  la  riverenza  Amore. 

8.  Rimasi  immobil  pondo^ 

Tremai,  piansi,  in  un  punto,  arsi  e  gelai, 

Un'  improviso  horrore 

Per  le  vene  scorrendo 

Attonito  me  feo,  gelido  e  muto: 

Sparsi  in  luogo  di  voce,  un  sospir  solo, 

N^  mi  testd  di  vivo  altro,  cbe  '1  duolo. 

Cosl  stupido  immoto, 

Anzi  da  me  diviso 

Stetti  gran  tempo:  ond'  elU 

Nel  mio  sembiante,  e  nel  silenzio  ancora 

Scritto  legger  potea:  Costui  m'  adora. 

Arsi,  misero,  e  tacqui: 

Tacqui,  percbe  la  voce, 

Cbe  per  cbieder  piet2l  dal  cor  venia, 

8'  k  la  lingua  giungea, 

Un  sospir  si  facea. 

Tacqui,  misero,  tacqui, 

Per5  cb'  ogni  mia  voce 

Era  pria,  die  distinta, 


Digiti 


ized  by  Google 


138  DR.  M.  gRBPBL, 

TroDcata  dal  timor,  dal  duolo  estinta. 

Arsi,  ed  ardo  tacendo, 

Provai,  provo  le  pene, 

Ch'  alma  d'  Amor  penosa  uoqua  sofierse : 

M^  M  gli  altri  un  tormento,  ahi  lasso,  i' provo, 

Appo  cui  lievi  sono 

Strazio,  pianti,  sospiri,  Inferno  e  Morte: 

Dolor  piti  Mtj  pid  forte 

Di  quanta  pene  sien  piti  crude  e  fiere: 

H'  alcun  chiede,  cbe  sia;  diro :  Tacere. 

9.  Tacqui  k  lei  la  mia  fiamma, 

M^  non  ]a  tacqui  k  bella  Donna,  e  grande, 

£  d'  amor',  e  dl  sangue  k  noi  congiunta. 

A  lei  tutto  scoversi 

II  duolo,  i  pensier  miei, 

Ci6,  che  vidi,  che  volli,  e  che  soffersi: 

Non  perch' ella  chiedesse 

Quella  pietd,,  ch'  ella  chiedeva  altrui : 

Mil  perche  solo  ahi  lasso, 

A  capir  tutti  insieme 

Pensier,  tema,  dlenzio,  affanni,  Amore, 

Picdol  vaso  era  un  core. 

E  come  suol  talhor  cauto  Noccbiero, 

Ch'  agitato  da  V  onde, 

Per  sottrar  dal  periglio  il  cavo  legno, 

Gitta  de  le  sue  merci  il  grave  incarco; 

Cos),  misero  Amante, 

In  tempesta  d'  Amor  vicino  k  morte 

Frk  turbini  di  pianti  e  di  sospiri, 

Feci  ad  altrui  commune  il  grave  peso 

De'  miei  cnpi  pensier,  del  mio  dolore, 

Per  alleviarne  il  core. 

10.  Mk,  lasso  invan  cercai 

Frk  le  tempeste  mie  salute  e  scampo: 

Che  perduta  la  scorta 

De  la  mia  Tramontana  e  di  due  Stelle, 

De  la  Fortuna  ingiuriosa  e  cruda 

Fui  risospinto  k  le  paterne  rive, 

Bive  non  di  riposo. 

Non  giunsi  in  porto  ed  incontrai  lo  scoglio, 

Lo  scoglio,  oim^,  di  Morte: 

Per6  che  senz*  aita  e  senza  speme, 

Da  Fortuna  e  d'Amor  battuto  e  vinto, 

Naufrago  caddi :  e  'n  tanto 

Aspetto  Morte  e  mi  sommergo  in  pianto. 


Digiti 


ized  by  Google 


O  GUNDUU^EVIM   „8nZAHA  SIM  A  BAZMBTMOGA''.  139 

11.  Mi  diede  un  tempo  aita 

Quella,  k  cui  rivelai  gli  occulta  affanni, 
Segretaria  fedel  de'  miei  pengieri: 
Per5  ch'  k  me  soyente, 
Mentr'  io  vivea  de  la  mla  Vita  lungi, 
Fedelmente  scrivea 
Ci6,  che  1'  Idolo  mio 
BagioDava,  6  dov'  era,  6  cbe  facea. 
Con  questo  io  mi  paacea 
Nel  mio  Inngo  digiun,  non  di  speraoza, 
Mk  di  dnol,  di  pensier,  di  rimembranza; 
£  mentre  hebbi  novelle 
De  la  mia  Vita,  io  mi  sosteDiii  in  vita. 
M^  poiche  '1  mio  destino 
Condusse  altrove  la  pietosa  Donna, 
Che  qualche  indugio  al  mio  morir  porgea 
FitL  non  intesi,  6  'ntendo 
Le  bramate  novelle:  e  non  bavendo 
Quell'  uflato  ristoro, 
Quello  almen  di  sapere 
Se  viva  la  mia  Vita,  il  fl5,  ch'  io  moro. 
Onde  lungi  da  lei, 
Ch'  h  cagion  del  mio  foco, 
Non  yeggio,  che  T  ardor  punto  a'allenti: 
,    Cosl  quando  s'accese 

Grave  incendio  talhora,  arde  pur'  anco 

Lontano  de  la  face,  onde  a'  apprese. 

Anzi,  come  talhor  fiaccola  ardente, 

S'altri  lunge  la  porta, 

Sempre  vi^  piti  s'accende 

Agitata  da  I'aure,  e  da  quel  moto; 

Cos!  Talma  dolente 

Tanto  s'accese  piti,  quanto  piti  lungi 

N'  and6  da  la  cagion  de'  suoi  martiri, 

Infiammata  dal  moto  e  da'  sospiri. 

12.  Dunque  venga  pur  Morte: 
Deb,  che  tarda  s'  ah  non  fia 
Malagevole  impresa 

Troncar  la  vita  k  semivivo  Amante, 

H2t  gi2t  dato  il  languire 

Principio  al  mio  morire: 

Quest'  avvanzo  di  vita, 

Che  mi  lascia  il  dolore,  habbia  la  Morte. 

Mk  la  morte  non  vien,  perch' ella  crede, 

Al  mio  pallore,  k  le  sembianze,  al  viso, 

Che  m' habbia  il  duolo  ucciso. 

Anch'  io  creder  potrei 


Digiti 


ized  by  Google 


140  DR.  M.  SRBPEL. 


D'  esser  di  vita  privo : 

Pur  sento  al  sospirar,  ch'  io  spiro  e  vIto. 

O  me  folle,  hai  che  dico,  b  che  yaDeggio? 

Ab  pur  troppo  son  morto: 

Che  Don  pu6  humana  vita 

Lo  mio  duolo  capir,  cosa  infinita. 

Morto,  morto  son'  io. 

£  s'  ardoi  ardo  friL  V  ombre  afflitte  e  morte: 

E  quest'  ardor,  ch'  io  sento, 

Poicb'egli  h  immenso,  e  senza  speme  eteroo 

Non  h  foco  d'  Amor,  ma  de  V  Inferno. 


Digiti 


ized  by  Google 


Kondicional  u  hrvatskom  jeziko. 

Citcu)  u  ajednici  fUologijskO'historijskoga  raereda  jugoslavenske  akademije 
znanosti  i  umjetnosti  dne  16,  svibnja  1895. 

(3lAN  DOPI8NIK  DR.  A.  MuSI<^. 

1.  U  jeziku  siaroshvensiom  kondicional  ima  dvojaki  oblik,  koji 
postaje  tako,  da  se  particip  preterita  aktivni  II.  sastavlja  ili  s  oso- 
bitim  oblikom  glagola  ^byti^,  kojema  pojedina  lica  glase  ovako: 

sing,  bimb        plur.  bimi>  (bibomnb)        (du.  bive 
bi  biste  bista 

bi  ba  (bid§)  biste) 

ili  8  aoristom  glagola  Mbyti** : 

sing,  hyhrh        plur.  byhonn»  du.  byhove 

by  byste  bysta 

by  byS§  byste 

Po  torn  kondicional  n.  pr.  od  glagola  ^hvaliti^  glasi  ili  „hyalilnb 
bimi>*  itd.  ili  ^hvalilt  byh'b"  itd.  Prvi  oblik  kondicionala  prete^e 
u  glagolskim,  a  dragi  u  dirilskim  spomenicima  (Mikl.  UI*  str.  81. 
i  dalje,  Leskien  Handb.'  str.  117.  i  d.) 

U  jeziku  hrvixtskom  (ili  srpskom)  prvomu  obliku  kondicionala 
jedva  ima  i  traga.  U  njemu  kondicional  postaje  tako,  da  se  par- 
ticip preterita  aktivni  II.  sastavlja  s  aoristom  glagola  ^biti**,  koji 
u  toj  prilici  glasi  ovako: 


sing,  bih 

plur.  bism 

bi 

biste 

bi 

bi 

Po  torn  kondicional  od  glagola  „hvaliti"  glasi  „hvalio  bih"  itd. 
Od  drugoga  oblika  staroslovenskoga  kondicionala  razlikuje  se  dakle 
hrvatski  kondicional  samo  po  torn,   Sto  je  u  staroslovenskom  kon- 


Digiti 


ized  by  Google 


142  DR.  A.  musk!;, 

dicionalu  3.  pluralno  lice  aorista  od  glagola  »byti^  saduvalo  pravi 
svoj    oblik    „byS§'^,   a   u  hrvatskom  kondicionalu   3.   pluralno  lice 
aorista  od  glagola  „biti''  ne  glasi  ^bide*',  nego  ;,bi"  (dto  se  kaddto 
nalazi  i   u   staroslovenskom  kondicionalu,  n.  pr.  sup.  288,  10.  cf. 
Mikl.  IIP  str.  87.).   Ova  je  pojava  s  tim  zanimljivija,  Sto  i  u  hr- 
vatskom jeziku   3.  pluralno   lice   aorista   od  glagola  ^biti**   svagda 
drugda   glasi    nbide",   samo  u  kondicionalu   ne  glasi   „bide*',   n^o 
^bi'^.   Ima   doduSe   i  u  hrvatskom  jeziku   primjera,   da   3.  pi.  lice 
aorista   od  glagola  ^biti*'   i  u  kondicionalu   glasi  „bite^.    Najstariji 
su  takovi  primjeri   iz  XIII.  vijeka,   i  to  samo  dva  u  istoga   pisca 
(Sava  tip.   hil.   u  Glasniku  24,   215.    i  tip.  stud,    u  Glasniku  40, 
171.).    Poslije   dolazi  taki  primjer  opet  XVIII.   vijeka  u  jednoga 
pisca  (J.  Matovida)  pa  u  naSe  vrijeme  u  P.  Petrovi<5a  (u  Sdepano 
Malom).  Napokon  ima  takih  primjera  u  5.  knjizi  Vukovih  narodnih 
pjesama  pa  u  Petranovicevim  narodnim  pjesmama,  n.  pr.: 

Da  se  dignu  na§i  Turci  stari, 

Da  kaure  vide  u  Rudine, 

bto  bi  nafii  stari  govorili? 

Sa  svijem  $e  biie  pomamili.  N.  pj.^  V,  503. 

Eud  prolazi  Toplica  Milane, 

Dobra  biie  kola  lyrolaeila ; 

Kud  prolazi  Kosovac  Ivane, 

Dvoja  hiie  kola  prolazUa; 

Eud  prolazi  Obilid  Milode, 

Troja  hiSe  kola  prolcusUa,  N.  pj.  Petr.  II,  300* 

U  pomenutim  primjerima  iz  XIII.  vijeka  moglo  bi  ^bifie"  doista 
organidki  odgovarati  staroslovenskomu  sbyg§",  ali  §to  ga  poslije 
nema  svega  vremena  ni  u  naSe  vrijeme  u  tolikim  drugim  pjesmama, 
zato  valja  s  Danididem  (Akad.  rj.  I,  str.  362.)  misliti,  da  u  Mato- 
vida  i  u  Petrovida  pa  u  narodnim  pjesmama  ne  de  biti  isti  oblik 
od  XIU.  vijeka,  nego  skoradnja  stvar,  postala  tim,  dto  je  obliku 
«bi"  prema  prvomu  i  drugomu  lieu  plurala  dodan  joSte  zavrdetak 
3.  plur.  lica  aorista. 

2.  A  sada  se  pita:  kako  je  postalo  ono  „bi^,  koje  u  hrvatskom 
kondicionalu  joS   od  XIII.   vijeka  zamjenjuje   pravi   oblik  3.  plu- 

^  Ako  izdava6  narodnih  umotvorlna  nije  izrijekom  spomenut,  misli 
se  Vuk. 

^  Dani^ic  uavodi  u  Akad.  rj.  I,  362.  iz  Vuka  2,  a  iz  Petranovica 
7  takih  primjera. 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDICIONAL  U  HKVATSKOM  JSZTKU.  143 

ralnoga  liea  aorista  od  glagola  „biti"  („biSe")?  Danidid  misli,  da  je 
to  abi"  postalo  od  „by",  a  to  od  „ba"  (koje  dolazi  u  3.  pi.  prvoga 
oblika  staroslovenskoga  kondicionala)  promjenom  glasa  a  na  y.  Akad. 
rj.  I,  str.  362.  Za  takovn  je  promjenu  Dani6id  bez  sumnje  nalazio 
potvrdu  u  izmjeni  glasova  q  i  y,  koja  se  javlja  n.  pr.  u  deklina- 
ciji  participa  prezenta  aktivnoga:  nom.  piety  gen.  pletadta  (Mikl. 
I*  str.  155,  8;  III'  str.  95.  i  dalje).  AH  ovdje  i  svagdje  drugdje, 
gdje  se  joS  nalazi  takova  promjena,  glasovi  y  i  a  nijesu  postali 
jedan  od  drugoga,  nego  je  svaki  za  se  postao  uz  druge  uvjete: 
-y  u  »plety"  postalo  je  od  on  pred  -8  („plety"  od  *  „pletons**),  a 
-a-  u  „pletaSta"  postalo  je  od  on  pred  -t-  („pletafita"  od  *  „ple- 
tonti'a)  (isp.  Leskiena  Handb.^  §  15,  3,  C,  c;  Brugmanna  Grdr.  I, 
§  84.  str.  80,  §  92.  str.  87.)  —  dok  je  ^ba'',  kao  Sto  demo  nize 
vidjeti,  postalo  od  *  „b?/oiit",  od  6ega  je  moglo  postati  samo  „ba" 
(isp.  „pleta6ta"),  nipoSto  „by".  Po  torn  Danifiic  nije  dobro  objasnio 
postanje  oblika  „bi^.  S  toga  nam  se  valja  ogledati  za  drugim  bo- 
Ijim  objadnjenjem. 

Ja  mislim,  daje  ^bi",  o  kojem  se  radi,  upravo  3.  lice  singulara, 
koje  se  upotrebljava  za  3.  lice  plurala.  PoSto  se  izgubilo  osjedanje, 
da  se  a  kondicionalu  nalazi  upravo  aorist  glagola  ^biti^,  jer  kon- 
dicional  veoma  desto  (bar  prividno)  ne  znadi  prodlosti,  moglo  se 
vrlo  lako  dogoditi,  te  se  n.  pr.  pored  ;,on  bi  hvalio"  stalo  govoriti 
„oni  bi  hvalili".  A  zaSto  se  pored  „ti  bi  hvalio"  nije  stalo  govoriti 
„vi  bi  hvalili"?  Zato,  Sto  je  2.  pluralno  lice  aorista  od  glagola 
^biti''  t.  j.  pbiste",  kad  se  izgabilo  osjedanje,  da  se  u  kondicionalu 
nalazi  aorist  glagola  „biti^,  naSlo  oslon  u  2.  pluralnom  lieu  pre- 
zenta od  glagola  „biti"  t.  j.  u  „jeste",  s  kojim  se  oblik  ^biste"  u 
drugoj  polovini  slaze,  dok  je  oblik  u  „bi§e"  takoga  oslona  nedosta- 
jalo,  jer  3.  pluralno  lice  prezenta  od  glagola  „biti"  glasi  „jesu", 
koje  se  ni  u  demu  ne  slaze  s  ^biSe".  Tako  je  „bi6e"  u  kondicionalu 
visjelo  kao  u  zraku,  a  to  je  bilo  povod,   te  ga  je  zamijenilo  „bi". 

Da  je  ^bi**  u  3.  pluralno  lice  hrvatskoga  kondicionala  doista 
predlo  iz  3.  lica  singulara,  mislim  da  dokazuje  i  ovaj  moment. 
PoSto  se  izgubilo  osjedanje,  da  se  u  kondicionalu  nalazi  upravo 
aorist  glagola  ^biti",  prislonio  se  taj  oblik  uz  prezent  glagola  ^biti", 
8  kojim  mu  se  1.  i  2.  lice  plurala  u  drugoj  polovini  posve  sla^u 
(isp.  „bi-8mo:  je-smp,  bi-ste:  je-ste"),  te  se  i  u  1.  i  2.  lieu  singulara 
mjesto  „bili,  bi"  prema  „je-sam,  je-si"  kadfito  nalazi  „bi  -  sam, 
bi  -  si".  (Sve  bi  sam  ti  svate  ostavio.  N.  pj.  Ill,  504.  Najsre<5niji 
bi  ti  bio,  kad  bi  si  se  svega  tvoga  dobra  Udio.  Rajid,  Poud.  1,  7.; 


Digiti 


ized  by  Google 


144  DR.  A.  kusk!;, 

isp.  Danidida  a  Ak.  rj.  I,  363.).  Ali  u  3.  lieu  plurala  nigda  ne 
dolazi  ,bi  -  su"  (prema  „je  -  su"),  i  to  jamadno  s  toga,  Sto  ni  u 
3.  lieu  singulara  nigda  ne  dolazi  „bi  -  je",  a  to  ne  dolazi  s  toga, 
dto  3.  singulamo  liee  prezenta  od  glagola  „biti"  ne  glasi  „je  -  je", 
nego  i,je(st)".  Jer  same  onda  bi  analogija  bila  potpuna,  kad  bi  pre- 
zent  i  kondieionaini  oblik  glagola  „biti"  glasili  ovako : 


je-sam 

bi  -  sam 

je  -  si 

bi-si 

*je-je 

*bi-je 

je  -  smo 

bi  -  smo 

je  -  ste 

bi  -  ste 

je-su 

*bi  -  su 

Dakle  kad  nema  „je  -  je",  nema  ni  „bi  -  je",  a  kad  nema 
„bi  -  je",  nema  ni  „bi  -  su".  Hi:  s  toga  Sto  ima  „je",  ostaje 
i  „bi",  a  Sto  ostaje  „bi"  u  3.  1.  sing.,  nema  „bi  -  su"  u  3.  1. 
plur.  Odatle  vidimo,  da  u  kondicionalu  3.  1.  sing,  doista  mo2e  utje- 
cati  na  3.  1.  plur.  Pa  kao  Sto  je  ovdje  oblik  3.  1.  sing,  zaprijedio, 
te  za  3.  1.  plur.  nije  postao  oblik,  koji  se  (prema  „bi  -  smo, 
bi  -  ste")  sam  po  sebi  nadavao  (t.  j.  „bi  -  su"),  tako  je  u  prilici, 
o  kojoj  se  radi,  oblik  3.  1.  sing.  „bi"  istisnuo  pravi  oblik  3.  1. 
plur.  flbiSe". 

Kako  se  aorist  glagola  „biti"  u  kondicionalu  tijesno  prislonio  uz 
prezent  ^jesam",  pokazuje  i  ova  pojava.  Bududi  da  se  druga  po- 
lovina  prezenta  „jesam"  upotrebljava  kao  samostalna  rijed,  stala 
se  i  druga  polovina  od  „bismo,  biste",  koja  glasi  posve  onako, 
kao  druga  polovina  od  „jesmo,  jeste",  shvatati  kao  samostalna  rijefi. 
To  se  vidi  odatle,  Sto  se  kadSto  enklitika  mede  izmedu  „bi"  i  „smo" 
ili  „ste"  („bi  li  smo,  bi  li  ste"  mjesto  „bismo  li,  biste  li"),  n.  pr. 
Bezb  toga  ne  bi  ihb  smo  poslali.  Spom.  sr.  9.  Bi  li  ste  vi  molili? 
A.  d.  Bella,  Razg.  47.  Ne  bi  V  smo  se  opet  povratili.  N.  pj.  Petr. 
II,  337.  Prema  tomu  ima  i  ovakovih  primjera :  Ne  znam  W  -  K  -  fc 
bio  sasma  radostan.  B.  Zuzeri  403.  Isp.  Danidida  u  Akad.  rj.  I, 
3G3.,  gdje  se  navodi  12  takih  primjera. 

3.  Kako  aorist  glagola  „biti'  u  kondicionalu  za  3  lica  (2.  3. 
sing.,  3.  plur.)  glasi  „bi",  dogada  se,  te  se  ^bi"  kadSto  upotre- 
bljava i  za  ostala  3  lica  (1.  sing.,  1.  2.  plur.).  Iz  primjera,  Sto  ih 
navodi  Danidid  u  Akad.  rj.  I,  str.  362.,  vidi  se,  da  se  nbi"  naj- 
prije  stalo  upotrebljava ti  za  2.  1.  plur.  [najstariji  su  primjeri  iz  14. 
vijeka  (Mon.  serb.)],  onda  za  1.  1.  sing,   [najstariji  su  primjeri  is 


Digiti 


ized  by  Google 


KOKDIGIONAI.  U  HHVATSKOH  JEZIKU.  145 

15.  vijeka  (Spom.  sr.)],  napokon  za  1.  1.  plur.  Cnajstariji  se  pri- 
mjer  Dalazi  u  Reljkovica).  Evo  nekoliko  primjera:  Sto  imate  do- 
bitja  odb  mene  i  odb  mojihb  Ijudi  na  moju  v^ru,  da  bi  mi  davali 
5  perbperb  na  godiSte,  jedva  bi  mi  pladali.  Mon.  serb.  247.  Ljubio 
b'  te,  ali  si  malena.  N.  pj.  I,  377.  Kad  smo  bili  deca  u  ludosti, 
te  kad  bi  se  igre  poigrali,   svagda  bi  me  nadigrao  Vu6e.    II,  258. 

Proces  je  morao  biti  ovaj :  Iz  2.  1.  sing,  stalo  je  „bi"  prelaziti 
i  u  2.  1.  plur.,  kao  Sto  smo  vidjeli,  da  je  „bi"  iz  3  1.  sing.  preSlo 
n  3.  1.  plur.  U  §  2.  redeno  je,  da  „bi"  iz  2.  1.  sing,  zato  nije  pro- 
drlo  u  2.  1.  plur.,  sto  je  pravi  oblik  2.  pluralnoga  lica  aorista  od 
glagola  „biti",  naime  ^biste",  nalazio  oslon  u  „jeste".  Sada  vidimo, 
da  unato6  tomu  oslonu  „biste^  kadsto  ne  moze  odoljeti  utjecaju 
oblika  2.  1.  sing.  „bi".  Napokon  je  „bi"  iz  2.  i  3.  1.  sing,  stalo  pro- 
dirati  i  u  1.  1.  sing.,  a  iz  1.  1.  sing,  i  u  1.  1.  plur.  unatod  oslonu, 
5to  ga  nbismo"  nalazi  u  ^jesmo".  Ali  kao  Sto  je  redeno,  „bi"  se  za 
1.  1.  sing,  pa  za  1.  i  2.  1.  plur.  u  hrvatskom  kondicionalu  nalazi  samo 
kadsto,  „veoma  rijetko  i  u  starije  vrijeme  rede  nego  u  novije"  (Dan. 
Ak.  rj.  I,  362.)  Pravilno  dolazi  u  hrvatskom  kondicionalu  pravi  aorist 
glagola  »biti**    samo   s  promijenjenim  3.  1.  plur.  („bi"  mj.  ^biSe"). 

4.  Pored  oblika,  o  kojem  se  doslije  govorilo,  dolazi  u  hrvatskom 
kondicionalu  i  drugi  oblik  glagola  ^-^biti'^,  i  to  samo  u  spomenicima, 
koji  su  pisani  medu  Cakavcima  i  u  sadaSnjem  Sakavskom  govoru. 
Taj  oblik  glasi: 


sing,  bim(n) 

plur.  bimo 

bis 

bite 

bi 

bi 

Iz  primjera,  Sto  ih  navodi  Danifiid  u  Akad.  rj.  I,  str.  363.,  vidi 
se,  da  se  za  „bim"  najstariji  primjer  nalazi  XIII.  vijeka  u  Zakonu 
vinodolskom  79.  Po  tom  ga  nema  do  XV.  vijeka  (Mon.  croat.). 
Po  tom  ga  opet  nema  do  proSloga  vijeka  u  jednoga  pisca  (Kava- 
njina)  i  danas  u  narodnom  govoru,  n.  pr.  Ki  bi  meni  krunu  naSal, 
njegova  bim  l]uba  bila.  Nar.  pj.  istr.  2,  29.  U  primjeru  iz  Zakona 
vinodolskoga  moglo  bi  „bim"  odgovarati  staroslovenskomu  nbimb**, 
kojim  postaje  prvi  oblik  kondicionala  (isp.  §  1.).  Ali  „Sto  ovoga 
oblika  nema  u  tolikih  starijih  dakavskih  knjizevnika,  za  to  6e  u 
danaSnjem  govoru  i  u  primjeru  proSloga  vijeka  (a  moze  biti  i  u 
oniraa  15.  vijeka)  teSko  biti  isti  stari  oblik"  (kao  Sto  misli  MikloSid 
III*  str.  87.),  „nego  6e  biti"  (od  „bih")  „iz  nova  nadinjen  prema 
1.  jedn.  sad.  vremena  drugih  glagola  (^Ijubim'')".  Dan.  Ak.  rj.  I, 
B.  J.  A.  ozxvii.  10 


Digiti 


ized  by  Google 


146  DR.  A.  MtJSl6, 

8tr.  363.  Povod  je  toj  analogiji  dalo  3.  sing.  1.  aorista  od  glagola 
„biti",  koje  se  slaze  s  3  sing.  1.  prezenta  od  glagolA.  IV.  vrste 
(^Ijubi:  bi").  Kad  se  izgubilo  osjecanje,  da  je  ii  kondicionalu 
upravo  aorist  glagola  rbiti",  analogija  izmedu  ^Ijubi:  bi"  povukla 
je  za  sobom  analogiju  izmedu  „ljubim:  bim"  (nijesto  „ljubim: 
bih*').  Tako  je  postala  i  analogija  izmedu  ^Ijubis:  bis,  Ijubimo: 
bimo,  Ijubite:  bite"  (mjesto  „ljubi§:  bi,  Ijubimo:  bismo,  Ijubite: 
biste'*).  Sto  se  u  3.  1.  plur.  ^bi"  nije  povelo  za  3  1.  plur.  „ljube" 
te  ne  glasi  „be**,  tomu  je  uzrok  u  tome,  §to  bi  se  u  „be"  bio  pro- 
mijenio  onaj  slog  u  naSem  obliku,  koji  je  za  nj  osobito  karakte- 
risti6an,  te  se  pored  svih  promjena  nigda  ne  mijenja  t.  j.  slog 
„bi  — ".  Evo  nekoliko  primjera:  Rodbindice  mila,  biS  mi  Ijuba 
bila?  N.  pj.  istr.  2,  23.  Da  ima5  baren  glavu,  bimo  se  razgovarali. 
N.  prp.  Mikul.  13.  Da  bite  vi  jedan  i  za  me  zgorili.  N.  pj.  istr.  3, 
86.  Isp.  Danidida  u  Ak.  rj.  I,  str.  363.,  MikloSida  III*  str.  87. 

6.  Iz  ovoga  se  razlaganja  vidi,  da  se  u  hrvatskom  jeziku  za 
kondicional  upotrebljava  aorist  glagola  „biti"  s  part.  pret.  akt. 
II.  Kondicionalu,  kaki  je  n.  pr.  staroslovenski  ^hvalil'fc  bim»»",  ima 
u  hrvatskom  jeziku  veoma  malo  traga.  Ali  pravi  aorist  glagola 
„biti"  mijenja  se  u  hrvatskom  kondicionalu  na  tri  nadina:  1.  tim 
sto  „bi"  istiskuje  oblike,  koji  su  puniji  od  njega;  2.  tim  8to  po- 
staju  novi  oblici  prema  prezentu  glagola  „biti" ;  3.  tim  5to  postaju 
novi  oblici  prema  prezentu  glagola  IV.  vrste  (u  dakavskom  dija- 
lektu).  No  pored  svega  toga  sa6uvao  se  u  Stokavskom  dijaJektu 
pravi  aorist  glagola  „biti"  (osim  3.  1.  plur.)  kao  pravilni  oblik  za 
kondicional. 

6.  PoSto  smo  hrvatskom u  kondicionalu  ogledali  oblik,  valja  da 
mu  ogledamo  i  znacenje.  Pita  se,  Sto  kondicional  upravo  znadi  i 
kako  dobiva  svoje  znacenje?  Jedan  od  ona  dva  oblika  glagola 
„biti",  koji  Zajedno  s  participom  pret.  akt.  II.  (Sine  oblik  staro- 
slovenskomu  kondicionalu,  naime  „byh'Jb  itd.",  bezsumnjeje  aorist, 
a  Sto  je  drugi  oblik,  naime  „bimi>  itd '^  ?  Miklosic  (IIP  str.  88, 
IV  str.  817.)  drii  i  taj  oblik  za  aorist,  koji  postanjem  odgovara 
staroindijskomu  aoristu,   kaki  je  n.  pr.   (od   kor.  (,'e/d-,  etS-svat): 

sing,  avedim  plur.    avediSma 

avediS  avedista 

a v  edit  avl'diSus  (biSe) 

Oblik  za  3.  1.  plur.  „ba''  drzi  Miklosid  za  oblik  prostoga  aorista 
inde.  *  „buant"  (upravo  bi  valjalo  kazati  ,*  bwont*,  cf.  Brugmann 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDICIONAL  U  HRVATSKOM  JBZIKU.  147 

Grdr.  II,  921.).  Ali  „bimb  itd."  ne  moze  biti  taki  aorist,  kaki  je 
„avedini  itd.",  jer  stoje  na  piitu  glasovne  teskode,  od  kojih  je  neke 
opazio  i  Miklodic  (Sint  817.).  Medu  one,  koje  on  nije  opazio,  ide 
i  ta,  da  je  staroindijsko  „i"  u  torn  aoristu  postalo  od  sva  -  glasa, 
kojemu  u  slavenskim  jezicima  ne  odgovara  „i'*.  Osim  toga  takomu 
aoristu  u  slavenskim  jezicima  nema  nikakva  traga.  Kapokon  1.  1. 
sing.  zavrSuje  se  u  staroindijskom  obi^no  na  -iSam  (avediSam). 
Sa  zavrSetkom  -Im^  (koji  je  jamadno  postao  prema  2.  i  3.  1.  sing., 
koja  se  pravilno  svrSuju  na  -IS,  -It)  navodi  Whitney  §  904,  a. 
samo  tri  primjera  iz  starijega  jezika.  cf.  Brugmann  Grdr.  II 
§  574.  i  839. 

Znadenje  objaSnjuje  MikloSid  kondicionalu  ovako  (Sint.  808.): 
Ono  Sto  se  ne  dogada  sada,  shvata  se,  kao  da  se  u  opce  ne  do- 
gada.  Sto  se  u  op6e  ne  dogada,  to  je  nezbiljsko  (irealno,  nicht- 
wirklich).  §to  je  nezbiljsko,  to  je  samo  pomi&ljeno  (besteht  nur  in 
der  Vorstellung).  Tako  kondicional  kao  preterit  moze  znaditi  ono, 
Sto  je  nezbiljsko,  i  ono,  Sto  ]e  samo  pomiSljeno.  Ali  takovoj  argu- 
mentaciji  mislim  da  se  moze  kojeSta  zabaviti.  Covjek  najprije  ne 
razumije,  zaSto  MikloSid  polazi  odatle,  da  kondicional  zna^i  ono, 
Sto  se  ne  dogada  sada,  kad  kao  preterit  valja  da  ima  pozitivno 
znadenje,  naime  znadenje  proSlosti.  Ne  polazedi  od  toga  znaCenja 
ne  moze  se  kondicionalu  znadenje  valjano  objasniti.  Onda  se  ne 
moie  dokuditi,  zaSto  bi  se  ono,  sto  se  ne  dogada  sada,  shvatalo 
tako,  kao  da  se  u  op(5e  ne  dogada.  Po  torn  bi  svaki  oblik  gla- 
golski,  koji  znadi,  da  se  neSto  ne  dogada  sada,  mogao  dobiti  zna- 
Cenje  kondicionala,  te  bi  ostalo  otvoreno  pitanje,  zaSto  je  pored 
tolikib  drugih  oblika  glagolskih,  koji  znade,  da  se  neSto  ne  dogada 
sada,  samo  onaj  preterit,  koji  se  zove  kondicional,  dobio  kondicio- 
nalno  znadenje.  Iz  toga  se  vidi,  da  MikloSid  nije  dobro  objasnio 
znadenje  kondicionalu. 

Drukdije  objaSnjuje  oblik  i  znadenje  slavenskomu  kondicionalu 
gosp.  prof.  dr.  T.  Maretid  u  znamenitoj  i  zasluznoj  raspravi  svojoj : 
Veznici  u  slovenskijem  jezicima,  preStampanoj  iz  Rada  knj.  86. 
89.  91.  93.,  str.  28—30.  On  poredi  oblik  „bimb«  itd.  s  litavskim 
optativom,  koji  dolazi  u  slozenom  obliku :  suktum  -  bime,  suktum  - 
bite;   suktum -biva,   suktum -bita   (=   sukali   bismo,  -  biste  itd.); 


1  Miklosic  pise  „avedim"  1  Sint.  817.  i  III"  88.,  ali  Schleicher,  na 
kojega  se  on  poziva,  pise  „avediin^  (Comp.*  71^8.),  a  Whitney:  akramim, 
agrabhim,  avadhlm  (Gramm.  §  904,  a.) 


Digiti 


ized  by  Google 


148  DR.  A.  MUS1<^, 

„ba"  shvata  g.  Maretid  onako,  kao  i  MikloSic,  samo  mu  ispravnije 
odreduje  indoevropski  praoblik.  Od  „*  bo"  drzi  g.  Maretid  da  je 
po  analogiji  aorista  ^bySe"  postak»  „bi5§**;  tako  je  i  od  „*  bita, 
*  bite"  po  analogiji  aoriata  „bysta,  byste"  postal©  ^bista.  biste". 
Od  „bi8ta,  biate,  bi§§"  nije  bio  tez»k  prijeiaz  u  „by8ta,  bj^ste, 
bySe**  t.  j.  u  potpunu  asimilaciju  s  doti^nim  oblicima  aorista 
„byhi.",  a  poSto  ae  to  dogodilo,  mogla  su  ae  lako  i  oatala  lica  aa- 
svim  aaimilirati  s  aoristom  „byh  i>".  Da  je  oblik  „bimi."  itd.  doista 
upravo  optativ,  a  r'jyh'f'  itd."  iati  samo  preraa  aoristu  promijenjeni 
oblik,  razumjelo  bi  ae  znacSenje  alavenakomu  kondicioualu  samo 
aobom,  jer  slavenski  kondicional  po  znadenju  odgovara  indoevrop- 
skomu  optativu.  Ali  vec  to  je  dvojbeno,  da  bi  oblik  „bimi.  itd." 
bio  upravo  optativ,  po  onom,  ato  kaze  Brugmann  (Irdr.  II,  str. 
1082.  Anm.  Po  torn  litavski  optativ  ne  moze  biti  indoevropski 
optativ,  jer  mu  „i"  nijc  dugo.  S  tctga  ne  moze  indoevropski  op- 
tativ biti  ni  staroslovensko  „bimi.  itd.",  premda  mu  ^i''  odgovara 
indoevropskomu  dugomu  „t",  jer  se  „bimf.  itd."  ne  moze  odijeliti 
od  litavskoga  optativa,  kao  ato  je  dobro  opazitt  i  g.  Maretic. 

Sam  Brugmann  drzi  „byhii  itd.**  u  kondicionalu  za  aoriat,  a  u 
paradigmi  „bimi.  itd."  razlikuje  injunktivne  i  aorisne  oblike  od 
osnove  *  bh/.z-i/o-  u  obliku  nizine  bh//-/-.  Injunktivni  su  oblici: 
bimi>  (s  primarnim  li6nim  naatavkom,  isp.  grc.  -x^spoiy.i),  bi,  bi,  bim'B 
(:=  *  hhu  '  1  -  (mi)»  *  hhfj  -  i  -  a,  *  bh//  -  i  - 1,  *  hhn  -  i  -  mb),  isp.  lit. 
suktum-bime,  -bite,  -biva,  -bita  (=  *  bh//-i-me  itd.).  K  tomu 
dolazi  injunktivni  oblik  od  osnove  *  bh//  -  o  - :  ba  (=  *  hhu  -o  -  nt). 
Za  oblike  a-aorista  od  osnove  *  bh/<  -  i/o  -  u  obliku  nizine  *  bhw-I- 
drzi  Brugmann  ove  oblike:  biate,  bihomi.,  biS^  (=  *  bh«-i-s-te  itd.). 
Isp.  Brugmannov  Grundriss  II,  atr.  1081.  1082.  S  formalne  strane 
mislim  da  se  mialjenju  Brugmannovu  ne  moze  niSta  prigovoriti. 
Samo  ae  pita,  moze  li  ae  po  njemu  razumjeti  znadenje  slavenskomu 
kondicionalu. 

U  Grundrissu  II,  str.  1277.  spominje  Brugmann,  da  se  injunktiv 
izmedu  oataloga  upotrcbljava  i  kao  indikativ  preterita.  Injunktivni 
oblici,  koji  se  nalaze  u  paradigmi  „bimb  itd.",  mogli  au  se  jamadno 
samo  po  toj  funkciji  (kao  indikativi  preterita)  sloziti  u  jednu  para- 
digmu  8  aorisnim  oblicima.  Po  tom  avi  oblici  paradigmc  „bimr,  itd.", 
ako  im  i  jeat  postanje  razlicno,  imadu  homogeno  zna^enje  t.  j. 
znaCenje  indikativa  preterita.  A  takovo  znadenje  ima  i  paradigma 
^byht  itd.",  koja  je  bez  sumnje  aoriat.  Tako  se  ona  funkcija,  9to 
je   u   kondicionalu   imadu   paradigmc    „byhT>  itd."    i    „bimb   itd.*, 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDIOIONAL  U  URVAl-SiCOM  JBZIKU.  149 

mora  osnivati   na  istom   znadenju    tih  paradigm!  t.  j.   na  znadcnju 
ind.  pret.  (aor.). 

S  tim  se  slaze  i  hrvatski  jezik,  u  kojem  onaj  oblik  glaf^ola  nbiti**, 
k<»ji  dolazi  u  kondicionalu,  takoder  je  aorist:  „bih  itd."  Iz  svega 
se  t(»<ra  vidi,  da  trazeei  hrvatHkomii  kondicionalu  znadenje  ne  vaija 
izlaziti  ni  otkud  druj^ud  nego  otud,  da  je  hrvatski  kondicional  upravo 
aorist. 

7.  Ako  je  hrvatski  kondicional  n.  pr.  „(po)hvaIio  bih  itd."  ao- 
rist, pita  se,  kako  tomu  aorintu  glasi  prezent.  Kao  sto  je  „bih" 
aorist  od  prezenta  „budem'',  take  je  „(po)hvalio  bih**  aorist  od 
prezenta  „(po)hvalio  budem**.  Aoristom  de  se  dakle  „(po)hvalio 
bih''  kao  proslo  ozna^ivati  ono,  sto  znadi  prezent  „(po)hvalio 
budem".  Tako  nastaje  pitanje:  sto  znaCi  prezent  ^(p())hvalio  bu- 
dem?"  Prezenti  Jesam"  i  „budem"  stoje  jedan  prema  drugomu 
kao  imperfektivni  i  perfektivni  prezent.  Take  6c  i  kompozicije 
„fpo'hvalio  sam"  i  „(po)hvalio  budem**  stajati  jedna  prema  drnpoj. 
Medu  njima  ce  dakle  biti  ista  razlika,  koja  je  u  op(5e  medu  imper- 
fektivnim  i  perfektivnim  prezentctm  t.  j.  »to  de  kompozicija  „(po)- 
hvalio  sam"  znaditi  za  sadaSnjost  (jor  „jesam"  kao  imperfektivni 
pr€*zent  znadi  sadawnjost),  ono  ce  kompozicija  ^(po)hvalio  budera" 
znaditi  makar  za  koje  vrijeme  (jer  „biidem"  kao  perfektivni  pre- 
zent samo  po  sebi  ne  znadi  nikakva  odredena  vremena).  Iz  ove 
svezc  mcntu  kompozicijama  ^(po)hvalio  sam*'  i  „(polhvalio  budem" 
sHjedi,  da  de  promjene  u  znadenju  kompozicije  „(p(>)hvalio  sam" 
imati  za  posljedak  tinalop;ne  promjene  u  znacenju  kompozicije  t,(p<»)- 
hvalio  budem".  Ali  pomenuta  osnovna  razlika  izmedu  jedne  i  druge 
kompozicije  ne  moze  se  nikako  altiTirati.  Da  bismo  dakle  odjj^ovorili 
na  redeno  pitanje,  ftto  znadi  kompozicija  „(po)hvalio  budem",  vaIja 
da  poblize  ogledamo  znadenje  kompozicije  „(po)hvalio  sam".  Ova 
se  pak  kompozicija  ne  samo  u  hrvatskom,  nego  i  u  drugim  sla- 
venskim  jezicima  upotrebljava  kao  pcrfcht  te  znadi,  da  je  radnja 
onoga  glagola,  koji  je  u  participu  preterita  aktivnom  II.,  za  sa- 
dasnjost  gotova.  A  vr»iti  se  radnja  glagolska  moze  ili  prije  sa- 
daSnjosti  ili  n  samoj  sadasnjosti.  Ogledajmo  najprije  prvi  sludaj 
(pod  I.),  a  onda  driigi  (pod  11). 

8.  I.  Radnja  se  glagolska  u  kompoziciji  „(po)hvalio  sam"  vrfii 
prije  8ada§njosti.  Ona  je  dakle  prosla.  A  pro.slu  radnju  znadi  i 
aorist,  pa  se  pita,  kakva  je  onda  razlika  izmedu  perfekta  i  aorista. 
Razlika  ]e  u  tome,  Sto  se  aoristom  radnja  izride  samo  kao  prosla, 
a  perfektom  u  prvom  redu  kao  gotova.  Kod  aorista  se  dakle  svagda 


Digiti 


ized  by  Google 


150  DR.  A.  MUSlO, 

misli  na  vrijeme,  u  koje  se  radnja  vr§i,  dok  se  kod  perfekta  na 
to  vrijeme  upravo  i  ne  misli.  0  demu  se  radi,  neka  objasne  ovi 
primjeri: 

Kad  to  za6u  mlada  Pavlovica, 
Ona  ode  konjma  na  livadu, 
Te  ubode  vranca  na  livadi, 
Pa  govori  svome  gospodaru: 
„Na  zlo,  Pavle,  seju  milovao, 
Na  gore  joj  milost  donosio! 
Ubola  ti  vranca  na  livadi". 

N.  pj.  II,  15. 

Pjevafi  izride  aoristom  „ubode"  radnju,  koju  je  sam  temporalno 
odredio  (redenicama:  „Kad  to  zadu  mlada  Pavlovica,  ona  ode  konjma 
na  livadu  — "),  dakle  svakako  misli  na  vrijeme,  u  koje  se  vrSi; 
a  Pavlovica  istu  radnju  izride  perfektom  „ ubola  (je)",  jer  hoce 
samo  da  koDstatira  fakt,  da  radnju  prikaze  kao  gotovu  bez  obzira 
na  vrijeme,  kada  se  vrsila.  Takav  je  i  ovaj  primjer: 

Dok  su  svati  u  dvor  ulazili, 
Zavadi  se  majka  i  devojka, 
Ne  o  grade,  ni  o  vinograde, 
Vec  o  jednu  tananu  kosulju  — 

a  poslije  besjedi  tanana  robinja : 

„  Gospodaru,  Radanovid-Lazo ! 
Nije  tvoja  umrla  devojka, 
Ved  se  ona  s  majkom  zavculila^ 
Ni  o  grade,  ni  o  vinograde; 
Ved  o  jednu  tananu  koSulju  — " 

N.  pj.  II,  22.  24. 

Zanimljiv  je  ovaj  primjer:  U  pjesmi  „Kako  se  krsno  ime  sluzi" 
pripovijeda  se,  kako  je  sveti  Arandeo  caru  Stjepanu  stajao  na 
desnom  ramenu,  dok  je  sam  vino  sluzio,  a  kad  je  car  sjeo  za 
trpezu,  rasrdio  se  sveti  Arandeo  pa  otisao  iz  careva  dvora.  To  je 
vidio  jedan  star  kaluder  pa  prolio  suzc  niz  obraze.  A  kad  su  ga 
pitali  carevi  dvorani,  zasto  plade,  odgovorio  je  kaluder: 

Prod'te  me  se  carevi  dvorani! 
Ni  mi  j'  malo  izc^t'  ni  popiti, 
Niti  sam  se  starac  prepanuo, 
Sto  m'  car  ne  de  milostinje  dati ; 
Nego  vide,  Sto  video  nisam  — 

N.  pj.  U,  95. 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDICIONAL  U  URVATOKOM  JBZIKU.  151 

pa  pripovjedio,  Sto  je  vidio.  —  Ovdje  je  aoristom  „vide(h)*  izre- 
deno  ono,  Sto  se  dog(Miilo  malt)  prije.  u  vrijcme,  koje  je  kaluderu 
zivo  na  pameti.  a  perfektom  „video  nisam"  ono,  6to  nije  u  svezi 
ni  8  kakvim  odredenim  vreiDcnoiD,  kao  da  bi  se  kazalo:  malo  prije 
vidjeh,  sto  jos  nigda  vidio  nijesam. 

Xavesti  du  jos  jedan  zaniniljiv  priinjer  iz  Vukova  prijevoda 
Svetoga  Pisma.  Mat.  25.  14  —  25.  „Jer  kako  Sto  dovjek  polazeci 
duzva  sluge  svoje  i  predade  im  blago  svoje ;  i  jednome  daklo  dade 
pet  talanta,  a  drugome  dva,  a  trecemu  jedan,  svakomc  prema  nje- 
govoj  moci;  i  otide  odmah.  A  onaj  Sto  primi  pet  talanta  otide  te 
radi  s  njima,  i  dobi  joS  pet  talanta.  Tako  i  onaj  nto  immi  dva 
dobi  i  on  joS  dva.  A  koji  primi  jedan  otide  te  ga  zakopa  u  zemlju 
i  sakri  srebro  gospodara  svojega.  A  po  dngom  vremenu  dode  go- 
spodar  tijeh  sluga,  i  stade  se  raduniti  s  njima.  I  pristupiv^i  onaj, 
sto  je  primio  pet  talanta,  donese  jos  pet  talanta  govoredi :  gospo- 
dara !  predao  si  mi  pet  talanta ;  evo  }oi  pet  talanta  ja  sam  dobio 
s  njima.  —  A  pristupivsi  i  onaj  sto  je  primio  dva  talanta  rede: 
gospodaru !  predao  si  mi  dva  talanta :  evo  jos  dva  talanta  ja  sam 
dobio  s  njima.  —  A  pristupivsi  i  onaj  5to  je  primio  jedan  talant 
rede :  gospodaru !  znao  sam,  da  si  ti  tvrd  dovjek :  injefi  gdje  nijesi 
sijao,  i  kupis  gdje  nijesi  vijao ;  pa  se  pobojah  i  otidoh  te  sakrih 
talant  tvoj  u  zemlju ;  i  evo  ti  tvoje**.  —  Pita  se,  zaSto  se  ovdje 
najprije  tri  puta  upotrebljava  aoriat  (onaj  Sto  primi),  a  onda  tri 
puta  perfekt  (onaj  sto  je  primio)?  Ja  mislim,  da  to  biva  zato,  sto 
je  na  prvom  mjestu  govorniku  joft  zivo  na  pameti  ono  vrijeme, 
kada  je  gospodar  slagama  predao  blago  svoje,  Ato  se  pripovijcda 
neposredno  prije  toga,  a  na  driigom  mjestu,  koje  je  podalje  od 
onuga  mjesta,  gdje  se  pripovijeda,  kako  je  gospodar  slugama  predao 
blago  svoje,  ved  se  na  to  vrijeme  ne  misli,  nego  se  hode  samo  fakt 
da  konstatira  ili  radnja  samo  kao  gotova  da  prikazc.  S  toga  bi  se 
na  prvom  mjestu  moglo  dodati  n.  pr.  ,,tada"  (onaj  Sto  tada  primi), 
a  na  drugom  se  to  ne  bi  moglo  dodati,  da  se  smisao  ne  bi  alterirao. 

Ovi  de  primjeri,  mislim,  biti  dovoljni,  da  potkrijepe  redenu  misao 
o  razlici  izmedu  perfekta  i  aorista.  Oni  objasnjuju  i  ono,  sto  je 
naprijed  kazano,  da  je  radnja  glagolska  izredena  kompozieijom 
,(po)hvaHo  sam"  ili  perfektom  gotova  za  sadasnjost,  a  vrSiti  se 
moze  prije  sadasnjosti,  jer  ji»  u  njima  svima  glagolska  radnja  doiata 
gotova  za  sadasnjost,  a  vrsi  se  prije  sadasnjosti  Ako  pak  kompo- 
zicija  „(po)hvalio  sam"  znadi,  da  je  radnja  glagolska  gotova  za 
sadadnjost,   a  vrAiti    se  moze   prije  sadasnjosti,   onda   de   po  onom, 


Digiti 


ized  by  Google 


152  DR.  A.   MUSI6, 

sto  je  naprijed  re^eno.  kompozicija  „(po)hvalio  budem"  znaditi,  da 
je  radnja  glagolska  gotova  za  ono  vrijeme,  koje  se  fiksira  perfek- 
tivnim  prezentom  ,,budem",  a  vrSiti  se  moze  prije  toga  vremena. 
Pa  u  tome  zDa^eDJu  doista  nalazimo  kompoziciju  „(po)hvalio 
budem"  osobito  d  takovim  podloSnim  redenicama,  koje  pripadaju 
glavnima  s  futurom  ili  imperativom.  Onda  kompozicija  „(po)hvalio 
budem"  odgovara  grdkomu  konjunktivu  perfekta  u  redenicama 
s  eav,  oTav  it.  N.  pr. : 

Nego  da  mi  vatru  nalozimo 
Od  stolova  i  od  svijetnjaka, 
Pa  kad  dode  lijep  danak  Potrov, 
8to  budemo  na  vatru  sloMi, 
Ono  cemo  Ijepsc  pograditi. 

N.  pj.  Ill,  420. 

Da  Senjanin  Ivo,  koji  govori  ove  rijedi.  kaze:  Sto  na  vatru 
slozimo  — ,  to  bi  zna^ilo,  da  ce  Senjani  loiiti  vatru  istom  onda, 
kad  dode  Petrov  dan ;  dok  versija :  Sto  budemo  na  vatru  slozili  — 
znadi,  da  se  onda,  kad  dode  Petrov  dan,  radnja  glagola  nsloiiti"* 
ne  6e  istom  vr§iti,  nego  (5e  biti  ved  gotova.  Perfektivnim  prezentom 
„8lo2imo"  u  predaSnjem  i  perfektivnim  prezentom  „budemo"  u  ovom 
sludaju  fiksira  se  isto  vrijeme,  koje  s  jedne  strane  dolazi  poslije 
izvrSenja  radnje  „do6i"  (Pa  kad  dode  lijep  danak  Petrov),  a  s  druge 
se  strane  s  njim  poCinje  vrijeme,  za  koje  vrijedi  ono,  Sto  se  ka- 
zuje  futurom  u  glavnoj  redenici.  Razlika  je  samo  u  tome,  §to  bi 
„8lo2imo"  znadilo,  da  se  radnja  glagola  ^^sloziti"  u  to  vrijeme  i 
vrSi,  a  „ budemo  slozili"  znaCi,  da  je  ona  u  to  vrijeme  gotova. 
A  kada  se  u  drugom  sludaju  radnja  glagola  „sloziti"  vr§i,  na  to  se 
ne  misli,  premda  se  iz  redenice :  Nego  da  mi  vatru  nalozimo  itd.  — 
koja  se  govori  na  Bo2id  i  vrijedi  za  Bozid,  —  razbira,  da  se  vrSi 
na  Bozid,  dakle  prije  onoga  vremena.  koje  je  fiksirano  perfektivnim 
prezentom  „budemo"  t.  j.  prije  Petrova  dne.  Tko  bi  govorio  u  ono 
vrijeme,  koje  se  tiksira  perfektivnim  prezentom  „budemo",  kazao 
bi :  Sto  smo  na  vatru  slozili.  I  u  ono  vrijeme,  u  koje  doista  govori, 
mogao  bi  Senjanin  Ivo  kazati :  Sto  smo  na  vatru  slozili  — ,  ali 
onda  ne  bi  on  to  kazao  s  glediSta  svoga  vremena,  nego  s  gledista 
onoga  vremena,  koje  je  sada  fiksirano  perfektivnim  prezentom  „ bu- 
demo" (isp.  moju  raspravu  Gnom.  aor.  u  Radu  CXII.  str.  12.)  A 
opet  bi  se  moglo  misliti,  da  on  to  kaze  s  glediSta  svoga  vremena 
t.  j.  da  je  radnja  glagola  „sloziti"  gotova  ved  za  ono  vrijeme,  u 
koje  on  govori.  Znadenje  oblika  „slozili  smo"  ne  bi  dakle  bilo  sa- 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDIGIONAL  U  URVAT8K0M  JBZIKU. 


153 


svim  jasno.  Senjanin  Ivo  ima  dakle  dosta  razloga,  da  kaze  upravo : 
8to  budemo   slozili.   Ujedno  se  vidi,    da   kompozicija  „budeino   slo- 
zili"    doista  nije  niSta  drugo  nego   perfektivni   prezent,  ali  perfek- 
tivni  prezent  gotove  radnje. 
Takovi  su  i  ovi  primjeri: 

„Ako  kupiS  roba  Jevrejina,  sest  godina  neka  ti  sluzi,  a  sedme 
nek  otide  Slobodan  bez  otkupa.  Ako  bude  doiao  inokosan,  neka  i 
otide  iDokosan ;  ako  li  bude  imao  zenu,  neka  ide  i  zena  s  njim^. 
Dan.  II.  knj.  Mojs.  21,  2—3.  „Bude  doSao,  bude  imao"  znadi,  da 
je  radnja  glagolft  „dodi,  imati"  gotova  za  ono  vrijeme,  koje  je  tik- 
sirano  perfektivnim  prezentom  „bude",  a  odrefleno  tim,  Sto  se 
s  njira  podinje  vrijeme,  za  koje  vrijedi  ono,  Sto  se  kazuje  impera- 
tivima:  neka  otide,  neka  ide.  A  u  koje  se  vrijeme  radnja  glagola 
„do<5i,  imati"  vrSi,  na  to  se  ne  misli,  premda  je  redenicom:  Ako 
kapiS  roba  Jevrejina  —  indirektno  ozna(5eno  i  to  vrijeme,  odakle 
se  vidi,  da  se  radnja  glagolska  doista  vrSi  prije  onoga  vremena, 
koje  je  fiksirano  perfektivnim  prezentom  ^bude".  Tko  bi  govorio 
u  ono  vrijeme,  koje  se  iiksira  perfektivnim  prezentom  ^bude", 
kazao  bi:  K\io  je  dosao  inokosan,  neka  i  otide  inokosan;  ako  li 
je  imao  zenu,  neka  ide  i  zena  s  njim.  „Bude  do§ao"  perfektivni 
je  prezent  gotove  perfektivne  radnje,  a  „bude  imao"  perfektivni 
prezent  gotove  imperfektivne  radnje. 

„Ko  udari  dovjeka,  te  umre,  da  se  pogubi.  Ako  li  ne  bude  htio, 
nego  mu  ga  Bog  dade  u  ruke,  odredit  6u  ti  mjesto  kuda  moze 
uteci".  Dan.  II.  knj.  Mojs.  21,  12 — 13.  —  „Ne  bude  htio"  znadi, 
da  je  radnja  glagola  „htjeti"  gotova  za  vrijeme,  koje  je  tiksirano 
perfektivnim  prezentom  „bude",  a  odredeno  tim,  da  se  s  njim  po- 
dinje  vrijeme,  za  koje  vrijedi  ono,  5to  se  kazuje  futurom  „odredit 
(iu**  u  glavnoj  redenici.  Oblik  „dade"  drzim  za  aorist  (Septuaginta : 
xXkr.  6  ^zoq  7:apef?(i)/.£v).  Aorist  se  mogao  upotrebiti  zato,  6to  je 
radnja  glagola  ,,dati"  proj^la  za  vrijeme,  koje  je  fiksirano  perfek- 
tivnim prezentom  ,,bude  .  Razlika  izmedu  „ne  bude  htio"  i  „dade" 
nalazi  se  u  tome,  5to  je  ^ne  bude  htio"  upotrebljeno  s  glediSta 
onoga  vremena,  u  koje  se  govori,  dok  je  „dade"  upotrebljeno  s  gle- 
diSta  onoga  vremena,  koje  je  fiksirano  perfektivnim  prezentom 
^bude**  (isp.  Gnom.  aor.  u  Radu  OXII.  sir.  38.  i  dalje),  s  kojega 
bi  se  glediSta  mjesto  „ne  bude  htio"  kazalo  »nije  htio".  Osim  toga 
nalazi  se  razlika  jos  u  tome,  6to  se  radnja  glagola  „htjeti"  za  vri- 
jeme, koje  je  fiksirano  perfektivnim  prezentom  „bude**,  prikazuje 
kao  gotova,  a  radnja  glagola  „dati"   prikazuje  se  samo  kao  proSla 


Digiti 


ized  by  Google 


164  DR.  A.  UUBl6^ 

t.  j.  na  vrijeme,  u  kqje  se  radnja  glagola  „htjeti"  vrsi,  ne  misli 
se,  a  na  vrijeme,  u  koje  se  radnja  glagola  ^dati**  vr»i,  misli  se; 
a  jedna  se  i  druga  radnja  vr&i  u  isto  vrijeme,  i  to  u  ono  vrijeme, 
koje  je  indirektno  oznadeno  re(5enicom :  Ko  udari  dovjeka  — ,  dakle 
prije  onoga  vremena,  koje  je  liksirano  perfektivnim  prezentom 
„bude". 
Zanimljiv  je  i  ovaj  primjer: 

Ako  pukne  sv  jetli  dzeverdane, 
Neka  znades  da  sam  poginuo, 
Poginuo,  oli  osuznjio; 
Ako  meni  sudnji  danak  dode, 
Te  ti  budem,  pobro,  poginuo, 
Radi  mene  osvetiti  I'jepo; 
Ako  budem^  brate,  osuinjio, 
Radi  mene  izbaviti,  pobro. 

N.  pj.  Juk.  172-173. 

„ Budem  poginuo,  budem  osuznjio"  znadi,  da  je  radnja  glagola 
^poginuti,  osuznjiti"  gotova  u  vrijeme,  koje  je  fiksirano  perfek- 
tivnim prezentom  „ budem*,  a  odredeno  sjedne  strane  tim,  §to  do- 
lazi  poslije  izvrsenja  radnje  „pu6i"  (Ako  pukne  sv 'jetli  dzeverdane), 
a  8  druge  strane  tim,  sto  se  s  njim  podinje  vrijeme,  za  koje  vrijedi 
ono,  §to  se  kazuje  imperativom  „radi"  u  glavnoj  refienici.  Kod  per- 
fektivnoga  prezenta  ,»d(^e"  (Ako  meni  sudnji  danak  dode)  ne  misli 
se  na  ono,  sto  dolazi  naprijed  (Ako  pukne  svjetli  dzeverdane, 
neka  znaduS  da  sam  poginuo,  poginuo,  oli  osuznjio),  dok  se  kod 
„budem  poginuo,  budem  osuznjio"  upravo  reflektira  na  perfekte 
„ poginuo  sam,  osuznjio  sam",  kao  da  bi  se  kazalo:  Ako  meni 
sudnji  danak  dode  tc  ti  tada^  had  pukne  svijetli  dieverdan,  budem 
poginuo,  radi  mene  osvetiti  lijepo;  ako  budem  osuznjio,  radi  mene 
izbaviti!  Ako  se  dakle  radnja  izredena  perfektima  „poginuo  sam, 
osuznjio  (sam)"  vrSi  prije  onoga  vremena,  kojeje  fiksirano  imper- 
fektivnim  prezentom  „(je)sam",  o  (5emu  ne  moze  biti  sumnje,  onda 
se  i  radnja  izre^ena  kompozicijama  „budem  poginuo,  budem  osuz- 
njio" vr5i  prije  onoga  vremena,  kojeje  fiksirano  perfektivnim  pre- 
zentom „budem". 

9.  Tako  dolazi  perfektivni  prezent  gotove  radnje  i  u  podloinim 
apstraktnim  recenicama.  N.  pr. 

„Kad  se  njiva  dozanje,  onda  se  zeteoci  hvataju  slamke:  jedan 
uzme  onoliko  slamki  u  pola,  koliko  ima  zetelaca  (da  svakome  po 
jedan  kraj  od  slamke  moze  dopasti),  pa  sve  te  slamke  stisne  rukom 


Digiti 


ized  by  Google 


KOMDICIONAL  U  URVATSKOM  JEZIKU.  155 

preko  srijede;  a  zeteoci  stanu  oko  njega,  i  ovu  pjesmu  pjevajudi 
hvataju  se  svako  po  za  jedan  kraj  od  slamke.  Kad  se  svi  uhvate, 
onda  onaj  pusti  slamke,  pa  se  ijube,  ko  se  s  kim  bude  uhvatio^, 
N.  pj.  1.  173.  „Bnde  se  uhvatio"  zna6i,  da  jeradnja  glagola  „uhvatiti 
se"  gotova  tada,  kad  se  poi^inje  vrijeme,  za  koje  vrijedi  ono,  6to  se  ka- 
zuje  prezentom  „ljube  se",  a  u  koje  se  vrijeme  vrSi,  na  to  se  ne  misli, 
premda  redenica;  i  ovu  pjesmu  pjevajudi  hvataju  se  svako  po  za 
jedan  kraj  od  slamke  —  indirektno  oznaduje  i  to  vrijeme,  odakle 
se  vidi,  da  se  radnja  glagolska  vr§i  prije  onoga  vremena,  koje  je 
iiksirano  perfektivnim  prezentom  „bude".  Tko  hi  govorio  u  vrijeme, 
koje  je  fiksirano  perfektivnim  prezentom  „bude**,  kazao  bi:  Ko  se 
je  s  kim  uhvatio. 

Takovi  su  i  ovi  primjeri: 

„Kad  na  kakvoga  6ovjeka  reku  da  je  §to  ukrao,  a  on  se  odgo- 
vara  da  nije,  onda  uzvare  pun  kazan  (ili  veliki  kotao)  vode,  pa 
u  onu  vrelu  vodu  metnu  komad  vru6a  usjala  gvozda  (ili  kamen). 
a  onaj  na  koga  vele  da  je  ukrao,  zasude  rukave,  pa  objema  ru- 
kama  izvadi  ono  gvozde  iz  vode.  Ako  on  ne  bude  ukrao  ono  Sto  na 
njega  govore,  ne  de  se  ozeci  ni  roalo,  ako  li  bude  ukrao^  izgoret 
(5e  mu  ruke*.  Vuk,  Rj.  s.  v.  mazija. 

^Kad  (vjefitica)  nade  dovjeka  gdje  spava,  a  ona  ga  udari  neka- 
kvom  §ipkom  preko  lijeve  sise  te  mu  se  otvore  prsi  dok  izvadi 
srce  i  izjede,  pa  se  onda  prsi  opet  srastu.  Neki  tako  izjedeni  Ijudi 
odmab  umru,  a  neki  zive  vide  vremena :  koliko  je  ona  odsudila 
kad  je  srce  jela;  i  onakovom  smrti  umru,  na  kakovu  ona  bude 
namijenUa. . .  Kad  vide  u  vede  kakoga  lepira  gdje  Icti  po  kuci, 
ponajviSe  misle,  da  je  vjeStica,  pa  ako  se  mo2e  uhvate  ga,  te  ga 
malo  napale  na  svijedi  ili  na  vatri,  pa  ga  puste  govoredi:  „dodi 
sjutra  da  ti  dam  soli".  Ako  bi  se  dogbdilo  da  sjutridan  dode  kaka 
zena  da  iSte  soli  ili  kakijem  drugijem  poslom,  pa  jog  ako  bude 
gdje  nagarjela^  onda  se  za  cijelo  misli  da  je  ono  ona  sinod  bila". 
Vuk,  Rj.  8.  V.  vjeStica. 

„0n  ne  samo  fito  se  ne  boji  recenzenta,  nego  mu  se  jo5  raduje, 
i  zeli  ga,  da  mu  se  djelo  okuSa,  kao  zlato  u  vatri,  i  ako  §to  bude 
pogrijeiio,  da  popravi  joS  dok  je  ziv.  Vuk,  Pisma  63. 

10.  U  svima  navedenim  primjeriraa  radnja  onoga  glagola,  koji 
je  u  participu  preterita  aktivnora  II.,  vrSi  se  prije  onoga  vremena, 
koje  je  fiksirano  perfektivnim  prezentom  „budem",  ali  se  ne  vrSi 
prije  onoga  vremena,  u  koje  se  govori ;  za  to  vrijeme  ili  je  bududa 
(n.  pr.  Sto  budemo  na  vatru  slozili  — )  ili  ne  stoji  s  njim  ni  u  kakvoj 


Digiti 


ized  by  Google 


156  DR.  A.  MUSid, 

temporalnqj  svezi  (u  apstraktnim  redenicama;  n.  pr. :  Ko  se  skim 
bude  uhvatio  — ).  Ali  ima  primjera.  u  kojima  se  radnja  onoga 
glagola,  koji  je  ii  participu  preterita  akt.  II.,  ne  vrSi  samu  prije 
onoga  vremena,  koje  je  fiksirano  perfektivnim  prezentom  ^budem'*, 
nego  i  prije  onoga  vremena,  u  kuje  se  govori.  To  sc  dakako  raz- 
bira  samo  iz  konteksta.  Tko  neku  radnju  oznaduje  kao  gotovu  za 
ono  vrijeme,  koje  liksira  perfektivnim  prezentom  „budem",  on  ne 
misli  na  vrijeme,  u  koje  se  ona  vrSi.  N.  pr. 

Ali-paSa  Meha  sjetovaSe: 

Srpska  vojska  Drinu  vodu  prede, 

I  pred  vojskom  Srpske  poglavice:  — 

Cetvrto  je  Srpska  poglavica, 

Iz  Pocerja  Pocerac  Milofiu.  — 

AT  besjedi  Orugdzijdu  Meho: 

Ako  bude  Milos  prei'o  Drinu, 

Milosa  cu  na  mejdan  sazvati. 

N.  pj.  IV,  226—8. 

„Bude  preSao''  zna^i,  da  je  radnja  glagola  „prijedi"  gotova  tada, 
kad  se  podinje  vrijeme,  za  koje  vrijedi  futur  ^sazvat  (5u" :  a  u 
koje  se  vrijeme  vrSi,  na  to  se  ne  misli.  Ali  iz  rijedi  Ali-pa$inih: 
Srpska  vojska  Drinu  vodu  prede  (aor.)  i  pred  vojskom  . . .  Pocerac 
Milosu  —  razbira  se  jasno,  da  se  vrSi  prije  onoga  vremena,  u  koje 
se  govori.  Orugdzijc  bi  Meho  radnju  glagola  „prijeci"  mogao  ozna- 
diti  kao  gotovu  ved  za  ono  vrijeme,  u  koje  govori,  on  bi  dakle 
mogao  kazati:  Ako  je  llilos  preSao  Drinu  — ,  ali  on  nema  na 
umu  sadasnje  vrijeme,  u  koje  pored  tvrdnje  Ali-paSine  nije  posve 
uvjeren  o  tome,  je  li  MiloS  doista  preSao  Drinu,  nego  misli  na  onaj 
moment,  u  kojem  ce  se  to  pokazati,  u  kojem  ce  sc  dakle  sasvim 
pouzdano  modi  kazati  ili:  MiloS  je  preSao  Drinu  —  ili:  Milos  nije 
preSao  Drinu;  s  tim  se  momentom  podinje  i  vrijeme,  za  koje  vri- 
jede  njegove  rije^i:  MiloSa  6u  na  mejdan  sazvati;  taj  moment  fik- 
sira  on  perfektivnim  prezentom  „budem" ;  za  nj  oznaduje  on  radnju 
glagola  „prijeci"  kao  gotovu.  Ali  radnja  se  sama  uza  sve  to  vrSi 
u  ono  vrijeme,  za  koje  vrijedi  Ali-paAina  rijefi:  Srpska  vojska 
Drinu  vodu  prede  — ,  dakle  vec  prije  onoga  vremena,  u  koje 
Orugdzijd  Meho  govori,  a  jos  vecma  prije  onoga  vremena,  koje  je 
liksirano  perfektivnim  prezentom  „bude'*.  Za  ono  vrijeme,  u  koje 
().  M.  govori,  „budc"  pripada  bududnosti,  a  „presao"  proSlosti. 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDICIONAL  U  HRVATSKOM  JEZIKU.  157 

Analogni  su  i  ovi  primjeri: 

Ni  u  zdravlje  inoje,  ni  u  vaSe, 
Ve<i  u  zdravlje  onoga  junaka, 
Ko  de  podi  u  Tursku  Udbinu  — 
Dobro  bih  ga  junak  darovao:  — 
Dao  bih  mu  hiljadu  ovaca  — 
Ako  bi  mu  i  to  malo  bilo, 
Te  s'  ne  bude  junak  oSenio, 
Dao  bih  mu  sestru  Andeliju. 

N.  pj.  Ill,  145. 

Ako  junak  bude  na  konaku, 
Pitaj,  mati,  dobroga  junaka, 
A  jeli  se  do  sad  ozenio ; 
Ako  Bog  da  i  sreda  donese, 
Te  s'  ne  bude  joSte  ozenio^ 
Ja  cu  mlada  baS  za  njega  poci. 

N.  pj.  Ill,  484. 

„Xekakav  6oek  koji  nije  znao  Srpski,  izgubi  negde  u  putu  ka- 
banieu,  pa  nekoliko  dana  hoda  odande  u  nekakoj  varoSi  navali 
da  pusti  telala  da  mu  da  kabanicu  ko  je  bude  naSao^.  Vuk,  Po- 
slovice  177. 

„Ne  mogu  misliti  da  ga  (pismo)  nijeste  primiU. . .  Ako  li  ga  ne 
budete  primili,  potrazite  ga  u  Varadinu".  Vuk  MuSickome,  Stra- 
zilovo  1886,  59. 

Iza  onoga,  Sto  je  na  str.  154.  navedeno  iz  Juki(5evih  Narodnih 
pjesama  str.  173.,  dolazi  ovo : 

Na  noge  se,  moja  brado  draga! 
Pude  puSka  moga  pobratima  — 
Jer  je  beli  Petar  poginuo? 
Jal  je  nama  Petar  osu^njio?  — 
Ako  njemu  sudnji  danak  dode, 
Da  bi  svoje  usijali  glave, 
Beli  demo  njega  osvetiti ; 
Ako  sredom  Imde  osu^njio, 
Beli  demo  njega  izbaviti. 

N.  pj.  Juk.  180. 

Kod  aorista  „dode"  kapetan  Ivan,  koji  to  govori,  ima  na  umu 
sadadnjost,  za  koju  je  smrt  Petra  Mrkonjida,  ako  se  u  opde  dogo- 
dila,  Bvakako  proSla;  to  se  vidi  iz  pitanja:  Jel'  je  beli  Petar  po- 
ginuo? Od  perfekta  ^poginuo  je**  razlikuje  se  aorist  „dode**  samo 
tim,  Sto  perfekt  pokazuje,   da  je  za  ono  vrijeme,  u  koje  se  govori 


Digiti 


ized  by  Google 


158  DR.  A,  MUSI(5, 

(t.  j.  za  8ada§njo8t),  radnja  glagolska  gotova,  a  aorist  samo,  da  je 
proSla.  A  kod  rijedi:  Ako  sredom  bude  osuznjio  —  kapetan  Ivan 
ne  misli  viSe  na  sadaSnjost,  nego  na  onaj  moment,  u  kojem  6e  se 
pokazati,  je  li  Petar  poginiio  ili  osuznjio;  s  tim  se  momentom  po- 
dinje  i  ono  vrijeme,  za  koje  vrijede  njegove  rijedi :  Beli  <5emo  njega 
izbaviti;  taj  moment  fiksira  on  perfektivnim  prezentom  „bude*, 
za  nj  oznaduje  on  radnju  glagola  „osuznjiti"  kao  gotovu,  a  radnja 
se  sama  sa  svim  tim  vrSi  u  ono  vrijeme,  za  koje  vrijede  pitanja: 
Jel'  je  beli  Petar  poginuo?  Jal  je  nama  Petar  osuznjio?  —  dakle 
vec  prije  onoga  vremena,  u  koje  kapetan  Ivan  govori,  a  jos  vecma 
prijeonoga  vremena,  kojeje  fiksirano  perfektivnim  prezentom  ^bude" ; 
samo  se  na  vrijeme  vrSenja  ne  misli,  jer  se  radnja  prikazuje  kao 
gotova.  Za  ono  vrijeme,  u  koje  Ivan  govori,  „bude**  pripada  bu- 
dudnosti,  a  „osuznjio"  proSlosti.  Pita  se  samo,  zaSto  kapetan  Ivan 
jedan  put  upotrebljava  aorist  „dode",  a  drugi  put  perfektivni  pre- 
zent  gotove  radnje  „bude  osuznjio".  Ja  mislim,  da  on  to  6ini  zato, 
sto  se  nada,  da  ce  se  pokazati,  da  Petar  nije  poginuo,  nego  osuz- 
njio. To  se  vidi  i  iz  dodatka  „sredom"  pred  „bude  osuznjio".  Ista 
raisao,  koja  se  u  podloznoj  redenici  izride  oblikom  „bude  osuznjio**, 
izrekla  bi  se  u  giavnoj  oblikom  „bit  ce  osuznjio".  Tako  se  u  mi- 
jenjanju  oblika  lijepo  ogleda  duSevno  raspolozenje  Ivanovo. 

Sasvim   analogan   primjer    nalazimo    u  jednoj   krasnoj   narodnoj 
pjesmi,  u  kojoj  se  jelen  vili  tuzi  ovako : 

Ja  sam  im'o  moju  koduticu, 

Pak  j'  otiSla  za  goru  na  vodu, 

OtiSla  je,  pak  mi  ne  dolazi ; 

TV  je  gdegod  s  puta  zalutala, 

Ili  su  je  lovci  uvatili, 

Ili  me  je  sa  svim  ostavila, 

I  jelena  drugog  preljubila. 

Ako  bude  s  puta  gattdida, 

Da  Bog  dade,  da  me  skoro  nade! 

Ako  r  su  je  lovci  uvatili. 

Bog  neka  im  moju  sredu  dade! 

Ako  li  me  sa  svim  ostavila, 

I  jelena  drugog  preljubila. 

Da  Bog  da  je  lovci  uvatili. 

N.  pj.  I,  274. 

S  tima  primjerima  isporedi  ovaj : 

O  Todore,  moj  mudri  vezire! 
Odsednide  od  konja  viteza. 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDIOIONAL  U  HRVATSKOM  JSZIKU.  159 

Te  pogledaj  ono  dedo  mlado; 
Ako  (fedo  ttule  mu^ka  glava, 
Daj  ga  mene  na  konja  viteza. 

N.  pj.  II,  156. 

11.  Napokon  dolazi  kompozicija  ^(po)hvalio  budem"  u  slidnom 
smislu,  kao  u  netom  navedenim  primjerima,  i  u  irealnim  hipote- 
tickim  redenieama,  n.  pr. : 

Da  me  hudei  za  Ivana  dala, 
Sad  bi  ono  moji  svati  hili. 

N.  pj.  I,  242. 

Ali  da  bi  se  ova  poraba  sasvim  razumjela,  valjalo  bi  razloziti 
postanje  irealnih  hipoteti<!^kih  rc^enica  sa  ^da",  a  tomu  ovdje  nema 
mjesta.  S  toga  se  ne  6u  takovim  primjerima  baviti  napose;  samo 
du  navcsti  dva  primjera,  koji  ako  i  jesu  donekle  drukdiji,  opet  do- 
kazuju,  da  i  u  onakovim  primjerima,  kakav  je  pomenuti,  kompo- 
zicija „budem  (p<>)hvalio"  znafii  radnju,  koja  je  gotova  u  vrijeme, 
koje  se  fiksira  periektivnim  prezentom  ^budem",  a  vrdi  ae  prije 
toga  vremena.  Ovi  su  primjeri:  „Da  Bog  da  i  lijepa  milost  Bozja 
da  daDas  hide  doSla  s  nama  a  k  vama  svaka  dobra  i  cestita  sreca!'' 
Vuk,  Zivot  i  ob.  126.  —  „Bojimse  za  vas  da  se  ne  budem  uzalud 
trudio  oko  vas  (;r/i  ttw;  )c£;co7:tajca,  ne  laboraverim)"  Vuk,  Gal.  4, 
11.  Isp.  joS: 

Da  ne  hide  Zilije  djevojke, 
Nikad  bi  me  kuca  ne  vidila. 

N.  pj.  Juk.  350. 

Isp.  o  svemu  tomu  Ak.  rj.  I  358,  c  —  360,  48,  h.,  11  196, 
aaa) ;  pa  Zimine  Sint.  razlike  263,  288.  (gdje  se  navode  joS  drugi 
prim)eri.) 

tl  svima  navedenim  primjerima  kompozicija  „(po)hvalio  budem" 
znadi,  da  je  radnja  glagolska  gotova  za  vrijeme,  koje  se  fiksira 
perfektivnim  prezentom  „budem",  a  vrAi  se  prije  toga  vremena. 
Ako  je  kondicional  „(po)hvalio  bih"  preterit  kompozicije  „(po)hvalio 
budem "",  on  ne  moze  biti  preterit  ove  kompozicije  u  onom  znadenju, 
0  kojem  se  govorilo  pod  L,  jer  kondicional  ne  znadi,  da  se  radnja 
glagolska  vrSi  prije  onoga  vremena,  koje  oznaduje  aorist  „bih". 
Ogledajmo  dakle  ono  drugo  naprijed  (u  §  7.  extr.)  spomenuto  zna- 
denje  kompozicija  „(po)hvalio  sam"  i  „(po)hvalio  budem". 


Digiti 


ized  by  Google 


160  DR.  A.  MUSI6, 

12.  II.  Radnja  se  glagolska  11  kompoziciji  „(po)hvalio  sam"  vrSi 
u  samoj  sadainjosti.  U  svoj  raspravi:  Gnomifiki  aorist  etc.  (u 
Radu  CXII.)  pokazao  sam,  da  je  perfektivna  radnja  prosla  vec 
za  ono  vrijeme,  u  koje  se  vrSi,  i  porabu  aorista  u  apstraktnim  re- 
denicama  (gnomidkoga  aorista)  i  aorista  pro  futuro  objasnio  tako, 
da  se  u  jednom  i  drugom  sludaju  govornik  prenosi  u  ono  vrijeme, 
u  koje  se  radnja  glagolska  vrsi  i  za  koje  je  proSla.  Ali  perfektivna 
radnja  za  ono  vrijeme,  u  koje  se  vrSi,  nije  samo  proSla,  nego  i 
gotova.  U  ono  isto  vrijeme,  kad  tko  umre,  moze  se  za  nj  kazati 
ne  samo:  on  umrije,  nego  i:  umr'o  je.  Kako  dode  vrijeme,  za 
koje  se  sada  kaze:  on  ce  doci,  ved  se  moze  kazati  ne  samo:  on 
dode,  nego  i:  on  je  doSao.  Tim  se  tuma6i,  6to  pored  gnomidkoga 
aorista  i  aorista  pro  futuro  ima  i  gnomifiki  perfekt  i  perfekt  pro 
futuro,  6emu  se  primjeri  navode  na  str.  36.  i  12.  pomenute  moje 
rasprave;  n.  pr.  A  ko  se  u  babe  najmi,  pa  za  tri  dana  ne  sa(^uva 
kobile  i  2drebeta,  on  je  ijsgubio  glavu.  N.  prip.  22.  Stani,  carevidu, 
nijesi  utekao !  N.  prip.  202.  Tim  se  tumadi  jo§  jedna  sasvim  obi6na 
pojava  u  hrvatskom  jeziku.  Glagol  se  „6uti"  u  pitanju  kod  pozi- 
vanja  obifino  me6e  u  prezent  ili  aorist,  a  desto  i  u  perfekt,  n.  pr.: 

CjijeS  li  me,  dragi  gospodaru !  N.  pj.  II,  630. 
Cujete  li,  moje  vjerne  sluge!  Ill,  378. 
0  ^  li  me,  moj  brate  Stefane!  II,  125. 
Ve(5  iuste  li,  sva  moja  dru^ino!  Ill,  338. 
Jest  Y  cula^  Komnenova  Ijubo!  II,  458. 
Jeste  V  culi,  Brdanski  knezovi!  Ill,  89. 

Glagol  „6uti"  moze  biti  i  imperfektivan  i  perfektivan.  Ako  se 
shvata  kao  imperfektivan,  mede  se  u  prezent,  koji  pokazuje,  da 
je  radnja  glagolska  za  ono  vrijeme,  u  koje  se  vrSi,  sadadnja.  Ako  li 
sc  shvata  kao  perfektivan,  ne  moze  se  metnuti  u  prezent,  jer  per- 
fektivna radnja  ne  moze  biti  sada§nja,  ona  je  i  za  ono  vrijeme,  u 
koje  se  vrfii,  proSia  ili  gotova.  Ako  se  dakle  radnja  perfektivnoga 
glagola  „6uti"  za  ono  vrijeme,  u  koje  se  vrSi,  hode  da  prikaie 
kao  proSia,  mede  se  u  aorist,  ako  li  se  hode  da  prikaze  kao  go- 
tova, mede  se  u  perfekt.  A  da  se  u  sva  tri  sludaja  radnja  glagolska 
hode  temporalno  da  odredi  za  ono  vrijeme,  u  koje  se  vrfii,  poka- 
zuje jasno  prezent  u  prvom  sludaju.  Da  govornik  nema  na  umu 
ono  vrijeme.  u  koje  se  radnja  glagolska  vrSi,  ne  bi  glagol  nietao 
u  prezent,  jer  je  imperfektivna  radnja  sadaSnja  samo  za  ono  vri- 
jeme, u  koje  se  vrSi.  Razlika  izmedu  prezenta  u  prvom  sludaju  i 
aorista  pa  perfekta   u  drugom    pa  tredem  sludaju  samo  je  dakle  u 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDIOIONAL  U  HRVATBKOM  JBZIEU.  161 

torn,  gto  se  u  prvom  sludaja  glagol  ^duti*'  shvata  kao  imperfektivan, 
a  a  drugom  i  tredem  kao  perfektivan.  Tako  i  ova  poraba  glagola 
a6ati*  dokazuje,  da  je  perfektivna  radnja  za  ono  vrijeme,  u  koje 
se  vrSi,  ne  samo  prodla,  nego  i  gotova.  Ako  je  pak  perfektivna 
radnja  gotova  za  ono  vrijeme,  u  koje  se  vrdi,  moze  se  i  vrditi  u 
ono  vrijeme,  za  koje  je  gotova.  A  otuda  slijedi,  da  se  perfektivna 
radnja  u  kompoziciji  ^pohvalio  sam^,  koja  zna6i,  da  je  radnja  gla- 
golska  gotova  za  sadadnjost,  doista  moze  vrditi  u  samoj  sadadnjosti. 

Vidjeli  smo,  da  je  perfektivna  radnja  za  ono  vrijeme,  n  koje 
se  vrgi,  ne  samo  prodla,  nego  i  gotova,  te  se  mo£e  izredi  i  aoristom 
i  perfektom.  Radi  se  jod  o  tome,  da  pobli^e  odredimo  razliku  iz- 
medu  prodle  i  gotove  radnje,  izmedn  aorista  i  perfekta  i  za  ovaj 
slu6aj,  kao  &to  smo  istu  razliku  poblize  odredili  za  predadnji  sludaj 
(str.  149.).  Na  onom  je  mjesta  re6eno,  da  se  kod  aorista  misli  na 
vrijeme,  u  koje  se  radnja  vrSi,  dok  se  kod  perfekta  na  to  vrijeme 
npravo  i  ne  misli.  Ali  u  naSem  sludaju  ova  razlika  nema  velike 
vrijednosti,  jer  se  vrijeme,  u  koje  se  radnja  vrSi,  slaze  s  vremenom 
u  koje  se  govori.  Najzgodnije  mislim,  da  6e  se  razlika  izmedu 
aorista  i  perfekta  oznaditi,  ako  se  kaze,  da  se  kod  aorista  ima  na 
uma  sam  akt  vr^nja  radnje,  a  kod  perfekta  resultat  toga  vrdenja. 
Ali  vrgi  se  radnja  n  jednom  i  drugom  sludaju  jednako  u  sadad- 
njosti. 

Ako  kompozicija  „pohvalio  sam**  ne  zna6i,  da  je  radnja  gla- 
golska  a  sadadnjosti  samo  gotova,  a  vr§i  se  prije  sada^njosti,  nego 
da  se  u  sadadnjosti  i  vr§i,  onda  ni  kompozicija  „pohvalio  budem** 
ne  znadi,  da  je  radnja  glagolska  u  vrijeme,  koje  je  fiksirano  per- 
fektivnim  prezentom  „budem",  samo  gotova,  a  vrSi  se  prije  toga 
vremena,  nego  da  se  u  to  vrijeme  i  vrSi.  Na  str.  152.  isporedene 
su  redenice :  Pa  kad  dode  lijep  danak  Petrov,  Sto  budemo  na  vatru 
sloiUi,  ono  demo  Ijepde  pograditi  —  i:  Pa  kad  dode  lijep  danak 
Petrov,  Sto  na  vatru  sloSimo^  ono  demo  IjepSe  pograditi  —  te  je 
redeno,  da  versija  sa  ^slozimo''  znadi,  da  de  se  vatra  lo^iti  istom 
onda,  kad  dode  Petrov  dan,  dok  versija  sa  „budemo  slo2ili"  znadi, 
da  se  onda,  kad  dode  Petrov  dan,  radnja  glagola  „slo4iti"  ne  de 
istom  vrSiti,  nego  de  biti  ved  gotova.  Perfektivnim  prezentom  ^slo- 
2imo"  u  drugom  sludaju  i  perfektivnim  prezentom  „ budemo**  u 
prvom  sludaju  fiksira  se  isto  vrijeme,  koje  s  jedne  strane  dolazi  po- 
slije  izvrdenja  radnje  „dodi"  (Pa  kad  dode  lijep  danak  Petrov  — ), 
a  B  druge  se  strane  s  njim  podinje  vrijeme,  za  koje  vrijedi  ono, 
§to  se  kazuje  futurom  u  glavnoj  redenici.  Razlika  je  samo  u  tome, 
R.  J.  A.  oxxvii.  11 


Digiti 


ized  by  Google 


162  DR.  A.  MUSKi, 

gto  ^slozimo"  zna6i,   da  se  radnja  glagola  „slo£iti"    u  to  vrijeme  i 
vrSi,    a  ^budemo  slozili"  zna6i,   da  je  ona  u  to  vrijeme  gotova,   a 
vrfii  se  prije  toga  vremena.  Sva  razlika  dolazi  datie  otada,  dto  se 
radnja  glagolska  izredena  kompozicijom  „budemo  sloiili**  vrSi  prije 
onoga  vremena,  koje  je  fiksirano  perfektivnim  prezentom  „budemo". 
Ead  bi  se  dakle  radnja  glagolska  izre£ena  kompozicijom  „budemo 
slozili**  vrSila  u  samo   ono  vrijeme,  koje  je  fiksirano   perfektivnim 
prezentom  ^bndemo",   izmedu    „slo4imo"  i  „budemo  slozili"    ne  bi 
bilo  razlike.  Otuda  se  vidi,  da  kad  kompozicija  „pohvalio  budem** 
ne  znadi,  da  je  radnja  glagolska  n  vrijeme,   koje  je  fiksirano  per- 
fektivnim prezentom  „budem",    samo  gotova,    a  vrdi  se  prije  toga 
vremena,  nego  da  se  u  to  vrijeme  i  vrfii,  —  da  se  tada  kompozi- 
cija „pohvalio  budem"  u  znadenju  slaze  s  perfektivnim  prezentom 
(„pohvalim").   Pa  to  potvrduju   i  primjeri,   koji  su    (kao  Sto  de  se 
poslije  vidjeti)  n  Stokavskom  dijalektu  doduSe  rijetki,  ali  n  dakav- 
skom  i  kajkavskom  sasvim  obi^ni;  n.  pr.  kajk.   Ce  mi  hodu  vjBeli 
moju  rusu  glavu,  kopajte  mi  jamu  pri  svetom  Ivanu.  Kukulj.  Pjesme, 
Zagreb  1847.,  str.  236.  (Zima,  Razlike  262.)  Kompozicija  „bodu  vzeli" 
ne  zna6i,  da  se  radnja  glagola  „vzeti''  vrSi  prije  onoga  vremena,  koje 
jo  fiksirano  perfektivnim  prezentom  ^bodu**,  a  odredeno  tim,  Sto  se 
s  njim  podinje  vrijeme,  za  koje  vrijedi  ono,  dto  se  kazuje  imperativom 
„kopajte",  nego  da  se  vrSi  u  samo  to  vrijeme.  Tko  bi  govorio  u  to 
vrijeme,  kazao  bi  „vzeli  sa",  a  to  ne  bi  zna^ilo,  da  se  radnja  gla- 
gola   „vzeti"    izvrdila   prije   sadafinjosti,   nego  u   samoj  sadadnjosti. 
Isto,   fito  zna6i  kompozicija    „bodu  vzeli",   znadio   bi  i  perfektivni 
prezent  (recimo  Stokavski)  „uzmu".   Istina,  ostala  bi  joS  neka  raz- 
lika  izmedu   kompozicije    „bodu    vzeli**    i   perfektivnoga    prezenta 
„uzmu",  jer  kompozicija  „bodu  vzeli"  ne  znaCi,  da  se  radnja  gla- 
gola ^vzeti"   u  vrijeme  fiksirano   perfektivnim   prezentom    „bodu" 
samo   vrSi,    nego  da  je  za  to   vrijeme  i  gotova,   a  perfektivni  bi 
prezent  ^uzmu''  znadio,  da  se  samo  vrSi.  Ali  ova  razlika  iSdezava 
gotovo  posve,  jer  smo  naprijed  vidjeli,   da  je  perfektivna  radnja 
za  ono  vrijeme,  u  koje  se  vrSi,  svagda  i  gotova.  Po  tom  bi  i  per- 
fektivni prezent  „uzmu*  (indirektno)  znadio,   da  se  radnja  glagola 
„vzeti"  u  vrijeme  fiksirano  perfektivnim  prezentom  „bodu"  ne  samo 
vrSi,  nego  da  je  za  to  vrijeme  i  gotova. 

Kao  glavni  resultat  nadega  ispitivanja  valja  da  oznadimo  to,  da 
se  kampoeicija  „pohvalio  budem"  (s  perfektivnim  gloigohm  u  parti- 
cipu)  u  $lu6aju,  o  kojem  raspravljamo  pod  IL,  u  anadenju  slaie 
8  perfektivnim  pregentom  („pohvaiim"). 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDIGIOMAL  U  HRVATSKOM  JEZIKU.  163 

IS.  A  kako  je  onda,   kad  je  glagol   u  participu  imperfektivan  ? 
Imperfektivna  radnja  ne  mo2e  biti  gotova  za  ono  yrijeme,  u  koje 
se  vrSi.   Ona  mo£e  biti  gotova  istom  za  ono   vrijeme,   u  koje  se 
svrduje,  istom  za  moment  svrtetka.    nHvalio  sam^  ne  mo2e  se  ka- 
zati,  dokle  se  god  vrdi  radnja  glagola  nhyaliti".  Istom  n  momentu 
syrSetka  njezina  moi^e  se  kazati   ;,  by  alio  sam".   Tako  se  moie  ka- 
zati  i  tt  syako  yrijeme,   koje  dolazi  iza  toga  momenta,    ali   o  tom 
se  goyorilo  naprijed  pod  I.    Ovdje  se  radi  samo  o  sludaju,  kad  se 
kompozicijom  ^hyalio  sam''  imperfektiyna  radnja  kao  gotoya  izride 
u  samom  momentu    njezina  syrSetka,   kad  je  sam  taj  moment  ona 
sadadnjost,   za  koju  je  radnja  glagolska  gotoya.   Ako  pak  kompo- 
zicija  „byalio  sam^    znadi,    da  syrdetak  imperfektiyne  radnje  gla- 
gola   ^byaliti^   pada   u   sadadnjost,   zna6it  6e  kompozicija   „hyalio 
bttdem'',  da  syrdetak  iste  radnje  pada  u  yrijeme,  koje  je  fiksirano 
perfektiynim  prezentom  „budem".  Pa  to  potyrduju  i  primjeri,  koji 
su  (kao   &to  6e  se  poslije  yidjeti)   n  ^tokayskom   dijalektu   dodu&e 
rijetki,  ali  s  tim  obidniji  u  dakayskom  i  kajkayskom;   n.  pr.  dak. 
Kad  te   budu  pitaii,   da  6a  delad,   reci   njin.   Mikul.    136.   (Zima, 
Razlike  261.).   Kompozicija   „badu  pitaii^  ne  znadi,   da  se  radnja 
glagola  ^pitati"  syrguje  prije  onoga  yremena,  koje  je  fiksirano  per- 
fektiynim prezentom  „badu",  a  odredeno  tim,  dto  se  s  njim  podinje 
yrijeme,   za  koje   yrijedi   ono,   dto  se  kazuje  imperatiyom    ,,reci", 
nego  u  samo  to   yrijeme.    Tko   bi  goyorio  u  to  yrijeme,   kazao  bi 
„pitali  sa**,  a  to  ne  bi  znadilo,  da  se  radnja  glagola  ^pitati"  syrSila 
prije  sadafinjosti,   nego  u  samoj  sadadnjosti,   ne  bi  znadilo,   da  ^su 
pitaii''  prije  onoga  yremena,  u  koje  goyomik  goyori,  nego  u  samo 
to  yrijeme.  U  momentu  syr^tka  pak  imperfektiyna  radnja  postaje 
perfektiyna;  tako   n.   pr.    ^spleo  sam"    znadi  syrSetak  onoga,  fito 
znadi    »pleo   sam",    „splesti   6u^    zna6i   syrSetak   onoga,   gto    zna6i 
„plesti  <5u".  Moglo  bi  se  upravo  redi,  da  je  syrfietak  imperfektiyne 
radnje  yrdenje  perfektiyne.  Ako  dakle  kompozicija  „hyalio  budem^ 
znadi,  da  u  yrijeme  fiksirano  perfektiynim  prezentom  „budem"  pada 
syrdetak  imperfektiyne  radnje  glagola  „hyaliti",  a  u  syrdetku  imper- 
fektiyna radnja  postaje  perfektivna,   onda  se  kompoMicija    j^hvaiio 
budem"  u  jmacenju  slaSe  s  perfektivnim  prezentom  istoga  glagola 
(n.  pr.  npohvcUim^),  ^  S  toga  se  u  nayedenom  primjeru  kompozicija 
„pitali  budu"  sasyim  lijepo  moze  zamijeniti  perfektiynim  prezentom 
istoga  glagola,   n.  pr.  preze^atom    „zapitaju"    (Kad  te  zapitaju  — ). 


*  Vidi  dodatak  na  kraju  rasprave. 

tized  by  Google 


Digitiz 


164  DR.  A.  MUBIi!;, 

Tako  k  drngim  nadinima,  kako  glagol  od  imperfektivnoga  moze 
postati  perfektivaii,  pristupa  jo§  i  taj,  da  kompozicija  participa  pre- 
terita  aktiynoga  II.  od  imperfektivnoga  glagola  s  perfektivnim  pre- 
zentom  ^budem^  moze  dobiti  znadenje  perfektivnoga  prezenta  od 
iBtogSi  glagola,  od  kojega  je  particip.  Ovaj  se  na^in  od  drugih  raz- 
likuje  osobito  tim,  Sto  kod  drugih  pretvorbom  imperfektivnoga  gla- 
gola u  perfektivni  sama  radnja  od  imperfektivne  postaje  perfektivna, 
dok  ovdje  sama  radnja  ostaje  imperfektivna,  samo  se  prikazaje 
u  momenta,  kad  postaje  perfektivna,  jer  glagol  ostaje  imperfek- 
tivan,  samo  £itava  kompozicija  postaje  perfektivna.  S  toga  se  ne 
moie  kazati  n.  pr.  Ako  snijeg  danas  ditav  dan  p(idne^  ne  cemo 
sjutra  modi  na  put  — ;  dok  se  sasvim  pravilno  kaze:  Ako  Imde 
snijeg  danas  ditav  dan  padao  itd.  Osim  toga  valja  spomenuti,  da 
kad  se  imperfektivan  glagol,  da  bi  postao  perfektivan,  slo^i  s  pri- 
jedlogom,  materijalno  mu  se  zna6enje  vrlo  lako  bitno  promijeni, 
dok  se  kod  naSe  kompozicije  glagolu  materijalno  znadenje  ne  mi- 
jenja  ni  najmanje.  Ako  se  n.  pr.  glagol  s^uvati'^  slozi  makar 
8  kojim  prijedlogom,  da  bi  postao  perfektivan,  svagda  se  slozeni 
glagol  od  prostoga  ne  razlikuje  samo  tim,  §to  je  onaj  perfektivan, 
a  ovaj  imperfektivan,  nego  ima  razlika  i  u  materijalnom  zna6enju ; 
tako  „duvati"  (po  Vukovu  Rjedniku)  znaSi:  htlten,  custodio;  ;,do- 
duvati"  bis  zu  Ende  htlten",  custodire  usque  finem;  „na-davati* 
versparen,  reservo;  „o-duvati**  bis  zu  einer  gewissen  Vollkommen- 
heit  hflten,  verwahren  (z.  B.  ein  Kind,  einen  Baum),  custodio; 
„pri-duvati"  eine  Weile  htiten,  servo;  „sa-duvati"  behtttcn,  bewahren, 
praeservo,  caveo;  „u-6uvati**  =  sa-5uvati,  Najmanje  su  se  dakle 
glagoli  „sa6uvati,  uduvati"  u  materijalnom  znadenju  udaljili  od  gla- 
gola »6uvati**.  Ali  ni:  ako  saduvam  — ,  uduvam  —  ne  slaze  se 
tako  sa:  ako  duvam  — ,  kao:  ako  budem  6uvao  — ,  jer  izmedu 
ako  fiuvam  —  i:  ako  budem  6uvao  —  nema  baS  nikakve  razlike 
u  materijalnom  znadenju;  razlika  ima  samo  u  tom,  §to  je  ono  imper- 
fektivno,  a  ovo  perfektivno. 

Tako  smo  vidjeli,  da  se  radnja  glagolska  u  kompoziciji  n(po)- 
hvalio  sam*  doista  moze  vrSiti  u  sadafinjosti,  a  u  kompoziciji  „(po)- 
hvalio  budem**  u  vrijeme  fiksirano  perfektivnim  prezentom  ^budem**, 
i  to  ne  samo  perfektivna,  nego  i  imperfektivna  radnja,  ova  dakako 
samo  po  tom,  §to  u  momentu  svrSetka,  koji  se  za  sadasnjost  fiksira 
imperfektivnim  prezentom  „jesam",  a  za  makar  kojc  vrijeme  per- 
fektivnim prezentom  „budem",  postaje  perfektivna.  A  iz  toga  slijedi, 
da  kompozicija  „(po)hvalio  budem**  dobiva  znaCenje  perfektivnoga 
prezenta. 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDlCIONAIi  U  HRTAT8KOH  JBZIKU.  165 

14.  Ako  se   kompozicija    „(po)hvalio  budem"    u    znadenju   slaze 
8  perfektivnim  prezentom,  valja  da  je  nalazimo  ondje,  gdje  se  na- 
lazi  i  perfektivni  prezent,   dakle  u   glavnim  refienicama  kao  histo- 
ri6ki  ili  iterativni  prezent   ili  kao  prezent   u  znadenja  futura  pa  u 
podloznim  redenicama.  Ali  je  u  istinu  u  dtokavskom  dijalektu  jezika 
hrvatskoga  u  glavnim  redenicama  ne  nalazimo  nigda,   a  u  podlo^- 
nima  veoma  rijetko,  i  to  upravo  s  toga,   Sto  je  jednaka  perfektiv- 
nomu  prezentu,  pa  je  pored  njega  suvidna.  U  znadenju  historidkoga 
i  iterativnoga  prezenta  (da  za  sada  ostanemo  kod  gla  vnih  redenica) 
ne  dolazi  nada  kompozicija  ni  u  drugim  jezicima  slavenskima,   ali 
dolazi  u  znadenju  futura,  i  to  u  novoslovenskom,    u  maloruskom  i 
a   poljskom  jeziku.    U   svima  tima  jezicima   upotrebljava   se  kao 
futur   perfektivnih   glagola   njihov   prezent,   a  kao  futur  imperfek- 
tivnih  glagola  (izmedu  ostaloga)  i  naSa  kompozicija.  Za  jezik  novo- 
slovenski   isporedi   n.  pr.    V  zeleno  poletitn   goro,   in   tamkej  bom 
prepevala.   N.  pj.  (Mikl.  Ill*,  176;   Sint.  773.).   U  jeziku  maloru- 
skom od   perfektivnoga   glagola  „dvyhnuty"    glasi  futur  (=  prez.) 
„dvyhnu",  a  od  imperfektivnoga  glagola  „pysaty"  glasi  futur  (pored 
„budu   pysaty")    „budu  pysaJ"  ;   isp.  Osaddinn  gramatiku   str.  86. 
(Mikl.   ni^,    285.)    U    poljskom   jeziku   od   perfektivnoga   glagola 
^dzwignad"  glasi  futur  (=  prez.)  „dzwign§",  a  od  imperfektivnoga 
glagola  „pi8a6**  glasi  futur  (pored  ^pisad  b§d§")  „bode  pisal** ;  isp. 
Maleckoga   gramatiku  jezika   poljskoga  str.  79.    (Mikl.  Ill',   466; 
Sint.  806,  8.)   Kompozicija  »(po)livalio  budem"    mo£e  u  tima  jezi- 
cima dolaziti  u  futurskom  znadenju  po  tome,  §to  u  njima  dolazi  u 
futurskom  znadenju  i  prezent  perfektivnih  glagola,   a  ova  je  kom- 
pozicija, kao  Sto  smo  vidjeli,  jednaka  perfektivnomu  prezentu.  Za- 
i^Jjivo  je  to,  da  se  u  sva  tri  redena  jezika  na§a  kompozicija  upo- 
trebljava za   futur  samo  onda,   ako  je   glagol   imperfektivan.    Kod 
perfektivnoga  glagola  kompozicija  „(po)hvalio  budem"  nije  od  po- 
trebe,  jer   mu  prezent   ve<5  sam    po   sebi  dobiva   znadenje  futura. 
Samo  kad  je  glagol  imperfektivan,  valja  da  se  upotrebi  naSa  kom- 
pozicija,  koja  je  jednaka   perfektivnomu  prezentu,   te  lako  dobiva 
futursko  znadenje,  kao  i  pravi  perfektivni  prezent.  Za  jezik  novo- 
slovenski  valja  joS  napose   zabiljeziti,    da  u  njemu  danas  i  mjesto 
perfektivnoga  prezenta   u    futurskom   znacenju    sve  obidnije   dolazi 
kompozicija  „pohvalio  budem",    n.  pr.    Zvoniti   bom  pustil,  kropiti 
pa  ne,   kropile  jo   bodo   le   moje  solz6,    zagrcble  jo  hodo  le   moje 
rok^.  N.  pj.  To  dolazi  odatle,  sto  je  jezik  kompoziciju  „(po)hvalio 
budem^  kod  imperfektivnoga  glagola  stao  drzati  zaosobit  futurski 


Digiti 


ized  by  Google 


166  DR.  A.  MUSlO, 

oblik,  pa  ne  6e,  da  bi  se  futur  perfektivnih  glagola  razlikovao  od 
futura  imperfektivnih  glagola  t.  j.  da  bi  se  kod  perfektivnoga  gla- 
gola za  futur  upotrebljavao  prezent,  a  kod  impeifektivnoga  kom- 
pozicija  „(po)hvalio  budem**,  nego  nastoji,  da  taj  nesklad  izgladi 
tim,  gto  kod  jednih  i  drugih  glagola  za  futur  upotrebljava  kompo- 
ziciju  „(po)livalio  budem". 

U  dtokavskom  se  dijalektu  jezika  hrvatskoga  prezent  perfek- 
tivnih glagola  u  glavnim  redenicama  vide  ne  upotrebljava  u  zna- 
denju  futura,  pa  s  toga  se  ne  upotrebljava  ni  kompozicija  „(po)- 
hvalio  budem^.  Stokavski  je  dijalekt  za  futur  razvio  osobit  oblik, 
slozen  od  infinitiva  onoga  glagola,  kojemu  se  gradi  futur,  i  od 
prezenta  glagola  „htjeti",  n.  pr.  „(po)hvalit  6u**.  Ali  u  dakavskom 
i  kajkavskom  dijalektu  dolazi  za  futur  i  prezent  perfektivnih  gla- 
gola i  kompozicija  „(po)hvalio  budem".  Primjere  za  prezent  per^ 
fektivnih  glagola  u  znadenju  futura  navodi  g.  Zima  u  Razlikama 
str.  247—249.,  n.  pr.  Ako  ja  ozdravim,  tebe  ne  ostavim,  Ja6.  460. 
Tarn  kopaj  i  najdei  jednu  vuzdu.  Valj.  4. ;  a  primjeri  za  kompo- 
ziciju  „(po)hvalio  budem"  navode  se  na  str.  325.  (gdje  se  o  toj 
kompoziciji  kaze,  da  se  u  znadenju  futura  nalazi  u  staroj  6akav- 
gtini  rijetko,  dosta  desto  u  novijoj,  a  posve  obidno  u  kajkavStini), 
n.  pr.  Njega  pitaj,  morda  ti  on  to  bude  enal  povedat.  Mikul.  52. 
JoS  nije  veruvala,  da  hu  z  menom  radun  dala.  Kukulj.  187.  Isp. 
Akadem.  rje^nik  I,  359,  ^.  Sude<Si  po  primjerima,  dto  ih  navodi 
g.  Zima,  u  6akavskom  se  dijalektu  nada  kompozicija  moie  upo- 
trebiti  za  futur  samo  onda,  ako  je  glagol  imperfektivan,  a  u  kaj- 
kavskom i  onda,  ako  je  glagol  perfektivan.  Po  tom  nalazimo  u 
dakavskom  dijalektu  istu  pojavu,  kao  u  jeziku  maloruskom  i  polj- 
skom,  a  u  kajkavskom  istu,  kao  u  jeziku  novoslovenskom. 

Analognu  pojavu  nalazimo  u  podloi^nim  re6enieama.  U  jezika 
novoslovenskom  perfektivni  glagoli  dolaze  u  podloznim  re6enicama 
u  prezentu,  a  imperfektivni  primaju  oblik  kompozicije  „(po)hvalio 
budem"  s  istoga  razloga,  kao  i  u  glavnim  re(^enicama,  n.  pr.  Ce 
perje  mi  populite,  Jivljenja  mi  ne  vzamete.  N.  posl.  Ce  bos  pUa 
vindice  rude^e,  imela  bodeS  lice  bolj  cvetede ;  de  poga6o  hodei  po- 
kuS'vala^  po  polti  bodeS  bela  bolj  postala.  N.  posl.  (JaneziiS,  Slo- 
venska  slovnica  str.  210.)  Ali  kao  8to  u  glavnim  redenieama  i 
perfektivni  glagoli  sve  obifinije  primaju  oblik  naSe  kompozicije,  da 
ne  bi  bilo  razlike  izmedu  perfektivnih  i  imperfektivnih  glagola, 
tako  biva  i  u  podloznim  redenicama,  n.  pr.  Kdor  bo  kupil,  ta  bo 
lupil.  N.  posl.  (Janezid  211.)  mj.  Kdor  kupi.  — Isto  vrijedi  za  da- 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDICIONAL  U  HRVAT8KOM  JSZTKU.  167 

kavski  i  kajkavski  dijalekt  jezika  hrvatskoga.  G.  Zima  kaze,  da 
kompozicija  „(po)hvalio  budem*'  dolazi  u  podloznim  redenicama 
najijede  u  starijoj  dakavdtini  i  kod  starodubrova^kih  pisaca,  a  naj- 
dedde  u  kajkavdtini  i  u  novijoj  dakavdtini  (Razl.  256.),  n.  pr.  Po- 
sipaj,  kud  god  btidei  hodil^  put  z  belen  pedden.  Mikul.  114.  Ti 
budeg  moral  vnogo  podnafiati,  doklam  nje  nasel  hitdeS,  Valj.  34. 
Isp.  Akad.  rj.  I,  359,  y*  Sude<Si  po  primjerima,  koje  g.  Zima  na- 
vodi  a  Razl.  261 — 262.,  u  dakavskom  dijaiektu  perfektivni  glagoli 
rijetko  primaju  oblik  nade  kompozicije,  a  u  kajkavskom  veoma 
deato.  I  to  se  slaie  s  onim,  dto  smo  za  te  dijalekte  naSli  u  glavnim 
re^enicama  (isp.  str.  166). 

U  podio£nim  redenicama  i  §tokavski  dijalekt  kaddto  pristaje  uza 
Bvoje  drugove.  U  dtokavskom  dijaiektu  perfektivni  glagoli  u  pod- 
loznim redenicama  dolaze  u  prezentu^  a  imperfektivni  se  pretvaraju 
n  perfektivne  kojim  mu  drago  od  onih  nadina,  kojima  glagoli  od 
imperfektivnih  postaju  perfektivni  (ponaj6edde  tim,  da  se  kompo- 
niraju  8  prijedlogom  „uz"),  pa  i  oni  dolaze  u  prezentu,  n.  pr. 
Blago  vama  ako  vas  usfosramoie  i  usprogone  i  reku  na  vas  koje- 
kakve  rdave  rijedi  la£u6i,  mene  radi.  Vuk,  Mat.  5,  11.  Ali  se  kod 
imperfektivnih  glagola  (ako  i  veoma  rijetko)  javlja  i  onaj  na^in, 
6to  smo  ga  naSli  u  novoslovenskom  jeziku  pa  u  dakavskom  i  kaj- 
kavskom dijaiektu  jezika  hrvatskoga  t.  j.  mjesto  da  bi  se  imper- 
fektivni glagol  pretvorio  u  perfektivni,  prima  oblik  kompozicije 
„(po)hvalio  budem".  Medu  primjerima,  §to  ih  g.  Zima  navodi  (Razl. 
263.),  mislim  da  valja  tako  shvatiti  ove: 

Vjera  moja,  i  tebe  <Se,  Stevo! 
DuSmanima  u  rnke  predati, 
Ako  ga  se  ne  budei  duvao, 

N.  pj.  Petr.  2,  335. 
(=  ako  ga  se  ne  ud6uvag) 

Kad  se  budeS,  Pajo,  iento, 
Ti  ne  uzmi  star  babu. 

N.  pj.  Beg.  111. 

16.  Ovdje  valja  u  kratko  sakupiti  resultate  dosadaSnjega  ispiti- 
vanja.  Kompozicija  „(po)hvalio  sam"  moze  u  hrvatskom  jeziku 
imati  dva  znadenja;  ona  moie  znaditi:  1)  da  je  u  sadaSnjosti  go- 
tova  radnja,  koja  se  vrsi  prije  sadaSnjosti,  ili  2)  da  je  u  sadaS- 
njosti gotova  radnja,  koja  se  vrSi  u  samoj  sadaSnjosti.  Prema  tomu 
mo2e  i  kompozicija  „(po)hvalio  budem"  imati  dva  zna^enja;  ona 
mo2e  zna6iti :  1)  da  je  u  vrijeme,  koje  se  fiksira  perfektivnim  pre- 


I  Digiti 


ized  by  Google 


168  DR.  A.  MUSKS, 

zentom  ^budem**,  gotova  radnja,  koja  se  vrSi  prije  toga  vremena, 
ili  2)  da  je  u  vrijemc,  koje  se  fiksira  perfektivnim  prezentom 
„budem*',  gotova  radnja,  koja  se  u  samo  to  vrijeme  vrSi  (ako  je 
perfektivna)  ili  svrSuje  (ako  je  imperfektivna).  U  jednom  i  drugom 
sludaju  navedenom  pod  2)  kompozicija  „(po)hvalio  budem"  b\s^ 
se  u  znadenju  s  perfektivnim  prezentom.  U  dtokavskom  dijalektu 
jezika  hrvatskoga  nalazimo  kompoziciju  „(po)hvalio  budem"  gotovo 
samo  u  1.  znadenju,  i  to  samo  u  podloznim  re6enicama,  a  u  <Sa- 
kavskom  i  kajkavskom  dijalektu  nalazimo  je  i  u  2.  zna6enju,  i  to 
i  u  glavnim  i  u  podloznim  re6enicama;  ali  se  i  u  Stokavskom  di- 
jalektu kadSto  javlja  2.  znadenje,  i  to  opet  samo  u  podloznim  re- 
(^enicama. 

Uzmc  li  se  na  um,  da  kompoziciju  „(po)hvalio  budem"  poznaju 
svi  jezici  slavenski  osim  luziCkih,  i  to  svi  osim  poljskoga  u  zna- 
6enju,  koje  je  naprijed  pomenuto  pod  1),  a  novoslovenski,  hrvatski 
(u  dakavskom  i  kajkavskom  dijalektu),  maloruski  i  poljski  i  u  zna- 
Cenju,  koje  je  naprijed  pomenuto  pod  2)  (isp.  MikloSidevu  Sintaksu 
806,  8.,  gdje  se  naSa  kompozicija  u  zna6enju  pomenutom  pod  1) 
zove  „futurum  exactum",  a  u  znadenju  pomenutom  pod  2)  „futurum 
simplex")  —  uzme  li  se  to  na  um,  mislim,  da  mi  se  ne  <5e  modi 
zabaviti,  ako  kazem,  da  je  kompozicija  „(po)hvalio  budem"  zivjela 
ved  u  praslavenskom  jeziku,  i  to  ne  samo  u  znadenju  pomenutom 
pod  1),  nego  i  u  znadenju  pomenutom  pod  2).  Ali  na  to  nas  ne 
navodi  samo  ovakovo  opdeno  razmatranje,  nego  za  to  ima  i  direktan 
dokaz,  koji  nam  podaje  kondicional. 

Najobidniji  je  oblik  futura  u  praslavenskom  jeziku  morao  biti 
prezent,  osobito  perfektivni,  ali  i  imperfektivni  (Mikl.  Sint.  772, 
5;  771,  2.)  Tako  je  n.  pr.  od  glagola  „pohvaliti"  i  „hvaliti"  futur 
glasio  „pohvalim"  i  „hvalim"  (da  mjesto  praslavenskoga  kaiem 
hrvatski  oblik).  Ako  se  hode  da  izrede,  da  je  neka  radnja  bududa 
ne  za  sadaSnjost,  nego  za  proSlost,  ne  moze  se  to  udiniti  drukdije 
nego  tako,  da  se  oblik,  koji  znadi  radnju  bududu  za  sadadnjost, 
metne  u  preterit.  Ali  ako  je  jeziku  praslavenskomu  valjalo  u  pre- 
terit metnuti  prezent  sa  znadcnjem  futura,  morao  se  nadi  u  neprilici, 
jer  bi  se  aorist,  u  koji  bi  se  metnuo  perfektivni  prezent  sa  znade- 
njem  futura,  i  imperfekt,  u  koji  bi  se  metnuo  imperfektivni  prezent 
sa  znadenjem  futura,  mogli  shvatiti  i  kao  preteriti  od  prezenata  bez 
futurskoga  znadenja,  pa  tako  se  ne  bi  znalo,  kada  su  to  preteriti  od 
prezenata  s  futurskim  znadenjem.  Da  bi  se  toj  neprilici  uklonio, 
jczik  nije  iSao   u   aorist   metati   perfektivni   prezent   sa   znadenjem 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDIdONAL  U  HRYATSKOM  JBZIKU.  169 

fotara,  nego  kompoziciju  „pohvalio  budem",  koja  ma  je  jednaka, 
te  i  ona  moze  dobiti  futursko  zna^enje ;  niti  je  iSao  u  imperfekt 
metati  imperfektivni  prezent  sa  znadenjem  fiitura,  nego  kompoziciju 
nhvalio  budem",  u  kojoj  glagol  sam  ostaje  imperfektivan,  ako  i 
jest  6itaya  kompozicija  jednaka  perfektivnomu  prezentu,  po  demu 
i  lakde  dobiva  futursko  zna6enje  nego  imperfektivni  prezent  (te  ga 
je  n  nekim  jezieima  slavenskima  i  dobila,  kao  §to  smo  vidjeli  u 
§  14.).  Kao  preterit  od  perfektivnoga  prezenta  „pohvalim"  bez 
futurskoga  znadenja  upotrebljavao  se  dakle  aorist  „pohvalih",  a 
kao  preterit  od  perfektivnoga  prezenta  „pobvalim  (=  pohvalio 
budem)"  s  futurskim  znadenjem  aorist  „pohvalio  bih" ;  kao  pre- 
terit od  imperfektivnoga  prezenta  „hvalim"  bez  futurskoga  znadenja 
upotrebljavao  se  imperfekt  „hvaljah",  a  kao  preterit  od  imperfek- 
tivnoga prezenta  „hvalim"  (koji  je  zamijenila  kompozicija  „hvalio 
budem")  aorist  „hvalio  bih".  Takojeona  neprilika  mogia  posvema 
iddeznuti.  Ali  se,  kao  Sto  (Semo  poslije  vidjeti  (§  26.),  joS  u  hrvat- 
skom  jeziku  nalaze  primjeri,  u  kojima  kao  preterit  futura  nije  upo- 
trebljen  kondicional,  nego  aorist. 

Slidna  je  neprilika  morala  nastati,  kad  je  valjalo  izredi  prodlu 
iterativnu  radnju.  Sadafinja  se  iterativna  radnja  u  slavenskim  jezi- 
zima  izride  prezentom  perfektivnim  ili  imperfektivnim ;  tako  se 
jamadno  izricala  i  u  jeziku  praslavenskom.  Da  bi  se  izrekla  proSla 
iterativna  radnja,  valjalo  je  dakle  prezent  metnuti  u  preterit  t.  j, 
a  aorist  ili  u  imperfekt.  Ali  sada  se  ne  bi  znalo,  je  li  to  preterit 
od  prezenta  bez  iterativnoga  zna6enja  ili  od  prezenta  s  iterativnim 
znadenjem.  Da  bi  se  toj  neprilici  uklonio,  jezik  je  uCinio,  kao  u 
predadnjem  sludaju,  pa  kao  preterit  od  perfektivnoga  prezenta  „po- 
hvalim"  bez  iterativnoga  zna6enja  stao  upotrebljavati  aorist  „po- 
hvalih",  a  kao  preterit  od  perfektivnoga  prezenta  „pohvalim  (=  po- 
hvalio budem)"  s  iterativnim  zna6enjem  aorist  „pohvalio  bih" ;  kao 
preterit  od  imperfektivnoga  prezenta  „hvalim"  bez  iterativnoga  zna- 
^nja  imperfekt  „hvaljah",  a  kao  preterit  od  imperfektivnoga  pre- 
zenta „hvalim"  (koji  je  takoder  zamijenila  kompozicija  „hvalio 
budem")  aorist  „hvalio  bih".  Tim  se  stvorila  formalna  razlika  iz- 
medu  preterita  od  prezenta  bez  iterativnoga  znadenja,  i  preterita 
od  prezenta  s  iterativnim  zna^njem. 

Tako  nam  kondicional,  koji  se  u  slavenskim  jezieima  u  glavnim 
redenicama  upotrebljava  kao  preterit  prezenta  s  futurskim  znade- 
njem,  dakle  kao  preterit  futura,  i  kao  preterit  prezenta  s  itera- 
tivnim znafienjem,  dakle  kao  iterativni  preterit  (u  jeziku  hrvatskom, 
R.  J.  A.  cxxvii.  11a 


Digiti 


ized  by  Google 


170  DR.  A.  HUSid, 

defikom  i  gomjoluzidkom,  Mikl.  Sint  814,  f),  te  se  sigamo  tako 
upotrebljavao  ve<S  u  praslavenskom  jeziku,  —  podaje  pozitivan  dokaz 
za  to,  da  se  kompozicija  „(po)hYalio  budem^  ye6  u  praslavenskom 
jeziku  upotrebljavala  u  zna^enju  perfektivnoga  prezenta.  Ujedno 
odatle  razbiramo,  dto  je  upravo  kondicional,  kako  je  postao  i  dto 
znadi.  Kondicional  je  upravo  preterit  kompozicije  „(po)hvalio  budem" 
sa  zna^enjem  perfektivnoga  prezenta;  rodila  ga  je  nuzda,  da  se 
preterit,  koji  pripada  prezentu  s  kakvim  osobitim  (futurskim,  ite- 
rativnim)  zna6enjem,  i  formalno  razlikuje  od  preterita,  koji  pripada 
prezentu  bez  takovoga  zna6enja ;  a  znadenje  mu  se  povodi  za  zna- 
Senjem  prezenta,  dto  ga  zastupa  kompozicija  „(po)hvalio  budem**, 
kojoj  je  on  preterit.  Ako  kompozicija  „(po)hvalio  budem"  zastupa 
prezent  s  futurskim  znadenjem,  kondicional  je  preterit  futura,  ako  li 
kompozicija  „(po)hvalio  budem"  zastupa  prezent  s  iterativnim  zna- 
denjem,  kondicional  je  iterativni  preterit.  Ova  dva  znadenja,  u  ko- 
jima  slavenski  kondicional  dolazi  u  glavnim  redenicama  (do  kojih 
nam  je  u  ovoj  raspravi  poglavito  stalo),  valja  da  poblize  ogledamo 
u  hrvatskom  jeziku. 

16.  I.  Kondicional  kao  preterit  futura  nalazimo  u  ovim  pri- 
mjerima: 

a)  Kad  je  Ljutica  Bogdan  vojvodi  Dragiji  odveo  Sarca  i  ubio 
brata,  a  Dragija  ga  stigao  i  ubio,  govori  Dragija: 

Kad  je  tebe  garac  omilio, 
Za  gto  mi  ga  zaiskao  nisi? 
Ja  6i  ti  ga  poJdonio,  sine, 
I  tvoju  bi  trudbu  naplatio; 
Ne  bi  tako  ludo  poginuo, 
Ni  ja  moga  braca  izgubio. 

N.  pj.  II,  454. 

Kad  bi  vojvoda  Dragija  govorio  u  vrijeme,  dok  joS  nije  znao, 
hode  li  Ljutica  Bogdan  zaiskati  darca  ili  ne,  on  bi  jama£no  kazao: 
Ako  mi  zaidted  darca,  ja  6u  ti  ga  pokloniti  (ili  prema  onomu,  kako 
se  futur  kazivao  u  jeziku  praslavenskom,  u  kojem  je  kondicional 
i  postao:  ja  ti  ga  poklonim,  ili:  ja  ti  ga  budem  poklonio).  Ali 
tada,  kad  vojvoda  Dragija  doista  govori,   vrijeme  je  neizvjesnosti* 

*  Ovo  nije  najzgodnija  rijefi,  jer  se  na  prvi  mah  ne  dokucuje,  kako 
so  upravo  za  vrijeme  neizvjesnosti  radnja  mo2e  prikazivati  kao  buduca. 
Ali  je  opet  istioa,  da  tako  biva,  n.  pr.  Ako  me  nadi^anjes,  d(U  A*  ti  ja 
stado.  N.  pj.  I,  171.  Futur  so  upotrebljava  s  gledista  ispunjena  uvjeta, 
aU  hoce  li  se  uvjet  doista  ispuniti,  posvo  je  neizvjesno. 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDIOIONAL  U  HBVATSKOM  JBZKU.  171 

prodlo.  Ljutica  Bogdan  Sarca  nije  zaiskao,  kao  Sto  se  vidi  iz  pitanja: 
Zadto  mi  ga  zaiskao  nisi?  A  dto  ga  nije  zaiskao,  tim  je  nastala 
smetnja  radnji,  koja  bi  se  za  vrijeme  neizvjesnosti  kazala  Fe6e- 
nicom:  ja  du  ti  ga  pokloniti.  Pa  s  toga  se  radnja  glagola  ^poklo- 
niti*'  i  nije  izvrSila.  Prema  onomu,  kako  mn  se  radnja  glagola  „po- 
kloniti"  prikazuje  samo  s  gledidta  sadaSnjosti,  vojvoda  Dragija  sada 
ne  mo2e  kazati  dmgo  nego:  Nijesam  ti  ga  poklonio  — ,  ili  ako  ho(^ 
da  se  obazre  jofi  i  na  to,  kako  mn  se  samo  s  gledidta  sadadnjosti 
prikazuje  sveza  izmedu  radnje  glagola  „zaiskati"  i  radnje  gli^ola 
^pokloniti",  a  prikazuje  mu  se  kao  kausalna :  Bududi  da  mi  nijesi 
zaiskao  fiarca,  nijesam  ti  ga  poklonio.  Ali  on  mo2e  i  sada  imati 
na  umu,  kako  mu  se  radnja  glagola  ^pokloniti*'  prikaziyala  u 
vrijeme  neizvjesnosti,  dakle  u  proSlosti.  To  on  sada  ne  mo2e  izredi 
drukdije  nego  tako,  da  onaj  oblik,  kojim  bi  radnju  glagola  „poklo« 
niti"  izrekao  u  vrijeme  neizvjesnosti,  dakle  oblik  za  futur  metne 
u  preterit.  Prema  onomu,  kako  se  futur  kazivao  u  jeziku  prasla- 
venskom,  u  kojem  je  kondicional  i  postao,  mo2e  se  u  preterit  met- 
nnti  oblik  „poklonim*'  ili  oblik  ^poklonio  budem^.  Ali  preteritu  od 
oblika  npoklonim'^  t.  j.  aoristu  „poklonili"  ne  bi  se  poznalo,  da  je 
preterit  od  oblika,  koji  ima  futursko  znadenje,  jer  bi  mogao  biti 
preterit  od  oblika  „poklonim''  bez  futurskoga  znadenja.  Tako  se 
mjesto  oblika  „poklonim^  uzima  oblik  ,,poklonio  budem",  kojemu 
preterit  glasi  „poklonio  bib''.  S  toga  vojvoda  Dragija  kaze:  Ja  bi 
ti  ga  poklonio,  sine.  Ako  bi  se  obazreo  jod  i  na  to,  kako  mu  se 
u  vrijeme  neizvjesnosti  prikazivala  sveza  izmedu  radnje  glagola 
^zaiskati"*  i  radnje  glagola  ^pokloniti'',  a  prikazivala  mu  se  kao 
hipotetidka,  mogao  bi  sada  kazati :  Da  si  mi  zaiskao  darca,  ja  bih 
ti  ga  poklonio  —  jer  indikativnom  redenicom  sa  „da"  kazuje  se 
uvjet,  za  koji  se  ili  zna,  da  se  nije  ispunio,  ili  se  dvoji,  da  6e  se 
ispuniti;  u  svakom  se  sludaju  suponira,  da  je  prodio  vrijeme,  u 
koje  je  bilo  posve  neizvjesno,  bode  li  se  uvjet  ispuniti  ili  ne,  u 
koje  je  dakle  vojvoda  Dragija  mogao  kazati :  Ako  mi  zaidted  fiarca, 
ja  du  ti  ga  pokloniti.  Ali  on  se  ne  osvrde  na  tu  svezu,  nego  izride 
radnju  glagola  ^zaiskati*'  u  obliku  pitanja  onako,  kako  mu  se  pri- 
kazuje s  glediSta  sadadnjosti.  Napose  mi  valja  spomenuti,  da  je  u 
vrijeme,  u  koje  vojvoda  Dragija  govori,  proSlo  ne  samo  vrijeme 
neizvjesnosti,  nego  i  vrijeme,  u  koje  se  vrSi  radnja  glagola  „po- 
kloniti",  i  vrijeme,  u  koje  se  vrSi  radnja  glagola  ^zaiskati". 

b)     Tad'  hi  Laza  nadvladao  Turke, 
Bog  ubio  Vuka  Brankovidal 


Digiti 


ized  by  Google 


172  DR.  A.  Muai<!;, 

On  izdade  tasta  na  Eosovu; 
Tada  Lazu  nadvladaSe  Turci, 
I  pogibe  Srpski  knez  Lazare, 
I  njegova  sva  izgibe  vojska. 

N.  pj.  n,  298. 

Tko  bi  govorio  u  vrijeme,  dok  joS  nije  bilo  izvjesno,  ho6e  li 
Vuk  BrankoviiS  izdati  tasta  ill  ne,  kazao  bi:  Ako  Vuk  Brankovid 
ne  izda  tasta,  Laza  6e  nadvladati  (*  bude  nadvladao)  Turke.  PoSto 
je  pak  vrijeme  neizvjesnosti  proSlo,  kao  §to  se  vidi  iz  rijedi:  Bog 
ubio  Vuka  Brankovida!  on  izdade  tasta  na  Kosovu  —  mo2e  se 
to,  da  je  radnja  glagola  ^nadvladati**  u  vrijeme  neizvjesnosti  biia 
bududa,  izredi  samo  preteritom  oblika  za  futur,  i  to  s  razloga,  koji 
je  naprijed  naveden,  samo  preteritom  oblika  „*  nadvladao  bude". 
S  toga  se  i  kaie:  Tad'  bi  Laza  nadvladao  Turke.  Da  je  izmedu 
radnje  glagola  „izdati"  i  radnje  glagola  „nadvladati"  u  vrijeme 
neizvjesnosti  bila  hipotetidka  sveza,  moglo  bi  se  sada  pokazati 
ovako:  Da  nije  Vuk  Brankovid  izdao  tasta,  Laza  bi  nadvladao 
Turke.  I  ovdje  je  u  vrijeme,  u  koje  se  govori,  proSlo  ne  samo 
vrijeme  neizvjesnosti,  nego  i  vrijeme,  u  koje  se  vrfii  radnja  gla- 
gola „nadvladati**,  i  vrijeme,  u  koje  se  vrSi  radnja  glagola  „izdati". 

c)  ISla  bi  baba  u  Rim,  ali  nema  s  dim;  kupila  bi  svadta,  ali 
nema  za  Sta.  N.  posl. 

Tko  bi  govorio  u  vrijeme,  dok  joS  nije  bilo  izvjesno,  ima  li  baba 
s  dim  idi  u  Rim,  ima  li  za  Sta  kupiti  svadta  ili  ne,  kazao  bi:  Idi 
de  (*  iSla  bude)  baba  u  Rim,  ako  bude  imala  s  dim,  kupit  de  (*  ku- 
pila bude)  svadta,  ako  bude  imala  za  gta.  Podto  je  pak  vrijeme 
neizvjesnosti  proSlo,  kao  Sto  pokazuju  redenice:  ali  nema  s  dim, 
ali  nema  za  dta  — ,  izride  se  to,  da  je  radnja  glagold.  „idi,  kupiti" 
u  vrijeme  neizvjesnosti  bila  bududa,  preteritom  futura  t.  j.  kon- 
dicionalom :  idla  bi,  kupila  bi.  Da  je  izmedu  radnje  glagola  „imati" 
i  radnje  glagolA  „idi,  kupiti"  u  vrijeme  neizvjesnosti  bila  hipote- 
tidka sveza,  moglo  bi  se  sada  pokazati  ovako :  Idla  bi  baba  u  Rim, 
da  ima  s  dim ;  kupila  bi  svafita,  da  ima  za  §ta  (u  kojem  se  obliku 
ova  poslovica  desto  i  govori).  I  ovdje  je  u  vrijeme,  u  koje  se  go- 
vori, proSlo  vrijeme  neizvjesnosti,  ali  nije  profile  ono  vrijeme,  u 
koje  se  vrfii  radnja  glagolft  „idi,  kupiti"  ;  radnja  se  ovih  glagola 
za  vrijeme,  u  koje  se  govori,  vrfii  u  bududnosti,  dok  se  radnja 
glagola  „imati"  vrfii  u  sadafinjosti. 

d)  Da  se  nijesam  uzdala,  ne  bih  se  udcUa,  N.  posl. 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDIGIONAL  U  UKVATSKOM  JBZIKU.  173 

Ovdje  je  izredeno  ne  samo  to,  da  je  proSlo  vrijeme,  za  koje  je 
radnja  glagola  ^udati  se**  bila  bududa,  nego  i  to,  da  je  u  to  vrijeme 
izmedu  radnje  „uzdati  se"  i  radnje  „udati  se"  bila  hipotetidka 
sveza ;  da  zena,  koja  upotrebljava  tu  poslovicu,  govori  u  to  vrijeme, 
kazala  bi:  Ako  se  ne  budem  uzdala,  ne  du  se  udati  (*  ne  bndem 
se  udala).  U  vrijeme,  n  koje  se  govori,  proSlo  je  opet  i  vrijeme 
neizvjesnosti,  i  vrijeme,  u  koje  se  vrSi  radnja  glagola  „udati  se", 
i  vrijeme,  u  koje  se  vrSi  radnja  glagola  „uzdati  se". 

e)  Da  sam  ja  taj  zanat  znao,  ne  bih  danas  cuvao  seoskijeh  go- 
veda.  N.  prip.  174. 

Ovaj  se  primjer  od  predaSnjega  razlikuje  samo  tim,  Sto  u  vri- 
jeme, u  koje  se  govori,  radnja  glagola  „duvati"  nije  prosla,  nego  se 
vrsi  upravo  u  to  vrijeme,  dok  je  radnja  glagola  „znati"  u  to  vri- 
jeme proSla.  Ali  je  sa  svim  tim  proSlo  vrijeme,  u  koje  bi  se  kazalo : 
Ako  budem  ja  taj  zanat  znao,  ne  6u  fiuvati  (*  ne  budem  fiuvao) 
seoskijeh  goveda. 

f)  Da  je  meni  careva  djevojka  da  me  poljubi  u  6elo,  joS  bih 
te  vise  bctcio,  N.  prip.  47. 

Radnja  glagola  „baciti"  za  vrijeme,  u  koje  se  govori,  nije  proSla, 
nego  bududa,  dok  je  radnja  glagola  ^biti**  sadasnja;  cf.  primjer  c). 
Ali  jc  sa  svim  tim  proSlo  vrijeme,  u  koje  bi  se  kazalo :  Ako  bude 
meni  careva  djevojka,  joS  &\x  te  vifie  baciti  (*  budem  bacio). 

g)  Da  ti  umreS,  ja  bih  te  Salila.  N.  pj.  here.  142. 

Za  vrijeme,  u  koje  se  govori,  radnja  je  glagola  „zaliti"  bududa, 
bududa  je  i  radnja  glagola  „umrijeti",  pa  opet  je  proslo  vrijeme, 
u  koje  bi  se  kazalo:  Ako  ti  umred,  ja  du  te  zaliti  (*  budem  za- 
lila).  Ovdje  se  redenicom  sa  „da"  ne  kazuje  uvjet,  za  koji  se  zna, 
da  se  nije  ispunio,  nego  uvjet,  za  koji  se  samo  dvoji,  da  de  se 
ispuniti.  Ali  i  za  onoga,  tko  samo  dvoji,  da  de  se  uvjet  ispuniti, 
proSlo  je  vrijeme  neizvjesnosti,  vrijeme,  u  koje  je  bilo  posve  ne- 
izvjesno,  hode  li  se  uvjet  ispuniti  ili  ne,  u  koje  bi  se  dakle  u  ovom 
sludaju  bilo  kazalo:  Ako  umred,  ja  du  te  zaliti. 

h)  Kad  bi  trgovac  svagda  dobivao,  ne  bi  se  zvao  trgovac  nego 
dobivalac.  N.  posl. 

Kondicionalna  redenica  sa  „kad"  upotrebljava  se  onako,  kao  i 
indikativna  sa  „da".  Isti  bi  smisao  imala  redenica:  Da  trgovac 
svagda  dobiva,  ne  bi  se  zvao  trgovac  nego  dobivalac  (cf.  Lovac 
da  uvijek  ulovi,  zvao  bi  se  nosac  a  ne  lovac.  N.  posl.)  Ovdje  se 
kondicionalnom  redenicom  sa  „kad"  kazuje  uvjet,  za  koji  se  zna, 
da  se  ne   ispunjava.    U   ono  je  dakle   vrijeme,   u   koje   se  govori, 


Digiti 


ized  by  Google 


174  DR.  A.  MUSI6, 

proSlo  vrijeme,  u  koje  je  bilo  posve  neizvjesno,  hcK5e  li  trgovac 
svagda  dobivati  ili  ne,  u  koje  bi  se  dakle  bilo  kazalo :  Ako  trgovac 
budc  svagda  dobivao,  ne  6e  se  zvati  (*  ne  bude  se  zvao)  trgovac 
nego  dobivalac.  I  radnja  glagola  ^zvati**  i  radnja  glagola  „dobi- 
vati"  vr&i  se  u 


i)       Pa  kad  ona  ne  bi  posluSala, 
Ja  bih  njene  ruke  osjekao 
ir  njezine  odi  uvadio. 

N.  pj.  II,  236. 

Ovaj  je  priinjer  analogan  onomu  pod  g).  Kondieionalnom  rede- 
nicom  sa  „kad^  naznaduje  se,  da  Marko  dvoji,  da  6e  se  uvjet 
ispuniti.  Odatle  se  vidi,  da  je  u  ono  vrijeme,  u  koje  se  govori,  ved 
proSlo  vrijeme,  u  koje  bi  Marko  bio  kazao :  Ako  ona  ne  posluga, 
ja  6u  njene  ruke  osjedi  (*  budem  osjekao).  Za  ono  vrijeme,  u 
koje  se  govori,  bududa  je  i  radnja  glagola  „poslufiati"  i  radnja 
glagola  ^osjecSi**.  Ali  vrijeme,  u  koje  bi  se  kazalo:  Ako  ona  ne 
posluSa,  ja  <5u  njene  ruke  osjedi  — ,  sa  svim  je  tim  prodlo. 

U  svima  navedenim  primjerima  vrijeme,  u  koje  bi  se  radnja  ne- 
koga  glagola  izrekla  kao  bududa,  proSlo  je  za  ono  vrijeme,  u  koje 
se  govori.  S  toga  se  i  izrifie  preteritom  futura  t.  j.  kondicionalom. 
A  proSlo  je  ono  vrijeme  zato,  sto  se  nije  ispunio  ili  Sto  se  dvoji, 
da  ce  se  ispuniti  uvjet  vrSenju  one  radnje,  koja  bi  se  imala  vrSiti 
u  buducnosti.  Jer  ta  se  radnja  samo  dotle  prikazuje  kao  bududa, 
dok  je  posve  neizvjesno,  bode  li  se  ili  ne  6c  ispuniti  uvjet  za  nju. 
Kako  se  zna,  da  se  uvjet  nije  ispunio,  ili  dvoji,  da  de  se  ispuniti, 
ved  je  proslo  ono  vrijeme  neizvjesnosti,  za  koje  se  radnja  prika- 
zivala  kao  bududa.  Kad  se  god  uvjet  nije  ispunio  ili  se  dvoji,  da 
ce  se  ispuniti,  moze  se  suponirati  vrijeme,  za  koje  je  bilo  posve 
neizvjesno,  hode  li  so  uvjet  ispuniti  ili  ne,  i  za  koje  se  radnja, 
koja  stoji  do  toga  uvjeta,  prikazivala  kao  bududa.  Istina,  ne  mora 
se  svagda  suponirati  to  vrijeme,  ali  ako  se  suponira,  nuino  pada 
u  proSlost;  a  doista  se  suponira  svagda,  kad  se  god  upotrebljava 
kondicional  kao  preterit  futura. 

Da  se  uvjet  nije  ispunio,  naznadeno  je  samostalnom  redenicom 
u  primjerima  a),  b),  c);  redenicom  sa  „da"  u  primjerima  d),  e), 
f);  redenicom  sa  „kad  bi**  u  primjeru  h).  A  da  se  dvoji,  da  de 
se  uvjet  ispuniti,  naznadeno  je  redenicom  sa  „da"  u  primjeru  g); 
a  redenicom  sa  „kad  bi"  u  primjeru  i).  Ako  se  nije  ispunio  uvjet, 
ne  vrSi  se  ni  ono,  Sto  je  do  njega  stale;  ali  ako  se  samo  dvoji, 
da  de  se  uvjet  ispuniti,  otuda  jo§  ne  slijedi,  da  se  ne  vrSi  ono,  dto 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDIdONAL  U  HRVATSKOM  JBZIKU.  175 

je  do  njega  stalo.  S  toga  ima  irealan  smisao  (t.  j.  radnja  mu  se 
de  facto  ne  vrfii)  kondicional  u  primjerima  a),  b),  c),  d),  e),  f )  i  h) ; 
ali  nema  irealna  smisla  kondicional  u  primjerima  g)  i  i).  Kondi- 
cionalna  je  dakle  radnja  irealna  (t.  j.  ne  vrSi  se)  samo  onda,  kad 
vrSenje  one  radnje,  koja  joj  je  uvjet,  pada  u  proSlost  (u  primje- 
rima a),  b),  d),  e)  ili  u  sadafinjost  (u  primjerima  c),  f),  h);  ako 
vrSenje  ove  radnje  pada  u  budndnost,  kondicionalna  radnja  nije 
irealna  (u  primjerima  g)  i  i).  Vrfienje  radnje  irealnoga  kondicio- 
nala  pada  u  proSlost  (u  primjerima  a),  b),  d),  u  sadaSnjost  (u  pri- 
mjerima e),  h)  ili  u  bududnost  (u  primjerima  c),  f ) ;  vrSenje  radnje 
realnoga  kondicionala  pada  svagda  u  bududnost  (u  primjerima  g) 
i  i).  Ako  vrSenje  kondicionalne  radnje  pada  u  proSlost  ili  u  sadaS- 
njost, kondicional  je  svagda  irealan;  ako  li  joj  vrSenje  pada  u 
bndudnost,  kondicional  je  irealan  samo  onda,  kad  vrSenje  one  radnje, 
toja  joj  je  nvjet,  pada  u  proSlost  ili  u  sadaSnjost  (u  primjerima 
c),  f). 

17.  Kondicional  kao  preterit  futura  sapomra  svagda,  da  ima  neka 
smetnja,  koja  dolazi  odatle,  Sto  se  nvjet  nije  ispunio,  ili  Sto  se  dvoji, 
da  de  se  ispuniti,  te  se  radnja  glagolska  viSe  ne  moze  izredi  kao 
bududa.  Ali  kondicional  suponira  svagda  i  to,  da  je  bilo  vrijemc, 
za  koje  se  radnja  glagolska  prikazivala  kao  bududa.  Ako  je  sada 
nastala  smetnja,  te  se  radnja  glagolska  viSe  ne  moze  izredi  kao 
bududa,  pita  se,  Sto  se  dogodilo  s  onom  osnovom,  na  kojoj  se  prije 
osnivala  bududnost  radnje.  Bududnost  se  neke  radnje  obidno  osniva 
na  kojedemu,  ali  opet  se  nikakva  radnja  ne  moze  izredi  kao  bu- 
duda, ako  nije  ispunjen  jedan  od  ova  dva  uvjeta:  ako  je  subjekt 
ne  dr^i  za  mogudu  ili  ako  subjekt  nije  spreman,  da  je  vrSi;  a 
desto  su  ispunjena  oba  uvjeta.  Na  spremnosti  subjektovoj  moze  se 
osnivati  bududnost  one  radnje,  koja  stoji  samo  ili  bar  poglavito  do 
volje  subjektove;  n.  pr.  Na  vodu  6u  idi^  bosiljak  6u  bratis  N.  pj. 
I,  104.  Mogudnost  se  moze  razlikovati  subjektivna  i  objektivna. 
Subjektivno  moguda  mo^e  biti  ona  radnja,  koja  stoji  samo  ili  po- 
glavito do  svojstava  subjektovih;  n.  pr. : 

Sta  je  vaSa  crkva  Dimitrija? 
Ja  dw  vam  je  sada  preturiti 
A  iz  ruke  teSkim  buzdovanom. 

N.  pj.  II,  212. 

Objektivno  moguda  moze  biti  radnja,  koja  stoji  samo  ili  pogla- 
vito do  izvanjskih  prilika;  n.  pr. : 


Digiti 


ized  by  Google 


176  DR.  A.  MUSlO, 

Nemoj  sjutra  na  Bojann  dodi 
Ni  donijet'  radak  majstorima, 
Jer  6eS  svoju  iegubiti  glavu. 

N.  pj.  II,  118. 

Jednu  i  drugu  mogudnost  mozemo  obuhvatiti  rijedju :  sposobnost 
subjektova,  jer  i  tim,  6to  je  neka  radnja  objektivno  moguda,  po- 
stao  je  subjekt  sposoban,  da  je  vrfii.  Na  spremnosH  ili  na  sposob- 
nosii  subjektovoj  (ili  na  jednoj  i  drugoj,  isp.  naprijed  navedeni 
primjer  iz  N.  pj.  II,  212.)  osniva  se  bududnost  svake  radnje.  AU 
ako  je  subjekt  spreman  ili  sposoban  vrditi  neku  radnju,  otuda  jog 
ne  slijedi^  da  de  se  radnja  doista  vrSiti.  To  obidno  stoji  joS  do 
kojekakvih  uvjeta.  Cesto  se  najglavniji  od  njih  i  kaie  redenicom 
s  ,,ako^,  n.  pr.  Idi  de  baba  u  Kim,  ako  bude  imala  s  dim.  Ovdje 
se  bududnost  radnje  glagola  „idi"  osniva  na  spremnosti  subjektovoj 
(spremna  je  idi  —  idi  de),  a  vrSenje  joj  stoji  poglavito  do  onoga, 
fito  se  kazuje  redenicom  s  „ako".  Ako  se  uvjet  ne  ispuni,  radnja 
se  glagola  „idi"  ne  de  vi§e  modi  izredi  futurom  kao  bududa  u  sa- 
dadnjosti,  nego  kondicionalom  kao  bududa  u  proslosti  (ISla  bi  baba 
u  Rim,  ali  nema  s  dim),  ali  spremnost  subjektova  tim  ne  de  pre- 
stati,  nego  de  se  pade  jo§  jade  isticati,  jer  se  ne  de  viSe  gubiti  u 
bududnosti.  Spremnost  ne  de  prestati  dotle,  dok  god  ne  prode  vri- 
jeme,  u  koje  se  radnja  glagola  „idi"  ima  vr§iti.  Dok  god  ne  prode 
to  vrijeme,  modi  de  se  (kao  i  u  ono  vrijeme,  dok  je  radnja  bila 
bududa  za  sada^njost)  jo§  uvijek  kazati :  spremna  je  idi.  Istom  onda 
de  se  kazati :  spremna  je  bila  idi. 

Moglo  bi  se  redi,  da  je  futurom  „idi  de"  bilo  izredeno  dvoje: 
1)  da  je  baba  spremna  idi  u  Rim,  2)  da  de  baba  idi  u  Rim  (ako 
bude  imala  s  dim).  Otkad  se  zna,  da  nema  idi  s  dim,  zna  se,  da 
ne  de  ni  idi ;  radnja  je  glagola  nidi"*  dakle  prestala  biti  bududa  za 
sadaSnjost,  te  se  moze  izredi  samo  joS  kao  bududa  za  prodlost  t.  j. 
kondicionalom.  Tim  gto  se  radnja  glagolska  kondicionalom  izride 
kao  bududa  za  proslost,  izride  se  ujedno,  da  je  prestala  biti  bududa 
za  sada§njost.  Sto  se  futur  zamijenio  kondicionalom,  tim  se  poreklo 
2.  od  ona  dva  znadenja,  Sto  ih  je  imao  futur,  ali  se  nije  poreklo 
1.  Da  bi  bila  prestala  spremnost  subjektova  za  radnju  glagolsku, 
nije  naznadeno  baS  nidim.  Sto  kondicional  znadi,  da  je  radnja  gla- 
golska bila  bududa  u  proSlosti,  tim,  istina,  znadi  i  to,  da  je  subjekt 
u  proslosti  bio  spreman  vrSiti  tu  radnju,  ali  ne  znadi,  da  je  sada 
prestao  biti  spreman,  dok  se  tim,  §to  se  radnja,  koja  bi  se  istom 
imala  vri^iti,  ne  izride  kao  bududa  za  sadadnjost,  nego  za  prodlost, 


Digiti 


ized  by  Google 


KOMDICIONAL  U  HRVAT8KOM  JBZIKIT.  177 

eo  ipso  pokazaje,  da  je  prestala  biti  bududa  za  sadadnjost,  da  se 
ne  ce  vrSiti.  Tako  se  kondicionalom  pokazuje,  daje  radnji  budu6- 
nost  prestala,  ali  subjektu  spremnost  ostala.  S  toga  se  kondicio- 
nalom jade  istide  spremnost  subjektova  nego  futurom. 

Pa  onda:  Sto  vrijeme  vr^enju  radnje  nije  jo5  proSlo,  ona  se  jo5 
uvijek  moze  vrSiti,  ako  se  de  facto  i  ne  ce  vrSiti,  samo  ako  se 
ispuni  uvjet.  Ako  se  i  kaze  :  Isla  bi  baba  a  Rim,  ali  nema  s  dim  — , 
opet  ostaje  mogudnost,  da  baba  ide  u  Rim,  samo  ako  bude  imala 
s  dim.  A  to  je  moguce  samo  onda,  ako  se  u  subjekta  postojano 
nalazi  ono  svojstvo,  koje  je  potrebno  za  vrSenje  radnje,  a  to  je 
u  ovom  sludaju  njegova  spremnost.  Tako  izbija  na  povrSinu  upravo 
to  svojstvo  subjektovo.  tako  se  dini,  da  kondicional  znadi  upravo 
spremnost  subjektovu.  Isto  vrijedi  u  analognom  sludaju  za  spo- 
sobnost. 

Ali  sve  to  vrijedi  samo  za  sludaj,  da  radnji  glagolskoj,  koja  se 
izride  kondicionalom,  vr6enje  pada  u  bududnost.  Ako  je  vrijeme 
vrSenju  glagolske  radnje  pro5lo»  prestala  je  za  nju  i  spremnost  ili 
sposobnost  subjektova;  a  izmedu  ona  dva  znadenja,  Sto  ih  je  imao 
futur,  nastala  je  opet  ona  ista  sveza,  koja  je  medu  njima  bila,  dok 
je  radnja  bila  bududa  za  sadaSnjost,  samo  sto  sada  jedno  i  drugo 
znadenje  vrijedi  samo  za  proSlost  t.  j.  (prosla)  spremnost  ili  spo- 
sobnost istide  se  samo  toliko,  koliko  se  isticala,  dok  je  radnja  bila 
bududa  za  sadadnjost.  Najjade  se  dakle  spremnost  ili  sposobnost 
subjektova  u  kondicionalu  istide  onda,  kad  je  radnja  glagolska 
dodu§e  ved  prestala  biti  bududa  (za  sadasnjost),  ali  vrijeme  vrSenju 
njezinu  nije  joS  proSlo,  dakle  kod  realnoga  kondicionala  i  kod  onoga 
irealnoga,  kojemu  se  radnja  vrsi  u  bududnosti. 

Odatle  se  vidi,  kako  u  kondicional  ulazi  smisao  spremnosti  ili 
sposobnosti,  i  to:  ako  se  kondicionalom  izride  radnja,  koja  se  vrSi 
u  bududnosti,  spremnost  je  ili  sposobnost  sadasnja,  ako  li  se  kon- 
dicionalom izride  radnja,  koja  se  vrsi  u  proSlosti  ili  u  sadaSnjosti, 
spremnost  je  ili  sposobnost  prosla.  Prema  tomu  mogu  se  kondicio- 
nali  u  primjerima,  Sto  su  navedeni  u  §  16.,  redom  zamijeniti 
ovako : 

a)  poklonio  bih  —  spreman  sam  bio  pokloniti; 

b)  Laza  bi  nadvladao  —  sposoban  je  bio  (mogao  je)  nad- 
vladati ; 

c)  iSla  bi  —  spremna  je  idi ; 

d)  ne  bih  se  udala  —  sposobna  sam  bila  (mogla  sam)  ne 
udati  se; 

R.  J.  A.  oxxvii.  12 


Digiti 


ized  by  Google 


178  DR.  A.  MU8T6, 

e)  ne  bih  danas  duvao  —  sposoban  sam  bio  (mogao  sam)  ne 
duvati  danas; 

f)  bacio  bih  —  sposoban  sam  (mogu)  baciti ; 

g)  zalila  bih  —  spremna  sam  zaliti; 

h)  ne  bi  se  zvao  —  sposoban  je  bio  (mogao  je)  ne  zvati  se; 

i)   osjekao  bih  —  spreman  sam  osjeci. 

Kod  irealnoga  kondicionala,  kojemu  se  radnja  vrSi  u  pro&losti 
ili  u  sadaSnjosti,  spremnost  je  ili  sposobnost  proSla  (u  primjerima 
a),  b),  d) ;  e).  h) ;  kod  irealnoga  kondicionala,  kojemu  se  radnja  vrSi 
u  bududnosti,  spremnost  je  ili  sposobnost  sadaSnja  (u  primjerima 
c),  f) ;  kod  realnoga  kondicionala  spremnost  je  ili  sposobnost  svagda 
sadagnja  (u  primjerima  g),  i).  Kad  je  spremnost  ili  sposobnost 
pro^la,  kondicional  je  svagda  irealan,  ali  kad  je  spremnost  ili  spo- 
sobnost sadaSnja,  kondicional  nije  svagda  realan  (isp.  primjere  e), 
f).  Po  onom,  Sto  je  naprijed  refieno,  jade  se  istide  sadaSnja  sprem- 
nost ili  sposobnost  nego  proSla. 

18.  Napose  valja  spomenuti  kondicional  u  samostalnim  redeni- 
cama,  gdje  nije  osobitom  redenicom  naznaden  uvjet,  koji  se  nije 
ispnnio  ili  za  koji  se  dvoji,  da  ce  se  ispuniti.  Najprije  se  pita,  kako 
valja  razumijevati   taki  kondicional.    Uzmimo   konkretan   primjer: 

Da  kakvi  su  goladi  junaci ! 
Ubili  bi  pod  oblakom  zdrala, 
A  kamo  li  na  zemlji  jiinaka! 

N.  pj.  IV,  265. 

Ja  drzim,  da  se  ne  misli,  da  vrSenje  radnje  glagola  „ubiti*^  ne 
bi  stajalo  ni  do  kakva  uvjeta;  sigurno  se  misli  na  nekakav  uvjet, 
ako  i  nije  izrijckom  naznadcn,  i  to  jamadno  na  onaj,  koji  je  pri- 
rodni  uvjet  vrsenju  radnje  glagola  „ubiti",  te  se  razumije  sam 
sobom,  pa  s  toga  ga  i  ne  treba  izrijekom  naznadivati,  a  mogao 
bi  so  kazati  n.  pr.  redenicom:  da  odapnu  na  nj  puSku.  Suponirati 
valja:  ubit  de  (*  ubili  budu)  pod  oblakom  zdrala,  ako  odapnu  na  nj 
pudku.  Ali  za  taj  se  uvjet  dvoji,  da  6e  se  ispuniti,  ili  se  bar  ne 
misli,  da  de  se  ispuniti,  ved  zato,  sto  govornik  nema  na  umu  ni- 
kakav  konkretan  sludaj.  S  toga  se  futurska  redcnica  okrede  u  kon- 
dicionalnu,  a  uvjetna  s  ^ako"  u  uvjetnu  sa  „da",  kao  i  u  pri- 
mjeru  g)  u  §  16. ;  dakle:  ubili  bi  pod  oblakom  zdrala,  da  odapnu 
na  nj  pu&ku.  Ali  taki  se  uvjet  moze  razumjeti  sam  sobom,  te  ga 
ne  treba  izricati  napose.  S  toga  kondicionalna  redenica  stoji  sama. 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDICIONAL  U  HRVAT8K0M  JEZIKU.  179 

Takav  je  i  ovaj  primjer: 

A  za  jedno  mlado  crnooko, 
Data  V  zanjga  iljadu  dukata. 

N.  pj.  I,  314. 

Soponira  se:  za  jedno  mlado  crnooko  dat  (5u  (*  dala  budem) 
iljadu  dukata,  ako  se  bode  prodavalo.  Ali  se  dvoji,  da  de  se  uvjet 
ispuniti,  da  6e  se  momci  prodavati  podi  (premda  djevojka  podinje 
pjesmu  ovako:  Kad  <5e  ono  krasno  vreme  dodi  i  momci  se  proda- 
vati poci!)  S  toga  se  6itava  redenica  okrede  u  ovu:  za  jedno  mlado 
crnooko  dala  bib  iljadu  dukata,  da  se  prodajc.  Ali  taki  se  uvjet 
kao  prirodni  uvjet  radnje  glagola  „dati"  razumijeva  sam  sobom, 
te  se  lako  mo2e  izostaviti. 

Tako  je  i  onda,  kad  se  radnja  glagolska  vrdi  u  proSlosti,  n.  pr. : 

Stade  uka  iz  Rudine  Vuka, 
Oarska  bi  se  sila  pr&panula, 
A  ne  mrtva  Korjenidka  vojska. 

N.  pj.  IV,  517. 

Suponira  se:  carska  de  se  sila  prepanuti  (*  bude  se  prepanula), 
ako  se  pridesi.  Ali  se  taj  uvjet  nije  ispunio.  S  toga  se  ditava  re- 
denica  okrede  u  ovu:  carska  bi  se  sila  prepanula,  da  se  pridesila. 
Ali  taki  se  uvjet  kao  prirodni  uvjet  radnje  glagola  „prepanuti" 
razumijeva  sam  sobom,  te  ga  ne  treba  izricati  napose. 

U  opde  se  dakle  moie  kazati :  gdje  god  nije  osobitom  redenicom 
naznaden  uvjet,  koji  se  nije  ispunio  ili  se  dvoji,  da  de  se  ispuniti, 
ima  se  na  umu  uvjet,  koji  je  prirodni  uvjet  radnji  onoga  glagola, 
koji  je  u  kondicionalu,  te  se  lako  moze  izostaviti.  Ali  kondioional 
valja  tumaditi  isto  onako,  kao  i  u  onim  sludajevima,  kad  je  oso- 
bitom redenicom  naznaden  uvjet,  koji  se  nije  ispunio  ili  se  misli, 
da  se  ne  de  ispuniti. 

U  primjerima  N.  pj.  IV,  265  i  I,  314.  istide  se  sposobnost  i 
spremnost  subjektova  jade  ncgo  li  sposobnost  u  primjeru  N.  pj. 
IV,  517.  (ubili  bi  =  mogu  ubiti,  dala  bih  =  spremna  sam  dati, 
prepanula  bi  se  =  mogla  se  prepanuti).  To  dolazi  odatle,  Sto  u 
prva  dva  primjera  imamo  onaj  sludaj,  za  koji  je  u  predaSnjem 
paragrafu  kazano.  da  se  u  njemu  sposobnost  ili  spremnost  najjade 
istide,  t.  j.  sludaj,  da  radnji  glagolskoj,  koja  se  izride  kondicio- 
Dalom,  vrfienje  pada  u  bududnost,  dok  joj  u  tredem  primjeru  vr^ 
Senje  pada  u  profilost.  Onaj  prvi  sludaj  nalazimo  veoma  desto  u 
poslovicama,  u  kojima  se  dini  da  se  kondicional  upotrebljava  samo 


Digiti 


ized  by  Google 


180  I>tt.  A.  MUSI 6, 

kao  izraz  za  sposobnost  ili  spremnost  subjektovu,  n.  pr.  Na§ao  hi 
dlaku  u  jaju.  N.  posl.  (=  sposobanje,  moze  naci).  Grnuo  hi  vBivw 
rukama  (kad  se  kaziije  za  koga  od  mladijeh  da  je  poslusan).  N. 
posl.  (=  spreman  je  grniiti).  Kod  prvoga  se  primjera  suponira: 
na6i  ce  (*  naSao  bude)  dlaku  u  jaju  (ako  je  pode  tra^iti).  AH  bu- 
dudi  da  se  dvoji,  da  ce  se  uvjet  ispuniti,  da  ce  5ovjek,  o  kojem 
se  govori,  idi  traziti  dlaku  u  jaju,  okrece  se  to  u:  naSao  bi  dlaku 
u  jaju  (da  je  pode  traziti).  No  taj  uvjet  ne  treba  naznadivati,  jer 
se  razumijeva  sam  sobom.  Kod  drugoga  se  primjera  suponira: 
grnut  6e  (*  grniio  bude)  vatru  rukama  (ako  mu  tko  zapovjedi). 
AH  se  dvoji,  da  6e  mu  itko  takovo  sto  zapovjediti.  S  toga  to  prelazi 
u :  grnuo  bi  vatru  rukama  (da  mu  tko  zapovjedi).  AH  taj  se  uvjet 
razumijeva  sam  sobom.  s  toga  se  i  ne  spominje  izrijekom. 

Ja  ije  cu  da  kazem,  da  je  svaka  samostalna  rec^enica  s  kondi- 
cionalom  taj  proces  doista  proSla,  negp  sam  htio  samo  da  pokazem, 
kako  valja  razumijevati  kondicional  u  samostalnim  recenicama,  po- 
imence  u  poslovicama.  Kad  se  osjctilo,  da  se  kondicionalom  moze 
izMcati  sposobnost  ili  spremnost  subjektova,  stao  se  kondicional  upo- 
trebljavati  doista  kao  izraz  za  sposobnost  ili  spremnost  subjektovu 
bez  obzira  na  re^eni  proces.  Tako  se  grade  samostalne  redeniee 
s  kondicionalom,  da  se  na  pomcnuti  proces  i  ne  misli. 

19.  Iz  onoga,  sto  je  o  postanju  kondicionala  receno,  vidi  se,  da 
je  kondicional  svagda  preterit  kompozicije  „(po)livaHo  budem" ; 
s  toga  moze  imati  samo  jedan  oblik,  izricala  se  njim  radnja,  kojoj 
vrijeme  vrsenja  nije  jos  proslo,  ili  radnja,  kojoj  je  vrijeme  vrSenja 
ve6  proSlo.  Tako  se  u  primjerima,  koji  su  u  §  16.  navedeni  pod  a), 
b),  d),  kondicionalom  izride  radnja,  kojoj  je  vrijeme  vrsenja  ved 
proSlo,  a  u  primjerima  pod  c),  f),  g),  i)  radnja,  kojoj  vrijeme  vr- 
Senja  nije  joS  pro&lo,  pa  opet  u  jednim  i  drugim  primjerima  kon- 
dicional ima  isti  oblik  t.  j.  oblik  p(po)hvaIio  bih**.  VrSi  li  se  radnja 
onoga  glagola,  koji  je  u  kondicionalu,  u  prctslosti  ili  u  sadaSnjosti 
ili  u  bududnosti,  to  nije  naznadeno  u  obliku  kondicionala,  nego  se 
obidno  razbira  iz  vremena,  u  koje  se  vrSi  ona  radnja,  koja  je 
uvjet  kondicionalnoj  radnji.  Ako  se  uvjetna  radnja  vr^i  u  proslosti, 
redovno  se  i  kondicionalna  vr&i  u  proslosti  (isp.  primjere  pod  a), 
b),  d)  u  §  16.);  ako  li  se  uvjetna  radnja  vrsi  u  sadasnjosti  ili  u 
bududnosti,  redovno  se  i  kondicionalna  vrsi  u  sadaSnjosti  ili  u 
bududnosti  (isp.  primjere  pod  c),  f),  g),  h),  i)  u  §  16.).  U  pri- 
mjeru  pod  e)  u  §  16.,  gdje  se  uvjetna  radnja  vrSi  u  proSlosti,  a 
kondicionalna    u  sadaSnjosti,    naznadeno   je  rijedju    ^danas",   da  se 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDICIONAL  U  IIRVATSKOM  JRZIKU.  181 

kondicionalna  radnja  vrsi  u  sadaSnjosti.  A  desto  nema  ni  toga, 
nego  valja  iz  konteksta  razabrati,  u  koje  se  vrijeme  vrSi  kondi- 
cionalna radnja;  tako  poimence  onda,  kad  uvjetne  rcdenice  i  nema; 
ipnk  se  moze  kazati,  da  sc  u  poslovicania  kondicicnalna  radnja 
svagda  vrsi  u  buducnosti. 

Ali  za  kundicional,  kojim  se  izri^e  radnja,  kojoj  je  vrijeme  vr- 
senja  vec  proslo,  javlja  se  i  osobit  oblik,  u  kojem  je  kondicionalu 
dometnut  jos  i  partieip  praet.  act.  IL  glagola  ^biti" :  „(po)hvalio 
bih  bio".  Takav  se  kondicional  potvrduje  od  XV.  vijeka.  Danidid 
kaze  u  Akad.  rj.  I,  str.  36(5.,  da  je  takav  kondicional  vrlo  rijedak. 
A  g.  Zima  dodaje  u  Sint.  razl.  str.  320.,  da  je  takav  kondicional 
„vrlo  rijedak  u  stukavstini  i,  kako  mi  se  dini,  ii  starodiibrovadkom 
govora,  desde  ga  nadoh  u  starijoj  fiakav^tini,  a  vrlo  cesto  u  novijoj 
dakav§tini  i  u  kajkavstini,  tako  da  se  to  moze  smatrati  kao  karak- 
teristiCno  svojstvo  cakavstine  i  kajkavfttine".  U  stokavskom  dija- 
lektu  nasao  je  g.  Zima  takav  kondicional  samo  u  dvije  zbirke 
pjesama  i  pripovijedaka  (u  Marjanovieevoj  i  Stefanovicevoj),  i  to 
svega  Jest  primjera  (vSint.  razl.  328.),  n.  pr.  Mol'  se  bogu,  gdje 
.sam  ja  spavala,  /  i7a  hih  te  ja  ziva  proidrla,  Marj.  40.  Jer  da  ja 
nisam  devojku  oteo  i  zmaja  ustrelio,  on  bi  nju  opet  odneo  bio. 
Stef.   108. 

20.  Navesti  du  joS  nekoliko  karakteristidnih  primjera  za  kondi- 
cional u  samostalnim  re^enicama.  Primjere  cii  podijeliti  na  dvije 
grupe:  na  primjere,  ii  kojima  se  kondicionalna  radnja  vrsi  u  sa- 
dasnjosti  ili  u  buducnosti.  i  na  primjere,  u  kojima  se  kondicionalna 
radnja  vrsi  u  proslosti.  Prvu  du  grupu  podijeliti  opet  na  dvije 
grupe  prema  tomu,  da  Ii  se  kondicionalom  kazuje  sposobnost  ili 
spremnost  subjektova.  Pojedine  iw  primjere  u  ovini  grupama  gru- 
pirati  po  nekim  karakteristicnim  obiljezjima.  Da  cu  svaki  primjer 
metnuti  na  pravo  mjesto,  ne  nadam  se  ni  sam.  jer  je  bez  formal- 
noga  kriterija  kadsto  veoma  tesko  odrediti,  kamo  koji  primjer  pri- 
pada.  Ipak  mislim,  da  mi  valja  udiniti  takav  pokuSaj  vec  zato, 
da  bi  se  lakse  ispitalo,  koliko  su  opravdane  moje  misli  o  kondi- 
cionalu. 

A.   Radnja  se  glagolska  vrsi  u  sada^njosti  ili  u  buduhiosti: 

1.  Kondicionalom  se  izrice  sposobnost  subjektova: 

a)  Smetnja,  da  se  radnja  glagolska  vi.^e  ne  moze  izreci  kao  bu- 

duca,  kazuje  se  adrcrsativnom  recenicom  s  .,aZi";    Gospodaru,  Pe- 

tr4)vicu  Dorda!  Bi  se  junak  u  se  pouzdao,  niti  bi  se  Arapa  prepao, 

Arapu  bi  na  mejdan  izi^^o;   ali  nemam  konja  za  mejdana.    N.  pj. 


Digiti 


ized  by  Google 


182  Dli.  A.  MUBI6, 

IV,  302.  —   Lasno   bi  se,  brate,   iSenili;  aV  kad   tude   seje  sasta- 
vimo,  tude  6e  nas  seje  zavaditi.  II,  43. 

b)  Smetnja,  da  se  radnja  glagolska  viSe  ne  moze  izreii  kao  bu- 
da<5a,  ne  kazuje  se  nikakvom  osobitom  reCenicom :  Da  lep  ti  je 
Rumenilovicu !  Ne  bi  ga  se  za  dan  nagledala^  ni  za  tavnu  no<5<;a 
naljubila,  N.  pj.  I,  456.  —  Nekada  sam  vidariea  bila,  ja  bih  tvoga 
brata  ieviddla.  II,  50.  —  Cini  mi  se,  za  mene  bi  bila.  Ill,  132. 
—  Jeste  vjera  tvrda  od  kaniena,  kamen  bi  se  studen  rastopio,  ne- 
vjere  ti  ne  bih  udinio.  Ill,  139.  —  JoS  se  Jakov  od  Turaka  brani, 
prije  bi  se  nebo  prolomilo^  jali  zarko  pomrcalo  sunce,  no  se  Jakov 
predao  Turcima.  IV,  446.  —  Od  Ajke  je  i  viSa  i  ljep§a,  i  bolje 
je  knjigu  naudila,  i  carev  bi  ferman  proudila  i  padine  dvije  bu- 
runtije.  N.  pj.  here.  38.  —  Pak  kad  metnu  u  dzepove  ruku,  pa 
se  §e6u  same  po  sokaku,  i  kad  okom  na  momka  povuku,  i  ti  bi 
se  pafio  prevario,  i  ti  bi  im  obljubio  lice.  N.  pj.  here.  85.  —  Istina 
da  je  mali  kao  biberovo  zrno,  aF  on  bi  mene  izbario  (isp.  na- 
prijed :  —  ti  me  ne  moze§  izbaviti ;  jedan  je  samo  koji  bi  mogcbo, 
ali  toga  nema).  N.  prip.  266.  —  Mene  zovu  vezirski  sinovi  na 
zijafet,  pa  bi  i  tebi  bilo  lijepo.  N.  prip.  271. 

KadSto  ima  kondicionalna  reSenica  dodatak  s  ^(a)  kamo  U:  Da 
lud  li  si,  delebija  Mujo!  Ne  bi  mene  ni  za  sluge  bio^  a  kamoli,  da 
mi  lice  IjubiJ!  N.  pj.  I,  563.  (isp.  N.  pj.  here.  53.)  —  Ja  kakve 
su  Fo^anke  djevojke.  mamile  bi  sa  neba  oblake,  kamo  V  ne  bi  sa 
zemlje  junake!  Ill,  568.  (isp.  N.  pj.  here.  22.)  —  Ne  boj  mi  se, 
bedare  Jovane!  Krila  bih  te  tri  godine  dana,  a  kamo  li  sjutra  do 
Vog'  sata.  N.  pj.  here.  80. 

c)  Poslovice:  Guju  za  rep  ne  bi  igvukao  (taki  je  Sibljak).  Nar. 
posl.  —  Iz  jalove  bi  krave  tele  izmamio,  ib.  —  Iz  kamena  bi  suza 
udarila  (Kad  se  Sto  ialostivo  govori  ili  6ini).  ib.  —  Kakav  je  (iz- 
drpan),  oprosio  bi  njime  bijeli  svijet.  ib.  —  Kroz  prsten  bi  proila 
(Ka2e  se  za  tanku  koSulju).  ib.  —  Kupio  bi  ga  za  mekinje  (Tako 
je  bogat  prema  onome  drugome).  ib.  —  Ne  bi  ga  nadlajcUo  deve- 
toro  pasa  (Kad  koji  mnogo  zna  govoriti).  ib.  —  Odr-o  bi  mededa 
o  njega  (Kad  je  ko  zdrav  i  jak).  ib.  PoplaSio  bi  buljuk  goveda 
(Kad  je  ko  neo6eSljan  i  dupav).  ib.  —  Preveo  bi  ga  2edna  preko 
vode.  ib.  —  8to  ne  bi  dock  ni  u  snu  snio  (n.  pr.  govori  se  na 
koga).  ib.  —  U  njedrima  bi  ga  nosio  (Rede  se  za  lijepo  sijeno). 
ib.  —  Vise  bi  popio  nego  bi  biskup  blagoslovio  (Kaze  se  za  ve- 
likog  pijanicii).  ib.  —  Zavadio  hi  dva  oka  u  glavi  (takovi  je 
pletkaS).  ib. 


Digiti 


ized  by  Google 


KOMDICIONAL  U  HRVATSKOM  J£ZIKU.  183 

2.  Kondicionalom  se  izride  spremnost  subjektova. 

a)  Smetnja,  da  se  radnja  glagolska  vise  ne  moze  izreci  kao  bu- 
duc'a,  kazuje  se  adversativnom  redeDicom ;  Igrao  bi,  skaJcao  bi,  rom 
sam  na  nogu.  N.  pj.  I,  185.  —  Ja  6i  s  tobom  hesedila,  ne  smem 
ud  majke.  I,  426.  —  Ziao  bi  te,  da  se  napijemo,  nemam  ovde 
vina  ni  rakije.  II,  481.  —  Izvedi,  brate,  sestru  na  ugled!  —  Izveo 
bi  je,  ar  mi  je  zao.  I,  24.  —  San  me  mori,  san  me  lomi,  spavala 
bih  ja;  ali  mene  sanak  ne  (Se,  nego  Jova  mog.  I,  193.  —  Ja  bi 
ti,  sejo,  doSao,  ali  mi  ne  da  tudinka.  I,  212.  —  Ljubio  b*  te,  le- 
poto  devojko!  ali  ne  smem  od  brata  tvojega.  I,  215.  —  IsVo  bi 
je,  ar  je  ne  da  majka;  ukr^o  bi  je,  al'  je  6uva  straza.  I,  359.  — 
Pjevala  bih,  al'  ne  mogu  sama.  I,  377.  —  Ja  bi  tebe,  brate,  po- 
pevaOf  ar  sam  sincjc  mlogo  pio  vino  u  planini  s  vilom  Ravijojl6m. 
II,  215.  —  Ja  iih  tebi  neSto  besjedio,  ali  ne  znam,  jeli  tvoja  volja! 
II,  635.  —  Oienio  bih  se  i  ja  i  Mija,  ali  noma  hljeba  i  vina.  N. 
posl.  —  DoSao  bih,  nego  preko  ove  rijeke  ne  mogu  pregaziti.  N. 
prip.  296.  —  Ljepa  ti  si,  Ijepotice  Ajko!  Ljuh'o  bih  te,  ama  si 
malena.  N.  pj.  here.  198.  —  Kad  to  carev  sin  vide,  jako  se  pre- 
pane,  bi  se  vratio^  ama  se  ne  moze,  nema  se  kud  kamo.  N.  prip. 
189.  —  Coek  bi  hiio  da  vode  pije^  ama  ne  moze  da  dovati.  N. 
prip.  195.  —  Sve  bi  dao,  Sto  si  zaiskao,  tek  ne  smijem,  mili  po- 
bratime,  dok  ne  pitam  cara  Aleksandra.  N.  pj.  IV.  337. 

Napose  navodim  re^enice  a  glagolom  „oprostiti'*  i  si. :  I  taj 
bismo  zulum  oprostili^  valja  predat'  earevu  miriju;  ne  mozemo 
zulum  oprostiti  —  N.  pj.  IV,  464.  —  A  sve  bi  ti,  brate,  oprostio^ 
ali  si  mi  izdr-o  dolamu.  II,  361.  —  I  te  6i  im  jade  oprostili,  aV 
vidite  r,  de  6e  gore  biti?  IV,  241.  —  I  taj  bi  mu  zxAwmpregoreo, 
al'  ne  mogu  Airovid  -  Ibra.  IV,  380.  —  Pa  joS  za  to  ne  bi  ni 
Salila,  Sto  nam  s*  ne  da  mladim  udavati,  i  junakom  mladim  oze- 
niti;  nego  evo  i  vcce  nevolje.  II,  419.  — -  Te  6i  jade  raja  ojirostila, 
no  ne  moze  jade  oprostiti.  IV,  485. 

b)  Smetnja,  da  se  radnja  glagolska  vise  ne  moze  izreci  kao  bu- 
duca,  ne  kazuje  se  nikakvom  osobitom  red^enicom:  Ja  6\i  biti  pa5' 
u  Sarajevu.  Cudan  bih  ti  adet  postavila!  N.  pj.  I,  298.  —  Tebe 
ne  bih  ja  uzela  za  svu  tvoju  kraljevinu.  I,  343.  —  Ne  bih  ti  se 
mlada  pokrstila  ni  za  kakvo  blago  od  svijeta  do  za  tvoju  na  ra- 
menu  glavu:  ako  deS  mi  dati  vjeru  tvrdu,  da  me  bodes  uzet'  za 
Ijubovcu,  ja  se  hodu  pokrstit'  za  nago.  II,  615.  —  Kazi,  more, 
jeli  vjera  tvrda,  bi  V  me  neSto  vjerno  posluzio?  A  dala  bih  tebi 
dosta  blaga.  Ill,  139.    —    0  kaduna,  Fazli  pasinice!   Ja  bih  bega 


Digiti 


ized  by  Google 


184  DR.  A.  MU81<^, 

mubtuluka  dala  za  deliju  KoiiSid-Ivana.  Ill,  541.  —  Prije  hi  $e 
oni  pomamili,  nep^o  bi  te  Turcima  predalL  IV,  244.  —  I  dok  mi 
je  sablje  Madzarkinje,  ja  V  na  cara  junak  udario^  lavi  bi  mu 
dador  bastisali.  IV,  290.  —  Za  brata  bih  erne  odi  data  N.  pj. 
here  118.  —  Video  sam  ti  prekrasnu  livadu.  Onde  bih  ti  dajao 
tri  dana  da  se  one  krasote  nagiedim.  N.  prip.  91. 

Recenice  s  „a  kamo  Zi".-  Ne  bi  ti  se  ja  sad  povratila  za  sve 
blago  cara  destitoga,  a  kamo  li  za  tvoje  dukate.  N.  pj.  I,  604.  — 
Kakvu  imam  ja  na  domu  Fatu!  Ne  bih  Fatu  ni  za  pasu  dcUa^  a 
kamo  li  Serajliji  Muju !  N.  pj.  here.  31. 

Recenice  s  ^rehao  bih^ :  Oni  vi6u,  reh^o  b\  vino  piju.  N.  pj. 
IV,  173.  —  Da  kakav  je  bedar  Useine!  Rekdo  bi^  i  zakleo  bi  se, 
da  je  Ajka  lijepa  devojka  N.  pj.  here.  13.  —  Zadrma  se  cijeli 
dvor,  neka  huka,  vriska,  pjevanje,  sijevanje,  bi  rekao  sama  vatra 
oko  dvora  sipa.  N.  prip.  185.  —  Ja  bi  rekao  da  je  ziv  tvoj  coek,  pa 
on  te  udi.  N.  prip.  204.  —  Kad  to  6u  ovi  mladid,  otrda  put  onoga 
mjesta,  de  mu  je  starac  balotu  bacio,  dok  na  jedan  put  rekao  bi 
pade  nebo  na  zemlju.  N.  prip.  231. 

c)  Poslovice:  Dao  bi  mu  i  koSulju  svoju.  N.  posl.  —  Grnuo  bi 
vatru  rukama  (Kad  se  kazuje  za  koga  od  mladijeh  da  je  posluSan). 
ib.  —  I  oca  hi  za  novce  prodao  (Kaze  se  tvrdici).  ib.  —  Ne  bi 
dao  ni  Bogu  tamjana  (Tako  je  tvrd).  ib.  —  Ne  bih  ga  poljubio 
ni  kroz  devet  ponjava.  ib.  —  Skinuo  bi  s  matere  Bozje  pokrov 
(Kad  ko  krade  ili  onako  grabi  sebi).  ib.  —  Utoiio  bi  ti  i  krvi 
ispod  grla  (Tako  je  dobar  i  podaSan,  ili,  tako  ima  koga  rado).  ib. 

B.  Radnja  se  glagolska  vrsi  u  pro^losti: 

a)  Smetnja,  da  se  radnja  glagolska  nije  vrSila,  kazuje  se  adver- 
sativnom  redenicom :  AV  bi  njega  Turdin  pogubio,  u  Bakala  vjerna 
sluga  bjege.  N.  pj.  IV,  269.  —  Davno  bih  vas  poslao  na  dabu, 
ar  se  bojim  hajdudke  Maltije.  Ill,  84.  —  Ne  V  uteklo  dijete  Pav- 
lica,    al'  se  bjeSe   vrglo  na  ujaka,   —   i  ute6c,    vesela   mu  majka! 

III,  465.  —  A  ni  ono  ne  bi  poginulo,  ali  smotri  toke  na  Turcinu. 

IV,  191.  —  Ar  se  Stojan  ne  hi  poiratio,  cer^o  bi  ga  makar  i  pje- 
fiice,  ali  Katid  prist  o  za  Stojanom.  IV,  192,  —  A  ni  on  im  n€  bi 
utekao,  al'  u  Deda  mlogo  prijatelja.  IV,  208.  —  Doista  bi  Marko 
poginuo^  al'  opazi  Gluvac  Mihailo.  IV,  271. —  Ali  nesrecom  ispred 
samoga  rodenja  pode  negde  izvan  ku(5<5  i  zaboravi  snimiti  s  grla 
oni  zapis,  i  ne  bi  se  ni  tadar  dosjetila,  ncgo  joj  dode  nekakva 
muka  u  drob.    N.  prip.  213.   —    Ni  tu  ti  se  ne  bih  raMjutUa^   de 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDICIONAL  U  URVATSKOM  JEZIKU.  185 

se  varaS  Marku  rad'  junastva,  no  se  na  te  jesam  razljutila,  §ta 
s'  vidio,  Sta  si  smilovao  a  na  tome  vojvodi  MiloSii.  N.  pj.  II,  238. 

Smetnja  se  kazuje  redenicora,  koja  se  po6inje  s  „moli  bo<ja^ 
(=  hvali  bogu)  i  si.:  Moli  Boga,  Kraljevicu  Marko!  de  se  nisam 
probudila  bila,  dok  je  Miisa  u  zivotu  bio,  od  tebe  hi  trista  jada 
hilo,  N.  pj.  II,  409.  (isp.  I,  121 ;  I,  444.)  —  Mili  boze,  na  svemu 
ti  fala!  kad  s'  desise  zatvorena  vrata  na  kulama  i  na  kapijama, 
vise  t'  Vu6e  jada  ucinio.  II,  591.  —  Sreca  tvoja.  lepoto  devojko ! 
sto  se  nisi  jabuke  maSila,  il'  jabuke,  il'  prstena  zlatna,  vera  moja 
tako  mi  pomogla!  obe  bi  ti  odsekao  ruke.  II,  24'\  (isp.  naprijed 
na  str.   172.  primjer  iz  N.  pj.  II,  208.) 

Smetnja  se  kazuje  jnianjem:  Za  St'  me  nisi  prije  bratimiia,  sve 
bi  sam  ti  svate  ostavio,  i  bas  glavom  Avrama  spaijuV  N.  pj.  Ill, 
504.  (isp.  naprijed  na  str.   170.  primjer  iz  N.  pj.  II,  454.) 

b)  Smetnja,  da  se  radnja  glagolska  nije  vrsila,  ne  kazuje  se  ni- 
kakvom  osobitom  redenicom:  Njega  dekali  za  devet  gudina,  njega 
^ekah  u  babovu  dvoru,  i  joS  bih  ga  za  devet  cchila  u  Zabljaku 
a  vaSemu  gradu.  N.  pj.  II,  555.  —  Da  moj  sura,  vojevoda  Janko ! 
Sestru  ne  bi  za  boljeg  wdao,  brez  blaga  je  >k?  6i  ni  udao.  II,  G20. 
—  Do  ramena  otkide  mu  glavu,  nc  bi  sablja  Ijevse  porubila. 
Ill,  SOS. 

21.  II.  Kondicional  kao  iterativni  preterit.  Radnja,  koja  se  |)onavlja 
u  sadasnjosti,  kazuje  se  u  hrvatskom  jeziku  obieno  onako,  kao  sto 
se  kazuje  i  u  drugim  jezicima  slavenskima  i  kao  Sto  se  jnmat^no 
kazivala  i  u  jeziku  praslavenskom  t.  j.  perfektivnim  ili  imperfek- 
tivnim  prezentom;  n.  pr.  Vrijeme  grad  gradi  pa  ga  vrijeme  i 
razgradi,  N.  posl.  (isp.  MikloSicevu  Sintaksu  str.  776,  7.).  Prema 
tomu  vaija  da  se  radnja,  koja  se  ponavija  u  pro.slosti,  kazuje  pre- 
teritom  perfektivnoga  ili  imperfektivnoga  prezenta  t.  j.  aoristom  ili 
imperfektom.  Po  tom  bi  ono,  Sto  bi  se  za  sadaanjoat  kazalo  ovako: 
J5to  za  dan  na  vojski  dobije^  za  noc  ja  i  on  popijemo  —  za  pro- 
Slost  valjalo  kazati  ovako :  Sto  za  dan  na  vojski  dobi,  za.  nod  ja  i 
on  popismo.  Ali  sada  se  ne  bi  znalo,  da  su  aoristi  „dobi,  popismo" 
preteriti  od  prezenata  s  iterativnim  smisloni,  da  se  dakle  radnja, 
koja  se  njima  kazuje,  u  proSlosti  ponavljala;  jer  bi  mogli  znaciti 
i  radnju,  koja  se  u  proSlosti  vrSila  samo  jedan  put.  Perfektivni  pre- 
zenti  ndobije,  popijemo"  sami  sobom  pokazuju,  da  im  je  smisao 
iterativan;  jer  od  ona  tri  zna^enja,  u  kojima  se  u  hrvatskom  je- 
ziku perfektivni  prezent  upotrebljava,  t.  j.  futurskoga  (ii  podloznim 
re^enicama),  historidkoga  i  iterativnoga  (isp.  MikloSica  III,  246  do 


Digiti 


ized  by  Google 


186  DR.  A.  musk!:, 

247.),  prva  dva  zna^nja  iskljuduje  kontelLst,  koji  ne  dopa§ta  mi- 
sliti  ni  na  buducnost  ni  na  proSlost.  A  kod  aorista  ovaj  moment 
otpada  te  nastaje  sumnja,  zna^e  li,  da  se  radnja  glagolska  u  pro- 
blosti  ponavljala  ili  vrSila  samo  jedan  put.  Da  bi  se  ova  sumnja 
uklonila,  upotrebljava  se  kao  preterit  porfektivnoga  prezenta  s  ite- 
rativnim  smislom  preterit  kompozicije  „pohvalio  budem",  koja  se 
8  perfektivnim  prezentom  posve  slaze.  Dakle  bududi  da  se  mjesto: 
Sto  za  dan  na  vojski  dobije,  za  nod  ja  i  on  popijemo  —  moze 
kazati:  Sto  *  bude  za  dan  na  vojski  dohiOy  za  nod  *  budemo  ja  i 
on  popili  —  ,  a  preteriti  prostih  prezenata  ne  bi  jasno  znadili 
iterativnosti  u  proslosti,  upotrebljavaju  se  u  torn  znadenju  mjesto 
njih  preteriti  slozenih  prezenata,  te  se  kaze:  Sto  bi  za  dan  na 
vojski  dobio^  za  nod  bismo  ja  i  on  popili.  N.  pj.  I,  444.  —  Ana- 
logno  bi  ono,  sto  bi  se  za  sadagnjost  kazalo  ovako :  .  .  .  mi  imamo 
mnogo  koSnica,  pa  ih  ja  svako  jutro  brojim  —  za  proSlost  valjalo 
kazati  ovako :  ...  mi  imadijiismo  muogo  koSnica,  pa  ih  ja  svako 
jutro  brojah.  Ovdje  se  ne  moic  kazati,  da  se  sada  ne  bi  znalo, 
da  imperfckt  „brojah"  ima  iterativni  smisao,  jer  to  jasno  pokazuje 
dodatak  „ svako  jutro".  AH  jeziku  to  nije  dosta,  nego  hode  i  taki 
glagolski  oblik  da  upotrebi,  koji  de  ved  sam  sobom  pokazivati,  da 
mu  je  znadenje  iterativno.  S  toga  se  kao  iterativni  preterit  ne  upo- 
trebljava preterit  prostoga  iterativnoga  prezenta  „brojim"  t.  j.  im- 
perfckt „brojah",  nego  preterit  kompozicije  „brojio  budem",  koja 
se,  kao  §to  smo  naprijed  vidjeli  (§  13.),  istina,  slaze  s  perfektivnim 
prezentom,  ali  glagol  u  njoj  opet  ostaje  imperfektivan,  a  po  tom, 
§to  se  slaze  s  perfektivnim  prezentom,  moze  ona  jos  jasnije  znaditi 
iterativnost  nego  li  imperfektivni  prezent ;  jer  imperfektivni  prezent 
moze  osim  iteracije  u  sadaSnjosti  znaditi  i  pravu  sadaSnjost,  dok 
perfektivni  prezent,  ako  kontekst  iskljuduje  misao  na  bududnost  i 
proSlost,  ne  moze  znaditi  drugo  nego  iteraciju  u  sadasnjosti.  Tako 
redeni  primjer  doista  glasi :  ...  mi  imadijasmo  mnogo  koSnica, 
pa  bih  ih  ja  svako  jutro  brojio.  N.  prip.  160. 

Ali,  kao  Sto  je  spomenuto,  ovaj  se  proces  dogodio  jo8  u  prasla- 
venskom  jeziku.  u  kojem  je  kondicional  i  postao.  Iterativni  kon- 
dicional  dolazi  u  hrvatskom  jeziku  obidno  i  u  glavnoj  i  u  podloznoj 
recenici.  Prema  tomu  podijelit  du  primjere,  u  kojima  dolazi  itera- 
tivni kondicional,  na  dvije  grupe :  u  prvoj  grupi  dolazi  kondicional 
i  u  glavnoj  i  u  podloznoj  redenici,  u  drugoj  dolazi  kondicional 
samo  u  glavnoj  redenici,  a  podlozne  ili  u  opde  nema  ili  nije  ona- 
kova,   da   bi    u    njoj  imao  biti   kondicional;   rijetko   ima   onakova 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDICIONAL  U  liRVATSKOM  JBZIKU.  187 

podlozna  redenica,    u  kojoj   bi  imao   biti    kondicional,   pa   ga   opet 
nema  (isp.  primjer  iz  N.  prip.  278.). 

1.  Kondicional  dolazi  i  n  glavnoj  i  u  podloinoj  redenici:  Kad 
smo  bili  3eca  u  ludosti,  n  Jastrepcu  visokoj  planini,  te  kad  bi  se 
igre  poigral%  svagda  bi  me  nadigrao  Vuee.  N.  pj.  II,  258.  —  I 
tako  proda  tri  godine  dana,  i  kad  bi  god  majstor  zapitao  dete  sto 
je  naudilo,  ono  bi  mu  svagda  odgovorilo  da  nije  niSta.  N.  prip. 
37.  —  Kad  bi  doSla  kakva  sirota  pred  kudu,  svekrva  ii  je  obrav- 
nicom  oterala,  a  snaha  bi  svoj  zalogaj  siroti  udelila ;  kad  bi  mleko 
od  ovaca  nosila  ku(5i,  ona  gde  bi  god  videla  rupicu  na  putu, 
odmah  bi  rehla:  „Ovde  mora  biti  kaka  bubica",  pak  bi  joj  usula 
mleka.  N  prip.  83.  —  Ali  kako  je  koji  iSao  nije  se  natrag  vradao, 
jer  kako  bi  ga  koji  obrijao,  car  Trojan  bi  ga  zapitao  5ta  je  video 
na  njemu,  a  berberin  bi  odgovorio  da  je  video  kozje  u5i;  onda  bi 
ga  car  Trojan  odmah  jjosekao.  N.  prip.  150.  —  Svaki  dan  mu  je 
donosila  travice  zelene  i  vodice  studene,  ali  kad  bi  god  polazila 
po  trava  i  po  vodu,  svagda  bi  prikricila  zdrebetu  da  pazi  na 
njezin  glas  i  na  njezine  rijedi.  N.  prip.  177.  —  Carica  je  imala 
negdje  potajno  nekaku  veliku  azdaju,  i  kad  bi  koga  ocarala  ovijem 
prstenom,  i  poSto  bi  se  promeinuo  u  ovcu,  povela  bi  onoj  nesitoj 
azdaji.  N.  prip.  216.  —  Kadgod  bi  Sto  S6eli  da  komu  mudro  ot- 
piSu  ili  odgovore,  vazda  bi  u  brod  otiSlij  da  naj  pride  pameti  na- 
pune.  N.  prip.  288.  ~  Isp.  jo5  Vuka  u  N.  pj.  I,  188.;  II,  106.; 
IV,  461. 

2.  Kondicional  dolazi  samo  u  glavnoj  recenici :  Bila  tri  brata,  pa 
na  belome  svetu  nista  viSe  nisu  imali  do  jednu  kruSku,  te  bi  tu 
kru^ka  redom  cuvali;  jedan  bi  ostao  kod  kruSke,  a  druga  dvojica 
iSla  bi  na  nadnicu.  N.  prip.  79.  —  8to  je  ona  tako  milostiva  bila, 
svekrva  je  mrzila  na  nju,  te  bi  je  i  glaflu  patila:  zatvorala  bi 
hleb  od  nje,  i  tako  bi  po  dva  po  tri  dana  sirota  gladovala.  N. 
prip.  83.  —  Kad  ja  bijah  u  mlado  doba  stari  doek,  onda  mi  ima- 
dijasmo  mnogo  koSnica,  pa  bih  ih  ja  svako  jutru  brojio,  i  sve  bih 
dele  prebrojio^  a  kosnica  ne  mogu.  N.  prip.  160.  —  To  se  tako 
po  carevoj  zapovjesti  i  udini,  mehane  postave  na  glavne  drumove 
i  svakog  putnika  pitali  6i  i  za  to  Jcazivali  mu.  N.  prip.  192.  — 
Ali  kad  je  god  hteo,  mogao  se  pretvoriti  u  najlepsega  coveka, 
samo  je  trebalo  da  zvizne,  pa  lA  odmah  dotrcao  zmajevit  konj  i 
doneo  gospodsko  odelo  i  oruzje.  N.  prip.  206.  —  (iospod  de  je 
htio  da  bude  brdo,  uzeo  bi  zrno  pijeska  i  reJcao  bi:  „Da  umnozit 
sja**.  N.  prip.  278.  —  Kad  ovaj  carev  sin  poodraste  veliki,  i  stane 


Digiti 


ized  by  Google 


188  DR.  A.  MUSIC^, 

sa  slugama  i  dvoranima  po  Sumi  idi  u  lov,  on  bi  cesto  govorio.   N. 
prip.  310. 

22.  Napokon   mi  se  valja   osvrnuti  joS  na  one  prirajere,    u    ko- 
jima  mjesto  cijeloga  kondicionala  dolazi  sam   aorist  glagola  „biti** 
bez  participa.    Danidic,   koji  o  toj  pojavi  raspravlja  u  Akad.  rje^- 
niku  I,   str.  365,  S),   kaze:    „To   biva   kad  bi    particip  bio   isto«ra 
glagola,    kojega  je  aorist  ili  samo  nekih  drugih,   koji  se  iz  govora 
lasno  razumiju,  ako  se  i  ne  kazu  izrijekom.    Sto   aorist  stoji  samo 
bez  takih  participa    i  sto  ostaje   onaki   kaki  je  i   s  participom   (n. 
p.  3  mn.  „bi",    a   ne  „bi$e"),   to  potvrduje   da  se  samo   izostavlja 
particip  pravome   kondicionalu,    i   da  je    sa  svijem  drugo   kad   se 
aorist  glagola  „biti"    kao  i  drugih   glagola  govori    kao  kondicional 
(n.  pr.    Da  mi  ne  bi  Sarca   od  mejdana,   doista    me  uvatiti    feca^e. 
Nar.  pj.  Vuk.  2,  220.)"    Sto    se  tide  posljednje   misli  Danidiceve  i 
prinijera,  sto  ga  on  navodi,  valja  priznati,  da  aorist  makar  kojega 
glagola  moze   imati   kondicionalnu  sluzbu,    o  demu  ce   se  opsimije 
govoriti  u  §  25.  (n.  pr.   Da  ne  bi  prednjih  zuba,  ode  preko  devet 
brda.  N.  posl.).  AH  primjer,  sto  ga  Danidic  navodi,  mislim  da  nije 
taki  i  da  u  njemu  aorist  „bi"  nema  kondicionalne  sluzbe,  nego  je 
pravi  indikativ,  koji  toliko  puta  dolazi  u  uvjetnoj  redenici  sa  „da" 
(n.  pr.    A  nijedan  uteci  ne  daSe,    da  ih  Turske   straze  opaziie.   N. 
pj.  IV,  60.)   Tako  misli  i  g.  Zima   u  Sint.  razlikama  str.  289.    A 
one  primjere,  za  koje  misli,   da  je    u  njima  samo   izostavljen  par- 
ticip pravomu  kondicionalu,    dijeli  Danidic  na  dvije  grupe,  na  pri- 
mjere,   u  kojima  je  izostavljen  particip  glagola  „biti",  i  na  one,  u 
kojima  je  izostavljen  particip    kojega  drugoga  glagola.    Ove   diobe 
drzat   cu    se    i  ja,    te    du   najprije   ogledati    one    primjere,    u  .ko- 
jima  se   dini   da   je    izostiivljen    particip   kojega    drugoga    glagola, 
a  onda  one,    u   kojima   se   dini   da  je  izostavljen   particip   glagola 
,biti". 

Sto  se  tide  primjera  prve  grupe,  ja  mislim,  da  valja  pristati  uz 
Danicica,  da  je  u  njima  doista  samo  izostavljen  particip  pravomu 
kondicionalu.  To  dokazuju  osobito  ova  dva  momenta  (kojih  Danidic 
nije  spomenuo):  1)  Sam  aorist  bez  participa  ne  daje  pravoga  smisla, 
n.  pr.  Bi  li^  majko,  i  5ta  na  svijetu?  —  Ja  bih^  sinko,  vode  iza 
gore  N.  pj.  Ill,  553.  Pravi  se  smisao  dobiva  istom  onda,  ako  se 
uz  „bi"  i  „bih"  razumije  „htjela''  ili  „zeljela",  —  2)  Sam  aorist 
bez  participa  dolazi  ponajvise  u  dijalogu,  te  ima  mnogo  primjera, 
da  jedno  lice  upotrebljava  potpuni  kondicional,  a  drugo  samo  ao- 
rist bez  participa,    po  demu    se  vidi,   da  i  ovo   drugo  lice   ima  na 


Digitized  by  VjOOQlC 


KONDICIONAL  U  HRVATSKOM  JEZIKU.  189 

umu  isti  particip,  kao  i  ono  prvo,  t.  j.  da  je  u  njegovim  rijedima 
particip  samo  izostavljen.  Tako  n.  pr.  u  pripovijeci:  Tko  manje 
iste,  viSe  mu  se  daje  —  pita  andeo  najstarijega  brata:  „Sta  bi  ti 
da  ti  je?"  A  kad  mu  je  na  njegovu  zelju  vodu  pretvorio  u  vino, 
govori  mu:  „Eto  ti  Sto  si  Meo,  sad  zivi".  Onda  pita  andeo  sred- 
njega  brata:  „Sta  bi  ti  sad  zeleo?^  A  kad  mu  je  na  njegovu  zelju 
golubove  pretvorio  u  ovce,  govori  mu:  „Eto  ti  Sto  si  Meo".  Na- 
pokon  pita  najmladega  brata:  „A  Sta  bi  ti  htco'^^  A  on  mu  od- 
govara:  „Ja  ne  hih  niSta  drugo,  ve6  da  mi  Bog  da  zenu  od  prave 
krvi  krSdanske".  N.  prip.  80.  Sto  andeo  drugoga  i  tredega  brata 
pita,  Sto  bi  koji  Selio  (htio)^  otud  se  vidi,  da  i  u  onom,  sto  pita 
prvoga  brata,  valja  uz  „bi"  razumjeti  particip  „zelio"  iii  „htio" ; 
a  sto  tredega  brata  pita,  sto  bi  htio^  to  pokazuje,  da  i  u  onom, 
§to  tredi  brat  odgovara,  valja  uz  „bih"  razumjeti  particip  „htio", 
o  kojem  u  ostalom  visi  i  akuzativ  ^niSta  drugo".  —  U  narodnoj 
pripovijeci  „Ba5  -  Celik"  pita  zena  cara  zmajskoga  svoga  muza: 
„Bi  li  ti  stogod  mojoj  bradi  da  sad  koji  od  njih  ovamo  dode?" 
A  zmajski  car  odgovara:  „Onog  najstarijeg  i  srednjeg  bi  eaJclao 
pa  ih  pekao^  a  najmladem  ne  bi  niSta".  Onda  pita  zena  cara  so- 
kolovskoga  svoga  muza:  „Bi  li  ti  mojoj  bradi  §togod,  kad  bi  koji 
do&ao?"  A  car  veli:  „Ja  hi  najstarijeg  i  srednjeg  mnogo  mucio, 
a  najmladem  ne  bi  niSta".  Napokon  pita  i^ena  cara  orlujskoga 
svoga  muza:  „Da  li  bi  ti  &togod  mojoj  bradi  ucinio^  da  odkud 
dodu?"  A  car  odgovara:  „Ja  bi  najstarijeg  ti  i  srednjeg  brata 
ubio,  a  najmladeg  ne  bi".  N.  prip.  197 — 200.  Sto  treda  zena  pita 
svoga  muza,  da  li  bi  stogod  njezinoj  bradi  udinio,  otuda  se  vidi, 
da  i  u  onom,  §to  pitaju  prva  i  druga  zena,  i  u  onom,  Sto  prvi  i 
drngi  car  odgovaraju  za  najmladega  brata,  valja  uz  „bi"  razu- 
mjeti particip  „udinio",  o  kojem  u  ostalom  visi  i  dativ  „mo]oj 
bradi"  u  pitanjima  i  dativ  „najmladem"  u  odgovorima  pa  akuzativ 
„Stogod"  u  pitanjima  i  akuzativ  „niSta"  u  odgovorima.  A  Sto 
orlujski  car  kaze,  da  bi  dva  starija  brata  ubio,  to  pokazuje, 
da  i  u  onom,  Sto  ka^e  za  najmladega  brata,  valja  uz  „bi"  ra- 
zumjeti particip  „ubio",  o  kojem  u  ostalom  visi  i  akuzativ  „naj- 
mladeg". 

Tako  se  najdeSde  izostavljaju  participi  glagola  „btjeti  (zeljeti), 
modi,  udiniti",  ali  se  izostavljaju  participi  i  drugih  glagola,  kao 
Sto  pokazuju  ovi  primjeri,  kojih  se  najviSe  naSlo  u  narodnim  pri- 
povijetkama.  Oni  de  u  ostalom  joS  bolje  objasniti  ono,  Sto  je  na- 
prijed  redeno: 


Digiti 


ized  by  Google 


190  DR.  A.  MU8I6, 

Ziato  moje,  holi  uzeV  Imbra?  —  Prodi  me  se,  moja  mila  majko! 
ja  ga  ne  hih  ni  za  slugu  mlada,  a  nekmo  li  za  mog  gospodara 
(sc.  htjela  uzcti  ili  uzela).  N.  pj.  I,  473.  —  Mnide  Mara,  ueet  ce  je 
Jovo,  hi  Jovan  beg  (sc.  uzeo),  al'  mu  ne  da  majka.  N.  pj.  here. 
221.  —  Jedan  put  Stojsa  obori  zmaja  i  pripufii  ga,  pa  mu  reCe : 
„yta  6e5  sad?"  A  zmaj  mu  odgovori:  „Da  si  ti  meni  pod  kole- 
nima  kao  ja  tebi,  ja  bih  znao  sta  hiJh  (sc.  radio;  isp.  uz  gotovo 
iste  rije6i  na  str.  32.  i  34.:  ja  bih  znao  Sta  bih  radio).  N.  prip. 
30.  —  I  kad  ga  onaj  5oek  zapita  hi  li  mu  i  ticu  prodao^  on  od- 
govori da  hi  za  dobru  cijenu  (se.  prodao).  N.  prip.  109.  —  Bih 
li  ja  niogao  tu  malo  samljeti  ?  —  Bi  (sc.  mogao)  za  5to  ne  hi  (sc- 
mogao).  N.  prip.  159.  —  Kad  zapita  moze  li  noditi,  domadin  ga 
jedva  do6eka  i  odgovori  mu,  da  moze,  za  Sto  ne  bi  (sc.  mogao). 
N.  prip.  1G3.  —  ,,Hvala  ti  na  svemu,  ali  se  vratiti  necu  nikako. 
nego  hocu  Ba§-Celika  da  trazim'^,  a  sam  u  sebi  misli:  zasto  nebi 
(sc.  trazio),  kad  imam  jo§  tri  zivota!  N.  prip.  199.  —  Ne  bi  li 
mu  mogao  ponijeti,  da  mu  po§ljem  malo  asluka?  —  Bi,  zaSto 
ne  hi  (sc.  mogao).  N.  prip.  301. 

U  ovim  primjerima  izostavljen  je  i  pridjev  „rad"  :  Ja  znam  da 
si  i  ti  rada  da  se  oprostis  te  napasti.  ~  0  moj  sinko,  kako  ne 
hih  (sc.  rada)!  N.  prip.  45.  —  Carev  sin  kad  ih  opazi,  pristupi 
k  njima  i  upita  ih,  bi  li  se  udale  i  za  koga  hi  koja  najradija  (sc. 
udala  se).  Jedna  odgovori,  da  hi  za  mlinara  (sc.  najradija  udala 
se).  N.  prip.  229. 

Sudedi  po  navedenim  primjerima  izostavljen  je  particip  i  u  ovim 
primjerima,  premda  u  njima  nema  direktne  potvrde  za  to:  Bi  li, 
majko,  kakvijeh  ponuda  (sc.  htjela)?  —  Ja  hih^  sinko,  sa  bukve 
jabuku  (sc.  htjela).  N.  pj.  II,  31.  —  Bi  li,  majko,  i  Sta  na  svi- 
jetu?  (sc.  htjela).  —  Ja  hih,  sinko,  vode  iza  gore  (sc,  htjela).  N. 
pj.  Ill,  553.  Tko  hoce,  moze  takoder  misHti,  da  u  ovim  primje- 
rima nije  izostavljen  particij),  nego  pridjev  „rad",  n.  pr.  Bi  li, 
majko,  kakvijeh  ponuda  (sc.  rada). 

Drugoj  grupi  pripadaju  primjeri,  u  kojima  se  dini  da  je  izosta- 
Ijen  particip  glagola  „biti",  n.  pr.  Cemu  hi  rpa  zita,  kad  se  ne  bi 
jela?  N.  posl.  Dan.  Danicic  i  misli,  da  je  doista  izostavljen  pai^ 
ticip  glagola  „biti".  On  dakle  navedeni  primjer  shvata  ovako: 
Cemu  bi  rpa  zita  (sc.  bila),  kad  se  ne  bi  jela?  Akad.  rj.  I,  365b 
do  366a.  Drukdije  misli  g.  Zima,  koji  za  takove  primjere  kaze, 
da  se  u  njima  aorist  glagola  „biti"  nalazi  u  znadenju  kondicionala. 
Sintakt.  razl.  269  -  70.  Ni  ja  se  ne  mogu  sloziti  s  Danidicem,  nego 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDICIONAL  U  HRVATSKOM  JBZIKU.  191 

mislim,  da  u  takovim  primjerima  nije  ni§ta  izostavljeno.  A  za  po- 

tvrdu  svoma  miSljenju  navodim  ove  momente:  1)  Za  primjere  prve 

grupe  redeno  je,    da  u  njima  sam  aorist   glagola  „biti"    bez  parti- 

cipa  ne  daje  pravoga   smisla.    U    ovim   pak  primjerima   smisao  ni 

najmanje  ne  iSte,  da  bi  se  uz  aorist  „bih"  razumio  particip  ;,bio". 

Valja  na  ime  na  umu  drzati,  da  kondicional  glagola  „biti"  upravo 

ne  glasi  „bio  bih**,  nego  samo  „bih".  Od  glagola  „(po)hvaliti"  onaj 

futurski   oblik,   kojemu  je   kondicional    preterit,    glasi    „(po)hvalio 

budem"  ;    s  toga  kondicional  kao  preterit   toga  oblika  glasi    „(po)- 

hvalio   bih".   Ali    od  glagola    „biti*  onaj  futurski  oblik,  kojemu  je 

kondicional   preterit   t.   j.    perfektivni    prezent   glasi    „budem"    (ne 

„bio  budem**);   pa   s  toga  kondicional  kao  preterit  toga  oblika  ne 

moze  glasiti  drukdije  nego  ^bih".    A  Sto  ipak  kondicional   glagola 

»biti"  obidno  glasi    „bio  bih",   to  je  postalo   prema  drugim   glago- 

lima,   kojima  je   svima  kondicional   sastavljen   od   aorista   glagola 

„biti*  i    participa   (n.  pr.    (po)hvaUo  bih),   pa  je  i  u  kondicionalu 

glagola  ^biti"  uz  »bih"  prionuo  joS  particip  (bio  bih),  da  ne  bude 

razlike  izmedu  ostalih  glagola  i  glagola  „biti".  Isti  se  proces  gdje§to 

dogodio  kod   oblika  „budem",    te  je  prema  drugim   glagolima   (n. 

pr.  (po)hvalio  budem)  i  uza  nj  prionuo  particip  (bio  budem).    Mi- 

klo8i6  potvrduje  oblik    „bio  budem"    iz  staroslovenskoga,   novoslo- 

venskoga,  maloruskoga  i  ruskoga  jezika  (Sint.  806 — 807.).  Iz  toga 

se  vidi,  da  bi  oblik  „bih"  u  primjerima,  o  kojima  se  radi,  sasvim 

lake  mogao   biti  pravi  kondicional  glagola  „biti",   ostatak  starine, 

koji  se  6ini  nepravilan  samo  po  tom,  Sto  ga  je  ved  sasvim  istisnuo 

mlafti  oblik  „bio  bih".    I  ja  doista  mislim  da  je  tako.   U   tom  me 

utvrduje   2)  i  to,   Sto  primjeri,   koje  Danidid   navodi   u   Akad.  rj., 

pokazuju,   da  je  to  negda  bilo   vi«e  u  obifiaju  nego  sada,   a  dolazi 

od  XII.   vijeka   (Dan.    u  Akad.    rj.  I,  365b).   Ne  obazirudi   se   na 

fraze  „rad  (radij  bih),    volij    (najvolij)  bih",   o  kojima   ie  se  nize 

govoriti  napose,  navodi  Danidid  iz  dana§njega  jezika  osim  vec  spo- 

menutoga    (Cemu  bi  rpa  zita  itd.)   samo  joS  jedan  primjer:    Skodi 

kolo,  da  skodimo!  da  hi  nama  u  fias  dobar!  N.  pj.  I,  176.   Tomu 

dodaje   g.   Zima   u   Sint.   razl.   str.    270.   samo  joS   dva   primjera. 

3)  Napokon    me  u  mome   misljenju    utvrduje  i  to,    §to   se  primjeri 

prve  grupe,  u  kojima  je  particip  doista  izostavljen,  gotovo.svi  na- 

laze  u  dijalogu,    a  primjeri    ove   druge   grupe  nijesu   ni    u  kakvoj 

Bvezi  s  dijalogom.   Ja   dakle  mislim,   da   se  primjeri   druge   grupe 

bitno  razlikuju    od  onih   prve  grupe,   te   ne  valja  misliti,    da  bi  u 

njima  bio  izostavljen  particip  glagola  „biti". 


Digiti 


ized  by  Google 


192  DR.  A.  MUS1<^, 

23.  Meclu  |)rinijerima  druge  grupe  pripada  osobito  mjesto  pri- 
mjerima  s  rad  (radij)  bih,  volij  (najroUj)  hih  ve6  po  torn,  Sto  je 
njih  najvise.  Na  njih  mi  se  dakle  valja  osvrnuti  napose.  Ali  prije 
toga  treba  da  izlozim  materijal,  Sto  ga  imam  u  ruci  (isp.  i  Zi- 
mine  iSint.  razlike  str.  21 — 28.). 

A.  Pridjev  rad  (radij)  i  prislov  rado  upotrebljavaju  se  u  na- 
rodnim  umotvorinama  ovako: 

I.  rad  f  rado)  s  glagolom : 

1)  u  indikativu:  Ko  rad  igra,  lako  mu  se  svira.  N.  posl.  — 
Ko  rad  la:e,  rad  i  krade.  ib.  —  Ko  pita,  rad  ne  daje.  ib.  — 
Druzbina  ga  rado  poslu^ala.  N.  pj.  II.  16.  —  Ono  su  ijudi  Bogu 
po  volji;  svakoga  rado  docekaju  i  ugoste.  N.  prip.  90. 

2)  u  kondicionalu :  Rad  bi  se  junak  zeniti,  bi  V  mog'o  Jelu 
videti?  rad  hi  je  junak  prosio.  N.  pj.  I,  591.  —  I  rado  In  tebe 
zetom  gvala,  al'  sam  Maru  drugom  namenila.  Ill,  501.  —  Coek 
mu  odgovori:  Ja  bih  ti  je  rado  dao^  ali  sam  je  obrekao  Brku. 
N.  prip.  4. 

II.  rad  (radij)  sam: 

1)  s  glagolom: 

a)  u  infinitivu:  AV  govori  Gojkovica  mlada:  Ja  sam  rada  tebe 
})0slu$ati,  no  mi  ludo  6edo  nekupato,  a  bijelo  platno  neisprato.  N. 
pj.  II,  121.  —  Dogat  mi  je  boja  po^eljeo,  moja  desna  zasilila  ruka, 
rada  se  je  s  Turcima  igrati,  IV,  230.  —  Ali  mu  re6e  da  se  ne 
§ali  nego  od  svega  gvozda  dobar  buzdovan  da  skuje,  ako  nije  rad 
prodi  kao  i  onaj  prije  ato  ga  je  kovao.  N.  prip.  d.  —  Gospodo 
devojko!  ako  si  rada  znati,  porani  pobolje  pa  de5  videti.  N.  prip. 
205.  —  Nigda  ti  se  poturCiti  ne  du,  no  sam  radij  iggubiti  glavu. 
N.  pj.  II,  014.  —  liadij  sam  biti  jednu  godinu  vo  nego  detiri 
krava.  N.  posl. 

b)  u  indikativu  prezenta  s  „da"  :  Bako,  znas  li  Sta  je?  Ja  znam 
da  si  i  ti  rada  da  se  oprosti^  te  napasti.  N.  prip.  44.  —  Mati 
ako  je  najgora  opet  je  rada  da  joj  kdi  bude  dobra.  N.  posl.  — 
Nijesam  rad  ni  da  ga  u  vre6i  kroz  moju  ku<Su  pronesu  (rede  se 
za  rdava  doeka).  ib.  —  Sto  nijesi  rad  da  ti  drugi  Ijudi  cine,  ne 
6ini  ni  ti  nikome,  a  sto  ieliS  da  tebi  drugi  Ijudi  dine,  dini  i  ti 
svakome.  ib. 

2)  bez  gla^ola :  Svaka  majka  rada  je  porodu,  N.  pj.  II,  59.  — 
Onaj  mi  je  brat,  koji  mi  je  dobru  rad.  N.  posl.  —  Ja  sam  to  rod, 
nisam  nikad  6uo ;  a  i  moja  zena  joS  vise  je  rada.  N.  pr.  64.  —  Ra- 
dija  sam  bez  jednoga  sina,  no  bez  moje  ruke  u  ramena.  N.  pj.  I, 


Digiti 


ized  by  Google 


ICONDTCIONAL  U  MRVATSKOM  JEZIKIJ.  193 

200.  —  Badija  sam  bez  tele  jednoga,  no  da  tako  pod  aramotu 
ziviS.  IV,   118. 

III.  rad  (radij)  bih: 

1)  s  glagolom: 

a)  u  infiniticu:  Rad  bi  se  junak  icniti,  bi  i'  mogo  Jelu  videtiV 
rad  bi  je  junak  prosio.  N.  pj.  I,  591.  --  U  men'  ima  i  mladi 
vojvoda,  koji  bi  ae  radi  poigrati,  svome  kralju  obraz  osvetlati.  II, 
482.  —  Bi  li  rcida,  lijepa  devojko !  bi  li  rada  videV  tvoju  majku  ? 

—  Ja  bih  rada,  mila  moja  strina!  rada  ridef  ostaralu  majku.  N. 
pj.  here.  57.  —  Hadi  bismo  putorati  i  Dunavo  prebroditi.  N.  pj. 
here.  234.  —  Brada  otrfie  brze  bolje  k  ocu  i  kazu  mu  fita  je  bilo, 
i  reku  da  hi  oni  radi  svoju  sestru  potraSiti.  N.  prip.  7.  —  Bad 
hill  u  tebe  sluiiii,  N.  prip.  23.  —  Brate,  sad  ce  do6i  Ijutit  zmaj 
ognjeviti,  sve  vatra  iz  njega  sipa,  rada  bih  te  zaJdoniti  da  te  ona 
sila  ne  opali,  hodi  sakrij  se.  N.  prip.  29.  —  Badi  bismo  dobre 
JcazaV  glase,  ne  mozemo,  ve6  kakono  jeste.  N.  pj.  IV,  1G6.  (isp. 
IV,  205.,  503.  N.  pj.  here.  58).  —  Badi  hi  ti  dobro  Jcaeiiati, 
aF  smo  slabo  dobra  i  videli.  Ill,  563.  (isp.  IV,  843).  —  Badij 
bismo  glave  izgubiti  no  nevjeru  njima  u^initi  ali  njima  i§ta  nauditi. 
IV,  LO.  —  Bih  mu  radij  odasjeci  glavu,  da  osvetim  sirotinju  raju, 
nego  dobit'  za  zivota  blago.  IV,  52.  —  Badij  bih  je  poljubiti  ved 
na  Bosni  vezir  biti.  N.  pj  here.  235.  —  Badij  bih  te  ubiti  no  se 
posvetiti.  N.  posl. 

b)  u  indikativu  prezenta  s  „da"  ;    Bi  li  rada,    da  ti  koji  dode? 

—  Ja  bih  rada,  da  mi  oba  dodu.  N.  pj.  here.  118.  —  Ja  znam 
da  si  i  ti  rada  da  se  oprostiS  te  napasti.  —  0  moj  sinko,  kako 
ne  bih  (so.  rada,  da  se  oprostim).  N.  prip.  45.  —  Kad  je  koza 
gubava,  rada  bi  svako  da  je  gubav.  N.  posl. 

2)  bez  glagola :  Sderce !  da  ti  Bog  da  svaku  dobru  sredu  i  svako 
dobro,  kako  bih  i  sam  sebe  rad!  N.  pj.  I,  XL 

IV.  rad  bih  bio  s  glagolom  u  infinitivu :  Da  me  hoces  u  svatove 
zvati!  Dobra  dora  u  podrumu  ranim  tri  godine  dana  bijelijeh,  rad 
bih  bi  f  ogledati  dora,  ogledati  na  tvojqj  kosiji,  more  li  mi  uzimat' 
koSije.  N.  pj.  Ill,  231. 

Napose  navodim  primjere,  u  kojima  je  uz  rad  (najradij)  bih 
izostavljen  glag<J  (u  participu  ili  u  inlinitivu) :  Bada  bi  sam  u 
poode  majki!  (sc.  iSla  ili  idi).  N.  pj.  I,  211.  —  Carev  sin  kad  ih 
opazi,  pristupi  k  njima  i  upita  ih,  bi  li  se  udale  i  za  koga  bi  koja 
najradija  (sc.  udala  se).  N.  prip.  229. 

K.  J.  A.  CXXVJl.  13 

Digitized  by  VjOOQIC 


194  DR.  A.  MU81(^, 

B.  Glagol  voljeti  i  pridjev  volij  (najvolij)  upotrebljavaju  se  u 
narodnim  umotvorinama  ovako: 

I.  volim: 

1)  s  glagolom: 

a)  u  infinitivu:  Volim  s  mudrim  plaJcati  nego  s  ludim  pjevati. 
N.  posl.  —   Volim   u    dobra   sluSiti    no    u    rdava   zapovijedati.  ib. 

b)  u  indikativu  prezenta  s  „da"  :  Volim  da  mi  zavide  nego  da 
me  zale.  N.  posl. 

2)  hez  glagola  :  Volim  danas  pec^enu  ^evu  nego  sjutra  kokoS.  N. 
posl.  —  Voli  svoje  zlo  nego  tucle  dobro  (Kad  je  ko  vrlo  za- 
vidljiv).  ib. 

II.  volio  (najvolio)  hih: 

1)  s  glagolom: 

a)  u  infinitivu :  Voleo  h'  je  poljiibiti,  nego  s  carem  ve^erati.  N. 
pj.  I,  341.  —  Voljela  hih  s'jedu  kosu  plesti  u  Prizrenu,  naSoj  ca- 
revini,  no  ja  podi  ii  Prilipa  grada,  Markova  se  nazivati  Ijuba.  II, 
238.  —  Volio  b'  se  s  njimc  (idesiti,  neg'  carevo  blago  zadobiti. 
IV,  227.  (isp.  IV,  234.)  —  Voljela  hih  mladu  rohovati  nego  starcu 
na  fiilti  sideti.  N.  pj.  here.  116.  —  Volio  hih  pilicima  vodu  sje- 
cati  (nego  to  raditi).  N.  posl.  —  U  ovom  je  primjeru  infinitiv  izosta- 
vljen:  Ka2i  bratu,  za  kog'  volis  poci.  —  Ja  6'  voljela  (so.  poci) 
za  mlada  junaka,  makar  nigde  niSta  ne  imao,  neg'  za  stara,  makar 
bogatoga.  N.  pj.  Ill,  545. 

b)  u  indikativu  s  „da"  :  Ne  mogu  se  s  njima  iidesiti,  a  da  mi 
se  s  njima  udesiti,  volio  hi  neg'  cnrevo  blago.  N.  pj.  IV,  179.  — 
Svi  dilberi!  mog'  dilbera  nema!  Ar  boluje  ali  jasikuje?  Voljela 
hih,  da  dilber  holuje^  no  da  s  dnigom  curom  jaSikuje.  N.  pj.  here. 
117.  —  Volela  hi  da  se  Dunavka  (vodenica)  otkinula  (Vele  prelje 
kad  im  se  zica  prekine).  N.  posl.  —  Gospo  moja,  carice  Milice! 
koga  hi  ti  brata  najvoljela  da  V  ostavim  u  bijelii  dvoru?  N.  pj, 
II,  289. 

2)  hez  glagola:  Ako  da  Bog  te  je  nadete,  to  hi  voleo  nego  sve 
carstvo  svoje  N.  prip.  236.  —  Ja  hi  hurmu  najvoljela,  N.  pj.  I, 
327.  (isp.  I,  326.)  —  To  hi  sada,  brac^o,  najvoljeo.  IV,  179.  (isp. 
IV,  478.)  —  Kazi  pravo,  tako  bila  zdravo!  od  naa  triju  kom  hi 
najvolila?  I,  443. 

III.  volij  sam: 
1)  8  glagolom: 

a)  u  infinitivu  •  Voliji  Sam  muftki  umrijeti  no  veliki  zulum  pod- 
nositi.  N.  pj.  IV,  495. 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDICIONAL  U  HRVATSKOM  JRZIKU.  195 

b)  u  indikativu  prezenta  s  „da":  Volij  sam  da  mi  gaziS  po 
grobu  no  po  trbuhu  (Volim  poginuti  branedi  se,  nego  da  me  ziva 
mudid).  N.  posl.  —  Volij  sam  da  mi  moja  zemija  krv  popije  nego 
tuda  (Volim  poginuti  branedi  svoju  kudu  i  bastinu  nego  je  osta- 
viti).  ib. 

2)  beg  glagola:  Volij  sam  brata  za  krvnika  no  tudina  za  go- 
spodara.  N.  posL  (Vuk  dodaje  „imati" ;  po  torn  bi  ovaj  primjer 
pripadao  pod  III,  1,  a;  ali  isp.  Danididevu  Sintaksu  str.  404.). 

IV.  volij  (najvolij)  bih: 

1)  s  glcLgolom: 

a)  u  infinitivu :  Volij  bih  je  poljiibiti  nego  carstvo  zadobiti.  N. 
pj  here.  235.  —  Ja  bih  volij  ndariti  na  deset  zivih  nego  li  na 
jednoga  mrtvog.  N.  prip.  172. 

b)  u  indikativu  preeenta  s  „da" :  Ja  bih  mlada  sade  najvolija, 
da  ja  imam  derdan  od  dukata.  N.  pj.  I,  318. 

2)  bejs  glagola :  Ja  bih  derdan  najvolija,  N.  pj.  I,  329.  (isp.  N. 
pj.  here.  272.  i  283.) 

24.  „Rad"  se  dakle  upotrebljava  kao  potpunbeni  predikat  ili 
kao  adverb  uz  verbum  finitum  (I.)  ili  kao  pravi  predikat  s  infini- 
tivom  ili  s  redenicom  sa  „da"  ili  bez  glagola  s  nominalnim  objektom 
(II,  III,  IV.).  U  jednom  i  drugom  sludaju  moze  uz  ,,rad"  dolaziti 
kondicional.  Ali  je  prema  naravi  jednoga  i  drugoga  sludaja  bitna 
razlika  izmedu  jednoga  i  drugoga  kondicionala.  U  frazi  ^rad  (rado) 
bih  hvalio**  (I,  2.)  —  „hvalio  bih"  je  kondicional  glagola  „hvaliti", 
a  .,rad"  mu  je  potpunbeni  predikat;  a  u  frazi  „rad  bih  hvaliti" 
(III,  1,  a)  —  „rad  bih"  je  kondicional,  a  infinitiv  mu  je  dodatak. 
U  indikativu  glasila  bi  prva  fraza:  „rad  (rado)  hvalim"  (I,  1.),  a 
druga  :  „rad  sam  hvaliti"  (II,  1,  a).  U  drugom  sludaju  imamo  u 
„bih"  onaj  isti  pravi  i  stari  kondicional  glagola  „biti",  koji  smo 
ve<5  naprijed  nasli  u  nekoliko  primjera  i  koji  se  osobito  lako  mogao 
uduvati  u  tako  postojanoj  frazi,  kao  5to  je  „rad  bih".  Ipak  je  ved 
i  ovamo  podeo  prodirati  mladi  analogijom  postali  kondicional  gla- 
gola „biti"  :  „bio  bih",  kao  Sto  dokazuje  primjer,  koji  je  naveden 
pod  IV.  (rad  bih  bio  ogledati  dora).  ViSe  takovih  primjera  navodi 
g.  Zima  na  str.  25. 

A  kako  valja  razumjeti  kondicional  uz  „rad  V"  Uzmimo  najprije 
jedan  primjer  prvoga  sludaja  (I,  2).  Na  pitanje  Mededovidevo, 
hode  li  mu  dati  svoju  kder  za  zenu,  odgovara  onaj,  kogaje  pitao: 
„Ja  bih  ti  je  rado  dao,  ali  sam  je  obrekao  Brku*'  (N.  prip.  4.) 
Po  onom,    Sto  je  redeno  u  §   10.,  kondicional   se  u  ovom  primjeru 


Digiti 


ized  by  Google 


196 


DR.  A.  MUSI(^ 


sasvim  lako  razumije.  Da  6ovjek,  koga  Mededovic  pita,  govori  u 
vrijerae,  kad  joS  nije  bilo  izvjesno,  hoco  li  on  svoju  kder  obredi 
Brku,  kazao  bi :  J  a  6u  ti  je  rado  dati  (*  budem  dao),  ako  je  ne 
obrec^em  Brku.  Ali  po5to  je  vrijeme  neizvjesnosti  proSlo,  kao  5to 
pokazuje  re(!feTiica :  ali  sam  je  obrekao  Brku  —  raoze  se  to,  da  je 
radnja  glagola  „dati"  za  vrijeme  neizvjesnosti  bila  buduca,  izreci 
samo  pretcritom  onoga  oblika,  kojim  bi  se  za,  vrijeme  neizvjes- 
nosti kazivala  kao  bududa  t.  j.  preteritom  oblika  „dao  budem"  : 
dao  bib.  Tako  „rado  budem  dao"  prelazi  u  „rado  bih  dao".  A  da 
mjesto  adversativne  stoji  uvjetna  redenica,  ona  bi  sada  glasila :  da 
je  nijesam  obrekao  Brku  (ja  bih  ti  je  rado  dao,  da  je  nijesam 
obrekao  Brku).  Razlika  izmedu  „rado  dodekaju"  (N.  prip.  90;  isp. 
I,  1.)  i  ^rado  bih  dao"  nalazi  se  u  tome,  ^to  vrsenje  radnje  gla- 
gola „do(!fekati"  nije  stalo  ni  do  kakva  uvjeta,  koji  se  ne  bi  i8j)unio, 
dok  je  vrscnje  radnje  glagola  „dati"  stalo  do  nekoga  uvjeta,  za 
koji  se  osobitom  adversativnom  recl^enicom  kazuje,  da  se  nije  ispunio. 
Do  nekoga  uvjeta,  koji  se  nije  ispunio,  ili  za  koji  se  bar  dvoji, 
da  (5e  se  ispuniti,  stala  je  radnja  onoga  glagola,  koji  je  u  kondi- 
cionalu,  i  onda,  kad  taj  uvjet  nije  naznai^en  nikako  ili  bar  nije 
naznaCen  kao  uvjet  (respective  kao  smetnja)  Tako  u  primjeru  (I, 
2.):  Rad  bi  se  junak  zeniti,  bi  1'  mog'o  Jelu  videti?  rad  hi  je 
junak  prosio  (N.  pj.  I,  591.)  —  vrSenjc  radnje  glagola  ^prositi"*  stalo 
je  do  toga,  hoce  li  onaj,  tko  govori.  moci  .lelu  vidjeti,  te  kondi- 
cional  stoji  s  toga,  Mo  on  dvoji,  da  do  je  moci  vidjeti,  ali  da  je 
vrSenje  radnje  glagola  „vidjcti"  uvjet  vrsenju  radnje  glagola  „pro- 
siti",  nije  naznafieno  nic^im,  jer  se  iz  interogativne  recenice:  bi  V 
mog'o  Jelu  videti?    —   razumije  samo  po  sebi. 

Isto  vrijedi  za  primjere,  koji  su  navedeni  pod  III.  i  IV.  U  pri- 
mjeru (III,  1,  a):  liadi  hismo  dobre  kazaV  glase,  ne  mozemo,  vec 
kakono  jeste  (N.  pj.  IV,  160.)  —  upotrebljen  je  kondicional  s  toga, 
sto  se  ono,  do  6ega  je  stalo  vrSenje  kondicionalne  radnje,  nije  ispu- 
nilo,  kao  sto  se  razbira  iz  adversativne  refienice:  ne  mozemo.  Da 
gavrani  govore  u  vrijeme,  kad  joJ  nije  bilo  izvjesno,  hode  li  modi 
kazati  dobre  glase,  kazali  bi:  Radi  cemo  biti  (*  budemo)  kazati 
dobre  glase,  ako  mogbudemo.  A  sada,  kad  je  postalo  izvjesno,  da 
ne  mogu  kazati  dobrih  glasa,  valja  da  se :  radi  cemo  biti  (*  bu- 
demo) kazati  —  okrene  n:  radi  bismo  kazati.  A  da  mjesto  adver- 
sativne recenice  stoji  uvjetna,  ona  bi  sada  glasila :  da  mozemo  (radi 
bismo  kazati  dobre  glase,  da  mozemo). 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDICIONAL  U  IIUVATSKOM  JKZIKU.  197 

Aii  ostaje  ju5  jedno  pitanje.  Recenicom :  ako  mogbademo  —  ne 
kazuje  se  uvjet   vrsenju    radnje   izraza    „radu    biti^,   nego   glagola 
jjkazati**.  Take  se  i  refienicom:  ne  nn)zenio  —   ne  kazuje  smetnja 
vrsenju  radnje  izraza  „radu  biti",    nego  glagola  ^kazati".    Sto  ga- 
vrani  ne  mogu    kazati    dobrih  glasa,    tu  ih  prijedi,   te  ih  ne  kazu, 
all  ih  ne  prijeei,   da  ne  bi    bill  radi  kazati  ih.    Po    torn  bi  dovjek 
ucekivao,   da   ce  u   kondicionalu  biti   glagol    „kazati",    a    ne  izraz 
,radu  biti".    Pita    se   dakle,    kako  to,   da  je   u    kondicionalu   izraz 
«radu    biti"*,    a   ne   glagol    „kazati".    To   doiazi   odatle,   Sto    giagol 
^kazati'  visi  o  izrazu  „radu  biti",   te  valja  da  ostaje   u  intinitivu, 
a  modalnost  se  radnje   njegove  ne  moze  pokazati  nikako   drukdije 
nego  na  izrazu  „radu  biti".    Tako   kondicional   izraza    „radu  biti" 
zastupa  kondicional  glagoia  „kazati".    Istu    pojavu  nalazimo  i  kod 
drugih  glagoia    i  izraza,   koji    se  slazu    s  inlinitivom.   Tako   n.  pr. 
kod  glagoia  ^moei''.  Ako  Kraljevic  Marko  kaze:    Mog^o  />'  platiV 
sve  Kosovo    ravno.   kamo  V  ne  bi  za  se    svadbarinu?   (N-    pj.  II, 
420-),  osniva  se  kondicional  na  torn,   5to  govornik  dvoji,  da  de  se 
ispaniti  ono,  do  dega  je  stalo  vrsenje  radnje  glagoia  „platiti".    Su- 
ponirati  valja :  Moci  cu  (*  mogao  budem)  platiti  sve  Kosovo  ravno^ 
ako  se  bude  prodavalo.  Ali  buduci  da  dvoji,  da  de  se  Kosovo  pro- 
dav^ati,    futurska  se   redenica   okrecc   u  kondicionalnu :    mogao   bih 
platiti  sve  Kosovo.    U    kondicional    je  dosao   giagol   „modi",   ali  bi 
upravo  valjalo,  da  bude  dosao  giagol  ^platiti",  jer  u  tome,    sto  se 
dvoji,    da    de   se  Kosovo   prodavati,   nije   smetnja    vrJenju    glagoia 
,modi",    nego  glagoia    ^platiti".    Kraljevid  Marko  moie   platiti   sve 
Ko8i»vt),    ako  se  i    ne  prodaje,   dok  se  radnja   glagoia  „ platiti"    ne 
moze  vrsiti,  ako  se  Kosovo  ne  prodaje.    Ali  giagol  „ platiti"  visi  o 
glagolu  „modi",  te  valja  da  ostaje  u  intinitivu.  A  kondicional  njegov 
zastupa  kondicional  glagoia  „modi".  I  u  onoj  suponiranoj  redenici: 
Modi  du  platiti  sve  Kosovo  ravno,    ako  se  bude  prodavalo    -    za- 
stupa futur  glagoia  ^modi"  zapravo  futur  glagoia  „platiti",  kao  sto 
u  suponiranoj    redenici:    Radi    demo    biti   kazati    dobre   glase,   ako 
mogbudemo  —  futur  izraza  „radu  biti"  zastupa  zapravo  futur  gla- 
goia  „kazati".  Isporedi  jos :  Ne  dam  vasu  sestru  poharciti,  bez  vas 
bih  je  mogao  stopiti,  N.  pj.  II,  288.  —  Ja  hih  stio  progoioriV  rijed, 
kad  bi  ste  me,  brado,    poslusali.  II,  545.    -     Car   se  u  dudu  nade 
5ta  ce  kako  li  de:  htio  hi  se  ^eniti^  a  devojke  nema,  htio  bi  kletvu 
prestupiti^    ali   se   ne    smije   od    straha    da   ga   ne    postigne.    Nar. 
prip.    114. 


Digiti 


ized  by  Google 


198  DR.  A.  MUSKij 

Sada  se  lako  razumije  kondicional  i  u  onim  re^enicama  s  „rad 
bih",  uz  koje  nema  adversativne  refienice,  n.  pr.  (Ill,  1,  a):  Brada 
otrde  brze  bolje  k  ocu  i  kaza  mu  sta  je  bilo,  i  reku  da  hi  oni 
radi  svoju  sestru  potraiiti.  Otac  im  dopusti  da  idu  da  je  traze. 
N.  prip.  7.  Suponirati  valja:  oni  6e  biti  (*  budn)  radi  svoju  sestru 
potraziti,  ako  im  otac  dopusti.  Ali  bududi  da  dvoje,  da  6e  im  otac 
dopustiti,  futurska  se  redenica  okrede  u  kondicionalnu,  a  uvjetoa 
8  „ako"  okrenula  bi  se  u  uvjetnu  sa  „da"  (oni  bi  radi  svoju  sestru 
potraziti,  da  im  otac  dopusti).  Ovdje  nije  ni  uvjetnom  ni  adversa- 
tivnom  redenicom  naznadeno,  do  dega  je  stale  vrSenje  kondicionalne 
radnje,  nego  se  samo  nagovjeSduje  iz  onoga,  §to  se  dalje  pripovi- 
jeda.  Ali  desto  nema  ni  toga,  jer  se  razumije  samo  sobom,  n.  pr. 
(Ill,  1,  a):  Badij  bih  je  poljubiti  ved  na  Bosni  vezir  biti  (Nar. 
pj.  here.  235.).  Ovdje  mislim  da  valja  suponirati:  radij  du  biti 
(*  budem)  poljubiti  je  ved  na  Bosni  vezir  biti,  ako  mi  se  da  na 
volju.  Ali  bududi  da  govornik  dvoji,  da  de  mu  se  to  dati  na  volju, 
okrede  se  futur  u  kondicional,  a  uvjetna  redenica  s  ^ako"  okrenula 
bi  se  u  uvjetnu  sa  „da"  (radij  bih  je  poljubiti  ved  na  Bosni  vezir 
biti,  da  mi  se  da  na  volju),  ali  se  to  izostavlja,  jer  se  razumije 
samo  sobom. 

Isto  vrijedi  za  primjere,  u  kojima  o  izrazu  „rad  bih"  visi  indi- 
kativna  redenica  s  „da",  n.  pr.  (Ill,  1,  b):  Bi  li  rada,  da  ti  koji 
dode?  —  Ja  hih  rada,  da  mi  oba  dodu.  N.  pj.  here.  118.  Supo- 
nirati valja:  ja  du  biti  (*  budem)  rada,  da  mi  oba  dodu,  ako  to 
bude  do  moje  volje.  Ali  djevojka  dvoji,  da  de  to  biti  do  njezine 
volje,  pa  s  toga  mjesto  futura  upotrebljava  kondicional,  a  mjesto 
uvjetne  redenice  s  „ako**  upotrebila  bi  uvjetnu  sa  „da"  (ja  bih 
rada,  da  mi  oba  dodu,  da  je  do  moje  volje). 

Svagda,  kad  se  izraz  „radu  biti"  nalazi  u  kondicionalu,  misli  se 
na  nekakav  uvjet,  za  koji  se  zna,  da  se  nije  ispunio,  ili  se  dvoji, 
da  de  se  ispuniti,  t.  j.  misli  se  na  nekakvu  smetnju.  A  kad  se 
izraz  „radu  biti"  nahodi  u  indikativu,  ne  misli  se  ni  na  kaki  uvjet, 
koji  se  ne  bi  ispunio  t.  j.  ni  na  kakvu  smetnju.  Ako  MiloS  kaze 
(II,  1,  a):  Dogat  mi  je  boja  pozeljeo,  moja  desna  zasilila  ruka, 
rada  se  je  s  Turcima  igrati  (N.  pj.  IV,  230),  on  ne  misli  ni  na 
kakvu  zapreku  ;  inade  bi  kazao:  rada  bi  se  igrati.  Ili  ako  JakSid 
Sdepan  kaze  (II,  I,  a):  Nigda  ti  se  poturditi  ne  du,  no  saw  radij 
ijggubiti  glavu  (N.  pj.  IL  614.),  on  i  ne  misli  na  to,  hode  li  mu 
se  istom  dati  na  volju     da  se  puturdi   ili  da  izgubi  glavu,  jer  mu 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDICIONAL  U  HKVAT8K0M  JEZIKU.  199 

je  to  de  facto  ved  dano  na  volju,  pa  je  radij  izgubiti  glavu  nego  li 
poturditi  se. 

Od  primjera,  o  kojima  se  doslije  govorilo,  ne  razlikuje  se  bitno 
ni  onaj  jedini  primjer,  u  kojem  se  „rad  bib"  nalazi  boz  glagola 
(III.  2.)  U  reC'cnici  (II,  2.):  Svaka  majka  riuia  je  porodu  (N.  pj. 
II,  59.)  kaze  se  „rada  je"  s  toga,  ^to  se  ne  misli  ni  na  kakav 
uvjet,  koji  se  ne  bi  ispunio,  dok  se  u  re^^enici  (III.  2.):  Scerce! 
da  ti  Bog  da  svaku  dobru  srecu  i  svako  dobro,  kako  bih  i  sam 
sebe  rcui!  (N.  pj.  I,  IX)  kaze  „rad  bih"  s  toga,  sto  se  misli  na 
nekakav  uvjet,  koji  se  nije  ispunio,  a  mogao  bi  se  kazati  rede- 
nicom:  da  se  o  meni  radi  (dakle:  .  .  .  kako  bih  i  sam  sebi  rad, 
da  se  o  meni  radi).  Suponirati  valja :  .  .  .  kako  cu  biti  (*  budera) 
i  sam  sebi  rad,  ako  se  bude  o  meni  radilo.  AH  sada  se  ne  ne  radi 
o  onom,  tko  govori,  nego  o  njegovoj  kderi,  ono  je  dakle  vrijeme, 
u  kojc  se  moglo  kazati :  .  .  .  kako  cu  biti  i  sam  sebi  rad  —  sada 
proSlo,  pa  s  toga  se  futur  okrede  u  kondicional. 

Sto  se  tide  glagola  „voljeti"  i  pridjeva  „volij",  i  glagol  ;,voljeti" 
i  pridjev  „volij"  kao  predikat  s  kopulom  upolrobljava  se  s  gla- 
golom  u  infinitivu  ili  u  indikativu  sa  „da"  ili  bez  glagola.  I  glagol 
„voljeti**  i  kopula  uz  pridjev  „volij"  moze  se  nalaziti  u  kondicio- 
nalu.  U  tom  sludaju  glagol  ^voljeti"  moze  imati  oblik  ^najvoljeti" 
(„najvolio  bih"),  a  pridjev  nVolij"  moze  se  nalaziti  u  obliku  „naj- 
volij".  Tomu  je  uzrok  u  komparativnom  znadenju  glagola  „voljeti" 
i  pridjeva  „volij".  Kopula  uz  pridjev  „voIij  (najvolij)^  dolazi  svagda 
u  starijem  kondicionalnom  obliku  „bih"  (nigda  „bio  bih").  Xi  uz 
kondicional  glagola  „voljeti"  ni  uz  kondicional  izraza  „volij  sam" 
nije  nigda  ni  uvjetnom  ni  adversativnom  redenicom  naznadeno,  do 
dega  je  stalo  vrSenje  radnjc  onoga  glagola,  koji  visi  o  glagolu 
„voljeti"  ili  o  izrazu  „volij  sam".  Ali  raislim,  da  bi  se  svagdje 
moglo  izredi  redenic<jm:  da  mi  (ti,  mu  itd.)  se  da  na  volju  — , 
koja  se  lako  moze  razumjeti  sama  sobom,  pa  s  toga  se  izostavlja. 
Tomu,  Sto  je  u  kondicionalu  glagol  „voljeti"  ili  izraz  „volij  sam", 
a  ne  glagol,  koji  o  njemu  visi,  isti  je  uzrok,  koji  je  spomenut  na- 
prijed  kod  „rad  bih".  Preostaje  jos,  da  analiziram  po  koji  primjer 
onih  kategorija,  koje  su  u  svezi  s  ovom  raspravom. 

U  primjeru  (II,  1,  a):  Voleo  V  je  poljuhiti^  nego  s  carem  vc- 
derati  (N.  pj.  I,  341.)  —  momak  upotrebljava  kondicional  s  toga, 
Sto  misli  na  neki  uvjet,  za  koji  dvoji,  da  ce  se  ispuniti.  Suponirati 
valja:  Voljet  cu  (*  volio  budem)  poljubiti  je,  nego  s  carem  vede- 
rati,   ako  mi  se  dii  na  volju.   Al\   buduci   da  momak  dvoji,   da  de 


Digiti 


ized  by  Google 


200  UR.   A.  MU8I<^, 

mu  se  to  dati  na  volju,  okre<5e  se  futur  u  kondicional,  a  uvjetna 
re^enica  s  „ako"  okrenula  bi  se  u  uvjetnu  sa  „da"  (volio  bih  je 
poljubiti,  nego  s  carem  vecerati,  da  mi  se  da  na  volju),  ali  se  iz- 
ostavija,  ier  se  razumije  sama  sobom.  A  tko  kaze  (I,  1,  a) :  Volim 
s  mudrim  plakati  nego  s  ludim  pjevati  (N.  posl.),  on  ne  misli  ni 
na  kaki  uvjet,  koji  se  nc  bi  ispunio.  Njemu  je  de  facto  vec  dano 
na  volju,  da  s  mudrim  plade  ili  s  ludim  pjeva,  pa  voli  prvo  nego 
drugo. 

Ista  je  razlika  izmedu  ova  dv  a  primjera,  koji  ee  od  preda^njih 
razlikuju  samo  po  torn,  hto  mjesto  infinitiva  dolazi  indikativna  re- 
denica  sa  „da" :  Voljcla  bih^  da  dilber  boluje,  no  da  s  dmgom 
curom  jafcikuje  (N.  pj.  here.  117.;  isp.  naprijcd  II,  1,  b.)  —  Volim 
da  mi  eavide  nego  da  me  zale    (N.  posl.;   isp.  naprijed   I,  1,  b.). 

Istu  razliku  izmedu  kondicionala  i  indikativa  glagola  „voljeti" 
nalazimo  i  onda,  kad  uza  nj  nema  glagola,  nego  nominalni  objekt 
(I,  2;  II,  2.).  Tako  djevojka,  koja  kaze  (II,  2.):  Ja  it  burmu  «aj- 
voljela  (N.  pj.  I,  327.)  —  dvoji,  da  de  dodi  do  toga,  da  bi  birala, 
&to  najvoli.  A  tko  kaze  (I,  2.):  Volim  danas  pe^enu  Sevu  nego 
FJutra  kckus  (N.  posl.),  on  se  de  facto  vec  nalazi  ii  oncm  za  dje- 
vojku  (u  prcdafcnjtm  primjeru)  joS  problematidnom  polozaju.  Pitati 
se  samo  moze,  kako  da  djevojka  ijpotrebljava  kondicional,  gdje 
ipak  ve6  sada,  ako  joS  i  nije  doSlo  do  toga,  da  bi  birala,  sto  naj- 
voli, bez  sumnje  de  facto  najvoli  burmu.  To  dolazi  odatle,  sto  se 
ni  na  5emu  drugome  do  li  na  glagolu  ^jvoljeti*  ne  moze  pokazati, 
da  izjava  njezina  vrijedi  istom  za  slu6aj,  da  dode  do  toga,  da  bira, 
sto  najvoli.  I  u  onom,  Sto  valja  suponirati  (ja  <Su  najvoljeti  [*  budem 
najvoljela]  burmu,  ako  dode  do  toga,  da  biram,  Sto  naj volim),  upo- 
trebila  bi  futur,  ne  s  toga,  kao  da  ve6  onda,  kad  govori,  ne  bi 
najvoljela  burmu,  nego  s  toga,  da  pokaze,  da  izjava  njezina  vri- 
jedi za  neku  zgodu,  koja  je  joS  u  buducnosti.  A  buduci  da  dvoji, 
da  ce  ta  zgoda  doci,  futur  se  okrece  u  kondicional,  a  uvjetna  re- 
6enica  s  ^ako**  okrenula  bi  se  u  uvjetnu  sa  „da"  (ja  bih  burmu 
najvoljela,  da  dode  do  toga,  da  biram,  Sto  najvolim),  ali  se  izostavlja, 
er  se  razumije  sama  sobom.  Ovaj  je  dakle  sluCaj  u  bitnosti  isto- 
vetan  s  onira,  o  kojem  se  govorilo  naprijed  na  str.  197. 

Od  primjera,  u  kojima  je  u  kondieionalu  glagol  „voljeti",  razli- 
kuju se  primjeri,  u  kojima  je  u  kondieionalu  izraz  „volij  sam", 
samo  toliko,  koliko  se  razlikuju  izrazi,  koji  su  u  kondieionalu,  inade 
sve  ono,  Sto  je  kazano  za  primjerc,  u  kojima  je  u  kondieionalu 
glagol  „voljeti",  vrijedi  i  za  primjere,  u  kojima  je  u  kondieionalu 


Digiti 


ized  by  Google 


KOMDICIONAL  U  11KVAT8KOM  JKZIKU.  201 

izraz  „voiij  sam".  Isporedi  dakle  s  onim,  btu  je  naprijed  kazano 
za  kondicional  glap^ola  „voljeti",  izmtdu  ostalih  ove  priiiijere :  Volij 
bih  je  poljiibiti  nep)  carstvo  zadobiti.  N.  pj.  here.  235.  (isp.  na- 
prijed IV,  1,  a.)  AH:  Voliji  nam  muski  umrijeti  no  veliki  zulum 
podnositi.  N.  pj.  IV,  495.  (isp.  naprijed  III,  1,  a;.  —  Ja  bih  derdan 
naji'olija.  N.  pj.  I.  329.  (isp.  naprijed  IV,  2.).  Ali:  Volij  sam 
brata  za  krvnika  no  tudina  za  |J!:ospodara.  N.  posl.  (isp.  naprijed 
111,  2). 

Isp.  jo8  Zimu,  Sint.  razl.  str.  270 — 71. 

25.  Tako  znacenje  i  upotrtbljavanje  kondicionala  u  p:lavnim  re- 
Senicama  doknzuje  jasno,  da  je  kondicional  doista  preterit  (aorist) 
kompozicije  „(po)hvalio  budem",  ki  ja  je  i)pet  jcdnaka  perfektiv- 
nomu  prezentu.  Isto  dokaziije  znacenje  i  iipotrebljavanje  kondicio- 
nala u  podloznim  rc^'enicama,  ali  faj  dokaz  moram  ostaviti  za  drugu 
zgodu,  jer  je  ova  rasprava  i  onako  naras'a  veca  nep)  sto  isam  isprva 
mislio.  I  o  onim  podloznim  reiJenicama,  koje  pripadaju  glavnim  re- 
cenicama  s  kondicionaloni,  ako  u  njima  i  ne  dolazi  kondicional, 
kao  sto  su  n.  pr.  indikativne  uvjetne  recenice  s  „da",  valjat  ee 
drugi  put  povorili  op^irnije.  Ovdje  bih  btio  spomenuti  eamo  joS 
neke  analogije  iz  hrvatskogra  i  druj^ib  jezika,  koje  ce  p(>kazati,  da 
i  osim  kondicionala  preterit  futura  dobiva  onakovo  isto  modaino 
zvadenje,  kakvo  ima  alavenski  kondicional. 

Iz  hrvatskoga  jezika  idii  ovamo  tri  pojave.  Jedna  je  ta,  da  se 
prosti  aorist  upotrebljava  posve  onako,  kao  i  kondicional.  Prinij(»re 
navodi  g.  Zima  u  Sint.  razl.  str.  288.;  n.  pr.  Da  ne  bi  prednjib 
zuba,  ode  preko  devet  brda  (Kaze  se  kad  ko  sto  zausti  da  rede, 
pa  se  premisli  i  ocuti,  i  ovde  znadi  da  bi  rijeii  otisla  preko  devet 
brda;  a  (u  sali)  i  kad  ko  posrne  ili  padne  na  usta).  N.  posl.  — 
Prodere  potok  na  herovu  kudu,  i  da  nijo  odmah  skocfio  s  niotikom  te 
odvmuo  potok,  zanese  mu  voda  kucu.  N.  prip.  Vr(5.  85.  —  Da  ne 
bjese  blizu  moja  majka,  crce  moje  dedo  od  studeni.  N.  pj.  Hist. 
56.  —  Isp.  Ak.  rj.  II,  19Gb;  198b,  gdje  se  navode  jos  drugi  pri- 
mjeri,  n.  pr.  Odoh  zedan  kod  moje  tazbine,  da  mi  ne  bi  moje 
zaru<!Dice.  Pjev.  ern.  216b.  —  Ne  prottoh  se  barjaktar-devojke,  da 
biste  me  svi  odustanuli.  X.  pj.  I,  420.  —  No  Ijubih  ti  pnsa  medu 
odi,  da  bih  znao  da  bih  poginuo.  Ill,  467.  Isp.  Mikl.  Sint.  str.  788, 
4.  Re<5eno  je  u  §  15.,  da  se,  kad  bi  trebalo  u  preterit  metnuti  pre- 
zent  «  znadenju  futura,  jasnoci^  radi  mjesto  njega  u  preterit  mece 
kompozicija  j,(po)hvalio  budcm".  S  t(»ga  se  kao  preterit  futura 
upotrebljava  kondicional.  Spomenuti  primjeri  pokazuju,  da  se  ipak 


Digiti 


ized  by  Google 


202  DR.  A.  MU81<^, 

kadSto  u  preterit  mede  i  prosti  prezent.  Aorist  je  u  njima  preterit 
prezenta  u  zna^enju  futura.  Suponira  se  n.  pr.  kod  prvoga  nave- 
(tenoga  primjcra:  Ako  ne  bude  prednjih  zuba,  otide  (prez.  u  fut. 
znad.  =  otici  de)  preko  devet  brda.  Ali  buduci  da  se  uvjet  nije 
ispunio  t.  j.  da  su  prednji  zubi  bill,  prezent  pro  future  „otide" 
okrede  se  u  preterit  „ode".  A  prema  onomu,  kako  se  obi^no  go- 
vori,  imala  bi  se  u  preterit  okrenuti  zamjena  prezenta  pro  futuro 
„otide"  t.  j.  „*  oti&lo  bude",  dakle  mjesto  „odc"  imalo  bi  se  ka- 
zati  „.oti5lo  bi  (bilo)". 

Druga  je  pojava  iz  hrvatskoga  jezika,  koja  ide  ovamo,  ta,  da 
se  preterit  obidnoga  futura  n.  pr.  „(po)hvaliti  Scab"  (preterit  od 
„(po)hvalit  du")  upotrebljava  u  znadenju  onoga  kondicionala,  kojim 
so  kazuje  radnia,  kojoj  je  vrijeme  vrSenja  vec  proSlo ;  n.  pr. : 

Doista  ga  preskociti  ScaSe ; 
Ar  ne  dade  Sarac  od  mejdana. 

N.  pj.  II,  399. 

Suponira  se :  Doista  de  ga  preskoditi,  ako  da  Sarac  od  mejdana. 
Ali  bududi  da  se  uvjet  nije  ispunio,  „preskodit  de"  okrede  se  u 
„preskoditi  sdaSe"*  (=  preskodio  bi  [bioj).  Tako  se,  kao  Sto  je  re- 
deno,  zamjenjuje  onaj  kondicional,  kojim  se  kazuje  radnja,  kojoj 
je  vrijeme  vrsenja  pro&lo.  Veoma  se  rijetko  tako  zamjenjuje  onaj 
kondicional,  kojemu  se  radnja  vrsi  u  bududnosti,  n.  pr. : 

No  mi  doved'  vranea  konja  moga, 
E  cah  si6i  u  Brda  kamcna. 

N.  pj.  IV,  361.  (cf.  i  IV,  3G3.) 

„cah  sidi''  =  „sisao  bih",  a  radnja  se  glagola  „sidi"  vrsi  u  bu- 
dudnosti. Petar  Boskovid,  koji  govori  ove  rijeci,  mede  futur  („sidi 
du")  u  preterit  („dah  sidi")  samo  zato,  Sto  dvoji,  da  de  mu  snaha 
dovesti  konja  t.  j.  da  de  se  ispuniti  uvjet  vrsenju  radnje  glagola 
„sidi".  Osira  ovoga  meni  nije  poznat  nijedan  drugi  pouzdan  taki 
primjer.  Stu  se  tako  zamjenjuje  gotovo  samo  onaj  kondicional, 
kojim  se  kazuje  radnja,  kojoj  je  vrijeme  vrsenja  proSlo,  odatle  se 
vidi,  da  jezik  osjeda  potrebu,  da  stvori  i  formainu  razliku  izmedu 
ovoga  kondicionala  i  onoga,  kojim  se  kazuje  radnja,  koja  se  vr^i 
u  bududnosti.  Jedan  nacin,  kako  jezik  tu  razliku  stvara,  nat^li  sniii 
naprijed  u  §  19.;  on  naime  kondicionalu,  kojim  se  kazuje  radnja, 
kojoj  je  vrijeme  vrsenja  proSlo,  dodaje  „bio",  n.  pr.  ;.(po)hvalio 
bib  bio**.  A  drugi  je  nadin  taj,  da  taki  kondicional  zamjenjuje  pre- 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDICIONAL  U  IIRVATSKOM  JEZIKU.  203 

teritom  obidnoga  futura:  „(po)hvaliti  §dah".  Onaj  je  prvi  nafiin  u 
gtokavskom  govora  rijedak,  a  ovaj  drugi  provincijalan,  Jer  dolazi 
ponajdeSde  u  onim  narodnim  pjesmama,  koje  su  u  IV.  knjizi  Vu- 
kovoj.  Vedina  Stokavaca  izmedu  jednoga  i  drugoga  kondicionala 
ne  (^ini  razlike. 

Kako  primjeri  s  ^(po)hvaliti  Sdah"  jos  nigdje  nijesu  prikupljeni, 
navesti  du  ja  ovdje  sve,  koliko  ih  imam.  lap.  i  Akad.  rj.  11.   197a, 

III,  670b ;  Zima,  Sint.  razl.  str.  289.  Spomenuti  mi  valja  jos,  da 
se  u  svima  uvjet  (resp.  smetnja)  kazuje  osobitom  rec^enicom,  i  to 
ili  adversativnom  ili  uvjetnom  sa  „da",  samo  u  jednom  jedinom 
primjeru  ne  kazuje  se  uvjet,  i  to: 

Fala  kume,  fala  stari  svate! 
Qstaviste  me  u  klisuri  sama, 
Ca  siroma  izguhiti  glavu, 
U  malo  me  Gr6e  ne  izede. 

N.  pj.  Ill,  508. 

Ostale  du  primjere  podijeliti  na  dvije  grupe  po  tome,  da  li  se  u 
njima  kazuje  smetnja  adversativnom  re^enicom  ili  uvjet  indika- 
tivnom  redenicom  sa  „da" : 

1.  Smetnja  se  kazuje  adversativnom  reSenicom  :  Odista  ga  Osman 
pustif  ScaSe,  vrag  donese  od  Tupana  Panta.  N  pj.  IV,  2.  —  Brz 
je  Sarac,  tUeci  mu  $caSe,  al'  poteze  Demo  topuzinu,  pa  zaljulja 
pokraj  sebe  njome  jadna  Marka  medu  pleci  zive.  II,  413.  (isp. 
II,  399.)  —  Doista  ga  dostignuti  $daSe^  al'  mu  Grujo  ni  bjezat' 
ne  Sdede.  Ill,  9.  —  Odista  ga  uvatiti  dahu,  aV  se  Vuksan  vatat' 
ne  davafie.  IV,  23.  —  Na  sramotu  uzimahu  blago,  i  to  Srbi  opro- 
stiti  dahu,  Ali  Turei  viSe  jade  grade.  IV,  152.  —  Doista  ga 
udariti  cahu,  al'  Srbini  ne  dadoSe  Luki.  IV,  267.  —  Odista  me 
ubiti  hocahu^  a  ja  sara  im  tako  besjedio.  IV,  496.  —  Xe  utece 
niSta  do  kamena,  no  utede  paSa  Ibrahime,  a  ni  on  mi  uteei  ne 
caSe,   no  Bog  ubi  jedno  popde  mlado,    unese  ga  na  pleci  juna^ke. 

IV,  83.  —  Tu  hocG^e  izgubiti  glavu,  no  je  popu  dobra  sreca  bila. 
IV,  413.  —  Doista  ga  ubiti  hoca^e,  nego  Petru  sreca  prisko6ila. 
IV,  58.  —  Hocase  se  natrag  povrnuti,  ema  Turci  kavgu  ucinisc, 
II,  607. 

2.  Uvjet  se  kazuje  indikativnom  recenicom  .sa  „da'" :  Da  mi  ne  bi 
Sarca  od  mejdana,  doista  me  uvatiti  §ca^e.  N.  pj.  II,  220.  (isp. 
naprijed  na  str.  202.  primjer  iz  N.  pj.  II,  399.)  —  Da  ne  bese 
grane  vite  jele,  te  mu  kalpak  sa  glave  skinula,  doista  me  uvatiti 
eaie.  Ill,  36.  —   Da  doraste  Mrdaricu  Pejo,   da  doraste,   kako   ne 


Digiti 


ized  by  Google 


204  DR.  A.  MUSl(^, 

duraste,  bolji  cciie  biti  na  junastvu  od  junaka  Kraljevida  Marka.  IV, 
36.  —  A  nijedan  ute6i  ne  ca^e,  da  ih  Turske  straze  opazise.  IV. 
GO.  —  Ma  da  ste  mu  zavikali:  Na,  pope,  ruku,  hocase  $e  ska- 
pulati,  jer  je  vazda  (teSko  mene!)  naudio  uzimati,  a  ne  davati. 
N.  prip.  295.  —  I  Turske  mi  vjere!  da  ne  doleceSe  zene,  cadi- 
jahu  biti  g  .  .  .  .  a  i  od  mene  i  od  njega.  N.  prip.  304. 

S  ovim  hrvatskim  primjerima  mogu  se  isporediti  oni  grdki  pri- 
rajeri,  u  kojima  imperfekt  glagola  yiXXto  (ho6u)  s  infinitivom  futura 
zamjenjuje  preterit  s  av,  n.  pr. : 

ivTto:  T.XO-s  v)"£tov,  x.at  0[j.ry/Xr,Gx;  £~o;  ti'jSx.  Z.  52. 

(0  -^TO-oi.  r,  aiXx  Sr,  'Ayayiavovo;    \Tp£l'r5ao 

-J*  0"  I T  £  <5  {)•  a  I  xa/-6v  oiTOv  evI  afiyapowtv  £  a  £  X  X  o  v, 

£t  [/.vi  jjLOt  s'j  i/^aTTx,  O-Ea,  -/.aTx  aoipav  ££t7r£;.  v.  384. 

£|;.£X>.£  S<o^£iv  fsdaSe  dati),  (p^tGE'Ti^at  e^^eXXov 
(scab  poginuti)  =  i^oy/,t  av,  ioiXar.v  av. 

Treda  pojava,  sto  iz  hrvatskoga  jezika  pripada  ovamo,  u  svezi 
je  8  postanjem  futura  od  inlinitiva  i  prczenta  „budem",  n.  pr. 
„budem  hvaliti".  Za  taki  futur  kaze  g.  Zima  (Razl.  str.  294.),  da 
.,je  karakteristicno  svojstvo  starili  spomenika  hrvatskoga  ill  srp- 
skoga  jezika,  a  najpa^e  stare  fiakavstine  i  starodubrovadkoga  go- 
vora.  Vrlo  rijctki  su  prinijeri  u  novijoj  ^akavstini,  njeSto  <5e6ci  na 
jugu  u  stokavStini,  a  u  kajkavStini  ih  ne  ima".  Primjere  navode 
Danicic  u  Akad.  rj.  I,  str.  355b — 358b.  i  g.  Zima  u  Sint.  razl. 
str.  294 — 295.  Da  navedem  samo  nekoliko  primjera:  Trpit  hudu 
svake  trade  za  imati  raj  nebeski.  Hekt.  117.  —  I  po  torn  bude 
prit  taj  druzba  prislavna,  vodicu  tu  ce  pit,  ka  je  za  nju  pripravna. 
Vetr.  2,  145.  —  Jur  sluzit  ne  budem,  ja  se  Senit  budem.  Jadke 
371.  —  U  Stokavskom  govoru  dolazi  ova  kompozicija  samo  u 
podloznira  redenicama;  n.  pr.:  Ugovori  (drug  s  drugora),  kad  on  bude 
u  tazbini  lagati,  da  mu  drug  polaguje.  N.  prip.  Vr6.  48.  S  infini- 
tiviina  „dati,  htjeti,  imati,  moci,  smjeti,  znati"  sastavlja  se  „ budem" 
u  jednu  rije6,  n.  pr.  Ako  j'  tako  poznat'  ne  mogbiide§^  ti  je  zovi 
u  zelenu  bari(5u.  N.  pj.  Ill,  295.  (isp.  Akad.  rj.  I,  358b). 

I  preterit  ovakoga  futura  upotrebljava  se  u  znadenju  kondicio- 
nala.  G.  Zima,  koji  navodi  primjere  za  to  na  str.  305.  svojih  Sin- 
taktidnih  razlika,  kaze,  da  „to  biva  u  dakavstini  i  u  starodubro- 
vadkom  govoru.  —  Rijetki  su  takvi  primjeri  u  novijoj  dakavStini". 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDTCIONAL  U  HBVAT8K0M  JBZIKU.  205 

Navesti  &\x  samo  nekoHko  primjera:  I  to  mil  ulize  u  misal,  kako 
bi  za  svoga  vrimena  opet  zemlju,  kako  je  i  prvo  bila,  napraviti. 
Duklj.  13.  —  K  vodi  idoh  ovdi  uprav,  da  bih  pocinuti.  M.  Drz. 
49.  —  Nije  vidit  na  sviti  sadanjih  vremena,  tko  bi  pomliti  prija- 
telja  Ijubjena.  O.  Mazibr.  188.  —  Da  bi  \e  mo6  dostat,  volil  bi 
neg  bel  grad.  JaSke  147. 

Veoma  znamenitu  analogiju  slavenskomu  kondicionalu  6ine  indo- 
evropski  opiativ  i  injunktiv^  kojima  se  pridruzuju  grcki  modalni 
preterm  (s  av).  Funkcije  svih  tih  oblika  mogu  se  razumjeti  samo 
onda,  ako  se  obiici  sami  shvate  kao  onaki  preteriti,  kaki  je  i  sla- 
vcDski  kondicional.  Ali  da  bi  se  sve  to  pokazalo,  valjalo  bi  o  tima 
oblicima  raspravljati  op&irnije  nego  6to  dopusta  okvir  ove  rasprave. 
S  toga  ostavljam  \a^  za  drugi  put. 

Slavenskomu  je  kondicionalu  analogan  i  star oindij ski  kondicional, 
koji  postaje  od  futura  onako,  kao  iraperfekt  od  prezenta,  n.  pr. : 
fut.  ^dnsyami",  kond.  ^adiisyam",  a  zna6enje  i  upotrebljavanje 
njegovo  odgovara  posve  onomu  kondicionalu  slavenskomu,  kojim 
se  kazuje  radnja,  kojoj  je  vrijeme  vrSenja  proSlo.  Isp.  Whitneyevu 
staroindijsku  gramatiku  §  940.  941.  950.  i  Delbrlickovu  staroin- 
dijsku  sintaksu  str.  365. 

Novogrcki  jezik  ne  poznaje  viSe  optativa  ni  modalnih  preterita 
s  av,  nego  zamjenjuje  sve  to  kondicionalom,  koji  je  upravo  pre- 
terit futura.  Tako  glasi  futur  imperfektivnoga  glagola  ^i^  Ypa9o>* 
ili  d'ilio  Ypa<p£t/  futur  perfektivnoga  glagola  ^ol  yp^^w*  ili  ^sXoi 
Ypa'>J>£t,**  a  futur  eksaktni  ^a  zy<ii  vpiJ/st.  Preteriti  gotovo  svih  tih 
futurskih  oblika  dolaze  u  kondicionalnoj  funkciji:  ^a  sypacoa^  ili 
Tid'zkx  ypa'j/£i  (pisao  bih),  f,d'&'k%  ypr^zi  (napisao  bih),  ^a  slyjx.  ypa'^st 
(napisao  bih  bio). 

I  romanski  je  kondicional  upravo  preterit  futura.  Tako  je  n.  pr. 
u    francuskom  jeziku   futur  glagola    „aimer"  :  faimerai  postao  od 

»  Od  ^i\i^  tvx. 

*  Upravo  koiijunktiv  prezonta;  i  pise  se  kao  koiijunktiv:  ypi^o), 
ypiy/;;,  ypi^'^l  <*tc. ;    ali  u  Izgovoru    izjoduacio  so  posvo    s  indikativoin. 

'  Infinitiv  prozenta:   ypao£t(v). 

*  Upravo  konjunktiv  aorista,  ali  u  izgovoru  mu  se  zavrsoci  no  raz- 
likuju  od  zavrsetaka  iiidikativa  prozonta,  s  toga  so  moz(»  shvatiti  kao 
porfoktivni  iiidikativ  prezonta  (cf.  biljosku  2.). 

^  Infinitiv  aorista:  ypaixt  sa  zavrsotkom  infinitiva  prozonta :  ypy.'v£'.(v) 
(cf.  bilj.  3.). 

*  mj.  ^Ypx'pov,  prema  aor.  lypx'ix. 


Digiti 


ized  by  Google 


206  DR.  A.  MU81(^, 

latinskopi:  amare  habeo  (cf.  j'ai  =  habeo),  a  kondicional :  faime- 
rais  od  latinskot;a :  amare  habebam  (ef.  j'avais  ^  habebam).  Kon- 
dicional stoji  dakle  prema  futuru,  kao  latinski  ^habebam^  prema 
„habeo"  t.  j.  kao  preterit  prema  prezentu.  lap.  L.  Toblera,  Ueber- 
gan^  zwischen  Tempus  u.  Modus  (Zeitschrift  fllr  Volkerpsychologie 
II,  8tr.  29—53,). 

Dodatak. 

8to  u  §  13.  i  poslije  6e^ee  kazem,  da  se  kompozicija  ^hvalio 
budem"  (s  imperfektivnim  glagolom  u  participu)  slaie  s  perfek- 
tivnim  prezentom  istoga  glagola  (n.  pr.  „pohvalim"),  to  nije  cijela 
istina,  kao  sto  sam  se  naknadno  uvjerio,  te  hodu  ovdje  da  ispravim. 
Ujedno  hocu  da  razliku  izmedu  1.  i  II.  znaCenja  kompozicije  »(po)- 
hvalio  budem"  (v.  §  7.  extr.)  ta^nije  odredim. 

Kompozicija  „fpo)hvalio  sam"  dolazi  ne  samo  u  hrvatskom,  nego 
i  u  drugim  slavenskim  jezicima  u  2  znacenja:  1.  u  znadenju  per- 
fekta,  2.  u  znadenju  imperfekta  (ako  je  glagol  imperfektivan) 
ili  aorista  (ako  je  glagol  perfektivan;  isp.  Mikl.  Sint.  800.  U  1. 
zna^enju  ova  kompozicija  znac^i,  da  je  radnja  glagolska  za  sada6- 
njost  gotova.  Gotova  je  radnja  dakako  svagda  i  prodla  za  isto 
vrijeme,  za  koje  je  gotova.  AH  kod  perfekta  se  ne  misli  na 
vrijeme,  u  koje  se  radnja  vr^i  (isp.  str.  149).  Ako  se  pak  misli 
na  vrijeme,  u  koje  se  radnja  vrSi,  kompozicija  „(po)hvaHo  sam" 
dobiva  2.  znadenje  t.  j.  zna^enje  onoga  vremena,  u  koje  se  radnja 
vrfii,  dakle  proSloga  vremena,  i  to  imperfekta  (ako  je  glagol  im- 
perfektivan) ili  aorista  (ako  je  glagol  perfektivan).  U  torn  sludaju 
kopula  „(je)sam",  koja  kod  1.  znaCenja  pokazuje,  da  je  radnja 
glagolska  gotova  za  sada§njost,  gubi  to  znadenje  posve  te  postaje 
samo  znak,  da  vrSenje  radnje  glagolske  pada  u  proSlost. 

Prema  tomu  ima  i  kompozicija  „(po)hvalio  budem**  2  znadenja. 
U  1.  zna^enju  ova  kompozicija  znaSi,  da  je  radnja  glagolska  go- 
tova za  ono  vrijeme,  koje  se  fiksira  perfektivnim  prezentom  „budem". 
O  torn  se  znadenju  govori  od  §  8 — 11.  U  2.  znac^enju  kompozicija 
„(po)hvalio  budem"  znacSi,  da  se  radnja  glagolska  vrSi  u  ono  vri- 
jeme, u  koje  bi  joj  po  1  znadenju  ovc  kompozicije  vrSenje  padalo, 
ne  obazirudi  se  na  vrijeme,  koje  se  fiksira  perfektivnim  prezentom 
„budem".  Razlikovati  valja  viSe  sludajeva  prema  tomu,  koje  vri- 
jeme moze  pokazivati  perfektivni  prezent  „ budem"  : 

a)  „ Budem"  kao  perfektivni  prezent  moze  pokazivati  neko  od- 
redeno    vrijeme    u    budu(5nosti.     Po    tom    kompozicija    ^(po)hvalio 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDICIONAL  U  HRVAT8KOM  JEZIKU.  207 

budem"  u  1.  znadenju  znadi,  da  je  radnja  glagolska  gotova  za 
neko  odredeno  vrijeme  u  buducnosti.  A  bududi  da  je  i  vrijeme, 
u  koje  se  radnja  vrSi,  (za  ono  vrijeme,  koje  se  iiksira  perfektivnim 
prezentom  „budem",  doduSe  neko  odredeno  vrijeme  u  proSlosti,  ali 
za  govomika  ipak)  neko  odredeno  vrijeme  u  bududnosti,  to  u  2. 
znadenju  ^itava  kompozicija  znadi,  da  se  radnja  glagolska  vrSi  u 
neko  odredeno  vrijeme  u  bududnosti,  a  na  vrijeme,  koje  se  fiksira 
perfektivnim  prezentom  „budem",  nema  se  nikakav  obzir,  „budem" 
je  postalo  samo  znak,  da  je  glagol,  koji  je  u  participu,  u  kompo- 
ziciji  s  njim  dobio  takovo  znaCenje,  te  moze  znaditi  radnju,  koja 
se  vrSi  u  neko  odredeno  vrijeme  u  bududnosti.  Primjere  vidi  na 
str.  165 — 166.  U  tom  sludaju  kompozicija  ^pohvalio  budem"  (s  pf. 
glagolom  u  participu)  jednaka  je  prezentu  perfektivnoga  glagola  u 
znadenju  futura  ili  futuru,  ako  futur  ima  osobit  oblik  (n.  pr.  „pohvab't 
<Su"),  a  kompozicija  „hvalio  budem"  (simpf.  glagolom  u  participu)  jed- 
naka je  prezentu  imperfektivnoga  glagola  u  znaCenju  futura  (n.  pr. 
Zarekoh  se  i  zatekoh  da  ne  pijem  rujno  vino,  da  ne  jasem  dobra 
konja.  N.  pj.  here.  251.;  isp.  Zimine  Razlike  252.)  ili  futuru,  ako 
futur  ima  osobit  oblik  (n.  pr.  „hvalit  du"). 

b)  „ Budem"  kao  perfektivni  prezent  raoze  pokazivati  neko  ne- 
odredeno  vrijeme  u  buducnosti  (u  podlo^nim  redenic^ma).  Po  tom 
kompozicija  „(po)hvalio  budem"  u  1.  znadenju  znadi,  da  je  radnja 
glagolska  gotova  za  neko  neodrefleno  vrijeme  u  bududnosti.  A  bu- 
dudi  da  je  i  vrijeme  u  koje  se  radnja  vrfii,  (za  govomika)  neko 
neodredeno  vrijeme  u  bududnosti,  to  u  2.  znadenju  ditava  kompo- 
zicija znadi,  da  se  radnja  glagolska  vrSi  u  neko  neodredeno  vri- 
jeme u  bududnosti,  a  na  vrijeme  fiksirano  perfektivnim  prezentom 
^budem"  ne  misli  se,  „budem"  je  samo  znak,  da  je  glagol,  koji 
je  u  participu,  u  kompoziciji  s  njim  dobio  takovo  znadenje,  te  mo2e 
znaditi  radnju,  koja  se  vrSi  u  neko  neodredeno  vrijeme  u  budud- 
nosti. Primjere  vidi  u  §  8.  U  tom  sludaju  kompozicija  „pohvalio 
budem**  (s  pf.  glagolom  u  participu)  jednaka  je  perfektivnomu  pre- 
zentu, a  kompozicija  „hvalio  budem''  (s  impf.  glagolom  u  participu) 
jednaka  je  imperfektivnomu  prezentu  (n.  pr.  Ja  te  ne  mogu  odri- 
jeSHi  od  grijeha  prvo  nego  pitam  vladike.  N.  prip.  297.,  isp.  g. 
Surmina  u  Nast.  Vjesniku  I,  p.  183—4.) 

c)  „Budem"  kao  perfektivni  prezent  moze  pokazivati  neko  vri- 
jeme, koje  se  ponavlja  (u  apstraktnim  redenicama).  Po  torn  kom- 
pozicija „(po)hvalio  budem"  u  1.  znadenju  znadi,  daje  radnja  gla- 
golska gotova  za  neko  vrijeme,  koje  se  ponavlja.  A  bududi  da  se 


Digiti 


ized  by  Google 


208  DR.  A,   MUSIO, 

ponavlja  i  vrijeme,  u  kojo  se  radnjti  vrsi,  to  u  2  znac^enju  6itava 
korapozicija  znadi,  tla  se  radnja  glagolska  vrSi  u  neko  vrijeme, 
koje  se  ponavlja,  a  na  vrijeme,  koje  se  Akaira  pf.  prezentom  „bu- 
dem",  ne  misli  se,  „budem"  je  samo  znak,  da  je  glagol,  koji  je 
u  participu,  u  kompozieiji  s  njim  dobio  takovo  znadenje,  te  moze 
zna<!^iti  radnju,  koja  se  ponavlja.  U  torn  alufiaju  kompozicija  „(po)- 
hvalio  budem"  svagda  je  jednaka  perfektivnomu  ili  imperfektiv- 
nomu  prezentu  (prema  tomu,  kako  je  glagol,  koji  je  u  participu, 
perfektivan  ili  imperfektivan),  te  je  pored  njega  s^uvi5na,  pa  s  toga 
se  to  zna<^enje  njezino  i  ne  moze  potvrditi  primjerima,  ali  ga  su- 
ponira  iterativni  kondicional  (isp.  §  21.  str.   1S6.). 

Suvisna  je  kom|>ozicija  ^.pohvalio  budem"  (s  pf.  glagolom  u  par- 
ticipu) i  u  znadenju  a)  u  onim  jezicima  slavenskima  i  dijalektima 
jezika  hrvatskoga,  u  kojima  se  perfektivni  prezent  upotrebljava  u 
znacenju  futura,  ali  nije  suvisna  kompozicija  „hvalio  budem" 
(a  impf.  glagolom  u  particii)u),  jer  se  imperfektivni  prezent  veoma 
rijetko  upotrebljava  u  znacenju  futura.  Jedna  je  i  druga  kompo- 
zicija u  znacenju  a)  suvisna,  *  ako  futur  ima  osobit  oblik  (kao  u 
stokavskom  dijalektu  hrvatskom).  U  znac^enju  b)  suvidna  je  kom- 
pozicija ^pohvalio  budem"  (s  pf.  glagolom  u  participu)  svagdje, 
gdje  se  god  u  istom  znacenju  upotrebljava  perfektivni  prezent,  ali 
opet  nije  suviSna  kompozicija  ^hvalio  budem"  (s  impf.  glagolom  u 
participu),  jer  se  imperfektivni  prezent  veoma  rijetko  upotrebljava 
u  takom  znadenju.  Samo  kad  treba  perfektivni  ili  imperfektivni 
prezent  metnuti  u  preterit,  uzima  se  mje^sto  njega  kompozicija 
„(po)hvalio  budem"  u  znacenju  a)  ili  b)  ili  c),  kad  god  tojasnoda 
trazi. 

Iz  svega  se  ovoga  vidi,  da  je  samo  kompozicija  „pohvalio  budem** 
(s  pf  glagolom  u  participu)  jednaka  perfektivnomu  prezentu,  a 
kompozicija  „hvalio  budem"  (s  impf  glagolom  u  participu)  jednaka 
je  imperfektivnomu  prezentu  samo  u  onoj  porabi  njegovoj,  koja 
odgovara  porabi  perfektivnoga  prezenta  t  j.  u  onima  sludajevima, 
u  kojima  se  imperfektivni  prezent  upotrebljava  paralelno  s  per- 
fektivnim  prezentom  i  koji  su  naprijed  navedeni:  a)  b)  c).  Perfek- 
tivni prezent  „budem",  slozen  s  imperfektivnim  glagolom  u  parti- 
cipu pret.  akt.  II.,  ne  cSini  imperfektivni  glagol  perfektivnim,  nego 
6ini  samo  to,  da  se  imperfektivni  glagol  moze  upotrebljavati  u 
onakim  prilikama,  u  kakvima  se  sam  po  sebi  mc^ze  upotrebljavati 
samo  perfektivni  glagol  (u  prezentu).  Ili:  „budem"  6ini  te  kom- 
pozicija „hvalio  budem"  postaje  jednaka  imperfektivnomu  prezentu 


Digiti 


ized  by  Google 


KONDIGIONAL  U  HRVATSKOM  JEZ1KU.  209 

^hvalim*'    u  bezvremenskom  znadenju,  koje  sam  po  sebi  ima  samo 
perfektivni  prezent. 

Napokon  mi  valja  izrijekom  spomenuti,  da  tim,  Sto  sam  ovdje 
kompoziciji  „(po)hvalio  budem"  (2.)  znadenje  drukdije  odredio 
nego  li  u  samoj  raspravi,  ono  sto  je  u  raspravi  kazano  za  postanje 
i  znadenje  kondicionala,  nije  alterirano  ni  najmanje,  jer  dobila  kom- 
pozicija  „(po)hvalio  budem"  svoje  (2.)  znadenje  kako  mu  drago, 
kondicional  jest  i  ostaje  njezin  preterit. 


B.  J.  A.  oxxvii.  14 

Digitized  by  LjOOQlC 


Wundtov  metafizicki  sustav. 

Citao  u  sjednici  filosofijsko-juridickoga  razreda  jugoslarenske  akademije 
znanosti  i  umjetnosH  dne  17.  lijmja  1895. 

PROF.  DR.  A.    BaUBR. 

Mudroslovlje  je  od  vajkada  htjelo  biti,  pa  i  sad  liode  da  je 
znanost  o  zadnjim  uzrocima  pojavnoga  svijeta:  ono  dakle  liode, 
da  je  metaiizika. 

Ali  za  mudroslovlje  uopde  i  za  metafiziku  naposc  pripremali  su 
se  crni  dani,  otkada  je  Francis  Bacon  (1561 — 1626)  pregnuo  da 
obnovi  znanost,  i  da  joj  dade  novu  podlogu.  On  je  svijetu  navije- 
stio  nauku,  da  je  znanostima  jedina  svrha  ta,  da  dovjeku  pribave 
gospodstvo  nad  prirodom  (sekularizam) ;  on  je  naudavao,  da  je 
„pravo  mudroslovlje  ono,  koje  vjerno  ponavlja  glasove  samoga  svi- 
jeta^ koje  je  napisano  kao  po  kaeivanju  svijeta,  te  nije  niSta  drugo 
nego  njegova  slika  i  odraz,  a  od  svoga  niSta  ne  dodaje,  ve6  samo 
ponavlja  i  odjekuje^^  pa  zato :  „post  physicam  inventam  metaphysica 
nulla  erit**.^  Prema  tomu  treba  da  mudroslovlje  siimo  sabcre  ono, 
Slo  nam  sam  svijet  dojavlja  o  sebi  —  dakako  samo  na  osjecala 
naSa.  Iskustvo  i  indukcija  jedini  su  putovi,  koji  nas  vode  spoznanju 
svijeta.  Ovo  je  bio  zadetak  empirizma  u  novijoj  povjesti  mudro- 
slovlja. 

U  Francuskoj  nasuprot  zadinje  se  novo  doba  mudroslovlja  s  Des 
Cartesovim  (1569 — 1650)  racionalizmom  s  prirodenim  idejama,  na 
koji  se  u  Njemafikoj  prislonio  racionalistidki  smjer  Leibnitza  (1646 
do  1716)  i  Wolfa  (1679—1754). 

Ali  engleski  empiriaam  i  senBualieam  doveo  je  mudroslovlje  u 
idealisticki  akozmizam  (G.  Berkeley  1684 — 1753)  i  skepticiBam 
(D.  Hume  1711 — 1776);  a  racionalizam  zavrdio  se  Spinozinim 
(1632-1677)   panteizmom   i   Leibnitzovim   fizikalnim   idealizmom, 


'  Isp.  De  Augment,  scient  L.  2.  c.   13. 


Digiti 


ized  by  Google 


wuNDTOv  mbtafiziCki  sustav.  211 

koji  nije  znao  drugafiije  uklpniti  porje^nosti,  ved  da  je  prikrije 
fiudnom  liipotezom  y^prestabilirane  harmonije^. 

Ovoj  nedaci  mudroslovlja  htio  je  pomoci  /.  Kant  (1724 — 1804) 
svojim  kriticizmom^  s  kojim  zadinje  najnovije  doba  mudroslovlja. 
Kant,  uvjeren  da  je  sva  nedada  dotadagnjih  mudroslovnih  sustava 
potjecala  upravo  iz  krivih  teorija  o  spoznaji:  senzualizma  naime  i 
racionalizma,  posvetio  je  prvu  paznju  kritici  samoga  spoznanja. 
On  je  mislio,  da  de  svladati  pogrefiku,  ako  se  opreke  obiju  sustava 
jednostavno  dokinu,  a  sami  se  sustavi  stope.  S  empirizmom  drii, 
da  je  osjetno  iskustvo  jedino  vrelo  svega  znanja  naSega  o  vanjskoj 
zbiljnosti,  ali  prihvata  i  prirodene  ideje  dotadannjih  racionalistidko- 
idealistidkih  sustava,  samo  §to  su  mu  one  prazni  oblici  miSljenja,  u 
koje  ulaze,  koje  ispunjaju  osjeti,  pa  tako  iskustvo  tek  dine  mogudim. 
Ovako  je  Kant  otkrio  i  s  tolikim  uspjehom  pronio  u  svijet  svoju 
nauku,  da  mi  uopde  ne  mozemo  spoznati  bide,  kakovo  je  u  sebi, 
j^das  Ding  an  sich"^  ved  da  sve  nase  spoznanje  dohvata  samo  osjetno 
pojave,  fenomena.  Kantov  kriticizam  postao  je  fenomenalizam^  koji 
je  8  jedne  strane  transcendentalni  idealizam,  a  s  druge  strane  em- 
pirizam,  I  Sto  se  dogodilo? 

U  rukama  neposrednih  Kantovih  nasljednika  prometnuo  se  njegov 
transcendentalni  idealizam  u  dogmaticki  subjektivni  idealizam  i 
idealisticki  panteizam,  koji  je  u  Hegelu  (1770 — 1831)  dosegao  svoj 
vrhunac,  a  tim  ujedno  dokazao  svoju  potpunu  nemod  i  ozloglasio 
mudroslovlje  uopde. 

Koje  dudo,  sto  su  mnogi  prirodoslovci  —  disti  empirici  —  po- 
nosni  na  divne  pozitivne  rezultate  prirodnih  znanosti,  s  veseljem 
prihvatili  Kantovu  misao,  da  je  sve  na§e  znanje  vezano  samo  na  po- 
jave, samo  na  iskustvo.  Sva  se  znanost  po  njihovom  shvatanju  za- 
vrfiuje  time,  da  se  odredi  mjera,  broj  i  tezina  osjetnim  pojavama. 
S  toga  su  priznavali  samo  pozitivnim  iskustvenim  znanostima  pravo 
gradanstva  u  kraljevstvu  znanosti,  a  svako  su  mudroslovlje  samo 
8  prezirom  spominjali. 

S  druge  je  opet  strane  senzualizam  prevladao  i  u  najSirim  kru- 
govima  mudroslovaca  u  nebrojenim  oblicima  positivizma,  Glavni 
znadaj  pozitivistidkoga  mudroslovlja,  kako  ga  je  oznadio  sam  za- 
detnik  pozitivizma  A.  Comte  (1798—1857),  jest  ovaj:  ^Sve  pojave 
treba  smatrali  kao  podvrgnute  nepromjenljivim  prirodnim  zako- 
nima,  a  svrha  svega  na^ega  nastojanja  ima  biti  ta,  da  se  ovi  za- 
koni  tocno  pronadu  i  svedu  na  ito  nranji  fjroj,  jer  je  apsoltdno  be- 


Digiti 


ized  by  Google 


212  DR.  A.  BAITRR, 

smisleno  za  nas  istraHvanje  uzroka  hilo  jyrvih  bilo  sirSnih'.^  To 
bi  imalo  biti  mudroslovlje  bez  svake  metatizike.  Dodamo  li,  da  su 
neki  mudroslovci,  da  bi  za  mudroslovlje  spasli  dajbudi  neko  pod- 
rudje,  proglasili  teoriju  o  spoznaji  kao  jedino  mudroslovlje,  spome- 
nuli  smo  u  glavnome  plod,  kojim  je  urodila  Kantova  obnova  mu- 
droslovlja. 

All,  da  ovo  odricanje  spoznanja  zadnjih  uzroka  pojavnoga  svi- 
jeta  nikako  ne  zadovoljava  razumne  naravi  Ijudske,  dokazuje 
najoditije  to,  5to  vec  i  sami  prirodoslovci  empiri<5ko  istrazivanje 
svoje  dopunjaju  svakojakim  umovanjem  o  svijetu,  dopunjaju  ra- 
zumnim  hipotezima,  dakako  ponajvifie  monistidkima,  pa  tako  sami 
prekorafiuju  mede  distoga  empirizma.  Prirodoslovlje  je  dapafie  Nje- 
madkoj  dalo  dva  upravo  najznamenitija  mudroslovca  naSega  vijeka: 
H.  Loteea  i   W,  Wundta. 

Ovaj  potonji  it^tide  (u  nastupnom  govoru  31/X  1874),  kako  je 
znatno  utjecanje  mudroslovnoga  tezenja  za  sve  posebne  znanosti, 
a  napose  upravo  i  za  prirodne  znanosti,  koje  su  njega  samoga 
privele  mudroslovlju.  „F/^e  Hi  manje  svijesno**,  veli  on,  ^op6enifo 
je  danas  prevladao  nazor,  da  puJcim  opisivanjem  i  gomilanjeni  po- 
Java,  cinjenica,  n  prirodnim  znanostima  nije  niSta  postignuto,  vec 
sve  stoji  do  toga,  da  napoleon  doifcmo  do  uzroka  pojavama"^ .  Za  to 
ovaj  u6enjak  metaiiziku  nipoSto  ne  drzi  „pukim  ma^tanjem"  ;  on 
joj  dapade  dosuduje  stozeran  polozaj  u  svom  mudroslovnom  sustavu. 

Jer  pak  Wundt  poznajc  rezultate  eksaktnih  prirodnih  naiika  kao 
malo  tko;  jer  je  on  uz  nedavno  umrloga  Helmholtza  osnovad  i 
prvak  u  danas  toliko  cijenjenoj  psihofizici  ill  fiziolonkoj  psihologiji ; 
jer  je  on  s  obzirom  na  teoriju  spoznaje  i  nau(!^ni  metod  pozitivist, 
kao  ma  koji  drugi;  jer  napokon  njegov  mudroslovni  sustav  i  nije 
drugo,  nego  na  neki  nadin  pozitivistifiki  preraden  sustav  Kantov: 
ponukalo  nas  je  sve  ovo,  da  ispitamo  ovaj  metafizi^^ki  sustav 
Wundtov.  Ovo  6e  biti  glavni  dio  radnje.  Jer  je  ipak  nemogude 
temeljito  raspravljati  o  metatizidkom  sustavu  kojega  mudroslovca, 
dok  se  ne  znade,  6to  on  u6i  o  miSljenju  i  spoznanju  uopce,  po- 
trebno  je  dajbudi  prijegledno  razmotriti  i  ocijeniti  njegovu  teoriju 
o  miiljenju  i  spoznanju  uopce;  a  ovo  treba  da  ufiinimo  to  viSe 
s  obzirom  na  Wundta,  Sto  i  on  sam  s  ovim  pitanjima  zafiinje  svoj 
mudroslovni  sustav. 


*  Isp.  Coui-s  do  philos.  pos.  T.   1.  p.   1-4.   16. 


Digiti 


ized  by  Google 


WUNDTOV  METAFIZICkI  SUSTAV.  213 

O   miSljenju   u  opde. 
I.  §to  je  miSljenje? 

1.  S  pitanjem  :  §to  je  misljenje  V  zadinje  Wundt  svoj  mudroslovni 
sustav  te  kaze,  da  je  mitsljenje  ono  subjektivno  djelovanje  naSe 
saniosvijesti,  koje  tvori  uzajmiee  (relacije).*  Potanje  lumaci  Wundt 
ovu  definiciju  ovako. 

Kaze,  da  je  mi»ljenje  subjektivno  djelovanje  na§e,  hoteci  ga  ovom 
biljegom  razluCiti  od  onih  sadrzaja  svijesti  nase,  8to  ih  shvatamo 
kao  objekte,  predmete.  AH  i  predofiavanje,  cuvstvovanje  i  htijenje 
takoder  je  subjektivno  djelovanje  naae.  pa  ipak  sve  ovo  nije  isto, 
sto  je  misljenje.  Prcdo^avanje,  Cuvstvovanje  i  htijenje  nijesu  s  mi- 
Sljenjem  sporedni  dogadaji,  vec  su  elementarne  funkcije,  jesu  po- 
dela,  od  kojih  se  sastavlja  sve  miSljenje  naSe.  Mi§ljenje  nije  po- 
sebno  kdkovo  zgadanje  kraj  ovih  pocda,  vac  M'a  osohitost  njegova 
moze  stajati  jedino  u  naftinu,  kako  se  u  njemu  matusobno  spajaju 
ova  pocela  svijesti  na$e, 

Ovaj  osobiti  nadin  naznaduje  ponajprije  biljega,  da  je  raisljenje 
samosvijesno  djelovanje.  Osjetne  zamjetbe  (Sinneswahrnehmungen) 
i  samonikle  uspomene  namedu  se  naSoj  svijesti  same  sobom,  a  mi- 
Sljenje  neposredno  spoznajemo  kao  takovo  djelovanje,  §to  ga  sama 
na§a  svijest  tvori.  Ako  nam  se  po(^ela  miSljenja  djelomice  ili  posve 
i  namedu  sama  sobom,  nadin,  kako  ih  mi  u  misljenju  spajamo, 
ostaje  uvijek  neposredno  djelo  naSe  volje.  Volja  pak  sc  razlikuje 
od  svih  drugih  dusevnih  pojava  upravo  tom  neposrednom  svijesdu, 
da  je  njezino  htijenje  na^e  djelovanje.  Zato  se  sa  svakim  htijenjcm 
spaja  sad  tamnije  sad  jasnije  predodzba  o  nasem  jastvu,  kao  su- 
bjektu,  koji  djeluje:  i  upravo  ovakova  svijest  prati  sve  tvorevine 
naSega  miSljenja.    Zato  je  svako  mif*ljenje  samosvijesno  djelovanje. 

Ali  ni  ova  biljega  joste  ne  dotjeCe,  da  potpuno  razlufiimo  mi- 
sljenje  od  svih  ostalih  unutraSnjih  dngadanja.  Sve  djelovanje  naSe 
volje,  unutrasnje  i  spoljasnje,  jest  samosvijesno  djelovanje,  pak 
za  to  ipak  nije  misljenje.  Da  se  miSljenje  razlikuje  od  svakoga 
spoljaSnjega  djelovanja  volje,  dosta  oznacuje  biljega,  da  je  misljenje 
subjektivno.  unutra§nje  djelovanje;  ali  ni  sve  imutraSnje  samosvi- 
jesno djelovanje,  koje  se  t\6e  samih  nasih  predoCaba,  nije  joSte  mi- 
Sljenje.    I  svaka  je   na  ime  pa^nja  unutrannje   samosvijesno   djelo- 

'  „Das  Denkeu  ist  subjektive,  selbstbewusste  und  beziehende  ThU- 
tigkeit". 


Digiti 


ized  by  Google 


214  DR.  A.   BAUER, 

vanje;  ali  jednostavna  paznja  joSte  nije  misljenje.  Treba  dakle  da 
se  todnije  odredi,  kako  stoji  one  unutraSnje  samosvijesno  djelovanje, 
koje  zovemo  miSljenje,  prema  predodzbama,  o  kojima  se  ono  bavi. 

Jednostavna  painja  je  samovoljno  (willkllrliche)  shvatanje  jedne 
predodzbe  ili  jednoga  kompleksa  predodaba,  dok  miSljenje  uvijek 
obuhvata  i  uzajmicu  razUcitih  predodzbenih  podela.  Paznja  i  mi- 
Sljenje  jesu  funkcije  iste  vrste,  ali  razlifiitoga  stupnja.  Kod  paznje 
se  volja  obra(^a  jednomu  jedinomu  predodzbenomu  sadrzaju,  a  kod 
svakoga  misljenja  se  ona  obrada  k  vi3e  predodaba,  kojih  sadriaje 
ona  stavlja  u  uzajmicu .  MiSljenje  je  dakle  djelovanje,  koje  tvori 
uzajmice. 

Wundt  nede  da  kaze :  miSljenje  je  isporedivanje  (eine  vergleichende 
Thatigkeit),  premda  bi  ova  odredenija  biljega  sasvim  odgovarala 
najznatnijim  funkcijama  misljenja,  jer  on  hoce,  da  opienitijom 
oznakom  („da  tvori  uzajmice'*)  obuhvati  sve  dinidbe  miSljenja,  a 
mnoge  fiinidbe  miSljenja  ne  idu  za  tim,  da  jo§  i  isporede  predodzbe, 
koje  su  stavljene  u  uzajmicu. 

Kako  god  je  ova  posljednja  biljega  znamenita,  te  premda  do  nje 
stoji  svakolika  kvalitativna  razlidnost  miSljenja  i  sve  utjecanje  mi- 
gljenja  na§ega  na  spoznanje  na§e,  ipak  ne  bi  ona  sama  za  sebe 
dotjecala,  da  se  todno  odredi  pojam  misljcnja.  Jer  kao  §to  imade 
unutraSnjega,  pa  i  samosvijesnoga  djelovanja,  koje  ipak  nije  mi- 
Sljenje,  tako  imade  i  djelovanja,  koje  tvori  uzajmice,  ili  u  kratko 
imade  uzajmi^enja,  koje  takoder  nije  miSljenje.  I  svako  nehoto- 
mifino  spajanje  predoSaba  (associatio)  jest  neko  uzajmiCenje.  Ovako 
spojene  predodzbe  stavljaju  se  kakovimgod  unutra&njim  ili  spo- 
IjaSnjim  svojstvima  u  uzajmicu;  ali  ovo  ne  biva  samosvijesno. 
Kad  volja  kod  ovakovoga  spajanja  i  sudjeluje,  sveje  njezino  dje- 
lovanje u  torn,  da  ve6  gotov,  nametnuti  spoj  predodaba  shvati  i 
drii.  Kod  miSljenja  pak  odituje  se  volja  kao  tvorna  mod,  koja  neke 
uzajmice  sama  izvodi,  ili  izmedu  viSe  njih,  koje  bi  bile  sve  jednako 
mogude,  jednu  sama  odabire.  Mehanizam  spajanja  predodaba  po- 
daje  miSljenju  gradu,  a  volja  samovoljno  odreduje  toku  midljenja 
svrhu,  te  odabire  onakove  spojeve,  koji  odgovaraju  odredenoj  svrsi. 

Potrebne  su  dakle  za  valjanu  oznaku  miSljenja  sve  tri  biljege. 
ali  svakolika  kvalitativna  razlika  misljenja  od  svih  ostalih  unu- 
trasnjih  dogadanja  stoji  upravo  do  toga,  Sto  miSljenje  stavlja  pre- 
dodzbe u  uzajmicu.* 


*  Systom  der  Philosophie  S.  38 — ifi. 

tized  by  Google 


Digitiz 


wuNDTov  mbtafizi(;ki  sustav.  215 

2.  Zavirimo  li  u  starije  Wundtovo  djelo,  na  ime  u  logiku,  nadi 
cemo,  da  je  onHje  u  oznaci  midljenja  naveo  druge  biljege,  nego 
Sto  ih  navodi  u  sustavu  mudroslovlja :  naime  hotomicnost,  logicku 
ocevidnost  i  opcu  valjanost.  Bududi  pak  da  je  Wundt  i  u  najno- 
vijem  izdanja  logike,  koje  je  stampano  poslije  sustava/  zadr^ao 
iste  biljege,  kao  i  prije,  ne  cemo  u  torn  smjeti  nazrijevati  porjeke 
(kontradikcije),  premda  imade  znatna  razlika  izmedu  jednih  i  drugih 
biljega,  ve6  to  moramo  tumafiiti  razli6no5(5u  stajaliSta.  U  sustavu 
mudroslovlja  hotio  je  pisac  da  oznadi,  Sto  je  miSljenje,  koliko  je 
naSe  subjektivno  djelovanje,  koliko  je  dogadanje  u  svijesti  nasoj, 
i  prema  tomu  trebalo  je  istaknuti  one  biljege,  kojima  se  miSljenje 
razlikuje  od  svih  drugih  dogadanja  u  svijesti  na^oj,  a  tomu  dobro 
sluze  biljege:  da  je  miSljenje  ono  unutra^nje,  samosvijesno  djelo- 
vanje, koje  tvori  uzajmice;  a  gotovo  sve  se  ovo  nalazi  i  u  logici 
njegovoj  ondje,  gdje  govori  o  razvoju  i  tedaju  miSljenja.*  Dakako 
da  u  ovoj  oznaci  nije  potpuno  naznadena  cijela  bit  i  narav  miSljenja. 
MiSljenje  po  samoj  svojoj  biti  i  naravi  ide  za  spoznanjem,  da  ono 
s^mo  ima  biti  spoznanje;  a  na  to  se  Wundt  ovdje  ne  osvrde,  ve6 
o  tom  raspravlja  tek  u  slijededoj  glavi.  I  upravo  ovo  je  razludi- 
vanje  miSljenja  i  spoznanja  postalo  kobno,  jer  Wundt  iz  miSljenja, 
koliko  je  subjektivno  djelovanje  naSe,  izvodi  zakone  miSljenja.  Zato 
nam  se  6ini,  da  je  Lotze  tofinije  oznadio  miSljenje  veledi,  da  je  mi- 
Sljenje  onakovo  svczivanje  predocaba  (recte  pojmova),  kojemu  pri- 
pada  opienita  valjanost  i  istinitost.^ 

Imajudi  ipak  na  umu,  da  Wundt  na  ovom  mjestu  razmatra  mi- 
Sljenje samo  koliko  je  naSe  subjektivno  djelovanje,  ne  demo  ovoj 
njegovoj  definiciji  miSljenja  zabaviti,  kako  to  dini  n.  pr.  A.  Doring^^ 
ved  dapade   priznajemo,   da  je   ovom   deiinicijom   dobro   oznadeno, 

'  Logik.  Stuttgart  1893. 
»  Logik.  S.  55—00. 

*  „Allgemcingaltigkeit  und  Wahrhoit  sind  die  bciden  Vorziige,  die 
schon  der  gewjihnlicho  Sprachgobranch  donjoiiigon  Vorknflpfungoii  der 
Vorstollungen  zuschroiht  und  vorbohHit,  deron  U(M-8tellung  or  vom  Dcnkon 
alloin  erwartet".  Logik  2.  Aufl.  R.  4. 

*  U  Viprteljahrsschrift  fur  wissensrhaftlirhe  Philosophic.  14.  Jahrg. 
Leipzig  1890.  S.  135  sll.  Na  d.  mj.  str.  140  navodi  D.  svoju  dofini- 
ciju  ovako :  „DenkPu  ist  eine  in  einor  spontaneu  Vorstcllungsverkntlpfung 
bestehonde,  eincm  wprthvollen  Zwecko  vollkommen  entsprechoiido  Zwock- 
thfttiffkeit,  bei  der  die  V^orstollungsverknnpfuiig  sachlich  richtip:  oder  un- 
richtig  sein  kann,  und  zwar  ist  sie  dio  sachlich  richtiffo  Vcrknfipfunp:s- 
weise'^. 


Digiti 


ized  by  Google 


216  DR.  A.  BAUER, 

kako  se  migljenje  bitno  razlikuje  od  pukoga  mehanizma  predodaba. 
Ali  ovo  vrijedi  za  Wundtovu  definiciju  kako  glasi,  a  drugo  je  pi- 
tanje,  kako  je  on  sam  shvata  i  tumadi. 

Wundt  kaze  najprije,  da  je  mi&ljenje  subjektivno  djelovanje  nafie, 
kao  Sto  je  i  predocSavanje,  duvstvovaDJe  i  htijeDJe,  fito  su  po^ela, 
elementarne  funkcije,  od  kojih  se  sastavija  sve  naSe  miSljenje  tako, 
da  misljenje  nije  posebno  kakovo  dogadanje  kraj  ovih  podela,  ved 
sva  osobitost  njegova  stoji  jedino  u  nadinu,  kako  se  u  njeniu  spa- 
jaju  ova  podela  svijesti  naSe.  Istumadiysi  ovako  prvu  biljegu,  odmah 
se  ispravlja  te  kaze,  da  o  spajaDJu  podela  ne  moze  zapravo  biti 
govora,  jer  u  istinu  ova  podela  dine  jednu  u  sebi  nerazdjeljivu  cje- 
linu.  a  tek  nasa  ih  apstrakcija  (stari  bi  rekli  „praecisio")  razlikuje. 
Za  ovo  razlikovanje  treba  doduSe  razloga,  ali  bismo  samo  onda 
smjeli  ova  razliku  prenositi  n  objekte,  kada  bi  sama  podela  mogla 
"za  sebe  bivstvovati  kao  razludeni  objekti.  Toga  pak  noma,  ved  na- 
suprot  uzajmiee  ovih  podela  pokazuju  njihovu  nerazvrzivu  svezu, 
te  ona  nijesu  toliko  razliditi  sadrzaji  svijesti,  ved  su  razlidita  svoj- 
stva,  gto  ih  pokazuje  jedan  isti  jedinstveni  sadrzaj,  a  medusobno 
su  sasvim  ovisna.  Za  neke  svrhe,  priznaje  Wundt,  moze  biti  ko- 
risno  za  das  u  istrazivanju  razlikovati  ova  svojstva,  ali  to  moze 
uzrokovati  pomutnju  u  shvatanju  dinjenica,  ako  se  ovakovi  tvorovi 
nai^  apstrakcije  stanu  drzati  za  samostalna  bida. 

Da  su  pak  predodavanje,  duvstvovanje  i  htijenje  samo  razlidite 
strane  ili  svojstva  na^ega  jedinstvenoga  unutradnjega  iivota,  poka- 
zuje Wundt  analizom  mi&ljenja.  Svako  se  miSljenje  sastavija  od 
nekih  predodaba,  koje  ili  pojedince  ili  u  spoju  ved  sadrzavaju  duv- 
stva.  U  svakom  pak  se  duvstvu  prama  njegovoj  ugodi  ili  neugodi 
ved  odituje  neko  tezenje  ili  opiranje:  dakle  neko  nerazvijeno  hti- 
jenje. Ouvstvovanje  i  htijenje  nijesu  dakle  toliko  razlidita  doga- 
danja,  ved  su  razliditi  stupnjevi  jednoga  istoga  unutraSnjega  doga- 
danja.  Ono,  dime  htijenje  nadvisuje  duvstvovanje,  stoji  upravo  u 
neposrednoj  svijesti,  da  je  htijenje  naSe  vlastito  djelovanje.  Ovakova 
pak  samosvijest  naposc  prati  svako  naSe  miSljenje.  Svako  je  dakle 
misljenje  samosvijesno  djelovanje,  jest  htijenje. 

Samo  apstrahovanje  nas  dakle  zavodi  na  to,  da  razlikujemo  u 
svijesti  naSoj  razna  podela.  Ovu  i  joSte  jednu  pomutnju  promide 
naS  govor.  Govor  oznaduje  prolazno  dogadanje  svagda  trajnim 
izrazom.  Supstantivni  oblici  govora  pretvaraju  u  svrhu  pojmovnoga 
miSljenja  prolazni  dogadaj  u  trajan  objekat.  Mjesto  da  nam  ostane 
svjestit  ovaj  izvor  naSih  pojmova,   skloni  smo  ovo  unutradnje  do- 


Digiti 


ized  by  Google 


WUNDTOV  MBTAFIZI^KI  SUbTAV.  217 

gadaDJe  shvatati  kao  objekte.  Bududi  da  promjenljivu  pojavu  shva- 
tamo  nepromjenljivim  pojmoin,  a  ovaj  oznadujemo  odredenom  sup- 
stantivnom  rijedi,  dini  nam  se,  kao  da  se  simo  prolazno  dogadanje 
pretvara  u  relativno  trajan  predmet.  Sto  je  u  istinu  samo  djelovanje, 
dogadanje,  postaje  napokon  samostalan  nosilac  svojstava.  Pa  kad 
je  ovako  dogadanje  postalo  objekat,  dobiva  poput  objekata  ne  samo 
trajnost,  ved  i  samostalnost ;  dijeli  se  dapade  i  u  viSe  predmeta. 

Zato  kaze  Wundt:  odrjesito  tvrdimo,  da  uopce  nema  unutra§njih 
objekata  u  onom  smislu,  u  kojem  mi  govorimo  o  spoljaSnjim  pred- 
metima,  kao  relativno  trajnim  nosiocima  promjenljivih  svojstava  i 
stanja.  Predodavanje,  (Suvstvovanje  i  htijenje  jesu  svagda  unutrasnja 
djelovanja,  dogadanja.  Ovo  napose  vrijedi  za  predodavanje,  koje 
je  takoder  na§e  unutraSnje  djelovanje,  kojim  upravo  nastaju  poj- 
movi  0  objektima.  kao  trajnim  predmetima,  koji  izvan  nas  opstoje, 
a  to  nas  lako  zavodi  na  raisao,  da  su  i  predodzbe  nekakovi  objekti 
u  nama.  Sto  se  pak  tide  volje  i  duvstva,  steze  se  teznja  za  objek- 
tivacijom  ponajvi§e  na  to,  da  se  pojcdinim  dinjenicama  volje  i  6uv- 
stva  priznaje  oblik  zbivanja,  ali  se  one  privezuju  na  posebne  tran- 
scendentne  supstrate,  na  modi :  volju  i  duvstvo,  kojima  se  onda  to 
viSe  pripisuje  trajnost  objekta. 

Sav  je  dakle  unutraSnji  naS  zivot  puko  dogadanje  i  to  saavim 
jedinstveno  dogadanje,  u  kojemu  se  ne  smiju  razlikovati  stvarno 
razlidita  podela,  od  kojih  bi  naS  uniitrasnji  zivot  bio  zbilja  stvarno 
sastavljen.  MiSljenje  je  dakle  ono  isto  dogadanje,  koje  samo  mi 
nasim  pojmovnim  shvatanjem  razlikujemo  od  duvstvo vanja  i  hti- 
jenja.  Napose  je  miSljenje  isto,  sto  je  i  htijenje.  Nadalje  u  ovom  nu- 
traSnjem  dogadanju  nema  nikakovih  objekata,  pa  i  samo  ovo  do- 
gadanje ne  samo  §to  nije  djelovanje  raznih  modi,  ved  u  opde  nema 
objekta  (skolastici  bi  rekli  subjekta),  koji  bi  ovo  djelovanje  izvodio. 

Ova  Wundtova  misao  moze  slijediti  istom  izjur  gotova  cijeloga 
njegova  metatizidkoga  sustava;  zato  sve  ovo  tumadenje  njegovo 
nije  na  pocetku  mudroslovnoga  sustava  nipoSto  dovoljno  obrazlo- 
zeno,  ved  nekako  kao  da  visi  u  zraku.  Ta  uopce  se  ne  dadu  ko- 
nadno  rjesavati  pitanja  o  miSljenju  i  o  teoriji  spoznaje,  a  da  se  no 
upotrebe  odredeni  metafizidki  pojmovi  kao  sto  su  n.  pr. :  bide, 
supstancija,  uzrok,  snaga,  mod  itd. 

Rado  priznajemo,  da  je  Wundt  sasvim  pravu  opazio  i  ostroumno 
pokazao,  da  se  pojedina  podela  nasega  duSevnoga  zivota,  a  najpace 
predodzbe,  ne  smiju  smatrati  kao  objekti,  kao  neki  samostalni  pred- 
meti,  ved  su  to  djelovanja.  Drugo  je  ipak  pitanje,  mogu  li  se  ova 


Digiti 


ized  by  Google 


218  DR.  A.  BAUER, 

unutragnja  djelovanja  shvatiti  kao  puka  dogadanja  tako,  da  uopce 
nema  objekta  (subjekta)  kao  supstancijalnoga  uzroka,  kojega  bi 
ovo  bila  djelovanja.  Ovo  Wundtovo  shvatanje  stoji  i  pada  s  nje- 
govim  metafizidkim  pojmovima  o  supstanciji  i  kauzalitetu;  ali  o 
torn  demo  poslije  raspravljati. 

Sto  se  pak  tide  Wundtove  nauke,  da  je  sav  nas  nnutraSnji  zivot 
tako  jedinstveno  dogadanje,  da  se  predodavanje,  duvstvovanje  i 
htijenje  ne  smiju  shvatiti  kao  stvarno  razliditi  obliei  ovoga  doga- 
danja, kao  Sto  se  ne  smiju  poimati  ni  kao  djelovanja  razliditih 
psihidkih  modi,  jer  da  se  ovo  razlikovanje  nalazi  samo  u  naSim 
pojmovima,  Sto  smo  ih  mi  sami  stvorili  prema  tomu,  koja  se  strana 
ovoga  jedinstvenoga  dogadanja  viSe  nametala  naSoj  pazn ji : '  o  tom 
moramo  ved  ovdje  neSto  spomenuti. 

Istina  je,  da  je  desto  vrlo  teSko,  katkada  dapade  gotovo  nemo- 
gude  osjedi,  jesu  li  zbilja  razlidite  stvarnosti  ono,  Sto  mi  na  istom 
predmetu  s  viSe  pojmova  shvatamo,  premda  je  pojam  stvame  i 
logidke  razlike  sasvim  jasan  i  odreden.  Skolastidki  mudroslovci 
nabrajaju  vise  biljega,  po  kojiraa  se  u  mnogom  sludaju  dade 
todno  odrediti,  je  li  razlika  stvarna  ili  je  samo  logidka;  ali  rado 
priznajemo,  da  nema  neprevarljivih  biljega,  koje  bi  doteklo  za 
svaki  sludaj.^  Zato  so  i  ne  dudimo,  Sto  su  u  pojedinim  sluda- 
jevima  mnogi  mudroslovci  nalazili  stvarnu  razlidnost  ondje,  gdje  su 
drugi  priznavali  samo  logidku.  Tako  su  isto  i  stari  mudroslovci 
ved  poznavali  metodidko  nadelo:  entia  non  sunt  multiplicanda  sine 
necessitate,  ako  su  gdjekad  i  pogrijeSili  protiv  njega;  ali  zacijelo 
grijeSi  i  Wundt,  pretjerujudi  ovo  nadelo.  On  priznaje  stvarnu  raz- 
lidnost samo  ondje,  gdje  se  ono,  Sto  mi  razliditim  pojmovima  shva- 
tamo, moie  zaisto  stvarno  razluditi,  te  desti  mogu  kao  razludeni 
predmeti  za  sebe  bivstvovati.  Gdje  toga  nema,  ondje  nema  za 
Wundta  ni  stvarne  razlike,  ved  imade  samo  logidka  t.  j.  imade 
samo  raznoliko  stajaliSte  naScga  shvatanja  i  raznoliko  poimanje 
iste  stvari.  Ovako  Wundt  pretjerava  diljem  svoga  mudroslovnofja 
sustava,  demu  je  ved  I.  Volkelt  prigovorio  te  kaze:  ^Protiv  togca 
htio  bih  postaviti  ovo  metodidko  pravilo,  da  ondje,  gdje  logid- 
komu  razludivanju  ne  odgovaraju  za  sebe  opstojede,  samostalne  biti, 
uvijek  treba  stvarnoga  proswfivanja^  koliko  ipak  moze  kraj  svega 
nerazludljivoga  spoja  dlanova  nezatrvena  obastati  njihova  unutrainja 

^  Isp.  Wundt  f:ssays.  S.   208.   216.   220. 

>  Isp.  T.  TVsch.  Institutiones  Iofj:icalos.  Ilorder.   1888.  T.  III.  P.  Hi6. 
sqq.  i  inoju  Outologiju  str.  68  si. 


Digiti 


ized  by  Google 


WUNDTOV  MSrrAFlZi^Kl  SU8TAV,  219 

razlicfios^.^  Mi  <5emo  diljem  rasprave  imati  prilike  pokazati,  u  ka- 
koTe  je  porjednosti  zaveo  Wundta  ovaj  njegov  metodidki  postupak. 
Ovdje  on  predodavanje,  duvstvovanje  i  htijenje,  jer  se  ne  mop^u 
razluditi  kao  zasebni  predmeti,  sasvim  poistovetuje  kao  jedno  isto 
dogadanje,  u  kojem  nema  nikakove  stvame  razIi^Dosti.  Jesu  li  um 
i  volja  dvije  stvarno  ili  samo  virtualno  od  diiSe  razlidite  mo<5i,  o 
torn  se  moze  prepirati ;  ali  da  je  miSljenje  i  htijenje  jedno  isto  dje- 
lovanje,  ne  moze  nikako  biti  ve<5  poradi  toga,  ato  jedno  i  drugo 
djeluvanje  imade  svoj  sasvim  razlidit  formalni  objekat :  istinu  na  ime 
i  dobro.  S  Wundtova  je  stajaliata  njegovo  shvatanje  dakako  ra- 
zumljivo  i  potrebno,  jer  bi  inafie  bilo  teSko  poimati,  kako  bi  se 
vrsno  i  stvarno  razlidita  djelovanja,  kad  nemaju  jedinstvenoga  sub- 
jekta,  duSevnu  na  ime  supstanciju,  mogla  tako  ujediniti ,  da  bi 
sastavila  jedinstvenu  svijest,  kao  5to  to  biva  u  raiSljenju  i  htijenju ; 
ali  to  joste  ne  dokazuje,  da  je  Wundtovo  stajalidte  opravdano.  Za 
nas  pak  nema  u  torn  jedinstvu  svijesti  niSta  nerazumljivo,  jer  se 
ova  djelovanja  ujedinjuju  u  jednoj  jednostavnoj  dusevnoj  supstan- 
ciji,  te  ovo  iijcdinjenje  dini  mogucim  i  ujedinjenje  i  uzajamno  utje- 
eanje  jednoga  i  drugoga  djelovanja.  Ali,  kako  smo  vec  spomenuli, 
sve  su  ovo  metatizidka  pitanja,  o  kojima  demo  poslije  raspravljati. 

II.  Oblici  midljenja. 

1.  Wundt  prihvata  dva  glavna  oblika  miSljenja:  prvotni  na  ime, 
koji  se  bavi  o  zornim  predmetima,  i  drugotni,  koji  se  bavi  o  poj- 
muvnim  predmetima.  Da  bismo  mogli  bolje  shvatiti  i  ocijeniti,  sto 
je  o  ovom  preznamenitom  pitanju  u  kratko  napisao  u  svome  „Su' 
siavu*^  mudroslovlja,  potrebno  je,  da  dajbudi  u  krupnim  crtama 
pokai^emo,  kako  on  u  drugim  glavnim  djelima  svojima  tumadi  psi- 
holodki  razvoj  pojmova,  njihovu  logifiku  vrijednost,  sto  je  sadrzaj 
njihov  i  kako  oni  stoje  prema  sudovima? 

Kao  pravi  senzualist  udi  Wundt,  da  nam  svu  gradu,  o  kojoj 
se  moze  baviti  misljenje,  pruzaju  osjecala;  dil  mi^ljenje  i  nije  drugo, 
nego  ono  samosvijesno  djelovanje  naSe,  kojim  mi  sami  samovoljno 
stavljamo  a  uzajmicu  predodzbe,  &t()  nam  ill  pruzaju  osjecala. 
Njima  primamo  ponajprije  pojedine  osjete,  a  ovi  se  stapljaju  u  sa- 
stavljene  predodzbe.  Od  osjeta  nastale  predodzbe  spajaju  se  opet  i 
same    u   nasoj    svijesti    bez  utjecanja  nase   volje.    Ovakovi    spojevi 

'  W.  Wnndt's  Systom  dor  l^hilosophie.  Philoso])hisrho  Monatshefte. 
Profesora  dr.  V.  Natorpa.  Bd.   17.  S.  2H5 -28i). 


Digiti 


ized  by  Google 


220  DR.  A.  BAUER, 

predodaba  jesu  sve  vrste  (isocidcije  simultane  (Verschmelzung,  Assi- 
milation und  Complication  der  Vorstellungen)  i  sukcesivne.^ 

Jer  su  i  ovi  spojevi  u  svijesti  naSoj  (im  inneren  Blickfeld)  mo- 
ramo  ih  zamjetiti,  percipovati  (Perception);  ali  buduci  da  ne  mogu 
sva  po(^ela  asociacije  biti  jednako  jasno  u  svijesti,  to  se  neka  oso- 
bit-o  istaknu,  apercipuju  (der  innere  Blickpunkt,  Apperception).  Je  li 
upravo  naSim  hotomidnim  djelovanjem  neka  predodzba  apercipo- 
vana.  onda  je  apercepcija  dktivna;  u  protivnom  pak  sludaju,  kad 
se  na  ime  sama  predodzba  kao  narinula  apercepciji,  onda  je  aper- 
ce/jcija  pasiina ;  ali  je  jedna  i  druga  u  svakom  slucaju  djelovanje 
volje,  za  to  ih  ne  valja  razlikovati,  kao  samovoljne  i  nesamovoljne.* 

Aktivnoni  apercepcijom  mozemo  ponajprije  samovoljno  sastavljati 
pojedine  predodzbe,  Sto  ih  nalazimo  u  iskustvu,  te  se  ovakovo 
spajanje  zove  ma^tanje.  Mozemo  opet  od  same  uzajamne  sveze 
predodaba  sastaviti  nove  predodzbe.  kojima  nastojimo  spoznati 
upravo  suvislost  zbiljnosti  i  prama  njoj  nadinjenih  tvorevina  maste, 
a  ovo  se  djelovanje  zove  logicko  mWjenje.  Ovakovo  samovoljno 
spajanje  predo^aba  zove  se  za  razliku  od  asociacije  aperceptivno 
spajanje  predocaba.  Logicko  aperceptivno  spajanje  predodaba  ta- 
koder  je  simultano  ili  sukcesivno ;  u  prvo  pripada  aglutinacija  i  sin- 
tcza  predocaha  i  tvorba  pojmova,  u  drugo  jednostavni  i  sastavljeni 
tok  misljenja.  Aglutinacija  predo^aba  stoji  u  torn,  §to  od  vise  aso- 
ciativno  spojenih  predoc^aba  nastaje  jedna  skupna  predodzba,  kod 
koje  su  nam  jos  uvijek  svjestiti  sastavni  dijelovi  (n.  pr.  biser-zrno, 
vojskovoda),  dok  nam  kod  sinteze  predodaba  vec  nijesu  svjestiti  sa- 
stavni dijelovi,  nogo  samo  naatale  skupne  predodzbe  (n.  pr.  prema 
vojskovoda  —  vojvoda).  Sa  sintezom  predo6aba  spajaju  sc  joS 
noki  znameniti  psiholoski  dogadaji :  pomjestnnjc^  zguUivauje  i  ra- 
splinjivanje  predo(5aba.  Kad  je  naime  sintezom  predodaba  nastala 
nova  skupna  predodzba,  moze  se  sinteza  i  nastaviti,  tako  da  se 
pridruze  nova  po(5ela,  te  ova  nova  podela  mogu  iztisnuti  predasnja 
(pomjestanje),  ili  uz  nova  ostaju  i  predasnja  (zguScivanje),  ili  se 
obratno  moze  sintezom  nastala  skupna  predodzba  rastaviti  u  vise 
pojedinafikih  predoSaba  (rasplinjivanje).  ^ 

*  Isp.  Wundt:  Lo^ik.  Hd.  I.  S.  11-  28.  Phys.  Psychol.  (>.  17. 
Ed.   IV.  S.  487      175. 

'  iKp.  Logik  S.   28—81.  Physiol.  Psychol.  2r,7  si.   278  si. 
»  Vidi:  Logik  K.  82     48. 


Digiti 


ized  by  Google 


wuNirrov  mbtafiziCki  sustav.  221 

Ovoliko  smo  cijenili  potrebno  napomenuti  iz  drugih  glavnih  Wund- 
tovih  djela  o  asociaciji  i  aperceptivnom  spajanju  predodaba,  da  bi 
nam  bilo  jasnije,  Sto  on  u  „Sustavu"  razlaze  o  oblicima  miSljenja. 
Misljenje  kao  djelovanje,  koje  gradi  uzajmice,  moze  medusobno 
spojiti  najrazlicitije  predodibene  sadrzaje^  i  najblize  i  najudaljenije. 
S  podetka  je  sloboda  ovoga  spajanja  vrlo  stegnuta,  te  se  miSljenje 
najprije  drzi  onih  spojeva,  6to  nam  ih  kao  gotove  pruza  predodzbeni 
svijet.  Ve<5  osjetni  zorovi  pruzaju  nam  doista  svuda  obilno  povoda, 
da  predodzbene  sadrzaje  stayimo  u  uzajmicu.  U  predodibama  naime 
nalazimo  spojevine  (complexe  Verbindungen)  mnogobrojnih  poiiela, 
koja  se  rastavljaju,  kad  se  mijenjaju  pojedina  svojstva  predmeta, 
take  te  ih  tada  i  nade  miSljenje  shvata  kao  takova  po(5ela,  koja 
mozemo  po  volji  (willkUrlich)  ili  pojedince  za  sebe  razmatrati,  ili 
ih  staviti  u  uzajmicu.  Sve  je  dakle  miSljenje  isprvice  rastavljanje, 
Sto  je  u  osjetnom  zoru  bilo  spojeno,  rastavlja  miSljenje  u  pojmovne 
Ceati,  te  izvorno  njihovo  jedinstvo  razbiramo  jim  samo  iz  medusobne 
uzajmice,  u  koju  smo  ih  stavili.  Ovu  izvornu  bit  misljenja  jasno 
odituju  svi  oni  sudovi,  koji  pretpostavljaju  ueposrexlni  osjetni  zor. 
Sud  n.  pr.  „suBce  svijetli"  nije  nastao  tako,  da  bismo  bili  spojili 
isprvi6no  rastavljene  pojmove  sunca  i  iara,  vec  je  neposredni  zor 
svjetla  sunca  pobudio  na«e  misljenje,  da  rastavi  u  dva  pojma  i 
stavi  u  uzajmicu  ono,  §to  je  u  neposrednom  zoru  bilo  jedno.  Jer 
je  pak  sasvim  u  vlasti  nasega  misljenja  ne  samo  to,  kako  6e  ovo 
rastavljanje  obaviti,  vec  i  to,  kako  ce  opsezan  i  od  kojih  podela 
aastavljen  predmet  odabrati,  da  ga  rastavi,  nije  naSe  misljenje  ve- 
zano  samo  na  one  spojeve,  Sto  ih  kao  gotove  nalazi  u  osjetnim  zo- 
rovima,  vec  mo2e  i  prema  svojim  vlastitim  pobudama  ujediniti  i 
u  uzajmicu  staviti  po  sebi  rastavljene  predodzbe.  Namjesto  jednote, 
kakovu  u  osjetnom  zoru  neposredno  spoznajemo,  stupa  sada  poj- 
movna  jednota,  Sto  ju  je  mifiljenje  samo  nadinilo  po  analogiji  izvome 
zorne  jednote,  pa  i  ovu  poput  one  rastavlja,  da  pokaze  uzajmice 
njezinih  pojmovnih  poCela. 

Prema  tomu  se  mogu  s  obzirom  na  izvor  razlikovati  dva  oblika 
misljenja :  prvotni  (primttre  Gedankenform),  kada  se  bavi  oko  zorne 
jednote,  i  drugoini  (secundJlrej,  kada  se  bavi  oko  jednote,  Sto  ju 
je  samo  nadinilo.  U  jednom  i  drugom  sludaju  rastavlja  miSljenje 
ovu  jednotu  u  sastavne  dijelove,  dok  oblik  suda  naznafiuje  poj- 
movnu  uzajmicu  njihovu.  Sudenje  je  dakle  takovo  miSljenje,  koje 
istodobno  rastavlja  i  stavlja  u  uzajmicu.  Jedno  je  vezano  s  drugim. 
Svaka  uzajmica   pretpostavlja   neku  jednotu,   koja  imade   dijelova, 


Digiti 


ized  by  Google 


222  DR.  A.  BAUER, 

i  opet  (lijelove  njezine;  jer  dijelovi,  koji  nijesu  nidim  jedno,  ne 
mogu  doci  u  iizajmicu,  kao  ni  onda  ^to  ne  moze  biti  uzajmice, 
kad  se  u  jednoti  ne  dadu  razlu(5iti  dijelovi.  Ovako  nastala  uzajmica 
jest  jedna  jedina  nerazdjeljiva  cinidba  miSljenja^  te  je  na§e  jastvo^ 
koje  misliy  u  svakotn  hipu  vrsno  izvoditi  samo  jednu  ovakovu 
dinidbu. 

Na  ovakav  nadin  te6e  uporedo  s  razvojem  sudenja  postanje 
pojmova^  koji  nijesu  drugo,  nego  mifiljeni  sadrzaji  (Denkinhalte) 
nastali  od  predodzbenoga  sadriaja.  Pojmovi  pretpoatavljaju  pre- 
dodzbe  kao  gradu,  i  sudenje,  kao  djelovanje,  koje  ovu  gradu 
oblikuje.  Jer  se  pak  ovo  djelovanje  moze  odrzati  same  s  pomodu 
grade,  na  koju  djeluje,  moraju  nam  predodzbe  osele  sluziti  kao 
znakovi  pojmova.  Prvotno  misljenje  upotrebljava  u  tu  svrhu  same 
predodzbe,  od  kojih  su  djelovanjem  miSljenja  nastali  pojmovi.  Naj- 
jednostavniji  opisni  i  pripovijedajudi  sudovi  sastavljeni  su  od  pod- 
meta  i  priroka,  koji  sadrzavaju  istu  predodzbu,  a  ona  dobiva  svoju 
razlieitu  pojmovnu  vrijednost  samo  tako,  Sto  u  podmetu  shvatamo 
cijelu  predodzbu  predmeta,  a  u  priroku  prevladuje  apercepcija  svoj- 
stva  ili  djelovanja,  koje  je  izazvalo  funkciju  sudenja.  Sud  n.  //r. 
„sunce  svijetli^  u  svojeni  prvotnom  osjetnom  obliku  samo  se  toliko 
razlikuje  od  pojedinacke  osjetne  predodibe  o  suncu^  Sto  se  svojstvo 
svijetlenja  istakne  iz  cijele  predodzbe,  a  da  se  ono  joS  ne  shvati 
kao  samostaJna  i  neovisna  predodzba.  Ovaj  napredak  6ini  mifiljenje 
istom  onda,  kad  isporedi  viSe  predmeta,  te  svojstva  i  stanja  zamje- 
(5ena  na  jednom  predmetu  prenosi  na  druge.  Kad  se  ovako  otcijepe 
pojmovi  od  odredenih  pojedina(3kih  predo6aba  i  prenesu  na  druge, 
nastajc  podjedno  mogudnost,  da  ih  simbolifikim  znakovima  ozna- 
cimo,  naiine  rijefiima.  Razvijeno  miSljenje  upotrebljava  mjesto  ne- 
posrednih  prcdo6aba,  koje  su  bile  podloge  pojmova,  odredene  zna- 
kove  jezika,  koji  su  upravo  za  to  u  mno^ro  vedem  stupnju  pri- 
kladni,  da  posluze  svagdaSnjim  potrebama  miSljenja,  Sto  su  potpu- 
noma  razliditi  od  izvornih  predo6aba.  Na  ovom  tek  stupnju  biva 
mogude,  da  se  disto  pojmovna  svojstva,  kao  sto  su  razlidnosti  ka- 
tegorijA.,  oblici  pojmovnih  uzajmica  i  spojeva  izraze  odredenim 
predodzbama,  koje  vrijede  kao  znakovi  pojmova. 

Prema  tomu  nastaju  u  svijesti  logidkom  obradbom  iskustvene 
grade  ponajprije  pojedinadki  iskustveni  pojmovi.  K  ovinia  se  po- 
malo  pridruzuju  opceniti  iskustveni  pojmovi,  i  to  tako,  da  naj- 
prije  nastanu  opdeniti  iskustveni  pojmovi  srednjega  opsega,  a  onda 
se  divergentno    razvijaju   drugi,   sve   do   najopdenitijih   i  najmanje 


Digiti 


ized  by  Google 


WUNDTOV  METAFIZI6KI  SU8TAV.  223 

opdenitih  iskustvenih  pojmova.  Sav  ovaj  razvoj  opdenitih  iskustvenih 
pojmova  odgovara  potrebama  obidnoga  5ivota.  Tek  kaSnje  razvijaju 
se  znanostima  toliko  potrebiti  konkretni  i  apstraktni  uzajmidni  poj- 
movi  sve  do  najapstraktnijih  ^istih  pojmova  razuma.' 

Sto  BU  dakle  zapravo  po  Wimdtovom  shvatanju  pojmovi  u  psi- 
holodkom  smislu?  Sto  su  napose  opdeniti  pojmovi  i  kako  nastaju? 
§to  SQ  napokon  u  logidkom  smislu? 

Wundt  u  skladu  sa  senzualistidkim  poimanjem  uopde  odresito 
zabacuje  staru  peripatetidku  nauku  o  apstrahovanju  pojmova  iz 
osjetne  predodzbe  kao  elementamu  funkciju  razuma,  a  isto  tako 
odreSito  zabacuje  i  shematic^ke  osjetne  slike  predaSnjih  senzualistidkih 
sustava,  te  hvali  Berkeleya,  Sto  je  otkrio  Lockeovu  zabludu,  kao 
da  bismo  mogli  imati  kakovu  opdenitu  predodibu  n.  pr.  trokuta,  koji 
ne  bi  bio  ni  kosokutan  ni  pravokutan,  ni  istostranidan  ni  istokrac^an, 
vec  bi  imao  biti  i  sve  ovo  i  niSta  od  svega  ovoga.*  Zabacuje  i  Her- 
bartovo  naudanje,  kao  da  bi  u  povodu  uzajamnog  spredavanja  (Hem- 
mung)  predo^aba  mogla  u  svijesti  naSoj  nastati  nekakova  neodre- 
dena  tamnija  skupna  predodiba;  jer  ovo  spredavanje  (Hemmungs- 
process)  i  nije  drugo,  nego  psiholoski  ekvivalenat  apstrakcije  stare 
Skole.  Svi  ovi  sustavi  prihvataju  nekakovu  psiholoSku  tvorevinu 
(Gebilde)  u  svijesti,  koje  nikad  nema  u  njoj,  a  ne  moze  je  ni  biti. 
U  svijesti  su  naSoj  uvijek  samo  sasvim  odredene  predodzbe,  bile 
one  jednostavne  ili  sastavljene.  Ali  kad  smo  aktivnom  apercepcijom 
zahvatiH  samo  neke  sastavne  dijelove  osjetne  predodzbe,  mozemo 
opet  u  ovoj  sintezom  nastaloj  predodi^bi  odabrati  samo  neka  pre- 
teina  po^ela  (herrschende  Elemente),  te  onda  ovako  nastala  pre- 
dodzba  moze  vrijediti  za  mnoge.  Ako  se  n.  pr.  bilo  s  kojom  od 
predo(5aba  iz  niza  A,  Aj,  Ajj,  A3,  spoji  neko  preteino  podelo  h,  to 
se  cio  ovaj  niz  predofiaba  shvata  kao  suvisao  niz,  te  bilo  koji  hA 
postaje  predodzba,  koja  zastupa  pojam  cijeloga  niza.  Pojam  je  dakle 
s  obzirom  na  njcgovo  psiholosko  postanje  i  razvoj  aktivnom  aper- 
cepcijom nacinjena  sinteza  neke  pretezne  pojedinacke  predodzbe 
8  nijsom  pripadajudih  predoiaha.  Pojam  je  tek  neki  postulat,  koji 
ima  obnhvatiti  samo  ono,  §to  je  zajednidko  nmogim  predodzbama, 
te  mo2e  i  predi  u  mnoge  pojedinacke  predodibe. 

Kad  smo  naime  aktivnom  apercepcijom  iz  neke  predodzbe  odi- 
jelili  i  za  sebe   spojili  neka  podela,   onda  ovu   spojevinu  svijesnom 

^  Ovaj  razvoj  izlazc  Wundt  opsinio  u  Sistemu  str.  217-  247. 
*  Berkeley.    Treatise   on  the  principles   of  human   kowledgo.  Proem. 
10.  13. 


Digiti 


ized  by  Google 


224  DR.  A.  BAUER, 

namjercjm  isticerao  kao  osobita,  kao  bitna  svojstva  predodzbe,  a  tad 
potamne  druga  poclfela;  5to  upravo  nije  namjeravano.  Pojam  dakle 
imade  to  svojstvo,  da  u  Djemii  nije  sadrzano  sve,  Sto  je  sadr^ano 
u  pojedinac^koj  predodzbi,  ved  on  hoce  da  obuhvati  samo  neka 
po(5ela  njezina.  i  poradi  ovoga  svojstva,  a  ne  za  to,  Sto  bi  pojam 
imao  biti  neki  shema  za  mnoge  pojedinadke  predodzbe,  ne  moie 
se  pojam  sam  sobom  predociti. 

U  daljnijem  razvoju  misljenja  potamne  i  sama  pretezna  podela, 
te  ih  nadomijesta  spoljafini  znak  —  govor.  Glasovi  govora  morali 
su  s  podetka  svakako  imati  neku  srodnost  s  predodzbama.  S  vre- 
menom  se  izmedu  pretezne  predodzbe  (h  A)  i  glasa  (1)  morala 
obaviti  sinteza,  te  je  od  glasa  i  predodzbe  morala  nastati  jedna 
skupna  predodzba.  Ovako  je  moralo  najprije  nastati  h  1  (A),  a 
kad  je  glas  dobio  premod,  1  h  (A).  Napokon  je  pretezno  po6elo 
predodzbe  (h)  sasvim  potamnjelo,  te  je  ostao  samo  1  A.  To  znadi, 
da  je  glas,  rijed,  postala  jedino  pretezno  podelo,  koje  bilo  s  kojom 
pojedinadkom  predodzbom  (A)  zastupa  pojam.  U  daljnijem  napokon 
razvoju  mogu  same  rijefii  i  pismeni  znakovi  (s)  postati  jedine  osjetne 
predodzbe  (Is),  koje  u  svijesti  nasoj  zastupaju  pojmove.  I  tek  na 
ovom  stupnju  razvoja  dobiva  logidko  miSljenje  svoju  slobodu  i 
plodnost.  Sad  naime  mozemo  glasove  govora  kao  spoljaSnje  sim- 
bole  u  apstraknom  znamenovanju  upotrebiti  mjesto  pojmova,  kojim 
viki  ne  odgovaraju  osjetni  predmeti,  svojstva  i  djelovanja,  ved  one 
uzajmice,  koje  mi  predmetima  predodaba  primiSljamo,  i  po  kojima 
se  dovrsuje  onaj  red,  u  koji  naSe  miSljenje  hode  da  stavi  sve,  sto 
nam  ulazi  u  svijest.  Pojmovi:  bide  i  nebide,  kakvoda  i  kolikoda, 
uzrok  i  svrha,  nemogudi  su  pojmovi,  doklegod  treba  da  u  naSoj 
svijesti  pojmove  zastupa  pretezna  predodzba,  koja  se  crpa  nepo- 
sredno  iz  osjetnoga  zora.^ 

Ovako  Wundt  opisujc  i  tumadi  psiholoSki  razvoj  pojmova.  A  Sto 
su  pojmovi  u  logidkom  smislu? 

Bududi  da  je  svako  naSe  miSljenje  samovoljno  stavljanje  predo- 
daba  u  uzajmicu,  to  je  miSljenje  u  opde  sudenje,  a  svaka  je  po- 
jedina  dinidba  nasega  miSljenja  sud,  koji  izride  ovakovu  uzajmicu. 
Ovakova  sudom  izredena  uzajmica  jest  jedna  jedina  nerazdjeljiva 
dinidba  miSljenja.  AH  mi  mozemo  sud  ipak  raSdlaniti  u  podela,  i 
ova  su  podela  pojmovi  u  logidkom  smislu.  Pojam  je  dakle  u  lo- 
gidkom smislu  svaki   miSljeni  sadrzaj   (Denkinhalt),  Sto  ga  nademo 


1  Isp.  Logik.  S.  43—55.  Physiol.  Psychol.  475—482. 

tized  by  Google 


Digitiz 


WUNDTOV  MBTAFIZI^KI  8U8TAV.  225 

u  8udu,  kad  ga  raS^lanimo.  Jer  je  pak  zbiljsko  midljenje  uvijek 
sudenje,  nema  pojam  otciepljen  od  8uda,  kojemu  pripada,  nikakova 
bivstvovanja.  Ova  raddlamba  suda  u  podela,  u  pojmove,  djelo  je 
naSe  apstrakcije;  ali  ovi  raSdlanjeni  pojmovi  nijesu  ipak  tvorevine 
disto  samovoljne  apstrakcije,  vec  su  nuzne,  osnovane  u  samim  su- 
dovima  ili  dinitbama  midljenja,  kojima  pripadaju.^  Cini  nam  se, 
da  ne  demo  pogrijeSiti,  ako  kazemo,  da  bi  stara  dkola  ovu  misao 
Wundtovu  ovako  izrazila:  Svaka  je  dinitba  miSljenja  sud,  ali  u 
sudu  mozemo  umom  razlikovati  logidke  desti ;  ova  je  dakle  razlika 
distinctio  rationis  cum  fundamento  in  re. 

2.  Sto  nam  je  drzati  do  ovoga  razlaganja? 

Ved  smo  gore  spomenuli,  kako  je  Wundt  biljegom,  da  je  mi- 
dljenje  samosvijesno  djelovanje,  dobro  oznadio  razliku  izmedu  mi- 
i^ljenja  i  gotovo  mehanidke  asociacije  predodaba.  Onim,  dto  smo 
naveli  iz  njegovoga  naudanja  o  apercepciji^  joS  je  oditije  istaknuo 
ovu  razliku.  Tim  ne  mislimo  redi,  da  prihvatamo  sve,  Sto  Wundt 
udi  o  apercepciji,  ved  demo  dapade  morati  kojedemu  prigovoriti; 
ali  rado  priznajemo,  da  je  on  ovim  naudanjem  oStro  oznadio  raz- 
lidnost  svoga  psiholoSkoga  stajalista  od  engleske  skole,  koja  se  pri- 
slanja  na  sustav  Johna  Lockea,  a  glavni  su  joj  zatodnici  James 
Mill,*  Herbert  Spencer,^  Aleksander  Bain*  i  kod  Danaca  Harald 
HQflFding.'^  Ovaj  potonji  dodufie  veli,  da  su  se  Wundtove  prijaSnje 
izjave  mogle  tako  shvatiti,  kao  da  bi  on  smatrao  asociaciju  i  aper- 
cepciju  kao  dva  razlidita  procesa,  ali  da  je  u  3.  izdanju  svoje  fizio- 
loSke  psihologije  (II.  S,  378.)  izjavio,  da  se  ovo  razlikovanje  osniva 
„na  apstrakciji,  kojoj  se  zbiljnost  moze  svagda  samo  vide  ili  manje 
pribliiiti".'  Nije  nam  pri  ruci  ovo  izdanje,  te  ne  mozemo  suditi, 
koliko  imade  pravo  HoflFding,  ali  je  nesumnjivo,  da  Wundt  u  ovom 
predmetu  nije  promijenio  svoga  stajalista.  U  4.  naime  izdanju  istoga 
djela^  spominje  on  izrijekom,  kako  se  njegovo  shvatanje  razlikuje 

*  Isp.  Logik.  S.  94—97. 

*  J.  Mill,  Analysis  of  the  fenomena  of  the  human  mind.  New.  edit. 
1869.  Vol.   1. 

*  H.  Spencer,  Psychologic,  deutsch  von  Vettor.  Bd.  11.  Theil  VI, 
Cap.  XIX  ff. 

*  A.  Bain,  The  senses  and  the  intellect.  Cap.  II — IV. 

*  H.  Hoffding,  Psychologie.  2  Aufl.  Leipzig  1893.  Cap.  V.  Svi  ovi 
navodi  kod  Wundta.  Pliys.  Psych.   II.  482. 

*  U  ^lanku:  Ueber  Wiederorkounen  etc.  Viorteljahrschrift  fllr  wissen- 
schaftUche  Philosophic.  Bd.  XIV.   1890.  S.   193.  " 

'  Leipzig  1893.  Bd.  U.  8.  482. 
B.  J.  A.  oxxvn.  15 


Digitized  by 


Google 


226  DR.  A.  BAUBR, 

od  nau6anja  spomenute  engleske  Skole,  te  narodito  kaze:  da  se  u 
engleskoj  Skoli  „s  pravom  istide  znatnost,  Sto  ju  imade  asociacija  pre- 
dodaba  kao  podloga  svih  viSih  razvoja  svijesti,  ali  da  se  toliko 
precjenjuje,  §to  se  misli,  da  se  moze  say  intelektaalni  razvoj  sasvim 
izvesti  iz  asociacije,  a  ne  uzima  se  nikakov  obzir  na  specificne 
raelike^  poimence  na  bitne  razlike  medju  aperceptivnim  i  asocia- 
tivnim  tokom  predofiaba**.  Spominje  ovdje  i  Bainovu  polemika  i 
neke  misli  Hoffdingove,  pa  i  opet  dodaje:  ;Ovim  se  izrazima  (HOflF- 
dingovima)  doista  priznaje,  da  su  za  tuma^^enje  intelektualnoga  raz- 
voja osim  asociacije  potrebni  joS  i  drugi  faktori".  Vrlo  dobro  pobija 
Wundt  na  navedenom   mjestu   i  Herbartovu  mehaniku   predodaba. 

Ovo  smo  morali  spomenuti  u  pohvalu  Wundta,  jer  se  miSljenje 
ne  dade  nikako  istuma^iti  pukom  mehanikom  predodaba.  Ali  kraj 
svega  toga  ne  mozemo  ipak  priznati,  da  bi  Wundt  svojom  naukom 
o  aperoepciji  bio  udinio  suviSnim  apstrahovanje  peripateti6ko-sko- 
lastidkoga  sustava  i  da  bi  svojom  modifikacijom  senzualisti6ko-no- 
minalistidkoga  sustava  bio  istumadio  razvoj  miSljenja  i  naro6ito 
postanje  i  razvoj  pojmova,  bit  njihovu  i  svezu  sa  sudovima.  Ovo 
demo  sada  u  kratko  obrazlo^iti. 

a)  Aktivnom  apercepcijom  nastale  spojevine  predodaba,  aglutinacija 
naime  i  sinteza  predodaba   razlikuje  se  doista  od  asociativnih  spo- 
jeva  time,  dto  ovi  potonji  nastaju  mehanidki,   bez  naSega  samosvi- 
jesnoga  djelovanja,   dok  oni  prvi  nastaju  upravo  na§im  samosvije- 
snim  djelovanjem.  Gledamo  li  ipak  na  udinak,  koji  nastaje  jednim 
i  drugim  spajanjem,  podudaraju  se  obje  vrste  spajanja  n  torn,  §to 
jednim  i  drugim  spajanjem  predodaba  nastaju  opet  samo  predodi^be. 
Ove  se  skupne  predodzbe,  nastale  aktivnom  apercepcijom,  s  obztroxn 
na  njihovu  osjetnu  narav  nidim  ne  razlikuju  od  predodaba  nastalih 
asociacijom.  Jedne  su  i  druge  uvijek  sasvim  odredene  i  za  to  uvijek 
pojedinadke.  I  kad  Wundt  pobija  shematiCke  predodzbe  Lockeove, 
koje  bi  imale  biti  opdenite,  imade  pravo ;  ali  tu  nije  niSta  nova  rekao, 
dto   ne  bi  bili  ved  davno   naudali   skolastidko-peripatetidki  mudro- 
slovci  i  prije  i  poslije  Lockea.^ 

*  ^Sensus  non  est  cognoscitivus  nisi  singularium :  cognoscit  e^uiin 
omnis  seiisitiva  potentia  per  species  individuales,  cum  respiciat  specios 
rorum  in  organis  corporalibus :  intellectus  autem  est  cognoscitivus  uni- 
vorsalium".  S.  c.  Gent.  1.  2.  e.  i^Q,  „Kensu8  non  apprehendit  essentias 
rerum,  sed  exteriora  accidentia  tantum:  similiter  neque  imagiaatio, 
sed  apprehendit  solas  similitudines  corporum.  8.  Theol.  p.  1.  q.  57.  a. 
1.  Isp.  Ibid.  p.  1.  q.  12.  a.  4.  —  q.  85.  a.  1.  et  8.  Suarez.  De  auima 
1.  4,  c.  8.  dub.  8.  et  cap.  4. 


Digiti 


ized  by  Google 


wuNDTOV  mbtapiziCki  bustav.  227 

b)  Stara  je  Skola  nau6ala,  da  mi  o  tvamom  predmetu  mozemo 
imati  osjetni  zor  (sinnliche  Wahrnehmung,  Anschauung),  predodzbu 
i  pojam;  a  ovaj  potonji  mozemo  imati  i  o  takovim  predmetima,  o 
kojima  ne  moSe  biti  nikakove  osjetne  spoznaje,  jer  su  netvarni, 
neosjetni.  Kad  n.  pr.  gledam  nazo^noga  vojskovodu,  imadem  o  njem 
osjetni  zor;  kad  ga  ne  vidim,  mogu  ipak  u  svijesti  ponoviti  pre- 
dodi^bu  o  njemu,  a  mogu  ga  pomiSljati  i  pojmom,  koji  nije  nipoSto 
osjetna  predodzba.  O  istini  pak,  dobroti,  krijeposti  itd.  ne  mozemo 
imati  nikakove  osjetne  predodzbe,  ve<5  samo  pojam.  Je  li  ovaj  pojam 
^aista  sasvim  odredena  psihidka  tvorevina  ili  nije?  Skolastici  su 
naii6ali  i  nau^aju,  da  imade  ovakova  psihidka  tvorevina,  da  je 
mora  biti,  i  da  su  upravo  pojmovi  zbiljska  po^ela,  od  kojih  se  sa- 
stavlja  naSe  logidko  miSljenje.  Prema  ovomu  shvatanju  nastaje  pojam 
n  svijesti  naSoj  apstrakcijom,  ali  ne  onakovom,  kakovu  pomidlja 
Locke.  Razum  ne  izostavlja  samo  neka  po6ela  iz  osjetne  predodzbe, 
a  druga  zadriava,  \e6  razum  (intellectus  agens  —  voO?  7wotr,Ttx6;), 
pobuden  osjetnom  predodzbom,  proizvodi  u  sebi  (voO?  SuvajjLtxoc,  xa- 
^Tixo;  —  intellectus  possibilis)  duSevni  lik  predmeta  (species  intel- 
ligibilis)  t.  j.  pojam,  u  kojemu  nema  nista  tvarno,  niSta  osjetno. 
Kako  su  oni  tumadili  ovo  dogadanje,  nemozemo  ovdje  raspredati.^ 
To  je  stalno,  da  se  po  ovom  shvatanju  pojam  bitno  razlikuje  od 
osjetne  predodzbe:  ova  je  osjetna,  a  onaj  nije  osjetna,  ved  je  du- 
Sevna,  intelektualna  slika  predmeta,  koji  mo2e  biti  ili  bide  osjetno, 
koje  za  sebe  opstoji,  ili  osjetno  svojstvo  ili  stanje,  ili  neSto  sasvim 
neosjetno.  Ovaj  pojam,  premda  je  u  sebi  jedan  pojedinadki  din 
naSe  du§e,  i  premda  imade  jedan  sasvim  odreden  sadri^aj,  jest  op- 
denit  pojam  za  to,  jer  sadrzaje  bit  spoznanoga  predmeta  (univeiv 
sale  fundamentale),  koja  se  nalazi  ili  se  dajbudi  moi^e  nalaziti  u 
mnogim  predmetima.  Prve  ovakove  apstrakcije  bivaju  u  nama  sva- 
kako  spontano,  te  mi  ono,  §to  smo  ovako  pojmom  shvatili  (univer- 
versale  directum),  jo§  ne  shvadamo  kao  opdenito,  ved  za  to  treba 
posebna  refleksija ;  jer  nesto  drugo  znadi  „spoznati  neSto  opdenitim 
pojmom",  a  opet  drugo  „shvatiti  samu  opdenitost  pojma",  kao  Sto 
je  drugo  „shvatiti  u  predmetu  neSto,   Sto  se  nalazi  ili  se  moze  na- 

*  Isp.  n.  pr.  J.  Kleutgen.  Die  Philosophie  der  Vorzeit.  1.  Aufl.  Mtln- 
ster.  1860.  Bd.  I.  8.   109—136.   147—175. 

T.  Pesch.  Institutiones  logicales.  Herder.  1889.  T.  L  p.  114  sq.  II. 
167—220.  448. 

C.  Gutberlet.  Psychologio.  2.  Aufl.  Munster  1890.  S.  145—157;  Logik 
u.  Erkenntnisstheorie.  2.  Aufl.  MUnster.   1892.  217— 2H0. 


Digiti 


ized  by  Google 


228  DR.  A.  iBAUfiR, 

laziti  i  u  drugim  predmetdma^  i  ^shvatiti,  da  ono  §to  mislimo  o 
jednom  predmetu,  zbilja  pripada  ili  dajbudi  moze  pripadati  i  drugim 
predmetima".  ^ 

c)  A  kako  Wundt?  Pojam  nije  nikakova  posebna  psihi6ka  tvo- 
revina,  ved  ga  zastupa  ili  predodzba  ili  sama  rijed.  Kad  smo,  ovako 
u<5i  Wundt,  aktivnom  apercepcijom  iz  neke  predodzbe  (A),  odabrali 
i  sintezom  spojili  pretezna  po^ela  (h),  mo^emo  ovaj  h  spojiti  bilo 
8  kojom  predodzbom  istoga  niza  A,  A,,  A^,  .  .  .  te  onda  h  spojen 
8  kojimgod  A  moie  zastupati  cio  niz.  Prema  tomu  bi  po  Wundtu 
hA  zastupao  u  naSoj  svijesti  ono,  &to  zovemo  pojam,  Sto  opdenit 
pojam.  Pitamo,  Sto  znadi  ovaj  apercipovani  h  ?  Sto  su  ova  pretezna 
po6ela,  &to  ih  vedom  jasnodom  shvatamo  u  predodibi^  dok  druga 
potamne?  Ba  vidimo  na  primjeru.  Wundt  kaze:  „Tako  mogu  na 
reprezentativnoj  predodzbi  trokuta  tri  stranice  i  sva  druga  svojstva 
trokuta  potamnjeti,  da  se  osobito  istaknu  tri  kuta.  Ne  mozemo  ni 
tad  sebi  predoditi  ove  kutove  same,  odludene  od  lika,  ved  ih  svagda 
moramo  pomiSljati  spojene  s  likom,  a  da  se  u  opde  ne  uniSti  pojam".* 
Malo  nize  ka2e :  „Geometar  zove  trokutom  neki  omedeni  Ilk  sa  svi- 
jesnom  namjerom,  da  bivstvovanje  triju  kutova  na  njemu  istakne 
kao  bitno  svojstvo".*  Istina  je,  da  ne  mozemo  sebi  stvoriti  pre- 
dodzbe trokuta,  a  da  u  toj  predodzbi  ne  bi  bile  i  tri  stranice,  jer 
bez  toga  u  opde  ne  moze  biti  osjetne  predodzbe  trokuta,  ali  je  ta- 
koder  istina,  da  mozemo  misliti  o  trokutu,  imati  pojam  o  njemu  bez 
svakoga  oajetnoga  lika,  bez  predodzbe.  Istina  je  i  to,  da  nije  za 
svakoga  upravo  lako  ovako  misliti  o  osjetnim  predmetima  uopde, 
jer  nam  se  prema  osjetnoj  i  razumnoj  naravi  nasoj  neprestano  na- 
nudaju  predodzbe  kao  vjerne  pratilice  nafiih  pojmova. 

Jesmo  li  nadalje  u  nekoj  odredenoj  predodzbi  apercepcijom  shva- 
tili  prete?.na  podela,  dine  i  ova  opet  sasvim  odredenu  predodi^bu, 
koja  je  kao  predodzba  upravo  tako  pojedinadka,  kao  Sto  je  i  cijela 
predodzba,  te  i  ona  mo2e  kao  takova  pripadati  samo  onoj  jednoj 
skupnoj  predodzbi.  I  ona  moze  obuhvatati  samo  spoljafinja,  osjetna 
svojstva,  te  nam  moze  najviSe  tomu  posluziti,  da  po  njoj,  koliko 
nam  ostane  u  pameti,  prepoznamo  isti  ili  nalidan  predmet,  kad  ga 
opet  osjedalima  spoznamo.  Tomu  zaista  ne  treba  one  apstrakcije, 
kakova  se  zahtijeva  za  postanje  opdenitih  pojmova.  —  Od  ovako 
apercipovanih  preteinih  podela  treba  tek  odlupiti  dva  osjetna  svoj- 


*  Logik.  2.  Bnd.  Stuttgart  1893.  8.  49. 

*  N.  n.  mj.  8.  51. 


Digiti 


ized  by  Google 


WUNDTOV  METAFIZI6kI  8U8TAV.  229 

stva  predodiSbe,  da  dobijemo  pojam,  kojim  mislimo  i  poimamo  ne- 
osjetnim  nadinom  ono,  §to  je  u  predodzbi  osjetno;  i  samo  ovako 
mozemo  shvatiti  bit  ne6ega,  koja  se  moze  nalaziti  u  mnogim  pred- 
metima.  Neka  n.  pr.  A  ozna^uje  predodzbu  okruga,  a  h  neka  znadi 
da  u  ovoj  predodzbi  hodemo  istaknuti  samo  to,  da  je  okrug  kri- 
viilja,  kojoj  su  sve  todke  jednako  udaljene  od  jedne  tofike,  naime 
od  sredidta,  onda  ovaj  h  moze  biti  ili  sasvim  individualna  predodzba 
ovoga  istoga  upravo  tolikoga  i  tako  odredenoga  okruga,  u  kojem 
su  zbilja  sve  todke  jednako  udaljene  od  srediSta,  ili  savrden  i  op- 
(Jenit  pojam  okruga,  koji  ozna6uje  bit  svakoga  okruga.  Tad  ovaj 
h  kao  takav  mora  takoder  biti  u  svijesti  naSoj ;  a  moze  biti  i  tako, 
da  ga  ne  prati  nikakova  predodzba  okruga.  Ali  mi  i  pojmovima 
rijetko  shvatamo  ovako  savrSeno  biti  predmeta,  ve<5  desto  shvatamo 
u  predmetu  koje  osjetno  svojstvo.  Mogu  n.  pr.  pomidljati  dovjeka 
kao  smrtnika  —  da  se  poslu^imo  primjerom  Wundtovim  —  onda 
ovo  svojstvo  mora  u  mojem  midljenju  zastupati  bit  dovjeka  —  ali 
i  o  njemu  moram  imati  pojam,  a  ne  samo  predodzbu.  Moram  naime 
i  tada  pojmom  shvatiti  upravo  bit  ovakovoga  svojstva;  jer  i  svoj- 
stvo imade  svoju  bit,  koja  je  ista  svagdje,  gdjegod  imade  ovakovo 
svojstvo,  dok  nam  predodzba  osjetnim  nadinom  moze  predoditi  samo 
jedno  sasvim  pojedinadko  odredeno  svojstvo.  Dakako  da  je  sve  ovo 
pojmovno  shvatanje  osjetnih  predmeta  s  podetka  spontano  i  vrlo 
nesavr§eno. 

d)  Ako  ve<5  predmete  iskustva  ne  mozemo  shvatiti  pojmovima, 
a  da  ovi  nijesu  posebne  psihidke  tvorevine,  koje  doduse  prate,  ali 
ne  moraju  pratiti  osjetne  predodzbe,  onda  je  to  joS  oditije,  kad  se 
pojmovi  ticu  takovih  predmeta,  o  kojima  ne  moze  biti  nikakove 
osjetne  predodzbe,  koja  bi  zastupala  pojam,  kao  dto  su  apstraktni 
pojmovi.  Wundt  kaze,  da  u  takovim  slu^ajevima  nema  druge 
osjetne  predodibe  u  svijesti,  nego  znaci  govora  i  pisma  i  „op(Senite 
nzajmice,  Sto  ih  primiSljamo  predmetima  naSega  predodavanja". 

Wundt  je  lijepo  pokazao,  kako  on  sebi  pomiSlja,  da  je  nastalo 
ponajprije  h  1  A,  od  toga  1  h  A,  zatim  1  h  ili  1  A,  dok  ne 
ostane  samo  1  t.  j.  rijec,  glas.  kao  jedina  osjetna  predodzba,  s  kojom 
se  onda  moze,  ali  ne  mora  spojiti  pisano  slovo  s.  Tek  kad  se  je 
razvio  govor,  mogli  su  sc  razviti  i  apstraktni  pojmovi,  jer  nam 
tad  rijedi  mogu  sluziti  kao  simboli  mjesto  pojmova. 

Protiv  toga  ovo  nam  je  opaziti.  Rijed  kao  zvuk,  glas,  i  ona  slova, 
kojima  smo  je  zabiljezili,  jesu  doista  osjetna  svojstva,  o  kojima 
moiemo  imati   zamjetbu,   zor,  predodzbu,    ali  kao  rijed,   kao   6est 


Digiti 


ized  by  Google 


230  DR.  A.  BAUER, 

govora,  jest  glas  joS  neSto  drugo.  Rije^  moze  u  svijesti  naSoj  po- 
buditi  svojim  sadrzajem  predodzbe,  ali  i  pojinove.  Kad  rijefi  ozna- 
6uje  osjetan  predmet,  onda  ona  mozc  u  svijesti  pobuditi  1  predodzbn 
i  pojam,  a  kad  oznaduje  neSto  apstraktno,  onda  moze  pobuditi  u 
nama  samo  pojam  n.  pr.  nalidnosti,  istovetnosti,  uzajmice  uopde, 
istine,  dobrote  itd.  U  svakom  pak  sludaju  treba,  da  rijed  razumi- 
jemo,  da  njezino  znadenje  shvatimo,  jer  nam  ina6e  rijed  nije  ni 
6emu.  Eao  Sto  naime  treba,  da  mi  prije  imademo  misao  u  svijesti, 
nego  6to  je  mozemo  rijedju  zaodjeti  i  drugom  saopditi,  tako  je  po- 
trebno,  da  rije^  pobudi  u  drugome  istu  misao,  da  nas  moze  razu- 
mjeti  i  shvatiti  rijefii.  S  tim  se  dakako  mora  sloiiti  svatko.  A  Sto 
to  zna^i?  Shvatiti  smisao  rijedi,  koja  stoji  za  opdenit  pojam,  znadi 
shvatiti  sam  opdenit  pojam,  jer  je  smisao  rijedi  upravo  taj  op<5enit 
pojam;  shvadeni  pak  smisao  mora  biti  bezuvjetno  neka  psihidka 
tvorevina.  Hi  zar  je  zbilja  mogude,  da  u  svijesti  nadoj  nije  niSta 
drugo,  nego  sama  rijed,  koja  oznaduje  pojam?  Ovo  nede  ni  Wundt 
da  kaze,  i  zato  dodaje,  da  su  uz  znakove  govora  ili  pisma  u  svi- 
jesti i  „op<5enite  uzajmice,  §to  ih  mi  primisljamo  predmetima  naSih 
predodaba".  Ali  Sto  znadi  ovo  „primi§ljanje  uzajmica?"  Ovo  „pri- 
miSljanje"  ne  mogu  odito  biti  nikakove  nove  predodzbe,  jer  se  radi 
o  apstraktnim  predmetima  svijesti.  Eako  ih  dakle  primi§ljamo,  dime 
ih  primiSljamo,  ako  ih  posebnim  psihidkim  tvorevinama  ne  pomi- 
Sljamo  ? 

Kad  Wundt  kaze,  da  je  pojam  postulat,  koji  ima  obuhvatiti 
ne§to  zajednidko  mnogim  predodzbama,  treba  da  ga  i  zbilja  mi- 
slimo;  a  kao  naSa  misao  jest  on  psihidka  tvorevina,  t.  j.  pojam 
u  subjektivnom  smislu ;  sadrzaj  pak  je  njegov,  t.  j.  ono  zajednidko, 
§to  mislimo,  pojam  n  objcktivnom  smislu. 

e)  Ako  nadalje  pojmovi  nijesu  nikakove  posebne  psihidke  tvore- 
vine,  kako  im  onda  mogu  pripadati  odredene  biljege  i  svojstva? 
Wundt  navodi  samo  dvije  ovakove  biljege,  koje  pripadaju  upravo 
svim  pojmovima:  odredenost  naime  sadrzaja  i  logidku  suvislost 
s  drugim  pojmovima;  narodito  pak  zabacuje  kao  opdenite  biljege 
svih  pojmova  opcu  valjanost  i  opcenitost.  ^  Ali  pitamo :  kako  se 
narodito  moze  redi,  da  svaki  pojam  mora  imati  odreden  sadrj^aj, 
ako  on  nije  nikakova  odredena  psihidka  tvorevina  u  nadoj  svijesti? 
Wundt  pak  sada,  tumadeci  prvu  biljegu,  kaze:  „Sv<iki pojam  treha 


*  Sto  Be    ove    potonje   oznake   ti(fe,   imali    bismo   gdjosto  prigovoriti 
Wundtovomu  razlaganju,  ali  to  presize  namjorn  ove  radnje. 


Digiti 


ized  by  Google 


WUNDTOV   MBTAFIZI^KI  SU8TAV.  231 

da  itna  odreden  miSljeni  sadrSaj  (Denkinhalt).  Safno  ako  ga  ima, 
mozemo  ga  (pojam)  ie  sveze  misli  osamiti  i  samostalno  ga  po- 
misljati^,^  Zar  je  to  mogude,  a  da  pojam  ipak  ne  bude  posebna 
psihidka  tvorevina?  Cajmo  medutim,  §to  ka2e  Wundt  jednu  stranu 
nize,  kad  tumadi  drugu  biljegu :  ^Logicka  suvislost  pojmova  jest 
tieposredna  posljedica  cinjenice,  da  pojam  nije  izvorno  samo- 
stalan  misljeni  sadrSaj ,  ve6  tvor  apstrakcije  iz  toka  zbiljskoga 
miSljenja.  ZbUjsko  je  miSljenje  sudenje,  te  pojam  izluien  iz  suda, 
u  kojem  jest,  neina  bivstvovanja  upravo  tako,  kao  i  pojedina  rijec, 
koja  sluzi  kao  znak  pojma^  Sto  nema  u  iivom  govoru  zbiljnosti 
nego  u  spoju  recenice*".  Ovu  apstrakciju  ne  shvata  ipak  Wundt 
kao  sasvim  samovoljnu,  umjetnu,  ved  je  naravna,  osnovana  u  samim 
dinitbama  mi&ljenja,  kojima  pojmovi  pripadaju.  Za  razlog  tomu 
kaze  upravo  ono,  Sto  smo  gore  napomenuli  iz  njegova  ^Sustava**,  da 
je  midljenje  izvorno  raSdlanjivanje  jednoga  danoga  sadrzaja,  pak 
nafitavlja:  „Pojmovi  dakle  nijesu  umjetna,  ved  su  naravna  podela, 
jer  je  pojam  uvijek  samo  ono,  Sto  sdmo  sobom  nastaje  ovom  ras- 
dlanbom  miSljenja.  U  sudu  $e  pojam  stavlja  u  odrectene  logiike 
uzajmice  s  drugim  pojmovima,  i  upravo  ove  uzajmice  davaju  mu 
znacaj  pojma  i  razUkuju  ga  od  drugih  predocaba^.^ 

Pitamo  ponajprije,  Sto  znadi  za  pojam  „biti"  ili  „biv8tvovati?" 
Cini  nam  se,  da  ne  de  nitko  porieati,  da  ^bivstvovati"  znadi  za 
pojam  isto,  Sto  „biti  pomiSljen"  (Existenz  des  Begrifes  =  sein  Ge- 
dachtsein).  Ako  je  tako,  onda  pitamo,  Sto  je  istinito :  „moiemo  pojam 
osamiti  i  samostalno  ga  poynisljati^ ,  ili  „pojam  izlucen  iz  suda  nema 
bivstvovanja  ?**  Oboje  ne  mo2e  nikako  biti  istinito,  jer  jedno  poride 
drugo.  Ako  je  ono  prvo  istinito,  kao  Sto  jest,  onda  pojam  mora 
biti  posebna  ])sihidka  tvorevina,  i  onda  mu  mogu  pripadati  odre- 
dene  biljege ;  ako  pak  je  ovo  drugo  istinito,  onda  pojam  ne  mo- 
zemo nikako  ^osamiti  i  samostalno  ga  pomiSljati*^,  onda  ne  moie 
biti  ni  posebna  tvorevina  svijesti;  ali  onda  ne  mozc  imati  ni  od- 
reden sadrzaj. 

Kaze  nadalje  Wundt:  „?/  sudu  se  pojam  stavlja  u  odredene  lo- 
giike uzajmice  s  drugim  pojmovima,  i  upravo  ove  uzajmice  davaju 
mu  znacaj  pojma  i  razliktiju  ga  od  ostalih  j)redo6aba'' ,  i  opet: 
riPOJam  nije  izvorno  samostalan  miiljeni  sadriaj,  vec  tvor  apstrak- 
cije iz  toka  zbiljskoga  miSljenja"^.  Prema  tomu  je  prije  sud,  a  onda 


*  Logik  8.  95. 

*  N.  n.  mj.  8.  96  i  si. 


Digiti 


ized  by  Google 


232  DR.  A.  BAUER, 

pojam;  jer  ovaj  nije  drugo,  nego  logidkom  apitrakcijom  razliko- 
vana  dest  suda.  Kako  je  opet  to  mogude?  Mnijenje  je  Wnndtovo 
ovo :  NaSe  miSljenje  zafiinje  u  svojem  prvotnom,  izvomom  obliku  ob- 
radbom  nekoga  predodzbenoga  iskustvenoga  sadrzaja.  Ova  je  obradba 
ponajprije  raddlanjivanje  i  onda  istodobno  spajanje,  stavljanje  naime 
u  uzajmicu.  U  drugotnom  obliku  mi§ljenja  ostaju  sve  funkcije  obradbe 
iste,  samo  se  ne  tidu  predodzbene  iskustvene  jednote,  ve6  se  bave  o 
jednoti,  dto  ju  je  migljenje  samo  nadinilo.  Rasdlanjene  6e8ti,  koliko 
su  u  uzajmicu  stavljene,  jesu  sad.  Ova  nzajmica,  dakle  sud,  jest 
jedna  jedina  nerazdjeliva  dinitba  miSljenja.  All  mi  mozemo  ipak 
u  ovoj  uzajmici  razumom  razlikovati  desti,  i  ove  desti  uzajmicCy 
koliko  ib  mi  samo  midljenjem  razlikujemo,  jesu  pojmovi. 

Nama  se  ponajprije  6iiii,  da  djelovanje  miSljenja  ne  moze  nikako 
biti  istodobno  i  raddlanjivanje  i  uzajmi6enje.  Ako  se  tek  raddlanjene 
desti  stavljaju  u  uzajmicu,  moramo  ponajprije  apercipovati  desti,  i 
tek  onda,  bio  ovaj  onda  ne  znam  kako  malen,  mo£emo  ih  staviti 
u  uzajmicu.  Sto  su  dakle  ove  apercipovane  desti?  Ogledajmo  ove 
desti  u  prvotnom  obliku  midljenja,  koje  se  bavi  o  predmetn,  kao 
jednoti  spoznanoj  osjetima.  Uzmimo  ovaj  isti  primjer,  kojim  se  je 
posluzio  Wundt.  Osjetima  spoznam  „svijetlo  sunce".  Ovu  jedno 
predodzbu  raddlanim  i  raSdlanjene  desti  stavim  u  uzajmicu,  koju 
izredem  sudom:  ,,sunce  svijetli".  Ovaj  sud  izride  bez  sumnje  ono 
isto,  Uo  sam  osjetom  spoznao.  Zar  u  svakom  smislu  isto?  Moze  se 
diniti,  da  sam  iz  predodibe  ^svijetlo  sunce"  razludio  dvije  predodzbe, 
predodzbu  naime  sunca  i  svijetljenja,  te  sam  ove  dvije  predodzbe 
spojio  u  sud:  sunce  svijetli.  Kad  bi  bilo  ovako,  onda  bi  pod^la 
ovoga  suda  bile  dvije  sasvim  odredene  predodibe  i  upravo  kao 
takove  unigle  bi  one  n  sud.  To  bi  dakle  bilo  sudenje  bez  pojmova. 
I  dini  se,  da  Wundt  zbilja  ovako  misli.  Dajbudi  u  Sustavu  mu- 
droslovlja  veli  narodito:  „/Sud,  n.  pr,  sunce  svijetli,  u  svojem  pr- 
votnom OBJetnom  obliku  samo  se  toliko  rcuilikuje  od  pojedinctike 
osjetne  predodibe  o  suncu^  Sto  se  svojstvo  svijetljenja  istakne  is  djele 
predodSbe,  a  da  se  ono  joS  ne  shvati  kao  samostalna  i  neovisna 
predodiba*".  Tuj  se  govori  o  ^osjetnom  ohliku*  suda,  o  samim  pre- 
dodi^bama,  dapade  u  torn  sudu  ne  bi  se  ni  same  predodibe  joS 
razlikovale  kao  samostalne  i  neovisne  predodzbe.  Kakav  bi  to  imao 
biti  „sud",  ne  poimamo.  Ali  Wundt  ni  sam  nede  toga.  Na  drugom 
mjestu  veli  on  izrijekom:  ^Ovomu  shvatanju  protivi  se  to,  da 
istaknute  biljege,  odredenost  i  logicka  suvislost  s  ostalim  podelima 
miSljenja,  pripadaju  i  prema  naravi  miSljenja  moraju  pripadati  od 


Digiti 


ized  by  Google 


WUNDTOV  MBTAPIZI6KI  8USTAV.  233 

podetka  predodibama,  koje  unilaze  u  sudenje,  za  razliku  od  ostalih 
predodaba.  Trebalo  bi  dakle  svakako  ova  pofiela  prvobitnih  sadova 
smatrati  za  takove  predodzbe,  koje  u  nekim  uzajmicama  VQd  imadu 
znadaj  pojmova,  a  jer  sa  upravo  ove  uzajmice  najbitnije,  t.  j.  istom  po 
njima  dobiva  midljenje  logidki  zna6aj,  nije  opravdano  tvrditi  postajanje 
pojmova  po^ima  istom  u  razvijenijem  stupnjn  miSljenja".*  Iz  ovoga 
slijedi,  da  se  Wundt  ne  moie  oteti  istini,  da  „sunce"  i  „svijetli" 
XX  sudu  „sunce  svijetli"  ne  mogu  biti  samo  predodibe,  ve6  da  im 
pripada  i  zna6aj  pojmova,  samo  Sto  mu  njegovo  senzualistidko  sta- 
jaliSte  nije  dopustilo,  da  se  dovine  cijeloj  istini.  Po  Wundtu  bi 
predod£be  imale  dobiti  znadaj  pojmova  tek  iz  uzajmice,  u  kojoj 
stoje  u  sudu.  Ali  tad  jo§  uvijek  ostaje  pitanje,  §to  se  dakle  stavija 
u  uzajmicu?  Svakako  se  stavija  u  uzajmicu  neSto  odredeno:  desti, 
§to  smo  ih  dobili  raddlambom.  Jesu  li  ove  6esti  zbiija  predodzbe, 
moraju  one  ostati  predodibe  i  u  uzajmici.  ZaSto  bi  ove  fiesti  bile 
svaka  za  sebe  predod^ba,  a  u  sudu  bi  dobile  znadaj  pojmova,  kad 
im  sadrzaj  ostaje  i  mora  ostati  isti?  Kad  naime  iz  suda  „sunce 
svijetli"  ^osamimo  i  samostalno  pomiSljamo"  dlanove  uzajmice  „sunce" 
i  „svijetli",  ne  mogu  ovi  Clanovi  drugo  znaditi,  nego  Sto  su  zna6ile 
desti  „8unce**  i  ^svijetli",  Sto  smo  ih  dobili  raSdlambom  predodzbe 
„svijetlo  sunce" ;  jer  ina6e  naS  sud  ne  bi  oznadivao  ono,  Sto  nam 
dojaviSe  osje<Sala.  Kad  bi  dakle  bilo  istinito,  da  raS^lambom  dobi- 
vene  predodzbe  stavljamo  u  uzajmicu,  onda  bi  one  morale  ostati 
predodzbe  i  u  sudu.  Zato  nam  se  6ini,  da  se  ovako  ne  dade  istu- 
maditi  zadetak  i  razvoj  logidkoga  misljenja.  Ako  je  naime  nesum- 
Ijiva  istina,  da  sud  mora  biti  sastavljen  samo  od  pojmova,  bili  oni 
ma  kako  nesavrSeni ;  ako  je  nadalje  istina,  da  ne  moiemo  obaviti 
sastavljanja,  dakle  ni  sastavljanja  suda,  prije  nego  li  imademo  desti, 
koje  demo  sastaviti,  onda  slijedi  nesumnjivo,  da  sud  ne  moze  biti 
rodiSte  prvih  pojmova.  Pa  tako  i  jest.  Vratimo  se  primjeru.  Neka 
izrede  sud  „sunee  svijetli"  ma  kako  maleno  dijete,  koje  ipak  ved 
misli  i  razumijeva  Sto  govori,  onda  ono  ved  misli  pojmovima  i  sa- 
stavlja  sudove  od  pojmova.  U  sudu  „sunce  svijetli*  imade  podmet 
i  prirok,  predraet  naime  i  njegovo  svojstvo,  i  zajekana  objektivna 
istovetnost  obojega.  I  sve  ovo  mora  ved  biti  —  ma  kako  nejasno 
—  u  svadijoj  svijesti,  tkogod  misli  sud  ili  ga  s  razumijevanjem 
izride.  Napose  nije  mogude  pomisliti  sud,  a  da  ved  nemamo  u  svi- 
jesti  pojam   istovetnosti,   Sto  je   ipak   opdenit  i  apstraktan   pojam. 


1  Logik  L  8.  100. 

tized  by  Google 


Digitiz 


234  DK.  A.  BAU1ER, 

Prije  dakle  mora  nastati  u  duSi  neki  pojam  bida,  predmeta,  nego 
Sto  mozemo  iSto  upotrebiti  kao  podmet,  da  o  njem  bilo  Stogod  tvr- 
dimo  ili  poredemo ;  prije  mora  biti  u  svijesti  neki  pojam  o  uzajmici 
nego  Sto  mozemo  idto  staviti  u  bilo  kakovn  uzajmica ;  prije  mora  biti 
u  du§i  neki  pojam  istoyetnosti  i  razlidnosti,  nego  fito  je  moiemo 
bilo  za  koji  slu6aj  zajekati  ili  zanijekati;  prije  mora  biti  u  dudi 
neki  pojam  o  uzrokn  i  udinku,  nego  dto  moiemo  pitati  za  uzrok  bilo 
kojoj  pojavi,  ili  o6ekivati  udinak  bilo  od  kojega  predmeta.  Ovi  najob- 
cenitiji  i  najviSi  pojmovi  prvi  su,  §to  ih  du§a  pobudena  osjetima  shvata, 
i  oni  su  u  dudi  prije  svih  odredenijih  nii^ih  pojmova;  oni  su  grada, 
bez  koje  ne  moze  biti  sudjenja  ni  suda.  Tako  a  soda  „sunce 
svijetli"  ve<S  i  maleno  dijete  pod  subjektom  „sunce"  misli:  ono, 
nefito  =  bide,  i  njemu  pridijeva  prirok  „svijetli**,  Sto  je  osim  oblika 
s  podetka  gotovo  jedina  pojava,  po  kojoj  je  spoznalo  sance. 

Prva  je  dakle  misao,  prvi  pojam  u  svijesti  dovjedjoj,  i  to  naj- 
opdenitiji  pojam  bida,  za  kojim  se  rectaju  drugi  najvidi  pojmovi, 
i  dok  u  svijesti  nema  pojmova,  nema  ni  logidkoga  midljenja,  ni 
sudenja,  ved  ima  samo  predodaba  i  predodavanja.  Rod  predodaba 
i  ostaju  zivotinje,  dokle  god  4ivu ;  i  upravo  zato  one  ne  misle,  jer 
nemaja  pojmova.  A  kako  rano  nastaju  u  duSi  dovje^joj  ovi  prvi 
i  najopdenitiji  pojmovi  i  od  njih  sastavljena  prva  nadela  ili  zakoni 
logidkoga  miSljenja,  svjedode  nesomljivo  pitanja,  kojima  ved  ma- 
lena  djeca  davaju  odudka  svojoj  razumnoj  da§i:  dto  je  ovo,  zadto 
je  ovo,  demu  je  ovo?  Dakako  da  ovi  prvi  i  osnovni  pojmovi,  ova 
prva  podela  miSljenja  nastaju  u  daSi  spontano  apstrahovanjem  ne^ 
posrednim  i  direktnim  (abstractio  directa  sive  spontanea);  jer  bi 
bilo  smijeSno  pomidljati,  da  dijete  ved  reflektuje  (abstractio  reflexa) 
na  ove  pojmove,  i  da  ih  shvata  upravo  kao  najopdenitije  pojmove. 
Isto  tako  spontano  prenosi  s  podetka  pojmove  na  predmete,  te  ih 
za  predmete  tvrdi  ili  poride. 

Kad  dakle  Wundt  protiv  englezke  Skole  apercepciju  tako  od- 
ludno  zagovara  kao  zgadanje  specificno^  bitno  razlidito  od  asocia" 
cije,  dini  nam  se,  da  su  ga  samo  njegova  senzualistidka  i  metafi- 
zidka  nadela  sprijedila,  da  prizna  apstrahovanje^  kao  elementamu 
funkciju  razuma,  kao  dogadanje  bitno  i  specifidno  razlidito  od  osje- 
danja,  kojim  nastaje  u  svijesti  naSoj  pojam  —  psikicka  tvorevina  spc- 
cificno  i  bitno  razliUta  od  predodSbe, 


Digiti 


ized  by  Google 


WUNDTOV  MBTAFIZI(^KI  SUBTAY.  235 

III.  Osnovna  na6ela  midljenja. 

1.  Zapravo  je  svaki  oblik  logidkoga  midljenja  ujedno  zakon  mi- 
dljenja; jer  svaki  mo^e  obuhvatiti  mnogo  pojedinih  dinjenica,  za 
koje  vrijedi  kao  pravilo.  All  ovi  pojedini  zakoni  imadu  se  podre- 
diti  nekim  osnovnim  zakonima  —  na^Iima  —  koja  imadu  biti 
takova,  da  pojedini  zakoni  midljenja  ne  ce  biti  drugo,  nego  osobiti 
sludaji  njihovi,  dok  se  sama  nadela  ne  mogu  ni  svesti  na  koje  druge 
zakone,  ni  jedno  iz  drugoga  izvesti. 

Svi  oblici  miSljenja  nijesu  drugo  nego  neke  uzajmice  pojmova, 
a  sve  se  uzajmice  dadu  svesti  na  dvije  glavne  uzajmice:  na  uzaj- 
micu  naime  potpune  (totalne)  ili  djdomidne  (partialne)  istavetnosti  i 
jednostrane  ili  ujsajamne  ovisnosU.  Zajedni6ka  fdnkcija,  koja  spaja 
ove  obje  vrste  logidkoga  djelovanja,  jest  raddlamba  pojmova. 

Sada  Wundt  vrlo  lijepo  poblize  tumadi  one  posebne  logidke  funk- 
cije,  koje  su  potrebne,  da  se  ustanove  ove  uzajmice. 

Da  spoznamo  uzajmicu  istovetnosti,  svagda  je  potrebno  dvovrsno 
isporedivanje :  treba  da  shvatimo  ono,  dto  se  podudara,  i  ono,  dto 
se  razlikuje.  Sasvim  je  odito,  da  ne  mozemo  drugadije  ustanoviti, 
da  li  opstoji  samo  djelomidna  istovetnost,  nego  ako  shvatimo  one 
6esti,  koje  se  podudaraju,  i  one,  koje  se  ne  podudaraju.  Ali  i  kod 
potpune  istovetnost!  treba  takoder  da  shvatimo  nepodudaranje,  te  i 
kod  potpune  istovetnosti  nepodudaranje  imade  odludno,  ali  vide  ne- 
gativno  znamenovanje.  Ovo  nam  jasno  pokazuje  oblik  A  =  B, 
dto  je  simbolidki  izraz^  koji  vrijedi  i  za  matematidke  jednadzbe  i 
za  potpune  definicije.  Tu  su  naime  samo  isporedeni  pojmovi  razli- 
diti,  ali  vrijednost  im  je  ista.  Vrijedi  to  i  za  simbolidki  oblik  A  =  A, 
koji  kaze,  da  oba  pojma  imadu  sasvim  isti  sadrs^aj.  Ova  dva  A 
mogu  biti  dva  po  broju  razlidita  predmeta,  ili  ako  sn  jedan  isti 
predmet,  moraju  svakako  bit  dva  po  broju  razlidita  pojma  (dva 
dina  midljenja,  dakle  distinctio  pure  mentalis) ;  jer  samo  tako  mogu 
u  redenici  biti  podmet  i  prirok.  Zato  upravo  u  svakom  6inu  mi- 
dljenja vlada  podudaranje  i  razlikovanje ;  samo  dto  kod  potpune 
istovetnosti  apstrahujemo  od  podela  razlidnosti,  a  kod  nepotpune 
istovetnosti  upravo  na  ujih  refiektujemo. 

Iz  ove  dvije  osnovne  funkci je  nuzno  izviru  dva  osnovna  zakona : 
nacelo  naime  istovetnosti  i  nadelo  porjemosti.  Prvo  zahtijeva  od  nadega 
midljenja,  da  svagda  ono,  dto  se  podudara,  drzimo  istovetnim ;  drugo 
zahtijeva,  da  svagda  razludimo  ono,  dto  se  ne  podudara.  Ali  oba 
ova  zakona  nijesu   takova  pravila,   da  bi  se  midljenje  kod  ispore- 


Digiti 


ized  by  Google 


236 


DR.  A.  BAITER, 


divanja  moglo  driati  sad  jednoga,  sad  opet  drugoga.  Dok  sud  jodte  nije 
gotov,  preplidu  se  obje  fiinkcije,  te  neprestano  vrijede  zajedno  oba  za- 
kona.  Ka2e  li  se  dakle,  da  je  nadelo  istovetnosti  osnovni  zakon 
za  jedne  sudove,  a  na6elo  porjednosti  za  nije^ne  sudove,  onda  ovo 
vrijedi  samo  za  gotove  sudove,  a  ne  i  za  sam  te^aj  sudenja. 

Mogu  se  napokon  dva  pojma  i  tako  isporediti,  da  se  po  nadelu 
istovetnosti  je6no  odredi  njihova  uzajmica,  a  onda  se  ili  podmet 
ili  prirok  rastavi  u  viSe  nizih  pojmova,  od  kojih  jedan  svojim 
biljegama  pori6e  drugi,  a  svi  su  ipak  sadriani  u  istom  vi§em 
pojmu.  Clanovi  disjunktivnoga  suda  oznaduja  se  prema  nekim  od- 
redeninot  jefinim  biljegama,  a  njihov  raspoj  (Trennung)  potjede  od 
tuda,  §to  spoznajemo,  da  se  neke  biljege  n  jednima  nalaze,  a  u 
drugima  ne  nalaze.  Tipidki  je  oblik  zato:  A  je  ili  B  ili  non  B. 
gdje  pojam  B  oznaduje  biljegu  razli6nosti.  Ovo  je  podjedno  oblik 
za  nadelo  nemogtkdnosti  srednjdka  (exclusi  medii)  te  se  ovo  nadelo 
mo2e  smatrati  naielom  ea  raSHambu  pojmova.  Ovo  nadelo  nema 
svoga  posebnoga  sadriaja,  ta  i  osniva  se  poput  preda^njih  nadela 
na  istim  osnovnim  funkeijama  midljenja,  ali  po  oblikn  sadriaje  ipak 
neki  novi  momenat,  koji  u  onima  nije  sadrSan. 

Drugadije  stoji  stvar,  kad  se  radi  o  uzajmici  ovisnosti.  Osnovne 
su  logidke  funkcije  kod  ustanovljivanja  ovoga  nadela  dodute  iste 
t.  j.  raSdlamba  i  isporedivanje,  ali  je  postupak  ipak  drugadiji.  Mo- 
iemo  naime  neki  pojam  raSdlaniti,  pa  razmatrati  dlanove  kao  spo- 
redne  (coordinirane)  pojmove.  Kao  sporedni  pojmovi  mogu  ovi  6la- 
novi  s  obzirom  na  nadelo  istovetnosti  biti  samo  u  nijednoj  uzajmici, 
t.  j.  oni  nijesu  istovetni.  Svatko  pak  mora  spoznati,  da  time  jodte 
nije  iscrpena  uzajmica  ovih  pojmova;  jer  oni  moraju  biti  i  u  nekoj 
jednoj  uzajmici;  a  to  yei  zato,  Sto  su  sadrzani  u  jednom  istom 
viSem  pojmu.  To  pak  znadi,  da  nedostaje  jedina  istovetnost,  da  bi  ae 
ova  uzajmica  jednim  sudom  izrekla;  da  ova  uzajmica  i  nije  istovetnost, 
ve<5  je  uzajmica  ovisnosti,  koja  oznaduje,  da  svojstvo  ili  narav  (Be- 
schafFenheit)  jednoga  pojma,  kojimgod  nadinom  odreduje  narav  dru- 
goga pojma.  Ovako  su  ovisni  unutraSnjim  biljegama  korelatni  poj- 
movi, kao  Sto  su:  otac  i  majka,  roditelji  i  djeca,  cmo  i  bijelo. 
Slidno  se  mogu  i  svi  oni  pojmovi,  koji  stoje  u  bilo  kakovoj  spo- 
Ijagnjoj  jednoj  uzajmici,  kao  n.  pr.  u  uzajmici  prostomoj  ili  vre- 
menoj,  smatrati  ovisnima  s  obzirom  na  ovu  njihovu  jednu  uzajmicu. 

U  ovo  postanje  sudova  ovisnosti  znatno  utjede  dogadaj,  Sto  se 
izvija  iz  svijesti  o  suvislosti  naSega  vlastitoga  logidnoga  miSljenja. 
Kao  Sto  nalazimo  mnogovrsne  uzajmice  ovisnosti  u  sustavima  poj- 


Digiti 


ized  by  Google 


WUNDTOV  MVTAFlZldKT  SU8TAV.  237 

mova  nastalima  logi^kom  obradbom  iBkustva^  tako  nastaju  sasvim 
nalidne  uzajmice  i  izmedu  samih  dina  midljenja.  Po  dva  suda  o 
istom  predmetu  medu  sobom  su  sporedni,  a  jer  se  iz  ovih  sudova 
midljenjem  izvode  novi  sudovi,  shyatamo  ove  potonje  kao  ovisne 
o  prrima.  Ovaj  postupak  kod  zakljudivanja  postaje  odIu6an  za  lo- 
gidkn  znatnost  uzajinic&  oviBnosti.  K  uzajmicama  ovisnoBti,  iio  nam 
ih  pruia  predodzbeni  svijet  nade  Bvijesti,  pridru£uju  se  one,  Sto  ih 
nalcLsimo  u  samom  miSljenju,  i  koje  svuda  odreduja  njegovo  logidko 
djelovaDJe.  Ovih  potonjih  imade  doduSe  mnogo  manje,  pa  one  ipak 
imadu  toliku  snagu  u  sebi,  da  dobivaju  brzo  premoiS  nad  svima 
ostalima.  Ova  je  njihova  moc  u  torn,  &to  samo  logidku  ovisnost  ne- 
posredno  spoznajemo  za  nu£nu,  t.  j.  za  takovu  kojoj  se  midljenje  ne 
moie  oteti.  Ova  nainost  pripada  logidkoj  ovisnosti  zato,  &to  logidko 
miSljenje  spaja  svoje  pojmove  jedino  po  svojim  vlastitim  unutradnjim 
pobadama,  te  ove  pobude  moga  stajati  jedino  a  osnovnim  funkci- 
jama  isporedjivanja.  Jer  so  pak  ove  osnovne  funkcije  jedine,  koje 
uvijek  pripadaju  midljenju,  mora  ih  midljenje  priznati  nu^nima. 
Poradi  toga  nastoji  nafie  midljenje  i  stvarne  uzajmice  ovisnosti,  dto 
nam  ih  pruia  iskustvo,  podrediti  logidkoj  ovisnosti.  Zakon  pak  ili 
nadelo,  po  kojem  nade  pojmove  i  dine  miSljenja  spajamo  s  obzirom 
na  njihovu  ovisnost,  zove  se  naddo  raeloga. 

Sad  pita  Wundt,  je  li  ovo  nadelo  samostalan  logidki  aksiom,  kao 
dto  je  nadelo  istovetnosti  i  porjeke,  ili  je  samo  uputa,  da  funkcije 
isporedivanja,  fito  ih  propisuju  ova  dva  nadeia,  upotrebimo  i  za 
samostalne  dine  midljenja.  Leibnitz  je  prvi  naudao,  da  je  nadelo 
razloga  ono  nadelo,  po  kojemu  spajamo  iskustvene  t.  j.  nenu£ne 
dinjenice ;  zato  ga  on  i  zove  nadelom  dostatne  razloinosti,  da  se  oznadi 
nedostajanje  unutraftnje  nuinosti  za  ovakovo  spajanje.  Za  spojeve 
pak  nadega  logidkoga  midljenja  dotjedu  po  Leibnitzu  nadela  istovet- 
nosti i  porjednosti.  Noviji  neki  logidari  poSli  su  i  dalje  te  ude,  da  na- 
delo razloinosti  ni  ovako  stegnuto,  kako  ga  shvata  Leibnitz,  u  smishi 
naime  empirijskoga  kauzaliteta,  nije  nikakovo  samostalno  nadelo, 
vei  i  ovdje  nadelo  istovetnosti  smatraju  kao  pravi  kriterij  spajanja.* 


*  Za  primjer  ovakovoga  misljeDJa  navodi  Wundt  u  svojoj  Logici  I. 
S.  569.:  W.  Hamilton,  Logic,  3  edit.  p.  86.  nota;  A,  Riehl,  dor 
philos.  Kriticismus,  Bd.  2,  8.  286.  Dodajeino  job  S.  212.  228—229. 
240 — 244.  253—256.  Causalitftt  und  Identitftt,  Vierteljahrschrift  f«r 
wissenseh.  Philos.  1877;  K  Kraman^  Unsere  NaturerkenntniHS.  fl.  244 
— 245.  252—254.  262  sll.  Isporedi:  Al.  Schmid.  Erkenntnisslehre.  Herder 
1890.  Bd.  1.  8.  30—31. 


Digiti 


ized  by  Google 


238  DR.  A.  BAUSR, 

Ovo  mifiljenje  pobija  Wundt,  te  narodito  protiv  Leibnitza  kaSe: 
„Kad  bi  bilo  istinito,  da  nadelo  istovetnosti  i  porjeCnosti  vrijedi  samo 
za  osnovne  funkcije  samoga  pojmovnoga  isporedivanja,  to  je  sva- 
kako  nerazumljivo,  kako  bi  mogli  ovi  zakoni  u  nama  djelovati,  a 
da  ih  odmah  ne  primijenimo  iskustvu.  Upravo  n  predmetima  zora 
nalazimo  podndaranje  i  razliku.  Ead  ih  ne  bismo  u  njima  nadli,  kako 
bi  dodii  u  nade  pojmove?  Ta  od  zorova  tek  postaju  pojmovi,  kad 
Bmo  ove  zakone  isporedivanja  njima  primijenili,  pa  kad  dalje  poj- 
move prema  podudaranju  i  razlikovanju  stavljamo  u  uzajmien, 
onda  je  to  samo  neposredni  nastavak  onoga  istoga  misaonoga  dje- 
lovanja,  koje  je  zadelo  sa  zorovima.  Na^lo  istovetnosti  i  porjed- 
nosti  jesu  dakle  logidki  zakoni,  koliko  izviru  iz  logidkih  fankcija 
nadega  midljenja,  ali  sa  i  empirijski  zakoni,  koliko  vrijede  i  za 
svaku  obradbu  iskastva,  te  ne  bi  mogli  opstajati  u  nadem  midljenju, 
kad  se  predmeti  iskustva  ne  bi  podavali  njihovoj  upotrebi. 

Primijenimo  li  ovakovo  shvatanje  i  na6elu  razloznosti,  valja  da  isto 
tako  i  za  nj  pretpostavimo  zornu  podlogu  u  nekim  svojstvima  nagib 
predodaba;  ali  ne  demo  smjeti  odekivati,  da  demo  nadi  gotov  vez 
izmedu  razloga  i  posljetka.  Ovu  zornu  podlogu  za  tvorbu  logid- 
koga  pojma  ovisnosti  nalazimo  u  uzajmicama  prostarnoga  suhivstvo- 
vanja  i  vremenoga  slijeda.  Druge  podloge  za  uzajmicu  ovisnosti 
ne  moie  nikako  biti  u  iskustvu,  kao  za  istovetnost  $to  ne  moze 
biti  druge  podloge  do  podudaranja  predmeta  s  obzirom  na  neka 
svojstva.  Dakako  da  prostomo  snbivstvovanje  i  vremeni  slijed  jo§te 
nijesu  uzajmice  ovisnosti,  kao  ni  podudaranje  predodaba  dto  jofite 
nije  istovetnost.  Po  subivstvovanju  i  vremenom  slijedu  spojene  pre- 
dodibe  moraju  pruzati  neke  uvjete,  koji  sile  mifiljenje,  da  ih  stavi 
tt  takav  spoj,  da  svaka  promjena  jednoga  dlana  ovoga  spoja  nuino 
mijenja  i  drugi  dlan.  Ali  svagda  tek  mifiljenje  pretvara  ovaj  zomi 
spoj  predodaba  u  ovisnost  time,  fito  stavlja  u  uzajmicu  desti  poj- 
movne  cjeline,  koju  nalazi  u  zoru.  N.  pr.  stranice  krugu  upisanoga 
pravilnoga  fiesterokuta  mijenjaju  se,  kad  se  povedava  polamjer  opi- 
sanoga  kruga.  Isto  tako  stoji  brzina  nihala  kod  istoga  puta  (Ampli- 
tude) prema  kutu  otklona  od  polozaja  ravnoteze.  Uzajmice  dakle 
prostornoga  subivstvovanja  i  vremenoga  slijeda  shvataju  se  u  lo- 
gidkom  smislu  kao  uzajmice  ovisnosti  jedino  po  tom,  fito  se  pred- 
mnijeva,  da  se  neka  podela  zora  mijenjaju  zato,  fito  su  se  druga 
podela  istoga  zora  promijenila.  Poradi  toga  nije  pravo  pripisivati 
bitno  drugo  znamenovanje  geometrijskim  oblicima  ovisnosti,  nego  li 
fito  se  pripisuju  vremenim  oblicima.  —  Nadelo  razloinosti  i  nadelo  uz- 


Digiti 


^ed  by  Google 


WUHDTOV  MBTAFIZI6KI  BUBTAY.  239 

ro^nosti  prema  tomu  je  a  logidkom  smisia  saByim  jednako,  §to  Wundt 
i  dalje  razvija  i  obrazlaie. 

Isti  nadin  razmatranja,  kojr  vrijedi  za  one  pojmove,  Sto  imada 
osnov  a  neposrednom  zoru  i  odredenim  skupnim  predod^bama, 
prenosi  se  unntrafinjom  nuidom  i  na  one  sastavljenije  pojmove, 
koji  nastaju  opseznijom  misaonom  obradbom  iskustvenih  predmeta. 
Gdjegod  86  ovakova  pojmoyna  cjelina  raddlani  u  podredene  poj- 
move, koji  stoje  u  medusobnoj  uzajmici,  te  ova  uzajmica  odrednje 
biljege  cijeloga  pojma,  ondje  ova  uzajmica  dlanova  He  moSe  biti 
drugo,  nego  uzajmica  ovisnosti.  N.  pr.  krivnja  i  kazna. 

Isto  napokon  vrijedi  i  za  ovisnost  sudova  t.  j.  takovih  pojmovnib 
spojeva,  kojih  po6ela,  pojedini  naime  pojmovi,  ved  stoje  u  azajmici. 
Ovo  je  upravo  logi6ka  ovisnost  samih  dina  midljenja.  Ona  ved  iz- 
vire  iz  pojmovnih  uzajmica,  koje  ne  moraju  biti  uzajmice  ovisnosti; 
zato  je  u  ovom  najzamrdenijem  slu6aju  najmanje  o^ita  samostalnost 
uzajmice  ovisnosti.  Kad  su  naime  pojmovi  sudova  spojeni  po  na- 
delu  istovetnosti,  diui  se,  kao  da  ova  uzajmica  dotjede,  da  proiz- 
vede  spoj  po  nadelu  razlo^nosti.  Ali  kod  zakljudivanja  ne  pita  se  za 
nzajmicu  pojmova  u  jednom  sudu,  ve<S  se  pita  za  uzajmicu  sudova. 
I  ovdje  dine  prednjaci  i  zaglavak  jednu  pojmovnu  cjelinu,  kojoj 
su  pojedini  sudovi  podredeni,  a  medu  sobom  su  sporedni.  Tako  se 
dakle  vidi  uzajmica  ovisnosti  u  silogizmu  i  onda,  kad  je  silogizam 
sastavljen  od  sudova  po  nadelu  istovetnosti.  Ovo  je  jo5  oditije,  kad 
ve6  pojedini  sudovi  sadriavaju  uzajmicu  ovisnosti,  samo  fito  ni  onda 
ona  uzajmica  ovisnosti,  koja  se  nalazi  u  pojedinim  prednjacima,  ne 
prelazi  u  zaglavak,  ve6  je  ovisnost  dianova  zakljudivanja  (pred- 
njakH  i  zaglavka)  nova  ovisnost  videga  reda. 

U  svima  se  dakle  sludajevima  uzajmica  ovisnosti  pokazuje  kao 
samostalna  uzajmica,  i  prema  tomu  odgovara  njoj  sasvim  osobit 
postupak  kod  isparedivanja  predodaba.  Vidi  se  to  jasno,  ako  pro- 
motrimo  njegovu  zomu  podlogu.  Uzajmica  se  ovisnosti  bitno  razli- 
kuje  od  uzajmice  istovetnosti  time,  Sto  kod  istovetnosti  isporedujemo 
samostalne  pojmove,  a  kod  ovisnosti  sve  po  dva  pojma  sadriana 
u  jednom  skupnom  pojmu.  U  prvom  se  sludaju  mo2e  raditi  samo 
o  mjeri  podudaranja  i  razlikovanja  pojmova.  U  ovisnosti  pak  radi 
se  o  tom,  kako  to,  da  se  nuino  mijenja  jedan  pojam,  kad  se  pro- 
mijenio  drugi  pojam,  koji  takoder  pripada  u  jednu  istu  skupnu 
predodibu;  ili  kako  se  kod  sastavljenoga  midljenja  s  promjenom 
jednoga  spoja  pojmova  veze  promjena  drugoga  spoja  pojmova,  koji 
takoder  pripada  istoj  svezi  midljenja.  Dakako  da  i  ovdje  sudjeluju 


Digiti 


ized  by  Google 


240  DR.  A.  BAUSB, 

podadaranje  i  razlikovanje  kao  prvotni  dini  isporedivanja ;  ali 
k  tomu  dolazi  ovdje  novi  momenat,  naime  momenat  suvezne  pro- 
mjene  dlanova  (beziehungsweise  Vertoderung).  Cinitbe  bu  d^le 
isporedivanja,  koje  se  odituju  u  na6elu  razloznosti,  bitno  zamrdenije. 
Tu  se  ne  isporeduju  dva  samostalna  to^ng  odredena  pojma,  ve<S 
dva  u  uzajmicu  stavljena  niza  pojmova,  kojih  dlanovi  ipak  pripa- 
daju  jednoj  pojmoynoj  cjeloti.  Jer  sa  ovi  dini  isporedivanja  tako 
opseine  naravi,  moze  se  ovo  isporedivanje  protegnuti  i  na  ditave 
sudove.  A  bududi  da  se  u  jednom  zakljudivanju  spojeni  sudovi 
mogu  po  pojmovnoj  srodnosti  opet  spojiti  s  drugim  dinioia  miSljenja. 
postaje  na6elo  razloinosti  opdim  naielam  spajanju  procesd  naSega  mi- 
Sljenja,  Ovako  pak  ovo  posljednje  nadelo  isporedujudega  miiljenja 
postaje  nadelo  raeloSbenoga  (begrUndenden)  miiljenja^  a  razlo^beno 
je  migljenje  upravo  ono  midljenje,  koje  se  zove  spoznanje.' 

2.  Izlozili  smo  dosta  opSirno,  i  to  ponajvide  samim  rijedima  Wund- 
tovima,  kako  on  tumadi  osnovne  zakone  miSljenja.  Udinili  smo  to 
zato,  da  se  vidi,  s  kako  je  on  velikom  todnod<Su  i  jasnoiiom  raz- 
globio  tok  i  razvoj  midljenja,  kako  je  lijepo  razvio  funkcije  midljenja 
i  osvijetlio  pravila,  po  kojima  se  ove  funkcije  obavljaju.  U  jednom 
samo  imali  bismo  prigovoriti  ovomu  tumadenju.  Ne  razumijemo 
naime,  kako  bi  mogle  dotedi  jedino  osnovne  funkcije  isporedivanja 
(Vergleichnng)  predodaba  i  pojmova,  da  se  povrh  uzajmice  isto- 
vetnosti  i  razIiiSnosti  ustanovi  i  uzajmica  ovisnosti  i  nuine  savislosti. 
I  Wundt  dodude  zahtijeva  za  spoznanje  ove  uzajmice  „osobU  po- 
stupak  kod  isporedivanja^,  i  „ovdje*'y  veli  on,  sudjduje  poduda-- 
ranje  i  razlikovanje  kao  prvotni  Hni  isporedivanja^  ali  k  tomu  do- 
lazi ovdje  novi  momenat,  momenat  naime  suvezne  promjene^.  Ali 
ovaj  novi  momenat  suvezne  promjene,  sama  naime  ovisnost,  jest 
nedto  izvorno,  nedto  novo,  dto  se  ne  dade  izvesti  iz  samoga  ispore- 
divanja, kao  dto  se  i  s^mo  naielo  razloznosti  ne  dade  izvesti  iz  na- 
fiela  istovetnosti.  Ovaj  novi  momenat  treba  da  neposredno  spo- 
znamo.  To  slijedi  i  iz  rijedi  samoga  Wundta,  kad  kaze,  da  logidka 
ovisnost  neposredno  spoznajemo  kao  nuinu^  ali  on  i  opet  hode,  da 
je  upravo  ova  nuznost  logidke  ovisnosti  osnovana  jedino  u  osnovnim 
funkcijama  isporedivanja. 

Do  ove  opaske,  kako  rekosmo,   Wundt  je  lijepo   razvio  zakone, 
po  kojima  se  obavljaju  funkcije  midljenja. 

*  Systm  8.  71—89. 


Digiti 


ized  by  Google 


WUNDTOV  MBTAPIZieKI  SU8TAV.  24  i 

Svojim  je  tumaCenjem  Wundt  ipak  po  naSem  sudu  zadovoljio 
samo  jednoj  strani  pitanja;  koliko  naime  njegovo  tumadenje  odgo- 
vara  na  pitanje:  po  kojim  se  zakonima  obavlja  misljenje?  Osim 
ovoga  pitanja,  koie  je  quaestio  facti,  imade  joSte  jedno  pitanje,  i 
to  pitanje  puno  znamenitije  —  quaestio  juris  — :  zaSto  naime  treba 
da  midljenje  slijedi  istama^ena  naCela?  Do  odgovora  na  ovo  pitanje 
stoji,  kakova  vrijednost  pripada  ovim  nadelima.  Imadu  li  samo 
subjektivnu  vrijednost,  ili  im  pripada  i  vrijednost  objektivna?  Jesu  li 
to  samo  sabjektivni  zakoni,  koji  vrijede  samo  za  nade  midljenje, 
ili  su  oni  takoder  objektivna  i  konstitutivna  nadela,  koja  vrijede  i 
za  bida? 

Koliko  Wundtovo  tumafienje  bode  da  odgovori  i  na  ovu  quaestio 
juris,  ne  moze  nas  nikako  zadovoljiti.  Wundt  doduSe  ho6e,  da  na 
ovom  mjestu  raspravlja  o  misljenju,  samo  koliko  je  naSe  subjek- 
tivno  djelovanje,  a  ne  obazire  se  na  objekat,  kojega  se  tide  mi- 
Sljenje.  Polazedi  s  ovoga  stajalifita,  izvodi  on  najviSa  logidka  na- 
5ela  iz  samih  funkcija  midljenja. 

Tako  istumadiv§i  one  funkcije  miSljenja,  koje  su  potrebite,  da 
se  ustanovi  uzajmica  istovetnosti  i  razlidnosti,  odmah  dodaje:  „Iz 
ove  dvije  osnovne  funkcije  nuSno  izviru  dva  osnovna  zakona^  na- 
ielo  istovet7tosti  i  porjecnosti.  Prvo  zahtijeva  od  naSega  miiljenja, 
da  svagda  ono,  Ho  se  podudara,  driimo  istovetnim,  drugo  zahtijeva, 
da  svagda  raducimo  ono,  Sto  se  ne  poduda/ra,^^  Otkle  dakle  ova 
mod  obim  nadelima?  Iz  Wundtova  se  tumadenja  moi^e  izvesti  samo 
ovaj  odgovor:  jer  je  miSljenje  na§e  subjektivno  onakovo,  kakovo 
jest,  jer  obavlja  funkcije,  koje  obavlja,  drzi  se  redenih  nadela. 
Isto  vrijedi  i  za  nadelo  razloga.  Jer  smo  opazili  u  dinima  nadega 
miSljenja  suvislost  i  nuznu  unutraSnju  ovisnost  samih  ovih  dina, 
prenosimo  uzajmicu  logidke  ovisnosti  i  na  one  uzajmice,  Sto  nam 
ih  pruia  predodzbeni  svijet  naSe  svijesti.  Jedino  logidku  ovisnost 
spoznajemo  neposredno  kao  nuznu,  kojoj  se  midljenje  ne  moze  oteti. 


*  „Die  beiden  GrundfunctioDen,  die  sich  so  bei  jedera  zur  Foststellung 
wie  zur  Verneinung  von  Identitatsverhaltnissen  dienenden  Ui'theile  be- 
thatigen,  lassen  nothwendig  zwei  Grutidgesetze  aus  sich  hervorgehen. 
Die  Function  der  Ueboreinstimmung  stollt  an  unser  Denkou  die  Forderung, 
tiberall  das  Uebereiustimmcnde  ideutisch  zu  setzen.  Dass  dies  gcschehen 
soUe,  drUckt  der  Satz  der  Ideutitiit  aus.  Die  Function  der  Unterschei- 
dung  dagegen  veranlasst  uns,  abweichende  Merkmale  zu  treunen;  sie 
fordert,  das  Verschiedene  als  nicht  idontisch  dem  Uebereinstimmeuden 
entgegenzustellen".  System  8.  74  f. 

R.  J.  A.  OXZVU.  16 


Digiti 


ized  by  Google 


242  DR.  A.  BAUER, 

i  ovo  dini,  da  na§e  miSljenje  nastoji  realne  uzajmice  ovisnosti,  koje 
nalazimo  u  zoru,  podrediti  logifikoj  ovisnosti.^ 

Ovakovo  shvatanje  i  izvodenje  najviSih  nadela  miSljenja  iz  same 
sabjektivne  naravi  misljenja  moze  dote<5i  samo  za  to,  da  se  pokaie 
disto  Bubjektivna  nu^nost  miSljenja  po  ovim  zakonima,  a  nipo&to 
ne  dotjede,  da  sc  pokaze  i  obrazlozi  i  objektivna  vrijednost  miSljenja. 
Poradi  toga  ovakovo  shvatanje  vodi  subjektivistifikom  skepticizmu. 
Jer,  ako  ja  mislim  ovako  ili  onako  samo  za  to,  Sto  moram  tako 
misliti,  bududi  da  je  takova  narav  moga  miSljenja,  bududi  da  su 
ovakove  funkcije  njegove,  nije  nikako  obrazlozeno,  da  li  miSljenje 
i  onda,  kad  upravo  sasvim  odgovara  najviSim  logifikim  nadelima, 
odgovara  takoder  transsubjektivnoj  zbiljnosti.  Ne  ka^emo,  da  Wundt 
zbilja  stoji  na  stajaliStu  subjektivistidkoga  skepticizma,  ved  ka^emo, 
da  po  njegovom  izvodenju  najviSih  nadela  miSljenja  nije  ovo  stA- 
jaliSte  iskljadeno,  kao  ni  ovomu  protivno  stajaliSte  Sto  nije  nikako 
obrazlozeno.  Od  tuda  valjada  i  potjede  ono  kolebanje,  fito  se  opaza 
kod  njega. 

Tako  n.  pr.  Wundt,  kad  pobija  Leibnitza,  veil  izrijekom :  „Kad 
bi  bilo  istinito,  da  nadelo  istovetnosti  i  porjednosti  vrijedi  samo 
za  osnovne  funkcije  naSega  pojmovnoga  isporeSivanja,  to  je  sva- 
kako  nerazumljivo,  kako  bi  mogli  ovi  zakoni  u  nama  djelovati,  a 
da  ih  odmah  ne  primijenimo  iskustvu.  Upraio  u  p'edmetima  eora 
nalazimo  podtidaranje  i  razliinost  Kad  ih  ne  bismo  u  njima  naili, 
kako  bi  doMi  u  na^e  pojmove?  Ta  od  zorova  tek  nastaju  pojmovi, 
kad  smo  ove  zakone  isporedivanja  njima  primijenili,  pa  kad  dalje 
pojmove  prema  podudaranju  i  razlici  stavljamo  u  uzajmicu,  onda 
je  to  samo  neposredni  nastavak  onoga  istoga  misaonoga  djelovanja, 
koje  je  zaCelo  sa  zorovima.  Nacelo  istovetnosti  i  porjecnosti  jesu 
dakle  logicki  zakon',  koliko  izviru  iz  logickih  funkcija  naSega  mi- 
Mjenja,  ali  su  i  empiricki  zakoni,  koliko  vrijede  i  za  siaku  obradbu 

^  „Dipse  Macht  (der  roin  logisehen  Abhilngigkeit)  liegt  darin,  dass 
die  logisclip  Abhangigkeit  die  oinzigo  ist,  welche  als  eino  notliwendige, 
von  dem  Donkon  nicht  zu  vonvoigoriido  unmittolbar  innorllch  aufgofasst 
wird.  Jene  Superioritat,  welcho  die  logischo  AbhiUigigkoit  iiber  alio  an- 
doron  FoniKMi  dorsolben  bohauptot,  bostoht  soniit  darin,  dass  die  Ab- 
hJUigigkeit  eino  von  uns  naoh  don  (losotzen  dor  logisohon  Vorgleichung 
horvorgobrachto  und  dahor  audi  nothw(Midig  dioson  Gosotzon  gehorhende 
ist.  Dioso  liodingungon  bowirkon  os  abor,  dass  uns(M*  Donken  tiberall 
bomtibt  ist,  die  realen  Abhftngigkoitsboziohnngon,  die  sich  in  der  An- 
schauung  darbioton,  d(>r  logiscbon  Abhilngigkeit  untorzuordnon^.  N.  n. 
nij.  H.   GD. 


Digiti 


ized  by  Google 


WUNin'OV  MEIAFIZI^'KI  8USTAV.  248 

iskustva,  te  ne  bi  mogli  opstojati  u  naSem  miSljenjii^  had  se  pred- 
meti  miSljenja  ne  bi  jwdavali  njihovoj  upotrebi*.  Koliko  ovdje 
Wundt  zahtijeva,  da  upravo  u  predmetima  zora,  pak  onda  u  pred- 
metima  pojmovnoga  pomirfljanja,  moramo  naci  podudaranje  i  raz- 
li<:^nost,  6inilo  bi  se,  kao  da  to  zna6i ;  kako  bismo  dosli  do  ovih 
najvLsih  logidkih  nailfela,  kad  ih  ne  bisrao  razumom  na^li  u  samim 
predmetima  spoznanja,  dakle  u  bi6u,  kao  ontoloske,  konstitutivne 
zakone.  Ali  ovo  nije  nipoSto  miSljenje  Wundtovo.  Kad  on  veli,  da 
su  ovi  zakoni  i  empirii^ki  zakoni,  koliko  vrijede  za  obradbu  isku- 
stva, onda  je  sa  njegovoga  stajalista  opravdano  i  osnovano  samo 
ovakovo  shvatanje :  mi  ne  mozemo  imati  drugafiijega  iskustva,  nego 
&to  ga  imamo,  niti  ga  mozemo  drugacije  misljenjem  obraditi,  nego 
Sto  ga  po  ovim  nadelima  zbilja  obradujemo,  a  sve  to  zato,  jer  je 
ovakova  subjektivna  narav  nasega  miftljenja,  jcr  nemamo  drugih 
i  drugadijih  funkcija,  a  upravo  ove  funkcije  5ine,  da  je  miSljenje 
naSe  onakovo,  kakovo  jest. 

Isto  vrijedi  i  za  nafielo  razloga.  Samo  za  to,  sto  jedino  logidku 
ovisnost  funkcija  miSljenja  spoznajemo  neposredno  kao  nuznu,  kojoj 
se  migljenje  ne  moze  oteti,  nastoji  naSe  miSljenje  realne  uzajmice 
ovisnosti,  koje  nalazimo  u  zoru,  podrediti  logi6noj  ovisnosti  —  na- 
delu  razloznosti.  Istina  je  i  opet,  da  Wundt  ovdje  na  vise  mjesta 
govori  o  stvarnim  (realnim)  uzajmicama^  i  da  zahtijeva  za  na- 
6elo  razloznosti  i  eornu  podlogu,  da  po  subivstvovanju  i  vremenom 
siijedu  spojene  predodzbe  moraju  pruzati  neke  uvjete,  koji  sile  mi- 
§ljenje,  da  ih  stavi  u  uzajmicu  ovisnosti.  Sve  bi  ovo  odgovaraio 
peripatetifikomu  shvatanju,  da  imade  u  bicima  stvarnih  uzajmica 
ovisnosti,  i  da  ih  um  samo  shvata  i  poima  onako,  kako  jesu  u 
bicima,  a  nafielo  razloznosti  bilo  bi  ne  samo  nadelo  mii&ljenja,  vec  i 
konstitutivno  nafielo  bi6a.  Ali  kako  moze  Wundt  govoriti  o  realnim 
uzajmicama,  kad  ih  on  izrijekom  porice  ?  „  OvaJco  {kto  se  naime  ve- 
dina  Ijudi  zadovolja  stavljati  u  uzajmice  samo  ono,  Sto  se  cini,  da 
samo  sobom  ved  stoji  u  uzajmici)  i  nastaje  vjerovanje,  da  ove  uzaj- 
mice opstoje  u  satnim  stvarima,  a  da  ih  ne  stvara  tek  na§e  mi- 
Mjenje''.^  U  Logici  pak  Wundtovoj  6itamo:  „ Funkcije  miMjenjajesu 

*  ,,lkgroiHich  dah(»r,  dnss  di<'  iinfr<*lH'U(MO  Mohrhoit  dor  D^'nkenden 
von  diesor  Freilioit  fdio  vorschiodoiicn  Vorstolhint^sinhalto  mit  pinandor 
im  Wrbiudiiiip:  zu  l)rinfi:oii)  oiiicii  h(>hst  lioschcidcMioii  odor  ^ar  koincn 
(lebraiich  niacht,  in  doni  sie  sich  daniit  bojinii^j;!,  das  in  l^oziohung  zu 
setzen,  was  vou  selbst  auf  oinandei-  bozo^on  zu  soin  schciut,  so  dass 
sogar  der  Glaube  cntsteht,  es  sei  nicht  erst  das  eigene  Deuken,  welches 


Digiti 


ized  by  Google 


244  DR.  A.  BAUBR, 

samo  pomagala^  s  kojima  mi  otkrivamo  (spoznajetno)  stvame  uzaj- 
mice  spojmajnih  predmeta,  a  nijesu  same  ove  ujsajmice^,^  U  ostalom 
Wundt,  tumaCedi  op<Su  valjanost  zakona  miSljenja,  zabacuje  svako 
metafizidko  poimanje,  da  bi  zakonima  midljenja  pripadala  objektivna 
vrijednost  u  torn  smislu,  da  bi  najviSa  nadela  misljenja  bila  pod- 
jedno  i  konstitutivna  ontoloSka  nadela  bida;  a  ipak  logidkomu  mi- 
Sljenju,  osnovanom  na  najviSim  logifikim  zakonima,  mora  odgova- 
rati  zbiljnost  samo  onda,  ako  je  objektivnom  odito§6u  zajamdeoa 
njihova  objektivna  vrijednost.  Zato  je  op<5a  valjanost  ovih  zakona 
za  Wundta  samo  postulat.*  Ovaj  je  postulat  neosporivo  naielo  na- 
§ega  spoznanja,  jer  bi  inade  spoznanje  bilo  nemogude.  Ali,  ako 
najvida  logidka  na6ela  izviru  samo  iz  subjektivne  naravi  miSljenja, 
samo  iz  funkcija  njegovih,  onda  nam  ova  nadela  jam6e  samo  ovo: 
naSe  je  miSljenje  onakovo,  kakovo  jest,  i  slijedi  zakone,  koje  sli- 
jedij  za  to,  jer  je  upravo  ovakova  njegova  subjektivna  narav; 
prema  tomu  ne  mozemo  imati  ni  drugadijega  iskustva  ni  spoznanja; 
ali  mi  nemamo  nikakovoga  jamstva,  da  je  nase  spoznanje  objek- 
tivno  istinito,  da  mu  odgovara  zbiljski  svijet.  U  kratko  da  kazemo: 
Wundtov  psiholoSki  determinizam  ne  pni^a  nam  nikakovo  upori§te, 
da  bismo  mogli  nadvladati  subjektivistidki  skepticizam. 

JoSte  na  jednu  todku  Wundtova  nau6anja  treba  da  se  ovdje 
obazremo.  Culi  smo  gore,  da  on  ne  priznaje  stvame  razlike  izmedu 
predo^avanja,  duvstvovanja  i  htijenja;  a  za  miSljenje  narodito  udi, 
da  je  upravo  htijenje,  da  je  neposredno  unutraSnje  djelovanje  na§e 
volje. 

Ovo  je  Wundt  osobito  oStro  istaknuo  ondje,  gdje  govori  o  ni- 
jefinim  sudovima.  Nijekanje,  veli  on,  razlikuje  se  od  svih  jednih 
spojeva  predoeaba,  jer  ono  niti  imade  osnova  u  odredenim  uzajmi- 
cama  zora,  niti  u  odredenim  uzajmioama  pojmova.  Ono  se  nasuprot 
osniva  na  samovolji  (WillkUr)  naSega  raisljenja,  do  kojega  stoji 
ustanovljivanje  svih  ovih  uzajmica.  Koliko  god  rt'alna  svojstva  pre- 

solche  Beziehungen  herstelie,  sondern  dicse  soien  an  sich  schon  in  der 
Wolt  der  Dinge  vorhanden".  System.  8.  4(i. 

*  yjDlo  Denkfunctionen  sind  dio  Hulfsmittol,  mit  donen  wir  die  realen 
Bezlohungeri  der  Erkonntnissobjocto  auffindon,  sio  sind  nicht  diose  Be- 
ziehungen  selber".  Logik  00. 

*  „An  die  innere  sowohl  -nvio  an  die  atissere  Erfahrung  treten  wir 
mit  dem  Postulate  heran,  dass  alles,  was  Oegenstand  nnserer  T^rfahmng 
wird,  in  einem  durcbweg  begreitliehen  Zusammenhang  sieh  befinde^. 
N.  n.  mj.  89. 


Digiti 


ized  by  Google 


WDNDTOV  HBTAFIZI6KI  SUSTAV.  245 

do6aba  izazivala  6ine  sudenja,  izvodi  ih  tek  volja  onoga,  koji  misli, 
te  on  ostaje  sveudilj  svijestan,  da  moze  neki  izvediv  6in  midljenja 
ne  izvesti,  ili  takav,  koji  mu  se  iz  vana  namede,  ne  htjeti.  I  upravo 
ovo  se  odituje  nijekanjem.  Nijekanje  nije  prema  tomu  nikakav  samo- 
stalan  sud,  a  joS  je  manje  poseban  oblik  suda,  ved  je  jedino  spo- 
sobDost,  koja  nu^no  izvire  iz  samovoljne  i  samosvijesne  naravi  mi- 
§ljenja,  da  moze  ne  htjeti  iz  vana  kakogod  nametnute  ili  ved  udi- 
njene  sudove.  Bit  nijekanja  izvire  iz  one  iste  naravi  nafie  volje,  iz 
koje  izvire  i  oprednost  duvstava  i  oprednost  tezenja  same  volje: 
teinja  naime  i  zazor.  Zato  nalazi  Wundt  upravo  u  nijekanju  naj- 
jasniju  potvrdu,  da  je  bitno  unutradnje  svojstvo  miSljenja  to,  da  je 
ono  samosvijesno  djelovanje  volje. 

Ako  je  zbilja  tako,  onda  treba  da  se  kaze,  da  su  zakoni  mi^^ljenja 
upravo  zakoni  volje.  Pa  to  i  jest  naudanje  Wundtovo.  Ako  toga 
Wundt  i  ne  veli  izrijekom  ovdje  u  ^Sustavu",  veli  on  to  drugdje 
sasvim  odito.  Tako  narodito  u  „Logici'\*  Ali  sada  nastaje  pitanje, 
kako  se  moze  tvrditi,  da  je  ssimo  mi§ljenje  samovoljno  djelovanje, 
da  mi  u  midljenju  samovoljno  spajamo  predodzbe  i  pojmove,  i  opet 
da  su  osnovna  nadela  miSljenja  nuini  zakoni,  kojima  se  miSljenje 
ne  moze  oteti?  Kako  je  narodito  mogude,  da  upravo  do  naSe  volje 
stoji,  hodemo  li  ne  demo  li  prihvatiti  koji  sud  kao  valjan,  i  da  tek 
mogudnost  nijekanja,  dakle  ova  samovolja,  pokazuje,  da  je  jedno 
sudenje  jeJcanje  (tvrdenje)  t.  j.  mudke  primisljena  izjava  volje,  da 
obavljenu  uzajmicu  predodaba  treba  smatrati  valjanom,  a  opet  da 
ovo  isto  sudenje  ima  slijediti  nu^ne  zakone,  kojima  se  miSljenje 
ne  mo2e  oteti? 

Ovo  pitanje  nije  ni  Wundtu  izmaklo ;  on  se  osvrde  na  nj  veledi : 
^Jedno  od  najznamenitijih  je  pitanja,  koje  se  veze  s  najdubljim 
problemima  spoznanja.  otkle  dolazi  miSljenju  svijest  unutra^nje  nu4- 
nosti,  koju  spaja  upravo  s  onim  svojim  dinidbama  (Handlungen), 
Sto  ih  izvodi  po  nadelu  logidke  ovisnosti.  Pitanje  se  ovo  toliko  jade 
namede,  §to  je  upravo  ovo  logidko  spajanje  misli  (Denkaete)  pot- 
puno  slobodno  djelovanje,  koje  misljenje  izvodi  samo  po  unutrasnjim 
pobudama,  bez  svakoga  silovanja  spoljannjega  iskustva".  I  na  ovo 
pitanje  odgovara  Wundt  ovako:   „Odg()vor  so  nalazi  neposredno  u 

*  „Wir  nehnipn  das  Denkeii  .-iIs  eino  spontnno  iniioro  Thfitiprkeit  wahr, 
nnd  so  bloibt  uiis  na<'li  IJosoitiVnnp:  dor  falschoii  VonTir»fronsl)o^riffp  uur 
(ibrig,  dasselbo  als  oino  uiimittolbaro  iiinoro  Willpiishandlnufr,  uud  dem- 
gemftss  die  logischeu  Deukfrosotzo  als  (lesotzo  dos  Willens  aufzufasseu". 
Logik.  S.  79. 


Digiti 


ized  by  Google 


246  DR.  A.  BAUER, 

torn,  Sto  upravo  ondje,  gdje  miSljenje  neovisno  od  sludajnih  uvjeta 
spaja  svoje  pojmove  jedino  po  unutraSnjiin  svDJira  pobudama,  mogu 
ove  pobude  stajati  jod  jedino  u  osnovnim  funkcijama  isporedivanja. 
Ove  pak  pobude  mora  samo  miSljenje,  jer  mu  samo  one  svagda  i 
svuda  pripadaju,  prihvatiti  kao  nuine.  Jer  je  pak  ova  nuznost  mo- 
gu(5a  jedino  uz  uvjet  one  slobode,  koja  pripada  mifeljenju  kao  samo- 
voljnomu  djelovanju  (WillkUrhandlung),  to  ovdje  oznake  slobode  i 
nus^nosti  nijesu  porjedne".^ 

Wundt  je  odgovorio,  kako  je  sa  svoga  stajaliSta  najbolje  mogao ; 
ali  nas  ovaj  odgovor  na  ovo  toliko  znamenito  pitanje  ne  moze  ni- 
kako  zadovoljiti.  Ne  demo  se  ovdje  obazrijeti  na  pojam  slobode, 
kako  je  Wundt  shvata:  njemu  je  sloboda  Jibertas  a  coaciione  ex- 
trinseca"^  a  ne  „a  necessitate  intrinseca'' ;  ve6  demo  se  samo  osvr- 
nuti  na  drugo  pobrkanje  pojmova. 

Wundt  sam  razlikuje  unutraSnje  i  spoljafinje  djelovanje  volje  (eine 
innere  und  ftussere  Willensthiltigkeit,  sto  je  opdenito  zovu  Willens- 
handlungen);  on  dapade  kori  predafenje  psihologe,  da  nijesu  dosta 
pazili  na  ovu  razliku.  Ponajprije  demo  opaziti,  da  sam  Wundt  sve- 
udilj  u  svojim  djelima  grijesi,  te  ne  razlikuje  samoga  htijenja  od 
htijenoga  djelovanja,  ved  neprestano  pobrkava  izraze :  Wille,  Wil- 
lensthiltigkeit,  Willensaet,  Willensfunction,  Willensbewegung,  Wil- 
lenserregung  i  Willenshandlung,  kao  da  su  ovo  sasvim  jednoznadni 
izrazi.  Ovo  je  ved  praSki  profesor  A.  Marty  temeljito  prigovorio 
Wundtu.'  Nadalje  Wundt  samu  ovu  razliku  tako  tumadi,  da  je 
gotovo  nestaje.  Nesumnjivo  je  na  ime,  da  je  po  Wundtu  apercep- 
cija  upravo  ono,  sto  je  unutraSnje  djelovanje  ili  din  same  volje,  a 
za  spoljasnje  djelovanje  volje  kaze,  da  se  odituje  „kao  djelovanje 
volje,  kojc  se  razlikuje  od  unutraSnjega  djelovanja  apercepcije  samu 
svojim  posljedicama,  a  ne  i  svojom  imutraSnjom  psiholoSkom  naravi".' 
Ali  i  ovo  je  odito  unutraSnje  djelovanje  volje,  na  ime  htijenje  „po- 
sljedica"    n.  pr.  gibanja.    A  Wundt   na   slijededoj    strani  izrijekom 

^  System.  8.  71^. 

'  I>ber  Hprachroflox,  NativismusundabsichtlicheSprachbildnug.  Viertel- 
jahrsschrift  flir  wissenschaftlicbe  Philosophie.  Osohito  Artikel  2.  i  :i. 
.lahi-fi:.  X. 

*  „Als  oino  HothHtifrnug  dos  Willens,  welcho  von  dor  iimeren  Hand- 
Inn^  dor  Apercoption  nnr  in  ihron  Folgon,  nicht  a])or  in  ihror  unmit- 
telbaron  psychologischoii  Bos<?hatVonbcit  vprsclii(»dpn  ist^.  (Irundziigo  der 
Phvsiol.  IVvch.  4.  AuH.   Hd.  2.  S.  Ml. 


Digiti 


ized  by  Google 


WUNDTOV  H1&TAFIZI5KI  8U8TAV.  247 

veli :  da  spoljaSnje  djelovanje  volje  po  izvornoj  biti  njegovoj  nije 
drugo^  nego  osobiti  obliJc  same  apercepcije^^  dakle  samoga  htijenja. 

Nasuprot  znademo,  da  je  staro  peripatetifiko-skolastidko  mudro- 
slovlje  svagda  dobro  razlikovalo  ovo  dvoje:  actus  voluntatis  elicitus, 
Sto  je  unutraSnji  din  volje,  dakle  samo  htijenje,  i  actus  imperatus 
(a  voluntate)  t.  j.  htijeno  djelovanje,  koje  mo2e  biti  ili  disto  psi- 
bidko  (kao  Sto  je  misljenje)  ili  psibofizidko  zbivanje.  Ja  mogu  n.  pr. 
htjeti  (i  to  je  actus  voluntatis  elicitus)  misliti  i  ne  misliti,  gledati 
i  ne  gledati,  gibati  se  i  ne  gibati  se  (Sto  su  actus  imperati).  Iz 
toga  ipak  ne  slijedi,  da  sama  volja  gleda  ili  da  se  giblje,  kao  ni 
to  Sto  ne  slijedi,  da  su  zakoni  optike.  po  kojima  biva  gledanje, 
zakoni  volje.  Upravo  tako  ne  slijedi  ni  to,  da  volja  misli,  ili  da 
su  zakoni  miSljenja  zakoni  volje. 

Da  volja  znatno  utjede  na  miSljenje  o  tome  ne  nio2e  biti  sumnje. 
Do  volje  ponajprije  stoji,  hodemo  li  misliti,  te  je  miSljenje  kao  naSe 
samosvijesno  djelovanje,  koliko  se  na  ime  ne  ^obavlja  disto  meha- 
nidki,  zaista  htijeno  miSljenje.  Do  volje  nadalje  moze  stajati  i  stoji 
cilj  i  tok  miSljenja;  ona  mo£e  odabrati  predmet,  o  kojemu  demo 
misliti,  i  odrediti  miSljenju  posebnu  zadadu.  U  ovom  je  potonjem 
miSljenje  tako  u  vlasti  volje,  da  ona  moze  samovoljno  gospodovati 
S  njime.  Mi  mozemo  samovoljno  odabrati  bilo  koju  skupnu  pre- 
dodibu  ili  pojmovnu  cjelinu,  mozemo  je  razmatrati  s  ovoga  ili 
onoga  obzira,  mozemo  je  ovako  ili  onako  raSdlaniti  i  stvarati  o 
njoj  razlidite  sudove;  jer  sve  ovo  stoji  do  naSega  samovoljnoga 
izbora.  Ali  kad  smo  jedanput  odabrali  predmet  miSljenja,  stajaliSte 
razmatranja  i  miSljenju  odredili  zadadu  (Sto  su  sve  actus  a  volun- 
tate eliciti),  onda  volja  kod  miSljenja  joS  samo  toliko  sudjeluje,  ko- 
liko je  miSljenje  sveudilj  htijeno  miSljenje  (actus  imperatus),  a  inade 
logidko  miSljenje  mora  slijediti  svoje  nu^ne  logidke  zakone.  Ova- 
kovo  shvatanje  nesumnjivo  odgovara  svjedodanstvu  svijesti  naSe. 
Wundt  pak  samovolju   s  obzirom  na  izbor  predmeta  i  zadade  mi- 

*  „8ehen  wir  so  einerseits  in  dem  ursprtinglichen  Zustand  des  Be- 
wusstseins  die  Hussere  Willeiishandlung  untrennbar  gebunden  an  die 
Apperception  ihrer  Vorstellung,  anderseits,  sofern  keine  hemmcnden 
Einfltisse  wirksam  werden,  fortan  beide  Vorgilnge  nicht  als  ein  succes- 
sives  sondern  als  ein  simultanes  Geschehen  ablaufen,  so  werden  wir 
dadurch  nothwendig  zu  der  Anuahme  gedrilngt,  dass  die  dussere  Wil- 
lenshandlung  ihretn  ursprtinglichen  Wesen  nach  nichts  anderes  ist 
als  eine  specielle  Fottn  der  Apperception^  indetn  sie  einen  untrenn- 
baren  Bestandtheil  jener  Apperceptionen  bildet,  die  sich  auf  den 
eigenen  Korper  des  handelnden  Wesens  beaiehen**. 


Digiti 


ized  by  Google 


248  DR.  A.  BAUBR. 

gljenja  prenosi  i  na  sAmo  miSljenje,  a  to  za  to,  fito  je  midljenje 
htijeno  miSljenje:  on  spontanost  miSljenja  pretvara  u  samovolju, 
ono  Sto  vrijedi  za  actus  elicitus,  prenosi  na  actus  imperatus. 

Ako  pak  je  doista  svaki  je<5an  sud,  koliko  je  udinak  ili  djelo  misljenja, 
kako  Wundt  hode,  ne  samo  svijestan  sud,  ye6  i  samovoljna  izjava 
volje,  da  treba  obavljenu  uzajmicu  predodaba  priznati  valjanom,  i  ako 
je  nije^an  sud  opet  samovoljna  izjava  volje,  da  ne(5emo  priznati  nekoga 
suda,  onda  bi  miSljenje  bilo  doista  samovoljno;  ali  onda  ne  bi  biio 
nuznih  i  nepromjenljivih  zakona  logike,  pa  ni  istine.  Kako  se  tomu 
protivi  iskustvo  svijesti  nase,  ne  trebamo  isticati,  kad  gdjekada 
neodoljivom  nuzdom  raoramo  priznati  valjanima  premnoge  sudove 
—  istine  — ,  kojima  bismo,  da  to  stoji  samo  do  volje  nafie,  rado 
ustegnuli  izjavu  volje,  da  ih  prihvatamo;  a  druge  bismo  sudove 
rado  potvrdili  i  prihvatili,  pak  ne  mozemo,  jer  nam  toga  nedopu- 
gtaju  nuzni  i  neumoljivi  zakoni  mi^ljenja. 


Digiti 


ized  by  Google 


MD 


JUG08LAVKNSKE  AKADEMIJE 


ZNANOSTI  I  UMJETNOSTL 


KNJIGA  CXXVIII. 


matematiCko-prirodoslovni  bazred. 


XXII. 


U  ZAGREBU  1896. 

KSJliAILA  JUG08LAVEN8KB  AKADEMIJB  (DIONIAKB  TI8KABB). 


Digiti 


zed  by  Google 


Dioni^a  tivskara  u  Zagrebu. 

tized  by  Google 


Digitiz 


Sadrtej. 

Strana 
Teorija  razdolja.  I.  Historijski  pregled.  Od  dra.  Hinka  pi. 

Hranilovica 1 — 58 

Interpolaeija  funkcija,  koje  zove  Euler  ^functiones  inexpli- 

cabiles".  Od  L.  fttepanka 59—100 

Prilog  poznavanju  vertikalnoga  gihanja  jadraiiskog  morskog 

dna.  Od  dra.  M.  Kispatica 101—100 

Prilog  odnosima  opisana  kruga  prema  dodiruim  krugovima 

kod  trokuta.  Od  Koste  Karamate 110 — 117 

Rotatorije  zagreba^'ke  okolice.  Od  L.  Trgovcevica     .     .     .  118 — 130 
Dvauajsto  potresno  izvjesce:  za  godinn  181)4.   Od  dra.  M. 

Kispatica 147 — 154 

Triuajsto  potresno  izvjpsce:    za  godinu  1895.    Od  dra.   M. 

KiApatica 155—192 


Digiti 


ized  by  Google 


Digiti 


ized  by  Google 


Teorija  razdolja. 


Citao  u  sjednici  matematicko-prirodosloimog  razreda  jugoslavenske  dkademije 
znanoati  i  umjetnosti  dne  21.  ozujka  Jsf)6, 

DR.   HiNKO  PL.  HrANILOVK!'. 

I.  Historijski  pregled. 

Pristup. 

Sonklar  je  udubine  izmedu  brezuljaka  i  brda  nazivao  dolinama.* 
Ova  nedostatna  detinicija  glasovitog  orografa  pokazuje,  kako  je 
pojam  doline*  u  znanosti  bio  do  nedavna  slabo  odreden.  Izraz  „do- 
lina"  sluzio  je  toga  radi  za  oznaku  kojekakih  mnrfoloSkih  oblika 
zemaljske  povrSine.*  Tek  zadnjih  su  godina  navela  potanja  istrazi- 
vanja  onih  geografskih  dinjenica,  koje  sa  genezom  i  morfologijom 
dolina  u  dodiru  stoje,  na  strode  odredivanjc  ovog  pojma  te  na  po- 
drobnije  diferenciranje  njegovih  vrsta. 

Tako  mozemo  sada  doline  deiinirati  kao  protegnute,  a  razmjerno 
uzane  brazde   zemaljske  povr5ine,   koje  se  dosta  upravno  ili  koje- 

^  Allgemeine  Orographic.  VVicMi,  1873.  p.  IK).  Ovu  doliniciju  nala- 
zimo  voc  kod  Leonhardn:  (Jruudzil^o  der  (Jeolofiric^  u.  Geognosie  §.  18. 
p.   17,  g.   1851. 

*  Dolina  mi  ovdjo  i  ua  dru^oin  mjestu  rabi  za  onaj  morfolouki  oblik, 
kog  Englezi  valley,  a  Nijomei  Thai  nazivlju. 

*  Humboldt  je  u.  pr.  drzao,  da  je  Athmtik  takoder  dolina.  Kosmos. 
1.  p.  809.  Stuttgart  1845.  —  Kako  je  ova  pometuja  trajala  do  zadnjih 
godina,  dokazuje  J.  Phillips,  Manual  of  (Jeology,  London  1885.,  koji 
svqjom  detinicijom  posve  ITumboIdta  slijedi :  „A  valley  is  a  long  de- 
pression or  hollow  on  th<'  surface  of  the  earth,  margined  by  ground 
more  or  less  hi^h.  It  may  be  broad  and  shallow,  or  narrow  and  deep. 
It  may  b(»  surrounded  by  hills,  or  run  throufrh  a  country  from  sea  to 
sea,  entirely  unassioeiated  with  mountains.  On  a  lar^e  scab*  valleys  are 
exemplelied  by  the  g:reat  depression  which  is  filled  with  the  Atlantic 
ocean;  on  a  small  scale  we  have  the  valley  occupied  by  the  Enjrlish 
(Channel  or  the  Thames^',  p.  188.  cf.  Richthofen,  Fiihrer  f.  Forschungs- 
reisende.  Berlin   188().,  p.  085. 

R.  J.  A.  oxxviii.  1 


Digitized  by 


Google 


i  n.  nRANii^vi6,  (2) 

kako  zavinuto  spuStaju  prema  moru  ili  prema  kojoj  sredozemnoj 
zavali.  Sve  doline  pokazuju  jednolidni  nagib,  te  usljed  toga  teku- 
dice  svake  pojedine  doline  teku  samo  jednim  glavnim  smjerom.  U 
svakoj  dolini  nalazimo  sljedede  morfolo§ke  eiemente:  1.  Glavu,  2. 
Dolinske  pristranke,  3  Dolinsko  dno,  4.  Kraj  doline  (Thalbeginn; 
Thalgehltnge ;  Sohle;  Thaleingang). 

Prema  tomu,  kako  se  ti  raorfolodki  element!  u  dolini  kombinuju, 
nastaju  sljedeci  tipi  dolina: 

I.  Zatvorene  doline,  u  kojima  se  dolinski  pristranci  u  glavi  su- 
deljuju.  Ovaj  je  tip  veoma  obiean  te  veci  dio  dolina  njemu  pri- 
pada. 

II.  Slijfepe  doline.  Pristranci  se  u  ovim  dolinama  ne  su^eljuju 
samo  u  glavi  vec  i  na  kraju,  tako  da  tekufiica  svoj  tijek  pod- 
zemnim  koritom  nastavlja.  Ovaj  je  tip  zna6ajan  po  formaciju  krasa.* 

III.  Otvorene  doline.  Pristranci  se  u  glavi  sastaju  sa  pristran- 
cima  druge  doline,  koja  tefie  protivnim  smjerom. 

IV.  Razdolja.^  Doline  ovog  tipa  pokazuju  paralelne  pristranke, 
koji  se  niti  u  glavi  niti  na  kraju  doline  ne  sudeljuju. 

U  ova  ^etiri  tipa  mozemo  sve  doline  ubrajati. 

Zadaca  6e  mi  biti,  da  detvrti  tip  podrobnije  pretrcsem. 

U  opisivanju  oblika  zcmaljske  povrSinc  ne  zadovoljava  se  da- 
na§nja  geograiija  sa  odgovorom,  gdje  na  zemlji  se  koji  oblik  na- 
lazi  i  kakav  je,  vec  Sinatra  svojom  poglavnom  zadadom,  da  pro- 
tumadi,  kako  se  je  koji  razvio  i  o  kojim  je  faktorima  njegov 
opstanak  ovisan. 

Na  mjesto  morfografije  stupila  je  morfologija  kao  najopsezniji 
dio  tizifike  geogralije. 


'  (Ivijic:   Das  Kiii-stphJiiioiuiMi.    VViou   18iK^.  Poucks.  fceogr.  Abh.  V. 
8.  p.   285. 

'  Hoir  zovp  ov(^  doliiio  y,prodori  ili  prosjedi".  Sliko  iz  obeoga  zo- 
mljopisa  1.  p.  1(J2. ;  Kispatlc  kai^.e  „i)rodol".  Sliko  iz  Goologijo  p.  HU>. 
Nijomci  kazu  „Durchbruchsthal^.  Euglozi  no  iniaju  opco  imo  za  raz- 
doljo.  —  Futtoior  K.  hoco,  da  so  ovaj  naziv  ogianioi  na  onakovo  do- 
lino,  kojo  odgovaraju  iiasom  IV.  tipii,  al  prosjocaju  naboiouo  gorjo. 
cf.  Diuohhi uchsthalor  i.  d.  Snd-Ali)en.  Zeitschr.  d.  Vor.  f.  Erdkundo. 
Borlin  XXX.  181)5.  j).  1.  s(|.  —  .Ja  on  ostati  kod  sirog  pojma,  kako 
izlazi  iz  goriijo  doHiiioijo.  I  ovdjc*  so  istioo  nodostatak  strogo  odivdone 
klasifikaoijo,  od  kojog  trpi  ^oografija.  (ioograf'ski  pojmovi  no  posjoduju 
josto  strogo  granioo  to  ini  so  ops(»g  pronia  praktic.iiqj  potrobi  neprostano 
mijonja.  Richthofen  kaze  ^Duichgangsthal^.  o.  c.  p.  050. 


Digiti 


ized  by  Google 


(3)  TROIUJA  RAZI>OLJA.  ii 

Naprijed  spomenuti  tipovi  dolina  mogii  biti  po  svojoj  genezi  tek- 
toDski  ili  skulpturni.* 

Tektonske  ili  prvobitne^  doline  jesu  oblici,  koji  nastaju  u  plastioi 
zemaljskog  Ilea  usljed  deformaeija,  kojima  je  uzrok  gibanje  ze- 
maljske  kore;  ove  su  doline  u  svom  postanku  neovisne  o  eksogenim 
faktorima,  koji  stvaraju  skulpturne  doline. 

Pregledamo  li  ustroj  dolina,  to  u  o(?i  udara,  da  svc  doline  imadu 
jednoliifni  nagib  te  da  njihove  tekucio^*  teku  jednim  glavnira  smje- 
nun.  Pretezno  raaezanje  po  duljini  pokazuje,  da  u  nizvitku  dolina 
poglavno  sudjeluju  takove  sile,  koje  pretezno  u  jednom  smjeru 
djeluju,  a  jednoli<5ni  nagib  dolina  ajeca  nas  faktora.  koji  stoje  pod 
utjecjijem  zemaljske  teze. 

Ovakova  razmatranja  rano  su  navela  na  mnijenje,  da  doline  re- 
prezentiraju  udinak  tekudice,  jer  samo  voda  djeluje  na  takav  na<5in. 
Tekudica  djeluje  pod  utjeeajem  te^e  poglavno  linearno  te  svojini 
radom  stvara  uzane  brazde  u  kori  zemlje. 

1.  Erozijonl  postanak  razdolja. 

Kada  je  u  proSlom  vijeku  A.  G.  Werner^  spreraicj  u  svojoj 
geogniziji  prvi  temelj  danaAnjoj  geologiji  te  zapoceo  rad  oko  siste- 
mati^kog  ispitivanja  i  odredivanja  oblika  zemaljske  povrsine,  tada 
se  je  geneza  svake  doline  svadala  na  djelovanje  vode. 

Werner  je  svojim  ugledom  time  doveo  nazore  do  opceg  priznanja, 
koji  su  ved  prije  njega  bili  tu  i  tamo  u  znanstvenoj  literaturi  probijali. 

*  Morfografija  je  di^skriptivna  prirodopisiia  disci pliiia,  niorlolofrija  je 
f'ksaktna  znanost,  koja  tumaci  p'luvji  danasiijr»r  zeiualjskofr  Ii<*a.  Morfo- 
{rrafskog  je  sadrzaja  Souklarovo  djelo  Alljr.  Oio^r.  1.  i  2.  odsjek.  (i. 
K.  Gin)ort  rabi  prvi  izraz  ^Skul|)tura  zeinaljski)^^  lira*^  ef.  Report  on 
the  (ieolop:>"  of  the  Henry  Moimtaiiis   1877. 

*  Richthofen  Fiihrer  f.' Forsclir.  |).  <;:il>  s(|.  ^  '21\.  -  L<i\vl,  tber 
Thalbildung  p.   2  s(i.  Vrn^,    188  4. 

'  A.  Werner,  Kurz<»  KlasslHkatiou  ii.  nesclireil)iin«^  der  verschied(Mien 
Gebirp:sai'ten.  Dresden,  1787.  -  Neue  Theorie  von  der  Knt>tehunfr  der 
Gange.  Freiberg,  171U.  Svoje  nazore  o  erozijononi  postanku  dolina  razvio 
je  u  raspravi  Ueher  d.  Vorkomnien  dcs  Hasaltes  ant"  Kiippeii  vorzii«rlieii 
hoher  lierpe.  Kohler,  I5er«^niann.  .journal,  178'.».  1.  sv.  )).  :\y2.  -  Kako 
su  stari  nazori,  koje  je  Werner  branio,  svjedoi'i  slijederi  eitat :  ,,Tollit 
enim  mare  aut  undis  ant  aecessn  ant  reressn  nndtani  terrani  et  addit 
earn  super  aliam  et  p'lierat  nionteni  la  partem  niunn  et  valleni  in 
partem  aliara^.  Beati  Alberti  Ma«rni  iihri  reeo»i*.  V.  .lannny.  Lnjrdniii 
li\i)l.  lib.  de  proprietatibus    elenientcnuin.    T.   V.    p.   .*i27.  Alhertns 

Magnus,  frrof  bolstjldtski,  zivio  je  od    \\\K>,  do   128(j. 


Digiti 


ized  by  Google 


4  H.  HRANILOV16,  (4) 

Sviear  Siilzer^  je  jur  g.  1746.  pa  i  kaSnje  spominjao,  da  rijeke  . 
dube  doline.  Za  njim  je  genialni  Guettard'  god.  1774.  tvrdio,  da 
erozija  vode  snizuje  brda.  Giraud-Soulavie'  sakupio  je  obilne  pri- 
mjere,  koji  zasvjedocuju,  da  su  doline  udinak  tekufiice,  v.  Gleichen/ 
pa  Heim/  Voigt"  i  Targioni'  zixstupaju  isto  mnijenje  te  de  Luc® 
se  badava  trudi,  da  pobija  nauku,  kojoj  se  pridruziSe  prvaci  medu 
u^enjacima. 

Tako  pristajahu  BufFon,®  Lamarck ^^  i  Montlosier^^  u  Francuskoj, 
Playfair*'^  i  Hutton  u  Engleskoj,  Bourget^'  u  Svlcarskoj  a  Pallas'* 

*  Untoi-suchungen  iibor  d.  Ui"si)rung  d.  Gebirgo.  ZUrich,  174<>.  §  85. 
—  Recherclips  sur  Toripap  dos  montagiH^s.  Bibliotlio(|Uo  impartial.  Jaiiv.- 
Fevrier  1750.  p.  387. 

*  MemoiiPS  sur  dirt'ercMitPS  j)artios  do  la  phvsiiiuc  HI.  sv.  5-iiie  inein. 
Paris,   1774. 

'  U  koinentarii  k  Hamiltoiioviin  pisminia.  Oovros  ooinpletos  de  1(» 
chvalier  Hamilton.  Comouteos  par  (r.-  S.  Paris,   1781.  p.  322. 

*  Vou  Entstohung,  Bildung,  Umbildung  u.  Bpstimmuiig  dos  Erdkor- 
ppi'S.  Dessau,   1782.  p.  55. 

*  Geologischor  Versucb  ilber  d.  Bildung  d.  Thaler  d.  Stronie.  Weimar, 
1791.  p.  55. 

*  U.  die  Bildung  der  Thaler.  Voigts  miner,  u.  bergmilnn.  Abhand- 
lungen,  3.  dio.  Weimar,  1791.  -  -  Practische  (iebirgskunde.  Weimar, 
1797.   p.  2()  sq. 

'  Voyage  mineralogi(iue,  philosophique  (^t  historlciue  en  Toscane. 
Paris,   1792.  H.  dio,  §  205. 

®  Lettres  sur  (juehiues  Montagues  de«  Suisse*.  Lettres  phys.  et  mo- 
rales sur  les  montjignes  et  sur  Thistoire  de  la  terre  et'de  I'homme 
adi-essees  k  la  Reine  de  la  Grande  Bretagne  a  la  Have,  1778.  I.  p. 
378.  IL  p.  10.  —  Lettres  sur  I'histoiie  pliysicjue  de  la  terre,  adres- 
sees  a  M.  le  professeur  Blumenbach,  i-enfermantes  des  nouvelles  pnMives 
geologicpies  et  hist,  de  la  mission  divine  de  Moyse.  Paris  1798.  — 
Traite  de  geologie.  Paris,  1809.  cf.  Reimarus,  Ueber  d.  Bildung  des 
Erdballes  u.  insbesondere  u.  das  Lehrgebilude  v.  Herrn  de  Luc.   1802. 

"  Epoques  de  la  nature.  Oevres  completes.  Suppl.  5.  dio,  p.  14 (>  sq. 

'®  Hydrogeologle  ou  recherches  sur  1' influence  ipi' ont  les  eaux  sur  la 
surface  du  globe  terrestre.   I*aris,  an.  X.  chap.  1. 

**  Essai  sur  la  theorie  des  volcans  d'Auvergne.  Paris,    1802.  cap.  1. 

»*  Hutton,  Theory  of  the  earth.  Edinburgh,  1795.  Playfair,  Blustra- 
tions  of  the  Huttonian  theory  of  earth.  Edinburgh,   1802. 

^"  Lettres    philosophicpies    sur  la  formation    des    sels  et  des  cristiiux, 

et  sur  la  generation  et  le  mecanisme  organi([.  d(\s  plantes    et   des  ani- 

'maux,  h  la  ocasion  de  la  pierie  belemnite  et  de  la  piern>  lenticulaire ; 

avec    un    memore    sur  la  theorie    de  la  terre.    Amstelod.    1729.    (drugo 

izdanje   17(>2.i;  osobito  p.    129.  sq. 

^*  IJetrachtungen  tl.  d.  Beschaffenheit  d.  Gebirgc*  u.  d.  Verllnderungen 
d.  Erdoberflache,  Petersburg:  1778.;  na  francuskom  Jeziku  izaslo  g.  1777. 

Digitized  by  VjOOQ  IC 


(5)  TKORIJA  RAZDOUA.  5 

u  Ruskoj  uz  ovu  nauku,  tako  da  ona  postade  —  poduprta  ugledom 
prvih  u6enjaka  —  aksiom,  u  koji  nije  nitko  dirao. 

Svoj  s^rhunac  bijasc  ova  nauka  postigia,  kada  je  Bourget^  utvrdio, 
da  se  na  dolinskim  pristrancima  svih  vclikih  dolina  praviino  zare- 
daju  izb()(iine  i  udubine;  ovaj  pojav  da  priliCii  okukama  koje  rijeke 
Li  aluvijalnom  tlu,  gdje  konkavni  i  konvcksni  obalni  zavoji  konture 
korita  oznacuju.  Po  tome  nijesu  ni  doline  niSta  drugo  nego  rije^na 
korita. 

Duhovita  ova  dosjctka  Bourgetova,  uz  koju  je  i  BufFon'  odiiSev- 
Ijeno  pristajao,  jer  sc  je  nadao,  da  je  ona  kaziput,  koji  cc  ga  vo- 
diti  do  onog  iini versa Inog  faktora,  o  kojem  je  prvobitni  relijev 
zemlje  ovisan,  potakla  je  reakciju  proti  cijeloj  tada  vladajudoj  nauci 
o  postanku  dolina. 

Najpre  je  Pallas/  koji  je  inaSe  bio  pristalica  erozijone  teorije, 
oprezno  istakniio,  da  Bourgetovo  pravilo  razvoj  dolina  sibirskih 
rijeka  dostatno  ne  tumaci.  Odludnije  je  izaSao  Saussure*  sa  svojim 
prigovorima.  Glasoviti  ispita6  alpskih  krajeva  prigovorio  je  Bour- 
getovu  pravilu,  da  ne  vrijedi  za  alpske  doline,  ved  sarao  za  doline 
najmlade  geoloske  tvorbe.  On  je  istaknuo,  da  sc  u  Alpama  nalaze 
doline,  koje  nijesu  postale  erozijom  ved  djelovanjem  endogenih  fak- 
tora. Tamo  pako,  gdje  je  nastal(^  razdolje,  djelovala  je  tekudica, 
koja  je  naglo  oticala  iz  kojeg  zaustavljenog  jezera. 

Od  Saussurea  podinje  diferenciranje  uzduznih  dolina  i  razdolja. 
Naskoro  se  je  uvidilo,  da  se  geneza  obih  forma  na  isti  nadin  tuma- 
diti  neda.  Postanak  uzduznih  dolina  (longitudinalne  doline)  svadao 
se  je  sada  na  tektonske  faktore,  a  samo  razdolja  se  jo5te  smatrahu 
kano  rezultat  teku6ice. 

Prije  Saussurea  raspravljalo  se  je  opdenito  o  postanku  dolina  bez 
obzira  na  to,  da  razne  vrste  dolina  raznim  naeinom  postaju  te  da 
o  nekom  universalnom  faktoru,  koji  ih  stvara,  ni  govora  biti  ne- 
moze.  Saussureova  istrazivanja  pomakose  u  vidik  prije  posve  zane- 
marene  a  ipak  veoma  vazne  dinjenice  valigeneze  te  stavi^e  na 
dnevni    red    problem,    za    koji    Supan*^  kaze,    da  se  mora    ubrajati 

*  0.  V,  od.    1721L   p.    \\n. 

^  Hlstoirc  iiatiuolic  f^eiKMalr  ct  particiilioro  avoc*  la  doseription  du 
Cabinet  du  Hoy.  I.  Tome  IX.  Article:  Sar  les  inejralites  do  la  surface 
de  la  tone.  Ainstolodaini,   17(W». 

*  None  nordi^ehe  Heitril«^e  I.  [).  '2\U.  cf.  Hoft'inaim,  IMiy^.  (ieo^raphie. 
Berlin,    18:J7.   p.   412. 

*  Voyages  dans  les  Alpes.  Neuehatel,    1771*.  1.   p.   510  sq. 

*  GrundzHge  d.   physik.  Erdkunde  p.  Hll.  Leipzig,   1884. 


Digiti 


ized  by  Google 


6  II.   IIUANILOVIO,  (6) 

medu  najteze  iizicke  jreop^raiije  -  problem  naime  o  postanku  raz- 
dolja.  Sacla  nasta  okret,  kojim  je  dosadanja  nauka  izgubila  sav 
ugled;  sada  se  nije  ni  <]:eneza  razdolja  vise  svadala  na  djelovanje 
teku^ice. 

Silni  napredak  geogratije  na  podetku  naSeg  vijeka.  koji  je  skopdan 
sa  djelovanjem  Bucha/  Ebela,^  Ilumboldta  i  Rittera,  djelovaSe  i  na 
shvacanje  naSeg  problema.  Intenzivnim  proudavanjem  prostranih 
krajeva  nakrcavase  se  obilno  gradivo,  koje  prije  znanost  poznavala 
nije,  a  pomno  proudavanje  ovog  obilja  dovadaSe  genijalne  osnivade 
moderno  geogralije  i  u  tuma6enju  na§cg  problema  na  nove  puteve. 

Poto^nije  topografsko  prou^avanje  i  spoznavanje  zemalja  nava- 
daSe  na  zakljudak,  da  su  oblici  zemaljskog  relijeva  na  mnogim 
mjestima  posve  neovisni  ob  utjeeajii  tekufiica. 

Buachov'  „Charpente  du  Globe",  po  kojem  je  cijelo  lice  zemaljsko 
pa  i  dno  oceansko  ispremrezano  visokim  razvodima,  bijaSe  za  Hum- 
boldta  ve6  izgubio  svoj  ugled,  jer  se  je  to^nijim  topografskim  istra- 
zivanjem  pokazalo,  da  su  razvoda  mjestimice  niski  povori,  pa^e  i 
ravnice  a  uz  to  da  su  rijeke,  koje  na  tim  niskim  razvodima  izvi- 
raju,  kadre  probijati  visoke  gore,  koje  ira  pregraduju  korita. 

Ova  zapazanja  uzdrmahu  ugled  ove  hipoteze,  koja  je,  ishoded 
od  Buachovog  „Charpente  du  Globe"  ugledala  u  svim  razvodima 
visoke  gore,*  kao  §to  su  Alpe  medu  juznim  i  sjevernim  raoriraa 
Evropc,  tc  tuma^ila  razdolja  kano  ufiinak  tekudice. 

Valjalo  je  pako  sada  rijesiti  pitanjc,  kako  je  moguce,  da  rijeka 
probije  ispon,  koji  kao  nasip  pregraduje  njezino  korito. 

Odgovor  na  ovo  pitanje  imala  je  i  starija  hipoteza,  koju  je  Saus- 
sure  u  znanost  uveo :  Rijeka,  koja  te(^o  kakovom  zavalom  ili  kotli- 

^  Od  iniiogobrojnih  ]5uchovih  radnja  spadaju  oeobito  aino:  tl)er  d. 
Ziisamnionsotzuii^  d.  basalt,  liisehi.  Abb.  d.  phys.  Klasse  d.  Kgl.  Aka- 
deinio  i.  Horlin,  1820.;  U.  d.  Vorbroitung  grosser  Alpoiigesehiobe.  Abb. 
d.  Ak.  IJorlin  1811.  U.  Oranit  ii.  (inoiss.  Aldi.  d.  Ak.  Horliu  1842.  — 
Opopiostischo  Hoscbroibimg  d.  (vmariscbon  liisobi.  Berlin,  1825.  —  C 
Erhobuiifrskrntore  ii.  Vnlkano.  l\)tr{roiidort*s  Annal.  d.  Physik.  87.  18:5lJ. 
—  T\oiso  durcb  Nonvogon  u.   Ln|)])laiid.  BcM-b'n,    1810. 

^  V.  d.  Ban  d.  Erde  i.  d.  Alpeiifrebirgon  u.  ii.  d.  Bau  d.  Erdo  tiber- 
bnupt.   /iirirh.    1808. 

'  Essaix  dc  jr^M^^iapbie  pbysiijue.  Mem.  de  inateinat.  et  de  [)hys.  de 
I'Aead.  des  Seienec^s.  raris,  1752.  Parallele  des  fieiives  de  tontes  les 
parties  du  inonde.   ibid.    175.').   p.   587. 

*  Fr.  Sebidz,  t'.  d.  allgeiuein.  Zusanunenbanfr  der  Hoheii.  Weimar, 
18o:J.  p.   r,2.  ef.  I^itter,  Die  Krdkunde.   Berlin,    1822.   I.  p.   r>7  sq. 


Digiti 


ized  by  Google 


(7)  TROKIJA  RAZDOUA.  7 

noni,  moze  rubovc  ove  zavale  ili  kotline  ma  da  su  vi§e  od  samog 
nivoa  korita  ipak  probiti,  kada  se  pomisli,  da  je  voda,  zaustavljena 
u  udubinama  usljed  tektonskih  odnoSaja,  stvorila  jezero.  Iz  orog 
ce  jezera  oticati  voda  preko  ograde  sve  dotle,  dok  si  nije  izjaru- 
zila  duboko  korito.  Kada  je  korito  zabrazdilo  do  stanovitog  nivoa 
isprazniti  ce  se  jezero  a  preostati  ce: 

1.  dno  jezera,  koje  de  se  ukazati  u  obliku  zavale  ili  kotlioe, 
kroz  koju  te^e  rijeka. 

2.  brazda  u  ogradi  zavale;  ova  ce  brazda  imati  oblik  doline, 
kojom  otjede  rijeka. 

Ovakovu  brazdu  nazivljemo  ^razdoljem''. 

Ovomu  se  tumaeenju  mora  priznati,  da  dovoljno  razjasnjava  po- 
stanak  njekih  razdoija,  al  ipak  za  druga  ne  dostaje. 

Ovako  je  turaacio  Werner*  razdolje  Labe  u  Djedinskim  stijenama, 
a  Saassurc  razdolje  Rhone  u  Juri.  Ako  au  i  obojica  dakle  ovu 
teoriju  samo  na  pojedine  slu^^ajeve  uporabili,  gdje  jo  i  bila  oprav- 
dana,  to  su  se  ipak  na  skoro  pojavili  glasovi,  koji  su  upozorili  na 
slabe  strane  ove  teorije. 

Protivnici  istakoSe  osobito,  da  se  vrelinta  mnogih  rijeka  nalaze 
nize  nego  11  isponi.  koje  rijeka  u  svojem  daljnjem  tijeku  probija. 
Mnogobrojni  primjeri  najvaznijih  evropskih  rijeka  posluzide  ovim 
prigovorima.  Vee  g.  1814.  je  I.  C.  Weiss'  upozorio  na  razdolje 
Rbeine,  a  joSte  napadniji  bija.se  slijededi  argumenat  proti  hipotezi 
o  erozijonom  postanku  razdoija:  Imade  rijeka,  koje  probijaju  ispone 
te  tako  stvaraju  razdoija  mu^^nim  i  dugotrajnim  radora,  a  lasno  bi 
mogle  te  ispone  obaci  i  na  drugom  mjestu  korito  si  stvoriti. 

Za  ilustraciju  tog  argumcnta  mozemo  navesti  razdolje  Save  kod 
Zemuna.  Sava  tefie  kano  sredisnja  rijeka  izmedu  dvije  velike  polo- 

*  Sastav  Djor.  stijona  jo  sa  litoloskoji:  i  toktonirko^  ^ledista  vooma 
jednostavan.  vi\  Krojri  Ktudien  i.  (iol)iotc»  (lor  hi'thm,  Kroidoforination. 
Arch.  V.  naturH'iss.  Ijaiidosdiirchtbrsrhnn^  v.  HiihnuMi  I.  2.  p.  108  sij. 
Za  vrijome  torcijara  pokrivasc  Crsku  joz(^ro,  iz  kojcfi:  oticasc  lijoka, 
koja  otvori  korito  kasnjoj  Labi.  rf.  Star,  Studion  u.  d.  AltorvorhftltnistJo 
d.  nordbohm.  Hrannkohienhi idling,  .lahib.  d.  jroolojr.  H. — A.  IHTil.  p. 
ItM.  -  Wornor,  T.  d.  Vorkoinmoii  d.  Hasaites.  Kr>hlois  Herp^mlUm. 
Journal.  1789.  I.  p.  -$52.  Isto  tako  iiazrijcva  IJittcM-  ii  uf^ar.  iiizini 
od  Hudappsto  do  Zciniina  osusoiio  jezero.  Dlo  Knlkiiiulo  I.  \u  8:5 :  „I)io 
t'borgrftnfTO,  wolcho  dio  fli<'ssond(Mi  Wasser  aus  don  ohoion  diosor  trok- 
k**n^olo^ton  Soobodon  in  dio  untoron  niarhon,  sind  fast  insfrosaninit  hoi 
allon  StWimon  siohtbar,  inohr  wonij^or  okaraktorisiort  diiroh  Folsoiifron". 

*  (^or  dio  Rhoinsdiirchbr«cho.  Zoitschr.  W  d.  nousto  (iosch.  Staaton- 
H.   Volkerkundo.  liorliu  1814.  p.  :u;:J. 


Digiti 


ized  by  Google 


8  H.  IIRANIIX)V1(''5  (8) 

zine.  Jednu  cini  na  desnoj  obali  juz.  Hrvatska,  Bosna  i  Srbija,  a 
drugu  na  iijevoj  obali  sjev.  Hrvatska  i  Slavonija.  Najnize  mjesto 
sjeverne  polozine  nalazi  se  kod  Vinkovaea,  gdje  je  razvode  izmedu 
Save  i  Dunava  ispon  od  samo  6  metara.  Po  tome  bi  o^ekivali,  da 
6e  Sava  ovu  depresiju  upotrebiti,  da  utjede  u  Dunav.  Ona  to  ipak 
ne  dini,  ved  probija  diluvijalnu  grbinu  od  lossa  kod  Zemuna,  koja 
je  36  metara  visoka,  te  tek  tu  utje<5c  u  Dunav. 

Ovakove  pojave  nije  mogia  Wernerova  i  Saussureova  hipoteza 
o  zaustavljenim  rijekama  i  rjefinim  jezerima  protumaciiti. 

Pod  dojmom  ovakovih  zapazanja  gubila  je  stara  uvazena  nauka 
o  erozijonoj  valigenezi  tim  vedma  svoj  ugled,  Sto  je  u  to  doba  L. 
v.  Buch  (god.  1810 — 1830.)  potreso  nekim  temeljnim  naukama 
fizi^ke  geografije,  na  kojima  je  bila  osnovana. 

2.  Pokret  protl  erozijonoj  teoriji.  Biieh  i  njego^i  pristalice. 

Do  Bucha  bijaSe  upravo  aksiom  znanosti,  da  se  zemaljska  kora 
ne  mide,  a  vulkani  i  zemljotresi  smatrali  su  se  kao  ogranideni  lo- 
kalni  pojavi.^ 

Buch  je  na  svojim  velikim  putovanjima  sakupio  takova  zapa- 
zanja, koja  mu  jasno  pokazivahu,  da  se  zemaljska  kora  giblje. 

Zapazanja  u  Alpama  pokazivahu  mu  silne  slojeve,  koji  su  se 
njekod  bili  horizontalno  stalozili,  kojekako  naborene,  poremedene  i 
isprekidane.  Ovdje  su  se  pokazali  jasni  znaci  gibanja  pojedinih 
slojeva,  a  u  Skandinaviji  doSao  je  Buch  do  osvjedodenja,  da  se  i 
cijeH  prostrani  predjeli  giblju.  On  je,  polazecii  od  Celsijevih,  Lin^ 
ovih  i  Chydenijevih  nazora,*  tvrdio,  da  se  cijcli  silni  skandinavski 
poluotok  polagano  nad  razinu  morsku  ispinje. 

Buch  nije  ostao  pri  sakupljivanju  ovakovih  cinjenica,  ved  je 
stvorio  hipotezu,  koja  je  jednim  zajedni^kim  uzrokom  tumadila 
oblike  zemaljskog  lica.  Njcmu  bijahu  svi  spomenuti  pojavi  svjedoci 
za  djelovanje  zitke  nutrasnjosti   na   koru  nase  zemlje.    Zitka  sadr- 

*  Buch  jo  tu  imao  protsasnika.  Hnftbii  jo  tumaoio  dislokacijo  i  puko- 
tinc  kao  posljodico  ohladivanja  zomljo.  I^os  ei)oquos  do  la  nature  ed. 
171)0.  I.  p.  11.  II.  J).  182.  —  l^layfair  je  inislio,  da  nutarnje  silo  dizu 
hiadnu  zcinaljsku  koru.  Illustrations  of  the  lluttonian  thooiy    §  8 (J  scj. 

2  Andr.  (VIsii,  Anmarkninfj:  om  vatnots  forininskando  sa  i  ostorsion. 
Kgl.  Swonska  Wctonskaps  Acad(Mnions  Uaiidli^ar  171.').  Stockholm  Vol. 
IV.  p.  :VA     50. 

Stargn  litoraturn  o  ispinjanju  Skandinav.  poluotoka  sakupio  jo  Iloff, 
Oosch.  d.  (lurch  flljorlioforung  nacliwoisljaron  nnti'irl.  Voriind.  d.  Erd- 
obertiacho  Ootha   1822.   p.  48»;-  181)  I.  sv. 


Digiti 


ized  by  Google 


(9)  TBORIJA  RAZDOLJA.  9 

zina  zemlje  inoze  koru  rascjepati  i  smrviti,  a  time  nastaje  na  lieu 
zemlje  bezbroj  pukotina.  Najjasniji  dokazi  za  istinitust  njeguve 
hipoteze  bijahu  Buchu  vulkani  i  njihov  postanak. 

Ma  da  je  bilo  prilike,  da  su  Ijudi  na  svoje  oci  mogli  gledati 
razvitak  pojedinih  vulkana  od  njihovog  podetka^  do  prestanka  nji- 
hove  vulkanske  djelatnosti,  to  se  ipak  mnijenja  o  postanku  vulkan- 
skih  cunjeva  znatno  protusloviSe. 

Stariji  pisci  proSlog  vijeka,  od  kojih  spominjem  A.  de  Luc,^ 
Hainiltona,'  Girand-Soulavie-a,  Dolomieu-a/  Spallanzani-a^  i  Mont- 
losier-a®  slozno  istako§e,  kako  su  vulkanska  brda  rezultat  eruptivne 
djelatnosti,  koja  je  u  obliku  dunja  nasipala  izba^enu  lavu,  kanienje 
i  pepeo. 

Ovo  tuma(5enje  ne  zadovoljavaSe  Buclia.'  I  on  je  gledao  u  vul- 
kanima  svjedoke  eruptivne  djelatnosti,  nu  postanak  vulkanskih 
Cunjeva  tuma^io  je  on  koncentri(5nim  pridizanjem  zemaljskih  slo- 
jeva,  a  u  vododerinama  —  Barrancos,  koje  se  spustaju  sa  vrha 
vulkana  prema  nizini,  nazrijevao  je  one  pukotine,  koje  su  kod 
pridizanja  slojeva  nastale. 

Time  je  Buch  uskrisio  stariju  nauku  Talijana  Lazzara  Mora.^  Ovaj 
je  ved  g.  1740.  zapodeo  borbu  proti  kataklismidkoj  teoriji,  koju  su 
tada  Burnet®  i  Woodward'^  zastupali,  braned  nazor,  da  zakoni  pri- 

^  Klasican  jo  tomu  i)riiiijor  Monto  Nuovo  kod  Pozzuohi.  cf.  Hraiii- 
lovie,  Piscina  u  Pozzuolu.  Nastavni  V^josnik   181)4. 

*  Lottros  physiques  ot  morales  sur  I'histoiro  de  la  torro.  Aiustolo- 
dami,   1779.  IL  p.  448. 

*  Oevres  completes  de  M.  le  chevalier  H.  etc.  ]).   IK),    172,   175. 

*  Reise  nach  d.  Liparischen  luselu ;  preveo  Lichteustein.  Leipzig,. 
1788.  p.  94.  —  Memoire  sur  les  iles  Ponces  et  catalogue  raisonue 
des  produits  de  PEtna.  Paris,   1788.  p.   25,    145,    15:5,   KU. 

*  Voyage  dans  les  deux  Siciles  II.  ]>.  IK),  cit.  Scrope  Poullet  Coiisi- 
deratious  on  Volcanos,  p.  4.    1872. 

^  Essai  siu- la  theorie  des  volcans  d'Auvergne.   Paris,    1802.   Cap.  3. 

'  li.  d.  Xatur  d.  vulkan.  Ersch.  auf  d.  Kanar.  Ins.  u:  Physik. 
Bcschr.  d.  Kanar.   Ins(»ln.  Berlin,    1825.  i  o.  c. 

®  De'  crostac(>i  e  degli  altri  marini  corpi  che  si  trovano  su'  nionti 
lihri  due  di  Anton   Tj.   M.   Venezia,    1710.   p.   21o,   2*U. 

®  Th.  Burnet,  Theoria  telluris  sacra  orbis  nostri  origineni  et  muta- 
tiones  generales,  (pias  ant  jam  subiit,  aut  olim  suhiturus  e4,  com- 
plectens.  I^ibri  duo  ])riores  de  Diluvio  et  Paradiso  auctore  T.  H.  liOn- 
dini  1<>89.  sec.  ed.  c.  VII.  p.  (>5  sq.  Ovamo  sjKida  osobito  nazor:  ..Ab 
ultima  autem  memoria  hominum  et  bistoriarum  semper  extitit,  absolutus 
et  integer,  ut  est  hodie,  ma^cni  Oceani  alveus-'  ]).  r»9  c.  V'lII.  —  ii)ak 
je  prije  drukcMje  bilo:   ^Quales  mutationes  magnas  terrarum  aut  maris, 


Digiti 


ized  by  Google 


10  II.  HRAMIL0VI6,  (10) 

rode  uvijek  ostaju  isti  te  da  su  se  prirodni  pojavi  u  prastaro  doba 
onako  zbivali,  kako  to  danas  gledamo.  Fosilije,  koje  se  danas  na- 
laze  na  gorama,  nijesu  ovamo  opdim  potopom  dospjele,  ved  gore 
su  se  podigle  iznad  mora  te  sobom  ponjele  okamine.  Nu  ne  samo 
otoci  i  gore  \e&  i  cijelo  kopno  podiglo  se  je  usljed  nutraSnje  vatre 
naSe  zemlje  iznad  lica  morskog.* 

Zalazedi  joSte  dalje  u  potankosti,  nabraja  Moro  dinjenice,  iz  kojih 
je  on  svoje  zakljudke  izvadao:  Jaki  priklon  pragorskih  slojeva,  pa 
nabori  premaknuda  i  pukotine,  koji  se  pokazuju  u  najstarijem  ka- 
menju.    Buehova   nauka,    uz   koju  je   pristao   A.  v.  Humboldt*  u 

lit  hoc  obiter  notem,  ot  eluviones  a(iuaruii),  saepius  aecedisse  credo 
primis  et  anti(|uissiniis  seculis,  quam  prope  tempora  nostra  cum  onim 
tellus  erat  recons  dissoluta,  fragmenta  in  abyssum  dilapsa,  nondum 
adaptata  et  composita  in  situ  firmo  et  immobili'*.  C.  VII.  p.  f>5  cf.  M. 
E.  Hertrand,  Rocueil  de  divers  Trait^s  sur  I'histoire  naturelle  de  la 
terre  et  des  fossilles.  Avignon,  174(i.,  p.  32  o  Burnetu  i  suvremenoj 
literaturi. 

^®  Johannis  Woodward!  Med.  in  Coll.  Orpshamensi  Prof,  et  c.  Natu- 
ralis  Historia  Telluris  Illustrata  et  aucta.  Una  cum  ojusdem  defensione. 
Londini,  1714.  ^AHquando  perfingnntur  strata,  (juorum  fundamina  inde 
ruinas  agunt,  et  per  cuniculos  quasi  suffodiuutur,  ut,  subrutis  his,  in- 
teger tractus  terrae  concussioni  superin stratus  submergatur  in  abyssum. 
Et  absorpti  fragminis  loco  statim  surgant  aquae  ex  imo,  atque  lacum 
ferment  ibi,  ubi  antea  stabat  terra  ftrma  et  habitabilis",  p.  74.  — 
Burnetovo  i  Woodwardovo  djelo,  kojemu  je  podloga  bila  vec  g.  1085. 
izasli  Essay  towards  a  naturals  histori  of  the  earth,  kritikovao  je  Buffon, 
Hist.  Naturelle.  Article  III.  IV.  Amst.   17(i(). 

*  „rhe  tutte  le  Isole,  ed  i  Monti  tntti,  anco  del  ("ontinente,  anzi  le 
terre  tutte,  destinate  della  Providenza  aH'uso  dell  Uomo,  sieno  state 
dal  seno  del  terrestre  (ilobo  per  mezzo  di  sottoterranei  fuochi  espulse 
air  aria  aperta,  e  alzate  sopra  deiraccjua,  che  dinanzi  le  copriva",  o. 
c.  p.   24«;. 

Uz  Mora  je  pristajao  njegov  zemljak  (iabrini  u  Dissertatio  de  suc- 
cessiva  productione  montium,  te  Blumeiibach,  Handbuch  d.  Naturge- 
schichte  ed.  \11\K  ^  '22'2  s(|.  cf.  Hoff,  (tcsch.  d.  durch  tJberlieferung 
etc.  III.  p.  H22.  -  Pretece  Mora  jesu  Majola  (1507.)  i  Steno  (l()<i9.) 
Reyer,  Theoret.  Oeologie.  Rtuttgarti    1888. 'p.  822. 

*  ^Die  vulkanische  ThMtigkeit  wirkt  dann  (kod  ernpcije)  formgebend, 
gestaltend  durch  Krhebung  des  Bodens;  nicht  wie  man  ehemals  allge- 
mein  u.  ausschliesseiid  ^laubte:  aufl>auond  durch  Anhilufung  von  Hchla- 
cken  u.  sich  iU)erlagernde  neue  Lavaschichten".  —  .,Es  entsteht  eine 
blasenHirmige  Auftreibung  des  Bodens,  wie  dies  durch  die  regelmassige, 
nach  aussen  gokehrte  Abfallsrichtung  der  ^ehobencn  Bodenschichten  be- 
zeichnet  wird".  Kosmos  IV.  p.  270,  271.  cf. :  Kosmos  I.  p.  2Ui) ;  IV. 
p.  211   s(j.  ed.  iStuttgart,    1845.;    Uber   den    Bau-  u.  die  Wirkungsart 


Digiti 


ized  by  Google 


(11)  TEORIJA  RAZDOUA.  11 

Njemadkoj,  koju  u  Francuskoj  pribvatiSe  Dufr6noy*  i  Elie  de 
Beaumont,*  izgledala  je  posve  nova,  jer  Moro  bija^e  davno  zabo- 
ravljen. 

U  Engleskoj  pako  nije  Bucb  do  ufi^leda  doSao  i  tu  zapode  na- 
skoro  P.  Scrope*  i  Lyell*  borbn  proti  njegovoj  hipotezi. 

Sada  je  i  teorija  dolina  stupila  u  novu  fazu,  koja  bijaSe  konse- 
kvencija  Buchove  nauke. 

Doline  su  se  sada  smatrale  kao  pukotine,  u  koje  se  je  uselila 
tekufiica;  tekadica  istina  stvara  kojekake  oblike  te  svojim  radom 
mijenja  lice  pukotine,  al  dolina  bijade  i  prije  djclovanja  tekudice 
ved  gotova. 

Nije  dakle  dolina  udinak  tekutice,  ved  rezultat  velikih  tektonskih 
pojava  a  tekudica  je  sekundarni  faktor,  koji  svojq  djelovanje  tek 
tamo  zapodinje,  gdje  mu  je  dolina  zato  dala  prilike. 

Ova  odtroumna  bipoteza  razrijeSila  je  takoder  lasnom  rukom  Hve 
dvorove,  u  koje  se  bijase  splelo  tumadenje  genezc  razdolja. 

Humboldt,  koji  se  je  u  Kosmosu  deklarirao  kano  odludni  prista- 
lica  Buchov,  nije  ipak  glede  razdolja  posve  napustio  stariju  hipo- 
tezu  erozije.  To  nam  svjedodi  njegov  opis  razdolja,  5to  ga  Orinoco 
dini  kod  Maypurcsa. 

Po  Humboldtovu  shvadanju  bio  je  ovdje  Orinoco  zaustavijcn  te 
je  stvorio  jezero;  oticajude  jezero  prosjeklo  je  pregradu  i  tako 
stvorilo  razdolje.  Jasni  znaci  erozije  nad  danaSnjim  koritom  rijeke 
svjedode,  da  se  je  jezero  nekoc  u  tolikoj  visini  nalazilo.* 

dor  Vnlkane  in  vorschipd.  Krdstrichon,  Al)handl^.  d.  K^l.  AkadcMnie  in 
Berlin,  1822/:i.  Phys.-Klassp  ]).  \M.  Ansichtou  dor  Natiir.  Stiittprai-t, 
isr»0.   n.  p.  177.  (iruudzn^o  d.  (Joolofcio  n.  (loop^nosio.   Heidolborg, 

I8'n.  g  18.  p.  17.  1*0  Humboldtovu  prinijoni  usvojise  mnofi^i  Huchovu 
hipotpzn,  kao  n.  pr.  <•.   I^oonhard. 

*  Memoirp  sur  los  ^roiipos  du  Cantnl,  du  Mont  Dorp  ('i  sur  Ips 
soulpvpnipnts  aiix(|UPls  cps  niontafrnps  doivpnt  |p«r  ipIIpT.  Mpmoirp  pour 
sprvir  a  unp  dpsprij)tion  ^pologicpip  dp  la   FrancP   11.   ]k   228.  IHIU. 

*  Kur  quphiups  points  dp  la  (jupstion  dps  cratprps  dp  sonlpvpnipnt, 
ihid.  in.  p.  11K5.  IH:U».  -  Kpchprchps  snr  la  strurturp  pt  sur  I'ori- 
^ne  du  Mont  Ktna.  ibid.  IV.  p.  1.  IH.JH.  ('ollpfrno  (Jiapinto,  KIp- 
menti  di  (iPolop:ia  ]»ratipa.  Torino,  1817.  p.  45.  .^Tnttavia  1p  arcpiP 
possono  bonsi  abbassarp  i  nionti,  ma  non  aprin*  valli^^ 

*  i 'on  si  dp  rat  ions  on  volranos.   London,    1825.   p.    15n,    \{\{). 

*  Prinpiplps  of  (Jpolopry  pd.    1.    18:50.   ]>.   :i87. 

•''  AnsirhtPn  dpr  Natnr  1.  p.  2r>8  sq.  Znakovp  prozijp  nad  danasnjim 
nivoom  rijeke  Humboldt  dakjp  up  tumari  timp,  sto  jp  rijpka  tako  du- 
boko  zabrazdila,  vpp  da  jp  voda  iipkop  tako  visoko  i^tojala,  kako  tprasp 


Digiti 


ized  by  Google 


12  H.  HRAKILOVIC,  (12) 

Tako  vidimo,  da  je  Buchov  poticaj  dovodio  do  usavr^ivanja  sta- 
rije  nedotjerane  hipottize  o  eroziji  Za  ove  slufiajeve  razdolja  naime, 
koji  m  preina  Orinocovom  primjeru  mop^ahu  protumaciti  djelova- 
njim  teku^ice,  vrijedilo  je  starije  tumadenje,  za  one  pako  slu<$ajeve, 
gdje  o  jezcru  niie  mo^lo  govora  biti,  namakDula  je  Buehova  hipo- 
teza  kljue,  koji  je  svugdje  pristajao;  taj  kljud  bijaSe  kratko  tuma- 
6enje:  Razdoljc  je  nastalo  pukotinom. 

Daljc  je  tcoriju  razdolja  raspleo  oStroumni  Ritter.  On  je  znao, 
da  razvoda,  kao  n.  pr.  u  Rusiji  izmedu  Balti(5kog  i  Ledenop  mora,* 
nijesu  uvijek  visoke  pore  te  je*odlu6no  pobijao  Buaehovu  nauka 
o  sistematidkom  poretku  pora  i  rijeka,  koja  je  za  razvode  svugdje 
suponirala  gore,  koje  u  istinu  niti  postojale  nijesu. 

Na  mjesto  ove  prazne  spekulacije  iznio  ]e  Ritter  zaklju6ke,  koji 
bijahu  osnovani  na  opseznom  proucavanju  same  prirode.  U  njego- 
vom  velikom  djelu  nalazimo  vec  jasne  znakove,  da  je  on  potpuno 
shvacao  zaraa^^nost  naSeg  problema.  On  je  spomenuo,  da  rijeke  ma 
da  im  razvoda  nijesu  visoke  gore,  ipak  su  kadre  probijati  gorske 
kose;  razvoda  nijesu  nepomi(!ne  granice  izmedu  porjedja,  jer  rijeke 
pomi6u  svoja  vrelista  u  protivnom  smjeru  svog  tijeka. 

Svoje  shvadanje  o  pukotinama  pokazuje  Ritter  u  opisu  Bajkal- 
skog  jezera  i  Angare."  Velika  dubina  jezera  jasan  mu  je  znak, 
da  ono  zaprema  veliku  pukotinu,  koja  je  raskinula  u  obliku  silne 
proseline  pgradne  gore.  Nu  razdolja  mogu  i  tako  nastati,  kako  je 
Humboldt  tumacJio  Orinoco vo  razdolje  kod  Maypuresa,  to  za  pri- 
mjer  sluzi  Dunavska  proselina  kod  BazijaSa.  Ritter  je  u  ugarskoj 
nizini  nazrevao  osuseno  jezero,  a  Dunav  si  je  sam  prokopao  korito 
do  OrAave. 

Ritter  je  dakle  u  ovom  pitanju  zauzeo  stanoviSte,  kojim  sc  pri- 
blizujt*  naAi'mu  shvacanju  t.  j.  da  su  razdolja   morfoloSki  izraz  za 

t(»ku.  Ovo  tiiniaronjo  pokaztijo,  da  so  Humboldt  joste  nijo  oti-eso  Kaus- 
siiroovo  iniivorsaliio  hipotoze.  l^ojav  kod  Maypuresa  dado  so  sporoditi 
sa  koritoui  Savo  kod  Krskofi:,  sa  us(*oui  Savo  pa  i  Zagr'ol)a{''kim  poljoni. 
I  ovcijo  iuiadonio  u  aluvijaliiim  tavaiiicama  na  dosnoj  i  lijovoj  obali 
jasno  znakovo,  da  j(»  nokoo  voda  viso  stojala,  nogo  sto  jo  daiiasnji 
nivo  Savo.  To  na^  ipak  no  vodi  do  zakljuoka,  da  je  Zagrobaoko  poljo 
nokoo  l)ilo   jozoio. 

*  I)io  P^rdkundo  hi  Voihaltnis  zur  \atur  u.  z.  (ioschiohto  dor  Mon- 
sohon  od.  allgoinoino  vor«rlf*io}iondo  (ioofrraphio.  Horlin,  1S22.  I.  p.  <»•). 
IVoinda  so  IJittor  ovdjo  oslaiija  o  IJuoha,  to  ipak  nijo  zapao  u  po^rr- 
joskii,  da  bi  oijolu  Huoliovu  naukn  slijopo  adoptirao. 

^  :>.  dio  '2.  knjiga   2.  sv.    p.   20, 


Digiti 


ized  by  Google 


(13)  TBORTJA  RAZDOLJA.  13 

u^^inak  raznorrsnih  faktora.  On  sam  se  nije  usudio,  da  ovaj  problem 
fizidke  geografije  definitivno  rijeSi,  jer  je  uvidio,  da  zama5no  pitanje 
o  razdoljima  nije  dovoljno  prouceno,  te  je  njekim  profeti(5kim  du- 
hom  spomenuo,  da  de  njegovo  daljnje  prou(5avanje  voditi  geografe 
do  veoma  vaznih  rezultata.^ 

Poslje  Rittera  zavlada  joSte  odlu(5nije  hipoteza,  koja  je  svadala 
postanak  razdoija  na  pukotine;  samo  tu  i  tamo  oglasisse  se  Werne- 
rovi  u<5enici,  koji  su  u  duhu  svog  ucitelja  sveudilj  branili  i  zastu- 
pali  nazor,   da  se  razdoija  moraju   smatrati   kano   ucinci  tekudice. 

Za  svjedoka  neka  nam  sluzi  glasoviti  njemadki  geograf  Fr.  Hoff- 
mann,^ koji  je  u  svojem  uvazenom  djelu  istina  priznao  vaznost 
tekudice  po  razvoj  zemaljskog  relijeva,  al  ipak  dometnuo,  da  je 
erozija  zapodela  svoje  djelovanje  u  koritu,  koje  su  tektonski  odno- 
Saji  udesili.  Razdoija  su  po  tom  pukotine,  koje  nijesu  postale  ero- 
zijom,  jer  se  neda  pomisliti,  da  hi  zaustavljena  voda  kojeg  jezera 
imala  dovoljnu  snagu.  da  pro8Je(5e  cijela  bila. 

Ipak  je  bilo  i  u  Njemafikoj  ucenjaka,  koji  se  nijesu  pokoravali 
vladajudoj  struji.  Tako  nije  A.  v.  Iloffa'  mogao  ni  Ilumboldtov 
ugled  niti  obilje  konkretnih  Cinjenica,  koje  je  Bucli  pnkupio,  skre- 
nuti  sa  Weraerove  naukc.  Ovaj  je  u^enjak  u  svojem  velikom  djelu 
najpre  samostalno  a  kaSnje  pod  dojmom  Lyellovih  i  Poullet  Scro- 
peovih  nazora  odluCno  zastupao  nauku  o  erozijonom  postanku  dolina. 

Polemizujud  sa  Humboldtom  protumadio  je  Hoff  proces  valigeneze 
slijededim  nacinom: 

Svaka  si  tekuCica  dubi  sama  svoje  korito,  otplavljujudi  destice 
tla,  po  kojem  tefie.  Na  takav  na(!^in  zabrazditi  de  tekudica  i  naj- 
tvrdu  kam.  Otplavljene  (^estice  odnasa  tckudica  te  ih  tek  tamo  sta- 
lozi,  gdje  njezina  transportativna  snaga  prestaje. 

Tako  su  se  tijekom  vremena  razvila  sva  rijecna  korita  a  i  ne- 
dvojbeno  vedi  dio  dolina.  Samo  prvi  podetak  dolina  imade  se  mo- 
g-ude  potraiiti  u  prvobitnoj  strukturi  gora  ili  u  pukotinama,  kojima 
je  tekudica  najpre  udarila.  Oblici  gora  i  dolina,  izuzev  vulkane, 
jesu   ucinci  tekudice. 


1   I.  p.  81. 

■  Physikaliseh(»  Geogniphio.  Horlin  18:57.  j).  41:5.  —  Hofl'mann  josto 
nije*  poznavao  rogrosiju  Nla^arskog  slapa,  koji  nam  na  nasi*  oci  ])oka- 
zuje,   kako  od  jozora  uastajo  razdolje  usljod  orozijo. 

3   o.  c.  I.  sv.   p.  214  sq.  ed.   1822.;    av.  III.  p.  88  sq.    od.    18:54. 


Digiti 


ized  by  Google 


14  H.  HRANILOV16,  (14) 

Hoffa  se  je  pridruzio  K.  A.  Kuhn/  Wernerov  nasljednik  u 
Freibergu,  da  obrani  nauku  svog  pred^asnika.  On  je  istaknuo  — 
a  time  je  naveo  novi  argumenat  proti  hipotezi  pukotina  —  da 
dudno  izglede,  sto  doline  —  ako  su  tektonske  pukotine  —  uvijek 
same  do  nivoa  rijeka  pa  nikada  dublje  ne  sizu. 

Ktihnovi  protivnici  odbijahu  njegove  navale  sa  primjedbom,  da 
teku6ica  na  jednom  mjestu  pukotinu  zasipava  a  na  drugom  opet 
erodira ;  tako  onda  prvobitna  pukotina  nestaje  te  se  u  koritu  teku- 
<5ice  ne  moze  vi5e  konstatirati. 

Badava  se  je  Kuhn  trudio,  da  primjerima  dokaze,  kako  su  na- 
plavine  u  dolinama  neznatne  te  da  ne  mogu  pukotine  prikriti  i 
zatajiti.  Nije  se  na  to  mislilo,  da  bi  pustinski  predjeli,  u  kojima 
erozija  nikako  ne  djeluje,  morali  podavati  nedvojbene  primjere 
pukotina. 

3.  Utjecaj  engleske  literature  na  Bnchovu  teoriju. 

Ktihnovi  oStroumni  prigovori  ostadose  bez  znatnog  utjecaja,  te 
je  naskoro  vladaju6a  hipoteza  razdolja,  kako  ju  bijaSe  Buch  za- 
snovao  a  Humboldt  prihvatio,  domogia  se  tolikog  ugleda,  da  se  u 
Njemadkoj  iza  Kuhna  nitko  nije  naSao,  koji  bi  o  tom  problem  u 
dalje  raspravljao.  Izgledalo  je,  kao  da  je  stvar  u  Njemafikoj  ko- 
nadno  rijeSena. 

Tim  su  se  vise  oko  tog  problema  bavili  engleski  ufienjaci,  medu 
kojima  Buchova  hipoteza  o  izdizanju  slojeva  vulkanskom  snagom 
nije  nikad  bila  korjen  zahvatila. 

Prije  Bucha  je  Hamilton'  u  svojem  krasnom  djelu  o  Napuljskim 
vulkanima  opisao  vulkanske  6unjeve  kano  nasipana  brda,  koja  na- 
staju  naslaganjem  eruptivnih  masa  oko  vulkanskog  zdrijeld. 

Breislak,"  suvremenik  Buchov,  upozorio  je  na  ekscentri^ki  polozaj 
vulkana,  te  zakljufiio,  posto  se  vulkani  nigdje  ne  nalaze  u  najviSim 
djelovima  gorskih  sistema  ved  nuz  podinu,  da  vulkanska  djelatnost 

^  Handbuch  d.  Goognosio.  FiribcM-g,  18;^8.  §  494  sq.,  p.  897  sq., 
p.   *)8«*>. 

*  ('tun pi  PhlegracM  observations  on  the  volcanos  of  the  two  Sicioli<»s 
as  they  have  bene  eoniinunieated  to  the  royal  society  of  London  by 
Sir.  W.  Hamilton  ete.  with  5  4  jilates  ilhiminated,  p.  2.*^,  ♦i2  sq.  Na- 
ples,  177(). 

•  Voyages  physiijues  et  lithologicjues  dans  la  Cai^jianie  etc.  2  sv. 
Paris,  ann.  IX.  (18Ul.j;  preveo  Porameivnil.  Instituzioni  geologicho.  L 
p.   174;  njera.  prijevod  od  Htrombecka.  Braunschweig,  182(). 


Digiti 


ized  by  Google 


(15)  TEORUA  RAZDOLJA.  15 

nije  kadra  izdizati  gore.  Valkanska  para  mo2e  dizati  malene  mase, 
al  ne  dostaje,  da  bi  nagomilala  brda  i  gore. 

Prevost^  je  ve6  g.  1823.  u  svojoj  raspravi  o  kratkotrajnom  otoku 
Jaliji  tvrdio,  da  sedimentama  podloga  vulkana  ostaje  neporemedena 
te  da  se  vulkani  ne  nahode  u  predjelima,  koji  se  izdiza,  nego  bad 
obratno  u  predjelima,  koji  poniruju. 

Oditu  borbu  proti  Buchovoj  hipotezi  zapodjenuo  je  PouUet  Scrope^ 
g.  1825.,  kada  se  je  latio,  da  dokaze,  kako  vulkani  nijesu  drugo 
nego  nasipana  brda. 

Uz  Scropea  pristajao  je  i  Lyell,*  a  Dana*  i  Junghun'  dokazali 
su  i  za  baranke,  pakotine  na  vulkanima,  da  nijesu  nego  udinci 
teku^ice. 

Poslje  Scropea  je  cijeli  niz  udenjaka,  od  kojih  kano  bliznje  suvre- 
menike  Scropeove  samo  Cordiera,**  Montlosicra'  pa  C.  Prevosta*  spo- 


^  cit.  Reyer,  Theoret.  Geologie,  p.  Gl.  —  C.  Pi'evost,  Developement 
de  son  opinion  sur  la  theorie  dos  soulevemeiits.  Bull,  do  la  Hociote 
Geolog.  XL  8v.   1839—40.  p.   183  sq. 

^  Considenitions  on  Volcanos.  London,  1825.,  p.  150,  IGO.  —  cf. 
Fr.  Hoffmann,  Geschichto  d.  Geo^nosie  u.  Hchildorung  d.  Vulkan.  Er- 
achoinungen.  Berlin,  1838.  p.  133.  --  Die  Bildung  der  vulkaniseh. 
Kegel  u.  Krater  v.  G.  P.  Serope.  Otisak  iz  Quarterly  Jour,  of  the 
Geolog.  Bociety,  1859.  preveo  0.  L.  Griesbach.  Berlin,  1873.,  08tra  je 
polemika  proti  pristalicaina  hipoteze  o  izdizanju. 

•  Principles  of  geology.  Prvo  izdauje  1830.  L  sv.  p.  387.  Jstiua, 
da  hipoteza  o  izdizanju  vulkanskih  eunjeva  nije  tako  brzo  bila  napu- 
stena.  Osobito  su  njeniaekl  ucenjaci  uz  nju  pristajali  kao  n.  pr.  Munke 
g.  1840.  —  U  „Gehlers  Physik.  Worterbuch  IX.  sv.  3.  dio  p.  2195 
sq."  —  pa  znameniti  geograf  Kloden  —  u  prigovoru  ka  8cropeovoin 
djelu  u  njem.  prijevodu.  —  Nu  i  u  Engleskoj  spominje  Serope  slijedece 
branitelje  Buehovo  hipoteze:  Daubeny,  A  description  of  active  and  ex- 
tinct volcanos.  London,  182().  pa  i  u  kasnjim  izdanjima.  —  Keith 
Johnston,  Physical  Geography.  —  Lardner,  Geology.  —  Anstedt,  Elemen- 
tary Geology  u  clanku  ^Geology"  u  „ Encyclopaedia  Metropolitana",  pa 
i  J.  Forbes. 

*  Geology  u  Wilkes,  United  States  Exploring  Expedition  1838 — 42. 
X.  sv.  1849.,  p.  382  sq.  —  Points  in  the  Geological  History  of  the 
Islands  Maui  and  Oahu.  Amerie.    Journal  of.  Sc.  27.  sv.   188L  p.  81. 

^  Java,  seine  Gestalt,  Pflanzendeeke  u.  innere  Banart.  Njem.  prijevod 
od  Hasskaria,  2.  izdanje   1857.  p.   r)28. 

^  Observations  sur  le  systemes  volcaniques  et  les  crateres  de  soule- 
vement.  Bull  de  la  Soc.  Geolog.  II.  sv.   1830/1.  p.  394. 

'  Lettres  sur  les  soulevements  et  les  crateres  de  soulevement.  Bull. 
Soc.  Geolog.  II.  p.  393. 

®  0.  c.  p.  183. 


Digiti 


ized  by  Google 


1 


IG  H.  HRANIL0VT6,  (16) 

minjem,  potreso  i  unistio  Buchovu  hipotezu.^  Kada  je  ovaj  —  rek 
bi  —  temelj  kamen,  na  kojem  pocivase  hipoteza  o  tektonidkom 
postanku  razdoija,  izgubio  svqje  uporiSte,  onda  se  je  naskoro  razva- 
lila  i  8va  zgrada,  koja  je  na  njemu  po^ivala.  ^Sada  se  nije  viSe  u 
pukotinama  trazio  onaj  universalni  faktor,  koji  je  sve  doline  izradio. 

Lyell,  koji  je  istisnuo  Cuvierovu  teoriju  kataklisma,  tuma^io  je 
i  postanak  dolina  djelovanjem  onakovih  faktora,  koji  tiho  i  pola- 
gano  pred  naSim  odima  uobli^uju  zemaljski  relijev 

U  prvom  izdanju  svojih  Principles  of  Geology  Lyell  je  zivo  za- 
govarao  erozijonu  valigenezu.  U  kaSnjim  izdanjima  ovog  djela  sve 
je  manje  govora  o  erozijonoj  djelatnosti  tekudice  te  se  razvija  hipo- 
teza,   da  su  doline  vecim    djelom  nastale  erozijom  morskih  struja.* 

Koliko  je  ina(3e  Lyellov  utjecaj  povoljno  djelovao  na  ispitavanje 
naSeg  problema  —  spominjem  ovdje  samo  Romerovo  tuma6enje 
Weserskog  razdoija,  o  kojem  ce  nize  biti  govora  —  to  on  sam  nije 
zalazio  u  podrobnije  ispitavanje  valigeneze  te  razdoljima  nije  po- 
svetio  osobite  paske.' 

Njegova  teorija  dolina  nasla  je  u  Engleskoj  opcenito  priznanje, 
dok  nijesu  proti  njoj  Dana''  u  Amcrici  i  Greenwood  u  Engleskoj 
ustali  te  na  novo  djelovapje  teku^ice  kano  poglavni  faktor  valige- 
neze istakli. 

Vrijedno  je,  da  se  na  kratko  prikazu  glavne  misli  amerikanskog 
geologa,  jer  je  bas  on  uzdrmao  Lyellov  autoritet  te  osobito  u  Ame- 
rici  doSao  do  najvcccg  upliva  i  ugleda. 

^  Ostatak  ovo  hipoteze  je  ono,  sto  Reycr,  Thooi^et.  Geologie  p.  (51 
spoinije:  injokcija  oruptivnih  masa  poveca  volumoii  to  so  iisljod  toga 
slqjovi  iiosto  izdizu;  ct".  p.   811),  828  o.  c. 

2  cf.  progled  hipoteza. 

*  Dio  jurassischo  Woserkt^tto. 

*  Ovaiiio  spadaju  iz  IVinciplos:  1.  izdanjo  p.  1*)8.  I.  8v. ;  istog  iz- 
danja  HI.  sv.  p.  208;  pa  Manual  of  Goology  .-5.  izd.  1851.  p.  71. 
l*otj)uni  iiaslov  Scropoovog  djola  glasi :  Considorations  on  volcanos,  tho 
l)rincipal  causes  of  thoir  ])honomona,  tho  laws  hwich  dotormino  their 
march,  the  dis])ositions  of  their  products,  aud  their  connection  Mith  tho 
present  state  and  past  liistorv  of  the  globe. 

^  Manual  of  Geolofi:y  treatoning  of  tho  principles  of  the  science  with 
special  reference  to  american  geological  history.  New-York-London,  1802. 
Ja  citirani  ])0  drugoni  izdanju  iz  g.  1874.   IV.  ch.  Water,  p.   ().-55 — 41. 

^  George  Greenwood,  Rain  and  Rivers ;  or  Hutton  and  Playfair  a^ra- 
lust  Lyell  and  all  ('oniers.   London,    1857. 


Digiti 


ized  by  Google 


(17)  TEORIJA  RAZDOUA.  17 

Zagovarajudi  hipotezu  erozijone  valigeneze,  utjecao  je  Dana  znatno 
na  mlade  amerikanske  geologe,^  koji  su  bili  u  drzavnoj  sluibi  za 
geolodka  istrazivanja  zemalja  sjeverno  -  amerikanskih  sjedinjenih 
drzava  i  koji  su  baS  svojim  radom  mnogo  doprinjeli  rjeSavanju 
nadeg  problema. 

Po  Dana-i  ne  zapodinje  erozijona  djelatnost  tekudice  na  izvoru 
rijeke  —  koja  je  predstava  toliko  smutnja  probudila,  jer  su  pro- 
tivnici  ove  hipoteze  tvrdili,  a  i  sami  pristalice  desto  povladivali,  da 
je  na  izvoru  erozivna  snaga  tekudice  jednaka  0  —  nego  udarcem 
kidne  kapljice.  Kapljice  se  stjedu  u  iljebid,  a  ti  zljebidi  tvore  4u- 
borac;  od  zuboraca  nastaju  bujice  i  potoci.  Bujice  izruju  na  gor- 
skoj  pokosini  duboke  vododerine,  dok  se  nijesu  pristranci  pretvorili 
u  doline  i  grbine.  Bujica  imade  najvedu  snagu  blizu  podine  poko- 
sine,  s  koje  se  spuSta ;  tu  se  izradiva  dolina.  Ka  ovom  mjestu  gubi 
bujica  svoj  znadaj  te  se  dalje  pretvara  u  rijeku;'  tijekom  vremena 
biva  uslijed  erozije  bujice  njeno  korito  sve  krade,  a  korito  rijeke, 
koja  njezin  donji  tok  predoduje,  sve  dulje.  Tim  se  procesom  pako 
Siri  dolina  i  to  sve  vi§e  prema  izvoru  bujice. 


81.   1. 


Diagram  ABC  predoduje  prosjek  jedne  pokosine  u  vertikali;  na 
toj  pokosini  tede  bujica  i  rijeka  uzduz  I  od  B  do  C,  U  prvom 
momentu  giblje  se  voda  od  B  do  C  preko  I;  u  drugom  momentu 
tede  voda  od  B  preko  /,  a  i  a,  do  C;  u  tredem  od  B  preko  b  i 
ft,  do  C  itd. 


^  Zuamonitiji  josu  Powell,  Haydeu  i  Medlicott. 

'  0  razlici  izraedu  bujico  { Wildwassor)  1  rijoko  (Btillwasser)  raspravio 
je  Bou8sinos(i,  Essai  sur  la  theorio  des  oaux  courantos.  M6m.  pres.  par 
divers  savants  a  rAeademie  des  Scieucos.  23.  sv.  p.  10.  etc.  1877.  1 
sv.  24.  g.   1878. 

R.  J.  A.  CXXVIII.  2 


Digiti 


ized  by  Google 


18  H.  HRANIL0V16,  (18) 

Napreduje  li  tako  uz  povoljne  odnoSaje  erozija  sve  dalje,  to  6e 
se  napokon  grbina  u  B  pretvoriti  u  usko  rebro,  koje  ce  naskoro 
na  najnizem  mjestn  erozija  presjedi.  Tu  6e  se  glava  doline  sastati 
-sa  dolinom,  koja  se  je  na  isti  nafiin  stvorila  na  protivnoj  polozini 
grbine. 

Primjeri  za  ovu  teoretidku  povjest  dolinskog  razvitka  nalaze  se 
na  Hawaiiu  (Kilauea).  Na  ovom  vulkanu  (14.000  stopa)  si^u  do- 
line samo  do  njegove  polozine,  jer  erozija  od  one  dobe,  kada  je 
vulkan  prestao  rigati,  nije  imala  vremena,  da  dovede  doline  do 
vrha ;  obratno  je  na  Tahiti  erozija  tako  daleko  dospjela,  da  su  gore 
samo  joSte  skeleti.  Ovi  primjeri  dokazuju  valjanost  one  teorije,  koje 
tumadi  doline  kano  u($inak  tekucica.  Toga  radi  ne  moze  ni  mjesta 
biti  hipotezi,  po  kojoj  morske  struje  izraduju  doline. 

SpuSta  li  se  koj  predjel  pod  lice  morsko,  to  <5e  more  zasipati 
doline  sa  detritom  obala.  Jedino  u  onom  sluCaju  se  moze  pomisliti, 
da  de  morske  struje  erodirati  doline,  kada  bi  se  u  potonulom  kraju 
nalazile  takve  doline,  koje  su  na  obim  krajevima  otvorene  (dakle 
kada  bi  ved  gotova  razdolja  potonula).  Njima  bi  mogle  teci  struje 
sa  erozivnim  djelovanjem. 

Ove  su  izreke  bile  naperene  proti  Lyellu,  jer  je  on  u  suglasju 
sa  Lamarkom  i  Darwinom  branio  i  poglavno  zastupao  opadnutu 
hipotezu. 

U  Engleskoj  je  pristajao  Greenwood  uz  Danau  te  je  i  tu  usprkos 
Lyellovu  ugledu  prihvadena  hipoteza  amerikanskog  geologa. 

Malo  iz  Qreenwooda  izaSao  je  Beete  Jukes,*  predstojnik  geoloSkog 
istraiivanja  Irske,  sa  novom  teorijom  dolina,  u  kojoj  je  Lyellovu 
nauku  o  djelovanju  morskih  struja  prihvatio  al  i  dalje  razvio. 

Jukes  je  protivnik  starije  hipoteze,  koja  je  doline  identifieirala 
sa  pukotinama.  Kjemu  je  voda  prvi  i  najglavniji  faktor,  o  kojem 
ovisi  relijev  tla.  Znatan  je  utjecaj  mora ;  jer  ako  se  pomisli,  da  je 
sve  kopno  nekod  bilo  pod  razinom  morskom,  pripisati  demo  djelo- 
vanju morskih  struja  i  dobama  mnoge  oblike  zemaljskog  lica. 

Djelovanje  mora  da  je  tako  mozno,    da   ono  moze  cijele  gorske 

sisteme  abradirati,  pa  de  ravnicu  tamo  stvoriti,    gdje  su  prije  gore 
2 


*  The  students  Manual  of  Geology.  Edinburgh,   18(12.  p.   104  sq. 

^  Ovu  misao  je  potanje  rasploo  Richthoten,  lUldung  von  Abrasions- 
fl&chen  i.  Folge.  d.  Brandungswirkung  bei  positiver  Strandvei-sehiebun^. 
Ftihrer  p.  353;  pa  u  „China". 


Digiti 


ized  by  Google 


(19)  TfiORUA  RAZDOUA.  id 

Na  ovaj  nadin  sprema  more  tlo,  na  kojem  kaSnje  erozija  i  denu- 
dacija  dalje  djeluju. 

Kako  je  Jukes  shvadao  djelovanje  tekudice  na  abradiranoj  poko- 
sini,  pregnantno  je  ozna6io:  Rivers  form  their  own  beds,  but  not 
their  own  valleys.  Rijeka  nije  mogla  prije  doline  nastati,  al  i  do- 
lina  nije  prije  dobila  svoje  lice,  dok  nije  rijeka  ju  po^ela  dupsti  i 
izradivati. 

Jukes  strogo  razlikuje  djelovanje  tekudice  od  djelovanja  i  postanka 
rijeka.  Za  ilustraciju  svoje  hipoteze  navada  on,  kako  se  na  plosnoj 
morskoj  obali  vidi,  kada  se  za  vrijeme  osjeke  pomoli  iz  mora,  da 
na  priklonjenoj  poloiini  otjedu  kapljice  vode;  po  viSe  njih  se  sa- 
kuplja  te  otje6u  onim  udubinama,  koje  su  na  poloi^ini  postojale. 
Na  ovom  putu  zabrazde  u  svoju  podlogu  te  si  stvaraju  korita,  koja 
se  medusobno  spajaju,  dok  jednim  ovedim  koritom  voda  ne  doseie 
opet  do  morske  razine. 

To  je  tip,  po  kojem  se  razvija  rijeka  na  kopnu. 

Sadafinji  oblik  kopna  i  konture  zemaljske  povrdine  i  njezina 
razdioba  na  porje6ja  jeste  udinak  opetovanog  izdizanja  kopna  iznad 
morskog  lica  te  potonjenja  ispod  mora.*  Na  tlu,  koje  je  svojim 
prvobitnim  tektonskim  odnodajima  pokazalo  put  eroziji,  razvijaju 
skulptumi  faktori  svoju  djelatnost  te  podavaju  lieu  zemlje  onaj 
oblik,*  Sto  ga  mi  vidimo.  Ovi  faktori  jesu  gornji  djelovi  oceana 
(the  upper  part  of  the  ocean),  rijeke  i  atmosferilije. 

Iz  toga  sUjedi,  da  su  sve  doUne  nastale  denudacijom'  te  nigdje 
ne  ima  n  prirodi  dolina,  kao  dto  se  je  to  prije  mislilo,  koje  su  na- 
stale lih  kao  pukotine.  Kada  erozija  djeluje,  te  doline  izradiva,  onda 
ona  radi  uzdu2  vrhova  antiklinalnih  grbina  ili  na  dnu  sinklinala; 
ili  pako,  §to  naj6edde  biva,  erozija  prosjeca  kam  bez  obzira  na 
odnoSaj  njezinih  slojeva. 

Da  pako  postanak  onih  dolina,  koje  takovim  nadinom  postaju, 
potanje  rasvjetli,  latio  se  je  Jukes  posebnog  istrazivanja  njihovih 
odnoSaja,* 

*  0.  c.  p.  281.  sq. 

*  The  form  of  all  ground  is  a  sculptured  form. 

'  Od  tog  pravila  izuzimlju  se  nasipani  oblici,  kao  sto  su  vulkanske 
dejekcije  ili  eolski  nasipi.  Ovamo  se  ubrajaju  n.  pr.  Lyellovl  „inter- 
colline  spaces^  t.  j.  doline  izmedu  vulkanskih  tvorevina;  ovamo  spada 
i  zagreba6ko  polje  po  strukturi  svoje  juzne  ograde. 

*  On  the  Mode  of  formation  of  some  River  Valleys  in  the  South  of 
Ireland.  Quarterly  Journal  of  the  Geolog.  Society.  London.  18.  sv. 
1862.  p.  374. 


Digiti 


ized  by  Google 


20 


H.  HRAMTLOVld, 


(20) 


OgraniCen  na  engleske  prilike,  nije  bio  Jukes  kadar,  da  problem 
razdolja  svestrano  razjasni,  al  ipak  mu  imademo  zahvaliti,  da  je 
on  pripremio  podlogu,  na  kojoj  danaSnji  na- 
zori  podivaju. 

Rezultat  njegovih  istrazivanja  bijaSe  slije- 
dedi: 

Imade  prilika,  u  kojima  gomji  tijek  koje 
rijeke  prolazi  ni^im  krajem  nego  li  njezin 
donji  tijek,  koji  probija  viSe  ispone  nego  li 
gornji  tijek. 

PoSto  se  ovaj  pojav  ne  moze  osnivati  na 
onakovom  djelovanju  erozije,  kako  je  naprijed 
opisano,  to  je  Jukes  kudao  postanak  ovakovih 
^.  b  I      1  dolina  protumaditi  posebnom  hipotezom. 

Smisao  ove  hipoteze  je  sljede<Si :  PoSto  je 
more  abradiralo  koj  komad  zemlje  te  se  taj 
komad  pomolio  iznad  mora,  zapodeti  6e  tu 
I   g.  I    j  teku(iica  svoje  djelovanje,  Rijeke  ce  izdupsti 

svoja  korita  u  smjeru  glavnog  nagiba  obra- 
dirane  polozine.  Dogodi  li  se,  da  se  oko  izvora 
koje  rijeke  nalazi  mekanija  kam,  nego  li  uz 
njezin  srednji  ili  donji  tijek,  to  de  denudacija 
prije  odstraniti  mekaniju  kam,  a  tvrda  6e  se 
sve  vise  pomaljati. 

Gomji  dijelovi  porjedja  brze  de  se  sniziti 
usljed  denudacija  nego  li  oni,  koji  su  dalje 
I'  g  I      \  *  y  niz   vodu.    Dok  taj   proces  tede,   zadrfati  de 

^"'  I       >    /   rijeka  svoj   prvobitni  smjer  a  korito  de  joj 

se  zarezati  u  tvrdu  kam,  koja  de  najzad  kao 
kakav  nasip  pregraditi  korito,  jer  je  denu- 
dacija odstranila  mekanije  kami  njezine  oko- 
line.  ^ 

Onaj  dio  rjedne  doline,  koji  presjeca  taj 
nasip,  konstituira  tip  razdolja. 

lukcsova  hipoteza  posve  je  opravdana  za 
one  geografske  odno^iaje,  koje  on  sam  primje- 
rice  navada.  Jugo-istodno  od  Londona  na- 
lazi  se   plosno   zavalje,    koje   se   zove   The 


II 


*  Jukos  jo  ovdjo  i  u  avom  Manual  samostalno  dosao  do  ovog  rezul- 
tata,  nu  prvenstvo  moramo  ipak  pripisati  RoUe-u ;  of.  o  Rolleu  dalje  dole» 


Digiti 


ized  by  Google 


(21)  TBOEIJA  RAZDOUA.  21 

Weald.*  Ovo  zavalje  obrubljuju  North  Downs  i  South  Downs  (sje- 
verni  i  juzni  prudovi),  koji  fiine  strmu  kredinu  tavanicu.  Usred 
zavalja  izvire  sedam  rijeka,  koje  sve  probijaju  ogradnu  viSu  tava- 
nicu spomenutih  Downs,  prolaze(5i  od  starijih  slojeva  Wealdena 
(donja  kreda)  na  mlade  slojeve  gornje  krede. 

Jukesovo  razlaganje  bje  u  Engleskoj  primljeno  opdim  povladi- 
vanjem  te  njegovom  radnjom  posta  problem  razdoija  aktuelan. 

Jukesu  imademo  zahvaliti,  &to  je  on  pokazao,  kako  geneza  raz- 
doija sa^injava  interesantan  i  vazan  problem  za  sebe,  za  koji  ne 
vrijede  ona  opdenita  pravila,  do  kojih  bijaSe  znanost  dodla,  iztrazi- 
vajud  opdenite  uvjete  valigeneze  i  orogeneze.  —  Time  Jukes  nije 
samo  pokazao  pravi  put,  kojim  treba  poci,  da  se  priblizinao  rje- 
genju  naSeg  problema,  nego  je  takoder  potaknuo  mnogobrojne  ude- 
njake,  da  njegov  rad  svojim  istrazivanjima  potpomognu.  Taj  rad 
rodi  naskoro  obilnom  literaturom. 

Greenwood,^  Whitaker^  pa  Topley*  sakupide  eijelu  tadanju  lite- 
raturu  te  ju  obogatiSe  kritifikim  prilozima,  a  Ramsay*  i  Green** 
razvide  teoriju  razdoija  sistematidkim  na£inom  u  svojim  nau6nim 
knjigama. 

4.  Rolle  i  R6mer  u  Njemaj^koj. 

U  njemadkoj  literaturi  nije  si  Jukesova  misao  odma  stekla  tako 
opdenito  priznanje  kao  u  Engleskoj,  ako  su  se  i  ovdje  naSli  brani- 
telji  i  zastupnici,  koji  su  svojim  putem  dosli  do  slidnih  zakljudaka. 

Ovdje  imademo  spomenuti  Rollea,  koji  je  prije  i  neovisno  o  Jukesu 
precizno  razvio  erozijonu  hipotezu  razdoija. 

*  Odavle  potjeCe  „Woaldeii"  u  engleskoj  geoloskoj  terminologiji,  kojim 
se  izrazom  oznaeuje  uajstariji  odjel  kredine  formacije.  Nijemcima  i  Fran- 
cuzima  rabi  za  to  Noocoin  i  Neocomien. 

*  Rain  and  Rivers.  2.  ed.   186G. 

*  On  subaeril  Denudation.  Geologic.  Magazine,  IV.  sv.  1867.  p.  447. 

*  The  geology  of  the  Weald.  Memoir  of  Geological  Survey  of  England. 
London,   1875. 

*  The  physical  geology  and  Geography  of  Great  Britain :  a  manual 
of  British  Geology.  5.  izd.   London,  1878. 

^  A.  H.  Green,  Geology  for  Students  aud  General  Readers.  London, 
1876.  Geoloske  odnosaje  i  topografiju  Wealda  predo^uju  sljedoci  nacrti. 

Zavalje  je  dakle  antiklinalna  udnbina,  koja  je  postala  od  denudirane 
grbine  starije  kredo.  South  i  North  Downs  jesu  ostanci  denudiranih 
slojeva  mlade  krede,  koji  su  Wealdon  pokrivali.  Po  strukturi  svojoj 
jesu  Downs  monoklinalne  tavanice.  0  morfoloskom  razvitku  samog  za- 
valja imade  obilnih  podataka  u  engleskoj  literaturi.    Lyell  je  u  ograd- 


Digiti 


ized  by  Google 


22 


H.  URAMlLOVld, 


(22) 


Opisujud  predjel   oko   Maribora  u  otajerskoj,  kaze:    ^Die  H5he 
(1500 — 1600  stopa)   dieser  Rttcken    (tercijamih  grbina  oko  Drave 

nim  Downs  gledao  „ Cliffs"  t.  j.  osjek  ili  strmine,  koje  su  bile  zaostak 
starog  morskog  4ala.  Principl.  of.  G.  1.  ed.  III.  c.  21,  22.  Lyellu  je 
protuslovio  Greenwood,  tvrdeci  da  je  Weald  erozijona  udubina.  Rain  and 


81.  3. 
ND  'JC>^  Dovmo 


E3-^< 


^X/YIAjOU 


iUxjdjoJ 


I ["<2A>6uArW 


^i 


OD 


R.  p.  53.  —  Ramsay  je  n  svojem  velikom  djelu  pristao  uz  Greenwooda 
te  dodao,  da  je  Weald  abrazijona  poloiiina  eocenskog  mora,  na  kojoj  su 
teknciee,  posto  je  more  bilo  uzmaklo,  stvorile  danasnji  relijev.  Phys. 
Geology  of  Great.  Brit.  1864.  2.  ed.  p.  80.  I^  Neve  Foster  i  Topley 
pretresoso  podrobnije  geolos.  odnosajc.    Oni  su  u  sredini  Wealda  nasi! 


Digiti 


ized  by  Google 


(23)  TBORUA  RAZDOUA.  23 

na  podnozju  Alpama)  entspricht  dem  eigentlichen  anfhnglichen 
Landesniveau,  welches  erst  mit  Ablagerung  der  Schichten  aus  dem 
Meere  der  Tertiarzeit  in  mannigfaeher  Weise  durch  die  zerstorende 
Einwirkung  der  noch  heute  fliessenden  Bttche  und  FlUsse  emiedrigt 
worden  ist". 

Osobito  zanimaju  RoUea  „Flu8sdurchbrUche*'.  On  je  za6udenjem 
gledao,  kako  rijeke  rade  probijaju  tvrde  kami  starije  formacije 
uskim  prodolima,  nego  da  teku  niskim  i  mekanim  naslagama  pjeska, 
Sljiinka  i  lapora.  Tako  6ini  Kainach-potok  ispod  Voitsberga  pa 
Sulm-potok  kod  Leibnitza  a  Stajerskoj.  Odbijajud  odludno,  da  ti 
potoci  teku  pukotinama,  Rolle  tumadi  njihovo  6udno  korito  slije- 
de(5im  nafiinom: 

Pomislimo  li,  da  je  erozija  rijeka  —  u  ovom  kontretnom  sladaju 
erozija  potoka  Sulm  i  Kainach  —  podela  izradivati  doline  u  ono 
doba,  kada  su  jo3  prvotne  naslage  tercijara  u  svojoj  povrsini  ne- 
taknute  bile  (t.  j.  onda,  kada  je  geoloska  povrSina  tla  bila  iden- 
tidna  sa  njezinom  topografidkom  povrfiinom) ;  da  je  dakle  erozija 
zapodela  svoje  djelovanje  nekoliko  stotina  stopa  iznad  danadnjeg 
dna  doline,  te  da  su  se  starije  kami,  koje  sada  na  svjetlu  stoje, 
bile  pokrite  tercijarnim  slojevima,  to  si  mozemo  ovdje  razdolja 
protumafiiti  i  bez  onih  silovitih  katastrofa,   koje  pukotine  stvaraju. 

Tekudice  Alpa,  ovisne  o  prvobitnom  priklonu  polozina,  izjedahu 
jednakim  nadinom  tvrdu  i  mekanu  kam.  U  tvrdoj  kami  zabrazdila 
je  erozija  duboke  i  uzane  proseline,  a  u  mekanijoj,  kojoj  su  se 
pristranci  neprestano  u  korito  tekudice  ruSili,  Siroke  doline  poloiitih 
bodina. 

Ovo  ilustrira  razdolje  Snlme  kod  Burgstallkogela  blizu  grada 
Ottersbacha.  Burgstallkogel  je  visok  1459  bed.  stopa  i  diie  se  nad 
danadnjim  koritom  Sulme  550  stopa.  Brdo  ovo  sastoji  se  od  terci- 
jamog  vapnenca  i  glinenog  Skriljavca.  Nekoliko  samo  kilometra 
na  sjever  nalazi   se  juzna  podina  Sausala,   koji  je  isto  tako  visok 


valuca,  koje  je  poticalo  od  okolnih  Downs.  Odatle  oni  zakljucise,  da  je 
Weald  zavalje,  koje  je  nastalo  otplavljivanjem.  On  the  superficial  De- 
posits of  the  Valley  of  the  Modway  with  remarks  on  the  Denudation  of 
the  Weald.  Quarterly  Journ.  of  Geolog.  Roc.  London,  18()5.  p.  443. 
En^leski  geolozi  slozno  na<i:lasuju,  da  je  ovdje  more  najpre  stvorilo 
abrazijonu  polozinu.  Penck  i  Margerie  su  pake  pokazali,  da  se  po- 
stanals dade  protumaciti  fluvijatll.  erozijom  bez  one  hipotetic^ne  abrazi- 
jone  polozine.  Penck,  Grossbrit.  Oberflache.  (leogr.  Blater.  1883.  p.  289. 
—  de  Margerie  et  de  la  Noe,    Les    formes  du  terrain.    1888.  p.   135. 

Digitized  by  VjOOQ  IC 


24 


H.  HRAMILOTiti, 


(24) 


kano  i  Burgstallkogel ;  izmedu  oba  ispona  nalazi  se  alavijalno  ko- 
rito  Sulme.  Tercijarni  slojevi  si^u  uz  Burgstallkogel  do  1250  stopa 
visine.    Ako  je   ovaj  tercijar   prvobitno  pokrivao  cijeli  predjel,    to 

8u     se     Burgstallkogel 
^^^  pa  Sausal  dizali  iznad 

tercijara  samo  kano 
oble  glavice  200—300 
stopa  visoko.  Sulm-po- 
tok  je  tekao  izmedu  tih 
glaviea  na  tercijarnoj 
polozini ;  dubed  svoje 
korito  u  tercijaru,  pro- 
sjeko  je  potok  takoder 
i  Skriljavac  te  je  tako 
stvorio  razdolje. 

Po  torn  su  danas  dje- 
lujudi  faktori  dovoljni, 
da  se  protumadi  raz- 
dolje, te  ne  treba  seg- 
nuti  za  pukotinama.  ^ 
RoUeova  hipoteza  je 
skroz    originalna  te  u 

*    Ocrtanu    hipotnzu 

Tt^  r^*'l  raziozio  jo  Rolie  u :  Un- 

6  "*^"^^  tersuchungen  i.  d.  Theiie 

1^  "^^^^^^^^^v  Steiermarks   zwischen 

J..        (i5*  ""^^^^^^^^N^  Gratz,    Obdach,    Hohen- 

T^*'''''"^-^^^^;^:^:::^^  manthen    und    Marburg. 

-C!^!i|;^;]^^C^^^  Jahrbuch  d.  k.  k.  gcolog. 

-S^^:::>-^^;;:^H  cr  R.— Anstalt.   VII.  sv. 

1850.  p,  219—49,  oso- 
bito  p.  245  sq.  —  Die 
tertiaren  u.  diiuv.  Abla- 
gerungen  i.  d.  Gegen 
zwischen  Gratz,  Koflach, 
iSchwanberg    u.     Ehren- 

hausen  i.  Steiermark. 

Jahrbuch    d.    g.  R. — A. 

VII.   sv.    p.    535— B02, 

osobito  p.  540  sq.  Rollea 

jo  donckle  dopunio  V.  Hilber,  Die  Miociin-Ablagerungen  um  d.  Schiefer- 

gebirgo   zwischen    d.  Fliissen    Kainach    u.  Hulm   in  Steiermark.    Jahrb, 

d.  G,  R.— A.  28,  sv.  p.  504  sq. 


Digiti 


ized  by  Google 


(25)  TSORIJA  RAZDOLJA.  25 

njemadkoj  literaturi  nalazimo  samo  kod  Hoffmanna  srodnu  misao. 
Ovaj  tumadi  u  svojoj  knjizi  Physische  Geographie'  razdolja  u  su- 
glasju  sa  onim  principima,  koje  su  u  ovom  problemu  Buch  i  Hum- 
boldt bili  postavili. 

U  ovom  tuma^enJH  ipak  nije  mogao  zatajiti  mo^ni  utjecaj  teku- 
cice  po  valigenezu  te  spominje,  da  voda,  koja  otide  pukotinom  iz 
kojeg  jezera  na  torn  putu  odvodnu  pukotinu  gladi  i  dubi. 

Tek  20  godina  kaSnje  ostavlja  ROmer'  ovo  posredujude  stano- 
vi»te,  jer  ga  ne  moie  u  sklad  dovesti  sa  svojim  zapazanjima  na 
Weseri,  a  moguce  i  Rolleovim  radnjama  potaknut  na  razmislja- 
vanje  o  nedostatnosti  Buchove  hipoteze. 

Romer  je  bio  opazio,  kako  Wesera  ispred  varoSi  VIotho  ostavlja 
svoje  plosno  i  prostrano  korito  te  kroz  tvrde  naslage  Keupera  pro- 
bija  pogorje. 

f 


81.  ♦).» 

Romeru  bijaSe  napadno,  sto  Wesera  skrece  sa  svojeg  prvobitnog 
smjera,  koji  bi  ju  vodio  najkracim  i  najlagljim  putem  uz  juzno 
podnozje  Weserske  gore  ravno  do  Porta  Vestfalica. 

*  ed.   imi,  p.  414. 

*  Die  ^rassische  Weserkette.  Zoitschrift  (I.  deut.  (Joolog.  (losoll. 
IV.  8v.^^V7.  p.  721.  Vosoi*sko  f?orje  pripiida  .Iiiri,  a  pog-orje  kod 
VIotho^R  Tnasu.  —  Naumann  C.  Fr.  Lehrbuch  d.  Oooornosie.  Loipz. 
IBj^Woste  zastupa  ovo  posredujuce   stanoviste.  1.   sv.  §   110,  p.  32;k 

51.   6.  ne  odgovara  posve  originalnom  nacrtu. 


Digiti 


ized  by  Google 


26  H.  HBANILOVlO,  (26) 

U  tuma6enju  ovog  pojava  drzao  sejedonekle  Rolleove  hipoteze, 
da  rijeka  naime  prvobitno  svoje  korito  znade  kroz  dugo  vrijeme 
saduvati,  al  je  pri  torn  u  diskusija  uveo  veoma  vazan  faktor,  da 
rijeka  na  ime  svoj  smjer  zadrzi,  ma  da  se  tlo  ispod  nje  giblje. 

On  je  kazao:  Da  se  protumafii  Wesersko  razdolje,  treba  segnuti 
u  doba,  a  koje  je  korito  Wesere  jofite  u  znatno  viSem  nivou  bilo, 
nego  §to  su  danaSnje  ogradne  gore  tog  korita.  Tada  je  mogla  rijeka 
teii  kojom  plosnom  depresijom  na  povrdini  Eeupera  u  smjeru  prema 
varoSi  Vlotho,  gdje  danas  te^e  u  uzanoj  i  dubokoj  dolini. 

Kada  je  rijeka  jednom  tim  smjerom  tekla,  morala  je  svoje  ko- 
rito tim  dublje  u  tlo  ubrazditi  sve  do  danaSnjeg  njenog  nivoa,  6im 
se  je  tlo  vedma  nabiralo  i  izdizalo.* 

Tako  je  Romer  dodao  do  zakljudka:  Rijeka  moze  sa6uvati  svoj 
prvobitni  smjer  u  kraju,  koji  se  uslijed  gibanja  zemaljske  kore 
nejednako  izdize.  Rijeka  6e  pri  torn  probijati  i  ispone,  koji  joj 
kano  nasip  pregraduju  korito. 

Romerova  hipoteza,  koja  je  naskoro  bila  ishodiStem  mnogim 
istrazivaocima  na§eg  problema,  dovela  je  postanak  razdolja  u  sklad 
sa  najmocnijim  endogenim  faktorom,  sa  nabiranjem  zemaljske  kore; 
ROmer  sam  ipak  nije  mislio  time  postaviti  universalnu  hipotezu, 
koja  de  genezu  svih  razdolja  protumafiiti,  ved  je  samo  svoje  kombi- 
nacije  u  jednom  konkretnom  sludaju  upotrebio. 

Dalje  je  razvio  Romerovu  hipotezu  G.  Bischof.* 

On  je  uzeo  tri  uvjeta,  o  kojima  je  polof  aj  rijednog  korita  ovisan : 
1.  Ako  rijeka  toliko  erodira,  koliko  se  tlo  uslijed  nabiranja  zemaljske 
kore  izdize,  to  de  rijeka  ostati  u  istom  nivou,  a  tlo  oko  nje  de  se 
ispinjati  te  de  ostati  duboko  zabrazdena  dolina.  2.  Napreduje  li  di- 
zanje  tla  brie  nego  erozija,  to  de  apsolutna  visina  rijeke  porasti. 
3.  Napreduje  li  erozija  brie  od  dizanja,  to  de  se  apsolutna  visina 
rijeke  smanjiti. 

Prestaje  li  ispinjanje,  to  de  se  u  svim  sludajevima  apsolutna  vi- 
sina rijeke  smanjiti  uslijed  napredujude  erozije.  Gdje  iz  jezera  iz- 
vire  rijeka  preko  kakve  zagrade,  tamo  de  voda  tu  zagradu  prolo- 
kati,  dok  se  jezero  ne  posudi.  Rijeka  pako  de  ostati ;  ona  de  u 
aluviju  prijasnjeg  jezera  izrovati  svoje  korito  te  razdoljem  proticati 
kroz  onu  zagradu,  koja  je  nckod  jezero  opkoljivala. 

^  y,Xachdpm  dioso  Richtuntr  cinmal  jrowilhlt  war,  musste  dor  conti- 
nentalon  Ilebung  dos  Landos  piitsprechond  dor  Flnss  seiii  Bett  allmillig 
immer  tiefor  bis  zn  dem  gogenwartigeni  Niveau  eingraben'^. 

'  Lehrbuch  d.  chem.  u.  phys.  Geologie  I.  sv.  2.  izd.  Bonn,  1863. 
p.  368  sq. 


Digitized  by 


Google 


(27)  TEORIJA  RAZDOLJA.  27 

Eratko  vrijeme  iza  Bischofa  upozorio  je  GUmbeU  na  tijek  Alt- 
mllhle.  Ovaj  lijevi  pritok  Dunava  izvire  a  kraju,  koji  je  450  m. 
visok,  a  prebija  kod  SohlenhofeDa  u  dubokom  i  vijagastom  razdolju 
firana6ki  Jura,  koji  se  diie  600  metara. 

GUmbel  tuma6i  ovaj  pojav,  Sto  su  mekanije  kami  oko  vrelidta 
Altmlihle  bile  ja^e  denudirane  nego  li  tvrdi  vapnenac  Jure.  Rijeka 
je  ipak  zadrzala  svoj  tijek,  ma  da  je  visina  njenog  vreligta  saSla 
ispod  nivoa  ogradne  gore,  jer  je  ovu  goru  u  istoj  mjeri  prosjekla, 
u  koliko  je  njezin  nivo  oko  vrelifita  postajao  nizi." 

Gllmbel  se  dakle  slaze  sa  ROmerom  i  Bischofom,  samo  Sto  oni 
ifitidu,  da  rijeka  saduva  svoj  prvobitni  tijek  u  predjelu,  koji  se 
sveudilj  izdize  te  da  tako  stvara  razdolje,  a  Gflmbel  misli,  da  rijeka 
i  u  onom  sludaju  duva  svoj  tijek,  kad  se  oko  nje  predjel  uslijed 
izdafine  denudacije  znatno  mijenja  te  se  njegova  apsolutna  visina 
smanjuje. 

6.  IstraiivaDJa  u  Indiji  i  Americi. 

Nazori  ovih  muzeva,  koji  se  bijahu  vratili  na  Wemerovo  stano- 
viSte,  da  su  razdolja  u6inci  tekudice,  ostado^e  a  njemadkoj  znanosti 
sve  dotle  bez  daljnjeg  utjeeaja,  dok  nije  opsezna  i  temeljita  radnja 
indijskih  i  amerikanskih  geologa  potakia  na  novo  pretresivanje 
nadeg  problema.  Godine  1856.  bje  utemeljen  novi  geoloski  zavod 
za  ispitavanje  Indije.  Obilna  sredstva  i  veoma  povoljne  prirodne 
prilike  potpomagahu  tako  izdaSno  rad  udenih  istrazivaoca,  da  se 
je  u  brzo  nakrcalo  znatno  gradivo  o  svim  geologkim  pitanjima  a 
na  po  se  o  naSem  problemu. 

RijeSenje  naSeg  problema  napredovalo  je  u  Indiji  joSte  bolje  nego 
li  u  Engleskoj,  gdje  je  jednolifina  tektonika  i  struktura  slabo  upu- 
divala  na  potanje  pretresivanje. 

Najprije  je  pokazao  Thomas  Oldham,  predstojnik  indijskog  geo- 
lo§kog  zavoda,  da  su  doline  u  Khasi-gorama'  postale  jedino  usljed 

*  Bavaria,  Landes  u.  Volkskunde  d.  Konigreichs  Bayern.  III.  sv. 
1865.  p.  756. 

•  SMan  pojav  nalazimo  u  porjeeju  8avo  iznad  njezinog  razdolja  kod 
Podsuseda.  Duboko  korito  kod  8tare  Vasi  i  Krskog  pokazuje  nam  sa 
visokim  tavanicama,  da  je  korito  Rave  znatno  vise  bilo. 

'  On  the  geological  structure  of  a  portion  of  the  Khasi-Hills,  Bengal. 
Memoirs  of  the  geolog.  Survey  of  India  I.  sv.  1859.,  p.  99.  —  Khasi- 
gore  nalaze  se  na  lijevoj  obali  Brahmaputre  te  imadu  najvece  oborine ; 
1270  cm.  svake  godine,  a  Alpe  imadu  200  cm.  cf,  Berghaus,  Physik. 
Atlas  m.  Nr.  87. 


Digiti 


ized  by  Google 


28  H,  HRANILOYK^,  (28) 

erozijone  djelatnosti  vode.  Iza  njega  je  Medlicott  istra£ivao  Hima- 
layu  te  je  prou^avajud  orogenezu  ovog  silnog  gorskog  sistema  sa- 
kupio  vazne  priloge  k  teoriji  razdolja. 

Medlicott  je  pokazao,  da  je  Himalaya  nastao  na  viSe  mahova  te 
da  su  prednje  gore  mnogo  mlade  od  glavne  kose,  jer  su  samo  na- 
plavine.  Genezu  ovih  prednjih  gora  protumadio  je  Medlicott  ovako : 
Iz  glavne  gorske  kose  otplavljeno  gradivo  staloiilo  se  je  djelovanjem 
onih  rijcka,  koje  joSte  dana»  tamo  teku,  gdje  su  prvobitno  bile. 
Ovi  stalozeni  slojevi  pridigli  su  se  kaSnje  uslijed  postraDog  pritiska 
u  naborima  do  2000  m.  visoko. 

Dok  su  se  slojevi  nabirali  t.  j.  dok  su  se  iz  aluvijalnih  slojeva 
razvijale  gore,  ostale  su  rijeke  pri  svojem  prvobitnom  smjeru  te 
su  tako  razdolja  postala  zajedno  sa  gorama,  u  koje  su  usjedena; 
cijeli  proces  tekao  je  veoma  polagano.^ 

Ovakav  se  pojav  vidi  na  onom  mjestu,  gdje  Jumna  i  Ganges 
iz  visokih  gora  zalaze  medu  brezuljke.  Na  utoku  Tons-rijeke  u 
Jumnu  probijaju  ove  rijeke  Siwalik-kosu,  koja  je  mlada  od  samih 
rijeka.  Siwalik-kosa  sastoji  od  deposita  rijeka  Gangesa  i  Jumne. 
Kada  su  se  ta  deposita  po^ela  nabirati  i  u  gore  pretvarati,  onda 
su  rijeke  zapodele  svoju  erozijonu  djelatnost,  kojom  su  si  svoja 
prvobitna  korita  saCuvala,  te  koja  nam  sada  pokazuju  pravce  naj- 
manjeg  otpora  za  eroziju." 

Isto  tako  dokazuju  i  odnosaji  u  samom  Himalayi,  da  su  rijeke 
znale  sacl^uvati  svoje  korito  u  izdizucim  se  gorama.  Za  primjer 
neka  sluzi  grlac  Chinab-rijeka  kod  Riassi  (u  KaSmiru)  u  paleozoj- 
skom  vapnencu,  koji  opkoljuju  slojevi  mekanijih  tercijamih  kami. 
Posto  ovaj  grlac  nije  pukotina,  5to  neporemedeni  slojevi  pokazuju, 
to  ga  je  sama  rijeka  morala  otvoriti.  Cijeli  predjel  na  sjeveru  od 
Riassi-kose,  kroz  koji  tede  Chinab,  je  za  nekoliko  hiljada  stopa 
nizi  od  grbine  Riassi-kose.  Neporeme<5em  tercijami  slojevi  poka- 
zuju, da  cijeli  ovaj  predjel  nije  nikad  prije  bio  u  viSem  nivou  nego 
§to  je  sada. 

Po  tome  je  dozvoljen  zaklju6ak,  da  jc  erozija  Chinaba  isto  tako 
napredovala  vertikalno  u  dubinu,  koliko  se  je  Riassi-kosa  ispinjala. 


*  On  tho  Goological  Rtnicture  aud  Relations  of  the  Routhern  portion 
of  the  Himalayan  range  between  tho  rivers  Ganges  and  Kavee.  Me- 
moirs of  the  goolog.  Kurvey  of  India.  III.  18()5.  pa:  Medlicott  and 
Blanford,  A  manual  of  the  (ieology  of  India.  Part  11.  Extar-PenninsulaT 
area.  ch.  2'2.  p.  541. 

*  ch.  27.  Central  Himalayas. 


Digiti 


ized  by  Google 


(29)  TEORIJA  RAZDOUA.  29 

Da  tomu  nije  bilo  tako,  potrazila  bi  si  bila  rijeka  novo  korito  u 
mekanijim  tercijamim  slojevima  te  nebi  prosjekla  tvrdi  paleozojski 
vapnenac. 

Ne  ima  dakle  dvojbe,  da  je  Chinab  teko  ved  u  ono  doba,  kada 
je  Riassi-kosa  jo§te  niza  bila  od  cijelog  predjela  na  sjeveru  od  nje, 
koji  je  sada  nekoliko  hiljada  stopa  ispod  njene  grbine. 

Rezultat  Medlicottovih  istrazivanja  je  spoznavanje,  da  valigeneza 
nije  neSto  sekundarnog,  nego  da  prati  sve  faze  orogeneze,  a  da  i 
rijeke  moga  prosjedi  gore,  koje  im  pregraduju  korito. 

Jodte  imademo  Wynneova^  istrazivanja  u  Salt  Range,  u  zapad- 
nom  predgorju  Himalaye  spomenuti.  On  je  ovdje  vidio  razdolja, 
kojima  se  geneza  po  Medlicottovoj  hipotezi  nije  dala  protuma(!^iti, 
te  je  toga  radi  izagao  posebnom  hipotezom. 

U  ono  vrijeme,  kada  su  rijeke  ovog  predjela  —  medu  njima  i 
Jud  —  po6ele  graditi  svoja  korita,  bijaSe  cijeli  kraj  polo2ina  ne- 
znatnog  slaza.  U  ovu  polozinu  ubrazdide  rijeke  svoja  korita  a  sa- 
dadnji  relijev  tog  kraja  nastao  je  usljed  napredujude  denudacije. 
Gore  dakle,  koje  sada  rijeke  probijaju,  bile  su  sakrite  u  poloZini 
na  kojoj  rijeke  zapodeSe  tedi  te  sn  njihove  grbine  bile  u  nivou 
tadaSnjih  rijednih  korita.  Eada  su  rijeke  sve  dalje  vertikalno  za- 
sjecale  u  tlo,  onda  je  i  napredujuda  denudacija  na  jednolidnoj  polo- 
zini  izradila  doline  a  i  gore,  koje  bijahu  razdoljima  prosjedene. 

Pod  vodstvom  I.  Dana-a  bijahu  se  amerikanski  udenjaci  davno 
prije  evropskih  oslobodili  okova  kataklizmidke  hipoteze.  Dana  je 
priveo  misao,  koju  bijaSe  najprije  Cordier  spomenuo,  da  je  oroge- 
neza  u  najtjednjem  savezu  sa  nabiranjem  zemaljske  kore  usljed 
sveopdeg  ohladivanja  zemlje,  do  opdeg  priznanja,* 


*  The  Trans-Indus-Salt-Range.  Memoirs  of  the  Geolog.  Survey  of 
India.  11.  sv.  1875.;  14.  sv.  1878.  Note  on  the  tertiary  zone  and 
underlying  rocks  in  the  North -Wost-Panjab.  Record  of  the  geolog. 
Survey  of  India.  10.  sv.  1877.  p.  112.  —  Notes  of  some  Physical 
Features  of  the  Land  formed  by  Denudation.  Journ.  of  the  Royal  So- 
ciety of  Irland  I.  sv.   1864—67.  p.  256. 

2  Dana,  Manual  of  Geology.  1874.,  p.  718.  c.  VI.  Movements  in  the 
earth  crust,  and  their  consequences.  „ Since  the  crust  when  formed 
would  have  had  the  seize  which^  the  globe  then  had,  all  subsequent 
cooling,  as  it  would  tend  to  diminish  the  interior,  would  bring  a  slowly- 
increasing  strain  upon  it,  and,  unable  to  accommodate  itself  to  the 
changing  seize  by  any  process  of  shrinkage,  it  must  do  it  either  by 
fractures  or  plications,  or  both''.  —  Cordier,  Sur  la  temperature  de 
Tinterieur  de  la  terre.  M6m.  de  TAcad.  Fran9.  1827.  p.  473  sq. 


Digiti 


ized  by  Google 


30  H.  HRANILOV16,  (30) 

Na  ovom  temelju  razvijaSe  se  teorija  0  postanku  razdolja,  potpo- 
magana  veleznamenitim  istra^ivanjima  amerikanskih  geologa.  Po- 
6etkom  Sezdesetih  godina  proufiavali  su  geolozi  veliki  Cafion  Colo- 
rado-rivera.  Pukotina  od  nekoliko  stotina  kilometra  daljine  i  do 
2000  m.  dubine  <5ini  korito  Colorado  -  rivera.  Istrazivanja  ameri- 
kanskih geologa  nepobitno  atvrdiSe,  da  je  ova  silna  pukotina,  koja 
je  na  prvi  pogled  upravo  klasidni  primjer  za  reakciju  zitke  nutraS- 
njosti  zemlje  prema  njenoj  krutoj  kori,    lib  erozijom  vode  postala. 

Kada  je  Newberry  ispitavao  prilike  Colorado-cailona,^  onda  je 
Hayden  na  vreliStu  Missoura  doSao  do  osvjedodenja,  da  rijeka  goru 
prosjedi  moze.  On  je  uglavio,  da  se  je  zapadni  dio  sjeverne  Ame- 
rike  podam  od  kredine  formacije  do  najmlade  dobe  postojano  dizao. 
Dokaz  mu  bijahu  duboko  zabra^deni  cailoni,  koji  su  tim  dablji 
postali,  dim  su  se  gore  usljed  nabiranja  zemaljske  kore  ja6e  izdizale. 

bvoja  opsezna  zapai^anja  na  caTlonima  Yellowstone-rivera,  Madi- 
sona  i  Galatina  spomenuo  je  Hayden  samo  na  kratko  u  nekoliko 
redaka*  te  se  nije  dalje  trudio,  da  svoju  tvrdnju,  da  rijeka  stvara 
razdolje  prosjecajudi  goru,  koja  se  diie  u  njezinom  koritu,  kon- 
kretnim  i  todnijim  navodima  potkrepi.  To  je  tekar  Powell  udinio, 
koji  je  Haydenova  zapaianja  nadopunio,  proudavajud  kroz  6etiri 
godine  (1869 — 73.)  okolinu  Colorado-cailona  i  Green-rivera. 

Slijededi  tijek  Colorada  niz  vodu,  opazio  je  Powell,'  da  rijeka 
dolazi  u  sve  starije  slojeve;  mladi  gomji  slojevi  nestali  su  uslijed 
denudacije,  a  time  se  je  prvobitna  polozina  ovog  kraja  tijekom 
geolo§kih  perijoda  posve  promjenila. 

Ovaj  pojav  protumadio  je  Powell  slijededim  nadinom:  Greenriver 
teko  je  prije  nego  fito  je  postojala  Wintah-gora,  koju  on  prosjeca. 
Kada  se  je  gora  podela  dizati,  onda  je  rijeka  ostala  u  svojem 
prvobitnom  nivou  te  zapilila  svoje  korito  u  izdizajudu  se  goru,  Isto 
je  tako  prosjeko  Colorado  onu  plodu,  koja  je  sa  svojim  geoloSkim 
nagibom  protivna  smjeru  rijeke. 


1  Ives,  Report  upon  the  Colorado  of  the  West.  Washington,  1861. 
Geological  Report  by  Dr.  Newberry  p.  45  sq. 

2  Some  remarks  in  Regard  of  the  Period  of  Elevation  of  those  Ranges 
of  the  Rocky  Mountains,  near  the  sources  of  the  Missouri  River  and  its 
Tributaries.  American  Journ.  of  Science  and  Art.  38.  sv.  1862.  p.  305. 
Sixth  annual  Report  of  the  United  Stiites  geological  Survey  of  the  ter- 
ritories for  1872.   1873.  p.  85. 

'  Exploration  of  the  Colorado  River.  Washington  1875.  p.  153. 


Digiti 


ized  by  Google 


(31)  TEORUA  RAZDOLJA.  31 

Isti  ovaj  pojav  proudio  je  i  Emmons^  te  je  u  suglasju  sa  Wynne- 
ovim  istraiivanjima  u  Indiji  iznio  tumadenje,  kqje  se  je  bitno  razi- 
lazilo  od  Powellovog. 

Green-river  teko  je  prvobitno  na  povrSini  jake  naslage  mladih 
slatkovodnih  tercijamih  slojeva.  Zasjecajudi  rijeka  sve  dalje  verti- 
kalno  svoje  korito,  prosjekla  je  takoder  tada  joSte  pod  tim  sloje- 
vima  sakriveno  Wintah-gorje  u  Lodore  Cafionu.  KaSnje  su  usljcd 
denudacije  mladi  gomji  slojevi  nestali,  Wintah-gorje  se  pomoli  i 
izade  na  topografsku  povrainu  ved  prosjefino  od  rijeke. 

U  Ameriei.  nadao  je  od  spomenutih  istrazivaoca  razdolja  Powell 
najviSe  pristalica.  Bechler,*  Peale/  White*  te  Gilbert'^  primiSe  nje- 
govu  hipotezu  te  ju  upotrebide  za  tuma^enje  valigeneze. 

Gilbert  i  Duton®  otiSli  su  joSte  nefito  dalje,  te  su  tvrdili,  da  pro- 
mjene,  koje  se  u  okolini  dogadaju,  ne  mogu  promjeniti  tijek  rijeka. 
Rijedna  se  korita  ne  mogu  pomicati,  te  ako  se  tlo,  u  kojem  je 
korito,  ispinje,  onda  rijeka  prosjeca  ispinjajudi  se  nabor. 

Oko  g.  1880.  bijase  po  ovim  navodima  u  Ameriei  nauka,  da  su 
razdolja  u6inei  erozijone  sile,  op<Se  priznata. 

6.  Sonklar  i  Peschel. 

U  ono  doba,  kada  su  se  amerikanski  geolozi  veoma  marljivo 
trudili,  da  problem  razdolja  sa  raznih  stanoviSta  razjasne  te  da 
razne  nadine  valigeneze  rasvjetle  i  uglave,  bijahu  u  Njema6koj 
radnje  ove  struke  iza  Bischofa  i  GUmbela  posve  prestale.  Da  se 
obavjestimo  o  tada  vladajudim  mislima,  moramo  segnuti  za  djelima 
opdeg  sadrzaja. 


^  Emmons,  Report  on  the  great  River  Basin,  CI.  King,  Report  of 
the  geolog.  Explor.  of  the  40.  Parallel.  11.  1877.  p.  197.  —  United 
States  geographical  Survey  West  of  the  100  th.  Meridian.  111.  sv.  Ge- 
ology.  1878. 

*  Hayden,  Tenth  annual  Report  of  the  United  States  geological  and 
geographical  Survey  of  the  territories.  Washington,  1878.  p.  372. 

*  Hayden  o.  c.  p.   167. 

*  Hayden  o.  c.  p.  52. 

*  The  Henry  Mountains.  Washington,   1877.  p.   125. 

^  Powell,  United  States  geographical  aud  geological  Survey  of  the 
Rocky  Mountain  Region.  Report  on  the  Geology  of  the  high  plateaus 
of  Uta.h  by  C.  E.  Button.  Washington,  1880.  p.  17  „but  the  rivers  had 
fastened  themselves  to  their  places  and  refused  to  be  diverted".  — 
Tertiary  history  of  the  grand  Cafion  Bistrict.  Washington,   1882. 


Digiti 


ized  by  Google 


32  H.  hranilovk!;,  (32) 

Tu  se  mora  u  prvom  redu  spomcnuti  Sonklarovo  remek-djelo,* 
na  kojem  danaSnja  orografija  po6iva. 

Sonklar  je  oduSevljeni  pristalica  one  hipoteze,  koja  svada  razdolja 
na  pukotine;  on  po  tome  i  definira  razdolje:  „Eine  oder  mehrere 
Parallelketten  quer  durchsetzende  und  von  den  Gewilssern  als  Ab- 
flusscanille   benlitzte   Spalten    werden   Durchbruehsthftler  genannt". 

U  njegovoj  klasifikaciji^  dolina  prva  je  vrst  „Spaltenthal"  a 
zadnja  erozijona  dolina. 

Spaltenthaler  nastajii  od  onih  pukotina,  koje  se  pojave,  kada  se 
tlo  diie  te  time  svoju  povrfiinu  uvedava.  Smjer  ovih  pukotina  je- 
dino  je  ovisan  o  osi  uzdignuda  te  sa  strukturom  gore  ne  stoji  u 
nikakvom  savezu.  Sonklar  uvazuje  primjedbu,  da  doline  nastaju 
usljed  erozije,  al  erozija  mu  ne  djeluje  slobodno  ve6  je  ovisna  o 
strukturi  tla  i  o  polozaju  slojeva.  Dugovaline  i  drage  koje  gore 
tako  su  rasporedane,  kako  odgovara  zahtjevima  dinamike,  te  sc 
odatle  yidi,  da  su  doline  prvobitno  pukotine,  koje  je  kadnje  erozija 
donekle  promjenila.  Velika  dubina  mnogih  dolina  u  tvrdoj  kami, 
pa  jezera,  koja  se  u  njima  nalaze,  ne  dadu  nam  pomisliti,  da.  bq 
postale  erozijom,  jer  gdje  su  jezera,  tamo  erozija  po6iva.' 

Pogledamo  li  silne  rijefine  naplavine  u  dolinama,  to  tu  vidimo 
najbolju  obranu  tla  proti  erozivnom  djelovanju  vode. 

Ovom  najslabijom  todkom  svoje  argumentacije  —  jer  rijeke  ne 
nanaSaju  samo  nego  i  odnonaju  te  bad  transport  masa  dini  poglavni 
momenat  erozije  —  odbija  Sonklar  mogudnost,  da  erozija  sama 
stvara  doline. 

Za  to  Sonklar  ubraja^  i  monoklinalne  doline,  u  kojima  on  na- 
zrijeva  premaknuda,  ne  medu  erozijone  doline  ve6  medu  one,  koje 

*  Allgemeino  Orographie.  Wien,   1873.  p.   135. 

•  Sonklar  razlikuje  sest  vi*sti  dolina:  1.  Spaltenthal.  2.  Vorworfungsth. 
3.  Hattolth.  4.  Einsturzth.  5.  Negatives  Thai.  ().  Erosiousthal. 

•  Ova  ostroumna  priuijedba  nije  bez  prigovora,  Tavanice  na  obalaraa 
jezera  pokazuju,  kako  i  jezera  sama  bez  tekuciee  utjefu  na  oblik  svojih 
obala.  Takovih  tavaniea  imade  na  primjer  Mrtvo  more,  Bonneville  Lako 
u  Sj.  Americi,  pa  Mannsfeldskih  jezera  kod  Eislebena.  Tavanice  ovih 
potonjih  jezera  pripisao  j(*  W.  Ule  koraziji  leda. 

Simony,  U.  Seeerosionen.  Sitzber.  d.  Akad.  d.  Wiss.  Wien.  Mat.- 
nat.  Klasse  ()3.  1871.  p.  li)3.  —  Kako  erozija  u  jezeru  samom  djo- 
luje,  pokazuju  dubokc*  brazde  Rajne  i  Rhone  na  dnu  Bodenseea  1  Ge- 
uevskog  j.,  koje  je  Iliiruliniann  konstatirao  ef.  Foi'el,  Compt  rend  us. 
Vol.   lUl.   1885.  p.  725. 

*  0.  c.  p.  225. 


Digiti 


ized  by  Google 


(33)  TEORIJA  RAZDOI^A.  33 

su  nastale,    kada   se  je   tlo    usljed   postranog   pritiska  razlomilo  a 
longitadiDalne  sante,    koje  su  se  kaSnje  jedna  na  drugu  naslagale. 

Doline  ove  vrste  —  Verwerfungsthftler  —  obi6no  su  dugo valine 
a  spajaju  ih  popre^ne  pukotine,  koje  konstituiraju  u  dotiSnoj  kosi 
drage. 

Pukotine  dine  desto  doline,  koje  prosijeeaju  cijelu  gorsku  trupinu 
te  sluze  kano  korito  tekucicama. 

Ove  pukotine  —  Gebirgsdurchbrtiche  —  mogu  biti:  1.  totalne; 
na  pr.  Mure  kod  Brucka,  Alute  u  Crvenim  vratima;  ove  pukotine 
prosijeeaju  trupinu  do  njezine  podine;  2.  subtotalne,  u  kojima  je 
od  gorske  grbine  toliko  ostalo,  da  (5ini  unutar  pukotine  jedva  vid- 
Ijivo  popredno  razyode.  —  Primjeri  jesu  doline  Liesing-  i  Palten- 
potoka  u  Stajerskoj.  —  3.  slijepe  doline  (Geblendete  Gebirgsdurch- 
brtiche); tu  6ini  razvode  unutar  pukotine  joste  grbine  gore,  al  ta 
grbina  je  tako  denudirana,  da  se  gora  ta  dijeli  na  dva  odjela,  kao 
na  pr.  u  Pyhrn-sedlu  kod  Lietzena  uz  Ennsu. 

Kako  se  vidi,  je  Sonklar  ovdje  —  svadajud  postanak  razdolja 
na  tektonske  faktore  —  postavio  tri  tipa,  koji  su  u  istinu  samo 
tri  razne  faze  u  razvitku  onih  razdolja,  koja  nastaju  usljed  regro- 
diraju<Se  erozije  spajanjem  dvih  dolina  u  njihovim  glavama.  Prvi 
tip  nam  pokazuje  taj  proces  ved  dovrSen.  a  drugi  i  tredi  u  nje- 
govom  razvitku. 

Sonklar,  koji  se  je  nadao,  da  je  zasnovao  universalno  tumadenje 
za  sva  razdolja,  protumacio  je  samo  jedan  podredeni  sludaj  vali- 
geneze. 

Veliku  ulogu,  koju  tekudica  zaprema  u  valigenezi,  priznavao  je 
u  stanovitim  granicama  i  Sonklar.  Spomenuv  primjer  fuskih  Rui- 
tvina,  koje  u  aluvijalnom  tlu  sa6injavaju  duboke  vododerine,  pri- 
znaje,  da  erozija  u  plosnim  predjelima  i  u  niskom  gorju  stvara 
relijev  tla  te  da  o  njoj  postanak  dolina  ovisi.  Obratno  je  pako 
Sonklaru  dugi  Colorado  Gallon  samo  opomena,  da  se  duboke, 
pukotinama  slidne  doline  u  visokom  gorju  ne  imadu  smatrati  efek- 
tom  otplavljenja. 

Proti  hipotezi  erozije  iznio  je  Sonklar  devet  prigovora: 

1.  Ako  pukotine  nijesu  postale  doline,  kuda  su  te  pukotine  ne- 
stale? 

Ispufitajudi  iz  vidika,  da  ba§  u  onim  krajevima,  gdje  bi  se  mo- 
rale pukotine  najbolje  konservirati,  u  pustarama  pukotina  ni  ne  ima, 
primjetiti  se  mora,  da  Sonklarova  argumentacija  trpi  od  pogrjeSke 
circulus   vitiosus.    Njemu  je   aksiom,    da   otvorene   pukotine.  prate 
R.  J.  A.  cxxvm.  3 


Digiti 


ized  by  Google 


34  H.  HRANniOVi6,  (34) 

izdizanje  gora  te  onda  izvada  zakljufiak,  koji  bi  trebao  tek  doka- 
zati :  Gdje  je  dolina,  tamo  je  i  pukotina. 

2.  Smjer  dugovalina  i  draga  slaze  se  sa  smjerom  onih  primi- 
tivnih  (prvobitnih)  pukotina,  koje  nastaju  u  aktu  orogeneze. 

Sonklar  ovdje  uzimlje  ono  za  dokaz.  §to  bi  tek  trebalo  dokazati, 
jer  teorija  smjer  ovih  pukotina  tek  konstruira  iz  smjera  i  rasporeda 
dolina. 

3.  Dugo valine  prebrazuju  upravo  smjer  tekucice  na  prvobitnoj 
polozini  gorske  kose. 

Da  je  dakle  erozija  tekucice  izradila  drage,  neda  se  pomisliti, 
jer  bi  dugovaline  tekudice  odvodile  u  longitudinalnom  smjeru,  a 
tim  bi  nestao  faktor  za  izradivanje  transversalnih  dolina. 

Sonklar  ishodi  od  predstave,  da  je  gora  nastala  u  obliku  tro- 
strane  prizme. 


Na  polozini  ABCD  spu§taju  se  tekudice  te  se  sabiraju  u  koritima 
a  i  b;  dugovalina  VV„  presijeca  smjer  ovih  tekucica  te  bi  se  po 
torn  moralo  odekivati,  da  ce  voda  ne  prema  a  i  b  tedi  ved  prema  F. 

Ovoj  Sonklarovoj  primjedbi  ne  treba  dalje  zabavljati,  jer  bi  time 
samo  odavna  rijcScno  pitanje  bez  nuzde  na  novo  iznaSao. 

4.  Sinklinalne  su  dolinc  posve  neovisne  o  eroziji. 

O  valjanosti  ove  tvrdnje  ne  ima  dvojbe,  jer  de  kod  nabiranja 
slojeva  sinklinala  odma  sakupiti  tekudicu.  Al  to  de  ipak  samo  u 
tom  sludaju  biti,  kada  je  sinklinala  ved  u  svom  postanku  identidna 
sa  topografskom  povrSinom ;  izade  li  sinklinala  t«k  kaSnje  na  topo- 
grafsku  povrSinu,  to  ju  mogu  tekudice  kojekako  prebrazditi, 

5.  Pravilnost  mnogih   draga   pokazuje,   da  su  neovisne  o  eroziji. 
Koliko  ovaj  argumenat  vrijedi,   pokazalo  se  je  kod  razgovora  o 

Buchovoj  hipotezi,   koja  je   takvu   pravilnost  nalazila  u  erozivnim 
dolinama  i  vododerinama  vulkanskih  dunjeva. 

6.  Jezera  u  dragama,  kojima  dno  duboko  si£e  ispod  dolinskog 
dna,  zajamduju  pukotine. 


Digiti 


ized  by  Google 


(35)  TRORIJA  RAZDOUA.  35 

Sonklar,  koji  slabo  uvazuje  jezera  (p.  415  o.  c),  ovdje  u  protu- 
slovlju  samim  sobom  baS  u  jezerima  nalazi  vazan  kriterij  valigeneze. 

Istrazivanja  glede  uvjeta  o  kojima  ovisi  geneza  jezera  znatno 
su  u  zadnjim  godinama  pokro6ila  naprijed  te  smo  primorani,  da 
poslje  Penckovih,  Rtltimeyerovih  i  Heimovili  radnja  Sonklarovo 
stanoviSte  i  ovdje  napustimo. 

Penck^  je  dokazao,  da  su  neka  alpinska  jezera  nastala  usljed 
korazije  ledenjaka.  K  tomu  pridode  tumadenje  postanka  alpinskih 
jezera,  koje  je  ve6  g.  1863.  natuknuo  Lyell,^  kada  je  spomenuo, 
da  Alpe  u  svojoj  cjelini  ponirnju.  Heim'  je  ovaj  navod  potanje 
ispitao  te  je  ustanovio  sljedede  faze  u  razvitku  Alpa:  1.  Nabiranje 
i  ispinjanje  Alpa.  2.  Valigeneza  do  danaSnjeg  nivoa.  3.  Ponirenje 
Alpa  bez  daljnjeg  nabiranja. 

Ovo  ponirenje  iznaSa  za  sjevemi  orubni  predjel  Alpa  3 — 400  m., 
a  za  juzni  do  600  m.  Posljedica  ovog  pojava  jeste,  da  su  doline 
jedan  dio  svog  slaza  izgubile  tese  jezera  stvorila.  Ovom  tumacJenju 
pridru^io  se  je  glasoviti  limnolog  Forel*  a  i  Penck*^  ga  prihvada 
glede  Bodenseea. 

7.  U  slijepim  dolinama  nalazi  Sonklar  jasan  dokaz  (Ein  scharfes 
Argument)  proti  hidromehanifikom  postanku  dolina,  jer  ba§  u  ovim 
dolinama  ne  ima  tekudice. 

Novija  istrazivanja  Richthofenova®  a  osobito  Cvijideva'  nedvoj- 
beno  su  dokazala,  da  i  ovu  vrst  dolina  erozivnom  djelovanju  vode 
pripisati  moramo,  samo  Sto  ovdje  poglavno  erozija  podzemne  vode 
djeluje. 

8.  U  naslagama  grolioti  i  Sljunka,  koje  sa($injavaju  korito  mnogih 
tekudica,  nazrijeva  Sonklar  dokaz,  da  je  prvobitna  pukotina  bila 
razne  dubine  na  raznim  mjestima,  jer  da  je  erozija  jedini  uzrok 
doline,  morala  bi  tekudica  svugdje  na  dnu  klisure  tedi. 

Sonklar  ovdje  konfundira  odnoSaje.  Da  rijeke  ne  samo  tudi  aluvij 
prosje<Si  moze  —  tim  putem  nastaje  korito,  kako  ga  ovdje  Sonklar 
opisuje  —  nego  da   i   vlastiti   svoj    aluvij  prosijeca,   koji   se  je  iz 


*  Die  Vergletscherung  d.  dinit.  Alpeii  p.  8:U. 

*  Antiquity  of  Man  p.  311. 

'  Vortrag  ti.  d,  Entstehung  d.  alpiiien  Randseen.  Viorteljahrschr.  d. 
naturf.  Gesell.  in  Ztirich.  39.  sv.   1894.  p.  2  sq. 

*  Le  L6man.  Lausanne,   1892.  p.  201  sq. 

*  Verhandl.  d.  X.  deut.  Geographentages  p.  87. 

*  0  postanku  dolina  u  lossu.  China  na  raznim  mjestima. 
^  Das  Karstphanomen.  Poncks  Geograph.  Abh.  V.  3. 


Digiti 


ized  by  Google 


36 


H.  RRANILOVI6, 


(36) 


horizontalnih  strata  dak  i  pretvorio  u  nabirane  bre^uljke,  dokazuju 
Haydenova  naprijed  spomenuta  istrazivanja  u  Himalayi. 

9.  Imade  tekucica,  koje  su  istodobno  na  dva  mjesta  mogle  sa- 
graditi  svoja  korita,  kada  bi  predmnijevali,  da  doline  lib  erozijom 
postAJu.  Tako  je  lako  mogla  Salza  oticati  kroz  Saalach-dolinu  uz 
Saalfelden  i  Lofer,  prije  no  §to  se  je  razdolje  kod  Werfena  stvo 
rilo;  isto  tako  je  Enns  mogla  laglje  oticati  kroz  Liesing-Palten- 
dolinu,  nego  da  si  izdubi  razdolje  kroz  Gesnuse.  Ovi  primjeri  jasno 
pokazuju,  da  su  doline,  koje  danas  fiine  korito  spomenutim  rije- 
kama,  postale  drugim  nadinom  nego  erozijom  t.  j.  da  su  pukotine, 
jer  se  neda  pomiSljati,  da  bi  tekudica  raimoiSla  laglji  put  i  poSla 
onim,  gdje  bi  morala  najvecom  mukom  tck  korito  izdupsti. 

Posto  su  spomenute  rijeke  nasle  prikladne  pukotine,  mogle  su  tu 
isto  tako  lako  ili  jos  laglje  oticati  nego  na  drugom  kojem  nizem 
mjestu. 


SI.  8. 

Sonklar  ovdje  polazi  od  stanoviSta,  koje  je  formalno  poave  oprav- 
dano.  On  misli,  da  rijeka  imade  u  isti  das  prod  sobom  u  todki  a 
depresiju  tla  a  u  fe  ispon. 

Prirodno  bi  se  moralo  odekivati,  da  do  rijeka  kod  a  oticati;  nu 
ona  ipak  otide  kod  6,  jer  je  tu  u  pukotini  naSla  naj laglji  put. 

Hipoteza  persistencije  rijeka,  koju  postavise  Powell,  Dutton  itd., 
je  ovu  za  Sonklara  zagonetnu  todku  valigeneze  razjavsnila,  te  mi 
nijesmo  viSe  primorani  utedi  se  k  pukotinama,  k  onom  deus  ex 
machina,  koji  lakom  rukom  sve  poteSkode  rjeSava. 


Digiti 


ized  by  Google 


(37)  TEORIJA  RAZDOUA.  37 

U  cijeloj  svojoj  hipotezi  o  razdolju  pokazao  je  Sonklar  veoma 
o§tro  oko  za  forme,  al  slabo  shvadanje  za  njihovu  genezu.  Nje- 
gova  nauka  trpi  od  principijelne  pogrjeske,  Sto  on  neprotumadive 
pojave  silom  svada  na  jedan  zajednidki  uzrok  te  pri  torn  iz  oka 
gubi,  da  prirodni  pojavi,  koje  naSa  sistematika  vrsta  u  iste  klase, 
nijesu  uvjetovani  istim  ved  veoma  raznolidnim  faktorima.  To  6ini, 
da  je  Sonklarova  orogeneza  bas  najslabiji  dio  njegovog  vaznog 
djela.  * 

Sonklaru  se  je  pridruzio  0.  Peschel  sa  svojim  duhovitim  proble- 
mima  sravnivajuceg  zemljopisa.^  U  12.  poglavlju  raspravlja  on  o 
valigenezi.  On  pozna  prepirku  o  razdoljima  te  precizira  cijeli  pro- 
blem :  Da  li  je  rijeka  ili  dolina  starija  ?  Odgovor  na  ovo  pitanje  na- 
lazi  on  u  Aleghanie-gorju/  kroz  koje  provaljuje  Potomac  i  druge 
rijeke,  kojima  su  izvori  nizi  ud  gorskih  kosa,  koje  probijaju.  Ovaj 
pojav  bi  se  mogao  protumaditi  djelovanjem  tekuciee.  kad  bi  pred- 
mnijevali,  da  se  pod  gotovom  rijekom  dize  nabor  kroz  korito  i  to 
pod  takovim  odnoSajima,  da  erozija  sa  dizanjem  konkurirati  moze. 
Mogudnost  takovog  pojava  se  ne  moze  poreci,  al  pojav  nije  joSte 
nigdje  dokazan,  a  biti  6e  i  tesiko,  da  se  dokaze.  Nasuprot  je  sludaj 
jedan  dokazan,  u  kojem  je  ispon  tla  otklonio  rijeku.* 

Nedaleko  Lime  kod  Huaraza  na§ao  je  engleski  geolog  Gill  ko- 
rito jedne  rijeke,  koje  je  pregradeno  isponom  od  40 — 50  stopa 
visine,  tako  da  je  rijeka  asljed  toga  svoje  korito  napustila. 

Kako  razdolja  iz  pukotina  nastaju,  svjedofii  nam  korito  Labe  u 
Djefiinskim  stijenama.  Kada  bi  predmnijevali,  da  si  je  rijeka  sama 
stvorila   put   kroz   ovo   400  metara    visoko   gorje,    to  bi  moralo  u 

*  Sonklar  je  i  n  svojim  ostalim  djelima  zastupao  ove  nazore.  Govo- 
reci  0  razvodima  Wippsko  i  Nanderske  doline,  gdje  se  sastaju  izvori 
Adige  sa  jediiim  pritokom  Inna,  razlazo  on  prognantno:  „Die  dortigen 
Ketten  sind  durch  das  Aiifsteigen  des  Bodens  aua  dem  Innern  der  Erdo 
entstanden  und  die  Gebirgsmasse  ist  dabei  nach  mochanischpn  Gcsetzen 
in  grosse  prismatische  Btiicko  von  bostiinmter  Lage  zorborsten,  deren 
Zwischenraumo  zu  Thalfurehen  wurden.  Die  Erosion  hat  nachher  den 
Kiimmen  wio  den  Thiilern  ihro  gogenwtlrtif^e  Gestalt  gegeben".  Otzthaler 
Gebirgsgruppe.   Gotha,   18(>0. 

'  None  Probleme  d.  vergleich.  Erdkunde.  Versuch  einer  Morphologie 
d.  Erdoberfiache.  Najprije  u  „Ansland"  g.  IBOfi.  stiinnpano,  zatim  1.  iz- 

().  a  4.  izd.  g.   188:J. 

donekle    sn    modificirani    nazori    u    Peschel- 
482  sp.    1885.,    kuda  je    prene^^eno    po- 


danje 

ff- 

1801)., 

,  2.  izd.   187( 

»    0. 

c. 

p.    1; 

>5.  ed.  4. 

*    0. 

c. 

p.    If 

)9.  ed.  4.; 

df 

Lei  pole 

It, 

Phys. 

Erdk.   11. 

1>- 

glavlje 

iz 

Neue 

Probleme. 

Digiti 


ized  by  Google 


38  H.  HRAKILOVK^,  (38) 

Ceskoj  postojati  jezero  400  m.  duboko.  PoSto  pako  takvom  jezeru 
nigdje  ne  ima  traga,  to  je  jasno,  da  je  pukotina  u  Djedinskim 
stijenama  morala  ved  prije  postojati,  nego  §to  je  Laba  oticala.^ 

Razdolja  nijesu  dakle  ufiinak  tekucice,  koja  im  samo  vanjsko 
lice  podaje.  Kada  su  nutarnje  sile  na§eg  planeta  koru  podigle,  raz- 
bile  i  rastvorile,  onda  nastupa  djelovanje  meteorskih  sila,  te  ove 
izraduju  uzvisitosti  kao  kakav  kipar.  U  po6etku  su  te  sile  u  svom 
djelovanju  ovisne  o  postojec^im  nagibima,  kaSnije  bivaju  jade,  upliv- 
nije  i  slobodnije  te  najzad  izbriSu  pocetni  nacrt  u  relijevu  zemaljske 
kore  te  mu  namidu  svoj  lik. 

Srodnost  Peschelovih  nazora,  sa  onima  koje  je  ved  god.  1839. 
Lecoque  u  svojem  krasnom  djelu  izrazio,  sjeda  nas  do  sada  slabo 
spomenute  francuske  literature. 

Cini  se,  da  naprijed  spomcnuti  navodi  iz  Peschelovih  djela  nijesu 
baS  svjedoci  za  znanstvenu  samostalnost  njemadkog  geografa.  Ne 
samo  poglavne  misli  nego  i  iste  primjere  Peschelove  nalazimo  ved 
i  u  Lecoqueovu  djelu.  Lecoque  poznaje  silno  djelovanje  erozije, 
koje  je  stvorila  razdolje  Dunava  u  Zeljeznim  vratima,  i  koja  je 
korito  Simeta  prosjekla  kroz  lavu,  al  on  ipak  nazrijeva  u  velikim 
kontinentalnim  dolinama  pukotine. 

Njegova  teorija  valigeneze  nazrijeva  u  eroziji  isto  tako  modni 
faktor  kano  u  pukotinama:  „Lors  m^me  que  certaines  valines  pa- 
raissent  simplement  Touvrage  des  eaux  courantes,  il  est  encore 
presumable  qu'une  fissure  produite  par  une  dislocation  anterieure 
a  determine  le  point  d' erosion  et  a,  pour  ainsi  dire,  trace  la  marche 
du  cours  d'eau".^ 

7.  Utjecaj  pronalazaka  u  Indiji  i  Americi  na  evropsku 

literaturii. 

Prije  no  Sto  su  rezultati  amerikanskih  i  indijskih  istrazivanja  u 
Njemadkoj  bili  poznati,  djelovase  tu  utjecaj  engleske  literature. 

Pod  dojmom  engleskih  geologa  sakupio  je  vrsni  Svicarski  ude- 
njak  Rtitimeyer'  u  svojem  znamenitom  djelu  o  postanku  jezera  i 
dolina,  obilne  dokaze,  da  su  alpinske  doline  nastale  tijekom  geo- 
loskih  perijoda   usljed  erozije.    Doline  se  podinju  razvijati  u  onom 

'  Cotta,  d.  innore  Band.  Gebirge  Fi-eiburg  1854.  p.  .52. 

"  Elements  de  Geologic  ot  d' Hydrographie.  Bruxelles,  18,39.  Kod 
Lecoqnea  nalazimo  p.  29  c.  ,5,  spomon  o  orozivnoj  snagi  rijeka,  koje 
probijaju  Alleghanies. 

*    U'ber  Thai-  und  Seebildung.  Basel,   18(;0.  2.  izd.  g.  1874.  p.  103. 


Digiti 


ized  by  Google 


(39)  TBORIJA  RAZDOLJA.  39 

Casu,  kada  zapo6inje  ispinjanje  gorja,  u  kojem  so  zabrazdene.  Do- 
line  se  nerazvijahu  sveudilj  jednakim  intenzitetom  i  jednakom  brzi- 
nom ;  katkada  je  i  cijeli  proces  valigeneze  posve  prestao.  0  tim 
pojedinim  fazama  svjedode  dolinske  terase. 

U  suglasju  sa  amerikanskim  geolozima  pripisao  je  Rtltimeyer 
postanak  dolina  eroziji  tckudice,  al  je  ipak  inako  shvadao  odnoSaj 
izmedu  erozije  i  ispinjanja  onih  gora,  koje  prosjecaju  razdolja. 

On  je  kao  i  Credner^  tumafiio,  da  rijeka  ne  prosjeca  goru  u 
aktu  samog  ispinjanja,  ve6  da  gora  rijeku  pregradi  pa  zaustavi, 
tako  da  odatle  nastane  jezero.  Odvirak  ovog  jezera  kaSnjim  svojim 
radom  tek  stvara  razdolje. 

Uz  ovo  tumafienje  pristao  je  Rlitimeyer  samo  u  torn  smislu,  Sto 
je  tim  razjasnio  genezu  nekih  jezera.  On  nije  posve  iskljufiio  mo- 
gudnost,  da  se  u  aktu  samog  ispinjanja  moze  stvoriti  razdolje. 

U  sljededim  godinama  udestale  su  u  njema^koj  literaturi  radnje 
o  naSem  problemu. 

Kada  su  u  Americi  joSte  naprijed  spomenuta  istrazivanja  tekla, 
slabo  su  se  za  nje  brinuli  evropski  geograii.  Najprije  je  Ratzel,* 
koji  je  bio  kod  izradivanja  svog  djela  o  Sjevernoj  Americi  upuden 
na  proudavanje  amerikanske  literature,  upozorio  evropsku  publiku 
na  rezultate  amerikanskih  geologa.  Samo  Engleska  bijaSe  u  uiem 
kontaktu  sa  Amerikom,  te  pafie  u  prirucnc  knjige  ude  Powellova 
hipoteza,  a  Colorado  Cafion  posta  klasidni  primjer  za  erozivnu 
snagu  vode. 

Ratzel  opisuje  Colorado  Canon:  Predjel,  u  kojem  je  Colorado 
stvorio  sa  svojim  pritocima  caiione,  pokazuje  ja6u  i  nagliju  iz- 
mjenu  oblika  nego  kakovo  gorje  te  mnogim  krajevima  Covjek  ni 
ne  moze  prolaziti.  Nije  ni  dudo,  kada  se  uzrok  ovomu  pojavu,  koji 
je  pretvorio  ravnicu  sastojedu  se  od  stalozenih  naslaga,  trazi  izvan 
opsega  obi6nili  prirodnih  sila.  Ipak  je  samo  tekudica  sa  svojom 
dudotvornom  snagom  taj  pojav  stvorila.' 

Ova  se  snaga  odituje  i  u  razdolju  Wintah-gorja,  koje  probija 
Green  River,  glavni  pritok  Colorada.  Ne  ima  dvojbe,  da  rijeka 
imade  pravo  starijega,   jer  je  tekla  prije,    no  Sto  je   gora  nastala. 


^  H.  Crodner,  IJ.  d.  Ijoben  i.  d.  tod  ton  Natur.  Zoitschr.  f.  d.  gesammt. 
Naturwiss.  87.  sv.  1871.  p.  101.  G.  R.  Credner  u  istoin  casopisu  49. 
sv.   1877.  p.    105. 

^  Die  Vereinigtca  Staatcn  von  Nord-Amerika.  I.  sv.  Physikal.  Geo- 
graphic u.  Naturcharakter.  Mtiuchen^   1878. 

'  Newbeny,  Report  on  Colorado  River.  1865.  Geology  p.  45. 


Digiti 


ized  by  Google 


40  H.  H11ANILOV16,  (40) 

Rijeka  je  svoj  prvobitni  nivo  onako  saduvala,  kao  §to  pila  ostaje 
u  Bvojoj  ravnini,  kada  prosjeca  stablo,  koje  se  prema  ojoj  gibljc. 
Rijeka  bijase  pila,  koja  je  prosjekla  goru.  ^ 

Ovi  nazori  amerikanskih  geologa  naidoSe  u  Njemadkoj  na  opce 
povladivanje  tim  vi§e,  dto  bijahu  radnje  Suessa  i  Supana  njima 
utrle  put. 

Suess^  je  razvalio  zadnje  stupove,  koji  joSte  stojahu  kao  ostanci 
ponosne  Deko6  zgrade  kataklizmidke  hipoteze.  Njega  ide  velika 
zasluga,  da  je  prodistio  nazore  o  orogenezi  te  precizno  oznadio 
uvjete  i  sile,  o  kojima  je  cijeli  proces  orogeneze  ovisan.  Napredu- 
jude  ohladivanje  zemlje  i  time  prouzro6eno  nabiranje  njezine  kore 
stvara  gore. 

U  suglasju  sa  ovim  opdenitim  nazorima  protumadio  je  Supan* 
doline  istodnih  Alpa  kano  uCinke  erozivnog  djelovanja  vode.  Su- 
panov  rad  nastaviSe  u  torn  smjeru  Hartung*  i  Heim/ 

Heim,  kog  danas  broje  medu  prve  autoritete,  drzi,  da  doline 
nijesu  ovisne  o  mehanizmu  orogeneze,  jer  one  nijesu  posljedica 
ispinjanja  gore  nego  erozije.  Tektonika  gore  je  samo  u  toliko  utje- 
cala  valigencti6ki  rad  vode,  Sto  je  voda  udesila  svoja  korita  prema 
polozaju  slojeva;  tamo  pako,  gdje  je  gora  imala  najjadi  pokos, 
djelovala  je  voda  najenergifinije.  Nabiranja  i  prelomi  najgornjih 
slojeva  pokazali  su  prvobitnim  tekucSicama  desto  put,  al  —  5to  je 
najvainije  za  prosudivanje  geneze  danaSnjih  dolina  —  oni  morfo- 
loSki  oblici,  koji  tako  postado§e,  ne  segnuSe  nigdje  do  nivoa  da- 
nasnjih  Alpa.  Sve  doline  danasnjih  Alpa  nastale  su  jedino  erozijom 
tckucica.  Prvobitne  doline,  koje  su  postale  kod  uzdignuda  Alpa  u 
viSim  slojevima,  koji  su  danas  dcnudirani,  tijekom  vremena  skoro 
posve  su  nestali.  Da  se  ovo  silno  djelovanje  erozije  protumadi,  treba 
uvaziti,  da  su  rjedja  postojala  i  prije  izdignuca  gora  te  da  je  ero- 
zija  kroz  cijelo  vrijeme,  koje  je  proces  ispinjanja  trajao,  djelovala 
te  da  nije  tek  zapocSela  svoj  rad  onda,  kada  je  gora  ve6  gotova 
bila.« 


*  Powoll,  Exploration  of  the  Colorado  River.   1875.  p.   158. 

*  Die  Entstohunjr  dor  Alpen.   1875. 

'  8tudieii  iiber  die  Thalbildung  des  (»stlichen  Graubtlnden.  Mitth.    d. 
k.  k.  proop'aph.  Oosoll.  Wien.   20  sv.   1877.  p.   298. 
.    *  Hoitraj::    zur   Konntniss    von    Thai-  tind  Keebildnngen.  Zeitsch.   der 
Oosell.   f.  Krdknndo  in  Horlin.  XIII.  sv.    1878.  p.   2i;5. 

^  Untersuchungen  libfr  don  Merhanismns  dor  Oobir^bildunp.  Basel, 
1878. 

«  0..C.   I.  p.   271. 


Digiti 


ized  by  Google 


(41)  TBORIJA  RAZDOLJA.  41 

Hochstetter*  pripisuje  takoder  eroziji  postanak  dolina,  al  za 
drage  (Querthftler)  ipak  primjeduje,  da  mogu  po  svom  postanku 
pakotine  biti,  koje  je  erozija  proSirila  i  adiibla. 

vSchneider^  je  u  Eifel-gorju  nalazio  jedino  doline  erozivnog  po- 
stanka.  Diener'  pristaje  uz  Powellovu  hipotezu  glede  razdolja  Leon- 
tesa  od  Kalata  eS  Sekif  do  mora. 

Dodim  su  Hochstetter*  Schneider  i  Diener  postanak  razdolja  samo 
epizodi^ki  spomenuH,  iza§ao  je  bedki  geolog  Tietze  sa  opse^nom 
monografijom  o  ovom  problemu. 

On  je  u  svojem  istrazivanju  doSao  do  onog  tipa,  koji  bijaSe  u 
amerikanskoj  literaturi  ve6  6esto  spomenut.  Gora  se  diie  preko 
korita  rijeke,  a  ova  prosjeca  dizajudu  se  goru  te  tako  stvara  raz- 
dolje. 

To  biva  na  sljededi  nadin:  Prvi  poCetak  razdolja  size  u  dobu, 
kada  gora,  koju  rijeka  u  razdolju  prosjeca,  joS  nije  kao  takova 
ni  postojala  ved  dinila  plosni  predjel.  Kada  se  je  gora  podela  di- 
zati,  nije  se  u  svim  to6kama  svoje  grbine  jednakom  brzinom  ispi- 
njala;  tamo  pako,  gdje  je  grbina  najniza  ostala,  svela  se  je  rijeka 
i  nastalo  je  razdolje.  —  Tietzova  radnja,  koja  u  njemaCkoj  litera- 
turi nedvojbeno  oznaduje  znatan  napredak,  naSla  je  odobrenja  al 
i  protivnika.* 

*  Die  feste  Erdriude  nach  ihrer  Ztisammensetzung  etc.  :).  izd.  Prag, 
1880.  p.  i:u. 

■  fitudien  11.  Tbalbildung  i.  d.  vordercn  Eifol.  Zcitschr.  d.  Gesell.  f. 
Erdkunde.  Berlin.  XVIII.   1888.  p.  27. 

^  Libanon.  (irimdllnien  d.  phys.  Goographie  u.  Geologic  v.  Alittel- 
syrien.  Wion,  188G.  p.  117.  Uz  Heiraa  pristaje  u  franc,  literat.  H. 
8ehardt,  Bull,  do  la  8oc.  Vandoise  dos  sc.  uat.  XX.  1884.  p.  1,  koji 
8VP  doline  u  Wadtii  pripisuje  (M-oziji. 

*  Einige  Bemerkungen  11.  die  Bildiinj?  von  QuerthJlIern.  .lahrbiich 
der  k.  k.  geolog.  R.— A.  XXVIII.  1878.  p.  .581.  —  Tietze  je  dosao 
posve  samostalno,  na  temelju  vlastitih  zapa^.anja  u  Albursu  i  u  Karpa- 
tima  do  hipotoze,  kqju  su  vec  prije  njega  amerikanski  geolozi  osnovali. 
Literatura,  o  koju  se  je  mogao  osloniti,  bijase  dosta  mrsava,  jer  sped- 
jalnih  istrazivanja,  koja  bi  svestrano  problem  razdolja  razjasnila,  nije 
bilo.  Penck  jo  orovidno  premasio  granicu,  kada  Tietzoa  kudi,  sto  ovaj 
g.  1878.  joste  nije  poznavao  Powollovih  ])ublikaoija  od  g.  1875.,  te 
istire,  da  su  rozultati  amorik.  istrazivanja  voc  dovoljno  poznata  bila. 
(iodine  1888.,  daklo  1:5  j^odina  iz  Powollovih  publikacija,  nalazio  se 
jo  u  Boon  samo  jodan  jodini  exemplar  tofr  djola.  of.  Toula,  t).  die 
Forschungsergobnisse  am  (■olorado.  8chr.  d.  Vorein  z.  Verbr.  naturwiss. 
Kenntnisso.  Wien  1887.  —  Tietze,  Zur  Gesohichto  dor  Durchbruchs- 
thaler.    Jahrbuch    d.  k.  k.  geolog.  R.— A.   1878,    XXVIII.  sv.  p.  T^BH, 


Digiti 


ized  by  Google 


42  H.  HRANILOV16,  (42) 

Reiss^  je  priznao  Tietzeovu  zaslugu  sa  primjedbom,  da  je  rijeSio 
geolo§ki  problem,  oko  kojeg  su  se  uzaludno  trudili  najvrsniji  strud- 
njaci.  —  Od  Tietzeovih  protivnika  istaknuo  se  je  osobito  Lowl 
svojom  veoma  oStroumnom  radnjom  o  geneti6kom  razvitku  dolina. 

Lowl*  je  poreko  mogudnost  valigeneze  onim  putem,  kojim  su 
Powell  i  Tietze  taj  pojav  protumadili.  Prvi  akt  u  genezi  nabrane 
gore  je  izdizanje  nabora  od  veoma  velike  amplitude.  —  Kada 
ovakav  nabor  pregradi  rijefino  korito,  to  6e  se  rijeka  zaustaviti  i 
stvoriti  jezero  ili  bar  veliki  dio  svog  pada  izgubiti,  te  toga  radi 
iznad  nabora  naslagati  svoje  sedimente.  Na  svaki  de  pako  nadin 
ved  na  podetku  prvog  akta  orogeneze  erozivna  snaga  —  onaj  glavni 
agens,  koj  imade  razdolje  prosjedi,  —  pribliziti  se  niStici. 

Ono  krilo  antiklinale,  koje  size  uz  vodu,  biti  de  na  podetku  veoma 
polozitog  slaza.  Tu  de  rijeka  zadrzati  svoj  prvobitni  tijek,  samo 
dotle,  dok  njezini  sedimenti  sa  ispinjanjem  nabora  konkurirati  mogu. 
Cim  to  rijeka  ne  moze,  prisiliti  de  ju  nabor,  da  iz  svojeg  korita 
desno  ili  Hjevo  okrene.  Za  cijelo  vrijeme,  koje  taj  prooes  traje, 
djelovati  de  rijedna  erozija  lib  na  onom  krilu  nabora,  koje  je  niz 
vodu  polozeno.  Tu  moze  erozija  brazdu  zasjedi  te  i  cijelu  kosu, 
koja  je  rijeku  pregradila,  prepiliti  te,  regredirajudi  uz  vodu,  iz 
nova  izrovati  ved  naplavljeno  korito  na  onoj  strani  antiklinale, 
koja  size  uz  vodu. 

Ovaj  potonji  pojav  se  ne  dogada  u  visokom  naborenom  gorju, 
jer  de  pregradena  rijeka  rade  skrenuti  iz  svojeg  korita. 

Na  mjesto  Powell-Tietzeove  hipoteze  postavio  je  LOwl'  hipotezu 
regresne  erozije  te  ju  i  obilnim  primjerima  kuSao  dokazati.  Njemu 
je  poznata  borba   za   razvoda   glavni  faktor,    koji  stvara  razdolja. 

Dolina  je  Lowlu  rezultat  tekudice;  tekudiea  zasjeca  od  dolje 
prema  gore  sve  dalje  te  pri  torn  napreduju  slapovi  i  brskuti  sve 
dalje  uz  vodu.  Cijeli  ovaj  proces  svrSava  time,  da  se  koje  razvode 
odstrani,  a  na  njegovom  mjestu  nastaje  razdolje.  Elasidan  prirajer 
ovoj  tvrdnji   nalazimo   u   dolini   Rjedine,    koja  je   nekod  oticala  u 


1  Reiss  u  Verb.  d.  Vereines  f.  Erdkuude  in  Berlin  1878.  p.  228. 
-  -  pa  Krfimmel,  Beitrflgo  zur  allg.  Orographie.  Ausland,  1882.  br.  2, 
3.  —  Tietzeove  zasluge  priznaju  i  Noe  ot  de  la  Margerie,  Les  formes 
dn  Terrain.  Paris,   1888.  p.   102. 

*  tber  Thalbildung.  Prag,   1884.  p.  98. 

'  Die  Entstebung  der  Durchbrucbstbaler.  Petermanns  Mittheilungen. 
28.  sv.,  1882.  p.  405;  sporedi  na  istom  mjestu:  L5wl,  tlber  dea 
Terassenbau  der  AlpentbiUer.  p.  132. 


Digiti 


ized  by  Google 


(43) 


TBORIJA  RAZDOLJA. 


43 


Bakarski  zalijev.  Tekudica 
neka,  koja  je  avirala  u 
Rijedki  zalijev,  prenaSala  je 
svoje  razvode  sve  dalje  uz 
vodu,  dok  nije  napokon  doSla 
do  korita  Rjedine.  Kada  je 
razvode  bilo  posve  nestalo, 
zakrenula  je  Rjedina  iz  svog 
prvobitnog  korita,  koje  je 
sizalo  do  Bakarske  drage, 
te  poSla  postranim  koritom 
u  Rijedki  zalijev. 

LOwl  je  dakle  Rutimeye- 
rovu  hipotezu  opet  iznio  te 
joSte  neSto  dalje  od  ovog 
poSaOj  jer  je  pokazao,  kako 
koja  rijeka  prenadanjem  raz- 
voda  svoje  porjedje  povecati 
te  susjedne  tekudice  k  sebi 
navrnuti  mo2e. 

Tietze^  je  u  svojim  dalj- 
njim  literamim  radnjama 
branio  svoje  stanoviSte  proti 
LOwlu,  kojemu  se  Penck,* 
Philippson'  i  Bohm*  pridru- 


^  Bemerkungen  tl.  d.  Bil- 
dung  von  Quertbftlern.  (Zweite 
Folge.)  Jahrb.  d.  k.  k.  geolog. 
R.— A.  XXXII.  1882.  p.  685. 

■  Die  Vergletschorung  d. 
deut.  Alpen  p.  296.  —  Einfluss 
d.  Klimas  auf  die  Gestaltung 
der  Erdoberfiache.  Verb.  d.  III. 
deut  Geographentagps   p.  81. 

'  Ein  Beitrag  ziir  Erosions- 
theorie.  Petermanns  Mitthei- 
lungen    32.  sv.   188().    p.    07. 

*  Die  alten  Gletscher  der 
Enns  und  8teyr.  Jahrb.  d.  k. 
k.  Geolog.  R.— A.  85.  sv. 
1885.  p.   481. 


Digiti 


ized  by  Google 


44  H.  HRAMlLOyi6,  (44) 

Tietze,  kojeg  je  i  Neumayr  potpomagao,  u  svojoj  polemici  proti 
Lowlu  nije  bio  baS  sretne  ruke  te  neki  od  njegovih  prigovora 
promafiili  su  posve  svoju  cijel,  Tako  pita  Tietze,  zaSto  da  u  gori 
saino  stanoviti  potoci  razvode  svoje  probijaju,  a  drugi  nijesu  kadri 
to  fiiniti? 

Ovo  bi  pitanje  razgalilo  najslabiju  stranu  L^wlove  hipoteze, 
kada  bi  smjeli  predmnijevati,  da  za  sve  tekudice,  za  koje  sc  to 
pitanje  stavlja,  vrijede  identidni  erozijoni  faktori  t.  j.  da  erozijoni 
rad  svakog  pojedinog  potoka  biva  uz  iste  kvantitativne  i  kvalita- 
tivne  uvjete.  PoSto  erozijoni  faktori  pojedinih  tekucSica  u  prirodi 
znatno  diferenciraju,  to  je  jasno,  da  ce  konadni  efekat  njihovog 
rada  biti  ne  konstanta  nego  varijantna  veliciina.  —  Neumayr^  je 
Tietzeovim  prigovorima  dometnuo  jo5  i  ovaj :  Ako  tekudica  regre- 
dira,  onda  joj  se  postepeno  gubi  slaz,  a  taj  je  baS  najmo(5niji 
faktor  erozije. 

Istina,  da  <Se  slaz  tekudice  sve  manji  postajati,  al  sjedne  strane 
nece  ipak  biti  jednak  niStici,  a  samo  tamo  prestaje  erozivna  snaga 
tekuciice,  gdje  je  njen  slaz  jednak  nistici;  s  drage  strane  biva 
porijefije  svake  tekudiee  tim  vede,  dim  joj  se  razvode  dalje  odmide ; 
usljed  toga  prima  korito  vedu  mnozinu  vode  te  se  tim  donekle  iz- 
jednaduje  gubitak  slaza. 

U  svojoj  polemici  proti  Lowlu  naveo  je  Tietze  joSte  dvije  even- 
tualnosti,  pod  kojima  mogu  razdolja  nastati.' 

Moie  se  pomisliti  —  kako  na  pr.  u  predgorjii  Albursa,  kojc  je 
rek  bi  pokopano  u  sediraentima  perzijske  stepe  —  da  de  usljed 
promjene  klimatidkih  odnoSaja  koja  tekudica  zapodeti  svoj  rad  na 
sedimentarnoj  polozini,  koja  pokriva  koje  bilo.  Brazded  svoje  ko- 
rito zasjcci  de  rijeka  u  to  sakriveno  bilo,  pa  kad  usljed  otplavlji- 
vanja  nestanu  sedimenti,  koji  su  bilo  maskirali,  izadi  de  gotovo 
razdolje. 

Sto  je  Tietze  samo  hipotetidki  predmnijevao,  dokazao  je  Wynne, 
kada  je  na  ovaj  nadin  protumadio  postanak  razdolja  u  Salt  Range. 
Drugi  modus  za  postanak  razdolja  pojavljuje  se  osobito  desto  u 
Krasu  i  u  Juri,  kada  podzemna  tekudica  svoje  korito  tako  erodira, 
da  se  provali  pokrov  pa  time  onda  podzemno  korito  pretvori  u 
otvoreno.' 

1  Erd^eschichte   1.  izd.   Leipzig,   188f).  p.  4:^8. 

2  .lahrb.  d.  k.  k.  geolog.  R.--A.    1882.  p.   7(;8. 

'  cf.  Tietzpove  raduje  u  .Jahrb.  d.  g.  R. — A.  sv.  XXIII.  p.  48; 
XXX.  p.  loo  —  pa  Reyer,  Rtudien  ti.  d.  Karstrellef.  Mittheil.  der 
geograph.  Gesell.  in  Wien  1881.  p.  79  etc. 


Digiti 


ized  by  Google 


(45)  TKORIJA  RAZDOIJA.  45 

JoSte  je  jedan  put  Tietze^  se  takao  problema  razdolja,  kada 
je  svoje  radnje  ove  ruke  obranio  proti  kritidkim  napadajima  Pen- 
ckovim.^ 

Spomenemo  li  jofite  Hilberovu  radnju  iz  g.  1889.^  to  smo  se  do- 
makli  svrSetku  historije  naSeg  problema.  U  zadnjim  godinama  po- 
javili  8u  se  mnogobrojni  spisi,  koji  obraduju  pojedine  todke  vali- 
geneze,  al  nijedan  ne  zasjeca  u  na§  problem. 

Ipak  ne  mogu  ovaj  pregled  dovrSiti,  a  da  ne  spomenem  novije 
zastupnike  one  hipoteze,  koja  svada  razdolja  na  pukotine. 

Nije  imao  pravo  Hilber,  kada  je  tvrdio,  da  je  ova  hipoteza  danas 
posve  napuStena. 

Glavni  zastupnik  ove  hipoteze  je  danas  norveSki  geolog  T.  Kje- 
rulf,  koji  je,  osloniv  se  o  rezultat  Daubr6eovih  experimenata,  u 
mnogobrojnim  radnjama  dokazivao  —  a,  kako  mi  se  6ini  i  do- 
kazao,  da  neke  doline  u  Norvefikoj  nijesu  udinak  erozije,  ve<S  da 
su  6iate  pukotine.* 

Daubrte^  je  istrazio  pukotine,  koje  nastaju  usljed  pritiska  i  tor- 
zije  u  staklu,  vosku  itd.,  te  je  naSao,  da  pukotine  svojim  smjerom 
odavaju  neki  stanoviti  odnodaj  prema  isbodiStu  kauzalne  sile,  te 
da  se  u  stanovitim  kutevima  krizaju. 

Teoriju  ovih  eksperimenata  upotrebio  je  Kjerulf  zato,  da  protu- 
ma6i  doline  norveSke  kao  pukotine.  On  je  razlikovao  detiri  po- 
glavna  pravca,  u  kojima  su  se  doline  u  sisteme  poredale:  1.  Sistem 
dolina,  koje  brazde  sjevero-istocno,  2.  istodno,  3.  jugo-isto6no  i  4. 
ju^no. 

Ovi  sistemi  dijele  cijelu  povrSinu  NorveSke  na  velike  prizmati^ke 
sante,  u  koje  se  je  zemlja  raspala,  kada  se  nad  more  ispinjala. 


^  Zur  Geschichte  d.  Durchbrucbsthaler.  Jahrbuch  d.  g.  R. — A.  1888. 
p.  633. 

■  Die  Bildung  d.  Dui-chbruchthiller.  Schr.  d.  Ver.  z.  Verbr.  naturw. 
Kennt.  XXYHI.  sv. 

«  Die  Bildung  dor  Durehgaiigthaler.  Petermanns  Mitth.  XXXV.  1889. 

*  Ein  Stlick  Geographic  in  Norwogen.  Zeitschr.  der  Gesell.  ftir  Erd- 
kunde  in  Berlin.  XIV.  sv.  1879.  p.  129;  prijevod  od  Hartunga  iz 
spisa  akademijo  u  Christianiji.  —  Eine  Thalspalte.  Zeitschr.  d.  Gesell. 
f.  Erd.  Berlin  XV.  B.  1880.  p.  IGl.  —  See-  und  Thalbiidung,  vior 
Beispiele  aus  Norwegon.  Vorhandl.  d.  Ver.  f.  Erdkunde  in  Halle.  1882. 
—  pa  jo8  i  njegove  geoloske  radnje. 

^  Etudes  synthetiques  de  G^ologie  experimentale.  Paris,  1879.  ch.  II. 
§  2.  p.   346. 


Digiti 


ized  by  Google 


46  H.  HRANILOV16,  (46) 

Kjerulfovi  nazori  naidoSe  osobito  u  Njemafikoj  na  iestoki  otpor/ 
te  Bu  njemadki  kriti6ari  slozno  naglasili,  da  se  ne  smiju  iz  Daubrfee- 
ovih  eksperimenata  izvoditi  zaklju6ci  glede  valigeneze  te  na  njima 
osnovati  hipoteza,  da  su  dolinski  sistemi  identi^ni  sa  onima  gorskih 
pukotina. 

Mogu(5e  jeste,  da  se  doline  koje  gore  poredaju  stanovitim  smje- 
rom,  al  ni  tada  nije  moguce,  da  se  dokazu  pukotine.  Eksistencija 
pukotina  se  onda  Cesto  nagovjeSta,  jer  se  izmedu  smjera  i  poretka 
dolina  pa  rasporeda  eksperimentalnih  pukotina  pokazuje  neka  slifinost. 

Bad  u  onim  dolinaina,  koje  su  veoma  uzane,  ne  nalazi  se  onaj 
dokaz,  gto  ga  hipoteza  trazi  za  pukotine;  pokazuje  se  naime,  da 
slojevi  obih  pristranaka  todno  korespondiraju  te  da  o  premaknu6u 
ili  poremedenju  ni  govora  nema. 

Nazori,  koji  se  odituju  u  spisima  njemadkih  istrazivaoca,  stoje 
pod  dojmom  onih  zapazanja,  koja  su  od  veceg  djela  udinjena  u 
Alpama.  Ne  ima  radi  toga  dvojbe,  da  su  zakljuCci,  do  kojih  su 
doSli  oStroumni  ispita^i  Alpa  —  njima  na  6elu  A.  Heim  —  posve 
opravdani  za  valigenezu  onog  podrudja,  u  kojem  su  zapazanja 
udinjena.  Nu  precjenili  bi  u  velike  zamaSnost  ovih  zaklju6aka, 
kada  bi  —  suded  po  prevelikom  obilju  konkretnih  dinjenica,  koje 
su  njemadki  geolozi  i  geografi  u  Alpama  sakupili  —  nazrijevali  u 
rezultatima  njihovih  istrazivanja  ve6  univerzalnu  hipotezu  valige- 
neze, hipotezu,  koja  bi  u  svim  sludajevima  bila  pravi  kljuc  za 
razja§njenje  prirodnih  prilika. 

Kjerulf  je  glede  valigeneze  doSao  do  zakljudaka,  koji  su  u  dia-  • 
metralnom  protuslovju  sa  rezultatima  njemadkih  istrazivaoca.  Uzrok 
lezi  u  tome,    Sto  su  njemadki  istrazivaoci   ispitavali    uvjete  valige- 
neze  u   visokom   goiju   i   na  mjestima,    gdje   erozija  silno  djeluje, 
Kjerulf  pako  u  predjelima,  gdje  su  se  uSduvali  prvobitni  odnoSaji. 

1  U  Norveskoj  je  proti  Kjerulfu  ustao  Helland,  Forsog  paa  en  geo- 
logisk  Diskussion.  Archiv  f.  Math  og  Naturv.  Christiania,  1881.  p. 
171.  —  Od  Nijemaca  spomiujem:  Penck,  Norwegens  Oberflache.  Aus- 
land  1882.  p.  190.  —  Lowl,  Cher  Thalbildung  p.  19.  —  Supan,  Stu- 
dien  (i.  d.  Thalbildungen  im  ostl.  Graubttndten.  Mittheil.  d.  geograph. 
Gesell  in  Wien,  1877.  p.  360.  —  Kjerulfu  se  pridruzio  G.  H.  Ki- 
nahan,  Valleys,  and  their  relation  to  fissures,  fractures  and  faults. 
London,  1875. 


Digiti 


ized  by  Google 


(47)  TEORIJA  RAZDOUA.  47 

8.  Geneti£ki  sistem  razdolja. 

Pregledamo  li  historijski  ocrt  razvitka  teorije  razdolja,  to  mo- 
ramo  priznati,  da  nikomu  nije  za  rukom  poSlo  stvoriti  univerzalnu 
teoriju,  koja  bi  kadra  bila  genezu  razdolja  jednim  nadinom  protu- 
maditi.  Takovu  teoriju  ne  smijemo  ni  u  buduce  odekivati,  jer  pri- 
roda  stvara  pojave,  koje  naSa  sistematika  u  istu  kategoriju  ubraja, 
raznim  sredstvima  i  raznim  nadinom. 

Uzaludan  je  posao  iz  slidnosti  konaCnog  rezultata  prirodnih  po- 
java  izvadati  sli^nost  onog  zamrSenog  procesa,  koji  se  je  kod  nji- 
hove  geneze  razvio. 

To  se  zrcali  i  u  tijeku  ovog  historijskog  prosljedovanja.  jer  kad 
se  je  koja  nauka  pridigla,  da  jednim  nadinom  protumaei  valige- 
nezu,  svagdje  je  nai§la  na  toliki  otpor  u  komentarima  kritidkih 
tamada,  da  se  je  na  brzo  pretvorila  iz  univerzalne  teorije  u  golo 
tumadenje  kojeg  posebnog  sludaja. 

Sakupimo  li  sve  spomenute  posebne  slu&yeve,  u  kojima  su  raz- 
dolja nastala,  to  mozemo  sljedeiSi  genetidki  sistem  postaviti: 

I.  Razdolja  su  nastala  usljed  erozije  tekucice: 

1.  Rijeke  su  kroz   geoloSke   periode  safiuvale  prvobitno  svoje 
korito,  i  to : 

a)  u  izdizudim  se  plo6ama; 

b)  u  izdizudim  se  naborima; 

c)  u  denudiranom  vreliStu; 

d)  u  nejednako  abradiranim  polozinama; 

e)  u  akumuliranom  predjelu,  koji  je  kaSnje  nestao. 

2.  Rijeke  su  u  novije  doba  premjestile  svoje  korito,  i  to: 

a)  usljed  pomicanja  razvoda; 

b)  usljed  promjene  odviraka  iz  jezera; 

c)  usljed  akumulacije  svog  korita. 

II.  Razdolje  nastaje  usljed  podzemne  erozije,  i  to: 

a)  u  Krasu  i  Juri; 

b)  u  l5ssu  (praporu). 

III.  Razdolja  su  pukotine  tektonskog  porijetla. 


Digiti 


ized  by  Google 


II.  Pregled  hipoteza,  koje  tumafie  vallgenezu. 

1.  Hipoteza  pakotina. 

Od  po6etka  su  pristalice  ove  hipoteze  postanak  svake  doline  sveli 
na  pukotine,  a  tek  od  Humboldta  stegnula  se  ova  hipoteza  na  sta- 
novite  doline. 

Pristalice  jesu: 

1.  Severian  od  Gabale,  Orationes  sex  in  mundi  creationem.  Migne, 

Cursus  Patrologiae.  66.  447.  Paris  1843.  Severian  je  umro 
407.  p.  I. 

2.  Buch  L.  V.  cf.  6,  ;  8^  itd.* 

3.  Humboldt  A    v.  cf.  1,,  6,  lOg. 

4.  Omalius  d'  Halloy,  Observations  sur  Y  origine  des  valines.  Jour- 

nal de  g6ologie.  II.  1830. 

5.  Leonbard  K.  C.  v.  Grundzttge  der  Geologic  u.  Geognosic.  Hei- 

delberg. 1831. 

6.  Beaumont  E.  de  cf.  ll^. 

7.  Beche  Henry   T.  de  la,   Recherches   sur   la   partie   th6oretique 

de  la  gt^ologie.  trad,  de  anglais  par  Collegno.  Bruxelles,  1839. 

8.  Collegno  G.  cf.  11,. 

9.  Gotta  B.  Grundriss  der  Geologic  u.  Geognosic.  2.  izd.  Leipzig, 

1846.  —  Cotta  pristaje  samo  djelomice  uz  ovu  hipotezu; 
isto  tako  i  Naumann,  Lehrb.  d.  Geognosic.  Leipzig,  1858. 
p.  323. 

10.  Stur  D.  IJ.  die  Ablagerungen   des  Neogen,   Diluvium  u.  Allu- 

vium im  Gebiete  d.  nord-ost.  Alpen  u.  ihrer  Umgebung. 
Sitzbcr.  der  Akad.  d.  Wiss.  Mat.-naturh.  Klasse.  16.  sv. 
1855.  p.  477,  546. 

11.  Peters  K.  F.  Ueber  d.  geograph.  Gliederung  der  unter.  Donau. 

Sitzber.  d.  Akad.  d.  Wiss.  Mat.-naturch.  Kl.  52.  sv.  1865. 
p.  7.  —  Kasnje  Peters  ovu  hipotezu  napustio  cf  Die  Donau. 
Leipzig  1876.  p.  8. 

12.  Sonklar  cf   1^,  3^. 

13.  Kloeden  v.,  Handbuch  der  Erdkunde  L  p.  1.8.    Berlin,  1873. 

14.  Kinahan  cf.  46i. 


*  Brojevi  se  odnoso   na   stranice    ove  razpravo  te  na  broj  literarnih 
citata. 


Digitized  by  VjOOQIC 


TB0R1JA  RAZDOLJA. 


49 


dbeben-Studien.   Jahrb.  d.  k.  k.  geolog.  R.— A. 
J.  p.  393. 


Ij,  3„  ISg;    China  I.  p.  120.   —   Anleitung  z. 
lichen   Beobachtung   auf  Reisen.    BerUn,    1875. 

zwei  grossen  Erdbeben  i.  Lokris.  Zeitschr.  der 
Erdkunde  z.  Berlin.  1894. 

pigenetiiki  postanak  razdolja. 

ime  svoje  od  Richthofena  (Fuhrer  f.  Forschungs- 

imila,  al  je  davno  prije  njega  nafila  zagovomika. 

stvara  tekudica  razdolje.  Rijeka  protide  u  prvo 

ji  je  sastavljen  od  litolodki  diferenciranih  naslaga. 


^         ^       ^  ^  ^  ^  ^ 

SJ.  10. 

nivo  denudacije  dodu,  izjedati  de  subaeridka  de- 
kami,  a  tvrde  de  se  ko  izljuStiti  iz  njihovog 
partije  de  napokon  preostati  u  obliku  ispona 
irpment;  Suess  je  uveo  ime  Glint),  koji  se  di2e 
tn  a  probija  ga  razdolje  rijeke.  Razdolje  se  raz- 
I  je  ispon  podeo  pomaljivati,   ved  je  i  rijeka  ga 

4 

Digitized  by  VjOO^lC 


50  H.  HRAN1LOV16,  (50) 

(Jim  je  denudacija  vecma  odnasala  okolinu  ispona,  tim  je  rijeka 
u  samom  isponu  dublje  svqje  korito  zabrazdila. 

I.  predo^uje  prvi  stadij  razvitka;  tvrda  kam  dd  je  pokrivena 
mekanijim  slojevima  a,  i,  c,  te  nije  jofite  izaSla  na  topografifiki 
nivo.  U  II.  je  denudiran  sloj  a;  u  III.  je  denudiran  sloj  a  i  5,  te 
je  dd  izaSlo  na  topogralidku  razinu,  a  rijeka  te6e  smjerom  rr. 

Pristalice  ove  hipoteze  jesu: 

1.  Conybeare,    On  the  Valley  of  the  Thames.   Proceedings  of  the 

Geolog.  Society.  London  I.  p.  129.  1829. 

2.  Ramsay  A.  C.  On  the  physical  Features  of  Cardiganshire.  Brit. 

Asoc.  Rep.  1847.  Trans.  Sect.  p.  66. 

On  the  denudation  of  South- Wales  and  the  adjacent  coun- 
ties of  England.  Mem.  of  the  Geolog.  Survey.  I.  p.  297.  — 
The  river  courses  of  England  and  Wales.  Quarter.  Journal 
28.  sv.  1872.  p.  148.  —  Physical  Geology  and  Geography 
of  Great  Britain.  5.  ed.  1878.  ch.  21.  30.  —  The  physical 
History  of  the  Valley  of  the  Rhine.  Quart.  Jour,  of  Geolog. 
Soc.  1874.  p.  92. 

3.  RoUe  J.  F.  20„  21,  22,  23,. 

4.  Greenwood,  Rain  and  Rivers.  London,  1857. 

5.  Richthofen  F.  Geognost.  Beschreibung  v.  Predazzo,  St.  Cassian 

u.  d.  Seisser-Alpe.  Gotha,  1860. 

6.  Jukes  I.  Beete,  c£  18,,  19,,  2- 

— ,  On  the  mode  of  formation  of  some  of  the  River-Valleys  in 
the  South  of  Ireland.  Proceedings  of  the  Geolog.  Soc.  1862. 
p.  378. 

7.  Marvine  A.  R.,  Report  of  the  first  division  of  the  Geolog.  and 

geograph.  survey  of  the  territories.  Washington,  1874. 

8.  Topley,  The  Geology  of  the  Weald.  Mem.  of  the  Geolog.  Survey. 

1875. ;  ch.  XVI.,  Denudation  of  the  Weald. 
— ,    The  origin  of  the  escarpments.  Geological  Magaz.  IV.  1867. 

p.  184. 
—     and  Foster,   On  the  superficial   deposit  of  the  valley  of  the 

Medway,   with    remarks   on   the  denudation   of  the  Weald. 

Quarterly  Jour,  of  the  Geolog.  Soc.  XXI.  1865.  p.  443. 

9.  Emnons,  Report  on  the  great  River-Basin.  King,   Report  of  the 

geolog.  Exploration    of  the  40  Parallel.    Washington,  1877 
p.  197. 
10.  Penck,  Grossbritaniens  Oberflache.  Deut.  geogr.  Blfttter  d.  geogr, 
Gesell.  i.  Bremen  VI.  sv.  p.  289. 


Digiti 


ized  by  Google 


(51)  TBORIJA  RAZDOUA.  51 

— ,    Erlftuterungen  zur  geolog.  Specialkarte  d.  K5nigr.  Sachsen, 

1880. 
—-,    Das   deutsche  Reich.   Kirchhoffs   Landerknnde  v.   Europa, 

1887.  —  i  po  drugim  spisima. 

11.  Grtimbel,  Geognost.  Beschreibung  v.  Mittelfranken.  Bavaria  lU. 

2.  p.  756. 
— ,    Die  geognost.  Verhaltnisse  d.  Frank.  Triasgebietes.  Bavaria 
IV.  1865.  Mtlnchen,  p.  11.,  i  po  drugim  raspravama. 

12.  Geikie,   Mountains   their  origin,   growth  and  decay.   The  phy- 

sical features  of  Scottland.  Scott    Geograph.   Magaz.  1886. 

13.  Powell  cf.  17^,  30„  40,. 

14.  Gilbert  cf.  3,,  Sl^. 

3.  Anteeedencija  rljeinih  korita. 

Gibanje  zemaljske  kore  spre^ava  rijeke  u  njihovom  nastojanju, 
da  si  stvore  normaini  slaz.^  Time  nastaje  borba  izmedu  rijeke  i 
onih  zaprijeka,  koje  joj  korito  pretvaraju  u  stepenice  (GefkUsstufen); 
svrdetak  ove  borbe  ovisiti  6e  o  torn,  dal  erozija  ili  pako  gibanje 
zemaljske  kore  raspola£e  vedim  mehani^kim  efektom.  Po  tom  6e 
u  kojem  konkretnom  slu6aju  rijeka  zadr^ati  svoje  korito  ili  ga 
napustiti. 

.    «i i 

X- __l  I 1 

81.  11. 

1.  U  koritu  rijeke  rr„  koja  imade  normaini  slaz,  ispinje  se  dio 
aft.  Ako  je  ovo  ispinjanje  proporcijonalno  erozivnoj  snazi  rijeke 
na  ovom  mjestu,  to  6e  rijeka  prepiliti  ispon  ab  za  ono  vrijeme, 
za  koje  se  taj  ispon  di^e  iznad  rr, ;  ni  slaz  ni  erozivna  snaga  nede 
se  u  nidem  promjeniti.  Kona^ni  efekt  <5e  biti  razdolje,  koje  prer 
sjeca  ispon  ab  do  nivoa  rr,. 


f 


^  Nonnalni  slaz  rijeke  ozna^nje  vrst  mehani^ke  radnje  rijeke ;  rijeka, 
koja  je  doSla  do  normalnog  slaza,  erodira  u  svojem  gornjem  tijeku, 
pociva  u  srednjem  a  nasla^e  u  donjem. 

0  obliku  krivulje,  sto  ga  rijeka  cini  u  normalnom  slazu,  misli  Traut- 
weiler,  da  je  parabola  (Die  natllrlichen  Gefallsverhaltnisse.  Gaea,  1883. 
p.  449.)  Pestalozzi  je  to  poreko  (Francius  u.  Sonne,  Wasserbau  p.  236 
n  Handbuch  der  Ingineurwiss.  2.  izd.  III.)  Hagen  istide,  da  rijeka  ne 
udesava  korito  po  stanovitoj  krivulji  (Handbuch  d.  Wasserbaukunst. 
Die  Strome.  I.  p.  148.)  cf.  Richthofen,  Ftthrer,  p.   141. 


Digiti 


ized  by  Google 


^ 


52  H.  HRAKILOVIO,  (52) 

2.  U  drugom  slutiaju  dize  se  ispon,  koji  pregraduje  korito,  brze 
nego  §to  rijeka  sjecc.  Posljedica  tog  pojava  de  biti,  da  se  nivo 
rije(5nog  korito  u  ab  dize  takoder  iznad  nivoa  rr„  i  ta  ce  visina 
korita  reprezentirati  razliku  izmedu  izdizanja  i  erozije.  Poslje  sta- 
novitog  vremena   tedi   de   krivulja   korita  od  r  preko  a  i  i  do  r,, 

X ( 

t _J         1 : 1. 

81.  12. 

Kod  a  i  h  nastati  de  jaka  promjena  u  slazu ;  kod  a  nastati  de 
udubina,  ii  kojoj  de  rijeka  staloziti  svoje  8cdiment<i  a  c  f;  \y  h 
djeluje  erozija  jade  usljed  jadeg  pokosa,  te  de  na  ovom  mjestu 
ispon  DajviSc  od  erozije  trpiti,  tako  da  de  hdg  nestati. 

81.  13. 

Ispinje  li  se  acgd  dalje,  to  de  krivulja  korita  biti  Ta)>,dr,,  —  U 
toku  izdizanja  prosjedi  de  erozija  vedi  komad,  nego  Sto  je  hgd^ 
jer  se  je  usljed  dvostrukog  pokosa  takoder  podvostrudila  erozivna 
gnaga.   U  ra,c  rijeka   de   nasipavati,    a  isjedak  de  biti  h„  b,  d.  — 

*.    I,  I 


81.   14. 

Napreduje  li  tako  izdizanje,  prosjedi  de  rastuda  erozija  cijeli  ispon, 
a  kaSnje  i  akumulaciju  ra,c  te  se  povratiti  u  nivo  rr,, 

Ovaj  de  konadni  rezultat  samo  onda  nastupiti,  kada  je  erozivna 
i  transportativna  sila  vode  dosta  velika.  Nedostaju  li  te  dvije  sile, 
to  de  rijeka  ili  skrenuti  iz  svog  korita  ili  de  stvoriti  vise  ispona 
rijedno  jezero.*  Odvirak  ovoga  jezera  nastaviti  de  erozivnu  radnju, 
samo   neSto   sporije,  jer  de  kotlina  jezera  djelovati  kano  ustav  te 


^  cf.  Brtickner  Die  Verglotschornng    dos    Salzachgobiotes.    Geograph. 
Abh.  Penck.  I.   1.   p.   99.  Wion,   1886. 


^1 


Digiti 


ized  by  Google 


(53)  TEORIJA  RAZDOLJA.  53 

sakupiti  valude,  koje  je  svojom  korozivnom  snagom  poglavni  agens 
rijedne  erozije.  Prosljedimo  li  pako  cijeli  proces  do  kraja,  to  6e 
kona^ni  efekt  takav  biti,  kao  da  jezera  ni  bilo  nije.  Odvirak  je- 
zera  de  naime  prosjedi  ispon,  tim  6e  onda  genetidki  faktor  jezera 
nestati.  Jezero  6e  se  isprazniti,  a  na  dnu  osuSenog  jezera  zasjedi 
de  rijeke  sebi  novo  korito  u  vlastitc  svoje  sedimente,  dok  se  ne 
povrati  prvobitni  normalni  slaz. 

Jezero  u  zivotu  rijeke  nije  nego  sarao  prolazna  epizoda. 
Pristalice  jesu : 

I.  Lyell,  glavni  protivnik  hipoteze  pukotina,  tumadio  je  u  prvom 
izdanju  svojih  Principles  g.  1830.  p.  168,  431.  valigenezu 
erozijom  rijeka.  U  kaSnjijim  izdanjima  predodivao  je  Lyell 
utjeeaj  tekudice  sve  neznatnijim  te  se  povratio  BufFonovoj 
hipotezi  (Hist,  naturelle  I.  sv.  art.  XI.  g.  1749.),  po  kojoj 
sii  doline  vedim  djelom  postale  djelovanjem  morskih  struja.  ^ 
Darwin  je  opdenito  kazao,  da  izdizanje  kopna  tako  pola- 
gano  biva,  da  se  smije  pomisliti,  da  morske  stnije  i  bila 
prosjedi  mogu.^  Kasnje^  je  Darwin  na  ovomu  temelju  podigo 
cijelu  hipotezu  o  postanku  razdolja.  Dogodi  li  se,  da  se  usljed 
nabiranja  zemaljske  kore  odjeli  koji  morski  predjel  od  oceana, 
to  de  u  vratima,  koja  preostaju  kano  veza  medu  morem  i 
oceanom,  nastati  jaka  struja.  Tijekom  vremena  moze  se  ci- 
jeli ovaj  zagracleni  morski  predjel  prometnuti  u  slatkovodno 
korito  te  de  nam  tada  vrata  u  oceanu  predstaviti  razdolje, 
kroz  koje  tede  rijeka. 


1  of.  9.  izdanje  1853.  p.  488,  49H.  pa  Manual  of  Elementaiy  Geo- 
logy 3.  ed.  1851.  p.  Of). 

Srodne  nazorc  nalazimo  vee  u  srodnjem  vijeku  na  primjcr  kod  Ivana 
iz  Damaska  (Expositio  aceurata  iidei  orthodoxae.  Migno,  Cursus  Patro- 
logiao.  T.  94,  904,  5)  zatim  kod  Doscai-tesa  u  sedamnaestoin  vijeku 
(cf.  Reyer,  Theorct.  Goologio  p.  821),  kod  Voi^ta  (Practische  Gebirgs- 
kunde  2.  ed.  Weimar  1797.  p.  25  §  12).  Bischof  pristaje  douekle  uz 
Lyella  (Lehrbuch  d.  phys.  u.  chem.  Geologie  2.  od.  18iV6,,  I.  sv.  p. 
52);  Pfalf  (Allg.  Geologie,  Leipzig,  187H.,  p.  2t)2  sq.)  dvoji  o  djelo- 
vanju  erozije  na  morskoni  dnu. 

2  On  the  connexion  of  certain  volcanic  phenomena  and  on  the  for- 
mation of  montain-chains  and  the  effects  of  continental  elevations.  Pro- 
ceedings of  the  Gool.  Soc.  London  VI.  1888.  Poggendorffs  Annalen 
52.   1841.  p.  484. 

'  g.  1846.  cf.  Darwin  Ch.,  (ieologische  Boobachtungen  in  Siidame- 
rika.  Stuttg.  1878.  p.  90. 


Digiti 


ized  by  Google 


4  H.  hramiloyk!;,  (54) 

U  The  Geological  Evidences  of  the  antiquity  of  Man. 
London,  1863.,  p.  318,  irttaknuo  je  Lyell  opet  antecedencija 
rijednih  korita  i  epigenetidki  postanak  razdolja.  De  la  Beche 
bio  je  g.  1839.  najraniji  protivnik  Lyellove  hipoteze. 

2.  Lecoqne,  Elements  de  Geologic  et  Hydrographie.  1839.  ch.  V. 

p.  29. 

3.  BJbmer  1857.  o.  c. 

4.  Medlicott,   On  the  Geolog.  Structure  of  the  Himalayan  range. 

1865. 

—  The  Alps  and  the  Himalayas.  Quarterly  Journ.  of  the  Geol. 
Soc.  24.  sv.  1868. 

—  Manual  of  Geology.  1879. 

5.  Rtitimeyr  L.  o.  c.  1869. 

6.  Peschel  o.  c.  1870. 

7.  Heim  A.,  Blick  auf  die  Geschichte  d.  Alpen.  Verb.  d.  schweizer 

naturf.  Gesell.  54.  sv.  1870/71.  p.  155  i  o.  c. 

8.  Hayden  o.  c.  1872. 

9.  Powell  o.  c.  1875. 
10.  Gilbert  o.  c.  1877. 

LI.  KoUbrunner,  Zur  Morphologic  d.  Thalbildungen  u.  Flussysteme. 
Frauenfeld,  1877. 

12.  Tietze  o.  c. 

13.  Duton,    The   physical   Geology  of  the  Grand  Cannon  District. 

Second  Ann.   Rep.  of  the  United  St.  Geol.    Survey.    Wa- 
shington, 1882.  p.  60.  i  o.  c. 

14.  Penck,  Die  Vergletscherung  d.  deiit.  Alpen.  Leipzig,  1882. 

—  Einfluss  d.  Klimas  auf  d.  Gestaltung  d.  Erdoberflftche.  Verb, 
d.  III.  deut.  Geographentages.  1881. 

—  Das  deutsche  Reich.  1887. 

16.  Philippson,   Studien   tl.  d.  Wasserscheiden.   Mittheil.  d.  Ver.  f. 
Erdkunde.  Leipzig,  1885.  p.  241  i  o.  c. 

16.  De  la  Vallfe-Poussin,   Coment  la  Meuse  a  pu  traverser  le  ter- 

rain ardoisier  de  Rocroy.  Bull,  de  JSoc.  g&log.  de  Belgique 
12.  sv.  1884/6.,  p.  161. 

17.  Lepsius,   Geologic  von  Deutschland.    Stuttgart,    I.    1887—92., 

p.  220. 

18.  Knimmel   0.,   Beitrage    z.    allg.    Orographic.    Ausland    1882. 

br.  2,  3. 


Digiti 


ized  by  Google 


(56)  TEORIJA  RAZDOLJA.  55 

4.  Regresija  vreliSta. 

Po  ovoj  hipotezi  razvija  se  dolina  usljed  erozije  u  vreliStu  jedne 
ili  vise  tekucica.  Rijeka,  koja  ide  sveudilj  za  tim,  da  si  stvori  nor- 
malDi  slaz,  dode  napokon  do  terminantne  krivulje.  Time  dini  slaz 
rijeke  krivulju,  kojoj  zavojni  radij  sve  veci  biva  te  se  asimptotidki 
horizontali  priblizujc,  al  ipak  g  njome  nikad  ne  biva  paralebaa. 

Fizidki  u^inak  ovog  procesa  biti  6e  sljedcci:  Rijeka  u  svojem 
vreliStu  otplavljuje;  usljed  toga  biva  njeno  razvode  a  i  cijeli  pre- 
djel,  koji  njezino  vreli^te  opsize,  sve  nizi.  Od  podetka  pomicati  de 
se  razvode  u  smjeru  uz  vodu,  a  napokon  de  nestati,  te  de  na  nje- 
govom  mjestu  nastati  razdolje.  Pregnantan  primjer  nalazimo  za  taj 
pojav  u  vreliStu  Maire  i  Inna  u  zapadnoj  Svicarskoj. 

Razdolje  moze  usljed  regresije  i  usred  rijeke  nastati,  ako  ova 
na  kojoj  tavanici  dini  slap.  Slap  de  tavanieu  sve  dalje  izjedati, 
dok  rijeka  ne  dode  do  erozijone  tenninante.  Taj  se  pojav  u  velikoj 
mjeri  vidi  na  Niagari. 

PristcUice  jesu : 

1.  Ritter,  Die  Erdkunde  I.  p.  79,  1822. 

2.  Humphrey-Abbots,  Ueber  d.  phys.  u.  hydraul.  Verhilltnisse  d. 

Mississippi-Stroms ;  u:  Grebenau,  Theorie  d.  Bewegung  d. 
Wassers  i.  Fltissen.  Dodatak  p.  XX.  MUnchen,  1867. 

3.  Peters,  Die  Donau.  p.  9,  1876. 

4.  RutimeyT,  Ueber  Thai  u.  Seebildung  p.  52,  1869. 

5.  Ramsay,  River-Courses  of  England,  p.  148,  1872. 

6.  Topley,  The  Geology  of  the  Weald  p.  299,  1875. 

7.  Heim  A.,  Mechanismus  d.  Gebirgsbildung  p.  320,  1878. 

8.  Hochstetter,  Die  feste  Erdrinde,  p.  127,  1880. 

9.  Bodmer,  Terrassen  u.  Thalstufen  i  d.  Schweiz.  1880. 

10.  Dokudajef  o  ruskim  rijekama.  Revue  dcs  6tudes  sur  la  g6ologie 

de  Russie.  Petersbourg  1881.  Congr^s  international  de  Gdo- 
graphie.  Po  Tietzeu.  Jahrb.  d.  k.  k.  geolog.  R.— A.  1882. 
p.  722. 

11.  L5wl,  Die  Entstehung  d.  Durchbruchsthaler.  Petermanns  Mitth. 

28.  sv.  1882.  p.  405. 
—     Ueber  Thalbildung.  1884. 

12.  Hilber,  Die  Bildung  der  Durchgangsthftler.    Petermanns  Mitth. 

35.  sv.  1889.  p.  10. 

13.  Gilbert,  Henry  Mountains  p.  140,  1877. 

14.  Richthofen,  Ftthrer  1886.  p.  139. 


Digiti 


ized  by  Google 


56  H.  HRANlLOVI<5,  (56) 

15.  Philippson,  Ein  Beitrag  z.  Erosionstheorie.  Petermanns  Mitth. 
p.  67,  1886. 

—     Studien  tl.  Wasserscheiden.  1885.  p.  50. 

Ovamo  spada  RUtimeyerova  hipoteza,  da  gleCer,  kada  se  topi, 
presjede  grbinu,  kojom  voda  otide.  Thai-  u.  Seebildung  p.  46. 
Modifikacija  ove  hipoteze  je,  Sto  su  Gtimbel  (Die  geognost.  Beschrei- 
bung  d.  bayrischen  Alpengebirges  u.  seines  Vorlandes.  Gotha  1861. 
p.  30),  Richthofen  (China  I.  p.  122,  1877.)  pa  Proeschold  (U.  d. 
Thalbildung  d.  Bibrabaches  auf  Sektion  Rentsvertshausen,  sUdlich 
V.  Meiningen.  Zeitschr.  d.  deut.  Geolog.  Gesellsch.  1882.  p.  674) 
spomenuli,  da  odvirak  jezera  stvara  razdolje,  kad  se  jezero  isprazni. 
Ovu  misao,  koju  je  vecS  upotrebio  Voigt  o.  c.  p.  195  g.  1797.,  da 
protumadi  razdolje  Rheine  kod  Bingena,  prihvatili  su  takoder  Penck 
(Einfluss.  d.  Klimas  auf  d.  Gestaltung  der  Erdoberflache.  Verb.  d. 
IIL  deut.  Geographentages.  1883.  p.  91)  i  Hoi6  (Slike  iz  obdeg 
Zemljopisa  I.  pag.  162,  1888.),  koji  je  inade  pristalica  hipoteze 
pukotina. 

6.  Podzemna  erozija. 

Podzemna  erozija  stvara  podzemna  rijedna  korita.  Kada  se  pod- 
zemno  rijedno  korito  provalom  pokrova  pretvori  u  otvoreno  korito, 
onda  se  moie  stvoriti  razdolje,  ako  je  prolom  nastao  na  kojem 
razvodu. 

Ovaj  de  proces  nastupiti  u  kraskom  predjelu  pa  u  lOssu.  —  U 
drugoj  polovini  ove  radnje,  u  kojoj  (5e  se  fizikalni  odnoSaji  Savskog 
uSda  opisati,  biti  <5e  o  ovoj  vrsti  erozije  poblize  govora. 

Pristalice  jesu : 

1.  Marenzi,  Zwolf  Fragmente  11.  Geologie.  1864.  p.  48. 

2.  Richthofen,  China  I.  p.  118,  1877. 

3.  Tietze,  Jahrb.  d.  geolog.  R.-A.  1882.  p.  760. 

6.  niat  rijeke. 

Osebujnu  hipotezu  iznio  je  Klockmann  (Ueber  d.  gesetzmnssige 
Lage  des  Steilufers  einiger  FlUsse  im  norddeut.  Flachland.  Jahrb. 
d.  k.  preuss.  geol.  Landesanstalt  fUr  1882.  p.  179),  po  kojoj  rijeka 
udara  u  svoju  strmu  obalu,  dok  ne  probije  razdolje.  Pristalica 
Klockmann  naSao  nije. 


Digiti 


ized  by  Google 


Indeks  pisaca  u  I.  odsjeku. 


Albertus  Magnus  3. 

Anstedt  15. 

Beaumont  11. 

Bechler  31. 

Berghaus  27. 

Bertrand  10. 

Bischof  26;  27;  31. 

Blumenbach  10. 

Bohm  43. 

Breislak   14. 

Bourget  4;  5. 

Boussinesq  17. 

Buache  6;  12. 

Buch6;8;9;  11;  12;  13;  14; 

16;  25. 
Buffon  4;  5;  8. 
Burnet  9;   10. 
Celsius  8. 
Chydenius  8. 
Collegno  11. 
Cordier  15;  29. 
Cotta  38. 
Credner  H.  39. 
Credner  R.  39. 
Cuvier  16. 
Cvijid  2;  35. 

Dana  15;  16;  17;   18;  29. 
Darwin  18. 
Daubeny  15. 
Daubrde  45;  46. 
Diener  41. 
Dolomieu  9. 
Dufrenoy  11. 
Daton  31 ;  36. 
Ebel  6. 
Emmons  31. 


Forel  32;  35. 

Futterer  2. 

Gabrini  10. 

Gilbert  3;  31. 

Giraud-Soulavie  4;  9. 

Gleichcn  4. 

Green  21. 

Greenwood  16;  18;  21  ;  22. 

GUmbel  27;  30. 

Guettard  4. 

Hamilton  9;  14. 

Hartung  40. 

Hayden  17;  30;  36. 

Heim  A.   35;  40;  46. 

Heim  I.  L.  4. 

Helland  46. 

Hilber  24;  45. 

Hochstetter  41. 

Hornlimann  32. 

Hoff  8;  10;  13;  14. 

Hoffmann  5;  13;  15;  25. 

Hoid  2. 

Hranilovid  9. 

Humboldt  1;  6;  10;  12—15;  25. 

Hutton  4. 

Ives  30. 

Jammy  3. 

Johnston  15. 

Jukes  18;  19;  20. 

Junghun  15. 

Kinahan  46. 

King  29. 

Kigpatid  2. 

Kjerulf  45;  46. 

Kohlcr  3. 

Krejdi  7. 


Digiti 


ized  by  Google 


58 


H.  HRAini/>Vl6, 


(68) 


Erttmmel  42. 

Kuhn  14;  15. 

Lamarck  4;  18. 

Lecoque  38. 

Leipoldt  37. 

Leonhard  1. 

Linn^  8. 

Lowl  3;  42;  43;  44;  46. 

de  Luc  4 ;  9. 

Lyell  11;  15-19;  22;  35. 

Majola  10. 

Margerie  23;  42. 

Medlicott  17;  26;  29. 

Montlosier  4;  9;  15. 

Moro  9—11. 

Munke  15. 

Naumann  25. 

Neumayr  44. 

Le  Neve  Foster  22. 

Newberry  30;  39. 

de  la  No6  23;  42. 

Oldham  27. 

Pallas  4;  5. 

Peale  31. 

Penck23;  35;  41;  43;  45;  46. 

Pesehel  31;  35;  37. 

Philippson  43. 

Phillips  1. 

Playfeir  4;  8. 

PouUet  Scrope  11;  15;  16. 

Powell  17;  31;  36;  40;  41. 

Prevost  15;  16. 

Ramsay  21 ;  22. 


Ratzel  39. 

Reimarus  4. 

Reiss  42. 

Reyer  10;  16;  44. 

Richthofen  1—3;  18;  35, 

Ritter  6;  7;  12;  13. 

ROmer  16;  25—27. 

Rolle  20—24. 

Rtttimeyer  38;  39;  43. 

Saussure  5;  6. 

Schardt  41. 

Schneider  41. 

Schulz  6. 

Simony  32. 

Sonklar  1;  3;  31—37. 

Spallanzani  9. 

Steno  10. 

Stur  7. 

Suess  39;  40. 

Sulzer  4. 

Supan  5;  39;  40;  46. 

Targioni  4. 

Tietze  41—45. 

Topley  21;  22. 

Toula  41. 

Ule  32. 

Voigt  4. 

Werner  3;  7;  27. 

Weiss  7. 

Whitaker  21. 

White  31. 

Woodward  9. 

Wynne  29;  31;  44. 


Ispravi  a  prvom  tabakn  d  u  6  n  rije(ii  tekncica. 


Digiti 


ized  by  Google 


Interpolacija  funkcija^  koje  zove  Ealer 
^^fanctiones  inexplicabiles^^ 

NAPIBAO  L.  St^PANBK. 

Predano  u  sjednici  matematicko-naravoslovnoga  razreda  jugoslavenske 
akademije  znanoaii  i  umjetnosti  dne  21.  ozujka  1896. 

Ako  je  poznat  ob<5eniti  Clan  reda,  onda  je  lako  interpolirati  taj 
red,  treba  samo  u  obdeniti  filan  uvrstiti  onaj  slomljeni  ili  iracionalni 
argumenat  odnosno  kazalo,  i  trazeni  6lan  reda  je  ve<S  odredjen.  All 
kod  redova,  kojih  obiSeniti  dlan  ni  kakovom  funkcijom  izraziti  ne 
mozemo,  nije  interpolacija  tako  laka :  onda  se  obidno  interpolacijom 
trazeni  dlanovi  tek  pomodu  beskonadnih  redova  ili  produkata  izra- 
ziti dadu.  Takove  funkcije,  koje  se  ne  dadu  izraziti  niti  pomodu 
poznatih  nam  iz  algebre  funkcija  niti  kao  koreni  kakove  jednadbc, 
i  koje  po  svojo]  prvotnoj  definiciji  imaju  smisia  samo  za  reelne 
cjelobrojne  positivne  vrijednosti  argumenta,  zove  Euler  j^inexpUca- 
biles",  jer  ih  za  pravo  ne  mozemo  uvrstiti  ni  u  algebraidke  ni  u 
transcendentne  funkcije.  Dva  najjednostavnija  primjera  tih  funkcija, 
koje  dolaze  u  dva  oblika,   na  ime  kao  sbroj   i   kao  produkt,   jesu 

1.2.3.4 X. 

Sa  ovakovima  funkcijama  bavio  se  nmogo  JEuler^  te  je  pokazao, 
kako  mozemo  interpolirati  te  funkcije,  ali  se  kod  toga  nije  obazirao 
na  to,  da  li  su  interpolacijom  dobiveni  beskonadni  redovi  ili  pro- 
dukti  konvergentni.  Obdenite  formule  za  interpolaciju  ovih  funkcija, 

^  L.  Euler:  ^Institutiones  calculi  differentialis".  Petropol.  1755. 
Caput  XVI.  et  XVII.  i  ^Dilucidationes  in  capita  postrema  calculi  mei 
diiferentialis  de  functlonibus  inexplicabilibus^.  (Memoires  de  Tacad^mie 
de  St.  P^tersbourg.  Tome  IV.  1813.) 


Digiti 


ized  by  Google 


60  L.  STfiPANEK,  (4) 

koje  dolaze  u  obliku  produkata,  naveo  je  E.  Schering^  bez  dokaza, 
a  W.  LcLckemann^  razvio  je  i  dokaze  za  ove  formule.  Mi  demo 
pokugati,  da  dodjemo  do  istih  formula  na  kradi  i  jednostavniji  nadin. 

L 

Imamo  red 

yn  y%i  yj, y^,  yx+i, — 

a  sumatorni  red  ovoga  reda  neka  je 

^l»    ^21    ^i^ ■'^«    ■'^■fi)  •  •  •  • 


gdje  je 


X 


Tx  =  2y„ 


n=l 


a  mi  se  pitamo,   kako  bismo  nadli   Fai,    gdje  je   co   velidina   slom- 
Ijena,  negativna  ili  dapafie  kompleksna. 

Uvesti  demo  sgodniju  oznaku  te  cemo  pisati  yx=?(^>)  i  lx=*'Y^>)- 
Ovdje  dakle  imamo  posia  sa  funkcijom 

(1)  ^P(x)=z^l)  +  f(2)-\-c^3)-^ -\-'-/x) 

koja  je   za   sve  reelne  cjelobrojne   positivne  vrijednosti  argumenta 
jednoznadno  odredjena  te  zadovoljava  funkcionalnoj  jednadbi 

(2)  ^P(x  +  1)  =  ^(x)-]-ff(x+l). 

NaSa  je  zadada  proSiriti  ovu  funkciju  izvan  podrudja  reelnih 
cjelobrojnih  positivnih  vrijednosti  neovisne  promjenljivice,  t.  j.  nadi 
funkciju,  koja  je  prikladna  i  za  slomljene,  negativne,  dapade  i 
kompleksne  vrijednosti  argumenta,  tako  da  zadovoljava  istoj  funk- 
cionalnoj jednadbi  kao  i  ^l^(x)  te  je  za  reelne  cjelobrojne  positivne 
vrijednosti  argumenta  identidna  sa  funkcijom  ^l^(x). 

Prema  definiciji  (1)  funkcije  ^(x)  mozemo  pisati 

k  k 

11=1  n=x-fi 

^  jK.  Schcring:  „Das  Anschliessen  einer  Function  an  algobraische 
Functionen  in  unendlich  vielen  Rtellen".  Gottingen  1880.  Artikel  XIV. 

*  W.  Lackemann:  „Euler8  interpolirte  Producte".  (Dissertation.) 
Gottingen  1882. 


Digiti 


ized  by  Google 


INTBRPOLACIJA  FUNKCIJA. 


Gl 


n=:i  n=l 


a  4,   koje   mo^emo  odabrati   po   voiji,   znadi 
ili^inu,   koje   demo   se   oznake  i  u  slijededem 


QO 


^(x)  =  'i:[^n)-^(n-{-x)] 


joS,   da  je   x  cio  reelan  positivan  broj.    Nu 

Btrana   ove  jednadbe   ne  zahtijeva,  da  je  x 

an   broj,   dakle   mo2emo   pisati   istu  funkciju 

|i   mo^e    biti  slomljena,   ne^ativna   a    i  kom- 

0 


iiti,    pod   kojima  je   uvjetima    dobiveni  izraz 
adovoljava  funkcionalnoj  jednadbi  (2). 
ja  mora  biti 

lm[f(n)  —  <p(^n  +  ci))]  =  o 

ju  moze  biti  izraz  (4)  konvergentan.  Ovaj  je 
3rgenciju  izraza  (4),  ali  nije  dovoljan.  Postoji 
njema  i  bezuvjetna  konvergencija  u  nekom 
promjenljivice  to,  to  nam  taj  izraz  za  ^(<o) 
kazuje  analitidku  fiinkciju  kompleksne  pro- 
ba  istraiiti,  da  li  se  zadovoljava  funkcionalnoj 
4)  imamo,  ako  mjesto  oo  pidemo  Jc 

t  k 

:[r^n)  —  <f(n  +  ^^+1)]  —  ^r^n)  —  f(n-]-i^)] 

=1  n=l 

k 

*(to)  =  S  [ff(n  -f  w)  —  9(1n  +  0)  +  1)] 


Digitized  by 


Google 


62  L.  STfiPAN^BK,  (6) 

Funkcionalnoj  jedna6bi  (2),  kako  vidimo,  zadovoljava  se  samo 
onda,  ako  je 

(6)  Urn  (p(o)4.A;-|-i^  =  o. 

k=0O 

Za  reelnu  cjelobrojnu  positivnu  vrijednost  x  argumenta  «  mora 
funkcija  (4)  predi  u  funkciju  (1),  i  mi  demo  sada  nadi  uvjet,  koji 
za  to  mora  biti  ispunjen. 

Prema  znadenju  slova  Je  dobijemo  za  w  =  a: 

k 

ip(x)  =  S  [<f(n) — ?^n + x)] 

n=l 
ili 

n=x4-l  n=l 

a  odavle,  poSto  je 

k  k+x 

(7)  £  (f(n  +'x)  =  2  (f(n) 

n=l  n=x4-l 

(o  dem  se  mo2emo  lako  osvjedoditi,  ako  piSemo  n-\-x=^n\  dakle 
za  n=/  je  n'^zx-^-l,  a  za  n  =  k  je  n'zzzTc-^-x)  slijedi 

n=x-f-i         n=x4-i 

ili  napokon 

^(x)  =  ^l)-\-<^2)J^'^3)+...-\-'^x)-[<^h+l)-\. 

+9(7;+5;+...-i-?r*+x;]. 

Kako  smo  ved  rekli,  desna  strana  ove  jednadbe  mora  biti  iden- 
tidna  sa  desnom  stranom  jednadbe   (1),  a  to  je  samo  onda,  ako  J€ 

(8)  Kw/<pCi  +  i;  +  ?r*  +  2;  + -\'^^'V^))  =  o 

k  =  0O^  ' 

DoSli  smo  do  tri  uvjeta  (5),  (6)  i  (8),  koji  moraju  biti  ispunjeni 
ako  de  nam  funkcija  (4)  posvema  odgovarati  naSim  zahtjevima.  Nb 
ova  tri  uvjeta,  kako  se  to  na  prvi  mah  vidi,  reduciraju  se  na 
sam  jedan  uvjet,  na  ime 

(9)  lim  f^(n)  =  o. 


n=QO 


Digiti 


ized  by  Google 


INTBRPOLACTJA  FUNKOIJA.  03 

ludaj,  da  je  argumenat  co  nepravi  destnik,  tako  da 
iviti  u  sbroj  od  cijeloga  broja  i  pravoga  ^estnika 

CO  =  a?  4"  * 

oj  a  %  pravi  beatnik, 
imo 


n=l 

h)-ip(h)  =  i[<f(n-{-k)-f(n  +  x-\-h)] 

n=l 

^h)  —  ^(h)  =  Y:(f(n-\-h)—%(n+h) 

n=i  n=x4>l  n=x4-l  n=k4-l 


k+x 


n=l  n=k+l 

I  (9)  mora  biti 

n=k+i  n=i 

4>(x  +  h)  =  ^P(h)  +  i<f(n-\-h) 

kcije  4>(o)),   ako  je   <i>  =  a:  -|-  A,   moiemo  joS  i  u 
obiti.  Po  jednadbi  (4)  imamo 

k 


X  k  k 

n=l  n=x4-l  n=l 


Digiti 


ized  by  Google 


64  L.  STftPANBK,  (8) 

Budud  da  je  prema  (7)  i  radi  (8) 

k  k-x  k  k  k 

n=x4-l  n=l  n=i  n=k— x+l  n=i 

dobijemo  uzev  obzir  na  znaCenje  od  k 

(11)  <l>(x-\-h)  =  iU(x)+'^['^n-\-x)-<f(n^x-\-h)] 

n=l 

Ako  uzmemo,  da  je  w  kompleksno,  na  ime 

(0  =  a  -f-  i^ 
onda  dobijemo  iz  (11),  ako  piSemo  a  mjesto  x  i  ib  mjesto  h 

(12)  aYa  +  ib)  =  ^P(a) +^[^n  ^a)—ff(n  +  a  +  il))] 

n=i 

Kao  rezultat  svega  ovoga  mo2emo  redi: 

Ako  fnnkcija  ^(x)  za  konacne  cjelobrojne  positivne  vrijcdnosti 
argumenta  nc  postane  bcskonaina^  nu  za  beskonacno  velikc  vrijcd- 
nosti argumenta  iz6ezava,  to  moSe  sbroj 

n=l 

konvergirati  te  nam  za  sluiaj,  da  sbilja  postoji  jednowjema  i  bes- 
uvjetna  konvergencija  za  neko  podrucje  kompleJcsne  promjenljivice 
0),  jyredstavlja  taj  sbroj  u  istom  podrucju  analiticku  funkciju  kom- 
pleksnog  argumenta  to,  koja  zadovoljava  funkcionainoj  jcdnacbi  (2) 
te  za  reelni  cjelobrojni  positivni  argumenat  x  dobije  vrijednost 

9(V-^9(2)  +  f(3)-j-...-\-f(x) 

t,  j.  postane  sa  funkcijom  (1)  identidna. 

U  sludaju,  da  uvjet  (9)  nije  ispunjen,  onda  nam  izraz  (4)  ne 
moze  prikazivati  funkciju,  kakovu  mi  trebamo,  a  ako  k  tomu  nije 
ni  uvjet  (5)  ispunjen,  onda  je  sbroj  (4)  za  stalno  i  divergentAn, 
Nu  ipak,  ako  vrijednosti  funkcije  <^(x)  kod  rastucega  u  beskonad- 
nost  X  dine  aritmetidki  red  e-tog  stupnja,  onda  mozemo  nadi  izraz. 


Digiti 


ized  by  Google 


INTBRPOLAl'IJA  FUNKCIJA.  6? 

)ut  izraza  (4)    prikazivati   funkciju  kompleksnog 
a  za  cjelobrqjni  positivni  reelni  argumenat  prelazi 
zadovoljava  funkcionalnoj  jednadbi  (2). 
edna^bu  (1)  imamo 

k  k 

<P(x)  =  ^<f(n)  —  ItfCn) 

n=l  n=x4-l 

7) 

k-x  k  k 

n=l  n=l  n=k--x-fl 


■X)  =  I  ['f(n)-''/n+x)]  -(■%(**) 

n=l  n=k4-l 


%  u  obzir,   da  nam   k   znafii  velifiinu  beskonadno 

OO  k+x 

I  =  i  [rf(n)  —  ^(n  -f-  x)]  +  Urn  1  'Wir*) 

n=l  k=30    n=k-fl 

predpostavili,  da  je  red 

i^l),^k-\-2),^/k-\-3), 

;i(5ki  red  e-tog  stupnja,   to  je  sbroj   prvih  x  <5la- 

'sVn;  =1  Wm  A>"-i  >f(k  + 1) 

=k-fl  in=l 

£+1 

ita 


€+1  k  f+i 

in=i        n— 1  m=i 


Digiti 


ized  by  Google 


66  L.  STftPANEK,  (10) 

ili  s  obzirom  na  zna6enje  slova  h 

Urn  S  9(%;  =  S  S  (x)u.  A""  ff(n)  +  S  (x),^  ^^-^  ^(1). 

k=QC  n=k-f-l        n=l  ra=l  m=l 

Uvrstimo  li  ovo  u  jedna^bu  (13),  dobijemo 

OO  e+i  f+i 

(14)  <P(xJ  =  l[<f(n)—<f(n^x)  +  l^x)m  A"^  cpfn)]  +  S^^^  ^^-^  (f(l). 

n=l  in=l  m=l 

Ovaj  izraz  za  ^i^(x)  izveden  iz  prvotne  definicije  za  tu  funkciju, 
koja  definicija  ima  smisla  samo  za  reelne  cjelobrojne  positivne 
vrijednosti  argumenta,  nije  viSe  ograni^en  glede  vrijednosti  za  ne- 
ovisnu  promjenljivicu.  Argumenat  dakle  u  funkciji  (14)  moze  pri- 
miti  svaku  vrijednost  i  reelnu  i  kompleksnu  te  nam  tako 

(15)  a>(co)=:S[9(^n;— 9fn+a))  +  S(a))„  1^  f(n)]-{-^o^)n,  A"»-i(pf/) 

n=l  m=l  m=l 

prikazuje  analitidku  funkciju  kompleksnog  argumenta  w  u  cijelom 
podrudju  ove  kompleksne  promjenljivioe,  u  kora  je  taj  izraz  jedno- 
mjemo  i  bezuvjetno  konvergentan. 

Dobiveni  izraz  moze  nam  samo  onda  prikazivati  kakovu  anali- 
ti6ku  funkciju,  ako  je  konvergentan,  a  za  konvergenciju  toga 
sbroja  bezuvjetno  je  nuzno,  da  je 


(16) 


lim  [9Cn)  —  '^^  -|-  co)  -[-  5i  (w)m  ^^  ?(w^]  =  o 


n=0O 


poSto  se.na  onaj   drugi   pribrojnik,   koji  je   svakako  konaCan,   ne 
trebamo  obazirati.  Nu  iz  samog  ovog  uvjeta  ne  slijedi  jos  konver- 
gencija,  jer  je  to  uvjet  nu2dan  ali  nije  dovoljan  za  konvergenciju. 
PoSto  mozemo  u  sbroju 

lim  S  (o))m  A™  (^(n) 

n=QO  m=l 

substituciju  m  =  t  -\-  1  ispustiti,  jer  je 

lim  Ai+^^(n)  =  o 


Digiti 


ized  by  Google 


INTERPOLACIJA  FUMKCIJA. 

adeg  predpostavka,  da  dlanovi  reda 
<^l),  <p(2),  <f(3), 

a  sa  beskonadno  velikim  argumentom  Jc  dine  arito 
stupnja.   to  mozemo  pisati   mjesto   uvjeta  (16)  o^ 

?(*>>—?(*  +  «)  4-  2(c«>)m  A«^  ^(k)  =  0 

m=l 

njenom  ved  na  podetku  predpostavku  razumijevai 
beskonacno  veliku.  Mi  smo  uzeli,  da  dlanovi 

i  red  e-tog  stupnja,  dakle  je  po  Newtonovoj  form 
>(*;  — 9(A;+w)  + 1(0))^  A™  ff(lc)  =  0 

m=l 

drugo  do  li   uvjet  (17).   Dakle  mogudnost  konvi 
(15)   slijedi   ved  iz   tog,    Sto   smo  predpostavili, 

f^lc  +  l),   9^1  +  2),   9f*4-5;, 


J  aritmetidki  red  e-tog  stupnja. 

mo  jo5  osvjedoditi,  zadovoljava  li  na5a  funkcija  (1 

ednadbi  (2).  Po  jednadbi  (15)  imamo 

k  £4-1 

k  f+i 

im-1  ^(<i;_2[9(n;  — 9fn  +  co)-hS(co)™  A™  ^(^n;]  - 

n=l  m=l 

m=l 
k  k«+l 

o)=S[9(^n  +  a))-9(^n  +  co  +  i)]  +  2;  2[(o)-t.i;„,. 

n=l  n=l  m=l 

.  ]  A-  p^n; + s  [(o) + i;,„  -  (co)^  ]  A-n-i  fffi). 


Digiti 


ized  by  Google 


I  L.  STftPANRK,  (12) 

jSu  pottto  je 

n=l 

(<«>  +  Vm  —  (w)m  =  («)m-l 

dobivamo 

(o)-|-i;— tp(co) = (p(,^4.i;-(p((o+A4-i;  +  £   s  (a))„^i  a-"  ^n) + 

n=l  m=l 

€+1 

m=l 

Ovaj  izraz  moa^emo  jo§  transformirati,  jer  je 

k     €+1  f+l  k 

11=1  in=l  m=l  n=l 

m=l 

ko  da  dobijemo  onda 

m=i 

-  A—i  9('j;]  +*s  (o>)„_,  A—i  ^i; 

in=l 

1 

'(co+i;— ci>(a))=(p(co+i;— 9(0)+*+^;  4-2  (a))„,.i  A'n-i  ?r*+i;. 


Odavle  dobijemo  samo  onda  funkcionalnu  jednadbu  (2),    ako  je 

£+1 


to  mora  postojati  radi  predpostavka,  da  dlanovi  reda 
9(^  +  i;,   ff(lc^2),   ^(h  +  3), 

a  A;  =  00  dine  aritmetidki  red  s-tog  stupnja,  jer  je  onda  po  New- 
movoj  formuli 

in=i 


Digiti 


ized  by  Google 


(13)  lNTKRlH)LACrjA  FUNKCIJA.  (59 

Dakle  postoji  u  istinu 

4>(g)  +  i;  =  <l>(o>)  +  9(cD  +  i;. 

Za  reelni  cjelobrojni  positivni  argnmenat  x  mora  funkcija  (15) 
pre<5i  u 

?fi;+?('^;+?r5; +?rjc; 

t.  j.  mora  biti  sa  fxinkcijom  (1)  identidna.  Ovo  ne  treba  dokazivati, 
jer  dokaz  za  to  leii  ved  u  samom  postupku,  kojim  smo  do  izraza 
(15)  doSli. 

Uzmimo  sada,  da  je  argumenat  o)  nepravi  destnik,  tako  da  ga 
mozemo  rastaviti  u  sbroj  od  cijeloga  broja  i  pravoga  6estnika, 
na  ime 

ci)  =  X'\'  h 

gdje  je  X  cio  broj  a  h  pravi  destnik. 
Po  jednadbi  (15)  jest 

n=i  m=i 

in=l 

i 

^(x)  =  I.[fp(n)  -  (p(n  +  x)-\-  l(x),r,  ^^  f(n)]  +  ^(x)^  ^^"^  ^1) 

n=l  m=  I  m=l 

a  odayle  slijedi,  ako  drugu  jedna6bu  odbijemo  od  prve 

n=l  m=i 

(18)       - (x)^  ]  A-  y(»;)  +  S[(a;+*>„»  -  (x)^  ]  A—^^Ci;. 

Ista  jednadba  vrijedi  i  za  sludaj,   da  je  co  kompleksno,   na  ime 

CO  =  a?  -|-  A 
gdje  je  X  reelan  a  h  imaginaran  dio. 


Digiti 


ized  by  Google 


0  L.  STfePANBK,  (14) 

Jo§  demo  izvesti  jednu  formulu  za  ^(x-^h),  kojajeCesto  sgod- 
ija  od  formule  (18).  U  tu  svrhu  uvadjamo  novu  funkciju  a  defi- 
icija  njena  za  cjelobrojni  positivni  reelni  argumenat  y  neka  je 
ana  jednadbom 

iP^(y)  =  ^x  +  l)-^f(x-\-^)-\-f(x-\-3)-\- +?r^  +  K) 

\(y)  =  <P(x-[-y)  -  <P(x). 

Oto  funkciju  mo2emo  svesti  na  funkciju  (1)  tim  da  stavimo 

<p(x-\-r)  =  f,(r) 
akle 

'i'i(y)=9ia)-{-?i(^)+h(3)-h -\-9i(y)- 

Ovako  definirana  funkcija  'i^(y)  zadovoljava  i  funkcionalnoj  {ed- 
adbi  (2),  jer  je 

*/y  -»-  i; = *.ry;  +  ?ra'+y + ^>)  =  '^\(y)  +  ?.ry4-  V 

aa  dakle  zadovoljava  uvjetima,  koje  smo  postavili  za  nadu  funk- 
ju  4>,  te  za  to  mozemo  pisati  po  formuli  (15) 

ip,(h)  =  ^(x-\-h)  -  'i>(x)  =*  [9/n;  -  <p/n+  h)  + 

n=l 


9)  n=l 

+ 2f  a;„,  ^^  9(n + rr;]  +  s  f  a;„,  a«^-i  <f(x + i;. 


Da  ova  formula  vrijedi  i  onda,  ako  su  a?  i  A  kakove  god  kom- 
leksne  velidine,  mozemo  dokazati  na  isti  nadin,  kako  smo  doka- 
di  i  za  formulu  (15),  da  postoji  za  kakovu  god  kompleksnu  vri- 
idnost  argumenta  o>. 

Napose  demo  joS  istaknuti  sludaj,  gdje  dlanovi  reda 

I  A  =  oo  jesu  jednaki  t.  j.  gdje  je  e  =  o. 


Digiti 


ized  by  Google 


INTERrOLAClJA  FUNKCIJA.  ( 

I  (15),  (18)  i  (ID)  e  =  0,  dobijemo 

QC 

=  ^'^n)  —  9(%  +  co)  +  coApfn;j  +  i^^(l) 

n=l 

^)=ily(x)^^^n'\-x)—ri^n-\-x-\-h)+h^^n)\-j-^(^ 

n=l 

h)  =  ^Hx) + ^?^» + a:;  -  <pr» + ^ + *;  + 

n=l 

izvesti  demo  jo5  jedan  izraz.    Prema  (20)  je,    ak< 
10  k 

n=l 

(n  +  h)  —  AApCn;]  -\-(x-\-  h)ff(l)  -  hf(l) 

k  k 

t)  =  l['j<'n  +  ft^ — f(n  -|-  a;  -|-  A;]  4-  i^  xA'j^/t^  -f-  *?('(> 


-  ^'/n  4-  X  4-  a;  =  ^^n  4-  a;  — ''^^fn  -\-h)  = 

11=1  n=l  n=x-(-l 


n=l  n=k4-l 


a§em  predpostavku  dlanovi  reda 

r?(k-\'l),   ^(k+2),   ^(k  +  d), 

laki.    Uzmemo  li    u   obzir  ovo   i   uz   to   da  postoj 


x^r^n  +1)-  rf(n)]  =  x[rf(k-\.l)  -  f(l)] 


)  -  ^2f(n^-h)  -  X'f(h-[-l)  4-  x[''^(k-\-l)  -  9(l)]+r''/l 

n=l 

Digitized  by  VjOOQIC 


72 

ili  konadno 
(23) 


Ji.  ST^PAMBK, 


n=l 


(16) 


Kao  rezultat  naSega  istrazivanja  mo5emo  re6i: 

Ako  funkcija  <f(x)  za  konacne  cjelolrojne  posiiivne  vrijednosii 
argumenta  ne  postane  beskonacno  velika^  nu  kod  beskonncno  velikog 
argumenta  ako  je  obdenitim  clanom  a/ritmeiiSkog  reda  t-tog  stupnja, 
take  da  je 

Urn  I'-^^Cn)  =  0 
to  moie  sbroj 

QO  £+1  t+i 

i;  [f(n)  -(})(>*  +  0))  H-  i:  (a>)„  1^  f(n)]  +  S  (co)„,  A"^-i  ^(1) 

n=l  in=:l  m=l 

konvergirati  te  nam  ea  slucaj,  da  sbilja  postoji  jednomjerna  i  bes- 
uvjetna  konvergencija  jsa  neko  podrucje  kompleksne  promjenljivice 
o),  predstavlja  taj  sbroj  u  istom  podrucju  analitidku  funkciju  kom- 
pleksnog  argumenta  w,  koja  jsadovoljava  funkdonalnoj  jednacbi  (2) 
te  za  reelni  cjelobrojni  positivni  argumenat  x  dobije  vrijednost 

^1) + <f(2) + 9^5;+ . . . .  +tr*; 

t,  j.  postane  sa  funkcijom  (1)  identidna. 

Da  moiemo  obdenito  i  pregledno  izvesti  neke  stavke,  koji  po- 
stoje  za  naSu  funkciju  4>  u  sludaju  konvergencije,  uvesti  6emo 
novu  oznaku  tim,  da  funkciju  (19)  ovako  piSemo 

(24)         <t>[<f(x)  I  rr  I  CO  I  e  +  i]  =  <i>[^(x)  |  ;r  |  o  |  e  +  i]  + 

n=i  m=i  in=l 

gdje  rabimo  s  u  istom  smislu  kao  i  prije  za  oznaku  stupnja  arit- 
metiCkog  reda,  Sto  ga  dine  dlanovi 

<?(k  +  l),   o(k-{-2),   f(k  +  3), 


za  ft  =  QO.  Velidina  dakle  e  moze  biti  samo  cio  positivan  reelan 
broj  ne  izuzev  ni  o,  a  a?  i  to  mogu  biti  kakovi  god  reelni  ili  kom- 
pleksni  brojevi.  Sludaj  da  funkcija  <f(x)  za  beskonatoo  veliki  argu- 


Digiti 


ized  by  Google 


iLACIJA  FUNKCIJA.  73 

d  ostalih  sludajeva  razlikovati  tim,  da 
iko  formula  (24)  specializiramo,    dobi- 

?  I  z  +  l]=^t>(o)=zo 


QO 
n=l 

n=l 

0  i+l 

:(;^fn;— 9(n+oi)  +  5:(to)^  A»«  o(n)\  + 

:1  m=l 


4),  (11)  i  (15).  Uzmemc.  li  pak  u  (27), 
brqj  X,  dobijemo  radi  (14)  i  (1) 

9(i)-\-7(3)-^9(3)-^ +?r-^; 

inije  se  promijeniti,  ako  x  zamijenimo 
dakle  je 

-I]z=:<P[rf(x)  I  CO  I  X  !  e-4-iJ 


•  I]  =  ily[^(x)\x\o\z  +  l]. 

jlno  positivno  cjelobrojno  x 

z  il>[o(x)  \o\x-{-l\t  +  l]  =%(n) 

jednaCba  (2) 

l]  =  <P[f(x)\x\o\z  +  l]-\-f(x-[.l). 


'.]=n?i(^)\^\o\t-\-i]-\- 

i:(<->)„A>»9/n+x;]4-2(co)„An'-i-^/x+i; 


Digiti 


zed  by  Google 


1 

L.  st6panek, 

odavle  za 

ff^(x)  =  ^(x-\-l) 

obijemo  formulu 

(18) 


(29)  ^l>[f(x-{-l)\x\(o\t-\-I\  =  *P[f(x-\-l)\x\o\s-\-l]-\- 

+  ^'f;n-]-x-\-l)  —  9CM-f x-foi+T)  +  i;(<o),„A-'p(-n+a;+i;i  + 

in=I 

Ako  pisemo  u  (27)  x  mjesto  co  i  (^^(j)  mjesto  9(>^,  dobijemo  za 
rvi  pribrojnik  u  (29)  ovaj  izraz 

(30)  ^f(x-\-l)  \x\o\  e  +  7J  =  I|-/n  +  j;-9Cn+aj+y;  + 

11=1 

+ 1^0:^  A«^  9(^-\-V]  +  i:  r^An  A--1  o(^;. 


Sad  demo  istraziti,  kako  se  mijenja  izraz  (24),  ako  u  njem  e 
3vecamo  za  neki  cio  positivan  reelan  broj.  Razuinijeva  se  dakako, 
I  tim  ne  mijenjamo  stupanj  onog  aritmetidkog  reda,  §to  ga  dini 
inkcija  'i>(x)  za  beskonadno  velike  argumente,  jer  sam  red  ostiije 
3promijenjen,  nego  tim  mijenjamo  samo  medje  za  sbrojitbu  na 
3snoj  strani  jednadbe  (24)  i  (27). 

Iz  (27)  slijedi,  ako  nam  k  znadi  velidinu  beskonadno  veliku, 

^ly[^X^)\o\x\z  +  2]-^ly[o(x)\o\x\t-\-l]  =  lii^),^^^^^ 

n=l 

'[o(x)  \o\x\  z^2]-^l>['?(x)  \o\x\  £4-I]  =  (<o),+,A*+V*+i> 

odavle,  jer  je 

Urn  \'+^^^(k-^l)=iO 

k=X> 

^V[^(x)  \o\x\  z+2]  =  ^^(x)  \o\x\t~\-l] 

(31)        <l>[or:r;  \x\o\  z  +  2]  =  ^^\^(x)  \x\o\z  +  l] 
Formula  pak  (24)  daje  nam 


Digiti 


ized  by  Google 


(19)  INTBRPOLACIJA  FUXKOIJA.  75 

<P[f(x)\x\io\s-{.2]  —  <P[f(z)\x\<o\z-{.l]=*-l>[f(x)\x\o\z-{-2i\  — 
ali  budud  da  je 

k 

=  (co)f+,  lim  ^i+Yk-^x-{'l)  =  0 

k=X> 

dobijemo  azevsi  u  obzir  i  jednadbu  (31) 

(32)  ^P[f(x)  I  a;  I  0)  I  e  +  2]  =  <I>[y(^;  \' x  \  <o  \  e  +  i] 
Pove<5amo  li  ovdje  e  za  jedinicu,  dobijemo 
^[(f(x)\x\to\z-\'3]  =  ^[(f(x)\x\to\z'\-2]=:fp[rf>(x)\x\o)\&  +  I\. 

Sad  bismo  mogli  na  novo  povedati  e  za  jedinicu  i  t.  d.  te  onda 
viSom  indukcijom  zakljuditi  na  obdeniti  stavak: 

1.  Ako  beskonaini  sbroj  ti  (24)  jednomjerno  i  hezuvjetno  konver- 
gira,  tad  postoji  konvergencija  i  onda,  ako  t  povedamo  za  neki  do 
positivan  reelan  broj  r,  —  i,  tako  da  je 

(33)  "Pl^Cx)  I  re  I  to  I  e  +  Yi]  =  ^[f(x)  |  a;  |  o)  |  s  +  i] 

Po  jednadbi  (24)  je 
^P[(f(x)  \x+l\  o)!e+i]  —  4>[<pCaJ  ]  x  \  co|e+i]  =  ^[f(x)  \  x^l  \  o  \  e+i]— 

k 

—^[?(x)  \x\o\  s+i]  +  S  f(f(n-{-x-\'l)—(f(n+x-^-\-l)  —  ^(n+x)-^ 

£+1 

^^n-{-x  +  <^)  +  l:(c^U^^f(n  +  x  +  l)-^^ff(n^xm  + 

m=i  ^ 

+ 1,  (co)m  [1^-^  (^x  +  2)-'  A«»-'  o(x  +  1)] 

m=i 

a  odavle,  ]er  je 

k 

2  [(p(^w+x-|-i^  —  (f(n-\-X'^id'\-l)  —  9fw-}-.r)  -|-  9Cw-fa^+<o)J  = 

=9(*+^+^;-9r*+^4-^+/;  -  ?r^+i;+?r^+co+jr) 

Digitized  by  VjOOQIC 


f6  L.  8TEPANEK,  (20) 

n=i  m=i  m=i 

€+1 

~  Am-i  ff(x-^l)]  =  S  (o))„,  [Am^A+ar+i;  -  Am  ^f^+ij]  + 
ni=i 

m=i  m=i 

lobijemo  radi  (28) 

<V[f(r)  I  X+i;  i  CO  I  £+7]  =  iV[0(x)  I  a: ,  CO  i  £+iJ  +  ^k+x-{-l)  + 

+9(^a:+co+/;-(p(^A-f-x-+co-f;;+i;(co)„  a">  ^^A^+x'+i;. 

Buduc  da  6lanovi 

^V(k+x-{.l),  f(k-\-x+2),  f(h-\-x-\-3), 


sa  &  =  QO  dine  aritmetidki  red  e-tog  stupnja,  daje  nam  Newtonova 
formula 

(34)  9(^.T-f  co+7;  =  f(k+x+l)  + 1  (co)^  Am  (p(A;+rc+:/; 

m=l 

I  radi  toga  napokon  slijedi 

;35)        ^[ff(x)  I  X+1 1  CO  I  £+2]  =  Cl>[9^a:;  I  X  1  0)  I  £+:?]  +  ff(x+idJ{-l), 

Ako  pak  u  jednadbi  (24)  povedamo  to  za  jedinicu,  bude 

k 

^^[^o)  \x\M+l\  £+/)  —  ^[^(x)  I  .r  I  CO  I  £ + i]  =  S  (  9(1n+x+ci))  — 
_  ^(<n  +  a;  +  o>4-i;  +  2:[(co  +  i;m  — (co)„  ]^^  ^(n+a:}  + 

m=i  ' 

in=i 

I  odavle,  jer  je 

k 

2  [ff(n+X'\'io)  —  <p(»-|-a>-t-co-f  i;]  =  9fx+ci)+i;  —  (p(':r+<o+t+i> 
1=1 

s  '2[(<o+i;„-(o)„]A">9r»n--T^)+2:[(«o+i;m-{«)„]A>n-«  9^2-+^;  = 

1=1  m=i  m=i 

f+i  k 

=  2:(co)^_,  i:[Am-i  orn  +  a:+  .9  -  A^-^  o(n  +  .r;]  + 


m=i  n=i 


Digiti 


ized  by  Google 


INTRRPOLACIJA  FUNKCJJA.  77 

€+1 

in=l 


^)5  gdje  je 

k=X) 

idbu   mogli   izvesti   i   iz  (35)   tim,    da  na  lijevoj 
(35)  zamijenimo   a:  -|-  ^  sa  w  a  na  desnoj  x  sa 
x  mjesto  o). 
i  (29)  dobijemo 

—  ^[9(^+0  \^\^\  s+/]  =  ^K?r-^/> ,  a;  i  0  I  £  +.  i]  — 

m=l  ' 

w)m  [A™-i  ?r^+i;  —  A*^-!  9<ir  +  2)]. 


(27)  i  (30) 

k 
-V 

n=l 


t»[^«4-i;|x|o;e+i]=i:{?(n;-Tr»H-*;-?r»4-i;+ 

1  «+i 

=1  '     m=i 

pen; — a™  9('n + i;] — 2  (x)r^  a™  9^;;  =  9^7;  — 

m=l 


Digiti 


ized  by  Google 


i  L.  8t6panbk,  (22) 

odavle  radi  toga,  §to  je  po  Newtonovoj  formuli 

ff(Jc  +  x+l)  =  o(k-\-l)  +  i:(x)m^^9(k+l) 

m=i 

I  A;  =  oo,  slijedi 

[,f(x)  \x\o\  t^l]-^[,^x+1)  \x\o\  e+i]  =  ,f(l)-,f(x+l). 

Za  tim  imamo 

k 

11=1 

=  <f(x-\-l)-<^k-\-T-\.l)-rf(x-\^-\-l)-\-ff(k-\-X+<i>-\-1) 

S  2:(.u)„  [A"  ?Cn-|-a;;  -  A™  cprn+x+j;]  4-2:(co)„  [A"-*  ?r^+l>- 

=1  m=i  m=l 

m=i 


Uzmemo  li  sve  ovo  u  obzir,  dobijemo  radi  (34) 

i7)  ^I^[?('a:;>;|co|e+i]  —  ily[ff(x-\-l)\xo>\t-{-l]  =  (f(l)  —  (f(x-^u^l). 

Rezultate  izrazene  u  jedna6bama  (35),  (36)  i  (37)  mozemo  ovako 
lupiti  u  jedan  pouCak: 

2.  AJco  beskonadni  sbroj  u  (24)  jednomjerno  i  beeuvjetno  konver- 
ra^  tad  desna  sirana  ove  jednacbe  dobije  isfu  vrijednost^  pave- 
\mo  li  X  ill  CO  ea  jedinicu,  te  je 

8)      ^\^[9(x)  I  a?+;  I  w  I  z^l]  =  ^P[rf(x)  I  X  I  w+i  I  £4-^]  = 

:  ^o(x)  I X I  (0 1  z-\.l]-\-tf(x+to+])  =  ^P[(f(xrl)  i  .T I  to ;  z-\-]]^tf(l) 

Pomodu  viSe  indukcije  mozemo  iz  ovoga  stavka  izvesti  jo§  obde- 
tiji 

.9)    ^\>\<f(x)  a:H-|x|oi|e4-i]  =<I>[?ra;;|.r|co+[x|e+i]  z=ip[^x)\x]i^\z+l]  + 
+  2:(p(a:+(o+f»;  =  c^[(pf  .^,_|.j,,)  |  ^  \  (o  \t+l]-\-  Y.tf(m) 

in=l  ni=i 

Ije  je  dakako  y.  cio  positivan  reelan  broj. 

Digitized  by  VjOOQIC 


(23)  INTKRPOLACIJA  FUNKCIJA.  79 

Zamijenimo  li  sada  u  sbroju  (24)  svaku  funkoiju  9,  koja  ima 
faktor  ((o)ni  od  m  =  1  do  m  =  e  -|-  i,  sa  nekom  drugom  funk- 
cijom  9m ,  dobijemo  sbroj 

5:[9rn+^;-  9fn+a:+co)+2(a))mAn^9ni(n+a:;]+S(o))m  A"^-!  (pm6r+/; 

n=i  m=i  m=i 

a  mi  si  stavljamo  zadadu  nadi  uvjete,  kojima  ove  fankcije  9m  za 
m  =  1  do  m  =  z  +  1  moraju  zadovoljavati,  ako  6e  ovaj  sbroj 
imati  istu  vrijednost  za  svako  x  i  to  \x  podrudju  konvergencije  kao 
onaj  sbroj  u  jednadbi  (24).  Preraa  tomu  moraju  funkcije  9m  sva- 
kako  biti  te  naravi,   da  razlika  obih   sbrojeva  izCezava  t.  j.  da  je 

S    S(co)„[ A^»9f n  +  :r)  -  A™9m(w  +  x)]  +  y:{o,)^[\^-'o(.r  -\-l)  — 
n=i  m=l  m=l 

—  A«»-i9mfV  +  i)]  =  o. 

Budud  da  je  drugi  sbroj  na  lijevoj  strani  ove  jednafibe  kona<5an, 
mora  biti  i  prvi  sbroj  jednak  nekoj  koiia(:fnoj  veli6ini  t.  j.  besko- 
na(5an  sbroj 

V  [^m  ^^^  _j_  ^.J  _  /^i.i  rf^  (^  J^  ^)^ 
n=i 

mora  konvergirati  za  svako  m  od  I  do  e  +  ^.  Ovo  je  prvi  uvjet 
za  funkcije  9m  • 

Lijevu  stranu  postavljene  jednadbe,  koja  nam  daje  uvjete  za 
9m  9  mozemo  sad  ovako  pisati 

€+1  k 

S(w)m  SfA^n-i  np('n+.r+i;—  A™-'  o(n-\-x)  —  ^^-'^  9m  (w+.7'-f /;  -I- 

A'"-'  9m  (n  +  X)]  +  S((o)m  [A'n-i  ^(x + 1)—1^-^  9m  (x  + 1)]  =  0. 

m=i 

Ako  sad  sbrojitbu  od  i  do  A;  obavimo,  dobijemo 

£4-1 

S(a))m  [A™-^  ^(k-^x^l)  —  ^^-^  9(^r4-  /;  —  A'"-^  9m  (k'\-x-\-7)  + 

m— 1 

4-  A"^-^  9m  (x+1)]  +  1  (<o)m  [Am-i  rp  (x-{-l)  —  ^rn-^  9^  (^^r^  ])]  =  0 


Digiti 


ized  by  Google 


80  L.  STfePANEK,  (24) 

ili  Dapokon 


a  to  je  drugi  uvjet.  Dakle  mo£emo  re6i: 

3.  Ako  funJccije  fm  (^^^)  ^cl  m=il  do  w=s-j-Jf  Jcao  i  ^n-^-x) 
u  nekom  podrucju  promjenljivice  x  ea  ni  jedan  ionaian  positivan 
cio  broj  n  ne  postanu  beskonaino  velike^  za  tim  ako  sbroj 

(40)  2[A°»  9(n-\-x)  —  ^^  (f^  (n  +  x)] 

n=i 

konvergira  jednomjerno  i  bezuvjetno  ea  svako  m  od  m  =^  1  do 
m  =z  z  -\-  t  te  je  uz  to 

(41)  Urn  [A™-i  ^(k-\-  t)  —  ^^-'  9ni  (k  -\-x)\=lo 
k=ao 

onda  smijemo  u  izra/su  (24)  svako  <f(n-{'XX  koje  dolazi  umnoieno 
sa  (a))m  za  m=l  do  m-=.z-\-l  zamijeniti  sa  funkdjama  fm  (^^^) 
a  da  se  tim  vrijednost  izraza  (24)  ne  promijeni, 

IL 

Sada  prelazimo  na  interpolaciju  redova,  koje  dobijemo  tako,  da 
uzmemo  sukcesivno  produkte  od  clanova  nekog  reda. 
Imamo  dakle  interpolirati  red 

E(l),  E(2X  E(3) E(x),E(xJ^l),.... 

koji  dobijemo  iz  reda 

e(l),  e(2),  e(3), e(x),  e(x-\-l), 

tako  da  je 

(42)  E(x)  =  e(l).  e(2),  e(3) e(x). 

Sad  demo  se  dakle  baviti  sa  funkcijom  (42),  koja  je  za  sve 
cjelobrojne  positivne  reelne  konadne  vrijednosti  argumenta  jedno- 
znaCno  odredjena  te  zadovoljava  funkcionalnoj  jednadbi 

(43)  E(xJ^l)=.  e(x  + 1)  E(x). 

Digitized  by  VjOOQIC 


(25)  IMTERPOLAOIJA  FUMKCUA.  81 

Eako  vidimo,  interpolacija  funkcije  E(x)  posve  je  analogna  inter- 
polaciji  funkcije  ^^(x),  i  formule  za  interpolaciju  funkcije  E(s)  mo- 
zemo  lako  izvesti  iz  formula  za  interpolaciju  funkcije  ^(x)  samo 
da  u  njima  mjesto  znaka  sbrojitbe  pidemo  svagdje  znak  mnoiitbe, 
mjesto  znaka  odbitbe  znak  diobe,  a  gdje  dolazi  (ci>)ni  ill  Cx^m  kao 
faktor,  da  ga  pidemo  kao  exponent.  I  za  ovaj  slu^aj  mogli  bismo 
razviti  formule  posve  direktno,  slidno  kako  smo  to  za  funkciju 
^\^(x)  ve<S  u(2inili,  ali  sgodnije  je,    da  postupamo  na  slijededi  na6in. 

Da  ovaj  zadatak  svedemo  na  zadadu,  koju  smo  ve<S  rijeSili,  uzeti 
6emo  logaritam  nade  funkcije  E(x)  te  tako  dobijemo  funkciju 

lE(x)  =  le(l)  +  le(2)  +  le(3)-\- -^leix) 

koja  zadovoljava  funkcionalnoj  jednadbi 

lE(x-^  1)  =  lE(x)  +  le(.r  +  V' 

Sravnimo  li  to  sa  funkcijom  (1)  i  funkcionalnom  jednadbom  (2), 
vidimo,  da  iste  formule,  koje  vrijede  za  ^t*(x),  mozemo  upotrebiti 
i  za  funkciju  lE(x).  Traiene  formule  dobit  demo  dakle  tako,  da 
u  formulama  za  funkciju  <^  uvrstimo 

,j..  f(n)z^le(n) 

^     ^  a>(<o)  -  ZJS(co) 

Iz  formule  (4)  dobijemo 


a  odavle 
(45) 

^(<o)  =  n- 

e(n) 

Uvjet  pak  (9)  predje  u 

ili 

lint  le(n) 

n=30 

=r  0 

111 
(46) 

Urn  e(n)  • 

n=0O 

=  /. 

Od  jednadaba  pak  (10)  i  (11)  dobijemo  napokon  ove  formule 
lE(x  +  h)  =  l  1'Xh)  -\-hc(n^h)=l  E(h)  + 1  \\  e(n  +  /*; 

n-  -1  n     1 

K.  J.  A.  nxxviii.  ^> 


Digiti 


izedbyLiOOgle 


82  L.  8TiPA»EK,  (26) 

iU 

(47)  i:(x-\-h)=E(h)he(n-\-h) 

n=l 

^    ^^  ^       '  11=1  cfn-i-x+A;  ^       „^,cC«-f-3-+A; 

ili 

(48)  ^x+«  =  ^.;J_jg+^^. 

Rezultat  je  dakle  ovaj : 

Aho  funkcija  e(x)  sa  Jcpnadne  cjelobrojne  positivne  vrijednosti 
argumenta  ne  izceeava  i  ne  postane  besJconadno  velika,  nego  za  besko- 
nacno  velike  vrijednosti  argumenta  dobije  vrijednost  i,  tada  moie 
ieskonacni  umnozak 

^  e(n) 


n=l       efW  +  w) 

konvergirati  te  nam  za  sludaj,  da  sbilja  postoji  jednomjerna  i  bes- 
uvjetna  konvergencija  za  neko  podruije  kompleksne  promjenljivice 
CO,  predstavlja  taj  umnoSak  u  istom  podrucju  analiticku  funkciju 
kompleksnog  argummta  w,  koja  zadovoljava  funkcionalnoj  jednacbi 
(43)  te  za  reelnu  cjelohrojnw  positivnu  vrijednost  x  argumenta  do- 
hije  vrijednost 

e(l).  e(2),  e(3) e(x) 

t.  j.  postane  sa  funkcijom  (42)  identicna. 

Izraz  (45)  mo2e  samo  onda  prikazivati  funkciju,  kakova  mi  tre- 
bamo,  ako  je  ispunjen  uvjet  (46),  a  kad  ne  bi  bio  ispunjen  ni  uvjet 

Urn        ^'i   ,    =1 

koji  odgovara  uvjet u  (5),  onda  bi  umno2ak  (45)  bio  za  stalno  i 
divergentan.  AH  ipak  ako  yrijednosti  funkcije  e(x)  za  rastuiSe  u 
beskonaCnost  x  dine  geometrifiki  red  e-tog  stupnja,  onda  mozemo 
nadi  izraz,  koji  6e  nam  ppput  izraza  (45)  prikazivati  funkciju 
kompleksnog  argumenta  w,  koja  za  cjelobrojni  positivni  reelni 
argumcnat  prelazi  u  funkciju  (42)  te  zadovoljava  funkcionalnoj 
jednadbi  (43). 


Digiti 


ized  by  Google 


ERPOLAGIJA  FUNKOUA.  83 

,  dine  geometridki  red  e-tog  stupnja,  onda 
metidki  red  istoga  stapnja;  dakle  dlanovi 

le(k-i-2),  le(k-^3) 


:i  red  e-tog  stupnja,  i  radi  toga  smijemo 
I,  (20),  (21),  (22)  i  (23)  uvrstiti  substitu- 
abstitucije  u  (15),  bude 

)  +  S(o))^  Am  le(n)]  +  ^io)m  ^^-^le(l)  = 

in=l  in=:l 

'-'WV  ^    f_e(n)_   \(^M"'^«r«>^ 

n=I   \<«4-<")  ) 

9)  predju  u 

-l[(x  +  h)^  -  (*;„]  A""-!  le(l)  = 

m=i 

4-*^-Ya;;„]An'Zcrn)| 


£+1 


Digiti 


ized  by  Google 


84  h,  Sl'ftPANRK,  (28) 


J. 

+  S  (h)^  A">-i  leO'+l)  =  /    E(x)  c»='  + 

111=1  I  J 

a  odavle 
(ol) 

Uvedemo  li  spomenute  substitucije  i  u  jedna6be  (20),  (21),  (22) 
i  (2S),  dobijemo 

(55)         J5^a:+ a;  =  £^A;  H  e(n+h). 


Zadnje  Cetiri  fonnule  vrijede  samo  za  slu^aj,   da  je  $  =  o  t  j. 
da  su  dlanovi 

e(k-[.l),e(k-\-2),e(Jc^3), 


za  A;  =  oo  jednaki. 

Rezultat  svega  ovoga  mozemo  ova:ko  rije^ima  izraziti: 
Ako  funJccija  e(x)  ea  konacne   cjelobrojne  positivne  vrijednosH 
argumenta  ne  izcezava  i  ne  postane  beskonacno  velika,  nego  hod  bes- 
konacno  velikog  argumenta   ako  je  obdenitim  clanom  geofnetrickog 
rvda  t'tog  stiqmja,  tako  da  je 


Digiti 


ized  by  Google 


INl^RPOLACIJA  FUNKCUA. 
n=30 


8f) 


'odukt 
-'le(l) 


'QCf 

n 


e(n; 


a  sludaj,  da  sbilja  postoji  jednomjerna  i  bez- 
za  neko  podrucje  kompleksne  promjenljivice 
'odukt  u  istom  podrudju  analitidku  funkciju 
a  0),  koja  zadovoljava  fnnkcianaJnoj  jednacbi 
obrojnu  positivnu  vrijednost  x  argumenta  do- 

l),e(2),e(3) e(x) 

ijom  (42)  identicna, 

funkcije  <P  uveli  novu  oznaku,  da  mozemo 
izvesti  neke  stavke,  koji  postoje  za  tu  funk- 
gencije,  isto  demo  tako  i  za  funkciju  E  uvesti 
^a  funkciju  <l^  —  oznaku  te  izvesti  analogue 

sludaju  konvergencije  za  funkciju  E,    Izraz 

E[e(x)\x\o\z  +  l]e'^='  ^ 

1  smislu  kao  i  prije  za  oznaku   stupnja  geo- 
a  dine  dlanovi 

'Jc-^S),  €(k  +  3), zaft  =  oo 

)2e   biti   samo    cio   positivan   reelan   broj    ne 

nogu   biti    kakovi   god    reelni  ili  kompleksni 

ikcija   e(x)   za   beskonadno  veliki  argumenat 

sgodno  je   od   ostalih   sludajeva  razlikovati 

z-\'l  =  o.  Iz  formule  (56)  dobijemo,  jer  je 

^[e(x)\o\o\t-\-l]  =  l 


Digitized  by 


Googlle 


86  L.  S-lBrAMEK,  (30) 

ove  formule 

(57)  E[e(x)  I  0  I  to  I  0]  =  n  -,^^ 

n=i  e(n+o>) 

(58)  E[e(x)  I  X  I  CO  I  0]  =  E[e(x)  \x\o\  o].£^^±^^ 

(59)  «+•  «+» 

koje  slijede  i  iz  formula  (26),  (26)  i  (27)  direktno  pomodu  spome- 
nute  substdtacije,  uzev  u  obzir  samo,  da  onda 

oe  prelazi  u 

lE[le(x)  I  ccl  to  I  e  +  i] 

aego  a 

lE[e(x)\x\(,^\t-^J]. 

Ove  tri  formule  odgovaraju  formulama  (45),  (48)  i  (49).  Za  cio 
positiraD  reelan  argumenat  dobijemo 

E[e(x)\o\x\t-}-l'\  =  E[e(x)\x\o\t-irI\=:e(l).e(2).e(3) e(x) 

ier  se  vrijetinost  izraza  (56)  ne  mijenja,  ako  zamijenimo  a;  sa  (o 
»ko,  da  je 

E[e(x)  I  a;  I  to  I  z-\-I\  —  E[e(x)  |  to  |  a;  |  e-fi] 
E[e(x)  \x\o\  t^l\  =  E[e(x)  |  o  |  a;  |  £+  7]. 

Formule  (29)  i  (30)  daju  nam  j+i 

2(o))mA'n-»Ze(aH-2W 
E[e(x + l)\xi,>\z-\-l] =E[e(x  +  l)\x\o\e+l]  c"'=» 

(60)  t+i 

X  fff     e(n+^+V       ^S^(«)mA-/<n4-x4-7;| 
n=il  e(n-^x-\'(d'\-l)  I 

i:(a;^Ani-ife^^; 

(61)  ^[eCir  +  J[;|a;|  o|  £  +  i]  =  c"^=i  X 


ized  by  Google 


Digitiz 


rBRPOLAGIJA  FUNKCIJA.  87 

stavka  za  funkciju  E,   koji  se  dada  lako 
-^aka  za  fankciju  4>.  Ti  stavci  jesu: 
nnoiak   u   (56J  jednomjerno    i   beeuvjetno 

konvergencija  i  onda,  dko  e  povedamo  za 
\  broj  r, — 1,  tdko  da  je 

I  z-^'r,]  =  E[e(x)  \x\i^\  £-f  ;]. 

nnoiak  u  (56)  jednomjerno  %  besuvjetno 
strana  ove  jednadbe  dobije  istu  vrijednost, 
neki  do  poiititan  reelan  broj  [jl,  te  je 

I  t'{'I\=E[e(x)  I  X  I  co  +  a  I  e  +  i]  = 

.  Ue(X'{-i3i'{'m)=E[e(X'\-\f}x\ixi\z+i\ .  \\e(mX 

m=\  m=l 

■^x)  jga  m=l  do  m  =  e-{-2  kao  i  e(n'\-Xj 
jenljivice  x  za  ni  jedan  konaian  positivan 
;  niti  ne  postanu  beskonacno  velike,  za  tim 

i    bezuvjetno  za  svako   m   od  m  =  l   dc 

em(k'j-x) 

(56)  svako  e(n'\-x),  koje  dolazi  sa  expo- 
aritam  dolazi  sa  faktorom  ((o)ni )  za  m  =  j 
i  sa  funkcijama  em  (n-\-x)  a  da  se  tin 
\e  mijenja, 

III. 

Bsti  demo  jofi  nekoliko  primjera  za  interpo 
I,  koje  je  Euler  nazvao  ^inexplicabiles". 
,  §to  ga  daje  funkcija  ^(x),  harmonidki  rec 


aJ^2b  '     a  +  56  ' 

tized  by  Google 


Digitiz 


« 

L.  STJIPAKKK, 

Ovdje  je 

r,/r\  — 

9(^>-  ^^.^_1 

lint  ^n)  =  0 

n=ac 

(32) 


e  je  za  to  po  (25)  i  (10) 
li 


n^ia  +  ^n+w— /;& 

Izraz  (64)  i  (65)  moze  samo  onda  predstavljati  analitidku  funk- 
dju,  ako  je  konvergentan  beskonadni  sbroj  u  (64).  Budud  da  nam 
uiterij 

Km  -5^"+'    <  1 
ivdje  ne  moze  posluiiti,  jer  je 

li,n   ^+^  =  lint    [g+r^— ^-^]  [a+rn+^— i>]   _  ^ 
u=QO     ^         n=oc  [0+^^]  [a+Cn+w)6J 

0  se  moramo  poslu^iti  sa  kriterijem  Raabea 

Urn  n  (l  -  ^^^^\  >  1 

nr-QC       \  Wn     / 

e  dobijemo 

Um  n  li ^-  I  =  hm  -,     ,    '  V  r    i .-    Ay  =  ^>  I 

ri=x>      \  ?'n    /      n:=oo  [a  +  n6]  [a  +  f n  +  co)6] 

lakle  je   beskonadan  sbroj  u  (64)  sbilja  konvergentan   neovisno  o 
rrijednosti  od  a  i  i  izuzev  sluc^aj   da  je    j-  cio  negativan  broj. 


Digiti 


ized  by  Google 


INTKaPOLAGIJA  FUMKCJJA. 

'1  i  6=/,  dobijemo 

■['i"'"'»]='"i.^ 

.i«i.]=-f'[4i.iH.]+j,j4^ 


89 


=  -5-  siijedi 


Vi) 


Y^\o\k\o^^2(l-l2) 

]- 


0  I  ^  2(1-12) J^IL  -±-~ 

n=l  W+A 


=  2  dobijemo 


'»  =  -^,  bude 


]30            ^                  111 
=i,  Yi-nViJ^n  =  i:5  +  5J  +  5.6-  + 


-'']="''h.7i=i  i^iii^j+ii 


i>n 


Digitized  by 


Google 


30  L.  STftPAKKK,  (34) 

ili 

2.  Neka  je  sada 

"^^^^  [a^(x--l)bf 
1  prema  tomu  odgovarajudi  red  za  'f(x) 


a8  '    (a+b)^  '   (a+2b)^'   (a+3b/'' 

PpStQ  je  ovdje 
\  Urn  ff(n)  =  0 

n=QO 


b()  je  po  (25)  i  (10) 

[1  1      ^^  (  1  1  \ 

i 


+  ^ 


„=,  [a-Kn-|-a)-J>]» 

Sada  demo  istra£iti,  da  li  je  sbroj  u  (66)  konvergentan,  jer  samo 
u  sludaja  konvergencije  mogu  nam  izrazi  (66)  i  (67)  predstavljati 
analitiSku  funkciju.  Iz  sbroja  na  desnoj  strani  jednadbe  (66) 
dobijemo 

_  [o4.(-n-fw)i]s— [a-|-w^]»       [a-\-(n-{-io-rl)b\»—[a+(n—l)bY  _ 
~     [a-\-(n-\-(,i)b]''[a-\-nbY      '     [a-\-(n-\-<a—l)bY[a^n—l)bY 

[(nb-{-a-\-oA—b)(nb-\-a—b)  "V         (nb-\-a+o>b)'—(nb-\-a)'       _ 
(nb-\-a-\-(ab)(ii^-{-a)       J   '  (nft-f-o-fwi— 6/— ('nft-|-o— 6/  ~ 
[b*n^-\-(2a—2b-\-mb)bn-\-(a—l)(a~-b-\-iob)  1» 
b*H*+(2a-\-U)bn-^a(a-i-Mb)  J  X 

(bn-^a-\-iob)'— (bn-{-a)' 
^  (bn-{-a—b-\-(ob/— (bn+a-b)* 

Digitized  by  V3OOQ IC 


.OUA.  FONKOIJA.  91 

e    ovdje    izvedemo   po   binomskom 


g^>+to6>'"'-^-^■ilf6»*-'n»'-'■ 

?o-{-<.>6>»-''4-5<oPA»-»n»-»     _ 

2b*n*+b(8—l)(2a-\-<,ib)n-\-2P 
•  2b*n*+b(8—l)(2ch'2b-\-mbJn-]-2Q 

<i,   koje  za  n  =:  Qo  ostanu  konadne. 
ladalje  mnoiitbom 

bX38—l)—4b8]b*n*-\-Iibhi*  _ 
)(38~l)-2b8-\-2b]h  'n  >-\-Sb  'n»  ~ 

iobX3s-l)—4b8]bn-^B 
X38-l)-2b8-{-2b]bn-\-S 

(oje  za  n  =  QO  ostanu  konadne.    Iz 


_Jb*_ 

'~    2b*    ~ 


i  kriterijem  Raabea  te  dobijemo 
2b*(s-\-l)n*-\-(8-  B)n 


b*n'+  [(2a-\-o^X3»"l)-lib8-{-2b]bn+ 

«n    /  ' 

za  svako  s,   koje   zadovoljava  ne- 

h    ^   >   ^ 

t  i  b  mogu  biti   kakovi  god  brojevi 
legativan  broj. 


Digiti 


ized  by  Google 


i>2  L*  Slfil'ANER,  (36) 


to  moramo  u  (66)  i  (67)  staviti  a=^   6  =  iis  =  5te  dobijemo 
i 


Za  w  =  -J   bude 


'"  [>^'^']=l[i-i4-ii'h''l[m^-(dv-] 

ili 

*[i.M»]=<i.-iT+^-^+,^-^+...)=^-y 

i 

II  I  x'  *  /  ^  1  r' 

Hodemo  li  pak  interpolirati  red 


moramo  u  (66)  i  (67)  uvrstiti  a  =  /,  6=2is:=2te  dobijemo 
i 

Za  CO  =  -     bude 

tized  by  Google 


Digitiz 


INTRHPOLAGTJA  FCWKCIJA. 


iti  red 


-c)(b-\-2e)  '   b(b-\-e)(h-\-2cJ(h\3cy 


^  ^        *+r^  -  l)c 


abiti  formule  (57)  i  (47)  te  dobijemo 

'l)c      64-(n 

mogu  nam  samo  onda  predstavljati  analii 
na6ni  umnozak  u  (68)  konvergira.   Beskoi 


[o  konvergira  sbroj 

n=l 


Digiti 


ized  by  Google 


94  L.  st6panek,  (38) 

Un+i    _        [ft  +  ^<^]  [^  +  r^  +  ^)^] 


(nc-^-fi-c)  (nc-^b-[-ijiC''C)-(nc-{^lhc)  (nC'\'ft+ioC"€)   "^ 
Jnc^b — c)(nc-{-ar^c — c)  __ 

_   (nc-\-b'-c)(nc-\-a'\-(iiC — c)  _/^         c    \/^  c         \_ 

Odavle  vidimo,  da  je 

n=QO       **xi 

i  radi  toga  moramo  se  posluiiti  kriterijem  Raabea  te  dobijemo 

lim  n  (l  -  -?^\  =  c  Urn  ^f±^T'T'^ 
n=oo      \  «n   /  n=oo    (nc-{-b)  (nc-\-a-\-<ac) 

m 

limn(l-  ^^  =  c.^  =  2>l 

(lakle  je  beskonadan   umnofak  (68)  sbiija  konrergentan  neovisno 
o  vrijednosti  od  a,  hie  iznzev  slu^aj,  da  je     -  ili  —  cio  negativan 
broj. 
Za  a=s2,  b=3  i  e^2  dobijemo  red 

nn\  A      ^-^       ^.^.6     2.4.6.8 

^     ■'  5  '     3.5  '   8.5.7'    3.5.7.9' 


i  iz  fonnula  (68)  i  (69)  slijedi 
i 

ized  by  Google 


Digitiz 


POLACIJA  FUNKOIJA.  9{ 


r+^*=i 


IJQ  a  ploha,  Sto  ju  omedjuje  ta  krivulj] 
\i  koordinata  jest 


1 

0 


0 

tegrala  razvijemo  po  binomskom  stavku 


m)..Kd.=l(-l)'  -^^ 


m  redom  brojeve  ^,  2,  3, a;,  dobi 

1  reda  (10),    dakle  odgovara  k  m=  . 

{  0  I ,   koji   moiemo   nadi  interpolacijon 
p  predje  naSa  krivulja  u  krug 

x^  +  y*  =  l 

ligtem  u  ishodigtu  koordinata  te  je  ond 


=  \ydx:±^ 


i  pH  =  Tu.  Dakle  je 


Digiti 


ized  by  Google 


96  L.  STftpANBK.  (40) 

J 


i  radi  toga  slijedi  iz  (71)  i  (72)  za  co  = 
E  I  ^T^  I  0  ,  J  I  0 


2x  l-Ppf     2nf2n-^2)     \       ^ 

2x-\.l    I  "  '  «  I  *    \~uL\(2n-\-l)(2n-\-l)\-  4 


Iz  predzadnje  jedna6be  dobijemo 


j^  ""   1    n^i     ;^n+l     „=i     ;^n4-/   ~„=,   ;3n— /     n=i     5n+i 
ili 

jT  _«?  2n.2n  2,2.4,4,6,0.8.8 


2  ""t,=i  (:in—0 C-in^l)        1. 3. 8. 5.5.7.7.9 

a  to  je  Wallisov  oblik  za  broj  tz. 

Za  a=i,  b=z2  i  c=z2  dobijemo  red 

_^     13      1.3.5     13.5.7^ 

2  '    2.4'   2.4.6'    2.4.6  8' 

i  formule 

Stavimo  li  sada   (o  =    ^  ,  bade 


^  r  5a:— :Z    ,1,1      I       ^     i4        ^ 

Ovu    istu   interpolaciju   obavio  je  Wallis    u   svojoj    ^Arithmetica 
infinitorura". 


Digiti 


ized  by  Google 


(41)  IMTBRPOLACIJA  FUKKCTJA.  97 

4.  Sad  demo  jod  interpolirati  red 

(73)  a,  a(a  +  b),  a(a-^  b)(a  +  2b), 

gdje  je 

e(x)  =  a-\'(x—l)b, 

Budud  da  je  u  ovom  sludaju 

lim  e(n)  =  Um  [a  +  f» — V  b]  =  yc 
a 

to  moramo  uzeti  e  =  o  te  dobijemo  po  (62)  i  (55) 

i 

(75)   E[ar\-(X'--l)b\x\ii^\l\==i  E[aM'^—Ob\o\i^'l].h  [o-ffw-fw— 7)6] 

n=l 

Sad  moramo  dokazati,  da  je  beskonadni  umnozak  u  (74)  konver- 
gentan.  Dokaz  demo  izvesti  na  isti  nadin,  kojim  smo  dokazali 
konvergenciju  beskonadnog  umnozka  u  predidudem  primjeru.  Po 
(74)  imamo 


—  1 


(bn-\-  a-&-j-<o6)c6n-[-a— 6y«-  *     (^Jn-f-a-f  6>"  —  (bn-\^  a-\-  i^ib)  (bn-\-a)^-'^ 

(bn  +  a-{-iiob)  (6n-f  a)^^^         (*w  +  (^)^ — (bn-^a-b-^i^b)  (bn^a-b^^i-  ^ 

ili  ako  naznadeno  poteneiranje  izvedemo 

Wn+i  Jbn)f»i  -f-  <'^a/^6n>-*  -+-  M(bn)<^-^ 

~  Un~  ~ lin)^'^^(a'}-b.(bn)<'i-^+N(bn)^-^ ^ 
{io)^b^bn)<o-^_-j-  (io),b^(3aj-h)Jbn)<o-^^o,\b^F^bn^^ 
^  lJ)^b\bnJ^-^  •\^lio),b^(3a—2b)(bn)^  ''+{o^)^b^Q(ln)<o-~'  ~ 

_     (bn)^  +  oiabn-{-M        JK^'+K^^    2)(3a+b)bn-^P 
—  (bn)*j^i^(ar^b)bn+N  '    (bn)*-^'s{io—2)(3a-^2b)bn^Q 

B«  J.  A.  OXXYUI.  7 


Digiti 


ized  by  Google 


98  L.  stSpanbk,  (42) 

gdje  su  JIf,  Nf  P  i  Q  funkcije  od  n,    koje  za  n  =  oo  ostanu  ko- 
Dadne.  Iz  poslednje  jednadbe  slijedi  mnozitbom 

Un^i  __  _  r6n/4-j[(w  -  2) (3a+b)+3toa] (bn)'+R(bn)^  _  _ 

_         (bn)^'^^[(bi—2)(3a+by\-3i^]bn-^R 
-    (bn)^^i[(o>—2)(3a—Jb)+3o^a-hb)]bn^S 

R  i  S  jesu  funkcije  od  n,  koje  opet  za  n  =  oo  ostanu  kona^ne. 
Iz  dobivene  jednadbe  vidimo,  da  je 

lim  -"?+>-  =  1 

n=QO       **n 

i  radi  toga  moramo  upotrebiti  kriterij  Raabea  te  dobijemo 

„=^     V  ""    J-(bn)*-^i,[[<i,,-2)(3a-2h)-\-3^,>(a->(-h)]bn-\-ii 

ill 


Urn  nil  —  -^■ti-\  z=z2>  1 
n=ao     \  Mn    / 


dakle  je  beskonadan  amnozak  u  (74)  konvergentan  neovisno  od 
Trijednusti  od  a  i  h  izuzev  sludaj  da  je  ,  cio  negativan  broj  ili 
a  =  0. 

Za  o  =  2  i  6  =  J  dobijemo  iz  (73),  (74)  i  (75)  red 

1,  1.2,  1.2.3,  1.2.3.4, 

ili 

V(2),  V(3),  V(4),  V(5), 

i  formule 

(76)    Ei.\o\.\  A  =  Ji  {--^  p+^j]  =  r(.+i; 

^[a:  I  a;  I  to  I  i]  ^E\x  |  o  |  w  |  7]  .  11  ('n-l-w) 

n=l 

Stavimo  li  o)  = ^  ,  bude 

Digitized  by  VjOOQIC 


(43)  INTBRPOLACUA  FUNKCIJA.  99 

odavle 


All  sada  imamo 


n     gw   _  ^    »   _  J    A  A       ii-' 


n=i   2«4-2  ~„=in4-i        2  '  3  '  4 k     ■  i-l-i  ~*+i 

k    2n±l_3_   ±     7       9_  2k-l       2k+l  _  ..  ,   ^ 

„L,    -8«-i  ~  i  ■  3  •  5    •    7 2*— 3    ■    2k— 1  —'"'^■^ 

dakle  je 
i  radi  toga 

r(j)  =  Vir 

i 

IYa:-hi;  =  E[x\  x\  -},\  1]  =  E[x  \  0  \  -\\  1]  .U  (n-\) 

n=i 

V(x-irV  =  Y-^n  ^?LA=  -y.  11  (2n-l) 

n=l        '^  '^      n=i 

Uzmemo  li  u  obzir,  da  je 

>      5w      4(1)  A;«  f*+^^"' 


t=QOn=l\      n     )  k=QO  >        ^'- 


k=QOn=i\    »    /         k=QO -'-'      *-      S" CA— J/*    ■        A"      — 

Jk_|_J\<o 


:  Km  J*"  liml^^^  \    =.  Urn  h» 

k=QC    k=30   \      *     /  k=QO 


jer  je 


^obijemo  iz  jednadbe  (76) 

(k         A|     \  J  /  Jo) 

/Google 


Digitized  by  ^ 


100  L.  STfiPANEK,  (44) 

dakle  konafino,  ako  piSemo  co —  1  mjesto  co 

Tako  smo  doSli  interpolacijom  na  Gausovu  deiiniciju  funkcije  \\ 
Za  a=l  i  b^2  dobijemo  red 

;,  J. 3,  1.3.5,  1.3.5.7, 

i  formule 


E[2x—1  I  0  I  w  I  7] : 


ili 


<»  f     2n-l  r  2n-\-l  •]<■> ) 

^[..-i  I  0  I  CO  I  I]  =  Km  {  r^*  +  ^>i^^^pi} 


X 


E[2x—I  I  a;  1  w  I  i]=i?[2a;-2  |  o  |  <o  |  7] .  H  [^^n+o)— 1] 


n=l 


a  odavle,   ako  stavimo   m  =  -g- ,  slijedi 


ili 


n=i  ^w  L  n=i  2n .  2n         J 

E[2x-l\o\l\l]  =  yj. 

E[2x—1  I  a;  I  i  I  1]=\/An2n  =  2'  x  /|/A. 


Digiti 


zed  by  Google 


Prilog  poznavanju  vertikalnoga  gibanja 
jadranskog  morskog  dna. 

MAPISAO    PRAVI    6LAN    DR.    M.    Ki6pATI6. 

Predano  u  sjednici  matematicko-prirodoslonnoga  razreda  jugoslavenske 
akademije  znanosti  i  umjetnosti  dne  17.  studenoga  1896. 

Dolazed  viSe  puta  na  mali  otodic  Brusnik,  kqji  lezi  blizu  otoka 
Svetca  (u  kartah  je  ovaj  otok  oznaden  imenom  Sv.  Andrije),  dakle 
na  iztoku  od  otoka  Visa,  naiSao  sam  na  zanimiv  jedan  nalazak, 
koji  zelim  ovdje  priobditi.  Kako  nisam  voljan  iz  toga  nalazka  izvo- 
diti  dalnje  velike  i  dalekosezne  zaklju6ke,  ne  du  se  upuStati  ni  u 
navadjanje  i  razglabanje  velike  one  literature,  koju  bismo  mogli  do- 
vesti  u  savez  s  ovim  nalazkom.  Nalazak  ovaj  zasieca  u  pitanje  o 
vertikalnom  gibanju  jadranskog  morskog  dna,  i  o  torn  pitanju 
nalazimo  specijalno  strukovno  iztrazivanje  jedino  u  radnji  dra.  F. 
Hilhera^^  koju  ne  mogu  ovdje  mimoidi,  jer  se  u  njoj  iztrazuju  i 
pojavi,  koji  nas  sjedaju  na  nas  nalazak  u  Brusniku,  pa  6u  se  uz 
to  samo  u  obdih  crtah  dotaknuti  pojava,  koji  se  ti^u  vertikalnoga 
gibanja  morskog  dna  jadranskoga  mora,  upudujud  pri  tom  6ita- 
telja  na  spomenutu  razpravu  od  Hilbera,  gdje  6e  nadi  i  potrebitu 
literatura. 

Geologom  i  geografom  dobro  je  poznata  stvar,  da  se  u  literaturi 
navodi  ciela  rpa  dinjenica,  koje  bi  imale  dokazati,  da  se  morska 
obala  na  istransko-dalmatinskom  kopnu  i  otodju  nalazi  u  stadiju 
propadanja,  da  su  mnoge  desti  kopna  i  u  historijsko  doba  dospjele 
pod  more.  Navode  se  razne  gradnje  i  taraci,  koji  se  danas  nalaze 
pod  morem,  spominje  se  Vransko  jezero,  koje  da  je  vremenom  po- 


^  Geologische  Ktlstenforschungen  zwischen  Grado  nnd  Pola  am  adria- 
tischen  Meore,  nebst  Mittheijungeii  tibor  iifornahe  Banroste.  Sitzungs- 
berichte  der  k.  Akadomie  dor  WissiMischaften,  Wioii  1880.  Bd.  97.  H. 
4—7.  p.  278. 


Digiti 


ized  by  Google 


102  M.  kiSpati<5,  (2) 

stalo  slano,  navodi  se,  kako  je  more  zahvatilo  u  u§6e  Neretve,  kako 
se  je  Ciovo  odtrglo  kod  Trogira  od  dalmatinskoga  kopna,  pa  spo- 
minje  se  i  eielo  razkidano  obIi6je  obale  sa  izkidanimi  otoci  kao 
dokaz  tomu  propadanjii. 

Do  prije  50  godina  tumaCili  su  ove  pojave  tako,  da  su  predpo- 
stavljali,  da  je  povrfije  morsko  naraslo,  dok  je  kopno  ostalo  ne- 
pomidno.  Poslje  toga  prevladalo  je  mnienje,  da  su  te  promjene 
nastale  spuStanjem  (padanjem)  obale,  pri  dem  je  onda  more  zaseglo 
onamo,  gdje  se  je  prije  kopno  Sirilo.  Uz  to  se  medjutim  poja- 
vilo  i  trece  mnienje,  da  je  naime  more  zahvatilo  samo  na  onih 
mjestih  na  kopno,  gdje  su  se  naplovljene  naslage  vremenom  slegle, 
pa  su  neki  uz  to  tvrdili,  da  se  granica  izmed  kopna  i  mora  uz 
jadransku  obalu  nije  bar  u  historijsko  doba  nigdje  obdenito  pro- 
mienila,  pa  ako  ima  gdje  kakvih  promjena,  da  su  one  skroz 
lokalne  naravi. 

Uz  onu  veliku  mnozinu  navoda,  koji  bi  nas  imali  utvrditi  u 
uvjerenju,  da  se  morska  obala  Adrije  nalazi  u  stanju  spugtanja  i 
propadanja.  nalazimo  u  literaturi  nekoliko  navoda,  koji  nas  upu- 
duju  upravo  na  protivno  gibanje  naSe  obale,  koji  bi  imali  doka- 
zati,  da  se  morska  obala  dize  a  ne  da  propada. 

Pitanje  ovo,  da  li  se  istarska  i  dalmatinska  obala  nalazi  u  stanju 
dizanja  ili  propadanja,  od  velike  je  zanimivosti  i  vaznosti,  pa  je 
bila  zelja,  da  se  koji  strukovnjak  podhvati  posla,  i  da  pojedine 
navode  za  svaku  todku  na  dotidnom  mjestu  proudi  i  iztrazi,  jer  se 
samo  na  takav  nadin  moze  stvar  na  distac  izvesti.  I  tomu  poslu 
podvrgao  se  V.  Hilber,  koji  je  podporom  bedke  akademije  proSao 
obalu  od  Grada  do  Pulja,  te  je  svoja  iztrazi vanja  objelodanio  u 
spomenutoj  razpravi.  Pretra?.ujud  mnogobrojna  mjesta,  koja  su  navo- 
dili  kao  dokaz  za  spustanje  ili  dizanje  morske  obale,  dogao  je 
Hilber  na  koncu  do  sliededeg  zakljudka: 

„Pokazalo  se  je,  da  oni,  koji  postavljaju  liipotezu  obdenita  di- 
zanja obalne  erte  u  historijsko  doba,  grade  tu  hipotezu  na  veoma 
raznovrstnih  znakovih,  ali  da  se  vedina  tih  znakova  dade  druga- 
dije  protumaditi.  Istina,  postoje  rertikalni  pomicaji  u  razmedju 
medju  kopnom  i  morem,  ali  razlidita  njihova  velidina  pokazuje, 
da  im  je  izvor  u  mjestnom  prosiedanju.  Ni  ono  mnienje,  da  se  je 
padanje  obalne  erte  dogodilo  u  zadnje  vrieme,  ne  moze  obastati 
pred  nepristranom  kritikom.  Ali  istina  je,  da  se  od  rimskih  vre- 
mena  opazaju  horieontaini  pomicaji,  koji  pretezno  zadiru  u  kopno, 


Digiti 


ized  by  Google 


(3)  GIBANJB  JADRANSKOG  MORSKOG    DNA.  IO3 

a  samo  kadsto  natrag  ii  more.  U  utrasenom  kraju  nije  se  naUo 
sigurnih  tragova  tomu,  da  hi  bilo  starijega  vertikalnoga  pomicanja 
raeine  morske^  od  kako  postoji  sjeverna  Adrija.  Nasuprot  ea  oha 
nacina  horizontalnoga  pomicanja  (nasap  obale  i  razsap  ohaie)  dado 
se  dokaeati^  da  su  jur  u  predhistorijsko  doba  podeli'^, 

Prema  Hilberovu  iztrazivanju  nema  u  iztrazenoin  kraju  ni  traga 
kakovii  obcenitom  vertikalnom  gibanjii  granice  izmed  kopna  i  mora, 
a  gdje  se  vide  tragovi  kakve  promjene,  tu  se  oni  imadu  pripisati 
poglavito  utjecaju  morskih  valova  i  lokalnom  puzenja  ili  nasipanju. 
Navodi,  koji  bi  imali  na  istarskoj  obali  dokazati,  da  se  je  morska 
obala  spufetala,  iste  su  vrsti  kao  i  oni,  sto  ih  spominju  za  dalma- 
tinsku  obalu,  no  s  toga  jos  ne  sliedi,  da  za  njih  vriedi  isti  za- 
k]ju(^ak,  do  koga  je  Hilber  za  istarske  navode  doSao.  Tu  ce  tek 
bududa  iztrazivanja  pokazati,  da  li  su  i  tu  lokalni  uzroci  proizveli 
navedene  dinjenice.  No  s  timi  pojavi  ne  stoji  u  savezu  moj  na- 
lazak  na  otoku  Brusniku,  pa  se  na  nje  ne  du  vi§e  ovdje  obzirati. 
Mene  ovdje  viSe  zanimaju  oni  navodi,  koji  bi  imali  dokazati,  da 
se  jadransko  morsko  dno  nalazi  u  stadiju  vertikalnog  dizanja,  pa 
6u  se  8  njimi  ovdje  malo  zabaviti,  premda  i  za  nje  Hilber  dokazuje 
da  oni  sa  vertikalnim  gibanjem  ne  stoje  u  savezu,  a  dinim  to  za 
to,  Sto  nas  oni  bar  donekle  sjedaju  na  ono,  Sto  nalazimo  na  Bru- 
sniku. 

Prvo  takvo  nalaziSte  je  Lahore  u  Istri,  gdje  je  Marchesctti 
(1882.)  u  zatonu  Val  di  Piano  jedno  metar  visoko  iznad  morskog 
povrSja  naSao  naslagu  Sljunka  sa  danas  zivudimi  morskimi  Skolj- 
kami.  Nad  torn  naslagom  naSao  je  40 — 70  cm.  debelu  naslagu  od 
„terra  rossa",  a  na  njoj  opet  naslagu  Sljunka  sa  morskimi  Skolj- 
kami,  a  povrh  tog  recentni  aluvij.  Iz  tog  nalazka  zakljufiio  je 
Marchesetti,  da  se  je  tu  obala  u  dva  put  dosta  brzo  dizala,  prije 
nego  Sto  se  je  podela  spuStati.  Hilber  jc  taj  kraj  pomno  pretrazio, 
te  je  naSao,  da  su  podatci  Marchesettievi  u  glavnom  istiniti.  On 
veli  (p.  295.) 

„U  Val  di  Piano  i  na  obali  juzno  od  svjetionika  Salvorakoga 
strma  obala  poc^evSi  od  ozdol  do  0*40  — Iw.  iznad  obalne  crte  sa- 
stoji  od  terra  rossa  (crvenc  zemlje).  Na  torn  je  po  prilici  16  cw. 
debela  naslaga  od  Sljunka,  zaobljenih  recentnih  morskih  Skoljka  i 
crvene  zemlje,  iznad  toga  je  terra  rossa"  razne  debljine,  a  na  njoj 
je  u  visini  od  0*68 -2  m.  iznad  obalne  crte  morska  naslaga  sliC»na 
prijaSnjoj,  a  napokon  tanka  povlaka  humusa.  Obje  inorske  naslage 
znadu  se  mjestiraice  u  jedno  sliti  i  prema  tomu  odebljati". 


Digiti 


ized  by  Google 


4  M.  EldPATl6,  (4) 

Tu  med  Sljunkom  naSao  je  Hilber  sliedede  Skoljke:  Conus  (Che- 
onus)  mediterraneus  L.,  Murex  (Phyllonotus)  truncultis  L.,  Murex 
kinebra)  erinaceus  L.,  Cerithium  vulgatumy  Brug.,  Chatna  sinir 
'osa  Brocc,  Ostrea. 

U  okolici  puljskoj  imamo  tri  draga  slidna  nalaziSta.  Jedno  je 
L  JZZ  od  Pulja  u  Val  Ovina.  Iznad  dohvata  mora  dize  se  uz 
lalu  do  2*20  m.  visoko  terra  rossa,  a  u  njoj  nalazimo  uklopljene 
rie  naslage  feljunka.  Prostor  izmed  pojedinih  komada  »ljunka 
punjen  je  sa  terra  rossa,  a  u  gornjoj  naslagi  ^Ijunka  nasao  je 
ilber  jednu  valjanjem  zaobljenu  skoljku  Spondylus  gctederopus 
.,  i  6ljunkovito  zaobljen  komad  cigle,  po  dem  se  vidi,  da  su  ove 
orske  tvorine  morale  nastati  u  kulturno  doba. 
Drugo  nalaziSte  je  Chiusa  di  Tomer  na  sjeveroiztoku  od  Pulja. 
EiSao  i  opisao  ga  je  Stache.  Par  kora6aja  od  mora  nalazi  se  nad 
ipnencem  u  visini  od  1—2  stope  naslaga  od  terra  rossa,  koja  je 
jestimice  3-4  stope  debela.  U  dolnjem    dielii    te  naslage   nalazi 

tanka  vrsta  zdrobljenih  morskih  IjuStura.  I  to  nalaziste  pregledao 

Hilber,  te  je  med  Skoljkami  naSao :  Trochus  (Monodonta)  arti- 
latiis  Lam.,  Trochus  { Gibbida)  Biasoletti  Phil,  i  Cardium 
lule  L 

U  tre(5em  nalaziStu,  VcU  Fontane  kod  Medolina,  naSao  je  Hilber 
i  krednom  vapnencu  i  to  dva  metra  iznad  najviSe  plime  naslaga 
I  terra  rossa  i  u  njoj  utresene  cigle,  krhotine  od  vapnenca  i 
noge  IjuSture  od  zivudih  vrsti.  Bile  su  tu  vrsti:  „  Helix  (Pomatia) 
nda  Mull.,  Cyclostoma  elegans  Mull.,  Murex  (Phyllonotus)  trun- 
ilus  Lin.,  Cerithium  vulgatum  Brug ,  Patella  caernlea  L.,  Trochus 
Monodonta)  turbinatus  Bronn.,  Cardium  (Cerastoderma)  edule  L., 
enus  (Omphaloclathrum)  verrucosa  L.  i  Ostrea, 

Sve  ove  pojave  ne  moze  Hilber  da  dovede  u  savez  sa  dizanjem 
)ale,  pa  ako  bismo  i  mogli  njegovom  dokazivanju  StoSta  prigovoriti, 
ak  je  vjerojatno,  da  je  njegov  konaCni  zakljudak  najblizi  istini. 
vo  doslovce  njegove  argumentacije  (p    341.): 

„Kako  sam  na§ao  komade  opeka  u  spomenutih  naslagah  u  Val- 
vina  i  Val-Fontane,  to  se  moze  zakljuditi,  da  su  postale  u  mladjoj 
iilturnoj  period!.  Prama  tomu  su  ova  opazanja  protivna  oriomu 
izsirenomu  mnienju,  da  se  je  u  ovom  kraju  obalna  crta  jedin- 
veno  dizala  u  isto  vrieme.  Kako  je  najviSa  visina  (njesto  preko 
m.)  onih  naslaga,  u  kojih  ima  IjuStura.  i  to  na  mjestih  daleko 
Jaljenih  konstantna,  ne  moze  se  misliti,  da  je  tomu  uzrok  dizanje 
ore  zemaljske,  koje  je  u  savezu  sa  neprekidnim  savijanjem". 


Digiti 


ized  by  Google 


(5)  (51BANJB  JADRAN8K0G  MORSKOG  DNA.  105 

„Ako  su  spcjmenate  one  nad  morem  nalazecSe  se  morske  naslage 
dokaz  za  negativno  gibanje  obalne  crte,  pa  ako  je,  kako  se  desto 
tvrdi,  pozitivno  pomicanje  nastalo  iza  rimskih  vremena,  onda  je  ne- 
gativno gibanje  bilo  ili  prije  ili  poslie  pozitivnoga.  Ako  prije,  onda 
su  morske  naslage  na  obali  starije  od  rimskih  ostataka,  ako  li  ka- 
snije,  onda  su  mladje  Buduci  da  se  vidi,  da  more  joS  i  u  naj- 
novije  doba  zadire  u  obale,  to  mora  da  je,  kako  i  Marchesetti 
uzimlje,  negativno  gibanje  bilo  starije.  U  svem  mora  da  je  to  ne- 
gativno gibanje  bilo  izdasnije  od  pozitivnoga,  jer  bi  inafie  morske 
naslage  opet  do§le  pod  more.  Kako  su  se  u  onih  morskih  naslagah 
naSle  krhotine  od  opeka,  to  je  moralo  i  ovo  negativno  gibanje 
biti  u  ono  doba,  kad  je  fiovjek  obalu  bio  napudio.  Prema  tomu 
bi  u  zadnje  vrieme  bio  cjelokupni  rezultat  svega  gibanja  negativni 
pomak  obalne  crte.  Gradnje  rimske  morale  bi  onda  biti  izvedene 
upravo  u  vrieme  izmedju  jednoga  i  drugoga  gibanja**. 

„Protiv  tomu,  da  je  padanje  morske  obale  bilo  vede  od  dizanja 
njezina,  bilo  to  prije  ili  poslie  rimskih  vremena,  govori  ta  okolnost, 
gto  sli6nih  pojava  gotovo  nigdje  drugdje  na  obali  nema**. 

Svi  ovi  dokazi  ne  mogu  fiovjeka  uvjeriti,  da  tu  nije  moglo  biti 
dizanja  morske  obale.  No  najsumnjivija  je  ovdje  stvar  prisutnost 
ervene  zemlje.  Ona  ne  pokazuje,  kako  Hilber  navodi,  vrstanja, 
pa  se  nije  u  moru  stalozila,  pa  tako  ima  Hilber  pravo,  kad  tvrdi, 
da  je  ona  tu  kao  i  dalje  na  kopnu  subaerskog  poriekla,  a  sto  su 
u  nju  doSle  naslage  Sljunka,  pripisuje  Hilber  utjecaju  morskih 'va- 
lova,  koji  su  u  najvedoj  svojoj  visini  ovamo  gljunak  nabacali.  Toga 
mnienja  je  i  Siies. 

U  Dalmaciji,  dakle  u  podrudju,  do  koga  Hilber  nije  svoja  iztra- 
zivanja  razSirio,  naSao  je  Tiet^e  (Verhandlungen  d.  g.  Reichs- 
anstalt,  1887.  p.  6''\)  u  neposrednoj  blizini  kod  Zadra  na  jugu 
jednu  naslagu  sa  recentnom  Skoljkom  Cerithium  vulgaium,  Naslaga 
ta  nalazi  se  tik  uz  obalu  i  stoji  jedan  metar  iznad  povrSja  morskog. 
Tietjse  nam  ne  opisuje  narav  te  naslage,  pa  ni  ne  izrice  svoga 
mnienja  o  njenom  postanku.  Drugi  primjer,  §to  ga  na  istom  mjestu 
(p.  63.)  navodi,  govori  jasno  za  to,  da  se  je  u  zadnjih  18  ili 
19  stotina  godina  morska  obala  uzdigla  na  visinu  od  jedno  20  do 
30  stopa,  ali  kako  se  on  odnosi  na  otok  Paros,  ne  demo  ga  ovdje 
obSirnije  opisivati. 

Da  vidimo  sada,  kako  stoji  s  onim,  sto  sam  nasao  na  Brusniku. 

Otok  Brusnik  lezi  jedno  5  kilometara  na  jugu  izpod  otoka  Svetca, 
a  20  kilometara   na   iztoku   od    Visa.    Svojim    polozajem   oznaduje 


Digiti 


ized  by  Google 


106  M.  kiSpati<5,  (6) 

Brasnik  vrlo  znadajnu  crtu,  koju  sam  iztaknuo  u  svojoj  radnji 
„Potresi  u  Hrvatskoj"  (III.  p.  39.).  Dalmatinska  obala  i  otoci  uz 
nju  pokazuju  vrlo  pravilan  tok  svoga  gorja  i  brazdjenje  naslag^ 
od  SZ — JS.  Tomu  obdenitom  pravca  podima  se  iznevjerivati  polu- 
otok  PeljeSac  u  svojoj  zapadnoj  polovici,  gdje  se  tok  gorskih  po- 
vora  primiCe  pravcu  od  I — Z.  I  taj  novi  pravac  od  Z  -  I  jo§  se 
bolje  iztide  u  oblic^ju  i  u  gorskih  povorih  na  Korduli  i  Hvaru,  a 
jo8  6i§de  se  on  nastavlja  na  Visu  i  Svetcu.  Sa  postankom  toga  po- 
sebnoga  pravca  stoji  u  savezu  i  postanak  posebnoga  gorskog  pro- 
loma.  Proudavanjem  potresa  na  dalmatinskom  otodju  doSao  sam  u 
spomenutoj  razpravi  do  zakljudka,  da  u  pravcu  od  Z — I  izmed 
KorCule  i  Hvara  preko  Visa  do  Brusnika  i  Jabuke  postoji  vrlo 
izrazena  posebna  potresna  pukotina,  koja  je  u  dosta  zivoj  djelat- 
nosti.  Ta  potresna  pukotina  je  i  u  geolozkom  pogledu  dobro  obi- 
Ijezena  kao  prolomna  crta.  Na  Visu  kod  Komize  nalazimo  u  kredi 
prolom  sa  triaskimi  naslagami  i  uz  te  naslage  eruptivno  kamenje, 
koje  sam  u  svojoj  razpravi  „Eruptivno  kamenje  u  Dalmaciji". 
(Rad  jug.  ak.  1892.  knj.  111.)  opredielio  i  opisao  kao  augitne 
porfirite.  Ravno  na  zapadu  odatle  nalazimo  iznovice  na  Brusniku 
i  Jabuki  prolom  sa  krupnozrnim  diabazom  (Rad.  jug.  ak.  18D2. 
knj.  111.).  Prema  tomu  nema  sumnje,  da  Brusnik  stoji  Da  pravcu, 
koji  ne  miruje,  kako  nam  to  i  potresi  novijega  vremena  dokazuju. 
Eruptivno  kamenje  sa  Brusnika  spominje  prvi  Fr.  Hauer  (Verb. 
1867.  p.  89.)  On  je  to  kamenje  dobio  i  vidio  u  Komizi,  jer  sam 
na  Brusniku  nije  bio.  Ljudi  su  ga  donieli  kao  sovumu  sa  Bru- 
snika. Bili  su  to  konglomerati  —  kako  sam  veli:  „offenbar  ganz 
recenten  Ursprunges"  —  koji  su  sastojali  od  zaobljenih,  kao  Saka 
velikih  valutica,  sliepljenih  vapnenim  zamazom.  Same  valuticc 
sastojale  su  od  istog  onog  dialagita,  koji  nalazimo  i  kod  Komize. 
Ja  sam  u  spomenutoj  razpravi  pokazao,  da  niti  je  kamen  kod  Ko- 
mize dialagit,  niti  da  je  kamen  na  Brusniku  slifian  onom  od  Ko- 
mize. U  vapnenom  zamazu  ovih  konglomerata  naSao  je  Hauef 
jedan  fragment  od  Spondylus  gaederopus,  na  kom  se  je  bila  dje 
lomice  saduvala  crvena  boja  IjuSture.  Kako  Hauer  nije  znao,  s  kojt 
todke  na  Brusniku  potjede  taj  konglomerat,  nije  dakako  mogao  is 
tog  nalazka  nikakov  zakljudak  izvoditi.  Kada  sam  godine  1891 
doSao  prvi  put  na  otok  Brusnik,  naSao  sam  na  oba  vrhunca  ni 
Brusniku  onu  istu  groma6u,  koju  je  Hauer  opisao,  te  sam  u  svojo 
razpravi  „ Eruptivno  kamenje  u  Dalmaciji"  (p.  24.)  doSao  do  slie 
dedeg  zakljudka:  j^Spondylus  gaederopus  je  recentna  zivotinja,    t 


Digiti 


ized  by  Google 


(7)  GIBANJB  JADRANSKOG  MORSKOO  DNA.  107 

zivi  na  pedinastom  dnu,  pa  odatle  moramo  zaklju6iti,  da  je  Brusnik 
bio  jo§  u  zadnje  doba  pod  morem  i  da  se  je  tek  u  zadnje  geo- 
lozko  doba  iz  mora  digao**. 

Godine  1894.  i  1895,  bio  sam  ponovno  na  Brusniku,  te  sam 
torn  zgodom  skupio  vedu  mnozina  konglomerata,  koji  se  sada  na- 
laze  u  zbirci  narodnog  mineraloJko-petrografskog  muzeja.  U  tih 
konglomeratih  nalazi  se  znatan  broj  Ijudtura  od  recentnih  meku- 
Saca,  koje  je  imao  dobrotu  profesor  Brusina  opredieliti,  na  Sto  mu 
se  ovdje  toplo  zahvaljujem. 

Otok  Brusnik  je  po  navodu  S.  Rutara  (Die  Insel  S.  Andrea  in 
Dalmatien,  Mittheilungen  der  geogr.  Gesell.  Wien,  1887.)  300  me- 
tara  dug.  On  sastoji  od  dvie  uzvisene  polovice,  koje  su  med  sobom 
spojene  onizkim  sedlom.  Zapadna  polovica  je  viSa  i  fiira  od  iztoCne. 
Samo  sedlo,  koje  spaja  obje  polovice,  najviSe  je  na  jugo-izto6noj 
strani  i  to  u  blizini  mora,  dok  se  na  protivnoj  strani  spuSta  u 
mala  kotlinu,  u  kojoj  ima  uviek  ponesto  slane  vode.  Izpod  te  kot- 
line  Siri  se  prema  Svetcu  o§iroka  ravnica,  koju  zalievaju  morski 
valovi.  Valutice  ovdje  na  obali  pa  i  sve  kamenje,  koje  izgradjuje 
sam  otok,  sastoji  jedino  od  krapnozrnog  diabaza.  Zapadna  polo- 
vica otoka  uzdi^e  se  na  jugozapadnoj  strani  u  oStru  glavicu,  koja 
po  Rutara  35  metara  visoka.  Do  polovice  ove  glavice  vidimo  samo 
jedar  gromadast  diabaz,  dok  je  gomji  dio  pokriven  i  izgradjen 
od  konglomerata.  To  isto  nalazimo  u  sli6noj  visini  i  na  iz- 
todnoj  polovici  otoka.  Konglomerat  sastoji  od  valutica,  koje  su 
sad  kao  graSak  i  IjeSnjak,  a  sad  opet  kao  Saka  velike.  One  sastoje 
od  istog  diabaza,  od  kog  je  i  cio  otok  izgradjen.  Zamaz,  koji  je 
ove  valutice  u  fivrst  kamen  sliepio,  supljikav  je  vapnenac,  na  kom 
se  na  krhotinah  jasno  vidi  njegovo  organsko  porieklo.  I  u  tom 
zamazu  nalazimo  uklopljene  sad  ciele  sad  skrsene  komade  recentnih 
Skoljkara,  koji  danas  joS  svi  ^ive  na  kamenitom  morskom  dnu 
jadranskog  mora.  Na  najvedem  dielu  tih  IjuStura  saduvala  se  je  joS 
prili6no  dobro  njihoVa  prvotna  boja. 

Tri  ove<5a  i  Ijepsa  komada  groma6e,  Sto  sam  ih  prof.  Brusini 
na  opredjeljenje  dao,  sadrzavala  su  ove  vrsti: 

Gastropoda. 

1.  Pisania  maculosa  Lam. 
Od  ove  vrsti  nadjen  je  samo  jedan  komad. 


Digiti 


ized  by  Google 


08  M.  EldPATK^,  (8) 

2.  Cerithium  vulgatum  Brag. 

Od  ove  vrsti  bila  su  tri  skrSena  eksemplara  i  med  njima  jedan 
tIo  oSteden. 

3.  Bittium  Latreillei  Payr. 
Vrlo  mnogobrojni  eksemplari,   a   med   njimi   bijahu    mnogi  joS 
iepo  bojadisani. 

4.  Rissoa  costata  Desm. 
Nadjen  samo  jedan  eksemplar. 

5.  Alvania  Montagui  Payr. 
Nadjen  samo  jedan  eksemplar. 

6.  ?  Fissurella  italica  Defr. 
Nadjen  samo  je^an  firagmenat. 

7.  Calliostroma  sp. 
Nadjena  tri  fragmenta. 

8.  Patella  coerulea  L. 
Jedan  ovelik  skrden  komad. 

Pelccypoda. 

9.  Spondylus  gedaeropus  L. 

Jedna  skrSena  IjuStura,  na  kojoj  se  joS  dobro  vidi  njena  ervena 
loja. 

10.  Chama  gryphoides  L. 

Jedna  dobro  saduvana  Ijugtura. 

Svi  ovi  mekuSci  pripadaju  vrstim  danas  zivudim,  koje  nalazimo 
losvuda  uz  dalmatinsku  obalu.  Sve  one  pokazuju^  kako  mi  pn^f. 
Jrusina  svjedodi,  recentni  habitus,  a  napokon  med  njimi  ne  ncUa- 
imo  nijedne  izumrle  vrsti^  tako  da  o  njihovoj  starosti  ne  maze  bit\ 
\ikakve  sumnje,  Sami  pako  konglomerati  $a  svojim  vapnenim  ea- 
nazom  i  svojim  poloiajem  u  ovoj  visini  govore  jasno,  da  su  S€ 
loiili  i  sliepili  na  dnu  morskan,  pa  nemaju  nikakve  slidnosti  sc 
nimi  naslagami  Sljunka,  Ho  smo  ih  sa  istarske  ohale  spomenali 
)vdje  dakle  ne  moie  hiti  sumnje,  da  je  otok  Brusnik  jo$  u  naj- 
iladje  doba  bio  pod  morem,  pa  da  lu  imadetno  posla  sa  posvt 
%lad%m  dizanjem.  Da  11  to  dizanje  jog  danas  traje,  ne  da  se  redi. 


Digiti 


ized  by  Google 


(9)  GIBAMJR  JADRANSKOO  MORSKOG  DNA.  109 

ali  da  je  ono  do  nedavna  trajalo,  izvan  svake  je  dvojbe.  Tragova 
tomu  dizanju  nisam  naSao  na  obliznjem  Svetcu,  a  zalud  sam  ih 
trazio  i  na  otoka  Jabuki,  gdje  sam  ih  mislio  nadi.  Otok  Jabuka 
strSi  iz  mora  kao  strma  klisura,  da  se  izdaleka  pridinja,  kao  da 
6ovjek  vidi  brod  sa  razapetimi  jedri.  Obronci  Jabuke  tako  su 
strmi,  da  sam  se  do  polovice  briega  samo  pomodju  uieta  mogao 
uzpeti,  a  dalje  nije  iSlo.  Gdje  sam  na  otoku  naSao  nedto  ravnine, 
tu  je  ona  bila  tako  pokrivena  krdjem  od  diabaza,  da  se  prvotnog 
kamena  izpod  njega  nije  vidilo.  Uz  takve  okolnosti  nije  dudo,  da 
se  na  Jabuki  nisu  mogle  stvoriti  naslage  konglomerata,  ako  je  ona 
i  bila  istodobno  sa  Brusnikom  pod  morem. 


Digiti 


ized  by  Google 


Prilog  odnosima  opisana  kruga  prema  dodirnin 
krugovima  kod  trokuta. 

NAPIBAO    KOSTA    KaRAMATA. 

Predano  w  sjednict  matematicko-naravoslovnoga  razreda  jugoslavenske 
aJcademije  znanosti  %  umjetnosti  dne  28,  listopada  1896. 

1.  U  krugu  sa  sredidtem  8  neka  se  nad  tetivom  AB  upifi 
trokut  ABC^  to  nastaje  kod  C  periferni  kut  (a,  koji  je  dan  s 
jednadzbom  \l  =  180^  —  (x^  -|-  y^)^  ako  Xj  i  y,  oznaduju  kutov 
trokuta  uz  tetivu  AB.  Pomide  li  se  tadka  C  po  luku  nad  tetivor 
AB  od  A  do  J5,  to  dobivamo  sve  trokutove,  koji  su  upisani 
kragu  K  i  koji  le^e  nad  tetivom  AB^  te  imaju  istu  kao  zajednidk 
stranicQ.  Svi  kutovi  C  ovih  trokutova  le^e  nad  istim  lakom  Al 
te  su  medu  sobom  jednaki,  a  isti  je,  kao  proizvod  dvaju  sukladni 
pramenova  sa  svojim  vrhovima  \x  A\  B  karakterizovan  sa  jednazboi 

x^y  =  l80^  —  V.  ,  .  .  .  (1) 

gdje   X   i   y,    oznadnju   promjenljive   unutamje  kutove  trokutov; 
nad  zajednidkom  zrakom  AB, 

Pomide  li  se  C  po  luku  BA  ispod  tetive  AB^  to  demo  dobit 
sve  trokutove,  koji  su  upisani  u  istom  krugu  -BT,  a  leze  ispo< 
zajednidke  stranice  AB,  Kruzni  luk  BA,  kao  proizvod  dvaju  su 
kladnih  pramenova,  ima  za  svoju  karakteristiku  jednadzbu: 

«  4-  y  =  [.. (2) 

Ako  pak  smatramo  zrake  ACiBG  kao  promjenljive,  to  6ejed 
nadzba  ovoga  kruga  u  dvostozemim  ovim  koordinatama  imati  oblil 

fj*  +  r,*  T  ^r^  r^cos}x  =  a' 

Digitized  by  VjOOQIC 


(2) 


FRILOO  ODMOSIMA  OPISANA  KRUGA. 


Ill 


gdje  r^  i  r^  odgovaraju  stranicama  AC  i  JBC,  a  a  je  duiina  za- 
jednidke  stranice  ABK  Hodemo  li  radius  r  ovoga  kruga  da  znamo, 
to  demo  iz  njegovog  sredi^ta  S  spustiti  na  AB  okomicu  SP  i  8 
spojiti  sa  ^  ili  jB,  te  dobivamo  iz  ovih  pravokutnih  trokutova 


2  sin  [L 


(3) 


81.  1. 


2.  Ovdje  6emo  istraiSivati  geometrijsko  mjesto  sredidta  svih  kru- 
gova;  kqji  dodiruju  sve  tri  stranice  trokutova,  koji  su  svi  u  istom 
krugu  upisani,  a  imaju  jednu  stranieu  kao  zajednidku. 

*  U  gornjoj  jednadzbi  odgovara  znak  —  luku  nad  tetivom  AB,  a 
znak  -f-  lukn  ispod  iste. 


Digiti 


ized  by  Google 


112  K.  KARAMATA,  (3 

Kao  Sto  je  poznato,  dodiruju  sve  tri  stranice  jednog  trokut 
detiri  kruga,  i  to  jedan  sve  tri  stranice  iznutra,  a  ostala  tri  p 
jednu  iz  vana  a  druge  dvije  u  njihovim  produzenjima ;  isto  tak 
poznato  je  da  demo  srediSta  ovih  dodirnih  krugova  dobiti,  ak 
povudemo  sve  simetrale  kako  unutraSnjih,  tako  i  izvanjih  kutovi 
trokuta;  od  ovih  se  Sest  simetrala  sijeka  sve  po  tri  u  jedno 
tadki,  takih  pak  tadaka  imamo  detiri,  koje  su  srediSta  dodirnil 
krugova.  No  poSto  je  dosta  znati  samo  simetrale  od  dva  unutraSnjj 
i  dva  izvanja  kuta  trokuta,  koji  uz  istu  stranicu  leze.  to  6em( 
za  ovaj  sludaj  uzeti  simetrale,  koje  raspolavljaju  kutove  uz  za 
jednidku  stranicu  AB,  te  demo  na  osnovu  stavka  projektivne  geo 
metrije,  da  je  krug  proizvod  dvaju  istosmjernih  i  sukladnih  pra 
menova  zraka,  modi  nadi  krivulju,  Sto  ih  sjeciSta  takovih  simetrale 
dine. 

.  Dvije  stranice  nad  tetivom*  AB  u  krugu  upisanog  trokuta  jesi 
dvije  jedna  drugoj  pridijeljene  zrake  sukladnih  pramenova,  uz  svaki 
zraku  dolaze  po  dvije  simetrale  kako  kod  -4,  tako  i  kod  B,  Ovakt 
dvije  simetrale,  koje  uz  istu  zraku  trokuta  idu,  pridijeljene  su  i 
istom  pramenu  jedna  drugoj  jednoznadno  i  zamjenidno,  tako  di 
skup  svih  simetrala  u  jednom  vrhu  dini  involutoran  pramen.  A 
poSto  su  involutomo  pridijeljene  zrake  jedna  na  drugu  okomite,  t( 
de  njihovi  dvogubi  zajednidki  elementi  biti  imaginami.  Jednoznadni 
pridijeljenost  involutornih  parova  zraka  pramena  (A)  pramenu  (B, 
odreduju  ved  osnovni  pramenovi  (A)i  (B)^  koji  krug  tvore  time 
Sto  svaku  zraku  osnovnog  pramena  prati  po  jedan  par  involutornil 
zraka  kao  simetrale.  Jesu  li  zrake  u  pramenovima  (A)  i  (B, 
jednoznadno  pridijeljene,  to  de  i  involutorni  parovi  zraka  u  involu 
tornim  pramenovima  (A)  i  (B)  jednoznadno  biti  pridijeljeni.  Budud 
su  osnovni  pramenovi  sukladni  i  istosmjerni,  a  involutorni  prame 
novi  su  skup  simetrala  u  istima,  to  de  i  involutorni  pramenov 
biti  istosmjerni  i  sukladni. 

Proizvod  dvaju  involutornih  jednoznadno  pridijeljenih  pramenovf 
zraka  je  u  opde  krivulja  4.  stupnja;  prema  tomu  de  i  proizvoc 
spomenutih  sukladnih  istosmjernih  i  jednoznadno  pridijeljenih  pra 
menova  biti  u  opde  krivulja  4.  stupnja.  U  ovoj  krivulji  tadke  Ail 
jesu  dvogube,  jer  zajednidkoj  zraci,  kao  zraci  osnovnog  pramena  A 
odgovaraju  kao  involutoran  par  sama  zraka  AB  =  Z*  i  okomici 
njezina  0' ;  poSto  zajednidkoj  zraci  u  osnovnom  pramenu  A,  odgo 
vara  tangenta  =  T,  u  tadki  B,  to  de  njezine  simetrale  (sa  AB 
S\  i  S"j  biti  onaj  par,  koji  odgovara  zrakama  Z'  i  0\  Zraka  Z 


Digiti 


ized  by  Google 


jyG  ODNOSIMA  OPISANA  KRUOA.  11 

j  tadki  B,  dakle  je  B  dvotadka,  uz  koju  jc 

sjeciSta  okomice  0'  sa  S\  i  S^". 
1    blize    ispitali,   dosta  nam  je,  ako  samo  p( 
lutraSnjih    kutova   kod  A,   isto  tako,  recim< 
kutova   kod  B.   Ove   simetrale   Cine   dva  si 
pramena    u   A  \  B,    te   6e   njihov    proizvc 
^a   lako   izvodimo,    da   se  gornja  krivuija  ' 
kmga,   koji  se  u  tadkama  A  i  B  sijeku, 
maginarne  tadke,  a  to  su  sjeciSta  imaginarni 
volutomih  pramenova. 
zemo  jo§  potanje  ispitati,  ako  se  vratimo  e 
rema  njima  opredijelimo  krivulju. 

kuti  nad  tetivom  AB. 

injih  kutova  uz  tetivu  AB  sijeku  se  u  sn 
lodiruje.  stranice  trokuta  ABC  iz  nutra.  Ki 

'--  ill  po  (1)  sa 

trokut,  koji  je  upisan  u  krugu  K  i  lezi  na 
ome  je  geometrijsko  mjesto  svih  ovakovi 
ve   nad   tetivom  AB   luk  sa  perifernim  koi 

-'^-  nad  tetivom  AB,  a  radius  kraga,  kojei 

idijeljen  je  sa 

a 

'~     2  cos   ^* 

iSte  kruga  K'c  dobivamo,  ako  okomicu  Su 
rug  JC^ispod  tetive  AB.  SjeciSte  S'c  ove  ok( 
je  srediSte  kruga  A'c,  -^  AS'^P  = '^  PS'c^ 
J  =  S'c/^  je  radius  kruga  JT'c- 
jednog  izvanjeg  i  jednog  unutrasnjeg  kuta  u 
dodirnog  kruga,  koji  jednu  od  stranica  uz  Aj 
ige  dvije  u  njihovim  produzenjima,  tako  d 
njeg  kuta  kod  A  i  unutraSnjeg  kuta  kod  J 
iiSte  unutraSnjeg  kuta  kod  A  i  izvanjeg  kod  J 

8 


Digiti 


ized  by  Google 


114  K.  KARAMATA,  (5) 

(IQQO X  1i\ 
2 ^^^"^/ 

^ —    -{-y  -\ — 9- 1     Sto  daje  po 

jednad?bi  (1)  konstantnu  veli6inu 

^, 

Sto  iskazuje,  da  je  kut  u  trokutima  ADuB  i  AD^B  stalan   i  da 

je  mjesto   svih  Da  i  Dh   kruzni    luk  sa  perifernim  katom  -^  nad 

tetivom  AB^  koji  pripada  krugu  sa  radiusom  pj  = .     Kon- 

2sin^ 

struirati  cemo  pak  taj  luk  tako,  da  okomicu  iz  srediSta  S  produ- 
duiimo  nad  AB^  dok  ne  sijede  krug  K;  sjeciSte  istih  'Scjetrazeno 
srediSte,  a  AS"c  =  S'^cB  je  radius. 

c)    Simetrale  obiju   izvanjih  kutova    uz    AB  daju   kao   sjeciSte 
srediSte  Dc  kruga,  koji  tetivu  AB  iz  vana  dodiruje.  Kut  kod  Z>c  je 


i80o 


[ISO'^-x    ,   180'>—y'\  ... 
— -j~-  -f  — ^ 1  ih  prema  (1) 


90^ -i 

Sto  je  suplemenat  kuta  90^ -{--^  od  I.  a. ;  prema  tome  imati  6e  luk, 

koji  pripada  ovom  perifernom  kutu  isto  srediSte  kao  i  luk  od  1.  a. 
a  i  isti  radius. 

II.  Trokuti  ispod  tetive  AB. 

a)  Ako  sa  D'  oznafiimo,  analogno  po  I.  a.  srediSta  krugova,  koji 
upisane  trokute  ispod  tetive  dodiruju,  to  6e  periferni  kut  kod  D'  biti 

180' -(^^   +X\  a  tojepo  (2) 


^'-{i+i)-^-3-V0 


ISO'  —  4- 


Sto  dakle  kazuje  da  srediSta  leze  na  luku  kruga,  kojemu  i  luk  -~ 

n. 

pripada  i  kojemu  je  radius  p^  = 


2sin-^ 


Digiti 


ized  by  Google 


U>G  0DN08IMA  OPISAKA  KRUGA.  115 

^a  dobiti  demo  da   leze  na  luku  nad  AB  sa, 

[180^-  X  ,     .  y  1  ...  .^^.    r  X 

to  je  po  (2) 
900— 


+  x  +  |.j  iii;8o«-|^J  + 


_k 

2 


-      + 


0 


na  krugu  sa  srediStem  S'c  i  radiusom  AS'c  = 
Dc,  Z>'a  i  -D'b*  a  na  krugu  sa  sredifitem  Sc' 
i*B  leze  sva  srediSta  Da»  />^b,  -D'  i  i^'c.  Iz 
lometrijsko  mjesto  svih  sredista  dodirnih  kru- 
re,  koji  imaju  jednu  zajednicku  stranicu,  a 
istom  krugu,  dva  kruga,  dalje  i  to  da  se 
ih  istosmjernih  involutornih  praraenova  raspao 
skupa  dine  krivulju  4.  stupnja 
A  i  B  smatrali  za  vrhove  involutornih  su- 
pramenova,  tako  mozemo  i  -K  i  C  ill  C  i  ^ 
lidnih  involutornih  pramenova,  pa  de  prema 
dka  zraka,  a  BA  \  AG  pridruzotie  zrake, 
de  GA  zajednidka  zraka,  a  OB  i  BA  dvije 
)rvom  sludaju  mozemo  pitati  za  geometrijsko 
irugova,  koji  dodiruju  sve  trokutove,  Sto  ih 
:e  sa  zajednidkom  zrakom  tvore,  pa  demo 
,  da  su  srediSta  od  ova  dva  kruga,  koji  odgova- 
m  mjestu  S\  i  S"a,  sjeciSta  okomice,  spuStene 
a  da  su  radiji  tih  krugova  S\B  -=  S*^0 
Lo  pak  spustimo  okomicu  iz  S  na  stranieu  GA^ 
e  krug  K^  u  tadkama  S\  i  S'b,  a  iz  ovih 
t  opiSemo  krugove  sa  radiusom  S\A  ~  Sx^C 
bivamo  geometrijsko  mjesto  svih  sredista  kru- 
mice  svih  trokutova,  ato  ga  dine  dvije  pridru- 


Digiti 


ized  by  Google 


116 


K.   KARAMATA. 


(7) 


zene   zrake   sa   zajednidkom   zrakom  CA   u  dva   sukladna   i   isto- 
smjerna  pramena  (B)  i  (C), 

Posmotrimo  li  sad  sam  trokut  ABC  u  svojoj  cjelosti  sa  svojim 
opisanim  krugom  K^  komu  je  srediSte  S,  pa  sad  iz  istog  srediSta 
spustimo  okomice  na  sve  tri  stranice,  to  de  ove  tri  okomice  sjeci 
krug  K,  u  sest  taCaka  S'a,  ^'ai  '^b,  S"b,  S'c.  i  -^^"c,  a  ako  iz  ovih 
pojedinih   tadaka   oSestamo   krugove  sa  radiuisima,   koji  su  jednaki 


l*azmaku  sjer.iftta  okomice  pa  do  krajnjih  tadaka  stranice  trokuta, 
kojoj  je  ova  okomica  simetrala  (S'^^B  =  S\C^  S'\B  =  S"t^C^ 
»U  =  S'bC,  S"b^  =  S"bC,  .S'c^  =  5'cB  i  S"cA  =  S'cB)  to  <Se 
86  ovi  Sest  kru^nica  K\^  K\,  K%^  Z"b,  -K"c  i  -ff^"c  po  detiri  sjedi 
u  vrhovima  trokuta  ABC^  a  po  tri  u  daljnih  fietiri  tadaka  D,  Z^a, 
i)b  i  Dc,  koje  su  ujedno  i  sredista  dodirnih  krugova  za  trokut  ABC. 


Digiti 


ized  by  Google 


(8)  PRILOG  ODKOSIMA  OPI8AKA  KRUGA.  117 

Ovo  je  lako  uvidjeti,  kako  za  jedno  od  ovih  sjecista,  tako  i  za 
sva  ostala ;  jer  uzmimo  n.  pr.  taCku  D,  ona  po  I.  a.  mora  za  ove 
u  krugu  K  upisane  trokutove  nad  tetivom  AB  kao  zajednidkom 
stranicom  lezati  na  luku  AB  trokuta  iTc,  za  analogne  trokutove 
sa  zajednidkom  stranicom  BC  na  luku  BC  kruga  K\,  a  isto  tako 
za  analogne  trokutove  sa  zajednidkom  stranicom  CA  na  luku  CA 
kruga  Jf'b ;  tadka  D  mora  de  dakle  biti  na  sva  tri  kruga  K\^  K\ 
i  ^'c,  Sto  je  same  onda  mogude,  ako  se  ova  tri  kruga  u  jedno j 
istoj  tadki  D  sijeku. 

Slidno  se  dokaziva,  da  je  Da  sjeciSte  krugova  K\  K*\  i  -ff^'c, 
Byy  speciSte  krugova  K*\  K*\i  i  -ff^'c,  a  Dc  sjecifite  krugova  K'\ 
K\  i  AT'e. 

Iz  toga  lako  je  izvesti  konstrukciju  za  sredi§ta  dodimih  krugova, 
ako  je  jednom  opisani  trokut  naden. 


Digiti 


ized  by  Google 


Rotatorije  zagrebafcke  okolice. 

NAPI8A0  L.  Trgov6bvj6. 

Predlozeno  u  sjednici  maUmaticko-prirodoslovfioga  razreda  jugoslavenske 
akademije  znanosti  i  umjetnosti  dne  20.  listopada  1896. 

Od  kako  je  mikroskop  izumljen  i  od  kako  je  Leeuwenhoeck 
prvi  u  kaplji  vode  odkrio  sitna  organska  bida,  odonda  postage  ti 
mikroorganizmi  zanimivim  predmetom  motrenja  i  izu^vanja  ne 
samo  zoologa  od  zanata  vec  i  inih  Ijubitelja  prirode.  Medu  te 
mikroskopski  malene  stvorove  spadaju  i  trepuSnjaci  (rotatorije), 
koji  su  sto  se  tide  organizacije  medju  svim  mikroorganizmima  naj- 
savrSeniji,  koji  su  sa  morfoloSke  i  bioloSke  strane  toliko  zanimivi, 
da  su  od  duljeg  vremena  moju  paznju  na  se  svratili,  te  sam  ih 
odludio  u  ovoj  radnji  obraditi. 

Radnju  sam  zelio  podijeliti  na  dva  dijela :  opdi  i  posebni  dio. 
Opdi,  o  morfologiji,  biologiji  i  geografskom  rasprostranjenju  ne  spada 
u  akademidki  spis ;  zato  du  ovdje  nabrojiti  samo  one  zastupnike  ove 
grupe  zivotinjske,  koji  dolaze  u  okolici  zagrebadkoj. 

Prije  svega  smatram  ugodnom  duznoSdu,  da  se  na  ovom  mjestu 
najtoplije  zahvalim  velemoznom  gosp.  prof.  Sp.  Brusini,  ravna- 
telju  narodnog  zooloSkog  muzeja,  jer  mi  je  spremno  pribavljao  po- 
trebnu  literaturu  i  dozvolio,  da  u  svako  doba  radim  u  zavodu, 
za  tim  mojemu  uditelju  veleudenom  gosp.  Dr.  Caru,  koji  me  je  u 
radu  i  zborom  i  tvorom  pomagao,  te  mu  zato  u  velike  dugujem 
hvalu. 

Prijegled  npotrebljene  literature. 

1.  Dr.  C.  Zelinka:  Studien  Uber  Rilderthiere.   I.    Ueber   die  Sim- 

biose  u.  Anatomic   von   Rotatorien    aus   dem   Genus  Cal- 
lidma.  Zeitschr.  f.  w.  Zool.  Bd.  44.  1886. 

2.  Dr.    H.    Grenacher:    Einige    Beobachtungen   Uber   Rfiderthiere 

Zeitschr.  f.  w.  Zool.  B.  XIX.  1869. 


Digiti 


ized  by  Google 


(2)  ROTATORIJB  ZAGREBA^KB  OKOLIGE.  119 

3.  S.  Bartsch:  Rotatoria  Hungariae.  Budapest   1877.   Die   Rfider- 

thiere  und  ihre  bei  Ttibingen  beobachteten  Arten.  Jahres- 
hefte  des  Ver.  flftr  vaterlan.  Naturkunde  26.  Jahrgang 
Stuttgart  1870. 

4.  Hudson  i  Gosse:  The  Rotifera  or  Wheel  Animalcules   London 

1889. 

5.  E.  V.  Daday:    Die   geographische   Verbreitung   der   im   Meere 

lebenden  Rotatorien.  Mathem.  u.  Naturwiss.  Ber.  aus  Un- 
garn  B.  IX.  I.  Hafte.  Revision  der  Asplanchna  Arten 
und  die  Ungarlftndischen  Reprasentanten.  Isto.  Bd.  IX. 
1892.  Die  Rotatorien  von  Neapel.  Isto  Bd.  VIII. 

6.  L.  Plate :  Beitrilge  zur  Naturgeschichte  der  Rotatorien.  Zeitschr. 

f.  wiss.  Zool.  Bd.  19.  1885. 

7.  G.  Tessin:  Ueber  Eibildung  und   Entwicklung  der  Rotatorien. 

Zeitschr.  f.  wiss.  Zool.  Bd.  44.  1886.  Die  Rotatorien  der 
Umgegend  von  Rostock.  Arch,  des  Ver.  d.  Fr.  v.  Nat. 
Mecklenburg.  43  Jahr. 

8.  Eyferth:    Die   einfaehsten   Lebensformen.   Braunschweig    1878. 

9.  Ehrenberg :  Die  Infusionsthierchen  als  voUkommene  Organismen. 

Berlin  1838. 

10.  K.  Mobius:  Anatomic  des  Brachionus  plicatilis.  Zeitsch.  f.  wiss. 

Zool.  Bd.  XXV.  1874. 

11.  C.  Ruggero:  Contribuzione  alio  studio  dei  Rotiferi.   Verhandlung. 

k.  u.  k.  Zool.-bot.  Ges.  Wien  1891.  Bd.  41. 

12.  C.  Eckstein:  Die  Rotatorien   der   Umgegend   von   Giessen.    Z. 

f.  w.  Z.  B.  39.  1883. 

13.  Fr.  Petr. :  Die  Rotatorien  des  bohmisch-mfthrischen  Hochlandes. 

Sitzgsber.  k.  bohm.  Ges.  d-  Wiss.  Prag  1891. 


Fam.  Tubicolaridae. 

PridvrSdene,  produljenc  rotatorije.  Ustni  rub  izvukao  se  u  krpaste 
nastavke  (lobi,  Lappen),  koji  imadu  velike  trepavice  a  pretstavljaju 
koronu.  Moida  bi  se  prifivrScene  rotatorije  mogle  stavit  u  blizinu 
onakovih,  kod  kojih  i  danas  vidimo  istina  drugafiije  brezuljke,  nego 
sude<Si  po  habitu  i  iz  embrionalnog  Stadija  prifivrsdenih  dri&im,  da 
potonje  vuku  lozu  od  onih  prvih.  Bilo  bi  to  Hydatinae  i  njim  sliCne 
rotatorije.  Kod  potonjih  se  i  noga  znatno  skratila,  a  i  to  mi  daje 
dovoljan  razlog,   da  Flosctdariae  izvadam  iz  Hydatina,   a  to  zato. 


Digiti 


ized  by  Google 


)  L.  TROOVCbVIC,  ^) 

nogu  Floscularia  ne  drzim  za  homologni  organ  sa  nogom  Hy- 
tina, 

U  prvom  je  slueaju  noga  jednostavno  produljeni  dio  trupa,  nit 
moze  uvuci,  dok  je  u  potonjem  oStro  od  trupa  ludena  i  moze  se 
iici.  Lobi  dakle  predstavljaju  koronu,  pa  su  ili  sami  osuti  uko- 
lim  trepavicama  (FL  omata)^  ili  su  cio  rub  i  uresci  osuti  takim 
dnjama  (Fl.  coronetta^  Fl.  longilobata).  Kako  je  doslo  do  pri- 
•§denja?  Razlog  (Se  tomu  biti  ili  borba  za  opstanak  ili  navika 
laptacija). 
^ivotinjica  se  u  prvom  sludaju  mozda  nalazila  u  kakoj  struji,  pa 

ju  ne  odnese,  pri^vrstila  se;  u  drugom  sludaju  se  valjda  nalazila 
povoljnom  mediju,  pa  se  pri^vrstila  i  dulje  vremena  ostala.  To 
svojstvo  u  vecoj  mjeri  prenijela  na  potomke  i  sad  imamo  trajno 
dvrScene  oblike  pred  sobom.  Kod  nekih  vrsti  Floscularia  motrio 
n  dva  vijenca  trepavica,  pa  je  vanjski  vijenac  sastavljen  od 
iih,  ukodenih  trepavica,  dok  ispod  ovog  lezeci  vijenac  sastoji  od 
tnjih  i  k  ustiraa  okrenutih  trepavica,  koje  zivo  titraju  i  dovode 
inu  k  ustima.  Vanjski  je  vijenac  trepavica  sastavljen  od  uko- 
lih  trepavica,  koje  rijetko  kada  i  to  samo  na  podrazaj  ukodeno 
Tepedu.  Cemu  dakle  sluze,  kad  su  se  tako  oStro  diferencirale  ? 
Mozda  su  sjetilni  organi,  sto  ce  bit  najvjerojatnije,  premda  nije 
kazan  vez  sa  zivcinia  ni  sa  ganglionom,  koji  joS  nije  za  flosku- 
ije  dokazan.  Ne  mozemo  dakle  ni§ta  izvjesna  redi ;  da  su  zakrz- 
le,  dalo  bi  se  prije  §ta  redi. 

Floscularia,  Oken. 

Pridvradene  rotatorije,  bez  odiju.  U  mladosti  slobodno  plivaju  i 
aju  dva  oka.  llsni  rub  izvuko  se  u  krpe  raznog  oblika.  U  pra- 
u  ima  pet  takih  nastavaka  (izninino  Sest).  Rod  ovaj  datira  od 
15.  god. 

Floscularia  mutabilis,  Bolton. 

Floskularija  sa  dva  loba.  Na  dorsalnom  vedem  lobu  su  dva  oka. 
ih  nisam  mogao  vidjeti,  mozda  ih  je  izgubila,  a  imala  ih  samo 
atko  vrijeme  iza  pridvrSdenja.  Svakako  je  ovo  jedan  od  najti- 
$nijih  Floscularia,  jer  je  ved  na  pridvrSdenom  stanju  zadrzao 
i ;  isto  dokazuju  i  lobi,  jer  ih  ima  tek  dva. 
Nalaz:  Akvarium  zool.  zavoda  28.  V. 


Digiti 


ized  by  Google 


IJE  zaoreba(^ke  okolicb.  121 

ambigaa  maior,  Hudson, 
astog  a  sjedi  na  dugoj  nozi.  Ima  galer- 
ko  se  u  5  krpa,  od  kojih  je  dorsalna 
reda  nejednakih  trepavica.  Ispod  ustnog 
strani  je  njeki  prstenasti  nastavak  osut 
zivo  titraju.  Omiljela  hrana  floskularija 
dode  u  blizinu,  nutarnji  vijenac  njeznijih 
ranjski  tek  kadkad  na  podra^aj  uko6eno 
iredzeludadni  prostor.  Kad  je  jedanput 
e  moze  viSe  spasit.  Nutarnii  najme  vijenac 
ma  ustima,  on  na  njeki  naclfin  zatvara 
se  podrazaj  uvuku  lobi  i  zrtva  je  ved 
koje  od  ieljusti  koje  od  ilijezda  bude 
jena    putuje   Sirokim   crijevom   na   anus. 

lobito  su  jasni  ovarij  i  ekskrecioni  mjehur. 
iro  razvitu  u  lobima  poprjednu  musku- 
5  jedno  miSi^no  stablo,  koje  se  na  po- 
I  dvije  grandice.  Te  miSice  sklapaju  i 
razvite  i  uzduzne  miSice.  Zivdevlje  nije 

loba    smjestila    se    zrnaste    konzistencije 
astavaka  kakili  nisam  niogo  opazit. 
Lonac  maja  u  velikoj  mnozini  na  Cerato- 

iaria  cornuta,  Dobie. 
ppendiculata  Leydig. 
snjoj.    Pet    krpastih   loba    imaju    kvrzice 
alni  je  lob  i  opet   najvedi,    da  se  ne  po- 
u    Pokraj  dorsalnog  loba  izvio   se   dugi, 
id   se  jedanput   zivotinjica  izvuCe,   nepo- 
Funkcija  mu  nije  jasna.  Eckstein  misli, 
;  sjetila.    Trepavice    su  samo  na  bradav- 
ijestene. 
anunculus  aquatict^  31.  V. 

laria  ornata,  Ehrbg. 

idavkama.  Sve  ina^e  isto,  samo  Sto  nema 

a  crvolikog  nastavka.  Sigurno,  da  je  ovu 

Dtrio. 


Digiti 


ized  by  Google 


122  L.  troov6bvi6,  (5) 

Floscularia  croatica,  nov.  spec.  Tab.  I. 

Fl.  urceolo  hyalino,  lobis  rotatoriis  qiiinque  longius  ciliatis,   quorum  dorealis 
maximus  est  et  glaudula  instructus. 

Po  organizaciji  i  habitu  nalik  je  na  predaSnju,  samo  Sto  a  dor- 
salnom  lobu  ima  mjehurid  sa  cjevdicora.  Taj  de  mjehurid  biti  valjda 
zlijezda,  pa  de  sluzit  ili  za  obranu  ili  za  ubijanje  plijena,  premda 
ni  jedno  ni  drugo  nisam  mogao  opazit.  —  Trepavice  samo  na 
bradavkama.  Nutamji  vijenac  trepavica  dobro  razvit.  Zivotinjica 
se  moze  sasma  uvudi  a  galertasti  ovoj. 

NaSao  ju  u  akvariumu  zool.  zavoda  30/V.,  3.  VI.,  4.  VI. 

Floscularia  campanulata,  Dobie. 
Syn.  Fl.  proboscidea.  Ehrbg. 

Ehrenberg  u  svojoj  karakteristici  te  vrsti  veli:  Fl,  maior,  ur- 
ceolo hyalino,  ciliis  6,  proboscidem  mediam  ciliatam  obeuntibiis. 
On  je  dakle  uvijek  vidio  6  loba.  Ja  sam  uvijek  vidio  samo  5. 
Bit  de  dakle,  da  su  mu,  kosto  Grenacher  veli,  dolazile  pod  ruku 
same  nakaze. 

Nalaz:  Akvarium  30/V. 

Melicerta,  Schrank. 

PridvrSdena,  u  kudiei.  Dva  duga  pipala.  Bez  odiju  u  odraslom 
stanju,  dok  u  mladosti  ima  odi. 

Melicerta  ringens,  Ehrbg. 

Zivotinjica  u  kudiei,  od  pravilnih  okruglih  zraaca  gradenoj,  pa 
se  od  vremena  do  vremena  izvladi  i  zivo  titra  trepavicama  na 
detverokrpastoj  koroni.  Zmca  kudice  sjedaju  na  pilule.  Ehrenberg 
je  mislio,  da  se  one  jo§  u  zeludcu  stvaraju,  a  onda,  kad  su  gotove, 
da  ih  zivotinjica  njekako  pravilno  reda.  Leydig  je  mislio,  da  ih 
gradi  od  tudih  tjeleSaca.  Gruber  i  Bartsch  dokaza&e,  da  ih  u  istinu 
pravi  od  drugih  kojekakih  tjeleSaca  i  to  u  jednoj  trepavastoj  ja- 
mici  pokraj  korone  („Wimpergrube"). 

Jasno  je  dakle,  da  su  sve  krugljice  jednake,  jer  jamica  moze  samo 
stanovitu  krugljicu  obuhvatit,  i  kad  postigne  normalnu  velidinu, 
postavi  ju  uz  ostale  krugljice  i  tim  pravilnim  poredajem  postane 
korona  napokon  lijepa  valjkasta  kudica. 

Nalaz:  Akvarium  cijelog  maja  i  juna. 


Digiti 


ized  by  Google 


\RUJt  ZAGRBBA^KB  OKOUCE.  12S 

Jmnias,  Schrank. 

.8  ceratophylli,  Schrank. 

je  na  melicertu.  I  ona  je  n  valjkastoj  ku- 
lenoj,  ve<S  od  drugih  nepravilnih  tjeleSaca. 
elicerte  u  torn,    §to   ima  samo  dvokrpastu 
%idae. 
VII. 

Decistes,  Ehrbg. 

Tijelo  jasno   segmentirano,   kao  da  je  od 
u  nema. 

tes  serpentinus,  Gosse. 

jevkasta,  slabo  trepavasta.  Odiju  nema. 

^hilodina,  Ehrbg. 

tirano.  Opipno  sjetilo  natrag  pomaknuto. 
18  i  jest  glavni  generi^ki  karakter;  5  j^^ 
oblici  nemaju  odiju. 

dina  aculeata,  Ehrbg. 
rroso,  tanquam  aculeato,  ocellis  rotundis. 
•etna.  Ima  po  tijelu  bodlje  i  kvrge.  Od 
?nito  je  to,  Sto  ima  dva  ovarija,  u  nozi  su 
prifivrSdujii.  Kad  se  hode  otkinut,  dotidno 
nisice.  Glavni  otvor  za  zlijezdu  je  cijev, 
,va  prostrana  Siljka.  Ehrenberg  veli  za  ovu 
idki. 
V.  • 

odina  citrina,  Ehrbg. 
lotifer  inflatus.  Duj. 

svrSiije  se  sa  2  Siljka,  izmed  kojih  je  cije\ 
detrunaste  —  odatle  ima  i  svoje  ime. 
vrSdu  Ph.  roseola  u  jednu  vrst  pod  imenom 
D  je  opazio,  da  boja  zivotinjice  ne  potjede 
5  da  je  koza  sama  bojadisana. 
Bzero,  TuSkanac,  akvarium,  vrlo  desta  po- 


Digiti 


ized  by  Google 


(4  L.  trgov6bvi6,  (7) 

Philodina  roseola,  Ehrbg. 
Syn.  Rotifer  inflatus.  Duj. 
Krasne  ruzioiiste  boje.  Bojadisana  je,  koza  saina,  pa6e  i  noga  je 
zidasto  bojadisana,  §to  nije  kod  PA.  ciirinae, 
Nalaz:  Kraljidin  Zdenac  27.  V. 

Philadina  erythrophtnlma;  Ehrbg. 
Vrst  ovu  uzeo  sam  iz  biljezaka  dra.  Cara. 

Philadina  megalotrocha,  Ehrbg. 
h.    alba,    corporc    laevi    breviore,    rotulis    maximis, 
ocellis  ovalibus. 

Cest  je  uz  Rotifer  vulgaris.  Ima  mnogo  krace  tijelo. 

Rotifer,  Ehrbg. 
Razlikiije   se   od   filodine  samo  namjefitajem  odijn,   kod  ovog  su 
LJme   o6i   sprijeda  na  nastavku   glave.   I  tijelo  je  njeato  dulje  od 
ela  Philodina, 

Rotifer  vulgaris,  Ehrbg. 
Lijepo  ga  karakteriSe  Ehrenberg,  kad  veli :  B.  corpore  fusiforfni, 
pedem  sensim  attenuato,  ocellis  rohindis,  Celjusti  su  dvozubate. 
rganizacija  se  podudara  s  onom  Philodine,  a  §to  se  habita  tice, 
j  je  u  toliko  druga^iji,  §to  su  rotifere  vitka,  spretnijeg  tijela.  Reti- 
re je  Spalanzani  prvi  upotrebio,  da  dokaze  oSivljenje.  Bory  de 
.  Vincent  zove  ga  Esechielina.  Rotifera  ima  katkad  u  tolikoj  mno- 
li,  da  po  pripovjedanju  Ehrenbergovom  znade  od  njih  voda  po- 
jelit  ili  posmedit. 
Ima  ga  gotovo  svagdje. 

R.  tardus,  Ehrbg. 
Ovu  je  vrst  prvi  u  zagrebadkim  vodama  vidio  dr.  L.  Car. 

Actinurus,  Ehrbg. 
Polozaj  odiju  kao  i  u  Rotifer,  —  dlanci  noge  dulji. 

Aetinurus  neptunius,  Ehrbg. 
Vrlo  duga  tijela,  osobito  su  dugi  nozni  6lanci,  a  mogu  se  poput 
ikroskopa  uvladit  jedan  u  drugi.  Noga  se  svrSuje  sa  tri  duga  Siljka. 
I  predzadnjem  dlanku  su  dva  nastavka.   Ehrenbergova  karakte- 
rtika  glasi:    A   corpore   albo^   fusiformi,    in  pedem   Umgissimufn 


Digiti 


ized  by  Google 


IJB  ZAeREBA^KB  OKOLICB.  125 

tribus  aequcUibfis,  cornicula  longitudine 
je  Rotifer  macrurus^   koga  Muller  1783. 

Einac,  Akvarium  u  maju. 

allidina,  Ehrbg. 

in  a  elegans.  Ehrbg. 

te  korone,  inade  sasma  nalik  na  rotiferu. 
[I. 

/datina,  Ehrbg. 

a  kratka  prstida  iivotinjica.   Celo  Siroko, 
i  brezu]jci  sa  dekinjama.  Oka  nema,  bar 
kru§koliko. 

itina  senta,  Ehrbg. 
h  rotatorija,  pa  je  radi  svoje  prozirnosti 
Cavanje.  Organizacije  nedu  opisivat,  ta  je 
se  pisalo  o  rotatorijima,  proudena;  samo 
4  zupca.  Ovu  vrst  otkriSe  gotovo  u  isto 
j,  a  Corti  u  Italiji.  Cini  se,  da  je  najviSe 
hydatina  Ehrbg.  nije  drugo,    nego   Hyda- 

cijelim  majem  u  velikoj  mnoa^ini. 

tommata,  Gosse. 

prstida.  Korona  ima  kratke  trepavice.  Po- 
e  uhu  slidne  krpe,  koje  rijetko  kad  izvladi. 
lorn  polozaj  o6iju  zavisi  o  privjesu  gan- 
leljusti  jake.  Zuludac  veliki  s  konidnim 
jevom,  u  koje  zeludac  neopazivo  prelazi. 
)rgane"),  kontraktilni  mjehurid  kod  vedih 
^oljast.  Taj  rod  ima  u  sebi  heterogenih 
iT.  longiseta,  N.  aequalis  i  N.  tigris  longi- 
ptis  ubraja  mod  Hydatinidae. 

imata  aurita,  Ehrbg. 
,na.  Pliva  obiCno  postrance.  Ehrenbergova 
et  uropygio  iurgidis  gibba^  fronte  aurita, 
sa  sub  ociilo. 


Digiti 


ized  by  Google 


126  L.  trgov6bvi6,  (9) 

Digrlena,  Ehrbg. 
Tijela  dugoljasta.  Na  Celu  dva  oka.  Oeljusti  su  jednozubate. 

DigleDa  forcipata,  Ehrbg. 

Zivotinjica  duga,  vitka  sa  natrag  uzvinutim  (digitis  decurvis) 
prstidima.  Celjusti  jednozubate.  Popredna  prstenasta  muskulatura 
jaka;  ova  svojom  kontrakcijom  uzrokuje  boranje  koze.  Ehrenberg 
dvoji  da  Harris-ova  jedna  vrst,  koju  je  u  kiSnici  naSao,  amo  spada. 
Mtlller-ova  od  1773.  Vorticella  vermicularis^  koju  on  isporeduje  sa 
Joblotovim  Rotifer  vulgaris^  moze  bit  i  Notommata  decipiefis, 
Moren-ove  su  slike  isto  tako  nejasne  kao  i  MtiUerove.  Ehrenberg  je 
kod  ove  VTsti  na&ao  12  miSica,  2  jednozube  deljusti,  kratak  eso- 
fagus,  konifino  probavilo,  2  spolne  zlijezde  (jednu  je  ved  1781. 
MtiUer  poznavao,  pa  ju  drzao  za  kontraktibai  mjehur),  2  nozne 
miSice  i  2  deona  oka.  Sigurno  je,  veli  Ehrenberg,  Muller-ova  Cercaria 
forcipata  naSa  Diglena, 

Nalaz:  Akvarium  25.  V. 

Diglena  caudata,  Ehrbg. 

Rub  glave  koso  odrezan.  Noga  kratka  s  dugim  prstidima.  Ehren- 
berg-ova  diagnosa  glasi :  Z>.  corpora  conico-elongato,  fronte  oblique 
truncata  nee  latiore  quam  eorpus^  pede  hrevi  distincto^  longe  digi- 
tate, Ovu  je  vrst  ved  1763.  god.  motrio  LedermUller. 

Nalaz:  sa  predaSnjom. 

Pleurotrocha,  Ehrbg. 
Syn.  Theora,  Eyf. 

Vrlo  nemirne  zivotinjice,  koni6na  tijela.  S  profila  je  glava  kao 
koso  odrezana.  Nema  jasnih  o6iju. 

Pleurotrocha  vernalis,  Ehrbg. 

Celo  ravno.  Odiju  nema,  samo  neke  mjehuride,  sa  svake  strane 
(^eljusti  po  5 — 6  njih,  pa  se  misli,  da  ti  mjehuridi  sluze  odinjemu 
vidu.  Prstidi  su  kratki. 

Nalaz :  Maksimirsko  jezerce  17.  V. 

Furcularia,  Ehrbg. 

Tijelo  kratko.  Dorsalna  strana  konveksna,  ventralna  ravna.  Oko 
iedno.  Noga  sa  dva  sabljasta,  na  dorsalnu  stranu  uzvinuta  prsti<Sa. 


Digiti 


ized  by  Google 


ATORIJR  ZA6REBa6kB  OKOLICB.  127 

nrcularia  gibba,  Ehrbg. 
gljasto-izbodena,  prstidi  natrag  zakrenuti.  Oko 
nekan  i  gibiv.  Ima  dorsalnu  i  dvije  uzdn^ne 
jlavniji  karakter,  koji  i  Ehrenberg  spominje, 
b  jn  prispodablja  sa  psom  njudkarom  („hunde- 
obilazeci  od  predmeta    do    predmeta    kao  da 

i  Maksimirsko  jezerce. 

reularia  forficula,  Ehrbg. 

anje  izbodena  nego  kod  prijadnje.   Oko  jedno 

Diurella,  Bory. 
ovalno,  sa  dva   nejednaka  prstida.  Jedno  oko 

DiDrella  tigris,  Bory. 
Sotommata  tigris,  Ehrbg. 

Rattulus  tigris,  Mliller. 
j  strani  neSto  konveksno.  Glava  slabo  trepa- 
Iva  deona  nastavka  („Stirnzacken").  Celjusti 
»  ovih  jaka  muskulatura.  Spomenut  6u  ovdje  i 
iteristiku,  jer  driim,  da  bi  joj  trebalo  ne§to 
glasi :  N.  cor  pore  cylindrico,  semilunaris  pedis 
oris,  digitis  /on^issimi*  (a  ja  bih  dodao  inae- 
fronte  cornuto, 

Monocerca,  Ehrbg. 
onoeerca  rattus,  Ehrbg. 
Jno.  Oko  ima  ledu,  noga  duga  i  malo  svinuta, 
ro§6i6a.  Vrst  sam  ovu  uzeo  iz  bilje^aka  dra. 

Colurus,  Bory. 
strance  neSto  komprimirana.    Dva  6eona  oka. 
jijepana.    Za  diagnozu    pojedinih    vrsti   uzima 
inu  prstida. 

olurus  caudatus,  Ehrbg. 

)vata,    compressa,    mucrone    postico 
incto,  digitis  pede  longioribus. 

velikom  broju  zastupana. 

Digitized  by  VjOOQIC 


128  L.  trgov6rvi6,  (11) 

Colurus  uncinatus,  Ehrbg. 
Prstidi  kradi  od  noge. 

Dinocharis,  Ehrbg. 

Lorika  prizmatifina  ili  valjkasta,  zrnata  i  slabo  prozima.  Noga 
jako  duga,  a  cijepa  se  u  dva  duga  prstida.  Oko  jedno.  Korona 
slabo  trepavasta. 

Dinocharis  pocilluni,  Ehrbg. 

Zivotinjica  prizmatskog  tijela  s  dugom  nogom  i  dva  duga  prstica. 
Drugi  noini  segmenat  ima  dva  Siljka,  koji  su  tako  dugi,  ko  i  se- 
gmenat,  ih  dvaput  toliko  dugi.  Mozda  je  ovu  vrst  ved  Hill  1751. 
motrio.  Poslije  su  ju  motrili  Eichorn  i  MuUer. 

Nalaz:  Akvarium  koncem  maja  i  cijelim  junijem. 

Salpina,  Ehrbg. 

Lorika  ovalna,  dorsalno  neSto  konveksna,  na  prednjem  i  straznjem 
kraju  fino  narezuckana.  Glava  bujno  trepavasta,  deljusti  jake,  noga 
kratka. 

Salpina  spinigera,  Ehrbg. 
Lorika  se  sprijeda  produljuje  u  4  Siljka,  a  straga  u  3,  od  kojih 
je  dorsalni  malo  uzvinut.  Oko  jedno. 
NaSao  u  Maksimirskom  jezeru. 

Monostyla,  Ehrbg. 

Rotatorije  neznatne  vclidine,  s  neraseijepanom  nogom.  Oko  jedno, 
dugoljasto  ili  okruglo. 

Monostyla  cornuta,  Ehrbg. 
Lorika  sploStena,  deljusti  jake.  Katkada  je  noga  na  vrhu,  jedva 
da  se  moze  zapaziti,  rascijepana. 

Monostyla  lunaris,  Ehrbg. 
Noga  s  jednim   kracim  i  jednim    duljim   segmentom.    U  organi- 
zaciji  nema  znatnih  razlika. 
Ovu  sam  vrst  na§ao  u  vakuoli  Actinospherium  Eichornii, 

Euchlanis,  Ehrbg. 

Lorika  ovalna,  sploStena.  Veliko  crveno  oko  sa  ledom.  Proba- 
vilo  okruglo.  Noga  na  bazi  ima  po  2  do  3  opipne  dekinje. 


Digiti 


ized  by  Google 


(12)  ROTATORIJK  ZAORRBAOkR  OKOUCB.  129 

Euchlanis  triquetra,  Ehrbg. 

Najzanimivija  je  kod  ove  vrsti  popre^na  muskulatura,  sto  inade 
ne  biva  u  ovoj  porodici.  Lorika  se  na  dorsalnoj  stxani  uzdize  i 
poput  dva  krila  raSiruje.  Ehrenberg-ova  karakteristika :  E.  lorica 
dorso  cristata,  triquetra  maxima^  pede  setis  carente^  nije  dobra,  jer 
ova  vrst  ima  na  noznom  podanku  3  opipne  fiekinje.  Lorika  je 
jako  prozirna,  pa  je  ved  Ehrenberg  inogao  vidit  6  velikih  midica, 
(^eljusti,  probavilo  sa  zlijezdom,  ziv^ani  ganglion,  jedno  oko,  dvije 
nozne  miSice  i  dva  uzduzna  misicna  stabla. 

Odlika  ove  vrsti  je:  Euchlanis  hycUina  Leydig,  manja  od  pri- 
jaSnje,  nit  je  dorsalna  strana  tako  uzdignuta.  Vrlo  prozirna. 

Euchlanis  macrura,  Ehrbg. 
Noga  sa  4  dekinje,   dvije  su  okrenute  nazad,   a   dvije   naprijed. 
Nalaz :  Maksimirsko  jezerce. 

Euchlanis  liina,  Ebrbg. 
Syn.  Cathy pna  luna.  Gosse. 
E.  lorica  semiorbiculari^  fronte   lunatim  excisa^  digitis  unguieu- 
latis,  Osim  neparnog  oka  6ini  se.  da  ima  na  ganglionu  radtrkanih 
pigmentnih  zrnaca. 

Metopidia,  Ehrbg. 
Lorika   sploStena.    Zivotinjica   sa    dva  oka,    noga   duga,    jasno 
segmentirana  sa  dva  duga  prstica. 

Metopidia  lepadella,  Ehrbg. 

Lorika  hiaJina,  polumjesefiasto  urezana.  PrsticSi  duzi  od  noge. 
Zeludac  i  probavilo  jednako  veliki.  Vrlo  joj  slidna  Lepadella  ovalis, 
samo  Sto  potonja  nema  nijednog  oka.  Sli6na  joj  i  Squamella  bradea, 
samo  sto  ova  opet  ima  4  oka.  Obje  potonje  motrio  je  1786.  Muller. 

Nalaz :  Maksimirsko  jezerce. 

Metopidia  oxysternum,  Gosse. 
Lorika  prizmatska,  prozirna,  na  rubovima  fino  narezuckana,  noga 
vilidasta,  dva  deona  oka. 
Nalaz:  Akvarium  20.  V. 

Metopidia  acuminata, 

jjf.  lorica  depressa.  fere  plana^  ovata,  postica  parte  acuminata, 
fronte  laevius  excisa. 

R,  J.  A.  CXXVIII.  9 


Digiti 


ized  by  Google 


130^  L.  trgov6rvi6.  (13) 

Daday  misli,  da  M,  acuminata  zivi  samo  u  mora,  ali  to  ne  stoji, 
ja  sam  ju  naSao  u  Masimirskom  jezercu  12.  V. 

Lepadella,  Ehrbg. 

Organizacija  kao  u  metopidije,  samo  nema  o6iju. 

Lepadella  ovalis,  Ehrbg. 
Jedna  od  najobidnijih  rotatorija  koncem  aprila  i  pofietkom  maja. 
Eckstein  ju  drzi  istovetnom  sa  Squamella  bra^tea^  Ehrbg. 
Nalaz:  Maksimir,  Tudkanac. 

Pterodina,  Ehrbg. 
Pterodina  clypeata,  Ehrbg. 
Rub  lorike  uzak  i  gladak.  Noga  se  moze   uvudi.    Noga  je    viSe 
na  straznjem  kraju  lorike.   Odi  sblizenC;   imaju    ledu.    Iz   bilje^aka 
dr.  L.  Cara. 

Pterodina  patina,  Ehrbg. 
Lorika   skoro   okrugla,    noga  viSe   na  trbuSnoj   strani,   i   tim   se 
razlikuje  od  predaSnje.  MiSidje   popre^no  strijekano.   Zeludac   dug, 
probavilo  okruglo,  kao  kod  P.  clypeata. 

«  * 

Tim  sam  nabrojio  vrsti  rotatorija,  koje  sam  ove  Skolske  go- 
dine,  uza  svoje  druge  duznosti,  iz  okolice  zagrebadke  motrio  i 
opredijelio. 

Priznajem,  da  to  nije  potpuna  fauna  te  grupe  iz  zagrebadkih 
voda,  jer  napokon  tu  bi  trebalo  iztrazivanja  kroz  cijelu  godinu  pa 
i  po  vise  godina.  To  du,  ako  mi  se  pru2i  prilika,  udiniti  u  jednoj 
opSimijoj  radnji,  u  kojoj  du  nastojati  skupit  materijal,  ako  ne  iz 
cijele  Hrvatske,  a  ono  bar  iz  vedeg  njenog  dijela. 

'  Sliede^i  strana  nosi  broj  147  zato,  §to  se  je  u  reviziji  ove  razprave  morao 
izostaviii  £itav  arak,  po§to  je  8liede<3i  bio  jur  Stampan. 


Digiti 


ized  by  Google 


Dvanajsto  potresno  izvje§6e:  za  godinu  1894. 

8ASTAVI0  PRAVI  6lAN  DR.  M.  KiSpATI6. 

Predano  u  sjednici  matematicko  - prirodoslovnoga  razreda  jugoslavensJce 
akademije  znanosti  i  umjetnosti  dne  17.  studenoga  1896. 

Prije  nego  §to  predjem  na  kroniku  potresa  od  godine  1894.,  neka 
mi  bude  dozvoljeno  ovdje  navesti  dvie  potresne  viesti  iz  prijaSnjih 
godina.  Viesti  te  dobio  sam  tek  zadnjih  dana,  pa  kako  je  starija 
kronika  vecS  tiskana,   to  nemam  druge  prilike,    da  ih  objelodanim. 

Godina  1813. 

Obdinski  biljeznik  M.  Sommer  u  Djakocu  naSao  je  u  obcinskom 
arkivu  knjigu  njekog  trgovca  s  naslovom  „Tefter",  a  na  zadnjoj 
strani  knjige  bili  su  ubiljezeni  vazniji  suvremeni  dogodjaji,  a  med 
timi  bijase  ova  viest  o  potresu  od  26.  prosinca  1813.  u  J)jaJcovu: 

„God.  1813.  26-ga  X-bra  posle  pol  dana  u  poltri  sata  takova 
TreSnja  zemlje  jest  bila  da  suse  Ognjaci  russili  y  kube  pucale  kako 
takodjer  y  u  istoy  Rezidency  od  Terpeze  svikoliki  Oosti  y  Prisvitli 
Excelly  Antun  Mandich  od  Straha  pobigli  jesu". 

Godina  1893. 

28.  s^'pnja,  Pri  potresu  toga  dana  imamo  u  izvje&cu  profile  go- 
dine  zabiljezenu  kratku  viest,  da  su  ga  osjetili  i  u  Karlovcu  u  4 
sata  po  podne.  Kada  je  izvjesde  ved  bilo  tiskano,  dobili  smo  od  g. 
prof.  M.  Mikfiida  sliede<Su  obavjest: 

U  3  s.  30  m.  prije  podne  potres,  koji  je  pofieo  tihim  udareem, 
od  kog  je  uzdrhtala  kuca  i  pod  u  sobi,  za  tim  je  iza  1  do  1^2 
sekunde  navalio  ja6i  udarac  u  vertikalnom  pravcu  tako  da  je  za- 
zvedilo  posudje  na  ormaru.  Cio  pojav  trajao  je  3 — 5  sekunda. 
Ljudi  su  se  od  potresa  probudili.  Svjetiljke  i  drugi  visedi  predmeti 


Digiti 


ized  by  Google 


148  M.  Kl§PATl6,  (2) 

nisu  se  maknuli,    samo  su  se  podupira6i  od    prozora  u  stanu  prof. 
MikSida  nihali  od  SSZ- JJI. 

Isti  dan  osjetise  neki  u  3  s.  30  m.  po  podne  drugi,  no  vrlo 
slab  potres. 

Godina  1894. 

"2,  siecnja  u  11  s.  prije  podne  u  Rakovici  podzemna  tutnjava. 

U  11  s.   15  m.  prije  podne  u  Rakovici  tutnjava. 

U  3  8.  po  podne  u  Hakovici  tutnjava.  —  Izvjestitelj  pide,  da  su 
mu  pripoviedali  Ijudi,  da  su  ve(5  u  5  s.  u  jutro  <!^uli  tutnjavu  od 
JZ  dolazedu  u  razdobljih  od   10  do  15  minuta.  (M.  Vanjkovid.) 

11.  siecnja  u  2  s.  36  m.  prije  podne  u  Kalju  potres,  koji  je 
idao  od  I  -  Z  i  trajao  2  sekunde.  (Radi<S.) 

17.  siecnja  u  7  s.  5  m.  prije  podne  u  Vrhgorcu  znatan  valovit 
potres  8  jednim  snai^nijim  udarcem  sa  strane.  Smjer  se  nije  mogao 
opredieliti.  (Iv.  Ujevi<5.) 

15  veljade  u  3  s.  50  m.  prije  podne  u  Cazmi  potres  a  pravcu 
od  SI— JZ.  (Klobucar.)  —  Potres  u  Cazmi  u  3  s.  "50  m.  prije  podne 
trajao  je  3  sekunde,  a  tutnjava  u  zraku  t^ula  se  prije  potresa. 
Prozori  i  slike  na  stienah  su  se  tresle,  kljudanice  su  zveketale,  a 
tavani  drmali.  Ina6e  Stete  nikakve.  Neki  tvrde,  da  su  14.  veljaie 
u  6  s.  po  podne  6uli  podzemnu  tutnjavu.  (I.  Piskorid.) 

Isti  potres  osjetiSe  jos  u  ovih  mjestih. 

Kutina,  u  ^2  4  s,  prije  podne  potres,  koji  je  trajao  2 — 3  sekunde 
sa  tutnjavom  od  SZ.  (Bathorszeky.) 

Glina,  todno  u  3  s.  26  m.  prije  podne  probudio  je  potres  sve- 
ukupno  ziteljstvo  iza  sna.  Potres  bio  je  valovit  i  iSao  smjerom  od 
SI — JZ,  Ato  se  moze  sa  sigurnoscu  uztvrditi,  jer  su  se  viseci  pred- 
meti  u  torn  pravcu  nihali.  Uz  tresnju  dula  se  i  dosta  jaka  tutnjava. 
(„Nar.  Novine".) 

Sta/sa,  u  3  s.  37  m.  prije  podne  dosta  jak  potres,  koji  je  trajao 
5  sekunda  sa  podzemnom  tutnjavom.  Pravac  mu  je  bio  od  J I — SZ. 
Kuda  se  je  tako  tresla,  da  je  na  ormaru  spravljeno  posudje  zazvo- 
nilo,  a  slike  se  na  stieni  gibale.  („Nar.  Novine''.) 

Fetrinja,  u  3  s.  34  m.  prije  podne  po  srednjo-evropskom  vre- 
menu  jak  potres,  koji  je  doSao  od  juga  i  trajao  3 — 4  sekunde. 
PoSto  sam  bio  prije  toga  budan,  znao  sam  da  dolazi  potres,  dim 
sam  duo  zujanje.  Iza  zujanja  sliedila  je  odmah  slaba  trednja,  koja 
je  potrajala  1  sekundu ;  sekundu  iza  trednje  do^ao  je  glavni  udarac, 


Digiti 


ized  by  Google 


(3)  DVANAJ8T0  P0TRE8N0  IZVJES(5E:  ZA  GODINU  1894.  149 

t.  j.  vrh  glavnog  drugog  vala.  Taj  me  je  digao  sa  posteljom 
isto  onako,  kao  kad  digne  val  damac.  Udarac  je  trajao  sekundu, 
a  poslje  njega  osjetila  se  kroz  1  sekundu  slaba  tresnja.  Valovito 
gibanje  sam  sasvim  liepo  osjetio,  te  bih  ga  mogao  graficfki  predoditi. 
Najprije  se  je  osjetio  slab  titrajudi  val,  onda  visok  dug  val,  a  iza 
njega  upravo  onako  kao  i  prije  njega  valovito  titranje.  Moj  stan 
je  u  prizemlju;  ura  nihalica  nije  stala,  i  na  svjetiljci,  koja  visi  o 
dugoj  zici,  nisam  opazio  nihanja.  Tutnjave  nije  bilo.  U  gornjem 
spratu  osjetilo  se  gibanje  bolje,  a  u  drvenim  kucama  nihali  su  so 
predmeti  i  zveketale  6ase  na  ormarima.  (Dr.  Iv.  Zoch.)  —  U  3 
8.  25  m.  prije  podne  iestok  potres  u  pravcu  od  Z  — JI  (!);  trajanje 
2  sekunde.  („Nar.  No  vine".) 

Gora  kod  Petrinje,  oko  '/a  4  prije  podne  potres  u  pravcu  od 
SI — JZ.  Trajao  je  do  3  sekunde,  a  uz  potres  se  cula  podzemna 
tutnjava.  (Iv.  Sigur,  obd.  biljeznik.) 

Kostajnica,  u  3  s.  35  m.  prije  podne  jak  potres  sa  podzemnom 
tutnjavom.  Pravac  mu  je  bio  od  SI  -  JZ,  a  trajao  je  3 — 4  sekunde. 
(Koralenovid,  po5t )  —  U  3  s.  34  m.  prije  podne  u  Kostajnici 
prilidno  jak  potres  od  30  sekunda.  (V.  Delak.)  —  U  3  s.  35  m. 
prije  podne  u  Kostajnici  dosta  zestok  potres  uz  podzemnu  tutnjavu 
od  SZ— JI,  trajao  je  3 — 4  sekunde.  („Hrvatska".) 

BeSlincbC,  u  isto  doba  potres.  (,Nar.  Novine".) 

Gvojgdansko,  u  isto  doba  potres.  („Nar.  Novine".) 

3.  oiujka  u  10  s.  (bit  de  pogrjeSno  mjesto  12  s.)  prije  podne  u 
Novom  potres  uz  podzemnu  tutnjavu.  Pravac  mu  je  bio  od  I— Z 
a  trajao  je  1^2  sekunde.  (M.  Potodnjak,  r.  uditelj.) 

Potres  taj  dojaviSe  joS  iz  ovih  mjesta: 

BaJcar,  u  12  s.  o  podne  jak  potres.  (Meteor,  postaja.) 

Bieka  i  SiiSak,  u  12  8.  3  ra.  o  podne  dosta  jak  potres  i  to  jedan 

okomit   udarac,    za  tim    valovito   gibanje   smjerom    od   SZZ — JII. 

(Prof.  CekuS.)  —  0  podne  na  Rieci  dosta  jak  potres  uz  podzemnu 

tutnjavu  u  pravcu  od  I— Z.  (Pester  Lloyd.) 

Grobnik,    upravo   o   podne   potres,   koji  je  trajao  2  sekunde,  to 

imao  smjer  od  S— J.  (B.  Vudid,  r.  ud.) 

Kalje,  u   10  s.  49  m.  prije   podne   potres  od  I— Z;    trajao  je  3 

sekunde,  a  iza  njega  tutnjava  od  2  sekunde.  (M.  Radid,  ud.) 

4.  oHujka^  u  2  s.  10  m.  po  podne  u  Novom  potres  kao  i  dan 
prije  u  pravcu  od  I— Z.  (M.  Potodnjak.) 

0  torn  potresu  imamo  jos  sliedede  viesti: 


Digiti 


ized  by  Google 


150  M.  KISPATI6,  (i) 

Bakar,  u  2  s.  15  m.  po  podne  slabiji  potres  od  onoga  dan  prije. 
(Met.  postaja.) 

Kraljevica,   oko  2  s.  po   podne   potres   od  JZ — SI.  (I.  Pavelid.) 

Rieka,  u  2  s.  5  m.  potres  uz  podzemnu  tutnjavu ;  potres  je  trajao 
2 — 3  sekunde  a  isao  pravcem  od  SZZ  — JII.  (Prof.  CekuS.) 

Opatija^  u  2  s  10  m.  po  podne  kratak  no  jak  udarac,  koji  je 
trajao  samo  1  sekundu  a  iSao  smjerom  od  JI— SZ,  pratila  gra  je 
jaka  podzemna  tutnjava  nalik  onoj  od  velika  topa.  (^Neue  freie 
Presse".) 

Grobnik^  u  2  s.  po  podne  prilifino  jak  potres.  Pokudtvo  se  za- 
nihalo,  a  mnogi  pobjegose  iz  kuda.  Potres  je  trajao  2  sekunde,  a 
i8ao  pravcem  od  S— J.  (B.  Vudi<S.) 

17.  travnja  u  11  s.  40  m.  prije  podne  u  KaSini  potres.  Smjer 
mu  bijaSe  od  S — J.  Udarac  je  bio  vertikalan  i  zestok.  Prozori  i 
drugi  stakleni  predmeti  zazvedaSe.  (J.  Benkovic.) 

Moravce,  17.  travnja  u  10  s.  53  m.  (!)  prije  podne  prilidno  jak 
potres,  koji  je  trajao  1  sekundu.  Kako  se  namjeStaj  u  mojoj  sobi 
sav  najednom  uzdrmao,  a  i  od  drugih  nisam  mogao  doznati  smjera, 
mislim,  da  je  udarac  bio  okomit.  (V.  Santek.) 

25.  travnja  u  1  s.  15  m.  po  podne  u  Hupniku  potres  od  2  se- 
kunde u  pravcu  od  JZ  — SI.  (Jezek.) 


29.  srpnja  u  2  s.  15  m    prije   podne   u  Spljetu  potres  uz  pod- 
zemnu tutnjavu.  Pravac  JZ  (!).  (j,Narodni  List".) 


12.  kolovoea  u  2  s.  10  m.  prije  podne  u  Trogiru  udarac  od 
ozdol  u  pravcu  od  SI — JZ,  a  koji  je  trajao  5  sekunda.  Podzemna 
tutnjava  6ula  se  prije  potresa.  Domace  zivotinje  se  od  treSnje  jakc 
uznemirise.  (Jerko  Baranovid.) 

19.  kolovoza  u  11  s.  30  m.  prije  podne  u  Dreiniku  jak  potres^ 
koji  je  trajao  preko  2  sekunde  a  isao  pravcem  od  I — Z.  Uz  potres 
6ula  se  i  podzemna  tutnjava.  Na  zidu  viseda  ura  nihalica  stala ; 
prozori  i  pokudtvo  se  zatreslo,  a  na  slabijih  kucah  popucali  zidovi, 
(I.  Kostelec,  zupnik.) 

23.  kolovoea  u  0  s.  15  m.  prije  podne  u  Drniiu  jak  potres  sa 
podzemnom  tutnjavom.  Potres  je  trajao  2  sekunde  a  iSao  pravcem 
od  I— Z.  Mnoge  su  jare  po  selima  sruSene.  (N.  Vei^id.) 

Trogir,  23.  kolovoza  u  0  s.  23  m.  prije  podne  lagano  valovitc 
gibanje  od  SZ— -JI,  koje  je  trajalo  3  sekunde.  (J.  Baranovid) 


Digiti 


ized  by  Google 


(5)  DVAHAJ8TO  POTRESNO  IZVJEfl<5E:  ZA  GODmU  1894.  151 

12.  rujna  u  11  s.  30  m.  po  podne  u   Vrhovskom  potres,  koji  je 
iSao  od  Z— J  a  trajao  2  selcunde.  (V.  OrSid,  zupnik.) 


11.  listopada  u  0  s.  43  m.  prije  podne  u  TravniJcu  i  okolici 
dosta  jak  potres,  koji  je  trajao  2 — 3  sekunde  a  i6ao  pravcem  od 
I — Z;  pratila  ga  je  podzemna  tutnjava.  („Pester  Lloyd".) 


2  studenoga  u  12  s.  3  m.  o  podne  na  Rieci  osjetljiv  potres,  koji 
je  trajao  3  sekunde.  („Agr.  Tagblatt".) 

3.  studenoga  u  2  s.  5  m.  30  sek.  po  podne  na  liieci  potres,  koji 
je  trajao  2  sekunde.  („Agr.  Tagblatt".) 

18.  studenoga  u  2  s.  47  m.  po  podne  u  Projsoru  potres,  koji  je 
trajao  2  sekunde  a  ifiao  s  smjerom  od  SI — JZ.  („Obzor".) 

26.  studenoga  u  2  s.  prije  podne  u  Mostaru  prilifino  jak  potres 
uz  podzemnu  tutnjavu.  Ljudi  se  od  sna  probudiSe.  Stete  nikakve. 
(„Obzor".)  —  Potres  u  Mostaru  bio  je  u  2  s.  40  m.  prije  podne; 
bio  je  to  zestok  potres,  koji  je  trajao  4 — 5  sekunda.  Grozan  strah 
popao  je  stanovnike.  Mnogi  skodide  iz  najdubljeg  sna  sa  svog  le- 
2aja.  Zidovi  su  se  tresli,  podkrovne  grede  popucaSe,  prozori  se 
uzdrmade,  a  u  mnogih  kudah  popadalo  je  posudje  sa  poliea.  Prije 
potresa  6ula  se  neka  kratka  grmljavina  i  tutnjava.  Smjer  potresa 
bio  je  od  JZ— SI.  („Obzor^) 

7.  prosinca  u  8  s.  20  m.  po  podne  u  Sunji  slab  potres  uz  dosta 
jaku  podzemnu  tutnjavu.  („Hrvatska".) 

10.  prosinca  u  4  s.  45  m.  prije  podne  u  Kotoru  jak  potres,  koji 
je  trajao  2 — 3  sekunde  a  iSao  pravcem  od  S — J.  TreSnja  je  bila 
valovita.  (N.  PuSic.)  —  „Agramer  Tagblatt"  javlja  iz  Kotora,  da 
je  potres  bio  u  4  s.  35  m.  prije  podne,  da  je  trajao  4  sekunde  a 
ifiao  pravcem  od  I — Z;  gibanje  je  bilo  valovito. 

Cetinje,  isti  dan  u  4  s.  prije  podne  jak  potres  bez  Stete.  („Nar. 
Novine".) 

30.  prosinca  u  8  s.  50  m.  po  podne  u  Jamnici  tutnjava  i  slab 
potres. 

U  Pisarovini  u  isto  doba  vrlo  neznatna  treSnja.  (A.  Vranid,  u6.) 


Broj  potresa,  dto  smo  ih  za  godinu  1894.  ubiljezili,  tako  je 
malen,  kako  nije  bio  jo§  nijedne  godine,  odkako  nada  izvieSda  izi- 
laze.  U  svem  imamo  iz  te  godine  samo  23  ubiljezena  potresa,  koja 
su  bila  u  21  razan  dan.  Na  pojedine  mjesece  razredjuju  se  ti  po- 
tresi  evo  ovako: 


Digiti 


ized  by  Google 


52 


H.  KlgPATld, 


(6) 


siednju  (2.,  11.,   17.)     ... 

veljadi  (15.) 1 

o2ujka  (3.,4.) 2 

travnju  (17.,  25.)     .... 

svibnju 

lipnju 

srpnju  (29.) 

kolovozu  (12.,  19.,  23.)   .    . 

rujnu  (12.) 

listopadu  (11.) 

studenom  (2.,  3.,  18.,  26.)  . 
prosincu  (7.,  10.,  30.)  .    .    . 

Ukupno  . 


3  potresna  dana  sa     5  potresa 

»  n  n  *•  n 


2 


1 
3 
1 
1 
4 
3 


2 

2 


1 
3 
1 
1 
4 
3 


21  potresni    dan  sa  23  potresa. 


Potrcsi  ovi  ubiljezeni  su  iz  ovih  mjesta: 

Dakar  (3.  lU.) ;  (4.  III.). 

BeSlinac  (15.  II.). 

Cotinje  (10.  XII.). 

Cazma  (15.  II.).  SI— JZ. 

Dreznik  (17.  VIII.).  I— Z. 

DrniS  (23.  VIIL).  I— Z. 

Glina  (15.  II.).  SI--JZ. 

Gora  (15.  II.).  SI— JZ 

Grobnik  (3.  III.).  S— J;  (4.  III.).  S-J. 

Gvozdansko  (15.  II.). 

Jamnica  (30.  XII.). 

Kalje  (11.  I.).  I— Z;  (3.  III.).  I-  Z. 

KaSina  (17.  IV.).  S— J. 

Kostajnica  (15.  II.).  SZ— JI. 

Kotor  (10.  XII.).  S-J,  I— Z; 

Kraljevica  (4.  III.).  JZ— SI. 

Kutina  (15.  II.).  SZ— JI. 

Morav<5c  (17.  IV.). 

Mostar  (26.  XII.).  JZ— SI. 

Novi  (3.  III.).  I-Z;  (4.  III.).  I-Z. 

Opatija  (4.  III.).  JI— SZ. 

Petrinja  (15.  II.). 

Pisarovina  (30.  XII.). 

Prozor  (18.  XL).  SI— JZ. 

Rakovica  (2.  I).  JZ-SI. 


Digiti 


zed  by  Google 


(7)  DVANAJKTO  POTRE8NO  IZVJEScE:  ZA  GODINU  1894.  153 

Rieka  (3.  III.).  SZZ— JII;  (4  III.).  SZZ-JII;  (S.  XI);  (3.  XL). 

Spljet  (29.  VII.). 

Staza  (15.  II.).  JI— SZ. 

Stupnik  (25.  IV.).  JZ— SI. 

Sunja  (7.  XII.). 

SuSak  (3.  III.).  SZZ-JII. 

TravDik  (II.  X.).  I— Z. 

Trogir  (12.  VIIL).  SI— JZ;  (23.  VIIL).  SZ— JI. 

Vrbovsko  (12.  IX.).  Z— I. 

Vrhgorac  (17.  I.). 

Prvi  potres,  Sto  se  je  ove  godine  dogodio,  bio  je  2.  siefinja  o 
Uakovici^  gdje  se  je  isti  dan  joS  dvaput  ponovio.  Iz  iste  okolice 
imamo  ubiljezen  potres  19.  kolovoza  u  Drezniku.  Iz  prijasnjih 
izvjeStaja  mozemo  razabrati,  da  su  u  ovom  kraju  mnogi  potresi 
imali  svoje  posebno  izhodiste,  pa  odatle  moramo  zakljuditi,  da  se 
u  blizini  Rakovice  i  Dreznika  mora  nalaziti  potresna  pukotina, 
koja  te  potrese  stvara.  Ako  pogledamo  karta,  koja  je  kao  II.  tabla 
dodana  razpravi  „Potresi  u  Hrvatskoj"  (Rad  jug.  akad.  1895,  knj. 
122.),  to  cemo  viditi,  da  bi  znamenita  i  vrlo  izrazena  skopljanska 
potresna  pukotina  svojim  nastavkom  na  sjevero-zapad  proSla  upravo 
pokraj  Rakovice  i  Dreznika,  pa  nam  se  na  prvi  mah  dini  •  vrlo 
vjerojatno,  da  taj  nastavak  u  istinu  postoji,  i  da  je  u  njem  bilo 
izhodiSte  spomenutih  potresa.  Kasnija  todna  stratigrafska  iztrazi- 
vanja  ce  medjutim  tek  moci  pruziti  bolje  dokaze,  da  li  ovamo  size 
skopljanska  pukotina,  ili  se  nije  tu  mozda  razvila  koja  druga  dje- 
latna  potresna  pukotina. 

Potres,  koji  se  osjetio  15.  veljafie  u  Cazmi,  Kutini,  Stazi,  Pe- 
trinji,  Gori,  Kostajnici,  Beslincu  i  Gvozdanskom,  zahvatio  je  krajem, 
u  kojem  se  krizaju  tri  poznate  potresne  pukotine,  naime  zagrebadka, 
banjalndka,  i  posavska  pukotina. 

Ove  dvie  zadnje  potresne  pukotine  vuku  se  uz  sjeverni  i  juini 
rub  bosanske  serpentinske  zone,  a  poznato  je,  da  je  serpentinska 
zona  izmed  Gline  i  Gvozdanskog  samo  nastavak  bosanske  serpen- 
tinske zone,  pa  s  toga  nema  sumnje,  da  spomenute  dvie  bosanske 
potresne  pukotine  hvataju  duboko  u  Hrvatsku,  i  to  upravo  u  onaj 
kraj,  gdje  su  i  potres  15.  velja(5e  osjetili.  No  uza  sve  to  ipak  ne 
bib  smio  uztvrditi,  da  je  taj  potres  potekao  iz  jedne  ili  iz  druge 
bosanske  pukotine,  jer  se  potresni  kraj  izteze  elipsom,  kojoj  duga 
OS  ide  od  Cazme  i  Kutine  prama  (ivozdanskom  i  BeSlincu,  tako 
da  nas  on  upucuje  na  zagrehackti  potresnu  pukotinu.   Da  li   smo 


Digiti 


ized  by  Google 


164  M.  KldPATlO,  (8) 

ovim  zadnjim  navodom  pogodili  prava  istinu,  tezko  je  re<5i,  jer  su 
viesti  o  samom  potresu  vrlo  nepodpune. 

3.  i  4.  oiujka  imamo  ubilje^ene  potrese  iz  hrvatskog  Primorja, 
a  oni  sYojim  direnjem  nedvojbeno  pokazoju,  da  su  potekli  iz  po- 
znate  bakarske  potresne  puhotine.  Iz  iste  pukotine  potekao  je  i 
potres  od  2.  i  3.  studenoga  na  Rieci. 

17.  travnja  oiivjela  je  jgagrebaiJca  potresna  puJcotina  u  Deposrednoj 
blizini  Zagrebadke  gore.  Taj  dan  imamo  naime  ubiljei^en  potres  u 
KaSini  i  Moravdu. 

Potres,  Sto  je  ubiljezen  25.  tranja  u  Stupniku,  imao  je  bez  sumnje 
svoje  izhodiSte  u  Sv.-Jamkoj  potresfioj  pukotini.  Sliede<5a  blii^nja 
pukotina,  naime  KraSidka  potresna  pukotina  stvorila  je  potres,  koji 
je  11.  sie(5nja  ubiljezen  u  Ealju. 

Dubrovacka  potresna  pukotina  stvorila  je  i  ove  godine  nekoliko 
potresa.  Na  ovu  pukotinu  imamo  svesti  potres,  koji  je  bio  17. 
siednja  u  Vrhgorcu,  29.  srpnja  a  Spljetu,  12.  kolovoza  u  Tro- 
giru,  23.  kolovoza  u  DrniSu  i  Trogiru;  te  napokon  potres  30.  pro- 
sinca,  koji  osjetiSe  u  Kotoru  i  Cetinju. 

Potres,  koji  osjetiSe  12.  rujna  u  Vrbovskom,  imao  je  nedvoj- 
beno svoje  izhodiSte  u  pokupskoj  potresnoj  pukotini. 

Potresi,  Sto  ih  osjetise  7.  prosinea  u  Sunji,  te  30.  prosinca  u 
Jamnici  i  Pisarovini,  imadu  svoje  izhodiSte  na  ravnoj  crti,  koja 
nam  se  prikazuje  kao  nastavak  posavske  potresne  pukotine^  na 
kojoj  se  nalazi,  kako  znamo,  sjevemi  rub  bosanske  serpentinske 
zone,  te  nema  dvojbe,  da  su  oba  spomenuta  potresa  nastala  u  na- 
stavku  posavske  potresne  pukotine. 

Iz  Bosne  imamo  u  ovom  izvjeStaju  ubiljezena  samo  tri  potresa. 
Prvi  bio  je  11.  listopada  u  Travniku,  a  izhodiSte  mu  imamo  tra- 
ziti  u  travnidkoj  potresnoj  pukotini.  Drugi  potres,  18.  studenoga  u 
Prozoru,  imao  je  svoje  izhodiSte  u  skopljanskoj  potresnoj  pukotini, 
dok  je  treci  potres,  26.  studenoga  u  Mostaru,  potekao  iz  neretvanske 
potresne  pukotine. 


Digiti 


ized  by  Google 


Trinajsto  potresno  izvje8(*e:  za  godinu  1895. 

SASTAVIO  PRAVI  6lAN  DR.   M.  KiSpATI6. 

Predano  u  sjednici  matematicko  -prirodoalovnog  razreda  jttgoslavenske 
akademije  znanosti  i  umjetnosti  dne  17.  studenoga  1896. 

Godina  1895. 

2.  veljace  u  2  s.  10  m.  po  podne  u  Ogulinu  potres,  koji  je  trajao 
3  sekunde  a  iSao  od  I — Z.  (J.  Magdi<5,  u6.) 

Isti  dan  o  11  s.  30  m.  po  podne  na  Bieci  osjetiSe  dosta  jak 
potres.  (Prof.  CekuS.) 

14.  veljace  u  4  s.  11  m.  prije  podne  a  Petrinji  potres,  koji  je 
iSao  pravcem  od  SI — JZ.  („Obzor".) 

Isti  dan  u  6  s.  prije  podne  u  Petrinji  drugi  potres  no  mnogo 
slabiji  od  prvoga,  koji  takodjer  nije  bio  jak.  Za  potresa  dula  se 
tutnjava.  („Obzor".) 

20.  oiujka  u  3  s.  20  m.  prije  podne  u  Vrbniku  na  otoku  Krku 
potres  srednje  jakosti.  Potres  je  trajao  2  sekunde  a  iSao  pravcem 
od  I-^Z.  Uz  potres  6ula  se  podzemna  tutnjava.  (A.  Brozovid, 
nadud.) 

24.  oHujka  u  4  s.  25  na.  prije  podne  u  Zagrebu  slab  potres,  koji 
je  trajao  6  sekunda  a  iSao  smjerom  S — J. 

Isti  potres  dojaviSe  jo«  iz  ova  dva  mjesta: 

KaSina^  u  4  s.  15  m.  prije  podne  6u§e  podzemnu  tutnjavu,  no 
udarca  ne  osjetiSe.  Tutnjava  dolazila  je  od  SI.  a  trajala  je  4  se- 
kunde. (J.  Benkovid.) 

StenjevaCj  u  4  s.  30  m.  prije  podne  potres;  smjera  mu  ne  mo- 
goSe  ustanoviti.  (L.  Ivandan,  iup.) 


4.  travnja  u  Siyiju  slab  potres.  (Fra.  J.  Mali<5.) 

14.  travnja  oko  11  s.  16  m.  po  podne  u  Ljubljani  iestok  potres, 
koji  se  je  velikim  prostorom  razSirio.  Iz  krajeva,  iz  kojih  u  nasih 
izvjeSdih  sakupljamo  potresne  pojave,  dojaviSe  ove  viesti: 


Digiti 


ized  by  Google 


156  M.  K1SPAT16,  (2) 

Aleksinica  kog  Gornjeg  PazariSta.  u  nodi  od  14.  na  15.  travnja 
slab  potres.  (A.  Luk§a,  zup.) 

Bakar^  u  11  s.  30  m.  po  podne  potres  od  viSe  udaraca,  koji 
potrajaSe  preko  1  minute  (?).  Sjedio  sam  upravo  sa  druzinom  kod 
3tola;  najednod  stane  u  kredenci  zveket  daSa,  6aSe  na  stolu  za6na 
se  micati,  slike  na  zidu  nihati,  a  ure  se  ustaviSe.  PoSto  je  silna 
bura  diihala,  nije  se  moglo  dati,  da  li  je  bilo  kakve  podzemne 
tutnjave.  („Nar.  Novine".)  —  U  Bakru  trajao  je  potres  preko  6 
3ekunda,  a  tutnjava  seje  6ula  prije  i  poslije  potresa.  (^Hrvatska".) 

Banija  kod  Karlovca,  u  11  s.  17  m.  po  podne  jak  udarac,  a 
iza  dvie  sekande  drugi  takodjer  jaki  udarac,  a  poslije  5 — 6  se- 
kunda  tre6i  neznatan  udarac.  U  11  s.  40  m.  detvrti  udarac,  koji 
je  bio  jadi  od  tredega.  Gibanje  je  bilo  undulatorno,  a  iSlo  smjerom 
3d  JJZ — SII.  Prva  dva  udarca  trajahu  svaki  po  2 — 3  sekunde. 
tredi  0'5,  a  detvrti  1  sekundu.  Sa  jednog  dvrstog  dimnjaka  moje 
kude  odpala  je  jedna  opeka  prama  SI.  U  sobi  pala  je  vaza  sa 
3rraara  (koji  je  hrbtom  okrenut  prama  I)  prama  SSZ.  Iz  pune 
sdjele  na  hodniku  prolila  se  voda  prama  ]ugu.  Na  zvonu  susjedne 
3rkve,  u  koje  je  drven  toranj,  duo  sam  Sest  udaraca.  (H.  Ved, 
mjernik.) 

Belec,  u  11  s.  22  m.  po  podne  odutismo  ovdje  na  podnozju  Ivan- 
l^ice  potres,  koji  je  potrajao  15 — 20  sekunda,  te  imao  pravac  od 
3 — J,  bio  valovit  i  dosta  jak,  te  se  ponovio  u  4  s.  u  jutro  5  puta. 
Na  nekih  starih  sgradah  popucali  su  zidovi.  („Nar.  No  vine**.) 

Belovar,  u  11  s.  12  m.  po  podne  jak  potres,  koji  je  potrajao 
jedno  16  sekunda.  Potres  je  bio  valovit,  a  valovi  morali  su  biti 
losta  dugi,  jer  ni  jedna  kuda  nije  toliko  oStedena,  da  bi  se  o 
sakvoj  steti  moglo  govoriti.  Smjer  potresa  bio  je  od  SSI — JJZ. 
3ve  visede  svjetiljke  nihale  su  se  u  tom  smjeru,  no  za  das  stale 
ju  se  nihati  u  otegnutoj  elipsi.  kojoj  je  velika  os  u  redenom 
Dravcu  ostala.  Na  nekim  zgradama  popucalo  je  neSto  malo  zbuke, 
%  ure,  koje  bijahu  tako  postavljene,  da  su  im  se  §etalice  nihale 
)komito  na  oznadeni  smjer,  stale  su  po  svem  gradu.  Tutnjava, 
iojom  se  je  potres  naviestio,  bila  je  dosta  jaka.  Taj  se  je  potres 
)sjetio  i  po  svoj  zupaniji.  („Tjednik  bjelovarsko-krizevadki".) 

Belovar  moravecki^  oko  12  s.  u  nodi  vrlo  jak  potres,  koji  je 
lotrajao  preko  pol  minute.  Pravac  nije  se  mogao  todno  ustanoviti. 
„Nar.  Novine"  ) 

Benkovac  u  Dalmaciji,  u  11  s.  10  m.  po  podne  jak  potres,  koji 
e  potrajao  oko  15  sekunda  a  iSao  u  pravcu  od  S — J.  Mnogi  se  11 
i^aroSi  prepadoSe.  („Obzor**.) 


Digiti 


ized  by  Google 


POTRE8NO  IZVJES6E:  ZA  GODDn;  1895.  157 

no<5i  jak  potres,  koji  je  potrajao  oko  20  se- 
'aSkovida  razpucao  se  na  vi^  mjesta.  Srudila 
Agr.  Tagblatt".) 

Lstrica),  u  11  s.  15  m.  po  podne  iestoko  se 
im  smjerom  od  JZ— SI;  trednja  je  mogla  tra- 
ier  potresa  mogao  se  razabrati  po  svjetiljkah, 
•eSnje  nihale.  Taj  potres  je  najjadi  iza  onoga 
tng.)  -—  U  11  8.  20  m.  po  podne  u  Bistrici 
;  tutnjave.  Udarac  je  bio  vrlo  jak,  tako  da 
szali.  Pokudtvo  jako  zadkripalo.  a  dvie  ure 
tavile   su    se.    (M.  Lovridak,  kapelan.)  —  U 

vrlo  jak  potres,    koji  je   preko   5  sekunda 
runa  Hellenbacha,  Podgradju,  koje  je  detvrt 
rice,    pao  je  dimnjak,   a  i  na  samom  dvoru 
kotine. 
to  '/4I2  u  nodi   osjetio   se   dosta  jak  potres, 

10  sekunda,  a  idao  iz  podetka  laganije  od 
onda  obratnim  pravcem  ali  tako  i^estoko,  da 
Lo  da  padaju,  a  boce  i  dade  igrale  po  stolu, 
Lidarad  jednu  o  drugu,  dodim  su  mjestimice 
i^e  me  je  prestraSilo,  Sto  rai  se  svieda  sama 

24  ra.  po  podne  odutismo  priiidno  jak  potres, 

potrajao.    Potres  je    podeo   sa  jakom  pod- 

dje   se  je  podelo    pomalo   tresti,    a  z^  jedan 

^slo,  da  su  u  sobah  stakleni  i  slidni  predmeti 

koje  su  o  svodu  pridvrSdene,  i  utezi  na  urah 

rostora  bilo.    Stete   nikakve.  Pravac    potresa 

,  Novine".) 

m.  po  podne  doiao  valovit  potres  pravcem 

bijaSe  vrlo  zestok,  a  trajao  je  kojih  8  —  10 

tanka  od  jedno  16  sekunda,  u  kojoj  zamije- 

rca.  Iza  zadnjeg  udarca  dodje  drugi  val  ali 

PleSivice,  drugi  od  Zagrebadke  gore);  ovaj 

lovnom   silom  i  bio  jadi  od  prvoga.    Talasa- 

izivala   todno   krizajude  se  pravce  prvoga  i 

va,]  udarac  sruSio  sa  krovova  zupnih  zgrada 

podeo,  naglo  svrSio.  Trajao  10 — 15  sekunda. 

11  s.  50  m.  po  podne,  no  ja  ga  nisam  odutio, 

IV  je  bio.    Znatnije  Stete  nema,   osim  sto  je 


Digiti 


ized  by  Google 


158 


M.  kiSpatk!;, 


w 


napukao    zid   pri   koru   kapele  a  Laduiu^    i   zid  jedne    zgrade  na 
imanju  baruna  Vranicanija.   („Obzor".) 

Bregi,  u  ^f^V^  u  nodi  u  Bregima  kraj  Ivanida  zestok  valovit 
potres,  koji  je  potrajao  4—5  sekunde  a  i§ao  pravcem  od  S — J. 
Cinilo  se,  kao  da  je  ladjica  preko  {5etiri  vala  preplovila.  („Nar. 
Novine„.) 

Brlog,  u  11  8.  10  m.  po  podne  valovit  potres  od  JI — SZ,  koji 
je  trajao  preko  10  sekunda.  Uz  potres  dula  se  podzemna  tutnjava. 
U  mojoj  sobi  zazvedale  daSe  i  pladnji.  Potres  bio  je  dosta  jak. 
(M.  Simat) 

Brod  na  Kapi,  a  lis.  16  ra.  po  podne  osjetismo  ovdje  jak  po- 
tres. Pokudtvo  se  gibalo,  zidna  ura  nihalica  stala.  Premda  su  Ijudi 
bili  u  prvom  sna,  ipak  su  se  svi  probudili.  Pravac  treSnji  bio  je 
od  I — Z,  a  trajao  je  do  10  sekunda.  Za  vrieme  potresa  fiula  se 
silna  tutnjava.  Oko  ponodi  bio  jo5  jedan  potres,  nu  kraci.  Htete 
nema  nikakve.  (M.  Cvetko,  zupnik.)  —  U  7j^2  u  no6i  u  Brodu 
na  Kupi  velik  potres,  koji  je  i^ao  pravcem  od  J — S.  Pokudtvo  se 
u  sobama  sve  treslo.  Tko  je  najbolje  spavao,  skocio  je  iz  postelje. 
Ljudi  bjeiSali  su  iz  ku(5a.  Jedan  dimnjak  se  sruSio.  U  crkvi  s  oltara 
Majke  boije  pao  krii,  a  sa  velikog  oltara  dvie  svie<Se  sa  svietilj- 
njakom.  U  §koli  pokazala  se  mala  pukotina.  („Obzor".) 

Brod'Moravice^  u  11  s.  17  m.  po  podne  zestok  valovit  potres, 
koji  je  potrajao  preko  16  sekunda.  Podeo  je  sa  sjevero-izto6ne 
prama  jugo-zapadnoj  strani.  Potres  je  bio  tako  zestok,  da  su  se 
sve  stvari  tresle  i  posoblje,  a  ljudi  se  od  sna  probudili.  Podzemne 
tutnjave  nismo  duli.  („Nar.  Novine".) 

Bukevje  kraj  Velike  Gorice,  zidni  sad  se  od  tresnje  kod  u^itelja 
i  zupnika  u  jedan  mah  zaustavio.  Zidovi  na  Skoli  znatno  izpucali. 
Potres  je  naviestila  podzemna  tutnjava,  s  kojom  je  takodjer  i  prestao. 
(„Nar.  Novine".) 

Buni6^  u  11  s.  10  m.  po  podne  potres.  (Krmpotid.) 

Ciglenik,  oko  pol  nodi  potres.  (P.  Krempler.) 

CrJcvenica,  u  11  s.  20  m.  po  podne  odutismo  ovdje  jak  potres. 
Spavao  sam,  te  me  treSnja  predmeta  na  umivaoniku  probudila.  Krevet 
se  moj  takodjer  uzasno  gibao.  Pravca  nisam  mogao  razabrati,  no  ve- 
dina  mi  pripovieda,  da  je  potres  imao  pravac  od  JZ— SI.  U  hotelu 
tik  moga  stana  stranci  su  poskakali  iz  postelja  i  pobjegli  dolje  u 
restauraciju.    Potres  je   bio  valovit  a  trajao  6  sekund^.    (I.  PolicS.) 

Crnilugy  u  11  s.  30  m.  po  podne  Zestok  potres,  koji  je  Sitavo 
stanovnidtvo  nemilo  uplasio.  Potres  bio  je  valovit,  pravcem  od  Z — I, 
te  je  ne   samo   nmogo  straha,    ved  i  Stete   prouzrodio,   osobito  na 

Digitized  by  VjOOQIC 


(5)  TRINAJSTO  POTRE8KO  IZVJESCE:  ZA  GODINU  1896.  159 

i^apnom  stanu,  gdje  su  zidine  jako  popucale.  Sama  trednja  trajala 
je  8 — 10  sekunda,  a  uz  nju  se  6ula  jaka  podzemna  tutnjava.  Po- 
kudtvo  i  stanje  u^asno  je  dkripalo,  ure  stadode,  a  na  mjestima 
padali  su  i  predmeti  sa  polica.  Sve  bijaSe  na  nogama,  a  nekoji 
izletiSe  goli  i  bosi  na  polje.  (^Obzor".) 

Cabar,  oko  pol  no<5i  potres  u  pravcu  od  S — ^J.  Pred  potresom, 
koji  se  je  valovito  Sirio,  ^ula  se  straSna  podzemna  tutnjava.  Trajao 
je  4—5  sekunda,  a  iza  nekoliko  minuta  drugi,  slabiji  udarac. 
(„Nar.  No  vine".) 

CaiBma,  u  11  s.  11  m.  po  podne  dva  jaka  udarca  u  pravcu  od 
S — J,  koji  potrajaSe  do  2  sekunde  Prozori  zazvedaSe,  slike  na 
zidovih  se  potresoSe,  a  kljudanice  zazveketale;  po  zidovih  se  uka- 
za§e  slabe  pukotine.  Uz  potres  dula  se  i  slaba  tutnjava.  (I.  Pidkorid.) 
—  Po  drugoj  viesti  mogao  je   pravac  biti  od  SI — JZ.   („Obzor".) 

Delnice,  u  11  s.  20  m.  po  podne  silan  potres,  koji  je  podeo  jakim 
dumom  i  udareem;  nakon  toga  se  ponovio  joS  ja^im  udarcem.  Po- 
tres je  trajao  4  sekunde.  Nekoje  kude  popucale.  (M.  Bolf.)  —  U 
lis.  17  m.  po  podne  u  Delnicah  probudio  me  iza  sna  2estok  valovit 
potres,  koji  je  iSao  od  JI— SZ.  Trajao  je  do  22  sekunde.  Deset 
minuta  iza  toga  osjetih  drugi  udarac,  koji  je  8  sekunda  trajao,  a 
u  11  s.  45  m.  i  tredi  udarac,  koji  je  3  sekunde  trajao.  TreSnja 
pri  prvom  potresu  bila  je  tako  jaka,  da  su  Ijudi  iz  kreveta  bjei^ali 
na  ulicu,  gdje  je  bio  snieg,  koji  je  jude  sa  jakom  burom  cio  dan 
padao.  Cinilo  se,  kao  da  mimo  kude  prolazi  velikom  brzinom  kakav 
teretni  vlak.  Po  stolovih  se  mnogim  prevmulo  posudje,  a  ure  ni- 
haljke  prestadoSe  idi.  („Nar.  Novine".) 

Desinid^  u  11  s.  35.  m.  probudi  nas  iza  sna  jak  potres,  koji  je 
trajao  viSe  sekunda.  Pravac  mu  je  bio  od  J — S,  te  se  dula  tutnjava. 
Zupna  crkva  Sv.  Jurja  sva  je  izpucala,  a  kor  njezin  sutradan  je 
zatvoren.  Vifie  dimnjaka  se  sruSilo.  (»Nar.  Nov.".)  —  Potres  u  11 
s.  35  m.  trajao  35 — 50  sekunda.  Drvena  stanja  pucala^  zidine 
se  drmale.  Svod  u  crkvi  izpucao,  da  je  pogibeljno  u  nju  idi. 
(,Obzor«.) 

Djdkavo^  potresa  ovdje  nisu  osjetili,  (Radek.) 

Dreinik,  u  11  s.  12  m.  po  podne  potres,  koji  je  iSao  pravcem 
od  I — Z,  gibanje  je  bilo  valovito  i  trajalo  7  —  16  sekunda,  a  pra- 
tila  ga  je  podzemna  tutnjava.  Stete  nema.  U  12  sati  drugi,  no 
slabiji  potres,  a  u  istom  smjeru ;  trajao  je  samo  nekoliko  sekunda. 
(I.  Eostelec,  Sup.). 

Drnje  kraj  Koprivnice,  oko  7*  12  u  nodi  odutismo  ovdje  dosta 
osjetljiv  potres.  Mene  i  moga  kapelana  probudio  u  prvom  snu.  Ja 

Digitized  by  CjOOQIC 


160  M.  KT.SPAT16,  (6) 

o<Sutih,  da  se  krevet  potresao,  a  poslje  tukao  prozor  6  do  7  puta, 
jer  nije  bio  odozgora  zasunjen.  Pripovieda  mi  jedan,  koji  je  upravo 
u  krevet  legao,  da  je  potres  trajao  viSe  sekunda,  a  smjer  da  mu  je  bio 
od  JZ — SI.  U  jednoj  se  gostioni  svjetiljka  u  istoxn  pravcu  zani- 
hala.  I  po  drugim  kudama  nihale  se   stvari   po   stieni.   („Obzor".) 

Dudrovnik,  prije  pol  noci  potres.  („Nar.  Nov.".) 

Dugoselo^  u  lis.  16  m.  po  podne  osjetio  se  ovdje  najjacii  potres 
iza  onoga  od  9.  studenoga  1880.  Valovito  gibanje  zeralje  uz  jak 
udarac  bez  svake  podzemne  tutnjave  potrajalo  je  punih  10  se- 
kunda ;  ure  su  stale,  predmeti  sa  stiena  padali,  tako  da  se  je 
svatko  iz  najjadeg  sna  probudio.  Stete  nije  bilo  nikakove.  („Nar. 
Nov.").  —  U  11  s.  17  m.  u  Dugomselu  veoma  zestok  potres,  koji 
je  trajao  do  2  sekunde;  podzemna  tutnjava.  Stete  nikakve.  (^Hr- 
vatska".) 

Erpenja  u  Zagorju,  u  V4  12  u  noci  sa  velikim  6umom  dodje  od 
nekuda  od  Sv.  Ivana  Zeline  uzasan  potres,  koji  je  drmao  i  pre- 
vijao  koru  zemaljskn  preko  15  sekunda.  Sat  na  stieni  je  stao,  or- 
mari  u  sobi  sami  se  otvarali,  klju6evi  na  klinu  zveketali,  Ijudi 
se  hvatali  jedan  za  drugoga,  da  ne  padnu.  0  pol  nodi  ponovio  se 
potres,  ali  sa  polovicom  prijaSnje  zestine  i  trajao  po  prilici  8  se- 
kunda. Zupna  crkva,  fivrsto  sagradjena  poput  tvrdjave.  iznutra  je 
vecim  dielom  izpueana;  skoro  sve  pobodne  stiene  odlupise  se  od 
glavnih  zidova.  Sa  iztodne  strane  sav  glavni  zid  puknuo  je  od 
krova  do  zemlje  na  dva  mjesta  a  zbuka  se  odiupila  od  zida.  Ipak 
nema  za  sad  pogibelji.  („Obzor\) 

Fuzine,  u  11  s.  17  m.  po  podne  jak  valovit  potres  uz  pred- 
hodnu  tutnjavu,  praveem  od  J— S.  Kasnje  se  je  ponovio  6  do  7 
puta ;  prvi  je  bio  najjadi  a  trajao  je  20  i  vi§e  sekunda.  Popadale 
slike,  pomaklo  se  pokuctvo;  mjestimice  popucali  zidoyii  jedan 
dimnjak  na  novoj  zidanici  dielomice  poruSen.  (I v.  Tkalec.)  —  Oko 
7^  12  u  nodi  u  Fuzinah  dosta  zestok  potres,  koji  je  u  prvom  po- 
detku  iSao  okomito  odozdol  gore,  i  odmali  je  na  to  treptala  zemlja 
od  SSI— JJZ  puna  2  minuta  (!)  Tutnjave  nije  bilo.  („Agramer 
Tagblatt^) 

Gerovo,  ovdje  su  osjetili  7  udaraca,  prvi  u  11  s.  15  m.  jak  uz 
tutnjavu,  koji  je  trajao  1 — 2  minute;  JZ— SI.  („Obzor".)  —  U 
11  s.  15  m.  po  podne  jak  potres  i  tutnjava,  pravac  od  JZ — SI. 
U  11  s.  43  m.  drugi  slab  potres.  (J.  Krasovic.) 

Gjelekovac^  todno  11  s.  50  m.  po  podne  probudilo  je  mene  i 
moje  druztvo  iza  sna  neko  neobidno  Susketanje  u  sobi.  Zaljuljasmo 


Digiti 


ized  by  Google 


(7)  TRINAJSTO  POTRE8NO  IZVJEftc'JE:  ZA  GODIXU  189r>.  Id 

se  kao  Sajkom  na  vodi.  Slike  na  stienama  zaplesale,  a  vrata  se 
tresla.  Povikasmo  glasno :  potres !  Mogao  je  trajati  oko  10  sekunda. 
U  koliko  sam  opaziti  mogao,  bio  je  vertikalan.  Smjer  mu  je  bio 
od  JZ — SI.  Stete  dini  se  da  nema.  („Nar.  Nov.") 

Glina^  u  11  s.  29  m.  po  podne  zestok  potres  u  pravcu  od 
SvSZ — JJI.  Potres  je  bio  valovit,  te  je  potrajao  10  sekunda  i  bio 
tako  zestok,  da  se  je  na  noge  diglo  sve  ziteljstvo.  Stete  nema. 
(„Nar.  Nov.") 

Gola.  u   72  12  u  nodi  dosta  zestok  potres.  (^Nar.  Nov.") 

Oorica  VeliJca^  u  11  s.  17  m.  po  podne  ocutismo  dosta  zestok 
valovit  potres  u  pravcu  od  JZ — SI,  a  trajao  je  4  sekunde  uz  pod- 
zemnu  tutnjavu  i  Sum.  U  nekojih  kucah  su  ure  nihalice  stale, 
dofiim  kod  mene  nije.  Stete  nema,  osim  sto  je  sa  nekih  kuda  nesto 
criepova  popadalo.  („Nar.  Nov.") 

Gospic^  u  11  s.  15  m.  po  podne  potres  nalik  na  Ijuljanje  u 
barci  na  moru.  U  stanu  brijada  Trnacida  stala  je  ura  nihalica,  a 
u  dudanu  trgovca  Ristovida  popadali  naslagani  sveznji  duhana.  (V. 
Pavlat.)  —  U  11  s.  19  m.  u  Gospidu  potres  u  pravcu  od  SSZ—JJI, 
koji  je  trajao  2  sekunde  a  imao  jakost  1.  stupnja.  (Dr.  A.  Ga- 
vazzi.)  —  U  Gospidu  najprije  u  V<  H  posve  slab  potres,  za  kratak 
cas  opet  drugi,  a  u  11  s.  17  m.  nastao  je  potres  takove  jakosti, 
da  su  ptice  u  krletkah  popadale  i  da  se  je  pokudtvo  treslo.  („Nar. 
Nov.") 

Gracac^  ovdje  potresa  nisu  osjetili.  (J.  Petrovid.) 

GradiSka  Nova^  u  11  s.  15  m.  po  podne  dosta  jak  potres  od 
Z — I  sa  jakom  tutnjavom ;  trajao  je  15  sekunda ;  Stete  nikakve. 
(„Agr.  Zeitung".)  —  U  GradiSki  i  u  okolici  u  11  s.  11  m.,  pak  u 
11  s.  46  m.  po  podne  valoviti  potresi.  Prvi,  najjaci  udarac  trajao 
je  10  sekunda.  Pudanstvo  se  je  vedim  dielom  izselilo  pod  vedro 
nebo.  („Hrvatska".) 

Grdjevac  Veliki,  u  11  s.  5  m.  po  podne  osjetili  smo  valovit 
potres  pravcem  od  I — Z ;  potres  bio  je  jak  i  potrajao  6  sekunda. 
U  kudah  se  pokudtvo  gibalo  i  Skripalo,  s  krovova  padalo  mrvinje 
od  criepova  i  zbuke.  Ja  sam  se  u  postelji  tri  put  zaljuljao.  Tut- 
njave  nije  bilo.  Stete  nema.  (J.  Safran  zup.). 

Griiane^  11  s.  17  m.  po  podne  vrlo  jak  potres.  Osim  malih  pu- 
kotina  druge  Stete  nema.  (Pavelid  zup.) 

Grobnik^  u  11  s.  25  m.  po  podne  zestok  valovit  potres,  koji  je 
trajao  10  sekunda  a  imao  pravac  od  S — J ;  uz  potres  dula  se  pod- 
zemna  tutnjava.  U  11  s.  41  m.  doSao  je  drugi,  veoma  slab  potres 
R.  J.  A.  cxxviii.  1 1 


Digiti 


ized  by  Google 


162 


M.  KihvA-ni, 


(8) 


od  1  sekunde.  U  11  s.  53  m.  tredi,  srednji   potres  sa   tutnjavom; 
trajao  je  2  sekunde.  (B.  Vudid,  r.  u6.) 

Hercegovac^  u  '/»  12  u  Dodi  potres;  jedna  ura  nihalica  stala. 
(„Nar.  Nov.") 

Hum  na  Sutli,  u  11  s.  57  m.  (na§a  ura  ide  jama^no  za  20  m. 
prerano)  iestok  potres,  koji  je  trajao  kojih  6 — 7  sekunda.  Pravac 
mu  bijaSe  od  SI — JZ.  Podzemna  tutnjava  jaka,  te  se  dinilo,  da  se  je 
izdigao  vihor.  Zidine  popucaSe  dosta  jako ;  a  omaza  mnogo  spalo  sa 
stropova.  Iza  ovog  bilo  je  jo§  potresa.  (Vidi  15.  travnja;  „Obzor".) 

llok^  potresa  ovdje  ne  osjeti&e.  (Jakovina.) 

Ivanec^  u  11  s.  12  m.  po  podne  prvi,  a  u  11  s.  58  m.  drugi 
potres.  Talasanje  zemaljske  kore  iSlo  je  od  S — J,  naime  prama 
gori  Ivanfiici,  a  odmali  za  tim  od  I — Z,  dakle  unakrii.  Prvi  potres 
bi  je  najjadi.  Sva  se  je  kuda  tresla,  okna  su  zveketala,  zrcala  se 
zanihala  kao  nihaljke,  kreveti  se  zaljuljase  kao  koljevke  i  poma- 
koSe  od  zida.  Ure  na  zidovih  stadose.  Sviet  se  je  pri  prvom  udarcu 
prepla§io  i  pobjegao  na  ulicu.  U  jednoj  novoj  kudi  pukla  su  dva 
zida.  Druge  stete  nema.  („Nar.  Nov.**) 

Ivanid  grady  u  11  s.  26  m.  po  podne  valovit  potres,  koji  je 
trajao  do  12  sekunda  a  iSao  smjerom  od  JZ — SI.  Bio  je  dosta  jak, 
ali  fitete  nije  nikakve  podinio.  Podzemne  tutnjave  nisu  duli.  Cini 
se,  da  su  to  bila  dva  potresa,  koja  su  naglo  jedan  za  drugim  slie- 
dili.  Ure  nihalice  vedinom  su  stale.  (Drag.  PeroS.) 

Jablanac^  u  11  s.  10  m.  po  podne  jak  valovit  potres  od  iztoka. 
Iza  toga  bilo  je  potresa  svu  nod,  u  svem  jedno  15.  (Stokid.) 

Jamnica^  u  11  s.  20  m.  po  podne  valovit,  ostar  potres,  koji  je 
trajao  do  10  sekunda.  Smjer  mu  je  bio  po  mojem  sudu  od  SI— JZ, 
dok  drugi  kaiu,  da  je  bio  od  JZ — SI.  U  crkvi  se  naslonio  jedan 
svjednjak  sa  sviedom  na  oltar,  i  to  pravcem  prama  iztoku.  Rako 
je  moj  Stan  odozdol  zidan,  a  prvi  kat  drven,  to  je  za  potresa  staro 
drvo  silno  Skripalo,  prozori  zveketali,  te  sam  u  prvi  mah  mislio,  da 
netko  hode  silom  prodrieti  u  stan.  U  crkvi  se  pokazaSe  neznatne 
pukotine;  druge  Stete  nije  bilo.  (A.  Vranid,  zup.) 

Jaska  (Jastrebarsko),  u  1 1  s.  1 5  m.  prvi  jak  potres,  od  kojega  se 
je  sav  narod  probudio,  na  noge  skodio  i  sklonuo  se  pod  dovratke. 
Od  potresa  se  sruSio  velik  kameni  kriz,  koji  je  bio  na  prodelju 
crkve,  pak  je  od  njega  jedan  dio  spao  na  zemlju  preko  krova  i  znatno 
ga  ostetio,  te  se  odronio  niz  brdo  do  iupnoga  stana,  dodim  je  drugi 
dio  pao  na  sjevernu  stranu  i  zadrzao  se  na  prostoru  izmed  crkvenoga 
krova  i  tornja.  Na  mnogim  zidanim  zgradaraa  popucale  su  zidine. 


Digiti 


ized  by  Google 


(9)  TRINAJSTO  POTRE8NO  IZVJEfi^E:  ZA  GODINU  1895.  163 

Najvede  pukotine  vide  se  na  crkvi  kod  sakristije  i  na  gradu  grofa 
ErdOdya.  („Obzor".)  —  U  11  s.  15  m.  u  Jaski  valovit  potres, 
kojemu  je  smjer  bio  od  SI — JZ.  Zapofieo  je  Sumom  poput  bure  i 
trajao  13 — 15  sekunda.  Potres  je  sastojao  od  pet  udaraca.  Stete 
ima  na  crkvi  jedno  200  for.  a  neSto  na  vlastelinskom  gradu.  (;,Nar. 
Nov.") 

Jesenje^  od  potresa  poneSto  oSteiSena  zupna  crkva.  („Nar.  Nov.") 

Kalje,  u  11  s.  24  m.  po  podne  potres,  koji  je  trajao  4  sekunde 
a  iSao  smjerom  od  JI — SZ.  (Radid.) 

Kapela  kod  Belovara,  u  7*  ^2  u  nodi  prili6no  zestok  potres 
pravcem  od  S — J.  Potrajao  je  po  prilici  5 — 6  sekunda  i  prodao 
bez  ikakve  §tete.  ViSe  osjetljiv  bio  je  u  vedih  zgradah  („Nar. 
Nov.") 

Karlobctg,  u  11  s.  30  m.  po  podne  slab  valovit  potres,  koji  je 
trajao  jedan  das.  Tresli  sa  se  prozori  i  razne  stvari  po  sobah.  (A. 
Dundovid.) 

Karlovac,  u  1 1  s.  20  m.  po  podne  potresao  je  zestok  udarac  cieiim 
gradom,  te  je  treSnja  na  naS  uzas  potrajala  10 — 14  sekunda. 
Udarac  je  dofiao  od  SI,  a  tresao  je  tako  dvrsto,  da  su  Skripale 
sve  zidine,  popucali  stropovi,  padale  opeke  i  dimnjaci  sa  krovova 
mnogih  kuda.  UplaSeno  pudanstvo  skodilo  je  iz  svojih  stanova,  te 
su  za  das  vrvjeli  ulicama  Ijudi  bliedi,  drhdudi  od  u^asa  i  groze. 
U  11  s.  35  m.  osjetismo  drugi  udarac,  veoma  kratak,  no  silan  i 
jak  kao  da  je  dva  put  netko  trgnuo  jadnom  nadom  zemljom.  U 
mnogim  kudama  popadala  stakla  sa  ormara,  zanihale  se  svjetiljke, 
stale  ure  nihalice,  ruSio  se  criep  s  krova,  jednom  riedi :  uzas  bivao 
sve  vedi.  Pripoviedaju,  da  se  je  za  prvoga  udarca  toranj  samo- 
stanske  crkve  tako  zanihao,  da  je  malo  zvonce  osam  puta  zazvo- 
nilo.  (»Nar.  Nov.")  —  „Obzor**  javlja:  U  Karlovcu  u  11  s.  17  m. 
prvi,  dvie  sekunde  kasnije  drugi,  takodjer  jaki  udarac,  a  poslje 
5 — 6  sekunda  tredi,  neznatni.  Ukupno  bilo  je  2  jaka  i  5  slabih  po- 
tresa. Udarci  su  bili  valovita  gibanja.  Prva  dva  trajala  su  2 — 3 
sekunde.  Vede  Stete  nema. 

Kasina^  u  11  s.  30  m  po  podne  zestok  potres.  Prvi  udarac 
trajaSe  do  6  sekunda,  poslje  stanke  od  2 — 3  sekunde  potreslo  opet 
silno  do  5  sekunda.  Gibanje  bijaSe  viSe  valovito  nego  okomito. 
Stvari  po  sobi  sve  se  dizale  u  vis,  prozori  zveketahu.  (J.  Ben- 
kovid.) 

Klanjac^  ovdje  zestok  potres.  SruSila  se  kotarska  zgrada.  („Hr- 
vatska".)  —  U  Klanjcu  u  11  s.  15  m,  valovito  gibanje  i  onda  jak 


Digiti 


ized  by  Google 


164  M.  K1SPATI(\  (10) 

udarac.  („Agr.  Tagblatt".)  —  U  Klanjcu  u  11  s.  20  m.  znatan 
potres.  Svi  su  se  predmeti  dnnali,  zidovi  se  tresli  i  pucali,  dim- 
njaci  se  manje  ili  viSe  ruSili.  Zgrada,  u  kojoj  je  bila  smjeStena  ko- 
tarska  oblast,  ostedena  je  tako  jako,  da  je  dalnje  stanovanje  u  njoj 
opasno,  te  je  kotarski  predstojnik  odmah  sliededi  dan  zatvorio 
zgradu,  koja  je  vec  bila  vrlo  trosna,  tako  da  je  sada  mjemik 
odredio,  da  se  ima  poruSiti.  Na  franjevadkom  samostanu  sruSio  se 
dimnjak  na  izto^noj  strani  kuce,  a  dimnjak  na  zapadnoj  strani  po- 
maknuo  se  za  10  centimetara,  te  ^e  se  morati  poruSiti.  Padom  dim- 
njaka  oSte<5en  je  krov,  a  i  u  samostanu  ima  vise  pukotina.  Nadalje 
je  stradao  stan  kot.  sudca,  ali  se  bez  opasnosti  moze  u  njem  sta- 
novati.  Kako  se  sluzbeno  doznaje,  ofitedena  je  zupna  crkva  u  Ma- 
Ijevcu  i  SuhlJN^  Kapela  sv.  Josipa  u  Suhlju,  i  pu6ka  Skola  u  Kra- 
Ijevcu.  („Nar.  Novine**.) 

Klostar  Ivamc\  u  ^1^  12  u  noci  jak  potres  od  J — S.  Gibanje  je 
bilo  valovito,  a  trajalo  je  po  prilici  cetvrt  minute.  Valovito  gibanje 
bilo  je  tako  jako,  da  su  se  visedi  predmeti  jako  zanihali,  a  ura 
stala.  („Nar.  Nov.") 

Kopriv7nca^  u  11  s.  20  m.  osjctismo  potres  u  pravcu  jugo-za- 
padnom,  bez  tutnjave.  Trefinja  je  bila  valovita  i  trajala  nepodpune 
3  sekunde.  U  mnogih  kudah  stadose  ure  nihalice,  do6im  Ijudi  u 
gostionici  i  na  ulici  ne  osjetiSc  niSta.  („Nar.  Novine".) 

Kosinj  garnji^  u  11  s.  5  m.  po  podne  potres,  koji  je  isao  od 
SZ — JI  a  trajao  3  sekunde.  (Gr6evi<5.) 

Kostajnica^  u  1 1  s.  u  nodi  valovit,  prilidno  iestok  potres  pravcem 
od  S — J.  Trajao  je  po  prilici  2  sekunde.  („Nar.  Nov.") 

Kraljevac  na  Sutli,  u  11  s.  30  m.  veoma  zestok  potres,  koji  je 
prilicno  dugo  trajao,  a  isao  od  S — J.  Mnogo  Stete  naneo  osobito 
na  crkvi  i  iupnom  dvoru.  Zvona  na  zvoniku  sama  zazvoniSe;  ura 
nihaljka  prestala  idi;  ormari  se  otvoriAe;  slike  popadaSe.  (^Obzor".) 

Kraljevica^  u  11  s.  5  m.  po  podne  velik  potres,  koji  je  trajao 
do  3  sekunde;  zadnji  udarac  bio  je  dosta  jak,  ali  Stete  do  sada 
nikakve  nije  opazeno.  („Nar.  Nov.") 

Krapina^  u  11  s.  23  m.  po  podne  jak  potres  uz  silnu  tutnjavu. 
PreplaSeni  stanovnici  iztrdaSe  iz  stanova  na  ulicu.  Druga  viest 
javlja,  da  je  gibanje  bilo  valovito,  da  su  se  zgrade  uzljuljale  kao 
ladje  na  talasajudem  se  moru.  Potres  bijaSe  jak,  a  trajao  je  do 
15  sekunda.  Prvi  taj  potres  bio  je  po  toj  viesti  oko  7*  12,  a  oko 
•/i   12  navalio  je  drugi,  nu  slabiji  potres.  („Nar.  Nov.") 

Krapinske  Toplice^  oko  ^2  1^  u  noci  dosta  jak  valovit  potres, 
koji  je  potrajao  4 — 6  sekunda.  Pravac  mu  je  bio  od  JZ — SI.  Po- 

Digitized  by  VjOOQIC 


(11)  TRINA.7STO  POTRKSNO  IZVJESC'E:  ZA  OODINU  1895.  165 

padalo  nekoiiko  dimnjaka  i  neSto  criepa  sa  krovova,  te  popucali 
nekoji  zidovi.  („Nar.  Nov.") 

Krasica  kraj  Petrinje,  od  potresa,  koji  je  bio  u  11  s.  18  m.  po 
podne,  pokazala  se  pukotina  u  crkvi,  koja  je  tek  popravljena. 
(^Hrvatska"  ) 

KraM6^  u  Vs'^  u  no6i  dosta  jak  potres.  Stete  nema  vede,  samo 
je  nekoiiko  dimnjaka  poruSeno.  („Nar.  Nov.") 

Krii  Vojni,  izmed  11  i  7J2  valovit  potres.  (,Nar.  Nov.") 

Kriievd,  u  12  s.  20  m.  po  podne  jak  valovit  potres  od  JZ— SI 
az  podzemna  tutnjavu;  podeo  i  zavrSio  ja6im  udarcem,  a  trajao 
do  14  sekunda.  U  m.nogim  kadama  stali  satovi.  (Brzojavni  ured.) 
—  Slike  se  na  stienama  micahu,  pomi^ni  predmeti  znatno  se  zani- 
haSe,  a  mjestimice  popadaSe  dase  sa  polica.  (I.  Pexider.) 

KriSi^de,  ovdje  osjetiSe  silan  potres  u  tri  maha.  Prvi  potres  bio 
je  u  10  7v,  drugi  u  llVi?  a  treci  u  11  /^  po  podne.  Svaki  udarac 
trajao  je  do  6  sekunda,  a  svi  bijaha  tako  zestoki,  da  se  stiene  u 
sobah  Ijuljale  kao  na  SuSti.  Konji  po  stajah  pokidali  ulare,  te  jedan 
preko  drugoga  skakali.  (^Hrvatska".) 

KrnjaJc^  u  10  s.  55  m.  po  podne  valovit  potres  od  JI — JZ  (!). 
U  mojoj  troSnoj  erarskoj  sgradi  nastala  strava,  a  ja,  koji  sam  se 
spremao  na  podinak,  bio  sam  udarcem  na  krevet  svaljen.  Zidovi 
svi  popucaSe.  Moj  sluga  spavao,  pa  sko6io  kao  benav  9a  kapom 
lifikom  u  ruci,  veleci  „Evo  6e  me  zemlja  progutati".  U  11  s.  20  m. 
ponovio  se  potres,  ali  slabiji.  („Obzor".) 

Kupinac,  11  s.  42  m  tako  jak  potres,  koji  je  doSao  od  juga, 
da  su  se  drvene  kuce  stra§no  potresle,  te  su  se.daske,  kako  se 
danas  vidi,  po  1  centimetar  jedna  od  druge  razstale.  Najprije  dula 
se  je  straSna  grmljavina.  Treslo  so  tako  jako,  da  6ovjek  nije  mogao 
stajati,  a  da  se  za  5to  ne  prihvati.  U  nekih  zidanih  kudah  spala  je 
sa  stropa  zbuka.  Inace  Stete  nema.  Ovakva  potresa  nije  ovdje  bilo 
od  god.  1880.  Satovi,  koji  vise  na  zidu,  stadoSe.  Iz  PleSevine^  imanja 
baruna  Raucha,  javljaju,  da  je  u  isto  doba  i  ondje  bio  zestok  potres. 
(„Nar.  Nov.") 

Ktdina,  u  11  s  20  m.  po  podne  potres,  koji  je  trajao  2  sekunde 
a  doSao  od  sjevera.  (S.  Bathorszeky.) 

jSTuZa,  oko  po  noci  dosta  jak  potres ;  Setalica  na  uri  se  stresla, 
kao  da  je  netko  urom  podrmao.  (P.  Krempler ) 

Kutjevo,  ovdje  nije  nitko  potresa  osjetio,  premda  ga  u  obliznjih 
mjestih  svuda  ocutiSe.  (P.  Krempler.) 


Digiti 


ized  by  Google 


1G6 


M.  KldPATl6, 


(12) 


LapaCy  oko  pol  nodi  jak  potres,  koji  je  trajao  3  sekunde  a  isao 
pravccm  od  juga.  Postelje  su  se  Ijuljale  kao  ladje  na  vodi.  („Nar. 
Novine".) 

Lepoglava,  u  11  s.  18  m.  po  podne  potres,  koji  je  iSao  pravcem 
od  SZ— JI  a  potrajao  8  sekunda;  slaba  tutnjava  6ula  se  prije  po- 
tresa.  Zbuka  na  zidovih  popucala,  prozori  zveketali,  pokudtvo  se 
nihalo  u  spomenutom  pravcu;  nekoji  predmeti  sa  ormara  padali, 
osobito  u  I.  spratu.  (Dr.  J.  Eisenbacher.)  —  U  11  s.  20  m.  u 
Lepoglavi  jak  valovit  potres  pravcem  od  J — S,  od  ko jega  su  se  kude 
zanihale,  zidovi  popucali,  mnoge  stvari  popadale  sa  ormara,  a  po- 
kudtvo  podelo  gotovo  micati  se  po  sobama.  Zidovi  i  gradja  na 
kudama  Skripahu  vrlo.  Potres  me  ]e  zatekao  u  krevetu,  koji  se  je 
Ijuljao  upravo  kao  da  je  na  ii£etima,  i  dkripao,  kao  da  ga  jaki  Ijudi 
sa  oba  kraja  natezu  za  zastavnice.  („Nar.  Nov.") 

LeSde  kod  Otodca,  u  IP/j  u  nodi  jak  valovit  potres,  koji  me  je 
probudio  iz  tvrdoga  sna.  Potres  je  iSao  smjerom  od  SI — JZ,  a  trajao 
do  6  sekunda.  Krevet,  zeljezna  ped,  ostalo  pokudtvo,  posudje  i  da§e 
Skripahu  i  zvedahu.  Jaka  podzemna  tutnjava  trajala  je  za  tim  po- 
dulje.  btete  nikakve.  (Grttnhut,  ^upnik.) 

lACf  u  11  s.  25  m.  po  podne  vrlo  jak  potres,  da  je  sve  pu- 
danstvo  od  sna  probudio;  gdjegdje  su  i  zidovi  popucali.  U  11  s. 
57  m.  bio  je  drugi  potres.  Oba  su  iSla  od  J — S.  Prvi  trajao  je 
jednu  minutu.  („Nar.  Nov.") 

Lipik,  u  1 1  s.  50  m.  po  podne  dva  udarca  sa  intervalom  od  20 
sekunda;  pravac  bio  je  od  S — J.  Svaki  udarac  trajao  je  2 — 3  se- 
kunde. Postelje-  se  zanihaSe.  Stete  nikakve.  (Po5t.  ured.) 

LoSinj,  McUo  Sdo^  prvi  jaki  udarac  osjetiSe  u  11  s.  18  m.  po 
podne  sa  podzemnom  grmljavinom.  („Agr.  Zeitung".) 

Losinj^  Velo  Selo,  u  11  s.  28  m.  po  podne  jak  potres,  koji  je 
potrajao  jedno  25  sekunda.  („Agr.  Zeitung".) 

Ludbreg,  u  11  s.  20  sekunda  po  podne  potres,  koji  je  idao 
pravcem  od  JZ — SI,  a  trajao  4  sekunde,  Uz  potres  se  dula  dosta 
znatna  tutnjava.  Od  treSnje  se  slike  prilidno  zaniha&e,  a  visede  ure 
stadoge.  (S.  Benakovid.) 

Lukad^  oko  pol  nodi  odutjeli  smo  dosta  zestok  potres.  Mnogi  ae 
probudiSe  od  sna.  („Nar.  Nov.") 

Izpod  Maceljshe  gore^  oko  72^2  u  nodi  odutih  muklu  podzemna 
tutnjavu.  Probudivsi  se  osjetiro,  kako  se  ta  tutnjava  sve  viSe  pri- 
bliiuje,  kad  al  eto  nasta  silno  trzanje  krevetom,  predmeti  sa  ormara 
i  stolova  podeSe  padati,  svod  sa  zidinom  svijati  se,  u  obde:  nastalo 


Digiti 


ized  by  Google 


(13)  TRINAJRTO  POTRESNO  IZA'JEScK:  ZA  GODINU  1895.  167 

stanje,  u  kojem  bi  dovjeka  lako  ostavila  pamet.  Kad  se  je  sve  pri- 
mirilo,  nakon  dobre  jedne  minute,  upalim  sviecu,  al  nastade  joSte 
ja6a  tutnjava,  zidine  se  svijale  i  pucale,  koniadi  svoda  padali, 
8  krova  criep,  predmeti  u  kudi  rufiili  se.  Htjedoh  iz  kreveta,  ali 
kako  se  dva  puta  pridigoh,  tako  budem  dva  puta  svom  silom  natrag 
ba6en  u  krevet.  Ovo  grozno  stanje  potraja  do  dvie  minute.  Oko 
•/4I2  ponavljahu  se  udarei,  ali  slabiji.  Pravac  potresa  bio  je  od  Z— I. 
(„Nar.  No  vine".) 

Mace  kod  Zlatara,  oko  72^2  u  nodi  dosta  jak  potres  od  JZ — SI. 
Prvi  i  drugi  udarac  bio  je  tako  jak,  da  su  se  Ijudi  iz  sna  pro- 
budili ;  slike  i  pokudtvo  se  zanihalo,  a  criep  s  krova  padao.  Zadnji 
udarac  bio  je  slab.  („Nar.  Nov.") 

Meddk:  Izvjestitelju  pripoviedao  je  seoski  starjeSina  ovo:  Kad 
sam  na  uzkrs  u  ve6e  kasno  prvi  san  odspavao,  probudim  se  i 
ostanem  do  jednu  uru  budan.  Cujem  na  jednom  podzemnu  tutnjavu, 
dolazedu  od  iztoka,  od  koje  se  za  nekoliko  sekunda  sva  kuda  strese, 
za  minutu  ili  dvie  dujem  drugu,  pa  i  tredu  takvu  tutnjavu.  Mislio 
sam,  da  je  kakva  grmljavina,  pa  sad  tek,  kad  me  upozoriSe  na  to, 
vidim,  da  je  bio  potres.  I  drugi  neki  seljak  mu  pripoviedao,  da 
je  i  on  duo  podzemnu  tutnjavu,  i  da  je  krevet  i  posoblje  drhtalo. 
(M.  Oklobdzija,  r.  ud.) 

ModruS,  u  11  8.  25  m.  po  podne  potres,  koji  je  i8ao  pravcem 
od  I— Z  a  trajao  8  sekunda.  Pokudtvo  se  gibalo  i  padali  manji 
predmeti.  U  11  s.  40  m.  drugi,  a  u  11  s.  50  m.  tredi  potres.  (J. 
Antonidid.) 

Morav6e,  u  11  s.  15  m.  po  podne  valovit  potres,  koji  je  trajao 
6 — 7  sekunda.  U  nekih  kudah  popucase  zidovi,  a  na  jednoj  srusio 
se  dimnjak.  U  mojoj  sobi  stala  ura.  Mnogi  iztrdaSe  iz  kuda,  a 
gdjekoji  ne  smjedoSe  cielu  nod  natrag.  Pravac  potresu  bio  je  od 
Z-I.  (V.  Santek.) 

MrkopcUj,  u  11  8.  25  m.  po  podne  potres,  koji  je  iSao  od  J — ^S 
a  trajao  vi5e  sekunda.  Pokudtvo  se  Ijuljalo,  na  jednoj  kudi  sruSio 
se  dimnjak  i  zid  popucao,  u  crkvi  spalo  sa  stropa  malo  zamaza. 
Odmah  za  tim  doSao  drugi,  ali  slabiji  potres.  U  11  s.  51  m.  po 
podne  tredi,  u  11  s.  59  m.  detvrti  potres.  (F.  Sinko,  r.  ud.) 

Nart  kod  Belovara,  u  7^12  u  nodi  osjetili  smo  dosta  jak  potres, 
koji  je  preko  10  sekunda  trajao.  Dolazio  je  od  SI  sa  podzemnom 
tutnjavom.  („Nar.  Novine".) 

Novi  u  Vinodolu,  u  11  s.  35  m.  po  podne  najprije  silna  tutnjava, 
a  onda  uz  tutnjavu  dva  slaba  udarca.  Pravac  potresu  bio  je  od 
JI — SZ ;  trajao  je  15  sekunda.  (M.  Potodnjak.) 


Digiti 


ized  by  Google 


168 


M.  KihvAri6, 


(14) 


Ogtilin,  u  11  8.  30  m.  po  podne  potres  sa  tutnjavom  u  pravcu 
od  Z — I;  trajao  je  6  sekunda.  Po  kudama  se  treslo  posudje,  U 
jednoj  kudi  se  na  stolu  prevrnula  puna  litra  vina.  (J.  Magdid.)  — 
U  11  8.  19  m.  po  podne  u  Ogulinu  jak  potres,  koji  je  bio  valovit 
a  iSao  pravcem  od  SSZ — JJI.  („Hrvat8ka".)  —  U  11  s.  30  m.  po 
podne  u  Ogulinu  zaljulja  se  zemlja  uz  straSnu  tutnjayu  i  Ijuljala  se 
dobrih  pet  dasaka,  da  je  sve  poskakalo  na  noge.  Za  jedno  pol  sata 
eto  i  drugoga  potresa,  a  za  njim  i  tredega,  ali  oba  slabija  od  prvoga. 
Stete  nema  nikakve.  („Obzor".) 

Opatija^  u  11  8.  u  nodi  zestok  potres.  (^Hrvatska*".) 

Orehovica  u  Zagorju,  u  11  s.  10  m.  po  podne  zestok  potres,  koji 
je  potrajao  do  20  sekunda.  Cini  se,  da  je  potres  doSao  od  jugo- 
zapada.  Ovaj  bijaSe  jadi  od  onoga,  Sto  je  bio  9.  studenoga  1880. 
(„Obzor«.) 

Oriovac,  u  11  s.  6  m.  po  podne  potres,  kojijeiSao  pravcem  od 
JZ — SI,  a  trajao  4 — 5  sekunda  Uz  potres  dula  se  slaba  tutnjava. 
Neki  predmeti  po  sobah  zazvedaSe.  (PoSt.  ured.) 

Osik  u  Lici,  u  11  s.  15  m.  po  podne  tako  jak  potres,  da  su  se 
prozori  tresli,  sudje  u  ormarih  zvedalo,  ptice  u  gajbah  leprSale, 
postelje  se  Ijuljaie.  Cini  se,  da  je  bio  potres  sa  tri  kratka  udarca 
od  J— S.  („Nar.  Novine".) 

Otodac,  u  IIV2  u  nodi  potres.  (Grtinhut.) 

Pakrac,  u  11  s.  15  m.  po  podne  lagana  valovita  treSnja,  koja 
kao  da  je  imala  pravac  od  S — J  ili  obratno.  Postelja  se  nihala  od 
wS — J  kroz  4 — 5  sekunda.  (L.  Stein.) 

Perusid,  u  11  s.  16  m.  po  podne  valovit  jak  potres,  koji  je  ifiao 
od  vS — J  a  trajao  5—6  sekunda.  Tutnjave  nisam  duo.  (Padjen.) 

reScenica^  u  11  s.  19  m.  po  podne  jak  valovit  potres  u  smjem 
od  S — J.  Trajao  je  5  sekunda.  Zvono  na  tomju  zazvonilo,  daSe  i 
prozori  zveketali,  pokudtvo  se  Ijuljalo.  Na  crkvenom  tomju  stare 
se  pukotine  razSirile,  novih  nisam  opazio.  Domade  se  iivotinje  uzne- 
mirile.  Ljudi  upla6eni,  iztrdali  iz  svojih  stanova.  Sest  minuta  ka- 
snije,  u  11  s.  25  m.,  osjetio  se  drugi  potres.  Pravac  mu  bio  isti, 
tutnjava  jaka.  Trajao  je  kao  i  prvi  5  sekunda.  (Medarid.) 

Petrinja,  u  11  s.  18  m.  25  sk.  po  podne  valovit  potres,  koji  je 
isao  od  Z — I  ili  od  SZ — JI,  a  trajao  5  sekunda.  Straiar  kod  kot. 
oblasti  duo  je  najprije,  kako  je  pucao  criep  i  padao  sa  krova 
gostione  „Lavu",  onda  je  vidio,  kako  se  naklanjaju  stabla  na  pro- 
menadi  jedno  prama  drugom  i  tek  onda  podelo  ga  Ijuljati.  Sum  se 
nije  duo  niti  prije  niti  kaSnje.  Drugi  kat  kr.  realke  i  preparandije 
popucao  je  jako,   zamaz  na  viSe  mjesta  odpao;  na  gradskoj  kudi 

Digitized  by  VjOOQIC 


05) 


TRIXAJRTO  1K)TRKSN(>  IZV.JKS(''E:  ZA  (iODlNl*  1895 


169 


odpao  je  koinad  vienca.  Ure  nihalice  stale  su  tako  rekud  sve,  a  i  moj 
regulator.  Svjetiljke  su  se  nihale  joS  pol  sata  kasnije  od  Z — I.  Kokoni 
popadale  u  snu  sa  Ijestava,  golubovi  poletjeli  kao  o  podne,  kad  top 
pukne.  Ni  najplaSljiviji  Ijudi  ni  djeca  nisu  se  preplasili,  jer  je  to 
Ijnljanje  bilo  nekako  ugodno,  poslje  Ijuljanja  vedinom  su  se  podcli 
Ijudi  i  djeca  smijati.  (Dr.  I.  Zoch.) 

Petrova  gora,  talionica  zeljeza  kod  Topuskog,  u  1 0  s.  50  m.  po 
podne  potres,  koji  je  potrajao  jedno  2  sekunde.  Gibanje  je  bilo 
tako  jako,  da  su  se  svjetiljke  i  slike  zanihale.  („Agr.  Zeitung".) 

Pisarovina^  u  lis.  14  m.  po  podne  vrlo  jak,  a  u  11  s.  59  m. 
slabiji  potres.  („Nar.  Novine".) 

Pla$ki,  u  11  s.  12  m.  po  podne  potres,  pravac  JI,  gibanje  znatno, 
predmeti  se  u  ku6i  micali;  trajanje  13  sekunda.  (J.  Pavli6ek.) 

Pokupsko^  u  11  s.  20  m.  po  podne  potres  valovita  gibanja; 
trajao  je  3  sekunde  a  iSao  pravcem  od  S — J ;  pred  potresom  dula 
se  podzemna  tutnjava.  (Arnold.) 

Pored  kraj  Kutjeva,   pred   pono6   potres  •,   vrata  se  potresla,  kao 

da  ih  tko  hode  silom  otvoriti,  sa  ormara  pala  boca.  (P.  Krempler.) 

PoSega,  u  11  s.  17  m.  po  podne  udarac  uz  tutnjavu ;   trajao  je 

oko  2  sekunde.  Na  ratarnici  stao  sat  i  sruSila  se  figura  sa  ormara. 

(L.  Ivankovid.) 

Pregrada,  u  11  s.  15  m.  po  podne   zestok    potres.    Sa    krovova 
padali  su  criepovi,  a  u  nekoliko  kuda  popucali  zidovi.  Sa  crkvenoga 
krova  takodjer  je   palo  mnogo  criepa.    Na  jednoj  kudi  izbaden  je 
prozor,  Na  tornjevih  jedne  i  druge  crkve  nastaSe  vidljive  pukotine  •, 
sa  detiriju   kuda   poruSili   su   se   dimnjaci,  pak  su  padajudi   na  tla 
polupali  po  krovovih  mnogo  criepova,  koji  su  silnim  5tropotom  pa- 
dali na  cestu.  Kako  je  bila  tamna  nod,  mislio  sam,  da  se  kude  ruSe. 
U  jednoj  kudi,  gdje  se  je  bilo  sakupilo  vece  druztvo,  da  proslavi  uz- 
krsni  blagdan,  poru^ile  su  se  od  potresa  staklenke  na  stolu,  a  stiene 
su  tako  popucale,  da  se  je  sve  druztvo  preplaSeno  raziSlo  i  pohrlilo 
svojim  kndam,  da  vide,  je  li  potres  nadinio  kakve  Stete.  („Nar.  Nov.") 
Preeid,  u  11  s.  15  m.  po  podne  Zestok  potres,  koji  je  trajao  20 
sekanda;   u  11  s.  18  m.   drugi,  slabiji  potres,    u   11  s.  38  m.  opet 
slabiji,  u  lis.  46  m.  mnogo  jadi,  a  u  12  s.  upravo  jak  potres,  da 
su   se   prozori   i  vrata  tresla,    ura  nihalica   i    budilica  zazvonila,  a 
staklene  stvari,  5to  su  jedna  uz  drugu  stojale,  zazvedale.  („Obzor.") 
—  Drugi    dopisnik   navodi:    U  11  s.  12  m.   vrlo    osjetljiv   potres, 
koji  je  trajao  punih  20  sekunda,    u  11  s.  16  m.  potres  od  2  sek., 
a  11  s.  32  m.  tredi  potres  od  1  sekunde,  a  u  11  s.  58  m.  detvrti 
potres  od  2  sekunde.  (^Obzor".) 

Digitized  by  VjOO^ 
1 


170  M.  kiSpatic,  (16) 

Babf  u  11  s.  15  m.  po  podne  jak  potres,  koji  je  trajao  do  25 
sekunda,  tako  da  su  mnogi  svu  nod  pod  vedrim  nebom  probavili. 
(„Obzor".) 

Sakovac  kod  Karlovca,  u  11  b.  17  m.  prije  podne  potres,  pred 
kojim  se  je  6\xo  Snm,  kao  da  6e  udariti  tuda.  Hum  je  isao  od 
SI — JZ,  te  po  torn  sudim,  da  je  i  smjer  potresu  bio  od  SI — JZ. 
Za  Sumom  bio  je  dosta  jak  potres,  te  je  moju  majku,  koja  je  bila 
vani  pred  kudom^  bacio  na   zemlju.   (M.  Bla^kovid,  gimnazijalac.) 

Bakovica,  u  11  s.  15  m.  po  podne  dva  neposredno  jedan  za 
drugim  sliededa  udarca,  od  kojih  je  prvi  bio  znatno  jadi  od  dru- 
goga.  Cio  pojav  trajao  je  do  3  sekunde.  (M.  Vanjkovi<S,  iupnik.) 
—  U  11  s.  14  m.  jak  valovit  potres,  koji  je  potrajao  viSe  od  10 
sekunda;  drugi  je  sliedio  za  nekoliko  sekunda  a  mnogo  slabiji  i 
kratak,  samo  jedan  hip,  tredi  bio  je  posve  slab.  Pravca  nisam 
mogao  razabrati.  („Nar.  Nov.") 

Ramljani,  u  isto  doba  kada  i  u  Lesdu  potres.  (Grtinhut.) 

Raven  kraj  Krizevaca,  u  11  s.  20  m.  po  podne  dosta  jak  potres. 
Stete  i  nesrede  nema.  Sve  zidne  ure  su  stale.  Potres  je  trajao  dosta 
dugo,  a  bio  valoyita  smjera.  (,Obzor".) 

Ravnagora,  u  pol  dvanaest  u  no6i  zadu  se  naj  prije  tutnjava,  iduda 
od  S — J,  a  za  tim  navali  jak  potres,  koji  je  trajao  do  2  minute. 
Kude  se  zibahu  kao  ladje,  a  6aSe  u  ormarib  zazvedaSe.  (I.  Po- 
todnjak.)  —  Oko  7*12  odutismo  u  Ravnojgori  zestok  potres,  koji 
je  bio  valovit  a  iSao  pravcem  od  JZ — SI.  Trajao  je  oko  30  sekunda. 
Ziteljstvo  je  vedim  dielom  spavalo,  no  kad  je  potres  udario,  po 
kudama  su  se  brzo  upalile  sviede.  Narod  je  spopala  strava.  Mnogi 
su  bjezali  na  dvor,  a  drugi  su  pokleknuli  i  molili  se  Bogu. 
Zgrade  su  se  Ijuljale  kao  ladje  na  vodi.  Posudje  i  slike  zveketahu, 
podajudi  podzemnom  pojavu  poseban  takt.  (;,Nar.  Nov.**)  Slidnu 
viest  ima  i  „Obzor". 

Bemetinec  kod  Novog  Marofa,  u  11  s.  20  m.  po  podne  pode  se 
zcmlja  Ijuljati,  a  gibanje  ovo  potraja  jedno  3  sekunde.  Smjer  po- 
tresu bio  je  od  S — J.  Stete  nema.  f„Agr.  Zeitung**). 

Ribnik,  oko  7il2  u  nodi  osjetili  smo  Zestok  valovit  potres  od 
ISI— JZ,  koji  je  potrajao  oko  10  sekunda.  („Nar.  Nov.**) 

Rieka,  u  11  s.  16  m.  50  sek.  po  podne  potres  od  5— 6  sekunda, 
u  11  s.  20  m  20  s.  drugi  potres  od  5  sekunda,  u  11  s.  42  m. 
40  s.  tredi  potres  od  3  sekunde,  u  1 1  s.  50  m.  detvrti  potres  sasvim 
slab.  („Nar.  Nov.**)  —  U  11  s  17  m.  po  podne  vrlo  zestok  potres, 
koji  je  potrajao  5  sekunda.   Stete  nema,  al  je  pudanstvo  uzrujano, 


Digiti 


ized  by  Google 


(17)  TRINAJ8TO  POTRE8NO  IZVJES6E:  ZA  GODINU  18a5.  171 

jer  se  treSnja  ponavlja.  U  kazaliStu  bilo  je  mnogo  svieta,  koji  je 
pobjegao  na  polje.  Gosti  hotela  Europe  pobjegli  su  na  ladje,  gdje  su 
sproveli  nod.  Stanovnici  u  okoliSu  kolodvora  utekli  su  u  ieljezniCke 
vagone.  („Nar.  Nov.")  Slidne  viesti  donose  „Agr.  Zeitung"  i  „Tag- 
blatt.**  —  „Obzor"  javlja,  da  je  potres  bio  u  11  s.  20  m.  i  da  je 
trajao  21  sekunda,  pa  da  je  asfaltni  plodnik  na  glavnoj  ulici  po- 
pucao,  te  nadovezuje  tomu  viest,  da  su  se  u  Bakru  od  potresa  sru- 
Sile  dvie  ku6e. 

Bieka  gomja,  u  11  s.  30  m.  po  podne  potres  od  JI  sa  jakom 
tutnjavom;  potres  je  trajao  4  sekunde.  (Horvat.) 

Samarica,  u  7*12  u  nodi  bio  dosta  jak  potres.  Pravac  mu  je 
bio,  kako  mi  se  dini,  od  SZ — JI.  Ve6e  Stete  nema,  u  2upnoj  crkvi 
je  zamaz  na  pojedinih  mjestih  izpucao  i  odpao.  (^Obzor".) 

Samobor,  u  11  s.  21  m.  po  podne  za6u  se  6um  kao  od  kakva 
vjetra,  a  odmah  na  to  stade  se  zemlja  valovito  tresti.  Poku<Stvo 
stalo  Skripati,  staklenke  zvedati,  a  nekoje  ure  stadoSe.  Postelje  se 
tako  zaljujase,  da  su  se  Ijudi  i  iz  jaka  sna  probudili.  Sve  potraja 
do  15  sekunda.  (M.  Lang.)  —  U  11  s.  15  m.  po  podne  valovit 
dosta  jak  potres  s  tutnjavom,  koji  je  trajao  do  10  sekunda.  Potres 
se  je  ponovio  das  prije  12  s.  u  nodi,  a  i  ovaj  je  bio  valovit  i 
jak  kao  i  prvi,  a  trajao  je  do  5  sekunda.  Stete  nema  nikakve,  van 
Sto  su  se'krovovi  odistili  od  popucanih  criepova,  te  Sto  je  koja  daSa 
sa  ormara  pala.  („Nar,  Nov.")  —  U  11  s.  15  m.  potres  u  pravcu 
od  JZ— SI.  (^Hrvatska".) 

Selce  kod  Crkvenice,  oko  11  s.  15  m.  po  podne  potres  od  50 
sekunda.  („Nar.  Nov.") 

Senj,  oko  72^2  u  nodi  potres  u  pravcu  od  J  — S;  trajao  je  oko 
20  sekunda.  (Lj.  Justid.)  —  U  11  s.  13  m.  po  podne  potres,  koji 
je  trajao  oko  12  sekunda,  uz  potres  se  dula  podzemna  tutnjava. 
Gibanje  je  bilo  valovito.  Jedna  ura,  koja  je  okrenuta  prama  SZ, 
stala  je.  (Prof.  Rukavina.)  —  U  11  s.  30  m.  po  podne  potres  od 
20  sekunda  u  pravcu  od  J— S.  („Obzor".) 

Severing  u  11  s.  15  m.  po  podne  jaka  podzemna  tutnjava  i 
odmah  na  to  silan  potres,  koji  je  iSao  od  I  —  Z.  Potres  je  bio  tako 
jak,  da  iza  velikog  zagrebadkog  potresa  g.  1880.  takav  potres  nisam 
odutio.  Trajao  je  12 — 15  sekunda.  (''Nar.  Novine".) 

Siecevac  (14*7  klm.  zapadno  od  Samobora),  u  11  s.  15  m.  po 
podne  vrlo  zestok  potres,  koji  je  trajao  4—6  sekunda.  Zemlja  se 
je  nihala  uz  veliku  tutnjavu,  kao  da  grmi.  Stete  nema.  (P.  Kova- 
devid,  kapetan.) 


Digiti 


ized  by  Google 


172 


M.  ki6pati6. 


(18) 


Sienicak,  u  1 1  s.  15  m.  po  podne  zestok  potres.  Sliedila  su  dva 
udarca,  jedan  iza  drugoga.  Drugi  je  bio  2e§(5i  od  prVoga.  Smjer 
nije  se  mogao  todno  ustanoviti.  Cinilo  se,  da  je  i§ao  od  SZ — JI. 
Zveket  flaSa  i  5aSa  bio  je  jak.  Stete  kao  da  nema.   („Nar.  Nov.") 

SisaJCj  u  11  8.  18  m.  po  podne  potres,  koji  je  potrajao  10  se- 
kunda  a  iSao  od  JI — SZ.  Ljiidi  se  prestraSiSe,  mnogi  poskaka§e 
iz  postelja  i  dotrfiaSe  na  ulicu.  Osim  manjih  pukotina  nema  drage 
Stete.  („Agr.  Zeitung".)  —  Drugi  dopisnik  navodi  u  isto  vrieme  vrlo 
jak  valovit  potres  od  JI— SZ;  trajao  je  7  sekunda  uz  jaku  podzemnn 
tutnjavu.  Ku6e  su  se  nihale  kao  §iba  na  vodi ;  ure  na  zidovih,  koje 
su  visjele  u  smjeru  potresa,  zaustavile  su  se  u  svih  kudah,  a  one 
ure,  koje  su  okomito  lezale  na  ovom  smjeru,  zanihale  su  se  znatno 
vedim  zamahom.  Posudje  i  drugi  predmeti  nihali  su  se  i  tresli  dosta 
zivo.  Sa  nekih  kuda  padale  su  opeke  sa  dimnjaka  i  krovova, 
(„Hrvatska".) 

Skrad^  u  11  s.  14  m.  po  podne  u2asan  potres,  koji  je  trajao  do 
dva  dasa.  Pravac  mu  bijage  od  Z — I.  Tek  Sto  se  je  narod  male 
od  straha   smirio,   navali  u    11  s.    32  m.   drugi  potres.  („Obzor".) 

Srb,  ovdje  potresa  ne  osjetiSe.  (Omdikus.) 

Stasia^  u  11  8.  19  m.  po  podne  jak  potres,  da  se  je  narod  od 
sna  probudio.  („Nar.  Novine".) 

StenjevaCy  u  11  s.  16  m.  po  podne  valovit  potres,  koji  je  trajao 
12—15  sekunda.  Mnogo  slabiji  i  kraci  potres  ponovio  se  u  12  s. 
Stete  nema  u  mjestu  nikakve.  U  zavodu  umobolnih  popucalo  je 
osobito  u  drugom  katu  neSto  zidina  i  sa  stropova  popadalo  nesto 
^buke.  Gibanje  je  ovdje  bilo  toli  silno,  da  je  treSnja  prevaliia  jednu 
svjetiljku  i  jednu  uru  zaustavila.  (L.  Ivandan,  zupnik.) 

Stubica  Gornja^  u  11  s.  15  m.  po  podne  tako  zestok  potres, 
kakova  nisu  Ijudi  poslije  onog  od  god.  1880.  upamtili.  Na  vise 
zgrada  polupani  su  prozori,  dimnjaci  popucali,  u  sobama  visede 
ure  zaustavile  se,  a  stvari  se  po  ormarih  prevalile.  Jedan  dovjek 
pripovieda  mi,  da  je  idudi  kudi  na  cesti,  ne  mogavSi  se  na  nogama 
uzdrzati,  pao  na  zemlju.  Potres  dosao  je  od  JZ  i  potrajao  12  se- 
kunda. (;,Nar.  Novine".) 

Stubica  Dolnja^  u  11  s.  35  m.  po  podne  dva  jaka  udarca.  (nAgr. 
Tagblatt".) 

Stupnik,  u  11  8.  28  m.  po  podne  potres  od  S — J  uz  veliku 
tutnjavu  •,  trajanje  5  sekunda ;  ure  nihalice  stadoSe,  a  blago  u  stajah 
poskakalo  u  vis.  (Jezek.) 


Digiti 


ized  by  Google 


(19)  TRmAJSTO  POTRESNO  IZVJES6E:  ZA  GODDTU  1895.  173 

Sunja,  u  11  s.  10  m.  po  podne  vanredno  zestok  potres,  koji  je 
trajao  do  9  sekunda,  te  je  iSao  valovito  od  I— Z.  U  crkvi  i  nekih 
kudah  ukazaSe  se  ve(5e  pukotine.  (t,Agr.  Tagblatt".) 

Sv,  Ivan  Zelina,  u  11  s.  25  m.  po  podne  odutismo  prvi  slabiji 
potres,  dvie  minute  kasnije  dnigi  ja6i  uz  silnu  trednju  i  s  udareem, 
tako  da  su  predmeti  s  ormara  padali,  a  ure  nihalice  stale ;  oko  12 
s.  navalio  je  iznova  slabiji  potres.  Ovaj  drugi  mogao  je  23  sekunde 
potrajati.  („Nar.  Novine".) 

Sv.  Fetar  Orehovac,  u  11  s.  11  ro.  po  podne  dosta  jak  potres 
od  Z~I.  („Obzor".) 

Sv.  Simun  (MarkuSevac),  u  11  s.  13  m.  po  podne  valovit  potres, 
koji  je  trajao  6 — 7  sekunda.  Drugo  valovito  gibanje,  no  puno  sla- 
bije,  osjetismo  40  minuta  kasnije.  Ma  da  je  potres  bio  neSto  traj- 
niji,  gtete  nema  nikakve,  a  nisu  ni  prozori  zazvedali  ni  ure  stale. 
Tutnjave  ne  ^usrno  ni  za  prvoga  ni  za  drugoga  potresa.  („Narodne 
Novine".) 

Tahorsko  (Tabor  Mali,  Hum),  od  potresa  je  toranj  tako  izpucao, 
da  6e  se  jedva  modi  odr^ati.  („Obzor".) 

Topusko^  u  11  s.  15  m.  po  podne  Ijuljala  se  zemlja  jedno  10 
sekunda.  Potres  je  dofiao  od  S  ili  SZ.  Zid  rusevine  u  opatiji  stoji 
smjerom  na  sjevero-iztok,  pa  su  3 — 4  kamena  s  njega  pala  2 — 5 
metara  daleko  na  JII.  Mjestimice  padao  je  criep  sa  krovova  i  po- 
pucao  zamaz.  Uz  potres  ^ula  se  tutnjava  nalik  na  hujanje  vjetra. 
(J.  Dencler.) 

7V5(fe,  po  prilici  u  1 1  s.  8  m.  po  podne  nakon  dosta  znatne  tut- 
njave prilidno  jak  potres,  koji  je  potrajao  do  15  sekunda.  Nakon 
drugih  15  sekunda  osjetio  se  drugi  slab  i  kratak  potres.  Glede 
smjera  mnienja  su  vrlo  razlidita,  dapa6e  opriedna;  ja  i  neki  drugi 
drzimo,  da  je  bio  smjer  od  JZ—  SI  ili  tofinije  od  JJZ — SSI.  Druga 
treSnja  trajala  je  4 — 5  sekunda.  Treda  treSnja  ponovila  se  u  11  s. 
56  m.  po  podne,  bila  je  neSto  slabija  od  prve,  a  trajala  je  8 — 10 
sekunda.  —  Potres  je  bio  tako  jak,  da  su  se  Ijudi  od  sna  probu- 
dili.  Jednu  ura  nihalica  ustavila  se,  pokudtvo  se  treslo,  a  i  ku- 
hinjsko  posudje,  koje  je  slabije  visjelo,  gdjegdje  je  popadalo.  Na 
Skolskoj  zgradi  opa^aju  se  pukotine  na  rubovih  stropa  i  mrvice 
od  vapna  na  podu.  I  u  zupnoj  crkvi  opazaju  se  slabe  pukotine. 
(J.  CukU,  ud.) 

Tuhelj,  u  11  8.  20  m.  po  podne  silan  potres,  koji  je  potrajao 
nekoliko  sekunda.  Vede  Stete  nije  napravio,  ali  je  ipak  ostavio  zna- 
kova  u  crkvi  i  zupnom  dvoru.  Ura  nihalica  stala.  Pravac  potresa 
bio  je  I— Z.  („Obzor".) 

Digitized  by  VjOOQIC 


174  M.  K1SPAT16,  (20) 

Uljanik,  u  Vi  12  u  nodi  potres.  („Nar.  Nov.**) 

Varaidin^  u  V4  12  u  nodi  valovit  potres,  koji  je  trajao  20  se- 
kunda  a  idao  smjerom  od  JZ — SI.  Nekoliko  minuta  prije  potresa 
osjetio  se  osobit  vjetar  SI,  koji  je  vise  nalidio  fiumu  nego  vjetru. 
Potres  nije  pratila  tutnjava,  a  valovito  gibanje  zemlje  bilo  je  tako 
jako,  da  su  kudna  zvona  zvonila.  U  kapucinskom  samostana  za- 
zYonilo  je  u  hodnika  dosta  veliko  zvono.  Ure  su  malo  ne  sve  stale. 
Kreveti  Ijuljali  su  se  poput  zibke,  a  prozori  i  ormari  su  zveketali 
i  Skripali.  Prije  a  i  za  vrieme  potresa  zavijali  su  psi,  krave  mu- 
kale,  kokoSi  leprdale  i  kokoilakale.  (Dr.  Er2an.) 

Varaidinske  TopHce^  u  11  s.  17  m.  po  podne  potres  srednje  ja- 
kosti  uz  slabn  tutnjaya;  trajanje  4  sekunde.  (^Agr.  Tagb.*') 

Vinagora^  u  11  s.  27  m.  po  podne  jak  zemljotres,  koji  je  po- 
trajao  jedno  15  sekunda.  Pravac  kao  da  mu  je  bio  od  JZ — SI; 
gibanje  je  bilo  valovito.  U  samoj  su  se  trednji  mogla  tri  jada 
udarca  razabrati,  a  med  njima  bio  je  tredi  najjadi  i  najpogubniji. 
Taj  je  potres  bio  ovdje  puno  jadi  od  onoga  god.  1880.  Vedina  je 
poskakala  iz  posteija  a  mnogi  pobjegoSe  pod  vedro  nebo,  jer  kod 
treSnje  se  razvila  takova  tutnjava,  takova  huka  i  lomljava,  da  se 
je  sviet  od  uiasa  prepao,  dekajudi  sigurnu  i  neizbjezivu  smrt  Sve 
se  je  na  odigled  klimalo,  zibalo,  bibalo,  kao  da  je  sve  u  zraku, 
pa  je  pravo  dudo,  da  se  nije  sve  razvalilo  i  polomilo.  Na  naSem 
zvoniku  prelomila  se  ru2a  na  krizu,  motka  munjovodna  se  preki- 
nula  i  objesila,  erkva  pokazuje  tu  i  tamo  manjih  pukotina,  pa  tako 
je  i  na  Skolskoj  zgradi;  dimnjaci  su  popadali.  („Obzor*'.)  —  „Na- 
rodne  Novine"  spominju,  da  su  u  crkvi  u  Vinagori  pisci  iz  or- 
gulja  od  potresa  porazbacani,  pa  da  seje  poslje  potresa  dula  silna 
tutnjava. 

Virje^  u  11  8.  15  m.  po  podne  dosta  jak  potres  u  pravcu  od 
S— J.  (^Hrvatska"). 

Virovitica,  u  11  s  20  m.  po  podne  potres,  koji  je  trajao  3 — 4 
sekunde  a  iSao  pravcem  od  S — J.  (J.  Besz,  Ijekamik.)  —  Od  po- 
tresa su  se  svi  predmeti  u  sobah  drmali.  U  mnogih  kudah  nastale 
su  pukotine,  koje  teku  od  J — S  i  od  tavana  prama  razu  zemlje. 
(„Nar.  No  vine".) 

Vivodina^  u  Vs  12  u  nodi  potres.  („Nar.  Nov.") 

Voca,  u  11  8.  20  m.  po  podne  probudio  nas  je  zestok  potres, 
kakova  nismo  odutili  poslje  onog  od  g.  1880.  Stiene  popucale,  ure 
nihalice  stale.  Pravac  bijase  s  podetka  od  JZ.  Iza  prvog  udarca 
sliedio  je  odmah  drugi,  u  12  s.  tredi  s  istim   pravcem.   („Obzor**.) 


Digiti 


ized  by  Google 


(21)  TRINAJ8TO  P0TRE8N0  IZVJEd(!;E:  ZA  GODINU  1895.  175 

Vojdkovac^  u  11  s.  15  m.  po  podne  lagan  potres  sa  dugimi  va- 
lovi ;  smjer  ma  je  bio  od  Z — I,  potrajao  je  17  sekunda ;  dtete  nema 
nikakve.  („Nar.  Nov.") 

Vrbnik  na  otoku  Krku,  u  11  s.  20  m.  po  podne  potres  slabe 
jakosti;  potres  je  trajao  5  sekanda  a  iSao  od  JI — SZ,  te  je  bio  va- 
lovit.  Odmah  iza  njega  navalio  je  drug!  puno  jaCi,  koji  je  trajao 
4  sekunde  a  idao  istim  smjerom.  Stete  nikakve,  ali  straha  mnogo. 
Nakon  toga  osjetilo  se  do  ponodi  5  do  6  slabih  i  kratkotrajnih 
potresa  istoga  smjera.  (A.  Brozovid,  rav.  u6.) 

Vrbavac^  a  11  s.  25  m.  po  podne  jak  potres,  koji  je  trajao  jedno 
6  sekunda  a  iSao  pravcem  od  ZI.  Odevidac  pripovieda,  da  se  je 
toranj  iupne  znatno  nihao.  Stete  nema.  „Obzor".) 

Vrbavsko,  u  11  s.  20  m.  po  podne  prilidno  jak  potres  od  SZ — J  I, 
te  je  trajao  4  seknnde.  Odmah  za  njekoliko  sekunda  bio  je  drugi 
jadi  valovit  potres,  da  su  se  kude  nihale  od  SI — JI,  a  trajao  je  9 
sekunda;  napokon  u  11  s.  56  m.  doSao  je  tredi  potres,  no  taj  je 
bio  vrlo  slab  i  trajao  je  samo  2  sekunde.  Stete  nema.  (V.  Orsid, 
2upnik.) 

Vukmanid,  u  11  s.  15  m.  po  podne  potres,  koji  je  znatno  oStetio 
zupnu  crkvu.  Toranj  je  do  zemlje  sav  izpucao.  Na  drugih  zgradah 
nema  Stete.  („Nar.  Nov.") 

Vttkovina,  u  7a  12  sati  u  nodi  osjetio  se  ovdje  valovit  potres 
smjerom  od  SZ — JI,  te  je  potrajao  4  sekunde.  Potres  je  bio  dosta 
jak,  jer  su  se  predmeti  nihali,  a  u  krevetu  se  dovjeku  dinilo,  kao 
da  se  nifie  u  zibaljki.  („Nar.  Nov.") 

Zaharsko^  u  12  s.  33  m.  (!)  u  nodi  prilidno  jak  valovit  potres, 
koji  je  iSao  od  SI — JZ  a  trajao  po  prilici  4  sekunde.  Stete  nema. 
(E.  Hankonyi,  2up.) 

Zadar,  u  11  s.  15  m.  po  podne  jak  potres,  koji  je  potrajao  viSe 
sekunda.  („Obzor".) 

Zagreb^  u  11  s.  17  m.  i  nekoliko  sekunda  po  podne  po  srednjo- 
evropskom  vremenu  nastao  je  zestok  potres,  koji  je  potrajao  do 
10  sekunda.  Osjetili  smo  dva  udarca,  prvi  slabiji,  iza  kojega  je 
treslo  neke  tri  sekunde,  onda,  dok  jod  nije  trednjava  prestala, 
drugi  jadi,  poslje  kojega  se  je  zemlja  do  7  sekunda  valovito  tresla  od 
Z — I.  Po  kudah  zvedalo  je  staklo,  dtropotalo  pokudtvo,  prozori  i 
vrata  dkripala,  nihaljke,  koje  nisu  stale,  lupale,  dok  je  sa  krovova 
nekih  kuda  padao  criep  na  ulicu.  PlaSljivi  sviet  bio  je  poustajao 
iz  postelja  i  pobjegao  na  ulicu  i  u  kavane.  Svietiljke,  koje  vise  o 
stropu,   nihale  su   se  joS   detvrt  ure  poslje  potresa  izmedju  I  i  Z, 


Digiti 


ized  by  Google 


176 


M.  Klftl'ATIO, 


(22) 


zakredud  k  jugo-zapadu.  Od  god.  1880.  nismo  u  Zagrebu  osjetili 
tako  jaka  potresa.  („Nar.  Nov.")  —  11  s.  17  m.  30  sk.  po  podne 
potres  valovita  gibanja,  te  je  potrajao  kakovili  5  sekunda.  U  po- 
detku  bijaSe  dosta  slab,  nu  nakon  druge  sekunde  ne^to  se  jace  po- 
treslo.  U  mnogih  je  kudah  popucao  strop,  a  gdjegdje  su  se  sruSili 
i  ditavi  omazi  stiene.  U  katedrali  i  u  drugih  crkvah  i  zgradah 
nastalo  je  od  potresa  vise  vedih  i  manjih  pukotina,  tako  na  sveu6i- 
liStu,  kod  „Narodnih  Nbvina**,  i  u  drugih  zavodih.  Na  stienali  su 
se  uznihale  slike  i  ure,  ove  su  dapai^e  u  mnogih  kudah  i  stale,  a 
slike  popadale  sa  davala.  Gdjegdje  se  i  sa  ormara  srufiiSe  razni 
predmeti,  a  na  mnogih  kudah  odkinuSe  se  dielovi  fasada.  Medjutim 
vece  Stete  nije  nigdje  bilo.  („Obzor".)  —  U  11  s.  17  m.  16  sk.  po 
podne  2estok  valovit  potres,  koji  je  potrajao  do  6  sekunda.  Pravac 
mu  je  bio  od  JZ — SI.  Opazilo  se  je,  da  su  u  po6etku  bila  dva 
udarca.  Prvi  je  bio  nefito  slabiji,  a  drugi  tako  zestok,  da  se  je 
dinilo,  da  smo  pred  kakvom  tezkom  katastrofom.  Koliko  smo  oba- 
viesteni,  sruSio  se  u  gomjoj  Ilici  dinmjak  sa  jedne  kude.  Sa  mnogih 
krovova  popadalo  je  neSto  criepa.  Negdje  su  zidovi  popueali,  tako 
n.  p.  na  sveuciliStu,  gdje  je  zid  uz  stube  znatno  razpucao.  (»Hr- 
vatska".)  —  U  11  s.  18  m.  po  podne  nasta  dugo  valovito  gibanje, 
koje  doduSe  nije  napravilo  [nikakve  Stete,  ali  je  ipak  radi  svoje 
dugotrajnosti  prestraSilo  stanovnidtvo.  Stakla  zazvedaSe,  a  zaiyaz  je 
pueao  i  odpadao.  Doznajemo,  da  su  potres  slabije  odutili  u  gomjem 
gradu  nego  u  dolnjem.  Strazar,  koji  je  stojao  na  Jeladidevu  trgu, 
pripovieda,  da  je  vidio,  kako  se  Stankovideva  kuda  vidljivo  niSe. 
(„Agr.  Ztg.") 

Zajejida,  u  nodi  tri  potresa.  Prvi  dosta  zestok  u  IV I ^  trajao  je 
do  5  sekunda.  Gibanje  bilo  je  valovito  a  iSlo  je  od  JZ — SI.  Drugi 
kradi  i  slabiji  bio  je  u  12  sati.  („Hrvatska".) 

Zbjeg  kraj  Slunja,  oko  11  s.  u  nodi  zadu  se  podmuklo  hujanje, 
koje  je  preslo  u  jak  potres  u  pravcu  od  S— J,  koji  je  potrajao  15 
a  i  viSe  sekunda.  U  fikolskoj  zgradi  treslo  se  sve.  Nakon  stanke 
od  nekoliko  sekunda  pojavi  se  i  drugi  a  onda  i  tredi  potres  u  istom 
pravcu,  ali  su  ova  dva  vrlo  kratko  vrieme  potrajali.  U  ^1^12  po- 
novio  se  opet  potres  dva  puta,  ali  samo  1—2  sekunde.  Mukla  neka 
hujavica  poput  tutnjave  pojavila  se  prije  svakoga  potresa.  („Nar. 
No  vine".) 

Zelina  Dolnja,  oko  IP/a  a.  po  podne  jak  potres  valovita  gibanja. 
Smjer  bio  je  priblii^no  od  S— J.  Upravo  u  pol  nodi  evo  i  drugoga- 
Ovaj  je  bio  jadi  i  potrajao  nekoliko  sekunda  u  istom  pravcu.  Stete 
nikakve.  (^Hrvatska".) 


Digiti 


ized  by  Google 


(23) 


TRINAJSTO  POTRE8NO  IZXJFMT.:  ZA  GODINU  1895. 


177 


Zlatar,  u  11  s.  16  m.  po  podne  zadu  se  mukla  podzemna  tut- 
njava,  a  iza  toga  stala  se  zemlja  valovito  nihati,  svrSujuci  svoje  gi- 
banje  okomitim  udarcem.  Potres  je  imao  pravac  ud  SI — JZ  a  trajao 
je  do  10  sekunda.  TreSoja  je  bila  tako  jaka,  da  je  za  par  dasova 
bio  Zlatar  pun  Ijadi,  koji  su  od  straha  izasli  na  ullcu.  (nNar.  N.^) 
—  U  11  8.  18  m.  jak  valovit  potres  u  pravcu  od  S-  J  ;  trajao  je 
8—11  sekanda.  Zgrade  se  jako  nihale,  a  Ijudi  pre«tra§eni  bjezali 
na  ulicu.  („Obzor".)  —  Potres  veoma  jak.  Crkva  i  mnoge  kuce 
izpucale.  Sliedcdeg  dana  nije  se  raogla  drzati  sluzba  bozja  u  crkvi. 
f^Hrvatska").  —  U  lis  IG  m.  dosta  jak  valovit  potres  od  10 
do  12  sekunda  od  JZ— SI.  (Gregoric.) 

Bosna.  Sarajevskome  listu  ^Bosnische  Post"  javljaju,  da  su  u 
11  s.  15  m.  odnosno  u  11  s.  25  m.  po  podne  osjetili  potres  u 
Banjaluci,  Priedoru,  Bi§6u,  Krupi,  Cazin't^  Novani,  Omarskoj,  potres 
da  je  bio  valovit,  trajao  6 — 10  sekunda,  i  da  ga  je  pratila  podzemna 
tutnjava.  („Obzor**.) 

15.  travnja  ponoviSe  se  potresi  i  u  naSih  krajevih.  0  potresih 
toga  dana  imamo  ubiljezene  ove  viesti: 

Bakar^  u  ^j^l  prije  podne  dva  jaka  i  nekoliko  slabijih  udaraca. 
U  47*  8.  prije  podne  ponovio  se  potres  jednim  udarcem  tako,  da 
se  je  izvjestitelj  iz  najtvrdjega  sna  probudio.  Ukudani  mu  pripovie- 
dahu,  da  se  je  kroz  cielu  no6  lagan  potres  viSe  puta  ponavljao. 
(„Nar.  Nov.")  —  Druga  viest,  u  „Hrvatskoj",  javlja,  da  se  je  potres 
u  Bakru  ponovio  u  0  s.  3  m  prije  podne,  te  da  je  bio  mnogo 
slabiji,  osim  toga  da  je   bilo  po  nodi  viSe  podzemnili  tntnjava. 

Banija  kod  Karlovca,  u  1  s.  5  m.  prije  podne  osjetiSe  peti  udarac, 
no  slab,  a  do  6  s.  u  jutro  odutide  jos  dva  neznatna  udarca.  Gi- 
banje  i  pravac  ovih  udaraca  bio  je  kao  i  kod  onih,  5to  smo  ih  ubi- 
Ijezili  prijaSnjeg  dana.  (H.  Ved.) 

Bdovar  moravedki,  \x  ^j^l^  te  u  4^  i  onda  u  ^j^b  s.  osjetiSe  iz  nova 
slabije  potrese.  (;,Nar.  Nov.") 

Bisag,  u  ^j^l  i  72 ^  s.  prije  podne  osjetiSe  nove  slabije  potrese. 
(„Agr.  Tagbl.") 

Bistrica,  u  12  s.  5  m.  prije  podne  slab  udarac,  koji  je  potrajao 
4  sekunde  a  ifiao  smjerom  od  SI — JZ.  (M.  Lovrisak.)  —  Izvjestitelj 
S.  Lang  javlja,  da  je  iza  prvog  potresa  u  11  s.  20  m.  bilo  joS 
vise  potresa,  a  od  tih  spominje  dva  slaba  udarca,  koja  osjetise  u  3 
i  n  5  8.  n  jutro.  —  ^Agramer  Tagblatt"  ima  iza  prvoga  potresa 
ubilje^en  kao  drugi  potres  slab  udarac  u  5  s.  u  jutro,  koji  je  po- 
trajao 3  sekunde. 


R.  J.  A.  CXXVIII. 


12 


Digiti 


ized  by  Google 


178 


M.  K16PATI6, 


(24) 


Brdovac,  u  0  a.  4  m.  prije  podne  tredi  potres,  koji  je  bio  verti- 
kalan  i  trajao  3—4  sekunde.  TreSnja  je  bila  dosta  jaka,  tako  da 
se  je  na  tavana  6uo  Stropot,  Sto  ga  uz  prva  dva  potresa  ne  6u8e. 
Oko  4  8.  30  m.  prije  podne  zamjetiSe  mnogi  Cetvrti  potres.  („Obzor**.) 

Brod  na  Kupi,  prema  jutru  odutiSe  viSe  slabih  potresa.  (Cvetko.) 
—  U  2  i  u  5  s.  u  jutro  slab  potres.  („Obzor".) 

Crkvenica,  neki  ka2u,  da  su  6uli  oko  3  s.  u  jutro  slab  potres. 
(J.  Polid.) 

Cmilug,  poslje  prvog  juCeraSnjeg  potresa  bilo  je  vise  slabijih,  a 
posljednji  med  njimi  bio  je,  kako  se  dini,  u  7  s.  u  jutro.  („Obzor".) 

Cabar,  u  4  s.  prije  podne  slab  potres.  („Nar.  Nov.") 

Delnice,  u  4  s.  15  m.  prije  podne  probudila  me  jaka  treSnja, 
koja  je  trajala  do  6  sekunda;  u  razdoblju  od  5etvrt  sata  sliedile 
su  opet  dvie  tresnje,  od  kojih  je  svaka  2—3  sekunde  potrajala. 
Kod  zadnjeg  udarca  osjetio  sam  minimalnu  tutnjavu.  Susjedi  mi 
pripoviedahu,  da  su  i  u  7  sati  u  jutro  odutili  jos  jedan  ndarac.  Svi 
udarei  bili  su  valoviti  i  istoga  smjera.  („Nar.  Nov.") 

DesiniS,  iza  juSeraSnjeg  prvog  potresa  bilo  je  jo5  10  do  11  po- 
tresa fito  jadib  sto  slabijih.  Posljednji  je  bio  oko  5  s.  u  jutro. 
(„Nar.  Nov.")  —  U  2  i  u  4  s.  u  jutro  slabi  potresi  u  Desioidu. 
(„Obzor«.) 

JErpenja,  u  VgS  i  u  Vi^  s.  u  jutro  osjetiSe  iznova  slabe  potrese, 
(„Obzor".) 

Fuiine,  poslje  prvog  udarca  osjetiSe  u  kradih  i  duljih  razdobljih 
jod  Sest  potresa  u  istom  pravcu,  a  med  njimi  bijahu  najznatniji 
trecSi  potres  i  onaj  u  4  s.  20  m.  prije  podne.  („Agr.  Tagbl.")  — 
Sedmi  potres  ove  nodi  bio  je  u  7Va  s.  u  jutro.  (Z.  Tkalec.) 

Qerovo,  u  0  s.  5  m.  prije  podne  slab  potres,  u  0  s.  50  m  jadi, 
u  0  s.  55  m.  slab,  u  4  s.  24  m.,  i  u  4  s.  27  m.  prije  podne  potres 
od  10  sekunda.  (I.  Krasovid.) 

GradiSka^  odmah  iza  pol  nodi,  onda  u  4  s.  19  m.  i  6  s.  50  m. 
prije  podne  valoviti  potresi.  („Hrvatska".) 

Griiane,  poslje  prvog  juderasnjeg  potresa  nabrojismo  do  7  s.  u 
jutro  joS  9  potresa;  kod  svih  je  bio  pravac  isti,  od  Z — I,  samo 
onaj  u  6  s.  50  m.  bio  je  okomit.  (Pavelid) 

Grobnik,  u  0  s.  5  m.  prije  podne  slab  potres  od  1  sekunde,  u 
0  s.  20  m.  slab  potres  od  2  sekunde,  u  0  s.  58  m.  srednji  potres 
s  tutnjavom,  u  1  s.  6  m.  slab  potres  od  1  sekunde,  u  4  s.  20  m. 
srednji  potres  od  1  sekunde,  u  4  s.  34  m.  srednji  potres  od  2  se- 
kunde sa  tutnjavom,  i  u  7  s.  6  m.  prije  podne  sreduji  potres.  Pravac 


Digiti 


ized  by  Google 


(25)  TRINAJ8TO  P0TRE8N0  IZVJES6E:  ZA  GODINU  1896.  179 

svih  potresa  bio  je  od  S — J.  Stete  nikakve,  osim  toga,  gto  su  a 
gdjekojih  kudah  zidovi  malo  popucali.  (B.  VudicS.) 

Hum  na  Sutli,  iza  potresa  u  11  s.  57  m.  pa  do  1  s.  u  jutro 
osjetide  6etiri  slaba  potresa,  a  u  4  s.  57  m.  prije  podne  nje^to  osjet- 
Ijiviji  potres  sa  tutnjavom.  („Obzor".) 

Ivanec,  u  4  s.  prije  podne  tredi  potres.  („Nar.  Nov.**) 

cTomm'ca,  u  0  s.  7  m.  prije  podne  slab  potres  u  pravcu  od  SI 
prama  JZ  uz  slabu  podzemnu  tntnjavu;  seljaci  kazivaju,  da  su  i 
oko  5  s.  u  jutro  osjetili  nov  potres.  (A.  Vranid.) 

Jciska,  u  0  s.  6  m.  prije  podne  potres  bez  tutnjave  sa  jcdnim 
udareem,  trajao  je  4  sekunde;  u  3  s.  55  m.  iznovice  jedan  lak 
udarac,  te  napokon  u  4  s.  20  m.  nov  potres.  („Nar.  Nov.")  ^Obzor" 
ima  istu  viest. 

Karlovac^  u  1  s,  5  m.  prije  podne  tredi  udarac.  On  je  bio  va- 
lovit,  slab,  a  potrajao  je  sigurno  5  sekunda,  te  je  doSao  od  SI  posve 
tiho  bez  svakoga  duma  i  tutnjave,  te  smo  se  tresli  kao  da  se  vo- 
zimo  u  ^eljeznidkih  kolih.  Tko  je  iza  prvoga  i  naj^eddega  udarca 
(od  14.)  opet  legao,  ustao  je  sada  i  skodio  na  ulicu,  ili  je  budan 
dekao,  dok  svane  jutro.  Iza  toga  se  sve  primirilo,  premda  pripo- 
viedaju,  da  se  je  neka  trzavica  zemlje  slidna  titranju  grozni6ava 
fiovjeka  neprestance  dula.  U  4  s.  30  m.  prije  podne  zatutnji  detvrti 
jadi  udarac,  koji  je  potrajao  2  sekunde.  U  7  sati  u  jutro  joS  se  je 
osjetio  posljednji  trzaj,  no  slab.  („Nar.  Nov.") 

KoSina,  u  0  s.  15  m.'  prije  podne  slab  udarac;  neki  tvrde,  da 
se  je  6ula  ranom  zorom  podzemna  tutnjava.  (J.  Benkovid.) 

Klanjac,  u  Vs^i  za  tim  u  ^!^b  i  u  7*5  »•  ponovno  potresi,  med 
kojimi  je  bio  zadnji  najjadi  no  najkradi.  Neki  tvrde,  da  je  u  nodi 
od  14.  na  15.  bilo  u  svem  7,  a  drugi  opet  10  potresa.  („Nar.  N.") 

Kraljevec  na  Sutli^  oko  V4I  ^  jutro  drugi  no  slabiji  potres;  u 
725  tredi  takodjer  slabiji ;  10  minuta  iza  ovoga  Cetvrti  potres,  koji 
je  bio  dosta  2estok.  Ovaj  detvrti  potres,  koji  je  bio  kradi  od  prvoga, 
najvide  je  dtete  nanio.  Eazu  da  su  osim  ovih  pet  joS  jedan  potres 
odutili.  („Obzor".) 

Krapinske  Toplice^  poslje  prvog  potresa,  koji  da  je  bio  oko  72^2 
u  nodi,  osjetiSe  iza  pol  sata  drugi  udarac,  koji  da  je  bio  okomit  i 
baS  kod  te  zgode  da  su  zidovi  pucali.  U  jutro  o  pozdravljenju  bio 
je  tredi  no  slabiji  udarac.  („Nar.  No  vine".) 

KraSa^  iza  prvoga  potresa  u  ^1^12  bilo  je  do  dana  7  manjih 
potresa.  („Nar.  Novine".) 


Digiti 


ized  by  Google 


180 


M.  KI§PATl6, 


(26) 


Krii  Vojni^  u  2  s.  u  jutro  potres  jafii  od  onoga,  koji  je  bio 
prije  polnoci.  On  je  zaustavio  u  nekih  kudah  zidne  satove  i  pro- 
airio  pukotine  na  zgradi  kotarske  oblasti.  Pravac  bio  je  od  S— J. 
(„Narodne  Novine".) 

Kutinay  u  2  s.  30  m.  prije  podne  od  sjevera  dolazedi  potres, 
koji  je  potrajao  3  sekunde.  (Bathorszeky.) 

Lepoglava,  u  0  s.  6  m.  prije  podne  potrea,  koji  je  trajao  2  se- 
kunde, pravac  SZ— JI;  u  4  s.  15  m.  prije  podne  drugi  potres  od 
1  sekunde  u  pravcu  od  SZ  JI.  (Dr.  Eisenbacher.)  —  Iza  polno<ii 
osjetiSe  jo§  osam  potresa,  i  to  sest  slabih  i  dva  ne§to  jada,  i  to  jedan 
u  0  s.  40  m.  a  drugi  u  4  s.  30  m.  prije  podne.   („Nar.  Novine".) 

Li6j  u  0  s.  50  m.  prije  podne  tredi  potres,  u  4  s.  45  m.  prije 
podne  Cetvrti,  u  6  s.  10  m.  prije  podne  peti  potres.  Svi  su  iSli  od 
J-S.  („Nar.  Novine".) 

Loiinj^  Maio  selo^  a  I  s.  10  m.  i  u  2  s.  prije  podne  potresi;  kazu 
da  su  odutili  joS  potrese  u  3  s.,  3^2,  i  674  prije  podne.  („Agramer 
Zeitung".) 

LoSinj,  Velo  selo^  u  0  s.  25  m.  drugi  slabiji  potres,  a  u  3.  s. 
10  m.  prije  podne  tre6i,  vrlo  jak  potres.  („Agr.  Zeit".) 

Ludbreg^  u  11  s.  30  m.  prije  podne  potres  od  JZ — SI  uz  slabu 
tutnjavu ;  trednja  trajala  je  1  sekundu.  (Benakovid.) 

Izpod  Maceljske  Gore^  iza  polnodi  slabi  potresi,  a  konadno  odutih 
tri  udarca  oko  5  s.  u  jutro.  („Nar.  Nov.") 

Moravcc,  u  1  s.  15  m.  prije  podne  okomit  slab  udarac,  koji  je 
trajao  1  sekundu ;  prije  udarca  6ula  se  podzemna  tutnjava.  U  4  s. 
15  m.  prije  podne  iznova  okomit  slab  udarac.  (V.  Santek.) 

Mrkopalj^  u  0  s.  1  m.  prije  podne  slab  potres,  te  odmah  iza 
njega  opet  vrlo  slab  potres,  pak  u  7  s.  4  m.  prije  podne  iznova  slab 
potres.  Osim  nabrojenih  7  potresa  u  nodi  od  14.  na  15.  travnja 
kazu  neki  da  su  odutili  jod  druga  4  slaba  udarca.  (F.  Sinko.) 

OpcUija^  u  T  i  u  4  s.  prije  podne  potres.  („Hrvatska".) 

Orehovica  u  Zagorju,  u  0  s.  45  m.  prije  podne  dosta  slab  potres; 
u  37i  s.  u  jutro  dosta  jak  potres,  te  u  47*  u  jutro  dosta  jak  potres. 
(„Obzor«.) 

Pregrada^  u  74I)  ^li^f  Vs^  i  4  s.  35  m,  prije  podne  slabi  po- 
tresi. („Nar.  Nov.") 

Pregid,  u  4  s.  15  m.,  u  4  s.  20  m.  i  u  7  s.  prije  podne  potresi. 
—  Drugi  izvjestitelj  javlja:  Poslje  detvrtog  potresa  u  11  s.  58  m. 
po  podne  osjetismo  u  1  s.  36  m.  prije  podne  potres  od  1  sekunde; 
u  2  s.  18  m.  prije  podne  potres  od  72  sekunde;  u  3  s.  45  m. 
prije  podne  potres  od  2  sekunde,  te  napokon  u  6  s.  53   m.   prije 

Digitized  by  VjOOQIC 


(27)  TRINAJRTO  P0TRE8N0  IZVJBSOE:  ZA  GODINU  1895.  181 

podne  potres  od  3  sekunde.  Kod  svih  osam  potresa  bve  nodi  ocu- 
tilo  se  jako  gibanje,  tako  da  je  pokudtvo  i  stanje  Skripalo,  a  oso- 
bito  kod  prvoga,  koji  je  trajao  20  sekunda,  nihale  su  se  svjetiljkc 
i  u  nekih  kudah  stado§e  zidne  ure,  a  na  viSe  kada  otvorili  se  pro- 
zori.  („Obzor".) 

JBaJ,  oko  1  s.  po  ponodi  i  onda  n  4  s.  15  m.  slab  potres. 
(„Obzor«.) 

RaJcovica^  u  0  s.  10  m.  prije  podne  posve  slab  potres.  (M. 
Vanjkovid.) 

Ravnagora,  u  74 1  V^  ponodi  dosta  jak  potres  od  par  sekunda, 
u  3  s.  prije  podne  opet  jak  potres.  (Potodnjak.)  -  U  '/*  i  Va^  " 
iutro  puno  slabiji  potresi ;  i  poslje  se  dula  podzemna  tutnjava  i  slabi 
drhtaj  zemaljske  kore.  („Nar.  Nov.**)  —  U  V42  i  u  5  s.  u  jutro  ponovno 
potresi.  („Obzor".)  —  U  474  u  jutro  dosta  jak  udarac  („Hrvatska".) 

Ribnik^  7*  sata  poslje  prvoga  potresa,  dakle  todno  o  ponodi  drugi 
ali  neznatniji  potres,  koji  se  je  ponavljao  u  7*5  i  5  ^  j^tro;  ovaj 
zadnji  bio  je  u  2estini  jednak  prvomu.  („Nar.  Nov.") 

Rieha^  u  0  s.  2  m.  30  sk.  prije  podne  peti  potres  od  4  seknnde; 
u  0  8.  49  m.  20  sk.  prije  podne  sesti  potres  od  15  sekunda;  u  0  s. 

5  m.  40  sk.  sedmi  sasvim  slabi  potres;  u  4  s.  30  m.  40  sk.  osmi 
potres  od  7  sekunda;  u  5  s.  12  m.  30  sk.  deveti  potres  od  10  se- 
kunda; u  5  s.  38  m.  deseti  potres   od   5   sekunda,   te   napokon   u 

6  s.  5  m.  10  sk.  jedanaesti  potres  od  8  sekunda.  Treslo  se  od  Z — I. 
(„Nar.  Nov.")  —  Poslje  potresa  u  11  s.  17  m.  osjetismo  drugi  sla- 
biji o  ponodi,  te  onda  u  4  s.  20  m.  opet  znatniji  potres  od  S — Z  (?) 
(„Nar.  Nov.") 

Rieka  Gornja^  oko  polnodi  potres  od  2  sekunde  od  Jl,  za  tim 
opet  u  2  s.  prije  podne  potres  od  2  sekunde  od  JI.  (Horvat.) 

Samobor^  o  samoj  ponodi  osjetismo  drugi  potres.  On  je  bio  od 
onoga  u  11  s.  21  m.  puno  slabiji,  ali  ipak  joS  dosta  jak,  bez 
tutnjave,  a  trajao  je  7  sekunda.  U  prvi  mah  osjetila  se  laka  trza- 
vica,  onda  dva  jada  udarca,  da  se  je  i  posoblje  uzdrmalo,  a  onda  opet 
laka  treSnja.  Tredi  potres  kaiu  da  je  bio  vrlo  slab;  ja  ga  nisam 
osjetio.  Oko  72 "^  "  jutro  potreslo  se  po  detvrti  put,  a  u  74  5  bio  je 
peti  potres.  Ovaj  je  bio  nesto  jadi,  no  prema  prvomu  posve  ne- 
znatan.  Nekoliko  minuta  iza  ovoga  opet  se  osjetilo  lako  trepetanje. 
Smjer  svih  ovih  potresa  bio  je  od  SZ — JI.  (Lang.) 

Selce,  u  4  s.  u  jutro  osjetiSe  drugi  potres;  pravac  mu  je  bio  od 
SZ— JI.  (Nar.  Nov.") 

Severin^  u  ponodi  nov  potres,  a  poslje  se  je  treslo  cielu  nod  u 
kratkih  intervalih  das  jade  das  slabije.  („Nar.  Nov.") 

Digitized  by  VjOOQIC 


182 


U.  KI6PATI6, 


(28) 


Sisak,  oko  ponodi  nov  potres.  „Agr.  ijeit.") 

Skrad^  u  4  s.  15  m.  prije  podne  osjetljiv  potres.  (^Obzor**.) 

Stenjevac,  neki  kai^u,  da  su  prema  jutru  osjetili  dva  potresa. 
(Ivandan.) 

Stubica  Gornja^  a  4  s.  i  u  4  s.  35  m.  prije  podne  slabi  potresi. 
(„Nar.  Nov.") 

Stabica  Dolnja,  u  0  s.  15  m.  prije  podne  slab  potres,  u  4  s. 
15  m.  prije  podne  jafii  potres.  („Agr.  Tagbl") 

Topusko^  oko  4  s.  u  jutro  slab  potres.  (Dencler.) 

Tride^  u  4  s.  8  m.  prije  podne  potres,  koji  je  trajao  do  8  se- 
kunda;  oko  7  s.  u  jutro  opet  slab  potres.  (CuUi.) 

Tuhelj^  u  0  B.  6  m.  prije  podne  nekoliko  slabijih  udaraca,  n  3  s. 
43  m.  prije  podne  nekoliko  slabijih  udaraca,  u  3  s.  55  m.  prije 
podne  nekoliko  slabijih  udaraca,  u  4  s.  25  m.  prije  podne  neko- 
liko slabijih  udaraca,  u  4  s.  28  m.  prije  podne  nekoliko  slabijih 
udaraca  uz  tutnjavu,  od  ovih  pet  potresa  najja^i ;  neki  ka2u  da  sa 
osjetili  slab  udarac  i  oko  7  s.  u  jutro.  Smjer  svih  potresa  bio  je  od 
I-Z.  („Obzor^) 

Varaidin^  u  ^1^1  n  jutro  vrlo  slab  potres  uz  slabu  podzemnu 
tutnjavu;  u  ^4^  ^  jutro  iznova  potres,  odito  jadi  od  predjaSnjeg. 
(Dr.  Krizan.) 

Vinctgora,  u  ^j^l  nasta  druga  trefinja,  od  prve  i  vremenom  u  pol 
krada  i  silom  neprispodobivo  slabija.  Iza  toga  su  se  trednje  kroz 
cielu  nod  do  u  jutro  sedam  sati  vide  ili  manje  primjetljive  jedna 
iza  drnge  redale,  dasovite,  slabe  i  bezazlene  doduSe,  ali  ipak  su 
nam  onako  prestravljenim  san  sa  odiju  gonile.  („Obzor".) 

Voia^  u  jutro  oko  4  s.  potres  od  SI;  iza  toga  sliedila  su  jo6  tri 
jaka  udarca,  a  poslje  viSe  manjih.  („Obzor".) 

Vrbnik,  oko  4  i  oko  7  s,  u  jutro  iznovice  potresi  srednje  jakosti. 
(A.  Brozovid.) 

Zadar^  do  6  s.  u  jutro  osjetide  iza  potresa,  koji  je  bio  dan  prije 
u  IIV4  pred  polnod,  gest  potresa.  Isto  javljaju  iz  Ihibrovnika,  („Nar. 
Novine".)  —  U  4  s.  20  m.  u  jutro  u  Zadru  slab  potres.  („Obzor".) 

Zagreb^  u  0  s.  2  m.  po  ponodi  drugi  potres.  On  je  bio  puno  sla- 
biji,  a  valovita  treSnja  potrajala  je  samo  3  sekunde.  Oko  4  s.  20  m. 
prije  podne  tredi,  najslabiji  potres.  („Nar.  Nov.")  —  Iza  polnodi 
ponovio  se  potres  do  tri  puta,  i  to  odmah  iza  12  sati,  on  da  poslje 
4  8.,  a  neki  kaiu  i  poslje  6  s.  („Obzor".)  —  U  0  s.  3  m.  drugi 
lagan  potres  i  oko  4  s.  tredi.  („Agr.  Zeit.") 

Zajeeda,  u  4^/,  u  jutro  tredi,  najslabiji  potres.  (^Hrvatska".) 


Digiti 


ized  by  Google 


(29)  TRINAJ8T0  POTRESNO  IZVJESCE:  ZA  GODINU  1896.  183 

Zlatar^  u  polnodi  ocutio  se  drugi  udarac,  mnogo  slabiji  od  pr- 
voga;  trajao  je  samo  3 — 4  sekunde.  Oko  Va^  ^  jutro  bio  je  treci 
udarac.  Seljaci  pripoviedaju,  da  je  od  poloodi  do  jutra  bilo  vise 
slabijih  adaraca.  (Gregorid.)  —  U  0  s.  5  m.  prije  podne  znatno 
slabiji  potres,  koji  je  trajao  3 — 4  sekunde;  u  4  s.  20  m.  u  jutro 
iznova  se  zagibala  zemlja.  („Nar.  Nov.") 

U  Bosni  osjetiSe  potres  toga  dana  u  Novom  i  u  Krupi,  i  to  u  jutro, 
a  u  bosanskom  Samcu  bio  je  u  11  s.  58  m.  po  podne  potres  sa 
tri  udarca,  koja  su  potrajala  5  sekunda,  u  pravcu  od  J — S.  („Obzor".) 

17,  travnja  u  2  s.  prije  podne  u  Karlavcu  vrlo  slab  potres  od 
SZ — JI.  Stupanj  jakosti  1.  U  dopisu  od  20.  travnja,  kad  je  ovaj 
potres  javljen,  veli  izvjestitelj,  da  mu  mnogi  stanovnici  tvrde,  da 
se  svake  nodi  duju  potresi,  no  vrlo  slabi.  (Dr.  A.  Gavazzi.) 

18.  travnja  u  3  s.  5  m.  po  podne  u  Senju  prilicno  jak  potres, 
koji  je  trajao  3  sekunde  a  isao  smjerom  od  JZ — SI,  pratila  ga 
je  podzemna  tutnjava.  U  5  s,  po  podne  osjetio  se  drugi  potres; 
on  je  bio  vrlo  slab.  (Justid.)  —  Druga  viest  iz  Senja  javlja :  U 
3  s.  5  m.  po  podne  mali  potres  s  tutnjavom,  trajao  2  sekunde;  u 
5  s.  po  podne  jadi  potres  s  jadom  tutnjavom,  trajao  1  sekundu. 
(Prof.  Rukavina.) 

O  istom  potresu  imamo  dojavljene  jo8  sliedece  viesti: 

LeS6e^  u  3,  onda  u  5,  i  napokon  u  11  s.  po  podne  valovit  potres 

u  pravcu  od  SI — JZ.  Potresi  bili  su   bez   tutnjave,   a   ne   podiniSe 

druge  Stete  do  toga,  da  je  sa  pojedinih  dimnjaka   opalo  neSto    za- 

maza.  (Grlinhuth.) 
Jdblanac,  u  3  i  u  5  s.  po  podne  potres.  (PoStarski  ured.) 
Kosinj  Gornji,  u  2  s.  50  m.  po   podne  valovit   potres,   koji  je 

iSao  od  Z — I  a  trajao  2  sekunde.  Slidan   potres   bio  je  joS  u  4  s. 

45  m.  i  u  10  s.  35  m.  po  podne.  (Grdevid.) 

20.  travnja  u  9  s.  16  m.  prije  podne  u  Grobniku  potres,  koji  je 
trajao  IV2  sekunde  a  iSao  smjerom  od  SZ — JI.  (B.  Vudid.) 

21.  travnja  oko  10  s.  45  m.  po  podne  u  Karlovcu  lagan  potres. 
(Dr.  Gavazzi.) 

Isti  dan  o  ponodi  u  Karlovcu  lagan  potres.  (Dr.  Gavazzi.) 

22.  travnja  u  I72  prije  podne  u  Karlovcu  slab  potres.  Sva  tri 
navedena  potresa  imala  su  smjer  od  SSZ — JJI.  (Dr.  Gavazzi.) 

27.  travnja  u  10  s.  40  m.  po  podne  u  Kalju  potres,  koji  je 
trajao  1  sekundu  a  iSao  smjerom  od  I — Z.  (Radid.) 

28.  travnja  u  9  s.  27  m.  prije  podne  u  Vrhgorcu  lagan,  kratak 
potres.  Pravac  mu  se  nije  mogao  opredieliti.  Stete  nikakve.  (I. 
Ujevid.)  


Digiti 


ized  by  Google 


184 


H.  KI6PATI6, 


(30) 


U  nodi  od  10.  na  11,  svibnja  na  Rieci  potres,  koji  je  potrajao 
samo  nekoliko  sekunda.  Gibanje  je  bilo  valovito,  te  nije  prouzro- 
6ilo  nikakve  Stete.  Visedi  predmeti  se  zaljuljaSe,  drugi  se  sruSiSe 
na  tla.  U  isto  doba  potres  u  Trstu.  („Agr.  Tagbl.") 

U  no6i  na  16.  sdbnja  slab  potres  u  Stubici.  („Agr.  Tagbl.") 
17.  i  18.  svibnja  osjetiSe  u  Imotskom  silnu  podzemnu  tutnjavu 
poput  grmljavine  i  uz  nju  ponovnu  treSnju.  Isti  potres  osjetide  u 
TemiSvaru,  Nikolsburgu  i  na  otoku  Zante.  („Nar.  Nov.**)  —  Na 
ovaj  potres  upozorio  me  je  nafi  revni  povjerenik  Ivan  BuliS,  jer 
je  o  njem  6itao  u  „Narodnom  listu"  i  u  bedkih  novinah,  no  ka- 
snije  mi  je  javio,  da  toga  potresa  u  Imotskom  u  istinu  nije  bilo, 
pa  da  je  ta  viest  potekla  od  fiovjeka,  koji  je  to  u  svojoj  iiv- 
danoj  bolesti  novinara  javljao. 

10.  lipnja  u  8  8.  40  m.  prije  podne  u  Krapini  valovit  potres, 
koji  je  trajao  6  sekunda  a  iSao  pravcem  od  J — S.  Stete  nije  udinio 
nikakve.  („Obzor".) 

11.  lipnja  u  S'/i  prije  podne  u  Karlovcu  slab  potres,  koji  je 
potrajao  3  sekunde.  Jakost  mu  je  bila  2.  stupnja,  a  pravac  od 
JJZ— SSI.  (Dr.  Gavazzi.)  „Agramer  Zeitung"  navodi,  da  su  isti  potres 
neki  osjetili  i  u  Zagrebu. 

6.  srpnja  u  1  s.  15  m.  po  podne  u  Sarajevu  slab  potres.  („Nar. 
Nov.") 

13.  srpnja  u  6  s.  26  m.  prije  podne  na  Bieci  jak  potres.  („Slav. 
Presse".)  —  Zagrebadke  novine  javljaju:  Na  Rieci  u  6  s.  u  jntro 
u  razdoblju  od  '/g  sata  tri  udarca;  prvi  udarac  dosta  jak,  pratila 
ga  je  tutnjava,  oba  druga  slabija ;  Stete  nema. 

Potres  taj  osjetiSe  joS  u  ovih  mjestih: 

Vrbnik,  u  6  s.  20  m.  prije  podne  potres  srednje  jakosti,  trajao 
je  3  sekunde;  smjer  nepoznat.  (A.  Brozovid.) 

BaJcar,  u  6  s.  20  m.  prije  podne  potres,  koji  je  trajao  3  sekunde 
a  iSao  smjerom  od  SI— JZ-,  s  prva  kraja  bio  je  valovit,  a  svr§io 
je  dosta  jakim  okomitim  udarcem.  (Meteor,  postaja.) 

Grobnik,  u  6  s.  20  m.  prije  podne  zestok  potres  bez  posljedica; 
trajao  je  3  sekunde  a  iSao  smjerom  od  S — J.  (B.  Vu6i6.) 

17.  srpnja  u  DomanoviSu  i  Capljini  u  Bosni  priliCno  jak  potres 
sa  podzemnom  tutnjavom;  trajao  je  3  sekunde  a  iSao  smjerom  od 
SZ— JI.  (Dnevni  listovi.)     _____ 

9.  kolovoBa  oko  7  s.  po  podne  u  Senjn  jak  potres;  radio  sam 
upravo  u  tredem  katu,   kad  al  eto  najednom  sve  se  silno  zatreslo, 


Digiti 


ized  by  Google 


(31)  TRINAJ8TO  I»OTRE8NO  IZVJESOE:  ZA  GODlNr  1895.  185 

boce  na  policah  zazvonile,  a  naslagane  §katulje  sa  kukci  se  sru- 
siSe;  pred  menom  stajala  je  boca  sa  benzinom,  koji  se  je  vidljivo 
zaljuljao.  Potres  je  trajao  jedno  5  sekunda.  Tutnjave  nisam  pri- 
mjetio,  jer  su  na  ulici  radnici  budali.  (F.  DobiaS.) 

0  istom  potresu  imamo  joS  sliedede  viesti : 

RieJca,  pod  no<S  jak  valovit  potres.  (Pester  Lloyd.) 

Na  Bieci,  u  Crkvenicij  Opatiji  i  Trstu  u  isto  doba  potres.  („Agr. 
Zeitung".) 

PeruSiS,  u  6  s.  30  in.  po  podne  potres,  koji  je  iSao  smjerom  od 
SZ — JI  a  trajao  8  sekanda.  Uz  potres  6ula  se  podzemna  tutnjava. 
Stete  nije  ndinio  nikakve,  samo  je  razruiio  suhi  zid  oko  jednog 
vrta.  (Padjen.) 

LeS6e  kod  Otodca,  u  6  s.  po  podne  potres  od  1  sekunde ;  pravac 
tresnji  bio  je  od  SI — JZ;  tatnjava  se  nije  6ula.  Stvari  su  se  po 
sobah  zanihale.  (Grttnhuth.) 

ImotsJci,  u  6  s.  40  m.  po  podne  prilifino  jak  potres  u  pravcu  od 
S-J.  (BuU(5.) 

Kordula,  u  6  s.  47  m.  po  podne  potres,  koji  je  trajao  jedno  2 
sekunde.  Ja  sam  upravo  bio  za  •  pisadim  stolom,  -  kad*  sam  odutio, 
kako  se  kuda  trese,  kao  da  bi  netko  ^kakao  na  prvom  podu  i  cielom 
kndom  drmao ;  neki  su  uz  trednju  duli  i  muklu  podzemnu  tutnjavu. 
(F.  Radid.) 

Karlovac^  u  6  s.  30  m.  po  podne  u  vrlo  kratkom  razmaku  dva 
potresa,  koji  su  iSli  smjerom  od  JZ— SI  a  trajali  3  sekunde.  Jakost 
bila  je  drugog  stupnja.  (Dr.  Gavazzi.) 

17.  kolovoea  u  5  s.  po  podne  u  Mostaru  dosta  jak  potres,  koji 
je  trajao  3-4  sekunde.  („Obzor"s)  • 


18.  lisiopada  u  4  s.  43  m.  prije  podne  u  KarcuU  dosta  jak 
potres.  Prije  se  dula  podmukla  podzemna  tutnjava,  a  onda  kratak 
udarac,  kazu  neki  od  I— Z.  Mnogi  su  ga  odutili,  koji  su  leiali,  i 
neki,  koji  se  ved  bijahu  digli  iz  kreveta.  (F.  Radid.) 

VrhgorcLC^  u  4  s.  45  m.  prije  podne  dosta  jak  potres  s  jednim 
udareem  sa  strane.  Trajao  je  2 — 3  sekunde.  Pravca  nisam  mogao 
odrediti.  U  kudah  je  Skripucalo  pokudtvo.  Stete  nije  bilo.  (I.  Ujevid.) 


2.  studenoga   u   5V8    s.  po  podne   u  Samoboru  lagan  potres  uz 
tihu,  muklu  tutnjavu.  (M.  Lang.) 


3.  prosinca  u   4   s.   9  m.  prije  podne  u  Djakovu  slab   potres; 
trajao  je  1  sekundu.  Pravac  neopredieljen.  (Radek.) 

tized  by  Google 


Digitiz 


186  M.  KiSPATie,  (32) 

Isti  dan,  u  0  b.  9  m.  po  podne  u  Djakotm  6ula  se  od  juga  pod- 
zenma  tutnjava,  koja  je  bila  dosta  jaka.  Zemlja  se  nije  tresla. 
(IU6ek.) 

22.  prosinca  u  9  s.  u  jutro  u  Novom  (Vinodol)  prilidno  jak 
potres.  (J.  DobiaS.) 

Isti  dan^  u  0  s.  15  m.  po  podne  u  Novom  iznovice  potres  i  to 
jadi  od  prijaSnjeg.  (DobiaS.)  „Narodne  Novine"  donose  viest,  da  su 
u  Novom  odutili  20.  prosinca  po  podne  i  21.  prosinca  vifie  laganih 
uzdrmaja  zemlje,  koji  su  imali  vide  znadaj  podzemne  tutnjave  nego 
li  treSnje. 

Godina  1895.  ubilje^ila  je  26  potresnih  dana  sa  42  potresa.  Ako 
uzmemo  u  obzir,  da  od  ova  42  potresa  odpada  11  potresa,  koji  su 
k  nam  doprli  iz  Ijubljanskog  potresnoga  kraja,  onda  preostaje  samo 
31  potres,  koji  je  imao  kod  nas  svoje  izhodifite.  Broj  je  to  nedto 
vedi,  nego  Sto  ga  je  ubiljeiila  godina  1894.,  no  ipak  razmjerno 
dosta  neznatan  prama  prijaSnjim  godinam. 

Na  pojedine  mjesece  razredjuju  se  ovi  potresi  ovako: 

U  sie^nju —  potresna  dana  sa  —  potresa 

U  veljadi  (2.,  14.) 2        „  „      »      4        „ 

U  o2ujku  (20.,  24.) 2         „  „      «      2        „ 

U  travnju  (4.,  14.,  15.,  17.  18., 

20.,  22.,  27.,  28.)     ....      9        „  .      „    21        „ 

U  svibnju  (11.,  16.) 2        „  „      n      2        „ 

U  Upnju  (10.,  11 ) 2        „  .      .      2        „ 

U  srpnju  (6.,  13.,  17.)    ....      3        „  „      „      3        „ 

U  kolovozu  (9.,  17.) 2         „  «      „      2 

U  rujnu      —         „  »„—        m 

U  listopadu  (18.) 1         „  „„1        „ 

U  studenom  (2.) 1         „  „      „      I        „ 

U  prosincu  (3.,  22.) 2         „  „      „      4       „ 

Ukupno  26  potresna  dana  sa  42  potresa 

Potresi  ovi  zabiljezeni  su  iz  ovih  mjesta: 

Aleksinac  (14.  IV.). 

Bakar  (14.  IV.);  (15.  IV.) ;  (13.  Vn.)  SI— JZ. 

Banija  (14.  IV.)  JJZ— SSI.  (15.  IV.). 

Banjaluka  (14.  IV.). 

Belec  (14.  IV.)  S— J. 

Belovar  (14.  IV.)  SSI— JJZ. 

Belovar  moravefiki  (14.  IV.)  (15.  IV.). 

Digitized  by  VjOOQIC 


(33)  TBIKAJ8T0  POTRE8NO  IZVJE6(3E:  ZA  «0DIHU  1895.  187 

Benkovac  (14.  IV.)  SJ. 

BiBag  (14.  IV.);  (15.  IV.). 

Bistrica  (14.  IV.)  JZ— SI  iU  obratno;  (15.  IV.)  SI— JZ. 

BiSde  (14.  IV.). 

Bovid  (14.  IV.). 

Brckovljani  (14.  IV.)  I— Z. 

Brdovac  (14.  IV.)  JJZ-SSI  i  JII-SSZ;  (16.  IV.). 

Bregi  (14.  IV.)  S-J. 

Brlog  (14.  IV.)  JI-SZ. 

Brod  na  Kupi  (14.  IV.)  I— Z,  J-S;  (15.  IV.). 

Brod-Moraviee  (14.  IV.)  SI-JZ. 

Bukevje  (14.  IV.). 

Banid  (14.  IV.). 

Cazin  (14.  IV.). 

aglenik  (14.  IV.). 

Crkvenica  (14.  IV.)  JZ-SI;  (15.  IV.);  9.  VIII. 

Cmilug  (14.  IV.)  Z-I;  (15.  IV.). 

6abar  (14.  IV.)  S— J;  (16.  IV.). 

Capljina  (17.  VQ.). 

Cazma  (14.  IV.)  S    J,  SI— JZ. 

Delnice  (14.  IV.);  (15.  IV.). 

Deeinid  (14.  IV.)  J-S;  (16.  IV.). 

DjakoTo  (3.  Xn.). 

Domanovid  (17.  Vll.) 

Dreinik  (14.  IV.)  I-Z. 

Dmje  (14.  IV.)  JZ-SI. 

Dubrovnik  (14.  IV.);  (i5.  IV.). 

Dugoselo  (14.  IV.). 

Erpenja  (14.  IV.);  (16.  IV.). 

Fuiine  (14.  IV.)  J    S,  SSI-JJZ;  (15.  IV.). 

GeroTO  (14.  IV,)  JZ-SI;  (15.  IV.). 

Gjelekovac  (14.  IV.)  JZ-SI. 

Glina  (14.  IV.)  SSZ-JJI. 

Gola  (14.  IV.). 

Gorica  Velika  (14.  IV.)  JZ-SI. 

Gospid  (14.  IV.)  SSZ-JJI. 

Gradae  (14.  IV.). 

Gradiika  Nova  (14.  IV.)  Z    I;  (15.  IV.). 

Grdjevac  Veliki  (14.  IV.)  I-Z. 

Griiane  (14.  IV.);  (15.  IV.). 


Digiti 


zed  by  Google 


188  M.  KidPATid;,  (34) 

Grobnik  (14.  IV.)  S-J;  (15.  IV.)  S-J;  (20.  IV.)  SZ-JI; 
(13.  VII.)  S-J. 

Hercegovac  (14.  IV.). 

Hum  na  Sutli  (14.  IV.)  SI    JZ;  (16.  IV.). 

Imotski  (9.  VIII.)  S  -  J. 

Ivanec  (14.  IV.)  S-J  i  I-Z;  (15.  IV.). 

Ivanid  (14.  IV.)  JZ    SI. 

Jablanac  (14.  IV.). 

Jamaica  (14.  IV.)  SI-JZ,  iU  obratao;  (15.  IV). 

Jaska  (14.  IV.)  SI-JZ;  (15.  IV.). 

Jesenje  (14.  IV.). 

Kalje  (14.  IV.)  JI-SZ;  (27.  IV.)  I-Z. 

Kapela  belovarska  (14.  IV.)  S— J. 

Karlobag  (14.  IV.). 

Karlovac  (14.  IV.)  SI-JZ;  (15.  IV.)  SI-JZ;  (17.  IV.)  SZ-JI ; 
(21.  IV.);  (22.  IV.)  SSZ— JJI;  (11.  VI.)  JJZ-SSI;  (9.  VIII.) 
JZ-SI. 

Kafiina  (23.  III.)  SI-JZ;  (14.  IV.);  (15.  IV.). 

Klanjac  (14.  IV.) ;  (15.  IV.). 

KloStar  Ivanid  (14.  IV.)  J-S. 

Koprivnica  (14.  VIII.). 

KonSula  (9.  VHI);  (18.  X)  I-Z. 

Kosinj  Gomji  (14.  IV.)  SZ-JI;  (18.  IV.). 

Kostajnica  (14.  IV.)  S-J. 

Kraljevac  na  Sutli  (14.  IV.)  S-J;  (15.  IV.). 

Kraljevica  (14.  IV.). 

Krapina  (14.  IV.);  (10.  VI.)  J-S. 

Krapinske  Toplice  (14.  IV.)  JZ-SI;  (15.  IV.). 

Krasica  (14.  IV.). 

KraSid  (14.  IV.);  (15.  IV.). 

Ktii  Vojni  (14.  IV.);  (15.  IV.). 

Krizevci  (14.  IV.)  JZ-SI. 

KriiiSde  (14.  IV.). 

Krnjak  (14.  IV.). 

Krupa  (14.  IV);  (15.  IV.). 

Kupinac  (14.  IV.). 

Kutina  (14.  IV.);  (15.  IV.). 

Knla  (14.  IV.). 

Kutjevo  (14.  IV.). 

Lapac  (14.  IV.)  J-S. 

Lepoglava  (14.  IV.)  SZ— JI,  J     S ;  (15.  IV.)  SZ— JI. 

Digitized  by  V3OOQ IC 


(35)  TRraAJSTO  POTRE8NOIZVJEd6E:  ZAGOOmU  1895.  189 

LeSde  (14  IV.)  SI    JZ ;  (18.  IV.)  SI- JZ ;  (9.  VIII.)  SI— JZ. 

Li«  (14.  IV.)  J— S;  (15.  IV.)  J-S. 

Lipik  (14.  IV.)  S-J. 

LoSinj  (14.  IV.);  (15.  IV.). 

Ludbreg  (14.  IV.)  JZ-SI;  (15.  IV.)  JZ-SI. 

Luka6  (14.  IV.). 

Maceljska  gora  (14.  IV.)  Z-I;  (15.  IV.). 

Ma6e  (14.  IV.). 

Maljevac  (14.  IV.). 

Medak  (14.  IV). 

ModruS  (14.  IV.)  I     Z. 

Moravde  (14.  IV.)  Z-I;  (15.  IV.). 

Mostar  (9.  VIII.). 

Mrkopalj  (14.  IV.)  J— S;  (15.  IV.). 

Nart  (14.  IV.)  SI— JZ. 

Novi  bosanski  (14.  IV.);  (15.  IV.). 

Novi  vinodolski  (14.  IV.)  JI-SZ;  (22.  XII.). 

Ogulin  (2.  II.)  I-Z;  (14.  IV.)  Z-I,  SSZ- JJl. 

Omareka  (14.  IV.). 

Opatija  (14.  IV.) ;  (15.  IV.) ;  (9.  VIII.). 

Orehovica  (14.  IV.);  (15.  IV.). 

Oriovac  (14.  IV.)  JZ— SI. 

Osik  (14.  IV.)  J-S. 

Otofiac  (14.  IV.). 

Pakrac  (14.  IV.)  S-J. 

PeruSid  (14.  IV.)  S-J;  (9.  VIII.). 

PeS(Senica  (14.  IV.)  S-J. 

Petrinja  (14.  II.)  SI- JZ;  (14.  IV.)  Z-I,  SZ-JI. 

Petrova  gora  (14.  IV.). 

Pisarovina  (14.  IV.). 

PlaSki  (14.  IV.)  JI. 

Pokupsko  (14.  IV.)  S-J. 

Porefi  (14.  IV.). 

Po2ega  (14  IV.). 

Pregrada  (14  IV.);  (15.  IV.). 

Prezid  (14  IV.);  (15.  IV.). 

Priedor  (14.  IV.). 

Rab  (14  IV.);  (15.  IV.). 

Rakovac  (14.  IV.)  SI— JZ. 

Rakovica  (14  IV.);  (15.  IV.) 

Ramljani  (14  IV.) 

Digitized  by  V3OOQ IC 


190 


M.  KI&PATI6, 


(36) 


Raven  (14.  IV.) 

Ravnagora  (14.  IV.)  S-J;  JZ—SI;  (16.  IV.) 
Remetinec  (14.  IV.)  S— J. 
Ribnik  (14.  IV.)  SI— JZ;  (16.  IV.) 

Rieka  (2.  II.)  (14.  IV)  Z— I;  (15.  IV.)  Z— I;  (11.  V.);  (13.  VII.); 
(9.  VIII.) 
Rieka  gomja  (14.  IV.)  JI— SZ;  (16.  IV.) 
Samarica  (14.  IV.)  SZ— JI. 

Samobor  (14.  IV.)  JZ-SI;  (16.  IV.)  SZ— JI;  (2.  XI.) 
Selce  (14.  IV.);  (16.  IV.)  SZ— JI. 
Senj  (14.  IV.)  J— S;  (18.  IV.)  JZ-SI;  (9.  VIII.) 
Severin  (14.  IV.)  I-Z;  (15.  IV.). 
Siefievo  (14.  IV.). 
Sienidak  (14.  IV.)  SZ— JI. 
Sisak  (14.  IV.)  JI— SZ;  (15.  IV.) 
Skrad  (14.  IV.)  Z— I;  (15.  IV,). 
Staza  (14.  IV.). 
Stenjevac  (24.  HI.) ;  (14.  IV.). 
Stubica  (14.  IV.);  (16.  V.). 
Stupnik  (14.  IV.)  S— J. 
SuUje  (14  IV.). 
Sunja  (14.  IV.)  J-Z. 
Sv.  Ivan  Zelina  (14.  IV.). 
Sv.  Petar  Orehovac  (14.  IV.)  Z— I. 
Sv.  §imun  (14.  IV.). 
Samac  (15.  IV.). 
Taboreko  (14.  IV.). 
Topusko  (14.  IV.)  SZ-JI;  (15.  IV.) 
Tr8<5e  (14.  IV.)  JZ— SI;  (16.  IV.). 
Tuhelj  (14.  IV.)  I-Z;  (16.  IV.)  I-Z. 
Uljanik  (14.  IV.), 

Vara^din  (14.  IV.)  JZ    SI;  (16.  IV.). 
Varaidinske  Toplice  (14.  IV.). 
Vinagora  (14.  IV.)  JZ-SI;  (16.  IV.). 
Virje  (14.  IV.)  S-J. 
Virovitica  (14.  IV.)  S-J. 
Vivodina  (14.  IV.)  S— J. 
Vo<5a  (14.  IV.)  JZ— SI;  (16.  IV.). 
Vojakovac  (14.  IV.)  Z-I. 
Vrbnik  (20.  m.)  I— Z;  (14.  IV.)  JI— SZ;  (15.  IV.);  (13.  VH). 


Digiti 


zed  by  Google 


(37)  TRINAJ8TO  POTRE8NO  IZVJEfifiE:  ZA  GODINU  1895.  191 

Vrbovac  (14.  IV.)  Z— I. 

Vrbovsko  (14.  IV.)  SZ— JI. 

Vrhgorac  (28.  IV.);  (18.  X.). 

Vukmanid  (14.  IV.). 

Vukovina  (14.  IV.)  SZ— JI. 

Zaborsko  (14.  IV.)  JI-SZ. 

Zadar  (14.  IV.);  (15.  IV.). 

Zagreb  (24.  II.)  S-J;  (14.  IV.)  Z— I;  (15.  IV.) 

Zajezda  (14.  IV.)  JZ— SI;  (15.  IV.). 

Zbjeg  (14.  IV.)  S— J. 

Zelina  dolnja  (14.  IV.)  S— J. 

Zlatar  (14.  IV.)  S— J,  SI— JZ;  (15.  IV.). 

Med  potresi,  sto  su  god.  1895.  kod  nas  ubiljeieni,  zahvatio  je 
onaj,  koji  je  bio  14.  travnja,  svu  Hrvatsku,  zapadni  dio  Slavo- 
nije,  sve  hrvatsko  Primoije,  Dalmaciju  preko  Dubrovnika,  i  sje- 
vemi  dio  Bosne.  Poznato  je,  da  je  taj  potres  imao  svoje  izhodiSte 
u  sQsjednoj  Eranjskoj,  gdje  je  u  Ljubljani  nemile  dtete  podinio, 
te  de  prama  tomu  ovdje  skupljeni  podatci  imati  vriednost  za  onoga, 
koji  bude  proudavao  Ijubljanski  potres.  Ostali  potresi,  koji  su  iste 
godine  kod  nas  ubilje^eni,  dadu  se  vedim  dielom  lako  svesti  na 
poznate  potresne  pukotine.  Tu  vidimo,  da  su  poglavito  u  djelat- 
nosti  bile  zagrebadka,  bakarska,  dubrovadka,  kraSidka  i  djakovadka 
potresna  pukotina. 

Zagrehadka  potresna  pukotina  bila  je  razmjemo  vrlo  mima.  U 
naSem  izvieSdu  imamo  ubilje^ena  samo  dva  potresa,  za  koja  mo- 
iemo  tvrditi,  da  su  potekia  iz  zagrebadke  pukotine.  Prvi  potres 
bio  je  24.  ozujka;  osjetiSe  ga  u  Zagreb  u,  KaSini  i  Stenjevcu.  Drugi 
potres  bio  je  16.  svibnja  u  Stubici. 

Mnogo  zivahnija  je  bila  iste  godine  bakarska  potresna  pukotina. 
Iz  te  pukotine  potekao  je  potres,  Sto  ga  osjetide  2.  veljade  na  Rieci, 
a  po  svoj  prilici  i  potres  20.  ozujka  u  Vrbniku,  ako  uzmemo,  da 
i  bakarska  pukotina  sastoji,  kao  §to  smo  to  na  drugom  mjestu  izlo- 
zili  (Potresi  u  Hrvatskoj,  III,  33.),  od  vide  uzporednih  prolomnih 
crta.  —  18.  travnja  osjetiSe  istodobno  potres  u  Senju,  LeSdu,  Ja- 
blancu  i  Kosinju,  dakle  na  jugozapadnom  kraju  bakarske  pukotine. 
Potres  od  20.  travnja  u  Grobniku  i  12.  svibnja  na  Rieci  imao  je 
svoje  izhodiSte  na  sjevero-zapadnom  kraju  bakarske  pukotine.  Tu 
je  postao  i  potres  13.  srpnja,  koji  osjetide  na  Rieci,  u  Bakru  i 
Grobniku,  kao  i  dva  potresa,  koja  osjetide  22.  prosinca  u  Novom. 

Digitized  by  VjOOQIC 


192 


M.  kiSpatic!!. 


(38) 


9.  kolovoza  imamo  ubilje£en  potres,  za  koji  moramo  vrlo  zaliti, 
da  su  mu  viesti  vanredno  manjkave.  Potres  taj  ubiljezen  je  za 
Opatija,  Rieku,  Crkvenicu,  Senj,  PeruSid  i  Le§6e,  dakle  u  kraju, 
gdje  se  Siri  bdkarska  potresna  pukotina.  Jedna  kratka  novinarska 
viest  spominje,  da  se  je  potres  osjetio  i  u  Trstu,  a  znamo,  da 
se  bakarska  pukotina  vuiSe  prama  Trstu,  pa  da  do  Trsta  vrlo  6esto 
si2u  jadi  potresi  bakarske  pukotine.  Isti  potres  osjetise  i  u  Kar- 
loveu,  a  pojav  taj,  da  potresi  bakarske  pukotine  sizu  do  Kar^ 
lovca,  nije  osamljen.  Spominjem  potres  bakarske  pukotine  u  Klani 
god.  1870.,  koji  su  u  tolikoj  mjeri  osjetili  u  Karlovcu,  da  je  Stur 
bio  prisiljen  pomisliti,  da  je  pri  istom  potresu  stupilo  u  djelatnost 
joS  i  posebno  potresno  ognjiSte  pri  Karlovcu  (Potresi  u  Hrvatskoj, 
III,  44).  Drugi  analogan  potres  bio  je  god.  1893.  On  je  najvecom 
snagom  biesnio  oko  Otodca,  Gospida,  PeruSica  i  Kosinja,  te  je  dopro 
do  Trsta  i  Karlovca  (Potresi  u  Hrvatskoj,  III.  49.).  No  potres  od 
g.  1895.  jod  i  u  torn  je  znamenit,  Sto  je  morao  duboko  zahvatiti  i 
u  dubrovacku  potresnu  pukotinu,  jer  znamo,  da  su  ga  ocutili  u  isto 
doba  u  Imotskom  i  u  Korduli.  Gini  se,  da  je  bakarska  i  dubro- 
vadka  pukotina  u  isti  mah  stupila  u  akciju,  ili,  drugimi  riedmi, 
vrlo  je  vjerojatno,  da  dubrovadka  i  bakarska  pukotina  nisu  dvie 
razne  pukotine,  nego  jedna  jedinstvena,  kako  smo  to  sematski  na 
nafioj  karti  (Potresi  u  Hrvatskoj)  i  oznadili. 

Iz  dubrovdike  potresne  pukotine  potekode  potresi,  koje  osjetiSe 
4.  travnja  u  Sinju  i  28.  travnja  u  Vrhgorcu,  a  po  svoj  prilici  i 
potres  18.  listopada  u  Korduli  i  Vrhgorcu. 

DjaJcovacka  potresna  pukotina  stvorila  je  potrese,  koje  osjetiSe 
3.  prosinca  u  Djakovu. 

EraSiSka  potresna  pukotina  stvorila  je  potres  27.  travnja  u 
Kalju.  Da  li  su  potresi,  koje  osjetiSe  u  Karlovcu  17.,  21.  i  22. 
travnja,  te  11.  lipnja,  potekli  iz  kraSidke  potresne  pukotine,  ne  da 
se  sigumo  uztvrditi,  premda  je  vrlo  vjerojatno.  Isto  tako  nismo  si- 
gumi,  da  li  je  potres  od  2.  veljade  u  Ogulinu  potekao  iz  pokupske 
potresne  pukotine,  kao  §to  ni  ne  znamo,  na  koju  bismo  potresnu 
pukotinu  sveli  potres  od  14.  veljade,  koji  osjetiSe  u  Petrinji. 


Digiti 


ized  by  Google 


Digiti 


ized  by  Google 


Digiti 


ized  by  Google 


RAD 


JUGOSLAVENSKE  AKADEMIJE 


ZNAN08TI  I  UMJETN08TL 


KNJIGA  CXXIX. 


BAZRBDI FILOLOGIJSKO-HISTORUSKI I  FILOSOFIJSKO-JURIDICKI. 


XLVI. 


U  ZAGREBU  1896. 

KKJI2AIU  JDOOSLAVENSKE  AKADEMIJB  (OIOm^KE  TI8EABX). 


Digiti 


zed  by  Google 


Dioni^nui  tiskara  u  Zagrebu. 

tized  by  Google 


Digitiz 


SADR2AJ. 


StranA 


Putovanja  po  Balkanskom  poluotoku   XVI.  vieka.    Od  dra. 

P.  Matkovica 1—89 

Garinarski  sustav  dubrovaeke   republike.    Od  dra.  K.   Voj- 

novica 90 — 171 

Domo^rafske  prilike  a  jn^^nih  Slavena.  Od  dra.  Fr.  Vrbanica  172 — 254 


Digiti 


ized  by  Google 


Digiti 


ized  by  Google 


Pntovanja  po  Balkanskom  poluotoku 
XVI.  vieka. 

XV. 

Putopisi  Hen.  PorSa  od  g.  1579.,  A.  Wolfa  i  Lev.  Ryma 
od  g.  1583.  i  Mel.  Besolta  od  g.  1584. 

Citao  u  sjednici  filologijskO'historijskoga  rcusreda  jugoslavenske  dkademije 
znanosti  i  umjetnosti  dne  31.  siecnja  1895, 

PRAVi  6lan  dr.  p.  Matkovi6 

Davida  Ungnada,  stalnoga  carskoga  poslanika  u  Carigradu,  za- 
mieni  g.  1578.  poslanik  Joahim  Sinzendorf,  kojega  putovanje  opisa 
Salamon  ftveiger.^  Sinzendorf  ostane  kao  poslanik  tri  godine  u 
Carigradu,  do  19.  siecnja  1581.,  a  zamieni  ga  novi  carski  poslanik 
Friderik  Preyner,  uz  kojega  osta  Sinzendorf  jos  p6  godine.  Za 
Sincendorfove  poslanifike  sluzbe  nije  se  u  turskih  odnoSajih  niSta 
osobita  promienilo.  U  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  vodio  se  mali  rat  sve 
to  vecom  gordinom  i  nepostojanom  sriecom  za  pojedina  sela,  gra- 
dice  i  varoSi;  Sinzendorfovo  pako  sluzbovanje  u  Carigradu,  kao  i 
njegovih  predSastnika,  sastojaSe  osobito  u  tona,  da  je  poslanik  skoro 
dnevice,  kao  §to  njegov  putopisac  Sveiger  prida,^  vodio  jalove  pri- 
tu^be  kod  sultana,  velikoga  vezira  i  u  Porte  radi  krsenja  mira  na 
granieah:  sto  Turci,  kao  Uo  izkazi  carskih  poslanika  izkazuju, 
paled  i  robed  ru5e  mjesta,  otimlju  stoku  i  narod  vode  u  suzanjstvo. 
Car  Rudolf  II.  pako  bojedi  se  Turaka,  jedva  da  se  usudio  silu 
silom  uzbijati ;  nego  se  usuprot  on,  kao  i  njegovi  namjestnici,  uviek, 
kao  da  nije  niSta  udinjeno,  ponizavahu  pred  priestoljem  sultanovim 
i  pred   njegovimi   oholimi   velikimi  veziri,   te  godimice   slahu  van- 

^  Rad  jugoslavenske  akademije  knj.  CXVI,  (i5. 
»  Rad  knj.  CXVI,   105  i  106. 

B.  J.  A.  OZXIX.  1 


Digiti 


ized  by  Google 


2  DR.  P.  MATKOVI6, 

redna  poslanatva  s  obidnim  dankom  i  bogatimi  darovi  k  sultanovu 
dvoru  u  Carigrad,  moled,  da  se  nebi  na  granicah  mir  krSio,  i  izpri- 
dajuc  navale  svojih,  koji  bi  samo  nasilja  turska  suzbijaliJ  Za  Sin- 
zendorfova  poslanstva  u  Carigradu  prispije  god.  1579.  kao  vanredni 
carski  poslanik  Vuk  Eitzing,  koj  je  donio  za  sultana  uz  bogate 
darove  i  godidnji  danak,  a  velikomu  veziru  i  ostalim  paSam  obidne 
darove.* 


1.  Pntopis  Henrika  Porta  0  pntovasja  c.  poslanika  V.  Eitsinga 
n  Carigrad  g.  1679. 

O  putovanju  carskoga  poslanika  Vuka  Eitzinga  u  Carigrad  sa- 
fiuva  se  putopis,  napisa  ga  u  stihovih  poslanikov  pratilac  Henrik 
PorS,  tajnik  dvorske  komore  i  ujedno  profesor  pjesnidtva  u  aka- 
demijskom  gimnaziju  beCkom.'  Porsius  Henrik  rodio  se  u  Fried- 
bergu  u  Wetterau  g.  1556.  (?),  udioje  nauke  u  sveudiliStu  u  Mar- 
burgu  i  Wittenbergu,  pa  u  njekojih  talijanskih  akademijah.  Za  tim 
obrati  se  u  Bed  i  bude  tu  profesorom  pjesnidtva  a  akademijskom 
gimnaziju  (archigim.);  poslije  imenovan  carskim  komorskim  taj- 
nikom,  pa  savjetnikom  earske  komore.  Kao  pouzdana  i  naudna 
osoba  odaSiljan  bi  u  drzavnili  poslovih  na  razne  vladaladke  dvo- 
rove;  prestavi  se  u  Bedu  god.  1610.,  a  neostavi,  osim  pomenute 
knjige,  nikakova  drugoga  spisa.*  —  Naslov  PorSeve  knjige  izcr- 
puje  svu  njezinu  sadrzinu,   naime   carigradski   putopis   u  stihovih, 

*  N.  Istvaiifi,  Ilistorianim  do  rebus  ungaricis  libri  XXXIV,  Coloniae 
Agrippiuae  1()22,  p.  555.  Katona,  XXVI,  88  -1)5,  148.  Hammer,  (Jesch. 
IV,   108  i  d.  Zinkeiseii,  Geseh.,  Th.  Ill,  p.  5()1  i  d. 

*  Hammer  (Gesch.,  IV,  (>31)  nabraja  poeamsi  od  g.  IStJS.  pa  sve 
do  151)Ii.  ukljucivo,  sva  vanredna  i  redovna  carska  poslanstva  u  Cari- 
gradu, bilo  bi  8vih  skupa  22,  koja  su  douiela  dauak  s  darovi  u  Cari- 
grad, dodajuc,  da  su  dva  danka  bila  pristedjena;  all  Ham.  kronolo- 
gijski  podatei  nisu  svjigdje  dosta  tacui;  jer  po  njegovu  racunu  bila  bi 
doneseiia  dva  danka  za  g.  1578.  («ic  !j,  isto  nije.  Mi  mislimo,  da  nista 
nije  pristedjeno ;  jer  je  Porta  glede  car.  danka  pi-etaf  no  vodila  racuue ; 
nego  se  Hammer  u  svojih  racunih  pomutio. 

'  Henrici  Porsii  sac.  caes.  maiest.  ab  epistolis  in  camera  aulica,  et 
poeseos  prolessoris  pubh'ci  in  archigymnasio  Vienuensi.  -  -  Itineris  by- 
zantini  libri  ties  (\h  8-  47.);  carminum  lib.  II.;  epigramatum  lib.  II., 
et  historia  belli  persici,  gesti  inter  Muratbem  III.,  Thurcarum  et  Mech- 
metem  Hodabende,  Persarum  regem,  breviter  ac  vere  conscripta.  Franco- 
furti   1583. 

*  Jucher,  Allgem.  Gelehrtenlexicon,  Bd.  III.,  p.   1707 — 1708, 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIKKA.  3 

spjevi,  epigramata  i  opis  perzijskoga  rata  u  prozi.  Carigradski 
putopis,  posveden  Vilimu  i  Ljudevitu  zemaljskim  grofovom  Heske, 
razdieljen  je  na  tri  knjige:  u  prvoj  opisuje  se  n  formi  dnevnika 
put  od  Befia  do  Carigrada  (p.  3 — 20),  u  drugoj  je  opis  Carigrada 
(p.  21—33),  a  u  tre(5oj  opisuje  se  pomorski  put  od  Carigrada  do 
Mletaka  (p.  34—47).  Spjeva  (carmina)  ima  dvie  knjige:  prva  je 
posvedena  caru  Rudolfu  IL,  a  druga  poslaniku  Sinzendorfu,  odkle 
je  Hammer  vjerovatno  izvodio,  da  je  PorS  opisao  put  Sinzendorfov, 
jer  u  istoj  knjizi  ima  spjeva  i  na  Sinzendorfa  (p.  54,  61 — 63,  86).  * 
Prva  knjiga  earigradskoga  puta  (itineris  byecmtini)  glavnim  je 
tu  predmetom  nasih  raspravljanja ;  mi  demo  tu  njezinu  sadr^inu 
samo  kao  putopisa  ocjeniti,  bez  obzira  na  njezinu  pjesnidku  umjet- 
nost,  a  razsvjetliti  demo  ga  sa  slidnim  starijim  putopisom,  takodjer 
u  stihovih  sastavljenim,  na  ime  Pavla  Rubigalla,  koj  je  sa  slidnim 
poslanstvom  istim  putem  u  Carigrad  putovao;  ostale  pako  knjige 
i  spjeve  Porfieve  mimoilazimo,  jer  prema§uju  viSe  ili  manje  granice 
naSih  studija. 

U  uvodu  (praefatio)  govori  Porfi  o  putovanju  u  obde,  pa  o  tur- 
skih  ratovih  u  Ugarskoj,  Srbiji,  Bugarskoj  i  Traciji ;  same  poznate 
stvari,  u  kojih  neima  niSta  znatna  i  nepoznata,  sto  bi  tu  iztadi 
triebalo.  Glede  puta  pako  earigradskoga  i  sadrzine  putopisa  opaza 
putopisac  ovo:    „in  quibus  (libris)  praecipua  et  memoratu  digniora 

attigi neque  solum   praesentem   cuiusque   loci,    aut  populi 

faciem  statumve,  sed  praeteritum  quoque  notavi;  atque  ita  insi- 
gniores  regni  Hungarici,  Turcici  atque  Graeci  res  ac  mutationes 
ex  variis  historiis  collectas  inservi,  idque  succinctissime ,  neque 
prorsus  ieiune:  ut  opusculum  hoc  non  tam  hodoeporicum,  quam 
historicum  videri  possit".  Ovimi  je  riedmi  putopisac  oznadio  pravac 
svoga  putopisa,  u  koj  em  netrieba  traziti  ni  prirodno-geografijskoga 
opisa  puta  i  njegova  priedjela,  ni  geografijskoga  opisa  zemalja  i 
mjesta,  nego  je  potonja  historijskimi  podatci,  crpljenimi  iz  raznih 
historijskih  djela,  osvjetlio,  a  tim  bi  mu  bio  putopis  osobito  naravi 
historijske;  jer  na§  putopisac  iztide  u  svojem  opisu  samo  najglav- 
nija  mjesta  svoga  puta  (n.  pr.  skade  od  Biograda  na  Ni§  itd.),  a 
kod  tih  mjesta  umjesto  geografijskoga  njihova  opisa,  navodi  naj- 
znatnije  njihove  historijske  dinjenice.  —  PorSev  dakle  putopis  razli- 
kuje  se  od  dojakoSnjih  tim,  §to  potonji  opisuju  na  kratko  put  i 
obidna  svoja   nodi§ta,   ili  znatnija   mjesta  na  svojem  putu,   a  o  tih 


^  Hammer,  Gesch.  IV.,  615.  Rad,  CXVI,  72. 

tized  by  Google 


Digitiz 


4  DR.  P.  MATKOVI6, 

mjestih  dodavaju  svoja  motrenja,  geografijske  i  druge  biljeike.  Pa 
i  obseg  PorSeva  putopisa  (p.  3 — 20)  pokazuje,  da,  ako  bi  se  ispu- 
stile  poznate  historijske  biljezke,  kao  putopis  onoga  za  onda  dosta 
velikoga  puta,  svojom  odved  velikom  kratkodom  nije  mnogo  vriedan. 
Uz  to  valja  i  to  opaziti,  da  putopisac  napisav  svoj  putopis  u  sti- 
hovih,  nebijaSe  onako  Slobodan  u  svojih  prikazivanjih,  kao  Sto 
putopisci,  koji  su  u  prozi  pisali ;  jer  je  pjesnik  stihu  ili  sliku  za 
volju  kojeSta  2rtvovati  morao,  ili  je  upotriebio  neprikladne,  a  kadgto 
i  neistinite  izraze. 

Prielazed  na  sadrzinu  Por§eva  putopisa,  razabiramo  iz  pristupa, 
da  Vuk  pi.  Eiteing  bijaSe  vanredan  carski  poslanik,  koj  je  nosio 
obifian  danak  s  darovi  u  Carigrad/  i  da  u  njegovoj  pratnji  bijahu 
(medju  ostalimi)  Pavao  pi.  Eitzing,  pozniji  carski  stalni  poslanik 
u  Carigradu,  pa  Vuk  pi.  Rogendorf,  Iv.  pi.  Greissen  i  putopisac 
PorS;  pa  da  su  krenuli  iz  Be(Sa  na  put  (fugiente  Vienna)  dne  29. 
listopada  1579,  a  prispjeli  u  Carigrad  23.  prosinca  1579.  Poslanstvo 
putovalo  je  obidnim  putem,  od  Beda  do  Biograda  Dunavom,  a  od 
Biograda  kopnom,  poznatom  vojnidkom  biogradsko-carigradskom 
cestom. 

Na  putu  preko  Ugarske  spominje  putopisac  obiCna  nodista :  prvo 
bijaSe  na  uSdu  FiSe  (Viscae),  drugo  u  Pozunu  (Posonii)^  nad  kojim 
mu  se  visoko  dize  gradic,  gledajudi  na  Siroki  Dunav.'  Ni2e  Komo- 
rana  (Comari)  preuzeli  su  Turci  poslanstvo  i  pratili  ga  dalje.  Kod 
Ostrogona  (Sirigonium)  navodi  turske  ratove,  kojim  bi  grad  osvojen. 
Kod  ViSegrada  biljezi,  da  je  sagradjen  na  vrhu  nepristupne  pecine, 
uz  koju  Dunav  tefie.'  Kod  Budima  (Ihidae)  opisujud  audienciju  u 
pafie,  navodi  sve  profile  turske  ratove  i  obsiedanja  ove  glasovite 
tvrdje,  o  kojoj  dodaje  „diu  (arx)  gravibus  tormentis  quassa  laborat**. 
Uz  to  prida  o  porazu  i  smrti  kr.  Ljudevita,  o  Ivanu  Zapolji,  kako 
je  potonji,  porazen  od  Ferdinandove  vojske,  na  bjegu  u  Poljsku, 
odaslao  svoga  poslanika  Lasku  u  Carigrad,  da  moli  u  s.  Sulejmana 
pomod  i  zaStitu.    Na  to  dodje  sultan  i  osvoji  god.  1529.  budimsku 

*  „Jamque  adorat  tempus  solito  pro  more  ferendi  annua  ad  Otto- 
manam  Byzantii  muncra  Portam.  Cum  tibi  legati  mandatur  functio,  Wolti 
Eitzingae  votoris  profulgida  gloria  stirpis  otc.  Ergo  iter  ingressi  ducp 
te  decurrimus  Istro"  etc.,  p.  4. 

*  „Cui  (Posonii)  desuper  alta  imminet  arx,  latasque  Istri  despectat 
in  undas^. 

*  „Vicegradum  in  vertice  structum  rupis  inaccessae,  quam  prae- 
terlabitur  Ister". 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI  VIEKA.  5 

tvrdju.  —  Na  daljem  putu  od  Budima  do  Biograda,  spominje  znat- 
nija  mjesta,  az  koja  su  proSli;  ali  nenavodi  je  redom  kako  sliede, 
jer  za  Tolnom  spominje  Vukovar  (Wolkovar),  pa  Batu,  kod  Muhada 
prida  o  smrti  kr.  Ljudevita  11.  Kod  uSda  Drave  govori  o  Osjeku 
(Essegkum),  kamo  poslanstvo  nije  ni  prispjelo,  pa  prida  o  bjegu 
i  izdajstvu  Kacianerovu,  koga  je  Nicola  Zrinski  (N.  Serins!)  sa- 
sjekao.  Dalje  prodjoSe,  dok  su  do  Biograda  prispjeli,  blizu  poru- 
genih  gradida,  na  ime:  circum  Vylacum  (Ilok)  altum,  Varadinaque 
moenia  late  conspicua,  atquc  situ  legimus  declive  Saloncum  (Slan- 
kamen) ;  donee  arenosum  qui  Savum  suscipit  Ister,  Belgradum  pul- 
chrumque  loco  murisque  decorum  appulimus,  finem  cursus  navalis 
adepti".  Kod  Biograda  u  mjesto  topografijskoga  njegova  opisa  i 
znamenitosti,  pri^a  svu  njegovu  proSlu  dobro  poznatu  vojnu  histo- 
rijn,  govored  na  kratko  o  obsadi  Muratovoj  (II.),  o  smrti  Ivana 
Hunjada,  o  obsadi  Muhameda  II.  i  o  osvojenju  vSulejmanovu  ove 
glasovite  tvrdje.  Sve  ove  i  druge  historijske  viesti  o  turskih  ratovih 
crpljene  su  vedinom  iz  poznate  historije  Pavla  Jovia.  U  cielom  put 
Dunavom  preko  Ugarske  opisan  je,  kao  stvari  bolje  mu  poznate, 
dosta  na  Siroko  (p.  3 — 15),  ostali  pako  put,  od  Biograda  do  Cari- 
grada,  prikazuje  razmjerno  vrlo  kratko  i  obdenito  (p.  15 — 20); 
pa  i  onaj  put  preko  Ugarske  od  starijih  je  putopisaca  savrSenije 
opisan. 

Po§to  je  poslanstvo  u  Biogradu  pustilo  ladje,  krenu  kopnom 
na  kolih  i  nastavi  svoj  put  k  Carigradu.^  0  Srbiji  je  putopisac 
jedino  to  zabiljezio,  da  je  zemlja  neravna,  i  da  su  joj  sela  duz 
puta  malena.  PoSto  je  nacrtao  boj  nikopoljski  i  poraz  Sigismundov, 
kao  da  bi  se  bio  u  Srbiji  sgodio,  prebrodjuje  poslanstvo  Moravu 
i  dolazi  umah  u  Ni§,'  o  kojem  je  samo  to  zabiljezio,  da  je  malen 
sa  svojimi  mnogimi  gorskimi  kosami.  Odavle  skade  umah  u  Sofiju, 
koja  mu  bijaSe  njegda  glasovita  i  velika.  0  narodu  pako  bugar- 
skom  pri6a,  da  bijaSe  bogat  i  ohol,  pa  da  se  na  susjedne  narode 
obarao  i  njih  na  pladanje  danka  silio;  sada  pako  biedan  pri- 
tisnut,  odajava  i  robuje  Turdinu.*  —  Na  putu  od  Sofije  k  Plov- 
divu   prida   putopisac,   kako  je  Ivan   Paleolog   pozvao  Turdina   iz 

'   „Navibu8  hie  lictis,    terronum    delude  quadrigis  continuamus  iter". 

*  „Moravae  traiectoque  amne  subimus  Nissam  humilem  crebramque 
iugis^. 

'  „Haec  opibus  quondam  gens  superba  vicinasque  gentes  afflixit, 
easque  tributo  pendendo  obstrinxlt:  variis  sed  motibus  acta,  nunc  op- 
pressa  iacet,  Turcisque  miserrima  servit".  Pag.  16. 


Digiti 


ized  by  Google 


6  DR.  P.  MATKOVI65 

Azije,  kako  je  sultan  Murat  osvojio  Adrianopol  i  Plovdiv,  kako 
ga  je  sluga  Lazara,  despota  srpskoga  probo,  i  kako  je  despot  Gjuraj 
Vukovi<5  (Georgius  Uncuwitz,  sic!)  dao  Muratu  svoju  k6er  za  zenu; 
ali  ni  ovih  poznatih  historijskih  sgoda,  takodjer  uzetih  od  P.  Jo- 
vija,  neprikazuje  dosta  tadno  i  istinito.  —  Gorski  pako  put  preko 
drevnih  glasovitih  klisura  opisuje  (p.  16)  vrlo  kratko  pjevaju<5: 
„ardua  iamque  aditu  Rhodopes  iuga,  fronte  gerentis,  ac  tergo  ex- 
tremo  gemini  vestigia  claustri  exuperamus,  ubi  Macedonum  quoque 
stringimus  arva".  One  dakle  glasovite  klance,  rimske  „Succorum 
claustra",  ili  bizantinske  „clausurae  s.  Basilii",  ili  „bugarska  goru 
Vasilicu",  misli,  kao  i  drugi  onoga  doba  putnici/  da  su  2driela 
Rodopina.  Od  onih  pako  dvajuh  zdriela  biti  de  prvo  kod  Traja- 
novih  vrata,  blizu  bugarskoga  sela  Vasilice  ili  turskoga  Kapudi^ika, 
a  drugo  idrielo  kod  porudena  gradida  ili  turskoga  Hisardzika.' 
Prevalivfii  ona  zdriela,  misli  PorS,  kao  i  drugi,  da  se  ulazi  na  po- 
Ijane  Makedonije,  u  mjesto  Tracije,  te  skade  umah  u  Plovdiv,  kod 
kojega  iztide  one  tri  sienitne  stiene,  o  kojih  misli,  kao  i  predhod- 
nici,'  da  su  obsizale  grad  makedonskoga  kralja  Filipa,  oca  Ale- 
ksandra  Velikoga,  te  pjeva:  i^tresque  olim  montes  complexam  moe- 
nibus  urbem,  mocnibus  orbam  hodie,  fundatam  a  rege  Philippo  ingre- 
dimur".  PoSto  su  preSli  preko  Maridina  (Hebri!)  mosta  (Mustafa 
paSa  K5pri),  prispjeli  su  u  Adrianopol,  staru  Odryssu  ili  Oresticts. 
Oba  potonja  imena  poznata  su  jur  od  predjadnjih  putopisaca/ 
Umjesto  topografijskoga  opisa  daje  historijske  crtice  o  osvajanju 
Jedreneta  sve  do  Muratova  (I.)  od  g.  1363  (sic!).  Tu  na  ime  spo- 
minje  bugarski  pokus  obsjedanja  i  osvojenja  Carigrada,  o  dobidu 
velikoga  pliena  i  o  osvojenju  Simeonovu  Jedreneta  za  Konstantina 
sina  Lavova,  posto  je  suznjevom  sramotno  sjekao  nosove  i  slao  je 
n  Carigrad;  kako  je  nadalje  god.  1212.  Balduin  knez  Flandrije 
obsjedao  grad  i  kako  je  Henrik  Balduinov  brat  na  nj  juriSao ;  na- 
pokon  prida  o  poznatom  Muratovom  osvojenju  Jedreneta.*  —  Na 
putu  od  Jedreneta  do  Carigrada  spominje  kod  Corle  (Tschurlum) 
poznati  boj  medju  Selimom  I.  i  ocem  mu  Bajazitom,  5to  i  drugi 
spominju,  *  kako  bi  porazen  i  pomirio  se  s  ocem,  ali  ga  poslije  dao 

1  Gl.  Starine,  XX,  175;  Rad,  C,  117,  121. 

*  0  jednom   i  drugom  zdriolu   gl.  dra.  Jire6eka,  Costy,    p.    83,  85. 
8  Rjid,  knj.  C,   116,   119;  CXVI,  45. 

*  Rad,  knj.  C,  108,  111  i  112;  CXVI,  102. 

.  5  Bt.  Novakovic,  Krbi  i  Turci  XIV.  i  XV.  vieka;  p.  121,  122  i  126. 

*  0  boju  kod  Corle  gl.  Rad,  CV,  168;  CXU,  119. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVAKJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  7 

otrovom  ukloniti,  i  kako  je  ubojica  svoga  oca  na  istom  mjestu 
BvrSio,  JoS  spominje  tvrdi  Silivri  (Selymbria)  na  Propontidu  i  ta- 
moSnji  karavanseraj,  (carbasaria),  u  kojem  se  putnikom  badava 
dieli  hrana.^  Napokon  poSto  su  preko  mostova  (Ponte  Grande  i 
Ponte  Piccolo),  sagradjenih  na  rubu  mora,  preSli,  udjoge  u  Cari- 
grad,  o  kojem  (p.  19)  ulazu  pjeva  ovako:  „tandem  iter  emensi 
per  pontes  margine  structos  aequoreo,  vastam  Byeantii  attingimus 
urbem,  qua  simul  occurrens  orator  (Joachim  Sinzendorf)  et  aulica 
turba,  more  salutatos  nos  deduxere  decent!'*.  Tim  svrSava  PorS  prvu 
knjigu  svoga  carigradskoga  putopisa.  —  Drugoj  je  knjizi  pred- 
metom  opis  Carigrada,  a  i  tu  premaSuju  historijske  spomene  ostale 
biljezke.  U  tredoj  knjizi  opjevao  je  svoj  put  od  Carigrada  morem 
do  Mletaka  (p.  34—47).  Na  ovom  putu  (od  g.  1581)  udestvovaSe 
Adam  Hofmann,  Vuk  Herberstein  i  Juro  pi.  A§,  Bavarac.  U  opisu 
ovoga  puta  neima  niSta  osobita  i  znatna,  §to  bi  iztadi  vriedilo,  je- 
dino  Sto  o  Dubrovnikn  (p.  45)  pjeva  „hanc  quoque  (Ragusaeam 
urbem)  lustramus  tectisque  opibusque  potente  emporioque,  status 
cui  libera  frena  regendi  duxque  solet  cunctis  mutare  mensibus  istic. 
Grande  tamen  Turco,  quamvis  baud  ampla,  tributum  pendis,  et  a 
Venetis  metuit  male  fida  propinquis". 

Budud  da  je  PorS  prikazao  putovanje  Vuka  Eitzinga  u  obliku 
dnevnika,  tim  se  lasno  dade  odmjeriti  vrieme,  Sto  je  poslanstvo 
triebovalo  za  svoj  put  od  Beda  do  Carigrada.  PoSto  je  poslanstvo 
krenulo  iz  Beda  na  put  29.  listopada  1579,  a  23.  prosinca  1579  u 
Carigrad  prispjelo,  triebovalo  za  taj  put  ukupno  56  dana,  a  od 
Biograda  za  kopneni  put  32  dana.  Ako  odbijemo  na  odmor  2  dana 
u  Budimu,  2  u  Biogradu,  1  u  Sofiji  i  1  u  Adrianopolu,  trebovalo 
je  za  put  od  Beda  do  Carigrada  60  dana.  Eitzingovo  dakle  poslan- 
stvo, koje  je  pod  kasnu  jesen  putovalo,  triebovalo  je  od  prilike 
isto  toliko,  koliko  i  drugo  Ungnadovo  poslanstvo,  koje  je  Ijeti  pu- 
tovalo; dodim  je  Sinzendorfovo  poslanstvo,  koje  je  takodjer  pod 
kasnu  jesen  putovalo,  isti  je  put  obavilo  za  52  dana.' 

Evo  u  izvodu  sadrzine  PorSeva  putopisa.  Ako  bi  se  izuzele  hi- 
storijske biljezke,  kojih  je  gradju  putopisac  iz  historije  nekritidki 
crpio,  ostalo  je  vrlo  mrSavo,  te  nenalidi  ni  najobidnijem  popisu 
puta,  u  kojem  ima  znatno  viSe  topografije,  nego  Sto  daje  Porsev 
putopis. 

»  0  Silivru  gl.  Had,  C,   101,  104;  CXII,  190. 
»  Potanje  gl.  Rad,  knj.  CXVI,  110,  111. 


Digiti 


ized  by  Google 


8  DR.  P.  MATKOVI6, 

Slidan  putopis  PorSevu  imamo  od  Pavla  Bubigalla,  koj  putopis  jur 
drugdje  spomenusmo.  ^  P.  Rubigallus  (Rotenhan)  rodom  iz  Ugarske 
(Pannonius),  sastavio  je  u  elegijskom  spjeva  pntopis  a  Carigrad,  a 
izdao  ga  u  Wittembergu  g.  1544.'  Budu6  da  ovoga  izdanja  nisam 
mogao  na<Si,  zadovoljih  se  njeSto  mladjim  izdanjem,  koje  priobdi 
N.  Reusner  u  svojem  sborniku  Hodoeporicum  ili  itinerarium  to- 
tius  fere  arbis,^  Iz  sadrzine  se  o  putopiSdevu  putu  to  razabira, 
da  je  putovao  s  njekim  poslanstvom,  koje  je  s  bogatimi  darovi 
islo  k  sultanovu  dvoru  u  Carigrad,  i  da  ga  je  zelja,  da  vidi 
Iztok,  na  taj  put  skloniila.  PoSto  Rubigallus  u  pristupu  svoga 
spjeva  spominje  Verbocija  i  Essechiu,  biskupa  pedu&koga  (Ver- 
betium  mittunt,  Essechium  pium),  vjerovatno  da  je  putovao  s  onim 
poslanstvom,  koje  odasla  god.  1540.  kraljica  Izabella,  udova  kr. 
Ivana  Zapolje,  i  Stitnici  njezina  sina  k  sultanu  Sulejmanu  s  bo- 
gatimi darovi  u  Carigrad,  da  sultana  izvieste  o  smrti  kr.  Ivana, 
koj  da  je  u  svojoj  oporuci  izru6io  zaStiti  sultanovoj  svoju  udovu  i 
nejakoga  sina,  a  za  ovu  zaStitu  i  pomo6  imalo  je  poslanstvo  Su- 
lejmana  najsmjernije  umoliti.*  Put  ovoga  poslanstva  u  Carigrad 
opisuje  Rubigallus,  kao  u^estnik,  u  stihovih.  Put  preko  Ugarske 
opisuje  od  Segedina  Tisom  do  njezina  uSda,  pa  dalje  Dunavom  do 
Biograda,  a  na  tom  putu  spominje  samo  dva  mjesta,  na  ime  IHtelj 
i  Slankamen.  Budud  da  je  ovaj  dio  puta,  koj  je  prvi  put  u  Rubi- 
galla  nacrtan,  dosta  obdenito  prikazan:  s  toga  mu  pravi  putopis 
odpodimlje  tek  kod  Biograda,  odkuda  je  poslanstvo  kopnom  u  Cari- 
grad putovalo. 

O  Biogradu  (Belgrad),  kod  kojega  je  put  po  vodi  svrSio,  pjeva 
putopisac  ovo:  „Belgradi  turres  cernimus  atque  domes,  miramur 
celsis  extructam  in  rupibus  arcem;  naturam  atque  situm,  commo- 
daque  ampla  loci.  Danubius  si  quidem  latus,  alluit  ipse  sinistrum; 


1  Rad,  knj.  LXXI,  2. 

*  Czvittingerii  specimen  Hnngariae  literatae;  Francofurti  et  Lipsiae 
1711;  p.  321.  Horanyi,  Memoria  Hungarorum  et  Provincialium ;  Po- 
sonii  1777,  P.  JIT,  187. 

*  Hodoeporicum  sive  itinerarium  totius  fero  orbis  lib,  VII.  a  Nic, 
Revsnero,  Leocrifo^  iam  olim  colloctum,  nunc  demum  Jeremiae  Rev- 
sneri  fratris  cura  ac  studio  oditum.  Basileae  1580.  —  Rubigalli  Pan- 
nonii  iter  byzantinum;  lib.  II,  p.  98 — 113. 

*  0  poslanstvu  kancolara  Stjopana  Verboczija  I'opistolarum  ma^istrum) 
i  Essechia,  biskupa  pocuskoga  govori  na  sire  Istvanfi  (op.  c.}  ad  a, 
1540.  p.  220;  pa  Hammer,  Gesch.  lU,  233. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BAIiKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  9 

ad  dextrum  Savus  flumine  abunde  rigaf.  PoSto  je  Rob.  iztakao  zna- 
meniti  polozaj  Biograda  kao  braniSta  Ugarske  (olim  patriae  tutata  est 

—  arx  —  fortiter  oras),  na  koje  braniSte  Turci  svagda  od  ovud  na- 
padaju,  opisuje  trgovanje  robljem,  —  5to  je  poslanstvo  ondje  gledalo 

—  koje  love  u  Ugarskoj  i  golo  jeftino  prodaju:  ^vidimus  baud 
parvam  captorum  vendere  tnrbam,  in  cuius  numero  sexus  uterque 
fuit.  Uberibus  matris  lactans  avellitur  infans,  atque  suo  coniux  co- 
gitur  esse  viro".  Opisuju6  tuzan  oproStaj  prodana  roblja,  dodaje: 
„talibus  his  visis,  comitum  pars  magna  meorum  perculsa  ingenti 
est  ae  tremefacta  metu".  Zemlju  (Servia)  pako  i  narod  srpski  opi- 
suje po  znadenju  riedi  „servus"  (sic!),  naime  ^conveniens  dixi  qnam 
bene  nomen  babes.  Servile  hoc  genus  est  hominum,  servileque  re- 
gnum:  caedis  amans  populus,  conscia  fraudis  humus''. 

Na  kopnenom  putu  od  Biograda  dalje,  navodi  putopisac,  kao  i 
PorS,  samo  najglavnija  mjesta,  niti  nespominju<5,  po  obi^aju  drugih 
putopisaca,  sva  svoja  no<Si§ta,  a  opis  puta  i  mjestA,  vrlo  mu  je  ob- 
denit.  N.  pr.  na  putu  od  Biograda  dalje  pri6a:  „utque  per  obscuras, 
quarum  est  ibi  copia,  sylvas,  progressi  ulterius  sole  favente  sumus". 
Budud  da  su  na  svojem  putu  s  daleka  vidjeli  Smederovo  (Saman- 
dria),  pri^a  tom  prilikom  o  Iv.  Hunjadu,  o  despotu  Lazaru  i  boju 
kosovskom  i  o  osvojenju  Smedereva.  Zatim  umah  skade,  kao  i 
PorS,  na  prevoz  preko  Morave  i  na  NiS  (Nissaea),  gdje  se  po- 
slanstvo nije  podulje  bavilo,  nego  nastavilo  svoj  put;  osfavilo  Sr- 
biju  i  uSlo  u  Bugarsku,  koja  mu  je  viSe  obradjena,  a  narod  krot- 
kiji  od  srpskoga.'  Od  NiSa  sko^ivSi  na  Pirot  (Pyrrol),  spominje 
njegov  visoki  gradid,  misled  kao  i  njekoji  stariji  putopisci,  da  Pirot 
nosi  svoje  ime  od  kr.  Pyrrha,  jer  su  mu  imena  slidna;  pa  dolazi 
bez  opisa  daljega  puta  umah  na  glasovitu  Sofiju  (Sophia),  o  kojoj 
pjeva  (p.  100),  da  su  kod  nje  prevalili  polovicu  puta,  i  da  se 
k  njoj  prispjeva  „per  apertos  undique  campos" ;  pa  opisuje  ju 
ovako:  ^nulla  domus  celsas  imitans  hie  cemitur  arces,  sed  tenues 
nullo  poene  decore  casae.  Atria  non  illic,  non  splendida  tecta, 
nee  uUus  qui  tiraidam  posset  claudere,  murus  adest"  ;  i  da  osim 
bogomolja,  kupaliSta  i  karavanseraja  neima  u  njoj  i&ta  zidana,  a 
sve  ostalo  bilo  bi  od  drva  i  blata,  §to  dolikuje  viSe  za  zivotinje, 
nego  za   Ijude^   pa   ipak   tu  prebivaju  Turci    i  Bugari,   potonji   su 


*  „FiDibus  atijue  tuis  lam  8ervia  iniciua  relictis,  ad  Bulgariam  ten- 
dimus  inde  solum.  Cnltior  haec  veluti  regie  est,  tellure  relicta,  sic  ho- 
mines mites  procreat  ista  magis". 


Digiti 


ized  by  Google 


10  DR,  P.  MATKOYK^, 

pako  vide  mudeni,  nego  ikoji  drugi  narod;  jer  biedni  moraju  da- 
vati  svaka  tri  mjeseca  (trimestri)  desetinu  od  svojih  muikih  glava: 
tim  lide  zenu  muza,  diete  oca,  a  brat  oplakiva  svoga  oteta  ma 
brata.  Nu  ova  desetina,  kao  Sto  je  od  drugih  putopisaca,  podam^i 
od  Kuripegida,  opisana,  nije  tadno  prikazana,  jer  nisa  uzimani  od- 
rasli,  nego  najzdravija  i  najdvrSda  mazka  djeca,  neuzimahu  se  svaka 
tri  mjeseca,  nego  svake  trede,  odnosno  pete  godine. 

Dalji  ma  put  vodi  preko  Haemovih  gora,  najmudnija  puta,  o 
kojem  prida,  da  su  na  vrha  gore  starinska  utvrdjenja  (Trajanova 
vrata),  o  kojih  misli,  da  jih  je  sagradio  kao  branidta  atari  ugarski 
kralj  Ljudevit  (I.),  da  tu  zatvori  krajnje  medje  svoje  drzave,  a 
da  to  bijaSe  onda,  kad  se  sva  Grdka  bila  pobunila  i  na  oruije 
ustala.  ^  Da  je  ovo  Rubigallovo  prifianje  posve  neistinito,  —  netreba 
komentara ;  patopisac  ho<Se  da  uzvelidi  negdadnja  velidinu  svoje  do- 
movine,  i  da  proslavi  svoga  glasovitoga  kralja,  jer  mu  dopitaje  ona 
starinska  utvrdjenja,  glasovite  drevne  Elisure,  o  kojih  stariji  puto- 
pisci  raznovrsno  pridaju.^  Prevalivsi  ova  gorska  2driela,  udjoSe  u 
Makedoniju,  —  umjesto  u  Traciju  — ,  gdje  su  vidjeli  razbojiSta 
gradjanskoga  rimskoga  rata  (sic!)  i  grobove  (tumulos),  „qui  perire, 
ducum  Caesaris  hie  faerant,  Pompeji  castra  sed  illic;  in  medio 
campus  stragibus  aptus  adest.  Ut  locus  caedis  demonstrat  proelio 
in  illo,  jurares  totum  poene  fuisse  genus".  I  Rubigallus  dakle  tu- 
madi  one  mogile  oko  Plovdiva,  kao  i  nmogi  mu  predhodnici,'  za 
grobove  palih  ondje  junaka  u  ratu  medju  Cezarem  i  Pompejom, 
odnosno  medju  Oktavijanom  i  Brutom,  gdje  se  makedonski  Filipi 
s  tracijskim  Filipopolom  obi6no  zamjenjivalo.  0  Plovdivu  (Philip- 
popolis)^  glasovitom  gradu  Filipa  Makedonskoga,  zabiljezi  (p.  103) : 
„olim  opibus  virisque  potens;  ast  nunc  de  tanta  vix  rudera  sede 
supersunt".  Odavle  skade  na  Adrianopol,  o  kojem  pjeva,  da  je  joS 
danas  velik,  silan,  glasovit  i  dosta  bogat ;  al  dok  bijaSe  rimski,  da 
bijase  joS  vedi  i  sjajniji;  Sto  bi  posvjedodavale  starinske  razvaline, 


'  „Est  locus  Tp.  102)  in  somma  situs  illic  vertice  montis ;  grata  ve- 
tustatis  qui  monimenta  tenet.  Continet  hie  Celebris  vestigia  plurima  sodis; 
Pannonici  custos  quae  fuit  ante  soli".  Pa  „Hoc  veluti  regni  quod  clau- 
deret  ultima  quondam,  extruxit  prisons  rex  Ludovicus  opus.  Imposuit 
illi  a  claudendo  nobile  nomen  (clausura,  klisura);  nomen,  quod  nostros 
mansit  adusque  dies.  Pannonicae  fines  ergo  custodiit  illud.  Et  nostris 
quondam  meta  suprema  fuit". 

»  Rad,  C,  122,  126;  CXn,  183,  186,  225,  229;  CXVI,  42,  47,  95. 

»  Rad,  C,  116,  120;  CXU  184,  187;  CXVI,  40,  45. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAN8K0M  POLUOTOKU  XVI.  VISKA.  11 

koje  se  ondje  po  tlu  daleko  prostiru.*  Tu  mu  je  glasoviti  most  cara 
Hadrijana,  koj  ga  sagradi  visoko  preko  Struminih  (Strymonias, 
sic !),  u  mjesto  Haebrovih  ili  Maridinih  voda.  I  nademu  dakle  puto- 
piscu,  kao  i  VrandiiSu,  bjefie  onuda  tekuda  rieka  Strumom.*  Napokon 
od  Adrianopola  umah  skade  na  Carigrud,  kamo  su  prispjeli,  veli, 
desti  dan  (sexta  praetereunte  die) ;  od  kuda?  —  toga  se  nerazabira, 
vjerovatno  od  Adrianopola.  O  Carigradu  pako  pjeva,  da  je  opibus 
Celebris,  nomine  clara  satis  Euxini  prope  quam  constructam  littora 
Ponti". 

Evo  u  izvodu  sadr£ine  Rubigallova  u  stibovih  sastavljena  puto- 
pisa  carigradskoga ;  budu6  da  je  vrio  jednovit,  netreba  nikakova 
komentara ;  jer  neima  a  njem  nidta,  §to  nebi  iz  drugih  putopisaca 
bilo  poznato.  Budud  da  putopisac  nije  vodio  putnoga  dnevnika, 
nemozemo  o  vrjemenu  na  putu  probavijenom,  kao  ni  o  drugih 
kronologijskih  podatcih  putovanja  nidta  kazati. 

Poredimo  li  ova  oba,  Pordev  i  Rubigallov,  u  stihovih  sastavljena 
putopisa,  razabrati  6emo,  da  oba  potje^u  od  humanista  svoga  doba ; 
i  da  je  PorSev  putopis  umjetniji  i  formom  savrSeniji.  Ali  ni  Porfiev, 
ni  Rubigallov  nisu  pravi  putopisi,  jer  ni  jedan  ni  drugi  pjesnik- 
putopisac  neopisuje  geograiijski  puta  ili  njegova  priedjela :  nn  ipak 
Rubigallus  viSe  se  mjestimice  obazire  na  put  i  na  topograliju  nje- 
kojih  mjesta ;  a  oba  se  &tei\x  na  najglavnija  mjesta  na  onom  putu. 
Pord  iztide  njihove  historijske  spomene,  dodim  Rubigallus  opisuje 
vi6e  njihove  znamenitosti.  PorS  za  svoj  putopis  upotrebljavao  je, 
kako  re^e,  starije  i  tadanje  historijske  spise;  Rubigallus  pako  biti 
6e  imao  pri  ruci  njeki  stariji  putopis,  jer  spominje  (Reusner  p. 
107)  putovanje  cara  Friderika  Barbarose:  s  toga  mu  opis  cari- 
gradskoga puta  vise  nalidi,  pored  sve  svoje  obdenitosti,  pravomu 
putopisu.  U  ostalom  oba  putopisa,  premda  su  dobom  medju  sobom 
razmaknuta  gotovo  detrdeset  godina,  ipak  se  sadr^inom  svojom 
uzajemice  popunjuju. 

*  „Quamvis  hodie  satis  ampla  (Adrianopolis),  potonsquo  nominibus 
valeas,  divitiisque  satis;  dum  tamen  imporium  Komani  utrumque  t<»no- 
bant,  amplior  hac  multo  clara  magis  fuit.  Ipsao  hoc  antiquao  testantur 
namque  ruinao,  quao  passim  lata  conspicinntur  humo^. 

a  Had,  knj.  LXXI,  48,  49. 


Digiti 


ized  by  Google 


12  DR.  P.  matkoyk!;, 

2.  Pntopisi  Andrije  Wolfa  i  Levina  Ryma  o  pntoyai^ja  car. 
poslanika  Pavla  Eitanga  a  Oarigrad  g.  1683. 

Za  carigradske  poslanidke  sluibe  Fr.  Preynera,  koj  je  n  istoj 
sluzbi  nasliedio  J.  Sinzendorfa,  brojilo  se  medja  najznatnije  sgode 
osmanskoga  carsiva,  osim  perzijskoga  rata,  koj  je  sultanovoj  riznici 
donio  velika  bogatstva,  obrezanje  sultanova  prvorodjenca,  sto  bi 
obavljeno  vanrednom  sjajnoddu  i  ndeSdem  svih  vladalaca  iztoka  i 
zapada,  ili  bar  njihovih  poslanika.  Jednu  godinu  prije  toga  bijaha 
liCno  pozvani  svi  kraljevi  Europe  i  Azije,  pa  i  sam  car  Rudolf  II. 
k  ovoj  8ve6anosti  osmanskoga  dvora.  Poslanika  Sinzendorfa  pratio 
je  na  njegovu  povratku  dauS  Ali  kao  poslanik  sultanov,  te  je  nosio 
caru  pismo,  u  kojem  se  pozivlje  na  pomenutu  svedanost.  Od  ca- 
reve  strane  bi  odaslan  Ijeti  g.  1582.  hontski  veliki  iupan  Stjepan 
Nyary  k  ovoj  svedanosti  u  Carigrad.  Car  dakle  nije  drzao  izpod 
svoga  dostojanstva,  6to  je  izaslao  sjajno  poslanstvo  s  bogatimi  da- 
rovi,  u  vriednosti  od  40.000  dukata»  k  sve^nosti  obrezanja  sulta- 
nova  prvorodjenca.  O  putovanju  Stj.  Nyary-a  neima  putopisa.  O 
ovoj  sve^anosti  osmanskoga  dvora  imamo  najbolji  izvjedtaj  (rela- 
ciju)  od  mietadkoga  poslanika  Jak.  Sorance,  o  kojega  putu  drugdje 
raspravljasmo.  ^  U  Sor.  izvjeStaju  opisuju  se  uz  svedanost  i  darovi, 
§to  su  pojedini  poslanici  u  ime  svojih  vladalaca  prikazivali.'  Ako 
je  ovo  slavje  imala  biti  svedanost  pomirenja  medju  Portom  i  krSdan- 
skimi  vlastmi,  za  Ugarsku  i  Hrvatsku  pako  nebija§e  svetkovinom 
pomirenja;  jer  mali  je  rat  na  granicah  neprestano  trajao,  i  bio  bi 
jur  onda  skoro  do  velikih  sgoda  vodio,  kad  nebi  bili  interesi  s  obje 
strane  zahtjevali,  da  stvari  joS  nekoje  vrieme  u  istom  odajanom 
stanju  ostanu.  Porta  bo  se  bojala  Perzije,  te  je  onamo  morala 
obratiti  svoju  painju  i  svoju  vojnu  snagu;  car  pako  nije  imao 
sredstava,  jer  najbolje  sile  progutao  je  rat  za  obranu  pojedinih 
gradida  i  varoSica,  te  nije  imao  sriedstava  da  zapodme  veliki  na- 
valni  rat,  koj  bi,  kad  bi  se  valjano  i  sredno  vodio,  bio  jur  onda 
s  osvojenjem  Ugarske  svrSio.  I  za  Nyariyeva  poslanstva  opetovane 
su  prituibe  cara  i  sultana,  da  se  naime  protiva  ugovora  utvrdjuju 
medjaSna  mjesta,  sto  bi  pismeno  razpravljano  medju  nadvojvodom 
Ernestom  i  budimskim  pasom.' 

*  Rad  jugoslavenske  akademije,  knj.  CXXIV,  53  i  d. 
2  Alberi,  Relazioni  degli  Ambaseiatori  Veneti ;  ser.  Ill,  vol.  II,  209  1  d. 
'  Glede  tadanjoga    politickoga  stanja   Ugarske   i  Hrvatske  gl.    Isth- 
vanfi,  Historiarmn    de  rebus  ungaricis    1,  XXXIV,    Coloniae  Agrippinae 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.  13 

Godina  dana  poslije  obrezanja  sultanova  prvorodjenca  obnovljen 
bi  opet  medju  carem  Rudolfom  II.  i  sultanom  Muratom  III.  g.  1583. 
Btari  ugovor  mira  na  osam  daljih  godina.^  Ovaj  dr^avni  posao 
obavio  je  tadanji  carski  stalni  poslanih  carigradski,  pomenuti  Fr. 
Preyner  njekoliko  mjeseci  prije  svoje  smrti,*  a  carski  vanredni 
poslanik  Pavao  barun  Eiteing  nosio  je  Porti  carem  potvrdjeni  i 
produ2eni  ugovor  mira,  pa  obi6an  godidnji  danak  s  bogatimi  da- 
rovi  za  sultaoa  i  njegove  pade.  I  ovaj  mir  obnovio  je  ujedno  ne- 
voljno  stanje  Ugarske  i  Hrvatske  i  nedostojan  polozaj  carev  pro- 
tiva  Porte.  Za  obnove  mira  izticale  se  s  jedne  i  druge  strane  navale 
na  Debrecin,  Eormend,  Onod,  pa  u  slovensku  Stajersku,  i  navalne 
priprave  budimskoga  page  na  rudarske  gradove,  a  navalami  tur- 
skimi  podinjene  Stete  u  Hrvatskoj  i  dolnjoj  Stajerskoj,  nabraja 
Hammer  po  slu^benih  izvjeStajih.  •  Ovaj  se  ugovor  mira  od  pred- 
jagnjih  tim  razlikuje,  Sto  je  novi  veliki  vezir  (SiavuS  paSa)  za  ob- 
nove mira  zahtjevao  od  cara  dvostruki  dar,  dodim  je  Mehmed  pafia 
s  6000  talira  dara  bio  zadovoljan ;  jer  da  car  jod  za  jednu  godinu 
danak  duguje;  nu  za  ovaj  put  odustaje  veliki  vezir  od  dvostruka 
dara,  budu<5  da  je  car  k  svefianosti  obrezanja  poslao  vrlo  bogate 
darove.  Isti  veliki  vezir  htjede  za  darove  i  novae  takodjer  bpaniju 
ukljuditi  u  carski  ugovor  mira,  ako  se  car  za  Spaniju  obve^e,  da 
<ie  ova  zaista  mir  drzati.^ 

0  putovanju  carskoga  poslanika  Pavla  baruna  Eitzinga  u  Cari- 
grad  saduvala  se  dva  putna  dnevnika:  jedan  je  napisao  mladi 
plemid   Andrija    Wolf  iz    Steinacha,    pratilac    i    pai    poslanikov. 


1622,  p.  557—61.  Katona,  vol.  XXVI,  146—52,  211—19.  Khoven- 
hillers  Annales  Ferdinandei;  Leipzig  1721;  II,  328.  Hammer,  Gesch., 
IV,  108—145.  ZiDkeisen,  Gosch.,  Ill,  561—66.  Klein-Fessler,  Gesch. 
v.  Uiigarn,  IV,  6  i  d.  —  Ako  se  viesti  u  ovih  historikah  porede  s  do- 
ti^nimi  putopisi,  naici  ce  se  glede  historije  poslanstva  i  kronologije  na 
mnoge  pogrjeske,  koje  trieba  da  historici  isprave. 

*  Lewenklaw,  Neuwe  Chronica,  Frankfurt  1595,  p.   118. 

*  Izvjestaj  Preynerov  na  cara  o  produzenju  mira  od  29,  oSujka  1583,; 
uz  to  pismo  velikoga  vezira  na  cara  od  iste  godine  1  dana,  kao  i  po- 
pratnica  produzena  ugovora,  u  c.  tajnom  arhivu;  gl.  Hammer,  op.  c. 
IV,  144.  Isthvanfi  op.  c,  p.  588.  —  Ugovor  mira  bio  bi  obnovljen  11. 
lipnja  1583,  a  stupio  u  iivot  1.  sieCnja  1584.  Lewenklaw,  p.  118; 
Klein-Fessler,  IV,  9. 

»  Hammer,  Gesch.,  IV,  630. 

*  Hammer,  Gesch.,  IV,  144. 


Digiti 


ized  by  Google 


14  DR,  P.  MATKOVI6, 

Rukopis  ovoga  dnevnika  duva  se  u  Stajerskom  arhivu  u  Gracu,  a 
na  sviet  ga  iznese  dr.  Zahn  prof,  u  Gracu.* 

Drugi  putni  dnevnik  poticao  bi  od  poslanikova  druga  Levina 
Byma,  Nizozemca,  napisan  je  u  nizozemskom  jezika  renaissance, 
saduvao  se  u  rnkopisu  u  c.  kr.  dvorskoj  knjiznici  befikqj^  i  nije 
joSte  objelodanjen ;  spomenusmo  ga  jur  drugdje/  poSto  ga  Hammer 
nije  na  pravo  mjesto  uvrstio.*  Prelazimo  najprijena  Wolfov  dnevnik? 
jer  u  njem  ima  dosta  podataka,  odnosedih  se  na  poviest  Eitzingova 
poslanstva. 

Prof.  Zahn  u  svojem  izdanju  Wolfova  putna  dnevnika  daje  u 
biljezci  kratak  patopi§6ev  £ivotopis,  iz  kojega  vadimo  ovo :  Andrija 
Wolf  rodio  se  u  Steinahu  dne  27.  studenoga  1663.;*  najprije  ga 
poudavao  Martin  Waldner,  propovjednik  u  Dolnjem  Oeblemu; 
god.  1575.  polazio  je  u  gradu  Stajeru  protestantsku  dkolu  i  tu  je 
ostao  do  g.  1579.  Po  smrti  o^evoj  (g.  1582.)  nastojao  je,  da  se 
upozna  sa  svietom  i  kao  mlad  nebogati  plemic  trazio  je  primjerenu 
slu^bu.  Kao  potajni  putnik  idao  je  g.  1582  s  nadvojvodom  Karlom 
u  Innsbruck  i  Mtinchen,  a  sliede<5e  godine  pribavi  mu  njegov  ujak, 
Konrad  Hohenburiki,  priliku,  da  ga  je  car.  poslanik  Pavao  Eitzing 
uzeo  sa  sobom  na  put  u  Carigrad.  Ovaj  put  obavi  A.  Wolf  kao 
momak  (^Purscli")  poslanikov.  Poslije  povratka  zivio  je  kao  naj- 
stariji  na  odinskom  dobru  u  Dolnjem  Steinacbn.  Isti  je  zasnovao 
i  ve<5inom  napisao  zanimivu  porodi6nu  kroniku  u  tri  knjige.  Dva 
puta  bijaSe  ozenjen,  a  prestavi  se  u  Steinachu  g.  1615. 

Wolf  prida  u  pristupu  svoga  putnoga  dnevnika,  kako  je  dospio 
u  dru2bu  c.  poslanika  P.  Eitzinga,  s  kojim  je  u  Carigrad  putovao. 
Prifia  naime,  da  je  iSao  god.  1583  u  „Pranckli  in  Muerpoden", 
k  svomu  ujaku,  materinom  bratu,  Konradu  Hohenbur^omu,-  koj 
mu  pokaza  pismo   svoga  brata  Zigmunda,   komomika  nadvojvode 

'  Wolf  Andreas  von  Hteinach  Edelknabenfahrt  nach  Constantinopel, 
1583.  Steiermftrkische  Geschichtsblatter,  U.  Jgg.,  Graz  1881.,  p.  193 
—234. 

*  „Lewinus  Rym,  Descriptio  belgica  itineris  25.  iulii  1583,  Constan- 
tinopolin  versus  a  Vindobona  suscepti  et  februario  1584  finiti".  N.  7441 
(histor.  prof.  1037,  ch.  34,  12^').  Tabulae  codicum  manuscriptorum  in 
bibliotheca  palatina  vindobonensi  asservatorum ;  vol.  V.,  p.   141. 

3  Rad,  knj.  CXII,  159. 

*  Hammer,  Geschichto,  Bd.  IV.,  p.  20. 

*  Bteinach,  dvorac  na  lievom  briogu  Aoize  blizu  varosice  Irdning, 
u  negdaSnjem  judeaburzkom  okruzju  goruje  Stajerske.  Prof.  Zahn  pri- 
nosl  u  istom  ^asopisu  drvorez  odnosno  sliku  tadanjega  Stcinacha. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  15 

Matije  i  Maksimilijana,  u  kojem  pismu  ma  javlja,  da  6e  carski 
poslanik  Pavao  Eitzing^  barun  Schrattenthalski,  nasljedni  komornik 
Dolnje  Austrije  s  dankom  i  darovi  skoro  krenuti  na  put  u  Cari- 
grad,  te  da  je  ujak  Wolfu  pribavio  mjesto,  da  mo2e,  ako  bode, 
kao  pa2  ili  tjelesni  momak  poslanikov  putovati  u  Carigrad;  savje- 
tujudi  ujedno  Wolfu,  da  nebi  ove  liepe  prilike  odbijao,  na  Sto  ga 
je  i  Konrad  jako  nagovarao.  Sklonuv  se,  podje  iz  Steinacha  u 
Gradac,  pa  odasla  glasnika  u  Bed  k  ^igmundu,  bratu  Eonradovu, 
ili  k  svomu  drugomu  ujaku,  da  se  o  toj  poruci  poblize  ubaviesti; 
odkuda  dobije  odgovor,  neka  neoteie,  nego  neka  Sto  prije  dodje, 
jer  da  6e  poslanstvo  skoro  krenuti  na  put.  Na  to  se  umab  vrati 
iz  Qradca  ku<5i,  da  se  pripravi;  pa  krenu  (6.  lipnja  1583)  jaSud 
put  Be6a.  Eratak  opis  ovoga  puta  nije  ni§ta  osobita,  jedino  Sto  na 
vrhu  Semeringa  spominje  granicu  (kri2)  izmedju  Austrije  i  Sta- 
jerske.  Od  Bedkoga  Novoga  mjesta  putovade  na  kolib  do  Be6a, 
gdje  je  odsjeo  u  gostioni  k  ^crnomu  slonu**  blizu  „Rottenthurma". 
Tu  je  sedam  nedjela  o  svojem  zivio,  dok  se  poslanstvo  pripra- 
vilo  i  krenulo  na  put.  Od  Steinacha  do  Beda  raduna,  da  ima  32 
milje  puta. 

U  Bedu  najavi  se  Wolf  kod  ujaka  ^igmunda,  koj  je  u  dvoru 
nadvojvode  Maksimilijana  stanovao.  Drugi  dan  primi  ga  ujak  i 
odredi,  da  si  narudi  dva  ugarska  odiela :  jedno  za  svagdanju  noSnju, 
a  drugo  svedano.  Prvo  bijade  iz  dobroga  sukna  ciglene  boje,  a 
drugo  svileno.  Na  to  opaia,  da  premda  je  na  tudje  trodkove  pu- 
tovao,  ipak  ga  je  stajao  put  500  forinti,  Sto  je  u  Bedu  na  zivot 
i  odiela  potroSio.  Opisuje  na  dalje  svedano  odielo,  koje  je  sastojalo 
od  dolmana  (Tulman)  iz  crvena  barfiuna,  od  mentena  (Manten)  od 
nabrana  crvena  damaska,  postavljena  zelenom  svilom  boje  papi- 
gine,  a  uriedena  bogato  sa  svilenimi  i  zlatnimi  gajtani  i  vrpcami; 
kapa  od  cma  barguna  sa  zlatnom  vrpcom,  napokon  svilene  bedve. 

Za  boravka  u  Bedu  bavio  se  Wolf  iz  dugoga  dasa  s  historijom 
Dolnje  Austrije  na  temelju  W.  Lazia,  pa  s  topografijom  i  histo- 
rijom Be6a;  same  kratke  biljeike,  pune  svakojakih  neistmitih  prida. 
Za  tim  sliedi  crtica  turske  historije  u  Europi  do  sultana  Murata  III., 
komu  je  poslanstvo  nosilo  danak ;  al  u  toj  crtici  neima  nidta  ne- 
poznata,  dto  bi  tu  iztadi  triebalo. 

Wolf,  prera  da  mu  je  za  putovanja  bilo  jedva  22  godine,  vodio 
je  ipak  na  svojem  putu  u  Carigrad  i  natrag  dnevnik,  o  kojem 
priCa  (p.  196),  da  je  svoje  putovanje  na  Sire  opisao  (weitleuffiger 
selbst  describiert) ;  al  kad  se  povratio  g.  1584.   u  Prag  s  Ferdi- 


Digiti 


ized  by  Google 


16  DR.  P.  MATKOVI6, 

nandom  Hofmanom/  koj  je  ondje  ostao  dvie  godine  u  dvorskoj 
carskoj  sluibi,  da  je  on  (Wolf)  isto  toliko  kod  njega  probavio ;  pa 
da  ma  je  na  povratka  ku6i,  na  putu  iz  Praga  god.  1586.  iz  dkrinje 
odnedeno  dosta  stvari,  a  medju  timi  da  ma  je  ukradjena  i  knji£- 
nica  (Ptichl),  ili  rukopis  njegova  carigradskoga  putnoga  dnevnika. 
Usijed  toga,  da  je  poslije,  naime  god.  1610.,  napisao  iz  pamdenja, 
na  koliko  se  siedao  (pro  mea  simplicitate),  ili  na  koliko  nije  zabo- 
ravio,  ovaj  dnevnik  svoga  putovanja:  s  toga  moli  ^itaoca,  da  ako 
je  gdje  pogrjedio,  malo  ili  odved  rekao,  neka  bi  dobrohotno  ispravio. 
Cini  se,  da  je  Wolf  dnevnik  svoga  putovanja  za  boravka  u  Pragu 
uredio,  jer  na  drugom  mjestu  (p.  207)  opaza:  „ich  habe  diese 
Reise  zu  Prag  ordentlich  beschrieben.  —  Wolf  dakle  vodio  je  na 
svojem  putu  dnevnik,  kojega  osnov  bijafie  vjerovatno  tafiniji,  savr- 
deniji,  a  moi^da  i  jedriji,  nego  §to  mu  je  ovaj  dnevnik,  koji  poznije 
iz  pamdenja  napisa  i  uredi.  Budud  da  je  izmedju  putovanja  i  ure- 
djenja  dnevnika  prodlo  bilo  skoro  20  godina,  pa  dto  se  svih  tada- 
njih  okolnosti  puta  i  mjesta  tezko  bilo  savrSeno  sieciati:  misli  se, 
da  Wolf,  ako  mu  nije  preostalo  nikakovih  biljezaka  o  svom  puto- 
vanju,  da  bi  ovaj  svoj  dnevnik  bio  veoma  mu^no  sastavio  bez  po- 
modi  kakova  slidna  putopisa  svojih  na  torn  putu  predhodnika,  ili 
drugih  knjiga.  Mi  pako,  suded  s  obzirom  na  formu  i  sadrzinu  dnev- 
nika, mislimo,  da  je  tezko  vjerovati,  da  bi  Wolf  bez  ikakovih  pre- 
ostalih  bilje£aka  bio  mogao  o  putu,  obavljenu  prije  20  godina,  sa- 
staviti  iz  samoga  pamdenja  putopis  u  formi  dnevnika,  gdje  se  dne- 
vice  biljeii,  kamo  je  poslanstvo  onoga  dana  prispjelo,  nodevalo,  pa 
Sto  je  znatnijega  vidjelo  i  dozivjelo;  a  to  tako  tadno  i  vjerno,  da 
se  Wolfove  dnevne  biljezke  s  drugim  putnim  dnevnikom  istoga 
putovanja  savrSeno  slazu.  Ako  je  Wolf  sve  ono  samo  iz  pamcenja 
biljezio,  onda  je  morao  imati  vrlo  riedku  silnu  pamet,  da  je  na 
putu  u  Carigrad  i  natrag  kroz  vide  od  dva  mjeseca  znao  poslije 
20  godina  o  svakom  danu  puta  todan  dati  ra(^un.  Qlede  naravi 
puta  i  znamenitosti  pojedinih  mjesta,  mogao  je  potraziti  u  kojem 
starijem  putopisu  i  u  drugih  knjigah  potrebite  upute;  ali  ta  sadr- 
iina  Wolfova  dnevnika  nije  osobita,  da  bi  bio  takove  pomodi  tre- 
bovao.  —  Wolfov  dakle  dnevnik  nebi  poticao  iz  iste  dobe  putopiS- 
6eva  putovanja.  Steta  Sto  mu  je  nestalo  prvotnih  putnih  biljezaka 
ili  izvornika,   koj  bi  prikazivao   motrenja   i  sad  mlada   nedozriela 


*  F.  Hofmaan   kao  carski   poslanik  nosio  je   god.    1585.  Porti   go- 
disnji  danak  b  darovi.  Hammer,  Gcsch.  IV,  631. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAN8K0M  POLUOTOKU  XVf.  VJBKA.  17 

22-godi5iijega  putopisca;  dot^im  ovaj  putni  dnevnik,  §to  ga  imamo 
pred  sobom,  poti^fe  od  zrela  muza,  koj  se  ranogoga  nije  vi§e  savr- 
Seno  siedao,  osobito  opisa  puta  i  pojedinih  mjesta,  te  je  mnogo  toga 
vjerovatno  s  drugoga  stanoviSta  i  zrelijega  suda  motrio  i  shvadao. 

Viesti  Wolfove  o  poslanstvu,  koje  odasla  car  Rudolf  II.  g.  1583. 
radi  obnove  staroga  ugovora  i  s  dankom  u  Carigrad,  vrlo  su  kratke. 
Jer  u  pristupu  (p.  197)  bilje^i,  da  je  Rudolf  II.,  29.  njemadki,  a 
121.  rimski  car  odaslao  k  turskomu  caru  Muratu  III.,  13.  ili  14. 
sultanu,  poslanika  (Nuncio  oder  Legat)  Pavla  Eitzinga,  baruna 
Schrattenthalskoga,  nasljednoga  komornika  Dolnje  Austrije,  komor- 
nika  nadvojvode  Maksimilijana,  da  predade  u  Carigrad  u  danak 
(Prasent).  Nadalje  navodi  imenice  sve  znatnije  dlanove  poslanstva: 
najprije  one  grofove,  barune  i  plemide,  koji  su  za  uzvelidenje  po- 
slanstva, kao  drugovi  poslanikovi,  o  svojem  vlastitom  trosku  pu- 
tovali.  Ovih  bijaSe,  osim  sluga,  ukupno  8;  za  tim  navodi  imenice 
ostalo  plemstvo,  koje  je  bilo  u  poslanikovoj  sluzbi;  medju  ovimi 
spominje  i  sebe,  da  je  u  22.  godini  zivota  kao  momak  (Pursch)  i 
dvornik  (Aufwarter)  poslanikov  s  toli  odlidnom  gospodom  putovao, 
pa  da  je  svih  skupa  bilo  70  osoba,  a  80  konja.  Uz  to  nabraja, 
koliko  su  pojedinci  imali  kodija  i  konja,  pa  da  je  bilo  9  kola,  koja 
su  danak  s  darovi  vozila.  Jo5  putopisac  dodaje,  da  su  putovali  u 
Carigrad  i  6  nedjelja  tu  iivjeli  na  radun  turskoga  cara,  a  poslije 
da  je  idlo  na  radun  rimskoga  cara.  Iz  ovih  se  kratkih  viesti  raza- 
bire,  da  je  i  ova  poslanifika  karavana  bila  dosta  jaka;  pa  da  i 
Eitzingovo  poslanstvo,  koje  je  iSlo  s  dankom  u  Carigrad,  bijaSe, 
kao  i  predjaSnja  carska  poslanstva  carigradska,  dosta  sjajno  i 
mnogobrojno. 

Poslije  ovih  biljei^aka,  koje  su  glede  putovanja  Eitzingova  po- 
slanstva ponjesto  znatne,  sliedi  putopis ,  odnosno  putni  dnevnik, 
koji  Wolf  odpodimlje  s  oproStajem  u  Bedu  (volgt  hernach  Verab- 
schidt  von  Wien),  a  dnevniku  je  dao  ovaj  naslov:  „Beschreibung 
oder  Verzeichntis  des  Wegs,  der  Stittt,  Orth  u.  Flecken  von  Stei- 
nach  aus  dem  Ensthal  im  Lande  Steyer  auf  Constantinopel  zue, 
wie  ich  Wolf  Andre  von  Steinaqh  A.  1583,  geraist  mit  dem  Hm. 
Paulus  Freihern  von  Eitzing  auf  Schrattenthall,  Erbcamerern  in 
Under  Oesterreich,  R.  K.  Mjt.  Nuncio  und  Legato  an  d.  Ottoma- 
nischen  Porten  zu  Constantinopel,  auch  gewesen  Oratorn  daselbst, 
u.  d.  frstl.  Durchl.  Ertzhertzogen  Maximilian  zu  Oesterreich  Ca- 
merer". 

R.  J.  A.  oxxix.  2 

Digitized  by  VjOOQ  IC 


18  Dn.  p.  MATK0VI<5, 

Drugi  dnevnik  o  putovanju  Eitzingova  poslanstva  poticao  bi, 
glasom  Stampana  kataloga  o  mkopisih  c.  kr.  dvorske  knjiznice 
bedke,  od  druga  poslanikova,  Levina  Byma,  Nizozemca,  kojega 
Wolf  spominje  (Levinus  Rhym,  ein  Niderlender)  medju  onom  osme- 
ricom  odlifinih  dlanova  poslanstva,  koji  su  kao  drugovi  poslanika 
P.  Eitzinga  o  svojem  trosku  putovali.  Nu  ako  pretresemo  pomenuti 
rukopis  c.  kr.  dvorske  knjiznice  (n.  7441)  razabrati  deino,  da  je 
u  pomenuti  Stampani  katalog  (torn.  V..  141),  preStampan  samo  na- 
slov,  koj  se  na  prvom  listu  rukopisa  nalazi,  a  potifie  iz  poznijega 
doba.  Ovaj  naslov  glasi:  Levin  Byrnes  Reiss  gen  Constantinopel^ 
odnosno  Levini  Bym  iter  constantinopolitanum  lingua  belgica ; 
do^im  u  samom  rukopisu  neima  tomu  naslovu  nigdje  traga.  Rukopis 
sadrzaje  dnevnik  o  putovanju  poslanstva  P.  Eitzinga  u  Carigrad 
g.  1583.;  potide  bez  sumnje  iz  XVI.  vieka,  pisan  boje  na  papiru, 
pismom  u  obliku  onoga  doba;  sudec  po  ispraveih  i  prekrizenih 
6estih,  vjerovatno  da  je  izvomik.  Rukopis  broji  ukupno  34  lista  u 
maloj  osmini,  ili  po  katalogu  u  12^,  a  listovi  su  tekudimi  brojevi 
pobiljezeni.  Do  23.  lista  ukljudivo  tece  putni  dnevnik,  koj  u  Cari- 
gradu  sis.  februara  1584.  svrSava,  odnosno  prekida ;  za  tim  su 
dalji  listovi  do  30.  prazni,  a  dalje  se  opetuje,  sto  je  napried  u 
dnevniku,  od  12.  do  18.  kolovoza  ukljudivo  biljezeno;  ovo  potonje 
je  njeki  priepis,  odnosno  makulatura  predjaSnjega.  Dnevnik  je  dakle 
kao  sto  njegov  svrsetak  i  prazni  listovi  pokazuju,  ostao  nedovr^en. 
Da  bi  bio  Levin  Bym  piscem  ovoga  dnevnika,  ili  da  bio  po  nje- 
govu  nalogu  napisan,  —  tomu  neima  nigdje  u  rukopisu  spomena. 
Budud  da  putopisac  u  dnevniku  govori  o  L.  Rymu  naviek  u  trecoj 
osobi,  pade  ga  zove  na  njekojih  mjestih  „moj  gospodin  Rym"  (min 
heere  Bym),  tim  nebi  bio  L.  Rym  piscem  ovoga  dnevnika,  nego 
njekoji  Nizozemac,  koj  bijase  u  sluzbi  L.  Ryma,  dlana  putnidke 
druzbe  Eitzingove.  Tim  bi  bio  ovaj  putopis  slidan  onomu  jur  raz- 
pravljenomu  o  putovanju  car.  poslanika  Karla  Ryma  od  neznana 
putopisca;^  napisan  je  jedan  i  drugi  dnevnik  u  nizozemskom  je- 
ziku  renaissance,  koj  je  dana^njemu  holandeskomu  jeziku  do  nje- 
kojih ortografijskih  i  leksikalnih  razlika  prilidno  srodan.  I  ovaj  je 
putopis  preveo  na  njemadki  g.  dr.  R.  Levisohn,  komu  u  to  ime 
budi  usrdna  hvala. 

Ako  dublje  proniknemo  u  sadrzinu  nasega  dnevnika  i  poredimo  ga 
s  pomenutim  putopisom  o  putovanju  K.  Ryma,  razabrati  demo,  da  je 
t.  zv.  dnevnik  L.  RyTna,  prikazujudi  putovanje  c.  poslanika  Pavla 
>  Rad,  knj.  CXH,   154—199. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAMSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.  19 

Eitzinga,  sadrzinom  svojom  male  ne  isti  s  razpravljenim  putopisom 
o  putovanju  K.  Ryma;  pa  da  je  jedan  i  drogi  dnevnik  napisala 
jedna  te  ista  neznana  osoba,  s  torn  samo  razlikom,  da  se  od  Bn- 
dima  dalje  samo  u  dnevih  puta  medju  sobom  razlikuja;  poSto  je 
Rymovo  poslanstvo  putovalo  proljedem,  a  Eitzingovo  Ijeti.  Odatle 
ujedno  izvodimo,  da  je  pisac  dnevnika  o  putovanju  EitziDgovu  ne 
samo  pri  ruci  imao,  nego  i  upotriebio,  odnosno  priepisao  —  osim 
kronologijskih  podataka  —  malo  ne  sav  onaj  dnevnik  o  putovanju 
K.  Ryma;  jer  neznani  putopisac  Eitzingova  putovanja  redovito  bi- 
Ijeii,  kamo  su  dnevice  dospjeli  na  nodevanje,  Sto  se  s  Wolfovim 
dnevnikom  o  istom  putovanju  tadno  slaze ;  ali  umjesto  svoga  opisa 
puta  i  mjesta,  izpisao  je  neznani  pisac^  podamSi  od  Budima,  opis 
puta  i  mjesta  iz  putopisa  o  putovanju  K.  Ryma.  Budud  da  ovaj 
potonji  putopis  nije  ni  danas  jod  nigdje  Stampom  na  sviet  izdan, 
—  kao  ni  drugi  o  Eitzingovu  putovanju  —  biti  6e  neznani  pisac 
putnoga  dnevnika  Eitzingova  rukopis  onoga  putopisa  ili  sam  po- 
sjedovao,  ili  mu  je  od  njekoga  za  porabu  ustupljen.  Poredima  li 
pako  pismo,  slog  i  dr.  jednoga  i  drugoga  rukopisa,  onda  neima 
sumnje,  da  je  pisac  obaju  rukopisa  bila  jedna  te  ista  osoba.  O  ne- 
znanom  putopiscu  Rymova  putovanja  kazasmo  na  drugom  mjestu,^ 
da  mu  je  pisac  bio  njeki  odli^niji  dlan  poslanidke  druzbe,  rodom 
Nizozemac,  i  da  je  na  povratku  za  svoje  zasluge  bio  imenovan  od 
cara  kapetanom.  Budud  da  je  neznani  pisac  dnevnika  o  Eitzingovu 
putovanju,  kao  Sto  se  iz  sadrzine  razabire,  putovao  s  poslanstvom 
u  Carigrad,  vjerovatno  da  je  onaj  isti  kapetan,  pisac  dnevnika  o 
Rymovu  putovanju,  kao  poznavalac  puta  bio  stupio  u  sluzbu  Le- 
vina  Ryma,  kojega  zove  svojim  gospodarem,  i  d  njim  po  drugi 
put  isti  carigradski  put  obavio ;  vodio  dnevnik  o  torn  putu,  o  kojem 
ovaj  put  nije  znao  drugoga  kazati,  nego  ono,  Sto  je  jur  rekao  pri- 
godom  K.  Rymova,  ili  prvoga  svoga  putovanja.  Dnevnik  dakle, 
koj  se  pripisuje  Levinu  Rymu,  nije  napisao  ovaj,  nego  njeki  drugi 
neznani  Nizozemac.  koj  je  napisao  i  dnevnik  o  putovanju  carskoga 
poslanika  K.  Ryma.  —  Mi  smo  pretresli  mnoge  starije  i  novije 
biografijske  rjednike  i  sbornike,  nebi  li  naiSli  na  Levina  Ryma.  a 
tim  mozda  i  na  putni  dnevnik  o  njegovu  putovanju  u  Carigrad, 
ali  sav  trud  —  bijaSe  nam  bezuspjeSan. 

Kao  Sto   dnevnik   o    putovanju    K.  Ryma   ne  prinosi   nikakovih 
podataka   za  historiju   onoga   poslanstva,    tako  ni  ovaj    dnevnik   o 


1  R<ad,  knj.  CXII,   161,  162. 

Digitized  by  VjOOQIC 


20  DR,  P.  MATKOVI6, 

putovanju  poslanstva  Eitzingova;  naslov  mu  je  malo  ne  isii,  kao 
i  onomu,  naime  „put  iz  Be6a  u  Austriji  u  Carigrad  u  Traciji,  glavni 
grad  turskoga  cara**.'  Dnevnik  nizozemski  o  putovanju  Eitzingovn 
u  mjesto  priloga  za  historiju  njegova  poslanstva,  u  mjesto  putnih 
priprava  i  drugih  okolnosti,  osobito  kako  je  pisac  dnevnika  u  po- 
slanikovu  druibu  dospio^  nedonosi  na  prvom  listu  drugoga,  nego 
imena  u^estnika,  to  jest  onih  osam  lica  visokoga  plemstva,  koja 
8U,  po  Wolfovoj  biljezci,  o  svom  troSku  putovala,  a  gotovo  sva  se 
imena  posve  slazu  s  imeni  Wolfovi.  Medju  timi  navodi,  osim  car- 
skoga  poslanika  Pavla  Eitzinga  (Pauwel  van  Hetsynghen),  Levina 
Kyma  (Lievinus  Rym),  pa  Pietra  van  der  Doerpen,  kojega  Wolf 
nesponunje,  a  ostala  su  imena  kao  i  u  Wolfa.  —  Prelazed  na  sa- 
dri^inu  obaju  dnevnika  o  putovanju  P.  Eitzinga,  poredjivati  demo 
uzajemnice  Wolfov  dnevnik  s  nizozemskim  od  neznana  pisca,  a 
potonji  s  dnevnikom  o  putovanju  K.  Ryma. 

I  Eitzingovo  poslanstvo  putovalo  je  od  Be6a  do  Biograda  Du- 
navom,  a  taj  put  opisuje  A.  Wolf  u  svom  dnevniku  (p.  199  i  d.) 
ovako:  „Dne  25.  srpnja  lo83.  oprosti  se  carski  poslanik  Eitzing 
8  carem  u  Be6u;  dne  26.  ukrcase  sve  potrebe  u  ladje;  27.  dade 
poslanik  na  ladji  gostbu,  a  poslije  podne  krenuSe  na  put,  te  su 
prispjeli  na  nodiSte  u  Pozun  (Presburg),  krSdanski  glavni  grad 
Dolnje  Ugarske;  ima  na  brdu  gradid,  uz  koji  tede  Dunav.  28.  u 
Sumerain  (Soniorin,  Somorja);  29.  pristali  su  kod  sela  Vifalo; 
a  30.  prispjeli  su  u  Comorn^  gdje  su  31,  ostali.  OdavJe  odasla 
Eitzing  glasonodu  u  Budim,  da  najavi  pa§i  doda^de  poslanstva  i  da 
odredi  sve,  §to  trieba.  Komoran  je  na  granici,  medju  Dunavom 
s  desna  (u  mjesto  s  lieva)  i  Vagom  s  lieva  fu  mjesto  s  desna)  kad 
se  dole  vozi ;  na  rtu,  gdje  se  obje  ove  velike  rieke  stidu  kod  zidova 
ili  obkopa,  smje«ten  na  otoku  Calokezu  (Schiiet)^  ima  i  veliku  va- 
roSicu,  ogradjenu  s  visokim  plotom,  dodim  je  tvrdja  zidana ;  KhtiU- 
mann  bjeSe  onda  njezinim  zapovjednikoro.  Tu  ima  vrlo  mnogo 
raznovrsne  ribe  i  dobroga  iiveza.  —  Dne  1.  kolovoza  pratilo  jih 
20  dajka  po  milje  daleko,  a  pristali  su  kod  ribarskih  koliba,  gdje 
njekada,  kao  sto  se  prida,  stajaSe  stari  grad  Pannonia  (sic !),  koja 
bi  za  kr.  Matije  razorena.  Kihaja  bega  ostrogonskoga  dodeka  jih 
s  9  Sajka  malo  nize  i  preuze  poslanstvo  u  zastitu ;  komoranski  daj- 
kaSi   se   vrate,    a  Turci   su   poslanstvo   vozili   dalje.    U    Ostrogonu 

^  „Reyse  van  Wienoii  in  Hoosteiyc  te  Constantinopels  in  Thracyen, 
hoofstat  van  den  turcschen  Keyser". 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.  21 

(Gran)  pohodi  poslanik  bega  i  izruci  mu  carski  dar,  600  talira  i 
6  srebrnih  posuda ;  beg  dade  poslaniku  audienciju  na  polju,  gdje 
je  bilo  krddanskih  glava  nabitih  na  kolac ;  putopisac  misli,  da  je  to 
beg  hotimice  (zu  Vleiss)  uradio.  Ostrogon,  njegda  biskupija,  zvao 
se  Strigonium,  smjeSten  na  prilidno  siljastoj  stieni ;  dole  je  varoS, 
uz  koju  tede  Dunav.  —  Dne  2.  kolovoza  pratilo  jih  je  7  turskih 
Sajka,  a  pristaSe  kod  sela  MaroS  ili  Mdrasch  (!).  Tu  su  naproti, 
s  desna  od  Dunava,  dva  velika  i  visoka  gradida,  jedan  je  gore 
vise,  a  drugi  je  nize,  zovu  se  Vischgrad  ili  Plintenburg  (u  mjesto 
Blendenburg),  u  gornjem  gradidu  fiuvala  se  kruna  ugarska.  Na 
ve6e  prispjelo  je  poslanstvo  u  Budim.  Pasa  odasla  do  Staroga  Bu- 
dima,  koj  se  njegda  Sicambria  zvao,  do  20  fiajka  poslanstvu  na 
susret,  odkuda  ga  pratisc  sve  do  Budima.^  Dne  3.  bila  je  u  paSe 
audiencija,  koju  W.  potanje  opisuje.  Poslanik  predade  carski  dar, 
3000  talira  i  12  srebrnih  posuda,  pa§i,  o  kojem  pri6a,  da  je  visok 
i  Hep  dovjek,  rodom  Hrvat,  i  da  je  poslije  postao  beglerbegom 
Grdke.  U  dvoridtu  paSina  stana  jako  vikade  Turci,  kad  je  poslan- 
stvo izlazilo ;  a  na  upit  putopigdev,  §to  to  zna6i,  odvratide  mu ;  „da 
se  nebi  krSdani  sjedinili".  Na  to  W.  mo^^*:  „da  bi  bog  srca  krSdanska 
k  jedinstvu  upravio  i  turski  vapaj  odbacio".  Zatim  su  razgledali 
grad,  a  kupaliSte  i  knpanje  opisuje  na  §ire.  0  Budimu  prida,  da 
se  tako  zvao  po  Atilinu  bratu,  koj  ga  sagradi;  daje  prilidno  velik 
i  Hep  grad,  s  desna  od  Dunava ;  na  visini,  sto  se  zove  ^zidovskim 
gradom",  da  ima  prama  Dotisu  ili  Gjuru  blizu  gornjega  grada 
brdo,  na  kojem  bijaSe  paSin  dvor,  koj  je  dubokom  jarugom  od 
gornjega  grada  odijeljen.  Ni2e  gornjega  grada  ima  prostrano  mjesto 
s  velikom  ^etvorastom  kulom,  a  na  istom  mjestu  stajalo  je  na  zidu 
prama  PeSti  do  30  topova;  s  lieva  od  ulaza  dvora  paSina  bijaSe 
pokraj  bunara  moseja,  koju  na  Sire  opisuje.  Preko  Dunava  na  rav- 
nini,  s  lieva  od  rieke,  druga  je  nevelika  varoS,  zove  se  Pest^  kamo 
vodi  preko  Dunava  most  od  56  Sirokih,  poput  jarmenica  medju 
sobom   skopfianih  ladja;   kad  su  htjeli  sa  svojimi  njema^kimi   la- 


*  Khovenhiller  TAnnalos  Fordinandoi,  Leipzig  1721,  11,  328)  govorec 
0  putu  P.  Eitzinga,  tvrdi,  da  je  poslanstvo  kronulo  iz  Boca  pod  konac 
kolovoza  (u  mjesto  srpnjaj  i  da  je  u  Budim  prispjelo  5.  rujna  (u  mjesto 
2.  kolovoza);  pa  da  je  od  Budima  dalje  do  Carigrada  kopnom  putovalo; 
doeim  je  od  Budima  do  Bio^rada  takodjer  Dunavom  islo,  a  tek  od 
Biograda  dalje  islo  je  kopnoni  do  Carigrada.  IT  ostalom  ovi  Kheven- 
hillerovi  kronologijski  podatci  oduose  se  na  piitovanje  H.  Liehtensteina, 
0  kojem  cemo  u  sliedecom  putopisu  razpravljali. 


Digiti 


ized  by  Google 


22  DR.  p.  MATKOyi6, 

djami  kroz  most  prodi,   moralo   se  tri   ladje   odvezati  i   na  stran 
ukloniti**. 

„PoSto  je  poslanstvo  obavilo  u  Budimu  svoje  poslove,  krenulo 
je  dne  6.  kolovoza  dalje,  pa  je  prispjelo  na  no<S  u  varoSica  Rdg- 
iovi  (B4cz  Eevi),  naseljenu  od  Srba  i  Dubrovdana  (Rutz  u.  Ra- 
guseren),  velika  varoSica  sa  zivom  trgovinom.  Dne  7.  u  tursko 
medjaSno  selo  Poxy ;  8.  u  Tolnu,  liepa  velika  varoSica;  9.  no(iiIi 
8u  kod  njeke  luke ;  10.  takodjer.  Raduna,  da  je  ukupnu  bilo  9 
Sajka,  na  svakoj  32  do  41  osobe;  na  svakoj  veslala  su  24  SajkaSa, 
jednako  hitro,  bilo  da  se  vozilo  niz  ili  uz  vodu.  Dne  11.  prispjeli 
su  u  Bederwardein  (Petrovaradin),  visoki  gradid  s  tvrdjom;  zatim 
u  varoSicu  Carlowf't/e.  Petrovaradin  mora  biti  tvrdi  grad,  jer  je  tu 
kr.  Ljudevit  izgubio  mnogo  Ijudi  u  boju  s  Turci.  Kralj  je  tu  ostao 
u  modvari,  koju  tvori  rukav  Dunava ;  preko  nje  htjede  Ljudevit  na 
bjegu  predi,  ali  konj  mu  nije  mogao  preko,  a  kralj  u  tezkom  oklopu 
pao  je  Zajedno  s  konjem  u  mo6varu ,  u  kojoj  je  mrtav  ostao. 
Petrovaradin  zove  se  latinski  Petrovaradinum.  Dne  12,  u  Zlan- 
Jcamin  (Slankamen),  gradid  na  brdaScu,  s  desna  od  Dunava;  jod 
je  vise  poruSen  i  rdjavo  gradjen.  Tu  utjcde  u  Dunav  Tibiscus^ 
koj  se  takodjer  Teissa  (!)  zove,  rieka  nije  osobito  Siroka  kako  se 
prida,  vrlo  je  duboka  i  mutna,  a  dolazi  iz  Erdelja.  Od  Slankamena 
vidi  se  preko  vode  na  jednu  milju  i  viSe  daleko  dobro  sagradjen 
gradid  Titel,  koj  je  podredjen  paSi  tamiSvarskomu.  Dne  13.  pri- 
spjeli su  u  Biograd  (Griechisch  Weissenburg).  Tu  kod  grada  utjede 
u  Dunav  Sava  (San  ili  Savus)^  koj  a  je  tu  tako  velika,  kao  i 
Dunav.  Njekoji  pridaju,  da  Dunav  uzimlje  tu  Savi  ime,  te  da  Sava 
prestaje,  Sto  se  putopiscu  nedini  vjerovatno,  nego  Dunav  pridrzaje 
svoje  ime  malo  ne  sve  do  mora,  te  se  dalje  kao  Ister  svrSava; 
tekud,  kako  mu  rekoSe,  7  ili  9  dana  puta  pred  Carigradom;  pro- 
tjede  mu  Erdelj  (!),  VlaSku,  Moldavsku  i  djelomice  Tatarsku ;  a  izljeva 
se  u  „Pontus  Euxinum''  (!),  Sto  se  zove  Crnim  morem.  Tolika  je 
Dunavu  voda  kod  Biograda,  da  se  moze  po  njoj  malim  jedrom 
ploviti.  Bellogradum  ili  Nandor  Alba  (u  mjesto  Nandor  Fejfrvdr) 
Griechisch  Weissenburg^  u  starini  Taurunum,  a  poslije  Graeca  Alba 
nazvan:  liep,  tvrd  i  dobro  sagradjen  grad  s  tvrdjom  na  visini; 
ima  dole  prama  Savi  i  Dunavu  takodjer  kuda,  osobito  na  uglu, 
gdje  se  stide  Dunav  sa  Savom ;  ima  tvrdu  kulu,  te  lezi  gotovo  kao 
i  Budim.  Kao  Sto  mu  ime  svjedodi,  spadaSe  njegda  ka  Grdkoj,  a 
poslije  k  Ugarskoj.  Priedjel  od  Biograda  ovamo  zove  se  Syrmium^ 
koj  radja  dobrim  vinom,   Turci  zovu  Biograd  Nandor  Alba  (sic!). 

Digitized  by  VjOOQ  IC 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIRKA.  23 

Znatna  je  tu  trgovina.  Tu  prestaje  Ugarska,  a  dalje  nastaje  Ror 
scia  ili  Servia,  koja  se  takodjer  zove  Mysia  inferior  (sic!).  Dalje 
opaza  putopisac,  „da  je  u  svojem  dnevniku  sve  milje  od  mjesta 
do  mjesta  pobiljezio  i  da  je  u  Pragu  ovo  putovanje  valjano  opisao; 
al  kad  je  od  Praga  g.  158G  kuci  putovao,  da  mu  je  dnevnik  iz 
skrinje  uz  drugo  ukraden,  a  od  onda  do  g.  1610  daje  dosta  toga 
zaboravio,  za  to  da  biljezi,  sto  mu  je  joS  u  pameti  bstaio.  Napokon 
prica,  da  su  kod  ovoga  grada  Ivan  Huniades  kao  i  Georgius  Ca- 
striotus,  inafie  Scanderbeg  zvan,  mnoga  junadtva  po6inili". 

Evo  biljezaka  Wolfova  dnevnika  o  putovanju  P.  Eitzinga  od 
Beda  do  Biograda.  U  eielom  opis  je  prilidno  kratak  i  obdenit,  te 
se  s  opisi  istoga  puta  u  predjaSnjih  putopisaca  neda  uzporediti. 
Drugo  se  nemoze  ni  odekivati  od  opisa,  napisana  iz  pameti  o  pu- 
tovanju obavljenu  prije  20  godina.  Iz  ovoga  diela  dnevnika  jur  se 
razabire,  da  neima  u  njem  niSta  osobita,  Sto  nije  moglo  potedi  iz 
glave  putopiSdeve ;  jer  kad  bi  W.  bio  k^kav  stariji  putopis  ili  koje 
drugo  djelo  upotriebio,  bio  bi  mu  opis  svakako  savrSeniji  i  pra- 
vilniji  i  bio  bi  se  uklonio  mnogoj  krupnoj  pogrjeSci.  Topografija 
stegnuta  je  na  najglavnija  mjesta  na  onom  putu ;  opisi  mjesta  su 
mu  vrlo  obdeniti,  mjestimice  pogrjefini,  a  o  mnogih  mjestih,  osim 
imena,  fiesto  iskvarenih,  nezna  drugoga  kazati;  docim  u  predhod- 
nika  ima  o  svem  tom  savrSenih  uputa.  —  Na  putu  od  Beda  do 
Budima  spominje  W.  samo  najglavnija  mjesta,  koja  je  iztadi  trie- 
balo,  naime  Pozun,  Somorin,  Komoran,  Ostrogon,  MaroS-Vi§egrad 
i  Budim,  a  u  opisih  neprinosi  podataka,  koji  bi  predhodnike  po- 
punjavali.  Selo  Vifalo,  danaSnje  je  Ujfalu,  na  desnoj  obali  Dunava, 
spominje  ga  i  putopisac  prvoga  Ungnadova  putovanja.^  Komoran 
(Comorn)  opisaje  (Jerlach  savrSenije.^  W.  je  kod  oznake  geografij- 
skoga  polozaja  pogrjeSio,  jer  Komoran  nije  na  desnoj,  nego  na  lievoj 
obali  Dunava.  na  desnoj,  a  ne  na  lievoj  obali  Vaga.  Premda  je 
putopisac  dodao  „kad  se  dole  vozi",  ipak  je  u  geogratijskoj  orien- 
taciji  pogrjeSio,  5to  nije  riedko  i  u  drugih  putopisaca  onoga  doba. 
I  W.  spominje  kod  Komorana,  kod  ribarskih  koliba,  stari  grad 
Pannoniu,  gdje  su  Turci  kao  na  medji,  poslanstva  dodekavali  i  u 
zafititu  preuzimali.  O  tom  starom  gradu  razpravljasmo  jur  na  drugom 
mjestu.^  Buduc  da  se  ovaj  stari  grad  na  istom  mjestu  po  tredi  put 

>  Rad,  knj.  CXTT,  205. 

2  Rad,  knj.  OXVI,   10,  74,   75. 

»  Rad,  knj.  CXII,  204,  205,  210,  211;  knj.  CXVI,  10,  18. 


Digiti 


ized  by  Google 


24  DR.  p.  MATKOVK!!, 

spominje:  u  Ungnadova  putopisca  kao  Bonnonia,  u  Gerlacha,  kao 
i  u  Wolfa,  kao  Pannonia;  6ini  se,  da  su  patopisci  tim  priobcivali 
tamo§nju  tadanju  tradiciju,  kojoj  neima  potvrde  ni  u  starijih,  ni  u 
tadanjih  pisanih  izvorih.  Marofe  i  ViSegrad,  kao  i  Budim,  opisuju 
predjaSnji  putopisci  savrsenije.'  W.  opis  Budima  nije  jasan,  pafie 
je  konfazan,  jer  nije  u  skladu  s  predhodnici ;  kr,  dvora,  koji  pred- 
jaSnji putopisci  viSe  ili  manje  na  Sire  opisuju,  niti  nespominje. 
Putopisca  bit  6e  tu  iznevjerila  njegova  pamet.  O  starih  imenih  Bu- 
dima razpravljasmo  kod  objaSnjivanja  Sveigerova  putopisa.* 

I  opis  puta  od  Budima  do  Biograda,  nije  u  Wolfa  savrSeniji, 
te  se  neda  s  predhodnici  uzporediti,  niti  glede  obilja  topografije, 
niti  glede  topografijskih  biljezaka.  Sva  su  topografijska  imena,  koja 
W.  na  torn  putu  spominje,  dobro  poznata,  a  njekoja  su  dosta  iz- 
opa6ena.  Kod  varoSice  Baekowy  (Ricz  Kevi)  znatna  mu  je  biljezka, 
da  ondje  ima  uz  Srbe  i  Dubrovdana  (Raguseren),  §to  se  u  nijed- 
noga  tadanjega  putopisca  nespominje.  W.  je  prenio  bojiSte  muha^ko 
k  Petrovaradinu  (Bederwardein)  i  tu,  u  mjesto  kod  Muha6a,  opi- 
suje  poraz  i  smrt  kr.  Ljudevita  II.,  Sto  nijedan  predhodnik  nije 
uradio.  I  tu  ga  je  opet  pamet  iznevjerila !  0  toku  Tise  (Tibiscus, 
Teissa!)  kao  i  nize  o  toku  Dunava,  bijahu  pojmovi  mutni  i  ne- 
tadni,  jer  Tisa  i  Dunav  neprotifiu  Erdelja,  nego  njekoji  njihovi  pri- 
toci,  a  Dunav  jedva  da  se  hvata  Moldavske  i  Besarabije  (Tatarske). 
Ni  toga  nije  W.  shvadao,  da  Sava,  kao  i  svaki  drugi  pritok,  gubi 
ime  na  svojem  u&du  u  Dunav,  u  svoju  glavnu  rieku.  Kad  bi  bio 
W.  imao  pri  ruci  kakova  mu  drago  tadanjega  gcografa,  bili  bi 
mu  pojmovi  o  toku  pomenutih  rieka  znatno  jasniji.  Razna  novija 
imena  Biograda:  magjarsko,  njemadko  i  latinsko,  poznata  su  ta6- 
nije  od  drugud;  a  o  starom  rimskom  imenu  Taurunum  razprav- 
Ijano  je  jur  drugdje.'  W.  je  prilifino  oznadio  geografijski  polozaj 
Biograda,  ali  topogralijski  mu  je  opis  vrlo  obdenit,  te  daleko  za- 
ostaje  iza  opisa  u  predjaSnjih  putopisaca.*  Ni  poznavanje  stare  geo- 
gralije  nebijase  u  W.  pouzdano ;  jer  Srbija  nije  se  zvala  za  Rim- 
Ijana  Mcjc^ia  inferior,  nego  M.  superior.  Nas  putopisac  nije  dovoljno 
poznavao  ni  vojne  historije  biogradske;  jer  govorec  o  junadkih 
djelih,  poCinjenih  kod  Biograda,  spominje  uz  Janka  Hunjada  i 
Gjuru  Kastriotu  ili  Skenderbega  (!). 

1  Had,  knj.  CXVT,   11,   18,   76—80,  83  i  84. 

«  Had,  knj.  OXVI,  79,  8:5,  84. 

»  Rad,  knj.  C,   1.39. 

*  Rad,  knj.  CXVI,  55,  50,  60. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVl.  VIBKA.  25 

Drugi  ili  nieozemski  dnevnik  —  krivo  nazvani  Levina  Ryma  — 
o  istom  puta  P.  Eitzinga  pogotovu  je  jednovitiji  od  Wolfova  dnev- 
nika.  Budu6  da  se  biljezke  drugoga  ili  nizozemskoga  dnevnika  u 
ovom  dielu  puta  —  od  Beda  do  Budima  —  razlikuju  od  bilje^aka 
u  dnevniku  Rymova  putovanja,  s  kojim  se  u  ostalom  ovaj  drugi 
dnevnik  sudara;  s  toga  demo  biljeike  ovoga  dnevnika,  premda  su 
dosta  jednovite,  priobditi,  poSto  su  u  rukopisu  tezko  pristupne. 
Ovaj  dakle  put  P.  Eitzinga  od  Beda  do  Budima  opisuje  se  u  nizo- 
zemskom  dnevniku  ovako :  „Dne  25.  srpnja  oprostismo  se  s  earem 
i  njegovom  bradom,  nadvojvodami  Matijom  i  Maksimilijanom,  pa 
krenusmo  27.  o  podne  na  put,  te  smo  jod  istoga  dana  u  Pozun 
(Presbeurch)  prispjeli,  5to  je  10  milja  ili  7  ura  daleko.  Dne  28. 
plovljahu  do  sela  Semereyn-  (Somorin),  3  milje,  gdje  su  nodili. 
Ranim  jutrom  brodili  su  pokraj  rieke  Raeve  (Raba),  gdje  na  jednoj 
strani  odpodimlje  tursko  gospodstvo.  Tu  jim  dodje  na  suprot  ladja, 
koja  jih  puenjavom  pozdravi ;  na  to  dodje  zapovjednik  na  na§e 
ladje,  te  jih  do  Komorana  (Comora)  pratio.  Prenodige  u  selu  OffcUo 
(Ujfiilu),  3  milje.  Ranim  jutrom  plovljahu  u  Komoran,  3  m.,  gdje 
su,  da  operu  svoje  rublje,  do  1.  kolovoza  ostali.  —  Dne  1.  kolo- 
voza  krenuSe  dalje.  Budud  da  je  to  bio  posljednji  krddanski  grad, 
pratio  jih  zapovjednik  tvrdje  s  19  §ajka  i  deticom  pjeSaka,  koja 
se  prevezla  preko  Vaga  (Waegh),  pa  je  iSla  kopnom  dalje.  Tako 
plovljahu  p6  milje,  gdje  jim  Turci  iz  Ostrogona  (Craen)  na  susret 
dodjo&e,  da  prime  zapovjednika  komoranskoga,  koj  s  tumadem  i 
jo§  s  drugom  dvojicom  podje  na  tursku  stranu,  kamo  je  doSao  i 
zapovjednik  Ostrogona  s  3—4  dau§a  (sausen)  i  drugimi  vojnici. 
On  je  naSim  vodjam  i  drugim  plemidem  pruzio  ruku,  a  poslije 
kratkoga  dogovora,  poveo  ga  je  sa  sobom  g.  Pavao  na  ladju,  da 
Zajedno  objeduju.  'J'urci  su  prispjeli  s  9  sajka,  te  su  jednu  do  dvie 
privezali  na  svaku  naSu  ladju  i  vukli  je  dalje  do  Ostrogona  (5 
milja).  Kad  su  pred  grad  prispjeli,  donesu  jim  Turci  5  ovaca,  gu- 
saka,  kopuna,  riba  i  drugih  potreba;  tako  i  u  napredak.  Nafi  po- 
slanik  predade  srebrno-pozladenu  kantu,  okruglu  uru,  2  pozladena 
pehara  i  kesu  novaca,  oko  1000  for.  Dne  2.  prispije  i  zapovjednik, 
koj  bjeSe  u  Badimu  (Buda);  duvSi,  da  je  poslanstvo  prispjelo, 
podje  mu  na  susret  i  pozdravi  naSega  vodju,  koj  mu  izrudi  careve 
pozdrave.  Odavle  krenuvSi,  prispjeli  su  u  Maros,  na  lievoj  obali 
(Dunava),  gdje  su  objedovali.  Ovdje  jih  nadarise  krddani,  podanici 
turski,  s  grozdjem  i  drugim  vodem.  S  one  strane  lezi  Vicegradum 
(ViSegrad),  gdje  se  starinske  raz valine  dvora  kraljice  Marije  di^u 


Digiti 


ized  by  Google 


26  DR.  p.  MATKOVI6, 

Da  visokom  brdu,  a  na  podanku  ma  prostire  se  selo.  Na  vede  pri- 
spjeli  8u  u  Budim.  Pada  jim  posla  na  susret  18  gajka,  koje  jih 
pucnjavom  pozdravljahu.  PrispjevSi  u  Budim,  pasa  posla  jim  opet 
zive^a,  a  tako  se  radilo  i  u  napredak,  na  svem  putu  do  Carigrada. 
—  Dne  3.  iSao  je  moj  gospodin  Rym  i  ostala  gospoda  k  AH  paSi, 
koj  je  za  naSega  vodju  (poslanika),  za  g.  Ryma  i  za  ostale  ple- 
mide  poslao  konje,  da  k  njemu  dodju.  Ladje  jim  bijahu  pristale 
blizu  padina  stana.  Dalje  govori  o  audiendiji,  koju  na  Sire  opisuje. 
Kad  su  k  pafii  doSli,  veli,  nadjoSe  ga  u  sobi  sagovi  ureSenoj ;  pruziv 
poslaniku  ruku,  posjede  ga  na  jednu  od  tri  stolice,  koje  bijahu 
takodjer  sagovi  pokrivene.  U  istoj  sobi  bijahu  jo§  dauSi,  janidari, 
spahije  i  drugi  dastnici.  U  drugoj  sobi  bijahu  paSini  pazi  i  drugi 
mladidi.  Poslije  dogovora,  predao  je  poslanik  earske  darove,  naime 
veliku  pozladenu  srebrnu  kantu,  pozladeni  srebrni  pehar,  uru,  po- 
sudja  manje  vriednote  i  4  kese  novaca,  svaku  po  1000  talira,  pa 
se  oprostio  s  paSom.*  Kad  su  iziSli  iz  paSine  ku<Je,  vidjeli  su  na 
trgu  turskoga  popa  (drviSa),  koj  se  vrtio,  skakao  i  u  svojem  je- 
ziku  vikao,  a  naokolo  stojedi  janidari  vikahu  kao  i  pomcnuti  pop 
„houf**  (V);  ostali  pako  vojnici  vikahu  „Isu8e  Kriste!"  Zatim  iSli 
su  u  Pefitu  (Pest)^  a  pratili  jih  dauSi  cielim  gradom.  Poslije  podne 
posla  paSa  konje  za  poslanika,  g.  Ryma  i  ostalu  gospodu,  pa  su 
jafiili  k  dvoru  kr.  Matije,  a  dau&i  na  konjih  jih  pratili.  Dvor,  pored 
sve  njegove  Ijepote  i  sjaja,  pustiSe  Turci  da  propade  i  da  nitko  u 
njem  nestanuje,  smjefiten  je  na  liepom  mjestu.  PeSta  je  na  suprot 
onkraj  Dunava;  obsjedana  je  g.  1542.  od  kr.  Perdinanda,  ali  bez 
uspjeha,  a  tom  je  prilikom  mnogo  Ijudi  iz  carevine  poginulo". 

Poredimo  li  ove  biljezke  drugoga  ili  nizozemskoga  dnevnika 
s  Wolfovim  dnevnikom,  razabrati  demo,  da  se  oba  dnevnika  gledc 
kronologijskih  podataka  ili  dneva  puta  posve  slazu.  Putopisac  dru- 
goga dnevnika  navodi  mjestimice  i  daljine,  §to  je  Wolf,  kao  6to 
opa2a  kod  Biograda,  u  svojem  prvobitnom,  ukradenom  dnevniku 
bio  takodjer  biljezio,  ali  jih  se  poslije  nije  vi6e  sjecao.  Nego  oba 
se  dnevnika  razilaze  glede  broja  na  susret  jim  poSiljanih  gajka  i 
glede  carskih  darova,  prikazanih  turskim  velikaScm;  6ini  se,  da 
je  nizozemski  putopisac  bio  glede  ovih  podataka  pouzdaniji,  jer 
je  vjerovatno  na  lieu  mjesta  biljezio.  Oba  dnevnika  navode  od 
BeCa  do  Budima  ista,  sva  dobro  poznata  i  od  predhodnika  opisana 
mjesta;  ali  nizozemski  je  dnevnik  glede  opisa  puta  i  mjesta  pogo- 

*  01.  opis  audiencije  u  .^veigera  u  Radu  CXVI,  75,  77. 

Digitized  by  VjOOQIC 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  YIRKA. 


27 


tovu  joS  mr&ayiji  od  Wolfova,  kojega  opet  nizozemski  putopisac 
glede  dozivljaja,  Sto  je  W.  jur  bilo  iz  pameti  ispalo,  popunjuje.  U 
nizozemskom  dnevniku  ipak  se  nespominje  stari  grad  Pannonia, 
dodim  u  Wolfa  neima  rieci  Rabi  (Raeve)  s\>omena.\  mjestna  pako 
imena  pidu  oba  putopisca  prema  svornu  jeziku  razUdito.  Tim  bi  bio 
nizozemski  dnevnik  u  ovom  dielu  puki  popis  puta,  neprinosed  novih 
topogratijskih  biljezaka;  u  ostalom  se  oba  dnevnika  medjusobno 
popunjuju;  prikazujuda  bo  jedno  te  isto  putovanje,  tvore  njeku 
cjelinu. 

Budud  da  je  opis  Budima  u  nizozemskom  dnevniku  raalo  ne  isti, 
kao  i  a  putopisu  K.  Ryma:  to  nas  je  ponukalo  na  medjusobno 
poredjivanje  obajuh  opisa,  naime  putovanja  K.  Ryma  s  opisom 
puta  P.  Eitzinga.  Podto  smo  gore  uztvrdili,  da  je  oba  dnevnika, 
Rimov  i  £itzingov,  napisala  jedna  te  ista  osoba,  treba  da  to  medju- 
sobnim  poredjivanjem  pomenutih  dnevnika  utvrdimo.  Iz  ovoga  se 
poredjivanja  ponajprije  razabire,  da  je  opis  puta  od  Beda  do  Bu- 
dima u  dnevniku  putovanja  P.  Eitzinga  posve  razlidit  od  opisa 
istoga  puta  u  putopisu  K.  Ryma.  Tim  bi  bio  nizozemski  dnevnik 
o  putovanju  P.  Eitzinga  u  ovom  dielu  puta  posve  samostalan; 
dodim  je  opis  Rymova  putovanja  u  istom  dielu  puta,  kako  drugdje 
dokazasmo/  crpljen  ponajviSe  iz  Ranzanova  i  drugih  starijih  opisa 
Ugarske.  Opis  pako  puta  od  Budima  do  Biograda  u  nizozemskom 
dnevniku  putovanja  P.  Eitzinga  —  izuzev  kronologiju  i  jofi  nje- 
koja  mjesta  —  malo  ne  do  riedi  se  slaze  s  opisom  putovanja  K. 
Ryma.  Putopisac  dakle  Eitzingova  putovanja  od  Budima  dalje  na- 
pustio  je  samostaino  biljezenje,  te  je  za  opis  svoga  puta  izpisao 
opis  istoga  puta  iz  putopisa  o  putovanju  K.  Ryma.  Da  ono  isto, 
Sto  je  jur  u  opisu  Rymova  putovanja  prikazano,  tu  neopetujemo, 
iztadi  demo  samo  razlike  izmedju  obaju  opisa. 

Nizozemski  dnevnik  o  putovanju  P.  Eitzinga  od  Budima  do  Bio- 
grada glede  kronologijskih  podataka  posve  se  slaze  s  dnevnikom 
Wolfovim ;  dodim  se  opis  puta  i  mjcst4  posve  razlikuje  od  Wolfova 
opisa,  koj  je  u  ostalom  vrlo  obdenit  i  povrSan.  Opis  pako  istoga 
puta  Eitzingova  posve  je  suglasan  s  opisom  puta  K.  Ryma;  jerbo 
u  onom  se  opetuje,  podamdi  od  Budima,  ono  isto,  Sto  je  sadriano 
jur  u  opisu  puta  Rymova;  samo  Sto  su  njekoja  mjestna  imena  po- 
njeSto   drugadije   napisana.    —    Opis   puta   Eitzingova   donosi   kod 

1  Rad,  knj.  TXTT,   167,  168,   199. 

Digitized  by  VjOOQIC 


28  DR.  p.  MATKOyi6, 

polaza  iz  Budima  istu  pri^u  o  Gulbabi,  kako  i  opis  puta  Rymova;' 
pa  u  obojih  je  isti  opis  varoSice  IWcz-Kivi  (Kackowyts),  spominje 
se  na  dalje  Feudewaert  (Foldvar),  pa  Veliki  i  Mali  Paxi  (Cleyn- 
i  Groot  Paxi)^  a  kod  biskupskoga  grada  Kalode  (CdUexia!)  go- 
vori  opet  o  tamo&njih  bogatih  seljacih  i  o  ^Kumanskom  polju". 
Navoded  Tolna,  zove  ju  prvi  put  latinski  Altinum^  a  drugi  put 
AUuvycium  (sic!);  radi  glasovita  vinogradarstva  zove  ju  i  „ma- 
terom  vina".  Sliededa  mjesta  navode  se  u  drugom  dnevnika  u  bo- 
Ijem  redu :  spominje  se  selo  Weya  (Baja),  9  m.  od  Tolne,  na  lievoj 
(sic!)  obali  Dunava,  pa  Siroko  uSde  Drave  (Draeve),  gdje  ima 
mnogo  divljadi;  pa  selo  Erdut  (Herdteyts),  koje  ima  na  brezuljku 
gradid;  ovim  trima  mjestima  u  prvom  dnevniku  neima  spomena; 
6ini  se,  da  mu  TetUoburgum  prvoga  dnevnika  odgovara  danadnjemu 
Erdutu.  Kod  Vukovara  (Volcowar  i  Bouctvaer)  spominje  poznati 
dugi  most,  komu  u  prvom  dnevniku  neima  spomena.  I  ovaj  put 
su  mu  Sotin  (Satha,  Sotan)  i  Vrandideva  Atthya  dva  razlidita 
mjesta,  dodim  je  jedno  te  isto  s  razliditim  imenom.  Dalje  navodi 
Villag  illoc  (sic!),  danaSnji  Ilok,  obzidan  grad  na  visini,  Sto  prvi 
put  nespominje;  o  njem  prida  ono,  Sto  je  prvi  put  kod  Athye 
kazao,  dodim  zaista  spada  k  Iloku;  naime,  da  ga  je  Sulejman  ob- 
sjcdao  tri  mjeseca  (u  mjesto  7  dana)  i  da  ga  nije  mogao  osvojiti, 
dok  ga  nisu  predali  uz  Slobodan  odlazak  posade.  Kod  mjesta  Kleynne 
Meat  (d.  BanoStor),  Sto  prvi  put  spominje,  prida,  „da  su  proSli  po- 
kraj  mjesta,  koja  bijahu  njegda  ubava  sela,  a  sada  su  poruSeni 
gradidi,  kude  i  crkve,  te  da  biedni  Turci  stanuju  u  podrumih;  da 
ima  joS  razvalina  starih  krSdanskih  sgrada,  a  gdjegdje  po  koja 
stara  kudica".  Za  tim  se  u  obojih  dnevnicih  spominje  selo  Cerevid 
(Keroska^  Keroste),  u  istinu  na  desnoj  obali  Dunava.  Opis  Petro- 
varadina  (Peter waradyn,  Petrovaradinum)  posve  je  suglasan  s  prvim 
opisom,  samo  Sto  drugi  put  spominje  i  grdke  (valjda  srpske)  trgovce. 
Liepo  veliko  selo  Karlovci  (Caron,  Caerdwyts!)  spominje  u  obojih 
dnevnicih,  kao  i  Slankamen  (Salonikemen,  Slanckemeyn)  s  Titeljem 
(Titul)^  a  opisi  su  posve  suglasni.  U  drugom  dnevniku  navodi  se 
i  Zemun  (Semain  i  Semon),  koj  mu  je  na  brezuljku  ubavo  smje- 
Sten,  a  p6  mu  je  od  prilike  milje  od  Biograda  (Griechenburg)  da- 
leko ;  s  jedne  stranc  ima  brdaSce,  a  s  druge  pukia  je  do  Biograda 
ravnina;  Biograda  (Belgraede)  prvi  put  neopisuje,  nego  prida  na 
Siroko  o  daljem  snovanom  putovanju  po  Dunavu  do  Nikopolja,  Sto 

>  Rad,  CXII,  169. 

Digitized  by  VjOOQIC 


PUTOVANJA  PO  BALKAMSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIRKA.  29 

nebjeSe  izvedeno.  I  ovaj  put  nedonosi  opisa  Biograda,  nego  govori 
o  Savi  (Sauwe)  i  Tisi  (Tibisciis)  kao  pritocih  Dunava,  Sto  je  prvi 
put  pred  Biogradom  razpravio.  —  Evo  razlika  izmedju  obaju  nizo- 
zemskih  putopisa,  dto  netreba  objagujivanja,  poSto  je  o  istom  putu 
jur  drugdje  razpravljano.^ 


Od  Biograda  dalje  putovalo  je  i  Eitzingovo  poslanstvo  glavnim 
putem  carigradskim,  a  taj  put  opisuje  Wolf  ovako :  „Po§to  je  po- 
slanstvo due  14.  kol.  razgledalo  Biograd,  izkrcana  bi  15.  iz  ladja 
prtljaga  i  natovarena  na  kodije  i  kola,  pa  je  poslanstvo  16.  poslije 
objeda  po  kiSi  krenulo  kopnom  i  prispjelo  istoga  dana  na  nodiSte 
u  Hissarlui  (sic!):  tursko  medjadno  mjesto,  nedaleko  Smedereva 
(Zenderen)^  ima  samo  pleten  plot,  zvan  „palanka".  Poslanstvo  no- 
6ilo  je  u  Satorih  pod  otvorenim  nebom.  Priedjel  dalje  od  Biograda 
prilidno  je  breiuljast,  gotovo  glinast,  a  kod  pomenuta  mjesta  opet 
ravan.  Dne  17.  prispjeli  su  u  Bive  PcUanku  (Bojttk  P.),  koja  je 
slidna  predjaSnjemu  mjestu;  naokolo  je  liepa  ravan,  gdje  je  po- 
slanik  ulovio  medjeda  sa  svojim  engleskim  psom.  Njekoliko  dana 
voiahu  medjeda  sa  sobom,  i  bilo  je  zabavno,  kako  se  pas  S  njim 
kao  s  ma6kom  igrao  i  zubi  ga  drmusao.  18.  putovahu  cieli  dan 
grmljem  i  Sumom  dok  su  prispjeli  u  Jagodnu,  liepu  tursku  varo- 
Sieu,  zove  se  inaCe  ISeries  (?);  ima  karavanseraj  (Corbascerei), 
mofieju,  turanj  s  urom,  Sto  je  u  Turskoj  riedko,  ima  i  kupaliSte. 
PoSto  se  19.  odmarali,  krenuSe  20.  konji  i  koli  preko  rieke  Ma- 
rice  (u  mjesto  Morave),  te  se  prevezli,  pa  su  u  tursku  varoSicu 
Paratschin  (Paradin)  prispjeli.  Vele,  da  Marica  (u  mjesto  Morava) 
dieli  Srbiju  od  Bugarske.  Dne  21.  u  Spahigog  (SpahikOi),  tvrdo 
mjesto,  vedinom  Turci  naseljeno;  ima  karavanseraj,  u  kojem  su 
prenodili.  Karavanseraj  znadi  „diver8orium",  gdje  se  moi^e  s  konji 
i  koli  prenoditi.  22.  prispjeli  su  u  Ni5  (Nissa)^  varo§ica  bez  zidova. 
Budud  bjeSe  vrud  i  lijep  dan,  razapeli  su  Satore  na  polju  izvan 
varoSice,  kod  rieke  NiSave  (Nissa).  Dne  23.  putovahu  gorom  preko 
tiesna  klanca  ili  klisure  (clisura)  u  Gurithesmo  (KurudeSme),  kr- 
ddansko  bugarsko  selo.  Ovo  je  mjesto  na  visokom  brdu,  pa  je  ipak 
tratinom  zastrto;  brdo  pako,  na  kojem  je  ovo  selo,  jur  je  u  Bu- 
garskoj,  koja  je  negdaSnja  Mysia  superior  (sic!),  a  gora  zove  se 
Haemus.  —  Dne  24.  prispjeli  su  u  Tschargoy  (Sarkoi),  tursku  va- 
roSicu;  25.   u    Tragaman   (Dragoman),    rdjavo   selo;   a  26.  u  So- 


'  Rad,  knj.  CXU,  169—175;  knj.  CXVI,  13—16,  18—21. 

tized  by  Google 


Digitiz 


30  DR.  P.  MATKOVI6, 

fiju  (Sophia)^  glavni  grad  Bugarske:  stolica  beglerbega,  prostire 
se  u  ravnini,  ima  liep  almoDet  (sic!),  to  jest  bolnicu  b  gostionom; 
tu  je  svaki  putnik  sa  svojimi  konji  dan  i  no<5  hei  troSka,  dobije 
ri^u,  meso,  pilav  i  njeku  tjesteninu  od  Sljiva;  a  konji  svoju  krmu, 
sve  se  to  dieli  za  volju  bozju". 

Evo  bilje^aka  Wolfova  dnevnika  od  Biograda  do  Sofije.  I  ovaj 
dio  puki  je  popis  puta,  jer  se  navode  samo  najglavnija  mjesta, 
odnosno  nodiSta,  bez  osobitih  geografijskih  i  topografijskih  opisa. 
Njekoja  su  mjestna  imena,  vedinom  turska,  ponjeSto  izopadena: 
naime  Hissarlui  u  mjesto  Hisard^ik  ill  dana§nja  Grocka;  Bive  P. 
u  mjesto  B5jttk  Palanka  ili  danadnja  varod  Palanka  na  lievom  briegu 
Jasenice;  Spahigog  u  mjesto  Spahikoi  ili  danasnji  Aleksinac;  Cruri- 
thesmo  u  mjesto  Eurudedme  ili  danagnja  Biela  palanka;  Tschargoy 
u  mjesto  turskoga  SarkOi  ili  danaSnji  Pirot..  Da  bi  se  Jagodina 
bila  zvala  Eperies  (?),  tomu  neima  nigdje  drugdje  spomena.  I  tu 
W.  tvrdi,  da  je  Bugarska  starorimska  Mysia  superior  u  mjesto  M. 
inferior;  a  da  je  Klisura  (Kunovica)  sastavinom  Haema,  —  Sto 
bijade  tadanje  obdenito  miSljenje.  Ostalo  suviSno  bi  bilo  objaSnjivati 
poSto  W.  biljezke  nisu  osobite;  poSto  o  istom  putu  i  pomenutih 
mjestih  bijaSe  jur  na  drugom  mjestu  na  ^ire  razpravljano.^ 

Eitzingovo  poslanstvo  —  dodaje  nizozemski  dnevnik  —  ostalo 
je  u  Biogradu  do  16.,  jer  je  trebalo  konje  osedlati  i  oskrbiti  se 
potrebami  za  dalji  put  po  kopnu,  a  taj  put  opisuje  neznani  puto- 
pisac  ovako:  „Posto  su  dne  16.  iz  ladja  izkre^li  prtljagu  i  nato- 
varili  na  kola,  krenuge  od  Biograda  kopnom,  pa  su  prispjeli  u  selo 
Cleen  pallanca  (Mala  Palanka)  na  Dunavu,  9  (!)  milja,  i  prenodifie 
u  karavanseraju.  17.  krenuvdi  rano,  putovahu  13  ura  gorom,  dok 
su  vidjeli  selo.  Zatim  su  prispjeli  u  selo,  po  imenu  Groes  Pailancke 
ili  Acclisa,  smjeSteno  koje  na  brdu,  koje  u  ravnini.  Selo  ima  zidanu 
kulu,  a  ogradjeno  je  pletenim  i  ilovadom  nabacanim  plotom,  ima 
dva  mala  karavanseraja.  Dne  18.  i&li  su  visokom  gorom,  pa  sa 
prispjeli  u  ubavo  selo,  koje  je  u  ravnini,  a  zove  se  Jagotna  (Ja- 
godina), gdje  su  se  19.  putnici  i  konji  odmarali,  po^to  su  se  za 
tri  dana  puta  bili  izmudili**.  Dalje  opisuje  tezitbu  ri^e,  Sto  je  jur 
drugdje  opisano.*  „Dne  20.  prispjeli  su  k  rieci  Mortieva  (Morava), 
koja  dieli  RaSu  (Basia)  od  Srbije  (Servia),  PoSto  se  preko  rieke 
prevezli  (kod  (iuprije),  doSli  su  u  selo  Baratsyn  (Paradin),  u  ubavu 


*  Gl.  Rad,  kuj.  CXVI,  48— Gl;  86—9.3. 

•  Rad,  kuj.  CXII,  175. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.         31 

ravnom  polozaju.  21.  pntovahu  liepom  ravninom;  s  jedne  strane 
liepo  ravno  polje,  a  s  druge  ubava  Sumica.  Za  tim  so  iSli  gorom 
do  sela,  zvana  Spahycoby  (sic !)  ili  Assani  bassa  crabasserye  (sic !). 
Dne  22.  iSli  su  najprije  do  p6  milje  gorom,  onda  isto  toliko  rav- 
ninom :  dobra  iitna  polja  i  ubavi  vinogradi,  koji  bijahu  za  krsdan- 
skoga  gospodstva  liepo  zasadjeni,  dodim  su  onda  bili  slabo  uradjeni. 
DoSav  u  NiS  (Nysa),  razapeli  su  Satore  u  dolini  van  grada,  na 
rieci  NiSavi  (Nysawa),  Ni§  bjeSe  njegda  glasovit  grad,  a  onda  bjeSe 
prije  selo,  premda  tu  ima  viSe  trgovina  turskih,  dubrovadkih  (Ra- 
gusem)  i  drugih.  Grad  su  Turci  vrlo  poruSili.  NiS  je  smjeSten  na 
rieci  Nifiavi,  prieko  koje  vodi  Hep  most,  a  ova  je  rieka  pritok  Mo- 
rave.  Tu  ima  liep  karavanseraj". 

Drugi  ili  nizozemski  dnevnik  opisuje  put  od  Biograda  do  Ni5a 
takodjer  obdenito  i  naravno,  slazu(S  se  s  Wolfom  glede  dneva  puta 
i  navode(5  ista  mjesta ;  dodim  mu  daljine  nisu  dosta  tadne.  Razlikuje 
se  pako  od  Wolfa,  &to  vi§e  govori  o  naravi  puta,  pa  Sto  su  mu 
opisi  puta  i  mjesta  tac^niji,  i  sto  njekoja  mjesta  drugadije  zove; 
naime  Hisardiik,  Wolfov  Hissarlui,  zove  Malom  palankom  (Cleen 
ili  Kleyn  P.),  dodim  Veliku  Palanku  zove  takodjer  Acclissa,  Po- 
tonje  ime,  Ak-klis^  ili  Biela  crkva,  danaSnja  varo§  Palanka  na 
Jasenici,  poznata  je  jur  od  predjaSnjih  putopisaca,  a  opis  mu  se 
u  sudnosti  slaze  s  Gerlachovim.  *  Opis  Jagodine  u  Wolfa  je  ponjeSto 
obSirniji.  Spahycoby  ili  Assani  bassa  crabasserye  oba  su  turska 
imena  za  danaSnji  Aleksinac;  prvo  je  Spahi-koi,  a  drugo  Hasan 
pafia  karavanseraj,  poznato  i  opisano  mjesto  od  predjaSnjih  puto 
pisaca.'  Nis  opisuje  nizozemski  dnevnik  dosta  obdenito,  te  je  malo 
ne  slidan  Wolfovu  i  Kaprarinu  opisu,  a  daleko  zaostaje  iza  opisa 
drugih  putopisaca.'  —  Poredimo  li  ovaj  nizozemski  dnevnik  o  puto- 
vanju  Eitzingovu  s  nizozemskihi  dnevnikom  putovanja  K.  Ryma 
razabrati  demo,  da  se  opisi  puta  od  Biograda  do  NiSa  posve  razli- 
kuju,  te  da  je  svaki  za  se  samostalan  opis,  izuzev  onu  biljezku  o 
o  tezitbi  rize  kod  Jagodine.  Dnevnik  Rymova  putovanja  zove  nje- 
koja mjesta  drugadije:  Hisardzik  (Hissargic)  u  mjesto  Mala  Pa- 
lanka, dodim  Veliku  Palanku  zove  izopadenim  turskim  imenom 
Potortque  (Pigafettino  Poturcchie).  Paradin  (Baratsyn)  zove  izopa- 
denim imenom  Parnoki,   te   ga  na  nepravo  mjesto,   pred  Jagodinu 


>  Had,  CXVI,  52,  59,  89,  90,  91. 
«  Rad,  CXVI,  51,  58,  88,  90. 

>  Rad,  CXVI,  50,  57,  58,  88,  90,  91. 


Digiti 


ized  by  Google 


32  DR.  p.  MATKOVI6, 

postavlja.  U  mjesto  sela  Spahi  Koi  navodi  selo  Topliza,  t.  j.  To- 
polnicu  na  istoimenoj  rieci,  Sto  je  znatno  blize  k  NiSu ;  opis  pako 
ovoga  grada  dosta  je  slidan  opisu  Eitzingova  putopisca. '  Premda 
je  oba  nizozemska  dnevnika  Rymova  i  Eitzingova  putovanja  vjero- 
jatno  napisala  jedna  te  iSta  osoba,  ipak  se  prikazuje  opis  Eitzin- 
gova putovanja  n  ovom  dielu  puta  —  do  Ni§a  —  svakako  savr- 
§enijim,  pa  da  je  putopisac  na  drugom  putovanja  bio  pomnjiviji  i 
da  je  u  prikazivanju  svojih  motrenja  napredovao. 

Dalji  opis  Eitzingova  puta,  od  NiSa  do  Sofije,  u  nizozemskom 
se  dnevniku  glede  kronologije  posve  sla2e  s  Wolfovim  dnevnikom, 
a  glede  opisa  puta  i  mjesta  znatno  se  razlikuju;  jer  Wolf  opisuje 
dalji  put  do  Sofije  vrlo  kratko  i  obdenito  —  Nizozemski  pako 
putopisac  priepisao  je  opis  ovoga  diela  puta  Eitzingova  malo  ne  od 
riedi  do  riedi  iz  dnevnika  o  putovanju  K.  Ryma,  izuzev  njekoja 
mjesta,  koja  demo  tu  navesti,  do6im  glede  ostaloga  upudujemo  na 
razpravljeni  dnevnik  o  putovanju  K.  Ryma.'  Nizozemski  Eitzingov 
putopisac  opisuje  dalji  put  preko  zdriela  Kunovice  (Gunorizza^  sic!) 
do  riedi  kao  u  dnevniku  Rymova  putovanja  s  razlikom,  sto  ovaj 
put  nespominje  gradida  Coprivatz,  i  Sto  selo  Clissurizzu  zove  Go- 
risizzima  (KurudeSme),  a  brdo  Kunovica  (Cuonizza,  sic!),  dieli  mu 
Srbiju  od  Bugarske.  U  daljem  opisu  spojio  je  drugi  put  Caribrod 
(Zaraitbroot)  i  Pirot  (Sertsoye^  u  mjesto  SarkOi)  u  jedno  mjesto, 
a  potonje,  naime  Pirot,  opisuje  prvi  put  na  Sire;  dodim  ovaj  put 
dodaje,  „da  je  na  vede  prispio  iz  Carigrada  glasonoSa,  koj  javi, 
da  je  carigradski  poslanik  Preyner  (Bryner)  umro,  Sto  je  sve  ra- 
zalostilo,  jer  su  se  bojali,  da  de  mu  mrtvo  tielo  u  Turskoj  ostati". 
Zatim  prida,  „da  su  prispjeli  k  njekomu  vrelu,  gdje  je  okrugao 
kamen,  o  kojem  se  govori,  da  je  tu  umoren  njeki  kralj".  Putujud 
dalje  vrlo  visokom  gorom,  naSli  su  na  njezinoj  visini,  na  zdrielu 
(valjda  Je^evici),  opet  strazu  s  bubnjem.  Ostalo  je  uzeto  iz  opisa 
Rymova  putovanja,  s  tom  ipak  razlikom,  da  je  prvi  put  opisan 
put  i  njegova  mjesta  mjestimice  na  Sire  i  savrSenije;  jer  prvi  put 
spominje  Sikovu  i  NiSavu,  opisuje  noSnju  Bugarkinja,  govori  o 
gorah  izmedju  kojih  je  vodio  put,  oznaduje  poblize  poloi^aj  Drago- 
mana  i  opisuje  na  Sire  sofijsko  polje.  0  Sofiji  ovaj  put  niSta  viSe 
nekazuje,   nego   da  se  poslanstvo  nastanilo    u  njekoj    velikoj  kudi. 


*  0  svih  ovih  mjestih  u  opisu  Rymova  putovanja  gl.  u  Radu,  CXII, 
175,   176,   179  i  180. 

»  Rad,  knj.  CXII,   176,  177,  180—182. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAN8K0M  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.         33 

gdje  obi6no  djaci  stanuju.  Drevnu  pako  crkvu  sv.  Sofije,  o  kojoj 
prvi  put  na  Sire  govori,  ovaj  put  niti  nespominje.  —  Opis  dakle 
puta  i  mjesta  u  nizozemskom  dnevniku  Eitzingova  puta  ponje§to 
zaoataje  iza  opisa  u  dnevniku  putovanja  Rymova. 


PoSto  se  poslanstv6  27.  u  Sofiji  odmorilo,  krenu  28.  —  nastavija 
Wolf  —  „k  selu  na  visini,  a  zove  se  Aglissa,  Dne  29.  su  cio  dan 
uzbrdo  putovali,  preko  gore  Capiterbent^  koja  se  njegda  zvala  Rho- 
dope.  Veli  se,  da  je  Ovid  svoje  „libros  tristium"  ondje  pisao.  Tu 
mu  je  najviSe  brdo  na  medji  Bugarske  i  Tracije,  a  na  visini  su 
tako  velika  vrata  (Porten),  da  konjanik  mo2e  upravljenim  kopjem 
slobodno  kroza  nj  proljeteti.  Njegda  tu  bijaSe,  kao  fito  razvaline 
svjedode,  klanac  ili  zatvor  (Clause  oder  Geschloss,  valjda  gradid) 
a  vrata  se  zvala  Porta  basilica;  suded  po  poloiaju,  imalo  je  biti 
vrlo  tvrdo  gnjezdo ;  jer  s  lieva  su  visoke  kamene  stiene,  a  s  desna 
silna  visina,  koja  se  ru§i  u  dubinu  k  vodi.  Nedaleko  od  ovoga 
klanca  ili  zatvora  bijaSe  dnigi  zatvor  (valjda  gradid),  koj  je  imao 
hvat  debele  zidove,  koji  se  dizu  s  desna  nad  vodom.  To  da  je 
dugo  drzao,  kao  Sto  jim  je  pri6ao  njihov  vodja  peStanski  beg, 
njeki  despot  srpski,  koj  da  je  imao  i  Bugarsku.  a  zvao  bi  se  turski 
Dobel  Novae  (sic!),  dodim  ga  krSdani  zvahu  Marco  Carlowizo  (sic!) 
koj  da  se  junadki  branio  protiva  Turaka,  te  prije,  no  Sto  jim  se 
predao,  strmoglavio  se  s  pedine  viSe  hvati  duboko  u  vodu,  te  se 
razkomadao,  jer  bijaSe  vrlo  visoko.  Odavle  dalje  silazec,  prispjeli 
su  nodu  u  krSdansko  selo  na  pomenutoj  gori;  mu^karaca  nisu 
nadli  kod  kude,  te  nisu  ziveza  mogli  dobiti ;  ali  daus  je  iSao  po 
kudah  i  silio  zene,  da  kazu,  gdje  su  jim  musSevi,  koji  su  bili  u 
Sumu  pobjegli.  Kad  se  ovi  povratili,  moradoSe  jim  dati  mesa  i 
i  drugih  potreba.  One  nodi  morali  su  u  stajah  prenoditi.  Stanovnici 
ovoga  sela  imaju  drvenu  crkvicu,  a  na  groblju  je  od  drva  izrezan 
jagnjac,  kojega  ubozavaju,  jer  da  znadi  Hrista  kao  jaganea  bozjega. 
U  ostalom  divlje  mjesto !  Tu  nastaje  skoro  Tracija :  Bugarska  je 
gorovita,  a  pomenuto  selo  zove  se  Geliterbent  (valjda  Geniderbent). 
—  PoSto  su  30.  goru  Capiterbent  prevalili,  iSli  su  pokraj  sela,  pa 
gore  k  pustomu  gradidu,  odkuda  se  na  ubavu  prilidno  uradjenu 
ravan  gleda,  pustivSi  ga  s  desna,  prispjeli  su  pod  vede  u  varoSicu 
Tartar  paesar  (sic!),  gdje  su  nodili.  Dne  31.  putovahu  liepom 
ravninom;  putem  pako  vidjeli  su  mnoge  orlove  i  mnogo  humaka 
(PUchelein)  viSih  i  ni^ih;  njekoji  jih  drze  za  poganske  grobove, 
jer  da  su  tu  poljane  filipijske  (Campi  Philippici),  gdje  je  bio  boj 
R.  J.  A.  cxxix.  3 

Digitized  by  VjOOQIC 


34  DR.  p.  MATK0VI(5, 

Oktavijan  s  Bratom  i  Kasijem ;  drugi  jih  drze  za  Sanceve,  Sto,  veli, 
da  nemoie  biti ;  drugi  opet  tvrde,  da  u  Marici  (Haebrus)  ima  zlatna 
pieska,  a  oni  humci  da  bi  bile  praonice.  bto  bi  oni  humci  bill?  — 
pravo  se  nezna.  Istoga  dana  prispjeli  su  u  Philippopolis,  koji  da^ 
je  sagradio  kralj  Filip,  otac  Aleksandra  Velikoga,  da  upitomi  Tra- 
dane.  Tu  tefie  Haehrus  (Marica),  velika  voda.  Dne  1.  rujna  su  se 
tu  u  karavanseraju  odmarali.  Ovaj  grad  zove  se  takodjer  Trimon- 
tium^  dto  se  tu  dizu  tri  prilidne  stiene,  nu  ipak  nisu  uajvide.  Cini 
se,  kao  da  bi  se  nad  ravninom  dizali  trokuti.  Na  svakoj  je  stieni, 
kao  Sto  svjedode  razvaline,  stajao  gradic  ili  crkva ;  na  jednoj,  vele, 
da  je  rodjen  Aleksandro  Veliki.  Putopisac  se  uspeo  na  povratku 
na  jednu  razvalinu  i  vidio  na  stienah  iivopisane  slike,  kao  da  bi 
bile  Angjel^;  ali  nosevi,  uha,  o6i  i  usta.  bijahu  jim  izgrebena,  jer 
Turci  netrpe  nikakovih  Ijudskih  slika.  Grad  je  smjeSten  izmedju 
onih  triju  pomenutih  stiena,  velik  je  malo  ne  kao  Bed,  promet  i 
trgovina  je  velika ;  ubav  grad,  kakova  neima  (sic !)  na  ovom  putu 
do  Carigrada ;  njegda  bija§e  tvrd,  kao  §to  je  joS,  a  bio  bi  jo§  tvrdji, 
kad  bi  se  opet  oni  gradidi  sagradili.  Odavle  se  s  desna  vide  gore 
makedonske,  jer  grad  je  na  makedonskoj  medji,  a  Thessalonica^ 
gdje  je  sv.  Pavao  propovjedao  slovo  bozje,  da  nije  daleko ;  joS  da 
se  ondje  vidi  njegova  kamena  propovjedaonica.  Prepiralo  se,  da  li 
je  ovo  onaj  Philippi,  kamo  je  sv.  Pavao  pisao  poslanicu;  ali  naS 
dvornik  Filip  Hanibaldt  i  EckherstorfF  pobijaSe  i  tvrdiSe,  da  je 
drugi.  Putopisac  prepuSda  udenjakom,  da  to  razprave". 

Premda  Wolf  u  ovom  opisu  puta  od  Sofije  do  Plovdiva  nifita 
znatna  neprinosi,  Sto  bi  predliodnike  popunjavalo;  nu  ipak  demo 
njegov  opis  puta  preko  ihtimanskoga  gorskoga  priedjela,  ili  glaso- 
vitih  klanaca,  i  opis  Plovdiva  pobliie  ogledati ;  jer  su  mu  ovi  opisi 
gledom  na  topografiju  razmjerno  najboljom  desti  njegova  putopisa. 
Na  ovom  putu  spominje  W.  najprije  visoko  selo  Aglissa,  tadanje 
poznato  tursko  ime  (Ala-Klis6)  za  danasnji  Vakarel.  Gorski  prie- 
djel  glasovitih  klanaca  zove  gorom  Capiterbent,  sto  je  tursko  ime 
sela  Kapu  Derbend  (zdrielo  vrata),  uzeto  za  ime  gore,  a  Rhodopa 
bilo  bilo  bi  mu,  kao  Pigafetti  i  dr.,  staro  ime  ove  gore.^  Da  bi 
bio  na  ovoj  gori  Ovid  pisao  svoje  ;,libros  tristium",  to  se  prvi  put 
u  Wolfa  spominje,  mozda  je  to  od  njekoga  suputnika  sluSao.  Stara 
glasovita  vrata  (Trajanova)  na  visini  gore,  dobro  poznata  jur  od 
starijih  putopisaca  zove  Porta  basilica ;  ali  ovo  ime,  kao  i  biljeika 


'  Had,  knj.  C,   117,   121. 

tized  by  Google 


Digitiz 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.  35 

o  konjaniku  s  osovljenim  kopjem,  dini  mi  se,  kao  da  bi  bila  uzeta 
iz  putopisa  o  prvom  Ungnadovu  putovanju*/  §to  nebi  bilo  nemo- 
gu6e,  poSto  je  ovaj  putopis  bio  nadtampan  1582  godine.  Nu  vjero- 
vatno  da  ga  W.  nije  poznavao,  jer  bi  bio  i  draga  iz  pomenuta 
pntopisa  uzimao,  nego  biti  6e  onu  biljeSku  od  njekoga  suputnika 
6uo.  Ona  pako  visoka  vrata  nisu  se  zvala  P.  basilica^  nego  onaj 
utvrdjeni  klanac  kod  vrata  zvao  se  u  bizantinskih  pisaca  BaoiXucr 
xXswoupa,  ili  daustra  sti.  Basilii  u  kriiarskih  putopisaca.'  I  W. 
spominje  ona  dva  poznata  klanca  (Clausen,  klisnre),  te  jim  polozaj 
dosta  tadno  ozna^uje.  Ovaj  priedjel  gorskih  klanaca  dopituje  i  W., 
kao  Sto  Vran6i6,  Pigafetta  i  dr.,  Novak  Debeljaku  i  Marku  Kra- 
Ijevicu,  glasovitim  junakom  naSe  tradieionalne  literature,  o  kojih 
vratih  i  klancih  svaki  stariji  putopisac  vise  ili  manje  na  Sire  go- 
vori;'  naS  pako  putopisac  priobduje  i  izvor  svoga  pridanja,  koje 
bi  poticalo  od  pedtanskoga  bega,  njihova  vodioca.*  Dalje  spomiinje 
bugarsko  selo  Geliterbent,  valjda  Gmi  Derhend^  odnosno  JenikOi, 
ili  poznati  Vjetren  s  razvalinami  poznatoga  staroga  gradica,  a  o 
Tatarpazardziku  (Tatarpnesar)  neprinosi  novih  podataka.^  Napokon 
W.  opis  mogila  na  plovdivskom  polju  sieda  donjekle  na  opis  Svei- 
gerov ;  poraba  njegova  putopisa  nebi  bila  nemogu(5a,  poSto  je  prvo 
izdanje  Sv.  putopisa  g.  1609  svjetlo  ugledalo;  ali  i  to  nam  se  6ini 
nevjerojatno,  jer  Sv.  opisuje  one  humke  ili  mogile  kod  Sofije;® 
dodim  Wolf  navodi  samo  tamoSnju  tradiciju,  naime  Sto  bi  sve  one 
mogile  mogle  biti,  bez  da  usvaja  ikoju  od  navedenih  hipoteza,  a 
medju  ovimi  navodi  i  Sveigerove  Sanceve.  Ona  pako  miSljenja  po- 
znata su  i  od  predjaSnjih  putopisaca;  nu  ipak  jednu  novu,  prije 
njega  nepoznatu  hipotezu  navodi,  naime  da  bi  bile  praonice  Marl- 
dina  zlatna  pieska.  —  Opis  pako  Plovdiva,  premda  mu  je  raz- 
mjemo  obSiran,  ipak  neprinosi  novih  podataka,  do  onih  ostanaka 
starih  2ivopisanih  slika  na  razvalinah  staroga  gradida.  Drze<J  Plovdiv 
na  ovom  putu  za  najubaviji  grad  do  Carigrada,  vjerovatno  da  je 
zaboravio  na  Adrianopol,  ili  da  ga  nije  dobro  razgledao.  Gore  ma- 
kedonske  (Rhodope),  koje  putem  motriSe,  sjetile  ga  na  makedonsku 

>  Rad,  knj.  CXU,  229. 

*  Gl.  potanje  u  Dr.  K.  Jirocka  (Jesty,  p.  83,  84. 
»  Rad,  knj.  CXVI,  40,  47,   94,   96.  * 

*  0  gorskoin  priedjolu    ihtimanskom   ili    ghisovitih  klanaca    gl.  Rud, 
knj.  CXVI,  41—44,  46—48;  98—97. 

*  Rad,  CXVI,  41,  46. 

«  Rad,  CXVI,  98,  95.  - 

• 


Digiti 


ized  by  Google 


36  DR.  p.  MATKOV16, 

Thessalonikn  (Solun)  i  na  sv.  Pavla ;  a  slidnost  imena  Philippopola 
i  Phillippa  sjetiSe  ga  opet  na  sv.  Pavla:  Sto  vjerovatno  bijaSe  i 
predmetom  putnidkoga  razpravljanja,  jer  W.  spominje  i  lica,  koja 
8U  identidnost  pomenutih  gradova  niekala,  a  putopisac  prepa§6a 
udenjakom,  da  rieSe  to  pitanje,  komu  je  naime  od  pomenutih  dvajuh 
gradova  sv.  Pavao  pisao  svoju  poslanicu.  U  ostalom  i  predjadnji 
putopisci  zamienjivali  su  tracijski  Philippopol  s  makedonskim  Phil- 

Drugi  ili  nizozemski  dnevnik  o  putovanju  Eitzingova  poslanstva 
glede  kronologije  i  tu  se  posve  slaze  s  Wolfovim  dnevnikom:  oba 
navoded  ista  mjesta,  razliknju  se  glede  orografijskih  i  hidrografij- 
skih  bilje^aka;  u  ostalom  opis  putA  i  mjesta  u  nizozemskom  je 
dnevniku  tafiniji  i  savrfieniji  od  W.  opisa.  Al  pisac  drugoga  ili 
nizozemskoga  dnevnika,  osim  kronologijskih  podataka,  iz pisao  je 
svoj  opis  malo  ne  od  riedi  do  riedi  iz  dnevnika  o  putovanju  K. 
Ryma;  jedinom  torn  razlikom,  Sto  je  ovaj  ili  drogi  put  opis  po- 
njegto  sustavnije  uredjen  i  Sto  je  mjestimice  stilistidki  stegnut.  Nu 
ima  i  malih  razlika :  n.  pr.  prvi  put  opisuje  umah  poslije  prielaza 
preko  Iskre  goru  Vasiliagu^  dodim  ovaj  put  o  njoj  govori,  poSto 
su  krenuli  iz  Allaclisse  (Vakarela).  Pa  Sto  ovaj  drugi  put  opaza, 
da  most  preko  Topolnice  bjeSe  troSan,  pa  da  su  morali  rieku  jaSec 
prebaciti.  Za  tim  kod  Plovdiva  opaza,  da  su  se  na  razvaline  gra- 
dida,  na  poznatih  trih  sienitnih  stienah,  popeli,  te  jih  razgledali. 
Napokon  bijeii,  „da  su  se  1.  rujna  u  Plovdivu  odmaraU,  jer  bjeSe 
nedjelja;  i  da  su  stanovali  blizu  Marice  u  liepom  karavanseraju, 
dodim  su  gospoda  otrag  u  maloj  ku(5i  i  nodila".  U  ostalom  ovaj 
je  opis  s  onim  o  putovanju  K.  Ryma  posve  jednak.  Budud  da  smo 
opis  putovanja  K.  Rymova  poslanstva  drugdje  razpravili,  upu6u- 
jemo  na  ono  mjesto.* 


Napokon  opisuje  Wolf  svoj  put  od  Plovdiva  do  Carigrada  ovako : 
„PoSto  se  poslanstvo  dne  1.  rujna  u  Plovdivu  odmorilo,  krenu  2. 
rujna  dalje  i  prispjelo  je  isti  dan  u  selo  Caiali ;  3.  u  Hardmanli 
(Haramanliju),  a  4.  u  Mustapha  Bassa  Cupri  (Mastafa  PaSa  Kopri). 
Al  prije  no  Sto  se  u  ovu  varoSicu  prispije,  mora  se  preko  mosta, 
Sto  vodi  preko  Haebra :  most  je  vrlo  liep,  od  kamena,  sagradio  ga 


1  0  Plovdivu  i  tamoSnjih   mogilah  gl.  Had,    CXVI,  39,  40,  45,  46, 
100,  102. 

«  Rad,  knj.  CXU,  182—84,  184—187. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAN8K0M  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.  37 

pomenuti  pada,  koj  je  sahranjen  sried  mosta  na  povidem  mjestu, 
na  desno.  Dne  5.  rujna  prispjeli  su  a  Adrianopolis  ili  Andernopol, 
gdje  su  u  karavanseraju  pristali.  Ovaj  grad  je  dva  i  viSe  puta  vedi 
od  Beda,  ugledan  je  trgovadki  grad ;  vele,  da  je  od  cara  Hadrijana 
u  ravnini  sagradjen.  Tu  tede  potok  (?).  Tu  su  njekoji  turski  ca- 
revi  prije  osvojenja  Carigrada  imali  svoj  priestol ;  kao  Sto  svjedode 
dvie  ugledne  moSeje,  na  ime  sultana  Murata,  od  crvena,  i  Bajazi- 
tova  od  biela  mramora ;  obje  su  pohodili  i  razgledali.  Bajazitova  je 
sjajnija,  jer  ima  mramorni  stup  od  jednoga  komada,  koji  je  iz  Nove 
Troje,  Sto  Turci  zovu  Zizigo  (Cyzicus),  preko  mora  amo  dovezen ; 
sried  moSeje  je  propovjedaonica  od  biela  mramora  kao  alabastra, 
a  pod  njom  je  liep  bunar.  U  moSeji,  kao  i  na  tomjevih,  kojih  ima 
4,  vise  svjetiljke  svakojake  boje,  do  6000,  upale  je  za  posta  svake 
no<Si.  Pred  vrati  moSeje  moradoSe  svudi  papude  (paputsch)  i  u 
bedvah  unidi.  Mofteja  je  velika,  gradjena  na  okrug,  krov  olovan, 
a  vrata  visoka  i  obla;  gore  je  galerija,  kamo  uzlazi  duhovnik  6 
puta  na  dan,  dotaknuv  se  prstom  uSesa,  vide  po  turski  na  sve  6etiri 
strane  svieta,  Sto  zna6i:  „deus  est  unus".  Ovaj  grad  je  40  ugar- 
skih  milja  pred  Carigradom.  Poslanik  odasla  u  Carigrad  kurira, 
da  najavi  svoje  doSaSde.  —  PoSto  se  je  poslanstvo  6.  u  Adrianopolu 
odmorilo,  krenu  7.  dalje,  pa  prispije  istoga  dana  u  Habsu  (Hafsa), 
gdje  je  najljepSi  karavanseraj,  kakova  neima  na  svem  ovom  putu: 
velik  je,  po  sredini  ima  veliko  fietvorasto  dvoriSte,  na  okolo  su  ko- 
mini,  sve  je  liepo  uredjeno ;  ima  i  vrlo  veliku  konjuSnicu,  podiva 
na  mramomih  osvodjenih  stupovih,  moze  primiti  300  konja;  svod 
je  tako  visok  kao  u  crkve,  sav  je  pokriven  olovom.  U  varoSici 
stanuju  sami  Turci.  Dne  8.  prispjeli  su  u  Bergasch  (Ltile  Burgas), 
gdje  je  takodjer  liep  karavanseraj,  kao  i  predjaSnji.  9  u  Tschiurli 
(Corlu),  gdje  su  dva  karavanseraja.  Dne  10.  malko  su  iSli,  pa  su 
ugledali  s  desna  more,  naime  ,mare  Aegeum  (sic !),  a  pokraj  njega 
je  Silibrea  (Silivri),  tvrdja  na  moru.  Dne  11.  u  Ponte  grande 
(B5jtlk  Cekmedze),  s  lijepim  kamenim,  800  koraka  dugim  mostom, 
koj  vodi  preko  morskoga  rukava;  na  no6  stigoSe  u  Ponte  piculo 
(Ktictik  Cekmedze),  gdje  je  takodjer  kameni  most,  ali  manji  od 
prvoga.  Ovdje  su  dobili  iz  Carigrada  poStu. 

Ulcus  u  Carigrad.  —  Dne  12.  rujna  prispjeli  su  sredno  u  Cari- 
grad. Pred  gradom,  odnosno  kod  jedrenatskih  vrata.  dodeka  po- 
slanstvo ^auS  paSa  s  mnogimi  dauSi  na  konjih  i  primi  ih,  a  za 
poslanika  i  za  joS  njekoju  gospodu,  koja  su  o  svojem  troSku  pu- 
tovala,  pripravni   bijahu   nakideni   konji,   na  kojih  jahahu   u  grad 


Digiti 


ized  by  Google 


38  DR.  p.  MATKOVI6, 

sve  do  stana  poslanikova,  dodim  su  ostali  u  svojih  kolih  ostali  te 
vise  od  ure  se  u  grad  vozili".  Za  ovim  sliedi  red,  kojim  su  posla- 
nidka  gospoda  jahala.  Wolf  zavrSuje  svoj  earigradski  putopis  do- 
dajuci:  „Da  ce  od  Beda  do  Carigrada  biti  svega  skupa  320  ugar- 
skih  milja,  pa  da  su  svaki  dan  na  putu  prije  zore  ustajali  i  12 
do  14  milja  putovali,  te  rano  na  nodiSte  prispjevali.  Budud  da  ne- 
mogahu  poluditi  audiencije  radi  turskoga  posta,  razgledavahu  grad 
i  druga  mjesta,  te  se  dobro  zabavljahu". 

Evo  Wolfova  opisa  puta  i  mjesta  od  Plovdiva  do  Carigrada. 
Opis  je  u  cielom  obcenit;  u  njem  neima  ni6ega,  &to  nebi  bilo  po- 
poznato  od  predhodnika,  ni  glede  puta,  ni  glede  mjesta.  Kod  mosta 
Mustafe  pade  navodi,  da  mu  je  grob  sried  mosta  na  uzviSenom 
mjestu,  dto  se  u  predhodnika  ne  spominje.  Topografijski  opis  Je- 
dreneta  takodjer  je  vrlo  obcenit;  neda  se  u  nijednom  pogledu  po- 
rediti  s  opisom  predhodnika.  Potoka,  odnosno  rieke,  koja  protjede 
Jedrene,  neimenuje;  nezna  se,  da  li  misli  Maricu,  ili  Tundzu,  ili 
podalju  Ardu5  mozda  Tundzu,  poSto  je  Bajazitova  mo^ja,  koju 
na  §ire  opisuje,  na  obali  Tundze.  S  opisom  Bajazitove  modeje  po- 
punjuje  W.  donjekle  predSastnike -,  ali  u  Jedrenetu  bilo  je  novijih  i  od 
Bajazitove  velebnijih  moSeja  (n.  pr.  Selima  11.  O1  kojih  nespominje. 
Uz  Bajazitovu  spominje  i  Muratovu,  valjda  Murata  II.,  koja  bijase 
sried  grada.  —  I  mjesta,  odnosno  nodiSta,  koja  W.  navodi  medju 
Jedrenetom  i  Carigradom,  sva  su  poznata  i  opisana  od  predhodnika, 
pade  i  karavanseraj  u  Hafsi,  koji  W.  na  dire  opisuje.  I  opis  ulaza 
u  Carigrad  u  W.  je  prema  opisu  u  drugih  putopisaca  dosta  jed- 
novit  i  kratak.^ 

Drugi  ili  nizozemski  dnevnik  posve  se  slaze  i  u  ovom  dielu  puta 
gledom  na  kronologiju  s  Wolfovim  dnevnikom;  navoded  malo  ne 
ista  mjesta,  ali  jih  drugadije  pise  i  opisuje.  Ali  neznani  pisac  ovoga 
nizozemskoga  dnevnika  i  ovaj  je  dio  svoga  putopisa  —  od  Plov- 
diva do  Carigrada  —  izpisao,  kao  §to  i  predjadnje,  po  gotovu  od 
riedi  do  riedi  iz  nizozemskoga  dnevnika  o  putovanju  K.  Ryma; 
razlike  su  glede  opisa  izmedju  jednoga  i  drugoga  dnevnika,  Ry- 
mova  i  Eitzingova  putovanja,  neznatne:  odnose  se  vedinom  na  pi- 
sanje  mjestnih  imena,  Sto  su  njekoja  mjesta  drugi  put  izostavljena, 
pa  na  njekoje  neznatne  biljezke,  i  §to  je  svrSetak  putopisa  u  jednom 


1  Rad,  knj.  CXVI,  35,  37,   101,   102. 

*  Opis  puta   i  mjesta   od    Plovdiva   do  Carigrada  gl.    u  Radu,    knj. 
CXVI,  32—41,  44—46,  99—104. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  39 

1  u  drugom  dnevniku  prema  okolnostim  vremena  i  osoba,  posve 
razlidit.  Ali  oni  opisi  u  dnevniku  Rymova  putovanja,  kao  §to  jur 
drugdje  dokazasmo,^  nisu  izvorni,  nego  su  uzajmivani  iz  poznata 
putopisa  Rambertova,*  koj  bjeSe  nizozemskomu  putopiscu  podlogom 
u  opisi vanju  svoga  puta  od  Plovdiva  dalje.  —  U  drugom  ili  nizo- 
zemskom  dnevniku  o  puto vanju  Eitzingova  poslanstva  neima  spo- 
mena  „Novomu  selu"  ili  Chiudegegui  Bustraman,  ni  mjestu  Cai> 
manlig,  kao  ni  pri6i  o  smrti  kralja  VukaSina,  §to  je  doslovce  uzeto 
iz  Bamberta.  Dalje  nespominje  drugi  put  ni  sela  Joanitsar  (Jeni- 
dzeli).  Opis  Jedreneta  drugi  je  put  ponjeSto  stegnut,  jer  su  izpuStene 
njekoje  znamenitosti,  koje  su  prvi  put  navedene.  Prvi  put  veli,  da 
se  Selimova  moSeja  gradi,  a  drugi  put,  da  je  sagradjena  i  da  je 
oBobito  krasna.  Na  putu  od  Jedreneta  do  Carigrada  nespominje 
drugi  put  sela  Sigulti,  a  Esschi-babu  zove  drugi  put  Babaske  (Eski- 
Baba),  te  ju  je  poslije  Bergatsa  (L.  Burgas)  postavio.  Drugi  put 
navodi  poslije  Corlu  (Chiorlig)  „da  je  priedjel  od  Plovdiva  do  simo 
vrlo  ubav,  i  malimi  breiuljci  osut,  ali  da  nije  uradjen".  Kod  Silivxa 
(Selimbria  ili  Selivria)  spominje  prvi  put  most  od  36,  a  drugi  put 
od  32  osvodjena  luka.  „U  torn  su  gradu",  dodaje,  „bili  konji  smje- 
Steni  u  karavanseraju,  a  poslanikova  druzba  u  njekoj  sgradi  pred 
crkvom,  koja  je  smjeStena  u  predgradju.  Sela  Bogados  i  Comber- 
gats  nespominje  drugi  put,  a  Bojllk  Cekmed2e  (Buuchchegmeghi) 
zove  Ponte  grande^  gdje  su  se  odmarali,  jer  su  za  dan  i  nod  dva 
dana  puta  prevalili.  Napokou  zavrSuje  neznani  pisac  nizozemskoga 
dnevnika  svoj  putopis  o  putovanju  Eitzingovu  ovako:  „Dne  12. 
rujna  prispjeli  su,  poslije  Ponte  picctila,  do  njekoga  bunara,  gdje 
jim  dodjoSe  na  susret  sluge  pokojnoga  poslanika  Preyncra  (Prynder) 
i  mnogi  Turci,  koji  su  poslanstvo  pratili,  a  oko  11.  ure  prispjeli 
su  u  Carigrad  (Gonstantinopels)^.  Ovaj  je  opis  ulaza  vrlo  ob<5enit 
i  kratak.  U  ostalom  ovaj  je  opis  drugoga  ili  nizozemskoga  dnev- 
nika o  putu  i  mjestih  od  Plovdiva  do  Carigrada  s  onim  o  puto- 
vanju K.  Ryma  posve  jednak.' 


Imajud  poslanidka  druzba  radi  turskoga  posta  u  Carigradu  dosta 
vremena,  razgledavala  je  grad  i  njegove  znamenitosti,  a  o  tom  bi- 
Ijezi  Wolf  ovo:    0  topografiji  %  liku  Carigrada   (p.  215)  prida,  da 


>  Gl.  Rad,  knj.  CXII,  187  i  d. 

»  Rad,  knj.  LVI,  222—227. 

»  Gl.  Rad,  knj.  CXII,  187—192. 


Digiti 


ized  by  Google 


40  DR.  P.  MATK0VI(5, 

mo^e  imati  u  obsegu  tri  milje,  te  nalidi  sa  zidovi  i  detvorastimi 
kalami  trokuta,  §to  sujur  krizarski  putopisci  isticali;  kula,  raduna, 
da  ima  na  platnih  do  300,  a  grad  bi  zapremao  7  brezuljaka;  vrati 
pako  jedrenatskimi,  s  dvogubim  zidom  i  dvojakimi  obkopi  kao  bra- 
niSti,  bio  bi  grad  dovoljno  zaStiden.  Na  iztoku  ima  luku  (Zlatni 
rog),  koja  ga  paSe  poput  kanala,  a  polazi  iz  Ponta;  tu  pristaju 
8vi  brodovi,  jer  je  luka  duboka.  Preko  luke  ili  kanala  smje- 
Stena  je  Pera  ili  Galata^  koja  na  tanje  neopisuje.  Od  p6  dna,  ili 
sa  strane,  gdje  je  7  tornjeva,  dopire  more,  mare  Aegeum  (sic!), 
skoro  do  zidova.  Preko  Bospora,  detvrt  milje  ili  7  stadija,  vidi  se 
Skutari  ili  stara  Galcedonia  (u  mjesto  Chrt/sopoHs).^  Carski  seralj 
dize  mu  se  na  maloj  visini  naproti  mom,  a  na  takovoj  ma  je  visini 
i  palada  Konstantinova.  Ovaj  obiSeniti  topografijski  nacrt  Carigrada 
daleko  zaostaje  iza  opisa  Pigafettina  i  drugih  pisaca.*  Dalje  sliedi 
opis  sv.  Sofije  i  drugih  znamenitosti,  u  kojem  neima  niSta  osobita, 
§to  nebi  bilo  od  predhodnika  poznato. 

„Po§to  je",  dodaje,  ^turski  post  zapodeo  9.  kolovoza,  svrSio  je 
7.  listopada,  za  tim  umah  nastao  je  bayram,  §to  je  tri  dana  tra- 
jalo" ;  s  toga  je  poslanstvo  tek  20.  listopada  polu^ilo  u  sultana 
audienciju,  koju  s  gostbom  Wolf  na  Sire  opisuje  (p.  222  i  d.).  Tom 
prilikom  navodi,  da  je  poslanik  P.  Eitzing  predao  sultanu  46000 
talira  kao  danak,  srebrno  -  pozladena  posudja  i  2  nre,  ukupno  25 
komada.  Kako  je  poslije  gostbe  15  njih  i§lo  cielivati  sultanu  rukav, 
a  vodio  jih  je  Kapi6i  paSa.  Dalje  govori  o  sultanu,  velikomu  ve- 
ziru,  o  paSah  i  moSejah ;  gdje  neima  ni§ta  nepoznata,  jer  je  jur 
od  drugih  putopisaca  opisano.  Spominje  i  desetinsku  djecu  (Zehent 
Kinder,  ili  Tschamoglan),  koja  se  upotriebljavaju  prema  sposobno- 
stim :  za  vezanje,  nabijanje  na  kolac  i  za  druga  rdjava  djela,  a  to 
bi  mu  bio  bezbozan  i  drzovit  smet!'  Dalje  pri6a  o  janidarih  i  so- 
lacih,  pa  kako  se  turske  iene  na  ulici  nose,  Sto  je  na  Sire  i  savr- 
Senije  Pigafetta  opisao.*  Napokon  spominje  noSnju  i  zivot  krSdan- 
skih  Bugara;  Sto  drugi  putopisci  poslije  Nisa,  kod  Biele  Palanke, 
kod  bugarske  medje  na  Sire  opisuju.  KrSdanska  mu  noSnja  u  Bu- 
garskoj  sastoji  obidno  od  krupna  sukna  ili  prosta  platna^  a  biedan 
narod  Turci  mnogovrsno  mu6e;  Bugari  hrane  mu  se  jefimenom  po- 


1  Rad,  knj.  CXVT,  108  1  109. 

«  Starine,  knj.  XXII,  103—105;    Rad,  C,  155—157;    CXVI,    107. 

8  0  saraoglanih  gl.  Rad,  CXVT,  24. 

*  Rad,  knj.  C,  160—164. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAMSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIIBKA.  41 

gafiom,  Sto  peku  pod  vru6im  pepelom,  a  narod  mu  je  tako  siro- 
maSan,  da  su  mu  kade  od  plota  i  blata,  a  ta  je  sve  zajedno,  Ijudi 
i  stoka;  mu^ku  mu  djecu  uzimlju  Turci  svakih  7  (!)  godina  u 
6amogIane.  Sva  su  ova  W.  pridanja  prema  opisu  u  drugih  puto- 
pisaca,  obdenita,  jednovita  i  nesavrgena.  —  Wolf  prinosi  u  izvor- 
niku  22  perom  izvedena  nacrta  o  raznih  predmetih,  te  jih  pojedi- 
nice  tumadi.  Budud  da  su  ti  nacrti  u  dtampanom  izdanju  izostav- 
Ijeni,  s  toga  jih  i  mi  tu  mimoilazimo. 

Nizozemski  putopisac  vodi  u  Carigradu  dalje  svoj  dnevnik,  naime 
od  13.  rujna,  pa  sve  do  14.  februara  1584  (fol.  18 — 29).  Biljeike 
mu  se  odnose  vedinom  na  posjete,  gostbe,  izlete  i  znamenitosti,  a 
u  onih  biljezkah  neima  ni  nepoznate  topograiijske,  ni  etnografijske 
gradje,  koja  bi  vriedila,  da  se  tu  istakne.  Navesti  demo  primjerice 
sadrzinu  znatnijih  biljezaka,  s  kojih  de  se  modi  razabrati,  da  puto- 
piddev  kulturni  obzor  bijaSe  vrlo  stegnut.  Medju  ostalimi  kod  13. 
rujna  prida,  da  su  proSli  gradom,  iSli  u  Galatu  (Galleta),  pohodili 
njeko  dudotvomo  vrelo,  grob  sultana  Selima  i  njeke  moSeje.  14. 
mu  je  gospodar  sa  jod  njekojimi  pobodio  poslanika  franceskoga, 
mletadkoga  i  engleskoga;  16.  razgledali  su  hipodrom,  gdje  se  dr£ale 
svedanosti  kod  obrezanja  sultanova  sina ;  vidjeli  su  zatvorenu  zvierad 
i  pohodili  sv.  Sofiju  (Hagia  Sophia).  Dne  18.  bill  su  na  trgu,  gdje 
se  robovi  tri^e,  pohodiU  arsenal  i  tamoSnje  galije.  19.  bijahu  kod 
zaduSnica  za  pokojnoga  Preynera.  21.  vozili  se  oko  grada  i  vidjeli 
slonove  i  drugu  riedku  zvierad ;  22.  vozili  se  u  Skutari  (Schutere), 
pa  u  Kalcedon  (Caisidonye)^  gdje  bijafie  gostba.  27.  vidjeli  su  sul- 
tana, jaSedega  s  velikom  pratnjom  k  svetoj  Sofiji.  Dne  2.  listopada 
vozili  se  4  milje  po  Crnom  moru  i  razgledali  svetionik,  u  kojem 
moze  20  osoba  prebivati.  4.  listopada  pohodili  su  „Sladke  vode** 
(Aqua  doutse);  15.  pohodiSe  njekoje  paSe  (Haus,  Meschit  i  Mehmet), 
koje  su  bogato  nadarili ;  20.  predali  su  sultanu  darove :  30.000  talira 
(sic!),  srebmo-pozladenu  uru,  7  pozladenih  posuda;^  u  sultana  pako 
bijaSe  gostba  od  100  pripravljenih  jestbina,  ponajviSe  jela  od  riie, 
a  pila  se  sladka  voda.  Dne  1.  novembra  osoblje  pok.  Preynera 
odputovalo  u  Bed;  9.  prispio  je  kapudan  paSa  (captheyn  bassa) 
8  15  galija  u  Carigrad.  19.  poduzeli  izlet  po  moru  u  Kalipolje 
(Gallipoli),  pristali  u  Silivri  (Selebrea)  i  razgledali  grad;  pa  u 
Eregli  (Aradyn)^  gdje  ima  mnogo  razvalina,  i  viSe  Zidova  i  Grka, 


*  Po  Wolfu  45000  talira,  srebrno-pozlacenih  posuda  i  2  ure,  ukupno 
25  komada. 


Digiti 


ized  by  Google 


42  DR.  p.  MATKOVI6, 

no  li  Turaka.  U  Kalipolju  bavili  se  do  13.  prosinca.  Na  povratku 
prenodili  u  Volgaros  (Bojados  ili  Pivatos)/  a  pristali  u  Ereglu  i  u 
Sv.  Stjepanu  (Sente  Stephen),  a  17.  prosinca  se  vratili  u  Carigrad. 
Nove  godine  1584.  dne  8.  februara  dao  je  poslanik  gostbu,  kod 
koje  bjeSe  viSe  Turaka  (Mustafa  aga  i  dr.).  11.  pohodili  su  grob 
cara  Konstantina  I.  Dne  12.  pohodili  su  grob  sultana  Sulejmana, 
koj  je  osvojio  Biograd  i  Siget.  Liepu  mofieju,  u  kojoj  je  sahranjen, 
kite  na  ulazu  24  mramoma  stupa.  Sulejman  je  otac  Selimov,  a 
ovaj  je  otac  sadaSnjega  cara,  sultana  Murata.  Dne  13.  februara 
dade  na§  poslanik  trgovcem  galatskim  gostbu.  Tim  svrdava  neznani 
nizozemski  putopisac  svoj  dnevnik,  koj  je,  kao  dto  se  vidi,  ostao 
nedovrfien.  Sve  ove  biljei^ke  o  boravku  putopififieva  gospodara  u 
Carigradu,  kao  §to  se  iz  kratke  sadr^ine  razabira,  nepruzaju  nidta 
osobita,  gto  bi  trebalo  osvjetliti. 


Povratak  (Nun  folgt  der  Weg,  wie  wier  in  heraua  geraist,  p. 
229 — 34).  —  Carski  poslanik  P.  Eitzing  nakon  obavljenih  diplo- 
matskih  posala,  nije  se  vxaciao,  nego  je  po  nalogu  carevu  ostao 
poslije  smrti  Preynerove  stalnim  carskim  poslanikom  u  Porte,  dodim 
je  njegova  pratnja  ostala  u  Carigradu  samo  do  konea  listopada, 
pa  je  u  domovinu  natrag  putovala,  a  o  torn  povratku  pri^^  Wolf 
ovo:  »Kad  je  Friderik  Preyner,  carski  poslanik  u  Carigradu  9. 
kolovoza  svoga  glavnoga  konja  jahao,  pade  mu  kap,  sruSi  se 
s  konja,  pa  je  poslije  10  dana  (dakle  19.  kolovoza)  preminuo,  te 
bi  sahranjen,  prije  dolazka  Eitzingova  u  Carigrad,  u  Galati,  a 
grobnici,  u  kojoj  su  jur  dva  car.  poslanika  leiala.*  Budu<S  da  je 
ear  zelio,  da  se  mrtvo  tielo  poslanikovo  prenese  u  Be^,  dignuSe  ga 
iz  groba  i  na  dvojih  kolih  bi  odvezeno,  a  pratili  ga  dinovnici  i 
sluge  pokojnikove".  Za  tim  sliedi  popis  osoba,  koje  su  natrag  pu- 
tovale.  Wolf  spominje  imenice  sva  ona  lica  Preynerova  i  Eitzin- 
gova poslanstva,  koja  su  d  njim  natrag  i§la;  osim  sluga,  navodi 
prvih  14,  a  drugih  10;  medju  potonjimi  neima  nigdje  spomena 
Nizozemcu  Levinu  Rymu,  koj  je  vjerovatno  s  poslanikom  u  Cari- 
gradu ostao,  jer  njegov  putopisac  biljei^i  na  dalje  u  svom  dnevniku, 
sto  je  do  13.  februaruara  1584.  u  Carigradu  vidio  i  doiivio.  Wolf 


»  Rad,  CXU,  190,  192. 

*  Preyner  prestavi  se  19.  kolovoza  1583.  i  sahraniBe  ga  u  Galati  u 
crkvi   sv.  Franje   pokraj   car.    po&lanika   Wysa.    GL    Hammer,   Gesch., 


IV,  144. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAMSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  43 

jo&  dodaje,  „da  je  zajedno  §  njimi  idlo  i  njekoliko  robova,  kao 
toboznje  singe  pokojnoga  Preynera,  a  dvornik  Weiss  da  je  vodio 
potaJDo  sa  sobom  zasuinjena  hrvatskoga  dedka,  koj  je  morao  danju 
u  kolih  sakriven  lezati,  jer  je  to  bilo  s  velikom  pogibelju  skopdano^. 
,  Na  ovo  sliedi  opis  puta  u  domovinu,  koj  opis  W.  ovako  odpodimlje : 
;,Dne  1.  studenoga  1583.  krenuge  poslije  gostbe,  kojn  dade  Eitzing 
putnikom;  iziSav  na  jedrenatska  vrata,  bojali  se  radi  de^ka;  jer 
kad  bi  ga  bill  naSli,  bilo  bi  jim  zlo  iSlo^.  Budad  da  se  na  povratku 
putovalo  od  Carigrada  do  Biograda  malo  ne  istim  pntem,  kojim 
se  idlo  u  Carigrad,  navodi  W.  na  torn  putu  malo  ne  ista  mjesta, 
odnosno  nodiSta,  kao  i  na  putu  u  Carigrad:  sama,  malo  ne  gola 
mjestna  imena  bez  svakih  topografijskih  i  drugih  biljezaka,  kojimi 
bi  razsvjetlio  svoje  putovanje ;  a  ta  imena,  budud  su  dobro  poznata, 
suvidno  bi  jih  bilo  tu  opet  iznositi.  PoSto  W.  i  na  povratku  redo- 
vito  i  vrlo  tadno  biljezi  koledarne  dneve  puta,  kamo  su  koji  dan 
na  nodidte  prispjeli,  podkriepljuje  ovo  nafie  gornje  miSljenje,  nairae 
da  W.  nebi  svoga  putnoga  dnevnika  mogao  poslije  20  godina  bez 
preostalih  biljezaka,  iz  samoga  pamcfenja  sastaviti.  —  Na  ovom 
putu,  od  Carigrada  do  Tatarpazardzika  (TcUcbrpaesar)  spominje  ovaj 
put  selo  Babaeski  ili  Eskibaha,  a  u  mjesto  Caiali  navodi  Papasch  got 
ili  Papazli.  Put  pako  od  Tatarpazardzika  u  Sofiju  opisuje  W.  ovako: 
^PoSto  su  dva  kamena  mosta  bila  razvaljena,  za  to,  da  nebi  mo- 
rali  putovati  preko  gore  Capiterbent,  krenuli  su  na  lievo,  naime 
putem,  kojim  je  Sulejman  vozio  topove  k  Sigetu  g.  1566.  To  je 
visok  i  pogibeljan  put,  tu  su  na  prvoj  visini  prispjeli  u  bugarskb 
selo  Gisterbent,  gdje  su  gorjeli  u  mjesto  drva  sub  kravji  gnoj,  fito 
izbija  modar  dim.  Dne  18.  sav  su  dan  iSli  vrlo  visokim  vrletnim, 
za  kola  vrlo  pogibeljnim  putem,  uz  to  bijafie  put  vrlo  uzak;  danju 
su  prispjeli  na  zidanu  okruglinu  (Rundel),  kao  da  bi  bila  u  jaruzi, 
kod  okrugline  bijaSe  kupaliSte,  a  voda  mu  bjeSe  tako  vruda,  da  bi 
se  pile  moglo  popariti.  Tek  oko  p6  nodi  stigoSe  na  nodidte  u  varo- 
§icu  Ichiman  (sic!).  19.  u  Ganigoy  (sic!),  bugarsko  selo;  a  20.  je 
snjezilo,  te  su  prispjeli  u  Sofiju,  gdje  su  se  20.  odmarali.  Tu  je 
knpalidte  od  biela  mramora,  kao  u  Budimu ;  varod  je  smjedtena  u 
ravnoj  dolini,  protjede  ju  potok;  tu  je  velika  trgovina ;  ima  tu 
Dubrovdana  (Ragusiem),  Turaka  i  Zidova,  kao  Sto  u  Plovdivu  i 
u  Jedrenetu;  tu  se  prave  najbolje  kabanice  (Kepenickh)". 

Iz  ovih  se  W.  biljezaka  o  putu  medju  Tatarpazardzikom  i  So- 
fijora  razabire,  da  je  W.  i  njegova  druzba  na  povratku  iSla  od 
Tatarpazardzika  do  Ihtimana  posve  drugim  putem,  naime  lievo  od 


Digiti 


ized  by  Google 


44  DR.  p.  MATKOVI6, 

Marice,  preko  glasovite  Momine  klisure.  Ovaj  madan  gorski  put 
takodjer  je  poznat  od  predhodnika,  *  a  W.  ga  vrlo  obdenito  prika- 
zuje.  ZaSto  je  druzba  krenula  drugim  putem,  razlogom  su  mu  bila 
dva  poruSena  mosta,  a  ta  su  vjerovatno  ona,  Sto  vode  pred  Tatar- 
pazardzikom,  jedan  preko  Topolnice,  a  drugi  preko  jake  njezine 
struge;*  pa  da  nemoraju  putovati  vrlo  mudnim  putem  preko  gore 
Capiterbent  (Kapu  derbend),  odnosno  preko  ihtimanskoga  gorskoga 
priedjela  glasovitih  klisura;  ali  ni  put  preko  Momine  klisure  ne- 
bijaSe  jim  lagji  i  udobniji.  Selo  bugarsko  Gisterbent  tursko  je  ime 
Kyz  Derbend,  ili  bugarska  Momina  klisuni,  selo  kod  glasovita 
zdriela,  o  kojem  i  predhodnici  govore.'  Dalje  spominje  zidanu  okru- 
glinu  s  vrlo  vrudimi  vreli :  okruglina  biti  de  vjerovatno  kotlina  ko- 
stenedke  Banje,  a  vrela  su  kao  sumpoma  poznata  jur  od  Betzeka; 
u  istinu  su  na  podno^ju  gore,  na  samokovskom  putu,  gdje  se  s  po- 
tonjim  sticao  ihtimanski  i  tatarpazardzidki  put.*  Na  daljem  putu 
spominje  poznatu  varoSicu  Ihtiman  (Ichyman,  sie!),  a  u  mjesto 
Ala-Elis^  (Aglissa)  ili  danaSnjega  Vakarela,  spominje  bugarsko  selo 
Ga/nigoy^  danafinji  turski  Jeni  ban,  odnosno  J.  Koi  ili  bugarski 
Novi  ban,  smjeSten  jur  na  sofijskom  polju,  a  sporainju  ga  i  drugi.* 
Kratke  biljezke  o  Sofiji  popunjuju  mu  predjaSnji  opis,  a  oboje  Za- 
jedno nedosiJe  do  opisa  Sofije  u  mnogih  predhodnika.  ^ 

Dalji  put  od  Sofije  do  Biograda  isti  je  kao  i  prvi  put.  Na  tom 
putu  spominje  opet  ista  mjestna  imena  ili  nodidta  kao  i  prvi  put, 
neprinosed  ni  ovaj  put  podataka,  kojimi  bi  popunio  ili  osvjetlio 
svoje  predhodnike;  jedino  Sto  ona  mjestna  imena  drugi  put  pra- 
vilnije  piSe.  Schargoy  u  mjesto  Tschargoy  (Sar-k6i  ili  Pirot);  Ou- 
rischesme,  bugarsko  selo  na  visini,  u  mjesto  Gurithesmo  (KurudeSme 
ili  danafinja  Biela  Palanka);  Spahi  goy  u  mjesto  Spahigog  (Spahi 
k5i  ili  dan.  Aleksinac).  Kod  Nida  odpodimlje  mu  Srbija,  a  prestaje 
Bugarska,  koja  mu  odpodimlje  kod  Plovdiva.  Drugi  put  spominje 
krddansko  selo  Batiza  (sic !),  poznata  Batodina,  ali  neprinosi  o  njoj 
bilje^aka.  K  Velikoj  (Bive  u  mjesto  B5jtik)  Palanci,  tvrdji,  dodaje 
drugi  put  poznato  ime  Hassanbassa,  a  Maloj  Palanci  poznato  ime 

1  Riid,  GXTI,  230,  231;  CXVI,  99. 

2  K.  Jirecek,  Cesty,  p.  86. 

»  Rad,  knj.  CXII,  230:  K.  Jirecek,  Cesty,  p.  82. 
*  Rad,  LXXXIV,  93;  CXII,  231. 
^  Rad  knj.  CXVI,  99. 
«  Rad,  CXVI,  43,  47,  99, 

Digitized  by  VjOOQIC 


PtrrOVANJA  K)  BALKANSKOBI  POL0OTOKU  XVI.  VIBEA.  45 

HissarlucJc  (Hisardiik  ili  Grocka).  Ni  o  Biogradu,  gdje  su  dva  dana 
radi  velike  vode  ostali,  neprinosi  nikakova  nova  podatka. 

Dalji  put  Wolfove  druiine  od  Biograda  do  Budima  i  Be5a  vodi 
kopnom  preko  Sriema  i  Ugarske,  a  taj  je  znatan  put  dobro  poznat 
i  opisan  od  predjadnjih  putopisaca;^  ali  W.  tako  ga  na  kratko  i 
obdenito  prikazuje,  da  se  neda  ni  porediti  s  opisom  predhodnika, 
jer  jib  nepopunjuje  ni  jednim  novim  topografijskim  podatkom.  Od 
Biograda  dalje  nenavodi  viSe  koledarskih  dana.  Navoded  njekoja 
mjestna  imena,  pobrkao  je  njihov  red  i  neprinosi  nikakovih  opisa. 
—  Na  torn  pntu  spominje  najprije  Zemun  (Semlin)^  kamo  su  se 
preko  vode  na  splavu  prevezli.  Za  tim  skade  umah  na  Mitrovieu 
(Mitrowiijg),  koja  mu  je  na  tako  velikoj  ravnini  smjeStena,  „da  se 
tri  dana  putuje,  pa  se  nevidi  ni  briezuljka.  „Dalja  mjesta",  veli, 
„da  su  mu  iz  pameti  ispala".  I  ovaj  put  zamienio  je  Petrovaradin 
8  Muhadem.  Kod  Osieka  (Essegg)  pako  spominje  poraz  Kacianerov; 
pa  da  Drava  (Trctg  ili  Dravus)  utjede  tu  u  Dunav,  i  da  se  kod 
Osieka  preko  modvara  i  mostova  pogibeljno  putuje.  Do  Budima 
dalje  spominje  samo  Tolnu,  a  o  Budimu,  gdje  jib  pada  4  dana  sa- 
drzao,  nepriCa  drugoga,  nego  o  njibovib  neprilikab  i  strabu;  jer 
su  vodili  sa  sobom  7  suinjeva,  a  Preynerov  dvomik  dade  hrvat- 
skoga  dedka  u  vriedu;  kad  bi  bio  pada,  dodaje,  za  to  znao,  zlo 
bi  jim  bilo  iSlo,  jer  su  imali  iiepa  konja,  koga  je  paSa  htjeo  imati. 
Napokon  na  putu  do  Beda  navodi  krSdansko  medjaSno  selo  Dotis^ 
gdje  jim  je  jedva  bilo  odlanulo.  Dalje  spominje  Komoran^  Alien- 
burg  (Stari  grad),  Pruck  (Bruck  na  Litavi),  Schtvechat  i  Bed,  gdje 
su  mrtvo  tielo  Preunerovo  preuzeli  njegovi  rodjaci  i  dr^ali  sjajan 
sprovod.  U  Bedu  se  poslanstvo  razidlo,  a  Wolf  Andre  iz  Steinacha 
povrati  se  u  siednju  1584.  zdravo  kudi.  Tim  svrfiava  W.  svoj  putni 
dnevnik.  —  Sav  ovaj  opis  putovanja  W.  druSine  od  Carigrada  u 
Bed  puki  je  popis  puta  i  znatnijih  mjesta  ili  nodiSta  na  torn  putu, 
prikazan  vrlo  obdenito  i  povrfino. 

PoSto  su  dnevnici  o  putovanju  Eitzingovu,  Wolfov  i  nizozemski, 
tadno  vodjeni,  dade  se  lasno  ustanoviti  vrieme,  koje  je  poslanstvo 
na  putu  potroSilo.  Po  radunu  pomenutih  dnevnika  trebalo  je  Eitz- 
poslanstvo  za  put  od  Beda  do  Carigrada  u  svem  47  dana,  a  isto 
toliko  od  prilike  trebovalo  je  i  Sinzendorfovo  poslanstvo  (48)  bez 
odmora.  Ako  se  pako  odbije  glasom  dnevnika  na  odmor  10  dana, 


»  Rad,  knj.  C,  140—43,  148—53;  knj.  CXU,  193—99,  238—41; 
knj.  CXVI,  61—64. 


Digiti 


ized  by  Google 


46  DR.  p.  MATK0VI(5,  . 

onda  je  Eitzingovo  poslanstvo  trebovalo  za  put  od  Be6a  do  Cari- 
grada  samo  37  dana;  malo  ne  koliko  i  Rymovo  (35)  bez  odmora. 
Od  Biograda  do  Carigrada  potro6ilo  je  Eitzingovo  poslanstvo  ukupno 
28  dana;  malo  ne  koliko  i  prvo  Ungnadovo  poslanstvo  (30).  Bez 
odmora  pako  trebovalo  je  Eitzingovo  poslanstvo  samo  24  dana; 
dakle  koliko  i  Rymovo  poslanstvo  s  odmorom.  —  Na  povratku  po- 
troSila  je  Wolfova  drui^ina,  koja  je  pod  kasnu  jesen  putovala,  od 
Carigrada  do  Biograda  u  svem  32  dana;  dakle  koliko  i  Sinzen- 
dorfovo  poslanstvo  (32);  bez  odmora  pako  samo  28  dana;  koliko 
od  prilike  i  drugo  Ungnadovo  poslanstvo  (30).  Budu6  da  Wolf  od 
Biograda  do  Beda  nebilje^i  a  svom  dnevniku  vide  koledarskih 
dana:  za  to  se  neda  tadno  ustanoviti  vrieme,  Sto  je  trebovala  dru^ba 
Wolfova  za  svoj  kopneni  put  od  Biograda  do  Beda,  odnosno  od 
Carigrada  do  Beda.  U  cielom  Eitzingovo  poslanstvo  razmjemo  je 
prema  drugim  dosta  hitro  putovalo,  podto  joj  i  karavana  nebijaSe 
odveiS  velika.  Pisac  nizozemskoga  dnevnika  biljezio  je  s  podetka  i 
daljine  puta,  Sto  je  poslije  napustio ;  Wolf  pako  opaza,  da  je  i  on 
daljine  puta  u  svom  prvobitnom  dnevniku  biljezio,  pa  da  jih  je 
poslije  zaboravio;  nu  ipak  dodaje  (p.  214),  da  ima  od  Beda  do 
Carigrada  ukupno  320  ugarskih  milja  puta.  Ova  je  svota  odved 
visoko  uzeta,  te  se  znamenito  razlikuje  od  daljina,  koje  su  pred- 
hodnici  kuSali  ustanoviti;  naime  Vrandid  raduna  za  isti  put  207, 
a  Pigafetta  200  ugarskih  milja,  a  po  radunu  Apianovu  bila  bi  da- 
ljina za  isti  put  ukupno  207  njem.  milja,  koje  su  za  jednu  osminu 
manje  od  ugarskih.  ^  Wolf  dakle  biti  de  zlo  zapamtio  daljinu,  koju 
je  njegdi  duo  ili  ditao. 

Prikazavdi  putovanje  poslanika  P.  Eitzinga  po  dnevniku  Wol- 
fovu  i  neznana  Nizozemca,  dodati  joS  imamo,  da  Wolfov  dnevnik 
svojom  jednovitom  i  mrdavom  sadrzinom  nepokazuje  prema  drugim 
starijim  putopisom  gotovo  nikakova  napredka,  jer  je  viSe  ili  manje 
puki  popis  puta  od  Beda  do  Carigrada.  Nu  ako  se  obazremo  na 
mjeru  W.  obrazovanosti  i  na  starost,  kad  je  u  Carigrad  putovao, 
onda  se  u  njegovu  dnevniku  posve  zrcali  i  njegovo  bide.  Njegova 
obrazovanost  nije  sizala  ni  do  stepena  vidih  nauka,  a  u  svem  drugom 
bjefie  podetnikom;  jer  jedva  Sto  je  dovrfiio  tadanju  latinsku  Skolu, 
trazed  kao  mladi  nebogati  plemid  sluzbu,  prikladnu  svojemu  staliSu, 
pru^ena  bi  mu  prilika,  da  je  kao  22-godiSnji  mladid  udeatvovao 
na   putovanju,   o  kojem  je   vodio   ukradeni   mu   dnevnik,   koj  je 


>  Gl.  Rad,  knj.  C,  158;  CXII,  241,  242;  CXVI,  111. 

tized  by  Google 


Digitiz 


PUTOVANJA  FO  BALKAK8K0M  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  47 

poslije  gotovo  20  godina  nastojao  iz  pamdenja  nadomjestiti.  Uz 
ovakove  dakle  okolnosti  nije  mu  ni  putopis  mogao  biti  savrSenijim; 
u  ostalom  nije  bez  svake  koristi.  —  Budud  da  je  neznani  pisac 
nizozemskoga  dnevnika  izpisao  malo  ne  sav  dnevnik,  odnosno 
putopis  o  putovanju  E.  Ryma,  upudujemo  na  nad  sud,  gto  smo  jur 
drugdje  o  istom  dnevnika  ili  putopisu  nacrtali.^ 


3.  Putopis  Melhiora  Besolta  o  patovaiya  c.  poslanika  H. 
Lichtensteina  n  Oarigrad  g.  1684. 

Ugovor  mira,  obnovljen  medju  carem  i  sultanom  god.  1583.  niSta 
nije  promienio,  kao  ni  predjafinji  ugovori,  medju  Austro-Ugarskom 
i  Portom  glede  ialostna  stanja  Ugarske  i  Hrvatske;  jer  Turci  su 
i  nadalje  kr§ili  mir,  poduzimaju6  hajdudke  navale  na  medjaSnje 
priedjele  careve  drzave  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj.  Jur  sliedede  go- 
dine  1684.  provaljivahu  begovi  sigetski,  solnodki,  novogradski,  se- 
denski  i  fblekski  na  pograni6ne  priedjele,  pladkajud  i  ruded  dvorce 
i  sela,  a  narod  koje  kla§e,  koje  odvadjade  u  robstvo.  Nu  Stjepan 
Istvanfi,  zapovjednik  Vesprima,  i  Ali,  sand^ak  kopanski,  u  isto 
doba  navalili  jedan  na  drugoga  i  sukobili  se  na  rieci  Sio:  Istvanfi 
porazi  neprijatelja,  a  tim  bjefie  Ali  i  drugi  otmeni  Turci  ulovljeni, 
5  zastava  zaplienjeno  i  29  turskih  glava  nadvojvodi  Emestu  pri- 
kazano.  Ovakove  trofeje  —  otete  zastave,  ulovljeni  su^njevi  i  od- 
rubljene  glave  —  bezkoristnih  pobjeda  primalo  se  na  carskom 
dvoru  8  velikim  zadovoljstvom ;  al  nz  to  se  nije  ni  najmanje  oklie- 
valo  godimice  slati  danak  s  podasnimi  darovi  u  Carigrad.  Car  bo- 
jedi  se  ipak  radi  pobjede  Istvanfijeve  turskoga  rata,  odasla,  da  od- 
vrati  joS  veda  neprijateljstva,  g.  1584.  vanredno  poslanstvo  s  dankom 
i  darovi  u  Carigrad.*  Ovo  je  poslanstvo  vodio  Henrik  Lichtenstein 
Mikulovski. 

O  putovanju  Liehtensteinova  poslanstva  saduvao  se  putopis,  od- 
nosno putni   dnevnik,   napisa   ga  njemadki  Melchior  BesoU,   dlan 

»  Rad,  knj.  CXH,  199. 

*  0  tadanjih  sgodah  i  odnosajih  medju  carem  i  Portom,  gl.  Isthvanfi, 
op.  c,  p.  560  1  561.  Katona,  XXVI,  *  211— 19.  Hammer,  Gesch.,  1, 
Aufl.,  IV,  145—146.  Zinkeisen,  Gesch.,  Ill,  566—83.  Klein-Fessler, 
Gesch.  y.  Ungarn,  IV,  9  i  10.  —  Spisi  odnoseci  se  na  poslanstvo 
Lichtensteinovo,  pohranjeni  su,  jos  neobjavljeni,  u  c.  kr.  tajuom  arhivu 
u  Becu;  Hammer  jih  na  gore  navedenih  mjestih  spominje. 


Digiti 


ized  by  Google 


48  ^  DR.  p.  MATKOV16, 

poslanstva,  a  a  bibliografijah  navodi  se  obi6iio  pod  imenom  Licb- 
tensteinovim.  * 

Na  ovom  putovanju  u6estvovafie  u  pratnji  poslanikovoj  raedju 
ostalimi  i  glasoviti  Ivan  LOwenklav  (Leunclavius),  u6eni  pisac  turske 
kronike,  pandekta  turske  historije  i  dr. ;  s  toga  govori  LOwenklav 
u  historijskom  diela  svoga  6uyena  djela  0  poslanstvu  H.  Lichten- 
steina  i  o  sgodah  onoga  doba;*  pa  i  putni  dnevnik  Besoltov  na- 
dtampao  je  na  kraju  njemadkoga  izdanja  svoga  pomenuta  djela 
(p.  515—531).  —  Besoltov  putni  dnevnik  nosi  ovaj  naslov:  „Des 
wolgebomen  Herm  Heinrichs  Herrn  von  Lichtenstein,  von  Nicols- 
purg  etc.,  r5m.  kays.  Maiest.  Abgesandten  etc.,  Reyss  auflf  Constan- 
tinopel  im  1584.  Jar,  beschrieben  durch  Melchior  Besolt*".  O  piscu 
dnevnika,  Melhioru  Besoltu,  nidta  neznamo  kazati,  po§to  u  biogra- 
fijskih  i  bibliografijskih  rjednicih  i  sbornicih,  ni  starijih,  ni  novijih, 
nije  niSta  o  njem  zabiljeSeno.  Vanredni  poslanik  carev,  Henrik  pi. 
Lichtenstein,  bjeSe  vrhovnim  komornikom  nadvojvode  Matije  i  zna- 
menitim  velemoiom  onoga  doba,  potekav  iz  glasovite  porodice  mo- 
ravsko-lichtensteinske  loze  mikulovske  (v.  Nicolspurg),  koje  se  dla- 
novi  odlikovahu  od  starine  kao  veliki  junaci:  s  toga  jib  kraljevi 
deski  nadarihu  bogatimi  imanji.  Car  Rudolfo  II.  odasla  Henrika 
Licbtensteina  god.  1584.  kao  izvanredna  poslanika  u  Carigrad,  a 
pratio  ga  je  brat  (Gjuro  Hartman),  koj  bjefie  na  glasu  kao  veliki 
poznavalac  mnogib  jezika  i  kao  jedan  od  najsmionijib  putnika 
svojega  doba;  jer  je  proputovao  Europu  od  Finske  do  Portugalske, 
uz  to  sjevernu  obalu  Afrike  i  jedan  dio  zapadne  Azije,  a  oba  je 
brata  na  iztoku  rana  smrt  zatekla.' 

O  carskih  odredbah,  i  o  pripravah  Licbtensteinova  poslanstva 
za  put  u  Carigrad,  pri6a  Besolt  u  svom  dnevniku  vrlo  kratko  i 
obdenito;  naime  da  je  car  Rudolfo  II.  g.  1584.  odredio  pi.  gosp. 
H.  Licbtensteina  Mikulovskoga,  vrhovnoga  komomika  nadvojvode 
Matije,  da  kao  carski  poslanik  (Legaten)  preda  Porti  dar  (Prae- 
sent).   Preuzev  poslanik  od  cara  dar  (danak),  pripravi   se  na  pnt; 


'  Ltidecke,  Beschreibung  d.  turkischou  Reiches,  2.  Aufl.,  Leipzig 
1778.  B.  II,  121.  J.  G.  Mouse!,  Bibliotheca  historica,  vol.  II.,  P.  2., 
p.  252. 

*  H.  Lewenklaw,  Neuwe  Chronica  tttrkischor  Nation,  Pandectes  ttlr- 
kischer  Historie  etc.  Frankfurt  a.  M.  1595.,  p.  118 — 129.  Zivotopis 
Lovkl.  od  Horawitza  u  Allg.  Deutsche  Biographie,  XVIII,  488 — 93. 

'  Oosterreichische  National  -  Encyklopedie  (Graffer  u.  Czikann),  Wien 
1835;  UL,  428. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAM8K0M  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.         49 

zaputiv  se  po  obiCaju  na  carski  dvor,  oprosti  se  s  nadvojvodarai  Er- 
nestom,  Matijom  i  Maksimilijanom,  koji  mu  zeljahu  sretan  put  i 
povratak.  L5wenklav  pako,  6lan  istoga  poslanstva,  pri6a  u  svojoj 
historiji   o  druibi  poslanikovoj  i  o  putnih  pripravah  tafinije  i  Sire. 

Govorec  o  poslanikovoj  druzini,  spominje  medju  ostalimi  sebe 
(Hans  Lewenklaw)  i  putopisca  (M.  Besolt),  o  potonjem  niSta  nedo- 
daje ;  o  sebi  pako  biljezi,  da  mu  je  poslanik  pisao  prije,  no  Sto  je 
krenuo  s  Beda  na  put,  da  ga  zeli  na  ovom  putu  sa  sobom  imati, 
pa  ga  zamoli,  da  mu  bude  drugom.  L5wenklav  se  odazvao  molbi 
i  zelji  poslanikovoj,  prativ  ga  vjerno  i  pozrtvovno  na  cielom  putu 
sve  do  posljednja  Casa  njegova  zivota.  Navoded  imeniee  drugove 
poslanikove,  veli,  da  je  bilo  u  svem  20  velike  gospode  (Herrn.  d. 
Standes),  1 1  mladih  plemida,  svih  skupa  sa  slugami  89  lica  (dakle 
ne  66,  kao  drugi  prifiaju).  66  konja  i  17  kodija.  0  povodu  puto- 
vanja  poslanikova  zabiljeii  samo  ovo:  „po§to  bi  medju  carem  Ru- 
dolfom  II.  i  sultanom  Muratom  III.  g.  1583.  obnovljen  mir,  koj 
stupi  1.  siednja  1584.  u  kriepost,  odasla  iste  godine  car  Rudolfo  II. 
poslanika  Henrika  Lichtensteina  s  dankom  k  Muratu  III.  u  Cari- 
grad.  Poslanstvo  je  pod  konac  kolovoza  krenulo  iz  Beda  s  pet  ladja 
Dunavom,  pa  je  5.  rujna  prispjelo  u  Budim,  gdje  bjeSe  s  velikom 
da§6u  primljeno".^  —  Besolt  pri^ajud  kod  Budima  (p.  521)  o  druiini 
poslanikovoj,  navodi  imeniee  pojedine  odlidnije  dlanove  poslanstva, 
medju  njimi  brata  (Gjuru  Hartmana)  poslanikova,  K.  Dietrichsteina, 
V.  Ungnada,  Stjep.  Revu  Ugrina,  Lowenklava,  sebe  (M.  Besolta)  i 
dr.,  pa  dodaje,  da  jib  je  bilo  u  svem  33  ili  34  lica  i  66  konja ; 
vjerovatno  da  je  sbrojio  samo  odlicnu  gospodu  i  mlade  plemide,  ili 
su  se  mnogi  od  medje  natrag  vratili;  pa  da  su  imali  5  ladja;  dakle 
toliko,  koliko  i  predjadnja  poslanstva,  koja  su  od  Beda  do  Biograda 
Dunavom  putovala. 

Dr.  SiSmanov  u  svojoj  poznatoj  razpravi  „Stari  putovanja  prjez 
Bijlgarija"*  priobdi  u  bugarskom  prevodu  bez  svakoga  komentara 
onaj  dio  Besoltova  putopisa,  5to  se  odnosi  na  Bugarsku.   —    Citah 


*  H.  Lewenklaw,  Neuwe  Chrouica,  p.   118. 

*  Sbornik  za  narodni  umotvoronija,  nauka  i  knizuina,  Sofija  1881., 
p.  437 — 442.  —  Sismanov  opaza  u  pristupu  istoga  putopisa,  da  jo 
Besoltov  putopis  crpio  iz  knji^o  ,,Etlicho  Particular- Hesohreibungon  wol- 
merklicher  Geschicht  zur  ttirkischon  Histori"  etc.  Nu  ovaj  je  spis  sa- 
stavinom  pomeiiuta  djela  Lowenklavova  (Nouwo  Chronica),  sto  so  tako- 
djer  razabira  od  mjesta  i  godino  stampe  (Frankfurt  a.  M.  1595)  i 
broja  stranica  (p.  515 — 5.31). 

R.  J.  A.  ozxix.  4 


Digiti 


ized  by  Google 


50  DR.  P.  MATK0VI<5, 

da  je  Lichtensteinov,  odnosno  Besoltov  putopis,  preveden  na  srpski 
i  da  je  gtampan  g.  1855.  u  „Suraadinci",  koja  je  izlazila  u  Bio- 
gradu  g.   1854 — 1867;'  ali  ove  novine  nisu  mi  bile  pristupne. 

Pristupajud  k  ocjeni  Besoltova  putnoga  dnevnika,  razsvjetliti 
demo  putovanje  Lichtensteinova  poslanstva  od  Biograda  do  Cari- 
grada  s  poznatim  putopisom  Hayesova  poslanstva,  o  kojem  jur 
drugdje  razpravljasmo;^  jer  ugarski  dio  ovoga  putopisa,  odnoseiSi 
se  na  poznati  put  po  Dunavu,  nedonosi  drugoga,  nego  samo  popis 
poznatih  mjesta,  kojimi  se  prodlo,  ili  gdje  se  pristajalo,  malo  ne 
bez  svakih  topografijskih  i  drugih  biljezaka. 


PoSto  se  Lichtensteinovo  poslanstvo  na  muCan  put  pripravilo, 
krenu  sa  pet  ladja  iz  Beda  Dunavom,  a  to  putovanje  opisuje  Besolt 
—  voded  podamdi  od  Beda  redovito  svoj  putni  dnevnik  —  ovako: 
„Dne  27.  kolovoza  1584.  dade  poslanik  sjajnu  gostbu,  kod  koje 
udestvovaSe  viSe  ugledne  gospode.  PoSto  se  dne  28.  i  29.  i  pratnja 
poslanikova  za  put  pripravila,  krenu  poslanstvo  dne  30.  malko 
kasno  iz  Be^a,  budud  da  je  ovoga  istoga  dana  mnogo  gospode 
8  poslanikom  na  ladji  rudalo ;  otisnuv  se  oko  3.  ure  p6  podne,  nisu 
istoga  dana  dalje  stigli  od  sela  Vischamiind  (Fischament),  koje  je 
3  milje  od  Be6a  udaljeno,  gdje  rieka  Vischa  utjede  u  Dunav.' 
Drugi  dan  (dne  31.  kolovoza)  oko  9.  ure  do  p6dne  prispjeli  su  u 
Poiun  (Pressburg),  Odavle  kasno  krenuv,  doSli  su  tek  u  nedjelju, 
1.  rujna,  oko  p6dna  u  Comorn,  odkuda  odaslaSe  glasonodu  k  san- 
d£aku  u  Ostrogon  s  porukom,  da  carev  poslanik  s  pratnjom  dolazi 
i  da  bi  odredio,  da  se  poslanik  s  druzbom  preuzme.  Dne  3.  rujna, 
dok  je  odgovor  prispio,  bavili  se  u  Komoranu,  razgledali  grad, 
osobito  tvrdju  i  varoS.  Tvrdja  je  jaka  i  dobro  sagradjena,  smje- 
Stena  tik  Dunava  s  jedne  strane,  a  s  druge  tede  Wag  i  utjede  na 
rtu  ili  uglu  tvrdje  u  Dunav,  §to  grad  vrlo  utvrdjuje.  U  varoSi 
ima  njekoliko  stotina  dajkaSa  (Nasadissen),  ugarskih  vojnika,  oru- 
zanih  kopjem  i  tardom  (tartschen),  a  upotrebljavaju  se  na  vodi, 
na  gajkah,  ili  osobitoj  vrsti  ladjah.  Zapovjednici  grada  bijahu  onda 

*  „Sumadinka"  gl.  u  St.  Novakovica,  Srpska  bibliografija  od  g.  1741. 
do  1867.,  Biograd   18(59.,  str.  859,  8()8,  379  i  388. 

*  Voyage  de  Levant  fait  par  le  commandement   du   roy,  en  Tannee 
1621.  Par  le  Sr.  D.  C. ;  Paris  1629.    Rad,  knj.  CXXIV,  22,  76—84. 

'  Glede  pojedinih  mjesta  na  pntu  Dunavom  od  Beea  do  Biograda  gl. 
Rad,  knj.  CXVI,  9—21,  73—86. 


Digiti 


ized  by  Google 


PirrOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIRKA.  51 

Kielmansek^  i  Hevelein,  potonji  je  poslije  preuzeo  upravu  gornje 
Ugaxske.  Cim  je  dne  4.  javljeno,  da  Turci  dekaju  poslanstvo  malo 
niie  Eomorana,  uraah  krenu^  dalje ;  pratila  jih  kopnom  njemadka 
vojska  od  300  Ijudi,  a  SajkaSi  s  19  ladja  po  Dunavu.  Na  svakoj 
ladji  bjefie  28  Ijudi,  naime  vojnika,  koji  i  veslaju;  pa  2  vojvode 
(^aida)  ili  kapetana,  a  na  prednjoj  strani  svake  dajke  bjehn  na- 
mjedtena  po  dva  mala  topa,  koja  se  svakamo  dala  kretati.  Poslan- 
stvo naSlo  je  Turke,  dekajude  na  svojem  mjestu,  p6  ure  niie  Ko- 
morana  (na  granici).  Beg  odasla  svoga  kihaju  ili  dvomika  s  9 
dajka,  koje  bjehu  oru^ane,  kao  i  naSe,  jedino  Sto  sa  imale  samo 
po  jedan  top.  Turci  su  sve^ano  preuzeli  poslanstvo.  Pod  ve6e  pri- 
spjeli  su  u  Ostrogon  (Gran\  a  beg  jim  posla  svakojaka  i^ive^a  na 
ladje.  Poslije  vedere  zabavljala  jih  turska  glasba  i  2  Cigana,  koja 
su  igrala.  Dne  9.  posla  beg  8  konja,  na  kojih  jahahu,  osim  posla- 
nika  i  druga  gospoda,  do6im  su  ostali  idli  po  dvoje  pjedke  k  begu 
u  audienciju,  gdje  je  poslanik  predao  carevo  pismo,  koje  beg  s  po- 
§tovanjem  primi;  govorio  je  talijanski  (welliseh),  Sto  je  ugarski  (?) 
tumadeno;  predalo  mu  se  i  carski  dar,  naime  dvie  pozladene  kante 
i  njedto  novca.  Begove  sluge  doniele  su  pide,  Sto  se  zove  „t8cher- 
bett"  i  dadode  jim  piti.  Ovo  je  pide  pravljeno  od  vode,  meda  i 
sladora,  a  u  pidu  bjeSe  i  leda:  ogavno  je  to  pide,  kao  da  bi  bio 
liek  za  diSdenje  (purgation).  Pred  begovim  stanom  dekahu  Cigani, 
te  su,  pred  poslanikom  idud,  igrali  i  pjevali,  te  pratili  ga  do  ladje. 
Poslanikovu  pratnju  vodjahu  u  gradid  „Gran",  Sto  se  dize  na  vi- 
sokom  brdu  iznad  varoSi :  bjeSe  njegda  nadbiskupskim  dvorem, 
inade  neima  u  njem  Sta  za  vidjeti ;  jedina  je  stolna  crkva  i  kapela 
od  mramora,  a  u  gradidu  je  bunar,  kamo  se  voda  vodi  iz  Dunava, 
a  razgledali  su  dole  stroj,  koj  tjera  vodu  na  brdo.  Uz  pratnju 
begovih  Sajka  krenuSe  dalje,  pa  su  prispjeli  u  varoSieu  Maroe 
(MaroS),  pripada  Mirku  Forgadu,  Jovio  ju  zove  Marusium;^  na- 
proti,  onkraj  Dunava,  na  brdu  je  Vissegrad  (Vifiegrad),  a  odavle 
su  3  milje  do  Budima,  kamo  su  pod  vede  prispjeli.  Sinan  paSa 
posla  jim  20  Sajka  na  susret;  kad  su  pred  nje  doSle,  razredile  se 
i  Sirom  Dunav  zapremile:  s  naSe  i  njihove  se  strane  pucalo.  Na 
vede,  u  Budimu,  posla  jim  paSa  svakojaka  ziveza.  Sliededega  jutra 


^  Kihlman,  Kielman,  Klihlman,  spominju  ga  kao  zapovjednika  Ko- 
morana  njekoji  predjaAnJi  putopisci;  gl.  Rad,  CXII,  lOG,  204;  CXVI,  10. 

*  „Maros,  Stuhl,  MaroslPiisis  sedos^.  Fr.  Bischoff  u.  Mollor,  Ver- 
gleichendos  Wortorbuch,  p.   1076. 


Digiti 


ized  by  Google 


52  DR.  p.  MATKOVI6, 

(6.)  doveli  su  Turci  k  ladjam  konje,  na  kojih  su  osim  poslanika  i 
druga  gospoda  jaSud  poSla  u  paSin  konak.  Po  ulici  stajaSe  s  obje 
strane  vojnici,  a  u  dvoriStu  padina  stana  do  30  jani^ara ;  oko  paSe 
sedjahu  u  svedanom  mhu  njegovi  najodli6niji  Ijudi,  duhovni  i  svje- 
tovni,  a  tlo  bjeSe  dilimi  zastrlo.  Pada  sedjade  po  sredini,  a  poslaDik 
do  njega  na  posebnoj  stolici.  Primiv  paSa  iz  ruku  poslanikovih 
earevo  pismo,  poljubi  ga.  PoSto  su  medjusobno  poslove  razpravili, 
pokloni  pada  poslaniku  zlatom  izvezen  menten,  na  to  je  poslanik 
svoga  svukao  i  paSi  .na  dast  njegova  obukao.  Na  povratku  k  la- 
djam pratila  jih  glasba  s  igra^i.  To  se,  dodaje,  za  to  radilo,  da 
se  poka^e,  kako  svoje  gospodare  Ijube,  i  kako  su  jim  vjerni,  i 
kako  ni  za  pogibelji  nemare,  da  jim  slavu  uzveli6e.  Pod  vede  dodli 
su  k  ladjam  hrvadi,  koji  su  do  p6  tiela  bill  goli,  pa  su  se  bacali 
i  jedan  na  drugoga  do  krvi  udarali:  mrki,  gnjusni  Turci;  kad  su 
igre  svrgili,  doSli  su  poslaniku  s  krvavimi  glavami,  a  kad  jih  je 
nadario,  Ijubili  mu  ruke*'. 

„Sliede6ega  dana  —  7.  — vodili  jihjanidari  u  grad,  koj  je  kao 
i  dvor  na  brdu,  a  sagradjen  je  po  njema^kom  slogu ;  kude  su  ka- 
mene,  a  vodili  jih  najprije  u  krSiSansku  crkvu.  Kor  je  Dubrovfiana 
1  drugih  Talijana  (Welschen),  koji  vedinom  sluze  po  obredu  kato- 
lidkom;  do6im  vedi  dio  crkve,  pripada  evangelikom,  koji  su  ve- 
dinom Ugri.  Uz  crkvu  je  Skola,  gdje  se  djeca  ude  ditanju  i  pisanju. 
Dne  8.  jadio  je  paSa  sa  svojim  dvoranstvom  na  polje,  bilo  je  tu 
600  i  vise  konja ;  pred  paSom  islo  je  300  janidara,  s  dugimi  trskami, 
a  za  pasom  jahalo  je  400  husara.  —  Poslije  p6dna  mnogi  su  iSli 
u  PeStu,  koja  je  preko  Dunava  naproti  Budimu,  a  spaja  je  most 
na  64  ladje.  U  PeSti  ima  mnogo  krScana,  koji  zivu  pored  Turaka 
o  trgovini.  Dne  9.,  u  nedjelju  miftljahu,  da  de  dalje  krenuti;  al 
digla  se  velika  bura,  te  su  morali  istoga  dana  jo5  tu  ostati.  Raz- 
gledali  su  kupelj,  koja  je  uprav  knezevski  uredjena:  od  prirode 
topla,  pace  tako  vruda,  da  se  podnositi  nemoze ;  vrlo  je  dista,  dvore 
goste  pranjem,  ribanjem  i  suSenjem ;  uz  to  ima  za  siromahe  prosta 
kupelj  pod  otvorenim  nebom,  te  ju  na  6ire  opisuje.  PaSa  pokloni  po- 
slaniku zarobljena  Niemca,  rodom  iz  Lipskoga:  siromah  hvali  bogu 
i  poslaniku,  dinilo  mu  se,  da  je  u  nebu,  ili  da  je  po  drugi  put 
rodjen;  bijaSe  u  Kanii^i  graditeljem,  zove  se  Arconat,  a  u  Budimu 
ga  zarobise". 

Lowenklav  pako  zabiljezi  0  bavljenju  poslanstva  u  Budimu  samo 
ovo:  „poSto  je  poslanstvo  prispjelo  6.  rujna  u  Budim,  bi  s  velikom 
daddu    piimljeno.    Poslanik   preda   Sinan   paSi    carske   darove".    0 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAN8K0M  POLUOTOKU  XVI.  VIKKA.  53 

paSi  dodaje,  da  je  rodom  Florentinac  iz  Italije  (Welsehland).  Dalje 
prida,  da  je  paSa  sliededega  dana  dao  poslaniku  na  6ast  igre,  koje 
LOwenklav  na  Sire  opisuje  i  posveti  jim  posebni  dianak  pod  na- 
slovom:  „Beschreibung  eines  ttirkischen  Spectaculs",  a  poSto  su 
mu  se  igre  vidjele  velikom  riedkoS<5u,  osvjetli  jih  jofite  na  posebnoj 
slici.* 

0  daljem  putu  do  Biograda  prida  Besolt  ovo:  „Dne  10.  rujna 
krenulo  je  poslanstvo  dalje;  razvezasc  most,  da  su  njihove  ladje 
mogle  prodi,  Sto  nije  bez  pogibelji.  Turci  vokli  su  s  kopna  uzeti 
poslanikove  ladje.  Turci  su  poslanstvo  sa  svojih  6  Sajka  pratili, 
privezav  svoje  za  poslanikove  ladje  i  veslajud  je  vukoSe.  Jedan 
beg,  3  dauSa  i  3  janiCara,  koje  jim  dade  paSa  budimski,  bijahu 
poslanikova  zaStitna  pratnja,  koja  jih  je  sve  do  Carigrada  pratila. 
Istoga  dana  prispjeli  su  u  BatgJcovi  (Raczkevi),  ili  Srpsku  varo§icu 
(Batmen  markt)^  gdje  su  takovi  podanici,  koji  pladaju  danak  Tur- 
skoj  i  Ugarskoj.  Dne  11.  u  varoSicu  Paxi;  12.  u  Tolnu,  liepa  va- 
roSica,  ugarska  varoS;  moze  se  tu  svega  dobiti;  ovo  je  pos^ljednje 
mjesto,  kojega  se  podanici  odavaju  vjernimi  carevi  podanlci.  Ima 
tu  mnogo  krSdana,  imajudih  svoju  crkvu,  drze  si  i  svoga  propo- 
vjednika.  Drugi  dan  —  13.  —  vidjeli  su  uz  Dunav  liepe  luke 
s  drvedem,  Sto  svjedodi,  da  je  ono  modvaran  priedjel,  jer  nije  na- 
seljen.  SliedeiSi  dan  —  14.  —  plovljahu  izmed  luka,  gdje  je  bilo 
i  stoke ;  odkuda  izvadja,  da  je  bilo  blizu  i  stanovnika  podalje  od 
Yode.  Kasno  na  vede  pristali  su  kod  gradida  Erdeut  (Erdut),  koj 
je  pokraj  Dunava,  dize  se  na  brdu,  ima  tu  i  njekoliko  vodenica. 
Tu  utjede  Drava  (Dravus  ili  Drag)  u  Dunav.  Dne  15.  prispjeli 
su  rano  u  varoSicu  Walkovar  (Vukovar),  Valentinov  grad,  ima  na 
visini  dvorac,  ima  polja  i  vinograda ;  tu  je  dug  i  tako  visok  most, 
da  kada  voda  naraste,  da  ga  neodnese.  Za  tim  su  prispjeli  u  ubav 
gradid,  po  imenu  Illoi  (sic!),  koj  se  di^e  na  visini,  a  pod  njim 
tefie  Dunav ;  Hep  vidik.  No<5u  stigli  su  u  Seherweh^  varoSica  i  gradid 
na  maloj  visini.  Dne  16.  prispjeli  su  k  gradidu  na  brdu,  a  pod 
brdom  bijaSe  varoSica,  zove  se  ugarski  Petrowar  inade  Petri  Va- 
radinum.  Tvrdja  je  velika  i  ogradjena  platnom.  Oko  p6  dna  stigli 
su  u  varoSicu  Carloivitza  (Karlovci),  gdje  radja  dobro  vino,  desto 
i  liepe  boje,  poslije  Beda  nisu  boljega  pili.  Stanovnici  su  krSdani, 
koji  moraju  na  svom  grlu  Stedjeti  i  Turdinu  zabadava  davati ;  dtjo 
je,  da  se  poslije  kod  poreza  obraduna ;  dakle  nebi  davali  bezplatno. 


*  Lewenklaw,  Neuwe  Throniea,  p.   118. 

tized  by  Google 


Digitiz 


64  DB.  p.  MATKOVI^, 

Poslanikom  obi^avaju  poklanjati  voda,  kruha,  kokoSi,  za  gto  jim 
se  prema  njihovu  siromagtvu  njesto  pokloni.  Preko  nodi  ostali  sa 
u  Salankemenu  (Slankamen),  gradid  s  varofiicom;  ovako  nazvan 
ne  radi  liepih  kuda  i  ulica,  nego  radi  platna.  Naproti,  onkraj  Da- 
nava,  utjede  Tisa  (Teissa  ili  Tibiscus)^  koj  iz  Erdelja  preko  gornje 
Ugarske  tede.  Dne  17.  prispjeli  su  rano  u  Biograd  (Beligrad  ili 
Griechisch  Weissenburg) :  velik  grad,  imajudi  na  visini  tvrdju  i 
jedan  dio  grada.  S  jedne  strane  tede  Dunav,  a  na  drugoj  Satvus 
ili  Sauiv^  koj  izvire  u  Kranjskoj  (Crain)  i  utjede  ovdje.  Dne  18. 
razgledali  su  grad,  u  kojem  neima  niSta  osobita  za  vidjeti.  Tu  ima 
dobro  sagradjena  trgovadka  kuda,  imajuda  prostrano  dvoridte,  po 
sredini  bunar.  a  naokolo  su  osvodjeni  triemovi  s  dudani,  gdje  se 
trze  svakojake  trgovine.  Sva  je  sgrada  olovom  pokrivena,  kao  Sto 
tvrdja  i  moSeje". 

Evo  bilje^aka  Besoltovih  o  putovanju  Lichtensteinova  poslanstva 
od  Beda  Dunavom  do  Biograda;  odkuda  se  razabire,  da  je  ovaj 
opis  jednovit  putnidki  dnevnik,  kojemu  posve  nedostaje  geogra- 
fijska  karakteristika  pravoga  putopisa;  dodim  LOvenklavove  biljezke 
o  istom  putu  radi  svoje  obdenitosti  netrebaju  komentara.  Pratnju, 
primanje  poslanstva,  audiencije  kod  begova  i  paSa,  kao  i  medju- 
sobne  darove,  pa  goSdenja  i  druge  turske  navade  opisuje  Besolt, 
kao  Btvari  mu  nove,  dosta  na  §iroko  i  tadno;  Sto  se  takodjer  ope- 
tuje  malo  ne  stereotipno  i  kod  predjadnjih  putopisaca,  koji  takodjer 
isto,  kao  riedkosti  i  nepoznate  stvari,  vi§e  ili  manje  na  §ire  opisuju. 
Na  putu  od  Beda  do  Budima  spominje  Bes.  samo  najglavnija  mjesta, 
a  sva  su  dobro  poznata  i  od  predhodnika  opisana.  I  biljezke  Bes. 
o  pojedinih  mjestih  nepruiaju  ni§ta  osobita,  Sto  nebi  bilo  jur  od 
drugih  spomenuto.  0  poloiaju  Komorana  sla^e  se  u  cielom  s  opisom 
Gerlachovim,  koj  komoransku  tvrdjavu  savrSenije  prikazuje.*  0 
Ostrogonu  (Gran)  i  ViSegradu  (Vissegrad)  takodjer  nedonosi  novih 
podataka,  pade  drugi  ova  mjesta  savrSenije  opisuju.*  I  opis  Budim- 
peSte  u  Bes.  je  dosta  obdenit,  te  zaostaje  iza  opisa  istoga  grada  u 
drugih  putopisaca."  Jer  glasoviti  kr.  dvor  jedva  spominje;  kod 
krSdanske  crkve  iztide  dio  dubrovadki,  Sto  je  znatno,  jer  svjedodi, 
da  je  joS  onda  bilo  u  Budimu  dubrovadkih  trgovaca,  koji  su  ondje 
jur  od  Sigismundova  doba  uzivali  znatne  trgovadke  slobode. 


1  Rad,  knj.  CXVI,   10. 

»  Rad,  knj.  CXVI,   11,   18,  75,   76  i  83. 

»  Rad,  knj.  CXVI,   11,   12,  18,  77—80,  83  1  84. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAMSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.  55 

T  na  daljem  putu  do  Biograda  nespominje  Bes.  nepoznatih  mjesta, 
pa  i  biljezke  o  tih  mjestih  vediDom  su  obdenite;  dodim  u  predjadnjifa 
putopisaca  ima  o  istih  mjestih  vi^  ili  manje  Sirih  opisa.  0  glaso- 
vitoj  „Srpskoj  varoSici"  (Ratekowi  ili  Bateen  markt)  govori  vrlo 
obdenito,  tako  i  o  sliededih  mjestih,  kojimi  se  proSlo,  ili  gdje  se 
pristajalo.^  Kod  Vukovara  (Walkotvar)  iztide  onaj  glasoviti  most 
preko  Vuke,  o  kojem  predhodnici  pridaju,  da  ga  je  Sulejman  oa 
vojni  sigetskoj  dao  sagraditi.  Illoi  u  mjesto  Illoc  (Ilok)  poznat  je 
gradid,  o  kojem  predhodnici  na  Sire  govore;  do6im  je  Sehertveh 
izopadeno  ime  poznate  varoSice  Cerevid.'  Znamcnitu  tadanju  tvrdju 
Petrovaradin  (Petrowar)  kao  i  Slankamen  (Salankemen)  opisuju 
predhodnici  Sire  i  tadnije;'  biljezka  pako  o  KsLvhycih  (Carlountjsa) 
neodnosi  se  toliko  na  mjesto,  koliko  na  glasovito  njihovo  vino  i 
na  stanovnike,  koji  su  morali  slui^benim  putnikom  davati  potrebe, 
koje  se  po  pridanju  kod  placanja  poreza  obradunavalo ;  ali  ovo 
potonje  odnosi  se  i  na  druge  stanovnike,  koji  su  prebivali  na  glavnih 
putevih  turskih  pokrajina.  Tisa  (Teissa)  nedolazi  iz  Erdelja,  nego 
izvire  blizu  njegove  medje,  a  najznatnije  svoje  pritoke  dobiva  iz 
Erdelja.  I  Bes.  opis  Biograda  (Beligrad)  nemoze  biti  obdenitiji. 
Putopisac  dodaje,  da  niSta  nije  vidio  u  Biogradu  znatnijega,  Sto 
bi  vriedno  bilo  da  se  opiSe,  ni  glede  topografije  grada,  ni  glede 
zivota  naroda,  do  jedinoga  bezestana,  koji  razmjerno  na  §ire  pri- 
kazQJe.  — -  Usuprot  putopisac  Hayesov  opisuje  Biograd  preraa  drugim 
razmjerno  diroko ;  poSto  mu  je  opis  za  svoje  doba  dosta  znatan, 
priobdujemo  ga  u  Sirem  izvodu,  popunjujud  tim  Besoltove  nedo- 
statke. 

„Biograd  (Belgrade)^  ugarski  Albe  GreqiAe,  starinski  Taurunum. 
Medju  svimi  gradovi,  sto  su  u  vlasti  sultanovoj,  nijedan  nije,  osim 
Carigrada,  po  svojoj  prirodi  tako  koristan  kao  Biograd;  jer  je  na 
granici  Srbije,  na  obronku  brieiuljka  i  na  uSdu  Save  u  Dunav,  Sto 
tvori  divan  polozaj.  Sa  strane  Ugarske,  od  koje  ga  diele  dvie  rieke, 
pukle  su  velike  ravnine,  koje  su  tako  rodne,  da  bi  mogle  prehra- 
niti  deset  puta  viSe  Ijudi,  nego  sto  jih  tu  i  tamo  ima.  U  okolini 
grada  puno  ima  vrtova,  Sto  dini,  da  je  zivljenje  tu  vrlo  ubavo. 
Biograd  je  pod  44^/,^  Sirine,  a  pod  45^  duzine,    a  nije  nego  samo 


*  Rad,  knj.  C,  08  i  d.;  knj.  CXU,  209  i  d.;  knj.  CXVI,  14  id.; 
81  i  d. 

»  Rad,  knj.  CXU,  17.3;  CXVI,  14,  85. 

•  Rad,  CXVI,  14,  19,  81,  8.5. 


Digiti 


ized  by  Google 


56  DR.  p.  MATKOVK^, 

dva  dana  daleko  od  slovinskih  gora;  zrak  je  vrlo  umjeren,  a  go- 
diSnje  dobe  vrlo  su  ubave.  —  Ovaj  grad  nije  sav  zidovi  utvrdjen, 
premda  je  najvedi  i  najznatniji  na  Iztoku.  Od  starinskih  utvrdjenja 
neima  gotovo  nikakova  traga;  ono  pako,  §to  su  Turci  sagradili, 
odkada  su  tu,  neodgovara  ni  Ijepoti,  ni  sigurnosti ;  jer  su  sva  utvr- 
djenja, fito  jih  ovdje  ima,  gradjena  sploh  na  jedan  boj ;  premda  se 
grad  tako  prostire  briei^uljkom,  da  jedna  kuda  neprekriva  druge, 
nego  sve  imaju  prijatan  vidik.  —  Vedina  Tnraka  stanuje  u  tvrdji, 
gdje  nije  dozvoljeno  krScanom  stanovati.  Ova  je  duz  Save  i  ogra- 
djena  je  jednostavnimi  zidovi  bez  svakifa  bedema,  brane  ju  samo 
6etvoraste  kule  s  vrlo  malim  prokopom,  odkuda  se  nemoze  suditi  o 
jakosti  mjesta.  —  Premda  Biogr.  obiluje  svakojakim  zivezem,  on  je 
osobito  obilan  sladkovodnimi  ribami,  vide  no  ikoji  europski  grad; 
ne  samo  da  je  tu  ima  u  vrlo  velikoj  mno^ini,  ima  jih  i  vrlo  go- 
lemih,  a  uz  to  tako  jeftinih,  da  nije  za  vjerovati.  Dubrovadki  trgovci 
prikazaSe  poslaniku  g.  Hayesu  krapa,  koj  bjeSe  medju  odima  i 
repom  3  stope  dug,  a  stajao  je  samo  15  solada,  ima  jih  i  4  do  5 
stopa  dugih;  ima  i  vrlo  golemih  jeftinih  dtuka,  ima  tu  takodjer 
manida,  koji  su  10  stopa  dugi.  Sve  ribe,  koje  se  ovdje  love,  iz- 
vrstne  su  i  vrlo  tuste^  jer  se  uz  rieku  stere  nad  pieskom  dvie  stope 
debeli  mulj.  —  Biogr.  osvoji  g.  1520  sultan  Sulejman,  koj  ostavi 
tu  beglerbega ;  budud  se  njegova  vlast  protegnn  i  na  Ugarsku,  pre- 
nese  priestolnicu  beglerbegovu,  da  bude  fito  blize  medji,  iz  Biograda 
u  Budim.  On  sjedi  u  Budimu,  a  u  Biogradu  ima  kajmakama,  kao 
svoga  namjestnika*'. 

„Ovaj  grad,  osim  tvrdjave,  naseljen  je  vedinom  od  krfidana,  koji 
ispovjedaju  vjeru  grdke  crkve,  a  ima  jih  znatno  viSe  nego  Turaka; 
uz  to  moze  imati  oko  800  du§a  katolidkih,  kojim  duhovnu  sluibu 
obavljaju  redovnici  sv.  Frane,  koji  su  ovdje  nastanjeni;  ima  tako- 
djer Isusovaca,  koji  dudotvomo  djeluju,  ne  samo  u  gradu,  nego  i 
u  susjednih  krajevih,  jer  su  obratili  mnoge  razkolnike  i  potvrdili 
u  vjeri  veliku  mnozinu  Ijudi,  koji  vele,  da  su  sljedbenici  rimske 
crkve,  da  su  i  njihovi  oci  to  isto  bili ;  ali  da  nisu  nikada  primali 
svetotajstva,  da  nisu  nikada  slusali  mise,  i  da  nisu  krSteni  druga- 
dije,  nego  u  ime  sv.  Ivana.  Tako  veliko  je  neznanje  u  ovoj  zemlji ! 
Ovi  dobri  oci  daju  si  dobrovoljno  tolikoga  truda,  da  jim  je  vrlo 
obilna  zetva,  kojom  primaju  i  mnogo  utjehe.  Putnici  jih  nadjoSe 
u  njckom  selu  Srbije ;  kuda  god  dodju,  prima  jih  onaj  siromafian 
narod  kao  da  bi  bili  angjeli,  koje  jim  bog  posla.  Oni  vrfie  ovu 
Ijubav   i  tvore   dobra  djela   putem  misija,  jer  oni  obidno   sjede   u 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIKKA.         57 

Biogradu,  u  Peduhu  (en  la  ville  des  cinque  Eglises)  i  u  Erdelju. 
—  Ima  u  biogradskoj  okolini  oko  12.000  rimskih  katolika,  osim 
onih,  koji  sn  u  gradu.  U  Erdelju  i  po  drugih  obliznjih  krajevih, 
moze  jih  biti  do  30.000;  od  prilike  toliko  u  Ugarskoj,  Sto  je  pod 
gospodstvom  sultanovim ;  a  u  slovinskih  zemljah  moze  jih  biti 
dobrih  56.000.  Osim  toga  ima  po  gorah  mnogo  samostana,  u  kojih 
zivu  redovnici  sv.  Frane.  Jedan  je  takav  samostan,  po  imenu  „naSa 
gospa  od  Olova"  (nostre  Dame  du  plomb),  te  je  p6  dana  od  Sara- 
jeva  (Serrail),  glavnoga  grada  Bosne;  ondje  je  vrlo  stara  slika 
bogorodifiina,  koja  se  jednom  u  godini  nosi  u  obhodu  '/^  milje  da- 
leko ;  onamo  naime.  gdje  bi  nadjena,  kamo  dolazi  velika  mnozina 
krgdana,  to  katolidkib,  to  grdkih,  da  vide  dudesa,  §to  se  ondje  tvore; 
isti  ju  Turci  vele  Stuju,  jer  vrlo  fiesto  primaju  zdravlje  iz  njezinih 
ruku.  Poslanik  Hayes  bi  na  putu  u  Biograd  zamoljen  od  upravi- 
telja  samostana,  da  mu  izfaodi  od  sultana  njekoje  pismene  odredbe 
Sto  jih  je  trebovao". 

„Sva  trgovina  grada  Biograda  u  mci  je  dubrovadkih  trgovaea, 
koji  ovdje  prebivaju,  uzivajud  velike  trgovinske  slobode;  oni  do- 
voze  obrtnine,  a  primaju  ko2u,  vunu  i  vosak,  Sto  izvoze  u  Jakin, 
a  odavle  po  Italiji.  —  Budimski  paSa,  koj  se  desio  onda  u  Bio- 
gradu,  dobivSi  viest,  da  francezko  poslanstvo  dolazi,  pripravi  naj- 
IjepSu  kudu  da  nastani  g.  Hayesa.  Izkrcav  se  poslanstvo  u  luci, 
dekaSe  ga  paSini  konji,  na  koje  posjedaSe  i  podjoSe  u  odredjeni 
Stan,  a  pratili  jih  mnogi  dauSi,  janidari  i  drugi  dastnici,  osim  sluga, 
koje  su  s  poslanstvom  prispjele.  Dubrovadki  trgovci  pratiSe  poslan- 
stvo, kudgod  je  iSlo.  Dalje  opisuje  na  kratko  doCek,  darove,  dvo- 
ranu  paSinu,  audienciju,  paSu  i  njegovu  noSnju,  a  tu  se  iztidu  po- 
znate  turske  navade,  koje  se  viSe  ili  manje  stereotipno  opetuju.  O 
6em  se  pako  u  audienciji  s  paSom  razpravljalo,  o  tom  neima  spo- 
mena.  Nego  poslanik  dade  paSi  razumjeti,  da  ga  je  kralj,  njegov 
gospodar  odaslao,  da  putem  potrazi  sultana  radi  mnogih  znatnih 
driavnih  posala;  joS  da  mu  je  nalo^io,  da  putem  posjeti  i  paSu, 
pa  da  mu  izrudi  kraljevo  pismo.  PaSa  primi  s  velikom  poniznoSdu 
ovo  poslanikovo .  oditovanje,  veled  da  mu  je  osobita  dast,  Sto  se  nj. 
velidanstvo  njega  sjetilo  i  Sto  ga  je  odlikovalo  pismom.  —  Ku(Sa, 
gdje  je  poslanstvo  stanovalo,  bila  je  blizu  zidova  tvrdje,  a  imalo 
je  u  stanu  strazu  janidarsku.  Budud  se  bavilo  viSe  dana  u  Biogradu, 
iivilo  je  na  radun  sultanov ;  paSa  udini  potrebite  odredbe  glede  go- 
sdenja  poslanstva,  koje  je  dobivalo  dva  puta  viSe,  nego  Sto  je  bilo 
osoba.  —  Peti  dan  poslije  prve  audiencije,  posjeti  Hayes  opet  paSu, 


Digiti 


ized  by  Google 


58  DR,  p.  MATKOYK^, 

da  mu  zahvali  i  da  se  d  njim  oprosti.  Primiv  ga  Ijubazno  kao  i 
prvi  put,  razpravljaSe  prijateljski  o  drzavnih  poslovih  i  o  zeljah 
kraljevih,  osobito  glede  turskoga  rata  protiva  Poljske.  Budud  da 
je  paSa  samo  poslanstvu  za  volju  ostao  u  Biogradu,  prebrodi  drugi 
dan  Savu,  da  se  utabori  u  njekom  mjestu  jednu  milju  od  grada, 
odkuda  je  krenuo  putem  Budima  da  preuzme  ondje  upravu,  a  pra- 
tilo  ga  6000  konja  i  300  deva.  Putopisac  opisuje  piiprave,  paSinu 
pratnju,  Djezinu  nodnju  i  taborovanje.  —  Posljednje  vederi,  Sto 
bijade  poslanstvo  u  Biogradu,  pohodi  poslanik  mula  kadiju,  po 
imenu  Habil  effendiju,  gradskoga  sudca,  a  poznavao  ga  od  prvoga 
svoga  puta  po  Turskoj.  Kadija  bjeSe  vrlo  zadovoljan,  pokaza  jim 
mnoge  stvari,  medju  ostalimi  i  rodoslovje  svoje  vrsti  od  Adama 
do  Muhameda.  KrSdani  i  Turci  drze  ga  za  fiovjeka  veoma  <Sudo- 
redna,  dto  strogo  drii  zadanu  ried,  pa  da  se  njemu  ima  zahvaliti, 
Sto  jofi  traje  mir  medju  carem  i  sultanom.  —  PaSa  prije  svoga 
odlazka  Darudi  za  poslanstvo  4  ko6ije,  k  tomu  odredi  6au^  da  jib 
prati ;  sva  je  potrebita  odredio  da  putuju  bez  svakoga  troSka  do 
mjesta,  gdje  bijafie  sultan.  Pofito  bi  sve  za  put  pripravljeno,  krenu 
poslanik  i  njegova  pratnja  iz  Biograda  dne  13.  lipnja.* 

Evo  opisa  Biograda  od  Hayesova  putopisca.  Tu  treba  najprije 
razlikovati  topografijske  biljefke  od  etnografijskih.  Geografijski  po- 
lozaj  Biograda  opisuje  razmjerno  na  kratko,  ali  tadno.  Stupnjevi 
Sirine  i  duiine  o  kojih  mu  je  naravno  i  podneblje  visilo,  uzeti  su 
iz  geograiije  Ptolomejove,  koja  bjeSe  onda  glede  astronomijskoga 
polozaja  joS  jednako  podlogom ;  ali  nije  jih  uzeo  o  Singidunu,  nego 
o  Taurunu.*  I  Hayesov  putopisac  prihva<5ao  je  miSljenje  starijih  i 
suvremenih  geografa,  da  je  naime  danaSnji  Biograd  (Alba  Grcieca) 
stari  Ta/urunum;  posto  smo  o  tom  jur  drugdje  razpravljali,  npu- 
dujemo  na  ono  mjesto.®  Utvrdjenja  biogradska  prikazuje  H.  puto- 
pisac ponjeSto  obdenito,  pa  ipak  mu  najsudnije  nije  izmaklo ;  dodim 
Pigafetta  ona  utvrdjenja  kao  i  strategijski  polozaj  sustavnije  i  Sire 
opisuje;*  u  ostalom  dini  se,  da  H.  putopisac  nebijaSe  vojnidkoga 
zvanja.  U  cielom  topografijski  je  opis  donjekle  obdenit,  popunjuju 
ga  djelomice  opisi  predjaSnjih  putopisaca,  osobito  Vrandidev,  Piga- 

'  Voyage  de  Levant   fait  par  le  commandement  du  Roy  en  T  ann^ 
1621,  par  8r.  D.  C,  11.  ed.,  p.  54—65. 

«  CI.  Ptolomaeus,  ed.  Mtiller,  Paris;  I,  300,  45 J. 

«  Rad,  knj.  C,  94  i  95. 

*  Starine,  knj.  XXU,  182.  Rad,  C,  134,  139. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOYANJA  PO  BALKAMSKOM  POLUOTOKU  XTI.  VIBKA.         59 

fettin  i  Gerlachov.  —  Qlede  etnografijskih  biljezaka  porediti  se 
moze  H.  putopisac  donjekle  s  Gerlachovim,  s  torn  ipak  razlikom, 
da  se  potonji  obazire  gotovo  na  sve  narode  i  vjere,  dodiin  prvi 
govori  ponajvide  o  katolicib.  Bilje^ke  etnografijske,  koje  su  vedinom 
vjerske  naravi,  biti  de  putopisac  crpio  iz  ubaviesti,  dobivenih  od 
tamofinjih  redovnika,  to  Franjevaca,  to  Isusovaca,  kojih  djelovanje 
osobito  uzveliduje.  Biljeike  neodnose  se  toliko  na  Biograd  ili  na 
Srbija,  nego  zabvadaju  podalje  u  susjednn  Ugarsku  i  Erdelj,  pa 
u  Bosnu  i  Hercegovinu,  jer  romanski  putopisci  zovu  potonje  zemlje 
slovinskimi,  pa  §to  amo  ra6una  samostan  odnosno  glasovitu  dudo- 
tvomu  sliku  bogorodice  u  Olovu,  koja  se  u  tadanjib  crkveno-histo- 
rijskih  spomenicih  desto  spominje.*  Podatci  o  broju  katolika  tezko 
da  6e  biti  poazdani,  a  neimamo  iz  onoga  doba  statistidkib  izvora,  da 
bi  je  mogli  porediti.  —  Hayesov  putopisac  neopisuje  znamenitosti  Bio- 
grada,  ni  karavanseraja,  ni  bezestana  i  moSeja,  kao  drugi,  nego  svrada 
painjn  na  druge  riedkosti,  naime  nemoze  se  dosta  naduditi  obiija,  ve- 
lidini  i  jeftinodi  tamofinjih  riba,  navoded  i  naravni  razlog,  zafito  su  ta- 
moSnje  ribe  nerazmjemo  tuste.  Govored  o  biogradskoj  trgovini,  iztide 
i  on  Dubrovdane,  kao  glavne  i  prve  tamoSnje  trgovce,  jer  da  je  u 
njihovih  ruku  sva  biogradska  trgovina;  a  osobito,  —  Sto  nijedan 
od  predhodnika  nespominje  —  naglasuje  njihove  uvozne  i  izvozne 
trgovine,  a  kod  potonjih  naznaduje  i  put,  kojim  prolaze  u  inostran- 
stvo.  —  Iz  kratkoga  pako  izvjeStaja  o  dodeku,  primanju,  goSdenju 
i  audienciji  se  razabira,  da  se  s  poslanikom  francezkim  u  Turskoj 
Ijubaznije  postupalo,  nego  §to  s  poslanici  njemadkoga  cara ;  jer  po- 
tonji bijahu  odadiljani  od  vladaoca,  koj  je  Turdinu  pladao  danak, 
dodim  je  francezki  poslanik  odaslan  od  velikoga  sultanova  prija- 
telja,  a  za  to  mu  bi  6ast  i  gostoljubje  u  najvedoj  mieri  izkazivano. 
O  predmetu  razpravljanja  medju  paSom  i  Hayesom  nije  putopisac 
kod  prve  audiencije  niSta  zabilje^io,  kod  druge  pako  spominje  ta- 
danje  neprijateljstvo  medju  Turskom  i  Poljskom,  koje  neprijatelj- 
stvo  da  se  ukloni,  odaslan  bi  Hayes  da  u  sultana  posreduje.  Sultan 
Osman  razdrazen  od  poljskih  kozaka,  koji  mu  nanaSabu  velike 
dtete,  odludi  kazniti  Poljsku,  te  dignu  na  nju  velike  vojske,  koje 
je  lidno  vodio.  Poljska  tim  preplafiena,  odasla,  da  se  ukloni  ratu, 
poslanstvo,  koje  nebi  u  Carigradu  ni  primljeno,  jer  bi  odaslano  iz 
Ponte  piccola  natrag.   Englezka  se   takodjer  vrude   zauzimala   za 


*  E.  Fermendzin,  Acta  Bosnae,   (Monumenta,    spec.  hist.    Slav.    mer. 
V.  XXIII),  446,  477  i  d.;  K.  Jirecek,  Handelsstrassen,  p.  50. 


Digiti 


ized  by  Google  — 


60  DR.  P.  MATK0yi6, 

Poljeku,  ali  bezuspjedno.  Francezka  odasla  Hayesa,  da  potrazi  putem 
sultana  i  da  posrednje  mir ;  ali  Hayes  je  potem  zakasnio,  jer  Osman 
krenu  jar  9.  svibnja  1621.,  a  21.  istoga  mjeseca  bijaSe  na  puta  u 
Jedrene,  odkuda  je  krenuo  preko  Balkana  k  Dunavu:*  za  to  se 
Hayes  nije  putem  sa  sultanom  nigdje  sastati  mogao,  podto  je  krenuo 
tek  21.  lipnja  iz  Biograda;  odkuda  je  iSao  putem  u  Carigrad,  u 
nadi,  nebi  li  se  ipak  gdjegod  putem  na  sultana  namjerio. 


0  daljem  putu  Licbtensteinova  poslanstva  do  Carigrada,  zabiljezi 
LSwenklav  samo  ovo:  „U  Biogradu  ostavlja  se  ladje,  pa  se  putuje, 
pustiv  Dunav  s  lieva,  dalje  kopnom:  ide  se  naime  Srbijom  (Servia 
oder  Zirfenland),  Bugarskom  (Bulgaria),  dielom  Makedonije  i  Tra- 
cijom,  koja  se  sada  zove  Romanijom.  Pada  budimski  dade  poslan- 
stvu  tursku  pratnju,  da  ga  vodi  bez  trodka;  naime  bega,  3  6auda, 
koji  su  kao  na§i  gospodtinski  povjerenici,  i  3  jani^ara,  pratnja  sa 
svojimi  slugami  iSla  je  na  7  kola".* 

„PoSto  bi  u  Biogradu  prtljaga  iz  ladja  izkrcana  i  na  kola  natovarena, 
—  nastavlja  Besolt  svoja  bilje^enja  —  pripravilo  se  poslanstvo  na 
dalji  put  po  kopnu,  i  krenu  dne  19.  rujna  rano  put  Carigrada.  Go- 
spodskih  kodija  bjeSe  6,  onda  poslanikove  tarnice^  5  seljadkih  kola. 
Istoga  dana  nodevaSe  u  Malom  Bulcovaru  (!)  ili  Bucowaru  (!), 
prvi  put  u  karavanseraju.  Putem  vidjeli  su  stari  gradid  na  visokom 
brdu,  bjcSe  njegda  braniStem  turskoga  eara  protiva  Ugarske.  Zemlja 
od  Biograda  dalje  zove  se  Servia,  nebi  bila  neprijatna,  kad  bi  bila 
obradjena,  tako  je  zapu§tena  i  razseljena,  da  se  6 — 6  milja  daleko 
nevidi  zitelja.  OvdjeSnji  karavanseraji  tako  su  rdjavi,  da  se  s  ugar- 
skimi  nedadu  porediti.  Dne  20.,  ili  drugi  dan  puta  (od  Biograda) 
u  Veliki  Bulcowar  (!)  ili  Bucowar  (!);  21.  ili  3.  dan  puta  u  Wa- 
daschin  ili  Bad^tschin;  22.  ili  4.  dan  u  Jagodnu:  liepa  varoSica, 
imajuda  njekoliko  kamenib  karavanseraja  i  2  liepemoSeje;  u  goi> 
njoj  je  sahranjen  neki  beg  sa  svojim  sinom,  pred  njom  je  bunar, 
gdje  se  Turci  peru  prije  nego  ulaze  u  bogomolju.  Ima  u  varoSici 
joS  2  bunara,  ali  voda  nije  dobra;  ima  i  liepo  kupaliSte,  slidno 
budimskomu,  ina^e  neima  kupaliSta  po  varoSicah,  kojimi  su  proSli. 
Turci  najbolje  grade  kupaliSta,  bunare,  moSeje  i  karavanseraje.  U 
ovom  mjestu  bjeSe  onoga  dana  svadba  i  pekla  se  velika  ovca.  Na 


*  0   tursko-poljskoni    ratu  od  god.   1621.,  gl.  Hammer,  Gesch.,   IV, 
524—26. 

*  Lowenklaw,  op.  c,  p.  120, 

Digitized  by  VjOOQIC 


PUTOVANJA  PO  BALKAN8E0M  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.  61 

ve6e  vradali  se  gosti  s  praporci,  bubnjeyi  i  sviralami.  Dne  23.  ili 
5.  dan  u  Barakin  (Paradin);  na  ovom  putu,  milju  od  Jagodne 
(kod  Cuprije),  mora  se  preko  vode  Morave,  koja  nije  posve  ma- 
lena,  jer  se  na  ladjah  s  koli  i  konji  prevozi.  Budud  da  one  godine 
bijaSe  suho  Ijeto,  mogode  ju  predi;  vele,  da  Morava  dieli  Srbiju 
od  Bugarske.  Tu  joS  opaia,  da  u  Srbiji  nisu  nigdje  pili  dobra  vina, 
jer  su  prosta  i  kisela.  Barakin  je  rdjavo  selo,  al  ima  liep  kameni 
olovom  pokriveni  karavanseraj,  u  njem  su  s  obje  strane  sobice 
8  dimnjaci,  gdje  putnici  zimi  stanuju  i  vare.  U  ostalom  prosti  turski 
karavanseraj  prostrana  je  konjudnica,  gdje  se  moze  100  i  vide 
konja  smjestiti,  a  u  tu  jedinu  svrhu  su  gradjeni,  dodim  se  Ijudi 
pomaiu  kako  mogu;  jer  Turci  paze  vide  na  konje,  nego  na  sebe. 
Dne  24.  ili  6.  dan  u  Hassan  Basscha  karavanseraj^  zove  se  tako, 
jer  ga  je  pada  toga  imena  gradio.  Tu  je  i  seoce;  ali  kod  dolazka 
nastao  je  nesporazumak  medju  nadimi  i  Turci;  prida  o  toj  svadji  na 
Sire,  Sto  su  janidari  svoje  konje  prije  od  poslanikovih  u  staju  vo- 
dili.  Tu  svadju  da  je  zametnuo  tumad,  Petar  Horvat,  iskusan  putnik, 
koj  je  vise  od  30  puta  ovim  putem  i&ao.  Poslanik  da  je  d  njim 
razpravljao  u  dedkom  ili  slovinskom  (b5famischer  oder  schlavoni- 
scher)  jeziku,  Sto  su  Turci  razumjeli.  Dne  25.  ili  7.  dan  u  NiS 
(Nissa)^  koj  se  njegda  zvao  Nessus  ili  Nisstis^  star  i  ugledan  grad, 
od  Turaka  grozno  opustoSen ;  vide  se  joS  starinski  zidovi,  obkopi 
i  podzemni  podrumi.  SmjeSten  medju  brdi,  pa  ipak  mu  je  Siroka 
dolina,  kojom  tefie  voda,  zvana  takodjer  Nissa  (NiSava),  od  kuda 
grad  svoje  ime  nosi.  Blizu  gore  ima  vrudifa  vrela;  u  ostalom  je 
rodno  i  ubavo  mjesto ;  stanovaSe  u  imaretu,  gdje  je  blizu  crkvica, 
u  kojoj  je  Hasan  beg  pokopan.  Sliededi  dan  (26.)  odmarali  se,  da 
Ijudi  i  konji  opodinu". 

„Dne  27.  ili  8.  dan  u  Curitschesma  (KurudeSme),  kamo  su  pu- 
tovali  preko  visoke  gore.  U  ovom  selu,  kao  obidno  po  svih  bu- 
garskih  selih,  zivu  vedinom  sami  krSdani ;  jer  Turci  iivu  u  varoSih 
ili  varoSicah,  a  najneznatnija  mjesta  prepuStaju  bugarskim  krSdanom, 
koji,  ako  imaju  prilika,  obradjuju  rado  vinograde.  Turci  se  pako 
radi  svoga  zakona  nezanimaju  vinogradarstvom.  Bugarski  krSdani 
siromaSni  su  Ijudi;  najznatniji  dobodak,  Sto  Turdin  od  njih  vu6e, 
je  desetina,  koju  krSdani  stalnih  godina,  svake  3.  ili  5.,  davaju  od 
svoje  muzke  djece,  kojih  dopore  vode  u  Carigrad  i  u  posebnoj  jih 
kudi  za  svakojake  poslove  po  svoju  odgajaju.  Bugari  se  nose  go- 
tovo  kao  i  Turci,  iene  pako  drugadije,  jer  hodaju  odkritim  liceni, 
dodim  su  turske  iene  zavite.  Odielo  jim  je  od  prosta  platna,  izve- 


Digiti 


ized  by  Google 


62  DR.  p.  HATKOVK^, 

zeno  predjom  svakojake  boje,  nose  duge  haljine  od  tanke  tkanine, 
a  obloze  je  svakojakimi  kopdami  i  riedkimi  stvarmi,  a  na  u&ima 
nose  do  p6  fante  tezke  naudnice;  kose  jim  vise  preko  pleda  te  su 
dudnovato  spletene.  —  Dne  28.  ili  9.  dan  u  Piro  (Pirot),  varodica 
a  liepoj  ravnini;  al  prije  se  ide  preko  planine,  pa  dugom  dolinom. 
Kod  Pirota  dize  se  na  stieni  stari  gradid;  jednu  milju  dalje  ima 
bunar,  gdje  je  car  M.  Antonius  (sic !)  pred  1400  godina  Gote,  ger- 
mansko  pleme,  porazio;  za  to  bi  ma  na  ^ast  podignut  spomenik 
(Siegseil,  TrophHam),  okrugli  kamen  za  polovinu  od  dovjeka  visok, 
8  grdkim  napisom,  koj  se  neda  vide  proditati;  nu  ipak  ga  je  po- 
menuti  LOwenklav  proditao.  —  Dne  29.  ili  10.  dan  puta  u  Drago- 
manli  (Dragoman),  rdjavo  bugarsko  selo,  pripada  Mehmed  padi. 
30.  ili  11.  dan  u  Sofiju  (Sophia):  ugledna  i  glasovita  trgovadka 
varod  ove  zemlje,  neima  zidova,  ulice  joj  nisa  poplodane,  a  smje- 
dtena  je  na  ubavoj  ravnini.  Ima  tu  mnogo  ^idova,  koji  najbolje 
trgovadke  poslove  vode,  imaju  svoju  bogomolju  i  dkolu.  Poslanstvo 
odsjede  u  liepom  karavanseraju  uz  turski  manastir.  Modeja  i  ma- 
nastir  sastoje  od  bodnika,  gdje  ima  delija,  a  olovom  je  oboje  po- 
kriveno ;  na  krovu  svake  delije  je  kapa  s  visokim  tomjidem,  od- 
kuda  saklja  dim ;  jer  samostanci  u  svojih  delijah  kabaju ;  neimajad 
sbornice  kao  nadi  samostanci,  obavljaju  svoju  poboznost  ditanjem 
i  molitvom  a  svojib  delijafa.  Ima  jib,  koji  znaju  rezkati  i  prebirati 
strane.  Medju  njimi  bjeSe  jedan,  koj  je  pravio  od  perzijskoga  pa- 
pira  malimi  dkarami  svakojako  cvie<5e,  zivotinje  i  dr.,  te  je  ova- 
kove  umjetnine  nadim  prodavao.  Samostanci  obidaju  sami  sebi  2e6i 
koiu,  njeko]im  je  sve  tielo  ozledjeno,  misled  tim  stedi  u  boga  mi- 
lost.  Ovaj  samostan  je  zadai^bina  njekoga  pade,  koj  odredi,  da  se 
svakoma  putniku  dade  zdela  rize,  komad  bravetine  i  krab'^. 

Evo  Besoltova  opisa  puta  od  Biograda  do  Sofije.  Put  vodio  je 
glavnom  biogradsko-carigradskom  cestom,  dobro  poznatom  i  opi- 
sanom  od  starijih  putopisaca.  Ako  Besoltov  opis  ovoga  puta  po- 
redimo  s  opisi  predjadnjih  putopisaca,  razabrati  demo,  da  je  Be- 
soltov opis  vrlo  jednovit,  te  nenalidi  ni  malo  putopisu;  jer  put 
se  po  gotovu  neopisuje,  nego  se  malo  ne  sav  opis  puta  stezava  na 
glavna  njegova  mjesta,  ili  na  nodiSta.  Putopisac  tadno  biljeii,  kamo 
su  koj  dan  na  nod  dospjeli,  i  koji  dan  bijade  na  putu  od  Biograda, 
odkuda  mu  zaista  pravi  put  odpodimlje.  Tim  bi  Besoltov  opis  nosio 
sva  obiljeija  i  mabne  putnoga  dnevnika,  koj  je  glede  kronologije  dosta 
tadno  vodjen.  Na  svom  putu  —  od  Biograda  do  NiSa  —  nenavodi  Be- 
solt  nijednoga  mjesta  odnosno  nodista,  koje  nebi  bilo  poznato  i  opisano 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAN8KOM  POLUOTOKU  XVI.  YIEKA.  63 

od  starijih  putopisaca,  s  torn  ipak  razlikom,  da  su  malo  ne  sva 
Besoltova  mjestna  imena  vide  ili  manje  izopadeDa.  —  Na  ovom  putu 
spominje  najprije  Mali  Bulcovar  ili  Bucovar^  izopadeno  mjestno 
ime,  YJeroyatno  od  Bojttk  var,  u  mjesto  Ettdttk  var,  ili  Ktiduk  pa- 
lanka,  negdadnji  turski  Hisardzik  ili  Mala  palanka,  danadnja  Grocka, 
koja  predjadnji  putopisci  takodjer  kao  prva  stanica  na  putu  od 
Biograda  k  Carigradu  spominju  i  na  dire  opisuju.  Bezimeni  pako 
gradid  poznata  je  turska  Havala,  koju  sagradide  Tarci  na  temeljih 
staroga  gradida,^  kao  braniSte  protiva  Ugarske  i  Biograda.  Zemlju 
medju  Biogradom  i  Nidem  ukljudivo  zove  Srbijom,  koja  prikazuje 
kao  razseljena  i  neuradjenu,  Sto  se  putem  na  daleko  nije  vidjelo 
£itelja.  Veliki  Btdcowar  ili  Bucovar  takodjer  izopadeno  mjestno 
ime,  vjerovatno  -opet  iz  B(5jttk  i  var  ili  B5jtlk  Palanka,  inade  Aklisa 
(Ala-KlisS)  ili  Bielom  crkvom  nazvana;  danaSnja  varod  Palanka 
na  lievom  briegu  Jasenice,  zvala  se  takodjer  HasanpaSinom  pa- 
lankom.*  Putopisac  neprinosi  o  pomenutih  mjestih  nikakovih  bilje- 
2aka,  dodim  jih  njekoji  stariji  patopisci  na  dire  opisuju.  Woidaschin 
ili  Badotschin  poznata  je  Batodina.  Jagodnu  ili  danadnju  Jagodinu 
opisuje  kao  glavnu  stanicu  na  Sire,  iztidud  tamodnje  znatnije  turske 
sgrade,  medju  kojimi  sa  karavanseraji,  modeje  i  kupalidta,  u  istinu 
najbolje  njihove  gradjevine.  Tu  je  Besolt  imao  priliku  vidjeti  na- 
rodna  svadbu,  ali  je  na  tanje  neopisuje.  Na  daljem  putu  u  Paradin 
(Barakin)  navodi  poznati  prevoz  (kod  Cuprije)  preko  Morave; 
budud  potonju  prvi  put  spominje,  navodi  i  tudje  miSljenje  o  staroj 
medji  izmedju  Moesije  i  Dardanije,  odnosno  medju  Srbijom  i  Bu- 
garskom  poznijib  geografa,'  dodim  Besolt  istu  granica  na  drugom 
mjestu  na  NiSavu  prenosi.  Kod  Paradina  opisuje  turske  karavan- 
seraje ;  ali  mu  je  opis  u  cielom  obdenit  i  prema  drugim  nesavrden. 
Hassan  Bascha  karavanseraj,  spominje  ga  i  L.  Rymov  nizozemski 
putopisac,  biti  de  Spahik5i  predjaSnjib  putopisaca,^  ili  danadnji 
Aleksinac,  inade  Hasan  padina  Palanka  zvala  se  danadnja  gore 
pomenuta  varoS  Palanka.  Putopisac  spominje  njeku  svadju  medju 
turskom  i  krSdanskom  poslanikovom  pratnjom,  koju  svadju  da  je 
izazvao  Petar  Horvat,  s  kojim  da  je  poslanik  deski  ili  slovinski 
razpravljao,  fito  da  su  Turci  razumjeli.  Onaj  deSki  ili  slovinski  jezik 


1  Rad,  CXII,  216  i  219;  CXVI,  87,  90. 

•  0  Maloj  i  Velikoj  Palanci  gl.  Rad,  CXVI,  52,  53,  59,  87,  88,  90. 
»  Rad,  CXII,  176,   179,  220,  221. 

*  Rad,  CXVI,  58  i  90. 


Digiti 


ized  by  Google 


64  DR.  p.  MATKOTK^, 

biti  6e  vjerovatno  hrvatski,  odnosno  srpski,  jer  su  ga  i  Turci  razu- 
mjeli,  pa  6to  se  na  ovih  poslanidkih  putovanjih  uzimao  tumad  za 
hrvatski  ili  srpski  jezik,  koj  je  u  istom  sultanovu  dvord  bio  onda 
u  porabi;  biti  6e  ga  i  poslanik  vjerovatno  znao;  jer  bjeSe  rodom 
iz  mikulovskoga  kraja  moravskoga,  gdje  je  jur  onda  bilo  doBta 
brvatskih  naselbina  uskodkih.  —  Premda  se  poslanstvo  jedan  dan 
u  Kidn  odmaralo,  ipak  je  Besoltov  opis  NiSa  dosta  obdenit,  te  za- 
ostaje  iza  Gerlachova.  *  Ona  topla  vrela  blizu  gore  biti  de  danaSnja 
Nidevadka  Banja  pod  brdom  Koritnjakom,  blizu  sela  Kutine,  gdje 
jib  pozniji  putopisac  Leslijeva  poslanstva  na  dire  opisuje.^ 

Na  daljem  putu  od  Ni§a  do  Sofije  spominje  putopisac  selo  Cu- 
ritschesma  ili  EurudeSme  predjaSnjih  putopisaca,  dto  je  danadnja 
Biela  Palanka,  od  starine  glavna  stanica  na  ovom  putu. '  Ona  pako 
bezimena  gora  bez  sumnje  je  glasovita  Kunovica,  koju  stariji  puto- 
pisci  6esto  spominju.  Tn  na  medji  bugarskoj  spominje  i  Besolt 
krSdanski  narod  bugarski,  komu  Turci,  budu6  vrlo  siromadan, 
neimajud  drugoga,  otimlju  najdragocjenije  njegovo  blago,  naime 
mu^ku  diecu.  I'im  razumieva  putopisac  krvni  danak,  o  kojem  sta- 
riji putopisci,  podamgi  od  KuripeSida  vide  ili  manje  na  dire  pridaju.^ 
Besolt,  kao  i  predSastnici  mu,  opisuju  tu,  na  bugarskoj  medji,  nodnju 
bugarsku :  opis  mu  je  obdenit,  te  zaostaje  u  mnogom  za  starijimi 
opisi/  Piro  ili  danadnji  Pirot,  spominje  ga  sa  starinskim  njegovim 
gradidem  gotovo  svaki  stariji  putnik.®  Jednu  milju  daleko  od  Pi- 
rota  —  njegdi  kod  sela  Izvora  —  spominje  staro-rimski  spomenik 
s  grdkim  napisom,  gdje  bjeSe  vjerovatno  rimska  stanica  Turres,  o 
kojoj  drugdje  govorasmo.'  Steta  Sto  LOwenklav,  koj  je  onaj  gotovo 
otrti  napis  proditao,  nije  ga  nigdje  priobdio;  jer  u  njegovih  spisih 
nismo  mu  nigdje  spomena  nadli.  Svaki  predjadnji  putnik  opisuje 
Sofiju,  njezin  polozaj  i  znamenitosti  vide  ili  manje  obdimo;  od  na- 
dega  pako  putopisca  nedoznajemo  o  Sofiji  nidta  osobita  i  nepoznata, 
dto  bi  trebalo  osvjetliti. 


1  Rad,  CXVI,  50,  57,  58. 

•  Rad,  kuj.  CXII,  223. 

»  Rad,  CXVI,  49,  57,  91,  94. 

*  Rad,  C,  161;  CXVI,  24,  25. 
^  Rad,  CXVI,  49,  50,  57,  92. 

«  Rad,  CXII,  180;  CXVI,  1.  c. 
^  Rad,  knj.  CXII,  181. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBEA.  65 

Isti  ovaj  put  —  od  Biograda  do  Sofije  uklju6ivo  —  opisuje 
Hayesov  putopisac  u  svakom  pogledu  savrSenije:^  „Krenav,  veli, 
iz  Biograda,  iSli  smo  skoro  sav  dan,  naime  6  ura,  niz  ubavi  Dunav, 
do  mala  mjesta,  koje  krScSani  zovu  Grosca  (Grocka),  a  Turci  Ichargic 
(Hisardzik),  §to  zoadi  „gradi(5" ;  smjeSten  je  kraj  Dunava,  koj  je 
u  ovoj  sutjesci  dosta  Sirok.  Nii^e  Biograda  ima  rukav,  koj  odieljeno 
tede  sve  do  Smedereva  (Semendrie),  koje  je  od  Biograda  jedan 
dan  niie  dole.  Ako  bi  se  bodelo  podi  Dunavom,  moglo  bi  se  do- 
prieti  do  100  milja  pred  Carigradom;  al  budud  da  je  plovitba  po- 
gibeljna,  jer  se  sried  korita  nailazi  na  stabla  i  dr. :  s  toga  se  n 
Biogradu  napuSta  Dunav,  pa  se  ide  kopnom  u  Carigrad.  Dunav 
inu  je  najveda  rieka  ne  samo  u  Europi,  nego  u  Aziji  i  u  Africi ; 
tok  mu  mieri  700  fran.  milja,  prima  oko  60  plovkih  rieka,  a  utje6e 
mu  s  7  uSda  a  more.  —  Napustiv  dakle  Dunav  s  lieva,  udjose  u 
Sumovit  priedjel,  pa  poSto  putovafie  4  ure  od  Grocke,  prispjeli  su 
u  varofiicu  Cola  (Kolari),  gdje  ima  vifie  Turaka,  nego  krSdana; 
oko  mjesta  ima  travnika,  gdje  Turci  pravilno  prebivaju,  s  razloga, 
Sto  po  gotovu  niSta  neraded,  zivu  samo  o  svojoj  stoci.  Od  Cola  do 
Palanke  Hassan  bassche  (Palanka)  ima  6  ura  puta  i  jednako  se 
ide  Sumom.  Ova  je  varoSica  naseljena  na  p6  od  Turaka,  a  na  p6 
od  Grka  (mjesto  Srba);  tu  bjeSe  njihovo  drugo  nodiSte,  te  su  pre- 
nodili  u  karavanseraju  (Quieruansaras)^  o  kojih  ovom  prilikom  na 
6ire  govori.  Sutra  dan  prispjeli  su  u  Yagodnu  (Jagodina),  putovavSi 
12  i  p6  ura  po  sumi,  slidnoj  onoj  predjaSnjega  dana.  OstadoSe  na 
p6  puta  da  rudaju  blizu  sela,  po  imenu  Baticina  (Batodina),  na- 
seljena od  krSdana.  Yagodna  je  velika  varo§ica,  dobro  smjefitena, 
u  njoj  ima  vi5e  Turaka,  nego  krSdana ;  budud  da  su  vedinom  timar- 
lije,  koji  u  mjestu  i  u  njegovoj  okolini  stanuju.  Sliededega  dana 
krenuv  o  drugoj  uri  iz  Jagodne,  prispjeli  su  k  rieci  Moravi,  koja 
dolazi  s  visokih  gora  bugarskih;  tekud  sredinom  Srbije,  utjede  u 
Dunav;  ona  je  glede  velidine  slidna  (francezkoj)  Mami,  osim  Sto 
je  znatno  plahija  IzgubiSe  mnogo  vrjemena,  dok  su  prevezli  prtljagu. 
OstadoSe  u  selu  Paraquin  (Paradin),  koje  je  blizu  rieke,  te  je  go- 
tovo  cielo  od  Turaka  naseljeno.  Medju  Paraquinom  i  Haeenom  (Ra- 
znjem),  gdje  su  nodevali,  spaziSe  tragove  starinskoga  puta  s  mno- 
gimi  napisi,  ali  potonji  bijabu  tako  otrti,  da  se  nisu  mogli  viSe 
razpoznati,  nego  samo  da  su  pismena  latinska.  Istoga  dana  nemo- 
goSe  vise  prevaliti,   nego   9  ura  puta,  jer  su   mnogo    vremena  po- 


^  Voyago  de  Levant,  p.  G5— 80. 
R.  J.  A.  cxxix.  5 

Digitized  by  VjOOQIC 


66  DR.  p.  MATK0VI<5, 

troSili  kod  broda  rieke.  —  Sliededega  dana  putovahu  11  ura  po 
sumi;  pa  poSto  su  pregazili  malu  rieku  Banaraica  (?),  objedovali 
su  sried  tratine.  Zatim  su  prispjeli  u  Nice  (NiS),  malu  varoS,  gdje 
stanuju  svi  timarlije,  koji  su  u  njezinoj  okolini.  Osim  ovili,  ima 
tu  jani6ara  i  portinih  konjanika,  koji  su  tu  u  posadi,  koje  radi 
sigurnosti  puta,  koje  da  drze  u  pokornosti  onih  10.000  krddana, 
koji  2ivu  u  okolini  ovoga  mjesta  na  2  milje  daleko.  Tu  —  u  Nifiu 
—  vidjeli  su  velikih  razvalina,  koje  svjedode,  da  je  ovo  mjesto 
njegda  pod  krSdani  bilo  znamenitije.  NiSka  (de  Nice)  rieka  zove 
se  Nichava  (Nidava),  koja  dolazi  s  gora,  koje  su  blizu  Bugarske; 
protjefiud  ovo  mjesto,  koje  od  nje  dobi  svoje  ime,  utje^e  2  milje 
viSe  gore  u  Moravu.  SluSali  su,  da  ova  rieka  dieli  Srbiju  od  Bu- 
garske. Nig  je  joS  pod  upravom  Budima,  ali  dim  se  predje  ova 
rieka,  ulazi  se  pod  vlast  grdku.  Turei,  koji  neznaju  geografije,  diele 
svoje  pokrajine  po  svoju :  tako  je  n.  pr.  Srbija  pod  sandzak-begom 
Smedereva  (Semendrie),  koj  visi  o  Budimu.  Ovaje  pokrajina  stara 
Gomja  Mizija:  na  sjeveru  joj  je  Ugarska,  od  koje  ju  dieli  Dunav; 
na  jugu  joj  je  Macedonija;  na  iztoku  Bugarska;  a  na  zapadu  Drina, 
koja  ju  ludi  od  Bosne.  Zemlja  se  sastoji  od  brezuljaka  i  dolina, 
koje  su  gotovo  sve  vrlo  §umovite ;  premda  su  vrlo  rodne ;  ali  iitelji 
neusude  se  je  obradjivati,  jer  jim  Turci  otimlju  sve,  Sto  imaju. 
Smederovo  bjeSe  onda  glavnim  gradom,  jer  je  ondje  njegda  sjedio 
despot,  nego  je  onda  bilo  gotovo  sve  porufieno,  a  Biograd  stupi  na 
njegovo  mjesto.  Jezik  zemaljski  obidno  je  slovinski  (V  JEsclavon), 
koj  se  prostire  sve  do  Romanije.  Srbija  je  gotovo  sva  naseljena  od 
krddana,  koji  su  sljedbenici  grfike  crkve;  ima  i  Turaka  po  varo- 
Sicah  i  selih,  sto  su  na  velikom  putu,  kamo  se  rado  povlafie.  Ima 
tu  takodjer  oko  5000  rimskih  katolika,  koji  su  razsijani  medju  dru- 
gimi  kr&cani;  ali  svi  su  tako  biedni  siromasi,  da  vedina  njihovih 
kuca  nalidi  pokrivenu  koSu,  Sto  prenose  od  jednoga  na  drugo  mjesto, 
da  se  uklone  tiranstvu  nevjemika.  U  ostalom  narod  zive  dobro, 
jer  perad  ne  stoji  vi6e  od  18  fenika  (deniers),  a  brav  15  solada 
(sols);  kruhom  i  vinom  obskrbljuju  se  u  varoSih  i  varo&icah,  jer 
po  selih  neima  dobroga  vina. 

„Sliede6i  dan,  dne  20.  lipnja,  krenu  poslanstvo  s  NiSa;  budud 
da  je  imalo  prevaliti  mudne  i  pogibeljne  gore,  dadoSe  jim  upravi- 
telji  Nisa  pratnju  od  20  turskih  konjanika.  Izisav  iz  Nisa,  stupiSe 
na  modvarnu  ravninu,  koja  je  gorami  okruzena,  te  radja  u  obilju 
orvenom  rizom,  koja  nije  tako  dobra,  kao  biela.  Prevalivsi  ravninu, 
uzlazise  za    kola  vrlo   mudnom  ^orom,    i  posto  su  putovali   9  ura, 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVAIJJA  PO  BALKAKSEOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  67 

prispjeli  su  u  selo,  po  imenu  Mehmed  paSina  Palanka  (Pallanque 
de  Mehmet  pascha),  gdje  su  se  namjerili  na  gosp.  Cezara  Qalla, 
vanrednoga  carskoga  poalanika,  komu  zadade  sultan  rie£,  da  nede 
krSiti  ugovora  i  da  nede  pomagati  Betlem  Qaboru.  Gallo  se  vrada 
u  Bed,  da  izviesti  svoga  gospodara.  Gosp.  Hayes  razpravljaSe  d  njim 
4  ure,  a  ostali  su  iSli  da  prenode  u  Cruchismet,  Sto  je  jednu  uru 
odavle  daleko ;  ovo  je  selo  posve  od  krSdana  naseljeno.  —  Tursko 
rdjavo  postupanje  protiva  krgdana  razlogom  je,  Sto  jih  neima  viSe, . 
koji  bi  se  sakupili  protiva  razbojnika  na  glavnom  putu ;  toga  radi 
medju  mnogimi  sell  srpskimi  i  bugarskimi  ima  po  jedno  mjesto, 
utvrdjeno  plotom,  nabacanim  ilovadom,  Sto  se  zove  Palankom  (Pat- 
lanques),  kamo  se  stanovnici  zaklone,  kada  dobijn  glas,  da  su  haj- 
duci  zapremili  polje;  ima  jih  kadSto  300  u  druztvu,  da  se  mogu 
oprieti  Turkom,  koji  su  pripravni  da  na  nje  udare;  jer  kad  jih 
ulove,  nabiju  jih  na  glavnom  putu  na  kolac  bez  svakoga  sudad- 
koga  postupka.  Vrlo  je  pogibeljno  nadi  se  na  takovom  mjestu, 
osim  ako  putuje  onuda  kakav  turski  dostojanstvenik,  ili  poslaniei 
dubrovadke  gospoStine,  koja  obidaje  slati  svoj  danak  sultanu. 
KrSdani  ovoga  kraja  vele,  da  se  ovi  tati  zovu  hajduci  (Aiduques)^ 
koji  dolaze  iz  VlaSke  i  Erdelja;  ali  biti  de  jih  takodjer  iz  drugih 
krajeva,  te  se  zdruiuju  s  domadimi ;  bog  neka  nam.  opaia,  podieli 
milost,  da  se  nebi  S  njimi  sastali.  —  Sliededega  dana,  ili  21.  sila- 
ziSe  Sumovitom  gorom,  na  koju  se  uzpeli  proSloga  dana,  a  na  po- 
danku  njezinom  veliko  je  vrlo  rodno  polje,  koje  nosi  ime  od  va- 
roSiee,  zvane  po  slovinski  Ptrot,  a  po  turski  Cherquioi;  poSto  su 
putovali  sav  dan  ili  13  i  prf  ura,  prispjeli  su  u  krSdansko  selo,  po 
imenu  Dragoman.  Medju  tim  kodijasi,  koji  su  jih  vozili,  zabludiSe, 
pa  u  mjesto  da  jih  ravno  voze  u  Dragoman,  krenuSe  putem  k  ma- 
lomu  krSdanskomu  selu,  koje,  kada  jih  spazi  da  dolaze,  razbjeze 
se  po  planini,  i  ponesoSe  sa  sobom,  Sto  su  najboljega  imali;  ali  se 
do  skora  povrate,  jer  su  mislili,  da  dolaze  sultanovi  dinovnici,  koji 
su  na  rdjavom  glasu  radi  svoga  opaka  postupka.  Dne  22.  lipnja 
prispjeli  su  u  Sofiju  (Sophie),  poSto  su  putovali  8  ura  poljem,  koje 
je  joS  viSe  rodno,  no  Sto  ono  od  predjaSnjega  dana;  ali  je  mnogo 
vise  neprijatno,  jer  je  okruzeno  od  samih  litica.  Polje  ima  u  du- 
Ijini  14  ura,  a  isto  toliko  u  Sirini.  Ovaj  kraj  Bugarske  najguSde 
je  naseljen,  jer  tamo  ima  360  sela,  koja  su  od  krSdana  naseljena". 
„Bugarska  se  u  staro  doba  zvala  Dolnjom  Mizijom  (la  basse  Misie). 
Narod,  koj  je  zivio  duz  obale  Volge,  doseli  se  amo  i  dade  zemlji 
ime  Volgarije    (Volgarie)^    Sto  je   izopadenjem   promienjeno    u  Bu- 


Digiti 


ized  by  Google 


68  DR.  p.  MATKOV16, 

garsku  (Btdgarie):  na  iztoku  ima  Romaniju,  od  koje  ju  dieli 
Haemus;  na  zapadu  joj  je  Srbija;  na  sjeveru  Dunav,  koj  ja  dieli 
od  Tamigyara  (Timisvar)  i  od  VlaSke,  a  na  jugu  joj  je  Macedo- 
nija.  Bugarska  je  znatno  vide  gorovita  i  rodna  od  Srbije,  ali  nije 
tako  ubava  i  raznolika.  Gore  su  joj  tako  yisoke,  da  su  9  mjeseci 
u  godini  yedinom  prekrite  sa  snjegom;  zaprema  i  velikih  ravnina, 
koje  su  u  obilju  rodne.  Tu  se  jo5  bolje  2ive,  nego  u  Srbiji;  pa 
neima  u  syoj  Turskoj  predjela,  gdje  bi  bio  kruh  tako  zlodest,  kao 
Sto  oydje,  jer  se  pe6e  pod  pepelom,  i  rdjayo  je  miedan,  da  ]e  tre- 
boyalo  yide  dana,  dok  su  mu  se  priyikli.  —  Obidan  zemaljski  jezik 
je  sloyinski  ({'  Esdavone),  koj  je  razdiren  i  u  mnogih  priedjelih 
Romanije.  Oya  je  pokrajina  od  syih  turskih  najyiSe  naseljena  od 
krddana,  koji  su  sljedbenici  grdke  crkye,  ima  jib  30  puta  yi&e  od 
Turaka,  nz  to  moze  imati  15.000  rimskih  katolika,  koji  sa  pod 
biskupom  ciproyadkim  (de  Ciproa),  a  stanuju  a  onom  kraju  Bu- 
garske,  §to  je  blizn  Dunaya.  ^itelji  oyoga  kraja  yrlo  su  razkofini 
u  odielu ;  jer  jofi  danas,  premda  jim  Turci  nista  nepnStaju,  zene 
su  osobito  odjeyene:  nanizu  si  oko  glaye  syakojakih  srebmih  i 
medenih  predmeta,  dto  jih  mogu  dobiti,  a  sto  su  yiSe  naki^ene, 
tim  su  yide  cienjene.  One  pletu  si  kosu  tako  umjetni6ki,  da  se  yrlo 
mufino  razpoznaju  pletenice,  koje  puste  otrag  yisiti  sye  do  pojasa ; 
njihoye  su  kodulje  yezene  na  okolo  konci  syakojake  boje.  Muikarci 
nose  njeku  yrst  kape,  koja  je  smje&na,  a  njihoya  nodnja,  kao  i 
njihoyih  iena,  yanredno  je  pretjerana,  §to  se  po  syih  oyih  krajeyih 
moze  yidjeti  (putopisac  prikazuje  opisanu  noSnju  slikami  muzkarca 
i  zene").* 

„Soflja  (Sophie)  glayni  je  grad  Bugarske,  a  smjeSt^na  je  na  onoj 
yelikoj  gore  opisanoj  raynini;  ima  od  prilike  p6  ure  hoda  do  naj- 
yiSe  gore.  Njekoji  misle,  da  je  Ptolomejoy  Tibisque  (Tibisca);*  ali 
sluSali  su,  da  se  na  hitac  pu6ke  kjugo-iztoku  yidi  mjesto,  gdje  bi- 
.  jaSe  njegda  grad  Sardique  (Sardica);  oyo  se  midljenje  dini  yjero- 
yatnije.  Sto  je  pod  437a^  Sirine  i  49°  duiine,  pa  Sto  se  yisoke  pla- 
nine  dii^u  na  jugu,  a  uzroci  su,  Sto  zima  traje  du4e  od  Ijeta,  i  da 
je  ona  desto  ja6a.  Sofija  nije  utyrdjena  zidoyi,  niti  ju  protje^e  ka- 
koya  yelika  rieka,  yecina  dudana  je  prekriyena,  yecSina  kuda  je 
jedna  od  druge  udaljena,  a  gotoyo  uz  syaku  ku6u  je  yrtao,  Sto 
dini,   da   se  grad    prikazuje   yrlo   yelikim.    Glayna   moSeja  yrlo  je 


'  Voyage  do  Levant  etc.,  p.  77. 

"  Geogr.  CI.  Ptol.,  1.  Ill,  c.   10;  ed.  MfiUer,  I,  468. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVAMJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIRKA.  69 

liepa,  bija§e  njegda  krSdanska  sv.  Sofije,  t.  j.  „mudrosti  bozje",  a 
njekoji  misle,  da  bi  od  ove  nazvan  grad  Sf)iijoin,  koja  se  prije 
zvala  Sardikom.  Osim  ove  moSeje  neima  niSta  znamenita ;  jer  je 
ovaj  grad  rdjavije  gradjen,  nego  drugi  gradovi  turski.  Prebivanje 
nije  tu  zdravo  radi  modvara,  koje  ga  okruiuju  sa  sjevera.  Vedina 
Turaka,  fito  jih  ima  po  ovoj  pokrajini,  stannje  tu;  uz  to  ima  ve- 
liki  broj  krSdana,  medju  kojimi  moie  biti  da  ima  150  katolika, 
koji  su  malo  ne  sami  dubrovadki  trgovci,  koji  tu  trguju  kao  i  u 
Biogradu;  imaju  svoga  svedenika,  koj^jim  sluii  misu/ —  Sve  kr- 
Sdanske  i  zidovske  kude  imaju  tako  malena  vrata,  da  nisu  visa  od 
tri  stope,  a  to  zato,  da  se  oslobode  od  nodevanja  onud  prolazedih 
Turaka,  koji  nemogudi  udi  s  konjem  u  kudu,  prinukani  su  zaklo- 
niti  se  u  karavanseraju.  —  Sofija  je  jedan  od  najvedih  prolaza  u 
Turskoj;  jer  ako  se  ide  od  Carigrada  u  MIetke,  u  Dubrovnik,  u 
Ugarsku,  treba  svakako  ovuda  prodi.  Oni  pako,  koji  de  u  Mletke 
ili  u  Dubrovnik,  udare  putem  na  Novi  pazar  (Novi  bazar),  a  odavie 
dalje  prevaljuju  velike  i  mudne  gore  slovinske,  ako  hode  k  mle- 
tadkomu  zaljevu,  pa  dalje  kuda  jim  drago.  Od  Sofije  do  zaijeva 
mletadkoga  ima  18  dana  puta.  U  Ugarsku  neima  drugoga  puta, 
nego  preko  Biograda,  do  kuda  trieba  8  malih  dana,  a  moze  se  isti 
put  prevaliti  i  za  7  dana". 

Poredimo  li  ovaj  putopis  glede  opisa  puta  od  Biograda  do  Sofije 
ukljudivo,  s  Besoltovim  dnevnikom  o  istom  putu,  razabrati  demo, 
da  se  medju  sobom  znatno  razlikuju  i  sadrfinom  i  formom:  Be- 
soltov  je  naime  najjednostavniji  putni  dnevnik,  dodim  je  opis  Haye- 
sova  putopisca  pravi  putopis  u  smislu  svojega  doba,  prikazujud 
golemi  napredak,  koj  je  jur  onda  vladao  u  Francezkoj  u  oVoj  vrsti 
knjizevnosti.  Dodim  Besolt  neopisuje  puta  ni  njegova  priedjela: 
Hayesov  pako  putopisac  prikazujud  ga  u  istinu  obdenito,  ali  ipak 
svagdje  iztide  prirodno  obiljezje  puta  i  njegove  okoline  —  Na  putu 
od  Biograda  do  NiSa  navodi  Hayesov  putopisac  malo  ne  ona  ista 
mjestna  imena,  koja  spominje  i  Besolt;  ali  u  Hayesovu  putopisu 
ne  samo  da  su  mjestna  imena  znatno  pravilnije  priobdena,  nego 
su  i  mjesta  sa  svojim  polozajem  i  znamenitostmi  savrgenije  opisana, 
te  znatno  popunjuju  Besoltove  topografijske  opise.  Kratke  biljezke 
o  toku  Dunava  osnivaju  se  koje  na  putopiSdevih  sobstvenih  opa- 
zanjih,  koje  na  biljezkah  tadanjih  geografa.*  Medju  mjesti  spominje 
Hayesov  putopisac  izviSe  selo  Cola  ili  danaSnje  Kolari,   dobro  po- 

1  Gl.  u  Pigafette,  Starine  knj.  XXH,  69  i  d.;  Rad,.C,  33  i  d. 

Digitized  by  VjOOQlC 


70  DR.  P.  MATKOVI6, 

znato  iz  Gerlachova  i  drugih  putopisa.^  Kao  $to  talijanski  puto- 
pisci,  tako  i  Hayesov  obi^aje  poredjivati  tudje  rieke  s  riekami  svoje 
zemlje.  Isti  spominje  medju  Paradinom  i  Ra^njem  ostanke  staro- 
rimskoga  puta  i  izKzane  staro-rimske  napise,  koje  ostanke  spominje 
jur  Vrandid  u  svojem  putopisu,*  dodim  jih  drugi  putnici  tek  kod 
Pirota  spaziSe,'  dopitujud  jih  earn  Trajanu,  kao  Sto  joS  danas  u 
onih  krajevih  biva,  da  se  znatnije  starinske  gradjevine  pomenutomu 
caru  pripisuju.  Na  putu  medju  Kaznjem  i  Nidem  navodi  rieku  J5a- 
naraica^  izopadeno  ime,  vjerovatno  rieke  Moravice,  koju  je  trebalo 
•pre6i  kod  Aleksinca,  kojega  Hayesov  putopisac  nespominje,  dodim 
ga  Besolt  neobi6nim  imenom  zove.  Biljezke  H.  putopisca  o  Nidu  i 
NiSavi  dosta  su  tadne.  Osim  toga  govori  tu  i  o  Srbiji,  —  poSto  je 
njom  do  Nifia  proSao,  —  o  njezinom  starom  imenu  i  o  medjah, 
koje  su  obdenito,  all  dosta  tadno  ozna6ene;  takove  su  mu  i  biljezke 

0  prirodnih  odno&ajih  Srbije.  Uz  to  govori  i  o  jeziku  narodnom, 
koji  zove  slovinskim;  koj  bi  dakle  bio  isti,  koj  se  govori  u  Bosni 
i  Hercegovini,  jer  i  ove  pokrajine  zove  slovinskimi,  a  proteze  ma 
porabu  sve  do  medje  Romanijc;  vjerovatno  velika  tadanja  srodnost 
juinoslovenskih  jezika  vodila  je  i  Hayesova  putopisca  do  ove  opazke. 

1  biljezke  o  vjeri  dosta  su  mu  tadne,  samo  dto  je  statistidke  podatke 
radi  nestaSice  suvremenih  izvora  teiko  utvrditi. 

I  na  putu  od  NiSa  do  Sofije  neprinosi  Hayesov  putopisac  nepo- 
znatih  topografijskih  imena,  navoded  gotovo  ista  mjesta,  kao  i  Be- 
solt ;  ali  jih  u  svakom  pogledu  savrsenije  prikazuje.  Modvarno  polje 
blizu  NiSa,  biti  de  bez  sumnje  NiSavsko,  gdje  je  zaista  radjala  riza, 
6to  se  joS  u  tradiciji  spominje;*  putopisac  oznaduje  i  vrst  rize,  6to 
prije  njega  nebjeSe  poznato.  Bezimena  mudna  gora  bez  sumnje  je 
Kunovica  starijih  putopisaca.  Mehmed  paSa  Palanka  umjesto  Musa 
—  ili  Mustafa  pasa  Palanka,  danaSnja  je  Biela  Palanka,  na  onom 
putu  glavna  stanica,  koju  Benaglia  na  tanje  opisuje.^  Dok  je  posl. 
Hayes  s  carskim  poslanikom  C.  Gallom  razpravljao,  druzba  Haye- 
sova podje  na  nodiste  u  Kur \i6(^me  (Cruchismet)^  koje  selo  bijade 
mu  jednu  uru  od  Mehmed  pa6e  Palanke  udaljeno.  Po  Hayesovu 
dakle  putopiscu    nebi  Musa  pada  Palanka  i  KurudeSme   bilo  jedno 


1  Rad,  knj.  OXVI,  53,  59. 

2  Rad,  knj.  LXXL,  23,  26. 

«  Rad,  knj.  CXVI,  92,  94,  95. 

*  M.  Miliecvic,  Kraljevina  8rbija  p.   12. 

^  Rad,  knj.  CXVI,  98. 


Digiti 


ized  by  Google 


POTOVANJA  PO  BALKAN8K0H  POLUOTOKU  XVI.  VIKKA.  71 

te  isto  mjesto.  Kuru6e3me  spominju  6esto  stariji  putopisci,  Hadzi 
Chalfa  ga  na  tanje  opisuje,  a  po  ovom  opisu  nije  drugo  nego  Musa 
paSa  ili  Biela  Palanka.^  Dva  se  poelanstva  sa  svojimi  pratnjamf 
sastala  u  Beloj  Palanci,  vjerovatno  da  za  Hayesovo  poslanstvo  ne- 
bijase  vide  mjesta,  morala  je  njegova  dru^ba  traziti  u  najblizem 
selu  BodiSte ;  po  daljini  —  jednu  uru  od  Biele  Palanke  —  suded, 
mozda  bje§e  ono  selo  Klisura,  koje  takodjer  njekoji  stariji  puto- 
pisci  spominju.*  Ovom  prilikom  opisuje  Hayesov  putopisac  turske 
palanke  ili  utvrdjena  mjesta,  kamo  se  zaklanjalo  od  neprijatelja, 
a  osobito  se  od  hajdudkih  navala  trazilo  utodiSte,'  Cherquioi  ili 
Sarkoi  tursko  je  ime  danafinje  varosi  Pirota,  u  istinu  na  istoimenom 
polju  na  podnozju  starinskoga  gradida.  *  Po6to  je  putopisac  oznadio 
priJidno  tadno  poloiaj  Sofije  (Sophie)  kao  glavnoga  grada  Bugarske, 
govori  ovom  prilikom  o  Bugarskoj  i  njezinom  starom  imenu,  a 
porieklo  Bugara  izvodi,  kao  i  drugi  tadanji  pisci,'*  od  Volginih 
Bugara.  Medje  Bugarske  oznaduje  obdenito,  ali  dosta  tadno,  drzed, 
kao  i  mnogi  noviji  geografi,  Ihtimansko  srednje  gorje  za  sastavinu 
Balkana.  Poredjujud  Bugarsku  sa  Srbijom,  iztide  prirodno-geogra- 
tijsko  obiljezje  dosta  jasno.  Govored  nadalje  o  narodu,  zove  bu- 
garski  jezik,  kao  i  srpski,  takodjer  slovinskim,  dodim  ga  Vrandid 
i  Pigafetta  srodnosti  radi  zovu  hrvatskim.  S  tim  u  savezu  govori 
o  vjeri  zitelja,  kod  koje  iztide  sljedbenike  grdko-iztodne  vjeroispo- 
vjesti  i  njihovu  premaSnost  nad  bugarskimi  muhamedovci;  nava- 
djajud  broj  katolika,  koji  su  pod  diprovadkim  nadbiskupom,  vjero- 
vatno da  se  onaj  broj  osniva  na  ubaviesti.^  Govored  o  narodnoj 
nodnji,  zenskoj  i  mu^koj,  sto  drugi  putopisci  obidno  na  medji  Bu- 
garske poslije  Nida  iztidu/  prikazuje  ^ensku  nodnju  kao  razko§nu, 
dodim  mu  je  zapadna  prema  ovoj  dosta  skromna ;  a  oba  kroja, 
muzki  i  zenski,  su  mu  pretjerana;  u  ostalom  neprinosi  nepoznatih 
obiljezja,  pored  svega  Sto  narodni  bugarski  kroj  jo§  s  dvima  sli- 
kama  —  mu^karca  i  zene  —  prikazuje.  —  Vradajud  se  k  opisu 
Sofije,  drii  ju  najprije   za  Ptolomejov  Tibisque  Tibisca   (Tipicy.x);^ 


1  Rad,  knj.  CXVI,  49,  57,   91,  94.  Hadzi  Chalfa,  p.   157,   158. 

«  Rad,  knj.  LXll,  57,   59,  GO. 

'  Opis  palanko  gl.  u  Jireceka,  Heerstrasse,  p.   115  u.   116. 

*  Rad,  knj.  CXVI,   94  i  95.  Milicovic,  Kr.  Srbija,   175,  224. 
^  Gl.  u  Pigafette;  Starino,  XXIl,    179;  Rad,  C,   130. 

•  Gl.  E.  Fermondzin,  Acta  Bulg.  eccl.  pod  riocju  „Chiprovaz". 
'  Gledo  narodne  nosnjo  gl.  Jirecok,  Cesty,  p.  65 — 67. 

®  Geogr.  CI.  Ptolom. ;  ed.  Mttlleri,  Paris,  1.  c. 


Digiti 


ized  by  Google. 


72  DR.  p.  MATKOVI6, 

ali  po^to  jih  uputide,  da  ima  blizu  grada,  na  jugo-iztoku  ostanaka 
staro-rimske  Serdicae,^  drzi  ovo  potonje  vjerovatnijim,  naime  da 
je  Sofija  rimska  Serdica,  Stupnjevi  Sirine  i  duzine  uzeti  su  vjero- 
vatno  iz  geografije  Ptolomejove*  ili  od  njekoga  drugoga  pisca,  koj 
jih  takodjer  od  ovud  crpio ;  razlozi  pako,  zasto  Sofija  ima  duzu  i 
ja6u  zimu,  dini  se,  da  su  pravilni ;  samo  dto  onoj  planini,  koja  So- 
fiju  s  juga  zatvara,  za  ime  nezna,  do6im  ju  stariji  putnici  razno- 
vrsno  nazivlju.'  Opis  samoga  grada  i  njegovih  znamenitosti  prema 
opisom  drugih  putnika  dosta  je  obdenit.  Spominjud  150  katolika, 
kojih  tu  ima,  ponajvide  dubrovadkih  trgovaca,  liepo  se  slaie  s  iz- 
vjestajem  papinskoga  vizitatora  od  g.  1581.*  Zadto  krScanske  kude 
tu  imaju  tako  malena  vrata,  da  se  jedva  moze  u  kudu  udi,  to  je 
jur  Pigafetta  u  svom  putopisu  kod  Ugarske  iztakao,  a  nad  se  puto- 
pisae  s  njim  liepo  podudara.  Napokon  kratko  a  plastidki  prikazuje 
Hayesov  putopisac  polo^aj  Sofije  na  sklopu  cesta,  vodedih  na  zapad 
k  moru  Jadranskomu,  na  sjever  u  Ugarsku,  a  na  iztok  k  Dunavu 
i  u  Carigrad. 

„PoSto  se  Lichtensteinovo  poslanstvo  dne  1.  listopada  u  Sofiji  od- 
morilo,  prida  dalje  Besolt,  krenu  dne  2.  ili  12.  dan  puta  u  Elli- 
hlissu,  rdjavo  bugarsko  krSdansko  seoce  na  brdu.  Amo  su  morali 
preko  visoke  gore  putovati.  Tu  su  vidjeli  staroga  seljaka,  becko 
diete,  koje  su  Turei  na  polazu  od  Beda  sa  sobom  odveli.  Dne  3., 
ili  13.  daii  u  Gelderbend  (sic!),  rdjavo  seoce,  malo  ne  samo  kr- 
Sdansko.  Ovoga  dana  isli  su  preko  najviSe  gore,  po  imenu  Bhodope, 
na  kojoj  izvire  Hebrus^  u  starih  poznata  rieka.  U  ovih  je  krajevih 
takodjer  mens  Haemus  ili  Haemi  mantes,  kojih  se  svi  siedaju,  oso- 
bito  Ovid^  i  Virgil.  Na  ovoj  gori  ima  dugo  zdrielo  (Clausen),  na 
kojem  bijaSe  njegda  tvrd  gradic,  kao  §to  stare  zidine  svjedode,  u 
vrlo  neravnom  polozaju.  U  ovom  zdrjelu  dugo  je  zivio  i  od  turskc 
se  moci  i  sile  hrabro  branio  i  drzao  posljednji  despot  ili  knez  i 
gospodar  Bugarske  ili  Gornje  Mizije  (Mysia  superior),  po  imenu 
Marco  Cralowitzo,  o  kojem  kao  i  njegovoj  junadkoj  druzbi  pje- 
vaju  seljaci   do   dana  danafinjega   od  predja  nasljedjenu    pjesmu  u 

1  0  rimskoj  Serdiei  gl.  Jireeek,  Cesty,  p.  2 — 5. 

2  01.  Geogr.  CI.  Rolom.;  ed.  Mtllleri  I,  468,  488. 
»  Gl.  Rad,  knj.  CXII,  182,   185. 

*  Fermendzin,  Acta  cit.,  p.  12.  0  duhrovackoj  iiaselbiiil  u  Sofiji  gl. 
K.  Jirefek,  Cesty.  p.   16,  17. 
»  Ovid.  Pont.,  IV,  5. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOH  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.  73 

hrvatskom  jeziku.  S  toga  je  vjerovatno  pomenuto  mjesto  ili  gradid 
mino  poruden  ili  razoren,  jer  se  protiva  turske  mcxSi  i  sile  dugo 
opirao  i  branio.  Kod  pomenuta  nodidta  Gelderbend,  odnosno  gore 
kod  sela  je  bunar,  o  kojem  su  mnogi  dobri  Ijudi,  koji  su  raz- 
noga  doba  u  Carigrad  putovali,  pisali.  OstavivSi  tu  Bugarsku  ili 
Gornju  Mizija,  i  poSto  su  s  lieva  ostavili  Dolnju  Miziju  (Misia 
inferior),  a  s  desna  Makedoniju,  prispjeli  su  u  Traciju.  Bugarska, 
u  oh6e  govored,  vrlo  je  ubava  zemlja,  sastojeci  od  polja,  ledina, 
guma,  gora,  dolina,  rieka  i  potoka;  ali  nije  mnogo  bolje  uradjena, 
nego  gore  pomenuta  Srbija.  Malo  su  tu  dobra  vina  piii;  ali  tomu 
nije  krivo  ni  tlo,  ni  trs;  nego  to,  Sto  neima  pivnica,  kojih  bi  se 
moglo  imati.  Vino  kada  vrije  metnu  ga  u  kudu,  u  kojoj  je  soba, 
komora,  kuhinja  i  pivnica  sve  zajedno;  ili  ga  puste  pred  kudom 
i  pokriju  s  liSdem  od  trsa,  ili  ga  puste  na  kolih  pred  kudom,  te 
vade  svaki  dan  iz  lagva  koliko  trebaju,  ili  ga  na  malo  prodaju, 
Sto  je  nemar  i  lienost.  —  Dne  4.  ili  14.  dan  prispjeli  su  u  varo- 
Sicu  Tatarbasar.  Dne  5.  ili  15.  dan  u  Plovdiv  (PhUippopoU),  ve- 
lika  varoS  u  ravnini ;  pokraj  nje  tede  velika  voda  Hebrus,  pa  ipak 
nije  plovna.  S  ove  strane  ima  predgradje,  odkuda  vodi  drven  most 
u  varoS,  a  karavanseraj  je  kod  vode  i  mosta.  Dne  6.  se  u  Plov- 
divu  odmarali.  Budud  bijade  bairam,  nisu  ovoga  dana  izlazili,  da 
nebi  bili  od  Turaka  napastovani.  Budud  da  je  poslanik  bio  slab, 
nisu  dne  7.  dalje  iSli**. 

,Dne  8.  listopada,  ili  16.  dan  puta  prispjeli  su  u  Cagiaii,  rdjavo 
seoce  krSdansko.  Dne  9.  ili  17.  dan  u  Harmandli.  Ovaj  dan  bijaSe 
na  cielom  putu  najnesigurniji,  jer  su  se  bojali  martoloza  ili  hajduka, 
nu  ipak  nije  jim  se  niSta  dogodilo.  Ovaj  put  mo£e  biti  pogibeljan 
samo  onim,  koji  s  malom  pratnjom  putuju.  Tu  se  opet  vidja  He- 
brus  ili  Maritza.  Preko  ove  rieke,  kod  karavanseraja  sagradi  Siaus 
paSa  liep  kamcn  most,  koj  nebjeSe  onda  jofi  posve  gotov.  Dne  10. 
ill  18.  dan  u  Mustaffa  Bascha  Tgiupri,  liepa  varosica,  kojom  tede 
Hebrus  ili  Maritza,  a  preko  nje  vodi  liep  kamen  most,  404  koraka 
dug,  sagradjen  od  pomenuta  pafie,  koj  u  mjestu  sagradi  joS  pri- 
kladan  karavanseraj  i  moseju  s  liepim  trgom  i  bunarem  od  mra- 
mora.  Dne  11.  ili  19.  dan  u  Andernopoli,  poslije  Carigrada  na  ovom 
putu  najveci  grad,  naseljen  od  svakojakih  trgovaca  i  obrtnika; 
protjede  ga  Hebrus,  a  preko  njega  vodi  dug  kamen  most ;  blizu 
mu  je  karavanseraj,  sagradjen  od  prosta  detvorasta  karaena,  na- 
okolo  ima  &irok  triem  sa  sobicami,  prostrane  staje,  a  nad  svakom 
sobicom  dize  se  dimnjak.  Dne  12.  odmarali  se  i  razgledavali  grad. 


Digiti 


ized  by  Google 


74  DR.  p.  MATKOVI6, 

Najprije  opisuje  polo^aj :  s  jedne  strane  teie  Hebrus,  a  na  drugoj  dize 
se  po  duzini  brdaSce  kao  njeko  platno.  Ulazed  u  grad,  vidjeli  su 
kamenito  platno  s  kulami  i  obkopi,  vrlo  staro  djelo,  kao  §to  se  u 
DJemadkih  starih  gradovih  vidi.  U  gradu  ]e  znamenita  trgovadka 
kuda  (bezestan),  vrlo  je  duga,  u  njoj  ima  svega.  Grad  je  sa  ziveiem 
tako  obskrbljen,  da  za  svaku  trgovinu  ima  stalno  odredjeno  po- 
sebno  mjesto  ili  trg.  Najznatnije  5to  su  vidjeli,  dvie  su  moSeje, 
stara  i  nova.  Potonja  tvori  detvorac :  najprije  je  pridvorje  ili  otvo- 
reno  mjesto,  a  naokolo  zid  za  p6  6ovjeka  visok.  Za  tim  opisuje 
dvor  (seralj)  ili  carev  stan.  Opisuje  nadalje  na  Siroko  sultana  Se- 
lima  mesid  (medet,  mestdzid),  dodajud,  da  mofeeje  smije  graditi 
samo  onaj  sultan,  koj  je  osvojio  kakovu  zemlju.  Selim  je  tek  od- 
poi5eo  graditi  svoju  mo§eju,  poSto  je  Mle6anom  osvojio  Cipar^  sa- 
daSnji  pako  sultan,  Murat  III.,  nije  joS  sagradio  moSeje,  jer  joS 
nije  nikakove  zemlje  stalno  osvojio". 

Nastavljajud  Besolt  opis  svoga  puta  od  Sotije  k  Jedrenetu,  naj- 
prije navodi  poznato  bugarsko  selo  Elliklissu  (Ala-Klis^)  ili  Vran- 
6i(5evu  „Belu  Czerkvu",  danaSnji  Vakarel,  koji  stariji  putopisei  tako- 
djer  spominju.*  Dalji  opis  puta  i  priedjela  do  Tatarpazardzika  u 
cielom  je  kratak,  a  prolaz  glasovitimi  idrjeli  prikazuje  ob<5enito  i 
nejasno ;  jer  na  torn  putu  spominie  jedino  selo  Gelderbend,  izopa- 
6eno  m jestno  ime ;  t^zko  je  razabrati,  da  li  Kapu  Derbend  ili  Geni 
Derbend;  po  opisu  suded  vjerovatno,  da  je  potonje,  naime  Geni 
Derbend  ili  Jeni  Koi,  danaSnji  Vjetren,  dobro  poznat  od  starijih 
putopisaca.*  Qorski  priedjel  ihtimanskih  klanaca  zove,  kao  Sto 
Vranfiid  i  Pigafetta,'  Rhodopom,  kojoj  bi  bio  blizu  Haemus;  po 
tadanjih  dakle  nazorih  hvatala  bi  se  Rhodopa  na  pomenutom  gor- 
skom  priedjelu  gora  Haemovih;  nu  pogrjefike  u  lokalizaciji  starih 
orografijskih  imena,  onoga  su  doba  malo  ne  obidne.  U  ostalom  Ma- 
rica  zaista  izvire  na  Rhodopi.  Besolt  iztide  na  pomenutom  dugom 
gorskom  zdrielu  (Clausen)  poruScn  gradid,  koje  zdrielo  bez  sumnje 
je  kod  Trajanovih  vrata  sa  selom,  koje  su  Turci  zvali  Kapu  Der^ 
bend,  „ vrata  straze",  bugarska  Vasilica,  danaSnji  Eapudzik,  o 
kojem  zdrielu  i  gradidu  stariji  putopisei  svakojako  pri(5aju.*  Besolt 
pako  dopituje,  kao  i  Vrandid,  onaj  poruscni  gradic  Marku  Kralje- 


1  Had,  ('XVJ,  43,   17,  1^8  1  96. 

"  Rad,  C,   117;  ('XII,  2211;  CXVI,  41,  4(>. 

«  Rad,  knj.  C,   119—121. 

^  Gl.  Lewpnklaw,  Neuwc  Chronica  etc.,  p.   255. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVAKJA  PO  BALKAN8K0M  POLUOTOKU  XVI.  VIRKA.  75 

vidu,'  6  kojem  dodaje  jo§  riedkn  viest,  znatna  za  historiju  nadih 
narodnih  pjesama,  naime  da  o  njegovih  i  njegove  druibe  junadkih 
djelih  pjeva  tamodnji  narod  od  djedova  nasljedjenu  pjesam  na  hr- 
vatskom  jeziku ;  dodim  drugi  putnici  iste  staro-rimske  ruSevine  do- 
pituju  Novak  Debeljaku,  takodjer  poznatom  junako  ju^no-slovinske 
tradicionalne  literature.*  Steta  velika,  §to  putopisac  nije  priobcSlo 
na  ogled  koju  kiticu  one  narodno  pjesme!  NaSemu  je  putopiscu 
poznato,  da  su  njekoji  putnici,  putujudi  onuda  prije  njega  u  Cari- 
grad,  pisali  o  njekom  (bezimenom)  tamo^njem  vrelu  ili  bunaru, 
ali  koji  8u  to  pntnici  pisali  i  kako  se  bunar  ili  vrelo  zvalo,  toga 
—  nezna  kazati;  mozda  raisli  na  Orfejova  vrela,  o  kojih  Hayesov 
putopisac  govori?  PoSto  je  putopisac  prispio  k  medji  Tracije,  na- 
crta  o  Bugarskoj,  kao  6to  o  Srbiji,  kratku  i  obdenitu  sliku  o  nje- 
zinoj  prirodi.  Znatne  su  mu  viesti  o  duvanju  vina,  §to  je  u  njekojih 
tamodnjih  priedjelih  joS  u  obidaju.  Premda  je  poslanstvo  koji  dan 
ostalo  u  Plovdivu  (PhilippopoU)^  Besoltov  opis  ovoga  grada  daleko 
zaostaje  iza  opisa  drugih  putopisaca.' 

I  dalji  je  Besoltov  opis  puta  do  Jedrenata  priliiJno  kratak,  obdenit 
i  povrSan.  Navodi  bugarska  sela  Gagiali  (Kajali)  i  Harmandli 
(Harmanlija),  koja  drugi  na  tanje  obiljeiuju;*  kod  potonjega  sela  u 
istinu  se  putnik  s  Maricom  opet  sastaje;  tu  iztide  poznati  kameni 
most,  ali  nevodi  mu  preko  Marice,  nego  preko  Uzundze.  VaroSieu 
Mustafa  paSa  Kopri  (Mustaffa  Bascha  Tgiupri)  i  glasovit  most 
preko  Marice  svaki  putopisac  po  svoju  opisuje,  a  glede  dimenzija 
mosta  vrlo  se  riedko  slazu.*  Andernopoli  ili  stari  Adrianopol,  gla- 
sovit grad,  o  kojem  svaki  stariji  putopisac  vide  ili  manje  na  dire 
govori;  naS  pako  putopisac  prikazuje  ga  u  cielom  dosta  obcenito, 
te  se  neda  porediti  s  mnogimi  starijimi  opisi  (n.  pr.  Pigafettinim 
i  dr.).  Govorec  o  polozaju  Jedreneta  na  Marici,  ostalih  rieka  i  nji 
hova  toka  niti  nespominje.  MoSeje  samo  dvie  navodi,  a  novu  ili 
Selimovu  vrlo  povrSno  prikazuje.  • 

Isti  ovaj  put  prikazuje  Hayesov  putopisac  daleko  savr§enije. 
^Krenuv  iz  vSofije  dne  24.  lipnja,  prida  dalje,  nastaviSe  put  preko 
sofijske  vclike  ravnine;  jednu  milju   od   varoSi  vidjeli  su  selo,    po 

>  Rad,  LXXI,  35,  38.  K.  Jirocek,  Heerstrasse,  p.   129,   130. 

«  Rad,  C,   122,   12r>;  CXII,   229;  (LWI,  41,  47. 

»  Rad,  CXVI,  39,  40,  45. 

*  Rad,  CXII,  232,  232;  CXVI,  29,  44. 

fi  Rad,  CXII,  227,  232,  233;  CXVI,   36,  44,   100,   102,   103. 

«  Rad,  CXVI,  37,  100—104.  Lewenklaw,  Neuwe  Chronica,  p.  321. 


Digiti 


ized  by  Google 


76  DR.  p.  MATKOyi6, 

imenu  Oruitro  (sic !),  gdje  ima  vrlo  mnogo  razvalina,  o  kojih  njim 

pri6ade,   da  ta  bijafie  liep  manastir  kalugjerski,   i  da  se  ta  drzao 

crkveni  sabor  sardi^ki.  Blizu  je  drugo  selo,  po  imena  Losina,  koje 

je  smjefiteno  na   obronkn   gore,   dto  ju  iroadofie  s  juga  bliza  vrlo 

tiesne  doline,  koja  ima  tu   osobitost,   da  kad  se  a  okolini  sela  za- 

pali  yatra  od  20  ili  40   cjepanica,   da  se  digne   na  ovom  velikom 

soiijskom  polju   tako  jak  vjetar,   koj  je  slidan  oluji.   Pofito   su   od 

Sofije  3  ure  putovali,  predjoSe  preko  drvena  mosta,  Sto  vodi  preko 

riedice  Iscar,  koj  izvire  na  podanku  Rodope.   Po§to  sa  prevalili  4 

ure  pata,    izidjoSe  iz  ove  velike   ravnine,   pa  predjo§e  medja  bre- 

2oljke,   kojimi  su  putovali  4  dobre  ure  i  proSli   su  pored   mnogih 

sela,  pa  su  prispjeli  u  Idiman.   U  ovoj  varo&ici  ima  viSe  Turaka, 

dodim  su  druga  sela  u  okolini   krd6anska;  jer  Turci  iz  sve  ove 

pdkrajine  rado  se  povla6e  u  Sofiju,   u  Cerquioy,   ili  u  Idiman.  — 

Prevalivgi   sofijsko   polje,   uzlazide   s  desna  visinom   gore   Rodope, 

koja   bjeSe  jod   sa   sniegom   prekrivena.    Ova   planina  nije   drugo, 

nego  grana  Haemova,  od  kojega  se  nerazlikuje,  nego  dto  je  znatno 

vifia.  Ovo  je  mjesto,  gdje  je  u  davnini  Orfej  (Orpkee)  kadSto  dao  6uti 

milinu  svoje  harfe,  §to  je  u  uspomeni  saduvano  sve  do  danagnjega 

vieka.  Ondje  ima  na  najvecJoj  visini  gore  sedam  izvora,  Sto  su  ta- 

modnji  iitelji  joS  onda  zvali  ^sedmeri  vreli  Orfejovi",  misled,  da  su 

iz  suza,  koje  proli,  kad  je  po  drugi  put  izgubio  svoju  i^enu  Enre- 

dice  (Euridiku),  postali  oni  izvori.  —    Ima  joS  drugih  velikih  izvora 

na  podanku  Rodope;   oni,   provirudi   na  ju£noj  strani,   izlievaju  se 

u  Archipelag,   kao  n.  pr.  rieka  Marissa;  druga  pako  vrela  idu  u 

Dunav,   koj  je   dovodi   u  Cmo  more.    —    U  petak,  dne  25.  najmi 

g.    Hayes   njekoliko   Turaka,   da   prate  poslanstvo   preko   planine, 

koja  je  jako  mu6na,   osobito   za  kodije;   prodjoSe  blizu   velikoga 

krddanskoga  sela,   po  imenu  Gapigi  Dervant   (Eapu  Derbend),  Sto 

zna6i  „vratara  gore"    (portier  de  la  montagne)^   poSto  trebovafie  7 

ura   za   uzlaz   i   silaz,   prispjeli   su   u   veliko  selo,   Sto  Turci   zovu 

Jancoli  (Jeni  K(5i),   a  tamofinji   iitelji  Nonocelo   (valjda  Nouocelo), 

koje  je  prvo  u  Romaniji,  a  Capigi  posljednje  u  Bugarskoj ;  joS  su 

putovali  4  ure  pored  rieke  Marice,   dok  su  se  namjerili  na  veliku 

varoSicu  Basargic,  gdje  ima  vrlo  liep  karavanseraj,  Sto  ga  sagradi 

Hibraim  paSa.  —   Ova  planina,  koja  dieli  Bugarsku  od  Romanije, 

nazvana  bi   od  Talijana    „verigom   svieta"  (Chaisne  du   monde  ili 

Catena  mundi),  a  od  Turaka  Dervent^  kojim  imenom  zovu  se  sve 

u  Sumu  zarasle   gore,   kao  i  Balkan;  ali   ovaj   ima   i  posve  golih 

litica,  a  to  je  onaj,   koji  poznavahu   stari  po  imenu  Haemus,   Ovi 


Digiti 


ized  by  Google 


l>UTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  ZVI.  YIIBKA.  77 

sa  prolazi  vrlo  pogibeljni,  tako  da  oni,  koji  apravljaju  na  ime  sol- 
tanovo  ovimi  pokrajinami,  izdali  su  zapovjed,  da  na  gorskih  pro- 
BJekah  ima  Ijodi,  koji  bubnjem  upozoruja  putnike,  da  paze  na 
strai^u,  koja  jim  daje  glas  o  hajducih ;  i  da  a  pogibeljnih  klancih 
ima  Yojnika,  kojim  je  duinost  da  prate  onuda  prolazede  putnike, 
bez  da  su  obvezani,  da  jim  za  to  dto  plate.  —  Subotom  dne  26. 
poSto  putovafie  6  ura  po  ravnini,  i  prebacivdi  Maricu  b  desna,  pri- 
spjeli  su  u  Philippopoli,  koji  Turci  zovu  PhUiba  (sic!).  Du4  puta 
ima  tu  mnogo  humaka,  o  kojih  misle,  da  su  grobovi  njekoga  nji- 
hoya  neprijatelja,  Sto  su  ma  njihovi  predji  podigli  na  ovoj  ravnini. 
Grad  Philippopoli  jest  u  Romaniji,  smjedten  na  obali  rieke  Mariee, 
na  podankn  njekojih  breiuljaka,  koji  su  odieljeni  od  gora ;  on  nije 
utyrdjen  sa  zidovi;  rieka  mu  je  medjom  sa  sjevera,  a  oni  brie£uljci 
zapremaju  malo  ne  sve  ostalo;  &to  ga  nedini  jakim,  jer  njim  via- 
daju  od  ffvih  strana.  Ime  mu  svjedodi,  da  ga  je  zasnovao  Filip 
Makedonski,  otae  Aleksandra  Velikoga ;  ali  se  je  tako  promienio, 
da  mu  nije  preostao  nikakav  znak  svoga  utemel jitelja ;  na  p6 
je  podieljen  medju  krSdane  i  Turke.  —  Rieka  MarisBa^  u  staro 
doba  zvana  Hebrus^  izvire  na  podanku  Rodope,  i  pogto  je  zalila 
debar  dio  Romanije,  utjeCe  u  Archipelag  naprotiv  otoku .  Samo- 
thrckce  (Samothraki),  u  zaton,  koj  odatle  nosi  svoje  ime;  prebacifie 
ju  pred  Plovdivom*. 

„Sliededega  dana,  naime  27.  lipnja,  putuju6  9  ura  vrlo  rodnom 
ravninom,  kao  dto  su  sve  u  Romaniji,  prispjeli  su  u  Catali^  veliko 
krddansko  selo,  koje  jod  upotrebljava  slovinski  jezik.  Pondjeljkom 
dne  28.  podjode  noditi  u  Hennanli,  koje  je  10  ura  puta  od  Caiali 
daleko.  U  ovoj  varogici  ima  njekoliko  Turaka,  a  blizu  je  veliko 
krddansko  selo.  Utorkom  dne  29.  prebacide  Maricu  preko  mala  ka- 
mena  mosta,  sagradi  ga  Mustafa  pa§a;  i  podto  putovafie  10  ura 
ravninom,  uviek  po  strani  isto  rieke,  prispjeli  su  u  Andrinople. 
Ovaj  grad  prije  nego  se  povedao,  i  prije  nego  ga  iz  nova  sagradi 
car  Hadrian,  koj  mu  zada  ime,  zvao  se  Oresie  (u  mjesto  Orest'Os). 
Smjedten  na  visini  i  obronku  brezuljka,  na  mjestu  gdje  rieke 
Tunza  i  Harda  gube  svoje  ime  u  Marici.  Neima  mjesta  u  Roma- 
niji, gdje  bi  zrak  bio  tako  blag  i  umjeren,  jer  je  pod  42®  i  45' 
dirine,  a  52®  du£ine ;  okruzen  velikom  ravninom,  jednako  je  uda- 
Ijen  od  mora  i  od  gora,  koje  pravilno  mienjaju  toplotu  mjesta, 
komu  su  blizu.  Vrsnoda  pako  zraka  utjeca  i  na  oplodjenje  zemlje, 
jer  izvodi  u  obilju  4ita,  kojega  ima  najvise.  -  Ovaj  grad  bijade 
pod  vlaSdu  krddanskom  sve  do  god.  1363.  kad  ga  Sulejman,  tredi 


Digiti 


ized  by  Google 


78  DR.  p.  MATKOVI6, 

sultan  turski  lukavoSdu  osvoji.  Njegov  nasljednik  Murat,  uvidiv 
korist  ttto  pruza  ovaj  grad  svojim  polozajem  pred  Bursom  (Brusom) 
u  Bitiniji,  prenese  amo  svoj  priestol  i  sagradi  seralj  van  grada, 
gdje  8U  osmanski  carevi  sjedili  sve  do  osvojenja  Carigrada.  Ovo 
stolovanje  bjeSe  nzrokom,  Sto  je  ovaj  grad  mnogo  vedi  postao, 
nego  Sto  bjeSe  za  cara  Hadrijana,  a  tadanji  obseg  joS  se  vidi  danas 
na  njekojih  mjestih  sried  grada.  Izmedju  javnih  sgrada  ima  besestan, 
koj  je  sav  osvodjen,  vrlo  Hep,  te  je  kao  velik  triem,  gdje  se  trze 
tkanine;  mjesto,  gdje  postolari  imaju  svoje  trgovine,  takodjer  je 
sve  osvodjeno  i  tvrdo  sagradjeno.  Tu  je  ta  osobitost,  kao  i  po  svih 
turskih  varosih,  da  svi  obrtnici  istoga  zanata  prebivaju  u  istom 
priedjelu.  Vise  grada  je  velebna  moseja,  koju  sultan  Sulejman  sa- 
gradi. Neima  grada  u  Turskoj,  osim  Carigrada,  gdje  bi  bilo  toliko 
liepih  javnih  sgrada". 

„Grad  Andrinople  joS  je  pod  vlaSdu  beglerbega,  ill  gubematora 
Grdke.  Turci  ga  zovu  Roweli  Beglerbey.  Porta  salje  amo  svake 
trede  godine  mula  kadiju  (MoJa  Cadi),  koj  pravo  sudi  u  prvoj  i 
u  posljednjoj  molbi,  a  osim  njega  neima  drugoga  suda  u  gradu. 
On  vodi  redarstvo  i  vu6e  odatle  velik  prihod.  Ova  sudadka  fiast 
ili  kadije  jedrenatskoga  vrlo  se  Stuje,  jer  oni  odavie  dolaze  obidno 
za  kadiju  u  Carigrad.  Za  strazu  grada  ima  njekoliko  janidara  i 
njekoliko  spahisa,  koji  su  pokomi  samo  svomu  predstojniku,  ne- 
priznavajud  drugoga,  nego  svoga  agu,  koj  je  blizu  osobe  sultanove. 
Kad  je  poslanstvo  tamo  se  bavilo,  mola  cady  primi  g.  Hayesa  na 
Stan  i  trazio  je  priliku  da  mu  udovolji". 

„Romanija  je  stara  Tracija;  al  kad  je  Konstantin  prenio  prie- 
stol carstva  u  Carigrad  nazva  ga  „Novim  Rimom"  (Borne  la  neuve), 
hoted  takodjer,  da  se  i  pokrajina  naokolo  nazove  Romanijom.  Kad 
su  Turci  osvajali  zemlje  u  Europi  preko  ove  pokrajine,  upotreblja- 
vahu  ovo  isto  ime,  te  nazvase  je  Romeli,  bez  da  bi  se  tim  stegnuU 
na  medje  Romanije.  jer  su  Romelijotn  zvali  vedinu  onih  pokrajina, 
koje  u  Europi  osvojiSe;  danas  pako  zovu  tim  imenom  sve  zemlje, 
koje  su  pod  beglerbegom  Grdke.  Romanija  ima  na  iztoku  Crno 
more  (mer  Maiour),  naime  Carigradsko  tiesno,  Marmarsko  more  i 
tiesno  Gallipoljsko ;  na  jugu  Archipelag;  na  sjeveru  i  zapadu  goru 
Ilacmus,  koja  ju  dieli  od  Bugarske  i  Makedonije.  Proteze  se  od 
rieke  Strimona  (Strume),  pa  sve  do  Crna  mora,  fito  dini  85  ura  puta, 
a  od  Ilaema  do  tiesna  Gallipoljskoga,  Sto  dini  55  ura.  Zaprema 
prostor  medju  4P  i  44°  Sirine,  i  od  47^  do  50^  duzine;  a  pored 
ovoga  polozaja    imala  bi  biti  umjerena  podnebja;    ali  sjevemi  vje- 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAM8K0M  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  79 

trovi,  dolazedi  s  Cmoga  mora,  vrlo  su  studeni  u  njekojih  priedjelih, 
toga  radi  bolje  uspjeva  zito  nego  vino,  koje  je  tu  vrlo  oporo,  ako 
nije  8  juine  strane,  gdje  je  vrlo  dobro.  Ima  takodjer  travnika, 
kao  a  Dorisku  (Dorisque)^^  koj  je  duz  rieke  Marice,  te  se  vrlo 
daleko  proteze.  Sultan  ima  tu  liepu  ergelu,  a  stanovnici  ipak  ne- 
puste  tu  vise  pasti  nego  ^000  konja.  Prida  se,  da  je  Xerxes  na 
ovoj  ravnini  pregledavao  svoju  vojsku". 

„Neima  pokrajine  u  Francezkoj,  koja  bi  viSe  bilia  slifina  Roma- 
niji,  nego  Sto  je  Pikardija,  pa  ako  i  neima  u  njekojih  priedjelih 
onih  velikih  ravnina  bez  drveda  s  malimi  briezuljci.  Ona  ima  mnogo 
vise  krSdana  nego  Turaka  i  Zidova  zajedno;  pa  ipak  stenju  svagda 
pod  tiranstvom  ovih  nevjemika,  koji  je  zlostavljaju  bez  svake  kazne. 
Jedino  je  sriedstvo,  da  ublaze  svoju  nevolju,  Sto  daju  najljepSe 
svoje  kderi  za  zene  Turkom,  koji  uzivaju  jovjerenje  i  ugled  u 
zemlji.  To  rade  mnogi  krSdani,  a  kderi  jim  za  to  nemienjaju  viere, 
premda  su  viendane  po  zakonu  turskom.  —  Od  svih  velikih  gra- 
dova,  Sto  jih  je  njegda  bilo  u  ovoj  pokrajini,  jedini  su  Carigrad, 
Adrianopol  i  Plovdiv,  koji  su  se  uzduvali;  jer  Plovdiv  ima  mnogo  raz- 
valina,  koje  svjedode,  da  je  njegda  cvietao,  a  Traianopolis  je  mnogo 
izgubio  od  svoje  stare  veli6ine". 

Poredimo  li  Bes.  opis  puta  od  Sofije  do  Jedreneta  s  opisom  istoga 
puta  Hayesova  putopisca,  razabrati  demo,  da  Bes.  opis  u  svakom 
pogledu  daleko  zaostaje  iza  opisa  Hayesova  putopisca.  Jer  ovaj 
savrSenije  prikazuje,  ako  i  obdenito,  narav  puta  i  priedjela,  obilje- 
2uje  na  tanje  pojedina  mjesta  i  prinosi  kratke  slike  pojedinih  ze- 
malja,  Sto  se  od  Bes.  prikazivanja  znatno  razlikuje,  Hayes,  puto- 
pisac  iztide  na  daljem  putu  najprije  selo  Oruitro  s  mnogimi  razva- 
linami  starinskoga  manastira,  gdje  bi  mu  drzan  glasoviti  sardidki 
sabor  crkveni  (god.  347),  poslije  nicejskoga  najznatniji  detvrtoga 
vieka.^  Oruitro  je  izopadeno  ime  pusta  gradida  Urvid,  blizu  sela 
Kokaljana,  odkuda  se  car  As^n  branio  protiva  Turaka,  a  na  proti 
je  mali  manastir  sv.  Arhangjela.'  Selo  Lozina  poznati  je  Lozen, 
spominje  ga  jur  Rymov  putopisac.*  Cerquioy  poznata  je  Vrandideva 

^  Doriscus,  Aopi-rxoc,  ravnina  u  Traciji  blizu  usca  Haebrova.  Herodot, 
VII.  59,   108. 

*  Hefele,  Controverscn  in  Betreff  d.  Synode  v.  Sardika.  Tflb.  Q.  — 
Schr.,  1852.,  p.  359  i  d.  Conciliongesch.  T,  533.  —  Alzog.  Kirch.  Goseh., 
p.  234.  Jirec^ok,  Osty,  p.  3—5. 

»  K.  Jirocek,  Ccstv,  p.  49. 

*  Kad,  knj.  CXIJ,   185—186. 


Digiti 


ized  by  Google 


1 


80  DR.  P,  MATKOV16, 

Bela  Czerkva  ili  danaSnji  Vakarel.^  Daiji  opis  puta  preko  glaso- 
vitih  klanaca  ihtimanskoga  sredogorja  obdenit  je,  ali  tadniji  od 
Besbltova.  Ovaj  gorski  priedjel  pribraja  H.  putopisac,  kao  mnogi 
mu  predhodnici,  k  Rodopi,  koja  bjefie  onda  —  pod  kraj  lipnja  — 
jog  sa  sni^om  prekrivena.  Na$  putopisac  prenosi  na  one  klance 
mitologijsku  pridu  o  Orfeju,*  a  tamoSnja  vrela  na  vreliStu  Maridina, 
poticala  bi  ma  od  onih  gorkih  saza,  koje  Orfej  proli  za  svojom 
izgubljenom  ienom,  Ovo  mitologijsko  pridanje  prenadali  su  njekoji 
stariji  i  noviji  pjesnici  takodjer  na  one  od  drevnih  vjekova  glaso- 
vite  klance.  Iv.  Gundulid  u  svojem  Osznanu  pjeva  o  Orfej u  kao 
Bugarinu,  skladatelju  sladkih  pjesni  bugarkinja,  spominjud  ^sedam 
vrela  bistre  vode,  koja  probi  i  udari  na  spjevanja  ova  vesela**.* 
I.  Kriianid  opjevava  Orfejova  vrela,  „gdje  mutna  rika  Marica  i 
virovita  Strumica,  susedski  izvir  prijamde  idu  protivne  diste*.*  Dalje 
spominje  razvodje  izmedju  Dunava  odnosno  Crna  mora  i  Archipe- 
laga,  ali  ga  potanje  neoznaduje.  Na  onom  zaista  mu^nom  gorskom 
putu  spominje  tursko  ime  sela  Kapu  Derbend  (Capigi  Dervant!) 
Sto  mu  znadi  ^vratara  gore"  (portier  de  la  montagne)  u  mjesto 
„vrata  straie".*  Selo  JancoH,  izopa^eno  ime  od  Jeni  koi,  a  sla- 
vensko  ime  Novo  selo,  poznato  jur  od  Vran<5i(5a  i  Pigafette,  potvr- 
djuje,  da  je  danaSnji  Vjetren'  zaista  na  pragu  Romanije,  koja  je 
u  istinu  zapremala  prostor  stare  Tracije/  odkuda  je  poznata  va- 
roSica  Tatarpazardiik  (Basargie)  kao  prva  glavna  stanica,  koju  pre- 
djaSnji  putopisci  na  tanje  opisuju."  Putopisac  misli,  da  je  ona  pla- 
nina  glasovitih  klanaca  sastavina  onoga  gorskoga  lanca,  Sto  sa 
stariji,  tadanji  i  jod  pozniji  geografi  i  putopisci  zvali  Catena  mundi 
(Chaisne  du  monde):  to  je  ona  orografijska  teorija  o  neprekidnoj 
gorskoj  osi,  koja  bi  se  protezala  sredinom  Balkanskoga  poluotoka 
od  iztoka  k  zapadu^  od  Crna  do  Jadranskoga  mora ;  Sto  no  navode 
geografi  i  putnici,  po^amdi  od  Strabona,"  pa  sve  do  novijega  vre- 
mena  (do  A.  Boa^a  i  dr.);   to  je  ona  „veriga  svieta",  §to  ju  i  Iv. 

»  Rad,  knj.  CXVI,  42,  45,  IM). 

*  Pauly,  Realoncyclopodie  d.  Altorthumswiss.,  V,  992 — 1004. 
■  Stari  pisri,  knj.  IX,  812— .318. 

*  ForniPiidi^in,  Prinos  za  iivotopis  Gj.  Kriianica.  Starino,  XVIII,  226. 
Jirecek,  eesty,  p.   8.8. 

»  Rad,  C,  117,  120;  CXII,  180;  CXVI,  41,  46,  96. 

«  Rad,  C,  120,   121;  CXVI,  42,  48,  96. 

'  (51.  Lewenklaw,  Neuwe  Chronica  etc.,  p.  240. 

8  Rad,  knj.  CXVI,  41,   98.  Lewonklaw,  op.  c,  p.  240. 

*  8trabo  lib.  VII.  e.  5. ;  ed.  Mtlllor,  p.  260. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVAHJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  YIBKA.         81 

Gundnlid  spominje ;  badud  da  smo  o  torn  gorakom  lancu  jur  drugdje 
na  Sire  razpravljali,  upudajemo  na  ona  mjesta.  ^  Hayesov  putopisac 
nadalje  misli,  da  se  onaj  gorski  lanac  zove  turski  Dervent^  §to  bi 
rau  takodjer  znadOo  svaku  Sumovitu  goru;  dakle  isto  Sto  i  rie6 
Balkan.  Ali  turska  ried  „Derbend"  znadi  klanac  ili  zdrielo,  a  Balkan 
znadi  zaista  svaku  visoku  u  Sumu  zaraslu  planinu;*  Balkan  pako 
ili  stari  Haemus  razlikovao  bi  mu  se  od  drugih  Sumovitih  planina 
ili  Balkana  tim,  Sto  ima  na  njem  i  posve  golih  stiena.  I  stariji 
putopisci  priCaju  o  pogibeljih,  Sto  priete  putnikom  od  hajduka  u 
onih  klancih,  koje  su  strazile  straze  i  putnike  ubavieScivale  o  po- 
gibeljih; al  se  nisu  strazili  samo  ihtimanski,  nego  svaki  pogibeljan 
gorski  klanac  po  svem  turskom  carstvu.'  Dalje  opisuje  Plovdiv 
(PhilippopoU),  koj  se  nije  turski  zvao  Philiba,  nego  Filib6;  ali 
opis  mu  neprinosi  niSta,  Sto  nebi  bilo  poznato  od  predjaSnjih  puto- 
pisaca.  Spominjud  vrlo  obdenito  humke  ili  mogile  na  plovdivskom 
polju,  nerazpravlja  o  njih  na  Sire  poput  drugih,  nego  na  kratko 
zabilje^i,  Sto  je  ondje  o  njih  duo,  da  su  naime  grobovi  njekoga 
neprijatelja.  Poloiaj  Plovdiva  tadno  je  oznaden,  ali  ob  onih  brie- 
znljcih  ili  sienitnih  stienah,  na  koje  se  Plovdiv  oslanja,  vrlo  obdenito 
govori,  te  glede  ovoga  zaostaje  iza  Gerlachova  opisa.*  VreliSte  i 
tok  Marice  obdenito  je,  al  dosta  tadno  naznaden. 

Opis  pako  Hayesova  puta  od  Plovdiva  do  Jedreneta  vrlo  je  kratak, 
obdenit  i  nesavrSen.  Izmedju  mjesta  spominje  samo  Kajali  (Gaiali) 
i  Harmanliju  (Hermanli),  varoSice  poznate  od  starijih  putopisaca; 
o  prvoj  ili  Pigafettinoj  Curici  zabiljezi,  da  se  ondje  joS  slovinski 
govori.'^  Onaj  glasoviti  Mustafe  paSe  most  (Mustafa  pa§a  Kopri) 
preko  Marice,  kraj  istoimene  varoSice,  o  kojem  mostu  predhodnici 
raznovrsno  pridaju,  niti  nespominje;  dini  se,  da  ga  je  zamienio 
s  onim  malim  kamenim  mostom  kod  Harmanlije.  —  Budud  da  se 
je  poslanik  Hayes  samo  jedan  dan  u  Jedrenetu  bavio,  za  to  mu 
je  putopiSdev  opis  ovoga,  onda  joS  znamenitoga  grada,  u  cielom 
obdenit,   te  se  neda  porediti  ni  s  Pigafettinim,   a  kamo  li   s  Hadzi 


'  Rad,  Xm,  156;    XLLX,  26;    LVl,  214,  218;    LXU,    99    i  100. 
CXVI,  97,   98.  Stari  Pisci,  IX,  317. 

*  Popovic,  Tui-ske  rieci   u  nasem  jeziku;    Glasnik  srp.  uc.  dr.  LIX, 
85,  71.  Rad,  XLIX,  84. 

3  Rad,  LXXI,  84,  87,  C,  120,   121;  CXII,  180,  181. 

*  0  Plovdivu   gl.  Rad,  knj.  CXII,  184,  187,  230,  231;    CXVI,  39 
-  45,   102. 

^  Rad,  knj.  C,  116,  119.  CXVI  38,  39,  103. 

R.  J.  A.  CXXIX.  6 


Digiti 


ized  by  Google 


82  DR.  p.  MATKOyi6, 

Chalfinim  opisom.^  Geografijaki  poloiaj  i  prirodna  karakteristika 
Jedreneta  prilidno  mu  je  tadna,  a  podatci  o  astronomijskom  polo- 
2aja  uzeti  su  od  Ptolomeja  ili  od  nekoje  tadanje  geografije,  osno- 
vane  na  Ptolomeju.  Historijske  pako  biljeike,  razsvjetljujude  pro- 
glost  Jedreneta  a  cielom  nisu  dosta  tadne,  pade  su  u  oprieci  s  histo- 
rijom;  jer  Sulejman,  osvojitelj  Ealipolja,  umrie  naglo  god.  1357/8., 
dakle  nije  mogao  g.  1363.  osvojiti  Adrianopola,  nego  je  potonji 
grad  osvojio  tek  Murat  1. ;  u  ostalom  one  se  putopiSdeve  viesti  viSe 
ili  manje  slaiu  s  tadanjimi  historici  (Paulom  Jovijem  i  dr.),  a  oso- 
bito  8  pridanjem  Hadzi  Chalfe.'  Od  znamenitosti  Jedreneta  iztide 
najprije  bezestan,  o  kojem  ni§ta  neprinosi,  §to  nebi  od  prehodnika 
bilo  poznato;  medju  glasovitimi  mo§ejami  spominje  jedinu  Sulej- 
manovu,  all  ju  na  tanje  neopisuje.  U  mjesto  girega  opisa  Jedreneta, 
prinosi  ponjegto  fiiri  opis  Romanije  ili  stare  Tracije.  Biljezka  o  imenu 
Romanije  ili  o  turskom  Rumeli,  vi&e  ili  manje  je  u  skladu  sa  sta- 
rijimi  i  tadanjimi  pisci.'  Eod  oznadivanja  medja  Romanije  navodi 
Ilaemus  i  za  zapadnu  medju,  Sto  je  u  skladu  s  gomjom  putopid- 
devom  biljczkom,  gdje  mu  je  Rhodopa  sastavinom  Haemovom. 
Podatci  pako  o  geografijskom  polozaju  i  odatle  potidudem  podnebju 
uzeti  su  takodjer  vedinom  iz  Ptolomejeve,  ili  od  njeke  tadanje  na 
Ptolomeju.  osnovane  geografije,  kojoj  nismo  mogli  u  trag  udi.  Sje- 
vero-i?5to6ni  hladni  vjctrovi,  duvajudi  s  Crnoga  mora,  u  istinu  modifi- 
kuju  mjestimice  blago  tamoSnje  podnebje.  Znatnoje,  3to  poredjuje 
putopisac  francezku  Pikardiju  donjekle  s  Romanijom;  ali  slidnosti 
i  razlika  potanje  nenaznaduje.  Napokon  medju  njegda  znamenitimi 
gradovi  stare  Tracije  spominje  i  Traianopolis,*^  koj  grad  da  je 
mnogo  izgubio  od  negda§nje  svoje  velidine.  Traianopolis  spada  medju 
one  rimske  gradove  u  Traciji,  koji  su  tek  postali  drugoga  vieka 
po  Kristu;  preko  ovoga  grada  i§la  je  glasovita  staro-rimska  cesta 
Egnatijska;^  grad  bijaSe  smjescen  blizu  udda  Hebra,  na  desnoj 
obali  dolnjega   mu   toka;    gdje  jo§   ima  velikih   razvalina   u  domi, 

»  R<ad,  knj.  0.,   108—110.  Hadzi  Chalfa,  Rumoli  u.  Bosna,  p.  1—15. 
^  Kumoli  u.  Bosiia,  p.   1  u.  2. 

•  Gl.  Potanricpv  opis  puteva  u  Radu,  knj.  XLIX,  17.  18.  8t  No- 
vakovic,  Iladzi-Kalfa,  XVIII.  Spomonik  srp.  kr.  akadomije,  p.  17 — 23. 
Lewouklaw,  p.  240. 

*  Itin.  Autoiiini,  p.  822,  832,  383;  Itin.  Hieros.,  602;  Hierocles,  631; 
Nilus,  290  etc. 

^  Th.  Tafol,  Dv  via  niilitari  romanorum  E^natia,  Tubingae  1842.  P. 
1.,  p,   84 — 8(J;  ^djp  su  iiavodi  starijih  pisaca  o  Tniianopolu. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAIYBKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  83 

blizQ  sela  Dede  Agade ;  spominje  se  jos  kod  diobe  bizantinskoga 
carstva  od  g.  1204.^  Akropolita  tvrdi,  da  su  ga  Bugari  g.  1205. 
razorili.* 


0  putu  napokon  od  Jedreneta  do  Carigrada  zabilje^i  Besolt  ovo : 
^Dne  13.  listopada,  ili  20.  dan  puta,  prispjeli  sa  u  HapsaiUj  ya- 
rodicu,  koja  ima  krasan  karavanseraj  i  moSeja  od  Mehmed  page. 
Isti  je  ostavio  zaklada,  da  se  svakomu  putniku  u  ime  bo^je  dade 
tri  dana  hrana,  naime  meso,  ri^a  i  kruh.  Karavanseraj  nije  gra- 
djen  kao  drugi,  jer  je  po  sredini  prostrano  mjesto  s  bunarom  za  kola. 
—  14.  ili  21.  dan  n  Esskibabu:  varodica  s  liepom  moSejom  od 
AlipaSe.  15.  ili  22.  dan  u  Pregasch  ili  Burgasch,  varofiicu  s  mo- 
dejom  i  karavanserajem,  koj  je  Ijepdi  od  drugih,  jer  su  staje  odie- 
Ijene  od  soba;  ima  tri  kamena  dvoridta,  a  oko  dvaja  nanizane  su 
sobice.  I  tu  se  dieli  putnikom  hrana.  Sve  je  ovo  zasnovano  od 
Mehmed  pade,  kao  i  Hep  kameni  most  preko  rdjava  potoka,  koj 
za  kide  i  kad  se  snieg  otopi  silno  naraste.  Isti  pada  dade  graditi 
p6  milje  dugu  kaldrmu  ili  poplodan  put.  16.  ili  23.  dan  u  Tschf4rl% 
varofiicu.  Putuju6  odavle  tri  ure,  ugledafie  Carigradsko  more,  pa 
su  donjekle  malom  visinom  iSli  i  prispjeli  k  moru,  uz  koje  su  dulje 
putovali.  Dne  17.  ili  24.  dan  u  SUibreu,  grad  na  brdaScu  kraj 
mora,  ogradjen  platnom ;  krasan  vidik  I  Kod  karavanseraja  je  liepa 
mofieja  u  ubavom  polo^aju,  kao  da  bi  bila  u  perivoju.  Po  nodi 
prispjeli  su  morem  poslanikovi  Ijudi  s  liednikom  iz  Carigrada,  ko- 
jega  je  car.  poslanik  carigradski,  Pavao  Eitzing,  nafiemu  gospodinu 
(Lichtensteinu)  u  susret  poslao.  Jutrom  zvalo  se  rano  na  polaz, 
jerbo  se  imalo  onoga  dana  prevaliti  dug  put,  ako  se  htjelo  na  vede 
stidi  na  nodifite.  Poslanik  s  LSwenklavom  i  liednikom  i  joS  s  nje- 
kojimi  krenufie  morem  u  Ponte  piccolo,  kamo  su  i  drugi  istoga  dana 
imali  stidi;  inade  se  obidno,  kad  se  polazi  od  Silivreje,  ostaje  u  Ponte 
grande^  dokuda  je  jedan  dan  puta,  kamo  su  prispjeli  oko  pddna  i 
konjem  dali  odmora,  pa  dalje  krenuli.  Ponte  grande,  varofiica  na 
moru,  kojega  fiirok  rukav  probija  ili  ulazi  po  preko  u  kopno,  a 
preko  ovoga  rukava  vodi  liep  kamen  most,  odkud  vjerovatno  nosi 
mjesto  svoje  ime.  Dne  18.  ili  25.  dan  u  Ponte  piccolo,  varofiicu  na 
moru,   gdje  takodjer  ulazi   u  kopno  morski  rukav,   kao  i  u  Ponte 


1  Tafel   u.   Thomas,    TJrkunden    zur   alteren   Handelsgosch.    d.    Rep. 
Venedig;  I,  482. 

«  Tafel,  Via  Egnatia,  1.  c. 


Digiti 


ized  by  Google 


84  DR.  p.  matkoyk!;, 

grande,  a  preko  rukava  vodi  takodjer  manji  kamen  most.  Ovoga 
istoga  dana  isli  su  sveudilj  uz  more,  te  kadSto  poslanikov  brod 
ugledali.  U  Ponte  piccolo  ima  ubav  karavanseraj.  Dne  19.  listopada, 
posljednji  ili  26.  dan  puta  skoro  su  putem  dolazili  Torci,  koji  bjese 
izaslani  poslanstvu  na  susret ;  bijage  tu  glavom  dans  pada,  ili  glava 
dausa,  uz  to  dragoman  i  40  dau§a,  pa  druga  odlidna  gospoda  na 
konjih,  svi  zajedno  izprimili  poslanstvo  i  §  Bjim  dalje  jadili;  bjede 
tu  takodjer  gosp.  stalni  poslanik  (orator)  s  njekoliko  konja,  te  nas 
vodili  u  Carigrad".  Tim  svrSuje  Besolt  svoj  carigradski  putopis 
ili  svoj  dnevnik  o  putovanju  u  Carigrad. 

I  u  posljednjem  odsjeku  neopisuje  Bes.  puta,  nego  navodi  samo 
nodiSta,  koja  su  na  onom  putu  najznatnija  mjesta,  svakolika  dobro 
poznata  od  starijih  putopisaca.'  Hapsala  je  danasnja  Hafsa,  koja 
je  onda  zaista  pripadala  Mehmed'pasi,  koj  ju  potlize  svojimi  gra- 
djevinami.  Esskibaha,  poznata  varo§ica,  kod  koje  predhodnici  obifino 
o  tamo.snjem  svecu  (Saltukede)  na  Sire  priCaju.  Pregctsch  ili  Bur- 
gctsch^  takodjer  poznato  mjesto,  Lule  Burgas,  pripadaSe  Meh- 
medu,  koj  ga  takodjer  podize  mnogimi  liepimi  i  skupimi  sgra- 
dami.  Tschurli,  danaSnje  Corlu,  kod  kojega  stariji  putopisci  obi^no 
spominju  boj  Selima  protiva  Bajazita ;  na  putu  od  Jedreneta  k  Cari- 
gradu,  prvi  put  se  ugleda  more  kod  sela  Rinikli.  Silibrea,  danadnja 
grdka  varoS  Silivri,  negda^nja  Selymbria,  o  kojoj  stariji  putopisci 
na  Sire  pridaju.  PoSto  je  tadanji  carski  poslanik  carigradski  (Pav. 
Eitzing)  odaslao  bolezljivomu  Lichtensteinu  liednika  i  druge  Ijude  na 
susret,  razdieli  se  poslanstvo.  Poslanik  Lichtenstein  s  lie^nikom  krenu 
morem,  ostali  kopnom,  a  jedni  i  drugi  sastali  bi  se  na  vede  u  Ponte 
piccolo,  Budud  da  je  Ponte  grande  bila  na  ovom  putu  obidna  sta- 
nica,  morao  je  onaj  odjol,  koj  je  krenuo  kopnom,  vrlo  rano  ura- 
niti,  ako  je  imao  na  ve6e  prispjeti  u  Ponte  piccolo.  Nu  ipak  puto- 
pisac  spominje  Ponte  grande  ili  danaSnji  Bojak  Cekmedze  s  liepim 
kamenim  mostom  preko  lagune,  koj  most  stariji  putopisci  razno- 
vrsno  opisuju.  Ponte  piccolo  ili  danaSnji  EudUk  Cekmedze,  obidno 
posljednja  stanica  pred  Carigradom ;  odkuda  su  poslanstva,  pradena 
od  carigradskib  dostojanstvenika,  sve^ano  ulazila  u  Carigrad. 

Isti  ovaj  put  od  Jedrene  do  Carigrada  opisuje  Hayesov  putopisac 
ovako:  „Po5to  se  odmarali  cio  dan  u  Jedrenetu,  krenuse  1.  srpnja, 
o  10  ura,   a  putovahu  4  ure   dok   su  prispjeli   u  Absu  (Hafsa)   na 

'  G.  Piud,  kii.  C,  101—108;  CXII,  238— 35;  CXVI.,  82—37.  102 
—104. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.  85 

nodidte :  mala  tarska  varoSica  s  liepom  moSejom  i  velikim  karavan- 
serajem.  Vrudina  jih  prinukala,  da  su  promienili  osnovu  putovanja 
i  vise  no6a  putovali,  Sto  obidno  i  Turei  rade;  joS  viSe  u  Aziji  i 
Afiici,  gdje  je  vrudina  znamenito  veda.  KrenuvSi  malo  prije  pdnoci, 
putovahu  do  izlaza  sunca;  poSto  su  napasli  konje  i  odmorili  se, 
podjode  rudati  u  selo,  po  imenu  Babaesqui  (Eski  Baba).  U  svih 
zemljah  turskih  ima  pored  puta  velikih  travnika,  po  kojih  krSdani 
kao  i  Turci  mogu  slobodno  pasti  svoje  konje  a  da  niSta  neplate. 
PoSto  su  u  svem  11  ura  putovali,  prispjeli  su  na  no<5iSte  u  Bergase 
(L.  Burgas).  U  ovoj  varoSici  ima  vrlo  liepa  modeja  i  velik  kara- 
vanseraj,  Sto  ga  sagradi  Mustafa  (valjda  Mehmed)  *  paSa,  koj  je  ostavio 
toliku  zakladu,  da  svi  onuda  prolazedi  putnici  dobiju  jedan  dan 
hranu  na  6ast  bo^ju.  Premda  je  poslanstvo  putovalo  na  radun  sul- 
tanov,  nije  se  nigdje  pustilo,  da  bi  se  sa  sobom  vozilo  kruh,  riin 
i  meso.  Ova  varoSica  L.  Burgas,  kao  i  vedina,  Sto  jih  na  putu  od 
Jedreneta  do  Carigrada  susretoSe,  naseljena  je  od  Turaka ;  ali  s  obje 
strane  od  glavnoga  puta  sve  su  varoSice  pune  krSdana,  koji  se  mude, 
da  prehrane  ove  nevjemike,  koji  drie  za  veliku  sramotu,  kad  bi 
ikoji  posao  vlastitimi  rukami  obavili,  misled,  da  su  rodjeni,  da  samo 
ratuju  i  da  vrSe  zapoviedi  prorokove.  Vedina  Turaka  u  ovih  va- 
roSicah  jesu  vojnici  na  konju,  zovu  se  Spais  de  Timor  (spahije 
timara),'  koje  sultan  Salje  na  strazu  u  pokrajine,  a  zato  uzivaju 
dozivotno  prihode  stalnih  timara  (dobara),  kojih  zemlje  moraju  jim 
krSdani  obradjivati.  Iz  Bergasa  krenuSe  oko  11.  ure  nodu;  poSto 
putovaSe  10  ura  i  nakrmiSe  konje  po  travnicih,  prispjeli  su  u  va- 
roSicu  Chiourli  (Corlu),  gdje  je  Selim  izgubio  boj  protiva  svoga 
oca  Bajazita.'  Ovdje  se  vidi  toliko  kornjada,  da  je  tlo  skoro  sve 
njimi  prekriveno  s  razloga ,  Sto  jih  ni  Turci  ni  Grci  nejedu. 
Budud  da  nodnim  putovanjem  nisu  uzivali  motrenje  zemlje,  pa  sto 
je  bila  nepodnosljiva  studen,  za  to  odludiSe,  da  de  opet  putovati 
danju,  premda  je  bila  nepodnosljiva  vrudina.  Krenuv  s  Corlu  dne 
4.  srpnja,  jutrom  o  6  ura,  putovahu  4  ure,  pa  se  namjerili  na 
trag  prokopa  i  zida  (razvaline  staro-rimskoga  vodovoda),  Sto  su 
posljednji  care\d  grdki  sagradili,  da  isoliraju  Carigrad  i  njegov 
priedjel,   hoted   naime   voditi   Dunav   u  Marmarsko   more,   da  tim 

^  Rad,  C,  102,  106,  CXVI,  34,  37. 

*  Spahija  i  timar  gl.  u  Jiroceka,  Cestv,  p.  406.  Glasnik  srp.  ue.  dr., 
knj.  59,  p.   195,  212. 

»  Rad  C,  102;  CV,  168. 

*  Rad,  C,  104;  CXH,  233,  234;  CXVI,  33,  36. 


Digiti 


ized  by  Google 


86  DB.  p.  XATKOYld, 

obraae  a^mlju  od  navala  barbara,  koji  jar  odpodeSe  pustoditi  ja. 
Poslije  3  are  pata  prispjeli  sa  u  Silivree  (Silivri),  koja  je  na  obali 
mora  Marmarakoga.  Sav  priedjel  od  Jedrene  do  mora  vrlo  je  ne- 
prijatan ;  jer  same  su  velike  ravnine  bez  drveda,  te  su  vrlo  dosadne. 
Selivrfe  negda  se  zvala  Selimbria,^  mala  varoS,  gotovo  sva  poru- 
Sena,  za  to  pnfitaju  Turci  u  njoj  jod  Grke,  koji  tu  imaja  vrlo  stara 
crkvu,  koja  je  na  vrlo  liepom  mjestu,  da  se  odavle  vide  sve  galije, 
Sto  plove  od  Carigrada  u  Arhipelag.  Niie  Silivreje  velika  je  tarska 
varodica,  njeSto  bolja  od  sela,  drzi  se,  §to  je  na  glavnom  pntu ;  jer 
neima  lake  za  brodove,  s  toga  neima  ni  trgovine.  —  Od  Silivreje 
putovahu  3  ure  az  more  Marmarsko,  i  prispjeli  su  u  varoSicu 
Bioucehek  mege  (B5jtlk  6ekmedie),  koja  nosi  ime  od  velika  drvena 
(sic!)  mosta,  koj  vodi  preko  zatona,  dto  ga  more  tu  tvori.  Opazill 
su,  da  je  zrak  uz  ovu  obalu  mnogo  blaii,  a  zemlja  da  je  vide 
rodna  i  mnogo  ubavija  nego  u  ravninah  tracijskih.  Podto  su  rudali 
u  ovoj  varoSici,  putovahu  jod  3  ure  uz  more,  dok  su  prispjeli  u 
varodica  Couchiouc  Chekmege  (Kttdtlk  Cekmedie),  a  zove  se  od  mala 
mosta,  koj  vodi  preko  tiesna  kao  i  predjadnji,  gdje  more  tvori  drugu 
slanu  lagunu.  Tu  ima  velika  mnozina  riba,  a  obala  je  zasadjena 
mnogimi  Ijetnici,  kamo  Turci  dolaze,  da  se  zrade.  Tu  ima  malen  ka- 
ravanseraj,  ali  vrlo  liep  s  bunarom,  na  udobnoat  onih,  koji  ovdje 
no<^.  Jer  Turci  misle,  da  jim  molitva  nije  bogu  draga,  ako  se  ne- 
peru :  s  toga  oni,  koji  su  gradili  karavanseraj,  vodili  su  amo  vodu, 
da  pruze  priliku  putnikom,  da  molitve  obaviti  mogu.  Ovaj  kara- 
vanseraj najudobniji  je  od  svih,  Sto  su  jib  vidjeli ;  jer  ima  i  soba, 
pa  Sto  konji  nisu  pomieSani  s  Ijudmi,  kao  drugdje.  Gradjen  je  na 
maloj  visini,  za  to  je  odavle  vrlo  ugodan  vidik.  Odovud  se  vide 
svi  brodovi  i  ladje,  koje  idu  u  Carigrad,  ili  odovud  idu  za  Arhi- 
pelag. Poslaniei  odsjedavaju  pravilno  ovdje,  dok  sultanovi  dastnici 
dodju,  da  jih  preuzmu;  jer  nije  obidaj  nodevati  kod  posebnika; 
za  to  najveda  gospoda  taboruju  pod  Satorih,  ili  prenode  u  ovom 
karavanseraju.  —  Prije  polaza  od  Silivra  g.  Hayes  odasla  preko 
kurira  viest  redovitomu  kraljevskomu  poslaniku,  da  mu  najavi  svoj 
dolazak.  Poslanik  poSalje  mu  dva  svoja  jani6ara  i  jednoga  od  svojih 
tumada  na  susret,  a  sastali  jih  u  Malom  mostu.  Sliede<5ega  dana, 
6.  srpnja,  po§to  hodaSe  5  ura  ravninom,  prispjeli  su  k  carigradskim 
vratam,  koja  se  zovu  jedrenatskimi.  Ali  da  se  podje  u  Peru,  gdje  je 
kraljevski  stan  i  gdje  prebiva  poslanik,  trieba  prodi  sred  grada  i 
prebaciti  ladjicom  luku,  Sto  bijaSe  ncudobno  radi  prtljage;  nego 
"iRad,  C,  104;  CXII,  233,  234;  CXVI,  33,  36. 


Digiti 


ized  by  Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.  87 

bilo  jim  je  udobnije  po6i  oko  grada  i  luke,  premda  je  bio  put  po- 
njefito  duiSi". 

Budud  da  je  nepodnosljiva  2ega  prinukala  posl.  Hayesa,  da  donjekle 
od  Jedrene  do  Carigrada  no6u  putuje:  s  toga  opis  ovoga  cieloga 
puta  nije  savrSen,  premda  je  put  vodio  preko  jednolike  dosadne 
ravnine ;  s  toga  ni  opis  njekojih  mjesta  na  ovom  putu  neodgovara 
predjagnjim  topografijskim  opisom.  U  ostalom  navodi  H.  putopisac 
i  na  ovom  putu  sama  poznata  mjesta,  te  jib  vedinom  obdenito  opi- 
suje,  neobazirud  se  gotovo  ni  malo  —  poput  drugih  putopisaca  — 
na  njihovu  proSlost.  Po&to  su  ona  mjesta  viSe  ili  manje  na  Sire  opi- 
sana  od  predja&njih  putopisaca,^  netreba  ovaj  dio  Hayesova  puto- 
pisa  nikakova  komentara. 

0  Carigradu  i  o  tamoSnjem  boravku  poslanstva  nifita  nije  Besolt 
zabiljezio,  dodim  drugi  putopisci  o  tom  viSe  ili  manje  na  dire  pri- 
6aju.  Ovo  je  nastojao  donjekle  popuniti  pomenuti  LOwenklav,*  ali 
prilidno  povrSno  i  obdenito.  Prvu  audienciju  imalo  je  Lichtensteinovo 
poslanstvo  u  Skutaru^  gdje  se  Osman  paSa  pripravljao  na  rat  per^ 
zijski.  Poslaniku  obrekoSe,  da  de  promieniti  begove  u  Novigradu, 
Ostrogonu,  Sedenu  i  Sigetu,  na  koje  se  begove  car  tuiio;'  al  dim 
se  poslanstvo  vratilo  kudi,  nehtjede  Porta  o  pomenutih  promienah 
niSta  znati.  Budud  da  je  Lichtenstein  bio  obolio,  preda  stalni  po- 
slanik  Pav.  Eytzing  u  svedanoj  audienciji  od  3.  prosinca  1884. 
carski  danak;  koj  danak  dok  se  bude  nastavljao  slati,  pisa  veliki 
vezir  MeSit  paSa  caru,  biti  de  mir  uzduvan.*  —  PoSto  je  poslanik 
Lichtenstein  predao  danak  i  svrsio  posao  svoga  poslanstva,  prida 
Lowenklav  na  pomenutom  mjestu,  odpravi,  budud  bolezljiv,  vedinu 
svoje  pratnje  i  sluga  dne  12.  prosinca  1584.  iz  Carigrada  kudi  u 
Austriju.  On  pako,  poSto  mu  je  nedavno  brat  Gjuro  Hartmann 
dne  19.  siednja  1585.  u  Carigradu  umro,*  krenu  podetkom  proljeda 
1585.  na  mletadkom  brodu  preko  Grdke  u  Mletke,  a  odavle  u  do- 
movinu ;  pratio  ga  je  poznati  Lowenklav,  kojega  je  zelio  na  ovom 
carigradskom  putu  sa  sobom  imati,  te  ga  umoli,  da  mn  bude  drugom 

1  Rad,  knj.  C,  100—107;  CXH,  189—92,  233—35;  CXVI,  32—38, 
100—104. 

'  Lewenklaw,  Neuwe  Chronica,  p.  120  1  d. 

'  N.  Isthvanfi,  Histor.  de  reb.  hung.,  p.  558.  Hammer,  Gesch.  IV,  145. 
^*  Hammer,  Gesch.,  IV,  146. 
*  0  smrti  i  pokopu   Hartmanna  Lichtensteina,    gl.  Hammer,  Gesch., 
IV,   146,  630,   631. 


Digiti 


ized  by  Google 


88  DR.  p.  MATKOVI6, 

i  pratiocem.  Prispjevgi  Lichtenstein  dne  13.  travnja  1585.  u  Kalipolj 
na  tiesnu  Hellesponta,  preuze  slabost  mah,  i  poslanik  prestavi  se 
dne  16.  istoga  mjeseca,  te  bi  u  Ealipolju  sahranjen.  ^  LOwenklav 
ostavio  je  Grku  Dionizu  iz  otoka  Skio  za  grob  poslanikov  napis  u 
grdkom,  latinskom,  talijanskom  i  njemadkom  jeziku,  a  taj  napis 
priobcSuje  LSwenklav  na  pomenutom  mjestu.'  —  Uz  to  pri^a  L5- 
wenklav,  da  je  za  boravka  poslanstva  u  Carigradu  stigla  Porti 
viest,  da  su  Turci  bill  provalili  u  Eranjsku,  pa  da  su  na  povratku 
od  T.  Erdeda  i  generala  Thurna  kod  Slunja  (26.  list.  1584.)  bili 
do  nogu  potudeni.  K  tomu  dodaje  Low.,  da  Murat  bijaSe  pravedan, 
jer  kad  je  dobio  viest,  da  je  uvidio,  da  su  njegovi  krivi,  i  da  su 
na§i  bili  na  obranu  prisiljeni.  S  toga  izdade  strogu  naredbu  na 
page  na  granici,  da  nesmiju  krditi  mira.  Uz  to  zapovieda,  da  se 
ferman  pokaie  stabiomu  car.  poslaniku  kod  Porte,  P.  Eytzingu,  i 
da  mu  se  prodita  prije  odprave,  gdje  se  strogo  padam  nalafe,  da 
drze  na  granici  svoje  Ijude  na  uzdi,  da  nebi  krddanom  dinili  zla. 
Murat  je  trazio,  da  i  oar  to  isto  udini,  da  bi  se  i  naSi  Ijudi  mirno 
vladali.  • 

PoSto  je  Besolt  svoj  putni  dnevnik  prilidno  ta6no  vodio,  s  toga 
se  dade  i  vrieme,  Sto  je  na  putu  probavilo  Lichtensteinovo  poslan- 
stvo,  lasno  ustanoviti.  Budud  da  je  Lichtenst.  poslanstvo  krenulo 
iz  Beda  dne  30.  kolovoza,  a  prispjelo  u  Carigrad  dne  19.  listopada, 
to  je  na  putu  potroSilo  svega  skupa  51  dan;  dakle  gotovo  toliko, 
koliko  i  Sinzendorfovo  poslanstvo  (52  dana),  koje  je  putovalo  pod 
kasnu  jesen.  Nu  Besolt  sam  razlikujc  ovo  putovanje  glede  vremena 
na  dva  diela,  naime  na  put  od  Beda  do  Biograda  i  odavle  do  Cari- 
grada.  Za  prvi  dio  puta  Dunavom,  trebovase  ukupno  18  dana ;  nu 
poSto  se  poslanstvo  bavilo  3  dana  u  Komoranu,  a  4  u  Budimu, 
to  bi  bilo  putovanje  trajalo  samo  11  dana.  Glede  puta  od  Biograda 
do  Carigrada  sam  je  putopisac  razlikovao  u  svojem  dnevniku  vrieme 
na  put  potroSeno  od  vremena,  §to  je  upotrebljeno  na  odmor.  Be- 
solt biljezi,  da  je  poslanstvo  od  Biograda  do  Carigrada  putovalo 
ukupno  25  dana;  dakle  bi  prema  drugim  dosta  hitro  obavilo  onaj 
za  onda  dosta  mudan  put.  Budu6  je  na  istom  putu  probavilo  u 
svem  33  dana   (od  17.  rujna  do  19.  listopada  uklj.),  to  je  8  dauA 

1  Hammer,  Gesch.,  IV,  146. 

*  Lewenklaw,  op.  c.  p.  121. 

*  Lewenklaw,  op.  c,  p.  122.  Isthvanfi,  p.  560.  Khevenhillers  An- 
nales  Ferdinandei;  Leipzig.  1721.  n,  328.  Smiciklas,  Povlest  HrvatsKe, 
n,  65. 


Digiti 


ized  by  Google 


V-I.-. 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  89 

potroSilo  u  Biogradu  i  drugdje  na  pripravu  i  odmor.  Poredimo  li 
ovo  patovanje  glede  vremena  s  predja&njimi  poslanstvi,  razabrati 
6emo,  da  je  Lichtensteinovo  poslanstvo,  pored  svega  §to  je  Lichten- 
stein  bio  bolezljiv,  dosta  hitro  putovalo ;  jer  je  trebovalo  jedan  dan 
vide  od  Sinzendorfova  i  Eitzingova  poslanstva,  koja  su  za  isti 
put  trebovala  32  dana.  —  I  Hayesov  putopisac  takodjer  je  tadno 
biljeiio  u  svom  putopisu  vrieme  potroSeno  na  putu,  razlikujudi  ga 
od  vremena,  potroSena  na  pripravu  i  odmor,  a  tu  razliku  i 
Hayesov  putopisac  iztide  takodjer  na  putu  od  Biograda  do  Cari- 
grada.  Hayesov  putopisac  glede  vremena  biljeii  ovo :  „Mi  smo  dakle 
potroSili  za  put  od  Biograda  do  Carigrada  ukupno  20  dana,  a  iSli 
smo  svega  skupa  177  ura  (dakle  gotovo  po  9  ura  dnevice).  Budud  da 
je  zemlja  ravna,  osim  njekojih  priedjela  bugarskih,  a  kola  su  dobro 
iSla,  za  to  prevaliSe  viSe  od  jedne  milje  na  uru,  ra6unaju6  naime, 
da  od  Biograda  do  Carigrada  ima  oko  200  franceskih  milja,  a  od 
Pariza  do  Carigrada  700,  Sto  su  prevalili  u  2  mjeseca  i  23  dana, 
dok  su  prispjeli  u  Peru,  u  jedno  od  predgradja  carigradskih". 
Hayesovo  dakle  poslanstvo,  koje  je  gotovo  40  godina  poslije  puto- 
valo, iSlo  je  od  Biograda  u  Carigrad  tako  hitro,  kao  Sto,  osim  ku- 
rira,  nijedno  starije  poslanstvo,  jer  putovalo  je  za  visoka  Ijeta,  a 
zurilo  se,  nebi  li  sultana,  iduda  na  Poljsku,  sastalo  gdjegod  putem. 
Daljina  pako  od  Biograda  do  Carigrada,  u  francezkih  miljah  izra- 
dunana,  odviSe  je  velika,  te  se  znatno  razlikuje  od  istih  daljina  kod 
Viandida,  Pigafette,  Gerlacha  i  Apiana.^ 

Ovo  Lichtensteinovo  poslanstvo  tim  je  osobito  znatno,  Sto  je  na 
tom  putu  udestvovao  i  glasoviti  tadanji  udenjak  L5wenklav  (Leun- 
clavius)^  koj  je,  proputovavSi  europsku  Tursku  i  baviv  se  s  poslan- 
stvom  u  Carigradu,  svoja  motrenja  i  iskustva  uporabio  u  svojih 
glasovitih  djelih  o  Turskoj.  Putopis  pako  Hayesova  poslanstva 
OBVJetljuje  i  popunjuje  mnoge  starije  putopise,  koje  znatno  nadkri- 
Ijuje  i  glede  forme  putopisnoga  prikazivanja,  Sto  jur  drugdje  izta- 
kosmo. 


*  Rad,  C,  153,  154,  CXVI;  111  i  112. 


Digiti 


ized  by  Google 


Carinarski  snstav  Dnbrova^ke  repnblike. 

U  sjednici  filosofijsko-juridickoga  razreda  jngoslavenske  akademije  znanasti  i 
umJetnosH  dne  23.  listopada  1895. 

p&iOB^io  PRAVi  6lam  dk,  K.  VojnovkS. 

L 

SredoTJeSno  doba* 

Trgoya^ke  prilike.  —  8redovije£ni  carinarski  sustav.  —  Carinaraki  pisani  za- 
koni.  —  Carinarski  zbomici.  —  (Jstrojstvo  velike  carinare.  —  Stonska  carinara. 
—  Uvozna  carina.  —  Izvozna  carina.  —  Provozna  carina.  —  PotroSarina.  — 
Vinski  monopol.  —  Javne  2itnice  i  carina  na  hranu.  —  Carina  na  robove.  — 
Dmge  pristojbe.  —  Carinski  prekr^j.  —  Carinski  redprocitet.  —  Carinski 
odno^j  s  Eotorom.  —  Slavenska  carina  (dohana  schiava).  —  Carinarski  od- 
noSaji  8  Mljetkama.  —  Carinarski  odnoSaj  s  Jakinom. 

TrgoYaike  prilike. 

U  trgova6kiin  prilikama  Dubrovadke  republike  carinarski  njezin 
sustav  nalazi  svoj  kljud. 

Dubrovnik  sa  svojim  polozajem,  otvorenim  na  more,  kroz  koje 
gledaSe  Italiju,  a  sa  zaledjem  naslonjen  na  prve  obronke  Bal- 
kanskog  poluotoka,  imadijade  nazna6en  po  naravi  pravac,  da  si 
prokrdi  put  trgovini  i  brodarstvu  napram  zapadu  i  istoku.  Na 
jednu  ruku  trebalo  je  sirovinam  istoka  otvoriti  vrata,  da  nagju 
progju  u  teritoriju  slabo  plodnome  republike  i  u  jadranskim  kra- 
jevima  Italije,  a  na  drugom  biri  vozilom  obrtnim  proizvodima  ove 
posljednje  za  svoje  vlastite  potrebe  i  za  one  susjednih  slavenskih 
drzava  na  kopnu.  Postanuvsi  na  neki  nadin  mesetarom  izmedju 
jednih  i  drugih,  sva  je  njegova  vjeStina  bila  naperena,  da  prodre 
sve  dalje  u  bli^nji  istok  i  u  prekomorski  zapad,  e  da  bi  kroz 
njegove  ruke  proSlo  obilje  proizvoda  dotidnih  zemalja,  da  uzmogne 
udariti  na  trgovinu  taku  carinu,  koja  bi  postala  omaSnim  vrelom 
drzavnih  prihoda.  Da  nije  tomu  naSla   vazda   pravu   mjeru,   istina 


Digiti 


ized  by  Google 


CABIKABBKI  SUSTAY  DUBBOYA^KE  BEPUBLIKE.  91 

je,  ali,  ako  se  ima  Buditi  sYaki  sustav  po  plodoYima,  posYemaSnji 
resultat  carinarskog  sustaYa  republike  nije  mogao  sjajnijeh  uspjeha 
postignuti  za  kopnu  i  pomorsku  trgOYinu,  za  razYitak  brodarstYa 
i  za  drzaYne  financije. 

Ne  odstnpiYSi  nikada  od  praYca  trgoYadke  politike,  s  podetka 
udarene,  promjeniYfii  mu  samo  sredstYa  polag  Yanjskijeh  prilika, 
DubroYniku  je  prvi  posao,  obezbijediti  si  na  istoku  i  na  zapada 
sloboda  trgoYme,  a  da  ga  ne  mori  briga  s  kijem  6e  sklopiti  ugo- 
Yore.  Danas  na  istoku  Yezan  je  sa  srbskim  i  bosanskim  dinastama, 
a  sutra  6e  s  turdinom,  danas  s  kraljem  ugarsko-hrYatskim,  a  kad 
<5e  oYaj  podlecSi  na  Moha6u,  opet  s  neprijateljem  krsta,  koji  mu  za- 
premi  podunaYske  zemlje.  Na  zapadu,  gdje  su  odno^aji  stabiiji, 
prYi  su  mu  saYezi  s  talijanskim  Qpdinama  isto6noga  srednjega  pri- 
morja,  a  sa  sYojom  utakmicom  i  muklom  du§manskom  Venecijom 
izmjenjuju  se  carinarski  ugoYori  i  ratoYi. 

DYa  ugledna  pisca,  Hnrat  jedan,  a  drugi  Srbin,  rasYJetlila  su 
po  izYorima  trgoYa^ke  odno§aje  republike  dubroYaftke,  naYlastito  za 
srednji  vijek,  napram  zapadu  i  istoku,  MatkoYid  u  Radu,  a  Mija- 
tovi<5  u  Glasniku.'  Resultati  njihoYih  istraziYanja  naci  6e  potYrdu 
u  carinarskom  sustaYu  DubroYuika,  koji  opisujemo.  U  ovaj  prYi 
dio,  koji  dosize  do  sYrSetka  srednjega  Yijeka,  spadaju  trgoYafiki 
ugoYori  XII.,  XIII.  i  XIV.  stoljeda  DubroYnika  od  jedne  strane 
s  Dalmatinskim  i  Istrianskim  gradoYima,  a  od  druge  s  Napuljem 
i  Sicilijom,  s  Jakinom,  s  Fanom,  sa  Sinigaljem,  s  Fermom,  s  Ri- 
minijem,  s  RaYenom,  s  Rekanatom,  s  Pesarom,  s  Ferarom,  s  Pisom 
i  Florencijom,  gdje  Yidimo  6esto  ugarsko-hrYatskog  kralja  Ljude- 
Yita  I.  biti  posrednikom  za  utanadenje  i  ufiYrSdenje  ugoYora,  i  gdje 
je  prYa  briga  republike,  osigurati  si  slobodu  trgoYanja.  Viditi  demo, 
kako  se  zrcali  tadanji  carinarski  sustaY  DubroYnika  u  opetoYanIm 
trgoYadkim  ugoYorima  s  Jakinom,  naYlastito  u  onom  od  7.  Maja 
1397.,  uYTStenim  u  Yeliki  carinarski  zbomik  od  g.  1413. 

U  ovo  razdobje  spadaju  takodjer  trgovadki  ugoYori  sa  Srbijom, 
s  Bosnom  i  Bugarskom  od  XII.  i  XIII.  Yijeka,  i  onaj  politidko- 
trgoYadki  od  g.  1358.  s  LjudeYitom  kraljem  ugarsko-hrYatskim  i 
Mleta6ke  poYlastice  od  iste  godine,  kojima  se  dozYoljuje  pod  udarcem 
pobjeda  LjudcYita  Velikoga  i  gubitka  Dalmatinskih  gradoYa  njemu 
iste  godine  ustupljenih*,  DubroYdanima  slobodno  trgoYanje  u  Ve- 
neciji,  kao  samim  mletadkim  gradjanima.  Amo  spada  onaj  prvi 
trgoYadki  ugoYor  republike  od  g.  1365.  sa  Orkanom  II.,  kad  jo§ 
Turfiin  ne  bijaSe  predobio  Elespont,  i  koji  de  joj  sluziti  kao  amulet, 


Digiti 


ized  by  Google 


92  K.  V0JK0VW5, 

da  ishodi  od  Turdina  slobodu  trgovine,  kad  6e  ovaj  biti  podjarmio 
na  Balkanu  Bugarsku,  Srbiju  i  Bosnu.  Amo  trgovadki  ugovori  od 
XIV.  vijeka  s  Egiptom,  kroz  koji  6e  Dubrovnik  znati  nadi  put 
k  Indiji.  A  nastojanju  ugarsko-hrvatskih  kraljeva  imati  ce  repu- 
blika  zahvaliti  dozvole  od  pap&,  da  mo4e  trgovati  s  nevjernieima, 
kako  svojoj  vjeStoj  politici  da  saduva  neutralnost  u  ratovima,  u 
kojim  bi  se  mogli  nadi  njegovi  saveznici,  tako  da,  dok  de  se  ovi 
krvaviti,  oni  6e  joS  bolje  trgovadke  poslove  Ciniti  i  pravednim 
putem  se  okoristiti  u  tugjoj  nesredi. 

SredoYJeini  carinarski  sustayi. 

Carinarski  sustav  Dubrovadke  republike  u  srednjem  vijeku  nosi 
obiljeije  onog  opdenitog,  koji  je  vladao  kod  slobodnih  opdina  i 
drzava  onog  razdobja,  s  torn  prednosti,  &to  ne  bivSi  se  nigda  u 
njoj  uvrije^io  feudalizam,  niti  bilo  seljaStvo  prikovano  zemlji,  i 
podavdi  za  rukom  zeljeznoj  i  vjedtoj  ruci  dubrovadke  vlastele 
usredsrediti  drzavnu  mod  i  vrSiti  je  iz  glavnoga  grada  po  cijelom 
teritoriju,  utede  jednoj  glavnoj  mani  carinarskog  sustava  one  dobe, 
zapletu  vise  carinara,  na  veliku  smatnju  i  §tetu  trgovine.  Da  je 
Dubrovnik  dotjerao  do  neke  savr&enosti  svoj  carinarski  sustav, 
mnogo  ima  zahvaliti,  kako  u  ostalim  svojim  inStitucijama,  prinajeru 
svoje  negda  pogibeljne  fititnice,  a  kasnje  zavidne  utakmice,  Vene- 
cije,  koja  prva  uvede  neki  sustavni  carinarski  ustroj,  a  mozda  i 
rijed  ^dogana^  prva  skova.  Ona  joS  od  VI.  vijeka  prometnica 
smiona,  kroz  luke  Grdkoga  carstva  i  Egipta,  istodnih  proizvoda 
Kine  i  Indije,  kojim  poplavlja&e  Italiju  i  gradove  dalmatinske,  te 
i  sami  Dubrovnik  —  podudi  ovoga  u  udaranju  uvoznih,  izvoznih 
i  provoznih  carina,  i  u  zaStiti  domadih  produkata,  a  da  je  nije 
slijedio  u  nesmiljenoj  zabrani  slidnih  proizvoda  tugjinskih.  Jer 
Mleci  StitiSe  s  vana  svoju  svilenu  i  vunenu  robu,  svoje  zlatne  zice, 
svoja  ogledala  i  cakla  proibitivnim  sustavom,  dok  Dubrovnik  ne 
dotjera  zaStitu  svojih  vunenih  pokrivada  i  koSulja,  svoje  rase,  pa- 
mudne  robe  i  svile  tako  strogim  mjerama.  U  Dubrovniku,  kao  u 
opde  u  srednjem  vijeku,  carina  nosi  vi6c  fiskalno  nego  protektivno 
obiljezje,   idudi   za   tim,    da   opskrbi   dr?-avnu    pjeneznicu    obilatim  / 

pribodima.  Jer,  kako  kaie  Cibrario,  tadar  se  nije  u  opce  poznavao  j 

onaj  absurdni  sustav  zabranjivanja  proizvoda  vanjskog  obrta  za 
promicati  svoje,  i  malo  vladara  bilo  jo  voljno  na  ovaj  nadin  uma- 
njiti  svoje  carinarske  prihode.' 


Digiti 


ized  by  Google 


GABIKAR8KI  SUBTAY  BBPT7BUKB  DUBBOVA^KE.  93 

Za  ono  razdobje  vidimo  prepletene  male  drzave,  kako  talijanske 
republike  i  piemontedku  vojvodinu,  a  velike  kako  Francesku  sve 
do  revolucije  g,  1789.,  mre^om  divond,  medju  sobom  pobijajudih 
se,  koje  su  spriedavale  i  optere<Sivale  trgovinu  —  dok  u  Dubrov- 
niku  nema  nego  jedna  jedina  velika  divona  (dohana  maggiore)  u 
glavnom  gradu,  koja  po  cijeloj  drzavi  svoju  mod  stere,  jer  Stonska 
carinara,  uvedena  g.  1448.,  i  to  podregjena  glavnoj,  nije  opstojala 
nego  do  g.  1519. 

Temelj  carini  bijaSe  a  srednjem  vijeku,  ne  toliko  onaj  razlo^iti, 
koji  pofiiva  na  vrijednosti  robe,  nego  tezina,  vanjski  oblog  robe, 
ili  opdenito  naznadenje  stvari,  koja  se  imade  zacariniti  po  mjestu, 
otkuda  dolai^age,  sukno  nUetacko,  plcUno  holandeSko.  U  Dubrovniku 
nadi  demo  gdje  vlada  ponajvide  mjerilo  carine  ad  valorem^  prem 
da  ima  dosta  stvari,  koje  se  po  broju,  po  stanovitome  sadrzaju,  po 
vanjskom  zamotku  opteredivaju. 

Nema  u  ono  razdobje  stalnosti  u  carini,  koja  se  desto  povisuje, 
a  znade  pritisnuti  trgovinu  polag  potreba  drzavnih,  a  vifie  krat 
polag  hira  prolaznih  tirana,  proti  kojemu  dizu  glas  pape,  pravi  za- 
$titnici  sredovjecne  trgovine^  kako  ih  zove  Cibrario.*  Vididemo  i 
u  Dubrovniku,  da  se  carinski  cjenik  dize  i  snizuje  desto,  ne  uzi- 
majudi  vazda  u  obzir  interese  prometa,  nego  same  potrebe  drzavne, 
navlastito  u  svrhu,  da  se  pokrije  ogromni  danak,  Sto  se  plada  Tar- 
cinu,  i  tim  da  se  spasi  drzavna  nezavisnost. 

I  Dubrovnik,  kako  ostale  sredovjedne  drzave,  moze  biti  viSe 
nego  neke,  izvrSuje  monopol  prodaje  stanovitih  proizvoda,  navla- 
stito soli,  glavno  vrelo  drzavnog  prihoda,  kojega  radi  junadki  se 
bije,  kad  dobitnik,  a  kad  pobijegjen,  s  Venecijom,  da  si  osigura 
iskljudivu  progju  u  bliznjim  slavenskim  zemljama.  Ali  nije  ovo  je- 
dini  monopol,  kako  demo  dalje  vigjeti,  koji  uvagja  mala  republika, 
da  opskrbi  narod  potrebitim  ili  korisnim  stvarima.  Vidimo  i  u 
Dubrovniku  ono  potanko  uredjivanje  cijena  za  svakojake  proiz- 
vode,  za  kruh,  meso,  vino,  ulje  i  za  same  obrtnine,  koje  bi  se  u 
zemlji  producirale,  jer  u  ono  vrijeme  driave,  osobito  ako  male, 
vise  bi  bile  podobne  obitelji,  gdje  kude  starjeSina  svaku  sredi,  kako 
misli,  da  de  biti  bolje  opskrbljeni  dlanovi  njezini. 

Gdje  se  opaza  teznja  zadovoljiti  interesima  navlastito  vlastele, 
to  biva  kod  prodaje  vina.  Ovdje  se  uvagja  s  rana  tako  poredanje 
u  prodaji  ovog  proizvoda,  da  bude  prije  potroSeno  ono  iz  vino- 
grada   gospodarevijeh   iz   Sire   okolice   gradske,  a  zatim  vino   uda- 


Digiti 


ized  by  Google 


94  K.  V0JH0VW5, 

Ijenijeh  predjela  primorskih  i  konavskih  kmetova.  Ali  ova  povla- 
stica  nije  se  do  skrajnosti  doc^rivala  kako  a  feudalnim  driavama^. 

Kod  oskadice  op6ila,  koja  bi  opteSdala  izmjenu  proizvoda  megju 
narodima  i  uzrodila  desto  glad,  opdeniti  je  bio  tada  sustav  opskrb- 
Ijivanje  puka  po  jaynim  skladigtima,  navlastito  po  ^itnicama,  da 
mu  ne  fali  kruh.  Tako  je  bilo  i  u  Dubrovniku,  gdje  je  vladi  bio 
prvi  zadatak,  opsluzen  do  konca  republike,  odinskom  brigom  pri- 
skrbiti  periodidno  hranu  narodu  i  nastojati,  ne  samo  da  mu  bude 
kruha,  nego  ulja  i  vina,  barem  do  potrebe. 

U  srednjem  vijeku  postupalo  se  Jcoji  put  u  trgovadko-carinarskim 
odnodajima  s  tugjincima  na  temelju  reciprociteta. '  Viditi  demo,  da 
sve  nastojanje  trgova6ke  politike  republike  bilo  je,  megjunarodnim 
ugovorima  s  isto^nim  i  zapadnim  drzavama  uvesti  u  zivot  to  na- 
delo,  kojega  se  ona  dr^ala  kod  prvih  svojih  carinarskih  zakona  i 
B  onim  narodima,  s  kojim  se  nije  bila  posebnim  pogodbama  vezala. 

Talijanski  jur  navedeni  slavni  pisac  opaza,  da  temelj  ekonomi6- 
kome  stanju  srednjega  vijeka  bijaSe,  da  porezi  nijesu  se  mogli 
povisiti  brez  privole  podanika.  Po  torn  se  dogodi,  da  nu£da,  u  kojoj 
su  se  vladari  nalazili,  traziti  od  njih  novdanijeh  potpora,  i  poteSkode, 
ishoditi  od  sludaja  do  sludaja  privolu  podanika,  izazvaSe  sazivanje 
staliSa.''  U  republici  Dubrovadkoj  nalazimo,  da  nametnude  glavnog 
poreza,  kakva  je  bila  carina,  i  ostalih  pristojba,  nigda  se  ne  zbiva 
brez  privoljenja  Velikoga  Vijeda,  a  u  kasnije  vrijeme,  kad  se  dr- 
zavna  mod  koncentrovala  u  Starom  Vijedu  (n  Senatu),  nigda  brez 
privole  ovog  zadnjega.  Dubrovnik  nije  nigda  poznao  samovoljno 
udaranje  javnih  tereta  od  strane  ovrSujude  vlasti,  brez  privoljenja 
onih  drzavnih  zborova,  kojim  je  do  blizu  pada  republike  bio  pravac 
kod  glavne  grane  uprave  obezbjediti  opstanak  drzave  i  promicati 
joj  poljodjelske,  brodarske  i  obrtne  interese. 

Carinarski  pisani  zakoni. 

Prve  tragove  pisanih  carinarskih  zakona  nalazimo  u  Dubrovad- 
kome  Statutu,  izdanomc  15.  Maja  g.  1272.  pod  knezom  Markom 
Oiustiniani,  Tu  se  ustanovljuje  (knj.  VI.,  gl.  13),  da  ko  bi  izvan 
Dubrovnika  prekrSio  propisanu  carina  (osim  kad  bi  tijem  povri- 
jedio  neprijatelje  driave),  te  nanio  Stete  Dubrovdaninu,  ima  mu 
nadoknaditi  Stetu,  ili  podi  u  zemlju,  gdje  ju  je  podinio,  da  izravna 
stvar.  Propisuje  se  takodjer  carina  siru,  koji  bi  Dubrovdanin  poslao 
u    mjesto   kakvo   megju   Eotorom   i   Zadrom,   izuzam   Dubrovnik 


Digiti 


ized  by  Google 


GAIOHABSKI  STJSTAV  BUBBOYAdEE   BEPUBLIKE.  95 

(knj.  Vni.,  gl.  82.),  a  dalje  opredjeljuje  se,  da  od  svake  robe  u 
vriednosti  od  dvadeset  perpera*  naprijed,  koja  bi  se  trgovala  u 
Dabrovniku,  imade  se  platiti  toliko  od  kupca,  koliko  od  pro- 
davaoca  jedan  groS  i  p6  Da  sto  perpera  vrijednosti  (knj.  VIII., 
gl.  73.)." 

Nijesu  bez  vaznosti  ova  tri  propisa,  navlastito  drugi,  koji  sa- 
drzava  u  jezgri  jedno  od  opdenitih  carinskih  pravila  republike, 
po  kojemu  Dubrovfianin,  trgujudi  izvan  teritorija  dubrovadkoga, 
nije  zato  oslobodjen  od  carine,  a  tredi  udara  ve6  carini  kao  temelj 
vrijednost  robe,  prem  da  nije  niti  moze  biti  opdenit.  All  se  nema 
dr^ati,  da  su  ova  tri  propisa  sadinjavala  u  vrijeme  izdavanja  Sta- 
tuta  jedine  carinarske  zakone  tada  opstojede.  Osim  tamo  i  amo 
rasprgenih  zakona  i  ovdje  kako  na  svom  pravnom  polju  obidajno 
pravo  bi  popunjivalo  pismeno. 

Carinarski  zborniei. 

Prvi  carinarski  zbornik  republike  (Liber  statutorum  dohanae) 
spada  u  godinu  1277.,  te  bi  sastavljen  samo  pet  godina  poslje  Sta- 
tata  pod  istim  dubrovadkim  knezom  Markom  Giustiniani^  izdava- 
teljem  ovoga  i  broji  87  dlanaka,  Tcoji  su  postojali  i  prije,  a  zako- 
nofia  kaze  a  uvodu,  da  ih  je  dao  skupiti  iz  raznih  vremena  svojih 
predSasnika,  te  dovesti  u  sklad,  razbistriti  i  popuniti,  da  suci,  koji 
bi  ih  uporavili,  budu  sloini,  a  carinari  da  ne  oklevaju  kod  utje- 
rivanja  drzavnih  prihoda.  I  zbilja,  u  taj  zbornik  vidimo  uvrSten 
propis  o  carini,  koja  se  ima  platiti  na  sir,  jur  uvrdten  u  poglavje 
82.,  knj.  VIII.  statuta,  tako,  da  ne  videdi  recipirane  ostale  one 
dvije  gore  spomenute  dtatutame  nstanove,  red  je  dr^ati,  da  ih  je 
zbornik  od  god.  1277.  stavio  izvan  krijeposti. 

Pod  knezom  Pavom  Gundulidem  bijaSe  izdan  6.  Maja  1413. 
opse^niji  carinarski  zbornik  (Capitolare  della  Dogana  Grande),  koji 
je  pretoCio  i  popunio  onaj  od  god.  1277.,  i  koji  dopire  sa  svojim 
propisima  do  praga  srednjega  vijeka,  te  de  nam  sluziti  kao  pro- 
vodid  i  glavni  izvor  prvom  dijelu  ove  rasprave,  s  kojim  prispo- 
dabljamo  potanko  na  drugom  mjestn  stariji  zakonik  od  godine 
1277.*' 

*  0  dubrovafkim  novcima,  da  se  bolje  razumlje  cariDski  sustav, 
gledui  primjetbu  29. 


Digitized  by 


Google        ^ 


96  K.  VOJHOVia, 

UstroJstYO  velike  carinare. 

Ustrojstvo  i  manipulacija  velike  divone  (kako  se  zvala  i  zove 
jo5  u  Dubrovniku  carinara),  bjeSe  za  ovo  razdobje  jednostavno. 
Cetiri  divonijera  prije  birana  po  Malom  Vijedu,  a  kasnije  po  Ve- 
likom  Vijedu  za  godinu  dana,  upravljahu  carinarom.'^  Za  poma- 
gada  imali  su  oni  pisara,  kojega  predlagahu  Malome  Vijedu,  da 
izabere  izmedju  trojice  najsposobnijega.  On  bi  vodio  knjigu,  gdje 
bi  zabiljezio  sve  trgovine,  Sto  bi  se  izvozile,  a  po  njoj  bi  izdavao 
ispravu  trgovcu.**  Da  ne  bi  nista  uteklo  carinarima,  red  je  bio 
svakomu,  koji  bi  htio  putovati  po  suhu  ili  po  moru,  imao  ili  ne 
imao  trgovine  za  izvoziti,  prijaviti  se  divonijerima  i  kazati  pod 
zakletvom,  da  li  ima  i  koju  robu  za  izvoziti,  te  platiti  odmah  ca- 
rina, pod  prijetnjom,  u  slodaju  pritajivanja,  globe,  obi^no  od  jedne 
perpere  i  gubitkom  robe  ili  nje  vrijednosti.  Ovo  je  valjalo  za  svaku 
lagju,  koja  bi  odjedrila,  izazam  lagjice,  koje  bi  isle  na  ribarenje, 
ili  da  krcaju  goriva  ili  k  bli^im  vinogradima.** 

Divonijeri  imadu  utjerivati  odmah  carinu,  pod  prijetnjom  globe 
od  25  perpera  za  svakoga  u  sludaju,  da  bi  podekali  stranku*'. 
Mesar  ne  smije  iz  mesnice  (komarde)  izvaditi  koiu,  ako  nije  prije 
platio  carinu.^* 

Iz  carinarske  blagajne  po  zakonu  od  21.  septembra  1362.  imali 
8u  se  ispladivati  javni  sluzbenici  po  reda  dotidnih  uredovnih  do- 
znaka,  a  prvo  mjesto  zapremaju,  koji  su  u  zatezi  s  pladom.  Imadu 
povrh  svih  prednost  knez  i  njegovi  sluge  (famuli)^  riviri  (upravni 
i  sudbeni  podvomici),  nocni  nadzomici,  ludki  dinovnici,  duvari  sv. 
Srgja  i  sv.  Lovrijenca  i  poslani6ki  ulaci. 

Bilo  je  s  podetka  meietara^^  koji  bi  u  samoj  divoni  posredovali 
mcgju  trgovcima,  Malo  Vije^e  ih  bira§e,  a  od  pristojbe  meSetarske 
zakon  kaze,  da  ih  ide  detvrti  dio,  iz  <!ioga  bi  se  iraalo  izvesti,  da 
ostalo  bi  zapalo  drzavu.  Kasnijim  zakonom  od  g.  1384.,  mozda 
usljed  zloporaba,  koje  6e  biti  nastale  u  carinari  po  baratanju  me- 
.setara,  ovi  bjeSe  ukinuti  za  svu  robu,  koja  se  manipulirala  u  di- 
voni.** 

Velika  divona  bila  je  jur  smjestena  na  podetku  XIV.  vijeka  u 
zgradi,  nazvanoj  „Spon^a**  po  onim  otvorenim  trijemovima,  podig- 
nutim  na  megji  drzave,  gdje  bi  se  karavane  odmorile.  Kad  bi 
usavrsena  u  svom  stilu  goti^ko-romanskom,  uslijed  naredbe  Maloga 

'  Talijanski  tokst  (capit.  LXXI)  potalijancujo.  hrvatsku  rijoe  „iw«- 
Setar^  u  ^missete^. 


Digiti 


ized  by  Google 


GARINAR8KI  8UBTAV  DUBROVA^KE  EBPUBLIKE,  97 

Vijeda  od  27.  Oktobra  1556.,  postade  jedna  od  najukusnijih  arki- 
tektonidkih  zgrada  u  gotifiko  -  romanskom  stilu  one  dobe,  koja 
i  sada  priteze  k  sebi  pozornost  putnika  i  umjetnika'*^.  Spada  na 
podetak  ovoga  razdobja  zakon  Velikoga  Vije(5a  od  15.  Maja  1479., 
kojim  bi  naregjeno,  da  se  ima  priudesiti  pri  zemlji  Sponge  veliko 
skladiste  za  pohranu  svite  i  u  opce  sve  trgovine,  koja  bi  dodla 
morem^'. 

Velika  divona  u  Sponai  bijade  glavni  i  jedini  carinarski  ured  u 
driavi  sve  do  konca  republike  s  kratkim  prekinu6em  posebne  ca- 
rinare  u  Stonu  utemeljene  stopra  g.  1448.  A  razlog  tomu  je  bio, 
Sto  Dubrovnik  sam,  po  svom  polozaju,  bijaSe  ono  trgovadko  sre- 
diSte,  gdje  se  stjecaae  trgovina  izmedju  istoka  i  zapada,  kojemu 
fiinjase  iznimku  u  svoj  dr^avi  Ston  radi  neretvanske  doline.  I  za 
to,  kako  su  sve  karavanc  iz  elavenskih  zemalja  dolazile  na  Tabor, 
u  predgragje  na  Plodama,  da  iskreaju  i  ukrcaju  robu  —  tako  su 
imali  svi  brodovi  u  istu  svrhu  do6i  u  Dubrovafiku  luku.  Pa  i  kad 
bi  ih  oluja  ili  strah  od  gusara  silili,  da  se  osidre  u  drugoj  kojoj 
luci  drzave,  te  morali  iskrcavati  robu  pod  nadzorom  dotidnog  la- 
danjskog  kneza,  ipak  carinarske  operacije  valjalo  je  obaviti  prije 
ili  poslje  u  Dubrovniku.  Osim  toga  kako  carina  bijase  glavno  vrelo 
drzavnog  prihoda,  trebalo  je  staviti  je,  tako  red,  pod  oci,  te  po- 
vjerit  joj  upravu  prvim  drzavnim  wsluzbenicima,  da  se  ne  bi  kriom- 
Carenjem,  tako  lasnim  na  ladanju,  gdje  urednici  obicno  strogo  ne 
bdiju,  donijelo  Stete  drzavi. 

Stonska  carinara. 

Ovo  se  iakusilo  u  Stonu,  gdje  se  bila  o  polovici  XV.  vijeka  tako 
razvila  trgovina  s  Neretvanskom  dolinom  i  sa  susjednim  slavenskim 
zalegjem,  da  zaklju6kom  Velikoga  Vijeca  od  11.  Novembra  1448. 
bi  dozvoljeno,  da  se  za  svu  robu,  koju  bi  Neretvanski  trgovci 
morem  unosili  u  Ston,  te  bi  je  iz  Stona  ili  iz  Rata  izvozili  po 
suhu,  imadu  pladati  u  Stonsku  divonu  (Dohana  Stagni)  carinu  istu, 
koju  bi  inaCe  bili  jilatili  u  Dubrovniku.  Na  isti  nadin  imalo  se  po- 
stupati  i  glede  izvoza  trgovine  morem  iz  Stona,  Rata  i  Neretve, 
kamogod  otpreraljene,  predpostavivsi  za  oba  slucaja,  da  se  nije  ca- 
rina platila  prije  u  Dubrovniku. 

Oni  cinovnici  Rtonskih  slanica,  koji  su  vodili  dotidne  manipula- 
cione  knjige  (officialcs  nostri  dc  scripto)  imali  su  sastaviti  teSk(Tu 
svih  trgovina    u   Ston   donesenih.  a  solinarski    blagajnici    (officialcs 

R.  J.  A.  ex XIX.  7 

Digitized  by  VjOOQIC 


98  K.  vojNovid, 

nostri  de  pagamento)   imali  su  utjerati   carinu  i  unositi  primitak  u 
knjigu.^^ 

Ali  iskustvo  ne  odgovori  odekivanju,  jer  se  opazilo,  da  premda 
se  Stonska  trgovina  po  moru  i  po  suha  bila  raSirila,  drzava  ne  bi  se 
razmjerno  carinom  okoristila,  odevidno  radi  rasprostranjenog  kriom- 
darenja,  te  Veliko  Vijede  prvo  g.  1488.,  pak  joS  kasnije  g.  1519. 
naredi,  da  se  u  Stonu  ne  smije  vifie  iskrcavati  roba  bilo  od  mora* 
bilo  od  kopna,  doneSena  u  vrijednosti  od  preko  deset  dukata,  nego 
da  se  ima  sva  iskrcavati  u  Dubrovniku.  A  niti  ulje,  niti  drugo 
hranivo  nije  se  smjelo  prodavati  u  Stonu  na  veliko  (alV  ingrosso) 
brez  dozvole  SenataJ® 

U  srednjem  vijeku  bila  je  poznata  navlastito  uvozna  i  izvozna 
carina.  Ova  posljednja  nametnula  bi  se  u  manjoj  kolidini,  a  to  na 
domade  proizvode,  a  smjeSala  bi  se  s  provoznora.*^  U  Dubrovniku 
sve  tri  vrsti  carine  opstoje  i  razlikuju  se  po  njih^ovoj  naravi  jedna 
od  druge  kako  u  moderno  doba,  optcrecuju  trgovinu  domadu  i 
tugju,  uzimaju,  uvozna  i  izvozna,  fiskalni  i  prot<5ktivni  znadaj,  a 
provozna  svojom  znamenitosti  biljezi  svjetski  polcjzaj  Dubrovnika. 
za  trgovaCke  odnosaje  megju    istokom  i  zapadom. 

Uvozna  carina. 

Zakon  od  3.  junija  1385.  pod  knezom  Klementom  Gu(5eticem 
proglasuje  opceniti  propis,  da  tu^inci  imaju  platiti  3®/^  ad  valorem 
za  sve  trgovine,  uneSene  u  grad,  a  i  vise,  bude  li  Dubrov6anin 
dokazao,  da  plada  viSu  uvoznu  carinu  u  zcmlji,  kojoj  tugjinac  pri- 
pada.**  S  ovim  bi  potvrgjeno  ono  nac^elo  carinarskog  reciprociteta, 
izjavljeno  jos  g.  1325.,  po  kojemu  tugjinci,  uva^ajuci  robu  u  Du- 
brovnik,  placaju  istu  carinu,  koju  Dubrov6anin  u  njihovoj  zemlji, 
a  izvazajudi  je  neprodatu  iz  grada,  urafiunavaju  u  izvoznu  carinu, 
ve6  placenu  uvoznu.^*  Ovo  nacelo,  kako  demo  o  torn  dalje,  uprav- 
lja.^e  odavna  narodnim  togovadkim  odno§ajima  Dubrovnika,  a  bi 
po  motivaciji  zakona  od  g.  1395.  potvrgjeno,  da  se  stane  na  put 
rasprama,  koje  bi  nastale  kod  omjerivanja  carine  medju  inostrancima 
i  divonijerima. 

Ovomu  pravilu  dinjase  iznimku  po  zakonu  od  19.  Julija  1392. 
uvozna  carina  od  G^/q  na  vuncnu  svitu  i  na  fustanje  (panni  e  fii- 
stai/ni)^  a  t(»  na  zastitu  osobito  domace  svilc,  koja  se  bilJi  druge 
polovice  XIV.  vijeka  podela  tvoriti  u  gradu.  U  istoine  zakonu  na- 


Digiti 


ized  by  Google 


CABIKAR8KI  BU8TAV  DUBBOVA^KE  BEPUBLIKE.  99 

regjuje  se  divonijerima,  da  imadu  ispitiyati  i  ocjenjivati  roba,  a 
imat  6e  pravo  na  dva  grofia  za  svaki  komad  svile  (pejsea  di  panno)^ 
a  osim  toga  na  dest  gro§a  za  svaku  stotinu  dukata  (dubrova^kijeh) 
vrijednosti  od  spomenute  robe.  Ali  ovaj  teSki  namet  ne  padade  na 
MleCice,  niti  na  inostrance,  s  kojim  Dubrovnik  bijafie  pogodbom 
vezan.**  Ova  za6tita  svile  bi  zaoStrena  zakonom  od  22.  Januara 
1433.,  kojim  bi  naregjeno.  da  tugjinac,  koji  unaSa  u  Dubrovnik 
svite,  te  je  i  prodaje,  ne  samo  §to  pla<5a  uvozninu  od  6®/o,  nego 
toliko  ima  pladati  i  kupac.  Dapade  prvomu  se  zabranjuje  kupiti 
u  gradu  (tako  cemo  kratkode  radi  zvati  Dubrovnik,  kako  ga  zovu 
per  antonamasiam  i  sadanji  Dubrovfiani)  inostranske  svite  od  Du- 
brovfiana,  ili  je  njima  preprodati.**  A  joS  prije  sa  zakonom  od  11. 
Aprila  1387.  bjese  zabranjeno  tagjincima,  izuzamgi  Mledi(5e,  pro- 
davati  u  Dubrovniku  i  u  ostaloj  driavi  svite  na  malo  (panni  a 
retaglio)  pod  globom  gubitka  robe  i  25%  njezine  vrijednosti,**^ 
Kad  se  bio  pak  o  polovici  XV.  vijeka  jako  razvio  u  Dubrovniku 
vuneni  obrt,  poduprt  velikim  novcem  od  vlade,  bi  udarena  uvozna 
carina  od  1%°^  vunu,  uneSenu  izvan  zalijeva  u  grad  (da  fuori 
del  golfo)^  kojom  se  pravi  svita. 

Ovdje  se  namjeravamo  na  carinarski  propis,  koji  stoji  u  pot- 
punoj  oprijeci  sa  modemim  carinarskim  zakonarstvom.  Dubrov- 
danin  ne  plada  samo  carinu,  kad  uvaza  kupljenu  robu  u  svoj  grad, 
nego  i  kad  je  unaSa  izvan  drJave  u  kojegod  mjesto  podvrgnuto 
i  tugjinskoj  carini,  ako  je  nije  ved  platio  u  Dubrovniku.  Ovako 
proglasuje  zakon  od  7.  novembra  1351.**,  a  razlog  mu  je  po  svoj 
prilici,  Hto  gragjanin  ne  smije  se  oteti  poreznoj  duznosti,  makar  se 
naSo  izvan  domovine,  p(»5to  carina  je  prvo  vrelo  drzavnih  prihoda, 
kojom  Dubrovnik  pokriva  svoje  drzavne  potrebe  i  obezbjegjuje  svoju 
slobodu.  Ovome  propisu,  kojim  je  proniknut  sav  carinarski  sustav 
republike,  ima  se  pripisati  ono  bogatstvo  divone,  o  kojemu  su  znali 
pripovijedati  mletacki  zavidni  poslanici,  kad,  iduci  u  Carigrad, 
svradali  bi  se  u  Dubrovnik,  i  pohotnim  okom  zavirivali  u  cari- 
narsku  blagajnu.*'  Ovomu  nadelu  dan  je  konkretniji  izraz  u  za- 
konu  od  12.  Junija  1417.,  gdje  se  propisuje  s  razloga,  Sto  velika 
dubrovadka  divona  desto  ostaje  prevarena  po  onima,  Tcoji  trgnju 
i/Bvan  Dubrovnika^  a  ne  prijavljuju  u  gradu  poslove  drugodje  obav- 
Ijene,  da  svaki  Dubrovcanin,  koji  kupi  robe,  podvrgnute  carini 
izvan  grada  svoga,  s  namjerom  poslat  je  izmegju  Mletaka  i  Spljeta, 
ili  iz  Alekaija  put  istoka,  gdjegod  se  plada  carina,  imade  je  prija- 
viti  kroz  tri  mjeseca  velikoj    divoni,  a  kroz    mjeaec   dana   ako  je 


Digitized  by 


Google       — 


100  K.  VOJNOVid, 

uneSena  u  Spljet  ili  u  Aleksij,  pod  prijetnjom  globe  od  l^o  na 
vrijednosti  robe.  Carina  pak  ima  biti  uplacena  u  detiri  mjeseca  od 
prijave,  a  bude  li  trgovac  prije  doSo  u  grad  za  tri  dana  od  do- 
laska,  pod  teSkom  globom.  Dubrovdanin  pako,  koji  bi  u  gorere6enini 
mjestima  kupio  take  robe,  na  koju  se  placa  carina,  koja  nije  upla- 
(5ena  u  Dubrovniku.  da  je  izvozi  po  suhu,  potpada  istoj  gorerefienoj 
pedepsi.*'* 

IzYOzna  carina. 

Udarena  je  izvozna  carina  proti  Dubrov6anima : 

a)  na  platno  tvoreno  ili  netvoreno  u  gradu,  odaslano  iz  Dubrov- 
nika  ili  iz  bud  koje  strane  lezede  na  talijanskoj  Pulji  do  rijeke 
Dvila  i  otoka  Mljeta,  Korfiule,  Hvara  i  Braca,  prostor  ovaj  koji 
pravi  vrst  carinarskog  p&sa  za  izvoz  morski,  a  to  tri  grosa  i  jednu 
tretinu  na  sto  (lakata?),  a  jedan  folar  na  lakat  {un  folaro  per 
hrazzo)^  bade  li  platno  izvozeno  po  suhu  ili  lagjicom  do  Stonskih 
u6ca.-'*  Da  bi  se  oteScalo  odaslanje  platna,  toliko  potrebita  doma- 
dcmu  pu6anstvu,  Dubrovdanin,  koji  bi  ga  prodao  tugjincu,  eda  ga 
ovaj  izvozi  po  suhu  ili  po  moru  na  gori  refiena  mjesta,  placa  na 
sto  (lakata?)  jednako  tri  groSa  i  po;'" 

b)  na  pamuk,  fustanj,  pokrivade  i  flanele,  odaslane  na  gore- 
redena  mjesta  morcm  ili  po  suhu,  ili  prodane  u  tu  svrhu  tugjincu, 
a  to  na  stotinu  lakata  pamudne  robe  jednu  perperu,  na  komad 
fustanj  a  jedan  gros,  na  pokrivac  dva  gro6a,  a  na  flanele  devet  fo- 
lara  na  jednu  perperu  vrijednosti;'* 

c)  na  svilene  tkanine  (draperia  cambio  seta)  i  na  ostalu  robu, 
napose  nenaznacenu,  izuzamSi  zlatne  forinte.  dukate  ili  dinarc,  grose, 
doSavse  iz  Mletaka  ili  iz  Brskove,  u  razmjerju  devet  folara  na 
jednu  perperu  vrijednosti.  Bude  li  Dubrovdanin  prodao  tugjincu 
take  robe  (s  izuzetkom  dinara,  groSa  iz  Mletaka  i  iz  Brskove)  pla- 
titi  ce  jedan  folar  na  svaki  gro5  vrijednosti;" 

d)  na  svake  vrsti  lovadkih  ptica,  koje  bi  se  valjda  upotreblji- 
vale  u  dvorovima  srpskih  i  bosanskih  dinasta,  kako  n.  pr.  sokoli 
(falconi^  s/iarvieri^  astoriy  torzioli)  jedan  groS  na  pticu,  bio  izvozafi 
i  inostranac,  samo  ne  Mlefiic;^' 

e)  na  ulje  izvozeno  raorem  unutra  spomenutih  granica,  9  folara 
na  jednu  perperu  vrijednosti.  Podanici  srpskog  kralja  (del  re  di 
Rascia)  placaju  dvije  perpere  na  miljar  uVya.  (miliaro  d^  oglio);^* 

f)  na  cigle  ili  ku[)C  (pierr  cotte)  ncopredii.'ljenu  carinu  od  polo- 
vi(»('  prcko  vrijednosti  robe,  sto  je  bilo  jednako  zabrani  izvoza,  da 


Digiti 


ized  by  Google 


CARINAR8KI   BUSTAV   DUBROVACKE  KEPUBLIKK.  IQl 

se  tako  onemogudi   izvazanje    materijala,   nuzno  za  gragju,  navla- 
stito  seljadkih  kuda;" 

g)  na  svaki  dvojaki  bijelj  (schiavina  doppia)^  p6  groSa,  a  na 
stotinu  (lakata?)  ra§e  Best  groSa,  a  to  i  kad  bi  Dubrovdanin  prodao 
od  ove  robe  tugjincu.  Ovaj  pak  oproSten  je  od  dade,  bude  li  je  kupio 
od  inostranaca*/^ 

h)  na  sir,  kad  bi  ga  DubrovdaniD  izvozio  iz  Kotora  do  Zadra, 
jednu  perperu  na  hiljadu  libara  teiine,  a  kad  bi  ga  izvozio  iz  Ne- 
retve,  na  glasu  po  svome  siru,  platio  bi  na  istu  kolidinu  dvije 
perpere  ;^*** 

i)  na  loj  pet  perper^  na  istu  kolidinu;" 

j)  na  sukno  6^/0  na  njegovoj  vrijednosti.  ^^ 

Jako  providna  je  ustanova,  stvorena  za  sludaj,  da  bi  izvozad 
donio  natrag  roba,  za  koju  je  platio  izvoznu  carinu.  Prije  nego  je 
ponese  kudi  ili  u  dudan,  ima  se  zakleti,  da  je  platio  carinu,  a  kad 
bi  je  htio  opet  izvoziti.  zakleti  de  se,  da  je  ona  ista  roba,  sto  je 
bio  donio  natrag,  i  za  koju  je  u  svoje  vrijeme  platio  carinu,  i  tako 
je  ne  de  platiti  po  drugi  put.  Izuzet  je  sludaj,  da  je  Dubrovdanin 
prodao  istu  onu  robu  inostrancu,  koji  je  bode  izvoziti,  jer  tada, 
ako  tugjinac  je  podvrgnut  jadoj  izvoznoj  carini,  treba  da  plati  di- 
voni  viSak.'® 

U  ostalorae  tugjinci,  koji  bi  htjeli  izvoziti  robu,  po  njima  une- 
senu  u  grad,  uradunati  de  u  izvoznu  carinu  uvoznu,  koju  de  bili 
platili.*^ 

Vrijedi  pak  posebni  cjenik  za  robu,  koju  bi  Dubrovdanin  htio 
poslati  u  Spljet,  u  Trogir  ili  u  druga  mjesta  kraljevine  Ugarske 
ili  u  Romaniju  (Romania),  za  koju  de  platiti  2%  na  stotiuu  per- 
pera  vrijednosti.** 

Umnozeni  upravni  troskovi  prouzrodiSe  zakon  od  21.  Aprila 
1442.,  kojim  izvozna  carina  za  robu,  kupljenu  u  Dubrovniku  ili 
vani  bi  poviSena  od  3  na  4%,  slavenska  carina  (o  kojoj  dalje)  na 
67oi  sve  stvari  za  bojadisanje  sukna  na  I^q,  na  kupnju  vune  u 
svem  teritoriju  udarena  pristojba  od  7^%,  i  uvedena  ludarina  (ar- 
horazzo)^  od  koje  su  bile  proste  lagje,  koje  su  ribale  koral,  koji 
je  tada  nosio  velike  dobitke,  a  to  u  razlogu  od  20  folara  za  vrijeme 
ribarenja.*' 

ProYOzna  carina. 

Zakonom  od  3.  Junija  1385.  uvagja  se  provozna  carina  od  1% 
na   robu   tugjinaca,   koja   bi    prolazila   gradom   za   daljnji  promet. 


Digiti 


ized  by  Google 


102  K.  VOJNOVI<5, 

Povisuje  se  na  3^0  za  one  inostrance,  koji  trgovinu  sprovagyaju 
put  Bugarske,  Slavonije,  Zente,  Bosne  i  Ugarske,  gdje  Dubrovdani 
pladaju  carinu.  Za  biser  i  drago  kamenje  platide  se  provoznina, 
u  koliko  Dubrov5ani  je  pladaju  u  mjestu,  kamo  je  otpravljena.  AH 
ako  od  trgovine  uneSene  za  provoz,  jedan  dio  bude  u  grodu  prodan, 
za  nj  se  plada  mjesto  provozne  uvozna  carina.*' 

Provoznina  od  l^o  uporavlja  se  po  zakonu  od  14.  Maja  1435. 
na  Barane  (Antivarani),  koji  unasaju  robu  u  grad,  a  da  je  ne 
prodaju.** 

PotroSarina. 

U  ovo  prvo  razdobjc  nalazimo  udarenu  potrosarinu  na  friSko  i 
posoljcno  meso,  a  to  za  svaku  trpezu,  na  kojoj  so  izlaze  za  pro- 
daju u  nedjeljni  dan,  kad  je  prodaja  obilnija,  sa  jednim  grosom, 
u  fietvrtak  (nelli  zorni  de  zohia)  sa  15  folara,  a  u  druge  dane  sa 
12  folara,  a  za  sludaj  oteze  u  pladanju,  u  ime  globe  plada  se  6e- 
tvrti  dio  viSe.** 

Na  grad  pak  i  na  svu  drzavu  udarena  je  potroSarina  za  svaki 
komad  sitne  zivotinje  od  jedne  godine  4  miliarisa,  a  knezu  uz  to 
se  placa  pristojba  od  6etiri  folara,  za  svaku  svinju  8  mil.,  a  knezu 
fol.  8,  za  svako  govegje  ili  kravu  16  mil.,  a  knezu  fol.  16,  U  slu- 
6aju  pak  kriomfiarenja  platidese  7*  vise  divoni  i  knezu.* ° 

Zabranjeno  je  svakomu  brez  dozvole  divonijera,  pod  globom  za 
kucevlastnika  i  za  mesare,  ubiti  zivotinje  u  kudi.  Ali  ako  slaven, 
koji  je  doderao  zivotinju  u  grad,  bude  koju  ubio  za  hranit  sebe, 
ne  ce  platiti  carine,  ni  pristojbe  knezu.*" 

Na  ulje  se  pladala  po  zakonu  od  16,  Marta  1403.  za  svaki  mali 
sud  ulja  prodana  u  gradu  8  grosa,  ali  po  kasnijim  od  22.  Oktobra 
1407.  plada  se  na  ulju  potroSarina  od  3^0,  kako  za  ostalu  robu, 
mjesto  16  groSa,  kako  je  bio  obidaj.  A  to  valja  i  za  tugjince  ne 
izuzetc.  Da  ne  bi  doso  na  manje  ovaj  neophodni  zacin  pudanstvu, 
koje  se  na  morskoj  obali  ponajvi^e  pita  ribom,  god.  1434.  bijade 
ustrojena  dctiri  skladi§ta  za  pohranu  ulja,  uvoiena  od  tugjinaca, 
u  svrhu  da  bi  ga  se  pod  nadzorom  vlade  prodalo.*® 

Yinski  monopol. 

Opazismo  na  drugom  mjestu,*  kako  je  republika  od  staro  doba 
stitila  proizvod  vina  Astaree,  stare  matict^  dubrovadke,  koja  se  pro- 

*  Rad  Jug.  akad.  knj.  C>X1V.  Plsceva  rasprava:  „Sudb.  ustrojstvo 
rep.  Dubr.",  pod  marginaluim  naslovom:   „Vinogra^rslvo^, 


Digiti 


ized  by  Google 


CARINAR8KI  8U8TAV  DUBBOVAil^KE  EEPUBLIKB.  103 

stirala  megju  gradom,  Zatonoin  i  Osojnikom,  te  nije  dozvoljavala 
uvoz  vina  iz  ostaloga  teritorija.  Ovomu  monopolu,  na  korist  oso- 
bito  vlasteli,  ostala  je  ona  vjerna,  kako  demo  vigjeti,  sa  zeljeznom 
dosljednosti  sve  do  svoga  konca.  Kad  Dubrovnik  stede  s  Primorjem 
i  Konavlima  vinorodnih  predjela,  da  se  ogradi  Astarea  proti  na- 
vali  ovoga  proizvoda,  bi  naregjeno  god.  1477.  za  Konavle,  a  god. 
1490.  za  Primorje  i  Rat  (Terre  nuove),  da  ne  smjedu  pojedine 
kuce  saditi  preko  stanovite  mjere,  pod  prijetnjom  iskorenuda,  koje 
bi  se  izvagjalo  neumoljivom  strogosti.  Svaki  predjel  je  upu6en  na 
svoje  vino,  dok  ga  ima,  niti  ga  smije  prodati  ili  kupiti  drugdje, 
tako  da  svaka  knezija  dini  po  sebi  carinarski  srez.  Od  toga  vi- 
dimo  iur  traga  u  starome  carinarskom  zborniku  od  g.  1277.,  gdje 
se  propisuje,  da  u  Sipanu,  Lopudu  i  Kolodepu  vino  dotidnog  otoka 
moze  se  prodati  u  krdmi,  ali  niposto  prenositi  iz  otoka  na  otok; 
moze  ga  se  dovoziti  iz  grada,  ali  po  dozvoli  kneza.  Tako  se  strogo 
bdije,  po  istom  zborniku,  da  se  ne  bi  unosilo  vino  inozemsko,  da 
se  ispitiva  na  brodu,  dolazedemu  iz  Mletaka,  iz  Dalmacije,  iz  Pulja 
i  Ucinja,  koliko  ima  vina  za  potrebu  mrnarice,  te  ako  prekora- 
6uje  stanovitu  6ednu  mjeru,  udarena  je  jaka  globa.  S  druge  strane 
da  ostane  drzava  opskrbljeha  potrebitim  vinom,  i  da  ga  se  ne  bi 
kriomdarenjem  izvozilo,  propisuje  se,  koliko  svaki  brod  Dubro- 
vadki  ima  nositi  vina  za  potrebu  mrnarice,  vise  ili  manje  prama 
daljini  puta,  a  to  vazda  nakon  prijave  barem  jednog  trznog  nad- 
zornika,  sve  to  pod  kaznom  gubitka  dvostruke  kolikode  vina  i 
globe  za  mrnarc  i  za  trgovca  vina. 

Zabranjeno  je  takodjer  uvoziti  u  Dubrovnik  octa,  osim  za  svoju 
potrebu  do  po  mjere  za  osobu. 

U  ovo  staro  vrijeme  nalazimo,  gdje  se  plada  potro&arina  od  tri 
folara  na  prodaji  od  desct  mjeriea  vina  unaprijed  (a  decern  quingis 
supra).  ^^ 

Ja6a  je  potrofiarina,  udarena  po  Velikome  Vijedu  g.  1328.  na 
vino,  koje  se  prodava  u  gradu  i  u  teritoriju,  a  to  od  jednog  fo- 
lara na  12  folara  vina.  Krcmari  pako  ne  smiju  ga  prodavati  na 
malo,  a  da  ga  nijesu  prijavili  vinskim  nadglednieima,  a  zakletvom 
imadu  potvrditi,  koliko  su  vina  prodali.  Ima  se  po  istom  zakonu 
platiti  za  izvoz  vina  preko  jedne  mjerice  (ab  vno  quingio  supra)^ 
jedan  folar  na  12  folara    vrijcdnosti,  a  mast,    koji   se   prodava   na 

^  Nijosmo  mogli  naci,  kakova  jo  to  mjera  za  vino  bila  ^quingium**, 
Mozp  biti  stari  bario  dubrovacki,  kojega  u  narodu  nije  jos  istisnuo 
ektolitar. 


Digiti 


ized  by  Google 


104  K.  VOJNOVK^, 

Ponti  (juzna  strana  gradske  luke)  i  izvan  grada,  kako  i  vino,  koje 
bi  se  darovalo  redovnicima,  ne  pladaju  carine. 

Kasnijim  zakonom  od  14.  Jula  1424.  na  korist  vinogradara  pro- 
pisuje  se,  da  tko  nema  vinograda,  taj  ne  moze  kupiti  vina  za  trgo- 
vinu,  niti  ga  prodavati  u  krdmi. 

Uvoz  vanjskih  vina  po  istomu  zakonu  ostaje  zabranjen  pod 
globom  od  25  perpera  za  svaki  prekrgaj,  a  osim  U)ga  od  3  perp. 
za  svaku  mjericu  (quingium)  dovozena  vina,  a  brodovlastnik  i 
mrnari  biti  de  bidevani  i  zigosani.  Tko  nije  u  stanju  platiti  globu, 
podnijeti  6e  tamnicu  u  razmjerju  od  jednog  dana  za  Sest  groSa. 
Sarao  Veliko  Vijede,  a  ne  kao  prijc,  Malo  Vijede,  moze  dozvoliti 
uvoz  inostranih  vina. 

Nadzira  se  proizvod  vina  u  Ratu  i  u  Stonu,  te  se  naregjuje  po- 
pisivanje  vina  u  tim  predjelima  do  konca  septembra  svake  godine. 
Senat  ce  unaprijed,  a  ne  Malo  Vijede  dozvoliti  Dominikancima  i 
Maloj  Bradi  slobodni  uvoz  vina  u  granici  njihove  potrebe. 

Toliko  se  drzalo  do  strogog  izvrsivanja  ovog  zakona,  da  se  cini 
odgovornira  za  nj  sam  knez,  proti  kojemu  de  se  najstrozije  po- 
stupati,  bude  li  zanemario  izvedbu  svih  ovih  propisa.'® 

Zakonom  od  19.  kolovoza  1403.  uvela  se  potroSarina  za  kona- 
vosko  i  primorsko  vino,  koje  se  dava  u  zakup,  a  ne  smije  se  di- 
rati  u  nju  za  driavne  potrebe  brez  dozvolc  '/s  malovijednika  i 
starovijednika.'" 

Javne  iitnice  i  carina  na  hranu. 

8va  carinarska  politika  srednjega  vijeka  u  pitanju  kruha  bila  je 
opskrbiti  dotidnu  zemlju  potrebitim  zitom  i  ostalim  hranivom,  da 
ne  bi  nastalo  gladi  za  sludaj  nerodice  u  sebe  doma  ili  u  zitorodnim 
predjelima.  U  tu  svrhu  trebalo  je  drzati  pune  zitnice  za  gladne 
godine,  otvoriti  Siroko  vrata  uiiosu  hraniva  i  zabranit  mu  do  po- 
trebe izvoz.*^*  Ova  se  politika  nametavala  Dubrovniku,  dije  zem- 
Ijiste,  rasprostranjeno  s  otocima  samo  za  340  morskih  milja,  ra- 
gjase  zita  jedva  za  pokriti  potrebe  naroda  kroz  detiri  mjeseca 
godine.  Bilo  je  nuzno  dakle  vladi,  provigjeti  manjku  svake  godine 
nabavom  zitija  iz  susjednih  slavenskih  zemalja,  iz  prekomorske 
Pulje  i  Sicilije,  iz  Egipta  i  iz  obala  Crnoga  mora.  Ovo  bijaSe  prvi 
posao  drzavnih  zborova  na  podetku  svake  godine,  i  u  tu  svrhu 
nalazimo  u  Reformacijama  XIII.  i  XV.  vijeka,  gdje  vlada  Salje  u 
Italiju  i  na  istok  vlastelu  i  gragjane,  da  nabave  zita  i  sodiva,  otvara 


Digiti 


ized  by  Google 


CARINAR8KI  8U8TAV   DUBROVA^KE  REPUBLIKE.  |05 

im  kredita  i  promise  na  svaki  nadin  uvoz  hrane,  te  potanko  opre- 
djeljuje,  kako  de  se  ova  dijeliti  raegju  pudanstvo,  da  svaki  gra- 
gjanin  uzmogne  dodi  do  svoje  potrebe/'' 

U  zbomiku  od  god.  1277.  vidimo,  gdje  je  udarena  malena  uvoz- 
nina  od  6est  do  najviSe  devet  folara  na  sto  atara  (modiorum)  iita. 
Niko  ne  smije  kupiti  ga  za  preprodaju,  nego  svak  za  sebe  i  za 
familiju,  koliko  de  mu  ustrebati  za  godinu  dana.**  Tugjinci  pak 
ne  snaiju  kupiti  ni  zita,  ni  soli,  ni  bud  kojeg  hraniva,  a  jo3  manje 
II  svrhu  trgovine  da  ga  izvoze,  pod  kaznom  gubitka  robe  ili  do- 
tidne  vrijednosti.^'^ 

Pod  koncem  srednjeg  vijeka,  g.  1431.  ustrojavaju  se  javne  Sit- 
nice^  u  koje  bi  gragjani  i  tugjinci  donijeli  zita,  sodiva  i  brasna  na 
prodaju,  a  vlada  vodila  nadzor  kroz  dinovnika,  izabrana  svake 
godine  od  Velikog  Vijeda,  koliko  je  hrane  uneSeno  i  prodano. 
Kasnije  zakonom  od  g.  1453.  Senat  bira  svake  godine  oamero  od 
svojih  dlanova,  koji,  uz  polaganje  jamdevine  od  50  perpera  za 
svakoga,  opunovla5teni  su  prodavati  hranivo  njima  povjereno  po 
trgovcima,  uz  pristojbu  za  sebe  od  8®/q  na  star  hrane. ''^ 

Zakonom  od  g.  1424.  povjerava  se  trojici  vlastele,  da  utjeraju 
carinu  od  hraniva,  dotjerana  u  javne  zitnice,  ali  se  uplata  olako- 
cuje  tako,  da  se  moze  obaviti  u  tri  obroka,  koji  ce  biti  skraceni, 
ako  se  roba  prije  usprodaje.  Tko  unasa  hraniva  za  manje  od  20 
stara,  odmah  ima  je  namiriti.  Naravno,  da  je  prosto  od  carine 
zito,  nabavljeno  od  drzave.*^' 

Carina  na  robove. 

I  u  starome  zbomiku  od  g.  1277.  i  u  novijemu  od  god.  1413., 
koji  ga  manjkavo  prepisuje,  vidimo  udarenu  uvoznu  i  izvoznu  ca- 
rinu na  robove.  Dubrovdanin  ili  tugjinac,  koji  bi  uvozio  roba  ili 
ropkinju  u  grad,  te  bi  ga  prodao,  ima  uvoz  prijaviti  za  tri  dana 
divonijerima,  te  platiti  za  svakog  roba  4  groSa  u  dan  prodaje. 
Kad  bi  pak  sam  koji  rob  unosio  roba,  te  bi  ga  prodao  Dubrov- 
daninu  ili  tugjincu,  kupac  ima  platiti  carinu,  izuzamSi  Mledice, 
koji  su  od  nje  slobodni.  Za  sludaj,  da  se  uvozad  ne  bi  prijavio  za 
propisano  vrijeme,  plada  se  u  ime  globe  tredina  viSe  od  propisane 
carine. 

Robovi  bi  sluzili  u  razne  svrhe  u  vlasteoskim  i  gragjanskim 
kudama  ili  baStinama,  te  se  tako  razumijeva  jaka  izvozna  carina 
za  svakog   roba  ili  ropkinju  od  jedne   perpere,    od   koje    zapadase 


Digiti 


ized  by  Google 


106  K-  VOJHOVI<$, 

kneza  detiri  gro^a,  a  divonn  osam.  I  ovdje,  ako  je  rob  izvozio 
roba.  ne  plada  carine.  Eriomdarenje  pedepsanc  je  jednom  perperom 
za  roba.  Zakon  veze  domacega.  kako  i  tugjinca.'" 

Trgovina  se  vodila  jo6  od  13.  vijeka  od  strane  Dubrovdana  i 
Kotorana  sa  robovima  iz  Bosne  i  iz  Srbije.  „Bice  da  su  srpski 
vladarKji  preduzimali  kakve  mjere,  da  se  ove  zlonj>otn*be  sprece, 
ksu)  rtto  je  vjerojatno.  da  je  Dubrovnik  Da  zahtijevanje  srpske  vlade 
izdavao  one  svoje  naredbe,  kojima  je  godina  1320.,  1325.,  1340. 
zabranjivao,  da  niko  ne  prima,  ne  prikriva  i  ne  prevozi  na  Apuljski 
niti  na  kakav  drugi  trg  Srbina  ili  Srpkinju  kao  roba  i  ropkinju. 
Odlukom  onom  od  g.  1325.  to  se  zabranjnje  ne  samo  dnbrovadkini 
gragjanima,  vec  i  stranima*'.''* 

Ali  zakoni  nijesu  mogli  jos  suspregnuti  od  toli  dugo  vremena 
uvrijezene  obidaje,  i  tako  vidimo,  da  se  i  poslje  kosovske  bitke 
(g.   1389.)  izmegju  Dabrovnika  i  Bosne  vodi  trgovina  s  robovima.*^ 

To  isto  vidimo  u  trgovackome  ugovora  izmegju  Dabrovnika  i 
Jakina  od  g.  1397.,  gdje  je  ustanovljena  uzajainnost  postupanja 
glcde  carine  na  robove.*' 

Napokon  krsdanski  i  civilizatorni  duh  zavlada  i  na  ovom  polju, 
na  kojem  i  u  danadnji  dan  vodi  se  zestoka  borba  u  afrikanskoj 
zemlji,  te  Dubrovnik  bi  izmegju  prvih  drzava  u  Evropi,  koji  za- 
konom  od  27.  Januara  1416.  iz  najplemenitijih  pobuda,  zigosavsi 
ovako  trgovanje  kao  odumo,  opako  i  neCovjedno,  na  Stetu  i  na 
sramotu  rc{)ublike,  zabrani  Dubrovcaninu  i  tagjincu  kupiti  ili  pro- 
davati  roba,  ili  posredovati  kod  take  trgovine,  ili  biti  u  druStvu 
s  gragjaninom  ili  s  tugjincem,  koji  bi  se  takovim  poslom  bavio,  a 
to  od  Budve  do  Spljeta,  pod  pedepsom  6  mjeseci  tamnice  i  globe 
od  25  perp.  za  svakoga  roba.  Svakomu  brodu  bi  zabranjeno  kr- 
cati  roba  pod  istom  pedepsom  za  kapetana,  a  tri  mjeseca  tamnice 
za  mrnare.  Dozvoljeno  bi  samo  gragjaninu  dubrovadkome  kupiti 
roba  za  svoju  porabu,  jer  bi  tim  ovaj  postanuo  slobodnim  u  zemlji, 
koja  vcd  nije  trpila  robstva.*'^ 

U  ostalome  kako  bi  se  dudili,  da  Dubrovnik  udara  na  prvom 
pocictka  XV.  vijeka  carinu  na  robove,  kad  u  skroz  pitomoj  i  na- 
obrazonoj  Florenciji  udarena  je  god.  1408.  uvozna  i  i  izvozna  ca- 
rina od  cctiri  lira  na  svakoga  roba,  a  robovi  su  u  cijenik  uvr^ 
Ht(mi  niegju  posoljeno  meso  i  divljac.^^ 

Mleci,  prem  da  su  bili  ukinuli  trgovanje  s  robovima  joS  godine 
864.  pod  duzdem  Orno  Partecipaz^o,  pak  ponovili  zabranu  godine 


Digiti 


ized  by  Google 


CAR1NAR8KI  8USTAV   DUBROVAtJKB  REPUBLIKB.  107 

960.  pod  duzdom  Pietro  Candiano,  ipak  slijede  voditi  trgovinu 
XII.  i  XIII.  vijeka,  kako  ga  vode  Gjenovezi,  Pisanci,  Katalonci  i 
Araalfitanci.''* 

Druge  pristojbe. 

Divonijerima  bjeSe  povjereno  utjerivanje  i  drugih  pristqjba,  na- 
metnutih  po  drzavi.  Nije  opstojala  zemljarina  ili  kucarina,  ali  bi 
zarajenjivala  pristqjba  od  2  perpera  na  sto  perpera  vrijednote  kod 
kupoprodaje  nekretnina.  Imala  se  ispladivati  u  vrijeme  od  tri  mje- 
seca,  odkad  bi  se  proglasila  prodaja,  a  megjutim  kupac  imao  bi 
dati  zalog  na  osiguravanja  pristojbe,  a  divonijeri  sastavili  bi  do- 
tidno  pisino  i  procijenjivali  bi  nekretninu.  Za  slufiaj,  da  bi  stranka 
uskratila  zalog,  platila  bi  globu  od  jedne  porpere.  Ako  bi  pak 
stranke  mjesto  kupoprodaje  ui^inile  pogodbu  promjene  nekretnina, 
obadvije  bi  jednaku  pristojba  uplatile. 

U  sluCaju,  da  bi  se  kroz  ono  tri  mjeseca  razvrgla  pogodba,  pri- 
stojba  ne  bi  se  viSe  platila.  •'^ 

Zalaganje  na  sigurnost  davalo  je  mjesta  otezanju  kod  uplate  pri- 
stojbe i  prouzrodivalo  bi  neprilika  i  Steta  c^rinarskoj  blagajni,  i 
8  toga  zakonom  od  16.  Marta  1403.  bi  naregjeno,  da  se  ima  ona 
platiti  u  novcu  prije  nego  se  proglasi  pogodba,  to  jest  prije  nego 
bi  ova  postala  pravovaljana.*® 

Svaki  trgovadki  posao  od  20  perpera  unaprijed,  koji  bi  se  sklopio 
u  Dubrovniku,  bjeSe  takogjer  podvrgnut  pristojbi  od  IV2  grosa  na 
sto  perpera  vrijednosti  za  kupca,  a  toliko  za  prodavaoca.®' 

Carinar^ki  prekrfiaji. 

Carinarski  prekrsaji  bili  su  strogo  kaznjeni,  a  nadleznost  udarati 
pedepsu  pripadaSe  divonijerima  6ije  kazivanje  imalo  je  potpunu  do- 
kaznu  mod.  Pedepse  su  bile  u  opce  novdane,  a  u  sludajima  tezijem 
i  osobne.  Novdane  su  sastojale  ili  iz  uplate  dvojake  carine***  ili  iz 
stanovita  postotka  na  vrijednosti  stvari  kriomdarene*'  ili  iz  gubitka 
robe,  a  uz  to  bi  se  udarila  globa  (hando),  Divonijeri  bi  izvrSili 
osudu,  te  su  bili  ovlaSteni  postupati  proti  imetku  i  proti  osobi 
krivca.  Globa  i  stvari  koje  bi  se  zaplijenile,  djelile  bi  se,  kad  bi 
bilo  denuncijanta  po  kojemu  bi  se  poludio  dokaz  krivnje,  u  razlogu 
jedne  trecine  za  nj.  a  dvije  tredine  za  car.  blagajnu,  a  koji  put 
bi  se  prepolovile.  Nije  li  bilo  denuncijanta,  onu  trecinu  bi  dobili 
divonijeri,  kad  bi  se  po  njima  dokazala  krivnja.''® 


Digiti 


ized  by  Google 


108  K.  VOJNoVid, 

Carinarski  reciprocitet. 

Vec  u  starome  zborniku  od  g.  1277.  pak  u  61.  LII.  novoga  od 
god.  1413.  vidimo  proglaSeno  jasno  ono  megjunarodno  trgova^ko- 
carinarsko  nafielo  reciprociteta,  kojemu  su  se  pokoravale  kadikad 
drzave  u  srednjem  vijeku,  da  inostranci,  koji  uvazaju  trgovine  u 
Dubrovniku,  imajn  placati  onu  carinu,  koju  bi  Dubrovfiani  u  do- 
tifinoj  stranskoj  drzavi.  Uz  to  im  je  dozvoljeno,  da  6ii  za  robu  ne- 
prodanu  koju  ie  izvuci,  urafiunati  u  izvoznu  carinu  uvoznu  jur 
namirenu.''' 

Nevjerno  postupanje  MletakA,  koje  usprkos  ugovoru  sklopljenom 
2.  Januara  1358.  s  Dubrovnikom,  ne  htjedose  poStovati  povlaSticu 
s  ovim  utanadenu,  da  mogu  naime  Dubrovfiani  trgovati  u  Veneciji 
s  tugjincima  kako  sami  Mledici,  izgovarajuci  se  da  bi  morali  to 
isto  dozvoliti  ostalim  strancima,  prisili  republiku,  da  u  ime  repre- 
salja  stvori  zakon  od  28.  Augusta  1372.,  po  kojemu  inostrancima 
bi  zabranjeno  u  gradu  i  u  teritoriju  trgovati  toli  megju  sobom, 
koli  8  DubrovcSanima  pod  strogom  kazni.  Osim  toga  obrati  se  vlada 
na  kralja  Ugarsko-hrvatskoga  Ljudevita  Velikoga  da  posreduje  u 
Mletkaraa,  eda  bi  se  ove  drzale  sklopljena  ugovora,  Sto  bi  po  kralju 
poludeno  poslje  dugih  dogovora,  pri  kojim  je  kralj  vas  svoj  mocni 
upliv  na  korist  republike  ulozio,  tako  da  g.  1376.  zakon  koji  uki- 
daSe  dubrova6ku  povlasticu  bi  opozvan,  a  Dubrovcani  poslje  opo- 
zvaSe  i  svoga.^'  I  tako  vidimo  g.  1385.  gdje  se  Dubrovnik  vrada 
opet  na  staro  na^elo  reciprociteta,  povodom  Sto  bi  fiesto  nastale 
razmirice  megju  divonijerima  i  strancima  glede  uplate  carine,  te 
bje  ustanovljeno,  da  inostranski  trgovci  imadu  platiti  uvoznu  carinu 
od  3®/o  ili  viSe,  koliko  vise  bi  pla6ali  Dubrovdani  u  dotidnoj  vanj- 
skoj  drzavi,  a  Dubrovdaninu  namece  se  duznost  da  dokaze  to  gore 
postupanje  stranske  drzave.  Iskljudeni  su  od  toga  propisa  MIecidi, 
Dalmatinci,  Jakinjani  i  Slaveni  (Sclavi),  kako  i  oni  s  kojim  Du- 
brovnik je  bio  vezan  posebnim  ugovorom. 

Glede  provozne  carine,  stranac  de  platiti  l^o-  Ali  gdje  Dubrov- 
cani u  to  ime  placaju  vise,  kako  u  Bugarskoj,  Slavoniji  (Sclavo- 
nia),  Zeti,  Bosni  i  Ugarskoj,  dotidni  stranci  de  platiti  3%.  Ako 
pak  u  stranskoj  drzavi  plaea  se  od  Dubrovdana  carina  za  dragi 
kamen,  za  biser  i  slidne  dragocijenosti,  nek  se  plati  po  strancima 
to  isto  u  Dubrovniku.^*  Carinarska  uzajamnost  potvrgjiva  se  za- 
konom  od  li).  Jula  1392.  glede  uvozne  i  izvozne  carine  udarene 
iza  O^o    ria    i^vitu  i  fustanje   une^ene   po  tugjincima.^*   Ona  nalazi 


Digiti 


ized  by  Google 


GABINAB8KI  8U8TAV   DUBKOVA^KE  BEPUBLIKE.  lOU 

svoj  izraz  takogjer  dvije  godine  poslje  u  zakonii  od  24.  Augusta 
1394.,  gdje  se  ustanovljuje  da  se  sa  Rodjanima  (quei  di  BodiJ 
koji  dolaze  u  Dubrovnik  s  trgovinom,  ima  se  vladati,  kako  Ro- 
djani  postupaju  kod  sebe  doma  s  DubrovcSanima.'^ 

Carinar§ki  odnodaji  §  Kotorom. 

Carinarski  odnoSaji  izmegju  Dubrovnika  i  Kotora  na  razni  naCin 
su  se  razvili  XIII.  i  XIV.  vijeka.  Godine  1279.  bi  sklopljen  iz- 
megju njih  trgovadki  ugovor,  koji  se  ponovio  vise  puta  XIV.  vijeka, 
gdje  se  nastojalo  dovesti  u  sklad  megjusobne  interese  u  odnoSajima 
sa  Srbijom.'^ 

Na  pofietku  godine  1358.  Republika  oslobagja  Kotorane  od  svake 
carine  u  Dubr(;vnikLi  posto  je  opdina  Kotorska  bila  obedala  istu 
povlaSticu  Dubrovcanima,  koji  bi  dolazili  u  Kotor."'  U  drugu  po- 
lo vicu  one  iste  godine  bili  su  se  pomutili  trgovafiki  odnosaji  izmegju 
ovih  dvajuh  gradova,  te  se  bilo  doSlo,  posto  su  Se  uskracivali  Ko- 
torani  platiti  blagajnicima  republike  stanoviti  dug,  do  ozbiljnih  re- 
presalja,  polag  obieajnog  prava  tada  opstojeca,  proti  Kotoranima. 
Razmirica  se  vukla  do  god.  1392.  u  koje  bjese  izravnani  megju- 
sobni  prijepori.''^ 

Valjda  na  svrsetak  XIII.  vijeka  ili  na  prvi  podetak  slijede- 
cega,  jer  vrijeme  nije  u  dotidnim  propisima  zbornika  (XXXVIII., 
XXXIX.,  XLIX.)  spomenuto,  odnosi  se  uregjenje  carine  u  trgo- 
va6kom  prometu  megju  Dubrovdanima  i  Kotoranima,  kako  ga  na- 
lazimo  u  Kapitularu.  Evo  bitnih  uredaba.  Nabavlja  li  Kotoranin  u 
Dubrovdanina  trgovine,  da  se  izvozi  u  mjesto,  gdje  se  placa  carina, 
Dubrovdanin  koji  prodava  robu,  platiti  ce  carinu  u  razlogu  od  30 
mletadkih  groaa  na  vrijednost  od  30  perpera  robe;  ali  na  fustanj 
platice  za  komad  robe  1  groS  mietacki,  a  za  platno  tri  takih  grosa 
na  sto  perpera  vrijednosti.  Usuprot  Kotoranin  ce  platiti  ovu  istu 
carinu  ako  je  kupio  u  Dubrovniku  robe  od  stranca.  izuzamsi  od 
Mledica,  jer  tadar  nista  ne  plada.  Ovaj  izuzetak  razumjeva  se  lasno, 
kad  se  promisli,  da  ovaj  zakon  bi  izdan  jo§  dok  su  Mleci  slali  u 
Dubrovnik  knezove,  te  je  tadar  vladao  kao  knez  Mledic  Marko 
Zeno.  Ako  je  Kotoranin  putovao  s  dubrovadkom  robom  te  iskrcao 
robu  u  luci  gdje  se  plada  carina,  platit  de  je  i  za  dubrovadku  di- 
vonu.  Ali  ako  putuje  s  tugjim  brodom  i  pogje  u  luke  Slavonskih 
zeraalja  (in  terre  de  Sdaronia),  ne  placa  nikakve  carine  za  Du- 
brovnik. Jeli  dojedrio  Kotoranin  bud  s  kojim  brodom  u  Dubrovnik 
s  trgovinom,  da  je  izvozi  odavle  u  luku  gdje  se  placa  carina,  pla- 


Digiti 


ized  by  Google 


110  K.  VOJHOVid, 

titi  ce  je  i  u  Dnbrovnika,  izuzam  da  bi  imao  krenuti  put  Mletaka, 
a  kojemu  sludaja  ni^ta  ne  pla(^.  Naravno  da  nece  platiti  nista  di- 
Yoni  Dabrovadkoj  u  sludaju  da  ne  bi  robu  iskrcao  a  gradu.  Bade 
li  Kotoranin  izvozio  iz  Dnbrovnika  robu  ili  ropkinjo,  platide  dto 
Dubrovdanin.'* 

Na  osiguranje  earine  ustanovljuje  se  dalje,  da  bude  11  Kotoranin 
nakrcao  robu  na  dubrovadki  brod  da  pogje  u  Mletke,  u  Marku 
(Jakim)ku)  ili  bud  u  koju  luku,  gdje  se  plada  carina,  sam  brodo- 
vlasnik  ili  njegov  zamjenik  (puttsjuci  s  brodom)  ima  utjerati  duznu 
carinu  za  Dubrovnik,  ili  dobiti  zalog  od  Kotoranina,  te  treci  dan 
nakon  dolazka  u  Dubrovnik,  predati  ga  divonijerima,  sve  to  pod 
pedep.som  dvostruke  carina  i  jedne  perpere  globe.  ^'^ 

Rek  bi  da  su  se  kasnije  bili  razbili  opet  trgovafiki  odnosaji  megju 
Dubrovnikom  i  Kotorom,  jer  pod  knezom  Marinom  Badoario  Vc- 
liko  Vijedo  proglaSuje,  da  je  dozvoljeno  (Dubrov^aninu)  podi  u 
Kotor  (che  la  via^sia  avert  a  ad  andar  a  Cattaro),  te  da  Dubrov- 
danin,  koji  bi  prodao  svoju  robu  Kotoranima  ili  poSao  s  robom  u 
Kotor,  ima  platiti  12  folara  earine  na  vrijednosti  od  jedne  perpere.®' 

Slavenska  Carina  (dohana  schiava). 

Gdje  nije  postojalo  sa  slavonskim  susjednim  zemljama  posebnog 
trgovadkog  ugovora,  tu  je  bio  uveden  visoki  cijenik  za  robu  koju 
bi  iitelji  liosne  i  Srbije  iz  grada  izvozili.  Ovaka  povisena  carina 
zvala  se  y^slavenska  carina^  (Dohana  schiava), 

Pri  omaku  ovoga  razdobja  vidimo,  gdje  zakonom  od  21.  Aprila 
1442.  prigodom  povibenja  izvozne  earine  na  svim  trgovinama,  sla- 
vonska  carina  je  ustanovljena  na  6^/o  ukljucivai  meSetarsku  pri- 
stojbu,  pod  kazni  za  sludaj  kriomfiarenja  da  de  dotidnik  platiti  u 
im(»  earine  15"/o»  i  ostati  ce  dva  mjeseca  u  zatvoru.®' 

(i()(l.  1441).  vidimo,  gdje  slavenska  carina  skade  na  12^0  vrijed- 
nosti robe,  koja  bi  se  imala  izvoziti,  a  poSto  visoko  bi  se  procije- 
njivalii  trgovina  u  divoni,  carina  bje  tim  zakonom  fakti^no  povi- 
s(^na  na  2()®/o.  Dubrovfiani  koji  nijesu  pribivali  u  gradu  i  Neret- 
vani  podvrgnuti  su  bili  slavenskoj  carini.^' 

Ovako  jo  povisenje  bilo  jednako  zabranjivanju  izvoza,  te  je  pro- 
uzrotJilo  kriomfiarenje  od  atrane  samih  Dubrovdana,  koji  bi  prividno 
u  svoje  imc,  a  potajno  za  zitelje  Slavene  izvaiali  robu  da  izbjegnu 
slavenskoj  carini.  S  drugo  strane  bosnjaci  i  srbi  po(5e*ie  u  istu  svrhu 
traziti  dubrovac^ko  drzavljanstvo  od  nadleznog  Maloga  Vijeda,  5to 
je  moglo  donijeti  stetnih  politickih  posljedica. 


Digiti 


ized  by  Google 


CARTNAB8KI  8USTAV  DUBKOVA^KE  REPUBLIKE.  JH 

Da  se  stane  na  put  takim  zlopurabama,  bi  naregjeno  na  jtMinu 
ruku,  da  de  samo  Veliko  Vijece,  na  predlog  osmerice  malovije<S- 
nika,  primiti  u  dr^avljanski  svez,  a  na  drugu  da  svi  Dubrovdani, 
koji  ho6e  izvazati  trgovine,  imadu  kod  procijene  robe  kazati  mjesto 
kamo  je  otpremaja,  a  carinarski  ocijenitelji  inaadu  to  zabiljeiiti, 
Kad  ne  bi  pak  Dubrovdani  na  prijavljeno  mjesto  robu  prevozili. 
platice  slavensku  carinu  i  svoju  vlastitu.®* 

Naravne  posljedice  svih  tih  fiskalnih  mjera  nijesu  se  dale  dugo 
6ekati.  Prem  da  spada  u  drugo  razdobje,  dobro  je  ovdje  spome-  ' 
nuti,  da  se  slavenska  carina  bila  gotovo  osuSila,  da  nije  vifie  dola- 
zilo  u  grad  inostranaca  s  robom  za  slavenska  mjesta,  i  da  su  s  toga 
promet,  carinarski  prihod  i  dobar  glas  Dubrovnika  bili  pretrpili 
ogromne  Stete.  Veliko  Vijede  bi  po  torn  prisiljeno  god.  1460.  sni- 
ziti  slavensku  carinu  za  polovicu,  pri  6em  je  i  ostalo,  jer  ne  na- 
lazimo  traga  daljnjoj  kakvoj  promjeni.^** 

Carinarski  odnofiaji  s  Slletkania. 

Vlast,  koju  su  MIeci  vrSili  u  Dubrovniku  odaslanjem  kneza  iz 
svoga  krila  XIII.  i  XIV.  vijeka  {V23b — 1358.),  utjecaj  ovoga  kao 
glave  drzave  na  zakonarstvo,  pokazan  izdanjem  dubrovadkog  sta- 
tuta  od  g.  1272.  i  prvoga  carinarskog  zbornika  od  g.  1277.,  do- 
voljno  nam  tumade,  kako  je  Venecija  znala  stvoriti  si  polozaj  u 
earinarskom  dubrovadkom  podrucju  drza/oe  najpogodovanije,  kako 
bi  se  sada  reklo.  Ali  i  Dubrovnik  od  svqje  strane  upotrijebi  svoju 
vjerttu  politiku  da  si  osigura  slobodu  trgovanja  s  MIetkama,  a  to 
ugovorima  od  g.  1232.,  1236.  i  1252.  i  ulovi  nezgodu,  koja  zatede 
svoju  takmicu  g.  1357.,  kad  biprisiljena  od  Ljudevita  kralja  Ugar- 
sko-hrvatskoga  predat  mu  Dalmaciju,  da  raSiri  znatno  svoje  trgo- 
vadke  slobode,  i  da  stede  trgovadku  ravnopravnost  sa  samim  mle- 
dicim  na  njihovome  teritoriju,  proglaSenjem  Dubrovdana  za  mle- 
tadke  gragjane.  Usljed  toga  Dubrovdani  dobise  na  podetku  godine 
1358.  od  MIetaka  rijetku  i  zamaSnu  povlasticu,  da  mogu  u  Vene- 
ciji  istd  kako  tuzemci  trgovati  s  tugjincima,  a  kad  g.  1371.  Mle- 
tadka  vlada  ukinu  tu  povlasticu,  znatnu  Stetu  tim  nanosivSi  dubro- 
vadkoj  trgovini,  Dubrovnik  odgovori  retorsijom  nasilju  mletadkom 
zabranivSi  u  svojoj  drzavi  svaki  promet  izmegju  tugjinaca,  i  tim 
ranivsi  i  trgovinu  mietadku  u  najva^nijoj  todki  na  Jadranskora 
moru.  Mocnome  uplivu  kralja  Ljudevita  pogje  za  rukora  usposta- 
viti  g.  1376.  prijasnje  prijateljske  odnosaje  izmegju  jedne  i  druge 
republike. 


Digiti 


ized  by  Google 


112  K.  V0.TN0VI<5, 

Ovi  ipak  na  samoj  megji  srednjega  vijeka  opet  biSe  poreme<5eni 
god.  14r)3.,  kad  mletadka  vlada  zabrani  DubrovCanima  drzati  na 
moru  oruzane  galije  i  brodove  na  svoju  vlastitu  obranu,  i  udari 
carinu  od  10%  na  svaku  dubrovafiku  trgovinu,  koja  se  uvazala  u 
nlletadke  luke,  od  fiesa  mo6na  zaStita  Ugarsko-hrvatskih  kraljeva 
oslobodi  grad.®* 

Trgovadkim  povlasticama  Mletaka  nalazismo  tragova  u  jednome 
i  u  drugome  carinarskom  zborniku,  te  demo  ih  ovdje  u  kratko 
predoditi.  Kako  je  vazno  bilo  za  jednu  i  za  drugu  driavu  staviti 
izvan  dvojbe  vlastitost  mletadkog  drzavljanina,  tako  nalazimo  u 
carinarskom  zbornika  od  g.  1413.  dukalu  Andrijc  Dandola  poslanu 
Dubrovadkom  knezu  Marku  Sovramo  Hi  Superaneio,  posljednjemu 
Mle^icu  tim  dostojanstvom  urerfenom,  gdje  se  ustanovljuju  uvjeti 
mletafikoga  drzavljanstva  Po  opdenitome  shvadanju  srednjega  vijeka 
posjed  kude  u  drzavi  bijase  uvjet  uzivanju  drzavljanstva,  jer  pra- 
zaSe  drzavi  zalog  opsluzivanju  gragjanskih  du^nosti.^"  Dukala  spo- 
mije  to  bitno  svojstvo,  ali  proteze  povlasticu  na  sve  one,  koji  ne- 
imajudi  kude  niti  u  MIetkama,  niti  u  mletadkome  teritoriju,  dati 
de  se  kroz  osam  dana  od  proglasa  dukale  upisati  kod  kneza  ili 
kod  konsula  mletaikoga,  a  za  mjesee  dana  u  samim  Mleeima  kod 
carinarskog  ureda,  ili  kod  upravitelja  drzavnog  zajma,  obvezavSi 
se  na  sve  one  robote  (fazione)  sadanje  i  budude,  koje  su,  ili  bi 
mogle  biti  naprdene  Mletadkim  stanovnieima.  Urugadije  biti  de 
oglobljeni,  i  s  njime  nede  se  postupati  kako  s  mletadkim  drzavlja- 
nima.**® 

Na  temelju  ovoga  zakona,  izdana  izmegju  g.  1339 — 1354.  (raz- 
dobje  vladanja  diizda  Andrije  Dandola),  divonijeri  Dubrovadke  ca- 
rinare  imali  su  uporavljivati  povlastice  koje  vidimo  podjeljene  Mle- 
didima  u  Capitolare  della  Dohana  Grande  od  g.  1413, 

Tako  su  Mledidi  oslobogjeni  carine  koju  plada  svaki  inostranac, 
koji  kupuje  u  Dubrovniku  roba  kod  roba  (dl.  X.),  ali  je  usporegjen 
s  dubrovdaninom  ako  se  radi  o  izvozu  roba  (dl.  XI.).  Mledidi  ne 
pladaju  izvoznu  carinu  na  lovadke  ptice,  kao  sokole,  koju  svi  do- 
madi  i  inostranci  imadu  platiti  (dl.  XIII).  U  carinarskim  odnoSajim 
a  Kotoranima  ovi  pladaju  carinu  na  robi  koju  su  kupili  u  svakoga 
inostranca,  osim  u  Mledida.  Nede  je  platiti  niti  kad  dogju  u  Du- 
brovnik  s  robom  krcatom  na  mletadkome  brodu  (dl.  XXXVIII.). 
Mledidi  su  oslobogjeni  uvozne  i  izvozne  carine  od  6%,  koju  plada 
svaki  tugjinac  na  suknu  i  na  pamudnoj  robi  (dl.  LXIL).  Napokon 
jedinim  MIedidima  izmegju  svili  tugjinaca  dozvoljeno  je  prodavati 
sukno  na  malo  ili  u  ostrizcima  (a  retaglio)  (dl.  LXVl.). 


Digitized  by 


Google 


CAEINAB8KI  8U8TAV  DUfinOVAdKE  BEPUBLIES.  US 

Carinarski  odno&aji  s  Jakinom. 

Najvaznija  to6ka  talijanskog  istodnog  primorja  na  Jadranskom 
moru,  s  kojom  Diibrovnik  njegovaSe  trgovadkih  odnoSaja,  bijase 
Jakin.^  „U  Jakinu  se  naseli  (za  XV.  vijeka)  mnogo  inostranih  trgo- 
vaca,  navlastito  iz  Florencije,  Luke,  Sinigaglie,  Romagne,  Mletaka 
i  Urbina;  s  istoka  pak  doseliSe  se  Grci,  Zidovi,  Turci,  Jermeni  i 
drugi,  pak  sa  Sicilije,  kano  takodjer  iz  Dalmacije,  Njemadke,  Fran- 
cuske  i  Flandrije.  S  toga  se  u  torn  gradu  radi  steciSta  tolikih  trgo- 
vaca  u  velike  poslovalo,  jer  polazahu  njegovu  luku  s  raznih  strana 
svijeta  brodovi  od  velike  mjere,  krcati  voskom,  krznom,  mirodijama, 
lijekovi,  sladorom,  olovom  i  mnogom  drugom  trgovinom".®*  Jakin 
bijaSe  po  torn  za  Dubrovnik  u  srednjem  vijeku  trgovaCka  skala  od 
prvoga  reda,  jer  krozanj  otpremaSe  u  srednju  Italiju  surove  plo- 
dine  slavenskih  zemalja,  a  za  ove  dobavljase  obrtne  talijanske 
proizvode. 

Prvi  ugovor  trgovafiki  Dubrovnika  s  Jakinom  spada  u  XII.  vijek 
(25.  Augusta  1199.),  te  smjera  na  puko  obezbjegjenje  imetka  i 
osoba  jednih  i  drugih  gragjana.  S  onim  od  2.  Maja  1256.  pod 
papom  Aleksandrom  IV.  Jakin  izuzme  Dubrovnik  od  ranogih  dada 
i  nameta  na  narode,  koji  trgovahu  s  njim.  Daleko  vazniji  je  ugovor 
od  4.  Junija  1292.  kojim  je  Jakin  znatno  stezao  slobode  dubro- 
vafikog  trgovanja  u  svome  teritoriju,  pridrzavfii  si  iskljudivi  promet 
s  Toskanom,  Romagnom,  Lombardijom  i  Puljom,  kako  Dubrov- 
6ani  sa  svoje  strane  sa  slavenskim  zemljama,  udarivsi  uz  to  Jakin 
zastitnu  earinu  na  neke  trgovine,  kako  na  svilu,  konope,  zito  iz 
Romagne,  vino,  ulje,  sol  i  drva,  pram  Dubrovniku.  Matkovid  iz 
dobrih  razloga  drzi,  da  je  sva  prilika,  te  dubrovadko  vijede  nije 
ovoga  ugovora  htjelo  odobriti. 

Najznamenitiji  trgovadki  ugovor  izmegju  Dubrovnika  i  Jakina  i 
najkorisniji  za  republiku  jest  onaj  od  27.  Novembra  1371.,  koji 
ova  ima  zahvaliti  posredovanju  svoga  zastitnika  ugarsko-hrvatskoga 
kralja  Ljudevita  kod  pape  i  njegova  namjesnika  u  Jakinu,  te  kod 
drugih  velmoza  i  kod  obdine  Jakinske.  Ovaj  ugovor  podiva  na 
nadelu  potpunog  reciprociteta,  te  bi  potvrdjen  za  pet  godina  od 
pape  Grgura  XL  listinom  od  31.  Marta  1313.  Na  njemu  se  opazaju 
tragovi  carinarskog  zbornika  od  g.  1277.  Do  pred  dvije  godine 
od  ugovora  7.  Maja  1397.,  koji  nalazirao  u  potpunom  svome  sadr- 
zaju  uvrSten  u  carinarski  zbornik  od  g.  1413,  ima  se  drzati  po 
Matkovidu,  da  6e  biti  onaj  od  g.  1392.  ponovio.  Za  god.  1395.  i 
R.  J.  A.  cxxix.  8 


Digiti 


ized  by  Google 


114  K.  VOJKOVid, 

1396.  tekli  su  pregovori  za  obnovu  trgovadkog  ugovora,  koji  ispane 
na  korist  jednog  i  drugog  paciscenta,  i  bi  sklopljcn  za  29  godina. 
Prvi  dio  ugovora  od  g.  1397.,  gdje  se  ustanovljuje,  kako  se  ima 
postupati  napram  Jakinjanima  u  Dubrovniku,  nije  nego  prevod  u 
talijanski  jezik  iz  ugovora  od  g.  1372.,  ako  se  izuzmu  tri  posljednje 
tofike  (87 — 89)  nadodane  prijaSnjemu  odgovoru,  obzirom  na  nove 
carinarske  ustanovc  zbornika  od  g.  1266,  po  kojim  bi  uzakonjena 
zaStitna  carina  na  uvoz  i  izvoz  sukna  i  podobnih  tvorina. 

Ne  nalazi  sc  drugi  dio  ugovora  od  g.  1372.,  o  kojemu  misli 
Matkovic,  da  je  bio  jednak  onome  od  g.  1377.,  te  da  prvi  kao 
drugi  pofiivali  su  na  nadelu  potpune  uzajamnosti  trgovadke,  take, 
da  kako  su  Jakinjani  bili  ravni  Dubrov(5anima  u  Dubrovniku,  take 
su  i  u  Jakinu  DubrovCani  bili  jednaki  Jakinjanima.'^ 

Istaknuti  demo  ovdje  neke  bitne  filanke  uzor-trgovafikog  ugovora 
od  g.  1397.  izmedju  Dubrovnika  i  Jakina,  da  nam  se  kao  u  zr- 
calu  predodi  carinarska  vanjska  politika  Dubrovnika  pod  koncem 
srednjcga  vijcka. 

Traktat  na  pofietku  kaze,  da  sadrzava  ustanove,  kako  sc  imade 
postupati  s  Jakinjanima  glede  carina  i  trgovina  in  fatto  de  dokane 
e  mercadanzie^  i  da  6e  trajati  za  29  godina. 

Ugovor  se  dijeli  u  dvije  strane.  Prva  sadrzava  povlastice  trgo- 
va(5ke  Jakinjana  u  dubrovadkoj  drzavi.  Po  njoj  Jakinjani  de  biti 
ravni  Dubrovdanima  glede  uplate  carine  u  gradu  i  u  teritoriju  re- 
publike.  Jakinjani  ne  de  pladati  carine  na  trgovinu  odakud  une- 
Senu,  osim  na  ulje,  na  kojcrau  (u  svrhu  zaStite  domadega)  placAti 
de  na  badvu  od  po  miljara  osam  groSa,  kako  dubrovadki  gragjani. 
Ne  de  pladati  takodjer  i  izvozne  carine  za  trgovine  na  bud  koje 
mjesto  odaslano,  izim  na  onu  stranu  kraljevine  Ugarske,  koja  se 
zove  Srbijom  (a  parte  del  regno  Hungaria,  chiamato  Serbia)^  na 
gradove  primorske  do  Drada,  ne  ukljudiv  ovoga,  na  otoke  Mljet, 
Kordulu,  Far  (Farra)  i  Brad,  za  koje  se  plada  od  2 — 3%  na  sto- 
tinu  perpera  vrijednosti,  na  mjesto  od  Drada  sve  do  Avlone,  gdje 
se  plada  27o-  osim  za  fustanje  glede  kojih  plada  se  jedan  groS  na 
koraad. 

Za  sludaj,  da  Jakinjani  prodaju  svoju  robu  u  gradu  i  teritimju 
republikc  Slavenima  (a  Sclavi),  platide  kako  Dubrovdani  3%.  Pro- 
daju li  robu  Dubrovdanima  i  Avalonjanima  (quei  di.  VaUona) 
i  drugim  strancima,  izuzam  Slavene  i  stanovnike  gore  spomenutih 
mjc\sta,  Jakinjani  ne  pladaju  carine.  (Capit.  LXXV.)  I  ako  Jaki- 
njani kupe   trgovina  u  Dubrovniku  i  u  teritoriju,  te  ih  otpreme  u 


Digiti 


ized  by  Google 


CABIHARSKI  SUSTAV  DUBBOVA^KB  BEPUBLIKE.  115 

Jakin,  ne  6e  niSta  platiti.  (LXXVI.)  Jakinjani  ne  pladaju  carine 
od  sodiva,  od  hrane  u  Dubrovniku,  kako  ni  Dubrov6ani  u  Jakinu. 
S  druge  strane  Jakinjani  ne  mogu  unijeti  vina  u  Dubrovnik,  kako 
ni  DubrovCani  u  Jakin.  (LXXVIII,  LXXIX.) 

Brodovi  Jakinski  ne  6e  pladati  u  gradu  i  u  teritoriju  dubrovadkom 
lu<$arine.  (LXXXV.) 

U  drugom  dijelu  ngovora  kaze  se,  kako  se  ima  postupati  s  Du- 
brovdanima  u  Jakinu. 

Dubrovdani  pladati  de  carinu  za  robu,  uneSenu  u  Jakin,  ako  su 
je  ukrcali  unutra  granica  jadranskog  zalijeva  (in  lo  golfo),  Budu 
li  Dubrovdani  prodali  u  Jakinu  trgovina  strancima,  ovi  de  platiti 
istu  izvoznu  carinu,  8to  bi  platili,  da  su  ih  kupili  u  Jakinjana,  to 
jest  272%  na  vrijednosti  robe.  (XC.) 

Dubrovdani  ne  placaju  carine  na  zlato,  srebro,  drago  kamenje  i 
novce,  uneSene  u  Jakin.  (XCI.).  Za  trgovine,  doneSene  u  Jakin 
po  Dubrovdanima  u  svrhu  provoza,  ili  tamo  prodane,  ravni  su 
Jakinjaninia.  (XCII.)  Jednuki  su  takodjer  za  sve  trgovine  uneSene 
u  Jakin  iz  Pulja  i  Sicilijc  (XCIII.)  Ako  Dubrovdani  kupe  trgo- 
vina, da  ih  pohrane  u  Jakinu,  ne  de  niSta  pladati,  ali  za  izvoz  de 
platiti  carinu  od  174^0  ^*  vrijednosti  robe.  (XCIV)  Ravni  su  Ja- 
kinjanima  za  izvoz  robe  iz  Jakina  k  mjestima  izvan  zalijeva  (fuor 
del  golfo),  (XCV.) 

Sto  se  tide  vina,  soli,  ulja,  hrane,  sjemena  od  lana,  smokava, 
jabuka  i  oraha,  glede  kojih  plada  se  regai  blagajni  rimske  crkve 
(delle  qucUe  se  paga  la  regalia  alia  camera  della  ecclesia  de  Roma)^ 
postupa  se  s  Dubrovdaniraa  kako  s  Jakinjanima  kod  uvoza  i  kod 
izvoza.  (XCVI.) 

Jednaki  su  Dubrovdanima,  ako  prodaju  hrane,  ali  samo  je  smiju 
prodati  Jakinjaninia.  (XCVII.)  Osim  hrane  mogu  oni  prodati  svaku 
trgovinu,  budi  stranima,  budi  Jakinjanima,  (CI.) 

Dubrovadki  brodovi  ne  pladaju  ludarine,  ako  pristupe  k  Jakin- 
skim  lukama,  samo  za  robu,  koju  bi  iskrcali  i  prodali,  do  ju  platiti 
(CVI.)  Budu  li  putovali  na  Jakinskom  brodu  izvan  jadranskoga 
zalijeva,  te  iskrcali  trgovine  na  arbanaskoj  ili  slavcnskoj  obali  (alle 
rive  de  Albania  ower  Sdavonia)  ne  pladaju  carine.  (CIX.) 

Ugovor  ovaj,  kako  se  vidi,  stavlja  se  na  polje  carinarskoga 
reciprociteta,  ali  gleda  za  svakoga  ugovomika  stititi  stanovite  pro- 
izvode  u  skladu  sa  svojim  carinarskim  zakonodavstvom,  kako  so 
to  dini  i  sada. 


Digiti 


ized  by  Google 


116  K.  voj»ovi(5, 

Nakon  minuda  trgovadkog  ugovora  od  god.  1391.  Jakinjani  ne 
htjedoSe  ponoviti  ga,  jer  nastojafie  stegnuti  dubrovadku  trgovinu  na 
Jakin  i  njegovu  luku,  i  uzeti  u  svoje  iskljudive  ruke  onu  od  Ro- 
magne  i  Marke,  i  tako  sveze  trgovadke  izmegju  Jakina  i  Dubrov- 
nika  mahiksaSe,  §to  ovomu  zadnjemu  ne  hi  na  veliku  gtetu,  jer  sa 
svojom  trgovinom  bijaSe  se  on  potisnuo  u  podetku  XV.  vijeka  do 
Crnog  Mora  i  do  Egipta,  i  razmahao  se  bio  po  svemu  sredozemnom 
moru.  Ipak  g.  1434.  zametnuSe  se  opet  pregovori,  koji  poslje  du- 
goga  otezanja  svrSiSe  s  traktatom  potvrgjenim  po  papi  Evgenu  IV. 
listinom  od  13.  Junija  1440,  traktat,  koj  uz  neke  nebitne  promjene 
bjeSe  jednak  posljednjemu,  gore  nacrtanome  od  god.  1397.,  te 
sklopljen  na  dvadeset  godina  pod  kaznom  od  sto  zlatnih  dakata 
za  slu^^aj,  da  bi  ga  jedna  ili  druga  strana  povrijedila.  (^^) 


Pod  koncem  ove  periode  vidimo,  gdje  se  povisuje  carina  u  svrhu 
namirivanja  javnih  potreba,  uzdrzavajud  tako  ponajvise  svoj  fifikalni 
znadaj.  Ne  izostavlja  se  ipak  upotrebljivati  carinu  na  zaStita  do- 
macijeh  obrta,  kako  pokrivada,  flanela,  bijeljih,  rasa,  a  navlastito 
sukna,  6ije  tvornice  cvatahu  XV.  vijeka,  uregjene  po  mudrim  za- 
konima  slidnim  florentinskim.®'  Stite  se  od  poljodjelskih  plodina 
vino  i  ulje,  te  da  ne  bi  narod  trpio  od  nestaSice  hrane,  otvaraju 
se  drzavne  zitnice  i  preduzimaju  se  mjere,  da  se  iito  brez  cari- 
narskih  spona  unese.  Slavenska  carina  se  jako  povisuje  na  stetu 
prometa  i  javnih  prihoda.  S  ovim  izuzetkom,  diktiranim  po  zlo- 
shvacenom  interesu  pogodovanja  domade  trgovine  —  siroki  vidik 
svijetskog  prometa  svjetuje  republiku,  postupati  sa  tugjincima  na 
temelju  trgovadke  uzajamnosti,  osigurati  si  shodnim  carinarsko- 
trgovadkim  ugovorima  sa  stranim  drzavama  slobodu  prometa,  ne 
zaboravljajudi  ipak  zaStitu  domadeg  obrta,  niti  interese  naroda,  koje 
ona  za  nidiju  Ijubav,  za  nikakve  politidke  obzire  ne  zrtvuje,  zna- 
judi,  da  sve,  sto  de  otanjiti  izvore  bogastva  u  sebe  doma,  oslabiti 
de  i  njezin  politidki  vanjski  poloiSaj.  Rek  bi,  da  i  za  naSe  doba 
taki  primjeri  nijesu  suvisni. 

Nije  brez  zamaSnih  razloga,  da  se  carinarsko  zakonodavstvo  u 
ovo  razdobje  kilpi  i  redi,  te  nam  pruza,  uz  dubrovadki  Statut, 
najznamenitiji  drzavni  zbornik.  Jer  u  ovo  vrijeme  (XIII.  i  XIV. 
vijeka)  spada  ono  zivo  trgovadko  opdenje  Dubrovnika  s  balkanskim 
slavenskim  dri^avama,  navlastito  sa  Bosnom  i  Srbijom  s  jcdne  strane, 
a  s  Jakinom  i  s  primorskim  opdinam  zapadnim  Italije  s  druge.  Tre- 


Digiti 


ized  by  Google 


CARINASfiKI  8U8TAV  DUBROVA^KE  KEPUBLIK£.  117 

balo  je  urediti  carinarske  odnoSaje  s  ovim  dr^avama,  da  se  iscrpi 
iz  prometa  s  njima  najvida  korist  za  javne  prihode,  a  u  isto  vrijeme 
da  se  utre  sigurniji  i  Sirji  put  trgovini. 

^Dubrovnik  je,  kako  kaze  Mijatovid,  bio  glavni  komisionar  i 
speditor  srpske  trgovine",  te  srpski  „izvoz  i  uvoz  u  ono  doba  bio 
je  poglavito  u  rukama  Dubrovdana  ,  .  .  predstavnika  ekonomskih 
interesa  Primorja.'*"  Dubrovadki  trgovci  izvazahu  za  domadu  po- 
trebu  i  za  razvoz  za  otrai&ne  (slavenske)  zemlje,  talijanske  plodine, 
pa  raznovrsne  obrtnine,  naime  tkanine  vunene,  pamudne  i  prtene. 
svakojake  svilenine,  florentinska  i  druga  fina  sukna,  skrlet,  porket 
milanski  i  kremonski,  zeljezne  te  ine  kovne  tvorine,  razna  stakla 
i  ogledala,  posudje  i  sprave  bakrene,  zemljene  i  staklene,  sapun, 
mirodije,  lijekove,  slamnate  tvorine,  zlatne  i  srebrne  nakite,  zlatne 
dukate  i  dr."***  Navlastito  bi  Dubrovnik  uvozio  u  Srbiju  so,  mo- 
nopol,  koji  je  sa  svom  silom  nastojao  u  svojim  rukama  usred- 
srediti,** 

A  iz  slavenskih  zemalja  u  Italijn  Dubrovfiani  su  vozili  „8ve 
vrsti  zita,  braSna  i  sofiiva,  koze  i  koinine,  krzna  i  krznine,  loj, 
osobito  vosak  i  med,  katran,  vunu  za  porabu  glasovitih  talijanskih 
soknara,  pak  olovo  i  srebro".** 

Bas  na  pragu  modeme  dobe  polet  dubrovafike  trgovine  pram 
istoku  i  zapadu  nzima  veliki  mah,  te  bi  vrhunac  politidke  mu- 
drosti  republike,  Sto  je  znala  obratiti  u  vrelo  bogastva  i  modi 
straSnu  katastrofu,  u  koju  padoSe  slavenske  drzave  na  Balkanima 
po  turskom  kopitu,  iemn  ne  mnogo  je  dopriniela  carinarska  uprava, 
kako  demo  u  drugom  djelu  vidjeti. 


Digiti 


ized  by  Google 


118  K.  VOJNOVid, 


II. 
Moderno  doba. 

Trgovadke  prilike.  —  Trj^ovaCka  politika  s  Turskom.  —  Odno^j  sa  zapadom. 
—  Carinarnki  sustav  ove  dobe.  —  Eazvitak  ustrojstva  velike  carinare.  —  Ra- 
fiirenje  carinarske  nadleznosti.  —  Uvozna  i  izvozna  carina.  —  Uregjenje  pro- 
daje  duhana.  —  PoviSenje  carine  pred  padom  republike.  —  Pladanje  carine 
u  tugjini.  —  Provozna  carina.  —  Cariuarsko  postupauje  a  hranoni.  —  Cari- 
narsko  postupanje  s  uljem.  —  Viuski  monopol.  —  Oprost  od  carine.  —  Druge 
pristojbe.  —  Postupanje  s  tugjincima.  —  Zaglavak. 

Trgovajike  prilike. 

Druga  polovica  XV.  vijeka  i  XVI.  vijek  oznaduju  vrhunac  trgo- 
vafikog  razvitka  i  politidke  mudrosti  republike  Dubrovadke.  Ova  po- 
mazc  onomu  i  obratno.  Pod  zadnjim  Nemanjidima  Dubrovnik  bio  je 
izgubio  svoje  stare  trgovadke  povlastice,  te  se  vecom  snagom  bacio 
na  morsku  trgovinu.  Pronicavo  oko  njegovih  dr^avnika  megjutim  iz 
daleka  vigjaSe  primicati  se  Balkanu  turski  vihar,  te  poSto  uzalud 
pokufia  sjediniti  slavenske  dinaste,  da  mu  odole,  spomenu  se,  da  je 
pohranjen  u  riznici  stolne  crkve  turski  AhtnamS,  te  kad  Turdin 
podjarmi  Srbiju  (1459.),  Bosnu  (1463.)  i  Ilercegovinu  (1483.),  pred- 
stavlja  se  Padishi  sa  onom  starom  trgovadkom  listinom  izdanom 
po  Orhanu  II.  u  Brusi  pred  vise  od  sto  godina  i  dobiva  od  Sul- 
tana potvrdu  trgovafikih  slobofitina  za  sve  slavenske  zapremljene 
zemlje. 

Skok  bi  velik  i  smion,  i  mogo  je  stati  republiku  glave.  Jer  prije 
dolazka  Turdina,  dok  su  Bosnom,  Srbijom  i  Bugarskom  gospodo- 
vali  domadi  vladari,  sva  trgovina  bjeSe  u  rukama  Dubrovdana, 
todnije  rekuc  njihovih  bogatih  naselbina,  koje  su  se  nizale  kroz 
SVC  one  zemlje,  te  uzele  u  zakup  neizcrpive  zlatne  i  srebrne  rude 
Bosanske  i  Srbske,  odakle  bi  izvazale  dragocj^ne  kovine  u  majku 
otadbinu,  a  kroz  ovu  i  u  Italiju.  Ovim  naselbinam,  u  kojim  stano- 
vahu  i  djelovahu  prve  i  najslavnije  dubrovadke  porodice,  imade 
se  zahvaliti  ona  bujna  cvatnja  obrta  u  glavnom  gradu,  gdje  se 
dizahu  vunene  i  suknene  tvornice,  mastionice,  lijevaonice,  sapunare 
i  staklane,  koje  svoje    proizvode   potiskivahu   u   slavenske   zemlje 


Digiti 


ized  by  Google 


CABINABSKI  SU8TAV  DUBBOVA^KE  BEPUBLIKE.  Hi) 

kroz  dubrovadke   kolonije.   Tako  je  mogo  Dubrovnik   na  bliznjcm 
istoku  u8pjedno  odrzati  konkurenciju  s  Mljecima  i  sa  Gjenovom.^^ 

Trgovaika  politika  s  Turskom. 

A  sad  nad  grobnora  tisinom  podkudenih  Slavena  gospoduje  polu- 
mjesec.  Stare  naselbine  u  ofiajanim  bojevima  izmegju  njih  i  Tur- 
cina  propadoSe.  Nema  viSc  Novog  Brda,  najviSe  i  najalavnije  ko- 
lonije u  nutrnjosti  Balkana  od  polovice  XIV.  do  polovice  XV. 
vijeka,  gdje  kopanje  ruda  davaSe  na  godinu  Cisti  prihod  od  200.000 
zlatnih  dukata;  Srebrnica  i  Zvornik  izdeznuSe.'® 

Da  se  ne  osusi  tako  obilato  vrelo  bogastva  i  trgovine,  brez  ko- 
jega  Dubrovnik  no  6e  imati  ato  izvazati  u  zapadne  krajeve,  te  ce 
proigrati  svoj  posredujudi  trgovadki  zadatak,  kojeinu  zahvaljuje 
opstanak,  valja  se  snadi  s  Turdinom,  dinit  se  njemu  korisnira,  pru- 
zajiici  mu  za  nevolju  di^ebanu  i  zairu,  te  zlatnih  dukata,  na  koje 
je  lakom,  u  ime  podanka,  a  iz  njega  izvaditi  novcem  i  diploma- 
cijom  sve  mogude  trgovadke  povlastice.  Ove  povlastice,  njegov  geo- 
grafski  polozaj  i  slavenski  znadaj  biti  6e  sredstva,  kojim  (Se  po- 
tisnuti  svoga  takmaca  i  tajnoga  du§manina,  Mljedida,  na  balkanski 
istok  i  na  vode  Levante,  a  svojom  trgovinom  de  zapremiti  vas  prostor 
od  Trebinja  do  Dunavskog  uSda.  Stare  naselbine  de  se  zamijeniti 
novijem,  koje  de  se  redom  dizati,  gdje  de  Turdin  nove  gradove 
stvoriti,  u  Beogradu,  u  Sarajevu,  u  Travniku,  u  Mostaru,  u  No- 
vome  Pazaru,  najvedoj  dubrovadkoj  koloniji  megju  Dubrovnikom 
i  Nisom/*^'*  u  Prokopju  i  u  Sofiji. 

Samo  bude  li  Dubrovnik  dobio  od  Turske  trgovadkih  povlastica, 
kakvih  nema  nijedna  krSdanska  drzava,  modi  de  on  suzbiti  mlje- 
tadku  takmicu;  i  zadobi  ih  svojim  kapitulacijama  od  XV.,  XVI. 
i  XVII.  vijeka.  S  prvom  dosada  duvanom  (G.  Decembra  1430.) 
Sultan  Murat  II.  u  zamjeni  danka  jos  pod  Orkanom  II.  ustanov- 
Ijena  na  500  zlatnih  dukata^®"  dozvoljava  Dubrovniku  slobodu  tr- 
govine. God.  1442.  dozvoljava  rau  se  da  ne  plada  carine,  nego  u 
tri  carske  prestolnice:  u  Jedreni,  u  Plovdivu,  i  u  Carigradu.  Ali 
najvi.si  dobitak  republike  bi,  da  na  robu,  koju  de  ona  u  carstvo 
uvazati,  pladati  de  samo  i  sama  2^0 •  Sve  kasnije  kapitulacije,  n.  pr. 
od  god.  1506.  pod  Bajazetom  II ,  od  god.  1629.  pod  Muratom  IV., 
potvrdise  tu  vanrednu  povlasticu.  Selim  I.  (1512 — 1.520.)  prisiljen 
drzavnim  potrebama  povisi  carinu  dubrovadku  na  5%,  ali  to  ne 
ustraja  nego  do  vlade  Sulejmana  Sjajnoga. 


Digiti 


ized  by  Google 


120  K.  vojHovi<5, 

Da  se  okoristi  ovim  zamadnim  turskim  pogodovanjem  Dubrovnik 
ustroji  kod  kude  druitvo  ea  trgovinu  u  Levanti  pod  zaStitom  Sv. 
Lazara,  odijelivsi  ga  od  trgovadke  druzine  Antonina,  te  ga  opskrbi 
g.  1673.  povlasticom,  da  moze  iskljudivo  voditi  trgovinu  u  bliz- 
njemu  istoku  i  a  podjarmljenoj  Ugarskoj  sve  do  Bude.  Tako  se 
podigne  Dubrovadka  trgovina  na  nenadnu  visinu.  Uz  carinske  slo- 
bode  gore  spomenute,  joS  su  dva  uzroka  tomu  rascvatu  doprinijela: 
neutralnost  drzave  i  monopol  soli.  Po  neutralnosti  Dubrovnik  ne  bi 
nigda  prisiljen  prekidati  svoj  proxnet,  dapade  u  vrijeme  ratovanja  bi 
ga  umnozio,  primajud  na  sebe  prijenos  trga  drzava  zaradenijeh 
8  Portom,  n.  pr.  Mljetaka,  kad  bi  Porta  zabranjivala  mletadku  trgo- 
vinu po  carstvu,  Sto  se  dogadjalo  za  ratova  XVI.  i  XVII.  vijeka. 
I  za  to  sva  diplomatidka  vjeStina  Republike  iSla  bi  za  opduvanjem 
neutralnosti,  u  demu,  osobito  za  vrijeme  ratova  krddanskih  sila 
proti  Turdinu,  mogia  je  uspjeti  jedino  posredovanjem  Papa. 

Glavni  dubrovafiki  trg  bjese  so,  za  6ije  proizvagjanje  republika 
bjeSe  ustrojila  ogromnim  troSkom  svoje  glasovite  Stonske  slanice^^^^ 
te  od  soli  napravila  monopol,  ugovorivSi  s  Portom  iskljudivu  pro- 
daju  njezinu  za  cijelo  carstvo.  PokuSaj  Turske  praviti  so  u  Erceg- 
novome,  da  je  usprodaje  po  blizjim  mjestima,  izazva  raspru  izmegju 
Dubrovnika  i  Porte,  koja  svrSi  g.  1480.  pod  Bajazetom  II.  u  ko- 
rist  Dubrovnika.  Osim  soli  ovaj  SiljaSe  u  turske  zemlje  svile,  opa- 
naka,  stakala  i  puddanog  praha,  sve  predmeta  od  obilate  progje,  a 
primaSe  od  njih  velike  i  sitne  stoke,  i^ita  i  jeCma,  koza,  svile,  olova 
i  voska,  kojim  podmirivaSe  domade  potrebe,  a  suviSak  otpremaSe 
u  Italiju. 

U  zamjenu  potpune  slobode  trgovine  po  carstvu  i  po  morima 
Levante,  Republika,  mimo  danka,  pladaSe  i  gjumruk  opredjeljen 
pod  Muhamedom  II.  na  godignjih  2500  zlatnih  dukata,  Sto  uzraste 
pod  Sulejmanom  Sjajnim  do  100.000  jaspri,  kako  i  ostade.  Nado- 
knadila  bi  se  republika:  1.  carinom  na  tursku  robu  donesenu  u 
Dubrovnik ;  2.  izvoznom  carinom  na  granici  turskoj ;  3.  kara- 
vanskom  carinom  od  l^o  ?  l^oj^  pladahu  dubrovadki  trgovci  za 
svaku  potpunu  karavanu;  4.  carinom  uvoznom  na  robu  dolazedu 
s  mora. 

Da  dosko6e  Dubrovadkoj  trgovini  s  Turskom,  te  da  je  oslabe, 
pogje  za  rukom  Mlecima,  nakon  velikih  napora,  s  dozvolom  Porte, 
otvoriti  na  koncu  XVI.  vijeka  Spljetsku  skelu,  s  kojom  se  Du- 
brovnik imao  boriti  kroz  tri  stoljeda  novccm  i  diplomacijom,  sad 
pobjegjen,  sad  pobjednik.  Kandijski  dugi  rat,  za  kojega  Porta  za- 


Digiti 


ized  by  Google 


CABIlTABSKl  SUSTAV  DUBROVAdKE  BEPUBLIKB.  121 

brani  svako  trgovauje  s  Mleciuia,  zadade  gotovo  smrtni  udarac 
Spljetu,  koji  se  ipak  podigne  pod  koncem  XVII.  vijeka,  ali.  Du- 
brovnik  preotine  mah  na  podetku  XVIII.  vijeka. 

Taj  veliki  promet  s  Turskom  imadjafie  svoje  prvo  mjesno  izho- 
diste  i  pozoriSte  u  istodnom  podgraggu  Dubrovnika,  na  Plocam^ 
u  ogragjenom  prostoru,  koji  se  i  sada  zove  TdboTy  i  u  onim 
ogromnim  skladintima,  zvanim  lazaretima^  zgragjenim  u  prvu  po- 
bvicu  XVII.  vijeka,  na  porabu  kojih  udari  Senat  g.  1627.  porez 
od  6  groSa  za  svaku  robu  predanu  u  Lazaretima,  izuzevSi  tursku 
i  grdku,  koja  je  imala  samo  prolaziti  drzavom.  OpustoSeni  Tabor 
i  prazni  Lazareti  posvjedoduju  putniku  najznamenitiju  stranicu  du- 
brovadke  trgovadke  povijesti.  Na  Tabor  dolazahu  koji  dan  do  2000 
konja  silazedih  od  Brgata,  gdje  ih  susretaSe  turski  Emin,  koji  je 
imao  upisati  za  carinu  trg,  koji  se  dovozio  i  odvozio,  te  bditi  da 
se  karavane  drze  odreggena  puta.  A  te  karavane,  koje  bi  pristupile 
u  Tabor,  znale  sa  vrijediti  do  200.000  talijera. 

Nije  se  dakle  fiuditi,  da  mletadki  poklisari  prolazedi  Dnbrovnikom 
put  Carigrada  pripovijedaju,  da  u  vrijeme  ratova  krSdanskih  sila 
s  Turskom  XVI.  vijeka  Dubrovadka  Divona  znadijaSe  utjerivati 
200.000  zlatnih  ugarskih  dukata,  mjesto  30.000  a  po  drugim 
60.(X)0  5to  dobivaSe  u  vrijeme  mira. 

Ova  neizvjesnost  glede  iznosa  dubrovafike  carine,  kojoj  se  ne 
moze  opredjeliti  viaina,  ejenimo  da  se  ima  pripisati  onom  oprez- 
nome  vladanju  Republike,  po  kojemu  pomnjivo  sakrivase  svoje 
dohodke,  da  ne  bi  probudila  lakomost  svojih  dvajuh  pogibeljnih 
susjeda  i  takmaca,  Turske  i  Mletaka.  Za  to  ona  preporadavaSe 
svojim  poklisarima  u  Carigradu,  neka  istaknu  siromadtvo  grada, 
eda  bi  od  grabei^ljiva  susjeda,  ^ojega  nastojade  upitomiti,  spasila, 
Sto  bi  se  dalo.* 

Uspored  s  razvitkom  trgovine  na  balkanskim  zemljama  po  Tur- 
skoj  zapremljenim,  Dubrovnik  sklapa  ugovore  sa  sultanima  Egipta 
te  g.  1510.  dobiva  od  njih  slobodni  provoz  trgovina  u  Indijo,  koji 
prolaiaSe  kroz   ruke  Mle^ida  i  Gjenoveza  prije  otkrida  rta  Dobre 


*  Podatke  o  okonomi(^kim  odnosajima  Dubrova^ke  Republike  napram 
balkanskim  zemljama  poslje  njihova  podjarmljenja  po  Turskoj  1  o  novqj 
gospodai'skoj  politici,  koja  nastade  izmegju  ove  i  Dubrovnika,  crpio 
sam  po  vjerodostojnim  izvorima  iz  djela  u  rukopisu  ^Dubrovnik  i 
osmansko  carstvo^^  u  koji  mi  je  dao  zaviriti  g.  L.  V.,  na  cemu  mu 
lijepa  hvala. 


Digiti 


ized  by  Google 


122  K.  vojifovid, 

Nade,   i  koji   postade  gotovo  monopolom  Dubrovdana,   kojim  nosi- 
jafie  velika  blaga.^®* 

OdnoSaj  sa  zapadom. 

Netom  se  Spanjolska  za  vrijeme  Ferdinanda  i  .Isabele  uspe  na 
politi6ko  obzorje  Europe,  te  se  izagnanjem  Maura  i  otkridem  Ame- 
rike  kao  sila  prvog  reda  pojavi,  Dubrovnik  stice  i  tamo  trgovadkih 
povlastica  (1494.)  i  tim  udara  temelj  trgovafikom  svom  poletu  u 
novi  svijet.  Ali  zgrnuvsi  obilata  blaga,  i  umnozivsi  do  posljo  nigda 
nepoludene  visine  svoju  mornaricu,  koja  brojasc  trista  velikijeh 
l^gj^i  —  preved  tijesno  veze  svoju  sre&n  sa  Karlom  V.,  te  pod 
njim  i  pod  njegovim  nasljednicima ,  navlastito  pod  Filipoin  II., 
uplide  se  u  njihove  rat(jve  s  afrikanskim  barbareSkim  drzavama, 
s  Portugalom  i  s  Engleskom,  te  gubi  dvije  trecine  svojih  brodova, 
dodim  ostala  tredina  pogine  u  Indiji.  Tim  je  Dubrovnik  ranjen  u 
glavnome  izvoru  svoje  snage  i  blagostanja,  jer  njegovom  pomor- 
skom  prometu  su  (^drezane  zile. 

Ali  sreca  mu  se  nasmija,  kad,  hvala  neutralnosti  poludenoj  po- 
sredovanjera  pape  Pavla  III.  (1538.),  dok  su  se  krsdanske  sile  bile 
8  Turdinom,  sva  trgovina  od  zapada  i  od  istoka  cak  do  Persije 
stjecaSe  u  Dubrovniku.  Opet  se  ovaj  svojom  neutralnosti  okoristi 
u  ratu  proti  Turskoj,  koji  svrSi  s  bitkom  od  Lepanta  (1571.),  poslje 
koje  Dubrovnik  pri  sklapanju  mira  g.  1573.  bi  izabran  od  ratu- 
ju(Sih  sila  za  izmjenu  suzanja. 

I  8  Engleskom  pod  Cromwellom  Dubrovnik  sklopi  ugovor,  kojim 
si  osigura  slobodu  trgovanja.'®* 

Dogje  potresna  katastrofa  g.  1667.,  od  koje  malo  po  malo  Du- 
brovnik junaStvom  ostataka  svojih  sinova  podigne  glavu.  Mrnarica 
bila  je  pod  koncem  XVII.  vijeka  ved  uni^tena,  ali  onom  zilavosti, 
koja  ne  dopuSta  republici  da  malaksa  pokraj  najviSih  stradanja. 
onom  pronicavosti,  po  kojoj  zna  uloviti  svaku  priliku  da  poboljfia 
svoje  stanje,  —  kad  joj  je  pomorska  trgovina  doSla  na  manje,  ona 
zapregne  sve  svoje  sile,  da  se  okoristi  kopnom  s  turskim  zemljama, 
te  priStednjom  mogla  je  po6et  graditi  novih  brodova,  tako  da  kad 
bukne  sedmogodisnji  rat  (1755 — 1763.),  usljed  kojega  nastradaSe 
po  Inglezima  francezka  i  spanjolska  flota,  mrnarica  dubrovadka, 
jur  dobro  unapredjena,    okrijepi    se    i  ozivi    pomorska  trgovina.'*^* 

Osokoljena  uspjehom,  kad  pukne  sjeveroamerikanski  rat  s  En- 
gleskom, okoristivSi  se  povlasticama  priznatim  neutralnim  silama, 
mrnarica  dubrovadka,   koja   pod  koncem  XVIII.  vijeka   bijaSe  do- 


Digiti 


ized  by  Google 


CABINAB8KI  8U8TAV  DUBBOVA^KB  BEPUBLIKB.  123 

sko6ila  do  trista  megju  vidim  i  manjim  brodovima,  razmaha  se  joS 
jedanput,  i  ponovi  republiei  posljednje  sretne  dane. 

Vihar  revolucije  franceske  odpuhnuvSi  s  mmaricom  i  slobodu 
Dubrovnika,  ostavi  ga  osiromafiena  i  suznja,  i  novim  primjerom 
dokaza,  da  sa  nezavisnoddu  propadaju  i  gospodarski  interesi  narodd,. 

Carinarski  su^tav  ove  dobe. 

Proibitivni  carinarski  sastav  plod  je  ponajvifee  moderne  dobe.  U 
srednjem  vijeku,  prem  da  su  cehovi  vrdili  najstroziji  monopol  na 
polju  obrta,  imali  su  valjda  pred  odima  vanjsku  konkurenciju,  te 
8u  je  nastojali  pobijavati  ulozivfii  najviSu  pomiiju,  kako  bi  se  do- 
tifini  proizvodi  uzdrzali  na  dobrom  glasu.^^*  Franceska  usred  XVII. 
vijeka  kroz  svoga  Colberta  uzakoni  i  uvede  ordonances-ama  od 
g.  1664.  i  1667.  protektivni  sistem.  Cinedi  ona  na  neki  nadin  po 
geografskom  svom  polozaju,  po  raznovrsnosti  klime  i  proizvodi, 
po  svemaSnoj  sposobnosti  svojih  stanovnika  svijet  za  sebe,  koji  ni- 
koga  ne  treba,  joS  od  postanka  monarkije  pokaza  se  klasicna  eemlja 
gospodarskih  stegd^  i  nastavi  vi§om  manjom  strogosti,  s  izuzetkom 
dobe  Napoleona  III.,  svoje  protektivne  tradicije  do  dandanas,  po- 
vukavfii  za  sobom  gotovo  sve  narode. 

Nego  do  Colbertove  ordonnance  od  god.  1664.  carina  franceska 
bila  je  vi^e  fiskalna  nego  protektivna,  a  to  se  vidi  najviSe  iz  toga, 
&to  za  dugo  vrijeme  bilo  je  toliko,  ako  ne  i  viSe,  izvoznih  koliko 
uvoznih  carina.  Rijetke  su  bile  uvozne  zabrane,  kano  n.  pr.  pod 
Franom  I.  za  Spanjolsko  sukno,  ili  izvozne  glede  zlata  i  srebra, 
po  merkantilnom  sustava  smatranih  kako  sudnost  bogastva. 

Colbert  snizi  carine  izvozne,  a  uvozne  za  surove  tvari,  ali  ne 
uvede  uvoznih  zabrana,  dapade  n.  pr.  brodovlasnici  mogahu  kupiti 
u  inozemstvu  brodove  tamo  gragjene  te  ih  uvesti  u  Franeesku, 
dok  u  Dubrovniku  g.  1631.  i  1632.  velikom  globom  bi  neizravno 
onemoguceno  i  samo  popravljanje  brodova  u  tugjini.  Stoprv  tri  go- 
dine  poslje  Colbertove  smrti  (1686.)  bjeSe  ustanovljene  zabrane 
nekih  trga  u  cijeniku  po  njemu  stvorenome. 

Ovaj  sustav  polufiskalni  poluprotektivni  ostade  do  revolucije, 
ublazen  nekim  preinakama  navlastito  slobodnijim  uvozom  hrane  u 
opce,  a  potpunom  slobodom  uvoza  zita,  te  trgova6kim  ugovorom, 
osnovanim  na  temelju  reciprociteta,  megju  Franceskom  i  Engle- 
skom  (1786.) 

Konstituanta  promijeni  i  snizi  g.  1791.  vas  carinarski  cijenik, 
izjednadi  ga  i  ukine  nutrnje  carinare,  te  tim  najvide  zaprijeke  kre- 


Digiti 


ized  by  Google 


124  K.  voJNovid, 

tanjn  trgovine  odstrani.  Ali  vladavine,  koje  slijediSe,  potisnuSe  na- 
trag  ovaj  napredak,  povisivSi  uvozne  carine  i  umnoziv5i  zabrane., 
od  kojih  zazirade  sami  ancien  rigime,^^^ 

Spanjolska  se  uprili^i  navlastito  pod  Karlom  V.  po  istxjmu  su- 
stavu,  stvorivSi  svakojakih  monopola  i  povlastica,  zaoStrivSi  cari- 
narski  cijenik  na  za^titu  osobito  prekomorskih  svojih  naselbina,  te, 
radi  velikih  trgovadkih  i  politickih  saveza,  u  kojim  za  ono  doba 
stajaSe  s  Dubrovnikom,  izvrSi  na  ovoga,  niSta  manje  od  Venecije, 
upravljanc  kako  i  ostale  talijanske  drzave  istim  sustavom,  znatni 
upliv  na  njegovo  carinarsko  zakonarstvo. 

Nego  na  polja  poraorske  trgovine  i  brodarstva,  Englcska,  podi- 
gniita  po  Cromwellu  na  veliki  vanjski  ugled  i  mo<5,  dotjera  proibi- 
tivni  i  protektivni  sustav  zeljeznom  dosljednoSdu,  povedSi  za  svojim 
primjerom  sve  pomorske  drzave.  Svojim  „  Navigation- Ad**  od  g. 
1651.,  prvi  put  ogla^enim  pod  Cromwellom,  htjela  je  8  po^etka 
osokoliti  trgovadku  mmaricu,  zafititiv§i  je  proti  inostranskoj  na- 
vlastito proti  holandeSkoj,  koja  ima6e  tada  u  Evropi  prevagu.  Act 
bi  razjaSnjen  i  rafiiren  g.  166(L  pod  Karlom  II.,  te  uzme  u  zadtitu 
kabotazu,  domace  ribarstvo,  trgovinu  s  naaelbinam  prekomorskim, 
s  evropskim  driavam,  i  s  ostalim  stranam  svijeta.  Nije  mjesto  da 
mu  razglobimo  sadrzaj,  samo  demo  istaknuti,  da  za§tita  domade 
trgovine  proti  evropejskim  driavama  bila  je  tako  daleko  dotjerana, 
da  se  uvoz  trga  u  Inglesku  mogo  samo  obaviti  ili  po  ingleskim 
brodovima,  ili  po  onijem  drzavama,  odkud  je  roba  bila,  ili  odakle 
barem  bjeSe  otpremljena.  Ovaj  zakon  paka  bi  popunjen  hillr^m 
carinarskog  cijenika  od  g.  1652.,  po  kojemu  i  u  sludajevima,  kad 
je  uvoz  stanovite  robe  bio  dozvoljen,  bjeSe  na  nju  udarena  taksa, 
desto  dvaput  teza  od  carine. 

Ovaj  sustav  ustraja  u  svojoj  puno6i  do  god.  1782.,  te  mu  prvi 
udarac  zadadoSe  oslobogjene  Sjedinjene  Amerikanske  Driave,  diji 
brodovi  bjeSe  primljeni  u  ingleske  luke  kako  i  evropski,  dok  ga 
veliki  ingleski  driavniei  Huskison  (g.  1822 — 1823.),  Robert  Peel 
(1842-  1.S46.)  i  John  Russell  (1849.)  na  komade  sruSiSe,  ostavivfii 
samo  netaknutu  zaStitu  domace  kabotaze.^®' 

Trebalo  je  u  glavnim  crtama  orisati  carinarski  sustav,  koji  je 
vladao  u  Evropi  za  modcrne  dobe,  da  se  moze  prosuditi  i  razu- 
mjeti  onaj,  koji  je  u  iato  vrijcme  slijedila  Dubrovadka  republika, 
svojim  brodarstvom  i  svojim  prometom  svezana  sa  velikim  i  ma- 
njim  evropskim  drzavama. 


Digiti 


ized  by  Google 


GABINARSKI  8U8TAV  DTJBBOVA^KE  BEPTJBLIKE.  125 

Razvitak  ustrojstva  velike  carinare. 

Sa  8ve  to  ve<5im  gibanjem  trgovine  i  mrnarice  u  glavnom  gradu 
drzave,  i  s  dosljednim  vecim  unosom  carine,  organizacija  divone 
imala  se  primjereDo  razvijati.  Godine  1477.  nutmja  sluzba  carinare 
bolje  se  uregjuje.  Carinarski  pisar  (scrivano  della  dogana  grande) 
ovlaSten  je  da  pusti  izlaz  robi  iz  divone  do  vrijednosti  od  deset  per- 
pera,  uz  predaju  teskere  trgovcu,  na  kojoj  ce  zabiljei^iti  ime  njegovo, 
robn,  na  koju  <Se  udariti  mali  pedat,  posto  samo  divonijeri  udaraju 
veliki,  staviti  de  datum,  te  <Se  se  potpisati,  a  trgovac  ima  teskeru 
izruditi  vrataru.  Ima  detiri  vratara  za  svaka  od  detiri  vrata  divone, 
koji  imadu  znati  pisati  i  6itati  latinski  (che  sappia  scrivere  e  leg- 
gere  in  latino),  Sto  drzimo  da  znadi  talijanski,  a  dobivaju  na  mjesec 
jednii  perperu,  te  im  je  du^nost  nanizati  u  red  sve  teskere,  a  pisar 
i  vratari  imadu  na  koncu  svakog  mjeseca  podnijeti  jednome  dinov- 
niku  od  radunovostva,  prvi,  pregled  sve  robe  izvozene,  drugi,  sve 
teskere,  a  dinovnik  6e  predati  sve  to,  uz  radune  divonijera,  raduno- 
vodstvu,  koje  de  sve  razviditi.  Svaki  prestupak  pisara  kaznjen  je 
akinucem  od  sluzbe  '^^ 

U  svrhu  evidencije  uvoza  stanovitih  trga,  proti  kojima  uprava 
Stitija«e  jakom  carinom  slidne  domade,  bi  narcgjeno  (15(36.)  cari- 
narima  voditi  knjigu  nazvanu  „£ircalo  uvoza  i  ievoea^  (specchio  di 
entrata  e  tiscita),  u  koju  po  njihovome  pisar u  (nodarom  ga  zovu) 
dati  (Se  oni  zabiljei^iti  svu  vunenu  i  svilenu  svitu  i  brokat  (broc- 
cati)^  koji  de  se  unositi  u  grad  na  temelju  prijave  po  kapetanu  i 
porudniku  broda  udinjene  za  tri  dana  od  dolazka  pod  globom  od 
50  perp.  za  svakoga.  Carinari  imadu  priobditi  knjigu  knjigu  oci- 
jeniteljima  kroz  osam  dana.^°*  Ured  za  ocjenu  robe,  na  koju  se  imala 
udariti  carina.  bijaSe  odijeljen  od  carinare.  Od  g.  1520.  spojeni  su 
za  viSu  kontrolu,  te  propisano,  da  jedan  brez  drugoga  nc  smije  tr- 
govcima  predavati  robu.  I  ocijenitelji  i  carinari  imadu  uredovati 
prije  podne  u  rabotne  dane  barem  jednu  uru,  a  dvije  popodne, 
i  viSe^  koliko  6e  trebovati  trgovcima,  Kad  se  promisli,  da  je  vas 
promet,  kakav  mogahu  tadanji  prvi  trgovadki  gradovi  pokazati,  bio 
koncentriran  u  gradu,  i  da  je  neznatan  broj  dinovnika  obavljao 
svu  manipulaciju,  —  duditi  se  je  na  minimum  radnje  od  njih  za- 
htijevane,  kojom  su  mogli  ogromnom  poslu  odoljeti,  a  ne  vaija  za- 
boraviti,  da  osim  nedjelnih  dana,  bilo  je  jos  trideset  i  detiri  blag- 
dana  na  godinu,  gdjc  bi  se  praznikovalo.  ^^^ 


Digiti 


ized  by  Google 


126  K.  voJHOvid, 

Potanko  bi  uregjeno  (1624.)  veliko  skladiSte  (fontico),  gdje  bi 
trgovci  stavili  robu  za  carinarsku  manipulaciju  i  njima  naregjeno, 
da  imadu  obaviti  operacije  i  iznijeti  trgovinu  za  osam  dana,  nakon 
kojih  platiti  de  dosta  visoku  najamnina.  Dvije  de  se  mjesedne  knjige 
voditi,  gdje  6e  biljeziti  ulazak  i  izlazak  sve  robe,  donesene  u  skla- 
diSte,  posebni  pisar  imenovan  po  Senatu,  koji  na  koncu  mjeseca 
imade  ih  prikazati  dinovniku  radunara  (ragioniero)^  koji  6e  ih  uspo- 
regjivati  s  knjigom  ocjene.  U  isto  vrijeme,  da  se  dosko6i  zanovije- 
tanju  earinarskih  sluinika  (bdstati),  bi  sastavljen  cijenik  njihove 
zasluzbe  obzirom  na  daledinu  i  vrst  trgovine.  Pisar  skladidta  rije- 
Sava  prijepore  izmegju  njih  i  trgovaca,  te  s  divonijerima  ovlaSten 
je  i  zatvorom  kazniti  neposlogna  slu^nika.^'^ 

Sastavljen  ]e  (1508.)  cijenik  posebni  za  pristojbe  tezanja  robe 
dolazece  kopnom  ili  morem,  i  one,  koja  se  otprema  u  dudane  gracke 
ili  izvan  grada.  Samo  trgovina  poslana  od  drzave  ili  izmjerena  za 
nje  radun  slobodna  je  od  pristojbe.^'* 

Da  se  stane  na  put  kriomdarenju,  ustanovljuju  se  (1647.)  dva 
preglednika,  jedan  od  kojih  ima  na  Plodam  zabiljeziti  svaki  dan 
svu  robu,  koja  de  se  unositi  iz  Levante,  ili  tamo  otprcmiti,  a  drugi 
ima  stojati  na  Ribarnici  (Peskariji),  na  Punti  i  na  Pilama,  te  de 
danomice  biljeziti  robu,  koja  dolazi  morem  iz  Italije  ili  je  tamo 
otpremljena.  Svi  pak  trgovci,  koji  idu  u  Italiju,  imaju,  pod  kaznom 
od  5est  mjeseca  tamnice,  prijaviti  svu  robu,  koju  kane  tamo  po- 
slati,  i  udiniti  teskeru  o  karganju  (tezenju)  trgovine.  Duznost  je 
pak  javnih  meSetara  i  kapetana  (nadglednika)  na  Plodam  prijav- 
Ijivati  divonijerima  sve  posle  obavljene  po  inozemskim  trgovcima, 
a  to  pod  istom  pedepsom.  Divonijeri  pak  imadu,  pod  globom  od 
sto  dukata  za  svakoga,  usporegjivati  njihove  biljeSkc  s  teskerama 
i  postupati  proti  krivcima,  ako  se  ne  sudaraju.  ^" 

Novo  skladiste  za  spremanje  trgovine  bi  g.  1670.  otvoreno  u 
Arsenalu,  a  trgovcima  naregjeno  pladati  za  porabu  mjesecnu  pri- 
stojbii  od  jednoga  folara  pro  balla  na  mjesec,  mimo  pristojbe  od 
tri  folara  za  duvara.  Divonijeri  imadu  voditi  posebnn  knjigu  robe 
unesene  u  Arseno,  utjerati  pristojbu,  te  je  poloziti  u  blagajnu  za 
podanak  turski."* 

Nigdje  nego  u  grackoj  luci  ne  smije  se  krcati  ribe  slane  (na- 
redba  od  g.  1674.),  niti  divonijeri  poslati  svoje  posluznike  na  drugo 
mjesto,  da  nadziru  k<arganje,  osim  na  Trpanj  radi  velike  dalcdine.  * '  * 


Digiti 


ized  by  Google 


CABINABSKI  SUBTAV  DUBROVACKE  RRPUBUKB.  127 

Rafiirenje  carinarske  nadleinosti. 

Nadleznost  se  divonijera  jako  Siri  g.  1564.,  dodim  dopituje  im 
se  suditi  prijepore  izmegju  zapovjednika  broda  i  krcatelja  radi  §tete 
nanesene  trgovini,  a  malovijecnici  6e  ih  zamijeniti,  ako  su  radi  rod- 
binstva  ili  interesa  otklonjeni. 

Navli  imadu  se  pladati  za  osam  dana  od  iskrcavanja  robe,  a  da 
ova  se  prije  ne  smije  iz  divone  dignuti.  Divonijeri  <5e  je  dati  pro- 
dati,  ako  naval  nije  na  vrijeme  upladen.  Mogu  se  krcatelji  utedi 
posebnome  prizivnom  sudu,  nazvanom  „ Collegia'',^ ^^  ali  ne^  prije 
uplate  navla,  uz  jamdevinu  od  strane  zapovjednika  broda.  Divo- 
nijerima  ima  se  pladati  nagrada  od  2%  na  iznos  naznadeni  u 
osudi  po  njima  udarenoj,  a  uz  to  2**/o  na  robi  prodanoj  od  strane 
gubitnika.  * ' '  Mogu  oni  voditi  postupak  te  izdati  osudu  i  za  praz- 
nika  (1691.)ii^ 

Pripada  Senatu  vlast  ukinuti  osude  udarene  po  divonijcrima  u 
carinarskim  poslima  (1681.),^'®  a  Malovijednici  su  ovlastoni  zapli- 
jeniti  listove,  koji  dolaze  iz  Italije,  da  se  dogje  u  trag  prijavljenom 
kriomdarcnju  (1676.) ^'<» 

Osim  svojih  vlastitih  posala,  divonijeri  vode  radun  takogjer  o 
glavnicania  ulozenijem  u  talijanske  stedionice  (Monti),  utjeravaju 
od  njih  jaku  pristojbu  od  20%,  prijavljuju  duznike  drzavnim  riz- 
nidarima  (Dominis  Thesaurariis)^  te  pristoji  za  to  svakomu  od  njih 
nagrada  od   10  perpera  na  godinu.'-* 

Njima  je  povjereno  (1591.)  utjerivanje  pristojbe  od  2%  na  cijenu 
prodanih  brodova,  i  pristojbe  od  20^0  na  disti  prihod  od  kuca, 
koje  su  Dubrovdani  imali  u  tiigjini,^'*  a  napokon  i  pristojbe  uda- 
rene (1593.)  na  sve  brodove  u  razlogu  od  12  groSa  po  badvi  (per 
carro),*  za  koju  brodovlasnici  imadu  poloJiti  za  tri  godine  jamde- 
vinu.  U  tu  svrhu  carinari  imadu  voditi  kazalo  svih  brodova.^** 

Za  promaknude  brodarstva  i  trgovine  jako  providno  podijeljena 
je  (16t)2.)  divonijerima  vlast  posuditi  trgovcima  novaca  na  tri  mje- 
seca,  a  kasnije  na  §est,  uz  obidajnu  jamdevinu,  te  se  u  tu  svrhu 
dopituje  od  kovnice  5000  dukata.'^* 

Oni  se  imadu  skrbiti  za  distocu  luke  (1733.),  i  pokrivati  dotidni 
troSak.^'^ 

Ali  najva^nija  slu2ba,  koja  bi  njima  izvan  njihova  podrucja  po- 
vjerena  (1521.),  bi  uprava  kovnicom,  oduzeta  posebnim  nadstojni- 
cima  (zecchieri)j  koji  su  dotle  njom  vladali.^*** 

*  Prcveo  sain  carro,  tadanju  kubiciiu  mjoru  brodova  od  nopozuata 
sadrzaja,  upotrebljavauom  sada  tohnickom  rijeci  ^hacva  —  tonnellata^. 

Digitized  by  VjOOQ  IC 


128  K.  vojiiovi<5,. 

U  nekim  vaznijim  carinarskim  poslima  vlada  odregjivade  po- 
sebnih  uredovnika.  Tako  za  osiguranje  uplate  carine  Turdinu  na 
robu,  koja  bi  se  u  tarske  susjedne  zemlje  otpremila,  Senat  bijade 
g.  1544.  naredio  stanovite  oprezne  mjere.  Kako  od  njihova  izvrSi- 
vanja  visijahu  dobri  odnodaji  s  Portom,  vlada  poTJeri  postopak  o 
prekrdajim  pomenutoga  zakona  trojici  senatora,  zvanih  j^cinovnici  uf- 
traSUdji^^  biranih  na  trigodine  sa  istom  vlasti  kriminalnih  sudaca.'*' 

Valjda  na  rastereiSenje  divonijera,  stvorena  su  (1555.)  tri  finov- 
nika  senatora,  da  pobiraju  pristojbu  od  l^o  na  trgovinu  po  Du- 
brov6anima  dovo£enu  iz  Aleksandrije  i  iz  Sirije  u  Italiju.  Postupak 
proti  dotU^nim  kriomdarima  mogli  su  carinari  predazeti.^^* 

VTOzna  i  izvozna  carina. 

Za  ovoga  razdobja  nastaja  velike  promjene  u  carinarskom  eije- 
niku,  a  to,  navlastito  iz  dr^avnih  potreba,  a  pravcu  povidenja  do 
druge  polovice  XVII.  vijeka,  pak  se  snizuju  do  konca  XVIII., 
gdje  prijetede  pogiblji  driavi  sile  na  povedavanje. 

Ved  g.  1468.  ovo  se  opaza  Jcod  uvozne  carine  na  vunenu  i  svi- 
lenu  svitu  unesenu  po  strancima  (3%),  na  vunu,  koja  mjesto  Vg^ 
platit  6e  1%,  a  razmjemo  de  i  ostala  roba.  —  lavosna  carina  na 
svitu  i  ostala  robu  dize  se  od  3  na  57o-  Ovaj  novi  cjenik  se  uvagja 
na  5  godina,  a  Malo  Vijede,  tri  mjeseca  prije  nego  rok  istede,  pred- 
loziti  de  &to  de  drzati  za  shodno.  Kad  ne  bi  predloga  za  preinaku 
na  opredjeljeno  vrijeme  slijedilo,  —  cijenik  bi  ostao.'*** 

Pretjerana  izvosna  carina  na  kozu  kunsku,  fainsku  i  vucju, 
koja  je  davala  povoda  kriomdarenju  snizuje  se  (1471.)  na  15  fol. 
za  svaki  komad  prve.  na  10  fol.  za  drugu,  a  na  jedan  i  po  groaa 
na  svaku  vudju  koiu.**^ 

Nuida  da  se  pokrije  veliki  danak,  koji  se  pladao  Turdinu,  i  ra- 
stude  potrebe  zemlje  sile  (1479.)  na  povedavanje  uvozne  carine  za 
1%  na  inostransko  sukno  i  na  kadifu,  Sto  no  se  izvaza  bud  kopnom 
bud  morem.  Uz  to  se  povisuje  uvozna  carina  na  ulje,  a  izvozna 
na  paklinu  (pegola).*'^ 

U  drugoj  polovici  XVI.  vijeka  trgovadke  povlastice,  stedene  po 
republici  u  kraljevini  Napulja  i  Sicilije,  bile  su  nasiljem  ondafinje 
vlade  vedom  stranom  izgubljene,  tako  da  je  trebalo  i  diplomatidkog 
nastojanja  i  novdanih  aredstava  za  uspostavu  prijasnjih  odnosaja. 
Republika  u  ovakim  i  u  slidnim  slucajevima  obidavase  pokriti 
izvanredni  trosak  povisenjem  dotidne  carine  trgovcima,  koji  bi  se 
okoristili  onim  trgovadkim    opdenjem.    Tako    bi   g.   1588.    u   svrhu 


Digiti 


ized  by  Google 


CARIKABSKI  8USTAV  DUBBOVA^^KE  REPUBLIKB.  129 

pokrida  spomenutoga  potroSka,  i  dok  ne  bude  ovaj  sasvim  ispladen, 
poviSena  izvozna  carina  na  svu  robu,  koja  hi  se  otpremila  iz 
Dubrovnika  u  Pulju  i  u  druge  strane  Napuljske  kraljevine,  od  2% 
na  2^/4^/0,  a  ona  otpremljena  u  Siciliju  od  2%  na  3^0;  a  uz  to 
na  svakoga  izvoiena  konja  24  groSa.*** 

Fiskalni  razlozi,  da  se  naime  umno^e  javni  prihodi,  svjetovahu 
opdenito  povi»enje  cijenika  g.  1588.  za  tri  godine,  a  to  nsipedeset 
dvije  vrsti  trgovina,  me^u  ovim  istifie  se  do  dvadeset  i  pet  vrsti 
sukni  ponajvide  stranjskih,  modre,  bijele,  skrletne,  zelene  boje,  a  i 
domadih  (panni  ragusei  fatti  alia  venegiana),  Osim  sokna  nalazimo 
opterecSene  svakojake  koze,  konae  aleksandrinski  i  mleta^ki,  miro- 
dije,  mjendnle,  pamudnu  robu  itd.  PoviSenje  se  obavlja  tim,  Sto 
se  povedava  procjembena  vrijednost  doticne  ro6e.*" 

Na  po6etku  XVII.  vijeka  namede  se  izvo/ma  carina  na  sirovu 
kozu  kozlicJa  (2  gr.  na  komad)^  i  ovana  (4  gr.  na  komad),  —  a 
da  novci  talijanski  ne  bi  pravili  veliku  konkurencija  onim,  koji 
bi  se  kovali  u  driSavnoj  Zeki^  namede  se  uvozna  carina  od  2% 
na  talijanske  nezabranjene  novce.^** 

Na  zaStitu  crevljarskog  (cipelarskog)  obrta,  koji  imafie  veliku 
progju  u  susjednim  zemljam  osobito  sa  papudama,  namede  se  iz- 
voena  carina  na  jagnje<5e  i  kozlede  koie.  Glede  pak  volovskih  i 
kravinskih  ko2a,  zabranjuje  im  se  izvoz  dokle  god  ne  budu  se 
crevljari  opskrbili  potrebitom  robom,  koju  6e  oni  kupiti  po  cijeni, 
Sto  de  divonijeri  prama  prilikama  opredijeliti.  Ostalo  de  se  modi  po 
dopustu  carinara  izvoziti  uz  carinu  od  1%.  U  opde  nije  dozvoljen 
izvoz  koza  nego  iz  grada.*'* 

Na  podetku  ovoga  vijeka  bilo  se  opazilo,  da  je  carina  bila  po- 
dela  nazadovati,  tako  da  se  nije  viSe  utjeravalo  niti  tredine  od  re- 
dovitoga  dohotka.  Nakon  istrazivanja  obaznalo  se,  da  su  trgovci 
dobavljali  iz  Italije  i  u  Tursku  otpremali  veliko  mnoStvo  Paola 
(novca  papine  driave)  i  drugih  krivih  munita,  te  bi  tim  dobivali 
do  70  i  80%,  daleko  vifie  nego  bi  im  mogla  donijeti  bud  koja  naj- 
unosnija  trgovina,  te  s  toga  ostavljajudi  se  obidnog  prometa  bill 
su  se  podali  ovom  lasnome  i  obilatome  izvoru  dobitka.  Godine  1604. 
Senat  bijafie  zabranio  uvoz  Paola  pod  prijetnjom  kazni,  ali  malo 
je  koristilo,  te  sve  vise  rastede  umanjivanje  carinarskih  prihoda 
upozori  vladu  na  pogibelj,  i  ona  izdade  drakonidku  odluku  od 
7.  Marta  1605.,  kojom  bi  naregjeno  najstroiije  istraiivanje  o  uvozu 
tih  krivih  novaca  iz  Jakina  ili  iz  koje  druge  strane,  i  njihova  za- 
pljena   s  pedepsom  krivca,   osim    na    konfiskaciju   i  na  globu  raz- 

9 


R.  J.  A.  OXXIX. 

Digiti 


ized  by  Google 


130  ^'  vojNovid, 

mjemu  nadastom  novcu,  jo§  na  pet  godina  ligenja  svake  javne 
sluzbe,  ako  je  krivac  vlastelin,  a  na  jednu  godina  tamnice,  ako 
spada  n  drugi  staliS.  Zapovjednici  broda  pak,  koji  hi  krcali  ili  iz- 
krcali  recene  novce,  izgubiti  6e  brod,  koji  6e  se  razdijeliti  megju 
carinarima  i  prijaviteljem,  a  uz  to  biti  <5e  pedepsani  na  jednn  go- 
dinu  tamnice.^** 

Zakon  polu6i  svoj  potpuni  uspjeh. 

U  prvoj  polovici  ovoga  istoga  vijeka  (1626.)  vidimo  poviSenu 
izvoznu  carinu  na  slane  srgjele  i  na  ostalu  slanu  ribu,  na  sirove 
koze  i  na  kordovane  kondane  u  gradu,  a  to  za  trajanje  od  pet  go- 
dina, dokle  ne  biide  povisenje  opozvano  od  Senata,  sto  se  rijetko 
u  opde  dogagjalo,  kako  i  sada  privremeno  udareni  porezi  postaja 
definitivni.^" 

.  Imamo  biljeziti  ove  iste  godine  (1626.)  poviSenje  uvozne  carine 
na  vise  vrsti  sukna  i  koza,  obi^nim  nadinom  povedavanja  carinarske 
vrijednosti  dotidne  robe/*®  a  malo  kasnije  (1628.)  skade  uvozna 
carina  od  l^/o  na  2^0  na  sve  trgovine  unesene  od  Dubrovdana  iz 
bud  koje  strane  istoka.  Stan  bakar  na  izvozu  platiti  de  2  gr.  na 
litru  pod  globom  i  tamnicom  od  3  mjeseca,  a  to  da  se  podupre 
zanat  bakrarski.^''** 

Svita  i  ostala  trgovina  poslana  iz  Ingleske,  makar  i  s  Dubrov- 
danima,  platiti  de  u  gradu  uvoznu  carina  (1638.),  —  koja  se  ka- 
snije (1641.)  na  ingleskom  suknu  snizuje.^*^ 

Nego  se  u  opde  driala  visoka  uvozna  carina  na  svitu,  Sto  je  do- 
naSalo  malaksanje  ove  vrste  trgovine,  i  umanjivanje  carine.  S  toga 
nalazimo  g.  1646.  znatno  snizenje  carine,  dozvoljeno  Dubrovdanima 
kroz  dvije  godine,  za  suknenu  i  svilenu  robu,  za  mletadku  i  flo- 
rentinsku  kadifu  (rasi)^  a  to  u  iznosu  od  Ys  ^^^  V  pram  dosada- 
njoj  carini.*^^  Iste  one  godine  jo8  bolje  pogodovanje  zapade  strance, 
kojim  se  snizuje  uvozna  carina  na  polovicu  one,  koju  pladaja  Du- 
broVdani  za  svu  vunenu  i  svilenu  svitu. '*^ 

Za  prvi  put  vidimo  g  1648.  gdje  se  uvagja  carina  za  duhan  i 
za  igracke  karte  u  razlogu  od  6  dukata  %  za  uvoz,  a  od  3  du- 
kata  za  izvoz.'^' 

Postupak  snizenja  carine  napreduje  g.  1668.,  jedne  godine  poslje 
potresa,  gdje  se  snizuje  uvozna  carina  na  inglesku  i  holandesku 
svitu  za  polovicu,  a  to  kroz  dvije  godine,^**  a  prepuSta  se  Senata 
da  snizi  po  volji  uvozninu  za  zuti  vosak,  koji  su  upotrebljavale 
domade  tvornice  od  voska,  i  za  kordovanske  koze  u  korist  crev- 
ljara.*« 


Digiti 


ized  by  Google 


CAKINAB8K1  6U8TAV  DtJBROVA^KE  KEPUBLIKE.  JSj 

Opet  se  preina^uje  (g.  1670.)  procjenbeni  cjenik  za  jagnjedu 
i  za  sirovu  lisidju  kozu,  za  sapun,  paklinu,  slaninu,  srgjele,  papir 
i  druge  tvari.**^ 

Onaj  proces  snizenja  carinri,  koji  istaknasmo,  ustraje  u  slijededim 
godinama.  Povifiena  za  kratko  (1671.)  na  levantinskoj  robi,  i  na 
kadifi  proti  tugjincima,  snizuje  se  glede  ove  posljednje,  kako  i  glede 
barSuna,  svilene  robe,  mletadkog  sukna,  i  raznih  rafia  (1672.).'*' 
Dapade  ide  se  tako  daleko  asljed  dogovora  s  iDgleskom  i  sa  Ho- 
landijom,  da  se  strancima  opraSta  (1672.)  svaka  carina  na  uvozu 
sukna  i  druge  robe  iz  Ingleske  i  Holandije,  te  se  namede  kupcima 
take  robe,  budu  li  je  htjeli  izvoziti,  carina  od  4^0  na  svakoj  te- 
skeri.^*^  Bila  je  iskljadena  od  blagodati  fina  svita  iz  Londre  i  iz 
Holandije,  ali  se  prvoj  snizuje  carina  od  3772  duk.  na  25  po  ko- 
madu  (pezza)  a  drugoj  od  80  duk.  na  60.**"  Opet  (1671.)  na  ko- 
rist  domadih  voStamica  snizuje  se  uvozna  carina  na  2utom  vosku,'*^^ 

Do  konca  XVIII.  vijeka  imamo  neznatnih  preinaka  na  carin- 
skom  cijeniku.  Tako  se  snizuje  na  polovicu  carina  na  krivo  zlato 
(auri  pigmentum  —  vulgo  y^orpimento^)^  a  uvagja  se  uvozna  i  iz- 
vozna  carina  od  3  gr.  na  spuzve.'^* 

Uregjenje  prodaje  duhana. 

Godine  1784.  uregjuje  se  prodaja  duhana,  tako  da  je  slobodno 
svakomu  prodavati  ga  bud  u  liSdu  bud  u  prahu,  ali  ne  mogu  biti 
vise  od  dva  dudana  tabaka.  Prije  nego  bude  izlozen  prometu  valja 
podnijeti  senatorima,  u  tu  svrhu  odregjenima,  mustru  od  svake  vrsti 
da  im  oni  udare  cijenu,  drugadije  duhan  ce  biti  zaplijenjen,  a  pre- 
krSitelj  globljen  u  iznosu  jedne  perpere  na  litru.  Musira  ima  se 
fiuvati  sluzbeno,  da  se  je  uzmogne  usporegjivati  kad  bi  se  ko  po- 
tuiio  na  vrst  ili  na  cijenu  duhana.**^'  Tako  je  trajalo  dokle  se  od 
strane  drzave  po^ela  davati  u  zakup  kroz  pet  godina  prodaja  du- 
hana za  minimum  od  1000  dukata  zakupnine.  Samo  zakupnik  moze 
ga  prodavati  po  cijeloj  drzavi,  a  platit  6e  p6  grosa  za  svaku  oku 
tabaka  u  liscu,  a  dva  solda  ako  je  u  prahu.  Svak  moze  dobaviti 
u  zemlji  tabaka  u  liSdu  za  svoju  porabu,  prijavivSi  prije  nabavu 
zakupniku,  kojemu  de  platiti  4  gr.  na  oku  osim  72  gr.  za  carinu. 
Moze  dobaviti  iz  dvora  tabak  u  prahu,  ali  ima  i  to  prijaviti  za- 
kupniku, kojemu  de  platiti  2  gr.  za  svaku  litru,  a  2  solda  u  ime 
carine.  Tri  velevijednika,  imenovana  po  Senatu,  neprizivno  rijeSa- 
vaju  Bvaki  sludaj  kriomdarenja.  Sve  je  to  sadrzano  u  senatskom 
zakljudku  od  g.  1791.,   gdje   su  udarene  cijene,   po  kojim   se  ima 


Digiti 


ized  by  Google 


132  K.  V0JN0VI(5, 

prodavati  duhan  u  prahu  Arbanaski,  Pozunski  i  Segedinski."^*  Vlada 
preduzme  g.  1774.  mjere  kako  bi  se  svaka  familja  opskrbila  sa 
400  litara  loja,  a  takogjer  i  brodovi  za  potrebito  kalafatanje.  Ostali 
Iqj  domadi  ili  stranski  moze  se  izvoziti  uz  carinu  od  24  gro§a  za 
sto  oka;  carina  dava  se  u  zakup.^^* 

Po\iSenjc  carine  pred  padom  republike. 

Glad  od  g.  1789.,  posljednja  kuga  od  god.  1795.,  nametnuta 
kontribacija  od  franceske  vojske  putujuee  u  Egipat,  propast  obrta, 
nazadak  trgovine  na  kopnu,  i  gubitak  monopola  soli  n  Bosni  i 
Hercegovini,  umanjiSe  javne  prihode  republike  i  prisiliSe  je  po- 
vedati  sve  drzavne  terete,  a  megju  ostalijem  i  carine,  Sto  bi  na- 
regjeno  senatskim  zakljudkom  od  10.  Maja  1799.  Kaze  se  u  ovome 
kao  razlog  poviSenju  carine,  da  dok  su  narasle  tekude  cijene  svako- 
jake  robe,  carinarska  tarifa  se  ipak  nalazi  tako  nizoka,  kako  bija§e 
ustanovljena  kad  je  roba  vrijedila  za  dvije  tretine  manje  od  sada, 
tako  da  se  moze  cijenik  sasvim  pravedno  povisiti  sa  jako  neznatnim 
ve<5im  teretom  za  porezovnike.  Kako  se  vidi  iz  novoga  cijenika, 
poviSenje  izvozne  carine  tide  se  voska,  raznih  vrsti  koza,  vune, 
kafe,  sukna,  skerleta,  postave  i  papuda ;  a  to  gdje  za  polovicu,  a  gdje 
za  tredinu  viSe.  Sva  ostala  roba,  ne  imenovana  u  cijeniku,  optere- 
dena  je  u  razmjerju  od  1 — IV2?  a  za  rasko^ine  stvari  (generi  di 
lusso)  od  1 — 3  prama  onomu,  sto  se  pladalo  po  starom  cijeniku, 
ili  po  ohicaju  (0  per  consuetudine)^  iz  kojih  rijedi  izvagja  se,  da  obi- 
daji  su  vladali  i  u  carinarskom  podrudju  kao  vrelo  zakonsko  do 
samoga  pad  a  republike. 

Kako  je  bilo  poSlo  za  rukom  Mlecima  dobiti  od  Porte  u  Bosni 
i  Hercegovini  monopol  soli,  kqji  Dubrovnik  do  tada  uzivafie,  dim 
bi  zadan  veliki  udarac  jednome  od  glavnih  drzavnih  prihoda,  — 
vlada  naredi  jako  nespretno,  da  svaki  st^novnik  od  14  godina 
unaprijed  m(^ra  kupiti  po  mjere  soli  (72  cupello)  po  skupu  cijenu 
od  20  gr.  za  mjeru  (per  cupello).  U  tu  svrhu  bi  ustrojen  nov  ured, 
sastavljen  iz  senatora  i  dva  vlastelina  na  tri  godine,  kojim  je  dui- 
nost  popisati  sve  pudanstvo  na  podetku  trogodiSta,  pobirati  cijenu 
soli,  pridrzavsi  za  sebe  proviziju  od  A^Jq  u  gradu  i  u  predgragju 
na  svoti  utjeranoj,  a  uz  to  2^/^  na  onoj  utjeranoj  u  ostaloj  drzavi, 
dok  ostali  ladanjski  knezovi  pobirati  de  u  ime  provizije  4^/o.  Tako 
teSki  teret  i  odevidna  korist,  koju  crpise  od  njega  vlastela  odre- 
gjena  za  pobiranje,  izazva  nezadovoljstvo  veliko  u  svoj  drjgavi, 
tako  da  mjesec  kasnije  Scnat  bi  prisiljen  ukinuti  ga  kako  i  namet 


Digiti 


ized  by  Google 


CARINARSEI  SU8TAV  DUBROVAdKE  REPUBLIKE.  133 

na  kotle  rakijske  u  svoj  drzavi  osim  u  Konavlima  do  Mlina,  sto 
izazva  bunu  konavosku,  usljed  koje  bjeSe  zaplijenjen  vas  imetak 
Konavljana.  Hvala  moralnoj  potpori  austrijske  vojskc  tadar  stanu- 
ju6q  u  Boki,  ustanak  bi.  uguSen,  odrijedena  zapljena,  te  ka^njeni 
samo  kolovogje,  ali  zalac  rarznje  na  vladu  ostade  u  grudima  Ko- 
navljana, i  ne  bi  neznatni  uzrok  padu  republike.^^* 

Pla^anje  carine  u  tugjini. 

I  za  ovo  razdobje  vidimo  u  drugoj  polovici  XV.  v.  i  u  XVI. 
vijeku  gdje  se  carina  udara  i  na  trgovadke  posle  obavljene  po  Du~ 
brovdanima  van  domovine,  abstrahirajuci  dakle  od  uvoza,  izvoza 
ili  provoza  unutra  teritorija  republike.  Tako  godine  1481.  naregjuje 
se,  da  sva  trgovadka  roba  Dubrovdana  kargana  na  svojoj  ili  na 
tugjoj  lagji,  makar  se  iskrcavale  izvan  Dubrovnika  ali  unutra  za- 
Ijeva  jadranskoga,  platiti  de  P/q?  ^  2^/q  ako  se  prevozi  van  za- 
Ijeva.  Biti  de  dakle  duznost  dotidnog  Dubrovdanina  prijaviti  pro- 
daju  robe  divonijerima,  ili  knezu  mjesta  kamo  de  pristupiti,  pod 
globom  od  25^/q  mimo  carine,  a  kapetan  broda  biti  de  pedepsan 
na  tamnicu  za  jedan  mjescc,  porudnik  pak  ne  de  modi  za  tri  go- 
dine  vrSiti  svoj  zanat.^'^'^ 

Samo  godinu  poslje,  pod  istim  pedepsama  i  duznosti  prijav- 
Ijivanja,  odregjeno  je,  da  sva  dubrovadka  roba,  ukrcana  izvan  za- 
Ijeva  jadranskoga  na  domademu  ili  na  stranskome  brodu,  bude  li 
iskrcana  u  Mlecima  ili  u  opde  unutra  zaljeva,  plada  carinu  od  I^q- 
Ista  carina  se  plada  i  ako  je  roba  ukrcana  unutra  zaljeva,  da 
bude  izvan  zaljeva  prevozena.^"'^  Navlastito  glede  neke  vrsti  fine 
svite  zapadne,  zvanc  carisee^  koju  bi  Dubrovdani  donijeli  u  levantu, 
bi  ustanovljeno  g.  1508.,  da  imadu  pladati  carinu  od  P/o  ako  je 
prenasaju  u  Aleksandriju  ili  u  Soriju,  a  5%  ako  u  Anatoliju,  Ohio, 
Carigrad  i  Jedrenu,  dok  carina  je  povisena  na  7^/^,  asvaka  peda  svite 
je  procijcnjena  8  dukata,  bude  li  unesena  u  Dubrovnik.**®  Uvoz 
ove  vrsti  svite,  koja  je  konkurirala  jako  sa  domadom,  bi  kasnije 
(1553.)  zabranjen  pod  prijetnjom  zapljene  i  globe,  dapade  ne  bi 
joj  dozvoljen  niti  provoz.^*^ 

A  za  ostalu  vunenu  i  svilenu  svitu  i  brokat  prevozenu  izravno 
po  Dubrovdanima  u  Aleksandriju  i  u  Soriju  plada  se  uvozna  carina 
od  2^/o,  a  kad  se  izvafa  4%,  kako  (kaze  zakon  od  g.  1523.)  da 
je  iskrcana  u  Dubrovadku  divonu.^'^ 


Digiti 


ized  by  Google  — 


134  K-  VOJHOVid, 


Provozna  carina. 


Veliki  provozni  promet  Dubrovnika  za  XVI.  i  XVII.  vijeka 
do  potresa,  na  neki  natin  predo6uje  nam  se  n  earinarskom  zako- 
narstvu  ove  dobe.  Do  prvih  deceenija  XVIL  vijeka  provozDa  ca- 
rina raste,  kasnije  pada.  Dozvoljava  se  p.  1573.  strancima  provoz 
levantinske  robe  za  Italiju  uz  carinu  od  Pq,  ali  pridrzava  si  Senat 
opozvati  dozvolu  dva  mjeseca  prije  ukinuda. 

Takopjer  uz  pridrzaj  opoziva  ustanovljuje  se  u  isto  vrijeme  za 
tugjince  provozna  carina  za  otpremu  svilene  svite,  barsuna  i  cr- 
Ijena  sukna  kroz  grad  u  Levantu,  a  to  za  balln  svilene  svite  6 
dukata,  za  sanduk  (cassa)  kadife  dukata  8,  za  zlatni  brokat  10 
dokata,  a  za  zamotak  (colo)  crljene  svite  2  dukata.*'^ 

Zugjelima,  u  dijim  rukama  bijaJe  dobar  dio  provozne  trgovine 
iz  zapada  kroz  Dubrovnik  u  Levantu.  podvostrucuje  se  (1638.) 
carina  na  svitu  i  na  drugu  robu,  izuzamSi  onu  donesenu  iz  Ka- 
puljske  kraljevine,   inglesko  sukno,   i   robu  tvorenu   u  Mlecima.*** 

Povecava  se  iste  godine  carina  provozna  na  svilu  izim  one  do- 
nesene  iz  kraljevine  Napuljske,  tako  da  de  sada  pladati  24  dukata 
mjcsto  12.^«' 

Ovo  povi§enje  provozne  carine  izazva  kriomdarenje,  tako  da  je 
vidimo  g.  1646,  ukinutu  za  svu  robu,  koja  bi  se  provazala  iz  Le- 
vante,  iz  Italije,  i  iz  bud  koje  strane  svijeta;  ali  ne  smije  roba 
ostati  u  gradu  viSe  od  mjesec  dana,  drugadije  platiti  (5e  carina 
bto  pladaju  dubrovadki  drzavljani.  Ovaj  zakon  uporavlja  se  i  na 
zugjele.*** 

Provoz  vunene  i  svilene  svite  iz  Mletaka  i  Jakina,  obavljen  po 
Levantincima,  i  po  svoj  prilici  poslje  trcsnjc  uspostavljen,  prem  da 
o  tomu  niSta  nc  nagjosmo,  bi  g.  1669.  umanjen  za  vunenu  do  po- 
lovice,  za  svilenu  do  jedne  tretine.^'^ 

Provoznina  za  srebro  nekovano  iz  Italije  doneseno  iznasala  je 
27^^/0  po  zakonu  od  g.  1670.,  ali  slijedefe  godine  bi  snizena  na 
^'2^lo'^^*^  God.  1784.  nalazimo  oslobogjen  od  carine  provoz  stran- 
skog  loja.**''  Ali  kad  g.  1799.,  kako  ve6  spomcnusmo,  biSe  povi- 
Seni  svi  javni  tereti,  pak  i  carina  s  njima,  uz  uvoznu  i  izvoznu 
bi  razmjerno  povecana  i  provozna.  ^'^ 

Carinarsko  postupanje  s  hranom. 

Do  konca  republike  slijedi  isti  sustav  glede  opskrbljivanja  drzave 
hranom,  da  se  prcprijefie  posljedice  nerodice.  Spomenuti  demo  zadnje 

Digitized  by  VjOOQ  IC 


CABIKAB8KI  8U8TAV  DUfiBOVA^^KE  BBPUBUKE.  135 

oprezne  mjere,  da  se  vidi  kako  vlada  nije  do  zadnjeg  ($asa  malak- 
sala  u  toj  odinskoj  brizi.  Godine  17G8.  dozvoljava  se  slobodni  uv^oz 
svakojaka  ziveza  u  drzavu,  a  zabranjuje  se  pod  stropom  pedepsom 
izvoz  kukuruza  u  inozemstvo.^^*  Zabranjuje  se  g.  1773.  vlasteli 
izvoz  zita  iz  drzave,  a  u  op6e  i  ulja.^'°  Obseznije  su  mjere  pre- 
uzete  g.  1782.  Drzava  dolazi  a  pomod  uvozu  prosa,  kukuruza. 
jedma  i  sodiva,  zajmavajuci  uz  jamcevinu  trgoveiraa  carskih  talijera 
500  i  jedan  groS  za  svaku  hiljada  stara,  koja  de  se  uvoziti,  a  osim 
toga  ie  dobiti  mjesto  jedno  na  mrnarici  putujudoj  izvan  zaljeva 
ko  uvozi  5000  stara  ziveza.  Ta  potpora  i  nagrada  zapadati  6e  one 
trgovce,  koji  ce  prvi  uvoziti  15.000  stara.  Ne  6e  se  modi  izvoziti 
u  inozemstvo  ziveza  nego  po  V*  glasova  a  vScnatu,  a  nijedan  vla- 
stelin  ne  smije  sudjelovati  u  takome  trgovadkome  poslu. 

U  isto  vrijeme  dozvoljava  se  brez  carine  uvoz  svake  vrsti  zita, 
oriza  i  tijestina,  a  ono  Sto  se  ne  de  mod  prodati,  s  dozvolom  pre- 
glednika  nad  zivezom  (grassieri)  biti  ce  dopu-steno  izvoziti.  U  isto 
vrijeme  propisuje  se  cijena,  za  kojii  sitna  zita  se  mogu  proda- 
vati.*'*  I  god.  1784.  obedava  se  jedno  mjcsto  u  mrnarici  izvan 
zaljeva  svakomu,  koji  de  do  1.  Marta  uvoziti  8000  Jcilo  zita,  ili 
5000  Jcilo  druge  vrsti  ziveza,  te  je  dopuSteno  i  vlasteli  (5to  je  bilo 
prije  zabranjeno)  imati  interesa  u  takim  poslima,  ali  imadu  to  pri- 
javiti  pod  zaklctvom,  netom  je  roba  doSla.  Ko  se  ne  bi  okoristio 
onom  blagodati,  slobodno  de  mu  biti  uvoziti  i  izvoziti  zivez,  te  ga 
prodati  po  volji,  a  i  sama  vlastela  modi  de  take  poslc  obaviti.^'* 
I  godine  1 793.  proglasuje  se  slobodni  ulaz  zitija  i  sodiva,  a  zabrana 
izvoza.^'*  Tako  je  republika  do  posljednjeg  svbg  daha  opsluzivala 
jednu  od  najpredih  driavnih  duznosti,  —  da  njezinim  gragjanima 
ne  bi  doSla  na  manje  svakdanja  hrana. 

Carinarsko  postnpanje  s  uljem. 

U  zemlji,  gdje  se  dobar  dio  pudanstva  hrani  ribom,  valjalo  je 
opskrbiti  ga  nuznim  zadinkom  ulja.  Vidismo  u  prvom  dijelu  kako 
je  vlada  bila  ustrojila  posebna  skladit^ta  za  pohranu  i  prodaju  ulja. 
Cesto  ona  mu  zabranjuje  izvoz,  a  nabavlja  ga  za  potrebu  pudan- 
stva. Tako  nalazimo  zakljudak  Senata  od  g.  1773.,  kojim  se  nare- 
gjuje,  da  so  ima  opskrbiti  grad  sa  500  barjela  ulja,  koja  se  imadu 
platiti  u  razlogu  od  8  gr.  kuto  (gotovo  sadanji  litar),  a  dokle  ne 
bude  nabavljeno,  zabranjen  mu  je  izvoz.  Svi  vlasnici  ulja  pak  imadu 
prijavljivati  nadglednicima   ziveza,   koliko   su  ulja  imali  svake  go- 


Digiti 


ized  by  Google 


136  K.  VO.TNOVI<5, 

dine,  osim  ono  detiri  barjela  pridriana  svakomu  za  domadu  po- 
trebu.*'* 

Megjutim  obragjivanje  masline,  po  kojoj  slovljade  Dubrovnik  po 
svem  jadranskom  i  megjuzemnom  moru,  bijade  silno  napredovalo 
u  dr^avi,  i  donadade  mu  taku  korist,  da  Senat  u  zakljudku  od  2. 
Januara  g.  1776.  kaze,  da  je  taj  proizvod  postanuo  (poSto  obrt  je 
bio  propao)  jedinim  vrelom  uvozu  novca  u  drzavu,  koji  se  uvladi 
u  najmanje  zile  zemlje.  Usljed  toga  bi  dozvoljeno  vlasnicima 
ulja  prodavati  ga  u  driavi,  ili  izvoziti  ga  u  tugjinu.  Ali  da  ne  bi 
mail  puk  (il  minuto  popolo)  ostao  brez  ulja,  nadglednici  ziveza 
imadu  ga  nabaviti  i  hraniti  za  mnogo  godina,  te  ako  bi  dodli  iz 
vana  trgovci  da  kupe  ulja,  nadglednici  imadu  prednost.  Oni  sami, 
dogje  li  ulja  iz  dvora,  imadu  povlasticu  prodati  ga,  te  s  toga  svaki 
uvoz  ima  im  biti  priopden.*'* 

Ovaj  sustav  trajao  je  do  god.  1785,  kad  je  Senat  odredio,  da 
nadglednici  ziveza  imadu  dati  u  zakup  prodaju  ulja,  po  njim  do 
tada  obavljanu,  kroz  deset  godina,  za  100  perpera  zakupnine  na 
godinu. 

Zakupnik  <Se  imati  iskljudivo  pravo  uvazati  brez  carine  inozemska 
ulja  za  prodaju,  te  on  sam  je  ovladten  prodavati  na  malo,  za  naj- 
vi§u  cijenu  od  9  groSeta  kuto,  i  domada  i  stranjska  ulja  za  grad 
i  predgragje,  —  a  svakomu  je  slobodno  preprodavati  na  veliko  do- 
made  ulje  i  u  drzavi  i  van  dr^ave.  Samo  zakupnik  mo^e  uvazati 
u  drzavu  stranjska  ulja,  ali  svakomu  je  dozvoljen  provoz  ulj^  uz 
uplatu  carine. 

Drzava  dolazi  u  pomod  zakupniku  za  nabavu  ulja,  zajmavajudi 
mu  20.000  dukata  uz  dobitak  od  4%  na  godinu,  i  uz  jamca  odo- 
brena  po  Senatu. 

Da  ne  ostane  driava  brez  potrebita  ulja,  zakupnik  ima  driiati 
vazda  u  zalihi,  pod  nadzorom  nadglednika  zive2a,  150  barijela  ulja. 

Zakupnik  moie  trgovati  s  uljem  van  dr^ave,  ali  ima  platiti  ca- 
rinu  od  1  groSa  za  svaki  bario  ulja,  koji  bi  izvozio.^'® 

Valjda  je  zakupnik  trazio  vi§e  svoju  korist  nego  dri^avnu,  jer 
vidimo,  gdje  g.  1792.  opet  je  povjerena  nadglednicima  ziveza  pro- 
daja  ulja.  Njima  je  naregjeno,  da  Junija  mjeseca  kroz  svoje  po- 
uzdanike  imadu  u  mjestima,  gdje  ulje  ragja,  dijeliti  predujmove  se- 
Ijacima,  koji  de  donijeti  kaparano  ulje  u  javna  skladiSta,  a  nad- 
glednici de  im  ga  platiti  V»  groSa  viSe,  nego  de  ga  biti  opredijelio 
Senat  za  onu  godinu,  a  to  u  ime  nagrade  za  rizik  i  trud.  Svi  pak 
ylasnici  ulja  imadu  svake  godine  prijavljivati  nadglednicima  koliko 


Digiti 


ized  by  Google 


CABINAB8KI  BUSTAY  DUBBOVA^KE  RBPUBLIEE.  137 

su  ulja  udinili,  te  im  predati  12^/q  na  prodaju.  Ako  je  ova  koli- 
6ina  s  onom  nabavljenom  od  seljaka  dovoljna  za  opskrbu  grada  i 
za  budaiiu  godinu,  Senat  mo^e  osloboditi  vlasnike  ulja  od  duznosti 
predaie  od  127©  za  onu  godinu.^" 

Koliko  god  sve  ove  arkaji^ke  mjere  stoje  u  oprijeci  sa  danadnjim 
zdravim  i  ekonomidkim  nazorima,  —  ne  moze  se  dosta  priznati 
revno  nastojanje  vlade,  da  opskrbi  narod  tirn  nuznim  za£inkom 
hrane. 

Yinski  monopol. 

Zeljeznom  dosljednosti  tjera  se  onaj  osebujni  monopol  vina,  koji 
smo  opisali  u  prvom  dijelu.  Astarea  i  Elafitski  otoci,  Cavtet  i  Obod, 
Konavli,  Primorje,  Ston  i  Rat,  Mljet  i  Lastovo  dine  po  zakonu  od 
26.  Julija  1737.  toliko  carinskih  zona.  Gospari  od  Astareje  i  od 
otoka  (Celopek,  Lopud  i  Sipan)  imadu  povlasticu  prodavati  brez 
konkurencije  od  bud  koje  strane  drzave  svoje  vino  do  Aprila  svake 
godine.  Samo  kasnije  uz  dozvolu  pismenu  (controlettera)  Maloga 
Vijeda,  za  koju  se  plada  V2  groSa,  mogu  se  uvoziti  vina  Stona  i 
Punte  (Rata),  a  napokon  kad  ga  ovdje  viSe  ne  bi  bilo,  ona  iz  Ko- 
navala  i  iz  Primorja.  Na  isti  na<5in  Cavtat  je  prije  svega  upuden 
na  vino  Obodske  okolice  do  Februara  svake  godine,  pak  na  ko- 
navosko  s  dozvolom  Maloga  Vijeda.  Budi  isto  redeno  o  vinima  Pri- 
morja, koja  ne  smiju  na  drugu  stranu  biti  izvozena,  i  ob  onim 
Stona  i  Rata,  koja  6e  se  modi  prodavati  u  Primorju,  kad  ga  ovdje 
ne  bude.  Lastovska  i  Mljetska  vina  podvrgnuta  su  istim  mjerama. 
Senat  odregjuje  tri  senatora,  koji  sa  dinovnicima  bdijudim  nad 
kriomcarenjem  imadu  nadgledati,  da  se  ne  bi  prestupili  propisi  gore 
spomenuti.  Bude  li  se  kriomdarilo  s  najmanjom  posudom  vina,  ako 
je  osoba  gragjanskog  staliSa,  platit  de  svaki  put  50  pp.  globe,  drug- 
dije  6e  ostati  2  mjeseca  u  zatvoru.  Ispod  najmanje  one  mjere,  kriom- 
darenje  6e  biti  pedepsano  po  volji  senatora  i  dinpvnika  nad  kriom- 
darenjem.  Kad  bi  ovi  zanemarili  svoju  duznost,  svaki  6lan  vSenata 
ovlaSten  je  zametnuti  istragu,  udariti  i  izvrSiti  osudu. 

Malvasija  —  dessertno  domade  vino  na  glasu  —  i  moskat  mogu 
se  uvoziti  u  grad,  te  za  prvi  bario  ne  plada  se  carine,  a  za  slije- 
dede  jedna  perpera  po  bario. 

U  isto  vrijeme  propisuje  se  cijena  vina  za  prodaju  na  malo. 

Kmetovima  nije  dozvoljeno  trgovati  s  vinom,  niti  ga  primiti 
na  uplatu  duga,  nego  samo  megju  sobom  ga  prodati  i  izvoziti  u 
inozemstvo. 


Digiti 


ized  by  Google 


138  K»  vojNovid, 

I  vlastela  ne  smiju  trgovati  s  vinom,  ali  ga  mogu  primiti  od 
svojih  kmetova  na  uplatu  onoga  §to  su  im  duzni  kao  takovi.^^^ 

Dok  se  na  taj  nadin  prijedi  nutrnji  promet  vina,  staje  se  na 
put  uvozu  inostranskoga  (1739.),  koje  se  strogo  zabranjuje,  nare- 
divSi  da  mjesne  staresine  (kajsnctci)  imadu  bditi,  da  se  ne  bi  ovuklo 
kriomice,  i  postaviti  u  tu  svrhu  straza  pod  prijetnjom  dvonajesecne 
tamnice.  Kriomdarenje  samo  vina  paka  se  pedepsuje  globom  ili 
zatvorom  polag  staliSa  kupca  i  prodavaoca.^'*  Pod  istom  zabranom 
stoji  uvoz  stranske  rakije,  i  one  iz  Mljeta  i  Lastova. 

Iznimice  dozvoljava  Malo  Vijece  vlasteli,  drzavnim  tajnicima, 
biskupima,  samostanima,  lije^nicima  i  kirurgima  uvoz  male  kolikcxie 
potrebita  vina.^®® 

Uvoz  stranjskog  vina  dopuStava  se  (1796.)  kad  nema  viSe  doma- 
dega,  a  modi  6e  ga  kupiti  samo  zakupnik  potrosarine,  kojoj  je  vino 
podvrgnuto,  ali  to  samo  do  8.  Septembra,  kad  se  podimlju  trgati 
vinogradi.  Bude  li  ga  joS  u  zaiihi,  red  je  zakupniku,  da  ga  otpremi 
iz  driave.*®^ 

Sve  ove  rajere  ne  bijahu  dovoljne,  da  bude  glavni  grad  opskr- 
bljen  vinom.  I  zato  vidimo  g.  1802.  gdje  Senat  naregjuje,  da  se 
ima  uvazati  svake  godine  14.000  barijela  vina  domadega,  zabra- 
nivfii  mu  izvoz  u  inozemstvo  pod  strogom  pedepsom.  Propisuje  se 
u  tu  svrhu,  da  vlasnici  vina  iz  Astareje  i  oni  iz  Rata  imadu  po- 
lovicu  svoga  vina,  poSto  su  podmirili  prije  domadu  potrebu,  unositi 
grad,  a  kad  se  ne  bi  tim  dostigla  mjera  od  14.000  bar.,  doprinijeti 
de  i  kmetovi  iz  Rata.*^^  Nalazimo  i  u  godini  1804.  gdje  se  op- 
skrbljuje  grad  istom  kolikodom  vina,  te  se  strogo  pedepsuje  i  tje- 
lesnom  kazni  ko  god  bi  kupio,  budi  za  svoju  potrebu,  budi  za  pre- 
prodaju,  inozemsko  vino.^®'  Najstrozi  nadzor  je  propisan,  da  se 
ne  uvede  u  grad   druga  rakija,  osim  one  od  domadih  vlasnika.^®* 

Rek  bi  da  preSnijega  i  vaznijega  posla  vlada  pod  padom  padom 
republike  nema  nego  kako  de  osigurati  vlasteli  prodaju  vina,  te  ga 
duvati  od  svake  konkurencije  i  domade  i  vanjske. 

Prodaja  vina  pak  je  u  gradu  podvrgnuta  potroSarini,  a  ova  dana 
u  zakup  od  godine  do  godine,  ^^^  te  propisana  u  gradu  i  u  pred- 
gragju  cijena  pod  kojora  se  moze  prodavati  vino.^®^ 

I  tako  mozemo  slobodno  redi,  da  su  se  sve  bludnje  stare  ekono- 
midke  nauke,  sve  detaljno  umjcSavanje  drzave  u  proizvode  privat- 
noga  vlastni§tva,  skupile  pod  koncem  prosloga  i  na  podetku  ovoga 
vijega  u  baratanju  s  vinom. 


Digiti 


ized  by  Google 


GARINAB8KI  8USTAV  DUBROVACKE  BBPUBLIKE.  139 

Oprosti  od  earine. 

Obziri  napram  vanjskim  silama,  navlastito  napram  Otomanskoj 
Porti  svjetuju  Senat,  da  vise  puta  oprosti  od  uplate  carine.  Tako 
je  oprobten  g.  1721.  Osman  PaSa  trebinjski  od  carine  za  karag 
2ita  poslana  mu  iz  Aleksandrije,^'^  a  g.  1739  bosanski  paSa  za 
9400  oka  oriza  njemu  poslanih.  DapaCe  samim  turskim  podanicima 
opraSta  se  carina  na  novae  njima  iz  inozemstva  poslani  (1727.), 
i  na  trgovinn  otpremljenu  im  iz  ArbanaSke  (1740.).  Godine  pak 
1766.  otpusta  se  kralju  Franceskome  (a  ma  Maesth  Cristianis- 
sima)  carina  na  lijes  iskrcani  u  Dubrovniku,  da  bude  u  Francesku 
prevozen.^*® 

Drnge  pristojbe. 

I  za  ovo  razdobje  vidimo  povjereno  divonijerima  utjcrivanje 
starih  nekih  i  novih  pristojba,  uvedenih  po  financijalnoj  upravi. 
OpstojaSe  odavna  osobita  pristojba,  koja  bi  se  placala  po  Dabrov- 
danima  na  svaku  trgovinu  izuzamSi  zlatne  2ice,  otpremljenu  morem, 
koja  bi  sluzila  za  potporu  naselbini  dubrovadkoj  a  Mlecima,  da 
svefianije  proslavi  Stitnika  slobode  i  nezavisnosti  Dubrovnika,  Sve- 
toga  Vlaha.  Ova  se  pristojba  zvala  „avarrea  di  S.  liiagio'*,  Za- 
klju^kom  Senata  od  g.  1463.  ustanovljuje  se  ta  pristojba  na  1  gros 
poviSe  100  pp.  vrijednosti  robe  odaslane,  te  se  povjerava  utjerivanje 
divonijerima,  koji  imadu  svako  Cetiri  mjescca  poloziti  ra<5une  skrbni- 
cima  crkve  Sv.  Vlaha.  Nego  poSto  je  bila  narasla  pristojba  s  po- 
vecanjem  trgovine,  odregjuje  se,  da  od  pobrane  pristojbe  ima  se 
poslati  Dubrov6anima  u  Mletke  samo  20  dukata,  a  ostalo  neka 
ide  na  poljepSanje  i  nakit  crkve  sv.  Vlaha. 

God.  1503.  ograniCena  je  ta  pristojba  ad  minimum,  naime  na 
robu  zbilja  oStedenu  u  morskoj  oluji.^®^ 

Utjeravaju  uz  to  carinari: 

a)  pristojbu  od  2%  na  brodove  od  30  baSava  naprijed,  koji 
de  se  prodati  bilo  n  drzavi  bilo  izvan  drzave  (1591.),  a  to  tako, 
da  je  imadu  platiti  u  drzavi  kupci,  a  izvan  drzave  prodavaoci;^*'^ 

b)  pristojbu  od  20%  na  disti  prihod  nekretnina,  koje  Dubrov- 
dani  posjeduju  izvan  drzave  (1591.,  1627)^** 

c)  pristojbu  od  5^q  na  sve  ukamadene  glavnice  (1627.)^^' 

d)  globu  od  jednog  dubrovadkog  dukata  po  hacvu  (1631.),  po- 
viSenu  na  10  duk.  (1632.),  proti  onomu,  koji  bi  gradio  ili  popravio 
brod  izvan  Skvara  GruSkoga;^** 


Digiti 


ized  by  Google 


140  K.  VOJNOVI<5, 

e)  pristojbu  od  7a  d^^-  P^  bacvu  na  svijem  stranjskijem  brodo- 
vima,  koji  bi  iskrcavali  robu  u  dubrovadkoj  luci  (1660.);*** 

f)  pristojbu  od  3  gro^a  na  svaku  balu  stranjske  robe  pohranjene 
u  lazaretima  na  udobnost  trgovaca,  koja  pristojba  ide  na  radon 
podanka  (1651.)**** 

Iz  svega  ovoga  raznovrsnoga  rasporezovanja  moie  se  zakljuditi, 
da  iinancijalnoj  upravi  nije  znao  utedi  bud  koji  izvor  prihoda  du- 
brovadkih  podanika  budi  u  drzavi  budi  izvan  drzave,  Sto  ne  bi 
ona  znala  udariti  javnim  teretom,  te  da  je  Dubrovdanin  znao  lijepo 
platiti  domovini  svoju  slobodu  i  nezavisnost. 

Postupanje  b  tugjincima. 

Stranci  nalaze  za  ovo  vrijeme  u  Dubrovniku  sve  polakSice  i  svu 
bodu  mogudu  s  malom  kojom  iznimkom,  a  mcgju  njima  i  Zugjeli, 
koji  su  uzivali  kod  Turdina  mocnu  zastitu,  hvala  kojoj  bili  su  u 
Dubrovniku  utekli  u  teSkim  prigodam  velikim  ^tetam  i  pogibljima. 

Jur  zabiljezisino  zamasno  snizenje  uvozne  carine  u  XVII.  vijeku 
na  korist  inostranske  robe,  navlastito  mletadke  i  florentihske  kadife, 
ingleske  i  holandeske  svite,  i  umanjivanje  provozne  carine. 

Kako  se  dozvoljavala  gragjanima  odgoda  za  uplatu  carine,  tako 
se  dopuStavala  i  tugjincima,  dapade  oni,  koji  bi  vodili  stalnu  trgo- 
vinu  u  Dubrovniku,  mogli  su  je  platiti  na  koncu  godine  (g.  1577., 
1582.)  i»* 

Zugjeli  su  imali  u  Dubrovniku  svoje  konsule,  koji  su  ih  stitili 
u  trgovadkim  poslima.  Glede  njih  nalazimo  senatski  zakljudak  od 
5.  llaja  1582.,  kojim  se  njima  dozvoljava,  da  mogu  po  jako  sni- 
zenom  cijeniku  pladati  za  svoje  Stidenike  zidove  kroz  pet  godina 
1500  skuda  u  ime  provozne  carine,  koja  se  blagodat  malo  dana 
poslje  prot^ze  na  sve  strance.**' 

Od  ove  polakJiee  odstupilo  se  g.  1631.,  kad  se  vigjelo,  da  zngjeli 
prave  zestoku  konkurenciju  domadima,  navlastito  glede  trgovine 
s  kozom,  te  bi  zabranjeno  dubrovadkim  gragjanima  otpremiti  za 
zugjele  iz  Levante  bud  koju  robu.*^®  God.  1646.  bila  se  ukinula, 
kako  gore  opazismo,  provozna  carina  za  robu  dolazedu  iz  istoka  i 
iz  zapada.  Ali  g.  1673.  Steta  velika  tugje  konkureneije  osobito  od 
strane  zugjela  domadoj  trgovini,  prisili  Senat  nametnuti  govedskoj 
kozi  dovozenoj  iz  Italije  3  grosa  na  komad,  a  bivolskoj  (di  buf- 
falo) 10  gr.  kako  samim  gragjanima.  ^*^ 

Ipak  Mledidima  godinu  poslje  (1674.)  dozvoljava  se  glede  iste  robe 
povoljnija  provoznina  od  10  gr.  po  zamotak  (halla).^^^ 


Digiti 


ized  by  Google 


CAiaNARSKI  8UBTAV  DUBROVA^KE  REPUBLIKE.  141 

Usporegjivaju  se  g.  1685.  Dabrovfiani  s  Mleclficima  glede  uvozne 
carine  na  mletadku  svitu,  na  mletadki  brokat,  na  mirodije  i  oa 
drugu  robu.  Usporegjuju  se  s  ostalim  strancima  u  ime  kadife  flo 
rentinske  i  druge  robe  unesene  iz  Jakina.'®^ 

Jarmencima  se  god.  1676.  snizuje  carina  za  svu  robu,  koju  bi 
unosili  u  Dubrovnik  kroz  Jakin  iz  Levante,  iz  Belg;janske  i  iz 
drugih  strana,  a  to  za  jednu  detvrtinu.*®* 

Provozna  carina  za  tugjince  g.  1701.  vrada  se  na  mjeru  od  prije 
kandijskoga  rata.*"' 

Sa  Senatskim  zakljac^kom  od  26.  Marta  1707.  prepolovila  se  pro- 
vozna carina  na.vosak,  koji  tugjinci  voze  iz  Moldavske  i  Vlaske.'^* 

Vidimo  napokon  u  drugoj  polovici  XVIII.  vijeka  u  protivnom  smislu 
zabranjeno  riSdanima  i  zugjelima  kupovati  i  prodavati  izvan  grada 
po  svoj  driavi,  izuzainSi  za  zugjele  neka  njima  vlastita  jela,  a  to 
pod  prijetnjom  6ctveromjesc{5ne  tamnice,  i  da  prekrsitclj  ne  moze 
biti  pomilovan  ako  nema  za  sebe  7/8  glasova  velevijednika.^^* 

Zaglavak. 

NacrtavSi  carinarski  sustav  rcpublike  dubrovadke  unutra  okvira 
carinarskih  zbornika  popunjenih  senatskim  zakljuficim  novije  dobe, 
red  je  na  koncu  istaknuti  mu  obde  obiljezje,  ostavljajudi  posebnom 
atudiju  raspravu  o  trgovadkim  ugovorim  republike,  za  koju  nemamo 
JOB  potrebite  zgragje. 

Posrijed  srednjeg  vijeka,  u  XIII.  i  XIV.  stoljedu,  taj  sustav  se 
kristalizuje  u  potezima,  kojim  ostaje  vjeran  do  pada  republike. 

Kako  dokazasmo  potanko,  sredovjedni  carinarski  sustav  dubro- 
vadki  dnva  se  od  najobidnijih  mana  one  dobe.  Jedinstvena  je  cari- 
narska  uprava  za  cijelu  drzavu,  savijesno,  dedno  i  strogo  u  glavnom 
gradu  uregjena,  te  najviSim  dostojanstvenicima  dr^ave  povjerena. 
Carina  se  udara  glavno  iz  fiskalnih  uzroka,  jer  je  uz  monopol  soli 
glavni  izvor  javnih  prihoda.  te  slijedi  s  toga  fluktuaciju  drzavnih 
potreba.  Ona  se  ne  ustavlja  na  megjama  republike,  nego  hvata 
gragjanina  gdje  god  on  trguje,  jer  ima  doprinositi  k  uzdrzavanju 
slobode  i  nezavisnosti  driave  u  razmjerju  svoga  vlastitoga  dobitka, 
stedena  gdje  god  po  sirokom  svijetu.  Ima  uz  to  carina  i  uzgrednu 
svrhu  zaStite  domacih  proizvoda.  Ali  jedna  i  druga  cijel  ne  smeta 
republici,  da  uzakoni  i  dosljedno  izvede  nadelo  slobodne  trgovine 
u  svojim  odnoSajim  sa  inozemstvora  na  temelju  potpunoga  recipro- 
citeta.  Dubrovnik  4ivi  od  trgovadke  slobode,  i  svu  svoju  drzavnidku 
mudrost,  svu  svoju  vanjsku  politiku  udeSava,  da  si  otvori  put  pro- 


Digiti 


ized  by  Google 


142  K.  voJNovid, 

metu  na  kopnu  od  gornjeg  Dunava  kroz  vas  balkanski  poluotok 
do  Carigrada,  po  moru  do  Mletaka  i  Jakina,  pak  cak  do  Napulja 
i  Egipta,  odakle  dopire  do  Indija,  obuhvada  sve  Megjuzemno  more 
i  Levantu,  a  s  druge  strane  protege  se  do  Londona,  a,  hvala  svo- 
jemu  prijateljstvu  sa  Spanjom,  s  novoin  dobom  ide  traiiti  bogastvo 
u  otkrivenoj  Americi.  Traie<Si  svuda  i  sretno  stekavSi  kod  naobra- 
2enih  i  neobraienih  drzava  slobodu  trgovanja,  izvor  onog  blago 
stanja,  kojim  znadijage  krijepiti  svoju  nutmju  silu  i  odkupiti  vise- 
krat  svoju  slobodu,  —  ona  ]e  morala  otvoriti  vrata  vanjskoj  trgo- 
vini  i  Stitit  je  i  pogodovati  je  polag  svoje.  Ove  glavne  crte  nje- 
zinog  carinarskog  sustavajasno  osjedene  u  srednjem  vijeku,  ostaju 
nepromijenjene  u  novome.  I  ovdje  carina  6uva  svoj  fiskalni  zoa^aj 
i  raste  s  razvitkom  nutrnjim  i  vanjskim  dr^ave,  sa  potrebam  koje 
europejski  ratovi  od  XVI.  i  XVII.  vijeka  joj  namedu  da  spasi 
svoju  neutralnost,  a  s  njom  svoj  bitak;  raste  s  destim  javnim 
nesredam,  kojimi  je  izlozena,  a  katastrofom  potresa,  s  opetovanim 
kugama,  s  gladi  i  pozarima,  koji  skupa  nijesu  kadri  sloiniti  je, 
poSto  je  tu  bo2ja  Providnost,  koja  je  6uva,  otadbinska  energija, 
koja  nigda  ne  malaksava,  i  obilati  novae,  §to  ona  crpi  iz  neizcr- 
pivih  vrela  svoje  velike  carinare.  ViJeput  zna  vlada  preved  naviti 
carinarski  stroj,  a  neminovni  udinci  se  pokazuju  u  umanjivanju 
prihoda  i  u  razmahu  kriomfiarenja,  dok  se  ne  uspostavlja  cari- 
narsko  ravnotezje. 

I  za  moderno  razdobje  carina  tezi  za  obranom  domadih  poljo- 
djelskih  i  obrtnih  proizvoda,  ulja  i  vina,  sukna,  svile  i  koze,  zla- 
tara,  bakrara,  cipelara,  i  drugih  obrtnika.  Ali  u  nijedno  doba  ne 
opaza  se,  ako  ne  iznimice,  onaj  proibitivni  sustav,  koji  je  bio  zasio 
u  Mlecima,  u  Franceskoj,  u  Spanji  i  u  Ingleskoj.  Blagostanje  svojih 
gragjana  bila  je  cijel  sve  politikc  Dubrovnika.  Svi  strojevi  driavni, 
pak  i  carinarski  bili  su  ovoj  cijeli  podregjeni,  te  sustavi  ekonomidki 
imali  su  joj  sluziti,  a  ne  obratno  ona  njima. 

ProuCivsi  dakle  carinarski  sustav  dubrovadke  republike  mozemo 
mirno  tvrditi,  da  kako  u  ostalim  granam  uprave  tako  i  u  ovoj 
ona  nije  bila  zaostala  nijednoj  evropskoj  drzavi  svoje  dobe,  ako  je 
nije  u  6emu  i  natkrilila. 


Digiti 


ized  by  Google 


GARINAB8EI  SUSTAV  DUBBOVA^KE  RBPUBLIEE.  143 


Primjetbe. 


Sredovje^no  doba. 
Trgovaike  prilike. 

*  ^Prilosi  k  trgovadkoj  historiji  repuhlike  dubrovctdke^  dra.  Petra 
Matkovica  u  Radu  Jugoslavenske  Akadomijo,  knjiga  VII.  „Trgovacki 
odnoSaji  izmedjn  Dubrovnika  i  srednje  ItcUije**  od  istoga,  knjiga 
XV.  Rada. 

„Cmydiije  sa  ucmopujy  cjmcKe  mpeoeune  XIII,  u  XIV.  eena*^  o,\ 
He^^oMH^a  MHJaTOBH"Ka  y  .raacHHwy  CpncKora  vHeHor  ^'^pytuTBa", 
KfbHni  XXXIII.  11  XXXVII. 

■  Da  su  Mlo^ici  g.  1358.  mirno  opozvali  knoza  Marka  Superanzia  iz 
Dubrovnika  i  napustili  tako  va^nu  tocku  na  isto^noj  obali  Jadranskog 
mora,  ima  se  pripisati  istina  vjestini  dubrovaekih  velmo2a,  ali  puno 
takodjer  nesretnom  uspjehu  rata,  koji  je  Ropublika  vodila  s  Ljudevitom 
kraljem  Ugarsko-hrvatsklm,  i  koji  bi  svrsen  s  mirom  od  18.  Februara 
1358.  pod  duMera  Ivanom  Delfinom,  (vladao  je  od  g.  1356 — 1361), 
usljed  kojega  Mloci  su  so  odrekli  Dalmacije,  a  Ljudevit  im  povrati 
zemljo  zapremljene  ua  mletackom  kopnu  i  u  Istri,  to  dozvoli  Veneeiji 
sigurnost  i  slobodu  trgovanja  u  Ugarskoj  kraljevini.  (Zanotto :  Storia 
delta  Repuhlica  di   Veneeia.    Veuezia  1864.  Tomo  I.,  p.  363 — 365.) 

SredoYjedni  carinarski  sustavi. 

•  Politicku  okonoiniju  srednjoga  vijeka  rasvijetlio  je  Cibrario  svojim 
klasi^nim  djelom :  ^Della  economia  poUtica  del  Medio  Evo  del  Cav. 
Luigi  Cibrario  —  Libri  tre  —  Quinta  edizione  italiana  —  Eredi 
Botta  1861,  —  T.  I,  II."  Same  sto  je  naslov  u^i  od  domasaja  djela, 
jer  Cibrario  u  prvoj  knjizi  opisuje  majstorski  moralno  i  politiCko  stanje 
srednjega  vijeka  po  svim  izvorima  koji  su  u  ono  doba  pristupni  bili 
ucenjacima,  a  u  drugoj  se  bavi  gospodarstvom  onoga  razdobja.  Mija- 
tovic  u  studiji,  koju  smo  citirali,  crpio  je  iz  onog  djela,  da  ilustrira 
gospodarstvene  odnosaje  Srbije  za  Kill,  i  XIV.  v.,  a  i  pisac  ovih  re- 
daka  dosta  se  naucio  od  Cibraria,  da  prodre  bolje  u  carinarske  odno- 
saje  Dubrovnika. 

Citirani  odlomak  u  tekstu  ovako  slovi.  Posto  je  pisac  kazao  da  su 
tadanje  obrtne  korporaeije  (cehovi)  nastojale  usavrsivati  svoje  proiz- 
vode  za  svladati  vanjsku  konkureueiju,  ovako  nastavlja:  „Peroch6  al- 
lora  non  si  usava  in  generale  il  metodo  assurdo  di  proibir  i  prodotti 
deir  industria  esterna  per  favorire  i  nazionali,  e  pochi  principi  avrebbor 
voluto,  ci6  facendo,  seemar  il  provento  delle  proprie  dogane".  (T.  II, 
p.  15.) 


Digiti 


ized  by  Google 


144  K.  voJHovf<5, 

*  „S()pia  quosta,  por  cosi  dire,  anarchia  socialo,  iuterotta  da  nna 
moltitudino  di  puuti  ordinati,  uon  abili  per  allora  ad  esteodere  ed  acco- 
muuare  alio  cainpagno  il  mcdesimo  l)enefizio  dell'  ordine  e  della  pace, 
si  lovava  per  buona  vontura  una  podest^i  da  tutti  riverita  e  temuta,  da 
tutti  ^li  opprossi  benedotta  od  invocata,  un  colosso  di  forza  morale,  11 
papa.  Eccessiva  sonza  dubbio  fu  V  influenza  politico  eh'  esercitarono  i 
poutifici  nei  tempi  di  mezzo,  ma  questa  influenza  al  postutto,  se  offese 
talvolta,  le  saci-e  ration!  della  sovraniU,  fu  in  general©  benefiea  e  ci- 
vilizzatrico  pei  popoli.  La  voce  del  pontefice  tonava  contro  ai  misfatti 
dei  re,  tonava  contro  la  Bchiavitu,  reprimeva  le  ingorde  voglie  di  al- 
cuui  vescovi,  giung:eva  all'  orecchio  del  vineitore  sul  caldo  della  vit- 
toria  .  .  .  . ;  gridava  contro  gli  aumenti  delle  dogane  a  danno  dd 
commercio ;  procacciava  la  fede  dei  mercati,  la  sic^rta  delle  strode 
e  dei  tnari  .  .  .  . ;  ajutava  i  progressi  del  cotnmerdo  e  della  dvilti 
europea  ....  (Cibrario  o.  c.  T.  I,  p.  189,  190.) 

„/Z  piu  gran  protettore  del  commercio  e  del  cambio  era  a  que' 
tempi  il  papa,  il  quale  costringreva  colle  gcomuniche  all'  osservauza 
de'  patti,  eziandro  (|uelli  contro  a  cui  poco  poteano  i  tribunali,  e  ehe 
mal  si  sarebbero  potuti  costringere  coU'  armi^.  (Id.  o.  c.  T.  I,  p.  234). 

*  yjEra  una  specie  di  privativa  temporaria  quella  che  proibiva  ai 
sudditi  i)er  un  tempo  determinate  di  ciascum  anno  di  vendere  il  pro- 
prio  vino,  affincM  il  principe  od  il  fetidatario  avesse  campo  di 
spacciare  U  mo  ....  Tale  privativa  era  generalmento  introdotta .... 
(Id.  II.  p.  127.) 

„Altre  volte  (i  servi  in  (Jermania)  doveano  condurre  al  servizio  del 
silfnoi-e  i  loro  beni,  le  vacche  i  ronzini.  Ancora  loro  si  proibiva  di 
vendere  il  pro  prio  vino  finche  quello  del  padrone  fosse  venduio'. 
(Id.  ibid.  p.  :50.) 

*  In  altri  luoghi  era  ammesso  il  diritto  di  reciprocitii,  eosiwhe 
tal  trattamento  ricevea  lo  straniero  quale  1'  usava  eg-li  stesso  agli  stra- 
nieri  nel  8U0  paese".  (Id.  ibid.  p.   191.) 

^11  trattamento  de*  forestieri  si  fondava  qualche  volta  stU  diritto 
di  rcciprocitfi ;  s'  usava  loro  la  medesima  giustizia  ch'  essi  usavano  ai 
borghesi  della  terra  in  cui  momentaneamente  faeeano  dimora'*.  (Id.  T. 
II.  p.  8a.) 

'  „liase  della  condizione  economica  del  Medio  Evo  era  che  i  tributi 
non  potessero  crescersi  fuor  dei  casi  dagli  statuti,  dai  contratti  e  dalle 
usauze  prevveduti,  senga  il  consentimeuto  dei  soggetti.  Se  il  principe 
imponeva  una  nuova  gabella  arbitrariamente,  il  popolo  la  chiamava 
male  tolta^  e  nel  Regno  di  Napoli,  in  Isvizzera  e  in  Germania  t/  mtU 
danaro.  La  recessitA  in  cui  si  trovarono  i  principi  di  chiedere  fre- 
quenti  sussidi,  V  indugio  soverchio  e  le  diffi  colik  che  causava  V  otte- 
nere  parzialmente  il  consentimeuto  de'  sudditi,  diedero  luogo  alle  adu- 
nanze  degli  Stati  che  sono  antichi  in  Ispogna,  in  Portogalio,  in  Ing^hil- 
terra;  de'  primi  anni  del  sec.  XIV  in  Francia,  degli  uUuni  del  medc- 
simo  secolo  in  Havoia'*.  (Id.  ibid.  p.   127,   128.) 


Digiti 


ized  by  Google 


CABINABSKI  SUSTAY  DUBBOVAdKB  BEPUBLIKE.  145 


Carinarski  pisani  zakoni. 

®  Liber  VI,  cap,  13,  „Qui  extra  Ragusium  in  aliquo  loco  frauda- 
verit  aliquod  datium  (nisi  offendendo  iniinicos)  et  propter  hoc  aliquod 
damnum  alicui  Racuseo  evenerit,  damnum  ipsum  idem  componat,  vei 
vadat  ad  terras  ubi  damnum  fecit  et  faciat  rationem". 

Liber  VIII,  cap.  82,  „Ttem  statuimus  et  ordinamus  quod  quilibet 
Racuseus  vel  qui  pro  Racuseo  distinguitur,  qui  portare  voluerit  vei  per 
alium  mittere  formadium  ad  aliquas  partes  seu  loca  (praeterquum  Ra- 
cusium),  videlicet  a  Cattaro  usque  Jadram,  solvat  Comuni  pro  Dohana 
ipperperum  unum  pro  quolibet  miliari  librarum". 

Liber  VIII,  cap.  83.  „Item  statuimus  et  ordinamus  quod  de  qua- 
cumtjuo  mercadantia,  quae  fiet  a  Racusio  a  viginti  ipp.  supra,  et  de 
viginti  ipp.,  solvatur  Comuni  pro  Dohana  grossus  unus  et  medius  pro 
quolibet  centenario  ipperperorum  tam  per  venditorem,  quum  per  em- 
ptorem  dictarum  mercationum".  (I/s  Dubrovackoga  Statuta  od  15. 
Maja  1272.  MS.  dra.  Mata  Zamagne.) 

Prvi  carinarski  zbornici. 

®  Prvi  carinarski  zbornik  Republike  Dubrovacke  spada  u  god.  1277. 
te  se  kao  rukopis  ^'uva  u  Dubrova^kome  dri^avnome  arkivu.  Pisan  je 
na  pergameni  malim  citljivim  slovima,  s  naslovima  u  crvenoj  tinti,  u 
opsegu  od  35  arcica.  Bastavljen  je  pod  onim  istim  Mlecicem  a  du- 
brovackim  knezom  MarJcom  (jrifistiniani^  koji  bijase  pet  godina  prije 
(1272.)  dao  izraditi  Dubrovacki  Staiut.  Sastoji  se  iz  osamdeset  i  f*e- 
tiri  clanka,  od  kojih  trideset  i  cetiri  sadrzavaju  prastare  carinarske 
zakone,  za  kojimi  slijede  novele  izdano  pod  drugim  knezovima  (XL — LV) 
od  god.  1283 — 1388.  Dolazi  paka  pod  br.  LVI.  po  istoj  ruci  napisani 
novi  skup  carinarskih  naredaba  pod  naslovom:  „IIic  est  introittcs  pi- 
scariae  et  mercati  et  partus^.  7jSl  tim  imamo  formulu  zakletve  koju  bi 
justicieri  (trzni  nadzornici)  polagali,  po  naredbi  kneza  Nikole  Quirini-a 
od  god.  1286.,  kad  bi  nastupili  sluzbu,  uz  potanke  naredbe  stojece  u 
savezu  s  njihovom  sluzbom  (LVII — LXXLI),  a  po  tom  ima  redarstvenih 
propisa  o  cistoci  grada  i  luke,  o  drobnom  novcu  (folari)  dokle  ga  se 
ne  smije  po  kupcu  odbijati,  o  vrsti  srcbra  u  kojemu  dopusteno  je  zla- 
tarima  raditi,  o  zakonitim  mjorama  i  vagama,  o  cijenama  za  koje  se 
mogu  prodavati  muske  i  zenske  obuce  (LXXIII — LXXXIV).  Sve  je  to 
brez  sustava  natrpano  u  tom  zborniku,  koji  bi  tiskan  s  nekim  biljea- 
kama  po  profesoru  Rudolfu  Eitelbergeru  von  Edelberg  u  svome  djelu 
y^die  mittelalterlichen  KunstdenJcmale  Dalmatiens^  (Wien,  B.  V,  1861. 
s.  161 — 168).  Sve  te  ustanove  nijesu  istom  rukom,  niti  izgledaju  da 
su  u  isto  vrijeme  pisane.  Prvo  trideset  i  pet  clanaka,  koji  ukljucuju 
prastare  carinarske  ustanove,  te  (?1.  LVI — LXXIX.  inclusive  istom  su 
rukom  na  ostarjeloj  pergameni  pisani,  docim  cl.  XL — LV,  pak  clanak 
LXXXIIL  i  LXXXIV.  raznijem  su  rukama,  i  na  novijoj  pergameni,  sto 
nije  prof.  Eitelberg  opazio,  kako  niti  da  cl;  LXXI.  ^Qualis  debent 
vendi  carnes  et  intestina^  prekrizen  je  do  rijeci  „et  debeant  fieri 
R.  J.  A.  cxxix.  10 


Digiti 


ized  by  Google 


146  K.  vojNovid, 

bdllancie**  mjesto  kojega  dosla  je  nova  ustanova  na  okrajak,  samo 
djolomice  citljiva. 

Carinarski  ovaj  najstariji  zbornik  po^imlje  sa  sljedecim  uvodom: 

„ Liber  statutorum  doanae  conpillatus  tempore  nobilis  et  egregii  viri 
domini  Marci  Justiniani  Comitis  honorabilis  Ragusii  cum  voluntate  ma- 
joris  et  minoris  consilii  et  cum  laudo  populi  publica  concione  adunati 
per  sonum  campanarum,  ut  moris  est.  Anno  Domini  MCCLXXYII,  In- 
dictione  quinta,  die  penultiraa  Septembris'^. 

„No8  Marcus  Justinianus  Comes  Ragusii,  volentes  reipublicae  utilita- 
tibus  soUecitudine  debita  et  cura  vigili  provvidere  ordinamenta  doanae, 
quae  plurium  comitum  predecessorum  nostrorum  variis  temporibus  edita 
in  multis  autem  coufusa  erant,  in  plerisque  contraria,  discrepantia  in 
nonnullis,  et  in  plui-ibus  defectiva,  quod  plerumquo  tam  inter  judicos, 
quam  inter  doanerios  conteutiones  oriebantur  et  ipsorum  voluntates  et 
opinioues  discrepabant  in  plurimis,  in  unum  libellum  annuente  Deo  sin- 
gulariter  distinetum  decrevinius  colligenda.  Ut  et  judicautium  iutenti- 
ones  reddantur  unanimes  et  doaiierii  circa  Comunis  exigendos  introitus 
non  vacillent,  scilicet  potius  comunes  profectus  possint  et  debeant  etli- 
cacius  et  utilius  sollicite  procurari". 

Na  temelju  ovog  prastarog  zbornika  bi  sastavljon  god.  1413.  pod 
knezom  Pavlom  Guudulicem  „Cajpitolare  della  Dogana  Grande^  cioi 
faccoUa  di  tutte  le  leggi  emanate  dalla  ffepubblica  di  Ragusa  re- 
lativameiite  al  commercio  si  interno  che  esterno  ne'  suoi  stati"*,  to 
jest  „ Zbornik  Velike  Divone,  na/ime  skup  svih  zakona  izdanih  od 
DiibrovaSke  Republike,  koji  se  ticu  nutarnje  i  vanjske  trgavine  ii 
njezinoj  drSavi"*, 

Ova  knjiga  se  nalazi  kao  rukopis  u  knjiznjici  Male  Brace  u  Dubrov- 
niku  pod  br.  321  (sada  368)  Kaznaciceva  kataloga.  Ima  142  arka,  od 
kqjih  prvi  dvadeset  i  sedam  ukusno  su  napisani  povisim  gotickim  slo- 
vima,  8  naslovima  pojedinih  ustanova  u  crvenoj  tinti,  a  slova  velika 
kojimi  pocimlje  svaki  zakon  elegantno  su  izragjena  u  modroj  i  u  cr- 
Ijenoj  tinti. 

Osim  araka  6,  13,  14,  18,  19  i  22,  gdje  su  slova  vise  manje  po- 
blijedjela,  sve  sto  je  gotickim  slovima  napisano  do  arka  25,  sasvim  je 
citljivo,  i  rek  bi  istom  rukom  napisano.  Na  arcima  26  i  27  pismena 
se  priblizavaju  modernijem,  a  postaju  sasvim  moderna  s  arkom  28.  Od 
ovoga  unaprijed  razlicite  ruke  su  pripisivale  iz  doticnih  prvobitnih  za- 
konskih  izvora  carinarske  zakone,  pocamsi  sa  zakonom  od  XXL  Aprila 
1442.  do  onoga  od  22.  Maja  1674.,  s  kojim  svrsava  Zbornik. 

Ovaj  dakle  obuhvaca  carinarsko  zakonarstvo  Republike  do  blizu  konea 
XVIL  vijeka. 

Zakoni  su  izvagjeui  iz  Zelene  i  Zute  knjige  (Liber  Viridis  et  Cro- 
ccus)^  a  poslije  iz  zakljucaka  Staroga  Vijoea  (Sonata),  koji  u  naseni 
zborniku  pocimlju  biti  ovjerovljeni  po  javnim  biljeznicima  sa  zakljuckom 
od  28.  Januara  1501. 

Uvrstona  je  u  zbirku  pod  arke  26  i  27  mletacka  dukala  du^da  An- 
drije  Dandola  upravljona  na  kneza  Dubrovackoga,  Mlecica  Marka  So- 
vranzo  (Su])eranzio  u  Eeformationes)^  onoga  istoga  s  kojim  su  Mle- 


Digiti 


ized  by  Google 


CAKIKARSKI  SUSTAV  DUBBOYA^KE  BEPUBLIKB.  147 

eici  god.  1358.  svrsili  biti  na  celu  Dubrovacko  republike,  pod  naslovom : 
^Che  quelli  siano  trattadi  per  Veneziani,  che  fanno  le  fazioni  e 
le  gravezee  di  Venezia^,  (Imadu  so  soiatrati  Mlecici  koji  obavljaju 
rabote  i  placaju  poreze  mletaeke).  Ovo  uvrscenje  bilo  je  potrebito  da 
dogrje  u  carinarski  zbornik,  eda  bi  so  carinari  znali  vladati  kod  upo- 
ravljivanja  carinarskih  povlastica,  koje  su  Mlecici  uiJivali. 

Samo  radi  troska,  koji  su  imali  carinari  pokrivati,  nalazimo  uvrsten 
Scnatski  zakJjucak  od  13.  Februara  1572.,  kojim  so  osniva  godisnja 
zakladna  misa  u  crkvici  Sanctissimae  Annuntiatae  apud  partas  Floe- 
ciarum,  da  se  odvrati  od  grada  i  drzave  harajuca  kaga.^ 

Carinarski  zbornik  od  g.  1413.  stavio  je  izvan  krijcposti  onaj  od 
g.  1277.,  pretocMvsi  ga  a  djelomice  proinacivsi  ga  i  popunivsi  ga.  Ovo 
se  vidi  iz  uvoda  novijoga  zbornika,  koji  po^'imlje  s  rijecima:  y,adsit 
nobis  principium  Jesus  et  virgo  Maria**  iza  kojih  dolazi  pocetak 
Evangjelja  Sv.  Ivana  doklo  ga  so  obicno  stije  na  koncu  sv.  Mise,  a 
zatim  slijodi :  „Alla  laude  e  gloria  dolla  individua  Trinitado,  o  della 
gloriosa  virgino  Maria  o  do  tiitta  eorto  triumfanto  e  del  glorioso  mar- 
tiro  miser  Han  liiasio  de  questa  alma  eittade  Ragusi  protectore,  per 
lo  comandamento  del  spectabil  homo  Misser  Polo  de  Gondola  onorabil 
rector  della  predetta  eittade  e  del  suo  menor  consolio,  exempiado  fu 
qiiesto  capitulare  della  dovana  gvande  dallo  capitular  antigo  co- 
menzado  nel  MCCLXXVII.  Indictione  V  nel  di  penuUimo  del 
Settembre,  siando  doaniri  nobil  homeni  ser  Marino  J,  de  Gradi^ 
ser  Zugno  de  Ranina^  ser  Simon  Nicold  de  Resti  e  ser  Marino 
J.  de  Gondola^  sotto  V  atmo  del  nostro  Signor  MCCCCXIIL  In- 
dictione VI  del  mese  Maio^. 

Istaknuti  cemo  vaznije  razlike  dvajuh  zbornika,  a  prva  je  sto  onaj 
od  god.  1277.  napisan  je  u  latiuskom  jeziku  izim  el.  L.  koji  je  u  ta- 
lijanskome,  doeim  u  zborniku  od  god.  1413.  svo  ustanovo  crpljene  iz 
zbornika  od  g.   1277.  prevedene  su  u  talijanski  jezik. 

Nema  u  zborniku  od  g.  1413.  ustanove  X.  od  staroga  ^de  his  qui 
volunt  extrahere  pelles  conciatas^  kako  nema  XXII.  „(ie  dacio  vini 
et  pena  contrafacientium^  koja  se  vidi  izbrisana  u  samome  zborniku 
od  g.  1277.  Poslje  ustanove  XXXI.  do  LI.  inclusive  nema  u  starom 
zborniku  naslova  pojedinih  ^lanaka,  te  ga  nalazimo  opet  nad  ustanovom 
LII.  i  LUI.,  a  nestaje  ga  naprijed  do  ustanovo  LV.  ukljucivo,  s  kojom 
starinski  zbornik  svrsuje,  doeim  u  novijemu  zborniku,  a  to  opseiSno,  no 
fall  naslova  do  posljednjega  el.  CIX. 

Ustanova  XLII.  starog  zbornika  dijeli  se  u  sost  ^ianaka  novijega 
(XL.— XlilV.),  koliko  ona  ima  odsjeka,  Isto  se  zbiva  sa  ustanovom 
XLIII.  staroga  zbornika,  koja  so  dijeli  u  tri  61anka  novijega  (XLVI  do 
XLVIII.),  a  nije  naznaceuo,  kako  u  starome  zborniku,  da  su  naredbe 
stvorene  u  Malome  Vijecu.  Ustanove  XL.  starog  zbornika,  koja  nare- 
gjuje    da  se    ima    carina  za  robu  koja  se  izvaza    iz  grada   platiti  kroz 

»  Ova  crkvica  u  elegantnom  romanskom  stilu,  sekularizirana  joS  od  fran- 
ceske  vlade,  te  pretvorena  po  auatrijskoj  a  drvodjelsku  vojni^ku  radionicu,  bi 
pred  akoro  povradena  cultui  et  arti  zaslngom  prof.  Gel^ida. 


Digiti 


ized  by  Google 


148  K.  vojKovid, 

mjosec  dana  pod  prijeinjom  jodne  cetvrtine  vise,  noma  u  novijerau 
zborniku.  Ustanova  pak  L.  starog  zbornika  dijoli  so  u  clanko  LXVIII, 
LXIX.  i  LXX.  novijpc^a. 

Slijedi  u  starinskom  zborniku  ustanova  LI.,  kojoj  odgovara  cl.  LVI. 
novijega. 

Ustanova  Lll.  starinskog  odgovara  (^1.  LXVII.  novijega,  a  ustanova 
LIII.  ^lanku  LVIII. 

Ustanova  LIV.  starinskog  odgovara  61.  LX.  novijega,  samo  sto  do- 
tiCni  zakon  po  staromu  spada  u  g.  1388.  dne  15.  Junija,  a  po  novi- 
jemu  u  godinu  1358.  istoga  dana. 

Ustanova  starinskoga  zbornika  LV.  do  rijeci  „et  tenetur  de  ere- 
dentia^  odgovara  ci.  LXI.  novijega.  Zatim  u  starom  zborniku  stoji : 
„MCCCLXXXVII.  praedictae  duae  reformationes  fuerunt  hie  transcripbie 
extractae  de  libris  reformation um  majoris  consilii . .  .  temporis  de  man- 
date domini  rectoris  s.  Johannis  de  Giede  et  sui  parvi  eonsilii"  —  a 
toga  nema  u  novijemu. 

Slijedi  u  starome  zborniku  zakon  stvoren  u  istome  Velikom  Vijeen 
0  carini  koja  se  ima  platiti  pro  quolibet  miliari  scotano  12  gros- 
sorum  8  opaskom:  „hic  ordo  de  scotano  cassus  est  in  majori  eonsilio 
ipso  remansente  in  forinsecorum  cum  aliis  mercantiis  ut  supra  scriptum 
est"  eega  nema  takogjer  u  novijemu. 

Napokon  pod  istom  ustanovom  LV.  st.  zbornika  nalazi  se  zakon  od 
7.  Novembra  1351.  uvrsten  pod  cl.  LV.  novoga. 

S  ustanovom  LV.  svrsuje  pravi  starinski  carinarski  zbornik. 

U  novom  zborniku  u  suprot  nalazimo  sasvim  nove  el.  LIIL,  LIV., 
LV.,  LIX.,  LXII. — CIX.  Ispod  ovoga  posljednjega  cita  se :  „I  sopra- 
detti  patti  firmati  in  MCCCLXXXVII,  indizione  V.  ad\  VI.  Marzo  denno 
durare  anni  XXVIII.  proximi  che  seguirk.  Deo  laus  et  gloria  in  se- 
cula  seculorum  amen". 

Zbornik  carinarski  dakle  od  g.  1413.  popunjuje  starinski  od  god. 
1277.  vaznim  ustanovam,  megju  kojim  trgovaekim  iigovorom  sklopljenim 
izmegju  Dubrovnika  i  Jakina  godine  1347.  (arak  18 — 20),  o  kojemn 
cemo  na  svom  mjestu  progovoriti. 

Jos  jo  red  ovdje  spomenuti,  da  po  el.  XXXIII.  novijega  zbornika 
ovlasteno  je  Malo  Vijeee  autenti6ki  tumaeiti  u  dvojbi  carinarske  pro- 
pise:  „Volemo  che  se  algune  oscuritad  ovver  question  naseeran  in  al- 
guni  capitoli  de  doaua,  rimanga  in  la  providencia  de  misser  lo  Conte 
e  della  sua  corte,  ovver  consiglio  piccolo  a  declarar  o  specificar  esse, 
come  a  essi  piii  convegnente  e  utile  apparera". 

UstrojstYO  velike  divone. 

^^  „Doanieri  1111.  se  solevano  elegger  per  piccol  consejo  per  uno 
anno.  Poi  fo  preso  se  elegescmo  per  gran  conseio,  come  appar  per 
r  ordene  posto  in  libro  Verde  a  cap.  87.  Ora  se  elegono  che  tutti  eu- 
trano  de  Zenaro  secundo  fo  presso  alii  20.  Zenaro  1445.  —  Sono  te- 
nuti  pontar  el  garzon  ovver  scrivan  della  dohana,  non  sentando  le  hore 
ordinate  per  ogni  volta,  in  gr.  2  tegnir  bon  conto,  et  dift'alcar  del  sa- 


Digiti 


ized  by  Google 


CARINAB8KI  8U8TAV  DUBBOVA^KE  &BPUBLIKB.  149 

hirio  Kuo  quello  fosse  pontado  sotto  peua  do  gacrameuto  e  pontandolo 
X  volte  in  diversi  zorni,  esso  garzoue  e'  casso.  —  Et  li  dohanieri  sono 
tciiuti  denunziaro  a  mes.  lo  Rector,  e  consejo  in  pena  de  ipp.  25  per 
eadauno  secundo  fo  preso  alii  19.  Octobre  1444.  —  Et  dennose  regger 
secundo  1'  ordine  posto  in  libro  Verde  a  cap.  148.  —  E  mancando 
alciino  dohanero  al  tempo  delle  election  so  fanno  del  nieso  de  Decembre 
per  r  anno  future,  non  si  fanno  chi  manca  a  quel  tempo  per  quelli 
poehi  zorni,  ma  si  fanno  li  4  per  1'  anno  seguente  secundo  1'  ordene 
preso  alii  18.  Decembre  1440." 

Slijede  imena  izabranih  carinarA,  od  godine  1440 — 1499.  (Specchio 
del  Gran  Consiglio  1440—1499.  u  dubrovackome  driavnome  arkivu 
str.   131.) 


U  svezku  istoga  zrcala  Velikoga  Vijeca  za  godinu  1600 — 1699.  na 
str.    141.  prenesene  su  gore  pi-episane  ustanove,  pak  slijedi: 

^Officium  Dohaneriorum  creari  debeat  de  mense  Deeembris,  statim 
ereatis  offitiis  intrantibns  ex  consilio  Rogatorura,  et  quod  dicti  Doha- 
nerii  possint  extrahi  ex  coUegio,  et  quolibet  alio  offitio  excepto  Cons. 
Rogatornm  attento  ponderc  dicti  offitii,  sic  declaratum  per  ordinem 
super  electione  dohaneriorum  captum  in  Majori  (.onsilio  de  1528.  die 
IV.  Novembris  ch.   162  et  registratum  in  libro  croceo  f.  354**. 

„Vide  introraissionem  in  Exc.  Cons.  Rogatorum  de  1600.  die  XXII. 
Deeembris  quod  Petrus  Jo.  de  Oeorgiis  non  possit  habere  electionem 
pro  dohanerio,  cum  D.  Sigismundus  ejus  frater  sit  creatus  offitialis  ra- 
tion urn  Comunis  eodem  anno". 

„Vide  partem  Ex.  Min.  Consilii  de  1612.  die  XIII.  Januarii  in  qua 
DD.  Provisores  Civitatis  cum  supplemento  noluerunt  se  impediri,  quod 
D.  Franciscus  Mich.  Marie  de  Zamagna  non  possit  habere  electionem 
pro  Dohanerio  cum  fuerit  anno  precedent!  camerarius  Comunis  D.  Se- 
raphinus  ejus  frater". 

Iz  ovih  zadnjih  triju  proj)isa  razabire  se,  da  su  divonijeri  mogli  biti 
izabrani  megju  bud  kojim  dostqjanstvenicima  drzavnim,  izim  Senator^ 
obzirom  na  teret  koji  je  na  ove  padao.  Nije  pak  moglo  prije^iti  da  se 
izabere  carinarom  onaj,  M']i  brat  u  istoj  ili  u  prosloj  godini  bio  hi 
izabran  clanom  rac'unovodstva. 

*^  Capitolare  della  Dogana  Grande^  XLIT.,  XLIII.  U  slijedecemu 
§  XLIV.  zabranjuje    se   igrati  u  Divoni  na  kocko   (a  dadi)  ili  na  da- 
Acice  (giuoco  di  tavole)   pod   globom  jedne  perpere,    a  du4ni  su  divo- 
nijeri i  pisari  prijaviti  igraca. 
■  '2  Ibid.,  XX VIII.,  XXIX.,  XXX. 

"  Ibid.  LVII.  Faeante  (faciente)  la  doana  incontinenti  paga  con 
denaro  nomerato, 

.Neir  anno  del  nostro  Signer  MCUM'LXXXI.  nel  di  XXVIII  de  Zugno 
in  mazor  conseglio  della  zitk  de  Ragusi  al  sono  de  campana  in  logo 
usato  como  6  de  usanza  assunnato,  preso  e  deliberate,  che  cadaun  fa- 
zante  la  doana  granda,  che  da  m6  (da  ora)  inanzi  faza  el  pagamento 
alia    ditta   doana    incontinenti   con  denaro  numerado,  e  cadaun  doaniro 


igitized  by  Google 


Digiti 


150  K.  vojNovid, 

della  ditta  doana  el  qual  non  abbia  scosso  incontinenti  i  deuari  coii- 
tadi  da  cadaun  fazanto  ditta  doana,  cada  in  pona  de  yppy.  XXV  per 
cadaun  contrafazante,  e  cadauna  volta.  E  cadaun  possa  accusare^  e 
accusador  abbia  la  mitado  se  per  1'  accusa  soa  porasse  (potrassi)  trovar 
la  veritade,  e  tignerasse  (si  terrh)  de  credonzia". 

1*  Ibid.,  XLVL,  XLVU. 

^^  Ibid.,  LVI.  —  Zakon  od  21.  Soptembra  1362.,  sadr^an  u  ovom 
clanku,  propisuje  rod,  kojim  imadu  biti  od  divonijera  isplaceni  cinovuici. 

0  mesetarima  ovako  slovi  cL  LXXI.  Capitolara  ^delli  misseti^, 

„Missete  siano  eletti  per  Comune,  abbiano  la  quarta  parte  della  mis- 
sitaria". 

„Nello  anno  del  Nostro  Signor  MCCCLXXXIV  adi  XXVII.  Octobrio 
in  lo  mazor  consiglio  congregate  come  e  usanza  in  lo  qual  fo  (fu)  con- 
siglieri  LVIII,  fo  fermado  per  quaranta  doi  de  quell! ,  che  siano  cassi 
li  niisseti  in  tutto  le  mercadanzie,  delle  qual  se  fa  doana  grande". 

Ovaj  propis,  kojim  bjese  ukinuti  mesetari  za  svu  robu,  koja  placa 
carinu  u  Velikoj  divoni,  cini  nam  se  da  se  ima  take  tumaciti,  da  oni 
nijesu  smjeli  unaprijed  pristupiti  za  trgovadko  posredovanjo  u  divonu, 
a  ne  da  su  bili  sasvim  ukinuti,  elm  bi  bio  ostao  lisen  tigovacki  svijet 
take  korisnih  posrednika. 

Sponza. 

'•  GelSid,  delle  sviluppo  civile  di  Ragusa,  (Ragusa,  Pretner  — 
1884.)  p.  72 — 76.  0  Sponzi  veil  englezki  strukovnjak  Freeman  (Let- 
tere  archeologiche  sulV  Istria  e  la  Dalmaisia  —  Spalato^  tip.  Ant, 
Zannonif  1886  —  p,  84.)  „u  kojegod  vrijeme  ona  spadala,  djelo  je 
savrseno,  brez  primjera  Ijepse  od  talijanske  gotike  i  od  kosmopolitskog 
isusovskog  stila"  (Prevod  talijanski). 

^'  U  Sponzi,  kad  bi  svrscna  XVI.  vijeka  u  najvocemu  cvatu  re- 
publike,  prvi  pod  je  sluzio  za  knjizevne  i  pokladne  zabave  vlastele  i 
gragjanstva,  a  drngi  do  god.  1617.  za  kovnieu,  koja  bi  kasnije  smje- 
stena  u  podzemne  prostorije.  Pri  zemlji  nalazilo  se  veliko  skladiste  za 
pohranu  trgovina,  podvrguutih  carinarskim  manipulacijam,  a  na  okolo 
se  dizahu  veliki  svodovi  podbo^eni  osmerouglastim  stupovima  u  roman- 
skom  stilu.  Nad  glavnim  svodom  ispod  kojoga  je  visila  tezulja,  kojom 
bi  se  tezila  roba  da  se  procijeni  u  carinarske  svrhe,  ?itaju  se  jos  od 
ono  doba  slijedeci  stihovi: 

Fallere  nostra  vetant^  et  falli  pcndera,  meque 
Pondero,  cum  merces  ponderat  ipse  Deus. 
Povise  ovog  nadpisa  urezani   su  slijedeci  stihovi  glasovitog  latinskog 
pjesnika  Ilije  Lampridija  Cerve: 

L  H.  8.  (Jesus) 
Numen  adorandum,,  felix  et  amabile  Nomen 

Bhacusam  titulo  2>rosperiore  juva. 
Imple  hostes  terrore,  fug  a  formidine,  nostris 

Da  pateant  terrae  civihus  et  maria. 


Digiti 


ized  by  Google 


CARINAB8KI  SUSTAV  DDBROYA^KE  BEPUBLIKE.  151 

Da  pateant  caelum  tuta  omnia  sisque  scUuti^ 
Namque  salutiferum  nomen  Jesus  habet, 
A.  8.  M.  D.  XX.  L.  C.  P.  L. 

(Lampridius  Cerva  Poeta  Laureatus). 

Roraanski  stil  se  isti^e  u  svodovima  trijema,  a  goticki  u  prozorima 
prvoga  poda. 

Godine  1794.  Benat  svojim  zakljudkom  od  20.  Marta  ustroji  pravo- 
slovnu  ucionQ;  te  je  namjesti  u  Sponzi,  povjerivsi  ravnateljstvo  dvama 
najmlagjim  <^laiiovima  Maloga  Vijeca. 

Profesor  zakonS,  iz  Italije  nabavljon,  dr^ao  je  ^etiri  ure  predavaoja 
na  sodmicu,  a  to  p6  ure  u  latinskom  jeziku,  a  drugo  p6  ure  reasumirao 
bi  nauk  u  talijanskom.  Usljed  ustroja  pravoslovnog  zavoda,  hi  nare- 
gjcno  po  fienatu,  da  se  niko  ne  moze  natjecati  za  mjesta  tajnika,  te 
civilnog  i  kriminalnog  perovogje  (Segreteria  e  Cancellaria  Civile  e 
Criminale)  brez  povoljne  svjedofbe  doticnog  profesora.  (Rogatorum^ 
g.   1794  f.  24,  25  u  drzavnom  arkivu). 

Zakon  od  75.  Maja  1479.  kojim  bi  opredijeljeno  u  Sponzi  skladisto 
za  svu  robu,  koja  bi  dosla  s  mora,  i  odregjeno,  da  brodovi  ne  smija 
iskrcavati  robn  na  otocima,  nahodi  se  u  Capitolare  de  la  Dohana  a. 
36—38. 

Stonska  divona.  (Dohana  Stagni.) 

'®  „  Or  dine  sopra  le  mercansie  di  Stagno  e  di  Ponta,  che  si  de- 
vono  condurre  per  mare  e  per  terra'*. 

^Millesimo  antescripto  (1448)  die  19.  Novembris  in  Majori  Consilio 
et  consiliariorum  83  captum". 

„Doo  auctore,  et  Beati  Blasii  raartyris  bujiis  nostrao  civitatis  Rha- 
cusinae  Protectoris  suffragiis,  sub  nostra  tranquilla  gubernatione  contrata 
nostra  Stagni  pace  fovens  de  bono  in  melius  dietim  crescit,  adeoque 
per  habitatoros  ejus  multao  negotiationes  et  mercantiae  exercentur  de 
quibus  usque  hue  provisum  non  est,  undo  volentes  super  hujus  modi 
negotiationibus  providere,  decrevimus  in  hunc  modum  ordinandum". 

Posto  se  paka  ustanovila  carina,  koja  bi  so  imala  platiti  za  uvoz  i 
izvoz,  i  zaprijetilo  pedepsom  svako  kriomcarenje  proti  onim,  koji  ne  bi 
platili  propisanu  carinu  (suprascriptam  gabellam  sive  dohanam  Stagni)^ 
ksiie  se  dalje: 

„Item  quod  officiates  nostri  de  scripto  lahor&riorum  salinarum 
Stagni  tarn  praesentes  quam  futiui  teneantur  et  debeant  facere  apo^ 
dissas,  sive  mercantiarum  omnium  polizas,  et  rerum  quae  per  modum 
suprascriptum  extrahi  contingent.  Et  officiates  nostri  de  pagamento 
ipsorum  taboreriorum  et  salinarum  tam  praesentes  quam  futuri  simi- 
liter teneantur  tenere  de  hoc  unum  quinternum  in  quo  ordinate  scribi 
et  annotare  debeant,  videlicet  per  ipsos  officiates  de  scripto  in  suo 
quaterno  polizas  quae  per  ipsos  factae  erunt,  et  per  officiates  de  pa- 
gamento in  suo  quaterno  receptiones  denariorum,  qui  per  eos  officiales 
exacti  erunt  occasione  praemissa".  (Liber   Viridis,  cap.  366). 


Digiti 


ized  by  Google 


152  K.   VOJNOVK*, 

'•  Anno  1519.  —  1,  Aprile. 

„Perche  8i  vedo  manifoi<taniente  che  nella  citta  di  8ta^no  da  certo 
tempo  sono  moltiplicati  i  trafichi  e  le  faceende  morcantili  da  terrafenna 
e  da  maro,  et  tamen  le  dogane  il  Comun  nostra  non  riceve,  ne  sente 
il  l>enefizio  debito  degli  ordini,  —  per  la  qual  cosa  pare  ai  Bi^nori 
Proweditori  della  terra,  che  debha  ajcr^ontar  al  capitolo  dell'  ordine  preso 
in  1488.  posto  nel  libro  Giallo  a  eh.  71  ^cioe  si  debba  questo  capi- 
tolo intendere",  che  in  appresso  a  Sta^no  non  si  possa  scariear  rolx? 
venute  dalla  parte  di  terra  o  di  mare,  ne  da'  neg'oziauti  ne  dai  fore- 
stieri,  del  valore  di  dieci  dncali  in  su,  ma  si  debba  tntta  la  roba 
portata  a  Stagno,  suo  distretto  e  Ponta,  condurre  a  Ra^usa  e  qui  sca- 
ricare,  sotto  le  pcne  indicate  in  quel  capitolo".  —  (Liber  Croceus^ 
cap.   166j. 

Uvozna  earina. 

***  „Ncl  Medio  Evo,  e  propriamente  neir  epoca  feudale,  ad  ogrni  passo 
il  commorciante  incontrava  uu  pedaggio  con  ufBzio  daziario  apparte- 
nente  ad  una  castellania,  ad  un  comuue,  ad  un  principe. ..  Si  cono- 
scevano  i  diritti  sulV  importagione  e  quelH  $tdr  esporiassione^  .... 
(Prof,  Girolamo  Boccardo,  Dizionario  universale  delV  economia  po- 
litica  e  del  commercio,  Milano,  fratelli  Treves  Editori.  Sotto  la  pai*ola 
^Dogana*"  p.  682.,  691.) 

„Non  si  faceva  diiferenza  fra  le  mcrci  dostinate  al  traflfico  interne  e 
quelle  destinate  ad  andar  piu  lontano  (transito). . .  I  diritti  di  useita 
erano  in  minor  numero.  Riscoteausi  pei  prodotti  indigeni  che  si  estrae- 
vano  dal  territorio  (Cibrario  o.  c.  T.  II.,  p.  109,  110.) 

**  Capitol  LVIIL  Delle  doane  de  forestieri  circa  mercadantie. 
„NeU'  anno  del  Nostro  Signor  MCCCLXXXV  nel  di  III.  del  Zugno.  Noi 
Climento  M.  de  Gozze  rector  de  Ilagusi  con  voluntade  del  menor  e 
mazor  conseglio  al  sono  de  campana  al  modo  usato  assunnati.  Ordinemo 
conzosiacosach^  per  pagamonti  de  doane  de  forestieri  uxano  spesse  volte 
nascer  11  litigi  tra  doaniri  nostri  e  forestieri  moreadanti,  che  cadaun 
forestiero  el  qual  abbia  coudutto  le  merce  a  Ragusi,  abbia  descarga  e 
abbia  spazzato  (spacciato),  per  cadaun  modo  de  condutta  entrata  pagar 
sia  tenuto  tre  per  cento,  e  tanto  pifi  oltre  tre  per  cento  (juanto  piu 
pagato  hanno  nostri  ragusi ni  in  cittado  e  loghi  do  tali  forestieri,  questo 
provando  per  un  raguseo.  E  doaniii  abbiano  libortade  tignirse  (tenersi) 
a  condutta  ovver  entrata  de  mercadantie  per  ricever  la  doana  come  alii 
ditti  doaniri  piasgora  (piacerh),  E  in  preditto  ordene  non  si  intendano 
esser  ne  includano  Veneziani,  Dalmatini,  Anconitani,  Sdavi  e  quelli  con 
li  (juali  avemmo  alguni  patti  e  convenzion,  li  quali  patti  servanose  se- 
condo  forma  de  essi,  ne  etiamdio  (eziandio)  quelli  intendanose  li  quali 
sono  specificati  e  nominati.  Ancora,  che  cadaun  forestiero  el  qual  con 
soe  mercadantie  vorrk  far  el  transito  per  Ragusi  ad  algune  parte,  de- 
scargando  dentro  nella  cittade,  e  cavando  o  non  spazzando,  sia  tenuto 
a  pagar  un  per  cento.  Veramente  se  voit^  transito  far  a  corfino  (a 
confino?)  appresso  Bulgaria,  Sclavonia,  Zenta,  Bosna,    regname  de  Un- 


Digiti 


ized  by  Google 


CARINAB6KI  8U8TAV   DDBKOVArKE  KEPUBLIKE.  153 

garia^  c  ad  altri  loghi  tra  questi  uominadi  posti,  nelli  quali  laoghi  noi 
pagamo  (paghiamo)  doana,  pagar  debbia  quel  forestiero  tro  per  cen- 
tenaro,  descargando  dentro  e  conducendo  e  cavando  como  (come)  ditto  ^. 
Be  alguno  veramentc  abbia  descarg^  e  dentro  abbia  coudutto  e  la  parte 
a1)bia  spazza  e  la  parte  non  abbia  spazza,  per  la  parte  spazzada  ser- 
vasse  el  primo  statute,  e  per  la  parte  non  spazzada  abbia  logo  questo 
secoudo  del  transito.  E  piere  prezioso  margarit«,  ovver  perle  eiocalia  (?) 
abbianse  per  le  merce  so  le  portato  seranno  in  li  loghi  in  li  quali  noi 
pagamo  doana.  E  questi  preditti  ordeni  debbianso  observare  non  ob- 
stanti  alguni  altri  ordeni  sovra  preditti  fina  mo  (adesso)  eonstituti,  zoe 
(cio&)  ordonati  in  contrario  fazzanti. 

^*  Capitoh  LII.  Forestiro  sia  tenuto  pagar  per  '^doana  tanto 
quanta  ragusei  pagano  in  la  terra  de  esso.  E  se  esse  abbia  cavato 
da  Ragusi  sia  tenuto  a  pagar  come  segui, 

yjAncora  ordinemo  e  statuemo  che  tutti  forestiri  dondese  voglia  abbian 
veuuti  a  Ragusi  con  mercadantie,  souo  teuuti  pagar  al  Comuu  de  Ra- 
gusi de  mercadantie  le  qual  abbian  avuto  a  Ragusi  (|uella  doana  la 
(jual  se  piglia  alii  homeni  de  Ragusi  in  le  terre  o  loghi  de  essi  de 
mercadantie  le  qual  alle  parti  de  essi  partauo.  E  se  esse  mercadantie, 
le  qual  abbian  adduto  ovver  algune  altre  vorraven  cavar  fora  de  Ra- 
gusi, e  esse  ad  algune  parte  de  Sclavonia  ovver  ad  altruove  portar  o 
maudar  vorranno,  sian  tenuti  de  esse  mercadantie  le  qual  abbian  ex- 
tratto  far  e  pagar  doana  secondo  forma  del  statute  de  doana,  conpu- 
tati  quelli  li  (juali  abbian  pag&  al  comun  de  Ragusi  in  lo  intrar,  vic- 
tuali  excetti  demeiite  (?)  ch*  el  taxa", 

"  Cajntol  LXIL 

«*  Capitol,  LXXIIL 

■^  Capitol,  LXVI.  De  panno  non  da  vender  per  forestieri, 

„Nell'  anno  del  Nostro  Signer  MCCCLXXVIJ.  nel  dl  XI.  de  Avril. 
In  mazor  couseglio  al  sono  de  campana  nel  mode  usato  assunato  nello 
qual  forno  consigliori  LXXVII.  fermato  fo  per  IjVII.  de  essi,  che  da 
festa  de  San  Michel  proximo  che  die  (dcve)  vignir  da  Settombrio  inanzi, 
nissun  forestiero  excepto  Venoziaui  possa  vender  ovvor  far  vender  in 
citt}\  de  Ragusi,  ovver  in  distretto  sue  algun  mode  o  inzegno  panni  a 
retaglio  sotto  pena  de  perder  li  panni  li  quali  avessen  vendu,  e  j)agar 
yppy.  XXV  per  cadaun  e  cadauna  voltji.  E  cadaun  chi  abbia  acusk 
alguno  contrafazante  i  preditti  abbia  la  mitade  dolla  pena  se  per  la 
soa  accusa  porasse  trovar  la  veritade,  e  tignerasse  de  credenzia".  Ca- 
pitolare,  arak  30. 

■°  Capitol.  LV.  ^Raguseo  in  ogni  logo  mercanie  e  portante  al- 
trove  che  a  Ragusi  sia  tenut*  pagar  la  doana  a  Ragusi**. 

„Neir  anno  del  nostro  Signer  MCCCLI.  nel  dl  VII.  del  Novembro  in 
maggior  cousiglio  al  sono  de  campana  al  mode  usato  congregate,  nello 
qual  forno  (furono)  consiliri  LXXIV.  preso  e  firmato  fo,  che  cadaun 
raguseo  o  ragusoa  al  qual  ovver  la  (jual  avesse  compra  drapparia  ovver 
altra  mercadanzia  dclle  qual  debbiassc^  pjigar  doana  in  cadauna  parte 
essa  abbia  compra  volente  essa  maudar  ovver  portar  alle  j)ai'te  dove 
se  debbia  pagar  doana,  sia  tenuto  pagar  doana,  come  se  V  avesse  compri 


Digiti 


ized  by  Google 


' 


164  K.  V0.TN0VI<5, 

a  Ragusi.  Salvo  sompromai  se  la  ditta  drapperia  ovvcr  mcrcado  fosse 
doanata  in  Ragusi;  allora  de  esse  mercadanzie,  niente  oltra  a  pagar 
sia  tenuto". 

■^  Matkovidj  JcnjiSevne  objsnane  (u  knjigi  XV.  Rada  JugosL 
Akad.)  po  putopisu  anoniraa,  o  putovanju  od  g.  1575.  iz  Mletaka  u 
Carigrad  poslanika  Mleta(?koga  Jakova  Soranzo^  gdje  se  kaze  „r  cn- 
trato  (della  repubblica  di  Ragusa)  si  traggono  dalla  dogana  deile  mer- 
canzic  in  tutto  circa  ducati  60.000,  di  dazio  do'  vini,  olii,  becchone; 
1*  entrata  piu  o  mono  di  70.000  ducati ;  la  dogana  graudc  rende  (oltre 
a  cio)  3—4000  ducati".  (p.   217.) 

*8  Capitol  LXXL  „Anno  Domini  MCCCCXVU.  Indiziono  X.,  adl 
12  del  mese  de  Zugno  ....  Che  conzossiacosache  la  gabella  granda 
de  Ragusi  non  abbia  el  suo  dretto  (diritto)  e  molti  inganni  sian  fatti 
in  la  ditta  gabella  per  coloro  che  trafficano  fuora  de  Hagusi  non 
presentando  le  mcrcadanjerie  in  Ragusi  portando  ad  aliri  luoghi^ 
percM  sia  provvedudo  in  questo  modo  zoi  (cioi)^, . . 

Izvozna  carina. 

*®  Capitol.  I.,  II.  Megje  carinarskog  p^sa  od  morske  stranc  nazna- 
cene  su  u  I.  dlanku  Capit.  y,da  Brolia  fin  a  fiume  de  Lessio"  te 
sam  se  dr?.ao  tumacenja  Eitelborgerova  u  navedenora  djolu,  gdje  se  Brolia 
uzima  da  zna6i  nedvojbeno  Puglia^  a  fiume  de  Lessio  rijeka  Dvilo. 

Dnbrovaiki  novci. 

Ovdje  treba  nesto  kazati  o  dubrovackom  novcu,  kojim  se  ozna^uje 
carina  u  zborniku  od  1413.,  glavnom  vrelu  ovome  studiju,  a  pozvati 
cerao  se  na  najbolje  i  najopseznije  djelo,  koje  je  o  tome  u  zadnje  vri- 
jeme  izislo:  y,La  Zecca  della  Repubblica  di  Ragusa  di  Paolo  Cat), 
de  Reietar"  izvagjeno  iz  „Bullettino  di  archeologia  e  storia  dalmata" 
te  prestampano  u  Bpljetu  (Per  /a  tip.  di  A,  Zannoni  M,  Snidarcic 
1891—92.). 

Dubrovacki  novel  dijele  se  u  drol)no:  folar,  gro§  Hi  groSet^  pol 
grosa  Hi  mezzanino,  altiluk  i  solad  (soldo),  —  i  u  nedrobne:  per- 
pera^  dubrovacki  dukat  (ducato  raguseo),  dubrovacki  skud  (scudo 
raguseo)  i  talijer. 

Od  drobnog  novca  folar  i  solad  samo  su  bili  od  bakra,  pol  groSa 
bilo  je  i  od  srel)ra  i  od  bakra,  gro§  Hi  groM,  te  altiluk  bili  su  samo 
od  srebra. 

Svi  nedrobni  novci,  perpera^  dukat,  skud  i  talijer,  bili  su  od  srebra. 
Nije  bilo  zlatnijeh  novaca,  nego  su  kolali  zlatni  dukati  mletacki  i  ugarski, 
kojim  bi  se  placao  podanak  kralju  Ugarskom  ili  Sultanu. 

Folar  dolazi  u  spisim  i  zakonim  repul)like  pod  raznim  imenima :  .  mi- 
liarensis,  follarus,  parvolus,  obulus^. 

On  je  najstariji  bakreni  novae  republike,  te  ga  spominje  Dubrovacki 
Statut  (Lib.  VIIL    cap.   1(3):    ^de  duodecim  denariis  pro  uno  hyper- 


pero^. 


Digiti 


ized  by  Google 


GABIKAK8KI  SU8TAV  DUBROVAaKE  BBPUBLIKE.  155 

^Baneimus,  quod  a  modo  in  antoa  duodccim  denarii  grossi  currant 
pro  uno  hyperpero.  Et  centumviginti  milariensos  pro  uno  hyporporo. 
Et  nullus  dictos  follarios  pro  uno  hyperpero  valeat  refutaro  sub  poena 
unius  grossi  pro  hyperpero'*. 

Resctar  dokazuje  da  so  davalo  ime  folara  svim  dubrovaekini  ba- 
kronim  novcima  od  najstarijih  vreraena  do  tresnje,  i  da  folari  su  se 
razlikovali  od  miliar ensa  glede  vrijodnosti,  jer  se  htjelo  10  ovih  po- 
sljednjih  a  trideset  folara  za  jedau  gros.  (o.  e.  s.   119,   120,   162.) 

Dubrova^ki  groS,  u  posljednja  vremena  republike  zvan  i  gro§et, 
uajstaiiji  je  srebrni  novae,  koji  je  imao  vazda  s  jodne  strane  sliku 
Spasiteljevu,  a  s  druge  8v.  Vlaha  stitnika  republike.  U  modorno  raz- 
dobjo  republike  groS  bjese  ocijenjen  30  folara  (ib.  s.  272.)  (o.  c.  s. 
1()2,   177). 

Mtzzanind  ili  polngroid  bilo  je  od  dvijuh  vrsti,  od  srebra  (jako 
rijedak)  i  od  bakra.  Spomlnje  se  srebrni  u  knj.  VIII.,  gl.  83  dubrova(^kog 
statuta:  ,,Iteni  statuimus  et  ordinamus  quod  de  quacumque  mercadantia, 
quae  fiot  a  Ragusio  a  viginti  ipp.  supra  et  de  viginti  ipp.  solvitur  co- 
muni  pro  dohana  grossus  unu$  et  medius  pro  quolibef  centenario 
ipperperarnm  tam  per  venditorem  quain  per  emptorom  dictarum  mor- 
cationum".  Izricno  pak  je  spomenut  u  reformaeiji  od  15.  decembra  1332. 

Bakreni  polugroS  nije  bio  kovan  u  Dubrovniku  prije  g.  1795.,  a  bi 
u  te^aju  do  drugoga  decenija  austrijskog  vladanja.  (o.  c.  s.  246,  258.) 

Altiluk,  po  vremenu  treci  izmegju  srebrnih  novaca,  vrijedio  je  3 
grosa.  Ime  mu  je  tursko,  koje  znaci  j^iestica^  (moneta  da  sei,  pise 
Resetar). 

Po^.p1o  ga  so  kovati  na  pocetku  g.  1627.,  te  ga  se  izricno  spominje 
u  zakljuf'ku  Staroga  Vijeca  od  15.  Novembra  1627.  Naregjeno  mu  je 
rastapanje  S.  C.  od  4.  Novembra  1707.  8asvim  je  rijedak.  (o.  c.  s. 
261,  267.) 

Bolad  (soldo).  Kad  je  nutrnja  vrijednost  grosa  po^ela  padati, 
bi  odlu^eno  zamijeniti  folare  novim  bakranim  noveeni,  zvanim  ^Soldom^ . 
0  njomu  kaie,  a  da  ga  ne  spominje  izricno,  R.  0.  od  11.  Maja  1675., 
narogjujuci,  da  bude  kovan  u  vrijednosti  od  10  folara  za  jedan  solad^ 
a  po  imenu  samomu  ga  se  zove  u  B.  C.  od  10.  .Julija  1703.  —  XVIII. 
vijeka  kovalo  ga  se  ^u  raanjemu  razmjerju  od  5  folara  za  jedan  solad^ 
kako  to  potvrgjuje  Cerva  u  svojqj  Metr.  sacra:  „Aereus  tamen  solidus 
adhuc  adhibetur,  (luorum  sex  unum  facinnt  denarium  fgrossum),  et  qui- 
libet  quinque  continet  follarios^.  (o,  c.  s.  268,  269,  272.) 

Perpera.  U  starije  doba  republike  ovaj  stari  bizantinski  novae 
nije  Cakticno  opstojao,  nego  se  drzao  kako  neki  idealni  novae  spretan 
za  racunavanje.  I  zbilja  predlog  ucinjen  10.  Junija  15()8.  Senatu,  da 
se  ima  kovati  perpera  u  vrijednosti  od  12  grosa,  i  poluperpera  od 
()  grosa,  bi  odbijen,  jer  u  ono  vrijeme  susjedne  slavenske  zemlje  bjehu 
jur  potpale  turskom  jarmu,  te  se  izvoz  srebra  iz  Srbije  i  Bosne  u  Du- 
brovnik  bio  umanjio,  take  da  vlada  bjese  ])rinuzdena  narediti,  da  se 
rastopi  kolicina  inozemskih  talijera  i  da  se  od  njih  kuju  grosi.  Naj- 
starija  srebrna  perpera  spada  u  g.   1683.  (o.  c.  s.   274.) 


Digiti 


ized  by  Google 


156  K.  vojNovid, 

Dubrovacki  dukat.  8.  Com  od  19.  Julija  1521.  i  od  18.  Aprila 
1532.  republika  naredi,  da  se  skuju  grosi,  cetrdeset  od  kojih  cinili  hi 
srobriii  dukat.  Ali  po  tim  zakljuccima  ne  bi  jos  skovan  sami  dukat, 
np^o  nazvan  kao  nova  vrst  idealnog  novca.  Stoprv  sa  8.  C.  od  4. 
Malta  1720.  bi  narc|rjono,  da  se  imadu  kovati  srebrni  dukati  od  4(> 
^roH'd,  i  poludukati  srebrni  od  20  gr.  (o.  c.  s.  288,  289.) 

Dubrovacki  skud  srebrni  jo  novae  sastojeci  od  tri  perpera  t.  j. 
od  36  grosa,  a  poluskud  valjase  poiovicu  od  te  vrijodnosti.  Stopra 
8.  Com  od  25.  Junija  1708.  bi  naregjeno,  da  se  kuju.  (o.  c.  282, 
283.) 

Talijer  dubrovacki.  Dvije  vrsti  talijera  i  ])olutaIijer^  zvanih 
hrvatski  ViSlin  i  P6  Vizlina,  bjese  kovane  u  Dubrovniku,  talijer  i 
p6  talijera  Sv.  Vlaha^  i  hieievski  talijer,  81ican  jc  bio  po  obliku 
i  po  vrijednosti  dubrovacki  talijer  onijem  drugijeh  evropejskili  drzava. 
8.  Com  od  14.  Maja  1725.  dva  talijera  i  tri  cetvrtine  izjednacena  su 
s  jednira  mletackim  zlatnim  dukatom.  Poslje  mnogo  godina  talijeri  8v. 
Vlaha  bjese  zamijenjeni  knezevskim  (talleri  rettorali)^  koji  uosijahu 
urezauu  sliku  vladajucega  kneza. 

Kad  se  god.  1779.  prestalo  kovati  knezevske  talijei-e,  bi  naregjeno 
8.  Com  od  21.  Januara  1785.  da  se  skuje  nova  vi*8t  srebrnih  talijera 
iste  velieine,  a  vrijednosti  zakonske  od  dvajuh  dubrovackih  dukata  t.  j. 
od  80  grosa  svak. 

Ali  ovi  novi  talijeri,  zvani  libertine^  jer  se  na  strani,  gdje  je  urezan 
bio  grb  republike,  oitala  rijec  libertas^  ne  bjese  nigda  stavljeni  u  tecaj, 
dapafe  8.  Cora  od  22.  8eptembra  1787.  bi  obustavljeno  kovanje  istijeh, 
dozvoljeno  opet  8.  Com  od  23.  Februara  1791.,  pak  opet  obustavljeno 
8.  Com  od  8.  Marta  1792.,  dok  8.  Com  od  22.  Avgusta  1796.  bi  na- 
regjeno stopiti  sve  libertine^  koje  bi  se  jos  nasle  u  blagajni,  i  skovati 
njima  toliko  dubrovackih  dukata,  izdanih  god.  1797.  fo.  c.  s.  296  do 
298,  314—321.) 

Poznato  je  koliko  je  tesko  iznaci  vrijednost  starih  novaca  napram 
sadanjim,  Cibrario,  koji  je  dao  u  drugoj  knjizi  svoga  pohvaljenoga  djela 
jedan  od  najbogatijih  ogleda  sredovjecnih  evropojskih  novaca  prispo- 
dobljenih  s  modernim,  slijedio  je  najsigurniju  metodu,  koju  on  sam 
opisuje,  usporedivsi  naime  vrijednost  u  metalu  starih  novaca  s  istovre- 
menoni  srednjom  cijenom  zita,  ^.ija  nepromjenjivost  osniva  se  na  stalnom 
njegovom  ravnotezju  s  ])otrebam  pucanstva.  „Trovato  il  valore  delle  an- 
tiche  raonete  in  metallo,  conveniva  affine  di  scoj)rirne  la  vera  potenza, 
contrapporlo  al  pi-ezzo  delle  derrate,  e  principahnente  del  granOy  la 
quasi  invariability  del  prezzo  medio  del  quale,  notato  dagli  economisti, 
e  fondata  sul  sue  })erenne  equilibrio  ai  bisogni  della  po])olazione"  .  .  . 
„purche  s'  applichi  a  lunghi  spazii  di  tempo,  quali  precisamente  si 
richiedono  a  rai)presentare  il  lento  operarsi  di  (^uesto  equilibrio".  (o.  c. 
T.  II.,  p.  151,  157.1  8ada  sto  se  tice  metali^ue  vrijednosti  dubrova(5- 
kijeh  novaca,  ona  se  moze  razabrati  iz  dotionih  zakona,  kojim  bi  opre- 
dijeljena  smjesa  njihova,  te  ih  je  Resetar  poraljivo  skupio  i  ocijenio, 
ali  nam  tali  dosada  drugi  elemenat,    naime  srednje  cijene  zita  za  dugo 


Digiti 


ized  by  Google 


CABINAR8KI  BUST  A  V   DUBBOVA^KE  BEPUBLIKE.  ]57 

vrijemo  iznagjone,  da  se  uzmogne  s  nekom  vjerojatnosti  ustanoviti  vri- 
jednost  starih  dubrovafkih  novaca  napram  sada  tokucim  u  nasoj  drzavi. 

Kad  vlada  austrijska  zapremi  iisljed  berko^  mira  teritorij  ropublike, 
ona  sastavi  g*.  1816.  zrcalo  nekih  dubrovackih  novaca,  usporodjenih 
s  austrijskim  konvencionalnim,  kojo  nagjosmo  piispodobljono  austrijskoj 
novoj  vrijodnosti  u  dubrovaekom  Blagom  Djelu  (Opera  Pia),  i  ovdje 
pronaHamo. 

Dukat  dubrovadki  karantana  31  u  konv.  novcn,  odgovara  n  austrij- 
skoj vrijodnosti  nov.  bA^^J^^Q, 

Ferpera  karantana  9  u  konv.  novcu,  odgovara  o  austrijskoj  vrijod- 
nosti nov.   15"*/,QQ. 

Poluperpera  karantana  4*2  u  konv.  novcu,  odgovara  u  austrijskoj 
vrijednosti  nov.   7'^'"'/,^^^. 

GroS  ili  groset  3  pfenika  u  konv.  novcu,  odgovara  u  austrijskoj  vri- 
jednosti  nov.   l**7ioo  • 

Na  kakovu  tcmelju  ovo  sravniivauje  poc^iva,  nije  mi  poznato,  ali  ga 
dr^im  sasvim  nizkim,  te  je  po  svoj  priliei  iznagjen  obzirom  na  tadanju 
metalicku  vrijednost,  koju  su  dubrovacki  novci  imali  u  vrijeme  nastupa 
austrijskog  vladauja.  Ovo  naso  mnijenjo  se  oslanja  na  fakat  da  s  ovakim 
sluzbenim  mjerilom  ne  bi  bilo  moguce  dovesti  u  sklad  bogastvo  javuih 
prihoda  i  iznos  trosaka  republike,  niti  iznos  oiuovnirkih  placa  i  zaduz- 
bina  ostavljenih  upravi  driavnih  riznioara  republike  (Tesorieri  di  S. 
Maria  Maggiore),  koje  bi  tadar  strasno  nizko  i)ale.  U  tome  nas  utvr- 
gjuje  i  ocjena  perpere,  koja  kolase  u  cijelom  istoku,  u  spomenutom 
djelu  Mijatovica,  koji  izjednacuje  za  Srbiju  XIV.  vijeka  dvije  perperc 
jednom  elatnom  dukatu^  sadanjim  dakle  pot  fioriiia,  dok  po  sravnji- 
vanju  austrijskom  one  bi  vrijedile  malo  viie  od  po  jiorina  (Mijatovic, 
0.  c.  u  Glasniku  S.  t.  D.  knj.  XXXIU,  st.   212). 

»o  Capit.  III. 

'^  Capit.  IV.  Rijec  6ope^  koja  dolazi  u  cl.  V  i  VI  pod  imenom  cupe, 
nije  drugo  nego  talijansku  rijer  giuppa  ili  flanela,  koja  se  tvorila  u 
Dubrovniku,  a  nastojalo  se  raznim  propisima  da  zadovolji  domacim  po- 
trebama.  Tako  u  (^1.  V.  Capitolara  zabranjeno  je  Dubrovcaninu  poci 
raditi  flanele  u  tugjem  svijetu  pod  prijetnjom  globe  od  10  perpera  za 
svaki  prekrsaj.  Mogu  se  istina  prodavati  tugjincima,  ali  ovi  imaju  platiti 
divoni  izvoznu  carinu  od  jednog  i  p6  grosa,  pod  globom  jodne  perpere, 
kad  ne  bi  prijavili  stvar  divonijerima.  (Capit.  VII.)  Dapa^e  sami  sta- 
novnici  teritorija  republike  na  ladanju  i  na  otocima,  ako  nabave  flanela 
za  svoju  potrebu,  placaju  za  svaki  komad  1  gro5  carine,  a  potpa- 
daju  globi  od  jedno  perpere,  kad  ne  bi  prijavili  nabavu  divonijerima. 
(Capit.  VI.) 

**  Capitol,  VIII.,  IX.  Mijatovic  spomenuvsi  da  „ugovorom  od  1279. 
izmegju  Kotora  i  Dubrovnika  utvrgjuje  se,  da  i  Dubrov^'ani  mogu  do- 
ncsiti  u  Brskovo  vino  od  svojih  vinograda  na  prodaju,  kao  i  Kotorci 
svqje,  ali  ni  jodni  ni  drugi  da  ne  nose  stransko  vino,  niti  da  prodaju 
mod^,  istrazuje  potanko  gdje  lezi  Brsfcovo  i  dolazi  nazakljurak:  ,.Ako 
Hrskovo  nije  bas  isto  sto  i  Duklja,  a  ono  je  na  svu  priliku  iiogdo  tu 
blizu".  (Ibid.  s.  234 — 236.)  Ocito  da  Brskova  „Capitulara^  jednaka 


Digiti 


ized  by  Google 


158  K.  V0JN0VI<3, 

jo  Brskovu  znamenitomo  trgovackomo  mjestu  ^lodom  i  na  cinjenicuj 
da  so  zlatni  fiorini  i  dukati  mletacki,  to  srebrni  grosi  iz  Brskove  do- 
lazili  u  znatnoj  kolicini  a  Dubrovnik. 

"  Capitol.  Xin. 

«*  Capitol  XXI. 

^^  Capitol,  LI.  Zakon  od  11.  Julija  1320.  pod  knezoin  mlotackim 
Bartolomeo  Gradenigo.  Ova^  tvornica  cigala  ili  kupa  bila  je  na  mjestu 
kuparima  u  dubrovackoj  Zupi  (Breno),  gdjo  so  prod  koju  godinu  opet 
otvorila. 

"a  Capitol  XXU. 

««b  Capitol  LXI.  i  zakon  od  16.  Marta  1403.  (capit.  LXEC.)  izva- 
gjeni  811  iz  dubrova6kog  statuta  knj.  VIII.  gl.  82. 

•"  Capitol  LX.,  zakon  od  15.  Junija  1358. 

"8  Capitol  LXIL,  zakon  od  19.  Julija  1392. 

'^  Capitol  XXVI.  j^Delle  mercadanzie  reportade  a  Ragusi  per 
le  quali  avanti  jera  pagado  per  gabella''. 

*^  Capitol  LIl. 

**  Capitol  LI.,  zakon  od  16.  Februara  1326.  pod  mlotackim  knezom 
Pavom  Travisano. 

*^  Or  dene  sopra  le  mercantie  che  pagano  quattro  e  sie  (soi)  e 
una  per  cento. 

„Anno  Domini  millesimo  quadringentesimo  quadragesimo  secundo.  lu- 
ditione  V.  die  XXI.  Aprilis.  In  majori  et  genorali  consilio  civitatis  Ra- 
gusii  ad  sonum  campanae  loco  et  more  solitis  congrcgato,  eaptus  fait 
ordo  infrascripti  tenons,  videlicet:  „Per  lo  multiplicarsi  doUo  spexe 
(spese)  che  sono  occorse  e  tuttavia  occon'ono  al  nostro  Comune  per 
sustontamento  dolla  mercatantia,  o  tegnir  (tener)  avei-te  (aperte)  lo  vie 
per  le  qual  libero  e  sicuro  (?)  possa  esser  alii  mercadanti  necessaria 
cosa  e  de  pro\^eder  cerca  (circa)  lo  aiiguraento  delle  intrato  della  ten-a, 
per  lo  qual  augumento  el  state  do  questa  nostra  repubblica  si  possa 
non  solamente  mantegnir  (mantener)  e  conservar,  anzi  de  bene  in 
meglio  accrescer,  —  il  perche  par  alii  offiinali  az6  (a  cib)  deputadi  de 
provveder  in  questo  mode.  . ."   Capit.  a.  27. 

*»  Capitol  LVIU.  (Gledaj  primjetbu  ««). 

**  Capitol  LXXTV. 

Potrodarina. 

"  Capitol  XIV. 

*^  Capitol  XV. 

*'  Capitol  XVL,  XVII.  Kod  uporabe  rijo(M  ^Sclavonia''  ^Sdavo'' 
ne  valja  smotnuti  s  pameti  sto  govori  neumrli  Racki  u  svojoj  raspra\a 
j^Bogomili  i  Patareni*^^  Rad  Jngosl.  Akad.  VII.,  s.  162,  163:  „Po- 
zuato  je,  da  su  u  talijanskih  si)isib  kadsto  sve  zemlje  juznoslovenske 
dolazile  pod  ovim  obcenitim  imenora  —  Sclavonia  —  a  kadsto  po- 
jedine  njih,  imenito  Dalmacija,  Hrvatska,  Slavouija,  Bosna  i  Brbija, 
Oro  je  nazivlje  pace  pre§lo  u  latinsJce  i  talijanske  sjme  dubrovacke 
drSavnc  pisarne^.  Cesto  cemo  so  na  nj  namjoriti  u  carinarskim  zako- 


Digiti 


ized  by  Google 


CARINARSKI  8U8TAV  DUBEOVACKE  KEPUBLIKE.  159 

nima,  te  cemo  rije^  „iSc?aronta"  prevesti  „Slaveii8ke  zeinljo"  &  „Sclavus 
ili  Sclavo**  —  Slaven, 

*8  Capitol.  LIX.  LXVm.  Rod  Jug,  Akad.  knj.  CVIIL 

Tinski  monopoL 

**  ?7  ebornihu  od  g,  1277.  izdanome  po  Eitelbergeru  (o.  c.)  str. 
175—77. 

^®  Zakon  odg.  1328.  „Vohanapro  vino  vendito^  nalazi  se  u  „Libro 
Reformationum  redacto  tempore  D.  Nicolai  Falerii  Comitis  Civitatis  Ra- 
gusii  et  sui  Minoris  Consilii,  confirmato  et  autenticato  sub  anno  1335. 
Ind.  IJI.  die  X.  Mai"  u  rukopisu  Dra.  M.  pi.  Zamanje.  —  Drugi  citi- 
rani  zakon  od  14.  Jula  1424.  nalazi  se  u  Zelenoj  knjizi  (Liber  Vi- 
ridis)  pod  naslovom:  ^.Ordo  super  gabella  vini,  sive  super  vino^. 
Cap.  187.  (Rukopis  Zamanjin).  Nijesmo  mogli  obaznati  kakva  jo 
mjora  bila  quingium  vini.  Svakako  so  ciui  da  je  najmanja  mjera, 
po  kojoj  bi  se  vino  i  druge  tekucine  mjerilo  i  prodavale. 

^^  Liber  Croceus,  c.  19.  —  Bad  Jugosl.  Akad.  knj.  CXIV.  pi- 
seova  rasprava  „0  sudb.  ustr.  Rep.  Dubr." 

Javne  iitnice  i  carina  na  hranu. 

*^  Chevalier  „Histoire  de  la  tariffe  des  douanes  franqaises^  (u 
Biblioteca  delV  Economista  —  Unione  tipografica  editrice.  —  Vol. 
VIII.  p.  216,  225)  govori  megju  ostalijom  ob  ovoin  predmetu:  „Da 
se  predusrete  nerodici  zabranjivalo   se  isvazanje  hraniva  i  vina*". 

**  Bad  Jugosl.  Akad.  knj.  CVIIL  —  pis^'eva  rasprava  „0  sud- 
benom  ustrojstvu  republike  dubrovacke". 

**  U  Zborniku  g.  1277.  po  Eitelbergeru  o.  c.  str.  175,  177,  178. 

"  Capitol.  LXIIL 

^^  Bad  Jugosl.  Akad.  knj.  CVIIL  ibid.  Liber  Viridis  cap. 
249,  475. 

'^'  Liber  Viridis  c.  186.   Ordo  pro  gabella  fontici. 

Carina  na  robove. 

^^  Capit.  X.  „De  conducenti  a  Bagusi  schiavi  e  schiave  da 
vender. 

„Cadaun  raguseo  ovver  forcstiero  abbia  port^  a  Ragusi  schiavo  ovver 
schiava,  paga  a  dovana  per  cadauno  schiavo  ovver  schiava  quel  ovver 
qual  abbia  vendu  grossi  4.  Azontado  e,  che  se  algun  schiavo  abbia 
port^  schiavo  ovver  schiava  a  Ragusi,  quel  schiavo  cussi  se  abbia  vendu 
al  Raguseo  ovver  se  abbia  vendii  al  forestiero,  niente  paga  a  dovana; 
ma  ragusino,  il  qual  compra  servo  ovver  ancilla  da  schiavo,  paga  a  do- 
vana grossi  quattro  per  cadaun  schiavo  ower  schiava,  come  di  sopra 
detto  e.  Quel  medemo  pjiga  forestiero  se  abbia  compra  schiavo  ovver 
schiava  da  sclavo,  cxcepto  Vcneziani,  li  quali  non  pagano  E  cadaun. 


Digiti 


ized  by  Google 


160  K.  VOJNOTid, 

raguseo'  abbia  portA  sclavo  ovver  sclava  a  Ragnsi  per  la  cazon  {cc^ 
gione)  da  vender,  sia  teuuto  da  manifestar  alii  doaniii  infra  tre  di 
dappoi  ehe  abbia  venuto  a  Ragusi  tatti  sclavi  e  sclave.*  E  se  non  abbia 
manifesta  come  detto  e,  paga  al  comun*  cadauna  volta  per  bando  ipp.  1. 
Veramente  per  cadaun  sclavo  ovver  sclava,  qua  lower  quale  non  abbia 
manifesta,  paga  per  bando  el  terzo  pid  do  quello  che  pagarave  alia 
dovana,  ovver  alii  dovaniri.*  E  sia  tenuto  cadauno  pagare  dovana  quel 
di  nollo  qual  abbia  vendu  sclavo  ovver  sclava.  E  cadauno  chi  contra 
questo  abbia  fatto  paga  el  terzo  piti  per  bando". 

Capitol.  XI.  ^De  extrahenti  de  Bagusa  sclavi  ovver  sdave  ezi- 
amdio  condutte  ai  termine". 

„Ancora  cadaun  raguseo  ovver  forestiero  abbia  extratto  de  Ragiisa 
sclavo  ower  sclava,  paga  avanti  ehal  (che  el)  se  porta  de  Ragusa  per 
cadaun  sclavo  ovver  sclava  ippo.  uno,  dello  qual  ippo.  misser  lo  conto 
abbia  grossi  quattro,  e  doana  grossi  otto.  Azontado  e,  che  se  alguu 
sclavo  abbia  extratto  alcun  sen'O  ovver  aucilla  de  Ragusi,  quel  sclavo 
nieute  paga  cussi  al  messer  lo  conte,  come  a  dovana.  Ma  raguseo  ol 
qual  abbia  vendu  a  quel  sclavo  el  ditto  servo  ovver  ancilla,  debbia 
pagar  per  cadaun  servo  ovver  ancilla  ippo.  uno,  dello  qual  ippo.  missor 
lo  conte  e  doana  abbiano  come  detto  e.  Cadaun  chi  contra  abbia  fatto, 
paga  per  bando  al  Comun  per  cadaun  sclavo  ovver  sclava  ippo.  uiio. 
Azontado  e,  che  tutti  forestieri  li  quali  abbiano  tratto  sclavo  ovvor 
sclava  de  Ragusa  qual  o  quale  abbiano  rizevuto  air  anno  al  certo  ter- 
mine,  pagano  a  doana  ippo.  uno,  dello  qual  misser  lo  conte  abbia  grossi 
quattro". 

"  Mijatovic  o.  c.  knjiga  XXXIII.  s.  135,  138. 

«o  Id.  ibid.  8.   139. 

6*  Capit.  LXXXI. 

^*  Rod  Jug.  Akad.  knj.  CXIII.,  piscova  rasprava  iz  Libri  Viridis 
e.  162.  Evo  motivacije  tog  zamasnog  zakona:  ^Considerantes  talem 
mercantiam  esse  tui'pem,  nefariam  et  abbominabilem  et  contra  omnem 
humaniUtem  et  cedere  ad  non  parvum  onus  et  infamiam  civitatis  no- 
strae,  inde  quod  huraana  species  facta  ad  imaginem  et  similitudinem 
Creatoris  uostri  converti  debeat  in  usus  mcrcimoniales  et  vendantur  tan- 
([uam  si  esseut  animalia  bruta". 

«8  Cibrario,  o.  c.  T.  n.,  p.   111. 

•*  Rod  Jugosl,  Akad.  knj.  CXIII.  —  pisceva  rasprava  —  Cibrario 
0.  c.  ibid.  p.  222. 

"^  Capitol.  XII.  ^De  compranti  la  cosa  dahile  o  de  facienti 
cambio  de  cosa  stabile^. 


*  Vel  foresteriiis  po  Zborniku  od  g.  1277. 

*  Ovdje  dolaze  u  Zborniku  od  g.  1277.  rije^i:  ^Et  dohanerii  deheant  ponere 
in  scriptis", 

*  U  Zborniku  od  1277.  stoji  ^comiti'*. 

*  Ovdje  je  o^ito  pogrijeSen  amisao.  U  Zborniku  od  1277.  stoji:  „,s*  mani- 
fesiasset  doaneriis*'  naime,  prekrSitelj  de  platiti  tre(!iinu  viSe  od  cariue,  koju  bi 
platio.  da  je  p^ija^^o  uvoz  aivonijerimn. 


Digiti 


ized  by  Google 


GABHrAESKI  8U8TAV  DUBBOVA^EE  KEPT7BLIKE.  161 

^Casele,  vigna  ower  vignale,  ovver  alcuna  possession  stabile  debbia 
pagar  a  dovana  alia  razon  ippi.  do!  per  cadauu  eontenaro  delli  yppi. 
infra  tre  mesi  da  dl  nello  qaal  ditta  possession  ser^  preconizzata  ovver 
bannita.  £  eadaun  chi  non  abbia  pag^  infra  ditto  termine,  paga  doppia 
doana.  £  sia  tenndo  eadaun  el  qnal  abbia  conipn\,  dar  pegno  a  do- 
vaniri  per  la  possession  la  qaal  abbia  comprk  quel  dl  nello  qual  abbia 
preconizzata  o  banita.  E  doaniri  sian  tenuti  essa  metter  in  scriptura. 
£  cadauno  quel  zorno  non  abbia  dk  pegno,  p^a  per  bando  yppo.  uno. 
Se  per  alcun  case  accaderji  che  la  ditta  vendizion  revocaravesse,  e  non 
compiesse  infra  detti  tre  mesi,  niente  a  dovana  pagar  sia  tenuto.  E  se 
alcuni  abbiano  fatto  cambio  de  alcune  possession  infra  si  (fra  si)  una 
e  r  altra  parte  debbia  pagare  dovana  come  preditto  ^  de  quella  pos- 
session, qual  riceverk  in  si.  E  le  ditte  possession  debbiano  esser  exti- 
mate  per  li  dovaniri". 

••  CapU.  LXVI. 

^^  Capit.  LXX.  „De  mercaddneie  le  quali  se  fanno  a  Bagusa 
da  ipp.  20  in  suso"*. 

„Aneora  da  cadauna  mercadanzia  che  se  far^  a  Ragusi  da  ipp. 
vinti  in  suso  paga  al  Comune  de  doana  grosso  uno  e  mezzo  per  cen- 
tenaro,  zoe  de  lo  compratore  grosso  uno  e  mezzo,  e  tanto  lo  venditore^. 

Garinarski  prekrdaj. 

^^  Capit  XXII. 

«»  Capit.  LXXI.  —  Zakon  od  12.  Junija  1417. 

'®  Capitol.  XXXV.  ^Della  division  delli  ba/ndi  e  pene,  e  de  ere- 
denea  de  doaniri*, 

„Volemo  e  statuemo  che  eadaun,  chi  abbia  accusi  ovver  preso  o  ma- 
nifesto alguna  persona,  la  qual  porta  ovver  manda,  ovver  fazza  alguna 
cosa  contra  ordinamenti  de  doana,  se  abbia  possu  legittimamente  provar, 
abbia  terza  parte,  cussi  de  bando  come  delle  coso  ovver  mercadanzie, 
e  Comun  doi  parte,  qualora  doaniri  niente  abbiano.  He  doaniri  abbian 
pi-eso  ovver  accuse  o  manifest  a  alguno  el  qual  porta  o  manda  o  fazza 
alguna  cosa  contra  ordinamenti  de  doana,  essi  doaniri  abbiano  terza 
parte  cussi  de  bando  come  de  cose  e  mercadanzie  e  Comun  doi  parte. 
E  sia  saver  che  doaniri  abbiano  tutta  credenzia". 


Carinarski  reeiprocitet. 

'^  Capitol  LU.  Forestiro  sia  tenuto  pagar  per  doana  tanto  quanto 
ragusei  pa^ano  in  la  terra  de  esso. 

„Ancora  ordinomo  (g.  1320)  e  statuemo,  che  tutti  forestieri  donde 
se  voglia  abbian  venuti  a  Ragusi  con  mercadanzie  sono  tenuti  pagar 
al  Comun  de  Ragusi  de  mercadanzie  le  (}ual  abbian  adutto  a  Ragusi 
quella  doana  la  qual  se  piglia  alii  homeni  de  Ragusi  in  le  terre  e  loghi 
de  essi  de  mercadanzie  le  qual  alle  parte  do  esso  poi-tiino.  E  se  esse 
mercadanzie  le  qual  abbian  adutto  ovver  algune  altre  vorraveu  cavar 
fora   de   Ragusi,   e   esso   ad    algune   parte  de  Sclavonia   ovver   altrove 

R.  J.  A.  OZXIX.  11 

Digitized  by  VjOOQIC 


162  K.  voJirovi<5, 

portar  o  mandar  vorranno  sian  tenuti  de  esse  mercadanzie  le  qual  ab- 
biano  extrato  far  e  pagar  doana  secondo  forma  del  statute  de  doana, 
computati  quelli  li  quail  abbian  pag^  al  Gomun  de  Ragusi  in  lo  intrar. 
Victual!  exzeti  demente  cb'  el  taxa.  (?) 

'*  Capitol,  LXV.  ^Forestieri  non  fazan  mercadanzie  infra  si  a 
Ragusi  ower  distretto  sua''. 

„Neir  anno  del  Nostro  Signor  MOCCLXXIL  nel  di  28.  de  Agosto. 
In  mazor  consiglio  al  sono  de  campana  adunato,  nello  qual  forono  eon- 
siglieri  LXXIIL  fo  fermato  per  LV.  de  essi,  che  alguna  persona  fore- 
stiera  da  m6  inanzi  non  possa  far  alguna  mercadanzia  con  foresUero 
in  Ragusa  e  suo  distretto.  E  che  alguno  cittadino  de  Ragusa  o  de  suo 
distretto  non  possa  comprar  da  foiestiero  alguna  mercadanzia,  ne  vender 
per  algun  forestiero  demente  che  se  abbia  per  forestiero,  sotto  pena  de 
pagar  XXV  per  centenaro  de  valor  de  quelle  mercadanzie,  della  qual 
pena  el  mercadante  vendente  debbia  pagar  la  mitade,  e  el  comprantc 
altra  miti,  per  cadauna  volta  quando  contra  ser^  fatto  preditti,  ower 
alguno  preditto.  E  cadauno  chi  accusark  alguno  contrafazante  in  pre- 
ditti,  0  alguno  de  preditti,  abbia  la  mitade  della  pena  se  per  la  soa 
accusa  la  veritade  trovar^,  e  tignerasse  de  credenzia.  E  nientemeno 
mercado  non  vaglia  nh  tegna^. 

Gledaj  Matkovica  „Iz  priloga  k  trgovackoj  historiji  republike  dubro- 
vaSke'^  Rad  JugosL  Akad.  VU.,  str.  202,  203. 

''  Capit,  LVllI.  Zakon  od  3.  Junija  1389.,  donesen  pod  primjetbom  (20). 

'*  Capit  LXII. 

"  Capit  LXIV.  Zakon  od  28.  Avgusta  1372. 

Carinart»ki  odnoiaji  s  Kotorom. 

'«  Mijatavid  o.  c.  knjiga  XXXIII.  s.  234,  230  —  knj.  XXXVIII. 
s.  101. 

'^  Rad  JugosL  Akad.  knj.  CVIII.  —  rasprava  pisceva:  Beforma- 
cije,  II.  s.  207. 

'»  Rad,  ibid. 

"  Capit.  XXX VIII.  De  Cattarini  niercanti  a  Ragusa,  ower  veni- 
enti,  ower  naviganti  a  Ragusa  conle  mercadantie^  ower  cavanti 
fuora  le  schiave. 

„Noi  Marco  Zeno  Coute  de  Ragusi  con  la  voluntato  del  monor  con- 
seglio  e  mazor  (maggiorj^  e  conlo  laudo  del  popolo  de  Riigusi  in  pub- 
blica  congregazion  assunati  (adunati)  per  lo  sono  delle  campane  come 
h  de  usanza.  Statuimo  che  se  Oattiirino  in  Rjigusa  fara  alguno  mercado 
con  ragusino  de  algune  mercadantie  e  cose,  e  Avrk  voluto  ditte  mer- 
cadantie  e  cose  extrahor,  ower  far  cavar  fora  de  Ragusi,  e  portar  o 
mandar  alii  luoghi  dove  abbia  [)aga  la  razon  de  doana,  quel  raguseo 
el  qual  venderA  al  Cattarino  ditte  cose,  abbia  pagar  a  doana  de  Ragusi 
de  ditte  cose  alia  razon  d(^  trenta  denari  veneziani  grossi  per  cadaun 
centenario  delli  yppy.  excetto  (eccetto)  fostagni  delli  quali  paga  a  doana 
preditta  delli  denari  veneziani  grosso  1  per  cadauna  pezza  de  fostagno," 
excetto  drappo  de  lino,  dello  qual  paga  a  ditta  doana  alia  razon  de 
denari  veneziani  grossi  111  e  lo  terzo  de  grosso  per  cadaun  centenaro 


Digiti 


ized  by  Google 


GABIKAESEI  8T7STAV  DUBBOVAdKB  RBPUBLIKB.  ]63 

de  drappo.  Se  Cattarino  abbia  compr^  in  Ragusa  algune  mercadantie 
e  cose  da  algano  forestiro,  esso  Cattarino  paga  alia  ditta  doana  de 
Ragnsi  qnello  che  preditto  h  se  esse  abbia  port^  a  loghi  preditti,  salvo 
se  abbia  compr^  dal  veneziano,  allora  niente  paga  a  doana.  E  se  Cat- 
tarino abbia  venuto  a  Ragusi,  e  abbia  voluto  navegar  fora  de  Ragusi 
con  algan  navilio,  esso  Cattarino  paga  la  razon  de  doana  de  Ragusi 
a  paga  Ragnseo.  Se  veramente  esso  Cattarino  abbia  navegado  con  na- 
vilio  de  Ragnsei  e  abbia  anda  in  algune  terre  per  le  qual  pagasse  la 
razon  de  doana,  paga  esso  Cattarino  alia  doana  de  Ragusi  come  ditto 
6  de  cose  de  qual  se  paga  doana.  Noma  (ma)  s'  el  Cattarino  abbia 
naveg^  con  navilio  de  forestiri  e  abbia  anda  in  terre  de  Sclavonia, 
liberamente  vada  e  niente  paga  a  ditta  doana.  Si  veramente  esso  Cat- 
tarino abbia  venuto  a  Ragusi  con  algun  navilio  cussi  (cosl)  de  ragusini 
come  de  forestiri  con  algune  mercadantie  e  cose  e  abbia  volii  esse  portar 
0  mandar  da  Ragusi  ad  algune  terre  per  le  qual  se  paga  la  razon  de 
doana,  pagk  esso  Cattarino  la  razon  de  doana  de  Ragusi,  excetto  ve- 
neziani  conli  quali  niente  se  paga  a  doana,  salvo  se  essi  Cattarini  non 
d^scargassero  ditte  mercadanzie  e  cose  in  terra,  allora  niente  pagano 
a  doana,  noma  (se  non)  se  abbiano  fatto  el  porto  e  abbian  discarg^ 
d'  uno  navilio  in  altro  in  porio  de  Ragusi,  pagano  a  doana  de  Ragusi 
si  come  preditto  6.  E  se  Cattarino  abbia  extratto  de  Ragusi  servo  ovver 
ancilla,  paga  quelle  che  paga  el  Ragusino".^ 

®^  Capitol  XXXIX,  „8*  el  Cattarino  abbia  and^  con  navilio  de  Ria- 
gusi  ad  alguni  loghi,  patron  de  barca  scodi  la  doana^. 

„Noi  Zoane  de  Giorgi  conte  de  Ragusi  con  voluntade  del  minor  e 
mazor  conseglio  e  con  laudo  del  povolo  (popolo)  i  pubblico  assuna- 
mento,  assunati  per  lo  sono  de  campana  come  usanza  L  Statuemo  che 
s'  el  Cattarino  abbia  naviga  con  navilio  do  ragusini  e  abbiase  mo- 
vesto  da  Venezia  o  da  Marca,  o  de  alguni  loghi  e  abbia  anda  ad  al- 
gune terre,  per  le  qual  se  paga  la  razon  de  doana,  patron  ovver  sup- 
posito  de  quel  navilio  in  questo  case  sia  doaniro  del  Comun,  e  sie 
tenuto  tuor  dal  ditto  Cattarino  la  razon  de  doana  de  Ragusi,  ower  re- 
tignir  (rittenere)  tal  pegno  del  ditto  Cattarino  che  ben  vaglia  ditta 
doana.  E  infra  terzo  di  da  poi  che  esso  ragusino  abbia  arriva  a  Ra- 
gusi, sia  tegnuto  ditta  doana  ovver  pegno  assegnar  alii  doaniri  del 
Comun  de  Ragusi.  E  chi  abbia  contrafatto  paga  doppia  doana  e  per 
bando  yppo.  1  cadauna  volta^. 

®*  Capit  XLIX,  „Ragimno  vendwnte  le  mercadantie  al  Catta- 
rino, ower  andante  a  Cattaro  con  mercadantie  paga  doana**, 

„Noi  Marino  Badoario  Conte  de  Ragusi  con  voluntade  del  menor  e 
mazor  conseglio  al  sono  de  campana  assunati  como  e  de  usanza,  ordi- 
nemo  che  la  via  sia  averta  ad  andar  a  Cattaro,  cussl  veramente,  che 
cadaun  raguseo,  el  qual  abbia  vendu  le  sue  mercadantie  ad  alguno 
Cattarino,  ovver  algun  raguseo,  el  qual  abbia  and^  a  Cattaro  con  mer- 


*  Po  izvorima  citiranim  od  akademika  §.  Ljiibida  Marco  Geno  (Zeno) 
vladao  je  kao  knez  u  Dubrovniku  g.  1279,  Zuane  Giorgio  (Zoaiie  de  Giorgi) 
g.  1283,  a  Marino  Baduario  gg,  1246,  1292,  1298,  1304. 


Digiti 


ized  by  Google 


164  K,  VOJNOVid, 

cadanzie,  e  cadauna  altra  persona,  excetto  Veneziani  li  quali  sono  franclii, 
debbiano  pagar  a  doana  folari  XII  per  cadauno  yppo.  E  lo  ditto  dazio 
debbia  star  a  voluntade  de  missor  lo  Coiite  e  del  suo  eonseglio  mazor. 
Ova  tri  olanka  od  „Capitolare  della  Dohana^  koja  ovdje  prepi- 
sasmo,  osobito  pak  XXX VI II.,  predocuju  nam  sliku  onoga  nezgrapnoga 
jezika,  ni  dobro  talijanskog  ni  dobro  mletaekoga,  u  kojemu  vidimo  po- 
kalupljene  dubrovacko  zakone  ove  dobo,  sto  nam  najjasnijo  dokazuje, 
kako  je  bio  malo  poznat  talijanski  jezik  kod  Dubrovcana,  i  kako  bi 
so  tesko  prilagodio  njihovoj  cudi  i  njihovom  eisto  slavonskoniu  doma- 
cemu  uzgoju.  Jos  gori  je  stil,  pun  ncjasnosti  i  opetovanja,  i  tako  za- 
mrsen,  da  teskom  mukom,  a  i  to  ne  vazda,  moze  so  razabrati,  a  koji 
put  jedva  pogoditi  smisao. 

Slai^enska  carina  (dohana  schiava). 

82  Zakon  od  21  Aprila  1442  (Capit,  arak  27,  28). 

88  Zakon  od  20  Junija  1449.  L.  V.  e.  181  (Capit  a.  41). 

8*  Bad  JugosL  Akad.  knjiga  CVIII.  s.  109,  111  —  pisceva  ras- 
prava.  Zakon  od  24  Oktobra  1455. 

®^  Zakon  od  10  Aprila  1460  Liber  CroceuSj  c.  13  —  Bad  JugosL 
Akad.  knj.  CXIV.  —  pisceva  rasprava. 

Carinarski  odnodaj  s  Alleciina. 

8*  Matkovic  „Prilozi  k  trgovackoj  historiji  republike  dubrovacke'^ 
Bad  Jugosl  Akad,  knj.  VII.  s.  184,  189,  202,  203,  250. 

®^  „I1  comprar  casa  d'  un  certo  valore  era  al  comune  pegno  deir 
adenipimento  degli  obbligbi  di  cittadinanza.  Era  quindi  eondizione  inevi- 
tabile  per  chi  volosse  ftirsi  cittadino"*.  (Cibrario^  o.  c.  T.  I.  169.) 
^Ciascun  cittadino  era  obbligato  ad  aver  una  casa,  cbe  serviva  al  co- 
mune di  sicurta  j)er  V  adenii)imcnto  de'  doveri  di  cittadino,  cagione 
anche  questi  per  cui  s'  avevano  molte  case  piccolo,  e  poclie  grandi, 
ed  anche  motive  per  cui  assai  poche  doveano  essere  (juelle  cbe  si  da- 
vano  a  pigioue^^  (Id.  ibid.  T.   II.,  p.  25.) 

8*^  Difkala  pod  naslovom  „che  quelli  siano  traciadi  per  Veniziani 
chc  fanno  le  fazion  e  le  gravezze  de  Venezia^  izdana  po  ^Ayulrea 
Dandolo  per  la  grazia  de  Bio  duxe  de  Venezia,  de  Dalmazia  et 
de  Croazia"^  —  „ai  nobile  e  savio  uomo  Marco  Sovranzo  (koji  se 
u  reformacijama  zove  i  Supcranzio)  de  suo  comandamento  conte  de 
Ba^gnsi,  et  alii  prudenti  homcni  zudeci  (giudici)  conscieri  (consi- 
glieri)^  e  al  comun  dclla  delta  cittu^  uvrstena  je  u  „Gapitolare  de  la 
dohana*^  odma  iza  zbornika  od  g.  1413  fa.  26,  27).  Datum  naznacen 
je  brez  godine,  ovako:  „Data  in  lo  nostro  palazzo  ducale,  adi  VII 
de  Septembre,  indizione  1111'*. 

Nijesmo  mogli  obaznati  i)ravn  godinu  izdanja,  iiego  samo  da  je  duzd 
Andrija  Dandolo  vladao  g.  1339 — 1354.  Po  adresi  na  kneza  Marka 
Superancija,  koji  vladase  jos  g.  1358.  u  Dubrovniku  kao  knez,  imalo 
bi  se  drzati,  da  je  izdana  okolo  g.   1354. 


Digiti 


ized  by  Google 


CABINAIU3KI  8TJ8TAV  DUBROVA^KE  REPUBLIKB.  165 

Carinarski  odnofiaj  s  Jakinoni. 

®"  Matkovic^  ^trgrovafki  odnosaji  izmedjii  Dubrovnika  i  srednje  Ita- 
lijc'^.  Bad  Jugosl  Akad,  knj.  XV.  s.  49. 

»o  Id.  ib.  s.  17—35. 

"^  Id.  ibid.  s.  35—45. 

'•**  Bad  Jugosl,  Akad.  knj.  CVIII.,  pisceva  rasprava  pod  margi- 
nalnim  naslovom  y^Ohrt  vune**» 

**  Mijatovic,  o.  e.  knj.  XXXIII.  st.  222,  223  i  slj. 

»*  Matkovic,  o.  e.  knj.  XV.  8.  48. 

•'^  Mijatovid,  o.  c.  knj.  XXXVIII.  st.  79,  80—82. 

^'  Matkovic,  o.  c.  knj.  XV.  s.  47.  Jirecek  dr.  Constantin  —  „Dio 
Handelsstrassen  und  Bergwerke  von  Serbien  and  Bosnien  wahrend  des 
Mittelalters'^  —  (Prag,  1879.  p.  58,  59}. 

II. 

Moderno    dob  a. 
Trgovajike  prilike. 

^"^  Dr.  Cond.  Jirecek:  „Die  Handelsstrassen  und  Bergwerke  von  Ser- 
bien  und  Bosnien  wahrend  des  Mittelalters"  —  Prag,   1879  —  s.  44,  45. 

a)  S  Turskom. 

»8  Id.  ibid.  8.  55. 

»»  Id.  ibid.  s.   77. 

'°®  Pod  Muhamedom  II.  (1451)  danak  Porti  uzraste  na  1500  zl. 
dukata,  g.  1454  na  5000,  a  pri  smrti  njcgovoj  (1481)  na  10.000. 
(Bad  Jugosl.  Akad.  knj.  CVIII.  i  knj.  CXV.  —  u  piscevoj  raspravi). 

'^*  0  slanicam  stonskim  glodaj  Bad  Jugosl.  Akad.  knj.  CVIII. 
pod  marginalnim  naslovom  financijahia  uprava^  i  knj.  CXIV.  pod  na- 
slovom Stonske  Slanice,  —  u  pisrevoj  raspravi. 

^°*  Appendini  —  Notizie  istorico-critiche  8ulla  Rep.  di  Ragusa, 
T.  I.  (presso  Ant.  Martocehini  —  1802]  p.  213.  Na  pocetku  XVI.  v. 
javna  blagajna  dubrovac^ka  iznasla  je,  pokraj  ogromnog  troska  za  uga- 
siti  i  zaprijooiti  kugu,  scdani  milijona  zlatnih  dukata.  (Ibid.  p.  236,  237.) 

b)  Sa  Zapadom. 

'03  Id.  ibid.  p.  214. 

*<>*  Id.  ibid.  p.  224,  225. 

Carinarski  sustav  ove  dobe. 

^^^  Cibrario,  o.  c.  R.  II.  p.  15. 

^®*  Chevalier^'  histoire  des  douhanes  franraises  u  ^Biblioteca 
deir  Economista"  —  Torino  —  Unione  tipografica  editrice  -^  Seconda 


Digiti 


ized  by  Google 


166  K.  vojKovid, 

serie  —  Trattati  Special!  —  VoL  VIII.  —  Ldberti  del  Commercio  — 
pag.  216—225. 

Boccardo  Gerolamo,  dizionario  universale  della  Economia  Politica 
e  del  Commercio  —  ^Milano,  fratelli  Treves  editor!  —  1874,  sotto  il 
nona  Dogane,  pag.  684 — 691. 

^**'  Coquelin^  act  de  navigation  (Biblioteca  delF  Economista,  ibid, 
p.  63 — 72)  —  Boccardo,  o.  c.  ibid. 

Razvitak  ustrojstva  velike  carinare. 

*®®  „Ordene  sopra  lo  scrivano  della  Dogana  Grande"  —  In  1477 
adl  12  Decembre  in  Gran  Consiglio  —  In  lAbro  ZcUo  posto  a  c.  70. 
(Capitol,  a.  36.) 

^^*  ^Ordene  preso  in  Gran  Consiglio  sopra  li  patroni  delle  nave  et 
loro  scrivani''.  —  1516  adl  13  Febbraro  ed  il  libro  specchio.  (Ibid, 
a.  47). 

*^®  „Ordene  sopra  T  uffizio  della  stima  e  della  Dogana  Grande". 
Die  26.  Junii  1520.  (Libro  Zcdo)  a  c.  225.  (Capit.  a.  54.)  —  Za- 
konom  od  31.  Oktobra  1646.  izdanim  po  Senatu  bi  opredijeljen  broj 
blagdani,  za  kojih  Velika  Divona  nije  mogla  uredovati,  a  to  na  temelju 
papinskog  breva  (Capit,  a.  112). 

^'*  „Ordo  pro  fontico  dohanae  majoris  et  regimine  illius  captns  in 
Maj.  Cons.  1524.  die  15.  Decembris"  (Liber  Crocens  ad  c.  84).  [Capit. 
a.  61 — 64].  Najamnina  za  porabu  skladista  bila  je  dosta  jaka  po  ovom 
zakonn.  ^I  negozianti  .  .  .  sieno  in  avanti  obbligati  al  pagamento  dello 
affitto  del  detto  fontico  finch6  staranno  (le  merci  in  esse)  a  rason  do 
mezzo  grosso  per  cadauna  balla,  e  cadauno  colo  di  valuta  di  ducati 
cento  in  zoso,  fino  a  ducati  40"  —  al  mese.  Ispod  ove  vrijednosti  do 
10  dukata,  10  folara  jper  colo,  —  ispod  10  dukata,  pet  folara  na 
mjesec.  Pisar  divone  imao  je  150  perpera  na  godinu  place,  20  perp. 
za  stanarinu,  te  bi  imenovan  bio  na  dvije  godine.  On  je  dr2ao  klju6e 
skladista  (Capit,  a.  61 — 64). 

11*  Zaklju6ak  senata  od  30.  Maja  1508.  (L.  C.  a.  c.  19.)  [Capit. 
a.  78.] 

i^»  Z.  8.  od  27.  Avgusta  1647.  (Capit  a.  110,  111.) 

1^*  Z.  8.  od  7  Novembra  1670.  (Capit,  a.  131,  132.) 

"6  Z.  8.  od  19.  Jula  1674.  (Capit,  a.  142.) 

Rafiirenje  nadleinosti  carinarske. 

^^*  „Godine  1490.  bi  stvoren  novi  prizivni  sud  pod  menom  GoUegio^ 
sastavljen  od  21  clana  izabranijeh  po  Velikom  Vijecu,  kojim  bi  podLje- 
Ijena  jako  prostrana  vlast  suditi  u  drugoj  molbi  o  svijem  prizivima  do 
300  pp.  vrijednosti,  ob  onijem  protiv  osudama  udarenijem  po  seoskijem 
knezovima,  po  vunenoj  oblasti,  po  justicijerima,  carinarima  i  po  za- 
mjeniku  kneza".  Bad  Jugosl,  Akad.  knj.  CXIV.  —  pisdeva  rasprava. 

*^^  nProvedimentum  super  nawKs"  Z.  8.  od  14.  Decembra  1564. 
(Capit.  a.  66.) 


Digiti 


ized  by  Google 


GARINAB8KI  SUSTAV  DUBBOVA^^KE  BBPUBLIKE.  167 

i*«  Z.  8.  od  14.  Avgusta  1691.  —  [Rogat.  god.  1691.  f.  201.] 
(U  Driavnome  Dubrovackotne  Arkivu.) 

i^»  Z.  S.  od  15.  Maja  1685.  [Rogat.  g.  1685.,  f.  210,  211]  (U 
D.  D.  A.) 

1*0  Z.  S.  od  g.  1676.  [Rog.  g.  1676.  f.  29.]  (U  D.  D.  A.) 
1*1  Z.  S.  od  14.  Jula  1588.  (Capit.  a.  75.) 

Appendini  (o.  c.  s.  236,  237)  ka2e,  da  je  doprinijela  osiromasenja 
grada  poslje  potresa  pristojba  od  20 ^/^  na  glavnice  uloiene  u  Italiji, 
sto  skloni  mnoge  ulozit  ih  pod  izmisljenim  imenom.  Bivsi  poginuli  u 
potresu  mnogi  od  ovijeh,  nije  se  znalo  komn  su  glavnice  pripadale,  i 
tako  dosta  glavnica  propade. 

1"  Z.  S.  od  24.  Jula  1591.  (Capit.  a.  77,  78.) 
i2»  Z.  S.  od  21.  Junija  1593.  (Capit.  a.  80,  81.) 
12*  Z.  S.  od  23.  Maria  i  od  15.  Aprila  1662.  (Capit.  120,  121.) 
'««  Z.  S.  od  19.  Fehruara  1733.  (Rogat    1733.  f.  18.  D.  D.  A.) 
i««  Z.  S.  od  14.  Aprila  1612.    (Capit    84,  85).  (Resetar,   o.   c. 
p.   32,  33,  56.) 

12'  Evo  motivacije  tog  vaznog  zakona:  ^Alli  Signori  Provveditori 
della  terra  per  dar  modo  che  sia  posto  ad  esecuzione  cum  major  deli- 
gentia,  soUecitudine  e  seventh  la  provvisione  fatta  in  Consiglio  di  Pre- 
gadi  del  provvedimento  posto  in  libro  del  ditto  consiglio  a  c.  17  sotto 
ultimo  zeriaro  1514.  contro  quelli  cittadini  mercadanti  e  sudditi  nostri, 
li  quali  avessero  audatia  interrompere  la  gratia  la  qual  avemo  del 
Grande  Signore  Imperatore  de  Turchi  delli  soi  comercii,  ovver  fraudar 
le  dohane  nrstre,  per  esser  ditta  execuzione  tanto  necessaria  quanto  h 
la  importanza  di  dotta  gratia,  et  di  ditte  dohane,  pure  si  debbia  prov- 
vedere  et  ordinare  in  quosto  modo".  (Zak.  Sen.  od  15  Feb.  1514.) 
[Capit.  a.  56,  57.] 

'28  Z.  8.  od  12.  Nov.  1555.  [Capit.  a.  59.] 

Uvozna  i  izvozna  earina. 

'*•  Zakon  od  12.  Februara  1468.  „Ordene  dello  accrescimento 
delle  dohane*".  (lb.  a.  31,  32.) 

1*0  ^Ordene  sopra  el  pagamento  delle  martore^  fuine  et  lupi  cer- 
vieri  preso  in  Gran  Consiglio   1471  adl  28.   Zenaro^.   (ib.  a.  32.) 

1*1  ^Ordene  per  augufnentare  el  pagamento  della  dohana  e  mer- 
canzie  preso  1479.  adi  15.  Maggio^.  Ovako  se  motivira  taj  zakon: 
„Per  poter  ad  meglio  che  se  pu6  dar  modo  di  accrescere  le  intrate 
nostre,  a^do  che  se  possa  supplire  al  pagamento  della  grande  quan- 
tita  de  denaro  che  ne  bisogna  pagare  ogni  anno  al  turco^  e  ad 
altre  spese  le  quali  ha  la  Comune  nostra,  pare  alii  Provveditori  della 
terra  provvedere  in  questo  modo:  (Ibid.  a.  36 — 38.)  Dobro  je  ovdje 
istaknuti,  sto  u  prvoj  nasoj  raspravi  ob  ustrojstvu  dubrova^'ke  republike 
kazasmo,  da  ^Provveditori  della  terra^  izmegju  najvaznijih  dr^avnih 
funkcija,  koje  su  obavljali,  imali  su  i  tu,  da  su  po  nalogu  Velikog 
Vijeca  ili  Senata  izragjivali  zakonske  osnove,  te  bi  ih  podnijeli  na  pre- 
tresanje. 


Digiti 


ized  by  Google 


168  K.  VOJNOTid, 

*'*  Z,  S.  od  26.  Februara  1588.  ovako  motiviran:  ^Essendo  occorse 
molte  spese  alia  Signoria  per  mantener  li  privilegi  che  abbiamo  nel 
Regno  di  Napoli  e  di  fiicilia,  li  quali  venivano  alia  giornata  usarpatl, 
dacche  ridondava  alii  mereanti  nostri  grandissimo  danno,  pero  per  re- 
intograre  la  Signoria  di  dette  spese,  aecioech^  il  pubblico  non  resti 
aggravato  e  per  sollevarlo  essendo  ridotto  al  gran  bisogno,  i  Signori 
Proweditori  per  la  commissione  havuta  dal  Consiglio  di  Pregati  ripor- 
tano  r  infrascrito  parere".  (Ibid.  a.   75.) 

1"  Z.  /S.  od  26.  Oktobra  1588.:  ^Essendo  state  imposto  alii  Si- 
gnori Proweditori  della  citt^  per  la  parte  del  consiglio  di  Pregati  presa 
sotto  li  14  di  Maggio,  che  debbano  riportai-e  il  parer  loro  circa  la  re- 
formazionc  della  tariffa  della  dohaua  per  augumento  dell'  entrato  pub- 
bliche,  le  quali  tuttavia  vanno  mancando  pare  a  loro  signori  di  rifor- 
mare  la  detta  tariffa  e  ridurla  alia  stima  infrascritta".  (Ibid.  a.  75 — 77.) 

1"  Z.  S.  od  7.  Jiinija  1605.  (Ibid.  a.  82.) 

1"  Z.  S.  od  10.  Junija  1605.  (Ibid.) 

^^^  Z.  S.  od  7.  Marta  1605.  „Essendo  stato  imposto  dalli  Eccel- 
lentissimi  de  Pregati  di  riportare  il  loro  parero  circa  V  augumento  della 
Dovana  Grande,  vedendosi  che  da  alcun  tempo  in  qua  totalmente  ha 
scemato  il  dazio  di  quella,  e  che  non  si  raccoglie  il  terzo  di  quelle 
che  si  raccoglieva  inanzi,  gli  pare  che  sarebbe  a  fare  1'  infrascritto 
prowedimento".  (lb.  a.  83,  84.) 

1"  Z.  8.  od  10.  Julija  1626.  (lb.  a,  93.) 

i»8  Z.  S.  od  15.  Julija  1626.  (lb.  a.  95,  96.) 

^»**  Z.  8.  od  30.  Marta  1678.  (lb.  a.  94.) 

^*«  Z.  S.  od  24.  AprUa  1638.  (lb.  a.  100.) 

1*1  Z.  8.  od  10.  Oktobra  1646.  (lb.  a,  107,  108.) 

1*2  Z.  S.  od  30.   Oktobra  1646.  (lb.  a.  107.) 

1*3  Z.  8.  od  14.  JoMuara  1648.  (lb.  a.  112.) 

1**  Z.  8.  od  13.  Maja  1668.  {lb.  a.  128.) 

1**^  Z.  S.  od  6.  Marta  1668.  (lb.  a.  126,  127.) 

i*«  Z.  8.  od  2.  Decembra  1670.  (lb.  a.  132,  133.) 

1*'  Z.  8.  od  26.  Januara  1672.  (lb.  a.  136.) 

**8  Z.  S.  od  1.  Julija  1672.  (D).  a.  137.) 

i*»  Z.  8.  od  19.  Julija  1674.  (lb.  a.  142.) 

i«<^  Z.  S.  od  14.  Aprila  1671.  (lb.  a.  134.) 

1"  Z.  8.  od  30.  Aprila  1752.  (Drzavni  Arkiv  DubrovaCki.  Rogat 
1752.  folium  140.) 

Uregjenje  prodaje  duhana. 

"2  Z.  S.  od  1.  Julija  1784.  (Ibid.  Rog.  1784.  f.  168.) 

i^»  Z.  8.  od  16.  Novembra  1701.  (Ibid.  Rog.  1791.  f.  189.) 

1"  Z.  8.  od  25.  Avgusta   1784.   (Ibid.  Rog.   1784.  f.  204—206.) 

PoviSenje  carinc  pred  padom  republike. 

1"  Z.  8.  od  10.  Maja  1799.  (Ibid.  Rog.  1799.  f.  225—232.) 
Evo    motivacije   toga  zamasnog  financijalnog   zakona:    ^Essendo   Biata 


Digiti 


ized  by  Google 


GABINAB8KI  8U8TAY  DUBBOYA^KE  BEPUBLIKE.    .  169 

accommessa  a  ciDque  signori  senator!  officiali  creati  per  parte  espressa 
dair  Ecc.  Benato  dei  5.  Marzo  p.  p.  la  formazione  di  un  piano  ragio- 
nato  tanto  sal  ribasso  delle  spese,  ehe  occorono  alia  Repubblica,  quanto 
suir  anmento  delle  sue  entrate,  ed  avendo  li  detti  Signori  da  una  parte 
rivveduti  1  passati  provvedimenti  su  tale  materia  emanati,  e  dalF  altra 
considerate,  che  col  rianimare  Tesecuzione  di  detti  provvedimenti,  e 
coir  estendere  anche  in  proporzione  dei  tempi  le  loro  antiche  prescri- 
zioni  su  alcuna  delle  risorse  ordinarie  di  pubblica  entrata,  nello  stesso 
tempo  si  ottenerebbe  V  aumento  delle  medesime,  e  diverrebero  intanto 
indirettamente  minori  perch^  piii  soffribili  le  spese  di  pubblica  neces- 
sity, riportano". . . 

Pla6anje  carine  u  tugjini. 

1^*  Zakon  Velikoga  Vijeda  od  29.  Maja  1481.  ovako  motiviran: 
„Perch6  el  dretto  delle  dohane  nostre  se  vegna  ad  scoder  de  tutte  le 
mercanaie  fanno  li  nostri^  e  se  conducono  in  golfo  o  fora  del  golfo^ 
altrove  che  Bagusa'^.  (Capit.  a.  32.) 

"^  Zakon  od  29.  Januara  1482.  (Tb.  a.  38,  39.) 

^^8  Zakon  od  9.  Januara  1508.  (lb.  33,  34.) 

''"^  Zakon  od  20.  Februara  1553.  (lb.  57,  58.) 

Provozna  carina. 

'«o  Zakon  od  23.  Januara  1523.  (lb.  a.  68.) 

i«^  Zakon  od  16.  Julija  1573.  (lb.  a.  69.) 

''^  Zakon  od  21.  Februara  1631.  (lb.  a.  99.) 

i«»  Zakon  od  23.  Maja  1638.  (lb.  a.  100.) 

16*  Zakon  od  13.  Avgusta  1646.  (lb.  a.  105,  106.) 

**^  Z.  S.  od  5.  Decembra  1669.  „Per  augumento  dell' entrate  pub- 
blicbe,  per  allettare  i  mercanti  a  frequentare  questa  scala  dalla  cui 
frequenza  e  commercio  ridonda  utility  grande  non  meno  al  pubblico, 
che  emolumento  al  privato". . .  (lb.  a.  128.) 

'''^  Z.  S.  od  3.  Julija  1670.  (lb.  a.  130.) 

i«^  Z.  S.  od  25.  Avgusta  1784.  (D.  A.  D.  Rogat.  1784.  f.  204 
—206.) 

i«8  Z.  S.  od  10.  Maja  1799.  (lb.  Hog.  1799.  f.  225—232.) 

Postupaige  s  hranom. 

^«»  Z.  S.  od  1.  Avgusta  1768.  (D.  A.  D.  Hog.  1768.) 

"0  Z.  S.  od  24:.   Oktobra  1773.  (Ibid.  Rogat.  1773.  f.  197.) 

I'l  Z.  S.  od  27.  Junija   1782.   (Ibid.  Rogat.  1782.    f.   184,  185.) 

i^»  Z.  S.  od  3.  Julija  1784.  (Ibid.  Rogat.  1784.  f.  182,   183.) 

1^'  Z.  S.  od  18.  Julija  1793.  (IWd.  Rogat.  f.  110  et  seq.) 

Postnpanje  s  uljem. 

''*  Z.  S.  od  25.  Novembra  1773.  (Ibid.  Rogat.  1773.  f.  205.) 
1"  Z.  S.    od   2.  Januara   1776.  (Ibid.    Rogat.    1776.  f.    23,    25.) 
Evo  motivacije :  ^Essendo  il  prodotto  degli  olii  divenuto  per  grazia  del 


Digiti 


ized  by  Google 


170  •  K.  VOJKOVld, 

Ri^nore  uno  de*piu  considerabili  vanta^|j^  dello  stato  nostro,  e  che  a 
tempi  presenti  si  pud  dire  V unca  sorgente  del  denaro  che  viene 
ad  introdursi  net  paese  e  diffondersi  per  le  vene  ancora  le  piu 
minute". . . 

i'«  Z.  S.  od  24.  Novembra  1785.  (Ibid.  Ro<^.  1785.  f.  168  -170.) 
1"  Z,  S.  od  4.  Maja  1792.  (Ibid.  Rog.  1792.  f.   99  et  seq.) 

Tinfiki  monopol. 

*'®  Zakon  od  26.  Julija  1737.    (U  Zutoj    knjizi  MS.    Zamanjin  s. 

.S84— 340.) 

^''•^  Zakon  od  26.  Januara  1739.  (Ibid.  s.  340,  341.) 

i»o  Z.  S.  od  27.  Februara  1767.  (D.  A.  D.  Rogat.  1767.) 

»«'  Z.  S.  ad  14.  Junija  1796.  (Ibid.  Ro^.  1796.   f.  89,  90.^ 

»"  Z.  S.  od  26.  Avgusta    1802.    (Ibid.  Rog.  1802.    f.  217,    218.) 

'^3  Z.  S.  od  24.  Avgusta  1804.  (Ibid.  Rog.  1804.  f.  83.) 

»^*  Z.  S.  od  istog  dana  1804.  l\h\j\.  f.  85.) 

^^''  Zakon  od  11.  Julija  1757.  (U  Zutoj  knjizi  —  MB.  Zamanjin,  s. 

10,   11.) 

»»*«  Z.  S.  od  24.  Avgusta  1804.  (D.  A.  D.  Rog.  1804.  f.  83. 

Oprosti  od  carine. 

»''  Z.  S.  od  8.  Aprila  1721.  (lb.  Rog.  1721.  f.  64.)  ,,Dohanerii 
dimittant  pro  bac  vice  Osmano  Passao  Tribunii  sex  sarcinas  (balle) 
risi  veniontis  ex  Alexandria  sine  solutione  dohanae". 

^**^  Z.  iS.  od  23.  Marta  1739.  ^Relaxatum  datium  quod  solvi  de- 
berot  in  Dohana  pro  9400  ochis  orizao,  quae  raittuntur  in  Bosniam  pro 
servitio  illius  Passae,  prout  in  litteris  nobis  scriptis  a  Chichaja  dicti 
Passae".  (Ibid.  Rog.  1739.  f.  214.)  „Idem  Turcis  Tribuniensilt)U8  pro 
morcibus  delatis  ex  Arbania".  (Z.  S.  od  25.  Oktobra  1740.  —  Rog.  1740. 
f.  166.)  Glede  polaksice  dozvoljene  franceskom  kralju  ima  senatski  za- 
kljneak  od  12  Novembra  1766.  —  Rog.  isto  godino  f.  213. 

Druge  pristojbe. 

**'•'  „  Or  dene  per  la  avarrea  de  sancto  Biavio   in  Libro  Zalo  a 
c,  18,  preso  1463.  de  Zenaro"".  (Capit.  f.  35.) 
^»o  %.  S.  od  24.  Julija  1591.  (Ibid.  a.  77.) 

^*^  Isti  gornji  zakljucak,  i  onaj  od  18.  Junija  1627.  (Ibid.  a.  96.) 
1^2  z.  S.  od  13.  Novembra  1627.  (Ibid.) 
»«»  Z.  S.  od  21.  Marta  1631.  (Ibid.  a.  98,  99.) 
'••*  Z.  S.  od  4.  Julija  1650.  (Ibid.  a.   114,  115.) 
1*^  Z.  S.  od  9.  Maja  1651.  (Ibid.  a.  115.) 

Postupanje  s  tugjincima. 

i»«  Z.  S.  od  22.  Junija  1577.,  i  od  17.  Maja  1582.  (Ibid.  a. 
71,  72.) 


Digiti 


ized  by  Google 


GABDrABSKI  SUBTAV  DUBBOVA^EB  BBPUBLIBE.  171 

"'  Z.  S.  od  5.  Maja  1582.  (Ibid.  a.  73,  74.)  Z.  8.  od  14.  Maja 
1588.  (Ibid.  a.  75.) 

'•»  Z.  S.  od  21.  Februara  163 1.  (Ibid.  a.  99.) 

^^^  Z.  S.  od  7.  Novembra  1673.  Uz  ovu  motivaciju:  „Vedeiidosi 
che  li  forestieri  e  particolannente  gli  ebrei  tendono  a  levar  di  mano 
alii  Dostri  nazionali  la  mercatura  delli  cuoi  e  delle  lane,  dalle  quali 
mercanzie  li  nostri  maggiori  sempre  hanno  cavato  utili  pii\  rilevanti,  e 
perd  hanno  procurato  di  rimover  li  stessi  levantini  nonche  gli  Ebrei 
con  nuove  imposte  etiam  esorbitanti  sopra  ditto  mercanzie". . . 

«oo  Z.  S.  od  23.  Januara  1674.   (lb.  a.  139.) 

*<>*  Z.  S.  od  13,  Avgusta  1685.   (D.  A.  D.  Rog.  1685.  f.  250,  251.) 

''0«  Z.  S.  od  14.  Januara  1676.   (Ibid.  Rogat.  1675.  f.  14.) 

^^*  Z.  S.  od  14.  Januara  1701.  „Prima  pars  est  de  committendo 
DD.  Provisoribus  civitatis  ut  faciant  compntum  quae  sit  differentia  datii 
inter  esteros  et  nostros  mercatores  in  dogana  in  omnibus  expensis  quae 
fiunt  ab  utrisque". 

^ Prima  pars  est  de  declarando  quod  exteri  pro  omni  cassa  di  raso 
ut  dicitur  solvant  petia  regalia  decern  et  octo  pro  datio  in  dogana  uti 
solvebant  ultimo  post  bella  Cretae'*.  (Ibid.  Rog.   1701.  f.  38.) 

««*  Z.  S.  od  '^6.  Maria  1707.  (Ibid.  Rog.  1707.  f.  194.) 

^''^  Z.  S.  od  11.  Avgusta  1766.  „Prima  pars  est  de  terminando 
quod  Morlacchi  sive  Graeci  schismatici,  et  Hebrei  nequeant  ire  per 
statum  et  dominium  nostrum  extra  banc  civitatem  et  suburbia,  ad 
emendum  et  vendendum,  exceptis  hebreis  in  solo  casu  formandi  casei 
et  vini  Gascir  sub  poena  quatuor  mensium  carceris  januis  clausis,  quin 
contravenientibus  nequeant  consegui  gratiam  nisi  per  stricturam  septem 
octavarum  partium,  et  unusquisque  e  Dominis  Consiliariis  Exc.  Roga- 
torum  Consilii  possit  ponere  in  poenam  contravenientes,  servatis  ser- 
vandis".  (Ibid.  Rogat.  1766  f.  194.) 


Digiti 


ized  by  Google 


Demografske  prilike  u  juznih  Slavena. 

Citao  u  sjednici  filosoficko-juridickoga  razreda  jugoslavenske  akademije 
znanosti  i  umjetnosti  dne  6.  studtnoga  1895. 

PRAVI  6lAK  dr.  FlUN  VRBANKi. 

I.  Uvod. 

U  prekrasnoj  svojoj  besjedi,  kojom  je  nas  nezaboravni  dr.  Franjo 
Racki  mjeseca  prosinca  1892.  nacrtao  prijegled  o  dvadeset  i  pet 
godiSiijem  djelovanju  nase  akademije.  naglasio  je  izrijekom,  kako 
je  osnivaC  njezin,  preuz.  gosp.  biskup  Strossmayer^  u  samom  imenu 
njezinpm  htio  jasno  izraziti  onaj  zadatak,  koji  joj  je  na  naudnom 
polju  namijenjen  medu  srodnim  plemenima  na  slavenskom  jugu,  te 
kako  se  akademija  nasa  moze  zadovoljstvom  pozvati  na  svoja  istra- 
zivanja,  Sto  se  tifiu  Srba,  Bugara  i  Slovenaca  i  njihovih  zavi^aja 
Ne  ima  sumnje,  da  de  akademija,  da  zadovolji  tomu  svomu  zadatku, 
ova  iztrazivanja  ne  same  nastaviti  nego  ih  i  proSiriti,  da  de  pokraj 
iztrazivanja,  koja  se  tidu  povjesti,  jezika  i  pojava  naravi,  prije  ili 
poslije  preci  i  na  ispitivanje  druStvenih  i  narodno-gospodarskih  pri- 
lika  ovih  plemena,  da  de  napose  i  demografskim  pojavima  naSih 
siiplemenika  posvetiti  onu  pai^nju,  koja  je  nuina,  da  se  uzmogna 
prosuditi  fizikalni  pojavi  u  druStvenom  zivotu  jugoslavenskih  ple^ 
mena.  Sve  do  najnovijega  doba  nije  se  u  torn  pogledu  ni  moglo 
mnogo  udiniti,  jer  su  promatranja  ovih  pojava  bila  nedostatna  i 
nepotpuna;  ta  nije  se  todno  poznavalo  ni  ziteljstvo  balkanskih  ze- 
malja,  a  kamo  li  se  je  Stogod  moglo  znati  o  njihovim  porodnim  i 
pomomim  prilikama,  da  i  ne  spominjem  ostale  populationistidke  i 
narodno-gospodarske  pojave.  Da  nijesu  balkanske  zemlje  bile  stova- 
riStem  obrtnih  i  industrijalnih  proizvoda  evropskih  drzava,  jedva 
bismo  o  tim  prilikama  i  ono  malo  znali,  &to  nam  pripovijedaju 
konzularna  izvjeSda  pojedinih  konzula  i  priopduju  istrazivanja 
engleskoga  trgovadkoga  ureda. 


Digiti 


ized  by  Google 


DEMOGRAFSKE  PRILIKE  U  JU^NIH  SLAVKNA.  173 

Razvojem  poHtidkih  dogodaja  na  Balkanu  pofieSe  se  Siriti  i  stati- 
stidka  istra^ivanja ;  ona  po(Simaju  pomalo  i  znanosti  pruzati  potre- 
bitu  gradu,  na  temelju  koje  6e  se  modi  upuStati  u  prou^avanje 
socijalnoga,  politidkoga  i  ekonomskoga  razvoja  balkanskih  naroda. 
U  kraljevini  Srbiji  utemeljen  je  ve<5  godine  1862.  poseban  statistifiki 
ured,  koji  je  uz  neumoran  rad  Jakiica,  a  kasnije  i  Bogoljuba  Jova- 
noviia,  razvio  vrlo  opseznu  djelatnost;  u  Bugarskoj  osnovano  je 
god.  1881.  posebno  generalno  ravnateljstvo  statistike,  koje  je  po- 
delo  ispitivati  imenito  pojave  ziteljstva  i  trgovine.  U  Bosnoj  i  Her- 
cegovini  nije  doduSe  sve  do  pod  konac  godine  1894.  bila  organizi- 
rana  sluibena  statistika,  ali  se  je  vlada  bosansko-hercegovadka  i 
bez  posebnoga  organizma  statistidke  uprave  u  velike  trudila,  da 
uz  pripomod  svojih  oblastnih  organa  Sto  temeljitije  istraii  i  ispita 
mnoge  pojave,  koji  se  tidu  ne  samo  ziteljstva  nego  i  prilika 
narodno-ekonomskih.  Dosta  je,  da  u  torn  pogledu  istaknem  popis 
ziteljstva,  koji  je  god.  1879.  i  1885.  obavljen  u  Bosni  i  Herce- 
govini.  Danas  je  i  u  Bosni  statistidko  poslovanje  ustrojstvom 
posebnoga  statistidkoga  ureda  ve6  potpuno  uredeno,  te  se  je  god. 
1895.  poput  drugih  kulturnih  dr^ava  mogao  provesti  novi  popis 
Ziteljstva.  Spomenem  li  uz  to,  kako  se  podevSi  od  god.  1875.  u  nas 
lijepo  razvija  djelovanje  sluzbene  statistike,  te  kako  se  poslovanje 
bedkoga  statistidkoga  ureda  proteze  na  hrvatske  i  na  slavenske 
krajeve  zapadne  pole  monarkije,  tada  vidimo,  da  medu  srodnim 
jugoslavenskim  plemenima  osim  jedine  Ornegore,  ne  ima  nijed- 
noga,  gdje  nijesu  barem  u  nekom  pogledu  organizirani  stalni  izvidi 
o  pojavima,  koji  su  za  prosudivanje  njihovih  drufitvcnih  i  narodno- 
gospodarskih  prilika  od  vaznosti.  nu  koji  nam  do  danas  ili  bijahu 
posve  nepoznati  ili  ih  poznajemo  samo  u  nepotpunoj  slici,  jer  se 
osnivaju  na  pukom  nagadanju  i  na  subjcktivnom  nazoru  motritelja. 
Ali  i  ondje,  gdje  joS  ne  dopire  ruka  organizirane  statistidke  dielat- 
nosti,  raste  od  dana  do  dana  nastojanje.  da  se,  pak  bilo  i  putem 
nesustavnim,  fito  svestranije  upoznadu  i  drustveni  i  ekonomski  po- 
javi  balkanskih  naroda ;  zato  se  brinu  vi§e  manje  svi,  kojima  je 
stalo  do  toga,  da  zemlje  balkanske  budu  stovaristem  njihovih  pro- 
izvoda  i  predmetom  njihove  spekulacije.  Dovoljno  je  ako  se  sjetimo 
kako  se  zeljeznice  sve  to  vi^e  razgranjuju,  kako  banke  i  pojedini 
kreditni  zavodi  nastoje,  nebi  li  upravo  u  tim  krajevima  mogli  smjes- 
titi  svoje  glavnice,  te  kako  pojedina  velika  poduzeea  proudavaju 
sve  prilike  ne  samo  da  svojim  proizvodima  prokrde  put  u  te  kra- 
jeve, nego  da  ovdje  otvore  nove  poslovnice. 


Digiti 


ized  by  Google 


174  PR.  YRBJLmdy 

Pogledom  na  sve  to  dobiva  i  znanstveno  istrai^ivanje  syakim 
danom  6vrS6u  podlogu,  na  kojoj  je  ono  kadro  Sto  dublje  zaviriti 
u  kulturne  prilike  pojedinih  jugoslavenskih  plemena,  prikazati  ih 
u  gto  jasnijoj  slici,  te  nas  bolje  nego  li  se  je  to  do  sada  na  temelju 
pukoga  nagadanja  moglo  u^initi,  upoznati  s  fiovjefijim  druStvom, 
kako  ono  postoji  medu  srodnim  plemenima  na  slavenskom  jugu.  jer 
neda  se  tajiti,  da  su  svi  pojavi,  i  vjerozakonaki  i  pravni,  i  narodno- 
gospodarski  i  oni  narodnoga  zivota,  produkt  druStva,  u  kojem  su 
nastali.  Ja  6u  u  ovoj  raspravi  pokusati,  da  donekle  zadovoljim 
tomu  zadatku,  te  da  na  temelju  grade,  kako  je  ona  sabrana  po 
slu2benim  organima,  prika^em  u  prispodobi  sliku  o  nekim  zname- 
nitijim  demografskim  pojavima  srodnih  plemena  na  slavenskom 
jugu,  ostavljajud  daljnjemu  trudu,  da  tu  sliku  protegne  i  na  druge 
pojave,  a  napose  na  one  narodno-gospodarskoga  zivota. 

Zadatak  ovaj  nije  tako  lak  kako  se  moi^ebiti  na  prvi  pogled 
6ini,  jer  ako  i  jesam  za  podlogu  moje  rasprave  uzeo  gradu,  kako 
je  ona  za  pojedine  jugoslavenske  zemlje  sabrana  po  statistici  sluiS- 
benoj.  to  je  ipak  trebalo  ne  samo  mnogo  truda  i  muke,  dok  se  je 
ta  grada  sabrala,  poredala  i  preradila,  nego  i  mnogo  opreza,  da  se 
upotrebe  samo  oni  podatci,  koji  su  zgodni  i  prikladni  za  prispo- 
dobu.  Imenito  je  ova  potonja  okolnost  bila  razlogom,  da  sam  mnoge 
podatke,  koji  su  mi  se  u  slu^benim  publikacijama  kadkada  nudali 
ved  posvema  priredeni,  morao  iznova  preraditi,  samo  da  uzmognem 
dobiti  jednake  pojave  za  prispodobu,  dok  sam  druge,  premda  po 
sebi  vazne  i  zanimive,  iz  svojih  razmatranja  morao  sasvim  izosta- 
viti,  jer  ih  nijesam  nagao  ubiljezenih  u  sluzbenim  publikaeijama 
vedega  dijela  onih  zemalja,  za  koje  sam  drzao,  da  imadu  biti 
predmetom  mojih  razmatranja. 

Uz  ove  poteskode  bio  sam  u  ne  maloj  neprilici:  kako  daleko 
da  protegnem  svoja  razmatranja  i  svoje  prispodobe  u  prostomom 
pogledu  ?  Odgovor  na  ovo  pitanje  6init  6e  se  mnogomu  vrlo  jedno- 
stavnim,  jer  ako  sam  voljan  pisati  demografske  prispodobe  o  jugo- 
slavenskim  plemenima,  tad  je  naravno,  da  ih  protegnuti  valja  na 
Bugare,  Hrvate,  Slovence,  Srbe  i  njihove  zavidaje.  Nu  kakogod 
je  lako  na  ovo  pitanje  odgovoriti,  tako  je  nemogude  po  ovom  od- 
govora  ovaj  zadatak  provesti,  ako  nedemo,  da  ga  osnujemo  na 
pukoj  procjeni,  koja  nije  drugo  nego  li  puko  nagadanje.  Nu 
dim  prispodobe  naSe  osnovati  kanimo  na  sustavnom  promatranju 
mno^tva  pojava ;  dim  znamo,  da  se  ono  ne  samo  pogledom  na  razvoj 
pojava  u  vremenu,   nego  joS  viSe  pogledom  na  njihovo  gibanje  u 


Digiti 


ized  by  Google 


DEMOQRAFSKE  PRILIKE  U  JU^NTH  SLAYBNA.  175 

prostoru  provesti  moze  samo  organiziranom  slu^benom  statistikom, 
tada  i  meni  nije  preostalo  drugo,  nego  se  pogledom  na  gornje  pi- 
tanje  dr^ati  one  grade,  koju  nam  daje  sluzbena  statistika.  Njezin 
pako  rad,  niti  u  onim  drzavama,  koje  su  na  najviSem  stupnju 
kulture,  nije  danas  jo§  tako  razvijen,  da  bi  nam  prikazivao  poje- 
dine  pojave  u  ziteljstvu  pogledom  na  razlike  pojedinih  narodnosti. 
Ta  jo§  nijesmo  niti  kod  popisa  ziteljstva  tako  daleko  doSli,  da  bi 
se  ono  Bvagdje  strogo  razlikovalo  po  narodnosti;  jos  se  nije  ni 
statistika  o  mijeni  ziteljstva  tako  razvila,  da  bi  nam  pojedine  po- 
jave prikazala  prema  zvanju  i  zanimanju  ziteljstva,  premda  bi  ova 
razlika  po  razvoj  nauke  o  druStvu  Ijudskom  bila  od  neizrecive 
vrijednosti!  Jo§  i  danas  vole  u  nekim  drzavama  istraziti  iiteljstvo 
po  materinskom  jeziku  ili  po  jeziku  svagdanjega  obdenja,  nego  li 
po  narodnosti. 

Kraj  tih  prilika  nije  mogude  potpuno  ispitati  pojave  o  mijeni 
ziteljstva  n.  pr.  kod  Hrvata  ili  Slovenaca,  jer  se  niti  za  Hrvate  u 
Ugarskoj,  niti  za  Slovence  u  Stajerskoj  ili  KoruSkoj  napose  ne 
biljeze  ovi  pojavi,  jer  se  u  Istri,  gdje  su  Hrvati,  Slovenci  i  Talijani 
zastupani  dosta  velikim  postotkom,  vjenfianja,  porodi  i  pomori  kumu- 
lativno  iskazuju  za  sva  tri  plemena.  Samo  onda,  kad  bismo  pro- 
matranja  mogli  protegnuti  na  vrlo  malena  podrudja,  kao  §to  su 
n.  pr.  obdine  ili  zupe,  mogle  bi  se  donekle,  ali  i  onda  nepotpuno, 
ove  prispodobe  provesti  pogledom  na  pojedina  plemena ;  ali  u  tom 
slufiaju  morali  bi  na  dispoziciju  imati  prvobitnu  gradu,  koju  poje- 
dinac,  kad  bi  do  nje  i  mogao  dodi,  nebi  mogao  obraditi. 

Kad  dakle  nije  moci  ove  prispodobe  provesti  pogledom  na  poje- 
dina jugoslavenska  plemena,  morala  se  je  uzeti  druga  podloga,  da 
se  ovaj  zadatak  izvede ;  ta  pako  podloga  jesu  one  drzave  i  zemlje 
u  kojima  jugoslavenska  plemena  pretezito  stanuju.  Stojeci  na  ovoj 
podlozi,  izostavili  smo  iz  naSega  promatranja  sve  one  drzave  i 
zemlje,  u  kojima  jugoslavenska  plemena,  ili  svako  za  sebe  ili  vi§e 
njih  Zajedno,  ne  sadinjavaju  barem  polovine  cjelokupnoga  ziteljstva, 
i  opet  obratno,  uzeli  smo  u  okvir  promatranja  sve  one  zemlje,  gdje 
ta  plemena,  ili  svako  za  sebe  ili  u  zajednici  s  drugima,  sadinjavaju 
preko  polovine  ziteljstva.  Ovo  i  jest  razlog,  zaSto  smo  u  okvir  naSih 
prispodoba  povukli  Istru,  te  (ioricu  i  Gradisku,  a  zaSto  smo  naproti 
izostavili  KoruSku  i  Stajersku,  Trst  s  okolicom  i  llgarsku,  premda 
u  ovim  krajevima  po  posljednjem  popisu  stanuje  blizu  600.000 
Slovenaca,  i  do  680.000  Hrvata  i  Srba,  dakle  broj  toli  ogroman, 
da    bi    se    na  nj    morali  osvrnuti,   kad  bismo   htjeli  dobiti  potpunu 


Digiti 


ized  by  Google 


176  PR.  VRBANld, 

sliku  0  demografskim  prilikama  jugoslavenskih  plemena.  Nu  kako 
s  navedenih  razloga  toga  udiniti  ne  moi^emo,  te  kako  se  ni  u  svim 
onim  zemljama,  u  kojima  malo  ne  iskljudivo  stannja  jugoslavenska 
plemena,  ili  u  opde  ne  vode  statistidki  izvidi  (kao  n.  pr.  u  Cmoj- 
gori)  ili  samo  u  ogranidenom  opsegu,  to  se  danas  jo§  niti  uz  najvedi 
napor  ne  mogu  u  jednoj  slici  prikazati  demografske  prilike  svih 
jugoslavenskih  plemena  u  op<5e ;  ovo  nas  ipak  ne  smije  odvratiti  od 
proudavanja  i  prispodobe  druStvenih  i  gospodarskih  prilika  onih 
dr2a\a  i  zemalja,  koje  su  poglavito  nastanjene  jugoslavenskimi 
plemenima,  te  o  kojiima  nam  na  razpolo^bu  stoji  kakva  takva 
grada  organiziranoga  poslovanja  sluzbene  statistike. 

Pogledom  na  sve  ovo  mi  6emo,  u  koliko  nam  dopuSta  sabrana 
grada,  u  okvir  naSih  promatranja  uzeti  demografske  prilike  slije- 
dedih  jugoslavenskih  zemalja:  1.  Bosne  i  Hercegovine,  2.  Bugarske, 
3.  Cmegore,  4.  Gorice  i  Gradiske,  6.  Dalmacije,  6.  Hrvatske  i 
Slavonije,  7.  Istre,  8.  Kranjske  i  9.  Srbije.  Ako  uz  ove  skupove 
joS  napose  navodimo  i  neke  podatke  o  gradu  Rijeci  mjesto  da  ih 
Zajedno  spominjemo  s  podatci  Hrvatske  i  Slavonije,  razlog  je  taj, 
Sto  ove  podatke  niti  sabire  niti  preraduje  hrvatski  statistidki  ured 
nego  onaj  u  PeSti,  te  §to  se  uslijed  toga  u  publikacijama  hrv. 
statistidkoga  ureda  navode  podatci  kraljevine  Hrvatske  i  Slavonije 
bez  grada  Rijeke.  Ovi  krajevi  zauzimlju  prostor  od  281.277  km*  i 
broje  u  okrugloj  svoti  malo  ne  10,606.000  iitelja. 

Svu  gradu,  na  kojoj  je  osnovana  ova  rasprava,  crpao  sam  malo 
ne  iskljudivo  iz  sluzbenih  vrela,  i  to  ponajviSe  iz  sluzbenih  publi- 
kacija  ili  iz  vijestih  dobivenih  neposredno  od  ureda,  koji  se  have 
sabiranjem  doti^ne  grade. 

Nu  jedva  Sto  sam  dovrsio  ovu  raspravu  te  velikim  trudom  pri- 
redio  si  prilo^ene  skrizaljke  i  sradunao  relativne  brojeve,  odreden 
bude  u  Bosnoj  i  Hercegovini  tc  u  kraljevini  Srbiji  novi  popis  2i- 
teljstva,  koji  se  je  imao  obaviti  u  Bosnoj  i  Hercegovini  po  stanju 
od  22.  travnja  1895.,  a  u  Srbiji  po  stanju  od  31.  prosinca  1895.; 
pokraj  toga  doznao  sam  nakon  ved  dovrSenoga  posla,  da  je  i  n 
Bugarskoj  god.  1893.  obavljen  novi  popis  ziteljstva,  dok  sam  ja, 
ne  znajudi  zato,  mogao  uzeti  u  obzir  samo  rezultate  popisa  obavlje- 
noga  g.  1888.  Kako  medutim  sve  do  danas  uza  sve  nastojanje  nije^am 
mogao  dodi  do  sluzbenih  rezultata  bugarskoga  popisa  od  g.  1893.  \ 

^  Od  publikaeija  bugarskoga  statistirkoga  ureda  u  Sofiji,  koje  se 
ticu  popisa  obavljenoga  god.  1893.,  mogao  sam  dobiti  samo  ove  dvije 
knjige: 


Digitized  by  Google  J 


DBHOGRAFSKE  PJEOLIKB  U  JVi^lB.  SLAVENA.  177 

te  kako  su  odnosne  publikacije  za  Bosnu  i  Hercegovinu'  i  za 
kraljevinu  Srbiju',  svjetlo  ugledale  mnogo  kasnije  nego  li  sam  ja 
ovu  radnju  priopdio  u  sjednici  razrednoj,  nijesam  mogao  viSe  uzeti 
u  obzir  ovih  najnovijih  podataka  niti  na  njihovoj  podlozi  razviti 
promatranja  svoja.  Da  medutim  barem  donekle  upoznam  ditatelje 
s  najnovijim  rezultatima  popisa  ovih  zemalja,  ja  sam,  u  koliko 
mi  dopustiSe  Stamparske  prilike,  prigodom  korekture  na  pojedinim 
mjestima  ove  rasprave  spomenuo  i  ove  najnovije  podatke,  te  pre- 
puStam  ditatelju,  da  ih  sam  prispodobi  s  mojim  razlaganjem  i 
prema  potrebi  mozebiti  ispravi  moje  navode.^ 


^PeayjiTaTH  ottb  iipeopoHBaHHe  na  ^o6viThKSi  /^OMamHUT'b  hthuh 
H  KOJiaxa  BT*  KHiisKecTBo  BtJirapHfl  Ha  I-hm  anyapMii  1893  ro- 
/'^HHa**  i  ^PesyjixaTH  ot'b  iipe6poflBaHHe  na  srpa/^MT^b  kohto  cjiy- 
jKaT'fc  aa  maivhaHvie  bt*  KHflacecTBO  6Ti^rapHfl  na  I-hh  AHvapnii 
1893  roAHna". 

Rozultati  popisa  o  samora  ziteljstvu  cini  se  da  jos  nijesu  publici- 
raiii;  uijedua  od  zagrebackih  biblioteka  barom  nije  dobila  takove  pu- 
blikacije. 

*  Vidi  „Hauptre$ultate  der  Volksmhlung  in  Bosnien  und  der  Her- 
cegovina  vom  22,  April  1895,^  Sarajevo  ISIM).,  sastavio  statisticki 
odio  bosanske  i  hercegovacke  zemaljske  vlado,  a  izdala  zomaljska  vlada 
za  Bosnu  i  Ilercegovinu  na  jeziku  njemackom  te  hrvatskom  ili  srpskom. 

2  Vidi  „II]>emxodHU  peayjimamu  noiiuca  cTanoGnumrea  y  icpa- 
^^hCGvnn  Cp6i(ju,  31.  dei^CM^pa  1895.  zodime'*.  Beograd  189G.  Izdalo 
statisticko  odeljenje  ministarstva  narodne  privrede  na  srpskom  i  fran- 
cuskom  jeziku.  U  ovoj  publikaciji  priopcuju  se  medutim  uz  neke  po- 
datke 0  domacoj  stoki  samo  podatci  o  broju  kuca,  te  o  apsolutnom 
broju  faktienoga  i  pravnoga  ziteljstva  po  spolu. 

'  0  rezultatima  popisa  Ziteljstva  u  Bugarskoj  od  god.  1893.  priop- 
coni  su  doduse  neki  podatci  u  broju  10.905  „N.  F.  Prosse"  od  2, 
sije^nja  1895.,  ali  ih  ne  htjedoh  upotrebiti  u  ovoj  raspravi,  jer  ih  nije- 
sam drZao  pouzdanimi.  Nu  kako  nijesam  mogao  doci  do  sluzbene 
grade  bugarskoga  popisa  od  g.  1893.,  ja  cu  samo  radi  orientacije 
titatelja  po  istom  izvoru  ovdje  navesti  neke  podatke  toga  najnovijoga 
popisa.  Ziteljstvo  knczevine  Bugarske  broji  danas  po  ovom  izvoru 
3,310.713  St.  (1,690.626  mus.,  1,620.087  zen.).  Od  toga  broja  ima 
krscana  2,()38.430  st.  (grcko  - istocuih  2,606.786  st,  rimo  - katolika 
22.617  St.,  gregorianaca  6643  st.,  i  protestanta  2384  st.),  muhameda- 
naca  643.258  st.,  J^idova  28.307  st.,  i  ostalih  318  st.  Po  materinskom 
jeziku  bilo  je:  liugara  2,505.217  St.,  Turaka  569.728  St.,  Kumunja 
62.628  St.,  Grka  58.518  St.,  cigana  51.770  st.,  zidova  spanjolskih 
27.551  St.,  Tatara  16.290  st.,  Armouaca  6445  st.,  Njomaca  3620  st.  itd. 


R.  J.  A.  CXXIX.  12 

Digitized  by  VjOOQIC 


178  PR.  VBBAN16, 

II.  BroJ  i  gantoih  iiteljstva. 

Jugoslavenske  zemlje,  od  kojih  su  tri  samostalne  drzave,  Bu- 
garska,  Crnagora  i  Srbija,  vrlo  su  raznolike  i  pogledom  na  povx^ 
Sinu  i  pogledom  na  broj  ziteljstva.  koje  ovdje  stanuje.  Bez  svakoga 
dalnjega  razlaganja  upuduje  nas  o  torn  posebna  skrizaljka  I.  (Vidi 
stranu  179.) 

Broj  Ziteljstva  kako  je  spomenut  u  ovoj  skrizaljci  ustanovljen  je 
u  svim  navedenim  zemljama,  osim  Crnegore,  na  temelju  rezultata 
organiziranoga  popisa.  Za  Cmugoru,  u  kojoj  jos  do  danas  nije 
proveden  popis,  navodimo  broj  ziteljstva  na  temelju  procjene  jx) 
putopisu  dr.  Bernharda  Schwarea^  samo  sa  160.000  st,  premda 
se  u  drugim  raznim  spisima  taj  broj  mnogo  vedim  prikazuje;  nu 
velika  simpatija  napram  Crnojgori,  kojom  je  pisan  ovaj  putopis, 
ozbiljnost,  kojom  je  pisac  motrio  crnogorske  prilike,  i  doticaj  njegov 
s  najmerodavnijim  faktorima,  posvema  opravdavaju  njegov  nazor  o 
broju  crnogorskoga  Ziteljstva. 

Prepustajud  potanju  prispodobu  ovih  krajeva  pogledom  na  povr- 
ainu  i  pogledom  na  sam  apsolutni  broj  ziteljstva  ditaocu  ove  ras- 
prave,  istaci  mi  je  samo  dvije  okolnosti,  na  koje  se  valja  poblize 
osvrnuti;  to  je  sjedne  strane  gustoda  ziteljstva,  a  s  druge  razmjer 
medu  muakim  i  zenskim  spolom. 

Pogledom  na  gusiocu  vidimo  na  ovom  dosta  malenom  prostoru, 
§to  ga  zapremaju  jugoslavenske  zemlje,  koje  su  predmetom  na- 
§ega  promatranja,  najvedih  razlika;  jer  dok  n.  pr.  u  Crnojgori 
na  detvornom  kilometru  stanuje  samo  18  zitelja,  to  su  Gorica  i 
Gradiska  detiri  puta  ja6e  napudene,  jer  ovde  stanuje  76  Zitelja  na 
istoj  povrSini;  izmedu  ove  dvije  skrajnosti  redaju  se  ostali  krajevi 
tako,  da  Crnagora,  Bosna  i  Hercegovina,  Bugarska,  Dalmacija  i 
Srbija  broje  ispod  50  zitelja  na  cetvorni  kilometar,  dok  ostali  kra- 
jevi, napose  Kranjska,  Hrvatska,  Istra  i  Gorica  imadu  50  i  viSe 
zitelja  na  istoj  povrSini. 

Nu  da  sc  uzmognu  prosuditi  vaznost  i  uzroci  ove  razlike  bilo  bi 
svakako  od  potrebe  razmotriti  geografske  potankosti,  te  razgledati 
i  medusobno  prispodobiti  gustodu  pojedinih  predijela  jugoslavenskih 
zemalja ;  ali  takova  prispodoba  neda  se  s  uspjehom  provesti,  jer  je 
opseg  politidkih  dijelova,  u  koje  se  pojedine  zemlje  dijele,  tako 
raznolik,  da  nam  u  torn  pogledu  nestaje  svake  podloge  za  valjanu 
prispodobu.    Tako   demo   n.    pr.    ako   naSe    zupanije    prispodobimo 

*   ^Nontencgro^,  Leipzi^r  1883. 

Digitized  by  VjOOQIC 


DBMOGRAF8KB  PRILIKB  U  JU^KIH  SLAYENA. 


179 


e 

OD 


fa 

S 

fa 
a 


e 

fa 


S 

N 

fl 

3 

fa 

e 


0001  »X 


-op  ,rai[BX 


o 
a 
a. 


»N3 


>N 


a 

M 


a 

S3 


05005  iH 
I    iH         iH         iH 


OiCOfOQOQOOi^NqJOi' 
QOOiOOOiOiOiOiOOC 


-*  a  ^  d 


0>3oq« 


oo^©^ 

iHQpOiHOiOiNQidC^'avi 


t-T  i-T  r-r»o 


iH  S^  O  GO  Oi  O  Oi  Oi        lO  » 


5^ 


08 

a 

1 

bo 


w- 


08   fl 


OS      S,  **  "^ 

•  oj  <p  a 

sis'- 

i  J*a 

Jo  as  a 

S  oo  o-^ 

fl  ^  08   ?!  tH 

•o*^  a  *^-' 

-,   O   3   0)5 

§  a,    :p^ 
'^.«?  B..a  a 


-M  08  H  a  fl 


»  ff  O  ^  -»-•  Irt        fl 


OSCo80*54-»»-  .Z^*^ 


Digiti 


ized  by  Google 


180  FR.  VRBANI6, 

s  pojedinim  okraijima  u  kraljevini  Srbiji  opaziti,  kako  sa  one  opse- 
gom  Bvojim  xx  cjelosti  daleko  vede  od  okruzja  u  kraljevini  Srbiji, 
jer  dok  ovdje  ima  samo  jedno  okruzje  (Uzica)  povrSinu  od  400O 
i  vise  km*,  te  dok  samo  6etiri  okruija  opsizu  preko  3000km*,  a 
vedi  dio  ne  doseze  ni  2000  km',  ima  svaka  naSa  ^upanija  osim 
varazdinske  prostor  od  preko  4800  km*,  zupanija  zagrebadka  pade 
preko  7200  km*.  A  dto  da  istom  reknemo  o  pojedinim  kotarima  u 
onim  jugoslavenskim  zemljama,  od  kojih  neki  ne  zapremaju  ni 
prostor  od  400  km*,  dok  najvedi  jedva  zauzima  povrSinu  od  1900 
km*?  Kraj  ovako  velike  razlike  neda  se  provesti  prispodoba  o  gu- 
sto<Si  u  potankostima  geografskim,  a  gdje  toga  nema,  tamo  se  ni 
gustoda  ne  moze  uzeti  kao  sigurno  mjerilo,  po  kqjem  bi  se  mogle 
prosuditi  kulturne  prilike  pojedinih  zemalja.  Nu  uza  sve  to  neda 
se  poredi,  da  je  ova  gustoda  osobito  vazan  pojav,  jer  je  posljedicom 
najraznovrstnijih  uzroka.  te  jer  je  za  kulturni  razvoj  svakako 
nuzdna  stanovita  gustoda  ziteljstva.  Uzroci  naravni,  socijalni  i  go- 
spodarski,  koji  svagdje  opredijeljuju  gustodu  iiteljstva,  uticu  na 
nju  i  u  onim  krajevima,  koji  su  predmetom  naSega  promatranja; 
nu  ako  i  jest  tezko  odgovoriti  na  pitanje,  koji  od  njih  jadom  sna- 
gom  na  nju  djeluje,  ipak  ne  ima  sumnje,  da  su  socijalni  i  gospo- 
darski  razlozi  u  prvom  redu  odludni  i  za  gustodu  Ziteljstva  jugo- 
slavenskih  zemalja.  Dokazuje  nam  to  okolnost  ona,  gto  u  onim 
krajevima,  u  kojima  gustoda  ziteljstva  iznosi  50  i  viSe  ziteija  na 
km*,  naravni  uzroci,  kao  Sto  su  konfiguracija  zemljiSta,  razdioba 
topline  i  vlage,  kakvoda  tla,  u  cjelini  svojoj  nijesu  manjom  zapre- 
kom  gustodi  nego  li  u  krajevima,  gdje  je  ona  ispod  50  ziteija; 
pak  ako  jest  uza  sve  to  kod  onih  prvih  ziteljstvo  guSde  napudeno, 
razlog  je  tomu  u  razlici  povjestnoga  i  kulturnoga  razvitka  onoga 
dijela  jugoslavenskih  plemena,  koji  je  blize  zapadu  i  onoga,  i  koji 
se  je  sve  do  juder  u  tom  pogledu  prislanjao  na  istok.  Razvojem 
pravnih  i  gospodarskih  prilika,  napose  razvitkom  industrije  i  komu- 
nikacija,  prirasti  de  gustoda  u  svim  krajevima  jugoslavenskih  ze- 
malja, gdje  imade  joS  n  obilju  prostora,  na  kojem  daleko  vedi  broj 
naroda  od  onoga,  koji  je  danas  tu  nastanjen,  nadi  moze  sve  uvjete 
za  svoj  opstanak;  samo  je  veliko  pitanje:  imade  li  u  samim  jugo- 
slavenskim plemenima  toliko  snage  i  jakosti,  da  taj  prirast  nikne 
iz  njih  samih,  ili  nede  li  on  nastati  dolazkom  tudih  elemenata,  koji 
im  nijesu  srodni  ni  po  krvi  nt  po  jeziku  ?  Kad  bismo  za  krajeve, 
koji  su  predmetom  nasega  promatranja,  uz  valjane  popise  imali  i 
valjanu  statistiku  o  mijeni  ziteljstva,  a  napose  kad  bi  bilo  mogude 


Digiti 


ized  by  Google 


DBMOGRAFSKB  PRILIKE  U  JU^NIH  SLAVBMA.  181 

i  tu  mijenu  ziteljstva  prikazati  prema  njezinom  razvitku  kod  poje- 
dinih  plemcna,  tada  bi  se  mogla  opredijeliti  i  sila  i  jakost  toga 
prirastka;  nu  kako  toga  ne  ima,  moramo  se  zadovoljiti  samo  opde- 
nitimi  navodi,  na  koje  (Su  se  osvmuti  kasnije  kod  rasprave  o  po- 
rodu  i  pomoru. 

III.  2iteU8t¥0  po  narodnosti. 

U  koliko  86  je  dosada  kod  jugosl.  plemena  prikazivala  razdioba 
ziteljstva  po  narodnosti  fiinilo  se  je  to  na  pakoj  kombinaciji ;  ali  ni 
danas  se  ona  neda  druga^ije  ustanoviti;  jedno  zato,  jer  ima  kra- 
jeva,  gdje  se  kod  popisa  iiteljstvo  u  op6e  nije  razvrstalo  po  narod- 
nosti, kao  §to  u  Bosnoj  i  Hercegovini,  a  drugo  s  toga,  jer  i  ondje, 
gdje  je  to  udinjeno,  nije  svagdje  uzeta  jednaka  podloga  za  prosu- 
divanje;  tako  se  znade,  da  u  naSoj  monarkiji  nigdje  nije  popisano 
ziteljstvo  strogo  po  narodnosti,  nego  ili  po  materinskom  jeziku  ili 
kao  Sto  u  Austriji  po  ieziku,  koji  se  govori  u  svagdanjem  opdenju. 
Od  ostalih  krajeva  jedina  je  Srbija,  gdje  se  iiteljstva  popisalo  strogo 
po  narodnosti,  dok  je  ono  u  Bugarskoj  razvrstano  po  materinskom 
jeziku,  kao  &to  i  u  nas.  Ne  upu^tajudi  se  u  raspravu  pitanja,  koji 
bi  nadin  bio  najzgodniji  za  istra^ivanje  ziteljstva  po  narodnosti,  te 
da  li  izvidi,  koji  su  dosada  provedeni  u  krajevima,  koji  su  pred- 
metom  naSega  ispitivanja,  u  istinu  odgovaraju  faktidnomu  stanju, 
priopdit  6u  dotidne  pojave  onako,  kako  se  oni  prikazuju  prema 
postojedim  izvidima  (vidi  skri^.  II.  na  str.  182  i  III.  na  str.  183), 
jer  su  oni  svakako  blizi  istini  nego  li  sve  dosadanje  kombinaeije. 
Bazlika,  koja  se  prikazuje  u  broju  ziteljstva  medu  skri^aljkom  I. 
(vidi  str.  179)  i  11.  (vidi  str.  182),  te  koja,  kako  se  u  samoj  skri- 
zaljci  navodi,  od  tuda  potjede,  §to  je  u  skrifaljci  br.  II.  u  nekim 
krajevima  u  ra5un  uzeto  samo  zavidajno,  a  u  drugima  samo  pri-. 
sutno  gradansko  Ziteljstvo,  ne  moze  nas  smetati  u  prispodobi,  jer 
ona  u  cjelosti  nije  velika.  Istaci  mi  je  joS,  kako  sam  za  Cmogoru 
uzeo,  da  cjelokupno  njezino  iiteljstvo  spada  k  narodnosti  hrvatskoj 
ili  srpskoj.  jer  sam  drzao,  da  de  ova  pogrjeSka  biti  manja  nego 
ako  li  na  temelju  puke  kombinaeije  ustanovim  postotak  tudih  ele- 
menata,  koji  stanuju  u  Crnojgori;  ovaj  mi  se  postupak  dini  tim 
opravdanijim,  jer  broj  tudih  narodnosti  u  najnepovoljnijem  sludaju 
jedva  da  6e  premaSiti  pol  drugi  postotak. 

Prema  podatcima  navedenima  u  skriialjci  11.  iive  u  jugoslaven- 
skim  zemljama,  koje  uzesmo  u  okvir  naSih  razmatranja,  8,975.089 
t.  j.  867o  2itelja,  koji  se  broje  jugoslavenskomu  plemenu.  Uzmemo 


Digiti 


ized  by  Google 


182 


FB.  VBBANI6, 


Bosna 

i 

Hercegovina 


Cl- 

0 

0 

0 

»T3 

»rj 

^ 

3. 

a. 

s 

s 

0 

0 

% 

^ 

g 

? 

;s 

D 

§- 

§ 

n 

?f 

Bt 

S 

# 

i. 

i 

< 

0 

C3 

DB 

H 

>o 

8 

O'  H^  «i-?  I  1  II         ^^ 

4i^ls9:-a  I    IS©  I    03  I     I    bOOi 


,  O 


SI'S 

IB     .^^ 


'"  tS.  § 

S  ®  S 

0  c  S 

1  ^-S: 


o 


o 

d 
o 


00 

GO 


SI  1 1 1 1 1 1 1 

o 


s 


&\  0% 

r-     I  s^^»  I   I  t-    t-  1 


-si  S 


6(0 


g 


?s 


CO  M 

O         ,     QDCn 

12'  sa 


?ooc» 


?•        I         ^11 

at      I  09O  I    I 

©to?       h^OO 


4i*  CO  I    bJ^Q  *-a^ 


c»^  cS 

--OH*        pats         HI        OiM 

«©a»MQoboMO»ai»f>*b^So 


^-(^^  ►f^.QO  qs^  tOM  ^ 


■  eg 


Wt  1^  OS  tC  ^-  0*0  CO 

o  Od  •-*  ^s»  o» -^1      i£k-^]*^jt« 
«eQoiuo^ocoeib^s^oc» 

OSCCCn«DOtOO-*t>£)0%^-0 

■sj  yi  cyt  qs  ge>  ec»  ©^  oi  00  tc  5© 


Bugarska 


Cmagora 


Dalmacija* 


Gorica 

i 

GradiSka^ 


Hrvatska 

i 
Slavonija" 


Istra« 


Kranjska' 


Rijeka 


Srbija 


Ukupno 


3. 


0 


9 

B 
0 

E   ft* 
B.  g 

<-   0 


I 


e 
B 


r 


Digiti 


ized  by  Google 


DBMOORAFSKB  PRILIKE  U  JU^NIH  SLAYBNA. 


183 


Skrii.  III. 

iitellstvo  po  narodnostl  (odnosno  po  materlnskom  lezikn). 

Relativm  brojevi  (na  1000  iitelja). 


Narodnost 

i'i 

1 

g 

03 

1 

si 

1' 

1 

CO 

'5* 

1 

4 

1 

Ukupno 

Bugari      .    . 

_ 

7374 

_ 

_ 

_ 

0-63 

220-2 

Hrvati   ili 

Srbi  .   .    . 

965-7 

0-7 

1.000,9620 

0-3  878-95I453-9;    1-3 

128-7 

905-00 

565-6 

Slovenci 







0-7 

631-3     9.59il43-3 

940-7 

943 

0-21 

634 

Uesi   i   Slo- 

vaci       .   . 





— 

27 

0-3 

18.81 

1-3 

0-7 

08 

0-76 

4-2 

Ostali   Sla- 

veni       .    . 



11 

— 

— 

— 

1.65 

— 

— 

01 

0-17 

0-7 

Magjari    .    . 



— 

— 

— 

— 

31-47 

— 



36-0 

0-96 

6-8 

Nijemci    . 
Talijani     .    . 



0-7 

— 

39 

10-2;  53-73 

191 

56-6 

50-7 

318 

15-8 



— 

— 

30-7  357-8 



380-7 

0-6:441-2 

0-39 

21-2 

Turci    .    .    . 

1-5 192-5 



— 











0-53 

57-8 

Ostali   .    . 

32-8   67-6 

— 

— 

0-1 

5-80 

1-7 

0-1 

248-2 

88-17 

44-3 

Svega  skupa 

1.000 

1. 000 

I.OOO 

1.000 

1.000 

1.000 

1.000 

1.000 

!.000 

1.000 

1.000 

li  u  obzir  oditu  neistinu,  da  na  Rijeci  ima  44%  Talijana,  a  samo 
12'8%  Hrvata  ili  Srba,  te  priradunamo  li  k  ovomu  broju  i  one, 
koji  stanuja  u  krajevima,  koje  s  razloga  ^ore  navedenih  ne  uzesmo 
u  okvir  ove  rasprave,  kao  Sto  su  Stajerska,  KoruSka,  Trst  s  oko- 
licom  i  Ugarska,  gdje  po  posljednjem  popisu  ima  679.220  Hrvata 
ili  Srba,  i  584.147  Slovenaca,  to  ima  u  austro-ugarskoj  monarkiji, 
Bosnoj  i  Hercegovini,  Bugarskoj,  Crnojgori  i  Srbiji  ukupno  naj- 
manje  10,238.500  Hrvata  ili  Srba,  Bugara  i  Slovenaca.  Sjetimo  li 
se  kako  se  je  u  austro-ugarskoj  monarkiji  u  opde  postupalo  kod 
popisa  ziteljstva  po  materinskom  jeziku,  te  kako  su  napose  u 
Austriji  popisani  samo  prisutni  zavi^ajnici,  to  je  ovaj  broj  u  istinu 
mnogo  vedi,  te  nedemo  pogrjeSiti,  radimamo  li  cijelokupni  broj 
jugoslavenskih  plemena  okruglo  barem  na  10,300.000  zitelja.  Ako 
od  ovoga  broja  odbijemo  Bugare,  to  preostaje  7,972.391  ili  okruglo 
8  milijuna  Hrvata,  Srba  i  Slovenaca,  koji,  ako  i  zivu  u  raznim 
drzavnim  skupinama,  ipak  safiinjavaju  u  geografskom  pogledu  viSe 
manje  suvislu  cjelinu  ziteljstva,  koja  pravo  rekud  sadinjava  jedan 
narod,  koji  govori  raznim  narjedjem  ali  jednim  jezikom. 

Ne  de  li  u  ovom  pojavu,  da  ne  govorim  o  drugim  prilikama,  ne 
samo  naSa  akademija  nego  u  opde  cjelokupni  rad  Hrvata.    Srba  i 


Digiti 


ized  by  Google 


184  FR.  VRBANI6, 

Slovenaca,  nadi  prvi  uvjet  za  svoje  nastojanje  oko  jedinstva  knjige 
i  nauke;  ne  ima  li  ovom  broju  naroda  jedne  krvi  dovoljnoga  poti- 
caja,  kako  da  se  u  svim  granama  razvije  kultura,  u  kojoj  <Se  se 
jasno  zrcaliti  sve  posebitosti  naSega  naroda,  koji  je  brojem  svojim 
dosta  jak,  da  ovu  posebitost  istakne  na  svakom  podrufiju  civilizacije? 
Neka  o  torn  razmiSljaju  oni  koji  drze,  da  nas  ima  premalo  za 
samostalan  kulturni  iivot 

Od  svih  krajeva,  koji  spadaja  u  opseg  nafiega  promatranja,  osim 
Cmegore,  naj^ifidi  karakter  imadu  Bosna,  Dalmacija,  Kranjska  i 
Srbija,  jer  svagdje  preko  90^/o  svega  ziteljstva  spada  u  skup 
hrvatskoga  ili  srbskoga,  odnosno  slovenskoga  plemena.  U  Hrvatskoj 
snizuje  se  taj  postotak  na  88%,  dok  u  Gorici  i  GradiSki  pada  na 
63%,  a  u  Istri  malo  ne  ispod  60%.  Sto  se  pako  napose  U6e  Bu- 
garske,  to  u  njoj  ne  ima  u  svemu  ni  puna  74%  Bugara,  a  samo 
0*07%  Hrvata  ili  Srba.  Prema  tomu  je  broj  ostalih  narodnosti  u 
jugoslavenskim  krajevima  dosta  velik,  jer  iznosi  ako  izuzmemo 
(5ehe  i  ostale  Slavene,  preko  14"5%  t.  j.  blizu  jedne  sedmine  svega 
ziteljstva.  Vai^nost  ovoga  pojava  moze  se  prosuditi  istom  onda,  kad 
se  promotri,  kako  su  ovi  tudi  elementi  geografski  razdijeljeni  po 
pojedinim  krajevima,  jer  se  samo  tada  dade  razabrati  njihov  iiticaj 
u  narodno-gospodarskom  i  politidkom  pogledu  na  domade  ziteljstvo, 
Budu6  mi  nije  zadatak  pisati  etnografije  jugoslavenskih  zemalja,  ne 
mogu  se  upuStati  u  potanko  razlaganje  ovoga  pojava,  moram  ipak 
istadi,  kako  su  Istra  i  Gorica  razmjerno  najviSc  okruzene  tudim,  i 
to  talijanskim  plemenom,  jer  ondje  ima  preko  38%  a  ovdje  preko 
35%  Talijana.  Uz  ove  dvije  zemlje  najvise  se  Siri  tudi  Jivalj  u 
Bugarskoj,  a  zatim  u  drugom  redu  u  Srbiji,  Hrvatskoj  i  ostalim 
krajevima.  U  Bugarskoj  je  imenito  znamenit  broj  Turaka,  koji 
broje  preko  19®  0  svega  ziteljstva,  zatim  Grka  (58.326  t.  j.  l*857o)» 
Cigana  (50.291  t.  j.  1*6%),*  Rumunja  (49.070  t.  j.  1-55%)  i  Spa- 
njolskih  zidova  (23.541  t.  j.  0*75%).  U  Srbiji  se  brojem  svojim 
istidu  osobito  Rumunji  (143.684  t.  j.  6-64%)  i  Gigani  (37.580  t.  j. 
1-74%),  a  manje  Nijemci  (6.878  t.  j.  3-18%),  Spanjolski  zidovi 
(4510  ili  0-2%)  i  ostali  kao  Sto  su:  Magjari  (2126),  Turci  (1124), 
Grci  (1611),  Cincari  (1230)  i  Arnauti  (1805).  U  Hrvatskoj  su  na- 
proti  od  tudih  narodnosti  najmnos^obrojniji  Nijemci  (5*37%)  i  Ma- 
gjari  (3-14«/o). 

Priznavajudi  veliki  upliv,  kojim  u  svim  naSim  krajevima  oyi 
tudi  elementi  utjedu  na  cjelokupni  zivot  domadega  ziteljstva,  oso- 
bito ondje,  gdje  ih  se  je  na  jednom  mjestu  koneentrirao  vedi  broj, 


Digiti 


ized  by  Google 


DBMOGRAFSKE  PR1L1KE  U  JU^NIH  SLAVENA.  185 

od  velike  je  vaznosti  znati,  kako  se  teiSajem  vrcmena  razvija  raz- 
mjer  tudih  narodnosti  napram  domadem  ^iteljstvu.  U  torn  pogledu 
niti  se  mo^e  prispodoba  protegnuti  daleko  u  proSlost,  niti  se  dade 
ona  izvesti  jednakom  potpunosti  za  sve  krajeve,  koji  su  predmetom 
na§ega  promatranja. 

Da  i  ne  navodim  Crnegore,  za  koju  u  op(5e  ne  ima  izvida  o 
^iteljstvu,  spomenuti  mi  je  ponovno,  kako  u  Bosni  i  Hercegovini 
nije  niti  kod  posljednjega  popisa  popisano  ziteljstvo  po  narodnosti, 
dok  je  u  Bugarskoj  proveden  takav  popis  za  cijelu  knezevinu  po 
jednakim  nadelima  prvi  put  istom  god.  1888.  Istina  je,  da  je  u 
Bugarskoj  ve6  god.  1881.  po  svim  modernim  pravilima  popisano 
ziteljstvo  po  narodnosti,  a  u  istodnoj  Rumeliji,  da  je  obavljen  prvi 
takav  popis  god.  1880.,  slijededi  pako  god.  1885.,  nu  strogo  uzev6i 
ne  bi  rezultati  ovih  popisa  u  pogledu  narodnosti  mogli  biti  podlogom 
prispodobi  s  odnosnimi  podatci  od  g.  1888.^  ved  zato,  jer  je  popis 
od  god.  1880.  u  isto^noj  Rumeliji  obavljen  sasvim  povrSno.  Da 
medutim  ne  izostavimo  Bugarske,  ja  sam  ipak,  ako  i  proti  pravi- 
lima prispodobe  spojio  podatke  za  Bugarsku  od  g.  1881.  s  onima 
za  istofinu  Rumeliju  od  g.  1885.  u  jednu  cjelinu,  da  ih  tako  uz- 
mognem  prispodobiti  s  podatcima  od  god.  1888.  Za  ostale  krajeve, 
imenito  za  one,  koji  se  nalaze  u  podrudju  austro-ugarske  monar- 
kije,  posvema  su  sravnjivi  naSi  podatci  od  g.  1890.  s  onima,  Sto 
ih  imademo  za  god.  1880.,  dok  za  kraljevinu  Srbiju  sravniti  mo- 
zemo  podatke  od  g.  1890.  s  onima  od  g.  1884.  Prema  tomu  mo- 
ramo  i  kod  ove  naSe  prispodobe  za  sebe  promatrati  Bugarsku  i 
Srbiju,  a  za  sebe  opet,  i  to  u  jednoj  cjelini,  one  krajeve,  koji  se 
nalaze  u  podruCju  austro-ugarske  monarkije. 

Ufiinimo  li  to,  tad  opazamo  prije  svega,  kako  se  je  u  Bugarskoj 
doma6e  Ziteljstvo  narodnosti  bugarske  ne  samo  u  relativnom  nego  i 
u  apsolutnom  pogledu  umnoi^ilo  za  dosta  velik  postotak,  jer  dok  ono 
prema  starijoj  kombinaciji  (g.  1881.  i  1885.)  iznosi  samo  67*9% 
od  cjelokupnoga  ziteljstva,  povisio  se  je  taj  omjer  god.  1888.  za 
preko  4%,  a  apsolutni  broj  Bugara  narasao  je  za  299.003  st. ;  na- 
proti  je,  ponajviSe  uslijed  velikoga  iseljivanja,  broj  Turaka  pao  u 
relativnom  (od  24*4%  na  19*2%)  i  u  apsolutnom  pogledu  (od 
727.602  na  607.331).  Promjene  kod  ostalih  narodnosti  od  manje 
su  znamenitosti,   istadi  mi  je  samo,   da  je  broj  Nijemaca  poskofiio 

^  Vidi  dr.  Const.  Jirecek:  „Das  Furstenthum  Bulgarien".  1891. 

Digitized  by  VjOOQIC 


1 86  FR.  VRBANlO, 

od  1434  na  2245,    te  je  uslijed  toga  porasao  i  njihov  razmjer  na- 
pram  ukupnom  ziteljstvu  od  0  05^/^  na  007%. 

I  u  kraljevini  Srbiji  vidi  se  u  razdoblju  od  dest  godina  prirast 
domadega  eleinenta,  jer  se  je  broj  Hrvata  ili  Srba  umnozio  za 
13-4«/o  t.  j.  za  262.980  iitelja  (od  1,693.574  na  1,956.554);  uslijed 
toga  je  poskodio  i  opdi  razmjer  domadega  ziteljstva  od  89'05% 
na  90  5% ;  od  ostalih  narodnosti  umnozio  se  je  u  ovom  razdoblju 
jo6  broj  Nijemaca  od  4759  na  6878,  Magjara  od  1311  na  2126, 
i  Cigana  od  34.066  na  37.580,  te  se  je  prema  tome  napram  cjelo- 
kupnom  ziteljstvu  promijenio  i  opdi  razmjer  kod  Nijemaca  od  0*25% 
na  0-32%,  kod  Magjara  od  0*07%  na  0-09%,  a  kod  Cigana  od 
I'lQ^lo  na  1*73%;  naprotiv  se  je  umanjio  broj  Bugara  (od  6749 
na  1359)  i  Rumunja  (od  149.727  na  143.684),  te  se  je  napram 
cijelokupnomu  ziteljstvu  promijenio  omjer  onih  prvih  od  0'35%  na 
0-06%,  a  ovih  potonjih  od  7-87«/o  na  664%. 

U  krajevima,  koji  se  nalaze  u  opsegu  austro-ugarske  monarkije, 
t.  j.  Gorici  i  Gradidki,  Dalmaciji,  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  Istri  te 
Kranjskoj  prirasao  je  za  razdoblja  od  10  godina  (od  1880 — 1890) 
broj  svih  narodnosti  osim  talijanske,  kojoj  se  je  broj  umanjio  za 
4478  duSa  t.  j.  za  21%  (od  215.338  na  210.860  st);  nu  ovaj  je 
prirast  relativno  najmanji  upravo  kod  plemena  jugoslavenskoga^ 
jer  je  u  ovim  krajevima  prirasao  broj  Hrvata  ili  Srba  za  12*7% 
(apsolutno  za  289.816  t.  j.  od  2,274.642  st.  na  2,564.458  at),  a 
broj  Slovenaca  samo  za  4'1%  (apsolutno  za  26.157  st.  t.  j.  od 
640.880  na  667.037  st),  dok  se  je  broj  ostalih  narodnosti  umnozio 
u  nmogo  vecem  razmjer u.  Tako  je  narasao  broj  Magjara  za  66*1% 
(apsolutno  za  27.377  st  t.  j.  od  41.417  na  68.7.4  st),  Nijemaca 
za  26.2 7o  (apsolutno  za  32.300  st  t  j.  od  123.351  na  155.661  st.), 
Ceha  za  765%  (apsolutno  za  18.783  t  j.  od  24.557  na  43  340  st.), 
Rusina  za  27  2%  (apsolutno  za  729  st.  t  j.  od  2827  na  3606  st.) 
i  napokon  ostalih  narodnosti  za  31 '7%  (apsolutno  za  3206  t  j.  od 
10  094  na  13.300  st.).  Na  temelju  ovih  podataka  prikazuje  nam  se 
u  najnepovoljnijem  svjetlu  prirast  Slovenaca,  jer  zaostaje  ne  samo 
relativno  nego  i  apsolutno  za  prirastkom  Nijemaca  i  Magjara. 

Uslijed  ovih  prilika  mijenja  se  u  Jugoslav,  zemljama  austro- 
ugarske  monarkije  i  opci  razmjer  pojedinih  narodnosti  napram 
cjelokupnomu  ziteljstvu  ovako: 


Digiti 


ized  by  Google 


DBHOGRAFSKB  PRUJKB  U  JUi^MIH  SIjAVSNA.  187 


Od  ukupnoga  iiteljatva  bilo  je 

god.  1890. 

god.  1880. 

Hrvata  ili  Srba 

.     68-8% 

68-2»/o 

Slovenaca    .     . 

.     17-9«/o 

19-2»/o 

Nijemaca     .    . 

.      4-2% 

3-7«/„ 

Magjara  .     .     . 

l-9«/o 

l-37o 

Talijana  .... 

5-6% 

6-47o 

Ceha  .... 

-       l-27o 

0-8% 

Busina    .     .     . 

0-1% 

0-08«/o 

ostalih      .     .     , 

0-3% 

o-37o 

Ukupno  .     .      100  99-98 

Iz  ovih  podataka  razabiramo,  da  je  kod  jagosiovenskoga  pl&- 
mena  u  cijelosti  postotni  razmjer  napram  cjelokupnom  ziteljstvu 
spao  za  0*7  7o  u  korist  Magjara,  Nijemaca  i  Ceha,  a  samo  malenim 
dijelom  u  korist  Rusina,  jer  dok  su  ove  Cetiri  narodnosti  g.  1880 
Dapram  cjeloknpnom  iiteljstvu  brojiie  S'SS^o?  narasao  je  g.  1890. 
ovaj  postotak  na  7*47oj  naproti  je  postotak  jugoslavenskih  plemena 
t.  j.  Hrvata  ili  Srba  i  Slovenaca  spao  od  87  4%  u  godini  1880. 
na  86'7®/o,  u  god.  1890.  Promjena  nije  doduSe  u  cjelosti  velika, 
ali  je  ipak  vazua  ve6  zato,  jer  pokazuje,  kako  se  tudi  elemenat 
giri  na  Stetu  domadega. 

Da  se  medutim  uzmo^e  prosuditi  vainest  ovoga  pojava,  trebalo 
bi  pogledati  ovo  direnje  tudega  elementa  u  pojedinim  manjim  kra- 
jevima,  jer  kad  bi  se  on  po  svim  krajevima  jednako  dirio,  ne  bi 
prirast  njegov  ni  bio  od  velike  znamenitosti  ni  s  gledidta  ekonom- 
skoga  ni  s  gledifita  politidkoga.  Ja  u  ovoj  raspravi  ne  moga  ovo 
promatranje  protegnuti  na  manje  kotare,  te  6u  se  ograniditi  samo 
na  pojedine  zemlje. 

Udinimo  li  to,  tad  nam  je  prije  svega  naglasiti,  da  u  krajevima, 
koji  su  predmetom  nafiega  promatranja,  na  omjer  jugoslavenskih 
plemena  napram  cjelokupnomu  broju  ziteljstva  uplivaju  u  prvom 
redu  Talijani,  Nijemci  i  Magjari,  a  u  drugom  Cesi,  i  to  tako,  da 
Talijani  na  taj  omjer  utje^u  u  Istri,  Gorici  i  Dalmaciji,  Magjari  u 
Hrvatskoj,  Oesi  poglavito  u  Hrvatskoj,  a  manje  u  Istri,  dok  Nijemci 
u  svim  predijelima  sad  viSe  sad  manje  taj  omjer  opredijeljuju.  Sto 
se  prije  svega  tide  talijanske  narodnosti,  to  je  u  desetgodiStu  od 
1880 — 1890.  broj  njezinih  pripadnika  prirasao  u  Gorici,  GradiSki 
(od  73.425  St.  na  76.614  st.)  i  u  Istri  (od  114.291  st.  na  118.027 
St.),  a  umanjio  se  je  dosta  znatno  u  Dalmaciji  (od  27.305  st.  na 
16.000  St.,  dakle  za  preko  70%).  Uslijed  toga  povisio  se  je  napram 
cjelokupnom   ziteljstvu   postotak   talijanske  narodnosti   u   Gorici  i 


Digiti 


ized  by  Google 


188  FR.  VRBAMI^, 

Gradiski  35-64%  na  3578%,  u  Istri  od  38*07%  na  4022%,  dok 
se  je  u  Dalmaciji  snizio  od  5*797o  na  3  07%.  Broj  Nijcmaca  uma- 
njio  se  je  u  Gorici  i  GradiSki  (od  2659  na  2195),  u  Kranjskoj  (od 
29.392  na  28.033  st.),  u  Dalmaciji  (od  3382  na  2026  st.),  a  povecao 
u  Istri  (od  4779  na  5904  st.)  i  u  Hrvatskoj.  Nu  dok  u  Istri  taj 
prirast  iznosi  1125  st.,  ponarasao  je  u  Hrvatskoj  njemadki  elemenat 
od  83.139  na  117.493  st.  t.  j.  za  34.354  st.  t.  j.  dakle  za  41-3%. 
Ovaj  razmjerno  dosta  veliki  prirast  njemafikoga  elementa  u  Hrvat- 
skoj, razlogom  je,  da  je  i  op<Si  omjer  Nijemaca  napram  cjelokup- 
nomu  ziteljstvu  poskodio  od  4'4%  na  5*37%,  dok  se  je  u  drugim 
krajevima  snizio  ako  i  ne  za  mnogo.  i  to  u  Gorici  i  GradiSki  od 
1-29%  na  102%,  u  Dalmaciji  od  0'72%  na  039%,  u  Kranjskoj 
od  6"15%  na  o'66%,  u  Istri  je  naprotiv  poskodio  od  1'68%  na 
1*91%.  Uslijed  toga  su  u  Hrvatskoj  Nijemci  napram  cjelokupnom 
ziteljstvu  dostigli  malo  ne  isti  onaj  omjer,  Sto  ga  imadu  u  Kranjskoj. 

Razmjerno  najvi§e  se  je  umnozio  elemenat  magjarski  i  to  samo 
u  Hrvatskoj,  jer  ga  u  drugim  krajevima  ni  ne  ima.  Broj  Magjara 
narasao  je  od  41  417  na  68,794,  dakle  za  27.377  t.  j.  za  661%, 
te  je  uslijed  toga  poskodio  i  op<Si  njihov  omjer  napram  cjelokupnom 
ziteljstvu  od  2*19%  na  S'U%. 

§to  se  napokon  tifie  Ceha  i  Slovaka,  to  je  njihov  broj  od  vaznosti 
samo  u  Hrvatskoj,  jer  u  drugim  krajevima  oni  jedva  broje  po 
koju  stotinu;  ali  ovdje  im  je  prirast  dosta  znamenit,  u  deset  godina 
njihov  je  broj  poskodio  od  28.198  na  41.135,  dakle  za  12.937  t.  j. 
za  45*8% ;  prema  tomu  sa^injavaju  oni  danas  od  ejelokupnoga 
iiteljstva  1'88%,  dok  je  god.  1880.  njihov  postotak  iznosio  1*26%. 

Pogledamo  li  sada  razvoj  domaSega  elementa  u  pojedinim  kraje- 
vima, tad  opazamo,  kako  je,  izuzev  Hrvatsku,  svagdje  drugdje 
razmjer  toga  elementa  (t.  j.  Hrvata  ili  Srba  i  Slovenaca)  napram 
opdem  broju  iSiteljstva  posko^io.  Vidimo  to  iz  slijededih  podataka, 
koji  nam  pokazuju,  da  je  broj  Hrvata  ili  Srba  i  broj  Slovenaca 
napram  svim  ostalim  narodnostima  iznosio: 

god.  1880.  god.  1890.  god.  1890. 

Gorica  i  GradiSka      .    63-02%  63*43%  +0-41% 

Dalmacija     ....    93-38%  96*27%  +2-89% 

Hrvatska  i  Slavonija      92*54%  88*84%  —  3*70% 

Istra 57-94%^  59*72%2  4-1*78% 

Kranjska      ....    93*72%  94*20%  +0-48% 

1  Hrvata  42-80%,  Slovenaca  15-147^. 

2  Hrvata  45'39%,  Slovenaca  14-33%. 


Digiti 


ized  by  Google 


DBMOGRAFSKB  PRILIKB  U  JTJ^IH  SLAYBNA.  189 

Najpovoljniji  razvoj   domadega  elementa  opazamo  dakle  u  Dal- 

maciji   i   Istri,    a   zatim   u   drugom   redu    u   Gorici  i   GradiSki   te 

Kranjskoj,  dok  nam  ae  u  Hrvatskoj  u  torn  pogledu  pokazoje  dosta 

znamenit  nazadak,  jer   se  je   omjer  domadega   ziteljstva   napram 

ukupnom  broju  naroda  snizio  za  3*77o.  Nu  ovu  promjenu  ne  imamo 

traziti  u  tom,   dto   se  je   umanjio  broj  domadega  i^iteljstva,    ved  u 

tom,  §to  je  prirast  tudega   elementa  razmjerno  br2i  i  vedi  od  pri- 

rasta  elementa  domadega;  i  to  tako,  da  ovoga  nerazmjera  ne  nala- 

zimo   u   nijednom   od   onih   krajeva,    koji   su   prijedmetom  nasega 

promatranja.  Vidimo  to  iz  slijededih  brojeva,  koji  pokazuje,  da  se 

je  u  razdoblju  od  g.  1880 — 1890.  broj  domadega  ziteljstva  napram 

tudem  pomnozio  (-(-)  ili  umanjio  (— )  u  postotcima: 

kod  Hrvata  kod  ludib  na- 

ili  Srba        kod  81ovenaca  rodnosti 

Gorica  i  GradiSka     .         —  +  39  +    35 

Dalmacija    ....  +138  —  —  372 

Hrvatska  i  Slavonija  4-12-2  +44  •        +523 

Istra +15-6  -fS-'^  +    46 

Kranjska     ....         —  +4'2  —    35 

Ovi  nam  podatci  pokazuja  prije  svega,  kako  u  Dalmaciji  i 
Kranjskoj  domade  2iteljstvo  svojim  brojem  raste  a  tude  pada,  kako 
je  u  Gorici  i  Gradidki  prirast  domade  narodnosti  za  vrlo  neznatan 
postotak  vedi  od  prirasta  tudega  elementa,  kako  je  u  Istri  priraslo 
domade  i  tude  ziteljstvo,  ali  ono  prvo  u  mnogo  povoljnijem  raz- 
mjeruy  te  kako  je  napokon  u  Hrvatskoj  prirast  tudega  elementa, 
ako  i  ne  u  apsolutnom  pogledu,  a  ono  u  relativnom  daleko  vedi 
od  prirasta  elementa  domadega. 

Na  temelju  ovoga  razmatranja  zakljudujemo,  da  razlog  slabijemu 
prirastku  domadega  plemena  u  krajevima  jugoslavenskim,  koji  se 
nalaze  u  okviru  austro-ugarske  monarkijei  \ei\  ponajvi^  samo  u 
nerazmjerno  velikom  prirastku  tudega  elementa  u  Hrvatskoj,  i  to 
napose  u  velikom  prirastku  Nijemaca,  Magjara  i  Ceha.  Ako  uslijed 
toga  ovaj  relativno  slabiji  prirast  jugoslavenskoga  plemena  u  kra- 
jevima, koji  su  predmetom  naSega  promatranja,  nije  u  cjelosti 
svojoj  od  nepovoljnih  posljediea,  on  je  ipak  za  nas  u  Hrvatskoj 
pojav  takav,  u  koji  bi  se  trebalo  dublje  zamisliti,  osobito  kad  se 
znade,  da  ovo  Sirenje  tudih  elementa  nije  jednako  po  cijeloj  zemlji, 
nego  da  je  ono  koncentrirano  na  pojedine  krajeve  i  to  ponajvise 
na  predijele  slavonske. 


Digiti 


ized  by  Google 


190  PR.  VBBANK^, 

ZavrSujud  ovo  razmatranje  o  rasporedu  narodnosti  u  krajevima 
jogoslavenskim,  morali  bismo  odgovoriti  na  pitanje,  da  li  je  ovaj 
prirast  domadega,  odnosno  tudega  elementa  nastao  sam  po  sebi, 
t.  j.  s  razloga  unutarnjih,  naime  vidkom  poroda  nad  brojem  po- 
mora,  ili  s  razloga  vanjskih,  t.  j.  doseljivanjem?  Odgovor  na  ovo 
pitanje  va^an  je,  jer  se  na  njegovoj  podlozi  prosuditi  dade  ne  samo 
unatamja  vainost  prirastka  tudih  elementa,  nego  i  odredbe,  §to  bi 
ih  eventualno  imala  odrediti  upravna  vlast,  da  s  jedne  strane  pri- 
digne  domadi  elemenat,  a  s  druge  da  sustegne  prirast  tudinaca.  U 
koliko  smo  na  ovo  pitanje  u  opde  kadri  odgovoriti  na  temelju 
podataka,  koji  su  nam  pri  ruci,  ja  (Su  se  na  to  pitanje  osvmuti 
kasnije  kod  mijene  ziteljstva. 

IV.  i^iteljstYO  po  spolu. 

Ispitujuc  nadalje  demografske  prilike  jugoslavenskih  plemena, 
razgledat  nam  je  zanimiv  pojav,  koji  se  ovdje  pokaznje  pogledom 
na  razmjer  medu  muSkim  i  ienskim  spolam;  jer  dok  je  prosjekom 
u  ditavoj  Evropi  £enski  spol  brojem  ja^i  od  muSkoga  (na  1000 
mu^kih  1 024  ienske),  dok  se  ovaj  pojav  opaza  pojedince  i  u  svim 
kulturnim  drzavama  evropskim  osim  jedine  Italije,  pokazuje  nam 
se  u  krajevima  jagoslavenskim,  a  napose  u  onima,  koji  su  pred- 
metom  nadega  promatranja,  protivan  pojav,  da  je  muSki  spol  brojem 
ja6i  od  zenskoga,  jer  na  1000  muSkaraca  ima  963  2ene,  t.  j.  od 
svake  hiljade  stanovnika  ima  510  mudkaraca  i  490  i^ena.  Mnogomu 
dinit  <5e  se  posve  irelevantnim,  da  li  je  brojem  pretezitiji  mu§ki  ili 
zenski  spol,  a  uslijed  toga  i  suviSnim  svako  potanje  istrazivanje 
toga  pojava.  Pak  ipak  tomu  nije  tako;  jer  se  dufievne,  dudoredne 
i  gospodarske  prilike  naroda  u  veliko  ravnaju  prema  omjeru  spo- 
lova;  jer  prema  prete^itosti  jednoga  ili  drugoga  spola  dobivaju 
svoje  obiljezje  i  promet  i  druStveni  zivot,  i  jer  napokon  kod  na- 
roda, kod  koga  vlada  monogamija,  od  toga  omjera  zavisi,  ho<5e  li 
koji  njegov  dio  biti  iskljuden  od  bradne  zajednice,  Sto  je  opet  od 
vainosti  s  toga,  jer  je  istina  nepobitna,  da  su  socijalne  prilike  na* 
roda  tim  zdravije,  5im  potpunije  oba  spola  mogu  biti  dionici  obi- 
teljskoga  zivota. 

Pogledom  na  ovu  vaznost  nastoji  se  u  pojedinim  drzavama  ne 
samo  ispitati  razmjer  medu  jednim  i  drugim  spolom,  nego  podjedno 
i  pronadi  razlog,  s  kojega  taj  razmjer  nije  svagdje  jednak  •,  nu 
dok  se  je  ono  prvo  moglo  uglaviti  prilifinom  todnoSdu  barem  ondje, 
gdje  je  razvijen  popis  ziteljstva,  nije  ovo  potonje  tako  jednostavno. 


Digiti 


ized  by  Google 


DBM06RAFSKE  PR1LIKB  U  JU^NIH  SLAVENA.  191 

Sto  se  tide  razmjera  spolova  u  krajevima  jugoslaveBskim,  to  vi- 
dimo  na  temelju  podataka  navedenih  u  skrizaljci  br.  I.  (vidi  str. 
179),  da  na  1000  mugkaraca  imade  zena: 

1.  Cmagora 882  6.  Gorica  i  GradiSka  .     .  981 

2.  Bosna  i  Hercegovina  .     895*  7.  Dalmacija      ....  992 

3.  Istra 923  8.  Hrvatska  i  Slavonija  .  995 

4.  Srbija 948 »  9.  Kranjska  ...'..  1090 

5.  Bugarska       ....     965       10.  Rijeka 1099 

Prosjek  za  sve  jngosl.  zemlje  963. 

Ako  izostavimo  Rijeku,  koja  zbog  svojih  osobitih  prilika  i  onako 
ne  moze  biti  predmetom  prispodobe.  to  vidimo  pogledom  na  razmjer 
spolova  medju  pojedinim  jugoslavenskim  krajevima  velikih  razlika; 
sjedne  strane  Cmagora,  gdje  od  svake  hiljade  iitelja  ima  531 
muzkarac  i  469  zena,  a  s  drnge  Kranjska,  gdje  od  svake  hiljade 
zitelja  ima  477  muSkaraca  i  523  zene,  pruzaju  nam  skrajne  gra- 
nice,  unutar  kojih  se  krede  razmjer  spolova,  ali  i  nnutar  tih  gra- 
nica  jedina  je  Kranjska,  gdje  postoji  vi§ak  zenskoga  spola,  dok 
se  svagdje  drugdje  istide  vifiak  ma§koga  spola  nad  spolom  ^enskim. 
U  tom  obziru  stvaraju  bafi  jugoslavenski  krajevi  zajedno  s  Grdkom 
i  Rumanjskom  onaj  skup  medu  evropskim  predjelima,  koji  se  po- 
gledom na  razmjer  spolova  kao  kompaktna  cjelina  razlikuje  od  ostalih 
drzava  evropskoga  kontinenta. 

Gledajudi  ovaj  pojav,  a  napose  ove  malo  ne  strogo  odsjedene 
granice  u  spolnom  razmjerju,  moglo  bi  nam  se  pridiniti  na  prvi 
mah,  kao  da  bi  geografski  poloi^aj  bio,  ako  i  ne  od  iskljudivoga, 
a  ono  svakako  od  veoma  znatnoga  upliva  na  ovaj  razmjer.  Nu, 
promatrajud  ovaj  pojav  poblize,  uvjerit  demo  se,  da  ni  ovdje,  t.  j. 
ni  u  krajevima,  koji  su  predmetom  nadega  promatranja,  ne  upli- 
vaju  na  razmjer  spolova  drugi  razlozi,  do  li  oni,  koji  na  taj  raz- 
mjer i  drugdje  utjedu ;  ali  ti  razlozi  nipodto  ne  leze  u  geografskom 
polozaju  dotidnoga  kraja. 

Vedi  dio  onih,  koji  su  se  bavili  istra^ivanjem  ovoga  pojava, 
slaze  se  glavno  u  tom,  da  opdeniti  razmjer  spolova  zavisi  u  prvom 
redu  od  razmjera,  koji  medu  oba  spola  postoji  kod  poroda  i  kod 
pomora  ziteljstva,  a  zatim  u  drugom  redu  od  razmjera  odsutnih 
mudkaraca  i  zena,  te  zenskih  i  madkih  doseljenika.  Nema  sumnje, 
da  sve  ove  okolnosti  i  u  nadim   krajevima  iitjedu  na  razmjer  spo- 


^  Po  popisu  od  g.   1895.  na  1000  mus.  893  z. 
^  Po  popisu  od  g.   1895.  na  1000  mus.  947  z. 

Digitized  by  VjOOQIC 


192  FR.  VKBANiO, 

lova,  samo  je  vazno  pitanje:  u  kojoj  mjeri  i  kojim  naSmom?  Na 
ovo  pitanje  ne  mozemo  ni  u  kojem  pogledu  odgovoriti  za  sve 
krajeve,  koji  su  predmetom  naSega  promatranja,  jer  od  nekih,  kao 
fito  od  Crnegore  te  Bosne  i  Hercegovine,  dakle  od  onih,  gdje  je 
prete^itost  mu^koga  spola  najveda,  ne  imamo  podataka  niti  o  porodu 
i  pomoru,  niti  o  doseljivanju  i  iseljivanju  ziteljstva,  dok  nam  kod 
drugih  krajeva  posvema  nedostaju  ovi  potonji  podatci,  a  oni  prvi 
opet  nijesu  takovi,  da  bismo  na  njihovoj  podlozi  ovo  pitanje  mogli 
potpuno  prouditi ;  napose  pako  ne  mozemo  na  temelju  tih  podataka 
prosuditi,  kojim  redom  pomire  ziteljstvo  muSkoga,  a  kojim  ono 
zenskoga  spola.  Nu  kraj  svcga  toga  kuSat  demo  ipak,  da  na  te- 
melju one  grade,  koja  nam  je  pri  ruci,  to  pitanje  razmotrimo.  U 
tu  svrhu  izostavit  demo  iz  nase  kombinacije  Crnugoru,  Bosnu  i 
Hercegovinu,  te  grad  Kijeku,  a  od  Bogarske  uzeti  demo  samo  za- 
padnu  Bugarsku,  pustivai  istodnu  Rumeliju,  jer  za  nju  ne  imamo 
podataka  o  pomoru  i  porodu.  Udinimo  li  to,  tada  nam  za  ostale 
krajeve  preostaje  u  svemu  8,118.558  zitelja,  i  to  4,113.718  muS. 
i  4.004.840  zen.  t.  j.  na  1000  muSkih  973  iene  ili  od  svakih 
1000  zitelja  507  muSkih  i  493  4ene. 

Razlika  medu  spolovi  u  ovom  skupu  jagoslavenskih  zemalja  nije 
tolika,  kolikom  nam  se  ona  prikazuje,  kad  u  obzir  uzmemo  sve 
jugoslavenske  krajeve,  jer  je  u  ovom  potonjem  sludaju  diferen- 
cija  medu  muSkim  i  zenskim  spolom  u  korist  prvoga  62  od  svake 
hiljade  duSa,  dok  je  u  prvom  sludaju  samo  6  od  svake  hiljade 
u  korist  muSkoga  spola;  razlog  tomu  nalazimo  u  Cmojgori  te 
Bosni  i  Hercegovini,  gdje  je  ta  razlika  najveda.  U  Cmojgori 
ima  naime  od  1000  Zitelja  531  muS.  i  469  iena,  a  u  Bosnoj 
i  Hercegovini  528  mu5.  i  472  zene.  Nu  premda  ta  razlika  u 
cijclosti  nije  tolika,  ona  ipak  opstoji,  §to  viSe,  ona  nam  se  pri- 
kazuje ne  samo  u  mladjim  dobnim  razredima,  nego  i  u  starijima 
prcko  15.  godine.  Da  vidimo  dakle,  u  koliko  razlog  tomu  postoji 
u  odnoSajima  poroda  i  pomora. 

U  zapadnoj  Bugarskoj,  Dalmaciji,  Gorici  i  Gradiski,  Hrvatskoj 
i  Slavoniji,  Istri,  Kranjskoj  i  Srbiji  u  razdoblju  od  7  godina,  t.  j. 
od  g.  1881.— 1887. 


na  1000  muS. 

DiuSkih 

ienskih 

dolazi  iena 

rodilo  se     ,     . 

1,091.007 

1,017.926 

933 

umrlo  je    .     . 

674.907 

635.315 

941 

viSjtk  rodjenih 

416:04b 

382011 

919 

Digiti 


ized  by  Google 


DEM0GRAP8KE  PRILIKB  U  JU^NIH  SLA  VENA.  193 

Na  temelju  ovih  podartiaka  vidimo,  kako  je  u  ovom  razdoblju  od 
7  god.  u  gore  navedenim  krajevima  viSkom  poroda  nad  pomorom 
naraslo  mnSko  iiteljstvo  za  33.429  duda  vi§e  od  zenskoga,  dakle 
prosjekom  nu  godinu  za  4775  mudkih.  Razlog  ovomu  viSku  nala- 
zimo  ne  samo  u  torn,  §to  se  je  rodilo  vide  muske  djece  nego  li 
zenake  (na  1000  muS.  933  2en.),  ve6  i  u  torn,  5to  pomor  mudka- 
raca,  premda  je  bio  ve<5i  od  pomora  Sera,  ipak  nije  bio  u  raz- 
mjeru  tolik,  kolik  je  bio  viSak  rodjene  muSke  djece,  tako,  da  je 
Bapokon  ipak  kona6ni  vidak  dosta  znatan  a  korist  mudkoga  spoia. 
Po  gornjim  naime  podatcima  bilo  je  od  svake  hiljade  rodene 
djece  517  muS.  i  483  zen.,  a  od  svake  hiljade  umrlih  515  muS.  i 
485  ien.  Kod  cjelokupnoga  pako  viSka^  koji  je  nastao  uslijed 
unutarnje  mijene,  ima  od  svake  hiljade  520  mu^kih  i  479  £ena. 
—  Po  ovim  podatcima  ne  ima  sumnje,  da  naravna  mijena  u 
prvom  redu  doprinosi  k  razlici  spolova,  kako  nam  se  ona  prikazuje 
u  jugoslavenskim  krajevima,  samo  je  razdoblje  od  sedam  godina, 
na  koje  se  odnose  gornji  podatci,  odviSe  kratko,  te  nam  ne  mo2e 
pruziti  dostatne  grade,  na  temelju  koje  bi  se  todno  moglo  prosu- 
diti :  koliko  je  upravo  naravna  mijena  doprini jela  k  ovomu  raz- 
mjera,  a  koliko  je  u  torn  obziru  odludilo  doseljivanje  i  iseljivanje. 
Kad  se  tijekom  vremena  nastave  zapo6eta  statisti^ka  promatranja  u 
nadim  krajevima,  tada  6e  se  modi  prosuditi  i  jakost  ovoga  upliva 
i  promjene,  koje  u  pojedinim  razdobljima  usljed  njega  nastaju  u 
razmjeru  spolova.  Nu  i  bez  tih  potankih  podataka  mozemo  na  te- 
melju one  grade,  koja  nam  je  pri  ruci,  mime  duSe  ustvrditi,  da 
nijesu  u  op6e  u  naSim  krajevima  vanjski  razloei^  t.  j,  odnoSaji  use- 
Ijivanja  i  iseljivanja^  odlucni  Ba  sastav  iiteljstva  po  spolu,  nego 
unutarnji,  t.  j.  odnoSaji  poroda  i  pomora.  Da  se  ova  okolnost  pot- 
puno  prosudi,  bilo  bi  od  potrebe  ne  samo  poznavati  razmjer  spola 
kod  poroda  svake  pojedine  generacije,  nego  i  red,  kojim  izumire 
pojedini  spol,  nu  to  se  na  temelju  postojedih  podataka  udiniti  ne 
da.  Ova  okolnost  pokazati  6e  nam  se  medjutim  ve<S  i  onda,  kad 
uzmemo  u  obzir  slijedece  prilike. 

Za  razdoblja  od  sedam  godina  (od  g.  1881.-1887,)  bio  je  u 
nadim  krajevima  broj  umrlih^  koji  su  bili  u  dobi  od  poroda  do 
navrSene  prve  godine  zivota,  187.338  muS.  i  157.383  ien.,  dakle 
je  za  to  vrijeme  umrlo  29.955  mudke  djece  vifie,  nego  li  ^enske, 
t.  j.  na  1000  muSke  djece  umrlo  je  840  Senske.  Ako  prispodo- 
bimo  ovaj  broj  s  gore  navedenim  brojem  djece,  koja  su  rodena 
u  gore  navedenom  razdobju,  to  je  od  svake  hiljade  muSke  rodene 

R.  J.  A.  GXXTX.  13 


Digiti 


ized  by  Google 


194  PR.  VRBANW^, 

djece  do  navrSene  prve  godine  umrlo  171,  a  od  svake  hiljade 
zenske  djece  154.  Povodom  tim  ved  se  nakon  prve  godine  iivota 
mora  promijeniti  razmjer  spolova  u  prilog  zenskih,  jer  dok  kod 
ukupnoga  broja  rodjenih  na  1000  djeCaka  dolaze  933  djevojke, 
ima  ih  u  dobi  poslije  navrSene  prve  godine  952. 

I  u  kasnijoj  dobi  je  pomor  muSke  djece  vedi,  akoprem  u  da- 
leko  manjem  razmjer u ;  uslijed  toga  vecega  pomora  muSkoga  zi- 
teljstva  biva,  da  se  sve  to  vise  popravlja  razmjer  spolova  u  prilog 
zena,  Sto  viSe  pojedina  generacija  u  dobi  napreduje,  tako,  da  u  naSim 
krajevima  kod  iiteljstva,  koje  se  nalazi  u  dobi  od  poroda  do  na- 
vrSene  15.  godine,  ima  na  1000  muS.  ukupno  963  zen. 

Iz  ovih  podataka  razabiremo,  da  na  razmjer  muSkoga  spola 
napram  i^enskomu  kod  onoga  ziteljstva,  koje  se  nalazi  u  dobi  do 
15.  godine,  utjede  neprekidno  viSak  poroda  muske  djece  nad  djecom 
zenskom,  te  okolnost  ona,  Sto  pomorni  koeficient  mu5ke  djece  nije 
tolik,  kolik  je  porodni  koeficient.  Ovaj  pojav  opaza  se  dodu§e  i 
drugdje,  ali  je  razlika  medu  nasim  krajevima  i  drugim  drzavama 
ta,  5to  pomor  muike  djece  ve6  u  prvoj  godini  iivota  napram  Senskoj 
djeci  nije  iolik,  kao  Ho  u  drzavama  eapadne  Evrope.  Tako  n.  p. 
navodi  Oettingen  u  tredem  izdanja  svoje  „Moralstatistik"  na  sir. 
58.  za  neke  drzave,  da  u  prvoj  godini  iivota  ^5^0  twuSfte  djece 
viie  umre  nego  li  eenslte^  dok  u  nadim  krajevima  taj  vi§ak  iznosi 
samo  19^Iq,  Ovaj  razmjerno  manji  pomor  muSke  djece  i  jest  raz- 
logom,  da  je  i  u  kasnijoj  dobi  a  nagim  krajevima  vidak  mudkoga 
spola  ve(Si,  nego  li  u  drugim  zapadnim  drzavama.  Iz  svega  toga 
zaklju^ujemo,  da  je  u  mladjoj  dobi  razlogom  ve6emu  broju  muSkoga 
Ziteljstva  xi  na^im  krajevima  s  jedne  strane  veSi  razmjer  muikih 
poroda,  a  8  druge  manji  pomor  muike  djece^  nego  li  opaiamo  u 
drugim  driavama  evropskim, 

Drugi  su  razlozi  tomu  pojavu  u  starijoj  dobi,  t.  j.  u  dobi  preko 
15.  godine  zivota.  Prispodobimo  li  u  ovoj  dobi  iivota  razmjer  zi- 
teljstva po  spolu,  opazamo,  kako  se  taj  razmjer  dosta  znatno  pri- 
mifie  ravnovesju  spolova,  premda  je  joS  vazda  mu6ki  spol  brojem 
jadi  od  ienskoga.  Na  1000  muskih  imade  u  na§im  krajevima  n  ovo 
doba  987  zena,  t.  j.  od  1000  zitelja  503  mufikih  i  497  zena, 
razlika  dakle  a  korist  spola  mu^koga  iznosi  samo  6  duda,  dok  je, 
kao  §to  smo  gore  vidjeli,  ova  razlika  lod  cjelokupnoga  iiteljstva 
vise  nego  li  joS  jedanput  tolika,  naime  14  dusa  u  korist  spola 
muSkoga,  a  kod  ziteljstva  ispod  15.  godine  u  svemu  18  duSa,  jer 
na  509  muSkaraca  dolazi  u  svemu  491  iena. 


Digiti 


ized  by  Google 


DRMOGRAFSKE  PRILIKE  U  JU^.NIH  SLAVENA.  195 

Ovomu  vedemu  broju  muSkih,  komu  imenito  u  ovoj  dobi  ne 
ima  traga  u  drzavama  zapadne  Evrope,  ne  mozemo  vise  kao 
§to  kod  mlade  dobe  traziti  razlog  u  vedem  broju  poroda  miiSke 
djece,  jer  u  slijedecein  razdoblju,  od  16.  do  navrsene  20.  godioe 
zivota,  preteze  i  u  naSim  krajevima  zenski  spol  svojim  brojem  nad 
mu6ki;  u  ovo  doba  naime  ima  na  1000  muSkih  1010  zena,  dok 
u  kasnijoj  dobi  opet  nastupa  pretega  muSkoga  spola,  i  to  tako, 
da  u  dobi  od  21.  do  navrSene  60.  godine  na  1000  muSkih  ima 
989,  a  u  dobi  preko  60  godina  945  zena.  U  drugim  drzavama 
prikazuju  se  ovi  pojavi  u  drngoj,  i  to  posve  protivnoj  sh'ci,  jer  je 
u  starijoj  dobi,  a  napose  onoj  poslije  60.  godine,  zenski  spol  brojem 
svojim  daleko  ja6i  od  muSkoga  spola.  Obzirom  na  gore  istaknuti 
razmjer  spolova  izmedu  16. — 20.  godine  moramo  dakle  uzrok  ovomu 
pojavu  u  naSim  krajevima  traziti  drugdje,  a  ne  u  vedem  broju 
rodjene  muSke  djece,  ved  ili  u  doseljivanju  vedeg  broja  mufikih 
ili  u  razmjerno  vedem  pomoru  zena.  Koji  od  ovih  uzroka  na  ovaj 
pojav  djeluje,  to  se  na  temelju  podataka,  koji  su  mi  pri  ruci,  ne 
moze  prosuditi;  ali  ved  po  opdenitom  nesustavnom  promatranju 
mozemo  ipak  ustvrditi,  da  na  ovaj  razmjer  u  cjelosti  ne  utjede 
doseljivanje  i  iseljivanje,  nego  razmjerno  veci  pomor  Sena,  koji 
opet  nastaje  poglavito  usljed  osobitog  socijalnog  polozaja,  Sto  ga  kod 
jugoslavenskih  plemena  zauzimlju  zene.  Taj  polozaj  razlogom  je 
napose,  da  su  zene  izvrgnute  vedemu  i  napornijemu  radu,  nego 
li  muskarci,  koja  je  okolnost  od  osobite  vaznosti  obzirom  na  pomor 
kod  naroda,  komu  je  glavnim  zanimanjem  ratarstvo. 

Kako  ovi  razlozi,  od  kojih  zavisi  razmjer  spolova,  nijesu  naravi 
organidne,  to  oni  mogu  na  ovaj  pojav  na  raznim  mjestima  i  u 
razno  doba  djelovati  razlidno,  pak  zato  i  ovaj  razmjer  nije  jednak 
ni  u  svako  doba  u  jednoj  te  istoj  zemlji,  ni  u  svim  jugoslavenskim 
krajevima.  Ova  razlika  pokazuje  nam  se  ne  samo  onda,  kada  u 
obzir  uzmemo  cjelokupno  ziteljstvo,  kako  to  gore  istaknusmo,  nego 
i  onda,  kad  taj  razmjer  razmotrimo  prema  dobi  ziteljstva.  Kod  zi- 
teljstva  do  navrSene  15.  godine  zivota  dolazi  na  1000  mu§karaca 
slijededi  broj  zena: 

u  Dalmaciji   .     .     .     948  u  Srbiji 965 

u  Bugarskoj  .     .     .     950  u  Kranjskoj     .     .     .     981 

u  Istri 950  u  Hrvatskoj     ...     984 

u  Gorici  i  Gradiski    963         Pro8jek  za  sve  zemlje    963 

Prema  ovim  podatcima  svagdje  je  muSko  ziteljstvo  brojem  jade 
od  zenskoga,  negdje  vl§e,  negdje   manje,    nu    nigdje   ne    postoji   u 


Digiti 


izedbyLiOOgle 


196  FR.  YRBANlb, 

ovoj  doH  ni  ravnovjesje  spolova,  a  kamo  li  pretega  zenskoga 
spola.  Pojav  ovaj  nije  niSta  osobita,  on  se  pokazuje  uz  neke  iz- 
nimke  skoro  u  svim  krajevima  Evrope,  samo  ato  je  rijetko  gdje 
ta  razlika  tolika,  kao  sto  u  nas. 

Razlog,  Sto  ga  za  ovaj  pojav  navedosmo  u  opde  za  sve  jugosla- 
venske  zemlje,  vrijedi  i  za  sve  sastavine  njihove  tako,  da  nam  se 
muSki  spol  napram  zenskomu  prikazuje  svagdje  ondje  brojem  svojim 
jafii,  gdjegod  je  razmjerno  vise  muSke  djece,  te  gde  je poHjedno  na- 
pram tomu  vecemu  poro  ^u  jmmor  muSke  djece  manji.  Ne  utje<5u  dakle 
na  ovaj  pojav  u  mladoj  dohi  neposredno  ni  plemenske  osobitosti,  ni 
zemljopisni  polozaj  zemljiSta,  ni  socijalne  prilike  samoga  ziteljstva. 

Kad  nam  za  dokaz  ove  tvrdnje  nije  nioguce  pratiti  red,  kojim 
izumire  ziteljstvo  do  15.  godine  zivota,  osvrnuti  demo  se  samo  na 
razmjer,  koji  se  u  naSim  krajevima  prikazuje  iz  veieg  broja  ro- 
dene  mudke  djece  napram  vedem  broju  umrlih  muSkaraca  do  no- 
vr§ene  prve  godine  iivota,  te  demo  s  tim  omjerom  prispodobiti 
razmjer  spolova,  kako  nam  se  on  prikazuje  u  dobi  nakon  navrdene 
prve  godine  zivota. 

Na  temelju  podataka  o  porodu  i  pomoru  ziteljstva  za  godinu 
1881.  do  ukljudivo  godine  1887.  vidi  se,  da  so  je  u  cijelom  ovom 
razdoblju  kod  svake  hiljade  poroda  rodilo  vi§e  muSke  djece  nego 
li  Senske 

u  Bugarskoj    .     .  542  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  .     .  28*2 

u  Istri    ....  322  u  Dalmaciji 268 

u  Gorici      .     .     .  318  u  Srbiji 26*8 

u  Kranjskoj    .    .  31*4  Prosjekoiu  u  svjm  zemljama  34.6 

Uzmemo  li  pako  u  obzir  one,    koji   su    u    navedenom  razdoblju 
umrli  u  dobi  do  navrsene  prve  godine  zivota,  to  je  od  1000  umrlih 
u  ovoj  dobi  bilo  viSe  muSkih  nego  zenskih : 
u  Kranjskoj.     .     .     120*4  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  .     .     90*0 

u  Gorici  ....     1034  u  Srbiji 69.4 

u  Bugarskoj .     .     .     103  0  u  Dalmaciji 56.2 

u  Istri 102*2  Frosjtkoni  a  sviui  zemljama    86.8 

Ovi  nam  brojevi  pokazuju,  kako  je  doduse  n  na§im  kraje- 
vima kod  poroda  razmjer  muSke  djece  napram  novorodenoj  zenskoj 
djeci  razlidit,  ali  kako  se  je  svagdje  rodilo  viSe  mufike  djece  nego 
li  ienske;  s  druge  strane  vidimo  na  temelju  ovih  podataka,  kako 
je  i  medu  onima,  koji  su  umrli  u  prvoj  godini  zivota,  broj  dje^aka 
vedi   od   broja  djevojaka,  i  to  u  daleko   vedoj  mjeri   nego  li  kod 


Digiti 


ized  by  Google 


DEM06RAFSKE  PRILIKB  U  JU2mIH  SLAVBMA.  197 

broja  poroda.  Ovaj  vedi  omjer  mudke  djece  kod  pomora  uzrokom 
je,  da  je  ve<5  nakon  prve  godine  kod  onih,  koji  su  preostali  na  ii- 
votu,  razmjer  spolova  na  Stetu  muSkoga  spola  drugadiji,  nego  li 
kod  poroda.  Vidimo  to  posve  jasno  iz  slijededih  podataka,  koji 
nam  pokazuju,  da  ima  na  1000  djedaka  slijededi   broj   djevojaka: 

kod  poroda        poslje  prve  god.  zivota 

u  Bugarskoj 897  905-3 

u  Istri 938  972  9 

u  Gorici 938  970-3 

u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  .     .  945  979*6 

u  Dalmaciji 948  958"  1 

u  Srbiji 948  963-8  . 

u  Kranjskoj 973  980*4 

Da  se  kraj  razmjera  muSke  djece  naprama  zenskoj,  koji  nam 
se  prikazuje  kod  pomora  u  prvoj  godini  iivota,  nije  razmjer  spo- 
lova jo§  vi6e  priblizio  jednakosti  svojoj,  uzrokom  je  samo  okol- 
nost  ona,  Sto  je  u  cijelosti  razmjer  pomora  u  prvoj  godini  zivota 
dosta  malen:  on  iznosi  u  naSim  krajevima  samo  1637o  od  svih 
rodenih,  dok  je  on  u  drugim  drzavama  mnogo  vedi,  jer  prelazi 
obidno  preko  20%.  Kad  bi  nakon  navrSene  prve  godine  i^ivota 
razmjer  pomomi  medu  muskim  i  zenskim  spolom  bio  onakav,  kako 
nam  se  pokazuje  do  navrSene  prve  godine,  tada  bi  u  nekim  kra- 
jevima, kao  Sto  n.  p.  u  Kranjskoj,  Istri  i  Gorici,  ved  nakon  druge 
godine  zivota  nastala  pretega  zenskoga  spola,  nu  prispodobimo  li 
razmjer  spolova  nakon  prve  i  nakon  15.  gudine  iivota,  tada  vi- 
dimo ne  samo  da  to  ne  biva,  nego  da  je  kod  iiteljstva  do  navr- 
Sene  15.  godine  u  nekim  krajevima,  kao  Sto  n.  pr.  u  Istri,  Go- 
rici i  Dalmaciji,  ovaj  razmjer  u  prilog  muSkoga  spola  povoljniji, 
nego  li  do  navrSene  prve  godine  iivota,  dok  je  u  drugim  jugo- 
slavenskim  zemljama  ta  razlika  neznatna.  Biva  to  s  toga,  jer  nakon 
prve  godine  zivota  nije  kod  pomora  razlika  medu  muSkim  i  ienskim 
spolom  tolika,  kao  Sto  prije  te  dobe.  Tako  n.  p.  mozemo  sradu- 
nati  po  podatcima  u  skriialjci  br.  XIII,  da  u  dobi  od  druge  pak 
do  navrsene  pete  godine  od  1000  umrlih  imade  prosjekom  na  go- 
dinu  vise  muSkih  nego  li  zenskih 

u  Bugarskoj     ....  58'2         u  Hrvatskoj  i  Slavoniji     6*8 

u  Gorici 136        u  Kranjskoj    .     .     .     .     6'6 

u  Dalmaciji     .     .     .     .11*5 


Digiti 


ized  by  Google 


198  FR.  VRBANI6, 

Naprotiv  opazamo,  da  je  u  Istri  u  to  doba  kod  svake  hiljade 
umrlih  broj  zenskih  za  pet  duSa  veci  nego  li  muSkih,  jer  od  hiljade 
njih  ima  u  toj  dobi  497 "5  mus.  i  502'5  zen. 

I  u  kasnijoj  dobi,  poslije  15.  godine  zivota,  ostaje  u  jagoslaven- 
skim  krajevima  pretega  muskoga  spola  nad  zenskim,  samo  sto  u 
ovoj  dobi  ona  nije  tolika,  kao  §to  u  mladoj  dobi,  jer  na  1000 
muSkih  ima  987  zenskih,  dok  u  dobi  do  15.  godine  na  isti  broj 
muSkih  ima  963  zenske.  Kajvedi  viSak  muSkih  postoji  u  Istri 
(909  zen.),  Srbiji  (934  zen.)  i  Bugarskoj  (975  zen.) ;  malo  ne  pot- 
puno  ravnovjesje  spolova  opaza  se  u  Gorici  i  Gradi&ki  (992  zen.), 
te  u  Dalmaeiji  (999'5  zen.),  dok  u  Hrvatskoj  i  Kranjskoj  u  toj 
dobi  nastaje  viSak  zenskoga  spola  tako,  da  na  1000  miiS.  ima  u 
Hrvatskoj  1021,  a  u  Kranjskoj  1166  zenskih. 

Ovaj  pojav,  §to  ga  u  razmjeru  spolova  opazamo  u  dobi  preko 
15.  godine  zivota,  posve  je  razli^it  od  onoga  razmjera,  koji  nam 
se  u  toj  dobi  prikazuje  u  ostalim  evropskim  drzavama,  jer  je  po 
najnovijim  podatcima*  svagdje  beziznimno  u  to  doba  zenski  spol 
brojem  svojim  jadi  od  muSkoga  Sto  viSc,  dok  u  evropskim  drza- 
vama prema  napretku  dobe  ovaj  razmjer  u  prilog  zenskoga  spola 
postaje  sve  to  vecim  tako,  da  poslije  60.  godine  zivota  na  1000 
muSkaraca  dolazi  obidno  1200  i  vi.^e  zona,  u  krajevima  jugo- 
slavenskim  taj  razmjer  u  starijoj  dobi  postaje  sve  to  povoljnijim 
u  prilog  muSkoga  spola.  Mi  vidimo  naime,  kako  u  jugoslavenskim 
krajevima  kod  ziteljstva  ii  dobi  od  21. — 60.  godine  na  1000  mu§. 
ima  989  i^en.,  a  u  dobi  proko  60.  godine  945  zen.  Razlog  ovomu 
pojavu  ne  mozemo  traziti  drugdje  nego  ili  u  vecem  pomoru  zena, 
ili  u  ve(5em  razmjeru  muSkaraca,  koji  se  uselise,  ili  u  vecem  broju 
zena,  koje  se  iseliSe.  Da  obje  potonje  okolnosti  i  u  naSim  krajevima 
donekle  barem  doprinosc  k  postojedem  razmjeru  spolova,  o  torn 
ne  mo^e  biti  dvojbe,  nu  upliv  tih  uzroka  ne  6g  u  cijelosti  biti 
znatan,  on  je  od  vaznosti  samo  u  pojedinim  manjim  predjelima, 
pak  zato  ce  za  staino  o  tom  najviSe  odludivati  ona  okolnost,  da 
je  pomor  zena  ovdje  vedi  od  pomora  muskaraca.  Zaliboze  da  ni 
za  ovaj  razlog,  kao  sto  ni  za  ona  druga  dva  ne  imamo  sabrane 
statistidke  grade,  da  brojevima  u  ruci  od  jednog  dobnoga  razreda 
do  drugoga  dokazemo  istinitost  ove  tvrdnje,  ali  da  je  tomu  u  istinu 
tako,  dokazuje  nam  ve6  i  ona  okolnost,  §to  od  ukupnoga  broja 
umrlih   na    100  zen.    dolazi    106.2   muS.,   dok   kod   onih,   koji   su 

^  Vidi  ^AUgemeines  statistisches  Archiv'',  Jll.  Jahrg.,  1.  Halbband. 

Digitized  by  VjOOQIC 


DEM0GRAF8KE  PRILTKE  U  JU^NIH  SLA  VENA.  199 

umrli  nakon  DavrSene  5.  godine,  na  100  zen.  ima  99'9  muS.,  a 
ne  ima  sumnje,  da  je  u  starijoj  dobi  taj  razmjer  jo5  nepovoljniji 
za  zenski  spol.  Cim  pako  u  jugoslavenskim  krajevima  viSak  muS- 
karaca  u  dobi  preko  15.  godine  nastaje  poglavito  usljed  veiSega 
pomora  zena,  to  moramo  daljnji  razlog  razdiobi  spolova  traziti  u 
onim  uzrocima,  s  kojih  ovdje  zene  pomiru  u  vedem  broju  od  mu6- 
karaca,  taj  pako  razlog,  kako  ved  gore  spomenusmo,  le2i  u  oso- 
bitom  polozaju,  sto  ga,  kao  5to  je  poznato,  u  socijalnom  i  gospo- 
darskom  zivotu  zauzimlju  zene  kod  jugoslavenskih  plemena. 

V.  i^iteljstvo  po  TJeroi§poyje8ti. 

Jedan  od  najznamenitijih  pojava  kod  jogoslavenskih  plemena 
jest  njihova  razdioba  po  vjeroispovjesti  ^  osobito  kad  se  znade, 
u  kako  uskoj  svezi  upravo  ovdje  stoji  vjeroispovjest  ziteljstva 
s  mnogim  socijalnim  pojavima,  te  kako  se  u  jednom  dijelu  prema 
vjeroispovjesti  prosuduje  i  sam  plemenski  karakter  naroda.  Ne 
upuStajudi  se  u  geografske  potankosti,  koje  bi  nas  uputile,  kako  su 
pojedini  manji  predjeli  nastanjeni  ziteljstvom  po  vjeroispovjestima, 
te  kako  je  u  pojedinim  mjestima  disto  i^iteljstvo  jedne  vjere,  a  u 
drugima  pomijeSano  privr^enicima  raznih  vjeroispovjesti,  prikazati 
6u  samo  opdenitu  sliku  o  torn  pojavu;  potanku  razdiobu  ziteljstva 
po  vjeri  u  apsolutnom  i  relativnom  pogledu  nadi  de  ditatelj  u  skri- 
zaljci  IV.  (vidi  str.  200)  i  skr.  V.  (vidi  str.  201). 

U  krajevima,  koji  spadaju  u  okvir  ovoga  promatranja,  ispovijeda 
oko  pet  Sestina  ziteljstva  kr§dansku  vjeru,  a  oko  jedne  Sestine  (16*3%) 
nijesu  krSdani.  Medu  krSdanima  najjadi  su  brojem  svojim  sljedbenici 
grdko-istodne  vjeroispovjesti,  kojih  ima  u  svemu  dobra  polovina 
(preko  55  8%),  a  istom  u  drugom  redu  dolaze  rimokatolici,  koji 
ne  broje  niti  jedne  tredine  iiteljstva  (31  "68^/0).  Bilo  bi  suviSno 
spominjati,  kako  je  u  pojedinim  krajevima  ova  razdioba  vjero- 
ispovjesti razlidna,  te  kako  samo  u  nekima  ponajvedi  dio  naroda 
ispovijeda  samo  jednu  vjeru.  U  red  ovakovih  krajeva  spadaju: 
Istra,  Kranjska,  Gorica  i  GradiSka,  Srbija  te  grad  Rijeka,  gdje 
preko  96^0  ziteljstva  pripada  jednoj  vjeroispovjesti,  i  to  u  Srbiji 
grdko-istodnoj,  a  u  ostalim  krajevima  rimokatolidkoj.  U  ostalim 
predjelima  pomijeSano  je  ziteljstvo  raznih  vjeroispovjesti,  ali  ipak 
tako,  da  u  nekima  jedna  od  njih  sve  ostale  svojim  postotkom  pre- 
tjede,  i  to  u  Dalmaeiji  i  Hrvatskoj  rimokatolidka,  u  Crnojgori  i 
Bugarskoj  grdko-istodna,  dok  u  Bosnoj  i  Hercegovini  nijednoj  od 
postojedih  vjeroispovjesti  ne  pripada   polovina  ukupnoga  ziteljstva. 


Digiti 


ized  by  Google 


200 

PR.  YRRAKl^ 

4 

^99 
Iff 

2     • 

II: 

SB 

1 

e 

f 

5 

[ 

2. 

5- 

i 
1 

i 
t 

a 

9; 

? 

t 

1- 

p 

3. 

5 

o 

1 

3. 

p 

If 

• 

• 

• 

9 

5§! 

. 

. 

. 

X 

*»8 

r»- 

p  9  s: 

**^  i-ft 

• 

• 

• 

o*o  o 

•-• 

If 

5? 

_  ^ 

1 

-J 

1 

1 

^1 

Bosna  i 
HercegOTina 

111 

«2. 

^1 

J_ 

j-^ 

i 

1 

3J 

Buganka 

o 
o 

1 

1 

1 

1 

1 

P 

Cmagora 

> 

IS 

1 

0 

s  2? 

re 
-^1 

.3 

'l" 

Dalmadja' 

If 

s 

_w_ 

^ 

i 

09 

1 

i 

1 

1 

1 

i 

o-^ 

1 

s 

Qorica  i     j 

o- 

5. 
<> 

3. 

00 
_b5_ 

1 

1 

J_ 

_J^_ 

GradiSka*    j 

1 

J. 

3 

} 

i 

C 
^ 

1 

-a 

8 

§ 

2 

1 

Hrvataka  i  | 
Slavonija*    i 

M. 

1 

s* 

o_ 

M 

»-* 

__C3_ 

-^ 

_0' 

«l 

5r 

r* 

P 

cc 

OS 

-3 

1 

l8tia> 

00 

_o  _ 

JS_ 

i 

§ 

J_ 

_^ 

i 

is 

Oi 

rf^ 

»f^ 

% 

1 

s 

-^ 

KraDJakas 

M 

oc 

2 

S 

g 

8 

^ 

GC 

__rL_ 

_5rD_ 

_50_ 

o 

_»^_ 

H* 

t 

9-^ 

3 

1 

oE 

Rijeka 

iU 

fe 

05 

l-» 

O 

»^ 

rc 

l(^ 

l-» 

^X 

•U 

hI 

_5^ 

w 

CJt 

_w_ 

OS 

J* 

JC 

oc 

^I-* 

Cd 

OS 

4^ 

H* 

s 

1 

Srbija 

OS 

lo 

^ 

J. 

M 

^ 

b< 

2. 

OS 

% 

S 

-^ 

S: 

% 

'Zl 

^ 

CO 

"qo 

cc 

1 

§ 

? 

s 

£ 

CC 

oo 

fC 

CI 

Ukupno 

s 

o 

oo 

^ 

«« 

«0 

do 

c& 

Vl 

p 

CO 

CS 

cc 

■fc* 

«o 

tc 

Ort 

"• 

cc 

!u 

-vl 

w' 

-vl 

arc 

Digiti 


ized  by  Google 


DEMOGRAFSKB  PRILIKB  U  JUi^NlH  BLAYENA. 


201 


Skrii.  V. 


2itel|stvo  po  v|epolspov|estl« 

(Kelativni  brojevi.) 


Od  1000 

«  1 

OS    ?^          -^ 

g 

IS* 

d  !lt 

^ 

0 

iitelja 

S  ® 

1 

|) 

i 

l1  ll 

fl« 

^ 

1 

C8 

bilo  je 

^ 

p 

08 

o6  AS    1 

2 

IS* 

■-s 

9 

r^ 

^1     «   i    o 

Q 

.-   ^.-    ^     « 

« 

OQ 

P 

rimo-katolika 

198-9 

5-9   31-25 

833.4 

!          1          1           1 
996-21  710-3,996-6,997-7  965-7|    5%3 

316-81 

grkokatolika 



-  1     —    1     0-3 

0-04 

5-7 

0-1 

0-7     0-5!    — 

1-22 

gr^ko  istodn. 

4275 

768-6,875-00.165-O 

0-62,259-5 

1-4 

0-7,     4-9  9841 

558-78 

evaneelika 
izraeu<5ana   . 

— 

0-4 

— 

07 

149 

16-3 

1-2     0*7|  10-9;     06 

3-77 

44 

7-7 

— 

0-6 

1-50 

7-9 

0-7,     02!  16-6|     2-2 

505 

muhamedan. 

368-8   214-4 

93-75 

— 

— 

— 

— 

-      1-4    "^'S 

113-35 

ostalih      .    . 

04  ,    30:    - 

— 

0-14 

0-3 

— 

1    

102 

svega  skupa 

1.000 

1.000 

1.000 

1.000 

1.000  1.0(H) 

1.000  1.000  I.OOOl  1.000 

1          1 

1.000 

*  Po  popisu  od  g.  1895.  ima  u  Bosnoj  i  Hercegovini  od  1000  iitelja  i 
2131  rimo-katolika;  4294  gr6ko-isto£Dih;  5*2  izraelidana;  3499  muhame- 
danaca,  i  2*4  ostalih. 

Relativno  je  u  Bosni  i  Hercegovini  najjafie  zastupana  vjeroispovjest 
gr6.-ist.  sa  42*7%,  zatim  u  drugom  redu  slijede  privrzenici  vjere 
miiharaedanske  sa  SG'S^o?  a  istom  trece  mjesto  pripada  katolicima, 
koji  broje  19.9%,  dakle  jedva  jednu  petinu  ziteljstva.^ 

Kad  se  jedanput  u  svim  krajevima  u  jednakom  pravcu  razvije 
istrazivanje  pojedinih  pojava,  biti  de  svakako  jedan  od  vaznih  za- 
dataka  znanosti  ispitati,  kako  se  obzirora  na  vjeroispovjesti  razvi- 
jaju  pojedini  demografski  pojavi,  a  napose  kako  se  mijenja  broj 
pojedinih  vjeroispovjesti,  te  razloge,  s  kojih  ta  mijena  nastaje. 

VI.  Obiteljske  prilike  iiteUstva. 

Za  prosudjivanje  socijalnih,  a  donekle  i  moralnih  prilika  od  ve- 
like  je  vaznosti  sastav  ziteljstva  po  obiteljskom  staliSu.  U  skri- 
zaljci  VI.  (vidi  str.  202)  i  VII.  (vidi  str.  203)  prikazujemo  od- 
nosne  podatke  za  sve  krajeve,  koji  su  prijedmetom  naSega  pro- 
matranja,  osim  Crnegore,  za  koju  ne  imamo  potrebite  grade.  Za 
Bosnu  i  Hercegovinu   navode   se   doduSe  takoder   odnosni   podatci, 

^  Po  popisu  od  g.  1895.  povisio  se  je  napram  cjelokupnom  zitelj- 
stva postotak  rimokatolika  na  21-3%,  dok  povisica  grcko-istot^nih  iz- 
nosi  samo  0*18%,  jor  postotak  njihov  iznosi  42*94%  naprama  42-76% 
god.  1885.  Naprotiv'  se  je  postotak  muhamedanaca  umanjio  od  36.88% 
g.  1885.,  na  34-99%  g.  1895. 


Digiti 


ized  by  Google 


202 


FB.  VKBAMI6, 


■"    " 

,|g-||i 

-Illli 

M     •- 

liilfg 

l|i.i.|f 

OK 

=^|?^.E.^' 

"So-.E.'s- 

Zt 

'g     2l.g-p 

CO 

.    i^  «  J?  2 

g§' 

t=t<6   »    S 

«^(5   CD   P 

1 

E.             80 

■  •  i.  -1 

l<p 

: :    : :  ^ 

: :   : :  ^ 

sS 

g  ^ 

-« 

! 

|i  «?o.g§; 

0        00  tSJ-'QC 

Bosna  i 
Hercegovind^ 

^1 

i    8t^Sfe 

CO         i5-4Q*^ 

—      -         — 

CC                     »-ih-i 

^               >-^"Ctf"05 

§•§ 

ioo*.&g 

cc  Ifh.  b»  CD  be  'Oi 

Bugarska 

H-& 

tt^t^S 

w 

^  -1 0  -1 1-'  0 

P'S" 

A 

" 

If 

P 

< 

a 

Cn                     MCtt 
_C»_  _  -J  05  -J  CD 

OD 

Dalmacija 

:5'o 

1— 

0 

cr 

rc  1        M-at£ 

P 

Gorica  i 

«S1 

il  00.5SS 

0 

0   1           05-3QC 

P 

GradiSka 

PC 
0 

i_^K52g; 

CD 

0        i^  tD  ^1  OC 

OC      _0C  ►f*.  CC  00 

5 

-< 

»r*            ^ 

cr 

-*      — ; 

1 

1 

*fc      0  ?D  bt  -^i 

0 

Hrvataka  i 

&' 

|1 p^is 

CD 

Slavonija 

f 

0  _  CJ»  bC  I^  CD 

-il 

il  oo.§?$ 

B* 

^  1      Qc!^S 

Istra 

.£- 

2     ogfefS 

P M;  »^  H-*  --a 

0        O-JMQ 

0        b5  OCOO 

- 

**                       H*0& 

§1 oc8S 

0      »-*  rf»'  be  b» 

CO  WO5-^0COi 
kU  tsS  )^  CD  tC  -^ 

Kranjska 

Eijeka 

i^sMi 

5| will 

S  1           wot 

Srbija 

0  '    0>KCf  O^ 

§    $^S^ 

^       j-l  :i  HI  -j 

^      c;i»f».too 

^             ^5J, 

"ifc         ©I'l-Xi 

0  0  c  o<  «0  c^ 

hC  «<  ^  0  C5  — 
Ci  bt  •D  <9&  «o  c;( 

Ukupno 

CC  tu.  c:  &c  c<  AC 

1 

0  en  oc  <«  «»  cc 

CC  i>c  »u  QC  r«  -^ 

QC 


so 


N< 


0 

e 
0 


0 
S 

a 

I 

S 

© 
s 

e 


Digiti 


ized  by  Google 


DBMOQRAFSKE  PRILIKB  U  JU^NIH  SLAVENA. 


203 


0 

« 

s 

fa 

a 
£ 

g 

0 


0 


•c 


oudn3fQ 


«fws 


B3(8fl^ 


BJfBfuUJX 


uj;8I 


iiriaoAV[g  [ 
ijJie^KAJji 


1SOIJO£) 


«flD«in|'BQ 


B^jsiv^nji 


■BuiAoSoojajH 

I   BU80JI 


^  O  ?C  t  »0  >! 

«;n?^r: 

!>-  O 

•ri^  -M  t>»  o 

o 

»ft  O  CO  3C  'fl'  O 

>i  cy:^  ST.  -^  cr 

-T 

:c  t^  t>-  IM 

»«  O 

.«?  O  —  O  'M  O 

CO-M-Mc^  — O 

t^ 

ac  i>-  cs  i>- 

^ao 

l>-  CS  90  O  ^ 

2 

(M  O  l^  O  O  O 

;£>r^  wsccc 

at 

s^r--T  ro 

;©  -^ 

»^-^             o 

T  CSff 

cs 

i^ori 

CI 

;Cl^ 

CC3CCC 

t 

^  — 

'i' 

-M  — 

-^ 

sss?^ 

i"^ 

;s 

OiCDrH'^ 

-— - 

?0  (Nt^iO        o 

>? 

!>• 

(?J  'MCOiH 

o 

THOcor'     — 

^.i-:--^^?  , 

ar 

CO  C  ^  lO 

>-; 

X  XCOO     , 

.:^ 

50  C5?CO     1    O 

Cl 

r;  --Or-t 

1    '^' 

in«                  1 

o 

OTt<                 1    O 

o 

^^^ 

— 

— 

X"lri  !>•  cn~:D  :s 
IT-  lO  ■:£>  rH  -M  -r 

SSS23 

2 

g8S2Sg 

ad  in 

-f 

t-  -M  CO 

GOirii-i* 

•r 

gs^^^ 

gjgcOOOg 

iCCD'^O  O 

"i>- 

•s 

X  x~o  3i< 

t--  'M  rl  ^ 

kC  'N-HfM        r: 

60.61 

79.64 

20.62 

6 

It 

o 

1 

o 
o 

:^so           1  o 

«^      1-4 

•M 

r-i 

5^ 

^    XXHfi  — 

r-J«5  0  I    lO 

"H    oo  '  cc 


3    X  r-X  CO  C5  1^ 


-^  1-1  «  oi 
-    ■        o 


!>-  O  t^  1-H  »<t«        .^         ...... 

o4  ad  1-4        I  2^1      ©    -XI  CO  ' 

XiftrH  '    Iff       .^ 


?  s 

i  3 


^  i-H  -M  :r^ 

^XO  o 

Xb-  O  ,    :=> 

CO  o 


CO  O  CO  'X  -M  ifl' 

»n  o  o  lO 


o- 


^  tH  iO  CO 

X  CO  Tti 
-X  CO 


3C 


1-1  rH  I—  in  tH  1^ 

^-     > 


"^    coco  ^o 


in  o  o 


5QC0  o    ,  ^ 


1^  O  O  Oq        ^ 


OrH  XO 
iftTH 


31?  = 


O^.  X 

•xco 


XC 

d'**^io 


M       *i-ir-00       H      X 


X5£-*  1^5  O 

-'  X  S^  O       O 


s= 


-    M 


11 


'M  -X  :r:  CO       ^"    -^  i^  CO  ^       o 
t-  X  CO  O       o     c:  CO  r-  O       ^ 


cr  CO 


coco  Ct  O 
iC  CO 


rJ^OOOCS       Q^IOOSO".*  CO^tO"  li-'^~0       0"t-  CO  at  r-i" 

i-iQ.rt'Xcr      XOt^i-<THaC  COCO-^OiftO      i'-'iO(NO'^ 

'^iftrHC-CO        COThr^CO-^CS  iftlj'TlOi^iib        OivirJSCi:!^ 


?! 

J  -^  O      X  lO  c;  -r 


a 

'-B 
o 
bo 


o 

no 


3B-S' 


la^.;    «l«l    ^^r    <,^    Vk.J    ■^  I  ^    U.W   <^^    -..v/    '^T'    '< 

ift -^  O      iC  -**<  J 


;^       L-CO 


[ods  131WAB  HZ  uapaABU  osod«a  «8idod  po^  afin  jh^b  i3[ef[a;iqo 


•  • 

•    • 

.  .  . 

9! 

q 

.  *s 

f^ 

S    •    • 

§      •      • 

•    <D             • 

•<;>•• 

■1     S. 

5     §. 

0 
00 

•  -M       a. 

-H      a. 

^             Oh 

'3 

udovci     . 
zakonito  ras 
nepoznato 
svega  sku 

0) 

date 
dovice  . 
ftkonito  raa 
epoznato 
svega  sku 

8>S 

udovci     .    . 
zakonito  raa 
nepoznato 
1      svega  sku 

03 

1 

o 

"5 

dovice 
akonito  raa 
epoznato 
svega  sku 

a) 

f 
o 

- 

c  o 

a 

s 

PMC 

a 

o 

s 

P   S    ti    P 

Digit! 


ized  by  Google 


204  FR.  YRBANlC, 

ali  samo  za  cjelokupno  ^iteljstvo ;  obiteljski  stalez  mu§karaca  i  zena 
nije  napose  u  Bosni  ispitan. 

Iz  ovih  podataka  razabiremo,  da  oko  cetiri  desetine  svega  it- 
teljstvu  (todno  39*55*^/o)  Sive  u  bracnoj  svezi,  te  da  je  ovaj  omjer 
daleko  veci  u  krajevima  jugoslavenskim,  nego  li  u  drugim  kul- 
turnim  drSavama  evropskoga  zapada,  gdje  u  braku  prosjekom  zive 
jedva  jedna  trecina  cijeloga  ziteljstva.  Velika  je  ipak  u  torn  po- 
gledu  razlika  izmedu  pojedinih  krajeva  jugoslavenskih  zemalja, 
jer  dak  n.  p.  u  Kranjskoj  samo  nefito  preko  tri  desetine  ojelo- 
kupnoga  ziteljstva  (todnije  30*83%)  uziva  zgode  i  nezgode  bracne 
sveze,  imade  u  Bugarskoj  malo  ne  42%  ozenjenih  i  udatih.  Obidno 
se  drzi,  da  je  glavni  uzrok  ovim  razlikama  u  razliCitom  sastavu 
ziteljstva  po  dobnim  razredima,  te  da  je  ondje  postotak  ozenjenih 
i  udatih  manji,  gdje  je  razmjerno  vedi  broj  djece  ispod  15  godina, 
koja  povedavaju  broj  onoga  ziteljstva,  koje  ne  zivi  u  bra6noj  svezi. 

Akoprem  se  tajiti  ne  moze,  da  sastav  Ziteljstva  po  dobnim  raz- 
redima odlufino  utjede  i  na  sastav  po  obiteljskom  stalizu,  te  da  je 
uslijed  toga  i  razdioba  po  obiteljskom  staliZu  u  najuioj  svezi  s  raz- 
diobom  Ziteljstva  po  dobi,  to  se  ipak  za  jugoslavenske  krajeve 
ustvrditi  mora,  da  vedi  ili  manji  postotak  neozenjenih  i  ozenjenih 
odnosno  neudatih  i  udatih  zavisi  u  vedoj  mjeri  od  drugih  prilika, 
nego  li  od  razdiobe  ziteljstva  po  dobi.  To  se  vidi  najbolje,  ako 
prispodobimo  postotak,  kojim  sudjeluje  ziteljstvo  s  jedne  strane  u 
brafinoj  svezi,  a  s  druge  u  dobnom  razredu  do  navrSene  15.  godine 
zivota.  Od  ukupnoga  ziteljstva  bilo  je  postotcima 

neoienienih         ozenjenih       u  dobi  do  navr- 
i  neudatih  i  udatih  gene  15.  god. 

Bosna  i  Hercegovina      .  55*49  36'08  42*45^ 

Bugarska 5305  4197  4169 

Dalmacija 57'89  35'55  36*98 

Gorica  i  GradiSka      .     .  58t5  35*31  36-14 

Ilrvatska  i  Slavonija      .  53-49  40*74  38*83 

Istra 58*00  3619  33*83 

Kranjska 63*24  30*83  37*90 

Srbija 55*79  3912  43*00 

Kako  nam  ovi  podatci  pokazuju,  ne  stoji  za  jugoslavenske  kra- 
jeve tvrdnja,  da  ondje,  gdje  je  veci  postotak  djece  ispod  15.  go- 
dine,  postoji  i  vedi  postotak  neozenjenih  i  neudatih,  odnosno  manji 

'  Ovdje  je  uzeto  n  ra^nn  samo  musko  ziteljstvo. 

Digitized  by  VjOOQIC 


DEMOORAFSKE  PRILIKB  U  JU^IH  SLAVBNA.  205 

postotak  oienjenih  i  udatih.  Tako  je  n.  pr.  u  Eranjskoj  broj  ne- 
ozenjenih  i  neudatih  vedi,  a  broj  ozenjenih  i  udatih  manji  nego  li 
u  ijednoj  od  jugoslavenskih  zemalja,  koje  uzesmo  u  okvir  naSih 
promatranja,  dok  je  s  druge  strane  broj  djece  ispod  15.  godine 
iivota  manji  nego  li  je  u  Srbiji,  Bosnoj,  Bugarskoj  i  Hrvatskoj. 
Istra  ima  najmanji,  a  Srbija  najvedi  postotak  djece  ispod  15.  go- 
dine,  pak  ipak  ima  Istra  vedi  broj  neo2enjenih  i  neudatih  od 
Srbije,  a  ova  opet  vedi  postotak  ozenjenih  i  udatih  od  Istre.  Nu 
kako  se  s  druge  strane  tajiti  ne  da,  da  vedi  odnosno  manji  broj 
djece  svakako  u  nekoj  mjeri  utje6e  na  omjer,  u  kojem  je  razdije- 
Ijeno  ziteljstvo  po  obiteljskom  staliSu,  te  kako  i^iteljstvo  ispod  15. 
godine,  osim  rijedkih  iznimaka,  ne  sudjeluje  kod  brafine  sveze,  to 
istraiivanje  o  bra6nim  prilikama  napram  cjelokupnom  ^iteljstvu 
ne  ima  prave  vrijednosti,  niti  nam  pokazuje  valjan  pogled  u  nje. 
Temeljito  i  pouzdano  dadu  se  prosuditi  ovi  pojavi  samo  onda,  kad 
se  u  obzir  uzmu  u  kombinaciji  s  dobom  i  to  tako,  da  se  ne  samo 
od  jednoga  dobnoga  razreda  do  drugoga  provede  razdioba  iiteljstva 
i  po  spolu  i  po  obiteljskom  staliiu,  nego  da  se  i  s  druge  strane 
razmotri,  kako  je  iiteljstvo  u  okviru  pojedinoga  obiteljskoga  staliza 
razdijeljeno  po  dobi.  Ovakovom  razdiobom  mogla  bi  se  prikazati 
potpuna  slika,  u  kojoj  bi  se  ne  samo  odsijevalo  fakti6no  stanje 
pojedinih  kategorija  obiteljskoga  staleia,  nego  i  razabiralo:  kako 
i  kad  se  u  iiteljstvu  pojavljaju  promjene  onih  u  moralnom,  soci- 
jalnom  i  gospodarskom  pogledu  va^nih  prilika,  koje  nastaju  skla- 
panjem  doti^no  razrje§enjem  brafine  sveze.  Nu  za  ovakovo  prouCa- 
vanje  obiteljskoga  staliza  ne  dostaju  podatci  onih  krajeva,  koji  su 
predmetom  na§ega  Studija;  mi  se  moramo  zadovoljiti  tim,  da  ispi- 
tamo  pojedine  kategorije  obiteljskoga  stalei^a  s  onim  ziteljstvom, 
koje  je  po  nafiem  opdenitom  shvadanju  doraslo  za  brafinu  svezu, 
a  to  je  ziteljstvo,  koje  je  navrSilo  15.  godinu  iivota.  Rezultate  ove 
prispodobe  biljezimo  u  skrizaljci  VIII.  (vidi  str.  206). 

Tu  podjosmo  ipak  sa  stanoviSta,  da  cjelokupno  Ziteljstvo  ispod 
15.  godine  spada  beziznimno  u  kategoriju  neoZenjenih  odnosno  ne- 
udatih. PogrjeSka  u  tom  pogledu  ne  6e  biti  velika,  jer  su  u  cjelosti 
samo  iznimke,  ako  medu  ziteljstvom  ispod  15.  godine  imade  takovih, 
koji  su  stupili  u  bradnu  svezu. 

Na  temelju  podataka,  §to  ih  navodimo  u  spomenutoj  skrizaljci, 
u  koju  zaliboZe  nemogosmo  uvrstiti  Bosne  i  Hercegovine,  vidimo, 
kako  je  u  jugoslavenskim  krajevima  postotak  neozenjenih  i  ne- 
udatih daleko   manji,    a  postotak   ozenjenih   i   udatih   daleko   vedi 


Digiti 


ized  by  Google 


206 


FR.   VRBANI6. 


Skrii.  VUI. 

ilie\l»ivo  preko  15.  godine  ilvota  po  obitellskom  stali2ii. 


0(1  ukup- 

noga 

iitplibtva 

iraa  ill  u 

dobi  iTeko 

15.  f^odine  u 

postotcima 


>S 


Od  100  iitelja  preko  15.  godine  bilo  ih  je 


neoienj. 
i  neudatih 


oienjeDih 
Tatih 


oienie 
i  uua 


obudov- 
Ijeuih 


zakonito 

rastav. 


nepo- 
znato 


S       >5 


Bugarska 
Dalmacija    . 
Gorica  i  Gra- 

di§ka 
Hrvatska  i  Sla- 

vonija 
Istra 

Kranjska      .    . 
Srbija       .    .    . 

Ukupno    .    . 


58  31  58-51) 
64-27  64-23 

63  86  64-52 

6117  6204 
66-17  6518 
62-10  66-07 
56-90,5611 
r)9-54!60-lI 


23-39  16-37 
39-26  28-30 

3919  31-61 

28-67  20-47 
42-03  29  50 
43-77  41-80 
26-70  16  52 
2H-|)S  20-r.8 


70-97  72  22 
55-31  56-46 

54-43  55-59 

66  02  66  21 
52-01  58  47 
50  22  46-20 

67  25  71-33 
G5-n:i  (»600 


4-5410-57 
5-38  15-14 

6-35  12-77 

5-2413-23 
5-93  12(K) 
5-9711 
5-81  11-88 
5-24  \2M 


013  0-14 
005  0-10 

I 
003  003 

0  07  0-09 
0030-03 
97  0-04  0  03 
0-24  0  27 
0  12  0-13 


0  97  0  70 


O'S'4  on 


nego  li  kod  drugih  naroda.  Nigdje,  niti  kod  slavenskih  naroda,  kao 
5to  nam  pokazuju  Ccska.  Moravska,  Galicija  i  Bukovina,  tie  ima 
primjera,  da  bi  jedva  jedna  ictvrtina  odrasloga  fdeljstra  zivHa 
izvan  hracne  svcze^  jer  je  svagdje  viSe  nego  li  jedna  tredina,  a  u 
vecem  dijelu  dr^ava  preko  40^/^  odrasloga  ziteljstva  neozenjena 
odnosno  neudata.  U  torn  obziru  kao  Hto  svagdje  tako  je  i  u  naSim 
krajevima  velika  razlika  izmedu  miiSkoga  i  zenskoga  ziteljstva, 
jer  je  od  muSkih  28'68^/o  neozenjeno  a  od  zena  samo  20"68**/(, 
neudato.  Ali  i  medu  samim  juznim  vSlavenima  imade  velikih  raz- 
lika; 6im  dalje  prema  istoku  koje  pleme  stanuje,  tim  je  razmjer 
ozenjenih  i  udatih  veci,  a  postotak  neozenjenih  i  neudatih  manji. 
Tako  je  u  Bugarskoj  taj  postotak  23*39  neozenjenih  i  16*37  ne- 
udatih, u  Srbiji  26*7  odnosno  l(Vo2,  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  28*67 
odnosno  20  47.  a  ne  ima  sumnje,  da  6e  sli^ni  razmjer  postojati  a 
Bosni  i  liereegovini,  sudec  prema  postotku  neozenjenih  napram 
cjelokupnom  ziteljstvu.  Kod  onoga  dijcla  juznih  Slavena.  koji  sta- 
nuje vise  prema  zapadu,  te  koji  je  i  prije  u  doticaj  dosao  sa  za- 
padnom  kulturom,  daklc  kod  onoga,  koji  stanuje  u  Dalmaeiji, 
Kranjskoj,  Istri,  Gorici  i  GradiSki,  nalazimo  u  tom  obziru  posve 
protivan  ])0jav,  koji  se  prili^no  slaze  sa  sli<5nim  pojavom  u  poje- 
dinim  drzavama  srednje  i  zapadne  p]urope. 

NajviSe  se  u  tom  pogledu  razlikuje  od  isto^nih  dijelova  Kranjska; 
ovdje   ima   od   ukupnoga   ziteljstva  preko    15.  godine   neozenjenih 


Digiti 


ized  by  Google 


DRMOGRAFSKR  PRIUKB  U  JU2NIH  SLAVENA.  207 

43  77%,  a  neudatih  41*8%,  te  je  uslijed  toga  prema  Bugarskoj, 
gdje  je  postotak  neozeDJenih  i  neudatih  osobito  malen,  ova  razlika 
neobidno  velika;  u  Kranjskoj  je  naime  postotak  neo^enjenih  za 
viae  od  87%  a  neudatih  za  vise  od  155%  vedi  nego  li  u  Bugar- 
skoj. Uz  Kranjsku  se  prislanja  obzirom  na  neo^enjene  Istra;  gto 
se  pako  tifie  neudatih,  to  se  postotak  njezin  viSe  prislanja  uz  kra- 
jeve  istodne.  U  Dalmaciji  te  Gorici  i  GradiSki  je  razmjer  neoSe- 
njenih  malo  ne  jednak,  nu  raziidan  je  u  pogledu  neudatih,  jer  je 
u  Dalmaciji  postotak  njihov  neSto  manji  (28*3  napram  31*61). 

Najzanimivije  biio  bi  svakako  ispitati  razloge  ovim  dosta  velikim 
razlikama.  Ove  demo  razloge  na<Ji  u  prvom  redu  u  svakogodiSnjim 
zenitbama.  Kako  nam  naime  pokazuju  podatci,  koje  na  drugom 
mjestu  prikazujemo,  u  jugoslavenskim  zemljama  raemjerno  se  sklapa 
svake  yodine  vi$e  vjendanja  nego  li  drugdje^  a  uz  to  se  Ijudi  zene 
ovdje  ranije  nego  li  u  drugim  evropskim  krajevima.  Ovo  je  pojav, 
koji  barem  donekle  nastaje  i  uslijed  podnebja,  s  kojega  iiteljstvo 
ranije  dozrijeva  za  ^enitbu;  nu  poglaviti  mu  uzrok  lezi  u  osebi- 
nama  socijalnoga  i  gospodarskoga  2ivota  jugoslavenskih  plemena. 
Izmedu  ovih  osebina  svakako  vazno  mjesto  zauzimaju  i  selja^ke 
zadruge,  koje  ako  i  jesu  u  Bugarskoj  i  Srbiji  skoro  posve  nestale, 
te  ako  ih  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  svake  godine  biva  manje,  ipak 
su  u  narodu  tako  uvrijezile  obidaj  ranih  ienitba,  da  ga  ne  ie  ne- 
stati  ni  prestankom  ove  starodavne  slavenske  institucije,  osobito  ne 
ondje,  gdje  diobom  zadruznoga  imetka  zemljiSte  nije  odviSe  parce- 
lirano,  te  gdje  se  uslijed  toga  novim  ienitbama  nastoje  namaknuti 
nove  radne  aile. 

S  ovim  promatranjem  bilo  bi  u  uskoj  svezi  pitanje:  u  koliko  u 
pojedinim  krajevima  postoji  kod  ziteljstva  tendencija  odredi  se  u 
opde  zgoda  i  nezgoda  bradnoga  iivota,  te  da  li  broj  ovakovih 
stalnih  neienja  raste  ili  pada  prema  tome,  kako  se  gdje  Ijudi  ra- 
nije ili  kaanije  2ene  i  udavaju  ?  Odgovor  na  ovo  pitanje  koliko  god  bi 
bio  vazan  za  prosudivanje  socijalnih  prilika  a  napose  onih  u  naSim 
krajevima,  ipak  se  neda  ustanoviti,  jer  nam  uslijed  nepotpunosti 
nadih  podataka  nije  za  sve  jugoslavenske  zemlje  poznat  broj  ne- 
ozenjenih  odnosno  neudatih  u  onoj  dobi,  preko  koje  se  Ijudi  redo- 
vito  ne  iene  i  ne  udavaju,  a  to  bi  bila  po  prilici  doba  nakon  navr- 
dene  50.  godine  iivota. 

U  uskoj  svezi  s  brojem  oienjenih  i  udatih  jest  broj  onih,  kod 
kojih  je  bradna  sveza  prestala  ili  smrdu  jednoga  od  zenitbenih 
drugova  ili  tim,  Uo  su  se  zenitbeni  drugovi  razidli.  One  prve  iska- 


Digiti 


ized  by  Google 


208  FR.  VRBAN165 

zujemo  pod  oznakom  obudovljenih,  a  ove  potonje  pod  stupcem 
„zakonito  rastavljenih".  Sto  se  ponajprije  tide  ovih  potonjih,  to  je 
njihov  broj  znatniji  samo  u  Srbiji  (3065),  Bugarskoj  (2509)  i 
Hrvatskoj  (1018),  dok  je  u  ostalim  krajevima  prilifino  neznatan. 
Prispodobiv  broj  zakonito  rastavljenih  zitelja  sa  ziteljstvom  preko 
15.  godine,  opazit  demo,  kako  je  taj  omjer  neobidno  velik  u  kra- 
Ijevini  Srbiji,  te  kako  ona  u  torn  pogledu  ne  zaostaje  ni  za  najna- 
prednijim  driavama  zapadne  Evrope:  na  10.000  zitelja  u  dobi  preko 
15.  godine  raduna  se  kod  muSkih  24  a  kod  zena  27  zakonito 
rastavljenih.  U  drugim  krajevima  taj  je  omjer  znatno  manji,  jer 
je  u  istoj  Bugarskoj,  koja  umah  slijedi  za  Srbijom,  13  kod  muska- 
raca  i  14  kod  zena,  u  Dalmaciji  5  odnosno  10,  u  Hrvatskoj  7 
odnosno  9,  dok  napokon  u  Kranjskoj,  Istri  i  Gorici  pada  na  3  i  4. 
Ne  moze  biti  dvojbe  o  vaznosti  ovih  podataka  za  prosudivanje 
moralnih  prilika  naroda,  ali  ne  treba  zaboraviti,  da  se  i  ovdje  kao 
sto  i  kod  drugih  statistidkih  prispodoba  do  valjanih  zakljadaka  do6i 
moze  samo  onda,  kad  se  prispodabljaju  pojavi  jednaki,  a  bas  ovdje 
ima  dostA  razloga  dvojiti  o  torn,  jer  dok  su  se  s  jedne  strane  u 
ovaj  skup  stavljale  samo  one  osobe,  kod  kojih  je  brak  rastavljen 
po  odluci  nadleznih  vlasti,  to  su  s  druge  strane  ovamo  uradunane 
i  takove  osobe,  koje  su  same  i  bez  uticaja  oblasti  razrijeSile  bradnu 
svezu;  a  napokon  se  ne  smije  zaboraviti  ni  na  razlikn  samoga 
^enitbenoga  prava,  ne  samo  obzirom  na  uvjete,  pod  kojima  je  slo- 
bodno  razrijesiti  bradnu  zajednicu,  nego  i  pogledom  na  temeljno  na- 
delo,  da  li  je  to  slobodno.  Uza  sve  to  bilo  bi  nuzno  razmotriti  ove 
pojave  u  kombinaciji  s  vjerom,  da  se  tako  uzmogne  ustanoviti  1 
uticaj  vjeroispovjesti  na  razrijeSenje  bradne  zajednice.  Kako  podatci 
za  naSe  krajeve  u  tom  obziru  nijesu  ni  jednako  sabrani  ni  jedno- 
lidno  izradeni,  ne  da  se  provesti  ni  temeljitije  ispitivanje  onih  uzroka, 
s  kojih  je  u  pojedinim  krajevima  vedi  broj  Ijudi,  kod  kojih  je  bracSna 
sveza  razrijesena. 

Sto  se  napokon  ti6e  onih,  kod  kojih  je  smrt  zenitbenoga  druga 
razrijeSila  bradnu  svezu,  to  se  ovi  pojavi  medu  juznim  Slavenima 
u  cjelosti  ne  razlikuju  od  sKfinih  pojava  kod  drugih  evropskih  na- 
roda; razlike  pojedine  niti  su  znatne  niti  osobite,  a  da  bi  ih  bilo 
potrebito  napose  istadi;  imenito  se  i  ovdje  opaza,  da  je  broj  udo- 
vica  vise  nego  li  dva  puta  tolik  kolik  je  broj  udovaca,  ne  samo 
apsolutno  nego  i  relativno,  jer  na  10.000  zitelja  preko  15.  godine 
zivota  dolazi  524  udovca  i  1206  udovica.  Razlog  ovomu  pojavu 
nije  kakova  posebitost  jugoslavenskoga  plcmena,  ve6  je  naravi  op<5e- 


Digiti 


ized  by  Google 


DEMOGRAFSKE  PRILIKE  U  JU^NTH  SLAYBNA.  209 

nite;  on  djeluje  jednako  i  kod  drugih  naroda,  a  razjainjuje  8e  tim, 
Sto  8u  obi^DO  iene  mlade  od  muzeva,  te  zato  i  kasnije  pomiru  od 
njih ;  dto  udovice,  kako  veli  Deparcieux,  ne  imaju  ni  tolike  potrebe 
ni  tolike  prilike,  da  se  iznova  udadu,  te  Sto  je  srednja  potrajnost 
iivota  kod  zena  ne§to  dulja  nego  li  kod  mudkaraca. 

U  naju^oj  svezi  s  obiteljskim  stalizem  iiteljstva  jesu  vjen6anja, 
koja,  ako  i  ne  imaju  one  vaznosti  obzirom  na  prosudivanje  pra- 
vilnosti  pojava  Ijudskoga  zivota,  kakovu  im  izmedu  ostalih  stru(E- 
njaka  daje  i  glasoviti  Qa6telet,  ipak  pruzaju  dosta  vainu  podlogu 
za  prosudivanje  i  dudorednih  i  gosppdarekih  prilika  naroda. 

SvakogodiSnji  broj  yjen6anja  u  nadim  krajevima  dosta  je  velik, 
jer  se  bez  Bosne  i  Hercegovine  te  grada  Rijeke  u  tim  krajevima 
svake  godine  sklopi  prosjekom  malo  ne  73.000  brakova,  t.  j.  na 
svakih  1000  zitelja  8*97  brakova.  Od  driava  evropskih  ne  ima 
osim  Saske,  Ugarske  i  Rusije  nijedna  tako  povoljan  razmjer;  medu 
krajevima,  koje  uzesmo  u  okvir  nadih  razmatranja,  najvedi  je 
razmjer  vjenfianja  u  Srbiji  (9*76)  i  Hrvatskoj  (9*6),  a  najmanji 
u  Istri  (7-47),  Gorici  i  GradiSki  (7-26)  te  Kranjskoj  (687),  dok 
Bugarska  (8*61)  i  Dalmacija  (8*19)  stoje  u  sredini  izmedu  ove  dvije 
skrajnosti. 

Ne  ima  dvojbe,  da  se  ovim  brojem  ne  izrazuje  prava  tendencija 
iiteljstva  za  bra^nim  iivotom,  jer  je  ovdje  obzir  uzet  na  cjelo- 
kupno  2iteljstvo,  dakle  i  na  ono,  koje  nije  sposobno  za  brafinu 
svezu ;  nu  i  onda,  kada  u  omjer  stavimo  proajeCni  godiSnji  broj 
vjendanja  sa  iiteljstvom,  koje  je  u  opde  kadro  sudjelovati  kod 
bradne  sveze,  t.  j.  sa  ziteljstvom  preko  navrSene  15.  godine  zivota, 
ne  (5e  opdenita  slika  biti  druga^ija,  kako  nam  pokazuju  slijededi 
brojevi,  iz  kojih  se  vidi,  da  na  1000  iitelja  preko  16.  godine  zi- 
vota imade  prosjekom  na  godinu  vjen6anja 

u  Srbiji 17*27         u  Istri     .     .     11-37 

u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  15*67  u  Gorici.  .  11 '32 
u  Bugarskoj  ....  14-69  u  Kranjskoj  10*69 
u  Dalmaciji   •.     .     .     .     12*88 

I  po  ovoj  prispodobi  najjadi  je  broj  vjendanja  u  Srbiji  i  Hrvat- 
skoj, a  najmanji  u  Istri,  Gorici  i  Kranjskoj,  dok  se  Bugarska  i 
Dalmacija  nalaze  u  sredini ;  razlika  je  prema  prijaSnjoj  prispodobi 
samo  u  vedem  razmjeru.  Ali  ni  ovaj  broj  ne  izrazava  pravu  zudnju 
ziteljstva  za  bradnim  2ivotom,  jer  su  u  obzir  uzeti  i  oni,  koji  se 
ved  nalaze  u  bradnoj  svezi.  Da  se  ova  tendencija  valjano  prosudi, 
imali  bi  se  u  kombinaciju  uzeti  samo  oni,  koji  su  kadri  stupiti  u 
R.  J,  A.  ozziz.  14 


Digiti 


ized  by  Google  — 


210 


FR.  VRBANI6, 


brak  ne  samo  po  svojoj  dobi  nego  i  po  svom  obiteljskom  staliiu, 
a  to  8u  neoienjeni,  neudate  i  obudovljeni,  kojima  mo^emo  pribro- 
jiti  joS  i  one,  koji  su  rastavljeni,  premda  strogo  uzevdi,  napose  kod 
rimokatolidkoga  iiteljstva,  ovepotonje  ne  bismo  smjeli  uzeti  u  ra6an; 
nu  kako  njihov  broj  nije  tako  znatan,  to  de  biti  svakako  manja 
pogrjedka,  ako  se  cijela  ova  vrst  Ijudi  uraduna  u  ovaj  skup,  nego 
da  se  bilo  po  kojem  pravilu  izmedu  rastavljenih  odijele  oni,  koji 
mogu,  od  onih,  koji  vide  ne  mogu  ponovno  sklopiti  brak. 

Ako  8  ovim  dijelom  ziteljstva  prispodobimo  one,  koji  prosjekom 
svake  godine  stapaju  u  brak,.  tada  vidimo,  da  na  1000  iitelja  obo- 
jega  spola,  koji  su  i  prema  svojoj  dobi  i  prema  obiteljskom  stalii^u 
sposobni  sklopiti  bradnu  svezu,  dolazi  vjendanih 

u  Srbiji 112*24        u  Istri     .     .     50-66 

u  Hrvatskoj  i  Slavoniji    92*64        u  Gorici .     .     50*28 
u  Dalmaciji     ....     58*40        u  Kranjskoj     41-18 

Za  Bugarsku  nije  se  dao  sra6unati  ovaj  razmjer,  jer  se  jedni 
podatci  ti6u  cijele,  dok  se  opet  drugi  protezu  samo  na  zapadna 
Bugarsku ;  nu  i  bez  obzira  na  to  moramo  ustvrditi,  kako  se  u 
istoinifn  stranama  medujuinim  Slavenima  Sudnja  ea  bracnim  iivotom 
prikaeuje  dcUeko  ve6om  nego  U  u  ijednoj  od  evropskih  driava, 
dok  Be  u  eapadnim  krajevima  ova  tendencija  prilicno  sudara  sa 
slUnim  pojavom  tih  driava.  Dokazuju  nam  to  slijededi  brojevi,  po 
kojima  na  1000  zitelja  obojega  spola,  koji  su  i  prema  svojoj  dobi 
i  prema  obiteljskom  stali^u  sposobni  sklopiti  bradnu  svezu,  ima 
vjen&inih^ 


Ugarska   ....  91*6 

Njemafika      .     .     .  530 

Engleska  i  Wales  .  52*6 

Danska     ....  52*0 

Austrija    ....  51*3 

Italija 50*1 

Finska      ....  49*2 

Nizozemska  .     .     .  490 


Francuska 
Belgija  . 
Grfika  .  . 
Skotska  . 
Svicarska 
bvedska  . 
Irska    .     . 


45*8 
41-9 
41.6 
40*9 
40-8 
37*8 
230 


Kako  se  vidi  ove  su  razlike  velike,  a  razlog  im  nije  n  posebi- 
tosti  plemenskoj,  nego,  kako  ved  gore  istakosmo,  u  socijalnim  i  a 
gospodarskim  prilikama  a  napose  u  zanimanju  i  obi6ajima  iiteljstva. 


^  Vidi  „ Internationale  statistische  tybersichten"   n  AUg.  stat.  Archiv 
od  g.  1894.  str.  681. 


Digiti 


ized  by  Google 


DEMOGRAFSKE  PRILIKE  U  JU^NIU  SLAVRNA.  211 

U  usku  svezu  s  ovim  pojavom  stavlja  se  pitanje  o  plodnosti 
brakova ;  dapade  ima  nekih,  koji  tvrde,  da  je  ova  plodnost  u  onim 
krajevima  najmanja,  gdje  se  godimice  sklapa  najvedi  broj  vjen- 
danja.  Ne  obaziruci  se  na  ispravnost  ili  neispravnost  ove  tvrdnje, 
spominjem  samo,  kako  je  ona  nastala  tim,  Sto  se  je  omjerio  broj 
godiSnjih  zakonskih  poroda  s&ivorodene  djece  o  broj  vjendanja.  Ako 
to  udinimo  i  za  nade  krajeve,  dolazimo  u  istinu  do  slidnih  rezul- 
tata,  jer  se  po  torn  raduna  na  jedan  brak  slijedecii  broj  poroda: 
u  Gorici  i  Gradidki  4*86  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji .  4'04 
u  Eranjskoj    .     .     .     4'75        u  Bugarskoj  402 

u  Istri 4-66         u  Srbiji 397 

u  Dalmaciji    .     .     .     4*31 

Meni  se  medjatim  dini,  da  ovaj  na6in,  kojim  se  kani  opredijeliti 
plodnost  brakova,  nije  ispravan,  te  da  konadni  ra6un,  osnovan  na 
torn  temelju,  ne  pokazuje  onoga,  Sto  se  je  ustanoviti  htjelo ;  jer  se 
u  omjer  stavlja  broj  vjeniSanja  napram  broju  zakonskih  doduSe 
poroda,  ali  takovih,  koji  su  rodeni  ne  samo  u  onim  brakovima, 
koji  se  u  odnosnom  omjeru  spominju  kao  prvi  dlan,  nego  u  opde 
u  svim  brakovima,  koji  u  dotidnoj  zemlji  postoje.  Ako  se  pod 
braSnom  plodnosti  razumijeva  onaj  broj  poroda,  koji  se  prosjekom 
rada  u  pojedinom  liraku  tedajem  cijeloga  njegovoga  trajanja,  tada 
se  ta  plodnost  moze  ispravno  pronadi  tako,  da  se  ukupni  broj 
poroda  u  stanovitoj  drzavi  omjeri  o  cjelokupni  broj  brakova,  u  ko- 
jima  su  ta  djeea  rodjena,  te  da  se  podjedno  uzme  u  obzir  i  po- 
prjedna  potrajnost  tih  brakova.  Neima  sumnje,  da  je  ovaj  postupak 
i  bez  obzira  na  prigovore,  koji  mu  se  stavljaju,  odvise  zamrsen, 
te  da  se  i  pogledom  na  samu  sabranu  gradu  u  rijetkim  sla6ajevima 
provesti  dade.  Uslijed  toga  se  obifino  ova  bradna  plodnost  izrafiu- 
nava  tako,  da  se  za  stanoviti  dulji  broj  godina  uzme  ukupni  broj 
zakonskih  poroda  i  ukupni  broj  sklopljenih  brakova,  pak  da  se 
omjeri  jedno  o  drugo,  ili  Sto  je  svejedno,  da  se  u  omjer  stavi  pro- 
sjedni  broj  ecJconskih  poroda  i  vjencanja  tecajem  stanovitoga  du- 
Ijega  raedohlja,  Uz  to  se  ova  plodnost  ustanovljuje  i  tako,  da  se 
sra^una  koliko  zakonskih  poroda  prosjekom  dolazi  na  1000  udatih 
zena,  koje  se  nalaze  u  dobi  od  15—50.  godine.  Premda  bi  ovaj 
na6in  bio  najbolji  i  pogledom  na  prispodobu  najzgodniji,  ipak  ga 
ne  mogu  ovdje  upotrebiti,  jer  nijesu  svagdje  provedeni  podatci  o 
staliiu  ziteljstva  u  kombinaciji  s  dobom.  Ne  preostaje  nam  s  toga 
drugo,  nego  u  obzir  uzeti  onaj  prvi  postupak,  po  kojem  su  sradu- 
nani  i  gornji  brojevi,  te  kraj  sve  njegove  neispravnosti  ovako  sra- 


Digiti 


ized  by  Google 


212  PR.  VRBAN16, 

^unanu  plodnost  jagoBlavenskih  krajeva  uzeti  za  podlogu  nafiega 
promatranja. 

Plodnost  brakova  u  jugoslavenskim  krajevima  a  cijelosti  sTojoj 
prilicno  se  kreie  u  onam  obsegu,  kao  Sto  %  u  drugim  driavama,^ 
tako,  da  malo  ne  svagdje  na  jedan  brak  dolazi  oko  detvero  djece. 
ipak  postoji  dosta  znatna  razlika  izmedu  pojedinih  krajeva,  te  se 
osobitom  plodnod6u  istidu  zapadni  predjeli  juznih  Slavena,  dok 
Srbija  u  torn  pogleda  spada  medju  one  driave,  u  kojima  bradna 
plodnost  neiznosi  odsjekom  ni  (fetvero  djece  na  brak.  Veoma  je 
te£ko  navesti  razloge  ovim  razlikama,  osobito  ako  se  promatranje 
ne  protegne  na  manje  predjele  te  ako  se  ne  stavi  u  kombinaciju 
s  drugim  pojavima,  ali  uza  sve  to  driim,  da  niti  su  plemenske  niti 
yjerske  prilike  razlog  tomu  ye<S  ekonomski  a  u  prvom  reda  mo- 
ralni  odnoSaji  naroda,  dosta  je,  da  n  torn  obziru  spomenem  ^^ta 
pometnuda  u  Slavoniji  i  n  Srbiji,  a  s  druge  strfiine  da  naglasim 
dudo^edn^  iivot,  kojim  se  odlikuje  iiteljstvo  a  Kranjskoj,  Istri, 
Qorici  i  GradiSki. 

Dalnje  promatranje  bradnih  prilika  vodi  nas  do  zfiinimivih  pojava, 
koji  se  tidu  dobe  vjenianih  drugova.  Moderna  istraiivanja,  zeledi 
dobiti  podlogu  za  mnoge  moralno-statistidke  zaklju&e,  protein 
izvide  svoje  a  torn  pogledu  na  diroko;  mi  se  medutim  zadovoljiti 
moramo  samo  jednim  pojavom,  Sto  ga  mogosmo  jednako  istraiiti 
za  sve  krajeve,  koje  nzesmo  a  okvir  naSih  promatranja,  a  to  je 
doba  zarudnika  do  24.  i  zarudnica  do  20.  godine  i  preko  toga.  Po 
tim  podatcima,  §to  ih  priop<Sujemo  u  skriialjci  br.  IX.  (vidi  str. 
213)  ieni  se  iiteljstvo  kod  jninih  Slavena  neobi^Sno  rano,  a  to  ne 
samo  £ensko  nego  i  muSko ;  osim  Rusije  ne  6e  biti  zemlje,  gdje  bi 
se  sklapali  a  tolikom  broju  tako  rani  brakovi,  kao  dto  kod  njih, 
jer  preko  tri  sedmine  zaru6nica,  koje  stupaju  a  bradna  svezu,  nije 
prekoradilo  20.  godine  zivota,  a  od  mugkaraca,  koji  se  £ene,  malo 
ne  polovina  ne  ima  vide  od  24.  godine.  Ne  sklapaju  se  medutim 
ovi  rani  brakovi  u  svim  zemljama  juinih  Slavena  u  jednakoj  mjeri. 

Ova  osobitost  u  veliko  se  istiCe  u  Bugarskoj,  Btvatskoj  i  Srbiji. 
U  Bugarskoj  je  samo  neSto  preko  jedne  tredine  zarudnika  (37*337o) 
u  dobi  preko  25.  godine,  a  malo  ne  potpune  dvije  tredine  (62'67*/o) 

'  Po  novijim  podatcima,  koji  medntim  potje6u  iz  raznog  doba,  dolazi 
odsjekom  na  jedan  brak  slijedeci  broj  djece:  u  Rusiji  4*68,  Prosiji 
4*358,  Italiji  4*35,  Spanjolskoj  4*51,  Englezkoj  bez  ^kotske  4-38, 
Ugarskoj  4-31,  Norveskoj  4-29,  Sredskoj  4-23,  Belgiji  3-96,  Danskoj 
3*75,  Bavarskoj  3*41,  Francuskoj  2*9.  * 


Digiti 


ized  by  Google 


DBMOGRAFSKS  PRILIKB  U  JU2NIH  SLAYBNA. 


213 


8kri2.  IX. 


Brol  vfentenla  po  dobi  Barndnika  po  proslekn  od 
g.  1880—1887. 


Vjen&do  se  je 

1 

•2* 

.|| 

It 

1 

1     X 

1 

n 

Q 

— 

A 

M     i    * 

P 

zaru6nika  do  24. 

11.844^ 

1.072 

292 

11.062 

525 

487 

7.491 

32.773 

godine    . 

preko  24.  god.  . 

7.056 

3.251 

1.308 

10.057 

1.849 

2.938 

13.507 

39.966 

Svota  .   .   . 

18.900 

4.328 

1.600 

21.119 

2.374 

3.425 

20.998 

72.739 

zaruCnica  do  20. 

7.990 

811 

174 

10.921 

442       389 

11.254 

31.981 

godine       .   . 

preko  20.  god. 

10.910 

3.512 

1.426 

10.198 

1.932 

3.036 

9.744 

40.758 

Svota .   .    . 

18.900 

4.323 

1.600 

21.119 

2.374 

3.425 

20.998 

72.739 

Od  1000  zaru^nika  bUo  ih  j 

e  u  dobi 

do  24.  godine  .       626-7      2480 

182-5:   523-8 

2211    142-2    356-71   450-6 

preko  24.  god.  .       373-3      7520 

817-51   476-2 

778-9    857-8    643-3|   5494 

Od  1000  zam^nica  bilo  ih  j< 

3  u  dobi 

do  20.  godine  .       4228      187-6 
preko  SS.  god.  .       5772      812-4 

108-7    5171 

186-2    113-5    5360    439-7 

891-3    482-9 

813-8    886-5    4640    560-3 

»  U  radun  je  uzet  prosjek  od  g.  1881—188 

18. 

«  U  ra^un  je  uzet  prosjek  od  god.  1885—1 
okolnost  poiela  biljeiiti  iatom  od  g.  1885.  Istc 

1887.,  ier  ae  je  u  Srbiji  ova 
►  je  tako  za  Srbiju  kod  za- 

ru^ika  uzeto  u  obzir  doba  do  20.  god.  kao  5tc 

)  i  kod  zarudnica,  a  ne  kao 

Sto  u  drugim  zemljama  doba  do  24.  god. 

»  U  raiun  je  uzet  prosjek  od  god.  1881—1 
Bugarsku,  t.  j.  bez  istocne  Kumelije. 

[887.  i  to  samo  za  zapadnu 

*  Kod  zaru^nika  uzeta  je  u  ra^un  doba  dc 

)  25.  godine  odnosno  preko 

25.  godine. 

nalaze  se  u  mladoj  dobi.  Kod  zenskoga  je  spola  ovaj  razmjer  u 
toliko  povoljniji,  Sto  se  dobra  polovina  zarudnica  (57 '7270)  udaje 
u  dobi  preko  20  god.,  a  42*28%  ispod  ove  dobe.  I  u  Hrvatskoj 
se  Ijudi  rano  zene,  s  torn  ipak  razlikom,  da  su  kod  zenskoga  spola 
rane  ienitbe  deSde  nego  li  u  Bugarskoj,  jer  se  preko  polovine  za- 
rudnica  (51*71  %)  udaje  do  20.  godine;  kod  muSkaraca  ne  6e  biti 
velike  razlike,  jer  ako  i  jest  postotak  mugkaraca,  koji  se  zene  do 
24.  godine,  u  Hrvatskoj  za  10  manji  nego  li  u  Bugarskoj,  biva  to 
s  toga,  gto  je  u  Bugarskoj  uzeta  u  raCun  doba  do  25.,  a  u  Hrvat- 
skoj do  24   godine. 

Srbija  zauzima  Sto  se  ti6e  ranih   zenitba   medju  jugoslavenskim 
krajevima  prvo  mjesto:   ovdje  je  postotak  £ena,  koje  se  udavaju 


Digiti 


ized  by  Google 


I 


214  FB.  YRBANIC!;, 

do  20.  godine,  najvedi  (bS'B^o),  kod  muSkaraca  pako  zeni  se  dobra 
tredina  (35*67 ®/^,)  zarudnika  ved  prije  navrsene  20.  godine. 

Kad  bi  nam  sabrana  grada  dopustila  za  Srbiju  razmaknuti  ovo 
razdoblje  do  24.  godine,  tada  bismo  vidjeli,  kako  se  oko  64^0  svih 
zaru6nika  zeni  prije  25.  godine.  O  torn  nas  uvjeravaju  i  noviji 
podatci  za  god.  1888—1890.,  gdje  je  razlika  zaru6nika  po  dobi 
potanje  provedena. 

U  ostalim  kxajevima  jugoslavenskih  zemalja  rane  su  zenitbe  da- 
leko  rede  i  kod  muSkoga  i  kod  zenskoga  spola;  ii  torn  se  obziru 
napose  istide  Kranjska,  gdje  od  svih  zaru6nika  same  ne§to  preko 
14%,  a  od  zarufinica  nefito  preko  ll*^/o  imade  dobu  do  navrSene 
24.  odnosno  20.  godine.  Najmanje  ranih  ienitba  imade  kod  zena 
u  Gorici  i  GradiSki,  gdje  malo  ne  devet  desetina  djevojaka,  koje 
se  udavaju  teSajem  jedne  godine,  imade  preko  20.  godine,  dok  je 
kod  muSkaraca  taj  broj  neSto  manji,  jer  izmedu  mladida,  koji  se 
zene,  blizu  82%  navrSiSe  24.  godinu.  U  Dalmaciji  i  Istri  prilike 
su  malo  ne  jednake  kod  oba  spola,  jer  kod  mudkaraca  22 — 24% 
a  kod  zena  neSto  preko  18%  dolazi  na  brakove  do  navrSene  24. 
odnosno  20.  godine.  Svakako  bismo  todnije  upoznali  i  opseg  i  vaz- 
nost  ranih  vjendanja  onda,  kad  bismo  mogli  razrediti  vjerenike 
jednoga  i  drugoga  spola  ne  samo  po  dobnim  razredima,  nego  po 
pojedinim  godinama  njihove  dobe;  samo  tada  dao  bi  se  prosuditi 
i  domaSaj  znamenitih  razlika,  koje,  kako  vidjesmo,  u  torn  pogledu 
postoje  medju  jugoslavenskim  plemenima.  Na  koliko  smo  mogli  raza- 
brati  iz  prvobitne  grade,  to  se  u  Dalmaciji  i  Istri,  a  joS  viSe  u 
Kranjskoj  i  Gorici  najvedi  broj  zaruCnika  nalazi  u  dobi  izmedju 
24.  i  30.,  a  zarudnica  izmedju  20.  i  24.  godine;  ove  su  prilike 
svakako  bolje  sa  zdravstvenoga,  gospodarskoga  i  moralnoga  gle- 
diSta,  nego  li  one,  sto  ih  nalazimo  kod  ostalih  jugoslavenskih  ple- 
mena,  gdje  su  vjerenici  mnogo  mladi,  te  se  od  njih  velik  die 
nalazi  pa6e  u  dobi  ispod  dvadesete  godine.  Posljedice  ovih  preranih 
zenitba  opazaju  se  ved  na  prvi  mah  kod  plodnosti  brakova,  jer  je 
prema  gore  istaknutim  podatcima  ova  plodnost  odito  veda  ondje, 
gdje  se  ne  sklapaju  prerane  zenitbe.  Samo  ovoj  okolnosti  ima  se 
pripisati  razmjerno  najmanja  plodnost  brakova  u  Srbiji,  gdje  je 
postotak  zarudnica  ispod  dvadesete  godine  tako  velik  kao  Sto  u 
nijednoj  od  jugoslavenskih  zemalja;  a  kako  istom  utjedu  ove  pre- 
rane zenitbe  na  tjelesni  ustroj  i  na  zdravstvene  prilike  djece?  O 
torn  ce  nas  uputiti  pomome  prilike  ziteljstva. 


Digiti 


ized  by  Google 


DBBIOGRAF8KX  PRUJKE  U  JUiNIH  8LAVBNA.  S15 

Da  se  uzmognu  prosuditi  pravi  uzroci  ovim  preranim  ienitbama, 
bilo  bi  svakako  od  potrebe  ove  podatke  prosuditi  u  savezu  s  dru- 
gima  pojavima,  a  napose  s  vjerozakonom,  s  narodnoScu,  s  podnebljem 
itd.  Obifino  se  tvrdi,  da  ovakove  prerane  zenitbc  leze  ved  u  karak- 
teru  slavenskoga  plemena.  Ovo  je  mnijenje  u  toliko  opravdano,  §to  se 
i  u  Rusiji  i  kod  slavenskih  naroda  u  zapadnoj  poli  monarkije 
opas^a,  kako  sklapanje  bradne  sveze  pada  u  raniju  dobu  nego  li 
kod  naroda  germanskih  i  romanskih.  Ali,  kako  nam  gomji  podatci 
pokazuju,  medu  samim  ju2nim  Slavenima  postoje  u  torn  obziru 
daleko  vede  razlike,  nego  11  medu  Slavenima  u  opcie  i  drugim  na- 
rodima,  ovim  pako  razlikama  svakako  je  poglaviti  uzrok  u  nadinu 
zivota,  u  prirodnim  prilikama  i  u  obidaju  naroda. 

Donekle  u  savezu  s  dobom  vjendfiinika  jest  vrstanje  brakova 
prema  stalezu  njihovam,  Bilo  bi  suviSno  spominjati,  jer  pogada 
svatko  ve6  na  prvi  mah  i  bez  sustavnoga  promatranja,  da  je  naj- 
vedi  broj  tako  zvanih  prvotnih  brakova,  t.  j.  takovih,  gdje  oba 
vjerenika  prvi  put  stupaju  u  bra6nu  svezu.  Ovaj  pojav,  koji  se 
ponavlja  u  svim  zemljama,  opaza  se  i  u  krajevima,  koji  su  pred- 
metom  naSega  promatranja,  s  tom  ipak  razlikom,  da  je  postotak 
tako  jsvanih  prvotnih  brakova  u  nas  manji  nego  li  drugdje.  Prema 
podatcima  u  skriialjci  br.  X.  (vidi  str.  216)  imade  prosjekom  od 
svih  brakova  sklopljenih  tedajem  jedne  godine  nefito  preko  80®/o 
takovih,  dok  je  drugdje  taj  postotak  znatno  vedi,  tako  n.  pr.  u 
sjevero-zapadnoj  Evropi,  Danskoj,  Engleskoj,  Svedskoj  i  Norvezkoj, 
iznosi  taj  postotak  izmedju  85*1 1%  i  87'127o,  u  jugo-zapadnoj 
Evropi,  t.  j.  Francuskoj,  Spanjolskoj,  Portugalskoj  i  Italiji,  izmedju 
83-18%  i  85*76o/o,  u  srednjoj  Evropi  svagdje  preko  80%  izuzev 
Austriju  (77-4%)  i  Ugarsku  (75-34%),  u  Rusiji  80-14%,  Rumunj- 
skoj  85-11%,  Grdkoj  86-97o. 

Od  nagih  krajeva,  kako  vidimo,  jedina  je  Istra,  gdje  je  postotak 
prvotnih  brakova  ravan  prosjeku  za  sve  jugoslavenske  krajeve;  u 
Bugarskoj,  Gorici  i  Dalmaciji  taj  se  postotak  pribliiuje  vedem 
dijelu  evropskih  drzava,  premda  ga  dosi£e  samo  Bugarska.  U 
ostalim  krajevima,  u  Hrvatskoj,  Srbiji  i  Krfiinjskoj,  sudara  se  taj 
postotak  s  onim,  dto  ga  gore  spominjpmo  za  Austriju  i  za  Ugarsku. 
Prema  tomu  je  postotak  tako  zvanih  drugotnih  brakova,  t.  j.  ta- 
kovih, gdje  je  jedan  od  vjen6anih  drugova  ved  prije.zivio  u  braku, 
dosta  velik,  jer  u  cjelosti  iznosi  19-8l7o?  dakle  malo  ne  jednu  pe- 
tinu  svih  brakova;  u  Srbiji  (20  41%)  i  Kranjskoj  (21-23%)  preko 


Digiti 


ized  by  Google 


216 

Skri£Aljka  X. 


FB.  VRBANK^, 


Bro]  vfenj^anla  I  vlemdanlka  po  staliin  v]eii£amika  na  temelii 
proBleka  od  g.  1880—1888. 


Yjen^o  Be 


to 

9 

pq 


4 


If 


I 


08 

I 


O 

1. 


A.  B  r  o  j  y  j  e  n  d  a  n  j  a.  (Apsolutni  brojevi.) 

momaka  b  dje- 

vojkama    .   .    15.918»     3.587 
momaka  s  udo- 

vicama 


udovaca  b  dje- 
vojkama    .   . 

udovaca  s  udo- 
vicama  .  . 
Svota  .       .   . 


15.918» 
267 
727 


1.988 
18.900 


384 

130 
4.323 


1.330 
45 
171 


54 


16.180 
752 
2.093 


1.901 
108 
273 


2.094 


92 


2.698 
83 
469 


175 


16.797 

715 

1.196 

2.3% 


I.6OO1 21.1191   2.374|   3.425,21.104 


Od  jedne  stotine  vjendanja  bilo  je  brakova 


momaka  s  dje- 

vojkama 
momaka  a  udo- 

vicama   .   .   . 
udovaca  fl  dje- 

vojkama 
udovaca  s  udo- 

vicama   .   .   . 

Svota     .    . 


84-22 

1-41 

3-85 

10-52 
100-00 


82-971    8313i    76-62 


513 

8-89 

3-01 
10000 


2-81 

10-69 

3-37 
100-00 


356 

9-91 

9-91 
100-00 


80-08 
4-55 


78-77 
2-43 


11-60,   13-69 

I 
3-87      511 

loo-ooi  looooi  loo-oo;  loo-oo 


79-59 
3-39 
5-67 

11-35 


58.411 

2.192 

5.313 

6.929 
72.845 


8019| 
301 
7-29 
9-5 1 1 


momaka 
udovaca 
djevojaka 
udovica 
Svota. 


B.  Broj  vjen^auika.  (Apsolutni  brojevi.) 
1.375;  16.9321    2.009 


16.185 

3.809 

2.715 

514 

16.645 

3.971 

2.255 

352 

37-800 

8.646 

225    4.187       365 
I.5OI1 18.273J    2.174 


2.7811 17.512i  60.603! 
644|   3.592'  12.242 
3.167117.993   63.724! 
99    2.8461      2001      258.   3.111J    9.121 1 
3.2001  42.2381   4.748|   6.850  42.208;  145.690! 


Od  jedue  stotine  vjen^anih  mufikaraca  odnosno  2ena  bijaSe 


I 


momaka 
udovaca 
djevojaka 
udovica 


85-62 
14-38 
88-07 
1193 


88111  86-00!  80-171  84-62'  81-20:  82-98 
11-89;  14-00,  19-83|  16-381  18-80|  17-02 
91-86    93-8li    86-52,    91-58    92-47,    85-26,    87-48 


83-19 
16-81 


814'     6-19|    13-48!     8.42'     7-53'    1474!     12-52 


^1 


^  Bastavljeni  uzeti  su  u  ra^un  medu  momke  odnosno  djevojke;  a  oni 
nepoznatoga  stale^a  porazdijeljeni  su  razmjerno  medu  gore  navedene  skupine. 


jedne  petine,   a  u    Hrvatskoj  i  Slavoniji  malo   ne  jednu   detvrtinu 
(23-387o)  svih' brakova. 

Izmedu  ovih  brakova  najviSe  imade  takovih,  gdje  su  oba  vjere- 
nika  obudovljena;  u  ovom  skupu  istidu  se  napose  Srbija  (11*35^/^), 


Digiti 


ized  by  Google 


DBMOGRAFSKB  PBILIKB  U  JUiNIH  BLAVBNA.  217 

Bugarska  (10*62%)  i  Hrvatska  (9-91®/o);  takovih,  gdje  se  je  ozenio 
udovac  8  djevojkom,  imadu  najviSe  Kranjska  (13'69%),  Istra  (ir5%) 
i  Gorica  ( 10*69%),  a  napokon  takovih,  gdje  se  udala  udovica  za 
neozenjena  momka,  Dalmacija  (5'13%)  i  Istra  (4"557o). 

Ovakova  razdioba  drugotnih  brakova,  kakovu  opazamo  u  jugo- 
slavenskim  krajevima,  veoma  se  razlikuje  od  slidne  razdiobe  drugih 
dri^ava;  uz  rijetke  iznimke  imade  u  evropskim  driavama  iza 
prvotnih  brakova  najviSe  takovih,  gdje  uzimaju  udovci  djevojke. 
Kod  nas  je  naproti  iza  prvotnih  brakova  najve^i  postotak  za  dudo 
kod  brakova  izmedju  udovaca  i  udovica,  dok  je  u  drugim  dri^a- 
vama  postotak  ovih  brakova  Dajmanji;  nadalje  je  drugdje  mnogo 
vedi  postotak  brakova  izmedu  momaka  i  udovica,  dok  je  u  nas 
postotak  ovih  brakova  upravo  najmanji,  jer  u  svemu  dosiie  3% 
svih  brakova,  a  u  Bugarskoj  samo  1*41%. 

Veliku  razliku  izmedu  ovih  pojava  u  nadim  krajevima  i  onima 
u  drugim  evropskim  drzavama  razabrati  demo  najbolje  iz  drugoga 
dijela  gornje  skriialjke  br.  X.,  gdje  smo  one,  koji  stupaju  u  brafinu 
svezu,  razvrstali  u  dva  skupa:  u  one,  koji  se  po  prvi  put,  i  one, 
koji  se  opetovano  ozeniSe  odnosno  udafie.  Uzmimo  u  obzir  najprije 
muSkarce. 

U  jugoslavenskim  krajevima  imade  izmedu  svih  muSkaraca,  koji 
tedajem  godine  stupaju  u  bradnu  svezu,  prosjekom  njih  83'197o5 
koji  se  po  prvi  put  zene ;  u  drugim  je  drzavama  taj  postotak  ve6i, 
i  to  u  sjevero-zapadnoj  Evropi*  (Danskoj,  Svedskoj,  NorveSkoj, 
Englezkoj)  izmedju  88'097o  i  89*66 7oj  u  jugo-zapadnoj  Evropi 
(Francuskoj,  Spanjolskoj,  Portugalu  i  Italiji)  izmedu  87'85%  i 
89-5%,  u  jugoisto'dnoj  Evropi  90*77%  (u  Grdkoj)  i  87  73%  (u 
Rumunjskoj),  u  centrainoj  Evropi  (Njemadkoj,  Austriji,  Ugarskoj, 
Svicarskoj,  Nizozemskoj,  Belgiji)  izmedu  90*57%  u  Belgiji  i  79*58 7o 
u  Ugarskoj,  te  napokon  u  Rusiji  83*42%. 

Eako  vidimo,  jugoslavenski  krajevi  imadu  u  cjelosti  svojoj  malo 
ne  posve  jednak  razmjer  s  Rusijom,  premda  se  pojedini  krajevi 
dosta  znatno  od  toga  prosjeka  odmidu. 

Kod  Senskoga  je  spola  ova  razlika  joS  veda ;  jer  osim  Austrije, 
Ugarske  i  Rusije,  ne  ima  drzave,  u  kojoj  izmedu  svih  zena,  koje 
stupaju  tedajem  jedne  godine  u  bradnu  svezu,  ne  bilo  njih  barem 
91%,  koje  se  po  prvi  put  udavaju,  dapade  obidno  iznosi  taj  po- 
stotak preko   92%,   a   u   sjevero-zapadnoj   Evropi   preko  947o»    u 


1  Vidi  „Allg.  Statist.  Archiv"  HI.  Jahr.  str,  680, 

tized  by  Google 


Digitiz 


218  FR.  VBBAHlO, 

Svedskoj  dapade  95*597o-  U  na&im  krajevima  ovaj  je  omjer  naj- 
ve6i  u  Gorici,  Dalmaeiji,  Istri  i  Kranjskoj  (preko  91^Iq\  dok  se 
u  Bugarskoj,  Hrvatskoj  i  Srbiji  krede  izmedju  Sb'26%  i  88-07<>/o. 
Kako  dakle  iz  svega  razabiremo,  nigdje  se  ne  ieni  toHko  tida- 
vaca  i  ne  udaje  toliko  udovica,  koliko  medujuinim  Slavenima;  razlog 
ovoj  posebUosti  leii  u  prvom  redu  u  razUkosti  dobe  vjencanih 
drugova,  Potpuna  istinitost  ovoga  razloga  prikazala  bi  nam  se  bez 
sumnje  onda,  kad  bismo  mogli  razvrstati  vjerenike  po  dobi;  ali  i 
bez  toga  opazamo  imenito  kod  zena,  kako  se  usporedo  vrstaju  po- 
jedini  krajevi  prema  razredbi  zarudnica  do  20.  godine  i  prema 
broja  udovica,  koje  ponovno  stupaju  u  bradnu  svezu,  tako,  da  je 
svctgdje  razmjer  avih  potonjih  ve6i,  gdje  je  i  vedi  postotak  anih 
jjrvih.  Dokazaje  to  sHjededi  red,  kojim  se  vrstaju  pojedini  krajevi 
po  jednom  i  drugom  pojavu. 

Od   ukupnoga  broja   svih  Od  ukupnoga  broja   flvih 

iensL  udatih  te^ajem  jedne  zena  udatih  tedajem  jedne 

godine  ima  ih  u  dobi  do  godine  bilo  je  udovica 

20  god.  slijededi  %:  u  %: 

1.  u  Srbiji      .     .     .    53-60  14-74 


2.  u  Hrvatskoj 

3.  u  Bugarskoj 

4.  u  Dalmaeiji 

5.  u  Istri  .     . 

6.  u  Kranjskoj 

7.  u  Gorici     . 


,  61-71  13-48 

.  42-22  11-93 

.  18-76  8-14 

.  18-62  8-42 

.  11-35  7-53 

.  10-87  .             6-19 

6im  su  mlade  zene,  koje  se  udavaju,  imenito  one  do  20.  godine, 
tim  se  rede  zbiva,  da  je  mnz  mladi  ili  pade  iste  dobe;  mu^evi  su 
kod  takovih  brakova  redovito  stariji,  te  se  ondje,  gdje  je  takovih 
brakova  viSe,  i  viSe  njih  razrjefiuje  smrdu  muza,  a  mlada  udovica 
bududi  jog  u  sna^nijoj  dobi  sklapa  novi  brak.  Kod  muSkaraca  bi 
se  ova  sveza  medu  oba  pojava  opazila  samo  onda,  kad  bismo 
mogli  napose  izkazati  one  brakove,  gdje  je  muz  mladi  od  zene; 
ne  ima  pako  sumnje,  da  kao  dto  u  opde  tako  napose  i  pogledom 
na  mu^karce  odluduje  pomor  udatih  zena  i  k  tomu  ona  okolnost, 
&to  je  svagdje,  pak  i  u  nadim  krajevima,  mnogo  6e66e,  da  se  udovci 
po  drugi  put  2ene  nego  li  da  se  ponovno  udavaju  udovice.  Napokon 
ne  ima  sumnje,  da  i  na  razliku  ovih  pojava,  Sto  ju  opaiamo  medu 
samim  Jugoslav,  krajevima,  znatno  utjedu  obidaji  naroda,  zanimanje, 
i  materijalne  prilike  u  opde,  a  donekle  i  vjerski  odnoSaji. 

Prije  nego  li  zakljudimo  ovaj  dio  naSeg  razmatranja,  joS  nam  je 
razgledati  vjendanje  prema  pojedinim  godiSnjim  dobama.  Skriialjka 


Digiti 


ized  by  Google 


DBMOQRAF8KB  PRILIKB  U  JU2NIH  SLAYENA. 


219 


br.  XL  (vidi  nize)  navodi  odnosne  podatke  po  mjesecima  i  po 
godidnjim  dobama,  te  pokazuje,  kako  se  vjen^anja  u  cijelosti  ob- 
zirom  na  dobu  godine  i  u  jugoslavenskim  krajevima  razvijaju  onako 
kao  6to  i  a  drugim  krddanskim  drzavama.  U  prvum  i  posljednjem 

Skri2aljka  XL 
Bro|  v|en6aiila  po  mleseclmft  po  proslekn  od  g*  1880—1888* 


M  j  e  8  e  c 

PQ 

il 

cBcB 

l! 

1 

?2 

."s. 

1 

1 
1 

sije&unj     .... 

5.575 

725 

92 

2.734 

189 

349 

4.289 

13.053 

veljafia 

1 

,   , 

2.069 

762 

508 

3.669 

576 

1.015 

3.692 

12.291 

oiujak 

386 

81 

54 

221 

62 

74 

26 

904 

travanj 

, 

945 

181 

63 

554 

82 

69 

559 

2.453 

svibanj 

1.377 

243 

115 

1.251 

172 

371 

1.355 

4.884 

lipanj    . 

700 

191 

93 

794 

135 

292 

498 

2.703 

srpanj  . 

597 

160 

57 

626 

87 

211 

741 

2.479 

kolovoz 

529 

158 

47 

609 

88 

172 

337 

1.940 

rujan 

, 

592 

212 

57 

673 

98 

187 

618 

2.437 

listopad 

932 

383 

65 

1.275 

163 

219 

1.763 

4.800 

studeni 

1.975 

1.136 

413 

8.667 

694 

460 

7.221 

20.566 

proflinac 

3.223 

91 

36 

46 

28 

6 

5 

3.435 

Svota 

•   • 

18.900 

4.328 

1.600 

21.119 

2.374 

3.425 

21.140 

72.845 

I.  detvrt  godine 

8.030 

1.568 

654 

6.624 

827 

1.438 

8.007 

27.148 

11.         n                n 

3.022 

615 

271 

2.599 

389 

732 

2.412,  10.040 

in.     „ 

1.718 

530 

161 

1.908 

273 

570 

1.696!    6.866 

IV.       . 

6.130 

1.610 

514!    9.988 

885 

685 

8.9891  28.801 

Svota    .... 

18.900 

4.323 

1.600  21.119 

2.374 

3.425 

21.104 

72.845 

Od  ] 

LOO  vjei 

i6anja  bilo  ih 

je  u 

I.  aetvrti  godine 

4249 

36-27 

40.87    31-36 

34-83 

41-99 

37-94 

3727 

n.     „      ""^ 

15-99 

14-23 

16-94    12-31 

16-39 

21-37 

11-43 

13-78 

m.    „ 

9-Ofl 

12-26 

10-06      9-03 

H-50 

16-64 

8-04 

9-41 

IV;        , 

32-43 

37-24 

32.13'    4730 

37  28 

20-00 

42-59 

39-54 

Svota    . 

•    • 

100-00 

100-00 
)8jek  o< 

lOO-OOl  10000 

t 

i  g.  1881-188 

100-00 

8. 

10000 

100-00 

100-00 

»  U  ra^u 

n  je  uzet  pr( 

^     »          n          •!          n 

n             n 

„    1880—188 

7. 

i 

rt         n         n         n 

n            n 

„    1881— 18S 

\1.   i   t< 

>  samo 

za    zapadnu 

Bugarsku  I 

)es 

s  i 

sto^ 

ne  Bai 

aelije. 

1 
1 
1 

detvrtu  godine  t.  j.  u  doba  prije  nego  li  nastane  vrijeme  adventsko 
i  korizmeno,  dakle  po  crkvenim  propisima  zabranjeno  za  pirovanje, 
najvedi  je  broj  vjendanja,  naproti  je  u  ovo  doba  taj  broj  najmanji. 
Uz  to  se  opaia,  kako  na  ove  pojave   u   ovim  nafiim  krajevima  u 


Digiti 


ized  by  Google 


220  FB.  VBBAMI^, 

veliko  utje^e  i  ratarski  karakter  samoga  ziteljstva ;  jer,  osim  Gorice 
i  Kranjske,  glavni  broj  svih  vjendanja  dolazi  u  posljednji  detvrt  go- 
dine,  kada  seljak  dovrSi  i^etvu,  pospraTi  asjeve  te  si  namakne  sied- 
stva  potrebita  za  podmirenje  svatbenih  trodkova.  Razlika,  koja  se 
a  torn  pogledu  pokazuje  a  Bugarskoj,  ne  mijenja  u  torn  obzira 
nigta,  jer  se  ovdje  glavni  broj  vjendanja  pomide  na  mjesec  sije^^anj, 
dok  je  u  Dalmaciji,  Hrvatskoj  i  Srbiji  najvedi  broj  vjen^anja  mje- 
seca  studenoga.  Ovaj  karakter  ziteljstva  isto  je  tako  razlogom,  da 
je  u  drugom  i  tredem  detvrtgodidtu  u  nafiim  krajevima  postotak 
vjen^anja  mnogo  manji  negb  li  u  induBtrijahum  zemljama,  jer  n 
ovima  na  te^  pojave  ne  utjede  niti  radnja  ziteljstva  na  polju  niti 
izgled  na  bududi  uspjeh  Zetve. 

Vn.  Porodl. 

Opdenito  se  misli,  da  izmedu  svib  demografskih  pojava  kod  jugo- 
slavenskih  plemena  najvede  posebitosti  postoje  kod  poroda  i  kod 
pomora  ziteljstva,  te  da  se  u  torn  pogledu  slavenska  plemena  u 
opde,  a  Jugoslaveni  napose  bitno  razlikuju  od  drogih  naroda.  U 
koliko  ovaj  nazor  odgovara  istini,  pokazat  6e  slijedede  promatranje, 
kod  kojega  demo  se    a  prvom  redu  obazrijeti  na  porode  ziteljstva. 

Potpune  podatke  o  porodima,  koje  mogosmo  sabrati  na  temelju 
postojede  grade,  priopdujemo  u  skrizaljci  br.  XII.  (vidi  str.  221),  i 
to  po  prosjeku,  kako  ga  sradunasmo  za  pojedine  krajeve  na  temelja 
razdoblja  od  osam  odnosno  devet  godina.  Ako  broj  zivorodjene 
djece,  kako  je  naveden  u  ovoj  skriZaljci,  prispodobimo  sa  srednjim 
iiteljstvom*,  tada  vidimo,  da  se  u  opde  u  jugoslavenskim  krajevima 
na  1000  iitelja  prosjekom  rodi  na  godinu  40*7  djece.  Ne  ima  dvojbe 


^  Broj  srednjega  ziteljstva  nije  se  mogao  sra^unati  onako,  kako  to 
zahtijevaju  pravila  statisticke  tehnike,  a  ne  bi  pako  odgovaralo  valjanom 
statistiekomn  postupku,  da  smo  za  temelj  obracuna  uzeli  ziteljstvo,  kako 
je  po  najnovijem  popisu  ustanovljeno  u  skr.  I.  Uslijed  toga  cinilo  mi 
se  je  iiajzgodnijim  vec  zato,  sto  se  radi  o  pro8Je(^nom  broju  poroda  od 
god.  1883 — 1888.,  da  za  podlogu  ra^una  uzmem  2iteljstvo,  koje  ce 
prema  postojccoj  gradi  u  pomanjkanju  pravog  srednjeg  ziteljstva  biti 
iiajzgodnije  za  astauovu  porodnoga  broja,  a  to  je  za  Brbiju  Ziteljstvo 
po  popisu  od  g.  1884.,  za  Hrvatska  i  SlavoDiju,  za  Dalmaciju,  Istru, 
Kranjsku  i  Goricu  prosjecno  ziteljstvo  ustanovljeno  ua  temelja  popisa 
od  god.  1880.  i  1890.,  za  zapaduu  pako  Bugarsku,  koju  zbog  nedo- 
statka  podataka  za  cijelu  zemlju,  uzimljem  u  obzir  kod  razmatranja 
poroda  i  pomora,  prosjek  Ziteljstva  nstanovljenoga  po  popisu  od  god, 
1881.  i  1888. 


Digiti 


ized  by  Google 


DBHOORAF8KB  PRILIKB  U  JViSlB  SLAYSNA. 


221 


SkriMjkaXn. 

PorodI  po  proBlekn  od  g.  ISSO—ISSS* 

(Apeolutaii  brojevi.) 


Bo  d  i  1  o   s  e 


^1 
■g  g 
si 


M 


08 


o 
p 


I.  Bodilo  se  iiyorodene  djoce 
A,  Zakonske 


ma&ke    . 

ienske    . 

Svota 


140.128 
36.007 
76.135 


9.561 

9.080 

18.641 


4.0111 43.909 
3.765  41.537 
7.776  85.446 


B.  Nesakonske 


maSke    . 

ienske    . 

Svota 


49 

312 

108 

2.663 

180 

748 

417 

39 

313 

95 

2.546 

170 

712 

371 

88 

625 

203 

5.209 

350 

1.460 

788 

5.7091   8.406143.0141154.738 

5.352    7.87940.7411144.361 

11.061  16.285183.755,299.099 


4.477 
4.246 
8.723 


Svega  skupa  £iyorodene  djece 


ma&ke    . 

ienske    . 

Svota 


mafike    . 

ioDske    . 

Svota 


140.177 

,  36.046 

76.223 


9.873 

9.393 

19.266 


4.119 
3.860 
7.979 


46.5721 
44.0831 


5.889,   9.154  43.431 


5.522    8.591 


90.655111.411  17.74.^ 


41.112 
84.543 


II.  Bodilo  86  mrtvorodene  djece 
A,  Zakonake 


138 

85 

87 

573 

133 

151 

612 

111 

65 

68 

458 

81 

126 

486 

249 

150 

155 

1.031 

214 

277 

1.098 

159.215 
148.607 
307.822 


1.779 
1.395 
3.174 


B.  Nezakonske 


mufike    . 

ienske    . 

Svota 


muSke 
ienake    . 
Svota 


?! 

141 


79 

9 

22 

121 

65 

6 

22 

9 

144 

15 

44 

21 

Svega  skupa  mrtvorodene  djece 


142 
114 
256 


92 

72; 

164 


92 

652 

142 

173 

624 

72 

523 

87 

148 

495 

164 

1.175 

229 

321 

1.119 

III.  Cjelokupni  broj  poroda 


I. 

II. 

m. 

IV. 


66tvrt  godine 


Ukupno 


120.9861  5.7041  2.058 

23.764 

3.248 

4.920 

24.882 

17.822  3.9081  2.081 

22.985 

2.768 

4.489 

21.253 

19.565 

4.4811  2.018 

23.654 

2.701 

4.220 

19.305 

18.107 

5.337|  1.986 

21.427 

2.923 

4.437 

20.222 

76.479 

19.430  8.143 

91.830 

11.640 

18.066 

85.662 

138 
116 
254 


1.917 
1.511 
3.428 


85.561 
75.306 
75.944 
74.439 


»  U  raaun  je  uzet  protjek  od  g,  1881—1888. 
«  »      „       „      n  n        »     •    1880-1887. 

*  n      n      n      n         n        nn   1881—1887.   i   to  88010  za  zapadnu 
Bagar8ku  bes  izto&ie  Bamelije. 


Digiti 


ized  by  Google 


222 


FR.  VRBAKH^, 


48-8 

Danska    .     . 

.     320 

44-2 

Skotska    .    . 

.    31-8 

37-9 

V.  Britanija 

.    31-2 

37-8 

Norve^ka 

.     30-4 

37-8 

Belgija     .     . 

.     300 

37-4 

Bvedska  .     . 

.     291 

Svicarska 

.    280 

36-8 

Francuska    . 

.     23-9 

32-4 

Grtka      .     . 

.    23-4 

uslijed  toga,  da  je  porodni  razmjer  u  nadim  krajevima  veoma  velik, 
te  da  izmedu  drzava  evropskih  ne  ima  nijedne  osim  Ugarske  i  Ru- 
sije,  gdje  bi  porodni  razmjer  bio  tako  velik.  Pokazuju  to  slijededi 
brojevi,  na  temelju  kojih,  po  prosjeku  od  g.  1888 — 1890.,  na  1000 
zitelja  srednjega  godi§njega  iiteljstva  ima  poroda: 

Rusija      .     .     . 

Ugarska  .     .     . 

Austrija    .     .     . 

Italija       .     .     . 

Holandija      .     . 

Prusija     .     .     . 

Njemadka  care- 
vina      .     .     . 

Engleska      .     . 

Na  promatrajudi  pojedine  krajeve  vidimo,  da  je  samo  veliki  raz- 
mjer poroda  u  Srbiji  i  u  Hrvatskoj  razlogom,  s  kojega  jugosla- 
venskim  krajevima  u  cjelosti  njihovoj  izmedu  evropskih  drzava 
pripada  jedno  od  prvih  mjesta;  i  drugdje  je  doduSe  taj  razmjer 
vrlo  povoljan,  ali  se  jo§  vazda  krede  u  normalnim  granicama.  Po 
na»im  naime  podatcima  ima  na  1000  iitelja  slijededi  broj  poroda: 
Srbija     .     .     .     4445  Gorica   i  Gra- 

Hrvatska     .     .     44-18  diSka       .     .     36*99 

Dalmacija   .     .     38-39  Bugarska    .     .     36-36 

Istra       .     .     .     37-43  Kranjska    .     .     36*21 

Jedina  dakle  Hrvatska  i  Srbija  idu  obzirom  na  velik  razmjer 
poroda  uspored  s  Rusijom  i  Ugarskom,  a  od  pojedinih  pokrajina 
Austrije  prikljuduje  im  se  samo  Galicija  i  Bukovina,  jer  od  drugih 
ni  jedna  ne  dosize  ni  40  poroda  na  1000  zitelja.  U  ostalim  jugosla- 
venskim  pokrajinama  sudaraju  se  porodne  prilike  prilidno  s  onima, 
gto  ih  opazamo  u  drzavama  srednje  Evropc.  Nu  uzme  li  se  na  um, 
da  je  kod  ovog  sravnjivanja  broja  poroda  sa  ziteljstvom  u  obzir 
uzeto  cjelokupno  iiteljstvo,  to  se  na  ovoj  podlozi  ne  mogu  prosu- 
diti  porodne  prilike  niti  izredi,  da  li  je  ovomu  osobito  povoljnomu 
porodnomu  razmjeru  razlogom  a  istinu  veda  plodnost  ziteljstva, 
jer  tu  kod  gomjega  omjera  dolaze  u  radun  starei  i  djeca,  dakle 
faktori,  koji  ne  sudjeluju  kod  rasploda.  Da  se  dakle  u  pravom 
svjetlu  prikazu  porodne  prilike,  u  prvom  je  redu  od  potrebe  uzeti 
u  obzir  samo  one  zene,  koje  se  nalaze  u  dobi  sposobnoj  za  rasplod. 
Koja  je  ta  doba,  tedko  je  odladiti ;  opdenito  se  uzima,  da  je  to  doba 


Digiti 


ized  by  Google 


DBMOGRAFSKE  PRUJEB  U  JU2kIH  SLAVBNA.  223 

od  navrsene  15.  do  navrSene  45.  godine;  nu  obzirom  na  sastavak 
grade,  koja  nam  je  pri  ruci,  te  koja  prikazuje  iiteljstvo  po  dobi 
a  skupinama  od  10  do  10  godina,  moramo  tu  dobu  protegnnti  do 
navrsene  50.  godine. 

Ali  i  ova  podloga,  premda  je  zgodnija  od  one  prve,  ne  moze  biti 
dobra,  jer  se  uzimaju  u  obzir  udate  i  neudate  iene,  dakle  dva 
razli6ita  faktora,  od  kojih  je  samo  jedan  i  po  zakonu  i  po  moralu 
zvan,  da  sudjeluje  kod  poroda,  dok  je  dragomn  faktora  po  zakonima 
dadoreda  to  npravo  zabranjeno,  te  se  porod  kod  iena  ne  udatih 
smatra  iznirakom.  Kad  bi  broj  neudatih  bio  svagdje  jednak,  ta 
okolnost  u  prispodobi  ne  bi  smetala ;  ali  kako  se  prema  podatcima 
navedenim  u  skrizaljci  br.  VIII.  u  pojedinim  krajevima  postotak 
neudatih  kre<5e  izmedu  16'5*/o  i  ^I'S^o,  to  ne  bi  bilo  ni  od  kakove 
vai^nosti  prispodabljati  plodnost  ziteljstva  s  opdim  brojem  zena  u 
dobi  od  15 — 50.  godine.  Ovu  okolnost  moramo  u  hadim  krajevima 
tim  vise  uvaziti,  jer  je,  kako  demo  kasnije  razloziti,  l)rbj  nezakon- 
skih  poroda  ovdje  razmjemo  vrlo  malen,  te  je  prema  tomu  i  ne- 
znatan  postotak  onih  zena,  koje  nedozvoljenim  na6inom  sudjeluju 
kod  poroda.  Da  se  s  toga  prosudi  prava  vrijednost  porodnoga  broja 
i  prava  plodnost  ziteljstva,  valja  prispodobiti  ukupni  broj  zivoro- 
dene  zakonske  djece  s  brojem  udatih  zena,  koje  se  nalaze  u  dobi 
sposobnoj  za  rasplod.  Kako  nam  medutim  gfada,  koju  mogosmo 
sabrati  za  sve  na§e  krajeve,  ne  prikazuje  podataka  o  razredbi  zi- 
teljstva po  stalidu  u  savezu  s  dobom,  to  nam  nije  preostalo  nego 
drugim  putem  pronadi  broj  udatih  zena,  koje  se  nalaze  u  spome- 
nutoj  dobi,  a  to  u6inismo  tako,  da  smo  od  ukupnoga  broja  2en- 
skoga  Ziteljstva,  koje  se  nalazi  u  dobi  od  navrdene  15  do  50.  godine, 
za  svaki  kraj  napose  prema  postotku  stnh  udatih  zena  sra^unali 
i  broj  onih  udatih  iena,  koje  se  nalaze  u  redenoj  dobi.  Pogrjedka, 
koja  se  prema  ovomu  obradunu  napram  faktidnom  stanju  nalazi,  nije 
tolika,  da  ne  bi  mogla  sluZiti  podlogom  za  nade  prispodobe. 

Ako  na  ovom  temelju  sra6unamo  plodnost  ziteljstva,  vidimo,  da 
a^  na  1000  udatih  Zena  u  dobi  od  navrSene  15.  do  navrSene  50. 
godine  prosjekom  na  godinu  rodi  slijededi  broj  zakonske  Zivoro- 
djene  djece: 

U  Kranjskoj      ...  296  U  Hrvatskoj  i  Slavoniji  249 

„  Gorici  i  GradiSki  .  290  „  Bugarskoj  .     .     .     .215 

„  Istri 273           „  Srbiji 215 

„  Dalmaciji     .     .     .  257 


Digiti 


ized  by  Google 


226  PR.  yRBANl6, 

dtjelu  evropskih  drzava.  Tako  je  u  razdoblju  od  1887/91.  bilo  pro- 
sjekom  na  godinu  od  100  zivorodene  djece  nezakonskih  poroda  u: 

Nizozemskoj  .  3'20  Francuskoj  •    841 

Engleskoj  i  Ugarskqj    .  .    8'61 

Walesu   .    .  452  Belgiji     .    .  .    8*75 

Svicarskoj  .    .  463  Njemafikoj  .    9*23 

Rumunjskoj    .  575  Danskbj '    .  1    "9*43 

Italiji  ....  7-30  Svedskoj    .  .  10-23' 

Norvezkoj  ..7-33  Austriji  .    .  .  1467 

Ne  ima  sumnje,  da  bi  ovdje  za  prispodobu  bolje  pristajali  manji 
krajevi  nego  li  vede  drzave,  ali  kad  bismo  to  i  udinili,  vidjeli  bismo 
i  onda,  kako  je  razmjer  nezakonskih  poroda  kod  juznih  Slavena 
oBobito  poYoljan.  Tako  iznosi  postotak  nezakonskih  poroda  n.  pr. 
u  Bavarskoj  14,  u  Saskoj  12,  u  Austriji  dolnjoj  26,  u  Salzburga 
28,  u  Korufikoj  46  itd.  Na  prvi  pogled  moglo  bi  se  na  torn  temelju 
zakljuditi,  da  su  dudoredne  prilike  u  naSim  krajevima  daleko  po- 
voljnije  nego  li  drugdje.  Nu  ne  treba  zaboraviti  prije  svega,  da 
nezakonski  porodi  sami  za  sebe  nipodto  ne  mogu  biti  mjerilom  za 
nedudorednost,  jer  —  da  i  ne  govorimo  o  torn,  kako  bi  neki  po- 
javi,  kao  &to  su  n.  pr.  prostitucija,  preljub,  koji  najmanje  utje6a  na 
nezakonske  porode,  u  mnogo  izrazitijem  syjetlu  prikazali  dudoredne 
prilike  pojedinog  naroda,  —  nijesu  jedino  uzroci  dudoredni,  koji 
utjedu  na  vedi  ili  manji  razmjer  nezakonskih  poroda,  ved  mnogi 
drugi,  koji  s  dudorednim  prilikama  ne  imaju  nikakova  zajedinstva, 
kao  Sto  su  n.  pr.  zakonarstvo  svake  ruke,  gospodarski  odnodaji, 
karakter  naroda  itd.  Najmanje  nam  je  pako  slobodno  iz  prosje^noga 
broja  stanovitoga  niza  godina  stvarati  zakljudke  pogledom  na  vece 
ili  manje  moraine  prilike  kojega  naroda,  jer  u  prosjeku  stanovitoga 
razdoblja  izdezavaju  mnogi  karakteristifini  pojavi.  Da  se  temeljito 
prosude  nezakonski  porodi  bag  obzirom  na  njihovu  dudorednu  stranu, 
morali  bi  se  oni  promatrati  od  godine  do  godine,'  a  napose  bilo  bi 
od  potrebe  u  obzir  uzeti  njihovu  stalnost  ili  promjenijivost  u  po- 
jedinim  godin'ania  napram  drugim  pojavima,  koji  su  kadri  utjecati 
na  dudoredne'i  gospodarske  prilike  naroda.  OvakoVo  potanko  pro- 
matranje  zahtijeva  medutim  poseban  studij,  kojemu  bi  svakako 
podlogom  morali  slu^iti  podatci  vedeg  broja  godina  nego  li  su  na§i, 
ali  i  oni  su  ipak  dostatni,  da  prosudimo  stanje  toga  pojava  u  po- 
jedinim  jugoslavenskim  zemljama.  Samo  bi  moglo  nastati  pitanje: 
da  li   gore  navedeni   porodni  broj   nezakonske   djece  to  stanje  u 


Digiti 


ized  by  Google 


DBMOGRAFSKE  PRIUKB  U  JU^NIH  SLAVBNA.  227 

istinu  todno  izrazava  ?  Imade  ih,  koji  ovakovomu  porodnomu  broju 
nezakonskih  poroda  odluCno  prigovaraju  te  tvrdeS  da  se  valjan  po- 
rodni  broj  (y),  koji  <Se  prikazati  pravi  omjer  nezakonskih  poroda, 
dobiva  tako,  da  se  broj  nezakonskih  poroda  u  opde  (dakle  i  broj 
mrtvorodenih),  sradunan  na  100  neudatih  zena  sposobnih  za  porod 
(b),  pomnoi^i  postotkom  neudatih  zena  od  ukupnoga  broja  zena  spo- 
sobnih za  porod  (.3),  a  proizvod  ovaj  da  se  pomnoii  ukupnim 
brojem  svih  poroda  (dakle  i  mrtvorodenih),  koji  dolaze  na  100 
svih  iena  sposobnih  za  porod  (c).  Po  ovom  mnijenju  bila  bi 
ispravna  formula  za  sradunavanje    porodnoga   broja   nezakonskih 

poroda   y  =  — -—. 

Ne  upudtajudi  se  n  potanje  ispitivanje :  je  li,  nije  li  porodni  broj 
nezakonske  djece  ispravan,  mi  smo  za  naie  krajeve  taj  porodni 
broj  nezakonskih  poroda  sradunali  i  po  ovoj  formuli  zato,  jer  nam 
se  6ini,  da  je  svakako  todniji  od  gore  navedenoga,  koji  nam  pri- 
kazuje  koliko  nezakonskih  poroda  dolazi  na  100  zivorodene  djece. 
Po  ovoj  formuh  bio  bi  porodni  broj  nezakonskih  poroda  slijededi: 

U  Bugarskoj    .    .  012  U  Dalmaciji    .    .  3'27 

„  Srbiji   ....  0-93  „  Hrvatskoj  i  Sla- 

„  Gorici  ....  268  voniji  .....  583 

„  Istri     ....  3' 13  „  Kranjskoj    .    .  8*35 

Eako  vidimo,  ne  ima  velike  razlike  izmedu  ovoga  porodnoga 
broja  nezakonske  djece  i  onoga,  gto  ga  sradunasmo  na  100  zivo- 
rodene djece  u  opce,  te  6emo  na  temelju  jednoga  ili  drugoga  modi 
jednako  odgovoriti  na  pitanje:  da  li,  %  koji  saveg  postoji  izmedu 
raemjera  vjenianih  i  porodnoga  broja  nezakonske  djece  ? 

Odgovor  na  ovo  pitanje  nuda  nam  se  sam  po  sebi,  ako  uspore- 
dimo  porodni  broj  nezakonskih  poroda  s  postotkom  ozenjenih  i 
udatih,  te  s  postotkom  neudatih  a  pojedinim  zemljama. 

Porodni  broi      ^^  ®^^  iitelja  preko    Od  100  ienskih  preko 

*^  1  udatih  u  poBtot.  udatih  u  postot. 

Bugarska    .    .    .    .012  71-6  27-78 

Srbija 093  692  2867 

Goriea 2-68  55*0  4441 

Istra 313  551  4153 

Dalmacija  ....  3*27  558  43 54 

Hrvatska     ....  583  66*  1  3379 

Kranjska    ....  835  48-1  53'80 

^  Vidi:  Dr.  Mbritz'Ertl:  „Uneheliche  Geburten  (ind.  Logitimation", 
Statistische  Monatssehilft  od  g.  1887.  str.  393  i  Bl.' 

Digitized  by  VjOOQIC 


228  PR.  VBBAK16, 

Kako  nam  ovi  podatci  pokazuja,  ne  ide  razmjer  neadatih  odnosno 
oienjenih  i  udatih  nsporedo  s  razmjerom  nezakonskili  poroda,  ako- 
prem  se  op<ienito  misli,  da  je  i  razredba  iiteljstva  po  bradnoj  syezi 
od  znatna  utjecaja  na  ovaj  pojav,  te  da  i  broj  nezakonskih  poroda 
biva  tim  manji,  (Sim  u  kojoj  zemlji  veil  broj  Ijudi  iive  u  bra^noj 
svezi.  Ne  ima  dvojbe,  da  vedi  broj  brakova  umanjuje  ievanbraino 
op6enje,  a  time  i  broj  nezakonskih  poroda,  te  da  mnogi  razlozi, 
koji  povisuju  broj  brakova,  umanjuju  i  razmjer  nezakonskih  po- 
roda, pak  da  je  svakako  i  to  jedan  od  razloga,  s  kojih  je  u  nadim 
krajevima,  napose  u  Bagarskoj  i  Srbiji,  razmjer  nezakonskih  po- 
roda tako  povoljan,  a  u  Kranjskoj  mnogo  vedi  nego  li  a  drugim 
predijelima ;  nu  gdje  je,  kao  Sto  u  Hrvatskoj,  uza  sve  to,  Sto  je  broj 
o2enjenih  i  adatih  yelik,  razmjer  nezakonskih  poroda  vedi  nego  li 
u  krajevima,  gdje  je  broj  ozenjenih  i  udatih  mnogo  manji,  tamo 
bez  samnje  postoje  osobiti  razlozi,  koji  taj  razmjer  povedavaju. 
Da  takovi  razlozi  doista  postoje,  to  pokazuje  i  broj  nezakonskih 
poroda  u  razmjero,  napram  neudatim  ^enama  u  dobi  od  15. — 50. 
godine.  Na  100  nendatih  2ena  ima  nezakonskih  poroda: 

Bugarska    .    •   .  0*064  Istra 1  219 

Srbija     ....  0-604  Kranjska    .    .    .  2*282 

Gorica    ....  0  905  Hrvatska    .    .    .  2  976 
Dalmacija  .    .    .  1*119 

Osim  Kranjske  i  Hrvatske  jedva  je  taj  broj  drugdje  od  vaJnosti ; 
u  Kranjskoj  protumaduje  ga  svakako  velik  broj  nendatih  i  neoze- 
njenih,  a  a  Hrvatskoj  su  mu  povodom  drugi  uzroci,  koji  bi  se 
istraiiti  mogli  samo  na  temelju  potanjega  promatranja,  koje  bi  se 
moralo  razgraniti  i  na  pojedine  predijele.  Da  pako  medu  tima  raz- 
lozima  ima  i  takovih,  koji  imadu  svoju  klicu  i  u  razkalaSenosti  zi- 
teljstva,  ne  mo2e  se  tajiti;  jer  napokon,  makar  se  tomu  koliko  prigo- 
varalo,  nezakonski  porodi  ne  moga  biti  znakom,  da  se  je  udvrstio 
dudoredni  iivot,  ve6  protivno. 

Broj  mrtvorodene  djece  u  naSim  je  krajevima  neobidno  malen, 
premafiuje  jedva  jedan  postotak  svih  rodenih  tefiajem  jedne  godine. 
U  pojedinim  zemljama,  kao  dto  a  Bugarskoj  i  Dalmaciji,  taj  je 
omjer  joS  manji  od  jednoga  postotka,  te  samo  u  Gorici  i  Gradifiki 
premaduje  nedto  preko  2%;  prosjekom  naime  dolazi  na  stotino 
rodene  djece  mrtvorodjenih  u: 

Bugarskoj     .   .   .  0-33  Kranjskoj     .   .   .1*77 

Dalmaciji     .   .   .  0*84  Istri 1*97 

Hrvatskoj     •  •    .  1*28  Gorici 2-01 

Srbiji 1*31 

Digitized  by  VjOOQIC 


DBMOQRAFSKB  PRIUKS  U  JUtNIH  SLAVSNA.  229 

Ovo  je  postotak  u  istinu  vrlo  malen,  najpade  kad  se  zna,  da  a 
vecem  dijelu  evropskih  driava  imade  izmedu  3  i  4,  a  gdjegdje, 
kao  gtx)  u  Nizozemskoj,  Belgiji  i  Francuskoj,  i  vide  postotaka  mrtvo- 
rodene  djece.  Ne  ima  sumnje,  da  bi  ovaj  pojav  bio  od  velike  zna- 
menitosti  s  glcdidta  socijalnoga  i  zdravstvenoga,  kad  bismo  n  istinu 
mogli  uzeti,  da  ovi  podatci  odgovaraju  istini ;  ali  kad  sq  i  u  dr2a- 
yama  kultumim,  gdjeje  mrtvozorstvo  dosta  dobro  razvijeno,  sraznih 
uzroka  ovi  podatci  nepotpuni  i  nepouzdani,  kakovi  tek  moraju  biti 
u  nafiim  krajevima,  gdje  niti  ima  svagdje  dobro  uredenih  matica 
rodjenib,  niti  se  unesci  u  te  matice  osnivaju  na  izjavi  strudnjaka 
Ije^nika,  \e6  na  podatcima  domara  ili  primalja.  Koliko  mrtvorodene 
djece  se  u  op63  niti  ne  pobiljezi,  a  koliko  ih  je,  koja  se  unaftaju 
u  matice  kao  da  su  iiva,  rodena,  te  da  su  umrla  u  prvom  mjesecu 
iivota !  Ne  ima  s  toga  sumnje,  da  je  broj  mrtvorodenih  i  u  naSim 
krajevima  mnogo  yeii  nego  li  se  faktidno  prikazuje,  premda  se 
uza  sve  to  (jer  se  pogrjefike  u  registriranju  mrtvorodenih  i  drugde 
u  istoj  mjeri  ponavljaju,  ako  ne  s  istih  a  ono  za  stalno  s  drugih 
razloga)  priznati  mora,  da  je  broj  mrtvorodenih  u  naSim  krajevima 
nmogo  manji  nego  li  drugdje.  Razlog  ovomu  pojavu  biti  6e  sva- 
kako  taj,  gto  ovdje  nije  razvijen  industrijalni  i^ivot,  koji  je  od  ne- 
povoljna  apliva  osobito  za  trudne  iene ;  s  razvojem  industrije  te,  u 
savezu  s  njom,  s  vedoin  gustodom  ziteljstva  postaje  nepovoljniji  i 
poloiiaj  2ena,  koje  kod  iiteljstva  ratarskoga  mnogo  laglje  probave 
i  vrijeme  svoje  trudnosti  i  sam  porod.  To  nam  potvrduju  i  podatci 
za  naSe  krajeve,  gdje  razmjer  mrtvorodene  djece  malo  ne  usporedo 
raste  s  gustodom  ziteljstva.  U  Kranjskoj,  Istri  i  Gorici,  gdje  je  indu- 
strija  vide  razvijena  nego  li  u  istodnim  stranama  jugoslavenskih 
plemena,  te  gdje  i  ratarska  privreda  ziteljstva  nije  onolika  kao  6to  u 
istodnim  krajevima,  broj  mrtvorodene  djece  mnogo  je  vedi.  I  u 
nadim  krajevima  opa£amo  pogledom  na  spol  i  na  legitimnost  mrtvo- 
rodene djece  u  nadelu  iste  one  pojave,  koji  se  prikazuju  u  drngim 
krajevima  Europe.  I  kod  nas  je  broj  mrtvorodene  mudke  djece 
nmogo  vedi  od  broja  mrtvorodene  ienske  djece,  jer  se  je  na  100 
mrtvorodenih  djevojaka  rodilo  mrtvorodenih  djedaka  u: 

Istri   •   .    .    .  163-2  Srbiji     •   .  .  1260 

Gorici  i  Gra-  Hrvatskoj  .  124*6 

diSki  .    .    .  127-7  Bugarskoj  .  124*5 

Dalmaciji  .    .  127-7  Kranjskoj  .  117*7 


Digiti 


ized  by  Google 


•^230  PR.  VRBAN16, 

Napokon  je  i  u  nas  kod  nezakonskih  poroda  broj  mrtvorodenih 
vedi  nego  li  kod  zakonskih  poroda.  Tako  ima  mrtvorodene  djece 
na  100  poroda: 

zakonskili  nezakoDskih 

Gorica  i  GradiSka 1-95  4*24 

Istra 1-90  4*08 

Kranjska 1-67  2-92 

Srbija 1-29  259 

Hrvateka 1-19  2-69 

Dalmacya 0*80  219 

Bugarska 0-33  7-33 

Razlika  ova  izmedu  zakonskih  i  nezakonskih  poroda  mnogo  je 
veda  u  naSim  krajevima  nego  li  drugde;  gde  su  iene,  koje  se 
ogrijeSe  o  dudofedu,  izvrgnute  vedemu  ruglu  i  preziru,  tamo  one  6e§<5e 
nastoje  prikriti  svoju  trudnost,  pak  bilo  to  i  na  Stetu  poroda  Sto 
ga  pod  srcem  nose,  tamo  sn  deSci  i  mrtvi  porodi.  Samo  zato  je 
broj  mrtvorodene  nezakonite  djece  tako  velik  u  Bugarskoj,  a  n 
Gorici,  Istri  i  Dalmaciji  viSe  nego  li  dva  puta  tolik,  jer  su  i  pre- 
Ijubnice  i  djevojke,  koje  se  dadoSe  u  narudaj  svojim  Ijubovnicima, 
izvrgnute  strozemn  sudu  naroda,  nego  li  u  drugim  krajevima. 

Ista  pravilnost,  koja  se  obzirom  na  spol  iivorodene  djece  poka- 
zuje  kod  evropskih  dr?.ava,  postoji  a  glavnom  i  u  krajevima  jugo- 
slavenskih  zemalja:  i  ovdje  se  pravilno  rada  viSe  mu§ke  djece  nego  li 
zenske.  Po  prosjeku  godinA,  koje  su  podlogom  naSemu  promatranju 
rodio  se  na  1000  djevojaka  1071  djedak.  Osim  Bugarske  ovaj  raz- 
mjer  u  pojedinim  krajevima  nije  u  veliko  razlidan;  vidi  se  to  iz 
slijededih  brojeva,  po  kojima  se  kod  zivorodene  djece  na  1000 
djevojaka  rada  djedaka  u: 

Bugarskoj    .    .    .1114  Kranjskoj    .    .    .  1065 

Gorici  i  Gra-  Hrvatskoj    .    .    .  1056 

diSki     ....  1067  Srbiji 1056 

Istri 1066  Dalmaciji     .    .    .  1051 

U  evropskim  dr£avama  ovaj  je  razmjer  nedto  manji,  jer  na  1000 
djevojaka  broje  slijedeci  broj  djedaka: 

Njemadka  1052/ Austrija  1058,  Ugarska  1050,  Svicarska  1046, 
Nizozemska  1055,  Belgija  1045,  Danska  1048,  Svedska  1050,  Nop- 
vezka  1058,  Engleska  1036,  Bkotaka  1056,  Irska  1056,  Francuska 
1046,  Spanjolska  1083,  Italija  1058,  Rumunjaka  1077,  Gr5ka  1180, 
Rusija  1054. 


Digiti 


ized  by  Google 


PEMOORAFSKB  PRILIKS  U  JU^NIH  SLAYENA.  231 

Zanimiv  je  pojav,  koji  se  prikazuje  i  u  naSim  krajevima  su- 
glasno  sa  svima  evropskim  drzavama,  da  je  kod  mrtvorodene  djece 
vi^k  mufikih  poroda  daleko  vedi  nego  li  kod  zivorodene  djece. 
Prosjekom  se  raduna  naime  u  jugoslavenskim  krajevima  kod  mrtvo- 
rodene djece  na  1000  ienskih   poroda  1268  muSkih,    a  napose  u: 

Istri      1632  Hrvatskoj  .  .  .  1246 

Gorici 1277  Bugarskoj  .  .  .  1245 

Dalmaciji     .    .    .1277  Kranjskoj  .  .  .1170 

Srbiji 1260 

Ovi  podatci  potvrduju  i  u  nafiim  krajevima  op<Seniti  nazor,  kako 
je  mudki  organizam  u  svom  prvom  razvitku  izvrgnut  vedim  pogi- 
beljima  od  ^enskoga,  te  kako  je  i  sam  akt  poroda  za  mudko  dedo 
pogibeljnije  nego  li  za  zensko. 

Jo§  nam  se  kod  poroda  pogledom  na  spol  i  u  nagim  krajevima 
pokazuje  jedna  posebitost,  koju  vidimo  i  drugdje,  a  ta  je,  da  je 
kod  nezakonskih  poroda  visak  muske  djece  u  cjelosti  nefito  manji 
nego  li  kod  zakonskih  poroda,  jer  se  rodiSe  kod  nezakonskih  po- 
roda na  1000  djevojaka  1054  mu^ka  poroda  napram  1071  kod 
zakonskih  poroda,  akoprem  u  Bugarskoj,  Gorici  i  Srbiji  vidimo  i 
protivan  pojav.  Kako  svi  ovi  pojavi,  koji  se  tidii  spola  rodene 
djece,  u  nadim  krajevima  napram  drugim  zemljama  ne  pokazuju 
u  cijelosti  nikakove  posebitosti,  te  kako  se  sva  razlaganja  o  uzro- 
cima  tih  pojava  upiru  samo  na  nedokazane  jo§  hipoteze,  bilo  bi 
suvifino  dalje  se  obazirati  na  ovaj  pojav. 

Na  kraju  promatranja  o  porodima  ziteljstva  spominjemo  joSte  u 
skrizaljci  br.  XIII.  (vidi  str.  232),  kako  su  porodi,  sradunani  po 
prosjeku  godina  navedenih  u  skrizaljci  br.  XII.,  razdijeljeni  po 
pojedinim  dobama  godista. 

VIII.  Pomor. 

Pomome  prijike  jugoslavenskih  plemena,  na  koje  nam  se  je  sada 
osvrnuti,  nijesu,  kao  §to  je  i  posve  naravno,  do  sada.  ispitane  tako, 
da  bi  se  na  njihovoj  podlozi  mogao  prosuditi  kultumi  razvoj  po- 
jedinih  jugoslavenskih  krajeva;  medutim  ne  ima  sumnje,  da  nije 
daleko  vrijeihe,  kad  de  nam  sabrana  grada  o  pomoru  ziteljstva 
osobito  u  onim  krajevima,  koji  istom  stupaju  u  krilo  zapadne  kul- 
ture,  kao  Ato  su  Bosna  i  Hercegovina,  Srbija  i  Bugarska,  pokazati, 
da  li  su  i  u  kojoj  su  mjeri  civilizatorne  uredbe,  kao  5to  su  n.  pr.  or- 
gcxnizacija  zdravstva  i  razvoj  zdravstvene  policije.  prigledba  bolest- 


6 


Digiti 


ized  by  Google 


232 


FR.  YRBANld, 


Skril  ]pu. 

Porod  a  postotoima  po  godlfinllm  dobiunft 


Z  e  m  1  j  a 


Od  ukupnoga  prosjedDOga  brqja  godiSnjih  poroda 
rodilo  se  je 


u  I.  6etvrt- 
godiSta 


''I 

e«  S 

II 


11 


u  n.  Cetvrt- 
godifitu 


II 

11 


I 


s  ? 


u  III.  detvrt- 
godiSta 


II 


u  IV.  6etvrt- 
godiStu 


I 


II 

II 


Bngarska  .  . 
Dalmacija.  . 
Gor.  i  Grad. 
Hrv.  i  Slav. 

Istra 

Kranjska  .  . 

Srbija  .... 

Ukupno    . 


27-4 
29-3 
25-2 
25-9 
27-9 
27-3 
291 
27-4 


233 
63 
23 

264 
36 
55 

276 

950 


23-3 
20-1 
25-6 
251 
23-8 
24-8 
24-8 
24-3 


195 
43 
23 

252 
30 
49 

234 

826 


25-6 
231 
24-8 
25-7 
23-2 
233 
225 
24-4 


212 
49 
22 

257 
29 
46 

210 

825 


23-7 
27-5 
24-4 
23-3 
251 
24-6 
23-6 
23-9 


197 
58 
21 

233 
32 
48 

215 

804 


nika  i  briga  uprave  oko  zdravih  stanova,  i  mnoge  druge,  pro- 
mijenile  pomor  SiteljstTa.  Za  sada  nam  ne  preostaje  nego  se  osvmuti 
na  one  podatke,  Sto  ih  imamo  pri  ruci,  te  koji  se  tidu  jednako 
svih  naSih  krajeva;  priop<iujemo  ih  u  skrizaljci  br.  XIV.  (vidi 
str.  233.) 

Po  ovim  podatcima  dolazi  u  naSim  krajnvima  na  1000  stanov- 
nika  srednjega  i^iteljstva  prosjekom  svake  godine  24*98  slu&ijeva 
smrti,  te  usiijed  toga  spadaju  jugoslavenske  zemlje  n  onaj  sknp 
driava  evropskih,  gdje  je  pomor  naroda  dosta  velik.  Take  ima  po 
prosjeku  od  g.  1884—1890.*  na  1000  iiteija  srednjega  iiteljstva 
slijededi  broj  pomora: 


Ugarska  . 

.330 

Austrija    . 

.29.0 

Italija   .    .    . 

.27-3 

Holandija 
Njemadka 

.   .25-9 

,   .  251 

Francaska 

.220 

Svicarska 

.   .20-8 

Belgija  .  . 

.   .201 

»  Vidi  KorosirT 

hirring:  „ 

str.  22. 

Skotska    .   .   . 

.  19-2 

Engleska  .   .   . 
Velika  Britanija 

.  191 

.  19D 

Irska    .... 

.17-9 

Danska     .   .   . 

,18-6 

^vedska    .   .    . 

.  16-9 

NorveSka  .  .   . 

.  16-9 

Die  Natalitftts-  and  Mortalit&tsverhftltnisse^ 


Digiti 


ized  by  Google 


DBM0GRAP8KB  PBILIXa  U  JXT^NIH  SLAVBNA. 


233 


Skrii.  XIV. 

Pomor  bes  mrtvorotfene  dfece  po  proslekn  g«  1880 — ^1888. 

(Apaolutni  brojevi.) 


Brqj  umrlih 


S3 


^1 


It 

HO) 


I 


I 

t2 


e9 

I 


o 

g. 


maSkih 

ienBkih  .   .   . 

Svega  skupa 
u  I.  ^etvrti  godine 

„     II.         n 
nlll.         n 

Svota  ..... 


19.991  6.200 
17.759  6.033 
37.750  12.233 
12.143;  3.401 


8.286 

8.145 

9.176 

37.750 


2.473 

2.989 

3.370 

12.233 


2.942 
2.917 
5.859 
1.657 
1.325 
1.425, 
1.452 
5.859 


31.755 
30.317 
ft2.072 
18.971 
14.930 
13.096 
15.075 
62.072 


4.283 
4.188 
8.471 
2.375 
1.732 
2.101 
2.263 
8.471 


6.919 
6.780 

13.699 
4.048 
3.409 
3.0121 
3.320 

13.699 


25.237 
23.597 
48.834 
17.306 
11.198 
9.114 
11.216 
48.834 


U  prvoj  godini  iivota:  A.  Zakonskih 


mufikih I  3.505 

ienskih 2.848 

Syota 6.353 


1.496 
1.324 
2.820 


779 

627 

1.406 


9.834! 

8.1901 

18.024 


1.209 

1.604 

— 

993, 

1.248 

— 

2.2021 

2.852 

— 

JB.  Nezakonskih 


mu&kih  . 

ienskih  . 

Svota. 


14 


831 

79, 

162 


251  6721 
24'  564 
49|    1.236 


511 
481 
99 


Svega  skupa  u  I.  god.  iivota 
muSkih j  3.513   1.579       8041 10.506|    1.260| 


ienskih 2.854' 

Svota 6.367, 


1.403 

2.982 


6511 
1.455| 


8.754' 
19.2601 


1.0411 
2.301' 


194 
163 
357 


1.798 
1.411 1 
3.209| 


97.327 
91.591 

188.918 
59.901 
43.353 
39.882 
45.782 

188.918 


18.427 
15.230 
33.657 


1.033 

884 
1.917 


7.378!  19.460 

6.414   16.114 

13.792   35.574 


muSkih 


Do  navrfiene  pete  god.  iivota:  A,  Zakonskih 
.   .   .  I  9.1891  2.628;    1.324'  15.802    2.097!    2.730' 


ienakih 7.908!  2.432; 

Svota 17.097   5.060. 


mufikih  . 

ienskih  . 

Svota. 


1.157  14.054,    1.886.   2.335,    — 
2.481129.856!    3.983|   5.0651    — 


2651 

234 
499 


B, 

Nezakonskih 

11 

10 
21 

112 
107 
219 

34 
33 
67 

884 

795 

1.679 

73 

74 

147 

Svega  skupa  do  navrfiene  pete  godine 


muSkih |  9.2001  2.740| 

ienskih 7.918|  2.539 

Svoto 17.1181  5.279 


1.358 
1.190 
2.548 


16.686 
14.849 
31.535 


2.170 
1.960 
4.130 


2.9951 
2.569| 
5.564! 


33.770 
29.772 
63.542 


1.379 
1.253 
2.632 


35.149 
31.025 
66.174 


*  U  radun  je  uzet  prosiek  od  g.  1881 — ^1888. 

^    .         .        n       n  n  n      .     1880^1887. 

»   «       „      „     „         „        „    „   1881-1887.  i  to  samo  za   zapadnu 
Bngaraku  bez  istodne  Bumelije. 


Digiti 


ized  by  Google 


234    .  FB.  YBBAKI^, 

Jugoslavenski  krajevi  u  cijelosti  svojoj  stoje  dakle  izmedu  na- 
vedeBih  drzava  na  destom  mjestu,  umah  iza  Kjemadke  a  pred  Fran- 
cuskom ;  ali  kad  ih  razgledamo  pojedince,  opazit  demo,  kako  je 
samo  kod  Bugarske  i  Dalmacije  pomomi  broj  ispod  prosjeka,  a 
svagdje  drugdje  kako  je  ve<5i  od  njega.  Vidi  se  to  iz  slijededih  po- 
dataka,  koji  pokazuju,  da  je  prosjekom  godina  naSega  promatranja 
na  1000  stanovnika  srednjega  mudkoga  odnosno  zenskoga  ziteljstva 
bilo  pomora  u 

kodm^nto-  ^^,  ^^^  ^  ^^ 

Hrvatskoj  i  Slavoniji  30-85  29*64  30-24 

Kranjskoj 29-58  2646  27-95 

Istri      27-04  28.58  27-79 

Gorici  i  Gradifiki   .    .  2700  27*32  27-16 

Srbiji 25-93  25*41  25*67 

Dalmaciji 24*52  24*24  24*38 

Bugarskoj 18*64  17*34  18*00 

Ukupno 25*42  24*53  24*98 

U  zapadnim  krajevima  pomor  je  ziteljstva,  kako  vidimo,  vedi 
nego  li  u  iztodnima,  napose  se  u  torn  obziru  istidu  Hrvatska  i 
Slavonija  s  najnepovoljnijim,  a  Bugarska  s  najpovoljnijim  pomorom. 
Pomor  u  Hrvatskoj  usporeduje  se  malo  ne  s  onim  u  Ugarskoj,  te 
spada  Hrvatska  u  torn  pogledu  joS  uvijek  medu  dr^ave  s  najne- 
povoljnijim pomorom,  dok  je  naproti  Bugarska  ravna  sjevernim 
dr^avama  evropskim,  gdje  postoje  najpovoljnije  prilike  u  pomoru 
Ziteljstva. 

Op<Senit  pomomi  broj,  kako  ga  gore  spomenusmo,  ne  moze 
medutim  niti  razjasniti  uzroke  navedenim  razlikama  niti  u  pravoj 
slici  prikazati  pomome  prilike  pojedinih  krajeva;  u  tu  svrhu  bik) 
bi  svakako  od  potrebe  promatrati  pomore  i  te<$ajem  duljega  raz- 
doblja  i  obzirom  na  manje  predijele  pojedinih  zemalja;  a  bilo  bi 
nuzno  razvrstati  pomore  i  obzirom  na  zvanje  i  zanimanje,  dobne 
razrede,  vjerozakon,  pojedine  vrsti  bolesti,  koje  su  neposrednim 
povodom  smrti,  te  ostale  gospodarske,  socijalne  i  zdravstvene  pri- 
like ziteljstva ;  ali  takovih  potpunih  izvida  ne  ima  danas  jo§  niti  u 
drzavama  zapadnc  Evrope  a  kamo  li  u  krajevima,  koji  se  jedva 
oslobodise  od  turskoga  jarma. 

ObiCno  se  tvrdi,  da  velik  broj  poroda  povisuje  pomome  prilike, 
te  da  je  i  pomomi  broj  ondje  ve6i,  gdje  se  rada  vi«e  djece,  a  to 
s  toga,   jer   da  se  velikim   brojem    poroda  sitne  djece,    koja   su   u 


Digiti 


ized  by  Google 


BBMOORAFSKB  PRILIKB  U  JU2MIH  SLAVENA.  235 

mnogo  ve<5oj  mjeri  izvrgnuta  smrti  od  ostaloga,  starijega  ^iteljstva, 
u  veliko  mnozi  broj  umrlih.  Nu  ako  prispodobimo  naSe  krajeve 
pogledom  na  pomomi  i  porodni  broj,  ne  demo  na  prvi  mdh  nadi 
ove  uzke  sveze ;  pokazuje  nam  to  najjasnije  red,  kojim  se  pojedine 
zemlje  redaju: 

po  porodnom  broj  a  po  pomornom  broju 

1.  Srbija  1.  Hrvatska  i  Slavonija 

2.  Hrvatska  i  Slavonija  2.  Kranjska 

3.  Dalmaeija  3.  Istra 

4.  Istra  4.  Gorica  i  GradiSka 
5    Gorica  i  GradiSka  5.  Srbija 

6.  Bugarska  6.  Dalmaeija 

7.  Kranjska  7.  Bugarska 

Ova  razlika  u  poretku  pojedinih  krajeva  pogledom  na  gore  istak- 
nute  prilike  nastaje  ved  s  toga,  jer  vedi  ili  manji  broj  porbda  nije 
jedini  razlog  vedemu  odnosno  manjemu  broju  pomora,  te  jer  ima 
i  drugih  uzroka,  koji  vedom  snagom  utjedu  na  pomor  ne  samo 
djece  nego  i  starijih  dobnih  razreda.  Da  se  s  toga  uzmogne  dobiti 
prava  slika  o  uzrocima  pomora,  bilo  bi  od  prijeke  potrebe  ponaj- 
prije  razmotriti  pomor  po  dobi  ziteljstva,  te  prispodobiti  broj  umrlih 
stanovite  dobe  s  brojem  Ziteljstva  dotidnoga  dobnoga  razreda.  Ove 
prispodobe  ne  mozemo  doduge  provesti  na  temelju  na§e  grade,  nu 
ako  promotrimo  pomor  djece  sam  za  sebe,  tada  demo  svakako 
morati  dodi  do  zakljudka,  kako  i  u  nadim  krajevima  porodne  pri- 
like utjecu  znatno  na  pomor  ziteljstva.  Tako  ima  po  prosjeku 
godina  naSega  promatranja  od  100  umrlih  tedajem  jedne  godine 
djece  ispod  pete  godine  zivota  u : 

Hrvatskoj  i  Slavoniji     50*8         Gorici  i  GradiSki  .     43'5 

Istri 48*7         Dalmaciji      .     .     .     431 

Bugarskoj    ....     45'3        Kranjskoj      .     .     .     40*6 

Za  Srbiju  ne  mogosmo  za  ovo  razdoblje  odluditi  umrle  ispod  pete 
godine ;  zato  niti  ne  spominjemo  ukupnoga  Vezultata  za  sve  zemlje. 
Nu  i  bez  obzira  na  Srbiju  pokazuju  nam  ovi  brojevi,  kako  izmedu 
svih  mrtvih  daje  njeino  doba  mladosti  najvedih  zrtava  smrti,  jer 
najmanje  dvije  petine,  u  Hrvatskoj  dapade  i  preko  polovina  svih 
umrlih,  nije  navrsilo  ni  pete  godine  zivota.  Najnoviji  podatci,  Sto 
ih  imamo  za  Srbiju,  istidu  napoae  pomor  i  kod  djece  do  navrSene 
pete  godine,  te  nam  na  temelju  prosjeka  za  g.  1888.,  1889.  i  1890. 
posvema  podkrijepljuju  ovu  tvrdnju,  jer  je  na  100  umrlih  u  ovim  go- 
dinama  bilo  46*02  djece  do  navrSene  pete  godine,  te  bismo  u  redu 
naSih  krajeva  kraljevinu  Srbiju  u  tom  pogleda  mogli  uvrstiti  na 
trede  mjesto. 

Digitized  by  VjOOQIC 


236  FR.  YBBANI^, 

All  niti  Bva  djeca  nijefiu  jednako  izvrgnuta  plijenu  smrti;  Sto 
mlada  doba,  tim  je  ve6a  pogibelj  za  pupoljak,  koji  se  podeo  razvi- 
jati  u  majdinu  krilu;  pokazuje  nam  to  okolnost  ona,  §to  od  djece 
umrle  do  pete  godine  2iyota  imade  dobra  polovina,  a  u  Hrvatskoj 
preko  tri  petine  takove,  koja  nijesu  prekoradila  ni  prve  godine 
zivota. 

Bilo  je  naime  od  stotine   mrtvih,  koji  su  umrli  prije  navrdene 
pete  godine,  u  dobi  do  prve  godine  iivota  prosjekom  na  godinu  u*: 
Hrvatskoj  i  Slavoniji    611        Dalmaciji      .     .     .     664 

Kranjskoj    ....    57-7        Istri 55*7 

Gorici  i  Gradifiki      .    571        Bugarskoj      .     .     •    37-2 

Akoprem  moramo  ved  i  na  temelju  ovih  brojeva  zakljuditi,  kako 
pomor  u  prvoj  godini  iivota  odluCuje  o  pomoru  djece  u  op<5e,  to 
nam  ipak  ni  bvi  brojevi  ne  mogu  pruSiti  slike  o  pomornim  prili- 
kama  ziteljstva  u  op<^  ni  djece  napose,  jer  se  razmjer  umrlih 
prema  njihovoj  dobi  ne  opredijeljuje  samo  prema  nezgodama,  ko- 
jima  je  izvrgnut  zivot  pojedinoga  dobnoga  razreda,  nego  i  prema 
broju  iivih,  koji  sa6injavaju  dotidni  razred. 

U  tu  svrhu  svakako  bi  bilo  od  potrebe,  da  se  prispodobi  tedajem 
stanovitoga  razdoblja  broj  umrlih  svakoga  pojedinoga  dobnoga  raz- 
reda s  brojem  2ivih,  koji  se  nalaze  u  odnosnom  dobnom  razredu. 
Zaliboze,  da  toga  za  nade  krajeve  zbog  nedostatnosti  grade  u  nji- 
hovoj skupnosti  ufiiniti  ne  mof emo ;  nu  da  se  pravo  prosudi  pomor 
djece  i  zivotna  snaga  rodenih,  te  da  se  u  pravoj  mjeri  uva^i  i 
utjecaj  samih  poroda  na  pomor,  mo2e  donekle  sluiiti  i  prispodoba 
broja  rodenih  tedajem  jedne  godine  s  brojem  umrle  djece,  koja 
nijesu  prekoradila  prve  godine  iivota.  U^inimo  li  to,  tada  dolazimo 
do  zaklju6ka,  da  od  1000  zivorodene  djece  umre  muSke  odnosno 
zenske  djece  u  prvoj  godini  iivota: 

if       ^ 


«< 


55        «  •§*  S  •& 

m           A  M  OD  CLi 

mu5.         87-3     1600     160*0    225-5  213*9  196*4  109*9  122*2 

zen.          79*1     149*3    149*3     198*5  188*5  164*2  1560  108*4 

Ukupno  83*5    154*7    154*7    212*4  201*6  181*0  1631  115*5 


'  Po  najnovijim  podatcima  za  god.  1888 — 1890.  iznosi  u  kraljevini 
Srbiji  prosjefini  postotak  djece,  koja  su  umrla  do  navrsene  prve  go- 
dine zivota  55*05%  sve  djece,  koja  nmru  do  navrsene  5*  godine. 


Digiti 


ized  by  Google 


DBMOGRAFSKE  PRILIKB  U  JU2nIH  SLAVENA. 


237 


Dakle  u  na§im  hrajevima  malo  ne  12  postotaka  sve  rodjene  djece 
ne  preHvi  ni  prve  godine  iivota;  ovaj  je  pojav,  aho  ga  prispodo- 
himo  8  drugim  eemljama,  iako  povoljan^  da  jtigoslavenski  krajevi 
u  tarn  pogledu  idu  uspored  8  anim  evropskim  ssemljama,  gdje  su 
pomome  prilike  djece  najpovoljnije.^  Ovomu  vrlo  povoljnomu  po- 
javu  najviSe  doprinosi  Bugarska,  gdje  je  pomor  djece  u  prvoj  go- 
dini  iivota  tako  povoljan,  kako  mu  ne  nalazimo  premea  nigdje 
drugdje;  najnepovoljniji  pojav  u  torn  pogledu  postoji  u  Hrvatskoj 
i  u  Istri,  gdje  je  pomor  djece  u  prvoj  godini  iivota  skoro  tri  puta 
tolik,  kolik  je  u  Bagarskoj  ;  ali  ipak  nije  tolik,  kakov  se  prikazuje 
u  nekim  evropskim  driavama,  te  se  s  toga  ni  za  Hrvatsku  ni  za 
Istru  ne  moie  re<5i,  da  je  taj  pomor  osobito  nepovoljan.  Red,  kojim 
se  redaju  nafii  krajevi  prema  pomoru  djece  u  prvoj  godini  zivota, 
ravan  je  malo  ne  posve  onomu  redu,  kojim  se  ti  krajevi  redaju 
po  opdem  pomomom  broju,  te  ne  ima  uslijed  toga,  obzirom  na  gore 
istaknuti  razmjer,  sumnje,  da  i  u  na§im  krajevima  pomor  djece 
svih  dobnih  razreda  najvide  utjede  i  na  sveopdi  pomorni  broj ;  nu 
ako  se  taj  utjecaj  ne  prikazuje  ve6  na  prvi  pogled,  te  ako  pomorni 
i  porodni  broj  u  naSim  krajevima  ne  idu  posve  uspored,  razlogom 
je  samo  ved  gore  istaknuti  dosta  povoljni  pomor  djece  u  prvoj 
godini  iivota.  Pak  ako  je  uza  sve  to  op6i  pomorni  broj  jugosla- 
venskih  krajeva  napram  drugim  drzavama  dosta  nepovoljan  i  dosta 
velik,  biti  de  tomu  bez  dvojbe  uzrokom,  dto  je  u  srednjim  i  u 
vi&im  dobnim  razredima  pomor  velik,  svakako  vedi  nego  li  je  u 
onim  driavama,  gdje  je  pomor  djece  vedi  od  istog  pomora  u  nadim 
krajevima,  a  gdje  je  uz  to  opdi  pomorni  broj  isto  tolik  ili  pade 
vedi  nego  li  je  u  nas.  Ved  ova  okolnost  dostatna  je,  da  potakne 
mjerodavne  faktore  na  razmidljanje,  kako  bi  upravo  u  krajevima, 
koji  su  predmetom  na§ega  promatranja,  bilo  od  potrebe  posvetiti 
Sto  vedu  brigu  prigledbi  zdravstva. 

^  Po  prosjeku  od  g.  1872 — 1878.,  kako  ga  je  sra6unao  Oettingen 
u  svojoj  ^Moralstatistik"  3.  Izdanje,  umre  od  100  ^ivorodene  djece  u 
prvoj  godini  iiivota  u: 


Irskoj  . 
NorveSkoj 
Skotskoj  . 
Svedskoj  . 
Belgiji  .  . 
Engleskoj . 
Francuskoj 
Sviearskoj 


9-48  Saskoj  ....  20-01 

10-74  Prusiji.     .     .     .  21-25 

12-46  Italiji    ....  21-44 

13-69  Austriji     .     .     .  25-77 

14-51  Ruslji  (evropskoj)  26-54 

15-25  Badenskoj       .     .  27-16 

16-62  Bavarskoj       .     ,  31-62 

19-83  Wtlrttemberfikoj  .  32-36 


Digiti 


ized  by  Google 


238 


PR.  VRBANI6, 


U  ostala  promatranja  o  pomoru  iiteljstva  u  naSim  krajevima  ne 
mozemo  se  upuStati,  jer  o  nekima,  kao  Sto  su  uzroci  smrti,  po- 
mor  po  dobi,  po  zvanju  i  zanimanju  itd.,  ili  ne  imamo  a  opde 
podataka  ili  sarao  za  pojedine  krajeve,  dok  de  o  drugima,  kao  Sto 
n.  p.  pogledom  na  spol  ili  na  raznolikost  pomora  kod  zakonske  i 
nezakonske  djece,  Citatelj  u  gornjim  podatcima  i  sam  nadi  dovoljoe 
upute. 

Jo§  demo  napokon  spomenuti,  kako  se  u  pojedinim  godidnjim  do- 
bama  vrstaju  pomori,  sradunani  po  prosjeku  godina  navedenih 
u  skrizaljci  br.  XIV.  O  torn  nadi  de  ditatelj  podatke  u  ovoj  skri- 
2aljci  br.  XV. 

Skri4.  XV. 

Pomor  n  postotelma  po  godlSBlIm  dobanta. 


Z  e  m  1  j  a 


Od  ukup.  prosjedno^a  broja  godi&njih   1 
pomora  umrlo  je  postotaka 


u 
I.  ietvrt- 
godiStu 


u 

II.  ^etvrt- 
godiStu 


u        I        u 

III.6etvr1rIV«etvr(?- 

godiStu   I   godiStu 


Bugarska  .... 
Dalmacija      .     .     . 
Gorica  i  GradiSka 
Hrvatska  i  Slavonija 

Istra 

Kranjska  .... 

Srbija 

Ukupno     ... 


32-2 

27-8 
28-3 
30-5 
28-1 
29-6 
35-4 
31-7 


21-9 
20-2 
22-6 
241 
20-4 
24-9 
22-9 
22-9 


21-6 
24-4 
243 
211 
24-8 
220 
18-7 
211 


24-3 
27-6 

24-8 
24-3 
26-7 
23-5 
23-0 
24-3 


Kao  Sto  svagdje,  tako  se  i  u  naSim  krajevima  pokazuje  pravilo, 
da  je  u  prvom  detvrgodiStu  pomor  najvedi,  da  u  drugom  i  tredem 
taj  pomor  pada,  te  da  se  onda  u  detvrtom  opet  po  malo  dize ;  raz- 
lika  se  opaza  samo  u  onim  zemljama,  koje  leze  uz  more:  ovdje 
dolazi  najmanji  postotak  pomora  u  drugom  a  ne  u  tredem  detvrt- 
godiStu,  kao  §to  to  biva  u  kopnenim  i  brdovitim  krajevima.  Kako 
se  ved  na  prvi  mah  i  bez  potanjega  promatranja  vidi,  uzrok  ovim 
promjenama  lezi  u  raznoj  snazi,  kojom  pojedini  utjecaji  u  razno  doba 
godifita  djeluju  na  pomor  ziteljstva;  ovi  su  utjecaji  poglavito  pro- 
mjena  hrane  a  ponajvise  met-eorologijske  prilike,  koje  se  mijenjajn 
prema  pojedim  dobama  godine.  Nu  da  se  ovi  utjecaji  potanje  ispi- 
taju,  bilo  bi  od  potrebe,  razlike  u  pomoru  pojedinih  godiSnjib  doba 
istraziti  za  ditav  niz  godina  ne  samo  prema  prosjeku  nego  prema 
faktidnoj    promjeni  od  godine  do  godine,  a  zatim  ovo  promatranje 


Digiti 


ized  by  Google 


DEMOGRAFSKB  PRIL1KB  U  JU^NIH  SLAYBNA.  239 

urediti  i  prema  dobnim  razredima  umrlih.  Ispitivanja  ove  vrsti,  za 
koje  se  tra2i  u  prvom  redu  valjano  sabrana  grada,  zasluzila  bi, 
da  joj  osobitu  pozomost  posvete  i.  meteorolozi  i  Ijednici. 

IX.  Razmjer  izmeda  pomora  i  poroda. 

Razloziv  ovako;  u  koliko  se  je  na  i;emelju  sabrane  grade  dalo, 
porodne  i  pomome  prilike .  ziteljstva  u  jugoslavenskim  zemljama, 
razgledati  nam  je.  razmjer  jzmedu  pomora  i  poroda;  jer  za  razvoj 
ziteljstva  niti  je  odludan  sam  pomor  niti  sam  porod,  nego  vi^k 
poroda  nad  pomorom.  Nu  kod  ovoga  promatranja  treba  pamtiti, 
da  vi^ak  poroda  nije  isto  Sto  i  prirast  Ziteljstva ;  jer  o  prirastu  od- 
lu^uje  uz  ovaj  unutarnji  razlog  jod  i  seoba  samoga  Ziteljstva.  Ne 
poznavajudi  za  nafie  krajeve  ove  seobe,  moramo  se  ograniditi  samo 
na  onaj  prirast,  koji  nastaje  vidkom  poroda.  Ovaj  je  vidak  u  jugo- 
slavenskim krajevima  dosta  velik,  jer  se  moze  uzeti,  da  se  pro- 
sjekom  svake  godine  119.000  Ijudi  viSe  rodi  nego  li  ih  umre,  dakle 
je  gotovo  za  63^0  porod  ve<5i  od  pomora.  Pojedini  krajevi  kao  fito 
ne  imaju  jednakih  ni  porodnih  ni  pomornih  prilika,  ne  imaju  ni 
jednakoga  viSka  poroda  nad  pomori.  Prema  podatcima,  sto  ih  gore 
navedosmo  o  porodu  iivorodene  djece  i  pomoru,  imadu  prosjekom 
na  godinu  viSe  poroda  nego  li  pomora: 

broj  poroda  je  napram 
apsolutni  broj  broju  pomora  ye6i  za  po- 

Btotaka 

Bugarska 38.473  101 -1 

Dalmacija     .    ,   ,   .    .  7.033  575 

Gorica  i  Grq,diSka  .    .  2.120  362 

Hrvatska  i  Slavonija  .  28.583  460 

Istra      2.940  34*7 

Kranjska 4.046  29*4 

Srbija 35.709  73*1 

Ukupno  ....  118.904  62  9 

Ve6  ovi  brojevi  pokazuju  veliku  razliku  u  vifiku  poroda  medu 
pojedinim  krajevima,  jer  n.  pr.  Bugarska  ima  malo  ne  detiri  put, 
Srbija  tri,  a  Dalmacija  dva  put  tolik  viSak  poroda  nad  pomori 
kolik  Kranjska,  premda  je  i  ovdje  taj  vidak  dosta  velik.  Da 
uzmognemo  ovaj  unutarnji  prirast  Ziteljstva  prispodobiti  s  drugim 
zemljama,  staviti  demo  ga  u  omjer  napram  ziteljstva.  Udim'mo  li 
to,  tada  vidimo,  da  na  1000  stanov.  srednjega  ziteljstva  imade  sli- 
jede<5i  broj  poroda  Zivorodene  djece  viSe  nego  li  pomora: 


Digiti 


ized  by  Google 


240  FR.  VRBAMK^, 

Srbija 18-77 

Bugarska 18-35 

Dalmacija 1401 

Hrvatska  i  Slavonija 13*92 

Gorica  i  GradiSka 9*83 

Istra 9-64 

Kranjska 8*15 

Ukupno 16*72 

Prema  podatcima  dragih  dr^ava  ovaj  je  unutamji  prirast  u  jugo- 
slavenskim  krajevima  tolik,  kolika  ne  nalazimo  u  nijednoj  od  evrop- 
skih  drzava;  najpade  nas  taj  viSak  poroda  u  Srbiji  i  u  Bugarskoj 
sjeda  na  iste  sjevero-amerikanske  driave,  koje  u  opce  slove  kao 
primjer  najja^ega  unutarnjega  prirasta,  jer  viSak  rodjenih  na  1000 
zitelja  iznosi  ovdje  prosjekom  22*78  na  godinu.  Napose  je  polozaj 
Bugarske  glede  toga  osobito  povoljan,  jer  je  ona  u  torn  sretnom 
stanju,  da  uz  razmjemo  dosta  velik  prirodni  broj  imade  prili^no 
malen  pomorni  razmjer;  prilike  Srbije  nijesu  uza  sve  to,  Sto  je 
postotni  vigak  kod  poroda  ve6i  nego  li  u  Bugarskoj,  take  po- 
voljne,  jer  je  uz  veoma  velik  porodni  broj  i  pomor  mnogo  vedi 
nego  li  u  Bugarskoj,  a  poznato  je,  da  su  prilike  onoga  naroda  naj- 
povoljnije,  gdje  se  uz  malen  porodni  razmjer  i  uz  joS  manji  pomor 
pokazuje  viSak  poroda.  Izmedu  evropskih  drzava  prikazuju  nam 
u  razdoblju  od  g.  1880 — 1891.  pojedine  drzave  slijededi  viSak  zivo- 
rodene  djece  nad  pomorom  na  1000  st.': 

NorveSka  izmedu  .  12*3  i  15*1  Belgija  izmedu  .  .  11*1  i  6*7 
Nizozemska  izmedu  120  i  14*6  Austrija  izmedu  .  7*0  i  10*6 
Danska  izmedu  .  11*0  i  15*1  Ugarska  izmedu  .  5*1  i  16*0 
V.  Britanija  izmedu  9.8  i  13*8  Svicarska  izmedu  .  5*7  i  8.1 
Svedska  izmedu  .  10*8  i  13*6  Francuska  izmedu  2*9  i  0*0 
Italija  izmedu     .    .    7  1  i  12*8 

Uz  Bugarsku  i  Srbiju  prikazuju  nam  joS  Dalmacija,  te  Hrvatska 
i  Slavonija  tolik  unutamji  prirast,  da  u  tom  pogledu  nadkriljuju 
sve  ostale  evropske  driave,  dok  je  u  ostalim  krajevima  taj  unu- 
tamji prirast  samo  srednje  ruke,  te  ga  moSemo  staviti  u  isti  skup 
s  kraljevinom  Italijom  i  Belgijom,  jer  nigdje  ne  prelazi  jednog  po- 
stotka  od  iiteljstva.  Kad  bi  ovaj  unutamji  prirast  bio  neprekidno 
tolik,  kako  ga  nalazimo  u   razdoblju  nadega  promatranja,  tada  bi 


>  Vidi  „Allg.  Statist.  Archiv"  svez.  IIL  str.  544. 

tized  by  Google 


Digitiz 


DBMOGRAPSKE  PlilLIKB  U  JU^NIII   SLA  VENA.  24.t 

se  moglo  redi,  da  bi  se  bez  obzira  na  doseljivanje  i  iseljivanje  zi- 
teljstvo  u  jugoslavenskim  krajevima  podvostrudilo  u  razdoblju  od 
46 — 50  godina;  ali  bez  obzira  na  to,  Sto  su  ovakove  tvrdnje  o 
podvostrudenju  ziteljstva  od  problematidne  vrijednosti,  ne  mogu 
gornji  podatci  biti  podlogom  za  ovakova  prosudivanja  ve6  zato, 
jer  nam  oni  prikazuju  prosjek  od  malena  broja  godina,  a  za  pro- 
sudivanje  gomjih  prilika  bilo  bi  nuzdno  promatrati  razmjer  poroda 
i  pomora  tedajem  vide  godina  jedne  za  drugom,  jer  se  samo  tako 
dade  prosuditi,  da  li  je  ovaj  razmjer  samo  sluCajan  ili  imade  li 
sklonost  da  stalno  raste  ili  pada.  Gomji  podatci  ne  6e  biti  od  druge 
vrijednosti,  nego  da  nam  pruze  opdenitu  sliku  o  porodnom  i  po- 
momom  razmjeru,  te  da  tu  slika  uzmognem  prispodobiti  s  drugim 
dr^avama;  Steta  samo  da  nam  oni  sami  po  sebi  u  svojoj  op6eni- 
tosti  ne  mogu  odgovoriti  na  pitanje,  Sto  ga  stavismo  na  drugom 
mjestu'J  u  koliko  je  prirast  domadega  odnosno  tudega  elementa 
nastao  vidkom  poroda.  nad  pomorom,  a  koliko  opet  doseljivanjem 
tudjinaca  ?  Kako  se  ni  u  pojedinim  driavama  zapadne  Evrope  na- 
pose  ne  biljezi  mijena  2iteljstva,  koja  nastaje  seobom,  tako  se  ni 
u  jugoslavenskim  zemljama  ne  moze  sabrati  grada  o  doseljenicima 
i  iseljenicima  pojedine  zemlje,  pak  s  toga  da  se  barem  priblii^no  usta- 
novi  u  koliko  seoba  utje6e  na  mijenu  ziteljstva,  ne  preostaje  ni 
nama  drugo,  nego  li  taj  pojav  proradunati  tim  nadinom,  da  se  u 
razdoblju  izmedu  dva  popisa  ustanovi  faktifini  vii^ak  Ziteljstva,  koji 
se  pokazuje  na  temelju  rezultata  popisa,  da  se  taj  viSak  sravni 
s  onim  viSkom,  koji  bi  imao  nastati  uslijed  naravne  mijene  Zitelj- 
stva, te  da  se  onda  razlika  izmedu  jednoga  i  drugoga  viska  uzme 
na  radun  seobe  Ziteljstva,  Mi  smo  ovakovu  prispodobu  kuSali  pro- 
vesti  u  skriZaljci  XVI.  (vidi  str.  242).  Ali  prispodabljajud  po- 
jedine krajeve,  ne  smije  se  zaboraviti,  da  razdoblje  izmedu  dva 
popisa  nije  jednako  u  svim  krajevima,  te  da  uslijed  toga  nijesmo 
mogli  uzeti  za  podlogu  promattanja  ni  jednak  broj  godina  kod 
sradunavanja  vidka  poroda  nad  pomorima,  a  za  tim,  da  se  prirast, 
koji  nastaje  naravnom  mijenom  ziteljstva,  kako  ga  izkazujemo  u 
gomjoj  skrizaljci,  ne  sudara  s  gore  navedenim  podatcima  o  pomoru 
i  porodu,  jer  smo  kod  gomje  raspraye  o  porodima  i  pomorima  za 
poglogu  uzeli  podatke  od  g.  1880.  odnosno  1881.  do  g.  1888.  od- 
nosno 1887.,  dok  smo  se  u  skrizaljci  br.  XVI.  mogli  obazrijeti  samo 
na  pomore  i  pofode^  koji  sb  prikazaSe  d  razdoblju  izmedu  oba  po- 


*  yidi  goire 'str^  190.  - 

R.  J.  A.  oxxix.  16 


Digiti 


ized  by  Google 


242 


FB.  VSBAKlO, 


OD 


< 


+        I 

i  i 


I    +    I     I     I 


•3 


I 


+     +     +     +     +     +     + 


M  «  00 

iiS     ^     :^ 


00       •a 


00       ^a 


o 
•a 


0 


+    +    +    +    +    +    + 


I! 


S 


C0 


00 
CO 


p2 


11 

II 

s 


Eft 

1 


Digiti 


ized  by  Google 


DBMOGRAFSKB  PRILIKS  U  JU2kIH  BLAVBNA.  24^ 

pisa.   Oyo  razdoblje  iznosi  u  Bugarskoj  sedazii>   u  Srbiji  dest,   a  u 
ostalim  krajevima  deset  godina. 

Po  obradunu  navedenom  u  gornjoj  skri^aljci  dolazimo  do  uvje- 
renja,  da  bi  usiijed  naravne  mijene  ziteljstva  samim  viSkom  poroda 
nad  pomorom  u  svim  krajevima,  osim  Srbije  i  Bugarske,  prirast 
Ziteljstva  morao  biti  mnogo  ve<Si  nego  11  se  faktidno  prikazuje,  da 
ga  nije  snizilo  iseljivanje  jednog  dijela  ziteljstva.  Kako  na  drugom 
mjestu  razlozismo^  s  glediSta  narodnosti  ne  ima  se  ovaj  pojav  u 
op6e  Zaliti,  jer  su  iseljeniei,  koji  su  snizili  prirast  ziteljstva  ispod 
naravne  mijene,  u  koliko  motrimo  pojedine  krajeve,  u  cijelosti  nji^ 
hovoj  tudinci.  Tako  je  u  Bugarskoj  vecSi  prirast,  koji  bi  imao  na- 
stati  usiijed  naravne  mijene,  potisnut  na  manji  razmjer  usiijed  raz- 
mjemo  dosta  velikog  iseljivanja  Turaka,  u  Dalmaciji  usiijed  odlazka 
talijanskoga,  a  u  Eranjskoj,  barem  donekle,  njemadkoga  elementa, 
dok  je  u  Qorici  i  Istri  prirast  usiijed  naravne  mijene  sniien  po 
svoj  prilici  odlazkom  domadega  elementa.  Naproti  se  je  u  Srbiji 
i  a  Hrvatskoj  ziteljstvo  umnoZilo  ne  samo  naravnom  mijenom  nego 
i  dolazkom  tudih  elemenata,  kako  ve6  gori  spomenusmo,  i  to  a 
Hrvatskoj  poglavito  dolazkom  Magjara  i  Nijemaca,  a  u  Srbiji  Nije- 
maca,  Magjara  i  Cigana.  Da  su  se  uz  to  tndi  Zivlji  mnoZili  i  na- 
ravnim  prirastom  o  torn  ne  moie  biti  sumnje,  samo  se  ne  da  na 
temelju  podataka  navedenih  u  skrizaljci  br.  XVI.,  kao  niti  onik, 
fito  ih  gore  spomenusmo  na  drugom  mjestu,  navesti,  kolik  je  na- 
ravni  prirast  kod  domadega,  a  kolik  je  kod  tudeg  ziteljstva.  U  opde 
vidimo,  da  je  u  istodnim  krajevima  naravni  prirast  mnogo  vecSi 
nego  li  u  zapadnim;  razloge  tomu  tezko  je  navesti,  dok  se  taj  pri- 
rast ne  razmotri  u  manjim  predijelima,  jer  su  najraznovrstniji  uzroci, 
koji  utjedu  na  naravni  prirast,  te  bi  bilo  vrlo  pogrjeSno,  kad 
bi  se  samo  jedan  od  njih  smatrao  odludnim,  jer  svi  oni  djeluju 
Zajedno.  Toliko  samo  moZemo  uztvrditi,  da  u  predijelima  strogo 
ratarskim  osobito  utje^u:  polozaj  zemljidta,  raznolikost  plemenska, 
i  narodni  obidaji,  dok  u  krajevima,  gdje  je  viSe  razvijen  obrtni 
Zivot,  u  prvom  redu  odluduje  bolja  privreda,  laglja  uporaba  radne 
sile,  a  istom  u  drugom  redu  razlike  geografske  i  naravne.  Uzev§i 
medatim  a  obzir  ovaj  osobito  povoljan  unutamji  prirast  Ziteljstva, 
te  razdioba  po  narodnostima,  kako  ju  istaknusmo  u  odsjeku  UI., 
morati  6emo  i  bez  potanjih  podataka  do6i  do  zakljndka,  da  a  cje- 
losti  kod  ovoga  povoljnoga  unutamjega  prirasta  u  prvom  redu  su'- 

1  Vidi  gore  str.  185.  i  bL 

Digitized  by  VjOOQIC 


244  PR.  VRBAN16, 

djeluju  sama  jugoslavenska  plemena,  te  da  upravo  zato  u  njim 
samima  imade  dosta  snage  i  jakosti,  da  se  razviju  iz  samili  sebe 
i  bez  tudih  elemenata,  koji  im  nijesu  srodni  ni  po  krvi  ni  po 
jeziku.  ^ 

X.  2itelJ8tvo  po  dobi. 

Na  kraju  ove  rasprave  jod  demo  se  ogledati  na  jedan  pojav,  koji 
je  od  osobite  yaznosti  ne  samo  s  glediSta  demogra&koga,  nego  i 
napose  pogledom  na  socijalni  i  gospodarski  zivot  naroda,  a  to  je 
razdioba  ziteljstva  po  dobnim  raeredima.  Kod  toga  posla  moramo 
se  stegnuti  na  najna^nije  prispodobe  jedno  zato,  jer  su  neki  iz- 
vodi,  koji  se  desto  puta  stvaraju  na  temelju  podataka  o  dobnim 
razredima,  kao  dto  je  n.  p.  prosjedno  doba  iivih,  u  opde  od  slabe 
vrijednosti,  te  mogu  dovesti  do  sasvim  krivih  zaklju6aka,  ako  se 
temeljito  i  potanko  ne  pronadu  uzroci,  s  kojib  je  ta  doba  upravo 
onakoYom,  kakovom  se  prikazuje,  a  drogo  zato,  jer  je  i  sabrana 
grada  u  pojedinim  krajevima  tako  raznovrsna,  da  ne  mogosmo  zi- 
teljstvo  razvrstati  ni  po  skupinama  od  pet  do  pet  godina,  a  kamo  li 
po  godiinjim  dobnim  razredima.  Za  neke  krajeve,  kao  dto  n.  pr. 
za  Bosnu  i  Herc^ovinu,  i  ne  imamo  razdiobe  ditavoga  iiteljstva 
po  dobnim  razredima,  jer  je  pogledom  na  taj  pojav  popisano  samo 
iiteljstvo  mudko,  a  uz  to  su  pojedine  skupine  razvrstane  bez  ob- 
zira  na  jednaki  broj  godina,  te  smo,  da  dobijemo  sravnjiyu  grada, 
samo  obzirom  na  podatke  o  Bosni  morali  istim  na6inom  razvrstati 
i  podatke  za  ostale  krajeve^;  za  druge  opet,  kao  §to  za  Bugarska 
i  Srbiju,  moradosmo  izostaviti  6itav  jedan  skup,  od  21 — 31.  godine, 
te  ga  stegnuti  sa  8lijede<Sim  skupom  u  jednu  ejelinu  tako,  da  je  u 
taj  skup  uvrdteno  ziteljstvo  od  21—49.  godine;  a  napokon  nijesmo 
mogli  ni  iiteljstvo,  koje  je  navrdilo  60.  godinu,  razvrstati  u  posebne 
skupove.  S  ovih  razloga  nijesmp  ni  za  sve  jugoslavenske  krajeve 
mogli  prikazati  cjelovite  slike  o  razdiobi  ziteljstva  po  dobnim  razre- 
dima, pak  s  toga  prikazujemo  dotidnu  sliku  za  pojedine  krajeve 
onako,  kako  ju  navodimo  u  skrizaljkama  br.  XVII.,  X VUI.  i  XIX. 
(vidi  na  stranama  245,  246  i  247.) 

Bndud  da  pojedine  skupine,  kako  se  navode  u  tim  skrizaljkama, 
nijesu  sastavljene  od  jednakog  broja  godina,  s  toga  se  one  i  ne  mogu 
prispodobiti  medusobno,  ved  samo  pojedini  jugoslavenski  predjeli. 
Sravnimo  li  ove  predjele,  tada  dodude  i  kod  njih  vidimo  opdeniti 

*  Vidi  gore  str.  180. 

'  I  kod  popisa  od  g.  1895.  popisano  *je  pd  dbbi  datnd  miilto  2i- 
te\JBtyt>,  ali  je  popisna  grada  razyrstana  od  godine  do  godine. 


Digiti 


ized  by  Google 


DBMOORAFSKB  PRIUKB  U  JU2KIB  SLAVBNA. 


345 


B 

o 
f 


t 


I 

GQ 


«fW8 


tupfuvix 


BI^BI 


trftaoAiqg  i 

B31KIBAJH 


vouoo 


vfiovmpiQ 


ii3l8i«9ng 


«aiAoS9ax9£[ 


08 
O 

Q 


s^t 


6      23  — 


5!;^^^s^$i 


)  S  SS  S»  S  («  QO  m 


-    CO  0»  W  00  "<!H  ^  Oi  6  d 


g5»oppTHobp«0'^ 

'2  ^:^^:$^S^9g 


ft"  ococo©5    p   ^S"* 


>>     THrHrH  CO  ,    O 


I   I  I  I   I  I  I  I  I      «    I   I  I  I  I  I   I  I  I 


•§•§ 
If 

11 
II 

a  a 

08.08 


11 


t    c    c    c    c    s       g 


•s 


1  t    .    .    r    .    .    •  g^ 


o  > 

I 


II 


oo 


Digiti 


ized  by  Google 


246 


FR.  TBBAMJd, 


I       1 

005" 

£*a, .0, r  11  in  I 
11  ::•• 

to 

Q«0»  .......       .     . 

oioi 

Kg; 

S    S  ^M  .^.^ 

*§"§      o OS 00 CO >f»^ 00 fcf    «5 

ss   

o  o        *-  ^^ 

cr  Of     o  c»        i-t|-iM 

»  <t       o;ooa    t^    ootOM-q 


SM  M        M  1^  M     <*. 
.   C£>  op  C£>  M  op  to  O  »l^     » 


OM         t^  M         k-4         M 

00«CO>^OOt5?0>f>^ 

oio-JMO-j^d«o 

^<5;OMmb5009M 


O  ^  M        MM  l-i 

OOd^OOdOOOOOtf^ 


OCOCOspCpOCMCDC© 


^  M  l-A        »-»  l-i  u* 

OC9-.OCO»I^Cf090»^ 

M  M  S  1$  ^  J^  t>S  ►f* 


tt 


M        OCttM-a 


oJ^I^asQMQo 
ic  ife  •-»  •I  c5»  •I  #^ 


OS  t-k  H-A     a\     i-i  ^  M  10  "^ 

00«Q     ^    fc£QCO*a  *^ 

9ftp^    Ci    cSfcOM^i.  ^ 

CcboM     CD     OiCD^bo  * 

Qo-^ts    op    ->aK)^->J  o 

— = JJ 

5«  J^  b*  op  *-j  tc  bi  ctt  IP''  ^ 

c  p  5©  *»  op  O' 0<  CO  J^  o^ 
tc  Jl  CO  o»  >P  M  o»  o>  o* 


S     ^8 


—  MptOOCO>*!»'00»     «. 


'bocoocb-a 


CO^H-^^COMt^COCO 


©^MC 

«^coc 


>-«3  tD-q  MM 


0»MMC»C»MMMI!© 
CT^O^pbOpj^COt^M 
^fc^UbiOs'-^CttOpba 

-si0^aaMOSMpo5cb 
0^-aOb5U«0o0ic0 


to 


Sc;'      &      M 


ss§^ 


o 
or 

8D 


Bosna  i 
Hercegovina 


Bugarska 


Dalmacija 


Grorica 
i  Gradifika 


Hrvatfika 
i  SlaTonija 


Istra 


Kranjska 


Srb\ja 


X 


» 


a 

0 
0* 


s 


Digiti 


ized  by  Google 


DBMOGRAFttOB  PRILIKS  U  JU2NIH  SLAYBMA. 


247 


• 
m 


i 


0 


^fws 


»^8f!WI^ 


1U%91 


«rnioAV|g  I 


BOUOQ 


vrpvmivQ 


OD 


n[Kni8ng 


vaiAoSdoiaH 
I  VQSog 


08 
O 


iH   iH    ^  (5«      < 


tH  rH  tH   rH^      O 


o  


^  g 


1  ^sss^^sas^s 


-^  &5?sQ2^s^<**»    ►  e- 9 ^ 55 1- r" 55 »o 
oq  ^  CO  «)  eo  th '^  o> --    _  oa  C)  o«  oo  i^  «  oi  fla 


: ili§  g III 


m    CO  O  09  QO  t*  O)  d^  Od  c 
*'     rH  rH  iH        fH  rH  < 


iH  ^1  r^  CO  < 


I  I  I   I  I  I  I   I  I 


9 

(4 


I  I  I  I  I  I. U  I 


O     c    c    c    c    c 


t 


i^rH©^eo»5«5  g> 
o  > 

I" 


II 


II 


o  o 

ss 

9  « 


5^ 


Digiti 


ized  by  Google  


248  FR.  VRBAHld, 

pojav,  dto  ga  i  bez  osobitoga  promatranja  nalazimo  svagdje  dragdje, 
t.  j.  da  pojedinih  generacija  pumalo  ne  staje,  da  je  u  najmladoj 
dobi  broj  du8a  najvedi,  te  da  taj  broj  od  godine  do  godine  prema 
starijoj  dobi  pada,  dok  napokon  ne  stane  i  posljednjega  njezinoga 
dlana ;  nu  podatci  navedeni  u  gomjoj  skriialjci  uyjeravaju  nas, 
kako  je  pored  ovoga  opdenitoga  i  posve  naravnoga  pravila  yelika  raz- 
lika  medu  pojedinim  krajevima :  Srbija,  Bugarska  i  Hrvatska  imadu 
mnogo  \e6i  postotak  mladih  dobnih  razreda  od  ostalih  krajeva,  a 
ovi  se  opet  s  druge  strane  naprema  njima  mogu  pohvaliti  yedim 
postotkom  starijih  Ijudi. 

Po  nadim  podatcima  ne  mozemo  todno  oznaditi,  u  kojoj  upravo 
godini  taj  obrat  nastaje,  ali  ne  ima  sumnje,  da  to  biva  izmedu  20. 
i  25.  godine,  dakle  u  doba  najvede  snage  i  jakosti  Ijudske.  Srbija, 
Bugarska  i  Hrvatska,  ako  ih  prispodobimo  s  drugim  evropskim  dr- 
zavama,  imadu  razrajerno  prema  cjelokupnomu  ziteljstvu  najveci 
broj  djece  a  najmanji  broj  starih  Ijudi,  dok  se  Dalmacija,  Istra, 
Gorica  i  Kranjska  potpuno  priblizuju  ostalim  drzavama.  Zanimivo 
je  u  torn  obziru  prispodobiti  na6e  krajeve  s  ostalim  drzavama.  Da 
nam  sc  ne  nabere  odvi^e  brojevne  grade,  moramo  se  kod  ove  pri^ 
spodobe  stegnuti  na  Sto  manji  broj  skupova,  s  toga  odludismo  na- 
vesti  podatke  samo  za  tri  skapa,  i  to  za  dobu  do  20.  godine,  od 
20 — 50.  i  za  onu  preko  50.  godine.  ^  Po  najnovijim  podatcima'  bio 
je  slijedeci  postotak  cjelokupnoga  ziteljstva  u  dobi 

Srbija 5114  38-77  1009 

Skotska 45-9  390  15' 1 

Finska 454  38*9  15-7 

Ugarska 453  40-1  14*6 

Engleska  i  Wales   .    .    .  452  40 2  14-6 

Norveika 450  35*9  191 

Hrvatska  i  Slayoiiija    .  4508  39  79  15  13 

Njemadka 44*9  39'3  15-8 

Nizozemska 44-67  37  84  17-49 


*  Ovo  vrstanje  skupova  razlikuje  se  od  onoga,  sto  ga  provodimo  u 
skrizaljci  br.  XVIL,  jer  je  u  skrizaljci  razvrstano  ziteljstvo  po  godi- 
nama  dobe^  dok  su  gornji  skupovi  slozeui  prema  godinama  iivota. 

'  Vidi:  „Allgemeine8  statistisches  Archiv"  svez.  III.  od  god.  1894, 
str.  403.  i  si. 


Digiti 


ized  by  Google 


36-8 

190 

37-9 

18-4 

40-2 

16-2 

38-56 

18-28 

36-70 

20-25 

3708 

19-95 

394 

18-0 

37-4 

203 

38  94 

19-45 

40-0 

18-6 

324 

22-7 

DBMOORAFSKK  PRIUKB  U  JUiNIH  BLAVBNA.  249 

Irska 44-2 

Danska      43'7 

Austrija 43*6 

Dalmacija 4316 

eorica  i  ttradidka  .  .   .  4305 

Krauj8ka 42  97 

Belgija 426 

Svedska 423 

Istra 416 

^vicarska 41*5 

Francuska 34*9 

U  gornjim  podatcima  nijesmo  ^pomenuli  Bugarske,  jer  nijesmo 
mogli  napose  izluditi  one,  koji  su  u  20.  godini  zivota,  t.  j.  one, 
koji  nijesa  navrdili  punih  20  godina,  pak  s  toga  nam  se  navodi  o 
Bugarskoj  ne  bi  sudarali  s  onima  ostalih  drzava,  gdje  smo  razvr- 
stall  ziteljstvo  po  godinama  zivota ;  radi  potpunosti  spomenut  demo 
ipak,  da  od  stotine  ima  u  Bugarskoj  zitelja  od  1 — 20.  godine  49*75, 
od  21 — 49.  godine  34*54,  a  preko  50  godina  15'71.  Ni  Bosne  ne 
spominjemo  u  gornjoj  prispodobi,  jer  je  ovdje  popisano  samo  muSko 
ziteljstvo  i  to  po  godinama  dobe  tako,  da  ima  mugkaraca  a  dobi 
od  poroda  do  navrSene  20.  godine  50*99^/o,  a  dobi  od  21.  do  na- 
vrSene  49.   godine  34'28^/o,   a  u  dobi  preko   50.  godine   14*73^/o.* 

Motredi  gomje  brojeve  dublje,  vidimo  kako  Srbija,  Bugarska, 
Bosna,  i  Hrvatska  spadaju  u  red  drzava,  gdje  su  mladi  dobni  raz- 
redi  najmnogobrojnije,  a  stariji  najslabije  zastupani;  najpa^e  se  u 
tom  pogledu  istidu  Srbija  i  Bugarska,  a  sudedi  po  mudkom  zitelj- 
stvu  i  Bosna;  u  Srbiji  viSe  od  deset  dvadesetina  ziteljstva  nije  na- 
vrSilo  dvadesete  godine  iivota,  a  jedva  dvije  dvadesetine  prekora- 
di§e  pedesetu  godinu,  u  Bugarskoj  je  razmjer  neSto  ali  ne  mnogo 
povoljniji,  dok  a  Hrvatskoj  devet  dvadesetina  nije  pre§Io  dvadesete, 
a  tri  dvadesetine  je  prekoradilo  petdesetu  godinu.  Ostali  krajevi  vr- 

*  Po  popisn  od  god.  1895.  vrsta  so  u  Bosnoj  i  Hercegovini  musko 
zitoljstvo  po  dobi  ovim  nadinom  ; 


od     1—  9. 

god. 

226,079  t. 

j.  27-300/o 

od  10—15. 

god. 

121.604  t 

j.  14-68»/o 

od  16     20. 

god. 

81.800  t. 

j.     9.88O/0 

od  21—31. 

god. 

125.000  t. 

j.  15.09% 

od  32—49. 

Rod. 

149.695  L 

j.  18.08«>/o 

od  50—60. 

god. 

65.626  t. 

j.     7.92% 

preko     60. 

god. 

58.386  t 

j.     7-05% 

Digiti 


ized  by  Google 


250  7B.  TBBAind, 

staju  se  u  red  dr^ava,  u  kojima  sa  najmladi.razredi  ipAogp  slabije 
zastupani  nego  li  u  Srbiji,  a  stariji  daleko  bolje.. 

§to  se  tide  srednjih  dobnib  razreda,  to  sa  JBi^vats^,  Srbija,  Dal- 
macija,  i  Istra  u  najpovoljnijim  prilikama,  dok  Qstali.  krajevi  spa- 
daju  u  red  drzava,  koje  su  a  torn  obziru  u  dosta  nepovoljnom  po- 
lo^aju.  Iz  svega  se  yidi  jasno,  kako  se  jugpsl^v^noka  pleoiena,  koja 
stannja  na  istokn,  obzirom  na  razdiobu  jjit^ljotva  .pQ  dobj  znatno 
razlikuja  od  onih  plemena,  koja  stanuju  i^a  .zaipaida.  Q^lavni  Qzrok 
ovim  razlikama  jesa  porodne  i  pomome  prilike  pvih.krajeva;  jer 
dim  je  vedi  vidak  2ivorodene  djece  nad  godifiQJim  .pomorima,  tim  su 
brojem  jadi  najmladi  dobni  razredi,  tim  je  $ira  podloga,  na  kojoj 
se  temelji  sastav  fiteljstva  po  dobnim  razredima.  Po  gore  nayedenoj 
gradi,  imenito  ako  ju  prispodobimo  s  podatcima  o  vidku  pomora 
nad  porodima  (vidi  gore  str.  239),  ovaj  se  pojav  ne  isti6e  tako  jasno, 
nu  da  smo  za  podlogn  naSe  prispodobe  nzeli  i  mlade  dobne  razrede, 
imenito  da  smo  ^iteljstvo  razredili  po  skupinam  od  pet  do  pet  go- 
dina,  jasno  bi  mogli  razabrati,  kdko  je  veliko  parodno  raemjerje  te 
velik  viSak  poroda  nad  pomarima  u  naSim  krajevima  ujgrokotnY  da 
istoini  dijdovi  jugoslavenskih  krajeva  imadu  napram  drugim  dria- 
vama  tako  velik  postotak  najmladih  dobnih  raereda, 

D  starijoj  dobi,  napose  ve<S  nakon  petnaeste  godine,  nije  ovaj 
viSak  tako  velik,  jer  sada  ved  na  sastav  iiteljstva  utjefie  drugi 
faktor,  a  to  je  seoba  iiteljstva  i  to  ne  samo  posvemadnje  iseljivanje 
ziteljstva,  nego  i  privremeni  odiazak  iz  postojbine  za  privredom. 
Znamo,  kako  primorsko  naSe  ziteljstvo  trazi  zasluzbe  ne  samo 
po  mora  nego  i  obrtnim  zanimanjem  u  tudim  krajevima,  kako 
velik  dio  naroda  iz  Kranjske  boravi  izvan  domovine  u  sluibi  i  u 
stalnoj  radnji,  a  sve  su  to  ponajvide  Ijndi,  koji  su  prekoradili  pet- 
naestu  a  nijesu  navrSili  petdesete  godine  zivota.  S  ovih  razloga  i 
jesu  srednji  razredi  izmedu  20.  i  50.  godine  n  nekim  na§im  kra- 
jevima razmjemo  dosta  slabo  a  u  drugima  prilidno  dobix)  zastupani. 
Uslijed  toga  ne  bi  bilo  uputno  na  temelju  samih  gomjih  podataka 
htjeti  zakljudivati  na  vedu  ili  manju  iivotnu  snagu  ziteljstva  jed- 
noga  i  drugoga  kraja,  te  mo^ebit  uztvrditi,  da  je  vrlo  slaba  ii- 
votna  sposobnost  Ziteljstva  u  Srbiji,  gdje  ima  samo  10^/^,  koji  sa 
prekoradili  petdesetu  godinu  iivota ;  tko  bi  htio  na  podlozi  razdiobe 
ziteljstva  po  dobnim  razredima  izredi  sud  i  o  zivotnoj  snazi,  taj 
bi  morao  todno  prosuditi,  koliko  na  tu  razdiobu  utjede  pomor  i 
porod,  a  u  kojoj  mjeri  seoba  Ziteljstva. 


Digiti 


ized  by  Google 


DBMOORAFSKE  PBILIKB  U  JU^NIH  BLAVENA.  251 

Nu  ako  nam  razdioba  2iteljstva  po  dobnim  razredima  sama  o 
sebi  ne  prikazuje  alike  o  vitalitetu,  §to  ga  ima  ziteljstvo  naSih  kra- 
jeva,  ipak  je  ona  od  velike  va^nosti  za  prosudivanje  mnogih  i  eko- 
nomskih  i  Booijalno-politi^nih  pitanja,  napose  nam  je  na  njezinoj 
podlozi  odgovoriti  i  za  jugoslavenske  zemlje  na  pitanje,  koje  se  u 
novije  doba,  napose  poslije  Engelove  znamenite  rasprave:  „Wer 
ist  Consument?  Wer  Producent?"^  redovito  stavlja:  kolik  je  dio  zi- 
teljstva  u  stanovitoj  zemlji  prema  svojoj  dobi  sposoban  za  privredu, 
a  kolik  dio  obzirom  na  svoju  dobu  nije  kadar  nidta  privredivati, 
ve6  je  upuden  na  ono,  dto  oni  prvi  produciraju? 

Odgovarajad  na  ovo  pitanje,  obidno  se  2ite\jstvo  dijeli  u  tri  akapa: 
a  one,  koji  su  u  dobi  do  petnaeste  godine,  4;e  pogledom  na  svoju 
mladost  nijesu  dorasli  za  produkcija  nego  zivu  o  radnji  i  privredi 
drugih;  zatim  u  one,  koji  se  nalaze  u  dobi  od  15.  do  navrSene  65. 
godine  £ivota,  te  koji  su  po  svojoj  snazi  i  jakosti  zvani  na  radnju 
i  produkciju:  ovo  su  pravi  producenti,  koji  sadinjavaju  jezgru  na- 
roda;  i  napokon  u  one,  koji  su  prekora6ili  65.  godinu  ^ivota,  koji 
su  obnemogli,  te  viSe  nijesu  sposobni  za  radnju.  Je  li  ovakova  raz- 
redba  ziteljstva  dobra  ili  nije,  to  je  pitanje,  o  kojem  se  ovdje  ne  da 
raspravljati,  pak  za  to  demo  ju  pribvatiti,  s  torn  ipak  razlikom,  da 
demo  pogledom  na  kakvodu  statistidke  grade  u  drugi  skup  uvrstiti 
i  one,  koji  su  navrSili  destdesetu  godinu,  a  u  tredi  one,  koji  se  na- 
laze u  dobi  preko  60.  godine  zivota.  Prema  tome  imade  od  stotine 
zitelja  u  dobi 

do  navrfene  preko  15.-60.  preko  60  god. 

15.  godine  godine 

Srbija 4349  5176  4-75 

Bosna  i  Herzegovina 
(samo  kod  mudkoga  zi- 
teljstva)     42-452  50-96'  659* 

Bugarska 41-37  4936  9-27 

Hrvatska  i  Slavonija  .    .  38-39  5553  6*08 

Dalmacija 36*38  5425  937 

Gorica  i  GradiSka  .    .    .  35-83  53*84  10-33 

Kranjska 35*82  54-30  9*88 

Istra 34-29  56.09  962 

*  Vidi  „Zeit8cbrift  des  preuss.  statis.  Bureaus",  g.  1879. 

*  Po  popisu  od  g.  1895.  41-980/<,. 
8  Po  popisu  od  g.  1895.  50-977o. 

*  Po  popisu  od  g.  1895.  7-06%. 

Digitized  by  VjOOQIC 


252  FR.  VBBANK^, 

Da  sc  uzmogne  valjano  uvaziti  razmjer  izmedu  tako  zvanih  pro- 
ducenata  i  konzumenata,  kako  prikazaju  gornji  podatci,  bilo  bi  sva- 
kako  uputno  znati,  kakova  je  ta  razdioba  drugdje.  Premda  grada, 
koja  nam  je  glede  toga  pri  rnci,  nije  sravnjiva  s  gomjim  podat- 
cima,  mi  demo  ju  ipak  spomenuti,  da  se  barem  priblizDo  prosudi 
razlika  izmeda  nadih  krajeva  i  drugih  drzava.  Od  100  zitelja  ima 
u  dobi 

ispod  od  15—60.  preko  60.  go- 

16.  godine  godine  dine 

V.  Britanija  i  Irska    .    .  363  56-9  78 

l«ema6ka 36-5  564  81 

Ugarska 35*3  584  63 

Nizozemska 3:)1  563  8*6 

Norvezka 34*7  56-4  89 

Austrija 340  58-4  6-8 

Belgija 83-5  567  9-8 

Svedska 326  580  9*4 

Spanija 325  59*  1  8-4 

Italija 32-2  589  8-9 

Francuska 270  609  121 

U  nasim  krajevima  dakle,  kako  razabiremo  iz  gornjih  podataka, 
nije  broj  iiteljstva  sposobnoga  aa  privredu  tolik  kao  ito  u  evrop- 
skim  driavama,  Sve  je  to  posljedicom  gore  navedenih  Qzroka, 
s  kojih  je  u  nas  broj  mladih  dobnih  razreda  veci  nego  li  drugdje. 
S  glediSta  gospodarstvenoga  ovaj  je  pojav  dusta  nepovoljan,  jer  cim 
je  ve6i  postotak  trodaca,  tim  je  manji  razmjer  privrednika,  tim 
ve6i  broj  onih,  koji  ili  jo6  nijesu  dosegli  produktivne  dobe  ili  su 
ju  ved  premasili.  Srbija,  Bosna  i  Bugarska  istidu  se  tako  malim 
postotkom  ^iteljstva  a  produktivnoj  dobi,  a  tako  velikim  postotkom 
djece,  da  slidnoga  pojava  ne  nalazimo  kod  nijedne  druge  od  evrop- 
skih  driava,  a  uz  to  je  u  Srbiji  i  Bosni  jo§  i  taj  nepoToljni  pojav, 
da  je  i  postotak  staraca  tako  malen  kao  Sto  malo  gdje.  U  zapadnim 
krajevima  prilike  su  daleko  povoljnije,  one  se  pnlidno  slaza  sa 
slidnim  pojavima  ostalih  evropskih  drzava.  Hrvatska  naproti  stoji 
u  sredini  izmedu  dva  svijeta,  postotak  njezinih  privrednika  dosta 
je  velik,  osim  Istre  najvedi  u  jugoslavenskim  predjelima,  po- 
stotak djece  nije  prevelik,  ali  je  zato  uz  Srbiju  najslabiji  omjer 
starih  Ijudi. 

Na  temelju  ovih  ovako  opdenitih  podataka  ne  da  se  izredi  pravi 
sud  o  razdiobi  iiteljstva  po  dobnim  razredima;  u  tu  svrhu  bilo  bi 
svakako  potrebito  vede  specializiranje  ovoga  pojava  i  pogledom  na 


Digiti 


ized  by  Google 


DBM0GRAF8KE  PRILIKB  U  JU2NIH  SLAVBNA.  253 

\ 

samu  dobu  ^iteljstva  i  pogledom  na  narodnost  odnosno  na  mate- 
rinski  jezik  i  napokon  obzirom  na  geografske  potankosti.  Svakako 
bi  ipak  bilo  pogrje§no,  kad  bi  se  va^nost  i  unutarnja  vrijed- 
noBt  gornje  razdiobe  prosudivala  jednostrano  ili  s  glediSta  ekonom- 
skoga  ili  s  gledidta  socijalnoga.  Ove  pojave  treba  suditi  b  videga 
kultumoga  stanoviSta  prema  svim  prilikama,  koje  stoje  a  posrednoj 
ili  neposrednoj  svezi  s  ovom  razdiobom.  Takoje  prevelik  broj  ne- 
produktivnih  razreda  povodom,  da  stariji  ne  mogu  sami  u^ivati 
plodova  svoga  rada,  ved  da  ih  moraju  dijeliti  sa  sYojom  djecom, 
te  se  desto  puta  izvrdi  oskudici  i  nevolji ;  ali  s  druge  strane  upravo 
ovaj  pojav  uzrokom  je  ve<5oj  radinosti,  jer  starije  potide  na  ve<Si 
mar  i  rad,  vedoj  dtedljivosti  i  umjerenosti,  da  i  ne  spominjemo 
drugih  posljedica,  koje  mozebit  ne  imaju  ekonomske  ali  imadu 
zato  socijalne  i  etifike  vaznosti.  S  druge  je  strane  velik  broj  joS 
neprodaktivnoga  ziteljstva  klica,  iz  koje  se  imadu  razvijati  u  na- 
predak  zivot  i  kultura  naroda ;  dim  je  vedi  taj  broj,  tim  je  bujnija 
ta  klica,  tim  giri  taj  temelj,  tim  vide  nade  za  taj  razvoj,  ali  i  tim 
vede  bojazni,  da  se  iz  te  klice  u  opde  ne  razvije  prevelik  broj 
naroda.  Jer  pako  postot^  jednog  skupa  iiteljstva  utjede  na  ostale, 
to  6e  velik  postotak  jod  neproduktivnoga  dijela  Ziteljstva  biti  uz- 
rokom, da  de  razmjer  ostalih  skupova  biti  manji,  Zato  i  jest  u 
nadim  krajevima,  kako  gore  vidjesmo,  postotak  produktivnoga  Zitelj- 
stva i  onoga  dijela  naroda,  koji  ]e  ved  preSao  produktivne  godine, 
mnogo  manji  nego  li  u  drugim  drZavama;  sa  stanoviSta  ekonom- 
skoga  ovo  je  vrlo  znamenit  pojav.  Cim  je  vedi  broj  produktivnih 
Ijudi,  tim  je  povoljnije  po  narod,  jer  je  uslijed  toga  vedi  broj  pri- 
vrednika  a  manji  broj  trodaca ;  ved  zato  nije  dobro,  kad  je  u  nadim 
krajevima  broj  starijih  dobnih  razreda  manji.  Ali  i  s  druge  strane 
je  ovaj  pojav  nepovoljan,  osobito  onda,  kad  se  broj  starih  Ijudi, 
kao  &to  11  nekim  navedenim  predjelima,  snizuje  na  malenu  mjeru, 
ne  samo  zato,  jer  je  ovaj  pojav  znakom,  kako  je  ovakovo  Ziteljstvo, 
kod  kojeg  je  malen  broj  starih  Ijudi,  kradega  vijeka,  nego  i  zato, 
jer  ne  valja  zaboraviti,  da  su  stariji  Ijudi  svakomu  narodu  ono  upo- 
ridte,  s  kojega  na  mlade  generacije  prelazi  iskustvo  dugotrajnoga 
mara  i  rada.  Cim  su  razmjemo  jade  zastupani  ovi  stariji  dobni 
razredi,  dim  su  oni  dulje  Zivjeli  u  zajednici  s  mladim  generaci- 
jama,  tim  de  se  one  vide  obogatiti  iskustvom  svojib  otaca.  Kad  se 
u  svim  naSim  krajevima  tedajem  cijeloga  niza  godina  ova  proma- 
tranja  razviju  po  jednakom  sustavu,  te  se  podatci  u  vedim  potan- 
kostima  medusobno  budu  mogli  prispodabljati,  tada  de  biti  moZno 


Digiti 


ized  by  Google 


2g4 


JK,  -riaAJD!- 


'*^isvxr  irT    ^      ant  v*r.^^>*^   na^r.uc  i:ri--:s?-T.  t  t*  amnr  rKErrumxi. 
-.'  iiV-^^r  yviU\  ju^  *J»:  <*e  -,'Ti  :ir  »iiiim:i;a  z^sr^rxML  34*  smii:  iiiAjrto. 

JoorXv.  Pvl«>n  XAT-^:*^.  i  ^-r:;  rL^cnr:  Tx;»^r»T-iTL  S.I&.  t« : 
*^  ',-y»  nu^-XJ^   J   p/^'r^  a   t*  Crs&'.'^risiK'  p:;.i.T-*   asicfri:  ^kac 

^-j^  *0^Ai,Vk  )uA  irakr/^a  ol  cjfh.  'i.k  eemi  s  irz^  stnDe  sxm: 
tjra  i  tA  fisiJi^.  kraj^iT^  dobiti  noina  y/L^ri  za  pr:::caTai:je  a»- 
j^U,.h  |>;taii;ja.  k'Ja  danax  rla/iaja  ffrij^rtc-m.  te  a  zakntak  [•rti^cj:: 
ura  ^/KViUi.  hWo  \n  nuriAWj  §poin:£Jatu  da  ce  tfine  i  znanstrena  iz- 
tra^irarija  o  naAiin  kraj^ma  morati  adaiiti  drupm  pmem.  jer  ae 
f/ftanja  n^xrijaina  d^  da/la  proo^iti  obzirom  na  pojedine  osobno^ 
n^jfo  objcif'/m  na  do  nanyl;  p^jedinci  kod  ove  stndije  izdezaTajn. 
a  na  ridik  jy^lazi  mnoztvo  p^jjava  i  ispitiTanje  njihovih  nzroka  i 
^ttmVy^fWfUi.  iJanaa  nij'i  c^I  t/^like  vain^^sti  prtiucavati  zivot  pojedinih 
junaka  kfXiktf  iiv(A  ^^itav^iga  naroda,  zakone  njegova  nunroja^  nje- 
jr'/vc  urtfAlHSf  ny^i;()V  javni  i  privatni  zivot.  Glede  jogoslaTeiiskili 
pb^ni^na  ova  hu  Mpitivanja  jedva  a  zametka,  all  organizadja  sloi- 
U;n^  irtatiiftike,  krjja  se  je  u  svim  tim  krajevima  podela  razpnjab, 
prikupiti  6$  nam  bogatu  grain  i  za  ovaj  studij;  samo  da  se  nade 
radnika,  k/iji  65  ju  uprjtrebiti  o  svrhe  znanosti  i  prakti^noga  zivota. 


Digiti 


ized  by  Google 


Digiti 


ized  by  Google  


Digiti 


ized  by  Google 


Digitized  by 


Google      — 


Digiti 


ized  by  Google 


Digiti 


ized  by  Google 


Digiti 


ized  by  Google
Internet Archive Audio

Featured

Top

Images

Featured

Top

Software

Featured

Top

Books

Featured

Top

Video

Featured

Top

Mobile Apps

Browser Extensions

Archive-It Subscription

Save Page Now

Full text of "Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti"

See other formats
