(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti"

This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 

We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrain from automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 

at http : //books . google . com/| 



Digiti 



ized by Google 



Digiti 



ized by Google 



y 



Digiti 



ized by Google 



Digitized by 



Goc 



Digiti 



ized by Google 







RAD 



JUG0SLAVEN8KE AKADEMIJE 



ZNANOSTI I UMJETNOSTI. 



KNJIGA CXXVII. 



fiAZBEDI FILOLOGIJSKO-HISTORIJSKI I FILOSOPIJSKO-JURIDICkI. 






U ZAGREBU 1896. 

KHJI2ABA JV0O8LAVKN8KE AKADEMIJE (DIONI^KB TI8KABE). 






Digiti 



ized by Google 






-=cu: 



.2.04. 




Dioni^ka tiskara u Zagrebu. 



Digiti 



ized by Google 



SADR^AJ. 

8trana 
Drzavni rizniCari republike dubrova^ke. Od dra. K. Voj- 

novica 1 — 101 

O Gundulic«vim ^Suzama sina razmetnoga". Od dra. M. 

Srepela 102—140 

Kondicional u hrvatskom jeziku. Od dra. A. Masica. . . 141 — 209 

Wundtov metafizi^ki sustav. Od dra. A. Bauera. . . . 210 — 248 



<^. 



Digiti 



ized by Google 



Digiti 



ized by Google 



Drzavni riznicari republike Dubrovacke. 

Citano u sjednici fUosofijako-juruUckoga razreda Jugoslavenske nhidemije zna- 
nostti i HfHJetnosti dne 17. studenoga lS!f4. 

PBAVl ^LAN DR. K08TA VoJNOVlC. 

Uvod. 

^etom sam se latio, da nacrtam drfavno ustrojstvo republike 
Dubrovadke, oko mi je zapelo na ustanovu driavnijeh riznidara 
(Tesarieri di S, Maria MaggioreX jer vigjah pod svojijem odima 
u Dubrovniku blagodatne ostatke njihova djelovanja u onijem 
mnogijem zakladama, odregjenijem najplemenitijem krSdanskijem i 
covjekoljubnijem svrhama. kojijem upravlja dubrova^ka Opera Pija, 
te obedah joS tadar opdimo se njom baviti. Evo me sad na posao, 
da slijedim popuniti sliku organizma ove joS jedine tvorbe u sla- 
venskom svijetu, koja je znala hiljadu godina postignuti i uiivati 
trostruko blago slobode, kulture i bogastva. Tadar jedva sam na- 
sludivao, koji vaini dinbenik u driavnom ustrojstvu postadoAe 
riznifiari, i koliko na njihovijem pledima podivaSe iinancijska uprava, 
u Cijem vjestom organizmu leiaSe jedan od mo<5nijeh stoJera re- 
publike. Obilati izvori, Sto sam ih nagao i proudio, otkri.^e mi ovu 
stranicu joft nepoznatu njezina ustrojstva, Sto sada objelodanjujem. 
Jezgru ove ustanove Dubrovnik oponafta iz slobodnijeh talijanskijeh 
munieipija, prilagodivSi je svojijem prilikama, i dr2i, da niko bolje 
ne de znati i htjeti upravljati drfavnijem novcem, nego tko svi- 
jesno i mudro upravlja siromadkijem. Skromni sabiradi i djelitelji 
milostinja u malome gradu, dodim postepeno umna^aju siromai^ko 
blago, povlade u svoje podrudje i drfavno, te znadu do pada re- 
publike iznalaziti vrela potrobama ubogih i skupnovlade. Dapade rek 
bi da nema nego jedne riznice sa dva odjela, u jednome od ko- 
jijeh pohranjen je novae siromai^ki, a q drugome drzavni, a riz- 
nidari izmjenice posizu u jedan, kad drugi oskudijeva. Ovo nam 
R. J. A. cxxtii. 1 

Digitized by VjOOQIC 



2 K. VOJNOVIC'^ 

otkriva razlog onijem ustrajnijem naporima dubrovadke vlade, ko- 
jijem je odvradala utjecaj tadar opdeniti duhovne oblasti u uprav- 
Ijanje poboznijeh zaklada, napudujuci svoje poklisare u Rimu, da 
zaklinju Svetu Stolicu, ne dirati u tu zicu, jer da od samostalnog 
upravljanja blagijeh djela visi sam opstanak republike. I zbilja, 
kako su novae i darovi, poslije diplomatiCke vjeStine, bili najsigur- 
nije sredstvoj kojijem su se suzbijale pogiblji, prijetede od Oto- 
manske sile u Carigradu i u susjednijem turskijem pokrajinama, 
tako je red bio, kad bi drzavna sredstva oskudijevala, utedi se si- 
romaSkoj riznici, te kod nje posudjivati novae, potrebiti za nami- 
renje podanka Sultanu i za omekSanje njegovijeh vezira i paSa. 
I Rim zatvori oba oka, poznavajudi, Sto vrijedijaSe Dubrovnik kao 
zastitnik krSdanstva na balkanskom poluotoku, i kako sve blago, 
koje bi poSlo na utvrdu njegova polozaja na istoku, bijaSe prava 
zaduzbina na spas vjere i naobrazbe na bliznjem istoku. Ovo po- 
vjerenje bijaw^ opravdano. Riznidari skrupoloznom savijesti posu- 
djivali su od poboznijeh zaklada za prijeke driavne potrebe, te bi 
se drzava iz svakojakijeh fikripaca znala vaditi, a da se ne bi 
okrnulo blago airomaka niti za dlaku. Dapa^e, kako eemo vigjeti, 
gledali bi ga oni umnoziti ntednjom, vjeStom upravom i drzavnom 
potporom, koju su znali lake naci imajudi u svojijem rukama sve 
niti financijske uprave. 

A vrelo krScanske Ijubavi neprekidno je teklo i unosilo u riznicu 
blaga boijega, potaknuto od zapovijedi one vjere, koja se potvr- 
gjiva jedino milosrdnijem djelima, i od sjajnijeh primjera, koji do- 
lazahu Dubrovniku od njegovijeh dodira sa zapadnom civilizaci^jom. 
Sluzivase mu kao izgled Rim, s kojijem opdase, gdje svakojake 
biljke Ijubavi za patnike i stradaoee u najgustijem tminama sred- 
njega vijeka bijahu procvale, gdje XII. stoljcca bi ustrojen za 
otkup robova Trinitarski red, koji od svoga utemeljenja oslobodi 
gotovo milijun suzanja, zrtvovavSi za slobodu Ijucku devet hiljada 
mufienika, gdje XIII. vijeka bi potvrdjen red Gospe od milosrdja, 
diji dlanovi bi se zavjetovali svojom slobodom otkupljivati robove, 
odakle su one zaklade za istu svrhu osnovane u slobodnijem itali- 
janskijem municipijima, pak i u Dubrovniku, koje u nasoj razpravi 
opisujemo i dokumentiramo. Poticase ga i primjer njegove takmice 
Venecije, gdje od XII. vijeka (1189.) nahodimo bolnicu za gubave. 
koji su imali jedno stoljeee kasnije i u Dubrovniku na Plocama 
zakloniste blizu crkvice Sv. Lazara kako u Mlecima, gdje se dize 
XIII. vijeka bolniea za zenske (1208. — 127;").), kako u Dubrovniku 



Digiti 



ized by Google 



DRZAVNI RIZNI^ARI RBPUBLTKE D17BROVA5kE. 3 

ona na Pustjemi osnovana g. 1543. po Marinu GuSetidu, gdje na- 
pokon XV. vijeka (1476.— -1478.) otvara se IsuJcrstova bolnica za 
stare uboge momare, kako u Dubrovniku g. 1640. Domus Ghristiy 
Kristov dom, za muSke bolesnike. Te kako na polju dr^avnoga 
Dstrojstva i humanistidne naobrazbe Dubrovnik se ugledavao u 
zapad (a gdje bi bio naSo boljega uzora?), tako i u one ustanove 
humanitarne, koje su najljepgijem i najsigurnijiem biljegom kulture, 
brez kojijeb sva ova nije ni6ta drugo nego kozar (umjetno zlato), 
koji za kratko SuSti i blijeSti. Vigjet demo, koje svakojake oblike 
je dub krddanske Ijubavi %a nesretnike primio u Dubrovniku, te 
<5emo se osvjedofiiti, da joS pred pet vijekova taj dub je izjedna- 
divao sve stalise, i uzimao pod svoje zakrilje najnizega, a to pod 
2ezlom Sisto aristokratske vladavine. A i to poslije vjere bijaSe 
plod slobode, koja, ragjajudi Ijubav za otadbinu, silazi do zadnjega 
gragjanina, da ga podigne od bijede i nevolje, pod zaStitom koje 
slobode imudni veselo ostavljaju od svoga bida, kad se tvrdo nadaju 
da ga nede tugjinac posvojiti. A na toj neoskvrnutoj stranici 
povijesnice Dubrovnika vigjet demo pomijeSana plemenitom takmom 
imena vlasteoskijeh i gragjanskijeh obitelji, zdruzenijeh kako u 
knjizevnom i u ekonomijskom, tako i u dobrotvomom radu za 
procvat domovine. 

A dodim su riznidari drzavni bili glava i ruka koja upravljade, 
umnazaSe i razdjeljivaSe blago po narastajima nagomilano za sva- 
kovrsne pobozne i dovjekoljubne svrhe, — usporedice su do pada 
republike nadzirali i kupili sve driavne prihode, osnivali posebne 
zaklade, da zadovolje razliditijem drzavnijem zadatcima, naplodjivali 
javni i privatni novae ulagajudi ga u glasovite financijske zavode 
talijanske i bedke, te napokon produljivali zadnje dane republike 
stvarajudi joj novaca, kad ju je podeo tudjinac baraditi klidudi: 
„ot* la bourse ou la vie*^. 

Svega toga je nestalo; nestalo slobode i nezavisnosti, knjizevne 
slave i bogastva, te bismo rekli s nedavno umrlom Pucidevom 
vladikom, da „m Dubrovniku nijesu ostale nego Hope'' (osebujne 
lastavice koje se vradaju u proljece, da posjete jo5 stojede gracke 
zidine), kad ne bi Blago Djelo (Opera Pija) duvalo jo§ ostatke 
onog siromafikog blaga, &to tugjinac, zadavivSi Dubrovnik, nije 
imao vremena posve ugrabiti, bvala kojijem dosta se nevolj/i naroda 
ublazuje, a SveviSnji duva grad od konadne prijetede mu propasti. 

U Gruiu kod Dubrovnika, 26. Septembra 1894. 



Digiti 



ized by Google 



4 K. VOJNOVI6, 

K r a t i c e. 

P-1 c HT ^f Procuratori )^,f*'°^*' 

^ 1 R. M. M. = ^ . . ) Maria 
T.j lesoneri JMaggiore 

O. P. = Opera Pija. 

B. D. = Blago Djelo. 

Stat. = Statut (Dubrova^ki). 

Ref. = Reformationes. 

L. V. = Liber Viridis. 

L. C. ch. = Liber Croceus chartae. • 

L. R. = Liber Rogatorum. 

P. S. = Parti del Senate (Odluke Senata). 

S. C. = Senatus Consultus (Odluka Senata). 

S. M. C. = Specchio del Maggior Consiglio. 

R. g. = Registro generale. 

M. V. = Malo Vijede. 

V. V. = Veliko Vijede. 

L. F. = Libro della fondazione ed istituti dell' amministrazione 
deirOpere Pie. 

L. A. M. = Libro Antiche Memorie 178L 

L. A. M. N. = Libro Antiche Memoriae Nuovo 1782. 

S. A. 0. P. = Stari Arkiv Opere Pije. 

Br. . . . K. S. A. = Broj . . . Kataloga Staroga Arkiva (Opere 
Pije). 

D. D. A. = Dubrovadki Drzavni Arkiv. 

D. Chr. = Bonica Domus Cbristi. 

Dub. Duk. ili D. D. = Dubrovadki Dukat. 

I). R. Ducati Ragusei. 

Ipp. ili perp, = Ipperpera. 

Vrijednost star ij eh dubrovackijeh novae a. 

Po naredbi Dalmatinske Vlade od 13. Decembra 1816. stari du- 
bruva(?ki novci bili su izjednadeni s tadanjijem austrijskijem kako 
slijedi : 

Dubrova^^ki Dukat = Kreutzer 31 C. M. = 54 n. i 25 st. A. V. 

Ipperpera ili perpera = Kreutzer 9 C. M. = 15 n. i 75 st. A. V. 

V2 perpere = Kreutzer 4'U C. M. = 7 n. i 87 st. A. V. 

GroSet = grossctto = Kreutzer Vi ^ ■• ^I- = 1 n. i 31 st. A. V. 

1(H) Dubr. Dukata fior. 51 Kreutzer 40 (\ M. = f. 54 „ 25. 
A. V. 



Digiti 



ized by Google 



i>r2avni rizni^ari BfiPUBLiKE hubrovaOkb. 5 

I. 

Postanak i UBtrojstvo driaynijeh Rizniiar&. 

Rizni^are Gospe Velike (Tesorieri di S. Maria Maggiore) uz 
Punomo<5nike G. V. ( Procurator i di S. Maria Maggiore) nalazimo 
jur ustrojene u DubrovaCkom Statutu od g. 1272. (Lib. I. cap. 3.) 
Kad su prv^om nastali, ne zna se. Lukarid pripovijeda, da u staro 
vrijeme bijase obidaj predlagati dva Kamerlenga^ koji su stajali 
nad drzavnom blagajnom (erario), te bi dijelili po naredbi vlada- 
jucijeh go.spodara novce putem doznaka stvorenijeh u Malome Vijecu 
i potpisanijeh od tajnika. Ali kad u gradu bise uvedene reforme, 
nastade riznidarska sluiba, koja se s podetka bavila sakupljivanjem 
novaca za siromahe.* Bira jedne i druge Veliko Vijede onako, kako 
se biraju suci i malovijednici, naime vedinom glasova i balotazom 
(Stat. Lib. L cap. 3).* S podetka bila su Riznidara samo dva, ali, 
dogodivSi se desto da bi se udaljili od Dubrovnika, a medjutijem 
poslovi su se bili umnozili, zakonom od 20. Novembra 1333. uz- 
raste im broj na tri, koji su imali rijeSavati poslove vedinom gla- 
sova, a kad bi se jedan od njih udaljio od grada preko megja 
propisanijeh po Statutu, odinali bi mu se imao izabrati zamjenik, 
tako da nijesu mogli nigda uredovati u manjem broju od trojice.' 

Po Statutu. toliko oni, koliko Punomodnici G. V. imali su biti 
izabrani £a sav iitot (Stat. Lib. L c. 3), ali ovaj teret pokazao 
se nesnosljiv, kad bi znatno rasirt'n riznidarski djelokrug, te sluzba 
bi pn»,velikijem skokom ogranidena zakonom od 10. Jula 1500. na 
tri godine, vrijeme prckratko za stedc^nje potrebita znanja, produ- 
Ijeno slijededijem zakonom od 17. Maja 1512. na pet, i tiiko ostade. 
Mogli su biti poslije dvije godine odmora opet izabrani. (Liber 
Croceus, chariae 123, 155 — citiran po L. F.).* 

Bdilo 8i». revno, da ne ostant^ izpraznjeno riznidarsko mjesto, te, 
nakon minuda sluzbe, knezu i Malome Vijecu bi pod globom na- 
regjeno zakonom od 15. Marta 1456., da iniadu sazvat jedan put 
na nedjelju, a kasnijim zakonom od 25. Februara 1499. svako 15 
dana Veliko Vijede za novi izbor, sto imase ovo obaviti takogjer 
pod globom, i to sve dok ne bi uslijedio izbor. Iz prvog od na- 
vedenijeh zakona moglo bi se zakljuditi, da od tri bagajnika*, koji 
au za ono vrijeme bili ustanovljeni, samo dva bi odstupila od sluzbe, 



* Upotrebljavam izmjenice rijeci ^hlagajnik'* i „ri$niiar^^ „jpw- 
nomocnik'^ i ^proTcurator^ (J. V., da opetovanje jedne te iste rijeci 
ne dosadi. 



Digiti 



ized by Google 



6 K. VOJNOVid, 

a tre6i bi ostao da nastavi tradicije znanja i sluzbene prakse. 
(Lib. Viridis, cap. 469^ lih. Croc. ch. 120).^ Ako poslije dva sa- 
stanka Velikoga Vijeda ne bi se pokrila blagajnidka mjesta, Knez 
i Malo Vije<5e imali su traiiti od Vel. Vijeda dozvolu, da imenuju 
mjesecne podrianicare ( Vicethesaurieri mensuali)^ koji bi vrSili istu 
sluibu do novog izbora (Lih. Vir. ibid.). Za slu^aj pak zaprijeke 
kojega riznifiara, imao ga je zamijeniti Malovijednik izvufien sredom, 
jer nije ih smjelo biti manie od tri kod upravljanja, kad bi se 
primao i razdjeljivao novae (Lib. Vir. ibid.). polovici XVIII. vijeka 
nema viSe podriznidara, te Malovijedniei zamjenjuju joS neizabrane 
blagajnike (Ex Libra Rogatorum — Odluka od 26. Maja 1762.).* 

Tedki teret blagajnidke slu^be dinjase, da su se trazile prilike i 
isprike za odklon njezin. Tome se stalo na put joS zakonom od 9. 
Februara 1414., kojijem bi naregjeno, da u interesu sluzbe i same 
dr^ave niko ne smije odbiti blagajnidko mjesto, niti zadr^ati kakvu 
sluzbu punomo6nika ad vitam, nego se sasvijem posvetiti rizni- 
darskom poslu. (Lib. Vir. cap. 142).' S druge strane blagajnici su 
bili oslobodjeni svijeh ostalijeh drzavnijeh slu2ba izim knezevske, 
malovijedniCke, senatskc i poslani^fke (L. C. Zakon od 25. Februara 
1449. ch. 120. lb. Zak. od 17. Maja 1512. ch. 155. — L. F.). Nije 
mogo biti izabran riznidarem, ko je bio u takome rodbinskome svezu 
sa svojijem drugom, ili s punomocnikom Gospe Velike, usljed ko- 
jega bi morao ostaviti Veliko Vijede (L. C. Zak. od 27. Januara 
1556.).» 

Riznidari, 6ija se sluzba s podctka ograni6avala na podjeljivanjc 
milostinja megju siromake, uredovali su jedan put na nedjelju, u 
subotu, a za sludaj zaprijeke u prvi neometni dan slijedecc sedmice. 
Dok kod ostalijeh uredovnika, podamSi od kneza, knjiga druga 
Statuta propisuje formulu zakletve, §to se polaze jedanput na po- 
detku sluzbe, koja redovito jednu godinu traje, svaki knez pri 
nastupu jednomjese6ne svoje sluzbe prima rizni^are na zakletvu. 
(L. V. cap. 137. Zakon od 28. Oktobra 1413., citiran u L. F.). 

Kad se u polovici XVI. vijeka rizni^arsko podrudje raSiri usljed 
destijeh zaduzbina, ostavljenijeh za razli6ite dobrotvorne i bogo- 
Ijubne svrhe, a medju ostalijem za otkup robova, 6esa radi blagaj- 
nidki imetak jako se umnozi, — zakonom od 29. Jula 1560. bise 
ustrojena u pripomo(5 blagajnika tri nadglednika (sopraintendenti) 
(Ex L. C. ad ch. 222). Poslije sedam godina ova sluzba bi ukinuta, 
te mjesto nje pridodana jofi dva blagajnika, koji su s ostalom tro- 



Digiti 



ized by Google 



DB2AVNI RIZNICABI BBPUBLIKB .DUBBOVA^KE. ^ 

jicom uredovali za pet godina dana. (Ibid, zakon od 26. Octobra 
1567. po Zamanjinome rukopisu).^ 

Ni ovako umnoieni blagajnici nijesu mogli odoljeti upravi ra- 
stucijeh zakupnina (affictus), potje^ucijeh od ostavljenijeh zapisa, te 
Senat dne 23. Junia 15U9. odredi tri posebna fiinovnika, kojijem 
bi povjereno utjerivanje zakasnjelih obroka do svote od 20.0CX) 
ipperpera (sadanjih 3150 fior. A. V.) uz izvanrednu nagraduJ* 

Blagajnici nijesu imali stalne plate, nego postotak na utjera- 
nijem prihodima, a to do poCetka XV. vijeka od 57o, a kasnijc, 
kada su se silno bili umnozili dohodci, od 2Vj7o, 6ijem bijahu po- 
taknuti na revnovanje (L. V. Cap. 190 — Zak. od 23, Fehruara 
1425., i od 25. Febr. 1499. — L. F.). 

Nikakva druga ustrojena dinovnika ne nalazimo u Riznici (Te- 
soreria), sasvijem da je ured bio odavna preuzeo upravljanje svega 
drzavnog novca, do god. 1768., kad biSe stopra uredjena dva mjesta 
pomagafia (Coadjutori in Tesoreria) uz platu od 50 godiSnjijeh 
zlatnijeh dukata svakomu, a slijedece godine 1769. dva pitomca, 
(sada bismo ih zvali pisare), uz godiSnju platu svakomu od 10 
zlatnijeh dukata, a imali su biti na ruku i Punomodnicima G. V.'^ 

U isto doba protegla se i na pomagafie stroga zabrana, propisana jos 
svim fiinovnicima od g. 1748., primiti dobru ruku pod prijetnjom 
gubitka sluzbe (Er L. R. Naredbe od 9. Januara 1748. [L. FJ i 
od 28. Aprila 1768. — [P. S.]).'* 

II. 

RazYitak vlastitoga podnijfja. 

U okviru ovako dednog i jednostavnog ustrojstva rizni^arske 
sluzbe, nutrnji organizam malo po malo se razvio i zahvatio sve 
to Sire i zamaSitije podru6je, te blagajnici Gr. V. od prostijeh dije- 
litelja milostinja postadose Cuvarima, izvp^iteljima i upraviteljima 
zaduzbinil dobrotvornijeh oporucl^itelja, a usljed pouzdanja, koje nji- 
hovo poStenje i vjeStina znadose nadahnuti u drzavu, svrSiAe usrije- 
dotofiiti u riznicu sve javne prihode, te biti na neki nadin, kako 
bi se sada reklo, ministrima drzavnoga hlaga (ministri del pubblico 
tesoro). 

U prvu polovicu XIV. vijeka blagajnici su izjednaceni sjav- 
nijem dinovnicima. a navlastito s punomocnicima G. V., koji su 
tada daleko visu vlast od njih imali, te su ovlastcni sudbeno traziti 
i utjeravati sve sto bi oporu(5itelji ostavili za pobozne svrhe.'' 



Digiti 



ized by Google 



8 K. vojwovid, 

Kad pako god. 1348. kuga posjeti grad, te udini pravo pokolje 
ziteljstva, zarazivSi mnoStvo vlastele i deljadi svakojaka staliSa, tako 
da oporuke nijesu se mogle praviti po zakonskijem propisima, — 
da se predusretu sli6ne nezgode, bi stvoren g. 1354. zakon, po ko- 
jemu ne samo testamenti napravljeni za vrijeme kuge, nego u opce 
sve pispiene oporuke, koje bi se predale blagajnicima G. V., da ih 
uvrste u posebni registar (qwxterni)^ stekle bi bez drugijeh formal- 
nosti vrijednost. kako da su u zakonskoj formi napravljene.'* 

Ali nije bilo dosta olakotiti gragjanima sastavljanje testamenata, 
trebalo je stvoriti organ, koji bi obezbijedio njihovo todno izvrsi- 
vanje, gledom osobito fito nije bilo oporuke, gdje tot po propisu za- 
kona, tot po slobodnoj volji oporuditelja nije bilo poboznijeh zapisa. 
U sludaju dakle da se ne bi oporuditelj sluzio pravom koje ima- 
gjaSe po Statutu (Lib. IV., c. 24) imenovati svoga epitropa^ (iz- 
vr§itelja oporuke), ili bi ovoga nestalo bud s kojih uzroka, blagaj- 
nici 6. V. postali bi usljed zakona od godine 1441. epitropi ex 
lege^ te nijedna bratovStina niti korporacija nije mogla na to biti 
pozvana pod niStetnosti dotifine oporuke.'* 

Ovijein prostijem sredstvom bi mogu6e skupiti u jedno, te povje- 
riti najpouzdanijiem rukauia sve blago privatnijeh zaduzbina, i tako 
bi udaren temelj velebnoj zgradi poboznijeh djela, koja je imala 
pre^ivljeti samu republiku. 

Prva vrela, iz kojijeh je po6elo utjecati u blagajnidku skrinju 
dobrijeh djela, bila su, po starodavnoj predaji, tako zvani livelli, 
kojijem bi oporu6itelj opteretio nekretnine ostavljene svojijem na- 
sljednicima.*'' Ovijem i slidnijem dadama riznidari nijesu upravljali 
u vlastitoj reiiji, nego bi ih dali po zakonu od 28. Oktobra 1413. u 
zakup na tri godine.*' S toga vidimo gdje s podetka XV. vijeka za- 
koni idu za tijem, da osiguraju blagajnicima to^^nu uplatu zakupnine, 
a zakupnicima todno podavanje prihoda od strane baStinika, upo- 
trijebivSi proti jednijem i drugijem prisilna sredstva Jcajsni ceivrtine* 
i civilnog zatvora, i povukavSi na odgovornost ne samo blagajnike, 
nego istoga kneza putcm ^uvara pravde (Provveditori) za svaku 
nemarnost u opsluzivanju svojih duznosti. Najvazniji su u torn 
pogledu zakoni od 23. Februara i 28. Jula 1425. (L. V. cap. 190, 

* y^Kaean ietvrtine*' — la pena del quarto — bijase civilna pe- 
depsa radi zakasnjivanja kod uplate duga, kako su sada odocnjele 
kamate, te je sastojala u uplati cetvrtoga dijela onoga, §to se imalo 
u stanoviti rok platiti. Ali, kako je pedepsa bila prevec stroga, lasno 
bi duinik isprosio od Senata oprost. 



Digiti 



ized by Google 



DB2AVNI RIZNI^ABI &EPUBLIKE DUBROVAOkE. <) 

198),'8 od 23. Oktobra 1461. (L. C. ch. 4.)»». i kasnije od 28. 
Maja 1548. (L. C. ch. 203)", od 9. Januara 1703., i od 7. Ja- 
nuara 1714. (Ex L. B. — L. F.).^' 

Kad bi blagajnici bili prisiljeni prodati kakvu nekretninu radi 
izvrSivanja legata, imali su to udiniti polag zakona od 28. Oktobra 
1413. na drazbu, u jednu godinu od kad je bila ona doSla u nji- 
hove ruke, a kupci imali su poloziti prije oglafienja drazbene pro- 
daje (ante bannitionem) cijenu u opdinsku blagajnu, bilo u Du- 
brovadkijem groSima, bilo u zlatnijen) dukatima, drugova^ije prvi 
koji bi ih prijavio mogao je uz istu cijenu i uvjete kupiti na drazbi 
nekretninu. Je li minula godina brez prodaje, blagajnici nijesu 
je mogli viSe prodati, nego bi pala duznost prodaje na kneza i 
M. V." 

Razvitak zavoda i mnoStvo poboznijeh zapisa zahtijevaSe bolji 
red kod zabiljezavanja, utjerivanja i isvrsivanja legata, 6emu bi pro- 
vigjeno zakonom od 23. Februara 1590. stvorenijem po V. V. 
Velevijednik, ad hoc izabran, zabiljezit de u posebnu knjigu sve po- 
bozne zapise, istra^ivdi, nabasa li na biljedku da je isvrden, da 
li to odgovara istini, a unaprijed sve oporuke 6e se pobiljeziti od 
blagajniiSkog tajnika kroz osam dana od oglaSenja, a zapisi u do- 
ti6nu knjigu pod prijetnjom gubitka sluzbe. 

Kad budu zabiljezeni od Velevijednika svi izostali zapisi, biti 6e 
pozvani nasljednici, da ih uplate s kamatama od 5% na godinu u 
stanovito vrijeme, a posto je ovo minulo, kamate rastu na 107©, te 
poslje iste^enja drugog roka, blagajnici imadu prodati toliko dobra, 
koliko treba za izvrsivanje legata, a kupci dobara, prije novog 
zakona prodanijeh, kojijem su blagajnici prijavili zapis, imadu ga 
isplatiti za mjesec dana pod kazan detvrtine. Nc smiju od sada 
unaprijed blagajnici kod prodaje dobara, zapisom opteredenijeh, 
prenositi na druga dobra teret legata. 

Takogjer od tada unaprijed nasljednici imadu izvrtiiti zapise u 
Sest mjeseca od progla§enja oporuke, drugadije 6e blagajnici prisiliti 
epitrope shodnijem pedepsama, a kad ne bi to prudilo, dati ce pro- 
dati koliko treba od pokojnikovijeh dobara, a utjerani novae upo- 
trijebiti na izvrSivanje zapisa.** 

Odgovaralo je crkovnoj politici Dubrovnika napram Rimu, koju 
smo rasvijetliti na drugom mjestu (Rad J. A. Knj. (JXXI.), da nijedan 
oprost, nijedna promjena legata nijesu se smjeli isprositi od Svete Sto- 
lice brez privole Senata. U tu svrhu valjalo je po Senatokonaultu od 
30. Aprila 1626. prije svega da budu saslusane stranke, koje su 



Digiti 



ized by Google 



10 K. VOJNOVlil, 

imale pod zakletvom braniti prava, o kojijem se radilo, podnesavsi 
doticnu oporuku. Poludivsi milost od Rima, imale su stranke pre- 
dati Malome Vijecu memoriale o dobivenom otpustu, kqji brez 
izvreiivanja gornjijeh uvjeta imao se smatrati niStetnim**. 

U torn pogledu postupalo se jako strogo, te S. C. od godine 
1780. naredi blagajnicima, da prijave Senatu svakoga, koji bi brez 
njegove privole dobio od Riina oprost, a zabranjeno bjese svakome 
Magistratu izvrSiti ga brez te privole.**^ 

Strogi propisi izdani za utjerivanje i izvrsivanje poboznijeh za- 
pisa, mnoStvo zaostataka, i mjere preduzete za njihovu isplatu, jur 
nam dokazuju, da je znala malaksati revnost blagajnika u uprav- 
Ijanju, i da se osjetila potreba radunovodstvene organizacije. 

Jo§ na koncu XV. vijeka bijaSe naregjeno rafiunaru (Ragio- 
nato) Riznice voditi knjigu prihoda i razhoda, da tako svaka strana 
moze imati pregled dugovanja i imanja (del dare e avere). A kako 
su Rizni6ari upravljali poboznijem imetkom razliditijeh korporacija. 
duznost im je bila voditi posebni rafiun za svaku. Napose pak 
imao se drzati radun tako zvanijeh y^male ahlati^^ vrsti zaduzbine, 
koja nam dokazuje, da je tadanja duSevnost bila doSla do stupnja, 
kakva nije poslije nigda postigla. Jer mnogi oporuditelji, promi- 
slivsi, da su mogli lasno za svoga zivota. pokraj najbolje pomnje 
najdistije namjere, vrije^ati pravicu u imovinskijem odnoSajima, 
ostavili bi blagajnicima neku svoticu kao naknadu za krivo u6i- 
njeno, da je upotrijebe za kakvo dobro djelo, ili da je predadu 
drzavi kao zastupniei svijeh gragjana, izmedju kojijeh imao se 
nadi i onaj, komu je valjda oporu<5itelj krivo udinio.''^ 

AH ovi propisi, i oni kjisniji od XVT. vijeka, koje gore nave- 
dosmo o zabiljezavanju oporiika, a napose svijeh poboznijeh zapisa, 
ne doprinesose mnogo ra<5unarskom redu, jer se drzalo, da ovaj 
mogu zamijeniti stroga dusevnost upravitelja i bona fides duznika. 

Veliki potrcs od god. H)67. donese gubitak vaznijeh isprava i 
knjiga, te umnozi nered tako, da vidimo u drugoj polovici XVIII. 
vijeka valjanoga tajnika blagajne Marha Mili Bo§kovi6a^ gdje pri 
uvodu knjig(\ kojora uspostavi red u radunarskoj upravi, zali, da nje- 
govi pretsasuici fposto se vidi da sami riznidari malo su se bavili ovom 
stranom uredovanja) drugijem poslom zabavljeni, nijesu mogli ispi- 
tivati stare oporuke, niti ih usporegjivati s glavnicam ostavljenijem 
za pobozne svrhe, niti sastaviti bud koji razbroj (bilanac). tako da 
ranogti glavnice nije.su bile nigda zabiljezene. a mnogi prihodi 
onijeh, koje su opstojale, nijesu bili razdijeljeni, ili bijahu obraceni 



Digiti 



ized by Google 



DB^AVHI RIZKI^AKI BEPUBLIKE DUBRuVA^KB. ] 1 

na druge svrhe, tako da neki zapisi ne bi se vrdili, nego bi im 
se izno3 upotrijebio protiv volji oporufiitelja.*' 

Sve to i napredak rafiunovodstva prouzrofiifie g. 1768. prvu za 
Riznidare i Punomodnike G. V. zama&itu reformu kod vodjenja 
ra<!^una, koja bijade postala nuzna, odkad su Rizni6ari, kako <Se se 
dalje vidjeti, bili postali duvari, a desto upravitelji svijeh grana 
drzavnijeh priboda. Latio se Senat, kojemu se ima pobvaliti reforma, 
najjednostavnijega sredstva, koje sluzi temeljem svakomu todnome 
vodjenju ra6una, naredivdi da za svako posebno vrelo drzavnog 
priboda, kako n. pr. za Tribut Suzerenu, za mmarieu, za konsu- 
late, za lu6ke pristojbe, za siromake itd. ima se drzati knjiga prir 
hoda i ra$hoda (un libra d'wn semplice dare e avere), u koju su 
ovlaSteni bilje^iti stavke sami Rizni^ari pravovaljano skupljeni (in 
Banco pieno) u prisutnosti jednoga PunomocSnika G. V., a knjiga 
se ima duvati pod kljudem Blagajnika. 

Glede pak Blagijeh Djela ustanovljene su dvije istovjetne knjizice, 
u kojijem se imaja od sele unaprijed upisivati Oktobra svake godine 
svi pnbodi dto se imadu za bududu godinu utjerati, kao najamnine 
i zakupnine, kamate uzajmljenijeh novaca, liveli^ dohodci glavnica 
u inozemstvo uloi^enijeh. Jedan istisak te knjige ostaje zatvoren u 
skrinji, drugi je predan blagajnifikom tajniku, te kako dodje koji 
duinik zavoda za uplatii, tajnik de kod dotidne stavke na njegovo 
umirenje zabilje^iti u knjigu rijefi „platio" (cof^ scrivere questa 
parola di pin pagb)^ a to isto de udiniti blagajniei na svojoj knjizi, 
kad budu primili od tajnika dotidnu svotu, tako da nije mogude, 
te bi ko imao platiti dva puta dug, niti da bi se mogla kakva za- 
buna ili varka potkrasti'®. Takvijeh knjiga ne nagjosmo zaliboze u 
arkivu za sva blaga djela^ nego mnoStvo za oporuke pojedinijeh 
dobrotvoraca pod talijanskijem imenom vacchetta ili libra entrate, 
ili „r%stretto**^\ 

Mnogo kasnije, kad se priblizavalo vrijeme pada republikc (1793.), 
Senat naregjuje Blagajnicima, da imadu iznijeti preda nj proradun 
svijeh javnijeh prihoda, a napose onijeh blagijeh djela, ^® a stopra 
g. 1794. naregjuje se svim blagajnicima javnijeh skrinja (a tutti 
i ministri delle Casse publiche), da imadu vaditi za svaku nedjelju 
dana dnevnik (un strapazzo ili kako bi se sad reklo giornale di 
cassa)^ u koji se imadu biljeziti sve stavke priboda i rashoda one 
sedmice (tuite le partite si del dare che delV avere, di quella set- 
timana)^ a svaka stavka da imade biti potpisana od jednog dinov- 
nika dotidne blagajne, tako da brez toga potpisa ne smije se nijedan 



Digiti 



ized by Google 



12 ' K V0JN0V1<3, 

potrosak udiniti, a na svrlm sedmice vecina dinovnika svake bla- 
gajne ima pregledati dnevnik, te, nagje li ga u redu, potpisati ga, 
brez 6esa ne moze se udiniti bud koji novi troSak.'^ Blagajnici i 
Pun(»mo<Snici G. V. nijesu Cekali taj propis za vogjenje blagajnicikog 
dnevnika, jer ga nagjosmo za same RizniCare od 1. Junija 1776. do 
31. Deccmbra 1801)., a za Riznidare i Punomodnike G. V. od 1. 
JuDija 1776. do 15. Julija 1813., odakle crpismo zanimivijeh po- 
dataka^'^ 

Jedna od reforma uvcdcnijeh po Blagajnicima g. 1783. pri uprav- 
Ijanjii kucA, zgragjenijeh zajedno s nekoliko dudaiia po naredbi So- 
nata i usljed otpuBta Rimske Stoliie poslije treSnje od god. 1667. 
novceni izvagjenijem iz prodaje glavnica, ulozenijeh po raznijem 
korporacijama i zavodima u Napuljske zakupnine (arrendamenti cli 
Napoli)^^, bi poviSenje najamninc, svedene do tada na saavijcm 
niski iznos, poSto svi troskovi popravljanja padali su na lokatora, 
doiiim nasuprot sve najamnine privatnijch kuda bile su se u gradu 
podvostruCile. 

Da dovedu u sklad interese zavoda s onijem vlastele, kojijem su 
se iznajmljivale kude, uvedoSc neku vrst osebujne najamne vjeko- 
vjedne pogodbe (locazionc perpetua), na korist svijeh najmopri- 
maca (affittuarii) i njihovijeh muSkijeh potomaka, a kad bi ovijeh 
nestalo, i na korist zenskijeh, koje bi bile zadnji ogranak fami- 
lije. Po ovakoj pogodbi, koja vlada i danas odnofiajima izmedju 
Blagog Djela i konduktora glede istijeh kuda (samo sto poslije 
izumrda vlastec^^^kijeh obitelji svi razredi puka mogu ill uzeti u 
najam), konduktori sami imadu obaviti na svoj trosak sve po- 
pravke na kudi, ali ne smijedu nikomu prodati je. ili je u obw^ 
otugjivati, da pace niti podnajmiti. Samo posljednji potomak farailije 
brez muSke i zenske djece moze ostaviti kudu bradi ili djeci brade 
pokojnog prvoga konduktora, a kad ne bi na taj naein raspolozio 
kudom, ova ex lege prelazi na muAku lozu brade, naime na naj- 
starijcga brata, koji ne bi imao svoje vlastite kudo. Je li se utrnula 
obitelj, kuda sa svijem poboljsiieama ima biti povradena Riznidarima 
na raspolozenje. 

U ostalome ovezijem je prepusteno ustanoviti najamninu kude 
napram okolnostima i traznji (siano tenufi affittarla secondo li 
tempi e le ricerche), a najanmina ima se platiti koneeni Decembra 
pod kazan cetvrtine na korist Blagog Djela, dija je kuda.^^ 

Posto Zugjeli nij(»su mogli biti tada vlasniei kuda, te bi ini vlada 
iznajmljivala zgrade za bogomolje i stanovanje u posebnom odsjeku 



Digiti 



ized by Google 



DR^AYNI RIZNK^ARI RBPOBLIKE DUBROVA^KB. l3 

grada. koji se sada zove Ghetto, bi narc^jeno, da do im se povisiti 
jako niska najamnina (kI 13<> zlatnijch dukata Ato su plai^ali, kako 
bude odredio Senat. a ovaj podigne je na UV), z. d. odlukom 
od 8. Jula 1783. Vec prije (g. 1753.) bijaSe stavljeno na znanje 
Riznidarima, da Zugjeli ne smiju niti na svoje trorikove povecati 
kuce u Ghetiu (fare giunte o accresriwenti di fabhriche (die case 
del Ghetto)^ a glede popravaka Biznic^ari mogu dati samo krov na 
javne novce pre^initi. Poslije god. 1783., pod dojmoxn franeeskijeh 
novotarija, bijane im dozvoljeno steci nekretnina, ali pod konac 
g. 1799. zabranjene su im daljne stedevine u Drzavi, i zapovje- 
^jeno, da nijedan Zudio ne smije imati vine od jedne kuce, a kad 
bi ih imao, neka ih Riznidari prodaju a izvadjenu cijenii neka iz- 
rude vlasniku." 

Kasnijiem S. (\ od 14. Uecembra 17H4. bi ograniCena vlast Riz- 
nidara glede iznajmljivanja takijeb kuea, i propisano, da imade 
prednost ona vla^teoska familija, koja ne bi imala vlastite ku(5e, a 
a ostalome da se ima raspisivati dvomjt^sodni natjeeaj, te je iznaj- 
mljivati uz cijenu primjerenu okolnustima (al prrzzo congruo scrondo 
le circostanjse dei tempi). ^*' 

Iste godine 1784. bi ustanovljeno po senatu, da Riznic^ari i Puno- 
moenici G. V. mogu uloziti nov(*<» u nekretiiine uz kamate od 
4%, a uz 3"/. kad bi se imala graditi knda, vazda davajudi prednost 
vla«telinu.'^ 

Obidna skrinja, u kojoj bi se hranili novci i vazne isprave Ri- 
zni^ara i Punomodnika (i. V, dapa^e i drzave, lezala je u drago- 
ejenom modniku prvostolni* crkve (iospe Velike, od koje jedni i 
drugi su primili naslov. Bilo je ^est kljuclfa, od kojijeh tri bi drzali 
Riznidari, a tri Punomocnici, a nije se moglo niAta dignuti ili metnuti 
u skrinju, ako nijesu bila prisutna dva Rizni(5ara i dva Punomoc- 
nika, te kad ih se toliko ne bi naslo u Dubrovniku. imali su ih 
nadomjestiti knez i jedan malovijecnik.'** 

Ali neku svotu, koju su imali blagajnici drzati na raspolozenje vladc* 
za kakvu nenadnu potrebu, imali su poloziti u skrinju, gdje bi kov- 
niea stavljala svoje blago'*, akod prodaje nekretnina, na molbu rizni- 
eara, cijena Sto bi se unaprijed polozila za sigurnost (radio)^ imala se 
sahraniti do konadne prodaje po knezu i Malom Vijeeu u kanee- 
larijsku rudnu blagajnu.*® 



Digiti 



ized by Google 



14 K. VOJNOVid, 

III. 

Zaduibine i zaklade od XY.— XIX. Tijeka. 

Do XIV. vijeka ne imamo podataka o poboznijem zapisima, ko- 
jijem su upravljali Rizni6ari G. V. Stopra od oporuka onoga i slijcv 
dedega stoljeda po njima zabiljeienijeh mogu se razabrati zaduzbinc 
ostavljene u razne krScanske svrhe. A da se bas XIV. stoljeda djelat- 
nost njihova po^ela zivlje kredati, mozemo suditi po tome, 5to je broj 
Riznidara poviSen na tri zakonom od 20. Novembra 1333. Imamo 
pak dokaz u zakonu od 26. Julija 1560., da o polovici XVI. vijeka 
tako su se bili umnos^ili pobozni zapisi, da ona tri Rizni6ara ne 
mogoSe odoljeti poslima, te im biSe nadodana tri preglednika, koje 
kasnije zamijeniSe jo5 dva Rizni6ara. 

Prvo po vremenu vrelo riznidarskijeh prihoda biSe, kako opazismo, 
dade (livelli), nametnute po oporuditeljima nekretninam ostavljenijem 
baStinicima, koje dade stvoriSe tako zvanu zajednidku zakladu (Borsa 
comune)^ od koje ima samo ostataka, pokle treSnja od godine 1667. 
donese gubitak mnogijeh oporuka, sruSi ili zamrsi dobra, na koja 
su bile naslonjene. 

Sedamnaesti vijek, prem da je vijek velike katastrofe, obiluje 
zaduzbinama, kako nijedan drugi. U istoj godini treSnje zabiljeiena 
su dva pobozna zapisa, Sest godina poslije detiri, a do konca onoga 
stoljeda, ved kako se dizao grad, polet krsdanske Ijubavi dize 
se uspored, te se sedamnaest novijeh zaklada stvara. U XVIII. 
vijeku blagotvoma rijeka preuzela prijaSnji tedaj, te vrijeme blizu 
pada republike obiluje veleduSnijem primjerima vlasteoske i gra- 
gjanske ruke. U opisu, kojega se ladamo, mjerilo de nam biti konae 
XVIII. vijeka na temelju najsigurnijeh vrela, 5to nam pruza stari 
arkiv Opere Pije.** 

Crkve. 

Crkve su bile predmetom razliditijeh zadui^bina od starodavno 
doba, i nc spominjuci malenog zapisa Prvostolnoj Crkvi, Gospi od 
Danada i fititniku grada Sv. Vlahu, a kasnije Gospi od Milosrgja, 
5to je morao svaki gragjanin po zakonu ostaviti. U tome bila je 
vlada prednjadila primjerom. kad, zapremivSi Primorje g. 1399., a 
Konavlje g. 1419. i 1427., pokloni Bogu deseti dio teritorija (Bastie)^ 
povjerivSi ga upravljanju Blagajnika G. V.. da mu prihod ulozi 
na zgragjenje franovackog samostana i crkve.*' Posebnici slijediSe 



Digiti 



ized by Google 



DB2aVNI BIZHKSABT &EPUBLIKR DUBBOTAC^KB ] 5 

izgled, te na razne nadine dogjoSe u pomod crkvama i bt)goStovju 
u op&, gdje naredivsi da se zgrade crkve i kapelice, gdje da se 
misije drze u svrhu katekizacije i krddanske naobrazbe puka, gdje 
da se priskodi obilnijem misama u pomoc Hvecenieima, dodijelje- 
nijem pojediDijem crkvama i kapelama/' ili da se obskrbi du^o- 
skrbnik za vrijeme kuge.^* Pripomoglo bi se crkvama neizbroj- 
nijem zaduzbinam u ono vrijeme zive vjere naregjenijem u formi 
misa, nadovezanijeh Prvostoljnoj crkvi, Sv. Vlahu, ostalijem crkvama 
i kapelama u gradu i na ladanju, duhovnijem redovima, osobito 
Maloj bra<5i, jedanput same franovcima Jakinskijem po Ivanu Vida 
Gucetica, a jedan put Dominikancima u lie^u na pokoj duAi posla- 
nika republike Luca Pucica, tamo preminula. po naredbi njegovijeh 
kceri. (L, A, M, N. passim.) 

Dubrovnik bijaSe posrijed istoka po«adio krAeanskijeh i trgovac- 
kijeh naselbina, kamo bi prvostolna matica slala avecenike za 
duSobriznifitvo. Isticale su se XVII. vijeka na putu k Carigradu 
bugarska Solija i srpski Novi Pazar. Ivan i Liika Pasarevioi od- 
re^'uju na pocetku onoga vijeka glavnicii za uzdrzavanje erkvo 
dubrova(^ke u Sofiji (g. 1(!01.), a Trojan Milovac, da se napravi 
ograda okolo Sofijskoga grobija Dubrov^ana (1()42.).'^' 

Dumanjske zaklade. 

Dumanjstvo bile je preotelo u ono vrijeme velik mah. IJ gradu 
je bilo do velike treAnje osam manastira z(»nskijeh, koji su spadali 
u benediktinski i u franovac^ki red, gdje bi na^le, vise puta ne svoje- 
voljno, zaklonifite kceri vlasteoskijeh obitelji, koje bi tijem pristedile 
prcije na korist muSkijeh potomaka, pozvanijeli naslijediti s im(»tkom 
i vlast u drzavi. AH mnoAtvo samostana s jedne strane bilo je 
zaprijekom strogome zaptu, s druge uzrokom jako slabom ekono- 
mijskom stanju mnogijeh dumana. (^vomu prisko^ise u pomod za- 
klade (ima ih 14 u svemu) bol(»snijem i siromaSnij(»m duninama u 
opcfe (detiri zaklade), a vla^steoskijem napose (monache gentildonne 
povere).*^ 

Zaduzbine fratarske. 

Provigjajudi svojijem duAama oltarskijem posvetilistem, oporuei- 
telji bi doSli u isto vrijeme u pomoc i muskijem duhovnijem redovima. 
Najpopulamiji bijane franovadki (Mala hrara)^ te njemu ponajviik? 
bi ostavljeno svakojakijeli zapisa, kojijem su Malobraeani /a dugo 



Digiti 



ized by Google 



16 K. VOJNOVld, 

vrijeme sami upravljali, dok se g. 1784. odludiSe povjeriti Blagaj- 
nicima G. V. upravljanje, da pod za^titom drzave dodju brze i 
sigumije do svojijeh prihoda.*' Dominikanci, koji sa6injavahu ari- 
stokrati6ki red, u koji najviSe bi se vlastela upisivala, bill su daleko 
manje dionici zaduzbina naroda, a najmanje benediktinci, kojijem, 
poslije pnrobitnog cvata i usljed brzog pada, ne pogjofie u susret 
niti pouzdanje vlade niti naroda. Jesusovcima, koji posljednji do- 
^o§e, zabavljenijem naukom, ne ostavljaju se zaduzbine. Ali za to, 
osim potpore 5to primahu od vlade, bili su stekli glavnica, po njima 
ulozenijeh u razne talijanske novdane zavode, koje poslije ukinuca 
reda dodjo§e u driavne ruke, samo Sto prihodima glavnoga u Rimu 
biSe opskrbljivani posvjetovnjadeni Jesusovci dlanovi, koji su se 
bili na&li u Dubrovniku. Skolopi preuzeSe s njihovijem kolegijem i 
nekretna dobra, te dobiSe naukovnu potporu.*® 

Uboske zaklade. 

Na siromaJce, koje su imali Blagajnici ex officio podupirati, a to 
samo domade osim ubogara hodo6asnika, putnika i pribjega iz po- 
ganskijeh ruku, makar bili tugjinci/' razlila se sva rijeka krSdan- 
skoga milosrgga, i to na razliCite nadine. Prije svega priteklo bi im 
se u pomod milostinjom, i to kroz sto i sedam zaklada, svijem 
razredima pudanstva i svakoj vrsti uboStva na korist. Tu nalazimo 
devet zaklada za vlasteoske uboge familije, detiri za siromake gra- 
gjanskijeh bratovStina Antonina i Lazarina, trideset i dvije za 
bolesne uboge grada i predgragja, petnaest za prosjake, trinaest 
za sramezljive, detrnaest za siromake u bolnicama. Frano Nika 
Sorgocevida ostavlja potporu za dvaest ubogara u vrijeme velike 
ncdjelje, — Vlaho Frana Grad%6a i Mhra Nika SorgodeviSa za 
sivu odjedu siromaka. Veliki gragjanin Mihq Pracat ostavlja u isto 
vrijeme svoje bogato bide republici, koja de ga upotrijebiti, da se 
podigne grad iz rusevine poslije velikog potresa, i milostinju ubogima 
Kalamote i Sipana. JoS zna ovo blago suSiti dosta suza nevoljnic.ima 
u Dubrovniku.*® 

Zaklade za udaju i za regjenje djevojdica. 

Sve do konea proSloga vijeka, a i za podetka istjedudega, iena 
nije si mogla obezbijediti mimi i zadovoljni bitak, navlastito ako 
je spadala u bolje stalise, nego udajom ili ulazkom u samostan. 
Odatle nastojanje kod svijeh katolidkijeh naroda jos od srednjega 



Digiti 



ized by Google 



DBiAVNI RIZNI^ABI BEPUBLIEE DUBBOYA^KB. 17 

vijeka, da se ustanove zaklade za jedno i drugo. Ovaj nadin doci 
u pomod siromadkijem djevoj(!^icama sviju staliSa imao je biti u 
Dubrovniku ved star u polovici XV. vijeka, kad vidimo, gdje knjiga 
Zelena nosi zakon od 15. Marta 1456., po kojemu se prepudta 
blagajnicima, da dijele potpore ubogijem plemkinjama po svojoj 
slobodnoj svijesti Itako su dinili u proSlosti, ali neka imade prednost, 
koja 6e se prva udati. 

I zbilja vidimo kroz tri stoljeda do konca XVIII. vijeka trideset 
i tri zaklade za udatbu ili za regjenje dumana, — jer gotovo vazda 
ove dvije cijeli idu uspored — na korist djevoj6ica svijeh stalifia. Ima 
ih pet za vladike, toliko za gragjanke bratovStina Antonin^ i Laza- 
rinfi, detrnaest za udatbu ubogijeh djevojaka u opde, osam za one ni- 
zega staliSa, jedna zaklada za sirotice Lopudske.** 

Eadikad bi blagajnici ostavili tragove svoga slu2bovanja usta- 
novljivaju<5i priStednjama zakladu za kakvu novu svrhu, iliti po- 
vecavajudi opstojedu. Tako blagajnici G. V. Vlaho Stjepana Tu- 
disia i Sdbo Luke Pucica g. 1758. ustrojiSe zakladnu glavnicu, Sto bi 
s vremenom imala iznositi dobitak godiSnjijeh 6000 Dubf . Dukata, 
koji su imali biti obradeni za Vs ^* korist plemidkijeh djevojdica 
za njihovu udaju ili za regjenje u dumne, Vg ^^ gragjanske bratov- 
Stine Sv. Antuna i Sv. Lazara na jednake djelove, a '/s ^^ udaju 
djevojdica nii^ega staliSa (Zitelle del tereo ceto). Tako bi uveden u 
gragjanske blagodati prosti puh^ dosada od njih iskljuden. Senat 
male dana poslije ovlasti blagajnike, da, Sto bi od zaduibina (quelle 
porzioni tutte d' opere pie) ostalo raspolozivo, prilo^e glavnici po 
njima osnovane zaklade."* God. 1790. isti Senat potvrdi diobu 
prihoda gore spomenute zaklade izmegju djevojdica triju staliSa^ 
te osim toga odredi, da, dodim po zakonu u stanovitijem sludajima 
mu2 je bio duzan povratiti prdiju, od te obveze imadu biti oslo- 
bogjeni oni koji su se ozenili djevojdicama od tredega staliSa.*' 

Naravno da se vazda predpostavljalo, te bi se djevojke vjendale 
s domadijem mu^em, a vlasteoske kderi samo s vlastelinom, tako da 
je navjeSdivalo propast starodavnijeh obidaja, kad god. 1797. Senat 
doznadi Pavli, kderi Mkre Kabozinice, koja se imala udati za fran- 
ceskoga plemida de Clairenibeau^ 2000 Dubrovadkijeh Dukata u 
ime ^enitbene potpore. '^^ 



R. J. A. cxxvii 2 

Digitized by VjOOQIC 



18 K. vojwovid, 



Bonidne zaklade. 



U malome gradu nalazimo XVI. stoljeda tri sasvijem ustrojene 
bonice: prva je, jedna od najstarijieh u Europi (1432), za izlozenu 
djecu (Ospitale delta Misericordia), druga je opda bonica „Domus 
Christi" (1540.), a treda bonica na Pustjerni kod crkvice Sv.Teodora 
(1643.); osim toga detiri uboznice: dvije u gradu „Antoniii8ka" i 
kod Sv. Stjepana, dvije a predgragju na Pilama i na Dan6ama. Svi 
ovi zavodi ustaju i podrzavaju se potporom dri^ave ili zadiizbinama 
posebnika, ili po obojima. 

Veliko Vije6e dava rijetko svjedodanstvo vjere i harnosti napram 
Bogu, ustrojivSi zakonom od 9. Februara 1432. „u znak zahval- 
nosti Spasitelju svijeta, koji je prosuo toliko blagodati na Dubrovnik, 
i uzduvao ga od toliko nevolja, bonicu koja ce primati i braniti 
djecu izlozenu na putu od nevolje ili od sramote." Hoce tijem djelom 
milosrdja, uzvratiti milosrgje, koje je grad na6o kod Jezusa Krista, „i 
zato 6e ga prozvati bonicom od milosrgja^, Ho6e na taj na^in spasiti 
od smrti tjelesne i duhovne te nesretne stvorove, vide puta osugjene 
umrijeti bez krfitenja, „te umnoziti sinove katolidkoj vjeri, da po 
njihovijem posredovanju Dubrovnik bude oslobodjen od svakoga 
zla, te da uznapreduje u svemu onomu, §to moze biti na hvalu i 
slavu Bogu vjednome." (L. V. Cap. 252. — Rad. J. A. Knjiga 
CVIIL). Za ovu bonicu bi takodjer stvorena posebna zaklada g. 
1782. po Riznidarima Nikoli Mata Getaldida, Nikoli Vlagja Sor- 
godevida i Orsatu Vladja Gudetida, opredjelivSi u tu svrhu glavnicu 
iz novaca, Sto bi se naSli raspolo^ivi, ili dija uporaba bi se ostavila 
samijem Kiznidarima, koja bi s vremenom donijela godisnji prihod 
od 20()0 DD., ali pokle bi se skupila glavnica stvorena g. 1758. 
za udaju i za regjenje djevojCica, kako gore spomenusmo. Ova 
nova zaklada iznaSala je g. 1787. DD. 61.742 : 36.^* 

Dokle (Se pak opstojati republika, Senat 6e na po6etku svakoga 
mjeseca prinijeti nov6anu zrtvu ovoj b(»lnici, da potvrdi namjere, 
koje ga nadahnuSe kad je utemelji, a Dubrovdani vlasteoske i gra- 
gjanske ruke zadui^binam ce joj umnoiiti sredstva uzdrzavanja. 

Na giremu temelju ocevi Dubrovnika osnuju opcu bolnicu isa 
ntuSJce „Domus Christi^^ Kristov dom^ zakonom od 17. Marta 1540., 
nadahnuti duvstvima one krSdanske Ijubavi, koja je znala tada u 
Europi praviti 6udesa da olakoti nevoljnicima tctiki teret zivota, 
uvjereni da ne mogu bolje iskazati Svemogudemu zahvalnost za 
blago slobode i bogastva, Hto uzivase tada Dubrovnik, nego pru- 



Digiti 



ized by Google 



DB^AYKI RIZNI^ARI BEPUBLIKE DUBROVA^KB. 19 

zajudi pomod nesretnicima, s kojima se on istovjetovao, jer Kristov 
dom jest dom siromaka (L. C. c. 222. — Rad. J. A. CXIV.). Na- 
tjedu se Gudetidi, Bobalidi, Bunidi, Ranjine, Restidi i Pucidi izmegju 
vlastele, Bani, Grmoljezi, Androvidi izmegju gragjana, a u najnovije 
vrijeme Fadendica, Kaudica, Obadova i Pulid podignuti bolnicu na 
visinu, gdje se ne stidi sada predstaviti Baobra2enom svijetu u do- 
stojnom ruhu.*' 

Bolnica na Pastjerni poglavito ea ienshe bijaSe g. 1543. zgra- 
gjena po Marinu Giorgi od GuietiSa na dva poda kod erkvice 
Sv. Teodora. Od Sestnaest soba, od kojijeh je sastojala, pet biSe po 
volji oporuditelja dodijeljene vladikama (plemkinjama), detiri gra- 
gjankama od bratovi^tine Sv. Lazara, a detiri pudkijem ^enama. 
Tri ostale sobe imale su sluJiti za tri ienske, koje bi dvorile bo- 
lesnice. U crkvici Sv. Teodora imao je sluziti misu jedanput na 
sedmicu svedenik opskrbljen po istoj zakladi.*' Ova bonica iz- 
gori, a na njezinom tlu podigne se o polovici XVIII. vijeka goji- 
liste djevojadko,*® a opda bolnica podme primati i zenske. 

Uboznica na Pilama i na Dandama imadu od XVI. vijeka svoje 
dobrotvore, izmegju kojijeh Pava Stjepana Gudetida (1595.) i Miha 
Pracaia (ovaj dade polovicu svojijeh glavnica u Napulju godine 
1607.), Frana Sorgodevida Nikole (god. 1666.) i Frana Andrije 
Pucida (g. 1645.).»» 

Uboznicu Antoninsku zapalo bi u dio, fito bi se ostavilo za siro- 
make dotidne bratovStine. Za onu Sv. Stjepana ne nagjosmo pod 
ovijem imenom zapisa.'® 

BijaSe u Stonu, drugom gradu drzave, bonica, o kojoj drugo 
ne znamo, nego da je biskup Stonski Vasilij Gradid na podetku 
proSloga vijeka ostavio za potporu Stonskijeh bolesnika glavnicc 
svoje u Napulju i u Rimu od Dub. Duk. 918 : 36, i to svakomu 
bolesniku u razlogu 10 groSeta mjesednijeh. Dr2ava bi slala ovoj 
bonici iz Kristove zaklade malu potporu. •* 

Veliko opdenje s Carigradom udini, da je dr^ava ustrojila tamo 
za svoje podanike bonicu pobirudi u tu svrhu ludku pristojbu, 
koja bi se slala Konsulu. (P. S. 6. Febr. 1806.); ali nema zaklada 
u to ime ostavljenijeh. 

Milosrgje za nesretnike ne iscrpljuje se niti pod starijem danima 
Republike, osobito glede bonica. Amo spada blagodatni zakon od 
26. Aprila 1781., po kojcmu od svega onoga §to bi se ostavilo za 
pobo^ne svrhe, odbivSi najviSe milostinju od 300 misa za dusu 



Digiti 



ized by Google 



20 K. V*>.TNOVld, 

oporuCitelja i zapise za djevojafiko gojiliSte, koje se tada namjera- 
valo osnovati, jedna tre<Sina ima biti doznadena i to na jednake 
djelove op6oj bonici, onoj od milosrgja, i uboznicama.'* 

Djevojadko gojiliSte. 

Posljednji od dobrotvornijeh zavoda Republike bi djevojacko go- 
jUiSte (Conservatario)^ osnovano zakonom od 28. Novembra 1785., 
kojemu bijaSe cijel obraniti od moraine pogiblji siroma&ke dje- 
vojdice grada i predgragja, te ih uzgojiti za udaju ili za slu^bovanje. 
(L. R. g. 1785. — Rad J. A. CXV.). 

Prvi, koji pobudi misao ovoga zavoda, bi Miho Curati, koji je 
testamentom od g. 1663. bio ostavio glavnice svoje ulozene u nov- 
6ane rimske zavode, da se od prihoda uzdrzaju detiri djevoj6ice od 
zanatlijskijeb familija u jednome od dumanjskijeh manastira. U ne- 
stafiici takijeh Senat odredi g. 1786. da se imadu prihodi obratiti 
na novo gojiliSte, zgragjeno na Pustjemi, gdje je negda bila Gu- 
6eti(5eva bonica za 2enske. Osim drzavne potpore priteklo je zapisA 
navlastito od gragjanske ruke, a istakne se Mato Androvid (1793.) 
prvi od dobrodinitelja nove dobe. AH zavod ne bi sretan. Senat 
skufien pod nevolju velikog zajma, narinuta od Franceza, naredi 
g. 1799. Riznidarima, da prodadu dotidnu zgradu, a franceska vlada, 
kad kona^no zapremi Dubrovnik, odredi, da mu se prihodi dozna^e 
op<5oj bonici. Zavod bi uspostavljen po austrijskoj vladi g. 1829. 
za dest pitomkinja, a g. 1833. radiren. Sada je upravljan po mi- 
losrdnicama (Ancelle delta Garita), koje odgajaju desetericu ih (Rad 
J. A. OXV.).«« 

Zaklade za otkup robova. 

Jedan od glavnijeh zadataka Riznidara G. V. bijaSe otkup Du- 
brovdana, koji bi pali u ropstvo nevjemika, navlastito barbares- 
kijeh dr^ava, Maroka, Algira, Tripola i Tunisa. Osobito od XVI. 
vijeka ove zadnje tri driave, prividno samo poddinjene suzerenstvu 
otomanske Forte, bijahu stradilom Megjuzemnog mora, plijcneci 
brodove, mornare i putnike pomorskijeh dri^ava, iskrcavajuci gusare 
da pale i robe, prodirudi napose s Algeriskijem brodovljem u prvoj 
polovici XVII. vijeka do Irlandije i Izlandije. 

Dey, koji u ono vrijeme vladaSe u Algiru, drzase na lancima 
svojijeh galora 20.0(K) krScana; holandenke bi vje§ao, a Spanjolce 
da bi osvetio auto-da-feje, pretrpljene po Arapima, spaljivao. Ljudevit 

Digitized by VjOOQ IC 



DK^AVNI RIZNl^ARI BEPUBLIKB DUBROVACKS. 21 

XIV. pokuga (god. 1683.) juridati na Algir prvijem bombama, i 
skloni Dey-a na kapitulaciju, na primirje za sto godina i na po- 
vratak zarobljenijeh krscana, Sto mu podje za rukom takogjer 
s Tunisom i s Tripolisom. Da se upozna straSno stanje krgdanskijeh 
sredozemnijeli naroda u ono vrijeme, dosta je znati da g. 1622. tri 
6etvrtine svega pudanstva Algira bijahu od zarobljenijeh a stranom 
i odmetnidkijeh krddana. 

Na sramota Europe ovo stanje se produlji do podetka tekucega 
vijeka, gdje bi barbareSki gusari robili i mugkarce i zene, vrije- 
djajuci zastavu svijeh europejskijeh sila, i siledi ih placati danak, 
da im barjak bude podtedjen. Ingledkoj, opunovladdenoj od Bedkoga 
kongresa, da nastoji ukinuti ropstvo krgdana, podje u kratko vrijeme 
za rukom (god. 1810.) slomiti silu Algirskijeh barbara, zapalivdi 
im grad, oslobodivSi jednu hiljadu robova, a bilo ih je tadar 49.000 
u svijem barbareSkijem drzavama. Francuska sama ponovivdi pod 
Karlom X. junadtvo Ljudevita XIV. osvoji za vazda Algir, i za- 
gusi gpilju odakle bi gusari izlazili harat obale Megjuzemnoga 
mora.*^* 

Dubrovnik, koji si osvjetla lice, ukinuvSi joS god. 1417. trgovanje 
8 robovima (Rad. J. A. Knj. CVIII.), svojijem brodovljem raspro- 
stranjenijem po sredozemnom i po cmom moru, navlastito XVI. 
vijeka kad se bio za svoju nesredu tijesno vezao sa Spanijom, morao 
je biti dionikom one skrajne nevolje krSdanskoga svijeta, i polag 
ostalijeh dr^ava stvoriti posebnu blagajnu za otkup zarobljenijeh 
svojijeh gragjana, i povjeriti taj mu6ni posao* uglednome i oprez- 
nome zboru, koji bi ga revno i vjesto rukovodio. Rizni6ari (i, V. 
biSe zato izabrani. Na njihovo raspolozenje drzava bijaSe stavila 
svoje carigradske poklisare, da njihovom pomodu izhode od Turske 
besplatno oslobodjenje gragjana, koji bi pali u ropstvo na istoku, 
poSto republika uzivaSe u Turskoj povlasticu, da nijedan Dubrov- 
danin ne mogase biti zarobljen. Znali su takogjer Riznidari u bli^nje 
susjedne turske pokrajine poslati svoje tajne agente za oslobogjenje 
Dubrovcana, zarobljenijeh na kopnu. Ali najyjSe su im dali posla 
barbareski gusari, koji bi odvezli su^nje u Algir i u Tunis, rijegje 
u Tripoli i u Maroko. Da ih oslobode sluzili su se raznijem trgovaC- 
kijem agentima republike u Mlecima, u Livomu, u Genui, koji 
put u samome gnjezdu gusarstva, u Algiru, a koji put inozem- 
skijem konsulima, navlastito holandeskijem. Ne bi ni zazirali upo- 
trijebiti pouzdane svoje zudioske agente, 6iji prsti bi znaH doprijeti 
do galera, u kojijem su gnjilili robovi, a kad i kad ut^kli bi se 



Digiti 



ized by Google 



22 K. vojKovi^ 

apoStoUkom prefektu posrijed onijeh varvarskijeh tirana stanujucu, 
a poslali bi posebne pouzdanike u Marokansko carstvo. Zrcalo 
svega toga svestranoga i neumornog djelovanja Rizni^ara G. V. 
slijedimo zastopice u njihovome dopisivanju sa svojijem agentima 
od polovice XVII. do konca XVIII. vijeka.®* 

Slijededi primjer Papa, koji bi otkinuli od prihod^ crkve da otkupc 
suznje padde u ruke nevjemika/* drzavica dubrovadka posegla bi 
svaki 6as u svoju Cednu blagajnu, da obavi to najvede djelo krsdan- 
skog milosrgja. Ali sa svijem svojijem zrtvama ne bi bila mogla 
odoljeti potrebama, da nijesu joj pomogle u prvom redu bratovStine, 
navlastito popovska, koja u svojijem Statutima bijaSe stavila kao 
jedan od druStvenijeh ciljeva otkup svojijeh dlanova, a u drugom 
privatne zaduzbine, koje se malo po malo umnozise, i stvoriSe 
zakladu za otkup robova. Broji se 29 zaklada od te vrsti, od ko- 
jijeh 19 brez ogranidenja dobe suznja a druge za robove do sta- 
novitijeh godina, n. pr. do petnaest, od 15^-18 i 20 Ijeta, a koja 
bi osnovana da se ide na ruku oslobogjenijem robovima, kad bi 
se vratili liSeni svega u otadbinu/' Od raznijeh dobrofiinitelja ovdje 
spomenut demo ienske od slavne vlaateoske krvi Oru Getaldicii (god. 
1630.), Jelu Kaboiinicu (1603.) i ugledne gradjanke Niku NaljeSko- 
vicu (1599.) i Katarinu Marina Zizzeri (17 13.). •^ I pri zadnjemu 
uzdaha republike, ne malaksa revnost Riznidara, koji ostaviSe Blagom 
Djelu znatnu glavnicu joS opstojedu."' 

U ovoj slici poboznijeh i dovjekoljubnijeh svrha, koju nacrtasmo, 
igraju zamjenice sve do pada republike s plemenitijem natjecanjem 
dasnu ulogu vlastela i gragjani, kako jedan i drugi staliS sudjelova 
u pobjedama za slobodu i u nastojanju za obogadenje i napredak 
malenog ali slavnoga grada. Ostaje medjutijem zasluga dubrovadke 
aristokraeije, da je savijeScu nigda nepotamnjenom, revnoScu nigda 
nemalaksalom upravljala ovijem blagom od otaca baStinjenijem do 
pada republike. S utrnudem slobode, nebozne ruke posegnu6e u 
riznicu siromaka, te je otanji§e, a vrelo, koje ju naplodjivaSe, go- 
to vo da ne usahnu.'' 

IV. 

Driavni Rizniiari i Crkva. 

U vlastitom podrudju Riznidara G. V., koje do sada nacrtasmo, 
pokazade se oni tako vjeSti i pouzdani, da malo po malo privu- 
ko5e k sebi najglavnije financijske poslove crkve i drzave, tako 
usko spojenijeh u Dubrovadkoj Republici. 



Digiti 



ized by Google 



db2avni rizni^asi rbpubliks dubbova^ke. 23 

Za upravljanje imetka prvostolne crkve bijaSe odmah s podetka, 
slijedeci primjer MIetaka, stvoren zbor Punomodnika ili Prokuratura 
G. V. (ProcurcUori di 8. M. M.)^ uregjenijeh §tatutom (Lib. I. cap. 
III.) polag Riznifiara. Prvobitna slidnost sluzbe jednijeh i drugijeh, 
jer imetak crkve i imetak zadu^bina bili su jednako sveti, udini 
da mnogo zakona, koji su se njih ticali, bilo je ili nalifino ili za- 
jednidko i RizniCarima i Prokuraturima, a to tim viSe Sto i ovi 
zadnji bijahu kojiput pozvani kao ovrSitelji poboinijeh oporuka.'^ 
Izjedna^eni su g. 1567. glede postupka za utjeravanje najamuina 
ili zakupnina, a g 1588. u odnodajima napram kamerlengima i ra6u- 
narskom dvoru. ^" Ni jedui ni drugi po zakonu od g. 1726. ne smiju 
doznafiiti unaprijed budude prihode." a jedni i drugi ovlaSteni su 
po Senatu g. 1741. potegnuti dobitke glavnica, livele, i druge sva- 
kogodiSnje uplate.*^* Organidki zakon od g. 1768., kojijem bi refer- 
mirano radunovodstvo , izdan je za Riznidare i za Prokurature 
(Gledaj primjetbu 28.). Ovo nalidno ili zajednidko zakonarstvo bi 
prouzrodeno naravno po identidnosti pravnijeh njihovijeh odnoSaja 
glede imetka, koji posjedovahu, a vez izmegju jednijeh i drugijeh 
postade tjesniji, odkad podeSe unovdivati svoje glavnice kod istijeh 
iinancijalnijeh zavoda, u Italiji i u Be^u. Tadar Rizni6ari istina imadu 
glavnu rijed, ali rade zajedno s Prokuraturima, premda vode jedni 
i drugi posebne radune. Ovo se razabire iz dvaju va^nijeh vrela. 
Blagajnidki njihovi dnevnici vode se u istoj knjizi, (gledaj primjetbu 
32.), na jednoj strani samijeh Riznidara, na obratnoj Riznidara i 
Prokuratura, a oba nose isti naslov stitnice prvostolne crkve (Gospe 
Velike — Sandae Mariae Majoris)^ jer su im doneklc sliCni za- 
datci, a u istom mocniku 6uva se njihovo blago. Tako isto u do- 
pisivanju s najglavnijiem agentima, koji u Italiji i u Be6u utjeravaju 
dobitke od glavnica tamo ulozenijeh, sve dopisivanje se tjera u 
ime Ri^nidara i Punomodnika G. V., olakotivSi i pojeftinivSi tijem 
upravljanje. Sve ovo pak nam tuma6i, kako pokraj najmarljivijega 
istraiivanja onijeh vrela pretezko je, a gotovo bi reko nemogude 
potegnuti liniju izmegju podrudja jednijeh i drugijeh.^* Moze se 
donekle samo redi da uprava imetka lib prvostolne crkve spada na 
Prokurature, a ona poboznijeh i dovjekoljubnijeh zaklada na Rizni- 
6are. Preko pak te granice Riznidari zahvadaju ogromni djelokrug 
u.financijskom poslovanju Crkve i Drzave, do6im Prokuraturi re- 
dovito ostaju ogranideni na svome podrudju, samo Sto po zakonu 
od 29. Julija 1560. popunjuju jednakijem pravom riznidarski zbor 
kod podjeljivanja milostinja i nadarbina, kad se ne bi u njemu 
mogla stvoriti odluka vedinom glasova (L. F.). 

Digitized by VjOOQIC 



24 K. vojNovi(5, 

Ali ne samo §to Rizni6ari G. V. stoje u tijesnum savezu sa 
zastupnicima prvostolne crkve, nego postaju dcsnom rukom drzave 
u njezinom odnoSaju napram ustroju i imovinskom upravljanju 
crkve, Sto se tuma^i crkovnom politikom dri^ave, koju drugodjc 
rasvijetlismo. (Rad Jugosl. Ak. knjiga CXXI. j^Crkva i drzava u 
Dubrovadkoj Republici"). 

Tako vidimo gdje dr^ava vrSi pravo patronata za manje nadar- 
bine Dubrovafike Crkve kroz Riznidare i kroz Punomodnike G. 
V. Ovijem zadnjijem se naregjuje godine 1498., da imadu pokriti 
ispraznjeno mjesto kapelana prvostolne crkve za 14 dana, drugadije 
devolvira se pravo predloga na kneza i na Malo Vijede, a to isto 
zapovijeda se slijede<5e godine Riznidarima gledc stanovitijeh kapela, 
za koje su imali pravo kolacije/* a bilo im je joS prije zabranjeno 
da ne smiju podjeljivati nadarbinu inostranskijem svedenicima''. 

Sa ustrojstvom 4upa u Dubrovadkoj diecezi, i u samom gradu, 
ifilo je jako sporo, ili, da bolje refiemo, nikako, pokraj svijeh pro- 
pisa tridentinskog sabora i nastojanja nadpastira glavnoga grada 
sve do druge polovice XVUI. vijeka (Rad J. A. Knjiga CXXI. 
Crkva i driava I. Dio). U samom Dubrovniku gradske zupe nijesu 
bile ustrojene, te je Senat bio naredio god. 1785. Rizni<!^arima, da 
podnesu za mjesec dana osnovu, kako 6e se ustanoviti u gradu 
6etiri podzupnika (viceparrochi) sa svojijem pomocnicima."® Sto se 
tide ladanjskijeh zupa, Senat god. 1793. povjeri istijem Rizni6arima 
da Zajedno sa tri starovijecnika izrade za mjesec dana osnovu o 
zupama, o katekizaciji, o misnijem milostinjama i o ustanovljenju 
sjemeniSta.'^ Osnova bi iznesena po Riznicarima stopra nakon jedne 
godine dana, te predlo2eno povisenje kongrue i misnc milostinje, 
uregjenje dviju stolica, dogmatidke i moraine teologije, do ustrojstva 
sjemenifita, i imenovanje fietiriju svecenika za naudanje katekizma 
u blagdane.®® Napokon se, po osnovi samijeh Riznifiara, duSobriz- 
nidtvo konadno uregjuje u detmaest zupa Senatskijem zakljudkom 
od 23. Aprila 1805., te im se nalaze, da glede ostalijeh zupa do- 
nesu novu osnovu, Sto oni udiniSe 11. Maja 1805., ali im bi po- 
vradena, da je poprave polag zakljudka Senata.*** — Vazda pod 
zadtitom i utjecajem drzave Riznidari pladaju zupnike,^^ utjeravaju 
trazbine nadbiskupske nadarbine,^^ prodavaju nekretnine crkovnijeh 
kako i svjetovnijeh blagijeh djela,®* izvrSuju zapovijedi Rimske 
Stolice kod promjene ili umanjivanja poboznijeh zapisa,®^ pohra- 
njuju novce samostanske,®* izvrSuju dozvoljonu po Rimu prodaju 
Lokrumskijeh dobara^' i crkve Sv. Petra i Lovrijonca.®^ Jednom 



Digiti 



ized by Google 



dr2avni rizniCari republike dubrovaOke 25 

rije(3i : driava kroz Riznidarske ruke obavlja ono zgoljno viSeputa 
zapovijedajude tutorstvo, koje ona izvrSivase u podru6ju crkve. 

S obratne strane, kako dokazasmo na drugom mjestu, ona nije 
trpila utjecaja crkve u upravljanje zaduzbina, koje spadaSe po 
crkovnom pravu pod njezin djelokrug, i unatod pokuSajima Arki- 
biskupa pogje joj za rukom izhoditi na torn polju toleranciju Rima. 
(Rad J. A. Knjiga CXXI. Crkva i drzava II. dio.) 



Driavni Rizni^ari i javna uprava. 

Riznidari Gr. V. postaju malo po malo prijamnici svijeh drzav- 
nijeh prihoda, te imadu zamasni zadatak, opskrbljivati noveem raznc 
grane javne sluzbe do diplomatidke i vojnifike, a uz to izvrsuju 
nadzor poviSe svijuh blagajna, ne ostajudi nikome podlozni izim, 
kako bismo sada rekli, vrhovnome radunarskome dvoru (i cinque 
officicUi delle ragioni), Ovdje na razjaSnjenje ove vrsti sluzbe Ri- 
znidara treba znati, da su bila dva javna organa, koja su se pod 
Republikom isMjucivo bavila iinancijskom upravom : Canierlenghi ili 
Camerarii^ koji bi, s pocetka w broju od trojice a poslje od 6etvorice, 
primali sve drzavue prihode, te su bili duzni polagati novce u opcu 
blagajnu, i vrhovni radunari, koji bi pregledavali sve drzavne ra- 
(Sune i udarali osudu, proti kojoj moglo so prizvati na kneza i 
Malo Vijede. Ako Riznicari pritezu k sebi razne drzavne dohodke, 
jedne za drugijen); — izruduju ih ipak Kamerlengima, koji ih ko- 
nafino polazu u skrinju kancelarijsku pod tri kljuda, jedan od 
kojijeh stoji u njihovijem rukama, druf^i kod Riznidara, a tredi kod 
Punomodnika G. V.®' Riznidari imadu im osim tof;a na koncu svakog 
mjeseca predati doznake po njima uplacene, te tako rascistiti vas mje- 
sedni prihod i razhod. GodLsnje pak obracune imadu svake godine mje- 
seca Januara toliko oni koliko Prokuraturi 0. V. podastrijeti vrhov- 
nijem radunarima, da ih pregledaju i konadno zakljueuju.^*^ Unutra 
granica. ove glavne kontrole, brez koje nema reda ni sigurnosti u 
financijskoj upravi, Riznidari imaju na torn podrudju najprostra- 
niju sluzbu. Knezu i Malom Vijecu red je imati na raspolozenju 
Jula svake godine svotu od 3()00 perpera za svaku nenadnu potrebu, 
a Riznidari duzni su je nabaviti od dinovnikA solinara.^' Do zadnjega 
uzdaha republike oni upravljaju noveem, koji ima biti predan u 
ime podanka Otomanskoj Porti; a nema brige* koje za to ne ulazu. 
jer do toga stoje dobri odnoAaji s Turskom, i po tomu opstanak 



Digiti 



ized by Google 



V() K. VOJNOVid, 

drzave. Senat, istina, posveduje toj raboti svu svoju mudrost i oprez- 
nost, te stvara posebnu podani^ku zakladu (borsa del tributo), 
kojom upravljaju Rizni<$ari, dija je briga uloziti skupljeni novae 
u inozemsk(^ najsigurnije novCane zavode, da se moze svake tri 
godinc radunati na potrebnu svotu.*' Osim novcem valja darovima 
omeksati pase, vezire i druge dostojanstvenike carigradske i bosanske, 
ti)t da se uzdrzava njihova sklonost republici, tot da se otstrane od nje 
pogibiji, tot da ss polu(5e trgova^ke polakSice. Svila, kadifa, barSun 
i mirodije imadu za to sluziti, a riznidari nabavljaju ib u MIecima. 
u Florenei i u Rimu, sluzeci se svojijem agentima, a imadu o torn 
voditi strogi radun.®' 

Opskrbiti gradovc zivezem, navlastito zitom, spadalo je u glavne 
zadatke drzava onog vremena, kad su opdila bila spora i opasna 
po moru i po kopnu, a republika dubrovadka vazda je s najvedom 
revnosti nastojala, da nc bi nestalo kruha, i jeftina kruha narodu, 
te je bila ustanovila posebnu sluzbu Grassierdi, da se tomu zado- 
volji. I zato Rizni^ari imali su staviti na raspolaganjc ogromnijeh 
svota, te nalazimo gdje drzava kroz njih uz naj6ovjednije uvjete 
za narod izvrSuje tu duznost do pada republike, sto je izazvalo 
od samijeb osvojitelja Dubrovnika usklik, da je bila republika 
upravo odinska vlada.** NestaSici drva i lagja za prevoz u grad 
znadu Rizni^ari provigjeti,'*^kako i pronadi sredstava za zdravstvene 
svrhe, te iz samijeh blagijeh djela vaditi novae za zgradu novijeh 
Lazareta.*^ 

Kroz Rizni^arske ruke prolaze povi^ena civilna list a knezuJ*' 
potpon^ za usavrsenje zanatlija u tugjini,*® namaknude novaca za 
kazalisna drustva.*** 

Svemu tomu oni mogu i moraju odoljeti, jer kupe u svoje ruke 
sve drzavne dohodke. Carinari joS od podetka XVII. vijeka izru- 
6uju Riznifiarima carinu,*^^ koja se od polovicc XVIII. vijeka ima 
platiti u zlatnijem dukatima.*®* 

Oni i prokuraturi G. V. odavna su utjcravali pristojbu in natura 
od prodaje soli, koja bijaise monopol drzave i vrelo obilna dohodka.*^* 
Ali zakonom od 23. Marta 1784. preinacuje se temeljno na osnovi 
iznesenoj od nadsolinara (sojjrasaUnari). a popravljencj po 6uva- 
rima pravde (provediiori) sva manipulacija kupnje i prodaje era- 
rijalne soli, koja nije pruzala nikakve sigurnosti za drzavu. Svake 
godine naime nadsolinari imadu 15. Junija predati vas dobitak od 
trgovine soli (izuzamsi glavnieu od 20.0(X) 1)D., upotrijebljenu u 
slanico, gdje s(» tvorila so), i vas dohodak od prodaje soli u Stonu 



Digiti 



ized by Google 



DBi&AYKl RIZNI^ARI REPUBLIKB PUBBOYA^^KE. 27 

(izim 4000 DD., koje de oni 6uvati u blagajni), Rizni^arima i 
Prokuraturima G. V., da ih pohrane u posebnoj skrinji na raspola- 
ganja Senata, vodedi o torn radune u posebnoj knjizi. Ovijem novcem 
ne smije se raspolagati nego kad Senat stvara zakljudak sa ^^ gla- 
sova svijeh prisutnika (debba sempre soggiacere alia strettura di 
Vtii), osim ako se ne bi imala placati vojska, jer tadar dovoljna je 
vedina od V4 (nPer strettura ordinaria di V*")- Iz ove skrinje, koja 
ima stati u riznici G. V. s kljudima slanica, izim one iz koje se pro- 
dava so, pla6a se vojska^ a kad ne bi u njoj bilo novaca, ie poda- 
niche (dalla cassa del tribute). U tu istu skrinju te6e potroSarina 
Stonske komarde (mesnice), iz koje se plada Stonski knez, i porez 
od 20*/o dto se placa kamata na glavnicama) ulozenijem u stranske 
zavode.'®' 

Riznidarima je nalozeno od god. 1753., da utjeruju zakupninu 
potroSarine za prodaju vina u gradu,**^* a od g. 1773. na ladanju.^®^ 
Tcku u njihovu blagajnu od konca g. 1781. pristojbe od sto cekina 
za svaki novi brod, i lu^ke pristojbe, ^^* a od g. 1787. sve zakap- 
nine i potroSarine, da paCe i trazbine od privatnika, kojijem je 
posugjen novae po driavi.'®^ UnaSaju od godine 1799. pristojbe, 
koje bi se pladale na gori spomenute vendite censuarie^ i na pro- 
daju brodskijeh karcUa,^^^ Riznidari su organi upravne vlasti (g. 
1776.), kad seljak protuzakonito kupi zemlje u Konavlima, u Pri- 
morju i u Stonu, poSto su bile pridrzane isklju&vo stanovnieima 
grada i predgragja, te su ovlasteni zatraziti predaju zemljista kod 
dotidnoga posjednika.^^** Napokon g: 1793., petnaest Ijota prije 
pada republike, Riznidari su postavljeni nad svijera uredima, sto 
manipuliraju drzavnijem novcem, kojijem se propisuje, da imadu 
podastirati stanje blagajna Riznicarima, do6im su ovi duzni pod- 
nijeti ga sa svojijem iskazom na znanje Senata.'*** 

VI. 

Driavni Riznijfari pri padu Republike. 

Kako su Riznidari G. V. bili glavna zila, kroz koju je tekao 
sok drzave, tako, kad se primicalo vrijeme njezina pada i pri 
samom padu, naporom svojijem produljise joj po mogucnosti zivot. 
Dojam Napoleonovijeh ratova ne mogase za dugo mimoidi niti ma- 
lenog Dubrovnika, koji, vidivsi iz daleka da se crni oblaci viju 
nad Rvora Europom, nista ne zeljase vise nego biti zaboravljen od 



Digiti 



ized by Google 



•2H K. vojNovi(5, 

silnika sto su se borili, eda bi u svome spuzu sa(iuvao slobodu i 
dobrostanje. Ali mu ovo ne bi za dugo dano. 

Sprema»e se proljeda godine 1798. Napoleonova ekspedicija u 
Egipat, tc se francesko brodovlje bilo okupilo u Krfu, a trije- 
base lagja za prevoz vojske. Udesan bi onaj 6as za Republiku, 
kad bi prisiljena staviti ih nekoliko na raspolozenje franceskoj Hoti. 
Ona nije predvidjela, da 6e je ova prva povrjeda neutraliteta, 
koji jedini je donekle mogaSe spasiti, proizvesti u svojim poslje- 
dicama nakon deset godina gubitak nezavisnosti. Tijem se au- 
strijskome generalu Bradyu, zapovjedniku Kotora (jer Austrija 
bijaSe zapremila Dalmaciju usljed Campoformijskoga mira od go- 
dine 1797.) teSko zamjeri Republika, koja, da ga oraekSa, posudi 
mu 10.000 fior., te naredi Riznidarima i Prokuraturima 6. V., da ih 
izvade iz bud koje blagajne, a predvidivSi, da u takoj stisci treba 
drzati skrinje pune, nalozi im, te piSu svojemu bankiru Schulleru 
u Be^u, da uz kamate od 6—8% nagje 40.000 fior., zalozivSi dotidne 
obveznice. ' * * Vlada nije se bila dobro joS ni umirila, kad malo 
dana poslije, Maja 1798 g., usidriSe se ispod Kalamote, oto6i6a uru 
daleko od grada, dva franceska broda, odakle se otisne agent Bricho, 
koji od Senata u ime franccske vojske zatrazi zajam od 6()0.(KK) 
franaka, od kojih bi velikijem zrtvama ispladeno odmah 400.000 
franaka, a za ostatak bise potpisane od vlade dvije mjenice na 
tri mjeseca. Riznidari moradoSe smodi ostalijeh 200.000 fr. iz blagijeh 
djela, bratovStina i od samijeh privatnika uz dobitak od 47o. Krupni 
taj udarac, jcr svi napori odrzani kroz osam godina za povratak 
uzajmljene svote bise uzaludni, prisili Senat da nametne narodu 
novu potrosarinu od 4 groseta (preko 5 novcica) na bario ulja, a 
od jednoga groseta (IVs nov^ida) na bario vina. izrazujuci ufanje da 
se ne bi ovaj precedens opetovao u budude. Ali na dast vladavine 
sluzi, da istijem zakljudkom u takoj stisci naredi Riznidarima, da, 
posegnuvsi u bud koje skrinje da smogne potrebite novce, imadu 
skupljeni novae na prvom mjestu uloziti na otkup stanovitijeh Du- 
brovdana zarobljenijch. i osjegurati uplatu kamata od 4"/o svijem 
onijem zakladama, odakle bi izvadili novae. — Daljnja posljedica 
ovoga zajma bi nuzda, u koju dogje drzava, da raspusti djevo- 
jadko gojiliste (Conservatorio), i da mu proda zgradu, a uz dozvolu 
Rimske Stolieo da proda Lokrum i ostala dobra Lokrumskijeh l)e- 
nediktinaca.**^ U isto vrijeme, bojedi se gorega, Riznidari, po zapo- 
vij(»di rfenata. salju svojijem bankirima u Bed sve bankovnc papire 
toliko drzavne, koliko one poboznijeh zaklada , ' ' '"^ i opskrbljavaju 



Digiti 



ized by Google 



DRiAVNI RIZNI6ARI REPUBLIKE DUBROVA^KE. 21> 

vojsku iz carinarskijeh novaca, a do potrebe iz drzavne stodionc 
(Monte pubblico della Pieia),^^* 

Novi nameti narodu pobunise Konavljane (Jula 1799.), a prisiliSe 
drzavu postupati protiv njima s najvecom strogosti te im zaplijeniti 
sva dobra, a za utjerivanje dotiCnijeh prihoda bise pozvani Rizni6ari, 
kojijem bi kasnije (Februara ISOO.) najavljeno iikinuce sekvestra, 
s iznimkom petorice osugjenijeh kolovogja, kad se posredovanjem 
Austrije buna umiri. Skupo bijase unaprijed Republika platila tu 
uslugu Austriji, koja g. 1788., da se doficpa novdanijeh sredstava 
za rat s Franceskom, otkine dionifiarima glavnica pohranjenijeh u 
Bedkoj banki 30®/o, unato^ pretstavci svoga vjestoga poslanika kod 
bedkog dvora, d'Ayale.''^' 

Zbilja prva Libertina^ koju Republika pod dojmom franceske 
revolucije dade skovati g. 1790., nije joj bila donijela srede.*''' 

Nastade od g. IHOO. do 1805. kratko zadnje sretno razdobje 
Dubrovnika kao prsnude uljene svijece prije nego se ugasi. „l)ok su 
sredozemne drzave bile poharane ratovima i prevratima, on jc uzivao 
duboki mir i dinjaSe usluga obilato nagragjenijeli svijem ostalijem 
drzavama. Mletaka, kao trgovafikoga grada, nestalo je bilo ; Gje- 
nova, Livomo i napulitansko-sicilijanske luke jedna za drugom 
zapremljene ratujudijem silama; ingleSki gusari proganjali su fran- 
cesku i spanjolsku zastavu, muhamedanci nijesu postivali krScanske 
brodove, a Rusi su krizali medjuzemnijem morem s nepoznatijem 
osno vama. " * ' ' Svijem ovijem prilikama okoristi se dubrovafiko 
brodovlje, koje se podigne do cvata malo manjega od onoga za 
XVI. vijeka, i donese drzavi i privatnicima lijepa bogastva. 

Bilo i spominjalo se! Pozunskijem mirom (1806.) Dalmacija bi 
od Austrije ustupljena Franeeskoj. Vojska franceska zapremi je 
do Neretve, ali bi iznenagjena lukavom predajom Boke Kotorske 
po Austrijancima Rusima.'"* Da dopre do Kotora, trebalo joj je 
preci preko tijela Republike, ter ova pritisnuta sa zapada od Fran- 
ceza, a sjuga od Rusa i Crnogoraca, ostade zadusena. 

Koprcala se i otimala se Republika te udesne god. 1806. megju 
Franeezima i Rusima, laskajuci jednijem i drugijem, sluzeci se jed- 
nijem protiv drugijem, i ufajudi uzdrzati tako svoju neutralnost i ne- 
zavisnost. Uzimaju se u to kritidno vrijeme po Riznidarima skrajne 
mjere, obustavljajudi ulaganje svijah glavnica, da bude zalilie novca u 
blagajni, a uzajmljiva se austrijskom zapovjedniku u Boki Kotorskoj 
znatna svota, da se stede koji naslon s te strane.*'* Megjutijem ge- 
neral Lauriston, tajno poduprt franceskom strankom, koja bijase pred- 



Digiti 



izedbyLiOOgle 



30 K. vojNovid, 

stavljena u Senatu barem polovicom dlanova, te osvojila omladinu 
i bourgeoaziju, zapremi 27. Maja grad, zajamdivsi proglasom od 
28. i. m. nezavisnost Republike.^*** 

Taj franceski Protektorat, kako ga zove Pisani, zasuznji republiku 
jos 2 godine prije nego je nestade, kako nigda ne bijaSe ni mletadki 
ni turski. Lauriston, obaznavSi da vlada potajno se obrada na Portu, 
na Rusku i na Bee, e da bi naSla zaStitnika svoje tonude nezavi- 
snosti, kroz svoga komesara Raymonda zapovjedi Senatu, da svi 
poslovi, koji bi se raspravljali u Malome ili u Starome Vijecu, 
imadu biti njemu unaprijed priopdeni, da svaka senatska odluka, 
kojoj si pridrzavaSe po volji prisustvovati. ima biti po njemu po- 
tvrgjena. Nijedna uplata ne smije se u6initi brez njegova ovla- 
scenja.*'* 

Dosta je zaviriti u blagajnicke knjige Riznidara, da se vidi, koji 
strasni hara6 bi nametnut od Francuza jo§ toboze nezavisnom 
gradu. Tu se posize po naputku gen. Lauristona ne samo u razna 
vrela javnijeh dohodaka, nego u skrinju poboznijeh djela, u siro- 
ma&ke zaklade, u zalagaonieu (Monte di Pietfi), dapade i u dzep 
pojedinaca, za ukupnu svotu od 252.704 DD. a u kratko vrijeme 
od drugog polugodiSta g. 1806.'** 

Da se spasi barem imetak poboznijeh oporuC^itelja, Senat nare- 
gjuje Riznidarima, da ponesu u blagajnu, koja se duva§e u modniku 
stolne crkve, dotidne glavnice joS neulozene, izuzamSi neku svotu, 
koja (5c ostati na raspolozenju vlade.'^' S druge strane Riznidarima 
i Prokuraturima podje za rukom spasiti kradomie43 od tugjinskijeh 
pangja gotovo polovicu glavnica ulozenijeh u bedku banku prije 
nego ostalo bi zaplijenjeno.*'* Mjesec kasnije (18. .Tula 1806.) Senat 
je prisiljen od gen. Lauristona, naloziti jednijem i drugijem, da 
vas drzavni novae u riznicu stave na zapovijed vlade za tekuce 
troskove Maloga Vijeda i iranccske vojske. A poSto malo dana 
prije (6. Jula) Dubrovnik se bio oslobodio od dvadesetdnevne 
opsade ruske i crnogorske vojske, koja je bila donijela ogromnijeh 
steta gradu, bliznjoj i daljnoj okolici, Senat naredi Riznidariraa i 
Prokuraturima G. V. da se porobljene crkve i osiromaseni zupnici 
izvanrednim sredstvima opskrbe.^"* 

Riznidari napokon postado.se na silu, kao vas drzavni organizam, 
orugje u rukama franee^ske vlade, te, poslije ukinuda dumanjskijeh 
samostana S. Marije i svete Klare, zaposjednuSe sve njihove pri- 
hode usljed Scnatske naredbe, doznadivsi rasprscnijem dumnama uz- 
drzanje, podnesavsi osnovu za bolje upravljanje njihovijeh dobara, 



Digiti 



ized by Google 



DBiAVNI RIZNIC^ARI REPUBLIKE DUBROVAfiKE. 31 

i oblazivdi po mogucnosti njihovu sudbinu (26. Jula 1806. — 16. 
Maja 1807.).'«« 

Njima je nalozeno po Senatu (1806.), da se istrazi, koliko je od 
drzavnog novca i od glavnica poboznijeh zaklada ulozeno u Na- 
pulju, a Malo Vijede ie zamoliti gen. Lauristona, da nastoji o utje- 
rivanju, nakon fiesa utrzeni novae ce se obratiti u hranivo za 
drzavnu potrebu.'" 

U isto vrijeme briga je Senata, da se do zadnjeg dasa ispune 
obveze napram vanjskijem i privatnijem vjerovnicima, te postavlja 
u tu svrhu (4. Oktobra 1806.) odbor od tri senatora za likvidi- 
ranje trazbina, a Rizni^ari neka naplate tugjince mjenicama na 
Bed, a domacSe vjerovnike dobavom svote od 60.000 fior. iz bedkijeh 
glavnica.'"'* Napokon do svrhe Riznidari po nalogu Senata izplaeuju 
cinovnike i vojsku.^'* 

I tako kroz manje od 2 god. franceske okupacije Dubrovnik bija.se 
dozivio „poljodjelstvo upropasdeno, mrnaricu paralizovanu, drzavne 
financije porobljene, privatnike osiromaSene od vojnickijeh rekvizicija, 
samostane pretvorene u kasarne, navalu zidova, koji su opskrbljivali 
vojsku, uvedenjc framasonske loze i kluba, a po vi^e toga oslijepljeni 
narod i bourzoisiju, koji primaju otvorenijem rukama Franceze".*''^' 

Od republike ne ostajaSe ni sjena, jer Francezi po6ese novaditi 
narod u mietadku flotu. Dalmacija bijaSe jur pridruzena napok*o- 
novoj kraljevini Italije, a sve ciljaSe na utjelovljenje Dubrovnika 
s istom drzavnom skupinom. I zbilja konsuo Dubrovadki u C^ari- 
rigradu Chirigo pod pritiskom poklisara francuskoga bijaae skinuo 
grb republike i zamijenio joj barjak talijanskom trobojnicom, koju 
biSe prisiljeni pod koncem godine 1807. uzeti svi dubrovadki bro- 
dovi. Od 26. Decembra 1807. nije se viSe vijala u gradu zastava 
Sv. Vlaha; 6. Januara slijedede godine bi izvjesen talijanski barjak, 
a 31. istog mjeseca pod zapovjednistvom generala Clauzela, nakon 
odlazka Lauristona. koji se stidio obecanu nezavisnost male repu- 
blike u laz utjerati, bi raspusten Senat, i Dubrovnik uz Dalmaciju 
priklopljen kraljevini Italiji. '^' 

VII. 

Blago Djelo (Opera Pia) pod franceskom i austrijskom 

vladoin. 

S padom Dubrovnika pod francesko suzanjstvo rastroji se sva 
zgrada republike, te drzavne Riznice nestade. lljesto nje odmali 
pri prvorae uregjivanju grada bi stvoreno dobrotvorn'o povjerenstvo 



Digiti 



ized by Google 



32 K. V0JN0VI(5, 

(commission de bienfaisance), koje je imalo upravljati poboznijem 
zakladama. Da su barem ove ostale netaknute ! AH oni vihar fran- 
ceskijeh zaplijena, koji je bio opustosio umjetnine i zaduzbine po Ita- 
liji i po ostalijem evropskijem drzavama, slcgne se i na Dubrovadku 
Riznicu, obogadenu na do tri miliona dubrovackijeh dukata (oho dva 
miliona fiorina) krijepostima i zrtvama od pet vijekova.'*' Fran- 
ceski pisac broji na 15.290 dukata prihode poboznijeh zaklada, 
Jcoje franceska vlada nagje i poMova(?), te istifie darezljivost Mar- 
monta, koji doznadi 23.470 fr. dobrotvornijem zavodima, i jaku 
potporu siromasima!*" AH povijest drugovaCije pripovijeda. Prvi 
posao franceskog osvajaCa bi staviti ruku na podanicku isakladu 
(Borsa del tributo). Da su je Francezi prosto zapremiH, gledom na 
to da je suzerenstvo Porte bilo prestalo proglaSenijem padom repu- 
bHke, ni po jada. AH sludajno ta zaklada bijaSe posudila 27.916 DD. 
onoj za otkup robova, te civilni upravitelj Garagnin posegnu u 
ovu da isplati dug podanidkoj zakladi, e da bi deblji bio plijen.*'* 
Ovo bi samo pofietak plijena. Izuzam zaklade na korist pojedi- 
naca, — potezom pera bi§e inkamerirane sve ostale koje su ciljale 
za opdom kojom duhovnom ili tjelesnom koristi pudanstva, dakle 
sve zaklade za udadbu djevojdica, (dok one za regjenje dumana 
bile su ukinute prije, odmah s ulazkom Franceza kad ovi raspu- 
stise zenske samostane) — sve zaklade za podupiranje ubogih i 
bolesnika. za otkup robova, za opsluzivanje misa i uzdrzavanje 
crkava i kapela. Mjesto svega toga franceska vlada dopita prvo- 
stolnoj erkvi, i erkvi Sv. Vlaha dohodak od 1700 DD., a bolnicama 
15.941 DD.*'^ Zalagaonica (Monte di Pieti) bi, po priznanju sa- 
moga Pisania, porobljena od gen. Montricharda, jednoga od onijeh 
grabezljivijeh zivina, koje bi se nasle u svakome odjelu napoleo- 
novijeh vojska na strah i trepet mjesta, na koja bi napale."® A 
ne zaboravljajmo da nametnuti zajam franceski i rekvizicije fran- 
ccske vojske bile su prisilile drzavu posegnuti u zep poboznijeh 
zaklada. Od glavnica ulozenijeh u inozemstvo napuljske bijahu istro- 
sene pod gen. Lauristonom, be^ke u koliko kradomice ne biSe utje- 
rane od Senata za okupacije Lauristonove, ili umanjene po zapovijedi 
austrijske vlade, gotovo pohlabucene, mletadke usvojene. sve to za po- 
kride upravnih troSkova, po§to se nije moglo radunati mnogo na carinu 
radi pomorskog rata, koji se vodio s Inglezima.*'*' Samo rimske glav- 
nicc, u koliko nijesu bile poSle izgubljene u mcteiu prouzroCenom u 
Kimu opet franceskom zapremom, pod papinijem zakriljem biSe donekle 



Digiti 



ized by Google 



DBi^AVni BIZNICAHI BEPUBLIKE DUBBOYA^KE. 33 

Sene, te jo§ opstoje obradene u tdijansku rentu.*'® I sve je to znala 
franceska vlada obloziti Dajfinijom courtoizijom, i milozvudnijem svo- 
jijem jezikom i stilom, peruSajuci polagano koko§, a da ne kvifi.^'* 

DubrovaCki teritorij s podetka postade cjelokupnijem dijelom 
kraljeviiie Italije (1808. — 1809.), kojoj Dalmacija bijaSe priklop- 
Ijena ve<S od god. 1806., paka uz Dalmaciju, Istru, Hrvatsku do 
Kupe, Trst, Kranjsku, dio KoruSke, Stajerske i Tirola bi priloien 
kraljevini Ilirskoj s glavnijem gradom Ljubljanom. (1809. — 1814.). 
Kao dlan ove posljednje skupine Dubrovnik potpadne novome ustroj- 
stvu Ilirskijeh pokrajina od 15. Aprila 1811., u kojemu dobrotvoma 
povjerenstva biSe uregjena za jedinu svrhu podjeljivanja potpora 
ubogima.**^ Uslijed pada Napoleonova i razruSenja njegovijeh poli- 
tidkijeh tvorba, a Ilirska bi genijalno smiSljena, Dubrovnik i Dal- 
macija bedkijem ugovorom biSe priklopljeni Austriji. U ono megju- 
vrijeme iz^alovi se pokudaj uspostave republike po jednom dijelu 
vlastele pod vodstvom Vlaha Kaboge, (17. Januara 1814), te grad 
jo§ zapremljen po Francezima bi opsagjen za malo dana po Austrian- 
cima, dok ga gen. Monrichard ne preda u ruke generala Milutinovida 
(28. Julija 1814.) i ^otigje praden proklinjanjem pu6anstva, — ne da 
je bilo stalo DubrovCanima (?) §to je bio predo grad, nego ga tu- 
zahu da je bio posegnuo obijem rukama u javne skrinje, da je 
navlastito bio ispraznio zalagaonicu, i da je bio potpisao sramotnu 
kapitulaciju da uzmogne odnijeti brez neprilike plod svojijeh otima- 
6ina" (Pisani).^" 

Ve6 7. Julija 1814. prvi gouvemeur austrijski u Dalmaciji gen. 
TomaSid bijaSe proglasio Dalmaciju i Dubrovnik utjelovljenijem 
Austrijskome carstvu usljed sporazumka megju saveznijem silama. 

Konservativna austrijska vladavina nije mogla trpjeti rastrgnude 
imetka dubrovadkijeh zaduzbina, i potladenje volje toliko dobro- 
tvoraca, te jedna od prvijeh njezinijeh briga bi nastojanje da se 
poknpe i spase ostatci blagijeh djela, i da se povrate prvaSnjijem 
svojijem svrhama. S toga s otpisom od 7. Maja 1818. carsko-kra- 
Ijevske Bedke kancelarije bi naregjeno da se privremena uprava 
glavnica opere pije preda upravnome povjerenstvu polag onoga od 
10. Septembra 1812., koje pod franceskom vladom upravljaSe do- 
brotvomijem zavodima u Dalmaciji. Prihodi 0. P. koji su jos 
opstojali, te iznaSali malo viSe od 35.000 dubrovadkijeh dukata, 
imadu biti upotrijebljeni u one ciljeve, koji su bili po utemeljite- 
Ijima nstanovljeni.'*^ vSamo prihodi zaklade za otkup robova, poSto 
bijade nestalo drzave, koja ih je podjeljivala, biSe nepravedno utje- 
R. J. A. cxxvii. 3 



Digiti 



ized by Google 



34 K. vojNovid, 

lovljeni sli^noj zakladi opstojedoj u Be^u.'*' Neka se samo promisli, 
koliko je imalo stati trada, dok se nije doSlo u trag, po niti staro- 
davnijeh knjiga i listina Rizni^ara G. V., razliditijem glavnicama u 
zemlji i u inozemstvu, dok se nisu otkrili obustavljeni od toliko godina 
liveli, censuami prihodi, kamate i najamnine, dok se nije pregradila 
materijalima, koji nijesu bill joS ugrabljeni, u jako 6ednome razmjeru 
prastara Riznica. Odmah g. 1819. bilo se, istina, postavilo pitanje, 
ne bi li se ona razgranila megju pojedine zavode koji su uzivali do- 
hodke od glavnica starijeh zaduzbina. Ali tradicija, potvrdjena uspje- 
hom tolikijeh vijekova, spasi jedinstvo inStitucije.'** Potanko ure- 
gjivanje Opere Pije, kojoj bi neshodno zdruieno Javno Dobrotvorstvo 
(Pubblica heneftcensa) uzslijedi otpisom od 12. Marta 1846. dvorske 
kancelarije, u nekijem to^kama preinadenim otpisom Ministarstva 
nutrnjijeh djela od 13. Avgusta 1855. Po njima bi stavljen na 6elo 
Ravnateljstva (Diresione) sjedinjenijeh zavoda diocezanski biskup, 
okrazen gradskijem nadebiikom i desetericom najuglednijih i dobro- 
stojedijeh gragjana, do^im Upraviteljstvo (Amminisirazione) bi sa- 
stavljeno od blagajnika, nadglednika i pomodnika. Kavnateljstvu je 
bila zadada uzdrzavati i umna^ati imetak, Upraviteljstvu raznijem 
zakladama manipulirati pod naputkom i nadzorom c. k. Okruznoga 
Poglavarstva, a izmegju ovoga i Upraviteljstva posredovalo je Rav- 
nateljstvo zavoda.***^ 

Uvedenjem zemaljskog ustava g. 1862. dobrotvorni zavodi Dal- 
macije potpadoSe samoupravi zemlje, i tako dogje Opera Pija sa 
iadruienijem dobrotvomijem zavodom pod djelokrug zemaljskog 
odbora. Ovaj g. 1873. s razloga, §to toliko s histori^koga glediSta 
koliko s pravnoga jedan i drugi od zdruzenijeh zavoda nemadu 
megju sobom nikakvoga dodira osim upravnoga ustanovljena ot- 
pisima gg. 1846. i 1855., gledom Sto Blago Djelo (Opera Pia) pod 
Republikom i pod vladama koje su slijedile sve do godine 1846. 
bijaSe ravnano vlastitijem zborom imenovanijem po vladi, koji je 
iskljudivo izvrSivao stanovite zapise, kojijem su oporufiitelji htjeli 
da Opera Pija za vecu sigurnost upravlja, — razludi ovu od Dobro- 
tvomog zavoda te ju podredi vlastitome odboru.'*® 

Potdinjenost Blagog Djela politidkoj oblasti, koja je bila uztrajala 
do g. 1873., ne preprijedi da se u nj podkradu taki krupni neredi 
kod upravljanja zavoda, da zemaljski odbor poslije stroga istrazi- 
vanja podnese g. 1875. osnovu preustrojstva zavoda dalmatinskom 
saboru, koji stvori zakon od 26. Februara 1876. KrijepoSdu ovoga 
Blago Djelo bi postavljeno na tvrdi temelj. Ono upravlja zakladama 



Digiti 



ized by Google 



DRiAVKI BIZNifiABI BEPUBLTKB DUBBOYAtes. 35 

povjerenijem njegovoj skrbi ili od proSle Republike ili kasnije, i 
utjeraya prihode da ih razdijeli megju povlagtenike. Imetak je 
upravljan po blagajniku i prigledniku solidamo odgoyomijein na- 
pram zavoda, koje imenuje zemaljski odbor, na predlog Ravnaju- 
<5ega Povjerenstva. 

Ovo je sastavljeno od sedam dlanova, naime od dva diana izabrana 
grackijem opdiiiskijem vijei^in, od tri dlana imenovana zemaljskijem 
odborom, od jednog dlana izabrana Poyjerenstvom Javne Dobro- 
tvomosti, i od jednog 6lana odaslana po diocezanskom biskupn. 

Povjerenstvo nadzira upravljanje zavoda, koji stoji pod tutorstvom 
zemaljskog odbora. Drzavi je pridiiano pravo yrhovnog nadzora, 
kao najviSoj molbi zakladnoj. Politidka oblast gleda da ravnajude 
povjerenstvo ne prekoradi granice svoga podrudja i ne povrijedi 
zakona. Namjesnidtvo dapade moze ga raspustiti. Dr2ava ide vlast 
potvrgjivati svaku bitnu promjenu a stanju imetka. 

Pod zakriljem toga zakona ima blizu dvadeset godina da je Blago 
Djelo povradeno na red i na uspjedno djelovanje, te stoji kao dedni 
ali dostojni spomenik velebne negda dr^avne riznice, prosipajudi 
joS blagodati otaca Dabrovnika na ostatke vlastele i naroda.^^^ 



Digiti 



ized by Google 



36 K. voJNovi<5, 



Primjetbe. 
I. 

Postanak i ustrojstvo driaviiijeh Rizniiara. 

' ^ „Ne1 tempo antico si solevano proporre dae Camerlenghi, che soprasta- 
vano air P^rariO; et dispensavano i danari a giudicio delli Signori, col mezzo 
de mandati passati nel Consiglio minore et sottoscritti dal secretario. 
Ma venute poi nnoye reforme della citt^, 6 nato I'ufficio de' Tesorieri ; 
il quale nel principio era uno composito d'accattar danari per li poveri^. 
(Copioso ristretto degli annali di Rausa — Libri quattro di Gior 
como di Pietro Luccari Gentilhuomo Rauseo. In Venetia, ad in- 
stantia di Antonio Leonardi. 1603. — Lib, /F, p, 169). 

* Kasnije Punomocnike Gospe Yelike birali sa knez sa sucima 
8 malovijecnicima, a to dvojicn ili vise po knezevskoj volji. ^ Comes 
qui per tempera erit in Ragusio eum jndicibus suis, et parvo consilio 
eligere debet et ponere duos procuratores vei plures ad suam voiun- 
tatem super opera et redditus Ecclesiae Sanetae Mariae Majoris**. (Stat. 
Lib. I., cap. 24. Rukopis dra. Mata Zamanje^ preuglednog odvjet- 
nika i pravnog savjetnika dnbrovadkog Blagog Djela, kojemu, kako i 
svim vrlijem ^inovnicima istoga, imam se najtoplije zahvaliti, §to sn mi 
bili naju^tmje na ruku kroz sest mjeseca mojih istrazivanja a starom 
arkivu). Izbor blagajnika slijedio Tazda spadati u Veliko Yijece. 

' Ex libro IX. Reformationum Ragusii — c. VIII. De officio 
Thesaurariorum Sanetae Mariae. (Libro della Fondaeione ed Isti- 
tuti delV amministrazione delV Opere Pie della Tesoreria, f. 1). 
Ovi jshornik JsaJcona^ koji se ti^u blagajnika Gospe Velike, ipocimlje 
8 ovijem zakonom Reformacij&, a svrsuje s onijem Senata od 14. De- 
eembra 1784. Ispisano je raznijem pismenima na pergameni in folio, 
te je vezano u drvetu oblo2enome ko2om, i nosi broj 106 staroga ar- 
kiva Blagog Djela. Sluzilo je kao ru6na knjiga blagajnicima za upo- 
rabu zakona. 

^ Punomocnicima G. V. bi u istome Statutu pokraceno do2ivotno 
sluibovanje na samu jednu godinu. „Et in fine sui regiminis ipsi debent 
dare totum^ quod eis supervenerit de bonis Ecclesiae aliis Procurato- 
ribus, qui pro sequenti anni eliguntur^. (Stat. Lib. I., c. 24.) 

^ U zakonu od 15. Marta 1456. ka2e se, da knez i Malo Vije6e 
imadu pod globom od 25 ipperpera svake nedjelje sazvati Veliko Yijece, 
da izabere dva blagajnika, koji fale: „jper far li doi thesaurieri, che 
mancano**, Sva tri dakle u isto vrijeme nije se biralo. (Lib. Yir., cap. 
409, citiran po L. F.). 



Digiti 



ized by Google 



PKIMJETBE. 37 

^ Vidimo, gdje senatskom odlnkom od 11. Jula 1761. Malovijec- 
nici su pozvani da zamijene blagajnike ne izabrane za trogodiste, ali 
ne smijedu biljeziti bud koju stavku u poslovne knjige, a da nije tu 
jedan blagajnik (L, B. citiran po L. F.), Taki nered kod izbora 
toli vazne sluibe pokazuje, da se upravna zgrada, lie daleko od pada 
repnblike, pocimlje rasklimavati. 

^ Bilo je u republic! mnogo puoomocnika (procurcAori) crkava, 
samostana, bonica i driavnijeh zavoda, izabranijeh po Velikom Vije6u, 
a neko an jos u XV. vijeku bile od tijeh slu£ba zaiivotne Do zakona 
od 9. Februara 1414., kad bi blagajnik ill koji punomocnik ad vitam 
bio izabraa za sluzbu izvan Dubrovuika (ad aliquod regimentum extra 
Bagusium)^ te bi se je prihvatio, izgubio bi rizni^rsko mjeslo, a 
drugi imao je biti izabran. (Ex libro XV. Ref. cap. 8. Zakon od 
11. MaHa 1366. 

^ „ . . . quale sar& eletto per tesoriere non possi avere elett'one quando 
si trovasse parente di colui, quitle fusse thesauriero, intendendo per la 
pareniella^ per la quale si esce per parte del Or an Consiglio . . .** To 
isto je Taljalo za punomo6nike G. V. po istome zakonu od g. 1556. 

• Evo motivacije vaznog zakona od 29. jula 1560., o 6ijema osta- 
lome sadriaju bit ce govora: „Perch6 si vede^ come le entrate della 
Thesaureria, per li beni delli testatori lasciati, sono molto moltiplir 
cate, e sendo li signori Tbesaurieri pur assai occupati, par che sia 
necessario de darli qualche adjuto, acciocche nelle scosse elemosine gli 
abbino soccorrer, e cosi pare alii signori Provyeditori della cittk di 
fare IMnfrascritta provvisione". 

U jylAbro della Fondazione'' krivo se ^ita „cose^, §to nema smisla, 
mjesto scosse elemosine. U Zamanjinom nikopisu rlje6 prije ^etemo- 
sine^ sasvijem je izostavljena. Stopra i jedva sa situozorom mo2e se 
ditati u izYornoj Sutoj knjizi, koja se nalazi u Dubrova^kom okru2nom 
siidu, pomagajuci se smislom teksta y^scosse^. 

Zakon od 26. Oktobra 1567., kojim bi ukinuta slu^ba nadglednik^ 
ovako glasi: „1567. die 26. Octobris. Prima pars est de addendo DD. 
Thesaurariis duos socios, qui durare debeant in eorum officio per spa- 
tium annonim quinque, et babeant eandem auctoritatem, quam habent 
DD. Thesanrarii et dicti quinque Thesaurarii tenentur exequi prove- 
dimentum ultimo caplum super Thesauraria in Majori Gonsilio de 1560. 
ad Chartas 219. Et si praesens copietur, quod vocabulum y^delli sopra 
intendenti^ cancellari debeat. Per ballottas 81 contra 61". 

^* Ex libro Ercellentissimi Rogatorum Consilii 1599. die XXIII. 
Junii, f. 226. — Super affictibus DD. Thesaurariorum. „Prima pars 
est de creando tres officiales qui exigere debeant libros antiquiores 
non exactos usque ad summam ipp. viginti miliium^ et de els assi- 
gnando provisionem quatuor pro centenario de primo tertio, octo pro 
centenario de secundo tertio, et duodecim pro centenario de ultimo 
tertio de summa quam efFectualiter exegerint". (L. F.) 

^1 Parti del Senato od 14. Junta 1768., i od 20. Aprila 1769. 
God. 1773. plata im bi povisena na 50 duk. i jedan grosct (malo vise 



Digiti 



ized by Google 



38 K. vojnovkS, 

od 1 noy6ica), god. 1780. na 100 dukata. Nego god. 1803. vidimo 
g4je pitomci i pomaga6i obavljaju jednu te istu slu2bu, po kojoj po- 
Btigu gragja/ni Laxa/rinski, imaju platu od 70 dukata, a nasloy im 
je „coadjutori^. Ove Parti del senato, koje se ti6u blagajnika G. V., 
sknpljene su u posebuoj zbirci, koja se nalazi u starome arkivu Blagog 
Djela, te je sastavljena od dvija knjiga, koje se nadovezuju oa y^lU>ro 
delta fondagione^, a sluiile su q istu svrhu. Prva knjiga obuhvada 
odluke od 3. Augusta 1765. do 28. Decembra 1803., a druga od 2. Ja- 
Duara 1804. do 6. Januara 1809., dvaest i pet dana prije pada republike. 

'• D knjigama j^Specchio del Maggior Consiglio*^ , Sto se cuvaju 
u Dubrovadkome dr2avnome arkivu, opisane su po razdobju sve ^asti 
republike, podamSi od kueievske, Da temelju zakona, koji su tijekom 
vremeDa podra6je opredjeljivali ili mijenjali; a a svakoj knjizi zabi- 
lje2ena su i imena dostojaDStvenikft one dobe. Tako nalazimo nacrtane 
blagajnike O. V. u hnjiai godind 1444. — 1499. na slijedeci na6in: 

jjTesorieri — Tesorieri tre de Santa Maria se fanno in vita dove 
prima se facevano se oo doi, Et la mazor parte ministra, et, absen- 
tandosi alcuno fora de li confini, si elegge uno altro siccb^ sempre 
siano tre per 1' ordene de reformacioni a c. 9 et capitalt 9. Non ponno 
refutar per 1' ordene del Libro Verde a capitolo 142. Possono essere 
electi alii officii et a una delle procuratorie per lo statuto L. I. Cap. 111. 
a. b. c. Non ponno imprestar li danari della thexauraria per T ordene 
del Libro Verde a cap. 22. Sono tenuti sentar ogni sabato et vender 
le possessioni lassate per li morti secundo Tordine posto in Libro 
Verde a cap. 137. Despensano li danari aspectanti alii poveri della 
Texauraria in lor libertji per V ordene in Libro Verde a cap. 198. 
Sono tenuti infra giomi 15, da poi la vacazione delle lor capelle et 
benefizii, conferirle per T ordene preso 1499. 25. Febr. a. c. 33 et 
per detto ordene hanno in lor proprieta solamente 2Vt per cento. Item 
quando uno si absenta o infirma, si faza el supplemento dal Minor 
Consiglio 8icch6 sempre siano tre. — Item rioevendo dinari come epi- 
tropi di testament], sono tenuti distribuerli infra zorni otto. — Item sono 
exempti da tutti li offizii dentro e di fuora exoepto dal Redorato^ 
Minor Conseglio, PregcUi et ambassadori per dicto ordine 1499, 
25. Feb. — Item dove prima si facevano ad vitam^ hora se fanno 
solum per anni tre per 1' ordine preso IX). Juli 1500, et acceptando 
vacano anni doii „in Croceo a c. 123^. 

U knjizi areola Velikoga Vijeda od g. 1500. — 1509. nema nista o 
blagajnicima. 

U onoj od 1600.— 1699. 6ita se: 

^Tesorieri di S. Maria. Ogni cinque anni dove prima si facevano 
in due anni, et poi in vita, et la maggior parte (vedina blagajniJcA) 
amministra Tof&zio et absentandosi alcuno di essi fuori del territorio 
si elegge un altro, sicch6 sempre siano cinquC; secondo T ordine delle 
reformazioni a o. 9, et cap. 9. Non possono refutare per T ordine del 
lAbro Verde a cap. 142. Possono esser eletti agli uffici et a una delle 
procuratorei per lo Statuto a L. I, a V. cap. (Omissis Sto se opetuje 
iB ercala god. 1444. — 1499.) — Item dove prima si facevano ad 



Digiti 



ized by Google 



PKIMJETBE. 39 

vUam^ hora se fanno solum per anni cinque, et compiti i detti cinque 
anni, vacano due anni in libro Croceo a carte 123. Per il Provvedi- 
mento preso nel Gonsiglio Grande del 1614. adl 26. Aprile h stato 
ordinato che nn mese prima della vacazione si debba proporre et pro- 
cedere all'elezione di novi Signori Teaorieri nel Gran Consilio e cosi 
si continni finch^ saranno creati raunando per ci6 il detto Consiglio 
almeno due volte la (settimana) . . . (Ovdje vide se tragovi nekoUko 
rijeci igbrisanijeh % neraMUtnljivijeh). Tesoriere non pu6 esser eletto 
colui che ha un procuratore attuale di 8. Maria parente^ per il quale 
esce dal Consiglio. (Dichiarato per Parte del Consiglio di pregati 
li 15, Novemhre 1696.) U daljnjoj knjizi od g. 1700.— 1799. nema 
nista blagajnicima G. V., dapa^e ne nahode se niti njihova imena. 

n. 

RazYitak vlastitog podrudja. 

'' , Tempore Nobilis et Potentis Viri Domini Marci Mauroceni hono- 
rabilis Comitis Ragusii Anno Domini 1344. Indictione XII. Die XV. 
Martii de eodem. 

^Item in Majori Consilio sono campanae more sollto congregato, in 
quo quidem Consilio interfuerunt 74 oonsiliarii, declaratum captum fuit 
et firmatum per 65 ipsorum consiliarium, quod thesaurarii Stae. Mariae 
qui nune sunt et qui per tempora fuerint, habeantur et inteliigantar 
esse of fiddles Comunis^ et quod eisdem non prejudicet, nee prejudi- 
care intelligatur in aliquo reformatio infrascripta die XXVIII. Martii^ 
sed ipsi possint agere, petere et exigere omnia sibi commiesa et re- 
licta tarn unius anni quam plurium annorum sicut Procuratores eccle- 
siarum et officiales Comunis in omnibus et per omnia*'. (Ex libro XIII. 
Ref. cap. XI. — L. F.) 

Rizni^arske oporuke 1351. 

** U starome arkivu Blagog Djela naso sam tri taka registra ili 
quaterna, u koje bi blagajnici G. V. upisivali oporuke njima predane^ 
te ove tri knjige spadaju u najstarije i najva^nije arkiva, i najbolje 
razsvijetljtiju oyu novu vrst tesiamenata^ sto mo^emo slobodno nazTati 
riznicarskijem oporuhama. 

PHje nego su ove bite uvedene g. 135 1.^ oporuka, da bude valjana, 
imala je biti ucinjena po statutu pred dva svjedoka, koja su imala za 
30 dana poslije smrti oporu^itelja potvrditi njegovu posljednju volju 
pred zakletijem sucima (coram juratis judicibus), i pred zakletijem 
biljeinikom, koji bi paka pismeno sastavio oporuku pred dva suca 
najmanje. (St«it. Lib, 111., c. 41.) U vrijeme kuge buknule g. 1348. nijesu 
86 mogle sve ove formalnosti obaviti brez pogiblji, te god. 1351. bi 
propisano, da za pravovaljanost oporuke dosta je, da bude pisana po 
oporuditelju, te predana blagajnicima, a od ovijeb u quaternum ffabi- 
Ijeiena. 



Digiti 



ized by Google 



40 K. vojNovi<5, 

Evo kako se u prvoj od tijeh oporu6nijeh knjiga (br, 3 hazala sta- 
roga arkiva) in folio grande^ napisanoj u tvrdoj hartiji (osim sto 
pnri i zadnji arak sa u pergameni), vezanoj samo na jednoj strani i 
na hrbtu u koi^i, opisuje 2ivijero bojama na prvoj strani, dosta oste- 
cenoj vlagom, ali popunjenoj, gdje je pokvarena, drugijem pismom, 
stradna kuga od g. 1348 , koja je dala povoda rijgnicarskome testa- 
meniu. 

„In nome del omnipotente Dio, Pare, Filio et Spirltu Sancto, et de 
Madona Sancta Maria Mare del Fiol de Dio. Conzosiache nelV anno 
Domini 1348. lo nostro Signor Dio mando (flagello?) orribile et in- 
audito in lo universo mundo si sovra 11 cristiani come sovra li pa- 
gani, zoe (cio h) mortalitade de homeni et plu de femene et infirmity 
inaudita et incurabile de getar sangue per la guela et de nassenze in 
diverse parti de corpo per tal modo ehe uno se impestava (?) dell' 
altro, intanto che fiolo scapava dal pare et ancora plu lo pare dal 
fiolo, sicch^ tutta V arte d'Apocrate, Galeno et Avizenna non risanava (?) 
niente, peroche non vale arte n^ scientia eontro lo divino consilio, la 
qnal mortalitade comincio in Ragusi nel predito millesimo die XV. de 
DecembriO; et dur6 VII mesi de longo^ intanto che Ul die moriva 
persone 120 et plus. In lo qnal tempo mod zentilhuomeni de conseio 
(Velevijeinika) in numero 110 (?), et altre persone d' ogni condizion, ma- 
sculi etfemine, moriro in lo (?) corpo della terra in numero .... (Nel) 
tempo (de) Marino de Binicola^ Nicola de Marino (o Martolo?) di La- 
can, et Zoane de Polo de Gondola Thesaureri de Sancta Maria, con- 
siderando la grande quantitade de testament! li quali ne venne (?) a 
mancar (?) in lo predetto tempo, azo che non andarse in desordine, 
ordenassemo questo libro in lo quale si debe scrivere tutti testa- 
menti antigi e del tempo della mortalitade, et ancora del tempo che 

d6 venir (?) et de li predetti testamenti azo che le ultime 

voluntadi de li morti sia satisfatti". 

Za tim slijedi zakon od god. 1351., koji glasi: 

„In Christi nomine amen. Anno Domini mille trecento quinquagesimo 
primo. Indictione quarts, die ultima mensis Januarii. Tempore nobilis 
et potentis viri Domini Marci Superanci honorabilis comitis Ragasii 
(onaj isti mletacki Tcnez, koji bi kasnije najfinijim nacinom otprav- 
Ijen iz Dubrovnika), et dominorum nobilium virorum D. Savini de 
Bonda et Johannis Panli de Gondola, et Domini dementis de Gozze 
honorabilium thesauriorum Sanctae Mariae*'. 

„In majorl consilio sono campanae more solito congregato. In quo 
quidem consilio interfuerunt consiliarii 61, per 54 ipsorum consiliari- 
orum captum fuit et firmatum, quod cum multae matrices testamentorum 
tota die perveniant ad manus thesauriorum, quae admitti non possunt 
ex eo quod illico non possunt redigi in publicam formam, quod posset 
reddundari in maximum prejudicium et non solum defunctorum sed 
etiam multorum aliorum, — omnibus testamentis quae erunt scripta et 
registrata per dictos thesaurarios in eorum quaterno^ adhibeatur plena 
fides, et eis credatur quem ad modum si essent in publicam formam 



Digiti 



ized by Google 



FRIMJBTBE. 41 

redacta.*' (Ovaj isti zakon nahodi se u „Z. F.^^ te je izvagjen ex Libra 
XIII. Reformatianum, cap. X[I.). 

Ova knji^a po^ima kazalom oporucitelja u alfabeti6koin redu imen^, 
a ima posebno kazalo svecenikft, koji sii pravili testamenat. Za tijem 
Blijedi avod gore prepisani. Dolazi pak prvi testamenat de Marthoh 
de Mauressa ne nazna^ene godine, a svrsnje sa 364im testamentom do 
fra Baras de Frieri de Rodi fatto anno 1383, adt 30. Decefnhre. 
Dolazi pak ngovor sklopljen 30. Aprila 1397. o prijopornom testa- 
mentu Ane Lukarice. Sve oporuke, koje prelistasmo, talijanskijem sa 
jezikom sastayljene, a upisane in columna na lijevu strana arka, do6im 
na desnoj mnogijeh opornka kod pojedinijeh stavaka, zabiljezeno je, 
da je doti<^na stavka bila izyrdena po epitropima. Ova ogromna knji- 
iurina kako i sliedece prava sa ruda za poznavaDJe praynijeh, doma- 
dijeh i drustvenijeh prilika Dubrovnika u XIV. vijeku. 

Drnga alidDa knjiga pod br. 16 kazala arkiva Blagog Djela, takodjer 
in folio grande, manje debela od prve, vezana je u kozi na jednoj 
strani i na hrbtu, napisana na tvrdoj bartiji, izim 8to je prvi i zadnji 
arak u pergameni. Poiimlje kazalom po alfabetskom redu imen^, all 
prvi arak je vlagom ostecen. Prva zabilje2ena oporuka jest od 10. 

Septembra 1360. j^Give fUio quondam McUtio '^ a svrsuje 

onom ^Mate de Resti'' od 21. Augusto 1363. (od arka 1.— 106.) 
Ima ih a svemu 53, gotovo sve talijanski napisaoe, inace latinski. 
Arci od 108 — 179 prazni su. 

S arkom 180im pocimlju na lijevoj straui biljedke o nekretninam, pro- 
danijem po proknratorima Gospe Velike, po^amsi od g. 1363. do g. 
1371., a izmegju ovijeh ima i blizijeh, a najbli2a je od g. 1389. 

Od arka 187oga pocimlju biljeske o poboinijem zapisima od konca 
XIY. i od po6etka XV. vijeka, koje zapremljuju Tas arak 187., i ne§to 
od prve strane arka 188. 

Prazni bu arci 189.-229. 

Na drugoj strani arka 230. ima biljeska zapisa za misu, ispod ko- 
jega stoji datum od g. 1499., pak slijedi na arku 231 ne datirana 
biljeska poboinijeb zapisa, sto imadu platiti Junto di Gondola e suoi 
eredi na dan Sv. Vlaha. 

Na drugoj strani arka 232a cita se: 

y,Da qua cominza la casa e vigna angariada a pagar affUto, e 
affittade, ower si affittara segondo Vordinamento de li testamenti 
di qua indriedo (indietro) scritti in questo quaderno", 

Takijeb biljeiaka ima sve do arka 260., a to na lijevoj strani^ 
do£im na desnoj su opaske glede uplate zakupninft na korist poboz- 
nijeb zapisa, naregjenijeh po doticiioroe testamentu. 

Sve to je talijanskijem jezikom napisano. 

Arci od 261 do svrhe (A 401) prazni su. 

Treca je hnjiga od iste veli6ine, sva vezana u kozi, dobro uzdr- 
2ana, i nasi br, 20, staroga arkiva Blagog Djela. Odmah na prvom 
arku dita se: 

^Liber testamentorum Thesaurarlae de Ragusio — Inchoatns in MCCOC 
— Indictione VIII — Tempore nobilium et prudentium: 



Digiti 



ized by Google 



42 K. VOJNOVI<5, 



D. Mariui de Boda^ia | 
J Sorffo et } 



D. Andree de Sorgo et > thesaurioruro. 

D. Jacobi de Gondulla J 

Slijedi alfabetsko kazalo, a za tijem 157 testamenata , pocimljii6i 
8 onijem Jakoba de Menze od 7. Januara 1387., Ind. X, do oporuke 
Ane Blaia de Menze de 1436^ gotovo sve bu talijanski napisane. 

Sve tri ove knjige, premda sadr^avaju u dateko preteinijemu broju 
testamente, koje zvasmo riznicarske, sastaTljene po propisu zakona od 
god. 1351., imaja takogjer bilje^nidkijeh opornka (in Notaria)^ sto 
nam dokazuje, da su blagajnici bill podeli zabiljezavati i takijeb, koje su 
bile sastavljene obi6nijem zakonskijem formalDostima. 

U prvoj od ovih triju knjiga naso sam roegju arcima Blijedece ijs- 
vome oporuke, po svoj prilici predane blagajnicima, da ih zabilje2e u 
registar, a po Djima ne povradene. 

1. testamenat od 28. Januara 1332. na pergameni latinski napisan 
od Mara de Mauressa, aastavljen pred knezom i zakletijem sucima 
po dubrovackome bilje^niku Johanne de Primis; 

2. testamenat od 20. Januara 1371. talijanski napisan od Jure de 
Bodaxa, sastavljen pred svjedocima na velikom arku debele hartije na 
dva mjesta probijene; 

3. testamenat od 23. Februara 1380. Ane udove Marina de Polo, 
predan 7 Aprlla 1380. knezu Matu de Georgio, i zakletijem sueima 
Blasio de Bobalio^ Marino de Menga i Jacobo de Sorgo, 

Osim toga nagjob dvije civilne osude. latinski sastavljene u perga- 
meni ; jedna izre^ena M. Marta 1364., a drnga 29. Marta 1368. po 
knezu i zakletijem sucima^ prva za uplatu 5000 igp., a druga za uni- 
stenje sekvestra od ipp. 100, nalazecijeh se u rukama Biagajnika 6. V. 

Ove isprave sam opisao i skupio za arkiv u posebnom STesku, koji 
nosi br. 3, lit. a., te zabilje2io u katalog starog arkiva pod naslovom 
„Te8tamenti e Sentence trovati nel Quaterno JVr. 5." 

^* Ex Libro Viridi — Cap. 326 — Ordo declarationis ordinis 
pro beneficio Thesaurariae A, D. 1441. Die 30, Januarii, 

Rizni^ari ex lege opci epitropi. 

„Ooociossiach^ in Ragusa sia uno solo regimen to et una repubbliea 
et uno offitio di Thesauraria fatto, et cum gran maturitade et so- 
lennitade ordinato per i nostri predecessori^ homini gravi et so- 
putij et amatori della Patria, non solamente a salvation delle anime 
delli morienti, ma etiamdio al ben et honor di tutto lo Stado de Ra- 
gusa, et quam maxime a sustentamento delle povere et miserabili per- 
sone, et novamente per alcuni men cbe laudevoll, cum gran arte, ma- 
litia et sagacity, sotto colore di honestade et oonscientia, vengono re- 
dutte et innovate alcuue usanze, constitutioni et ordinationi, si de regger 
et in elegger gastaldi, et altri officiali soi a son de campana et a 
bussoli et a ballotte, come in far et instituir perpetue epitropie^ cioe 
lassando et facendo per testament© li gastaldi delle scole et fratiglie 
in diminuzion et desfacimento del dito offitio della thesoreria; et poco 



Digiti 



ized by Google 



PKIMJBTBE. 43 

honor ris^ardando et timor del Stado et Regimento de Ragusa, per- 
tanto vogllendo amnino tal modi, nsanza et constitution, et ordination 
eztinguere et obviare che non si facciano, per ogni bon rispetto ordi- 
namo clie da m6 in avanti non sia alcuna persona de alcana fratiglia, 
scola, collegio n6 de universitade, che osi n6 presuma in regger et 
regolar esse fratiglie, scole, coUegi et uniyersitadi, fare et creare li lor 
castaldi et offizi et offiziali et elegger et far secondo ie lor prior e boue 
antiehe et consuete nsanze. Et chi contrafar^ sia perpetualiter scacciado 
di tal ]or fratiglie, scole, collegi et universitadi, et di piil star per ogni 
Yolta che contrafarA in pregion de Comun uno mese. — Item che ca- 
dauna persona di che condition et stato si sia, non possa lassar nh 
institair per testamento n^ altra ultima ordlnatione per alcun modo, 
nh ingegno, n6 colore, alcuna scola, frattiglia, regola, collegio n^ uni- 
versitade, n^ lor gastaldi, n6 officiali per lor epitropi, ma ben possa 
instituir et substituir epitropi per testamento, codlcillo et altra cadauna 
ultima Yoluntade, cadauna persona, che gli piacer4 nominando per nome 
quelle tal persone, una o piii che vegnisse a far et substituir, et or- 
dinar, disponer e lassar, et far di tutti li suoi beni haver ragion et 
attion, secondo meglio li parer^, al suo bon placer et yoluntade et se- 
condo la pratica al presente di far. Ma chi contrafacesse et chi havesse 
contrafatto fin a hora in far epitropi, come e detto tal epitropi fa(ti 
contro la forma del presente ordine, siano di niun valor, ma vegnano 
ad esser in lor loghi li Thesorieri di Sta, Maria o altra procuratoria 
in vita, la qual e segondo piacer& a questo Maggior Consiglio. Et 
qnesto ordine sempre se possa cassar, aziontar, minuir, dichiarar et in 
meglio reformar^ secondo parer^ alia maggior parte delli nostri Con- 
segli". 

Po ovom zakonu dakle blagajnici O. V. dolaze ex lege mjesto epi- 
tropft, imenovanijeh po oporu6itelju, poslije njihove smrti, kako se to 
izri6no ka4e u Zakonu od 26. Junija 1535. (L. C. — Ch. 186): Ji 
Signori Tisorieri, quali succedono in luogo delli epitropi defunti^. 

Zakon od g 1441. izvadili f-mo iz L. F. U Zamanjinom rukopisu 
nahodi se jezik nesto popravljen. 

*• U „Registro generale^ Dubrovaikog Blagog Djela, koji na te- 
melju knjiga i listina starog arkiva sadrzava kratki opis svijeh po- 
bo2nijch i dovjekoljubnijeh zapisa oporucitelja, izvadak iijihovijeh opo- 
ruka, svrlie, za koje su prihodi odregjeni, te rise povijest i sadauje 
stanje svake Opere Pije^ — ogromno djelo, sastavljeno na pocetku 
ovoga vijeka po zasln2nome blagajniku 0. P. Antunu Kersi*, — na- 
lazimo razjasnjeuje o postanku Livella (Livelli delta gia Procura di 
S<mta Maria Maggiore, — str. 262.). 



* Begistro generaU eastavljeu je od dvije knjige; prva, atarija, izragjena 

eonajvifie po Kersi, obuhvada 348 araka in folio grande, Sastavitelj ima ve- 
ka zaslugu, da je s najskrupuloznijom to^nosti, Digdje i nigda De,oprovrgnutoj, 
baclo temelj likvidaciji za podjeljivanje polo2niJeb priboda. Druga knjiga sa- 
driava jpopunjivanje prve, te bi saqtavljena po predzadnjem blagajniku 0. P. 
Lukl M^dini-u, po^imlje arkom 349.^ te ide do 386. 



Digiti 



ized by Google 



44 K. vojNOvid, 

Ne moze se razabrati iz nijednoga registra staroga arkiva^ ka2e Ilg., 
koji 8u ustanovili livele. Postoji samo predaja, da sn ovi bili prvi 
element! imetka Opere Pije, i tako re^iene ^borsa comune^ ili ^op6e 
zaklade**. Bijaha naime podavanja (ctmoni), <^ijem su oporuditelji u 
prastaro doba opterecivali Bvoja dobra (ku<^ ili zemlje) za utemeljenje 
kakvog pobozoog zapisa. Veliki potres od g. 1667. unisti dotidne opo- 
riike, tako da se izgnbise s uspomenom mrtvijeh dobrodinltelja i tragovi 
megj^ dobara, na koja ta podavanja bijahn nadovezana^ navlastito kad 
vlada, ieleci da se 6im prije podigne grad, obodri stanovnike, da uspo- 
stave kuce, gdje bi god mogli i litjeli I tako mnogo liveld^ koji su 
postojali do potresa^ is^eznu^ dosta ih pade u zaborav, dosta ih za- 
stari. Od ovijeli starodavnijeb livela ima jos trideset i tri^ koji iznasaja 
svotu od 185: 8 Vj perpera, naime fior. 27:5174 con v. v. livelima^ 
kako Borsa Uomune bit! ce govora na drugom mjestu. 

^^ Ex Libra Viridi — Cap, 137 — De affictibus Thesanriorunf, 
et affictibus ac modo sedendi et Sacramento omni modo praestando, 

Pre^a kupnja staroslavenska. 

^Af^no eodetn (1413). Die 28. Octobris, in suprascripto Major! Con- 
silio, loco ao more solitis, congregato, in quo interfuerunt Gonsiliarii 
104 captum et firmatum fuit per 77 de dicto consilio, ut infra con- 
tinetur, videlicet : Nos Lodovious quondam D. Marini de Gotiis, Rector 
Civitatis Ragusii, cum nostro Major! et General! Consilio, more solito 
congregato, statuimus, ac firmiter ordinamus, quod omnes possessiones 
quae a modo in antea dabuntur ad affictum per thesaurarios Stae. Ma- 
riae ad niajus tempus trium annorum debeant banniri, et procla- 
mari, et infra unum mensem a die proclamationis, computandum jnxta 
ordines et Statuta Ragusii, quilibet propinquus possit se presentare 
ipsi bannitioni, et possit subirahere ipsam possessionem bannitam 
per propinquitatem praetio et conditionibtis contentis in bannitione. 
Et si erunt plures presentati habeat ipsam possessionem ille ex 
presentatis qui erit propinquior ultimi patroni locatoris. Et si 
plures propinqui aequales gradus erunt presentati habeant aequcUia 
jura. Verum si tempore bannitionis aliquis propinquus esset habsens 
a civitate, habeat terminuum ad presentandum se infra unum annum 
a die bannitationis computandum. Remanentibus locationibus hactenus 
factis sub ordinibus antiquis^.* 

„ltem quod quicumque de cetero conducent sive accipient ad ailRctum 
a praedictis Thesaurariin aliquam, seu aliquas possessiones, modo su- 
perius dicto preiat! conduetores debeant et omnino teneantur ilium 
affictum similiter annuatim exigere sub paena sacramenti**. 



* Ovaj zakon je tim zDamcnitiji, fito nam predoduje potanku starodavnu 
slavensku uatinovu pre6e kupr\je bliinjika, koju !e zakonofia a sadanji mi- 
nistar Pravosudja Dr. Bogifiid zadriao a Cmogorskom zakoniku. 



Digiti 



ized by Google 



PRIMJETBB. 45 

" Po zakonu od 23. Pebruara 1425. — Ordo pro affictibus the- 
saurariae vendendis (L. V. cap. 190) — ^percbfe infin a md (fino 
adesso) li ailfiiti delli Thesaorieri non eraD ben scossi, si per la eta 
grande et per infennitit delli Thesaorieri, la qual oosa era contro 
li ordinamenti delli morti e danno delle Chiese e de poveri, ed inearigo 
(carico, peso) alii vivi, indebitando 1' nno anno sopra V altro : conside- 
rando ch'6 cosa pietosa ad aver in memoria le anime delli morti, et 
deacargo (discarico) alle coscienze delli vivi"; s ovijeh razloga bi pro- 
pisano, da blagajnici O. V. imadu prijavlti Malome Vijecu sve na- 
jamne ill zakapne pogodbe (affitti)^ a M. V. imade glede njih istoga 
mjeseca raspisati dra2ba na jednu godinu dana, s iznzetkom pogodaba, 
aklopljenijeh a opdinom, jer je opdina siguran i dobar platac (perche 
el comun h securo e buon pagaiore)^ 1 onijeb, kojijem su predmetom 
Tdaiine i mliniy jer je obi^aj utjeravati glede ovijeh najamninn svaki 
mjesec kako se zbiva i s pogodbam sklopljenijem od opcine (coin* e 
vsanaa vender gli affUti del comune). 

Dostalac na dra^bi ima prijaviti svijem du2i)icima (a quelli che 
denno dare) t. j. svijem najan^nicima i z^kI1pnicima, da mu imadu 
platiti najamninu ili zakupninu za mjesec dan, nakon kojega ako mu 
ne plate, imadu ga uzeti u obrann blagajnici (sieno tenuti di difen- 
dere e desbrigare il compratore), 

Dostalac na dra2bi pla6a blagajnicima svoj dug a dva jednaka 
obroka, na polovicu Julija i Oktobra, pod kazan ^etvrtine (alia pena 
del quarto piu) opeini, a dati <^e i jam^evinu, koju prije ima tajnijcm 
glasovanjom potvrditi M. V. Ne plada li dcstalac niti njegov jamac 
dug na opredijeljeno vrijeme, biti <^e zatvoreni u kadcelu, dok ne budu 
izvrdili (bvezu (sia messo in Castello dentro della porta del Regi- 
mento^ tanto el principale quanto li pieggi, Et se si trovasse esser 
usciti fora della porta del Castello^ sian messi nella pregion di 
sotto). 

Blagajnici paka imadu prijaviti M. V. ne uplaccni obrok, potvrdiy§i 
zakletvom, da li je uplacen ili ne, pod kazan 25 ipp. za svakoga Sto 
budu blagajnici potegli, imadu razdijeliti megju uboge kroz dva mje- 
seca pod istom globom i zakletvom, a knez i M. V. imadu bditi, (a- 
kodjer pod globom, da se zakon opsluili. 

Izostale najamnine i zakupnine neka Blagajnici utjeraju po savje^^ti. 

Easnijim zakonom od 27. Julija iste godine bi preinacena ova zadnja 
stavka^ te ostavljeno blagajnicima, da utjerane prihode razdijele megju 
siromake u vrijeme, koje ce im se 6initi najshodnije. A razlog je tomu, 
ato Biagajna, obvezana dijeliti po gornjemu zakonu kroz dva mjeseca 
pribode megju uboge, ostala bi brez novaca za slu6aj kakve nenadne 
nearede, na primjer za slu^aj kuge: y^vegneva la thesaoreria sempre 
a esser desfornida di denari^ la qual cosa porria esser cagione di 
gran sinistro tanto per delli casi sinistri o hisogni, che tutto lo 
discagie („accade'* po Zamanjinom rukopisu) alii poveri uoiiiini, 
come etiamdio per qualche caso di mortality (che Dio cessi), et 
non avrebbero i Tesorieri alcun soccorso a' poveri, E perd che 
da two avanti il termine de detti due mesi non corra ai detti te- 

Digitized by VjOOQ IC 



46 K. vojNovid, 

sorieri, cioi per la parte che tocca ai poveri. Ma rimanga in lor 
liberti^ di dispensare in quel tewpo^ et per quel modo, come a lor 
parerU ** (L. F ) 

^* Zakon od 23. Februara g. 1425. bi i u svom prvom dijelu pre- 
inacen onijem od 23. Oktobra 1461. (L. C. cb. 4), te naregjeno, da 
ce se raspisati drazba^ lead se bude svigjelo Blagajnicima^ a za- 
kupnici ce uplacivati prvi obr^k za tri noje^^eoa, a drug! tri mjeseca 
nakon prvoga, i to ^opcinskijem komornicima" (Camerariis Comwiis)^ 
koji pak imadu predati novae poslije tri dana Blagajnieima. (L. F.) 

*® Zakonom od 28. Maja 1548. (L. C. eh. 203) gledalo se jos 
f^tro^ijem srestvima osignravati zakupnicitna utjerivanje najamnin^ i 
zakupninA., te Btati na pnt odgodama i lukavdtinama dnzoik^, koji bi 
zanemnrili uplatu svog duga Blagajnieima : „accid gli affitti delli Sri. 
Thesaurieri, quali per le mani loro, secondo la volonta delli testa- 
tori, sogliono se distrihuire in usi et opere pie^ si riscuodino daili 
compratori di quelli al stw tempo debito, et per ovviare alle dila- 
tioni et supterfugij delli debitori, quali non curano di pagare loro 
debiti alii predeiti Sri. Thesaurieri al suo debito tempo^ pare aUi 
Sri. Proveditori delta cittd^ si debbia in questo modo prowedere*^. 

Evo bitnog sadrzaja zakoiia: 

Zakupnici (li compratori degli affUti) imadu pravo traiiti najam- 
ninu od najmoprimca (konduktora) knee, a za sludaj, da bi je kn6e- 
vlastnik prodao ili se nje odrekao s namjerotn, da lisi zakupnika na- 
jamnine, taj 6e se ugovor SDoatrati nistetnim, te 6e zaknpnik biti jednako 
oTlaSten traiiti najamninu od konduktora, a ovaj ce je platiti blagaj- 
nieima na racun zakupnika. 

Ako pak du^nik ima u Astareji* dobara, ne smije se odre6i pri- 
hoda kaca ili zemaija, niti ga darovati ili otugjiti u op6e, niti pustiti 
drugome trganje vinograda, dapa6e doticna pogodba biti ce ni§t«tna 
do iznoHa tra2bine blagajnikove, te ce se zakupnik, pokraj odreke, modi 
naplatiti na osobi, u 6ijem rukama de se naci novci, ili drugi prihodi. 

Imade li du2uik dobara a Konavlima, u Ratu, u Stonu ili a Pri- 
morjn, svi prihodi kuca i zemaija ostaju podlo2eni Blagajnieima ili 
njihovijem zakupnicima za najamninu ili zakupninu. 

Ako je pak zakupnik uzaptio (sequestrato) u kojijem god rukama 
novce ili vino duinikovo, onaj, kod kojega je uzapcen, ne smije ga 
otugjiti, a kad bi ko, uzprkos zabrani, prisvojio novce ili vino, daian 
je povratiti ih zakupnika do iznosa ujegove tra^bine. 

Knejs rjeSava parnice^ nastavSe ixmedju duinika i JsaJcupnika, a 
kad ne bi htio, te bi se ko potu2io cuvarima pravde dokazavsi kroz 
dva svjedoka ili javnom ispravom kneievu krivnju, — oni ce pedepsati 
kneza na globu od 50 ipp., a da nema mjesta prizivu : (in t<U caso detti 
Sri. Proweditori sieno tenuti et obbligati di ponere lo Sr. Rettore quad 



* Astarea po korjenu je nafia rijed od atarine, ier ozna^uje one nmlje. 
koje je Bepublika imala od atarinef dakle prve Dubrovadke Zemlje, biva oa 
Bijeke (Ombia) do Slanoga ukljudivo. U vrijeme proglaSenja Statuta (1272.) 
pod rAstarea** razumijeva se same Zaton (Malfi) i Osojnik. (Statut, L. VIII, 
c. 24, Reformationes VII, Lib. Vir. 328.) 



Digiti 



ized by Google 



PRIMJBTBE. 47 

hara contrafatto per debitore della cassa in pene d'ipp. 60, e de 
tal aito delli Sri, Proweditori non se possi appellare, ne quelle 
intramettere per alcun offitio owero magistrato), 

Ovakova osignravaju6a sredstva biSe istijem zakonom protegnnta na 
korist crkve Sv. Vlaha, svijeh kolegjatnijeh i ostalijeh crkava, kaptola, 
bdnica, poboinijeh mjesta grada, n svrku, da do budu prikracena u 
BYOJijem prihodima, potje^ucijem od najamne i zakupne pogodbe. (L. F.) 

*^ Nit] ova sredstva potpuno ne obezbijedide to^no utjerivaDje spo- 
menutijeb prihoda Riznice 6. V. i drugijeh poboznijeh korporacija, te 
Senat, q kojemu se sve to vise bila skupila zakonotvonia vlast, od- 
redi 9. Januara 1703., da onaj, koji ce bit uzeo od kakvoga Blagog 
Djela novaca u zajam na svojoj nekretnini, ili a zaknp kakvu nekret- 
ninn samog Blagog Djela, imade svake godine platiti budi kamate, 
budi zaknpninu Blagajnieiica (suam annatam vel censum)^ drugacije 
ovi sa oviasteni oduzeti je, te je uiivati: yj^otiri effective talibus pro- 
prieiaiibus et eas tenere penes se ut dicitur ^godere a godere'*, dok 
ne bude isplacen dug, a senat imade svake godine istraiivati, da li 
su upravitelji doti£nijeh korporacija zbiija izvrsili tu naredbu, te ih, 
ako nijesUy globiti sa 50 ipp. svakoga. Po senatokonsullu pak od 7. 
Januara 1714. blagajnici i ostali upravitelji imadu traiiti posjed ne- 
kretnina od netodnijeh dufnika kod kriminalnijeh sudaca, a kamate za 
posugjene novce od civilnijeh konsula. Kad bi pak du2nik umro, te 
nekretnina ostala u rukama njegovijeb bastinika, upravitelji imadu Ira- 
2iti, da im budu sudbeno dosugjene kamate ili zakupnine, a kad bi 
zanemarili svojn duinost, svaJci senator je na to ovlaSten, a upravi- 
telji imadu mu pruiiti sva dolcazna sredstva, (L. F.) 

*' ^Item quod praefacti Thesaurerii quascumque possessiones habe- 
bunt ad vendendum ob legata tnortuorum vel alia de causa, tene- 
antur eas vendere ad publicum incantum infra annum a die qua prae- 
factae possessiones ad manus dictorum Thesaureriorum pervenerint in 
antea computandum. Emtores vero teneantur ante bannitionem ponere 
in Camera Comunis proetium dictae possessionis. Et si emptores contra- 
facerent, primus ex presentatis qui accusabit eos possit habere illam 
possessionem proetio et conditionibus contentis in bannitione^ sive sit 
propinquus sive non. Si vero thesaurerii non venderent infra annum; 
tunc non possnnt illas, vel illam possessionem non venditam infra annum 
amplitts nee vendere. Verum Dominus Rector cum ejus Minori Consilio 
ipsas possessiones modo superius dicto vendere teneantur*'. (L. V. cap. 
137. — L. V.) 

'^ Dotidni zakon nahodi se u iuioj knjizi (L. C. ch. 23J) te nosi 
slijedeci zakljudak: „Prima pars est de approbando provvedimentum 
formatum super distributione legatorum factorum adpias caiisas lectum 
in present] consilio — per CX contra XL. 

,,SecTiiida pars est de non approbando (cassum)^, 

Osnova zakonska bila je podnesena po ^uv^rima pravde (Prowedi- 
tori) usljed naloga Senata, kako slijedi: 

^Essendo stato imposto a signori proweditori della citt^ per la parte 
di Pregati presa sotta li 24. Novembre p. p. ohe debbano riportare il 



Digiti 



ized by Google 



48 K. vojKovi<5, 

parer loro, in cLe modo si debbano distribuire li legati pii delli 
tesorieri, passati e futuri^ riportano il parer loro nel modo infra- 
scritto, oio 6 . . . .** Slijedi zakon, kojega smo dali a tekstu izvadak. 
(L. F.) 

"* Zakon od 30. Aprila 1626. protegnuo se ^super omnibus petir 
tionibus faciendis pro abtinendo licentiam possendi petere dispen- 
sation€7n super legatis vel bonis attinentibus ad DD. Thesaurerios^ 
ad Frocuratias et ad alias operas Pias*". Brez onijeh dvajii iivjeta 
„talis licentia sit nullius vaJoris et pro nulla habeatur^, Poznijem 
S. Com od 22. Decembra 1733. molba za oprost Hi promjesn le- 
gata imala je biti potpisaoa po Upraviteljima doticnoga Blagog Djela. 
(L. F.) 

** Die Mercurij Mensis Maji 1780. 

»La prima parte e di terminare, che li Sri. Tesorieri di S. M. M. 
risapendo che qualclieduno abbia otteniito da Roma la dispensa da 
qualche Opera Pia scnza prevvia liceiiza deirEcc. Senato, o tentasse 
d' otteDerla all'avvenire senza la detta licenza, debbano sotto vinculo 
di giuramento riportare alia cognizione del primo Consiglio di Pregati 
che si raduner^, tale notizia. Come pure di terminare che nessiino 
delli nostri magistrati possa sotto vincolo di giuramento dar esecuzione 
ad alcuna dispensa che si ottenesse da chisissia da Roma da qualsi- 
voglia Opera Pia, senza che prima gli constasse essersi precedente- 
mente ottenuta la lizenza dall Ecc. Senate di poterla ricercare". (L. F.) 

^' Po zakonu od 25. Februara 1499. hi naregjeno, da ra^unar 
(ragionato) koji vodi racune Riznicar^ ima dr^ati knjigu prihoda i raz- 
hoda „tn lo qual libro cadauno possa vedere le cose a lui perti- 
nenti^, U toj knjizi imadu se napose voditi „tutte le partite da per 
se de cadauna procura governata per so ojf'itio delta Thesaureria 
tanto del debito quanto del credito^ i jos jutte le partite dei male 
ablati, devoluti al ditto offitio, et detti male ablati non si pos- 
sano dare^ et distribuire salvo come sara ordinato per quelli li 
quali hanno tassato tale male dblaii^ (L. C. cli. 120). Naso sam u 
blagajnickijera testamontima jos od XIV. vijeka zapisft od viSe perpera 
(do 25) u ime ^^male ablati^ ili „male toleto^ (mal tolto), 

^' y, . . . nel corso di tanti secolo e successo seguitando essi stessi 
(racunari ili preglcdnici blagajne) sempre lo stesso ordinario metodo 
della scrittura senza alcun bilancio^ che tanti capitHli non furono 
giammai al libro scritturatti, che Tentrate di tanti testatori non venivano 
spartite, che li frutti di tanti altri benefattori si eseguivano diversa- 
mente dalle loro ordinazioni, o con darsi indebitamente ad un conto 
pii^, ed all'altro meno, ovvero con privare intieramente qualche legato 
del suo tangente lascito con darlo a qualche di versa opera pia". (Pred- 
govor knjige „Libro delle antiche Memorie^ o kojoj cu opsirnije na 
drugom mjestu, jer se na nju osniva sav nov5ani ustroj Blagog Djela.) 

'® S. C. od 17. Maja 1768. evo kako uvagja novi racunarski ustroj: 
„La prima parte 6 di approvare il piano portato dai Sri. Tesorieri e 
Procuratori di S. M. M. circa 1' ammini^trazione dei denari pubblici, e 

Digitized by VjOOQIC 



PBIMJBTBE. 49 

delle Opere Pie*'. — ^Unica e la pii\ ottima e facile maniera per 
ovriare ad ogni et qualnnque sorte di disordine che potrebbe colla 
mutazione del tempo suecedere in amministrazione delli Sri. Tesorieri 
e Procurator! di S. M. M. nel couto deirazie'nda delli denari pabblici 
e di quelle deir amministrazione dell' Opera Pia*'. 

„Nel conto delV azienda del pubblico denaro sarebbe cosa necessaria, 
ed aBsai facile formare un libro d'un semplice dcire et avere, sopra 
il quale tener separatamente tanto Tentrata di qualsiasi denaro, come 
Tuscita in virtti delle sue polizze bollate di tutti li conti apparte, 
cio^ delli denari del Tribute, Navigazione, Consolati, Arboracci^ Conto 
corrente^ Macello, Poveri di Christo ecc, e che il medesimo stia sempre 
nel pubblico cassone sotto la chiave di detti Sri Tesorieri e procuratori, 
ma che non possa ne il ministro segretario o canceliere, n6 alcuno delli 
Sri. deir Ecc. Minor Consiglio trovandosi in supplemento scrivere sopra 
il medesimo^ se non li detti Sri. Tesorieri banca ^iena, presente uno 
delli Sri. Procuratori conforme presentemente si usn sopra quelle che 
sta serrate in cassa, su cui si scrive il solo introito di detto denaro** . . . 
(P. S. U starome arkivn 0. P.) 

"• Take ima u starome arkivu „ Vacchetta di case e possessioni^ 
(br. 98 kataloga), glede najamnina i zakupa od god. 1652. — 1732. 
Vacchetta di Bergatto (br. 46), sadri^avajuca dnevnik primitka i 
troska Lokrumskijeh benediktinskijeh dobara od g. 1741. — 1783. — 
Vacchetta Androvic (br. 72), u kojoj su zabilje^eni svi doi^nici Mata 
Androyica, velikog dobrotvora zavoda, te ima pregled duga i uplate 
pojedinijeh duinika, kojijem je posugjena kakva glavnica iz njegove 
ostavstine — Libro delT entrate deW eredith di Oio. Vito di Gozee 
(1692.— 1813.) [br. 82]. — Libro delV entrate di Giugno Marco de 
Poeea (1729.— 1777.) [br. 67]. — Ristretto delVereditii di Biagio 
Stefano di Tudisi (1759.-1770) [br. 79.] itd. itd. 

•*^ „Lunedi li 10. Giugno 1793. — La prima parte 6 di terminare, 
che 11 Sri. Thesorieri di S. Maria Maggiore debbano per il prime Ecc. 
Consiglio di Pregati ; che si raduner^ il prossimo venture mese di Lu- 
glio, portare alia cognizione dell' Ecc. Senate una nota esatta di tutti i 
salarj che paga la nostra repubblica, e la nota di tutti i capitali e 
frutti che possiede la medesima, con che V illmo ac eccmo. Sr. Rettore 
debba in prime luogo nel detto Ecc. Consiglio proporre il detto hila/ncio 
ed il segretario leggere ex officio la presente parte**. 

Dalnji S. C. od 26. Aprila 1794. naregjuje blagajnicima, da imadu 
prikazati Senatu „li conti e li bilanci tanto pubbliei che dell' Opere 
Pie". Po S. C. od 20. Aprila 1805. na osnovi javnijeh skrinja (delle 
casse puhbliche) sastavljenoj po istijem blagajnicima, ovijem je nare- 
gjeno podnijeti ,^una nota delle annmUi spese pubbliche ordinarie^. 
(P. S.) 

»' „Lunedi li 26. Maggie 1794.** 

^La prima parte 6 di terminare che tutti i ministri delle Casse Pub- 
bliche debbano tenere un strapazzo^ in cui debbano settimanalmente 
notare tutte le partite si del dare che delFaTere di qnella settimana 

K. J. A. cxxvii. 4 

Digitized by VjOOQIC 



50 K. VOJNOVI<5, 

prima in lettere e poi in numeri, e le dette partite settimanalmente 
debbano cBsere Bottosoritte da uno dei Signori deiroffitio, e ehe non si 
possa fare dall' offitio alcuna nuova spesa senza tale sottoscrizione, e 
ehe poi al fine del mese le suddette spese debbano essere rivvedute e 
sottoscritte dalla maggior parte dell' offitio, senza di ehe non possa pro- 
eedersi dall' offitio a vernna nuo^a spesa, e ehe questo ordine debba 
esegairsi in tempo deile Vigende (?)* e cbe questa parte debba esegulrsi 
dalli Sri. dei rispettivi offitj, sotto pena deila per^ta della provigione, 
e dai ministri sotto pena della perdita del salario, e ehe sotto le sud- 
dette pene ogni mese debbano ineassarsi i denari alle rispettive easse". 

Blagajnidki dnevnici 1779.— 1813. 

'* U starome arkivu B. D. ima deset knjiga, koje sadrzavaju bla- 
gajnidke dnevnikCy a svaka knjiga na jednoj strani nosi dnevnik same 
Rizni6arft, a na drngoj Rijmiiard i PtmomodniM O. V. za one inte- 
rese, koji sn im bill zajedni6ki. U njima se nalazi muogo jako zani- 
miTijeh podataka, koji se ti^u povijesti Dubrovnika za posljednjijeb 32 
godina repnblike. Te knjige se nahode a starom katalogu pod na- 
slovom: ^Tesoreria amministrcusione*' i nose brojeve li^O (g. 1776. 
do 1779.), 121 (g. 1779. do 1782.), 122 (g. 1782. do 1786.), 101 
(g. 1785. do 1788.), 86 (g. 1788 do 1791), 87 (g. 1791 do 1794), 
97 (g. 1794. do 1797.), 59 (g. 1797. do 1800.), 103 (g. 1800. do 
1803.), 99 (g. 1803. do 1808. za blagajnike, 1803. do 1813. za 
blagajnike i punomo6nike G. V.). 

Knjige su yogjene velikom to^noscu 1 jasnocom n talijanskom jeziku. 
Na svakoj knjizi n dijelu, koji se ti6e samijeh Rizni^ara, odmah na 
po^etku nazna^ena su njihova imena za onu godinu, a u dijelu zajed- 
ni£kome imena Rieniiara % Punomocnika, Dneynici, osim posljed- 
njega, po^imlju od 1. Junija do 31. Maja svake godine, syi su vezani 
u kartanu in 4^. U knjigama Ri/mica/ra i Punomoinika nahodi se 
na koneu svake godine, a koji put poslije dvije godine sknpa, pregled 
porez&, sto bi placali posjedniei dionica od glavnica, ulo2enijeh u ta- 
lijanske banke (riscossione del dazio dei Monti), o kojijero cu na 
drugom mjestu. Jo§ se opa2a kod zajedni^kog dnevnika nakon svake 
stavke rije6 ^scritto*', gto bi moglo zna6iti da je prenesena valjda n 
posebne ra^unarske knjige, sto su jedni i drngi vodili. 

Arendamenti di Napoli. 

'' Olavnioe, uloiene u j^arendamenti di Napoli" , iznaSale su 
143.663:3 napuljskijeh dukata od deset Carlina 'po dukat, te su pri- 
padale Riznicarima kao upraviteljima razlicitijeh epitropija u svoti od 
38.426:44 N. D., prodanijoh za 16.265 Dubr. Dukata (Dukat Na- 

* Ovako stoji u knjizi P. 8. filagog Djela, all je odita jiogrjefika, te n 
izvomome zapisniku dri^avnoga arkiva 6ita se n^n tempo delle vicende dai Sri, 
Senatori delle vicende", kojijem r^e^ima valjda se razumijevaju zamjenici 
Blagqjnikd, 



Digiti 



ized by Google 



PBIMJETBE. 51 

paljski malo je yi§e vrijedio od Dubrovadkoga), a PunomocDieima 
G. V. u iznosu od D. N. 3121 : 2 : 7, prodanijeh za 1727 : 10 D. R., pak 
dumanjskijem samostanima, raznijem dnhovDijem bratovitinama, bolnici 
DomiiS Christie i Crkvi Sv. Vlaha. Posto poslije potresa od godine 
1667. grad se bio gotovo pretvorio u gomila ruSevina, Senat odludi 
medju ostalijem obratiti dozvolom Svete Stolice spomenute glavnice u 
nove kuce i ducane, koje su se imale graditi u pornsenom Dnbrov- 
nikn, £iji prihodi su ostali na korist onijeb Blagijeh Djela, kojim je 
prije glavnica pripadala. Iz gore spomenutijeb kapitala izvadilo se 
prodajom samo 61.205:12 Nap. Duk., jednakijeh 57.570:12 Dubr. 
Dnk., a ovijem zgradilo se 30 kuca, gotovo svijeh vlasteli iznajmlje- 
nijeb, i 11 ducana. I kuce i du6ani jos postoje, ali samo Sest kuca i 
tri ducana posjednuto je po jos pre2ivljelijem ylasteoskijem familijama, 
kojijem sa bile dane odmah s pocetka u najam. Sad se iznajmljiyajn 
brez razlike stalisa, uz uyjete, propisane po zakouu od 8. Jula 1783. 
putem dra2be onomu, koji uugja bolju cijenu (lAbro della Antiche 
Memories pag. 154, No. CLXXXV. — Libretto ^ad usum Milli 
Boscovich", pag. II.) 

'* ,Adi 1. Luglio 1783. Piano formate dalli Sri. Tesorieri e eon- 
fermato con la Parte deirEcc. Consiglio di Pregati dei 8. Luglio 
1783., riguardante gli affittti delle case e stragni di Tesoreria". 

^Osservando li Sri. Tesorieri di S. M., che gli afStti delle case della 
eitt^ si 8ono accresciute al doppio di quelle erano nelli tempi passati. 
per il quale motive considerano che gli affitti delle case di tesoreria 
afBttate da remoti tempi a diversi particolari dovrebbero crescersi per 
non pregiudicare T Opera Pia, la quale si puo dire, che retrae poco o 
nessun utile dalli detti afdtti, attesocch6 da una parte sono tenuissimi, 
e dair altra la massima parte si evacua nelli repezzi delle stesse case". 

Slijedi za tijem zakon, kojega smo dali u tekstu tocni izvadak. 
Puuo kasnije (8. C. od 11. Februara 1800) bi naregjeno Riznii^arima 
i Punomo6nicima G. V. povisiti podobrano (discretamente) najamninu 
svijeh du6ana obzirom na \rijeme i na prilike, ne istjeravsi nijednoga 
najamnika, dapace ako bi ovaj umro, te bi ostavio za sobom sina 
s istijem zanatom, ovaj mo2e zadr^ati ducan uz istu najamninu. Ostaje 
11 dncan prazan, treba raspisati drazbu, davajuci prednost Dubrovca- 
ninn Svako pak sest godina treba pram vremenu i prilikama povisiti 
ili smanjiti najamninu. Ovaj zakon valjan je za sve upravitelje blagijeh 
djela (P. S.) 

'* Blagajnici^ kojijem je bilo naloieno od Senata, da povise po 
Bvojoj uvigjavnosti najamninu za fudiosko bogomolje i za kuce Ghetta 
zugjelima iznajmljene, ucinise to istog dana 8. Jula 1783., ustano- 
vivsi, da imadu platiti mjesto 136 zlatnijeh dukata 160, a to s koncem 
Decembra svake godine pod kazan detvrtine, i uz obvezu u^initi po- 
pravke kud^ na svoje trodkove^ ali da imade zapoceti povidenje na- 
jamnine one godine, kad budu ^ugjeli prestali placati namet od 2000 
Dukata, kojemu bijade ih podvrgnuo Senat u ime zdravstvenijeh po- 
trosaka za trajanja tada bjesnece kuge : ^con condwone che tale ere- 



Digiti 



ized by Google 



o2 K. V0.7NOVI<5, 

scimento 8^ intenda principiare queir anno in cut cesserd a detti 
Ebrei Vimposizione di annui ducati 2000 fattdli dalV Ecc, SencUo 
per le spese delV offieio alia Sanita durante la presente peste^, 

'^ Zakoni od 8. Jula 1783. i 14. Decembra 1784. zadnji su u 
zbiroi ^Libro della Fonda/none*". Ostali propisi, tiduci se Blagajnika 
G. v., nalaze se u ^^Parti delV Eccmo, SenxUo'' razdijeljene u dvije 
knjige, jedna od kojijeh sadriava Senatokonsulte od god. 1765. do 
1803., a druga od g. 1804. do 1808. 

Glavnice ulo^ene kod privatnika (1782.) 

" Senatokonsfdt od 2. Junija 1784. (P. S.) Kad je tajnik bla- 
gajne Marko Mill Boskoyic g. 1782. predo6io n svojoj knjizici (br. 158 
kat. staroga arkiva 0. P.) zrcalo raznijeh zadu2bina i zaklada tada 
postojecijeb, nalazimo da je bilo iilo2eno od razloga Blagijeh Djela 
na nekretnine u teritoriju Republike Dubr. Duk. 139 351:13^ to jest 
300 Duk. na kamate od 2%, Duk. 6000 na 3V«'/o, Duk. 5000 na 
47o, a ostala svota od 126.621:13 na 4V« i 57o. Boikovic, da opre- 
dijeli iznos ukupnog prihoda gore recene glavnice, racunao je, kako 
da je cijela dana u zajam u razlogu od 4Va°/o, jer su se sve to vec 
tadar vracale glavnice, posu^jene uz 5%, te 6ini iznositi kamate spo- 
menutog kapitala od DD. 139.351 : 13 na DD. 6429:2 (pag XX, XXI, 
220, 221). Sada Blago Djelo dava u zajam stanovnioima staroga teri- 
torija republike uz kamate od 4Va**/o, a ostalijem svijem prebivajucijem 
u Dalmaeiji uz 5%, ali vazda duznik ima dati na osiguravanje pri- 
mjernu ipoteku. 

*® Or do pro clavibus capsellas depositorum. Anno millesimo et 
indictione suprascriptis (1433), die vero XIL Martij (L. V, Cap, 
262. — L. F.) 

^Acciocehe per lo avegnire, le sei chiave della capsella dello depoaito 
dove sono le reliquie delli beatissimi et devoti santi nostri, stiano con 
pill ordine di quello c stato per lo passato, impero tali depositi, i quali 
sono non di piccola importanza siano ben eustoditi, et in quelU non pos- 

sano incorrere inconvenienti " slljedi propis, kojega smo dali iz- 

vadak 

" Ex Libro Viridi cap. 207. — Zakon od 28. Junija 1426. (L. F.) 

*o Ex L. V. cap. 469. — Zakon od 15. Marta 1456. (L. F.) 

m. 

Zaduibine i zaklade od XV,— XIX. vijeka. 

** Starodavna i rastrgana vrela, u kojijem le^ase zamr§en imetak 
Opere Pije, s razlicitijem svrhama, u sto se imao obratiti, pokupio je 
i razbistrio, te iznio na svijetlost godina 1778., 1781. i 1782. cedni 
tajnik zavoda MarJco Milli BoSkovid kroz tri preva^ne knjige, koje 
su nam shizile izvorom, da se upoznamo sa stanjem Riznice Q. V. u 
onomii, sto se tice upravljanja zada4bina i zaklada u drugqj polovici 



Digiti 



ized by Google 



PBIMJBTBE. 53 

prosloga vijeka. Ove tri knjige jesu: ^lAhro delle antiche memorie^ 
od g. 1781. (Br. 107 kataloga Staroga Arkiva), novo potpunije iz- 
danje istoga od g. 1782 (Br. 158 k. S. A.)^ nastavljeno do g 1856. 
po drugijeiD tajnicima Opere Pije, i knjizica o livelima i o Borsa Co- 
mune (Br. 157 k. S. A.), na temelju kojijeh Antun Kersa (Chersa) 
mogao je osnovati opdeniti regista/r (Begistro Generate), po kojem 
86 krece sva sadanja uprava Opere Pije (Gledaj o Begistro Generate 
primjetbu 16 retro). 

Vrijedno je opisati ove tri znamenite Boskoviceve knjige. 

Prva knjiga (br. 107 K. S. A.) nosi naslov: f^Libro delte antiche 
memorie*^. 

Ova je knjiga in ^^, slabo vezana, dapa6e rasklimana^ sastavljena i 
pisana god. 1781. po spomenutome tajniku (Ministro) zavoda Marku 
Milli BoSkovicu^ prem da on ne biljezi svoje ime^ niti ga spominje 
u predgovoru, ali se to razabire iz drugijeh dviju po njemu sastavljenijeh 
knjiga. gdje ka^e svoje ime, a sve tri su pUane ili posvem ili stranom u 
istijem jasnijem pismenima njemu vlastitijem. Knjiga je u obicnom papiru, 
te ima nnmeriranijeh 235 stranica, od kojijeh 224 spadaju a djelo, pak 
dolaze prazne straniee 224 — 233, koje pokazuju, da je djelo ostalo 
nedovrseno. Strana 234. sadr^ava j,Anotazioni diverse, e necessarie 
a sapersi^, pak dolazi str. 235. prazna^ s kojom knjiga svrsava. 

Pocimlje knjiga sa slijedecijem predgovorom, u kojemu pisac kaze 
smjer i syrhu svoje radnje i sto ga je potaklo^ da je sastavi : 

^Jesus, Maria, Joseph'' MDCCLXXXL 

^Ancorehe sia stata in ogni tempo commendabile Tattenzione dei 
passati ministri della Tesoreria neli' adempire con impegno e zelo gli 
obblighi del loro Ministero, pure trovandosi questi continuamente affol- 
lati neir adempimento delle giornaliere incombenze di scritture, conti, 
ripartimenti, colloeazioni, riscossioni ed altre cento diverse oecupazioni, 
non li e stato credo possibile potere esaminare li antichi testamenti, 
ue confrontare le disposizioni dei benefattori, e li loro capitali, per il 
che nel corso di tanti seeoli 6 successo, seguitando essi sempre lo stesso 
ordinario metodo della scrittura senza alcan bilancio, che tanti capi- 
tali non fiirono giammai al libro scritturati, che V entrate di tanti testa- 
tori non venivano Bpartite, che li frutti di tanti altri benefattori si 
eseguivano diversamente dalle loro ordinazioni, o con dare indebita- 
mente ad un conto piti ed alf altro mano, ovvero con privare intiera- 
mente qaalche legato del suo tangente laseito con darlo a qualche 
di versa Opera Pia". 

„Io pertanto trovandomi al servizio di questa pubblica Tesoreria li 
primi anni del mio ministero seguitavo lo stesso ordine tenuto dall 
miei antecessori nella fama dei quali, senza dubitame, quietaroente ri 
posavo. Ma ayyeduto mi finalmente di si grandi sconcerti delli conti 
della scrittura dei capitali, e dell' annual esecuzione dei frutti senza 
esaminare, se a correggere le altrui mancauze 11 mio dovere mi co- 



Digiti 



ized by Google 



54 K. vojNovid, 

Btringea, rifiolvetti non dimostrare soltanto il mio impegno e premura 
nel proourare ed attendere airaumento dei nuovi capital! e rendite, 
ma di esercitare vieppiti il mio zelo, e studio nel correggere centinaja 
di sconcerti, e nel ridurre, per qnanto 6 possibille, tanti e si grandi 
abusi; oscuritA e disordini delli capital], sorittnre e conti al sao do- 
vuto segno, oon dare ad ogni uno quello veramente li attiene giusta 
la disposizione del testatore^ il che per quanto finora mi 6 stato pos- 
sibile, e per qnanto si pn6 da me debolmente comprendere, parmi di 
avere in massima parte superato il bramato iutento^. 

^Essendomi in speciale maniera a cuore, che col progresso di tempo 
non seguano nuovamente simili sconcerti infinitamente dannosi, mas- 
sime aumentandosi ogni anno nuovi oonti e nuove rendite, e per facili- 
tare ai miei successori quello studio e travaglio da me fatto per oorso 
di tanti anni neiresame rigoroso dei testamenti, capitali, frutti ed 
antiche scritture dei libri, quanto per adempire ai venerati commandi 
delli attnali lUustrissimi signori Tesorieri di Sta. Maria, i quali sti- 
marono neoessario avere sempre sotto Tocchio, compilati ed assieme 
uniti tutti li testamenti e li capitali di ciascuna Opera Pia, per potere 
ictu oculi riconoscere il coneemente di qualunque conto in loro ammi- 
nistrazione, senz' avere la pena e struscio di esaminare sulli antichi 
libri separatamente ogni partita, ^ stato percid da me formato il pre- 
sente libro diviso in due parti con li suoi indici, nella prima parte 
del quale ho esposta V origine di ogni e qualunque capitale, la disposi- 
zione testamentaria di ogni benefattore^ I'importo del suo capitale, si 
nel suo principio, come al presente, dove si trovano collocati tali capitali, 
a quanto ascende il loro annuo frutto con la specificazione, di quanto 
rende alVanno ciascun banco, deposito, a quali spese annualmente soc- 
combe ogni legato, ed in quali opere pie dev'essere annualmente eva- 
cuate il frutto, indicandone con li numeri posti ex margine la citazione 
di quella Opera Pia espressa nella seconda parte^ nella quale ho unito 
assieme il frutto separate di ogni diversa specie dei conti**. 

„%i avverta per6, che difficilmeDte potr4 dars*, che T annuo frutto 
deir Opere Pie possa essere intieramente uguale a quello da me esposto, 
poich6 ogni anno devono per necessity in qualche parte variare, o per 
diversity del fruttato, o per V avanzo della moneta, o per maggiore o 
minore rata delle spese dell' officio: ci6 non ostante piccola dev' essere 
la differenza ogni volta che li capitali non stassero infruttiferi^ e ren- 
dessero frutto uguale ai tempi presenti**. 

„Ogni inavvertenza, o abbaglio che si trovasse in questo libro, sono 
eerto che da ogni uno di buon animo mi sar^ compatito, e che non 
r attribuiranno alia volontaria mia mancanza, ma alia velleit^ del mio 
trasporto in pubblico servizio ed alia tenuity delle mie deboli forze per 
svilnppare doverosamente ogni particolare, massime avendo avuto par- 
ticolare premura, fossero un giorno prima eseguiti li comandi delli miei 
Sri. Tesorieri, dalli quali spero di ottenere benigno competimento*'. 

Iz ovoga predgovora izlazi, da prije nego je g. 1781. Marko Bo- 
skovic stao sastavljati ovu knjigu, uprava Riznice nahodila se u dosta 
velikom neredu, jer zanemarivsi ispitivanje testamenata na kojijem je po- 



Digiti 



ized by Google 



PRniJBTBE. 55 

civala sva zgrada blagijeh djela, i ne usporedivsi oporuke 8 glav- 
nicama ostavljenijem po dobrotvorima, te ne sastaTivsi kroz mnogo 
stoljeca nijedne bilanoe, dogodilo se^ da mnogo glavnica ne bi iipisano 
Q knjige, da prihodi doti^ni nijesu se razdijeljivali, ill bi Be uloiili 
dragoya^ije; nego li so dobrotvori bill naredili, budi dozna^njudi jednoj 
svrai vise, a dragoj manje, budi dopitajuci kakav zapis Basvijem drugom 
blagom djelu, nego bijase odregjen. 

Da Btane na put ovome mete2a, Bodkovic, po§to je ispitivao kroz 
nekoliko Ijeta oporuke dobrotvoraoa i radunarske knjige toliko glavnica 
i prihoda, — da ozmognu bla^rajnici imati pred o£ima obra^un svake za- 
klade, sastavi talijanski ovu knjign, razdijeljenu u dvoje. 

U prvam dijeht nacrtan je postanak svake zaklade na temelju opo- 
ruke doticnoga dobrotvora, iznoB svake glavniee kakva je bila na po- 
cetku, i kakva sada, u sto je ulo2ena^ koji joj je godidnji prihod, i 
trosak upravni, te kojijem blagijem djelima je namijenjena. . 

Ovaj prvi dio stoji u n^kom savezu s drugijem, gdje je istaknuto 
po redu svako blago djelo i svi prihodi za nj odregjeni, s pozivom na 
prvi dio, i gdje su ovi posljednji naznadeni 

Prvi dio ima ka0aio svih oporuHielja, legatara i glavnica^ ko- 
jijem je upravljala Blagajna 6. V., netodno nazvano „Indice delle di- 
sposiaioni testamentarie fatte a favore delli Sri. Tesorieri e di tutti 
li capitali, che trovansi in amministrajsione di detti Signori^. 

Drugi dio, koji po^imlje na str. 181., ima haealo svijeh hlagijeh 
djela i legatara, nepotpuno naznadeno : „Indice delle Opere Pie cotv- 
ten/ute ndla seconda parte provenienti dalli testamenti delta prima 
parte**, 

Usporegjujuc ovu knjigu Mili Bo§kovi6a, koja ne prekoradnje XVIII. 
vijek^ s drugom, koja bi saatavljena vecom stranom po njemu, i po 
sustavn prve, izlazi da ova nije bila dovrsena, da sadr2ava samo 190 
dobrotvoraca, a 153 pobo2nijeh ili inijeh svrha, — do6im druga, ka- 
snija za jednu godinu (1782.), pod br. 185 kataloga, obuhvaca 299 
dobrotvora, a 238 svrba, te dosize do god. 1586. 

Druga knjiga (Br. 158 k, 8. A.), in 8°, vezana u koii i dobro uzdr- 
2ana, nije nego dopunjak i nastavah prve (107) brez naslova, te je 
krivo naznadena u katalogu staroga arkiva j^Monti di Roma*', prem 
da se i ob ovijem radi, ali ne glavno. Ima joj 340 stranica, gotovo 
svijeb napisanijeh. Poce je sastavljati isti Marko Milli Boskovid, kako 
se vidi odmah iz prve strane na Hjevoj, gdje se dita napisano od sa- 
moga njega ^ad usum Marci Milli Boscovich^. Na desnoj se cita 
slijedece a formi uvoda : 

Jems, Maria Joseph, Anno Domini MDCCLXXXIL 

„Avendo sempre avuto sommo desiderio di potere (per quanto si 
atendono le deboli mie forze) adempire al dovere del mio ministero, 
ho considerato, che tra diversi e mold obblighi sia quasi il prime 
quelle di procnrare con totale attenzione, che le volenti dei testator! 
siano per ogni parte scropulosamente eseguite, e perci6 ho formate il 



Digiti 



ized by Google 



56 K. vojNovid^ 

presente libretto, nella prima parte del quale ho in succinto descritto 
Tordinazione di ogni capltale, la quantity del capitale di ogni conto, 
dove questi si trovano collocati, quale frutto annualmenle rendouo, et 
a quali Opere Pie viene spartito tale frutto, e nella seconda parte ho 
per ordine descritto appresso ogni di versa elasse di quelle Opere Pie e 
oonti, alii quali spettano li predetti frutti, per potere sempre il tutto 
(were sotto Vocchio". Ove posljednje rijeci, pak i one gornje ^od 
uswm Marci Milli BoSkovU** pokazuju, da je ovaj sastavio knji^ 
za svoju porabu, kako bi bolje i to(^nije izvrsio svoje zvanicne duinosti. 

Za tijem slijedi kazalo prvoga dijela pod ovijem naslovom : „Indice 
di qua/nto si contiene nella prima parte di questo libretto, trovan- 
dosi ogni partita segnata si con il sua numero, come al foglio nd 
quale n'e descritta^, 

Ovaj prvi dio obuhvaca ogledalo: 

1. Kuca i ducana zgradjenijeh poslije tresnje g. 1667. po drzavi 
glavnicama ulozenijem u Napulju u iznosu od Duk. Dubr. 143.043.3, od 
kojijeh bi prodajom izvagjena svota od Duk. Dubr. 61.205 = 12, usljed 
zakona Senata i otpusta Svete Stolice (arak 1.). 

2. Prihoda tada jos opstojecijeh glavnica u Napulju u iznosu od 
3339.23 DD. 

3. Prihoda glavnica ulo2enijeh u Rimske stedione (a. 10). 

4. Prihoda glavnica ulo2enijeh u banku Becku (a. 15). 

5. Prihoda glavnica ulo^enijeh u razne Mletacke zavode (a. 17). 

6. Dobitaka glavnica ulo^enijeh u domace nekretnine (a. 220,222). 
Dolaze za tijem imena svijeh dobrotvoraca i legatara, sa naznaci- 

vanjem doti6nijeh oporuka, glavnica ostavljenijeh, prihoda i potrosaka, 
dotjerano do god. 1856 (s. 334.). 

Drugo kazalo razlicitijeh blagijeh djela nahodi se od str. 307 do 
315, a obuhvaca ih 238. 

Kazne ruke su sve to popisale, a ponajprije Marko Milli Boskovic, 
pak njegovi nasljednioi do najnovije dobe. 

Tre6a knjiga (Br. 157 k. S. A.), takogjer in 8®, vezana u kozi i 
dobro sa^uvana, bez paginacije, sastavljena je g. 1778. po Marku Milli 
Bodkovidu, koji se ovako o njoj izra^ava odmah na pro6elju: 

In Dei Nomine Amen. 

Parte prima, 

Nel presente libretto si contiene Tesatta dilucidazione di quanto an- 
nualmente si riscuote per la Borsa Comune dagli affitti espressi al 
libro di affitti segnato I., con la distinta in seguito dimostrazione della 
spartizione di suddetti affitti a quelle opere pie, alle quali realmente 
attengono. II tutto ho ricavato dalle partite delli rispettivi debitori, e 
dal libro del ripartimento del riscosso dalli affitti per lume e direzione 
mia privata, affine con possibile esattezza possa adempire al proprio 
dovere con ridurlo in due parti, indicando con li rispettivi numeri ogni 
partita di opera pia espressa nella seconda parte^. 



Digiti 



ized by Google 



PBIMJETBE. 57 

I oTa knjiiSiea vidi se po predgovoru da je sastavljena od M. Bo- 
skovida za njegovu porabu, da uzmogne tocno vrsiti svoja duinost. 

Iza uvoda ima kazalo duinikd. opie zaklade (Borsa Comune): 
^Indiee degli debitori della Borsa Comune espressi nella prima parte*'. 
O toj opcoj zakladi natuknusmo a primjetbi pod br. 16. 

Slijede u lijepijem jasnijem pismenima etavke pojedinijeb duinika tijeb 
daceyina (205 a svemu) s naznacivaiijem zemljidta, koja optereduju, i 
blagijeb djela, za koja su odregjena, pozivom na staro ^l^o di affUti^ 
i na j^libro di ripartimento^ . 

Za tijem dolazi „Parte seconda^^ pred kojom se cita ovaj uvod: 
^Avendo nella prima parte dilueidato ed esposto con possibile chia- 
rezza totti gli affitti attinenti alia Borsa Comune eon avere sotto di 
eiaficheduna partita esattamente espresso, e dimostrato, a quali conti 
di opere pie attiene tale affitto, nella seconda parte si contiene la di- 
visione separatamente fatta degli predetti affitti con la dimostrazione, 
a quanta somma ascende T annuo frutto di ciascbeduna delle predette 
Opere Pie, con la citazione fatta con diversi numeri della partita della 
prima parte, da dove deriva 11 suo frutto, le quale divisione ascende 

a ipp. 3296 : 5 : 4 

piii per diverse partite „ 66:4:15 

ipp. 3362 : 9 : 19 

Takijeb blagijeb djela, ili da bolje re6emo^ takijeh namjenjenijeb 
svrba, u koje se imada liveli uloziti, ima 126. Izmegju 125. 1 126. 
stavke sbrojeni su liveli pojedinijem svrbama dopitani, kaji iznadaju 
usljed tadnije brojitbe samoga Boskovica na ipp. 3385 : 6 : 19. Kasnije, 
kako se vidi iz j^Registro Genercde**^ uzrasla je svota na ipp. 3691. 

Poslije toga slijede u dva arcica neke vijesti, ti6uce se stavaka op- 
cenite Boklade (Borsa Comune), koje je BoSkovic iz Btarijeb knjiga 
izvadio : ^Diverse notieie attinenti alii conti della Borsa Comune^ 
ricavate da me dagli antichi libri esistenti in Tesoreria, 

Svrsuje knjiiica kazalom zadu£bina, sadr2anijeb u drugom dijelu : 
^Indice delle Opere Pie contenute nella seconda parte^. 



Trud M. BoSkovica kod sastavljanja knjige pod br. 158^ kako i 
onaj Jakoba Betondia, koji je prepisao dodatak toj knjizici, bili su na- 
gragjeni po blagajnicima dne 23. Maja 1782.^ kako se vidi iz slijede^e 
biljeske, koja se 6ita u dnevniku pod br. 121 staroga arkiva: 

„A 23. Maggio 1782, Cavati dalla Borsa delle Epitropie du- 
cati 127.16, di che diicati 113.30 (okolo 60 for. a. v.), dati a 
Sr. Marco Milli Boscovich per il suo travaglio fatto per il noto 
libretto, in cui ha epilogato in buon ordine tutti li capitali e frntti, le 
disposizioni testamentarie ed altro che esiste al libro maestro di Teso- 
reria, e Ducati 13.26 dati a Sr. Giacomo Betondi per la trascrizione 
deir aggiunta al detto libretto Due. 126.16". 

Kako sam obaznao, ovaj prezaslu^ni dinovnik^ posto pogje u miro- 
vinu, nastani se na svoje imanje u Dolima kod Stona, gdje se nahodio 
jo§ g. 1825., i po svoj prilici tamo je i umro, ostavivsi jedinu k<5er 



Digiti 



ized by Google 



58 K. vojNovid, 

Margarita, udatu za pok. Gjiva Vlajki, ogranak stare gragjanske Du- 
brovacke obitelji. 

Bo§kovi6eva knjiga o livelima i o y^Borsa Comune*" dozivlje nam 
u pamet tri vrste osebujnijeh prihoda riznice 6. V., koje jo5 opstoje: 

1. Spomenute dace ili livelli, koje bi oponi6itelji za pobo2nu svrhu 
nametnuli stanovitijem nekretninama, tako da bi prijanjale ovijem, koji 
god bio njihov posjednik. Ovo bi se na dva na^ina dogngjalo : ili bi 
oporuditelj naredio svome nasljedniku, da ima, uzmimo, svake godine 
platiti iz dobara njemu ostavljenijeh zakladi za otkup robova 10 Du- 
kata, — ili bi ostavio n. pr. Maloj Braci glavnica od 200 dukata, u 
ime kojijeh ba§tinik bi imao platiti iz dobara njemu ostavljenijeh fra- 
trima deset godisnjih dakata dobitka za mise. U jednome i u drugome 
slucaju svota ostavljena opteretjivala bi doticna dobra, a nasljednik, koji 
god bi poslije njega dodo u posjed istijeh, bio bi du2an placati dacii 
doticnoj zakladi ill legatara. 

Takijeh livela jos ima roalo. Od starijeh knjiga liyeU imaju u 
Starome arkivu zavoda dvije za razdobje 1814 — 1856. Otkupljuju se 
dvadeseterostrudnom uplatom prvobitne dace, 1 to sve desie^ tako da 
se moze predvigjeti, te ce ih u nedaleko vrijeme nestati. 

2. Vjekovjedni najam (affiUanza perpetua) po zakonu od god. 
1783., a takijeh ima neotkupljivijeh glede onijeh kuca i ducana, ku- 
pljenijeh poslije tresnje od god. 1667. prodajom glavnica, uloienijeh u 
^arrendamenta di NapoU**^ — i otkupljivijeh uz dvadeseterostrudnu 
uplatu prvobitne najamnine, koje optereduju nekretninc u teritoriju 
republike, a i ove malo po malo otkupom isdezavaju. 

3. Vendite censuarie^ neka vrst kupoprodaje prihoda, kojom bi se 
pokrivao zajam na kamate, koji se u staro doba drzao da je bez- 
uvjetno po Evangjelju Dcdopudten. Vendita censuaria sastojala je u 
tome^ da bi pokriveni mutuant kupio od pokrivena mutuatara stano- 
vitu rentu na neizvjesno vrijeme uz uplatu glavnice osigurane stano- 
vitom uekretoinom, i)od uvjetom, da bi mogo prodavalac prihod4 (mu- 
tuatarl u svako vrijeme otkupiti rentu povratkom glavnice. I ovaki prihodi 
otkupljuju se povratkom uzajmljene glavnice^ a to se zbiva u novo 
vrijeme cesce, tako da ce i ovijeli pogodaba s vremenom nestati. I 
„affUanJse perjyetue^^ sklopljene po zakonu od g. 1783., i ^vendite 
censuarie^ iraadu historicko-pravnu vrijednost^ te s toga dr2im za shodno 
uavesti primjer jedne i druge pogodbe, izvadjene iz staroga arkiva 
Blagoga Djela. 

A, Vjekovjecni najam (affiUanza perpetua). Estratto dal Libro 
delle Vendite delta gia cancelleria di Ragusa dal 1794, foglio 37. 

Die XVIII. Julii 1794. 
„1). Nicolaus Pauli de Gozze, D. Clemens Aloysius Petri de Sorgo, 
et D. Franciscus Augustinus Matthaei de Ghetaldis, DD. Thesaurarii 
Sanctae Mariae Majoris hujus oivitatis, tanquam haeredes testamentarii 
qm. Catharinae Matki (/iulinovieh et in testamentis Notariae de 17 fo. .. 
spote titfdo et locationis nomine duraturae in perpetuum, et cur- 
rero jam inceptac a die Xlll. currentis meusis et anni ad pubblicum 



Digiti 



ized by Google 



PBIMJBTBB. 59 

ineantnm factum plnribas diebuB et horis per Antonium Novi Riyerium 
et pnbblicam praeconem per loca solita et coDtueta civitatis dederant, 
loeaverant et ad annuum affiotnm in perpetuum concesaerunt, prout 
dant ete. Frannae uxori Matthaei Ban absentia ab hoc dominio, prae^ 
senti et cum aaaensu voluntate et interventu Petri Ivicb, et Gregorii 
Paulovich suorum tutorum, ac vigore libertatia illnatriaaimi ac excel- 
lentiaaimi Minoris Consilii ipsi propterea praeatitae sub hodierna die 
fo. 225 a me yisae, ac lectae conducenti et acceptanti pro se, suisque 
haeredibus et successoribus, eoque vel eis, cui, seu quibus jus suum 
deinceps dare et transferre voluerit, stipolanti et acquirenti, totas duas 
domus de jure praedictae haereditalis positas in suburbio Pillarum 
pod ^edgniem putom, quorum altera fuit hactenus habitata a Petro 
Radulovich et altera ab Helena uxore Marci Gomplita cum omnibus 
earumdem juribus, usibus, actionibus, attinentiis et pertinentiis nniyersis 
francas et liberas ab omni debito, obbligatione et angaridio exceptis 
annuls g. (grossetis) XXX persolvendis Venerabili Monasterio Sanctae 
Clarae,* quas dicta conductrix ageus cum assensu ut supra et vigore 
suprascriptae libertatis a me iterum visae ac lectae assumit super se, 
et super suis haeredibus jnxtaque dictarum domuum notissimas confines 
qui hie semper pro expressis et appositis habeantur et intelligantur, ad ha- 
bendum, tenendum, gaudendum, utendum, fruendum, perpetuoque possiden- 
dum, ac faciendum quidquid fieri solet de rebus locatis in perpetuum ad 
plenum, et hoc pro annuo affictu ducatornm quadraginta et g. XXII 
de gg, 40 pro ducato ad dictum pubblicum incantum plus aliis ob- 
lato et invento, quem dicta Frana agens cum assensu ut supra et vi- 
gore suprascriptae libertatis a me demum visae ac lectae &e obbligavit 
et obbligat per se suosque haeredes persolvere in perpetuum DI). DD. 
Thesaurarils hoc modo, videlicet: quod tota ilia portio suprascrijj^ti 
afBctus, quae decurrerit usque ad totam diem ultimam Decembris pro- 
ximo venturi debeat prompte persolvi dictis DD. Theraurariis per totam 
eamdem diem ultimam Decembris, et sic deinceps in posterum totus 
integer dictus annuus afBctus debeat in perpetwwm quotannis per dictam 
conductricem, ejasque haeredes, et successores prompte per totam dictam 
diem ultimam Decembris. Quod si forte non fecerit, vel non fecerint, 
debeat vel debeant a dictis DD. Thesaurariis indebitari et deferri toties 
quoties ad Excellentissimum Minus Consilium una cum aliis debitoribus 
qui prompte non solvunt Dohanam, et a dicto Excellentissimo Minori 
Consilio cogi possint ad solutionem affictus non soluti una cum eis 
4. (quarto). Hoc insuper inter dictas partes fuit expresse conventum, 
quod a dicta conductrice debent dictis DD. Thesaurariis persolvi pro 
dictis DD. Thesaurariis pro dictis duobus domibus ipsi ut supra locatis 
una vice tantummodo ducatorum centum de grossetis 40 pro ducato, 
praeter annuum affictum superius expressum, quam summam dicti DD. 
Thesaurarii statim ac sponte contenti confessi sunt se habuisne, et re- 
cepisse a dicta Frana conductrice quam propterea quietaverunt et quie- 



♦ Evo primjera livela od godiSnjijeh 30 groSeta (okolo 15 n. a. v.), koji op- 
teredivahu ovu kudu na korist samostana Sv. Klare. 



Digiti 



ized by Google 



60 K. VOJNOVK^, 

tant in forma. Declaraverunt insuper iidem DD Thesaurarii se habuisse 
et recepisse a suprascripta Frana ducatos septem et g. XXXV de g. 40 
pro dacato pro saldo affictuum dictarum domuum, decursorum usque ad 
Bupracitatam diem XIII. currentis mensis, videlicet duoatos duos et gg. 21 
pro domu tenta a Petro Radulovicli et reliquos dueatos tres et gg. 14 
pro ilia quae habitata fuit ab Hellena Marci Complita, quos ducatos 
7 g. 35 dicta Franna dixit^ solvisse de propriis animo rehabendi a 
dictis Petro et Hellena hnctenus conductoribus dictarum domuum, et 
propterea diet! DD. Thesaurarii earn quietaverunt et quietant in forma, 
eidemque cesserunt sua jura contra dictos Petrum Radulovich et Hel- 
lenam Marci Complita respective, et hoc juxta tenMrem apoliticae liei- 
tationis. Quia sic . . 

Val annul Due 40: 22." 

B. Kupoprodaja jn-ihoda (Vendita censuaria). Extratto dcU Libro 
delle Vendue della pubhlica cancellaria di Ragusa del 1802 fo 104. 

Die VIII. Februarii 1803. 
,,D. Nicolaus Maria Matthaei de Gradis et D. Petrus Ignatius Jo- 
annis Francisci de Sorgo Oonservatores bonorum Nicolai Coporcich de 
Giuppana absentis ab hoc dominio agentes vigore libertatis illustrissimi 
et Excellentissimi Minoris Consilii ipsis propterea praestiti sub die 
XXIX. jannuarii proxime elapsi fo. 81 a me visae et lectae, sponteo 
titulo et venditionis nomine jure proprio dicti Nicolai et in perpetuura 
(salvo tamen infrascripto pacto de quandocumqtie redimendo) per 
dictum Nicolaum ejusque haeredes^ et successores dederunt, vendide- 
runt, tradiderunt, atque transtulerunt prout dant quondam D. Michaeli 
Mathaei de Zamagna et D. Sigismundo Matthaei de Gradis majori 
paHi DD. Tbesaurariorum Sanctae Mariae Majoris praesentibus, et ac- 
oeptantibus pro dicta eorum Thesauraria, eoque vel eis, cui seu quibus 
jus snum deinceps dare et transferre voluerint stipulantibus, ementibus 
ct acquirentibus totum annuum censum ducatorum quatuor cum di- 
midio de grossis 40 pro ducato, quem dicti venditores ab hodie in 
posterum deccurrendum, et quotannis^ ut iuferius dicetur, persolvendum 
ad rationem quatuor cum dimidio pro centum in anno pro summa ca- 
pitali similium ducatorum centum de grossis 40 pro dueato imponunt 
atque constituunt, et insuper tota domo nova de ratione dicti Nicolai 
cum borto et terris positis retro dictnm domum, quae domus et terrae 
existunt in dicta insula in Luka, et quae terrae extenduntur usque ad 
cacumen mentis, super quibus terris existunt biscentura circiter plantae 
olivarum cum omnibus juribus, usis, atinentiis et pertinentiis universis 
franca et libera ab omni debito, obbligatione et angaridio, nee non 
omnibus suis terris positis in Svetilia et in Dolina^ quae terrae jam 
censitae sunt suprascriptis DD. Thesaurariis in venditionibus Cancel- 
lariae de 1794 fo. (folio) primo juxtaque sues notissimos confines, qui 
hie semper pro expressis et appositis habeantur et intelligantur, ad 
dictum annuum censum ut supra constitntum habendum, tenendum, gau- 
dendum, utendum, fruendum perpetuoque (salvo tamen infrascripto 
pado de quandocumque redimendo) possidendum, aliis dandum, do- 



Digiti 



ized by Google 



PRIMJBTBR. (5 1 

Dandum, vendendam, et quomodolibet alienanduoa, ad faciendum omnem 
et quamcumque dictorum DD. Thesaurariorum, eoromqne id dicto offieio 
snccessorum voluntatem^ tamquam de se propria ad plenum. Et hoc 
pretio foro et mercato Ducatorum centum de grossis 40 pro ducato 
quos statim ac sponte D. dicti conservatores, venditores agentes yigore 
supradictae libertatis a me denuo visae ac lectae content! et confensi 
sunt se habuisse et recepisse a dictis DD. Thesaurariis solventibus de 
pecuniis dictae eorum Thesaurariae pro Integra totalique solntione et 
satisfactione totias pretii praesentis venditionis, quos propterea quieta- 
verunt et quietant in forma, promiseruntque inaaper praedicti vendi- 
tores agentea vigore supradictae libertatis a me iterum visae et lectae 
sub obbligatione bonorum omnium dioti Nicolai Goporciob, praefatos 
DD. Tbesaurarios emptores eorumque in officio successores manutenere 
et coDservare indemncB eosque in omni judicio et extra a quocumque 
damno et molestia, et a quibusvis praesentandis tueri ac deffendere. 
Hoc tamen pacto solemni stipulatione inter dictas partes invito et val- 
latOy quod quandommque nullaque data temporis praescriptione 
praedictus Nicolaus ejusque ha^redes et successores possit et valeat^ 
possint et valeant praesentem venditionem redimere et fra/ncare, 
previa tamen solutione et effectiva exbursatione ducatorum centum 
capitalis una cum ea census portione quae tunc temporis esset nan 
soluta, quibus demum solutis et integre satisfactis statim praesens ven- 
ditio sit nulla nulliusque valoris, cassarique et depennari debeat, ac si 
facta non fuisset. Pactum quoque inter dictas partes fuit expresse initum 
et vallatum, ut ea portio census quae decurrerit per totam diem ul- 
timam Decembris proximi venturi debeat persolvi suprascriptis DD. 
Thesaurariis emptoribus sub dicta die ultima Decembris praedicti, et 
sic in posterum totus integer praedictus census usque ad francationem 
praesentis venditionis persolvi debeat quotannis sub die ultimo De- 
cembris praefatis DD. emptoribus a suprascripto Nicolao vel ejus hae- 
redibus et successoribus Quod si forte non fecerit vel non fecerint 
prompte ut dictum est, debeat vol debeant toties quoties indebitari a 
dictis DD, Thesaurariis et deferri ad Excellentissimum Minus Consilium 
una cum aliis debitoribns qui prompte non solvnnt dohanam, et a 
dicto excellentissimo Minori Consilio cogi possit vel possint ad soln- 
tionem census non soluti una cum ejus quarto quia sic . . . Valoris 
dncatornm 100.** 

U starom arkivu Blagog Djela ima registar starijeh vjekovje^nijeh 
najamnijeh ili zakupnijeh pogodaba, koje podimlju od godine 1813., a 
vendite censuarie imadu svoj registar, koji po^imlje s god. 1812. 

Sad naravno privremene najamne ili zakupne pogodbe zamjenjuju 
vjekovjecne, a mjesto ^Vendite censuarie^ ima obi^ajnijeh zajamnijeh 
pogodaba. 

Bastije i zaklada Kristovijeh siromaka (Poveri di 

Cristo). 

^* Kad se republika, povecavsi svoj teritorij Konavlima, latiU diobe 
doticnoga zemljista, sve^anijem nadinom prizna, da je Bog vrhovni go- 



Digiti 



ized by Google 



62 K. voJNOvid, 

spodar sve zemlje, te zakonom od 25. Febrnara 1427. pokloni jedna 
desetinu dobivenoga zemljista Bogu Svemogu6emu („de dando omni- 
potenti Deo unum decenum integrum prout datum fait in alia parte, 
sed non habeat partem in Obod, et cum hac additione quod antequam 
sortes ponantur nostra Dominatio deliberet in quo loco debet esse dictum 
Decenum cuicumque voluerit. L. V. e. 214"). Ovaj dio bi opredijeljen 
blizu crkve Sv. Gjura i u Uskopju, gdje republika poatavi bosanske 
fratre, pribjegle od turskog zuluma, da ustroje manastir sa 2upom, 
kojoj dopita 200 ipperpera godisnjijeh prvo u Sv. Gjuru, a kasnije 
(g. 1429.) u Sv. Martinu^ a tri svjetovna zastupnika, izabrana za 6 
godina po Velikom Vijecn, imala su upravljati prihodom one desetine 
za nzdrzavanje fratara i crkve^ (Rad Jagosl. Akad. knj. CVIII. istoga 
pisca.) 

Zemlje posvecene u Primorju i u Eonavlima Svemogucemu, te po- 
vjerene upravi Kiznicara G. V., da im obrate prihode u potpora 2np- 
nicima i franovcima^ koji su bili toliko zasluzili razprostranjenju kato- 
licke vjere u onijem predjelima, — zvale su se Bastije, a bilo ih dvije, 
bastija konavoska, u koju su spadale zemlje, leiece u Popovii^ima, u 
Donjoj Gori i u Uskopju, i bastija Primorska sa zemljama Ie2e6ijem 
u Liscu i u Dolima. Godidnji njihov prihod teko bi u tako zvanu 
„Bor8a dei poveri di Crista^ (ZaUada Kristovijeh siromaka) na 
korist 2upnika i franovaca, nastanjenijeh u Dubrovniku, u Konavlima, 
u Cavtatu i u Sianom. Tijem zemljama su upravljali izravno Rizni^ari, 
ili bi jih dali u zakup, a prihod im bijase pod koncem proiloga vijeka 
od Dubr. Duk. 1230 ili 635 fior, i 30 kreutzera C. V., kasnije pod 
austrijskom vladom usljed dra2benijeh zakupa naraste im prihod do 
fior. 1719:26^ koji bi se predavali vjerozakonskoj zakladi, a u ime 
njezino kao predujam crkovinarstvu (fabriceriji) Stolne Crkve i Sv. 
Vlaha. Konavoska bastija bi prodana g. 1879.— 1882. za 17.502 fior., 
a Primorska za 8342 fior. Prihodi ovijeh glavnica teku n vjeroza- 
konsku zakladu (fondo di religione) , kako i oni posebne glavnice od 
1455:34 Dub. Duk., jednakijeh fior. 738: 52 V^ G. V., stvorene po Bla- 
gajnicima pod koncem pro§loga stoljeca vecom stranom prodajom drva 
onijeh dobara i globama placenijem po kmetovima doticnijem radi ne- 
ovlastene sjedbe drva (Rg. 171, 229). 

Zaklade Crkvama. 

*• Jos XIV. vijeka Mdra Gucetica utemeljuje nadarbinu Sv. Marijo 
u Bosanci uz posebni zapis za katekizaciju u istoj crkvi, a istoga vijeka 
Filip Martina MencetiSa osnuje kapelu Sv. Ivana i Sv. Martina u 
Gruiu (L. A. M. s. 121, 122). Mdro Nikole Kaboga ustanovljuje 
g. 1630. nadarbinu za novoga 2upnika na Mrcini (ib. s. 95). Ivan 
Andrije Eestida oatavlja g. 1651. glavnicu od Dub. Duk. 2300, da 
se zgradi crkvica u Zatonu, i da se prihodima ob^krbi svecenik (ib. 
8. 16 — 19). Nikola Brauti, hisiknp od ^Msme (in partibusjy Ijopw- 
gjanin, ostavlja g. 1662. glavnicu^ da se prihodima zgradi kapela u 
znpnoj crkvi Sv. Marije od Snnja na Ijopudn (ib. s. 1 1 8). Ardgjakan 



Digiti 



ized by Google 



PRIMJBTBE. ()3 

Bmja GjorgjUy koji je poslije potreaa od g. 16G7. uprayljao jakom 
rukom dijecezu, zapisuje god. 1686. dvije tretine svojega bica (Dubr. 
Dnk. 50 582), da se zgradi u stolnoj crkvi krasna i mramorima bo- 
gata kapela Sv. Bernarda (ib. s. 321). Don Marko Vlajki ostavlja 
g. 1760. RizDidarima glavnicu, da se ustroje dvije 2upe a gradu. Ali 
posto bi zaustavljeno uregjivanje 2up& po odluei Senata, dotidni 
pribodi, dok dogje dopust iz Rima, imali su \6\ na podporu drugijeh 
zupa (ib. 8. 101). Sci>o Luke Pucida testamentom od g. 1772. ostavija 
zapia, da Don Niko Feri6 a dragijem svecenikom obavlja misije i kate- 
kizaciju cijelom drzavom kroz 50 dana, i tako unaprijed perpetuis 
tempofibiM (L. A. M. a. 121). Mato AndroviS ostavija g. 1793. 
jedna dvanaestina svoga velikoga bica, da se uvede kapelan za staro- 
davne Tri Crkve na Boninovu, koji ce ih sluiiti i voditi duhovnu pastvii 
familijii, koje su u onoj okolici. Ova nadarbinu osvojila vlada nedavno 
za dudobri2niitvo PilH. Ali stvar nije jo§ svrdena (Rg. Vol. I. b. 240, 
Vol. II 8. 353—362.) 

Zaklada oku^enika (Borsa degli appestati). 

** Giunio Luka BuniS svojom oporukom od g. 1494., i Miho 
Giunio Bunid onom od g. 1528. odrediie glavniou, cijem plodovima 
imao je bit! opskrbljen svecenik, koji bi duhovnu pomoc pru2io oku- 
zenijem u vrijeme kuge. Olavnica, umno^ena najamninom neke Nervine 
kuce u iznosu od Dub. D. 735 : i, bi zvana jsaklada okuienikd (horsa 
degli appestati)^ te ulo2ena na 37o u dubrovacku kovnicu (zecca) do 
g. 1790. proizvede lijepi kapital od 37.804:6 D. D.. koji po naredbi 
Senata bi dozna^en Tributarskoj skrinji (Cassa del Tribute) [gdje bi 
se eknpili na vrijeme novci, koji bi se slali Porti u ime tributa] ali 
uz izjavu, da je taj novae dosao od zaklade za oku2enike, za koju je 
vlada jam^ila do iznosa od 7000 D. D. Glavnica tribufarna uzraste do 
DD. 131.786:1, koji spadose zadnjih godina republike na 51.687 D. 
usljed svakojakijeh gubitaka, navlastito usijed nametnutog francoskog 
zajma od 60.000 franaka. Austrijska vlada naredi g. 1825., da ova 
tako umanjena svota, jednaka 26.705 iior. C. V., bude doznacena du- 
brovadkijem bdnicama. (L. A. M 143, 144 — Rg. 224.) 

Zaklade crkvama dubrova^kijeh naselbina na istoka. 

^^ Ivan Pasfirevid u svome testamentu od god. 1620. ovako nare- 
gjuje: „Takogjer ostavljaro u Gospu ovdi u Novom Pazaru, da se 
pogradi i napravi grosi tristotine, takogjer u istu Gospu u Novome Pa> 
zaru ostavljam dvije tisuce grosa, da se dadu na Mont (naime da se 
ulo2e u nov6ane zavode u Italiji) kako Sveta Mati Crkva zapovijeda 
(glede kamata), i slu^it kristjanom vazda. Takogjer gospodi Tesavrierom 
Dubrovackijem ostavljam tisacu grosa, da ih razdijele na uboge i po- 
trebna mjesta, gdje njim bolje uvidi". 

Luka Pasarevid Ivanov, slijedeci primjer ocev, ostavija, da ^/j 
glavnice od DD. 601:21 budu ulozenc za kapelana Novopazarskoga, 



Digiti 



ized by Google 



(54 K. vojNovid, 

postu 8U Be bill plodovi umnozili, jer ga nije bilo od mnogo godina. 
(lb. a. 55, 123.) 

Zuamenita je oporuka Petra Nikola PetruSana od 16. Maja 1601. 
u Soiiji sastavljena: ^E del restante di miei beni voglio che si cavi 
ducati diecimilla, quali voglio che dalli Sri. Mercanti Raugei, che sa- 
ranno in Soiia, siano posti sopra I'entrate in Italia in loco dove a 
detti parer^ Tasufrutto de* quali voglio che iMUmi Signori Tesorieri 
riscodano^ anzi voglio che dell! dacati dleci milla debbano li detti mer- 
canti provvedere a detti Sri. Tesorieri, li quali prego, che voglino po- 
nerli sopra V entrate d' Italia per V usufrutto dei quali li prego, che 
voglino provvedere ogni anno in Sofia alii detti mercanti ragusei con 
ordine si debbano spendere nella capella di S. Maria di Puriiicazione 
per oglio nolle lampe quotidianamente, e case che qui in Sofia man- 
casse la Ghiesa de' cattolici per qualche accidente, voglio che dalli usu- 
frutti siano spese per oglio in Ghiesa a S. Maria Maggiore (u Gospi 
Velikoj) a Raugia perpetuamente.^ I zbilja joS se gori ulje u stolnoj 
crkvi Gospe Velike u Diibrovniku od te zaklade. (Ibid. a. 116.) 

Trojan MUovctc u svome testamentu od g. 1642. kafe: „Ostav- 
Ijam u crkvu reala sto, velju talara sto, da se imaju dati na cens 
(dobitak), da se ne mogu dignuti za potrebe od Golonije nego sigurnijem 
zalofiTom, da ih g. trgovci dadu 5%, da $e svaico godiSte napravlja 
ograda od naiega groblja od Sofije^ moleci moga epitropa, da im 
rece, da tako observaju, i dineci da upisu u libro od Golonije**. 

Nestalo naselbine Sofijske, i tako ne bi mogu6e izvriiti zapisa. (lb. 
a. 95.) 

Zaklada za dumne. 

^^ Dvije zaklade su ustanovljene za dumne bolesne i potrebne od 
osam manastira, cetiri u ob(^e za dumne od osam manastira, dvije su 
za dumne Sv. Klare, a dvije za one Sv. Marije od Kascela (8, Maria 
di Castello), jedna za dumne vladike siromasne, jedna za duinne uboge 
u opce, jedna za dumne Piggocare Presvetoga Trojstva u Sipanu, a 
jedna napokon za dumne tretoredne S. Nikole kod stolne crkve. (L. 
A. M. passim.) 

Zaklade maloj bradi. 

^^ BIjade postalo tesko, a koji put gotovo nemoguce Maloj Braci 
utjeravanje dobitaka, livela, najamnine, sto su im dugovali treci po 
naredbi pokojnijeh oporu^itelja, ^ija poboina volja nijo se dala izvr- 
sivati. Dosko^ise tomu Malobradani, poIti6ivsi, da im se prime uprave 
blagajnici G. V., koje staviSe kao svoje punomo^nike, a to prvi put 
g. 1784., kad kroz svoje samostanske zastupnike izrucise vas svoj 
imetak blagajnicima G. V., Ivanu Nikole Sorgocevida, Franu Saba Ra- 
njine i Antunu Luke Gudetica, koji preuzese du2nost sve njihove tra^bine 
utjeravatl, da ne bi se osujetila volja pobo2nijoh opornditelja. Glavnice 
izrucene tadar iznosile su DD. 57.346, gr. 34, smanjenijeh usljed Steta 
pretrpljenijeh od nekijeh nekretnina na DD. 53.574 : 46, a poviSenijeh 
usljed novog legata od DD. 1600:30 na DD. 55.041. (Vaccheita de PP. 
di 8. Francesco di Ragusa, uvod. S. A. 0. P. i Rg. s. 154, 233, 234—321.) 

Digitized by VjOOQ IC 



PRIMJTBTBE. 05 

Isusova^ke i skolopske zaklade. 

^^ Sve glavnice ukinute Jesusovacko druibe ulozene u Rimu, Sieni 
i Palermu dogjose u drzavne ruke, a glavnice Siene i Palerma bjese 
prodane. 

Glavnica ulo^ena u Kimu iznasala je DD. 65.666^ ona u Bedu DD. 
3568 : 39, u svemu DD. 69.234 : 39 b godisnjijem prihodom od DD. 
1910. Dobitkom ritnRke glavnice biie opskrbljeni oni Jesusovci, koji 
811 se nasli ii DuhrovacJcom CoUegiu, kad bi nkinut red, a ti bijahu 
Dm. Ivan Bassegli^ Dm, Tomo Tudisi, Dm. Orsat Sorgo^ Dm. 
Ivan Marija Mattel, glasoviti erudit, Dm, Baro Bettera, 8vi Du- 
brovcani, i Italijanac Dm, Carlo Budardi, u razlogu od DD. 172:2978 
svakomu, a pomocnik brat Raniero Tabani dobi DD. 124 : 20. BijaSe 
86 obratio i slavni Boskovic da bi dobio tu alimentaciju, ali ne bivsi se 
nasao « Collegiu kad bi ukinut red, ne bi zadovoljeno njegovoj molbi. 
Preostatak dobitka rimske glavnice bi doznacen Skolopima usljed istoga 
zaklju^ka Senate od 18. Februara 1777. 

Osim toga bi naregjeno SenatokonsuKima od 18. i 22. Feb. i. g. 
da se imadti dopiteti Skolopima, koji preuzese Jezusovacki kolegij, svi 
prihodi Clasd-eve zaklade, kojom je upravljala bratovstina S. Antuna, 
dok se ne bude dobio otpust iz Rima, ili ne bude podignuto Sjeme- 
niste po Clasci-u zapisano, tekogjer svi prihodi zapisa Budislavica, 
dok ne bnde podignut „t7 Collegia Budislavich Ortodosso"^ napokon 
svi prihodi Vlajkieva zapisa (gledaj notu 42). Sve moje nastojanje, 
unici u trag Clasci-evom i Budislavidevom zapisu, koji su imali svrhu, 
ustrojiti u Diecezi sjemeniSte, izjalovl se. 

Zanimivo je vigjeti na kraju ovijeh podataka od L. A. M., da go- 
disnja potpora, koju su Skolopi dobivali od Republike, iznasala je samo 
2834:18 DD., kojijem se provigjalo uzdr^avanju crkve i kolegija, 
opskrbljivanju osam ucitelja, knjiznice i putnijem troskovima. (L. A. 
M. 8. 147—149.) 

Zaklade za uboge. 

*• Blagajnicima bilo je slobodno podupirati po svojoj savjesti siro- 
make, samo sto zakonom od 15. Marta 1456. (L. V. Cap. 469) bi 
im zabranjeno dijeliti milostinju tugjincima s iznimkom ubogijeh hodo- 
casnika iU putnika, ili onijeh, koji utekose iz ruku nevjernik^, a to 
do deset perpera svakomn, jer da ima toliko siromaka u drzavi, da 
ne manjka nigda u gradu komu dijelti milostiuju: ^salvo reservando 
a poveri peregrini et viandanti^ et ad homini, li quali fosser fug- 
giti da man de infedeli, alii quali habbiano liberty dar da ipp. X in 
gioso per nno. Et questo perch^ la terra nostra ha tanta moltitndine 
de poveri homeni, che non manca mai quelli alii quali se possa in essa 
citta nostra dar elemosina de ogni sorte". (L. F.) 

^^ Do godine 1782., dokle dopiraju podatci Mili-BoSkovicevijeh zr- 
cala, brojilo se sto i sedam zaklada za siromake. Od ovakijeh vrela 
Blago Djelo je pobralo god. 1892. i predalo Dobrotvornome Zavodu 
fior. 2977, n. 38, da se razdijele: 

R. J. A. cxxvii. 5 



Digiti 



ized by Google 



66 K. vojKovid, 

a) megju siromake u ob6e for. 2457:77 

b) megju siromake od bivsijeh svjetovnijeh bratov- 

gtina (Antonin4 i Lazarina) „ 1370:11 

c) nbo^Dioi na Pilama „ 147:50 

U svemu .~ for. 297?:38 

Zaklada za udatbene potpore. 

^^ Sada 8u ostale zaklade za podje^'ivanje potpore prigodom vjen- 
danja djevoj^ica iz plemidkoga, gragjanskoga ili pu^koga staliSa, rogje- 
nijeh u Dubrovniku od oca, koji se rodio u teritoriju bivse republike, 
a ima svoje stalno pribivaliste u gradu ili u predgragjn. Tako god. 
1892. bi razdijeljeDo djeyoj6icama vlastcoskijem fior. 1592 : 73, onijem 
od drngijeh stali§a fior. 2702 : 2. Prihodi zapia& za regjenje dnmana 
izru^uju se sada vjerozakoDskoj zakladi. 

Slobodni prihodi (entrate libere). 

^* Zakladno pismo blagajnika od 16. Maja 1758., i potvrda Senata 
od 20. Maja i. g. nalaze se u Libro della Fondazione toiiko puta 
citiranome. Nastojanjem blagajnika u tekstu spomenutijeh bi sakup- 
Ijena giavnica od DD. 156.826:30: 20, ulozena ponajvise u inozemske 
nov£ane zavode u Rimu, u Be6u, u a/rrendamente Napuljske, u depo- 
site Mleta6ke, i u nekretnine privatne, odkle se pobirao prihod namje- 
njenijeh 6000 DD. (L. A. M. a. 134, 135.) 

Osim toga kainje bise stavljene na raspolo^enje Blagajnika za neko 
vrijeme u istu svrbu tako zvane entrate libere^ oni naime slobodni 
prihodi stanovitijeh zapisa, iSto bi oporuciteiji prepustili Blagajnicima, 
da ib upotrijebe po volji u poboi^ne ciljeve, a oni bi to u^inili budi na 
potporn vjen^anijeh para ili na zaregjenje dumana, budi za milostinju 
siromaka, a naj^esce za bonieu Kristova Doma. G. 1803 svota skup- 
Ijena od tijeh slobodnijeh prihod a bi obracena u glavnicn, ulo2enu u 
domace nekretnine, te je iznadala DD. 3634: 16 V4 (Rg. 222). U zr- 
calu Milli-Boskovica od g. 1781. nahodimo, da su Mobodni prihodi 
(entrate libere) tada opstojeci iznafiali 1445: 15 DD.^ a potjeoali su od 
raznijeh opornka Marka Puoica, Bobalica Jakoba i Frana, Mare Eu- 
nice, Margarite Eaboiinice, Mara (Marina) Buce, Mara Lukari6a i Ilije 
Radana. (L. A. M. a. 200.) 

^' Ovi zakon od 4. Marta 1790. uzakonjuje, da tako ka2emo, po 
prvi put treci razred pu^anstva, onoga dijela naime, koji nije spadao n 
povladteno gragjanstvo, te udara diihom novoga vremena. Djevojdice 
ovoga najni^ega razreda, zakon ih zove djevojcicama tredega stcdiSa 
(zitelle del tereo ceto)^ te njima u korist ustanovljnje: „Che li rima- 
nenti Ducati mille debbano annualmente essere divisi aequis portionibus 
tra le zitelle del terzo ceto della eitt& e borgo, cbe ciascun anno si 
maritassero, con dichiarazione che lo sposo non sia obbligato alia re- 
stituzione della dote che rieevesse, come si 6 prcRcritto per le doti delle 
zitelle nobili e cittadine". Ima dakle djevojcica vlasteoskijeh, gragjan- 



Digiti 



ized by Google 



FBDOBBTE. 67 

Bkijeh, i od trccega staliia. Sve sudjilnju u nzivanjii zenitbenijeli pot- 
pora: mu^evi vlasteoskijeh i gragjanskijeh 2ena imadu n slu^aje- 
vima, propisaDijem po civilnome zakonu povratiti prciju, do^im oni ienk 
od trecega staliga, vjerovatno radi malenkosti miraza, nijesu na to 
dDiai. (P. S.) 

^^ £vo molbe na Senat Pa vie pok. M&ra Anttina Brnje Eaboge 8 do- 
ticnijem zak\ju^cima: 

jjMercordi, li 8. Novembre 1797^. — ^La prima parte i di ac- 
cettare la supplica di D. Paola figlia innupta di qm. Sr. Marino 
Antonio Bernardo di Caboga letta in quel modo e maniera che poi 
si dira*^, (22 bal. Co. 6, ex 3 una non ballottata.) 

„lllmi. et Eccmi. Signori. 

.Sanno bene TEE. YV. I'infelice mia situazione, la quale non mi 
permetteva sperare alcun immaginabile fetabilimento in questa citU. Oi6 
non ostante la Divina Provvidenza mi ha presentato V occasione di spo- 
sare Monsieur de Clairembeau nobiie Francese, il qnale si contenta 
di prendermi anche con una tenuiesima dote^ la quale io non posso 
d'altronde sperare se non dalla generosity deU'EE. VV. Li dneati due 
mi la assegnati dalla pubblica munificenza per dote delle zitelle nobili, 
^^Icra perd sposassero un nobiie rciguseo, sarebbero Tunica mia 
risorsa qualora I'EE. VV. si degnassero abilitarmi a poterii peroepire. 
Mi presento pertanto coraggiosamente ai loro venerati piedi, e rispet- 
tosamente rammemorandole, che io sono iiglia di quella famiglia con 
tanta parzialit& sempre beneficata dall'Eoc. Senate, umilmente le sup- 
plico a degnarsi anche continuare verso di me le loro beneiicenze, e 
ad abilitarmi al percepimento dei suddetti ducati due mila, che for- 
mano Tunica mia snssistenza. Sarebbe poi colmo delle loro beneficenze 
qualora si degnassero anticiparmi li detti ducati due mila in tempo del 
mio matrimonio, poioh^ appena seguito il medesimo io devo partir da 
liagnsa^ ed il detto sussidio io non dovrei percepirlo secondo Tordine 
che questi sette o otto anni, Io che sarebbe di gravissimo mio pre- 
gindizio**. 

aZa prima parte e di terminare, che la cassa dei consolati di 
levante dehba somministrare ducati due mila a detta donna Paola 
dopo seguito il suo matrimonio, da rimborsarsi dalla detta cassa in 
tempo che la detta Signora dovrebbe percepire i ducati 2000 dalla 
tesoreria, secondo V ultimo proveddimento ed in virtit delta detta 
Supplica"^, 

21 bal, c. 3 — due non bal. (Part, del Se- 
nato dal 1763. al 1803. u S. A. 0. P.) 

Bdnice i ubo^nice. 

** L. F. ibid. Ova zaklada bi potvrgjena po SO. od 23. Jannara 
1782., 8 kojijem bi potvrgjen obi^aj stari, da se na po6etku svakog 
mjeseca pokloni (u formi zajma) 300 DD. ovoj bdniei, a kad ne bi 



Digiti 



ized by Google 



68 K. voJNOvid, 

dosta bilo, neka se posegne 8 privolom Rima u 8va blaga djela. Ima 
za XVII. vijek tri zapipa na korist bonice od Milosrgja : Mata Damjana 
Pucica (1686.), Ivana Andrije Andrini (1693.) i Tome Biscaine (1613.), 
a za XVIII. vijek obilati zapis Saba Luke Pueica (1772.) 

*• Za bonicii „Dotnus Christi^ ima zabiljezeno do koiica XVIII. 
vijeka deset zaklada: seat od vlastele^ tri od graprjana, i jedna od ne- 
poznata dobrotvora. Samo dvije godine prije pada republike, 2. Fe- 
bniara 1806., Senat joj doznacuje 6000 DD. iz raspolozivijeh prilioda 
Riznice i iz dohodaka Lokrnmskijeh dobara. (P. 8. 1804. — 1808.) 

Stare bonice „Domus Christi^ vise nema, nego rajesto nje dize se 
izvan grada, idiici put Boniuova^ na pitomom breiuljku lijepa bdniea 
uz zavod za izlofenu djecu, negda bonica od Milosrgja. Kad dalma- 
tinski sabor odludi proglasiti sve bdnice kao zemaljske, da im bnde 
ivrsci temelj i obezbijedjeno opskrbljivanje, stane gdje pregragji- 
vati, a gdje a temelj a graditi prijasnje opcinske bonice Zadarsku, 
Spljetsku i Dubrovacku, osim ludnice u Sibeniku. U sjednici dalnia- 
tinskoga Pabora od 17. Julija 1880. bi odregjena gradnja dubrovacke 
b6nice. Proljeca 1886. bi zapoceta, a svrsena na koncu 1887., te bi 
otvorena 30. Junija 1888. i izrucena skrbi Milosrdnijeb sestara Zagre- 
backijeh. Zgrada, koja spada megju najljepse te vrsti u austro-ngar- 
skoj monarkiji, stajala je 200.000 fior, ceau doprinese prodaja stare 
bonice Domus Christi gradskoj uboznici za 50 000 fior., a ostalo bi 
pokriveno po zemlji. 

Bonica ima svoj posebni imetak, koji je god. 1893. iznasao u dr- 
2avnijem obveznicama, glavnicama, iivelima, trazbinama, nekretninama 
i u pokucstvu fior. 317.502 n. 185, a ukupni prihod fior. 5780 
n. 68, od kojijeh Blago Djelo je predalo upravi bonice god. 1893. u 
ime starodavnijeh zaklada svotu od 3198 lior. i 61 n. a. v. 

Osim toga bonica prima od zemaljske zaklade rojesecnu dotaciju od 
fior. 1400 za bolesnike, a za nahode fior. 700. 

Na nlazku nove bonice stoji crna mramorna spomen-ploea, na kojoj 
su urezana zlatnijem slovima imena dobrocinaca bonice, koji sn joj 
ostavili svaki preko 1000 fior. Evo imena: 

GrmoljeB Ivan Margid Dm. Ivan 

jd* Banjina-Giunio Savo pi. Giunio Uesti Miho 

yl. Pozza Savo Lucin Bar. Lichtenherg Facenda Nike 

Bant Nikola Bozo vie Kaucic Jere 

pi. Gozze Medo Vlagjov Pulic Dm. Gjuro 

Androvid Mato Pitarevic Ohad Jele. 

Od starijeh dobroclnitelja red je jos spomenuti : Antuna Stjepana 
Gozze, Pava Stjepana Gozze, Jaka Damjana Bobali, Lukii Miha 
Bunica i Giunia Saha Ranjinv. Nepoznati dobrotvorac testamentom 
od g. 1788. odredi, da od glavnice 3O(J0 dukata polozenijeh u ruke 
Dm. Nikole Srsena Vs b"^^® ulozena n honicu D. Cb. (Rg. 274.) 

Od najnovijieli dobrocinitelja zavoda barunica Facenda Lichtenherg 
oatavi bonici glavnicu od 6500 fior. w drzavnijem obveznicama, cuva- 
nijem po volji oporuciteljice na Opcini. Jere Bozovic-Kaucica ostavi 
jednu kucu u gradu, koja dava okolo 450 fior. tibta dohodka. 



Digiti 



ized by Google 



PBIMJRTBfi. 59 

Pulideve zaklade. 

Dm. Gjuro Puli6 kako proslavi svoj grad za 4ivota, tako sebe nakon 
smrti, ostavivsi oporukom od 14, Julija 1877. driavnu obveznicu od 
lO.OOO lior. poslije smrti svojijeh sestara, boniei, da godisnjijem priliodima 
budii opakrbljeni lugjaci. Ali posto se kasnije zgradila zemaljska bo- 
nica u Sibeniku, u zakladnom pismu od 4. Oktobra 1884. bi ustanov- 
Ijeno, da de prihodi zakladne glavnice biti obradeni, kako i ostali iz 
bonicina imetka, za skrb bolesnika. Osim toga ostavio je, vazda poslije 
smrti sestara^ Blagomu Djelu drugu obveznicu od 10.000 fion, u svrhu, 
da bi se prihodima stvorila dva slipendija za siromaske djake, po mo- 
gncuosti djecn crevljara ili drugijeh zanatlija^ a trecu obyeznieu od 
10.000 fior., da se doti^nijem prihodima podijele 2enitbene potpore 
dvijem djevojclcama, uboznijem kderima crevljarske ili mrnarske obiteiji. 

Jele Pitarevic Obad, osim mnogijeb legata, ostavi 7* svoga imetka 
u iznosu od 13.000 fior. dubrovackoj boniei. Ova na novo o^ivljela 
tezDJa, nadariti zavod, na koji se razlila blagotvornost Dubrovcana za 
preko tri stoljeca, b^Jimo se da ce ohladnjeti usljed proglasenja svijeh 
opcinskijeh bonica kao zemaljskijeh. A ipak drzimo, da ne bi toga 
imalo biti, jer tijem nije se obratilo bide posebnijeh bonica u zemaljsko^ 
a nije iskljucen sludaj, da biidi novijem zakonom, budi kakovijem ne- 
predvidljivijem sludajem, b6nice ili koja od njih, prestane biti zemalj- 
skom. Svakako moie se kazati, da od dobrotvornijeh zavoda staroga 
Dubrovnika jedino se bonica j^Do7nus Christi"^ preporodila i uzela novi 
polet. 

'^'^ Evo glavnog odlomka oporuke od „Marino Alhiigi di Gosse^ 
od g, 154:3, \ „Lasso ipp. 510 per elemoj^ine, quale ogni anno in per- 
petuo si debbiano dividere noil' infrascritto modo fra le persone, quali 
abitaranno nelP ospitale, quale ho fabbricato in Pusterna presso la 
Chiesa di ^. Teodoro, E per die nelli primi due solari del detto 
ospitale vi sono 16 camare, voglio che le 13 camare maggiori siano 
date et assegnate in questo modo^ cioe a donne nobili camare cinque, 
a donne populari camere quattro, ed a donne della fraternith di 
S, Lazzaro camare quattro E donne di altre condizioni non voglio 
che per nessun conto ne modo ve possano iutrare, voglio che il luogo 
loro sia dato alle donne populari e della fratiglla di 8. Lazzaro, e cussi 
s' iutende delle altre donne, e quelle donne delle condizioni predette 
che vorranno entrare in detto ospitale, voglio che vadino in abito di 
monache e uessuna^ in altro abito vestita, abitare vi possa. A cadauna 
de quali donne ogni anno lasso ipp. venti. L'altre tre camare piil 
piccole sin al numero di sedeci, voglio oiano date a tre donne di bnona 
vita, cadauna delle quali sia almeno de anni cinquanta, con che siano 
tenute stare al governo delle altre monache, che si trovassero inferme, 
ed a cadauna di queste tre donne lasso ogni anno per loro vita ippri. 
dodeci. Appresso nel detto ospitale abbasso vi sono due stragni terreui, 
in uno de'qoali che guarda verso levante abitano otto donne, e neir 
altro quale*guarda verso ponente abitano sei uomini, e a cadauno tanto 
degli uomini quanto delle donne, voglio che ogni mese siano dati grossi 



Digiti 



ized by Google 



70 ^ vojNovid, 

otto per loro vita Lasso ad un prete ippri dieci, quale abbi 

dire una messa alia settimana nella chiesa di 8. Teodoro in Pustierna 
(jugo^istodni dio grada postegjen od velike treinje), appresso il mio 
ospitale. E perchd potrebbe accadere^ che nelle tredeci camare del- 
r ospitale di sopra nominate non vi abitassero le monaclie^ come sopra, 
acoi6 nessun danaro vadi a male, ordino e yoglio che tutta quella ele- 
mosina^ quale avvanzasse per cagione di dette donne non fossero ite 
alle sopradette camare e non vi abitassero^ sia dato in adjuto della 
maritazione di povere donzelle della famiglia de artegiani, dando a 
cadauna ipp. 20 de detta elemosina soprawanzate per la cagione pre- 
detta. (L. A. M a. 65-67. Rg. pag. 66.) 

''^ „Il suo (del suddetto Marino Giorgi Alluigi di Gozze) spedale fu 
distrutto dair incendio, ed il govemo occup6 V area di esso per il 
Conservatorio delle educande^. (Rg. pag. 66.) 

*• U starome arkivu Dubrova^ke bdnioe napjosmo oporuku od 29. 
Marta 1604., registriranu 11. Marta 1608 , od Frana Juliani, koji ime- 
nova Bvojom nasljednicom bratovStinu S. Antuna pod uvjetom, da iz- 
vrdi ostavljene zapise, t. j. da nakon oporu^iteljeve smrti ima dati 
svake godine u korizmeno vrijeme siromcisima od Dana6a i naci 
mjesto, da zgradi bdnicu za 20 siromasica i da potroSi u (u svrbu 
1550 dukata, a svaki mjesec po jedan grod §esdesetorici najuboinijieh 
siromaka. Naredi jos, da se od prihoda glavnica, uloienijeh n Italiji, 
ima dati za uvijek po jedan gro§ dvadesetorici ubo^ica u bOnioi, koja 
se ima graditi, a deset §kuda na godinu desetorici djevojdica od gra- 
gjanske mke Antonind., koje bi se udale ill podle u red. Ostaje 11 
stogod od prihoda glavnica, neka se razdijeli megju najuboznije siro- 
make, ali sve to poslije smrti njegove iene. Za osam zenskijeh samo- 
stana ostavi po sto dukata svakomu. Ne nagjosmo traga ovoga dobro- 
tvorca u arkivu filagog Djela^ kojemu se ima zahvaliti uboinica na 
Dancama jos ne sasvijem isdeznula. 

*• Antuninska uboinica smjestila se, kako rekosmo (N. 56.), u 
staru bdnicu „Domus Ghristi**, te je opskrbljena po Dobrotvornom 
zavodu, kojemu, kako vidismo, 0. P. predava HJepu svotu iz raznijeh 
zaklada za siromake. Nalaze u njoj zatodiste trideset dva siromaka, od 
kojijeh 24 muska a 8 2enskijeh pod skrbi zagreba^kijeh Milosrd- 
nijeh sestara. I ubo2nica Sv. Stjepana, ovako zvana, jer le2i blizu raz- 
valina prve Stolne Crkve Dubrovadke istoga imena, jos za malo lica 
poBtoji. 

^* Oporuka Stonskog bishipa Vasilija Oradida nije se nasia, ali 
joj se razabra sadrzaj iz glavnijeh knjiga Blagajnika G. V. (L. A. M. 
a. 62. — 63. i Rg. pag. 63, s pozivom na „Specchio ossia indlce di le- 
gati del 1716"). 

*■ Zakon Vellkoga Vijeca od 26. Aprila 1781. uetanovljuje, da od 
svijeh zaduzbina ostavljenijeb „un tersso sia e debba intendersi lasciato e 
disposto a favore degli ospitali della nostra citta e borgo^ s iskljuSenjem 
300 misa za svoju duSu i zapisd. za djevoja^ko gojiliste (ConservaiorieX 
§to se imalo podignuti. Ova trecina od zaduzbina ima zapasti na jednake 
djelove bdnicu „Dofnm Christi^^ bdnicu od milosrgja, i ubo4mce 



Digiti 



ized by Google 



PBIMJBTBB. 7 1 

grada i predgragja, a Senat ce raspoloziti posljednjijem ovijem dijelom, 
hako 6e mu se svidjeti, na slavu boiju i na korist siromdka „se- 
c&ndo a lui meglio parera e per maggior gloria di Bio, et a van- 
taggio dei poveri*^. 

Djelovima, sto de zapasti bdnice, imadu upravljati doti£ni skrbnici, 
koji 6e ib priloziti glavnieama zavoda, a slu2it ce se prihodima; kad 
ne bi bdnice dalje potrebovale potpore, ova ce se upotrijebiti na korist 
uboznioa ill u kakvo drngo blago djelo, 

Kod oglasenja testamenata, u kojima bi se nadla kakva tajoa prepo- 
ruka, civilni konsuli (U tribunale delli Sri. Consoli delle cause civili) 
kroz osam dana ce dati zakleti pouzdanika (il fiducia/rio)^ da li u 
tajnoj preporuci ima koje blago djelo, a kad bi jesno to potvrdio, 
imadu to staviti na znanje skrbnicima doti^nijeh blagijeh djela. (Ex 
libro Excmi Majoris ConsUii de 1776. fo. 220. — L. G.) 

DjevojaCko gojiliSte (Conservatorio). 

®* Miho Curati redeni brijac (Michele Curati detto barbiere) 
odredi oporukom od god. 1663., da se imadu sve njegove glavnice 
aIo2iti u rimske stedionice (Monti di Roma), kod kojijeh ce ostati, 
dokle se ne stvori glavuica, koja ce davati 500 DD. na godinu u ime 
dobitka, (^ijem se imadu hraniti cetiri djeyoj6ice od zanatlijskijeh kuca 
u jednome od ^enskijeb samostana, kojijem ostavija godidnjijeh DD. 30. 
God. 1781. ta glavnica je iznasala DD. 24.562:15 s prihodom od 
DD. 540. A poSto nije bilo vi§e pitomkinja^ Seuat 28 Novembra 1785. 
dopita kamate one glavnice novome djevojadkome gojilistu na Pustjerni 
(L. A. M. N. p. 205, 206). Zavod bi ustrojen zakljudkom Senata od 
28. Novembra 1758., te bi odmah uloieoa iz blagijeh djela svota od 
2405 DD. za nabavu tvoriva za radnju^ a korist radnje bi po§la na 
umna^anje prcije pojedinijeh djevojaka. Osim toga bi podijeljena svota 
od 1405 DD. za pokriti prve troskove zavoda, te osiguran zavoda 
prihod od 1&64 DD. iz raznijeli zaduzbina. Za svaku pitomkinju odre- 
djeno je bilo u ime hrane 35 DD. na godinu, a ko je davao zavodu 
glavnicu, koja bi nosila 50 DD. koristi, imao je pravo prehraniti u 
njemu jednu pitomkinju. (Rad J. A. knj. CXV.) 

Megjutijem bilo je podelo teci zapisft u korist zavoda. Sa^o Luke 
Puciia testamentom od g. 1772. ostavija od ^/^ svega bogatoga imetka 
jednu 6etvrtinu za gojiliite, koje bi se imalo graditi. (Kg. s. 225.). 
Petar Stj^ana Cflumca oporukom godine 1782. ostavi detvrti dio 
glavnice od 10.000 DD. za uzdr^avanje u gojilifitu dviju djevojcica, 
kceri Antule 2ene Nikole Martinovida. (Rg. 254.) AH najve<Si dobro- 
tvorao ConservcUoria bi gragjanin Mato Androvic, koji svojom opo- 
rukom od god. 1790. ostavi znatni dio svoga imetka gojilistu, koji je 
g 1892. dao prihod od 842 for. 19 n. (Rg. Vol. I, p. 240, Vol. II, 
p. 353—362.) 

Senatskijem zakljuckom od 7. Avgusta 1799. (P. S.), usljed silo- 
vitog franccskog zajma od 600.000 for., vlada bi prisiljena ukinuti 
ConservoUorijj cija zgrada na Pustjerni, kako se vidi iz dnevnika Riz- 
nicara od 23. Maja 1801., bi prodana popovskoj bratovstini za 17.000 



Digiti 



ized by Google 



72 K. vojNovid, 

DD, Bijase oatala svota od DD, 2000, ostatak radnje posljednijeli pi- 
tomkinja, koja bi svedena usljed pretrpljenijeh steta na 1665 DD., 
uloienijeh na njihovu korist dok ih je bilo, a poslije 6uvanijeh, dok 
ne bise izrufieni Dobrotvornome zavodu (Rg. 214.) Pod frauceskom 
vladom pribodi gojilista bise doznaceni gragjanskoj bdnici, dok austi ijska 
vlada ne uspostavi g. 1814. zavod, otvoren stopra za 6 pitomkinja 
g. 1829., rasiren za dvaestericu g. 1833. Napokon ostavsi pod nad- 
zorom Dobrotvornog zavoda, zavod bi predan na upravu MiioBrdtdcama 
(Ancelle delta Carith)^ koje njim sad upravljaju a dobivaju prihode 
doticnijeh glavnica, isplaceuijeh po Blagom Djelu Dobrotvornoin zavodu 
(g. 1892. fior. 1467) pod kojijem nadzorom se sada nalazi zavod. 

Zaklade za otkup robova. 

«* Cmtu^ Storia Universale, 3. Edizione, Tomo XVII, P. I , p. 113, 
115; Tomo XVII, P. I, p. 437-440. 

'^'^ Na koncu ovijeh primjetaba nadi ce se uacrt sadr^aja svake po- 
jedine dopisne knjige Kiznicara i Skrbnika G. V. od g. 1655 — 1794. 
te izvadak najvaznijieb listova, koji predocuju njihovo prostrano djelo- 
vanje i bacaju tamo amo svjetlost na povijest republike. Navlastito 
smo iscrpili gotovo sve, §to se tice otkupa dubrova^kijeh suznja iz 
barbareskijeh ruku. 

*• „I pontefici presero sempre a cuore le miserie degli scbiavi ; pin 
volte esclamarono contro olii ne faceva traffico, e colVentrate della 
chiesa ricomprarono alcuni, caduti in mano d^infedeli o di nier- 
canti''. (Cantu, ibid. T. X., p. 356, 357.) 

*' Posao otkupljivanja suzanja spadao je iskljucivo u podrucje Riz- 
ni^ara 6. V. i kad bi bratovstine imale za tu svrbu zaklada, kako one 
S. Antuna (Antonin^), Sv. Roka i popovska u Gradu, a ona Sv. Ma- 
rije od Sunja na Lopudu, kojoj Miho Pracat bijase ostavio za to 
DD. 190 (L. A. M. a. 152—154). Od ono 19 zaklada za otkup ro- 
bova brez ogranicenja dobe, sest bi ostavljeno po vlasteli, pet po bra- 
tovStinama, cetiri po pucanima. (L. A, M. a. 190.) 

^® Od vla8teos«kijeh dobrotvora za otkupljivanje robova biljezimo 
ovdje najznamenitije : 

a) Frano LiiJce 8orgocevi6a (1566). Od znatne glavnice 61.020 DD. 
ostavlja jedan dio za otkup krScanskijeh robova najviie od 15 go- 
dina od najubogijieh familija, koje ih ne mogu otkupiti, drugi dio za udatbu 
najsiromasnijieh djevoj6ica u Dubrovniku, same da nijesu sluskinje, 
treci za milostinju zanatlijskijem ubozima, koji se ne mogu sami svo- 
jijem zanatom braniti, navlastito ako su bolesni. (Rg. 2, L. A. M. a. 
11, 12.) 

b) Jero Benedikta Primo (1568) naregjuje da se proda njegovo 
pokucstvo do 5000 DD. u zlatu, sto ce se uloziti u inozemstvu, a Ys 
prihoda ima se dati sramezljivijem ubozima, ^s "* otkup krscanskijeh 
robova do 20 godina dobe, a */s " pomoc siromasnijeh djevojcica, 
koje nemadu nacina udati se. (Rg. 67.) 



Digiti 



ized by Google 



PRIMJETBE. 73 

c) Frano Miha Kaboge (1599) ostavlja jedan dio svojijeh dubara 
za otkup kmanskijeh robova, jedan za udatbu airomaenijeh djevojcica, 
a jedan za potporu ubogijeh vladika. (Kg. 1.) 

d) Jele od Mata Ivana Kabogina (1603.) ostavlja polovicii do- 
bitka od 1000 DD. „nel risoatto de schiavi ragusei che non avesaero 
comodit^ di riscattarsi". (Rg. 109.) 

e) Ore poh, Andrije GetaldiSa (1630.) ovako u Dubrovackom iia- 
rje^ju raapolaze na korist robova: „Ostavljara Gospodi Tesaiirierom 
DD. 1200, u broj od kojijoh liocu da ulazi i da se razumije valuta 
od dvije kuca, da se imajii staviti na iukantu, koju ce pengjat (rijec 
od talijanske spendere, trositi) u pomoc schiava, i elemosinu i od stvari, 
koje recem .... Ako bi se koja bastina (zemlja), oli kuca ne bi mogla 
prodati, da je dadu na affile (u najam) dobre, i da od intrude (od 
talijanske rijedi ^entrata'*, priliod) dijele i pengjaju u pomoc od 
schiava (robova) i siromaka i vladika nevoljaijeli." (Rg. 59, 60.) 

f) Luka Miha Zamanje (1673) ostavlja jedan dio sve^a svoga 
imetka „ehe s'impieghi neH'ajuto del risoatto delli sfjhiavi della nostra 
nazione dalle mani delli turcbi". (Rg. 38.) 

Od gragjanakijeb obiteiji spomenuti je Marina Pioutti^ recena ta- 
kogjer Ivana Garzia iz Mljeta. Nije se mogo naci njegov testamenat, 
nego sadrzaj bi priopd^n g. 1608. od Genueskoga milosrdnog ureda 
(dalVufficio di Mesericordia) knezu i vijecnicima Republike, te gla- 
sijase, da od ostavljenijeh 2000 DD. prihodi polovice imadu poci za 
prciju jedne eirote iz Lopuda, a druge polovice za otkup Lopiidkinje 
„ehe sia scbiava in terra dei Turcbi o altri infedoli, della nostra fede 
cattolica, la quale sia dalla detta Isola di Mezzo di Ragusa, e non 
e?8endovi donna sia uomo, preferendo semprc in tutto quella della 
mia nazione e patria . . ." (L. A. M. a. 19. — Rg. 108.) Gjuro Me- 
dini ostavlja DD. 2015, da se prihodora otkupe robovi. (Rg. 17.) 

Bilo je i nepoenaiijeh dobrotvoraca. Tako g. 1629. Isusovac Frano 
Fatali donese Riznicarima DD. 247 u ime nepozuate osobe u svrbu 
da polovica priboda bude upotrebljeua na otkup krscanskijeb suzanja, 
a druga polovica za uboge. Takijeb tajnijeh dobrocinitelja, cija lijeva 
ruka nije znala sto bi cinila desnica, nahodimo joa pet, izmedju ko- 
jijeh jedan sam ostavi 3000 DD., sto donese Riznicarima Dm. Nikola 
Srnen, da pribodi Vs ^^^ glavnice idu u korist bulnice Domus 
Christif a oslalo za sramozljive uboge i za mise. (Kg. 189, — 176, 
272 — 274.) 

^^ Iz blagajnickog dnevuika Riznicara od 22. Septembra 1779. i od 
11. Deeembra i. g. razabire se, kako oni primaju ojl popovske bra- 
tovstine i od one S. Marije od Sunja potpora za otkup robova. A bi- 
Ijezeno jo u dnevniku od 15. Aprila 1804. kako dadose Trinitarcima*, 
koji skupljabu prinose, 100 DD. za otkup suzanja. 

* Pred skoro bi izneseno na svijetlost, da red Trinitaraca, ustanovljen 
g. 1198. za odkup robova, od svoga uteraeljenja do danaa odkupi ih iX)i).000, 
a broji 9000 mu^enika. Red nedavao odluCi preuzeti opet taj sveti zadatak, 
netom bude imao dovoljan broj dlanova. 



Digiti 



ized by Google 



74 K. vojwovi<5, 

Od gore spomenutijeli zaklada za otkup robova nadao se, kad fran- 
ceska vlada g. 1808. konadno zapremi Dubrovnik, viSak od DD. 27.916, 
8to franceski upravitelj GaragDin naredi da bude isplaceno Tr^)utamoj 
eakladi, koju je bila franceska vlada posvojila, i tako pogje ona 
svota izgubljena. Od ono doba prihodi doti^nijeh zaklada bi§e po fran- 
ceskoj oaredbi doznaceni vladi za opskrbu bdnica. (lavjeSde Upravi- 
teljstva Blagog Djela c. k, ohruinom uredu od 12. Augusta 1816. 
u starom arkivu 0. P.) 

Isto povjerenstvo izvjescuje na poziv od 3. oktobra 1816. br. 5995 
0. k. okruiinog ureda, da je prihod zaklada za otkup robova, koji bi 
se vadio iz glavnica, ulo2enijeh u Italiji, iznasao DD. 796 : 15, iz 
onijeh ulozenijeli u Dubrovniku DD. 120, a od bratovstina DD. 402, 
ali da od ovijeh svijeh prihoda nije se moglo ra(unati nego na onaj 
ulozen u Dubrovnika na nekretnine (Br. 454 starijeh spisa 0. P. od 
god. 1816.). 

Kad austrijska vlada g. 1814. zamijeni franceskn^ proslijedi do 
g. 1824. dozna^ivati prihode zaklada za otkup robova bdnicama grad- 
skijem, pak s razloga dto svrba, za koju bise odredjeni, nije se mogla 
u Dubrovnika postignnti, naredi da se isplate c. k. blagajni za otkup 
robova, koja postoji odavna u Becu. Kad je Nj. Velicanstvo car i 
kralj Fraujo Josip I. posjetio £:. 1875. Dubrovnik, na^elnik grof Rafo 
Pucic u ime opcine zamoli ga, da bi se ti dohotci obratili na koju 
korisnu svrbu za grad, kojemu pripadaju glavnice dotidne vazda uprav- 
Ijane po 0. P., imenito na uzgoj zanemarene djedurlije grada, koja bi 
se poslala na more. Molba ne bi jos rijesena. Cini nam se, da bi se 
mogo grad tim vise nadati sasluianju molbe^ u koliko iz dopisivanja 
Riznidara G. V. za jedno stoljece i po, t. j. od god. 1655. — 1794., 
malo dakle prije pada Kepublike, izlazi ocevidno dokazano, da ti do- 
hodci bi§e va^da i iskljucivo upotrijebljeni za otkup Dubrovadkijeh 
gragjana, a ne robova u opce. Red je bio dakle, pokle je nestalo u 
Sredozomnome mom i u opce u Europejskijem morijam gnsarstva, 
koje bi izlagalo podanike europejskijeh drzava, pak 1 dubrovacke rop- 
Btvu, obratiti dobotke doti^nijeb zaklada u slicnu svrbu, korisnu za 
isti grad Dubrovnik, a ne trai^iti proti svakome pravu tu svrbu izvan 
njega. Od god. 1824. do 1894. mo2e se driati da je c. kr. be(ika 
blagajna za otkup robova dobiia od Blagog Djela 35.000 for. u raz- 
logu od blizu 500 for. na godinu. Godine 1890. 0. P. je utjerala i 
isplatila drzavnoj blagajni u to ime for. 463.34, g. 1881. for. 655.67, 
a g. 1892. for. 671.90. 

Slika Dubrova6kijeh dobrotvora. 

'® Po Mili-Boskovica zrcalu, ^esto ovdje citiranom, bilo je do god. 
1782. sto i detrdeset osam zaklada, od kojijeb ona giasovita Ivana 
Andrije Martolice Volzo spada ii XV. vijek, te je sjajan spomenik 
bogastva i veledusnosti te prastare epidauritanske obitelji, 25 ih bise ute- 
meljeno XVI. vijeka, 81 XVII., a 35 XVllI. vijeka. Izmegju dobrocinitelja 
vlasteoskijeli isticu se 20 Sorgocevica (Sorgo), 16 GucetUa (Gozze), 



Digiti 



ized by Google 



PBIHJETBB. 75 

Fucica (Pozza) i Buniia (Bona) po deset 8v»ka obitelj, Bobalica 
(Bobali) i GradHa (Gradi) po pet svaka, GunduliSa (Gondola), Kor 
boiica (Caboga), Lukarida (Luccari), MenieUia (Menze) i Zamanjida 
po cetiri svaka, Baseljica, Bu6a (Bucchia) i Sarakica po dva svaka, 
Primiia i Tud%zi6a po jeduu svaka Najsjajnija dakle ia:ena u poli- 
tickoj povijesti Dabrovnika sjaju takodjer zlatom urezana w onoj knjizi, 
gdje 2rtve prinesene za nesrelnike nigda se ne brisu, dok ima suza 
za Busiti i nevolja za ubla^iti. 

Zastopice slijede primjer vlastele, ovijeh zastnpnika moci drzavne, 
gragjaiii Miho Pracat, dva Flori-a, Ivan i Luka Pasarevidi, Ni- 
kola Badulovic, Dm, Marko VJajki, Petar Zuhovid, Gjuro Me- 
dini, Marin Picutti, Petar PetniSan, Petar Glumac^ Miho Kurati^ 
Stjepo Badonjid, Nikola Bani, Ivan Grmoljesi i Mato Androvic. 

Kod pojediuijeh vrsti zaklada mnoge 8mo dobrotvorce jedne i druge 
ruke naroda spomenuli, ali treba nam sada, da slika bude potpuna, 
bilje2iti neke znamenite, sto ne imadosmo prilike naznaditi. 

A. Vlastela. 

a) Ivan VOI0O Andrije Martolice (Test. 1471). Svoj ogromni imetak . 
u nekretninama i u novcu ostavi, da mu se dohotci umnoie na korist: 
1. ^enskijeh manaRtira 11 gradu i na Lokrumu; 2. Male Brace u Stonu, 
na Rijeci i u Konavlima; 8. Dominikanaca u Gruzu; 4. triju bonica; 
5. vladika, upisanijeh u 3. red Sv. Frana; 6. potrebnijeh vladika, i 
djevojdica gradjanskog i putkog stalisa prigodom njihova vjencanja; 
7. Biromaka u opce za odjecu; 8. iibogijeh popova, fratara, propo- 
Tjednika i redovni^kijeh djaka ; 0. ubogijeh uznika ; 10. ubogijeh vla- 
stelina i vladika ea vrijeme poklada; 11. ubogijeh i prosjaka u opce; 
12. za otkup robova. 

Opornka Voldova upisana je u Quaterne riznicarskijeh oponika (Gledaj 
primjetbn 14), te obuhvaca nekoliko araka u folio maximo. 

Od ove velike ostavstine jedva se sada iisljed svakojakijeh gubitaka 
bere dohodak (za god. 1892 ) od for. 73.59, koji se dijele u svrhe 
po oporaditelju nazna^ene, samo sto zapisi, ostavijeni za ^enske ma- 
nastire, isplacnju se vjerozakonskoj zakladi^ a oni za naukovne svrhe 
popovskoj bratovstini. (Rg. p. 250 — 261.) 

Pucideva zaklada za zasluge domovini. 

b) Frano Andrije Puciia (T. 1645.) osim zapisa za iiboge i za 
benediktince naredi : „ehe V avvanzo dell' entrate fosse ogni anno 
convertito in eapitale fino a 4000 DR., perche dei frutti si dosse dal 
Senato ad ogni figlio del fratello Paolo e discendenti maschi Ducati 
100 ogni qualvolta andassero come ambasciatori, inviati per negozii 
pubbliei alii Prlncipi Cristiani, ovvero fossero nominati rettori del la re- 
pubblica, restando al Senato il giudizio so aLbian meritato 11 dono, e 
ordinando aneora clie fosse in arbilrio del Senato di rimunenire con 
una collana d'oro del valore di tutto 11 sopravvanzo che allor si tro- 



Digiti 



ized by Google 



7() K. V0JN0V1<5, 

vasse, chiunque altro dei nobili o cittadini avesse recato alcun bene- 
fmo segnalato alia patria"". (P. S. 1765.— 1803 , pag. 99—103. U 
K. G. p. Ill nije toeno oporuka nacrtana.) Rijetka primjera rodo- 
Ijublja, gdje taj plemeniti muz brez poroda ostav Ija unaprijed nagradu 
djeci brata svoga^ kad bi, uspevBi se do poslanicka ili knozevska do- 
stojanstva, po sudu Benata zasluziii domoviiii, a osim toga da Senat 
zlatiiijem laDcem nagradi koga god od Hvojijeh muskijeb potomaka, ili 
bud kojega vlastelina ili gragjaiiina, koji bi se ziiamenitom blagodati 
za domovinu odiikovao.* 

c) BuniS Sime Antunov (T. 1549.) ofltavi sve svoje bice Riznica- 
rima da razdijele prihode u jednake dijelove megju iiboge bolesnike, 
uboge sramezljive, i one gole siromake, koji zimi ne bi znali kamo so 
skloniti. (Ug. 9.) 

d) Gradic Vlaho Frana (T. 1588) ostavi glavuicu od 400 skuda, 
da se piihodi dijele megju uboge djevojke za potponi prigodom vjen- 
canja, megju siromake da ih oblace, i uboge sramezljive vlasteoskijeh 
familija. (Kg. 3.) 

c) Gundulic Orsat Nikole (T. 1686.) ostavi nasljednicima da imadu 
predati lliznicarima 1000 DD., te prihodima da podupru uboge ili ro- 
bove hud kojega stali^a^ ili za javne potrebe (Hg. 134.) 

f) Bohalic Dm, JaJco Damjana (T. 1760.) ostavi poslje smrti 
brata Frana, da mu se prodadu nekretnine, a dohodei doticne glavnice 
neka se razdijele megju bonicu D. Chr. za Vsi niegju sramezljive uboge 
i prosjake za Vsj ^ ostali treci dio ueka Rizni^ari uloze u pobozoa i 
druga dobra djela (in opere pie e profane). (Kg. 121.) 

g) Gucetid Ivan Vita (T. 16G6.) ostavija ^g priboda svojijeh kuca, 
ducana, skladista i zemalja za troskove poslanika u Carigrad (per le 
spese dtgli amhasciatori, che si mandasscro a Costantinopoli)^ a 
drugu polovicu za mise. (Kg. 57.) 

li) Gucetid Ivan Marina. (T. 1738.). Toslije utrnuca familija Tro- 
cido, Getaldica i Sarahe, sva njegova dobra imadu biti prodana. a 
dohotci r:4zdjeljeui na jednake dijele megju uboge sramezljive i pro- 
rtjake, — za ulatbu djevojcica grada i predgragja, — i za potporu 
dumnama ubogijeli vlasteoskijeb obitelji. Familije gore spomenute dobise 
od Sv. Stolice pretvorbu zaplsa u uplatu od 100 DD. kroz sto godina. 
Stupra g. Ib84. bi dovrsena isplata, te glavuica doticna nosi sada 
(g. 1892.) for. 418 dobitka. (Rg. 218.) 

B. Qragjani. 

a) Florio Andrija (T. 1568.) ostavi Riznicarima glavnicu od 2100 
DD. za razne pobozne svrbe, a kori.sti od broda, kojijem je upravljao, 
za otkiip robova i za udatbu siromaskijeh djevojcica. (Rg. 4.) 

* Obitelj Frana A. Pucica utrnu se g. 1775. s poaljednijem mu§kijem po- 
tomkom Pavom Puci(?em, iinljed Cesa Mjira pok. Luke fc5orgo6evi(5a rogjeoa 
Pucida dobi Henatskijem zakljuCkoiu od 11. Aprila 1775. oprost od ovoga za- 
pirta (Parti del Senato, 1765-1803, 8. 99-103.). 



Digiti 



ized by Google 



PBIMJETBE. 77 

b) Radonjid Stjepo Favlov (1585.) ostavlja vas svoj imetak, da 
se dohodci razdijele na jednake dijele: 1. za vjencane potpore ili za 
dumanjsko zaregjenje gradskijeli kccri Antoniod ili Lazarinfi u razlogu 
5 — 10 skuda svakoj ; 2. za jednaku svrhu na korist ubogijeh puckijeli 
djevojcica; 3. za obii6u i hranu gradskijeh ubogijeh familija Antoningi 
i Lazarin^ u razlogu od 1 — 1 Vj skndc za svaku obitelj ; 4. u istii 
syrhu za nboge familije niiega Rtaliia po 6 — 12 groseta svakoj. Od te 
zaklade bila se skupila do god. 1781. glavnica od 21.825 DD. s pri- 
hodom od DD. 518. (L. A. M. a. 33—86, Rg. p. 29.) 

c) BadulU Niko, markie od Polignana, (T. 1608.) Ovaj dubro- 
vacki pucanin, stekavsi u Napulju veliki imetak i markiski naslov, 
ostavi za blaga djela glavnicu, ciji prihodi da se imadu razdijeiiti: 
1. za potrebe republike svake godine 500 DD. ; 2. bratovstini Anto- 
nina godisnj;h 300 DD., a Lazarinskoj 200 DD. Prihodi ostali neka 
86 dijele na jednaka dijela megju bonica neizlijecivijeh (casa degVIncu- 
rahili) u Napulju, megju pamostan a. Nikole u Dubrovniku za uzdr- 
zavanje 15 dumana i tri singe, te megju ubogo grada Polignano, kad 
bi ostdla tamo Haduloviceva obitelj. 

Sva glavnica n Napulju ulozena iznasala je godisnjijeh Dubr. Du- 
kata 48.424. 

Na-tade dnga pravda glede zadnje oporuciteljeve naredbe s Napulj- 
skom bonicom neizlijecivijeh, koja se vukla od god. 1740. — 3 781., o 
cerau ima mnogijeh tragova u dopisivanju Riznicara ove dobe, te svrsi 
8 nagodom. Ali usljed raznijeh dogadjaja ta Napuljska glavnica pro- 
stade nositi dobiUka, i tako malo po malo nest^ne je. (Rg. 64.). 

d) Faoli Andrija (T. 162H) ostavi da prihodi od 2000 DD. budn 
za polovicu upotrijebljeni od Vlade za istociie troskove (2)er le spese 
di levante)^ a za drugu polovicu za ubogo familije (Rg. 80). 

e) Bani Nikola^ dubrovacki trgovac. (T. 1782.) Nakon utrniica 
obiteljskoga iidtkomisa, ostavi sve svoje bice Riznicarima G. V., narcdivsi 
im prodati sva dobra njegON &, te im dohodak upotrebiti : ^i za bonicu 
D. Chr., '/i za uboge sramezljive grada i prcdgradja, ^|^ za uboinicu na 
Pilama. Nakon utrnuca familije u Napulju g. 18'25. sve bice bi do- 
sugjeno Blagome Djelu, nasljedniku Riznicara G. V., od njega g. 1892. 
bi dopitano for. 695 dobitaka za gore spomeniite svrhe. (Rg. 341.) 

f) Grmoljezi Ivan (T. 1760.) ostavi, da se dohodci njcgova iinclka, 
koji je iznasao 23.288 DD., dijele svake godine u tri jndnaka dijela 
na korst bonice D. Chr, koju je obiUto podupirao za zivota, najsiro- 
masnijieh ubogih od familije oporuciteljeve, i za slobodne raise. (Rg. 
211, 251.) 

Androvideve zaklade. 

g) Mato Androvic (T. 1790.), koji je trgovao na veliko u istor- 
nijem i zapadnijem krajevima Europe i Male Azije. naredi, da Rizni- 
cari G. V. kao izvrsilclji njegove opornke imadu zaposjodnuti vas 
njegov ogromni imetak i upravljati njim, te ostaviti retvrti dio doho- 
daka njegovome necakn Rafn Androvicn, a po^lije njej^ove smrti i ntr- 



Digiti 



ized by Google 



78 K. vojKOVi<5, 

nui^a obitelji doti^ni prihodi da se imadn na jednake djelove dozna- 
6iti megju bonicu D. Chr., bonicu MUosrgja, Conservatories i siro- 
make grada i predgragja. Pogje za rukom Rafii Androvicn po na- 
redbi generala Marmonta od 25. Junija 1808. dobiti n svoje mke 
upravu ovoga 6etvrtoga dijela, te ga u2ivati do 21. Jula 1841. kad 
umre, a njegov sin Niko Androvic za iivota svoga do 19. Oktobra 1857. 
Ovaj 6etvrti dio je iznasao vrijednost od f 39.973. Nakon amrti Nika 
Androvica povrati se ova ^etvrtina ostavstine k Blagom Djelu^ koje 
upotrijebi doticne dohodke u one cetiri svrhe gori Dazna^ene po oporu- 
citelju. Ovaj posebni zapis (legato pareiale) rentirao ee god. 1892. 
for. 1642:95 V,. 

Ostale 74 imetka ovaj dobrotvor, koji OBvjetIa lioe dabrovadkom 
srednjem stalisu u vrijeme, kad se republka primicala svome pada, 
zapisa za gotovo sve glavne vreti dobrotvorstva, za bonioe, za Con- 
servatorio, za kapelana od Tri Crkve, kojemu naloilii; osim sluzbe ove 
starodavne erk\ice, da podacava krSdanski nauk i vodi dusobri^nistvo 
bliziijijeh ku6a, za udatbu djevojdica svijeh stalisa, vlasteoskoga, gra- 
gjanskoga, zanatlijskoga, za sircmaske obitelji, napokoD za rasvjetu 
20 fenjera gradu. Ove V4 Androvideva bica iznasale su vrijednost od 
188.666 DD., a bacile su god. 1892. za spomenute svrhe dohodak 
od for. 3883. 

h) BoSkovid Ane Nikole^ sestra slavnoga Rugja, osim nekijeh 
manjijeh poboi^nijeh legata, ostavi g. 1802. da dohodci glavnice od 
16.049 DD. = 8292 for. budu razdijeljeni jednako za bolesnike siro- 
masnijeb obitelji, za uboge familije od gragjanske ruke^ i za siiomaske 
djevojdice sigjelice i sramezljive. (Rg. 200.) 

Najnovije doba istice se daleko vise brojem nego vrijednoScu 1 razno- 
licnoscu zapisanijeli zaduzbina. Ima ih istina od podetka ovoga vijeka 
do dandanas sto cetrdeset i jedna, gotovo sve za opsluiivanje misa. 
Za covjekoljubne svrlie mozemo samo bilje^iti Anu Maricevicu pok. 
Vicka iz Lastova (T. 1836), koja ostavlja da polovica dohodka dviju 
kncica bude npotrijebljena na korist siromaka od Pil^; dra Gjura Pu- 
lida (1877), koji u svojoj rijetkoj ucenosti r.e zaboravlja, da je prosti 
sin zanatlijske obitelji, te ostavlja, kako vidismo, 30.000 ifor. za hnma- 
ritarne i naudne svrhe, osim drugijeh pobo^nijeh zaduzbina. Napokon 
imamo Eugenija pi. Staubera, sada predpjednika Blagog Djela, koji 
u ime i u zaslugii pokojnijeh sestara Paiie % Mare grofica CrucetiSa 
pok, Bafa ostavi Blagom Djelu sve zemlje Trnovice u Stonskom ko- 
taru, koje njima negda pripadahu, da doticnijem prihodima (okolo 
150 for.) budu opskrbljena uceca se djeca, budi odjecama i knjigama 
djakc^, ona koja pohadjaju pucke skole, budi potporama^ ona koja se 
posveciiju visim naukama, i to djeca od dubrovadkijeh obitelji grada^ 
i predgragja. (Rg. 384.) Svi gotovo dobrocinitelji su iz Dubrovnika. 
Ima ih dva iz Lopuda, dva iz Lastova, jedan iz Cavtata, jedan iz 
Peljesoa i jedan iz Oslja. Po kazalu Reg. Gen. ima sada u svemu 
107 vlasteoskijeli a 117 gragjanskijeh zakladateija, docim do konca 
proslofja vijeka po Milli-BoSkovicu bilo ih je 101 viasteoskijeh, a 88 
gragjanskijeh. Dakle za ovog vijeka narasao je bioj viasteoskijeh za 
6) ^ gragjanskijeh za 29. 



Digiti 



ized by Google 



FRIMJBTBE. 79 

IT. Dria^ni riznijfari i crkva. 

^^ Puuomocnici G. V. bise imenovani epitropi ogromnoga bica Iva/na 
Volea^ te kao takijem Yeliko Vijece propisuje zakonom od 19. Marta 
1498. nadin upravljanja, slican onomu, koji je bio Btvoren za Rizni- 
dare. (L. F.) 

^* Liber Majoris ConsUii die 26. Fehrua/rii 1567 et 15, Julii 
1588. (L. P.) 

'* „La prima parte 6 di terminare cbe i Sri. Tesorieri e Procu- 
ratori di qnalsiasi procnra non possano n6 disporre, n6 assegnare delle 
entrate future". (Ex L, R. 23. Decembris 1726. — L. F.) 

^* Senat zaklju^kom od od 18. Jannara 1741. podjeljuje Riznicor 
rima i prohuraturima G, V. i drugijeh blagijeh djela vlast ^per ri- 
scnotere da qui in avveDire gli annui censi, livelli, afRti o altri paga- 
menti che lore dovesse ciascheduno all' anno pagare.* (L. F.) 

'* Ovo ce se vigjeli iz izvatka dopisivanja Riznifiara 6. V. sa svo- 
jijem financijskijem poslova^ima u raznijem gradovima talijanskijem i 
u Been, gdje su nlozene glavnice Riznicara i Prokuratura, i gdje su 
gotovo svuda potpisani i jedni i drugi : „ J tesorieri e procuratori di 
S. M. Jf." Taj izvadak radi njegovoga obsega i vainosti prilo^en je 
na koncu ovijeh primjetaba. 

Prilozeno je : ^^Ma Istnizione Provvisoria per la Direaione e VAmmi- 
nistrazione dei riuniti Istituti delle Opere Pie e delta Pubblica Bene- 
fizenea di Bagnsa*^ od 5. Novembra 1845. (kojijem demo se baviti daljc 
rasvjetljnJQei posljednjn fazu Opere Pije) kratki nacrt ovoga zavoda pod 
naslovom ^Istitussione delle Opere Pie a Ragusa''^ gdje se ispod poje- 
dinijeh brojeva od 1 — 11 isticu najvaznije 6injenice povijesti zavoda. Tu se 
cita pod br. 7 : ^NadleSnost Biznicara i nadglednika (ovi zadnji, kako 
navedosmo, bjeie izabrani po V. V. za kratko vn'jcme u pomoc Rizniearima 
g. 1560) hijaSe utjerivati i dijeliti prihode njima povjerene, a lead nisu 
se mogli sloiiti^ poeivali su na sjednice Prokurature G, F., te hi 
se rijeSio prepor vedinom glasova^j sto je potvrgjeno navedenijem 
zakonom od 29. Jula 1560. 

'• Had Jug. Akad. knjiga CXIV. — Rasprava istoga pisca. — L. 
C. M. 120 u L. F. 

'^ U zakona od 30. Jannara 1441. (L. V. cap. 326) megju osfa- 
lijem kod pokrica nadarbin& po Rizniearima ka2e se: „essi tesorieri 
non possano conferir detti beneficii a preti forestieri, ma dehbano 
segnir la volenti del morto^, koji je ustanovio oporukom nadarbinn. 
(L. F.) 

^® „Eccelso Consiglio di Pregati. — Martedi li 15. Marzo 1785". 

^La prima parte fe di aceommettere ai signori Tesorieri di S. Maria 
Maggiore che formino e riportino un piano sopra V instituzione di quattro 
Vice Parrochi della citti con i loro coadjutori, e che debbano portarlo 
per li 15 del prossimo venture mese d'Aprile, con ohe Tlllmo. et 
Eccmo. Sigr. Rettore debba nel prime susseguente Eccmo. Conso. di 
Pregati che si raduner& proporre il detto piano ed il segretario ex 



Digiti 



ized by Google 



80 K. vojNovid, 

officio leggere la presente parte. Con Ball. 23 Co. 11". (P. S. 1765. 
do 1803.) 

'® „Eccel80 Consiglio di Pregati. — Mercordi li 18. Decembre 
1793". 

„La prima parte 6 di ereare tre signori Senator! official! i qnali in- 
sieme coi SSri. Tesorieri debbano formare un piano sopra i cattecliismi, 
sopra le parochie e sopra le elemosine delle mesae in forma consul- 
tata. e di fare 11 18 del prossimo ventnro mese di Gennaro alPore 
17 TEcc. Cons, di Pregati . . . „Con bal. 14 Co. 8." 

„Elezione di detti Sri official!: 

Sr. Francesco Marino di Bona. 

Sr. Bernardo Biagio di Caboga. 

Sr. Niccolo di Pozza." 

„La prima parte e di aceoramettere a! detti Sri. Tesorieri e Sri. Se- 
nator! official!, che inseriscano nel detto piano qnanto rignarda I'isti- 
tuziono del Seminario ecclesiastico. Con bal. 10 Co. 2." (P. S. ibid.) 

^® Osnova doticna, koja obuhvaca svu Dubrovacku i Stonsku dije- 
oezu, b! prilivadena po Senatu dne 10. Maja 1794., te postavlja kako 
nacelo, da ziipnici, koji imadu potrebe konja, pobrati ce prihod od 
200 DD., a oni, koji ne imadu te potrebe, 150 DD. Znatno bi po torn 
povisena placa i kongrua svijeh ^upnika, a kapelanima i mansiona- 
rima prvostolne crkve bijase jos Senatokonaultom od 12. febniara 
iste godine povecana potpora na tri groseta danoraice, ukljucivsi onu, 
koju su do tada ii^jvali. Obzirom paka na preskupe eijene svake vrsti 
stvari i na nemogucnost da svtcenik zadovolji svojijem potrebama mi^nom 
limozinom od 8 groseta (11 novciSa sadanje austrijske vrijcdnote !) 
iraa se traziti od Rima dopust, da se mogu priznavati nepjevane misc 
sa 12 groseta (16 n. a v.), a Riznicari i Prokuraturi G. V. imadu 
dati prednost vjasteoskijem svecenicima. Glede sjemenista bi zaklju- 
ceno, da posto nema dovoljnijeh sredstava da se ustroji sjeraeniste, 
ncka se pod ravnanjem arkibiskupa podignu u dva samostana stolice za 
(logmaticko i moralno bogoslovje uz nagradu od 80 godisnjijeh dukata za 
svaku, tako, da arkibiskup predloii trojicu kandidata, a Sonat ce ime- 
novati doticne lektore. U isto vrijeme neka se savjetuje arkibiskupu : 
„che sarcbbe di pubblica soddisfazione clie obblighi tutti li chierici e 
sactrdoti giovani d' iutervt nire puntualmento a fare T ordinario corso, 
c che non sia a promuoverai essi chierici agli ordini sacri senza che 
abbiano fatto il detto corso." Neka se uz to predlozi glede katokiza- 
cijc arkibiskupu, da inienuje cetiri svecenika, koji 6e poducavati kr- 
scanski nauk svakog zapovjednog blagdana u dvije crkve od grada za 
muskafce, a u druge dvije za zenske, i u Sv. Andriji na Pilama za 
podgragje, uz godisnju nagradu od 50 DD. (P. S. ibid) 

"^ Usijed senatskog zakljncka od 13. Marta 1805. Riznicari podne- 
soso osMOvu za poviscnje kongrue znpnicima Slanoga s Dubravicom, 
Majkovima i Slagjenovicima (170 kuca sa 7 pomorskijeh kapetana) — 
Zatona od Dola (60 k.) — Itozata na Rijcci (130 k.) sa Suraetom 
(23 k.) — Mokosica (70 k.) — Osojnika (57 k.) — Zatona {UM) 
(54 k.) — Trstenoga (76 k.) — Cavtata (158 k., od ovijeh 34 kuce 



Digiti 



ized by Google 



PBmjBTBB. 31 

pomorskijeh kapetana i skrivaiia^ t. j. 16 kap. a 8 skriv.) s Obodam 
(15 k.) — Kaiamote (64 k. i koji pom. kapetan) — napokon Ma- 
ranovida (54 k.). Senat povisi kongrou preko predloga Riznidarft za 
50 DD., odredivdi, da Bvaki 2upnik ima s kongrnom dobiti godidojijeh 
300 DD.^ a OTO poviseoje neka se vadi kako i prvo iz Kristove zor 
JUade (Borsa di Christo). (R. S. 1804.— 1808.) 

»• Sc. od 21. Maja 1766 i 8. kolovoza 1769. (P. 8. 1766—1803.) 

«• SC. od 26. Marto 1778 (P. S. ibid.). 

®^ Rizni^ari sa oyladteni SC. od 3. Aprila 1776. prodati y^qualunque 
stabile in possesso di Opera pia si secolare ehe eedesiastica*^ kroz 
godinu dana, all kupac ima biti Dnbrov^anin i pribiyati u DnbroToika, 
a Riznidari imadn ulo^ti izvagjenn oijenu u sporazumljenju s doti^nom 
Operom Pijom i u njezino ime, samo §to ova mo2e onom cijenom 
zgraditi kacn u gradu i u predgradju. Pogodba sklapajn Rizni^ari. 
Ako je nekretnina podyrgnnta fidekomisu, eijena se ima nloiiti u nov- 
6ani koji zayod izyan dr2aye. (Monti fuori State,) — (P. 8. ibid.) 

«* 8. C. od 4. Januara 1794. (P. 8. ibid.) 

^^ S. C. od 9. Aprila 1793. Usuprot slijedecijem zakljn^kom od 13. 
istog mjeseea zabranjuje se syijem uredima pod zakletvu primiti u 
pohrann noyce privatnika, a Sto se do sada pobraoilo, treba za mjesec 
dana yratiti. (P. S. ibid.) 

®' 8. C. od 9. Maja 1800 bise oyladteni Riznidari nslied dozvole 
Rimske Stolice prodati Lokmm za 16.000 DD., a S. C. od 14. Janija 
1800 sya benediktinska Lokrnmska dobra a Konavlima, 8. C. od 30. 
Janija 1800. ona na Rijeci, a od 10. Jannara 1801. ona na dipanu i 
n Mljetn istijeh Lokmmskijeh benediktinaea. (P. 8. Ibid.) 

^^ S. C. od 10. Januara 1801. Rizni6ari an oylaiteni nslijed papine 
dozvole prodati na dra2bi crkvii SS. Petra, Lovrijenca i Andrije. 
(P. 8. ibid.) 

V. 
Bizniiari i javna nprava; Camerlenghi. 

®' Eamerlengima evo Sto ka2e jar citirano „Zrcalo Velikoga 
Vijeca" (Speechio del Clran Consiglio), ^Camerlenghi III. de Coman 
oggidi se fanno ehe tatti entrano al 1. de Gennaro de tre casade de 
anni 30 al manco. E fasse per ano anno . . . Et faanno di salario 
ipp. 60 per cadaano. Et sono tenati al manco doi de lor sentare 
dae volte al zorno al loro aflfizio in camara, ana de mattina e I'altra 
dopo desinar per spazio da ana bora per cadanna volta. E tanto piti 
qnanio fosse de bisogno sotto pena de ipp. ano per eadanno secondo 
Tordine posto in Libro Verde a cap. 359. (a) Altri ordini sono sopra 
loro eome mostra la tavola antioa del Libro Verde a carte 9. Et ano 
altro ordine ^ del loro officio come mostra la tavola nona a carte 7 a 
cap. 149 came deno render raxon aJli 5 deUa raxon, et come se 
ponno appellar infra zorni XV delle sentenze date contro loro per li 
cinqae. (b) Hora se fanno 4 camerlenghi et a scratinio secondo V ordene 
preso alii 19. Decembre 1442 . . . Et sono tenati infra 3 zorni metter 

R. J. A. GQczvn. 6 



Digiti 



ized by Google 



82 K. V0J1!I0VI(5, 

alii dipositi, (c) n6 ponno tuor alcnn denaro per 6^, n^ per alcana 
parte, n6 far per ricevuto quello non avesse scosso sotto pena di altret- 
tanto". (8. G. C. 1444 — 14il9. c. 72 u Drl Arkivn). 

(a) Zakon Knjige Zdene ovdje citiran jest od 7. Aprila 1445 , te po 
DJemn, b razloga sto novel, koji se iroaju izruciti Kiznici G. V., leiSali bi mnogo 
mjeseca a kamerlenikom uredn (nella Camera del Comune) iz nemara 
kamerlenga, te iz nemoci i starosti Riznidara i Prokuratara G. V., a 
nije bilo puno signrno mjesto, gdje sa duvali novce (e quel luogo deUa 
Camera non i troppo farte)^ a osim toga kamerlengi zajmavali bi 
pogibe^no priyatnicima noyaca, — naregjuje se, da odsada svi novel, 
koji se kod njih nalaze ili ce im biti unaprljed predani, imadn biti 
stavljeni u jednn skrinjn kancelarije pod tri kljnda, jedan u kamer- 
lengi, drugi u Rlzni^ara, a tredi kod Prokuratura pod globom 25 ip. . . . 
(l£f Zamanjina rukopisa). 

(b) Evo doticna ovdje cltlrana zakona Knjige Zelene od 12. De- 
cembra 1415: „Quod cum Camerarii Comunis nostri contineant omnes 
rationes quariimcuroque officiornm Comunis Ragusil, et ab eornm libris 
et compnto maxime claritudo habere possit per qninque officiales ra- 
tionam ad alias videndas rationes*^ — odsada kamerlengi imada pola- 
gatl ra^une pred vrhovnljem racnnarima (officiaii delle cinque ra- 
gioni) kako svi ostali dinovnicl. Vrhovni racuDari imadu pregledavati 
racune kamerlengi svakog mjeseca, kdko su dosada dinUi knee i 
Malovijednici . . . Ako se pak kamerlengi, kako i ostali 6inovnici 
(officiaii), nalaze osteceni osndom Vrh. Racunar^, mogu se prizvati za 
15 dana, poloiivsi prije zalog na sigumost, knozn i Malovijecnicima, 
koji ndarajn osuda s vecinom od dvije tredine, ^^per duas partes illorum 
qui sedere potuerunt^, (Ibid.) 

(c) Zakonom od IS. Januara 1453. — Ordo Camerae — bi na- 
regjeno, da carinari, solinari i drug! dinovnici, koji ntjeravaju dr2avne 
prihode, imadu a vrljeme propisano donijeti novce kamerlengima, a 
ovi izrn^itl ih u tri dana Riznicarima i Prokaratnrima G. V. Zanema- 
ruju li ovi primiti ih u odregjeni rok, kamerlengima je red, prijaviti 
ih Velikome Vijecu, te ne budn li primili novae za tri dana od pri- 
jave, potpadaja kazni, koja bi stigla kamerlenge, kad ne bi svojn 
duinost izvrsili. (L. V. cap. 439. — Rad Jng. Akad. knj. CVIII.) 

Vrhovni radunari (Officiaii delle cinqne ragioni). 

'^ Evo sto kaze o Vrhovnijem Ra6anarima ,,Zrcalo Velikoga Vi- 
jeca" : 

Raxone Y officiaii. Rasone de Comun V officiaii zentiluomini de 
V casade al presente se fanno che tutti entrano al primo de Gennaro 
per i'ordine novamente preso in gran conselo sotto XX Zenaro 1449. 
. . . Et souo tenuti sentar le zornate ordinate sotto pene de ipp. XXV. 
Tano a cap. 123 (a) et per Taddicion a cap. 314 (b). Denno denunoiar 
li debitori et scoder quello denno dar secondo Tordene a cap. 141 ... 
Et hora sono tenuti a veder et expedir 11 librl de li dobanieri, et fon- 
tigieri, et salinari et massari infra XV giomi dopo saranno appuntati 



Digiti 



ized by Google 



PBIMJBTBB. 83 

sotto pena de ipp. XXV per cadanno, et lo accnsator ba la met^ come fu 
provveduto alii 19. Decembre 1463 . . . (S. G. C. 1444—1499 c. 320 
u Drf. Arkivu.) 

(a) Zakon od 3. Marta 1408., kojijem bi ustrojen Rcicunarski Dvor 
(officio delle cinque raxone) mjesto Maloga Yijeca, koje je do tada 
doticnn sluzbn obavljalo, ovako glasi po Knjizi Zelenoj: 

^Cap OXXXfll. Be modo et ordine recipiendi rationes ComuniSj 
et de denariis Comunis mutuandis et de assignatis in debitores^. 

„Et prime de eligendo qninqtie nobiles ex nostris nobilibns de quinqne 
sclatis, qui debeant loco Minoris ConsUii videre et recipere rationes 
ComnniB a singulis habentibus ostendere et reddere rationem dicti Co- 
munis de bonis Comunis administratis, et ad eorum manus perventis, 
et ipsorum rationes videre calculnm et oalcula, et finire, et determi- 
nare enm ea libertate quae consueverunt videri et terminari rationes 
quod Minos Consilium in et per omnia . . .** 

Item omnes officiales qui reperti fnerint debitores pro officiis admi- 
nistratis, ambassadariiS; vel angariis, dicti quinque officudes debent 
scribi facere mann cancel larii Comunis in uno quatemo et poni ad de- 
bitnm ordinatum, quod debitum dicti quinque officiales ant major pars 
eorum teneantur in sequenti die, facta et saldata ratione, denuntiare 
debitorem seu debitores D. Kectori et ejus Minori Consilio sub paena 
ipp. 25 pro quolibet ex ipsis officialibus qui fuernnt ad yidendum et 
saldandam dictam rationem vel rationes, quae paena statim manualiter 
solvatur Comuni nostro" . . . (le Zamomjina rukopisa.) 

(b) £yo izvatka dodatka k zakonu od 3. Marta 1408. sub (a): 
„Additio facta antiquis ordinibus quinque rationum^. 
Propisuje se pod strogom globom vrbovnijem racunarima, da imadn 

vijecati u stanovite dane s posebnijem ra^nnarom komore (col nostro 
ragioncdo delta Camera) pod nadzorom cetiriju bilje2nika drzavnijeh 
svake nedjelje dana po jedan, koji imadu bilje2iti eventualnu otsutnost 
ra£unar& u knjigu, §to se ima iznijeti pred Malo Vijece, da im odbije 
od place. (Ibid. Ovi zakon je talijanski sastayljen.) 

Evo motivacije zakona od 15. Julija 1588., kojijem bise odregjeni 
slnibeni odno&aji Rizni^ara i Prokuratura G. V. napram Jcamerlen^ 
Skoj komori i Racunarskom Dvoru, 

„Non esseindosi da molto tempo in qua visti li conti alii Sri. Teso- 
rieri et Procuratori di Sta. Maria, della lore administrazione, per6 
accioch^ le cose loro vadano per il dovere, li Sri. Proveditori della 
citta per T ordine havuto dall'Ecc. Cons, di Pregati, riportano iMnfra- 
scritta provisione:" 

Imadu se izabrati u Senatn megja starovijednicima tri officiala, koji ce 
za tri mjeseca popisati sve novce, robn, du^nike, zaloge i ostala srako- 
jaka dr^avna dobra (di ragion del Comun), gdjegod se na§Ia, Sto 
spadaju n npravn Riznidara i Prokuratura G. V., te podnijetl pred 
Senat osnovu „in che modo si baver^ da creare et saldare la partita 
di detti beni**. 

Vrbovni ra^iinarski vijecnici (gli officiaii delle Rcigioni di Comune) 
imadn mjeseca Januara svake godine zakljuciti ra6une upravljanja Kiz- 



Digiti 



ized by Google 



84 K. voJNOvid, 

ni^ara i Prokuratnra G. V., te nrediti sve stavke prihoda i rashoda 
j^ed acconda/re le partite cosi nd dare come neir a/vere'^ . 

Rizni^ri i Prokuraturi imadn predati svakog mjeseca Kamerlengu 
sve dojmake (polizze) bulane i upladene^ te od mjeseca do mjeseca 
radciBtiti kojigu trai^bina i dngova. Osim toga oni imadn registiirati 
radune svijeh stvari (di tutte le robe) i namire robe ito ce svaki dan 
izdavati. Nikakve robe ne smiju kupiti bez dozvole Senata. 

Ne smiju dr2ati novce privatnika, navlastito one pokojnoga Frana 
Lake Sorgodevica (Sorgo) i pok. Ojnra Paska Sorgodeyl^a skupa s dr- 
2avnijem novcem, nego napose s doti^nijem knjigama. (L. F.) 

•^ lAb. V. Cap. 207, Ordo pro polufa ipporum. III. M. pro 
quolibet armo reponendorum per thesaurarios. Anno et indictione 
praedictis (1426), die 28. Junii. (L. F.) 

Podanidka zaklada (Borsa del tributo). 

*^ Senat svojijem zakljn^kom od 12. Januara 1760. predade Rizni- 
darima na npravu svotu od DD. 50.000, koji an pretstavljali tadanji 
dobitak kovnice (Zecca), da 8e ulozi n nov^ane zavode n Rimn, u 
Mlecima i n Be6u, a prihodi da bndn namijenjeni podankn tnrakom, za 
koji je opstojala podaniika aaklada (Borsa dd tributo). Do godine 
1770. ta glavnica se nmnoii iz raznijeh javnijeh prihoda, kako n. pr. 
iz skrinje brodarske (cassa delta namgaeione)^ iz one istoinijeh 
konsulcUa (cassa dei consolati di levante) itd. do DD. 374.778:2. 
Senatskom odlukom od 30. Maja 1768. bijade jar bilo naregjeno, da 
V4 od prihoda te glavnice imadu pripadati podanku, a ^'^ teku^emu 
raciinu (al conto corrente) i poyisenja placft na ladanjskijem kne2i- 
jaroa. Ova zaklada nmnoiila se bila do 20. Aprila 1798. na svota DD. 
992.337:16, od kojih bjede nloieno a razne Rimske dtedionice ^Jlfotiti 
di MomaX n Mletadke pohrane (depositi) i n Banka grada Be^ 
DD. 814.366:37, a DD. 177.981:19 placeno vladi. U Be«a, asljed 
potresnijeh politi^kijeh prilika onog vreroena, bi izgnbljeno DD. 69.375, 
u Rimn DD. 4604, a a Mlecima ostade neplodno DD. 102.665:86. 
(R. 0. 228.) Kako je podanidka skrinja pala a franceske rake, vidicemo 
dalje. — Zadnji nalog dto nagjosmo dan Riznidarima, da poslju tribnt 
PortI, jest od 17. Maria 1804. (P. 8.) 

Darovi za istok. 

*' Dopisi Riznicarft sa svojijem nov6anijem agentima a Italiji pnni 
sa n priloienom dodatka naracaba kadife, bariona i svile, ponajvi§e n 
Florenci i a Mlecima, a mnogo puta i mirodijft a Rimu, 6ijem bi ae 
opskrbili dnbrovadki poslanici, kad bi podii a Carigrad da plate danak, 
ill n drage driavne posle. Cesto bi se ti darovi otposlali a bliinje 
podjarmljene zemlje za ukrotiti paie ili otstraniti ili zanstaviti tarski 
zulam proti trgovcima Dabrov^anima i krscanima a opce. 

Ima do zadnjijeh dana repablike biljeiaka a riznidarskijem dnevni- 
cima o darovima, udinjenijem Porti otomanskoj od Dubrova^kijeh Po- 



Digiti 



ized by Google 



PRIMJBTBR. 85 

klisara. 9,4./4. 1804. ambasoiatori alia Porta ottomana Sr. Vlad. di Gozza 
e Sr. Biagio ClemeDte di Menza DD. 45.000; tazze d'argento 22 indo- 
rate, cavoEzi 100 rasi de Firenze, braccia 10 venez. veloto cremese*'. 
Po zakonu od 29. Novembra 1553., kad bi driavi bilo potrebito 
traiiti od Rizni^ara svite (quando oecarrerit al Dominio nostra Ao- 
vere bisogno di qualche drappo, awero panno deUa tesareria), oni 
BU je mogli predati samo nz namira 8 nazDa6enjem cijene po njima 
udarene Za yq^u siguroost, podto, kako se vidi iz prilo2ena dopisi* 
▼anja, narndbe en bile na veliko, te bi se Dadlo robe u znatnoj za- 
lihiy — daljnjijem zakonom od 27. Jannara 1556. bi naregjeno, da se 
sva roba, koja se nahodi a blagajni, ima popisati, te rizoi^ri imada 
Yoditi o torn posebnu knjigu, koja ima biti potYrgjena po Senata, a 
oni SQ odgoYorni (si debliam far dehitori) za syo Sto je a njoj bi- 
Ijezeno. (L. C. M. 219. — L. F.) 

Grassieri i opskrba grada hranom. 

'* Senat nalaie 10. Decembra 1782. Rizni^rima da doznade GrcLS- 
sierima 80.000 DD. za nabaYu zita i drnga hraniYa, a 2. kolovoza 
1784. DD. 50.000 u istu svrhu. — God. 1800^ kad je harao u Eu- 
ropi napoleonski rat, gotoYo je bilo nestalo 2ita a dubroYadkijem 2it- 
nicama, te Senat naredi Grassierima^ da ga naru6e a Pulju, a kad 
ga ne bi bilo, neka poslju brod u Levanat, opskrb^'njnci ga noYcem 
iz jaYnijeh skrinja, a u nuidi iz bud koje dobrotvorne zaklade. Pri- 
godom te nestasice bide stYoreni sliedeci Senatokonsnlti : 

,-Elcc. Cans, di Pregati. — Giovedi li 88, Agosto 1800. La 
prima parte 6 di terminare cbe se per tutti li 12 Settembre p. v. li Sri. 
Grassieri non aYranno sienre notizie d^essere stata conoessa a Vienna 
la ricercata tratta de'grani, o non aYranno positiYa siearezza di poter 
proYYedere de' grani da Puglia, obe allora subito debbano spedire il 
noto bastimento in leYante col noto fondo, e di proYvederli in oltre 
piastre 15.000 per detto effetto da qualunqoe pubblica caasa, ed in 
difelto della medesima d'imprestare la detta somma da qucUunque 
cassa ddV opera pia.^ (Con hal. tuUe.) 

„La prima parte 6 di dismettere TEec. Cons, di Pregati, obe do- 
YeYa radunarsi al prime di Settembre Yentaro, e di dar facolta a' Sri. 
Grassieri che si preYalgano dei deuari di qaalunque oassa pubblica, 
ed (mche dei denari deW opere pie esistenti in Tesoreria per impre- 
stito per il pagamento di quel grani che potessero qui acquistare^ 
(Con. bid. tutu.) 

,Ecc. Cons, di Pregati. — Mercoledl li 5. Novembre 1800. La prima 
parte 6 d'insinnare alii Sri. Tesorieri di S. Maria Maggiore, che ten- 
gano a disposizione dei Sri. Grassieri tanto li fiorini otto mila in circa 
che hanno gift maturi nelle mani delli Sri. G. G. Schuller e Compagni 
a Vienna, qnanto li fni. 10.000 importo della cambiale del Sr. Generale 
Brady (austriaco) Yalutando 1 fiorini a grossetti 51 per ciascuno. (Con 
bal. Uate.) P. S. 1765—1803. 

•* Bila je nastala nestaSica drva za gorivo, jer nije bilo dosta lagja 
za preYoziti ga iz M\jeta, odakle i sada ponaJYise dolaze drYa u Du- 
broYnik. OYske lagje zoyu se u Senatokonsultu od 11. Augusta 1790. 

Digitized by CjOOQIC 



86 K. vojNovi<5, 

talijanski gondole (na mletadku), a brvatski Sionice (sGwnizze). Senat 
ovlascnje Riznicare, da pozajme u ta svrhu Benediktinoima na Mljetu 
500 DD., koje ce oni ispla^ivati sa 50 DD. na godinu, a Mljecanijem, 
koji bi htjeli graditi dionica, 200 DD., a noma ih biti vi§e od tri. Za- 
kljadkom paka od 10. Julija 1792. Riznidari su ovladteni posnditi Sc- 
natorima, koji sa nad nabavom drva, 300 DD. (P. S. ibid.) 

'^ S. C. od 14. Aprik 1784. nalo^eno je Riznidarima poduijeti 
osnovu, kojijem novoem Blagijeb Djela mogla bi se sluiiti drzava za 
zgradnju javnijeb Lazareta. S. C od 11. Augusta iste godine nalozeno 
im je skupa s Prokuraturima izdati 700 DD. za zdravstvene svrbe. 
(P. S. ibid.) 

Civilna lista kneza. 

'^ Do zakona od 4. Novembra 1613. nagrada kneza bija§e od jedne 
perpere (15 n. 75 c. a. y.) na dan nz ostale pristojbe (oltre gli altri 
emolumenti)^ a odonadar jedan dubrovacki dukat (54 n. 25 o. a. v.) 
U o6i pada Repnblike Senatskijem zaklju^kom od 20. kolovoza 1805. 
nagrada bi mn povisena na jedan mleta6ki dukat, kako slijedi: 

„Ecc. Cons di Pregati. — Martedi li 20. Agosto 1805." 

„La prima parte h di terminare obe da ora in poi il nostro Illmo. 
ed Eccmo. Sr. Rettore debba avere per suo onorario un aecchino ve- 
neto in oro al giorno cominciando a correre il presente assegnamento 
dal prima di Agosto corrente^ e che i nostri Conti e Capitani, Vice- 
conti e Vicecapitani debbano da ora in poi avere per loro onorario 
a Ducati tre per ciascuno al giorno per quel tempo cbe resteranno alio 
loro rispettive Contee, o Capitanati, Vicecontee o Vicecapitanati, co- 
minciando a correre il presente assegnamento per la Contea di Stagno 
dal prima di Oennaja prassimo passata e per le altre Contee o Ca- 
pitanati, Vicecontee o Vicecapitanati dal primo di Maggio prossimo 
passato." (Can ballatte 25 Ca. 5.) 

„La prima parte h di terminare che la precedente parte deiraumento 
dei Buddetti onorarii non possa rivocarsi che per strettura di 7$ ^^ 
t?o«/" (Can. bal 26. Ca, 5.) 

Ovo povisenje u vrijeme, kad se republika nalazila u teSkijem finan- 
eijalnijem i politi^kijem prilikama^ i na^in kako je bilo provedeno, 
najgore se bilo dojmilo pudanstva, tako da vidimo gore navedeni zakon 
opozvan jednoglasnijem zakljuckom Senata od 21. Julija 1805. (P. 8. 
1804.— 1808.) 

Potpore obrtne. 

*® Stavljeno je na znanje Riznicarima za potrebitu doznakn, da je 
Senatskijem zakljuckom od 18. Februara 1791. dozvoljena kroz tri 
godine potpora od 200 god. DD. Dm. Antunu Obadu^ da se ide na- 
uCiti u Be6u /ganaiu urara, a zakljudkom od 28. Junija 1792. Dm. 
Simunu Trasciani godisnja potpora od 150 rimskijeh §kuda, da se 
nauci za jednu godinu u Rimu jsanatu JcnjigoveSe^ paSta grad nije 
imaa ka bi jsnaa na najprastiji nacin vezati knjige^ kako kaze isti 
Trosoiani u svojoj molbi (quanta la cUth sia sprowista di qtuUunque 
legatare di libri nella maniera anche la piu raeza e grassalana). 
(P. a 1765.— 1803.) 



Digiti 



ized by Google 



PKIMJBTBE. 87 

Kazalifina potpora. 

'^ Priopcen je Rizni^arima za provedenje slijedeci senatski zakljucak 
od 12. Febrnara 1778: ^Prima pars est de terminando quod primum 
sal, quod quotannis vendetur, intelligi debeat pro prctemio societcUis 
Comicorum vel Virtuosarum advenarum^ quae eodem anno recitabit 
in pubblico Teatro, idest Ducati 660, reliquus vero retractus dictae 
venditionis distriboi debeat quemadmodum distribuitnr retractus cuj usque 
Balis, quod vendetur pro computu privatorum". (P. S. ibid.) 

^^^ Senatskijem zakljnckom od 17 Novembra 1612. carinari gradski 
(Domini dohdnerii dohanae magncLe) u Dubrovniku, ako ne dobiju 
posebnu doznakn od Senata, osim novca, §to si pridr2avaju za svoju 
placu i za uredovnu potrebu, imadu vas pribod poloiiti u RiznicarBki 
ured „in Thesoreria secundum ordine<«. £t de committendo tarn \}iy. 
Tbesaurariis et Procuratoribus Stae. Mariae, quam dominis officialibus 
rationem Comunis, quod non debeant nee possint dictis Dohaneriis 
aceeptare uUo modo aliquam buletam pro pecuniis Comunis praeter 
superius exceptas'^ 

Carina se plada n zlatu. 

^^^ Na predlog ^uvarft pravde (Proveditur^ grada) Senat zakljuci 
21. Februara 1765., da se ima carina placati u mleta6kijem dukatima 
„che essendo fatto il conteggio in Dogana et il pagamento de dazii in 
Ongari, da ora et in appresso di tutte le polizze che si faranno e di 
tntti li cambi da farsi in Tesoreria li detti dazii debbano seguire, 
ed eseguirsi li pagamenti tanto in dogana che in tesoreria in soli zee- 
chini veneeiani ..." (L. F.) 

^^' Senatski zakljucak od 21. Aprila 1750. sadriava praviinik glede 
prodaje soli na Plo^am. Evo ustanove, koja se ti6e Rizuicara i Proku- 
ratura G. V. : „Che dove sinora si dava da ogni venditore di sale 
alle Piece 883.18 DD, (?) alii Sri. Tesorieri e Procuratori di S M. M. 
per conto del tribute, e dove se gli dovrebbe dare aggiunto 11 sue 
terzo ipp. 1183:10 DD. (?) cio non ottante non debba dargiisi alV in- 
appresso, sinch6 durer^ il presente provvedimento d' ogni vendita come 
sopra, per detto conto se non ipp. 1083:10." (L. F.) 

1^* Zakljucak Senata od 23. Marta 1784. u L. F. Gledaj u dodatak 
A. pod br. 213 pismo Riznicara od 13. Februara 1794. na P. F. Lalica, 
kojijem mu javljaju, da je Senat oprostio od pristojbe 20®/^, glavnice pok. 
mu strica Krista Lalica radi obiteljskijeb zasluga napram republici.^ 

^<>* Zakon V. V. od II, Julija 1753. — L. C. T. II. f. 10 u L. F. 

*** „Li 21. Maggio 1773. — SenatoconsuUo sopra la pin faeile 
esaeume della gabella dei vini dei villani'', Ovijem zakonom bi po- 
yjereno utjerivanje potrosarine vina selja^koga doticnijem knezovima i 
kapetanima uz nagradu od 4^/^, a budu li je utjerali svu, dobivaju jos 
P/^j. Svaka detiri mjeseca imadu pred^ti novae Riznicarima^ . 

Glede paka obradunavanja narcjsjeno je, da poslje Decembra svake 
godine knezovi ili kapetani imadii poslati ra^unarskom dvoru ^^alP 
officio delle jRagioni^ doticne knjiziee primanja (i rispettivi libretti 
delle dette riseossioni) i biljeske (le note) izostalijeh duinika, a doticni 



Digiti 



ized by Google 



gg K. V0JH0VI<5, 

tajnik (ministro) radnnovodstva ima usporegjivati, pod prijetnjom gu- 
bitka pla6e, ove bilje&ke a riznidarskijem, da se vidi, sla^u li se, a kros 
mjesee Janaar ima podnijeti Segretariji (Senate) o torn izyjesce. U 
prvoj pak Senatskoj sjednici tejnik ima ovo proditeti, a duinost je 
knesa rijeSiti prije svega ovaj predmet, da javni dobotci ne bi trpili 
(per non lasciar pregiadicare le pubbliche entrate). — (P. 8. 1765. 
do 1803.) 

^^* 8. C. od 17. Decembra 1781. U ime lu£ke pristojbe svaki brod 
je imao plaiati 5 carskijeh telijera svako sest mjeseca dok bi ustra- 
jala kuga. (P. 8. ibid.) 

*•' S. 0. od 5. Maja 1787. ,Che da oggi in avvenire tutti li 
compratori dei pubbllci dazi e gabelle debbano subito dare un pieggio 
degli abitanti in citt^^ da approvarsi ogni volta dall'Eoc. Minor Con- 
siglio, ed il ministro delU ragioni del Comune (tajnih vrhovnog ra- 
iwM/rikog dvora) ogni volte che sarji deliberate qnalsivoglia dei sad- 
detti dazi e gabelle debba portar la note in Tesoreria, peroh^ dalla 
medesima a sue tempo si possono riscnotere, ed a capo di ogni anno 
andare in tesoreria per vedere se li detti dazi e gabelle siano steti 
pienamente pagati o dai rispettivi debitor! o dai loro pieggi, e tro- 
vando di non essere stati pagati debba sotto le pene snespresse portare 
anche di ci6 la nota nell'Ecc. Minor Consiglio, ehe si raduna ogni 
anno T ultimo mese di Decembre". 

„Che faoendosi da oggi in avvenire qualche imprestito dalP Eoc. Se- 
natO; debba il debitore del detto imprestito essere indebitato non solo 
alia cassa secondo il solito, ma anche nel libro della Tesoreria solto 
pena del qnarto, e li 8ri. Tesorieri siano obbligati di riscnotere tntte 
le rate del detto imprestito sotto la detta pena, e riscosse le dette rate 
debbano consegnare a qnella oassa da cni sar& steto fatto il detto im- 
prestito, facendo nel tempo stesso disdebitere il debitore al libro della 
cassa per la somma cbe avr& pagato**. (L. F.) 

*•• S. C. od 10. Maja 1799. uvagja pristojbu na one ^vendite 
censuarie^, koje su, kako vidismo, prikrivale zajmove, i na prodaju 
desti brodova, koje su se zvale po telijanskom nazivu „caraUi*^ a bilo 
ih je 24 u jednom brodn. 

*•• Zakonom od g. 1766. Veliko Vijece, da se sve to vifie nsre- 
doto6i bogatstvo zemlje n glavnom gradu i da se predjeli, najvainiji 
za driavu, nagju u signmijem rnkama, naredi, da zemlje u Konav- 
lima, u Primorju, n Stonu i u Ratu „nelle tre contrade di Ca- 
ncUi, Primorie^ Stagno e Punta'' ne mogu biti kupljene nego same 
od stenoynikft grada i predgragja „dai soli abitanti della cittii e 
horgo*^ pod prijetnjom konfiskacije zemlje, za jednn polovicn na korist 
fiska, a za drngu na korist prijavitelja. Usljed ^esa bi naredjeno Rizni- 
6arima pod zakletvom, da kad bi koji seljak od onijeh triju predjela 
bio kupio zemljn prije novog zakona, imadn je prodati na javnoj draibi, 
a cijenn predati vlasnikn prodane zem^e „a quello cui ^etteranno 
i terreni venduti^ (L C. T. IL fo. 40.) 

^^* Lunedi 8. Luglio 1793. „La prima parte 6 di terminare che 
tutti li nostri officii ehe hanno I'amministrazione del pnbblico denaro, 



Digiti 



ized by Google 



FRDfJETBE. 89 

debbano dare lo stato della loro rispettive casse ai Sri. Tesorieri di 
S. M. M. perch6 i medesimi insieme con lo stato dei denari in loro 
amministrazione riportino ii tatto alia cognizione deirEcc. Senato". 

gLa prima parte 6 di fare li 15 del proBsimo venture mese di De- 
cembre la mattina, dopo Y Eecmo. Maggior Gonsiglio, V Ecc. Consiglio 
di Pr^ati sotto le pene nltimamante stabilite in oui V lllmo. ed Eocmo. 
Signer Rettore debba in primo Inogo proporre lo stato dell' entrate 
della nostra repubbliea, ed il segretario leggere ex officio la presente 
parte". (L. F.) 

VL 
Biznidari pri padu repnblike. 

"* UAhhi Paul Pisani^ docteur is letires — La Dalmatie de 
1797 a 1815 — Episode des conquetea napoleoniennes. P. 127. 
Ovo djelo Pisania, nagragjeno po tranceskoj akademiji, izragjeno na 
bogatijem vrelima Zadarskog namjesni^^kog, Dubrovadkog dr2avnog, i 
privatnijeb Dalmatinskijeb, Be^kijeb i PariSkijeh javnijeh i tajnijeb ar- 
kiva, nosi najpotpnniju povijest Dalmaoije za razdoblje 1797 — 1815. 
Bilo bi nebarno i prevec strogo zamjeriti tamo amo opa2ene praznine 
] netodnosti prezasln2nome franceskom piscn, koji nam rcta toliko do- 
sada nepoznatijeh dogogjaja^ u kojima su skoro iznmrli oci Dubrovnika 
1 Dalmacije sndjelovali. — zajmn, n^injenom austrijskomu generalu 
Brady-u imamo slijedeci S. C: „Giovedi li 24. Ottobre 1799. (?) La 
prima parte h d'imprestare al Sr. Generale Brady il valore di fiorini 
10.000 correnti di Vienna ricercatici per mezzo della saa lettera dei 
20 del currente in quel mode e maniera che poi si dir^''. — „La 
prima parte 6 di provvedere i suddetti fiorini 10.000 da qualunque 
caasa pubblica, o denaro esistente in tesoreria, con cbe seguita la re- 
stitozione, debbano essere rimborsate quelle casse dalle quail sar^ preso 
il valore di suddetti fior. 10.000." Za tijem slijedi nalog Kizni6arima i 
Prokuraturima 0. V, da nagju u Be^u kroz svoga bankira SchuUera 
40.000 fior. i JcretUaer u dug. Kasniji S. C. od 19. Aprila 1800 nosi 
o zajmu gen. Brady-u slijedece: „La prima parte ^ di accettare la 
oambiale del Sr. Generale Brady, e di accommettere alii Sri. tesorieri 
di S. M. M. cbe la rimettano al Sr. Schuller a Vienna per fame la 
riseossione^. (P. S.) Ptsoni nadovezuje taj zajam zabtijevima franceske 
flote, i biljeii ga Maja g. 1798, naslonivsi se na becki dvorski i dr- 
iavni arkiv (p. 127, n. 7), dto stoji u savezu sa apomenutijem doga- 
gjajima. Ipak nije doba sasvijem jasna. Nijesmo mogli prispodabljati 
datum od 24. Octobra 1799. L. F. s originalom driiavnoga arkiva Du- 
brovadkog, jer fale zaklju6ci od 19. oktobra uoaprijed. Svakako nema 
zabilje^ena n D. D. A. g. 1798. zajma, ucinjena Gen. Brady-u. 

Prisiljeni franceski zajam. 

"* Pisani o. c. p. 127, 128. Evo S. C. od 7. Augusta 1798. o 
nadinu, kojijem se provigjelo daljnjoj uplati od 200.000 fior. „La 



Digiti 



ized by Google 



90 K. VOJNOVid, 

prima parte ^ di terminare, che si debbano prender in imprestito i not! 
ducati 50.000 ed un grossetto da servire per la prima ventura rata 
delV imprestito ai Francesi da tuUe le casse delle opere pie e con- 
fraternite dello state ed anche dai privati con dovere pagare a ra- 
gione de 4^/^ d' interesee all' anno sopra i detti ducati 50.000, qual 
interesse si debba annualmente imborsare e ripartire la meU dalla na- 
vigazione e V altra met^ sni nuovo dazio che ora s' impone di gros- 
setti 4 per ogni barile d'olio, e di grossetto uno per ogni barile di 
vino, di tutti i proprietarii dello stato e dominio nostro, con che la 
presente parte non serva d'esempio per Vawenire. — (Con 20 6. 
contro 6,)'^. Za tijera naiegjuje se Rizni6arima G. V., da ustanove 
dobitak od 4% za sve glaynice blagijeh djela, kojijem sa se dosada 
slu2ili, ili ce se nnaprijed „con che il censo occorrente per tutti i 
suddetti c«pitali debba ripartirsi la meti sulla navigazione^ e T altra 
metA sul nuoYO dazio dell* olio e vino imposto in virtil della Parte 
deirEccmo. Cons, di Pregati presa in passato*'. 

^La prima parte 6 di autorizzare i Sri. Tesorieri di S. M. M. che 
poBsano prevaiersi tanto dei denari esistenti nella caHsa dei diversi 
deposit) in tesoreria, quanto dei denari esistenti nella cassa dei Sri. 
Doganieri, con che dei siAddetti denari debbano in prima luogo ser- 
virsi per la redeneione dei noti schiavi^ ed il rimanente per la pre- 
stazione del noto imprestito, e con che, dopo terminata la vendita del 
pubblico Conservatorio debbano i medesimi Sri. Tesorieri dal ritratto 
di essa vendita rimborsare la cassa dei detti depositi e la cassa del 
Tribute pro rata di quanto si saranno prevalsi dalle dette casse". 

S. C. od 7. Augusta naln^e Riznicarima da nagju kod privatnika 
zajam od 22.000 talijera uz dobitak od G^/g, koji 6e se povratitt naj- 
kasnije za tri godine prodajom beckijeh obveznica, a kamate isplatiti 
priliodima glavnica, ulo2enijeh u Bed, ili novcem podanka {dai danari 
del Tributo)^ ili iz bud koje javne blagajne. Istijem S. G. Riznidari 
8u ovlasteni prodati Conservatorio i Lakromsha dobra, take da pro- 
dajna cijena ovijeh posljednijeh bude pokrita be6kijem glavnicama, a 
godiSnji prihod neka se ulozi u Blaga Djela po papinsiom od- 
pustu, 

Kasnijim S. C. od 9. Maja 1800 Riznidari su ovla§teni prodati kroz 
15 dana Lokrum za 16.060 DD., a 14. i 30. Junija 1800 te 16 Ja- 
nuara 1801. druga dobra Lokrumskijeh benediktinaca u Konavlima i 
na dnigijem mjestima. 

(S. C. 1765.— 1803). ^Ses hiens — kaze Pisani — servirent h 
reparer largement le prijudice que la Repuhlique avait retiri de 
ses relations avec la France'*. (0 c. p. 133.) 

^^' S. od 28. Julija 17D8. nalazc Rizaicarima i Proknraturima 
G. V. „che raccolgano tutte le ca»'te bancali dei Monti a Vienna tanto 
di conto pubblico, quanto di conto di tutte le Operc Pie dello stato, 
e le spediscano ben coiidizionate ai Sr. Sehuller a Vienna con quelle 
condizioni e prescrizioni, che poi si diranno". (P. S. ibid.) 

*^* „Martedi, li 10. Decerabre 1791). La prima parte o di servirci 
in somma di ducati 10.000 dei denari della dogana a conto dei ducati 



Digiti 



ized by Google 



PBIMJETBE. 91 

30.000 provednti per le spese delle truppe, ed in mancamento di questi, 
di quelle del Monte pubblico delta Pietit^, (P. S. ibid.) 

'** „10. Luglio 1799. La prima parte e di terminare che siano e 
s'intendano seqaestrati tatti i beni stabiii, mobili, crediti, caratti di 
tutti i Canaleti compresa Viiaglina, e cbe si debba promulgare a suon 
di tambnro, che tutti li uostri suditti della citt^ e borgo in termine di 
24 ore, e quelli del rimanente deilo stato in termine di giorni otto, 
debbano rivelare ai SSri. Tesorieri di S. M. M. tutti i credit), denari, 
robbe e caratti appartenenti ai suddetti Oanalesi, et in mano di chi si 
trovano, sotto pena ai contrafacienti della confisoazione dei propri beni 
e deUa pubblica indignazione**. 

„6. Febbrajo 1800 La prinaa parte ^ di levare il sequestro iotra- 
preso sopra i beni di tutti i Canalesi, eccettuati solamente quelli dei 
cinque rei srntenziati". (S. P. ibid.) Pisani, o. c. p. 129 — 132. — 
Evo sto Pisani kaze o djelomi^noj konfiskaciji gotovo trecine drzav- 
nijeh i pobo^nijeh glavnica, polo2enijeh po Rizni£arima i Prokuratu- 
rima 6. V. u Be£ku banku: „Pre.eque au m^me moment (nametnuta 
franceskog zajma g, 1798.) nn autre orage se dechaina centre les 
finances de Raguse. La republique avait plac6 nne tr^s forte somme k 
la banque de Vienne; or T Empire se disposant k faire la guerre, eut 
besoin d' argent, et la banque fit un appel de 307o ^^ capital de ses 
actionnaires. Les Ragusaina, devours ou non k la France, se souciaient 
pea de donner Itur argent pour la combattre, et d'Ayala pr^senta k 
la cbancellarie d'6tat un long memoire ou il ^non^ait les raisons de 
tout ordre pour lesquelies les capitaux de Raguse ne devaient pas ctre 
soumis k Tappel des fonds. II est k peine neccssaire de dire, que les 
conclusions de ce memoires ne furent pas accept6s". — p. 120. (Iz 
dvorskog beikog arkiva.) 

^^* S. C. od 21. Marta 1795. spominje najnovije kovani dubrovacki 
dukat^ prozvani ^Libertina** , cije imo dokazivase, kako dojam fran- 
ceskog prevrata bijase dopro do Dubrovnika. Libertine pocese se ko- 
vati 1790, odmah dakle poslje revolucije, te nodahu geslo y^libertcts'^ ^ 
obrubljeno vijencem na jednoj strani, a na drugoj poprsje £ene, koja 
je predstavljala slobodu". (P. S. Ibid.) 

^^^ Pisani o. c. p. 133. 

^*« Id. ibid. p. 157, 158. 

**• „Venerdi li 31. Gennajo 1806, — La prima parte c d' impre- 
stare al Sr. Barone di Cavalcabo comandante delle Bocche di Gattaro il 
valore di fiorini 12.000 con le debite cautele e cambiali, nolle quail 
sia espresso che la detta somma si impresta per servizio di Sua Im- 
periale e Regia MaestJi, e senza che nella detU carobiale sia limitata 
alcuna cassa imperiale, da cui debba esser pagata la detla somma, c 
di servirsi in predetta somma di qualunqiie denaro pubblico esistente 
in Tesoreria, con che poi dopo il pagamento della detta cambialo deb- 
bano le rispettive casse della Tesoreria essere rimborsate di quelle 
somme, che avranno imprestate, con che la detta somma debba nella 
cambiale essere ridotta in pezze colonnarie effettive". 



Digiti 



ized by Google 



. 92 K. vomovid, 

„La prima parte 6 di oonvenire col Sr. Console Timoni, che nella 
suddetta cambiale esprima, che la medesima cambiale dovr& esser pa- 
gata a Vienna o a Trieste ad arbitrio delta Repabblica^. 

„La prima parte 6 di inslnuare alii Sri. Tesorieri e Procuratori di 
S. M. M., che per tre mesi debbano sospendere la coUocazione di qua- 
lunque denaro in loro amministrazione, con che scorso il suddetto ter- 
mine di mesi tre debbano li detti Sri. Tesorieri e Procuratori proporre 
neli' £cc. Senate la detta materia, e con che durante la delta sospen- 
sione debba la pubblica oassa pagarc il pro a ooloro, ai quali spetta- 
rebbe quando fosse state collooato il loro denaro **. (P. S. 1804. do 
1808.) 

1*0 Opstanak stranke franceske u Dnbrovniku, i to u samome Se- 
natn dokazana je od Pisani-a tajnijem izvjeidem od 20. Decembra 1805. 
austrijskog konsula kod Dubrova^ke repnblike Timoni-a. (Pisani o« c. 
p 135, 136.) 

^** Pisani^ o. c. p. 184, 185. Dalje ovako oznaduje doba prve 
franoeske zapreme od 27. Maja 1806. do 31. Januara 1808, koji bi- 
lje2i pad republike: ^Depuis le mois de mai 1806 les Fran^ais occu- 
paient cette ville et son territoire, et, par le commissaire plae^ k c6te 
dn Senat, avaint la hatUe main sur V administration financiire, 
puisque auoune somme ne pouvait sortir des caisses publiques (ieim 
kradimice, hako 6e se vigjeti pod notam 124.) sans un bon 8ign6 
par lui." Ovo potvrgjnje izvadak biagajnidkog dnevnika pod notom 122. 

1" Prepisujemo dotidne stavke iz blagajni£kog dnevnika: 
2./6. Per spese dell' occupazione francese in provviande DD. 30.000. — 

in yirtil delia parie dell'Ecc. Senate 30./6. 
9./6. Dalla cassa pubblica dati come sopra altri ducati „ 10.000. — 
13./6. Dalla cassa pubblica ddla Tesoreria delle 

Opere Pie, dalla zeoca ed altri foadi, in virttl 

delia parte del Senate 11. /6. 1806 per spese come 

sopra e provviande ... „ 29.915.24 

Luglio 1806, Nuove provviste fatte dair Eeo. Senate 

per le truppe franeesi in virttl delia parte 21. luglio 

1806. dai denari delia cassa pubblica, delia zecoa, 

dogana, Monte di Piet&, soprasalinaria, grascia, 

comprese le somministrazioni al generale Lauri- 

ston, al Sr. Marco Bru6re (prije kansuo frcmceski^ 

pak prvi povjerenik okupadane vojskeX al com- 

missario di guerra, al governatore per spese deir 

artiglieria e delle fortificazioni * . . „ 43.228.20 

Dal 27/7. 1806. VenumeraBione delle polifiae cam- 

biate dalla cassa pvibhlica segue con ordine di 

S. E. U Sr. Alessandro Lauriston generale delle 

truppe franeesi, 
6./d. Cavati dalla cassa pubblica per le spese delle 

truppe irancesi „ 4.433.27 

16/8. Cavati dalla borsa di Crista per le spese 

delle truppe franeesi „ 4.118.18 



Digiti 



ized by Google 



FBIMJETBK. 



93 



Conto nnovo del denari per spese delle trnppe franoesi 

6./8. 1806. (compresi D. 3819. facente parte di 

D. 4433 sopra indicati) DD. 3479411 

Di provenienza aoprasalinariay conto pubblico e 

grascia. 
7./8. al commissario ordinatore ed al gen. Lanriston 

dagli avyanzi della cassa pubblica della dogana e 

della zeccjt ^ 20.053.39 

9./8. dati come sopra dai tonto della epihrapia delle 

Opere Pie „ 20.000.— 

10./8. dati al generale LaariBton per suo ordine 10./8. 

1806. dalla cassa pubblica , 10000.— 

20./8. dati al commissario Bonqnin , 5.000. — 

24./8. a S. E. Laureston per le spese deirarmata . „ 1.000.— 

25./8. al commifisario Bonqnin „ 24.000. — 

28./8. al Lanriston per sno ordine „ 2000. — 

29./8. al cap. di Ragnsa-Vecchia per ordine dal 

Minor Consiglio autoriaacUo dal generale Lanriston „ 2.000. — 

31./8. al commissario Bouqnin „ 5.000. — 

9./9. al colonello Deyeaux di ordine del gen. Marmont „ 3.000. — 

15./9. al snddetto colonello „ 1.178.— 

Qneste erogazioni fnrono fatte da diversi fondi pnb- 
blicifra i qnali D. 1839. stati depositi li 13/6. 
1806. dalli Frances!, e D. 32.000 dMmprestiio 
fatto dai particolari (detto imprestito venne restituito 
dalle argenterie delle Chiese squagliate in stecca 

come da mnotaeume 21.112, 1806) . . . . „ 32.000.— 
21./12. 1806. Distinzione delli denari imborsati da 
diyerFe oasse per conto delle spese per le truppe 
franoesi come addietro: 

dalla cassa pubblica della Tesoreria „ 19.433.27 

da diverse opere pie della Tesoreria , 54.471.36 

dalla Borsa dei Paveri di Crista „ 4.118.18 

soprasalinaria „ 63.637.16 

graseia „ 49.19908 

zecca „ 19.936.36 

dogana , 8.453.27 

dall' imprestito dei particolari „ 32.000. — 

dal Monte di Pidd _„ L45a23 

assleme ducati 252.704.30 

18./4. 1808. Gli assegni vengono ordinati da S. E, il duca di 
Bagusa. 

Pisani, koji nije poznavao, kakvo va2no mjesto sn zapremali Rizni- 
dari G. V. n nstrojstvn republike, niti njihove fnnkcije, ne pregledavsi 
dotiini arkiv, ne spominje ovn ogromnu svotu, istrgnntu po franceskoj 
oknpacionoj vojsci dr2avi, poboinijem zakladama i gragjanima. 



Digiti 



ized by Google 



94 K. vojNovid, 

>" „Mercoledi li 11. Giugno 1806". 

„La prima parte 6 di aocommetlre ai Sri. Tesorieri di 8. 1\i. M. 
che facciano portare in tesoreria tntti i capitali non impiegati, che 
tutte le opere pie dello stato hanno nelle loro rispettiye casse" 

„La prima parte 6 di provvedere airEccmo. Minore Consiglio per 
le atluali spese ducati trenta mila, cio^ 10.000 D. dai denari delle 
opere pie esistenti in tesoreria, D. 5 mila dai denari della cassa pubblica, 
D. 5 mila dai denari della grascia, D. 5 mila dai denari della sopra- 
salinaria, e D. 6 mila dai denari della zecca". (P. S. 1804 — 1808). 

i«* „Lunedi li 16. Giugno 1806." 

„La prima parte ^ d'insinnare alii Sri. Tesorieri e Procnratori di 
S. M. M. che spendiscano al Sr. Gio. Giorgio Sohuller loro banchiere 
a Vienna tante carte bancali quante saranno snflicienti airincirea per 
realizzare 200.000 fiorini con ordine di vendere tanti monti di oonto 
pnbblico quanti basteranno per realizzare fiorini 100.000, e tanti di 
conto deir Opere Pie quanti basteranno per realizzare altri fiorini 
100.000, e che tenga il rittratto a nostra disposizione e che facciano 
la spedizione delle dette carte e ordini in qnella maniera che hanno 
fatto ultimamente^. 

„Lunedi 21. Luglio 1806". 

„La prima parte 6 dMnsinnare ai Sri. Tesorieri di 8. Maria Maggiore, 
che diano ordine al Sr. Gio. Giorgio Schnller loro banchiere a Vienna 
di vendere il capitale di 50.000 fior. meno nn grossetto per marita- 
zione e monacazione delle zitelle, e che a tale effeto li spedisoano le 
carte bancali in qnella mcmiera che li parerit piU cauta e sicura, e 
che diano pure ordine al detto Sr. Schnller che il ritratto della detta 
vendita la tenga a disposizione deir Ecc. Senate **. 
(P. S. ibid.) 

Evo sto tomu kaze Pisani: ^IjCS recherches des commissaires, 
avait fait d^convrir une partie des pi6ces etablissant la situation finan- 
ciere de la republique. 11 avait 6t6 fait h la banque Schuller de Vienne 
nn d6p6t de 700.000 florins; sur cette somme, 365.700 avaient 6t6 
retires en Mars et Juin (?) pans qu' on pftt savoir quel emploi en 
avait 6i6 fait, restaient encore 240.000 florins quMl fallait empecher 
de disparaftre et qui furent frappis cF opposition^. (Pisani o. c. p. 
185). Kako se vidi iz gore navedenijeh zaklju6aka, Riznicari bili su 
ntjerali od bankira Scliullera 250.000 flor., a ne 365.700, kako ka2e 
Pisani^ i to Junija i Julija g. 1806., a ne Marta i Jnnija, kako fran- 
ceski pisac kaze. To potvrgjuje D. D. A, s kojijem nsporedismo iste 
zakliu6ke 

1" ^Lunedi 18. Luglio 1806". 

„La prima parte (t di terminare che tutto il denaro esistente in Te- 
soreria di conto pubblico debba stare alia disposizione dell' Eccmo Minor 
Consiglio per le spese correnti tanto del govemo che delle truppe 
francesi colV intelligema del Sr, Gen, Lauriston*". 



Digiti 



ized by Google 



PBIHJETBE. 95 

Istijem S. C. naregjeno je Prokuraturima 6. V. da se crkvama, 
koje sn bile ovo posljednje vrijeme porobljene (spogliateX dadu nuzne 
odore (suppelleitiU sacre) za sln^iti misn i podijeljivati svetotaJBtva, 
a to iz samostana S Klare, S. Marije (ukinutijeh), i iz ostalijeh crkava 
OYoga grada. Riznidari pak neka dadu zapnicima, koji sa bili porob- 
Ijeni (spogliati)^ do 100 ipp. iz Eristove siromasne zaklade, a Prokn- 
raturi neka razmijene kaleze, pohranjene u kovnici, s ooijem stobie crkve 
i ostalijeh crkava. (P. 8. 1804.— 1808.) 

^** 8, G. od 26. Julija 1806, naregjeno je R znicarinia i Proku- 
ratnrima G. V., da zaposjednu sve radunardke knjige (vacchette) samo< 
stana S. Klare i 8. Marije, i sve njihove prihode. S, C, od 17, Sep- 
tembra iste godine priopceno je Riznicarima, da je dozna£eno n ime 
hrane svakoj dumni gore spomenutijeh manastira po 60 grosa, a sluski- 
njama po 20 grosa (sto bi kasnijim S. C. od 19. Decerabra 1806. 
poboljiano) iz njihovijeh negdasnjijeh priboda^ i to odkad sn ostavile 
aamosfan. 8, C, od 16. Maja 1807. povjerava se Riznicarima i Pro- 
knratnrima G. V., da podnesu osno^u o najboljoj upravi tijeh samo- 
stanskijeh dobara. (Id ibid.) 

1" S. C. od 24. Julija 1806. (Id. ibid.) 

"8 8. C. od 4. Oktobra 1806. (Id. ibid.) 

^" 8. C. od 23. Julija 1807. (Id. ibid.) 

^'^ Piscmi 0. c, iz pouzdane depese austrijskoga kouRula Timoni-a 
od 16 Angusta 1807. 

»«i Pisani o. c. p. 302—304. 

vn. 

Blago Djelo (Opera Pia) pod franeeskom i austrijskom 

vladom. 

*•■ U kratkome naortu ^Istitu^ione delle Opere Pie a Ragusa'*, 
citiranome pod notom 75 £ita se, da na po6etku ovoga vijeka zavod 
je poBJedovao glavnicu od vise nego tri miliona i p6 Dubrovackijeh 
Dukata^ okolo dva miliona fiorina austrijske vrijednosti^ koja svota 
se ne dini nipoito pretjerana obzirom na velike potrebe, kojijem se 
zadovoljavalo po Riznicarima G. V. iz mnodtva zakladd. po njima nprav- 
Ijanijeh, na ogromne svote iz njih crpljene za franceske okupacije i na 
cinjenicu, da sada poslje toliko gubitaka domacijeh i inostranskijeb glav- 
nic&, prouzrocenijeh poiitidkijem dogogjajima od pocotka tekuceg vijeka, 
imetjik Blagog Djela iznada, kako se u op6e drzi, jedan milion fiorina, 
a za ovo osamdeset i seat godina, otkad je pala repnblika, pobozni zapisi 
slabo 8U tekli u blagajnu. Zamjerno je, sto ni Rizni^ri republike, ni 
Upravno povjerenstvo 0. P. nove dobe nijesu nigda poknsali iznaei 
to^ni imetak zavoda, §to se namjerava uciniti, kad bude sastavljeno 
novo opcenito zrcalo (registro generate) blagijeb djela. 

^" „Ije8 rentes des fondations pieuses, se montant k, 15.240 ducats 
6taient respeet^es, mais devaient etre administr^s par une commission 
de bienfaisance. Le college (negda Isusovaca^ pak Piarista) 6tait 



Digiti 



ized by Google 



96 K. VOJKOVK^ 

laiss^ sous la direction des P6res des 6col6s pies et recevait uoe do- 
tation de 14.000 duoats de rente, k prendre sor les fonds des con- 
vents supprim^s**. (Pisani, o. e. p. 304, 305.) Pisac bilje^i, da je dukat 
vrijedio gotovo 11 franaka, — ali posto su se svi prihodi i troikovi 
toliko dr2ave koliko Riznice ozna^ivali u Dnbrova^kijem Dukatima, a 
ne u Mleta^kijem, tako se ima dr2ati, da se radi o prvijem, a duhU 
dubravachi vrijedio je jedva jedan frandk, I ono 14.000 dnkata, do- 
znadenijeh Piaristima za uzdr2avanje liceja, ne moga bit! nego dubro- 
va6ki, jer do pada republike licej bijase opskrbljen zajedno s crkvom 
i B mirovinom za posvjetovnja6ene Isnsovee, koji su se naSli kod nki- 
nu6a Reda u Dubrovnikn, pribodom od samo DD. 2834.18. (L. A. 
M. p. 147—139.) 

„A Raguse la maison des enfants trouv6s (bonica MUosrgja)^ I'hd- 
pital (Domus Chfisti) qui existait avant T occupation, et les autres 
fondations pieuses jouissaicnt d'un revenu de 15.290 ducats. Par 
r arrets du 31. Mai 1808 Marmont affecta une rente de 23.470 fr. 
15 c. aux 6tablissement8 de bienfaisance, et un assez fort revenu k la 
commission oharg^e des secours aux indigents". 

„Garagnin, dans son rapport du 17. septembre 1810, expose com- 
ment 11 a pu grossir ces revenus que la mis6re croissante rend insuf> 
fisants, en y joignant les rentes de quelques confr^ries supprim^s**. 

^Enfin le mont-depiete de Raguse dotait les jeunes fiUes au moment 
de leur manage (?); la mesure fut generalise en 1812, et, dans toutes 
les villes de iMllyrie, on couronna des rosi^res; une des conditions 
resquises etait d' avoir un fr6re ou un cousin sous les drapeaux". (Pi- 
sani^ 0. c. 365). 

Ovdje treba nam ispravljati dvije dinjenice; prvn, da je Marmont 
doznadio ono 23.470 fr. ne dobrotvornijem zavodima u opce, nego 
bOnici ^Damas ChrisW^ kako se vidi iz izvjeSca opdine Dabrova£ke 
od 10. Septembra 1822., gdje se isti^u prihodi bCnice Domus Christi, 
(e se u 070 uvrscuje svota od 24.470 fr. doznadena po franceskoj 
vladi iz dohodaka blagijeh djela (Stari arhiv Dubrovadke bonice). 
Druga je netadnost, §to se pripisuje zaiagaonici (Monte di PietA) 
opskrb\jivanje djevoj^ica prdijama, za koje ona se nije nigda skrbila, 
niti je smjela, do6im za tu svrbu, kako smo vigjelt, bilo je mnogijeh 
zaklada, npravljanijeh od Riznidara. Monte di Pieth nije imao drugog 
zadatka, nego posugjivati novaca, osobito malome puku uz nizoke ka- 
mate, kako je to bilo ustanovljeno kod njegova ustrojstva g. 1670. 
(Rad J. A. knj. CXV. istog pisoa.) 

^'^ Na pismo od 8. Avgusta 1816. c. k. Okruinog Dubrovadkog 
Poglavarstva, kojijem se tra4i izvjeSce od Upravnog Povjerenstva Opere 
Pije, ova odgovara 12. Avgusta i. g. megju ostalijem: „Sotto il go- 
vemo antioo della Ex-Repubblica gli avanzi del frutti dei capitaii 
lasciati dai divers! testatori a tale scope restavano sempre in cassa e 
soltanto in occasione della redeneione di qualche schiavo Cristiano 
NairioncUe si dava di questo dano/ro per il suo riscoMo*'. 

„8otto ia reggenza francese si 6 trovato in cassa un avvanzo di Due. 
Rag. 27.916.18 e per ordine deir amministratore Garagnini fu con tal 



Digiti 



ized by Google 



PRIMJBTBE. 97 

denaro disdebitata la cassa del tributo che si h trovata debitrice in tal 
epoca, affincM si potesse piii presto prevcUersi del fruttato di detta 
cassa del tributo che totalmente apparteneva al governo". Iss arkiva 
0. P. br. 348 g. 1816,) Mnoga izvjesda o stanju 0. P. ispod Fran- 
ceza, zahtijevana od austrijske politidke vlasti, sastayljena su po Upravnom 
Povjerenstvu 0. P. tofino i objektivno. 

^•* Iz izvjesca od 30. Avgusta 1816. br. 384 podastrta od Povje- 
renstva 0. P. e. k. okruinom poglavarstvu, gdje odgovara na razna 
pitanja glede 0. P. stavljena po istomu. (I0 arkiva 0. P. broj 384 
g. 1816.) 

*■• Piscmi^ 0. c. p. 456. 

^'^ „Les finanees publiqaes, bien qa'^prouv^es par les derniers 6ye- 
nements, ^taient encore florissantes^ des capitaux considerables 6taient 
d^pos^s k Vienne et dans diverses banques d' Italic ; on aurait leur 
revenus pour supplier k V insuffisances du produit des donanes, qu^ il 
falUit pr^voir pour tout le temps que durerait la gaerre maritime". 
(Id. ibid. p. 305.) 

Glavnice Rizni6ara i Prokuratura G. V. u ino- 

zemstvu. 

^■® Na zahtijev c. k. Okruinog Poglavarstva od 29. Maja br. 3011, 
da bi ga Povjerenstvo 0. P. obavijestilo raznijem glavnicama^ koje 
je bivSa Republikanska Vlada Dubrovadka imala u inozemstvu, ono 
izvje§Guje pod br. 233 od iste godine kako slijedi. 

Pretpostavlja se poteskoi^a istrazivanja, jer da je franceska vlada 
bila ostavila u neredu arkiv i mnogo starijeb listina smijesano. 

Mletafike. 

Mletadke glavnice su iznaSale, na temelju originalnijeb isprava, 
73.723 mletadkijeh dukata. Osim toga je 0. P. posjedovala u Mlecima 
dvije ku(5e i dva ducana u grackom odjelu (contrada) 8v. Bartolo- 
meja u j^calle dei Stagneri*^^ sto no negda pripadahu ukinutom La- 
kromskom Manastiru, te su u zadnje vrijeme bila iznajmljena Anselmu 
Bolosio, AntuDU Celli i Karlu Pezzi. 

Florentinske. 

Prila^u se dokazi posljednjijeh uplata od glavnice 650 DD. 1 14 gr. 
uloienijeh u ZcUagaonicu (Monte di Pieti) Florentinsku, kojijem 
se dosta bave dopisi Riznicara (Gledaj Dodatak A), 

Napuljske. 

Sto se ti6e Napuljskijeh glavnica, iznasa se zapisnik od 8. Februara 
1811., kojijem bise ustupljene Demaniju 17.833 napaljske skude. 

B. J. A. aXJLVU, 7 

Digitized by VjOOQIC 



98 K. vojNovid, 

Rimske. 

Bimskijem glavnicama kaze se, da sn nazna^ene u kazala pod 3 
luoghi (dionic&) 1476 — 86 — 58^ te se podnada zapisnik od 8. febrnara 
1811., B kojijem bi§e doznadena Demanija, dionica 828.31. Doti^nijeh 
lislina (Patenti) nije moguce iznijeti, jer najstarije pergamene, sto bu 
dokazivale vla8ni§tva, gotovo eu fo Bve izgabile a velikoj tre§DJi od 
g. 1667. Najnovije ili so loSe pisane ili ne^itljive.* 

Be6ke. 

Beikijetn- glavnicama oema drugo nego kapital od 14.700 fior., 
alo2enijeh n Bedkn banku^ 6iji cetvrti dio pripada Rafa Androvicu, a 
OBtalo Operi Fiji. (Br. 233 g. 1816. Arkiva 0. P.) 

Koje razlike od stanja inozemskijoh glavnica g. 1782., samo trideset 
i 6etlri godina prije, kako nam ga erta Marko M. Boikovic ! U Bimu 
bilo je uIo2eno 1270 Luoghi (dionicS) u razne novcane zavode a iz- 
noBU od DD. 338.642 s prihodom od DD. 7749.; u Mlecima 178.313 
D. D. 8 dohotkom od 4728 D. D. ; u Napulju glavnice (?) su nosile 
1993.78 Napuljskijeh Dukala, jednakijeh D. D. 3339.23; u Beiu 
245.156 fior. sa f. 5027.16 dohotka. Becka ^7at;njca pripadala je Bva 
podanickoj gakladi (eassa del tribato). Tri ^etvrtine rimskijeh i mle- 
taikijeh kapitala idle su u istu skriojo, a jedna 6etvrtina u tekuci 
radun (conto corrente) Rizni^ara. (L. A. M. N. b. VIII. — XX.) Osim 
toga bilo je nloieno one god. kod privatnika uz razne kamate (ne vise 
od 5%) DD. 139.351. (Ibid. XX, XXL) 

Bimske gliwnice bile su stranom spa§ene, te usljed nastojanja 
austrijske vlade likvidirane u rimske skude, koje su nosile dobitak od 
1127 skuda i 63 bajochi polag obvezniee potpisane a Rimu 4. Marta 
1820. No. 3664 generalnoga kazala. Kasnije ova bi pretvorena n toliko 
kartell Lombardo-Mleta^ke kraljevine u vrijednosti od 51.640 fior. a. v., 
a poslje okupacijo Rima u obvezniee dnga na 5^0 ^ zlatu kraljevine 
Italije (eartelle del debito consolidato ai 5% del Begno d^Itcdia) u 
svoti od Lira 129.100. Po novijem financijalnim mjerama, uzakoige- 
nijem a talijanskom Parlamentu Julija 1874., kamate od 5% sniiene 
su, uslied nameta na reutu od 207o, n* ^^U* (}^ arkiva 0. P. u knjizi 
^Amminisiraeione censi** p. 1—3.) 

MletaCki kapitali bill su konfisoirani pod Napoleonskom talijanskom 
kraljevinom usljed otpisa 18. Februara 1812., koji je ukinuo sve do- 
hodke, pripadajuce korporacijama „di mani morte^ u kraljevini ItalijI, 
te bi uporavljen na prihotke, sto je dugovao „Monte Napoleone"^ 
francuskijem zavodima. A poSto u ono vrijeme Dubrovnik bijade cijelo- 
kupni dio llirsko-Franceskijeh pokrajina, bide ukinute i one stavke, 
koje su bile prije likvidirane, i upisane na korist recenijeh zavoda. 



* Nafto sam u starome arkivu Bdnice Dubrova^ke 9edam takijeh original - 
Dijeh patenata. koji dokazuju namjefitenje glavnicA ove b6nice na „Monti di 
.Boffia". Izdani su u pergameni po ravnateljima dotiSnijeh zavoda o polovici 
pro&loga vijeka pod papom Benediktom XIV. 



Digiti 



ized by Google 



dbSavni bizni^ari kspubtjkb dubrova^kb. 99 

(Otpis ad 25. Januara 1820, br. 537 c. k, ohruinog Poglavarstva 
Dwyravnika na BolniSki Odbor — Cammissiane degli Ospvrii. -r- 
la arkiva bonice Dubrovaike.) To isto se vidi u istome arkivu iz 
otpisa y^Veneaia 7. Gennaro 1813 della Prefettura Dipartimentale 
deWAdriaiico^ — potpisana po generalnom tajniku Vincenti Foscor 
Wm, priopcena Bolnidkome odboru. Vjerovnici, diji prihodi od glavnica 
ulo2enijeh u mletadkn Zeku (kovnica) bi§e okinutiy jesn Crkva Oo4pe 
od Signrate, Grkva Gospe od Milosrgja, Franova^ki Manastiri a Du- 
brovnika i u Kuni, Crkva 8. Vlaba, Bdoica Damus Christie Stolna 
erkva i dominikanski Samostan, te nadarbina pok. Ojura Boli^. (Ibid.) 

Napaljske glavnice jar znamo kako su bile atjerane po Senata u 
sporazumka 8 gen. LanriBtonom (1806). 

Vigjeli smo, §to se tide bedkijeh kapitala, kako jedan dio bi spaien 
god. 1806. po samome Senata za franceske okapacije, dok gotovo 
treci dio bi prvo nsvojen po vladi austrijskoj (1798.), a ostalo u(je- 
rano po franceekoj. Jedina glavnica od 14.700 fiorina^ koja je pripa- 
dala Rafa Androvida, bi za 0. P. spasena. 

Nastojanje aaatrijske vlade za spas rimskijeh i mletadkijeh glavnica 
dokazano je dopisivanjem izmedja dvorske kancelarije bedke kroz Za- 
darska vlada s povjerenstvom 0. P. i s bolnidkijem odborom, na koje 
smo se pozvaliy i dto se dava u arkivn jednog 1 dmgog zavoda. 

^** £vo primjera, kako je znala politidka vlast franoeska uljadno 
zapovijedati Operi Piji: 

^Provinces Ittyriennes. — Baguse le 18. Janvier 1814. Vaudi- 
teur au Conseil d*£tat — Intendant de la Province de Baguse. 

A Monsieur le Gassier des Oeuvres Pies d Bagusa. 

Monsieur le cassier, j'ai rhonnenr de vous transmettre une pe- 
tition de Mr. Benich, proprietaire d Baguse, yons priant de faire 
droit A sa demande. 

Agriei, Monsieiir, V assnrance de ma parfaiter consideration. 
Lareinti''. (Iz arkiva P. g. 1814.) 

Jednn godinu kasnije ovako je pisao politidki poglavar aastrijski 
istome blagajniku: 

«No. 1290. Al Sr. Martellini, ces. reg. Cassiere deir 0. P. a Ragnsa. 

V Ece. Ooverno ha ordinato di fargli oonoscere, se sotto la pass^ta 
Reggenza siensi fatte delle alienazioni del beni appartenenti air Opere 
Pie, eome pure di trasmettergli in copia aatentica gli atti corsi sal 
propoBito. La invito Signor Cassiere di farmelo couosoere quanto prima 
coll* oecludermi i pezzi relativi in forma autentica. 

Dairimp. Reg. Intendenza, Ragosa il 1. Maggio 1815. Caboga, In- 
tendente''. (Ibid.) 

Franceska carska vlada zvala je intendantom^ poglavara politidke 
oblasti a glavnom mjestu okra2ja, a na podetku austrijske vladavine 
bio se nzdriao ovaj naslov. 

^*° „Arr6t6 sign6 k Goritz le 10. septembre 1812. par le general 
Bertrand: 

„Art 1. Des commissions de bienfaisance sont dtablies dans les priti- 
cipales commnnes de rillyrie, k Teffet de connaitre les besoins des 

* 

Digitized by VjOOQ IC 



100 K. voJHovid, 

families indigeoies de leor arrondissement, et de leiir faire distribuer 
des secours. 

„Art. 2. Ces eommissions sont charg6e8 de Thonorable fonetion de 
recevoir et de distribuer, dans une juste proportioD, k litre de seconrs 
k domicile, le produit des droit perQns an profit des panvres, ainsi 
que le produit des charit^s et dons volontaires qui pourront leur €tre 
adress^s. 

Art. 13. Le soulagement des indigents est recommand^ k toutes les 
Ames sensibles et charitables; les commissions de bienfaisanee ne sont 
6tablies que pour r6gler avec connaissanee de cause la distribution des 
secours aecord^s par la g6n6ro8it6 publique**. (Pisani, o. c. p. 364.) 

*^^ ^Montrichard partit au milieu d'nn concert de maledictions; qn' 
il ett vendu la ville, cela importait pen au Ragusains, mais on I'ac- 
cusait d' avoir puis6 k pleins mains dans les caisses publiques, d*avoir 
notamment dilapid6 le mont-de-pi6t6, et de n' avoir sign^ une capitu- 
lation honteuse, que pour obtenir le droit d'eroporter, sans etre in- 
quiet^y le fruit de ses rapines^, (Id. ibid. p. 456.) 

'^* Otpis od 7. Maja 1818. br. 21.309 dvorske sjedinjene kance- 
larije u Bedu. (Arkiv 0. P.) 

^^* Opazili smo u noti 69., da ovakom naredbom od g. 1818. poslo 
se protiv volji oporu£itelj&, koji su imali pred ocima i u vecemu broju 
Blu5ajeva izridno odredili, da doti^ni zapis ide za otkup domacijeh ro- 
bova. Dakle doti6na zaklada, kojom jo§ upravlja 0. P., imala je biti 
upotrijebljena na korist Dubrov£an& u kakvu sli^nu svrhu. 

^^* Sjedinjena be5ka kancelarija bija$e stavila zadarskoj vladi pi- 
tanje: „da li ne bi bilo shodno predati pojedinijem zavodima, koji su- 
djeluju u dohoteima glavnic& Opere Pije, dotidni dio kapitala tome 
odgovarajud i po tom raspustiti sjedinjenu upravu ovijeh glavniea. 
Upravno povjerenstvo 0. P. na zamolbu c. k. okru2nog poglavarstva 
u Dubrovniku od 28. Julija 1819. br. 6398/126 odgovori dne 6 Av- 
gusta I. g. pod br. 195, da je to nemoguce i protivno volji oporu^ 
^itelja, te bi bilo puno dtetno, jer bi trebalo osnovati posebnijeh za- 
voda za neka blaga djela. (Iz arkiva 0. P. pod br. 195 g. 1819} 

'^* ^Istruzione Provvisoria per la Direzione e VAmministrazione dei 
riuniti istituti delle Opere Pie e della Pubblica Beneficenza di Ragusa 
deir c. r. Ooverno in data 5. Novembre 1845 — approvato dal Re- 
scritto 12. Marzo 1846, No. 8101 della o. r. Cancellaria Aulica riu- 
nita^. Ovaj privremeni naputak, premda potvrgjen, nije mogo stupiti 
u krijepost usljed utoka tadanjega dubrovadkoga biskupa Jederlinica, 
te bi stoprv ministarskijem otpisom od 8. Julija 1855. br. 9899. a 
nekijem to5kama preina^en, u drngijem razja$njen, te potvrgjeno zdru- 
2enje Opere Pije s Javnom Dobrotvornosti. (la arkiva 0, F.) 

'^* Otpis Zemaljskog Dalmatinskog Odbora od 17.. Maja 1873. 
br. 1550., upravljen na Ravnateljstvo 0. P. i Javne Dobrotvornosti. 
(Ib Arkiva 0. P,) 

^^^ Nastojali smo pomodu vrloga preglednika Blagog Djela g. Nika 
Kobile razabrati na temelju ra^unarskijeh zrcala od g. 1781. i 1782. 
Marka Milli-Bodkovica^ kolik je bio prihod Opere Pije pri padu re- 



Digiti 



ized by Google 



PBIMJBTBB. 101 

poblike, te se nailo, da, ne ra^anajoc najamnin& od kac& i du^ana, ne 
azetijeh po M. Bogkovica u obzir, vas prihod je iznusio ], 2 14.272 
Dubr. Duk.y Jednakijeh, po niBkoj sluzbenoj mjeri, 658.742 fiorioa. 
Koliko je pretrpjela stete 0. P. u^ljed zapreme i vladavine franceske 
(Pogl. Vf. i VII. ove rasprave), vidi se iz distog prihoda zavoda za 
posljednjijeh pet godina, prem da je od pada republike do g. 1856. 
narasao prihod za 23.674 f. a v. 

God. 1889. fior. 26.146.18 

„ 1890. , 19.921.43 

„ 1891. „ 26.639.28V, 

„ 1892. „ 24.102.20>/, 

, 1893. „ 21.273.47 
Srednji dakle danasnji cisti prihod 0. P. iznada f. 23.416.51, na 
kojem ona plada u ime poreza preko 5000 god. fior., oduzetijeh naj- 
plemenitijem poboinijem i hamanitamijem svrhama! 



Op ask a. Na wtrani 72. u biljesci iyb. spomenuti nacrt sadriaja Hvake 
pojedine dopisne knjige „Riznidara" Stampan je u XXVIII. knjigi „Starina". 



Digiti 



ized by Google 



6unduli(3eyim „Suzama sina razmetnoga*^ 

ditao u 8jednici fUologijsko-historijskoga razreda jugoalavenshe akademije 
znanosti i umjetnosH dne 20. prosinca 1894. 

PRAVi 6lam^r. M. Srbpbl. 

I. 

U posveti ^Pjesni pokomih kralja Davida" godine 1620. veli 
Gundulid: „Ja za objavit, da sva ostala spjevan'ja moja u manjoj 
scieni drzim, sve ino, kao porod od tmine, u tminah ostavljam; 
njih samo, kako zrak od svjetlosti, na svjetlost izvodim. I ako sa 
druzi razlika slozen'ja moja : Galateu, Dijanu, Armidu, Posvetilidte 
Ijuveno, Proserpina ugrabljenu, Cereru, Kleopatm, Ariiadnu, Adona, 
Koraljku od Sira s mnoziem i bezbrojniem pjesnima taStiem i 
isprazniem na oditich mjestieh s veliciem slavam prika^ivali; ja 
sve stvari tadte za ta§te drzedi, vjerujudi, da je po<5etak od pra- 
voga znan'ja strah boiji, pjesni pokorne svietu prikazujem. . . Ja 
krstjanin spjevalac, ki pravoga boga poznam, vjerujem i izpoviedam, 
od koga, po komu i u koinu sva dobra izlaze, sve milosti rastn, 
bitje se prima, zivot uzdr£i, zdravje umna£a, spasen'je stjede i do- 
biva, vele dostojnije imam podeti s pjesni svetieh i bozanstvenieb, 
kakove su ove pokorne, koje skruSena greSnika priko valovita 
mora od smudena i smetena svieta mogu susim i krepcim stupajom 
od vjere, topedi ohologa Farauna, od grieha privesti i dovesti u 
zemlju od obedan'ja od slave vjedne, gdi vrh duSa pravednieb dazdi 
obilno slatka mana od milosti bo£anstvene. Ove dake pod zadti- 
den'jem tvoga gospostva, kako od moga draga prijatelja i vlaste- 
lina plemenita, bogoljubna i razumna sljem na svjetlos, dokli s ne- 
beskom pomodi Jerusalem slobogjen, spjevan'je destitiem imenom 



Digiti 



ized by Google 



O GUNDULI6EVIM „SUZAMA 8INA RAZMETNOGA". 103 

privedre krune kralja poljadkoga nareSeno, svemu nademu slovin- 
skomu narodu ukazem". 

Ova je posveta program pjesnika, koji ostavlja „ta5te i isprazne" 
pjesni, te se daje na bogoljubnu krSdansku poeziju. Ova nam po- 
sveta pokazuje prekret u duSi pjesnikovoj, u kojoj je badeno zrno 
krSdanske poboznosti poraslo u jako stablo tako, da nema vide 
mjesta poganskoj poeziji. U ovoj posveti nahodimo prvu klicu za 
vas pozniji rad Gundulidev, kojemu je kruna — Osman, epska 
proslava krSdanske pobjede nad polumjesecom. No do „Osmana" 
imademo nekoliko stupanja u Gundulidevu razvoju. Uz sedam Da- 
vidovih psalama (6, 31, 37, 50, 101, 129, 141) prislanja se pjesma 
nOd velidanstva bozieh", zatim se susredemo sa „Suzama sina raz- 
metnoga", a srodnim bogoljubnim duhom odiSu takogjer prigodne 
pjesme „U smrt Marije Kalandrice", i «Ferdinandu II., knezu tos- 
kanskomu^. Naprotiv „Ljabovnik sramezljiv" nikao je u vrijeme, 
dok se je Guodulid bavio oko tastih i ispraznih pjesni. 

Poletom svojih misli i savrSenoSdu oblika Gunduli(Seve „Suze 
sina razmetnoga" najviSe su ugodile hrvatskomu narodu uz ^Du- 
bravku" i „Osmana". Pjesnifika vrijednost „Suz^" ne (5e se uma- 
njiti, ako se dokaze, da je Gundulid pjevajudi ovaj krasni duhovni 
ep imao pred odima talijanske uzore. Od Gundulidevih suvreme- 
nika bavili su se oko duhovnoga epa Ivan Bunid Vudidevid, koji 
je napisao „Mandaljenu pokomicu** u tri pjeva drzedi se biblije. 
i Gjon Palmotid, koji je po latinskom epu Vidinu parafrazirao svoju 
^Kristijadu**. U pbznije se doba istade na torn polju Dubrovdanin 
Ignjat Gjorgjid (Zurkovid) „Uzdasima Mandaljene pokomice". 

Gundulid se je u „Suzama sina razmetnoga" poveo za talijanskim 
pjesnikom Tansillom, koji po svojem duhovnom epu „Le lagrime 
di San Pietro" zauzima osobito mjesto megju epicima svoga vre- 
mena.^ Uz Tansilla moglo ga se dojmiti i duhovno djelo Torquata 
Tassa „Le sette giornate". Gundulid nije dakako prevodio, nego 
je tek u Italiji, uditeljici naroda, naSao knjizevnu formu, dobio je 
pobudu, da po nadinu talijanskih pjesnika odabere gragju iz biblije 
i da joj po njihovoj metodi skroji oblik. Kad to znademo, ne demo 
se duditi, ako u Gundulidevim „Suzama" i drugim manjim djelima 
nagjemo gdjeSto do pretjeranosti razvitu Ijubav za antitezu, za tako 
zvane „concette", za onu igru rijedi, koja nastoji ditateija zagnati 
n dudo duhovitim obratima istidudi desto sasvim spoljaSnje i slu- 



Saner, Geschichte der italienischen Litteratur, 1883, p. 305. 

tized by Google 



Digitiz 



104 DR. M. §RBPRL, 

dajne momente. Ovu crtu dikcije osobito su Ijubili tadaSnji Talijani: 
ona se javlja ved u Petrarke, ima je i previse u Tassa, koji je u opde 
govoredi glavni uglednik Gundulicev, a izvrgla se u Marinija i u 
njegovoj Skoli. Tako se je ova crta, koja odgovara zivahnosti tali- 
janskoga temperamenta, prometnula u oditu zabludu, kako to naj- 
bolje razabiramo u djelima Napuljca Marinija (1569 — 1625), naj- 
slavljenijega Ulijanskog lirika u 17. stoljedu. Cini se, kao da se 
pjesnidki genij talijanske rase po6eo iscrpljivati, pa ne umijudi po- 
noviti sadri^aj stali su pjesnici manirirati poznate ve<5 pojmove. 
Nestalo je istinitosti u fiuvstvu, a na njeno mjesto dogje neprirod- 
nost, cifrarija, igra rijedima, detaljno slikanje, iz oka i iz boka 
dovudene isporedbe, koje zele da nas iznenade svojom novoSdu, u 
kratko: nevjerojatno neukusna „duhovitost". 

Zivudi u takovoj atmosferi Gundulid se nije mogao svagda oteti 
napasti, da i sam ne zagje u to vrzino kolo, kako demo poka- 
zati u sitnim njegovim pjesmama, koje nisu proste od ovoga „ma- 
rinizma**. 

No da se vratimo k Tansillu. Luigi Tansillo porijetlom je iz 
Nole, no rodio se u Venosi oko godine 1510, te je zivio dugo vre- 
mena u Napulju u sluzbi potkralja Petra Toledskoga i njegova 
sina Garcije. S Petrom je krenuo i na vojnu u Afriku. Kad su 
mu bile 24 godine, podao je prvi pokuSaj svoga pjesnidkog ta- 
lenta u djelu „Vendemmiatore" (Pudar), gdje od prilike u 160 
stanza na veoma Slobodan nadin opisuje surove §ale, koje obida- 
vaju pudari u nekim krajevima napuljskoga kraljevstva megyu 
sobom zbijati. Ovo opsceno djelo Stampano je prvi put u Mlecima 
godine 1534, a u drugim izdanjima imade natpis „Stanze amorose 
sopra gli Orti delle Donne". Premda je ovo djelo izislo preko volje 
autorove, ipak je znamenito naudilo glasu i ugledu Tansillovu. Papa 
Pavao IV. uvrsti Tansillovu poeziju megju zabranjene knjige, a 
to se tako kosnu pjesnika, da je istomu papi upravio pjesmicu, u 
kojoj trazi u njega oprostenje i obedava popraviti svoj grijeh time, 
§to ce napisati poboznu pjesan „Le lagrime di San Pietro**. Tako 
postize, da mu je ime skinuto s indeksa. No svoga duhovnog epa 
pjesnik ne dovrSi; on na imc umrijc prije godine 1582, a djelo 
nedovrSeno ostade u rukama nje{4:(»vih nasljednika. Neki su samo 
dijelovi izisli vec za pjesnikova zivuta godine 1560, pa su ih 
neki krivo pripisivali kardinalu Pucciju. Istom poslije njegove 
smrti izagju „Lagrime di San Pietro" dotjerane tugjom rukom. 
Od Tansilla imademo jo5 „Sonette", „Canzone", kao i „Stanze" 



Digiti 



ized by Google 



O GUMDULI(!;ByiM nSUZAMA 81NA RAZUETNOOA^. 105 



n' 



za nFerrantinu" (palafiu Don Garcije u Napulju), u kojima se 
vidi, da je pjesnik znatno samostalan u izrazu naprema petrar- 
kizmu, koji jejoS tada u lirici gospodovao. Najpotpunije je izdanje 
njegovih lirskih pjesama mletadko od godine 1738. No Tansilla 
nahodimo i u nizu didaktidnih pjesnika. Cedni genre didaktidne 
poezije najbolje se je oduvao od nutarnjega gnjileza, koji obilje- 
ziije poeziju talijansku u 16. stoljecSu, a koji se ne moze prikriti 
ni aristokratskim parfumima ni sjajnom lupinomJ Tansillova lijepa 
mala poudna pjesan ;,I1 podere" (Ladanje), Stampana u Turinu 
godine 1769, podaje nam poznatu pripovijest, kako otac toboze 
nagje u njivi zakopano blago, te na samrti povjerava sinovima 
tajnu, da ga traze, a oni se uvjere, da ih je otac htio ponukati na 
Sto zivlji rad oko obragjivanja polja. U drugom poudnom djelu 
„La balia" (Dojilja), §tampanu a Vercellima godine 1767, prika- 
zuje potanko uzgoj djece. 

Kako veli Tiraboschi,* neki su — kao n. pr. Stigliani — uzvi- 
sivali Tansilla iznad Petrarke, ali je ta hvala bez sumnje pretje- 
rana, premda se ne moze tajiti, da je Tansillo bio jedan od naj- 
elegantnijih i najizrazitijih pjesnika svoga vijeka. Njegova bi slava 
bila dakako veda, kad bi se moglo ustvrditi, da je njegova ra- 
prezentacija „Due pellegrini", prikazana u Messini godine 1559, 
doista pastoralna drama, jer u takovu sludaju ne bi bio Beceari 
(t 1590), nego Tansillo inventor ove pjesniCke vrsti. I u Sanna- 
zarovoj dra^esnoj „Arkadiji* joS je slabo istaknut dramati^ki ele- 
ment, kao i u Boccacciovu djelu „Ameto". A to vrijedi i za djelo 
grofa Castiglionea ^Tirsi** (u stanzama sa zborovima i plesovima), 
kao i za Tansillove „ Due pellegrini", kojijoS nisu napisani pravim 
dramati^nim duhom. Tako je eto priuzdriana slava Beccariju, piseu 
igre „I1 Sacrifizio", da je iznaSao pastoralnu dramu. 

Prva tri evangjelja kaiu, da je Petar odrekav&i se tri puta Isusa 
izidao na polje i gorko plakao. (Mat. 26, 75: i iziSavSi na polje 
plaka gorko; Mark. 14, 72: i stade plakati; Luk. 22, 62: i izi&avfii 
na polje plaka gorko). Ove je suze skupio Tansillo u svojem epu, 
ovaj je moment ishodna todka njegova pripovijedanja i razmiSljanja. 
Tansillovo je djelo iziSlo godine 1585 uregjeno i nadopunjeno Atten- 
dolom pod natpisom: „Le lagrime di San Pietro del signor Luigi 
Tansillo da Nola, mandate in luce da Giovan Battista Attendolo 

^ 8auer o. c. p. 320. 

* Tiraboschi, Storia della letteratura italiana, VII, 1651, 



Digiti 



ized by Google 



106 DR. M. SrBPEL, 

da Capna^ u Noli. Iz Attendolova pisma saznajemo, da je katolidka 
crkva Tansillu priznala, da je ^Suzama bv. Petra" okajao svoga 
„Pudara". Attendolo je mnoga mjesta po zahtjevu iz Rima i po 
odredbi Isusovaca izostavio, poimence je skratio monologe Petrove, 
kako bi to za cijelo — veli Attendolo — u^inio i sam pjesnik, 
te nastavlja: »il rassetto de gli episodij, che constituiscono la ma- 
gior parte del poema, ed in particolare la rivelatione dello spogliar 
deir Inferno, da esser trattata piti tosto eon modo drammatico, che 
essagetico, e perb transferita ad Esaia, che '1 raccontt come inter- 
venuto, e come parte del trionfo di Christo ; necessariamente hanno 
abbreviata Y opera e mutato Y ordine**. Attendolo je uveo novu 
podjelu u pjevanja, te dodaje: »Quasi chi divise la Iliade e la 
Odissea in tante rapsodie, ho havuta la cara, che le settioni con- 
stituiscano felice principio e felice fine, senza le dicerie e licentiate 
di Romanzi Italiani e Francesi; ma con la grandezza e simplicita 
Heroica introdotta k volgari dal Trissino, dall' Alamanni, ed ultima- 
mente dal Tasso, che seguono nel cominciare e nel terminare de' 
canti r uso de' Greci e di Latini". 

Na podetku i na kraju izdanja nalazi se nekoliko pjesmica tali- 
janskih i latinskih namijenjenih Tansillu i Attendolu, koje su pune 
pretjeranih pohvala. Tako ditamo u zadnjem epigramu „Fabii Isae 
Formicalani" : 

Sparserat ex oculis lacrymarum ilumina Petrus: 

Flumina divitiis non similanda Tagi. 
Inque brevi partem Tansillus colligit uma: 

Nam calidos latices aequora quae caperent? 
Et rude yas tersit mira iam Attendolus arte: 

Auratumque dedit sic radiare procul. 

Kolikogog] epigramatik hvalio malu 2aru, u koju je Tansillo 
skupio suze Petrove, moderni de se 6itatelj tedko s njime sloziti, 
jer su ^Lagrime di San Pietro** i poslije skradivanja Attendolova 
preduga^ke. Djelo imade trinaest otegnutih pla^A (pianti), a metar 
je ottava rima. Attendolo je djelo podijelio u trinaest pla6a po svoj 
prilici, da istakne broj apostola, koji su bili s Isusom na zadnjoj 
vefieri. Na naslovnom listu otisnuta je slika posljednje vedere. Sam 
ep obuhva<5a u obidnom oktavu 266 stranica. Bez sumnje previSe, 
jer se iste misli — poimence u monolozima Petrovim — predesto 
ponavljaju. 

Petar se u epu neprestano kaje i plade poradi toga, Sto se je 
odrekao Isusa, te kao kakav Ahasver luta po svijetu. Premda se 



Digiti 



ized by Google 



O GUNDULI^aVlM ^SUZAMA SIKA RAZMirTMOOA*'. 107 

ne mo£e tajiti, da je pjesan predugadka, ipak se u ii)oj lijepo istidu 
lirska mjesta, 08Je(^ se snaian polet misli i vidi se dotjerana forma. 
Sve pokaznje, da je Tansillo bio doista lirski pjesnidki talent, ali 
da se nije oteo neaknsnim manama suvremenoga pjesnidtva tali- 
jaDskoga. A sad demo a kratko ogledati sadriaj i oblik Petrova 
plada, koji se — kako misli Attendolo — natjede s pla6em Ege- 
rijinim, Heknbinim i Niobinim. U tom demo poslu postapati tako, 
da istaknemo i one momente, koji bi nam mogli dobro dodi za 
tnmadenje Qundulidevih „Saza sina razmetnoga^. 
Prvi se plad podinje ovako: 

Le lagrime e le voci accoglio in rima, 
Che da gli occhi e del petto useir di Piero, 
Che vinto dal timor di croce prima 
Fra la lingua ed il cor smarri 1 sentiero, 
E di vita mortal facendo stima 
Negb .di vita e morte il Signor vero : 
Perche pensando, e quanto ingrato io fui, 
Pianga altre colpe mie col pianto altrui. 

Ma chi daranmii di la su favore, 
Altri, che Musa, 6 che '1 Signor di Delo? 
O tu, c'havesti il novo, etemo honore 
D' aprir' e di serrar gli usci del Cielo, 
Impettra al petto il Inme de Y ardore, 
Che venne aJ tao, quando si ruppe il gelo 
De la paura, e col suo canto il gallo 
A pianger ti dest6 V horribil fallo. 

Kad Isus vidje, da mu se pribli£ava smrt, okupi udenike, pa 
ih tjedi i obedava im pobjedu. Toga se sjeda dan poslije posljednje 
vedere Petar i udara u Ijut plad, §to se je odrekao Isusa. „0 vita 
troppo amata, k quante doglie — empia conservi questa misera 
Alma?** (p. 16) uzdiSe Petar, a nefito kasnije veli (p. 20): „I1 mal 
che io fei (s' a quel, ch' offesi miro) — non trova sotto il ciel 
degno martiro^. Zato Petar ne zna, kud bi se od kajanja i stida 
sakrio (p. 21): 

Dove ti porta il temerario piede 
sopra ogn' altro al Hondo infesto Pietro? 
Non gir, ov' orma d' human pi% si vede, 
Tomati, toma sconsolato indietro. 
Chiud' il tuo corpo e la tua rotta fede 
In qualche loco tenebroso e tetro, 
Dove raggio di Sol luce non porga, 
Accioche vista altrui piii non ti scorga. 



Digiti 



ized by Google 



108 DR. M. dRBPBL, 

I doista Petar odjuri iz grada i zakloni se u okolici u tamnu 
fipilju. 

U drugom pladu Petar marljivo nastavlja proljevati suze, zatim 
izagje iz Spilje i priblizi se ku6i, gdje je sinod blagovao s Isusom. 
To mu izmamljuje nove suze, sjeda se pojedinih dogagjaja za ve- 
derom, poimenee ga porazuje uspomena, da je sam Spasitelj njemu 
prao noge. „Ben fii di pietra il cor, che non si franse, — - e di 
cruda orsa Y occhio che non pianse" (p. 38). veli Petar sjedajuiSi 
se toga. 
• U tredem pladu gleda Petar bijesnu svjetinu, te se zgraza s po- 
misli, da de Isus platiti glavom. To mu izazivlje mnoge uzdisaje. 
Petar se priblizava k hramu, ali se tuzan od stida ne usugjuje 
prekoraditi praga. Petar se sjeda raznih dudesa „velikoga lijednika", 
pa se tako i sam lijeku nada. Napokon uljeze u hram, pa se opi- 
suju sve divote njegove. 

U ietvrtom pladu Petar gleda u hramu razne lijepe umjetnine. 
U to mu se nadade vizija, koja mu prikazuje postanje crkve, a 
u njoj vidi i samoga sebe. Ovdje se pjesniku daje prilika, da 
bogatim bojama opiSe velidinu katolidke crkve u alegorijskoj slici. 
Uz Petra napominje se Pavao, kao vjesnik bozje rijedi. Sav svijet, 
prosjaci i kraljevi, klanjaju se prijestolju. 

U petofn pladu vrada se pokajni Petar iz grada u svoj osam- 
Ijeni Stan, pa se u zoru razgovara sa suncem, gdje po nadinu su- 
vremene poezije prelazi k Isusu isporegjujudi ga sa duhovnim 
suncem. Oblak na suncu sjeda ga njegove nevjere. No on se po- 
slije ove tmine, u kojoj je sada njegova duSa, stalno nada suncu 
(spero dopo le tenebre la luce p. 94). U razgovoru sa suncem 
progje dan. Cini mu se, da i sunce zalazi, da plade za mrtvim 
stvoriteljem. 

U pladu Sestom pala je nod, a Petar u Spilji u suzama zazivlje 
smrt (p. 106): 

O Morte, che con Thorrida ed adunca 
Tua falce il verde parimente e '1 secco 
Mieti, deh vieni in questa atra spelunca, 
Ov' io ti chiamo e Y importuno stecco 
Di mia non verde vitk in tutto trunca, 
('he com' tn piii t' indugi, ed io piii pecco. 
O di me schiva e di tutti altri ingorda, 
JJon esser prego al mio gridar piii sorda* 



Digiti 



ized by Google 



O GUNDULI^BVIM „SUZAMA 8INA RAZBCBTNOQA^. 109 

Zatim u Spilji moli zmije i jakrepe, da ga izjedu, te pozdravija 
noc tamnu i emu „al tristo stato mio tempo eonforme'* (p. 110). 
I u takova stanju primiri se Petar, jer znade, da de ga bog po- 
milovati (che V alta tua bonta perdon mi diede p. 116), ta nje- 
gove bi suze nagnale u . plad i kamenje (pianger farei de la pietade 
i sassi p. 117). 

U sedmom pla^u utjeSi angjeo 6avar Petra, komu se privigjaju 
prosli dogagjaji iz iivota Isusova, pa se paralelno prikazuje sjajna 
badudnost crkve. Kad se spominju pastiri, koji su pozdravili ma- 
loga Isusa, nadaje se paralela sa pastirima naroda, koji de se po- 
kloniti vrhovnomu pastiru. „Un ovile nel Mondo ed un pastore" 
(p. 122). Napominje se bijeg u Egipat i prizor, kako Marija i 
Josip nagju Isusa megju svedenicima. Iznosi se na vidjelo Ivan 
krstitelj, prodlost Marijina, post Isusov i poku§aj napasnikov, ka- 
zuju se dudesa i sludaj sa Mandaljenom pokornicom. S ovim pri- 
zorima uporedo se ukrStavaju razne refleksije, koje se zaSiljuju u 
misao, da de pokoriti narode Isusova vjera (p. 143): 

Vede nel maggior fondo de la terra 
Ondeggiar le bandiere del suo Christo, 
Non Taquila, onde il Mondo inchinb Roma, 
Ma r alta croce, che '1 inferno doma. 

U osmom pladn namjeri se Petar na mrtvo tijelo izdajnika Jude, 
pa ga to silno potrese. Izmuden bolom i zegju pogje na vodu, gdje 
sasrtane zenu, koja je dula Isusove rijedi i vjeruje, da je sin bozji. 
Vrativfii se u Spilju zavigja zivotinjama, koje zivu sretan i miran 
zivot; njega megjutim neprestano progoni grozni pijetlov kukurijek, 
a sve to udini poradi sluzavke, poradi zene, koja je i kriva na- 
gemu zlu i pomod naSemu zlu. Poradi majke bozje pofituje Petar 
zenu, te s himnom bogorodici zavrSuje ovaj plad. , 

U devetom pladu javlja se Petru prorok Isaija, koji mu kaie, 
da de mu Isus oprostiti, premda je Petar vedi grjeSnik nego Juda, 
koji le Isusa poradi novaca predao dufimanima. Bit de mudenika, 
mnogo de se krvi proliti za vjeru Isusovu, ali de ona ipak pobijediti. 
Isaija zove Petra, da ga slijedi, pa de mu on otkriti bududnost. 

U desetom pladu prikazuje prorok Petru sudbinu prvih mudenika 
i mudenica (Stjepana, Katarine, Barbare i dr.), a bit de takovih 
mudenika hiljadama. 

U pladu jedana>estom opet vidimo Petra sa prorokom, koji mu 
goyori, da de Isus uzadi nad pakao, te mu 2arkim bojama slika 



Digiti 



ized by Google 



110 DR. M. &RSPBL, 

triumf Isusov. Sam Isas, okraien djeyicama — krepostima, od 
kojih se istide nevinost, i angjelima, pjeva slavu bogu ocu, koji 
stvori svijet i dade ga dovjeku, da bude njegovim posjednikom. 
Tako 86 nadaje prilika redi koju o Adamu i Evi, Bpominje se, 
kako se je bog smilovao Ijudima i poslao za njihovo spasenje sina 
8V0)ega. U to svane zora i proroka nestane, a Petar ostane s&m 
az sYoju pe<iinu. 

U pladu dvanaestom vude Petra goru6a ielja, da pogje a grad 
i da duje za uditelja. Susretne se s evangjelistom Ivanom, oni se 
zaklone u gaju uljika i paoma, pa tada Ivan stane opisivati moku 
Isusovu. Najprije isporegjuje s olujom viku naroda, koji idte krv 
Isusovu, te onda redom prida, kako se je desilo Isusu na putu na 
Golgotu. 

Napokon u trinaestom pladu Ivan dovrSuje svoje pri^anje. Ea- 
zuje Petru, kako je Isus svjetini oprostio njezin grijeh, napominje 
mu zatim gorku tugu bogorodidinu veoma izrazito, te veli: non 
bagna (credo) il mar si duro scoglio, — che 1' alta Donna non mo- 
vesse a pieta (p. 253), a ni£e (p. 254) kaie za nju : ruscel di neve, 
che si sfaccia al sole. Isusa zakopaju. Na koncu dolazi Mandaljena 
k Petru i Ivanu (p. 266): 

Ella del nobil piede, il passo grave, 

Pill affretta, avista e tutta si tranquilla: 

Giunta si volge a Pietro con soave 

Voce e d' amore e di pietit sfavilla; 

Tiene in lei Pietro gli occhi immoti e pave, 

E la vena del cor lagrime stilla: 

Nuntia a te vegno (dice) hor stagna il pianto. 

Ma soggeto di duol non cape tanto. 

Moglo bi se navesti bezbroj primjera iz Tansillova djela, koji 
bi pokazali, kako je njegova dikcija sva proieta concettima. Pjesma 
upravo vrvi takovim tropima, koji idu za tim, da bade fito viSe 
istaknuta slidnost i razlika u raznim pojmovima. Dosta de biti, ako 
navedemo iz zadnjega plada dvije strofe, koje iznose refleksijo o 
torn, dto je Isusu dan ocat mjesto vode (p. 256): 

Qual cor sarSt che non si rompa e spezze, 
Se ben fusse di pietra o di diamante, 
In dir gV indegni oltra^gi e le fierezze 
Fatti al R^ giusto e dal reo stuol errante? 
La bocca, ond' uscik *l mar de le dolcezze, 
Ond' hebbe il Mondo tante gratie e tante. 



Digiti 



ized by Google 



o ounduliOevim „8uz4ma 8IKA razmetnooa". Ill 

Si vide allhor da man sozza e crudele 
Punger d' aceto, a mareggiar di fele. 

La bocca, onde destossi huom tolhor chiuso 
Piu Dl sottera, in sonno etemo i lami, 
Di lui, che tanto Bel fece ^ nostro uso, 
Tanto mar, tanti fonti, e tanti fiumi, 
Dopo cotanto per noi sangue effuso, 
Non ha pria, che '1 suo fiato si consami, 
Man, che li porga d' aqaa una vil goccia, 
Ma '1 tristo humor, che pih aggravi e noccia. 

Svakako je na uhar Tansillovoj pjesmi, Sto sa pladem Petrovim 
preplede slavu crkve. Ovaj je kontrast lako nastao u dudi pjesnika, 
koji je htio oprati svoj mladenadki pjesnifiki grijeh, a ujedno je 
ova opreka veoma sretno umjetni6ko sredstvo, da se bar gdjeSto 
ukloni monotonija Petrovih uzdisaja. Ovaj kontrast megjutim i nije 
drugo, nego zgodna posljedica one manire, koja je svagdje traiila 
concette. 

11. 

Gnndulid nas podetkom svojih „Suza sina razmetnoga" veoma 
zivo podsjeiSa Tansillova proemija. Gundulid pjeva : 

Grozno suzim gork plad sada, 
gorko pladem grozne suze, 
ke razmetni sin njekada 
kajan z grieha Tjevat uze; 
jeda i moje griehe oplaCu 
suze u suzah, plad u pladu. 

I Tansillo zeli, da drugi opladu njegove grijehe. Iza toga sub- 
jektivnoga podetka dolazi u Gundulida kao i u Tansilla zaziv, da 
bi im bog bio u pomod: Tansillo moli „il lumo de V ardore^, a 
Gundulid „duha prisvetoga". I Tansillo ne prelazi odmah k Petru, 
nego prije joS kazuje govor Isusov apostolima; tako i Gundulid, 
prije nego 6e opisati samoga razmetnika, uple(^ refleksiju o koristi 
kajanja, te preporuduje grjefiniku, da se utede bogu, jer je vede 
bozje smiljenje, nego sve Ijudsko sagrijedenje. 

Gimdulid je pri6u o sinu razmetnom nadao u Luke gl. 15, 11 d., 
a glasi : „I rede (Isus) : jedan dovjek imaSe dva sina, i rede mlagji 
od njih ocu: ode! daj mi dio imanja, Sto pripada meni. I otac mu 
podijeli imanje. I po tom do nekoliko dana pokupi mlagji sin sve 
svoje, i otide u daljnu zemlju ; i onamo prosu imanje svoje 2ivedi 

Digitized by VjOOQ IC 



112 DR. M. &RBPBL, 

besputno. A kad potro§i sve, postade velika glad u onoj zemlji, i 
on se nagje u nevolji. I otiSavSi pribi se kod jednoga Covjeka u 
onoj zemlji; i on ga posla u polje svoje, da 6uva svinje. I zeljaSe 
napuniti trbuh svoj roddidima, koje svinje jegjaha, i niko mu ih 
ne davase. A kad dogje k sebi, rede : koliko najamnika u oca mo- 
jega imaju hljeba i suviSe, a ja umirem od gladi ! Ustat <Su i idem 
ocu svojemu, pa du mu reci: o6e! sagrijesih nebu i tebi, i vec 
nijesam dostojan nazvati se sin tvoj : primi me kao jednoga od svo- 
jijeh najamnika. I ustav&i otide ocu svojemu. A kad je jo§ podaleko 
bio, ugleda ga otac njegov, i sai^ali mu se, i potr6av5i zagrli ga 
i cjeliva ga. A sin mu rede: ode! sagrijeSih nebu i tebi, i ved 
nijesam dostojan nazvati se sin tvoj. A otac rede slugama svojijem : 
iznesite najljepSu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku 
i obudu na noge. I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i 
da se veselimo. Jer ovaj moj sin bjeSe mrtav, i o2ivlje ; i izgubljen 
bjeSe, i nagje se. I stadoSe se veseliti. A sin njegov stariji bijase 
u polju, i dolazedi kad se priblizi kudi, du pjevanje i podvikivanje. 
I dozvavfii jednoga od slugu zapita : Sta je to ? A on mu rede : 
brat tvoj dogje ; i otac tvoj zakla tele ugojeno, Sto ga je zdrava 
vidio. A on se rasrdi i ne ScadijaSe da ugje. Tada izigje otac' 
njegov i moljase ga. A on odgovarajudi rede ocu: eto te sluzim 
toliko godina, i nikad ne prestupih tvoje zapovijesti, pa meni nikad 
nijesi dao jareta, da bih se proveselio sa svojijem drudtvom ; a kad 
dogje taj tvoj sin, koji ti je imanje prosuo s kurvama, zaklao si 
tele ugojeno. A on mu rede: sine! ti si svagda sa mnom, i sve 
je moje tvoje Trebalo se razveseliti i obradovati, jer ovaj brat 
tvoj mrtav bjeSc, i ozivlje, i izgubljen bjeSe, i nagje se". 

Gundulid je od ove pride sazdao svoja tri plada, ali tako da je 
sasvim mimoiSao dogagjaje, koji se zbivaju, kad se sin izmiri 
s ocem. Paraboli je u bibliji svrha, da pokaze, kako je na nebu 
veda radost s jednoga grjeSnika, koji se kaje, nego li s deve- 
deset i devet pravednika, kojima ne treba pokajanja. S toga se u 
„Suzama" Gundulidevim ne izvodi drugi brat. NaSemu je pjesniku 
bila na umu druga svrha, na ime da sa kajanjem razmetnoga sina 
spoji svoje razne refleksije. Gundulid nam sina razmetnoga u po- 
detku predstavlja u momentu, poSto je rasuo sve svoje blago, te 
kako u kamenoj pustoSi — prije nego de se pokajan vratiti k ocu 
— naride i plade. Tako nam i Tansillo uvodi svoga Petra, po§to 
se je ved odrekao tri puta Isusa, te sada postigjen luta po okolici. 



Digiti 



ized by Google 



O GUNDULK^VIM „8U2AMA SINA RAZMBTKOOa". 113 

U „osmom" pladu veil Petar, da je svoj grijeh sagrijefiio u paladi, 
a gradu, pa da zato trazi prirodu, samodu. 

Za cijelo ne 6e biti sludaj, dto i Gundulid svoja pjevanja na- 
ziylje „pla6ima" kao i Tansillo. GuBdulid je napisao mnogo kradi 
duhovni ep, tek u tri plada, pa je to jamadno samo na uhar pjesmi. 
Ako ga Tansillo i nadilazi time, Sto je u svojem epu saze Petrove 
spojio sa slavom crkve, opet se Gundulidevo djelo danas lakde dita 
i uziva. 

Kao motto prvomu pladu bilje^i sam Gundulid iz napomenutoga 
evangjelja rijedi : Vivendo luxuriose dissipavit substantiam, drugomu 
pladu : Et reversus in se, a tredemu : Pater, peccavi, jam non sum 
dignus. Uza to nazivlje drugi plad spoznanjem, a tredi skrudenjem. 
Ova je podjela sasvim prirodna : najprije imademo pridu o samom 
grijehu — to je ekspozicija; zatim vidimo razmetnoga sina, gdje 
spoznaje, Sto je njegov grijeh, fito li iivot i smrt, pa je to vrSak, 
a napokon se grjefinik podaje skrudenju i prema nebeskomu ocu i 
BYomu rogjenomu. Ova su tri stupnja u razvoju pjesme u isti mah 
tri vrela, iz kojih de se nizati pjesnikove refleksije. Vanjske radnje 
imade dakako veoma malo, ona je samo tanak okvir za giroko 
polje pjesnikovih lirskih izjava. U prvom pladu prirodno se istide 
opreka izmegju prave vjemosti i prodajne Ijubavi spolne, drugi 
nam plad iznosi u jezgri nidtetnost ovoga svijeta i diku nebeskoga 
iivota, a napokon tredi plad prikazuje nezahvalnost dovjeka prema 
darezljivomu stvoritelju i opet milosrgje boije spram dovjeka. Ova 
tri kontrasta tri su osi, oko kojih se kristalizuju sve pjesnikove 
misli. Sam razmetni sin nije drugo nego vjesnik pjesnikovih misli 
o ovim oprekama, kako i Tansillov Petar kroz svoje suze govori 
pjesnikove misli. I razmetni sin i Petar samo su osobe na pozor- 
nici, koje zastupaju uvjerenja svojih pjesnik&. 

U prvom pladu — poslije uvoda — prikazuje nam Gundulid 
razmetnoga sina, gladna, zedna i uboga, kao straznika od iivina, 
gdje se je u gori naslonio o jedan hrek i stao kukati, kako smo 
i Tansillova Petra nafili u pustoSi, izvan grada, osamljena. 

Prvih 8 strofa zaprema subjektivni uvod pjesnikov, od strofe 
9 — 12 predstavlja nam pjesnik razmetnika, a sa 13, strofom po- 
dinje se „plad" sina razmetnoga i zavrSuje se s posljednjom (74.) 
strofom prvoga pjevanja. Vrijedi istaknuti, da Tansillov Petar u 
istinu vise plade nego Gundulicev razmetnik, pa je odevidno, da 
je hrvatski pjesnik samo po analogiji talijanskoga ovako nazvao 
svoja pjevanja (plctr) i ditavo djelo (suze). 

R- J. A. CXXVII. 8 



Digiti 



ized by Google 



114 DR. M. §RRPBL, 

U podetku plada (strofa 13 — 18) grjeSnik najprije daje antitezu 
izmegju pregjaSnjega stanja i sadasiijega, ovih sest strofa i nije 
drago nego velika antiteza. Iza toga prirodno se prislanja misao 
o bludnosti, koja ga je pod slikom blage Ijubovnice dovela do te 
nevolje. Od strofe 19 — '22 podaje opdu sliku o bludnosti, a u strofi 
23 govori o sebi odludujuci, da <5e pokazati, kojim je varkama 
njega opsjenila, te do konca strofe 26 opisuje njene tjelesne dare; 
od strofe 27 — 30 pokazuje, da su svi ti dari bili — lazni. Zatim 
od 31 strofe dalje kazuje, kako ga je ova „huda zmija" omamila, 
pa kako joj zeli omiljeti, no uspije istom onda, kad se lati „britkog 
mada od pjeneza". Ona se sva promijeni, on joj sve viSe daje, 
a ona mu napokon usiida ielju. No on izgubi ne samo blago, nego 
i krepost. Uza to ga do skora stane muditi navidost. AH se vara, 
tko misli nadi vjeru i Ijubav u nekrepke 2ene, ona se doskora 
druii s drugim, pa kad je razmetnik osiromadio, izmete ga na polje. 
Zato ga sada biju zalost i kajanje. 

Ved ovo pjevanje pokazuje, da je Gundulid poSao tragom sn- 
vremene talijanske pjesnidke manire. Citatelju se namecu ^concetti" 
jedan za drugim upravo sa strjelimidnom brzinom, pa kad bismo ih 
htjeli redom zabiljeziti, bila bi ditula veoma duga. Tako je pjesma 
puna antiteza i kontrasta, komparacija i metafora. A razmetnikov 
prijezir bludnosti nahodi svoj vr6ak u poznatom hiperbolskom kli- 
maksu (strofa 72) : 

Da su od zlata polja i gore, 
da sve rieke zlatom teku, 
da je pudina zlatno more, 
da vas saj sviet zlatan reku: 
svim tiem ne bi stoti dio 
zenske zelje ispunio. 

Kad ditamo, kako se je razmetni sin dugo trudio, da osvoji Iju- 
bovnicu, i kako mu je to napokon s pomodu zlata poSlo za rukom, 
nehotice nam se nadaje misao, da je bio u gkoli staroga Ovidija, 
koji je spjevao upute o Ijubavnom umijedu (Ars amatoria) i lije^ 
kove od Ijubavi (Remedia amoris). Ovidije pjeva Ars am. II, 537: 

Ardua molimur; sed nuUla, nisi ardua, virtus: 
Difficilis nostra poscitur arte labor. 

U prvoj i drugoj knjizi svoga djela „Ars amatoria" daje rimski 
pjesnik potanke upute mu§karcima, kako de s ustrajnim nastoja- 
njem omiljeti djevojci. Razmetni sin kao da se tih pravila pomno 
drii: neprestano ju slijedi, uvijek ju promatra, marljivo joj Salje 



Digiti 



ized by Google 



O GUNDULI6BVIM flSUZAMA SIN A RAZMBTNOGA". 115 

pisma, obladi se u IjepSe odijelo i kiti se, samo da bude IjepSi, 
dapade se predinja, kao da je ne <5e, pjeva joj, dok napokon 
zlatom ne osvoji Ijube. „Dura tamen moUi saxa cavantur aqua" 
veli Ovidije Ars am. I, 476., a d 11, 178: „Perfer et obdura! 
postmodo mitis erit". O modi novca dodaje pjesnik (II, 275): 

Cannina laudantur,* sed munera magna petuntur: 
Dummodo sit dives, barbarus ipse placet.. 

Aurea sunt vere nunc saecula: plurimus auro 
Venit honos, auro conciliatur amor. 

Amo valja prisloniti i onaj savjet, kojega se drzao razmetni sin, 
a glasi u Ovidija ib. II, 445: 

Fac timeat de te tepidamque recalface mentem. 

Kazmetnikova Ijuba prava je vje&takinja u kidenju, ona dobro 
znade, dime se hvataju muilkarci. Ovidije u tredoj knjizi djela Ars 
amatoria daje mnogo uputa Senama, kako 6e se nakititi (cfr. lU, 
133: Munditiis capimur i d.) i kakovo de odijelo odabrati. Samo 
lb opominje, da to taje od mudkaraca (cfr. ib. 105: Cura dabit 
faciem, i ib. 229: Multa viros nescire decet). 

No razmetnik je razabrao, da mu je draga umjela umjetnim 
sredstvima sakriti svoje pogrjeSke, a ved Ovidije preporuduje mla- 
didu kao lijek od Ijubavne strasti, neka se sjeti ove njegove opo- 
mene (Rem. am. 343): 

Auferimur cultu: gemmis auroque teguntur 

Omnia; pars minimast ipsa puella sui. 
Saepe, ubi sit, quod ames, inter tam multa, requiras: 

Decipit hac oculos aegide dives Amor. 
Improvisus ades: deprendes tutus inermem; 

Infelix vitiis excidet ilia suis. 
Non tamen huic nimium praecepto credere tutumst: 

Fallit enim multas forma sine arte decens. 
Tum quoque, conpositis cum conlinit ora venenis, 

Ad dominae vultus (nee pudor obstet!) eas: 
Pyxidas invenies et rerum mille colores, 

Et iluere in tepidos oesopa lapsa sinus. 

Ne velim, da je Gundulid prevodio iz Ovidija, ved mi se samo 
dini, da su Qundulidu bile pred odima pojedine misli, koje naho- 
dimo u napomenutim pjesmama starinskoga pjesnika. Evangjelje 
ne govori poblize o samoj bludnici, te je Gundulid mogao nadi po- 
budu za pojedina mjesta i misli u Ovidija. Gundulid je dakako 



Digiti 



ized by Google 



116 DR. 

svu ovu gragju obradio sasvim u duhu suvremene poezije talijanske, 
pa du za primjer antiteze navesti samo strofu 32: 

Medna 'e riedca, srce otrovno; 
oci ognjene, prsi od leda; 
Ijubit kaze, mrzi skrovno; 
viek ne zeli, svegj te gleda; 
jedno misli, drugo 6ini: 
vara, izdaje, laze i hini. 

Pjevajuci bludnost pjesnik se je osvrtao na star! poganski uzor, 
u dnigom i poimence u trecem pladu ovaj 6e mu izvor presahnuti, 
jer <5e u njegove refleksije nuzno uljesti krSdanski elcmenti. Vidjet 
cemo, gdje je Gundulid naSao za njih pobudu uz. Tansillovu pjesmu. 

U driigom pla6u, u spoznanju, nalazimo tri uvodnc strofe, prije 
nego (Se razmetnik udariti u jadikovke. U podetku veli pjesnik, 
da fiovjeka prosvjetljuje istom milost bozja, kao §to je svemiru, 
isprvice zastrtu tminom, bog dao svjetlo. Takov je zrak milosti 
udario i u stra2ara 2irnili stada, te je on uvidio sve uzroke svojemu 
jadu. U 4. strofi podinje razmetni sin uzdisati. Najprije se pita, 
Sto ga je zakopalo u ove puste gore. Ni§ta drugo nego Ijepota, 
to je bio oblak, koji mu je sakrio nebesa; te sada govori o nedje- 
lima, Sto ih mo2e uzrokovati tjelesna Ijepota. I razmetni se je sin 
oprljio o plamenu ove svijede. Ali je sada upoznao pravo dobro 
duhovno, koje je bez oblaka. Sada vidi, kako su bili malo vrijedni 
svi pojedini 6ari ove zemaljske Ijepotc. Zivot njegov svjedodi, kakov 
je svijet, da je kao more, sto u tiSini pomorca zove u plav, a 
kad ga ima u pudini, onda mu otvara grob. I nije 2ivot drugo 
nego smudeno jedno more, nego plav jedna, koju u dugo biju vali 
kako gore; i sred ovijoh netom tmina dovjek se rodi, mrijeti po- 
dina. Tako prirodno prelazimo na refleksiju o smrti (strofa 32): 

Smrt ne gleda nidije lice, 
jednako se od nje tlade 
siromaSke kudarice 
i kraljevske tej pola^e ; - 
ona u pored mece i valja 
stara i mlada, roba i kralja. 

Sad razmetni sin u pojedinim slikama pokazuje veliku mod smrti, 
koja je oborila u prah nebrojena pokoljenja i kraljevstva. Vas 
naS 2ivot nije drugo, nego jedan hip. Na hipu se vrijeme vrti, 
jedan hip je sve do smrti. Svi umiremo, no: „kratak uzdah smrt 
je od svita, smrt je od duSe vjekovita". Umrijet de dobri i zli, ali de 



Digiti 



ized by Google 



O GUMDULK^-EVIM „8UZAMA 8INA RAZMETNOCiA^. I 17 

prvi u raj, a drugi u pakau, pa se opisuju alasti raja i muke u 
paklu. U dovjeka ima du&a netimrla, dista i bijela, sam bog clo^au 
je na zemlju, da se ona spast', pa kako hi mogla pocrniti svoju ve- 
liku svjetlost i plemstvo? Pokazi, duso, da si djelo bozjih ruka. 

U dragom pla<!^u zapn^ma najvis(^ nijesta refteknija o zivotti i 
smrti. Horacije u odi I, 4, 13 d. pjeva: 

Pallida mors aequo piil^at pode pauperum tabernas 

Regumquo turrin. () beato S<\sti, 
Vitae summa brevis spem nos vetat incohare longam. 

lam te premet nox fabulae<)ue Manes. 

No dok poganski pjesnik s tih razlo^ca pre[>oru£uje Sestiju, da uziva, 
krSdanskomu se pjesniku zanosi niisao u drugi svijet, dolazi mu na 
um opreka izmegju raja i pakia, pa naa svjetuje, da idemo potem 
kreposti. Jedva se moie zaroisliti zgodniji predmet za antitezu, no 
dok se Horacije zadovoljava kratkom oprekom siromaHkih kolibica 
i kraljevskih palada, nan pjesnik po ukusu Tassova vremena raSi- 
ruje megje ove antiteze (od strofe 24 do 40). Horacije veli kratko: 
vitae summa brevis spem nos vetat incohare longam, a (lundulid 
treba za tu misao () strofa (41 — 46). Rimski |)jesnik kazc: skoro 
ce te poklopiti noc i dom Plutonov. pa niti den se radovati za 
stolom. niti Ijubiti, a krddanin govori o raju i paklu. Amo se moze 
joS prisloniti iz Horacijevih pjesama. (\ II, 3, 25: (Jmnes eodem 
cogimur: omnium — versatur urna serins ocius — sors exitura et 
nos in aetemum — exsilium inpositura cumbae; nadalje (\ II, 14, 
1 : Ehcu fugaces, Postume, Postume — - labuntur anni, nee pietas 
moram — rugis et instanti senectae — afferet indoraitaeciue morti; 
zatim 0. II, 18, 32: Aequa tellus — pauperi recluditur — regumque 
pueris; ili C. Ill, 1, 14: aequa lege necessitas — sortitur insignis 
et imos, — omne capax movet urnanomen; zatim (/. IV, 7, 16: 
pulvis et umbra sumus; pa i drugdje. 

Krddanski se element u ovom pla^u javlja, kad pjesnik na koncu 
govori o nagradi pravednikfi, a o kazni grjcHnikn. Osim same nauke 
krScanske mogli su Gundulieu biti uzorima talijanski pjesnici. 

U Tansilla (p. 89) spominje se obtak na suncu, navodi se 
smrt (p. 106), Petar trazi tamno akroviAte (p. 229) kao i raz- 
metni sin skut pustih gora. Uz Tansilla. sva je prilika, da je 
Gundulid poznavao i djelo Taasovo „Le sette giornate del mondo 
creato" u 7 pjevanja, gdje nam talijanski pjesnik pripovljeda stva- 
ranje svijeta prepledudi ga neprestano raznim refleksijama, kojima 
je zadnja svrha pokazati prolaznost svijeta, tadtinu zemaljskoga 

Digitized by VjOOQIC 



118 DR. M. SKBPBL, 

zivota, te proslaviti krepost i boga. Spomenut demo nekoliko para- 
lelnih mjesta po mletafikom izdanju godine 1833 „Opere complete 
di Torquato Tasso in verso ed in prosa". 

U II. pjevanju veli Tasso (p. 623): Caderii sparse (il mondo) 
in cenere e infaville; o slavi Ijudskoj veli u IL pjevanju (p. 635): 

Di gravi ceppi, oppur d' orrida morte 
La plebe e i cavalier perturba ed ange. 



E tanta maestk sparir confusa 

Ratto si vede, e quasi in sogno e in ombra.. 

Cosi rassembra un fior languente e vile 

La gloria dei mortali, alta e superba 

Pur dinanzi, e di fortuna fe gioco e scliemo. 

Tassu je zivot u IV. pjevanju (p. 647): questa vita procellosa 
e incerta. Govoreci u V. pjevanju o stvaranju riba i pticS. ispo- 
regjuje 6ovjeka s ribom, a zivot njegov s morem (p. 651): Uom, 
tu se' pesce, e questa vita h il mare; pa u toj prigodi govori, da 
de iza smrti biti odijeljeni dobri od zlib. U istom pjevanju (p. 652) 
ditamo : 

. . . Per questo procelloso e incerto regno 
Delia fortuna, che si varia e cangia 
In tante guise, e tanti alberga e pasce 
Turbini e venti e piogge e nevi e fiamme, 
Ond' h turbato degli augelli il volo. 

U VI. pjevanju govori se o stvaranju zivotinji i dovjeka, pa se 
dadto govori o besmrtnoj duSi (p. 660) i istide se u njoj boije 
svjetlo (n. pr. senza lumen divin che Y alme illustra p. 664). U 
istom se pjevanju istide prolaznost Ijudskih sjajnih radnja i samih 
Ijudi, koji su bez traga i§6ezli: In queste e quelle nel cangiar del 
tempo — non rimane di lor vestigio o polve: — si lunga notte 
involve i nomi e Y opre! (p. 664). Tu istu misao nahodimo i u 
VII. pjevanju dva puta veoma obilato razvedenu (p. 674): AUor 
le mura eccelse — di questa luminosa antica mole — espugnate, 
faranno alte ruine, i d., pa na istoj strani kaze se za stari Rim: 

Qual Roma, gi^ famosa e nobil opra 
Del gran Quirino e del nipote Augusto, 
Del novo imperio fondatore e padre, 
Da barbarica man percossa e vinta 
Cadde in sk stessa, e fra ruine e morti 
In 8% medesma poi sepolta giacque. 



Digiti 



ized by Google 



O GUliDULI^EyiM „8UZAMA SINA RAZMETNOGa". 119 

Vrijedno je joS iz istoga pjevanja istaknuti mjesto (p. 675), gdje 
se govori o nagradi dobrih: 

Talch^ i Beati avran costante albergo 
hk dov' etema sia pace tranquilla, 
E non commossa da tempesta o turbo. 



Ma premio avran lassti le nobil' alme, 
Di riposo e di gloria in un congiunti, 
E fia somma quiete il sommo onore. 

E di fortuna' ancor V instabil rota 
Ferma allor Ha, s' ella col ciel si volge. 

S time valja isporediti 48. i 49. strofu Uundulidevu. 

Treci je pla6, Rkrudenje, najdu^i, imade 92 strofe, dok u prvom 
nahodimo 74 strofe, a u drugom — najkracom — samo 56. Po 
prirodi samih refleksija u tredem plac^u lake se moze razabrati, da 
se je ovdje Gundulid mogao najobilatije posluziti mislima, koje na- 
hodimo u Tansilla, a jod vide u Tassa. Covjek u ovom pjevanju 
razmidlja o nezahvalnosti svojoj prema bogu i opet o velikom milo- 
srgju bo^jem. 

U podetku nahodimo uvod pjesnikov od 22 strofe, prije nego de 
zavapiti s&m razmetni sin. 

Pjesnik spominje, da je od sviju dudesa najvece, kad se okorio 
koji grjednik pokaje. To je viSe, nego da proevjeta usuAen prut 
ili da se Sibika pretvori u zmiju ili da se Lotova iena pretvori u 
kamen. Zgodno spaja pjesnik s ovim dudesima priliku grjeSnika, 
pa veli (strofa 9): 

Covjek tada, ki bi prija 
suh prut, z dobrieh djela zene, 
i pokorom jakno zmija 
svlafii stare sve promjene, 
a obsluzujud dobra djela 
ptica izlieta is pepela. 

(To je ujedno primjer concetta). Grjefinik sred planine u pustinji 
divljih gora ganu bozju milost, on se pokaja, pa trazi najteze muke 
za kaznu. Od tedka plada jedva moze progovoriti „vaj !" ili „da6ko!" 
i opet mu se otkine od usta: „cacko, zgrijcAih", i opet udari u plad. 
U to pane i nod, sve je zaAutjelo, samo grje^nik ne.umude s misli. 
koje ga mude, pa stane vapiti. Ovaj uvod zaprema 22 strofe, a 
dijeli se u dvije desti : prva je opcenita (prvih 9 strofa), a druga 
se tide razmetnoga sina (ostale strofe). 



Digiti 



ized by Google 



120 DR. M. §RRPEL, 

Cijelom svojom situacijom podsjeda nas grjeSnik Tansillova Petra, 
koji u prvom pladu (p. 20) kaze za sebe: II mal, che io fei (s*a 
quel, ch'oflfesi miro) — non trova sotto il ciel degno martiro. A 
nadi demo srodnosti i u njihovu naricanju. 

Razmetni sin (od strofe 23 d.) naride ovako: Cemu vidim sjati 
nebesa, demu li vidjeh more, demu li brza krila u ptice, da me to 
ne obrati k bogu ? Nodi slijepa i gluha, slidna meni gluhu i slijepu, 
ostaj mi za uvijek, jer se meni dan ne podoba. Najveda je Ijepota 
bog, a ja sam ga ipak mogao ostaviti. Pladite, moje odi, bez umora. 
Propladi, kamene, kad ja ne pladem dosta, a za uvijek neka mi 
oblak zastre nebesa. No i ako sam u tmini, ipak u sebi sve vidim. 
Vidim, da sam dovjek, splesan erv. Pa jo§ zivem, premda sam 
boga uvrijedio. Bog mi je dao slobodu i dao mi (kao dovjeku) 
gospodstvo nad svim stvorenjem (strofa 45 — 54). Skot spoznaje, 
tko mu dobro dini, a ja postadoh zlotvor svoga dobrodinca. Zato 
me je snadlo skrudenje, u koje se slijevaju rijeke mojih suza. No 
ufam se, da je u boga veda milost od grijeha moga. Bog je otac 
od sirota, on de mi se smilovati. Zarosite, nebesa, milost vrhu moga 
srea. Evo ustajem iz gnusobe i otidi du k svomu ocu. 

I sad u apostrofi govori s ocem (str. 73 - 78) i zamiSlja, fito de 
mu odgovoriti otac. Tu se pjesniku daje prilika obilatim antite- 
zama, kao i prije u strofama 58 — 64, dok isporegjuje svoj grijeh 
s tugjima. 

GrjeSnik osjeda, da je nedostojan odeve Ijubavi (str. 79 d.), pa 
zato ieli biti tek najmanji od njegovih pristava. Sin — joS uvijek 
u apostrofi — moli oca, da ga pomiluje. To rede, pa pohrli k ocu, 
a otac duvSi molbu poljubi sina i povede ga u dvor, postavi na nj 
distu odjedu, dade mu prsten i u veselju hvali bo2ju milost. 

Pjesnik, kako se vidi, ovdje prekida pridanje, kako ga nalazimo 
u evangjelju, dapade i ne spominje sluga odevih. Za njegovu svrhu 
bjeSe mu dosta pokazati, da skruSeno kajanje nalazi milosrgja. 
Susret sinov s ocem pripovijeda se u tri posljednje strofe (90 — 92). 
GrjeSnik zove boga ocem, a svoga roditelja ponajviSe dadkom, pa 
u napomenutoj apostrofi govori obojici, te je odito, da je milosrgje 
u razmetnikova oca parabolski izraz bozje milosti prema skruSenu 
grjeSniku. To de i biti uzrokom, sto Gundulid po asociaciji veli za 
OCA u strofi 90 : a otac ga blagi srete — pun dobrote vjeSne svete ; 
na to valja odbiti strofu 88, koja glasi : 

Sladak ti si, i toj pozna 
svaka duga k tebi idudi, 



Digiti 



ized by Google 



o gunduliCevim „suzama sina razmbtnoga^. 121 

ako jedna suza grozna, 
ako jedan uzdah vru6i 
probije nebo i izdvori 
milosrdje tvoje gori. 

A u stroll 91 vidiino posljedicu ovoga ukrstavanja misli, kad 
pjesnik za odev dvor veli : — i sred dvora razvedrena, gdje viek 
sunce ne zapada. 

I Tansillov Petar traii noc (p. 21), i njemu noc bolje odgovara 
duSevnomu stanju nego dan (p. 109), on se takogjer nada milosti 
bozjoj (p. 116). PoSto je Tansillo u jedanaestom pladu opisao stva- 
ranje, istide, kako ]e fiovjek posjednik svega svijeta, te kaze, kako 
je bog dovjeku dao tolika blaga i jo6 za nj zrtvoyao svoga sina 
(p. 217 — 219). Srodnih misli nahodimo mnogo u Tassovu napome- 
natom djelu, poimence u destom (o stvaranju zivotinja i dovjeka) 
i u sedmom pjevanju, gdje se govori o sudnjem danu i vjednoj slavi, 
te se pokazuje svrha, zaSto je bog dovjeka stvorio. Kad Tasso 
dogje do toga, da spomene psa, onda se zaustavlja, da izvcde anti- 
tezu izmegju yjernosti u psa i nestalnosti u dovjeka (p. 664). Gle- 
daju6i ovakove primjere u samih zivotinja morali bi se Ijudi opa- 
metiti. Tako umuje i Gundulidev grje§nik u strofi 54. Na drugom 
opet mjestu (p. 670) u nizu bezbrojnih refleksija pita Tasso: zar 
ne spoznajeg boga u suncu? S time je vrijedno isporediti u Gun- 
dulida strofe 23 — 26. Covjek je, veli Tasso, kralj svijeta, u njega 
su krila, s pomodu kojih moie poletjeti do boga (p. 671). Osobito 
obilato razvija Tasso misao, da je bog dovjeku podao sve, Sto je 
stvorio (p. 671): 

E disse Dio di nuovo : Ecco, a voi diedi 
Ogn' erba, ehe da seme in terra sparso 
Germogli, ed ogni pianta in cui semenza 
E di sua stirpe; e quinci '1 cibo e 1' esca 
Avrete: e '1 vitto insieme ancor n'avranno 
I volanti del ciel snblimi augelli, 
E i pill gravi animai ehe in sulla terra 
Move e trasporta Y anima vivente ec. 

U Gundulida nahodimo ovu misao razvitu u strofama 46—52. 
Samo se po sebi razumije, da je Gundulid pobudu za pojedine 
misli mogao dobiti iz istoga vrela, iz kojega su crpli Tansillo i 
Tasso, na ime iz biblije. No dini mi se, da je ipak Gundulida na 
pisanje „Suz& sina razmetnoga" potakao primjer Tansillov, a vjero^ 
jatno je, da je poznayao Tasso vo djelo „Le sette giornate**. Al^o 



Digiti 



ized by Google 



122 BR. M. dRBPEL, 

pokazujemo duSevnu atmosferu, iz koje su potekle „Suze sina raz- 
metnoga", ne umanjujemo time pjesnidke njihove vrijednosti, jer bi 
bila prava nesreda, kad bi se naSa knjiievnost, pa i u opce umjet- 
Dost ogradila kineskim zidom za obranu od tugje kulture. Da nije 
Dubrovnik stajao u tijesnom dodini s naprednom Italijom, bismo li 
dodekali ^Osmana**? ZaSto se u to doba ne javljaju druge hrvat«ke 
strane na takov nsL&iii n knjizevnosti ? 

Znajudi za atmosferu, u kojoj je Gundulid ^ivio, lakSe demo ra- 
zomjeti, gto je pjesnik morao platiti kao porez modi. Esteti6ka 
ocjena njegovih „Suza" bit 6e pravednija, ako se osvme na vrijeme, 
kad je ova pjesan nastala, i na ukns, kojemu su se u ono doba 
klanjali. Toje i uzrokom, da u „Suzama" nalazimo na vide mjesta 
retoriku mjesto poezije, duhovitu frazu mjestu iskrena osjedaja. 
Samo gdjegdje na6i 6e danaSnji ditatelj, koji je prozet realistidnim 
umjetnidkim shvacanjem, nekoliko neukusnih obrata, megju koje 
bismo ubrojili ona mjesta, gdje sam otac — doduSe samo u sinovoj 
glavi — veli prema sinu o sebi (strofe 76 — 78): 

Ti li, izrode, ime od sina 
dostojan si nosit moga? 
Gdje izlazi nodna tmina 
iz obraza sundanoga? 
Bieli golub sred kih strana 
roditelj je cma vrana? 

Ja sam debar i pravedan, 
ti hud i opak u zivotu; 
vrh naredbe ja naredan 
resim sobom svu lipotu; 
ti od 8me<5e smeten gore, 
tobom cmiS tve prikore. 

Od distode ia vir 4ivi, 

ti od gnusobe mrtvo blato; 

svietu i bogu ti sakrivi, 

ja prav sudae bidu na to; 

razum, mudros, znan'je u meni, 

sliepa nesvies tebe obsjeni. 

No u opce govoreci Gundulid je u jagmi ovakovih antiteza umio 
saduvati mjeru, pa se pojedine partije odlikuju pravim pjesnidkim 
poletom. A osobitu cijenu podaje ^Suzama" zgodna simetrija poje- 
dinih desti prema cjelini. Jedna se misao zgodno pretade u drugu, 
pa bi se u pjesni moglo nadi veoma malo tvrdih prijelaza. 



Digiti 



ized by Google 



O OUNDULK^BVIM „fiUZAMA SIMA RAZMETNOGA**. 123 

„Snze" sn jedino djelo, koje je Gundnlid spjevao u strofama sa- 
stavljenim od dest osmeraca (s rimom: ababcc). Sva pjesan imade 
222 strofe, od kojih 182 zapremaju pla6 razmetnikov, a samo 40 
pripada ih uvodima pojedinih pjevanja (I. pjevanje : 12, II. : 3, III. : 
22) i koncu pjesni (3 strofe). Kako se vidi, znatno prevlagjuju 
^suze", a to nam razmjerje pokazuje i TansilloT religiozni ep. U 
tomn stoji i razlog, zadto su ^Snze^ samo po formi dnhovan ep, 
jer je lirska 2ica u njima kud i kamo ja6e istaknuta nego epska. 
Ako se pomisli, da je suzni ,.junak" osoba iz — parabole, lako 
se a priori mo2e naslutiti, koliko 6e u' njega biti sposobnosti za 
epskoga junaka. Parabola je pjesniku, kao i evangjelju, samo odora 
za drugu moralistidnu svrhu, pa se mora priznati, da se na ovakav 
nadin moze zgodno oziviti bogoljubna refleksivna gra^a. Svakako 
ovakav nadin oslagjuje moralnn tendenciju, paje zato Isus pozna- 
juci Ijudsku duSu rado upotrebljavao parabole. No dok evangjelje 
ostaje u dednim granicama.sitne parabole, pjesnik Tassova smjera 
od polovice iste parabole gradi pjesan a tri pjevanja, mijenja glavnu 
misao, samo da moze lakSe unijeti u pjesan svoje refleksije, svoje 
concette o bladnoj Ijabavi, o prolaznosti svijeta i £ivota, te o milo- 
srgjn boijem. 

Posve je u skladu s opdenitim karakterom parabole, Sto je n 
pejsaiu veoma malo realistidnih crta. A to vrijedi i za opis same 
Ijnbovnice, koja nam ne pokaznje individualnih kakovih osobina; 
ona dapade n o£ima razmetnikovim (pa po tomu i pjesnikovim) 
gotovo i nije drugo nego tek slika same bladnosti (cfr. strofb I, 
19 d.). Prema tomu se ne 6udimo u drugom pjevanju personifika- 
ciji Ijepote (cfr. strofa 6 d.) i smrti (cir. strofu 32 d.), one sasvim 
skladno pristaju alegorijskomu duhu pjesme. Mnogorje^nost je obi- 
Ijezje eijele pjesni, a ovo svojstvo valja da odbijemo na ukus ta- 
dadnje poezije. Porededi Horaeija i Gundulida mogasmo se o tom 
uvjeriti. 

,,Suze sina razmetnoga" posvetio je Gundulid godine 1622 svomu 
dondu Jeru Gjiva Gundulida. Jero je viSe puta bio uzviSen na 
knedtvo i na sve najvede 6asti. U posveti kaze pjesnik o svojem 
djelu: „Otac vje6ni, koga milosrdje u pladna sina, od grieha po- 
kajana, pomilovan'ju ovdi u nutra proslavlja se, da bi nakon duga 
i destita i^ivota i vas u broju od izbranieh pomilov'o i posinio: 
neka nad Dnbrovnik, kako sada koris prima, slavu stje^e i ures 
nahodi u mudra svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju 
toliko kriposna, razborita i vriedna sudca, tako i paka pred sudcom 

Digitized by VjOOQ IC 



124 DR. M. dRBPEL, 

opdeniem i pred bogom od vojska u slavi toliko obljubljena sina 
odvjet nagje, obranu stigne, Stit isprosi osobitom vladan^ju, vlasti- 
tomu gospostvu i cistomu djevstvu^ u komu po viSnjoj milosti fMia 
sloboda neocJcvrnjena veSe od tisucu godi$ta uzdriala se i sahranila". 
Uzgredice napominjem, da je Tasso spjevao dvije kratke pjesme, 
i to „Lacrime di Maria Vergine" (o. c. p. 964) i „Lacrime di 
Gesti Cristo" (o. c. p. 966), all ovdje Tasso umuje o suzama Ma- 
rijinim i Isusovim. Iz Tassove pjesme „Origine della Congregazione 
di Monte Oliveto" (p. 966 dalje) izbija duh poniznosti i uvjerenje 
o tadtini svijeta. Za zivot se veli : questa nave, dal mar quasi 
sdruscita, — e con rotto govemo e stanche sarte (p. 967), ili kasnije 
(p. 969): 

Se questa vita ^ rea, che quasi al vento 

Nebbia infeconda pare, o secca polve, 

(Cos! fugace e leve in un momento, 

9 si dilegua, o si raggira e volve) 

E buona quella, che veloce o lento 

Non ha il suo corso e non si cangia o solve. 

Iz svega se razabira, da je Tasso, glavni uglednik Gundulicev 
u vecim radnjama, -^esto i obilato davao odu§ka svojim bogoljubnim 
mislima. Tassovo glavno djelo kao i Gundulidev „Osman" odide 
distim krgcanskim osjedajem. 

U tako zvanom dpanjolsko-papinskom periodu, kad se i u knji- 
zevnosti talijanskoj — kao i u umjetnosti — javlja barokni slog, 
bila je poboznost postala modom ; pa tako vidimo prvaka Marinija 
(1569 — 1625), gdje pjeva poboini ep „La strage degli innocenti" 
(betlehcmsko umorstvo djece). Reakciju ovomu manirizmu nahodimo 
u tom, sto je osnovana Arcadia s namjerom, da poeziju povrati 
k prirodi. I protivnik Marinijev Murtola napisao je „Mondo creato", 
poboian ep. Odjeku ovoj modi nahodimo i na istodnoj obali Adrije. 

III. 

U ovom poglavlju prislonit cemo nekoliko zna6ajnih crta o ma- 
njim djelima Gundulicevim, koje zajedno sa ^Suzama sina raz- 
metnoga" tvorc neku zasebnu lirsko-epsku grupu u pjesnikovu 
radu izmegju dramft i epopeje ^Osmana". Govorit demo za sada 
samo o nekima od tih manjih djela. 

Poznato je, da je u 16. vijeku bila upravo nepregledna mnozina 
primatora", u formi pravilnih. u tehnici pravih virtuoza, ali se iz 



Digiti 



ized by Google 



O GUNDULTiTlByfM ^SUZiiHA SIN A RAZHBTNOG A ** . 125 

toga yelikog kola istidu samo neki, koji sn doista imali ono, 6to 
se ho6e lirskoj poeziji : na ime istinit i dubok osjedaj. Inade se su- 
sre<5eiDo sa sarnim posljedovadima Petrarkinim bez poleta, bez one 
iskre genija, koja u poeziji raspiruje unutraSnji zivot. Vidi se u 
njih mnogih sretan talent za formn, ima a njih i duha, ali nema 
prave dubine osjedaja. Pravi pjesnidki talenti vole obragjivati ep i 
dramu, pa ako pjevaju i lirske pjesme, dine to vi§e od mode nego 
od nutarnje potrebe. 

Otac velikoga Torquata — Bernardo Tasso (1493 — 1569) pored 
epskih radnja spjevao je takogjer veliku mnoi lirskih pjesama, to 
8u njegove ^Ode, himne i psalmi" (Inni, Ode e Salmi) uz detiri 
knjige Ijubavnih pjesama (Amori), pa se je i u toj zgodi pokazao 
pravim talentom. Istidem ovdje njegove ^psalme" poradi toga, dto 
se je i 6unduli6 osjedao ponukanim, da prepjeva sedam psalama 
Davidovih u strofama po 4 osmerca sa rimom abba. A amo se 
prislanja i Gundulideva pjesma ^Od velidanstva bozieh**. 

Jod nam preostaju tri Gundulideve manje pjesme „Ljabovnik 
sramezljiv'*, „U smrt Marije Kalandrice" i ,.Ferdinanda II., knezu 
Toskanskomu''. 

Ove tri pjesme pokazuju veliku du§evna srodnost s lirikom ne- 
sretnoga Torquata Tassa. Ako se vec u Tassovim epima pokazuje 
teznja za ^concettima", za preobilatim antitezama i za igrarijom rijedt, 
to se ovo nastojanje oko duhovitih, desto sasvim sludajnih i ne- 
znatnih obrata jod zivlje osjeda u njegovim lirskim pjesmama, kako 
to mo£e svatko vidjeti, ako prodita bar nekoliko njegovih radnja. 
Ovn pretegu retoridnoga elementa nadi <5eS i u njegovoj pjesni „Le 
sette giornate del mondo creato", koju smo napominjali uz „Suze 
sina razmetnoga^. 

Kad proditag pjesmu Gundulidevu „U smrt Marije Kalandrice", 
vidjet deS, da si u istoj duSevnoj atmosferi. Pjesnik imade 87 strofa po 
detiri osmerca sa rimom abab (istoga je karaktera strofa u pjesmama 
„0d velidanstva bozieh'', „Ljubovnik srameiljiv" i „Ferdinandu 11.**, 
dok u ^Pjesnima pokornim'' nahodimo istu strofii, samo su rime 
udedene po obrascu abba). Kolikogod gospa Marija Kalandrica 
bila „liepa i vriedna zena" — kako se veli u natpisu — , ipak je 
njena hvala pretjerana; odito je, da je retorika naudila poeziji ili 
zapravo nadomjestila istinit osjecaj. Uza sve Stovanje, koje osje- 
damo prema Kalandrici i Gundulidu, ne mo^emo danas nikako 
drzati za izraz duboko osjedana duvstva, kad nam pjesnik u strofi 
35 d. pjeva: 



Digiti 



ized by Google 



126 DB. M. gREPBL, 

Kamene je dude n sebi, 
tko ostaje u zivotu, 
ter ne ide tiekom k tebi, 
za sliediti tvu I'jepotu, 

tvu rjepotu, za kom cvili 
nebo, zemlja, voda i more 
i smrt ista, ka dan bili 
skrati tvoje jasne zore, 

koja gorko sad kaje se, 
jer ovako bez milosti 
mile nmori tve urese 
i neizmjerne tve kreposti. 

Takovo je pretjerivanje, kad pjesnik u strofi 74 nastavlja: 

Svi jezici, svi narodi 
pripievat de Blavniem pjesni 
Bvietle i slavne ove zgodi, 
za sve pane zle borjezni. 

Torquato Tasso spjevao je u formi caneond, oviSe takovih pri- 
godnica, od kojih bu neke nastale u povodu smrti ovoga ili onog 
odliSnika. Kako je poznato, canzone (lat. cantio) ime je za najsta- 
- riju formu talijanske lirike, a nabodimo canso takogjer u proven- 
5alBkoj poeziji i chanson u francuskoj. Canzone je doiivjela u Italiji 
razne promjene, te se razlikuje Canzone Petrarchesca ili Toscana 
od kasnijih oblika, koji se nazivlju Canzone Pindarica i Anacreon- 
tica. Canzone je lirska pjesma od vide strofa (stanze). Petrarca nema 
nijedne canzone, u kojoj ne bi bilo bar 5 strofa ili u kojoj bi bilo vifie 
nego 10 strofa; no novije forme mogu imati po 20, 40, dak i po 80 
strofa. Slijed rim& bijage u podetku Slobodan^ no kasnije postade 
nadin Danteov i jo8 viSe Petrarkin pravilo. Za ozbiljne predmete 
stihovi imadn ponajviSe po 11 slogova, uz koje se nahodi i ne- 
koliko stihova po 7 slogova; kad je predmet veseliji, preteiu sti- 
hovi po 7 slogova. Zadnja se strofa zove ripresa, commiato, con- 
gedo, licenza, tomata ili naprosto chiusa, a obidno n njoj pjesnik 
apostrofira samu pjesma; to odgovara proven9alskomu obidaju, te 
se ovakova apostrofa redovno nalazi u Dantea i u Petrarke. Pored 
ove redovne forme javlja se vec u najstarije doba Canzone distesa 
(otegnuta) ili Canzone di stanza cx)ntiniia. Kasnije sn se pjesnici 
ostavili ove ishitrene forme. Pod kraj XVI. stoljeda podinju se pjes- 
nici odaledivati od oblika, koji nahodimo u Petrarke. Ve<S Tasso 



Digiti 



ized by Google 



O GUNDULn^EVIM ^SUZAMA SINA RAZMETMO GA^. 127 

nvodi za vezn strofa razne igrarije, koje nazva catene i monili. 
Gundulid pjevaju6i svoje „pjesni" o Kalandrici i Ferdinandu po- 
Yodi se u jezgri za kompozicijom talijanske canzone, ali joj dade 
samostalan oblik stiha, na ime osmerac s obidnim poretkom limL 
Napomenut du ovdje Tassovu pjesmn „In morte di Barbara d' Au- 
stria, duchessa di Parma" (o. c. p. 923 d.) U uvodu najprije Tasso 
veli, kako je Bvemognca smrt satrla jednu od najplemenitijih 2ena, 
pa onda jn ppisnje mrtvu; zatim naride Italija za Barbarom, a 
odjekujn sve gore i rijeke, pa se pla6 raznosi po svemu svijetu. 
Poslije toga vidi pjesnik Barbaru u rajskom perivoju. Na koncu 
ima apostrofa samoj pjesmi. Vrijedi jo§ istaknuti, da Italija govori 
o prolaznosti svijeta i umrlosti 6ovjedjoj. Pjesma je puna prevr&i- 
vanja, od kojega nije prost ni Gundulid, ta on za Ealandricu veli, 
da Ljubav bez nje stoji kao bez svoga bo^anstva (strofa 5 i 76). 
Poredak je misli gotovo isti kao u Tassa, pa i konac je apostrofa 
pjesni; u strofi 84 6itanio: 

Ucviljena tuzna pjesni, 
pla6na kderce moga jada, 
ako Ijutoi u boljezni 
ikad cvilje ti do sada: 

sad uzmnozi gorke cvile, 
ter zaiosna u naprieda 
smrt nezrelu rajske vile 
grozniem suzam pripovieda'; 

pafie da joj pod nebesi 
glas u vieke bude sjati, 
pogji, na grob nje ponesi 
rie^i ove izpisati: 

Ovi mramor vil zatvora 
rajske dike i lieposti : 
tko nie srca od mramora, 
odi izdahni od il^alosti. 

Takovu apostrofii pjesmi nahodimo i na koncu napomenute pjesme 
Tasso ve, a glasi: 

Canzon, se fama antica oggi non mente, 
Bebbe Artemisia, con lodato esempio, 
II cener freddo: il mio Signor la fiamma 
Mandb nel casto petto, e se n'infiamma; 
E non arse piu bella in sacro tempio. 



Digiti 



ized by Google 



128 DR. M. 6RBPEL, 

Non dirlo a lei, che d' amor vero ardente 
Fra que' divini cori il vede e sente; 
Ma il narra alia sorella: essi ti prenda, 
E i miei lamenti e '1 altrui lodi intenda. 

Takova je apostrofa pjesmi gotovo redovna na koneu prigodnica 
u Torquata Tassa. Da spomenemo nekoliko ! U prigodnici Piju V. 
„Alla clemenza" (p. 898) 6itamo: „Vola, CanBtme, ove in sublime 
seggio . . / ; u prigodnici „Nel ritorno in Italia dalla Nunziatara 
di Polonia di m. Annibale da Capua arcivescovo di Napoli** glasi 
na koncu: „Taci, Canzon mia, e frena i vanni . ..." (p. 903); 
takove apostrofe nahodimo u prigodnicama joS na pp. 903, 905 
(Canzon, perch^ alto sorga . . .), 906 (Tu giacer il vedrai, Canzone, 
in fasce . . ), 90? (Canzon, comete e fiamme . . .), 908 (Canzon mia, 
non pub ingegno o stil piti colto), 910 (Canzon mia, tardi nata . . .), 
911 (Canzon di raggio in raggio), opet 911, 912, 913, 914, 915, 
916, 917, 918, 919 (dva puta), 921, 922, 923, 924, 926, 927 (dva 
puta), 928, 929 i dr. 

Poradi sadrzaja vrijedno je ogledati takogjer Tasaovu prigodnicu 
„Alla gloriosa memoria di Barbara d' Austria, duchessa di Ferrara" 
(p. 927), gdje megju inim Tasso zove Barbaru boiicom, kako i 
Gundulid veli za Kalandricu „6GstitSL ti boiica" (strofa 83); a za- 
vrduje se pjesma u Tassa s apostrofom „Mesta Canzone . . . .^, 
8 6ime se podudara i u Gundulica: „Ucviljena tuzna pjesni**. 

Gundulid je Ferdinandu II., velikomu knezu od Toskane, spjevao 
pjesmu, kad se je godine 1631 vjendao s Vittorijom della Rovere. 
Ferdinand II. de' Medici (1610—1670) bijaSe sin Cosima IL de' Me- 
dici, velikoga kneza toskanskoga (1590 — 1621), i Marije Magda- 
lene Austrijske. Cosimo IL je Toskanu doveo do takova cvata, da 
je za njegove vlade Toskana postala srediStem trgovine i dufiev- 
noga 2ivota, a sam Cosimo IL bija&e sin Ferdinanda L (1549 do 
1609) i Kristine Lorenske. Iz zivota Ferdinanda I. vrijedno je istak- 
nuti, da se je proslavio na moru svojom zastavom. 

Po svojoj materi bio je naS Ferdinand II. u rodu s rimsko- 
njemadkim carem Ferdinandom U., koji je vladao od 1619 do 
1637. Godine 1618 planu rat, koji je trajao trideset godina (1618 
do 1648), a izazvala ga je opreka izmegju katolika i protestanta, 
te suparniStvo habsburSke i bourbonske porodice. God. 1630 uplete 
se u ovaj rat nov neprijatelj Ferdinandov — Gustav 11. Adolfo. 

Hrvatski jezik nije bio stran na dvoru MedicijA. Valja znati, da 
je Marin Gundulid, suvremeni Isusovac i rogjak pjesnikov, osnivad 



Digiti 



ized by Google 



O GUNDULi<;;EViM „SUZAMA SINA RAZMBTNOGA**. 129 

dabrovadkoga kolegija isu8ova6koga, tri godine u Firenzi pou6ayao 
u hrvatskom jeziku velikoga kneza Ferdinanda. (Cfr. Appendini, 
Not. II, 234). Jamafino je knez drzao, da 6e mu poznavanje 
naSega jezika biti korisno, kad se stane rjeSavati istodno pitanje, 
jer sn zapadni vladari iza poljske pobjede kod HoiSima uzeli ye6 
pomigljati na diobu turskoga carstva. 

Gandalid u prvih gest strofa daje oduSka svomu slovinskomu 
osjedaju, na koji ga je potaklo ditanje Orbinijeva djela, i 2eli, da svi 
krajevi slovinski zapjevaju pjesan u slavu Ferdinanda, velikoga 
kneza od Toskane imenom, djelima kralja. Medici sa kao bankiri 
u Firenzi stekli veliko blago, pa su u XIV. stoljeiSu preuzeli vod- 
stvo nizega puka proti plemidima, a u XV. su stoljedu upravo 
vladali u Firenzi 6uvaju(5i republikanske forme. U XVI. stoljedu 
stekli su opet za das izgubljenu vladu, te je Cosimo I. (rogjen 1519) 
od Karla V. potvrgjen za prvoga velikoga kneza toskanskoga. Iz 
njihova roda potje6u pape Lav X. i Klement VII., kao i dvije 
francuske kraljiee Katarina i Marija de' Medici. 

Zanosne su rije^i, kojima pjesnik opisuje Siroke megje slovin- 
skoga jezika: 

Zaleti se strelovita 
na sundanieh kolih slava 
po najvedem dielu svita 
slovinskijeh svih dr^ava, 

i rasvanu iz vedrine 
nje obraza svietla zora 
s dubrovaCke pokrajine 
do ledena mrazna mora, 

sto kraljevstva gdi se fiuje 
slovinsko ime slovit sada, 
kieh sviet prostran razdjeluje, 
a opdeni jezik sklada. 

A malo dalje nastavlja: 

Neka u nadin drag, naredan, 
gdi slovinske slave slovu, 
iz po svita jeeik jedan 
klikne pjevat pjesan ovu. 

Kako se vidi, Gundulid se ovdje po ukusu svoga vremena ne 
zaca recSi „»to kraljevstva", a zanimljivo je pripaziti, kako upo- 
trebljava vije^ slava; odevidno je, da ju dovodi u svezu sa slovin- 
R. J. A. oxxvii. 9 



Digiti 



ized by Google 



130 t)R. M. SrEPBL, 

skim imenom. No pravo polje pretjerivanja puklo je Gundulidu 
istom onda, kad je stao hvaliti Ferdinanda. 

Najprije veli, da ga slavi harni slovinski narod, kojega je „be- 
sjedu obljubio". A zatim prelazi na hvalu njegova plemena i pre- 
daka. Bilo je megju njegovim precima slavnih junaka i knjizev- 
nika; jedan s tri krune na glavi otvaraSe raj na zemlji, a drugi 
u crljenoj napravi oko 6ela sjase. Onda hvali njegova djeda, koji 
se proslavio na moru. No tko bi se nahvalio njegovih djedova i 
pradjedova ? 

Sa svieh strana po plemenu 
sunce od sunac ti iste^Q, 
svak bo u djelu i imenu 
od tvojieh se svieto rede! 

Ferdinandova baka po ocu (Kristina Lorenska) rodi se u staroj 
kudi Buljonskoj, „u kieh Gofred sja mogudi, — ki Jezusov grob 
slobodi^. Rodica mn je carica austrijska, a dundo slavni cesar 
(Ferdinand II., rimsko-njemadki car). All na kakove je pute smione, 
veli pjesnik, zajedrila moja mala plavV 

Sve pohvale, ke govore. 
da u djedieh tvojieh sjaju, 
kako rieke sve u more 
u samom se tebi staju. 

Sad stane hvaliti samoga kneza Ferdinanda, u koga se dakako 
nalaze sve vrlinc, njcgovu bi srcu bilo podobno carstvo, „8ve Sto 
2arko sunce okoli". No i to nije dosta. Tada hvali njegovu pleme- 
nitost, distodu, blagodarnost, pravednost: „'er ko dobri pastir striiefi, 
— a ne dereS ovce svoje". No s pravdom se u njega drui^i milo- 
srgje, a vrh svega on drii pred odima slavu boiju i raspetoga Isusa, 
zato je i uzeo sloboditi sinja mora „od turadke klete guse". Od 
junaStva njegove mornarice preda Otmanovic, u isto doba on Salje 
pomoc cesaru, svomu dundu, — „supro(S kletu i opaku — poluvjer- 
stvu odmetnomu" (protestantizmu). Njegovi junaci brane „njemSko 
carstvo" na sve strane od nevjernik&, premda je na delu protiv- 
nika Pikolomin (Octavio Piccolomini), hrabra glava. No kako 
kne^evi vojnici zajedno s carevima brane vjeru, za cijelo moraju 
pobijediti. 



Digiti 



ized by Google 



GUNDUU^EVIM „8UZAMA SiHA RA^METKOGA'^. 1^1 

Tim zmaj zaman od sjevera 
prod cesarskom orlu prSi, 
Yojska tva mn skabe pera 
i ognjena krila krdi. 

Zmaj od sjevera je Svedski kralj Gustav II. Adolfo. 

No vrijeme je, da svijet 6uje, kako se kralj od duSa druii sa 
kraljicom od lijeposti. Tada hvali pjesnik „razbludnu gospodidnu", 
koja je zrcalo od najvidih svih kreposti. Sad vas svijet 6eka u 
pokojna mimu vijeku, da od dva toli svijetia sunca isteku nova 
sunca, kojih 6e zracima biti kratka mjera od istoka do zapada, 
od juga do sjevera. 

No kud leti mala ptiea (pjesma) s nejakim krilima, a muklim 
glasom od slavulja, natje6u6i iuber mili? Neka od Ama kufi bijeli 
pjevaja kne2eve destitosti i proslave pir njegov i njegovu kraljicu. 
Na konca veli pjesnik: 

Duga pjesan kratku znan'ja 
ni prili6i ni dotjede; 
u sni^enu ja mudan'ju 
6astit du vas iz dalede. 

Kompozicija ove pjesme sasvim je slidna Tassovu nadinu, na 
koji je opjevao pir velikoga toskanskoga kneza Ferdinanda I. 
s Kristinom Lorenskom (o. c. p. 914). Najprije u Tassa odjekuju 
svi krajevi Italije, pa se pita, §to je tomu uzrok. Vjenda se knez 
od Toskane s Kristinom. Zatim se hvale pradjedovi njegovi i nje- 
gove lidne vrline, onda se hvali zarudnica i izrazava se 2elja, da 
bi oboje sretno zivjeli i dali Toskani djece i unudadi, „e premio 
alia virtude e lace al vero". Ved smo prije vidjeli, da Tasso veoma 
desto u prigodnicama govori svojoj pjesmi, kako i Gundulid spo- 
minje svoju pjesmu ovdje u podetku i na koncu. Poimence je 
obidan obrat u Tassa, da mu je pjesma nesposobna izredi dostojno 
Bvu hvalu, n. p. p. 908: 

Canzon mia, non puo ingegno o stil pin colto 

Darti colori e lumi 

Si varii, che di lor tatta risplenda itd. 

Isto vidimo p. 916: Canzon, tante virtu con tanti onori, — tante 
grazie del Ciel, tanta fortuna — vedrai, dove t^ invio, ch' al primo 
sgnardo — dirai: Per questa altezza il volo h tardo: — e cib, 
ch' altrove h sparse, or qui s' aduna, — talche altra luce imbruna, i d: 



Digiti 



ized by Google 



132 DR. M. §RBPEL, 

ili p. 909: e s' io le basse rime — inchino, come augel palustre 
in valle, — piana via non si sdegna, — cV altissima umiltk so- 
vente insegna. Na p. 925 6itamo u dopjevu: un bel silenzio alfin 
t' onori e taccia. Poredbu sa suncima, koju izvodi Gundulie a 
strofi 21 i 59, nahodimo i u Tassa u prigodnici „Per le nozze del 
p. Vincenzo di Mantova con d. Eleonora de' Medici" (p. 910), 
gdje se vjendanici veoma opSirno isporegjuju sa dva sunca, a pjesma 
se zavrSuje » apostrofom: ^Canzon, di raggio in raggio — segui 
la nuova e gloriosa luce, ch' al pensier mio riluce; — ma perchfe 
non t' accenda e non avvampi, — per sua pietii Candida man ti 
scampi^. Za Gundulidevu poredbu pjesme s plavlju na moru (strofa 
25) imademo paralelno u Tassa (p. 926): Come posso io spiegar 
del basso ingegno — Le vele in alto? e col mio tardo carme, — 
cosi pronto mostrarme, — ch' i' solcbi di tua lode il mar profondo? 
Girar deir Ocean Y ondoso regno, — io di vittoria indegno?**, pa 
se ova poredba na ^iroko razvija. 

U pretposljednjoj strofi pjeva naS pjesnik: 

Neka od Ama kufi bieli 
Cestitosti tvoje poju, 

a srodan niotiv s kufima (labudima) nalazimo i u Tassa, koji u 
svojoj prigodnici „A donna Eleonora de' Medici Gonzaga, princi- 
pessa di Gonzaga" (p. 905) na kraju kaze: 

Portino il vostro nome, o bella, o casta, 

Mille cigni canori e piu veloci, 

Dal Minzio alF Amo, anzi dalF Amo al Cielo. 

Moglo bi se iznijeti joS i vise paralela izmegju Gandulida i Tassa 
za ova prigodnicu o Ferdinandu II. , koja imade 63 strofe, no da 
ne oduzujemo rasprave, prelazimo odmah k „Ljubovniku srame£- 
Ijivomu". 

Poznavad talijanske knjizevnosti prepoznat ce u toj pjesmi na 
prvi mah odraz petrarkizma, koji se je u Italiji silno razbujao, 
dapa6e izrodio. Od istinitih lirskib motiva postale su neke sheme 
bez krvi i mesa, opdenite teme prenakrcane retorikom, mnogo dima, 
a malo ognja. Takove je prirode i Gundulicev „Ljubovnik sra- 
mezljiv", koji imade 73 strofe, a nije drugo nego prijevod pjesme 
„L' Amante timido** bolonjskoga pjesnika Girolama Pretija (f 1626). 
Cfr. Appendini, Notizie II, p. 234. Ova pjesma pokazuje, kako je 
nmarinizam** prefiao u potpunu karikaturu, pa je znadajno, §to se 



Digiti 



ized by Google 



O GUNDULI^EVIM ^SUZAMA 81NA RAZMETNOOa". 133 

i Gundulid nije mogao osloboditi od toga ukusa, te je podao pre- 
voditi ovakovu radnju. NaS pjesnik u prvih 18 strofa povodi se 
uz neke slobode za Pretijem; onda ostavlja izvornik, ali pjeva u 
dahu Pretijevu ; napokon konac je u Gundulida mnogo blazi nego 
u talijanskoga pjesnika. Jamadno je 8am pjesnik hrvatski drzao, da 
je izvornik poSao predaleko. Srodnih motiva, ali s viSe ukusa izve- 
denih nalazimo i n Tassa, koji je bio Gundalidu uzornim pjesnikom. 
Tako ditamo na p. 777 pjesmicu ^Amante dubioso", na p. 776 
^Freddezza di Madonna**, na p. 173 ^Amante tiofiido**, na p. 820 
„Silenzio amoroso". Videdi i Tassa, da na takov nadin gradi stihove, 
lako se je Gundulid rijedio, da pogje istom kolotedinom, pa se po- 
tvrgjuje na ovaj na6in stara rijed, da je pjesnik 6edo svoga vre- 
mena i onda, kad mu postane vogjom i uditeljem. To je nu£no 
istaknuti, da se vidi, u kakovoj je du^evnoj atmosferi 2ivio pjesnik, 
za koga anonimni epigramatik pred mleta^kim izdanjem ^Pjesni 
pokornih* veli, da je — rex Iliirici carminis. 

IV. 

Kako je Pretijeva pjesma „L' amante timido** slabo dohodna, 
priopcujem ju ovdje za porabu ispitivada Gundali<ieve poezije iz 
mletadkoga izdanja od g. 16H6 (na str. 180 — 190), gdjeno je Stam- 
pana kao „idiIiio terzo** : 

1. Vanne, 6 carta amorosa 

Vanne k colei, per cui tacendo io moro 

E nel silenzio tuo, che pur favella, 

Dirai tacitamente 

A lei, che n' h cagion la morte mia. 

Vanne Nunzia fedele, e taciturna 

A que' begli occhi avante: 

Per6 che ben conviensi 

Tacita Messaggera k muto Amante. 

£ se '1 8«ntier non sai, 

Che colk ti conduca, ove t' invio; 

La traccia seguirai 

De' miei lunghi sospiri, 

Che per aegreta via 

A le Bellezze amate 

Manda, e rimanda ogn' hor Tanima mia; 

Ne r amoroso tuo dolce viaggio 

A te sark 11 mio core 

£ scorta e precursore: 

Poich' egli ad hor' ad hor da me s' inTola, 



Digiti 



ized by Google 



134 DR. M. gREPEL, 

£ yer V amato oggetto, 

Qom' k suo proprio centro, aspira e vola. 

E s' egli h mio destino, 

Che pria, che tu la giunga, io giunga k morte 

Riyerente t' inchina, e se vedrai 

Ne' begli occhi di lei sdegno, 6 ligore, 

Humilmente dirai, 

Che sei Nunzia di Morte e non d'Amore, 

Forse avverrk, ch' ascolti 

L'annunzio de la Morte, 

Se r annunzio d' Amore udir non vuole, 

Forse ancor per pietate 

Le vedrai del bel volto 

Cangiar le rose in pallide viole: 

Chi s^, che non impetti il muto inchiostro 

Quella pietll, che non impetra il pianto? 

Mk poich' io 8ar6 morto, 

Tarda fia la pietate k chi tacendo 

Senza chieder pietk visse e mono. 

Ella dirk fors' anco, 

Degno ftl de la morte, 

Chi nel morir non iscopri sua sorte. 

2. 81 si dunque, fia meglio, 

Ch' ella al fin di mia vita almen intenda 
Prima un sospir d' Amore, 
Che '1 sospir de la Morte. 
Deh mia timida carta, 
Ardisci, e spera e priega: 
Chiedi, chiedi k colei 
Di mio amor, di mia fede 
Piet^, m^ non mercede. 
Ch' a' miei sospir sospiri, 
Ch' al mio languir languisca: 
Ah, crudo h ben quel core, 
Ben h 'ndegno amatore, 
Che di veder desia 
L'amata Donna sospirar d' Amore. 
Lungi, lungi da lei 
Sien le pene amorose. 
Dolor, pianti, sospir, tutti sien miei: 
Anzi (6 nuovo stupor de I'amor mio) 
Io non bramo, io non cheggio, 
Che Famor mio riaml: 
Che s' Amore ha dolor, non tu6, che m' ami, 
Io bramo, io cheggio solo, 
Che '1 mio amor non isdegni, 
E voglia per merc^ de' miei dolori 



Digiti 



ized by Google 



O GUMDULI^BSVIM ^SUZAMA SINA RAZMBTl'MOQA^. 135 

Sol ch' io rami e Padori. 

Deh qual cosa minor chieder poss' io 

A lei de I'amor mio? 

Cbeggio quel, cbe colei 

Tanto men puo negar, quanto h pit cruda, 

Pero cbe bramo solo 

Le sia caro il dolor, cb' eotro m' accora, 

£ voglia almen, cbe con sua pace io mora. 

3. A queste voci, 5 carta, 
Se vedrai, cbe risplenda 

Solo un raggio di sdegno in quel bel volto 

Allhor taci, n^ intenda 

A lira voce da te, cbe questa. Ei muore. 

Deb, potessi ttk allbora 

A lei ridire i miei sospir tacendo: 

Deh scriver po teas' io 

81, come le parole, anco i sospiri: 

Cbe, se col dir s' offende, 

Ella ^ ben ernda, ed empia, 

S' k un moribondo il sospirar contende: 

E se Yuol pur, cb' io muoia, 

Nfe vnoP udir soPun sospir d'Amore, 

Necessario h un sospir k chi si muore. 

4. M.k se vedrai, cbe volga (ab non Io spero) 
A legger le tue note 

Quelle luci d'Amor, se non pietose, 
Almen non isdegnose: 
Allbor mesta, e piangente 
Dirai de Tamor mio 
L' istoria miserabile e dolente, 
Dirai, come sovente 
Lo Ciel mi diede in sorte 
Udir da la sua bocca 
Quel dolce suon d'Angelicbe parole: 
A' cui primieri accenti 
Non si de8t6 nel cor fiamma amorosa, 
M^ stupor, riverenza, 
Ond' in prima lei tacito ammirai, 
E qual cosa celeste io V incbinai. 
Corsi pitl volte k V esca 
Del dolce favellar, del bel sembiante, 
Quar incanto Augelletto, 
Che vola al cibo e non iscorge il laccio: 
Andai, sciolto tornai. 
Venni, vidi, ascoltai: n^ fui mai colto 
' Da dolce favellar, dal suo bel volto. 



Digiti 



ized by Google 



136 DR. M. gRBPEL, 

5. M^ '] Cielo, e la mia sorte 
Mi trasse alfiu lit, dove 
Al Varco attendeva Amore e Morte: 
Per6, che lasso andai 
Colk aott' altro Ciel, sotto quel Cielo, 
C'hd, maggior luce da due luci belle, 
Che dal Sol, da le Stelle 
Temei ben* io V incontro 
De le luci homicide: e volli altrove 
Presago del mio mal, volger le piante: 
Ma se tema, e ragion mi ritenea; 
11 desio mi trahea: 
£ come il fenro cede, 
Quantunque immoto e grave 
A r occulta virttl d' indica pietra: 
CobI r anima mia, 
Cui la ragion facea 
A V invito d'Amor lenta e restia, 
Mentre il senso vuol pur, ch'ella trabocchi, 
Ft vinta da virtCi di duo begli occhi. 

6. Dunque col pi^ tremante 

Giunsi h Tldolo mio, quando repente 

Tutta negli occhi miei P anima corse, 

Ed ogni suo vigor cbiuse in un guardo. 

Quivi immobile e fisa 

Ver P amoroso oggetto 

Maravigliando e contemplando ardea: 

Ond' io, mentre sorgea 

Quinci la meraviglia e quindi Amore, 

Foco negli occhi havea, ghiaccio nel core. 

Mentre il cupido sguardo 

Contemplando sen gia 

O la bocca 5 i begli occhi 6 '1 crine 6 '1 seno, 

Tosto ^ mirar da V un V altro il rapia. 

Quante volte diss' io, 

Deh perche non potrebbe, 

Per vagheggiar costei tutta in un punto, 

Diviso esser talhor Io sguardo mio? 

Che, se da questo oggetto k quelle io 1 giro 

Mentre vagheggio V un, V altro non miro. 

Ond' io, chiuse veggendo 

Cotante meraviglie in un sol volto, 

Dissi pien di spavento: 

Deh se lassii nel Cielo 

Fece il sommo Fattor cose si belle, 

Sdolgasi il nodo, che quaggiu mi strigne. 



Digiti 



ized by Google 



O GUNDULIi^EVIM „8UZAMA 8INA RAZMETNOGA". 137 

Perch' io poesa colk sovra le StoUe 
Paragonar queste Bellezze k quelle. 

7. Quivi provai ben' io 
Quell' usate dolcezze, 

Cbe dal bel favellar 1' alma trahea: 

Ma lasso ancor provai 

Un Don s5 cbe d' inusitato e nuovo 

TriL dolor, Xrk piaoer confuso affetto, 

Ch' in nn punto parea 

Dilettoso dolor, grave diletto. 

Disd allbor sospirando 

Tutto ingombro d'oblio, di meraviglia: 

Se Del Ciel si favella, 

Certo quel favellar questo somiglia: 

Se i Cieli hanno armonia, 

Piii soave non h, non h piii bella, 

O questa voce 6 quella. 

MH in quel punto mi cone 

Per r alma uo tal rivolgimeDto iatorno, 

Ch' k provar cominciai. 

Frit TaimoDia del Ciel peoe d' iDferoo, 

Per5 cbe quella voce, 

Le parole celesti e beatrici, 

Oudegia sol di riverirla appresi, 

Al]hora penetrato al sangue, al core 

£ divent6 la riverenza Amore. 

8. Rimasi immobil pondo^ 

Tremai, piansi, in un punto, arsi e gelai, 

Un' improviso horrore 

Per le vene scorrendo 

Attonito me feo, gelido e muto: 

Sparsi in luogo di voce, un sospir solo, 

N^ mi testd di vivo altro, cbe '1 duolo. 

Cosl stupido immoto, 

Anzi da me diviso 

Stetti gran tempo: ond' elU 

Nel mio sembiante, e nel silenzio ancora 

Scritto legger potea: Costui m' adora. 

Arsi, misero, e tacqui: 

Tacqui, percbe la voce, 

Cbe per cbieder piet2l dal cor venia, 

8' k la lingua giungea, 

Un sospir si facea. 

Tacqui, misero, tacqui, 

Per5 cb' ogni mia voce 

Era pria, die distinta, 



Digiti 



ized by Google 



138 DR. M. gRBPBL, 

TroDcata dal timor, dal duolo estinta. 

Arsi, ed ardo tacendo, 

Provai, provo le pene, 

Ch' alma d' Amor penosa uoqua sofierse : 

M^ M gli altri un tormento, ahi lasso, i' provo, 

Appo cui lievi sono 

Strazio, pianti, sospiri, Inferno e Morte: 

Dolor piti Mtj pid forte 

Di quanta pene sien piti crude e fiere: 

H' alcun chiede, cbe sia; diro : Tacere. 

9. Tacqui k lei la mia fiamma, 

M^ non ]a tacqui k bella Donna, e grande, 

£ d' amor', e dl sangue k noi congiunta. 

A lei tutto scoversi 

II duolo, i pensier miei, 

Ci6, che vidi, che volli, e che soffersi: 

Non perch' ella chiedesse 

Quella pietd,, ch' ella chiedeva altrui : 

Mil perche solo ahi lasso, 

A capir tutti insieme 

Pensier, tema, dlenzio, affanni, Amore, 

Picdol vaso era un core. 

E come suol talhor cauto Noccbiero, 

Ch' agitato da V onde, 

Per sottrar dal periglio il cavo legno, 

Gitta de le sue merci il grave incarco; 

Cos), misero Amante, 

In tempesta d' Amor vicino k morte 

Frk turbini di pianti e di sospiri, 

Feci ad altrui commune il grave peso 

De' miei cnpi pensier, del mio dolore, 

Per alleviarne il core. 

10. Mk, lasso invan cercai 

Frk le tempeste mie salute e scampo: 

Che perduta la scorta 

De la mia Tramontana e di due Stelle, 

De la Fortuna ingiuriosa e cruda 

Fui risospinto k le paterne rive, 

Bive non di riposo. 

Non giunsi in porto ed incontrai lo scoglio, 

Lo scoglio, oim^, di Morte: 

Per6 che senz* aita e senza speme, 

Da Fortuna e d'Amor battuto e vinto, 

Naufrago caddi : e 'n tanto 

Aspetto Morte e mi sommergo in pianto. 



Digiti 



ized by Google 



O GUNDUU^EVIM „8nZAHA SIM A BAZMBTMOGA''. 139 

11. Mi diede un tempo aita 

Quella, k cui rivelai gli occulta affanni, 
Segretaria fedel de' miei pengieri: 
Per5 ch' k me soyente, 
Mentr' io vivea de la mla Vita lungi, 
Fedelmente scrivea 
Ci6, che 1' Idolo mio 
BagioDava, 6 dov' era, 6 cbe facea. 
Con questo io mi paacea 
Nel mio Inngo digiun, non di speraoza, 
Mk di dnol, di pensier, di rimembranza; 
£ mentre hebbi novelle 
De la mia Vita, io mi sosteDiii in vita. 
M^ poiche '1 mio destino 
Condusse altrove la pietosa Donna, 
Che qualche indugio al mio morir porgea 
FitL non intesi, 6 'ntendo 
Le bramate novelle: e non bavendo 
Quell' uflato ristoro, 
Quello almen di sapere 
Se viva la mia Vita, il fl5, ch' io moro. 
Onde lungi da lei, 
Ch' h cagion del mio foco, 
Non yeggio, che T ardor punto a'allenti: 
, Cosl quando s'accese 

Grave incendio talhora, arde pur' anco 

Lontano de la face, onde a' apprese. 

Anzi, come talhor fiaccola ardente, 

S'altri lunge la porta, 

Sempre vi^ piti s'accende 

Agitata da I'aure, e da quel moto; 

Cos! Talma dolente 

Tanto s'accese piti, quanto piti lungi 

N' and6 da la cagion de' suoi martiri, 

Infiammata dal moto e da' sospiri. 

12. Dunque venga pur Morte: 
Deb, che tarda s' ah non fia 
Malagevole impresa 

Troncar la vita k semivivo Amante, 

H2t gi2t dato il languire 

Principio al mio morire: 

Quest' avvanzo di vita, 

Che mi lascia il dolore, habbia la Morte. 

Mk la morte non vien, perch' ella crede, 

Al mio pallore, k le sembianze, al viso, 

Che m' habbia il duolo ucciso. 

Anch' io creder potrei 



Digiti 



ized by Google 



140 DR. M. SRBPEL. 



D' esser di vita privo : 

Pur sento al sospirar, ch' io spiro e vIto. 

O me folle, hai che dico, b che yaDeggio? 

Ab pur troppo son morto: 

Che Don pu6 humana vita 

Lo mio duolo capir, cosa infinita. 

Morto, morto son' io. 

£ s' ardoi ardo friL V ombre afflitte e morte: 

E quest' ardor, ch' io sento, 

Poicb'egli h immenso, e senza speme eteroo 

Non h foco d' Amor, ma de V Inferno. 



Digiti 



ized by Google 



Kondicional u hrvatskom jeziko. 

Citcu) u ajednici fUologijskO'historijskoga raereda jugoslavenske akademije 
znanosti i umjetnosti dne 16, svibnja 1895. 

(3lAN DOPI8NIK DR. A. MuSI<^. 

1. U jeziku siaroshvensiom kondicional ima dvojaki oblik, koji 
postaje tako, da se particip preterita aktivni II. sastavlja ili s oso- 
bitim oblikom glagola ^byti^, kojema pojedina lica glase ovako: 

sing, bimb plur. bimi> (bibomnb) (du. bive 
bi biste bista 

bi ba (bid§) biste) 

ili 8 aoristom glagola Mbyti** : 

sing, hyhrh plur. byhonn» du. byhove 

by byste bysta 

by byS§ byste 

Po torn kondicional n. pr. od glagola ^hvaliti^ glasi ili „hyalilnb 
bimi>* itd. ili ^hvalilt byh'b" itd. Prvi oblik kondicionala prete^e 
u glagolskim, a dragi u dirilskim spomenicima (Mikl. UI* str. 81. 
i dalje, Leskien Handb.' str. 117. i d.) 

U jeziku hrvixtskom (ili srpskom) prvomu obliku kondicionala 
jedva ima i traga. U njemu kondicional postaje tako, da se par- 
ticip preterita aktivni II. sastavlja s aoristom glagola ^biti**, koji 
u toj prilici glasi ovako: 



sing, bih 


plur. bism 


bi 


biste 


bi 


bi 



Po torn kondicional od glagola „hvaliti" glasi „hvalio bih" itd. 
Od drugoga oblika staroslovenskoga kondicionala razlikuje se dakle 
hrvatski kondicional samo po torn, Sto je u staroslovenskom kon- 



Digiti 



ized by Google 



142 DR. A. musk!;, 

dicionalu 3. pluralno lice aorista od glagola »byti^ saduvalo pravi 
svoj oblik „byS§'^, a u hrvatskom kondicionalu 3. pluralno lice 
aorista od glagola „biti'' ne glasi ^bide*', nego ;,bi" (dto se kaddto 
nalazi i u staroslovenskom kondicionalu, n. pr. sup. 288, 10. cf. 
Mikl. IIP str. 87.). Ova je pojava s tim zanimljivija, Sto i u hr- 
vatskom jeziku 3. pluralno lice aorista od glagola ^biti** svagda 
drugda glasi nbide", samo u kondicionalu ne glasi „bide*', n^o 
^bi'^. Ima doduSe i u hrvatskom jeziku primjera, da 3. pi. lice 
aorista od glagola ^biti*' i u kondicionalu glasi „bite^. Najstariji 
su takovi primjeri iz XIII. vijeka, i to samo dva u istoga pisca 
(Sava tip. hil. u Glasniku 24, 215. i tip. stud, u Glasniku 40, 
171.). Poslije dolazi taki primjer opet XVIII. vijeka u jednoga 
pisca (J. Matovida) pa u naSe vrijeme u P. Petrovi<5a (u Sdepano 
Malom). Napokon ima takih primjera u 5. knjizi Vukovih narodnih 
pjesama pa u Petranovicevim narodnim pjesmama, n. pr.: 

Da se dignu na§i Turci stari, 

Da kaure vide u Rudine, 

bto bi nafii stari govorili? 

Sa svijem $e biie pomamili. N. pj.^ V, 503. 

Eud prolazi Toplica Milane, 

Dobra biie kola lyrolaeila ; 

Kud prolazi Kosovac Ivane, 

Dvoja hiie kola prolazUa; 

Eud prolazi Obilid Milode, 

Troja hiSe kola prolcusUa, N. pj. Petr. II, 300* 

U pomenutim primjerima iz XIII. vijeka moglo bi ^bifie" doista 
organidki odgovarati staroslovenskomu sbyg§", ali §to ga poslije 
nema svega vremena ni u naSe vrijeme u tolikim drugim pjesmama, 
zato valja s Danididem (Akad. rj. I, str. 362.) misliti, da u Mato- 
vida i u Petrovida pa u narodnim pjesmama ne de biti isti oblik 
od XIU. vijeka, nego skoradnja stvar, postala tim, dto je obliku 
«bi" prema prvomu i drugomu lieu plurala dodan joSte zavrdetak 
3. plur. lica aorista. 

2. A sada se pita: kako je postalo ono „bi^, koje u hrvatskom 
kondicionalu joS od XIII. vijeka zamjenjuje pravi oblik 3. plu- 

^ Ako izdava6 narodnih umotvorlna nije izrijekom spomenut, misli 
se Vuk. 

^ Dani^ic uavodi u Akad. rj. I, 362. iz Vuka 2, a iz Petranovica 
7 takih primjera. 



Digiti 



ized by Google 



KONDICIONAL U HKVATSKOM JSZTKU. 143 

ralnoga liea aorista od glagola „biti" („biSe")? Danidid misli, da je 
to abi" postalo od „by", a to od „ba" (koje dolazi u 3. pi. prvoga 
oblika staroslovenskoga kondicionala) promjenom glasa a na y. Akad. 
rj. I, str. 362. Za takovn je promjenu Dani6id bez sumnje nalazio 
potvrdu u izmjeni glasova q i y, koja se javlja n. pr. u deklina- 
ciji participa prezenta aktivnoga: nom. piety gen. pletadta (Mikl. 
I* str. 155, 8; III' str. 95. i dalje). AH ovdje i svagdje drugdje, 
gdje se joS nalazi takova promjena, glasovi y i a nijesu postali 
jedan od drugoga, nego je svaki za se postao uz druge uvjete: 
-y u »plety" postalo je od on pred -8 („plety" od * „pletons**), a 
-a- u „pletaSta" postalo je od on pred -t- („pletafita" od * „ple- 
tonti'a) (isp. Leskiena Handb.^ § 15, 3, C, c; Brugmanna Grdr. I, 
§ 84. str. 80, § 92. str. 87.) — dok je ^ba'', kao Sto demo nize 
vidjeti, postalo od * „b?/oiit", od 6ega je moglo postati samo „ba" 
(isp. „pleta6ta"), nipoSto „by". Po torn Danifiic nije dobro objasnio 
postanje oblika „bi^. S toga nam se valja ogledati za drugim bo- 
Ijim objadnjenjem. 

Ja mislim, daje ^bi", o kojem se radi, upravo 3. lice singulara, 
koje se upotrebljava za 3. lice plurala. PoSto se izgubilo osjedanje, 
da se a kondicionalu nalazi upravo aorist glagola ^biti^, jer kon- 
dicional veoma desto (bar prividno) ne znadi prodlosti, moglo se 
vrlo lako dogoditi, te se n. pr. pored ;,on bi hvalio" stalo govoriti 
„oni bi hvalili". A zaSto se pored „ti bi hvalio" nije stalo govoriti 
„vi bi hvalili"? Zato, Sto je 2. pluralno lice aorista od glagola 
^biti'' t. j. pbiste", kad se izgabilo osjedanje, da se u kondicionalu 
nalazi aorist glagola „biti^, naSlo oslon u 2. pluralnom lieu pre- 
zenta od glagola „biti" t. j. u „jeste", s kojim se oblik ^biste" u 
drugoj polovini slaze, dok je oblik u „bi§e" takoga oslona nedosta- 
jalo, jer 3. pluralno lice prezenta od glagola „biti" glasi „jesu", 
koje se ni u demu ne slaze s ^biSe". Tako je „bi6e" u kondicionalu 
visjelo kao u zraku, a to je bilo povod, te ga je zamijenilo „bi". 

Da je ^bi** u 3. pluralno lice hrvatskoga kondicionala doista 
predlo iz 3. lica singulara, mislim da dokazuje i ovaj moment. 
PoSto se izgubilo osjedanje, da se u kondicionalu nalazi upravo 
aorist glagola ^biti", prislonio se taj oblik uz prezent glagola ^biti", 
8 kojim mu se 1. i 2. lice plurala u drugoj polovini posve sla^u 
(isp. „bi-8mo: je-smp, bi-ste: je-ste"), te se i u 1. i 2. lieu singulara 
mjesto „bili, bi" prema „je-sam, je-si" kadfito nalazi „bi - sam, 
bi - si". (Sve bi sam ti svate ostavio. N. pj. Ill, 504. Najsre<5niji 
bi ti bio, kad bi si se svega tvoga dobra Udio. Rajid, Poud. 1, 7.; 



Digiti 



ized by Google 



144 DR. A. kusk!;, 

isp. Danidida a Ak. rj. I, 363.). Ali u 3. lieu plurala nigda ne 
dolazi ,bi - su" (prema „je - su"), i to jamadno s toga, Sto ni u 
3. lieu singulara nigda ne dolazi „bi - je", a to ne dolazi s toga, 
dto 3. singulamo liee prezenta od glagola „biti" ne glasi „je - je", 
nego i,je(st)". Jer same onda bi analogija bila potpuna, kad bi pre- 
zent i kondieionaini oblik glagola „biti" glasili ovako : 



je-sam 


bi - sam 


je - si 


bi-si 


*je-je 


*bi-je 


je - smo 


bi - smo 


je - ste 


bi - ste 


je-su 


*bi - su 



Dakle kad nema „je - je", nema ni „bi - je", a kad nema 
„bi - je", nema ni „bi - su". Hi: s toga Sto ima „je", ostaje 
i „bi", a Sto ostaje „bi" u 3. 1. sing., nema „bi - su" u 3. 1. 
plur. Odatle vidimo, da u kondicionalu 3. 1. sing, doista mo2e utje- 
cati na 3. 1. plur. Pa kao Sto je ovdje oblik 3. 1. sing, zaprijedio, 
te za 3. 1. plur. nije postao oblik, koji se (prema „bi - smo, 
bi - ste") sam po sebi nadavao (t. j. „bi - su"), tako je u prilici, 
o kojoj se radi, oblik 3. 1. sing. „bi" istisnuo pravi oblik 3. 1. 
plur. flbiSe". 

Kako se aorist glagola „biti" u kondicionalu tijesno prislonio uz 
prezent ^jesam", pokazuje i ova pojava. Bududi da se druga po- 
lovina prezenta „jesam" upotrebljava kao samostalna rijed, stala 
se i druga polovina od „bismo, biste", koja glasi posve onako, 
kao druga polovina od „jesmo, jeste", shvatati kao samostalna rijefi. 
To se vidi odatle, Sto se kadSto enklitika mede izmedu „bi" i „smo" 
ili „ste" („bi li smo, bi li ste" mjesto „bismo li, biste li"), n. pr. 
Bezb toga ne bi ihb smo poslali. Spom. sr. 9. Bi li ste vi molili? 
A. d. Bella, Razg. 47. Ne bi V smo se opet povratili. N. pj. Petr. 
II, 337. Prema tomu ima i ovakovih primjera : Ne znam W - K - fc 
bio sasma radostan. B. Zuzeri 403. Isp. Danidida u Akad. rj. I, 
3G3., gdje se navodi 12 takih primjera. 

3. Kako aorist glagola „biti' u kondicionalu za 3 lica (2. 3. 
sing., 3. plur.) glasi „bi", dogada se, te se ^bi" kadSto upotre- 
bljava i za ostala 3 lica (1. sing., 1. 2. plur.). Iz primjera, Sto ih 
navodi Danidid u Akad. rj. I, str. 362., vidi se, da se nbi" naj- 
prije stalo upotrebljava ti za 2. 1. plur. [najstariji su primjeri iz 14. 
vijeka (Mon. serb.)], onda za 1. 1. sing, [najstariji su primjeri is 



Digiti 



ized by Google 



KOKDIGIONAI. U HHVATSKOH JEZIKU. 145 

15. vijeka (Spom. sr.)], napokon za 1. 1. plur. Cnajstariji se pri- 
mjer Dalazi u Reljkovica). Evo nekoliko primjera: Sto imate do- 
bitja odb mene i odb mojihb Ijudi na moju v^ru, da bi mi davali 
5 perbperb na godiSte, jedva bi mi pladali. Mon. serb. 247. Ljubio 
b' te, ali si malena. N. pj. I, 377. Kad smo bili deca u ludosti, 
te kad bi se igre poigrali, svagda bi me nadigrao Vu6e. II, 258. 

Proces je morao biti ovaj : Iz 2. 1. sing, stalo je „bi" prelaziti 
i u 2. 1. plur., kao Sto smo vidjeli, da je „bi" iz 3 1. sing. preSlo 
n 3. 1. plur. U § 2. redeno je, da „bi" iz 2. 1. sing, zato nije pro- 
drlo u 2. 1. plur., sto je pravi oblik 2. pluralnoga lica aorista od 
glagola „biti", naime ^biste", nalazio oslon u „jeste". Sada vidimo, 
da unato6 tomu oslonu „biste^ kadsto ne moze odoljeti utjecaju 
oblika 2. 1. sing. „bi". Napokon je „bi" iz 2. i 3. 1. sing, stalo pro- 
dirati i u 1. 1. sing., a iz 1. 1. sing, i u 1. 1. plur. unatod oslonu, 
5to ga nbismo" nalazi u ^jesmo". Ali kao Sto je redeno, „bi" se za 
1. 1. sing, pa za 1. i 2. 1. plur. u hrvatskom kondicionalu nalazi samo 
kadsto, „veoma rijetko i u starije vrijeme rede nego u novije" (Dan. 
Ak. rj. I, 362.) Pravilno dolazi u hrvatskom kondicionalu pravi aorist 
glagola »biti** samo s promijenjenim 3. 1. plur. („bi" mj. ^biSe"). 

4. Pored oblika, o kojem se doslije govorilo, dolazi u hrvatskom 
kondicionalu i drugi oblik glagola ^-^biti'^, i to samo u spomenicima, 
koji su pisani medu Cakavcima i u sadaSnjem Sakavskom govoru. 
Taj oblik glasi: 



sing, bim(n) 


plur. bimo 


bis 


bite 


bi 


bi 



Iz primjera, Sto ih navodi Danifiid u Akad. rj. I, str. 363., vidi 
se, da se za „bim" najstariji primjer nalazi XIII. vijeka u Zakonu 
vinodolskom 79. Po tom ga nema do XV. vijeka (Mon. croat.). 
Po tom ga opet nema do proSloga vijeka u jednoga pisca (Kava- 
njina) i danas u narodnom govoru, n. pr. Ki bi meni krunu naSal, 
njegova bim l]uba bila. Nar. pj. istr. 2, 29. U primjeru iz Zakona 
vinodolskoga moglo bi „bim" odgovarati staroslovenskomu nbimb**, 
kojim postaje prvi oblik kondicionala (isp. § 1.). Ali „Sto ovoga 
oblika nema u tolikih starijih dakavskih knjizevnika, za to 6e u 
danaSnjem govoru i u primjeru proSloga vijeka (a moze biti i u 
oniraa 15. vijeka) teSko biti isti stari oblik" (kao Sto misli MikloSid 
III* str. 87.), „nego 6e biti" (od „bih") „iz nova nadinjen prema 
1. jedn. sad. vremena drugih glagola (^Ijubim'')". Dan. Ak. rj. I, 
B. J. A. ozxvii. 10 



Digiti 



ized by Google 



146 DR. A. MtJSl6, 

8tr. 363. Povod je toj analogiji dalo 3. sing. 1. aorista od glagola 
„biti", koje se slaze s 3 sing. 1. prezenta od glagolA. IV. vrste 
(^Ijubi: bi"). Kad se izgubilo osjecanje, da je ii kondicionalu 
upravo aorist glagola rbiti", analogija izmedu ^Ijubi: bi" povukla 
je za sobom analogiju izmedu „ljubim: bim" (nijesto „ljubim: 
bih*'). Tako je postala i analogija izmedu ^Ijubis: bis, Ijubimo: 
bimo, Ijubite: bite" (mjesto „ljubi§: bi, Ijubimo: bismo, Ijubite: 
biste'*). Sto se u 3. 1. plur. ^bi" nije povelo za 3 1. plur. „ljube" 
te ne glasi „be**, tomu je uzrok u tome, §to bi se u „be" bio pro- 
mijenio onaj slog u naSem obliku, koji je za nj osobito karakte- 
risti6an, te se pored svih promjena nigda ne mijenja t. j. slog 
„bi — ". Evo nekoliko primjera: Rodbindice mila, biS mi Ijuba 
bila? N. pj. istr. 2, 23. Da ima5 baren glavu, bimo se razgovarali. 
N. prp. Mikul. 13. Da bite vi jedan i za me zgorili. N. pj. istr. 3, 
86. Isp. Danidida u Ak. rj. I, str. 363., MikloSida III* str. 87. 

6. Iz ovoga se razlaganja vidi, da se u hrvatskom jeziku za 
kondicional upotrebljava aorist glagola „biti" s part. pret. akt. 
II. Kondicionalu, kaki je n. pr. staroslovenski ^hvalil'fc bim»»", ima 
u hrvatskom jeziku veoma malo traga. Ali pravi aorist glagola 
„biti" mijenja se u hrvatskom kondicionalu na tri nadina: 1. tim 
sto „bi" istiskuje oblike, koji su puniji od njega; 2. tim 8to po- 
staju novi oblici prema prezentu glagola „biti" ; 3. tim 5to postaju 
novi oblici prema prezentu glagola IV. vrste (u dakavskom dija- 
lektu). No pored svega toga sa6uvao se u Stokavskom dijaJektu 
pravi aorist glagola „biti" (osim 3. 1. plur.) kao pravilni oblik za 
kondicional. 

6. PoSto smo hrvatskom u kondicionalu ogledali oblik, valja da 
mu ogledamo i znacenje. Pita se, Sto kondicional upravo znadi i 
kako dobiva svoje znacenje? Jedan od ona dva oblika glagola 
„biti", koji Zajedno s participom pret. akt. II. (Sine oblik staro- 
slovenskomu kondicionalu, naime „byh'Jb itd.", bezsumnjeje aorist, 
a Sto je drugi oblik, naime „bimi> itd '^ ? Miklosic (IIP str. 88, 
IV str. 817.) drii i taj oblik za aorist, koji postanjem odgovara 
staroindijskomu aoristu, kaki je n. pr. (od kor. (,'e/d-, etS-svat): 

sing, avedim plur. avediSma 

avediS avedista 

a v edit avl'diSus (biSe) 

Oblik za 3. 1. plur. „ba'' drzi Miklosid za oblik prostoga aorista 
inde. * „buant" (upravo bi valjalo kazati ,* bwont*, cf. Brugmann 



Digiti 



ized by Google 



KONDICIONAL U HRVATSKOM JBZIKU. 147 

Grdr. II, 921.). Ali „bimb itd." ne moze biti taki aorist, kaki je 
„avedini itd.", jer stoje na piitu glasovne teskode, od kojih je neke 
opazio i Miklodic (Sint 817.). Medu one, koje on nije opazio, ide 
i ta, da je staroindijsko „i" u torn aoristu postalo od sva - glasa, 
kojemu u slavenskim jezicima ne odgovara „i'*. Osim toga takomu 
aoristu u slavenskim jezicima nema nikakva traga. Kapokon 1. 1. 
sing. zavrSuje se u staroindijskom obi^no na -iSam (avediSam). 
Sa zavrSetkom -Im^ (koji je jamadno postao prema 2. i 3. 1. sing., 
koja se pravilno svrSuju na -IS, -It) navodi Whitney § 904, a. 
samo tri primjera iz starijega jezika. cf. Brugmann Grdr. II 
§ 574. i 839. 

Znadenje objaSnjuje MikloSid kondicionalu ovako (Sint. 808.): 
Ono Sto se ne dogada sada, shvata se, kao da se u opce ne do- 
gada. Sto se u op6e ne dogada, to je nezbiljsko (irealno, nicht- 
wirklich). §to je nezbiljsko, to je samo pomi&ljeno (besteht nur in 
der Vorstellung). Tako kondicional kao preterit moze znaditi ono, 
Sto je nezbiljsko, i ono, Sto ]e samo pomiSljeno. Ali takovoj argu- 
mentaciji mislim da se moze kojeSta zabaviti. Covjek najprije ne 
razumije, zaSto MikloSid polazi odatle, da kondicional zna^i ono, 
Sto se ne dogada sada, kad kao preterit valja da ima pozitivno 
znadenje, naime znadenje proSlosti. Ne polazedi od toga znaCenja 
ne moze se kondicionalu znadenje valjano objasniti. Onda se ne 
moie dokuditi, zaSto bi se ono, sto se ne dogada sada, shvatalo 
tako, kao da se u op(5e ne dogada. Po torn bi svaki oblik gla- 
golski, koji znadi, da se neSto ne dogada sada, mogao dobiti zna- 
Cenje kondicionala, te bi ostalo otvoreno pitanje, zaSto je pored 
tolikib drugih oblika glagolskih, koji znade, da se neSto ne dogada 
sada, samo onaj preterit, koji se zove kondicional, dobio kondicio- 
nalno znadenje. Iz toga se vidi, da MikloSid nije dobro objasnio 
znadenje kondicionalu. 

Drukdije objaSnjuje oblik i znadenje slavenskomu kondicionalu 
gosp. prof. dr. T. Maretid u znamenitoj i zasluznoj raspravi svojoj : 
Veznici u slovenskijem jezicima, preStampanoj iz Rada knj. 86. 
89. 91. 93., str. 28—30. On poredi oblik „bimb« itd. s litavskim 
optativom, koji dolazi u slozenom obliku : suktum - bime, suktum - 
bite; suktum -biva, suktum -bita (= sukali bismo, - biste itd.); 



1 Miklosic pise „avedim" 1 Sint. 817. i III" 88., ali Schleicher, na 
kojega se on poziva, pise „avediin^ (Comp.* 71^8.), a Whitney: akramim, 
agrabhim, avadhlm (Gramm. § 904, a.) 



Digiti 



ized by Google 



148 DR. A. MUS1<^, 

„ba" shvata g. Maretid onako, kao i MikloSic, samo mu ispravnije 
odreduje indoevropski praoblik. Od „* bo" drzi g. Maretid da je 
po analogiji aorista ^bySe" postak» „bi5§**; tako je i od „* bita, 
* bite" po analogiji aoriata „bysta, byste" postal© ^bista. biste". 
Od „bi8ta, biate, bi§§" nije bio tez»k prijeiaz u „by8ta, bj^ste, 
bySe** t. j. u potpunu asimilaciju s doti^nim oblicima aorista 
„byhi.", a poSto ae to dogodilo, mogla su ae lako i oatala lica aa- 
svim aaimilirati s aoristom „byh i>". Da je oblik „bimi." itd. doista 
upravo optativ, a r'jyh'f' itd." iati samo preraa aoristu promijenjeni 
oblik, razumjelo bi ae znacSenje alavenakomu kondicioualu samo 
aobom, jer slavenski kondicional po znadenju odgovara indoevrop- 
skomu optativu. Ali vec to je dvojbeno, da bi oblik „bimi. itd." 
bio upravo optativ, po onom, ato kaze Brugmann (Irdr. II, str. 
1082. Anm. Po torn litavski optativ ne moze biti indoevropski 
optativ, jer mu „i" nijc dugo. S tctga ne moze indoevropski op- 
tativ biti ni staroslovensko „bimi. itd.", premda mu ^i'' odgovara 
indoevropskomu dugomu „t", jer se „bimf. itd." ne moze odijeliti 
od litavskoga optativa, kao ato je dobro opazitt i g. Maretic. 

Sam Brugmann drzi „byhii itd.** u kondicionalu za aoriat, a u 
paradigmi „bimi. itd." razlikuje injunktivne i aorisne oblike od 
osnove * bh/.z-i/o- u obliku nizine bh//-/-. Injunktivni su oblici: 
bimi> (s primarnim li6nim naatavkom, isp. grc. -x^spoiy.i), bi, bi, bim'B 
(:= * hhu ' 1 - (mi)» * hhfj - i - a, * bh// - i - 1, * hhn - i - mb), isp. lit. 
suktum-bime, -bite, -biva, -bita (= * bh//-i-me itd.). K tomu 
dolazi injunktivni oblik od osnove * bh// - o - : ba (= * hhu -o - nt). 
Za oblike a-aorista od osnove * bh/< - i/o - u obliku nizine * bhw-I- 
drzi Brugmann ove oblike: biate, bihomi., biS^ (= * bh«-i-s-te itd.). 
Isp. Brugmannov Grundriss II, atr. 1081. 1082. S formalne strane 
mislim da se mialjenju Brugmannovu ne moze niSta prigovoriti. 
Samo ae pita, moze li ae po njemu razumjeti znadenje slavenskomu 
kondicionalu. 

U Grundrissu II, str. 1277. spominje Brugmann, da se injunktiv 
izmedu oataloga upotrcbljava i kao indikativ preterita. Injunktivni 
oblici, koji se nalaze u paradigmi „bimb itd.", mogli au se jamadno 
samo po toj funkciji (kao indikativi preterita) sloziti u jednu para- 
digmu 8 aorisnim oblicima. Po tom avi oblici paradigmc „bimr, itd.", 
ako im i jeat postanje razlicno, imadu homogeno zna^enje t. j. 
znaCenje indikativa preterita. A takovo znadenje ima i paradigma 
^byht itd.", koja je bez sumnje aoriat. Tako se ona funkcija, 9to 
je u kondicionalu imadu paradigmc „byhT> itd." i „bimb itd.*, 



Digiti 



ized by Google 



KONDIOIONAL U URVAl-SiCOM JBZIKU. 149 

mora osnivati na istom znadenju tih paradigm! t. j. na znadcnju 
ind. pret. (aor.). 

S tim se slaze i hrvatski jezik, u kojem onaj oblik glaf^ola nbiti**, 
k<»ji dolazi u kondicionalu, takoder je aorist: „bih itd." Iz svega 
se t(»<ra vidi, da trazeei hrvatHkomii kondicionalu znadenje ne vaija 
izlaziti ni otkud druj^ud nego otud, da je hrvatski kondicional upravo 
aorist. 

7. Ako je hrvatski kondicional n. pr. „(po)hvaIio bih itd." ao- 
rist, pita se, kako tomu aorintu glasi prezent. Kao sto je „bih" 
aorist od prezenta „budem'', take je „(po)hvalio bih** aorist od 
prezenta „(po)hvalio budem**. Aoristom de se dakle „(po)hvalio 
bih'' kao proslo ozna^ivati ono, sto znadi prezent „(po)hvalio 
budem". Tako nastaje pitanje: sto znaCi prezent ^(p())hvalio bu- 
dem?" Prezenti Jesam" i „budem" stoje jedan prema drugomu 
kao imperfektivni i perfektivni prezent. Take 6c i kompozicije 
„fpo'hvalio sam" i „(po)hvalio budem** stajati jedna prema drnpoj. 
Medu njima ce dakle biti ista razlika, koja je u op(5e medu imper- 
fektivnim i perfektivnim prezentctm t. j. »to de kompozicija „(po)- 
hvalio sam" znaditi za sadaSnjost (jor „jesam" kao imperfektivni 
pr€*zent znadi sadawnjost), ono ce kompozicija ^(po)hvalio budera" 
znaditi makar za koje vrijeme (jer „biidem" kao perfektivni pre- 
zent samo po sebi ne znadi nikakva odredena vremena). Iz ove 
svezc mcntu kompozicijama ^(po)hvalio sam*' i „(polhvalio budem" 
sHjedi, da de promjene u znadenju kompozicije „(p(>)hvalio sam" 
imati za posljedak tinalop;ne promjene u znacenju kompozicije t,(p<»)- 
hvalio budem". Ali pomenuta osnovna razlika izmedu jedne i druge 
kompozicije ne moze se nikako altiTirati. Da bismo dakle odjj^ovorili 
na redeno pitanje, ftto znadi kompozicija „(po)hvalio budem", vaIja 
da poblize ogledamo znadenje kompozicije „(po)hvalio sam". Ova 
se pak kompozicija ne samo u hrvatskom, nego i u drugim sla- 
venskim jezicima upotrebljava kao pcrfcht te znadi, da je radnja 
onoga glagola, koji je u participu preterita aktivnom II., za sa- 
dasnjost gotova. A vr»iti se radnja glagolska moze ili prije sa- 
daSnjosti ili n samoj sadasnjosti. Ogledajmo najprije prvi sludaj 
(pod I.), a onda driigi (pod 11). 

8. I. Radnja se glagolska u kompoziciji „(po)hvalio sam" vrfii 
prije 8ada§njosti. Ona je dakle prosla. A pro.slu radnju znadi i 
aorist, pa se pita, kakva je onda razlika izmedu perfekta i aorista. 
Razlika ]e u tome, Sto se aoristom radnja izride samo kao prosla, 
a perfektom u prvom redu kao gotova. Kod aorista se dakle svagda 



Digiti 



ized by Google 



150 DR. A. MUSlO, 

misli na vrijeme, u koje se radnja vr§i, dok se kod perfekta na 
to vrijeme upravo i ne misli. demu se radi, neka objasne ovi 
primjeri: 

Kad to za6u mlada Pavlovica, 
Ona ode konjma na livadu, 
Te ubode vranca na livadi, 
Pa govori svome gospodaru: 
„Na zlo, Pavle, seju milovao, 
Na gore joj milost donosio! 
Ubola ti vranca na livadi". 

N. pj. II, 15. 

Pjevafi izride aoristom „ubode" radnju, koju je sam temporalno 
odredio (redenicama: „Kad to zadu mlada Pavlovica, ona ode konjma 
na livadu — "), dakle svakako misli na vrijeme, u koje se vrSi; 
a Pavlovica istu radnju izride perfektom „ ubola (je)", jer hoce 
samo da koDstatira fakt, da radnju prikaze kao gotovu bez obzira 
na vrijeme, kada se vrsila. Takav je i ovaj primjer: 

Dok su svati u dvor ulazili, 
Zavadi se majka i devojka, 
Ne o grade, ni o vinograde, 
Vec o jednu tananu kosulju — 

a poslije besjedi tanana robinja : 

„ Gospodaru, Radanovid-Lazo ! 
Nije tvoja umrla devojka, 
Ved se ona s majkom zavculila^ 
Ni o grade, ni o vinograde; 
Ved o jednu tananu koSulju — " 

N. pj. II, 22. 24. 

Zanimljiv je ovaj primjer: U pjesmi „Kako se krsno ime sluzi" 
pripovijeda se, kako je sveti Arandeo caru Stjepanu stajao na 
desnom ramenu, dok je sam vino sluzio, a kad je car sjeo za 
trpezu, rasrdio se sveti Arandeo pa otisao iz careva dvora. To je 
vidio jedan star kaluder pa prolio suzc niz obraze. A kad su ga 
pitali carevi dvorani, zasto plade, odgovorio je kaluder: 

Prod'te me se carevi dvorani! 
Ni mi j' malo izc^t' ni popiti, 
Niti sam se starac prepanuo, 
Sto m' car ne de milostinje dati ; 
Nego vide, Sto video nisam — 

N. pj. U, 95. 



Digiti 



ized by Google 



KONDICIONAL U URVATOKOM JBZIKU. 151 

pa pripovjedio, Sto je vidio. — Ovdje je aoristom „vide(h)* izre- 
deno ono, Sto se dog(Miilo malt) prije. u vrijcme, koje je kaluderu 
zivo na pameti. a perfektom „video nisam" ono, 6to nije u svezi 
ni 8 kakvim odredenim vreiDcnoiD, kao da bi se kazalo: malo prije 
vidjeh, sto jos nigda vidio nijesam. 

Xavesti du jos jedan zaniniljiv priinjer iz Vukova prijevoda 
Svetoga Pisma. Mat. 25. 14 — 25. „Jer kako Sto dovjek polazeci 
duzva sluge svoje i predade im blago svoje ; i jednome daklo dade 
pet talanta, a drugome dva, a trecemu jedan, svakomc prema nje- 
govoj moci; i otide odmah. A onaj Sto primi pet talanta otide te 
radi s njima, i dobi joS pet talanta. Tako i onaj nto immi dva 
dobi i on joS dva. A koji primi jedan otide te ga zakopa u zemlju 
i sakri srebro gospodara svojega. A po dngom vremenu dode go- 
spodar tijeh sluga, i stade se raduniti s njima. I pristupiv^i onaj, 
sto je primio pet talanta, donese jos pet talanta govoredi : gospo- 
dara ! predao si mi pet talanta ; evo }oi pet talanta ja sam dobio 
s njima. — A pristupivsi i onaj sto je primio dva talanta rede: 
gospodaru ! predao si mi dva talanta : evo jos dva talanta ja sam 
dobio s njima. — A pristupivsi i onaj 5to je primio jedan talant 
rede : gospodaru ! znao sam, da si ti tvrd dovjek : injefi gdje nijesi 
sijao, i kupis gdje nijesi vijao ; pa se pobojah i otidoh te sakrih 
talant tvoj u zemlju ; i evo ti tvoje**. — Pita se, zaSto se ovdje 
najprije tri puta upotrebljava aoriat (onaj Sto primi), a onda tri 
puta perfekt (onaj sto je primio)? Ja mislim, da to biva zato, sto 
je na prvom mjestu govorniku joft zivo na pameti ono vrijeme, 
kada je gospodar slagama predao blago svoje, Ato se pripovijcda 
neposredno prije toga, a na driigom mjestu, koje je podalje od 
onuga mjesta, gdje se pripovijeda, kako je gospodar slugama predao 
blago svoje, ved se na to vrijeme ne misli, nego se hode samo fakt 
da konstatira ili radnja samo kao gotova da prikazc. S toga bi se 
na prvom mjestu moglo dodati n. pr. ,,tada" (onaj Sto tada primi), 
a na drugom se to ne bi moglo dodati, da se smisao ne bi alterirao. 

Ovi de primjeri, mislim, biti dovoljni, da potkrijepe redenu misao 
o razlici izmedu perfekta i aorista. Oni objasnjuju i ono, sto je 
naprijed kazano, da je radnja glagolska izredena kompozieijom 
,(po)hvaHo sam" ili perfektom gotova za sadasnjost, a vrSiti se 
moze prije sadasnjosti, jer ji» u njima svima glagolska radnja doiata 
gotova za sadasnjost, a vrsi se prije sadasnjosti Ako pak kompo- 
zicija „(po)hvalio sam" znadi, da je radnja glagolska gotova za 
sadadnjost, a vrAiti se moze prije sadasnjosti, onda de po onom, 



Digiti 



ized by Google 



152 DR. A. MUSI6, 

sto je naprijed re^eno. kompozicija „(po)hvalio budem" znaditi, da 
je radnja glagolska gotova za ono vrijeme, koje se fiksira perfek- 
tivnim prezentom ,,budem", a vrSiti se moze prije toga vremena. 
Pa u tome zDa^eDJu doista nalazimo kompoziciju „(po)hvalio 
budem" osobito d takovim podloSnim redenicama, koje pripadaju 
glavnima s futurom ili imperativom. Onda kompozicija „(po)hvalio 
budem" odgovara grdkomu konjunktivu perfekta u redenicama 
s eav, oTav it. N. pr. : 

Nego da mi vatru nalozimo 
Od stolova i od svijetnjaka, 
Pa kad dode lijep danak Potrov, 
8to budemo na vatru sloMi, 
Ono cemo Ijepsc pograditi. 

N. pj. Ill, 420. 

Da Senjanin Ivo, koji govori ove rijedi. kaze: Sto na vatru 
slozimo — , to bi zna^ilo, da ce Senjani loiiti vatru istom onda, 
kad dode Petrov dan ; dok versija : Sto budemo na vatru slozili — 
znadi, da se onda, kad dode Petrov dan, radnja glagola nsloiiti"* 
ne 6e istom vr§iti, nego (5e biti ved gotova. Perfektivnim prezentom 
„8lo2imo" u predaSnjem i perfektivnim prezentom „budemo" u ovom 
sludaju fiksira se isto vrijeme, koje s jedne strane dolazi poslije 
izvrSenja radnje „do6i" (Pa kad dode lijep danak Petrov), a s druge 
se strane s njim poCinje vrijeme, za koje vrijedi ono, Sto se ka- 
zuje futurom u glavnoj redenici. Razlika je samo u tome, §to bi 
„8lo2imo" znadilo, da se radnja glagola ^^sloziti" u to vrijeme i 
vrSi, a „ budemo slozili" znaCi, da je ona u to vrijeme gotova. 
A kada se u drugom sludaju radnja glagola „sloziti" vr§i, na to se 
ne misli, premda se iz redenice : Nego da mi vatru nalozimo itd. — 
koja se govori na Bo2id i vrijedi za Bozid, — razbira, da se vrSi 
na Bozid, dakle prije onoga vremena. koje je fiksirano perfektivnim 
prezentom „budemo" t. j. prije Petrova dne. Tko bi govorio u ono 
vrijeme, koje se tiksira perfektivnim prezentom „budemo", kazao 
bi : Sto smo na vatru slozili. I u ono vrijeme, u koje doista govori, 
mogao bi Senjanin Ivo kazati : Sto smo na vatru slozili — , ali 
onda ne bi on to kazao s glediSta svoga vremena, nego s gledista 
onoga vremena, koje je sada fiksirano perfektivnim prezentom „ bu- 
demo" (isp. moju raspravu Gnom. aor. u Radu CXII. str. 12.) A 
opet bi se moglo misliti, da on to kaze s glediSta svoga vremena 
t. j. da je radnja glagola „sloziti" gotova ved za ono vrijeme, u 
koje on govori. Znadenje oblika „slozili smo" ne bi dakle bilo sa- 



Digiti 



ized by Google 



KONDIGIONAL U URVAT8K0M JBZIKU. 



153 



svim jasno. Senjanin Ivo ima dakle dosta razloga, da kaze upravo : 
8to budemo slozili. Ujedno se vidi, da kompozicija „budeino slo- 
zili" doista nije niSta drugo nego perfektivni prezent, ali perfek- 
tivni prezent gotove radnje. 
Takovi su i ovi primjeri: 

„Ako kupiS roba Jevrejina, sest godina neka ti sluzi, a sedme 
nek otide Slobodan bez otkupa. Ako bude doiao inokosan, neka i 
otide iDokosan ; ako li bude imao zenu, neka ide i zena s njim^. 
Dan. II. knj. Mojs. 21, 2—3. „Bude doSao, bude imao" znadi, da 
je radnja glagolft „dodi, imati" gotova za ono vrijeme, koje je tik- 
sirano perfektivnim prezentom „bude", a odrefleno tim, Sto se 
s njira podinje vrijeme, za koje vrijedi ono, Sto se kazuje impera- 
tivima: neka otide, neka ide. A u koje se vrijeme radnja glagola 
„do<5i, imati" vrSi, na to se ne misli, premda je redenicom: Ako 
kapiS roba Jevrejina — indirektno ozna(5eno i to vrijeme, odakle 
se vidi, da se radnja glagolska doista vrSi prije onoga vremena, 
koje je fiksirano perfektivnim prezentom ^bude". Tko bi govorio 
u ono vrijeme, koje se iiksira perfektivnim prezentom ^bude", 
kazao bi: K\io je dosao inokosan, neka i otide inokosan; ako li 
je imao zenu, neka ide i zena s njim. „Bude do§ao" perfektivni 
je prezent gotove perfektivne radnje, a „bude imao" perfektivni 
prezent gotove imperfektivne radnje. 

„Ko udari dovjeka, te umre, da se pogubi. Ako li ne bude htio, 
nego mu ga Bog dade u ruke, odredit 6u ti mjesto kuda moze 
uteci". Dan. II. knj. Mojs. 21, 12 — 13. — „Ne bude htio" znadi, 
da je radnja glagola „htjeti" gotova za vrijeme, koje je tiksirano 
perfektivnim prezentom „bude", a odredeno tim, da se s njim po- 
dinje vrijeme, za koje vrijedi ono, 5to se kazuje futurom „odredit 
(iu** u glavnoj redenici. Oblik „dade" drzim za aorist (Septuaginta : 
xXkr. 6 ^zoq 7:apef?(i)/.£v). Aorist se mogao upotrebiti zato, 6to je 
radnja glagola ,,dati" proj^la za vrijeme, koje je fiksirano perfek- 
tivnim prezentom ,,bude . Razlika izmedu „ne bude htio" i „dade" 
nalazi se u tome, 5to je ^ne bude htio" upotrebljeno s glediSta 
onoga vremena, u koje se govori, dok je „dade" upotrebljeno s gle- 
diSta onoga vremena, koje je fiksirano perfektivnim prezentom 
^bude** (isp. Gnom. aor. u Radu OXII. sir. 38. i dalje), s kojega 
bi se glediSta mjesto „ne bude htio" kazalo »nije htio". Osim toga 
nalazi se razlika jos u tome, 6to se radnja glagola „htjeti" za vri- 
jeme, koje je fiksirano perfektivnim prezentom „bude**, prikazuje 
kao gotova, a radnja glagola „dati" prikazuje se samo kao proSla 



Digiti 



ized by Google 



164 DR. A. UUBl6^ 

t. j. na vrijeme, u kqje se radnja glagola „htjeti" vrsi, ne misli 
se, a na vrijeme, u koje se radnja glagola ^dati** vr»i, misli se; 
a jedna se i druga radnja vr&i u isto vrijeme, i to u ono vrijeme, 
koje je indirektno oznadeno re(5enicom : Ko udari dovjeka — , dakle 
prije onoga vremena, koje je liksirano perfektivnim prezentom 
„bude". 
Zanimljiv je i ovaj primjer: 

Ako pukne sv jetli dzeverdane, 
Neka znades da sam poginuo, 
Poginuo, oli osuznjio; 
Ako meni sudnji danak dode, 
Te ti budem, pobro, poginuo, 
Radi mene osvetiti I'jepo; 
Ako budem^ brate, osuinjio, 
Radi mene izbaviti, pobro. 

N. pj. Juk. 172-173. 

„ Budem poginuo, budem osuznjio" znadi, da je radnja glagola 
^poginuti, osuznjiti" gotova u vrijeme, koje je fiksirano perfek- 
tivnim prezentom „ budem*, a odredeno sjedne strane tim, §to do- 
lazi poslije izvrsenja radnje „pu6i" (Ako pukne sv 'jetli dzeverdane), 
a 8 druge strane tim, sto se s njim podinje vrijeme, za koje vrijedi 
ono, §to se kazuje imperativom „radi" u glavnoj refienici. Kod per- 
fektivnoga prezenta ,»d(^e" (Ako meni sudnji danak dode) ne misli 
se na ono, sto dolazi naprijed (Ako pukne svjetli dzeverdane, 
neka znaduS da sam poginuo, poginuo, oli osuznjio), dok se kod 
„budem poginuo, budem osuznjio" upravo reflektira na perfekte 
„ poginuo sam, osuznjio sam", kao da bi se kazalo: Ako meni 
sudnji danak dode tc ti tada^ had pukne svijetli dieverdan, budem 
poginuo, radi mene osvetiti lijepo; ako budem osuznjio, radi mene 
izbaviti! Ako se dakle radnja izredena perfektima „poginuo sam, 
osuznjio (sam)" vrSi prije onoga vremena, kojeje fiksirano imper- 
fektivnim prezentom „(je)sam", o (5emu ne moze biti sumnje, onda 
se i radnja izre^ena kompozicijama „budem poginuo, budem osuz- 
njio" vr5i prije onoga vremena, kojeje fiksirano perfektivnim pre- 
zentom „budem". 

9. Tako dolazi perfektivni prezent gotove radnje i u podloinim 
apstraktnim recenicama. N. pr. 

„Kad se njiva dozanje, onda se zeteoci hvataju slamke: jedan 
uzme onoliko slamki u pola, koliko ima zetelaca (da svakome po 
jedan kraj od slamke moze dopasti), pa sve te slamke stisne rukom 



Digiti 



ized by Google 



KOMDICIONAL U URVATSKOM JEZIKU. 155 

preko srijede; a zeteoci stanu oko njega, i ovu pjesmu pjevajudi 
hvataju se svako po za jedan kraj od slamke. Kad se svi uhvate, 
onda onaj pusti slamke, pa se ijube, ko se s kim bude uhvatio^, 
N. pj. 1. 173. „Bnde se uhvatio" zna6i, da jeradnja glagola „uhvatiti 
se" gotova tada, kad se poi^inje vrijeme, za koje vrijedi ono, 6to se ka- 
zuje prezentom „ljube se", a u koje se vrijeme vrSi, na to se ne misli, 
premda redenica; i ovu pjesmu pjevajudi hvataju se svako po za 
jedan kraj od slamke — indirektno oznaduje i to vrijeme, odakle 
se vidi, da se radnja glagolska vr§i prije onoga vremena, koje je 
iiksirano perfektivnim prezentom „bude". Tko hi govorio u vrijeme, 
koje je fiksirano perfektivnim prezentom „bude**, kazao bi: Ko se 
je s kim uhvatio. 

Takovi su i ovi primjeri: 

„Kad na kakvoga 6ovjeka reku da je §to ukrao, a on se odgo- 
vara da nije, onda uzvare pun kazan (ili veliki kotao) vode, pa 
u onu vrelu vodu metnu komad vru6a usjala gvozda (ili kamen). 
a onaj na koga vele da je ukrao, zasude rukave, pa objema ru- 
kama izvadi ono gvozde iz vode. Ako on ne bude ukrao ono Sto na 
njega govore, ne de se ozeci ni roalo, ako li bude ukrao^ izgoret 
(5e mu ruke*. Vuk, Rj. s. v. mazija. 

^Kad (vjefitica) nade dovjeka gdje spava, a ona ga udari neka- 
kvom §ipkom preko lijeve sise te mu se otvore prsi dok izvadi 
srce i izjede, pa se onda prsi opet srastu. Neki tako izjedeni Ijudi 
odmab umru, a neki zive vide vremena : koliko je ona odsudila 
kad je srce jela; i onakovom smrti umru, na kakovu ona bude 
namijenUa. . . Kad vide u vede kakoga lepira gdje Icti po kuci, 
ponajviSe misle, da je vjeStica, pa ako se mo2e uhvate ga, te ga 
malo napale na svijedi ili na vatri, pa ga puste govoredi: „dodi 
sjutra da ti dam soli". Ako bi se dogbdilo da sjutridan dode kaka 
zena da iSte soli ili kakijem drugijem poslom, pa jog ako bude 
gdje nagarjela^ onda se za cijelo misli da je ono ona sinod bila". 
Vuk, Rj. 8. V. vjeStica. 

„0n ne samo fito se ne boji recenzenta, nego mu se jo5 raduje, 
i zeli ga, da mu se djelo okuSa, kao zlato u vatri, i ako §to bude 
pogrijeiio, da popravi joS dok je ziv. Vuk, Pisma 63. 

10. U svima navedenim primjeriraa radnja onoga glagola, koji 
je u participu preterita aktivnora II., vrSi se prije onoga vremena, 
koje je fiksirano perfektivnim prezentom „budem", ali se ne vrSi 
prije onoga vremena, u koje se govori ; za to vrijeme ili je bududa 
(n. pr. Sto budemo na vatru slozili — ) ili ne stoji s njim ni u kakvoj 



Digiti 



ized by Google 



156 DR. A. MUSid, 

temporalnqj svezi (u apstraktnim redenicama; n. pr. : Ko se skim 
bude uhvatio — ). Ali ima primjera. u kojima se radnja onoga 
glagola, koji je ii participu preterita akt. II., ne vrSi samu prije 
onoga vremena, koje je fiksirano perfektivnim prezentom ^budem'*, 
nego i prije onoga vremena, u kuje se govori. To sc dakako raz- 
bira samo iz konteksta. Tko neku radnju oznaduje kao gotovu za 
ono vrijeme, koje liksira perfektivnim prezentom „budem", on ne 
misli na vrijeme, u koje se ona vrSi. N. pr. 

Ali-paSa Meha sjetovaSe: 

Srpska vojska Drinu vodu prede, 

I pred vojskom Srpske poglavice: — 

Cetvrto je Srpska poglavica, 

Iz Pocerja Pocerac Milofiu. — 

AT besjedi Orugdzijdu Meho: 

Ako bude Milos prei'o Drinu, 

Milosa cu na mejdan sazvati. 

N. pj. IV, 226—8. 

„Bude preSao'' zna^i, da je radnja glagola „prijedi" gotova tada, 
kad se podinje vrijeme, za koje vrijedi futur ^sazvat (5u" : a u 
koje se vrijeme vrSi, na to se ne misli. Ali iz rijedi Ali-pa$inih: 
Srpska vojska Drinu vodu prede (aor.) i pred vojskom . . . Pocerac 
Milosu — razbira se jasno, da se vrSi prije onoga vremena, u koje 
se govori. Orugdzijc bi Meho radnju glagola „prijeci" mogao ozna- 
diti kao gotovu ved za ono vrijeme, u koje govori, on bi dakle 
mogao kazati: Ako je llilos preSao Drinu — , ali on nema na 
umu sadasnje vrijeme, u koje pored tvrdnje Ali-paSine nije posve 
uvjeren o tome, je li MiloS doista preSao Drinu, nego misli na onaj 
moment, u kojem ce se to pokazati, u kojem ce sc dakle sasvim 
pouzdano modi kazati ili: MiloS je preSao Drinu — ili: Milos nije 
preSao Drinu; s tim se momentom podinje i vrijeme, za koje vri- 
jede njegove rije^i: MiloSa 6u na mejdan sazvati; taj moment fik- 
sira on perfektivnim prezentom „budem" ; za nj oznaduje on radnju 
glagola „prijeci" kao gotovu. Ali radnja se sama uza sve to vrSi 
u ono vrijeme, za koje vrijedi Ali-paAina rijefi: Srpska vojska 
Drinu vodu prede — , dakle vec prije onoga vremena, u koje 
Orugdzijd Meho govori, a jos vecma prije onoga vremena, koje je 
liksirano perfektivnim prezentom „bude'*. Za ono vrijeme, u koje 
(). M. govori, „budc" pripada bududnosti, a „presao" proSlosti. 



Digiti 



ized by Google 



KONDICIONAL U HRVATSKOM JEZIKU. 157 

Analogni su i ovi primjeri: 

Ni u zdravlje inoje, ni u vaSe, 
Ve<i u zdravlje onoga junaka, 
Ko de podi u Tursku Udbinu — 
Dobro bih ga junak darovao: — 
Dao bih mu hiljadu ovaca — 
Ako bi mu i to malo bilo, 
Te s' ne bude junak oSenio, 
Dao bih mu sestru Andeliju. 

N. pj. Ill, 145. 

Ako junak bude na konaku, 
Pitaj, mati, dobroga junaka, 
A jeli se do sad ozenio ; 
Ako Bog da i sreda donese, 
Te s' ne bude joSte ozenio^ 
Ja cu mlada baS za njega poci. 

N. pj. Ill, 484. 

„Xekakav 6oek koji nije znao Srpski, izgubi negde u putu ka- 
banieu, pa nekoliko dana hoda odande u nekakoj varoSi navali 
da pusti telala da mu da kabanicu ko je bude naSao^. Vuk, Po- 
slovice 177. 

„Ne mogu misliti da ga (pismo) nijeste primiU. . . Ako li ga ne 
budete primili, potrazite ga u Varadinu". Vuk MuSickome, Stra- 
zilovo 1886, 59. 

Iza onoga, Sto je na str. 154. navedeno iz Juki(5evih Narodnih 
pjesama str. 173., dolazi ovo : 

Na noge se, moja brado draga! 
Pude puSka moga pobratima — 
Jer je beli Petar poginuo? 
Jal je nama Petar osu^njio? — 
Ako njemu sudnji danak dode, 
Da bi svoje usijali glave, 
Beli demo njega osvetiti ; 
Ako sredom Imde osu^njio, 
Beli demo njega izbaviti. 

N. pj. Juk. 180. 

Kod aorista „dode" kapetan Ivan, koji to govori, ima na umu 
sadadnjost, za koju je smrt Petra Mrkonjida, ako se u opde dogo- 
dila, Bvakako proSla; to se vidi iz pitanja: Jel' je beli Petar po- 
ginuo? Od perfekta ^poginuo je** razlikuje se aorist „dode** samo 
tim, Sto perfekt pokazuje, da je za ono vrijeme, u koje se govori 



Digiti 



ized by Google 



158 DR. A, MUSI(5, 

(t. j. za 8ada§njo8t), radnja glagolska gotova, a aorist samo, da je 
proSla. A kod rijedi: Ako sredom bude osuznjio — kapetan Ivan 
ne misli viSe na sadaSnjost, nego na onaj moment, u kojem 6e se 
pokazati, je li Petar poginiio ili osuznjio; s tim se momentom po- 
dinje i ono vrijeme, za koje vrijede njegove rijedi : Beli <5emo njega 
izbaviti; taj moment fiksira on perfektivnim prezentom „bude*, 
za nj oznaduje on radnju glagola „osuznjiti" kao gotovu, a radnja 
se sama sa svim tim vrSi u ono vrijeme, za koje vrijede pitanja: 
Jel' je beli Petar poginuo? Jal je nama Petar osuznjio? — dakle 
vec prije onoga vremena, u koje kapetan Ivan govori, a jos vecma 
prijeonoga vremena, kojeje fiksirano perfektivnim prezentom ^bude" ; 
samo se na vrijeme vrSenja ne misli, jer se radnja prikazuje kao 
gotova. Za ono vrijeme, u koje Ivan govori, „bude** pripada bu- 
dudnosti, a „osuznjio" proSlosti. Pita se samo, zaSto kapetan Ivan 
jedan put upotrebljava aorist „dode", a drugi put perfektivni pre- 
zent gotove radnje „bude osuznjio". Ja mislim, da on to 6ini zato, 
sto se nada, da ce se pokazati, da Petar nije poginuo, nego osuz- 
njio. To se vidi i iz dodatka „sredom" pred „bude osuznjio". Ista 
raisao, koja se u podloznoj redenici izride oblikom „bude osuznjio**, 
izrekla bi se u giavnoj oblikom „bit ce osuznjio". Tako se u mi- 
jenjanju oblika lijepo ogleda duSevno raspolozenje Ivanovo. 

Sasvim analogan primjer nalazimo u jednoj krasnoj narodnoj 
pjesmi, u kojoj se jelen vili tuzi ovako : 

Ja sam im'o moju koduticu, 

Pak j' otiSla za goru na vodu, 

OtiSla je, pak mi ne dolazi ; 

TV je gdegod s puta zalutala, 

Ili su je lovci uvatili, 

Ili me je sa svim ostavila, 

I jelena drugog preljubila. 

Ako bude s puta gattdida, 

Da Bog dade, da me skoro nade! 

Ako r su je lovci uvatili. 

Bog neka im moju sredu dade! 

Ako li me sa svim ostavila, 

I jelena drugog preljubila. 

Da Bog da je lovci uvatili. 

N. pj. I, 274. 

S tima primjerima isporedi ovaj : 

O Todore, moj mudri vezire! 
Odsednide od konja viteza. 



Digiti 



ized by Google 



KONDIOIONAL U HRVATSKOM JSZIKU. 159 

Te pogledaj ono dedo mlado; 
Ako (fedo ttule mu^ka glava, 
Daj ga mene na konja viteza. 

N. pj. II, 156. 

11. Napokon dolazi kompozicija ^(po)hvalio budem" u slidnom 
smislu, kao u netom navedenim primjerima, i u irealnim hipote- 
tickim redenieama, n. pr. : 

Da me hudei za Ivana dala, 
Sad bi ono moji svati hili. 

N. pj. I, 242. 

Ali da bi se ova poraba sasvim razumjela, valjalo bi razloziti 
postanje irealnih hipoteti<!^kih rc^enica sa ^da", a tomu ovdje nema 
mjesta. S toga se ne 6u takovim primjerima baviti napose; samo 
du navcsti dva primjera, koji ako i jesu donekle drukdiji, opet do- 
kazuju, da i u onakovim primjerima, kakav je pomenuti, kompo- 
zicija „budem (p<>)hvalio" znafii radnju, koja je gotova u vrijeme, 
koje se fiksira periektivnim prezentom ^budem", a vrdi ae prije 
toga vremena. Ovi su primjeri: „Da Bog da i lijepa milost Bozja 
da daDas hide doSla s nama a k vama svaka dobra i cestita sreca!'' 
Vuk, Zivot i ob. 126. — „Bojimse za vas da se ne budem uzalud 
trudio oko vas (;r/i ttw; )c£;co7:tajca, ne laboraverim)" Vuk, Gal. 4, 
11. Isp. joS: 

Da ne hide Zilije djevojke, 
Nikad bi me kuca ne vidila. 

N. pj. Juk. 350. 

Isp. o svemu tomu Ak. rj. I 358, c — 360, 48, h., 11 196, 
aaa) ; pa Zimine Sint. razlike 263, 288. (gdje se navode joS drugi 
prim)eri.) 

tl svima navedenim primjerima kompozicija „(po)hvalio budem" 
znadi, da je radnja glagolska gotova za vrijeme, koje se fiksira 
perfektivnim prezentom „budem", a vrAi se prije toga vremena. 
Ako je kondicional „(po)hvalio bih" preterit kompozicije „(po)hvalio 
budem "", on ne moze biti preterit ove kompozicije u onom znadenju, 
kojem se govorilo pod L, jer kondicional ne znadi, da se radnja 
glagolska vrSi prije onoga vremena, koje oznaduje aorist „bih". 
Ogledajmo dakle ono drugo naprijed (u § 7. extr.) spomenuto zna- 
denje kompozicija „(po)hvalio sam" i „(po)hvalio budem". 



Digiti 



ized by Google 



160 DR. A. MUSI6, 

12. II. Radnja se glagolska 11 kompoziciji „(po)hvalio sam" vrSi 
u samoj sadainjosti. U svoj raspravi: Gnomifiki aorist etc. (u 
Radu CXII.) pokazao sam, da je perfektivna radnja prosla vec 
za ono vrijeme, u koje se vrSi, i porabu aorista u apstraktnim re- 
denicama (gnomidkoga aorista) i aorista pro futuro objasnio tako, 
da se u jednom i drugom sludaju govornik prenosi u ono vrijeme, 
u koje se radnja glagolska vrsi i za koje je proSla. Ali perfektivna 
radnja za ono vrijeme, u koje se vrSi, nije samo proSla, nego i 
gotova. U ono isto vrijeme, kad tko umre, moze se za nj kazati 
ne samo: on umrije, nego i: umr'o je. Kako dode vrijeme, za 
koje se sada kaze: on ce doci, ved se moze kazati ne samo: on 
dode, nego i: on je doSao. Tim se tuma6i, 6to pored gnomidkoga 
aorista i aorista pro futuro ima i gnomifiki perfekt i perfekt pro 
futuro, 6emu se primjeri navode na str. 36. i 12. pomenute moje 
rasprave; n. pr. A ko se u babe najmi, pa za tri dana ne sa(^uva 
kobile i 2drebeta, on je ijsgubio glavu. N. prip. 22. Stani, carevidu, 
nijesi utekao ! N. prip. 202. Tim se tumadi jo§ jedna sasvim obi6na 
pojava u hrvatskom jeziku. Glagol se „6uti" u pitanju kod pozi- 
vanja obifino me6e u prezent ili aorist, a desto i u perfekt, n. pr.: 

CjijeS li me, dragi gospodaru ! N. pj. II, 630. 
Cujete li, moje vjerne sluge! Ill, 378. 
^ li me, moj brate Stefane! II, 125. 
Ve(5 iuste li, sva moja dru^ino! Ill, 338. 
Jest Y cula^ Komnenova Ijubo! II, 458. 
Jeste V culi, Brdanski knezovi! Ill, 89. 

Glagol „6uti" moze biti i imperfektivan i perfektivan. Ako se 
shvata kao imperfektivan, mede se u prezent, koji pokazuje, da 
je radnja glagolska za ono vrijeme, u koje se vrSi, sadadnja. Ako li 
sc shvata kao perfektivan, ne moze se metnuti u prezent, jer per- 
fektivna radnja ne moze biti sada§nja, ona je i za ono vrijeme, u 
koje se vrfii, proSia ili gotova. Ako se dakle radnja perfektivnoga 
glagola „6uti" za ono vrijeme, u koje se vrSi, hode da prikaie 
kao proSia, mede se u aorist, ako li se hode da prikaze kao go- 
tova, mede se u perfekt. A da se u sva tri sludaja radnja glagolska 
hode temporalno da odredi za ono vrijeme, u koje se vrfii, poka- 
zuje jasno prezent u prvom sludaju. Da govornik nema na umu 
ono vrijeme. u koje se radnja glagolska vrSi, ne bi glagol nietao 
u prezent, jer je imperfektivna radnja sadaSnja samo za ono vri- 
jeme, u koje se vrSi. Razlika izmedu prezenta u prvom sludaju i 
aorista pa perfekta u drugom pa tredem sludaju samo je dakle u 



Digiti 



ized by Google 



KONDIOIONAL U HRVATBKOM JBZIEU. 161 

torn, gto se u prvom sludaja glagol ^duti*' shvata kao imperfektivan, 
a a drugom i tredem kao perfektivan. Tako i ova poraba glagola 
a6ati* dokazuje, da je perfektivna radnja za ono vrijeme, u koje 
se vrSi, ne samo prodla, nego i gotova. Ako je pak perfektivna 
radnja gotova za ono vrijeme, u koje se vrdi, moze se i vrditi u 
ono vrijeme, za koje je gotova. A otuda slijedi, da se perfektivna 
radnja u kompoziciji ^pohvalio sam^, koja zna6i, da je radnja gla- 
golska gotova za sadadnjost, doista moze vrditi u samoj sadadnjosti. 

Vidjeli smo, da je perfektivna radnja za ono vrijeme, n koje 
se vrgi, ne samo prodla, nego i gotova, te se mo£e izredi i aoristom 
i perfektom. Radi se jod o tome, da pobli^e odredimo razliku iz- 
medu prodle i gotove radnje, izmedn aorista i perfekta i za ovaj 
slu6aj, kao &to smo istu razliku poblize odredili za predadnji sludaj 
(str. 149.). Na onom je mjesta re6eno, da se kod aorista misli na 
vrijeme, u koje se radnja vrSi, dok se kod perfekta na to vrijeme 
npravo i ne misli. Ali u naSem sludaju ova razlika nema velike 
vrijednosti, jer se vrijeme, u koje se radnja vrSi, slaze s vremenom 
u koje se govori. Najzgodnije mislim, da 6e se razlika izmedu 
aorista i perfekta oznaditi, ako se kaze, da se kod aorista ima na 
uma sam akt vr^nja radnje, a kod perfekta resultat toga vrdenja. 
Ali vrgi se radnja n jednom i drugom sludaju jednako u sadad- 
njosti. 

Ako kompozicija „pohvalio sam** ne zna6i, da je radnja gla- 
golska a sadadnjosti samo gotova, a vr§i se prije sada^njosti, nego 
da se u sadadnjosti i vr§i, onda ni kompozicija „pohvalio budem** 
ne znadi, da je radnja glagolska u vrijeme, koje je fiksirano per- 
fektivnim prezentom „budem", samo gotova, a vrSi se prije toga 
vremena, nego da se u to vrijeme i vrSi. Na str. 152. isporedene 
su redenice : Pa kad dode lijep danak Petrov, Sto budemo na vatru 
sloiUi, ono demo Ijepde pograditi — i: Pa kad dode lijep danak 
Petrov, Sto na vatru sloSimo^ ono demo IjepSe pograditi — te je 
redeno, da versija sa ^slozimo'' znadi, da de se vatra lo^iti istom 
onda, kad dode Petrov dan, dok versija sa „budemo slo2ili" znadi, 
da se onda, kad dode Petrov dan, radnja glagola „slo4iti" ne de 
istom vrSiti, nego de biti ved gotova. Perfektivnim prezentom ^slo- 
2imo" u drugom sludaju i perfektivnim prezentom „ budemo** u 
prvom sludaju fiksira se isto vrijeme, koje s jedne strane dolazi po- 
slije izvrdenja radnje „dodi" (Pa kad dode lijep danak Petrov — ), 
a B druge se strane s njim podinje vrijeme, za koje vrijedi ono, 
§to se kazuje futurom u glavnoj redenici. Razlika je samo u tome, 
R. J. A. oxxvii. 11 



Digiti 



ized by Google 



162 DR. A. MUSKi, 

gto ^slozimo" zna6i, da se radnja glagola „slo£iti" u to vrijeme i 
vrSi, a ^budemo slozili" zna6i, da je ona u to vrijeme gotova, a 
vrfii se prije toga vremena. Sva razlika dolazi datie otada, dto se 
radnja glagolska izredena kompozicijom „budemo sloiili** vrSi prije 
onoga vremena, koje je fiksirano perfektivnim prezentom „budemo". 
Ead bi se dakle radnja glagolska izre£ena kompozicijom „budemo 
slozili** vrSila u samo ono vrijeme, koje je fiksirano perfektivnim 
prezentom ^bndemo", izmedu „slo4imo" i „budemo slozili" ne bi 
bilo razlike. Otuda se vidi, da kad kompozicija „pohvalio budem** 
ne znadi, da je radnja glagolska n vrijeme, koje je fiksirano per- 
fektivnim prezentom „budem", samo gotova, a vrdi se prije toga 
vremena, nego da se u to vrijeme i vrfii, — da se tada kompozi- 
cija „pohvalio budem" u znadenju slaze s perfektivnim prezentom 
(„pohvalim"). Pa to potvrduju i primjeri, koji su (kao Sto de se 
poslije vidjeti) n Stokavskom dijalektu doduSe rijetki, ali n dakav- 
skom i kajkavskom sasvim obi^ni; n. pr. kajk. Ce mi hodu vjBeli 
moju rusu glavu, kopajte mi jamu pri svetom Ivanu. Kukulj. Pjesme, 
Zagreb 1847., str. 236. (Zima, Razlike 262.) Kompozicija „bodu vzeli" 
ne zna6i, da se radnja glagola „vzeti'' vrSi prije onoga vremena, koje 
jo fiksirano perfektivnim prezentom ^bodu**, a odredeno tim, Sto se 
s njim podinje vrijeme, za koje vrijedi ono, dto se kazuje imperativom 
„kopajte", nego da se vrSi u samo to vrijeme. Tko bi govorio u to 
vrijeme, kazao bi „vzeli sa", a to ne bi zna^ilo, da se radnja gla- 
gola „vzeti" izvrdila prije sadafinjosti, nego u samoj sadadnjosti. 
Isto, fito zna6i kompozicija „bodu vzeli", znadio bi i perfektivni 
prezent (recimo Stokavski) „uzmu". Istina, ostala bi joS neka raz- 
lika izmedu kompozicije „bodu vzeli** i perfektivnoga prezenta 
„uzmu", jer kompozicija „bodu vzeli" ne znaCi, da se radnja gla- 
gola ^vzeti" u vrijeme fiksirano perfektivnim prezentom „bodu" 
samo vrSi, nego da je za to vrijeme i gotova, a perfektivni bi 
prezent ^uzmu'' znadio, da se samo vrSi. Ali ova razlika iSdezava 
gotovo posve, jer smo naprijed vidjeli, da je perfektivna radnja 
za ono vrijeme, u koje se vrSi, svagda i gotova. Po tom bi i per- 
fektivni prezent „uzmu* (indirektno) znadio, da se radnja glagola 
„vzeti" u vrijeme fiksirano perfektivnim prezentom „bodu" ne samo 
vrSi, nego da je za to vrijeme i gotova. 

Kao glavni resultat nadega ispitivanja valja da oznadimo to, da 
se kampoeicija „pohvalio budem" (s perfektivnim gloigohm u parti- 
cipu) u $lu6aju, o kojem raspravljamo pod IL, u anadenju slaie 
8 perfektivnim pregentom („pohvaiim"). 



Digiti 



ized by Google 



KONDIGIOMAL U HRVATSKOM JEZIKU. 163 

IS. A kako je onda, kad je glagol u participu imperfektivan ? 
Imperfektivna radnja ne mo2e biti gotova za ono yrijeme, u koje 
se vrSi. Ona mo£e biti gotova istom za ono vrijeme, u koje se 
svrduje, istom za moment svrtetka. nHvalio sam^ ne mo2e se ka- 
zati, dokle se god vrdi radnja glagola nhyaliti". Istom n momentu 
syrSetka njezina moi^e se kazati ;, by alio sam". Tako se moie ka- 
zati i tt syako yrijeme, koje dolazi iza toga momenta, ali o tom 
se goyorilo naprijed pod I. Ovdje se radi samo o sludaju, kad se 
kompozicijom ^hyalio sam'' imperfektiyna radnja kao gotoya izride 
u samom momentu njezina syrSetka, kad je sam taj moment ona 
sadadnjost, za koju je radnja glagolska gotoya. Ako pak kompo- 
zicija „byalio sam^ znadi, da syrdetak imperfektiyne radnje gla- 
gola ^byaliti^ pada u sadadnjost, zna6it 6e kompozicija „hyalio 
bttdem'', da syrdetak iste radnje pada u yrijeme, koje je fiksirano 
perfektiynim prezentom „budem". Pa to potyrduju i primjeri, koji 
su (kao &to 6e se poslije yidjeti) n ^tokayskom dijalektu dodu&e 
rijetki, ali s tim obidniji u dakayskom i kajkayskom; n. pr. dak. 
Kad te budu pitaii, da 6a delad, reci njin. Mikul. 136. (Zima, 
Razlike 261.). Kompozicija „badu pitaii^ ne znadi, da se radnja 
glagola ^pitati" syrguje prije onoga yremena, koje je fiksirano per- 
fektiynim prezentom „badu", a odredeno tim, dto se s njim podinje 
yrijeme, za koje yrijedi ono, dto se kazuje imperatiyom ,,reci", 
nego u samo to yrijeme. Tko bi goyorio u to yrijeme, kazao bi 
„pitali sa**, a to ne bi znadilo, da se radnja glagola ^pitati" syrSila 
prije sadafinjosti, nego u samoj sadadnjosti, ne bi znadilo, da ^su 
pitaii'' prije onoga yremena, u koje goyomik goyori, nego u samo 
to yrijeme. U momentu syr^tka pak imperfektiyna radnja postaje 
perfektiyna; tako n. pr. ^spleo sam" znadi syrSetak onoga, fito 
znadi »pleo sam", „splesti 6u^ zna6i syrSetak onoga, gto zna6i 
„plesti <5u". Moglo bi se upravo redi, da je syrfietak imperfektiyne 
radnje yrdenje perfektiyne. Ako dakle kompozicija „hyalio budem^ 
znadi, da u yrijeme fiksirano perfektiynim prezentom „budem" pada 
syrdetak imperfektiyne radnje glagola „hyaliti", a u syrdetku imper- 
fektiyna radnja postaje perfektivna, onda se kompoMicija j^hvaiio 
budem" u jmacenju slaSe s perfektivnim prezentom istoga glagola 
(n. pr. npohvcUim^), ^ S toga se u nayedenom primjeru kompozicija 
„pitali budu" sasyim lijepo moze zamijeniti perfektiynim prezentom 
istoga glagola, n. pr. preze^atom „zapitaju" (Kad te zapitaju — ). 



* Vidi dodatak na kraju rasprave. 

tized by Google 



Digitiz 



164 DR. A. MUBIi!;, 

Tako k drngim nadinima, kako glagol od imperfektivnoga moze 
postati perfektivaii, pristupa jo§ i taj, da kompozicija participa pre- 
terita aktiynoga II. od imperfektivnoga glagola s perfektivnim pre- 
zentom ^budem^ moze dobiti znadenje perfektivnoga prezenta od 
iBtogSi glagola, od kojega je particip. Ovaj se na^in od drugih raz- 
likuje osobito tim, Sto kod drugih pretvorbom imperfektivnoga gla- 
gola u perfektivni sama radnja od imperfektivne postaje perfektivna, 
dok ovdje sama radnja ostaje imperfektivna, samo se prikazaje 
u momenta, kad postaje perfektivna, jer glagol ostaje imperfek- 
tivan, samo £itava kompozicija postaje perfektivna. S toga se ne 
moie kazati n. pr. Ako snijeg danas ditav dan p(idne^ ne cemo 
sjutra modi na put — ; dok se sasvim pravilno kaze: Ako Imde 
snijeg danas ditav dan padao itd. Osim toga valja spomenuti, da 
kad se imperfektivan glagol, da bi postao perfektivan, slo^i s pri- 
jedlogom, materijalno mu se zna6enje vrlo lako bitno promijeni, 
dok se kod naSe kompozicije glagolu materijalno znadenje ne mi- 
jenja ni najmanje. Ako se n. pr. glagol s^uvati'^ slozi makar 
8 kojim prijedlogom, da bi postao perfektivan, svagda se slozeni 
glagol od prostoga ne razlikuje samo tim, §to je onaj perfektivan, 
a ovaj imperfektivan, nego ima razlika i u materijalnom zna6enju ; 
tako „duvati" (po Vukovu Rjedniku) znaSi: htlten, custodio; ;,do- 
duvati" bis zu Ende htlten", custodire usque finem; „na-davati* 
versparen, reservo; „o-duvati** bis zu einer gewissen Vollkommen- 
heit hflten, verwahren (z. B. ein Kind, einen Baum), custodio; 
„pri-duvati" eine Weile htiten, servo; „sa-duvati" behtttcn, bewahren, 
praeservo, caveo; „u-6uvati** = sa-5uvati, Najmanje su se dakle 
glagoli „sa6uvati, uduvati" u materijalnom znadenju udaljili od gla- 
gola »6uvati**. Ali ni: ako saduvam — , uduvam — ne slaze se 
tako sa: ako duvam — , kao: ako budem 6uvao — , jer izmedu 
ako fiuvam — i: ako budem 6uvao — nema baS nikakve razlike 
u materijalnom znadenju; razlika ima samo u tom, §to je ono imper- 
fektivno, a ovo perfektivno. 

Tako smo vidjeli, da se radnja glagolska u kompoziciji n(po)- 
hvalio sam* doista moze vrSiti u sadafinjosti, a u kompoziciji „(po)- 
hvalio budem** u vrijeme fiksirano perfektivnim prezentom ^budem**, 
i to ne samo perfektivna, nego i imperfektivna radnja, ova dakako 
samo po tom, §to u momentu svrSetka, koji se za sadasnjost fiksira 
imperfektivnim prezentom „jesam", a za makar kojc vrijeme per- 
fektivnim prezentom „budem", postaje perfektivna. A iz toga slijedi, 
da kompozicija „(po)hvalio budem** dobiva znaCenje perfektivnoga 
prezenta. 



Digiti 



ized by Google 



KONDlCIONAIi U HRTAT8KOH JBZIKU. 165 

14. Ako se kompozicija „(po)hvalio budem" u znadenju slaze 
8 perfektivnim prezentom, valja da je nalazimo ondje, gdje se na- 
lazi i perfektivni prezent, dakle u glavnim refienicama kao histo- 
ri6ki ili iterativni prezent ili kao prezent u znadenja futura pa u 
podloznim redenicama. Ali je u istinu u dtokavskom dijalektu jezika 
hrvatskoga u glavnim redenicama ne nalazimo nigda, a u podlo^- 
nima veoma rijetko, i to upravo s toga, Sto je jednaka perfektiv- 
nomu prezentu, pa je pored njega suvidna. U znadenju historidkoga 
i iterativnoga prezenta (da za sada ostanemo kod gla vnih redenica) 
ne dolazi nada kompozicija ni u drugim jezicima slavenskima, ali 
dolazi u znadenju futura, i to u novoslovenskom, u maloruskom i 
a poljskom jeziku. U svima tima jezicima upotrebljava se kao 
futur perfektivnih glagola njihov prezent, a kao futur imperfek- 
tivnih glagola (izmedu ostaloga) i naSa kompozicija. Za jezik novo- 
slovenski isporedi n. pr. V zeleno poletitn goro, in tamkej bom 
prepevala. N. pj. (Mikl. Ill*, 176; Sint. 773.). U jeziku maloru- 
skom od perfektivnoga glagola „dvyhnuty" glasi futur (= prez.) 
„dvyhnu", a od imperfektivnoga glagola „pysaty" glasi futur (pored 
„budu pysaty") „budu pysaJ" ; isp. Osaddinn gramatiku str. 86. 
(Mikl. ni^, 285.) U poljskom jeziku od perfektivnoga glagola 
^dzwignad" glasi futur (= prez.) „dzwign§", a od imperfektivnoga 
glagola „pi8a6** glasi futur (pored ^pisad b§d§") „bode pisal** ; isp. 
Maleckoga gramatiku jezika poljskoga str. 79. (Mikl. Ill', 466; 
Sint. 806, 8.) Kompozicija »(po)livalio budem" mo£e u tima jezi- 
cima dolaziti u futurskom znadenju po tome, §to u njima dolazi u 
futurskom znadenju i prezent perfektivnih glagola, a ova je kom- 
pozicija, kao Sto smo vidjeli, jednaka perfektivnomu prezentu. Za- 
i^Jjivo je to, da se u sva tri redena jezika na§a kompozicija upo- 
trebljava za futur samo onda, ako je glagol imperfektivan. Kod 
perfektivnoga glagola kompozicija „(po)hvalio budem" nije od po- 
trebe, jer mu prezent ve<5 sam po sebi dobiva znadenje futura. 
Samo kad je glagol imperfektivan, valja da se upotrebi naSa kom- 
pozicija, koja je jednaka perfektivnomu prezentu, te lako dobiva 
futursko znadenje, kao i pravi perfektivni prezent. Za jezik novo- 
slovenski valja joS napose zabiljeziti, da u njemu danas i mjesto 
perfektivnoga prezenta u futurskom znacenju sve obidnije dolazi 
kompozicija „pohvalio budem", n. pr. Zvoniti bom pustil, kropiti 
pa ne, kropile jo bodo le moje solz6, zagrcble jo hodo le moje 
rok^. N. pj. To dolazi odatle, sto je jezik kompoziciju „(po)hvalio 
budem^ kod imperfektivnoga glagola stao drzati zaosobit futurski 



Digiti 



ized by Google 



166 DR. A. MUSlO, 

oblik, pa ne 6e, da bi se futur perfektivnih glagola razlikovao od 
futura imperfektivnih glagola t. j. da bi se kod perfektivnoga gla- 
gola za futur upotrebljavao prezent, a kod impeifektivnoga kom- 
pozicija „(po)hvalio budem**, nego nastoji, da taj nesklad izgladi 
tim, gto kod jednih i drugih glagola za futur upotrebljava kompo- 
ziciju „(po)livalio budem". 

U dtokavskom se dijalektu jezika hrvatskoga prezent perfek- 
tivnih glagola u glavnim redenicama vide ne upotrebljava u zna- 
denju futura, pa s toga se ne upotrebljava ni kompozicija „(po)- 
hvalio budem^. Stokavski je dijalekt za futur razvio osobit oblik, 
slozen od infinitiva onoga glagola, kojemu se gradi futur, i od 
prezenta glagola „htjeti", n. pr. „(po)hvalit 6u**. Ali u dakavskom 
i kajkavskom dijalektu dolazi za futur i prezent perfektivnih gla- 
gola i kompozicija „(po)hvalio budem". Primjere za prezent per^ 
fektivnih glagola u znadenju futura navodi g. Zima u Razlikama 
str. 247—249., n. pr. Ako ja ozdravim, tebe ne ostavim, Ja6. 460. 
Tarn kopaj i najdei jednu vuzdu. Valj. 4. ; a primjeri za kompo- 
ziciju „(po)hvalio budem" navode se na str. 325. (gdje se o toj 
kompoziciji kaze, da se u znadenju futura nalazi u staroj 6akav- 
gtini rijetko, dosta desto u novijoj, a posve obidno u kajkavStini), 
n. pr. Njega pitaj, morda ti on to bude enal povedat. Mikul. 52. 
JoS nije veruvala, da hu z menom radun dala. Kukulj. 187. Isp. 
Akadem. rje^nik I, 359, ^. Sude<Si po primjerima, dto ih navodi 
g. Zima, u 6akavskom se dijalektu nada kompozicija moie upo- 
trebiti za futur samo onda, ako je glagol imperfektivan, a u kaj- 
kavskom i onda, ako je glagol perfektivan. Po tom nalazimo u 
dakavskom dijalektu istu pojavu, kao u jeziku maloruskom i polj- 
skom, a u kajkavskom istu, kao u jeziku novoslovenskom. 

Analognu pojavu nalazimo u podloi^nim re6enieama. U jezika 
novoslovenskom perfektivni glagoli dolaze u podloznim re6enicama 
u prezentu, a imperfektivni primaju oblik kompozicije „(po)hvalio 
budem" s istoga razloga, kao i u glavnim re(^enicama, n. pr. Ce 
perje mi populite, Jivljenja mi ne vzamete. N. posl. Ce bos pUa 
vindice rude^e, imela bodeS lice bolj cvetede ; de poga6o hodei po- 
kuS'vala^ po polti bodeS bela bolj postala. N. posl. (JaneziiS, Slo- 
venska slovnica str. 210.) Ali kao 8to u glavnim redenieama i 
perfektivni glagoli sve obifinije primaju oblik naSe kompozicije, da 
ne bi bilo razlike izmedu perfektivnih i imperfektivnih glagola, 
tako biva i u podloznim redenicama, n. pr. Kdor bo kupil, ta bo 
lupil. N. posl. (Janezid 211.) mj. Kdor kupi. — Isto vrijedi za da- 



Digiti 



ized by Google 



KONDICIONAL U HRVAT8KOM JSZTKU. 167 

kavski i kajkavski dijalekt jezika hrvatskoga. G. Zima kaze, da 
kompozicija „(po)hvalio budem*' dolazi u podloznim redenicama 
najijede u starijoj dakavdtini i kod starodubrova^kih pisaca, a naj- 
dedde u kajkavdtini i u novijoj dakavdtini (Razl. 256.), n. pr. Po- 
sipaj, kud god btidei hodil^ put z belen pedden. Mikul. 114. Ti 
budeg moral vnogo podnafiati, doklam nje nasel hitdeS, Valj. 34. 
Isp. Akad. rj. I, 359, y* Sude<Si po primjerima, koje g. Zima na- 
vodi a Razl. 261 — 262., u dakavskom dijaiektu perfektivni glagoli 
rijetko primaju oblik nade kompozicije, a u kajkavskom veoma 
deato. I to se slaie s onim, dto smo za te dijalekte naSli u glavnim 
re^enicama (isp. str. 166). 

U podio£nim redenicama i §tokavski dijalekt kaddto pristaje uza 
Bvoje drugove. U dtokavskom dijaiektu perfektivni glagoli u pod- 
loznim redenicama dolaze u prezentu^ a imperfektivni se pretvaraju 
n perfektivne kojim mu drago od onih nadina, kojima glagoli od 
imperfektivnih postaju perfektivni (ponaj6edde tim, da se kompo- 
niraju 8 prijedlogom „uz"), pa i oni dolaze u prezentu, n. pr. 
Blago vama ako vas usfosramoie i usprogone i reku na vas koje- 
kakve rdave rijedi la£u6i, mene radi. Vuk, Mat. 5, 11. Ali se kod 
imperfektivnih glagola (ako i veoma rijetko) javlja i onaj na^in, 
6to smo ga naSli u novoslovenskom jeziku pa u dakavskom i kaj- 
kavskom dijaiektu jezika hrvatskoga t. j. mjesto da bi se imper- 
fektivni glagol pretvorio u perfektivni, prima oblik kompozicije 
„(po)hvalio budem". Medu primjerima, §to ih g. Zima navodi (Razl. 
263.), mislim da valja tako shvatiti ove: 

Vjera moja, i tebe <Se, Stevo! 
DuSmanima u rnke predati, 
Ako ga se ne budei duvao, 

N. pj. Petr. 2, 335. 
(= ako ga se ne ud6uvag) 

Kad se budeS, Pajo, iento, 
Ti ne uzmi star babu. 

N. pj. Beg. 111. 

16. Ovdje valja u kratko sakupiti resultate dosadaSnjega ispiti- 
vanja. Kompozicija „(po)hvalio sam" moze u hrvatskom jeziku 
imati dva znadenja; ona moie znaditi: 1) da je u sadaSnjosti go- 
tova radnja, koja se vrsi prije sadaSnjosti, ili 2) da je u sadaS- 
njosti gotova radnja, koja se vrSi u samoj sadaSnjosti. Prema tomu 
mo2e i kompozicija „(po)hvalio budem" imati dva zna^enja; ona 
mo2e zna6iti : 1) da je u vrijeme, koje se fiksira perfektivnim pre- 



I Digiti 



ized by Google 



168 DR. A. MUSKS, 

zentom ^budem**, gotova radnja, koja se vrSi prije toga vremena, 
ili 2) da je u vrijemc, koje se fiksira perfektivnim prezentom 
„budem*', gotova radnja, koja se u samo to vrijeme vrSi (ako je 
perfektivna) ili svrSuje (ako je imperfektivna). U jednom i drugom 
sludaju navedenom pod 2) kompozicija „(po)hvalio budem" b\s^ 
se u znadenju s perfektivnim prezentom. U dtokavskom dijalektu 
jezika hrvatskoga nalazimo kompoziciju „(po)hvalio budem" gotovo 
samo u 1. znadenju, i to samo u podloznim re6enicama, a u <Sa- 
kavskom i kajkavskom dijalektu nalazimo je i u 2. zna6enju, i to 
i u glavnim i u podloznim re6enicama; ali se i u Stokavskom di- 
jalektu kadSto javlja 2. znadenje, i to opet samo u podloznim re- 
(^enicama. 

Uzmc li se na um, da kompoziciju „(po)hvalio budem" poznaju 
svi jezici slavenski osim luziCkih, i to svi osim poljskoga u zna- 
6enju, koje je naprijed pomenuto pod 1), a novoslovenski, hrvatski 
(u dakavskom i kajkavskom dijalektu), maloruski i poljski i u zna- 
Cenju, koje je naprijed pomenuto pod 2) (isp. MikloSidevu Sintaksu 
806, 8., gdje se naSa kompozicija u zna6enju pomenutom pod 1) 
zove „futurum exactum", a u znadenju pomenutom pod 2) „futurum 
simplex") — uzme li se to na um, mislim, da mi se ne <5e modi 
zabaviti, ako kazem, da je kompozicija „(po)hvalio budem" zivjela 
ved u praslavenskom jeziku, i to ne samo u znadenju pomenutom 
pod 1), nego i u znadenju pomenutom pod 2). Ali na to nas ne 
navodi samo ovakovo opdeno razmatranje, nego za to ima i direktan 
dokaz, koji nam podaje kondicional. 

Najobidniji je oblik futura u praslavenskom jeziku morao biti 
prezent, osobito perfektivni, ali i imperfektivni (Mikl. Sint. 772, 
5; 771, 2.) Tako je n. pr. od glagola „pohvaliti" i „hvaliti" futur 
glasio „pohvalim" i „hvalim" (da mjesto praslavenskoga kaiem 
hrvatski oblik). Ako se hode da izrede, da je neka radnja bududa 
ne za sadaSnjost, nego za proSlost, ne moze se to udiniti drukdije 
nego tako, da se oblik, koji znadi radnju bududu za sadadnjost, 
metne u preterit. Ali ako je jeziku praslavenskomu valjalo u pre- 
terit metnuti prezent sa znadcnjem futura, morao se nadi u neprilici, 
jer bi se aorist, u koji bi se metnuo perfektivni prezent sa znade- 
njem futura, i imperfekt, u koji bi se metnuo imperfektivni prezent 
sa znadenjem futura, mogli shvatiti i kao preteriti od prezenata bez 
futurskoga znadenja, pa tako se ne bi znalo, kada su to preteriti od 
prezenata s futurskim znadenjem. Da bi se toj neprilici uklonio, 
jczik nije iSao u aorist metati perfektivni prezent sa znadenjem 



Digiti 



ized by Google 



KONDIdONAL U HRYATSKOM JBZIKU. 169 

fotara, nego kompoziciju „pohvalio budem", koja ma je jednaka, 
te i ona moze dobiti futursko zna^enje ; niti je iSao u imperfekt 
metati imperfektivni prezent sa znadenjem fiitura, nego kompoziciju 
nhvalio budem", u kojoj glagol sam ostaje imperfektivan, ako i 
jest 6itaya kompozicija jednaka perfektivnomu prezentu, po demu 
i lakde dobiva futursko zna6enje nego imperfektivni prezent (te ga 
je n nekim jezieima slavenskima i dobila, kao §to smo vidjeli u 
§ 14.). Kao preterit od perfektivnoga prezenta „pohvalim" bez 
futurskoga znadenja upotrebljavao se dakle aorist „pohvalih", a 
kao preterit od perfektivnoga prezenta „pobvalim (= pohvalio 
budem)" s futurskim znadenjem aorist „pohvalio bih" ; kao pre- 
terit od imperfektivnoga prezenta „hvalim" bez futurskoga znadenja 
upotrebljavao se imperfekt „hvaljah", a kao preterit od imperfek- 
tivnoga prezenta „hvalim" (koji je zamijenila kompozicija „hvalio 
budem") aorist „hvalio bih". Takojeona neprilika mogia posvema 
iddeznuti. Ali se, kao Sto (Semo poslije vidjeti (§ 26.), joS u hrvat- 
skom jeziku nalaze primjeri, u kojima kao preterit futura nije upo- 
trebljen kondicional, nego aorist. 

Slidna je neprilika morala nastati, kad je valjalo izredi prodlu 
iterativnu radnju. Sadafinja se iterativna radnja u slavenskim jezi- 
zima izride prezentom perfektivnim ili imperfektivnim ; tako se 
jamadno izricala i u jeziku praslavenskom. Da bi se izrekla proSla 
iterativna radnja, valjalo je dakle prezent metnuti u preterit t. j, 
a aorist ili u imperfekt. Ali sada se ne bi znalo, je li to preterit 
od prezenta bez iterativnoga zna6enja ili od prezenta s iterativnim 
znadenjem. Da bi se toj neprilici uklonio, jezik je uCinio, kao u 
predadnjem sludaju, pa kao preterit od perfektivnoga prezenta „po- 
hvalim" bez iterativnoga zna6enja stao upotrebljavati aorist „po- 
hvalih", a kao preterit od perfektivnoga prezenta „pohvalim (= po- 
hvalio budem)" s iterativnim zna6enjem aorist „pohvalio bih" ; kao 
preterit od imperfektivnoga prezenta „hvalim" bez iterativnoga zna- 
^nja imperfekt „hvaljah", a kao preterit od imperfektivnoga pre- 
zenta „hvalim" (koji je takoder zamijenila kompozicija „hvalio 
budem") aorist „hvalio bih". Tim se stvorila formalna razlika iz- 
medu preterita od prezenta bez iterativnoga znadenja, i preterita 
od prezenta s iterativnim zna^njem. 

Tako nam kondicional, koji se u slavenskim jezieima u glavnim 
redenicama upotrebljava kao preterit prezenta s futurskim znade- 
njem, dakle kao preterit futura, i kao preterit prezenta s itera- 
tivnim znafienjem, dakle kao iterativni preterit (u jeziku hrvatskom, 
R. J. A. cxxvii. 11a 



Digiti 



ized by Google 



170 DR. A. HUSid, 

defikom i gomjoluzidkom, Mikl. Sint 814, f), te se sigamo tako 
upotrebljavao ve<S u praslavenskom jeziku, — podaje pozitivan dokaz 
za to, da se kompozicija „(po)hYalio budem^ ye6 u praslavenskom 
jeziku upotrebljavala u zna^enju perfektivnoga prezenta. Ujedno 
odatle razbiramo, dto je upravo kondicional, kako je postao i dto 
znadi. Kondicional je upravo preterit kompozicije „(po)hvalio budem" 
sa zna^enjem perfektivnoga prezenta; rodila ga je nuzda, da se 
preterit, koji pripada prezentu s kakvim osobitim (futurskim, ite- 
rativnim) zna6enjem, i formalno razlikuje od preterita, koji pripada 
prezentu bez takovoga zna6enja ; a znadenje mu se povodi za zna- 
Senjem prezenta, dto ga zastupa kompozicija „(po)hvalio budem**, 
kojoj je on preterit. Ako kompozicija „(po)hvalio budem" zastupa 
prezent s futurskim znadenjem, kondicional je preterit futura, ako li 
kompozicija „(po)hvalio budem" zastupa prezent s iterativnim zna- 
denjem, kondicional je iterativni preterit. Ova dva znadenja, u ko- 
jima slavenski kondicional dolazi u glavnim redenicama (do kojih 
nam je u ovoj raspravi poglavito stalo), valja da poblize ogledamo 
u hrvatskom jeziku. 

16. I. Kondicional kao preterit futura nalazimo u ovim pri- 
mjerima: 

a) Kad je Ljutica Bogdan vojvodi Dragiji odveo Sarca i ubio 
brata, a Dragija ga stigao i ubio, govori Dragija: 

Kad je tebe garac omilio, 
Za gto mi ga zaiskao nisi? 
Ja 6i ti ga poJdonio, sine, 
I tvoju bi trudbu naplatio; 
Ne bi tako ludo poginuo, 
Ni ja moga braca izgubio. 

N. pj. II, 454. 

Kad bi vojvoda Dragija govorio u vrijeme, dok joS nije znao, 
hode li Ljutica Bogdan zaiskati darca ili ne, on bi jama£no kazao: 
Ako mi zaidted darca, ja 6u ti ga pokloniti (ili prema onomu, kako 
se futur kazivao u jeziku praslavenskom, u kojem je kondicional 
i postao: ja ti ga poklonim, ili: ja ti ga budem poklonio). Ali 
tada, kad vojvoda Dragija doista govori, vrijeme je neizvjesnosti* 

* Ovo nije najzgodnija rijefi, jer se na prvi mah ne dokucuje, kako 
so upravo za vrijeme neizvjesnosti radnja mo2e prikazivati kao buduca. 
Ali je opet istioa, da tako biva, n. pr. Ako me nadi^anjes, d(U A* ti ja 
stado. N. pj. I, 171. Futur so upotrebljava s gledista ispunjena uvjeta, 
aU hoce li se uvjet doista ispuniti, posvo je neizvjesno. 



Digiti 



ized by Google 



KONDIOIONAL U HBVATSKOM JBZKU. 171 

prodlo. Ljutica Bogdan Sarca nije zaiskao, kao Sto se vidi iz pitanja: 
Zadto mi ga zaiskao nisi? A dto ga nije zaiskao, tim je nastala 
smetnja radnji, koja bi se za vrijeme neizvjesnosti kazala Fe6e- 
nicom: ja du ti ga pokloniti. Pa s toga se radnja glagola ^poklo- 
niti*' i nije izvrSila. Prema onomu, kako mn se radnja glagola „po- 
kloniti" prikazuje samo s gledidta sadaSnjosti, vojvoda Dragija sada 
ne mo2e kazati dmgo nego: Nijesam ti ga poklonio — , ili ako ho(^ 
da se obazre jofi i na to, kako mn se samo s gledidta sadadnjosti 
prikazuje sveza izmedu radnje glagola „zaiskati" i radnje gli^ola 
^pokloniti", a prikazuje mu se kao kausalna : Bududi da mi nijesi 
zaiskao fiarca, nijesam ti ga poklonio. Ali on mo2e i sada imati 
na umu, kako mu se radnja glagola ^pokloniti*' prikaziyala u 
vrijeme neizvjesnosti, dakle u proSlosti. To on sada ne mo2e izredi 
drukdije nego tako, da onaj oblik, kojim bi radnju glagola „poklo« 
niti" izrekao u vrijeme neizvjesnosti, dakle oblik za futur metne 
u preterit. Prema onomu, kako se futur kazivao u jeziku prasla- 
venskom, u kojem je kondicional i postao, mo2e se u preterit met- 
nnti oblik „poklonim*' ili oblik ^poklonio budem^. Ali preteritu od 
oblika npoklonim'^ t. j. aoristu „poklonili" ne bi se poznalo, da je 
preterit od oblika, koji ima futursko znadenje, jer bi mogao biti 
preterit od oblika „poklonim'' bez futurskoga znadenja. Tako se 
mjesto oblika „poklonim^ uzima oblik ,,poklonio budem", kojemu 
preterit glasi „poklonio bib''. S toga vojvoda Dragija kaze: Ja bi 
ti ga poklonio, sine. Ako bi se obazreo jod i na to, kako mu se 
u vrijeme neizvjesnosti prikazivala sveza izmedu radnje glagola 
^zaiskati"* i radnje glagola ^pokloniti'', a prikazivala mu se kao 
hipotetidka, mogao bi sada kazati : Da si mi zaiskao darca, ja bih 
ti ga poklonio — jer indikativnom redenicom sa „da" kazuje se 
uvjet, za koji se ili zna, da se nije ispunio, ili se dvoji, da 6e se 
ispuniti; u svakom se sludaju suponira, da je prodio vrijeme, u 
koje je bilo posve neizvjesno, bode li se uvjet ispuniti ili ne, u 
koje je dakle vojvoda Dragija mogao kazati : Ako mi zaidted fiarca, 
ja du ti ga pokloniti. Ali on se ne osvrde na tu svezu, nego izride 
radnju glagola ^zaiskati*' u obliku pitanja onako, kako mu se pri- 
kazuje s glediSta sadadnjosti. Napose mi valja spomenuti, da je u 
vrijeme, u koje vojvoda Dragija govori, proSlo ne samo vrijeme 
neizvjesnosti, nego i vrijeme, u koje se vrSi radnja glagola „po- 
kloniti", i vrijeme, u koje se vrSi radnja glagola ^zaiskati". 

b) Tad' hi Laza nadvladao Turke, 
Bog ubio Vuka Brankovidal 



Digiti 



ized by Google 



172 DR. A. Muai<!;, 

On izdade tasta na Eosovu; 
Tada Lazu nadvladaSe Turci, 
I pogibe Srpski knez Lazare, 
I njegova sva izgibe vojska. 

N. pj. n, 298. 

Tko bi govorio u vrijeme, dok joS nije bilo izvjesno, ho6e li 
Vuk BrankoviiS izdati tasta ill ne, kazao bi: Ako Vuk Brankovid 
ne izda tasta, Laza 6e nadvladati (* bude nadvladao) Turke. PoSto 
je pak vrijeme neizvjesnosti proSlo, kao §to se vidi iz rijedi: Bog 
ubio Vuka Brankovida! on izdade tasta na Kosovu — mo2e se 
to, da je radnja glagola ^nadvladati** u vrijeme neizvjesnosti biia 
bududa, izredi samo preteritom oblika za futur, i to s razloga, koji 
je naprijed naveden, samo preteritom oblika „* nadvladao bude". 
S toga se i kaie: Tad' bi Laza nadvladao Turke. Da je izmedu 
radnje glagola „izdati" i radnje glagola „nadvladati" u vrijeme 
neizvjesnosti bila hipotetidka sveza, moglo bi se sada pokazati 
ovako: Da nije Vuk Brankovid izdao tasta, Laza bi nadvladao 
Turke. I ovdje je u vrijeme, u koje se govori, proSlo ne samo 
vrijeme neizvjesnosti, nego i vrijeme, u koje se vrfii radnja gla- 
gola „nadvladati**, i vrijeme, u koje se vrSi radnja glagola „izdati". 

c) ISla bi baba u Rim, ali nema s dim; kupila bi svadta, ali 
nema za Sta. N. posl. 

Tko bi govorio u vrijeme, dok joS nije bilo izvjesno, ima li baba 
s dim idi u Rim, ima li za Sta kupiti svadta ili ne, kazao bi: Idi 
de (* iSla bude) baba u Rim, ako bude imala s dim, kupit de (* ku- 
pila bude) svadta, ako bude imala za gta. Podto je pak vrijeme 
neizvjesnosti proSlo, kao Sto pokazuju redenice: ali nema s dim, 
ali nema za dta — , izride se to, da je radnja glagold. „idi, kupiti" 
u vrijeme neizvjesnosti bila bududa, preteritom futura t. j. kon- 
dicionalom : idla bi, kupila bi. Da je izmedu radnje glagola „imati" 
i radnje glagolA „idi, kupiti" u vrijeme neizvjesnosti bila hipote- 
tidka sveza, moglo bi se sada pokazati ovako : Idla bi baba u Rim, 
da ima s dim ; kupila bi svafita, da ima za §ta (u kojem se obliku 
ova poslovica desto i govori). I ovdje je u vrijeme, u koje se go- 
vori, proSlo vrijeme neizvjesnosti, ali nije profile ono vrijeme, u 
koje se vrfii radnja glagolft „idi, kupiti" ; radnja se ovih glagola 
za vrijeme, u koje se govori, vrfii u bududnosti, dok se radnja 
glagola „imati" vrfii u sadafinjosti. 

d) Da se nijesam uzdala, ne bih se udcUa, N. posl. 



Digiti 



ized by Google 



KONDIGIONAL U UKVATSKOM JBZIKU. 173 

Ovdje je izredeno ne samo to, da je proSlo vrijeme, za koje je 
radnja glagola ^udati se** bila bududa, nego i to, da je u to vrijeme 
izmedu radnje „uzdati se" i radnje „udati se" bila hipotetidka 
sveza ; da zena, koja upotrebljava tu poslovicu, govori u to vrijeme, 
kazala bi: Ako se ne budem uzdala, ne du se udati (* ne bndem 
se udala). U vrijeme, n koje se govori, proSlo je opet i vrijeme 
neizvjesnosti, i vrijeme, u koje se vrSi radnja glagola „udati se", 
i vrijeme, u koje se vrSi radnja glagola „uzdati se". 

e) Da sam ja taj zanat znao, ne bih danas cuvao seoskijeh go- 
veda. N. prip. 174. 

Ovaj se primjer od predaSnjega razlikuje samo tim, Sto u vri- 
jeme, u koje se govori, radnja glagola „duvati" nije prosla, nego se 
vrsi upravo u to vrijeme, dok je radnja glagola „znati" u to vri- 
jeme proSla. Ali je sa svim tim proSlo vrijeme, u koje bi se kazalo : 
Ako budem ja taj zanat znao, ne 6u fiuvati (* ne budem fiuvao) 
seoskijeh goveda. 

f) Da je meni careva djevojka da me poljubi u 6elo, joS bih 
te vise bctcio, N. prip. 47. 

Radnja glagola „baciti" za vrijeme, u koje se govori, nije proSla, 
nego bududa, dok je radnja glagola ^biti** sadasnja; cf. primjer c). 
Ali jc sa svim tim proSlo vrijeme, u koje bi se kazalo : Ako bude 
meni careva djevojka, joS &\x te vifie baciti (* budem bacio). 

g) Da ti umreS, ja bih te Salila. N. pj. here. 142. 

Za vrijeme, u koje se govori, radnja je glagola „zaliti" bududa, 
bududa je i radnja glagola „umrijeti", pa opet je proslo vrijeme, 
u koje bi se kazalo: Ako ti umred, ja du te zaliti (* budem za- 
lila). Ovdje se redenicom sa „da" ne kazuje uvjet, za koji se zna, 
da se nije ispunio, nego uvjet, za koji se samo dvoji, da de se 
ispuniti. Ali i za onoga, tko samo dvoji, da de se uvjet ispuniti, 
proSlo je vrijeme neizvjesnosti, vrijeme, u koje je bilo posve ne- 
izvjesno, hode li se uvjet ispuniti ili ne, u koje bi se dakle u ovom 
sludaju bilo kazalo: Ako umred, ja du te zaliti. 

h) Kad bi trgovac svagda dobivao, ne bi se zvao trgovac nego 
dobivalac. N. posl. 

Kondicionalna redenica sa „kad" upotrebljava se onako, kao i 
indikativna sa „da". Isti bi smisao imala redenica: Da trgovac 
svagda dobiva, ne bi se zvao trgovac nego dobivalac (cf. Lovac 
da uvijek ulovi, zvao bi se nosac a ne lovac. N. posl.) Ovdje se 
kondicionalnom redenicom sa „kad" kazuje uvjet, za koji se zna, 
da se ne ispunjava. U ono je dakle vrijeme, u koje se govori, 



Digiti 



ized by Google 



174 DR. A. MUSI6, 

proSlo vrijeme, u koje je bilo posve neizvjesno, hcK5e li trgovac 
svagda dobivati ili ne, u koje bi se dakle bilo kazalo : Ako trgovac 
budc svagda dobivao, ne 6e se zvati (* ne bude se zvao) trgovac 
nego dobivalac. I radnja glagola ^zvati** i radnja glagola „dobi- 
vati" vr&i se u 



i) Pa kad ona ne bi posluSala, 
Ja bih njene ruke osjekao 
ir njezine odi uvadio. 

N. pj. II, 236. 

Ovaj je priinjer analogan onomu pod g). Kondieionalnom rede- 
nicom sa „kad^ naznaduje se, da Marko dvoji, da 6e se uvjet 
ispuniti. Odatle se vidi, da je u ono vrijeme, u koje se govori, ved 
proSlo vrijeme, u koje bi Marko bio kazao : Ako ona ne posluga, 
ja 6u njene ruke osjedi (* budem osjekao). Za ono vrijeme, u 
koje se govori, bududa je i radnja glagola „poslufiati" i radnja 
glagola ^osjecSi**. Ali vrijeme, u koje bi se kazalo: Ako ona ne 
posluSa, ja <5u njene ruke osjedi — , sa svim je tim prodlo. 

U svima navedenim primjerima vrijeme, u koje bi se radnja ne- 
koga glagola izrekla kao bududa, proSlo je za ono vrijeme, u koje 
se govori. S toga se i izrifie preteritom futura t. j. kondicionalom. 
A proSlo je ono vrijeme zato, sto se nije ispunio ili Sto se dvoji, 
da ce se ispuniti uvjet vrSenju one radnje, koja bi se imala vrSiti 
u buducnosti. Jer ta se radnja samo dotle prikazuje kao bududa, 
dok je posve neizvjesno, bode li se ili ne 6c ispuniti uvjet za nju. 
Kako se zna, da se uvjet nije ispunio, ili dvoji, da de se ispuniti, 
ved je proslo ono vrijeme neizvjesnosti, za koje se radnja prika- 
zivala kao bududa. Kad se god uvjet nije ispunio ili se dvoji, da 
ce se ispuniti, moze se suponirati vrijeme, za koje je bilo posve 
neizvjesno, hode li so uvjet ispuniti ili ne, i za koje se radnja, 
koja stoji do toga uvjeta, prikazivala kao bududa. Istina, ne mora 
se svagda suponirati to vrijeme, ali ako se suponira, nuino pada 
u proSlost; a doista se suponira svagda, kad se god upotrebljava 
kondicional kao preterit futura. 

Da se uvjet nije ispunio, naznadeno je samostalnom redenicom 
u primjerima a), b), c); redenicom sa „da" u primjerima d), e), 
f); redenicom sa „kad bi** u primjeru h). A da se dvoji, da de 
se uvjet ispuniti, naznadeno je redenicom sa „da" u primjeru g); 
a redenicom sa „kad bi" u primjeru i). Ako se nije ispunio uvjet, 
ne vrSi se ni ono, Sto je do njega stale; ali ako se samo dvoji, 
da de se uvjet ispuniti, otuda jo§ ne slijedi, da se ne vrSi ono, dto 



Digiti 



ized by Google 



KONDIdONAL U HRVATSKOM JBZIKU. 175 

je do njega stalo. S toga ima irealan smisao (t. j. radnja mu se 
de facto ne vrfii) kondicional u primjerima a), b), c), d), e), f ) i h) ; 
ali nema irealna smisla kondicional u primjerima g) i i). Kondi- 
cionalna je dakle radnja irealna (t. j. ne vrSi se) samo onda, kad 
vrSenje one radnje, koja joj je uvjet, pada u proSlost (u primje- 
rima a), b), d), e) ili u sadafinjost (u primjerima c), f), h); ako 
vrSenje ove radnje pada u budndnost, kondicionalna radnja nije 
irealna (u primjerima g) i i). Vrfienje radnje irealnoga kondicio- 
nala pada u proSlost (u primjerima a), b), d), u sadaSnjost (u pri- 
mjerima e), h) ili u bududnost (u primjerima c), f ) ; vrSenje radnje 
realnoga kondicionala pada svagda u bududnost (u primjerima g) 
i i). Ako vrSenje kondicionalne radnje pada u proSlost ili u sadaS- 
njost, kondicional je svagda irealan; ako li joj vrSenje pada u 
bndudnost, kondicional je irealan samo onda, kad vrSenje one radnje, 
toja joj je nvjet, pada u proSlost ili u sadaSnjost (u primjerima 
c), f). 

17. Kondicional kao preterit futura sapomra svagda, da ima neka 
smetnja, koja dolazi odatle, Sto se nvjet nije ispunio, ili Sto se dvoji, 
da de se ispuniti, te se radnja glagolska viSe ne moze izredi kao 
bududa. Ali kondicional suponira svagda i to, da je bilo vrijemc, 
za koje se radnja glagolska prikazivala kao bududa. Ako je sada 
nastala smetnja, te se radnja glagolska viSe ne moze izredi kao 
bududa, pita se, Sto se dogodilo s onom osnovom, na kojoj se prije 
osnivala bududnost radnje. Bududnost se neke radnje obidno osniva 
na kojedemu, ali opet se nikakva radnja ne moze izredi kao bu- 
duda, ako nije ispunjen jedan od ova dva uvjeta: ako je subjekt 
ne dr^i za mogudu ili ako subjekt nije spreman, da je vrSi; a 
desto su ispunjena oba uvjeta. Na spremnosti subjektovoj moze se 
osnivati bududnost one radnje, koja stoji samo ili bar poglavito do 
volje subjektove; n. pr. Na vodu 6u idi^ bosiljak 6u bratis N. pj. 
I, 104. Mogudnost se moze razlikovati subjektivna i objektivna. 
Subjektivno moguda mo^e biti ona radnja, koja stoji samo ili po- 
glavito do svojstava subjektovih; n. pr. : 

Sta je vaSa crkva Dimitrija? 
Ja dw vam je sada preturiti 
A iz ruke teSkim buzdovanom. 

N. pj. II, 212. 

Objektivno moguda moze biti radnja, koja stoji samo ili pogla- 
vito do izvanjskih prilika; n. pr. : 



Digiti 



ized by Google 



176 DR. A. MUSlO, 

Nemoj sjutra na Bojann dodi 
Ni donijet' radak majstorima, 
Jer 6eS svoju iegubiti glavu. 

N. pj. II, 118. 

Jednu i drugu mogudnost mozemo obuhvatiti rijedju : sposobnost 
subjektova, jer i tim, 6to je neka radnja objektivno moguda, po- 
stao je subjekt sposoban, da je vrfii. Na spremnosH ili na sposob- 
nosii subjektovoj (ili na jednoj i drugoj, isp. naprijed navedeni 
primjer iz N. pj. II, 212.) osniva se bududnost svake radnje. AU 
ako je subjekt spreman ili sposoban vrditi neku radnju, otuda jog 
ne slijedi^ da de se radnja doista vrSiti. To obidno stoji joS do 
kojekakvih uvjeta. Cesto se najglavniji od njih i kaie redenicom 
s ,,ako^, n. pr. Idi de baba u Kim, ako bude imala s dim. Ovdje 
se bududnost radnje glagola „idi" osniva na spremnosti subjektovoj 
(spremna je idi — idi de), a vrSenje joj stoji poglavito do onoga, 
fito se kazuje redenicom s „ako". Ako se uvjet ne ispuni, radnja 
se glagola „idi" ne de vi§e modi izredi futurom kao bududa u sa- 
dadnjosti, nego kondicionalom kao bududa u proslosti (ISla bi baba 
u Rim, ali nema s dim), ali spremnost subjektova tim ne de pre- 
stati, nego de se pade jo§ jade isticati, jer se ne de viSe gubiti u 
bududnosti. Spremnost ne de prestati dotle, dok god ne prode vri- 
jeme, u koje se radnja glagola „idi" ima vr§iti. Dok god ne prode 
to vrijeme, modi de se (kao i u ono vrijeme, dok je radnja bila 
bududa za sada^njost) jo§ uvijek kazati : spremna je idi. Istom onda 
de se kazati : spremna je bila idi. 

Moglo bi se redi, da je futurom „idi de" bilo izredeno dvoje: 
1) da je baba spremna idi u Rim, 2) da de baba idi u Rim (ako 
bude imala s dim). Otkad se zna, da nema idi s dim, zna se, da 
ne de ni idi ; radnja je glagola nidi"* dakle prestala biti bududa za 
sadaSnjost, te se moze izredi samo joS kao bududa za prodlost t. j. 
kondicionalom. Tim gto se radnja glagolska kondicionalom izride 
kao bududa za proslost, izride se ujedno, da je prestala biti bududa 
za sada§njost. Sto se futur zamijenio kondicionalom, tim se poreklo 
2. od ona dva znadenja, Sto ih je imao futur, ali se nije poreklo 
1. Da bi bila prestala spremnost subjektova za radnju glagolsku, 
nije naznadeno baS nidim. Sto kondicional znadi, da je radnja gla- 
golska bila bududa u proSlosti, tim, istina, znadi i to, da je subjekt 
u proslosti bio spreman vrSiti tu radnju, ali ne znadi, da je sada 
prestao biti spreman, dok se tim, §to se radnja, koja bi se istom 
imala vri^iti, ne izride kao bududa za sadadnjost, nego za prodlost, 



Digiti 



ized by Google 



KOMDICIONAL U HRVAT8KOM JBZIKIT. 177 

eo ipso pokazaje, da je prestala biti bududa za sadadnjost, da se 
ne ce vrSiti. Tako se kondicionalom pokazuje, daje radnji budu6- 
nost prestala, ali subjektu spremnost ostala. S toga se kondicio- 
nalom jade istide spremnost subjektova nego futurom. 

Pa onda: Sto vrijeme vr^enju radnje nije jo5 proSlo, ona se jo5 
uvijek moze vrSiti, ako se de facto i ne ce vrSiti, samo ako se 
ispuni uvjet. Ako se i kaze : Isla bi baba a Rim, ali nema s dim — , 
opet ostaje mogudnost, da baba ide u Rim, samo ako bude imala 
s dim. A to je moguce samo onda, ako se u subjekta postojano 
nalazi ono svojstvo, koje je potrebno za vrSenje radnje, a to je 
u ovom sludaju njegova spremnost. Tako izbija na povrSinu upravo 
to svojstvo subjektovo. tako se dini, da kondicional znadi upravo 
spremnost subjektovu. Isto vrijedi u analognom sludaju za spo- 
sobnost. 

Ali sve to vrijedi samo za sludaj, da radnji glagolskoj, koja se 
izride kondicionalom, vr6enje pada u bududnost. Ako je vrijeme 
vrSenju glagolske radnje pro5lo» prestala je za nju i spremnost ili 
sposobnost subjektova; a izmedu ona dva znadenja, Sto ih je imao 
futur, nastala je opet ona ista sveza, koja je medu njima bila, dok 
je radnja bila bududa za sadaSnjost, samo sto sada jedno i drugo 
znadenje vrijedi samo za proSlost t. j. (prosla) spremnost ili spo- 
sobnost istide se samo toliko, koliko se isticala, dok je radnja bila 
bududa za sadadnjost. Najjade se dakle spremnost ili sposobnost 
subjektova u kondicionalu istide onda, kad je radnja glagolska 
dodu§e ved prestala biti bududa (za sadasnjost), ali vrijeme vrSenju 
njezinu nije joS proSlo, dakle kod realnoga kondicionala i kod onoga 
irealnoga, kojemu se radnja vrsi u bududnosti. 

Odatle se vidi, kako u kondicional ulazi smisao spremnosti ili 
sposobnosti, i to: ako se kondicionalom izride radnja, koja se vrSi 
u bududnosti, spremnost je ili sposobnost sadasnja, ako li se kon- 
dicionalom izride radnja, koja se vrsi u proSlosti ili u sadaSnjosti, 
spremnost je ili sposobnost prosla. Prema tomu mogu se kondicio- 
nali u primjerima, Sto su navedeni u § 16., redom zamijeniti 
ovako : 

a) poklonio bih — spreman sam bio pokloniti; 

b) Laza bi nadvladao — sposoban je bio (mogao je) nad- 
vladati ; 

c) iSla bi — spremna je idi ; 

d) ne bih se udala — sposobna sam bila (mogla sam) ne 
udati se; 

R. J. A. oxxvii. 12 



Digiti 



ized by Google 



178 DR. A. MU8T6, 

e) ne bih danas duvao — sposoban sam bio (mogao sam) ne 
duvati danas; 

f) bacio bih — sposoban sam (mogu) baciti ; 

g) zalila bih — spremna sam zaliti; 

h) ne bi se zvao — sposoban je bio (mogao je) ne zvati se; 

i) osjekao bih — spreman sam osjeci. 

Kod irealnoga kondicionala, kojemu se radnja vrSi u pro&losti 
ili u sadaSnjosti, spremnost je ili sposobnost proSla (u primjerima 
a), b), d) ; e). h) ; kod irealnoga kondicionala, kojemu se radnja vrSi 
u bududnosti, spremnost je ili sposobnost sadaSnja (u primjerima 
c), f) ; kod realnoga kondicionala spremnost je ili sposobnost svagda 
sadagnja (u primjerima g), i). Kad je spremnost ili sposobnost 
pro^la, kondicional je svagda irealan, ali kad je spremnost ili spo- 
sobnost sadaSnja, kondicional nije svagda realan (isp. primjere e), 
f). Po onom, Sto je naprijed refieno, jade se istide sadaSnja sprem- 
nost ili sposobnost nego proSla. 

18. Napose valja spomenuti kondicional u samostalnim redeni- 
cama, gdje nije osobitom redenicom naznaden uvjet, koji se nije 
ispnnio ili za koji se dvoji, da ce se ispuniti. Najprije se pita, kako 
valja razumijevati taki kondicional. Uzmimo konkretan primjer: 

Da kakvi su goladi junaci ! 
Ubili bi pod oblakom zdrala, 
A kamo li na zemlji jiinaka! 

N. pj. IV, 265. 

Ja drzim, da se ne misli, da vrSenje radnje glagola „ubiti*^ ne 
bi stajalo ni do kakva uvjeta; sigurno se misli na nekakav uvjet, 
ako i nije izrijckom naznadcn, i to jamadno na onaj, koji je pri- 
rodni uvjet vrsenju radnje glagola „ubiti", te se razumije sam 
sobom, pa s toga ga i ne treba izrijekom naznadivati, a mogao 
bi so kazati n. pr. redenicom: da odapnu na nj puSku. Suponirati 
valja: ubit de (* ubili budu) pod oblakom zdrala, ako odapnu na nj 
pudku. Ali za taj se uvjet dvoji, da 6e se ispuniti, ili se bar ne 
misli, da de se ispuniti, ved zato, sto govornik nema na umu ni- 
kakav konkretan sludaj. S toga se futurska redcnica okrede u kon- 
dicionalnu, a uvjetna s ^ako" u uvjetnu sa „da", kao i u pri- 
mjeru g) u § 16. ; dakle: ubili bi pod oblakom zdrala, da odapnu 
na nj pu&ku. Ali taki se uvjet moze razumjeti sam sobom, te ga 
ne treba izricati napose. S toga kondicionalna redenica stoji sama. 



Digiti 



ized by Google 



KONDICIONAL U HRVAT8K0M JEZIKU. 179 

Takav je i ovaj primjer: 

A za jedno mlado crnooko, 
Data V zanjga iljadu dukata. 

N. pj. I, 314. 

Soponira se: za jedno mlado crnooko dat (5u (* dala budem) 
iljadu dukata, ako se bode prodavalo. Ali se dvoji, da de se uvjet 
ispuniti, da 6e se momci prodavati podi (premda djevojka podinje 
pjesmu ovako: Kad <5e ono krasno vreme dodi i momci se proda- 
vati poci!) S toga se 6itava redenica okrede u ovu: za jedno mlado 
crnooko dala bib iljadu dukata, da se prodajc. Ali taki se uvjet 
kao prirodni uvjet radnje glagola „dati" razumijeva sam sobom, 
te se lako mo2e izostaviti. 

Tako je i onda, kad se radnja glagolska vrdi u proSlosti, n. pr. : 

Stade uka iz Rudine Vuka, 
Oarska bi se sila pr&panula, 
A ne mrtva Korjenidka vojska. 

N. pj. IV, 517. 

Suponira se: carska de se sila prepanuti (* bude se prepanula), 
ako se pridesi. Ali se taj uvjet nije ispunio. S toga se ditava re- 
denica okrede u ovu: carska bi se sila prepanula, da se pridesila. 
Ali taki se uvjet kao prirodni uvjet radnje glagola „prepanuti" 
razumijeva sam sobom, te ga ne treba izricati napose. 

U opde se dakle moie kazati : gdje god nije osobitom redenicom 
naznaden uvjet, koji se nije ispunio ili se dvoji, da de se ispuniti, 
ima se na umu uvjet, koji je prirodni uvjet radnji onoga glagola, 
koji je u kondicionalu, te se lako moze izostaviti. Ali kondioional 
valja tumaditi isto onako, kao i u onim sludajevima, kad je oso- 
bitom redenicom naznaden uvjet, koji se nije ispunio ili se misli, 
da se ne de ispuniti. 

U primjerima N. pj. IV, 265 i I, 314. istide se sposobnost i 
spremnost subjektova jade ncgo li sposobnost u primjeru N. pj. 
IV, 517. (ubili bi = mogu ubiti, dala bih = spremna sam dati, 
prepanula bi se = mogla se prepanuti). To dolazi odatle, Sto u 
prva dva primjera imamo onaj sludaj, za koji je u predaSnjem 
paragrafu kazano. da se u njemu sposobnost ili spremnost najjade 
istide, t. j. sludaj, da radnji glagolskoj, koja se izride kondicio- 
Dalom, vrfienje pada u bududnost, dok joj u tredem primjeru vr^ 
Senje pada u profilost. Onaj prvi sludaj nalazimo veoma desto u 
poslovicama, u kojima se dini da se kondicional upotrebljava samo 



Digiti 



ized by Google 



180 I>tt. A. MUSI 6, 

kao izraz za sposobnost ili spremnost subjektovu, n. pr. Na§ao hi 
dlaku u jaju. N. posl. (= sposobanje, moze naci). Grnuo hi vBivw 
rukama (kad se kaziije za koga od mladijeh da je poslusan). N. 
posl. (= spreman je grniiti). Kod prvoga se primjera suponira: 
na6i ce (* naSao bude) dlaku u jaju (ako je pode tra^iti). AH bu- 
dudi da se dvoji, da ce se uvjet ispuniti, da ce 5ovjek, o kojem 
se govori, idi traziti dlaku u jaju, okrece se to u: naSao bi dlaku 
u jaju (da je pode traziti). No taj uvjet ne treba naznadivati, jer 
se razumijeva sam sobom. Kod drugoga se primjera suponira: 
grnut 6e (* grniio bude) vatru rukama (ako mu tko zapovjedi). 
AH se dvoji, da 6e mu itko takovo sto zapovjediti. S toga to prelazi 
u : grnuo bi vatru rukama (da mu tko zapovjedi). AH taj se uvjet 
razumijeva sam sobom. s toga se i ne spominje izrijekom. 

Ja ije cu da kazem, da je svaka samostalna rec^enica s kondi- 
cionalom taj proces doista proSla, negp sam htio samo da pokazem, 
kako valja razumijevati kondicional u samostalnim recenicama, po- 
imence u poslovicama. Kad se osjctilo, da se kondicionalom moze 
izMcati sposobnost ili spremnost subjektova, stao se kondicional upo- 
trebljavati doista kao izraz za sposobnost ili spremnost subjektovu 
bez obzira na re^eni proces. Tako se grade samostalne redeniee 
s kondicionalom, da se na pomcnuti proces i ne misli. 

19. Iz onoga, sto je o postanju kondicionala receno, vidi se, da 
je kondicional svagda preterit kompozicije „(po)livaHo budem" ; 
s toga moze imati samo jedan oblik, izricala se njim radnja, kojoj 
vrijeme vrsenja nije jos proslo, ili radnja, kojoj je vrijeme vrSenja 
ve6 proSlo. Tako se u primjerima, koji su u § 16. navedeni pod a), 
b), d), kondicionalom izride radnja, kojoj je vrijeme vrsenja ved 
proSlo, a u primjerima pod c), f), g), i) radnja, kojoj vrijeme vr- 
Senja nije joS pro&lo, pa opet u jednim i drugim primjerima kon- 
dicional ima isti oblik t. j. oblik p(po)hvaIio bih**. VrSi li se radnja 
onoga glagola, koji je u kondicionalu, u prctslosti ili u sadaSnjosti 
ili u bududnosti, to nije naznadeno u obliku kondicionala, nego se 
obidno razbira iz vremena, u koje se vrSi ona radnja, koja je 
uvjet kondicionalnoj radnji. Ako se uvjetna radnja vr^i u proslosti, 
redovno se i kondicionalna vr&i u proslosti (isp. primjere pod a), 
b), d) u § 16.); ako li se uvjetna radnja vrsi u sadasnjosti ili u 
bududnosti, redovno se i kondicionalna vrsi u sadaSnjosti ili u 
bududnosti (isp. primjere pod c), f), g), h), i) u § 16.). U pri- 
mjeru pod e) u § 16., gdje se uvjetna radnja vrSi u proSlosti, a 
kondicionalna u sadaSnjosti, naznadeno je rijedju ^danas", da se 



Digiti 



ized by Google 



KONDICIONAL U IIRVATSKOM JRZIKU. 181 

kondicionalna radnja vrsi u sadaSnjosti. A desto nema ni toga, 
nego valja iz konteksta razabrati, u koje se vrijeme vrSi kondi- 
cionalna radnja; tako poimence onda, kad uvjetne rcdenice i nema; 
ipnk se moze kazati, da sc u poslovicania kondicicnalna radnja 
svagda vrsi u buducnosti. 

Ali za kundicional, kojim se izri^e radnja, kojoj je vrijeme vr- 
senja vec proslo, javlja se i osobit oblik, u kojem je kondicionalu 
dometnut jos i partieip praet. act. IL glagola ^biti" : „(po)hvalio 
bih bio". Takav se kondicional potvrduje od XV. vijeka. Danidid 
kaze u Akad. rj. I, str. 36(5., da je takav kondicional vrlo rijedak. 
A g. Zima dodaje u Sint. razl. str. 320., da je takav kondicional 
„vrlo rijedak u stukavstini i, kako mi se dini, ii starodiibrovadkom 
govora, desde ga nadoh u starijoj fiakav^tini, a vrlo cesto u novijoj 
dakav§tini i u kajkavstini, tako da se to moze smatrati kao karak- 
teristiCno svojstvo cakavstine i kajkavfttine". U stokavskom dija- 
lektu nasao je g. Zima takav kondicional samo u dvije zbirke 
pjesama i pripovijedaka (u Marjanovieevoj i Stefanovicevoj), i to 
svega Jest primjera (vSint. razl. 328.), n. pr. Mol' se bogu, gdje 
.sam ja spavala, / i7a hih te ja ziva proidrla, Marj. 40. Jer da ja 
nisam devojku oteo i zmaja ustrelio, on bi nju opet odneo bio. 
Stef. 108. 

20. Navesti du joS nekoliko karakteristidnih primjera za kondi- 
cional u samostalnim re^enicama. Primjere cii podijeliti na dvije 
grupe: na primjere, ii kojima se kondicionalna radnja vrsi u sa- 
dasnjosti ili u buducnosti. i na primjere, u kojima se kondicionalna 
radnja vrsi u proslosti. Prvu du grupu podijeliti opet na dvije 
grupe prema tomu, da Ii se kondicionalom kazuje sposobnost ili 
spremnost subjektova. Pojedine iw primjere u ovini grupama gru- 
pirati po nekim karakteristicnim obiljezjima. Da cu svaki primjer 
metnuti na pravo mjesto, ne nadam se ni sam. jer je bez formal- 
noga kriterija kadsto veoma tesko odrediti, kamo koji primjer pri- 
pada. Ipak mislim, da mi valja udiniti takav pokuSaj vec zato, 
da bi se lakse ispitalo, koliko su opravdane moje misli o kondi- 
cionalu. 

A. Radnja se glagolska vrsi u sada^njosti ili u buduhiosti: 

1. Kondicionalom se izrice sposobnost subjektova: 

a) Smetnja, da se radnja glagolska vi.^e ne moze izreci kao bu- 

duca, kazuje se adrcrsativnom recenicom s .,aZi"; Gospodaru, Pe- 

tr4)vicu Dorda! Bi se junak u se pouzdao, niti bi se Arapa prepao, 

Arapu bi na mejdan izi^^o; ali nemam konja za mejdana. N. pj. 



Digiti 



ized by Google 



182 Dli. A. MUBI6, 

IV, 302. — Lasno bi se, brate, iSenili; aV kad tude seje sasta- 
vimo, tude 6e nas seje zavaditi. II, 43. 

b) Smetnja, da se radnja glagolska viSe ne moze izreii kao bu- 
da<5a, ne kazuje se nikakvom osobitom reCenicom : Da lep ti je 
Rumenilovicu ! Ne bi ga se za dan nagledala^ ni za tavnu no<5<;a 
naljubila, N. pj. I, 456. — Nekada sam vidariea bila, ja bih tvoga 
brata ieviddla. II, 50. — Cini mi se, za mene bi bila. Ill, 132. 
— Jeste vjera tvrda od kaniena, kamen bi se studen rastopio, ne- 
vjere ti ne bih udinio. Ill, 139. — JoS se Jakov od Turaka brani, 
prije bi se nebo prolomilo^ jali zarko pomrcalo sunce, no se Jakov 
predao Turcima. IV, 446. — Od Ajke je i viSa i ljep§a, i bolje 
je knjigu naudila, i carev bi ferman proudila i padine dvije bu- 
runtije. N. pj. here. 38. — Pak kad metnu u dzepove ruku, pa 
se §e6u same po sokaku, i kad okom na momka povuku, i ti bi 
se pafio prevario, i ti bi im obljubio lice. N. pj. here. 85. — Istina 
da je mali kao biberovo zrno, aF on bi mene izbario (isp. na- 
prijed : — ti me ne moze§ izbaviti ; jedan je samo koji bi mogcbo, 
ali toga nema). N. prip. 266. — Mene zovu vezirski sinovi na 
zijafet, pa bi i tebi bilo lijepo. N. prip. 271. 

KadSto ima kondicionalna reSenica dodatak s ^(a) kamo U: Da 
lud li si, delebija Mujo! Ne bi mene ni za sluge bio^ a kamoli, da 
mi lice IjubiJ! N. pj. I, 563. (isp. N. pj. here. 53.) — Ja kakve 
su Fo^anke djevojke. mamile bi sa neba oblake, kamo V ne bi sa 
zemlje junake! Ill, 568. (isp. N. pj. here. 22.) — Ne boj mi se, 
bedare Jovane! Krila bih te tri godine dana, a kamo li sjutra do 
Vog' sata. N. pj. here. 80. 

c) Poslovice: Guju za rep ne bi igvukao (taki je Sibljak). Nar. 
posl. — Iz jalove bi krave tele izmamio, ib. — Iz kamena bi suza 
udarila (Kad se Sto ialostivo govori ili 6ini). ib. — Kakav je (iz- 
drpan), oprosio bi njime bijeli svijet. ib. — Kroz prsten bi proila 
(Ka2e se za tanku koSulju). ib. — Kupio bi ga za mekinje (Tako 
je bogat prema onome drugome). ib. — Ne bi ga nadlajcUo deve- 
toro pasa (Kad koji mnogo zna govoriti). ib. — Odr-o bi mededa 
o njega (Kad je ko zdrav i jak). ib. PoplaSio bi buljuk goveda 
(Kad je ko neo6eSljan i dupav). ib. — Preveo bi ga 2edna preko 
vode. ib. — 8to ne bi dock ni u snu snio (n. pr. govori se na 
koga). ib. — U njedrima bi ga nosio (Rede se za lijepo sijeno). 
ib. — Vise bi popio nego bi biskup blagoslovio (Kaze se za ve- 
likog pijanicii). ib. — Zavadio hi dva oka u glavi (takovi je 
pletkaS). ib. 



Digiti 



ized by Google 



KOMDICIONAL U HRVATSKOM J£ZIKU. 183 

2. Kondicionalom se izride spremnost subjektova. 

a) Smetnja, da se radnja glagolska vise ne moze izreci kao bu- 
duc'a, kazuje se adversativnom redeDicom ; Igrao bi, skaJcao bi, rom 
sam na nogu. N. pj. I, 185. — Ja 6i s tobom hesedila, ne smem 
ud majke. I, 426. — Ziao bi te, da se napijemo, nemam ovde 
vina ni rakije. II, 481. — Izvedi, brate, sestru na ugled! — Izveo 
bi je, ar mi je zao. I, 24. — San me mori, san me lomi, spavala 
bih ja; ali mene sanak ne (Se, nego Jova mog. I, 193. — Ja bi 
ti, sejo, doSao, ali mi ne da tudinka. I, 212. — Ljubio b* te, le- 
poto devojko! ali ne smem od brata tvojega. I, 215. — IsVo bi 
je, ar je ne da majka; ukr^o bi je, al' je 6uva straza. I, 359. — 
Pjevala bih, al' ne mogu sama. I, 377. — Ja bi tebe, brate, po- 
pevaOf ar sam sincjc mlogo pio vino u planini s vilom Ravijojl6m. 
II, 215. — Ja iih tebi neSto besjedio, ali ne znam, jeli tvoja volja! 
II, 635. — Oienio bih se i ja i Mija, ali noma hljeba i vina. N. 
posl. — DoSao bih, nego preko ove rijeke ne mogu pregaziti. N. 
prip. 296. — Ljepa ti si, Ijepotice Ajko! Ljuh'o bih te, ama si 
malena. N. pj. here. 198. — Kad to carev sin vide, jako se pre- 
pane, bi se vratio^ ama se ne moze, nema se kud kamo. N. prip. 
189. — Coek bi hiio da vode pije^ ama ne moze da dovati. N. 
prip. 195. — Sve bi dao, Sto si zaiskao, tek ne smijem, mili po- 
bratime, dok ne pitam cara Aleksandra. N. pj. IV. 337. 

Napose navodim re^enice a glagolom „oprostiti'* i si. : I taj 
bismo zulum oprostili^ valja predat' earevu miriju; ne mozemo 
zulum oprostiti — N. pj. IV, 464. — A sve bi ti, brate, oprostio^ 
ali si mi izdr-o dolamu. II, 361. — I te 6i im jade oprostili, aV 
vidite r, de 6e gore biti? IV, 241. — I taj bi mu zxAwmpregoreo, 
al' ne mogu Airovid - Ibra. IV, 380. — Pa joS za to ne bi ni 
Salila, Sto nam s* ne da mladim udavati, i junakom mladim oze- 
niti; nego evo i vcce nevolje. II, 419. — - Te 6i jade raja ojirostila, 
no ne moze jade oprostiti. IV, 485. 

b) Smetnja, da se radnja glagolska vise ne moze izreci kao bu- 
duca, ne kazuje se nikakvom osobitom red^enicom: Ja 6\i biti pa5' 
u Sarajevu. Cudan bih ti adet postavila! N. pj. I, 298. — Tebe 
ne bih ja uzela za svu tvoju kraljevinu. I, 343. — Ne bih ti se 
mlada pokrstila ni za kakvo blago od svijeta do za tvoju na ra- 
menu glavu: ako deS mi dati vjeru tvrdu, da me bodes uzet' za 
Ijubovcu, ja se hodu pokrstit' za nago. II, 615. — Kazi, more, 
jeli vjera tvrda, bi V me neSto vjerno posluzio? A dala bih tebi 
dosta blaga. Ill, 139. — kaduna, Fazli pasinice! Ja bih bega 



Digiti 



ized by Google 



184 DR. A. MU81<^, 

mubtuluka dala za deliju KoiiSid-Ivana. Ill, 541. — Prije hi $e 
oni pomamili, nep^o bi te Turcima predalL IV, 244. — I dok mi 
je sablje Madzarkinje, ja V na cara junak udario^ lavi bi mu 
dador bastisali. IV, 290. — Za brata bih erne odi data N. pj. 
here 118. — Video sam ti prekrasnu livadu. Onde bih ti dajao 
tri dana da se one krasote nagiedim. N. prip. 91. 

Recenice s „a kamo Zi".- Ne bi ti se ja sad povratila za sve 
blago cara destitoga, a kamo li za tvoje dukate. N. pj. I, 604. — 
Kakvu imam ja na domu Fatu! Ne bih Fatu ni za pasu dcUa^ a 
kamo li Serajliji Muju ! N. pj. here. 31. 

Recenice s ^rehao bih^ : Oni vi6u, reh^o b\ vino piju. N. pj. 
IV, 173. — Da kakav je bedar Useine! Rekdo bi^ i zakleo bi se, 
da je Ajka lijepa devojka N. pj. here. 13. — Zadrma se cijeli 
dvor, neka huka, vriska, pjevanje, sijevanje, bi rekao sama vatra 
oko dvora sipa. N. prip. 185. — Ja bi rekao da je ziv tvoj coek, pa 
on te udi. N. prip. 204. — Kad to 6u ovi mladid, otrda put onoga 
mjesta, de mu je starac balotu bacio, dok na jedan put rekao bi 
pade nebo na zemlju. N. prip. 231. 

c) Poslovice: Dao bi mu i koSulju svoju. N. posl. — Grnuo bi 
vatru rukama (Kad se kazuje za koga od mladijeh da je posluSan). 
ib. — I oca hi za novce prodao (Kaze se tvrdici). ib. — Ne bi 
dao ni Bogu tamjana (Tako je tvrd). ib. — Ne bih ga poljubio 
ni kroz devet ponjava. ib. — Skinuo bi s matere Bozje pokrov 
(Kad ko krade ili onako grabi sebi). ib. — Utoiio bi ti i krvi 
ispod grla (Tako je dobar i podaSan, ili, tako ima koga rado). ib. 

B. Radnja se glagolska vrsi u pro^losti: 

a) Smetnja, da se radnja glagolska nije vrSila, kazuje se adver- 
sativnom redenicom : AV bi njega Turdin pogubio, u Bakala vjerna 
sluga bjege. N. pj. IV, 269. — Davno bih vas poslao na dabu, 
ar se bojim hajdudke Maltije. Ill, 84. — Ne V uteklo dijete Pav- 
lica, al' se bjeSe vrglo na ujaka, — i ute6c, vesela mu majka! 

III, 465. — A ni ono ne bi poginulo, ali smotri toke na Turcinu. 

IV, 191. — Ar se Stojan ne hi poiratio, cer^o bi ga makar i pje- 
fiice, ali Katid prist o za Stojanom. IV, 192, — A ni on im n€ bi 
utekao, al' u Deda mlogo prijatelja. IV, 208. — Doista bi Marko 
poginuo^ al' opazi Gluvac Mihailo. IV, 271. — Ali nesrecom ispred 
samoga rodenja pode negde izvan ku(5<5 i zaboravi snimiti s grla 
oni zapis, i ne bi se ni tadar dosjetila, ncgo joj dode nekakva 
muka u drob. N. prip. 213. — Ni tu ti se ne bih raMjutUa^ de 



Digiti 



ized by Google 



KONDICIONAL U URVATSKOM JEZIKU. 185 

se varaS Marku rad' junastva, no se na te jesam razljutila, §ta 
s' vidio, Sta si smilovao a na tome vojvodi MiloSii. N. pj. II, 238. 

Smetnja se kazuje redenicora, koja se po6inje s „moli bo<ja^ 
(= hvali bogu) i si.: Moli Boga, Kraljevicu Marko! de se nisam 
probudila bila, dok je Miisa u zivotu bio, od tebe hi trista jada 
hilo, N. pj. II, 409. (isp. I, 121 ; I, 444.) — Mili boze, na svemu 
ti fala! kad s' desise zatvorena vrata na kulama i na kapijama, 
vise t' Vu6e jada ucinio. II, 591. — Sreca tvoja. lepoto devojko ! 
sto se nisi jabuke maSila, il' jabuke, il' prstena zlatna, vera moja 
tako mi pomogla! obe bi ti odsekao ruke. II, 24'\ (isp. naprijed 
na str. 172. primjer iz N. pj. II, 208.) 

Smetnja se kazuje jnianjem: Za St' me nisi prije bratimiia, sve 
bi sam ti svate ostavio, i bas glavom Avrama spaijuV N. pj. Ill, 
504. (isp. naprijed na str. 170. primjer iz N. pj. II, 454.) 

b) Smetnja, da se radnja glagolska nije vrsila, ne kazuje se ni- 
kakvom osobitom redenicom: Njega dekali za devet gudina, njega 
^ekah u babovu dvoru, i joS bih ga za devet cchila u Zabljaku 
a vaSemu gradu. N. pj. II, 555. — Da moj sura, vojevoda Janko ! 
Sestru ne bi za boljeg wdao, brez blaga je >k? 6i ni udao. II, G20. 
— Do ramena otkide mu glavu, nc bi sablja Ijevse porubila. 
Ill, SOS. 

21. II. Kondicional kao iterativni preterit. Radnja, koja se |)onavlja 
u sadasnjosti, kazuje se u hrvatskom jeziku obieno onako, kao sto 
se kazuje i u drugim jezicima slavenskima i kao Sto se jnmat^no 
kazivala i u jeziku praslavenskom t. j. perfektivnim ili imperfek- 
tivnim prezentom; n. pr. Vrijeme grad gradi pa ga vrijeme i 
razgradi, N. posl. (isp. MikloSicevu Sintaksu str. 776, 7.). Prema 
tomu vaija da se radnja, koja se ponavija u pro.slosti, kazuje pre- 
teritom perfektivnoga ili imperfektivnoga prezenta t. j. aoristom ili 
imperfektom. Po tom bi ono, Sto bi se za sadaanjoat kazalo ovako: 
J5to za dan na vojski dobije^ za noc ja i on popijemo — za pro- 
Slost valjalo kazati ovako : Sto za dan na vojski dobi, za. nod ja i 
on popismo. Ali sada se ne bi znalo, da su aoristi „dobi, popismo" 
preteriti od prezenata s iterativnim smisloni, da se dakle radnja, 
koja se njima kazuje, u proSlosti ponavljala; jer bi mogli znaciti 
i radnju, koja se u proSlosti vrSila samo jedan put. Perfektivni pre- 
zenti ndobije, popijemo" sami sobom pokazuju, da im je smisao 
iterativan; jer od ona tri zna^enja, u kojima se u hrvatskom je- 
ziku perfektivni prezent upotrebljava, t. j. futurskoga (ii podloznim 
re^enicama), historidkoga i iterativnoga (isp. MikloSica III, 246 do 



Digiti 



ized by Google 



186 DR. A. musk!:, 

247.), prva dva zna^nja iskljuduje kontelLst, koji ne dopa§ta mi- 
sliti ni na buducnost ni na proSlost. A kod aorista ovaj moment 
otpada te nastaje sumnja, zna^e li, da se radnja glagolska u pro- 
blosti ponavljala ili vrSila samo jedan put. Da bi se ova sumnja 
uklonila, upotrebljava se kao preterit porfektivnoga prezenta s ite- 
rativnim smislom preterit kompozicije „pohvalio budem", koja se 
8 perfektivnim prezentom posve slaze. Dakle bududi da se mjesto: 
Sto za dan na vojski dobije, za nod ja i on popijemo — moze 
kazati: Sto * bude za dan na vojski dohiOy za nod * budemo ja i 
on popili — , a preteriti prostih prezenata ne bi jasno znadili 
iterativnosti u proslosti, upotrebljavaju se u torn znadenju mjesto 
njih preteriti slozenih prezenata, te se kaze: Sto bi za dan na 
vojski dobio^ za nod bismo ja i on popili. N. pj. I, 444. — Ana- 
logno bi ono, sto bi se za sadagnjost kazalo ovako : . . . mi imamo 
mnogo koSnica, pa ih ja svako jutro brojim — za proSlost valjalo 
kazati ovako : ... mi imadijiismo muogo koSnica, pa ih ja svako 
jutro brojah. Ovdje se ne moic kazati, da se sada ne bi znalo, 
da imperfckt „brojah" ima iterativni smisao, jer to jasno pokazuje 
dodatak „ svako jutro". AH jeziku to nije dosta, nego hode i taki 
glagolski oblik da upotrebi, koji de ved sam sobom pokazivati, da 
mu je znadenje iterativno. S toga se kao iterativni preterit ne upo- 
trebljava preterit prostoga iterativnoga prezenta „brojim" t. j. im- 
perfckt „brojah", nego preterit kompozicije „brojio budem", koja 
se, kao §to smo naprijed vidjeli (§ 13.), istina, slaze s perfektivnim 
prezentom, ali glagol u njoj opet ostaje imperfektivan, a po tom, 
§to se slaze s perfektivnim prezentom, moze ona jos jasnije znaditi 
iterativnost nego li imperfektivni prezent ; jer imperfektivni prezent 
moze osim iteracije u sadaSnjosti znaditi i pravu sadaSnjost, dok 
perfektivni prezent, ako kontekst iskljuduje misao na bududnost i 
proSlost, ne moze znaditi drugo nego iteraciju u sadasnjosti. Tako 
redeni primjer doista glasi : ... mi imadijasmo mnogo koSnica, 
pa bih ih ja svako jutro brojio. N. prip. 160. 

Ali, kao Sto je spomenuto, ovaj se proces dogodio jo8 u prasla- 
venskom jeziku. u kojem je kondicional i postao. Iterativni kon- 
dicional dolazi u hrvatskom jeziku obidno i u glavnoj i u podloznoj 
recenici. Prema tomu podijelit du primjere, u kojima dolazi itera- 
tivni kondicional, na dvije grupe : u prvoj grupi dolazi kondicional 
i u glavnoj i u podloznoj redenici, u drugoj dolazi kondicional 
samo u glavnoj redenici, a podlozne ili u opde nema ili nije ona- 
kova, da bi u njoj imao biti kondicional; rijetko ima onakova 



Digiti 



ized by Google 



KONDICIONAL U liRVATSKOM JBZIKU. 187 

podlozna redenica, u kojoj bi imao biti kondicional, pa ga opet 
nema (isp. primjer iz N. prip. 278.). 

1. Kondicional dolazi i n glavnoj i u podloinoj redenici: Kad 
smo bili 3eca u ludosti, n Jastrepcu visokoj planini, te kad bi se 
igre poigral% svagda bi me nadigrao Vuee. N. pj. II, 258. — I 
tako proda tri godine dana, i kad bi god majstor zapitao dete sto 
je naudilo, ono bi mu svagda odgovorilo da nije niSta. N. prip. 
37. — Kad bi doSla kakva sirota pred kudu, svekrva ii je obrav- 
nicom oterala, a snaha bi svoj zalogaj siroti udelila ; kad bi mleko 
od ovaca nosila ku(5i, ona gde bi god videla rupicu na putu, 
odmah bi rehla: „Ovde mora biti kaka bubica", pak bi joj usula 
mleka. N prip. 83. — Ali kako je koji iSao nije se natrag vradao, 
jer kako bi ga koji obrijao, car Trojan bi ga zapitao 5ta je video 
na njemu, a berberin bi odgovorio da je video kozje u5i; onda bi 
ga car Trojan odmah jjosekao. N. prip. 150. — Svaki dan mu je 
donosila travice zelene i vodice studene, ali kad bi god polazila 
po trava i po vodu, svagda bi prikricila zdrebetu da pazi na 
njezin glas i na njezine rijedi. N. prip. 177. — Carica je imala 
negdje potajno nekaku veliku azdaju, i kad bi koga ocarala ovijem 
prstenom, i poSto bi se promeinuo u ovcu, povela bi onoj nesitoj 
azdaji. N. prip. 216. — Kadgod bi Sto S6eli da komu mudro ot- 
piSu ili odgovore, vazda bi u brod otiSlij da naj pride pameti na- 
pune. N. prip. 288. ~ Isp. jo5 Vuka u N. pj. I, 188.; II, 106.; 
IV, 461. 

2. Kondicional dolazi samo u glavnoj recenici : Bila tri brata, pa 
na belome svetu nista viSe nisu imali do jednu kruSku, te bi tu 
kru^ka redom cuvali; jedan bi ostao kod kruSke, a druga dvojica 
iSla bi na nadnicu. N. prip. 79. — 8to je ona tako milostiva bila, 
svekrva je mrzila na nju, te bi je i glaflu patila: zatvorala bi 
hleb od nje, i tako bi po dva po tri dana sirota gladovala. N. 
prip. 83. — Kad ja bijah u mlado doba stari doek, onda mi ima- 
dijasmo mnogo koSnica, pa bih ih ja svako jutru brojio, i sve bih 
dele prebrojio^ a kosnica ne mogu. N. prip. 160. — To se tako 
po carevoj zapovjesti i udini, mehane postave na glavne drumove 
i svakog putnika pitali 6i i za to Jcazivali mu. N. prip. 192. — 
Ali kad je god hteo, mogao se pretvoriti u najlepsega coveka, 
samo je trebalo da zvizne, pa lA odmah dotrcao zmajevit konj i 
doneo gospodsko odelo i oruzje. N. prip. 206. — (iospod de je 
htio da bude brdo, uzeo bi zrno pijeska i reJcao bi: „Da umnozit 
sja**. N. prip. 278. — Kad ovaj carev sin poodraste veliki, i stane 



Digiti 



ized by Google 



188 DR. A. MUSIC^, 

sa slugama i dvoranima po Sumi idi u lov, on bi cesto govorio. N. 
prip. 310. 

22. Napokon mi se valja osvrnuti joS na one prirajere, u ko- 
jima mjesto cijeloga kondicionala dolazi sam aorist glagola „biti** 
bez participa. Danidic, koji o toj pojavi raspravlja u Akad. rje^- 
niku I, str. 365, S), kaze: „To biva kad bi particip bio isto«ra 
glagola, kojega je aorist ili samo nekih drugih, koji se iz govora 
lasno razumiju, ako se i ne kazu izrijekom. Sto aorist stoji samo 
bez takih participa i sto ostaje onaki kaki je i s participom (n. 
p. 3 mn. „bi", a ne „bi$e"), to potvrduje da se samo izostavlja 
particip pravome kondicionalu, i da je sa svijem drugo kad se 
aorist glagola „biti" kao i drugih glagola govori kao kondicional 
(n. pr. Da mi ne bi Sarca od mejdana, doista me uvatiti feca^e. 
Nar. pj. Vuk. 2, 220.)" Sto se tide posljednje misli Danidiceve i 
prinijera, sto ga on navodi, valja priznati, da aorist makar kojega 
glagola moze imati kondicionalnu sluzbu, o demu ce se opsimije 
govoriti u § 25. (n. pr. Da ne bi prednjih zuba, ode preko devet 
brda. N. posl.). AH primjer, sto ga Danidic navodi, mislim da nije 
taki i da u njemu aorist „bi" nema kondicionalne sluzbe, nego je 
pravi indikativ, koji toliko puta dolazi u uvjetnoj redenici sa „da" 
(n. pr. A nijedan uteci ne daSe, da ih Turske straze opaziie. N. 
pj. IV, 60.) Tako misli i g. Zima u Sint. razlikama str. 289. A 
one primjere, za koje misli, da je u njima samo izostavljen par- 
ticip pravomu kondicionalu, dijeli Danidic na dvije grupe, na pri- 
mjere, u kojima je izostavljen particip glagola „biti", i na one, u 
kojima je izostavljen particip kojega drugoga glagola. Ove diobe 
drzat cu se i ja, te du najprije ogledati one primjere, u .ko- 
jima se dini da je izostiivljen particip kojega drugoga glagola, 
a onda one, u kojima se dini da je izostavljen particip glagola 
,biti". 

Sto se tide primjera prve grupe, ja mislim, da valja pristati uz 
Danicica, da je u njima doista samo izostavljen particip pravomu 
kondicionalu. To dokazuju osobito ova dva momenta (kojih Danidic 
nije spomenuo): 1) Sam aorist bez participa ne daje pravoga smisla, 
n. pr. Bi li^ majko, i 5ta na svijetu? — Ja bih^ sinko, vode iza 
gore N. pj. Ill, 553. Pravi se smisao dobiva istom onda, ako se 
uz „bi" i „bih" razumije „htjela'' ili „zeljela", — 2) Sam aorist 
bez participa dolazi ponajvise u dijalogu, te ima mnogo primjera, 
da jedno lice upotrebljava potpuni kondicional, a drugo samo ao- 
rist bez participa, po demu se vidi, da i ovo drugo lice ima na 



Digitized by VjOOQlC 






KONDICIONAL U HRVATSKOM JEZIKU. 189 

umu isti particip, kao i ono prvo, t. j. da je u njegovim rijedima 
particip samo izostavljen. Tako n. pr. u pripovijeci: Tko manje 
iste, viSe mu se daje — pita andeo najstarijega brata: „Sta bi ti 
da ti je?" A kad mu je na njegovu zelju vodu pretvorio u vino, 
govori mu: „Eto ti Sto si Meo, sad zivi". Onda pita andeo sred- 
njega brata: „Sta bi ti sad zeleo?^ A kad mu je na njegovu zelju 
golubove pretvorio u ovce, govori mu: „Eto ti Sto si Meo". Na- 
pokon pita najmladega brata: „A Sta bi ti htco'^^ A on mu od- 
govara: „Ja ne hih niSta drugo, ve6 da mi Bog da zenu od prave 
krvi krSdanske". N. prip. 80. Sto andeo drugoga i tredega brata 
pita, Sto bi koji Selio (htio)^ otud se vidi, da i u onom, sto pita 
prvoga brata, valja uz „bi" razumjeti particip „zelio" iii „htio" ; 
a sto tredega brata pita, sto bi htio^ to pokazuje, da i u onom, 
§to tredi brat odgovara, valja uz „bih" razumjeti particip „htio", 
o kojem u ostalom visi i akuzativ ^niSta drugo". — U narodnoj 
pripovijeci „Ba5 - Celik" pita zena cara zmajskoga svoga muza: 
„Bi li ti stogod mojoj bradi da sad koji od njih ovamo dode?" 
A zmajski car odgovara: „Onog najstarijeg i srednjeg bi eaJclao 
pa ih pekao^ a najmladem ne bi niSta". Onda pita zena cara so- 
kolovskoga svoga muza: „Bi li ti mojoj bradi §togod, kad bi koji 
do&ao?" A car veli: „Ja hi najstarijeg i srednjeg mnogo mucio, 
a najmladem ne bi niSta". Napokon pita i^ena cara orlujskoga 
svoga muza: „Da li bi ti &togod mojoj bradi ucinio^ da odkud 
dodu?" A car odgovara: „Ja bi najstarijeg ti i srednjeg brata 
ubio, a najmladeg ne bi". N. prip. 197 — 200. Sto treda zena pita 
svoga muza, da li bi stogod njezinoj bradi udinio, otuda se vidi, 
da i u onom, §to pitaju prva i druga zena, i u onom, Sto prvi i 
drngi car odgovaraju za najmladega brata, valja uz „bi" razu- 
mjeti particip „udinio", o kojem u ostalom visi i dativ „mo]oj 
bradi" u pitanjima i dativ „najmladem" u odgovorima pa akuzativ 
„Stogod" u pitanjima i akuzativ „niSta" u odgovorima. A Sto 
orlujski car kaze, da bi dva starija brata ubio, to pokazuje, 
da i u onom, Sto ka^e za najmladega brata, valja uz „bi" ra- 
zumjeti particip „ubio", o kojem u ostalom visi i akuzativ „naj- 
mladeg". 

Tako se najdeSde izostavljaju participi glagola „btjeti (zeljeti), 
modi, udiniti", ali se izostavljaju participi i drugih glagola, kao 
Sto pokazuju ovi primjeri, kojih se najviSe naSlo u narodnim pri- 
povijetkama. Oni de u ostalom joS bolje objasniti ono, Sto je na- 
prijed redeno: 



Digiti 



ized by Google 



190 DR. A. MU8I6, 

Ziato moje, holi uzeV Imbra? — Prodi me se, moja mila majko! 
ja ga ne hih ni za slugu mlada, a nekmo li za mog gospodara 
(sc. htjela uzcti ili uzela). N. pj. I, 473. — Mnide Mara, ueet ce je 
Jovo, hi Jovan beg (sc. uzeo), al' mu ne da majka. N. pj. here. 
221. — Jedan put Stojsa obori zmaja i pripufii ga, pa mu reCe : 
„yta 6e5 sad?" A zmaj mu odgovori: „Da si ti meni pod kole- 
nima kao ja tebi, ja bih znao sta hiJh (sc. radio; isp. uz gotovo 
iste rije6i na str. 32. i 34.: ja bih znao Sta bih radio). N. prip. 
30. — I kad ga onaj 5oek zapita hi li mu i ticu prodao^ on od- 
govori da hi za dobru cijenu (se. prodao). N. prip. 109. — Bih 
li ja niogao tu malo samljeti ? — Bi (sc. mogao) za 5to ne hi (sc- 
mogao). N. prip. 159. — Kad zapita moze li noditi, domadin ga 
jedva do6eka i odgovori mu, da moze, za Sto ne bi (sc. mogao). 
N. prip. 1G3. — ,,Hvala ti na svemu, ali se vratiti necu nikako. 
nego hocu Ba§-Celika da trazim'^, a sam u sebi misli: zasto nebi 
(sc. trazio), kad imam jo§ tri zivota! N. prip. 199. — Ne bi li 
mu mogao ponijeti, da mu po§ljem malo asluka? — Bi, zaSto 
ne hi (sc. mogao). N. prip. 301. 

U ovim primjerima izostavljen je i pridjev „rad" : Ja znam da 
si i ti rada da se oprostis te napasti. ~ moj sinko, kako ne 
hih (sc. rada)! N. prip. 45. — Carev sin kad ih opazi, pristupi 
k njima i upita ih, bi li se udale i za koga hi koja najradija (sc. 
udala se). Jedna odgovori, da hi za mlinara (sc. najradija udala 
se). N. prip. 229. 

Sudedi po navedenim primjerima izostavljen je particip i u ovim 
primjerima, premda u njima nema direktne potvrde za to: Bi li, 
majko, kakvijeh ponuda (sc. htjela)? — Ja hih^ sinko, sa bukve 
jabuku (sc. htjela). N. pj. II, 31. — Bi li, majko, i Sta na svi- 
jetu? (sc. htjela). — Ja hih, sinko, vode iza gore (sc, htjela). N. 
pj. Ill, 553. Tko hoce, moze takoder misHti, da u ovim primje- 
rima nije izostavljen particij), nego pridjev „rad", n. pr. Bi li, 
majko, kakvijeh ponuda (sc. rada). 

Drugoj grupi pripadaju primjeri, u kojima se dini da je izosta- 
Ijen particip glagola „biti", n. pr. Cemu hi rpa zita, kad se ne bi 
jela? N. posl. Dan. Danicic i misli, da je doista izostavljen pai^ 
ticip glagola „biti". On dakle navedeni primjer shvata ovako: 
Cemu bi rpa zita (sc. bila), kad se ne bi jela? Akad. rj. I, 365b 
do 366a. Drukdije misli g. Zima, koji za takove primjere kaze, 
da se u njima aorist glagola „biti" nalazi u znadenju kondicionala. 
Sintakt. razl. 269 - 70. Ni ja se ne mogu sloziti s Danidicem, nego 



Digiti 



ized by Google 



KONDICIONAL U HRVATSKOM JBZIKU. 191 

mislim, da u takovim primjerima nije ni§ta izostavljeno. A za po- 

tvrdu svoma miSljenju navodim ove momente: 1) Za primjere prve 

grupe redeno je, da u njima sam aorist glagola „biti" bez parti- 

cipa ne daje pravoga smisla. U ovim pak primjerima smisao ni 

najmanje ne iSte, da bi se uz aorist „bih" razumio particip ;,bio". 

Valja na ime na umu drzati, da kondicional glagola „biti" upravo 

ne glasi „bio bih**, nego samo „bih". Od glagola „(po)hvaliti" onaj 

futurski oblik, kojemu je kondicional preterit, glasi „(po)hvalio 

budem" ; s toga kondicional kao preterit toga oblika glasi „(po)- 

hvalio bih". Ali od glagola „biti* onaj futurski oblik, kojemu je 

kondicional preterit t. j. perfektivni prezent glasi „budem" (ne 

„bio budem**); pa s toga kondicional kao preterit toga oblika ne 

moze glasiti drukdije nego ^bih". A Sto ipak kondicional glagola 

»biti" obidno glasi „bio bih", to je postalo prema drugim glago- 

lima, kojima je svima kondicional sastavljen od aorista glagola 

„biti* i participa (n. pr. (po)hvaUo bih), pa je i u kondicionalu 

glagola ^biti" uz »bih" prionuo joS particip (bio bih), da ne bude 

razlike izmedu ostalih glagola i glagola „biti". Isti se proces gdje§to 

dogodio kod oblika „budem", te je prema drugim glagolima (n. 

pr. (po)hvalio budem) i uza nj prionuo particip (bio budem). Mi- 

klo8i6 potvrduje oblik „bio budem" iz staroslovenskoga, novoslo- 

venskoga, maloruskoga i ruskoga jezika (Sint. 806 — 807.). Iz toga 

se vidi, da bi oblik „bih" u primjerima, o kojima se radi, sasvim 

lake mogao biti pravi kondicional glagola „biti", ostatak starine, 

koji se 6ini nepravilan samo po tom, Sto ga je ved sasvim istisnuo 

mlafti oblik „bio bih". I ja doista mislim da je tako. U tom me 

utvrduje 2) i to, Sto primjeri, koje Danidid navodi u Akad. rj., 

pokazuju, da je to negda bilo vi«e u obifiaju nego sada, a dolazi 

od XII. vijeka (Dan. u Akad. rj. I, 365b). Ne obazirudi se na 

fraze „rad (radij bih), volij (najvolij) bih", o kojima ie se nize 

govoriti napose, navodi Danidid iz dana§njega jezika osim vec spo- 

menutoga (Cemu bi rpa zita itd.) samo joS jedan primjer: Skodi 

kolo, da skodimo! da hi nama u fias dobar! N. pj. I, 176. Tomu 

dodaje g. Zima u Sint. razl. str. 270. samo joS dva primjera. 

3) Napokon me u mome misljenju utvrduje i to, §to se primjeri 

prve grupe, u kojima je particip doista izostavljen, gotovo.svi na- 

laze u dijalogu, a primjeri ove druge grupe nijesu ni u kakvoj 

Bvezi s dijalogom. Ja dakle mislim, da se primjeri druge grupe 

bitno razlikuju od onih prve grupe, te ne valja misliti, da bi u 

njima bio izostavljen particip glagola „biti". 



Digiti 



ized by Google 



192 DR. A. MUS1<^, 

23. Meclu |)rinijerima druge grupe pripada osobito mjesto pri- 
mjerima s rad (radij) bih, volij (najroUj) hih ve6 po torn, Sto je 
njih najvise. Na njih mi se dakle valja osvrnuti napose. Ali prije 
toga treba da izlozim materijal, Sto ga imam u ruci (isp. i Zi- 
mine iSint. razlike str. 21 — 28.). 

A. Pridjev rad (radij) i prislov rado upotrebljavaju se u na- 
rodnim umotvorinama ovako: 

I. rad f rado) s glagolom : 

1) u indikativu: Ko rad igra, lako mu se svira. N. posl. — 
Ko rad la:e, rad i krade. ib. — Ko pita, rad ne daje. ib. — 
Druzbina ga rado poslu^ala. N. pj. II. 16. — Ono su ijudi Bogu 
po volji; svakoga rado docekaju i ugoste. N. prip. 90. 

2) u kondicionalu : Rad bi se junak zeniti, bi V mog'o Jelu 
videti? rad hi je junak prosio. N. pj. I, 591. — I rado In tebe 
zetom gvala, al' sam Maru drugom namenila. Ill, 501. — Coek 
mu odgovori: Ja bih ti je rado dao^ ali sam je obrekao Brku. 
N. prip. 4. 

II. rad (radij) sam: 

1) s glagolom: 

a) u infinitivu: AV govori Gojkovica mlada: Ja sam rada tebe 
})0slu$ati, no mi ludo 6edo nekupato, a bijelo platno neisprato. N. 
pj. II, 121. — Dogat mi je boja po^eljeo, moja desna zasilila ruka, 
rada se je s Turcima igrati, IV, 230. — Ali mu re6e da se ne 
§ali nego od svega gvozda dobar buzdovan da skuje, ako nije rad 
prodi kao i onaj prije ato ga je kovao. N. prip. d. — Gospodo 
devojko! ako si rada znati, porani pobolje pa de5 videti. N. prip. 
205. — Nigda ti se poturCiti ne du, no sam radij iggubiti glavu. 
N. pj. II, 014. — liadij sam biti jednu godinu vo nego detiri 
krava. N. posl. 

b) u indikativu prezenta s „da" : Bako, znas li Sta je? Ja znam 
da si i ti rada da se oprosti^ te napasti. N. prip. 44. — Mati 
ako je najgora opet je rada da joj kdi bude dobra. N. posl. — 
Nijesam rad ni da ga u vre6i kroz moju ku<Su pronesu (rede se 
za rdava doeka). ib. — Sto nijesi rad da ti drugi Ijudi cine, ne 
6ini ni ti nikome, a sto ieliS da tebi drugi Ijudi dine, dini i ti 
svakome. ib. 

2) bez gla^ola : Svaka majka rada je porodu, N. pj. II, 59. — 
Onaj mi je brat, koji mi je dobru rad. N. posl. — Ja sam to rod, 
nisam nikad 6uo ; a i moja zena joS vise je rada. N. pr. 64. — Ra- 
dija sam bez jednoga sina, no bez moje ruke u ramena. N. pj. I, 



Digiti 



ized by Google 



ICONDTCIONAL U MRVATSKOM JEZIKIJ. 193 

200. — Badija sam bez tele jednoga, no da tako pod aramotu 
ziviS. IV, 118. 

III. rad (radij) bih: 

1) s glagolom: 

a) u infiniticu: Rad bi se junak icniti, bi i' mogo Jelu videtiV 
rad bi je junak prosio. N. pj. I, 591. -- U men' ima i mladi 
vojvoda, koji bi ae radi poigrati, svome kralju obraz osvetlati. II, 
482. — Bi li rcida, lijepa devojko ! bi li rada videV tvoju majku ? 

— Ja bih rada, mila moja strina! rada ridef ostaralu majku. N. 
pj. here. 57. — Hadi bismo putorati i Dunavo prebroditi. N. pj. 
here. 234. — Brada otrfie brze bolje k ocu i kazu mu fita je bilo, 
i reku da hi oni radi svoju sestru potraSiti. N. prip. 7. — Bad 
hill u tebe sluiiii, N. prip. 23. — Brate, sad ce do6i Ijutit zmaj 
ognjeviti, sve vatra iz njega sipa, rada bih te zaJdoniti da te ona 
sila ne opali, hodi sakrij se. N. prip. 29. — Badi bismo dobre 
JcazaV glase, ne mozemo, ve6 kakono jeste. N. pj. IV, 1G6. (isp. 
IV, 205., 503. N. pj. here. 58). — Badi hi ti dobro Jcaeiiati, 
aF smo slabo dobra i videli. Ill, 563. (isp. IV, 843). — Badij 
bismo glave izgubiti no nevjeru njima u^initi ali njima i§ta nauditi. 
IV, LO. — Bih mu radij odasjeci glavu, da osvetim sirotinju raju, 
nego dobit' za zivota blago. IV, 52. — Badij bih je poljubiti ved 
na Bosni vezir biti. N. pj here. 235. — Badij bih te ubiti no se 
posvetiti. N. posl. 

b) u indikativu prezenta s „da" ; Bi li rada, da ti koji dode? 

— Ja bih rada, da mi oba dodu. N. pj. here. 118. — Ja znam 
da si i ti rada da se oprostiS te napasti. — moj sinko, kako 
ne bih (so. rada, da se oprostim). N. prip. 45. — Kad je koza 
gubava, rada bi svako da je gubav. N. posl. 

2) bez glagola : Sderce ! da ti Bog da svaku dobru sredu i svako 
dobro, kako bih i sam sebe rad! N. pj. I, XL 

IV. rad bih bio s glagolom u infinitivu : Da me hoces u svatove 
zvati! Dobra dora u podrumu ranim tri godine dana bijelijeh, rad 
bih bi f ogledati dora, ogledati na tvojqj kosiji, more li mi uzimat' 
koSije. N. pj. Ill, 231. 

Napose navodim primjere, u kojima je uz rad (najradij) bih 
izostavljen glag<J (u participu ili u inlinitivu) : Bada bi sam u 
poode majki! (sc. iSla ili idi). N. pj. I, 211. — Carev sin kad ih 
opazi, pristupi k njima i upita ih, bi li se udale i za koga bi koja 
najradija (sc. udala se). N. prip. 229. 

K. J. A. CXXVJl. 13 

Digitized by VjOOQIC 



194 DR. A. MU81(^, 

B. Glagol voljeti i pridjev volij (najvolij) upotrebljavaju se u 
narodnim umotvorinama ovako: 

I. volim: 

1) s glagolom: 

a) u infinitivu: Volim s mudrim plaJcati nego s ludim pjevati. 
N. posl. — Volim u dobra sluSiti no u rdava zapovijedati. ib. 

b) u indikativu prezenta s „da" : Volim da mi zavide nego da 
me zale. N. posl. 

2) hez glagola : Volim danas pec^enu ^evu nego sjutra kokoS. N. 
posl. — Voli svoje zlo nego tucle dobro (Kad je ko vrlo za- 
vidljiv). ib. 

II. volio (najvolio) hih: 

1) s glagolom: 

a) u infinitivu : Voleo h' je poljiibiti, nego s carem ve^erati. N. 
pj. I, 341. — Voljela hih s'jedu kosu plesti u Prizrenu, naSoj ca- 
revini, no ja podi ii Prilipa grada, Markova se nazivati Ijuba. II, 
238. — Volio b' se s njimc (idesiti, neg' carevo blago zadobiti. 
IV, 227. (isp. IV, 234.) — Voljela hih mladu rohovati nego starcu 
na fiilti sideti. N. pj. here. 116. — Volio hih pilicima vodu sje- 
cati (nego to raditi). N. posl. — U ovom je primjeru infinitiv izosta- 
vljen: Ka2i bratu, za kog' volis poci. — Ja 6' voljela (so. poci) 
za mlada junaka, makar nigde niSta ne imao, neg' za stara, makar 
bogatoga. N. pj. Ill, 545. 

b) u indikativu s „da" : Ne mogu se s njima iidesiti, a da mi 
se s njima udesiti, volio hi neg' cnrevo blago. N. pj. IV, 179. — 
Svi dilberi! mog' dilbera nema! Ar boluje ali jasikuje? Voljela 
hih, da dilber holuje^ no da s dnigom curom jaSikuje. N. pj. here. 
117. — Volela hi da se Dunavka (vodenica) otkinula (Vele prelje 
kad im se zica prekine). N. posl. — Gospo moja, carice Milice! 
koga hi ti brata najvoljela da V ostavim u bijelii dvoru? N. pj, 
II, 289. 

2) hez glagola: Ako da Bog te je nadete, to hi voleo nego sve 
carstvo svoje N. prip. 236. — Ja hi hurmu najvoljela, N. pj. I, 
327. (isp. I, 326.) — To hi sada, brac^o, najvoljeo. IV, 179. (isp. 
IV, 478.) — Kazi pravo, tako bila zdravo! od naa triju kom hi 
najvolila? I, 443. 

III. volij sam: 
1) 8 glagolom: 

a) u infinitivu • Voliji Sam muftki umrijeti no veliki zulum pod- 
nositi. N. pj. IV, 495. 



Digiti 



ized by Google 



KONDICIONAL U HRVATSKOM JRZIKU. 195 

b) u indikativu prezenta s „da": Volij sam da mi gaziS po 
grobu no po trbuhu (Volim poginuti branedi se, nego da me ziva 
mudid). N. posl. — Volij sam da mi moja zemija krv popije nego 
tuda (Volim poginuti branedi svoju kudu i bastinu nego je osta- 
viti). ib. 

2) beg glagola: Volij sam brata za krvnika no tudina za go- 
spodara. N. posL (Vuk dodaje „imati" ; po torn bi ovaj primjer 
pripadao pod III, 1, a; ali isp. Danididevu Sintaksu str. 404.). 

IV. volij (najvolij) bih: 

1) s glcLgolom: 

a) u infinitivu : Volij bih je poljiibiti nego carstvo zadobiti. N. 
pj here. 235. — Ja bih volij ndariti na deset zivih nego li na 
jednoga mrtvog. N. prip. 172. 

b) u indikativu preeenta s „da" : Ja bih mlada sade najvolija, 
da ja imam derdan od dukata. N. pj. I, 318. 

2) bejs glagola : Ja bih derdan najvolija, N. pj. I, 329. (isp. N. 
pj. here. 272. i 283.) 

24. „Rad" se dakle upotrebljava kao potpunbeni predikat ili 
kao adverb uz verbum finitum (I.) ili kao pravi predikat s infini- 
tivom ili s redenicom sa „da" ili bez glagola s nominalnim objektom 
(II, III, IV.). U jednom i drugom sludaju moze uz ,,rad" dolaziti 
kondicional. Ali je prema naravi jednoga i drugoga sludaja bitna 
razlika izmedu jednoga i drugoga kondicionala. U frazi ^rad (rado) 
bih hvalio** (I, 2.) — „hvalio bih" je kondicional glagola „hvaliti", 
a .,rad" mu je potpunbeni predikat; a u frazi „rad bih hvaliti" 
(III, 1, a) — „rad bih" je kondicional, a infinitiv mu je dodatak. 
U indikativu glasila bi prva fraza: „rad (rado) hvalim" (I, 1.), a 
druga : „rad sam hvaliti" (II, 1, a). U drugom sludaju imamo u 
„bih" onaj isti pravi i stari kondicional glagola „biti", koji smo 
ve<5 naprijed nasli u nekoliko primjera i koji se osobito lako mogao 
uduvati u tako postojanoj frazi, kao 5to je „rad bih". Ipak je ved 
i ovamo podeo prodirati mladi analogijom postali kondicional gla- 
gola „biti" : „bio bih", kao Sto dokazuje primjer, koji je naveden 
pod IV. (rad bih bio ogledati dora). ViSe takovih primjera navodi 
g. Zima na str. 25. 

A kako valja razumjeti kondicional uz „rad V" Uzmimo najprije 
jedan primjer prvoga sludaja (I, 2). Na pitanje Mededovidevo, 
hode li mu dati svoju kder za zenu, odgovara onaj, kogaje pitao: 
„Ja bih ti je rado dao, ali sam je obrekao Brku*' (N. prip. 4.) 
Po onom, Sto je redeno u § 10., kondicional se u ovom primjeru 



Digiti 



ized by Google 



196 



DR. A. MUSI(^ 



sasvim lako razumije. Da 6ovjek, koga Mededovic pita, govori u 
vrijerae, kad joS nije bilo izvjesno, hoco li on svoju kder obredi 
Brku, kazao bi : J a 6u ti je rado dati (* budem dao), ako je ne 
obrec^em Brku. Ali po5to je vrijeme neizvjesnosti proSlo, kao 5to 
pokazuje re(!feTiica : ali sam je obrekao Brku — raoze se to, da je 
radnja glagola „dati" za vrijeme neizvjesnosti bila buduca, izreci 
samo pretcritom onoga oblika, kojim bi se za, vrijeme neizvjes- 
nosti kazivala kao bududa t. j. preteritom oblika „dao budem" : 
dao bib. Tako „rado budem dao" prelazi u „rado bih dao". A da 
mjesto adversativne stoji uvjetna redenica, ona bi sada glasila : da 
je nijesam obrekao Brku (ja bih ti je rado dao, da je nijesam 
obrekao Brku). Razlika izmedu „rado dodekaju" (N. prip. 90; isp. 
I, 1.) i ^rado bih dao" nalazi se u tome, ^to vrsenje radnje gla- 
gola „do(!fekati" nije stalo ni do kakva uvjeta, koji se ne bi i8j)unio, 
dok je vrscnje radnje glagola „dati" stalo do nekoga uvjeta, za 
koji se osobitom adversativnom recl^enicom kazuje, da se nije ispunio. 
Do nekoga uvjeta, koji se nije ispunio, ili za koji se bar dvoji, 
da (5e se ispuniti, stala je radnja onoga glagola, koji je u kondi- 
cionalu, i onda, kad taj uvjet nije naznai^en nikako ili bar nije 
naznaCen kao uvjet (respective kao smetnja) Tako u primjeru (I, 
2.): Rad bi se junak zeniti, bi 1' mog'o Jelu videti? rad hi je 
junak prosio (N. pj. I, 591.) — vrSenjc radnje glagola ^prositi"* stalo 
je do toga, hoce li onaj, tko govori. moci .lelu vidjeti, te kondi- 
cional stoji s toga, Mo on dvoji, da do je moci vidjeti, ali da je 
vrSenje radnje glagola „vidjcti" uvjet vrsenju radnje glagola „pro- 
siti", nije naznafieno nic^im, jer se iz interogativne recenice: bi V 
mog'o Jelu videti? — razumije samo po sebi. 

Isto vrijedi za primjere, koji su navedeni pod III. i IV. U pri- 
mjeru (III, 1, a): liadi hismo dobre kazaV glase, ne mozemo, vec 
kakono jeste (N. pj. IV, 160.) — upotrebljen je kondicional s toga, 
sto se ono, do 6ega je stalo vrSenje kondicionalne radnje, nije ispu- 
nilo, kao sto se razbira iz adversativne refienice: ne mozemo. Da 
gavrani govore u vrijeme, kad joJ nije bilo izvjesno, hode li modi 
kazati dobre glase, kazali bi: Radi cemo biti (* budemo) kazati 
dobre glase, ako mogbudemo. A sada, kad je postalo izvjesno, da 
ne mogu kazati dobrih glasa, valja da se : radi cemo biti (* bu- 
demo) kazati — okrene n: radi bismo kazati. A da mjesto adver- 
sativne recenice stoji uvjetna, ona bi sada glasila : da mozemo (radi 
bismo kazati dobre glase, da mozemo). 



Digiti 



ized by Google 



KONDICIONAL U IIUVATSKOM JKZIKU. 197 

Aii ostaje ju5 jedno pitanje. Recenicom : ako mogbademo — ne 
kazuje se uvjet vrsenju radnje izraza „radu biti^, nego glagola 
jjkazati**. Take se i refienicom: ne nn)zenio — ne kazuje smetnja 
vrsenju radnje izraza „radu biti", nego glagola ^kazati". Sto ga- 
vrani ne mogu kazati dobrih glasa, tu ih prijedi, te ih ne kazu, 
all ih ne prijeei, da ne bi bill radi kazati ih. Po torn bi dovjek 
ucekivao, da ce u kondicionalu biti glagol „kazati", a ne izraz 
,radu biti". Pita se dakle, kako to, da je u kondicionalu izraz 
«radu biti"*, a ne glagol „kazati". To doiazi odatle, Sto giagol 
^kazati' visi o izrazu „radu biti", te valja da ostaje u intinitivu, 
a modalnost se radnje njegove ne moze pokazati nikako drukdije 
nego na izrazu „radu biti". Tako kondicional izraza „radu biti" 
zastupa kondicional glagoia „kazati". Istu pojavu nalazimo i kod 
drugih glagoia i izraza, koji se slazu s inlinitivom. Tako n. pr. 
kod glagoia ^moei''. Ako Kraljevic Marko kaze: Mog^o />' platiV 
sve Kosovo ravno. kamo V ne bi za se svadbarinu? (N- pj. II, 
420-), osniva se kondicional na torn, 5to govornik dvoji, da de se 
ispaniti ono, do dega je stalo vrsenje radnje glagoia „platiti". Su- 
ponirati valja : Moci cu (* mogao budem) platiti sve Kosovo ravno^ 
ako se bude prodavalo. Ali buduci da dvoji, da de se Kosovo pro- 
dav^ati, futurska se redenica okrecc u kondicionalnu : mogao bih 
platiti sve Kosovo. U kondicional je dosao giagol „modi", ali bi 
upravo valjalo, da bude dosao giagol ^platiti", jer u tome, sto se 
dvoji, da de se Kosovo prodavati, nije smetnja vrJenju glagoia 
,modi", nego glagoia ^platiti". Kraljevid Marko moie platiti sve 
Ko8i»vt), ako se i ne prodaje, dok se radnja glagoia „ platiti" ne 
moze vrsiti, ako se Kosovo ne prodaje. Ali giagol „ platiti" visi o 
glagolu „modi", te valja da ostaje u intinitivu. A kondicional njegov 
zastupa kondicional glagoia „modi". I u onoj suponiranoj redenici: 
Modi du platiti sve Kosovo ravno, ako se bude prodavalo - za- 
stupa futur glagoia ^modi" zapravo futur glagoia „platiti", kao sto 
u suponiranoj redenici: Radi demo biti kazati dobre glase, ako 
mogbudemo — futur izraza „radu biti" zastupa zapravo futur gla- 
goia „kazati". Isporedi jos : Ne dam vasu sestru poharciti, bez vas 
bih je mogao stopiti, N. pj. II, 288. — Ja hih stio progoioriV rijed, 
kad bi ste me, brado, poslusali. II, 545. - Car se u dudu nade 
5ta ce kako li de: htio hi se ^eniti^ a devojke nema, htio bi kletvu 
prestupiti^ ali se ne smije od straha da ga ne postigne. Nar. 
prip. 114. 



Digiti 



ized by Google 



198 DR. A. MUSKij 

Sada se lako razumije kondicional i u onim re^enicama s „rad 
bih", uz koje nema adversativne refienice, n. pr. (Ill, 1, a): Brada 
otrde brze bolje k ocu i kaza mu sta je bilo, i reku da hi oni 
radi svoju sestru potraiiti. Otac im dopusti da idu da je traze. 
N. prip. 7. Suponirati valja: oni 6e biti (* budn) radi svoju sestru 
potraziti, ako im otac dopusti. Ali bududi da dvoje, da 6e im otac 
dopustiti, futurska se redenica okrede u kondicionalnu, a uvjetoa 
8 „ako" okrenula bi se u uvjetnu sa „da" (oni bi radi svoju sestru 
potraziti, da im otac dopusti). Ovdje nije ni uvjetnom ni adversa- 
tivnom redenicom naznadeno, do dega je stale vrSenje kondicionalne 
radnje, nego se samo nagovjeSduje iz onoga, §to se dalje pripovi- 
jeda. Ali desto nema ni toga, jer se razumije samo sobom, n. pr. 
(Ill, 1, a): Badij bih je poljubiti ved na Bosni vezir biti (Nar. 
pj. here. 235.). Ovdje mislim da valja suponirati: radij du biti 
(* budem) poljubiti je ved na Bosni vezir biti, ako mi se da na 
volju. Ali bududi da govornik dvoji, da de mu se to dati na volju, 
okrede se futur u kondicional, a uvjetna redenica s ^ako" okrenula 
bi se u uvjetnu sa „da" (radij bih je poljubiti ved na Bosni vezir 
biti, da mi se da na volju), ali se to izostavlja, jer se razumije 
samo sobom. 

Isto vrijedi za primjere, u kojima o izrazu „rad bih" visi indi- 
kativna redenica s „da", n. pr. (Ill, 1, b): Bi li rada, da ti koji 
dode? — Ja hih rada, da mi oba dodu. N. pj. here. 118. Supo- 
nirati valja: ja du biti (* budem) rada, da mi oba dodu, ako to 
bude do moje volje. Ali djevojka dvoji, da de to biti do njezine 
volje, pa s toga mjesto futura upotrebljava kondicional, a mjesto 
uvjetne redenice s „ako** upotrebila bi uvjetnu sa „da" (ja bih 
rada, da mi oba dodu, da je do moje volje). 

Svagda, kad se izraz „radu biti" nalazi u kondicionalu, misli se 
na nekakav uvjet, za koji se zna, da se nije ispunio, ili se dvoji, 
da de se ispuniti, t. j. misli se na nekakvu smetnju. A kad se 
izraz „radu biti" nahodi u indikativu, ne misli se ni na kaki uvjet, 
koji se ne bi ispunio t. j. ni na kakvu smetnju. Ako MiloS kaze 
(II, 1, a): Dogat mi je boja pozeljeo, moja desna zasilila ruka, 
rada se je s Turcima igrati (N. pj. IV, 230), on ne misli ni na 
kakvu zapreku ; inade bi kazao: rada bi se igrati. Ili ako JakSid 
Sdepan kaze (II, I, a): Nigda ti se poturditi ne du, no saw radij 
ijggubiti glavu (N. pj. IL 614.), on i ne misli na to, hode li mu 
se istom dati na volju da se puturdi ili da izgubi glavu, jer mu 



Digiti 



ized by Google 



KONDICIONAL U HKVAT8K0M JEZIKU. 199 

je to de facto ved dano na volju, pa je radij izgubiti glavu nego li 
poturditi se. 

Od primjera, o kojima se doslije govorilo, ne razlikuje se bitno 
ni onaj jedini primjer, u kojem se „rad bib" nalazi boz glagola 
(III. 2.) U reC'cnici (II, 2.): Svaka majka riuia je porodu (N. pj. 
II, 59.) kaze se „rada je" s toga, ^to se ne misli ni na kakav 
uvjet, koji se ne bi ispunio, dok se u re^^enici (III. 2.): Scerce! 
da ti Bog da svaku dobru srecu i svako dobro, kako bih i sam 
sebe rcui! (N. pj. I, IX) kaze „rad bih" s toga, sto se misli na 
nekakav uvjet, koji se nije ispunio, a mogao bi se kazati rede- 
nicom: da se o meni radi (dakle: . . . kako bih i sam sebi rad, 
da se o meni radi). Suponirati valja : . . . kako cu biti (* budera) 
i sam sebi rad, ako se bude o meni radilo. AH sada se ne ne radi 
o onom, tko govori, nego o njegovoj kderi, ono je dakle vrijeme, 
u kojc se moglo kazati : . . . kako cu biti i sam sebi rad — sada 
proSlo, pa s toga se futur okrede u kondicional. 

Sto se tide glagola „voljeti" i pridjeva „volij", i glagol ;,voljeti" 
i pridjev „volij" kao predikat s kopulom upolrobljava se s gla- 
golom u infinitivu ili u indikativu sa „da" ili bez glagola. I glagol 
„voljeti** i kopula uz pridjev „volij" moze se nalaziti u kondicio- 
nalu. U tom sludaju glagol ^voljeti" moze imati oblik ^najvoljeti" 
(„najvolio bih"), a pridjev nVolij" moze se nalaziti u obliku „naj- 
volij". Tomu je uzrok u komparativnom znadenju glagola „voljeti" 
i pridjeva „volij". Kopula uz pridjev „voIij (najvolij)^ dolazi svagda 
u starijem kondicionalnom obliku „bih" (nigda „bio bih"). Xi uz 
kondicional glagola „voljeti" ni uz kondicional izraza „volij sam" 
nije nigda ni uvjetnom ni adversativnom redenicom naznadeno, do 
dega je stalo vrSenje radnjc onoga glagola, koji visi o glagolu 
„voljeti" ili o izrazu „volij sam". Ali raislim, da bi se svagdje 
moglo izredi redenic<jm: da mi (ti, mu itd.) se da na volju — , 
koja se lako moze razumjeti sama sobom, pa s toga se izostavlja. 
Tomu, Sto je u kondicionalu glagol „voljeti" ili izraz „volij sam", 
a ne glagol, koji o njemu visi, isti je uzrok, koji je spomenut na- 
prijed kod „rad bih". Preostaje jos, da analiziram po koji primjer 
onih kategorija, koje su u svezi s ovom raspravom. 

U primjeru (II, 1, a): Voleo V je poljuhiti^ nego s carem vc- 
derati (N. pj. I, 341.) — momak upotrebljava kondicional s toga, 
Sto misli na neki uvjet, za koji dvoji, da ce se ispuniti. Suponirati 
valja: Voljet cu (* volio budem) poljubiti je, nego s carem vede- 
rati, ako mi se dii na volju. Al\ buduci da momak dvoji, da de 



Digiti 



ized by Google 



200 UR. A. MU8I<^, 

mu se to dati na volju, okre<5e se futur u kondicional, a uvjetna 
re^enica s „ako" okrenula bi se u uvjetnu sa „da" (volio bih je 
poljubiti, nego s carem vecerati, da mi se da na volju), ali se iz- 
ostavija, ier se razumije sama sobom. A tko kaze (I, 1, a) : Volim 
s mudrim plakati nego s ludim pjevati (N. posl.), on ne misli ni 
na kaki uvjet, koji se nc bi ispunio. Njemu je de facto vec dano 
na volju, da s mudrim plade ili s ludim pjeva, pa voli prvo nego 
drugo. 

Ista je razlika izmedu ova dv a primjera, koji ee od preda^njih 
razlikuju samo po torn, hto mjesto infinitiva dolazi indikativna re- 
denica sa „da" : Voljcla bih^ da dilber boluje, no da s dmgom 
curom jafcikuje (N. pj. here. 117.; isp. naprijcd II, 1, b.) — Volim 
da mi eavide nego da me zale (N. posl.; isp. naprijed I, 1, b.). 

Istu razliku izmedu kondicionala i indikativa glagola „voljeti" 
nalazimo i onda, kad uza nj nema glagola, nego nominalni objekt 
(I, 2; II, 2.). Tako djevojka, koja kaze (II, 2.): Ja it burmu «aj- 
voljela (N. pj. I, 327.) — dvoji, da de dodi do toga, da bi birala, 
&to najvoli. A tko kaze (I, 2.): Volim danas pe^enu Sevu nego 
FJutra kckus (N. posl.), on se de facto vec nalazi ii oncm za dje- 
vojku (u prcdafcnjtm primjeru) joS problematidnom polozaju. Pitati 
se samo moze, kako da djevojka ijpotrebljava kondicional, gdje 
ipak ve6 sada, ako joS i nije doSlo do toga, da bi birala, sto naj- 
voli, bez sumnje de facto najvoli burmu. To dolazi odatle, sto se 
ni na 5emu drugome do li na glagolu ^jvoljeti* ne moze pokazati, 
da izjava njezina vrijedi istom za slu6aj, da dode do toga, da bira, 
sto najvoli. I u onom, Sto valja suponirati (ja <Su najvoljeti [* budem 
najvoljela] burmu, ako dode do toga, da biram, Sto naj volim), upo- 
trebila bi futur, ne s toga, kao da ve6 onda, kad govori, ne bi 
najvoljela burmu, nego s toga, da pokaze, da izjava njezina vri- 
jedi za neku zgodu, koja je joS u buducnosti. A buduci da dvoji, 
da ce ta zgoda doci, futur se okrece u kondicional, a uvjetna re- 
6enica s ^ako** okrenula bi se u uvjetnu sa „da" (ja bih burmu 
najvoljela, da dode do toga, da biram, Sto najvolim), ali se izostavlja, 
er se razumije sama sobom. Ovaj je dakle sluCaj u bitnosti isto- 
vetan s onira, o kojem se govorilo naprijed na str. 197. 

Od primjera, u kojima je u kondieionalu glagol „voljeti", razli- 
kuju se primjeri, u kojima je u kondieionalu izraz „volij sam", 
samo toliko, koliko se razlikuju izrazi, koji su u kondieionalu, inade 
sve ono, Sto je kazano za primjerc, u kojima je u kondieionalu 
glagol „voljeti", vrijedi i za primjere, u kojima je u kondieionalu 



Digiti 



ized by Google 



KOMDICIONAL U 11KVAT8KOM JKZIKU. 201 

izraz „voiij sam". Isporedi dakle s onim, btu je naprijed kazano 
za kondicional glap^ola „voljeti", izmtdu ostalih ove priiiijere : Volij 
bih je poljiibiti nep) carstvo zadobiti. N. pj. here. 235. (isp. na- 
prijed IV, 1, a.) AH: Voliji nam muski umrijeti no veliki zulum 
podnositi. N. pj. IV, 495. (isp. naprijed III, 1, a;. — Ja bih derdan 
naji'olija. N. pj. I. 329. (isp. naprijed IV, 2.). Ali: Volij sam 
brata za krvnika no tudina za |J!:ospodara. N. posl. (isp. naprijed 
111, 2). 

Isp. jo8 Zimu, Sint. razl. str. 270 — 71. 

25. Tako znacenje i upotrtbljavanje kondicionala u p:lavnim re- 
Senicama doknzuje jasno, da je kondicional doista preterit (aorist) 
kompozicije „(po)hvalio budem", ki ja je i)pet jcdnaka perfektiv- 
nomu prezentu. Isto dokaziije znacenje i iipotrebljavanje kondicio- 
nala u podloznim rc^'enicama, ali faj dokaz moram ostaviti za drugu 
zgodu, jer je ova rasprava i onako naras'a veca nep) sto isam isprva 
mislio. I o onim podloznim reiJenicama, koje pripadaju glavnim re- 
cenicama s kondicionaloni, ako u njima i ne dolazi kondicional, 
kao sto su n. pr. indikativne uvjetne recenice s „da", valjat ee 
drugi put povorili op^irnije. Ovdje bih btio spomenuti eamo joS 
neke analogije iz hrvatskogra i druj^ib jezika, koje ce p(>kazati, da 
i osim kondicionala preterit futura dobiva onakovo isto modaino 
zvadenje, kakvo ima alavenski kondicional. 

Iz hrvatskoga jezika idii ovamo tri pojave. Jedna je ta, da se 
prosti aorist upotrebljava posve onako, kao i kondicional. Prinij(»re 
navodi g. Zima u Sint. razl. str. 288.; n. pr. Da ne bi prednjib 
zuba, ode preko devet brda (Kaze se kad ko sto zausti da rede, 
pa se premisli i ocuti, i ovde znadi da bi rijeii otisla preko devet 
brda; a (u sali) i kad ko posrne ili padne na usta). N. posl. — 
Prodere potok na herovu kudu, i da nijo odmah skocfio s niotikom te 
odvmuo potok, zanese mu voda kucu. N. prip. Vr(5. 85. — Da ne 
bjese blizu moja majka, crce moje dedo od studeni. N. pj. Hist. 
56. — Isp. Ak. rj. II, 19Gb; 198b, gdje se navode jos drugi pri- 
mjeri, n. pr. Odoh zedan kod moje tazbine, da mi ne bi moje 
zaru<!Dice. Pjev. ern. 216b. — Ne prottoh se barjaktar-devojke, da 
biste me svi odustanuli. X. pj. I, 420. — No Ijubih ti pnsa medu 
odi, da bih znao da bih poginuo. Ill, 467. Isp. Mikl. Sint. str. 788, 
4. Re<5eno je u § 15., da se, kad bi trebalo u preterit metnuti pre- 
zent « znadenju futura, jasnoci^ radi mjesto njega u preterit mece 
kompozicija j,(po)hvalio budcm". S t(»ga se kao preterit futura 
upotrebljava kondicional. Spomenuti primjeri pokazuju, da se ipak 



Digiti 



ized by Google 



202 DR. A. MU81<^, 

kadSto u preterit mede i prosti prezent. Aorist je u njima preterit 
prezenta u zna^enju futura. Suponira se n. pr. kod prvoga nave- 
(tenoga primjcra: Ako ne bude prednjih zuba, otide (prez. u fut. 
znad. = otici de) preko devet brda. Ali buduci da se uvjet nije 
ispunio t. j. da su prednji zubi bill, prezent pro future „otide" 
okrede se u preterit „ode". A prema onomu, kako se obi^no go- 
vori, imala bi se u preterit okrenuti zamjena prezenta pro futuro 
„otide" t. j. „* oti&lo bude", dakle mjesto „odc" imalo bi se ka- 
zati „.oti5lo bi (bilo)". 

Druga je pojava iz hrvatskoga jezika, koja ide ovamo, ta, da 
se preterit obidnoga futura n. pr. „(po)hvaliti Scab" (preterit od 
„(po)hvalit du") upotrebljava u znadenju onoga kondicionala, kojim 
so kazuje radnia, kojoj je vrijeme vrSenja vec proSlo ; n. pr. : 

Doista ga preskociti ScaSe ; 
Ar ne dade Sarac od mejdana. 

N. pj. II, 399. 

Suponira se : Doista de ga preskoditi, ako da Sarac od mejdana. 
Ali bududi da se uvjet nije ispunio, „preskodit de" okrede se u 
„preskoditi sdaSe"* (= preskodio bi [bioj). Tako se, kao Sto je re- 
deno, zamjenjuje onaj kondicional, kojim se kazuje radnja, kojoj 
je vrijeme vrsenja pro&lo. Veoma se rijetko tako zamjenjuje onaj 
kondicional, kojemu se radnja vrsi u bududnosti, n. pr. : 

No mi doved' vranea konja moga, 
E cah si6i u Brda kamcna. 

N. pj. IV, 361. (cf. i IV, 3G3.) 

„cah sidi'' = „sisao bih", a radnja se glagola „sidi" vrsi u bu- 
dudnosti. Petar Boskovid, koji govori ove rijeci, mede futur („sidi 
du") u preterit („dah sidi") samo zato, Sto dvoji, da de mu snaha 
dovesti konja t. j. da de se ispuniti uvjet vrsenju radnje glagola 
„sidi". Osira ovoga meni nije poznat nijedan drugi pouzdan taki 
primjer. Stu se tako zamjenjuje gotovo samo onaj kondicional, 
kojim se kazuje radnja, kojoj je vrijeme vrsenja proSlo, odatle se 
vidi, da jezik osjeda potrebu, da stvori i formainu razliku izmedu 
ovoga kondicionala i onoga, kojim se kazuje radnja, koja se vr^i 
u bududnosti. Jedan nacin, kako jezik tu razliku stvara, nat^li sniii 
naprijed u § 19.; on naime kondicionalu, kojim se kazuje radnja, 
kojoj je vrijeme vrsenja proSlo, dodaje „bio", n. pr. ;.(po)hvalio 
bib bio**. A drugi je nadin taj, da taki kondicional zamjenjuje pre- 



Digiti 



ized by Google 



KONDICIONAL U IIRVATSKOM JEZIKU. 203 

teritom obidnoga futura: „(po)hvaliti §dah". Onaj je prvi nafiin u 
gtokavskom govora rijedak, a ovaj drugi provincijalan, Jer dolazi 
ponajdeSde u onim narodnim pjesmama, koje su u IV. knjizi Vu- 
kovoj. Vedina Stokavaca izmedu jednoga i drugoga kondicionala 
ne (^ini razlike. 

Kako primjeri s ^(po)hvaliti Sdah" jos nigdje nijesu prikupljeni, 
navesti du ja ovdje sve, koliko ih imam. lap. i Akad. rj. 11. 197a, 

III, 670b ; Zima, Sint. razl. str. 289. Spomenuti mi valja jos, da 
se u svima uvjet (resp. smetnja) kazuje osobitom rec^enicom, i to 
ili adversativnom ili uvjetnom sa „da", samo u jednom jedinom 
primjeru ne kazuje se uvjet, i to: 

Fala kume, fala stari svate! 
Qstaviste me u klisuri sama, 
Ca siroma izguhiti glavu, 
U malo me Gr6e ne izede. 

N. pj. Ill, 508. 

Ostale du primjere podijeliti na dvije grupe po tome, da li se u 
njima kazuje smetnja adversativnom re^enicom ili uvjet indika- 
tivnom redenicom sa „da" : 

1. Smetnja se kazuje adversativnom reSenicom : Odista ga Osman 
pustif ScaSe, vrag donese od Tupana Panta. N pj. IV, 2. — Brz 
je Sarac, tUeci mu $caSe, al' poteze Demo topuzinu, pa zaljulja 
pokraj sebe njome jadna Marka medu pleci zive. II, 413. (isp. 
II, 399.) — Doista ga dostignuti $daSe^ al' mu Grujo ni bjezat' 
ne Sdede. Ill, 9. — Odista ga uvatiti dahu, aV se Vuksan vatat' 
ne davafie. IV, 23. — Na sramotu uzimahu blago, i to Srbi opro- 
stiti dahu, Ali Turei viSe jade grade. IV, 152. — Doista ga 
udariti cahu, al' Srbini ne dadoSe Luki. IV, 267. — Odista me 
ubiti hocahu^ a ja sara im tako besjedio. IV, 496. — Xe utece 
niSta do kamena, no utede paSa Ibrahime, a ni on mi uteei ne 
caSe, no Bog ubi jedno popde mlado, unese ga na pleci juna^ke. 

IV, 83. — Tu hocG^e izgubiti glavu, no je popu dobra sreca bila. 
IV, 413. — Doista ga ubiti hoca^e, nego Petru sreca prisko6ila. 
IV, 58. — Hocase se natrag povrnuti, ema Turci kavgu ucinisc, 
II, 607. 

2. Uvjet se kazuje indikativnom recenicom .sa „da'" : Da mi ne bi 
Sarca od mejdana, doista me uvatiti §ca^e. N. pj. II, 220. (isp. 
naprijed na str. 202. primjer iz N. pj. II, 399.) — Da ne bese 
grane vite jele, te mu kalpak sa glave skinula, doista me uvatiti 
eaie. Ill, 36. — Da doraste Mrdaricu Pejo, da doraste, kako ne 



Digiti 



ized by Google 



204 DR. A. MUSl(^, 

duraste, bolji cciie biti na junastvu od junaka Kraljevida Marka. IV, 
36. — A nijedan ute6i ne ca^e, da ih Turske straze opazise. IV. 
GO. — Ma da ste mu zavikali: Na, pope, ruku, hocase $e ska- 
pulati, jer je vazda (teSko mene!) naudio uzimati, a ne davati. 
N. prip. 295. — I Turske mi vjere! da ne doleceSe zene, cadi- 
jahu biti g . . . . a i od mene i od njega. N. prip. 304. 

S ovim hrvatskim primjerima mogu se isporediti oni grdki pri- 
rajeri, u kojima imperfekt glagola yiXXto (ho6u) s infinitivom futura 
zamjenjuje preterit s av, n. pr. : 

ivTto: T.XO-s v)"£tov, x.at 0[j.ry/Xr,Gx; £~o; ti'jSx. Z. 52. 

(0 -^TO-oi. r, aiXx Sr, 'Ayayiavovo; \Tp£l'r5ao 

-J* 0" I T £ <5 {)• a I xa/-6v oiTOv evI afiyapowtv £ a £ X X o v, 

£t [/.vi jjLOt s'j i/^aTTx, O-Ea, -/.aTx aoipav ££t7r£;. v. 384. 

£|;.£X>.£ S<o^£iv fsdaSe dati), (p^tGE'Ti^at e^^eXXov 
(scab poginuti) = i^oy/,t av, ioiXar.v av. 

Treda pojava, sto iz hrvatskoga jezika pripada ovamo, u svezi 
je 8 postanjem futura od inlinitiva i prczenta „budem", n. pr. 
„budem hvaliti". Za taki futur kaze g. Zima (Razl. str. 294.), da 
.,je karakteristicno svojstvo starili spomenika hrvatskoga ill srp- 
skoga jezika, a najpa^e stare fiakavstine i starodubrovadkoga go- 
vora. Vrlo rijctki su prinijeri u novijoj ^akavstini, njeSto <5e6ci na 
jugu u stokavStini, a u kajkavStini ih ne ima". Primjere navode 
Danicic u Akad. rj. I, str. 355b — 358b. i g. Zima u Sint. razl. 
str. 294 — 295. Da navedem samo nekoliko primjera: Trpit hudu 
svake trade za imati raj nebeski. Hekt. 117. — I po torn bude 
prit taj druzba prislavna, vodicu tu ce pit, ka je za nju pripravna. 
Vetr. 2, 145. — Jur sluzit ne budem, ja se Senit budem. Jadke 
371. — U Stokavskom govoru dolazi ova kompozicija samo u 
podloznira redenicama; n. pr.: Ugovori (drug s drugora), kad on bude 
u tazbini lagati, da mu drug polaguje. N. prip. Vr6. 48. S infini- 
tiviina „dati, htjeti, imati, moci, smjeti, znati" sastavlja se „ budem" 
u jednu rije6, n. pr. Ako j' tako poznat' ne mogbiide§^ ti je zovi 
u zelenu bari(5u. N. pj. Ill, 295. (isp. Akad. rj. I, 358b). 

I preterit ovakoga futura upotrebljava se u znadenju kondicio- 
nala. G. Zima, koji navodi primjere za to na str. 305. svojih Sin- 
taktidnih razlika, kaze, da „to biva u dakavstini i u starodubro- 
vadkom govoru. — Rijetki su takvi primjeri u novijoj dakavStini". 



Digiti 



ized by Google 



KONDTCIONAL U HBVAT8K0M JBZIKU. 205 

Navesti &\x samo nekoHko primjera: I to mil ulize u misal, kako 
bi za svoga vrimena opet zemlju, kako je i prvo bila, napraviti. 
Duklj. 13. — K vodi idoh ovdi uprav, da bih pocinuti. M. Drz. 
49. — Nije vidit na sviti sadanjih vremena, tko bi pomliti prija- 
telja Ijubjena. O. Mazibr. 188. — Da bi \e mo6 dostat, volil bi 
neg bel grad. JaSke 147. 

Veoma znamenitu analogiju slavenskomu kondicionalu 6ine indo- 
evropski opiativ i injunktiv^ kojima se pridruzuju grcki modalni 
preterm (s av). Funkcije svih tih oblika mogu se razumjeti samo 
onda, ako se obiici sami shvate kao onaki preteriti, kaki je i sla- 
vcDski kondicional. Ali da bi se sve to pokazalo, valjalo bi o tima 
oblicima raspravljati op&irnije nego 6to dopusta okvir ove rasprave. 
S toga ostavljam \a^ za drugi put. 

Slavenskomu je kondicionalu analogan i star oindij ski kondicional, 
koji postaje od futura onako, kao iraperfekt od prezenta, n. pr. : 
fut. ^dnsyami", kond. ^adiisyam", a zna6enje i upotrebljavanje 
njegovo odgovara posve onomu kondicionalu slavenskomu, kojim 
se kazuje radnja, kojoj je vrijeme vrSenja proSlo. Isp. Whitneyevu 
staroindijsku gramatiku § 940. 941. 950. i Delbrlickovu staroin- 
dijsku sintaksu str. 365. 

Novogrcki jezik ne poznaje viSe optativa ni modalnih preterita 
s av, nego zamjenjuje sve to kondicionalom, koji je upravo pre- 
terit futura. Tako glasi futur imperfektivnoga glagola ^i^ Ypa9o>* 
ili d'ilio Ypa<p£t/ futur perfektivnoga glagola ^ol yp^^w* ili ^sXoi 
Ypa'>J>£t,** a futur eksaktni ^a zy<ii vpiJ/st. Preteriti gotovo svih tih 
futurskih oblika dolaze u kondicionalnoj funkciji: ^a sypacoa^ ili 
Tid'zkx ypa'j/£i (pisao bih), f,d'&'k% ypr^zi (napisao bih), ^a slyjx. ypa'^st 
(napisao bih bio). 

I romanski je kondicional upravo preterit futura. Tako je n. pr. 
u francuskom jeziku futur glagola „aimer" : faimerai postao od 

» Od ^i\i^ tvx. 

* Upravo koiijunktiv prezonta; i pise se kao koiijunktiv: ypi^o), 
ypiy/;;, ypi^'^l <*tc. ; ali u Izgovoru izjoduacio so posvo s indikativoin. 

' Infinitiv prozenta: ypao£t(v). 

* Upravo konjunktiv aorista, ali u izgovoru mu se zavrsoci no raz- 
likuju od zavrsetaka iiidikativa prozonta, s toga so moz(» shvatiti kao 
porfoktivni iiidikativ prezonta (cf. biljosku 2.). 

^ Infinitiv aorista: ypaixt sa zavrsotkom infinitiva prozonta : ypy.'v£'.(v) 
(cf. bilj. 3.). 

* mj. ^Ypx'pov, prema aor. lypx'ix. 



Digiti 



ized by Google 



206 DR. A. MU81(^, 

latinskopi: amare habeo (cf. j'ai = habeo), a kondicional : faime- 
rais od latinskot;a : amare habebam (ef. j'avais ^ habebam). Kon- 
dicional stoji dakle prema futuru, kao latinski ^habebam^ prema 
„habeo" t. j. kao preterit prema prezentu. lap. L. Toblera, Ueber- 
gan^ zwischen Tempus u. Modus (Zeitschrift fllr Volkerpsychologie 
II, 8tr. 29—53,). 

Dodatak. 

8to u § 13. i poslije 6e^ee kazem, da se kompozicija ^hvalio 
budem" (s imperfektivnim glagolom u participu) slaie s perfek- 
tivnim prezentom istoga glagola (n. pr. „pohvalim"), to nije cijela 
istina, kao sto sam se naknadno uvjerio, te hodu ovdje da ispravim. 
Ujedno hocu da razliku izmedu 1. i II. znaCenja kompozicije »(po)- 
hvalio budem" (v. § 7. extr.) ta^nije odredim. 

Kompozicija „fpo)hvalio sam" dolazi ne samo u hrvatskom, nego 
i u drugim slavenskim jezicima u 2 znacenja: 1. u znadenju per- 
fekta, 2. u znadenju imperfekta (ako je glagol imperfektivan) 
ili aorista (ako je glagol perfektivan; isp. Mikl. Sint. 800. U 1. 
zna^enju ova kompozicija znac^i, da je radnja glagolska za sada6- 
njost gotova. Gotova je radnja dakako svagda i prodla za isto 
vrijeme, za koje je gotova. AH kod perfekta se ne misli na 
vrijeme, u koje se radnja vr^i (isp. str. 149). Ako se pak misli 
na vrijeme, u koje se radnja vrSi, kompozicija „(po)hvaHo sam" 
dobiva 2. znadenje t. j. zna^enje onoga vremena, u koje se radnja 
vrfii, dakle proSloga vremena, i to imperfekta (ako je glagol im- 
perfektivan) ili aorista (ako je glagol perfektivan). U torn sludaju 
kopula „(je)sam", koja kod 1. znaCenja pokazuje, da je radnja 
glagolska gotova za sada§njost, gubi to znadenje posve te postaje 
samo znak, da vrSenje radnje glagolske pada u proSlost. 

Prema tomu ima i kompozicija „(po)hvalio budem** 2 znadenja. 
U 1. zna^enju ova kompozicija znaSi, da je radnja glagolska go- 
tova za ono vrijeme, koje se fiksira perfektivnim prezentom „budem". 
O torn se znadenju govori od § 8 — 11. U 2. znac^enju kompozicija 
„(po)hvalio budem" znacSi, da se radnja glagolska vrSi u ono vri- 
jeme, u koje bi joj po 1 znadenju ovc kompozicije vrSenje padalo, 
ne obazirudi se na vrijeme, koje se fiksira perfektivnim prezentom 
„budem". Razlikovati valja viSe sludajeva prema tomu, koje vri- 
jeme moze pokazivati perfektivni prezent „ budem" : 

a) „ Budem" kao perfektivni prezent moze pokazivati neko od- 
redeno vrijeme u budu(5nosti. Po tom kompozicija ^(po)hvalio 



Digiti 



ized by Google 



KONDICIONAL U HRVAT8KOM JEZIKU. 207 

budem" u 1. znadenju znadi, da je radnja glagolska gotova za 
neko odredeno vrijeme u buducnosti. A bududi da je i vrijeme, 
u koje se radnja vrSi, (za ono vrijeme, koje se iiksira perfektivnim 
prezentom „budem", doduSe neko odredeno vrijeme u proSlosti, ali 
za govomika ipak) neko odredeno vrijeme u bududnosti, to u 2. 
znadenju ^itava kompozicija znadi, da se radnja glagolska vrSi u 
neko odredeno vrijeme u bududnosti, a na vrijeme, koje se fiksira 
perfektivnim prezentom „budem", nema se nikakav obzir, „budem" 
je postalo samo znak, da je glagol, koji je u participu, u kompo- 
ziciji s njim dobio takovo znaCenje, te moze znaditi radnju, koja 
se vrSi u neko odredeno vrijeme u bududnosti. Primjere vidi na 
str. 165 — 166. U tom sludaju kompozicija ^pohvalio budem" (s pf. 
glagolom u participu) jednaka je prezentu perfektivnoga glagola u 
znadenju futura ili futuru, ako futur ima osobit oblik (n. pr. „pohvab't 
<Su"), a kompozicija „hvalio budem" (simpf. glagolom u participu) jed- 
naka je prezentu imperfektivnoga glagola u znaCenju futura (n. pr. 
Zarekoh se i zatekoh da ne pijem rujno vino, da ne jasem dobra 
konja. N. pj. here. 251.; isp. Zimine Razlike 252.) ili futuru, ako 
futur ima osobit oblik (n. pr. „hvalit du"). 

b) „ Budem" kao perfektivni prezent raoze pokazivati neko ne- 
odredeno vrijeme u buducnosti (u podlo^nim redenic^ma). Po tom 
kompozicija „(po)hvalio budem" u 1. znadenju znadi, da je radnja 
glagolska gotova za neko neodrefleno vrijeme u bududnosti. A bu- 
dudi da je i vrijeme u koje se radnja vrfii, (za govomika) neko 
neodredeno vrijeme u bududnosti, to u 2. znadenju ditava kompo- 
zicija znadi, da se radnja glagolska vrSi u neko neodredeno vri- 
jeme u bududnosti, a na vrijeme fiksirano perfektivnim prezentom 
^budem" ne misli se, „budem" je samo znak, da je glagol, koji 
je u participu, u kompoziciji s njim dobio takovo znadenje, te mo2e 
znaditi radnju, koja se vrSi u neko neodredeno vrijeme u budud- 
nosti. Primjere vidi u § 8. U tom sludaju kompozicija „pohvalio 
budem** (s pf. glagolom u participu) jednaka je perfektivnomu pre- 
zentu, a kompozicija „hvalio budem'' (s impf. glagolom u participu) 
jednaka je imperfektivnomu prezentu (n. pr. Ja te ne mogu odri- 
jeSHi od grijeha prvo nego pitam vladike. N. prip. 297., isp. g. 
Surmina u Nast. Vjesniku I, p. 183—4.) 

c) „Budem" kao perfektivni prezent moze pokazivati neko vri- 
jeme, koje se ponavlja (u apstraktnim redenicama). Po torn kom- 
pozicija „(po)hvalio budem" u 1. znadenju znadi, daje radnja gla- 
golska gotova za neko vrijeme, koje se ponavlja. A bududi da se 



Digiti 



ized by Google 



208 DR. A, MUSIO, 

ponavlja i vrijeme, u kojo se radnjti vrsi, to u 2 znac^enju 6itava 
korapozicija znadi, tla se radnja glagolska vrSi u neko vrijeme, 
koje se ponavlja, a na vrijeme, koje se Akaira pf. prezentom „bu- 
dem", ne misli se, „budem" je samo znak, da je glagol, koji je 
u participu, u kompozieiji s njim dobio takovo znadenje, te moze 
zna<!^iti radnju, koja se ponavlja. U torn alufiaju kompozicija „(po)- 
hvalio budem" svagda je jednaka perfektivnomu ili imperfektiv- 
nomu prezentu (prema tomu, kako je glagol, koji je u participu, 
perfektivan ili imperfektivan), te je pored njega s^uvi5na, pa s toga 
se to zna<^enje njezino i ne moze potvrditi primjerima, ali ga su- 
ponira iterativni kondicional (isp. § 21. str. 1S6.). 

Suvisna je kom|>ozicija ^.pohvalio budem" (s pf. glagolom u par- 
ticipu) i u znadenju a) u onim jezicima slavenskima i dijalektima 
jezika hrvatskoga, u kojima se perfektivni prezent upotrebljava u 
znacenju futura, ali nije suvisna kompozicija „hvalio budem" 
(a impf. glagolom u particii)u), jer se imperfektivni prezent veoma 
rijetko upotrebljava u znacenju futura. Jedna je i druga kompo- 
zicija u znacenju a) suvisna, * ako futur ima osobit oblik (kao u 
stokavskom dijalektu hrvatskom). U znac^enju b) suvidna je kom- 
pozicija ^pohvalio budem" (s pf. glagolom u participu) svagdje, 
gdje se god u istom znacenju upotrebljava perfektivni prezent, ali 
opet nije suviSna kompozicija ^hvalio budem" (s impf. glagolom u 
participu), jer se imperfektivni prezent veoma rijetko upotrebljava 
u takom znadenju. Samo kad treba perfektivni ili imperfektivni 
prezent metnuti u preterit, uzima se mje^sto njega kompozicija 
„(po)hvalio budem" u znacenju a) ili b) ili c), kad god tojasnoda 
trazi. 

Iz svega se ovoga vidi, da je samo kompozicija „pohvalio budem** 
(s pf glagolom u participu) jednaka perfektivnomu prezentu, a 
kompozicija „hvalio budem" (s impf glagolom u participu) jednaka 
je imperfektivnomu prezentu samo u onoj porabi njegovoj, koja 
odgovara porabi perfektivnoga prezenta t j. u onima sludajevima, 
u kojima se imperfektivni prezent upotrebljava paralelno s per- 
fektivnim prezentom i koji su naprijed navedeni: a) b) c). Perfek- 
tivni prezent „budem", slozen s imperfektivnim glagolom u parti- 
cipu pret. akt. II., ne cSini imperfektivni glagol perfektivnim, nego 
6ini samo to, da se imperfektivni glagol moze upotrebljavati u 
onakim prilikama, u kakvima se sam po sebi mc^ze upotrebljavati 
samo perfektivni glagol (u prezentu). Ili: „budem" 6ini te kom- 
pozicija „hvalio budem" postaje jednaka imperfektivnomu prezentu 



Digiti 



ized by Google 



KONDIGIONAL U HRVATSKOM JEZ1KU. 209 

^hvalim*' u bezvremenskom znadenju, koje sam po sebi ima samo 
perfektivni prezent. 

Napokon mi valja izrijekom spomenuti, da tim, Sto sam ovdje 
kompoziciji „(po)hvalio budem" (2.) znadenje drukdije odredio 
nego li u samoj raspravi, ono sto je u raspravi kazano za postanje 
i znadenje kondicionala, nije alterirano ni najmanje, jer dobila kom- 
pozicija „(po)hvalio budem" svoje (2.) znadenje kako mu drago, 
kondicional jest i ostaje njezin preterit. 



B. J. A. oxxvii. 14 

Digitized by LjOOQlC 



Wundtov metafizicki sustav. 

Citao u sjednici filosofijsko-juridickoga razreda jugoslarenske akademije 
znanosti i umjetnosH dne 17. lijmja 1895. 

PROF. DR. A. BaUBR. 

Mudroslovlje je od vajkada htjelo biti, pa i sad liode da je 
znanost o zadnjim uzrocima pojavnoga svijeta: ono dakle liode, 
da je metaiizika. 

Ali za mudroslovlje uopde i za metafiziku naposc pripremali su 
se crni dani, otkada je Francis Bacon (1561 — 1626) pregnuo da 
obnovi znanost, i da joj dade novu podlogu. On je svijetu navije- 
stio nauku, da je znanostima jedina svrha ta, da dovjeku pribave 
gospodstvo nad prirodom (sekularizam) ; on je naudavao, da je 
„pravo mudroslovlje ono, koje vjerno ponavlja glasove samoga svi- 
jeta^ koje je napisano kao po kaeivanju svijeta, te nije niSta drugo 
nego njegova slika i odraz, a od svoga niSta ne dodaje, ve6 samo 
ponavlja i odjekuje^^ pa zato : „post physicam inventam metaphysica 
nulla erit**.^ Prema tomu treba da mudroslovlje siimo sabcre ono, 
Slo nam sam svijet dojavlja o sebi — dakako samo na osjecala 
naSa. Iskustvo i indukcija jedini su putovi, koji nas vode spoznanju 
svijeta. Ovo je bio zadetak empirizma u novijoj povjesti mudro- 
slovlja. 

U Francuskoj nasuprot zadinje se novo doba mudroslovlja s Des 
Cartesovim (1569 — 1650) racionalizmom s prirodenim idejama, na 
koji se u Njemafikoj prislonio racionalistidki smjer Leibnitza (1646 
do 1716) i Wolfa (1679—1754). 

Ali engleski empiriaam i senBualieam doveo je mudroslovlje u 
idealisticki akozmizam (G. Berkeley 1684 — 1753) i skepticiBam 
(D. Hume 1711 — 1776); a racionalizam zavrdio se Spinozinim 
(1632-1677) panteizmom i Leibnitzovim fizikalnim idealizmom, 



' Isp. De Augment, scient L. 2. c. 13. 



Digiti 



ized by Google 



wuNDTOv mbtafiziCki sustav. 211 

koji nije znao drugafiije uklpniti porje^nosti, ved da je prikrije 
fiudnom liipotezom y^prestabilirane harmonije^. 

Ovoj nedaci mudroslovlja htio je pomoci /. Kant (1724 — 1804) 
svojim kriticizmom^ s kojim zadinje najnovije doba mudroslovlja. 
Kant, uvjeren da je sva nedada dotadagnjih mudroslovnih sustava 
potjecala upravo iz krivih teorija o spoznaji: senzualizma naime i 
racionalizma, posvetio je prvu paznju kritici samoga spoznanja. 
On je mislio, da de svladati pogrefiku, ako se opreke obiju sustava 
jednostavno dokinu, a sami se sustavi stope. S empirizmom drii, 
da je osjetno iskustvo jedino vrelo svega znanja naSega o vanjskoj 
zbiljnosti, ali prihvata i prirodene ideje dotadannjih racionalistidko- 
idealistidkih sustava, samo §to su mu one prazni oblici miSljenja, u 
koje ulaze, koje ispunjaju osjeti, pa tako iskustvo tek dine mogudim. 
Ovako je Kant otkrio i s tolikim uspjehom pronio u svijet svoju 
nauku, da mi uopde ne mozemo spoznati bide, kakovo je u sebi, 
j^das Ding an sich"^ ved da sve nase spoznanje dohvata samo osjetno 
pojave, fenomena. Kantov kriticizam postao je fenomenalizam^ koji 
je 8 jedne strane transcendentalni idealizam, a s druge strane em- 
pirizam, I Sto se dogodilo? 

U rukama neposrednih Kantovih nasljednika prometnuo se njegov 
transcendentalni idealizam u dogmaticki subjektivni idealizam i 
idealisticki panteizam, koji je u Hegelu (1770 — 1831) dosegao svoj 
vrhunac, a tim ujedno dokazao svoju potpunu nemod i ozloglasio 
mudroslovlje uopde. 

Koje dudo, sto su mnogi prirodoslovci — disti empirici — po- 
nosni na divne pozitivne rezultate prirodnih znanosti, s veseljem 
prihvatili Kantovu misao, da je sve na§e znanje vezano samo na po- 
jave, samo na iskustvo. Sva se znanost po njihovom shvatanju za- 
vrfiuje time, da se odredi mjera, broj i tezina osjetnim pojavama. 
S toga su priznavali samo pozitivnim iskustvenim znanostima pravo 
gradanstva u kraljevstvu znanosti, a svako su mudroslovlje samo 
8 prezirom spominjali. 

S druge je opet strane senzualizam prevladao i u najSirim kru- 
govima mudroslovaca u nebrojenim oblicima positivizma, Glavni 
znadaj pozitivistidkoga mudroslovlja, kako ga je oznadio sam za- 
detnik pozitivizma A. Comte (1798—1857), jest ovaj: ^Sve pojave 
treba smatrali kao podvrgnute nepromjenljivim prirodnim zako- 
nima, a svrha svega na^ega nastojanja ima biti ta, da se ovi za- 
koni tocno pronadu i svedu na ito nranji fjroj, jer je apsoltdno be- 



Digiti 



ized by Google 



212 DR. A. BAITRR, 

smisleno za nas istraHvanje uzroka hilo jyrvih bilo sirSnih'.^ To 
bi imalo biti mudroslovlje bez svake metatizike. Dodamo li, da su 
neki mudroslovci, da bi za mudroslovlje spasli dajbudi neko pod- 
rudje, proglasili teoriju o spoznaji kao jedino mudroslovlje, spome- 
nuli smo u glavnome plod, kojim je urodila Kantova obnova mu- 
droslovlja. 

All, da ovo odricanje spoznanja zadnjih uzroka pojavnoga svi- 
jeta nikako ne zadovoljava razumne naravi Ijudske, dokazuje 
najoditije to, 5to vec i sami prirodoslovci empiri<5ko istrazivanje 
svoje dopunjaju svakojakim umovanjem o svijetu, dopunjaju ra- 
zumnim hipotezima, dakako ponajvifie monistidkima, pa tako sami 
prekorafiuju mede distoga empirizma. Prirodoslovlje je dapafie Nje- 
madkoj dalo dva upravo najznamenitija mudroslovca naSega vijeka: 
H. Loteea i W, Wundta. 

Ovaj potonji it^tide (u nastupnom govoru 31/X 1874), kako je 
znatno utjecanje mudroslovnoga tezenja za sve posebne znanosti, 
a napose upravo i za prirodne znanosti, koje su njega samoga 
privele mudroslovlju. „F/^e Hi manje svijesno**, veli on, ^op6enifo 
je danas prevladao nazor, da puJcim opisivanjem i gomilanjeni po- 
Java, cinjenica, n prirodnim znanostima nije niSta postignuto, vec 
sve stoji do toga, da napoleon doifcmo do uzroka pojavama"^ . Za to 
ovaj u6enjak metaiiziku nipoSto ne drzi „pukim ma^tanjem" ; on 
joj dapade dosuduje stozeran polozaj u svom mudroslovnom sustavu. 

Jer pak Wundt poznajc rezultate eksaktnih prirodnih naiika kao 
malo tko; jer je on uz nedavno umrloga Helmholtza osnovad i 
prvak u danas toliko cijenjenoj psihofizici ill fiziolonkoj psihologiji ; 
jer je on s obzirom na teoriju spoznaje i nau(!^ni metod pozitivist, 
kao ma koji drugi; jer napokon njegov mudroslovni sustav i nije 
drugo, nego na neki nadin pozitivistifiki preraden sustav Kantov: 
ponukalo nas je sve ovo, da ispitamo ovaj metafizi^^ki sustav 
Wundtov. Ovo 6e biti glavni dio radnje. Jer je ipak nemogude 
temeljito raspravljati o metatizidkom sustavu kojega mudroslovca, 
dok se ne znade, 6to on u6i o miSljenju i spoznanju uopce, po- 
trebno je dajbudi prijegledno razmotriti i ocijeniti njegovu teoriju 
o miiljenju i spoznanju uopce; a ovo treba da ufiinimo to viSe 
s obzirom na Wundta, Sto i on sam s ovim pitanjima zafiinje svoj 
mudroslovni sustav. 



* Isp. Coui-s do philos. pos. T. 1. p. 1-4. 16. 



Digiti 



ized by Google 



WUNDTOV METAFIZICkI SUSTAV. 213 

O miSljenju u opde. 
I. §to je miSljenje? 

1. S pitanjem : §to je misljenje V zadinje Wundt svoj mudroslovni 
sustav te kaze, da je mitsljenje ono subjektivno djelovanje naSe 
saniosvijesti, koje tvori uzajmiee (relacije).* Potanje lumaci Wundt 
ovu definiciju ovako. 

Kaze, da je mi»ljenje subjektivno djelovanje na§e, hoteci ga ovom 
biljegom razluCiti od onih sadrzaja svijesti nase, 8to ih shvatamo 
kao objekte, predmete. AH i predofiavanje, cuvstvovanje i htijenje 
takoder je subjektivno djelovanje naae. pa ipak sve ovo nije isto, 
sto je misljenje. Prcdo^avanje, Cuvstvovanje i htijenje nijesu s mi- 
Sljenjem sporedni dogadaji, vec su elementarne funkcije, jesu po- 
dela, od kojih se sastavlja sve miSljenje naSe. Mi§ljenje nije po- 
sebno kdkovo zgadanje kraj ovih pocda, vac M'a osohitost njegova 
moze stajati jedino u naftinu, kako se u njemu matusobno spajaju 
ova pocela svijesti na$e, 

Ovaj osobiti nadin naznaduje ponajprije biljega, da je raisljenje 
samosvijesno djelovanje. Osjetne zamjetbe (Sinneswahrnehmungen) 
i samonikle uspomene namedu se naSoj svijesti same sobom, a mi- 
Sljenje neposredno spoznajemo kao takovo djelovanje, §to ga sama 
na§a svijest tvori. Ako nam se po(^ela miSljenja djelomice ili posve 
i namedu sama sobom, nadin, kako ih mi u misljenju spajamo, 
ostaje uvijek neposredno djelo naSe volje. Volja pak sc razlikuje 
od svih drugih dusevnih pojava upravo tom neposrednom svijesdu, 
da je njezino htijenje na^e djelovanje. Zato se sa svakim htijenjcm 
spaja sad tamnije sad jasnije predodzba o nasem jastvu, kao su- 
bjektu, koji djeluje: i upravo ovakova svijest prati sve tvorevine 
naSega miSljenja. Zato je svako mif*ljenje samosvijesno djelovanje. 

Ali ni ova biljega joste ne dotjeCe, da potpuno razlufiimo mi- 
sljenje od svih ostalih unutraSnjih dngadanja. Sve djelovanje naSe 
volje, unutrasnje i spoljasnje, jest samosvijesno djelovanje, pak 
za to ipak nije misljenje. Da se miSljenje razlikuje od svakoga 
spoljaSnjega djelovanja volje, dosta oznacuje biljega, da je misljenje 
subjektivno. unutra§nje djelovanje; ali ni sve imutraSnje samosvi- 
jesno djelovanje, koje se t\6e samih nasih predoCaba, nije joSte mi- 
Sljenje. I svaka je na ime pa^nja unutrannje samosvijesno djelo- 

' „Das Denkeu ist subjektive, selbstbewusste und beziehende ThU- 
tigkeit". 



Digiti 



ized by Google 



214 DR. A. BAUER, 

vanje; ali jednostavna paznja joSte nije misljenje. Treba dakle da 
se todnije odredi, kako stoji one unutraSnje samosvijesno djelovanje, 
koje zovemo miSljenje, prema predodzbama, o kojima se ono bavi. 

Jednostavna painja je samovoljno (willkllrliche) shvatanje jedne 
predodzbe ili jednoga kompleksa predodaba, dok miSljenje uvijek 
obuhvata i uzajmicu razUcitih predodzbenih podela. Paznja i mi- 
Sljenje jesu funkcije iste vrste, ali razlifiitoga stupnja. Kod paznje 
se volja obra(^a jednomu jedinomu predodzbenomu sadrzaju, a kod 
svakoga misljenja se ona obrada k vi3e predodaba, kojih sadriaje 
ona stavlja u uzajmicu . MiSljenje je dakle djelovanje, koje tvori 
uzajmice. 

Wundt nede da kaze : miSljenje je isporedivanje (eine vergleichende 
Thatigkeit), premda bi ova odredenija biljega sasvim odgovarala 
najznatnijim funkcijama misljenja, jer on hoce, da opienitijom 
oznakom („da tvori uzajmice'*) obuhvati sve dinidbe miSljenja, a 
mnoge fiinidbe miSljenja ne idu za tim, da jo§ i isporede predodzbe, 
koje su stavljene u uzajmicu. 

Kako god je ova posljednja biljega znamenita, te premda do nje 
stoji svakolika kvalitativna razlidnost miSljenja i sve utjecanje mi- 
gljenja na§ega na spoznanje na§e, ipak ne bi ona sama za sebe 
dotjecala, da se todno odredi pojam misljcnja. Jer kao §to imade 
unutraSnjega, pa i samosvijesnoga djelovanja, koje ipak nije mi- 
Sljenje, tako imade i djelovanja, koje tvori uzajmice, ili u kratko 
imade uzajmi^enja, koje takoder nije miSljenje. I svako nehoto- 
mifino spajanje predoSaba (associatio) jest neko uzajmiCenje. Ovako 
spojene predodzbe stavljaju se kakovimgod unutra&njim ili spo- 
IjaSnjim svojstvima u uzajmicu; ali ovo ne biva samosvijesno. 
Kad volja kod ovakovoga spajanja i sudjeluje, sveje njezino dje- 
lovanje u torn, da ve6 gotov, nametnuti spoj predodaba shvati i 
drii. Kod miSljenja pak odituje se volja kao tvorna mod, koja neke 
uzajmice sama izvodi, ili izmedu viSe njih, koje bi bile sve jednako 
mogude, jednu sama odabire. Mehanizam spajanja predodaba po- 
daje miSljenju gradu, a volja samovoljno odreduje toku midljenja 
svrhu, te odabire onakove spojeve, koji odgovaraju odredenoj svrsi. 

Potrebne su dakle za valjanu oznaku miSljenja sve tri biljege. 
ali svakolika kvalitativna razlika misljenja od svih ostalih unu- 
trasnjih dogadanja stoji upravo do toga, Sto miSljenje stavlja pre- 
dodzbe u uzajmicu.* 



* Systom der Philosophie S. 38 — ifi. 

tized by Google 



Digitiz 



wuNDTov mbtafizi(;ki sustav. 215 

2. Zavirimo li u starije Wundtovo djelo, na ime u logiku, nadi 
cemo, da je onHje u oznaci midljenja naveo druge biljege, nego 
Sto ih navodi u sustavu mudroslovlja : naime hotomicnost, logicku 
ocevidnost i opcu valjanost. Bududi pak da je Wundt i u najno- 
vijem izdanja logike, koje je stampano poslije sustava/ zadr^ao 
iste biljege, kao i prije, ne cemo u torn smjeti nazrijevati porjeke 
(kontradikcije), premda imade znatna razlika izmedu jednih i drugih 
biljega, ve6 to moramo tumafiiti razli6no5(5u stajaliSta. U sustavu 
mudroslovlja hotio je pisac da oznadi, Sto je miSljenje, koliko je 
naSe subjektivno djelovanje, koliko je dogadanje u svijesti nasoj, 
i prema tomu trebalo je istaknuti one biljege, kojima se miSljenje 
razlikuje od svih drugih dogadanja u svijesti na^oj, a tomu dobro 
sluze biljege: da je miSljenje ono unutra^nje, samosvijesno djelo- 
vanje, koje tvori uzajmice; a gotovo sve se ovo nalazi i u logici 
njegovoj ondje, gdje govori o razvoju i tedaju miSljenja.* Dakako 
da u ovoj oznaci nije potpuno naznadena cijela bit i narav miSljenja. 
MiSljenje po samoj svojoj biti i naravi ide za spoznanjem, da ono 
s^mo ima biti spoznanje; a na to se Wundt ovdje ne osvrde, ve6 
o tom raspravlja tek u slijededoj glavi. I upravo ovo je razludi- 
vanje miSljenja i spoznanja postalo kobno, jer Wundt iz miSljenja, 
koliko je subjektivno djelovanje naSe, izvodi zakone miSljenja. Zato 
nam se 6ini, da je Lotze tofinije oznadio miSljenje veledi, da je mi- 
Sljenje onakovo svczivanje predocaba (recte pojmova), kojemu pri- 
pada opienita valjanost i istinitost.^ 

Imajudi ipak na umu, da Wundt na ovom mjestu razmatra mi- 
Sljenje samo koliko je naSe subjektivno djelovanje, ne demo ovoj 
njegovoj definiciji miSljenja zabaviti, kako to dini n. pr. A. Doring^^ 
ved dapade priznajemo, da je ovom deiinicijom dobro oznadeno, 

' Logik. Stuttgart 1893. 
» Logik. S. 55—00. 

* „Allgemcingaltigkeit und Wahrhoit sind die bciden Vorziige, die 
schon der gewjihnlicho Sprachgobranch donjoiiigon Vorknflpfungoii der 
Vorstollungen zuschroiht und vorbohHit, deron U(M-8tellung or vom Dcnkon 
alloin erwartet". Logik 2. Aufl. R. 4. 

* U Viprteljahrsschrift fur wissensrhaftlirhe Philosophic. 14. Jahrg. 
Leipzig 1890. S. 135 sll. Na d. mj. str. 140 navodi D. svoju dofini- 
ciju ovako : „DenkPu ist eine in einor spontaneu Vorstcllungsverkntlpfung 
bestehonde, eincm wprthvollen Zwecko vollkommen entsprechoiido Zwock- 
thfttiffkeit, bei der die V^orstollungsverknnpfuiig sachlich richtip: oder un- 
richtig sein kann, und zwar ist sie dio sachlich richtiffo Vcrknfipfunp:s- 
weise'^. 



Digiti 



ized by Google 



216 DR. A. BAUER, 

kako se migljenje bitno razlikuje od pukoga mehanizma predodaba. 
Ali ovo vrijedi za Wundtovu definiciju kako glasi, a drugo je pi- 
tanje, kako je on sam shvata i tumadi. 

Wundt kaze najprije, da je mi&ljenje subjektivno djelovanje nafie, 
kao Sto je i predocSavanje, duvstvovaDJe i htijeDJe, fito su po^ela, 
elementarne funkcije, od kojih se sastavija sve naSe miSljenje tako, 
da misljenje nije posebno kakovo dogadanje kraj ovih podela, ved 
sva osobitost njegova stoji jedino u nadinu, kako se u njeniu spa- 
jaju ova podela svijesti naSe. Istumadiysi ovako prvu biljegu, odmah 
se ispravlja te kaze, da o spajaDJu podela ne moze zapravo biti 
govora, jer u istinu ova podela dine jednu u sebi nerazdjeljivu cje- 
linu. a tek nasa ih apstrakcija (stari bi rekli „praecisio") razlikuje. 
Za ovo razlikovanje treba doduSe razloga, ali bismo samo onda 
smjeli ova razliku prenositi n objekte, kada bi sama podela mogla 
"za sebe bivstvovati kao razludeni objekti. Toga pak noma, ved na- 
suprot uzajmiee ovih podela pokazuju njihovu nerazvrzivu svezu, 
te ona nijesu toliko razliditi sadrzaji svijesti, ved su razlidita svoj- 
stva, gto ih pokazuje jedan isti jedinstveni sadrzaj, a medusobno 
su sasvim ovisna. Za neke svrhe, priznaje Wundt, moze biti ko- 
risno za das u istrazivanju razlikovati ova svojstva, ali to moze 
uzrokovati pomutnju u shvatanju dinjenica, ako se ovakovi tvorovi 
nai^ apstrakcije stanu drzati za samostalna bida. 

Da su pak predodavanje, duvstvovanje i htijenje samo razlidite 
strane ili svojstva na^ega jedinstvenoga unutradnjega iivota, poka- 
zuje Wundt analizom mi&ljenja. Svako se miSljenje sastavija od 
nekih predodaba, koje ili pojedince ili u spoju ved sadrzavaju duv- 
stva. U svakom pak se duvstvu prama njegovoj ugodi ili neugodi 
ved odituje neko tezenje ili opiranje: dakle neko nerazvijeno hti- 
jenje. Ouvstvovanje i htijenje nijesu dakle toliko razlidita doga- 
danja, ved su razliditi stupnjevi jednoga istoga unutraSnjega doga- 
danja. Ono, dime htijenje nadvisuje duvstvovanje, stoji upravo u 
neposrednoj svijesti, da je htijenje naSe vlastito djelovanje. Ovakova 
pak samosvijest naposc prati svako naSe miSljenje. Svako je dakle 
misljenje samosvijesno djelovanje, jest htijenje. 

Samo apstrahovanje nas dakle zavodi na to, da razlikujemo u 
svijesti naSoj razna podela. Ovu i joSte jednu pomutnju promide 
naS govor. Govor oznaduje prolazno dogadanje svagda trajnim 
izrazom. Supstantivni oblici govora pretvaraju u svrhu pojmovnoga 
miSljenja prolazni dogadaj u trajan objekat. Mjesto da nam ostane 
svjestit ovaj izvor naSih pojmova, skloni smo ovo unutradnje do- 



Digiti 



ized by Google 



WUNDTOV MBTAFIZI^KI SUbTAV. 217 

gadaDJe shvatati kao objekte. Bududi da promjenljivu pojavu shva- 
tamo nepromjenljivim pojmoin, a ovaj oznadujemo odredenom sup- 
stantivnom rijedi, dini nam se, kao da se simo prolazno dogadanje 
pretvara u relativno trajan predmet. Sto je u istinu samo djelovanje, 
dogadanje, postaje napokon samostalan nosilac svojstava. Pa kad 
je ovako dogadanje postalo objekat, dobiva poput objekata ne samo 
trajnost, ved i samostalnost ; dijeli se dapade i u viSe predmeta. 

Zato kaze Wundt: odrjesito tvrdimo, da uopce nema unutra§njih 
objekata u onom smislu, u kojem mi govorimo o spoljaSnjim pred- 
metima, kao relativno trajnim nosiocima promjenljivih svojstava i 
stanja. Predodavanje, (Suvstvovanje i htijenje jesu svagda unutrasnja 
djelovanja, dogadanja. Ovo napose vrijedi za predodavanje, koje 
je takoder na§e unutraSnje djelovanje, kojim upravo nastaju poj- 
movi objektima. kao trajnim predmetima, koji izvan nas opstoje, 
a to nas lako zavodi na raisao, da su i predodzbe nekakovi objekti 
u nama. Sto se pak tide volje i duvstva, steze se teznja za objek- 
tivacijom ponajvi§e na to, da se pojcdinim dinjenicama volje i 6uv- 
stva priznaje oblik zbivanja, ali se one privezuju na posebne tran- 
scendentne supstrate, na modi : volju i duvstvo, kojima se onda to 
viSe pripisuje trajnost objekta. 

Sav je dakle unutraSnji naS zivot puko dogadanje i to saavim 
jedinstveno dogadanje, u kojemu se ne smiju razlikovati stvarno 
razlidita podela, od kojih bi naS uniitrasnji zivot bio zbilja stvarno 
sastavljen. MiSljenje je dakle ono isto dogadanje, koje samo mi 
nasim pojmovnim shvatanjem razlikujemo od duvstvo vanja i hti- 
jenja. Napose je miSljenje isto, sto je i htijenje. Nadalje u ovom nu- 
traSnjem dogadanju nema nikakovih objekata, pa i samo ovo do- 
gadanje ne samo §to nije djelovanje raznih modi, ved u opde nema 
objekta (skolastici bi rekli subjekta), koji bi ovo djelovanje izvodio. 

Ova Wundtova misao moze slijediti istom izjur gotova cijeloga 
njegova metatizidkoga sustava; zato sve ovo tumadenje njegovo 
nije na pocetku mudroslovnoga sustava nipoSto dovoljno obrazlo- 
zeno, ved nekako kao da visi u zraku. Ta uopce se ne dadu ko- 
nadno rjesavati pitanja o miSljenju i o teoriji spoznaje, a da se no 
upotrebe odredeni metafizidki pojmovi kao sto su n. pr. : bide, 
supstancija, uzrok, snaga, mod itd. 

Rado priznajemo, da je Wundt sasvim pravu opazio i ostroumno 
pokazao, da se pojedina podela nasega duSevnoga zivota, a najpace 
predodzbe, ne smiju smatrati kao objekti, kao neki samostalni pred- 
meti, ved su to djelovanja. Drugo je ipak pitanje, mogu li se ova 



Digiti 



ized by Google 



218 DR. A. BAUER, 

unutragnja djelovanja shvatiti kao puka dogadanja tako, da uopce 
nema objekta (subjekta) kao supstancijalnoga uzroka, kojega bi 
ovo bila djelovanja. Ovo Wundtovo shvatanje stoji i pada s nje- 
govim metafizidkim pojmovima o supstanciji i kauzalitetu; ali o 
torn demo poslije raspravljati. 

Sto se pak tide Wundtove nauke, da je sav nas nnutraSnji zivot 
tako jedinstveno dogadanje, da se predodavanje, duvstvovanje i 
htijenje ne smiju shvatiti kao stvarno razliditi obliei ovoga doga- 
danja, kao Sto se ne smiju poimati ni kao djelovanja razliditih 
psihidkih modi, jer da se ovo razlikovanje nalazi samo u naSim 
pojmovima, Sto smo ih mi sami stvorili prema tomu, koja se strana 
ovoga jedinstvenoga dogadanja viSe nametala naSoj pazn ji : ' o tom 
moramo ved ovdje neSto spomenuti. 

Istina je, da je desto vrlo teSko, katkada dapade gotovo nemo- 
gude osjedi, jesu li zbilja razlidite stvarnosti ono, Sto mi na istom 
predmetu s viSe pojmova shvatamo, premda je pojam stvame i 
logidke razlike sasvim jasan i odreden. Skolastidki mudroslovci 
nabrajaju vise biljega, po kojiraa se u mnogom sludaju dade 
todno odrediti, je li razlika stvarna ili je samo logidka; ali rado 
priznajemo, da nema neprevarljivih biljega, koje bi doteklo za 
svaki sludaj.^ Zato so i ne dudimo, Sto su u pojedinim sluda- 
jevima mnogi mudroslovci nalazili stvarnu razlidnost ondje, gdje su 
drugi priznavali samo logidku. Tako su isto i stari mudroslovci 
ved poznavali metodidko nadelo: entia non sunt multiplicanda sine 
necessitate, ako su gdjekad i pogrijeSili protiv njega; ali zacijelo 
grijeSi i Wundt, pretjerujudi ovo nadelo. On priznaje stvarnu raz- 
lidnost samo ondje, gdje se ono, Sto mi razliditim pojmovima shva- 
tamo, moie zaisto stvarno razluditi, te desti mogu kao razludeni 
predmeti za sebe bivstvovati. Gdje toga nema, ondje nema za 
Wundta ni stvarne razlike, ved imade samo logidka t. j. imade 
samo raznoliko stajaliSte naScga shvatanja i raznoliko poimanje 
iste stvari. Ovako Wundt pretjerava diljem svoga mudroslovnofja 
sustava, demu je ved I. Volkelt prigovorio te kaze: ^Protiv togca 
htio bih postaviti ovo metodidko pravilo, da ondje, gdje logid- 
komu razludivanju ne odgovaraju za sebe opstojede, samostalne biti, 
uvijek treba stvarnoga proswfivanja^ koliko ipak moze kraj svega 
nerazludljivoga spoja dlanova nezatrvena obastati njihova unutrainja 

^ Isp. Wundt f:ssays. S. 208. 216. 220. 

> Isp. T. TVsch. Institutiones Iofj:icalos. Ilorder. 1888. T. III. P. Hi6. 
sqq. i inoju Outologiju str. 68 si. 



Digiti 



ized by Google 



WUNDTOV MSrrAFlZi^Kl SU8TAV, 219 

razlicfios^.^ Mi <5emo diljem rasprave imati prilike pokazati, u ka- 
koTe je porjednosti zaveo Wundta ovaj njegov metodidki postupak. 
Ovdje on predodavanje, duvstvovanje i htijenje, jer se ne mop^u 
razluditi kao zasebni predmeti, sasvim poistovetuje kao jedno isto 
dogadanje, u kojem nema nikakove stvame razIi^Dosti. Jesu li um 
i volja dvije stvarno ili samo virtualno od diiSe razlidite mo<5i, o 
torn se moze prepirati ; ali da je miSljenje i htijenje jedno isto dje- 
lovanje, ne moze nikako biti ve<5 poradi toga, ato jedno i drugo 
djeluvanje imade svoj sasvim razlidit formalni objekat : istinu na ime 
i dobro. S Wundtova je stajaliata njegovo shvatanje dakako ra- 
zumljivo i potrebno, jer bi inafie bilo teSko poimati, kako bi se 
vrsno i stvarno razlidita djelovanja, kad nemaju jedinstvenoga sub- 
jekta, duSevnu na ime supstanciju, mogla tako ujediniti , da bi 
sastavila jedinstvenu svijest, kao 5to to biva u raiSljenju i htijenju ; 
ali to joste ne dokazuje, da je Wundtovo stajalidte opravdano. Za 
nas pak nema u torn jedinstvu svijesti niSta nerazumljivo, jer se 
ova djelovanja ujedinjuju u jednoj jednostavnoj dusevnoj supstan- 
ciji, te ovo iijcdinjenje dini mogucim i ujedinjenje i uzajamno utje- 
eanje jednoga i drugoga djelovanja. Ali, kako smo vec spomenuli, 
sve su ovo metatizidka pitanja, o kojima demo poslije raspravljati. 

II. Oblici midljenja. 

1. Wundt prihvata dva glavna oblika miSljenja: prvotni na ime, 
koji se bavi o zornim predmetima, i drugotni, koji se bavi o poj- 
muvnim predmetima. Da bismo mogli bolje shvatiti i ocijeniti, sto 
je o ovom preznamenitom pitanju u kratko napisao u svome „Su' 
siavu*^ mudroslovlja, potrebno je, da dajbudi u krupnim crtama 
pokai^emo, kako on u drugim glavnim djelima svojima tumadi psi- 
holodki razvoj pojmova, njihovu logifiku vrijednost, sto je sadrzaj 
njihov i kako oni stoje prema sudovima? 

Kao pravi senzualist udi Wundt, da nam svu gradu, o kojoj 
se moze baviti misljenje, pruzaju osjecala; dil mi^ljenje i nije drugo, 
nego ono samosvijesno djelovanje naSe, kojim mi sami samovoljno 
stavljamo a uzajmicu predodzbe, &t() nam ill pruzaju osjecala. 
Njima primamo ponajprije pojedine osjete, a ovi se stapljaju u sa- 
stavljene predodzbe. Od osjeta nastale predodzbe spajaju se opet i 
same u nasoj svijesti bez utjecanja nase volje. Ovakovi spojevi 

' W. Wnndt's Systom dor l^hilosophie. Philoso])hisrho Monatshefte. 
Profesora dr. V. Natorpa. Bd. 17. S. 2H5 -28i). 



Digiti 



ized by Google 



220 DR. A. BAUER, 

predodaba jesu sve vrste (isocidcije simultane (Verschmelzung, Assi- 
milation und Complication der Vorstellungen) i sukcesivne.^ 

Jer su i ovi spojevi u svijesti naSoj (im inneren Blickfeld) mo- 
ramo ih zamjetiti, percipovati (Perception); ali buduci da ne mogu 
sva po(^ela asociacije biti jednako jasno u svijesti, to se neka oso- 
bit-o istaknu, apercipuju (der innere Blickpunkt, Apperception). Je li 
upravo naSim hotomidnim djelovanjem neka predodzba apercipo- 
vana. onda je apercepcija dktivna; u protivnom pak sludaju, kad 
se na ime sama predodzba kao narinula apercepciji, onda je aper- 
ce/jcija pasiina ; ali je jedna i druga u svakom slucaju djelovanje 
volje, za to ih ne valja razlikovati, kao samovoljne i nesamovoljne.* 

Aktivnoni apercepcijom mozemo ponajprije samovoljno sastavljati 
pojedine predodzbe, Sto ih nalazimo u iskustvu, te se ovakovo 
spajanje zove ma^tanje. Mozemo opet od same uzajamne sveze 
predodaba sastaviti nove predodzbe. kojima nastojimo spoznati 
upravo suvislost zbiljnosti i prama njoj nadinjenih tvorevina maste, 
a ovo se djelovanje zove logicko mWjenje. Ovakovo samovoljno 
spajanje predo^aba zove se za razliku od asociacije aperceptivno 
spajanje predocaba. Logicko aperceptivno spajanje predodaba ta- 
koder je simultano ili sukcesivno ; u prvo pripada aglutinacija i sin- 
tcza predocaha i tvorba pojmova, u drugo jednostavni i sastavljeni 
tok misljenja. Aglutinacija predo^aba stoji u torn, §to od vise aso- 
ciativno spojenih predoc^aba nastaje jedna skupna predodzba, kod 
koje su nam jos uvijek svjestiti sastavni dijelovi (n. pr. biser-zrno, 
vojskovoda), dok nam kod sinteze predodaba vec nijesu svjestiti sa- 
stavni dijelovi, nogo samo naatale skupne predodzbe (n. pr. prema 
vojskovoda — vojvoda). Sa sintezom predo6aba spajaju sc joS 
noki znameniti psiholoski dogadaji : pomjestnnjc^ zguUivauje i ra- 
splinjivanje predo(5aba. Kad je naime sintezom predodaba nastala 
nova skupna predodzba, moze se sinteza i nastaviti, tako da se 
pridruze nova po(5ela, te ova nova podela mogu iztisnuti predasnja 
(pomjestanje), ili uz nova ostaju i predasnja (zguScivanje), ili se 
obratno moze sintezom nastala skupna predodzba rastaviti u vise 
pojedinafikih predoSaba (rasplinjivanje). ^ 

* Isp. Wundt: Lo^ik. Hd. I. S. 11- 28. Phys. Psychol. (>. 17. 
Ed. IV. S. 487 175. 

' iKp. Logik S. 28—81. Physiol. Psychol. 2r,7 si. 278 si. 
» Vidi: Logik K. 82 48. 



Digiti 



ized by Google 



wuNirrov mbtafiziCki sustav. 221 

Ovoliko smo cijenili potrebno napomenuti iz drugih glavnih Wund- 
tovih djela o asociaciji i aperceptivnom spajanju predodaba, da bi 
nam bilo jasnije, Sto on u „Sustavu" razlaze o oblicima miSljenja. 
Misljenje kao djelovanje, koje gradi uzajmice, moze medusobno 
spojiti najrazlicitije predodibene sadrzaje^ i najblize i najudaljenije. 
S podetka je sloboda ovoga spajanja vrlo stegnuta, te se miSljenje 
najprije drzi onih spojeva, 6to nam ih kao gotove pruza predodzbeni 
svijet. Ve<5 osjetni zorovi pruzaju nam doista svuda obilno povoda, 
da predodzbene sadrzaje stayimo u uzajmicu. U predodibama naime 
nalazimo spojevine (complexe Verbindungen) mnogobrojnih poiiela, 
koja se rastavljaju, kad se mijenjaju pojedina svojstva predmeta, 
take te ih tada i nade miSljenje shvata kao takova po(5ela, koja 
mozemo po volji (willkUrlich) ili pojedince za sebe razmatrati, ili 
ih staviti u uzajmicu. Sve je dakle miSljenje isprvice rastavljanje, 
Sto je u osjetnom zoru bilo spojeno, rastavlja miSljenje u pojmovne 
Ceati, te izvorno njihovo jedinstvo razbiramo jim samo iz medusobne 
uzajmice, u koju smo ih stavili. Ovu izvornu bit misljenja jasno 
odituju svi oni sudovi, koji pretpostavljaju ueposrexlni osjetni zor. 
Sud n. pr. „suBce svijetli" nije nastao tako, da bismo bili spojili 
isprvi6no rastavljene pojmove sunca i iara, vec je neposredni zor 
svjetla sunca pobudio na«e misljenje, da rastavi u dva pojma i 
stavi u uzajmicu ono, §to je u neposrednom zoru bilo jedno. Jer 
je pak sasvim u vlasti nasega misljenja ne samo to, kako 6e ovo 
rastavljanje obaviti, vec i to, kako ce opsezan i od kojih podela 
aastavljen predmet odabrati, da ga rastavi, nije naSe misljenje ve- 
zano samo na one spojeve, Sto ih kao gotove nalazi u osjetnim zo- 
rovima, vec mo2e i prema svojim vlastitim pobudama ujediniti i 
u uzajmicu staviti po sebi rastavljene predodzbe. Namjesto jednote, 
kakovu u osjetnom zoru neposredno spoznajemo, stupa sada poj- 
movna jednota, Sto ju je mifiljenje samo nadinilo po analogiji izvome 
zorne jednote, pa i ovu poput one rastavlja, da pokaze uzajmice 
njezinih pojmovnih poCela. 

Prema tomu se mogu s obzirom na izvor razlikovati dva oblika 
misljenja : prvotni (primttre Gedankenform), kada se bavi oko zorne 
jednote, i drugoini (secundJlrej, kada se bavi oko jednote, Sto ju 
je samo nadinilo. U jednom i drugom sludaju rastavlja miSljenje 
ovu jednotu u sastavne dijelove, dok oblik suda naznafiuje poj- 
movnu uzajmicu njihovu. Sudenje je dakle takovo miSljenje, koje 
istodobno rastavlja i stavlja u uzajmicu. Jedno je vezano s drugim. 
Svaka uzajmica pretpostavlja neku jednotu, koja imade dijelova, 



Digiti 



ized by Google 



222 DR. A. BAUER, 

i opet (lijelove njezine; jer dijelovi, koji nijesu nidim jedno, ne 
mogu doci u iizajmicu, kao ni onda ^to ne moze biti uzajmice, 
kad se u jednoti ne dadu razlu(5iti dijelovi. Ovako nastala uzajmica 
jest jedna jedina nerazdjeljiva cinidba miSljenja^ te je na§e jastvo^ 
koje misliy u svakotn hipu vrsno izvoditi samo jednu ovakovu 
dinidbu. 

Na ovakav nadin te6e uporedo s razvojem sudenja postanje 
pojmova^ koji nijesu drugo, nego mifiljeni sadrzaji (Denkinhalte) 
nastali od predodzbenoga sadriaja. Pojmovi pretpoatavljaju pre- 
dodzbe kao gradu, i sudenje, kao djelovanje, koje ovu gradu 
oblikuje. Jer se pak ovo djelovanje moze odrzati same s pomodu 
grade, na koju djeluje, moraju nam predodzbe osele sluziti kao 
znakovi pojmova. Prvotno misljenje upotrebljava u tu svrhu same 
predodzbe, od kojih su djelovanjem miSljenja nastali pojmovi. Naj- 
jednostavniji opisni i pripovijedajudi sudovi sastavljeni su od pod- 
meta i priroka, koji sadrzavaju istu predodzbu, a ona dobiva svoju 
razlieitu pojmovnu vrijednost samo tako, Sto u podmetu shvatamo 
cijelu predodzbu predmeta, a u priroku prevladuje apercepcija svoj- 
stva ili djelovanja, koje je izazvalo funkciju sudenja. Sud n. //r. 
„sunce svijetli^ u svojeni prvotnom osjetnom obliku samo se toliko 
razlikuje od pojedinacke osjetne predodibe o suncu^ Sto se svojstvo 
svijetlenja istakne iz cijele predodzbe, a da se ono joS ne shvati 
kao samostaJna i neovisna predodzba. Ovaj napredak 6ini mifiljenje 
istom onda, kad isporedi viSe predmeta, te svojstva i stanja zamje- 
(5ena na jednom predmetu prenosi na druge. Kad se ovako otcijepe 
pojmovi od odredenih pojedina(3kih predo6aba i prenesu na druge, 
nastajc podjedno mogudnost, da ih simbolifikim znakovima ozna- 
cimo, naiine rijefiima. Razvijeno miSljenje upotrebljava mjesto ne- 
posrednih prcdo6aba, koje su bile podloge pojmova, odredene zna- 
kove jezika, koji su upravo za to u mno^ro vedem stupnju pri- 
kladni, da posluze svagdaSnjim potrebama miSljenja, Sto su potpu- 
noma razliditi od izvornih predo6aba. Na ovom tek stupnju biva 
mogude, da se disto pojmovna svojstva, kao sto su razlidnosti ka- 
tegorijA., oblici pojmovnih uzajmica i spojeva izraze odredenim 
predodzbama, koje vrijede kao znakovi pojmova. 

Prema tomu nastaju u svijesti logidkom obradbom iskustvene 
grade ponajprije pojedinadki iskustveni pojmovi. K ovinia se po- 
malo pridruzuju opceniti iskustveni pojmovi, i to tako, da naj- 
prije nastanu opdeniti iskustveni pojmovi srednjega opsega, a onda 
se divergentno razvijaju drugi, sve do najopdenitijih i najmanje 



Digiti 



ized by Google 



WUNDTOV METAFIZI6KI SU8TAV. 223 

opdenitih iskustvenih pojmova. Sav ovaj razvoj opdenitih iskustvenih 
pojmova odgovara potrebama obidnoga 5ivota. Tek kaSnje razvijaju 
se znanostima toliko potrebiti konkretni i apstraktni uzajmidni poj- 
movi sve do najapstraktnijih ^istih pojmova razuma.' 

Sto BU dakle zapravo po Wimdtovom shvatanju pojmovi u psi- 
holodkom smislu? Sto su napose opdeniti pojmovi i kako nastaju? 
§to SQ napokon u logidkom smislu? 

Wundt u skladu sa senzualistidkim poimanjem uopde odresito 
zabacuje staru peripatetidku nauku o apstrahovanju pojmova iz 
osjetne predodzbe kao elementamu funkciju razuma, a isto tako 
odreSito zabacuje i shematic^ke osjetne slike predaSnjih senzualistidkih 
sustava, te hvali Berkeleya, Sto je otkrio Lockeovu zabludu, kao 
da bismo mogli imati kakovu opdenitu predodibu n. pr. trokuta, koji 
ne bi bio ni kosokutan ni pravokutan, ni istostranidan ni istokrac^an, 
vec bi imao biti i sve ovo i niSta od svega ovoga.* Zabacuje i Her- 
bartovo naudanje, kao da bi u povodu uzajamnog spredavanja (Hem- 
mung) predo^aba mogla u svijesti naSoj nastati nekakova neodre- 
dena tamnija skupna predodiba; jer ovo spredavanje (Hemmungs- 
process) i nije drugo, nego psiholoski ekvivalenat apstrakcije stare 
Skole. Svi ovi sustavi prihvataju nekakovu psiholoSku tvorevinu 
(Gebilde) u svijesti, koje nikad nema u njoj, a ne moze je ni biti. 
U svijesti su naSoj uvijek samo sasvim odredene predodzbe, bile 
one jednostavne ili sastavljene. Ali kad smo aktivnom apercepcijom 
zahvatiH samo neke sastavne dijelove osjetne predodzbe, mozemo 
opet u ovoj sintezom nastaloj predodi^bi odabrati samo neka pre- 
teina po^ela (herrschende Elemente), te onda ovako nastala pre- 
dodzba moze vrijediti za mnoge. Ako se n. pr. bilo s kojom od 
predo(5aba iz niza A, Aj, Ajj, A3, spoji neko preteino podelo h, to 
se cio ovaj niz predofiaba shvata kao suvisao niz, te bilo koji hA 
postaje predodzba, koja zastupa pojam cijeloga niza. Pojam je dakle 
s obzirom na njcgovo psiholosko postanje i razvoj aktivnom aper- 
cepcijom nacinjena sinteza neke pretezne pojedinacke predodzbe 
8 nijsom pripadajudih predoiaha. Pojam je tek neki postulat, koji 
ima obnhvatiti samo ono, §to je zajednidko nmogim predodzbama, 
te mo2e i predi u mnoge pojedinacke predodibe. 

Kad smo naime aktivnom apercepcijom iz neke predodzbe odi- 
jelili i za sebe spojili neka podela, onda ovu spojevinu svijesnom 

^ Ovaj razvoj izlazc Wundt opsinio u Sistemu str. 217- 247. 
* Berkeley. Treatise on the principles of human kowledgo. Proem. 
10. 13. 



Digiti 



ized by Google 



224 DR. A. BAUER, 

namjercjm isticerao kao osobita, kao bitna svojstva predodzbe, a tad 
potamne druga poclfela; 5to upravo nije namjeravano. Pojam dakle 
imade to svojstvo, da u Djemii nije sadrzano sve, Sto je sadr^ano 
u pojedinac^koj predodzbi, ved on hoce da obuhvati samo neka 
po(5ela njezina. i poradi ovoga svojstva, a ne za to, Sto bi pojam 
imao biti neki shema za mnoge pojedinadke predodzbe, ne moie 
se pojam sam sobom predociti. 

U daljnijem razvoju misljenja potamne i sama pretezna podela, 
te ih nadomijesta spoljafini znak — govor. Glasovi govora morali 
su s podetka svakako imati neku srodnost s predodzbama. S vre- 
menom se izmedu pretezne predodzbe (h A) i glasa (1) morala 
obaviti sinteza, te je od glasa i predodzbe morala nastati jedna 
skupna predodzba. Ovako je moralo najprije nastati h 1 (A), a 
kad je glas dobio premod, 1 h (A). Napokon je pretezno po6elo 
predodzbe (h) sasvim potamnjelo, te je ostao samo 1 A. To znadi, 
da je glas, rijed, postala jedino pretezno podelo, koje bilo s kojom 
pojedinadkom predodzbom (A) zastupa pojam. U daljnijem napokon 
razvoju mogu same rijefii i pismeni znakovi (s) postati jedine osjetne 
predodzbe (Is), koje u svijesti nasoj zastupaju pojmove. I tek na 
ovom stupnju razvoja dobiva logidko miSljenje svoju slobodu i 
plodnost. Sad naime mozemo glasove govora kao spoljaSnje sim- 
bole u apstraknom znamenovanju upotrebiti mjesto pojmova, kojim 
viki ne odgovaraju osjetni predmeti, svojstva i djelovanja, ved one 
uzajmice, koje mi predmetima predodaba primiSljamo, i po kojima 
se dovrsuje onaj red, u koji naSe miSljenje hode da stavi sve, sto 
nam ulazi u svijest. Pojmovi: bide i nebide, kakvoda i kolikoda, 
uzrok i svrha, nemogudi su pojmovi, doklegod treba da u naSoj 
svijesti pojmove zastupa pretezna predodzba, koja se crpa nepo- 
sredno iz osjetnoga zora.^ 

Ovako Wundt opisujc i tumadi psiholoSki razvoj pojmova. A Sto 
su pojmovi u logidkom smislu? 

Bududi da je svako naSe miSljenje samovoljno stavljanje predo- 
daba u uzajmicu, to je miSljenje u opde sudenje, a svaka je po- 
jedina dinidba nasega miSljenja sud, koji izride ovakovu uzajmicu. 
Ovakova sudom izredena uzajmica jest jedna jedina nerazdjeljiva 
dinidba miSljenja. AH mi mozemo sud ipak raSdlaniti u podela, i 
ova su podela pojmovi u logidkom smislu. Pojam je dakle u lo- 
gidkom smislu svaki miSljeni sadrzaj (Denkinhalt), Sto ga nademo 



1 Isp. Logik. S. 43—55. Physiol. Psychol. 475—482. 

tized by Google 



Digitiz 



WUNDTOV MBTAFIZI^KI 8U8TAV. 225 

u 8udu, kad ga raS^lanimo. Jer je pak zbiljsko midljenje uvijek 
sudenje, nema pojam otciepljen od 8uda, kojemu pripada, nikakova 
bivstvovanja. Ova raddlamba suda u podela, u pojmove, djelo je 
naSe apstrakcije; ali ovi raSdlanjeni pojmovi nijesu ipak tvorevine 
disto samovoljne apstrakcije, vec su nuzne, osnovane u samim su- 
dovima ili dinitbama midljenja, kojima pripadaju.^ Cini nam se, 
da ne demo pogrijeSiti, ako kazemo, da bi stara dkola ovu misao 
Wundtovu ovako izrazila: Svaka je dinitba miSljenja sud, ali u 
sudu mozemo umom razlikovati logidke desti ; ova je dakle razlika 
distinctio rationis cum fundamento in re. 

2. Sto nam je drzati do ovoga razlaganja? 

Ved smo gore spomenuli, kako je Wundt biljegom, da je mi- 
dljenje samosvijesno djelovanje, dobro oznadio razliku izmedu mi- 
i^ljenja i gotovo mehanidke asociacije predodaba. Onim, dto smo 
naveli iz njegovoga naudanja o apercepciji^ joS je oditije istaknuo 
ovu razliku. Tim ne mislimo redi, da prihvatamo sve, Sto Wundt 
udi o apercepciji, ved demo dapade morati kojedemu prigovoriti; 
ali rado priznajemo, da je on ovim naudanjem oStro oznadio raz- 
lidnost svoga psiholoSkoga stajalista od engleske skole, koja se pri- 
slanja na sustav Johna Lockea, a glavni su joj zatodnici James 
Mill,* Herbert Spencer,^ Aleksander Bain* i kod Danaca Harald 
HQflFding.'^ Ovaj potonji dodufie veli, da su se Wundtove prijaSnje 
izjave mogle tako shvatiti, kao da bi on smatrao asociaciju i aper- 
cepciju kao dva razlidita procesa, ali da je u 3. izdanju svoje fizio- 
loSke psihologije (II. S, 378.) izjavio, da se ovo razlikovanje osniva 
„na apstrakciji, kojoj se zbiljnost moze svagda samo vide ili manje 
pribliiiti".' Nije nam pri ruci ovo izdanje, te ne mozemo suditi, 
koliko imade pravo HoflFding, ali je nesumnjivo, da Wundt u ovom 
predmetu nije promijenio svoga stajalista. U 4. naime izdanju istoga 
djela^ spominje on izrijekom, kako se njegovo shvatanje razlikuje 

* Isp. Logik. S. 94—97. 

* J. Mill, Analysis of the fenomena of the human mind. New. edit. 
1869. Vol. 1. 

* H. Spencer, Psychologic, deutsch von Vettor. Bd. 11. Theil VI, 
Cap. XIX ff. 

* A. Bain, The senses and the intellect. Cap. II — IV. 

* H. Hoffding, Psychologie. 2 Aufl. Leipzig 1893. Cap. V. Svi ovi 
navodi kod Wundta. Pliys. Psych. II. 482. 

* U ^lanku: Ueber Wiederorkounen etc. Viorteljahrschrift fllr wissen- 
schaftUche Philosophic. Bd. XIV. 1890. S. 193. " 

' Leipzig 1893. Bd. U. 8. 482. 
B. J. A. oxxvn. 15 



Digitized by 



Google 



226 DR. A. BAUBR, 

od nau6anja spomenute engleske Skole, te narodito kaze: da se u 
engleskoj Skoli „s pravom istide znatnost, Sto ju imade asociacija pre- 
dodaba kao podloga svih viSih razvoja svijesti, ali da se toliko 
precjenjuje, §to se misli, da se moze say intelektaalni razvoj sasvim 
izvesti iz asociacije, a ne uzima se nikakov obzir na specificne 
raelike^ poimence na bitne razlike medju aperceptivnim i asocia- 
tivnim tokom predofiaba**. Spominje ovdje i Bainovu polemika i 
neke misli Hoffdingove, pa i opet dodaje: ;Ovim se izrazima (HOflF- 
dingovima) doista priznaje, da su za tuma^^enje intelektualnoga raz- 
voja osim asociacije potrebni joS i drugi faktori". Vrlo dobro pobija 
Wundt na navedenom mjestu i Herbartovu mehaniku predodaba. 

Ovo smo morali spomenuti u pohvalu Wundta, jer se miSljenje 
ne dade nikako istuma^iti pukom mehanikom predodaba. Ali kraj 
svega toga ne mozemo ipak priznati, da bi Wundt svojom naukom 
o aperoepciji bio udinio suviSnim apstrahovanje peripateti6ko-sko- 
lastidkoga sustava i da bi svojom modifikacijom senzualisti6ko-no- 
minalistidkoga sustava bio istumadio razvoj miSljenja i naro6ito 
postanje i razvoj pojmova, bit njihovu i svezu sa sudovima. Ovo 
demo sada u kratko obrazlo^iti. 

a) Aktivnom apercepcijom nastale spojevine predodaba, aglutinacija 
naime i sinteza predodaba razlikuje se doista od asociativnih spo- 
jeva time, dto ovi potonji nastaju mehanidki, bez naSega samosvi- 
jesnoga djelovanja, dok oni prvi nastaju upravo na§im samosvije- 
snim djelovanjem. Gledamo li ipak na udinak, koji nastaje jednim 
i drugim spajanjem, podudaraju se obje vrste spajanja n torn, §to 
jednim i drugim spajanjem predodaba nastaju opet samo predodi^be. 
Ove se skupne predodzbe, nastale aktivnom apercepcijom, s obztroxn 
na njihovu osjetnu narav nidim ne razlikuju od predodaba nastalih 
asociacijom. Jedne su i druge uvijek sasvim odredene i za to uvijek 
pojedinadke. I kad Wundt pobija shematiCke predodzbe Lockeove, 
koje bi imale biti opdenite, imade pravo ; ali tu nije niSta nova rekao, 
dto ne bi bili ved davno naudali skolastidko-peripatetidki mudro- 
slovci i prije i poslije Lockea.^ 

* ^Sensus non est cognoscitivus nisi singularium : cognoscit e^uiin 
omnis seiisitiva potentia per species individuales, cum respiciat specios 
rorum in organis corporalibus : intellectus autem est cognoscitivus uni- 
vorsalium". S. c. Gent. 1. 2. e. i^Q, „Kensu8 non apprehendit essentias 
rerum, sed exteriora accidentia tantum: similiter neque imagiaatio, 
sed apprehendit solas similitudines corporum. 8. Theol. p. 1. q. 57. a. 
1. Isp. Ibid. p. 1. q. 12. a. 4. — q. 85. a. 1. et 8. Suarez. De auima 
1. 4, c. 8. dub. 8. et cap. 4. 



Digiti 



ized by Google 



wuNDTOV mbtapiziCki bustav. 227 

b) Stara je Skola nau6ala, da mi o tvamom predmetu mozemo 
imati osjetni zor (sinnliche Wahrnehmung, Anschauung), predodzbu 
i pojam; a ovaj potonji mozemo imati i o takovim predmetima, o 
kojima ne moSe biti nikakove osjetne spoznaje, jer su netvarni, 
neosjetni. Kad n. pr. gledam nazo^noga vojskovodu, imadem o njem 
osjetni zor; kad ga ne vidim, mogu ipak u svijesti ponoviti pre- 
dodi^bu o njemu, a mogu ga pomiSljati i pojmom, koji nije nipoSto 
osjetna predodzba. O istini pak, dobroti, krijeposti itd. ne mozemo 
imati nikakove osjetne predodzbe, ve<5 samo pojam. Je li ovaj pojam 
^aista sasvim odredena psihidka tvorevina ili nije? Skolastici su 
naii6ali i nau^aju, da imade ovakova psihidka tvorevina, da je 
mora biti, i da su upravo pojmovi zbiljska po^ela, od kojih se sa- 
stavlja naSe logidko miSljenje. Prema ovomu shvatanju nastaje pojam 
n svijesti naSoj apstrakcijom, ali ne onakovom, kakovu pomidlja 
Locke. Razum ne izostavlja samo neka po6ela iz osjetne predodzbe, 
a druga zadriava, \e6 razum (intellectus agens — voO? 7wotr,Ttx6;), 
pobuden osjetnom predodzbom, proizvodi u sebi (voO? SuvajjLtxoc, xa- 
^Tixo; — intellectus possibilis) duSevni lik predmeta (species intel- 
ligibilis) t. j. pojam, u kojemu nema nista tvarno, niSta osjetno. 
Kako su oni tumadili ovo dogadanje, nemozemo ovdje raspredati.^ 
To je stalno, da se po ovom shvatanju pojam bitno razlikuje od 
osjetne predodzbe: ova je osjetna, a onaj nije osjetna, ved je du- 
Sevna, intelektualna slika predmeta, koji mo2e biti ili bide osjetno, 
koje za sebe opstoji, ili osjetno svojstvo ili stanje, ili neSto sasvim 
neosjetno. Ovaj pojam, premda je u sebi jedan pojedinadki din 
naSe du§e, i premda imade jedan sasvim odreden sadri^aj, jest op- 
denit pojam za to, jer sadrzaje bit spoznanoga predmeta (univeiv 
sale fundamentale), koja se nalazi ili se dajbudi moi^e nalaziti u 
mnogim predmetima. Prve ovakove apstrakcije bivaju u nama sva- 
kako spontano, te mi ono, §to smo ovako pojmom shvatili (univer- 
versale directum), jo§ ne shvadamo kao opdenito, ved za to treba 
posebna refleksija ; jer nesto drugo znadi „spoznati neSto opdenitim 
pojmom", a opet drugo „shvatiti samu opdenitost pojma", kao Sto 
je drugo „shvatiti u predmetu neSto, Sto se nalazi ili se moze na- 

* Isp. n. pr. J. Kleutgen. Die Philosophie der Vorzeit. 1. Aufl. Mtln- 
ster. 1860. Bd. I. 8. 109—136. 147—175. 

T. Pesch. Institutiones logicales. Herder. 1889. T. L p. 114 sq. II. 
167—220. 448. 

C. Gutberlet. Psychologio. 2. Aufl. Munster 1890. S. 145—157; Logik 
u. Erkenntnisstheorie. 2. Aufl. MUnster. 1892. 217— 2H0. 



Digiti 



ized by Google 



228 DR. A. iBAUfiR, 

laziti i u drugim predmetdma^ i ^shvatiti, da ono §to mislimo o 
jednom predmetu, zbilja pripada ili dajbudi moze pripadati i drugim 
predmetima". ^ 

c) A kako Wundt? Pojam nije nikakova posebna psihi6ka tvo- 
revina, ved ga zastupa ili predodzba ili sama rijed. Kad smo, ovako 
u<5i Wundt, aktivnom apercepcijom iz neke predodzbe (A), odabrali 
i sintezom spojili pretezna po^ela (h), mo^emo ovaj h spojiti bilo 
8 kojom predodzbom istoga niza A, A,, A^, . . . te onda h spojen 
8 kojimgod A moie zastupati cio niz. Prema tomu bi po Wundtu 
hA zastupao u naSoj svijesti ono, &to zovemo pojam, Sto opdenit 
pojam. Pitamo, Sto znadi ovaj apercipovani h ? Sto su ova pretezna 
po6ela, &to ih vedom jasnodom shvatamo u predodibi^ dok druga 
potamne? Ba vidimo na primjeru. Wundt kaze: „Tako mogu na 
reprezentativnoj predodzbi trokuta tri stranice i sva druga svojstva 
trokuta potamnjeti, da se osobito istaknu tri kuta. Ne mozemo ni 
tad sebi predoditi ove kutove same, odludene od lika, ved ih svagda 
moramo pomiSljati spojene s likom, a da se u opde ne uniSti pojam".* 
Malo nize ka2e : „Geometar zove trokutom neki omedeni Ilk sa svi- 
jesnom namjerom, da bivstvovanje triju kutova na njemu istakne 
kao bitno svojstvo".* Istina je, da ne mozemo sebi stvoriti pre- 
dodzbe trokuta, a da u toj predodzbi ne bi bile i tri stranice, jer 
bez toga u opde ne moze biti osjetne predodzbe trokuta, ali je ta- 
koder istina, da mozemo misliti o trokutu, imati pojam o njemu bez 
svakoga oajetnoga lika, bez predodzbe. Istina je i to, da nije za 
svakoga upravo lako ovako misliti o osjetnim predmetima uopde, 
jer nam se prema osjetnoj i razumnoj naravi nasoj neprestano na- 
nudaju predodzbe kao vjerne pratilice nafiih pojmova. 

Jesmo li nadalje u nekoj odredenoj predodzbi apercepcijom shva- 
tili prete?.na podela, dine i ova opet sasvim odredenu predodi^bu, 
koja je kao predodzba upravo tako pojedinadka, kao Sto je i cijela 
predodzba, te i ona mo2e kao takova pripadati samo onoj jednoj 
skupnoj predodzbi. I ona moze obuhvatati samo spoljafinja, osjetna 
svojstva, te nam moze najviSe tomu posluziti, da po njoj, koliko 
nam ostane u pameti, prepoznamo isti ili nalidan predmet, kad ga 
opet osjedalima spoznamo. Tomu zaista ne treba one apstrakcije, 
kakova se zahtijeva za postanje opdenitih pojmova. — Od ovako 
apercipovanih preteinih podela treba tek odlupiti dva osjetna svoj- 



* Logik. 2. Bnd. Stuttgart 1893. 8. 49. 

* N. n. mj. 8. 51. 



Digiti 



ized by Google 



WUNDTOV METAFIZI6kI 8U8TAV. 229 

stva predodiSbe, da dobijemo pojam, kojim mislimo i poimamo ne- 
osjetnim nadinom ono, §to je u predodzbi osjetno; i samo ovako 
mozemo shvatiti bit ne6ega, koja se moze nalaziti u mnogim pred- 
metima. Neka n. pr. A ozna^uje predodzbu okruga, a h neka znadi 
da u ovoj predodzbi hodemo istaknuti samo to, da je okrug kri- 
viilja, kojoj su sve todke jednako udaljene od jedne tofike, naime 
od sredidta, onda ovaj h moze biti ili sasvim individualna predodzba 
ovoga istoga upravo tolikoga i tako odredenoga okruga, u kojem 
su zbilja sve todke jednako udaljene od srediSta, ili savrden i op- 
(Jenit pojam okruga, koji ozna6uje bit svakoga okruga. Tad ovaj 
h kao takav mora takoder biti u svijesti naSoj ; a moze biti i tako, 
da ga ne prati nikakova predodzba okruga. Ali mi i pojmovima 
rijetko shvatamo ovako savrSeno biti predmeta, ve<5 desto shvatamo 
u predmetu koje osjetno svojstvo. Mogu n. pr. pomidljati dovjeka 
kao smrtnika — da se poslu^imo primjerom Wundtovim — onda 
ovo svojstvo mora u mojem midljenju zastupati bit dovjeka — ali 
i o njemu moram imati pojam, a ne samo predodzbu. Moram naime 
i tada pojmom shvatiti upravo bit ovakovoga svojstva; jer i svoj- 
stvo imade svoju bit, koja je ista svagdje, gdjegod imade ovakovo 
svojstvo, dok nam predodzba osjetnim nadinom moze predoditi samo 
jedno sasvim pojedinadko odredeno svojstvo. Dakako da je sve ovo 
pojmovno shvatanje osjetnih predmeta s podetka spontano i vrlo 
nesavr§eno. 

d) Ako ve<5 predmete iskustva ne mozemo shvatiti pojmovima, 
a da ovi nijesu posebne psihidke tvorevine, koje doduse prate, ali 
ne moraju pratiti osjetne predodzbe, onda je to joS oditije, kad se 
pojmovi ticu takovih predmeta, o kojima ne moze biti nikakove 
osjetne predodzbe, koja bi zastupala pojam, kao dto su apstraktni 
pojmovi. Wundt kaze, da u takovim slu^ajevima nema druge 
osjetne predodibe u svijesti, nego znaci govora i pisma i „op(Senite 
nzajmice, Sto ih primiSljamo predmetima naSega predodavanja". 

Wundt je lijepo pokazao, kako on sebi pomiSlja, da je nastalo 
ponajprije h 1 A, od toga 1 h A, zatim 1 h ili 1 A, dok ne 
ostane samo 1 t. j. rijec, glas. kao jedina osjetna predodzba, s kojom 
se onda moze, ali ne mora spojiti pisano slovo s. Tek kad se je 
razvio govor, mogli su sc razviti i apstraktni pojmovi, jer nam 
tad rijedi mogu sluziti kao simboli mjesto pojmova. 

Protiv toga ovo nam je opaziti. Rijed kao zvuk, glas, i ona slova, 
kojima smo je zabiljezili, jesu doista osjetna svojstva, o kojima 
moiemo imati zamjetbu, zor, predodzbu, ali kao rijed, kao 6est 



Digiti 



ized by Google 



230 DR. A. BAUER, 

govora, jest glas joS neSto drugo. Rije^ moze u svijesti naSoj po- 
buditi svojim sadrzajem predodzbe, ali i pojinove. Kad rijefi ozna- 
6uje osjetan predmet, onda ona mozc u svijesti pobuditi 1 predodzbn 
i pojam, a kad oznaduje neSto apstraktno, onda moze pobuditi u 
nama samo pojam n. pr. nalidnosti, istovetnosti, uzajmice uopde, 
istine, dobrote itd. U svakom pak sludaju treba, da rijed razumi- 
jemo, da njezino znadenje shvatimo, jer nam ina6e rijed nije ni 
6emu. Eao Sto naime treba, da mi prije imademo misao u svijesti, 
nego 6to je mozemo rijedju zaodjeti i drugom saopditi, tako je po- 
trebno, da rije^ pobudi u drugome istu misao, da nas moze razu- 
mjeti i shvatiti rijefii. S tim se dakako mora sloiiti svatko. A Sto 
to zna^i? Shvatiti smisao rijedi, koja stoji za opdenit pojam, znadi 
shvatiti sam opdenit pojam, jer je smisao rijedi upravo taj op<5enit 
pojam; shvadeni pak smisao mora biti bezuvjetno neka psihidka 
tvorevina. Hi zar je zbilja mogude, da u svijesti nadoj nije niSta 
drugo, nego sama rijed, koja oznaduje pojam? Ovo nede ni Wundt 
da kaze, i zato dodaje, da su uz znakove govora ili pisma u svi- 
jesti i „op<5enite uzajmice, §to ih mi primisljamo predmetima naSih 
predodaba". Ali Sto znadi ovo „primi§ljanje uzajmica?" Ovo „pri- 
miSljanje" ne mogu odito biti nikakove nove predodzbe, jer se radi 
o apstraktnim predmetima svijesti. Eako ih dakle primi§ljamo, dime 
ih primiSljamo, ako ih posebnim psihidkim tvorevinama ne pomi- 
Sljamo ? 

Kad Wundt kaze, da je pojam postulat, koji ima obuhvatiti 
ne§to zajednidko mnogim predodzbama, treba da ga i zbilja mi- 
slimo; a kao naSa misao jest on psihidka tvorevina, t. j. pojam 
u subjektivnom smislu ; sadrzaj pak je njegov, t. j. ono zajednidko, 
§to mislimo, pojam n objcktivnom smislu. 

e) Ako nadalje pojmovi nijesu nikakove posebne psihidke tvore- 
vine, kako im onda mogu pripadati odredene biljege i svojstva? 
Wundt navodi samo dvije ovakove biljege, koje pripadaju upravo 
svim pojmovima: odredenost naime sadrzaja i logidku suvislost 
s drugim pojmovima; narodito pak zabacuje kao opdenite biljege 
svih pojmova opcu valjanost i opcenitost. ^ Ali pitamo : kako se 
narodito moze redi, da svaki pojam mora imati odreden sadrj^aj, 
ako on nije nikakova odredena psihidka tvorevina u nadoj svijesti? 
Wundt pak sada, tumadeci prvu biljegu, kaze: „Sv<iki pojam treha 



* Sto Be ove potonje oznake ti(fe, imali bismo gdjosto prigovoriti 
Wundtovomu razlaganju, ali to presize namjorn ove radnje. 



Digiti 



ized by Google 



WUNDTOV MBTAFIZI^KI SU8TAV. 231 

da itna odreden miSljeni sadrSaj (Denkinhalt). Safno ako ga ima, 
mozemo ga (pojam) ie sveze misli osamiti i samostalno ga po- 
misljati^,^ Zar je to mogude, a da pojam ipak ne bude posebna 
psihidka tvorevina? Cajmo medutim, §to ka2e Wundt jednu stranu 
nize, kad tumadi drugu biljegu : ^Logicka suvislost pojmova jest 
tieposredna posljedica cinjenice, da pojam nije izvorno samo- 
stalan misljeni sadrSaj , ve6 tvor apstrakcije iz toka zbiljskoga 
miSljenja. ZbUjsko je miSljenje sudenje, te pojam izluien iz suda, 
u kojem jest, neina bivstvovanja upravo tako, kao i pojedina rijec, 
koja sluzi kao znak pojma^ Sto nema u iivom govoru zbiljnosti 
nego u spoju recenice*". Ovu apstrakciju ne shvata ipak Wundt 
kao sasvim samovoljnu, umjetnu, ved je naravna, osnovana u samim 
dinitbama mi&ljenja, kojima pojmovi pripadaju. Za razlog tomu 
kaze upravo ono, Sto smo gore napomenuli iz njegova ^Sustava**, da 
je midljenje izvorno raSdlanjivanje jednoga danoga sadrzaja, pak 
nafitavlja: „Pojmovi dakle nijesu umjetna, ved su naravna podela, 
jer je pojam uvijek samo ono, Sto sdmo sobom nastaje ovom ras- 
dlanbom miSljenja. U sudu $e pojam stavlja u odrectene logiike 
uzajmice s drugim pojmovima, i upravo ove uzajmice davaju mu 
znacaj pojma i razUkuju ga od drugih predocaba^.^ 

Pitamo ponajprije, Sto znadi za pojam „biti" ili „biv8tvovati?" 
Cini nam se, da ne de nitko porieati, da ^bivstvovati" znadi za 
pojam isto, Sto „biti pomiSljen" (Existenz des Begrifes = sein Ge- 
dachtsein). Ako je tako, onda pitamo, Sto je istinito : „moiemo pojam 
osamiti i samostalno ga poynisljati^ , ili „pojam izlucen iz suda nema 
bivstvovanja ?** Oboje ne mo2e nikako biti istinito, jer jedno poride 
drugo. Ako je ono prvo istinito, kao Sto jest, onda pojam mora 
biti posebna ])sihidka tvorevina, i onda mu mogu pripadati odre- 
dene biljege ; ako pak je ovo drugo istinito, onda pojam ne mo- 
zemo nikako ^osamiti i samostalno ga pomiSljati*^, onda ne moie 
biti ni posebna tvorevina svijesti; ali onda ne mozc imati ni od- 
reden sadrzaj. 

Kaze nadalje Wundt: „?/ sudu se pojam stavlja u odredene lo- 
giike uzajmice s drugim pojmovima, i upravo ove uzajmice davaju 
mu znacaj pojma i razliktiju ga od ostalih j)redo6aba'' , i opet: 
riPOJam nije izvorno samostalan miiljeni sadriaj, vec tvor apstrak- 
cije iz toka zbiljskoga miSljenja"^. Prema tomu je prije sud, a onda 



* Logik 8. 95. 

* N. n. mj. 8. 96 i si. 



Digiti 



ized by Google 



232 DR. A. BAUER, 

pojam; jer ovaj nije drugo, nego logidkom apitrakcijom razliko- 
vana dest suda. Kako je opet to mogude? Mnijenje je Wnndtovo 
ovo : NaSe miSljenje zafiinje u svojem prvotnom, izvomom obliku ob- 
radbom nekoga predodzbenoga iskustvenoga sadrzaja. Ova je obradba 
ponajprije raddlanjivanje i onda istodobno spajanje, stavljanje naime 
u uzajmicu. U drugotnom obliku mi§ljenja ostaju sve funkcije obradbe 
iste, samo se ne tidu predodzbene iskustvene jednote, ve6 se bave o 
jednoti, dto ju je migljenje samo nadinilo. Rasdlanjene 6e8ti, koliko 
su u uzajmicu stavljene, jesu sad. Ova nzajmica, dakle sud, jest 
jedna jedina nerazdjeliva dinitba miSljenja. All mi mozemo ipak 
u ovoj uzajmici razumom razlikovati desti, i ove desti uzajmicCy 
koliko ib mi samo midljenjem razlikujemo, jesu pojmovi. 

Nama se ponajprije 6iiii, da djelovanje miSljenja ne moze nikako 
biti istodobno i raddlanjivanje i uzajmi6enje. Ako se tek raddlanjene 
desti stavljaju u uzajmicu, moramo ponajprije apercipovati desti, i 
tek onda, bio ovaj onda ne znam kako malen, mo£emo ih staviti 
u uzajmicu. Sto su dakle ove apercipovane desti? Ogledajmo ove 
desti u prvotnom obliku midljenja, koje se bavi o predmetn, kao 
jednoti spoznanoj osjetima. Uzmimo ovaj isti primjer, kojim se je 
posluzio Wundt. Osjetima spoznam „svijetlo sunce". Ovu jedno 
predodzbu raddlanim i raSdlanjene desti stavim u uzajmicu, koju 
izredem sudom: ,,sunce svijetli". Ovaj sud izride bez sumnje ono 
isto, Uo sam osjetom spoznao. Zar u svakom smislu isto? Moze se 
diniti, da sam iz predodibe ^svijetlo sunce" razludio dvije predodzbe, 
predodzbu naime sunca i svijetljenja, te sam ove dvije predodzbe 
spojio u sud: sunce svijetli. Kad bi bilo ovako, onda bi pod^la 
ovoga suda bile dvije sasvim odredene predodibe i upravo kao 
takove unigle bi one n sud. To bi dakle bilo sudenje bez pojmova. 
I dini se, da Wundt zbilja ovako misli. Dajbudi u Sustavu mu- 
droslovlja veli narodito: „/Sud, n. pr, sunce svijetli, u svojem pr- 
votnom OBJetnom obliku samo se toliko rcuilikuje od pojedinctike 
osjetne predodibe o suncu^ Sto se svojstvo svijetljenja istakne is djele 
predodSbe, a da se ono joS ne shvati kao samostalna i neovisna 
predodiba*". Tuj se govori o ^osjetnom ohliku* suda, o samim pre- 
dodi^bama, dapade u torn sudu ne bi se ni same predodibe joS 
razlikovale kao samostalne i neovisne predodzbe. Kakav bi to imao 
biti „sud", ne poimamo. Ali Wundt ni sam nede toga. Na drugom 
mjestu veli on izrijekom: ^Ovomu shvatanju protivi se to, da 
istaknute biljege, odredenost i logicka suvislost s ostalim podelima 
miSljenja, pripadaju i prema naravi miSljenja moraju pripadati od 



Digiti 



ized by Google 



WUNDTOV MBTAPIZI6KI 8USTAV. 233 

podetka predodibama, koje unilaze u sudenje, za razliku od ostalih 
predodaba. Trebalo bi dakle svakako ova pofiela prvobitnih sadova 
smatrati za takove predodzbe, koje u nekim uzajmicama VQd imadu 
znadaj pojmova, a jer sa upravo ove uzajmice najbitnije, t. j. istom po 
njima dobiva midljenje logidki zna6aj, nije opravdano tvrditi postajanje 
pojmova po^ima istom u razvijenijem stupnjn miSljenja".* Iz ovoga 
slijedi, da se Wundt ne moie oteti istini, da „sunce" i „svijetli" 
XX sudu „sunce svijetli" ne mogu biti samo predodibe, ve6 da im 
pripada i zna6aj pojmova, samo Sto mu njegovo senzualistidko sta- 
jaliSte nije dopustilo, da se dovine cijeloj istini. Po Wundtu bi 
predod£be imale dobiti znadaj pojmova tek iz uzajmice, u kojoj 
stoje u sudu. Ali tad jo§ uvijek ostaje pitanje, §to se dakle stavija 
u uzajmicu? Svakako se stavija u uzajmicu neSto odredeno: desti, 
§to smo ih dobili raddlambom. Jesu li ove 6esti zbiija predodzbe, 
moraju one ostati predodibe i u uzajmici. ZaSto bi ove fiesti bile 
svaka za sebe predod^ba, a u sudu bi dobile znadaj pojmova, kad 
im sadrzaj ostaje i mora ostati isti? Kad naime iz suda „sunce 
svijetli" ^osamimo i samostalno pomiSljamo" dlanove uzajmice „sunce" 
i „svijetli", ne mogu ovi Clanovi drugo znaditi, nego Sto su zna6ile 
desti „8unce** i ^svijetli", Sto smo ih dobili raSdlambom predodzbe 
„svijetlo sunce" ; jer ina6e naS sud ne bi oznadivao ono, Sto nam 
dojaviSe osje<Sala. Kad bi dakle bilo istinito, da raS^lambom dobi- 
vene predodzbe stavljamo u uzajmicu, onda bi one morale ostati 
predodzbe i u sudu. Zato nam se 6ini, da se ovako ne dade istu- 
maditi zadetak i razvoj logidkoga misljenja. Ako je naime nesum- 
Ijiva istina, da sud mora biti sastavljen samo od pojmova, bili oni 
ma kako nesavrSeni ; ako je nadalje istina, da ne moiemo obaviti 
sastavljanja, dakle ni sastavljanja suda, prije nego li imademo desti, 
koje demo sastaviti, onda slijedi nesumnjivo, da sud ne moze biti 
rodiSte prvih pojmova. Pa tako i jest. Vratimo se primjeru. Neka 
izrede sud „sunee svijetli" ma kako maleno dijete, koje ipak ved 
misli i razumijeva Sto govori, onda ono ved misli pojmovima i sa- 
stavlja sudove od pojmova. U sudu „sunce svijetli* imade podmet 
i prirok, predraet naime i njegovo svojstvo, i zajekana objektivna 
istovetnost obojega. I sve ovo mora ved biti — ma kako nejasno 
— u svadijoj svijesti, tkogod misli sud ili ga s razumijevanjem 
izride. Napose nije mogude pomisliti sud, a da ved nemamo u svi- 
jesti pojam istovetnosti, Sto je ipak opdenit i apstraktan pojam. 



1 Logik L 8. 100. 

tized by Google 



Digitiz 



234 DK. A. BAU1ER, 

Prije dakle mora nastati u duSi neki pojam bida, predmeta, nego 
Sto mozemo iSto upotrebiti kao podmet, da o njem bilo Stogod tvr- 
dimo ili poredemo ; prije mora biti u svijesti neki pojam o uzajmici 
nego Sto mozemo idto staviti u bilo kakovn uzajmica ; prije mora biti 
u du§i neki pojam istoyetnosti i razlidnosti, nego fito je moiemo 
bilo za koji slu6aj zajekati ili zanijekati; prije mora biti u dudi 
neki pojam o uzrokn i udinku, nego dto moiemo pitati za uzrok bilo 
kojoj pojavi, ili o6ekivati udinak bilo od kojega predmeta. Ovi najob- 
cenitiji i najviSi pojmovi prvi su, §to ih du§a pobudena osjetima shvata, 
i oni su u dudi prije svih odredenijih nii^ih pojmova; oni su grada, 
bez koje ne moze biti sudjenja ni suda. Tako a soda „sunce 
svijetli" ve<S i maleno dijete pod subjektom „sunce" misli: ono, 
nefito = bide, i njemu pridijeva prirok „svijetli**, Sto je osim oblika 
s podetka gotovo jedina pojava, po kojoj je spoznalo sance. 

Prva je dakle misao, prvi pojam u svijesti dovjedjoj, i to naj- 
opdenitiji pojam bida, za kojim se rectaju drugi najvidi pojmovi, 
i dok u svijesti nema pojmova, nema ni logidkoga midljenja, ni 
sudenja, ved ima samo predodaba i predodavanja. Rod predodaba 
i ostaju zivotinje, dokle god 4ivu ; i upravo zato one ne misle, jer 
nemaja pojmova. A kako rano nastaju u duSi dovje^joj ovi prvi 
i najopdenitiji pojmovi i od njih sastavljena prva nadela ili zakoni 
logidkoga miSljenja, svjedode nesomljivo pitanja, kojima ved ma- 
lena djeca davaju odudka svojoj razumnoj da§i: dto je ovo, zadto 
je ovo, demu je ovo? Dakako da ovi prvi i osnovni pojmovi, ova 
prva podela miSljenja nastaju u daSi spontano apstrahovanjem ne^ 
posrednim i direktnim (abstractio directa sive spontanea); jer bi 
bilo smijeSno pomidljati, da dijete ved reflektuje (abstractio reflexa) 
na ove pojmove, i da ih shvata upravo kao najopdenitije pojmove. 
Isto tako spontano prenosi s podetka pojmove na predmete, te ih 
za predmete tvrdi ili poride. 

Kad dakle Wundt protiv englezke Skole apercepciju tako od- 
ludno zagovara kao zgadanje specificno^ bitno razlidito od asocia" 
cije, dini nam se, da su ga samo njegova senzualistidka i metafi- 
zidka nadela sprijedila, da prizna apstrahovanje^ kao elementamu 
funkciju razuma, kao dogadanje bitno i specifidno razlidito od osje- 
danja, kojim nastaje u svijesti naSoj pojam — psikicka tvorevina spc- 
cificno i bitno razliUta od predodSbe, 



Digiti 



ized by Google 



WUNDTOV MBTAFIZI(^KI SUBTAY. 235 

III. Osnovna na6ela midljenja. 

1. Zapravo je svaki oblik logidkoga midljenja ujedno zakon mi- 
dljenja; jer svaki mo^e obuhvatiti mnogo pojedinih dinjenica, za 
koje vrijedi kao pravilo. All ovi pojedini zakoni imadu se podre- 
diti nekim osnovnim zakonima — na^Iima — koja imadu biti 
takova, da pojedini zakoni midljenja ne ce biti drugo, nego osobiti 
sludaji njihovi, dok se sama nadela ne mogu ni svesti na koje druge 
zakone, ni jedno iz drugoga izvesti. 

Svi oblici miSljenja nijesu drugo nego neke uzajmice pojmova, 
a sve se uzajmice dadu svesti na dvije glavne uzajmice: na uzaj- 
micu naime potpune (totalne) ili djdomidne (partialne) istavetnosti i 
jednostrane ili ujsajamne ovisnosU. Zajedni6ka fdnkcija, koja spaja 
ove obje vrste logidkoga djelovanja, jest raddlamba pojmova. 

Sada Wundt vrlo lijepo poblize tumadi one posebne logidke funk- 
cije, koje su potrebne, da se ustanove ove uzajmice. 

Da spoznamo uzajmicu istovetnosti, svagda je potrebno dvovrsno 
isporedivanje : treba da shvatimo ono, dto se podudara, i ono, dto 
se razlikuje. Sasvim je odito, da ne mozemo drugadije ustanoviti, 
da li opstoji samo djelomidna istovetnost, nego ako shvatimo one 
6esti, koje se podudaraju, i one, koje se ne podudaraju. Ali i kod 
potpune istovetnost! treba takoder da shvatimo nepodudaranje, te i 
kod potpune istovetnosti nepodudaranje imade odludno, ali vide ne- 
gativno znamenovanje. Ovo nam jasno pokazuje oblik A = B, 
dto je simbolidki izraz^ koji vrijedi i za matematidke jednadzbe i 
za potpune definicije. Tu su naime samo isporedeni pojmovi razli- 
diti, ali vrijednost im je ista. Vrijedi to i za simbolidki oblik A = A, 
koji kaze, da oba pojma imadu sasvim isti sadrs^aj. Ova dva A 
mogu biti dva po broju razlidita predmeta, ili ako sn jedan isti 
predmet, moraju svakako bit dva po broju razlidita pojma (dva 
dina midljenja, dakle distinctio pure mentalis) ; jer samo tako mogu 
u redenici biti podmet i prirok. Zato upravo u svakom 6inu mi- 
dljenja vlada podudaranje i razlikovanje ; samo dto kod potpune 
istovetnosti apstrahujemo od podela razlidnosti, a kod nepotpune 
istovetnosti upravo na ujih refiektujemo. 

Iz ove dvije osnovne funkci je nuzno izviru dva osnovna zakona : 
nacelo naime istovetnosti i nadelo porjemosti. Prvo zahtijeva od nadega 
midljenja, da svagda ono, dto se podudara, drzimo istovetnim ; drugo 
zahtijeva, da svagda razludimo ono, dto se ne podudara. Ali oba 
ova zakona nijesu takova pravila, da bi se midljenje kod ispore- 



Digiti 



ized by Google 



236 



DR. A. BAITER, 



divanja moglo driati sad jednoga, sad opet drugoga. Dok sud jodte nije 
gotov, preplidu se obje fiinkcije, te neprestano vrijede zajedno oba za- 
kona. Ka2e li se dakle, da je nadelo istovetnosti osnovni zakon 
za jedne sudove, a na6elo porjednosti za nije^ne sudove, onda ovo 
vrijedi samo za gotove sudove, a ne i za sam te^aj sudenja. 

Mogu se napokon dva pojma i tako isporediti, da se po nadelu 
istovetnosti je6no odredi njihova uzajmica, a onda se ili podmet 
ili prirok rastavi u viSe nizih pojmova, od kojih jedan svojim 
biljegama pori6e drugi, a svi su ipak sadriani u istom vi§em 
pojmu. Clanovi disjunktivnoga suda oznaduja se prema nekim od- 
redeninot jefinim biljegama, a njihov raspoj (Trennung) potjede od 
tuda, §to spoznajemo, da se neke biljege n jednima nalaze, a u 
drugima ne nalaze. Tipidki je oblik zato: A je ili B ili non B. 
gdje pojam B oznaduje biljegu razli6nosti. Ovo je podjedno oblik 
za nadelo nemogtkdnosti srednjdka (exclusi medii) te se ovo nadelo 
mo2e smatrati naielom ea raSHambu pojmova. Ovo nadelo nema 
svoga posebnoga sadriaja, ta i osniva se poput preda^njih nadela 
na istim osnovnim funkeijama midljenja, ali po oblikn sadriaje ipak 
neki novi momenat, koji u onima nije sadrSan. 

Drugadije stoji stvar, kad se radi o uzajmici ovisnosti. Osnovne 
su logidke funkcije kod ustanovljivanja ovoga nadela dodute iste 
t. j. raSdlamba i isporedivanje, ali je postupak ipak drugadiji. Mo- 
iemo naime neki pojam raSdlaniti, pa razmatrati dlanove kao spo- 
redne (coordinirane) pojmove. Kao sporedni pojmovi mogu ovi 6la- 
novi s obzirom na nadelo istovetnosti biti samo u nijednoj uzajmici, 
t. j. oni nijesu istovetni. Svatko pak mora spoznati, da time jodte 
nije iscrpena uzajmica ovih pojmova; jer oni moraju biti i u nekoj 
jednoj uzajmici; a to yei zato, Sto su sadrzani u jednom istom 
viSem pojmu. To pak znadi, da nedostaje jedina istovetnost, da bi ae 
ova uzajmica jednim sudom izrekla; da ova uzajmica i nije istovetnost, 
ve<5 je uzajmica ovisnosti, koja oznaduje, da svojstvo ili narav (Be- 
schafFenheit) jednoga pojma, kojimgod nadinom odreduje narav dru- 
goga pojma. Ovako su ovisni unutraSnjim biljegama korelatni poj- 
movi, kao Sto su: otac i majka, roditelji i djeca, cmo i bijelo. 
Slidno se mogu i svi oni pojmovi, koji stoje u bilo kakovoj spo- 
Ijagnjoj jednoj uzajmici, kao n. pr. u uzajmici prostomoj ili vre- 
menoj, smatrati ovisnima s obzirom na ovu njihovu jednu uzajmicu. 

U ovo postanje sudova ovisnosti znatno utjede dogadaj, Sto se 
izvija iz svijesti o suvislosti naSega vlastitoga logidnoga miSljenja. 
Kao Sto nalazimo mnogovrsne uzajmice ovisnosti u sustavima poj- 



Digiti 



ized by Google 



WUNDTOV MVTAFlZldKT SU8TAV. 237 

mova nastalima logi^kom obradbom iBkustva^ tako nastaju sasvim 
nalidne uzajmice i izmedu samih dina midljenja. Po dva suda o 
istom predmetu medu sobom su sporedni, a jer se iz ovih sudova 
midljenjem izvode novi sudovi, shyatamo ove potonje kao ovisne 
o prrima. Ovaj postupak kod zakljudivanja postaje odIu6an za lo- 
gidkn znatnost uzajinic& oviBnosti. K uzajmicama ovisnoBti, iio nam 
ih pruia predodzbeni svijet nade Bvijesti, pridru£uju se one, Sto ih 
nalcLsimo u samom miSljenju, i koje svuda odreduja njegovo logidko 
djelovaDJe. Ovih potonjih imade doduSe mnogo manje, pa one ipak 
imadu toliku snagu u sebi, da dobivaju brzo premoiS nad svima 
ostalima. Ova je njihova moc u torn, &to samo logidku ovisnost ne- 
posredno spoznajemo za nu£nu, t. j. za takovu kojoj se midljenje ne 
moie oteti. Ova nainost pripada logidkoj ovisnosti zato, &to logidko 
miSljenje spaja svoje pojmove jedino po svojim vlastitim unutradnjim 
pobadama, te ove pobude moga stajati jedino a osnovnim funkci- 
jama isporedjivanja. Jer so pak ove osnovne funkcije jedine, koje 
uvijek pripadaju midljenju, mora ih midljenje priznati nu^nima. 
Poradi toga nastoji nafie midljenje i stvarne uzajmice ovisnosti, dto 
nam ih pruia iskustvo, podrediti logidkoj ovisnosti. Zakon pak ili 
nadelo, po kojem nade pojmove i dine miSljenja spajamo s obzirom 
na njihovu ovisnost, zove se naddo raeloga. 

Sad pita Wundt, je li ovo nadelo samostalan logidki aksiom, kao 
dto je nadelo istovetnosti i porjeke, ili je samo uputa, da funkcije 
isporedivanja, fito ih propisuju ova dva nadeia, upotrebimo i za 
samostalne dine midljenja. Leibnitz je prvi naudao, da je nadelo 
razloga ono nadelo, po kojemu spajamo iskustvene t. j. nenu£ne 
dinjenice ; zato ga on i zove nadelom dostatne razloinosti, da se oznadi 
nedostajanje unutraftnje nuinosti za ovakovo spajanje. Za spojeve 
pak nadega logidkoga midljenja dotjedu po Leibnitzu nadela istovet- 
nosti i porjednosti. Noviji neki logidari poSli su i dalje te ude, da na- 
delo razloinosti ni ovako stegnuto, kako ga shvata Leibnitz, u smishi 
naime empirijskoga kauzaliteta, nije nikakovo samostalno nadelo, 
vei i ovdje nadelo istovetnosti smatraju kao pravi kriterij spajanja.* 



* Za primjer ovakovoga misljeDJa navodi Wundt u svojoj Logici I. 
S. 569.: W. Hamilton, Logic, 3 edit. p. 86. nota; A, Riehl, dor 
philos. Kriticismus, Bd. 2, 8. 286. Dodajeino job S. 212. 228—229. 
240 — 244. 253—256. Causalitftt und Identitftt, Vierteljahrschrift f«r 
wissenseh. Philos. 1877; K Kraman^ Unsere NaturerkenntniHS. fl. 244 
— 245. 252—254. 262 sll. Isporedi: Al. Schmid. Erkenntnisslehre. Herder 
1890. Bd. 1. 8. 30—31. 



Digiti 



ized by Google 



238 DR. A. BAUSR, 

Ovo mifiljenje pobija Wundt, te narodito protiv Leibnitza kaSe: 
„Kad bi bilo istinito, da nadelo istovetnosti i porjeCnosti vrijedi samo 
za osnovne funkcije samoga pojmovnoga isporedivanja, to je sva- 
kako nerazumljivo, kako bi mogli ovi zakoni u nama djelovati, a 
da ih odmah ne primijenimo iskustvu. Upravo n predmetima zora 
nalazimo podndaranje i razliku. Ead ih ne bismo u njima nadli, kako 
bi dodii u nade pojmove? Ta od zorova tek postaju pojmovi, kad 
Bmo ove zakone isporedivanja njima primijenili, pa kad dalje poj- 
move prema podudaranju i razlikovanju stavljamo u uzajmien, 
onda je to samo neposredni nastavak onoga istoga misaonoga dje- 
lovanja, koje je zadelo sa zorovima. Na^lo istovetnosti i porjed- 
nosti jesu dakle logidki zakoni, koliko izviru iz logidkih fankcija 
nadega midljenja, ali sa i empirijski zakoni, koliko vrijede i za 
svaku obradbu iskastva, te ne bi mogli opstajati u nadem midljenju, 
kad se predmeti iskustva ne bi podavali njihovoj upotrebi. 

Primijenimo li ovakovo shvatanje i na6elu razloznosti, valja da isto 
tako i za nj pretpostavimo zornu podlogu u nekim svojstvima nagib 
predodaba; ali ne demo smjeti odekivati, da demo nadi gotov vez 
izmedu razloga i posljetka. Ovu zornu podlogu za tvorbu logid- 
koga pojma ovisnosti nalazimo u uzajmicama prostarnoga suhivstvo- 
vanja i vremenoga slijeda. Druge podloge za uzajmicu ovisnosti 
ne moie nikako biti u iskustvu, kao za istovetnost $to ne moze 
biti druge podloge do podudaranja predmeta s obzirom na neka 
svojstva. Dakako da prostomo snbivstvovanje i vremeni slijed jo§te 
nijesu uzajmice ovisnosti, kao ni podudaranje predodaba dto jofite 
nije istovetnost. Po subivstvovanju i vremenom slijedu spojene pre- 
dodibe moraju pruzati neke uvjete, koji sile mifiljenje, da ih stavi 
tt takav spoj, da svaka promjena jednoga dlana ovoga spoja nuino 
mijenja i drugi dlan. Ali svagda tek mifiljenje pretvara ovaj zomi 
spoj predodaba u ovisnost time, fito stavlja u uzajmicu desti poj- 
movne cjeline, koju nalazi u zoru. N. pr. stranice krugu upisanoga 
pravilnoga fiesterokuta mijenjaju se, kad se povedava polamjer opi- 
sanoga kruga. Isto tako stoji brzina nihala kod istoga puta (Ampli- 
tude) prema kutu otklona od polozaja ravnoteze. Uzajmice dakle 
prostornoga subivstvovanja i vremenoga slijeda shvataju se u lo- 
gidkom smislu kao uzajmice ovisnosti jedino po tom, fito se pred- 
mnijeva, da se neka podela zora mijenjaju zato, fito su se druga 
podela istoga zora promijenila. Poradi toga nije pravo pripisivati 
bitno drugo znamenovanje geometrijskim oblicima ovisnosti, nego li 
fito se pripisuju vremenim oblicima. — Nadelo razloinosti i nadelo uz- 



Digiti 



^ed by Google 



WUHDTOV MBTAFIZI6KI BUBTAY. 239 

ro^nosti prema tomu je a logidkom smisia saByim jednako, §to Wundt 
i dalje razvija i obrazlaie. 

Isti nadin razmatranja, kojr vrijedi za one pojmove, Sto imada 
osnov a neposrednom zoru i odredenim skupnim predod^bama, 
prenosi se unntrafinjom nuidom i na one sastavljenije pojmove, 
koji nastaju opseznijom misaonom obradbom iskustvenih predmeta. 
Gdjegod 86 ovakova pojmoyna cjelina raddlani u podredene poj- 
move, koji stoje u medusobnoj uzajmici, te ova uzajmica odrednje 
biljege cijeloga pojma, ondje ova uzajmica dlanova He moSe biti 
drugo, nego uzajmica ovisnosti. N. pr. krivnja i kazna. 

Isto napokon vrijedi i za ovisnost sudova t. j. takovih pojmovnib 
spojeva, kojih po6ela, pojedini naime pojmovi, ved stoje u azajmici. 
Ovo je upravo logi6ka ovisnost samih dina midljenja. Ona ved iz- 
vire iz pojmovnih uzajmica, koje ne moraju biti uzajmice ovisnosti; 
zato je u ovom najzamrdenijem slu6aju najmanje o^ita samostalnost 
uzajmice ovisnosti. Kad su naime pojmovi sudova spojeni po na- 
delu istovetnosti, diui se, kao da ova uzajmica dotjede, da proiz- 
vede spoj po nadelu razlo^nosti. Ali kod zakljudivanja ne pita se za 
nzajmicu pojmova u jednom sudu, ve<S se pita za uzajmicu sudova. 
I ovdje dine prednjaci i zaglavak jednu pojmovnu cjelinu, kojoj 
su pojedini sudovi podredeni, a medu sobom su sporedni. Tako se 
dakle vidi uzajmica ovisnosti u silogizmu i onda, kad je silogizam 
sastavljen od sudova po nadelu istovetnosti. Ovo je jo5 oditije, kad 
ve6 pojedini sudovi sadriavaju uzajmicu ovisnosti, samo fito ni onda 
ona uzajmica ovisnosti, koja se nalazi u pojedinim prednjacima, ne 
prelazi u zaglavak, ve6 je ovisnost dianova zakljudivanja (pred- 
njakH i zaglavka) nova ovisnost videga reda. 

U svima se dakle sludajevima uzajmica ovisnosti pokazuje kao 
samostalna uzajmica, i prema tomu odgovara njoj sasvim osobit 
postupak kod isparedivanja predodaba. Vidi se to jasno, ako pro- 
motrimo njegovu zomu podlogu. Uzajmica se ovisnosti bitno razli- 
kuje od uzajmice istovetnosti time, Sto kod istovetnosti isporedujemo 
samostalne pojmove, a kod ovisnosti sve po dva pojma sadriana 
u jednom skupnom pojmu. U prvom se sludaju mo2e raditi samo 
o mjeri podudaranja i razlikovanja pojmova. U ovisnosti pak radi 
se o tom, kako to, da se nuino mijenja jedan pojam, kad se pro- 
mijenio drugi pojam, koji takoder pripada u jednu istu skupnu 
predodibu; ili kako se kod sastavljenoga midljenja s promjenom 
jednoga spoja pojmova veze promjena drugoga spoja pojmova, koji 
takoder pripada istoj svezi midljenja. Dakako da i ovdje sudjeluju 



Digiti 



ized by Google 



240 DR. A. BAUSB, 

podadaranje i razlikovanje kao prvotni dini isporedivanja ; ali 
k tomu dolazi ovdje novi momenat, naime momenat suvezne pro- 
mjene dlanova (beziehungsweise Vertoderung). Cinitbe bu d^le 
isporedivanja, koje se odituju u na6elu razloznosti, bitno zamrdenije. 
Tu se ne isporeduju dva samostalna to^ng odredena pojma, ve<S 
dva u uzajmicu stavljena niza pojmova, kojih dlanovi ipak pripa- 
daju jednoj pojmoynoj cjeloti. Jer sa ovi dini isporedivanja tako 
opseine naravi, moze se ovo isporedivanje protegnuti i na ditave 
sudove. A bududi da se u jednom zakljudivanju spojeni sudovi 
mogu po pojmovnoj srodnosti opet spojiti s drugim dinioia miSljenja. 
postaje na6elo razloinosti opdim naielam spajanju procesd naSega mi- 
Sljenja, Ovako pak ovo posljednje nadelo isporedujudega miiljenja 
postaje nadelo raeloSbenoga (begrUndenden) miiljenja^ a razlo^beno 
je migljenje upravo ono midljenje, koje se zove spoznanje.' 

2. Izlozili smo dosta opSirno, i to ponajvide samim rijedima Wund- 
tovima, kako on tumadi osnovne zakone miSljenja. Udinili smo to 
zato, da se vidi, s kako je on velikom todnod<Su i jasnoiiom raz- 
globio tok i razvoj midljenja, kako je lijepo razvio funkcije midljenja 
i osvijetlio pravila, po kojima se ove funkcije obavljaju. U jednom 
samo imali bismo prigovoriti ovomu tumadenju. Ne razumijemo 
naime, kako bi mogle dotedi jedino osnovne funkcije isporedivanja 
(Vergleichnng) predodaba i pojmova, da se povrh uzajmice isto- 
vetnosti i razIiiSnosti ustanovi i uzajmica ovisnosti i nuine savislosti. 
I Wundt dodude zahtijeva za spoznanje ove uzajmice „osobU po- 
stupak kod isporedivanja^, i „ovdje*'y veli on, sudjduje poduda-- 
ranje i razlikovanje kao prvotni Hni isporedivanja^ ali k tomu do- 
lazi ovdje novi momenat, momenat naime suvezne promjene^. Ali 
ovaj novi momenat suvezne promjene, sama naime ovisnost, jest 
nedto izvorno, nedto novo, dto se ne dade izvesti iz samoga ispore- 
divanja, kao dto se i s^mo naielo razloznosti ne dade izvesti iz na- 
fiela istovetnosti. Ovaj novi momenat treba da neposredno spo- 
znamo. To slijedi i iz rijedi samoga Wundta, kad kaze, da logidka 
ovisnost neposredno spoznajemo kao nuinu^ ali on i opet hode, da 
je upravo ova nuznost logidke ovisnosti osnovana jedino u osnovnim 
funkcijama isporedivanja. 

Do ove opaske, kako rekosmo, Wundt je lijepo razvio zakone, 
po kojima se obavljaju funkcije midljenja. 

* Systm 8. 71—89. 



Digiti 



ized by Google 



WUNDTOV MBTAPIZieKI SU8TAV. 24 i 

Svojim je tumaCenjem Wundt ipak po naSem sudu zadovoljio 
samo jednoj strani pitanja; koliko naime njegovo tumadenje odgo- 
vara na pitanje: po kojim se zakonima obavlja misljenje? Osim 
ovoga pitanja, koie je quaestio facti, imade joSte jedno pitanje, i 
to pitanje puno znamenitije — quaestio juris — : zaSto naime treba 
da midljenje slijedi istama^ena naCela? Do odgovora na ovo pitanje 
stoji, kakova vrijednost pripada ovim nadelima. Imadu li samo 
subjektivnu vrijednost, ili im pripada i vrijednost objektivna? Jesu li 
to samo sabjektivni zakoni, koji vrijede samo za nade midljenje, 
ili su oni takoder objektivna i konstitutivna nadela, koja vrijede i 
za bida? 

Koliko Wundtovo tumafienje bode da odgovori i na ovu quaestio 
juris, ne moze nas nikako zadovoljiti. Wundt doduSe ho6e, da na 
ovom mjestu raspravlja o misljenju, samo koliko je naSe subjek- 
tivno djelovanje, a ne obazire se na objekat, kojega se tide mi- 
Sljenje. Polazedi s ovoga stajalifita, izvodi on najviSa logidka na- 
5ela iz samih funkcija midljenja. 

Tako istumadiv§i one funkcije miSljenja, koje su potrebite, da 
se ustanovi uzajmica istovetnosti i razlidnosti, odmah dodaje: „Iz 
ove dvije osnovne funkcije nuSno izviru dva osnovna zakona^ na- 
ielo istovet7tosti i porjecnosti. Prvo zahtijeva od naSega miiljenja, 
da svagda ono, Ho se podudara, driimo istovetnim, drugo zahtijeva, 
da svagda raducimo ono, Sto se ne poduda/ra,^^ Otkle dakle ova 
mod obim nadelima? Iz Wundtova se tumadenja moi^e izvesti samo 
ovaj odgovor: jer je miSljenje na§e subjektivno onakovo, kakovo 
jest, jer obavlja funkcije, koje obavlja, drzi se redenih nadela. 
Isto vrijedi i za nadelo razloga. Jer smo opazili u dinima nadega 
miSljenja suvislost i nuznu unutraSnju ovisnost samih ovih dina, 
prenosimo uzajmicu logidke ovisnosti i na one uzajmice, Sto nam 
ih pruia predodzbeni svijet naSe svijesti. Jedino logidku ovisnost 
spoznajemo neposredno kao nuznu, kojoj se midljenje ne moze oteti. 



* „Die beiden GrundfunctioDen, die sich so bei jedera zur Foststellung 
wie zur Verneinung von Identitatsverhaltnissen dienenden Ui'theile be- 
thatigen, lassen nothwendig zwei Grutidgesetze aus sich hervorgehen. 
Die Function der Ueboreinstimmung stollt an unser Denkou die Forderung, 
tiberall das Uebereiustimmcnde ideutisch zu setzen. Dass dies gcschehen 
soUe, drUckt der Satz der Ideutitiit aus. Die Function der Unterschei- 
dung dagegen veranlasst uns, abweichende Merkmale zu treunen; sie 
fordert, das Verschiedene als nicht idontisch dem Uebereinstimmeuden 
entgegenzustellen". System 8. 74 f. 

R. J. A. OXZVU. 16 



Digiti 



ized by Google 



242 DR. A. BAUER, 

i ovo dini, da na§e miSljenje nastoji realne uzajmice ovisnosti, koje 
nalazimo u zoru, podrediti logifikoj ovisnosti.^ 

Ovakovo shvatanje i izvodenje najviSih nadela miSljenja iz same 
sabjektivne naravi misljenja moze dote<5i samo za to, da se pokaie 
disto Bubjektivna nu^nost miSljenja po ovim zakonima, a nipo&to 
ne dotjede, da sc pokaze i obrazlozi i objektivna vrijednost miSljenja. 
Poradi toga ovakovo shvatanje vodi subjektivistifikom skepticizmu. 
Jer, ako ja mislim ovako ili onako samo za to, Sto moram tako 
misliti, bududi da je takova narav moga miSljenja, bududi da su 
ovakove funkcije njegove, nije nikako obrazlozeno, da li miSljenje 
i onda, kad upravo sasvim odgovara najviSim logifikim nadelima, 
odgovara takoder transsubjektivnoj zbiljnosti. Ne ka^emo, da Wundt 
zbilja stoji na stajaliStu subjektivistidkoga skepticizma, ved ka^emo, 
da po njegovom izvodenju najviSih nadela miSljenja nije ovo stA- 
jaliSte iskljadeno, kao ni ovomu protivno stajaliSte Sto nije nikako 
obrazlozeno. Od tuda valjada i potjede ono kolebanje, fito se opaza 
kod njega. 

Tako n. pr. Wundt, kad pobija Leibnitza, veil izrijekom : „Kad 
bi bilo istinito, da nadelo istovetnosti i porjednosti vrijedi samo 
za osnovne funkcije naSega pojmovnoga isporeSivanja, to je sva- 
kako nerazumljivo, kako bi mogli ovi zakoni u nama djelovati, a 
da ih odmah ne primijenimo iskustvu. Upraio u p'edmetima eora 
nalazimo podtidaranje i razliinost Kad ih ne bismo u njima naili, 
kako bi doMi u na^e pojmove? Ta od zorova tek nastaju pojmovi, 
kad smo ove zakone isporedivanja njima primijenili, pa kad dalje 
pojmove prema podudaranju i razlici stavljamo u uzajmicu, onda 
je to samo neposredni nastavak onoga istoga misaonoga djelovanja, 
koje je zaCelo sa zorovima. Nacelo istovetnosti i porjecnosti jesu 
dakle logicki zakon', koliko izviru iz logickih funkcija naSega mi- 
Mjenja, ali su i empiricki zakoni, koliko vrijede i za siaku obradbu 

^ „Dipse Macht (der roin logisehen Abhilngigkeit) liegt darin, dass 
die logisclip Abhangigkeit die oinzigo ist, welche als eino notliwendige, 
von dem Donkon nicht zu vonvoigoriido unmittolbar innorllch aufgofasst 
wird. Jene Superioritat, welcho die logischo AbhiUigigkoit iiber alio an- 
doron FoniKMi dorsolben bohauptot, bostoht soniit darin, dass die Ab- 
hJUigigkeit eino von uns naoh don (losotzen dor logisohon Vorgleichung 
horvorgobrachto und dahor audi nothw(Midig dioson Gosotzon gehorhende 
ist. Dioso liodingungon bowirkon os abor, dass uns(M* Donken tiberall 
bomtibt ist, die realen Abhftngigkoitsboziohnngon, die sich in der An- 
schauung darbioton, d(>r logiscbon Abhilngigkeit untorzuordnon^. N. n. 
nij. H. GD. 



Digiti 



ized by Google 



WUNin'OV MEIAFIZI^'KI 8USTAV. 248 

iskustva, te ne bi mogli opstojati u naSem miSljenjii^ had se pred- 
meti miSljenja ne bi jwdavali njihovoj upotrebi*. Koliko ovdje 
Wundt zahtijeva, da upravo u predmetima zora, pak onda u pred- 
metima pojmovnoga pomirfljanja, moramo naci podudaranje i raz- 
li<:^nost, 6inilo bi se, kao da to zna6i ; kako bismo dosli do ovih 
najvLsih logidkih nailfela, kad ih ne bisrao razumom na^li u samim 
predmetima spoznanja, dakle u bi6u, kao ontoloske, konstitutivne 
zakone. Ali ovo nije nipoSto miSljenje Wundtovo. Kad on veli, da 
su ovi zakoni i empirii^ki zakoni, koliko vrijede za obradbu isku- 
stva, onda je sa njegovoga stajalista opravdano i osnovano samo 
ovakovo shvatanje : mi ne mozemo imati drugafiijega iskustva, nego 
&to ga imamo, niti ga mozemo drugacije misljenjem obraditi, nego 
Sto ga po ovim nadelima zbilja obradujemo, a sve to zato, jer je 
ovakova subjektivna narav nasega miftljenja, jcr nemamo drugih 
i drugadijih funkcija, a upravo ove funkcije 5ine, da je miSljenje 
naSe onakovo, kakovo jest. 

Isto vrijedi i za nafielo razloga. Samo za to, sto jedino logidku 
ovisnost funkcija miSljenja spoznajemo neposredno kao nuznu, kojoj 
se migljenje ne moze oteti, nastoji naSe miSljenje realne uzajmice 
ovisnosti, koje nalazimo u zoru, podrediti logi6noj ovisnosti — na- 
delu razloznosti. Istina je i opet, da Wundt ovdje na vise mjesta 
govori o stvarnim (realnim) uzajmicama^ i da zahtijeva za na- 
6elo razloznosti i eornu podlogu, da po subivstvovanju i vremenom 
siijedu spojene predodzbe moraju pruzati neke uvjete, koji sile mi- 
§ljenje, da ih stavi u uzajmicu ovisnosti. Sve bi ovo odgovaraio 
peripatetifikomu shvatanju, da imade u bicima stvarnih uzajmica 
ovisnosti, i da ih um samo shvata i poima onako, kako jesu u 
bicima, a nafielo razloznosti bilo bi ne samo nadelo mii&ljenja, vec i 
konstitutivno nafielo bi6a. Ali kako moze Wundt govoriti o realnim 
uzajmicama, kad ih on izrijekom porice ? „ OvaJco {kto se naime ve- 
dina Ijudi zadovolja stavljati u uzajmice samo ono, Sto se cini, da 
samo sobom ved stoji u uzajmici) i nastaje vjerovanje, da ove uzaj- 
mice opstoje u satnim stvarima, a da ih ne stvara tek na§e mi- 
Mjenje''.^ U Logici pak Wundtovoj 6itamo: „ Funkcije miMjenjajesu 

* ,,lkgroiHich dah(»r, dnss di<' iinfr<*lH'U(MO Mohrhoit dor D^'nkenden 
von diesor Freilioit fdio vorschiodoiicn Vorstolhint^sinhalto mit pinandor 
im Wrbiudiiiip: zu l)rinfi:oii) oiiicii h(>hst lioschcidcMioii odor ^ar koincn 
(lebraiich niacht, in doni sie sich daniit bojinii^j;!, das in l^oziohung zu 
setzen, was vou selbst auf oinandei- bozo^on zu soin schciut, so dass 
sogar der Glaube cntsteht, es sei nicht erst das eigene Deuken, welches 



Digiti 



ized by Google 



244 DR. A. BAUBR, 

samo pomagala^ s kojima mi otkrivamo (spoznajetno) stvame uzaj- 
mice spojmajnih predmeta, a nijesu same ove ujsajmice^,^ U ostalom 
Wundt, tumaCedi op<Su valjanost zakona miSljenja, zabacuje svako 
metafizidko poimanje, da bi zakonima midljenja pripadala objektivna 
vrijednost u torn smislu, da bi najviSa nadela misljenja bila pod- 
jedno i konstitutivna ontoloSka nadela bida; a ipak logidkomu mi- 
Sljenju, osnovanom na najviSim logifikim zakonima, mora odgova- 
rati zbiljnost samo onda, ako je objektivnom odito§6u zajamdeoa 
njihova objektivna vrijednost. Zato je op<5a valjanost ovih zakona 
za Wundta samo postulat.* Ovaj je postulat neosporivo naielo na- 
§ega spoznanja, jer bi inade spoznanje bilo nemogude. Ali, ako 
najvida logidka na6ela izviru samo iz subjektivne naravi miSljenja, 
samo iz funkcija njegovih, onda nam ova nadela jam6e samo ovo: 
naSe je miSljenje onakovo, kakovo jest, i slijedi zakone, koje sli- 
jedij za to, jer je upravo ovakova njegova subjektivna narav; 
prema tomu ne mozemo imati ni drugadijega iskustva ni spoznanja; 
ali mi nemamo nikakovoga jamstva, da je nase spoznanje objek- 
tivno istinito, da mu odgovara zbiljski svijet. U kratko da kazemo: 
Wundtov psiholoSki determinizam ne pni^a nam nikakovo upori§te, 
da bismo mogli nadvladati subjektivistidki skepticizam. 

JoSte na jednu todku Wundtova nau6anja treba da se ovdje 
obazremo. Culi smo gore, da on ne priznaje stvame razlike izmedu 
predo^avanja, duvstvovanja i htijenja; a za miSljenje narodito udi, 
da je upravo htijenje, da je neposredno unutraSnje djelovanje na§e 
volje. 

Ovo je Wundt osobito oStro istaknuo ondje, gdje govori o ni- 
jefinim sudovima. Nijekanje, veli on, razlikuje se od svih jednih 
spojeva predoeaba, jer ono niti imade osnova u odredenim uzajmi- 
cama zora, niti u odredenim uzajmioama pojmova. Ono se nasuprot 
osniva na samovolji (WillkUr) naSega raisljenja, do kojega stoji 
ustanovljivanje svih ovih uzajmica. Koliko god rt'alna svojstva pre- 

solche Beziehungen herstelie, sondern dicse soien an sich schon in der 
Wolt der Dinge vorhanden". System. 8. 4(i. 

* yjDlo Denkfunctionen sind dio Hulfsmittol, mit donen wir die realen 
Bezlohungeri der Erkonntnissobjocto auffindon, sio sind nicht diose Be- 
ziehungen selber". Logik 00. 

* „An die innere sowohl -nvio an die atissere Erfahrung treten wir 
mit dem Postulate heran, dass alles, was Oegenstand nnserer T^rfahmng 
wird, in einem durcbweg begreitliehen Zusammenhang sieh befinde^. 
N. n. mj. 89. 



Digiti 



ized by Google 



WDNDTOV HBTAFIZI6KI SUSTAV. 245 

do6aba izazivala 6ine sudenja, izvodi ih tek volja onoga, koji misli, 
te on ostaje sveudilj svijestan, da moze neki izvediv 6in midljenja 
ne izvesti, ili takav, koji mu se iz vana namede, ne htjeti. I upravo 
ovo se odituje nijekanjem. Nijekanje nije prema tomu nikakav samo- 
stalan sud, a joS je manje poseban oblik suda, ved je jedino spo- 
sobDost, koja nu^no izvire iz samovoljne i samosvijesne naravi mi- 
§ljenja, da moze ne htjeti iz vana kakogod nametnute ili ved udi- 
njene sudove. Bit nijekanja izvire iz one iste naravi nafie volje, iz 
koje izvire i oprednost duvstava i oprednost tezenja same volje: 
teinja naime i zazor. Zato nalazi Wundt upravo u nijekanju naj- 
jasniju potvrdu, da je bitno unutradnje svojstvo miSljenja to, da je 
ono samosvijesno djelovanje volje. 

Ako je zbilja tako, onda treba da se kaze, da su zakoni mi^^ljenja 
upravo zakoni volje. Pa to i jest naudanje Wundtovo. Ako toga 
Wundt i ne veli izrijekom ovdje u ^Sustavu", veli on to drugdje 
sasvim odito. Tako narodito u „Logici'\* Ali sada nastaje pitanje, 
kako se moze tvrditi, da je ssimo mi§ljenje samovoljno djelovanje, 
da mi u midljenju samovoljno spajamo predodzbe i pojmove, i opet 
da su osnovna nadela miSljenja nuini zakoni, kojima se miSljenje 
ne moze oteti? Kako je narodito mogude, da upravo do naSe volje 
stoji, hodemo li ne demo li prihvatiti koji sud kao valjan, i da tek 
mogudnost nijekanja, dakle ova samovolja, pokazuje, da je jedno 
sudenje jeJcanje (tvrdenje) t. j. mudke primisljena izjava volje, da 
obavljenu uzajmicu predodaba treba smatrati valjanom, a opet da 
ovo isto sudenje ima slijediti nu^ne zakone, kojima se miSljenje 
ne mo2e oteti? 

Ovo pitanje nije ni Wundtu izmaklo ; on se osvrde na nj veledi : 
^Jedno od najznamenitijih je pitanja, koje se veze s najdubljim 
problemima spoznanja. otkle dolazi miSljenju svijest unutra^nje nu4- 
nosti, koju spaja upravo s onim svojim dinidbama (Handlungen), 
Sto ih izvodi po nadelu logidke ovisnosti. Pitanje se ovo toliko jade 
namede, §to je upravo ovo logidko spajanje misli (Denkaete) pot- 
puno slobodno djelovanje, koje misljenje izvodi samo po unutrasnjim 
pobudama, bez svakoga silovanja spoljannjega iskustva". I na ovo 
pitanje odgovara Wundt ovako: „Odg()vor so nalazi neposredno u 

* „Wir nehnipn das Denkeii .-iIs eino spontnno iniioro Thfitiprkeit wahr, 
nnd so bloibt uiis na<'li IJosoitiVnnp: dor falschoii VonTir»fronsl)o^riffp uur 
(ibrig, dasselbo als oino uiimittolbaro iiinoro Willpiishandlnufr, uud dem- 
gemftss die logischeu Deukfrosotzo als (lesotzo dos Willens aufzufasseu". 
Logik. S. 79. 



Digiti 



ized by Google 



246 DR. A. BAUER, 

torn, Sto upravo ondje, gdje miSljenje neovisno od sludajnih uvjeta 
spaja svoje pojmove jedino po unutraSnjiin svDJira pobudama, mogu 
ove pobude stajati jod jedino u osnovnim funkcijama isporedivanja. 
Ove pak pobude mora samo miSljenje, jer mu samo one svagda i 
svuda pripadaju, prihvatiti kao nuine. Jer je pak ova nuznost mo- 
gu(5a jedino uz uvjet one slobode, koja pripada mifeljenju kao samo- 
voljnomu djelovanju (WillkUrhandlung), to ovdje oznake slobode i 
nus^nosti nijesu porjedne".^ 

Wundt je odgovorio, kako je sa svoga stajaliSta najbolje mogao ; 
ali nas ovaj odgovor na ovo toliko znamenito pitanje ne moze ni- 
kako zadovoljiti. Ne demo se ovdje obazrijeti na pojam slobode, 
kako je Wundt shvata: njemu je sloboda Jibertas a coaciione ex- 
trinseca"^ a ne „a necessitate intrinseca'' ; ve6 demo se samo osvr- 
nuti na drugo pobrkanje pojmova. 

Wundt sam razlikuje unutraSnje i spoljafinje djelovanje volje (eine 
innere und ftussere Willensthiltigkeit, sto je opdenito zovu Willens- 
handlungen); on dapade kori predafenje psihologe, da nijesu dosta 
pazili na ovu razliku. Ponajprije demo opaziti, da sam Wundt sve- 
udilj u svojim djelima grijesi, te ne razlikuje samoga htijenja od 
htijenoga djelovanja, ved neprestano pobrkava izraze : Wille, Wil- 
lensthiltigkeit, Willensaet, Willensfunction, Willensbewegung, Wil- 
lenserregung i Willenshandlung, kao da su ovo sasvim jednoznadni 
izrazi. Ovo je ved praSki profesor A. Marty temeljito prigovorio 
Wundtu.' Nadalje Wundt samu ovu razliku tako tumadi, da je 
gotovo nestaje. Nesumnjivo je na ime, da je po Wundtu apercep- 
cija upravo ono, sto je unutraSnje djelovanje ili din same volje, a 
za spoljasnje djelovanje volje kaze, da se odituje „kao djelovanje 
volje, kojc se razlikuje od unutraSnjega djelovanja apercepcije samu 
svojim posljedicama, a ne i svojom imutraSnjom psiholoSkom naravi".' 
Ali i ovo je odito unutraSnje djelovanje volje, na ime htijenje „po- 
sljedica" n. pr. gibanja. A Wundt na slijededoj strani izrijekom 

^ System. 8. 71^. 

' I>ber Hprachroflox, NativismusundabsichtlicheSprachbildnug. Viertel- 
jahrsschrift flir wissenschaftlicbe Philosophie. Osohito Artikel 2. i :i. 
.lahi-fi:. X. 

* „Als oino HothHtifrnug dos Willens, welcho von dor iimeren Hand- 
Inn^ dor Apercoption nnr in ihron Folgon, nicht a])or in ihror unmit- 
telbaron psychologischoii Bos<?hatVonbcit vprsclii(»dpn ist^. (Irundziigo der 
Phvsiol. IVvch. 4. AuH. Hd. 2. S. Ml. 



Digiti 



ized by Google 



WUNDTOV H1&TAFIZI5KI 8U8TAV. 247 

veli : da spoljaSnje djelovanje volje po izvornoj biti njegovoj nije 
drugo^ nego osobiti obliJc same apercepcije^^ dakle samoga htijenja. 

Nasuprot znademo, da je staro peripatetifiko-skolastidko mudro- 
slovlje svagda dobro razlikovalo ovo dvoje: actus voluntatis elicitus, 
Sto je unutraSnji din volje, dakle samo htijenje, i actus imperatus 
(a voluntate) t. j. htijeno djelovanje, koje mo2e biti ili disto psi- 
bidko (kao Sto je misljenje) ili psibofizidko zbivanje. Ja mogu n. pr. 
htjeti (i to je actus voluntatis elicitus) misliti i ne misliti, gledati 
i ne gledati, gibati se i ne gibati se (Sto su actus imperati). Iz 
toga ipak ne slijedi, da sama volja gleda ili da se giblje, kao ni 
to Sto ne slijedi, da su zakoni optike. po kojima biva gledanje, 
zakoni volje. Upravo tako ne slijedi ni to, da volja misli, ili da 
su zakoni miSljenja zakoni volje. 

Da volja znatno utjede na miSljenje o tome ne nio2e biti sumnje. 
Do volje ponajprije stoji, hodemo li misliti, te je miSljenje kao naSe 
samosvijesno djelovanje, koliko se na ime ne ^obavlja disto meha- 
nidki, zaista htijeno miSljenje. Do volje nadalje moze stajati i stoji 
cilj i tok miSljenja; ona mo£e odabrati predmet, o kojemu demo 
misliti, i odrediti miSljenju posebnu zadadu. U ovom je potonjem 
miSljenje tako u vlasti volje, da ona moze samovoljno gospodovati 
S njime. Mi mozemo samovoljno odabrati bilo koju skupnu pre- 
dodibu ili pojmovnu cjelinu, mozemo je razmatrati s ovoga ili 
onoga obzira, mozemo je ovako ili onako raSdlaniti i stvarati o 
njoj razlidite sudove; jer sve ovo stoji do naSega samovoljnoga 
izbora. Ali kad smo jedanput odabrali predmet miSljenja, stajaliSte 
razmatranja i miSljenju odredili zadadu (Sto su sve actus a volun- 
tate eliciti), onda volja kod miSljenja joS samo toliko sudjeluje, ko- 
liko je miSljenje sveudilj htijeno miSljenje (actus imperatus), a inade 
logidko miSljenje mora slijediti svoje nu^ne logidke zakone. Ova- 
kovo shvatanje nesumnjivo odgovara svjedodanstvu svijesti naSe. 
Wundt pak samovolju s obzirom na izbor predmeta i zadade mi- 

* „8ehen wir so einerseits in dem ursprtinglichen Zustand des Be- 
wusstseins die Hussere Willeiishandlung untrennbar gebunden an die 
Apperception ihrer Vorstellung, anderseits, sofern keine hemmcnden 
Einfltisse wirksam werden, fortan beide Vorgilnge nicht als ein succes- 
sives sondern als ein simultanes Geschehen ablaufen, so werden wir 
dadurch nothwendig zu der Anuahme gedrilngt, dass die dussere Wil- 
lenshandlung ihretn ursprtinglichen Wesen nach nichts anderes ist 
als eine specielle Fottn der Apperception^ indetn sie einen untrenn- 
baren Bestandtheil jener Apperceptionen bildet, die sich auf den 
eigenen Korper des handelnden Wesens beaiehen**. 



Digiti 



ized by Google 



248 DR. A. BAUBR. 

gljenja prenosi i na sAmo miSljenje, a to za to, fito je midljenje 
htijeno miSljenje: on spontanost miSljenja pretvara u samovolju, 
ono Sto vrijedi za actus elicitus, prenosi na actus imperatus. 

Ako pak je doista svaki je<5an sud, koliko je udinak ili djelo misljenja, 
kako Wundt hode, ne samo svijestan sud, ye6 i samovoljna izjava 
volje, da treba obavljenu uzajmicu predodaba priznati valjanom, i ako 
je nije^an sud opet samovoljna izjava volje, da ne(5emo priznati nekoga 
suda, onda bi miSljenje bilo doista samovoljno; ali onda ne bi biio 
nuznih i nepromjenljivih zakona logike, pa ni istine. Kako se tomu 
protivi iskustvo svijesti nase, ne trebamo isticati, kad gdjekada 
neodoljivom nuzdom raoramo priznati valjanima premnoge sudove 
— istine — , kojima bismo, da to stoji samo do volje nafie, rado 
ustegnuli izjavu volje, da ih prihvatamo; a druge bismo sudove 
rado potvrdili i prihvatili, pak ne mozemo, jer nam toga nedopu- 
gtaju nuzni i neumoljivi zakoni mi^ljenja. 



Digiti 



ized by Google 



MD 



JUG08LAVKNSKE AKADEMIJE 



ZNANOSTI I UMJETNOSTL 



KNJIGA CXXVIII. 



matematiCko-prirodoslovni bazred. 



XXII. 




U ZAGREBU 1896. 

KSJliAILA JUG08LAVEN8KB AKADEMIJB (DIONIAKB TI8KABB). 



Digiti 



zed by Google 



Dioni^a tivskara u Zagrebu. 

tized by Google 



Digitiz 



Sadrtej. 

Strana 
Teorija razdolja. I. Historijski pregled. Od dra. Hinka pi. 

Hranilovica 1 — 58 

Interpolaeija funkcija, koje zove Euler ^functiones inexpli- 

cabiles". Od L. fttepanka 59—100 

Prilog poznavanju vertikalnoga gihanja jadraiiskog morskog 

dna. Od dra. M. Kispatica 101—100 

Prilog odnosima opisana kruga prema dodiruim krugovima 

kod trokuta. Od Koste Karamate 110 — 117 

Rotatorije zagreba^'ke okolice. Od L. Trgovcevica . . . 118 — 130 
Dvauajsto potresno izvjesce: za godinn 181)4. Od dra. M. 

Kispatica 147 — 154 

Triuajsto potresno izvjpsce: za godinu 1895. Od dra. M. 

KiApatica 155—192 



Digiti 



ized by Google 



Digiti 



ized by Google 



Teorija razdolja. 



Citao u sjednici matematicko-prirodosloimog razreda jugoslavenske dkademije 
znanoati i umjetnosti dne 21. ozujka Jsf)6, 

DR. HiNKO PL. HrANILOVK!'. 

I. Historijski pregled. 

Pristup. 

Sonklar je udubine izmedu brezuljaka i brda nazivao dolinama.* 
Ova nedostatna detinicija glasovitog orografa pokazuje, kako je 
pojam doline* u znanosti bio do nedavna slabo odreden. Izraz „do- 
lina" sluzio je toga radi za oznaku kojekakih mnrfoloSkih oblika 
zemaljske povrSine.* Tek zadnjih su godina navela potanja istrazi- 
vanja onih geografskih dinjenica, koje sa genezom i morfologijom 
dolina u dodiru stoje, na strode odredivanjc ovog pojma te na po- 
drobnije diferenciranje njegovih vrsta. 

Tako mozemo sada doline deiinirati kao protegnute, a razmjerno 
uzane brazde zemaljske povr5ine, koje se dosta upravno ili koje- 

^ Allgemeine Orographic. VVicMi, 1873. p. IK). Ovu doliniciju nala- 
zimo voc kod Leonhardn: (Jruudzil^o der (Jeolofiric^ u. Geognosie §. 18. 
p. 17, g. 1851. 

* Dolina mi ovdjo i ua dru^oin mjestu rabi za onaj morfolouki oblik, 
kog Englezi valley, a Nijomei Thai nazivlju. 

* Humboldt je u. pr. drzao, da je Athmtik takoder dolina. Kosmos. 
1. p. 809. Stuttgart 1845. — Kako je ova pometuja trajala do zadnjih 
godina, dokazuje J. Phillips, Manual of (Jeology, London 1885., koji 
svqjom detinicijom posve ITumboIdta slijedi : „A valley is a long de- 
pression or hollow on th<' surface of the earth, margined by ground 
more or less hi^h. It may be broad and shallow, or narrow and deep. 
It may b(» surrounded by hills, or run throufrh a country from sea to 
sea, entirely unassioeiated with mountains. On a lar^e scab* valleys are 
exemplelied by the g:reat depression which is filled with the Atlantic 
ocean; on a small scale we have the valley occupied by the Enjrlish 
(Channel or the Thames^', p. 188. cf. Richthofen, Fiihrer f. Forschungs- 
reisende. Berlin 188()., p. 085. 

R. J. A. oxxviii. 1 



Digitized by 



Google 



i n. nRANii^vi6, (2) 

kako zavinuto spuStaju prema moru ili prema kojoj sredozemnoj 
zavali. Sve doline pokazuju jednolidni nagib, te usljed toga teku- 
dice svake pojedine doline teku samo jednim glavnim smjerom. U 
svakoj dolini nalazimo sljedede morfolo§ke eiemente: 1. Glavu, 2. 
Dolinske pristranke, 3 Dolinsko dno, 4. Kraj doline (Thalbeginn; 
Thalgehltnge ; Sohle; Thaleingang). 

Prema tomu, kako se ti raorfolodki element! u dolini kombinuju, 
nastaju sljedeci tipi dolina: 

I. Zatvorene doline, u kojima se dolinski pristranci u glavi su- 
deljuju. Ovaj je tip veoma obiean te veci dio dolina njemu pri- 
pada. 

II. Slijfepe doline. Pristranci se u ovim dolinama ne su^eljuju 
samo u glavi vec i na kraju, tako da tekufiica svoj tijek pod- 
zemnim koritom nastavlja. Ovaj je tip zna6ajan po formaciju krasa.* 

III. Otvorene doline. Pristranci se u glavi sastaju sa pristran- 
cima druge doline, koja tefie protivnim smjerom. 

IV. Razdolja.^ Doline ovog tipa pokazuju paralelne pristranke, 
koji se niti u glavi niti na kraju doline ne sudeljuju. 

U ova ^etiri tipa mozemo sve doline ubrajati. 

Zadaca 6e mi biti, da detvrti tip podrobnije pretrcsem. 

U opisivanju oblika zcmaljske povrSinc ne zadovoljava se da- 
na§nja geograiija sa odgovorom, gdje na zemlji se koji oblik na- 
lazi i kakav je, vec Sinatra svojom poglavnom zadadom, da pro- 
tumadi, kako se je koji razvio i o kojim je faktorima njegov 
opstanak ovisan. 

Na mjesto morfografije stupila je morfologija kao najopsezniji 
dio tizifike geogralije. 



' (Ivijic: Das Kiii-stphJiiioiuiMi. VViou 18iK^. Poucks. fceogr. Abh. V. 
8. p. 285. 

' Hoir zovp ov(^ doliiio y,prodori ili prosjedi". Sliko iz obeoga zo- 
mljopisa 1. p. 1(J2. ; Kispatlc kai^.e „i)rodol". Sliko iz Goologijo p. HU>. 
Nijomci kazu „Durchbruchsthal^. Euglozi no iniaju opco imo za raz- 
doljo. — Futtoior K. hoco, da so ovaj naziv ogianioi na onakovo do- 
lino, kojo odgovaraju iiasom IV. tipii, al prosjocaju naboiouo gorjo. 
cf. Diuohhi uchsthalor i. d. Snd-Ali)en. Zeitschr. d. Vor. f. Erdkundo. 
Borlin XXX. 181)5. j). 1. s(|. — .Ja on ostati kod sirog pojma, kako 
izlazi iz goriijo doHiiioijo. I ovdjc* so istioo nodostatak strogo odivdone 
klasifikaoijo, od kojog trpi ^oografija. (ioograf'ski pojmovi no posjoduju 
josto strogo granioo to ini so ops(»g pronia praktic.iiqj potrobi neprostano 
mijonja. Richthofen kaze ^Duichgangsthal^. o. c. p. 050. 



Digiti 



ized by Google 



(3) TROIUJA RAZI>OLJA. ii 

Naprijed spomenuti tipovi dolina mogii biti po svojoj genezi tek- 
toDski ili skulpturni.* 

Tektonske ili prvobitne^ doline jesu oblici, koji nastaju u plastioi 
zemaljskog Ilea usljed deformaeija, kojima je uzrok gibanje ze- 
maljske kore; ove su doline u svom postanku neovisne o eksogenim 
faktorima, koji stvaraju skulpturne doline. 

Pregledamo li ustroj dolina, to u o(?i udara, da svc doline imadu 
jednoliifni nagib te da njihove tekucio^* teku jednim glavnira smje- 
nun. Pretezno raaezanje po duljini pokazuje, da u nizvitku dolina 
poglavno sudjeluju takove sile, koje pretezno u jednom smjeru 
djeluju, a jednoli<5ni nagib dolina ajeca nas faktora. koji stoje pod 
utjecjijem zemaljske teze. 

Ovakova razmatranja rano su navela na mnijenje, da doline re- 
prezentiraju udinak tekudice, jer samo voda djeluje na takav na<5in. 
Tekudica djeluje pod utjeeajem te^e poglavno linearno te svojini 
radom stvara uzane brazde u kori zemlje. 

1. Erozijonl postanak razdolja. 

Kada je u proSlom vijeku A. G. Werner^ spreraicj u svojoj 
geogniziji prvi temelj danaAnjoj geologiji te zapoceo rad oko siste- 
mati^kog ispitivanja i odredivanja oblika zemaljske povrsine, tada 
se je geneza svake doline svadala na djelovanje vode. 

Werner je svojim ugledom time doveo nazore do opceg priznanja, 
koji su ved prije njega bili tu i tamo u znanstvenoj literaturi probijali. 

* Morfografija je di^skriptivna prirodopisiia disci pliiia, niorlolofrija je 
f'ksaktna znanost, koja tumaci p'luvji danasiijr»r zeiualjskofr Ii<*a. Morfo- 
{rrafskog je sadrzaja Souklarovo djelo Alljr. Oio^r. 1. i 2. odsjek. (i. 
K. Gin)ort rabi prvi izraz ^Skul|)tura zeinaljski)^^ lira*^ ef. Report on 
the (ieolop:>" of the Henry Moimtaiiis 1877. 

* Richthofen Fiihrer f.' Forsclir. |). <;:il> s(|. ^ '21\. - L<i\vl, tber 
Thalbildung p. 2 s(i. Vrn^, 188 4. 

' A. Werner, Kurz<» KlasslHkatiou ii. nesclireil)iin«^ der verschied(Mien 
Gebirp:sai'ten. Dresden, 1787. - Neue Theorie von der Knt>tehunfr der 
Gange. Freiberg, 171U. Svoje nazore o erozijononi postanku dolina razvio 
je u raspravi Ueher d. Vorkomnien dcs Hasaltes ant" Kiippeii vorzii«rlieii 
hoher lierpe. Kohler, I5er«^niann. .journal, 178'.». 1. sv. )). :\y2. - Kako 
su stari nazori, koje je Werner branio, svjedoi'i slijederi eitat : ,,Tollit 
enim mare aut undis ant aecessn ant reressn nndtani terrani et addit 
earn super aliam et p'lierat nionteni la partem niunn et valleni in 
partem aliara^. Beati Alberti Ma«rni iihri reeo»i*. V. .lannny. Lnjrdniii 
li\i)l. lib. de proprietatibus elenientcnuin. T. V. p. .*i27. Alhertns 

Magnus, frrof bolstjldtski, zivio je od \\\K>, do 128(j. 



Digiti 



ized by Google 



4 H. HRANILOV16, (4) 

Sviear Siilzer^ je jur g. 1746. pa i kaSnje spominjao, da rijeke . 
dube doline. Za njim je genialni Guettard' god. 1774. tvrdio, da 
erozija vode snizuje brda. Giraud-Soulavie' sakupio je obilne pri- 
mjere, koji zasvjedocuju, da su doline udinak tekufiice, v. Gleichen/ 
pa Heim/ Voigt" i Targioni' zixstupaju isto mnijenje te de Luc® 
se badava trudi, da pobija nauku, kojoj se pridruziSe prvaci medu 
u^enjacima. 

Tako pristajahu BufFon,® Lamarck ^^ i Montlosier^^ u Francuskoj, 
Playfair*'^ i Hutton u Engleskoj, Bourget^' u Svlcarskoj a Pallas'* 

* Untoi-suchungen iibor d. Ui"si)rung d. Gebirgo. ZUrich, 174<>. § 85. 
— Recherclips sur Toripap dos montagiH^s. Bibliotlio(|Uo impartial. Jaiiv.- 
Fevrier 1750. p. 387. 

* MemoiiPS sur dirt'ercMitPS j)artios do la phvsiiiuc HI. sv. 5-iiie inein. 
Paris, 1774. 

' U koinentarii k Hamiltoiioviin pisminia. Oovros ooinpletos de 1(» 
chvalier Hamilton. Comouteos par (r.- S. Paris, 1781. p. 322. 

* Vou Entstohung, Bildung, Umbildung u. Bpstimmuiig dos Erdkor- 
ppi'S. Dessau, 1782. p. 55. 

* Geologischor Versucb ilber d. Bildung d. Thaler d. Stronie. Weimar, 
1791. p. 55. 

* U. die Bildung der Thaler. Voigts miner, u. bergmilnn. Abhand- 
lungen, 3. dio. Weimar, 1791. - - Practische (iebirgskunde. Weimar, 
1797. p. 2() sq. 

' Voyage mineralogi(iue, philosophique (^t historlciue en Toscane. 
Paris, 1792. H. dio, § 205. 

® Lettres sur (juehiues Montagues de« Suisse*. Lettres phys. et mo- 
rales sur les montjignes et sur Thistoire de la terre et'de I'homme 
adi-essees k la Reine de la Grande Bretagne a la Have, 1778. I. p. 
378. IL p. 10. — Lettres sur I'histoiie pliysicjue de la terre, adres- 
sees a M. le professeur Blumenbach, i-enfermantes des nouvelles pnMives 
geologicpies et hist, de la mission divine de Moyse. Paris 1798. — 
Traite de geologie. Paris, 1809. cf. Reimarus, Ueber d. Bildung des 
Erdballes u. insbesondere u. das Lehrgebilude v. Herrn de Luc. 1802. 

" Epoques de la nature. Oevres completes. Suppl. 5. dio, p. 14 (> sq. 

'® Hydrogeologle ou recherches sur 1' influence ipi' ont les eaux sur la 
surface du globe terrestre. I*aris, an. X. chap. 1. 

** Essai sur la theorie des volcans d'Auvergne. Paris, 1802. cap. 1. 

»* Hutton, Theory of the earth. Edinburgh, 1795. Playfair, Blustra- 
tions of the Huttonian theory of earth. Edinburgh, 1802. 

^" Lettres philosophicpies sur la formation des sels et des cristiiux, 

et sur la generation et le mecanisme organi([. d(\s plantes et des ani- 

'maux, h la ocasion de la pierie belemnite et de la piern> lenticulaire ; 

avec un memore sur la theorie de la terre. Amstelod. 1729. (drugo 

izdanje 17(>2.i; osobito p. 129. sq. 

^* IJetrachtungen tl. d. Beschaffenheit d. Gebirgc* u. d. Verllnderungen 
d. Erdoberflache, Petersburg: 1778.; na francuskom Jeziku izaslo g. 1777. 

Digitized by VjOOQ IC 



(5) TKORIJA RAZDOUA. 5 

u Ruskoj uz ovu nauku, tako da ona postade — poduprta ugledom 
prvih u6enjaka — aksiom, u koji nije nitko dirao. 

Svoj s^rhunac bijasc ova nauka postigia, kada je Bourget^ utvrdio, 
da se na dolinskim pristrancima svih vclikih dolina praviino zare- 
daju izb()(iine i udubine; ovaj pojav da priliCii okukama koje rijeke 
Li aluvijalnom tlu, gdje konkavni i konvcksni obalni zavoji konture 
korita oznacuju. Po tome nijesu ni doline niSta drugo nego rije^na 
korita. 

Duhovita ova dosjctka Bourgetova, uz koju je i BufFon' odiiSev- 
Ijeno pristajao, jer sc je nadao, da je ona kaziput, koji cc ga vo- 
diti do onog iini versa Inog faktora, o kojem je prvobitni relijev 
zemlje ovisan, potakla je reakciju proti cijeloj tada vladajudoj nauci 
o postanku dolina. 

Najpre je Pallas/ koji je inaSe bio pristalica erozijone teorije, 
oprezno istakniio, da Bourgetovo pravilo razvoj dolina sibirskih 
rijeka dostatno ne tumaci. Odludnije je izaSao Saussure* sa svojim 
prigovorima. Glasoviti ispita6 alpskih krajeva prigovorio je Bour- 
getovu pravilu, da ne vrijedi za alpske doline, ved sarao za doline 
najmlade geoloske tvorbe. On je istaknuo, da sc u Alpama nalaze 
doline, koje nijesu postale erozijom ved djelovanjem endogenih fak- 
tora. Tamo pako, gdje je nastal(^ razdolje, djelovala je tekudica, 
koja je naglo oticala iz kojeg zaustavljenog jezera. 

Od Saussurea podinje diferenciranje uzduznih dolina i razdolja. 
Naskoro se je uvidilo, da se geneza obih forma na isti nadin tuma- 
diti neda. Postanak uzduznih dolina (longitudinalne doline) svadao 
se je sada na tektonske faktore, a samo razdolja se jo5te smatrahu 
kano rezultat teku6ice. 

Prije Saussurea raspravljalo se je opdenito o postanku dolina bez 
obzira na to, da razne vrste dolina raznim naeinom postaju te da 
o nekom universalnom faktoru, koji ih stvara, ni govora biti ne- 
moze. Saussureova istrazivanja pomakose u vidik prije posve zane- 
marene a ipak veoma vazne dinjenice valigeneze te stavi^e na 
dnevni red problem, za koji Supan*^ kaze, da se mora ubrajati 

* 0. V, od. 1721L p. \\n. 

^ Hlstoirc iiatiuolic f^eiKMalr ct particiilioro avoc* la doseription du 
Cabinet du Hoy. I. Tome IX. Article: Sar les inejralites do la surface 
de la tone. Ainstolodaini, 17(W». 

* None nordi^ehe Heitril«^e I. [). '2\U. cf. Hoft'inaim, IMiy^. (ieo^raphie. 
Berlin, 18:J7. p. 412. 

* Voyages dans les Alpes. Neuehatel, 1771*. 1. p. 510 sq. 

* GrundzHge d. physik. Erdkunde p. Hll. Leipzig, 1884. 



Digiti 



ized by Google 



6 II. IIUANILOVIO, (6) 

medu najteze iizicke jreop^raiije - problem naime o postanku raz- 
dolja. Sacla nasta okret, kojim je dosadanja nauka izgubila sav 
ugled; sada se nije ni <]:eneza razdolja vise svadala na djelovanje 
teku^ice. 

Silni napredak geogratije na podetku naSeg vijeka. koji je skopdan 
sa djelovanjem Bucha/ Ebela,^ Ilumboldta i Rittera, djelovaSe i na 
shvacanje naSeg problema. Intenzivnim proudavanjem prostranih 
krajeva nakrcavase se obilno gradivo, koje prije znanost poznavala 
nije, a pomno proudavanje ovog obilja dovadaSe genijalne osnivade 
moderno geogralije i u tuma6enju na§cg problema na nove puteve. 

Poto^nije topografsko prou^avanje i spoznavanje zemalja nava- 
daSe na zakljudak, da su oblici zemaljskog relijeva na mnogim 
mjestima posve neovisni ob utjeeajii tekufiica. 

Buachov' „Charpente du Globe", po kojem je cijelo lice zemaljsko 
pa i dno oceansko ispremrezano visokim razvodima, bijaSe za Hum- 
boldta ve6 izgubio svoj ugled, jer se je to^nijim topografskim istra- 
zivanjem pokazalo, da su razvoda mjestimice niski povori, pa^e i 
ravnice a uz to da su rijeke, koje na tim niskim razvodima izvi- 
raju, kadre probijati visoke gore, koje ira pregraduju korita. 

Ova zapazanja uzdrmahu ugled ove hipoteze, koja je, ishoded 
od Buachovog „Charpente du Globe" ugledala u svim razvodima 
visoke gore,* kao §to su Alpe medu juznim i sjevernim raoriraa 
Evropc, tc tuma^ila razdolja kano ufiinak tekudice. 

Valjalo je pako sada rijesiti pitanjc, kako je moguce, da rijeka 
probije ispon, koji kao nasip pregraduje njezino korito. 

Odgovor na ovo pitanje imala je i starija hipoteza, koju je Saus- 
sure u znanost uveo : Rijeka, koja te(^o kakovom zavalom ili kotli- 

^ Od iniiogobrojnih ]5uchovih radnja spadaju oeobito aino: tl)er d. 
Ziisamnionsotzuii^ d. basalt, liisehi. Abb. d. phys. Klasse d. Kgl. Aka- 
deinio i. Horlin, 1820.; U. d. Vorbroitung grosser Alpoiigesehiobe. Abb. 
d. Ak. IJorlin 1811. U. Oranit ii. (inoiss. Aldi. d. Ak. Horliu 1842. — 
Opopiostischo Hoscbroibimg d. (vmariscbon liisobi. Berlin, 1825. — C 
Erhobuiifrskrntore ii. Vnlkano. l\)tr{roiidort*s Annal. d. Physik. 87. 18:5lJ. 
— T\oiso durcb Nonvogon u. Ln|)])laiid. BcM-b'n, 1810. 

^ V. d. Ban d. Erde i. d. Alpeiifrebirgon u. ii. d. Bau d. Erdo tiber- 
bnupt. /iirirh. 1808. 

' Essaix dc jr^M^^iapbie pbysiijue. Mem. de inateinat. et de [)hys. de 
I'Aead. des Seienec^s. raris, 1752. Parallele des fieiives de tontes les 
parties du inonde. ibid. 175.'). p. 587. 

* Fr. Sebidz, t'. d. allgeiuein. Zusanunenbanfr der Hoheii. Weimar, 
18o:J. p. r,2. ef. I^itter, Die Krdkunde. Berlin, 1822. I. p. r>7 sq. 



Digiti 



ized by Google 



(7) TROKIJA RAZDOUA. 7 

noni, moze rubovc ove zavale ili kotline ma da su vi§e od samog 
nivoa korita ipak probiti, kada se pomisli, da je voda, zaustavljena 
u udubinama usljed tektonskih odnoSaja, stvorila jezero. Iz orog 
ce jezera oticati voda preko ograde sve dotle, dok si nije izjaru- 
zila duboko korito. Kada je korito zabrazdilo do stanovitog nivoa 
isprazniti ce se jezero a preostati ce: 

1. dno jezera, koje de se ukazati u obliku zavale ili kotlioe, 
kroz koju te^e rijeka. 

2. brazda u ogradi zavale; ova ce brazda imati oblik doline, 
kojom otjede rijeka. 

Ovakovu brazdu nazivljemo ^razdoljem''. 

Ovomu se tumaeenju mora priznati, da dovoljno razjasnjava po- 
stanak njekih razdoija, al ipak za druga ne dostaje. 

Ovako je turaacio Werner* razdolje Labe u Djedinskim stijenama, 
a Saassurc razdolje Rhone u Juri. Ako au i obojica dakle ovu 
teoriju samo na pojedine slu^^ajeve uporabili, gdje jo i bila oprav- 
dana, to su se ipak na skoro pojavili glasovi, koji su upozorili na 
slabe strane ove teorije. 

Protivnici istakoSe osobito, da se vrelinta mnogih rijeka nalaze 
nize nego 11 isponi. koje rijeka u svojem daljnjem tijeku probija. 
Mnogobrojni primjeri najvaznijih evropskih rijeka posluzide ovim 
prigovorima. Vee g. 1814. je I. C. Weiss' upozorio na razdolje 
Rbeine, a joSte napadniji bija.se slijededi argumenat proti hipotezi 
o erozijonom postanku razdoija: Imade rijeka, koje probijaju ispone 
te tako stvaraju razdoija mu^^nim i dugotrajnim radora, a lasno bi 
mogle te ispone obaci i na drugom mjestu korito si stvoriti. 

Za ilustraciju tog argumcnta mozemo navesti razdolje Save kod 
Zemuna. Sava tefie kano sredisnja rijeka izmedu dvije velike polo- 

* Sastav Djor. stijona jo sa litoloskoji: i toktonirko^ ^ledista vooma 
jednostavan. vi\ Krojri Ktudien i. (iol)iotc» (lor hi'thm, Kroidoforination. 
Arch. V. naturH'iss. Ijaiidosdiirchtbrsrhnn^ v. HiihnuMi I. 2. p. 108 sij. 
Za vrijome torcijara pokrivasc Crsku joz(^ro, iz kojcfi: oticasc lijoka, 
koja otvori korito kasnjoj Labi. rf. Star, Studion u. d. AltorvorhftltnistJo 
d. nordbohm. Hrannkohienhi idling, .lahib. d. jroolojr. H. — A. IHTil. p. 
ItM. - Wornor, T. d. Vorkoinmoii d. Hasaites. Kr>hlois Herp^mlUm. 
Journal. 1789. I. p. -$52. Isto tako iiazrijcva IJittcM- ii uf^ar. iiizini 
od Hudappsto do Zciniina osusoiio jezero. Dlo Knlkiiiulo I. \u 8:5 : „I)io 
t'borgrftnfTO, wolcho dio fli<'ssond(Mi Wasser aus don ohoion diosor trok- 
k**n^olo^ton Soobodon in dio untoron niarhon, sind fast insfrosaninit hoi 
allon StWimon siohtbar, inohr wonij^or okaraktorisiort diiroh Folsoiifron". 

* (^or dio Rhoinsdiirchbr«cho. Zoitschr. W d. nousto (iosch. Staaton- 
H. Volkerkundo. liorliu 1814. p. :u;:J. 



Digiti 



ized by Google 



8 H. IIRANIIX)V1(''5 (8) 

zine. Jednu cini na desnoj obali juz. Hrvatska, Bosna i Srbija, a 
drugu na iijevoj obali sjev. Hrvatska i Slavonija. Najnize mjesto 
sjeverne polozine nalazi se kod Vinkovaea, gdje je razvode izmedu 
Save i Dunava ispon od samo 6 metara. Po tome bi o^ekivali, da 
6e Sava ovu depresiju upotrebiti, da utjede u Dunav. Ona to ipak 
ne dini, ved probija diluvijalnu grbinu od lossa kod Zemuna, koja 
je 36 metara visoka, te tek tu utje<5c u Dunav. 

Ovakove pojave nije mogia Wernerova i Saussureova hipoteza 
o zaustavljenim rijekama i rjefinim jezerima protumaciiti. 

Pod dojmom ovakovih zapazanja gubila je stara uvazena nauka 
o erozijonoj valigenezi tim vedma svoj ugled, Sto je u to doba L. 
v. Buch (god. 1810 — 1830.) potreso nekim temeljnim naukama 
fizi^ke geografije, na kojima je bila osnovana. 

2. Pokret protl erozijonoj teoriji. Biieh i njego^i pristalice. 

Do Bucha bijaSe upravo aksiom znanosti, da se zemaljska kora 
ne mide, a vulkani i zemljotresi smatrali su se kao ogranideni lo- 
kalni pojavi.^ 

Buch je na svojim velikim putovanjima sakupio takova zapa- 
zanja, koja mu jasno pokazivahu, da se zemaljska kora giblje. 

Zapazanja u Alpama pokazivahu mu silne slojeve, koji su se 
njekod bili horizontalno stalozili, kojekako naborene, poremedene i 
isprekidane. Ovdje su se pokazali jasni znaci gibanja pojedinih 
slojeva, a u Skandinaviji doSao je Buch do osvjedodenja, da se i 
cijeH prostrani predjeli giblju. On je, polazecii od Celsijevih, Lin^ 
ovih i Chydenijevih nazora,* tvrdio, da se cijcli silni skandinavski 
poluotok polagano nad razinu morsku ispinje. 

Buch nije ostao pri sakupljivanju ovakovih cinjenica, ved je 
stvorio hipotezu, koja je jednim zajedni^kim uzrokom tumadila 
oblike zemaljskog lica. Njcmu bijahu svi spomenuti pojavi svjedoci 
za djelovanje zitke nutrasnjosti na koru nase zemlje. Zitka sadr- 

* Buch jo tu imao protsasnika. Hnftbii jo tumaoio dislokacijo i puko- 
tinc kao posljodico ohladivanja zomljo. I^os ei)oquos do la nature ed. 
171)0. I. p. 11. II. J). 182. — l^layfair je inislio, da nutarnje silo dizu 
hiadnu zcinaljsku koru. Illustrations of the lluttonian thooiy § 8 (J scj. 

2 Andr. (VIsii, Anmarkninfj: om vatnots forininskando sa i ostorsion. 
Kgl. Swonska Wctonskaps Acad(Mnions Uaiidli^ar 171.'). Stockholm Vol. 
IV. p. :VA 50. 

Stargn litoraturn o ispinjanju Skandinav. poluotoka sakupio jo Iloff, 
Oosch. d. (lurch flljorlioforung nacliwoisljaron nnti'irl. Voriind. d. Erd- 
obertiacho Ootha 1822. p. 48»;- 181) I. sv. 



Digiti 



ized by Google 



(9) TBORIJA RAZDOLJA. 9 

zina zemlje inoze koru rascjepati i smrviti, a time nastaje na lieu 
zemlje bezbroj pukotina. Najjasniji dokazi za istinitust njeguve 
hipoteze bijahu Buchu vulkani i njihov postanak. 

Ma da je bilo prilike, da su Ijudi na svoje oci mogli gledati 
razvitak pojedinih vulkana od njihovog podetka^ do prestanka nji- 
hove vulkanske djelatnosti, to se ipak mnijenja o postanku vulkan- 
skih cunjeva znatno protusloviSe. 

Stariji pisci proSlog vijeka, od kojih spominjem A. de Luc,^ 
Hainiltona,' Girand-Soulavie-a, Dolomieu-a/ Spallanzani-a^ i Mont- 
losier-a® slozno istako§e, kako su vulkanska brda rezultat eruptivne 
djelatnosti, koja je u obliku dunja nasipala izba^enu lavu, kanienje 
i pepeo. 

Ovo tuma(5enje ne zadovoljavaSe Buclia.' I on je gledao u vul- 
kanima svjedoke eruptivne djelatnosti, nu postanak vulkanskih 
Cunjeva tuma^io je on koncentri(5nim pridizanjem zemaljskih slo- 
jeva, a u vododerinama — Barrancos, koje se spustaju sa vrha 
vulkana prema nizini, nazrijevao je one pukotine, koje su kod 
pridizanja slojeva nastale. 

Time je Buch uskrisio stariju nauku Talijana Lazzara Mora.^ Ovaj 
je ved g. 1740. zapodeo borbu proti kataklismidkoj teoriji, koju su 
tada Burnet® i Woodward'^ zastupali, braned nazor, da zakoni pri- 

^ Klasican jo tomu i)riiiijor Monto Nuovo kod Pozzuohi. cf. Hraiii- 
lovie, Piscina u Pozzuolu. Nastavni V^josnik 181)4. 

* Lottros physiques ot morales sur I'histoiro de la torro. Aiustolo- 
dami, 1779. IL p. 448. 

* Oevres completes de M. le chevalier H. etc. ]). IK), 172, 175. 

* Reise nach d. Liparischen luselu ; preveo Lichteustein. Leipzig,. 
1788. p. 94. — Memoire sur les iles Ponces et catalogue raisonue 
des produits de PEtna. Paris, 1788. p. 25, 145, 15:5, KU. 

* Voyage dans les deux Siciles II. ]>. IK), cit. Scrope Poullet Coiisi- 
deratious on Volcanos, p. 4. 1872. 

^ Essai siu- la theorie des volcans d'Auvergne. Paris, 1802. Cap. 3. 

' li. d. Xatur d. vulkan. Ersch. auf d. Kanar. Ins. u: Physik. 
Bcschr. d. Kanar. Ins(»ln. Berlin, 1825. i o. c. 

® De' crostac(>i e degli altri marini corpi che si trovano su' nionti 
lihri due di Anton Tj. M. Venezia, 1710. p. 21o, 2*U. 

® Th. Burnet, Theoria telluris sacra orbis nostri origineni et muta- 
tiones generales, (pias ant jam subiit, aut olim suhiturus e4, com- 
plectens. I^ibri duo ])riores de Diluvio et Paradiso auctore T. H. liOn- 
dini 1<>89. sec. ed. c. VII. p. (>5 sq. Ovamo sjKida osobito nazor: ..Ab 
ultima autem memoria hominum et bistoriarum semper extitit, absolutus 
et integer, ut est hodie, ma^cni Oceani alveus-' ]). r»9 c. V'lII. — ii)ak 
je prije drukcMje bilo: ^Quales mutationes magnas terrarum aut maris, 



Digiti 



ized by Google 



10 II. HRAMIL0VI6, (10) 

rode uvijek ostaju isti te da su se prirodni pojavi u prastaro doba 
onako zbivali, kako to danas gledamo. Fosilije, koje se danas na- 
laze na gorama, nijesu ovamo opdim potopom dospjele, ved gore 
su se podigle iznad mora te sobom ponjele okamine. Nu ne samo 
otoci i gore \e& i cijelo kopno podiglo se je usljed nutraSnje vatre 
naSe zemlje iznad lica morskog.* 

Zalazedi joSte dalje u potankosti, nabraja Moro dinjenice, iz kojih 
je on svoje zakljudke izvadao: Jaki priklon pragorskih slojeva, pa 
nabori premaknuda i pukotine, koji se pokazuju u najstarijem ka- 
menju. Buehova nauka, uz koju je pristao A. v. Humboldt* u 

lit hoc obiter notem, ot eluviones a(iuaruii), saepius aecedisse credo 
primis et anti(|uissiniis seculis, quam prope tempora nostra cum onim 
tellus erat recons dissoluta, fragmenta in abyssum dilapsa, nondum 
adaptata et composita in situ firmo et immobili'*. C. VII. p. f>5 cf. M. 
E. Hertrand, Rocueil de divers Trait^s sur I'histoire naturelle de la 
terre et des fossilles. Avignon, 174(i., p. 32 o Burnetu i suvremenoj 
literaturi. 

^® Johannis Woodward! Med. in Coll. Orpshamensi Prof, et c. Natu- 
ralis Historia Telluris Illustrata et aucta. Una cum ojusdem defensione. 
Londini, 1714. ^AHquando perfingnntur strata, (juorum fundamina inde 
ruinas agunt, et per cuniculos quasi suffodiuutur, ut, subrutis his, in- 
teger tractus terrae concussioni superin stratus submergatur in abyssum. 
Et absorpti fragminis loco statim surgant aquae ex imo, atque lacum 
ferment ibi, ubi antea stabat terra ftrma et habitabilis", p. 74. — 
Burnetovo i Woodwardovo djelo, kojemu je podloga bila vec g. 1085. 
izasli Essay towards a naturals histori of the earth, kritikovao je Buffon, 
Hist. Naturelle. Article III. IV. Amst. 17(i(). 

* „rhe tutte le Isole, ed i Monti tntti, anco del ("ontinente, anzi le 
terre tutte, destinate della Providenza aH'uso dell Uomo, sieno state 
dal seno del terrestre (ilobo per mezzo di sottoterranei fuochi espulse 
air aria aperta, e alzate sopra deiraccjua, che dinanzi le copriva", o. 
c. p. 24«;. 

Uz Mora je pristajao njegov zemljak (iabrini u Dissertatio de suc- 
cessiva productione montium, te Blumeiibach, Handbuch d. Naturge- 
schichte ed. \11\K ^ '22'2 s(|. cf. Hoff, (tcsch. d. durch tJberlieferung 
etc. III. p. H22. - Pretece Mora jesu Majola (1507.) i Steno (l()<i9.) 
Reyer, Theoret. Oeologie. Rtuttgarti 1888. 'p. 822. 

* ^Die vulkanische ThMtigkeit wirkt dann (kod ernpcije) formgebend, 
gestaltend durch Krhebung des Bodens; nicht wie man ehemals allge- 
mein u. ausschliesseiid ^laubte: aufl>auond durch Anhilufung von Hchla- 
cken u. sich iU)erlagernde neue Lavaschichten". — .,Es entsteht eine 
blasenHirmige Auftreibung des Bodens, wie dies durch die regelmassige, 
nach aussen gokehrte Abfallsrichtung der ^ehobencn Bodenschichten be- 
zeichnet wird". Kosmos IV. p. 270, 271. cf. : Kosmos I. p. 2Ui) ; IV. 
p. 211 s(j. ed. iStuttgart, 1845.; Uber den Bau- u. die Wirkungsart 



Digiti 



ized by Google 



(11) TEORIJA RAZDOUA. 11 

Njemadkoj, koju u Francuskoj pribvatiSe Dufr6noy* i Elie de 
Beaumont,* izgledala je posve nova, jer Moro bija^e davno zabo- 
ravljen. 

U Engleskoj pako nije Bucb do ufi^leda doSao i tu zapode na- 
skoro P. Scrope* i Lyell* borbn proti njegovoj hipotezi. 

Sada je i teorija dolina stupila u novu fazu, koja bijaSe konse- 
kvencija Buchove nauke. 

Doline su se sada smatrale kao pukotine, u koje se je uselila 
tekufiica; tekadica istina stvara kojekake oblike te svojim radom 
mijenja lice pukotine, al dolina bijade i prije djclovanja tekudice 
ved gotova. 

Nije dakle dolina udinak tekutice, ved rezultat velikih tektonskih 
pojava a tekudica je sekundarni faktor, koji svojq djelovanje tek 
tamo zapodinje, gdje mu je dolina zato dala prilike. 

Ova odtroumna bipoteza razrijeSila je takoder lasnom rukom Hve 
dvorove, u koje se bijase splelo tumadenje genezc razdolja. 

Humboldt, koji se je u Kosmosu deklarirao kano odludni prista- 
lica Buchov, nije ipak glede razdolja posve napustio stariju hipo- 
tezu erozije. To nam svjedodi njegov opis razdolja, 5to ga Orinoco 
dini kod Maypurcsa. 

Po Humboldtovu shvadanju bio je ovdje Orinoco zaustavijcn te 
je stvorio jezero; oticajude jezero prosjeklo je pregradu i tako 
stvorilo razdolje. Jasni znaci erozije nad danaSnjim koritom rijeke 
svjedode, da se je jezero nekoc u tolikoj visini nalazilo.* 

dor Vnlkane in vorschipd. Krdstrichon, Al)handl^. d. K^l. AkadcMnie in 
Berlin, 1822/:i. Phys.-Klassp ]). \M. Ansichtou dor Natiir. Stiittprai-t, 
isr»0. n. p. 177. (iruudzn^o d. (Joolofcio n. (loop^nosio. Heidolborg, 

I8'n. g 18. p. 17. 1*0 Humboldtovu prinijoni usvojise mnofi^i Huchovu 
hipotpzn, kao n. pr. <•. I^oonhard. 

* Memoirp sur los ^roiipos du Cantnl, du Mont Dorp ('i sur Ips 
soulpvpnipnts aiix(|UPls cps niontafrnps doivpnt |p«r ipIIpT. Mpmoirp pour 
sprvir a unp dpsprij)tion ^pologicpip dp la FrancP 11. ]k 228. IHIU. 

* Kur quphiups points dp la (jupstion dps cratprps dp sonlpvpnipnt, 
ihid. in. p. 11K5. IH:U». - Kpchprchps snr la strurturp pt sur I'ori- 
^ne du Mont Ktna. ibid. IV. p. 1. IH.JH. ('ollpfrno (Jiapinto, KIp- 
menti di (iPolop:ia ]»ratipa. Torino, 1817. p. 45. .^Tnttavia 1p arcpiP 
possono bonsi abbassarp i nionti, ma non aprin* valli^^ 

* i 'on si dp rat ions on volranos. London, 1825. p. 15n, \{\{). 

* Prinpiplps of (Jpolopry pd. 1. 18:50. ]>. :i87. 

•'' AnsirhtPn dpr Natnr 1. p. 2r>8 sq. Znakovp prozijp nad danasnjim 
nivoom rijeke Humboldt dakjp up tumari timp, sto jp rijpka tako du- 
boko zabrazdila, vpp da jp voda iipkop tako visoko i^tojala, kako tprasp 



Digiti 



ized by Google 



12 H. HRAKILOVIC, (12) 

Tako vidimo, da je Buchov poticaj dovodio do usavr^ivanja sta- 
rije nedotjerane hipottize o eroziji Za ove slufiajeve razdolja naime, 
koji m preina Orinocovom primjeru mop^ahu protumaciti djelova- 
njim teku^ice, vrijedilo je starije tumadenje, za one pako slu<$ajeve, 
gdje o jezcru niie mo^lo govora biti, namakDula je Buehova hipo- 
teza kljue, koji je svugdje pristajao; taj kljud bijaSe kratko tuma- 
6enje: Razdoljc je nastalo pukotinom. 

Daljc je tcoriju razdolja raspleo oStroumni Ritter. On je znao, 
da razvoda, kao n. pr. u Rusiji izmedu Balti(5kog i Ledenop mora,* 
nijesu uvijek visoke pore te je*odlu6no pobijao Buaehovu nauka 
o sistematidkom poretku pora i rijeka, koja je za razvode svugdje 
suponirala gore, koje u istinu niti postojale nijesu. 

Na mjesto ove prazne spekulacije iznio ]e Ritter zaklju6ke, koji 
bijahu osnovani na opseznom proucavanju same prirode. U njego- 
vom velikom djelu nalazimo vec jasne znakove, da je on potpuno 
shvacao zaraa^^nost naSeg problema. On je spomenuo, da rijeke ma 
da im razvoda nijesu visoke gore, ipak su kadre probijati gorske 
kose; razvoda nijesu nepomi(!ne granice izmedu porjedja, jer rijeke 
pomi6u svoja vrelista u protivnom smjeru svog tijeka. 

Svoje shvadanje o pukotinama pokazuje Ritter u opisu Bajkal- 
skog jezera i Angare." Velika dubina jezera jasan mu je znak, 
da ono zaprema veliku pukotinu, koja je raskinula u obliku silne 
proseline pgradne gore. Nu razdolja mogu i tako nastati, kako je 
Humboldt tumacJio Orinoco vo razdolje kod Maypuresa, to za pri- 
mjer sluzi Dunavska proselina kod BazijaSa. Ritter je u ugarskoj 
nizini nazrevao osuseno jezero, a Dunav si je sam prokopao korito 
do OrAave. 

Ritter je dakle u ovom pitanju zauzeo stanoviSte, kojim sc pri- 
blizujt* naAi'mu shvacanju t. j. da su razdolja morfoloSki izraz za 

t(»ku. Ovo tiiniaronjo pokaztijo, da so Humboldt joste nijo oti-eso Kaus- 
siiroovo iniivorsaliio hipotoze. l^ojav kod Maypuresa dado so sporoditi 
sa koritoui Savo kod Krskofi:, sa us(*oui Savo pa i Zagr'ol)a{''kim poljoni. 
I ovcijo iuiadonio u aluvijaliiim tavaiiicama na dosnoj i lijovoj obali 
jasno znakovo, da j(» nokoo voda viso stojala, nogo sto jo daiiasnji 
nivo Savo. To na^ ipak no vodi do zakljuoka, da je Zagrobaoko poljo 
nokoo l)ilo jozoio. 

* I)io P^rdkundo hi Voihaltnis zur \atur u. z. (ioschiohto dor Mon- 
sohon od. allgoinoino vor«rlf*io}iondo (ioofrraphio. Horlin, 1S22. I. p. <»•). 
IVoinda so IJittor ovdjo oslaiija o IJuoha, to ipak nijo zapao u po^rr- 
joskii, da bi oijolu Huoliovu naukn slijopo adoptirao. 

^ :>. dio '2. knjiga 2. sv. p. 20, 



Digiti 



ized by Google 



(13) TBORTJA RAZDOLJA. 13 

u^^inak raznorrsnih faktora. On sam se nije usudio, da ovaj problem 
fizidke geografije definitivno rijeSi, jer je uvidio, da zama5no pitanje 
o razdoljima nije dovoljno prouceno, te je njekim profeti(5kim du- 
hom spomenuo, da de njegovo daljnje prou(5avanje voditi geografe 
do veoma vaznih rezultata.^ 

Poslje Rittera zavlada joSte odlu(5nije hipoteza, koja je svadala 
postanak razdoija na pukotine; samo tu i tamo oglasisse se Werne- 
rovi u<5enici, koji su u duhu svog ucitelja sveudilj branili i zastu- 
pali nazor, da se razdoija moraju smatrati kano ucinci tekudice. 

Za svjedoka neka nam sluzi glasoviti njemadki geograf Fr. Hoff- 
mann,^ koji je u svojem uvazenom djelu istina priznao vaznost 
tekudice po razvoj zemaljskog relijeva, al ipak dometnuo, da je 
erozija zapodela svoje djelovanje u koritu, koje su tektonski odno- 
Saji udesili. Razdoija su po tom pukotine, koje nijesu postale ero- 
zijom, jer se neda pomisliti, da hi zaustavljena voda kojeg jezera 
imala dovoljnu snagu. da pro8Je(5e cijela bila. 

Ipak je bilo i u Njemafikoj ucenjaka, koji se nijesu pokoravali 
vladajudoj struji. Tako nije A. v. Iloffa' mogao ni Ilumboldtov 
ugled niti obilje konkretnih Cinjenica, koje je Bucli pnkupio, skre- 
nuti sa Weraerove naukc. Ovaj je u^enjak u svojem velikom djelu 
najpre samostalno a kaSnje pod dojmom Lyellovih i Poullet Scro- 
peovih nazora odluCno zastupao nauku o erozijonom postanku dolina. 

Polemizujud sa Humboldtom protumadio je Hoff proces valigeneze 
slijededim nacinom: 

Svaka si tekuCica dubi sama svoje korito, otplavljujudi destice 
tla, po kojem tefie. Na takav na(!^in zabrazditi de tekudica i naj- 
tvrdu kam. Otplavljene (^estice odnasa tckudica te ih tek tamo sta- 
lozi, gdje njezina transportativna snaga prestaje. 

Tako su se tijekom vremena razvila sva rijecna korita a i ne- 
dvojbeno vedi dio dolina. Samo prvi podetak dolina imade se mo- 
g-ude potraiiti u prvobitnoj strukturi gora ili u pukotinama, kojima 
je tekudica najpre udarila. Oblici gora i dolina, izuzev vulkane, 
jesu ucinci tekudice. 



1 I. p. 81. 

■ Physikaliseh(» Geogniphio. Horlin 18:57. j). 41:5. — Hofl'mann josto 
nije* poznavao rogrosiju Nla^arskog slapa, koji nam na nasi* oci ])oka- 
zuje, kako od jozora uastajo razdolje usljod orozijo. 

3 o. c. I. sv. p. 214 sq. ed. 1822.; av. III. p. 88 sq. od. 18:54. 



Digiti 



ized by Google 



14 H. HRANILOV16, (14) 

Hoffa se je pridruzio K. A. Kuhn/ Wernerov nasljednik u 
Freibergu, da obrani nauku svog pred^asnika. On je istaknuo — 
a time je naveo novi argumenat proti hipotezi pukotina — da 
dudno izglede, sto doline — ako su tektonske pukotine — uvijek 
same do nivoa rijeka pa nikada dublje ne sizu. 

Ktihnovi protivnici odbijahu njegove navale sa primjedbom, da 
teku6ica na jednom mjestu pukotinu zasipava a na drugom opet 
erodira ; tako onda prvobitna pukotina nestaje te se u koritu teku- 
<5ice ne moze vi5e konstatirati. 

Badava se je Kuhn trudio, da primjerima dokaze, kako su na- 
plavine u dolinama neznatne te da ne mogu pukotine prikriti i 
zatajiti. Nije se na to mislilo, da bi pustinski predjeli, u kojima 
erozija nikako ne djeluje, morali podavati nedvojbene primjere 
pukotina. 

3. Utjecaj engleske literature na Bnchovu teoriju. 

Ktihnovi oStroumni prigovori ostadose bez znatnog utjecaja, te 
je naskoro vladaju6a hipoteza razdolja, kako ju bijaSe Buch za- 
snovao a Humboldt prihvatio, domogia se tolikog ugleda, da se u 
Njemadkoj iza Kuhna nitko nije naSao, koji bi o tom problem u 
dalje raspravljao. Izgledalo je, kao da je stvar u Njemafikoj ko- 
nadno rijeSena. 

Tim su se vise oko tog problema bavili engleski ufienjaci, medu 
kojima Buchova hipoteza o izdizanju slojeva vulkanskom snagom 
nije nikad bila korjen zahvatila. 

Prije Bucha je Hamilton' u svojem krasnom djelu o Napuljskim 
vulkanima opisao vulkanske 6unjeve kano nasipana brda, koja na- 
staju naslaganjem eruptivnih masa oko vulkanskog zdrijeld. 

Breislak," suvremenik Buchov, upozorio je na ekscentri^ki polozaj 
vulkana, te zakljufiio, posto se vulkani nigdje ne nalaze u najviSim 
djelovima gorskih sistema ved nuz podinu, da vulkanska djelatnost 

^ Handbuch d. Goognosio. FiribcM-g, 18;^8. § 494 sq., p. 897 sq., 
p. *)8«*>. 

* ('tun pi PhlegracM observations on the volcanos of the two Sicioli<»s 
as they have bene eoniinunieated to the royal society of London by 
Sir. W. Hamilton ete. with 5 4 jilates ilhiminated, p. 2.*^, ♦i2 sq. Na- 
ples, 177(). 

• Voyages physiijues et lithologicjues dans la Cai^jianie etc. 2 sv. 
Paris, ann. IX. (18Ul.j; preveo Porameivnil. Instituzioni geologicho. L 
p. 174; njera. prijevod od Htrombecka. Braunschweig, 182(). 



Digiti 



ized by Google 



(15) TEORUA RAZDOLJA. 15 

nije kadra izdizati gore. Valkanska para mo2e dizati malene mase, 
al ne dostaje, da bi nagomilala brda i gore. 

Prevost^ je ve6 g. 1823. u svojoj raspravi o kratkotrajnom otoku 
Jaliji tvrdio, da sedimentama podloga vulkana ostaje neporemedena 
te da se vulkani ne nahode u predjelima, koji se izdiza, nego bad 
obratno u predjelima, koji poniruju. 

Oditu borbu proti Buchovoj hipotezi zapodjenuo je PouUet Scrope^ 
g. 1825., kada se je latio, da dokaze, kako vulkani nijesu drugo 
nego nasipana brda. 

Uz Scropea pristajao je i Lyell,* a Dana* i Junghun' dokazali 
su i za baranke, pakotine na vulkanima, da nijesu nego udinci 
teku^ice. 

Poslje Scropea je cijeli niz udenjaka, od kojih kano bliznje suvre- 
menike Scropeove samo Cordiera,** Montlosicra' pa C. Prevosta* spo- 



^ cit. Reyer, Theoret. Geologie, p. Gl. — C. Pi'evost, Developement 
de son opinion sur la theorie dos soulevemeiits. Bull, do la Hociote 
Geolog. XL 8v. 1839—40. p. 183 sq. 

^ Considenitions on Volcanos. London, 1825., p. 150, IGO. — cf. 
Fr. Hoffmann, Geschichto d. Geo^nosie u. Hchildorung d. Vulkan. Er- 
achoinungen. Berlin, 1838. p. 133. -- Die Bildung der vulkaniseh. 
Kegel u. Krater v. G. P. Serope. Otisak iz Quarterly Jour, of the 
Geolog. Bociety, 1859. preveo 0. L. Griesbach. Berlin, 1873., 08tra je 
polemika proti pristalicaina hipoteze o izdizanju. 

• Principles of geology. Prvo izdauje 1830. L sv. p. 387. Jstiua, 
da hipoteza o izdizanju vulkanskih eunjeva nije tako brzo bila napu- 
stena. Osobito su njeniaekl ucenjaci uz nju pristajali kao n. pr. Munke 
g. 1840. — U „Gehlers Physik. Worterbuch IX. sv. 3. dio p. 2195 
sq." — pa znameniti geograf Kloden — u prigovoru ka 8cropeovoin 
djelu u njem. prijevodu. — Nu i u Engleskoj spominje Serope slijedece 
branitelje Buehovo hipoteze: Daubeny, A description of active and ex- 
tinct volcanos. London, 182(). pa i u kasnjim izdanjima. — Keith 
Johnston, Physical Geography. — Lardner, Geology. — Anstedt, Elemen- 
tary Geology u clanku ^Geology" u „ Encyclopaedia Metropolitana", pa 
i J. Forbes. 

* Geology u Wilkes, United States Exploring Expedition 1838 — 42. 
X. sv. 1849., p. 382 sq. — Points in the Geological History of the 
Islands Maui and Oahu. Amerie. Journal of. Sc. 27. sv. 188L p. 81. 

^ Java, seine Gestalt, Pflanzendeeke u. innere Banart. Njem. prijevod 
od Hasskaria, 2. izdanje 1857. p. r)28. 

^ Observations sur le systemes volcaniques et les crateres de soule- 
vement. Bull de la Soc. Geolog. II. sv. 1830/1. p. 394. 

' Lettres sur les soulevements et les crateres de soulevement. Bull. 
Soc. Geolog. II. p. 393. 

® 0. c. p. 183. 



Digiti 



ized by Google 



1 



IG H. HRANIL0VT6, (16) 

minjem, potreso i unistio Buchovu hipotezu.^ Kada je ovaj — rek 
bi — temelj kamen, na kojem pocivase hipoteza o tektonidkom 
postanku razdoija, izgubio svqje uporiSte, onda se je naskoro razva- 
lila i 8va zgrada, koja je na njemu po^ivala. ^Sada se nije viSe u 
pukotinama trazio onaj universalni faktor, koji je sve doline izradio. 

Lyell, koji je istisnuo Cuvierovu teoriju kataklisma, tuma^io je 
i postanak dolina djelovanjem onakovih faktora, koji tiho i pola- 
gano pred naSim odima uobli^uju zemaljski relijev 

U prvom izdanju svojih Principles of Geology Lyell je zivo za- 
govarao erozijonu valigenezu. U kaSnjim izdanjima ovog djela sve 
je manje govora o erozijonoj djelatnosti tekudice te se razvija hipo- 
teza, da su doline vecim djelom nastale erozijom morskih struja.* 

Koliko je ina(3e Lyellov utjecaj povoljno djelovao na ispitavanje 
naSeg problema — spominjem ovdje samo Romerovo tuma6enje 
Weserskog razdoija, o kojem ce nize biti govora — to on sam nije 
zalazio u podrobnije ispitavanje valigeneze te razdoljima nije po- 
svetio osobite paske.' 

Njegova teorija dolina nasla je u Engleskoj opcenito priznanje, 
dok nijesu proti njoj Dana'' u Amcrici i Greenwood u Engleskoj 
ustali te na novo djelovapje teku^ice kano poglavni faktor valige- 
neze istakli. 

Vrijedno je, da se na kratko prikazu glavne misli amerikanskog 
geologa, jer je bas on uzdrmao Lyellov autoritet te osobito u Ame- 
rici doSao do najvcccg upliva i ugleda. 

^ Ostatak ovo hipoteze je ono, sto Reycr, Thooi^et. Geologie p. (51 
spoinije: injokcija oruptivnih masa poveca volumoii to so iisljod toga 
slqjovi iiosto izdizu; ct". p. 811), 828 o. c. 

2 cf. progled hipoteza. 

* Dio jurassischo Woserkt^tto. 

* Ovaiiio spadaju iz IVinciplos: 1. izdanjo p. 1*)8. I. 8v. ; istog iz- 
danja HI. sv. p. 208; pa Manual of Goology .-5. izd. 1851. p. 71. 
l*otj)uni iiaslov Scropoovog djola glasi : Considorations on volcanos, tho 
l)rincipal causes of thoir ])honomona, tho laws hwich dotormino their 
march, the dis])ositions of their products, aud their connection Mith tho 
present state and past liistorv of the globe. 

^ Manual of Geolofi:y treatoning of tho principles of the science with 
special reference to american geological history. New-York-London, 1802. 
Ja citirani ])0 drugoni izdanju iz g. 1874. IV. ch. Water, p. ().-55 — 41. 

^ George Greenwood, Rain and Rivers ; or Hutton and Playfair a^ra- 
lust Lyell and all ('oniers. London, 1857. 



Digiti 



ized by Google 



(17) TEORIJA RAZDOUA. 17 

Zagovarajudi hipotezu erozijone valigeneze, utjecao je Dana znatno 
na mlade amerikanske geologe,^ koji su bili u drzavnoj sluibi za 
geolodka istrazivanja zemalja sjeverno - amerikanskih sjedinjenih 
drzava i koji su baS svojim radom mnogo doprinjeli rjeSavanju 
nadeg problema. 

Po Dana-i ne zapodinje erozijona djelatnost tekudice na izvoru 
rijeke — koja je predstava toliko smutnja probudila, jer su pro- 
tivnici ove hipoteze tvrdili, a i sami pristalice desto povladivali, da 
je na izvoru erozivna snaga tekudice jednaka — nego udarcem 
kidne kapljice. Kapljice se stjedu u iljebid, a ti zljebidi tvore 4u- 
borac; od zuboraca nastaju bujice i potoci. Bujice izruju na gor- 
skoj pokosini duboke vododerine, dok se nijesu pristranci pretvorili 
u doline i grbine. Bujica imade najvedu snagu blizu podine poko- 
sine, s koje se spuSta ; tu se izradiva dolina. Ka ovom mjestu gubi 
bujica svoj znadaj te se dalje pretvara u rijeku;' tijekom vremena 
biva uslijed erozije bujice njeno korito sve krade, a korito rijeke, 
koja njezin donji tok predoduje, sve dulje. Tim se procesom pako 
Siri dolina i to sve vi§e prema izvoru bujice. 




81. 1. 



Diagram ABC predoduje prosjek jedne pokosine u vertikali; na 
toj pokosini tede bujica i rijeka uzduz I od B do C, U prvom 
momentu giblje se voda od B do C preko I; u drugom momentu 
tede voda od B preko /, a i a, do C; u tredem od B preko b i 
ft, do C itd. 



^ Zuamonitiji josu Powell, Haydeu i Medlicott. 

' razlici izraedu bujico { Wildwassor) 1 rijoko (Btillwasser) raspravio 
je Bou8sinos(i, Essai sur la theorio des oaux courantos. M6m. pres. par 
divers savants a rAeademie des Scieucos. 23. sv. p. 10. etc. 1877. 1 
sv. 24. g. 1878. 

R. J. A. CXXVIII. 2 



Digiti 



ized by Google 



18 H. HRANIL0V16, (18) 

Napreduje li tako uz povoljne odnoSaje erozija sve dalje, to 6e 
se napokon grbina u B pretvoriti u usko rebro, koje ce naskoro 
na najnizem mjestn erozija presjedi. Tu 6e se glava doline sastati 
-sa dolinom, koja se je na isti nafiin stvorila na protivnoj polozini 
grbine. 

Primjeri za ovu teoretidku povjest dolinskog razvitka nalaze se 
na Hawaiiu (Kilauea). Na ovom vulkanu (14.000 stopa) si^u do- 
line samo do njegove polozine, jer erozija od one dobe, kada je 
vulkan prestao rigati, nije imala vremena, da dovede doline do 
vrha ; obratno je na Tahiti erozija tako daleko dospjela, da su gore 
samo joSte skeleti. Ovi primjeri dokazuju valjanost one teorije, koje 
tumadi doline kano u($inak tekucica. Toga radi ne moze ni mjesta 
biti hipotezi, po kojoj morske struje izraduju doline. 

SpuSta li se koj predjel pod lice morsko, to <5e more zasipati 
doline sa detritom obala. Jedino u onom sluCaju se moze pomisliti, 
da de morske struje erodirati doline, kada bi se u potonulom kraju 
nalazile takve doline, koje su na obim krajevima otvorene (dakle 
kada bi ved gotova razdolja potonula). Njima bi mogle teci struje 
sa erozivnim djelovanjem. 

Ove su izreke bile naperene proti Lyellu, jer je on u suglasju 
sa Lamarkom i Darwinom branio i poglavno zastupao opadnutu 
hipotezu. 

U Engleskoj je pristajao Greenwood uz Danau te je i tu usprkos 
Lyellovu ugledu prihvadena hipoteza amerikanskog geologa. 

Malo iz Qreenwooda izaSao je Beete Jukes,* predstojnik geoloSkog 
istraiivanja Irske, sa novom teorijom dolina, u kojoj je Lyellovu 
nauku o djelovanju morskih struja prihvatio al i dalje razvio. 

Jukes je protivnik starije hipoteze, koja je doline identifieirala 
sa pukotinama. Kjemu je voda prvi i najglavniji faktor, o kojem 
ovisi relijev tla. Znatan je utjecaj mora ; jer ako se pomisli, da je 
sve kopno nekod bilo pod razinom morskom, pripisati demo djelo- 
vanju morskih struja i dobama mnoge oblike zemaljskog lica. 

Djelovanje mora da je tako mozno, da ono moze cijele gorske 

sisteme abradirati, pa de ravnicu tamo stvoriti, gdje su prije gore 
2 



* The students Manual of Geology. Edinburgh, 18(12. p. 104 sq. 

^ Ovu misao je potanje rasploo Richthoten, lUldung von Abrasions- 
fl&chen i. Folge. d. Brandungswirkung bei positiver Strandvei-sehiebun^. 
Ftihrer p. 353; pa u „China". 



Digiti 



ized by Google 



(19) TfiORUA RAZDOUA. id 

Na ovaj nadin sprema more tlo, na kojem kaSnje erozija i denu- 
dacija dalje djeluju. 

Kako je Jukes shvadao djelovanje tekudice na abradiranoj poko- 
sini, pregnantno je ozna6io: Rivers form their own beds, but not 
their own valleys. Rijeka nije mogla prije doline nastati, al i do- 
lina nije prije dobila svoje lice, dok nije rijeka ju po^ela dupsti i 
izradivati. 

Jukes strogo razlikuje djelovanje tekudice od djelovanja i postanka 
rijeka. Za ilustraciju svoje hipoteze navada on, kako se na plosnoj 
morskoj obali vidi, kada se za vrijeme osjeke pomoli iz mora, da 
na priklonjenoj poloiini otjedu kapljice vode; po viSe njih se sa- 
kuplja te otje6u onim udubinama, koje su na poloi^ini postojale. 
Na ovom putu zabrazde u svoju podlogu te si stvaraju korita, koja 
se medusobno spajaju, dok jednim ovedim koritom voda ne doseie 
opet do morske razine. 

To je tip, po kojem se razvija rijeka na kopnu. 

Sadafinji oblik kopna i konture zemaljske povrdine i njezina 
razdioba na porje6ja jeste udinak opetovanog izdizanja kopna iznad 
morskog lica te potonjenja ispod mora.* Na tlu, koje je svojim 
prvobitnim tektonskim odnodajima pokazalo put eroziji, razvijaju 
skulptumi faktori svoju djelatnost te podavaju lieu zemlje onaj 
oblik,* Sto ga mi vidimo. Ovi faktori jesu gornji djelovi oceana 
(the upper part of the ocean), rijeke i atmosferilije. 

Iz toga sUjedi, da su sve doUne nastale denudacijom' te nigdje 
ne ima n prirodi dolina, kao dto se je to prije mislilo, koje su na- 
stale lih kao pukotine. Kada erozija djeluje, te doline izradiva, onda 
ona radi uzdu2 vrhova antiklinalnih grbina ili na dnu sinklinala; 
ili pako, §to naj6edde biva, erozija prosjeca kam bez obzira na 
odnoSaj njezinih slojeva. 

Da pako postanak onih dolina, koje takovim nadinom postaju, 
potanje rasvjetli, latio se je Jukes posebnog istrazivanja njihovih 
odnoSaja,* 

* 0. c. p. 281. sq. 

* The form of all ground is a sculptured form. 

' Od tog pravila izuzimlju se nasipani oblici, kao sto su vulkanske 
dejekcije ili eolski nasipi. Ovamo se ubrajaju n. pr. Lyellovl „inter- 
colline spaces^ t. j. doline izmedu vulkanskih tvorevina; ovamo spada 
i zagreba6ko polje po strukturi svoje juzne ograde. 

* On the Mode of formation of some River Valleys in the South of 
Ireland. Quarterly Journal of the Geolog. Society. London. 18. sv. 
1862. p. 374. 



Digiti 



ized by Google 



20 



H. HRAMTLOVld, 



(20) 



OgraniCen na engleske prilike, nije bio Jukes kadar, da problem 
razdolja svestrano razjasni, al ipak mu imademo zahvaliti, da je 
on pripremio podlogu, na kojoj danaSnji na- 
zori podivaju. 

Rezultat njegovih istrazivanja bijaSe slije- 
dedi: 

Imade prilika, u kojima gomji tijek koje 
rijeke prolazi ni^im krajem nego li njezin 
donji tijek, koji probija viSe ispone nego li 
gornji tijek. 

PoSto se ovaj pojav ne moze osnivati na 
onakovom djelovanju erozije, kako je naprijed 
opisano, to je Jukes kudao postanak ovakovih 
^. b I 1 dolina protumaditi posebnom hipotezom. 

Smisao ove hipoteze je sljede<Si : PoSto je 
more abradiralo koj komad zemlje te se taj 
komad pomolio iznad mora, zapodeti 6e tu 
I g. I j teku(iica svoje djelovanje, Rijeke ce izdupsti 

svoja korita u smjeru glavnog nagiba obra- 
dirane polozine. Dogodi li se, da se oko izvora 
koje rijeke nalazi mekanija kam, nego li uz 
njezin srednji ili donji tijek, to de denudacija 
prije odstraniti mekaniju kam, a tvrda 6e se 
sve vise pomaljati. 

Gomji dijelovi porjedja brze de se sniziti 
usljed denudacija nego li oni, koji su dalje 
I' g I \ * y niz vodu. Dok taj proces tede, zadrfati de 

^"' I > / rijeka svoj prvobitni smjer a korito de joj 

se zarezati u tvrdu kam, koja de najzad kao 
kakav nasip pregraditi korito, jer je denu- 
dacija odstranila mekanije kami njezine oko- 
line. ^ 

Onaj dio rjedne doline, koji presjeca taj 
nasip, konstituira tip razdolja. 

lukcsova hipoteza posve je opravdana za 
one geografske odno^iaje, koje on sam primje- 
rice navada. Jugo-istodno od Londona na- 
lazi se plosno zavalje, koje se zove The 



II 



* Jukos jo ovdjo i u avom Manual samostalno dosao do ovog rezul- 
tata, nu prvenstvo moramo ipak pripisati RoUe-u ; of. o Rolleu dalje dole» 



Digiti 



ized by Google 



(21) TBOEIJA RAZDOUA. 21 

Weald.* Ovo zavalje obrubljuju North Downs i South Downs (sje- 
verni i juzni prudovi), koji fiine strmu kredinu tavanicu. Usred 
zavalja izvire sedam rijeka, koje sve probijaju ogradnu viSu tava- 
nicu spomenutih Downs, prolaze(5i od starijih slojeva Wealdena 
(donja kreda) na mlade slojeve gornje krede. 

Jukesovo razlaganje bje u Engleskoj primljeno opdim povladi- 
vanjem te njegovom radnjom posta problem razdoija aktuelan. 

Jukesu imademo zahvaliti, &to je on pokazao, kako geneza raz- 
doija sa^injava interesantan i vazan problem za sebe, za koji ne 
vrijede ona opdenita pravila, do kojih bijaSe znanost dodla, iztrazi- 
vajud opdenite uvjete valigeneze i orogeneze. — Time Jukes nije 
samo pokazao pravi put, kojim treba poci, da se priblizinao rje- 
genju naSeg problema, nego je takoder potaknuo mnogobrojne ude- 
njake, da njegov rad svojim istrazivanjima potpomognu. Taj rad 
rodi naskoro obilnom literaturom. 

Greenwood,^ Whitaker^ pa Topley* sakupide eijelu tadanju lite- 
raturu te ju obogatiSe kritifikim prilozima, a Ramsay* i Green** 
razvide teoriju razdoija sistematidkim na£inom u svojim nau6nim 
knjigama. 

4. Rolle i R6mer u Njemaj^koj. 

U njemadkoj literaturi nije si Jukesova misao odma stekla tako 
opdenito priznanje kao u Engleskoj, ako su se i ovdje naSli brani- 
telji i zastupnici, koji su svojim putem dosli do slidnih zakljudaka. 

Ovdje imademo spomenuti Rollea, koji je prije i neovisno o Jukesu 
precizno razvio erozijonu hipotezu razdoija. 

* Odavle potjeCe „Woaldeii" u engleskoj geoloskoj terminologiji, kojim 
se izrazom oznaeuje uajstariji odjel kredine formacije. Nijemcima i Fran- 
cuzima rabi za to Noocoin i Neocomien. 

* Rain and Rivers. 2. ed. 186G. 

* On subaeril Denudation. Geologic. Magazine, IV. sv. 1867. p. 447. 

* The geology of the Weald. Memoir of Geological Survey of England. 
London, 1875. 

* The physical geology and Geography of Great Britain : a manual 
of British Geology. 5. izd. London, 1878. 

^ A. H. Green, Geology for Students aud General Readers. London, 
1876. Geoloske odnosaje i topografiju Wealda predo^uju sljedoci nacrti. 

Zavalje je dakle antiklinalna udnbina, koja je postala od denudirane 
grbine starije kredo. South i North Downs jesu ostanci denudiranih 
slojeva mlade krede, koji su Wealdon pokrivali. Po strukturi svojoj 
jesu Downs monoklinalne tavanice. morfoloskom razvitku samog za- 
valja imade obilnih podataka u engleskoj literaturi. Lyell je u ograd- 



Digiti 



ized by Google 



22 



H. URAMlLOVld, 



(22) 



Opisujud predjel oko Maribora u otajerskoj, kaze: ^Die H5he 
(1500 — 1600 stopa) dieser Rttcken (tercijamih grbina oko Drave 

nim Downs gledao „ Cliffs" t. j. osjek ili strmine, koje su bile zaostak 
starog morskog 4ala. Principl. of. G. 1. ed. III. c. 21, 22. Lyellu je 
protuslovio Greenwood, tvrdeci da je Weald erozijona udubina. Rain and 



81. 3. 
ND 'JC>^ Dovmo 



E3-^< 



^X/YIAjOU 



iUxjdjoJ 



I ["<2A>6uArW 



^i 



OD 



R. p. 53. — Ramsay je n svojem velikom djelu pristao uz Greenwooda 
te dodao, da je Weald abrazijona poloiiina eocenskog mora, na kojoj su 
teknciee, posto je more bilo uzmaklo, stvorile danasnji relijev. Phys. 
Geology of Great. Brit. 1864. 2. ed. p. 80. I^ Neve Foster i Topley 
pretresoso podrobnije geolos. odnosajc. Oni su u sredini Wealda nasi! 



Digiti 



ized by Google 



(23) TBORUA RAZDOUA. 23 

na podnozju Alpama) entspricht dem eigentlichen anfhnglichen 
Landesniveau, welches erst mit Ablagerung der Schichten aus dem 
Meere der Tertiarzeit in mannigfaeher Weise durch die zerstorende 
Einwirkung der noch heute fliessenden Bttche und FlUsse emiedrigt 
worden ist". 

Osobito zanimaju RoUea „Flu8sdurchbrUche*'. On je za6udenjem 
gledao, kako rijeke rade probijaju tvrde kami starije formacije 
uskim prodolima, nego da teku niskim i mekanim naslagama pjeska, 
Sljiinka i lapora. Tako 6ini Kainach-potok ispod Voitsberga pa 
Sulm-potok kod Leibnitza a Stajerskoj. Odbijajud odludno, da ti 
potoci teku pukotinama, Rolle tumadi njihovo 6udno korito slije- 
de(5im nafiinom: 

Pomislimo li, da je erozija rijeka — u ovom kontretnom sladaju 
erozija potoka Sulm i Kainach — podela izradivati doline u ono 
doba, kada su jo3 prvotne naslage tercijara u svojoj povrsini ne- 
taknute bile (t. j. onda, kada je geoloska povrSina tla bila iden- 
tidna sa njezinom topografidkom povrfiinom) ; da je dakle erozija 
zapodela svoje djelovanje nekoliko stotina stopa iznad danadnjeg 
dna doline, te da su se starije kami, koje sada na svjetlu stoje, 
bile pokrite tercijarnim slojevima, to si mozemo ovdje razdolja 
protumafiiti i bez onih silovitih katastrofa, koje pukotine stvaraju. 

Tekudice Alpa, ovisne o prvobitnom priklonu polozina, izjedahu 
jednakim nadinom tvrdu i mekanu kam. U tvrdoj kami zabrazdila 
je erozija duboke i uzane proseline, a u mekanijoj, kojoj su se 
pristranci neprestano u korito tekudice ruSili, Siroke doline poloiitih 
bodina. 

Ovo ilustrira razdolje Snlme kod Burgstallkogela blizu grada 
Ottersbacha. Burgstallkogel je visok 1459 bed. stopa i diie se nad 
danadnjim koritom Sulme 550 stopa. Brdo ovo sastoji se od terci- 
jamog vapnenca i glinenog Skriljavca. Nekoliko samo kilometra 
na sjever nalazi se juzna podina Sausala, koji je isto tako visok 



valuca, koje je poticalo od okolnih Downs. Odatle oni zakljucise, da je 
Weald zavalje, koje je nastalo otplavljivanjem. On the superficial De- 
posits of the Valley of the Modway with remarks on the Denudation of 
the Weald. Quarterly Journ. of Geolog. Roc. London, 18()5. p. 443. 
En^leski geolozi slozno na<i:lasuju, da je ovdje more najpre stvorilo 
abrazijonu polozinu. Penck i Margerie su pake pokazali, da se po- 
stanals dade protumaciti fluvijatll. erozijom bez one hipotetic^ne abrazi- 
jone polozine. Penck, Grossbrit. Oberflache. (leogr. Blater. 1883. p. 289. 
— de Margerie et de la Noe, Les formes du terrain. 1888. p. 135. 

Digitized by VjOOQ IC 



24 



H. HRAMILOTiti, 



(24) 



kano i Burgstallkogel ; izmedu oba ispona nalazi se alavijalno ko- 
rito Sulme. Tercijarni slojevi si^u uz Burgstallkogel do 1250 stopa 
visine. Ako je ovaj tercijar prvobitno pokrivao cijeli predjel, to 

8u se Burgstallkogel 
^^^ pa Sausal dizali iznad 

tercijara samo kano 
oble glavice 200—300 
stopa visoko. Sulm-po- 
tok je tekao izmedu tih 
glaviea na tercijarnoj 
polozini ; dubed svoje 
korito u tercijaru, pro- 
sjeko je potok takoder 
i Skriljavac te je tako 
stvorio razdolje. 

Po torn su danas dje- 
lujudi faktori dovoljni, 
da se protumadi raz- 
dolje, te ne treba seg- 
nuti za pukotinama. ^ 
RoUeova hipoteza je 
skroz originalna te u 

* Ocrtanu hipotnzu 

Tt^ r^*'l raziozio jo Rolie u : Un- 

6 "*^"^^ tersuchungen i. d. Theiie 

1^ "^^^^^^^^^v Steiermarks zwischen 

J.. (i5* ""^^^^^^^^N^ Gratz, Obdach, Hohen- 

T^*'''''"^-^^^^;^:^:::^^ manthen und Marburg. 

-C!^!i|;^;]^^C^^^ Jahrbuch d. k. k. gcolog. 

-S^^:::>-^^;;:^H cr R.— Anstalt. VII. sv. 

1850. p, 219—49, oso- 
bito p. 245 sq. — Die 
tertiaren u. diiuv. Abla- 
gerungen i. d. Gegen 
zwischen Gratz, Koflach, 
iSchwanberg u. Ehren- 

hausen i. Steiermark. 

Jahrbuch d. g. R. — A. 

VII. sv. p. 535— B02, 

osobito p. 540 sq. Rollea 

jo donckle dopunio V. Hilber, Die Miociin-Ablagerungen um d. Schiefer- 

gebirgo zwischen d. Fliissen Kainach u. Hulm in Steiermark. Jahrb, 

d. G, R.— A. 28, sv. p. 504 sq. 




Digiti 



ized by Google 



(25) TSORIJA RAZDOLJA. 25 

njemadkoj literaturi nalazimo samo kod Hoffmanna srodnu misao. 
Ovaj tumadi u svojoj knjizi Physische Geographie' razdolja u su- 
glasju sa onim principima, koje su u ovom problemu Buch i Hum- 
boldt bili postavili. 

U ovom tuma^enJH ipak nije mogao zatajiti mo^ni utjecaj teku- 
cice po valigenezu te spominje, da voda, koja otide pukotinom iz 
kojeg jezera na torn putu odvodnu pukotinu gladi i dubi. 

Tek 20 godina kaSnje ostavlja ROmer' ovo posredujude stano- 
vi»te, jer ga ne moie u sklad dovesti sa svojim zapazanjima na 
Weseri, a moguce i Rolleovim radnjama potaknut na razmislja- 
vanje o nedostatnosti Buchove hipoteze. 

Romer je bio opazio, kako Wesera ispred varoSi VIotho ostavlja 
svoje plosno i prostrano korito te kroz tvrde naslage Keupera pro- 
bija pogorje. 

f 



81. ♦).» 

Romeru bijaSe napadno, sto Wesera skrece sa svojeg prvobitnog 
smjera, koji bi ju vodio najkracim i najlagljim putem uz juzno 
podnozje Weserske gore ravno do Porta Vestfalica. 

* ed. imi, p. 414. 

* Die ^rassische Weserkette. Zoitschrift (I. deut. (Joolog. (losoll. 
IV. 8v.^^V7. p. 721. Vosoi*sko f?orje pripiida .Iiiri, a pog-orje kod 
VIotho^R Tnasu. — Naumann C. Fr. Lehrbuch d. Oooornosie. Loipz. 
IBj^Woste zastupa ovo posredujuce stanoviste. 1. sv. § 110, p. 32;k 

51. 6. ne odgovara posve originalnom nacrtu. 




Digiti 



ized by Google 



26 H. HBANILOVlO, (26) 

U tuma6enju ovog pojava drzao sejedonekle Rolleove hipoteze, 
da rijeka naime prvobitno svoje korito znade kroz dugo vrijeme 
saduvati, al je pri torn u diskusija uveo veoma vazan faktor, da 
rijeka na ime svoj smjer zadrzi, ma da se tlo ispod nje giblje. 

On je kazao: Da se protumafii Wesersko razdolje, treba segnuti 
u doba, a koje je korito Wesere jofite u znatno viSem nivou bilo, 
nego §to su danaSnje ogradne gore tog korita. Tada je mogla rijeka 
teii kojom plosnom depresijom na povrdini Eeupera u smjeru prema 
varoSi Vlotho, gdje danas te^e u uzanoj i dubokoj dolini. 

Kada je rijeka jednom tim smjerom tekla, morala je svoje ko- 
rito tim dublje u tlo ubrazditi sve do danaSnjeg njenog nivoa, 6im 
se je tlo vedma nabiralo i izdizalo.* 

Tako je Romer dodao do zakljudka: Rijeka moze sa6uvati svoj 
prvobitni smjer u kraju, koji se uslijed gibanja zemaljske kore 
nejednako izdize. Rijeka 6e pri torn probijati i ispone, koji joj 
kano nasip pregraduju korito. 

Romerova hipoteza, koja je naskoro bila ishodiStem mnogim 
istrazivaocima na§eg problema, dovela je postanak razdolja u sklad 
sa najmocnijim endogenim faktorom, sa nabiranjem zemaljske kore; 
ROmer sam ipak nije mislio time postaviti universalnu hipotezu, 
koja de genezu svih razdolja protumafiiti, ved je samo svoje kombi- 
nacije u jednom konkretnom sludaju upotrebio. 

Dalje je razvio Romerovu hipotezu G. Bischof.* 

On je uzeo tri uvjeta, o kojima je polof aj rijednog korita ovisan : 
1. Ako rijeka toliko erodira, koliko se tlo uslijed nabiranja zemaljske 
kore izdize, to de rijeka ostati u istom nivou, a tlo oko nje de se 
ispinjati te de ostati duboko zabrazdena dolina. 2. Napreduje li di- 
zanje tla brie nego erozija, to de apsolutna visina rijeke porasti. 
3. Napreduje li erozija brie od dizanja, to de se apsolutna visina 
rijeke smanjiti. 

Prestaje li ispinjanje, to de se u svim sludajevima apsolutna vi- 
sina rijeke smanjiti uslijed napredujude erozije. Gdje iz jezera iz- 
vire rijeka preko kakve zagrade, tamo de voda tu zagradu prolo- 
kati, dok se jezero ne posudi. Rijeka pako de ostati ; ona de u 
aluviju prijasnjeg jezera izrovati svoje korito te razdoljem proticati 
kroz onu zagradu, koja je nckod jezero opkoljivala. 

^ y,Xachdpm dioso Richtuntr cinmal jrowilhlt war, musste dor conti- 
nentalon Ilebung dos Landos piitsprechond dor Flnss seiii Bett allmillig 
immer tiefor bis zn dem gogenwartigeni Niveau eingraben'^. 

' Lehrbuch d. chem. u. phys. Geologie I. sv. 2. izd. Bonn, 1863. 
p. 368 sq. 



Digitized by 



Google 



(27) TEORIJA RAZDOLJA. 27 

Eratko vrijeme iza Bischofa upozorio je GUmbeU na tijek Alt- 
mllhle. Ovaj lijevi pritok Dunava izvire a kraju, koji je 450 m. 
visok, a prebija kod SohlenhofeDa u dubokom i vijagastom razdolju 
firana6ki Jura, koji se diie 600 metara. 

GUmbel tuma6i ovaj pojav, Sto su mekanije kami oko vrelidta 
Altmlihle bile ja^e denudirane nego li tvrdi vapnenac Jure. Rijeka 
je ipak zadrzala svoj tijek, ma da je visina njenog vreligta saSla 
ispod nivoa ogradne gore, jer je ovu goru u istoj mjeri prosjekla, 
u koliko je njezin nivo oko vrelifita postajao nizi." 

Gllmbel se dakle slaze sa ROmerom i Bischofom, samo Sto oni 
ifitidu, da rijeka saduva svoj prvobitni tijek u predjelu, koji se 
sveudilj izdize te da tako stvara razdolje, a Gflmbel misli, da rijeka 
i u onom sludaju duva svoj tijek, kad se oko nje predjel uslijed 
izdafine denudacije znatno mijenja te se njegova apsolutna visina 
smanjuje. 

6. IstraiivaDJa u Indiji i Americi. 

Nazori ovih muzeva, koji se bijahu vratili na Wemerovo stano- 
viSte, da su razdolja u6inci tekudice, ostado^e a njemadkoj znanosti 
sve dotle bez daljnjeg utjeeaja, dok nije opsezna i temeljita radnja 
indijskih i amerikanskih geologa potakia na novo pretresivanje 
nadeg problema. Godine 1856. bje utemeljen novi geoloski zavod 
za ispitavanje Indije. Obilna sredstva i veoma povoljne prirodne 
prilike potpomagahu tako izdaSno rad udenih istrazivaoca, da se 
je u brzo nakrcalo znatno gradivo o svim geologkim pitanjima a 
na po se o naSem problemu. 

RijeSenje naSeg problema napredovalo je u Indiji joSte bolje nego 
li u Engleskoj, gdje je jednolifina tektonika i struktura slabo upu- 
divala na potanje pretresivanje. 

Najprije je pokazao Thomas Oldham, predstojnik indijskog geo- 
lo§kog zavoda, da su doline u Khasi-gorama' postale jedino usljed 

* Bavaria, Landes u. Volkskunde d. Konigreichs Bayern. III. sv. 
1865. p. 756. 

• SMan pojav nalazimo u porjeeju 8avo iznad njezinog razdolja kod 
Podsuseda. Duboko korito kod 8tare Vasi i Krskog pokazuje nam sa 
visokim tavanicama, da je korito Rave znatno vise bilo. 

' On the geological structure of a portion of the Khasi-Hills, Bengal. 
Memoirs of the geolog. Survey of India I. sv. 1859., p. 99. — Khasi- 
gore nalaze se na lijevoj obali Brahmaputre te imadu najvece oborine ; 
1270 cm. svake godine, a Alpe imadu 200 cm. cf, Berghaus, Physik. 
Atlas m. Nr. 87. 



Digiti 



ized by Google 



28 H, HRANILOYK^, (28) 

erozijone djelatnosti vode. Iza njega je Medlicott istra£ivao Hima- 
layu te je prou^avajud orogenezu ovog silnog gorskog sistema sa- 
kupio vazne priloge k teoriji razdolja. 

Medlicott je pokazao, da je Himalaya nastao na viSe mahova te 
da su prednje gore mnogo mlade od glavne kose, jer su samo na- 
plavine. Genezu ovih prednjih gora protumadio je Medlicott ovako : 
Iz glavne gorske kose otplavljeno gradivo staloiilo se je djelovanjem 
onih rijcka, koje joSte dana» tamo teku, gdje su prvobitno bile. 
Ovi stalozeni slojevi pridigli su se kaSnje uslijed postraDog pritiska 
u naborima do 2000 m. visoko. 

Dok su se slojevi nabirali t. j. dok su se iz aluvijalnih slojeva 
razvijale gore, ostale su rijeke pri svojem prvobitnom smjeru te 
su tako razdolja postala zajedno sa gorama, u koje su usjedena; 
cijeli proces tekao je veoma polagano.^ 

Ovakav se pojav vidi na onom mjestu, gdje Jumna i Ganges 
iz visokih gora zalaze medu brezuljke. Na utoku Tons-rijeke u 
Jumnu probijaju ove rijeke Siwalik-kosu, koja je mlada od samih 
rijeka. Siwalik-kosa sastoji od deposita rijeka Gangesa i Jumne. 
Kada su se ta deposita po^ela nabirati i u gore pretvarati, onda 
su rijeke zapodele svoju erozijonu djelatnost, kojom su si svoja 
prvobitna korita saCuvala, te koja nam sada pokazuju pravce naj- 
manjeg otpora za eroziju." 

Isto tako dokazuju i odnosaji u samom Himalayi, da su rijeke 
znale sacl^uvati svoje korito u izdizucim se gorama. Za primjer 
neka sluzi grlac Chinab-rijeka kod Riassi (u KaSmiru) u paleozoj- 
skom vapnencu, koji opkoljuju slojevi mekanijih tercijamih kami. 
Posto ovaj grlac nije pukotina, 5to neporemedeni slojevi pokazuju, 
to ga je sama rijeka morala otvoriti. Cijeli predjel na sjeveru od 
Riassi-kose, kroz koji tede Chinab, je za nekoliko hiljada stopa 
nizi od grbine Riassi-kose. Neporeme<5em tercijami slojevi poka- 
zuju, da cijeli ovaj predjel nije nikad prije bio u viSem nivou nego 
§to je sada. 

Po tome je dozvoljen zaklju6ak, da jc erozija Chinaba isto tako 
napredovala vertikalno u dubinu, koliko se je Riassi-kosa ispinjala. 



* On tho Goological Rtnicture aud Relations of the Routhern portion 
of the Himalayan range between tho rivers Ganges and Kavee. Me- 
moirs of the goolog. Kurvey of India. III. 18()5. pa: Medlicott and 
Blanford, A manual of the (ieology of India. Part 11. Extar-PenninsulaT 
area. ch. 2'2. p. 541. 

* ch. 27. Central Himalayas. 



Digiti 



ized by Google 



(29) TEORIJA RAZDOUA. 29 

Da tomu nije bilo tako, potrazila bi si bila rijeka novo korito u 
mekanijim tercijamim slojevima te nebi prosjekla tvrdi paleozojski 
vapnenac. 

Ne ima dakle dvojbe, da je Chinab teko ved u ono doba, kada 
je Riassi-kosa jo§te niza bila od cijelog predjela na sjeveru od nje, 
koji je sada nekoliko hiljada stopa ispod njene grbine. 

Rezultat Medlicottovih istrazivanja je spoznavanje, da valigeneza 
nije neSto sekundarnog, nego da prati sve faze orogeneze, a da i 
rijeke moga prosjedi gore, koje im pregraduju korito. 

Jodte imademo Wynneova^ istrazivanja u Salt Range, u zapad- 
nom predgorju Himalaye spomenuti. On je ovdje vidio razdolja, 
kojima se geneza po Medlicottovoj hipotezi nije dala protuma(!^iti, 
te je toga radi izagao posebnom hipotezom. 

U ono vrijeme, kada su rijeke ovog predjela — medu njima i 
Jud — po6ele graditi svoja korita, bijaSe cijeli kraj polo2ina ne- 
znatnog slaza. U ovu polozinu ubrazdide rijeke svoja korita a sa- 
dadnji relijev tog kraja nastao je usljed napredujude denudacije. 
Gore dakle, koje sada rijeke probijaju, bile su sakrite u poloZini 
na kojoj rijeke zapodeSe tedi te sn njihove grbine bile u nivou 
tadaSnjih rijednih korita. Eada su rijeke sve dalje vertikalno za- 
sjecale u tlo, onda je i napredujuda denudacija na jednolidnoj polo- 
zini izradila doline a i gore, koje bijahu razdoljima prosjedene. 

Pod vodstvom I. Dana-a bijahu se amerikanski udenjaci davno 
prije evropskih oslobodili okova kataklizmidke hipoteze. Dana je 
priveo misao, koju bijaSe najprije Cordier spomenuo, da je oroge- 
neza u najtjednjem savezu sa nabiranjem zemaljske kore usljed 
sveopdeg ohladivanja zemlje, do opdeg priznanja,* 



* The Trans-Indus-Salt-Range. Memoirs of the Geolog. Survey of 
India. 11. sv. 1875.; 14. sv. 1878. Note on the tertiary zone and 
underlying rocks in the North -Wost-Panjab. Record of the geolog. 
Survey of India. 10. sv. 1877. p. 112. — Notes of some Physical 
Features of the Land formed by Denudation. Journ. of the Royal So- 
ciety of Irland I. sv. 1864—67. p. 256. 

2 Dana, Manual of Geology. 1874., p. 718. c. VI. Movements in the 
earth crust, and their consequences. „ Since the crust when formed 
would have had the seize which^ the globe then had, all subsequent 
cooling, as it would tend to diminish the interior, would bring a slowly- 
increasing strain upon it, and, unable to accommodate itself to the 
changing seize by any process of shrinkage, it must do it either by 
fractures or plications, or both''. — Cordier, Sur la temperature de 
Tinterieur de la terre. M6m. de TAcad. Fran9. 1827. p. 473 sq. 



Digiti 



ized by Google 



30 H. HRANILOV16, (30) 

Na ovom temelju razvijaSe se teorija postanku razdolja, potpo- 
magana veleznamenitim istra^ivanjima amerikanskih geologa. Po- 
6etkom Sezdesetih godina proufiavali su geolozi veliki Cafion Colo- 
rado-rivera. Pukotina od nekoliko stotina kilometra daljine i do 
2000 m. dubine <5ini korito Colorado - rivera. Istrazivanja ameri- 
kanskih geologa nepobitno atvrdiSe, da je ova silna pukotina, koja 
je na prvi pogled upravo klasidni primjer za reakciju zitke nutraS- 
njosti zemlje prema njenoj krutoj kori, lib erozijom vode postala. 

Kada je Newberry ispitavao prilike Colorado-cailona,^ onda je 
Hayden na vreliStu Missoura doSao do osvjedodenja, da rijeka goru 
prosjedi moze. On je uglavio, da se je zapadni dio sjeverne Ame- 
rike podam od kredine formacije do najmlade dobe postojano dizao. 
Dokaz mu bijahu duboko zabra^deni cailoni, koji su tim dablji 
postali, dim su se gore usljed nabiranja zemaljske kore ja6e izdizale. 

bvoja opsezna zapai^anja na caTlonima Yellowstone-rivera, Madi- 
sona i Galatina spomenuo je Hayden samo na kratko u nekoliko 
redaka* te se nije dalje trudio, da svoju tvrdnju, da rijeka stvara 
razdolje prosjecajudi goru, koja se diie u njezinom koritu, kon- 
kretnim i todnijim navodima potkrepi. To je tekar Powell udinio, 
koji je Haydenova zapaianja nadopunio, proudavajud kroz 6etiri 
godine (1869 — 73.) okolinu Colorado-cailona i Green-rivera. 

Slijededi tijek Colorada niz vodu, opazio je Powell,' da rijeka 
dolazi u sve starije slojeve; mladi gomji slojevi nestali su uslijed 
denudacije, a time se je prvobitna polozina ovog kraja tijekom 
geolo§kih perijoda posve promjenila. 

Ovaj pojav protumadio je Powell slijededim nadinom: Greenriver 
teko je prije nego fito je postojala Wintah-gora, koju on prosjeca. 
Kada se je gora podela dizati, onda je rijeka ostala u svojem 
prvobitnom nivou te zapilila svoje korito u izdizajudu se goru, Isto 
je tako prosjeko Colorado onu plodu, koja je sa svojim geoloSkim 
nagibom protivna smjeru rijeke. 



1 Ives, Report upon the Colorado of the West. Washington, 1861. 
Geological Report by Dr. Newberry p. 45 sq. 

2 Some remarks in Regard of the Period of Elevation of those Ranges 
of the Rocky Mountains, near the sources of the Missouri River and its 
Tributaries. American Journ. of Science and Art. 38. sv. 1862. p. 305. 
Sixth annual Report of the United Stiites geological Survey of the ter- 
ritories for 1872. 1873. p. 85. 

' Exploration of the Colorado River. Washington 1875. p. 153. 



Digiti 



ized by Google 



(31) TEORUA RAZDOLJA. 31 

Isti ovaj pojav proudio je i Emmons^ te je u suglasju sa Wynne- 
ovim istraiivanjima u Indiji iznio tumadenje, kqje se je bitno razi- 
lazilo od Powellovog. 

Green-river teko je prvobitno na povrSini jake naslage mladih 
slatkovodnih tercijamih slojeva. Zasjecajudi rijeka sve dalje verti- 
kalno svoje korito, prosjekla je takoder tada joSte pod tim sloje- 
vima sakriveno Wintah-gorje u Lodore Cafionu. KaSnje su usljcd 
denudacije mladi gomji slojevi nestali, Wintah-gorje se pomoli i 
izade na topografsku povrainu ved prosjefino od rijeke. 

U Ameriei. nadao je od spomenutih istrazivaoca razdolja Powell 
najviSe pristalica. Bechler,* Peale/ White* te Gilbert'^ primiSe nje- 
govu hipotezu te ju upotrebide za tuma^enje valigeneze. 

Gilbert i Duton® otiSli su joSte nefito dalje, te su tvrdili, da pro- 
mjene, koje se u okolini dogadaju, ne mogu promjeniti tijek rijeka. 
Rijedna se korita ne mogu pomicati, te ako se tlo, u kojem je 
korito, ispinje, onda rijeka prosjeca ispinjajudi se nabor. 

Oko g. 1880. bijase po ovim navodima u Ameriei nauka, da su 
razdolja u6inei erozijone sile, op<Se priznata. 

6. Sonklar i Peschel. 

U ono doba, kada su se amerikanski geolozi veoma marljivo 
trudili, da problem razdolja sa raznih stanoviSta razjasne te da 
razne nadine valigeneze rasvjetle i uglave, bijahu u Njema6koj 
radnje ove struke iza Bischofa i GUmbela posve prestale. Da se 
obavjestimo o tada vladajudim mislima, moramo segnuti za djelima 
opdeg sadrzaja. 



^ Emmons, Report on the great River Basin, CI. King, Report of 
the geolog. Explor. of the 40. Parallel. 11. 1877. p. 197. — United 
States geographical Survey West of the 100 th. Meridian. 111. sv. Ge- 
ology. 1878. 

* Hayden, Tenth annual Report of the United States geological and 
geographical Survey of the territories. Washington, 1878. p. 372. 

* Hayden o. c. p. 167. 

* Hayden o. c. p. 52. 

* The Henry Mountains. Washington, 1877. p. 125. 

^ Powell, United States geographical aud geological Survey of the 
Rocky Mountain Region. Report on the Geology of the high plateaus 
of Uta.h by C. E. Button. Washington, 1880. p. 17 „but the rivers had 
fastened themselves to their places and refused to be diverted". — 
Tertiary history of the grand Cafion Bistrict. Washington, 1882. 



Digiti 



ized by Google 



32 H. hranilovk!;, (32) 

Tu se mora u prvom redu spomcnuti Sonklarovo remek-djelo,* 
na kojem danaSnja orografija po6iva. 

Sonklar je oduSevljeni pristalica one hipoteze, koja svada razdolja 
na pukotine; on po tome i definira razdolje: „Eine oder mehrere 
Parallelketten quer durchsetzende und von den Gewilssern als Ab- 
flusscanille benlitzte Spalten werden Durchbruehsthftler genannt". 

U njegovoj klasifikaciji^ dolina prva je vrst „Spaltenthal" a 
zadnja erozijona dolina. 

Spaltenthaler nastajii od onih pukotina, koje se pojave, kada se 
tlo diie te time svoju povrfiinu uvedava. Smjer ovih pukotina je- 
dino je ovisan o osi uzdignuda te sa strukturom gore ne stoji u 
nikakvom savezu. Sonklar uvazuje primjedbu, da doline nastaju 
usljed erozije, al erozija mu ne djeluje slobodno ve6 je ovisna o 
strukturi tla i o polozaju slojeva. Dugovaline i drage koje gore 
tako su rasporedane, kako odgovara zahtjevima dinamike, te sc 
odatle yidi, da su doline prvobitno pukotine, koje je kadnje erozija 
donekle promjenila. Velika dubina mnogih dolina u tvrdoj kami, 
pa jezera, koja se u njima nalaze, ne dadu nam pomisliti, da. bq 
postale erozijom, jer gdje su jezera, tamo erozija po6iva.' 

Pogledamo li silne rijefine naplavine u dolinama, to tu vidimo 
najbolju obranu tla proti erozivnom djelovanju vode. 

Ovom najslabijom todkom svoje argumentacije — jer rijeke ne 
nanaSaju samo nego i odnonaju te bad transport masa dini poglavni 
momenat erozije — odbija Sonklar mogudnost, da erozija sama 
stvara doline. 

Za to Sonklar ubraja^ i monoklinalne doline, u kojima on na- 
zrijeva premaknuda, ne medu erozijone doline ve6 medu one, koje 

* Allgemeino Orographie. Wien, 1873. p. 135. 

• Sonklar razlikuje sest vi*sti dolina: 1. Spaltenthal. 2. Vorworfungsth. 
3. Hattolth. 4. Einsturzth. 5. Negatives Thai. (). Erosiousthal. 

• Ova ostroumna priuijedba nije bez prigovora, Tavanice na obalaraa 
jezera pokazuju, kako i jezera sama bez tekuciee utjefu na oblik svojih 
obala. Takovih tavaniea imade na primjer Mrtvo more, Bonneville Lako 
u Sj. Americi, pa Mannsfeldskih jezera kod Eislebena. Tavanice ovih 
potonjih jezera pripisao j(* W. Ule koraziji leda. 

Simony, U. Seeerosionen. Sitzber. d. Akad. d. Wiss. Wien. Mat.- 
nat. Klasse ()3. 1871. p. li)3. — Kako erozija u jezeru samom djo- 
luje, pokazuju dubokc* brazde Rajne i Rhone na dnu Bodenseea 1 Ge- 
uevskog j., koje je Iliiruliniann konstatirao ef. Foi'el, Compt rend us. 
Vol. lUl. 1885. p. 725. 

* 0. c. p. 225. 



Digiti 



ized by Google 



(33) TEORIJA RAZDOI^A. 33 

su nastale, kada se je tlo usljed postranog pritiska razlomilo a 
longitadiDalne sante, koje su se kaSnje jedna na drugu naslagale. 

Doline ove vrste — Verwerfungsthftler — obi6no su dugo valine 
a spajaju ih popre^ne pukotine, koje konstituiraju u dotiSnoj kosi 
drage. 

Pukotine dine desto doline, koje prosijeeaju cijelu gorsku trupinu 
te sluze kano korito tekucicama. 

Ove pukotine — Gebirgsdurchbrtiche — mogu biti: 1. totalne; 
na pr. Mure kod Brucka, Alute u Crvenim vratima; ove pukotine 
prosijeeaju trupinu do njezine podine; 2. subtotalne, u kojima je 
od gorske grbine toliko ostalo, da (5ini unutar pukotine jedva vid- 
Ijivo popredno razyode. — Primjeri jesu doline Liesing- i Palten- 
potoka u Stajerskoj. — 3. slijepe doline (Geblendete Gebirgsdurch- 
brtiche); tu 6ini razvode unutar pukotine joste grbine gore, al ta 
grbina je tako denudirana, da se gora ta dijeli na dva odjela, kao 
na pr. u Pyhrn-sedlu kod Lietzena uz Ennsu. 

Kako se vidi, je Sonklar ovdje — svadajud postanak razdolja 
na tektonske faktore — postavio tri tipa, koji su u istinu samo 
tri razne faze u razvitku onih razdolja, koja nastaju usljed regro- 
diraju<Se erozije spajanjem dvih dolina u njihovim glavama. Prvi 
tip nam pokazuje taj proces ved dovrSen. a drugi i tredi u nje- 
govom razvitku. 

Sonklar, koji se je nadao, da je zasnovao universalno tumadenje 
za sva razdolja, protumacio je samo jedan podredeni sludaj vali- 
geneze. 

Veliku ulogu, koju tekudica zaprema u valigenezi, priznavao je 
u stanovitim granicama i Sonklar. Spomenuv primjer fuskih Rui- 
tvina, koje u aluvijalnom tlu sa6injavaju duboke vododerine, pri- 
znaje, da erozija u plosnim predjelima i u niskom gorju stvara 
relijev tla te da o njoj postanak dolina ovisi. Obratno je pako 
Sonklaru dugi Colorado Gallon samo opomena, da se duboke, 
pukotinama slidne doline u visokom gorju ne imadu smatrati efek- 
tom otplavljenja. 

Proti hipotezi erozije iznio je Sonklar devet prigovora: 

1. Ako pukotine nijesu postale doline, kuda su te pukotine ne- 
stale? 

Ispufitajudi iz vidika, da ba§ u onim krajevima, gdje bi se mo- 
rale pukotine najbolje konservirati, u pustarama pukotina ni ne ima, 
primjetiti se mora, da Sonklarova argumentacija trpi od pogrjeSke 
circulus vitiosus. Njemu je aksiom, da otvorene pukotine. prate 
R. J. A. cxxvm. 3 



Digiti 



ized by Google 



34 H. HRANniOVi6, (34) 

izdizanje gora te onda izvada zakljufiak, koji bi trebao tek doka- 
zati : Gdje je dolina, tamo je i pukotina. 

2. Smjer dugovalina i draga slaze se sa smjerom onih primi- 
tivnih (prvobitnih) pukotina, koje nastaju u aktu orogeneze. 

Sonklar ovdje uzimlje ono za dokaz. §to bi tek trebalo dokazati, 
jer teorija smjer ovih pukotina tek konstruira iz smjera i rasporeda 
dolina. 

3. Dugo valine prebrazuju upravo smjer tekucice na prvobitnoj 
polozini gorske kose. 

Da je dakle erozija tekucice izradila drage, neda se pomisliti, 
jer bi dugovaline tekudice odvodile u longitudinalnom smjeru, a 
tim bi nestao faktor za izradivanje transversalnih dolina. 

Sonklar ishodi od predstave, da je gora nastala u obliku tro- 
strane prizme. 




Na polozini ABCD spu§taju se tekudice te se sabiraju u koritima 
a i b; dugovalina VV„ presijeca smjer ovih tekucica te bi se po 
torn moralo odekivati, da ce voda ne prema a i b tedi ved prema F. 

Ovoj Sonklarovoj primjedbi ne treba dalje zabavljati, jer bi time 
samo odavna rijcScno pitanje bez nuzde na novo iznaSao. 

4. Sinklinalne su dolinc posve neovisne o eroziji. 

O valjanosti ove tvrdnje ne ima dvojbe, jer de kod nabiranja 
slojeva sinklinala odma sakupiti tekudicu. Al to de ipak samo u 
tom sludaju biti, kada je sinklinala ved u svom postanku identidna 
sa topografskom povrSinom ; izade li sinklinala t«k kaSnje na topo- 
grafsku povrSinu, to ju mogu tekudice kojekako prebrazditi, 

5. Pravilnost mnogih draga pokazuje, da su neovisne o eroziji. 
Koliko ovaj argumenat vrijedi, pokazalo se je kod razgovora o 

Buchovoj hipotezi, koja je takvu pravilnost nalazila u erozivnim 
dolinama i vododerinama vulkanskih dunjeva. 

6. Jezera u dragama, kojima dno duboko si£e ispod dolinskog 
dna, zajamduju pukotine. 



Digiti 



ized by Google 



(35) TRORIJA RAZDOUA. 35 

Sonklar, koji slabo uvazuje jezera (p. 415 o. c), ovdje u protu- 
slovlju samim sobom baS u jezerima nalazi vazan kriterij valigeneze. 

Istrazivanja glede uvjeta o kojima ovisi geneza jezera znatno 
su u zadnjim godinama pokro6ila naprijed te smo primorani, da 
poslje Penckovih, Rtltimeyerovih i Heimovili radnja Sonklarovo 
stanoviSte i ovdje napustimo. 

Penck^ je dokazao, da su neka alpinska jezera nastala usljed 
korazije ledenjaka. K tomu pridode tumadenje postanka alpinskih 
jezera, koje je ve6 g. 1863. natuknuo Lyell,^ kada je spomenuo, 
da Alpe u svojoj cjelini ponirnju. Heim' je ovaj navod potanje 
ispitao te je ustanovio sljedede faze u razvitku Alpa: 1. Nabiranje 
i ispinjanje Alpa. 2. Valigeneza do danaSnjeg nivoa. 3. Ponirenje 
Alpa bez daljnjeg nabiranja. 

Ovo ponirenje iznaSa za sjevemi orubni predjel Alpa 3 — 400 m., 
a za juzni do 600 m. Posljedica ovog pojava jeste, da su doline 
jedan dio svog slaza izgubile tese jezera stvorila. Ovom tumacJenju 
pridru^io se je glasoviti limnolog Forel* a i Penck*^ ga prihvada 
glede Bodenseea. 

7. U slijepim dolinama nalazi Sonklar jasan dokaz (Ein scharfes 
Argument) proti hidromehanifikom postanku dolina, jer ba§ u ovim 
dolinama ne ima tekudice. 

Novija istrazivanja Richthofenova® a osobito Cvijideva' nedvoj- 
beno su dokazala, da i ovu vrst dolina erozivnom djelovanju vode 
pripisati moramo, samo Sto ovdje poglavno erozija podzemne vode 
djeluje. 

8. U naslagama grolioti i Sljunka, koje sa($injavaju korito mnogih 
tekudica, nazrijeva Sonklar dokaz, da je prvobitna pukotina bila 
razne dubine na raznim mjestima, jer da je erozija jedini uzrok 
doline, morala bi tekudica svugdje na dnu klisure tedi. 

Sonklar ovdje konfundira odnoSaje. Da rijeke ne samo tudi aluvij 
prosje<Si moze — tim putem nastaje korito, kako ga ovdje Sonklar 
opisuje — nego da i vlastiti svoj aluvij prosijeca, koji se je iz 



* Die Vergletscherung d. dinit. Alpeii p. 8:U. 

* Antiquity of Man p. 311. 

' Vortrag ti. d, Entstehung d. alpiiien Randseen. Viorteljahrschr. d. 
naturf. Gesell. in Ztirich. 39. sv. 1894. p. 2 sq. 

* Le L6man. Lausanne, 1892. p. 201 sq. 

* Verhandl. d. X. deut. Geographentages p. 87. 

* postanku dolina u lossu. China na raznim mjestima. 
^ Das Karstphanomen. Poncks Geograph. Abh. V. 3. 



Digiti 



ized by Google 



36 



H. RRANILOVI6, 



(36) 



horizontalnih strata dak i pretvorio u nabirane bre^uljke, dokazuju 
Haydenova naprijed spomenuta istrazivanja u Himalayi. 

9. Imade tekucica, koje su istodobno na dva mjesta mogle sa- 
graditi svoja korita, kada bi predmnijevali, da doline lib erozijom 
postAJu. Tako je lako mogla Salza oticati kroz Saalach-dolinu uz 
Saalfelden i Lofer, prije no §to se je razdolje kod Werfena stvo 
rilo; isto tako je Enns mogla laglje oticati kroz Liesing-Palten- 
dolinu, nego da si izdubi razdolje kroz Gesnuse. Ovi primjeri jasno 
pokazuju, da su doline, koje danas fiine korito spomenutim rije- 
kama, postale drugim nadinom nego erozijom t. j. da su pukotine, 
jer se neda pomiSljati, da bi tekudica raimoiSla laglji put i poSla 
onim, gdje bi morala najvecom mukom tck korito izdupsti. 

Posto su spomenute rijeke nasle prikladne pukotine, mogle su tu 
isto tako lako ili jos laglje oticati nego na drugom kojem nizem 
mjestu. 




SI. 8. 

Sonklar ovdje polazi od stanoviSta, koje je formalno poave oprav- 
dano. On misli, da rijeka imade u isti das prod sobom u todki a 
depresiju tla a u fe ispon. 

Prirodno bi se moralo odekivati, da do rijeka kod a oticati; nu 
ona ipak otide kod 6, jer je tu u pukotini naSla naj laglji put. 

Hipoteza persistencije rijeka, koju postavise Powell, Dutton itd., 
je ovu za Sonklara zagonetnu todku valigeneze razjavsnila, te mi 
nijesmo viSe primorani utedi se k pukotinama, k onom deus ex 
machina, koji lakom rukom sve poteSkode rjeSava. 



Digiti 



ized by Google 



(37) TEORIJA RAZDOUA. 37 

U cijeloj svojoj hipotezi o razdolju pokazao je Sonklar veoma 
o§tro oko za forme, al slabo shvadanje za njihovu genezu. Nje- 
gova nauka trpi od principijelne pogrjeske, Sto on neprotumadive 
pojave silom svada na jedan zajednidki uzrok te pri torn iz oka 
gubi, da prirodni pojavi, koje naSa sistematika vrsta u iste klase, 
nijesu uvjetovani istim ved veoma raznolidnim faktorima. To 6ini, 
da je Sonklarova orogeneza bas najslabiji dio njegovog vaznog 
djela. * 

Sonklaru se je pridruzio 0. Peschel sa svojim duhovitim proble- 
mima sravnivajuceg zemljopisa.^ U 12. poglavlju raspravlja on o 
valigenezi. On pozna prepirku o razdoljima te precizira cijeli pro- 
blem : Da li je rijeka ili dolina starija ? Odgovor na ovo pitanje na- 
lazi on u Aleghanie-gorju/ kroz koje provaljuje Potomac i druge 
rijeke, kojima su izvori nizi ud gorskih kosa, koje probijaju. Ovaj 
pojav bi se mogao protumaditi djelovanjem tekuciee. kad bi pred- 
mnijevali, da se pod gotovom rijekom dize nabor kroz korito i to 
pod takovim odnoSajima, da erozija sa dizanjem konkurirati moze. 
Mogudnost takovog pojava se ne moze poreci, al pojav nije joSte 
nigdje dokazan, a biti 6e i tesiko, da se dokaze. Nasuprot je sludaj 
jedan dokazan, u kojem je ispon tla otklonio rijeku.* 

Nedaleko Lime kod Huaraza na§ao je engleski geolog Gill ko- 
rito jedne rijeke, koje je pregradeno isponom od 40 — 50 stopa 
visine, tako da je rijeka asljed toga svoje korito napustila. 

Kako razdolja iz pukotina nastaju, svjedofii nam korito Labe u 
Djefiinskim stijenama. Kada bi predmnijevali, da si je rijeka sama 
stvorila put kroz ovo 400 metara visoko gorje, to bi moralo u 

* Sonklar je i n svojim ostalim djelima zastupao ove nazore. Govo- 
reci razvodima Wippsko i Nanderske doline, gdje se sastaju izvori 
Adige sa jediiim pritokom Inna, razlazo on prognantno: „Die dortigen 
Ketten sind durch das Aiifsteigen des Bodens aua dem Innern der Erdo 
entstanden und die Gebirgsmasse ist dabei nach mochanischpn Gcsetzen 
in grosse prismatische Btiicko von bostiinmter Lage zorborsten, deren 
Zwischenraumo zu Thalfurehen wurden. Die Erosion hat nachher den 
Kiimmen wio den Thiilern ihro gogenwtlrtif^e Gestalt gegeben". Otzthaler 
Gebirgsgruppe. Gotha, 18(>0. 

' None Probleme d. vergleich. Erdkunde. Versuch einer Morphologie 
d. Erdoberfiache. Najprije u „Ansland" g. IBOfi. stiinnpano, zatim 1. iz- 

(). a 4. izd. g. 188:J. 

donekle sn modificirani nazori u Peschel- 
482 sp. 1885., kuda je prene^^eno po- 



danje 


ff- 


1801)., 


, 2. izd. 187( 


» 0. 


c. 


p. 1; 


>5. ed. 4. 




* 0. 


c. 


p. If 


)9. ed. 4.; 


df 


Lei pole 


It, 


Phys. 


Erdk. 11. 


1>- 


glavlje 


iz 


Neue 


Probleme. 





Digiti 



ized by Google 



38 H. HRAKILOVK^, (38) 

Ceskoj postojati jezero 400 m. duboko. PoSto pako takvom jezeru 
nigdje ne ima traga, to je jasno, da je pukotina u Djedinskim 
stijenama morala ved prije postojati, nego §to je Laba oticala.^ 

Razdolja nijesu dakle ufiinak tekucice, koja im samo vanjsko 
lice podaje. Kada su nutarnje sile na§eg planeta koru podigle, raz- 
bile i rastvorile, onda nastupa djelovanje meteorskih sila, te ove 
izraduju uzvisitosti kao kakav kipar. U po6etku su te sile u svom 
djelovanju ovisne o postojec^im nagibima, kaSnije bivaju jade, upliv- 
nije i slobodnije te najzad izbriSu pocetni nacrt u relijevu zemaljske 
kore te mu namidu svoj lik. 

Srodnost Peschelovih nazora, sa onima koje je ved god. 1839. 
Lecoque u svojem krasnom djelu izrazio, sjeda nas do sada slabo 
spomenute francuske literature. 

Cini se, da naprijed spomcnuti navodi iz Peschelovih djela nijesu 
baS svjedoci za znanstvenu samostalnost njemadkog geografa. Ne 
samo poglavne misli nego i iste primjere Peschelove nalazimo ved 
i u Lecoqueovu djelu. Lecoque poznaje silno djelovanje erozije, 
koje je stvorila razdolje Dunava u Zeljeznim vratima, i koja je 
korito Simeta prosjekla kroz lavu, al on ipak nazrijeva u velikim 
kontinentalnim dolinama pukotine. 

Njegova teorija valigeneze nazrijeva u eroziji isto tako modni 
faktor kano u pukotinama: „Lors m^me que certaines valines pa- 
raissent simplement Touvrage des eaux courantes, il est encore 
presumable qu'une fissure produite par une dislocation anterieure 
a determine le point d' erosion et a, pour ainsi dire, trace la marche 
du cours d'eau".^ 

7. Utjecaj pronalazaka u Indiji i Americi na evropsku 

literaturii. 

Prije no Sto su rezultati amerikanskih i indijskih istrazivanja u 
Njemadkoj bili poznati, djelovase tu utjecaj engleske literature. 

Pod dojmom engleskih geologa sakupio je vrsni Svicarski ude- 
njak Rtitimeyer' u svojem znamenitom djelu o postanku jezera i 
dolina, obilne dokaze, da su alpinske doline nastale tijekom geo- 
loskih perijoda usljed erozije. Doline se podinju razvijati u onom 

' Cotta, d. innore Band. Gebirge Fi-eiburg 1854. p. .52. 

" Elements de Geologic ot d' Hydrographie. Bruxelles, 18,39. Kod 
Lecoqnea nalazimo p. 29 c. ,5, spomon o orozivnoj snagi rijeka, koje 
probijaju Alleghanies. 

* U'ber Thai- und Seebildung. Basel, 18(;0. 2. izd. g. 1874. p. 103. 



Digiti 



ized by Google 



(39) TBORIJA RAZDOLJA. 39 

Casu, kada zapo6inje ispinjanje gorja, u kojem so zabrazdene. Do- 
line se nerazvijahu sveudilj jednakim intenzitetom i jednakom brzi- 
nom ; katkada je i cijeli proces valigeneze posve prestao. tim 
pojedinim fazama svjedode dolinske terase. 

U suglasju sa amerikanskim geolozima pripisao je Rtltimeyer 
postanak dolina eroziji tckudice, al je ipak inako shvadao odnoSaj 
izmedu erozije i ispinjanja onih gora, koje prosjecaju razdolja. 

On je kao i Credner^ tumafiio, da rijeka ne prosjeca goru u 
aktu samog ispinjanja, ve6 da gora rijeku pregradi pa zaustavi, 
tako da odatle nastane jezero. Odvirak ovog jezera kaSnjim svojim 
radom tek stvara razdolje. 

Uz ovo tumafienje pristao je Rlitimeyer samo u torn smislu, Sto 
je tim razjasnio genezu nekih jezera. On nije posve iskljufiio mo- 
gudnost, da se u aktu samog ispinjanja moze stvoriti razdolje. 

U sljededim godinama udestale su u njema^koj literaturi radnje 
o naSem problemu. 

Kada su u Americi joSte naprijed spomenuta istrazivanja tekla, 
slabo su se za nje brinuli evropski geograii. Najprije je Ratzel,* 
koji je bio kod izradivanja svog djela o Sjevernoj Americi upuden 
na proudavanje amerikanske literature, upozorio evropsku publiku 
na rezultate amerikanskih geologa. Samo Engleska bijaSe u uiem 
kontaktu sa Amerikom, te pafie u prirucnc knjige ude Powellova 
hipoteza, a Colorado Cafion posta klasidni primjer za erozivnu 
snagu vode. 

Ratzel opisuje Colorado Canon: Predjel, u kojem je Colorado 
stvorio sa svojim pritocima caiione, pokazuje ja6u i nagliju iz- 
mjenu oblika nego kakovo gorje te mnogim krajevima Covjek ni 
ne moze prolaziti. Nije ni dudo, kada se uzrok ovomu pojavu, koji 
je pretvorio ravnicu sastojedu se od stalozenih naslaga, trazi izvan 
opsega obi6nili prirodnih sila. Ipak je samo tekudica sa svojom 
dudotvornom snagom taj pojav stvorila.' 

Ova se snaga odituje i u razdolju Wintah-gorja, koje probija 
Green River, glavni pritok Colorada. Ne ima dvojbe, da rijeka 
imade pravo starijega, jer je tekla prije, no Sto je gora nastala. 



^ H. Crodner, IJ. d. Ijoben i. d. tod ton Natur. Zoitschr. f. d. gesammt. 
Naturwiss. 87. sv. 1871. p. 101. G. R. Credner u istoin casopisu 49. 
sv. 1877. p. 105. 

^ Die Vereinigtca Staatcn von Nord-Amerika. I. sv. Physikal. Geo- 
graphic u. Naturcharakter. Mtiuchen^ 1878. 

' Newbeny, Report on Colorado River. 1865. Geology p. 45. 



Digiti 



ized by Google 



40 H. H11ANILOV16, (40) 

Rijeka je svoj prvobitni nivo onako saduvala, kao §to pila ostaje 
u Bvojoj ravnini, kada prosjeca stablo, koje se prema ojoj gibljc. 
Rijeka bijase pila, koja je prosjekla goru. ^ 

Ovi nazori amerikanskih geologa naidoSe u Njemadkoj na opce 
povladivanje tim vi§e, dto bijahu radnje Suessa i Supana njima 
utrle put. 

Suess^ je razvalio zadnje stupove, koji joSte stojahu kao ostanci 
ponosne Deko6 zgrade kataklizmidke hipoteze. Njega ide velika 
zasluga, da je prodistio nazore o orogenezi te precizno oznadio 
uvjete i sile, o kojima je cijeli proces orogeneze ovisan. Napredu- 
jude ohladivanje zemlje i time prouzro6eno nabiranje njezine kore 
stvara gore. 

U suglasju sa ovim opdenitim nazorima protumadio je Supan* 
doline istodnih Alpa kano uCinke erozivnog djelovanja vode. Su- 
panov rad nastaviSe u torn smjeru Hartung* i Heim/ 

Heim, kog danas broje medu prve autoritete, drzi, da doline 
nijesu ovisne o mehanizmu orogeneze, jer one nijesu posljedica 
ispinjanja gore nego erozije. Tektonika gore je samo u toliko utje- 
cala valigencti6ki rad vode, Sto je voda udesila svoja korita prema 
polozaju slojeva; tamo pako, gdje je gora imala najjadi pokos, 
djelovala je voda najenergifinije. Nabiranja i prelomi najgornjih 
slojeva pokazali su prvobitnim tekucSicama desto put, al — 5to je 
najvainije za prosudivanje geneze danaSnjih dolina — oni morfo- 
loSki oblici, koji tako postado§e, ne segnuSe nigdje do nivoa da- 
nasnjih Alpa. Sve doline danasnjih Alpa nastale su jedino erozijom 
tckucica. Prvobitne doline, koje su postale kod uzdignuda Alpa u 
viSim slojevima, koji su danas dcnudirani, tijekom vremena skoro 
posve su nestali. Da se ovo silno djelovanje erozije protumadi, treba 
uvaziti, da su rjedja postojala i prije izdignuca gora te da je ero- 
zija kroz cijelo vrijeme, koje je proces ispinjanja trajao, djelovala 
te da nije tek zapocSela svoj rad onda, kada je gora ve6 gotova 
bila.« 



* Powoll, Exploration of the Colorado River. 1875. p. 158. 

* Die Entstohunjr dor Alpen. 1875. 

' 8tudieii iiber die Thalbildung des (»stlichen Graubtlnden. Mitth. d. 
k. k. proop'aph. Oosoll. Wien. 20 sv. 1877. p. 298. 
. * Hoitraj:: zur Konntniss von Thai- tind Keebildnngen. Zeitsch. der 
Oosell. f. Krdknndo in Horlin. XIII. sv. 1878. p. 2i;5. 

^ Untersuchungen libfr don Merhanismns dor Oobir^bildunp. Basel, 
1878. 

« 0..C. I. p. 271. 



Digiti 



ized by Google 



(41) TBORIJA RAZDOLJA. 41 

Hochstetter* pripisuje takoder eroziji postanak dolina, al za 
drage (Querthftler) ipak primjeduje, da mogu po svom postanku 
pakotine biti, koje je erozija proSirila i adiibla. 

vSchneider^ je u Eifel-gorju nalazio jedino doline erozivnog po- 
stanka. Diener' pristaje uz Powellovu hipotezu glede razdolja Leon- 
tesa od Kalata eS Sekif do mora. 

Dodim su Hochstetter* Schneider i Diener postanak razdolja samo 
epizodi^ki spomenuH, iza§ao je bedki geolog Tietze sa opse^nom 
monografijom o ovom problemu. 

On je u svojem istrazivanju doSao do onog tipa, koji bijaSe u 
amerikanskoj literaturi ve6 6esto spomenut. Gora se diie preko 
korita rijeke, a ova prosjeca dizajudu se goru te tako stvara raz- 
dolje. 

To biva na sljededi nadin: Prvi poCetak razdolja size u dobu, 
kada gora, koju rijeka u razdolju prosjeca, joS nije kao takova 
ni postojala ved dinila plosni predjel. Kada se je gora podela di- 
zati, nije se u svim to6kama svoje grbine jednakom brzinom ispi- 
njala; tamo pako, gdje je grbina najniza ostala, svela se je rijeka 
i nastalo je razdolje. — Tietzova radnja, koja u njemaCkoj litera- 
turi nedvojbeno oznaduje znatan napredak, naSla je odobrenja al 
i protivnika.* 

* Die feste Erdriude nach ihrer Ztisammensetzung etc. :). izd. Prag, 
1880. p. i:u. 

■ fitudien 11. Tbalbildung i. d. vordercn Eifol. Zcitschr. d. Gesell. f. 
Erdkunde. Berlin. XVIII. 1888. p. 27. 

^ Libanon. (irimdllnien d. phys. Goographie u. Geologic v. Alittel- 
syrien. Wion, 188G. p. 117. Uz Heiraa pristaje u franc, literat. H. 
8ehardt, Bull, do la 8oc. Vandoise dos sc. uat. XX. 1884. p. 1, koji 
8VP doline u Wadtii pripisuje (M-oziji. 

* Einige Bemerkungen 11. die Bildiinj? von QuerthJlIern. .lahrbiich 
der k. k. geolog. R.— A. XXVIII. 1878. p. .581. — Tietze je dosao 
posve samostalno, na temelju vlastitih zapa^.anja u Albursu i u Karpa- 
tima do hipotoze, kqju su vec prije njega amerikanski geolozi osnovali. 
Literatura, o koju se je mogao osloniti, bijase dosta mrsava, jer sped- 
jalnih istrazivanja, koja bi svestrano problem razdolja razjasnila, nije 
bilo. Penck jo orovidno premasio granicu, kada Tietzoa kudi, sto ovaj 
g. 1878. joste nije poznavao Powollovih ])ublikaoija od g. 1875., te 
istire, da su rozultati amorik. istrazivanja voc dovoljno poznata bila. 
(iodine 1888., daklo 1:5 j^odina iz Powollovih publikacija, nalazio se 
jo u Boon samo jodan jodini exemplar tofr djola. of. Toula, t). die 
Forschungsergobnisse am (■olorado. 8chr. d. Vorein z. Verbr. naturwiss. 
Kenntnisso. Wien 1887. — Tietze, Zur Gesohichto dor Durchbruchs- 
thaler. Jahrbuch d. k. k. geolog. R.— A. 1878, XXVIII. sv. p. T^BH, 



Digiti 



ized by Google 



42 H. HRANILOV16, (42) 

Reiss^ je priznao Tietzeovu zaslugu sa primjedbom, da je rijeSio 
geolo§ki problem, oko kojeg su se uzaludno trudili najvrsniji strud- 
njaci. — Od Tietzeovih protivnika istaknuo se je osobito Lowl 
svojom veoma oStroumnom radnjom o geneti6kom razvitku dolina. 

Lowl* je poreko mogudnost valigeneze onim putem, kojim su 
Powell i Tietze taj pojav protumadili. Prvi akt u genezi nabrane 
gore je izdizanje nabora od veoma velike amplitude. — Kada 
ovakav nabor pregradi rijefino korito, to 6e se rijeka zaustaviti i 
stvoriti jezero ili bar veliki dio svog pada izgubiti, te toga radi 
iznad nabora naslagati svoje sedimente. Na svaki de pako nadin 
ved na podetku prvog akta orogeneze erozivna snaga — onaj glavni 
agens, koj imade razdolje prosjedi, — pribliziti se niStici. 

Ono krilo antiklinale, koje size uz vodu, biti de na podetku veoma 
polozitog slaza. Tu de rijeka zadrzati svoj prvobitni tijek, samo 
dotle, dok njezini sedimenti sa ispinjanjem nabora konkurirati mogu. 
Cim to rijeka ne moze, prisiliti de ju nabor, da iz svojeg korita 
desno ili Hjevo okrene. Za cijelo vrijeme, koje taj prooes traje, 
djelovati de rijedna erozija lib na onom krilu nabora, koje je niz 
vodu polozeno. Tu moze erozija brazdu zasjedi te i cijelu kosu, 
koja je rijeku pregradila, prepiliti te, regredirajudi uz vodu, iz 
nova izrovati ved naplavljeno korito na onoj strani antiklinale, 
koja size uz vodu. 

Ovaj potonji pojav se ne dogada u visokom naborenom gorju, 
jer de pregradena rijeka rade skrenuti iz svojeg korita. 

Na mjesto Powell-Tietzeove hipoteze postavio je LOwl' hipotezu 
regresne erozije te ju i obilnim primjerima kuSao dokazati. Njemu 
je poznata borba za razvoda glavni faktor, koji stvara razdolja. 

Dolina je Lowlu rezultat tekudice; tekudiea zasjeca od dolje 
prema gore sve dalje te pri torn napreduju slapovi i brskuti sve 
dalje uz vodu. Cijeli ovaj proces svrSava time, da se koje razvode 
odstrani, a na njegovom mjestu nastaje razdolje. Elasidan prirajer 
ovoj tvrdnji nalazimo u dolini Rjedine, koja je nekod oticala u 



1 Reiss u Verb. d. Vereines f. Erdkuude in Berlin 1878. p. 228. 
- - pa Krfimmel, Beitrflgo zur allg. Orographie. Ausland, 1882. br. 2, 
3. — Tietzeove zasluge priznaju i Noe ot de la Margerie, Les formes 
dn Terrain. Paris, 1888. p. 102. 

* tber Thalbildung. Prag, 1884. p. 98. 

' Die Entstebung der Durchbrucbstbaler. Petermanns Mittheilungen. 
28. sv., 1882. p. 405; sporedi na istom mjestu: L5wl, tlber dea 
Terassenbau der AlpentbiUer. p. 132. 



Digiti 



ized by Google 



(43) 



TBORIJA RAZDOLJA. 



43 



Bakarski zalijev. Tekudica 
neka, koja je avirala u 
Rijedki zalijev, prenaSala je 
svoje razvode sve dalje uz 
vodu, dok nije napokon doSla 
do korita Rjedine. Kada je 
razvode bilo posve nestalo, 
zakrenula je Rjedina iz svog 
prvobitnog korita, koje je 
sizalo do Bakarske drage, 
te poSla postranim koritom 
u Rijedki zalijev. 

LOwl je dakle Rutimeye- 
rovu hipotezu opet iznio te 
joSte neSto dalje od ovog 
poSaOj jer je pokazao, kako 
koja rijeka prenadanjem raz- 
voda svoje porjedje povecati 
te susjedne tekudice k sebi 
navrnuti mo2e. 

Tietze^ je u svojim dalj- 
njim literamim radnjama 
branio svoje stanoviSte proti 
LOwlu, kojemu se Penck,* 
Philippson' i Bohm* pridru- 



^ Bemerkungen tl. d. Bil- 
dung von Quertbftlern. (Zweite 
Folge.) Jahrb. d. k. k. geolog. 
R.— A. XXXII. 1882. p. 685. 

■ Die Vergletschorung d. 
deut. Alpen p. 296. — Einfluss 
d. Klimas auf die Gestaltung 
der Erdoberfiache. Verb. d. III. 
deut Geographentagps p. 81. 

' Ein Beitrag ziir Erosions- 
theorie. Petermanns Mitthei- 
lungen 32. sv. 188(). p. 07. 

* Die alten Gletscher der 
Enns und 8teyr. Jahrb. d. k. 
k. Geolog. R.— A. 85. sv. 
1885. p. 481. 







Digiti 



ized by Google 



44 H. HRAMlLOyi6, (44) 

Tietze, kojeg je i Neumayr potpomagao, u svojoj polemici proti 
Lowlu nije bio baS sretne ruke te neki od njegovih prigovora 
promafiili su posve svoju cijel, Tako pita Tietze, zaSto da u gori 
saino stanoviti potoci razvode svoje probijaju, a drugi nijesu kadri 
to fiiniti? 

Ovo bi pitanje razgalilo najslabiju stranu L^wlove hipoteze, 
kada bi smjeli predmnijevati, da za sve tekudice, za koje sc to 
pitanje stavlja, vrijede identidni erozijoni faktori t. j. da erozijoni 
rad svakog pojedinog potoka biva uz iste kvantitativne i kvalita- 
tivne uvjete. PoSto erozijoni faktori pojedinih tekucSica u prirodi 
znatno diferenciraju, to je jasno, da ce konadni efekat njihovog 
rada biti ne konstanta nego varijantna veliciina. — Neumayr^ je 
Tietzeovim prigovorima dometnuo jo5 i ovaj : Ako tekudica regre- 
dira, onda joj se postepeno gubi slaz, a taj je baS najmo(5niji 
faktor erozije. 

Istina, da <Se slaz tekudice sve manji postajati, al sjedne strane 
nece ipak biti jednak niStici, a samo tamo prestaje erozivna snaga 
tekuciice, gdje je njen slaz jednak nistici; s drage strane biva 
porijefije svake tekudiee tim vede, dim joj se razvode dalje odmide ; 
usljed toga prima korito vedu mnozinu vode te se tim donekle iz- 
jednaduje gubitak slaza. 

U svojoj polemici proti Lowlu naveo je Tietze joSte dvije even- 
tualnosti, pod kojima mogu razdolja nastati.' 

Moie se pomisliti — kako na pr. u predgorjii Albursa, kojc je 
rek bi pokopano u sediraentima perzijske stepe — da de usljed 
promjene klimatidkih odnoSaja koja tekudica zapodeti svoj rad na 
sedimentarnoj polozini, koja pokriva koje bilo. Brazded svoje ko- 
rito zasjcci de rijeka u to sakriveno bilo, pa kad usljed otplavlji- 
vanja nestanu sedimenti, koji su bilo maskirali, izadi de gotovo 
razdolje. 

Sto je Tietze samo hipotetidki predmnijevao, dokazao je Wynne, 
kada je na ovaj nadin protumadio postanak razdolja u Salt Range. 
Drugi modus za postanak razdolja pojavljuje se osobito desto u 
Krasu i u Juri, kada podzemna tekudica svoje korito tako erodira, 
da se provali pokrov pa time onda podzemno korito pretvori u 
otvoreno.' 

1 Erd^eschichte 1. izd. Leipzig, 188f). p. 4:^8. 

2 .lahrb. d. k. k. geolog. R.--A. 1882. p. 7(;8. 

' cf. Tietzpove raduje u .Jahrb. d. g. R. — A. sv. XXIII. p. 48; 
XXX. p. loo — pa Reyer, Rtudien ti. d. Karstrellef. Mittheil. der 
geograph. Gesell. in Wien 1881. p. 79 etc. 



Digiti 



ized by Google 



(45) TKORIJA RAZDOIJA. 45 

JoSte je jedan put Tietze^ se takao problema razdolja, kada 
je svoje radnje ove ruke obranio proti kritidkim napadajima Pen- 
ckovim.^ 

Spomenemo li jofite Hilberovu radnju iz g. 1889.^ to smo se do- 
makli svrSetku historije naSeg problema. U zadnjim godinama po- 
javili 8u se mnogobrojni spisi, koji obraduju pojedine todke vali- 
geneze, al nijedan ne zasjeca u na§ problem. 

Ipak ne mogu ovaj pregled dovrSiti, a da ne spomenem novije 
zastupnike one hipoteze, koja svada razdolja na pukotine. 

Nije imao pravo Hilber, kada je tvrdio, da je ova hipoteza danas 
posve napuStena. 

Glavni zastupnik ove hipoteze je danas norveSki geolog T. Kje- 
rulf, koji je, osloniv se o rezultat Daubr6eovih experimenata, u 
mnogobrojnim radnjama dokazivao — a, kako mi se 6ini i do- 
kazao, da neke doline u Norvefikoj nijesu udinak erozije, ve<S da 
su 6iate pukotine.* 

Daubrte^ je istrazio pukotine, koje nastaju usljed pritiska i tor- 
zije u staklu, vosku itd., te je naSao, da pukotine svojim smjerom 
odavaju neki stanoviti odnodaj prema isbodiStu kauzalne sile, te 
da se u stanovitim kutevima krizaju. 

Teoriju ovih eksperimenata upotrebio je Kjerulf zato, da protu- 
ma6i doline norveSke kao pukotine. On je razlikovao detiri po- 
glavna pravca, u kojima su se doline u sisteme poredale: 1. Sistem 
dolina, koje brazde sjevero-istocno, 2. istodno, 3. jugo-isto6no i 4. 
ju^no. 

Ovi sistemi dijele cijelu povrSinu NorveSke na velike prizmati^ke 
sante, u koje se je zemlja raspala, kada se nad more ispinjala. 



^ Zur Geschichte d. Durchbrucbsthaler. Jahrbuch d. g. R. — A. 1888. 
p. 633. 

■ Die Bildung d. Dui-chbruchthiller. Schr. d. Ver. z. Verbr. naturw. 
Kennt. XXYHI. sv. 

« Die Bildung dor Durehgaiigthaler. Petermanns Mitth. XXXV. 1889. 

* Ein Stlick Geographic in Norwogen. Zeitschr. der Gesell. ftir Erd- 
kunde in Berlin. XIV. sv. 1879. p. 129; prijevod od Hartunga iz 
spisa akademijo u Christianiji. — Eine Thalspalte. Zeitschr. d. Gesell. 
f. Erd. Berlin XV. B. 1880. p. IGl. — See- und Thalbiidung, vior 
Beispiele aus Norwegon. Vorhandl. d. Ver. f. Erdkunde in Halle. 1882. 
— pa jo8 i njegove geoloske radnje. 

^ Etudes synthetiques de G^ologie experimentale. Paris, 1879. ch. II. 
§ 2. p. 346. 



Digiti 



ized by Google 



46 H. HRANILOV16, (46) 

Kjerulfovi nazori naidoSe osobito u Njemafikoj na iestoki otpor/ 
te Bu njemadki kriti6ari slozno naglasili, da se ne smiju iz Daubrfee- 
ovih eksperimenata izvoditi zaklju6ci glede valigeneze te na njima 
osnovati hipoteza, da su dolinski sistemi identi^ni sa onima gorskih 
pukotina. 

Mogu(5e jeste, da se doline koje gore poredaju stanovitim smje- 
rom, al ni tada nije moguce, da se dokazu pukotine. Eksistencija 
pukotina se onda Cesto nagovjeSta, jer se izmedu smjera i poretka 
dolina pa rasporeda eksperimentalnih pukotina pokazuje neka slifinost. 

Bad u onim dolinaina, koje su veoma uzane, ne nalazi se onaj 
dokaz, gto ga hipoteza trazi za pukotine; pokazuje se naime, da 
slojevi obih pristranaka todno korespondiraju te da o premaknu6u 
ili poremedenju ni govora nema. 

Nazori, koji se odituju u spisima njemadkih istrazivaoca, stoje 
pod dojmom onih zapazanja, koja su od veceg djela udinjena u 
Alpama. Ne ima radi toga dvojbe, da su zakljuCci, do kojih su 
doSli oStroumni ispita^i Alpa — njima na 6elu A. Heim — posve 
opravdani za valigenezu onog podrudja, u kojem su zapazanja 
udinjena. Nu precjenili bi u velike zamaSnost ovih zaklju6aka, 
kada bi — suded po prevelikom obilju konkretnih dinjenica, koje 
su njemadki geolozi i geografi u Alpama sakupili — nazrijevali u 
rezultatima njihovih istrazivanja ve6 univerzalnu hipotezu valige- 
neze, hipotezu, koja bi u svim sludajevima bila pravi kljuc za 
razja§njenje prirodnih prilika. 

Kjerulf je glede valigeneze doSao do zakljudaka, koji su u dia- • 
metralnom protuslovju sa rezultatima njemadkih istrazivaoca. Uzrok 
lezi u tome, Sto su njemadki istrazivaoci ispitavali uvjete valige- 
neze u visokom goiju i na mjestima, gdje erozija silno djeluje, 
Kjerulf pako u predjelima, gdje su se uSduvali prvobitni odnoSaji. 

1 U Norveskoj je proti Kjerulfu ustao Helland, Forsog paa en geo- 
logisk Diskussion. Archiv f. Math og Naturv. Christiania, 1881. p. 
171. — Od Nijemaca spomiujem: Penck, Norwegens Oberflache. Aus- 
land 1882. p. 190. — Lowl, Cher Thalbildung p. 19. — Supan, Stu- 
dien (i. d. Thalbildungen im ostl. Graubttndten. Mittheil. d. geograph. 
Gesell in Wien, 1877. p. 360. — Kjerulfu se pridruzio G. H. Ki- 
nahan, Valleys, and their relation to fissures, fractures and faults. 
London, 1875. 



Digiti 



ized by Google 



(47) TEORIJA RAZDOUA. 47 

8. Geneti£ki sistem razdolja. 

Pregledamo li historijski ocrt razvitka teorije razdolja, to mo- 
ramo priznati, da nikomu nije za rukom poSlo stvoriti univerzalnu 
teoriju, koja bi kadra bila genezu razdolja jednim nadinom protu- 
maditi. Takovu teoriju ne smijemo ni u buduce odekivati, jer pri- 
roda stvara pojave, koje naSa sistematika u istu kategoriju ubraja, 
raznim sredstvima i raznim nadinom. 

Uzaludan je posao iz slidnosti konaCnog rezultata prirodnih po- 
java izvadati sli^nost onog zamrSenog procesa, koji se je kod nji- 
hove geneze razvio. 

To se zrcali i u tijeku ovog historijskog prosljedovanja. jer kad 
se je koja nauka pridigla, da jednim nadinom protumaei valige- 
nezu, svagdje je nai§la na toliki otpor u komentarima kritidkih 
tamada, da se je na brzo pretvorila iz univerzalne teorije u golo 
tumadenje kojeg posebnog sludaja. 

Sakupimo li sve spomenute posebne slu&yeve, u kojima su raz- 
dolja nastala, to mozemo sljedeiSi genetidki sistem postaviti: 

I. Razdolja su nastala usljed erozije tekucice: 

1. Rijeke su kroz geoloSke periode safiuvale prvobitno svoje 
korito, i to : 

a) u izdizudim se plo6ama; 

b) u izdizudim se naborima; 

c) u denudiranom vreliStu; 

d) u nejednako abradiranim polozinama; 

e) u akumuliranom predjelu, koji je kaSnje nestao. 

2. Rijeke su u novije doba premjestile svoje korito, i to: 

a) usljed pomicanja razvoda; 

b) usljed promjene odviraka iz jezera; 

c) usljed akumulacije svog korita. 

II. Razdolje nastaje usljed podzemne erozije, i to: 

a) u Krasu i Juri; 

b) u l5ssu (praporu). 

III. Razdolja su pukotine tektonskog porijetla. 



Digiti 



ized by Google 



II. Pregled hipoteza, koje tumafie vallgenezu. 

1. Hipoteza pakotina. 

Od po6etka su pristalice ove hipoteze postanak svake doline sveli 
na pukotine, a tek od Humboldta stegnula se ova hipoteza na sta- 
novite doline. 

Pristalice jesu: 

1. Severian od Gabale, Orationes sex in mundi creationem. Migne, 

Cursus Patrologiae. 66. 447. Paris 1843. Severian je umro 
407. p. I. 

2. Buch L. V. cf. 6, ; 8^ itd.* 

3. Humboldt A v. cf. 1,, 6, lOg. 

4. Omalius d' Halloy, Observations sur Y origine des valines. Jour- 

nal de g6ologie. II. 1830. 

5. Leonbard K. C. v. Grundzttge der Geologic u. Geognosic. Hei- 

delberg. 1831. 

6. Beaumont E. de cf. ll^. 

7. Beche Henry T. de la, Recherches sur la partie th6oretique 

de la gt^ologie. trad, de anglais par Collegno. Bruxelles, 1839. 

8. Collegno G. cf. 11,. 

9. Gotta B. Grundriss der Geologic u. Geognosic. 2. izd. Leipzig, 

1846. — Cotta pristaje samo djelomice uz ovu hipotezu; 
isto tako i Naumann, Lehrb. d. Geognosic. Leipzig, 1858. 
p. 323. 

10. Stur D. IJ. die Ablagerungen des Neogen, Diluvium u. Allu- 

vium im Gebiete d. nord-ost. Alpen u. ihrer Umgebung. 
Sitzbcr. der Akad. d. Wiss. Mat.-naturh. Klasse. 16. sv. 
1855. p. 477, 546. 

11. Peters K. F. Ueber d. geograph. Gliederung der unter. Donau. 

Sitzber. d. Akad. d. Wiss. Mat.-naturch. Kl. 52. sv. 1865. 
p. 7. — Kasnje Peters ovu hipotezu napustio cf Die Donau. 
Leipzig 1876. p. 8. 

12. Sonklar cf 1^, 3^. 

13. Kloeden v., Handbuch der Erdkunde L p. 1.8. Berlin, 1873. 

14. Kinahan cf. 46i. 



* Brojevi se odnoso na stranice ove razpravo te na broj literarnih 
citata. 



Digitized by VjOOQIC 



TB0R1JA RAZDOLJA. 



49 



dbeben-Studien. Jahrb. d. k. k. geolog. R.— A. 
J. p. 393. 



Ij, 3„ ISg; China I. p. 120. — Anleitung z. 
lichen Beobachtung auf Reisen. BerUn, 1875. 

zwei grossen Erdbeben i. Lokris. Zeitschr. der 
Erdkunde z. Berlin. 1894. 

pigenetiiki postanak razdolja. 

ime svoje od Richthofena (Fuhrer f. Forschungs- 

imila, al je davno prije njega nafila zagovomika. 

stvara tekudica razdolje. Rijeka protide u prvo 

ji je sastavljen od litolodki diferenciranih naslaga. 



^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ 

SJ. 10. 

nivo denudacije dodu, izjedati de subaeridka de- 
kami, a tvrde de se ko izljuStiti iz njihovog 
partije de napokon preostati u obliku ispona 
irpment; Suess je uveo ime Glint), koji se di2e 
tn a probija ga razdolje rijeke. Razdolje se raz- 
I je ispon podeo pomaljivati, ved je i rijeka ga 

4 

Digitized by VjOO^lC 



50 H. HRAN1LOV16, (50) 

(Jim je denudacija vecma odnasala okolinu ispona, tim je rijeka 
u samom isponu dublje svqje korito zabrazdila. 

I. predo^uje prvi stadij razvitka; tvrda kam dd je pokrivena 
mekanijim slojevima a, i, c, te nije jofite izaSla na topografifiki 
nivo. U II. je denudiran sloj a; u III. je denudiran sloj a i 5, te 
je dd izaSlo na topogralidku razinu, a rijeka te6e smjerom rr. 

Pristalice ove hipoteze jesu: 

1. Conybeare, On the Valley of the Thames. Proceedings of the 

Geolog. Society. London I. p. 129. 1829. 

2. Ramsay A. C. On the physical Features of Cardiganshire. Brit. 

Asoc. Rep. 1847. Trans. Sect. p. 66. 

On the denudation of South- Wales and the adjacent coun- 
ties of England. Mem. of the Geolog. Survey. I. p. 297. — 
The river courses of England and Wales. Quarter. Journal 
28. sv. 1872. p. 148. — Physical Geology and Geography 
of Great Britain. 5. ed. 1878. ch. 21. 30. — The physical 
History of the Valley of the Rhine. Quart. Jour, of Geolog. 
Soc. 1874. p. 92. 

3. RoUe J. F. 20„ 21, 22, 23,. 

4. Greenwood, Rain and Rivers. London, 1857. 

5. Richthofen F. Geognost. Beschreibung v. Predazzo, St. Cassian 

u. d. Seisser-Alpe. Gotha, 1860. 

6. Jukes I. Beete, c£ 18,, 19,, 2- 

— , On the mode of formation of some of the River-Valleys in 
the South of Ireland. Proceedings of the Geolog. Soc. 1862. 
p. 378. 

7. Marvine A. R., Report of the first division of the Geolog. and 

geograph. survey of the territories. Washington, 1874. 

8. Topley, The Geology of the Weald. Mem. of the Geolog. Survey. 

1875. ; ch. XVI., Denudation of the Weald. 
— , The origin of the escarpments. Geological Magaz. IV. 1867. 

p. 184. 
— and Foster, On the superficial deposit of the valley of the 

Medway, with remarks on the denudation of the Weald. 

Quarterly Jour, of the Geolog. Soc. XXI. 1865. p. 443. 

9. Emnons, Report on the great River-Basin. King, Report of the 

geolog. Exploration of the 40 Parallel. Washington, 1877 
p. 197. 
10. Penck, Grossbritaniens Oberflache. Deut. geogr. Blfttter d. geogr, 
Gesell. i. Bremen VI. sv. p. 289. 



Digiti 



ized by Google 



(51) TBORIJA RAZDOUA. 51 

— , Erlftuterungen zur geolog. Specialkarte d. K5nigr. Sachsen, 

1880. 
—-, Das deutsche Reich. Kirchhoffs Landerknnde v. Europa, 

1887. — i po drugim spisima. 

11. Grtimbel, Geognost. Beschreibung v. Mittelfranken. Bavaria lU. 

2. p. 756. 
— , Die geognost. Verhaltnisse d. Frank. Triasgebietes. Bavaria 
IV. 1865. Mtlnchen, p. 11., i po drugim raspravama. 

12. Geikie, Mountains their origin, growth and decay. The phy- 

sical features of Scottland. Scott Geograph. Magaz. 1886. 

13. Powell cf. 17^, 30„ 40,. 

14. Gilbert cf. 3,, Sl^. 

3. Anteeedencija rljeinih korita. 

Gibanje zemaljske kore spre^ava rijeke u njihovom nastojanju, 
da si stvore normaini slaz.^ Time nastaje borba izmedu rijeke i 
onih zaprijeka, koje joj korito pretvaraju u stepenice (GefkUsstufen); 
svrdetak ove borbe ovisiti 6e o torn, dal erozija ili pako gibanje 
zemaljske kore raspola£e vedim mehani^kim efektom. Po tom 6e 
u kojem konkretnom slu6aju rijeka zadr^ati svoje korito ili ga 
napustiti. 

. «i i 

X- __l I 1 

81. 11. 

1. U koritu rijeke rr„ koja imade normaini slaz, ispinje se dio 
aft. Ako je ovo ispinjanje proporcijonalno erozivnoj snazi rijeke 
na ovom mjestu, to 6e rijeka prepiliti ispon ab za ono vrijeme, 
za koje se taj ispon di^e iznad rr, ; ni slaz ni erozivna snaga nede 
se u nidem promjeniti. Kona^ni efekt <5e biti razdolje, koje prer 
sjeca ispon ab do nivoa rr,. 



f 



^ Nonnalni slaz rijeke ozna^nje vrst mehani^ke radnje rijeke ; rijeka, 
koja je doSla do normalnog slaza, erodira u svojem gornjem tijeku, 
pociva u srednjem a nasla^e u donjem. 

obliku krivulje, sto ga rijeka cini u normalnom slazu, misli Traut- 
weiler, da je parabola (Die natllrlichen Gefallsverhaltnisse. Gaea, 1883. 
p. 449.) Pestalozzi je to poreko (Francius u. Sonne, Wasserbau p. 236 
n Handbuch der Ingineurwiss. 2. izd. III.) Hagen istide, da rijeka ne 
udesava korito po stanovitoj krivulji (Handbuch d. Wasserbaukunst. 
Die Strome. I. p. 148.) cf. Richthofen, Ftthrer, p. 141. 



Digiti 



ized by Google 



^ 



52 H. HRAKILOVIO, (52) 

2. U drugom slutiaju dize se ispon, koji pregraduje korito, brze 
nego §to rijeka sjecc. Posljedica tog pojava de biti, da se nivo 
rije(5nog korito u ab dize takoder iznad nivoa rr„ i ta ce visina 
korita reprezentirati razliku izmedu izdizanja i erozije. Poslje sta- 
novitog vremena tedi de krivulja korita od r preko a i i do r,, 

X ( 

t _J 1 : 1. 

81. 12. 

Kod a i h nastati de jaka promjena u slazu ; kod a nastati de 
udubina, ii kojoj de rijeka staloziti svoje 8cdiment<i a c f; \y h 
djeluje erozija jade usljed jadeg pokosa, te de na ovom mjestu 
ispon DajviSc od erozije trpiti, tako da de hdg nestati. 

81. 13. 

Ispinje li se acgd dalje, to de krivulja korita biti Ta)>,dr,, — U 
toku izdizanja prosjedi de erozija vedi komad, nego Sto je hgd^ 
jer se je usljed dvostrukog pokosa takoder podvostrudila erozivna 
gnaga. U ra,c rijeka de nasipavati, a isjedak de biti h„ b, d. — 

*. I, I 






81. 14. 

Napreduje li tako izdizanje, prosjedi de rastuda erozija cijeli ispon, 
a kaSnje i akumulaciju ra,c te se povratiti u nivo rr,, 

Ovaj de konadni rezultat samo onda nastupiti, kada je erozivna 
i transportativna sila vode dosta velika. Nedostaju li te dvije sile, 
to de rijeka ili skrenuti iz svog korita ili de stvoriti vise ispona 
rijedno jezero.* Odvirak ovoga jezera nastaviti de erozivnu radnju, 
samo neSto sporije, jer de kotlina jezera djelovati kano ustav te 



^ cf. Brtickner Die Verglotschornng dos Salzachgobiotes. Geograph. 
Abh. Penck. I. 1. p. 99. Wion, 1886. 



^1 



Digiti 



ized by Google 



(53) TEORIJA RAZDOLJA. 53 

sakupiti valude, koje je svojom korozivnom snagom poglavni agens 
rijedne erozije. Prosljedimo li pako cijeli proces do kraja, to 6e 
kona^ni efekt takav biti, kao da jezera ni bilo nije. Odvirak je- 
zera de naime prosjedi ispon, tim 6e onda genetidki faktor jezera 
nestati. Jezero 6e se isprazniti, a na dnu osuSenog jezera zasjedi 
de rijeke sebi novo korito u vlastitc svoje sedimente, dok se ne 
povrati prvobitni normalni slaz. 

Jezero u zivotu rijeke nije nego sarao prolazna epizoda. 
Pristalice jesu : 

I. Lyell, glavni protivnik hipoteze pukotina, tumadio je u prvom 
izdanju svojih Principles g. 1830. p. 168, 431. valigenezu 
erozijom rijeka. U kaSnjijim izdanjima predodivao je Lyell 
utjeeaj tekudice sve neznatnijim te se povratio BufFonovoj 
hipotezi (Hist, naturelle I. sv. art. XI. g. 1749.), po kojoj 
sii doline vedim djelom postale djelovanjem morskih struja. ^ 
Darwin je opdenito kazao, da izdizanje kopna tako pola- 
gano biva, da se smije pomisliti, da morske stnije i bila 
prosjedi mogu.^ Kasnje^ je Darwin na ovomu temelju podigo 
cijelu hipotezu o postanku razdolja. Dogodi li se, da se usljed 
nabiranja zemaljske kore odjeli koji morski predjel od oceana, 
to de u vratima, koja preostaju kano veza medu morem i 
oceanom, nastati jaka struja. Tijekom vremena moze se ci- 
jeli ovaj zagracleni morski predjel prometnuti u slatkovodno 
korito te de nam tada vrata u oceanu predstaviti razdolje, 
kroz koje tede rijeka. 



1 of. 9. izdanje 1853. p. 488, 49H. pa Manual of Elementaiy Geo- 
logy 3. ed. 1851. p. Of). 

Srodne nazorc nalazimo vee u srodnjem vijeku na primjcr kod Ivana 
iz Damaska (Expositio aceurata iidei orthodoxae. Migno, Cursus Patro- 
logiao. T. 94, 904, 5) zatim kod Doscai-tesa u sedamnaestoin vijeku 
(cf. Reyer, Theorct. Goologio p. 821), kod Voi^ta (Practische Gebirgs- 
kunde 2. ed. Weimar 1797. p. 25 § 12). Bischof pristaje douekle uz 
Lyella (Lehrbuch d. phys. u. chem. Geologie 2. od. 18iV6,, I. sv. p. 
52); Pfalf (Allg. Geologie, Leipzig, 187H., p. 2t)2 sq.) dvoji o djelo- 
vanju erozije na morskoni dnu. 

2 On the connexion of certain volcanic phenomena and on the for- 
mation of montain-chains and the effects of continental elevations. Pro- 
ceedings of the Gool. Soc. London VI. 1888. Poggendorffs Annalen 
52. 1841. p. 484. 

' g. 1846. cf. Darwin Ch., (ieologische Boobachtungen in Siidame- 
rika. Stuttg. 1878. p. 90. 



Digiti 



ized by Google 



4 H. hramiloyk!;, (54) 

U The Geological Evidences of the antiquity of Man. 
London, 1863., p. 318, irttaknuo je Lyell opet antecedencija 
rijednih korita i epigenetidki postanak razdolja. De la Beche 
bio je g. 1839. najraniji protivnik Lyellove hipoteze. 

2. Lecoqne, Elements de Geologic et Hydrographie. 1839. ch. V. 

p. 29. 

3. BJbmer 1857. o. c. 

4. Medlicott, On the Geolog. Structure of the Himalayan range. 

1865. 

— The Alps and the Himalayas. Quarterly Journ. of the Geol. 
Soc. 24. sv. 1868. 

— Manual of Geology. 1879. 

5. Rtitimeyr L. o. c. 1869. 

6. Peschel o. c. 1870. 

7. Heim A., Blick auf die Geschichte d. Alpen. Verb. d. schweizer 

naturf. Gesell. 54. sv. 1870/71. p. 155 i o. c. 

8. Hayden o. c. 1872. 

9. Powell o. c. 1875. 
10. Gilbert o. c. 1877. 

LI. KoUbrunner, Zur Morphologic d. Thalbildungen u. Flussysteme. 
Frauenfeld, 1877. 

12. Tietze o. c. 

13. Duton, The physical Geology of the Grand Cannon District. 

Second Ann. Rep. of the United St. Geol. Survey. Wa- 
shington, 1882. p. 60. i o. c. 

14. Penck, Die Vergletscherung d. deiit. Alpen. Leipzig, 1882. 

— Einfluss d. Klimas auf d. Gestaltung d. Erdoberflftche. Verb, 
d. III. deut. Geographentages. 1881. 

— Das deutsche Reich. 1887. 

16. Philippson, Studien tl. d. Wasserscheiden. Mittheil. d. Ver. f. 
Erdkunde. Leipzig, 1885. p. 241 i o. c. 

16. De la Vallfe-Poussin, Coment la Meuse a pu traverser le ter- 

rain ardoisier de Rocroy. Bull, de JSoc. g&log. de Belgique 
12. sv. 1884/6., p. 161. 

17. Lepsius, Geologic von Deutschland. Stuttgart, I. 1887—92., 

p. 220. 

18. Knimmel 0., Beitrage z. allg. Orographic. Ausland 1882. 

br. 2, 3. 



Digiti 



ized by Google 



(56) TEORIJA RAZDOLJA. 55 

4. Regresija vreliSta. 

Po ovoj hipotezi razvija se dolina usljed erozije u vreliStu jedne 
ili vise tekucica. Rijeka, koja ide sveudilj za tim, da si stvori nor- 
malDi slaz, dode napokon do terminantne krivulje. Time dini slaz 
rijeke krivulju, kojoj zavojni radij sve veci biva te se asimptotidki 
horizontali priblizujc, al ipak g njome nikad ne biva paralebaa. 

Fizidki u^inak ovog procesa biti 6e sljedcci: Rijeka u svojem 
vreliStu otplavljuje; usljed toga biva njeno razvode a i cijeli pre- 
djel, koji njezino vreli^te opsize, sve nizi. Od podetka pomicati de 
se razvode u smjeru uz vodu, a napokon de nestati, te de na nje- 
govom mjestu nastati razdolje. Pregnantan primjer nalazimo za taj 
pojav u vreliStu Maire i Inna u zapadnoj Svicarskoj. 

Razdolje moze usljed regresije i usred rijeke nastati, ako ova 
na kojoj tavanici dini slap. Slap de tavanieu sve dalje izjedati, 
dok rijeka ne dode do erozijone tenninante. Taj se pojav u velikoj 
mjeri vidi na Niagari. 

PristcUice jesu : 

1. Ritter, Die Erdkunde I. p. 79, 1822. 

2. Humphrey-Abbots, Ueber d. phys. u. hydraul. Verhilltnisse d. 

Mississippi-Stroms ; u: Grebenau, Theorie d. Bewegung d. 
Wassers i. Fltissen. Dodatak p. XX. MUnchen, 1867. 

3. Peters, Die Donau. p. 9, 1876. 

4. RutimeyT, Ueber Thai u. Seebildung p. 52, 1869. 

5. Ramsay, River-Courses of England, p. 148, 1872. 

6. Topley, The Geology of the Weald p. 299, 1875. 

7. Heim A., Mechanismus d. Gebirgsbildung p. 320, 1878. 

8. Hochstetter, Die feste Erdrinde, p. 127, 1880. 

9. Bodmer, Terrassen u. Thalstufen i d. Schweiz. 1880. 

10. Dokudajef o ruskim rijekama. Revue dcs 6tudes sur la g6ologie 

de Russie. Petersbourg 1881. Congr^s international de Gdo- 
graphie. Po Tietzeu. Jahrb. d. k. k. geolog. R.— A. 1882. 
p. 722. 

11. L5wl, Die Entstehung d. Durchbruchsthaler. Petermanns Mitth. 

28. sv. 1882. p. 405. 
— Ueber Thalbildung. 1884. 

12. Hilber, Die Bildung der Durchgangsthftler. Petermanns Mitth. 

35. sv. 1889. p. 10. 

13. Gilbert, Henry Mountains p. 140, 1877. 

14. Richthofen, Ftthrer 1886. p. 139. 



Digiti 



ized by Google 



56 H. HRANlLOVI<5, (56) 

15. Philippson, Ein Beitrag z. Erosionstheorie. Petermanns Mitth. 
p. 67, 1886. 

— Studien tl. Wasserscheiden. 1885. p. 50. 

Ovamo spada RUtimeyerova hipoteza, da gleCer, kada se topi, 
presjede grbinu, kojom voda otide. Thai- u. Seebildung p. 46. 
Modifikacija ove hipoteze je, Sto su Gtimbel (Die geognost. Beschrei- 
bung d. bayrischen Alpengebirges u. seines Vorlandes. Gotha 1861. 
p. 30), Richthofen (China I. p. 122, 1877.) pa Proeschold (U. d. 
Thalbildung d. Bibrabaches auf Sektion Rentsvertshausen, sUdlich 
V. Meiningen. Zeitschr. d. deut. Geolog. Gesellsch. 1882. p. 674) 
spomenuli, da odvirak jezera stvara razdolje, kad se jezero isprazni. 
Ovu misao, koju je vecS upotrebio Voigt o. c. p. 195 g. 1797., da 
protumadi razdolje Rheine kod Bingena, prihvatili su takoder Penck 
(Einfluss. d. Klimas auf d. Gestaltung der Erdoberflache. Verb. d. 
IIL deut. Geographentages. 1883. p. 91) i Hoi6 (Slike iz obdeg 
Zemljopisa I. pag. 162, 1888.), koji je inade pristalica hipoteze 
pukotina. 

6. Podzemna erozija. 

Podzemna erozija stvara podzemna rijedna korita. Kada se pod- 
zemno rijedno korito provalom pokrova pretvori u otvoreno korito, 
onda se moie stvoriti razdolje, ako je prolom nastao na kojem 
razvodu. 

Ovaj de proces nastupiti u kraskom predjelu pa u lOssu. — U 
drugoj polovini ove radnje, u kojoj (5e se fizikalni odnoSaji Savskog 
uSda opisati, biti <5e o ovoj vrsti erozije poblize govora. 

Pristalice jesu : 

1. Marenzi, Zwolf Fragmente 11. Geologie. 1864. p. 48. 

2. Richthofen, China I. p. 118, 1877. 

3. Tietze, Jahrb. d. geolog. R.-A. 1882. p. 760. 

6. niat rijeke. 

Osebujnu hipotezu iznio je Klockmann (Ueber d. gesetzmnssige 
Lage des Steilufers einiger FlUsse im norddeut. Flachland. Jahrb. 
d. k. preuss. geol. Landesanstalt fUr 1882. p. 179), po kojoj rijeka 
udara u svoju strmu obalu, dok ne probije razdolje. Pristalica 
Klockmann naSao nije. 



Digiti 



ized by Google 



Indeks pisaca u I. odsjeku. 



Albertus Magnus 3. 

Anstedt 15. 

Beaumont 11. 

Bechler 31. 

Berghaus 27. 

Bertrand 10. 

Bischof 26; 27; 31. 

Blumenbach 10. 

Bohm 43. 

Breislak 14. 

Bourget 4; 5. 

Boussinesq 17. 

Buache 6; 12. 

Buch6;8;9; 11; 12; 13; 14; 

16; 25. 
Buffon 4; 5; 8. 
Burnet 9; 10. 
Celsius 8. 
Chydenius 8. 
Collegno 11. 
Cordier 15; 29. 
Cotta 38. 
Credner H. 39. 
Credner R. 39. 
Cuvier 16. 
Cvijid 2; 35. 

Dana 15; 16; 17; 18; 29. 
Darwin 18. 
Daubeny 15. 
Daubrde 45; 46. 
Diener 41. 
Dolomieu 9. 
Dufrenoy 11. 
Daton 31 ; 36. 
Ebel 6. 
Emmons 31. 



Forel 32; 35. 

Futterer 2. 

Gabrini 10. 

Gilbert 3; 31. 

Giraud-Soulavie 4; 9. 

Gleichcn 4. 

Green 21. 

Greenwood 16; 18; 21 ; 22. 

GUmbel 27; 30. 

Guettard 4. 

Hamilton 9; 14. 

Hartung 40. 

Hayden 17; 30; 36. 

Heim A. 35; 40; 46. 

Heim I. L. 4. 

Helland 46. 

Hilber 24; 45. 

Hochstetter 41. 

Hornlimann 32. 

Hoff 8; 10; 13; 14. 

Hoffmann 5; 13; 15; 25. 

Hoid 2. 

Hranilovid 9. 

Humboldt 1; 6; 10; 12—15; 25. 

Hutton 4. 

Ives 30. 

Jammy 3. 

Johnston 15. 

Jukes 18; 19; 20. 

Junghun 15. 

Kinahan 46. 

King 29. 

Kigpatid 2. 

Kjerulf 45; 46. 

Kohlcr 3. 

Krejdi 7. 



Digiti 



ized by Google 



58 



H. HRAini/>Vl6, 



(68) 



Erttmmel 42. 

Kuhn 14; 15. 

Lamarck 4; 18. 

Lecoque 38. 

Leipoldt 37. 

Leonhard 1. 

Linn^ 8. 

Lowl 3; 42; 43; 44; 46. 

de Luc 4 ; 9. 

Lyell 11; 15-19; 22; 35. 

Majola 10. 

Margerie 23; 42. 

Medlicott 17; 26; 29. 

Montlosier 4; 9; 15. 

Moro 9—11. 

Munke 15. 

Naumann 25. 

Neumayr 44. 

Le Neve Foster 22. 

Newberry 30; 39. 

de la No6 23; 42. 

Oldham 27. 

Pallas 4; 5. 

Peale 31. 

Penck23; 35; 41; 43; 45; 46. 

Pesehel 31; 35; 37. 

Philippson 43. 

Phillips 1. 

Playfeir 4; 8. 

PouUet Scrope 11; 15; 16. 

Powell 17; 31; 36; 40; 41. 

Prevost 15; 16. 

Ramsay 21 ; 22. 



Ratzel 39. 

Reimarus 4. 

Reiss 42. 

Reyer 10; 16; 44. 

Richthofen 1—3; 18; 35, 

Ritter 6; 7; 12; 13. 

ROmer 16; 25—27. 

Rolle 20—24. 

Rtttimeyer 38; 39; 43. 

Saussure 5; 6. 

Schardt 41. 

Schneider 41. 

Schulz 6. 

Simony 32. 

Sonklar 1; 3; 31—37. 

Spallanzani 9. 

Steno 10. 

Stur 7. 

Suess 39; 40. 

Sulzer 4. 

Supan 5; 39; 40; 46. 

Targioni 4. 

Tietze 41—45. 

Topley 21; 22. 

Toula 41. 

Ule 32. 

Voigt 4. 

Werner 3; 7; 27. 

Weiss 7. 

Whitaker 21. 

White 31. 

Woodward 9. 

Wynne 29; 31; 44. 



Ispravi a prvom tabakn d u 6 n rije(ii tekncica. 



Digiti 



ized by Google 



Interpolacija funkcija^ koje zove Ealer 
^^fanctiones inexplicabiles^^ 

NAPIBAO L. St^PANBK. 

Predano u sjednici matematicko-naravoslovnoga razreda jugoslavenske 
akademije znanoaii i umjetnosti dne 21. ozujka 1896. 

Ako je poznat ob<5eniti Clan reda, onda je lako interpolirati taj 
red, treba samo u obdeniti filan uvrstiti onaj slomljeni ili iracionalni 
argumenat odnosno kazalo, i trazeni 6lan reda je ve<S odredjen. All 
kod redova, kojih obiSeniti dlan ni kakovom funkcijom izraziti ne 
mozemo, nije interpolacija tako laka : onda se obidno interpolacijom 
trazeni dlanovi tek pomodu beskonadnih redova ili produkata izra- 
ziti dadu. Takove funkcije, koje se ne dadu izraziti niti pomodu 
poznatih nam iz algebre funkcija niti kao koreni kakove jednadbc, 
i koje po svojo] prvotnoj definiciji imaju smisia samo za reelne 
cjelobrojne positivne vrijednosti argumenta, zove Euler j^inexpUca- 
biles", jer ih za pravo ne mozemo uvrstiti ni u algebraidke ni u 
transcendentne funkcije. Dva najjednostavnija primjera tih funkcija, 
koje dolaze u dva oblika, na ime kao sbroj i kao produkt, jesu 

1.2.3.4 X. 

Sa ovakovima funkcijama bavio se nmogo JEuler^ te je pokazao, 
kako mozemo interpolirati te funkcije, ali se kod toga nije obazirao 
na to, da li su interpolacijom dobiveni beskonadni redovi ili pro- 
dukti konvergentni. Obdenite formule za interpolaciju ovih funkcija, 

^ L. Euler: ^Institutiones calculi differentialis". Petropol. 1755. 
Caput XVI. et XVII. i ^Dilucidationes in capita postrema calculi mei 
diiferentialis de functlonibus inexplicabilibus^. (Memoires de Tacad^mie 
de St. P^tersbourg. Tome IV. 1813.) 



Digiti 



ized by Google 



60 L. STfiPANEK, (4) 

koje dolaze u obliku produkata, naveo je E. Schering^ bez dokaza, 
a W. LcLckemann^ razvio je i dokaze za ove formule. Mi demo 
pokugati, da dodjemo do istih formula na kradi i jednostavniji nadin. 

L 

Imamo red 

yn y%i yj, y^, yx+i, — 

a sumatorni red ovoga reda neka je 

^l» ^21 ^i^ ■'^« ■'^■fi) • • • • 



gdje je 



X 



Tx = 2y„ 



n=l 



a mi se pitamo, kako bismo nadli Fai, gdje je co velidina slom- 
Ijena, negativna ili dapafie kompleksna. 

Uvesti demo sgodniju oznaku te cemo pisati yx=?(^>) i lx=*'Y^>)- 
Ovdje dakle imamo posia sa funkcijom 

(1) ^P(x)=z^l) + f(2)-\-c^3)-^ -\-'-/x) 

koja je za sve reelne cjelobrojne positivne vrijednosti argumenta 
jednoznadno odredjena te zadovoljava funkcionalnoj jednadbi 

(2) ^P(x + 1) = ^(x)-]-ff(x+l). 

NaSa je zadada proSiriti ovu funkciju izvan podrudja reelnih 
cjelobrojnih positivnih vrijednosti neovisne promjenljivice, t. j. nadi 
funkciju, koja je prikladna i za slomljene, negativne, dapade i 
kompleksne vrijednosti argumenta, tako da zadovoljava istoj funk- 
cionalnoj jednadbi kao i ^l^(x) te je za reelne cjelobrojne positivne 
vrijednosti argumenta identidna sa funkcijom ^l^(x). 

Prema definiciji (1) funkcije ^(x) mozemo pisati 

k k 

11=1 n=x-fi 

^ jK. Schcring: „Das Anschliessen einer Function an algobraische 
Functionen in unendlich vielen Rtellen". Gottingen 1880. Artikel XIV. 

* W. Lackemann: „Euler8 interpolirte Producte". (Dissertation.) 
Gottingen 1882. 



Digiti 



ized by Google 



INTBRPOLACIJA FUNKCIJA. 



Gl 



n=:i n=l 



a 4, koje mo^emo odabrati po voiji, znadi 
ili^inu, koje demo se oznake i u slijededem 



QO 



^(x) = 'i:[^n)-^(n-{-x)] 



joS, da je x cio reelan positivan broj. Nu 

Btrana ove jednadbe ne zahtijeva, da je x 

an broj, dakle mo2emo pisati istu funkciju 

|i mo^e biti slomljena, ne^ativna a i kom- 





iiti, pod kojima je uvjetima dobiveni izraz 
adovoljava funkcionalnoj jednadbi (2). 
ja mora biti 

lm[f(n) — <p(^n + ci))] = o 

ju moze biti izraz (4) konvergentan. Ovaj je 
3rgenciju izraza (4), ali nije dovoljan. Postoji 
njema i bezuvjetna konvergencija u nekom 
promjenljivice to, to nam taj izraz za ^(<o) 
kazuje analitidku fiinkciju kompleksne pro- 
ba istraiiti, da li se zadovoljava funkcionalnoj 
4) imamo, ako mjesto oo pidemo Jc 

t k 

:[r^n) — <f(n + ^^+1)] — ^r^n) — f(n-]-i^)] 

=1 n=l 

k 

*(to) = S [ff(n -f w) — 9(1n + 0) + 1)] 



Digitized by 



Google 



62 L. STfiPAN^BK, (6) 

Funkcionalnoj jedna6bi (2), kako vidimo, zadovoljava se samo 
onda, ako je 

(6) Urn (p(o)4.A;-|-i^ = o. 

k=0O 

Za reelnu cjelobrojnu positivnu vrijednost x argumenta « mora 
funkcija (4) predi u funkciju (1), i mi demo sada nadi uvjet, koji 
za to mora biti ispunjen. 

Prema znadenju slova Je dobijemo za w = a: 

k 

ip(x) = S [<f(n) — ?^n + x)] 

n=l 
ili 

n=x4-l n=l 

a odavle, poSto je 

k k+x 

(7) £ (f(n +'x) = 2 (f(n) 

n=l n=x4-l 

(o dem se mo2emo lako osvjedoditi, ako piSemo n-\-x=^n\ dakle 
za n=/ je n'^zx-^-l, a za n = k je n'zzzTc-^-x) slijedi 

n=x-f-i n=x4-i 

ili napokon 

^(x) = ^l)-\-<^2)J^'^3)+...-\-'^x)-[<^h+l)-\. 

+9(7;+5;+...-i-?r*+x;]. 

Kako smo ved rekli, desna strana ove jednadbe mora biti iden- 
tidna sa desnom stranom jednadbe (1), a to je samo onda, ako J€ 

(8) Kw/<pCi + i; + ?r* + 2; + -\'^^'V^)) = o 

k = 0O^ ' 

DoSli smo do tri uvjeta (5), (6) i (8), koji moraju biti ispunjeni 
ako de nam funkcija (4) posvema odgovarati naSim zahtjevima. Nb 
ova tri uvjeta, kako se to na prvi mah vidi, reduciraju se na 
sam jedan uvjet, na ime 

(9) lim f^(n) = o. 



n=QO 



Digiti 



ized by Google 



INTBRPOLACTJA FUNKOIJA. 03 

ludaj, da je argumenat co nepravi destnik, tako da 
iviti u sbroj od cijeloga broja i pravoga ^estnika 

CO = a? 4" * 

oj a % pravi beatnik, 
imo 



n=l 

h)-ip(h) = i[<f(n-{-k)-f(n + x-\-h)] 

n=l 

^h) — ^(h) = Y:(f(n-\-h)—%(n+h) 

n=i n=x4>l n=x4-l n=k4-l 



k+x 



n=l n=k+l 

I (9) mora biti 

n=k+i n=i 

4>(x + h) = ^P(h) + i<f(n-\-h) 

kcije 4>(o)), ako je <i> = a: -|- A, moiemo joS i u 
obiti. Po jednadbi (4) imamo 

k 



X k k 

n=l n=x4-l n=l 



Digiti 



ized by Google 



64 L. STftPANBK, (8) 

Budud da je prema (7) i radi (8) 

k k-x k k k 

n=x4-l n=l n=i n=k— x+l n=i 

dobijemo uzev obzir na znaCenje od k 

(11) <l>(x-\-h) = iU(x)+'^['^n-\-x)-<f(n^x-\-h)] 

n=l 

Ako uzmemo, da je w kompleksno, na ime 

(0 = a -f- i^ 
onda dobijemo iz (11), ako piSemo a mjesto x i ib mjesto h 

(12) aYa + ib) = ^P(a) +^[^n ^a)—ff(n + a + il))] 

n=i 

Kao rezultat svega ovoga mo2emo redi: 

Ako fnnkcija ^(x) za konacne cjelobrojne positivne vrijcdnosti 
argumenta nc postane bcskonaina^ nu za beskonacno velikc vrijcd- 
nosti argumenta iz6ezava, to moSe sbroj 

n=l 

konvergirati te nam za sluiaj, da sbilja postoji jednowjema i bes- 
uvjetna konvergencija za neko podrucje kompleJcsne promjenljivice 
0), jyredstavlja taj sbroj u istom podrucju analiticku funkciju kom- 
pleksnog argumenta to, koja zadovoljava funkcionainoj jcdnacbi (2) 
te za reelni cjelobrojni positivni argumenat x dobije vrijednost 

9(V-^9(2) + f(3)-j-...-\-f(x) 

t, j. postane sa funkcijom (1) identidna. 

U sludaju, da uvjet (9) nije ispunjen, onda nam izraz (4) ne 
moze prikazivati funkciju, kakovu mi trebamo, a ako k tomu nije 
ni uvjet (5) ispunjen, onda je sbroj (4) za stalno i divergentAn, 
Nu ipak, ako vrijednosti funkcije <^(x) kod rastucega u beskonad- 
nost X dine aritmetidki red e-tog stupnja, onda mozemo nadi izraz. 



Digiti 



ized by Google 



INTBRPOLAl'IJA FUNKCIJA. 6? 

)ut izraza (4) prikazivati funkciju kompleksnog 
a za cjelobrqjni positivni reelni argumenat prelazi 
zadovoljava funkcionalnoj jednadbi (2). 
edna^bu (1) imamo 

k k 

<P(x) = ^<f(n) — ItfCn) 

n=l n=x4-l 

7) 

k-x k k 

n=l n=l n=k--x-fl 



■X) = I ['f(n)-''/n+x)] -(■%(**) 

n=l n=k4-l 



% u obzir, da nam k znafii velifiinu beskonadno 

OO k+x 

I = i [rf(n) — ^(n -f- x)] + Urn 1 'Wir*) 

n=l k=30 n=k-fl 

predpostavili, da je red 

i^l),^k-\-2),^/k-\-3), 

;i(5ki red e-tog stupnja, to je sbroj prvih x <5la- 

'sVn; =1 Wm A>"-i >f(k + 1) 

=k-fl in=l 

£+1 

ita 



€+1 k f+i 

in=i n— 1 m=i 



Digiti 



ized by Google 



66 L. STftPANEK, (10) 

ili s obzirom na zna6enje slova h 

Urn S 9(%; = S S (x)u. A"" ff(n) + S (x),^ ^^-^ ^(1). 

k=QC n=k-f-l n=l ra=l m=l 

Uvrstimo li ovo u jedna^bu (13), dobijemo 

OO e+i f+i 

(14) <P(xJ = l[<f(n)—<f(n^x) + l^x)m A"^ cpfn)] + S^^^ ^^-^ (f(l). 

n=l in=l m=l 

Ovaj izraz za ^i^(x) izveden iz prvotne definicije za tu funkciju, 
koja definicija ima smisla samo za reelne cjelobrojne positivne 
vrijednosti argumenta, nije viSe ograni^en glede vrijednosti za ne- 
ovisnu promjenljivicu. Argumenat dakle u funkciji (14) moze pri- 
miti svaku vrijednost i reelnu i kompleksnu te nam tako 

(15) a>(co)=:S[9(^n;— 9fn+a)) + S(a))„ 1^ f(n)]-{-^o^)n, A"»-i(pf/) 

n=l m=l m=l 

prikazuje analitidku funkciju kompleksnog argumenta w u cijelom 
podrudju ove kompleksne promjenljivioe, u kora je taj izraz jedno- 
mjemo i bezuvjetno konvergentan. 

Dobiveni izraz moze nam samo onda prikazivati kakovu anali- 
ti6ku funkciju, ako je konvergentan, a za konvergenciju toga 
sbroja bezuvjetno je nuzno, da je 



(16) 



lim [9Cn) — '^^ -|- co) -[- 5i (w)m ^^ ?(w^] = o 



n=0O 



poSto se.na onaj drugi pribrojnik, koji je svakako konaCan, ne 
trebamo obazirati. Nu iz samog ovog uvjeta ne slijedi jos konver- 
gencija, jer je to uvjet nu2dan ali nije dovoljan za konvergenciju. 
PoSto mozemo u sbroju 

lim S (o))m A™ (^(n) 

n=QO m=l 

substituciju m = t -\- 1 ispustiti, jer je 

lim Ai+^^(n) = o 



Digiti 



ized by Google 



INTERPOLACIJA FUMKCIJA. 

adeg predpostavka, da dlanovi reda 
<^l), <p(2), <f(3), 

a sa beskonadno velikim argumentom Jc dine arito 
stupnja. to mozemo pisati mjesto uvjeta (16) o^ 

?(*>>—?(* + «) 4- 2(c«>)m A«^ ^(k) = 

m=l 

njenom ved na podetku predpostavku razumijevai 
beskonacno veliku. Mi smo uzeli, da dlanovi 

i red e-tog stupnja, dakle je po Newtonovoj form 
>(*; — 9(A;+w) + 1(0))^ A™ ff(lc) = 

m=l 

drugo do li uvjet (17). Dakle mogudnost konvi 
(15) slijedi ved iz tog, Sto smo predpostavili, 

f^lc + l), 9^1 + 2), 9f*4-5;, 



J aritmetidki red e-tog stupnja. 

mo jo5 osvjedoditi, zadovoljava li na5a funkcija (1 

ednadbi (2). Po jednadbi (15) imamo 

k £4-1 

k f+i 

im-1 ^(<i;_2[9(n; — 9fn + co)-hS(co)™ A™ ^(^n;] - 

n=l m=l 

m=l 
k k«+l 

o)=S[9(^n + a))-9(^n + co + i)] + 2; 2[(o)-t.i;„,. 

n=l n=l m=l 

. ] A- p^n; + s [(o) + i;,„ - (co)^ ] A-n-i fffi). 



Digiti 



ized by Google 



I L. STftPANRK, (12) 

jSu pottto je 

n=l 

(<«> + Vm — (w)m = («)m-l 

dobivamo 

(o)-|-i;— tp(co) = (p(,^4.i;-(p((o+A4-i; + £ s (a))„^i a-" ^n) + 

n=l m=l 

€+1 

m=l 

Ovaj izraz moa^emo jo§ transformirati, jer je 

k €+1 f+l k 

11=1 in=l m=l n=l 

m=l 

ko da dobijemo onda 

m=i 

- A—i 9('j;] +*s (o>)„_, A—i ^i; 

in=l 

1 

'(co+i;— ci>(a))=(p(co+i;— 9(0)+*+^; 4-2 (a))„,.i A'n-i ?r*+i;. 



Odavle dobijemo samo onda funkcionalnu jednadbu (2), ako je 

£+1 



to mora postojati radi predpostavka, da dlanovi reda 
9(^ + i;, ff(lc^2), ^(h + 3), 

a A; = 00 dine aritmetidki red s-tog stupnja, jer je onda po New- 
movoj formuli 

in=i 



Digiti 



ized by Google 



(13) lNTKRlH)LACrjA FUNKCIJA. (59 

Dakle postoji u istinu 

4>(g) + i; = <l>(o>) + 9(cD + i;. 

Za reelni cjelobrojni positivni argnmenat x mora funkcija (15) 
pre<5i u 

?fi;+?('^;+?r5; +?rjc; 

t. j. mora biti sa fxinkcijom (1) identidna. Ovo ne treba dokazivati, 
jer dokaz za to leii ved u samom postupku, kojim smo do izraza 
(15) doSli. 

Uzmimo sada, da je argumenat o) nepravi destnik, tako da ga 
mozemo rastaviti u sbroj od cijeloga broja i pravoga 6estnika, 
na ime 

ci) = X'\' h 

gdje je X cio broj a h pravi destnik. 
Po jednadbi (15) jest 

n=i m=i 

in=l 

i 

^(x) = I.[fp(n) - (p(n + x)-\- l(x),r, ^^ f(n)] + ^(x)^ ^^"^ ^1) 

n=l m= I m=l 

a odayle slijedi, ako drugu jedna6bu odbijemo od prve 

n=l m=i 

(18) - (x)^ ] A- y(»;) + S[(a;+*>„» - (x)^ ] A—^^Ci;. 

Ista jednadba vrijedi i za sludaj, da je co kompleksno, na ime 

CO = a? -|- A 
gdje je X reelan a h imaginaran dio. 



Digiti 



ized by Google 



L. STfePANBK, (14) 

Jo§ demo izvesti jednu formulu za ^(x-^h), kojajeCesto sgod- 
ija od formule (18). U tu svrhu uvadjamo novu funkciju a defi- 
icija njena za cjelobrojni positivni reelni argumenat y neka je 
ana jednadbom 

iP^(y) = ^x + l)-^f(x-\-^)-\-f(x-\-3)-\- +?r^ + K) 

\(y) = <P(x-[-y) - <P(x). 

Oto funkciju mo2emo svesti na funkciju (1) tim da stavimo 

<p(x-\-r) = f,(r) 
akle 

'i'i(y)=9ia)-{-?i(^)+h(3)-h -\-9i(y)- 

Ovako definirana funkcija 'i^(y) zadovoljava i funkcionalnoj {ed- 
adbi (2), jer je 

*/y -»- i; = *.ry; + ?ra'+y + ^>) = '^\(y) + ?.ry4- V 

aa dakle zadovoljava uvjetima, koje smo postavili za nadu funk- 
ju 4>, te za to mozemo pisati po formuli (15) 

ip,(h) = ^(x-\-h) - 'i>(x) =* [9/n; - <p/n+ h) + 

n=l 



9) n=l 

+ 2f a;„, ^^ 9(n + rr;] + s f a;„, a«^-i <f(x + i;. 



Da ova formula vrijedi i onda, ako su a? i A kakove god kom- 
leksne velidine, mozemo dokazati na isti nadin, kako smo doka- 
di i za formulu (15), da postoji za kakovu god kompleksnu vri- 
idnost argumenta o>. 

Napose demo joS istaknuti sludaj, gdje dlanovi reda 

I A = oo jesu jednaki t. j. gdje je e = o. 



Digiti 



ized by Google 



INTERrOLAClJA FUNKCIJA. ( 

I (15), (18) i (ID) e = 0, dobijemo 

QC 

= ^'^n) — 9(% + co) + coApfn;j + i^^(l) 

n=l 

^)=ily(x)^^^n'\-x)—ri^n-\-x-\-h)+h^^n)\-j-^(^ 

n=l 

h) = ^Hx) + ^?^» + a:; - <pr» + ^ + *; + 

n=l 

izvesti demo jo5 jedan izraz. Prema (20) je, ak< 
10 k 

n=l 

(n + h) — AApCn;] -\-(x-\- h)ff(l) - hf(l) 

k k 

t) = l['j<'n + ft^ — f(n -|- a; -|- A;] 4- i^ xA'j^/t^ -f- *?('(> 



- ^'/n 4- X 4- a; = ^^n 4- a; — ''^^fn -\-h) = 

11=1 n=l n=x-(-l 



n=l n=k4-l 



a§em predpostavku dlanovi reda 

r?(k-\'l), ^(k+2), ^(k + d), 

laki. Uzmemo li u obzir ovo i uz to da postoj 



x^r^n +1)- rf(n)] = x[rf(k-\.l) - f(l)] 



) - ^2f(n^-h) - X'f(h-[-l) 4- x[''^(k-\-l) - 9(l)]+r''/l 

n=l 

Digitized by VjOOQIC 



72 

ili konadno 
(23) 



Ji. ST^PAMBK, 



n=l 



(16) 



Kao rezultat naSega istrazivanja mo5emo re6i: 

Ako funkcija <f(x) za konacne cjelolrojne posiiivne vrijednosii 
argumenta ne postane beskonacno velika^ nu kod beskonncno velikog 
argumenta ako je obdenitim clanom a/ritmeiiSkog reda t-tog stupnja, 
take da je 

Urn I'-^^Cn) = 
to moie sbroj 

QO £+1 t+i 

i; [f(n) -(})(>* + 0)) H- i: (a>)„ 1^ f(n)] + S (co)„, A"^-i ^(1) 

n=l in=:l m=l 

konvergirati te nam ea slucaj, da sbilja postoji jednomjerna i bes- 
uvjetna konvergencija jsa neko podrucje kompleksne promjenljivice 
o), predstavlja taj sbroj u istom podrucju analitidku funkciju kom- 
pleksnog argumenta w, koja jsadovoljava funkdonalnoj jednacbi (2) 
te za reelni cjelobrojni positivni argumenat x dobije vrijednost 

^1) + <f(2) + 9^5;+ . . . . +tr*; 

t, j. postane sa funkcijom (1) identidna. 

Da moiemo obdenito i pregledno izvesti neke stavke, koji po- 
stoje za naSu funkciju 4> u sludaju konvergencije, uvesti 6emo 
novu oznaku tim, da funkciju (19) ovako piSemo 

(24) <t>[<f(x) I rr I CO I e + i] = <i>[^(x) | ;r | o | e + i] + 

n=i m=i in=l 

gdje rabimo s u istom smislu kao i prije za oznaku stupnja arit- 
metiCkog reda, Sto ga dine dlanovi 

<?(k + l), o(k-{-2), f(k + 3), 



za ft = QO. Velidina dakle e moze biti samo cio positivan reelan 
broj ne izuzev ni o, a a? i to mogu biti kakovi god reelni ili kom- 
pleksni brojevi. Sludaj da funkcija <f(x) za beskonatoo veliki argu- 



Digiti 



ized by Google 



iLACIJA FUNKCIJA. 73 

d ostalih sludajeva razlikovati tim, da 
iko formula (24) specializiramo, dobi- 

? I z + l]=^t>(o)=zo 



QO 
n=l 

n=l 

i+l 

:(;^fn;— 9(n+oi) + 5:(to)^ A»« o(n)\ + 

:1 m=l 



4), (11) i (15). Uzmemc. li pak u (27), 
brqj X, dobijemo radi (14) i (1) 

9(i)-\-7(3)-^9(3)-^ +?r-^; 

inije se promijeniti, ako x zamijenimo 
dakle je 

-I]z=:<P[rf(x) I CO I X ! e-4-iJ 



• I] = ily[^(x)\x\o\z + l]. 

jlno positivno cjelobrojno x 

z il>[o(x) \o\x-{-l\t + l] =%(n) 

jednaCba (2) 

l] = <P[f(x)\x\o\z + l]-\-f(x-[.l). 



'.]=n?i(^)\^\o\t-\-i]-\- 

i:(<->)„A>»9/n+x;]4-2(co)„An'-i-^/x+i; 



Digiti 



zed by Google 



1 


L. st6panek, 


odavle za 






ff^(x) = ^(x-\-l) 


obijemo formulu 





(18) 



(29) ^l>[f(x-{-l)\x\(o\t-\-I\ = *P[f(x-\-l)\x\o\s-\-l]-\- 

+ ^'f;n-]-x-\-l) — 9CM-f x-foi+T) + i;(<o),„A-'p(-n+a;+i;i + 

in=I 

Ako pisemo u (27) x mjesto co i (^^(j) mjesto 9(>^, dobijemo za 
rvi pribrojnik u (29) ovaj izraz 

(30) ^f(x-\-l) \x\o\ e + 7J = I|-/n + j;-9Cn+aj+y; + 

11=1 

+ 1^0:^ A«^ 9(^-\-V] + i: r^An A--1 o(^;. 



Sad demo istraziti, kako se mijenja izraz (24), ako u njem e 
3vecamo za neki cio positivan reelan broj. Razuinijeva se dakako, 
I tim ne mijenjamo stupanj onog aritmetidkog reda, §to ga dini 
inkcija 'i>(x) za beskonadno velike argumente, jer sam red ostiije 
3promijenjen, nego tim mijenjamo samo medje za sbrojitbu na 
3snoj strani jednadbe (24) i (27). 

Iz (27) slijedi, ako nam k znadi velidinu beskonadno veliku, 

^ly[^X^)\o\x\z + 2]-^ly[o(x)\o\x\t-\-l] = lii^),^^^^^ 

n=l 

'[o(x) \o\x\ z^2]-^l>['?(x) \o\x\ £4-I] = (<o),+,A*+V*+i> 

odavle, jer je 

Urn \'+^^^(k-^l)=iO 

k=X> 

^V[^(x) \o\x\ z+2] = ^^(x) \o\x\t~\-l] 

(31) <l>[or:r; \x\o\ z + 2] = ^^\^(x) \x\o\z + l] 
Formula pak (24) daje nam 



Digiti 



ized by Google 



(19) INTBRPOLACIJA FUXKOIJA. 75 

<P[f(x)\x\io\s-{.2] — <P[f(z)\x\<o\z-{.l]=*-l>[f(x)\x\o\z-{-2i\ — 
ali budud da je 

k 

= (co)f+, lim ^i+Yk-^x-{'l) = 

k=X> 

dobijemo azevsi u obzir i jednadbu (31) 

(32) ^P[f(x) I a; I 0) I e + 2] = <I>[y(^; \' x \ <o \ e + i] 
Pove<5amo li ovdje e za jedinicu, dobijemo 
^[(f(x)\x\to\z-\'3] = ^[(f(x)\x\to\z'\-2]=:fp[rf>(x)\x\o)\& + I\. 

Sad bismo mogli na novo povedati e za jedinicu i t. d. te onda 
viSom indukcijom zakljuditi na obdeniti stavak: 

1. Ako beskonaini sbroj ti (24) jednomjerno i hezuvjetno konver- 
gira, tad postoji konvergencija i onda, ako t povedamo za neki do 
positivan reelan broj r, — i, tako da je 

(33) "Pl^Cx) I re I to I e + Yi] = ^[f(x) | a; | o) | s + i] 

Po jednadbi (24) je 
^P[(f(x) \x+l\ o)!e+i] — 4>[<pCaJ ] x \ co|e+i] = ^[f(x) \ x^l \ o \ e+i]— 

k 

—^[?(x) \x\o\ s+i] + S f(f(n-{-x-\'l)—(f(n+x-^-\-l) — ^(n+x)-^ 

£+1 

^^n-{-x + <^) + l:(c^U^^f(n + x + l)-^^ff(n^xm + 

m=i ^ 

+ 1, (co)m [1^-^ (^x + 2)-' A«»-' o(x + 1)] 

m=i 

a odavle, ]er je 

k 

2 [(p(^w+x-|-i^ — (f(n-\-X'^id'\-l) — 9fw-}-.r) -|- 9Cw-fa^+<o)J = 

=9(*+^+^;-9r*+^4-^+/; - ?r^+i;+?r^+co+jr) 

Digitized by VjOOQIC 



f6 L. 8TEPANEK, (20) 

n=i m=i m=i 

€+1 

~ Am-i ff(x-^l)] = S (o))„, [Am^A+ar+i; - Am ^f^+ij] + 
ni=i 

m=i m=i 

lobijemo radi (28) 

<V[f(r) I X+i; i CO I £+7] = iV[0(x) I a: , CO i £+iJ + ^k+x-{-l) + 

+9(^a:+co+/;-(p(^A-f-x-+co-f;;+i;(co)„ a"> ^^A^+x'+i;. 

Buduc da 6lanovi 

^V(k+x-{.l), f(k-\-x+2), f(h-\-x-\-3), 



sa & = QO dine aritmetidki red e-tog stupnja, daje nam Newtonova 
formula 

(34) 9(^.T-f co+7; = f(k+x+l) + 1 (co)^ Am (p(A;+rc+:/; 

m=l 

I radi toga napokon slijedi 

;35) ^[ff(x) I X+1 1 CO I £+2] = Cl>[9^a:; I X 1 0) I £+:?] + ff(x+idJ{-l), 

Ako pak u jednadbi (24) povedamo to za jedinicu, bude 

k 

^^[^o) \x\M+l\ £+/) — ^[^(x) I .r I CO I £ + i] = S ( 9(1n+x+ci)) — 
_ ^(<n + a; + o>4-i; + 2:[(co + i;m — (co)„ ]^^ ^(n+a:} + 

m=i ' 

in=i 

I odavle, jer je 

k 

2 [ff(n+X'\'io) — <p(»-|-a>-t-co-f i;] = 9fx+ci)+i; — (p(':r+<o+t+i> 
1=1 

s '2[(<o+i;„-(o)„]A">9r»n--T^)+2:[(«o+i;m-{«)„]A>n-« 9^2-+^; = 

1=1 m=i m=i 

f+i k 

= 2:(co)^_, i:[Am-i orn + a:+ .9 - A^-^ o(n + .r;] + 



m=i n=i 



Digiti 



ized by Google 



INTRRPOLACIJA FUNKCJJA. 77 

€+1 

in=l 



^)5 gdje je 

k=X) 

idbu mogli izvesti i iz (35) tim, da na lijevoj 
(35) zamijenimo a: -|- ^ sa w a na desnoj x sa 
x mjesto o). 
i (29) dobijemo 

— ^[9(^+0 \^\^\ s+/] = ^K?r-^/> , a; i I £ +. i] — 

m=l ' 

w)m [A™-i ?r^+i; — A*^-! 9<ir + 2)]. 



(27) i (30) 

k 
-V 

n=l 



t»[^«4-i;|x|o;e+i]=i:{?(n;-Tr»H-*;-?r»4-i;+ 

1 «+i 

=1 ' m=i 

pen; — a™ 9('n + i;] — 2 (x)r^ a™ 9^;; = 9^7; — 

m=l 



Digiti 



ized by Google 



i L. 8t6panbk, (22) 

odavle radi toga, §to je po Newtonovoj formuli 

ff(Jc + x+l) = o(k-\-l) + i:(x)m^^9(k+l) 

m=i 

I A; = oo, slijedi 

[,f(x) \x\o\ t^l]-^[,^x+1) \x\o\ e+i] = ,f(l)-,f(x+l). 

Za tim imamo 

k 

11=1 

= <f(x-\-l)-<^k-\-T-\.l)-rf(x-\^-\-l)-\-ff(k-\-X+<i>-\-1) 

S 2:(.u)„ [A" ?Cn-|-a;; - A™ cprn+x+j;] 4-2:(co)„ [A"-* ?r^+l>- 

=1 m=i m=l 

m=i 



Uzmemo li sve ovo u obzir, dobijemo radi (34) 

i7) ^I^[?('a:;>;|co|e+i] — ily[ff(x-\-l)\xo>\t-{-l] = (f(l) — (f(x-^u^l). 

Rezultate izrazene u jedna6bama (35), (36) i (37) mozemo ovako 
lupiti u jedan pouCak: 

2. AJco beskonadni sbroj u (24) jednomjerno i beeuvjetno konver- 
ra^ tad desna sirana ove jednacbe dobije isfu vrijednost^ pave- 
\mo li X ill CO ea jedinicu, te je 

8) ^\^[9(x) I a?+; I w I z^l] = ^P[rf(x) I X I w+i I £4-^] = 

: ^o(x) I X I (0 1 z-\.l]-\-tf(x+to+]) = ^P[(f(xrl) i .T I to ; z-\-]]^tf(l) 

Pomodu viSe indukcije mozemo iz ovoga stavka izvesti jo§ obde- 
tiji 

.9) ^\>\<f(x) a:H-|x|oi|e4-i] =<I>[?ra;;|.r|co+[x|e+i] z=ip[^x)\x]i^\z+l] + 
+ 2:(p(a:+(o+f»; = c^[(pf .^,_|.j,,) | ^ \ (o \t+l]-\- Y.tf(m) 

in=l ni=i 

Ije je dakako y. cio positivan reelan broj. 

Digitized by VjOOQIC 



(23) INTKRPOLACIJA FUNKCIJA. 79 

Zamijenimo li sada u sbroju (24) svaku funkoiju 9, koja ima 
faktor ((o)ni od m = 1 do m = e -|- i, sa nekom drugom funk- 
cijom 9m , dobijemo sbroj 

5:[9rn+^;- 9fn+a:+co)+2(a))mAn^9ni(n+a:;]+S(o))m A"^-! (pm6r+/; 

n=i m=i m=i 

a mi si stavljamo zadadu nadi uvjete, kojima ove fankcije 9m za 
m = 1 do m = z + 1 moraju zadovoljavati, ako 6e ovaj sbroj 
imati istu vrijednost za svako x i to \x podrudju konvergencije kao 
onaj sbroj u jednadbi (24). Preraa tomu moraju funkcije 9m sva- 
kako biti te naravi, da razlika obih sbrojeva izCezava t. j. da je 

S S(co)„[ A^»9f n + :r) - A™9m(w + x)] + y:{o,)^[\^-'o(.r -\-l) — 
n=i m=l m=l 

— A«»-i9mfV + i)] = o. 

Budud da je drugi sbroj na lijevoj strani ove jednafibe kona<5an, 
mora biti i prvi sbroj jednak nekoj koiia(:fnoj veli6ini t. j. besko- 
na(5an sbroj 

V [^m ^^^ _j_ ^.J _ /^i.i rf^ (^ J^ ^)^ 
n=i 

mora konvergirati za svako m od I do e + ^. Ovo je prvi uvjet 
za funkcije 9m • 

Lijevu stranu postavljene jednadbe, koja nam daje uvjete za 
9m 9 mozemo sad ovako pisati 

€+1 k 

S(w)m SfA^n-i np('n+.r+i;— A™-' o(n-\-x) — ^^-'^ 9m (w+.7'-f /; -I- 

A'"-' 9m (n + X)] + S((o)m [A'n-i ^(x + 1)—1^-^ 9m (x + 1)] = 0. 

m=i 

Ako sad sbrojitbu od i do A; obavimo, dobijemo 

£4-1 

S(a))m [A™-^ ^(k-^x^l) — ^^-^ 9(^r4- /; — A'"-^ 9m (k'\-x-\-7) + 

m— 1 

4- A"^-^ 9m (x+1)] + 1 (<o)m [Am-i rp (x-{-l) — ^rn-^ 9^ (^^r^ ])] = 



Digiti 



ized by Google 



80 L. STfePANEK, (24) 

ili Dapokon 



a to je drugi uvjet. Dakle mo£emo re6i: 

3. Ako funJccije fm (^^^) ^cl m=il do w=s-j-Jf Jcao i ^n-^-x) 
u nekom podrucju promjenljivice x ea ni jedan ionaian positivan 
cio broj n ne postanu beskonaino velike^ za tim ako sbroj 

(40) 2[A°» 9(n-\-x) — ^^ (f^ (n + x)] 

n=i 

konvergira jednomjerno i bezuvjetno ea svako m od m =^ 1 do 
m =z z -\- t te je uz to 

(41) Urn [A™-i ^(k-\- t) — ^^-' 9ni (k -\-x)\=lo 
k=ao 

onda smijemo u izra/su (24) svako <f(n-{'XX koje dolazi umnoieno 
sa (a))m za m=l do m-=.z-\-l zamijeniti sa funkdjama fm (^^^) 
a da se tim vrijednost izraza (24) ne promijeni, 

IL 

Sada prelazimo na interpolaciju redova, koje dobijemo tako, da 
uzmemo sukcesivno produkte od clanova nekog reda. 
Imamo dakle interpolirati red 

E(l), E(2X E(3) E(x),E(xJ^l),.... 

koji dobijemo iz reda 

e(l), e(2), e(3), e(x), e(x-\-l), 

tako da je 

(42) E(x) = e(l). e(2), e(3) e(x). 

Sad demo se dakle baviti sa funkcijom (42), koja je za sve 
cjelobrojne positivne reelne konadne vrijednosti argumenta jedno- 
znaCno odredjena te zadovoljava funkcionalnoj jednadbi 

(43) E(xJ^l)=. e(x + 1) E(x). 

Digitized by VjOOQIC 



(25) IMTERPOLAOIJA FUMKCUA. 81 

Eako vidimo, interpolacija funkcije E(x) posve je analogna inter- 
polaciji funkcije ^^(x), i formule za interpolaciju funkcije E(s) mo- 
zemo lako izvesti iz formula za interpolaciju funkcije ^(x) samo 
da u njima mjesto znaka sbrojitbe pidemo svagdje znak mnoiitbe, 
mjesto znaka odbitbe znak diobe, a gdje dolazi (ci>)ni ill Cx^m kao 
faktor, da ga pidemo kao exponent. I za ovaj slu^aj mogli bismo 
razviti formule posve direktno, slidno kako smo to za funkciju 
^\^(x) ve<S u(2inili, ali sgodnije je, da postupamo na slijededi na6in. 

Da ovaj zadatak svedemo na zadadu, koju smo ve<S rijeSili, uzeti 
6emo logaritam nade funkcije E(x) te tako dobijemo funkciju 

lE(x) = le(l) + le(2) + le(3)-\- -^leix) 

koja zadovoljava funkcionalnoj jednadbi 

lE(x-^ 1) = lE(x) + le(.r + V' 

Sravnimo li to sa funkcijom (1) i funkcionalnom jednadbom (2), 
vidimo, da iste formule, koje vrijede za ^t*(x), mozemo upotrebiti 
i za funkciju lE(x). Traiene formule dobit demo dakle tako, da 
u formulama za funkciju <^ uvrstimo 

,j.. f(n)z^le(n) 

^ ^ a>(<o) - ZJS(co) 

Iz formule (4) dobijemo 



a odavle 
(45) 


^(<o) = n- 


e(n) 


Uvjet pak (9) predje u 




ili 


lint le(n) 

n=30 


=r 


111 
(46) 


Urn e(n) • 

n=0O 


= /. 



Od jednadaba pak (10) i (11) dobijemo napokon ove formule 
lE(x + h) = l 1'Xh) -\-hc(n^h)=l E(h) + 1 \\ e(n + /*; 

n- -1 n 1 

K. J. A. nxxviii. ^> 



Digiti 



izedbyLiOOgle 



82 L. 8TiPA»EK, (26) 

iU 

(47) i:(x-\-h)=E(h)he(n-\-h) 

n=l 

^ ^^ ^ ' 11=1 cfn-i-x+A; ^ „^,cC«-f-3-+A; 

ili 

(48) ^x+« = ^.;J_jg+^^. 

Rezultat je dakle ovaj : 

Aho funkcija e(x) sa Jcpnadne cjelobrojne positivne vrijednosti 
argumenta ne izceeava i ne postane besJconadno velika, nego za besko- 
nacno velike vrijednosti argumenta dobije vrijednost i, tada moie 
ieskonacni umnozak 

^ e(n) 



n=l efW + w) 

konvergirati te nam za sludaj, da sbilja postoji jednomjerna i bes- 
uvjetna konvergencija za neko podruije kompleksne promjenljivice 
CO, predstavlja taj umnoSak u istom podrucju analiticku funkciju 
kompleksnog argummta w, koja zadovoljava funkcionalnoj jednacbi 
(43) te za reelnu cjelohrojnw positivnu vrijednost x argumenta do- 
hije vrijednost 

e(l). e(2), e(3) e(x) 

t. j. postane sa funkcijom (42) identicna. 

Izraz (45) mo2e samo onda prikazivati funkciju, kakova mi tre- 
bamo, ako je ispunjen uvjet (46), a kad ne bi bio ispunjen ni uvjet 

Urn ^'i , =1 

koji odgovara uvjet u (5), onda bi umno2ak (45) bio za stalno i 
divergentan. AH ipak ako yrijednosti funkcije e(x) za rastuiSe u 
beskonaCnost x dine geometrifiki red e-tog stupnja, onda mozemo 
nadi izraz, koji 6e nam ppput izraza (45) prikazivati funkciju 
kompleksnog argumenta w, koja za cjelobrojni positivni reelni 
argumcnat prelazi u funkciju (42) te zadovoljava funkcionalnoj 
jednadbi (43). 



Digiti 



ized by Google 



ERPOLAGIJA FUNKOUA. 83 

, dine geometridki red e-tog stupnja, onda 
metidki red istoga stapnja; dakle dlanovi 

le(k-i-2), le(k-^3) 



:i red e-tog stupnja, i radi toga smijemo 
I, (20), (21), (22) i (23) uvrstiti substitu- 
abstitucije u (15), bude 

) + S(o))^ Am le(n)] + ^io)m ^^-^le(l) = 

in=l in=:l 

'-'WV ^ f_e(n)_ \(^M"'^«r«>^ 

n=I \<«4-<") ) 

9) predju u 

-l[(x + h)^ - (*;„] A""-! le(l) = 

m=i 

4-*^-Ya;;„]An'Zcrn)| 



£+1 



Digiti 



ized by Google 



84 h, Sl'ftPANRK, (28) 



J. 

+ S (h)^ A">-i leO'+l) = / E(x) c»=' + 

111=1 I J 

a odavle 
(ol) 

Uvedemo li spomenute substitucije i u jedna6be (20), (21), (22) 
i (2S), dobijemo 

(55) J5^a:+ a; = £^A; H e(n+h). 



Zadnje Cetiri fonnule vrijede samo za slu^aj, da je $ = o t j. 
da su dlanovi 

e(k-[.l),e(k-\-2),e(Jc^3), 



za A; = oo jednaki. 

Rezultat svega ovoga mozemo ova:ko rije^ima izraziti: 
Ako funJccija e(x) ea konacne cjelobrojne positivne vrijednosH 
argumenta ne izcezava i ne postane beskonacno velika, nego hod bes- 
konacno velikog argumenta ako je obdenitim clanom geofnetrickog 
rvda t'tog stiqmja, tako da je 



Digiti 



ized by Google 



INl^RPOLACIJA FUNKCUA. 
n=30 



8f) 



'odukt 
-'le(l) 



'QCf 

n 






e(n; 



a sludaj, da sbilja postoji jednomjerna i bez- 
za neko podrucje kompleksne promjenljivice 
'odukt u istom podrudju analitidku funkciju 
a 0), koja zadovoljava fnnkcianaJnoj jednacbi 
obrojnu positivnu vrijednost x argumenta do- 

l),e(2),e(3) e(x) 

ijom (42) identicna, 

funkcije <P uveli novu oznaku, da mozemo 
izvesti neke stavke, koji postoje za tu funk- 
gencije, isto demo tako i za funkciju E uvesti 
^a funkciju <l^ — oznaku te izvesti analogue 

sludaju konvergencije za funkciju E, Izraz 

E[e(x)\x\o\z + l]e'^=' ^ 

1 smislu kao i prije za oznaku stupnja geo- 
a dine dlanovi 

'Jc-^S), €(k + 3), zaft = oo 

)2e biti samo cio positivan reelan broj ne 

nogu biti kakovi god reelni ili kompleksni 

ikcija e(x) za beskonadno veliki argumenat 

sgodno je od ostalih sludajeva razlikovati 

z-\'l = o. Iz formule (56) dobijemo, jer je 

^[e(x)\o\o\t-\-l] = l 



Digitized by 



Googlle 



86 L. S-lBrAMEK, (30) 

ove formule 

(57) E[e(x) I I to I 0] = n -,^^ 

n=i e(n+o>) 

(58) E[e(x) I X I CO I 0] = E[e(x) \x\o\ o].£^^±^^ 

(59) «+• «+» 

koje slijede i iz formula (26), (26) i (27) direktno pomodu spome- 
nute substdtacije, uzev u obzir samo, da onda 

oe prelazi u 

lE[le(x) I ccl to I e + i] 

aego a 

lE[e(x)\x\(,^\t-^J]. 

Ove tri formule odgovaraju formulama (45), (48) i (49). Za cio 
positiraD reelan argumenat dobijemo 

E[e(x)\o\x\t-}-l'\ = E[e(x)\x\o\t-irI\=:e(l).e(2).e(3) e(x) 

ier se vrijetinost izraza (56) ne mijenja, ako zamijenimo a; sa (o 
»ko, da je 

E[e(x) I a; I to I z-\-I\ — E[e(x) | to | a; | e-fi] 
E[e(x) \x\o\ t^l\ = E[e(x) | o | a; | £+ 7]. 

Formule (29) i (30) daju nam j+i 

2(o))mA'n-»Ze(aH-2W 
E[e(x + l)\xi,>\z-\-l] =E[e(x + l)\x\o\e+l] c"'=» 

(60) t+i 

X fff e(n+^+V ^S^(«)mA-/<n4-x4-7;| 
n=il e(n-^x-\'(d'\-l) I 

i:(a;^Ani-ife^^; 

(61) ^[eCir + J[;|a;| o| £ + i] = c"^=i X 



ized by Google 



Digitiz 



rBRPOLAGIJA FUNKCIJA. 87 

stavka za funkciju E, koji se dada lako 
-^aka za fankciju 4>. Ti stavci jesu: 
nnoiak u (56J jednomjerno i beeuvjetno 

konvergencija i onda, dko e povedamo za 
\ broj r, — 1, tdko da je 

I z-^'r,] = E[e(x) \x\i^\ £-f ;]. 

nnoiak u (56) jednomjerno % besuvjetno 
strana ove jednadbe dobije istu vrijednost, 
neki do poiititan reelan broj [jl, te je 

I t'{'I\=E[e(x) I X I co + a I e + i] = 

. Ue(X'{-i3i'{'m)=E[e(X'\-\f}x\ixi\z+i\ . \\e(mX 

m=\ m=l 

■^x) jga m=l do m = e-{-2 kao i e(n'\-Xj 
jenljivice x za ni jedan konaian positivan 
; niti ne postanu beskonacno velike, za tim 

i bezuvjetno za svako m od m = l dc 

em(k'j-x) 

(56) svako e(n'\-x), koje dolazi sa expo- 
aritam dolazi sa faktorom ((o)ni ) za m = j 
i sa funkcijama em (n-\-x) a da se tin 
\e mijenja, 

III. 

Bsti demo jofi nekoliko primjera za interpo 
I, koje je Euler nazvao ^inexplicabiles". 
, §to ga daje funkcija ^(x), harmonidki rec 



aJ^2b ' a + 56 ' 

tized by Google 



Digitiz 



« 


L. STJIPAKKK, 


Ovdje je 


r,/r\ — 






9(^>- ^^.^_1 




lint ^n) = 

n=ac 



(32) 



e je za to po (25) i (10) 
li 



n^ia + ^n+w— /;& 

Izraz (64) i (65) moze samo onda predstavljati analitidku funk- 
dju, ako je konvergentan beskonadni sbroj u (64). Budud da nam 
uiterij 

Km -5^"+' < 1 
ivdje ne moze posluiiti, jer je 

li,n ^+^ = lint [g+r^— ^-^] [a+ rn+^— i>] _ ^ 
u=QO ^ n=oc [0+^^] [a+Cn+w)6J 

se moramo poslu^iti sa kriterijem Raabea 

Urn n (l - ^^^^\ > 1 

nr-QC \ Wn / 

e dobijemo 

Um n li ^- I = hm -, , ' V r i .- Ay = ^> I 

ri=x> \ ?'n / n:=oo [a + n6] [a + f n + co)6] 

lakle je beskonadan sbroj u (64) sbilja konvergentan neovisno o 
rrijednosti od a i i izuzev sluc^aj da je j- cio negativan broj. 



Digiti 



ized by Google 



INTKaPOLAGIJA FUMKCJJA. 

'1 i 6=/, dobijemo 

■['i"'"'»]='"i.^ 

.i«i.]=-f'[4i.iH.]+j,j4^ 



89 



= -5- siijedi 






Vi) 



Y^\o\k\o^^2(l-l2) 

]- 



I ^ 2(1-12) J^IL -±-~ 

n=l W+A 



= 2 dobijemo 



'» = -^, bude 



]30 ^ 111 
=i, Yi-nViJ^n = i:5 + 5J + 5.6- + 



-'']="''h.7i=i i^iii^j+ii 



i>n 



Digitized by 



Google 



30 L. STftPAKKK, (34) 

ili 

2. Neka je sada 

"^^^^ [a^(x--l)bf 
1 prema tomu odgovarajudi red za 'f(x) 



a8 ' (a+b)^ ' (a+2b)^' (a+3b/'' 

PpStQ je ovdje 
\ Urn ff(n) = 

n=QO 



b() je po (25) i (10) 

[1 1 ^^ ( 1 1 \ 

i 



+ ^ 



„=, [a-Kn-|-a)-J>]» 

Sada demo istra£iti, da li je sbroj u (66) konvergentan, jer samo 
u sludaja konvergencije mogu nam izrazi (66) i (67) predstavljati 
analitiSku funkciju. Iz sbroja na desnoj strani jednadbe (66) 
dobijemo 

_ [o4.(-n-fw)i ]s— [a-|-w^]» [a-\-(n-{-io-rl)b\ » —[a+(n—l)bY _ 
~ [a-\-(n-\-(,i)b]''[a-\-nbY ' [a-\-(n-\-<a—l)bY[a^n—l)bY 

[ (nb-{-a-\-oA—b)(nb-\-a—b) "V (nb-\-a+o>b)'—(nb-\-a)' _ 
(nb-\-a-\-(ab)(ii^-{-a) J ' (nft-f-o-fwi— 6/— ('nft-|-o— 6/ ~ 
[ b*n^-\-(2a—2b-\-mb) b n-\-(a—l)(a~ - b-\-iob) 1» 
b*H*+(2a-\-U)bn-^a(a-i-Mb) J X 

(bn-^a - \-iob)'— (bn-{-a)' 
^ (bn-{-a—b-\-(ob/— (bn+a-b)* 

Digitized by V3OOQ IC 



.OUA. FONKOIJA. 91 

e ovdje izvedemo po binomskom 



g^>+to6>'"'-^-^■ilf6»*-'n»'-'■ 

?o- {-<.>6>»-''4-5<oPA»-»n»-» _ 

2b*n*+b(8—l)(2a-\-<,ib)n-\-2P 
• 2b*n*+b(8—l)(2ch'2b-\-mbJn-]-2Q 

<i, koje za n =: Qo ostanu konadne. 
ladalje mnoiitbom 

bX38—l)—4b8]b*n*-\-Iibhi* _ 
)(38~l)-2b8-\-2b]h 'n >-\-Sb 'n» ~ 

iobX3s-l)—4b8]bn-^B 
X38-l)-2b8-{-2b]bn-\-S 

(oje za n = QO ostanu konadne. Iz 



_Jb*_ 

'~ 2b* ~ 



i kriterijem Raabea te dobijemo 
2b*(s-\-l)n*-\-(8- B)n 



b*n'+ [(2a-\-o^X3»"l)-lib8-{-2b]bn+ 

«n / ' 

za svako s, koje zadovoljava ne- 

h ^ > ^ 

t i b mogu biti kakovi god brojevi 
legativan broj. 



Digiti 



ized by Google 



i>2 L* Slfil'ANER, (36) 



to moramo u (66) i (67) staviti a=^ 6 = iis = 5te dobijemo 
i 



Za w = -J bude 



'" [>^'^']=l[i-i4-ii'h''l[m^-(dv-] 

ili 

*[i.M»]=<i.-iT+^-^+,^-^+...)=^-y 

i 

II I x' * / ^ 1 r' 

Hodemo li pak interpolirati red 



moramo u (66) i (67) uvrstiti a = /, 6=2is:=2te dobijemo 
i 

Za CO = - bude 

tized by Google 



Digitiz 



INTRHPOLAGTJA FCWKCIJA. 






iti red 



-c)(b-\-2e) ' b(b-\-e)(h-\-2cJ(h\3cy 



^ ^ *+r^ - l)c 






abiti formule (57) i (47) te dobijemo 

'l)c 64-(n 

mogu nam samo onda predstavljati analii 
na6ni umnozak u (68) konvergira. Beskoi 






[o konvergira sbroj 

n=l 



Digiti 



ized by Google 



94 L. st6panek, (38) 

Un+i _ [ft + ^<^] [^ + r^ + ^)^] 






(nc-^-fi-c) (nc-^b-[-ijiC''C)-(nc-{^lhc) (nC'\'ft+ioC"€) "^ 
Jnc^b — c)(nc-{-ar^c — c) __ 

_ (nc-\-b'-c)(nc-\-a'\-(iiC — c) _/^ c \/^ c \_ 

Odavle vidimo, da je 

n=QO **xi 

i radi toga moramo se posluiiti kriterijem Raabea te dobijemo 

lim n (l - -?^\ = c Urn ^f±^T'T'^ 
n=oo \ «n / n=oo (nc-{-b) (nc-\-a-\-<ac) 

m 

limn(l- ^^ = c.^ = 2>l 

(lakle je beskonadan umnofak (68) sbiija konrergentan neovisno 
o vrijednosti od a, hie iznzev slu^aj, da je - ili — cio negativan 
broj. 
Za a=s2, b=3 i e^2 dobijemo red 

nn\ A ^-^ ^.^.6 2.4.6.8 

^ ■' 5 ' 3.5 ' 8.5.7' 3.5.7.9' 



i iz fonnula (68) i (69) slijedi 
i 

ized by Google 



Digitiz 



POLACIJA FUNKOIJA. 9{ 



r+^*=i 



IJQ a ploha, Sto ju omedjuje ta krivulj] 
\i koordinata jest 



1 







tegrala razvijemo po binomskom stavku 



m)..Kd.=l(-l)' -^^ 



m redom brojeve ^, 2, 3, a;, dobi 

1 reda (10), dakle odgovara k m= . 

{ I , koji moiemo nadi interpolacijon 
p predje naSa krivulja u krug 

x^ + y* = l 

ligtem u ishodigtu koordinata te je ond 



= \ydx:±^ 



i pH = Tu. Dakle je 



Digiti 



ized by Google 



96 L. STftpANBK. (40) 

J 



i radi toga slijedi iz (71) i (72) za co = 
E I ^T^ I , J I 



2x l-Ppf 2nf2n-^2) \ ^ 

2x-\.l I " ' « I * \~uL\(2n-\-l)(2n-\-l)\- 4 



Iz predzadnje jedna6be dobijemo 



j^ "" 1 n^i ;^n+l „=i ;^n4-/ ~„=, ;3n— / n=i 5n+i 
ili 

jT _«? 2n.2n 2,2.4,4,6,0.8.8 



2 ""t,=i (:in—0 C-in^l) 1. 3. 8. 5.5.7.7.9 

a to je Wallisov oblik za broj tz. 

Za a=i, b=z2 i c=z2 dobijemo red 

_^ 13 1.3.5 13.5.7^ 

2 ' 2.4' 2.4.6' 2.4.6 8' 

i formule 

Stavimo li sada (o = ^ , bade 



^ r 5a:— :Z ,1,1 I ^ i4 ^ 

Ovu istu interpolaciju obavio je Wallis u svojoj ^Arithmetica 
infinitorura". 



Digiti 



ized by Google 



(41) IMTBRPOLACIJA FUKKCTJA. 97 

4. Sad demo jod interpolirati red 

(73) a, a(a + b), a(a-^ b)(a + 2b), 

gdje je 

e(x) = a-\'(x—l)b, 

Budud da je u ovom sludaju 

lim e(n) = Um [a + f» — V b] = yc 
a 

to moramo uzeti e = o te dobijemo po (62) i (55) 

i 

(75) E[ar\-(X'--l)b\x\ii^\l\==i E[aM'^—Ob\o\i^'l].h [o-ffw-fw— 7)6] 

n=l 

Sad moramo dokazati, da je beskonadni umnozak u (74) konver- 
gentan. Dokaz demo izvesti na isti nadin, kojim smo dokazali 
konvergenciju beskonadnog umnozka u predidudem primjeru. Po 
(74) imamo 






— 1 



(bn-\- a-&-j-<o6)c6n-[-a— 6y«- * (^Jn-f-a-f 6>" — (bn-\^ a-\- i^ib) (bn-\-a)^-'^ 

(bn + a-{-iiob) (6n-f a)^^^ (*w + (^)^ — (bn-^a-b-^i^b) (bn^a-b^^i- ^ 

ili ako naznadeno poteneiranje izvedemo 

Wn+i Jbn)f»i -f- <'^a/^6n>-* -+- M(bn)<^-^ 

~ Un~ ~ lin)^'^^(a'}-b.(bn)<'i-^+N(bn)^-^ ^ 
{io)^b^bn)<o-^_-j- (io),b^(3aj-h)Jbn)<o-^^o,\b^F^bn^^ 
^ lJ)^b\bnJ^-^ •\^lio),b^(3a—2b)(bn)^ ''+{o^)^b^Q(ln)<o-~' ~ 

_ ( bn)^ + o iabn -{-M JK^'+K^^ 2)(3a+b)bn-^P 
— (bn)*j^i^(ar^b)bn+N ' (bn)*-^'s{io—2)(3a-^2b)bn^Q 

B« J. A. OXXYUI. 7 



Digiti 



ized by Google 



98 L. stSpanbk, (42) 

gdje su JIf, Nf P i Q funkcije od n, koje za n = oo ostanu ko- 
Dadne. Iz poslednje jednadbe slijedi mnozitbom 

Un^i __ _ r6n/4-j[(w - 2) (3a+b)+3toa] (bn)'+R(bn)^ _ _ 

_ (bn) ^'^^[(bi—2)(3a +by\-3i^ ]bn-^ R 
- (bn)^^i[(o>—2)(3a—Jb)+3o^a-hb)]bn^S 

R i S jesu funkcije od n, koje opet za n = oo ostanu kona^ne. 
Iz dobivene jednadbe vidimo, da je 

lim -"?+>- = 1 

n=QO **n 

i radi toga moramo upotrebiti kriterij Raabea te dobijemo 

„=^ V "" J-(bn)*-^i,[[<i,,-2)(3a-2h)-\-3^,>(a->(-h)]bn-\-ii 

ill 



Urn nil — -^■ti-\ z=z2> 1 
n=ao \ Mn / 



dakle je beskonadan amnozak u (74) konvergentan neovisno od 
Trijednusti od a i h izuzev sludaj da je , cio negativan broj ili 
a = 0. 

Za o = 2 i 6 = J dobijemo iz (73), (74) i (75) red 

1, 1.2, 1.2.3, 1.2.3.4, 

ili 

V(2), V(3), V(4), V(5), 

i formule 

(76) Ei.\o\.\ A = Ji {--^ p+^j] = r(.+i; 

^[a: I a; I to I i] ^E\x | o | w | 7] . 11 ('n-l-w) 

n=l 

Stavimo li o) = ^ , bude 

Digitized by VjOOQIC 



(43) INTBRPOLACUA FUNKCIJA. 99 

odavle 



All sada imamo 



n gw _ ^ » _ J A A ii-' 



n=i 2«4-2 ~„=in4-i 2 ' 3 ' 4 k ■ i-l-i ~*+i 

k 2n±l_3_ ± 7 9_ 2k-l 2k+l _ .. , ^ 

„L, -8«-i ~ i ■ 3 • 5 • 7 2*— 3 ■ 2k— 1 —'"'^■^ 

dakle je 
i radi toga 

r(j) = Vir 

i 

IYa:-hi; = E[x\ x\ -},\ 1] = E[x \ \ -\\ 1] .U (n-\) 

n=i 

V(x-irV = Y-^n ^?LA= -y. 11 (2n-l) 

n=l '^ '^ n=i 

Uzmemo li u obzir, da je 

> 5w 4(1) A;« f*+^^"' 



t=QOn=l\ n ) k=QO > ^'- 



k=QOn=i\ » / k=QO -'-' *- S" CA— J/* ■ A" — 

Jk_|_J\<o 



: Km J*" liml^^^ \ =. Urn h» 

k=QC k=30 \ * / k=QO 



jer je 



^obijemo iz jednadbe (76) 

(k A| \ J / Jo) 

/Google 



Digitized by ^ 



100 L. STfiPANEK, (44) 

dakle konafino, ako piSemo co — 1 mjesto co 

Tako smo doSli interpolacijom na Gausovu deiiniciju funkcije \\ 
Za a=l i b^2 dobijemo red 

;, J. 3, 1.3.5, 1.3.5.7, 

i formule 



E[2x—1 I I w I 7] : 



ili 



<» f 2n-l r 2n-\-l •]<■> ) 

^[..-i I I CO I I] = Km { r^* + ^>i^^^pi} 



X 



E[2x—I I a; 1 w I i]=i?[2a;-2 | o | <o | 7] . H [^^n+o)— 1] 



n=l 



a odavle, ako stavimo m = -g- , slijedi 



ili 



n=i ^w L n=i 2n . 2n J 

E[2x-l\o\l\l] = yj. 

E[2x—1 I a; I i I 1]=\/An2n = 2' x /|/A. 



Digiti 



zed by Google 



Prilog poznavanju vertikalnoga gibanja 
jadranskog morskog dna. 

MAPISAO PRAVI 6LAN DR. M. Ki6pATI6. 

Predano u sjednici matematicko-prirodoslonnoga razreda jugoslavenske 
akademije znanosti i umjetnosti dne 17. studenoga 1896. 

Dolazed viSe puta na mali otodic Brusnik, kqji lezi blizu otoka 
Svetca (u kartah je ovaj otok oznaden imenom Sv. Andrije), dakle 
na iztoku od otoka Visa, naiSao sam na zanimiv jedan nalazak, 
koji zelim ovdje priobditi. Kako nisam voljan iz toga nalazka izvo- 
diti dalnje velike i dalekosezne zaklju6ke, ne du se upuStati ni u 
navadjanje i razglabanje velike one literature, koju bismo mogli do- 
vesti u savez s ovim nalazkom. Nalazak ovaj zasieca u pitanje o 
vertikalnom gibanju jadranskog morskog dna, i o torn pitanju 
nalazimo specijalno strukovno iztrazivanje jedino u radnji dra. F. 
Hilhera^^ koju ne mogu ovdje mimoidi, jer se u njoj iztrazuju i 
pojavi, koji nas sjedaju na nas nalazak u Brusniku, pa 6u se uz 
to samo u obdih crtah dotaknuti pojava, koji se ti^u vertikalnoga 
gibanja morskog dna jadranskoga mora, upudujud pri tom 6ita- 
telja na spomenutu razpravu od Hilbera, gdje 6e nadi i potrebitu 
literatura. 

Geologom i geografom dobro je poznata stvar, da se u literaturi 
navodi ciela rpa dinjenica, koje bi imale dokazati, da se morska 
obala na istransko-dalmatinskom kopnu i otodju nalazi u stadiju 
propadanja, da su mnoge desti kopna i u historijsko doba dospjele 
pod more. Navode se razne gradnje i taraci, koji se danas nalaze 
pod morem, spominje se Vransko jezero, koje da je vremenom po- 



^ Geologische Ktlstenforschungen zwischen Grado nnd Pola am adria- 
tischen Meore, nebst Mittheijungeii tibor iifornahe Banroste. Sitzungs- 
berichte der k. Akadomie dor WissiMischaften, Wioii 1880. Bd. 97. H. 
4—7. p. 278. 



Digiti 



ized by Google 



102 M. kiSpati<5, (2) 

stalo slano, navodi se, kako je more zahvatilo u u§6e Neretve, kako 
se je Ciovo odtrglo kod Trogira od dalmatinskoga kopna, pa spo- 
minje se i eielo razkidano obIi6je obale sa izkidanimi otoci kao 
dokaz tomu propadanjii. 

Do prije 50 godina tumaCili su ove pojave tako, da su predpo- 
stavljali, da je povrfije morsko naraslo, dok je kopno ostalo ne- 
pomidno. Poslje toga prevladalo je mnienje, da su te promjene 
nastale spuStanjem (padanjem) obale, pri dem je onda more zaseglo 
onamo, gdje se je prije kopno Sirilo. Uz to se medjutim poja- 
vilo i trece mnienje, da je naime more zahvatilo samo na onih 
mjestih na kopno, gdje su se naplovljene naslage vremenom slegle, 
pa su neki uz to tvrdili, da se granica izmed kopna i mora uz 
jadransku obalu nije bar u historijsko doba nigdje obdenito pro- 
mienila, pa ako ima gdje kakvih promjena, da su one skroz 
lokalne naravi. 

Uz onu veliku mnozinu navoda, koji bi nas imali utvrditi u 
uvjerenju, da se morska obala Adrije nalazi u stanju spugtanja i 
propadanja. nalazimo u literaturi nekoliko navoda, koji nas upu- 
duju upravo na protivno gibanje naSe obale, koji bi imali doka- 
zati, da se morska obala dize a ne da propada. 

Pitanje ovo, da li se istarska i dalmatinska obala nalazi u stanju 
dizanja ili propadanja, od velike je zanimivosti i vaznosti, pa je 
bila zelja, da se koji strukovnjak podhvati posla, i da pojedine 
navode za svaku todku na dotidnom mjestu proudi i iztrazi, jer se 
samo na takav nadin moze stvar na distac izvesti. I tomu poslu 
podvrgao se V. Hilber, koji je podporom bedke akademije proSao 
obalu od Grada do Pulja, te je svoja iztrazi vanja objelodanio u 
spomenutoj razpravi. Pretra?.ujud mnogobrojna mjesta, koja su navo- 
dili kao dokaz za spustanje ili dizanje morske obale, dogao je 
Hilber na koncu do sliededeg zakljudka: 

„Pokazalo se je, da oni, koji postavljaju liipotezu obdenita di- 
zanja obalne erte u historijsko doba, grade tu hipotezu na veoma 
raznovrstnih znakovih, ali da se vedina tih znakova dade druga- 
dije protumaditi. Istina, postoje rertikalni pomicaji u razmedju 
medju kopnom i morem, ali razlidita njihova velidina pokazuje, 
da im je izvor u mjestnom prosiedanju. Ni ono mnienje, da se je 
padanje obalne erte dogodilo u zadnje vrieme, ne moze obastati 
pred nepristranom kritikom. Ali istina je, da se od rimskih vre- 
mena opazaju horieontaini pomicaji, koji pretezno zadiru u kopno, 



Digiti 



ized by Google 



(3) GIBANJB JADRANSKOG MORSKOG DNA. IO3 

a samo kadsto natrag ii more. U utrasenom kraju nije se naUo 
sigurnih tragova tomu, da hi bilo starijega vertikalnoga pomicanja 
raeine morske^ od kako postoji sjeverna Adrija. Nasuprot ea oha 
nacina horizontalnoga pomicanja (nasap obale i razsap ohaie) dado 
se dokaeati^ da su jur u predhistorijsko doba podeli'^, 

Prema Hilberovu iztrazivanju nema u iztrazenoin kraju ni traga 
kakovii obcenitom vertikalnom gibanjii granice izmed kopna i mora, 
a gdje se vide tragovi kakve promjene, tu se oni imadu pripisati 
poglavito utjecaju morskih valova i lokalnom puzenja ili nasipanju. 
Navodi, koji bi imali na istarskoj obali dokazati, da se je morska 
obala spufetala, iste su vrsti kao i oni, sto ih spominju za dalma- 
tinsku obalu, no s toga jos ne sliedi, da za njih vriedi isti za- 
k]ju(^ak, do koga je Hilber za istarske navode doSao. Tu ce tek 
bududa iztrazivanja pokazati, da li su i tu lokalni uzroci proizveli 
navedene dinjenice. No s timi pojavi ne stoji u savezu moj na- 
lazak na otoku Brusniku, pa se na nje ne du vi§e ovdje obzirati. 
Mene ovdje viSe zanimaju oni navodi, koji bi imali dokazati, da 
se jadransko morsko dno nalazi u stadiju vertikalnog dizanja, pa 
6u se 8 njimi ovdje malo zabaviti, premda i za nje Hilber dokazuje 
da oni sa vertikalnim gibanjem ne stoje u savezu, a dinim to za 
to, Sto nas oni bar donekle sjedaju na ono, Sto nalazimo na Bru- 
sniku. 

Prvo takvo nalaziSte je Lahore u Istri, gdje je Marchesctti 
(1882.) u zatonu Val di Piano jedno metar visoko iznad morskog 
povrSja naSao naslagu Sljunka sa danas zivudimi morskimi Skolj- 
kami. Nad torn naslagom naSao je 40 — 70 cm. debelu naslagu od 
„terra rossa", a na njoj opet naslagu Sljunka sa morskimi Skolj- 
kami, a povrh tog recentni aluvij. Iz tog nalazka zakljufiio je 
Marchesetti, da se je tu obala u dva put dosta brzo dizala, prije 
nego Sto se je podela spuStati. Hilber jc taj kraj pomno pretrazio, 
te je naSao, da su podatci Marchesettievi u glavnom istiniti. On 
veli (p. 295.) 

„U Val di Piano i na obali juzno od svjetionika Salvorakoga 
strma obala poc^evSi od ozdol do 0*40 — Iw. iznad obalne crte sa- 
stoji od terra rossa (crvenc zemlje). Na torn je po prilici 16 cw. 
debela naslaga od Sljunka, zaobljenih recentnih morskih Skoljka i 
crvene zemlje, iznad toga je terra rossa" razne debljine, a na njoj 
je u visini od 0*68 -2 m. iznad obalne crte morska naslaga sliC»na 
prijaSnjoj, a napokon tanka povlaka humusa. Obje inorske naslage 
znadu se mjestiraice u jedno sliti i prema tomu odebljati". 



Digiti 



ized by Google 



4 M. EldPATl6, (4) 

Tu med Sljunkom naSao je Hilber sliedede Skoljke: Conus (Che- 
onus) mediterraneus L., Murex (Phyllonotus) truncultis L., Murex 
kinebra) erinaceus L., Cerithium vulgatumy Brug., Chatna sinir 
'osa Brocc, Ostrea. 

U okolici puljskoj imamo tri draga slidna nalaziSta. Jedno je 
L JZZ od Pulja u Val Ovina. Iznad dohvata mora dize se uz 
lalu do 2*20 m. visoko terra rossa, a u njoj nalazimo uklopljene 
rie naslage feljunka. Prostor izmed pojedinih komada »ljunka 
punjen je sa terra rossa, a u gornjoj naslagi ^Ijunka nasao je 
ilber jednu valjanjem zaobljenu skoljku Spondylus gctederopus 
., i 6ljunkovito zaobljen komad cigle, po dem se vidi, da su ove 
orske tvorine morale nastati u kulturno doba. 
Drugo nalaziSte je Chiusa di Tomer na sjeveroiztoku od Pulja. 
EiSao i opisao ga je Stache. Par kora6aja od mora nalazi se nad 
ipnencem u visini od 1—2 stope naslaga od terra rossa, koja je 
jestimice 3-4 stope debela. U dolnjem dielii te naslage nalazi 

tanka vrsta zdrobljenih morskih IjuStura. I to nalaziste pregledao 

Hilber, te je med Skoljkami naSao : Trochus (Monodonta) arti- 
latiis Lam., Trochus { Gibbida) Biasoletti Phil, i Cardium 
lule L 

U tre(5em nalaziStu, VcU Fontane kod Medolina, naSao je Hilber 
i krednom vapnencu i to dva metra iznad najviSe plime naslaga 
I terra rossa i u njoj utresene cigle, krhotine od vapnenca i 
noge IjuSture od zivudih vrsti. Bile su tu vrsti: „ Helix (Pomatia) 
nda Mull., Cyclostoma elegans Mull., Murex (Phyllonotus) trun- 
ilus Lin., Cerithium vulgatum Brug , Patella caernlea L., Trochus 
Monodonta) turbinatus Bronn., Cardium (Cerastoderma) edule L., 
enus (Omphaloclathrum) verrucosa L. i Ostrea, 

Sve ove pojave ne moze Hilber da dovede u savez sa dizanjem 
)ale, pa ako bismo i mogli njegovom dokazivanju StoSta prigovoriti, 
ak je vjerojatno, da je njegov konaCni zakljudak najblizi istini. 
vo doslovce njegove argumentacije (p 341.): 

„Kako sam na§ao komade opeka u spomenutih naslagah u Val- 
vina i Val-Fontane, to se moze zakljuditi, da su postale u mladjoj 
iilturnoj period!. Prama tomu su ova opazanja protivna oriomu 
izsirenomu mnienju, da se je u ovom kraju obalna crta jedin- 
veno dizala u isto vrieme. Kako je najviSa visina (njesto preko 
m.) onih naslaga, u kojih ima IjuStura. i to na mjestih daleko 
Jaljenih konstantna, ne moze se misliti, da je tomu uzrok dizanje 
ore zemaljske, koje je u savezu sa neprekidnim savijanjem". 



Digiti 



ized by Google 



(5) (51BANJB JADRAN8K0G MORSKOG DNA. 105 

„Ako su spcjmenate one nad morem nalazecSe se morske naslage 
dokaz za negativno gibanje obalne crte, pa ako je, kako se desto 
tvrdi, pozitivno pomicanje nastalo iza rimskih vremena, onda je ne- 
gativno gibanje bilo ili prije ili poslie pozitivnoga. Ako prije, onda 
su morske naslage na obali starije od rimskih ostataka, ako li ka- 
snije, onda su mladje Buduci da se vidi, da more joS i u naj- 
novije doba zadire u obale, to mora da je, kako i Marchesetti 
uzimlje, negativno gibanje bilo starije. U svem mora da je to ne- 
gativno gibanje bilo izdasnije od pozitivnoga, jer bi inafie morske 
naslage opet do§le pod more. Kako su se u onih morskih naslagah 
naSle krhotine od opeka, to je moralo i ovo negativno gibanje 
biti u ono doba, kad je fiovjek obalu bio napudio. Prema tomu 
bi u zadnje vrieme bio cjelokupni rezultat svega gibanja negativni 
pomak obalne crte. Gradnje rimske morale bi onda biti izvedene 
upravo u vrieme izmedju jednoga i drugoga gibanja**. 

„Protiv tomu, da je padanje morske obale bilo vede od dizanja 
njezina, bilo to prije ili poslie rimskih vremena, govori ta okolnost, 
gto sli6nih pojava gotovo nigdje drugdje na obali nema**. 

Svi ovi dokazi ne mogu fiovjeka uvjeriti, da tu nije moglo biti 
dizanja morske obale. No najsumnjivija je ovdje stvar prisutnost 
ervene zemlje. Ona ne pokazuje, kako Hilber navodi, vrstanja, 
pa se nije u moru stalozila, pa tako ima Hilber pravo, kad tvrdi, 
da je ona tu kao i dalje na kopnu subaerskog poriekla, a sto su 
u nju doSle naslage Sljunka, pripisuje Hilber utjecaju morskih 'va- 
lova, koji su u najvedoj svojoj visini ovamo gljunak nabacali. Toga 
mnienja je i Siies. 

U Dalmaciji, dakle u podrudju, do koga Hilber nije svoja iztra- 
zivanja razSirio, naSao je Tiet^e (Verhandlungen d. g. Reichs- 
anstalt, 1887. p. 6''\) u neposrednoj blizini kod Zadra na jugu 
jednu naslagu sa recentnom Skoljkom Cerithium vulgaium, Naslaga 
ta nalazi se tik uz obalu i stoji jedan metar iznad povrSja morskog. 
Tietjse nam ne opisuje narav te naslage, pa ni ne izrice svoga 
mnienja o njenom postanku. Drugi primjer, §to ga na istom mjestu 
(p. 63.) navodi, govori jasno za to, da se je u zadnjih 18 ili 
19 stotina godina morska obala uzdigla na visinu od jedno 20 do 
30 stopa, ali kako se on odnosi na otok Paros, ne demo ga ovdje 
obSirnije opisivati. 

Da vidimo sada, kako stoji s onim, sto sam nasao na Brusniku. 

Otok Brusnik lezi jedno 5 kilometara na jugu izpod otoka Svetca, 
a 20 kilometara na iztoku od Visa. Svojim polozajem oznaduje 



Digiti 



ized by Google 



106 M. kiSpati<5, (6) 

Brasnik vrlo znadajnu crtu, koju sam iztaknuo u svojoj radnji 
„Potresi u Hrvatskoj" (III. p. 39.). Dalmatinska obala i otoci uz 
nju pokazuju vrlo pravilan tok svoga gorja i brazdjenje naslag^ 
od SZ — JS. Tomu obdenitom pravca podima se iznevjerivati polu- 
otok PeljeSac u svojoj zapadnoj polovici, gdje se tok gorskih po- 
vora primiCe pravcu od I — Z. I taj novi pravac od Z - I jo§ se 
bolje iztide u oblic^ju i u gorskih povorih na Korduli i Hvaru, a 
jo8 6i§de se on nastavlja na Visu i Svetcu. Sa postankom toga po- 
sebnoga pravca stoji u savezu i postanak posebnoga gorskog pro- 
loma. Proudavanjem potresa na dalmatinskom otodju doSao sam u 
spomenutoj razpravi do zakljudka, da u pravcu od Z — I izmed 
KorCule i Hvara preko Visa do Brusnika i Jabuke postoji vrlo 
izrazena posebna potresna pukotina, koja je u dosta zivoj djelat- 
nosti. Ta potresna pukotina je i u geolozkom pogledu dobro obi- 
Ijezena kao prolomna crta. Na Visu kod Komize nalazimo u kredi 
prolom sa triaskimi naslagami i uz te naslage eruptivno kamenje, 
koje sam u svojoj razpravi „Eruptivno kamenje u Dalmaciji". 
(Rad jug. ak. 1892. knj. 111.) opredielio i opisao kao augitne 
porfirite. Ravno na zapadu odatle nalazimo iznovice na Brusniku 
i Jabuki prolom sa krupnozrnim diabazom (Rad. jug. ak. 18D2. 
knj. 111.). Prema tomu nema sumnje, da Brusnik stoji Da pravcu, 
koji ne miruje, kako nam to i potresi novijega vremena dokazuju. 
Eruptivno kamenje sa Brusnika spominje prvi Fr. Hauer (Verb. 
1867. p. 89.) On je to kamenje dobio i vidio u Komizi, jer sam 
na Brusniku nije bio. Ljudi su ga donieli kao sovumu sa Bru- 
snika. Bili su to konglomerati — kako sam veli: „offenbar ganz 
recenten Ursprunges" — koji su sastojali od zaobljenih, kao Saka 
velikih valutica, sliepljenih vapnenim zamazom. Same valuticc 
sastojale su od istog onog dialagita, koji nalazimo i kod Komize. 
Ja sam u spomenutoj razpravi pokazao, da niti je kamen kod Ko- 
mize dialagit, niti da je kamen na Brusniku slifian onom od Ko- 
mize. U vapnenom zamazu ovih konglomerata naSao je Hauef 
jedan fragment od Spondylus gaederopus, na kom se je bila dje 
lomice saduvala crvena boja IjuSture. Kako Hauer nije znao, s kojt 
todke na Brusniku potjede taj konglomerat, nije dakako mogao is 
tog nalazka nikakov zakljudak izvoditi. Kada sam godine 1891 
doSao prvi put na otok Brusnik, naSao sam na oba vrhunca ni 
Brusniku onu istu groma6u, koju je Hauer opisao, te sam u svojo 
razpravi „ Eruptivno kamenje u Dalmaciji" (p. 24.) doSao do slie 
dedeg zakljudka: j^Spondylus gaederopus je recentna zivotinja, t 



Digiti 



ized by Google 



(7) GIBANJB JADRANSKOG MORSKOO DNA. 107 

zivi na pedinastom dnu, pa odatle moramo zaklju6iti, da je Brusnik 
bio jo§ u zadnje doba pod morem i da se je tek u zadnje geo- 
lozko doba iz mora digao**. 

Godine 1894. i 1895, bio sam ponovno na Brusniku, te sam 
torn zgodom skupio vedu mnozina konglomerata, koji se sada na- 
laze u zbirci narodnog mineraloJko-petrografskog muzeja. U tih 
konglomeratih nalazi se znatan broj Ijudtura od recentnih meku- 
Saca, koje je imao dobrotu profesor Brusina opredieliti, na Sto mu 
se ovdje toplo zahvaljujem. 

Otok Brusnik je po navodu S. Rutara (Die Insel S. Andrea in 
Dalmatien, Mittheilungen der geogr. Gesell. Wien, 1887.) 300 me- 
tara dug. On sastoji od dvie uzvisene polovice, koje su med sobom 
spojene onizkim sedlom. Zapadna polovica je viSa i fiira od iztoCne. 
Samo sedlo, koje spaja obje polovice, najviSe je na jugo-izto6noj 
strani i to u blizini mora, dok se na protivnoj strani spuSta u 
mala kotlinu, u kojoj ima uviek ponesto slane vode. Izpod te kot- 
line Siri se prema Svetcu o§iroka ravnica, koju zalievaju morski 
valovi. Valutice ovdje na obali pa i sve kamenje, koje izgradjuje 
sam otok, sastoji jedino od krapnozrnog diabaza. Zapadna polo- 
vica otoka uzdi^e se na jugozapadnoj strani u oStru glavicu, koja 
po Rutara 35 metara visoka. Do polovice ove glavice vidimo samo 
jedar gromadast diabaz, dok je gomji dio pokriven i izgradjen 
od konglomerata. To isto nalazimo u sli6noj visini i na iz- 
todnoj polovici otoka. Konglomerat sastoji od valutica, koje su 
sad kao graSak i IjeSnjak, a sad opet kao Saka velike. One sastoje 
od istog diabaza, od kog je i cio otok izgradjen. Zamaz, koji je 
ove valutice u fivrst kamen sliepio, supljikav je vapnenac, na kom 
se na krhotinah jasno vidi njegovo organsko porieklo. I u tom 
zamazu nalazimo uklopljene sad ciele sad skrsene komade recentnih 
Skoljkara, koji danas joS svi ^ive na kamenitom morskom dnu 
jadranskog mora. Na najvedem dielu tih IjuStura saduvala se je joS 
prili6no dobro njihoVa prvotna boja. 

Tri ove<5a i Ijepsa komada groma6e, Sto sam ih prof. Brusini 
na opredjeljenje dao, sadrzavala su ove vrsti: 

Gastropoda. 

1. Pisania maculosa Lam. 
Od ove vrsti nadjen je samo jedan komad. 



Digiti 



ized by Google 



08 M. EldPATK^, (8) 

2. Cerithium vulgatum Brag. 

Od ove vrsti bila su tri skrSena eksemplara i med njima jedan 
tIo oSteden. 

3. Bittium Latreillei Payr. 
Vrlo mnogobrojni eksemplari, a med njimi bijahu mnogi joS 
iepo bojadisani. 

4. Rissoa costata Desm. 
Nadjen samo jedan eksemplar. 

5. Alvania Montagui Payr. 
Nadjen samo jedan eksemplar. 

6. ? Fissurella italica Defr. 
Nadjen samo je^an firagmenat. 

7. Calliostroma sp. 
Nadjena tri fragmenta. 

8. Patella coerulea L. 
Jedan ovelik skrden komad. 

Pelccypoda. 

9. Spondylus gedaeropus L. 

Jedna skrSena IjuStura, na kojoj se joS dobro vidi njena ervena 
loja. 

10. Chama gryphoides L. 

Jedna dobro saduvana Ijugtura. 

Svi ovi mekuSci pripadaju vrstim danas zivudim, koje nalazimo 
losvuda uz dalmatinsku obalu. Sve one pokazuju^ kako mi pn^f. 
Jrusina svjedodi, recentni habitus, a napokon med njimi ne ncUa- 
imo nijedne izumrle vrsti^ tako da o njihovoj starosti ne maze bit\ 
\ikakve sumnje, Sami pako konglomerati $a svojim vapnenim ea- 
nazom i svojim poloiajem u ovoj visini govore jasno, da su S€ 
loiili i sliepili na dnu morskan, pa nemaju nikakve slidnosti sc 
nimi naslagami Sljunka, Ho smo ih sa istarske ohale spomenali 
)vdje dakle ne moie hiti sumnje, da je otok Brusnik jo$ u naj- 
iladje doba bio pod morem, pa da lu imadetno posla sa posvt 
%lad%m dizanjem. Da 11 to dizanje jog danas traje, ne da se redi. 



Digiti 



ized by Google 



(9) GIBAMJR JADRANSKOO MORSKOG DNA. 109 

ali da je ono do nedavna trajalo, izvan svake je dvojbe. Tragova 
tomu dizanju nisam naSao na obliznjem Svetcu, a zalud sam ih 
trazio i na otoka Jabuki, gdje sam ih mislio nadi. Otok Jabuka 
strSi iz mora kao strma klisura, da se izdaleka pridinja, kao da 
6ovjek vidi brod sa razapetimi jedri. Obronci Jabuke tako su 
strmi, da sam se do polovice briega samo pomodju uieta mogao 
uzpeti, a dalje nije iSlo. Gdje sam na otoku naSao nedto ravnine, 
tu je ona bila tako pokrivena krdjem od diabaza, da se prvotnog 
kamena izpod njega nije vidilo. Uz takve okolnosti nije dudo, da 
se na Jabuki nisu mogle stvoriti naslage konglomerata, ako je ona 
i bila istodobno sa Brusnikom pod morem. 



Digiti 



ized by Google 



Prilog odnosima opisana kruga prema dodirnin 
krugovima kod trokuta. 

NAPIBAO KOSTA KaRAMATA. 

Predano w sjednict matematicko-naravoslovnoga razreda jugoslavenske 
aJcademije znanosti % umjetnosti dne 28, listopada 1896. 

1. U krugu sa sredidtem 8 neka se nad tetivom AB upifi 
trokut ABC^ to nastaje kod C periferni kut (a, koji je dan s 
jednadzbom \l = 180^ — (x^ -|- y^)^ ako Xj i y, oznaduju kutov 
trokuta uz tetivu AB. Pomide li se tadka C po luku nad tetivor 
AB od A do J5, to dobivamo sve trokutove, koji su upisani 
kragu K i koji le^e nad tetivom AB^ te imaju istu kao zajednidk 
stranicQ. Svi kutovi C ovih trokutova le^e nad istim lakom Al 
te su medu sobom jednaki, a isti je, kao proizvod dvaju sukladni 
pramenova sa svojim vrhovima \x A\ B karakterizovan sa jednazboi 

x^y = l80^ — V. , . . . (1) 

gdje X i y, oznadnju promjenljive unutamje kutove trokutov; 
nad zajednidkom zrakom AB, 

Pomide li se C po luku BA ispod tetive AB^ to demo dobit 
sve trokutove, koji su upisani u istom krugu -BT, a leze ispo< 
zajednidke stranice AB, Kruzni luk BA, kao proizvod dvaju su 
kladnih pramenova, ima za svoju karakteristiku jednadzbu: 

« 4- y = [.. (2) 

Ako pak smatramo zrake ACiBG kao promjenljive, to 6ejed 
nadzba ovoga kruga u dvostozemim ovim koordinatama imati oblil 

fj* + r,* T ^r^ r^cos}x = a' 

Digitized by VjOOQIC 



(2) 



FRILOO ODMOSIMA OPISANA KRUGA. 



Ill 



gdje r^ i r^ odgovaraju stranicama AC i JBC, a a je duiina za- 
jednidke stranice ABK Hodemo li radius r ovoga kruga da znamo, 
to demo iz njegovog sredi^ta S spustiti na AB okomicu SP i 8 
spojiti sa ^ ili jB, te dobivamo iz ovih pravokutnih trokutova 






2 sin [L 



(3) 




81. 1. 



2. Ovdje 6emo istraiSivati geometrijsko mjesto sredidta svih kru- 
gova; kqji dodiruju sve tri stranice trokutova, koji su svi u istom 
krugu upisani, a imaju jednu stranieu kao zajednidku. 

* U gornjoj jednadzbi odgovara znak — luku nad tetivom AB, a 
znak -f- lukn ispod iste. 



Digiti 



ized by Google 



112 K. KARAMATA, (3 

Kao Sto je poznato, dodiruju sve tri stranice jednog trokut 
detiri kruga, i to jedan sve tri stranice iznutra, a ostala tri p 
jednu iz vana a druge dvije u njihovim produzenjima ; isto tak 
poznato je da demo srediSta ovih dodirnih krugova dobiti, ak 
povudemo sve simetrale kako unutraSnjih, tako i izvanjih kutovi 
trokuta; od ovih se Sest simetrala sijeka sve po tri u jedno 
tadki, takih pak tadaka imamo detiri, koje su srediSta dodirnil 
krugova. No poSto je dosta znati samo simetrale od dva unutraSnjj 
i dva izvanja kuta trokuta, koji uz istu stranicu leze. to 6em( 
za ovaj sludaj uzeti simetrale, koje raspolavljaju kutove uz za 
jednidku stranicu AB, te demo na osnovu stavka projektivne geo 
metrije, da je krug proizvod dvaju istosmjernih i sukladnih pra 
menova zraka, modi nadi krivulju, Sto ih sjeciSta takovih simetrale 
dine. 

. Dvije stranice nad tetivom* AB u krugu upisanog trokuta jesi 
dvije jedna drugoj pridijeljene zrake sukladnih pramenova, uz svaki 
zraku dolaze po dvije simetrale kako kod -4, tako i kod B, Ovakt 
dvije simetrale, koje uz istu zraku trokuta idu, pridijeljene su i 
istom pramenu jedna drugoj jednoznadno i zamjenidno, tako di 
skup svih simetrala u jednom vrhu dini involutoran pramen. A 
poSto su involutomo pridijeljene zrake jedna na drugu okomite, t( 
de njihovi dvogubi zajednidki elementi biti imaginami. Jednoznadni 
pridijeljenost involutornih parova zraka pramena (A) pramenu (B, 
odreduju ved osnovni pramenovi (A)i (B)^ koji krug tvore time 
Sto svaku zraku osnovnog pramena prati po jedan par involutornil 
zraka kao simetrale. Jesu li zrake u pramenovima (A) i (B, 
jednoznadno pridijeljene, to de i involutorni parovi zraka u involu 
tornim pramenovima (A) i (B) jednoznadno biti pridijeljeni. Budud 
su osnovni pramenovi sukladni i istosmjerni, a involutorni prame 
novi su skup simetrala u istima, to de i involutorni pramenov 
biti istosmjerni i sukladni. 

Proizvod dvaju involutornih jednoznadno pridijeljenih pramenovf 
zraka je u opde krivulja 4. stupnja; prema tomu de i proizvoc 
spomenutih sukladnih istosmjernih i jednoznadno pridijeljenih pra 
menova biti u opde krivulja 4. stupnja. U ovoj krivulji tadke Ail 
jesu dvogube, jer zajednidkoj zraci, kao zraci osnovnog pramena A 
odgovaraju kao involutoran par sama zraka AB = Z* i okomici 
njezina 0' ; poSto zajednidkoj zraci u osnovnom pramenu A, odgo 
vara tangenta = T, u tadki B, to de njezine simetrale (sa AB 
S\ i S"j biti onaj par, koji odgovara zrakama Z' i 0\ Zraka Z 



Digiti 



ized by Google 



jyG ODNOSIMA OPISANA KRUOA. 11 

j tadki B, dakle je B dvotadka, uz koju jc 

sjeciSta okomice 0' sa S\ i S^". 
1 blize ispitali, dosta nam je, ako samo p( 
lutraSnjih kutova kod A, isto tako, recim< 
kutova kod B. Ove simetrale Cine dva si 
pramena u A \ B, te 6e njihov proizvc 
^a lako izvodimo, da se gornja krivuija ' 
kmga, koji se u tadkama A i B sijeku, 
maginarne tadke, a to su sjeciSta imaginarni 
volutomih pramenova. 
zemo jo§ potanje ispitati, ako se vratimo e 
rema njima opredijelimo krivulju. 

kuti nad tetivom AB. 

injih kutova uz tetivu AB sijeku se u sn 
lodiruje. stranice trokuta ABC iz nutra. Ki 

'-- ill po (1) sa 

trokut, koji je upisan u krugu K i lezi na 
ome je geometrijsko mjesto svih ovakovi 
ve nad tetivom AB luk sa perifernim koi 

-'^- nad tetivom AB, a radius kraga, kojei 

idijeljen je sa 

a 

'~ 2 cos ^* 

iSte kruga K'c dobivamo, ako okomicu Su 
rug JC^ispod tetive AB. SjeciSte S'c ove ok( 
je srediSte kruga A'c, -^ AS'^P = '^ PS'c^ 
J = S'c/^ je radius kruga JT'c- 
jednog izvanjeg i jednog unutrasnjeg kuta u 
dodirnog kruga, koji jednu od stranica uz Aj 
ige dvije u njihovim produzenjima, tako d 
njeg kuta kod A i unutraSnjeg kuta kod J 
iiSte unutraSnjeg kuta kod A i izvanjeg kod J 

8 



Digiti 



ized by Google 



114 K. KARAMATA, (5) 

(IQQO X 1i\ 
2 ^^^"^/ 

^ — -{-y -\ — 9- 1 Sto daje po 

jednad?bi (1) konstantnu veli6inu 

^, 

Sto iskazuje, da je kut u trokutima ADuB i AD^B stalan i da 

je mjesto svih Da i Dh kruzni luk sa perifernim katom -^ nad 

tetivom AB^ koji pripada krugu sa radiusom pj = . Kon- 

2sin^ 

struirati cemo pak taj luk tako, da okomicu iz srediSta S produ- 
duiimo nad AB^ dok ne sijede krug K; sjeciSte istih 'Scjetrazeno 
srediSte, a AS"c = S'^cB je radius. 

c) Simetrale obiju izvanjih kutova uz AB daju kao sjeciSte 
srediSte Dc kruga, koji tetivu AB iz vana dodiruje. Kut kod Z>c je 



i80o 



[ISO'^-x , 180'>—y'\ ... 
— -j~- -f — ^ 1 ih prema (1) 



90^ -i 

Sto je suplemenat kuta 90^ -{--^ od I. a. ; prema tome imati 6e luk, 

koji pripada ovom perifernom kutu isto srediSte kao i luk od 1. a. 
a i isti radius. 

II. Trokuti ispod tetive AB. 

a) Ako sa D' oznafiimo, analogno po I. a. srediSta krugova, koji 
upisane trokute ispod tetive dodiruju, to 6e periferni kut kod D' biti 

180' -(^^ +X\ a tojepo (2) 



^'-{i+i)-^-3-V0 



ISO' — 4- 



Sto dakle kazuje da srediSta leze na luku kruga, kojemu i luk -~ 

n. 

pripada i kojemu je radius p^ = 



2sin-^ 



Digiti 



ized by Google 



U>G 0DN08IMA OPISAKA KRUGA. 115 

^a dobiti demo da leze na luku nad AB sa, 

[ 180^ - X , . y 1 ... .^^. r X 

to je po (2) 
900— 



+ x + |.j iii;8o«-|^J + 



_k 

2 



- + 







na krugu sa srediStem S'c i radiusom AS'c = 
Dc, Z>'a i -D'b* a na krugu sa sredifitem Sc' 
i*B leze sva srediSta Da» />^b, -D' i i^'c. Iz 
lometrijsko mjesto svih sredista dodirnih kru- 
re, koji imaju jednu zajednicku stranicu, a 
istom krugu, dva kruga, dalje i to da se 
ih istosmjernih involutornih praraenova raspao 
skupa dine krivulju 4. stupnja 
A i B smatrali za vrhove involutornih su- 
pramenova, tako mozemo i -K i C ill C i ^ 
lidnih involutornih pramenova, pa de prema 
dka zraka, a BA \ AG pridruzotie zrake, 
de GA zajednidka zraka, a OB i BA dvije 
)rvom sludaju mozemo pitati za geometrijsko 
irugova, koji dodiruju sve trokutove, Sto ih 
:e sa zajednidkom zrakom tvore, pa demo 
, da su srediSta od ova dva kruga, koji odgova- 
m mjestu S\ i S"a, sjeciSta okomice, spuStene 
a da su radiji tih krugova S\B -= S*^0 
Lo pak spustimo okomicu iz S na stranieu GA^ 
e krug K^ u tadkama S\ i S'b, a iz ovih 
t opiSemo krugove sa radiusom S\A ~ Sx^C 
bivamo geometrijsko mjesto svih sredista kru- 
mice svih trokutova, ato ga dine dvije pridru- 



Digiti 



ized by Google 



116 



K. KARAMATA. 



(7) 



zene zrake sa zajednidkom zrakom CA u dva sukladna i isto- 
smjerna pramena (B) i (C), 

Posmotrimo li sad sam trokut ABC u svojoj cjelosti sa svojim 
opisanim krugom K^ komu je srediSte S, pa sad iz istog srediSta 
spustimo okomice na sve tri stranice, to de ove tri okomice sjeci 
krug K, u sest taCaka S'a, ^'ai '^b, S"b, S'c. i -^^"c, a ako iz ovih 
pojedinih tadaka oSestamo krugove sa radiuisima, koji su jednaki 




l*azmaku sjer.iftta okomice pa do krajnjih tadaka stranice trokuta, 
kojoj je ova okomica simetrala (S'^^B = S\C^ S'\B = S"t^C^ 
»U = S'bC, S"b^ = S"bC, .S'c^ = 5'cB i S"cA = S'cB) to <Se 
86 ovi Sest kru^nica K\^ K\, K%^ Z"b, -K"c i -ff^"c po detiri sjedi 
u vrhovima trokuta ABC^ a po tri u daljnih fietiri tadaka D, Z^a, 
i)b i Dc, koje su ujedno i sredista dodirnih krugova za trokut ABC. 



Digiti 



ized by Google 



(8) PRILOG ODKOSIMA OPI8AKA KRUGA. 117 

Ovo je lako uvidjeti, kako za jedno od ovih sjecista, tako i za 
sva ostala ; jer uzmimo n. pr. taCku D, ona po I. a. mora za ove 
u krugu K upisane trokutove nad tetivom AB kao zajednidkom 
stranicom lezati na luku AB trokuta iTc, za analogne trokutove 
sa zajednidkom stranicom BC na luku BC kruga K\, a isto tako 
za analogne trokutove sa zajednidkom stranicom CA na luku CA 
kruga Jf'b ; tadka D mora de dakle biti na sva tri kruga K\^ K\ 
i ^'c, Sto je same onda mogude, ako se ova tri kruga u jedno j 
istoj tadki D sijeku. 

Slidno se dokaziva, da je Da sjeciSte krugova K\ K*\ i -ff^'c, 
Byy speciSte krugova K*\ K*\i i -ff^'c, a Dc sjecifite krugova K'\ 
K\ i AT'e. 

Iz toga lako je izvesti konstrukciju za sredi§ta dodimih krugova, 
ako je jednom opisani trokut naden. 



Digiti 



ized by Google 



Rotatorije zagrebafcke okolice. 

NAPI8A0 L. Trgov6bvj6. 

Predlozeno u sjednici maUmaticko-prirodoslovfioga razreda jugoslavenske 
akademije znanosti i umjetnosti dne 20. listopada 1896. 

Od kako je mikroskop izumljen i od kako je Leeuwenhoeck 
prvi u kaplji vode odkrio sitna organska bida, odonda postage ti 
mikroorganizmi zanimivim predmetom motrenja i izu^vanja ne 
samo zoologa od zanata vec i inih Ijubitelja prirode. Medu te 
mikroskopski malene stvorove spadaju i trepuSnjaci (rotatorije), 
koji su sto se tide organizacije medju svim mikroorganizmima naj- 
savrSeniji, koji su sa morfoloSke i bioloSke strane toliko zanimivi, 
da su od duljeg vremena moju paznju na se svratili, te sam ih 
odludio u ovoj radnji obraditi. 

Radnju sam zelio podijeliti na dva dijela : opdi i posebni dio. 
Opdi, o morfologiji, biologiji i geografskom rasprostranjenju ne spada 
u akademidki spis ; zato du ovdje nabrojiti samo one zastupnike ove 
grupe zivotinjske, koji dolaze u okolici zagrebadkoj. 

Prije svega smatram ugodnom duznoSdu, da se na ovom mjestu 
najtoplije zahvalim velemoznom gosp. prof. Sp. Brusini, ravna- 
telju narodnog zooloSkog muzeja, jer mi je spremno pribavljao po- 
trebnu literaturu i dozvolio, da u svako doba radim u zavodu, 
za tim mojemu uditelju veleudenom gosp. Dr. Caru, koji me je u 
radu i zborom i tvorom pomagao, te mu zato u velike dugujem 
hvalu. 

Prijegled npotrebljene literature. 

1. Dr. C. Zelinka: Studien Uber Rilderthiere. I. Ueber die Sim- 

biose u. Anatomic von Rotatorien aus dem Genus Cal- 
lidma. Zeitschr. f. w. Zool. Bd. 44. 1886. 

2. Dr. H. Grenacher: Einige Beobachtungen Uber Rfiderthiere 

Zeitschr. f. w. Zool. B. XIX. 1869. 



Digiti 



ized by Google 



(2) ROTATORIJB ZAGREBA^KB OKOLIGE. 119 

3. S. Bartsch: Rotatoria Hungariae. Budapest 1877. Die Rfider- 

thiere und ihre bei Ttibingen beobachteten Arten. Jahres- 
hefte des Ver. flftr vaterlan. Naturkunde 26. Jahrgang 
Stuttgart 1870. 

4. Hudson i Gosse: The Rotifera or Wheel Animalcules London 

1889. 

5. E. V. Daday: Die geographische Verbreitung der im Meere 

lebenden Rotatorien. Mathem. u. Naturwiss. Ber. aus Un- 
garn B. IX. I. Hafte. Revision der Asplanchna Arten 
und die Ungarlftndischen Reprasentanten. Isto. Bd. IX. 
1892. Die Rotatorien von Neapel. Isto Bd. VIII. 

6. L. Plate : Beitrilge zur Naturgeschichte der Rotatorien. Zeitschr. 

f. wiss. Zool. Bd. 19. 1885. 

7. G. Tessin: Ueber Eibildung und Entwicklung der Rotatorien. 

Zeitschr. f. wiss. Zool. Bd. 44. 1886. Die Rotatorien der 
Umgegend von Rostock. Arch, des Ver. d. Fr. v. Nat. 
Mecklenburg. 43 Jahr. 

8. Eyferth: Die einfaehsten Lebensformen. Braunschweig 1878. 

9. Ehrenberg : Die Infusionsthierchen als voUkommene Organismen. 

Berlin 1838. 

10. K. Mobius: Anatomic des Brachionus plicatilis. Zeitsch. f. wiss. 

Zool. Bd. XXV. 1874. 

11. C. Ruggero: Contribuzione alio studio dei Rotiferi. Verhandlung. 

k. u. k. Zool.-bot. Ges. Wien 1891. Bd. 41. 

12. C. Eckstein: Die Rotatorien der Umgegend von Giessen. Z. 

f. w. Z. B. 39. 1883. 

13. Fr. Petr. : Die Rotatorien des bohmisch-mfthrischen Hochlandes. 

Sitzgsber. k. bohm. Ges. d- Wiss. Prag 1891. 



Fam. Tubicolaridae. 

PridvrSdene, produljenc rotatorije. Ustni rub izvukao se u krpaste 
nastavke (lobi, Lappen), koji imadu velike trepavice a pretstavljaju 
koronu. Moida bi se prifivrScene rotatorije mogle stavit u blizinu 
onakovih, kod kojih i danas vidimo istina drugafiije brezuljke, nego 
sude<Si po habitu i iz embrionalnog Stadija prifivrsdenih dri&im, da 
potonje vuku lozu od onih prvih. Bilo bi to Hydatinae i njim sliCne 
rotatorije. Kod potonjih se i noga znatno skratila, a i to mi daje 
dovoljan razlog, da Flosctdariae izvadam iz Hydatina, a to zato. 



Digiti 



ized by Google 



) L. TROOVCbVIC, ^) 

nogu Floscularia ne drzim za homologni organ sa nogom Hy- 
tina, 

U prvom je slueaju noga jednostavno produljeni dio trupa, nit 
moze uvuci, dok je u potonjem oStro od trupa ludena i moze se 
iici. Lobi dakle predstavljaju koronu, pa su ili sami osuti uko- 
lim trepavicama (FL omata)^ ili su cio rub i uresci osuti takim 
dnjama (Fl. coronetta^ Fl. longilobata). Kako je doslo do pri- 
•§denja? Razlog (Se tomu biti ili borba za opstanak ili navika 
laptacija). 
^ivotinjica se u prvom sludaju mozda nalazila u kakoj struji, pa 

ju ne odnese, pri^vrstila se; u drugom sludaju se valjda nalazila 
povoljnom mediju, pa se pri^vrstila i dulje vremena ostala. To 
svojstvo u vecoj mjeri prenijela na potomke i sad imamo trajno 
dvrScene oblike pred sobom. Kod nekih vrsti Floscularia motrio 
n dva vijenca trepavica, pa je vanjski vijenac sastavljen od 
iih, ukodenih trepavica, dok ispod ovog lezeci vijenac sastoji od 
tnjih i k ustiraa okrenutih trepavica, koje zivo titraju i dovode 
inu k ustima. Vanjski je vijenac trepavica sastavljen od uko- 
lih trepavica, koje rijetko kada i to samo na podrazaj ukodeno 
Tepedu. Cemu dakle sluze, kad su se tako oStro diferencirale ? 
Mozda su sjetilni organi, sto ce bit najvjerojatnije, premda nije 
kazan vez sa zivcinia ni sa ganglionom, koji joS nije za flosku- 
ije dokazan. Ne mozemo dakle ni§ta izvjesna redi ; da su zakrz- 
le, dalo bi se prije §ta redi. 

Floscularia, Oken. 

Pridvradene rotatorije, bez odiju. U mladosti slobodno plivaju i 
aju dva oka. llsni rub izvuko se u krpe raznog oblika. U pra- 
u ima pet takih nastavaka (izninino Sest). Rod ovaj datira od 
15. god. 

Floscularia mutabilis, Bolton. 

Floskularija sa dva loba. Na dorsalnom vedem lobu su dva oka. 
ih nisam mogao vidjeti, mozda ih je izgubila, a imala ih samo 
atko vrijeme iza pridvrSdenja. Svakako je ovo jedan od najti- 
$nijih Floscularia, jer je ved na pridvrSdenom stanju zadrzao 
i ; isto dokazuju i lobi, jer ih ima tek dva. 
Nalaz: Akvarium zool. zavoda 28. V. 



Digiti 



ized by Google 



IJE zaoreba(^ke okolicb. 121 

ambigaa maior, Hudson, 
astog a sjedi na dugoj nozi. Ima galer- 
ko se u 5 krpa, od kojih je dorsalna 
reda nejednakih trepavica. Ispod ustnog 
strani je njeki prstenasti nastavak osut 
zivo titraju. Omiljela hrana floskularija 
dode u blizinu, nutarnji vijenac njeznijih 
ranjski tek kadkad na podra^aj uko6eno 
iredzeludadni prostor. Kad je jedanput 
e moze viSe spasit. Nutarnii najme vijenac 
ma ustima, on na njeki naclfin zatvara 
se podrazaj uvuku lobi i zrtva je ved 
koje od ieljusti koje od ilijezda bude 
jena putuje Sirokim crijevom na anus. 

lobito su jasni ovarij i ekskrecioni mjehur. 
iro razvitu u lobima poprjednu musku- 
5 jedno miSi^no stablo, koje se na po- 
I dvije grandice. Te miSice sklapaju i 
razvite i uzduzne miSice. Zivdevlje nije 

loba smjestila se zrnaste konzistencije 
astavaka kakili nisam niogo opazit. 
Lonac maja u velikoj mnozini na Cerato- 

iaria cornuta, Dobie. 
ppendiculata Leydig. 
snjoj. Pet krpastih loba imaju kvrzice 
alni je lob i opet najvedi, da se ne po- 
u Pokraj dorsalnog loba izvio se dugi, 
id se jedanput zivotinjica izvuCe, nepo- 
Funkcija mu nije jasna. Eckstein misli, 
; sjetila. Trepavice su samo na bradav- 
ijestene. 
anunculus aquatict^ 31. V. 

laria ornata, Ehrbg. 

idavkama. Sve ina^e isto, samo Sto nema 

a crvolikog nastavka. Sigurno, da je ovu 

Dtrio. 



Digiti 



ized by Google 



122 L. troov6bvi6, (5) 

Floscularia croatica, nov. spec. Tab. I. 

Fl. urceolo hyalino, lobis rotatoriis qiiinque longius ciliatis, quorum dorealis 
maximus est et glaudula instructus. 

Po organizaciji i habitu nalik je na predaSnju, samo Sto a dor- 
salnom lobu ima mjehurid sa cjevdicora. Taj de mjehurid biti valjda 
zlijezda, pa de sluzit ili za obranu ili za ubijanje plijena, premda 
ni jedno ni drugo nisam mogao opazit. — Trepavice samo na 
bradavkama. Nutamji vijenac trepavica dobro razvit. Zivotinjica 
se moze sasma uvudi a galertasti ovoj. 

NaSao ju u akvariumu zool. zavoda 30/V., 3. VI., 4. VI. 

Floscularia campanulata, Dobie. 
Syn. Fl. proboscidea. Ehrbg. 

Ehrenberg u svojoj karakteristici te vrsti veli: Fl, maior, ur- 
ceolo hyalino, ciliis 6, proboscidem mediam ciliatam obeuntibiis. 
On je dakle uvijek vidio 6 loba. Ja sam uvijek vidio samo 5. 
Bit de dakle, da su mu, kosto Grenacher veli, dolazile pod ruku 
same nakaze. 

Nalaz: Akvarium 30/V. 

Melicerta, Schrank. 

PridvrSdena, u kudiei. Dva duga pipala. Bez odiju u odraslom 
stanju, dok u mladosti ima odi. 

Melicerta ringens, Ehrbg. 

Zivotinjica u kudiei, od pravilnih okruglih zraaca gradenoj, pa 
se od vremena do vremena izvladi i zivo titra trepavicama na 
detverokrpastoj koroni. Zmca kudice sjedaju na pilule. Ehrenberg 
je mislio, da se one jo§ u zeludcu stvaraju, a onda, kad su gotove, 
da ih zivotinjica njekako pravilno reda. Leydig je mislio, da ih 
gradi od tudih tjeleSaca. Gruber i Bartsch dokaza&e, da ih u istinu 
pravi od drugih kojekakih tjeleSaca i to u jednoj trepavastoj ja- 
mici pokraj korone („Wimpergrube"). 

Jasno je dakle, da su sve krugljice jednake, jer jamica moze samo 
stanovitu krugljicu obuhvatit, i kad postigne normalnu velidinu, 
postavi ju uz ostale krugljice i tim pravilnim poredajem postane 
korona napokon lijepa valjkasta kudica. 

Nalaz: Akvarium cijelog maja i juna. 



Digiti 



ized by Google 



\RUJt ZAGRBBA^KB OKOUCE. 12S 

Jmnias, Schrank. 

.8 ceratophylli, Schrank. 

je na melicertu. I ona je n valjkastoj ku- 
lenoj, ve<S od drugih nepravilnih tjeleSaca. 
elicerte u torn, §to ima samo dvokrpastu 
%idae. 
VII. 

Decistes, Ehrbg. 

Tijelo jasno segmentirano, kao da je od 
u nema. 

tes serpentinus, Gosse. 

jevkasta, slabo trepavasta. Odiju nema. 

^hilodina, Ehrbg. 

tirano. Opipno sjetilo natrag pomaknuto. 
18 i jest glavni generi^ki karakter; 5 j^^ 
oblici nemaju odiju. 

dina aculeata, Ehrbg. 
rroso, tanquam aculeato, ocellis rotundis. 
•etna. Ima po tijelu bodlje i kvrge. Od 
?nito je to, Sto ima dva ovarija, u nozi su 
prifivrSdujii. Kad se hode otkinut, dotidno 
nisice. Glavni otvor za zlijezdu je cijev, 
,va prostrana Siljka. Ehrenberg veli za ovu 
idki. 
V. • 

odina citrina, Ehrbg. 
lotifer inflatus. Duj. 

svrSiije se sa 2 Siljka, izmed kojih je cije\ 
detrunaste — odatle ima i svoje ime. 
vrSdu Ph. roseola u jednu vrst pod imenom 
D je opazio, da boja zivotinjice ne potjede 
5 da je koza sama bojadisana. 
Bzero, TuSkanac, akvarium, vrlo desta po- 



Digiti 



ized by Google 



(4 L. trgov6bvi6, (7) 

Philodina roseola, Ehrbg. 
Syn. Rotifer inflatus. Duj. 
Krasne ruzioiiste boje. Bojadisana je, koza saina, pa6e i noga je 
zidasto bojadisana, §to nije kod PA. ciirinae, 
Nalaz: Kraljidin Zdenac 27. V. 

Philadina erythrophtnlma; Ehrbg. 
Vrst ovu uzeo sam iz biljezaka dra. Cara. 

Philadina megalotrocha, Ehrbg. 
h. alba, corporc laevi breviore, rotulis maximis, 
ocellis ovalibus. 

Cest je uz Rotifer vulgaris. Ima mnogo krace tijelo. 

Rotifer, Ehrbg. 
Razlikiije se od filodine samo namjefitajem odijn, kod ovog su 
LJme o6i sprijeda na nastavku glave. I tijelo je njeato dulje od 
ela Philodina, 

Rotifer vulgaris, Ehrbg. 
Lijepo ga karakteriSe Ehrenberg, kad veli : B. corpore fusiforfni, 
pedem sensim attenuato, ocellis rohindis, Celjusti su dvozubate. 
rganizacija se podudara s onom Philodine, a §to se habita tice, 
j je u toliko druga^iji, §to su rotifere vitka, spretnijeg tijela. Reti- 
re je Spalanzani prvi upotrebio, da dokaze oSivljenje. Bory de 
. Vincent zove ga Esechielina. Rotifera ima katkad u tolikoj mno- 
li, da po pripovjedanju Ehrenbergovom znade od njih voda po- 
jelit ili posmedit. 
Ima ga gotovo svagdje. 

R. tardus, Ehrbg. 
Ovu je vrst prvi u zagrebadkim vodama vidio dr. L. Car. 

Actinurus, Ehrbg. 
Polozaj odiju kao i u Rotifer, — dlanci noge dulji. 

Aetinurus neptunius, Ehrbg. 
Vrlo duga tijela, osobito su dugi nozni 6lanci, a mogu se poput 
ikroskopa uvladit jedan u drugi. Noga se svrSuje sa tri duga Siljka. 
I predzadnjem dlanku su dva nastavka. Ehrenbergova karakte- 
rtika glasi: A corpore albo^ fusiformi, in pedem Umgissimufn 



Digiti 



ized by Google 



IJB ZAeREBA^KB OKOLICB. 125 

tribus aequcUibfis, cornicula longitudine 
je Rotifer macrurus^ koga Muller 1783. 

Einac, Akvarium u maju. 

allidina, Ehrbg. 

in a elegans. Ehrbg. 

te korone, inade sasma nalik na rotiferu. 
[I. 

/datina, Ehrbg. 

a kratka prstida iivotinjica. Celo Siroko, 
i brezu]jci sa dekinjama. Oka nema, bar 
kru§koliko. 

itina senta, Ehrbg. 
h rotatorija, pa je radi svoje prozirnosti 
Cavanje. Organizacije nedu opisivat, ta je 
se pisalo o rotatorijima, proudena; samo 
4 zupca. Ovu vrst otkriSe gotovo u isto 
j, a Corti u Italiji. Cini se, da je najviSe 
hydatina Ehrbg. nije drugo, nego Hyda- 

cijelim majem u velikoj mnoa^ini. 

tommata, Gosse. 

prstida. Korona ima kratke trepavice. Po- 
e uhu slidne krpe, koje rijetko kad izvladi. 
lorn polozaj o6iju zavisi o privjesu gan- 
leljusti jake. Zuludac veliki s konidnim 
jevom, u koje zeludac neopazivo prelazi. 
)rgane"), kontraktilni mjehurid kod vedih 
^oljast. Taj rod ima u sebi heterogenih 
iT. longiseta, N. aequalis i N. tigris longi- 
ptis ubraja mod Hydatinidae. 

imata aurita, Ehrbg. 
,na. Pliva obiCno postrance. Ehrenbergova 
et uropygio iurgidis gibba^ fronte aurita, 
sa sub ociilo. 



Digiti 



ized by Google 



126 L. trgov6bvi6, (9) 

Digrlena, Ehrbg. 
Tijela dugoljasta. Na Celu dva oka. Oeljusti su jednozubate. 

DigleDa forcipata, Ehrbg. 

Zivotinjica duga, vitka sa natrag uzvinutim (digitis decurvis) 
prstidima. Celjusti jednozubate. Popredna prstenasta muskulatura 
jaka; ova svojom kontrakcijom uzrokuje boranje koze. Ehrenberg 
dvoji da Harris-ova jedna vrst, koju je u kiSnici naSao, amo spada. 
Mtlller-ova od 1773. Vorticella vermicularis^ koju on isporeduje sa 
Joblotovim Rotifer vulgaris^ moze bit i Notommata decipiefis, 
Moren-ove su slike isto tako nejasne kao i MtiUerove. Ehrenberg je 
kod ove VTsti na&ao 12 miSica, 2 jednozube deljusti, kratak eso- 
fagus, konifino probavilo, 2 spolne zlijezde (jednu je ved 1781. 
MtiUer poznavao, pa ju drzao za kontraktibai mjehur), 2 nozne 
miSice i 2 deona oka. Sigurno je, veli Ehrenberg, Muller-ova Cercaria 
forcipata naSa Diglena, 

Nalaz: Akvarium 25. V. 

Diglena caudata, Ehrbg. 

Rub glave koso odrezan. Noga kratka s dugim prstidima. Ehren- 
berg-ova diagnosa glasi : Z>. corpora conico-elongato, fronte oblique 
truncata nee latiore quam eorpus^ pede hrevi distincto^ longe digi- 
tate, Ovu je vrst ved 1763. god. motrio LedermUller. 

Nalaz: sa predaSnjom. 

Pleurotrocha, Ehrbg. 
Syn. Theora, Eyf. 

Vrlo nemirne zivotinjice, koni6na tijela. S profila je glava kao 
koso odrezana. Nema jasnih o6iju. 

Pleurotrocha vernalis, Ehrbg. 

Celo ravno. Odiju nema, samo neke mjehuride, sa svake strane 
(^eljusti po 5 — 6 njih, pa se misli, da ti mjehuridi sluze odinjemu 
vidu. Prstidi su kratki. 

Nalaz : Maksimirsko jezerce 17. V. 

Furcularia, Ehrbg. 

Tijelo kratko. Dorsalna strana konveksna, ventralna ravna. Oko 
iedno. Noga sa dva sabljasta, na dorsalnu stranu uzvinuta prsti<Sa. 



Digiti 



ized by Google 



ATORIJR ZA6REBa6kB OKOLICB. 127 

nrcularia gibba, Ehrbg. 
gljasto-izbodena, prstidi natrag zakrenuti. Oko 
nekan i gibiv. Ima dorsalnu i dvije uzdn^ne 
jlavniji karakter, koji i Ehrenberg spominje, 
b jn prispodablja sa psom njudkarom („hunde- 
obilazeci od predmeta do predmeta kao da 

i Maksimirsko jezerce. 

reularia forficula, Ehrbg. 

anje izbodena nego kod prijadnje. Oko jedno 

Diurella, Bory. 
ovalno, sa dva nejednaka prstida. Jedno oko 

DiDrella tigris, Bory. 
Sotommata tigris, Ehrbg. 

Rattulus tigris, Mliller. 
j strani neSto konveksno. Glava slabo trepa- 
Iva deona nastavka („Stirnzacken"). Celjusti 
» ovih jaka muskulatura. Spomenut 6u ovdje i 
iteristiku, jer driim, da bi joj trebalo ne§to 
glasi : N. cor pore cylindrico, semilunaris pedis 
oris, digitis /on^issimi* (a ja bih dodao inae- 
fronte cornuto, 

Monocerca, Ehrbg. 
onoeerca rattus, Ehrbg. 
Jno. Oko ima ledu, noga duga i malo svinuta, 
ro§6i6a. Vrst sam ovu uzeo iz bilje^aka dra. 

Colurus, Bory. 
strance neSto komprimirana. Dva 6eona oka. 
jijepana. Za diagnozu pojedinih vrsti uzima 
inu prstida. 

olurus caudatus, Ehrbg. 

)vata, compressa, mucrone postico 
incto, digitis pede longioribus. 

velikom broju zastupana. 

Digitized by VjOOQIC 



128 L. trgov6rvi6, (11) 

Colurus uncinatus, Ehrbg. 
Prstidi kradi od noge. 

Dinocharis, Ehrbg. 

Lorika prizmatifina ili valjkasta, zrnata i slabo prozima. Noga 
jako duga, a cijepa se u dva duga prstida. Oko jedno. Korona 
slabo trepavasta. 

Dinocharis pocilluni, Ehrbg. 

Zivotinjica prizmatskog tijela s dugom nogom i dva duga prstica. 
Drugi noini segmenat ima dva Siljka, koji su tako dugi, ko i se- 
gmenat, ih dvaput toliko dugi. Mozda je ovu vrst ved Hill 1751. 
motrio. Poslije su ju motrili Eichorn i MuUer. 

Nalaz: Akvarium koncem maja i cijelim junijem. 

Salpina, Ehrbg. 

Lorika ovalna, dorsalno neSto konveksna, na prednjem i straznjem 
kraju fino narezuckana. Glava bujno trepavasta, deljusti jake, noga 
kratka. 

Salpina spinigera, Ehrbg. 
Lorika se sprijeda produljuje u 4 Siljka, a straga u 3, od kojih 
je dorsalni malo uzvinut. Oko jedno. 
NaSao u Maksimirskom jezeru. 

Monostyla, Ehrbg. 

Rotatorije neznatne vclidine, s neraseijepanom nogom. Oko jedno, 
dugoljasto ili okruglo. 

Monostyla cornuta, Ehrbg. 
Lorika sploStena, deljusti jake. Katkada je noga na vrhu, jedva 
da se moze zapaziti, rascijepana. 

Monostyla lunaris, Ehrbg. 
Noga s jednim kracim i jednim duljim segmentom. U organi- 
zaciji nema znatnih razlika. 
Ovu sam vrst na§ao u vakuoli Actinospherium Eichornii, 

Euchlanis, Ehrbg. 

Lorika ovalna, sploStena. Veliko crveno oko sa ledom. Proba- 
vilo okruglo. Noga na bazi ima po 2 do 3 opipne dekinje. 



Digiti 



ized by Google 



(12) ROTATORIJK ZAORRBAOkR OKOUCB. 129 

Euchlanis triquetra, Ehrbg. 

Najzanimivija je kod ove vrsti popre^na muskulatura, sto inade 
ne biva u ovoj porodici. Lorika se na dorsalnoj stxani uzdize i 
poput dva krila raSiruje. Ehrenberg-ova karakteristika : E. lorica 
dorso cristata, triquetra maxima^ pede setis carente^ nije dobra, jer 
ova vrst ima na noznom podanku 3 opipne fiekinje. Lorika je 
jako prozirna, pa je ved Ehrenberg inogao vidit 6 velikih midica, 
(^eljusti, probavilo sa zlijezdom, ziv^ani ganglion, jedno oko, dvije 
nozne miSice i dva uzduzna misicna stabla. 

Odlika ove vrsti je: Euchlanis hycUina Leydig, manja od pri- 
jaSnje, nit je dorsalna strana tako uzdignuta. Vrlo prozirna. 

Euchlanis macrura, Ehrbg. 
Noga sa 4 dekinje, dvije su okrenute nazad, a dvije naprijed. 
Nalaz : Maksimirsko jezerce. 

Euchlanis liina, Ebrbg. 
Syn. Cathy pna luna. Gosse. 
E. lorica semiorbiculari^ fronte lunatim excisa^ digitis unguieu- 
latis, Osim neparnog oka 6ini se. da ima na ganglionu radtrkanih 
pigmentnih zrnaca. 

Metopidia, Ehrbg. 
Lorika sploStena. Zivotinjica sa dva oka, noga duga, jasno 
segmentirana sa dva duga prstica. 

Metopidia lepadella, Ehrbg. 

Lorika hiaJina, polumjesefiasto urezana. PrsticSi duzi od noge. 
Zeludac i probavilo jednako veliki. Vrlo joj slidna Lepadella ovalis, 
samo Sto potonja nema nijednog oka. Sli6na joj i Squamella bradea, 
samo sto ova opet ima 4 oka. Obje potonje motrio je 1786. Muller. 

Nalaz : Maksimirsko jezerce. 

Metopidia oxysternum, Gosse. 
Lorika prizmatska, prozirna, na rubovima fino narezuckana, noga 
vilidasta, dva deona oka. 
Nalaz: Akvarium 20. V. 

Metopidia acuminata, 

jjf. lorica depressa. fere plana^ ovata, postica parte acuminata, 
fronte laevius excisa. 

R, J. A. CXXVIII. 9 



Digiti 



ized by Google 



130^ L. trgov6rvi6. (13) 

Daday misli, da M, acuminata zivi samo u mora, ali to ne stoji, 
ja sam ju naSao u Masimirskom jezercu 12. V. 

Lepadella, Ehrbg. 

Organizacija kao u metopidije, samo nema o6iju. 

Lepadella ovalis, Ehrbg. 
Jedna od najobidnijih rotatorija koncem aprila i pofietkom maja. 
Eckstein ju drzi istovetnom sa Squamella bra^tea^ Ehrbg. 
Nalaz: Maksimir, Tudkanac. 

Pterodina, Ehrbg. 
Pterodina clypeata, Ehrbg. 
Rub lorike uzak i gladak. Noga se moze uvudi. Noga je viSe 
na straznjem kraju lorike. Odi sblizenC; imaju ledu. Iz bilje^aka 
dr. L. Cara. 

Pterodina patina, Ehrbg. 
Lorika skoro okrugla, noga viSe na trbuSnoj strani, i tim se 
razlikuje od predaSnje. MiSidje popre^no strijekano. Zeludac dug, 
probavilo okruglo, kao kod P. clypeata. 

« * 

Tim sam nabrojio vrsti rotatorija, koje sam ove Skolske go- 
dine, uza svoje druge duznosti, iz okolice zagrebadke motrio i 
opredijelio. 

Priznajem, da to nije potpuna fauna te grupe iz zagrebadkih 
voda, jer napokon tu bi trebalo iztrazivanja kroz cijelu godinu pa 
i po vise godina. To du, ako mi se pru2i prilika, udiniti u jednoj 
opSimijoj radnji, u kojoj du nastojati skupit materijal, ako ne iz 
cijele Hrvatske, a ono bar iz vedeg njenog dijela. 

' Sliede^i strana nosi broj 147 zato, §to se je u reviziji ove razprave morao 
izostaviii £itav arak, po§to je 8liede<3i bio jur Stampan. 



Digiti 



ized by Google 



Dvanajsto potresno izvje§6e: za godinu 1894. 

8ASTAVI0 PRAVI 6lAN DR. M. KiSpATI6. 

Predano u sjednici matematicko - prirodoslovnoga razreda jugoslavensJce 
akademije znanosti i umjetnosti dne 17. studenoga 1896. 

Prije nego §to predjem na kroniku potresa od godine 1894., neka 
mi bude dozvoljeno ovdje navesti dvie potresne viesti iz prijaSnjih 
godina. Viesti te dobio sam tek zadnjih dana, pa kako je starija 
kronika vecS tiskana, to nemam druge prilike, da ih objelodanim. 

Godina 1813. 

Obdinski biljeznik M. Sommer u Djakocu naSao je u obcinskom 
arkivu knjigu njekog trgovca s naslovom „Tefter", a na zadnjoj 
strani knjige bili su ubiljezeni vazniji suvremeni dogodjaji, a med 
timi bijase ova viest o potresu od 26. prosinca 1813. u J)jaJcovu: 

„God. 1813. 26-ga X-bra posle pol dana u poltri sata takova 
TreSnja zemlje jest bila da suse Ognjaci russili y kube pucale kako 
takodjer y u istoy Rezidency od Terpeze svikoliki Oosti y Prisvitli 
Excelly Antun Mandich od Straha pobigli jesu". 

Godina 1893. 

28. s^'pnja, Pri potresu toga dana imamo u izvje&cu profile go- 
dine zabiljezenu kratku viest, da su ga osjetili i u Karlovcu u 4 
sata po podne. Kada je izvjesde ved bilo tiskano, dobili smo od g. 
prof. M. Mikfiida sliede<Su obavjest: 

U 3 s. 30 m. prije podne potres, koji je pofieo tihim udareem, 
od kog je uzdrhtala kuca i pod u sobi, za tim je iza 1 do 1^2 
sekunde navalio ja6i udarac u vertikalnom pravcu tako da je za- 
zvedilo posudje na ormaru. Cio pojav trajao je 3 — 5 sekunda. 
Ljudi su se od potresa probudili. Svjetiljke i drugi visedi predmeti 



Digiti 



ized by Google 



148 M. Kl§PATl6, (2) 

nisu se maknuli, samo su se podupira6i od prozora u stanu prof. 
MikSida nihali od SSZ- JJI. 

Isti dan osjetise neki u 3 s. 30 m. po podne drugi, no vrlo 
slab potres. 

Godina 1894. 

"2, siecnja u 11 s. prije podne u Rakovici podzemna tutnjava. 

U 11 s. 15 m. prije podne u Rakovici tutnjava. 

U 3 8. po podne u Hakovici tutnjava. — Izvjestitelj pide, da su 
mu pripoviedali Ijudi, da su ve(5 u 5 s. u jutro <!^uli tutnjavu od 
JZ dolazedu u razdobljih od 10 do 15 minuta. (M. Vanjkovid.) 

11. siecnja u 2 s. 36 m. prije podne u Kalju potres, koji je 
idao od I - Z i trajao 2 sekunde. (Radi<S.) 

17. siecnja u 7 s. 5 m. prije podne u Vrhgorcu znatan valovit 
potres 8 jednim snai^nijim udarcem sa strane. Smjer se nije mogao 
opredieliti. (Iv. Ujevi<5.) 

15 veljade u 3 s. 50 m. prije podne u Cazmi potres a pravcu 
od SI— JZ. (Klobucar.) — Potres u Cazmi u 3 s. "50 m. prije podne 
trajao je 3 sekunde, a tutnjava u zraku t^ula se prije potresa. 
Prozori i slike na stienah su se tresle, kljudanice su zveketale, a 
tavani drmali. Ina6e Stete nikakve. Neki tvrde, da su 14. veljaie 
u 6 s. po podne 6uli podzemnu tutnjavu. (I. Piskorid.) 

Isti potres osjetiSe jos u ovih mjestih. 

Kutina, u ^2 4 s, prije podne potres, koji je trajao 2 — 3 sekunde 
sa tutnjavom od SZ. (Bathorszeky.) 

Glina, todno u 3 s. 26 m. prije podne probudio je potres sve- 
ukupno ziteljstvo iza sna. Potres bio je valovit i iSao smjerom od 
SI — JZ, Ato se moze sa sigurnoscu uztvrditi, jer su se viseci pred- 
meti u torn pravcu nihali. Uz tresnju dula se i dosta jaka tutnjava. 
(„Nar. Novine".) 

Sta/sa, u 3 s. 37 m. prije podne dosta jak potres, koji je trajao 
5 sekunda sa podzemnom tutnjavom. Pravac mu je bio od J I — SZ. 
Kuda se je tako tresla, da je na ormaru spravljeno posudje zazvo- 
nilo, a slike se na stieni gibale. („Nar. Novine''.) 

Fetrinja, u 3 s. 34 m. prije podne po srednjo-evropskom vre- 
menu jak potres, koji je doSao od juga i trajao 3 — 4 sekunde. 
PoSto sam bio prije toga budan, znao sam da dolazi potres, dim 
sam duo zujanje. Iza zujanja sliedila je odmah slaba trednja, koja 
je potrajala 1 sekundu ; sekundu iza trednje do^ao je glavni udarac, 



Digiti 



ized by Google 



(3) DVANAJ8T0 P0TRE8N0 IZVJES(5E: ZA GODINU 1894. 149 

t. j. vrh glavnog drugog vala. Taj me je digao sa posteljom 
isto onako, kao kad digne val damac. Udarac je trajao sekundu, 
a poslje njega osjetila se kroz 1 sekundu slaba tresnja. Valovito 
gibanje sam sasvim liepo osjetio, te bih ga mogao graficfki predoditi. 
Najprije se je osjetio slab titrajudi val, onda visok dug val, a iza 
njega upravo onako kao i prije njega valovito titranje. Moj stan 
je u prizemlju; ura nihalica nije stala, i na svjetiljci, koja visi o 
dugoj zici, nisam opazio nihanja. Tutnjave nije bilo. U gornjem 
spratu osjetilo se gibanje bolje, a u drvenim kucama nihali su so 
predmeti i zveketale 6ase na ormarima. (Dr. Iv. Zoch.) — U 3 
8. 25 m. prije podne iestok potres u pravcu od Z — JI (!); trajanje 
2 sekunde. („Nar. No vine".) 

Gora kod Petrinje, oko '/a 4 prije podne potres u pravcu od 
SI — JZ. Trajao je do 3 sekunde, a uz potres se cula podzemna 
tutnjava. (Iv. Sigur, obd. biljeznik.) 

Kostajnica, u 3 s. 35 m. prije podne jak potres sa podzemnom 
tutnjavom. Pravac mu je bio od SI - JZ, a trajao je 3 — 4 sekunde. 
(Koralenovid, po5t ) — U 3 s. 34 m. prije podne u Kostajnici 
prilidno jak potres od 30 sekunda. (V. Delak.) — U 3 s. 35 m. 
prije podne u Kostajnici dosta zestok potres uz podzemnu tutnjavu 
od SZ— JI, trajao je 3 — 4 sekunde. („Hrvatska".) 

BeSlincbC, u isto doba potres. (,Nar. Novine".) 

Gvojgdansko, u isto doba potres. („Nar. Novine".) 

3. oiujka u 10 s. (bit de pogrjeSno mjesto 12 s.) prije podne u 
Novom potres uz podzemnu tutnjavu. Pravac mu je bio od I— Z 
a trajao je 1^2 sekunde. (M. Potodnjak, r. uditelj.) 

Potres taj dojaviSe joS iz ovih mjesta: 

BaJcar, u 12 s. o podne jak potres. (Meteor, postaja.) 

Bieka i SiiSak, u 12 8. 3 ra. o podne dosta jak potres i to jedan 

okomit udarac, za tim valovito gibanje smjerom od SZZ — JII. 

(Prof. CekuS.) — podne na Rieci dosta jak potres uz podzemnu 

tutnjavu u pravcu od I— Z. (Pester Lloyd.) 

Grobnik, upravo o podne potres, koji je trajao 2 sekunde, to 

imao smjer od S— J. (B. Vudid, r. ud.) 

Kalje, u 10 s. 49 m. prije podne potres od I— Z; trajao je 3 

sekunde, a iza njega tutnjava od 2 sekunde. (M. Radid, ud.) 

4. oHujka^ u 2 s. 10 m. po podne u Novom potres kao i dan 
prije u pravcu od I— Z. (M. Potodnjak.) 

torn potresu imamo jos sliedede viesti: 



Digiti 



ized by Google 



150 M. KISPATI6, (i) 

Bakar, u 2 s. 15 m. po podne slabiji potres od onoga dan prije. 
(Met. postaja.) 

Kraljevica, oko 2 s. po podne potres od JZ — SI. (I. Pavelid.) 

Rieka, u 2 s. 5 m. potres uz podzemnu tutnjavu ; potres je trajao 
2 — 3 sekunde a isao pravcem od SZZ — JII. (Prof. CekuS.) 

Opatija^ u 2 s 10 m. po podne kratak no jak udarac, koji je 
trajao samo 1 sekundu a iSao smjerom od JI— SZ, pratila gra je 
jaka podzemna tutnjava nalik onoj od velika topa. (^Neue freie 
Presse".) 

Grobnik^ u 2 s. po podne prilifino jak potres. Pokudtvo se za- 
nihalo, a mnogi pobjegose iz kuda. Potres je trajao 2 sekunde, a 
i8ao pravcem od S— J. (B. Vudi<S.) 

17. travnja u 11 s. 40 m. prije podne u KaSini potres. Smjer 
mu bijaSe od S — J. Udarac je bio vertikalan i zestok. Prozori i 
drugi stakleni predmeti zazvedaSe. (J. Benkovic.) 

Moravce, 17. travnja u 10 s. 53 m. (!) prije podne prilidno jak 
potres, koji je trajao 1 sekundu. Kako se namjeStaj u mojoj sobi 
sav najednom uzdrmao, a i od drugih nisam mogao doznati smjera, 
mislim, da je udarac bio okomit. (V. Santek.) 

25. travnja u 1 s. 15 m. po podne u Hupniku potres od 2 se- 
kunde u pravcu od JZ — SI. (Jezek.) 



29. srpnja u 2 s. 15 m prije podne u Spljetu potres uz pod- 
zemnu tutnjavu. Pravac JZ (!). (j,Narodni List".) 



12. kolovoea u 2 s. 10 m. prije podne u Trogiru udarac od 
ozdol u pravcu od SI — JZ, a koji je trajao 5 sekunda. Podzemna 
tutnjava 6ula se prije potresa. Domace zivotinje se od treSnje jakc 
uznemirise. (Jerko Baranovid.) 

19. kolovoza u 11 s. 30 m. prije podne u Dreiniku jak potres^ 
koji je trajao preko 2 sekunde a isao pravcem od I — Z. Uz potres 
6ula se i podzemna tutnjava. Na zidu viseda ura nihalica stala ; 
prozori i pokudtvo se zatreslo, a na slabijih kucah popucali zidovi, 
(I. Kostelec, zupnik.) 

23. kolovoea u s. 15 m. prije podne u Drniiu jak potres sa 
podzemnom tutnjavom. Potres je trajao 2 sekunde a iSao pravcem 
od I— Z. Mnoge su jare po selima sruSene. (N. Vei^id.) 

Trogir, 23. kolovoza u s. 23 m. prije podne lagano valovitc 
gibanje od SZ— -JI, koje je trajalo 3 sekunde. (J. Baranovid) 



Digiti 



ized by Google 



(5) DVAHAJ8TO POTRESNO IZVJEfl<5E: ZA GODmU 1894. 151 

12. rujna u 11 s. 30 m. po podne u Vrhovskom potres, koji je 
iSao od Z— J a trajao 2 selcunde. (V. OrSid, zupnik.) 



11. listopada u s. 43 m. prije podne u TravniJcu i okolici 
dosta jak potres, koji je trajao 2 — 3 sekunde a i6ao pravcem od 
I — Z; pratila ga je podzemna tutnjava. („Pester Lloyd".) 



2 studenoga u 12 s. 3 m. o podne na Rieci osjetljiv potres, koji 
je trajao 3 sekunde. („Agr. Tagblatt".) 

3. studenoga u 2 s. 5 m. 30 sek. po podne na liieci potres, koji 
je trajao 2 sekunde. („Agr. Tagblatt".) 

18. studenoga u 2 s. 47 m. po podne u Projsoru potres, koji je 
trajao 2 sekunde a ifiao s smjerom od SI — JZ. („Obzor".) 

26. studenoga u 2 s. prije podne u Mostaru prilifino jak potres 
uz podzemnu tutnjavu. Ljudi se od sna probudiSe. Stete nikakve. 
(„Obzor".) — Potres u Mostaru bio je u 2 s. 40 m. prije podne; 
bio je to zestok potres, koji je trajao 4 — 5 sekunda. Grozan strah 
popao je stanovnike. Mnogi skodide iz najdubljeg sna sa svog le- 
2aja. Zidovi su se tresli, podkrovne grede popucaSe, prozori se 
uzdrmade, a u mnogih kudah popadalo je posudje sa poliea. Prije 
potresa 6ula se neka kratka grmljavina i tutnjava. Smjer potresa 
bio je od JZ— SI. („Obzor^) 

7. prosinca u 8 s. 20 m. po podne u Sunji slab potres uz dosta 
jaku podzemnu tutnjavu. („Hrvatska".) 

10. prosinca u 4 s. 45 m. prije podne u Kotoru jak potres, koji 
je trajao 2 — 3 sekunde a iSao pravcem od S — J. TreSnja je bila 
valovita. (N. PuSic.) — „Agramer Tagblatt" javlja iz Kotora, da 
je potres bio u 4 s. 35 m. prije podne, da je trajao 4 sekunde a 
ifiao pravcem od I — Z; gibanje je bilo valovito. 

Cetinje, isti dan u 4 s. prije podne jak potres bez Stete. („Nar. 
Novine".) 

30. prosinca u 8 s. 50 m. po podne u Jamnici tutnjava i slab 
potres. 

U Pisarovini u isto doba vrlo neznatna treSnja. (A. Vranid, u6.) 



Broj potresa, dto smo ih za godinu 1894. ubiljezili, tako je 
malen, kako nije bio jo§ nijedne godine, odkako nada izvieSda izi- 
laze. U svem imamo iz te godine samo 23 ubiljezena potresa, koja 
su bila u 21 razan dan. Na pojedine mjesece razredjuju se ti po- 
tresi evo ovako: 



Digiti 



ized by Google 



52 



H. KlgPATld, 



(6) 



siednju (2., 11., 17.) ... 

veljadi (15.) 1 

o2ujka (3.,4.) 2 

travnju (17., 25.) .... 

svibnju 

lipnju 

srpnju (29.) 

kolovozu (12., 19., 23.) . . 

rujnu (12.) 

listopadu (11.) 

studenom (2., 3., 18., 26.) . 
prosincu (7., 10., 30.) . . . 

Ukupno . 



3 potresna dana sa 5 potresa 

» n n *• n 



2 



1 
3 
1 
1 
4 
3 



2 

2 



1 
3 
1 
1 
4 
3 



21 potresni dan sa 23 potresa. 



Potrcsi ovi ubiljezeni su iz ovih mjesta: 

Dakar (3. lU.) ; (4. III.). 

BeSlinac (15. II.). 

Cotinje (10. XII.). 

Cazma (15. II.). SI— JZ. 

Dreznik (17. VIII.). I— Z. 

DrniS (23. VIIL). I— Z. 

Glina (15. II.). SI--JZ. 

Gora (15. II.). SI— JZ 

Grobnik (3. III.). S— J; (4. III.). S-J. 

Gvozdansko (15. II.). 

Jamnica (30. XII.). 

Kalje (11. I.). I— Z; (3. III.). I- Z. 

KaSina (17. IV.). S— J. 

Kostajnica (15. II.). SZ— JI. 

Kotor (10. XII.). S-J, I— Z; 

Kraljevica (4. III.). JZ— SI. 

Kutina (15. II.). SZ— JI. 

Morav<5c (17. IV.). 

Mostar (26. XII.). JZ— SI. 

Novi (3. III.). I-Z; (4. III.). I-Z. 

Opatija (4. III.). JI— SZ. 

Petrinja (15. II.). 

Pisarovina (30. XII.). 

Prozor (18. XL). SI— JZ. 

Rakovica (2. I). JZ-SI. 



Digiti 



zed by Google 



(7) DVANAJKTO POTRE8NO IZVJEScE: ZA GODINU 1894. 153 

Rieka (3. III.). SZZ— JII; (4 III.). SZZ-JII; (S. XI); (3. XL). 

Spljet (29. VII.). 

Staza (15. II.). JI— SZ. 

Stupnik (25. IV.). JZ— SI. 

Sunja (7. XII.). 

SuSak (3. III.). SZZ-JII. 

TravDik (II. X.). I— Z. 

Trogir (12. VIIL). SI— JZ; (23. VIIL). SZ— JI. 

Vrbovsko (12. IX.). Z— I. 

Vrhgorac (17. I.). 

Prvi potres, Sto se je ove godine dogodio, bio je 2. siefinja o 
Uakovici^ gdje se je isti dan joS dvaput ponovio. Iz iste okolice 
imamo ubiljezen potres 19. kolovoza u Drezniku. Iz prijasnjih 
izvjeStaja mozemo razabrati, da su u ovom kraju mnogi potresi 
imali svoje posebno izhodiste, pa odatle moramo zakljuditi, da se 
u blizini Rakovice i Dreznika mora nalaziti potresna pukotina, 
koja te potrese stvara. Ako pogledamo karta, koja je kao II. tabla 
dodana razpravi „Potresi u Hrvatskoj" (Rad jug. akad. 1895, knj. 
122.), to cemo viditi, da bi znamenita i vrlo izrazena skopljanska 
potresna pukotina svojim nastavkom na sjevero-zapad proSla upravo 
pokraj Rakovice i Dreznika, pa nam se na prvi mah dini • vrlo 
vjerojatno, da taj nastavak u istinu postoji, i da je u njem bilo 
izhodiSte spomenutih potresa. Kasnija todna stratigrafska iztrazi- 
vanja ce medjutim tek moci pruziti bolje dokaze, da li ovamo size 
skopljanska pukotina, ili se nije tu mozda razvila koja druga dje- 
latna potresna pukotina. 

Potres, koji se osjetio 15. veljafie u Cazmi, Kutini, Stazi, Pe- 
trinji, Gori, Kostajnici, Beslincu i Gvozdanskom, zahvatio je krajem, 
u kojem se krizaju tri poznate potresne pukotine, naime zagrebadka, 
banjalndka, i posavska pukotina. 

Ove dvie zadnje potresne pukotine vuku se uz sjeverni i juini 
rub bosanske serpentinske zone, a poznato je, da je serpentinska 
zona izmed Gline i Gvozdanskog samo nastavak bosanske serpen- 
tinske zone, pa s toga nema sumnje, da spomenute dvie bosanske 
potresne pukotine hvataju duboko u Hrvatsku, i to upravo u onaj 
kraj, gdje su i potres 15. velja(5e osjetili. No uza sve to ipak ne 
bib smio uztvrditi, da je taj potres potekao iz jedne ili iz druge 
bosanske pukotine, jer se potresni kraj izteze elipsom, kojoj duga 
OS ide od Cazme i Kutine prama (ivozdanskom i BeSlincu, tako 
da nas on upucuje na zagrehackti potresnu pukotinu. Da li smo 



Digiti 



ized by Google 



164 M. KldPATlO, (8) 

ovim zadnjim navodom pogodili prava istinu, tezko je re<5i, jer su 
viesti o samom potresu vrlo nepodpune. 

3. i 4. oiujka imamo ubilje^ene potrese iz hrvatskog Primorja, 
a oni sYojim direnjem nedvojbeno pokazoju, da su potekli iz po- 
znate bakarske potresne puhotine. Iz iste pukotine potekao je i 
potres od 2. i 3. studenoga na Rieci. 

17. travnja oiivjela je jgagrebaiJca potresna puJcotina u Deposrednoj 
blizini Zagrebadke gore. Taj dan imamo naime ubiljei^en potres u 
KaSini i Moravdu. 

Potres, Sto je ubiljezen 25. tranja u Stupniku, imao je bez sumnje 
svoje izhodiSte u Sv.-Jamkoj potresfioj pukotini. Sliede<5a blii^nja 
pukotina, naime KraSidka potresna pukotina stvorila je potres, koji 
je 11. sie(5nja ubiljezen u Ealju. 

Dubrovacka potresna pukotina stvorila je i ove godine nekoliko 
potresa. Na ovu pukotinu imamo svesti potres, koji je bio 17. 
siednja u Vrhgorcu, 29. srpnja a Spljetu, 12. kolovoza u Tro- 
giru, 23. kolovoza u DrniSu i Trogiru; te napokon potres 30. pro- 
sinca, koji osjetiSe u Kotoru i Cetinju. 

Potres, koji osjetiSe 12. rujna u Vrbovskom, imao je nedvoj- 
beno svoje izhodiSte u pokupskoj potresnoj pukotini. 

Potresi, Sto ih osjetise 7. prosinea u Sunji, te 30. prosinca u 
Jamnici i Pisarovini, imadu svoje izhodiSte na ravnoj crti, koja 
nam se prikazuje kao nastavak posavske potresne pukotine^ na 
kojoj se nalazi, kako znamo, sjevemi rub bosanske serpentinske 
zone, te nema dvojbe, da su oba spomenuta potresa nastala u na- 
stavku posavske potresne pukotine. 

Iz Bosne imamo u ovom izvjeStaju ubiljezena samo tri potresa. 
Prvi bio je 11. listopada u Travniku, a izhodiSte mu imamo tra- 
ziti u travnidkoj potresnoj pukotini. Drugi potres, 18. studenoga u 
Prozoru, imao je svoje izhodiSte u skopljanskoj potresnoj pukotini, 
dok je treci potres, 26. studenoga u Mostaru, potekao iz neretvanske 
potresne pukotine. 



Digiti 



ized by Google 



Trinajsto potresno izvje8(*e: za godinu 1895. 

SASTAVIO PRAVI 6lAN DR. M. KiSpATI6. 

Predano u sjednici matematicko -prirodoalovnog razreda jttgoslavenske 
akademije znanosti i umjetnosti dne 17. studenoga 1896. 

Godina 1895. 

2. veljace u 2 s. 10 m. po podne u Ogulinu potres, koji je trajao 
3 sekunde a iSao od I — Z. (J. Magdi<5, u6.) 

Isti dan o 11 s. 30 m. po podne na Bieci osjetiSe dosta jak 
potres. (Prof. CekuS.) 

14. veljace u 4 s. 11 m. prije podne a Petrinji potres, koji je 
iSao pravcem od SI — JZ. („Obzor".) 

Isti dan u 6 s. prije podne u Petrinji drugi potres no mnogo 
slabiji od prvoga, koji takodjer nije bio jak. Za potresa dula se 
tutnjava. („Obzor".) 

20. oiujka u 3 s. 20 m. prije podne u Vrbniku na otoku Krku 
potres srednje jakosti. Potres je trajao 2 sekunde a iSao pravcem 
od I-^Z. Uz potres 6ula se podzemna tutnjava. (A. Brozovid, 
nadud.) 

24. oHujka u 4 s. 25 na. prije podne u Zagrebu slab potres, koji 
je trajao 6 sekunda a iSao smjerom S — J. 

Isti potres dojaviSe jo« iz ova dva mjesta: 

KaSina^ u 4 s. 15 m. prije podne 6u§e podzemnu tutnjavu, no 
udarca ne osjetiSe. Tutnjava dolazila je od SI. a trajala je 4 se- 
kunde. (J. Benkovid.) 

StenjevaCj u 4 s. 30 m. prije podne potres; smjera mu ne mo- 
goSe ustanoviti. (L. Ivandan, iup.) 



4. travnja u Siyiju slab potres. (Fra. J. Mali<5.) 

14. travnja oko 11 s. 16 m. po podne u Ljubljani iestok potres, 
koji se je velikim prostorom razSirio. Iz krajeva, iz kojih u nasih 
izvjeSdih sakupljamo potresne pojave, dojaviSe ove viesti: 



Digiti 



ized by Google 



156 M. K1SPAT16, (2) 

Aleksinica kog Gornjeg PazariSta. u nodi od 14. na 15. travnja 
slab potres. (A. Luk§a, zup.) 

Bakar^ u 11 s. 30 m. po podne potres od viSe udaraca, koji 
potrajaSe preko 1 minute (?). Sjedio sam upravo sa druzinom kod 
3tola; najednod stane u kredenci zveket daSa, 6aSe na stolu za6na 
se micati, slike na zidu nihati, a ure se ustaviSe. PoSto je silna 
bura diihala, nije se moglo dati, da li je bilo kakve podzemne 
tutnjave. („Nar. Novine".) — U Bakru trajao je potres preko 6 
3ekunda, a tutnjava seje 6ula prije i poslije potresa. (^Hrvatska".) 

Banija kod Karlovca, u 11 s. 17 m. po podne jak udarac, a 
iza dvie sekande drugi takodjer jaki udarac, a poslije 5 — 6 se- 
kunda tre6i neznatan udarac. U 11 s. 40 m. detvrti udarac, koji 
je bio jadi od tredega. Gibanje je bilo undulatorno, a iSlo smjerom 
3d JJZ — SII. Prva dva udarca trajahu svaki po 2 — 3 sekunde. 
tredi 0'5, a detvrti 1 sekundu. Sa jednog dvrstog dimnjaka moje 
kude odpala je jedna opeka prama SI. U sobi pala je vaza sa 
3rraara (koji je hrbtom okrenut prama I) prama SSZ. Iz pune 
sdjele na hodniku prolila se voda prama ]ugu. Na zvonu susjedne 
3rkve, u koje je drven toranj, duo sam Sest udaraca. (H. Ved, 
mjernik.) 

Belec, u 11 s. 22 m. po podne odutismo ovdje na podnozju Ivan- 
l^ice potres, koji je potrajao 15 — 20 sekunda, te imao pravac od 
3 — J, bio valovit i dosta jak, te se ponovio u 4 s. u jutro 5 puta. 
Na nekih starih sgradah popucali su zidovi. („Nar. No vine**.) 

Belovar, u 11 s. 12 m. po podne jak potres, koji je potrajao 
jedno 16 sekunda. Potres je bio valovit, a valovi morali su biti 
losta dugi, jer ni jedna kuda nije toliko oStedena, da bi se o 
sakvoj steti moglo govoriti. Smjer potresa bio je od SSI — JJZ. 
3ve visede svjetiljke nihale su se u tom smjeru, no za das stale 
ju se nihati u otegnutoj elipsi. kojoj je velika os u redenom 
Dravcu ostala. Na nekim zgradama popucalo je neSto malo zbuke, 
% ure, koje bijahu tako postavljene, da su im se §etalice nihale 
)komito na oznadeni smjer, stale su po svem gradu. Tutnjava, 
iojom se je potres naviestio, bila je dosta jaka. Taj se je potres 
)sjetio i po svoj zupaniji. („Tjednik bjelovarsko-krizevadki".) 

Belovar moravecki^ oko 12 s. u nodi vrlo jak potres, koji je 
lotrajao preko pol minute. Pravac nije se mogao todno ustanoviti. 
„Nar. Novine" ) 

Benkovac u Dalmaciji, u 11 s. 10 m. po podne jak potres, koji 
e potrajao oko 15 sekunda a iSao u pravcu od S — J. Mnogi se 11 
i^aroSi prepadoSe. („Obzor**.) 



Digiti 



ized by Google 



POTRE8NO IZVJES6E: ZA GODDn; 1895. 157 

no<5i jak potres, koji je potrajao oko 20 se- 
'aSkovida razpucao se na vi^ mjesta. Srudila 
Agr. Tagblatt".) 

Lstrica), u 11 s. 15 m. po podne iestoko se 
im smjerom od JZ— SI; trednja je mogla tra- 
ier potresa mogao se razabrati po svjetiljkah, 
•eSnje nihale. Taj potres je najjadi iza onoga 
tng.) -— U 11 8. 20 m. po podne u Bistrici 
; tutnjave. Udarac je bio vrlo jak, tako da 
szali. Pokudtvo jako zadkripalo. a dvie ure 
tavile su se. (M. Lovridak, kapelan.) — U 

vrlo jak potres, koji je preko 5 sekunda 
runa Hellenbacha, Podgradju, koje je detvrt 
rice, pao je dimnjak, a i na samom dvoru 
kotine. 
to '/4I2 u nodi osjetio se dosta jak potres, 

10 sekunda, a idao iz podetka laganije od 
onda obratnim pravcem ali tako i^estoko, da 
Lo da padaju, a boce i dade igrale po stolu, 
Lidarad jednu o drugu, dodim su mjestimice 
i^e me je prestraSilo, Sto rai se svieda sama 

24 ra. po podne odutismo priiidno jak potres, 

potrajao. Potres je podeo sa jakom pod- 

dje se je podelo pomalo tresti, a z^ jedan 

^slo, da su u sobah stakleni i slidni predmeti 

koje su o svodu pridvrSdene, i utezi na urah 

rostora bilo. Stete nikakve. Pravac potresa 

, Novine".) 

m. po podne doiao valovit potres pravcem 

bijaSe vrlo zestok, a trajao je kojih 8 — 10 

tanka od jedno 16 sekunda, u kojoj zamije- 

rca. Iza zadnjeg udarca dodje drugi val ali 

PleSivice, drugi od Zagrebadke gore); ovaj 

lovnom silom i bio jadi od prvoga. Talasa- 

izivala todno krizajude se pravce prvoga i 

va,] udarac sruSio sa krovova zupnih zgrada 

podeo, naglo svrSio. Trajao 10 — 15 sekunda. 

11 s. 50 m. po podne, no ja ga nisam odutio, 

IV je bio. Znatnije Stete nema, osim sto je 



Digiti 



ized by Google 



158 



M. kiSpatk!;, 



w 



napukao zid pri koru kapele a Laduiu^ i zid jedne zgrade na 
imanju baruna Vranicanija. („Obzor".) 

Bregi, u ^f^V^ u nodi u Bregima kraj Ivanida zestok valovit 
potres, koji je potrajao 4—5 sekunde a i§ao pravcem od S — J. 
Cinilo se, kao da je ladjica preko {5etiri vala preplovila. („Nar. 
Novine„.) 

Brlog, u 11 8. 10 m. po podne valovit potres od JI — SZ, koji 
je trajao preko 10 sekunda. Uz potres dula se podzemna tutnjava. 
U mojoj sobi zazvedale daSe i pladnji. Potres bio je dosta jak. 
(M. Simat) 

Brod na Kapi, a lis. 16 ra. po podne osjetismo ovdje jak po- 
tres. Pokudtvo se gibalo, zidna ura nihalica stala. Premda su Ijudi 
bili u prvom sna, ipak su se svi probudili. Pravac treSnji bio je 
od I — Z, a trajao je do 10 sekunda. Za vrieme potresa fiula se 
silna tutnjava. Oko ponodi bio jo5 jedan potres, nu kraci. Htete 
nema nikakve. (M. Cvetko, zupnik.) — U 7j^2 u no6i u Brodu 
na Kupi velik potres, koji je i^ao pravcem od J — S. Pokudtvo se 
u sobama sve treslo. Tko je najbolje spavao, skocio je iz postelje. 
Ljudi bjeiSali su iz ku(5a. Jedan dimnjak se sruSio. U crkvi s oltara 
Majke boije pao krii, a sa velikog oltara dvie svie<Se sa svietilj- 
njakom. U §koli pokazala se mala pukotina. („Obzor".) 

Brod'Moravice^ u 11 s. 17 m. po podne zestok valovit potres, 
koji je potrajao preko 16 sekunda. Podeo je sa sjevero-izto6ne 
prama jugo-zapadnoj strani. Potres je bio tako zestok, da su se 
sve stvari tresle i posoblje, a ljudi se od sna probudili. Podzemne 
tutnjave nismo duli. („Nar. Novine".) 

Bukevje kraj Velike Gorice, zidni sad se od tresnje kod u^itelja 
i zupnika u jedan mah zaustavio. Zidovi na Skoli znatno izpucali. 
Potres je naviestila podzemna tutnjava, s kojom je takodjer i prestao. 
(„Nar. Novine".) 

Buni6^ u 11 s. 10 m. po podne potres. (Krmpotid.) 

Ciglenik, oko pol nodi potres. (P. Krempler.) 

CrJcvenica, u 11 s. 20 m. po podne odutismo ovdje jak potres. 
Spavao sam, te me treSnja predmeta na umivaoniku probudila. Krevet 
se moj takodjer uzasno gibao. Pravca nisam mogao razabrati, no ve- 
dina mi pripovieda, da je potres imao pravac od JZ— SI. U hotelu 
tik moga stana stranci su poskakali iz postelja i pobjegli dolje u 
restauraciju. Potres je bio valovit a trajao 6 sekund^. (I. PolicS.) 

Crnilugy u 11 s. 30 m. po podne Zestok potres, koji je Sitavo 
stanovnidtvo nemilo uplasio. Potres bio je valovit, pravcem od Z — I, 
te je ne samo nmogo straha, ved i Stete prouzrodio, osobito na 

Digitized by VjOOQIC 



(5) TRINAJSTO POTRE8KO IZVJESCE: ZA GODINU 1896. 159 

i^apnom stanu, gdje su zidine jako popucale. Sama trednja trajala 
je 8 — 10 sekunda, a uz nju se 6ula jaka podzemna tutnjava. Po- 
kudtvo i stanje u^asno je dkripalo, ure stadode, a na mjestima 
padali su i predmeti sa polica. Sve bijaSe na nogama, a nekoji 
izletiSe goli i bosi na polje. (^Obzor".) 

Cabar, oko pol no<5i potres u pravcu od S — ^J. Pred potresom, 
koji se je valovito Sirio, ^ula se straSna podzemna tutnjava. Trajao 
je 4—5 sekunda, a iza nekoliko minuta drugi, slabiji udarac. 
(„Nar. No vine".) 

CaiBma, u 11 s. 11 m. po podne dva jaka udarca u pravcu od 
S — J, koji potrajaSe do 2 sekunde Prozori zazvedaSe, slike na 
zidovih se potresoSe, a kljudanice zazveketale; po zidovih se uka- 
za§e slabe pukotine. Uz potres dula se i slaba tutnjava. (I. Pidkorid.) 
— Po drugoj viesti mogao je pravac biti od SI — JZ. („Obzor".) 

Delnice, u 11 s. 20 m. po podne silan potres, koji je podeo jakim 
dumom i udareem; nakon toga se ponovio joS ja^im udarcem. Po- 
tres je trajao 4 sekunde. Nekoje kude popucale. (M. Bolf.) — U 
lis. 17 m. po podne u Delnicah probudio me iza sna 2estok valovit 
potres, koji je iSao od JI— SZ. Trajao je do 22 sekunde. Deset 
minuta iza toga osjetih drugi udarac, koji je 8 sekunda trajao, a 
u 11 s. 45 m. i tredi udarac, koji je 3 sekunde trajao. TreSnja 
pri prvom potresu bila je tako jaka, da su Ijudi iz kreveta bjei^ali 
na ulicu, gdje je bio snieg, koji je jude sa jakom burom cio dan 
padao. Cinilo se, kao da mimo kude prolazi velikom brzinom kakav 
teretni vlak. Po stolovih se mnogim prevmulo posudje, a ure ni- 
haljke prestadoSe idi. („Nar. Novine".) 

Desinid^ u 11 s. 35. m. probudi nas iza sna jak potres, koji je 
trajao viSe sekunda. Pravac mu je bio od J — S, te se dula tutnjava. 
Zupna crkva Sv. Jurja sva je izpucala, a kor njezin sutradan je 
zatvoren. Vifie dimnjaka se sruSilo. (»Nar. Nov.".) — Potres u 11 
s. 35 m. trajao 35 — 50 sekunda. Drvena stanja pucala^ zidine 
se drmale. Svod u crkvi izpucao, da je pogibeljno u nju idi. 
(,Obzor«.) 

Djdkavo^ potresa ovdje nisu osjetili, (Radek.) 

Dreinik, u 11 s. 12 m. po podne potres, koji je iSao pravcem 
od I — Z, gibanje je bilo valovito i trajalo 7 — 16 sekunda, a pra- 
tila ga je podzemna tutnjava. Stete nema. U 12 sati drugi, no 
slabiji potres, a u istom smjeru ; trajao je samo nekoliko sekunda. 
(I. Eostelec, Sup.). 

Drnje kraj Koprivnice, oko 7* 12 u nodi odutismo ovdje dosta 
osjetljiv potres. Mene i moga kapelana probudio u prvom snu. Ja 

Digitized by CjOOQIC 



160 M. KT.SPAT16, (6) 

o<Sutih, da se krevet potresao, a poslje tukao prozor 6 do 7 puta, 
jer nije bio odozgora zasunjen. Pripovieda mi jedan, koji je upravo 
u krevet legao, da je potres trajao viSe sekunda, a smjer da mu je bio 
od JZ — SI. U jednoj se gostioni svjetiljka u istoxn pravcu zani- 
hala. I po drugim kudama nihale se stvari po stieni. („Obzor".) 

Dudrovnik, prije pol noci potres. („Nar. Nov.".) 

Dugoselo^ u lis. 16 m. po podne osjetio se ovdje najjacii potres 
iza onoga od 9. studenoga 1880. Valovito gibanje zeralje uz jak 
udarac bez svake podzemne tutnjave potrajalo je punih 10 se- 
kunda ; ure su stale, predmeti sa stiena padali, tako da se je 
svatko iz najjadeg sna probudio. Stete nije bilo nikakove. („Nar. 
Nov."). — U 11 s. 17 m. u Dugomselu veoma zestok potres, koji 
je trajao do 2 sekunde; podzemna tutnjava. Stete nikakve. (^Hr- 
vatska".) 

Erpenja u Zagorju, u V4 12 u noci sa velikim 6umom dodje od 
nekuda od Sv. Ivana Zeline uzasan potres, koji je drmao i pre- 
vijao koru zemaljskn preko 15 sekunda. Sat na stieni je stao, or- 
mari u sobi sami se otvarali, klju6evi na klinu zveketali, Ijudi 
se hvatali jedan za drugoga, da ne padnu. pol nodi ponovio se 
potres, ali sa polovicom prijaSnje zestine i trajao po prilici 8 se- 
kunda. Zupna crkva, fivrsto sagradjena poput tvrdjave. iznutra je 
vecim dielom izpueana; skoro sve pobodne stiene odlupise se od 
glavnih zidova. Sa iztodne strane sav glavni zid puknuo je od 
krova do zemlje na dva mjesta a zbuka se odiupila od zida. Ipak 
nema za sad pogibelji. („Obzor\) 

Fuzine, u 11 s. 17 m. po podne jak valovit potres uz pred- 
hodnu tutnjavu, praveem od J— S. Kasnje se je ponovio 6 do 7 
puta ; prvi je bio najjadi a trajao je 20 i vi§e sekunda. Popadale 
slike, pomaklo se pokuctvo; mjestimice popucali zidoyii jedan 
dimnjak na novoj zidanici dielomice poruSen. (I v. Tkalec.) — Oko 
7^ 12 u nodi u Fuzinah dosta zestok potres, koji je u prvom po- 
detku iSao okomito odozdol gore, i odmali je na to treptala zemlja 
od SSI— JJZ puna 2 minuta (!) Tutnjave nije bilo. („Agramer 
Tagblatt^) 

Gerovo, ovdje su osjetili 7 udaraca, prvi u 11 s. 15 m. jak uz 
tutnjavu, koji je trajao 1 — 2 minute; JZ— SI. („Obzor".) — U 
11 s. 15 m. po podne jak potres i tutnjava, pravac od JZ — SI. 
U 11 s. 43 m. drugi slab potres. (J. Krasovic.) 

Gjelekovac^ todno 11 s. 50 m. po podne probudilo je mene i 
moje druztvo iza sna neko neobidno Susketanje u sobi. Zaljuljasmo 



Digiti 



ized by Google 



(7) TRINAJSTO POTRE8NO IZVJEftc'JE: ZA GODIXU 189r>. Id 

se kao Sajkom na vodi. Slike na stienama zaplesale, a vrata se 
tresla. Povikasmo glasno : potres ! Mogao je trajati oko 10 sekunda. 
U koliko sam opaziti mogao, bio je vertikalan. Smjer mu je bio 
od JZ — SI. Stete dini se da nema. („Nar. Nov.") 

Glina^ u 11 s. 29 m. po podne zestok potres u pravcu od 
SvSZ — JJI. Potres je bio valovit, te je potrajao 10 sekunda i bio 
tako zestok, da se je na noge diglo sve ziteljstvo. Stete nema. 
(„Nar. Nov.") 

Gola. u 72 12 u nodi dosta zestok potres. (^Nar. Nov.") 

Oorica VeliJca^ u 11 s. 17 m. po podne ocutismo dosta zestok 
valovit potres u pravcu od JZ — SI, a trajao je 4 sekunde uz pod- 
zemnu tutnjavu i Sum. U nekojih kucah su ure nihalice stale, 
dofiim kod mene nije. Stete nema, osim sto je sa nekih kuda nesto 
criepova popadalo. („Nar. Nov.") 

Gospic^ u 11 s. 15 m. po podne potres nalik na Ijuljanje u 
barci na moru. U stanu brijada Trnacida stala je ura nihalica, a 
u dudanu trgovca Ristovida popadali naslagani sveznji duhana. (V. 
Pavlat.) — U 11 s. 19 m. u Gospidu potres u pravcu od SSZ—JJI, 
koji je trajao 2 sekunde a imao jakost 1. stupnja. (Dr. A. Ga- 
vazzi.) — U Gospidu najprije u V< H posve slab potres, za kratak 
cas opet drugi, a u 11 s. 17 m. nastao je potres takove jakosti, 
da su ptice u krletkah popadale i da se je pokudtvo treslo. („Nar. 
Nov.") 

Gracac^ ovdje potresa nisu osjetili. (J. Petrovid.) 

GradiSka Nova^ u 11 s. 15 m. po podne dosta jak potres od 
Z — I sa jakom tutnjavom ; trajao je 15 sekunda ; Stete nikakve. 
(„Agr. Zeitung".) — U GradiSki i u okolici u 11 s. 11 m., pak u 
11 s. 46 m. po podne valoviti potresi. Prvi, najjaci udarac trajao 
je 10 sekunda. Pudanstvo se je vedim dielom izselilo pod vedro 
nebo. („Hrvatska".) 

Grdjevac Veliki, u 11 s. 5 m. po podne osjetili smo valovit 
potres pravcem od I — Z ; potres bio je jak i potrajao 6 sekunda. 
U kudah se pokudtvo gibalo i Skripalo, s krovova padalo mrvinje 
od criepova i zbuke. Ja sam se u postelji tri put zaljuljao. Tut- 
njave nije bilo. Stete nema. (J. Safran zup.). 

Griiane^ 11 s. 17 m. po podne vrlo jak potres. Osim malih pu- 
kotina druge Stete nema. (Pavelid zup.) 

Grobnik^ u 11 s. 25 m. po podne zestok valovit potres, koji je 
trajao 10 sekunda a imao pravac od S — J ; uz potres dula se pod- 
zemna tutnjava. U 11 s. 41 m. doSao je drugi, veoma slab potres 
R. J. A. cxxviii. 1 1 



Digiti 



ized by Google 



162 



M. KihvA-ni, 



(8) 



od 1 sekunde. U 11 s. 53 m. tredi, srednji potres sa tutnjavom; 
trajao je 2 sekunde. (B. Vudid, r. u6.) 

Hercegovac^ u '/» 12 u Dodi potres; jedna ura nihalica stala. 
(„Nar. Nov.") 

Hum na Sutli, u 11 s. 57 m. (na§a ura ide jama^no za 20 m. 
prerano) iestok potres, koji je trajao kojih 6 — 7 sekunda. Pravac 
mu bijaSe od SI — JZ. Podzemna tutnjava jaka, te se dinilo, da se je 
izdigao vihor. Zidine popucaSe dosta jako ; a omaza mnogo spalo sa 
stropova. Iza ovog bilo je jo§ potresa. (Vidi 15. travnja; „Obzor".) 

llok^ potresa ovdje ne osjeti&e. (Jakovina.) 

Ivanec^ u 11 s. 12 m. po podne prvi, a u 11 s. 58 m. drugi 
potres. Talasanje zemaljske kore iSlo je od S — J, naime prama 
gori Ivanfiici, a odmali za tim od I — Z, dakle unakrii. Prvi potres 
bi je najjadi. Sva se je kuda tresla, okna su zveketala, zrcala se 
zanihala kao nihaljke, kreveti se zaljuljase kao koljevke i poma- 
koSe od zida. Ure na zidovih stadose. Sviet se je pri prvom udarcu 
prepla§io i pobjegao na ulicu. U jednoj novoj kudi pukla su dva 
zida. Druge stete nema. („Nar. Nov.**) 

Ivanid grady u 11 s. 26 m. po podne valovit potres, koji je 
trajao do 12 sekunda a iSao smjerom od JZ — SI. Bio je dosta jak, 
ali fitete nije nikakve podinio. Podzemne tutnjave nisu duli. Cini 
se, da su to bila dva potresa, koja su naglo jedan za drugim slie- 
dili. Ure nihalice vedinom su stale. (Drag. PeroS.) 

Jablanac^ u 11 s. 10 m. po podne jak valovit potres od iztoka. 
Iza toga bilo je potresa svu nod, u svem jedno 15. (Stokid.) 

Jamnica^ u 11 s. 20 m. po podne valovit, ostar potres, koji je 
trajao do 10 sekunda. Smjer mu je bio po mojem sudu od SI— JZ, 
dok drugi kaiu, da je bio od JZ — SI. U crkvi se naslonio jedan 
svjednjak sa sviedom na oltar, i to pravcem prama iztoku. Rako 
je moj Stan odozdol zidan, a prvi kat drven, to je za potresa staro 
drvo silno Skripalo, prozori zveketali, te sam u prvi mah mislio, da 
netko hode silom prodrieti u stan. U crkvi se pokazaSe neznatne 
pukotine; druge Stete nije bilo. (A. Vranid, zup.) 

Jaska (Jastrebarsko), u 1 1 s. 1 5 m. prvi jak potres, od kojega se 
je sav narod probudio, na noge skodio i sklonuo se pod dovratke. 
Od potresa se sruSio velik kameni kriz, koji je bio na prodelju 
crkve, pak je od njega jedan dio spao na zemlju preko krova i znatno 
ga ostetio, te se odronio niz brdo do iupnoga stana, dodim je drugi 
dio pao na sjevernu stranu i zadrzao se na prostoru izmed crkvenoga 
krova i tornja. Na mnogim zidanim zgradaraa popucale su zidine. 



Digiti 



ized by Google 



(9) TRINAJSTO POTRE8NO IZVJEfi^E: ZA GODINU 1895. 163 

Najvede pukotine vide se na crkvi kod sakristije i na gradu grofa 
ErdOdya. („Obzor".) — U 11 s. 15 m. u Jaski valovit potres, 
kojemu je smjer bio od SI — JZ. Zapofieo je Sumom poput bure i 
trajao 13 — 15 sekunda. Potres je sastojao od pet udaraca. Stete 
ima na crkvi jedno 200 for. a neSto na vlastelinskom gradu. (;,Nar. 
Nov.") 

Jesenje^ od potresa poneSto oSteiSena zupna crkva. („Nar. Nov.") 

Kalje, u 11 s. 24 m. po podne potres, koji je trajao 4 sekunde 
a iSao smjerom od JI — SZ. (Radid.) 

Kapela kod Belovara, u 7* ^2 u nodi prili6no zestok potres 
pravcem od S — J. Potrajao je po prilici 5 — 6 sekunda i prodao 
bez ikakve §tete. ViSe osjetljiv bio je u vedih zgradah („Nar. 
Nov.") 

Karlobctg, u 11 s. 30 m. po podne slab valovit potres, koji je 
trajao jedan das. Tresli sa se prozori i razne stvari po sobah. (A. 
Dundovid.) 

Karlovac, u 1 1 s. 20 m. po podne potresao je zestok udarac cieiim 
gradom, te je treSnja na naS uzas potrajala 10 — 14 sekunda. 
Udarac je dofiao od SI, a tresao je tako dvrsto, da su Skripale 
sve zidine, popucali stropovi, padale opeke i dimnjaci sa krovova 
mnogih kuda. UplaSeno pudanstvo skodilo je iz svojih stanova, te 
su za das vrvjeli ulicama Ijudi bliedi, drhdudi od u^asa i groze. 
U 11 s. 35 m. osjetismo drugi udarac, veoma kratak, no silan i 
jak kao da je dva put netko trgnuo jadnom nadom zemljom. U 
mnogim kudama popadala stakla sa ormara, zanihale se svjetiljke, 
stale ure nihalice, ruSio se criep s krova, jednom riedi : uzas bivao 
sve vedi. Pripoviedaju, da se je za prvoga udarca toranj samo- 
stanske crkve tako zanihao, da je malo zvonce osam puta zazvo- 
nilo. (»Nar. Nov.") — „Obzor** javlja: U Karlovcu u 11 s. 17 m. 
prvi, dvie sekunde kasnije drugi, takodjer jaki udarac, a poslje 
5 — 6 sekunda tredi, neznatni. Ukupno bilo je 2 jaka i 5 slabih po- 
tresa. Udarci su bili valovita gibanja. Prva dva trajala su 2 — 3 
sekunde. Vede Stete nema. 

Kasina^ u 11 s. 30 m po podne zestok potres. Prvi udarac 
trajaSe do 6 sekunda, poslje stanke od 2 — 3 sekunde potreslo opet 
silno do 5 sekunda. Gibanje bijaSe viSe valovito nego okomito. 
Stvari po sobi sve se dizale u vis, prozori zveketahu. (J. Ben- 
kovid.) 

Klanjac^ ovdje zestok potres. SruSila se kotarska zgrada. („Hr- 
vatska".) — U Klanjcu u 11 s. 15 m, valovito gibanje i onda jak 



Digiti 



ized by Google 



164 M. K1SPATI(\ (10) 

udarac. („Agr. Tagblatt".) — U Klanjcu u 11 s. 20 m. znatan 
potres. Svi su se predmeti dnnali, zidovi se tresli i pucali, dim- 
njaci se manje ili viSe ruSili. Zgrada, u kojoj je bila smjeStena ko- 
tarska oblast, ostedena je tako jako, da je dalnje stanovanje u njoj 
opasno, te je kotarski predstojnik odmah sliededi dan zatvorio 
zgradu, koja je vec bila vrlo trosna, tako da je sada mjemik 
odredio, da se ima poruSiti. Na franjevadkom samostanu sruSio se 
dimnjak na izto^noj strani kuce, a dimnjak na zapadnoj strani po- 
maknuo se za 10 centimetara, te ^e se morati poruSiti. Padom dim- 
njaka oSte<5en je krov, a i u samostanu ima vise pukotina. Nadalje 
je stradao stan kot. sudca, ali se bez opasnosti moze u njem sta- 
novati. Kako se sluzbeno doznaje, ofitedena je zupna crkva u Ma- 
Ijevcu i SuhlJN^ Kapela sv. Josipa u Suhlju, i pu6ka Skola u Kra- 
Ijevcu. („Nar. Novine**.) 

Klostar Ivamc\ u ^1^ 12 u noci jak potres od J — S. Gibanje je 
bilo valovito, a trajalo je po prilici cetvrt minute. Valovito gibanje 
bilo je tako jako, da su se visedi predmeti jako zanihali, a ura 
stala. („Nar. Nov.") 

Kopriv7nca^ u 11 s. 20 m. osjctismo potres u pravcu jugo-za- 
padnom, bez tutnjave. Trefinja je bila valovita i trajala nepodpune 
3 sekunde. U mnogih kudah stadose ure nihalice, do6im Ijudi u 
gostionici i na ulici ne osjetiSc niSta. („Nar. Novine".) 

Kosinj garnji^ u 11 s. 5 m. po podne potres, koji je isao od 
SZ — JI a trajao 3 sekunde. (Gr6evi<5.) 

Kostajnica^ u 1 1 s. u nodi valovit, prilidno iestok potres pravcem 
od S — J. Trajao je po prilici 2 sekunde. („Nar. Nov.") 

Kraljevac na Sutli, u 11 s. 30 m. veoma zestok potres, koji je 
prilicno dugo trajao, a isao od S — J. Mnogo Stete naneo osobito 
na crkvi i iupnom dvoru. Zvona na zvoniku sama zazvoniSe; ura 
nihaljka prestala idi; ormari se otvoriAe; slike popadaSe. (^Obzor".) 

Kraljevica^ u 11 s. 5 m. po podne velik potres, koji je trajao 
do 3 sekunde; zadnji udarac bio je dosta jak, ali Stete do sada 
nikakve nije opazeno. („Nar. Nov.") 

Krapina^ u 11 s. 23 m. po podne jak potres uz silnu tutnjavu. 
PreplaSeni stanovnici iztrdaSe iz stanova na ulicu. Druga viest 
javlja, da je gibanje bilo valovito, da su se zgrade uzljuljale kao 
ladje na talasajudem se moru. Potres bijaSe jak, a trajao je do 
15 sekunda. Prvi taj potres bio je po toj viesti oko 7* 12, a oko 
•/i 12 navalio je drugi, nu slabiji potres. („Nar. Nov.") 

Krapinske Toplice^ oko ^2 1^ u noci dosta jak valovit potres, 
koji je potrajao 4 — 6 sekunda. Pravac mu je bio od JZ — SI. Po- 

Digitized by VjOOQIC 



(11) TRINA.7STO POTRKSNO IZVJESC'E: ZA OODINU 1895. 165 

padalo nekoiiko dimnjaka i neSto criepa sa krovova, te popucali 
nekoji zidovi. („Nar. Nov.") 

Krasica kraj Petrinje, od potresa, koji je bio u 11 s. 18 m. po 
podne, pokazala se pukotina u crkvi, koja je tek popravljena. 
(^Hrvatska" ) 

KraM6^ u Vs'^ u no6i dosta jak potres. Stete nema vede, samo 
je nekoiiko dimnjaka poruSeno. („Nar. Nov.") 

Krii Vojni, izmed 11 i 7J2 valovit potres. (,Nar. Nov.") 

Kriievd, u 12 s. 20 m. po podne jak valovit potres od JZ— SI 
az podzemna tutnjavu; podeo i zavrSio ja6im udarcem, a trajao 
do 14 sekunda. U m.nogim kadama stali satovi. (Brzojavni ured.) 
— Slike se na stienama micahu, pomi^ni predmeti znatno se zani- 
haSe, a mjestimice popadaSe dase sa polica. (I. Pexider.) 

KriSi^de, ovdje osjetiSe silan potres u tri maha. Prvi potres bio 
je u 10 7v, drugi u llVi? a treci u 11 /^ po podne. Svaki udarac 
trajao je do 6 sekunda, a svi bijaha tako zestoki, da se stiene u 
sobah Ijuljale kao na SuSti. Konji po stajah pokidali ulare, te jedan 
preko drugoga skakali. (^Hrvatska".) 

KrnjaJc^ u 10 s. 55 m. po podne valovit potres od JI — JZ (!). 
U mojoj troSnoj erarskoj sgradi nastala strava, a ja, koji sam se 
spremao na podinak, bio sam udarcem na krevet svaljen. Zidovi 
svi popucaSe. Moj sluga spavao, pa sko6io kao benav 9a kapom 
lifikom u ruci, veleci „Evo 6e me zemlja progutati". U 11 s. 20 m. 
ponovio se potres, ali slabiji. („Obzor".) 

Kupinac, 11 s. 42 m tako jak potres, koji je doSao od juga, 
da su se drvene kuce stra§no potresle, te su se.daske, kako se 
danas vidi, po 1 centimetar jedna od druge razstale. Najprije dula 
se je straSna grmljavina. Treslo so tako jako, da 6ovjek nije mogao 
stajati, a da se za 5to ne prihvati. U nekih zidanih kudah spala je 
sa stropa zbuka. Inace Stete nema. Ovakva potresa nije ovdje bilo 
od god. 1880. Satovi, koji vise na zidu, stadoSe. Iz PleSevine^ imanja 
baruna Raucha, javljaju, da je u isto doba i ondje bio zestok potres. 
(„Nar. Nov.") 

Ktdina, u 11 s 20 m. po podne potres, koji je trajao 2 sekunde 
a doSao od sjevera. (S. Bathorszeky.) 

jSTuZa, oko po noci dosta jak potres ; Setalica na uri se stresla, 
kao da je netko urom podrmao. (P. Krempler ) 

Kutjevo, ovdje nije nitko potresa osjetio, premda ga u obliznjih 
mjestih svuda ocutiSe. (P. Krempler.) 



Digiti 



ized by Google 



1G6 



M. KldPATl6, 



(12) 



LapaCy oko pol nodi jak potres, koji je trajao 3 sekunde a isao 
pravccm od juga. Postelje su se Ijuljale kao ladje na vodi. („Nar. 
Novine".) 

Lepoglava, u 11 s. 18 m. po podne potres, koji je iSao pravcem 
od SZ— JI a potrajao 8 sekunda; slaba tutnjava 6ula se prije po- 
tresa. Zbuka na zidovih popucala, prozori zveketali, pokudtvo se 
nihalo u spomenutom pravcu; nekoji predmeti sa ormara padali, 
osobito u I. spratu. (Dr. J. Eisenbacher.) — U 11 s. 20 m. u 
Lepoglavi jak valovit potres pravcem od J — S, od ko jega su se kude 
zanihale, zidovi popucali, mnoge stvari popadale sa ormara, a po- 
kudtvo podelo gotovo micati se po sobama. Zidovi i gradja na 
kudama Skripahu vrlo. Potres me ]e zatekao u krevetu, koji se je 
Ijuljao upravo kao da je na ii£etima, i dkripao, kao da ga jaki Ijudi 
sa oba kraja natezu za zastavnice. („Nar. Nov.") 

LeSde kod Otodca, u IP/j u nodi jak valovit potres, koji me je 
probudio iz tvrdoga sna. Potres je iSao smjerom od SI — JZ, a trajao 
do 6 sekunda. Krevet, zeljezna ped, ostalo pokudtvo, posudje i da§e 
Skripahu i zvedahu. Jaka podzemna tutnjava trajala je za tim po- 
dulje. btete nikakve. (Grttnhut, ^upnik.) 

lACf u 11 s. 25 m. po podne vrlo jak potres, da je sve pu- 
danstvo od sna probudio; gdjegdje su i zidovi popucali. U 11 s. 
57 m. bio je drugi potres. Oba su iSla od J — S. Prvi trajao je 
jednu minutu. („Nar. Nov.") 

Lipik, u 1 1 s. 50 m. po podne dva udarca sa intervalom od 20 
sekunda; pravac bio je od S — J. Svaki udarac trajao je 2 — 3 se- 
kunde. Postelje- se zanihaSe. Stete nikakve. (Po5t. ured.) 

LoSinj, McUo Sdo^ prvi jaki udarac osjetiSe u 11 s. 18 m. po 
podne sa podzemnom grmljavinom. („Agr. Zeitung".) 

Losinj^ Velo Selo, u 11 s. 28 m. po podne jak potres, koji je 
potrajao jedno 25 sekunda. („Agr. Zeitung".) 

Ludbreg, u 11 s. 20 sekunda po podne potres, koji je idao 
pravcem od JZ — SI, a trajao 4 sekunde, Uz potres se dula dosta 
znatna tutnjava. Od treSnje se slike prilidno zaniha&e, a visede ure 
stadoge. (S. Benakovid.) 

Lukad^ oko pol nodi odutjeli smo dosta zestok potres. Mnogi ae 
probudiSe od sna. („Nar. Nov.") 

Izpod Maceljshe gore^ oko 72^2 u nodi odutih muklu podzemna 
tutnjavu. Probudivsi se osjetiro, kako se ta tutnjava sve viSe pri- 
bliiuje, kad al eto nasta silno trzanje krevetom, predmeti sa ormara 
i stolova podeSe padati, svod sa zidinom svijati se, u obde: nastalo 



Digiti 



ized by Google 



(13) TRINAJRTO POTRESNO IZA'JEScK: ZA GODINU 1895. 167 

stanje, u kojem bi dovjeka lako ostavila pamet. Kad se je sve pri- 
mirilo, nakon dobre jedne minute, upalim sviecu, al nastade joSte 
ja6a tutnjava, zidine se svijale i pucale, koniadi svoda padali, 
8 krova criep, predmeti u kudi rufiili se. Htjedoh iz kreveta, ali 
kako se dva puta pridigoh, tako budem dva puta svom silom natrag 
ba6en u krevet. Ovo grozno stanje potraja do dvie minute. Oko 
•/4I2 ponavljahu se udarei, ali slabiji. Pravac potresa bio je od Z— I. 
(„Nar. No vine".) 

Mace kod Zlatara, oko 72^2 u nodi dosta jak potres od JZ — SI. 
Prvi i drugi udarac bio je tako jak, da su se Ijudi iz sna pro- 
budili ; slike i pokudtvo se zanihalo, a criep s krova padao. Zadnji 
udarac bio je slab. („Nar. Nov.") 

Meddk: Izvjestitelju pripoviedao je seoski starjeSina ovo: Kad 
sam na uzkrs u ve6e kasno prvi san odspavao, probudim se i 
ostanem do jednu uru budan. Cujem na jednom podzemnu tutnjavu, 
dolazedu od iztoka, od koje se za nekoliko sekunda sva kuda strese, 
za minutu ili dvie dujem drugu, pa i tredu takvu tutnjavu. Mislio 
sam, da je kakva grmljavina, pa sad tek, kad me upozoriSe na to, 
vidim, da je bio potres. I drugi neki seljak mu pripoviedao, da 
je i on duo podzemnu tutnjavu, i da je krevet i posoblje drhtalo. 
(M. Oklobdzija, r. ud.) 

ModruS, u 11 8. 25 m. po podne potres, koji je i8ao pravcem 
od I— Z a trajao 8 sekunda. Pokudtvo se gibalo i padali manji 
predmeti. U 11 s. 40 m. drugi, a u 11 s. 50 m. tredi potres. (J. 
Antonidid.) 

Morav6e, u 11 s. 15 m. po podne valovit potres, koji je trajao 
6 — 7 sekunda. U nekih kudah popucase zidovi, a na jednoj srusio 
se dimnjak. U mojoj sobi stala ura. Mnogi iztrdaSe iz kuda, a 
gdjekoji ne smjedoSe cielu nod natrag. Pravac potresu bio je od 
Z-I. (V. Santek.) 

MrkopcUj, u 11 8. 25 m. po podne potres, koji je iSao od J — ^S 
a trajao vi5e sekunda. Pokudtvo se Ijuljalo, na jednoj kudi sruSio 
se dimnjak i zid popucao, u crkvi spalo sa stropa malo zamaza. 
Odmah za tim doSao drugi, ali slabiji potres. U 11 s. 51 m. po 
podne tredi, u 11 s. 59 m. detvrti potres. (F. Sinko, r. ud.) 

Nart kod Belovara, u 7^12 u nodi osjetili smo dosta jak potres, 
koji je preko 10 sekunda trajao. Dolazio je od SI sa podzemnom 
tutnjavom. („Nar. Novine".) 

Novi u Vinodolu, u 11 s. 35 m. po podne najprije silna tutnjava, 
a onda uz tutnjavu dva slaba udarca. Pravac potresu bio je od 
JI — SZ ; trajao je 15 sekunda. (M. Potodnjak.) 



Digiti 



ized by Google 



168 



M. KihvAri6, 



(14) 



Ogtilin, u 11 8. 30 m. po podne potres sa tutnjavom u pravcu 
od Z — I; trajao je 6 sekunda. Po kudama se treslo posudje, U 
jednoj kudi se na stolu prevrnula puna litra vina. (J. Magdid.) — 
U 11 8. 19 m. po podne u Ogulinu jak potres, koji je bio valovit 
a iSao pravcem od SSZ — JJI. („Hrvat8ka".) — U 11 s. 30 m. po 
podne u Ogulinu zaljulja se zemlja uz straSnu tutnjayu i Ijuljala se 
dobrih pet dasaka, da je sve poskakalo na noge. Za jedno pol sata 
eto i drugoga potresa, a za njim i tredega, ali oba slabija od prvoga. 
Stete nema nikakve. („Obzor".) 

Opatija^ u 11 8. u nodi zestok potres. (^Hrvatska*".) 

Orehovica u Zagorju, u 11 s. 10 m. po podne zestok potres, koji 
je potrajao do 20 sekunda. Cini se, da je potres doSao od jugo- 
zapada. Ovaj bijaSe jadi od onoga, Sto je bio 9. studenoga 1880. 
(„Obzor«.) 

Oriovac, u 11 s. 6 m. po podne potres, kojijeiSao pravcem od 
JZ — SI, a trajao 4 — 5 sekunda Uz potres dula se slaba tutnjava. 
Neki predmeti po sobah zazvedaSe. (PoSt. ured.) 

Osik u Lici, u 11 s. 15 m. po podne tako jak potres, da su se 
prozori tresli, sudje u ormarih zvedalo, ptice u gajbah leprSale, 
postelje se Ijuljaie. Cini se, da je bio potres sa tri kratka udarca 
od J— S. („Nar. Novine".) 

Otodac, u IIV2 u nodi potres. (Grtinhut.) 

Pakrac, u 11 s. 15 m. po podne lagana valovita treSnja, koja 
kao da je imala pravac od S — J ili obratno. Postelja se nihala od 
wS — J kroz 4 — 5 sekunda. (L. Stein.) 

Perusid, u 11 s. 16 m. po podne valovit jak potres, koji je ifiao 
od vS — J a trajao 5—6 sekunda. Tutnjave nisam duo. (Padjen.) 

reScenica^ u 11 s. 19 m. po podne jak valovit potres u smjem 
od S — J. Trajao je 5 sekunda. Zvono na tomju zazvonilo, daSe i 
prozori zveketali, pokudtvo se Ijuljalo. Na crkvenom tomju stare 
se pukotine razSirile, novih nisam opazio. Domade se iivotinje uzne- 
mirile. Ljudi upla6eni, iztrdali iz svojih stanova. Sest minuta ka- 
snije, u 11 s. 25 m., osjetio se drugi potres. Pravac mu bio isti, 
tutnjava jaka. Trajao je kao i prvi 5 sekunda. (Medarid.) 

Petrinja, u 11 s. 18 m. 25 sk. po podne valovit potres, koji je 
isao od Z — I ili od SZ — JI, a trajao 5 sekunda. Straiar kod kot. 
oblasti duo je najprije, kako je pucao criep i padao sa krova 
gostione „Lavu", onda je vidio, kako se naklanjaju stabla na pro- 
menadi jedno prama drugom i tek onda podelo ga Ijuljati. Sum se 
nije duo niti prije niti kaSnje. Drugi kat kr. realke i preparandije 
popucao je jako, zamaz na viSe mjesta odpao; na gradskoj kudi 

Digitized by VjOOQIC 



05) 



TRIXAJRTO 1K)TRKSN(> IZV.JKS(''E: ZA (iODlNl* 1895 



169 



odpao je koinad vienca. Ure nihalice stale su tako rekud sve, a i moj 
regulator. Svjetiljke su se nihale joS pol sata kasnije od Z — I. Kokoni 
popadale u snu sa Ijestava, golubovi poletjeli kao o podne, kad top 
pukne. Ni najplaSljiviji Ijudi ni djeca nisu se preplasili, jer je to 
Ijnljanje bilo nekako ugodno, poslje Ijuljanja vedinom su se podcli 
Ijudi i djeca smijati. (Dr. I. Zoch.) 

Petrova gora, talionica zeljeza kod Topuskog, u 1 s. 50 m. po 
podne potres, koji je potrajao jedno 2 sekunde. Gibanje je bilo 
tako jako, da su se svjetiljke i slike zanihale. („Agr. Zeitung".) 

Pisarovina^ u lis. 14 m. po podne vrlo jak, a u 11 s. 59 m. 
slabiji potres. („Nar. Novine".) 

Pla$ki, u 11 s. 12 m. po podne potres, pravac JI, gibanje znatno, 
predmeti se u ku6i micali; trajanje 13 sekunda. (J. Pavli6ek.) 

Pokupsko^ u 11 s. 20 m. po podne potres valovita gibanja; 
trajao je 3 sekunde a iSao pravcem od S — J ; pred potresom dula 
se podzemna tutnjava. (Arnold.) 

Pored kraj Kutjeva, pred pono6 potres •, vrata se potresla, kao 

da ih tko hode silom otvoriti, sa ormara pala boca. (P. Krempler.) 

PoSega, u 11 s. 17 m. po podne udarac uz tutnjavu ; trajao je 

oko 2 sekunde. Na ratarnici stao sat i sruSila se figura sa ormara. 

(L. Ivankovid.) 

Pregrada, u 11 s. 15 m. po podne zestok potres. Sa krovova 
padali su criepovi, a u nekoliko kuda popucali zidovi. Sa crkvenoga 
krova takodjer je palo mnogo criepa. Na jednoj kudi izbaden je 
prozor, Na tornjevih jedne i druge crkve nastaSe vidljive pukotine •, 
sa detiriju kuda poruSili su se dimnjaci, pak su padajudi na tla 
polupali po krovovih mnogo criepova, koji su silnim 5tropotom pa- 
dali na cestu. Kako je bila tamna nod, mislio sam, da se kude ruSe. 
U jednoj kudi, gdje se je bilo sakupilo vece druztvo, da proslavi uz- 
krsni blagdan, poru^ile su se od potresa staklenke na stolu, a stiene 
su tako popucale, da se je sve druztvo preplaSeno raziSlo i pohrlilo 
svojim kndam, da vide, je li potres nadinio kakve Stete. („Nar. Nov.") 
Preeid, u 11 s. 15 m. po podne Zestok potres, koji je trajao 20 
sekanda; u 11 s. 18 m. drugi, slabiji potres, u 11 s. 38 m. opet 
slabiji, u lis. 46 m. mnogo jadi, a u 12 s. upravo jak potres, da 
su se prozori i vrata tresla, ura nihalica i budilica zazvonila, a 
staklene stvari, 5to su jedna uz drugu stojale, zazvedale. („Obzor.") 
— Drugi dopisnik navodi: U 11 s. 12 m. vrlo osjetljiv potres, 
koji je trajao punih 20 sekunda, u 11 s. 16 m. potres od 2 sek., 
a 11 s. 32 m. tredi potres od 1 sekunde, a u 11 s. 58 m. detvrti 
potres od 2 sekunde. (^Obzor".) 

Digitized by VjOO^ 
1 



170 M. kiSpatic, (16) 

Babf u 11 s. 15 m. po podne jak potres, koji je trajao do 25 
sekunda, tako da su mnogi svu nod pod vedrim nebom probavili. 
(„Obzor".) 

Sakovac kod Karlovca, u 11 b. 17 m. prije podne potres, pred 
kojim se je 6\xo Snm, kao da 6e udariti tuda. Hum je isao od 
SI — JZ, te po torn sudim, da je i smjer potresu bio od SI — JZ. 
Za Sumom bio je dosta jak potres, te je moju majku, koja je bila 
vani pred kudom^ bacio na zemlju. (M. Bla^kovid, gimnazijalac.) 

Bakovica, u 11 s. 15 m. po podne dva neposredno jedan za 
drugim sliededa udarca, od kojih je prvi bio znatno jadi od dru- 
goga. Cio pojav trajao je do 3 sekunde. (M. Vanjkovi<S, iupnik.) 
— U 11 s. 14 m. jak valovit potres, koji je potrajao viSe od 10 
sekunda; drugi je sliedio za nekoliko sekunda a mnogo slabiji i 
kratak, samo jedan hip, tredi bio je posve slab. Pravca nisam 
mogao razabrati. („Nar. Nov.") 

Ramljani, u isto doba kada i u Lesdu potres. (Grtinhut.) 

Raven kraj Krizevaca, u 11 s. 20 m. po podne dosta jak potres. 
Stete i nesrede nema. Sve zidne ure su stale. Potres je trajao dosta 
dugo, a bio valoyita smjera. (,Obzor".) 

Ravnagora, u pol dvanaest u no6i zadu se naj prije tutnjava, iduda 
od S — J, a za tim navali jak potres, koji je trajao do 2 minute. 
Kude se zibahu kao ladje, a 6aSe u ormarib zazvedaSe. (I. Po- 
todnjak.) — Oko 7*12 odutismo u Ravnojgori zestok potres, koji 
je bio valovit a iSao pravcem od JZ — SI. Trajao je oko 30 sekunda. 
Ziteljstvo je vedim dielom spavalo, no kad je potres udario, po 
kudama su se brzo upalile sviede. Narod je spopala strava. Mnogi 
su bjezali na dvor, a drugi su pokleknuli i molili se Bogu. 
Zgrade su se Ijuljale kao ladje na vodi. Posudje i slike zveketahu, 
podajudi podzemnom pojavu poseban takt. (;,Nar. Nov.**) Slidnu 
viest ima i „Obzor". 

Bemetinec kod Novog Marofa, u 11 s. 20 m. po podne pode se 
zcmlja Ijuljati, a gibanje ovo potraja jedno 3 sekunde. Smjer po- 
tresu bio je od S — J. Stete nema. f„Agr. Zeitung**). 

Ribnik, oko 7il2 u nodi osjetili smo Zestok valovit potres od 
ISI— JZ, koji je potrajao oko 10 sekunda. („Nar. Nov.**) 

Rieka, u 11 s. 16 m. 50 sek. po podne potres od 5— 6 sekunda, 
u 11 s. 20 m 20 s. drugi potres od 5 sekunda, u 11 s. 42 m. 
40 s. tredi potres od 3 sekunde, u 1 1 s. 50 m. detvrti potres sasvim 
slab. („Nar. Nov.**) — U 11 s 17 m. po podne vrlo zestok potres, 
koji je potrajao 5 sekunda. Stete nema, al je pudanstvo uzrujano, 



Digiti 



ized by Google 



(17) TRINAJ8TO POTRE8NO IZVJES6E: ZA GODINU 18a5. 171 

jer se treSnja ponavlja. U kazaliStu bilo je mnogo svieta, koji je 
pobjegao na polje. Gosti hotela Europe pobjegli su na ladje, gdje su 
sproveli nod. Stanovnici u okoliSu kolodvora utekli su u ieljezniCke 
vagone. („Nar. Nov.") Slidne viesti donose „Agr. Zeitung" i „Tag- 
blatt.** — „Obzor" javlja, da je potres bio u 11 s. 20 m. i da je 
trajao 21 sekunda, pa da je asfaltni plodnik na glavnoj ulici po- 
pucao, te nadovezuje tomu viest, da su se u Bakru od potresa sru- 
Sile dvie ku6e. 

Bieka gomja, u 11 s. 30 m. po podne potres od JI sa jakom 
tutnjavom; potres je trajao 4 sekunde. (Horvat.) 

Samarica, u 7*12 u nodi bio dosta jak potres. Pravac mu je 
bio, kako mi se dini, od SZ — JI. Ve6e Stete nema, u 2upnoj crkvi 
je zamaz na pojedinih mjestih izpucao i odpao. (^Obzor".) 

Samobor, u 11 s. 21 m. po podne za6u se 6um kao od kakva 
vjetra, a odmah na to stade se zemlja valovito tresti. Poku<Stvo 
stalo Skripati, staklenke zvedati, a nekoje ure stadoSe. Postelje se 
tako zaljujase, da su se Ijudi i iz jaka sna probudili. Sve potraja 
do 15 sekunda. (M. Lang.) — U 11 s. 15 m. po podne valovit 
dosta jak potres s tutnjavom, koji je trajao do 10 sekunda. Potres 
se je ponovio das prije 12 s. u nodi, a i ovaj je bio valovit i 
jak kao i prvi, a trajao je do 5 sekunda. Stete nema nikakve, van 
Sto su se'krovovi odistili od popucanih criepova, te Sto je koja daSa 
sa ormara pala. („Nar, Nov.") — U 11 s. 15 m. potres u pravcu 
od JZ— SI. (^Hrvatska".) 

Selce kod Crkvenice, oko 11 s. 15 m. po podne potres od 50 
sekunda. („Nar. Nov.") 

Senj, oko 72^2 u nodi potres u pravcu od J — S; trajao je oko 
20 sekunda. (Lj. Justid.) — U 11 s. 13 m. po podne potres, koji 
je trajao oko 12 sekunda, uz potres se dula podzemna tutnjava. 
Gibanje je bilo valovito. Jedna ura, koja je okrenuta prama SZ, 
stala je. (Prof. Rukavina.) — U 11 s. 30 m. po podne potres od 
20 sekunda u pravcu od J— S. („Obzor".) 

Severing u 11 s. 15 m. po podne jaka podzemna tutnjava i 
odmah na to silan potres, koji je iSao od I — Z. Potres je bio tako 
jak, da iza velikog zagrebadkog potresa g. 1880. takav potres nisam 
odutio. Trajao je 12 — 15 sekunda. (''Nar. Novine".) 

Siecevac (14*7 klm. zapadno od Samobora), u 11 s. 15 m. po 
podne vrlo zestok potres, koji je trajao 4—6 sekunda. Zemlja se 
je nihala uz veliku tutnjavu, kao da grmi. Stete nema. (P. Kova- 
devid, kapetan.) 



Digiti 



ized by Google 



172 



M. ki6pati6. 



(18) 



Sienicak, u 1 1 s. 15 m. po podne zestok potres. Sliedila su dva 
udarca, jedan iza drugoga. Drugi je bio 2e§(5i od prVoga. Smjer 
nije se mogao todno ustanoviti. Cinilo se, da je i§ao od SZ — JI. 
Zveket flaSa i 5aSa bio je jak. Stete kao da nema. („Nar. Nov.") 

SisaJCj u 11 8. 18 m. po podne potres, koji je potrajao 10 se- 
kunda a iSao od JI — SZ. Ljiidi se prestraSiSe, mnogi poskaka§e 
iz postelja i dotrfiaSe na ulicu. Osim manjih pukotina nema drage 
Stete. („Agr. Zeitung".) — Drugi dopisnik navodi u isto vrieme vrlo 
jak valovit potres od JI— SZ; trajao je 7 sekunda uz jaku podzemnn 
tutnjavu. Ku6e su se nihale kao §iba na vodi ; ure na zidovih, koje 
su visjele u smjeru potresa, zaustavile su se u svih kudah, a one 
ure, koje su okomito lezale na ovom smjeru, zanihale su se znatno 
vedim zamahom. Posudje i drugi predmeti nihali su se i tresli dosta 
zivo. Sa nekih kuda padale su opeke sa dimnjaka i krovova, 
(„Hrvatska".) 

Skrad^ u 11 s. 14 m. po podne u2asan potres, koji je trajao do 
dva dasa. Pravac mu bijage od Z — I. Tek Sto se je narod male 
od straha smirio, navali u 11 s. 32 m. drugi potres. („Obzor".) 

Srb, ovdje potresa ne osjetiSe. (Omdikus.) 

Stasia^ u 11 8. 19 m. po podne jak potres, da se je narod od 
sna probudio. („Nar. Novine".) 

StenjevaCy u 11 s. 16 m. po podne valovit potres, koji je trajao 
12—15 sekunda. Mnogo slabiji i kraci potres ponovio se u 12 s. 
Stete nema u mjestu nikakve. U zavodu umobolnih popucalo je 
osobito u drugom katu neSto zidina i sa stropova popadalo nesto 
^buke. Gibanje je ovdje bilo toli silno, da je treSnja prevaliia jednu 
svjetiljku i jednu uru zaustavila. (L. Ivandan, zupnik.) 

Stubica Gornja^ u 11 s. 15 m. po podne tako zestok potres, 
kakova nisu Ijudi poslije onog od god. 1880. upamtili. Na vise 
zgrada polupani su prozori, dimnjaci popucali, u sobama visede 
ure zaustavile se, a stvari se po ormarih prevalile. Jedan dovjek 
pripovieda mi, da je idudi kudi na cesti, ne mogavSi se na nogama 
uzdrzati, pao na zemlju. Potres dosao je od JZ i potrajao 12 se- 
kunda. (;,Nar. Novine".) 

Stubica Dolnja^ u 11 s. 35 m. po podne dva jaka udarca. (nAgr. 
Tagblatt".) 

Stupnik, u 11 8. 28 m. po podne potres od S — J uz veliku 
tutnjavu •, trajanje 5 sekunda ; ure nihalice stadoSe, a blago u stajah 
poskakalo u vis. (Jezek.) 



Digiti 



ized by Google 



(19) TRmAJSTO POTRESNO IZVJES6E: ZA GODDTU 1895. 173 

Sunja, u 11 s. 10 m. po podne vanredno zestok potres, koji je 
trajao do 9 sekunda, te je iSao valovito od I— Z. U crkvi i nekih 
kudah ukazaSe se ve(5e pukotine. (t,Agr. Tagblatt".) 

Sv, Ivan Zelina, u 11 s. 25 m. po podne odutismo prvi slabiji 
potres, dvie minute kasnije dnigi ja6i uz silnu trednju i s udareem, 
tako da su predmeti s ormara padali, a ure nihalice stale ; oko 12 
s. navalio je iznova slabiji potres. Ovaj drugi mogao je 23 sekunde 
potrajati. („Nar. Novine".) 

Sv. Fetar Orehovac, u 11 s. 11 ro. po podne dosta jak potres 
od Z~I. („Obzor".) 

Sv. Simun (MarkuSevac), u 11 s. 13 m. po podne valovit potres, 
koji je trajao 6 — 7 sekunda. Drugo valovito gibanje, no puno sla- 
bije, osjetismo 40 minuta kasnije. Ma da je potres bio neSto traj- 
niji, gtete nema nikakve, a nisu ni prozori zazvedali ni ure stale. 
Tutnjave ne ^usrno ni za prvoga ni za drugoga potresa. („Narodne 
Novine".) 

Tahorsko (Tabor Mali, Hum), od potresa je toranj tako izpucao, 
da 6e se jedva modi odr^ati. („Obzor".) 

Topusko^ u 11 s. 15 m. po podne Ijuljala se zemlja jedno 10 
sekunda. Potres je dofiao od S ili SZ. Zid rusevine u opatiji stoji 
smjerom na sjevero-iztok, pa su 3 — 4 kamena s njega pala 2 — 5 
metara daleko na JII. Mjestimice padao je criep sa krovova i po- 
pucao zamaz. Uz potres ^ula se tutnjava nalik na hujanje vjetra. 
(J. Dencler.) 

7V5(fe, po prilici u 1 1 s. 8 m. po podne nakon dosta znatne tut- 
njave prilidno jak potres, koji je potrajao do 15 sekunda. Nakon 
drugih 15 sekunda osjetio se drugi slab i kratak potres. Glede 
smjera mnienja su vrlo razlidita, dapa6e opriedna; ja i neki drugi 
drzimo, da je bio smjer od JZ— SI ili tofinije od JJZ — SSI. Druga 
treSnja trajala je 4 — 5 sekunda. Treda treSnja ponovila se u 11 s. 
56 m. po podne, bila je neSto slabija od prve, a trajala je 8 — 10 
sekunda. — Potres je bio tako jak, da su se Ijudi od sna probu- 
dili. Jednu ura nihalica ustavila se, pokudtvo se treslo, a i ku- 
hinjsko posudje, koje je slabije visjelo, gdjegdje je popadalo. Na 
Skolskoj zgradi opa^aju se pukotine na rubovih stropa i mrvice 
od vapna na podu. I u zupnoj crkvi opazaju se slabe pukotine. 
(J. CukU, ud.) 

Tuhelj, u 11 8. 20 m. po podne silan potres, koji je potrajao 
nekoliko sekunda. Vede Stete nije napravio, ali je ipak ostavio zna- 
kova u crkvi i zupnom dvoru. Ura nihalica stala. Pravac potresa 
bio je I— Z. („Obzor".) 

Digitized by VjOOQIC 



174 M. K1SPAT16, (20) 

Uljanik, u Vi 12 u nodi potres. („Nar. Nov.**) 

Varaidin^ u V4 12 u nodi valovit potres, koji je trajao 20 se- 
kunda a idao smjerom od JZ — SI. Nekoliko minuta prije potresa 
osjetio se osobit vjetar SI, koji je vise nalidio fiumu nego vjetru. 
Potres nije pratila tutnjava, a valovito gibanje zemlje bilo je tako 
jako, da su kudna zvona zvonila. U kapucinskom samostana za- 
zYonilo je u hodnika dosta veliko zvono. Ure su malo ne sve stale. 
Kreveti Ijuljali su se poput zibke, a prozori i ormari su zveketali 
i Skripali. Prije a i za vrieme potresa zavijali su psi, krave mu- 
kale, kokoSi leprdale i kokoilakale. (Dr. Er2an.) 

Varaidinske TopHce^ u 11 s. 17 m. po podne potres srednje ja- 
kosti uz slabn tutnjaya; trajanje 4 sekunde. (^Agr. Tagb.*') 

Vinagora^ u 11 s. 27 m. po podne jak zemljotres, koji je po- 
trajao jedno 15 sekunda. Pravac kao da mu je bio od JZ — SI; 
gibanje je bilo valovito. U samoj su se trednji mogla tri jada 
udarca razabrati, a med njima bio je tredi najjadi i najpogubniji. 
Taj je potres bio ovdje puno jadi od onoga god. 1880. Vedina je 
poskakala iz posteija a mnogi pobjegoSe pod vedro nebo, jer kod 
treSnje se razvila takova tutnjava, takova huka i lomljava, da se 
je sviet od uiasa prepao, dekajudi sigurnu i neizbjezivu smrt Sve 
se je na odigled klimalo, zibalo, bibalo, kao da je sve u zraku, 
pa je pravo dudo, da se nije sve razvalilo i polomilo. Na naSem 
zvoniku prelomila se ru2a na krizu, motka munjovodna se preki- 
nula i objesila, erkva pokazuje tu i tamo manjih pukotina, pa tako 
je i na Skolskoj zgradi; dimnjaci su popadali. („Obzor*'.) — „Na- 
rodne Novine" spominju, da su u crkvi u Vinagori pisci iz or- 
gulja od potresa porazbacani, pa da seje poslje potresa dula silna 
tutnjava. 

Virje^ u 11 8. 15 m. po podne dosta jak potres u pravcu od 
S— J. (^Hrvatska"). 

Virovitica, u 11 s 20 m. po podne potres, koji je trajao 3 — 4 
sekunde a iSao pravcem od S — J. (J. Besz, Ijekamik.) — Od po- 
tresa su se svi predmeti u sobah drmali. U mnogih kudah nastale 
su pukotine, koje teku od J — S i od tavana prama razu zemlje. 
(„Nar. No vine".) 

Vivodina^ u Vs 12 u nodi potres. („Nar. Nov.") 

Voca, u 11 8. 20 m. po podne probudio nas je zestok potres, 
kakova nismo odutili poslje onog od g. 1880. Stiene popucale, ure 
nihalice stale. Pravac bijase s podetka od JZ. Iza prvog udarca 
sliedio je odmah drugi, u 12 s. tredi s istim pravcem. („Obzor**.) 



Digiti 



ized by Google 



(21) TRINAJ8TO P0TRE8N0 IZVJEd(!;E: ZA GODINU 1895. 175 

Vojdkovac^ u 11 s. 15 m. po podne lagan potres sa dugimi va- 
lovi ; smjer ma je bio od Z — I, potrajao je 17 sekunda ; dtete nema 
nikakve. („Nar. Nov.") 

Vrbnik na otoku Krku, u 11 s. 20 m. po podne potres slabe 
jakosti; potres je trajao 5 sekanda a iSao od JI — SZ, te je bio va- 
lovit. Odmah iza njega navalio je drug! puno jaCi, koji je trajao 
4 sekunde a idao istim smjerom. Stete nikakve, ali straha mnogo. 
Nakon toga osjetilo se do ponodi 5 do 6 slabih i kratkotrajnih 
potresa istoga smjera. (A. Brozovid, rav. u6.) 

Vrbavac^ a 11 s. 25 m. po podne jak potres, koji je trajao jedno 
6 sekunda a iSao pravcem od ZI. Odevidac pripovieda, da se je 
toranj iupne znatno nihao. Stete nema. „Obzor".) 

Vrbavsko, u 11 s. 20 m. po podne prilidno jak potres od SZ — J I, 
te je trajao 4 seknnde. Odmah za njekoliko sekunda bio je drugi 
jadi valovit potres, da su se kude nihale od SI — JI, a trajao je 9 
sekunda; napokon u 11 s. 56 m. doSao je tredi potres, no taj je 
bio vrlo slab i trajao je samo 2 sekunde. Stete nema. (V. Orsid, 
2upnik.) 

Vukmanid, u 11 s. 15 m. po podne potres, koji je znatno oStetio 
zupnu crkvu. Toranj je do zemlje sav izpucao. Na drugih zgradah 
nema Stete. („Nar. Nov.") 

Vttkovina, u 7a 12 sati u nodi osjetio se ovdje valovit potres 
smjerom od SZ — JI, te je potrajao 4 sekunde. Potres je bio dosta 
jak, jer su se predmeti nihali, a u krevetu se dovjeku dinilo, kao 
da se nifie u zibaljki. („Nar. Nov.") 

Zaharsko^ u 12 s. 33 m. (!) u nodi prilidno jak valovit potres, 
koji je iSao od SI — JZ a trajao po prilici 4 sekunde. Stete nema. 
(E. Hankonyi, 2up.) 

Zadar, u 11 s. 15 m. po podne jak potres, koji je potrajao viSe 
sekunda. („Obzor".) 

Zagreb^ u 11 s. 17 m. i nekoliko sekunda po podne po srednjo- 
evropskom vremenu nastao je zestok potres, koji je potrajao do 
10 sekunda. Osjetili smo dva udarca, prvi slabiji, iza kojega je 
treslo neke tri sekunde, onda, dok jod nije trednjava prestala, 
drugi jadi, poslje kojega se je zemlja do 7 sekunda valovito tresla od 
Z — I. Po kudah zvedalo je staklo, dtropotalo pokudtvo, prozori i 
vrata dkripala, nihaljke, koje nisu stale, lupale, dok je sa krovova 
nekih kuda padao criep na ulicu. PlaSljivi sviet bio je poustajao 
iz postelja i pobjegao na ulicu i u kavane. Svietiljke, koje vise o 
stropu, nihale su se joS detvrt ure poslje potresa izmedju I i Z, 



Digiti 



ized by Google 



176 



M. Klftl'ATIO, 



(22) 



zakredud k jugo-zapadu. Od god. 1880. nismo u Zagrebu osjetili 
tako jaka potresa. („Nar. Nov.") — 11 s. 17 m. 30 sk. po podne 
potres valovita gibanja, te je potrajao kakovili 5 sekunda. U po- 
detku bijaSe dosta slab, nu nakon druge sekunde ne^to se jace po- 
treslo. U mnogih je kudah popucao strop, a gdjegdje su se sruSili 
i ditavi omazi stiene. U katedrali i u drugih crkvah i zgradah 
nastalo je od potresa vise vedih i manjih pukotina, tako na sveu6i- 
liStu, kod „Narodnih Nbvina**, i u drugih zavodih. Na stienali su 
se uznihale slike i ure, ove su dapai^e u mnogih kudah i stale, a 
slike popadale sa davala. Gdjegdje se i sa ormara srufiiSe razni 
predmeti, a na mnogih kudah odkinuSe se dielovi fasada. Medjutim 
vece Stete nije nigdje bilo. („Obzor".) — U 11 s. 17 m. 16 sk. po 
podne 2estok valovit potres, koji je potrajao do 6 sekunda. Pravac 
mu je bio od JZ — SI. Opazilo se je, da su u po6etku bila dva 
udarca. Prvi je bio nefito slabiji, a drugi tako zestok, da se je 
dinilo, da smo pred kakvom tezkom katastrofom. Koliko smo oba- 
viesteni, sruSio se u gomjoj Ilici dinmjak sa jedne kude. Sa mnogih 
krovova popadalo je neSto criepa. Negdje su zidovi popueali, tako 
n. p. na sveuciliStu, gdje je zid uz stube znatno razpucao. (»Hr- 
vatska".) — U 11 s. 18 m. po podne nasta dugo valovito gibanje, 
koje doduSe nije napravilo [nikakve Stete, ali je ipak radi svoje 
dugotrajnosti prestraSilo stanovnidtvo. Stakla zazvedaSe, a zaiyaz je 
pueao i odpadao. Doznajemo, da su potres slabije odutili u gomjem 
gradu nego u dolnjem. Strazar, koji je stojao na Jeladidevu trgu, 
pripovieda, da je vidio, kako se Stankovideva kuda vidljivo niSe. 
(„Agr. Ztg.") 

Zajejida, u nodi tri potresa. Prvi dosta zestok u IV I ^ trajao je 
do 5 sekunda. Gibanje bilo je valovito a iSlo je od JZ — SI. Drugi 
kradi i slabiji bio je u 12 sati. („Hrvatska".) 

Zbjeg kraj Slunja, oko 11 s. u nodi zadu se podmuklo hujanje, 
koje je preslo u jak potres u pravcu od S— J, koji je potrajao 15 
a i viSe sekunda. U fikolskoj zgradi treslo se sve. Nakon stanke 
od nekoliko sekunda pojavi se i drugi a onda i tredi potres u istom 
pravcu, ali su ova dva vrlo kratko vrieme potrajali. U ^1^12 po- 
novio se opet potres dva puta, ali samo 1—2 sekunde. Mukla neka 
hujavica poput tutnjave pojavila se prije svakoga potresa. („Nar. 
No vine".) 

Zelina Dolnja, oko IP/a a. po podne jak potres valovita gibanja. 
Smjer bio je priblii^no od S— J. Upravo u pol nodi evo i drugoga- 
Ovaj je bio jadi i potrajao nekoliko sekunda u istom pravcu. Stete 
nikakve. (^Hrvatska".) 



Digiti 



ized by Google 



(23) 



TRINAJSTO POTRE8NO IZXJFMT.: ZA GODINU 1895. 



177 



Zlatar, u 11 s. 16 m. po podne zadu se mukla podzemna tut- 
njava, a iza toga stala se zemlja valovito nihati, svrSujuci svoje gi- 
banje okomitim udarcem. Potres je imao pravac ud SI — JZ a trajao 
je do 10 sekunda. TreSoja je bila tako jaka, da je za par dasova 
bio Zlatar pun Ijadi, koji su od straha izasli na ullcu. (nNar. N.^) 
— U 11 8. 18 m. jak valovit potres u pravcu od S- J ; trajao je 
8—11 sekanda. Zgrade se jako nihale, a Ijudi pre«tra§eni bjezali 
na ulicu. („Obzor".) — Potres veoma jak. Crkva i mnoge kuce 
izpucale. Sliedcdeg dana nije se raogla drzati sluzba bozja u crkvi. 
f^Hrvatska"). — U lis IG m. dosta jak valovit potres od 10 
do 12 sekunda od JZ— SI. (Gregoric.) 

Bosna. Sarajevskome listu ^Bosnische Post" javljaju, da su u 
11 s. 15 m. odnosno u 11 s. 25 m. po podne osjetili potres u 
Banjaluci, Priedoru, Bi§6u, Krupi, Cazin't^ Novani, Omarskoj, potres 
da je bio valovit, trajao 6 — 10 sekunda, i da ga je pratila podzemna 
tutnjava. („Obzor**.) 

15. travnja ponoviSe se potresi i u naSih krajevih. potresih 
toga dana imamo ubiljezene ove viesti: 

Bakar^ u ^j^l prije podne dva jaka i nekoliko slabijih udaraca. 
U 47* 8. prije podne ponovio se potres jednim udarcem tako, da 
se je izvjestitelj iz najtvrdjega sna probudio. Ukudani mu pripovie- 
dahu, da se je kroz cielu no6 lagan potres viSe puta ponavljao. 
(„Nar. Nov.") — Druga viest, u „Hrvatskoj", javlja, da se je potres 
u Bakru ponovio u s. 3 m prije podne, te da je bio mnogo 
slabiji, osim toga da je bilo po nodi viSe podzemnili tntnjava. 

Banija kod Karlovca, u 1 s. 5 m. prije podne osjetiSe peti udarac, 
no slab, a do 6 s. u jutro odutide jos dva neznatna udarca. Gi- 
banje i pravac ovih udaraca bio je kao i kod onih, 5to smo ih ubi- 
Ijezili prijaSnjeg dana. (H. Ved.) 

Bdovar moravedki, \x ^j^l^ te u 4^ i onda u ^j^b s. osjetiSe iz nova 
slabije potrese. (;,Nar. Nov.") 

Bisag, u ^j^l i 72 ^ s. prije podne osjetiSe nove slabije potrese. 
(„Agr. Tagbl.") 

Bistrica, u 12 s. 5 m. prije podne slab udarac, koji je potrajao 
4 sekunde a ifiao smjerom od SI — JZ. (M. Lovrisak.) — Izvjestitelj 
S. Lang javlja, da je iza prvog potresa u 11 s. 20 m. bilo joS 
vise potresa, a od tih spominje dva slaba udarca, koja osjetise u 3 
i n 5 8. n jutro. — ^Agramer Tagblatt" ima iza prvoga potresa 
ubilje^en kao drugi potres slab udarac u 5 s. u jutro, koji je po- 
trajao 3 sekunde. 



R. J. A. CXXVIII. 



12 



Digiti 



ized by Google 



178 



M. K16PATI6, 



(24) 



Brdovac, u a. 4 m. prije podne tredi potres, koji je bio verti- 
kalan i trajao 3—4 sekunde. TreSnja je bila dosta jaka, tako da 
se je na tavana 6uo Stropot, Sto ga uz prva dva potresa ne 6u8e. 
Oko 4 8. 30 m. prije podne zamjetiSe mnogi Cetvrti potres. („Obzor**.) 

Brod na Kupi, prema jutru odutiSe viSe slabih potresa. (Cvetko.) 
— U 2 i u 5 s. u jutro slab potres. („Obzor".) 

Crkvenica, neki ka2u, da su 6uli oko 3 s. u jutro slab potres. 
(J. Polid.) 

Cmilug, poslje prvog juCeraSnjeg potresa bilo je vise slabijih, a 
posljednji med njimi bio je, kako se dini, u 7 s. u jutro. („Obzor".) 

Cabar, u 4 s. prije podne slab potres. („Nar. Nov.") 

Delnice, u 4 s. 15 m. prije podne probudila me jaka treSnja, 
koja je trajala do 6 sekunda; u razdoblju od 5etvrt sata sliedile 
su opet dvie tresnje, od kojih je svaka 2—3 sekunde potrajala. 
Kod zadnjeg udarca osjetio sam minimalnu tutnjavu. Susjedi mi 
pripoviedahu, da su i u 7 sati u jutro odutili jos jedan ndarac. Svi 
udarei bili su valoviti i istoga smjera. („Nar. Nov.") 

DesiniS, iza juSeraSnjeg prvog potresa bilo je jo5 10 do 11 po- 
tresa fito jadib sto slabijih. Posljednji je bio oko 5 s. u jutro. 
(„Nar. Nov.") — U 2 i u 4 s. u jutro slabi potresi u Desioidu. 
(„Obzor«.) 

JErpenja, u VgS i u Vi^ s. u jutro osjetiSe iznova slabe potrese, 
(„Obzor".) 

Fuiine, poslje prvog udarca osjetiSe u kradih i duljih razdobljih 
jod Sest potresa u istom pravcu, a med njimi bijahu najznatniji 
trecSi potres i onaj u 4 s. 20 m. prije podne. („Agr. Tagbl.") — 
Sedmi potres ove nodi bio je u 7Va s. u jutro. (Z. Tkalec.) 

Qerovo, u s. 5 m. prije podne slab potres, u s. 50 m jadi, 
u s. 55 m. slab, u 4 s. 24 m., i u 4 s. 27 m. prije podne potres 
od 10 sekunda. (I. Krasovid.) 

GradiSka^ odmah iza pol nodi, onda u 4 s. 19 m. i 6 s. 50 m. 
prije podne valoviti potresi. („Hrvatska".) 

Griiane, poslje prvog juderasnjeg potresa nabrojismo do 7 s. u 
jutro joS 9 potresa; kod svih je bio pravac isti, od Z — I, samo 
onaj u 6 s. 50 m. bio je okomit. (Pavelid) 

Grobnik, u s. 5 m. prije podne slab potres od 1 sekunde, u 
s. 20 m. slab potres od 2 sekunde, u s. 58 m. srednji potres 
s tutnjavom, u 1 s. 6 m. slab potres od 1 sekunde, u 4 s. 20 m. 
srednji potres od 1 sekunde, u 4 s. 34 m. srednji potres od 2 se- 
kunde sa tutnjavom, i u 7 s. 6 m. prije podne sreduji potres. Pravac 



Digiti 



ized by Google 



(25) TRINAJ8TO P0TRE8N0 IZVJES6E: ZA GODINU 1896. 179 

svih potresa bio je od S — J. Stete nikakve, osim toga, gto su a 
gdjekojih kudah zidovi malo popucali. (B. VudicS.) 

Hum na Sutli, iza potresa u 11 s. 57 m. pa do 1 s. u jutro 
osjetide 6etiri slaba potresa, a u 4 s. 57 m. prije podne nje^to osjet- 
Ijiviji potres sa tutnjavom. („Obzor".) 

Ivanec, u 4 s. prije podne tredi potres. („Nar. Nov.**) 

cTomm'ca, u s. 7 m. prije podne slab potres u pravcu od SI 
prama JZ uz slabu podzemnu tntnjavu; seljaci kazivaju, da su i 
oko 5 s. u jutro osjetili nov potres. (A. Vranid.) 

Jciska, u s. 6 m. prije podne potres bez tutnjave sa jcdnim 
udareem, trajao je 4 sekunde; u 3 s. 55 m. iznovice jedan lak 
udarac, te napokon u 4 s. 20 m. nov potres. („Nar. Nov.") ^Obzor" 
ima istu viest. 

Karlovac^ u 1 s, 5 m. prije podne tredi udarac. On je bio va- 
lovit, slab, a potrajao je sigurno 5 sekunda, te je doSao od SI posve 
tiho bez svakoga duma i tutnjave, te smo se tresli kao da se vo- 
zimo u ^eljeznidkih kolih. Tko je iza prvoga i naj^eddega udarca 
(od 14.) opet legao, ustao je sada i skodio na ulicu, ili je budan 
dekao, dok svane jutro. Iza toga se sve primirilo, premda pripo- 
viedaju, da se je neka trzavica zemlje slidna titranju grozni6ava 
fiovjeka neprestance dula. U 4 s. 30 m. prije podne zatutnji detvrti 
jadi udarac, koji je potrajao 2 sekunde. U 7 sati u jutro joS se je 
osjetio posljednji trzaj, no slab. („Nar. Nov.") 

KoSina, u s. 15 m.' prije podne slab udarac; neki tvrde, da 
se je 6ula ranom zorom podzemna tutnjava. (J. Benkovid.) 

Klanjac, u Vs^i za tim u ^!^b i u 7*5 »• ponovno potresi, med 
kojimi je bio zadnji najjadi no najkradi. Neki tvrde, da je u nodi 
od 14. na 15. bilo u svem 7, a drugi opet 10 potresa. („Nar. N.") 

Kraljevec na Sutli^ oko V4I ^ jutro drugi no slabiji potres; u 
725 tredi takodjer slabiji ; 10 minuta iza ovoga Cetvrti potres, koji 
je bio dosta 2estok. Ovaj detvrti potres, koji je bio kradi od prvoga, 
najvide je dtete nanio. Eazu da su osim ovih pet joS jedan potres 
odutili. („Obzor".) 

Krapinske Toplice^ poslje prvog potresa, koji da je bio oko 72^2 
u nodi, osjetiSe iza pol sata drugi udarac, koji da je bio okomit i 
baS kod te zgode da su zidovi pucali. U jutro o pozdravljenju bio 
je tredi no slabiji udarac. („Nar. No vine".) 

KraSa^ iza prvoga potresa u ^1^12 bilo je do dana 7 manjih 
potresa. („Nar. Novine".) 



Digiti 



ized by Google 



180 



M. KI§PATl6, 



(26) 



Krii Vojni^ u 2 s. u jutro potres jafii od onoga, koji je bio 
prije polnoci. On je zaustavio u nekih kudah zidne satove i pro- 
airio pukotine na zgradi kotarske oblasti. Pravac bio je od S— J. 
(„Narodne Novine".) 

Kutinay u 2 s. 30 m. prije podne od sjevera dolazedi potres, 
koji je potrajao 3 sekunde. (Bathorszeky.) 

Lepoglava, u s. 6 m. prije podne potrea, koji je trajao 2 se- 
kunde, pravac SZ— JI; u 4 s. 15 m. prije podne drugi potres od 
1 sekunde u pravcu od SZ JI. (Dr. Eisenbacher.) — Iza polno<ii 
osjetiSe jo§ osam potresa, i to sest slabih i dva ne§to jada, i to jedan 
u s. 40 m. a drugi u 4 s. 30 m. prije podne. („Nar. Novine".) 

Li6j u s. 50 m. prije podne tredi potres, u 4 s. 45 m. prije 
podne Cetvrti, u 6 s. 10 m. prije podne peti potres. Svi su iSli od 
J-S. („Nar. Novine".) 

Loiinj^ Maio selo^ a I s. 10 m. i u 2 s. prije podne potresi; kazu 
da su odutili joS potrese u 3 s., 3^2, i 674 prije podne. („Agramer 
Zeitung".) 

LoSinj, Velo selo^ u s. 25 m. drugi slabiji potres, a u 3. s. 
10 m. prije podne tre6i, vrlo jak potres. („Agr. Zeit".) 

Ludbreg^ u 11 s. 30 m. prije podne potres od JZ — SI uz slabu 
tutnjavu ; trednja trajala je 1 sekundu. (Benakovid.) 

Izpod Maceljske Gore^ iza polnodi slabi potresi, a konadno odutih 
tri udarca oko 5 s. u jutro. („Nar. Nov.") 

Moravcc, u 1 s. 15 m. prije podne okomit slab udarac, koji je 
trajao 1 sekundu ; prije udarca 6ula se podzemna tutnjava. U 4 s. 
15 m. prije podne iznova okomit slab udarac. (V. Santek.) 

Mrkopalj^ u s. 1 m. prije podne slab potres, te odmah iza 
njega opet vrlo slab potres, pak u 7 s. 4 m. prije podne iznova slab 
potres. Osim nabrojenih 7 potresa u nodi od 14. na 15. travnja 
kazu neki da su odutili jod druga 4 slaba udarca. (F. Sinko.) 

OpcUija^ u T i u 4 s. prije podne potres. („Hrvatska".) 

Orehovica u Zagorju, u s. 45 m. prije podne dosta slab potres; 
u 37i s. u jutro dosta jak potres, te u 47* u jutro dosta jak potres. 
(„Obzor«.) 

Pregrada^ u 74I) ^li^f Vs^ i 4 s. 35 m, prije podne slabi po- 
tresi. („Nar. Nov.") 

Pregid, u 4 s. 15 m., u 4 s. 20 m. i u 7 s. prije podne potresi. 
— Drugi izvjestitelj javlja: Poslje detvrtog potresa u 11 s. 58 m. 
po podne osjetismo u 1 s. 36 m. prije podne potres od 1 sekunde; 
u 2 s. 18 m. prije podne potres od 72 sekunde; u 3 s. 45 m. 
prije podne potres od 2 sekunde, te napokon u 6 s. 53 m. prije 

Digitized by VjOOQIC 



(27) TRINAJRTO P0TRE8N0 IZVJBSOE: ZA GODINU 1895. 181 

podne potres od 3 sekunde. Kod svih osam potresa bve nodi ocu- 
tilo se jako gibanje, tako da je pokudtvo i stanje Skripalo, a oso- 
bito kod prvoga, koji je trajao 20 sekunda, nihale su se svjetiljkc 
i u nekih kudah stado§e zidne ure, a na viSe kada otvorili se pro- 
zori. („Obzor".) 

JBaJ, oko 1 s. po ponodi i onda n 4 s. 15 m. slab potres. 
(„Obzor«.) 

RaJcovica^ u s. 10 m. prije podne posve slab potres. (M. 
Vanjkovid.) 

Ravnagora, u 74 1 V^ ponodi dosta jak potres od par sekunda, 
u 3 s. prije podne opet jak potres. (Potodnjak.) - U '/* i Va^ " 
iutro puno slabiji potresi ; i poslje se dula podzemna tutnjava i slabi 
drhtaj zemaljske kore. („Nar. Nov.**) — U V42 i u 5 s. u jutro ponovno 
potresi. („Obzor".) — U 474 u jutro dosta jak udarac („Hrvatska".) 

Ribnik^ 7* sata poslje prvoga potresa, dakle todno o ponodi drugi 
ali neznatniji potres, koji se je ponavljao u 7*5 i 5 ^ j^tro; ovaj 
zadnji bio je u 2estini jednak prvomu. („Nar. Nov.") 

Rieha^ u s. 2 m. 30 sk. prije podne peti potres od 4 seknnde; 
u 8. 49 m. 20 sk. prije podne sesti potres od 15 sekunda; u s. 

5 m. 40 sk. sedmi sasvim slabi potres; u 4 s. 30 m. 40 sk. osmi 
potres od 7 sekunda; u 5 s. 12 m. 30 sk. deveti potres od 10 se- 
kunda; u 5 s. 38 m. deseti potres od 5 sekunda, te napokon u 

6 s. 5 m. 10 sk. jedanaesti potres od 8 sekunda. Treslo se od Z — I. 
(„Nar. Nov.") — Poslje potresa u 11 s. 17 m. osjetismo drugi sla- 
biji o ponodi, te onda u 4 s. 20 m. opet znatniji potres od S — Z (?) 
(„Nar. Nov.") 

Rieka Gornja^ oko polnodi potres od 2 sekunde od Jl, za tim 
opet u 2 s. prije podne potres od 2 sekunde od JI. (Horvat.) 

Samobor^ o samoj ponodi osjetismo drugi potres. On je bio od 
onoga u 11 s. 21 m. puno slabiji, ali ipak joS dosta jak, bez 
tutnjave, a trajao je 7 sekunda. U prvi mah osjetila se laka trza- 
vica, onda dva jada udarca, da se je i posoblje uzdrmalo, a onda opet 
laka treSnja. Tredi potres kaiu da je bio vrlo slab; ja ga nisam 
osjetio. Oko 72 "^ " jutro potreslo se po detvrti put, a u 74 5 bio je 
peti potres. Ovaj je bio nesto jadi, no prema prvomu posve ne- 
znatan. Nekoliko minuta iza ovoga opet se osjetilo lako trepetanje. 
Smjer svih ovih potresa bio je od SZ — JI. (Lang.) 

Selce, u 4 s. u jutro osjetiSe drugi potres; pravac mu je bio od 
SZ— JI. (Nar. Nov.") 

Severin^ u ponodi nov potres, a poslje se je treslo cielu nod u 
kratkih intervalih das jade das slabije. („Nar. Nov.") 

Digitized by VjOOQIC 



182 



U. KI6PATI6, 



(28) 



Sisak, oko ponodi nov potres. „Agr. ijeit.") 

Skrad^ u 4 s. 15 m. prije podne osjetljiv potres. (^Obzor**.) 

Stenjevac, neki kai^u, da su prema jutru osjetili dva potresa. 
(Ivandan.) 

Stubica Gornja^ a 4 s. i u 4 s. 35 m. prije podne slabi potresi. 
(„Nar. Nov.") 

Stabica Dolnja, u s. 15 m. prije podne slab potres, u 4 s. 
15 m. prije podne jafii potres. („Agr. Tagbl") 

Topusko^ oko 4 s. u jutro slab potres. (Dencler.) 

Tride^ u 4 s. 8 m. prije podne potres, koji je trajao do 8 se- 
kunda; oko 7 s. u jutro opet slab potres. (CuUi.) 

Tuhelj^ u B. 6 m. prije podne nekoliko slabijih udaraca, n 3 s. 
43 m. prije podne nekoliko slabijih udaraca, u 3 s. 55 m. prije 
podne nekoliko slabijih udaraca, u 4 s. 25 m. prije podne neko- 
liko slabijih udaraca, u 4 s. 28 m. prije podne nekoliko slabijih 
udaraca uz tutnjavu, od ovih pet potresa najja^i ; neki ka2u da sa 
osjetili slab udarac i oko 7 s. u jutro. Smjer svih potresa bio je od 
I-Z. („Obzor^) 

Varaidin^ u ^1^1 n jutro vrlo slab potres uz slabu podzemnu 
tutnjavu; u ^4^ ^ jutro iznova potres, odito jadi od predjaSnjeg. 
(Dr. Krizan.) 

Vinctgora, u ^j^l nasta druga trefinja, od prve i vremenom u pol 
krada i silom neprispodobivo slabija. Iza toga su se trednje kroz 
cielu nod do u jutro sedam sati vide ili manje primjetljive jedna 
iza drnge redale, dasovite, slabe i bezazlene doduSe, ali ipak su 
nam onako prestravljenim san sa odiju gonile. („Obzor".) 

Voia^ u jutro oko 4 s. potres od SI; iza toga sliedila su jo6 tri 
jaka udarca, a poslje viSe manjih. („Obzor".) 

Vrbnik, oko 4 i oko 7 s, u jutro iznovice potresi srednje jakosti. 
(A. Brozovid.) 

Zadar^ do 6 s. u jutro osjetide iza potresa, koji je bio dan prije 
u IIV4 pred polnod, gest potresa. Isto javljaju iz Ihibrovnika, („Nar. 
Novine".) — U 4 s. 20 m. u jutro u Zadru slab potres. („Obzor".) 

Zagreb^ u s. 2 m. po ponodi drugi potres. On je bio puno sla- 
biji, a valovita treSnja potrajala je samo 3 sekunde. Oko 4 s. 20 m. 
prije podne tredi, najslabiji potres. („Nar. Nov.") — Iza polnodi 
ponovio se potres do tri puta, i to odmah iza 12 sati, on da poslje 
4 8., a neki kaiu i poslje 6 s. („Obzor".) — U s. 3 m. drugi 
lagan potres i oko 4 s. tredi. („Agr. Zeit.") 

Zajeeda, u 4^/, u jutro tredi, najslabiji potres. (^Hrvatska".) 



Digiti 



ized by Google 



(29) TRINAJ8T0 POTRESNO IZVJESCE: ZA GODINU 1896. 183 

Zlatar^ u polnodi ocutio se drugi udarac, mnogo slabiji od pr- 
voga; trajao je samo 3 — 4 sekunde. Oko Va^ ^ jutro bio je treci 
udarac. Seljaci pripoviedaju, da je od poloodi do jutra bilo vise 
slabijih adaraca. (Gregorid.) — U s. 5 m. prije podne znatno 
slabiji potres, koji je trajao 3 — 4 sekunde; u 4 s. 20 m. u jutro 
iznova se zagibala zemlja. („Nar. Nov.") 

U Bosni osjetiSe potres toga dana u Novom i u Krupi, i to u jutro, 
a u bosanskom Samcu bio je u 11 s. 58 m. po podne potres sa 
tri udarca, koja su potrajala 5 sekunda, u pravcu od J — S. („Obzor".) 

17, travnja u 2 s. prije podne u Karlavcu vrlo slab potres od 
SZ — JI. Stupanj jakosti 1. U dopisu od 20. travnja, kad je ovaj 
potres javljen, veli izvjestitelj, da mu mnogi stanovnici tvrde, da 
se svake nodi duju potresi, no vrlo slabi. (Dr. A. Gavazzi.) 

18. travnja u 3 s. 5 m. po podne u Senju prilicno jak potres, 
koji je trajao 3 sekunde a isao smjerom od JZ — SI, pratila ga 
je podzemna tutnjava. U 5 s, po podne osjetio se drugi potres; 
on je bio vrlo slab. (Justid.) — Druga viest iz Senja javlja : U 
3 s. 5 m. po podne mali potres s tutnjavom, trajao 2 sekunde; u 
5 s. po podne jadi potres s jadom tutnjavom, trajao 1 sekundu. 
(Prof. Rukavina.) 

O istom potresu imamo dojavljene jo8 sliedece viesti: 

LeS6e^ u 3, onda u 5, i napokon u 11 s. po podne valovit potres 

u pravcu od SI — JZ. Potresi bili su bez tutnjave, a ne podiniSe 

druge Stete do toga, da je sa pojedinih dimnjaka opalo neSto za- 

maza. (Grlinhuth.) 
Jdblanac, u 3 i u 5 s. po podne potres. (PoStarski ured.) 
Kosinj Gornji, u 2 s. 50 m. po podne valovit potres, koji je 

iSao od Z — I a trajao 2 sekunde. Slidan potres bio je joS u 4 s. 

45 m. i u 10 s. 35 m. po podne. (Grdevid.) 

20. travnja u 9 s. 16 m. prije podne u Grobniku potres, koji je 
trajao IV2 sekunde a iSao smjerom od SZ — JI. (B. Vudid.) 

21. travnja oko 10 s. 45 m. po podne u Karlovcu lagan potres. 
(Dr. Gavazzi.) 

Isti dan o ponodi u Karlovcu lagan potres. (Dr. Gavazzi.) 

22. travnja u I72 prije podne u Karlovcu slab potres. Sva tri 
navedena potresa imala su smjer od SSZ — JJI. (Dr. Gavazzi.) 

27. travnja u 10 s. 40 m. po podne u Kalju potres, koji je 
trajao 1 sekundu a iSao smjerom od I — Z. (Radid.) 

28. travnja u 9 s. 27 m. prije podne u Vrhgorcu lagan, kratak 
potres. Pravac mu se nije mogao opredieliti. Stete nikakve. (I. 
Ujevid.) 



Digiti 



ized by Google 



184 



H. KI6PATI6, 



(30) 



U nodi od 10. na 11, svibnja na Rieci potres, koji je potrajao 
samo nekoliko sekunda. Gibanje je bilo valovito, te nije prouzro- 
6ilo nikakve Stete. Visedi predmeti se zaljuljaSe, drugi se sruSiSe 
na tla. U isto doba potres u Trstu. („Agr. Tagbl.") 

U no6i na 16. sdbnja slab potres u Stubici. („Agr. Tagbl.") 
17. i 18. svibnja osjetiSe u Imotskom silnu podzemnu tutnjavu 
poput grmljavine i uz nju ponovnu treSnju. Isti potres osjetide u 
TemiSvaru, Nikolsburgu i na otoku Zante. („Nar. Nov.**) — Na 
ovaj potres upozorio me je nafi revni povjerenik Ivan BuliS, jer 
je o njem 6itao u „Narodnom listu" i u bedkih novinah, no ka- 
snije mi je javio, da toga potresa u Imotskom u istinu nije bilo, 
pa da je ta viest potekla od fiovjeka, koji je to u svojoj iiv- 
danoj bolesti novinara javljao. 

10. lipnja u 8 8. 40 m. prije podne u Krapini valovit potres, 
koji je trajao 6 sekunda a iSao pravcem od J — S. Stete nije udinio 
nikakve. („Obzor".) 

11. lipnja u S'/i prije podne u Karlovcu slab potres, koji je 
potrajao 3 sekunde. Jakost mu je bila 2. stupnja, a pravac od 
JJZ— SSI. (Dr. Gavazzi.) „Agramer Zeitung" navodi, da su isti potres 
neki osjetili i u Zagrebu. 

6. srpnja u 1 s. 15 m. po podne u Sarajevu slab potres. („Nar. 
Nov.") 

13. srpnja u 6 s. 26 m. prije podne na Bieci jak potres. („Slav. 
Presse".) — Zagrebadke novine javljaju: Na Rieci u 6 s. u jntro 
u razdoblju od '/g sata tri udarca; prvi udarac dosta jak, pratila 
ga je tutnjava, oba druga slabija ; Stete nema. 

Potres taj osjetiSe joS u ovih mjestih: 

Vrbnik, u 6 s. 20 m. prije podne potres srednje jakosti, trajao 
je 3 sekunde; smjer nepoznat. (A. Brozovid.) 

BaJcar, u 6 s. 20 m. prije podne potres, koji je trajao 3 sekunde 
a iSao smjerom od SI— JZ-, s prva kraja bio je valovit, a svr§io 
je dosta jakim okomitim udarcem. (Meteor, postaja.) 

Grobnik, u 6 s. 20 m. prije podne zestok potres bez posljedica; 
trajao je 3 sekunde a iSao smjerom od S — J. (B. Vu6i6.) 

17. srpnja u DomanoviSu i Capljini u Bosni priliCno jak potres 
sa podzemnom tutnjavom; trajao je 3 sekunde a iSao smjerom od 
SZ— JI. (Dnevni listovi.) _____ 

9. kolovoBa oko 7 s. po podne u Senjn jak potres; radio sam 
upravo u tredem katu, kad al eto najednom sve se silno zatreslo, 



Digiti 



ized by Google 



(31) TRINAJ8TO I»OTRE8NO IZVJESOE: ZA GODlNr 1895. 185 

boce na policah zazvonile, a naslagane §katulje sa kukci se sru- 
siSe; pred menom stajala je boca sa benzinom, koji se je vidljivo 
zaljuljao. Potres je trajao jedno 5 sekunda. Tutnjave nisam pri- 
mjetio, jer su na ulici radnici budali. (F. DobiaS.) 

istom potresu imamo joS sliedede viesti : 

RieJca, pod no<S jak valovit potres. (Pester Lloyd.) 

Na Bieci, u Crkvenicij Opatiji i Trstu u isto doba potres. („Agr. 
Zeitung".) 

PeruSiS, u 6 s. 30 in. po podne potres, koji je iSao smjerom od 
SZ — JI a trajao 8 sekanda. Uz potres 6ula se podzemna tutnjava. 
Stete nije ndinio nikakve, samo je razruiio suhi zid oko jednog 
vrta. (Padjen.) 

LeS6e kod Otodca, u 6 s. po podne potres od 1 sekunde ; pravac 
tresnji bio je od SI — JZ; tatnjava se nije 6ula. Stvari su se po 
sobah zanihale. (Grttnhuth.) 

ImotsJci, u 6 s. 40 m. po podne prilifino jak potres u pravcu od 
S-J. (BuU(5.) 

Kordula, u 6 s. 47 m. po podne potres, koji je trajao jedno 2 
sekunde. Ja sam upravo bio za • pisadim stolom, - kad* sam odutio, 
kako se kuda trese, kao da bi netko ^kakao na prvom podu i cielom 
kndom drmao ; neki su uz trednju duli i muklu podzemnu tutnjavu. 
(F. Radid.) 

Karlovac^ u 6 s. 30 m. po podne u vrlo kratkom razmaku dva 
potresa, koji su iSli smjerom od JZ— SI a trajali 3 sekunde. Jakost 
bila je drugog stupnja. (Dr. Gavazzi.) 

17. kolovoea u 5 s. po podne u Mostaru dosta jak potres, koji 
je trajao 3-4 sekunde. („Obzor"s) • 



18. lisiopada u 4 s. 43 m. prije podne u KarcuU dosta jak 
potres. Prije se dula podmukla podzemna tutnjava, a onda kratak 
udarac, kazu neki od I— Z. Mnogi su ga odutili, koji su leiali, i 
neki, koji se ved bijahu digli iz kreveta. (F. Radid.) 

VrhgorcLC^ u 4 s. 45 m. prije podne dosta jak potres s jednim 
udareem sa strane. Trajao je 2 — 3 sekunde. Pravca nisam mogao 
odrediti. U kudah je Skripucalo pokudtvo. Stete nije bilo. (I. Ujevid.) 



2. studenoga u 5V8 s. po podne u Samoboru lagan potres uz 
tihu, muklu tutnjavu. (M. Lang.) 



3. prosinca u 4 s. 9 m. prije podne u Djakovu slab potres; 
trajao je 1 sekundu. Pravac neopredieljen. (Radek.) 

tized by Google 



Digitiz 



186 M. KiSPATie, (32) 

Isti dan, u b. 9 m. po podne u Djakotm 6ula se od juga pod- 
zenma tutnjava, koja je bila dosta jaka. Zemlja se nije tresla. 
(IU6ek.) 

22. prosinca u 9 s. u jutro u Novom (Vinodol) prilidno jak 
potres. (J. DobiaS.) 

Isti dan^ u s. 15 m. po podne u Novom iznovice potres i to 
jadi od prijaSnjeg. (DobiaS.) „Narodne Novine" donose viest, da su 
u Novom odutili 20. prosinca po podne i 21. prosinca vifie laganih 
uzdrmaja zemlje, koji su imali vide znadaj podzemne tutnjave nego 
li treSnje. 

Godina 1895. ubilje^ila je 26 potresnih dana sa 42 potresa. Ako 
uzmemo u obzir, da od ova 42 potresa odpada 11 potresa, koji su 
k nam doprli iz Ijubljanskog potresnoga kraja, onda preostaje samo 
31 potres, koji je imao kod nas svoje izhodifite. Broj je to nedto 
vedi, nego Sto ga je ubiljeiila godina 1894., no ipak razmjerno 
dosta neznatan prama prijaSnjim godinam. 

Na pojedine mjesece razredjuju se ovi potresi ovako: 

U sie^nju — potresna dana sa — potresa 

U veljadi (2., 14.) 2 „ „ » 4 „ 

U o2ujku (20., 24.) 2 „ „ « 2 „ 

U travnju (4., 14., 15., 17. 18., 

20., 22., 27., 28.) .... 9 „ . „ 21 „ 

U svibnju (11., 16.) 2 „ „ n 2 „ 

U Upnju (10., 11 ) 2 „ . . 2 „ 

U srpnju (6., 13., 17.) .... 3 „ „ „ 3 „ 

U kolovozu (9., 17.) 2 „ « „ 2 

U rujnu — „ »„— m 

U listopadu (18.) 1 „ „„1 „ 

U studenom (2.) 1 „ „ „ I „ 

U prosincu (3., 22.) 2 „ „ „ 4 „ 

Ukupno 26 potresna dana sa 42 potresa 

Potresi ovi zabiljezeni su iz ovih mjesta: 

Aleksinac (14. IV.). 

Bakar (14. IV.); (15. IV.) ; (13. Vn.) SI— JZ. 

Banija (14. IV.) JJZ— SSI. (15. IV.). 

Banjaluka (14. IV.). 

Belec (14. IV.) S— J. 

Belovar (14. IV.) SSI— JJZ. 

Belovar moravefiki (14. IV.) (15. IV.). 

Digitized by VjOOQIC 



(33) TBIKAJ8T0 POTRE8NO IZVJE6(3E: ZA «0DIHU 1895. 187 

Benkovac (14. IV.) SJ. 

BiBag (14. IV.); (15. IV.). 

Bistrica (14. IV.) JZ— SI iU obratno; (15. IV.) SI— JZ. 

BiSde (14. IV.). 

Bovid (14. IV.). 

Brckovljani (14. IV.) I— Z. 

Brdovac (14. IV.) JJZ-SSI i JII-SSZ; (16. IV.). 

Bregi (14. IV.) S-J. 

Brlog (14. IV.) JI-SZ. 

Brod na Kupi (14. IV.) I— Z, J-S; (15. IV.). 

Brod-Moraviee (14. IV.) SI-JZ. 

Bukevje (14. IV.). 

Banid (14. IV.). 

Cazin (14. IV.). 

aglenik (14. IV.). 

Crkvenica (14. IV.) JZ-SI; (15. IV.); 9. VIII. 

Cmilug (14. IV.) Z-I; (15. IV.). 

6abar (14. IV.) S— J; (16. IV.). 

Capljina (17. VQ.). 

Cazma (14. IV.) S J, SI— JZ. 

Delnice (14. IV.); (15. IV.). 

Deeinid (14. IV.) J-S; (16. IV.). 

DjakoTo (3. Xn.). 

Domanovid (17. Vll.) 

Dreinik (14. IV.) I-Z. 

Dmje (14. IV.) JZ-SI. 

Dubrovnik (14. IV.); (i5. IV.). 

Dugoselo (14. IV.). 

Erpenja (14. IV.); (16. IV.). 

Fuiine (14. IV.) J S, SSI-JJZ; (15. IV.). 

GeroTO (14. IV,) JZ-SI; (15. IV.). 

Gjelekovac (14. IV.) JZ-SI. 

Glina (14. IV.) SSZ-JJI. 

Gola (14. IV.). 

Gorica Velika (14. IV.) JZ-SI. 

Gospid (14. IV.) SSZ-JJI. 

Gradae (14. IV.). 

Gradiika Nova (14. IV.) Z I; (15. IV.). 

Grdjevac Veliki (14. IV.) I-Z. 

Griiane (14. IV.); (15. IV.). 



Digiti 



zed by Google 



188 M. KidPATid;, (34) 

Grobnik (14. IV.) S-J; (15. IV.) S-J; (20. IV.) SZ-JI; 
(13. VII.) S-J. 

Hercegovac (14. IV.). 

Hum na Sutli (14. IV.) SI JZ; (16. IV.). 

Imotski (9. VIII.) S - J. 

Ivanec (14. IV.) S-J i I-Z; (15. IV.). 

Ivanid (14. IV.) JZ SI. 

Jablanac (14. IV.). 

Jamaica (14. IV.) SI-JZ, iU obratao; (15. IV). 

Jaska (14. IV.) SI-JZ; (15. IV.). 

Jesenje (14. IV.). 

Kalje (14. IV.) JI-SZ; (27. IV.) I-Z. 

Kapela belovarska (14. IV.) S— J. 

Karlobag (14. IV.). 

Karlovac (14. IV.) SI-JZ; (15. IV.) SI-JZ; (17. IV.) SZ-JI ; 
(21. IV.); (22. IV.) SSZ— JJI; (11. VI.) JJZ-SSI; (9. VIII.) 
JZ-SI. 

Kafiina (23. III.) SI-JZ; (14. IV.); (15. IV.). 

Klanjac (14. IV.) ; (15. IV.). 

KloStar Ivanid (14. IV.) J-S. 

Koprivnica (14. VIII.). 

KonSula (9. VHI); (18. X) I-Z. 

Kosinj Gomji (14. IV.) SZ-JI; (18. IV.). 

Kostajnica (14. IV.) S-J. 

Kraljevac na Sutli (14. IV.) S-J; (15. IV.). 

Kraljevica (14. IV.). 

Krapina (14. IV.); (10. VI.) J-S. 

Krapinske Toplice (14. IV.) JZ-SI; (15. IV.). 

Krasica (14. IV.). 

KraSid (14. IV.); (15. IV.). 

Ktii Vojni (14. IV.); (15. IV.). 

Krizevci (14. IV.) JZ-SI. 

KriiiSde (14. IV.). 

Krnjak (14. IV.). 

Krupa (14. IV); (15. IV.). 

Kupinac (14. IV.). 

Kutina (14. IV.); (15. IV.). 

Knla (14. IV.). 

Kutjevo (14. IV.). 

Lapac (14. IV.) J-S. 

Lepoglava (14. IV.) SZ— JI, J S ; (15. IV.) SZ— JI. 

Digitized by V3OOQ IC 



(35) TRraAJSTO POTRE8NOIZVJEd6E: ZAGOOmU 1895. 189 

LeSde (14 IV.) SI JZ ; (18. IV.) SI- JZ ; (9. VIII.) SI— JZ. 

Li« (14. IV.) J— S; (15. IV.) J-S. 

Lipik (14. IV.) S-J. 

LoSinj (14. IV.); (15. IV.). 

Ludbreg (14. IV.) JZ-SI; (15. IV.) JZ-SI. 

Luka6 (14. IV.). 

Maceljska gora (14. IV.) Z-I; (15. IV.). 

Ma6e (14. IV.). 

Maljevac (14. IV.). 

Medak (14. IV). 

ModruS (14. IV.) I Z. 

Moravde (14. IV.) Z-I; (15. IV.). 

Mostar (9. VIII.). 

Mrkopalj (14. IV.) J— S; (15. IV.). 

Nart (14. IV.) SI— JZ. 

Novi bosanski (14. IV.); (15. IV.). 

Novi vinodolski (14. IV.) JI-SZ; (22. XII.). 

Ogulin (2. II.) I-Z; (14. IV.) Z-I, SSZ- JJl. 

Omareka (14. IV.). 

Opatija (14. IV.) ; (15. IV.) ; (9. VIII.). 

Orehovica (14. IV.); (15. IV.). 

Oriovac (14. IV.) JZ— SI. 

Osik (14. IV.) J-S. 

Otofiac (14. IV.). 

Pakrac (14. IV.) S-J. 

PeruSid (14. IV.) S-J; (9. VIII.). 

PeS(Senica (14. IV.) S-J. 

Petrinja (14. II.) SI- JZ; (14. IV.) Z-I, SZ-JI. 

Petrova gora (14. IV.). 

Pisarovina (14. IV.). 

PlaSki (14. IV.) JI. 

Pokupsko (14. IV.) S-J. 

Porefi (14. IV.). 

Po2ega (14 IV.). 

Pregrada (14 IV.); (15. IV.). 

Prezid (14 IV.); (15. IV.). 

Priedor (14. IV.). 

Rab (14 IV.); (15. IV.). 

Rakovac (14. IV.) SI— JZ. 

Rakovica (14 IV.); (15. IV.) 

Ramljani (14 IV.) 

Digitized by V3OOQ IC 



190 



M. KI&PATI6, 



(36) 



Raven (14. IV.) 

Ravnagora (14. IV.) S-J; JZ—SI; (16. IV.) 
Remetinec (14. IV.) S— J. 
Ribnik (14. IV.) SI— JZ; (16. IV.) 

Rieka (2. II.) (14. IV) Z— I; (15. IV.) Z— I; (11. V.); (13. VII.); 
(9. VIII.) 
Rieka gomja (14. IV.) JI— SZ; (16. IV.) 
Samarica (14. IV.) SZ— JI. 

Samobor (14. IV.) JZ-SI; (16. IV.) SZ— JI; (2. XI.) 
Selce (14. IV.); (16. IV.) SZ— JI. 
Senj (14. IV.) J— S; (18. IV.) JZ-SI; (9. VIII.) 
Severin (14. IV.) I-Z; (15. IV.). 
Siefievo (14. IV.). 
Sienidak (14. IV.) SZ— JI. 
Sisak (14. IV.) JI— SZ; (15. IV.) 
Skrad (14. IV.) Z— I; (15. IV,). 
Staza (14. IV.). 
Stenjevac (24. HI.) ; (14. IV.). 
Stubica (14. IV.); (16. V.). 
Stupnik (14. IV.) S— J. 
SuUje (14 IV.). 
Sunja (14. IV.) J-Z. 
Sv. Ivan Zelina (14. IV.). 
Sv. Petar Orehovac (14. IV.) Z— I. 
Sv. §imun (14. IV.). 
Samac (15. IV.). 
Taboreko (14. IV.). 
Topusko (14. IV.) SZ-JI; (15. IV.) 
Tr8<5e (14. IV.) JZ— SI; (16. IV.). 
Tuhelj (14. IV.) I-Z; (16. IV.) I-Z. 
Uljanik (14. IV.), 

Vara^din (14. IV.) JZ SI; (16. IV.). 
Varaidinske Toplice (14. IV.). 
Vinagora (14. IV.) JZ-SI; (16. IV.). 
Virje (14. IV.) S-J. 
Virovitica (14. IV.) S-J. 
Vivodina (14. IV.) S— J. 
Vo<5a (14. IV.) JZ— SI; (16. IV.). 
Vojakovac (14. IV.) Z-I. 
Vrbnik (20. m.) I— Z; (14. IV.) JI— SZ; (15. IV.); (13. VH). 



Digiti 



zed by Google 



(37) TRINAJ8TO POTRE8NO IZVJEfifiE: ZA GODINU 1895. 191 

Vrbovac (14. IV.) Z— I. 

Vrbovsko (14. IV.) SZ— JI. 

Vrhgorac (28. IV.); (18. X.). 

Vukmanid (14. IV.). 

Vukovina (14. IV.) SZ— JI. 

Zaborsko (14. IV.) JI-SZ. 

Zadar (14. IV.); (15. IV.). 

Zagreb (24. II.) S-J; (14. IV.) Z— I; (15. IV.) 

Zajezda (14. IV.) JZ— SI; (15. IV.). 

Zbjeg (14. IV.) S— J. 

Zelina dolnja (14. IV.) S— J. 

Zlatar (14. IV.) S— J, SI— JZ; (15. IV.). 

Med potresi, sto su god. 1895. kod nas ubiljeieni, zahvatio je 
onaj, koji je bio 14. travnja, svu Hrvatsku, zapadni dio Slavo- 
nije, sve hrvatsko Primoije, Dalmaciju preko Dubrovnika, i sje- 
vemi dio Bosne. Poznato je, da je taj potres imao svoje izhodiSte 
u sQsjednoj Eranjskoj, gdje je u Ljubljani nemile dtete podinio, 
te de prama tomu ovdje skupljeni podatci imati vriednost za onoga, 
koji bude proudavao Ijubljanski potres. Ostali potresi, koji su iste 
godine kod nas ubilje^eni, dadu se vedim dielom lako svesti na 
poznate potresne pukotine. Tu vidimo, da su poglavito u djelat- 
nosti bile zagrebadka, bakarska, dubrovadka, kraSidka i djakovadka 
potresna pukotina. 

Zagrehadka potresna pukotina bila je razmjemo vrlo mima. U 
naSem izvieSdu imamo ubilje^ena samo dva potresa, za koja mo- 
iemo tvrditi, da su potekia iz zagrebadke pukotine. Prvi potres 
bio je 24. ozujka; osjetiSe ga u Zagreb u, KaSini i Stenjevcu. Drugi 
potres bio je 16. svibnja u Stubici. 

Mnogo zivahnija je bila iste godine bakarska potresna pukotina. 
Iz te pukotine potekao je potres, Sto ga osjetide 2. veljade na Rieci, 
a po svoj prilici i potres 20. ozujka u Vrbniku, ako uzmemo, da 
i bakarska pukotina sastoji, kao §to smo to na drugom mjestu izlo- 
zili (Potresi u Hrvatskoj, III, 33.), od vide uzporednih prolomnih 
crta. — 18. travnja osjetiSe istodobno potres u Senju, LeSdu, Ja- 
blancu i Kosinju, dakle na jugozapadnom kraju bakarske pukotine. 
Potres od 20. travnja u Grobniku i 12. svibnja na Rieci imao je 
svoje izhodiSte na sjevero-zapadnom kraju bakarske pukotine. Tu 
je postao i potres 13. srpnja, koji osjetide na Rieci, u Bakru i 
Grobniku, kao i dva potresa, koja osjetide 22. prosinca u Novom. 

Digitized by VjOOQIC 



192 



M. kiSpatic!!. 



(38) 



9. kolovoza imamo ubilje£en potres, za koji moramo vrlo zaliti, 
da su mu viesti vanredno manjkave. Potres taj ubiljezen je za 
Opatija, Rieku, Crkvenicu, Senj, PeruSid i Le§6e, dakle u kraju, 
gdje se Siri bdkarska potresna pukotina. Jedna kratka novinarska 
viest spominje, da se je potres osjetio i u Trstu, a znamo, da 
se bakarska pukotina vuiSe prama Trstu, pa da do Trsta vrlo 6esto 
si2u jadi potresi bakarske pukotine. Isti potres osjetise i u Kar- 
loveu, a pojav taj, da potresi bakarske pukotine sizu do Kar^ 
lovca, nije osamljen. Spominjem potres bakarske pukotine u Klani 
god. 1870., koji su u tolikoj mjeri osjetili u Karlovcu, da je Stur 
bio prisiljen pomisliti, da je pri istom potresu stupilo u djelatnost 
joS i posebno potresno ognjiSte pri Karlovcu (Potresi u Hrvatskoj, 
III, 44). Drugi analogan potres bio je god. 1893. On je najvecom 
snagom biesnio oko Otodca, Gospida, PeruSica i Kosinja, te je dopro 
do Trsta i Karlovca (Potresi u Hrvatskoj, III. 49.). No potres od 
g. 1895. jod i u torn je znamenit, Sto je morao duboko zahvatiti i 
u dubrovacku potresnu pukotinu, jer znamo, da su ga ocutili u isto 
doba u Imotskom i u Korduli. Gini se, da je bakarska i dubro- 
vadka pukotina u isti mah stupila u akciju, ili, drugimi riedmi, 
vrlo je vjerojatno, da dubrovadka i bakarska pukotina nisu dvie 
razne pukotine, nego jedna jedinstvena, kako smo to sematski na 
nafioj karti (Potresi u Hrvatskoj) i oznadili. 

Iz dubrovdike potresne pukotine potekode potresi, koje osjetiSe 
4. travnja u Sinju i 28. travnja u Vrhgorcu, a po svoj prilici i 
potres 18. listopada u Korduli i Vrhgorcu. 

DjaJcovacka potresna pukotina stvorila je potrese, koje osjetiSe 
3. prosinca u Djakovu. 

EraSiSka potresna pukotina stvorila je potres 27. travnja u 
Kalju. Da li su potresi, koje osjetiSe u Karlovcu 17., 21. i 22. 
travnja, te 11. lipnja, potekli iz kraSidke potresne pukotine, ne da 
se sigumo uztvrditi, premda je vrlo vjerojatno. Isto tako nismo si- 
gumi, da li je potres od 2. veljade u Ogulinu potekao iz pokupske 
potresne pukotine, kao §to ni ne znamo, na koju bismo potresnu 
pukotinu sveli potres od 14. veljade, koji osjetiSe u Petrinji. 



Digiti 



ized by Google 



Digiti 



ized by Google 



Digiti 



ized by Google 



RAD 



JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE 



ZNAN08TI I UMJETN08TL 



KNJIGA CXXIX. 



BAZRBDI FILOLOGIJSKO-HISTORUSKI I FILOSOFIJSKO-JURIDICKI. 



XLVI. 



U ZAGREBU 1896. 

KKJI2AIU JDOOSLAVENSKE AKADEMIJB (OIOm^KE TI8EABX). 



Digiti 



zed by Google 



Dioni^nui tiskara u Zagrebu. 

tized by Google 



Digitiz 



SADR2AJ. 



StranA 



Putovanja po Balkanskom poluotoku XVI. vieka. Od dra. 

P. Matkovica 1—89 

Garinarski sustav dubrovaeke republike. Od dra. K. Voj- 

novica 90 — 171 

Domo^rafske prilike a jn^^nih Slavena. Od dra. Fr. Vrbanica 172 — 254 



Digiti 



ized by Google 



Digiti 



ized by Google 



Pntovanja po Balkanskom poluotoku 
XVI. vieka. 

XV. 

Putopisi Hen. PorSa od g. 1579., A. Wolfa i Lev. Ryma 
od g. 1583. i Mel. Besolta od g. 1584. 

Citao u sjednici filologijskO'historijskoga rcusreda jugoslavenske dkademije 
znanosti i umjetnosti dne 31. siecnja 1895, 

PRAVi 6lan dr. p. Matkovi6 

Davida Ungnada, stalnoga carskoga poslanika u Carigradu, za- 
mieni g. 1578. poslanik Joahim Sinzendorf, kojega putovanje opisa 
Salamon ftveiger.^ Sinzendorf ostane kao poslanik tri godine u 
Carigradu, do 19. siecnja 1581., a zamieni ga novi carski poslanik 
Friderik Preyner, uz kojega osta Sinzendorf jos p6 godine. Za 
Sincendorfove poslanifike sluzbe nije se u turskih odnoSajih niSta 
osobita promienilo. U Ugarskoj i Hrvatskoj vodio se mali rat sve 
to vecom gordinom i nepostojanom sriecom za pojedina sela, gra- 
dice i varoSi; Sinzendorfovo pako sluzbovanje u Carigradu, kao i 
njegovih predSastnika, sastojaSe osobito u tona, da je poslanik skoro 
dnevice, kao §to njegov putopisac Sveiger prida,^ vodio jalove pri- 
tu^be kod sultana, velikoga vezira i u Porte radi krsenja mira na 
granieah: sto Turci, kao Uo izkazi carskih poslanika izkazuju, 
paled i robed ru5e mjesta, otimlju stoku i narod vode u suzanjstvo. 
Car Rudolf II. pako bojedi se Turaka, jedva da se usudio silu 
silom uzbijati ; nego se usuprot on, kao i njegovi namjestnici, uviek, 
kao da nije niSta udinjeno, ponizavahu pred priestoljem sultanovim 
i pred njegovimi oholimi velikimi veziri, te godimice slahu van- 

^ Rad jugoslavenske akademije knj. CXVI, (i5. 
» Rad knj. CXVI, 105 i 106. 

B. J. A. OZXIX. 1 



Digiti 



ized by Google 



2 DR. P. MATKOVI6, 

redna poslanatva s obidnim dankom i bogatimi darovi k sultanovu 
dvoru u Carigrad, moled, da se nebi na granicah mir krSio, i izpri- 
dajuc navale svojih, koji bi samo nasilja turska suzbijaliJ Za Sin- 
zendorfova poslanstva u Carigradu prispije god. 1579. kao vanredni 
carski poslanik Vuk Eitzing, koj je donio za sultana uz bogate 
darove i godidnji danak, a velikomu veziru i ostalim paSam obidne 
darove.* 



1. Pntopis Henrika Porta pntovasja c. poslanika V. Eitsinga 
n Carigrad g. 1679. 

O putovanju carskoga poslanika Vuka Eitzinga u Carigrad sa- 
fiuva se putopis, napisa ga u stihovih poslanikov pratilac Henrik 
PorS, tajnik dvorske komore i ujedno profesor pjesnidtva u aka- 
demijskom gimnaziju beCkom.' Porsius Henrik rodio se u Fried- 
bergu u Wetterau g. 1556. (?), udioje nauke u sveudiliStu u Mar- 
burgu i Wittenbergu, pa u njekojih talijanskih akademijah. Za tim 
obrati se u Bed i bude tu profesorom pjesnidtva a akademijskom 
gimnaziju (archigim.); poslije imenovan carskim komorskim taj- 
nikom, pa savjetnikom earske komore. Kao pouzdana i naudna 
osoba odaSiljan bi u drzavnili poslovih na razne vladaladke dvo- 
rove; prestavi se u Bedu god. 1610., a neostavi, osim pomenute 
knjige, nikakova drugoga spisa.* — Naslov PorSeve knjige izcr- 
puje svu njezinu sadrzinu, naime carigradski putopis u stihovih, 

* N. Istvaiifi, Ilistorianim do rebus ungaricis libri XXXIV, Coloniae 
Agrippiuae 1()22, p. 555. Katona, XXVI, 88 -1)5, 148. Hammer, (Jesch. 
IV, 108 i d. Zinkeiseii, Geseh., Th. Ill, p. 5()1 i d. 

* Hammer (Gesch., IV, (>31) nabraja poeamsi od g. IStJS. pa sve 
do 151)Ii. ukljucivo, sva vanredna i redovna carska poslanstva u Cari- 
gradu, bilo bi 8vih skupa 22, koja su douiela dauak s darovi u Cari- 
grad, dodajuc, da su dva danka bila pristedjena; all Ham. kronolo- 
gijski podatei nisu svjigdje dosta tacui; jer po njegovu racunu bila bi 
doneseiia dva danka za g. 1578. («ic !j, isto nije. Mi mislimo, da nista 
nije pristedjeno ; jer je Porta glede car. danka pi-etaf no vodila racuue ; 
nego se Hammer u svojih racunih pomutio. 

' Henrici Porsii sac. caes. maiest. ab epistolis in camera aulica, et 
poeseos prolessoris pubh'ci in archigymnasio Vienuensi. - - Itineris by- 
zantini libri ties (\h 8- 47.); carminum lib. II.; epigramatum lib. II., 
et historia belli persici, gesti inter Muratbem III., Thurcarum et Mech- 
metem Hodabende, Persarum regem, breviter ac vere conscripta. Franco- 
furti 1583. 

* Jucher, Allgem. Gelehrtenlexicon, Bd. III., p. 1707 — 1708, 



Digiti 



ized by Google 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIKKA. 3 

spjevi, epigramata i opis perzijskoga rata u prozi. Carigradski 
putopis, posveden Vilimu i Ljudevitu zemaljskim grofovom Heske, 
razdieljen je na tri knjige: u prvoj opisuje se n formi dnevnika 
put od Befia do Carigrada (p. 3 — 20), u drugoj je opis Carigrada 
(p. 21—33), a u tre(5oj opisuje se pomorski put od Carigrada do 
Mletaka (p. 34—47). Spjeva (carmina) ima dvie knjige: prva je 
posvedena caru Rudolfu IL, a druga poslaniku Sinzendorfu, odkle 
je Hammer vjerovatno izvodio, da je PorS opisao put Sinzendorfov, 
jer u istoj knjizi ima spjeva i na Sinzendorfa (p. 54, 61 — 63, 86). * 
Prva knjiga earigradskoga puta (itineris byecmtini) glavnim je 
tu predmetom nasih raspravljanja ; mi demo tu njezinu sadr^inu 
samo kao putopisa ocjeniti, bez obzira na njezinu pjesnidku umjet- 
nost, a razsvjetliti demo ga sa slidnim starijim putopisom, takodjer 
u stihovih sastavljenim, na ime Pavla Rubigalla, koj je sa slidnim 
poslanstvom istim putem u Carigrad putovao; ostale pako knjige 
i spjeve Porfieve mimoilazimo, jer prema§uju viSe ili manje granice 
naSih studija. 

U uvodu (praefatio) govori Porfi o putovanju u obde, pa o tur- 
skih ratovih u Ugarskoj, Srbiji, Bugarskoj i Traciji ; same poznate 
stvari, u kojih neima niSta znatna i nepoznata, sto bi tu iztadi 
triebalo. Glede puta pako earigradskoga i sadrzine putopisa opaza 
putopisac ovo: „in quibus (libris) praecipua et memoratu digniora 

attigi neque solum praesentem cuiusque loci, aut populi 

faciem statumve, sed praeteritum quoque notavi; atque ita insi- 
gniores regni Hungarici, Turcici atque Graeci res ac mutationes 
ex variis historiis collectas inservi, idque succinctissime , neque 
prorsus ieiune: ut opusculum hoc non tam hodoeporicum, quam 
historicum videri possit". Ovimi je riedmi putopisac oznadio pravac 
svoga putopisa, u koj em netrieba traziti ni prirodno-geografijskoga 
opisa puta i njegova priedjela, ni geografijskoga opisa zemalja i 
mjesta, nego je potonja historijskimi podatci, crpljenimi iz raznih 
historijskih djela, osvjetlio, a tim bi mu bio putopis osobito naravi 
historijske; jer na§ putopisac iztide u svojem opisu samo najglav- 
nija mjesta svoga puta (n. pr. skade od Biograda na Ni§ itd.), a 
kod tih mjesta umjesto geografijskoga njihova opisa, navodi naj- 
znatnije njihove historijske dinjenice. — PorSev dakle putopis razli- 
kuje se od dojakoSnjih tim, §to potonji opisuju na kratko put i 
obidna svoja nodi§ta, ili znatnija mjesta na svojem putu, a o tih 



^ Hammer, Gesch. IV., 615. Rad, CXVI, 72. 

tized by Google 



Digitiz 



4 DR. P. MATKOVI6, 

mjestih dodavaju svoja motrenja, geografijske i druge biljeike. Pa 
i obseg PorSeva putopisa (p. 3 — 20) pokazuje, da, ako bi se ispu- 
stile poznate historijske biljezke, kao putopis onoga za onda dosta 
velikoga puta, svojom odved velikom kratkodom nije mnogo vriedan. 
Uz to valja i to opaziti, da putopisac napisav svoj putopis u sti- 
hovih, nebijaSe onako Slobodan u svojih prikazivanjih, kao Sto 
putopisci, koji su u prozi pisali ; jer je pjesnik stihu ili sliku za 
volju kojeSta 2rtvovati morao, ili je upotriebio neprikladne, a kadgto 
i neistinite izraze. 

Prielazed na sadrzinu Por§eva putopisa, razabiramo iz pristupa, 
da Vuk pi. Eiteing bijaSe vanredan carski poslanik, koj je nosio 
obifian danak s darovi u Carigrad/ i da u njegovoj pratnji bijahu 
(medju ostalimi) Pavao pi. Eitzing, pozniji carski stalni poslanik 
u Carigradu, pa Vuk pi. Rogendorf, Iv. pi. Greissen i putopisac 
PorS; pa da su krenuli iz Be(Sa na put (fugiente Vienna) dne 29. 
listopada 1579, a prispjeli u Carigrad 23. prosinca 1579. Poslanstvo 
putovalo je obidnim putem, od Beda do Biograda Dunavom, a od 
Biograda kopnom, poznatom vojnidkom biogradsko-carigradskom 
cestom. 

Na putu preko Ugarske spominje putopisac obiCna nodista : prvo 
bijaSe na uSdu FiSe (Viscae), drugo u Pozunu (Posonii)^ nad kojim 
mu se visoko dize gradic, gledajudi na Siroki Dunav.' Ni2e Komo- 
rana (Comari) preuzeli su Turci poslanstvo i pratili ga dalje. Kod 
Ostrogona (Sirigonium) navodi turske ratove, kojim bi grad osvojen. 
Kod ViSegrada biljezi, da je sagradjen na vrhu nepristupne pecine, 
uz koju Dunav tefie.' Kod Budima (Ihidae) opisujud audienciju u 
pafie, navodi sve profile turske ratove i obsiedanja ove glasovite 
tvrdje, o kojoj dodaje „diu (arx) gravibus tormentis quassa laborat**. 
Uz to prida o porazu i smrti kr. Ljudevita, o Ivanu Zapolji, kako 
je potonji, porazen od Ferdinandove vojske, na bjegu u Poljsku, 
odaslao svoga poslanika Lasku u Carigrad, da moli u s. Sulejmana 
pomod i zaStitu. Na to dodje sultan i osvoji god. 1529. budimsku 

* „Jamque adorat tempus solito pro more ferendi annua ad Otto- 
manam Byzantii muncra Portam. Cum tibi legati mandatur functio, Wolti 
Eitzingae votoris profulgida gloria stirpis otc. Ergo iter ingressi ducp 
te decurrimus Istro" etc., p. 4. 

* „Cui (Posonii) desuper alta imminet arx, latasque Istri despectat 
in undas^. 

* „Vicegradum in vertice structum rupis inaccessae, quam prae- 
terlabitur Ister". 



Digiti 



ized by Google 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI VIEKA. 5 

tvrdju. — Na daljem putu od Budima do Biograda, spominje znat- 
nija mjesta, az koja su proSli; ali nenavodi je redom kako sliede, 
jer za Tolnom spominje Vukovar (Wolkovar), pa Batu, kod Muhada 
prida o smrti kr. Ljudevita 11. Kod uSda Drave govori o Osjeku 
(Essegkum), kamo poslanstvo nije ni prispjelo, pa prida o bjegu 
i izdajstvu Kacianerovu, koga je Nicola Zrinski (N. Serins!) sa- 
sjekao. Dalje prodjoSe, dok su do Biograda prispjeli, blizu poru- 
genih gradida, na ime: circum Vylacum (Ilok) altum, Varadinaque 
moenia late conspicua, atquc situ legimus declive Saloncum (Slan- 
kamen) ; donee arenosum qui Savum suscipit Ister, Belgradum pul- 
chrumque loco murisque decorum appulimus, finem cursus navalis 
adepti". Kod Biograda u mjesto topografijskoga njegova opisa i 
znamenitosti, pri^a svu njegovu proSlu dobro poznatu vojnu histo- 
rijn, govored na kratko o obsadi Muratovoj (II.), o smrti Ivana 
Hunjada, o obsadi Muhameda II. i o osvojenju vSulejmanovu ove 
glasovite tvrdje. Sve ove i druge historijske viesti o turskih ratovih 
crpljene su vedinom iz poznate historije Pavla Jovia. U cielom put 
Dunavom preko Ugarske opisan je, kao stvari bolje mu poznate, 
dosta na Siroko (p. 3 — 15), ostali pako put, od Biograda do Cari- 
grada, prikazuje razmjerno vrlo kratko i obdenito (p. 15 — 20); 
pa i onaj put preko Ugarske od starijih je putopisaca savrSenije 
opisan. 

Po§to je poslanstvo u Biogradu pustilo ladje, krenu kopnom 
na kolih i nastavi svoj put k Carigradu.^ Srbiji je putopisac 
jedino to zabiljezio, da je zemlja neravna, i da su joj sela duz 
puta malena. PoSto je nacrtao boj nikopoljski i poraz Sigismundov, 
kao da bi se bio u Srbiji sgodio, prebrodjuje poslanstvo Moravu 
i dolazi umah u Ni§,' o kojem je samo to zabiljezio, da je malen 
sa svojimi mnogimi gorskimi kosami. Odavle skade umah u Sofiju, 
koja mu bijaSe njegda glasovita i velika. narodu pako bugar- 
skom pri6a, da bijaSe bogat i ohol, pa da se na susjedne narode 
obarao i njih na pladanje danka silio; sada pako biedan pri- 
tisnut, odajava i robuje Turdinu.* — Na putu od Sofije k Plov- 
divu prida putopisac, kako je Ivan Paleolog pozvao Turdina iz 

' „Navibu8 hie lictis, terronum delude quadrigis continuamus iter". 

* „Moravae traiectoque amne subimus Nissam humilem crebramque 
iugis^. 

' „Haec opibus quondam gens superba vicinasque gentes afflixit, 
easque tributo pendendo obstrinxlt: variis sed motibus acta, nunc op- 
pressa iacet, Turcisque miserrima servit". Pag. 16. 



Digiti 



ized by Google 



6 DR. P. MATKOVI65 

Azije, kako je sultan Murat osvojio Adrianopol i Plovdiv, kako 
ga je sluga Lazara, despota srpskoga probo, i kako je despot Gjuraj 
Vukovi<5 (Georgius Uncuwitz, sic!) dao Muratu svoju k6er za zenu; 
ali ni ovih poznatih historijskih sgoda, takodjer uzetih od P. Jo- 
vija, neprikazuje dosta tadno i istinito. — Gorski pako put preko 
drevnih glasovitih klisura opisuje (p. 16) vrlo kratko pjevaju<5: 
„ardua iamque aditu Rhodopes iuga, fronte gerentis, ac tergo ex- 
tremo gemini vestigia claustri exuperamus, ubi Macedonum quoque 
stringimus arva". One dakle glasovite klance, rimske „Succorum 
claustra", ili bizantinske „clausurae s. Basilii", ili „bugarska goru 
Vasilicu", misli, kao i drugi onoga doba putnici/ da su 2driela 
Rodopina. Od onih pako dvajuh zdriela biti de prvo kod Traja- 
novih vrata, blizu bugarskoga sela Vasilice ili turskoga Kapudi^ika, 
a drugo idrielo kod porudena gradida ili turskoga Hisardzika.' 
Prevalivfii ona zdriela, misli PorS, kao i drugi, da se ulazi na po- 
Ijane Makedonije, u mjesto Tracije, te skade umah u Plovdiv, kod 
kojega iztide one tri sienitne stiene, o kojih misli, kao i predhod- 
nici,' da su obsizale grad makedonskoga kralja Filipa, oca Ale- 
ksandra Velikoga, te pjeva: i^tresque olim montes complexam moe- 
nibus urbem, mocnibus orbam hodie, fundatam a rege Philippo ingre- 
dimur". PoSto su preSli preko Maridina (Hebri!) mosta (Mustafa 
paSa K5pri), prispjeli su u Adrianopol, staru Odryssu ili Oresticts. 
Oba potonja imena poznata su jur od predjadnjih putopisaca/ 
Umjesto topografijskoga opisa daje historijske crtice o osvajanju 
Jedreneta sve do Muratova (I.) od g. 1363 (sic!). Tu na ime spo- 
minje bugarski pokus obsjedanja i osvojenja Carigrada, o dobidu 
velikoga pliena i o osvojenju Simeonovu Jedreneta za Konstantina 
sina Lavova, posto je suznjevom sramotno sjekao nosove i slao je 
n Carigrad; kako je nadalje god. 1212. Balduin knez Flandrije 
obsjedao grad i kako je Henrik Balduinov brat na nj juriSao ; na- 
pokon prida o poznatom Muratovom osvojenju Jedreneta.* — Na 
putu od Jedreneta do Carigrada spominje kod Corle (Tschurlum) 
poznati boj medju Selimom I. i ocem mu Bajazitom, 5to i drugi 
spominju, * kako bi porazen i pomirio se s ocem, ali ga poslije dao 

1 Gl. Starine, XX, 175; Rad, C, 117, 121. 

* jednom i drugom zdriolu gl. dra. Jire6eka, Costy, p. 83, 85. 
8 Rjid, knj. C, 116, 119; CXVI, 45. 

* Rad, knj. C, 108, 111 i 112; CXVI, 102. 

. 5 Bt. Novakovic, Krbi i Turci XIV. i XV. vieka; p. 121, 122 i 126. 

* boju kod Corle gl. Rad, CV, 168; CXU, 119. 



Digiti 



ized by Google 



PUTOVAKJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 7 

otrovom ukloniti, i kako je ubojica svoga oca na istom mjestu 
BvrSio, JoS spominje tvrdi Silivri (Selymbria) na Propontidu i ta- 
moSnji karavanseraj, (carbasaria), u kojem se putnikom badava 
dieli hrana.^ Napokon poSto su preko mostova (Ponte Grande i 
Ponte Piccolo), sagradjenih na rubu mora, preSli, udjoge u Cari- 
grad, o kojem (p. 19) ulazu pjeva ovako: „tandem iter emensi 
per pontes margine structos aequoreo, vastam Byeantii attingimus 
urbem, qua simul occurrens orator (Joachim Sinzendorf) et aulica 
turba, more salutatos nos deduxere decent!'*. Tim svrSava PorS prvu 
knjigu svoga carigradskoga putopisa. — Drugoj je knjizi pred- 
metom opis Carigrada, a i tu premaSuju historijske spomene ostale 
biljezke. U tredoj knjizi opjevao je svoj put od Carigrada morem 
do Mletaka (p. 34—47). Na ovom putu (od g. 1581) udestvovaSe 
Adam Hofmann, Vuk Herberstein i Juro pi. A§, Bavarac. U opisu 
ovoga puta neima niSta osobita i znatna, §to bi iztadi vriedilo, je- 
dino Sto o Dubrovnikn (p. 45) pjeva „hanc quoque (Ragusaeam 
urbem) lustramus tectisque opibusque potente emporioque, status 
cui libera frena regendi duxque solet cunctis mutare mensibus istic. 
Grande tamen Turco, quamvis baud ampla, tributum pendis, et a 
Venetis metuit male fida propinquis". 

Budud da je PorS prikazao putovanje Vuka Eitzinga u obliku 
dnevnika, tim se lasno dade odmjeriti vrieme, Sto je poslanstvo 
triebovalo za svoj put od Beda do Carigrada. PoSto je poslanstvo 
krenulo iz Beda na put 29. listopada 1579, a 23. prosinca 1579 u 
Carigrad prispjelo, triebovalo za taj put ukupno 56 dana, a od 
Biograda za kopneni put 32 dana. Ako odbijemo na odmor 2 dana 
u Budimu, 2 u Biogradu, 1 u Sofiji i 1 u Adrianopolu, trebovalo 
je za put od Beda do Carigrada 60 dana. Eitzingovo dakle poslan- 
stvo, koje je pod kasnu jesen putovalo, triebovalo je od prilike 
isto toliko, koliko i drugo Ungnadovo poslanstvo, koje je Ijeti pu- 
tovalo; dodim je Sinzendorfovo poslanstvo, koje je takodjer pod 
kasnu jesen putovalo, isti je put obavilo za 52 dana.' 

Evo u izvodu sadrzine PorSeva putopisa. Ako bi se izuzele hi- 
storijske biljezke, kojih je gradju putopisac iz historije nekritidki 
crpio, ostalo je vrlo mrSavo, te nenalidi ni najobidnijem popisu 
puta, u kojem ima znatno viSe topografije, nego Sto daje Porsev 
putopis. 

» Silivru gl. Had, C, 101, 104; CXII, 190. 
» Potanje gl. Rad, knj. CXVI, 110, 111. 



Digiti 



ized by Google 



8 DR. P. MATKOVI6, 

Slidan putopis PorSevu imamo od Pavla Bubigalla, koj putopis jur 
drugdje spomenusmo. ^ P. Rubigallus (Rotenhan) rodom iz Ugarske 
(Pannonius), sastavio je u elegijskom spjeva pntopis a Carigrad, a 
izdao ga u Wittembergu g. 1544.' Budu6 da ovoga izdanja nisam 
mogao na<Si, zadovoljih se njeSto mladjim izdanjem, koje priobdi 
N. Reusner u svojem sborniku Hodoeporicum ili itinerarium to- 
tius fere arbis,^ Iz sadrzine se o putopiSdevu putu to razabira, 
da je putovao s njekim poslanstvom, koje je s bogatimi darovi 
islo k sultanovu dvoru u Carigrad, i da ga je zelja, da vidi 
Iztok, na taj put skloniila. PoSto Rubigallus u pristupu svoga 
spjeva spominje Verbocija i Essechiu, biskupa pedu&koga (Ver- 
betium mittunt, Essechium pium), vjerovatno da je putovao s onim 
poslanstvom, koje odasla god. 1540. kraljica Izabella, udova kr. 
Ivana Zapolje, i Stitnici njezina sina k sultanu Sulejmanu s bo- 
gatimi darovi u Carigrad, da sultana izvieste o smrti kr. Ivana, 
koj da je u svojoj oporuci izru6io zaStiti sultanovoj svoju udovu i 
nejakoga sina, a za ovu zaStitu i pomo6 imalo je poslanstvo Su- 
lejmana najsmjernije umoliti.* Put ovoga poslanstva u Carigrad 
opisuje Rubigallus, kao u^estnik, u stihovih. Put preko Ugarske 
opisuje od Segedina Tisom do njezina uSda, pa dalje Dunavom do 
Biograda, a na tom putu spominje samo dva mjesta, na ime IHtelj 
i Slankamen. Budud da je ovaj dio puta, koj je prvi put u Rubi- 
galla nacrtan, dosta obdenito prikazan: s toga mu pravi putopis 
odpodimlje tek kod Biograda, odkuda je poslanstvo kopnom u Cari- 
grad putovalo. 

O Biogradu (Belgrad), kod kojega je put po vodi svrSio, pjeva 
putopisac ovo: „Belgradi turres cernimus atque domes, miramur 
celsis extructam in rupibus arcem; naturam atque situm, commo- 
daque ampla loci. Danubius si quidem latus, alluit ipse sinistrum; 



1 Rad, knj. LXXI, 2. 

* Czvittingerii specimen Hnngariae literatae; Francofurti et Lipsiae 
1711; p. 321. Horanyi, Memoria Hungarorum et Provincialium ; Po- 
sonii 1777, P. JIT, 187. 

* Hodoeporicum sive itinerarium totius fero orbis lib, VII. a Nic, 
Revsnero, Leocrifo^ iam olim colloctum, nunc demum Jeremiae Rev- 
sneri fratris cura ac studio oditum. Basileae 1580. — Rubigalli Pan- 
nonii iter byzantinum; lib. II, p. 98 — 113. 

* poslanstvu kancolara Stjopana Verboczija I'opistolarum ma^istrum) 
i Essechia, biskupa pocuskoga govori na sire Istvanfi (op. c.} ad a, 
1540. p. 220; pa Hammer, Gesch. lU, 233. 



Digiti 



ized by Google 



PUTOVANJA PO BAIiKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 9 

ad dextrum Savus flumine abunde rigaf. PoSto je Rob. iztakao zna- 
meniti polozaj Biograda kao braniSta Ugarske (olim patriae tutata est 

— arx — fortiter oras), na koje braniSte Turci svagda od ovud na- 
padaju, opisuje trgovanje robljem, — 5to je poslanstvo ondje gledalo 

— koje love u Ugarskoj i golo jeftino prodaju: ^vidimus baud 
parvam captorum vendere tnrbam, in cuius numero sexus uterque 
fuit. Uberibus matris lactans avellitur infans, atque suo coniux co- 
gitur esse viro". Opisuju6 tuzan oproStaj prodana roblja, dodaje: 
„talibus his visis, comitum pars magna meorum perculsa ingenti 
est ae tremefacta metu". Zemlju (Servia) pako i narod srpski opi- 
suje po znadenju riedi „servus" (sic!), naime ^conveniens dixi qnam 
bene nomen babes. Servile hoc genus est hominum, servileque re- 
gnum: caedis amans populus, conscia fraudis humus''. 

Na kopnenom putu od Biograda dalje, navodi putopisac, kao i 
PorS, samo najglavnija mjesta, niti nespominju<5, po obi^aju drugih 
putopisaca, sva svoja no<Si§ta, a opis puta i mjestA, vrlo mu je ob- 
denit. N. pr. na putu od Biograda dalje pri6a: „utque per obscuras, 
quarum est ibi copia, sylvas, progressi ulterius sole favente sumus". 
Budud da su na svojem putu s daleka vidjeli Smederovo (Saman- 
dria), pri^a tom prilikom o Iv. Hunjadu, o despotu Lazaru i boju 
kosovskom i o osvojenju Smedereva. Zatim umah skade, kao i 
PorS, na prevoz preko Morave i na NiS (Nissaea), gdje se po- 
slanstvo nije podulje bavilo, nego nastavilo svoj put; osfavilo Sr- 
biju i uSlo u Bugarsku, koja mu je viSe obradjena, a narod krot- 
kiji od srpskoga.' Od NiSa sko^ivSi na Pirot (Pyrrol), spominje 
njegov visoki gradid, misled kao i njekoji stariji putopisci, da Pirot 
nosi svoje ime od kr. Pyrrha, jer su mu imena slidna; pa dolazi 
bez opisa daljega puta umah na glasovitu Sofiju (Sophia), o kojoj 
pjeva (p. 100), da su kod nje prevalili polovicu puta, i da se 
k njoj prispjeva „per apertos undique campos" ; pa opisuje ju 
ovako: ^nulla domus celsas imitans hie cemitur arces, sed tenues 
nullo poene decore casae. Atria non illic, non splendida tecta, 
nee uUus qui tiraidam posset claudere, murus adest" ; i da osim 
bogomolja, kupaliSta i karavanseraja neima u njoj i&ta zidana, a 
sve ostalo bilo bi od drva i blata, §to dolikuje viSe za zivotinje, 
nego za Ijude^ pa ipak tu prebivaju Turci i Bugari, potonji su 



* „FiDibus atijue tuis lam 8ervia iniciua relictis, ad Bulgariam ten- 
dimus inde solum. Cnltior haec veluti regie est, tellure relicta, sic ho- 
mines mites procreat ista magis". 



Digiti 



ized by Google 



10 DR, P. MATKOYK^, 

pako vide mudeni, nego ikoji drugi narod; jer biedni moraju da- 
vati svaka tri mjeseca (trimestri) desetinu od svojih muikih glava: 
tim lide zenu muza, diete oca, a brat oplakiva svoga oteta ma 
brata. Nu ova desetina, kao Sto je od drugih putopisaca, podam^i 
od Kuripegida, opisana, nije tadno prikazana, jer nisa uzimani od- 
rasli, nego najzdravija i najdvrSda mazka djeca, neuzimahu se svaka 
tri mjeseca, nego svake trede, odnosno pete godine. 

Dalji ma put vodi preko Haemovih gora, najmudnija puta, o 
kojem prida, da su na vrha gore starinska utvrdjenja (Trajanova 
vrata), o kojih misli, da jih je sagradio kao branidta atari ugarski 
kralj Ljudevit (I.), da tu zatvori krajnje medje svoje drzave, a 
da to bijaSe onda, kad se sva Grdka bila pobunila i na oruije 
ustala. ^ Da je ovo Rubigallovo prifianje posve neistinito, — netreba 
komentara ; patopisac ho<Se da uzvelidi negdadnja velidinu svoje do- 
movine, i da proslavi svoga glasovitoga kralja, jer mu dopitaje ona 
starinska utvrdjenja, glasovite drevne Elisure, o kojih stariji puto- 
pisci raznovrsno pridaju.^ Prevalivsi ova gorska 2driela, udjoSe u 
Makedoniju, — umjesto u Traciju — , gdje su vidjeli razbojiSta 
gradjanskoga rimskoga rata (sic!) i grobove (tumulos), „qui perire, 
ducum Caesaris hie faerant, Pompeji castra sed illic; in medio 
campus stragibus aptus adest. Ut locus caedis demonstrat proelio 
in illo, jurares totum poene fuisse genus". I Rubigallus dakle tu- 
madi one mogile oko Plovdiva, kao i nmogi mu predhodnici,' za 
grobove palih ondje junaka u ratu medju Cezarem i Pompejom, 
odnosno medju Oktavijanom i Brutom, gdje se makedonski Filipi 
s tracijskim Filipopolom obi6no zamjenjivalo. Plovdivu (Philip- 
popolis)^ glasovitom gradu Filipa Makedonskoga, zabiljezi (p. 103) : 
„olim opibus virisque potens; ast nunc de tanta vix rudera sede 
supersunt". Odavle skade na Adrianopol, o kojem pjeva, da je joS 
danas velik, silan, glasovit i dosta bogat ; al dok bijaSe rimski, da 
bijase joS vedi i sjajniji; Sto bi posvjedodavale starinske razvaline, 



' „Est locus Tp. 102) in somma situs illic vertice montis ; grata ve- 
tustatis qui monimenta tenet. Continet hie Celebris vestigia plurima sodis; 
Pannonici custos quae fuit ante soli". Pa „Hoc veluti regni quod clau- 
deret ultima quondam, extruxit prisons rex Ludovicus opus. Imposuit 
illi a claudendo nobile nomen (clausura, klisura); nomen, quod nostros 
mansit adusque dies. Pannonicae fines ergo custodiit illud. Et nostris 
quondam meta suprema fuit". 

» Rad, C, 122, 126; CXn, 183, 186, 225, 229; CXVI, 42, 47, 95. 

» Rad, C, 116, 120; CXU 184, 187; CXVI, 40, 45. 



Digiti 



ized by Google 



PUTOVANJA PO BALKAN8K0M POLUOTOKU XVI. VISKA. 11 

koje se ondje po tlu daleko prostiru.* Tu mu je glasoviti most cara 
Hadrijana, koj ga sagradi visoko preko Struminih (Strymonias, 
sic !), u mjesto Haebrovih ili Maridinih voda. I nademu dakle puto- 
piscu, kao i VrandiiSu, bjefie onuda tekuda rieka Strumom.* Napokon 
od Adrianopola umah skade na Carigrud, kamo su prispjeli, veli, 
desti dan (sexta praetereunte die) ; od kuda? — toga se nerazabira, 
vjerovatno od Adrianopola. O Carigradu pako pjeva, da je opibus 
Celebris, nomine clara satis Euxini prope quam constructam littora 
Ponti". 

Evo u izvodu sadr£ine Rubigallova u stibovih sastavljena puto- 
pisa carigradskoga ; budu6 da je vrio jednovit, netreba nikakova 
komentara ; jer neima a njem nidta, §to nebi iz drugih putopisaca 
bilo poznato. Budud da putopisac nije vodio putnoga dnevnika, 
nemozemo o vrjemenu na putu probavijenom, kao ni o drugih 
kronologijskih podatcih putovanja nidta kazati. 

Poredimo li ova oba, Pordev i Rubigallov, u stihovih sastavljena 
putopisa, razabrati 6emo, da oba potje^u od humanista svoga doba ; 
i da je PorSev putopis umjetniji i formom savrSeniji. Ali ni Porfiev, 
ni Rubigallov nisu pravi putopisi, jer ni jedan ni drugi pjesnik- 
putopisac neopisuje geograiijski puta ili njegova priedjela : nn ipak 
Rubigallus viSe se mjestimice obazire na put i na topograliju nje- 
kojih mjesta ; a oba se &tei\x na najglavnija mjesta na onom putu. 
Pord iztide njihove historijske spomene, dodim Rubigallus opisuje 
vi6e njihove znamenitosti. PorS za svoj putopis upotrebljavao je, 
kako re^e, starije i tadanje historijske spise; Rubigallus pako biti 
6e imao pri ruci njeki stariji putopis, jer spominje (Reusner p. 
107) putovanje cara Friderika Barbarose: s toga mu opis cari- 
gradskoga puta vise nalidi, pored sve svoje obdenitosti, pravomu 
putopisu. U ostalom oba putopisa, premda su dobom medju sobom 
razmaknuta gotovo detrdeset godina, ipak se sadr^inom svojom 
uzajemice popunjuju. 

* „Quamvis hodie satis ampla (Adrianopolis), potonsquo nominibus 
valeas, divitiisque satis; dum tamen imporium Komani utrumque t<»no- 
bant, amplior hac multo clara magis fuit. Ipsao hoc antiquao testantur 
namque ruinao, quao passim lata conspicinntur humo^. 

a Had, knj. LXXI, 48, 49. 



Digiti 



ized by Google 



12 DR. P. matkoyk!;, 

2. Pntopisi Andrije Wolfa i Levina Ryma o pntoyai^ja car. 
poslanika Pavla Eitanga a Oarigrad g. 1683. 

Za carigradske poslanidke sluibe Fr. Preynera, koj je n istoj 
sluzbi nasliedio J. Sinzendorfa, brojilo se medja najznatnije sgode 
osmanskoga carsiva, osim perzijskoga rata, koj je sultanovoj riznici 
donio velika bogatstva, obrezanje sultanova prvorodjenca, sto bi 
obavljeno vanrednom sjajnoddu i ndeSdem svih vladalaca iztoka i 
zapada, ili bar njihovih poslanika. Jednu godinu prije toga bijaha 
liCno pozvani svi kraljevi Europe i Azije, pa i sam car Rudolf II. 
k ovoj 8ve6anosti osmanskoga dvora. Poslanika Sinzendorfa pratio 
je na njegovu povratku dauS Ali kao poslanik sultanov, te je nosio 
caru pismo, u kojem se pozivlje na pomenutu svedanost. Od ca- 
reve strane bi odaslan Ijeti g. 1582. hontski veliki iupan Stjepan 
Nyary k ovoj svedanosti u Carigrad. Car dakle nije drzao izpod 
svoga dostojanstva, 6to je izaslao sjajno poslanstvo s bogatimi da- 
rovi, u vriednosti od 40.000 dukata» k sve^nosti obrezanja sulta- 
nova prvorodjenca. O putovanju Stj. Nyary-a neima putopisa. O 
ovoj sve^anosti osmanskoga dvora imamo najbolji izvjedtaj (rela- 
ciju) od mietadkoga poslanika Jak. Sorance, o kojega putu drugdje 
raspravljasmo. ^ U Sor. izvjeStaju opisuju se uz svedanost i darovi, 
§to su pojedini poslanici u ime svojih vladalaca prikazivali.' Ako 
je ovo slavje imala biti svedanost pomirenja medju Portom i krSdan- 
skimi vlastmi, za Ugarsku i Hrvatsku pako nebija§e svetkovinom 
pomirenja; jer mali je rat na granicah neprestano trajao, i bio bi 
jur onda skoro do velikih sgoda vodio, kad nebi bili interesi s obje 
strane zahtjevali, da stvari joS nekoje vrieme u istom odajanom 
stanju ostanu. Porta bo se bojala Perzije, te je onamo morala 
obratiti svoju painju i svoju vojnu snagu; car pako nije imao 
sredstava, jer najbolje sile progutao je rat za obranu pojedinih 
gradida i varoSica, te nije imao sriedstava da zapodme veliki na- 
valni rat, koj bi, kad bi se valjano i sredno vodio, bio jur onda 
s osvojenjem Ugarske svrSio. I za Nyariyeva poslanstva opetovane 
su prituibe cara i sultana, da se naime protiva ugovora utvrdjuju 
medjaSna mjesta, sto bi pismeno razpravljano medju nadvojvodom 
Ernestom i budimskim pasom.' 

* Rad jugoslavenske akademije, knj. CXXIV, 53 i d. 
2 Alberi, Relazioni degli Ambaseiatori Veneti ; ser. Ill, vol. II, 209 1 d. 
' Glede tadanjoga politickoga stanja Ugarske i Hrvatske gl. Isth- 
vanfi, Historiarmn de rebus ungaricis 1, XXXIV, Coloniae Agrippinae 



Digiti 



ized by Google 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 13 

Godina dana poslije obrezanja sultanova prvorodjenca obnovljen 
bi opet medju carem Rudolfom II. i sultanom Muratom III. g. 1583. 
Btari ugovor mira na osam daljih godina.^ Ovaj dr^avni posao 
obavio je tadanji carski stalni poslanih carigradski, pomenuti Fr. 
Preyner njekoliko mjeseci prije svoje smrti,* a carski vanredni 
poslanik Pavao barun Eiteing nosio je Porti carem potvrdjeni i 
produ2eni ugovor mira, pa obi6an godidnji danak s bogatimi da- 
rovi za sultaoa i njegove pade. I ovaj mir obnovio je ujedno ne- 
voljno stanje Ugarske i Hrvatske i nedostojan polozaj carev pro- 
tiva Porte. Za obnove mira izticale se s jedne i druge strane navale 
na Debrecin, Eormend, Onod, pa u slovensku Stajersku, i navalne 
priprave budimskoga page na rudarske gradove, a navalami tur- 
skimi podinjene Stete u Hrvatskoj i dolnjoj Stajerskoj, nabraja 
Hammer po slu^benih izvjeStajih. • Ovaj se ugovor mira od pred- 
jagnjih tim razlikuje, Sto je novi veliki vezir (SiavuS paSa) za ob- 
nove mira zahtjevao od cara dvostruki dar, dodim je Mehmed pafia 
s 6000 talira dara bio zadovoljan ; jer da car jod za jednu godinu 
danak duguje; nu za ovaj put odustaje veliki vezir od dvostruka 
dara, budu<5 da je car k svefianosti obrezanja poslao vrlo bogate 
darove. Isti veliki vezir htjede za darove i novae takodjer bpaniju 
ukljuditi u carski ugovor mira, ako se car za Spaniju obve^e, da 
<ie ova zaista mir drzati.^ 

putovanju carskoga poslanika Pavla baruna Eitzinga u Cari- 
grad saduvala se dva putna dnevnika: jedan je napisao mladi 
plemid Andrija Wolf iz Steinacha, pratilac i pai poslanikov. 



1622, p. 557—61. Katona, vol. XXVI, 146—52, 211—19. Khoven- 
hillers Annales Ferdinandei; Leipzig 1721; II, 328. Hammer, Gesch., 
IV, 108—145. ZiDkeisen, Gosch., Ill, 561—66. Klein-Fessler, Gesch. 
v. Uiigarn, IV, 6 i d. — Ako se viesti u ovih historikah porede s do- 
ti^nimi putopisi, naici ce se glede historije poslanstva i kronologije na 
mnoge pogrjeske, koje trieba da historici isprave. 

* Lewenklaw, Neuwe Chronica, Frankfurt 1595, p. 118. 

* Izvjestaj Preynerov na cara o produzenju mira od 29, oSujka 1583,; 
uz to pismo velikoga vezira na cara od iste godine 1 dana, kao i po- 
pratnica produzena ugovora, u c. tajnom arhivu; gl. Hammer, op. c. 
IV, 144. Isthvanfi op. c, p. 588. — Ugovor mira bio bi obnovljen 11. 
lipnja 1583, a stupio u iivot 1. sieCnja 1584. Lewenklaw, p. 118; 
Klein-Fessler, IV, 9. 

» Hammer, Gesch., IV, 630. 

* Hammer, Gesch., IV, 144. 



Digiti 



ized by Google 



14 DR, P. MATKOVI6, 

Rukopis ovoga dnevnika duva se u Stajerskom arhivu u Gracu, a 
na sviet ga iznese dr. Zahn prof, u Gracu.* 

Drugi putni dnevnik poticao bi od poslanikova druga Levina 
Byma, Nizozemca, napisan je u nizozemskom jezika renaissance, 
saduvao se u rnkopisu u c. kr. dvorskoj knjiznici befikqj^ i nije 
joSte objelodanjen ; spomenusmo ga jur drugdje/ poSto ga Hammer 
nije na pravo mjesto uvrstio.* Prelazimo najprijena Wolfov dnevnik? 
jer u njem ima dosta podataka, odnosedih se na poviest Eitzingova 
poslanstva. 

Prof. Zahn u svojem izdanju Wolfova putna dnevnika daje u 
biljezci kratak patopi§6ev £ivotopis, iz kojega vadimo ovo : Andrija 
Wolf rodio se u Steinahu dne 27. studenoga 1663.;* najprije ga 
poudavao Martin Waldner, propovjednik u Dolnjem Oeblemu; 
god. 1575. polazio je u gradu Stajeru protestantsku dkolu i tu je 
ostao do g. 1579. Po smrti o^evoj (g. 1582.) nastojao je, da se 
upozna sa svietom i kao mlad nebogati plemic trazio je primjerenu 
slu^bu. Kao potajni putnik idao je g. 1582 s nadvojvodom Karlom 
u Innsbruck i Mtinchen, a sliede<5e godine pribavi mu njegov ujak, 
Konrad Hohenburiki, priliku, da ga je car. poslanik Pavao Eitzing 
uzeo sa sobom na put u Carigrad. Ovaj put obavi A. Wolf kao 
momak (^Purscli") poslanikov. Poslije povratka zivio je kao naj- 
stariji na odinskom dobru u Dolnjem Steinacbn. Isti je zasnovao 
i ve<5inom napisao zanimivu porodi6nu kroniku u tri knjige. Dva 
puta bijaSe ozenjen, a prestavi se u Steinachu g. 1615. 

Wolf prida u pristupu svoga putnoga dnevnika, kako je dospio 
u dru2bu c. poslanika P. Eitzinga, s kojim je u Carigrad putovao. 
Prifia naime, da je iSao god. 1583 u „Pranckli in Muerpoden", 
k svomu ujaku, materinom bratu, Konradu Hohenbur^omu,- koj 
mu pokaza pismo svoga brata Zigmunda, komomika nadvojvode 

' Wolf Andreas von Hteinach Edelknabenfahrt nach Constantinopel, 
1583. Steiermftrkische Geschichtsblatter, U. Jgg., Graz 1881., p. 193 
—234. 

* „Lewinus Rym, Descriptio belgica itineris 25. iulii 1583, Constan- 
tinopolin versus a Vindobona suscepti et februario 1584 finiti". N. 7441 
(histor. prof. 1037, ch. 34, 12^'). Tabulae codicum manuscriptorum in 
bibliotheca palatina vindobonensi asservatorum ; vol. V., p. 141. 

3 Rad, knj. CXII, 159. 

* Hammer, Geschichto, Bd. IV., p. 20. 

* Bteinach, dvorac na lievom briogu Aoize blizu varosice Irdning, 
u negdaSnjem judeaburzkom okruzju goruje Stajerske. Prof. Zahn pri- 
nosl u istom ^asopisu drvorez odnosno sliku tadanjega Stcinacha. 



Digiti 



ized by Google 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 15 

Matije i Maksimilijana, u kojem pismu ma javlja, da 6e carski 
poslanik Pavao Eitzing^ barun Schrattenthalski, nasljedni komornik 
Dolnje Austrije s dankom i darovi skoro krenuti na put u Cari- 
grad, te da je ujak Wolfu pribavio mjesto, da mo2e, ako bode, 
kao pa2 ili tjelesni momak poslanikov putovati u Carigrad; savje- 
tujudi ujedno Wolfu, da nebi ove liepe prilike odbijao, na Sto ga 
je i Konrad jako nagovarao. Sklonuv se, podje iz Steinacha u 
Gradac, pa odasla glasnika u Bed k ^igmundu, bratu Eonradovu, 
ili k svomu drugomu ujaku, da se o toj poruci poblize ubaviesti; 
odkuda dobije odgovor, neka neoteie, nego neka Sto prije dodje, 
jer da 6e poslanstvo skoro krenuti na put. Na to se umab vrati 
iz Qradca ku<5i, da se pripravi; pa krenu (6. lipnja 1583) jaSud 
put Be6a. Eratak opis ovoga puta nije ni§ta osobita, jedino Sto na 
vrhu Semeringa spominje granicu (kri2) izmedju Austrije i Sta- 
jerske. Od Bedkoga Novoga mjesta putovade na kolib do Be6a, 
gdje je odsjeo u gostioni k ^crnomu slonu** blizu „Rottenthurma". 
Tu je sedam nedjela o svojem zivio, dok se poslanstvo pripra- 
vilo i krenulo na put. Od Steinacha do Beda raduna, da ima 32 
milje puta. 

U Bedu najavi se Wolf kod ujaka ^igmunda, koj je u dvoru 
nadvojvode Maksimilijana stanovao. Drugi dan primi ga ujak i 
odredi, da si narudi dva ugarska odiela : jedno za svagdanju noSnju, 
a drugo svedano. Prvo bijade iz dobroga sukna ciglene boje, a 
drugo svileno. Na to opaia, da premda je na tudje trodkove pu- 
tovao, ipak ga je stajao put 500 forinti, Sto je u Bedu na zivot 
i odiela potroSio. Opisuje na dalje svedano odielo, koje je sastojalo 
od dolmana (Tulman) iz crvena barfiuna, od mentena (Manten) od 
nabrana crvena damaska, postavljena zelenom svilom boje papi- 
gine, a uriedena bogato sa svilenimi i zlatnimi gajtani i vrpcami; 
kapa od cma barguna sa zlatnom vrpcom, napokon svilene bedve. 

Za boravka u Bedu bavio se Wolf iz dugoga dasa s historijom 
Dolnje Austrije na temelju W. Lazia, pa s topografijom i histo- 
rijom Be6a; same kratke biljeike, pune svakojakih neistmitih prida. 
Za tim sliedi crtica turske historije u Europi do sultana Murata III., 
komu je poslanstvo nosilo danak ; al u toj crtici neima nidta ne- 
poznata, dto bi tu iztadi triebalo. 

Wolf, prera da mu je za putovanja bilo jedva 22 godine, vodio 
je ipak na svojem putu u Carigrad i natrag dnevnik, o kojem 
priCa (p. 196), da je svoje putovanje na Sire opisao (weitleuffiger 
selbst describiert) ; al kad se povratio g. 1584. u Prag s Ferdi- 



Digiti 



ized by Google 



16 DR. P. MATKOVI6, 

nandom Hofmanom/ koj je ondje ostao dvie godine u dvorskoj 
carskoj sluibi, da je on (Wolf) isto toliko kod njega probavio ; pa 
da ma je na povratka ku6i, na putu iz Praga god. 1586. iz dkrinje 
odnedeno dosta stvari, a medju timi da ma je ukradjena i knji£- 
nica (Ptichl), ili rukopis njegova carigradskoga putnoga dnevnika. 
Usijed toga, da je poslije, naime god. 1610., napisao iz pamdenja, 
na koliko se siedao (pro mea simplicitate), ili na koliko nije zabo- 
ravio, ovaj dnevnik svoga putovanja: s toga moli ^itaoca, da ako 
je gdje pogrjedio, malo ili odved rekao, neka bi dobrohotno ispravio. 
Cini se, da je Wolf dnevnik svoga putovanja za boravka u Pragu 
uredio, jer na drugom mjestu (p. 207) opaza: „ich habe diese 
Reise zu Prag ordentlich beschrieben. — Wolf dakle vodio je na 
svojem putu dnevnik, kojega osnov bijafie vjerovatno tafiniji, savr- 
deniji, a moi^da i jedriji, nego §to mu je ovaj dnevnik, koji poznije 
iz pamdenja napisa i uredi. Budud da je izmedju putovanja i ure- 
djenja dnevnika prodlo bilo skoro 20 godina, pa dto se svih tada- 
njih okolnosti puta i mjesta tezko bilo savrSeno sieciati: misli se, 
da Wolf, ako mu nije preostalo nikakovih biljezaka o svom puto- 
vanju, da bi ovaj svoj dnevnik bio veoma mu^no sastavio bez po- 
modi kakova slidna putopisa svojih na torn putu predhodnika, ili 
drugih knjiga. Mi pako, suded s obzirom na formu i sadrzinu dnev- 
nika, mislimo, da je tezko vjerovati, da bi Wolf bez ikakovih pre- 
ostalih bilje£aka bio mogao o putu, obavljenu prije 20 godina, sa- 
staviti iz samoga pamdenja putopis u formi dnevnika, gdje se dne- 
vice biljeii, kamo je poslanstvo onoga dana prispjelo, nodevalo, pa 
Sto je znatnijega vidjelo i dozivjelo; a to tako tadno i vjerno, da 
se Wolfove dnevne biljezke s drugim putnim dnevnikom istoga 
putovanja savrSeno slazu. Ako je Wolf sve ono samo iz pamcenja 
biljezio, onda je morao imati vrlo riedku silnu pamet, da je na 
putu u Carigrad i natrag kroz vide od dva mjeseca znao poslije 
20 godina o svakom danu puta todan dati ra(^un. Qlede naravi 
puta i znamenitosti pojedinih mjesta, mogao je potraziti u kojem 
starijem putopisu i u drugih knjigah potrebite upute; ali ta sadr- 
iina Wolfova dnevnika nije osobita, da bi bio takove pomodi tre- 
bovao. — Wolfov dakle dnevnik nebi poticao iz iste dobe putopiS- 
6eva putovanja. Steta Sto mu je nestalo prvotnih putnih biljezaka 
ili izvornika, koj bi prikazivao motrenja i sad mlada nedozriela 



* F. Hofmaan kao carski poslanik nosio je god. 1585. Porti go- 
disnji danak b darovi. Hammer, Gcsch. IV, 631. 



Digiti 



ized by Google 



PUTOVANJA PO BALKAN8K0M POLUOTOKU XVf. VJBKA. 17 

22-godi5iijega putopisca; dot^im ovaj putni dnevnik, §to ga imamo 
pred sobom, poti^fe od zrela muza, koj se ranogoga nije vi§e savr- 
Seno siedao, osobito opisa puta i pojedinih mjesta, te je mnogo toga 
vjerovatno s drugoga stanoviSta i zrelijega suda motrio i shvadao. 

Viesti Wolfove o poslanstvu, koje odasla car Rudolf II. g. 1583. 
radi obnove staroga ugovora i s dankom u Carigrad, vrlo su kratke. 
Jer u pristupu (p. 197) bilje^i, da je Rudolf II., 29. njemadki, a 
121. rimski car odaslao k turskomu caru Muratu III., 13. ili 14. 
sultanu, poslanika (Nuncio oder Legat) Pavla Eitzinga, baruna 
Schrattenthalskoga, nasljednoga komornika Dolnje Austrije, komor- 
nika nadvojvode Maksimilijana, da predade u Carigrad u danak 
(Prasent). Nadalje navodi imenice sve znatnije dlanove poslanstva: 
najprije one grofove, barune i plemide, koji su za uzvelidenje po- 
slanstva, kao drugovi poslanikovi, o svojem vlastitom trosku pu- 
tovali. Ovih bijaSe, osim sluga, ukupno 8; za tim navodi imenice 
ostalo plemstvo, koje je bilo u poslanikovoj sluzbi; medju ovimi 
spominje i sebe, da je u 22. godini zivota kao momak (Pursch) i 
dvornik (Aufwarter) poslanikov s toli odlidnom gospodom putovao, 
pa da je svih skupa bilo 70 osoba, a 80 konja. Uz to nabraja, 
koliko su pojedinci imali kodija i konja, pa da je bilo 9 kola, koja 
su danak s darovi vozila. Jo5 putopisac dodaje, da su putovali u 
Carigrad i 6 nedjelja tu iivjeli na radun turskoga cara, a poslije 
da je idlo na radun rimskoga cara. Iz ovih se kratkih viesti raza- 
bire, da je i ova poslanifika karavana bila dosta jaka; pa da i 
Eitzingovo poslanstvo, koje je iSlo s dankom u Carigrad, bijaSe, 
kao i predjaSnja carska poslanstva carigradska, dosta sjajno i 
mnogobrojno. 

Poslije ovih biljei^aka, koje su glede putovanja Eitzingova po- 
slanstva ponjesto znatne, sliedi putopis , odnosno putni dnevnik, 
koji Wolf odpodimlje s oproStajem u Bedu (volgt hernach Verab- 
schidt von Wien), a dnevniku je dao ovaj naslov: „Beschreibung 
oder Verzeichntis des Wegs, der Stittt, Orth u. Flecken von Stei- 
nach aus dem Ensthal im Lande Steyer auf Constantinopel zue, 
wie ich Wolf Andre von Steinaqh A. 1583, geraist mit dem Hm. 
Paulus Freihern von Eitzing auf Schrattenthall, Erbcamerern in 
Under Oesterreich, R. K. Mjt. Nuncio und Legato an d. Ottoma- 
nischen Porten zu Constantinopel, auch gewesen Oratorn daselbst, 
u. d. frstl. Durchl. Ertzhertzogen Maximilian zu Oesterreich Ca- 
merer". 

R. J. A. oxxix. 2 

Digitized by VjOOQ IC 



18 Dn. p. MATK0VI<5, 

Drugi dnevnik o putovanju Eitzingova poslanstva poticao bi, 
glasom Stampana kataloga o mkopisih c. kr. dvorske knjiznice 
bedke, od druga poslanikova, Levina Byma, Nizozemca, kojega 
Wolf spominje (Levinus Rhym, ein Niderlender) medju onom osme- 
ricom odlifinih dlanova poslanstva, koji su kao drugovi poslanika 
P. Eitzinga o svojem trosku putovali. Nu ako pretresemo pomenuti 
rukopis c. kr. dvorske knjiznice (n. 7441) razabrati deino, da je 
u pomenuti Stampani katalog (torn. V.. 141), preStampan samo na- 
slov, koj se na prvom listu rukopisa nalazi, a potifie iz poznijega 
doba. Ovaj naslov glasi: Levin Byrnes Reiss gen Constantinopel^ 
odnosno Levini Bym iter constantinopolitanum lingua belgica ; 
do^im u samom rukopisu neima tomu naslovu nigdje traga. Rukopis 
sadrzaje dnevnik o putovanju poslanstva P. Eitzinga u Carigrad 
g. 1583.; potide bez sumnje iz XVI. vieka, pisan boje na papiru, 
pismom u obliku onoga doba; sudec po ispraveih i prekrizenih 
6estih, vjerovatno da je izvomik. Rukopis broji ukupno 34 lista u 
maloj osmini, ili po katalogu u 12^, a listovi su tekudimi brojevi 
pobiljezeni. Do 23. lista ukljudivo tece putni dnevnik, koj u Cari- 
gradu sis. februara 1584. svrSava, odnosno prekida ; za tim su 
dalji listovi do 30. prazni, a dalje se opetuje, sto je napried u 
dnevniku, od 12. do 18. kolovoza ukljudivo biljezeno; ovo potonje 
je njeki priepis, odnosno makulatura predjaSnjega. Dnevnik je dakle 
kao sto njegov svrsetak i prazni listovi pokazuju, ostao nedovr^en. 
Da bi bio Levin Bym piscem ovoga dnevnika, ili da bio po nje- 
govu nalogu napisan, — tomu neima nigdje u rukopisu spomena. 
Budud da putopisac u dnevniku govori o L. Rymu naviek u trecoj 
osobi, pade ga zove na njekojih mjestih „moj gospodin Rym" (min 
heere Bym), tim nebi bio L. Rym piscem ovoga dnevnika, nego 
njekoji Nizozemac, koj bijase u sluzbi L. Ryma, dlana putnidke 
druzbe Eitzingove. Tim bi bio ovaj putopis slidan onomu jur raz- 
pravljenomu o putovanju car. poslanika Karla Ryma od neznana 
putopisca;^ napisan je jedan i drugi dnevnik u nizozemskom je- 
ziku renaissance, koj je dana^njemu holandeskomu jeziku do nje- 
kojih ortografijskih i leksikalnih razlika prilidno srodan. I ovaj je 
putopis preveo na njemadki g. dr. R. Levisohn, komu u to ime 
budi usrdna hvala. 

Ako dublje proniknemo u sadrzinu nasega dnevnika i poredimo ga 
s pomenutim putopisom o putovanju K. Ryma, razabrati demo, da je 
t. zv. dnevnik L. RyTna, prikazujudi putovanje c. poslanika Pavla 
> Rad, knj. CXH, 154—199. 



Digiti 



ized by Google 



PUTOVANJA PO BALKAMSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 19 

Eitzinga, sadrzinom svojom male ne isti s razpravljenim putopisom 
o putovanju K. Ryma; pa da je jedan i drogi dnevnik napisala 
jedna te ista neznana osoba, s torn samo razlikom, da se od Bn- 
dima dalje samo u dnevih puta medju sobom razlikuja; poSto je 
Rymovo poslanstvo putovalo proljedem, a Eitzingovo Ijeti. Odatle 
ujedno izvodimo, da je pisac dnevnika o putovanju EitziDgovu ne 
samo pri ruci imao, nego i upotriebio, odnosno priepisao — osim 
kronologijskih podataka — malo ne sav onaj dnevnik o putovanju 
K. Ryma; jer neznani putopisac Eitzingova putovanja redovito bi- 
Ijeii, kamo su dnevice dospjeli na nodevanje, Sto se s Wolfovim 
dnevnikom o istom putovanju tadno slaze ; ali umjesto svoga opisa 
puta i mjesta, izpisao je neznani pisac^ podamSi od Budima, opis 
puta i mjesta iz putopisa o putovanju K. Ryma. Budud da ovaj 
potonji putopis nije ni danas jod nigdje Stampom na sviet izdan, 
— kao ni drugi o Eitzingovu putovanju — biti 6e neznani pisac 
putnoga dnevnika Eitzingova rukopis onoga putopisa ili sam po- 
sjedovao, ili mu je od njekoga za porabu ustupljen. Poredima li 
pako pismo, slog i dr. jednoga i drugoga rukopisa, onda neima 
sumnje, da je pisac obaju rukopisa bila jedna te ista osoba. O ne- 
znanom putopiscu Rymova putovanja kazasmo na drugom mjestu,^ 
da mu je pisac bio njeki odli^niji dlan poslanidke druzbe, rodom 
Nizozemac, i da je na povratku za svoje zasluge bio imenovan od 
cara kapetanom. Budud da je neznani pisac dnevnika o Eitzingovu 
putovanju, kao Sto se iz sadrzine razabire, putovao s poslanstvom 
u Carigrad, vjerovatno da je onaj isti kapetan, pisac dnevnika o 
Rymovu putovanju, kao poznavalac puta bio stupio u sluzbu Le- 
vina Ryma, kojega zove svojim gospodarem, i d njim po drugi 
put isti carigradski put obavio ; vodio dnevnik o torn putu, o kojem 
ovaj put nije znao drugoga kazati, nego ono, Sto je jur rekao pri- 
godom K. Rymova, ili prvoga svoga putovanja. Dnevnik dakle, 
koj se pripisuje Levinu Rymu, nije napisao ovaj, nego njeki drugi 
neznani Nizozemac. koj je napisao i dnevnik o putovanju carskoga 
poslanika K. Ryma. — Mi smo pretresli mnoge starije i novije 
biografijske rjednike i sbornike, nebi li naiSli na Levina Ryma. a 
tim mozda i na putni dnevnik o njegovu putovanju u Carigrad, 
ali sav trud — bijaSe nam bezuspjeSan. 

Kao Sto dnevnik o putovanju K. Ryma ne prinosi nikakovih 
podataka za historiju onoga poslanstva, tako ni ovaj dnevnik o 



1 R<ad, knj. CXII, 161, 162. 

Digitized by VjOOQIC 



20 DR, P. MATKOVI6, 

putovanju poslanstva Eitzingova; naslov mu je malo ne isii, kao 
i onomu, naime „put iz Be6a u Austriji u Carigrad u Traciji, glavni 
grad turskoga cara**.' Dnevnik nizozemski o putovanju Eitzingovn 
u mjesto priloga za historiju njegova poslanstva, u mjesto putnih 
priprava i drugih okolnosti, osobito kako je pisac dnevnika u po- 
slanikovu druibu dospio^ nedonosi na prvom listu drugoga, nego 
imena u^estnika, to jest onih osam lica visokoga plemstva, koja 
8U, po Wolfovoj biljezci, o svom troSku putovala, a gotovo sva se 
imena posve slazu s imeni Wolfovi. Medju timi navodi, osim car- 
skoga poslanika Pavla Eitzinga (Pauwel van Hetsynghen), Levina 
Kyma (Lievinus Rym), pa Pietra van der Doerpen, kojega Wolf 
nesponunje, a ostala su imena kao i u Wolfa. — Prelazed na sa- 
dri^inu obaju dnevnika o putovanju P. Eitzinga, poredjivati demo 
uzajemnice Wolfov dnevnik s nizozemskim od neznana pisca, a 
potonji s dnevnikom o putovanju K. Ryma. 

I Eitzingovo poslanstvo putovalo je od Be6a do Biograda Du- 
navom, a taj put opisuje A. Wolf u svom dnevniku (p. 199 i d.) 
ovako: „Dne 25. srpnja lo83. oprosti se carski poslanik Eitzing 
8 carem u Be6u; dne 26. ukrcase sve potrebe u ladje; 27. dade 
poslanik na ladji gostbu, a poslije podne krenuSe na put, te su 
prispjeli na nodiSte u Pozun (Presburg), krSdanski glavni grad 
Dolnje Ugarske; ima na brdu gradid, uz koji tede Dunav. 28. u 
Sumerain (Soniorin, Somorja); 29. pristali su kod sela Vifalo; 
a 30. prispjeli su u Comorn^ gdje su 31, ostali. OdavJe odasla 
Eitzing glasonodu u Budim, da najavi pa§i doda^de poslanstva i da 
odredi sve, §to trieba. Komoran je na granici, medju Dunavom 
s desna (u mjesto s lieva) i Vagom s lieva fu mjesto s desna) kad 
se dole vozi ; na rtu, gdje se obje ove velike rieke stidu kod zidova 
ili obkopa, smje«ten na otoku Calokezu (Schiiet)^ ima i veliku va- 
roSicu, ogradjenu s visokim plotom, dodim je tvrdja zidana ; KhtiU- 
mann bjeSe onda njezinim zapovjednikoro. Tu ima vrlo mnogo 
raznovrsne ribe i dobroga iiveza. — Dne 1. kolovoza pratilo jih 
20 dajka po milje daleko, a pristali su kod ribarskih koliba, gdje 
njekada, kao sto se prida, stajaSe stari grad Pannonia (sic !), koja 
bi za kr. Matije razorena. Kihaja bega ostrogonskoga dodeka jih 
s 9 Sajka malo nize i preuze poslanstvo u zastitu ; komoranski daj- 
kaSi se vrate, a Turci su poslanstvo vozili dalje. U Ostrogonu 

^ „Reyse van Wienoii in Hoosteiyc te Constantinopels in Thracyen, 
hoofstat van den turcschen Keyser". 



Digiti 



ized by Google 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 21 

(Gran) pohodi poslanik bega i izruci mu carski dar, 600 talira i 
6 srebrnih posuda ; beg dade poslaniku audienciju na polju, gdje 
je bilo krddanskih glava nabitih na kolac ; putopisac misli, da je to 
beg hotimice (zu Vleiss) uradio. Ostrogon, njegda biskupija, zvao 
se Strigonium, smjeSten na prilidno siljastoj stieni ; dole je varoS, 
uz koju tede Dunav. — Dne 2. kolovoza pratilo jih je 7 turskih 
Sajka, a pristaSe kod sela MaroS ili Mdrasch (!). Tu su naproti, 
s desna od Dunava, dva velika i visoka gradida, jedan je gore 
vise, a drugi je nize, zovu se Vischgrad ili Plintenburg (u mjesto 
Blendenburg), u gornjem gradidu fiuvala se kruna ugarska. Na 
ve6e prispjelo je poslanstvo u Budim. Pasa odasla do Staroga Bu- 
dima, koj se njegda Sicambria zvao, do 20 fiajka poslanstvu na 
susret, odkuda ga pratisc sve do Budima.^ Dne 3. bila je u paSe 
audiencija, koju W. potanje opisuje. Poslanik predade carski dar, 
3000 talira i 12 srebrnih posuda, pa§i, o kojem pri6a, da je visok 
i Hep dovjek, rodom Hrvat, i da je poslije postao beglerbegom 
Grdke. U dvoridtu paSina stana jako vikade Turci, kad je poslan- 
stvo izlazilo ; a na upit putopigdev, §to to zna6i, odvratide mu ; „da 
se nebi krSdani sjedinili". Na to W. mo^^*: „da bi bog srca krSdanska 
k jedinstvu upravio i turski vapaj odbacio". Zatim su razgledali 
grad, a kupaliSte i knpanje opisuje na §ire. Budimu prida, da 
se tako zvao po Atilinu bratu, koj ga sagradi; daje prilidno velik 
i Hep grad, s desna od Dunava ; na visini, sto se zove ^zidovskim 
gradom", da ima prama Dotisu ili Gjuru blizu gornjega grada 
brdo, na kojem bijaSe paSin dvor, koj je dubokom jarugom od 
gornjega grada odijeljen. Ni2e gornjega grada ima prostrano mjesto 
s velikom ^etvorastom kulom, a na istom mjestu stajalo je na zidu 
prama PeSti do 30 topova; s lieva od ulaza dvora paSina bijaSe 
pokraj bunara moseja, koju na Sire opisuje. Preko Dunava na rav- 
nini, s lieva od rieke, druga je nevelika varoS, zove se Pest^ kamo 
vodi preko Dunava most od 56 Sirokih, poput jarmenica medju 
sobom skopfianih ladja; kad su htjeli sa svojimi njema^kimi la- 



* Khovenhiller TAnnalos Fordinandoi, Leipzig 1721, 11, 328) govorec 
putu P. Eitzinga, tvrdi, da je poslanstvo kronulo iz Boca pod konac 
kolovoza (u mjesto srpnjaj i da je u Budim prispjelo 5. rujna (u mjesto 
2. kolovoza); pa da je od Budima dalje do Carigrada kopnom putovalo; 
doeim je od Budima do Bio^rada takodjer Dunavom islo, a tek od 
Biograda dalje islo je kopnoni do Carigrada. IT ostalom ovi Kheven- 
hillerovi kronologijski podatci oduose se na piitovanje H. Liehtensteina, 
kojem cemo u sliedecom putopisu razpravljali. 



Digiti 



ized by Google 



22 DR. p. MATKOyi6, 

djami kroz most prodi, moralo se tri ladje odvezati i na stran 
ukloniti**. 

„PoSto je poslanstvo obavilo u Budimu svoje poslove, krenulo 
je dne 6. kolovoza dalje, pa je prispjelo na no<S u varoSica Rdg- 
iovi (B4cz Eevi), naseljenu od Srba i Dubrovdana (Rutz u. Ra- 
guseren), velika varoSica sa zivom trgovinom. Dne 7. u tursko 
medjaSno selo Poxy ; 8. u Tolnu, liepa velika varoSica; 9. no(iiIi 
8u kod njeke luke ; 10. takodjer. Raduna, da je ukupnu bilo 9 
Sajka, na svakoj 32 do 41 osobe; na svakoj veslala su 24 SajkaSa, 
jednako hitro, bilo da se vozilo niz ili uz vodu. Dne 11. prispjeli 
su u Bederwardein (Petrovaradin), visoki gradid s tvrdjom; zatim 
u varoSicu Carlowf't/e. Petrovaradin mora biti tvrdi grad, jer je tu 
kr. Ljudevit izgubio mnogo Ijudi u boju s Turci. Kralj je tu ostao 
u modvari, koju tvori rukav Dunava ; preko nje htjede Ljudevit na 
bjegu predi, ali konj mu nije mogao preko, a kralj u tezkom oklopu 
pao je Zajedno s konjem u mo6varu , u kojoj je mrtav ostao. 
Petrovaradin zove se latinski Petrovaradinum. Dne 12, u Zlan- 
Jcamin (Slankamen), gradid na brdaScu, s desna od Dunava; jod 
je vise poruSen i rdjavo gradjen. Tu utjcde u Dunav Tibiscus^ 
koj se takodjer Teissa (!) zove, rieka nije osobito Siroka kako se 
prida, vrlo je duboka i mutna, a dolazi iz Erdelja. Od Slankamena 
vidi se preko vode na jednu milju i viSe daleko dobro sagradjen 
gradid Titel, koj je podredjen paSi tamiSvarskomu. Dne 13. pri- 
spjeli su u Biograd (Griechisch Weissenburg). Tu kod grada utjede 
u Dunav Sava (San ili Savus)^ koj a je tu tako velika, kao i 
Dunav. Njekoji pridaju, da Dunav uzimlje tu Savi ime, te da Sava 
prestaje, Sto se putopiscu nedini vjerovatno, nego Dunav pridrzaje 
svoje ime malo ne sve do mora, te se dalje kao Ister svrSava; 
tekud, kako mu rekoSe, 7 ili 9 dana puta pred Carigradom; pro- 
tjede mu Erdelj (!), VlaSku, Moldavsku i djelomice Tatarsku ; a izljeva 
se u „Pontus Euxinum'' (!), Sto se zove Crnim morem. Tolika je 
Dunavu voda kod Biograda, da se moze po njoj malim jedrom 
ploviti. Bellogradum ili Nandor Alba (u mjesto Nandor Fejfrvdr) 
Griechisch Weissenburg^ u starini Taurunum, a poslije Graeca Alba 
nazvan: liep, tvrd i dobro sagradjen grad s tvrdjom na visini; 
ima dole prama Savi i Dunavu takodjer kuda, osobito na uglu, 
gdje se stide Dunav sa Savom ; ima tvrdu kulu, te lezi gotovo kao 
i Budim. Kao Sto mu ime svjedodi, spadaSe njegda ka Grdkoj, a 
poslije k Ugarskoj. Priedjel od Biograda ovamo zove se Syrmium^ 
koj radja dobrim vinom, Turci zovu Biograd Nandor Alba (sic!). 

Digitized by VjOOQ IC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIRKA. 23 

Znatna je tu trgovina. Tu prestaje Ugarska, a dalje nastaje Ror 
scia ili Servia, koja se takodjer zove Mysia inferior (sic!). Dalje 
opaza putopisac, „da je u svojem dnevniku sve milje od mjesta 
do mjesta pobiljezio i da je u Pragu ovo putovanje valjano opisao; 
al kad je od Praga g. 158G kuci putovao, da mu je dnevnik iz 
skrinje uz drugo ukraden, a od onda do g. 1610 daje dosta toga 
zaboravio, za to da biljezi, sto mu je joS u pameti bstaio. Napokon 
prica, da su kod ovoga grada Ivan Huniades kao i Georgius Ca- 
striotus, inafie Scanderbeg zvan, mnoga junadtva po6inili". 

Evo biljezaka Wolfova dnevnika o putovanju P. Eitzinga od 
Beda do Biograda. U eielom opis je prilidno kratak i obdenit, te 
se s opisi istoga puta u predjaSnjih putopisaca neda uzporediti. 
Drugo se nemoze ni odekivati od opisa, napisana iz pameti o pu- 
tovanju obavljenu prije 20 godina. Iz ovoga diela dnevnika jur se 
razabire, da neima u njem niSta osobita, Sto nije moglo potedi iz 
glave putopiSdeve ; jer kad bi W. bio k^kav stariji putopis ili koje 
drugo djelo upotriebio, bio bi mu opis svakako savrSeniji i pra- 
vilniji i bio bi se uklonio mnogoj krupnoj pogrjeSci. Topografija 
stegnuta je na najglavnija mjesta na onom putu ; opisi mjesta su 
mu vrlo obdeniti, mjestimice pogrjefini, a o mnogih mjestih, osim 
imena, fiesto iskvarenih, nezna drugoga kazati; docim u predhod- 
nika ima o svem tom savrSenih uputa. — Na putu od Beda do 
Budima spominje W. samo najglavnija mjesta, koja je iztadi trie- 
balo, naime Pozun, Somorin, Komoran, Ostrogon, MaroS-Vi§egrad 
i Budim, a u opisih neprinosi podataka, koji bi predhodnike po- 
punjavali. Selo Vifalo, danaSnje je Ujfalu, na desnoj obali Dunava, 
spominje ga i putopisac prvoga Ungnadova putovanja.^ Komoran 
(Comorn) opisaje (Jerlach savrSenije.^ W. je kod oznake geografij- 
skoga polozaja pogrjeSio, jer Komoran nije na desnoj, nego na lievoj 
obali Dunava. na desnoj, a ne na lievoj obali Vaga. Premda je 
putopisac dodao „kad se dole vozi", ipak je u geogratijskoj orien- 
taciji pogrjeSio, 5to nije riedko i u drugih putopisaca onoga doba. 
I W. spominje kod Komorana, kod ribarskih koliba, stari grad 
Pannoniu, gdje su Turci kao na medji, poslanstva dodekavali i u 
zafititu preuzimali. O tom starom gradu razpravljasmo jur na drugom 
mjestu.^ Buduc da se ovaj stari grad na istom mjestu po tredi put 

> Rad, knj. CXTT, 205. 

2 Rad, knj. OXVI, 10, 74, 75. 

» Rad, knj. CXII, 204, 205, 210, 211; knj. CXVI, 10, 18. 



Digiti 



ized by Google 



24 DR. p. MATKOVK!!, 

spominje: u Ungnadova putopisca kao Bonnonia, u Gerlacha, kao 
i u Wolfa, kao Pannonia; 6ini se, da su patopisci tim priobcivali 
tamo§nju tadanju tradiciju, kojoj neima potvrde ni u starijih, ni u 
tadanjih pisanih izvorih. Marofe i ViSegrad, kao i Budim, opisuju 
predjaSnji putopisci savrsenije.' W. opis Budima nije jasan, pafie 
je konfazan, jer nije u skladu s predhodnici ; kr, dvora, koji pred- 
jaSnji putopisci viSe ili manje na Sire opisuju, niti nespominje. 
Putopisca bit 6e tu iznevjerila njegova pamet. O starih imenih Bu- 
dima razpravljasmo kod objaSnjivanja Sveigerova putopisa.* 

I opis puta od Budima do Biograda, nije u Wolfa savrSeniji, 
te se neda s predhodnici uzporediti, niti glede obilja topografije, 
niti glede topografijskih biljezaka. Sva su topografijska imena, koja 
W. na torn putu spominje, dobro poznata, a njekoja su dosta iz- 
opa6ena. Kod varoSice Baekowy (Ricz Kevi) znatna mu je biljezka, 
da ondje ima uz Srbe i Dubrovdana (Raguseren), §to se u nijed- 
noga tadanjega putopisca nespominje. W. je prenio bojiSte muha^ko 
k Petrovaradinu (Bederwardein) i tu, u mjesto kod Muha6a, opi- 
suje poraz i smrt kr. Ljudevita II., Sto nijedan predhodnik nije 
uradio. I tu ga je opet pamet iznevjerila ! toku Tise (Tibiscus, 
Teissa!) kao i nize o toku Dunava, bijahu pojmovi mutni i ne- 
tadni, jer Tisa i Dunav neprotifiu Erdelja, nego njekoji njihovi pri- 
toci, a Dunav jedva da se hvata Moldavske i Besarabije (Tatarske). 
Ni toga nije W. shvadao, da Sava, kao i svaki drugi pritok, gubi 
ime na svojem u&du u Dunav, u svoju glavnu rieku. Kad bi bio 
W. imao pri ruci kakova mu drago tadanjega gcografa, bili bi 
mu pojmovi o toku pomenutih rieka znatno jasniji. Razna novija 
imena Biograda: magjarsko, njemadko i latinsko, poznata su ta6- 
nije od drugud; a o starom rimskom imenu Taurunum razprav- 
Ijano je jur drugdje.' W. je prilifino oznadio geografijski polozaj 
Biograda, ali topogralijski mu je opis vrlo obdenit, te daleko za- 
ostaje iza opisa u predjaSnjih putopisaca.* Ni poznavanje stare geo- 
gralije nebijase u W. pouzdano ; jer Srbija nije se zvala za Rim- 
Ijana Mcjc^ia inferior, nego M. superior. Nas putopisac nije dovoljno 
poznavao ni vojne historije biogradske; jer govorec o junadkih 
djelih, poCinjenih kod Biograda, spominje uz Janka Hunjada i 
Gjuru Kastriotu ili Skenderbega (!). 

1 Had, knj. CXVT, 11, 18, 76—80, 83 i 84. 

« Had, knj. OXVI, 79, 8:5, 84. 

» Rad, knj. C, 1.39. 

* Rad, knj. CXVI, 55, 50, 60. 



Digiti 



ized by Google 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVl. VIBKA. 25 

Drugi ili nieozemski dnevnik — krivo nazvani Levina Ryma — 
o istom puta P. Eitzinga pogotovu je jednovitiji od Wolfova dnev- 
nika. Budu6 da se biljezke drugoga ili nizozemskoga dnevnika u 
ovom dielu puta — od Beda do Budima — razlikuju od bilje^aka 
u dnevniku Rymova putovanja, s kojim se u ostalom ovaj drugi 
dnevnik sudara; s toga demo biljeike ovoga dnevnika, premda su 
dosta jednovite, priobditi, poSto su u rukopisu tezko pristupne. 
Ovaj dakle put P. Eitzinga od Beda do Budima opisuje se u nizo- 
zemskom dnevniku ovako : „Dne 25. srpnja oprostismo se s earem 
i njegovom bradom, nadvojvodami Matijom i Maksimilijanom, pa 
krenusmo 27. o podne na put, te smo jod istoga dana u Pozun 
(Presbeurch) prispjeli, 5to je 10 milja ili 7 ura daleko. Dne 28. 
plovljahu do sela Semereyn- (Somorin), 3 milje, gdje su nodili. 
Ranim jutrom brodili su pokraj rieke Raeve (Raba), gdje na jednoj 
strani odpodimlje tursko gospodstvo. Tu jim dodje na suprot ladja, 
koja jih puenjavom pozdravi ; na to dodje zapovjednik na na§e 
ladje, te jih do Komorana (Comora) pratio. Prenodige u selu OffcUo 
(Ujfiilu), 3 milje. Ranim jutrom plovljahu u Komoran, 3 m., gdje 
su, da operu svoje rublje, do 1. kolovoza ostali. — Dne 1. kolo- 
voza krenuSe dalje. Budud da je to bio posljednji krddanski grad, 
pratio jih zapovjednik tvrdje s 19 §ajka i deticom pjeSaka, koja 
se prevezla preko Vaga (Waegh), pa je iSla kopnom dalje. Tako 
plovljahu p6 milje, gdje jim Turci iz Ostrogona (Craen) na susret 
dodjo&e, da prime zapovjednika komoranskoga, koj s tumadem i 
jo§ s drugom dvojicom podje na tursku stranu, kamo je doSao i 
zapovjednik Ostrogona s 3—4 dau§a (sausen) i drugimi vojnici. 
On je naSim vodjam i drugim plemidem pruzio ruku, a poslije 
kratkoga dogovora, poveo ga je sa sobom g. Pavao na ladju, da 
Zajedno objeduju. 'J'urci su prispjeli s 9 sajka, te su jednu do dvie 
privezali na svaku naSu ladju i vukli je dalje do Ostrogona (5 
milja). Kad su pred grad prispjeli, donesu jim Turci 5 ovaca, gu- 
saka, kopuna, riba i drugih potreba; tako i u napredak. Nafi po- 
slanik predade srebrno-pozladenu kantu, okruglu uru, 2 pozladena 
pehara i kesu novaca, oko 1000 for. Dne 2. prispije i zapovjednik, 
koj bjeSe u Badimu (Buda); duvSi, da je poslanstvo prispjelo, 
podje mu na susret i pozdravi naSega vodju, koj mu izrudi careve 
pozdrave. Odavle krenuvSi, prispjeli su u Maros, na lievoj obali 
(Dunava), gdje su objedovali. Ovdje jih nadarise krddani, podanici 
turski, s grozdjem i drugim vodem. S one strane lezi Vicegradum 
(ViSegrad), gdje se starinske raz valine dvora kraljice Marije di^u 



Digiti 



ized by Google 



26 DR. p. MATKOVI6, 

Da visokom brdu, a na podanku ma prostire se selo. Na vede pri- 
spjeli 8u u Budim. Pada jim posla na susret 18 gajka, koje jih 
pucnjavom pozdravljahu. PrispjevSi u Budim, pasa posla jim opet 
zive^a, a tako se radilo i u napredak, na svem putu do Carigrada. 
— Dne 3. iSao je moj gospodin Rym i ostala gospoda k AH paSi, 
koj je za naSega vodju (poslanika), za g. Ryma i za ostale ple- 
mide poslao konje, da k njemu dodju. Ladje jim bijahu pristale 
blizu padina stana. Dalje govori o audiendiji, koju na Sire opisuje. 
Kad su k pafii doSli, veli, nadjoSe ga u sobi sagovi ureSenoj ; pruziv 
poslaniku ruku, posjede ga na jednu od tri stolice, koje bijahu 
takodjer sagovi pokrivene. U istoj sobi bijahu jo§ dauSi, janidari, 
spahije i drugi dastnici. U drugoj sobi bijahu paSini pazi i drugi 
mladidi. Poslije dogovora, predao je poslanik earske darove, naime 
veliku pozladenu srebrnu kantu, pozladeni srebrni pehar, uru, po- 
sudja manje vriednote i 4 kese novaca, svaku po 1000 talira, pa 
se oprostio s paSom.* Kad su iziSli iz paSine ku<Je, vidjeli su na 
trgu turskoga popa (drviSa), koj se vrtio, skakao i u svojem je- 
ziku vikao, a naokolo stojedi janidari vikahu kao i pomcnuti pop 
„houf** (V); ostali pako vojnici vikahu „Isu8e Kriste!" Zatim iSli 
su u Pefitu (Pest)^ a pratili jih dauSi cielim gradom. Poslije podne 
posla paSa konje za poslanika, g. Ryma i ostalu gospodu, pa su 
jafiili k dvoru kr. Matije, a dau&i na konjih jih pratili. Dvor, pored 
sve njegove Ijepote i sjaja, pustiSe Turci da propade i da nitko u 
njem nestanuje, smjefiten je na liepom mjestu. PeSta je na suprot 
onkraj Dunava; obsjedana je g. 1542. od kr. Perdinanda, ali bez 
uspjeha, a tom je prilikom mnogo Ijudi iz carevine poginulo". 

Poredimo li ove biljezke drugoga ili nizozemskoga dnevnika 
s Wolfovim dnevnikom, razabrati demo, da se oba dnevnika gledc 
kronologijskih podataka ili dneva puta posve slazu. Putopisac dru- 
goga dnevnika navodi mjestimice i daljine, §to je Wolf, kao 6to 
opa2a kod Biograda, u svojem prvobitnom, ukradenom dnevniku 
bio takodjer biljezio, ali jih se poslije nije vi6e sjecao. Nego oba 
se dnevnika razilaze glede broja na susret jim poSiljanih gajka i 
glede carskih darova, prikazanih turskim velikaScm; 6ini se, da 
je nizozemski putopisac bio glede ovih podataka pouzdaniji, jer 
je vjerovatno na lieu mjesta biljezio. Oba dnevnika navode od 
BeCa do Budima ista, sva dobro poznata i od predhodnika opisana 
mjesta; ali nizozemski je dnevnik glede opisa puta i mjesta pogo- 

* 01. opis audiencije u .^veigera u Radu CXVI, 75, 77. 

Digitized by VjOOQIC 



PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. YIRKA. 



27 



tovu joS mr&ayiji od Wolfova, kojega opet nizozemski putopisac 
glede dozivljaja, Sto je W. jur bilo iz pameti ispalo, popunjuje. U 
nizozemskom dnevniku ipak se nespominje stari grad Pannonia, 
dodim u Wolfa neima rieci Rabi (Raeve) s\>omena.\ mjestna pako 
imena pidu oba putopisca prema svornu jeziku razUdito. Tim bi bio 
nizozemski dnevnik u ovom dielu puki popis puta, neprinosed novih 
topogratijskih biljezaka; u ostalom se oba dnevnika medjusobno 
popunjuju; prikazujuda bo jedno te isto putovanje, tvore njeku 
cjelinu. 

Budud da je opis Budima u nizozemskom dnevniku raalo ne isti, 
kao i a putopisu K. Ryma: to nas je ponukalo na medjusobno 
poredjivanje obajuh opisa, naime putovanja K. Ryma s opisom 
puta P. Eitzinga. Podto smo gore uztvrdili, da je oba dnevnika, 
Rimov i £itzingov, napisala jedna te ista osoba, treba da to medju- 
sobnim poredjivanjem pomenutih dnevnika utvrdimo. Iz ovoga se 
poredjivanja ponajprije razabire, da je opis puta od Beda do Bu- 
dima u dnevniku putovanja P. Eitzinga posve razlidit od opisa 
istoga puta u putopisu K. Ryma. Tim bi bio nizozemski dnevnik 
o putovanju P. Eitzinga u ovom dielu puta posve samostalan; 
dodim je opis Rymova putovanja u istom dielu puta, kako drugdje 
dokazasmo/ crpljen ponajviSe iz Ranzanova i drugih starijih opisa 
Ugarske. Opis pako puta od Budima do Biograda u nizozemskom 
dnevniku putovanja P. Eitzinga — izuzev kronologiju i jofi nje- 
koja mjesta — malo ne do riedi se slaze s opisom putovanja K. 
Ryma. Putopisac dakle Eitzingova putovanja od Budima dalje na- 
pustio je samostaino biljezenje, te je za opis svoga puta izpisao 
opis istoga puta iz putopisa o putovanju K. Ryma. Da ono isto, 
Sto je jur u o