This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project
to make the world's books discoverable online.
It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover.
Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the
publisher to a library and finally to you.
Usage guidelines
Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying.
We also ask that you:
+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for
personal, non-commercial purposes.
+ Refrain from automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the
use of public domain materials for these purposes and may be able to help.
+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it.
+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe.
About Google Book Search
Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web
at http : //books . google . com/|
Digitized by
Google
Digitized by
Google
Digitized by
Google
Digitized by
Google
Digitized by
Google
RAD
JUG0SLAVEN8KE AKADEMIJE
ZNAN08TI I UMJETN08TL
KNJIGA 158.
matematiOko-prirodoslovni razred.
35.
U ZABREBU 1904.
KNJI^ARA JOGOSLATKMSKR AKADBMIJB (dI0NI6kR TISKARb)
(ftJOBO TEPINAC.)
Digitized by
Google
■V-
I
/i- .v./,^- 7...^
Dionicka tiskara u Zagreba.
Digitized by
Google
Sadr2aj.
Strana
Rijeke a Hrvatskoj. I. dio. Areal porijecjd,. Od dra. Artara
Gavazzija 1 — 41
Povijest razvoja ioflorescencij^ kod Dipsakacejd,. (Sa 3
table.) Od dra. StjepauaGjarasina 42 — 68
jednoj cirkalarnoj kabicnoj elipsi i njezinoj projekciji.
Od dra. JarjaMajcena 69 — 91
uekim aritmeti(^.iiiin fankcijama. Od dra. Stjepaoa
Bohniceka 92—170
Revizija hrvatske flore. (Revisio florae croaticae. [Nastavak]) 171 — 221
Dvadeset i prvo potresno izvjesee za god. 1903. Od dra.
Mise KiSpatica 222—238
Dodatak raspravi „Ribe dnbrovacke" (a „Radu" knj. 155.)
Od B. Kosica 239—240
Digitized by
Google
Digitized by
Google
Rijeke n Hrvatskoj.
Primljeno u sjednici matemaHSkO'prirodoslovnoga razreda Jugoalavenske
akademije gnanosH i umjetnosti dne 1. velj<i6e 1904.
Napisao dr. Artub Gavazzi.
Prvl dio.
Areal poriJe6J&.
Malo su se geografi bavili do sada naukom o rijekama — ili
kako je danas rado nazivlju : potamologijom — makar da je njezin
objekt od prevelike znatnosti po kaltume prilike Covjeka. Nije de-
setak godina, §to se u tome zapo6ela nova era^. S drage strane,
budu6i da su rijeke a nekim krajevima Stetno djelovale na knltare,
iiaSlo se tehni^ara, koji su zgodnim sredstvima znali nblaSiti ne-
volje nzrokovane poplavama. Na taj se na5in razvila hidrotehnika
do znatna sayrSenstva, a njoj zahvaljujemo, §to su mnogi krajevi
oteti neplodnosti.
Nije li hidrotehnika uspjela prema oSekivanju, krivo je ponaj-
Ti§e to, Sto se premalo obzirala na prirodne prilike rijeka. Pa i u
Hrvatskoj se na torn polju radilo do nedavna bez osnove: gdje je
god koji potok ili rijeka poplavljivala, ondje su iskopavali kanale,
da zaliSnu vodu odvedu drugamo, u koji drugi potok ili rijeku.
Tijem se — istina — jedan potok rasteretio. ali se drugi prete-
retio, pa je onda on poplavljivao. Tada je trebalo ovaj posljednji
rasteretiti, pa se od njega kanalom vodila voda u drugi potok, i
tako dalje do dvaju glavnih naSih £ila kucavica : do Save i Drave.
Bududi da su i ove dvije rijeke od prirode nadarene plitkim kori-
tom, a vrlo pol »5itiin bregovima (obalama), prenesena je bila, po-
radi spomenutoga postupka, poplava na njih same. Padne li neSto
veda mnozina kiSe, eto poplave u Podravini i Posavini. Kako god
bilo, hidrotehnika je svakako dalje koraknula od njene sestre, od
^ Ule W. : Die Gew&sserkande im letzton Jahrzehnt. ^Geographische
Zeitschrift", god. VI. (1900.) str. 148—170. (III. „Die Flusskuade'').
R. J. A. 158. I
Digitized by
Google
2 A. GAVAZZI, (2)
potamologije. Nije pak 5ndo, §to se ova nauka u Hrvatskoj nije
razvila, kad je a ve6im i knltcdrnfjim drzavama jedva u najnovije
doba pofiela da se istifte.
U tome je trebalo geografima podati neku vrsta programa, po
kojem de obradivati ta nauku, a udiniSe tx) izmedu < ostalih ponaj-
bolje Penck^ i Ule*.
Dri^edi se njihovih priznatih na5ela pokudat ixx da podadem slika
o rijekama u Hrvatskoj i Slavoniji. No buduiJi da taj objekt nije
ograniden politi^kim granicama, vec pripada i drugim zemljama,
morao sam se donekle obzirati i na one dijelove, koji nijesa na§i.
Hrvatska (sa Slavonijom) proteze se od 32® X^j^' (Rijeci na sje-
veru) do 38« 7%' (kod Zemuna) ist. Ferro, i od 44<> T (Koinu
na sjevero-zapadu) do 46® 24 Ys' (kod Ormuza) sjev. geogr. §irine.
Po tome obuhvata 6® 3' duljine i 2® 177s' Sirine geogr., dok zrafini
pravac mjeri oko 484 Xm duzine (Z — I) i 255 Km Sirine (S— J).
Prema svojem polo^aju Hrvatska se nalazi izmedu Jadranskoga
i Cmoga mora; po njoj se dakle provla6i dio razvodnice pontsko-
jadranske'. Da nijesu neobiCni oblici tla, koji su u zfipadnoj Hrvat-
skoj razvijeni u punoj mjeri, mogli bismo tu razvodnicu proma-
trati kao neprekidnu krivku, koja razdvaja porijedje jadransko od
pontskoga. Zapravo pak imademo u Hrvatskoj dvije razvodnice.
Velebit, ta velika barijera, koja se provlafti uz naSu jadranska
obalu, tako je blizu mora, da se tekudice na njegovoj zapadnoj
strani ne mogu da razviju: tek §to izviru, ntjedu u more. Vedim
su dijelqm to bujice, od kojih mnoge imadu karakter rjedina, a
najviSe njih karakter suSika*.
Izvan porijedja ovih bujica prosule su se po cijelom Velebitu
nebrojene vrtafie ili ponikve. One nemaju porijeCja, jer gutaju svu
meteornu vodu, koja valja da prodire u unutamjost zemlje, te se
salijeva u vodu podzemnicu (Grundwasser). Bez obzira na politidke
^ Penck A. : Die Flnssknnde als eio Zweig der physikalischen Geo-
graphic. ^Zeitschrift ftir Gewftsserkande" vol. I. (1898.), str. 1-9.
* Ule W. : Die Aafgabe geographiscber Forschung an Fltlssen. „Ab-
handlnngen" d. k. k. Geogr. Gesell. Bd. IV. No. 4., Wien 1902.
' §enoa M.: Pontsko-jadranska razvodnica i jadransko podra6je a
Hrvatskoj. S. 0. iz ^Rada*" Jngosl. akad. knj. 14B., Zagreb 1900.
^ ^jRje^ina** (tal. fiumera) a saSno doba nosi vrlo maio vode, a a
vanredniin prilikama presadi. Ka2a, da je jednom i snsacka Rje^ina
presadila. ^jSuSik** je tekacica, koja redovno svake godine a Ijetno doba
presuii, a a ki^no doba nabaja 1 pocini dosta stete.
Digitized by
Google
(3)
RIJBKB U HRYAT8K0J.
mede povukao sam (na yojnoi specijalnoj karti) krivku, koja
s jedne strane iskljuduje sve te ponikve, a s druge obuhvata sve
bu]ice i rijeke jadranske. Ta se krivka pofiinje kod 32*^ ist. F. i
45^ 22' sj. gir., yu5e se po jagozapadnom alazu Velebita, a sastaje
se na Panosu s pontskom razvodnicom. Ne podajudi dobivenim
vrijednostima matemati^ke to6&osti, prora6unao sam, da se nalazi
ta krivka, koja vrijedi kao izrazita
Jadranska razrodnlea,
na Ustu
Bijeka . .
Novi . . .
Brinj . .
Senj . . .
Bag . . .
Pag . . .
Medak . .
Benkoyac
Knin . . .
Grafiac . .
na temelju
57 kota .
.18 „ .
35 „ .
51 „ .
39 „ .
18 „ .
70 „ ,
32 „ .
T8 „ .
11 « .
u aps. vi6m%^
od 519 m
. . 628 „
. . 721 „
. . 1001 „
. . 1039 „
. 869 „
. . 864 ,
. . 418 „
. . 666 „
. . 1089 „
Ukupno 409 kota . . popr. 761 m
a duga je
IMKm
22 „
41 „
59 „
40 „
21 „
98 „ ^
31 „
108 „
13 „
uk. 543 Km
. Dakle imatar navedenih granica, a u daljini od 543 Km nalazi
se jadranska razvodnica u apsolutnoj visini od 761 in, jer je dosta
razvedena (zavojita).
Izmedu jadranske i pontske razvodnice atislo se podrufije ponor-
nica i ki^a. A baS izmedn Velebita s jedne strane, a Eapele i
PljeSevice s druge razvile su se u velikim kotlinama (poljima)
na§e najvede ponomice: Lika i Gacka. Ove su kotline u velike
potencirane ponikve, po kojima vidljivo te6e voda, da se onda u
ponore izgubi ; dok ponikve nemaju nikakvib tekudica, jer se me-
teoma voda odmah izgubi u zemlji. Zapravo dakle ne znamo ni
za ponomice ni za ponikve, kamo pripadaju: u jadransko ili
pontsko podrudje. Istom kad bude utvrdeno jasnim dokazima, gdje
pojedine ponomice izbijaju opet na vidjelo, modi demo ih pribro-
jiti ovomu ili onomu podrudju. Ja sam ih s toga posebice proma-
^ U sva tri broja na lista „Medak" ara^unao sam tri oveca kom-
pleksa krsa izmedn Pakleoic^ i Kozja^e, makar da se nalaze unntar
spomenute krivke. Kad bih te komplekse iskljacio i pribrojio jadran-
skomn podmcjn, onda bi (n zadnjem retka) broj svih kotii iznosio 371,
popr. visina razvodnice bila bi poprecno u aps. vis. od 765 m, a dn-
Ijioa bi iznosila 494 £m.
Digitized by
Google
A. OAVAZZI,
(4)
trao, a za svaku sam zabilje£io vierojatno podraSje, sade6i je-
dino po pololaja ili smjera njenu (P = pontsko, A =: jadransko
podrufije). Za ponikve pak ostat de nam podrodje zagonetno za
dago i dago vremena; i njih sam pod imenom nEri" izlndio i
posebice izmjerio.
Vedi dio vode Salje Hrvatska kroz Dravu, Vuka, Bndovar i
Sava a Donav, a po njenrn a Crno more. Hidrometeore, za koje
aigomo znademo, da hrane spomenate rijeke, padaja anatar gra-
nice, koju demo nazvati pontskom razvodnicom. Po primjeru ja-
dranake izradonao sam i za njo ponajglavnije dmnente. Poteo sam
mjerili od kapelice jago-isto5no od sela Kozjega vrha (kod Preuda),
a zavriio na Panosa (1326 m), gdje se sastaje sa jadranskom raz-
Yodnicom. Narodito istidem^ da nije to sva razvodnica, ved samo
jedan dio njezin, i to onaj, koji najviSe pripada Hrvatskoj. Ona
rastade tekadice, koje se nalaze izmedn desneobide Eape, lijeve
obale Une i Save, od krSa i ponomica. Fontska razvodnica nepre-
kidna je krivka, ali se, kao i kod jadranske razvodnice, — samo
a vedoj mjeri — nalazi i izvan nje nekojiko ovedih kompleksa
terena, po kojima su razasote ponikve i ponomice. Razvodnice
pojedinih ovih osamljenih kompleksa (neksklav^") priradonao sam
glavnoj razvodnici, ali sam ik i posebice (a sagradama) istaknao.
Prema tome se nalazi
ponteka razvodnica
na Ustu
1. Cabar .
2. Kodevje
3. Jaska .
4. Bijeka
5. Ogalin
6. Karlovac
7. Brinj .
8. Slani .
9. ^irovac
10. Plitvice
U. Bihad .
12. D. Lapac
1'6. Graftac .
na temelju
. 14 kot&
• 13 r,
. 36 „
• 28 „
. 75 ,
. 184
2
. 192
. 34
. 104
. 77
. 39
. 40
(65)
(71)
(34)
(5)
(54)
u aps. vtatm,
od 815 m
. .367 „
. . 252 „
. . 872 „
. . 429 „
. . 216 ,
. . 260 „
. . 285 „
. . 418 „
. . 546 „
. .404 „
. . 600 „
. . 869 .
a dnga je
nKm
20 „
58
32
120
(192) 263
. . . 2
(277) 280
(418) 44
(391) 138
(388) 120
... 57
... 61
(58)
(101)
(44)
( 5)
(95)
Cijela razvodnica:
Same eksklave:
Bazyodniea
bez eksklava: .
838 kolA popr. : 402 m . . 1212Km
.... (219) (308m) . . (303Zm)
619 kotft 508 m . . . 909 JEm
Digitized by
Google
(5) RIJEKB U HBYATSKOJ. 5
Pontska se razvodnica u Hrvatskoj nalazi dakle poprefino u apa.
visini od 402 m, a to je od prilike pok>yina aps. visine, u kojoj
se nalazi jadranska razvodnica.
Daleko od pontske razvodniee, a baS u Srijemu nailazimo na
oved kompleks terena, koji po svom vanjskom obliku mnogo na-
li6i na kr§. To je ^srijemska ploSa"", koja se vuge podno jaznoga
ruba FruSke gore, a posuta je ponikvama. I n]\x sam izla5io, jer
nema vidljiva i poznata odvirka, i posebice izmjerio njezin areal.
Dakako da joj nijesam pribrojio one teku(Sice, koje kroz nju pro-
laze po razmjemo dubokim koritima, a slijevaju se u Dunav ili
Savu.
JoS 6a jedna osobina da spomenem. Kod Vinkovaea nalazi se
potok „Rvenica^, koji spaja Vuka s Bosntom: cijeli je Srijem
dakle nekakav otok. Da ne u6inim krivo ni Vuki ni Bosutu, iz-
mjerio sam sliv Rvenice za se^
Prema ovim nadelima razdijelio sam svu Hrvatsku i Slavoniju
na ova podru6ja:
1. Jadransko podru6je, koliko ga obuhvata njegova raz-
vodnica ;
2. Ponornice, koje sam poradi lagljega prijegleda oznaCio
zvjezdieom ;
3. Er§ obuhvata sve ponikve nepoznata odvirka. Baduci da na
njemn nema teku6ica, nijesam ga — kao rijeke — razlu6io u
brdovit i ravninski. Ve6i se dio naznaftenoga areala nalazi u po-
brdu; ravninskoga ki^a ima malo, a ponajviSe po ve6im poljima:
li5kom, ga^kom, krbavskom i dr. Istaknat je razmaknutim slovima,
a prema poloiaju razdijeljen je u 6etiri skupine: jedna je izmedu
Save i Drave (ozna6ena sa „Sava 1."), druga izmedu Save i Kupe
(„Kupa L"), tre6a izmedu Kupe, Une i Zrmanje* („Kupa d.",
„Una 1." ili ^Zrmanja d."), a fietvrta na desnoj Uni („Una d.")
ili na lijevoj Zrmanji („Zrmanja 1.");
4. Sava, 5. Drava, 6. Dunav s njihovim pritokama;
7. Srijemska plo5a nepoznata odvirka, i napokon
8. Rvenica, koja spaja porijeSje Vuke s onim Bosuta ili Save.
Areali svih ovih objekata saCinjavaju povrSinu Hrvatske i Slavo-
nije. Na svakom pojedinom listu nazna6eno je, koliko otpada na
^ Gosp. prof. dr. J. Modestin a Yinkoycima saopcaje mi, da Rve-
nica samo u kidno doba (t. j. kad naboja) te6e u Ynkn i Bosut; iaa^e
samo a Bosat.
* Gledaj br. 69. (Zona 29, kol. 14; Knin).
Digitized by
Google
6 A. ^AYAZZI, (6)
HS. poradi kontrole. Nijesam nikamo pribrojio areal od 1*27 Km^
(Zona 23, kol. 11; Oabar), jer je to jo§ prijeporno zemljiSte
izmedu Hrvatske i Istre.
U Skolskim pa i u naa5nim knjigama obi^aj je razdijeliti tijek
rijeke na troje: onaj dio, koji je blizu izvora, zove se gornji tijek;
onaj kod u§6a: donji, a izmedu njih je srednji tijek. Karakteriziraju
pak gomji tijek time, Sto rijeka erodira; donji tijek time, §to ona
akumulira (talozi) ; dok tvrde, da su u srednjem tijeku izjednaftene
obje ove sile. Lijepo je to refieno, ali u istinu nema rijeka, koje
bi imale sva tri tijeka. Smijem pa6e ustvrditi, da su sve rijeke
izuzetak toga pravila. Ima tekudica, kod kojih razbiramo samo
gornji tijek, kod nekih pak samo donji tijek; vrlo mnogo rijeka
ima oba tijeka — ali sva tri nijedna. A u mnogim se tekudicama
ponavljaju karakteristike obadvaju tijekova. Sto bismo onda rekli
na pr. o Dunavu? U ugarskoj velikoj nizini Dunavu je donji
tijek isto, kao i u vlaSkom nizozemlju, a izmedu BazijaSa i Seve-
rina isto je tako gornji tijek, kao u Schwarzwaldu. Po tome ima
Dunav i jedan donji tijek, koji se nalazi viSe gomjega — a to je
apsurdno.
U istim se prilikama nalazi nasa Kupa, koja nalikuje na Dunav
u rasporedu tih tijekova. Senoa^ veli, da gornji tijek Kupe dopire
do Zdihova (165 m a. v.), srednji do Ozlja (116 m), a donji dalje
do u§6a (92 m). Ne mislim, da je dokazima utvrdio ovu razdiobu.
Sudedi pak po njegovim rijeSima „Kupa si probija put medu nis-
kim humljem i ograncima ^umberaCke gore", morao bih ustvrditi,
da Kupa snazno erodira u srednjem tijeku. Taj bi dakle pripadao
gornjemu tijeku. Nadalje drzim, da gornje Pokuplje od Ozlja pak
do Graca ili Sredifikoga ima iste osobine. kao i donje Pokuplje od
FarkaSida ili od §i§inea do uSda, t. j. Kupa razvija svoju silu ta-
lo^enja. Tu bismo dakle imali njezin donji tijek — kao Sto i Senoa
veli. No medu jedno i drugo Pokuplje utisla se uska dolina Kupe,
koja ima karakter bar srednjega — ako ne gomjega tijeka. Dakle
bi se izmedu dva donja tijeka nalazio jedan srednji ili gornji tijek.
I Sutla pokazuje kao i Kupa iste osobine, a mogli bismo takvih
primjera nadi na stotine. A zapravo, kad razmislimo malo o ka-
rakteristici srednjega tijeka, nehotice nam se namede pitanje: da li
1 Senoa M. : Rijeka Kupa i njezino porjedje. „Rad" Jugosl. akade-
raije, knj. 122., Zagreb 1895., str. 125—218. U ovoj su radnji po-
grje§Di svi podaci o „pada^ rijeka.
Digitized by
Google
(7) BUEKB U HBVATSKOJ. 7
rijeka moze imati srednji tijek? Erozivna sila, koja je kod izvora
rijeke najjaSa, biva sve manja — u normalnim prilikama — prema
a§<Sa. Akamulativna snaga rijeke naprotiy od aS6a biva manja
prema izvoru. Ako predodimo obje sile kao krivke u okviru koor-
dinata, vidjet demo, da se sastaja a jednoj to5ki, gdje bi obje mo-
rale biti jednake niStici. U ovoj to6ki one izmjenjuju svoje uloge :
erozije prema u§6a nestaje, a aknmnlacija prevladuje, dok je prema
izvoru obrnuto. Upravo ona to6ka morala bi biti srednji tijek.
Sve nas to upravo sili, da napustimo spomenutu diobu u tri
tijeka. Mjesto nje prihvatit demo prirodnu razdiobu, koju je po-
stavio A. Haase^ i koju mo^emo aplikovati na sve rijeke, a da
pri tome ne bude ni izuzetaka ni apsurditeta.
Bijeka tede po bregovitom ili po ravnom tlu ili pak po jednom
i drugom; prema tome rijeka ima bregovit ili ravninski ili oba
tijeka. ' Bregovit je tijek ondje, gdje se pobrezje (Ufergebiet) tik
do korita rijeke strmenito izdize, dok je s druge strane u ravnin-
skom tijeku pobreije poloiito. Oba su ova elementa veoma jasno
izra^ena ua vojnoj specijalnoj karti, pa ih je lako raspoznati i
razdvojiti.
Tako sam razdijelio tijek rijeka i pritoka u Hrvatskoj i Slavo-
niji', a pri tome sam za svaki od njih naznadio apsolutnu visinu,
kod koje prestaje bregovit, a podinje se ravninski tijek.
Sto se tide mjerenja areala pojedinih porijedja, tek du spome-
nuti, da sam ga izveo na vojnoj specijalnoj karti 1 : 75.000, a
s polamim planimetrom Amslerovim. No pri tome primjedujem, da
sam uvijek uzeo obzir na kontrakciju papira, koja znatno djeluje
na yrijednost dak jedne planimetarske jedinice.
8 metodidke strane, koja je u Hrvatskoj slabo poznata, a s uspje-
hom je upotrebljavaju strani geografi, vrijedno je da ka2em par
rijedi.
Iznajprije treba opredijeliti konstantu samoga planimetra, koja
nam je potrebna, kad njime mjerimo povrSinu oko njegova pola.
Makar koji list specijalne karte treba razdijeliti (olovkom) na de-
^ Haase A.: Fltlsse and FJusslaufe. Petermann's Mitteilungen, 1891.,
str. 49—51.
' Ovu sam razdiobu proveo za naie rijeke jos god. 1890. (prije
Haasea) radeci u geografskom iustitutn c. kr. syendilista beckoga. Vidi
Pencka: Morphologie d. Erdoberfl&che, I. Bd., str. 264.
Digitized by
Google
8 A. GAVAZKI, (8)
tin kvadrata, a svaki od njih posebice izmjeriti pianimetrom ne-
koliko puta, da dobijemo sredik. Zbroj planimetarskih jedinica za
sva ta detiri kvadrata bit 6e uvijek vedi za neku yeli^intt (a to je
ta konstanta) od broja planimetarskih jedinica, koje smo dobili
mjeredi sav isti list planimetrom na jedanpnt okolo naokolo t. j.
oko pola. Za svaki pojedini list treba izradunati vrijednost jedne
planimetarske jediniee a Km* na 5etiri decimale. Za pojedine pak
objekte.dosta je izra6unati ploStinu na dvije decimale, makar da
dmga decimala nije posve pouzdana. Na specijalnoj karti pogrjeSka
od jedne jedincate planimetarske jediniee ima za posljedicu pogrjeSka
od najmanje ±0*05 Am*; s toga je npravo nesmisao, kad se plo-
gtina makar kojega objekta opredijeli na Setiri ili 6ak na Sest de-
cimala^ U drugu je ruku pretjerano, kad se ploStina za omanje
objekte saopiiuje na Km* okiuglo, a a isto doba za neke na 6etiri
decimale. U ovu pogrjeSku pada prijegled „Porie6ja u kraljevinama..
Hrvatskoj i Slavoniji", Sto ga je podao narodno-gospodarstveni
odsjek naSe kr. zem. vlade'.
Dr2im, da je bila potreba saopditi podatke o arealu naSih rijeka
izmjerenu prema zahtjevima naake. Da pak kontrola bude §to
zgodnija i sigurnija, drSao sam za nu^no publicirati yrijednosti
izmjerene na svakom pojedinom lista specijalne karte, koliko se
tifiu Hrvatske i Slavonije. Za svaku tekudicu naznaCio sam, koje
je rijeke pritoka, i poradi lagljega prijegleda i poradi nekoliko
homonimija*
Moram spomennti, da sam na svim rijekama mjerio upravo po
matici, gdje je god po njoj povu5ena politi&ka meda, a ne uz
obalu. To sam u6inio ne samo poradi same politiCke granice, ve6
i poradi toga, §to naSe rijeke u ravnini a kratko vrijeme mijenjaja
svo] tijek.
^ Senoa opredjeljnje porijedje Knpe i njeoih pritoka na ^etiri deci-
male (Knpa i njezioo porje^je 1. e. str. 211 — 212.), a priiDor(^ic& na
Sest (Poutsko-jadranska razvodnica L c. str. 65 — 66). U ostalom vidi
vain! dlaoak E. Hammera: Die Genanigkeit der Fl&cbenaDgabeo in
der Geographie. „Geographi8che Zeitscbrift", Leipzig, VI. god. (1900.)^
str. 139—148.
* Nalazi se a djeln ^Opaianja oborina i vodostaja a kraljevioama
Hrvatskoj i SlavoDiji*' godine 1901. Zagreb 1902.
Digitized by
Google
(9)
RTJSKfl U HRYATSKOJ.
PohrSe
1. Zona 20, kol. 13; Bistrica:
Mala Erapina (Erapina) . . 3*67 Km^
Sutla (Sava) 0'48 „
415 „
H8. = 415 Km^
Batmina
2. Zo$M 20, hoi, U; Vinica:
Mala Krapina 5*73 Km^
Bednja (Drava) 140-86 „ .
.Plitvica n 38.26 „ .
Drava ostala 29*86 „ .
HS.
214-70
409-41 Km*
Km*
0-90
56-71
13710
194-71
BiljeSke. Na ovom lista prema prirodnim granicama (po ma-
tici Drave) pripada HS = 544*88 Km*. — Ravnina Drave po^^inje
se kod SavreCa (202 m), a ona P lit vice kod Ceija (185w).
3. Zona 20, kol 15; Vara^din:
Plitvica prava) 2082 Km*
Bednja „ 5*53 „ .
Gliboki pot. (Drava) ... —
Drava ostala ___ZL_
26-35 „ .
HS. = 285-60 Km*
95-57 Km*
31-09 „
33-40 „
99-15 „
259-25
Biljegka. Prema prirodnim granicama (po matici Drave) pri-
pada HS. = 279-44 J&n«.
4. Zona 20, kol. 16; Kaniza:
Gliboki pot. (Drava)
Drava ostala ....
7-55 Km*
6-71 .
14-26
HS. = 14-26 Km'
Bilj eSka. Prema prirodnim granicama pripada HS. = 34-74 Km ^
Digitized by
Google
10
A. OAVAZZl,
PohrOe
(10)
Bavnina
5. Zma 21^ kol. 13; Rogatac:
Krapina (Sava 1.) .... 37*07 JTm*
Sutla (Sava 1.) 78-05 „ .
Mala Krapina (Krapina) . . 24'32 „
Horvatski p.. „ . . 200-36 „ .
339-80 „
fiS. = 35151 Km^
Km^
7-10
4-61
11-71
Biljeske. Ravnina Sntle na ovom lista sastoji se od tri ne-
snvisla dijela: jedan dopire od prilike do Klanjca; drugi je izmeda
Sv. Petra i Kumrovca, a tredi od Deckmannsdorfa u Stajerskoj
do Foljane u Hrvatskoj. U najnizem je dijela maksimalna apso-
lutna visina ravnine ca. 180 w, u srednjem i gornjem ca. 190 w.
— Ravnina Horvatskoga potoka izmjerio sam do Tuhlja i
Klokovca, gd]e je apsolatna visina od prilike 155 tit.
6. Zoim 21, hoi. 14 ; Krapina :
Krapina (Sava 1.)
Lonja-TrebeS (Sava 1.)
Bednja (Drava) . .
Plitvica „ . .
. 408-74 Km* .
143-10 „
215-72 „
. 20-79 „
53-86 Km*
8-64 „
24-56 „
Horvatski p. (Krapina)
Mala Krapina „
Toplipa „
. 27-08 „
. 14602 ,
. 0-48 „
961-93 „
. 7-26 „
16-21 „
. 114 ,
111-67 "
HS.=
= 1073-60 Km*
BiljeSke. Ravnina Krapinice podinje se kod Krapine (ca.
180w); ona rijeke Krapine i omanjih njenih pritoka kod Su-
tinskoga (175t»), Ladislavca (ca. 200 m), Borkovca (ca. 190 m),
Bistrice (ca. 190 m) i zap. HraSdine (ca. 180 m); ravnina pak
Lonje po6inje se kod Hama (ca. 165m). — Ravnina Bednje sa-
stoji se od tri dijela : jedan se proteze od Lepoglave (a aps. v. ca.
220 m) do Salinovca, drugi od Marge^na do Strmca, a tredi od
PreseCna dalje. Otvorena nizina Bednje poCinje se kod Slanja u
ca. 160 m a. v. (Zona 21, kol. 15.)
Digitized by
Google
(11) SIJEKB U HBVAT8KOJ. 11
Pobrde Bavnina
7. Zona 21^ kol. 15; Koprivnica:
Gliboki p. (Drava) . . .
. lOS-20 Km* .
. 82-35 Km*
Plitvica „ ...
. 39-36 „
—
Bednja „ ...
. 159-34 „
. 3605 „
Lonja-TrebeS (Sava 1.) . .
. 20-01 „
—
6emec (Glogovnica fiesm.)
. 15616 „
. 22-17 „
Glogovnica (Oesma) . . .
. 155-63 „
. 16-82 ,
Veliki potok „ ...
. 129-67 „
. 10-75 „
Plavnica „ ...
. 4-99 „
EopriTnica (Drava) . . .
. 118-61 „
. 18-50 „
886-97 „ . . 186-64 „
HS, = 1073-61 Km^
BiljeSka. Bavnina Bednje poCinje se kod Presefina (ca.
192m), Glibokoga potoka kod Rijeke (205w), Koprivnice
kod Lepavine (186 »w), Cernca kod Fodrovca (ca. 150 m), Mi-
holjca (ca. 140 m), Sv. Petra (152 m) i Zibrinovca (ca. 175 m),
Qlogovnice pod Gracem (186m), kod BoSnjana (160m) i Ca-
rovdara (ca. 160m), a Vel. Potoka kod Maslarca (ca. 145 m)
i Velike d. (155 m).
8. Zona 21^ kol. 16; Berzence:
Koprivnica (Drava) . . . 79*75 Km^
Gliboki p. „ —
Drava ostala 73*23 „
Plavnica (Oesma) .... 5*83 „
158*81 „
H8. = 703-64 Km*
90-02 Km^
21*79 ,
433*02 ,.
544*83
BiljeSke. Prirodno pripada HS. = 610*66 Zm«. — Poradi
ograni^ienja Koprivnice proSao sam popriieko kanalu CiviCevcu
kod Molva.
9. Zona 22^ kol. 12; Rudolfovo:
Krka (Sftva d.) 0*72 Km^
♦Blato I (Kupa 1.) P. . . 0*91 „
Kr§ „ 0-78 „
2-41 „
HS. = 2-41 Km*
Digitized by
Google
12
A. OAVAXZI,
(12)
10. Zona 22, kol 13; Samobor
Erapina (Sava 1.)
Sutla „ „
Eupfiina (Kupa 1.)
Krka (Sava d.) .
Sava desna ostala
Sava lijeva ostala
*Blato I (Knpa 1.) P
*Boljara „ „ P
KrS „ „
Pobrde
42-62 Km*
47-21 „
36-10 „
18-02 „
165-95 „
37-29 „
0-68 „
1-93 „
39-78 „
379-58 „
HS. = 511-66 Km»
Bavnina
27-14 Km*
1014 „
69-36 „
25-44 „
132-08
11. Zona 22, kol. 14; Zagreb
Erapina (Sava 1.) . .
Lonja-TrebeS (Sava 1.)
Toplica (Krapina)
Odra (Kupa 1.) .
Sava desna ostala
Sava lijeva „ .
♦Ponikva P. (Sava 1.)
Krg (Sava 1.) .
HS. 1078
127-47 Km*
237-90 „
86-13 „
207-50
1-02
3-02
663-04
41 Km*
19-85 Km*
169-74 „
204 ;
701 „
73-20 „
143-53 „
415-37
Biljeika. Bavnina Toplice poSinje se kod StnbiSkih Toplica
a ca. 160 »w a. v.
12. Zona 22, kol 15; Dubrava
Lonja-TrebeS (Sava I.) . .
Cemec (Glogovnica 6esm.)
Cesma (Lonja) . .
Glogovnica (Cesma)
Sredska „
Grabovnica „
6jelova6ka „
Plavnica „
Veliki potok „
^avnica .
87-44
72-16
141-89
135-53
46-99
8-52
5-03
63-27
88-94
8606
Km*
734-82
HS. = 1078-41 Km^
87-62 Km*
49-72 „
86-90 „
61-47 „
9-48 „
4-86 „
11-40 „
28-91 „
3-23 ,
343-59
Digitized by
Google
(18)
BUSKB n BSTAIOKOJ.
13
13,
BiljeSka. Baynina Sredske poSinje ae kod
137 m), kod SnSnjara, Laminca (132 m) i Dliskana,
kod Farkaievca (110 m).
Fobrfe
Zona 22, hoi. 16; Bjelovar:
Drava 228-30 Km*
Peratovica (Hova) .... 14*58 „
Cesma (Lonja) 37-66 „
. . . 87-36 „
. . . 96-70 „
. . . 4-46 „
. . . 145-32 „
Ordevica (Cesma)
RaSaSka
Sredska
Severmska
Bjelova&ka
Koya5ica
Plavnica
BS.
. . . 74-39
. . . 49-52
, . . 42-66
774-95
1071-97 Km*.
Martiiica (ca.
a ^araice
Bavnina
204-32 Km*
24-21 „
8-03 ,
18-46 „
6^72 „
20-41 „
9'94 „
315 „
179 .
297-02
BiljeSke. Prirodno pripada HS. = 1069-39 Km\ a Ugarskoj
= 9*02 Zm*. — Ravnina PI a v nice poGinje 86 kod StarCevljana
(130m), 6jeloya5ke kod 2. post. MiSolinoyca (ca. 155m), Se-
yerinske kod Ciglene (ca. 130m), Orovca (140m), EaSljayca
(137m), Lasoyca (130m) iju2. Bedenidke (140m), Ba6a6ke kod
Badoyinca (145m), Cadayca (145 m) i Babna (142m), Eoyadice
kod V. Grdeyca (125m), a Grdeyice kod Babna (145m) i To-
poloyice (145 m).
14. Zona 22, kol 17; Virovitica:
Drava 7079 JCm* .
Dova (Saya) 1601 „
86-80 , .
H8. 61518Km\
BiljeSka. Prirodno pripada HS. = 57266 Km\
15. Z(ma 22, kol 18; Miholjac:
KaraSca — ...
Draya ostala — . ..
38 Km^
528-38
3-21 Km^
125-32 „
H8. = 128-53 Km\
BiljeSka. Prirodno pripada HS. = 118-37 Km*.
128-53
Digitized by
Google
14
A. OATAZZI,
(14)
Pobrde Bavwina
IQ. Zona 22, Jcol 19;
Drava — .... Oil Km^
HS. = O'll Km\
BiljeSka. Prirodno ne pripada HS. niSta.
17. Zona 23, hoi. 11; Cabar:
Cabranka (Kupa) .... 24*50 Zm« —
Eupa desna 24*38 „ —
*Gerov6ica P 23*59 „ —
*Prezid P 2*78 „ —
KrS (Kupa d.) 15277 „ —
22802 „ —
jars'. = 22802 Km^. '
BiljeSka. Prijepomo zemljiSte izmedu Hrvatske i Istre obu-
hvata 1 27 Km\
18. Zona 23, kol 12; Kodevje
Eupa desna . .
SuSica (Eupa 1.) .
Eupa lijeva ostala
♦Blato I. P. . .
Er§ na desnoj Eupi
Er§ na lijevoj Eupi
73-73
HS. = 79*16 Km\
2509 Km* .
5-43
1203 „
—
0-12 ,
—
0-97 „
. —
15-66 ,
—
19-96 „
—
5-43
19. Zona 23, Jcol 13; Jaska:
Sava desna 15*54
Kupa desna 64*75
Dobra d. (Kupa d.) ... 48*53
Kremeinica (Kupa d.) . . 3*92
Korana (Kupa d.) . . . . —
Kupa lijeva 60*87
Kupeina (Kupa 1.) . . . . 302*14
Veliki potok (Kupa 1.) . . 075
*Jamnik (Kupa lijeva) P. 1*47
♦Cetosid „ „ P. . . 0*43
Km*
9*97 Km*
32-50 „
4*59 „
0*49 „
96-69 „
271-97 „
9*85 „
Digitized by
Google
(15>
RIJBK8 U HRVATSKOJ.
15
•Krasni vrh p. (K. 1.) P.
*Danculovid (Kupa 1.) P.
*Tapac p. „ „ P.
*DvoriSAe p. „ „ P.
*Blato I (Kupa lijeva) P.
*Blato n „ „ R
ErS na desno] Eupi .
Erg na lijevoj Eupi .
H8. 1055-80 KmK
BiljeSka. Bavnina Dobre donje podinje ae kod 120m a. y.,
ona Eupe (gomjega Pokuplja) kod 120m, Velikoga potoka
kod 130m, a Eupftine kod Pribi6a (ca. 150m).
PobrOe
Bavnina
0-92 Km*
—
1-65 „
—
110 ,
—
4-65 ,
—
2^88 „
—
1-63 „
—
92-29 ,
—
26-32 „
—
629-74 ,
. 426-06 Km*
20. Zona 23, kol 14; Vel. Gorica:
Sava desna 3980 Km*
Sava lijeva —
Lonja (Sava lijeva) ... —
Eapa desna 9*56 „
EremeSnica (Kupa d.) . . . 13-21 „
Kupa lijeva 56-91 „
KupCina (Kupa 1.) . . . . 4*18 „
Odra „ „ . . . . 251-53 „
Veliki pot „ „ n . . . 3552 „
Boienica „ „ . . . . 41*88
Hotnja „ , . . . . 37-20
Kravai^dica„ „ . . . . 79-14
568-93 „
HS. = 1083-18 Km*.
21. Zona 23, kol 15; Ivanid:
Lonja (Sava 1.) 5297 Km*
Ilova (Lonja) 194-75 „
GareSnioa (Hova) .... 38-52 „
BrSljanica „ .... 24-86 „
sma (Lonja) 92-10 „
80-23 Km*
32-80 „
52-34 „
6-43 „
7-91 „
324-70 „
9-84 .
514-25 „
BiljeSka. Bavnina Odre pofiinje se kod oa. 125m.
329-72 Km*
1-26 „
95-44 „
Digitized by
Google
16
A. QAVAXa,
(16J
PobrSe
BavnitM
Grabovnica (Cesma)
. . bSUKm* .
8-38 Km*
Sredska „
. . . 81-48 «
. 4-86 „
Glogovnica „
. . . 1-74 , .
. 228 ,
Odra (Enpa 1.) . .
. . —
. 18-96 „
Sava desna . . .
. . —
. 32-39 „
Sava lijeva . . .
. . —
. 49-82 „
54016 „
. 543-04 „
HS.:
= 1083-20 Km».
BiljeSka. Bavnina GareSnice podinje se kod g. GareSnice
(145m), Sredske kod Samarice (145m), a Grabovnice kod
Miklouie (127 m).
22. Zona 23, kol 16; Daruvar:
Oesma (Lonja) . .
Grdevica (Oesma) .
. . , 22-51 J&»» .
. 10-28 Jf«»
. 72-93 „
. 1113 „
KovaSica „
. . 0-30 „
. 0-85 „
Trsovitica „ . .
. . 89-06 „
. 3-02 „
Sredska
. . 23-28 „
. 4-42 „
Ilova (Lonja) . .
. . 249-00 „
. 70-00 „
Oavlovica (Ilova)
. . . 69-54 „
. 7-08 „
Briljanica „
. . . 29-33 „
. . 4-11 „
GareSnica „
. . . 67-48 „
. 1113 „
Rijedka
. . . 20-26 „
. . 4-36 „
Peratovica „
. . . 40-88 „
. . 314 „
Toplica „
. . . 103-16 „
. . 16-33 „
Bijela (Pakra)
. . . 135-28 „
. . 14-33 „
923-01 ,
. . 16018 „
HS. = 1083-19 KmK
BiljeSke. Toplicu sam izmjerio samo do utoka a lijevi rukav
Ilove 2 Km ]u£no od seia Eajgani ; prema tome je Cavlovica pritok
Hove, a ne Toplice. — Raynina Oesme podinje se odmah kod
izvora pod Sumom Cesmom (120m), Sredske iznad Smiljanida
(128m), Trnoyitice (Krnjafte) 125m, Cavlovice kod Blago-
rodovca (122m), BrSljanice kod BrSljanice (130m), Perato-
vice kod g. RaSenice (134m), Bijele kod Sirafia (165 m), a To-
plice kod Daruvara (156 m). — Bama sam dr£ao za pritok Grde-
vice.
Digitized by
Google
n
{17) RUBCE U HRVATSKOJ. 17
Fohrde Eavnina
23. Zona 23, kol i7; Slatina:
Orljava (Sava 1.) 445 Zw* —
Pakra (Lonja) 6'54
Bijela (Pakra) 93-48
Toplica (Ilova) 9*24 „ —
Ilova (Lonja) 67-59 „ . . . 469 Km^
Brzaja (Orljava) 75*11 „ —
Veli6anka „ 14-71 „ —
Eije5ka (Dova) 66*25 «... 1*50 „
KaraSica (Drava) 381*03 „ ... 74*52 „
Drava ostala 198*66 „ . . . 85*42 „
917*06 «... 166*13 „
H8. = 108319 Km\
BiljeSka. Ravnina Drave (Cadavice) poSinje se na ovom
listu kod Lisifiina (168m), KaraSice (Vuftinke) kod Vo5ina (ca.
205m) i (Vojlovice) kod Lonftarevida (194m), Hove kod Re-
movca (156m), a Rijeftke kod Katinca (200m).
24. Zona 23, kol 18; Orahovica:
KaraSica (Drava) 144*66 Zm* . . . 829*56 Km^
Drava — „ . . . 105*63 „
144*66 „ . . . 935-18 „
H8. = 1079-84 Km\
Biljegka. Prirodno pripada HS. = 1077*85 Km^.
25. Zona 23^ hoi. 19; Osijek:
Drava — ... 422*38 Km^
KaraSica — . . . . 118*97 „
541-35 „
HS, = 541-35 Km\
BiljeSke. Prirodno pripada HS. = 531*40 Zm*, — Vu^ieu
«am pribrojio sistemu KaraSice.
R. J. A. 158.
Digitized by
Google
IB A. GAVAZZI, (18)
Pobrde Bavnina
26. Zona 23^ kol 20; Apatin:
Dunav 3887 Km^ . . . 3090 Km*
Drava 1'36 „ . . . 1618 „
40-23 „ . . . 4708 „
HS. = 87-31 KmK
BiljeSka. Prirodno pripada HS. = 9859 KmK
27. Zona 24, M. 11; Rijeka:
Kupa desna 5367 JTm* —
Kupica (Kupa d.) 15-68 „ —
Rjeftina 35*90 „ —
Bujice jadranske 32'46 „ —
DraSki potok 3*62 „ —
Dubrafiina 3-26 „ —
*Gerov6ica P 4*34 „ —
♦LiCanka A 45-22 „ . . . 880 Km*
♦CmoluSki potok P 3-68 , —
♦Velika voda P 8*69 „ . . . 1-39 „
KrS (Kupa desna) 578*77 „ — _
785-29 „ . . . 10-19 „
HS. = 795-48 Km\
BiljeSka. Izrazom „bxijice jadranske" obuhvadam sve suSike,
koji u kiSno doba teka a Jadransko more, a nijesn poimence spo-
menuti a ovom popisn.
28. Zona 24, Jcol 12; Ogulin:
Kupa desna 31-99 Km* —
Kupica (Kupa d.) 42*09 „ —
Dobra donja (Kupa d.) . . . 17-07 „ —
♦Dobra gomja P 137*54 «... 5-96 Km*
*Kupjak p. A 1-68 „ . . . 0-90 ,
♦Jasenak (25, 12) P 510 „ . . . 1-02 „
*Bosiljevac (24, 13) P. . • . 3*80 „ —
*Poljana p. P 085 „ —
*Gregora6ev p. A 1-08 „ . . . 0-18 „
Kr§ (Kupa d.) 69556 „ —
947-96 „ . . . 8-06 ,
HS. = 945-02 Km*.
Digitized by
Google
(19)
BIJBCB U HBVAT9K0J.
19
PobrSe
29. Zona 24, kol 13; Karlovac:
Radonja (Korana) 171-73 Km^
Utinja gomja (Kupa d.j . . 102'13 „
Kupa desna 47*71 „
GUna (Kupa d.) 45-23 „
Dobra donja (Kupa d.) . . . 31-26 „
Mreznica (Korana) 43*54 ^
Trebinja (Kupa d.) 31*14 „
Korana , „ 77-88 „
Trepfia „ „ 43*24 „
KremeSnica „ „ 11*91 „
Kupa lijeva — „
*Dobrislavi<J P 2*42 „
♦Zagorski p. P 0*60 „
♦TomaSevid p. P 0*91 „
♦Ponorac p. P 206 „
*Bo8iljevac p. P 0*97 „
*Grubi§i<5 p. P 1*39 „
KrS lijeve Kupe 4-48 „
KrS desne „ 886-08 „
1004*69 „
HS. = 108217 Km\
Ravnina
5-57 Zm«
8-29 „
27*87 „
2-36
315
12-76
17-48
77*48
BiljeSka. Bavnina Mre^nice podinje se kod d. Mrzloga
polja (llSw), Korane kod d. Velemerida (118w), Radon je
kodVojnida (153 w) i Blagovideela (142 iw), Trebinje kod Vuk-
manida (134w), Utinj e g. kod Utinje (133m) i SjeniCaka (146 w).
30. Zona 24, kol 14; Pelrinja:
Kupa desna 59*67
GUna (Kupa d.) 233*46
Maja (GHna) 95*75
Cemernica (Glina) 53*13
Buzeta „ 50*33
Sunja (Kupa d.) 11*10
Petrinja ^ „ 90*60
Trep^a „ „ ...... 90*60
Utinja donja „ 84*06
Golinja „ 49.06
Km^
3517 Km^
50*69 „
21-34 „
10-36 „
14*67
10*97
2*04
Digitized by
Google
20
A. OATAZZI,
(20)
EremeSnica (Eupa d.)
Eupa lijeva ....
Hotnja (Eupa lijeva)
Ro^enica „ „
Pobrde
1807 Km^
47-92 „
13-25 „
0-55 .
897-55
HS. = 1087-97 KmK
Ravnina
44-26 Km^
0-92 „
190-42
B i 1 j e § k e. Ravnina T r e p 5 e sastoji se od detiri nesuvisla dijela :
kod ug<5a (1-33 Km^ 110 m, kod u§(5a male Trep5e (0*67 JTw')
112 w, kod Eirina (2*79 Zm«) 120 m, a kod Vrgina mosta (6-18 Zm«)
135 m najve<ie aps. vis. Ravnina Gline sastoji se od tri nesuvisla
dijela: od uS<ia do utoka Buzete (42-20 iTm*) 116m (kod Novoga
sela), oko Topuskoga (3-70 Em^) 123 m i kod Vorkapida (479 Km^)
127 m a. v. maksimalne. Ravnina Maje podinje se kod Milako-
vi6a (148 m) i (Bruftine) kod M. Graca (Bru5ine, 180m), a Hotnj e
kod 104m. Ravnina Petrinje uz vodu do Budidine (134m) obu-
hvata 10-68 JTm*, a drugi (gornji) dio od Mlinoge do Mir6inovi<5a
(210m) 3-99 Zm*. Ravnina Cemernice poftinje se kod Cemer-
nice (ca. 130 m) i istoftno od BlatuSe (ca. 132m), a Utinje d.
kod Mokriee (110 m).
31. Zona 24, Jeol 15; Sisak:
Hova (Lonja) 640 Zm«
Lonja-TrebeS (Sava 1.) ... 1232 „
Eupa desna 19*88 „
Sava desna 83*85 „
Sunja (Sava d.) 198*33 „
Petrinja (Eupa d.) 0-97 „
Eupa lijeva —
Odra (Eupa 1.) —
Sava lijeva —
Pakra (Lonja) —
Strug (Sava 1.) ....
H8.
321-75
= 1087-99 Kml
2613 Km*
205-94
n
19-69
n
113-87
n
143-41
V
1402
n
1-33
n
202-98
n
14-74
n
2513
n
766-24
Bilj eSka. Ravnina Sun je dopire do kraja sela Svinice (150m)
i do Eomogovine (220m); ona Eupe (Mogtanice) do MoStanice
(150m), a Save OBlinje) do Blinje — Staroga sela (135m) i (Gra-
duse) do Severovca (135 m).
Digitized by
Google
(21)
RIJSKB V HHTATSKOJ.
21
Pobrde Bavnina
32. Zona 24, hoi 16; Pakrac:
Trnava (Sava 1.) 80-67 Km* . . . 1499 Km*
Strug „ „ 205-64 „ . . . 202-32 „
Lonja-TrebeS „ 3-69 „ . . . 1239 „
Sava lijeva 1-87 „ . . . 5-14 „
Dova (Lonja) 4619 „ . . . 21-39 „
Pakra „ 226-57 „ . . . 41-64 „
Bijela (Pakra) . 61-27 „ . . . 14-68 „
Subocka (Strug) 10503 „ ... 31 42 „
Sava desna ^ ^ „ ... 3-02 „
Una lijeva . — „ . . . 2*60 „
• 730-93 n- . . . 349-59 „
HS. = 1080-52 Km*.
BiljeSka. Ravnina Struga (SloboStine) podinje se kod Tma-
kovca (ca. 180m), Pakre kod Spanovida (ca. 225 m), Subooke
kod Caglida (ca. 180m), Bijele kod Grahovljana (170 m).
33. Zona 24, hoi. 17; Po2ega:
Earaiica (Drava) ....
Pakra (Lonja)
Sava lijeva
Lond^a (Orljava) ....
Orljava (Sava 1.) . . . .
Trnava „ „ . . . .
Orliavica (Orljava) . . .
Brzaja „ . . .
Velidanka „ ...
Eaptolka „ . . .
Vrbova (Lond^a) . . .
Kutjeva5ka (Lond^a) . .
Cmac (Sava 1.) . . . .
19-89 Km*
52-44 „
2-59 „
3-62 „
339-55 „
64-98 „
69-32 „
38-94 „
100-00 „
43-22 „
121-59 „
0-30 „
, 134-43 „
990-87
HS. = 1088-00 Km*.
2-23 Km*
2-89 „
42-87 „
8-80 „
6-09 „
1-51 „
15-56 „
1-39 „
10-79 „
5-00 „
97-13
BiljeSka. Bavnina Vrbove (i Vetovke) pofiinje se kod Se-
sveta (ca. 135m) i Caire (190m), Kaptolke kod Tumida (ca.
150m), Veliftanke na jugu Velikoj (220m), Orljavice kod
Oblakovca (250m), Orljave kod MihaSa (235m), Brzaje kod
Digitized by
Google
22
A. OATAXZI,
(22)
Mihalida (270 w), Crnca kod Badindola (165m), a Trnave kod
Sumetlice (ca. 210 m).
Pobrde Bavnina
34. Zona 24, M. 18; NaSice:
KaraSica (Drava) 203-16 Km* . . . 61-88 Km*
Glogovnica (Sava 1.) .... 38-60 „ . . . —
Bosut „ „ 23708 „ . . . 922 „
Orljava „ „ 2709 „ . . . — „
Londza (Orljava) 288-46 „ . . . 20-85 „
Vrbova „ 22*51 „ . . . —
Kutjeva6ka (Orljava) .... 8313 „ . . . 7-37 „
Vuka (Dunav) 64-53 „ . . . 2408 „
964-56
HS. = 1087-96 Km*.
123-40
Biljegka. Ravnina KaraSice po5inje se kod Gazja (ca.
190 w), kod MotiSne g. (200 m), kod Seone (ca. 160 m), kod Zo-
Ijanbrda (ca. 160 m), kod Vukojevaca (125 m) i kod KrSinaca
(135m); ravnina Vuke poCinje se kod Cakotinca (144m) ili kod
Borovika (ca. 138 m); ravnina Bo sat a i njegovih pritoka kod
GaSinaca (ca. 105 m) i Trnave (ca. 125 m), zatim Breznice (pri-
toka Bosuta) kod Svetoblazja (ca. 105 m), a gornja ravnina kod
Prevale (149 m); ravnina LondJe kod RuSevca (195 m) i Pake
(195m); napokon ravnina KutjevaCke na jugu Kutjevu (ca.
200 m).
35. Zona 24, kol 19; Dakovo:
Vnka (Dunav) 7867 Km*
Bosut (Sava 1.) 190-31 ^
Rvenica —
Srijemska plo5a .... —
268-98 „
HS. = 1087 90 Km*.
638-61 Km*
175-83 „
3-18 „
1-30 .
818-92
36. Zona 24, kol 20; Vukovar:
Dunav .* 6-59 Km* . . . 164-30 Km*
Vuka (Dunav) 29-16 .... 9346 „
Bosut (Sava 1.) 1819 „ . . . 5-00 „
Digitized by
Google
(23)
RIJBKK O HBTAT8K0J.
^
Pohrde
Bavnina
Ryenica —
. 4.49 jrm»
Srijemaka plofia .... —
. . 162-93 „
53-94 Jr»»».
. .430-18 „
HS. = 48412 Km*.
Biljegke. Srijemska je ploSa ograniSena ovim objektima: Mo-
hovo (87 m), Opatovac (85 m), Sotin (podnoije, oa. 90 m), Skendra,
Vnkovar (ca. 90 m), Marinci (ca. 90 m), NnStar (ca. 90 m) i Mir-
kovci na jngozapadu (ca. 90 m). — Izuzeo sam iz areala srijemske
plode porije&ja onih tekadica, koje se olijevaju u Dunav ili Bosat.
37. Zona 24, kol. 21; Petrovae:
Dunav . —
HS. = 0-84 Km*.
38. Zona 24, kol. 22; Novi sad:
Dunav 0-56 iTm*
HS. = 2183 Km*.
39. Zona 25, kol. 11; Novi:
Dubraftina A 4188 Km*
Suha rje«ina A 21-30 „
Bujice jadranske 37-98 „
*Lidanka A 1-15 „
Kr5 (Kupa d.) 76-13 „
178-44 „
HS. = 178-44 Km*.
0-84 Km*
21-27 Km*
40. Zona 25, kol. 12; Brinj:
Mre£nica istoSna (Korana) . . 0-86 ^m'
Bujice jadranske 66-78 „
♦siiSik P 37-26 „
*Dreini6ki donji p. P. ... 13-20 „
*Jasena«ki p. P. 1952 „
Medina omaCka P 10-20 „
""Jezeranska jar. P 23-56 „
*Lueani p. A 060 .,
5-70 Km*
2-82
n
1-32
w
. 2-64
n
4-94
y)
Digitized by
Google
24 A. OATAZZI, (24),
PohrSe Ravnina
*Krbavica brinjska A. . . . 276 Km* . . . 066 Km*
*Rajafti<5 p. A 210 „ —
♦Sokolovac p. A. (26, 12j . . 270 „ . . . 0-66 „
♦Brinjski p. A. (26, 12) . . . "SSO „ . . . 012 ,
*Radqii6id p. P 264 „ —
' *Munjava P 2082 „ —
♦Dretulja P. (25, 13) ... . 2134 „ —
*Jelenkovac P 5'55 „ —
*BoSt P 1-83 „ —
♦Krakar P 1116 „ . . . 144 „
♦Soveniea P 132 „ —
*Mrelnica zap. P 54"12 „ —
, KrS (Kupa d.) ..... . 73735 „ —
1038-97 „ . . . 20-30 „
HS. =: 1059-^ Km*.
41. ZofM 25, hoi. 13; Slnnj:
Glina (Kupa d.) 174-87 JDn« . . . 1-80 Ifm*
Korana „ „ 78-53 „ . . . 11-04 „
Ra^onja (Korana) 12-08 „ —
Mreimca istoSna 16-77 „ —
*Dretulja P 3207 „ . . . 4-56 „
•Eabinja P 446 „ —
*Perlinac P 372 „ —
*Rakovioa (26, 13) P. . . . 2-46 „ —
*Kr5lje (26, 13) P 326 „ -
♦Jasenica (26, 13) P 132 „ . . . 0-54 „
♦Grahovac P 229 „ —
*Pe<5ina (Blato) P 330 , . . . 1-02 „
*Pavleli6 P 1-43 „ —
♦Vojnovac P 1'32 „ — '
*Supioe P 2-16 „ —
♦gumonid P. 222 „ —
*PavUd P 1-83 , —
*Raketovac P 069 „ —
*Povi6 P 0-74 „ —
*Pribmc P 103, —
♦Ladevac P 046 „ —
Digitized by
Google
(25)
BinKS g HBTATSKOJ.
PohrSe
♦Cvitovid P. 1-66 Km*
*Tovac P 0-51 „
♦Kremen p. P 034 „
♦Vukovid p. P 0-23 „
KrS (Kupa d.) 60540 „
95515 ,
HS. = 974-11 KmK
42. Zona 25, hoi. 14; ^irovac:
Glina (Kupa d.) 5822 ^«*
Glinica (Glina) 56-53 „
Maja „ 79-62 „
Petrinja (Kupa d.) 3199 „
Sunja (Sava d.) 14-31 „
iiroYSLC (Una 1.) 28220 „
Una Ujeva 1083 „
533-70 „
HS. = 54315 Km*.
Bavnina
18-96 Km*
3-36 Km*
5-25
0-84
9-45
BiljeSka. Ravnina Gline izdiie se kod KatinoTca (1*20 £m*)
najyiSe do 127 m, kod Crkvina (VbOKm*) do 128 m, a kod Ra-
Itela (0'66 iTm*) do 180m; ravnina ^irovca kod Stupnice 165m,
a kod Radiiida ca. 160m; ona pak Une izdi2e se do 135m.
43. Zona 25. Icol. 15; Eostajnica:
Sunja (Sava d.) 7980 Km*
^irovac (Una) 67-03 „
Una lijeva ostala 126-61 „
Sava desna —
273-44 „
H8. = 32856Km*.
20-28 Km*
7-91
n
22-91
n
4-02
n
55-12
BiljeSka. Ravnina Une izdi^e se do ca. 130m kod Stanida,
ona Zirovca kod Glavi^ana do ca. 150m, a kod Eepaca takode
do ca. 150 m.
44. Zona 25, hoi. 16; St. GradiSka:
Tmava (Sava 1.) 6-63 JSTm* . . . 4255 Km^
Sava lijeva 1*45 „ . . . 72*98 ^
Digitized by
Google
A. GAYAZSI,
(26)
Pobrde
Sava desna . ,
Strug (Sava 1.)
Una lijeva . .
Una desna . .
808 Km*
HS, = 243-42 Km\
Bavnina
301 Km*
105-95 „
7-29 „
3-56 „
235-34
BiljeSka. Ravnina Trnave na ovom se listu podinje kod
ca. 115 m.
45. Zona 25, kol 17; Oriovac:
Orljava (Sava 1.) 78*44 Km*
Mrsunja „ „ 24*91 „
Crnac „ „ 28*45 „
Trnava „ „ —
Sava lijeva —
131*80 „
HS. = 585-71 Km*.
61-68 Km*
40-34
ft
194-90
n
12-30
n
144-69
n
. 453*91
Biljedka. Ravnina Orljave (Radovice) izdiiie se kod donjega
Lipovca do 130 m, Mrsanje kbd Stapnidkoga brda do 114 m, a
Crnca kod OStroga vrha do 140 m.
46. Zona 25, kol. 18; Brod:
Bosut (Sava 1.) 93*76 Km*
Glogovnica (Sava 1.) . . . . 51*69 „
Mrsunja r r ... 64*95 „
Orljava „ „ .... 9*95 „
Sava lijeva ostala 2*01 „
222*36 „
HS. = 641-04 Km*.
BiljeSka. Ravnina Bosnia (Bida) dopire kod SuSnjevaca do
ca. 125m, ona Orljave (Gnojnice) do 162m, ona Mrsanje kod
Sibinja do 118m, a ona Glogovnice do ca. 140m.
. . 171-13 ^fn»
. . 23-43
n
. . 79-31
n
. 2-37
n
. 142-44
n
. .418-68
r>
47. Zona 35, kol. 19; GradiSte
Bosut (Sava 1.) ....
Sava lijeva ostala . . .
HS. — 82025 Km\
699-67 Km*
120-58 „
820-25 ,
Digitized by
Google
(27)
RIJBKB U HBYATBKOJ.
27
Pobrde Ravnina
48. Zona 25, hoi 20; Sarengrad:
Bosut (Sava 1.) 81-88 Km« . . . 780-92 Km^
Sava lijeva — ... 4*11 „
Danay 62-31 „ . . . 285 „
Srijemska plo6a .... — ... 152-28 „
i44T9~ .... 94006 „
HS. = 1084-35 KmK
BiljeSka. Srijemska je ploda najagu ogranidena seliraa: Laze
Orolik, Banoyci, Tovamik i Sid, u blizini kojega prestaje ; na sje^
vera se pak provlaSi sve do Suseka (na Zoni 25, kol. 21).
49. Zona 25, kol. 21; Dok:
Dunav 27890 Km*
Bosut (Sava 1.) 21-55 ,
Sava lijeva 161-27 „
Srijemska plo6a .... —
461-72 „
HS. = 1009-93 Km\
4602 Zw»
10-83 „
460-82 „
30-54 „
548-21
BiljeSka. Srijemska ploSa provlaCi se na sjeveru do Suseka,
a FruSkoj gori na jugu opet se pojavljuje u vedoj mjeri kod
Stejanovaca i nastavlja se prema istoku.
50. Zona 25^ hoi. 22; Karlovci:
Budovar (Dunav) 1458 Km^
Dunav 12512 „
Sava lijeva 40*78 „
Srijemska ploCa .... —
180-48" „
HS. = 804-92 Km\
BiljeSke. Ravnina Budovara pofiinje se kod Gladnosa
{222 m). — Srijemska se plo6a protege do juznoga ruba ovoga
lista, a prema istoku do Dunava.
66-56 Km*
48-43
V
99-76
n
409-69
n
624-44
51. Zona 25, kol. 23; Uzdin;
Dunav
Srijemska plo5a . .
3 76 Km*
7-76 „
HS. - 11-52 Km*.
11-52
Digitized by
Google
28
A. SATAm,
(28)
Poh-Oe
52 Zona 36, kol 12; Senj:
Senjski potok 28*01 Km*
Bujice jadranske 116'17 „
*Gacka A 128-74 „
♦Brinjski potok A 0-24 „
♦Sokolovac p. A 048 „
*Krbavica brinjska A. ... 6' 7b „
*Lika A 9-66 „
*Letdnac A . lO'GO „
*Jaraga dabar. P 12-54 „
Krfi (Kupa d.) 56611 „
879-33 „
H8. = 955-48 KmK
Bavnina
60-54 Km*
0-78 „
1-50 „
2-46 „
8-22 „
1-09 „
1-56 „
7615
BiljeSka. Iz ravnine Gacke odazeti ea svi humci i pribrojeni
pobrdn.
53. Zotia 26, kol 13; Plitvice:
Korana (Kupa d.) . . . . 7171 Km*
Una 1. (Sava d.) . . . . 201 „
♦KrSlje P. 8-90 „
*Gacka A 5381 „
♦Jasenica P 20*01 „
*Babin p. A 2404 „
Trijeboj p. P 12-29 ,
*Dabar8ka jar. P. . . . . 2*62 „
*Rakovica P. 138 „
♦Korenica p. P. .... 4063 „
KrS (Kupa d.) 71957 „
956-91 „
H8. = 987-96 Km*.
1-28 Km*
14-28
201
7-26
6-16
30-99
54. Zona 26, kol. 14; Bibad:
Una lijeva 5-13 Km*
KrS (Una 1.) 7-97 „
13-10 „
HS. = 13-28 KmK
018 Km*
018
Digitized by
Google
(29) RIJEKB U HRVATSKOJ. 29
PobrSe Eavnina
55. Zona 26, kol. 19; GradaCac:
Sava lijeva — ... 5439 jKwS
HS. = 54-39 KmK
56. Zona 26, kol. 20; Jamina:
BoBut (Sava 1.) — ... 239-87 Km^
Sava 1 — ... 284-78 ,
524-65 ,
HS. = 524-65 KmK
57. Zona 26, kol. 21; Mitrovica:
Bosut — ... 16-79 JTm*
Sava 1 — ... 383-49 „
Srijemska plo6a ... — . . . 15-22 „
414-50
HS. = 414-50 KmK
58. Zona 26, kol. 22; St* Pazova:
Budovar (Dunav d.) . . . — ... 351 JTw*
Dunav — ... 5-83 „
Sava 1 — ... 761-35 „
Srijemska plofia ... — . . . 305-61 „
1076-30 „
HS. — 1076-30 KmK
BiljeSka. Na ovom listu ograniduja srijemskn plo5u od pri-
like ovi objekti: Budanovci, Dobrinci, Pedinci, Popinci, Vojka,
Nova Pazova, Batajnica, BalkoS salaS, Dobanovci i Sorbin s jedne,
a Dunav s dmge (sjevero-istodne) strane. Prekinnta je rimskim
kanalom (s manjim pritokama), zatim Velikim i Malim Begejem.
59. Zona 26, kol 23; Zemun:
Sava 1 — ... 18-38 Km^
DuDav ~ ... 23-10 „
Srijemska ploSa ... — ... 39'28 „
80^ „
HS. = 80-76 KmK
Digitized by
Google
30 A. OAVAZra, (30)
Biljeika. Na ovom listn dopire srijemska ploda do Danava,
Zemana i Befanije.
Pobrde Ravnina
60. Zona 27, kol 12; Karlobag:
Bajice jadranske .... 124*43 Km' —
*Lika A 6492 „ . . . 23-93 Km*
N6v6ica (Uk&) A. . . . 5265 „ . . . 29-27 „
Oteiiea (Lika) A. . . . 58-17 „ . . . 34-48 „
♦OStareki p. A 4-42 „ . . . 1*27 „
♦Makvina A 190 „ —
*Dola8ki p. A 0-75 „ —
♦FiUpovid p. A 1-27 „ —
*Jado\mo p. A 142 „ . . . 031 „
*Slatka voda A 094 „ —
KrS (Kupa d.) 406-08 „ —
716-95 „ . . . 89-26 „
HS. = 806-21 KmK
61. Zona 27, M. 13; Gospid;
*Lika A 2060 JTm*
Oteiiea (Lika) .... —
Novfiica (Lika) .... —
Jadova (Lika) .... 20-24 „
*Krbava P 3820 „
*Koremgki p. P 2271 „
*Krbavica bunidka P. . . 1658 „
♦Krbavica miridka P. . . 1181 „
*Karaiiianuga P 11-59 „
*Hr2id pot. P. —
♦Mutilid pot. A 8-65 „
*BijeU pot. (27, 14) P. . . 1-18 „
*Karloviea (27, 14) P. . . 096 „
♦Bukovada.p. P 192 „
*Mezinovac p. A 3-78 „
♦PeruSid p. A 4-56 „
*6anak p. P 330 „
♦Baradev p. P. 733 „
*Bunicki p. P 132 „
♦Matanidev p. P 162 „
77-49 Km*
216 „
37-96 „
32-68 „
18-14 „
5-83 „
15-86 „
2-07 „
15-92 „
12-43 „
3-60
3-90
0-72
0-66
Digitized by
Google
(31) BIJKXB U HBTATSKOJ.
Pobrie
*Kula p. A 1-32 Km*
♦Kvarta 11. A —
♦Kvarta I. A 060 „
KrS (Knpa d.) .... 69050 „
868-77 „
H8. = 1102-09 Km*.
62. Zona SS7, kol. 14; Lapac:
Una lijeva 14*46 Km*
*Po6n«ina P 4*60 „
*Sme<a p. P 302 „
♦Hajdukovid P 514 „
♦Bukanja P 587 „
*Kula p. P —
♦Bijeli potok P 701 ,
*Karlovica P 1705 „
♦Krbava R 260 „
KrS (Kupa d.) . . . . . 296-93 „
356-67 „
H8. = 36139 Kmi.
63. Zona 27, hoi. 21; Pmjavor:
Sava 1 —
HS. = 6-33 Km*.
64. Zona 27, kol. 22; Kupinovo:
Sava 1 —
H8. = 270-83 Km*.
65. Zona 28, kol. 12; Pag:
Bujice jadranake .... 52*82 Km*
Novfiica (*Lika) A . . . . 25*89 „ .
Kri (Knpa d.) 66*25 „
144*96 „ .
HS. = 150-16 Km*.
31
Baonma
1-32 Km*
0-72 „
233-32 „
4-36 Km*
0-36 ,
4-72 „
6-33 Km*
270-83 Km*
5-20 Km^
5-20
Digitized by
Google
32
A. OATAZZI,
(32)
66. Zona 28, hoi. 13; Medak:
*Lika A. 5294 J&n«
Novftica (Lika) .... 842 „
Jadova „ .... 14-09 „
*Rieice A 5117 „
*0tu8a A 1818 „
*0p6eniea A 2495 „
♦Holjevac A 0-98 „
*Rnkavinov p. A 1'40 „
*KruSnica A 1714 „
*Ljutik p. A. (.kod Raduda) . 787 „
*Debelja6a A 055 „
♦Mutilid p. A 6-40 „
♦Rudopolje (28, 14) A. . . 085 „
Bnjice jadranske .... 6*65 „
KrS (Kopa d.) ^^_ «
620-44 „
HS. = 810 S6 Km*
67. ZotM 28, hoi. 14; Gradac:
♦Otu6a A 58-87 Km*
*Radopolje p. A 4-32 „
*Glogovo A 1-80 „
*SoviIjevac A 2-10 „
*Bukovac A 691 „
♦Zavlaka P 324 „
Una lijeva 80-91 „
Una desna 3250 „
Krka 1760 „
Kri (Una lijeva) .... 435-57 ,
KrS (Una desna) .... 55-50 „
699-32 „
HS.z= 735-00 Km*.
Ravnina
. . . 9706 Km*
. . . 5-37
Tl
. . . 23-00
n
. . . 46-69
n
. . . 2-20
n
. . . 10-80
n
. . . 3-60
n
. 0-86
n
. . . 0-12
T)
. . . 0-73
n
■~^
.
190-42
35-68 Km*
35 68
BiljeSka. Sama ponornica Zavlaka nalazi se na desnoj Uni,
sve ostale na lijevoj.
68. Zona 29, hoi. 13; Novi grad :
KrS (Zrmanja d.) . . . . 217 Km* —
HS. — 2-77 Km*.
Digitized by
Google
(33) BIJBKS U HRYATBKOJ. 33
PobrSe Bavnina
69. Zona 29, kol 14; Knin:
Zrmanja desna . . . . . 20'30Xm* —
Zrmanja lijeva 26*93 „ —
Krka 8*48 „ —
KrS (Zrmanja d.) . . . . 89-66 ^ —
Kr§ (Zrmanja 1.) . . . . 68'12 „ —
213-49 „ —
H8. = 213-49 Km\
BiijeSka. Granicu sam od Une (uz vodu) povukao preko Kupi-
rova do Samarske kude (701 m) na popinskoi cesti, zatim po ovoj
istoj i kroz Smederovo polje (605 m) na doljanski potok i Zrmanju.
Sve, §to je ovoj granici na zapadu, pribrojio sam lijevoj Uni Hi
desnoj Zrmanji, a Stoje na istoka, desnoj Uni ili lijevoj Zrman|i.
SkupivSi Bve ove rastrkane podatke u cjeline evo
koliko areala obuhvataju pojedina porije5ja:
Bujice Jadranske:
PobrSe Bavnina UTcupno
Bjefiina (suSadka) . , . 35-90 ^m» — —
Draski potok .... 362 „ — —
Dubradina 45*14 „ — —
Suha rjedina (bribirska) . 21*30 „ — —
Senjski potok .... 28-01 n — —
ostale bujice 437-29 „ — —
Sve jadr. bujice . . . 571*26 „ (sve u pobrdu).
Bljeke Jadranske:
Krka 2609 iCm^ — —
Zrmanja desna .... 20*29 „ — —
„ lijeva .... 26*94 „ — —
Sve jadr. rijeke . . . 73*32 „ (sve u pobrdu).
Dnnar :
Tuka ...... . 172*36 jK>n> 756:15 JSTm* 928*51 JTm*
Budovar 14*58 ^ 7007 , 84*65 „
ostaU Dunav .... 512*35 „ £J47*30 „ 859*65
77
Sav Dunav .... 699*29 , 1173*52 „ 187281 „
R. J. A. 158. 3
Digitized by
Google
<54
A. i^AVAZZIy
■ •■
{my
Drara:
Pobrde
Bavnina
Ukupi
y^o
Plitvica . . . . .
. 119-23 Km^
152-28 Km
' 271-51 Zm»
Bednja
. 521-44 „
92-60
yi
614-04
n
Gliboki p
. 103-20 „
145-09
n
248-29
n
Koprivnica ....
. 198-36 „
108-52
n
306-88
n
KaraSica
. • 748-74 „
1088-14
»
1836-88
n
ostala Drava . . .
. 596-20 „
2163-76
n
2759-96
n
Sva Drava . . .
■ . 2287-17 „
Bvenica :
3750-39
»
6037-56
»
Cijelo porijefije (sve u ]
ravnini) . .
• - - -
•
7-67 Km*
S a V a :
A. Lijevi brijeg Save:
1. Sutla
. 125-74 Km^
17-24 Km
* 142-98 ^m»
2. Krapina . . .
. 1109-69 „
132-11
n
1241-80
n
a) Toplica . .
. 86-61 „
3-18
n
89-79
n
b) Krapinica . .
. 179-74 „
16-21
B
195-95
y>
c) Horvatska . .
. 227-44 „
11-87
n
239-31
n
d) ostala Krapina
. 615-90 „
100-85
n
716-75
n
3. LonjaTrebeS sav.
. 4383-27 „
1549-55
»
5932-82
ri
a) Oesma sva
. 2186-22 „
427-65
I)
2613-87
n
Grdevica
. 160-29 „
19-16
n
179-45
n
KovaCica .
. 49-82 „
4-00
n
53-82
r>
Trnovitica .
89-06 ,
3-02
n
92-08
n
RaftaCka . .
. 96-70 „
18-45
n
115-15
n
Sredska . .
. 155-21 „
25-47
n
180-68
n
Severinska .
. 145-32 „
20-41
»
165-73
n
BjelovaCka .
. 79-42 „
14-80
n
94-22
n
Plavnica . .
. 116-75 „
13-19
n
129-94
n
Veliki potok
. 218-61 „
49-66
»
258-27
T)
Zavnica . .
. 8606 „
3-23
n
89-29
n
Glogovnica sva^ 521*21 „
152-46
n
673-67
n
Crnac . .
. 228-31 „
71-89
n
300-20
n
Glogovnica
ost. 292-90 „
80-57
n
373-47
n
Gtabovnica .
. 62-26 „
8-33
n
70-59
»
ostala Cesma
. 294-16 „
216-83
n
510-99
ry
b) Hova sva . .
. 1064-04 V
170-12
n
1234-16
n
.Rijeftka . .
. 86-51 „
. 5-86
n
92-37
jy
Digitized by
Google
(35)
BUXKX n HRYATSKOJ.
S5
Peratovica
Gareiniea
Toplica .
Cavlovica
BrSljanica
ostala nova
c) Pakra sva
Bijela .
ostala Pakra
4. Strug . .
Snbocka .
ostali Stmg
5. Trpava . .
6. Crnac . .
7. Orljava sva
a) Brzaja .
b) Orljavica
c) Veli5anka
d) Eaptolka
e) Londia sva
Vrbova .
KutjevaSka r.
ostala Londia
ostala Orljava
8. Mrsunja ....
9. Glogovnica ...
10. Bosnt ....
ostala lijeva Sava
Sva lijeva Sava .
PobrSe
65-46 Km*
106-00 „
112-40 „
69-54 „
5419 „
579-94 „
575-58 „
29003 „
285-55 „
310-67 „
105-03 „
205-64 „
15228 „
162-88 ,
1320-39 „
114-05 „
69-32 „
114-71 „
43-22 „
519-61 „
144-10 „
83-43 „
292-08 „
459-48 „
89-86 „
90-29 „
642-77 „
454-76 „
8842-60 „
B. Desni brijeg Save:
1. Krka (Gurk) . . . 18-74
2. Kupa sva ... . 338706
I. Desne pritoke Eupe:
a) Eupica .... 57-77
b) Dobra donja . . 96-86
c) Eorana sva . . 473-10
Radonja . . . 183-81
Mreinica istodna 61-17
Ravnma
314 Zm»
12-39 „
16-33 „
7-08 „
4-11 ,
121-21
85-39
29-01
56-38
364-82
31-42
333-40
78-64
199-90
173-37
1-51
6-09
15-56
1.39
41-90
10-79
7-37
23-74
106-92
119-65
23-43
210826
3286-87
8053-84
1116-78
4-59
33-50
5-57
2-36
Ukupno
58-60 Km*
118-40 „
128-73 „
76-62 ,
58*30 „
701-15 „
660-97 ,
319-04 ,
341-93 „
67549 „
136-45 „
539-04 ,
230-92 „
362-78 „
1493-76 „
115-56 „
75-41 „
130-27 „
44-61 „
561-51 „
154-89 „
90-80 „
31582 „
566-40 „
209-51 „
113-72 „
2761-03 „
3741-63 „
16.896-44 „
18-74
4503-84
57-77
101-45
506-60
189-38
63-53
Digitized by
Google
(6
A. GAVAZZI,
(36
FohrSe
Bavnma
Ukupno
ostala Korana
. 22812 J&n'
• 25-57 Km^
' 253-69 Zm»
d) Trebinja . .
3114
»
315
»
34-29
n
e) Utinia goraja
. 10213
Y>
8-29
yt
110-42
n
f) Kremeinica
4711
n
—
47-11
w
g) TrepCa . . . .
133-84
fi
10-97
n
144-81
n
h) Qolinja . . .
4906
ff
—
49-06
n
i) Glina sva . .
847-14
71
87-55
n
934-69
n
Glinica . .
56-53
n
—
56-53
w
Buzeta . .
. 50-33
r
—
50-33
n
Maja . . . ,
175-37
n
21-34
n
196-71
V
Cememica .
. 5313
n
10-36
n
63-49
n
ostala Glina
. 511-78
n
55-85
n
567-63
ri
k) Utinja donja .
8406
n
204
n
86-10
n
1) Petrinja . .
123-56
n
14-67
n
138-23
V
ostala Eupa desna
. 336-70
n
12709
n
463-79
71
Sva Eupa desna
2382-47
n
291-85
n
2674-32
n
n. Liieve pritok
.e Eupe:
a) Cabranka . . .
24-50
n
—
24-50
n
b) SaSica metlifika .
12-03
n
—
12-03
n
c) Eupgina . . .
342-42
n
271-97
n
614-39
n
d) Veliki potok . .
36-27
n
19-69
rt
55-96
n
e) Elravartdica
79-14
n
—
79-14
n
f) Boi^enica . .
42-43
n
—
42-43
n
g) Hotnja . . .
. 50-45
n
0-92
n
51-37
n
h) Odra . . .
251-53
n
351-99
n
603-52
n
ostala Eupa lijeva
. 165-82
n
180-36
n
346-18
n
Sva Eupa lijeva
1004-59
n
824-93
>»
1829-52
n
3. Sunja
303-54
n
163-69
n
467-23
79
4. Una sva . . .
621-67
n
50-54
»
672-21
r>
^irovac . . .
. 349-23
n
1316
n
362-39
r>
Una desna
. 32-50
yi
3-56
»
36-06
71
Una lijeva . .
. 239-94
n
33-82
n
273-76
71
ostala desna Sava
295-14
n
389-07
n
684-21
71
Sva desna Sava
462615
«
1720-08
n
6346-23
n
Sva Sava u HS. . . ]
13.468-75
i»
9773-92
„ 23.242-67
71
Digitized by
Google
(37)
ROTKB U HRTATSKOJ.
S7
Ponornice:
Pohrde Bavnina
A. Pontsko podruije ponornica :
1. Izmeda Drave i Save:
Ponikva 102 Km' —
2. Izmeda Save i Kupe:
Blato I .
DvoriSde .
Boljara .
Dancalovid
Blato n .
Jamnik
Tupac
1-44
65
•93
•65
•53
•47
•10
Krasni p 0-92
1-43
5^'
4-1
!•
!•
II
!•
!•
CetoSid
3. Izmeda Rape i Une
Dobra gomja
Korenica
Krbava . .
Dretulja . .
Mreinica zap.
Soiik . . .
Krbavica bonidka
Jezeranska jaraga
KaramannSa
Jasenak p.
Gerovfiica
Jasenica p.
Manjava .
Earlovica
Dabarska jaraga
Dreznifiki d. p.
Krbavica miridka
Fedina cmaSka
Erakar . . .
Hrad ....
0-.
19-12
13764
6334
40^80
5341
5412
37-26
1658
2356
11-59
24-62
23-93
21-33
20-82
18-01
15-16
13-20
11-81
10-20
11-16
5-96 Km*
11-99 „
18-14 „
4-56 „
5-70 „
15-86 „
4-94 „
15-92 „
2-34 „
2-55 „
1-56
2-82
2-07
?-64
1-44
12-43
Ukupno
102 Km*
5-44 „
4-65 „
1-93 „
1-65 „
1-53 „
1-47 „
1-10 „
0-92 „
0-43 „
19-12
143-50
75-33
58-94
57-97
54-12
42-96
32-44
28-50
27-51
26-96
23-93
23-88
20-82
1801
16-72
16-02
13-88
12-84
12-60
12-43
Digitized by
Google
38
Prijeboj p. .
Ktglje .
Bukanja . .
Velika voda
Bijeli potok .
Baraftev p. .
Jelenkovac .
Hajdukovid p.
Bosiljevac p.
Po6u6ina p.
Rabinja p. .
Pedina (Blato)
Bakovica
Perlinac . .
Cmilug p. .
Canak p.
Srnedi p.
Prezid p.
Badojidid
Dobrislavid p.
Grahovac
Matanidev p.
^ameiijid p.
gapiee p. .
Ponorac p. .
Bunidki p. .
Bukovada
Pavlid p.
BoSt p. . .
Ovitovid . .
PavleSid p. .
GhrubiSid p. .
Sovenica p..
Vojnovac p.
PribiUd p.
TomaSevid
Poljana p.
Povid p. .
Raketovac p.
A. OAVAZZIi
VA
(38,
PohrSe
Bavnina
Ukupno
12-29 Km
1 _
12 29irm»
1216
»
—
1216 „
5-87
» ■
4-36 JTm*
10-23 „
8-69
n
1-39 „
10-08 „
819
r>
■ —
8-19 „
7-33
n
■ —
7-33 „
5-55
n
— ',
5:55 „
514
ft
—
5-14 „
4-77
n
—
4-77 „
4-60
n
—
4-60 „
4-46
n
—
4-46 „
3 30
^
102 „
4-32 ,
3-84
r>
3-84 „
3-72
n
3-72 „
^•68
»
3-68 „
3-30
rt
3-30 „
302
n
3-02 „
2-78
n
2-78 „
2-64
n
• ■
2-64 „
2-42
n
2-42 „
2-29
n
2-29 „
1-62
«
0-66 ,
2'28 „
2-22
n
—
2-22 „
2-16
n
—
216 „
206
n
—
2-06 „
1-32
r>
0-72 „
2-04 „
1-92
n
^ •
1-92 „
1-83
n
.
1-83 „
1-83
n
.
1-83 „
1-66
n
1-66 ,
1-43
n
1-43 „
1-39
n
.
. 1-39 „
1-32
T)
1-32 „
1-32
»
■
1-32 ,
103
n
1-03 „
0-91
n
0-91 „
0-85
7)
1—
0-85 „
0-74
n
0-74 „
0-69
r>
0-69 „
Digitized by
Google
(39)
BIJBKg U HRTAT8K0J.
39
Zagorski p. . • . 060 Zm«
Tovac p 0*51 „
Ladevac p 0*46 „
KuU p —
Eremen p. . . . . 0'34 „
Vukovii p. . . . . 023 „
746-92 „
4. Na deanoj Uni:
Zavlaka 3;24 „
Sve pontske ponomice . 770'30 „
Bamiinna
Uhtpno
—
0-60 Km*
. —
0-51 „
—
0-46 „
0-36 Km*
0-36 „
■ —
0-34 „
—
0-23 „
119*43
119-43
866-36
3-24
889-73
B. Jadransho podruije
Lika . .
Novdica
OteSica
Jadova
ostala Lika
Gacka>-
Ota«a
Ridice .
Lifianka .
Opdenica
Babinpotok
Matilidki p.
Krainica p.
Ejrbavica brinjska
Letinac p.
Ljatik
PeroSidki p.
Mezinovac
Bokorac .
OStanki p.
Sokolovac p.
Budopolje
Holjevac^
Brinjaki p.
' Ktipjak p.
p<mom%ea:
327-58
86-96
58-17
34-33
14812
182-55
77-05
611 7
46-37
24-95
24-04
15-05
17-14
9-54
10-60
7-87
4-56
3-78
6-91
4-42
3-18
5-17
0-98
3-54
1-68
376-82
77-80
36-64
55-68
206-70
■74-82
37-88
46-69
8-80
10-80
7-26
2-69
3-12
1-09
0-85
3-90
3-60
1-27
2-16
3-60
0-90
0-90
704-40
164-76
94-81
90-01
354-82
257-37
114-93
97-86
55-17
35-75
31-30
17-64
17-14
12-66
11-69
8-72
8-46
7-38
6-91
5-69
5-34
5-17
4-58
4-44
2-58
Digitized by
Google
40
A. GAVAZSI,
(40)
SoTiljevac
Rajagid . .
Makvina . .
Glogovo . .
Jadovno . .
Bxikayina p.
Kvarta I
Kvarta IE .
Knla . . .
Filipovidev p.
GregoraCev p
Slatka Yoda
Doladki p. .
DebeljaSa
Lafiani . .
Sve jadr. pononuce
PobrSe Bavnina
210 Km* —
210 „ -
1-90 „ -
1-80 „ -
1-42 „
1-40 „
0-60 „
1-32
1-27
108
0-94
0-75
0-55
0-60
845-96
0-31 Km'
0-72 „
1-32 „
0-18
012
Ukupno
210 Km*
210 ,
1-90 ,
1-80 „
1-73 „
1-40 ^
1-32 „
1-32 „
1-32 ,
1-27 „
1-26 „
0-94 „
0-75 „
0-67 „
0-60 „
689-70
1435-66
ErS:
1. Izmeda Drave i Save 3-02 Km*
2. „ Save i Kupe ...... 91-32 „
3. „ Kape, Une, Zrmanje i mora . 7034*38 „
4. Na deanoj Uni 55-50 „
5. „ lijevoj Zrmanji 68-12 „
Sav KrS . . . 725234 „
Srljemska ploda:
Sva plo6a C^avmna) ....... 1124*61 „
Forededi sve ove vrijednosti po podra5jima dobi-
vamo ovaj prijegled:
Jadransko podraije:
Pobrde Bavnina
Vhupno
Bajice
571-26 JTm* —
571-26 Km*
Bijeke
73-32 „ —
73-32 „
644-58
644-58 „ ili l-5»/,
Digitized by
Google
(41J
BIJBKB U HBYATSKOJ.
Pontsko podraije:
Pobrde Bavnina Ukupno
Danav
699-29 Zm« 1173-52 ITm* 1872-81 -BTm*
Drava
2287-17 „ 3750-39 „ 6037-56 „
Sava
13,468-75 „ 9773-92 „ 23,24267 „
Rvenica
. - 7-67 „ 7-67 ,
16.455-21 „ 14.705-50 „ 31.160-71 „
41
ill 73-37^
Ponorniee (dvojbeno podruftje) :
jadroQske 845-96 „ 589*70 „ 1435-66
pontske 770-30 „ 119*43 „ 899*73
1616-26
709-13
2325-39 „ ili 5-5«/o
Kr§
Srijemska ploda
Nepoznato podraSJe:
— 7252-34 „
1124-61 „ 1124-61 „
8376-95 „ m 19-7%
Od cijele povrSine Hrvatske i Slavonije, koja iznosi po ovom
mojem mjerenju
43.507-63 Km\
od prilike '/^ (73-3%) pripadaju slivu Craoga mora, a tek ne-
znatan dio (1*5%) onome Jadranskoga mora. Kad bismo za po-
norniee mogli uBtvrditi, da zaista pripadaju ovomu ili onomu slivu
— kako je u popisu nazna^eno — , onda bi obuhvatalo
jadransko podruCje 2.077-25 Km^ ili 4*9%
pontsko podrufije 32.05356 „ ili 754^0
od cijele povi^ine Hrvatske i Slavonije. Na svaki bi nam naSin
19-7% (8376*82 /Cm*) bilo ipak posve nepoznato, naime podru6je
KrSa i Srijemske plo6e.
Digitized by
Google
•a-.
PoYijest razvoja inflorescencijS kod Dipsakacejl
(8a B table.)
Primljeno u ajednici matematicko-prirodoslovnoga razreda Jugoslavenske
akademije znanosti % umjetnosti od dne 7. svibf^a 1904.
Napisao dr. Stjbpan GjuraAin.
Prirodna porodica Dipsacaceae sastoji se od monotipskoga roda
Triplostegia, roda Morina i poviSe rodova, koji su megju sobom
veoma srodni i za koje je De Candolle odabrao naziv Scabio-
seae.^o jednom najvedem rodu megja njima Scahiosa. Be nth am
i Hooker^ nadinige od ove grope veliki rod Scahiosa^ iz kojega
su izludili samo rodove Dipsacus i Cephalaria, dok je Bail Ion*
k njemu prikljudio jo§ i rod Cephalaria, tako da se po njemu sa-
stqjala porodica Dipsakac^d samo od rodova Triples' egia^ Morina,
Dipsacus i od roda Scahiosa, koji je od ona sva tri kud i kamo
velii. Ali ovo se spajtoje fodova pokazalo vrlo nezgodno,.jer ako
demo po Baillonovu nadinu s rodom Scahiosa spojiti rod Ce-
phalaria, ohda bismo morali to isto udiniti i s rodom Dipsacus, jer
se neke vrste ovoga roda niSta.viSe.ne razlikuju od mnogih Cepha-
larija, nego Sto se razlikuju pojedine vrste raSirenoga roda Sca-
hiosa megju sobom. S toga «e dini mnogo zgodnije dijeljenje grupe
Scahiosejd u viSe rodova, kao Sto je udinio n. p. Boissier* i u
iiovije doba F. Hock*. Po njima se grupa Scahiosejd raspada u
rodove : Cephalaria, Dipsacus, Succisa, Knautia, Pterocephalus,
Callistemma, Scahiosa i Pycnocomon, Ovima je svima rodovima
^ Bentham-Hooker : Genera Plantaram II.
^ Baillon: Histoire des plantes VIL
^ Boissier: Flora orientalis III.
* Engler-Prantl : Natlirliehe PflaQzeofamilien IV. 4. — F. HOck:
Dipsacaceae. Stampano 1891.
Digitized by
Google
(2) POVIJBgT RAZVOJA INFi^BVSOBNQIJA KOD DIPflAKAOBJA. 43
zajedni5ko, Sto imado inflorescencije' glavice najobiSnije koglasta,
rjegje valjkasta oblika. Od ovih se razlikuje Marina, Sto imade
inflorescencije o pazug^ima listova smjefitene u oblika t. ?. nepravih
pr^jena, kakvi po prilici dolaze i u porodice Lahiata, Napokon
monotipski rod Triplostegia imade dibrahije ili dihazije, kao i
srodni rod Valericmacejd.
Ova je porodica b Dipsahacejama tako srodna, te su Adatison
(Families des plantes) i A. L. de Jn&sieu (Genera plantar urn)
obje drzali za jedno, i tek je g. 1823. Coulter isia rodove Dp-
psaeus i Scabiosa na5inio posebna porodica nazvavSi je po prvom
roda. Megja objema je porodieama najo5itija razlika t. z. izvanja
5a§ka ili caliculus, koja Dipsakaceje imaja, dok je Valerianaceje
nemaju. Nadalje je kod posljednje porodice ginecej od tri plod-
iii6ka lista sagragjen i trogradan, ali je od sva ^i pretinca u njema
samo ledan plodan. Kod vrste I'al^iana dioica L. nalaze se pa5e
kadSto pestidi sa pet njuSki^, §to pokazaje, da moie biti gragjen
i od pet plodniSkih listova. Dipsakaceje naprotiv imadu ginecej
jednogradan s jednim sjemenim zametkom i obidno samo s jednom
njuikom. U zametku je bvdje ginecej sastavljen od dva medijana
plodni5ka lista, ali se od oba gornji doskora utaji, kako je po-
kas^ao Payer*. Inflorescencije su kod Valerianacejd metlidaste
8 brahijalnim postranim ograncima, dok kod Dipsakacejd nalazimo
to samo u malo aludaja, a ponajviSe botritske glavice. Dzmemo li
spomenuta marfoloika obiljezja, morat demo od obje megjusobno
vrlo srodne porodice azeti Valerianaceje za prithitivniji tip, tip
blizi hipotetskomu praobliku, iz kojega su na3tale i jedna i druga
porodica. Kod hipotetskoga je praoblika bio ginecej od tri, a mozda
i od pet plodnidkih listova sastavljen, te su sva tri (ili pet njih)
bili fertilni. Od danagnjih descendenata ovoga praoblika imadu
Valerianaceje jo§ i danas tri plodnidka lista, ^li je samo jedan
fertilan, dok drugi descendenti samo u zametku imadu dva karpida,
ali i od ovih se brzo utaji samo jedan. Kako demo dalje duti,
Celakovsky je dokazao, da se imadu thyrse ili metlidaste inflo-
V^ Ja ovdje upotrebljavam ovaj naziv, jer mi se nazivi, ito se u
hrvatskoj botani^koj literatnri upotrebljavaju, ne cine ni najmanje
zgodni. Rijec „cvat" zna^i isto, sto i „cvijet", a ^ucvast" je valjada
na^injeno prema glagolii ^oevasti", od kojega bi imenica bila ^ucvat",
a ne ^ucv^st".
« Hock, 1. c. 8tr. 174.
' Payer: Traitd d* organogenie e dela comparefleur.- 1857.
Digitized by
Google
44 8. ejuBAftiN, (3)
rescencije dr^ati za prvotnije od botritskih, te se ove dadu lako
izYoditi iz onih. Dakle i u syojim sa inflorescencijama Vcderiana-
ceje prvotniji oblici od velike vedine Dipsakcu^jd. I ona] je spo-
menuti praoblik morao imati metliCaste inflorescencije, jer i da-
naSnji njegovi descendenti imadn ili takove inflorescencije Hi opet
onakove, koje se iz ovih lako dadu izvoditi. Kako metli5aste inflo-
rescencije ValeriafMCejd izlaze n pobodnim ograncima u dihaziie,
mislio je F. Hock^ da bi se mozda mogle i glaviSaste inflores-
cencije ScahiosejA svesti bar na dihotomiju, ako se ved poradi ne-
dostatka srediSnjega cvijeta ne mogu svesti na dihazije, kakove
dihazije im^^de n. pr. Succisa u daljem razgranjivanja. To se pi-
tanje dade rijeSiti jedino ontogenetski, a kako n torn pogledu nije
]0§ niSta u6injeno, to sam odladio sam da istra^im ontogeniju inflo-
rescencija Dipsakacejd, Osim Scabiosejd uzeo sam i inflorescencije
od Morine u ispitivanje, kod koje ima takogjer viSe nerije§enih
pitanja. Materijal sam za istrazivanje dobio vedinom iz naSega
botanidkoga vrta, a neke sam vrste sabrao u blizoj okolici zagre-
ba6koj.
Razvoj je glaviea od Scabiosejd u glavnom kod svih vrsta i
rodova, Sto sam ih istraiivao, jednak. Svaka glaviea ima dva
transversalna predlistida, iz 6ijih pazaSaca slijedi dalje razgranji-
vanje. Ako mladoj glavici otkinemo predlistide, nadi demo u nji-
hova pazoSca primordije seknndanih glaviea. Sto su primane gla-
vice mlagje, to su mlagje i sekundane, Sto izbijaju iz pazuSaca
njezinih predlistida. Sasvim se mlad primordij vidi kao polovica
kugle (tabla I. si. 11., inj). Domala se protegne transversalno prema
svome zalisko, koji je ajedno predlistid primane glavice, tako da
primordij, ko]i je a po6etku imao na poprije6nom proreza okrugao
oblik, dobije sada elipti5an oblik. Na ovako se protegnutom pri-
mordija pojave lijevo i desno zaresci, kojima se odijele oba nje-
gova predlistida. SrediSnji se preostali dio zaokru^i i predo6uje
samu mladu glavicu (tabla I. si. 1., 2., 3., i slike 5., 6. i 13. kod
pr. i in). Eako ona dalje raste, tako isto rastu s njom i njezini
predlistidi. Podine se njihove sa strane raSiruju, dok se od oba
predlistida u medijani ne sastanu 5inedi oko primordija niski tok
(tab. I. si. 4.). Oba predlistida omotavaju posve mladu glavicu, i
hodemo li je motriti, moramo ih iglama odmaknuti. Dalja je pro-
mjena, Sto se na obodu primordija podinju pojavljivati listovi, koji
1 1. c. gtr. 184.
Digitized by
Google
(4) P0VIJ1G8T RAZVOJA INFIiOBBSOBlIOIJA KOD DIP8AKA0SJA. 45
ie sa5iDJavati ovojak glavice. Prvi listovi ovojka postaju u medi-
jani sprijeda i straga (tab. I. si. 10. kod o., sL 11. lijevo i desao).
Kod vrste Knautia silvatica (L) Doby pojavljaje se po jedan list
ovojka sprijeda i straga (tab. I. si. 11. lijevo i desno), a n. pr.
kod vrste Dipsacus FuUonum Mill, po dva takova lista (tab. I.
si. 7.). Iza ovih slijede ostali listovi ovojka, koji Sto sa mlagji, to
sa manji, a takoyi maleni ostaja i u gotovom stadiju. Iza listova
ovojka slijede odmah zalisci sa cvjetnim primordijima u svojim
pazuScima, a u vrsta, koje nemajo zalistaka, sami cvjetni primor-
diji. Knautia sUvatiea (L.) Duby n. pr. imade evjetove bez zaU-
staka, zato ovdje odmah iza listova ovojka slijede cvjetni primor-
diji (tab. I. si. 12.). Kod drugih vrsta, kod kojih imada cvjetovi
zaliske ili, kako ih obidno u floristici nazivaiu, pljeve, slijede ove,
a iz njihovih pazagaca ni6a odmah cvjetni primordiji (tab. I. si.
8., 13.).
Kako se pojave prvi cvjetni primordiji, po^aie inflorescencija u
duljinu rasti, tako da kod rodova Dipsacus i Gephalaria duljina
inflorescencije znatno nadmaSaje sirinu njezinu (tab. I. si. 5., 6.,
13.), dok n. pr. kod roda Knautia ostaje oboje po prilici jednako
(tab. I. si. 12.). PoSto je iznad ovojka glavice nastao prvi prSljen
primordija, slijedi za njim drugi i tako dalje redomice. Dok je ved
donji dio inflorescencije pokriven cvjetnim primordijima, to je gornji
njezin dio jo§ bez njih, ravan i posve gladak. Cvjetni su primor-
diji sve manji, sto su blizi vrhu inflorescencije, i obmuto sve vedi,
§to su blizi njezinoj bazi, i ni u jednom sludajn nijesam opazio,
da bi n. pr. u sredini visine inflorescencije bili ve(fi, dakle stariji
primodiji, a odavle prema vrhu i bazi sve mlagji. Spominjem to
narodito zato, jer je poznato, da se kod antheze kod roda Dipsacus
rascvjetavaju prvi cvjetovi u sredini visine glavice, a odavle da
ide. dalje rascvjetavanje istodobno akropetalno i bazipetalno. Po
torn bismo dakako mogli pomiSljati, da su cvjetovi u sredini visine
glavice najstariji, da su se prvi pojavili, a za njima ostali akro-
petalnim i bazipetalnim redom. Ali budu6i da nas povijest razvoja
inflorescencija od roda Dipsacus u6i, da cvjetovi na njemu nastaju
samo akropetalnim redom, moramo uzeti, da je onomu neobidnom
nadinu rascvjetavanja drugi neki uzrok. Mogu<5e je, da su tomu
uzrok listovi ovojka, koji priti|(kuju na bazalne primordije i prijede
ih u njihovu rastu, tako da zaostaju za onima, Sto se nalaze u
sredini inflorescencije. Ali protiv toga govori to, Sto se kod nekih
Scabiosd n. pr. Scabiosa atropiMrpurea rascvjetavaju u isto vrijeme
Digitized by
Google
46 8r O^ORAgriN^ (5)
s cvjetovima n sredini visine inflorescencije cvjetovi na podiai
njezinoj, koji bi dakako imali bit! najja^e pritiskivaiii od listova
ovojka.
Ontogenija nas dakle u6i, da nastaju cvjetovi na glavicama
Scabiosejd akropetalnim redom. Kakovoj dibotomiji, kojom bi po
nagagjanju HSckovu imale ove inflorescencije nastajati, nema
ovdje ni traga. Glavice su dakle Scabioseja svojim i postanjem i
razvojem cvjetova na njima prave botritske inflorescencije.
Zanimljivija je inflorescencija roda Morina. Ye6 je god. 1851.
Wydler^ izrekao mnijenje, da je parcijalna inflorescencija od
vrste Morina longifoUa dvostruka kovrCica (Doppelwickel). „Prva
je OS neogranidena. Cvjetovi na drugim osima. Gvjetne su grane
dvostruke kovr^ice i postaju iz pazuSaca gornjih listova, koji po-
staju prema gore postupno sve manji te stoje u troje u prSljenima
i tvore ovi^nu metlicu sa cvjetovima, koji su zbijeni poput klasa
i koji se uzlazno razvijaju"*.
Eichler' dvoji o ovom Wydlerovu tuma?.enju. „Ovo mi
je tuma5enje s toga dvojbeno, §to ne samo pojedini cvjetovi ne-
maju zalistaka (Deckblatter), nego imadu i izvanju fiaSku! Jer
ako je ova, kako je opde, a i na§e mi^ljenje, na5injena od sraslih
predlisti(5a, moralo bi slijediti kovr5i6asto razgranjivanje iz njezina
dna. Megjutim imadu cvjetovi sasvim sli6no poregjanje, kao kod
nedvojbenih dvostrukih kovrfiica od Labiatd. Priznajem, da mi je
morfoloSko tumaSenje ove inflorescencije joS nejasno; mogli bismo
doduSe pomisliti, da imademo tu, kao i kod drugih Dipsaceja^
posao s neogranifienim oblikom inflorescencije, s ponovno poraslim
glavicama, kojih pojedini cvjetovi nemaju zalistaka (Bracteen), a
uz to su megjusobnim tlakom u siksak poregjani; ali je ipak takav
prihvat, ako i ne bi bio nemogud, uvijek sumnjiv. Megjutim imadu
cvjetovi Marine pone§to stapke (naziv glavice ne bi bio zato posve
toCan), nutamji najdulje, izvanji postupno krade, dok su oni na
periferiji sjededi ; ravnine simetrije svih cvjetova stoje uz to prema
vretenu opd^ne inflorescencije medijano, kako i pristaje pravim
glavicama".
F. H5ck* se slaze u tumaftenju izvanje ^aSke u glavnom
^ Wydler: Deber die symmetrisehe Verzweigungaweise dichotomer.
Inflorescenzen. Flora 1851.
M. c. str. 386.
» Eichler: BHithendiagramme I., str. 279.
* U citovanom djelu str. 184.
Digitized by
Google
(6) POVIJEST RAZYOJA INTLOBPSGIBNOUA KOD DIPBAKAOBJA. 47
8 Eichlerom dr^edi, da je postala srasteajem predlistida. Na-
protiy dr2i H5ck, da se^mpgu ioflorescencije od Marine svesti na
dihazije : „dema govore a prilog odnoSaji cvjetnih stapki ; najnn-
tamjije su najdulje, dok su ooe, dtoi yiSe izvana sjede, sve krade.
I odnoSaji brojeva, 6ini se, da se slaio s tim tamad^ajem, koliko
je piscu materijal dostajao^.
L. Celakovsky^ je kod vrstA Morina persica L. i M, tur-
cica Deg. et Hal. na aksilamim inflorescencijama ^to naSao po
jedan ili po dva predlistida (Vorblatter), koji su posve nalikovali
zalisku. ^Ovim je opa^anjima potpnno dokazano, da je cjelokapna
inflorescencija od Marine botrys, koji tvore brahiji, i to dvostruke
kovrdice (Doppelwickeln) ili djelomrce u najjednostavnijem slufiaja
jednostavni dihaziji arhibrahiji. Predlistidi su se cvjetnih stapki
doduSe pravilno zatajali, ali mogn biti razvijeni izuzetno bar na
primanoj osi kao listovi sliSni listovima na stabljici. Tim je odlu-
6eno, za aada bar za Morinu^ da ne stvaraju izvanju ftaSku pred-
listidi^ ve(5 visolistovi, koji viSe stoje"^
Protiv nagagjanja Eichlerova, da bismo mogli inflorescenciju
Marine drfati za glavicu, kao i kod drugih Dipsahaceja^ koja je
ponovno prorasla, navodi (Selakovsky*, §to takovo prorastenje
dolazi ina$e samo kao abnormalnost nastala pomatnjama, koje da-
boko zasijecaju u normalno rastenje, ali i tada se tako $esto ne
ponavlja. Nigdje ne nalazimo takova primjera, kakav bi imao
ovdje biti, da bi ista os nosila najprije obiftne listove, za tim cvje*
tove bez zalistaka, onda bi se opet protegnula i istim redom stva-
rala listove, cvjetove i t. d.
Od roda sam Morina mogao istraiivati ontogeniju inflorescencija
i evjetova kod dvije vrste: Morina longifolia Wall, i M, kokanica
Pregel et Herd. Materijal sam dobio iz botanifikoga vrta naSega
svendiliSta, gdje se obje vrste goje u familiji Dipsakacejd, Stabljika
imade listove u prSljenima poregjane. Listovi su se jednoga prSljena
svojim podinama srasli u dugafiak tok. Pojedini su prSljeni dvo6lani^
trodlani ili 6etvero5lani. Obifino se u opisima ovoga roda navode
^ L. Oelakovsk^: Ueber den BltttheQatand von Morina and den
Hfillkelch (Auszenkelch) der Dipsacaceen. EAgler: Botanische Jahr-
bficher fiOr SjBtematik, Pflanzengeschichte and Pflaazengeographie. Band
XVni. 1893.
» 1. c. str. 398.
« 1. c. str. 395—6.
Digitized by
Google
48 S. QJITRAftlN^ (7)
tro^lam prSljeni, ali pravo spominje Celakovsk;;^^, da su naj-
obiftniji tro^lani, ali da dolaze i dvoftlani, fietvero^Jani, pa6e i pe-
tero&iani — kojega posljednjega sluftaja nijesam nijedanput opazio
kod spomenutih vrsta — , a dvoClane da je nalazio na vrlo slabim
primjercima. Oelakovsky misli, da se imada dvo5lani prSljeni
drzati za prvobitne, a ^stezanjem dvaja oyakovib prSljena nastali
sa 6etvero5lani^. Bududi da nalazimo kod svili drugih Dipsakaceja
a i kod srodnih Valerianaceja saiuo dvo^lane priljene, svakako je
vrlo vjerojatno, da de biti oni prvobitniji od viSedlanih prSljena.
Ali je drugo pitanje, da li su od njib stezanjem nastali detveroflani.
Jo§ mozemo nekako pomiSljati, da bi ^etvero&lani prSljeni steza*
njem dvaju mogli nastati dvo^lani, ali kako bi takovim stezanjem
imali nastati tro&lani ili peterodlani, o torn ni sam Oelakovsky
ne kaze ni§ta. 06ito je, da „ stezanjem" dvaju pa makar i viSe
dvo6lanih prSljena ne mo2e nastati trodlan ili petero6lan. Jer uz-
memo li, da bi se stegnula dva dvo6lana prSljena, od kojih bi
imao nastati jedan tro^lan, to bi svakako ostao jo§ jedan list Taj
bi ostali list morao za tim dodi u slijededi viSi dvo5lani prSljen,
da pomogne stvoriti nov tro^lan prSljen. Po torn bi nagagjanju
morali (^lanovi istoga prSljena idi jednom prema gore, a za tim
prema dolje, ili bududi da oni to ne mogu, morao bi isti komad
stabljike na vrlo dudan nadin rasti, Sto se nikako ne slaze s isku-
stvom. Motrimo li vrSak stabljike od Marine^ koji raste u duljinu,
mozemo se vrlo lako uvjeriti o tom, da dlanovi jednoga prSljena
nastaju simultano i da kakomu naknadnomu pomicanju ili „ste-
zanju" nema ni traga.
Vrlo sam lijep primjer za to, kako postaju prSljeni, motrio kod
vrste Morina hokanica^ koji imamo naslikan na tabli II. na slici
14. U tom je sludaju imala stabljika odozdo listove u dvodlanim
prSljenima (dekusirano poregjanje) sve do vrha, na kom sam
uhvatio baS momenat, kad se na njemu podeo stvarati trodlani
prSljen. ViSe sam puta motrio, kako je stabljika odozdo imala dvo-
dlane prSljene, gore trodlane ili 6etvero6lane, Sto nijesam naSao
spomenato u literaturi. I u naSem je sludaju slijedio iza dvodla-
noga prSljena trodlani. Na jednom se kraju transversale dvodlanoga
prSljena (/J smjestio jedan, a na drugom kraju dva lisna primor-
dija troClanoga prSljena (f^)^ koji je baS postajao. Kad bi iza dvo-
^lanoga prSljena slijedio detverodlani, nema sumnje, da bi se onda
1 1. c. str. 397.
Digitized by
Google
(8) POVIJBST RAZVOJA nXFIOUSCnHOUA KOD DIP8AKACBJA. 49
na oba kraja tntntveisale dvoClanoga prSIjena smjestila po dva
lista detverodlanoga, kako sam u istinii nekoliko puta motrio, ali
samo a ve6 gotovim stadijima. To isto nalaaimo i u cvjetovima,
gdje slijede heteromerni cikii jedan za dragiiki. Dobro je poznat
alu^aj, kakav nalazimo a cvijetu Cruciferd. Njihov cvijet imade
6i^ka od dva dimerna eikla, koji sdterniraja, i vjeoSid od jednoga
tetramemoga prfiljeaa, koji se s ntitarnjim prSljenom daSke dijago-
nalno kriia^. Ovakovo se prikljudenje dade rastamaditi jedno^
stavnim zakonom, Sto ga je ve6 Hofmeister^ postavio, da novi
organi nastaju na primordiju na onom mjestu, gdje imade za njih
najviSe mjesta. Ako iza dvo$lanoga pr&ljena slijedi trofilani iii
5etyero5lani, to 6e izmegju postranih rubova na listovima dvoSla-
noga prdljena na(Si lisni primordiji novoga prSljena najviSe mjesta,
] za to <5e se tu i stvoriti^ kako smo vidjeli. Ono tama(^nje C e 1 a-
kovskoga, kako postajn viSedlani prsljeni od dvo6lanih^ moze
se uzeti samo kao u slici, ali nam ontogenija ne pokazoje niita o
kakom stezanju. Vidjeli smo, da iza dvodlanoga prSljena slijedi
trodlani tako, da se a njemu listovi pojave svi simultano. Zadto
imade Marina osiin dvo5lanih jo§ i yiSeJUanih prSljena, drugo je
pitanje^ na koje ne znamo odgovoriti. Mi se moramo zadovoljiti
torn 6injenieom, da se broj listova u jednom prSljenu kod Marine
moze povecSati, mjesto prvobitno dvodianih prSljena moga do6i
tro5lani, detvero$Iani ili po opa^anju Celakovskoga pa5e i
petero6lani.
Vrh se stabljike od Marine okon^ava s inflorescencijom. Ova
nosi na sebi listove — zaliske parcijalnih inflorescencija, koji su
takogjer poregjani n prSljene. U vrsta, koje sam istra^vao, naime
Marina langifciUa i M, kakanica^ naSao sam u vedini slu5ajeva
ove prgljene trofilane, rijetko 6etvero51ane, dok je Oelakovsky
za vrste Marina persica i M, turcica naSao, da varira broj 6la-
nova izmegju dva i pet, kao i u vegetativnim dijelovima. Ovi su
listovi mnogo manji i jednostavniji od vegetativnih : dok imadu
ovi plojku dosta duboko iscijepanu, sa trnovitim krpieama, to je u
zalistaka inflorescencije rab samo slabo pilast sa slabim trnidima.
Svaki ovakav zalistak nosi u pazuScu svom po jednn parcijalnu
infloresceneijn. Ove parcijalne inflorescencije iz pasuSaca najdonjih
zalistaka nose na sebi listicie, kojih gornje parcijalne inflorescencije
^ Eichler: BItltheDdiagramme I., 12. i II., 200.
^ Hofmeister: AUgemeine Morphobgie, § 11.
R. J. A. 158.
Digitized by
Google
50 S: QJUKAdlN,: (&)
nemaju. Gelakovsky je naSao kod vrstsl Morina persica i Jf.
turcica u najbaljem sludaja samo dva predlistida, dok sam ja kod
YT&t& Morina hngifoUa i M. koJcanica naMo i do detiri takova
listida. Od njih su dva stajala u transversali lijevo i desuo od in-
florescencije (pr^^ tabla II. si. 8. i 10.; tabl. III.^ si. 1., 2., 3., 5.
i 6.), dok su dniga dva bila u medijani sprijeda i straga (jpr^, tab.
n. si. 8., 10., 12. i 13.; tabl. III.* si. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 10.).
Na tabli III. na slici 6. imamo parcijalnu inflorese^nciju od vrste
Morina longifolia iz jednoga najdonjega zaliska skapne inflorescen*.
cije. Ovdje imademo 6etiri listida: dva transversalna (pr^) i dva
medijana (pr^^ straznji se ne vidi, jer ga pokriva prednji), koji
su dosta veliki i jednaki. Slidno vidimo i na slici 1. i 2. na tabli
in., samo gto sn ovdje transversalni listidi neSto manji od medi-
janih. Jo§ je ve(ia razlika izmegju listida na slici 8. na tabli 11.
od vrste Morina koJcanica^ gdje su transversalni do 5etiri puta
manji od medijanih. Na slici 3. i 5. na tabli III. razvijen je od
transversalnih listida samo onaj na lijevoj starani, dok je onaj na
desnoj posve iSfteznuo. I ovdje je jedini transversalni listid mnogo
manji od oba medijana. Valja mi spomenuti, da sam sva detiri
listida naSao razvijena samo na najdonjim pareijalnim inflorescen-
cijama, dok sam na neSto viSim naSao sludaj, kakav sam na zadnje
opisao. Idemo li io§ viSe za jedan prSljen, nadi demo inflorescen-
cije, kakove su naslikane na tabli II. si. 10. i 12. i na tabli III.
si. 10., gdje su transversalni listidi posve iSdezli, a ostali samo
medijani (pr^). Dalje vi§e napokon nemaju parcijalne inflorescen-
cije ni medijanih listida (tabla II. slike I . do 7.).
Promotrimo sada inflorescencije, u kojih su razvijena oba medi-
jana i transversalna listida. Svaka se sastoji od parcijalnih inflo-
rescencija. Na tabli III. na slici 6. imademo ditavu takovu inflo-
rescenciju naslikanu, a na slici 8. lijevi, na si. 9. desni i na si. 7.
srednji njezin dio. U srednjem dijelu (si. 7.) imademo dibrahij,
koji lijevo i desno izlazi u kovrdicu, ili sve sadinjava dvostruku
kovrdicu sa skradenim osima. Na lijevoj je strani dospjelo razgra-
njivanje do petoga stepena, a na desnoj samo do tredega. Postrane
su inflorescencije (si. 8. i 9.) jednostavne kovrdice s razgranjiva-
Hjem do drugoga stepena. Slidno nalazimo i na tabli 11. si. 8.
SrediSnji dio ove inflorescencije vidimo na slici 9., kako se vidi
odozgo, te je i ovo dvostruka kovrdica s razgranjivanjem do tre-
dega stepena na obje strane. Postrane su parcijalne inflorescencije
takogjer jednostavne kovrdice (si. 8.). Slidno je i na si. 2. na
Digitized by
Google
(10) POVIJB8T RAZVOJA lNFW63Bm^QUA KOD DIPSAKACBJA. 5^1
tabli ni. ! SrediSnja se parcijalna inflorescencija istom nalazi u sta-
diju ariiibrahija, dok je desna par6ijalna inflorescencija kovrSica s tri
primordija cyjetna. SI.' 1. na tabli III. razlikaje se toliko, §to ovdje
lijeva parcijabia infloreBceneija nije razviiena, ved samo desna i
sredidnja. *
• Na tabH III. si. 3. i 5. naslikane su inflorescencije, kojima je
od transversalnih listida razvijen samo lijevi, a desnoga nema; U
jednoj je i drugoj desna parcijalna inflorescencija ja6e razvijena
od srediSnje i lijeve. Na slici su 3. obje postrane infloresceneije
kovrdica^ a srediSnja dibr«Jiij (si. 4.), dok je na slici 5. desna po-
strana inflorescencija dibrahij. Ovomu je dibrahiju krak okrenut
k srednjoj strani glavne osi ja6e razvijen, a razgranjivanje ide
Gvdje samo do petoga stepena, dok na stra^njein ide tazgrarijivanje
samo do tre<5ega stepena. Na sli6an su naSin gragjene i one parci-
jalne infloresceneije, kod kojih obadyaju transversalnib listida nema
(tab. n. si. 10. i k tome srediSnja inflorescencija si. 11. ; si. 12.
sa arediSnjom inflorescencijom u 13. ; tab. III. si. 10. sa srediSnjom
inflorescencijom u 11.).
Ovakove se parcijalne infloresceneije s listidima nalaze samo u
najdonjim, obiSno u najdonja dva prSljena. Dalje TiSe nal'azimo
parcijalne infloresceneije bez traga kakvih listida. One su jednovite,
dibrahiji, koji izlaze ili u monobrahije ili pak u dibrahije. Postanje
sam ovih inflorescencija mogao sasvim todno motriti. Na tabli 11.
na slici 1. imademo naslikan vrh ukupne infloresceneije od vrste
Marina hokanica^ a spomenuti mi je, da je takav upravo i od
vrste M. longifoUa. U naSem su sludaju listovi (I) poregjani po
tri u prSljenima, koji alternirajtt. U pazuScu se listova drugoga
prSljena od vrha (v) vide primordiji inflorescencija (in) u obliku
transversalno rastegnutih nabreklina. Na takovoj se nabreklini po-
jave zatim tri uzvisine: jedna srediSnja i dvije pobodne, kako se
vidi u pazuScu jednoga lista iz tredega pi^ljena od vrha (fl^ fl^ fl^,
Ovaj stadij imademo naslikan na slici 2., kako se vidi sprijeda.
SrediSnja je uzvisina (fl^ primordij primanoga cvijeta, dok su
manje dvije primordiji sekundanih sadinjavajudi sve skupa u tom
stadiju jedan arhibrahij. Za ovim stadijem slijedi takav, u kakom
se pojave i tercijani cvjetovi (si. 3. ^3). Dok su primordiji sekun-
danih cvj^tova lijevo i desrio od primanoga, to su primordiji terci
janoga ispred ovih, kakd,v polozaj imadu cvjetovi monobrahija.
Slidan je, tek neSto stariji, stadij naslikan na slici 4. Osobito je
ovdje, da desni tercijani primordij pokazuje lijevo kvaterne pri-
Digitized by
Google
52 s^ otfuft^dis, (11)
mordije. Ovdje dakle desni moaobrahij prelazi a 5etyrtom stepena
a dibrahij. Na slici je 6. neSto stariji stad\j. Na lijevoj strani pre-
lazi inflorescencija u kovr^icu s razgranjivanjem do ^etvrtoga ste-
pena, dok na desnqj strani imade sekandani cvijet (fl^ sprijeda i
straga po jedan tercijani primordij t. j. ovaj sekundani s* tercijiemim
sa5injava dibrahij. Krakovi dibrahija prelaze zatim u inohobrahije
(ftj. Slidno vidimo i na slici 5., samo sto ovdje na desnoj strani
sprijeda sekundanoga cvijeta imademo dibrahij, tako da oydje
dibrahijabo razgranjivanje ide do tredega stupnja. Napokon u sla-
5ajn, Sto ga imademo na slici 7., nalazimo na obje slrane prima-
noga cvijeta dibrahije (fl^ fl^ flj^ a istom se na njihovim sekun-
danim cvjetovima nastavlja dalje monobrahijalno razgranjivanje.
Kako demo dakle tom&diti inilorescenciju kod Morine? Prije
nego gto demo odgovoriti na ovo pitanje, ne de biti zgorega, ako
se npoznamo sa danaSnjim stanjem nauke o inflorescencijama. Prvi
je B5per poku^o znanstveno razrediti infloresceneije (Linnaea
1826.), dok je naziv „inflorescencija" ved g. 1751. Linnd uveo
a botaniku. Roper je razlikovao infloresceneije neogranidene ili
centripetalne i ogranidene ili centrifugalne. Kod prvih je rastenje
glavne osi neogranideno, a u drugih se glavna os okondava s cvi-
jetom, dime je dakako dalji njezin rast ograniden. Dalja bi razlika
meg] a obje vrste imala biti u razvoju cvjetova: u prvih se ras-
cvjetavaju cvjetovi centripetalnim redom, n. pr. u grozda odozdo
prema vrhu, a a drngih centrifugalnim redom, n. pr. a paStica od
srediSta prema obodu. Ovu su Roperovu razdiobu poprimili sa-
vremenici, ona se pade a glavnom odr^ala sve do danas kod ve-
dine morfologa, kao §to su Payer, Eichler, Pax it. d. Mjesto
naziva B5perovih podeli su opotrebljavati nazive „cimozne inflo-
resceneije^ za ogranidene ili centrifugalne po ^jcymi^ (paSticu),
koja pripada megju njih, i „racemozne" ili „botritske" za neogra-
nidene iU centripetalne po „racemusu" ili ^botrjsu", koji pripada
megju ove.
Karakteristika, §to ju je dao Boper za jednu i za drugu vrstu
inflorescencija, ne zadovoljava u svim sludajevima. Bacemozne ili
botritske infloresceneije imale bi glavnu os neogranidenu, bez kraj-
njega cvijeta. Ali ima ipak racemoznih inflorescencija s krajnjim
cvijetom, kao n. pr. u grozda od roda Berheris ili gtitca mnogih
Umhellifera; o opet obrnuto ima cimoznih inflorescencija bez kraj-
njega cvijeta, kao Sto su n. pr. dihaziji i arhibrahiji n. pr. u ^n-
skim inflorescencijama od bukve. Ali ni druga karakteristika, naiine
Digitized by
Google
(12) POVUnST RAZTOJA INFLORMCOUKHJA KOD DIPftAKAOBJA. 53
red rascvjefcaT^anja, ne vrijedi u svim siaSajevima. Kako smo vi-
djeli, glavioQ sa Scainaaejd tipidne racemoEne ili botritske inflores-
ceneije, pa se ipak kaddto (d. pr. Dipsacus) cvjelovi rascvjetavaju
djel(Miiice oentripetalno, a djelomioe oentrifugalno, a siidmh bi se
primjera dalo jo§ mnogo navesti.
S toga su pokaSali Hofmeister^, Sachs* i Pax', da nagja
druga razliku megja obje vrste inflorescencija, i mislili su, da je
megju Bjima bitna razlika u tome, da u cimoraiih postrane osi
nadvisujn rastom i razgranjenjem yidn 6est glavne osi, fito je u
racemoznih aprayo obrmato. All i ova razlika ne vrijedi svagda,
jer n. pr. n dihazija ili dibrahija a Labiatd a i a M<}rine ne pre-
rastaju postraue osi glavnu, a obrnnto a Stitea VmbeUiferd prera-
stajn postrane glavnu.
Nije bolje ni s razlikama, Mo ih navode Payer* i Eichler*,
po kojima bi imale cimozne inflorescencije odregjen broj postranih
osi, a a racemoznih ili botritskih bio bi neodregjen. Eoji je broj
odregjen, a koji neodregjen, nije mo6i nadi. Eiehler dijeli ci-
mozne inflorescencije na monohazije, dihazije i pleiohazije. U prvih
ima glavna os samo jednu postranu os, a dragih dvije, a u tre<^jh
tri ili i viSe. Osobito pleiohaziji ^ine nepriliku, jer oni mogu imati
tri, fietiri, pet a valjada i viSe pobofinih osi, Sto je svatako isto
tako neizvjesno, kao i u racemoznih inflorescencija.
Svi su ovi nedostaci a definiran]n inflorescencija prinukale L.
Celakovskoga*, da pokuSa sastaviti no\u razdiobu inflorescen-
cija. Kao glavnu pogrje§ku u razdiobi inflorescencija drzi on, dto
se uzimlju samo.dva glavna tipa, dok su u istinu tri, naime uza
spomenute jo§ i tre(5i t. z. metlifiaste inflorescencije Hi „thyrse'',
koje su prvotne, te se od njih dadu izvesti ostala dva tipa. Ved
je g. 1851. Wydler^ razdijelio inflorescencije na klasaste, metli-r
^ Hofmeister: Allgemeine Morphologie, § 7., 1868.
* Sachs: Lehrbach der Botaoik. 3. Aofl. Str. 510.
3 Pax: Allgemeine Morphologie. Str. 148. 1890.
* Payer: £l6ments de Botaniqae. 1857.
'^ Eiehler: Bllithendiagramme I. str. 33. 1875.
^ L. Oelakovsky: Nauka o kvStenstvich na zakladS dedaktivniin
(srovndvacim a fylogeQetick^m). Rozpravy cesk^ akademie. Ro5nik I.,
tfida II., 6i8lo 20. 1892. — Gedanken tiber eine zeitgexnasse Reform der
Theorie der Bltithenstilnde. Engler: Botanische Jahrbtteher. Bd. XVI.
1893.
' Wydler: Cber die symmetrische Verzweigangsweise dlchotomer
Inflorescenzen. Flora 1851. Str. 290.
Digitized by
Google
H
s^.G^qiMLdiN, . (13)
daste i viiifiaste, a slidno i Al. Braun u Asehersjonovoj Flori
braudenburSkoj^ ali oni te. razdiobe nijesu poblize obrazlozili, tako
da je i od savreraenika kao i^od kasnijih. botanika 03tala posve
neuyazena. Metlicu ili „ thyrsus", drzali su i drugi morfobzi za
osobit oblik inflorescencija, ali ne kao poseban tip ravnopravan
ostalim dvjema tipovima, ve6 kao sastavljen „botry:s". Eichler*,
a po njemu.i Engler? drzali su metlicu ne kao posebnu vrstu
botritskih. inflorescencija, ved za izraz, kojim bi se imao samo op-
deni rast i oblik inflorescenoije oznaditi.
Kakp ved spomenusmo, Oelakovsky razlikuje tri glavna tipa
inflorescencija: 1. metlidaste. infloreacencije ili „thyrse";.2. groz-
daste ili botritske i 3. vilidaste ili brahijalne (cimozne drugih autora,
samo Sto on iz njih izluduje pleiohazije). Metlidaste su inflorescen-
cije najmanje do tredega stupnja razgranjene, obidnije do joS viSih
stupnjeva po jednovitom zakonu. Taj se.zakon sastoji u tom,. Sto
jakost, duljina i stupanj razgranjenja od osnoye inflorescencije
k vrhu (katkada i obrnuto) biva sve manji. Broj je koordiniranih
osi, koje tjeraju iz glayne, prilidno jednak broju subordiniranit
osi, koje postaju daljim razgranjivanjem iz njih, a najmanje je tri.
Ovaj se.tip moze izraziti i omjerom — ili m : n, gdje n znadi
broj koordiniranih osi, koje su potjerale izglavne, a m najvedi
stupanj razgranjenja, a u svakom je sludaju m i n vede od dva.
Grozdasti ili botritski tip ima stupanj razgranjenja na minimum
sveden, naime na dva : na glavnu os i njezine suosi, kojih broj
mo2e biti razlidno velik, ali svagda vedi od dva. Ako se glavna
o
OS okondava s cvijetom, imat demo formulu za botryse — , ako ga
nema, Sto je obidnije, — . Sastavljeni se botrysi lako razlikuju od.
slidnih thyrsa, §to kod onih nema onoga polaganoga opa^anja u
broju razgranjivanja i duljini osi, Sto ba§ posljednje karakterizuje.
Vilidaste ili brahijske inflorescencije itoadu obrnuto od grozdastih
broj subordiniranih osi, kao i thyrsi, a koordiniranih reduciran na
dva (dibrahij*) ili na jedan (naonobrahij^), i za njih bismo imali
^ AscbersoQ*. Flora von Brandenburg. 1864.
2 Eichler : Blttthendiagramme , I. 42.
5 Engler-Prantl : Nattirliche Pflanzenfamilien. II. 1. str. 182.
^ iDlbrahij == dibazij, monobrahij = monohazij. Nazive je ^dibrahij"
i „monobrahij" uveo Oelakovsky (1. c. str. 56.) s toga, Sto „dihazij^
Digitized by
Google
(14) POVIJEST RAZVOJA INFl/>BBSOBH€IJA KOD DIPSAKAQBJA. 55
formulu -^ ill — . Slu6aj, u kom je m = 2, nazivlje C e la-
ke y sky „arliibrahij".
Iz metlidastoga se tipa dadu lako izvesti ostala dva: grozdasti,.
ako se postrane osi ne razgranjuja, a yili^asti, ako se one dalje
razgranjuju^ dok njihov broj ne spadne na jedan ill najviSe na dva.
Od jednostavnih inflorescencija valja razlikovati sastavljene. U
ovili mo2e idi razgranjivanje kroza sve stupnjeve po jednom tipu,
i to sti tdda homotipske ili homotaktiSne inflorescencije, ill se mogn
razgranjivati djelomice po jednom, a djelomice po drugom tipu, a
to su heterotipske ili heterotaktifine inflorescencije. Megju oviina
posljednjima razlikuje Celakovsky thyrsoide, u kojih je opcJena
inflorescencija metlica ili botrys, a posljednji ogranci botritski ili
brahijski razgranjeni, i sarmentide, u kojih se opcJena brahijalna
inflorescencija okon6ava s metlidastom ili botritskom parcijalnom
inflorescencijom.
Sada se pita, kamo demo uvrstiti inflorescencije naSih vrsta roda
Morina? Vidjeli smo, da se kod spomenutih vrsta roda Morina
opda inflorescencija nalazi na vrhu stabljike. Vrh osi nosi trodlane
ili 66tvero5lane prSljene, koji alterniraju. U pazuScn listova ovih
prSljena nalazimo parcijalne inflorescencije. U pazuScu se najdonjih
lisrtova nalazi os, koja Ise okondava s cvijetom i nosi na sebi dva
para dekiisiranih listova : donji se par nalazi u transversali, a gomji
u medijani glavne osi. Donja su dva lista predlistidi postrane osi,
dakle i predlistidi terminalnoga cvijeta, a gornji visolistovi. Iz pa-
znSaca jednih i drugih listova slijedi dalje razgranjivanje brahi-
jalno. Valja mi spomenuti, da se brahiji gornjega para ne nalaze
u medijani, kako bi morali stajati kao njegove aksilame izrasli,
ved u transversali. Mislim, da je to drugotna pojava, kojoj su
uzrok prostome prilike, jer smjerom transversale imadu cvjetni
primordiji viSe prostora za svoj razvoj nego u medijani, gdje ih
prijedi zalistak, koji pritiskuje na stabljiku. Najdonji se dakle po-
strani izdanci razgranjuju u podetku, kako se razgranjuju metli-
Caste inflorescencije. Dalje vi§e postaju postrane osi jednostavnije,
razgranjivanje ne ide tako daleko, kao u donjima. Cjedno listovi
postranih ogranaka postupno iSdezavaju. Najprije i§5ezavaju trans-
versalni ili predlistidi — najprije samo jedan, a napokon oba, i
dolazi od St^a^co = razdvajan), dijelim, a prema tomu je naziv „mono-
hazij^ bez smisla.
Digitized by
Google
56 s. ojuRAftiff, (15)
ostAJu samo oba medijana ili yisolistovi sekundanih ogranaka, dok
napokon i oni ne iSdeznu. Zajedno s oyima nadolaze mjesto po-
stranih ogranaka, koji sn bill a po5etka metlidaato razgranjeni.
jednostavni dibratuji. Iz suroga ovoga slijedi, da je op<iena inflores-
cencija od vr&iA Morina Ungifolia i M. kokanica gragjena po tipu
metlice, kojoj u viSim stupnjeyima prelazi razg^anjivanje a brahi-
jalno. To je dakle metlica s brahijima ili, kako takova hetero-
tipsku infloresoenciju Celakovsky u kratko nazivlje, brtichio-
thyrsus. Wydler' le ved pred p6 vijeka za vrstu Morina longi-
folia ustyrdio, da joj je op6ena inflorescencija metlica, 5ega nijesu
poslije dragi botanici spominjali, a ja sam sada posve potvrdio.
Valja n^i sada neSto spomenuti o polo^aju pojedinih cvjetova
prema glavnoj osi infloreacencije. Eichler* ka£e, da ^raynine
simetrije svih cvjetova stoje prema vretenu op^nite infloreacencije
medijano, kako bi za prave glaviee pristajalo". Ali a istinu nije
tako. Primani cvijet brahija a istinu stoji u medijani prema vre-
tenn opdenite inflorescencije, kako i mora biti. Ali simetrijske rav-
nine sekundanih cvjetova (tabla III. si. 7., 8. i 9«) dine kut sa
simetrijskom ravninom primanoga cvijeta, koji je manji od pra-
voga. Tako je n. pr. simetrija cvijeta sL 9. tab. III., koji je ovdje
vi§e uvedano naslikan iz si. 6., gotovo za 90^ zakrenuta prema
simetrali primanoga cvijeta si. 7. Obi5no su simetrije sekundanih
cvjetova prema primanim za mnogo manji kut zaokrenute. Tako
je isto naSao GoebeP za cvjetove kod Labiatd, koji su smjeSteni
u nedvojbenim kovrfiicama. Simetrijske ravnine sekundanih i ter-
cianih cvjetova ne zatvoraju n. pr. kod vrste Lamium album
pravi kut, ved po prilici 45^. Tvrdnja dakle Eichlerova, da
su ravnine simetrijske pojedinih cvjetova kod Morine paralelne,
ne stoji, ved se one sijeku, dodu§e ne pod pravim kutom, kako bi
teorija zahtijevala, ved pod kutom neSto manjim od 90^, Sto sva'
kako govori za brahijainu narav njihovih parcijalnih inflorescencija.
U uskom savezu s pitanjem o inflorescencijama stoji kod Dipsa"
iacejd pitanje o morfoloSkoj vrijednosti t. z. izvanje daSke, koja
dini jedno od najbitnijih obiljeSja ove biljne porodice. Vedina mor-
fologa drzi, da je izvanja daSka nastala srastenjem predlistida. F.
1 Wydler: I. c. str. 386. Flora 1851.
^ Eichler: BltitheDdiagrame. I. str. 279.
^ Goebel: Morphologische and biologische Bemerkangen. 14. Zar
EntwickluDgsgeschichte des Boragoids. Flora 1902., str. 260.
Digitized by
Google
(16) ' poTUBar razyoja mnommfomotm n>i> dipsakacwa. 57
Buehenaa^ je najjurije na temeiju povijesti razvoja dofiao na
misao, da je isvaoja fia&a prara 6aika, a natarnja ^nestalni^
akoesonki organ*^. Ali je kasnije odIa6no zabacio to svoje mnijenje.
„ Ja sada driim, da je izvanfa 6aSka Dipioc^d aastavljena od pred*
listkia cvjetnih (ili od samo dva pobo(^na iii od detiri, koji padaju
naprijed, natrag i postrance), a da naprotiv imamo dr£ati natarnja
5adka ili pappus za pravu 5aSka, koja je samo na osofoit nadin
modificirana^.' Eichler' je takogjer dr£ao, da je izvanja daSka
Dipsakaeejd sastavljena od cvjetnih predlistida. Ali se on pita, da
li je 5ine dva ili detiri lista? Za posljednje govori, Sto su i Bu-
chenau i Payer svagda naSli, da postaje od 6etiri primordija,
koji sa postavljeni prema svome zaliska transversalno i medijano.
Stoga bi se moglo pomiSljati, da imudemo tu ili jedan SetveroSlani
prSljen ili po analogiji maogih tetramernih > 5aiki dva dekusirana
prSljena. Ali se poloiaj primordija protiyi i jednome i dragom tu-
maSenju. Jer ako bi tu bio jedan detverodlani prSljen, to bi on
morao imati dijagonaloi polozaj prema syom zalisku. Ako bi na-
protiv bila tu dva dekusirana priljena, to bi morala prava 5a3ka,
kad je peterodlana, imati dmgi polozaj, nego Sto ga u istinu imade.
U peterodlane naime 5a§ke (n. pr. roda Scabiosa) neparni lap pada
prema gore, a kad bi on slijedio iza medijano postavljenih gornjih
predlistida, morao bi pasti na lijevu iii desnu stranu transversale.
Dakako, kad bi SaSka imala takav polozaj, morali bi onda i drugi
dijelovi cvijeta Dipsahacejd imati drugojadiji polozaj, nego §to ga u
istinu nalazimo. Stoga misli Eichler, da nema druge, ve6 da
valja drzati za izvanju 5aSku, da je postala od dva transversalna
predlistida. Da svede to miiljenje u sklad sa 5injenicom ontogenije,
uzimlje on, da su dva medijana primordija komisuralne tvorevine,
kakove dolaze n. pr. u 6aS^ Lythrctcejd. On misli, da moie do-
nekle i mehanidki rastumaditi, Sto izvanja daSka dolazi u zametku
u obliku detiriju transversalno i medijano polozenih primordija.
^Cvjetovi Dipsacejd^y piSe dalje Eichler, ^stoje naime u mladosti
vrlo gusto stisnuti i sploSte se tako Setverostrano jedan na dragom,
da stoje njihovi bridovi popredno i medijano; ako uzmemo, da
dva prstenasto srasla postrana predlisti<Sa nastoje, da se Sto viSe
razvijni, to (Se biti najviSe mjesta u prostorima, Sto su megju bri-
^ F. Bucheaaa: tlber BltttheneDtwickelnng bel dep Compositen. Bota-
nische Zeitaug. 1872.
« 1. c. str. 360.
» Eichler: Bltlthendiagrame I. Str. 279. i 281—2.
Digitized by
Google
58 .. S. QJURA&U(^ • (17)
dovima, dakle kod svakoga evijet^, transversalno i medijano; lisna
^upstancija biva na neki nadin od strana u prostore na bridoyima
stisnuta". Valja nam sponienati, da nijesmo raogli vidjeti nikakva
stiskivanja megju primordijama, jer se (tabla I.) oni u istinu ne
dotifiq. Dakako, da onda i ovo mehani^ko tuma^auje Eichlerovo
ptpada. ... ; .
H. Baillon^ drzitakogjer izvanju 6a§ku za predjistide, koji sa
spojeni u.prSljen. Za potvrdu tomu navodi sluSaj, gdje je naSao
u. pazuScu zaliska nijesto, obi^ajnoga jednoga cviJQta cymu... ,
F. Hock* da bi razjas^io nrorfolosku naray i?yanje fi^k^ J)ipsa'
kacejd, isporegj/uje je s prilikama, §to dolaze kod najjsrpdnije pprodice
Vaferianacejd. Kod vedine ovib dolaze pred c.yijetom po dva pred-
liatida, kao sto qbifiuo biva kod dvosupnica. Kod nekib su s^ ro?
dova predlistidi viSe manje srasli, kao n. pr. kod vrste Valeriana
saliunca AIL, nekih vrata roda Phyllactis, kod vrsta Plectritis
major Bth. i Pi. samoUfdia Bth. Hook. Kod nekib vrsta roda
Patrinia n. pr. Pfitrinia sihirica Juss, dolazi povrh obidajna dva
predlistida na cvjetnoj stapci ispod cvijeta jo§> po jedan do trl li-
stida, koji omotavaju plodnieu, a kasnije plod, poSto su se na-
knadnim rastom znatno povedali. Hock nazivlje i ove listide pred-
listi(Uma (Vorblatter), §to evakako ne odgovara prayomu pojmu
predlistida. Predlistidi su naime prvi listovi, s kojima se ogranak
— ^ bio vegetativan, bio sa cvijetom — podinje; kod jednosupnica
je vecinom samo jedan taki predlistid, a kod dvosupnica su obi5no
dva, upravo onako, kako je kod prvih klica jedna, a kod drugih
su dvije supke ili dva prva tiata. Stoga se i kod roda Pa^nnia
imadu predlistidima drzati samo dva donja lista na cvjetnoj stapci,
a oni, Sto stoje viSe, imadu se drzati za visoliste, kakovi nerijetko
slijede iza predUstida. Ove prilike kod roda Patrinia uzimlje Hock,
da rastumaSi dvostruku izvanju 5a§ku ili „calieulus", §to je imade
jedini rod Triplostegia megju DipsaJcacejama, Za gomju izvanju
daSku misli, da je nastala srastenjem dvaju pnakih visolistova,
kakve imade Patrinia, a donja izvanja daSka da je nastala samo
slabim srastenjem predlisticja. Ali donja izvanja 6aSka od Triple-
stegije sastoji se o6ito od $etiri Jista, dok Patrinia imade samo dva
^ H. BailloD : Sdr V involacelle des Dlpsacees. Ball. mens. d. 1. Soc.
Lian. de Paris. 1879. Po refer^tu u Botan. Centralblattu. 1880.
' F. Hdck: Beitr&ge zar Morphologie, Gruppirang and gepgraphl-
schen Verbreitang der Valeriaaaceen. Engler: BotapischQ Jahrbtlcher
1882. Str. 19—20.
Digitized by
Google
(18) POyiJBST RASVOJA INFLOBBSQENOUA KOD DIP8AKA0BJA. 59
predlistida. Zato misli H5ck, da „bu tiafiinjem osim od dva doaja
predlistida,' koji kod Patrinije redovno dolaze, kod Triplostegije jo§
i od dva sasvim jednako gragjena^, a ova] bi se pridolazak dvaju
daljih listova dao lako rastuma^iti Jakim nakupljaojem predlistida
oko cvijeta, Sto ve6 dolazi i kod Patrinije*^. Ovdje nam je pripo-
menuti, da kod Triplpstegije osim obaju kalikola dolaze jo§ i
tipi^^na dva predlistida, pa ako su pravi predlistidi, kakve ima Pa-
trinia, pripomogli sagraditi izvanji kalikul kod Triphstegije, od
6ega su onda postali predlistidi, Sto ih ima ovaj rod?
I za izvanju daSku ostalih Dipsakaceja nagagja H5ck, da JQ
na slidan nadin nastala. „Dade se bar pomisliti, da sa dvostraku
izvanju daSku imale a podetku sve Dipsahaceje^ ali se donja samo
u Triplostegije zadr^la. Ipak se ne usugjujem o torn odluditi".
Kasnije H(5ck^ govori n istom smislu, da mu se ona hipoteza
dini najzgodnija i „da je izvanja da^ka ostalih Dipsakaceja nastala
srastenjem dvaju predlistida^, u demu bi se slagao u glavnom
s Eichlerom.
0. Penzig* je motrio sladai aatolize kod vrste Scahiosa mari-
tima L., gdje je najdeSde izvanja daSka pokazivala plida ili dublja
detiri zareza, koji su kadSto dosezali do njezina dna, tako da se
u tom sludaju raspala na detiri listida, koji su imali transversalni
i medijani polo^aj. Iz toga zakljuduje Penzig, da je izvanja
daska Dipsakacejd sastavljena od detiri listida. On drzi, da ova
detiri listida pripadaju dvjema dvodlanim prSljenima, od kqjih bi
transversalni sadinjavali donji, a medijani gornji prSljen. Tome bi
u prilog bilo, Sto su vrlo desto transversalni listidi bili vedi, te su
u pupo]jku pokrivali medijane, i Sto su oni deSde stvarali aksijalne
osi nego li ovi. Katkada je nedostajalo jednoga para listova, i to
svagda transversalnih. Transversalni bi listidi po njemu predodivali
predUstide cvjetne stapke, dok bi medijani bili visolistovi. Da bi
se uklonio prigoyoru Eichlerovu, da se takovu tumadenju pro-
tivi prikljudak listova daSke — jer bi po tom bili prvi i drugi
list superponovani medijanim listovima izvanje daSke — , uzimlje
Penzig, da, jG i^aSka, kod Dipsakacejd sagragjena od dva prSljena:
jednoga dvodlanoga donjega, kojega bi dlanovi altemirali s medi-
1 F. H5ck: Dipsacaceae. 1891. Engler-Prantl : Natflrliche Pflanzen-
familien IV. 4. Str. 186.
^ 0. Penzig: Stiidi sopra una virescenza osservata nei fiori dolla
Scahiosa maritima L. Atti della Societa del Natoralisti di Modena.
Ser. III. vol. 3. 1884.
Digitized by
Google
60 0. e^TRAiiK, (19)
janim listovima izvanje (f^ke, i jednoga troftlanoga. Tu bi dakle
bila 5aika gragjena po tipa PrimulacejAj koji je tip vrlp rijedak.
Napokon je L. Celakovsky* rasvijetlio ovo pitanje sa svih
strana. On drii, da je izvanja 5aSka sastavljena od dva dvodlana
prSljena visoiistova, od kojih je onaj, kome su listovi n trans ver-
sali, gornji, a onaj, kome su oni a medijani, donji. Tim dakako
otpada tumaSenje Penzigovo, po kom bi listovi ftaSke u Dipsa-
hacejd morali imati rijetki poregjaj, kakav dolazi u PrimuUicejd^ i
moze se rastumafiiti obi^ajnim poregjanjem, gdje dolazi drngi list
straga kod glavne osi. Predlistidi sami ne ulaze n tvorbn izvanje
6aSke. Kod Triplostegije dolaze pravi predlistidi, a iz njihovih
pazuSaca slijedi dalje razgranjivanje ; osim toga dolazi jo§ i dvo-
struka izvanja daSka. Eod Marine dolaze kadSto takogjer predli-
stidi, a osim njih jo§ izvanja 5a§ka, ali obi5nije njih nema, Sto
biva redovno kod Scahiosejd, Ovu Cinjenica navodi Celakovsky*
s panim pravom kao najoditiji dokaz protiv toga, da bi izvanja
$a§kn tvorili predlistidi, jer bi inade ona morala biti razlidnoga
podrijetla u razlidnih rodova Dipsakac^d. Kako ima Driplostegia
svagda, a Morina katkada predlistide, to bi kod njih imala izvanja
daSka postati od samih visoiistova, a kod Scahiosejd, u kojih pred-
listida tipidno nema, od predlistida (Eichler) ili od ovih i visoiistova
(Penzig). Sasvim je nevjerojatno, da bi ovakva tvorevina, kakva
je izvanja daSka Dipsakaeejd, bila tako raz^lidita podrijetla. Za
poregjenje navodi Celakovsky' rod Linnaea iz srodne porodice
Caprifoliacejd. „Cvjetna stapka od roda LintMea nosi dva lateralna
predlistida i nad njima dva para visoiistova kao involucram, od
kojih prvi par, kako se razamije samo po sebi, stoji medijano, a
drugi lateralno povrh predlistida. Za tim slijedi peterodlana daSka
s drugim lapom prema straga, a i vjendid je i andrecej sasvim
onako gragjen i postavljen, kao kod koje pentamerne Dipsaceje.
Ako dakle nzmemo, da su predlistidi kod Scahiose utajani, to ima
Lintmea u istinu dijagram kao kakova Scabiosa, i tada je razlika
samo u gineeeju. Involucrum se lAnna^e razlikuje jedino slo-
bodnim listovima od izvanje da§ke Dipsakacejd, gdje su se ovi
listovi srasli.
^ t!ber den Blttthenstand von Morina and deo Htillkelch (Aaszen-
kelch) der Dlpsacaceea. Engler: Botanische Jahrbttcher. Bd. XVII. 1893.
' 1. c. 8tr. 406.
» 1. c. 8tr. 407.
Digitized by
Google
(20) POVIJBST RAZTOJA INFLOMMOKVOIM KOO DIP8AKA0BJA, 61
Odobitn je pa2nju priklonio Celakovskj monotip»koma rodu
TViplostegia. Eako smo ve6 dali^ u oyoga roda dolase svagda po
dva transversalna predlistida, a is njihovih pasudaca nastaje daije
brahijalno razgranjivanje* Oaobitost je kod Triploetegijej Sto imade
dvoBtraka izvanja daSku. Donja se sastoji od detiri tistida, koji su
se samo pri dnu slabo srasli, i od njili su dva u transversali, a
dva a medijani, baS kao i listiti jedine izranje dadke ostalih Dipaa-
kaceja, i za to dr^i, da je sa»l;ayljeiia takogjer od dra dvo^iana
prdljena (2 + 2). Pragoja5ija je gornja izvanja d^ka. Ona je cje-
vasta, ima osam rebara i na raba osam posve jed&akih zup$i<ia,
od kojih sa 6etiri postav\jena traasversakio i medijano, a detiri
dijagonalno. H 5 c k je isporedio ovu izvanju Saiku s visolistovima
od Patrinije^ gdje su ovi trokrpi, i misli, da je srastenjem dvaju
ovakovih listida nastala gomja izvanja ^^ka u Triploetegije. Protiv
toga navodi Celakovsky^, da „bi dvije trokrpe brakteje sra-
stavSi se dale izvanju daSku ili sa 6 zubaca iii,'ako bi se pobodni
zupci srasli u komisuralne zupce, detverodlanu". S toga misli, da
se ima i za gornju izvanju 6a§ku dr^ati, da je postala srastenjem
od detiri listida, Sto nije ni H5ck dr^ao za nemogu6e.
Sada se pita dalje Celakovsky, koji polozaj imade ova gomja
izvanja 5aSka: da li je ona superponovana donjoj, i onda bi se
takogjer sastojala od dva dimema prSljena^ ili tvori pravi tetra-
memi prdljen, u kom bi slu5aju morao ovaj biti u dijagonalnom
polo2aju. Ni povijest razvoja a ni antoliza ovo^a roda nije po-
znata, Sto bi jedino jednim mahom sa svom sigurnog<Su ovo pitanje
rijeSilo. Uza sve to odIu6io se on za drugi sluftaj i za potkrepu
Bvoga mnijenja navodi ovo dvoje. Ako u cvijetu iza dva dimema
prfiljena dadke slijedi tetramemi vjendid, to je ovaj gotovo svagda
u dijagonalnom polozaju, a po analogiji zakl]u5uje, da de biti po
svoj prilici tako i s gomjom nutarnjom fiaSkom od Triplostegije,
Kao najja5u potkrepu tomu svome mnijenju navodi jedan sludaj,
Sto ga je Penzig motrio kod spomenute antolize od vrste Sea-
biosa 'maritima. U nekih je abnormiteta opa^ao Penzig dvije,
pa6e tri do 5etiri izvanje fiaSke, koje su bile jedna u dragu utak-
nute. Od najvedega je interesa bio slu6aj s dvije izvanje 6a§k6,
od kojib je donja imala transversalno-medijani, a gomja toCno
dijagonalni polozaj, dok su cvjetni dijelovi zadr^ali svoj normalni
polo2aj. Obje su izvanje 6a§ke bile u donjem dijelu cjevaste, a
^ Celakovsky I. c. str. 409.
Digitized by VjOOQIC
62 . • , g.ajuaAtaN, (21)
njihove dagafike, linealne krpe na vrhu neSto raSirene i tu tro-
djelne. „Ako pomislimo**, piSe Celakovsky^, „da krpe donje
izvanje 5a§ke imadu ditav okrajak i da-su dublje razdijeljene t. j.
da> su se samo na dnu srasle, a gomje da su se )9ve do zabaea
srasle >i da su se po dva pobo6na zupca srasla u jedan komidiiralni
zub, to dobijemo toCno obje izvanje 5agke od Triplostegije^ . Kod
oYOga je abnormiteta od roda Scahiose draga izvanja daSka novo
prido^la, ometnata tvorevina. Ali iz toga ne slijedi, misli Gela;-
koTsky, dabi u poCetku i Triplostegia imala sann) jednu izvanju
daSku, a draga da bi bila naknadno ametntita. ^Valja pa5e po-
miSljati, da su kod pregja Dipsacejd u poftetku opstojala uz pred-
listide viSe nego dva izmjenita para visplistova, naime najinanje
5etiri, od kojih je najgornji par lateralno stajao, tako da se penta-
memi evijet na normalni na5in priklju5io. Dva donja para^ ako su
i bill u jedan krug postavljeni, zadri^ali su svoj prvotni polo^aj,
dok su dva gornja u Triplostegije, po§to su se stegnuli u jedan
prgljen, preSli u dijagonalni polo^aj, a da nijesu prvotni polozaj
cvjetnih kragova promijenili. Kod ostalih descendenata bio je broj
parova visolistova reduciran na dva, i to na dva donja, koji su
se stegnuli u jedan krug, te su se, zadrzavSi prvotni polozaj, srasli
u jednu izvanju fiasku".*
Na zalost nedostajalo mi je potrebna materijala za istraiivanje
ontogenije Triphstegije, §to bi jedino moglo potvrditi ili oboriti
tumadenje izvanje 6a§ke ovoga roda, kako ga je dao Oelakovsky.
Uza sve to mislim, da sam naSao sigurnih razloga, koji govore
protiv miSljenju Celakovskoga, a za drugojadije tuma5enje. Za
donju izvanju 6aSku od Triphstegije drzi Oelakovsky, dase
sastoji od dva dimerna prSljena, a gornja od jednoga tetramernoga
prSljena. Za §to bi najednom gornja izvanja 5a§ka imala biti od
jednoga prSljena sastavljena, ne obrazla^e Oelakovsky ni5im.
Ne mislim, da je i onaj abnormitet kod vrste Scabiosa maritima^
sto ga je Penzig motrio, takav, da bi iz njega nuzno morao
slijediti jednaki poregjaj kod Triphstegije, I sam Oelakovsky
kaze, da je osim spomenutoga slu6aja bilo jo§ i drugih varijacija,
n. pr. trodlane i heteromerne izvanje 6a§ke, koje kao normalni
slu5ajevi nijesu realizovani i zato ne dozvoljavaju nikakove pri-
mjene ns, spoznaju kojega normalnoga slu6aja".* Ne znamo, zaSto
^ Oelakovsky 1. c. str. 410.
* Oelakovsky 1. c. str. 411.
^ Celakovek}^ 1. e. str. 411.
Digitized by
Google
(22) POVIJEST RAZVOJA IMFLOBBSOlftMGIJA KOD DIPSAKACBJA. 63
bi morao ba§ onaj jedini abnormitet biti realizovan u -normfeilnom
slu6aja, dok oni dnigi 6eS6i ne bi bili? Napokon su innogi morfo-
lozi protiv toga, da se iz virescencija stvaraju zakljufici za nor-
malne sluCajeve. Ali tazniji mi ae 6iiii ovaj razlog, koji govori
protiv tumaftenja Celakovskoga. Cali smo, da se donja izvanja
5a§ka od Triplostegije sastoji od 6etiri uska listic^^, kojl sa samo
pri dnu neSto malo skupa spojeni, dok imade gornja oblik; cjev-
5ice, kojoj rub imade jednakih osam ziibaea. S malim je modifi-^
kaeijama upravo takova jedina izvanja 5a§ka u /%a&ios«jd, te n. p.
u vrste Knautia arvensis L. ima na rabu takogjer osam zubaca. Zatd
mislim^ da je prirodnije uzeti gornju izvanju 5agka od Triploste-
gije za homoiognu jedinoj izvanjoj 5aSki ostalih Dipsakaceja nego
li donju, koja je sastavljena od gotovo posve slobodna fietiri listida.
Ako pak ovo stoji, onda nema razloga, da ne uzmemo i za gornju
izvanju 5a§ku od Triplostegije^ da je sastavljena od Cetiri iistida,
koji su kao i u drugih Dipsakaceja postavljeni u medijanoj i trans-
versalnoj ravnini. Ako pomislimo, da u Triplostegije i36eznu pred-
listidi i donja izvanja 6a§ka, debit demo obi5ajni dijagram, §to ga
imadu cvjetovi Dipsakacejd.
Istrazujudi povijest razvoja inflorescencija kod DipsaJcacejd^ pru-
zila mi se prilika, da motrim i razvoj njihovih cvjetova, te sam
osobitu paznju priklonio ontogeniji izvanje 5aSke. Cvjetni se pri-
mordiji pojavljuju kao polukuglaste uzvisine na zajedni5koj stapci
inflorescencije (tab. I. si. 5. i 6.). Domala se na polukuglastoj uz-
visini pokazu na njezinoj medijani i transversali po 6etiri malena
primordija, prvi po6eei'od Cetiri lista, od kojih de se sastojati iz-
vanja 5a§ka. Da li se medijani ili transversalni prvi pojavljuju,
nije modi obidno sa sigurnoSdu vidjeti. Jednom mi je uspjelo kod
vrste Scahiosa alpina uhvatiti stadij, gdje su bili medijani primor-
diji znatno vedi od transversalnih (tab. I. si. 14.), po dem mozemo
zakljuditi, da su oni stariji od ovih i da su se medijani prije za-
metnuli od transversalnib. Valja mi istaknuti, da nijesam to motrio
mozda pod sugestijom tumadenj a Celakovskoga, jer tada nije-
sam jo§ ni znao za nj. . Sto se obidno ne opaza nikakva razlika iz-
megju medijanih i transversalnih primordija, njiislim, da nije razlog,
koji bi govorio protiv toga, da su medijani kod pregja prije po-
stojali od transversalnih. Danas je razmak u vremenu postanja
izmegju njih tako neznatan, da se razlika u njihovoj velidini, kad
ih ved mozemo zamijetiti, samo rijetko kada moze vidjeti. Dok
podne vegetativna todka cvjetnoga primordija stvarati medijani
Digitized by
Google
64 9. ojrumOnf, (23)
pr§ljen listova, ved ona prelazi u gragjenje i transverFialDog^, za
§to OBI dakako moraju doii a istu visinu. Ovi primordiji brzo se
zatdm sastaau svojim bcdcovima i tada rastu kao prsten oko cvjet-
tLOga, primordija, tvoredi tako iBvanju ^Sku, koja Stiti mjesto za-
krSljale prave 6adke sam cvijet, a kasnije i plod.
Izvanja se dadka Marine u odrask)m stanju raslikaje poneSto od
izvanje daSke ostalih DipsaJcaceja, Ora je »a strane stisnuta i nosi
drije kad^to goleme trnovite medija&e krpe. Pob()^.iii sa zarezi
kadSto pofive ravni ili samo u vrlo kratku krpicu izradeni. Cela-
koYsky dr£i, da je i ovdje izvanja (^aSka tetramerna, same Sto
podinju latM'aliii listidi ig6ezavati, i ka^, d« bi bilo vrijedno znati,
da li Bu i ovdje zametnuti a obiiku primordija^. Na tabU III. na
slici 12. naalikan je CTJetni primordij yrste Mori$ui longifolia, kako
se vidi s vrha. Tu se vide na obodu sasvim dobro detiri primor-
dija: dva medijana i dva trans versalna, kao i u drugih Dipsakor
eeja, Njihovi su se bokovi sa strane radirili i stopili n prsten, koji
okroiuje cvjetni primordij. Kakvih razlika izmegju transversainih
i medijanih primordija nije modi opeusiti, a isto tako i n kasnijim
stadijima. Na slici 13. na tabli III. naslikan je stadij, gdje je ved
zametnata da§ka i vjendid, pa se ipak joS ne vidi nikakya razlika
medijanih (i^ m.) i transversalnih (i, 6.) listova. Istom kad je za-
jednidka podina svih primordija do neke visine ponarasla, podnn
se medijani isticati time, §to se prodalje u tanak nastavak (tab.
III. si. 10.). Iz toga vidimo, da i kod Marine^ kao i kod drngih
Dipsakaceja^ sastavljaju izvanju daSku detiri listida, od kojih su
dva u trans versalnoj, a dva u medijanoj ravnini. Budndi da u
Marine^ kako smo prije duli, kadSto cvjetovi imadu predlistide,
mofamo i za nju uzeti, da medijani listovi pripadaju donjemu, a
transversalni gornjemu prSljenu. Sto nad predlistidima dolaze joS
dva visolista, ne de se ovomn tnmadenju nifita protiviti, ako uz-
memo, da je jo§ jedan par transversalnih predlistida abortiran, i
mogude je, da de se oni nadi kod dragSi vrsta roda MoHna^ koje
}og nijesu a torn pogleda istra^ivane, i to tim prije, Sto Cela-
kovsk:^ kod vrsta Morina persica i M. turcica nije naSao ni
medijanih visolistova.
Neka mi bude dopuSteno, da jo§ jednom progjem u kratko re-
sultate, do kojih nas je dovelo naSe istraiivanje. Najstariji oblik
inflorescencija kod porodice Dipsakacejd predoduju nam one, §to
1 Celakovsky 1. c. str. 416.
Digitized by VjOOQIC
(24) FOVIJBST RAZVOJA INFLORBSGBNCIJA KOD DIPSAEAGEJA. 65
ih imadu Triplostegia i Morina longifolia i M, hokanka (mozda
i jo§ neke druge vrste ovoga roda, koje nijesam mogao i^trazivati).
Kod njih je bpdena inflorescencija metliea ili thyrsus, kakav dolazi
u najsrodnije porodice Vdlerianacejd, koja nam svakako predofiuje
stariji tip od Dipsakacejd, Postrance izlaze metlice u brahije. Kod
Triplostegije imadu cvjetovi stapke, dok su u Marine one vrlo
skradene. Iz ovakovih metli5afctili inflorescencija nastale su reduci-
raujem inflorescencije ostalih Dipsahaceja, Od naSe dvije vrste roda
Marine 6ine ka glavicama Scabiosejd prijelaz vrste Morina persica
i M, turcica, §to ih j^ Celakovsky istrazivao, gdje je opdena
inflorescencija postala botritska time, §to je pobofino razgranjivanje
spalo na arhibrahije. Ako pomislimo, da se broj filanova u poje-
dinim pi^ljenima opdene inflorescencije poveca, a u pazuScu nji-
hovih listova broj cvjetova reducira na sam primani, nastat 6e
botritske glavifiaste inflorescencije Scabiosejd. Bail Ion je kod ovih
jednom motrio atavizam, jer je u pazuScu zalistaka motrio arhi-
brahije. Kod pregja Dipsakacejd (a i Valerianacejd) bila je sva
inflorescencija metlica. Reduciranjem tercijanih ogranaka na njima
na sama dva nastala su brahijalna poboCna razgranjivanja, dok
napokon nijesu od ovih nastale botritske inflorescencije time, §to
se tercijano razgranjivanje posve utajalo.
Cyjetne su stapke kod pregja Dipsakacejd imale dva transver-
salna predlistida, kakvi obi^no u dvosupnica dolaze, a iza njih je
slijedilo po viSe parova (najmanje 6etiri) dekusiranih visolistova,
na koje se istom prikljufiio cvijet. Ovakove visolistove nalazimo
joS kod nekih vrsta roda Patrinia megju Valerianacejama i kod
roda lAnnaea megju takogjer srodnima Gaprifoliacejama. Megju
danaSnjim Dipsakacejama nalazimo predlistide samo kod roda Tri-
plostegia i kod donjih primanih cvjetova roda Marine, dok su se
ina^e posve utajali. Srastenjem dvaju dimernih prSljena visolistova,
od kojih su medijani pripadali donjemu, a transversalni gornjemu
prSljenu, nastala je izvanja 6a§ka svih Dipsakaceja^ s kojom je
homologna gornja izvanja 6aSka n Triplostegije, Ovaj rod ima joS
i donju izvanju daSku, za koju moramo uzeti, da je takogjer sa-
stavljena od dva dimerna prSljena. Ovoj donjoj izvanjoj 6a§ki
nema traga u drugih Dipsakaceja. Mislim, da sam joj naSao homo-
logon kod vrsta Morina longifolia i M, kokanica, Vidjeli smo, da
osim predlistida dolaze kod ovih vrsta jo§ i dva medijana listida
na Btapci primanoga postranoga cvijeta, te ovi listovi ostaju i onda,
kad ved predlistidi abortiraju. Razlika od Triplostegije bila bi u
R. J. A. 158 5
Digitized by
Google
66 6. OJ0RAAIN, (25)
torn, dto BQ kod ove Iktovi donje uvranje $a§ke sterilni, a a naSih
Jfonna l^rtilni, i ito oTdje imade samo jedan dvK)dlaiii jH^jen,
ddk flu ondje dva. Kako kod svih drugih Dipsakace^a ova doaja
iziranja 5a§ka ne dolasi, xnialini, da imademo « spomeaatik Morina
po5etak abortiranja, koje se kod vrsta Marina persica i M. turcica
jog dalje nastavilo, jer tu nema viie ni traga nijednoma .prSljenu
donje izvanje ^aSke.
TumaCenje slikd..
1. Tabla.
Slika 1. Dipsacus Fullonum Mill. Primordij inflorescencije, dva
predlistica, kako se vide sa strane. Povecanje je po prilici 30.
Slika 2. Dipsacus FuUonum Mill. Primordij kao i pregjadnji, samo
kako se vidi odozgo. Poyec. 30.
Blika 3. Dipsacus Fullonum Mill. Jos mlagji primordij nego na
pregjadnjim slikama, na kom so se po5eli tek zametati predlistici, kako
se vidi odozgo. PovecaDJe po prilici 30.
Slika 4. Dipsacus Fulhnum Mill. Nesto stariji primordij inflores-
cencije s dva predlistica, kako se vidi odozgo. Povec. 30.
Slika 5. Dipsacus FuUonum Mill. Stariji primordij inflorescencije.
Predlistici sn (pr) otkinnti; isto je tako odrezan gornji dio ovojka
(o). Na donjem se dijelu inflorescencije opazaju polnknglasti cvjetni
primordiji, koji so prema vrho sve manji, a na vrho ih jos i nema.
U pazoscu se (otkinntih) predlistica pr vidi posve mlad primordij in-
florescencije. Gledano sa strane. Povec. 30.
Slika 6. Dipsacus Fullonum Mill. Nedto starija inflorescencija od
pregjasnje. Predlistici pr otkinnti su, a u njihovn se pazaica vidi sa-
svim mlada inflorescencija. Cvjetni se primordiji nalaze vec bli2e vrhn.
Povec. 30.
Slika 7. Dipsacus Fullonum Mill. Mlada inflorescencija, kako se
vidi odozgo. Predlistici pr u prorezu. Na inflorescenciji se vide na
obodo zameci listova ovojka. Povec. 30.
Slika 8. Dipsacus silvestris L. Mlada inflorescencija. kako se vidi
sa strane. Predlistici so otkinnti. Iznad listica ovojka pojavljnjn se
prvi cvjetni primordiji. Inflorescencija je joS vrlo plosnata. Povec. 30.
Slika 9. Rnautia silvatica (L.) Duby. Sasvim mlada inflorescencija,
kako se vidi odozgo. Jedan je predlistic (pr) odmaknot. Povec. 30.
Slika 10. Knautia silvatica (L. Dnby). Kao pregjaSnje, samo se
ovdje vidi prvi listic ovojka (o), Povec. 30.
Slika 11. Knautia silvatica (L.) Doby. NeSto starija inflorescen-
cija, kako se vidi sa strane. Prednji je predlistic (pr) odmaknot i ot-
kinat do polovice, da se vidi u njegovu pazadcu sasvim mlad primordij
inflorescencije (in). Na glavnoj se inflorescenciji vide prvi listici ovojka.
Povec. 30.
Digitized by
Google
(26) POVIJBST RAZVOJA INFLORBBOBMOIJA KOD DIPSAKACBJA. 67
Slika 12. Knautia sUvatica (L.) Daby. Btarija inflcd-escencija ;
predlktici sa otkinati. Oyjetni primordiji nastaja akropetalnim fedom,
dok je vrh jo& bez lyih. Povec. 30.
Slika 13. Cephalaria tatcmca (Gmel.) Schrad. Na infloreeceaciji sa
86 pokazali cvjetni primordiji tek do polovice njezine. Jedan je listic
ovojka (o) otkinat. Inflorescenc^ja, kako se vidi sa strane xgezina za-
liska; oba sn njezina predlistica otkinnta, da se Tide a njihova pa-
zaScn sasvim mladi primordiji ioflorescencija (in), na kojima sa se
istom diferencirali i\}ihoyi predlistici (pr). Povec. 30.
Slika 14. Scabiosa alpina L. Cvjetoi primordij sa zaliskom (0)
svojim. Na njemu se vide zameci izvaaje daike ; transversalni sa listici
manji od medijanih. Povec. 100.
II. TaMa.
Marina JeoJcanica Kegel.
Slika 1. Vrh opcene inflorescencije, kako se vidi odozgo. Vrh je
(v) polokuglast i pod njim se vide tro61aDi prsljeni listova (IJ, koji
alterniraju. U pazoscn listova drngoga prdljena vidi se primordij po-
strane infloresceDcije (in), a a pazadcu listova trecega prdljena zameci
trijn cvjetova (fl^ fly^ fl^, Primordiji u ostala dva lista trecega prgljena
nijeso naslikani. Povec. 100.
Slika 2. Sasma mlad primordij postrane inflorescencije i tri cvijeta
(fl^ fli ^2), kako se vidi sa strane. Povec. 100.
Slika 3. Nesto starija postrana inflorescencija, kako se vidi sprijeda.
To je dvostrnka kovrdica sa pet cvjetnih primordija (fl^ fl^ fl^ fl^ fl^),
Povec. 100.
Slika 4. Stadij kao i u pregjaSojem, same Sto ovdje desni cvjetni
primordij (fl^ prelazi u dibrahij. Povec. 100.
Slika 5. Nesto stariji stadij. Na lijevo od primanoga cvijeta (fl^)
kovrcica do trecega (fl^) stepena razgranjivanja, a na desno dibrahij,
kojemu od stra^njega cvijeta dalje ne ide razgranjivanje, a od pred-
njega nastaje jo§ jedan dibrahij. Povec. 100.
Slika 6. Nesto stariji stadij. Na lijevo od primanoga cvijeta (flj)
kovr5ica do ^etvrtoga stepena razgranjivanja, na desno dibrahij, koji
sprijeda i straga prelazi u kovr6ica do cetvrtoga stepena razgranji-
vanja. Povec. 100.
Slika 7. Starija postrana ioflorescencija. S obje strane primanoga
cvijeta dibrahijalno razgranjivauje, koje prelazi o monobrahije. Povec. 30.
Slika 8. Parcijalna inflorescencija iz pazasca najdonjih listova opce-
nito inflorescencije. U pazusco zaliska (koji nije naslikan) vidi se inflo-
rescencija s dva manja transversalna predlistica (pr^) i dva veca me-
dijana visolista (pr^. Povec. 30.
Slika 9. Parcijalna inflorescencija iz sredine si. 8. izmegju oba viso-
lista (pr^)^ kako se vidi odozgo. Dvostruka kovrcica s razgranjivanjem
do trecega stupnja. Povec. 100.
Slika 10. Parcijalna inflorescencija, kao i na slici 8., same sto ovdje
predlistica (pr^) nema. Povec. 30.
Digitized by
Google
68 s. gjubaSin, (27)
Slika 11. Parcijalna inflorescencija iz sredine si. 10. izmegja visoli-
stova (pr^), kako se vidi sa strane, Dvostraka kovrdica s razgranji-
vaojem na lijevoj strani do 4., a oa desnoj do 3. stapnja. Povec. 30.
Slika 12. Parcijalna inflorescencija kao i a 10. Povec. 30.
Slika 13. Parcijalna inflorescencija iz sredine si. 12. Dibrahij do
drogoga stepena razgranjivanja. Yisolist okrenat k osi sasvim otkinot, a
okrenut od nje {pr^) do polovice, Povec. 10.
Slika 14. Vrh vegetativne osi gledan odozgo. Na osi sa bili pore-
gjani listovi a dekasiranim paroviraa (f^), na vrhn je iza njih slijedio
troclani prSljen (f^), Povec. 100.
III. Tabla.
Marina longifolia Wall.
Slika 1. Parcijalna inflorescencija iz donjih zaiistaka opcenite inflo-
rescencije; ^r, predlistici parcijalne inflorescencije, a jprg njezini viso-
listovi. Gledano odozgo. Povec. 100.
Slika 2. Parcijalna inflorescencija nalik na pregjasnjo, samo kako
se vidi sprijeda. Povec. 100.
Slika 3. Parcijalna inflorescencija kao i na pregjasnjoj slici, samo
gto ovdje nema dragoga predlistica. Povec. 100.
Slika 4. Inflorescencija iz sredine si. 3. Visolist okrennt ka glavnoj
osi otkinut, a okrennt od nje samo do polovice (pr^). Povec. 100.
Slika 5. Parcijalna inflorescencija kao i na slici 3.^ samo sto je
ovdje a desnom dijela razgranjivanje brahijalno do visega stepena.
Povec. 100.
Slika 6. Parcijalna inflorescencija iz jednoga najdonjega zaliska op-
cene inflorescencije. Na njoj se vide dva predlistica pr^ i dva visolista
pr^ ; prvi su u transversal!, a drugi u medijani. Povec. 30.
Slika 7. Parcijalna inflorescencija iz sredine si. 6. Dvostraka kovr-
cica, na lijevo s razgranjivanjem do petoga, a na desnoj do trecega
stapnja. Povec. 100.
Slika 8. Lijeva parcijalna inflorescencija iz si. 6.
Slika 9. Desna parcijalna inflorescencija iz si. 6. U oba sla^aja
jednostavne kovrfiice s razgranjivanjem do dragoga stapnja. Povec. 100.
Slika 10. Parcijalna inflorescencija iz nesto visega zaliska opce inflo-
rescencije. Predlistici nema^ razvijeni so samo visolistovi (pr^). Pove-
cano 100.
Slika 11. Parcijalna inflorescencija iz sredine slike 10. izmegja viso-
listova pfg. Jednostavna kovrcica. Povec. 100.
Slika 12. Cvjetni primordij, kako se vidi odozgo. Na njemu se vide
cetiri zadetka (i) listova izvanje caSke. Povec. 100.
Slika 13. Nesto stariji cvjetni primordij, kako se vidi sa strane;
im medijani, it transversalui listici izvanje caske; c prava calka; v
vjencic. Povec. 100.
Digitized by
Google
jednoj cirknlarnoj kobi^noj elipsi i njezinoj
projekciji.
Primljeno u sjednici matematicko-prirodoalovnoga razreda Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti dne 7, svibnja 1904.
Napisao ^lan dopisnik dr. Juraj Majgen.
Prostome sa krivulje tredega reda do sada promotrene na te-
melju projektivnoga proizvodenja ponajviSe uz obzir na projektivna
njihova svojstva. Metri5ne su vlastitosti ovih krivulja usprkos emi-
nentnoj analogiji s krivuljama drugoga reda vrlo slabo istrazene.
U ovim recima podajem malen prilog za odredenje i vlastitosti
jedne kubifine eKpse metrignoga karaktera, koja ima za pro-
jekciju jednu do sada nepoznatu vrstu generalizirane konhoide.
Red je ove projekcije nstanovljen iz metriCne njezine definicije
analitidki. KubiSna je elipsa odredena iz svoje projekcije, a onda
sn istrazene vlastitosti, koje izlaze iz medusobnih relacija obadviju
krivulja, a tifin se poglavito razlifinih odredenja njihovih ta^aka i
tangenata.
1. Izabrat demo na rotacionom jednoploSnom hiperboloidu 4> po
volji izvodnicu p. Sve izvodnice sistema ^, kojemu p ne pripada,
sijeku ovu izvodnicu u tadkama Ti, Od svake demo ta5ke T* na
pripadnu izvodnicu t^ prenijeti konstantnu duzinu w, pa demo
istra^ti geometrijsko mjesto krajnih tafiaka P* duzin4 w, ako pret-
postavimo, da su sve duzine m prenesene na istu stranu pravca p.
Sotacioni demo hiperboloid projicirati na ravninu njegove naj-
manje kruznice h. U si. je 1. ova ravnina ujedno ravnina crtnje.
Zadana se izvodnica p projicira u tangentu pi najmanjega kruga
k, koji ima polumjer r. Sve de se izvodnice sistema t^ na 4> pro-
jicirati kao tangente f[ istoga ovoga kruga. SjeciSte T^ projekciji
t\ bit de projekcija pripadnoga sjeciSta Ti na hiperboloidu.
Bududi da su sve izvodnice sistema t^ jednako priklonjene prema
ravnini najmanjega kruga, bit de duzine projekcija m^ zadanoga
Digitized by
Google
70
J. UAJOBN,
(2)
pruSca m na projekcijama svili izvodnica t\ medu sobom jednake.
Projekcije 6e dakle F* krajnih ta6aka P» na ti dati krivulju ftj,
koja 6e biti projekcija tra^ene prostorne krivnlje na hiperboloidu.
2. Erivulja je h^ u ravnini definirana kao geometrijsko mjesto
ta5aka P^ koje na tangentama tl kmga Jc imaju od sjecifinih ta-
daka sa Svrstom tangentom Pi kruga i jednake udaljenosti
mi, pri 6em valja opaziti, da su daiine m^ prenesene na sve tan-
gente tl u istom smisla.
Da odredimo red krivulje i^, uzet <iemo pravac p^ za os apscisa,
a diraliSte toga pravea s kmgom h za ishodiSte pravokutnoga ko-
ordinatnoga snatava.
SI. 1.
SrediStem <5emo M kruga k povudi paralelu q s pravcem p^. Od
pozitivnoga smjera pravea q do polamjera kmga k, koji prolazi
diralStem promjenljive tangente t^, mozemo mjeriti parametri6ni
knt 9. Uzmimo tangentu t^ kruga k, koja p^ sijede u Tj, pa u6i-
nimo da bude T,Pi = m^, Ta6ka Pj, koja ima koordinate a? i y,
pripada krivulji ij.
Iz sjeciSta 6emo Q pravaca q i t^ povudi okomicu na os x, pa
demo noiiSte njezino obiljeziti sa B. Okomica iz P^ na os x ima
noiidte P'. Koordinate se rr i y mogu ovako izraziti:
Digitized by
Google
(S) O JBDNOJ OIRKULABNOJ KUBldlKM SUPSI I NJSZINOJ PBOJBKOIJI. 71
x = DR + ETj^—P'T^ = -^^ + rtang9 — ini8in9
ili ako Be a drugu jednadi^hn uvrsti vriiednost iz pf Te :
X = — — ^
Imamo dakle
+ 8in? f-^^^* mA.
sin 9 = —^ — ^^— 1 cos 9 = -^ .
^ m^r — m,y ^ 1%
EliminirajDoo li s pomodu posnate temeljne goniometrijske jed-
nadi^be kut 9, imat 6emo jednad^bu krivalje h^ :
ili u razvijenom obHku:
y» — 2ry» -h y (r* + 4?*— m») — arm, (of— i»i) = 0^ (**).
NaSa je dakle krivulja tredega reda, koja ima jednu uvijek
reelnn dyostrnku tadku.
PostaTimo li a;=siH^^ imamo jednad^ba trecSega stepena, koja
ima jedan korijen y = 0, a druga dva izlaae iz kvadratne jed-
nadibe:
y* — 2ry4-r« = 0.
Korijeni su ove jednadibe jednaki, pa je zato ordinata dvo-
struke taftke 8 y =^ r,
Promotrimo li dalina m^ prema polumjeru r krnga k, opazit
>
demo, da de za sva tri sladaja tn^ = r dvostriika taftka S biti
<
reelna, jer gornja kyadratna jednadiba nije zavisna o veliSini m^.
Za Wi > r bit de dvojna tadka Sim^^r) izvan kniga h^ kri-
vulja ima u tom sladaja prijevoj (Schleife).
Za nil = r prelazi dvostroka tadka u § i 1 j a k.
Za Wi<Cr imamo opet reelnu dvostruku tadku, koja je izoli-
rana. Njezine koordinate zadovoljavaju i opet jednadzbu krivulje
Digitized by
Google
72 J. MAJOBN, (4)
ali po definiciji kxivulje ne moze ona pripadati krivalji, jer bi mo-
rala biti na kojoj tangenti ^J krivulje i, Stojeporadi x<ir, y = r
isklju5eno^.
Uvijek reelna dvostruka taCka projekcije ft? znadi, da krivulja
na hiperboloidn, koja se projicira u if, ima svagda reelnu dvo-
struka sekantu, kojoj je smjer okomit na ravnini najmanjega
>
kruga k. Prema tomu, kako je ve6 w^ = r, sjedi ie ova dvo-
<
stmka sekanta hiperboloi^ u dvije reelne taSke, koje su rastavljene,
ili'de ona biti tangenta hiperboloida ili 6e napokon sjeciSne njezine
ta6ke sa 4> biti imaginame.
3. Poradi jednoznafinoga projektivnoga odredenja krivulje AJ
trebat ie dokazati, da os apscisa ima takovu taSku krivulje (^i),
da krivulja u ovoj ta5ki prelazi posve s jedne strane osi x
na drugu.
Poradi lihoga stepena jednadzbe vrijedit de ova pravila:
Ako je +^>*Wi, bit 6e opdeni 6lan u jednad2bi ft? nega-
tivno obilje^en. Jednadzba 6e dakle imati svakako jedan pozi-
tivni korijen. Buducii da de ujedno r* + ^* — ^'i ^^^ pozitivna
velifiina, moraju i ostala dva korijena biti pozitivno obiljeieni,
jer de Slanovi potpune jednadzbe biti obilje^eni izmjenice sa
+ i -.
Ako je + Wi >> a? > — oo, bit de opdeni 6lan u jednad^bi p o-
zitivno obilje^en. Jednadzba de dakle imati bar jedan nega-
tivni korijen. Velidina de r* + ^* ^- wi? modi uza to biti ili
pozitivna ili negativna, jer je r* > 0, pa de dlanovi jednadzbe
biti oznadeni sa -I [- + ili sa H h. U obadva sludaja
moze dakle jednadzba imati najviSejedan negativni korijen,
koji jqj poradi pozitivnoga opdenoga dlana nuzno pripada. Imagi-
nami de dakle korijeni biti uvijek pozitivni.
Tim je dokazano, da krivulja prelazi u tadki ij {m^^ 0) s jedne
strane osi apscisa posve na drugu stranu.
Vediz same definicije krivulje ft? izlazi, da je pravac Pi asim-
ptota krivulje. Ordinata y ima naime vrijednost y = ini cos 9.
Sto je dakle kut 9 vedi, t. j. §to je sjeci§te tangente t\ sa pravcem
p^ dalje od podetne tadke D, to je ordinata uz konstantnu velidinu
nij apsolutno manja.
^ U slid 1. prikazane su dvije krivulje ft,^, 1 to za w, ^r.
Digitized by
Google
(5) O JBDNOJ CIREULAKNOJ EUBldNOJ SLIP8I I NJIBZ1N0J PROJBEOIJI. 73
Da je pravac Pi ujedno jedina reelna asimptota krivulje, mo£e
de lako vidjeti i iz dnigoga jednoga oblika njezine jednad^be, koji
iemo yei ovdje prikazati, jer demo ga i onako trebati za kasnija
razmatranja.
Transformacijom koordinata mozemo dvostruku ta£ka krivulje
u5initi novom po6etnom ta5kom sustava.
S pomoiSu jednad^bi
X = x' — #», i
y = y' — r,
gdje x' i y' znafie predaSnje koordinate, dobivamo jednadiba kri-
vulje u ovom obliku:
(y + r) (X' + yO + 2m,xy = (I).
Ova nam jednadzba pokazuje, da je krivulja 4? cirkularna
i da je pravac y = — r (t. j. pravac Pi) njezina jedina reelna
asimptota.
Da je naSa racionalna krivulja ujedno unikursalna, vidi se
ved iz toga, Sto ima uvijek reelnu dvostruku ta5ku. Od §est ta-
5aka, koje odreduju ovu cirkulamu krivulju tredega reda, mozemo
6etiri po volji izabrati, ostala su dva lineama uvjeta ekvivalentna
s njezinom vlastitoSdu, §to se ti6e dnzine m^. Na dalje se vlastitosti
njezine svradamo u 61. 10. i 11.
Spojimo li srediSte M kruga k s tafikom L^ , a dvostruku ta6ku
S sa krajnom ta5kom E dijametra MD, debit demo dva paralelna
pravea, od kojih 6e posljednji sjedi krug k u taftki F. Povu6emo
li jog pravac -Fii, imamo simetriCni trapez MFSLi^ pa se vidi,
da je svagda MS = FL^ = m^, Prema tomu 6e tadka F pripa-
dati krivulji, jer je pravac L^F tangenta kruga 4. Tadka je F
sjeciSte prostome krivulje na hiperboloidu s ravninom najmanjega
kraga {k). Bududi da je krug k medaSna (kontuma) crta hiper-
boloida u projekciji, izlazi, da je pravac L^F zajedniftka tan-
genta kruga k i krivulje 4 J, a ta6ka F njihovo diraliSte.
4. Odredena se krivulja k\ dade predoftiti kao proizvod dvaju
projektivnih pramenova zraka, od kojih je jedan drugoga reda,
a drugi prvoga reda.
Prvi pramen [J] odreduju sve tangente t\ kruga 4, a pramen
prvoga reda [S] ima srediSte u dvostrukoj taSki 8 krivulje 4?.
Digitized by
Google
74 J. MAMJBN, (6)
Da se pokaie, kako ovi pfameBOTi pr(»9vode kriyalja A;f, do-
kazat demo, da se pramenovi nalaze u jedBOziia5noj prG^ektiyziosti*.
PovucJi (5emo kojugod tangentu ^J kruga k. Oroj tangenti pripada
jedna jedina ta6ka na krivalji, i to krajna ta5ka J^ dazine m,,
koja je na onu tangentu prenesena od njezina sjeciSta (^* jp^) a
smislu, koji odreduje krivulja.
Zraci ie dakle t\ pramena [*] korespondirati u pramenu [8]
jedina zraka fi'PJ.
Obmuto de zraci /SF-J, gdje je F{ makar koja tafika krivulje if,
korespondirati n pramenu [k] jedna jedina tangenta. Iz ta5ke
<Se se P{ doduge modi povucJi dvije tangente na krog k, sii i%
samo jedna od njih pripadati tadki P^, dakle i zraci SP^^^ i to
ona, iz koje je tadka 2^ krivulje postala. Da se odredi ova prava
tangenta, uzet demo u obzir polo^aj tadke P{ prema osi apscisa
CPi). Ako je izabrana ta5ka P{ nad osju apscisa, pripadat de joj
tangenta, za koju je diraliSte na polukrugu desno od osi ordinata.
Za sve de naime tadke krivulje od + oo do i^ biti parametri 9
izmedu 0^— 90<» i 270^—3600. Za tadke krivulje od Lj do — 00
bit de parametri ? izmedu 9(y>— 180® i im^—210^, dakle ddraliSta
pripadnih tangenata lijevo od osi ordinata.
Ova je jednoznadna korespondencija upravo zato moguda,
Sto OS apscisa dijeli sve tadke krivulje, koje pripadaju jednoj i
drugoj vrsti, kao Sto je dokazano u dl. 3.
Tangentama krivulje k^ u njezinoj dvostrukoj tadki pripadat de
u pramenu [k] obje tangente iz S na k. Koji parovi ovih tange-
nata pripadaju zajedno, vidjet de se iz korespondencije makar
kojih pet pripadnih parova zraka iU iz postojanoga slijeda tadaka
na A;'^ i tangenata kruga k.
Spomenuli smo u dl. 2., da ]e dvostruka tadka S krivulje A:f
projekcija dvostruke sekante za prostomu krivulju na hiperboloidu
4>. Sve zrake pramena [8] mo^emo sad uzeti kao tragove ravnina
na ravnini najmanjega kruga k, koje prolaze dvostrukom sekantom
8 te prema tomu tvore svezanj ravnina [s]. Ovaj de sve^anj biti
jednoznadno projektivan sa sistemom izvodnica t* na hiperboloidu,
jer projekcije tih izvodnica dine pramen drugoga reda [4,], koji
je s projekcijom sveznja [s] t. j. s pramenom [S] projektivan. Iz-
vodnica de n. pr. ti hiperboloida sjedi ravninu (sPJ) sveznja [s]
Digitized by
Googk
(7) O JEDNOJ OIBKULARNOJ KUBI^NOJ BUPBI I NJBZINOJ PB0J8K0IJI. 75
a tadld P*, sa koju je P^ ortogonalna projekcija, dakle taftka kri-
vulje *?. Prema tomu de taCka P* biti na prostomoj krivulji h\
Ravnini (sL^) svei^nja [s] korespondira izvodnica t hiperboloida,
za koju se projekcija pokriva s projekcijom p^ izvodnice p. Rav-
nini, koja prolazi dvostrakom sekantom s i neizmjemo dalekom
tadkom krivulje tf, korespondira izvodnica f hiperboloida, koja
je 8 fivrstom izvodnicom p paralelna.
Badudi da po poznatom zakonu sistem izvodnica pravSaste plohe
drugoga reda proizvodi s projektivnim sve£njem ravnina [s] pro-
stornii krivulju tredega reda, vidi se, da de takova kri-
vulja biti naSa traiena kriynlja A;'.*
S razloga, Sto je u paralebioj projekciji projekcija asim-
ptote ujedno asimptota projekcije, bit de izvodnica p asim-
ptota proBtome knbi^ne krivulje A;'. Ta de krivnlja prema predaS-
njemu dokasu za projekciju imati same jednu, i to konadnu reelnu
asimptotu. Ostale su dvije njezine neizmjemo daleke tadke imagi-
name.
Traiena je dakle krivulja k^ kubidna elipsa.
5. Krivulja de Jc^ na hiperboloidu sjedi ravninu najmanjega kruga
jfc u tri tadke. Te de tri tadke biti identidne sa tri od §est zajed-
nidkih tadaka krivulja kf i k. Krivulje k* i k imaju zajednidku
iadku F^ i to kao jednostavnu tadku, dok se ova ista tadka za
krivulje k i k^ ima dvostruko radunati (dl. 3.). Bududi da ove
krivulje imaju jog dvije zajednidke apsolutne tadke, izlazi, da
Bu ostale dvije zajednidke tadke (kk^) uvijek imaginame, jer kri-
vulja k^ sijede ravninu tc samo u tri tadke.
Kubidna se dakle elipsa k^ dade proizvesti iz sistema izvodnica
t* na hiperboloidu 4> iz sveznja paralelnih ravnina, koji ]e sa si-
stemom ti jednoznadno projektivan, a polozaj mu je okomit na
osi hiperboloida.
Iz svega izlaze za kubidnu elipsu k^ ove osobitosti:
Kubiina je elipsa k^ cirkularna krivulja.
Duiine $u na izvodnicama t^ medu krivuljom i njeeinom asim-
ptotom (p) jednake (m),
Asimptota je krivulje (p) izvodnica plohe 4>.
>
^ Ovaj dokaz vrijedi za sva tri slucaja m^ =r, jerje dvostruka
>
tacka krivulje if, a poradi toga i dvostraka sekanta s svagda reel n a.
Digitized by
Google
76 J. MAJOBN, (8)
Badadi da je kubi^na krivulja na plohi 4> odredena sa pet ta-
6aka, modi 6emo za krivalju k^ izabrati samo dvije tadke na
plohi po volji. Dvije su druge ta5ke odredene ved tim, §to je kri-
vulja cirkulama. Za projekciju 6e se dakle if modi uza zadani
krug k opet izabrati dvije tadke po volji. Za ove de odredbene
elemente resultirati konadni broj krivulju if. Taj demo broj odre-
diti ovako.
Ako su X, i Fj dvije zadane tadke u it, mo^e se pitati : Koliko
de biti m^ogude takovih langenata p^ kruga J, da de duzine na
tangentama iz Xj i Y^ na k izmedu X^ i T^ pa do p^ biti medu-
sobno jednake (mj). S pomodu poznatih zakona^ o sistemima jed-
nakih pru^aca na projektivnim nizovima dobit de se na tangenti
iz Xi dvije duzine RtSi^ a na tangenti iz T^ dvije duzine 12^3^ ,
tako da de biti R^Si = ^[^'v ^ ujedno B^X^ = H^Yu dakle i
SjXi = Sj^Fj. Buduci da se detiri tangente iz X^ i Y^ nsik dadu
kombinirati u detiri para, koji vrijede, vidi se, da de u opde biti
mogude Sesnaest tangenata p\j koje ce biti asimptote kri-
vuljS. u TT. Od ovib de krivulja ved prema polozaju tadaka X^ i Yi
biti samo jedan dio reelan.
Na plohi de 4> biti broj ovakovih krivulja k^ manji, jer de od
izvodnica plohe, koje prolaze tadkama X i F, vrijediti samo one
kombinacije (2), u kojima dolaze mimosmjerne izvodnice (^).
Iz toga izlazi ovaj zakon:
Izaberu li se na 4> dvije tacke X i Y. modi ce se njima po-
loMti OS am (djelomicno imaginarnih) cirkularnih kubic-
nih elipsa k^ na ^ s asimptotama p^ (k := 1, 2, 5, . . . . , 8^,
koje imaju sva svojstva navedena u ovom cl. ea osobite krivtUje
k^. Duzine 6e m^ biti u opce razlicne,
6. Kubidnom elipsom mozemo poloziti samo jedan reelni va-
Ijak S. U naSem je sludaju taj valjak odreden izvodnicom p
hiperboloida. Svaka ravnina, koja je na osi hiperboloida okomita,
sijede krivulju u jednoj reelnoj i u dvije apsolutne tadke. 'la de
^ Odredenje ovakovih pruiaca izlazi s pomocu poucaka u djelu:
W. Fiedler, Die darstell. Geom. iu org. Verb, mit der Geom. d.
Lage, II. izd., str. 38.
Digitized by
Google
(9) O J1SDN0J CIRKULARNOJ KUBl(!lNOJ BLIPSI I NJBZINOJ PROJBKCIJi. 77
ravnina sjedi valjak S u krivulji drugoga reda, koja prolazi onim
istim ta5kama, u kojima k^ sije6e ravninu.
Imamo dakle ovaj korolar:
Prenesu li se od sjeci§nih tdcaka makar koje dvrste izvodnice
(p) rotacionoga hiperioloida s izvodnicama protivrtoga sistema
(ti) u istom smislu na ove izvodnice jednake duHne (m),
pa se krajnim njihovim tackama povuku paralele s cvrstom iz-
vodnicom^ dobit 6e se izvodnice valjkovite plohe drugoga reda^
jsa koju je smjer ciklicnih ravnina jednoga sistema ok omit
na osi hiperhohida.
Valjak tredega reda, koji krivulju k^ projicira ortogonalno u
krivulju A;f, daje kao potpuni presjek s rotacionim hiperboloidom
4> krivulju Sestoga reda.
Buducii da je jedan dio ovoga presjeka, t. j. krivulja A;^, tredega
reda, bit 6e i ostali dio krivulja treiega reda. Asimptota 6e za ovu
drugu krivulju biti ona izvodnica t hiperboloida, koja se zajedno
s izvodnicom p projicira u p^. Obadvije 6e krivulje tredega reda
na hiperboloidu biti simetrifine prema ravnini najmanjega kruga
i, one (5e dakle biti kongruentne. Druga je krivulja postala
na isti nadin kao i ifc', samo su sve duzine m prenesene na ti na
drugu stranu od njihovih sjeeiSnih taftaka sa t. U ovim odnosima
imamo zanimljiv sludaj, gdje krivulja Sestoga reda degenerira u
dvije kongruentne prostorne krivulje tredega reda.
Po zakonima, Stoihjedao Cremona za rotaeione plohe\ koje
prolaze kubidnim krivuljama, izlazi neposredno, da naSom krivu-
Ijom osim rotacionoga hiperboloida ^ ne prolazi nijedna druga
rotaciona ploha drugoga reda.
7. Promotrimo li medusobni utjecaj vlastitosti krivulja k^ i ij,
dobit demo za prvu krivulju nov nadin proizvodenja, za drugu
pak krivulju poglavito konstrukciju tangenata u njezinoj
dvostrukoj tadki S (si. 2.).
Bududi da je ravnina kruga k ravnina simetrije za hiperboloid,
bit de tadke S' i S", u kojima dvostruka sekanta s krivulje k^
sijede hiperboloid, od ravniae simetrije (tit) jednako udaljene. Tadka
je & nad tom ravninom, tadka /S" ispod nje, zajednidka je pro-
jekcija njihova na tt u S.
^ Cremona, Bur les byperboloides de rotation qui passent par une
cnbiqoe gauche donn^e, Or ell e, Journ. f. r. u. a. Math., sv. 63.,
str. 144.
Digitized by
Google
78
J. MUCKS,
(10)
SI. 2.
Povuftemo li ta5kama 8' i S" izvodnice hiperboloida, koje sijeku
izvodnicu p^ imat 6e projekcije t^g i tl do njihovih probodiSta U i
V sa ravninom tt jednake duzine. Iz ta5aka /S" i S'^ mozemo kri-
vulju h^ projicirati duDJevima drugoga reda. Prema predadnjim
izvodima o valjku S bit (5« presjeci ovih ftunjeva s ravninom tt
krugovi c' i c", koji de se ovako odrediti. Spojnica S^Bao 5 gdje
je JBoo neizmjerno daleka reelna taSka kubiftne elipse t', bit <5e
jedna izvodnica prvoga 6unja, a na isti se na6in dobiva jedna iz-
vodnica /S"JBoq drugoga dunja. Budadi da je izvodnica tl hiper-
boloida prema ravnini tt jednako priklonjena, kao i izvodnice t^ i
p, bit de i izvodnice /S'JBoo ^ S^Hoo obadvaju ftunjeva priklonjene
prema tt za isti kut, kao i one predaSnje. DuSne 6e dakle ovih
izvodnica od vrhova njihovih fiunjeva pa do ravnine tz biti u pro-
jekcijama SA' = SA'' = SU= 5F, tako da su ta6ke U, ^", F, A'
na istoj kruznici ks,
Krivulja 4' ima u ravnini tt jednu reelnu tadkn F, Ovom 6e
ta6kom prolaziti osnovke obadvaju Sunjeva, od kojih je svaka od-
redena sa tri taCke, t j. osnovka c' sa F^ /S, A' i osnovka c*' sa
Fy /S, A". Bududi da su one izvodnice hiperboloida 4>, koje pri-
padaju istomu sistemu, kao i njegova izvodnica p, dvostruke se-
kante krivulje A;*, vidi se, da de S'U biti kao jedna dvostmka
Digitized by
Google
(11) O JBDMOJ OIRKULARNOJ KUUdNOJ EUPBl I NJBZINOJ PBOJBKOIJI. 79
sekaiita kriTulje izTodnica prvoga ^anja. Njezino je probodifite sa
v ta5ka U^ pa 6e zato ova taftka biti na osoovci «' prvoga danja.
Iz slidnih je tKzloga, ta5ka V na drugoj osnovci c". Srediilta su
ovih osnovaka taftke (^ i O".
Osim zajedni^ke izvodnice S'^S^' imaju Sanjevi jedan par para-
lekiih izvodnica, t. j. S*A' i S^'A'\ Badudi da je presjek ovih
5anjeva kabi5iia elipsa i', dobit 6e se njezina asimptota p
kao presjednica tangencijalnih ravnina t' i t" fiunjeva dui para-
lelnih njibovih izvodnica. Tragovi sa ovih ravnina a projekciji
ozna5eni sa t'^ i t^'. Tragovi <5e se sjedi u probodigtu njihove pre-
sje5nice p sa ravninom '77, dakle u ta5ki 2).
Svaka od ravnina t' i t" prolazi jednom izvodnicom biperbo-
loida, i to izvodnicom p, svaka mora dakle sadriavati joS po jednu
izvodnica plohe. Ravnina de n. pr. t' sadr^avati izvodnicu, koja
prolazi tadkom S' i sijefie p\ to je dakle izvodnica ^*, za koju je
projekcija identiCna sa tl, Trag 6e t^ ove ravnine prema tomu
prolaziti probodiStem ove izvodnice na t^, t. j. tadkom F. Na isti
na5in izlazi, da 6e trag t'^' prolaziti ta6kom U,
Tangente krivulje k^ u njezinim taCkama S' i S" projiciraju se
u tangente krivulje if u njezinoj dvostrukoj tafiki 8, Da odredimo
konstrukciju ovih tangenata, postupat 6emo ovako. Badudi da je
SA'^ = SV^ bit 6e srediSte 0" kruga c" na raspolovnici kuta
V8A*\ no bndndi da je SV =z 8A\ bit de FL4.' paralelno s raspo-
lovnicom SO", t. j. tangenta je s" krivulje u dvostrukoj tadki 8
okomita na t^. Na isti se nadin dokazuje. da je druga tangenta s'
u 8 okomita na t^. Opazimo li dalje, da su tadke U i V diraliSta
tangenata t\ i t\ iz S na A:, a D diraliSte pravca p-^ sa A;, imamo
za tangente s' i s" u dvostrukoj tadki 8 krivulje *| ovu jedno-
stavnu konstrukciju:
Iz dvostruke ce se tacke 8 krivulje k\ na krug k povuci ohje
tangente i potraHti njihova sjeciSta s pravcem p^. 8jeci§ta 6e
se I i K spojiti sa sredi§tem M kruga k. Trazene sw tangente
u 8 s ovim spojnicama paralelne.
Za jasnodu konstrukcije dodajemo, da su 'Tj i t^ polare ta-
daka I i K s obzirom na k,
U dl. 10. prikazat demo opdenu konstrukciju za tangente kri-
vulje i?, koja se ne da direktno primijeniti na tangente u dvo-
Digitized by
Google
80 J. MAJCEN, (12)
fitrakoj njezinoj ta5ki S] zato je jedna konstrukcija ovih tangenata
izvedena fiisto geometrijski s pomodu kubi6ne elipse 4' na ovome
mjestu; drugi na6in izlazi iz polarne jednad^be krivulje, 61. 10.
Na ovaj je na6in ujedno odreden polozaj dvaju 6unjeva njihovim
vrhovima 8' i 5"' i prerezima c' i c" u ravDini x. Cunjevi ie u
ovom poloiaju proizvesti kubifinu cirkularnu elipsu, koja ima sva
svojstva navedena u 51. 5.
8. Nastojat demo odrediti projektivnim naSinom kubifinu
ovu elipsu iz hiperboloida 4> i reelnoga valjka, koji njom prolazi.
Po Bioche-evu zakonu' morat 6e ciklifini prerez spomenu-
toga valjka s ravninom tt prolaziti tafikom F. U si. 2. opisan ]e
iz taCke ij krug c, koji prolazi ta6kom F. Bududi da je L^F=.
LJ> = mi a poradi I^= MV i iST = SJ^', bit de i SM =
L^A** = Wi ; krug dakle c prolazi taSkama B, J.", F, A\ Svaka
je od ovih taSaka probodiSte zrake, koja iz jedne tadke krivulje
k^ projicira drugu ta6ku njezinu. Otuda, sto je L^D = i,D' = m,
dalje otuda, Sto su A* i A*^ probodiSta zraka, koje prolaze tad-
kama 5" i 8** paralelno s asimptotom p krivulje, vidi se, da je
vrh onoga 6unja, koji krivulju projicira u krug c na :r, neizmjerno
daleka reelna taSka krivulje JBoo . Prema tomu je krug c prerez
valjka S s ravninom tz.
Iz Bioche-eva pravila izlazi, da su taSke 0', F^ 0", L^ na
istom krugu c^, Za projektivno odredenje kubiSne osobite elipse
k^ imamo ovaj postupak, ako opazimo, da se krugovi h \ c sijeku
ortogonalno :
U ravnini tz najmanjega kruga h nekoga rotacionoga jedno-
plosnoga hiperboloida mozemo po volji odabrati krug c, koji krug
k sijece ortogonalno (u tackama B i F), U sredi^tu cemo
(L^) toga kruga postaviti okomicu na ravninu tt, koja plohu
sije6e u tackama L i L\ Jedna od ovih taiak^ spojena $ tackom
^ Ch. Bioche, Sur les coniques qui sont les projectioas d'uue
€ubique gauche, Nouv. ann. de Math6m. 1898. str. 546. Ovaj
zakon glasi: „ . . . Si Ton consid^re un systeme de cercles passaut
par uo point {F)j la couditioQ n^cessaire et suffisante pour que ces
cercles soient les projections d' une cubique gauche est que leurs cen-
tres soient sur un cercle passant par jP. Le centre de ce dernier
cercle est le point d' intersection des plans osculateurs en Fj By C k
toute cubique admettant comme projections les cercles du systeme''.
(U na§em su slucaju B i C apsolutne tacke.)
Digitized by
Google
(13) O JBDNOJ OIRKULARNOJ KUBl^NOJ RLIPSI I NJICZINOJ PROJEKCIJI. 81
D daje ievodnicu valjka^ koji je njom i Jcrugom c odreden. Va-
Ijdk 6e sjedi hiperboloid u hrivulji tredega reda Jb', koja ima sva
svojstva navedena u (I, 5. Duiiina 6e m biti jedndka udaljenosti
LD, a spojnica je UD asimptota hrivulje.
9. Dokazat demo, da je srediSte Jf kmga k izyanredni fo-
kuR ili srediite krivulje A;f.
Bududi da de po Czuberovu pouCku^ dvije taftke P^ i P\
krivulje, u kojima je sije5e tetiva povudena glavnoin tadkom Zr^,
biti od tadke, koja je srediSte kriyulje, jednako udaljene,
uzet demo za odredenje ovoga srediita dvije osobite tetive kroz
I^j t y L^F i LiS, Bududi da je L^F tangenta krivulje if, bit
de simetrala njezinih sjeciSnih tadaka s krivuljom (koje su u F)
polumjer MF kruga k. Bududi pak da je S dvostruka tadka, a
osim toga SL^^ _LPu ^i* ^'® '^^ simetrala za obje tadke, koje su
njedinjene u S. Tadka se dakle M upoznaje kao sredigte kri-
vulje.
Tetive krivulje if, koje prolaze tadkom Z,, mogu se uzeti kao
projekcije dvostrukih sekanata kubidne krivulje k^ ua
4>, koje sijeku jednostavnu sekantu krivulje [LV). PoloviSta
de ovih sekanata u projekciji biti na kruznici k\ koja je opisana
nad dijametrom Jlfij. Vidi se dakle, da de sve ravnine simetrija
za ove pojedine dvostruke sekante krivulje k^ prolaziti tadkom M
t. j. srediStem hiperboloida, pa zato ovu tadku mo2emo nazvati
sredii^tem kubidne krivulje f.
Dvostruke sekante ove krivulje, koje sijeku jednostavnu sekantu
LL\ odreduju plobu drugoga reda ^', koja prolazi krivuljom. Ta
ie ploba biti eliptidni hiperboloid, za koji je kru^nica V
ciklidni prerez s ravninom najmanjega kruga i. Krug t' pro-
lazi tadkama Z^, D, Jf, F i S.
Krivulja de se dakle i* modi dobiti i kao presjek obadvaju hi-
perboloida O i 4>', koji imaju zajednidku izvodnicu p. Uvjeti za
ovo odredenje bit de ovi. Krug V hiperboloida ^' mora prolaziti
srediStem hiperboloida 4>. ^
Projektivni de nizovi, koje odreduju izvodnice hiperboloida 4>'
na pravcu LL* i krugu V biti u takovoj korespondenciji, da tadki
ii kruga korespondira ista tadka Z^ pravca ZL', tadki S kruga
^ Ozuber, Die Kurven 3. u. 4. Ordu., welche darch die unendlich
fernen Ereispaukte gehen, Zeitschr. f. Math. 1887.; Isp. dalje
knjigu Lor la, Spezielle alg. u. transc. ebene Karven, str. 33.
R. J. A. 158. 6
Digitized by
Google
82 J. liAJCEN, (14)
neizmjemo daleka ta5ka pravca, taSki D kraga ona ta6ka pravca,
u kojoj ga sijefie zajednidka izvodnica p obadvaju hiperboloida,
napokon ta6ki F kruga ona ta6ka pravca, u kojoj ga sije6e iz-
vodnica hiperboloida ^, koja prolazi ta5kom jF, a pripada si-
stemu f. —
Krivulja se Tc\ kao racionalna cirkulama krivulja dade proizvesti
po Czuberovu pou5ka iz pramena koncentrifinili krugova (sa
srediStem M) i iz pramena zraka (sa srediStem Z^), koji je s pra-
menom krugova projektivan. Poradi toga se krivulja h\ prepoznaje
kao osobita vrsta cirkulamih krivulja samo iz te vlastitosti, Sto je
spojnica glavne njezine taCke (Lj) i dvostruke ta5ke {S)
okomita na asimptoti (^i).
Ova se vlastitost projekcije dade za krivulju t* na 4> tumafiti
ovako. Asimptota je Pi trag tangencijalne ravnine t hiperboloida
4> u njegovoj ta£ki Z). Pravac je pak L^S trag one ravnine (s^
koja sadrzava dvostruku sekantu s krivulje t' okomitu na ravnini
najmanjega kruga, i taftku i, u kojoj ravnina t sijefte krivulju u
kona5nosti. Dakle :
Cirkularna 6e kuhicna dipsa na rotadonom hiperboloidu 4>
imati sve vlastitosti navedene u cl. 5., ako je ispunjen taj jedini
uvjety da je ravnina <r okomita na ravnini t. Konstantna ce
duHna m, koja se pojavljuje medu spomenutim vlastitostima^ biti
jednaka udaljenosti osi hiperboloida od ravnine a.
I s pomodu ovoga uvjeta c J_t modi <Se se odrediti pojedine
tadke kubiftne elipse A^, ako se posluzimo prostornim tumadenjem
Czuberova pou6ka za krivulju k\, Ovo se proizvodenje mo^e
dobiti s pomodu koncentridnih kugala (iz M) i iz projektivnoga
sistema izvodnic& onoga hiperboloida, koji odreduje krivulja **
s jednostavnom sekantom LL^,
10. Dvedemo li za krivulju 4? polarne koordinate, dobit demo
iz jednadzbe u ftl. 3.
iy + r) (x^ + y^) + 2m^xy =
i iz
X = p cos w , y = p sm CO
polarnu jednadzbu krivulje
f
p = : 2mi cosoj (2).
^ sinw ^ '
Digitized by
Google
(15) O JEDNOJ OIRKULARNOJ KUBI^NOJ BUPSI I NJBZIMOJ PROJBKCIJI. 83
Ova se jednad^ba moze pisati i ovako :
P = Pi + P2 ,
gdje je Pj = ; , a Po = — 2m. cosw.
Prva je od ovih jednad^bi polama jednadzba pravca
y = — r .... (i>i),
a druga je polarna jednadzba kruga
(x-hm,y + y^ = mi .... (*^).
Krivulja jet? prema tomu konhoida sa dvije ravnalice
Pi i Joq. Pojedine se njezine taCke dadu iz jednadi^be (2) i s obzi-
rom na (Pi) i (*o) na<5i ovako (si. 3.). Zadan je krug i© s polu-
mjerom m^ i pravac p^ u udaljenosti r od srediSta M, Povudi 6e
se dijametar TS paralelno s pravcem p^^ pa 6e se ta5ka S uzeti
kao ishodigte polamoga sustava. Ta6kom se S mo^e povudi makar
koji pravac, koji tvori sa TS kut w. On 6e sjedi pravac Pi u Pi',
a krug to u tadki J^/. Udini li se ^' = PfPi, bit de SP^' +
Pi'Pt = SP^' 4- ^^r suglasno s gomjom jednadJbom p = pi -j-pg.
Ta5ka je dakle P^ jedna tadka krivulje t?, a S dvostruka nje-
zina tadka.
SI. 3.
Digitized by
Google
84 J. MAJCBN, (16)
Za Pi = — P2 bit de p = O5 dakle w > -^. Tangente se u
dvostrukoj ta5ki mogu dobiti, ako se a sjeciSnim ta5kama K i N
pravca Pi sa h^ postave okomice na MS^ potraze njihova sjeciSta
K' i N' Q8L Joq i povuku spojnice K'S i N'S. Vidi se, da su ova
taDgente simetridne prema vektoru, za koji je amplituda
o = — 450.
Konstrukcija je krivulje iz njezine polarne jednad^be zato oso-
bito zgodna, jer iz nje izlazi vrlo jednostavna konstrakcija tan-
gente u makar kojoj taCki.^
Stvorimo li iz polame jednadzbe izraz za polarnu subnor-
mal a, imat demo:
dp fcosw , ^
j^ = -r-^ k 2mi sinw
cotg to 4" 2% sin ct>.
do) sin^w
r
sinco
Bududi da je ^^ = SP^', dobit de se 5P/cotgo = P^'Q',
ako se na vektor SP^ u njegovu sjeciStu P^' sa p^ postavi oko-
mica, koja sijeCe y m Q',
Duzina je 2in, . sinw = TP^'. Okomica na vektor SP^ u ta6ki
S sijeCe krug Jcq u taCki T', pa bududi da je TP'^S pravi kut,
bit de /ST' = TP^'.
Subnormala je dakle za tadku P^ sastavljena od duzina /ST'
i TQ'' = P^'Q',
Na taj je nadin odredena tangenta u tadki Pi krivulje A??,
pa de se s njezinom pomodi konstruirati i tangenta u pripadnoj
tadki prostome krivulje k^,
11. Proradunat demo ploStinu krivulje ifc? iz njezine polame
jednadzbe
f
p = -. 2m cos w,*
smci)
^ Loria primjecuje, da bi se na ovaj nacin, koji sam mu priopcio
za proizvodenje nove krivalje if, mogla izvesti reelna konstrakcija za
cijelu familiju osobitih racionalnih cirkularnih krivalja. To se a istina
dade izvesti iz polarDO jednadzbe (2), pa en se na ovo pitanje pobli2e
svratiti u posebnoj raspravi.
^ Mjesto m^ mo^emo sada zgodnije pisati m, jer se radi samo o
ravnicnoj krivalji.
Digitized by
Google
(17) O JVDNOJ OIRKULABNOJ KUBldNOJ BLIPSI I NJBZINOJ PROJBKOIJI. 85
a pretpostavljamo ponajprije, da je dvostnika tadka S' krivulje
izolirana (sL I.), dakle da je r^m. Odredit demo ploStinu X
onoga dijela rarnine, koji je izmedu pravca Pi i kriynlje samo
na lijevoj strani od ta6ke Zr|, pa 6e se zato morati od plo-
gtine, §to je 5ini krivulja s vektorom S'M^ oduzeti ploStina izmedu
ovoga vektora i pravca Pi. Jednadi^ba je pravca Pi
_ r
ploStina 6e dakle biti
T
Dobit demo dalje
n
T
2 J \Bm*cd ' smo) ' sm'w/ '
ill
T 2*
X = 2rin I cotgwdd) -|- 2m* I cos'wdw =
n n
=:2rm[zsino.]+2m^[|^ + ^],
to jest
)i = + 2rm . 00 +
~2~'
Da se pak odredi ploStina V onoga dijela ravnine, koji je iz-
medu krivulje i pravca p-^ na desno od ta6ke Z^, morat de se
od ploStine izmedu makar koja dva vektora i pravca p^ oduzeti
ploStina krivulje, koja je izmedu ista dva vektora; bit de dakle
'=4J(p'-p*><^'
X' =
Digitized by
Google
86 J. MAJOBN, (18)
m
n n
V = — 2rm I cotgdidw — 2w* I cos^wdw =.
n n
T T
-2rmh.in.^-2m*l^V^^
dakle
n n
)i' = 4- 2rw . 00 ^
Hodemo li da stvorimo razliku "k — X', morat demo poradi neiz-
mjerno velikih prvih dlanova u >. i X' posegnuti za granicom
razlike onih integrala, iz kojih au postale ove neizmjerne velidine.
Ako je £ makar kako malena velidina, imat demo, da je
Urn I 2fw I — I cotgwdco-j- I cotgcodct) 1 1 = 0,
n
dakle
\ — V = m'-n.
Posve de isti postupak ostati za odredenje ploStine, ako krivulja
ima u tadki S' Siljak, pa ae vidi, da je posljednji resultat neza-
visan o velidini r.
Mozemo dakle redi:
Apsolutna vrijednost za algebarsku razliku onih dvaju dije-
lova ploMne, §to je krivulja cini sa svojom asimptotom, koji su
na raznim stranama asimptote, bit 6e u slucaju^ da krivulja
ima izoliranu dvostruku tacku Hi §iljak, jednaka ploStini
kruga Ajq.
Potrazi li se ploStina [/., §to je dini krivulja s asimptotom na
lijevo od i, za vektore, koji odgovaraju amplitudama w = 45® i
to = 90, a na isti nadin ploStina [a' desno od L, za amplitude
CO = 90 i CO = 135, dobit de se :
Digitized by
Google
(19) O JBDMOJ OIKKULARNOJ KUBI6N0J KLIP8I I NJEEINOJ PROJSKCIJl'. 87
T
\L = 2rm I cotgctxjct) -\- 2m* I cos'oxjo) =
= — 2fmJ8in45«+-^-*S
3^ 3nr
4 4
[x'= — 2rm I cotgct>(3{ci> — 2m* I cos*wd<iJ =
n n
T ~2
= ~ 2rm Jcos45« — -^ + ^.
Bit 6e dakle
fi. — j/.' = — 2 m',
dakle resaltat opet nezavisan o veliCini r.
BaeUTca je ploStind pi i [// jednaka ploStini le6e, Sto je cine
dva hvadranta temeljnoga kruga k^.
Vidi se naprotiv, da de zbroj {/.-{-a' = 2fm . Z2 biti o veliCini
r zavisaD.
U sluCaju, kad je *" <C ^j t. j. kad krivnlja if ima u S prijevoj,
bit de ploStina njezina na desno od ta5ke Zr, sastavljena od tri
di jela. Dva se odreduiu onako, kao i ploStina za V, tredi je plo-
Stina samoga prijevoj a. Umanjuje li se apsolutna veliCina r,
konvergirat de vrijednost akupne ploStine na desno od L^ prema
— ^ — 5 pa de napokon za r = biti plostina lijevoga i desnoga
dijela m*-, jer de n ovom sludaju krivulja i? degenerirati u krug
Jcq i pravac SM^ koji se ima opet uzeti kao asimptota degeneri-
rane krivulje.
Iz svega se vidi velika slidnost medu vlastitcjstima ove krivulje
kl i Nikomedove konhoide, koja je detvrtoga reda.
Mnoge dnige njezine osobitosti (n. pr. pravac, koji sadrzava tri
infleksione tadke), modi de se lako odrediti konstruktivnim nadinom
iz prostome kubidne krivulje i'.
Digitized by
Google
R6sum6.
Dans le m^moire: „Sur une ellipse cubique circulaire
et sa projection" on donne quelqaes relations entre les deux
coarbes, en partant d'une definition m^trique de la premiere
qui est situ^e sur un hyperboloide de rotation k une nappe 4>.
fitant donn6e une g6n6ratrice quelconque p sur cet hyperbololde,
les points oil les generatrices t* de Y autre systeme coupent la pre-
miere, soient 2^'. Si V on porte, en partant de ces points 1^ sur
les generatrices correspondantes du systeme ^' dans le m^me sens
une longueur constante m, les points extremes P* de ces
longueurs seront sur une ellipse gauche i', dont la genera-
trice p sera T asymptote.
Si r on projette cette ellipse gauche sur le plan du cercle de
gorge Jc (fig. 1) de V hyperboloide, on obtiendra une cubique Jc\
ayant pour Equation
«/«— 2r«/2 + (r«4-a:» — w?) y — 2rw, (x—m,)=0
oil la projection (p^) de la g^n^ratrice p et le rayon (r) de con-
tact de celle-ci avec le cercle de gorge k sont les axes coordonnes
rectangulaires des x et y. La projection constante de la longueur
m est designee par m^.
La courbe J? possede un point double S (m^, r) reel dans
tons les trois cas possibles r = m^.
En prenant pour origine le point double S, les axes coordonnes
etant paralieies aux axes primitifs, V equation de la courbe prendra
la forme nouvelle:
(y + r) (x^ -h y^) -f 2mi^y = 0.
La cubique if plane etant alors une courbe circulaire uni-
cursale, la cubique gauche k^ le sera aussi. Une telle courbe
Digitized by
Google
(21) Bimuk. 89
sera d^termin^e sor T hyperboloide par leis deux points ombili-
c a a X du plan qui est perpendicolaire k V axe de V by perbololde
et par denx autres points qnelconques de la surface 4>.
n y a an plus bait ellipses gaacbes (relies et imagi-
naires), qui passent par ces deux points sur Y hyperboloYde, ayant
toutes les propri6t6s de la courbe gauche k^ consid^r^e primitive-
ment.
On obtiendra la courbe fc* comme intersection mutuelle de deux
quadriques. L' une de celles-ci sera Tbyperbolol'de ^, 1' autre
sera un cylindre, ayant avec 4> une g^n^ratrice (p) commune
et, par consequent, Y un des syst^mes des sections cycliques per-
pendiculaire k Y axe de 1' hyperbololde. Le cercle de ce syst^me
qui est situ6 dans le plan du cercle de gorge coupe ce dernier
orthogonalement. L' intersection de ces deux surfaces aura
toutes les propri^tAa de la courbe primitive i*.
En consid^rant la courbe i? comme projection de la courbe
gaucbe t', on obtiendra, en s' aidant des propri^t^ projectiyes de
cette demi^re, la construction des tangentes en point double
S k Ia premiere.
On minora du point double les deux tangentes au cercle k
(fig. 2) et on joindra les points d' intersection /, K de ces tan-
gentes avec la droite Pi au centre M du cercle k. Les tangentes
cherch6es en S sont paralliles aux droites de jonction IM et
KM.
Soit 8 la s6cante double d' une courbe i" circulaire sur 4>, pas-
sant par le point k Y infini de Y axe de Y hyperbolol'de, puis soit
T le plan tangent k Y byperbololde, passant par la g^n^ratrice p
et 6tant parallMe k Y axe de la surface. Le plan t coupe la courbe
en un point fini L. Le plan t et le plan (sL) peuvent 6tre per-
pendiculaires entre eux. C est la condition unique et sufHsante
pour que la courbe k^ ait toutes les propri6t6s de la courbe gauche
propose.
Les plans, m^n^ par les milieux des cordes doubles de la cu-
bique gauche perpendiculairement It ces cordes, passent par le centre
M de r hyperboloi'de. Or, ce point sera le point central de la
cubique gauche. D' apr^ un th^or^me connu, du k Czuber, ce
meme point sera le centre de la cubique plane k^.
Si r on transforme la deuxi^me des Equations pr^c^dentes de la
cubique t? en equation
Digitized by
Google
90 J. MAJOEN, (22)
p = ; 2mi COS 0) ,
^ smco
or verra que cette ^qaation n' est qu' une somme de deux ^uations
T
P = ; et Ps = — 2Wi cos 0)
^ smo) '*
dont la premiere est la droite Pi et la seconde le cercle to,
d^crit du point M comme centre avec le rayon, 6tant ^al a la
longueur donnte w^. La courbe plane h^ est alors 'line conchoide
k deux directrices p^ et A:^ (fig. 3). Si Ton mene (par le
pole S) un rayon vecteur quelconque SP^ qui coupe la droite jpj
en Pi' et le /sercle Jcq en P^', et si Ton fait SP^ = P^'Pi, on
obtiendra en P^ un point de la courbe. Celle-ci, construite de cette
maniere, aura toutes les propri^t^ de la courbe consid^r^e A;?.
Nous nous proposons de construire la tangente t au point Pi
a la courbe t?. II r^sulte de Y Equation
do rcoso) , _
3-^ = -r-^ h 2mi sina)=
aw sm^w
= — r . cotg w -|- 2mi sin w ,
sin to
la construction suivante de cette tangente.
La perpendiculaire SQ'' en S sur SP^ coupe le cercle Jcq en V.
Si r on m^ne une perpendiculaire en P' sur S'Pi qui coupe y en
Q* et si Ton porte la longueur PiQ' sur SQ'^ de sorte que PQ"
soit ^gal h PxQ\ on obtiendra un point de la norm ale en Pi
or, la tangente cherch6e sera une perpendiculaire en Pi
sur Pi Q*\
Les points W et K! 6tant deux sommets du parall6logramme
rectangulaire inscrit au cercle i©? dont les deux autres sommets
sont les points connus N ^t K (les points communs ^ p^ et k Aq),
les tangente s en point double S sont les droites de jonction
des points N' et K' avec le point S, —
On pent distinguer deux parties de Taire, enferm^e par la
courbe et son asymptote, k gauche et a droite du point L^ commun
fini k la courbe et k V asymptote {p^.
Digitized by
Google
(23) Ri»uMt. 91
La difference des aires de 1' une et T autre partie sera
pour les deux cas y* _ Wj ^gale k I'aire du cerele fonda-
mental Jcq. Si T on consid^re seulement les deux parties de Taire
entre les rayons vecteurs appartenant aux valeurs o) = 45^ et 90^ et
w = 90^ et 135^ la difference de ces aires sera — ^ mj
or, elle sera 6gale k Taire lenticulaire, limit^e par deux
quarts du cerele fondamental.
Le cas oil on a r<<Wi, exige une Evaluation particuliere de
r aire k droite du point L^ qui n' a pas d' int^r^t remarquable.
Nous ajoutons seulement qu' en cas oti -+- ^ devient z^ro, la cubique
i? d6g6nere en cerele fondamental et en diametre SM.
Digitized by
Google
nekim aritmeti6nim fnnkcijama.
Priniljeno u sjednici matematicko-prirodoslovnoga razreda Jugoslavenske
ahademiie enanoaii % umjetnosii dne 7. svihnja 1904,
Napisao dr. Stjepan 6ohni6ek.
Ernest Ces^ro promatra^ 6etiri aritmetiCne funkcije* /(n), g(n)j
F(n)^ 6r(w), medu kojima postoje snoSaji:
(1) F(n) = ^ fid), G(n) =^ </(d) ;
n
It znadi zbroj protegnut na sve divizore d broja n. Iz till snoSaja
d
izvodi, da vrijedi takoder jednad^ba:
Spretnim uvodenjem posebnih funkcija za f{n) i g(n) dobiva iz
te jednadzbe raznovrsne zanimljive snoSaje medu aritmetidiiim
funkcijama.
Mi demo obrnuto podi od jednadzbe (2) bez obzira na to, da li
postoje relacije (1) ili ne, pa istraziti svezu medu funkcijama /(n),
g(n)y F(n\ G(n). Prema tomu de biti relacije, §to ih dobiva Ce-
s^ro, samo posebni sluCajevi relacija, §to demo ih mi nadi, a po-
radi metode, kojom demo se sluziti, past de i na njih jasnija
svjetlost.
^ M^moires de la Soci6t6 Royale des Sciences de Li^ge, 2. serie, t. 10.
' Zahlentheoretische, nnmerische Fnnctionen, foDctions arithm^tiqaos.
Digitized by
Google
(2) O KSKIM ARimXTldNIM FUMKOIJAMA. 93
Uzmimo dakle, da medu aritmeti5niiii fankcijama c(n), c^in)^
C(n), (7i(n) postoji jednad^ba :
n n
(3) S^W''(t)=S^'('^>'''(t)-
Jasno je, da se svaka od tih funkcija dade jednoznac^nu odrediti,
ako su poznate ostaie tri. Prva de nam biti zadada, da odredimo
jednu od njih n. pr. Oi(n) s pomodu ostalih triju. Da si olakSamo
posao, podi demo od jednostavnije jednadzbe :
n
(4) 2r(n)=^(7,(d)c,^^),
d
koja u (3) prelazi, ako stavimo:
n
pa iz nje potraziti Ci(n).
Neka bude poradi jednostavnosti :
c, (1) = 1, Fil) = l.
Razvijmo sada (4) redom za n = 1 , 2, 3, 4,
Dobit demo:
J'(i) = cr,(i)c,(i),
J'(2)=0,(l)c,(2) + C,(2)c,(l),
1?'(3) = 0.(1) c,(3) + (7.(3) c.(l),
^(4) = C7,(l) ci(4) + Cr,(2) c,(2) + 0.(4) c,(l),
l?'(5) = (7,(l)c.(5)+Ci(5)Ci(l),
^(6) = 0.(1) c.(6) 4- 0.(2) c,(3) + 0.(3) c.(2) + 0.(6) c.(l),
Iz njih izYodimo:
Digitized by VjOOQIC
94 s. bohki6be> (3)
C,(l) = Fil),
C, (2) = - FiD c,(2) 4- -^(2) ci(l),
Cr,(3) = - ^(1) c,(3) +.i?'(3)c.(l),
C,(4) = J'(l)[-c,(4) + c,(2)c(2)]-Fi2)c,i2) + JP(4)c,(l),
0,(5) = - Fil) c.(5) 4- Fib) Ci(l),
C,(6) = F(l)[-c,(6) + c,(3K(2) + c,(2)c,(3)] -i?'(2K(3) -
-F(3)c.(2) + ^(6K(1),
q(l) ostavljeno je namjerice u jednad^bama; isto tako nijesu steg-
nuta zadnja dva 6lana u uglatoj zagradi a zadnjoj Jednad^bi, da
se lakSe pregleda zakon, po kojem su gradene desno strane.
Sto viSe tih jednadzbi razvijemo, to <5emo se viSe uvjeravati o
ispravnosti relacije:
(5)
C,in)=^Fid).c,(^-^y,
pod aCi{m) treba razumjeti polinom, koji se dobije tako, da odre-
dimo sve varijacije s ponavljanjem k produktu w, pa faktore po-
jedinih varijacija naSinimo argumentima fnnkcije c, tako dobivene
vrijednosti funkcije c za svaku varijaciju medu sobom pomnozimo,
a pred umnozak stavimo znak + ili — prema tomn, da li je
varijacija, iz koje je produkt naCinjen, pripadala k takomu ili li-
homu razredu, napokon sve dobivene izraze sazmemo; napose je
'Ci(i) = i.
Tako imamo n. pr. k produktu 12 ove varijacije s ponavljanjem:
12, 4.3, 3.4, 6.2, 2.6, 2.2.3, 2.3.2, 3.2.2,
a prema tomu:
cci(12) = - Ci(12)+c.(4)Ci(3)+Ci(3)c.(4)+Ci(6)c,(2)+c,(2)Ci(6)-
- q(2)Ci(2)c,(3)- Ci(2)c, (3)c. (2) - c^iS)c,i2)e,i2).
Jednadzba (5) vrijedi u razvijenim sluSajevima. Stoga se mo-
zemo, da dokazemo njenu opdenu valjanost, posluziti potpunom
indukcijom. Uzmimo, da ona vrijedi za sve brojeve, koji su manji
od »; lako demo dokazati, da ona vrijedi i za n.
Ponajprije mo2emo (4) napisati i ovako:
Digitized by
Google
(4) O NBKIM ARITMBTl(^NIM FUNKGIJAMA. 95
n
(?,(«) = F(«)-]gc,(d) e, (A),
gdje a zbroju, kako je oznaSeno, d treba da prode sve divizore
broja n manje od n. Stoga demo poradi udinjene pretpostayke
modi na sve fankcij^ (7, (d) u torn zbroju primijeniti jednadibu
(5), pa napisati:
c.(»)=i.(„)-5;^-^)^i^(o.o,(4).
d<^n t
Bududi da d prolazi sve divizore broja n manje od w, prodi de
ih i t. Da doka^emo stavak (5), treba samo da pokazemo, da je
faktor, kojim je u zadnjoj jednad£bi pomnozen JP(Oj jednak
<7Ci I -J- K kako jedad^ba (5) zahtijeva. Za, t =z n vidi se to ne-
posredno ; ako je pak ^ <C w, razabiramo lako, da je F(t) pomno-
zeno izrazom:
-S«.(t)-(4).
u kom treba d da prode sve divizore broja », koji su mnogokrat-
nici broja t^ a manji od n. No taj izraz baS ne daje niSta druga
nego ^^i(~T"l- Ponajprije je naime jasno, daje svaki dlan toga
izraza takoder dlan izraza crq ( -^ j? jer je -~j- divizor broja -j- y
i da u <yCi I — j drukdije gradenih dlanova nema. Izludimo li pak
iz svih dlanova izraza fsc^ (~r)» koji sadrzavaju faktor (\ \-j-)y
taj faktor c, |-j-K bit de izraz, kojim je c, (-y-) pomnozen,
{ d\
odito — ^^i\"7~/- "^"^ J® ispravnost jednadzbe (5) za svaki n
dokazana.
Stavimo li sada:
Digitized by
Google
96 S. BOHNldBK, (5)
n
d
prijedi de (4) u (3), a (5) de glasiti u torn sludaju ovako:
n d
(6) c.w=s-x(i)S^wc(4)
d t
ill takoder:
(6) C.W=^0(Aj^.(,).^^4).
d t
Svagdje (5emo u ovoj radnji uzeti, da je (7(1) = 1, c(l) = 1.
Prije nego prijedemo k promatranjn posebnih slndajeva, pro-
motrit demo nekoliko osobitih svojstava operacije c.
Uzmimo, da postoji jednadzba:
<5c(n) = c(n)
za svaki n. Lako demo se uvjeriti, da je onda:
c(l) = l, c(n)=0 za w>l.
Treba samo jednadzbu razviti redom za w = 1, 2, 3,
pa poslu^iti se potpunom indukcijom.
Nadalje demo pokazati, da operacija (t, dvaput primijenjena na
kojugod aritmetidnu funkciju c(n)j funkciju ne mijenja; dakle da
je (5 [<Jc(n)] ili pokradeno pisano :
(j^c(n) = c(n).
Za tu demo se svrhu posluziti aritmetidnom funkcijom e(n), za
koju vrijede jednadzbe:
e(l) = 1, e(n)=0 za n>l.
Uvijek se moze staviti:
Digitized by
Google
(6) o Hanif AKimimdnM rmnEOUAiu. 97
ein)
i<H^-}
Obazremo li se na jednacUbe (4) i (5), izrest demo odatle re-
lacija :
n
(7) *W^S^W^^(-5-)
d
Ui drak6ije pisano:
d
Iz (7) izvodimo ope^ {Nr«ma (4) i (5), da j«:
(2
ill poradi definicije fankcije e(n) :
(8) <i«c(n) = c(n).
Uopde se nijedna aritmetiftiia fankcija ne promijeni, ako se
ona podvrj^e ta^ broj pata operaciji <i, a IjUIji b^j puta primije-
njena operacija <5 ima isti adinak, kao jedanput primijenjena.
Fostoji li jednad^ba :
(9) c(n) = fjc,(n),
izvest demo iz nje na temelju relacije (8) i ovu:
(9*) <7c(n) = c,(»).
Da izvedemo noyn osobito vaina relacija znadajnu za operaciju
<T, podi demo od idenli&ne jednad^be:
R. J. A. 158. 7
Digitized by VjOOQIC
98 B. BOHN16BK, (7)
d d
koja izlazi iz (3), ako se stavi:
<^(n) = /(n), c(n) = 1 ; C,(n) = 1, c.in) = fin),
Uvrstimo li te viijednosti u (6), dobit demo:
n n
n d n d
(10) 1 = ]^ /-(d) ]g <jf{t) = V (T/(d) ]^ fit)
d t d t
za svakn aritmetidnn funkcija fin),
Izvest demo jo§ jednn opdenu relacija s pomoda operacije <?.
Pitamo se, kakva sveza postoji meda izrazima:
n n
d ^ d
Uvest demo pokrate:
n n
(11) '/(n) = ]gc(d)^c,^-^), ^i(n) = 51^(^)"'(T)-
d d
Na temelju jednadzbi (4), (5), (8) izvodimo odatle, da je :
n n
Stavimo li sada u prvu od tih jednadzbi za c^in) vrijednost
prema drugoj, izidi de:
* n
n d
cin) =
-) = 11^(^11 ^/x Wo (^).
Digitized by
Google
(9) O NSKIM ABrnOTldNIM FUNKGUAKA. 99
NapiSimo za ^as:
n
d
*(t)=S-^<'K^)'
i
pa 6emo modi predzadnju jednadzba napisati ovako:
n
d
Iz te jednadzbe izvodimo dalje, da je :
n
H«) = 2c(rf)«x(-|-)
d
ill, ako za ^(n) napiSemo njegOYU yrijediiost:
S'wKt)=E'«"<t).
a odatle se zakljn^uje, ako jednadzba razvijemo ledom za n = 1,
2, 3, .... , da izmedn xiv^) i 7i(**) postoji snoSaj:
(11*) x,(n) = a/Sn) ili z(n) = ^7, (n).
PoSto smo se upoznali s bitoim svojstvima operacije <r, bit <5e
nam veoma lako izvesti Ces^rov stavak, po kojem izlazi iz jed-
nadzbi (1) jednadzba (2). U istinn dobivamo iz (1) prema (4) i
(5), ako n (4) i (5) stavimo C^(n) = 1:
d
Digitized by
Google
100 S. B0ttNl6<K, (9)
Dakle je :
d d
Odatle dobivamo prema (3) i (6), ako staTiino:
C{ny=F{n), e(n)=zcf(n), C,(n) = G{n), c,in) = ag(n),
te se obazremo na (8), ponajprije ovu jednadzba :
'^•'=il^(T)S'«"^(4)-
d t
S pomodu (4) i (5) zakljufiujemo dalje, da je:
d d
a s obzirom na (3) i (6) izlazi iz te jednad£be ova:
n d
'« = Mt)2Mt)-
d i
Iz nje izYodimo napokon traienu relacijn:
d d
Tako je Ces^lrova relacija iznova na osobit nafiin dokazana.
No mo2emo jo§ i viSe pokasati s pomoda uvedene metode. Ako
postoji relacija:
n n
(2) ^^<^f{T)''^9id)F(^y
Digitized by
Google
(10) O KBKIM ABlTMSTI^^HIlf FUMKOiJAM A. lOl
a n. pr. za funkcije 0{n)j g(n) valja jednadiba:
n
(2*) G(ny='^gid),
d
to stoje i fonkcije -F(n), f{n) a svezi:
Fin)='^m.
d
U istinu moiemo iz (2) izvesti jednadzbu:
n
n d
F(n)=2/(d)2G(0«i,(A^,
d t
no poradi pretpostavke (2*) mora biti
d
za svaki n. Dakle je:
S«"«^{t)-
n»)=-^A'')-
Op6e jednadi^be, gto smo ih dosad izveli, neiacrpljivo m vrelo
najraznoyrsnijih relacija medu aritmetifinim fankcijawa. Navest 6\i
samo nekoliko jednostavmh primjera.
Uvedemo li u (7) ili (7*) za c(w) funkciju 1**, dobit demo snoSaj :
Va(ld)^il ^^ « = !'
„ » > 1.
Digitized by
Google
102 8; BOHNI6BK, (11)
Za ^(1**) uvest rfemo znak:
n(l«) = |.(n).
Ta je oznaku prvi upotrebio gospodin Mertens^ Onda moiemo
takoder napisati, da je:
(12) ^Kd) = ^^ "^ '* = ^'
io , n> 1.
Funkcija [x(n) = <t(1**) podaje nam odevidno razliku medu bro-
jem varijacija s ponavljanjem k produktu n u takim razredima i
brojem yarijacija u lihim razredima. ^elimo li nadi ta razliku;
treba samo odrediti funkcija (^(n) s pomo6a jednad^be (12), kojom
je ta funkcija definirana. Lako se nade potpunom indukcjJDm, da
je za broj :
n=pj^^, Pr,
ako 8U Pi, jpj, ^3, , . . . p^ sve sami razli5iti prosti brojevi,
[^ (PiPiPs Pr) = (— 1)^
a ina5e, ako je n makar samo jednim kvadratom kojega prostoga
broja djeljiv, da je:
(A(n) = 0.
Tako smo dokazali, da je za svaki n, koji je kvadratom kojega
prostoga broja djeljiv, broj varijacija s ponavljanjem k produktu
n u takim razredima jednak broju varijacija u lihim razredima,
ako li je n samo prvim potencijama prostih brojeva djeljiv, da
taki razredi sadriavaju za jednu varijaciju vi§e nego lihi, ako je
u n sadrzan tak broj prostih brojeva, a za jednu manje nego lihi, .
ako je u n sadrzan Uh broj prostih faktora.
Taj je stavak na drugi nadin prvi dokazao Mobius^. Mi 6emo
mu dodati nov stavak.
Pomislimo izmedu yarijacija s ponavljanjem k produktu n izva-
dene one, kojima su faktori djeljivi samo pryim potencijama
^ Orelle: Journal fiir Math. Bd. 77.
2 Orelle: Journal fiir Math. Bd. 9.
Digitized by
Google
(12) O NBEIH ARITMJBTlONllf FUNKGIJAMA. 103
prostih brojeya; onda de u takim razredima biti takovih varijacija
jedna viSe ill jedna manje nego u lihim prema tomu, da li je broj
svili, bilo jednakih bilo nejednakih, prostih brojeva sadrianih a n
tak m lib.
Da taj stavak doka^emo, posluzit demo se fankcijom [^-'(n). Jasno
je, da nam tra^enu razliku meda brojem varijacija u takim i lihim
razredima podaje ^^(^'(n). Treba dakle samo odrediti tn fankcija.
Obilje^t demo sa a(n) broj svih, bilo jednakih bilo razUditih, pro-
stih brojeva sadrzanih a n. Ako je dakle:
OSf da OC, (XjT
n —pi' Pi Ps' p^ ,
to nam je:
a(n) = ai-fo4+a3+ -fa^;
napose neka bude a(l) = 0.
Onda je poradi razvijenih svojstava funkcije [Jt-(t»):
(13) |;l»(«)=(-1)«^"^jx(»)
za svaki broj n. No badudi da je za dva koja mu drago broja
nt, n:
a(wi) a(w) = 3c(m) -f- «(»),
to je :
.j.^(n) = . !"(- 1)«^"^ K^) j = (-D^^'^^Kn).
Kako je pak po definiciji bilo:
to je prema (9) i (9*):
^(.n) = 1,
a stoga:
Tim je naS stavak dokazan.
Tako imamo n. pr. za n =l>ijP5 ove varijacije promatrane vrste:
PlP2'P2l Pi'PlPi^
Pi Pi'Pij Pi Pi Pt^ Pi'Pi'Pi^
Digitized by
Google
104 6. BOHKlCBK, (13)
PoStb smb jpftitiiatrili glftrna Bvojstta fankcije [Ji(n), sfyoiillliiiiti
nftM je, da sa stakn aritmetiCnn ftrnkdjii c(ii)^ fca koju ira^a
j^iiadSba:
c(m) c(n) = c(mn),
postoji relacija:
(sc{n) = c(n) (it.(H).
J^dna takova funkcija bijaSe ved proinatrana fankcija ( — 1)"^**^
Prelazimo k novoj primjeni operacije <r. Neka bude fankcija
e(n) definirana jednadibama:
, . f za n = 1,
1 1 . n > 1.
Onda je (j( — 1)*^**) za n = 1 jednako I, a za w > 1 podaje nam
broj yarijacija s jponalrljahjem k prodaktn n. Uvest deilio pokrata :
v(n) = <7(— 1)«W.
Fjrema jednad^bi (7*) imamo dakle snoSaj :
d
Fo definiciji funkcije e{n) mozemo dakle takoder napisati otu
jednadiba :
n
(140 ^(^) = V v(rf) za n > 1.
Tom je jednad^bom reducirano traienje broja yarijacija s po*
nayljanjem k prodaktu n na trazenje toga broja za brojeye manje
od n.
Jednadzba (14') znadajna je za funkciju v(n). Koliko je ttifeni
pozhato, izyddena je oha pryi pat ha oyom mjesta. Ja je nijesam
nigdje nadao, a noma je ni Netto a syojoj kombinatorici^, premda
^ E. Netto: Lehrbnch der Cotiabinatorik 1901.
Digitized by
Google
(14) O MBKIM ARlTatittifynn FUNKCIJAMA. 105
u uvodu veli, da je od prilike are sabrao, Sto je na polju kombi-
natoiik^ izradeno.
Frimijenimo li (14) na slnftaj, a kom je n potencija p'' prostoga
broja py dobit demo:
<i) = 1,
■<p) - 1,
f(P*) = 2,
»(/)•) = 2»,
Uop<5e <Se biti:
vip") = 2«-l.
U izvedenim sladajevima vidimo, da je ta jednadiba ispravna.
Uzmimo dakle, da ona valja za p''~^, pa demo lako pokazati, da
ona Trijedi i za p". Prema (14') je naime :
Kp") = 1 + v(p) + vip^ -\-vip»)-\- +»(P"-1)
iU:
t)0«) = 1-1-1-1-24- 2« + 2» 4- + 2«-2
a odade se vidi neposredno, da je navedena jediiad£ba valjana.
Jofi demo promotidti slndaj, n kom je n = PtPtPt Pr produkt
samih razlifiitih prostih brojeva. Primjenom jednad£be (14') dobit
demo ove relacije:
"(Pi) = 1,
v(p,P^P.) = ! + (?) + (2) [1 + (?)] ,
.(w,.J = i+(t)+(^)[i +(?)]+P){i +(?) +
Digitized by
Google
106 s. bohniCbk, (15)
<PrP^^V^.) = 1 + (?) +(2)[l + (?)] +(3){l + (?) ^
Odatle se razabira jasno, kako je izraz za v (PiP^ — Pr) graden,
makar koliko prostili brojeva bilo sadrzano u broju n.
Zelimo li (2 a jednad^bi (14') da protegnemo na sve divizore
broja n, valja nam napisati:
2^^"^(n) = ^t;(d).
d
Odavde izlazi i ovaj sno§aj:
.(n) = 5; 2'^'Udh{i),
d
koji se moze napisati i ovako:
n
(15) vin) = fx(n) + 2 ^ <^v{i) -
d>i
Lijepa se sveza dobije medu funkcijama v(n) i (x.(ii), ako se
posluzimo jednadi^bama (11) i (11*). Ako stavimo u tim jednadz-
bama :
bit <5e:
n
y.in) = ^v{d) = 2'^*'^v(n),
Digitized by
Google
(16) O NBKIM ARITMlRidMIlf FUNKCIJAMA. 107
d
dakie je:
2'^*'^ v(n) = <T r 2'^"^ K») ], 2'^"^ K») = .1" 2'^"-^ »(«)]
ili za n>> 1:
2v(n) = <j r2a(n) | , 2|x(n) = c r2t;(n) 1 .
Ako. nam v^'^ v^\ 9,', pokazaje, koliko ima a prvom, u
drngom, a tre6em i t. d. razreda varijacija s ponavljanjem, ko*
jima sn faktori djeljivi samo prvim potendjama prostih brojeva,
to mozemo prvo, od tih jednad^bi napisati takoder ovako:
(16) i?(n) = i-'lYf''^{-v,'-\'2v^'^2*v,''\-2\'T )
ili:
vin) = I — t;/+2t;/— 2«t;,'+2»t;/T . . . . |
Za n = p^l yidjeli smo ve6 prije, da je ^^'=0, t;2'=2, V3'=3,
ina^e Vj^'=zO. Pa je u istinu :
t^(P,i^S) = (-l)'(4-12) = 8.
Iz (16) zakljudajemo^ ako je a(n) tak broj, da ima n takim
razredima viSe varijacija, kojima su faktori djeljivi samo prvim
potencijama prostih brojeva, nego u lihim, a obrnuto, ako je a(n)
lib broj.
Obiljezit demo broj varijacija s ponavljanjem k produktu w, ko-
jima su faktori djeljivi samo prvim potencijama prostib brojeva,
sa v'(n), Kao Sto smo odredili formula za redukciju funkcije v(n)
na funkcije s manjim argumentom, tako demo sada i za v'(n) odre-
diti takovu formula.
Prema (13) mozemo napisati:
vXn) = (T [(- if""^ i,.\n) ] = '^ f (- 1)'^^^+"^**V W 1
Digitized by VjOOQIC
106 t. BOHH161BK, (17)
tako, da valja prema (7) jednadiba:
^^-lf'^i^*id)v'(^^^^0.
d
Za If ;> 1 mozemo dakle takoder staviti :
u prvom zbroju treba Pi protegnati na sve razlidite proste brojere,
koji sa sadr^i^u u i», tt dragom na sve prodiikte od dva takova
razlidna proBta broja, u tre6em na 0ve prodakte od tri takova rai*
lidna prosta broja i t. d.
Ako je n prodokt od r rasliditih prostib biojeva n^=^iP^i — jPf,
modi demo zadnjn jednadzbu i ovako napisati :
+ f ^j) t?'(pip, Pr^i)
U tom je sludaju v'{n) = v(n).
Oznadimo li sa v"(n) broj takovib varijacija k prodnktu n, ko-
jima su faktori potehcije prostib brojeva, lako demo nadi i za re-
dukoija te fankcije na funkcije s manjim argomendma prikladnu
formtilu. Za tu da svrbu definirati noYu fnnkcijii ir(i») ovako. Neka
bude ic(l) ^ 1, 7r(n) =: 1, ako je n ^ ;?" potencija prosla broja, a
inade jednako 0. Onda je :
r"(n) = J(-l)*^-^,r(»)l,
pa stoga dobiyamo snoSaj:
^^-1)'^'^-W«'"(^) = 0.
Digitized by
Google
(18) o NUUM AnmtwnHnnM fumkouama. 109
Ta jednadiba moiemo napisati i ovako:
n
ill poradi definicije fnnkcije ^^in):
P P P
u prvom zbroja ireba p da prode sve proste brojere, koji su u n
sadr2ani bar a prvoj potenciji, u drugom zbroja sye one proste
brojeve, koji su a » sadriani bar u dragoj potencgi i t. d.
NajlakSe je nadi broj yarijacija k produktu n. kojima sa faktori
prosti brojeyi.
Ako je » s: p'^p^p''' — p"** , to je re^Seni broj :
mr ^ (*»+««+«»+•••• V) •
v'"{n) = j 7-
Funkcija vf'n) neka bade jednaka 1, ako je n = 1 ili prost
broj, ina5e jednaka 0. Onda je :
»'"(«) = «[(-l)*^*'^v(«) J,
a stoga postoji reUeija:
^i-lf''<d)v"'(^^^ =
iU:
t/"(i»)=^v(d)»'"(^^Y
Ta jednad2ba molemo jo9 jednostavnije napisati ovako:
Digitized by
Google
110 8. BOHNI6BK, (19)
r
No bndadi da nam je y'"(») za svaki n prema onome, sto smo
malo prije razvili, poznato, mo<5i demo takoder napisati 5adna
relaciju :
(«i+^2 + -» + ^r)i ^(« i7t-«2+-+^r -l)! , («i+«2+--+^r-l)
^1 ! «2 ! «r ! K-1)! «2 ! ... Of ! "^ «i ! K-1) ? .. «r )
(«i+a2-.-+*r— 1)!
+ +
aja,!....(a^-l)l '
gdje treba za 0! staviti 1.
04, a^j ar jesu koji mu drago brojevi. Zato vrijedi za svaki
broj n snoSaj:
n! __ (« -!)! I («-!)! , ,
ai ! a, ! a^l (04 — 1) ! «, ! a^ ! ' aj ! (a, - 1) ! o^ !
I (w-1)!
"^a, !«,! (ar-1)!'
ako je «i + «» + + ='r =* *»• N. pr. za n = 6.
5! _ 4! . 4!
2! 3! 1! 3!~'~2! 2!"
Jol bib naveo nekoliko primjera za primjenu operacije •;. U
prvom demo redu potra&ti vrijednosti funkcije:
^,(„) = a(-lf+l
za pojedine brojeve n. Ako je n lib broj, jednak je [i^(n) funkdji
[x(n). Za take brojeve n mozemo njenn vrijednost odrediti pot-
punom indukeijom s pomo6u jednadzbe:
Digitized by
Google
(^) O NBKIM ARITMSn^NDf FUNKOIJAICA. Ill
kao §to smo u^inili kod funkeije j^Cn). Tako bismo naSli, da je
(^(») = 2"-V (~^^ , ako je « = , ^ = 1, (2).
No mozemo do toga resultata doci postepeno i na dragi na5in
ovako.
Ako je n = 2", to nam daje svaka varijacija k broju 2" o
izraz 4(— l)**"*"^] Slan + 1. Treba dakle samo odrediti broj vari-
jacija k prodnktu 2", pa <Se tim ve<5 biti odredena i vrijednost
f4(2"). No taj je broj o6ito:
a prema tomu:
tt,(2«) = 2«-l.
Uzmimo nadalje, da je n = 2" jp, i)^ . . . . p^, gdje su p^ p^j.
' . ' . Pr sami razliftiti prosti brojevi. U torn <5emo sln^aju odrediti
|J4(n), ako se posluzimo Cinjenicom, da je
j/^ (np) = — (Xi (n),
ako je p lib prost broj, koji nije sadrzan u n kao faktor. Stoga
zaklju^njemo poradi toga. §to je
^ (2«) = 2«-l,
da je:
P4(2«i,) = -y.(2«) = -2«-i,
ako je i? lib prost broj, pa i uopde da je:
f.. (2>j,, . . . .^,) = (-l/2«-l,
ako 8U i^i, p^, . . . , Pr sami razliditi lihi prosti brojevi, a r njihov
broj.
Po torn pravilu mozemo takoder zaklja5iti, da je
(^(2<>:*--^r)=o,
Digitized by
Google
112 «. liowi6pf, (21)
ako 30 i o{mt !>,, l>i, . . . i>r Kfai pwitt bFOJevi, » i»€4tt njima je
jedan sadrzan u 2jp *]:>*.. . pj^ u potenciji viSoj od prve. No za
taj slnSaj mo^emo Pi(n) izvesti i iz opcSenoga alaOaja, koji demo
aada promatrati.
Oroa^mo 0a ^i(»), i*^t(»), ^sC**)? abroj glanoya, Sto
nam ih daju varijacije s ponavljanjem k produkta n prvog^, dra*
foga, taf^iega iwisreda i t. d. u iyiraz z» (ii(^)- Aja> msiMmo yari-
jaoije 9 ponavljanjem k likomn brcja m a^ j!>^' p^^ . . . 11^^ , pa is
njih na5inimo varijacije s ponavljanjem k broju 2^9i|, dobit demo:
Jr,(2«m) = a^N^ijm) + o,i«r,(«i),
Tu an brojevi a samo zavisni o bioju a te se ne mijenjaju, ako
se mjesto m uzme kojigod drugi lib broj. Zbrojit demo te jed-
nadzbe, pa demo dobiti:
(^(2«m) = (-l + a,4-a/4-V' + ---)^i(*^) +
(a,-ha/ + V' + ....)JV,(m) +
S pomodn te jednad2be moi^emo odrediti koeficijente brojeva JV,
ako za m uzmemo posebne brojere. Ako stavimo za m prosti broj
i>, to ved znamo otprije, da je )f-S^V) =^ — 2*"^^, a
J^i(m) = — 1 , JVaC^w) =? ^»(«») = =0.
Stoga je:
-1 + % +«i' + «i"+ = 2«-l.
Isto demo tako dobiti, ako stavimo za m prodokt j^j), dvaja
razliditih lihih prostih brojeva, da Je :
«.+v+V'+ i^r-^\
sliSno za m =PtP«i>s, <U je:
o.' + «,"+«»»'"+ = 2«-l
i t. d.
Digitized by
Google
(22) O NBKIM ARITMBTI6N1H rUKKOUAHA. 113
Hodemo li dakle, da dokazemo, da je koeficijent svakc^a N
jednak 2""" , treba samo da pretpo«tavimo, da to vrijedi za koefi-
cijeDt broja ^j(.(tn), pa da dokai^emo, da isto vrijedi i za koefici-
jent broja Nj^^i{fn). Uzmimo dakle, da je:
ihi^hP, ....Pic)=2" -HN, (m)+.V,(m)+ + Nj^m)]
ili:
(-1)* = N,im) + N,im) + + AVm).
Izvedemo li sa4a s pomodu fiiakcija N(m) Trijednosti za funk-
cije -^(»»/>jfe-t-i), gdje nam je Pje^i prost broj, koji nije aadrian u
m, dobit demo:
A',(»»l'*+l) = -2[N,ifn)-N,im)]
iV.(ml,t^.l) = -3[N,itn)-N,(fn)]
-Z^fcC^Pfe+l) =- - MJ^jfe - i(w) - 2^fc(m)]
■^t+l(»»Pfc+l) = - (*+l)^fc(»«)
i:
(_l)fc+l = N,im)-2[N,im)-N,im)]-3[N,im)-N,{m)]-...
- k[Nu i(m) - Nj^im)] -(J+1) ^ JVifc(m),
20—1
gdje je stavljeno:
Cu,l=a^i^i'+4U+af+i^+
S pomodu jednad^be (c) nalazimo za Cj^_^i vrijednost:
Imamo dakle sasvim opdeno:
. (;,,(2«in) = 2«-l[JV,(m) + N,{m) + N,{m) + ].
Uzme li se sada za m broj p"^ p"^ . . . p"^ , koji je djeljiv bar
jednim kvadratom kojega lihoga prostoga broja, bit 6e:
^iW + .^V,(m) + iVs W + =0,
a. J. A. 158. 8
Digitized by VjOOQIC
114
a stoga :
S. BOHNI6BK,
1 * ^
(23)
Isporedimo li vrijednosti, §to ih moi^e imati (a(»), sa vrijedno-
stima, §to smo ih naSli za funkciju p-iCn), mo^emo napisati:
(17) IL, («)
!*(«),
ako je n = l, (2)
^-Hi)
' » " " = 0, ^=1,(2).
Po definiciji funkcije (x(«) bijaSe
ix,(«)=;.[(-l)''+ll.
Stoga mora takoder biti:
'K («)] = (-!)"+'• :
Jo§ bih ovdje spomenuo, da je:
o Cem se lako mozemo uvjeriti.
Pri odredivanju fankcija, koje izida primjenom operacije d, desto
dobro sluzi funkcija [^-(»).
Neka n. pr. 6(n) zna6i broj divizora broja w; onda mozemo na-
pisati jednadzbu:
6(») = ^
Iz nje izvodimo, da je:
(19)
= S*<*(t)
Digitized by
Google
(24) O NBKIM AR1TMBTJ6nIM FUNKOIJAMA. 115
Dalie zaklju^ujemo, da je:
n
(20) ^{n) = ^(le(d),
d
a odavde izlazi relacija:
n
d
Ako je u broju n sadrzan koji prost broj bar u tre<5oj potenciji,
jasno je, da za takove n mora biti:
ce(w)=:0,
.. .. /»\ .
jer je tada za svaki divizor d broj a n ili ]x{d) ili [jl I ~jr I jednak
0. (70(/i) moze dakle biti razliftit od samo za brojeve n od oblika :
gdje sa TiTj, ^2, . . . . "T^s, i?i, jPa, . . -i^r sve sami medu sobom razli-
6iti prosti brojevi. U torn 6e sluCaju biti !^(^)[^(~x) ^^^ilifiit od
samo za one divizore d, koji su djeljivi brojem ^i^r^ . . . . ^r^. Te
eemo divizore dobiti kao filanove polinoma, koji izide, ako se iz-
vede mnozidba u produktu:
^i7^2-..-^5
i\ (1+i^i).
1
(n\
Ima ih svega 2*". Za svaki takav divizor ima \J'{d)[j. i ^ I isti
predznak
(-1)«W=(— 1)^
Stoga je:
g^(t:\'K^ .... tt^PiPjj . . . .i?r) = (— l)/^r-
Digitized by
Google
116 8. BOHNldBK, (25)
Ustanovimo li, da je (^^(n) = 0, akojeubrojn n sadrian makar
samo jedan prost broj bar u tredoj potenciji, a ina^e da je\i^(n)= 1,
pa ozna5imo li sa r(n) broj prostih brojeva, koji sn a n sadr^ani
samo u prvoj potenciji, to demo modi staviti:
cre(n) = (-l)»'(«)2''(«)p4(w).
Prema jednadzbi je (20) dakle :
p.w = 2(-ir(^)2^(^Ww.
d
Uvedemo li u jednadi^bu:
2e(d).e(-J-)c.o
d
za (j6(w) nadenu vrijednost, dobit demo:
Postupajudi posve analogno nadi demo za funkciju s(n), koja
podaje zbroj svih divizora broja n, ako stavimo :
s(n) = ^rf,
ponajpnje:
(21) ^=S'^^V('J)^
d
zatim :
n
(21') K«)= S'^^'C"^)
Digitized by
Google
(26) O NBKIM ABITMVndNDI FUNKOIJAIIA. 117
konadno :
■n
Kao Sto smo naSli za <7d(n), tako nalazimo i sada, da je (5S{n) 0,
ako je koji prost broj sadrzan u n bar u tredoj potenciji; ako je
pak n = 7uf Tu J . . . i^lPiP^ . . . . p^ , da je :
r
f7Sin) = (— If TTiTT, . . . . 7U, T7| (IH-I^i).
1
Ako napigemo pokradeno
as{n) = s'(n),
to valja jednad^ba:
n
d
Ozna5imo prema Cesaru sa T(n) broj svih razliCitih prostih bro-
jeva sadrianih u n. Ako se posluzimo prije uvedenom funkcijom
v(»), modi demo staviti:
n
l+^W=^v(d),
d
gdje je t(1) == 0. Iz te jednadzbe izvodimo novu:
d
ili za n>l s obzirom na (12):
n
v(n) = 5]((l-h-w) !- (-f )
n
(22) v(«) = ^T(<i)(.(Aj.
Digitized by
Google
118 8. BOHNl6BKy (^7)
Iz predzadnje jednad^be izlazi:
a, a, «.,
Stavimo li n = p ^p *p '' p ' , to je :
(22') av(n) = (— l)"'")
«(«)!
3Cj ! a^ ! , . . . a^ !
S obzirom na svojstva funkcije {J*{n) mozemo jednadibu (22)
napisati takoder u ovom obliku :
^y.(-^)± ; • '
iuj \pipkpl)
u prvom zbroju treba i da prode sve brojeve od 1 do r, u drugum
treba za i, k staviti sve kombinacije drugoga reda bez ponavljanja
od elemenata 1, 2, 3, r, u tredem za i, i, I sve takove kom-
binacije tredega reda i t. d.
Desna je strana zadnje jednadzbe, osim ako je n = 1 ili prost
broj, uvijek jednaka 0. Ta osobito zanimljiva relacija prelazi u
slu6aju, da je n==^p^^ » - -Pr produkt od r samih razli6itih prostih
brojeva, u ovu posebnu:
♦•- (5)(r - 1)+(2)(»-2)-(3)('-3)± . • • + (-l)''~'(r-ll )=<>,
ako ie r > 1.
Tu relaciju, koju smo usput izveli iz na§e relacije (22"), spo-
minje prvi put S. F. Lacroix^.
Slidni snoSaji postoje za funkcije a(n) i 77(w), koje smo ved prije
uveli. Za njih vrijedi jednadzba:
1 Traits de calcul differ, et integr. T. 3. p. 26.
Digitized by
Google
(28) O NBKIM ARITBrBTldNIH FUNKGIJAMA. 119
n
. l+a(n) = ^7r(d),
d
iz koje izlazi:
(23) '^(n) = 2«(d){.r-^jza n;
n
/" •! \
>1
I V ^ 7
d
I tu jednadzbu moi^emo napisati u obliku:
gdje zbrojevi imadn isto znadenje, kao u predaSnjem slu6aju. No
sada je desna strana, osim ako je n prost broj, jog i onda jednaka
1, ako je n potencija prosta broja; u svakom je drugom sludaju
jednaka 0.
Navest demo jedan primjer za relacije (22") i (23'). Neka bude
n = PiP?^' Onda je:
^{P^P^)-<P?.)-^ip^Pi)'^<pl) = 2-1-2+ 1 = 0,
-(P^P^)- '4Pi)-<P^Pl)-^ a(pS)^ 4-3-3 + 2 = 0.
Gaussova funkcija (p(w) pokazuje, koliko ima prema n prostih
brojeva manjih od n. Njena se vrijednost nade, kako je poznato,
ako je n^ p ^ |>"* . . . jp"** , iz jednadzbe:
t« = H('-i7)-
1
Ta se jednad^ba mo^e napisati i ovako :
n
,(n) = 5;d,(A).
d
Obrnemo li tu jednadzbu, dobit demo poradi toga, Sto je a[ji.(«) = 1 :
Digitized by VjOOQIC
120 S.BOHNI6K, (29)
n
d
Nadalje zakIja5ujemo, da je:
d
i kona5no, da je:
71 T
(24) cr?(n) =. ^rft.(d) = Jij {\-pi
:)•
Za <y<p(n) uvest demo oznaku ^\n). Onda mo2emo za tu funkciju
napisati jednad^be:
n
(240 S^^^^'(t)^^'
n
(24") S''?'(l) = l-
Tako je n. p. za n = 12:
9(l)y'(12)+q)(2)?'(6)+?(3)?'(4)+i)(4)?'(3)+?(6)?'(2)+?(12)'/(l) =
1.(1— 2)(1 -3)4-1.(1— 2)(l—3)+2(l— 2)4-2(1— 3)+2(l—2)-}-4.1 =
2 4 2 -2 — 4 — 2 4-4=0
9'(12) 4- 29'(6) 4 3?'(4) + 4-/(3) + 69'(2) 4- 129'(1) =
(l—2)(l-3)-|-2(l—2)(l—3)+3(l— 2)44(1-3)46(1— 2)-|-12 =
2 4 4 —3—8 — 6 -i-l2 = 1
Liouville je naSao, da je zbroj :
Digitized by
Google
(30) O NEKIM ARITMSTldNlM VUNKOUAlfA. I2t
ako je n = I i ako je n potpun kvadrat, jednak 1, ina^ jednak
0. Uvest demo funkciju /.(n>. Qna neka bade jednaka 1, ako je
n = 1 i ako je n potpun kvadrat, made jednaka 0. Onda moiemo
napisati jednadzbu:
n
d
Liouville je uveo za ( — !)"(**) oznaku >^(n), tako da je:
n
(25) ^>(d) = /.(n).
d
Dalje izvodimo odatle, da je:
n
(25') Hn) = 24rf):^(^);
d
nadalje, da je :
n
(25") u.in) = ^Hd)'r.,^^\
d
te dobivamo konaCno za G/.(n) jednadzbu:
n
(25'") aK(n) = ^ ■Kidy^.id)^. j^-J J .
d
S pomodu te jednadzbe lake je odrediti n/,{n). Ponajprije je
jasno, da je (7y,(n) = 0, kako je u broju n sadr^an koji prost broj
bar u tredoj potenciji. Stoga nam valja samo jo§ promotriti bro-
jeve n u obliku:
n = 7:?7u»....7rJ/?,p,...:jp^.
Lako je uvidjeti, da je za taj sluCaj •
/Googk
Digitized by ^
122 s. BOHN16BK, (31)
.4.) = (-D'+p) (-1)'+'+ (2) '-ir'+..+Q (- 1)'+'=
(-»•{. -(;)+(9t....+(-')'(9).
No svinuta je zagrada samo onda razlifiita od niStice, ako je
r = 0. Dakle je a^(n) samo za brojeve u obliku :
razliSito od i u torn slu^aju jednako ( — 1)*. OznaSimo <Dt(n)
sa x'(n). Onda valjaju jednad^be:
n
d
n
(27) ^<^^^2(j^ = h
d
n
(28)
E''»''(i)='-
Sa %{n) oznaSen je broj kvadratnih divizora broja w, a sa %\n)
razlika medu brojem divizora u obliku (26) sa takim i lihim brojem
prostih faktora; I treba rafiunati k prvoj vrsti.
Tako je n. pr. za n = 2^3*:
/.(l)/.'(2«. 3«) + 42»)-x'(32)+ )c(3»)/(2«) + -42^3«).c'(l) =
1 — 1-14- 1 =0
>c(l) 9,'(2*.3*) + <2^)6,'(3«)+/.(3%'(2^)+x(2l3«)0,'(l) =
04-0 + 0+ 1 =1
x'(l) 6,(2«.32) + )c'(2%(3«)+'//(3«)6,(2«)+'/(2^3»)6,(l) =
4-2 2 + 1 =1.
Zadovoljit demo se navedenim primjenama operacije g pa podi
k promatranju jednad^be (10) u nekoliko posebnih sludajeva.
Digitized by
Google
(32) O NBKIM ABITlCBTldMIM FUNKCIJ4UA. 123
Neka bude c(n) takova aritmed^na fiinkcija, za koju valja jed-
nadzba :
c{m) c(h) = c{mn)
za koji mu drago broj m i n.
Stavit domo u:
n
n d
(10) ^<7/(d)2/-(0 = l
d t
za f{n) nekoUko posebnih funkcija.
1) f(n) = c{n) , f7f(n) = c(n)|x(n). Onda je
n
n d
^c(d)Kd) V c{t) =
1.
I ^'
d t
Uvedimo sada za c(n) nekoliko posebnih funkcija te vrste.
a) c(n) = n* , gdje je k makar kakav broj. Dobit demo :
n
d
5] d vw 5] ^* =
1.
t
Za i = izlazi relacija (19).
Ako oznadimo zbroj i-tih potencija svih divizora broja n sa
S]f^{n)^ mozemo napisati jednadzbu :
n
d
ZsL k = l prelazi ta jednadiiba u jednadzbu (21).
b) c(n) = X(n). U torn je slu6aju :
Digitized by
Google
124 S. BOHNldBK<, (33)
w
d
a raozemo tu jednadzbu napisati i ovako:
d^
gdje d^ treba da prode sve kvadratne divizore broja n.
1') f(n) = c{n)[L(n) , (sf(n) = c{n), Jednadiba (10) dobiva ovaj
oblik:
n
n d
5] c(d)2<0K0 = i.
a) c{n) = n* za koji mu drago broj k, Onda je :
n
n d
^d*^fV(0=-i.
d t
Ako je n = p"^ p"^ i?"*", to je :
(29) ^dVWzzzjTj" (1-;;*).
d 1
Uvedimo oznaku:
n r
(30) 9W(n) = ^ d^Krf) = ]i\ (l-i>?) ;
d 1
onda je :
(31) 2 d^ /*> ^A j =
Digitized by
Google
(34) O NBKIM ARlTUBTldNIM FUMKOIJAMA. 125
Za 4 = 1 dobivamo funkciju ?'(w), koja nam je ve6 otprije
poznata. Eako je god bilo:
tako je takoder:
(p(*)(n) = (i?]k(n) ,
ako je:
O torn se lako uvjerimo s pomodu jednadzbe, kojom smo defi-
nirali ?]5;(n). Dakle vrijedi za koji mu drago k jednadiba:
n
Kako se vidi iz produkata, kojima su definirane funkcije %{n)
i ?^^(t»), postoji sveza:
?fc (n) = n* 9(~*^(w).
b) c{n) =• X(»). Prema tomu :
n
n d
2 Kd) 2 X(0.a(0 = 1.
d t
Stavimo li:
<n) = ^ Krf)[x(d) ,
d
to je, kako ved Cesdro navodi,
a)(n) = 2^(**),
te valja jednad^ba:
Digitized by
Google
126 8. BOHNldEK, (35)
n
1 /^ n. \
d \ ^ J
d
koju takoder Cesdro spominje.
2) f(n) = i-ir+^n), rjfin) = c(«)a,(n).
Jednadzba (10) prima sada oblik:
n
n d
^c(rf)(x,(d) ^(-1)*+^ 0(0 = 1.
d t
a) za c(n) = nr izlazi dakle jednadzba:
n
SdVwS(-i)'+'<* = i.
7»
- ( — l)"+^d*^ podaje razliku raedu zbrojem A-tih potencija lihih
divizora broja n i zbrojen i-tih potencija takih divizora toga broja.
Oznadimo li tu diferenciju sa Sjfc(w), to valja relacija:
n
U slu5aju A; = podaje dakle ^jk(w) razliku meda brojem lihih
i takih divizora broja w, a u slu6aju A; == 1 razliku medu zbrojem
lihih i takih divizora toga broja n.
b) za c{n) = X(n) dobivamo :
n
n d
n t
gdje je zna6enje drugoga zbroja jasno.
Digitized by
Google
(36) O NBKIM ARITMBHOMIM VONKOIJAICA. 127
3) an) = c(n)v(») , of(n) = (-If ^"^ , . *^*'^' , , c(n).
Iz (10) dobivamo:
n
n d
^ c(d)av(a) ^ c(^)v(0 = 1,
(2 t
a u posebnom slu^aju c(n) ^ n* :
n
n
s
d* (TV (d)
V ^ v(0
= 1.
(2
t
Ta je:
n
5; A
(d)
= i-fi'i*4-
P,* + . • . .
+ Pj =
(2
a napose za
£
= 0:
n
= 1+T(«),
3')
A«) =
:c(n)cv(w), c/(n) =
c(n)v(»).
n
n
^c(d)v(d)^c(0<Tv(0 = l.
Najjednostavniji se slu6aj dobiva za c(n) =: 1. Onda je, ako
ozDa5imo
n
sa p(n),
Digitized by
Google
128 S. BOHNI6BK, (57)
ili:
-'<">+<^)+'a)+ •+<i)-
Ta jednadzba Bla^i za redukcija funkcije p(n) na funkcije s ma-
njim argumentom. Inafie mozemo takoder zakliu6iti, da je:
n
Prema tomu je funkcija p'(») = <yp(n) od razlifiita samo onda.
^iko je » = 1 i ako n ima oblik :
a onda je:
?\lhP. ....Pr) = i- 1)''+V-1), P'iPxP, • • • • Pr2') = (-l)'-^^ ;
JPi? Pi^'-Pr^ 2 sami su razli6iti prosti brojevi.
o(^n) mozemo odrediti takoder s pomo(5u veoma jednostavne funk-
<*ye p'(n), jer je:
p(n) = (jp'(w).
4) /(n)=( irWc(n), <7/-(n) = c(nMn).
Prema tomu:
n
n J
^c(d>(d) ^(- l)'^*^c(0 .^ 1
d t
ili:
n
n d n
1 + ^c(d)t,(rf) ^c(t) = 2^c(d)«(d).
d t d
Digitized by
Google
(38) NBKIM ABITBfBTldNIM FUNKGIJAMA. 129
Tako imamo n. pr. za c(n) = nr :
n n
1 + ^ d^- vid)sj, f^^ = 2 ^ d^ v(d).
d d
Uzme li se i = 0, to izlazi jednadzba:
n
d
Broj n =■ 12 ima divizore:
1, 2, 3, 4, 6, 12.
Za taj je sluftaj:
v(l)=l, i;(2)=l, v(3)=l, v(4) = 2, K6) = 3, i;(12) ^ 8
6(1) = 1, 6(2) = 2, 6(3)t:z2, 0(4) = 3, e(G) = 4, 6(12):= 6.
Stogaje:
l+t;(l)6(12)+v(2)6(6)+t;(3)6(4)+i;(4)6(3)+t?(6)6(2)+K12)e(l)
1+6 4-4+3+4-1-6+ 8= 4.8
Za * = 1 izlazi relacija :
n n
n
1
d
Bududi da je:
«(1) = 1, s(2) = 3, 8(3):= 4, 8(4) = 7, 8(6) = 12, s(12) = 28,
to je za n = 12:
l+l.t;(l)s(12)+2i>(2)8(6)+3»(3)8(4)+4i;(4)s(3) + 6«(6)s(2)+12t>(12)s(l)=
1+ 28 + 24+21 + 32+54+96 =256,
2 (t;(l) -I- 2»(2)+3i?(3)+4t;(4)+6t(6)4-12v(12)) =
= 2( 14-2+3 +8+ 18 +-96 ) = 2.128 = 256.
R. J. A. 158 9
Digitized by
Google
1 30 , . . s. bohniCbk^ (39)
Neka se jo§ za c(n) stavi >w(w). Onda je:
ili druk^ije pisano:
<?« d
D slu6aju n — \2 imamo:
).(!) = 1, ■k{2) = -\, A(3) = -l, X(4)«l, K6)-l, K12)=-l,
a kvadratni su divizori: 1 i 4. Stoga je:
1 + X(12)«( 1 2) + H3)«(3) =
= 2 —8 -1 =-8,
2 A(l)«(l)+K2M2)+M3)<3)4-X(4)K4)+)^(6)v(6)+X(12)j;(]2)\ =
-2( 1 — 1. — 1 -[- 2+3 — 8 )=— 8.
5) /•(») = (— l)'(«).ji.«(n)c(n), ofin) — v'(n)e{n).
Iza male rednkcije dobivamo u torn sludaju relaciju:
n
n d n
d t d
Za c(n) ~ 1 izlazi:
n
n d n
1
d
no bududi da je
Digitized by
Google
(40) O NBKIM ARlTlOBTldMIM FDMKOIJAUA. 131
n
d
mo^emo takoder napiaati jednostavni snoSaj:
n n
l + ^Ad)" (-^) = 2^t;'(d).
d d
Tako imamo n. pr. za n := 12:
t;'(l)=l, »'(2)=1, t;'(3)=l, «'(4)=1, »'(6)=3, «'(12)=5;
to(l)=l, w(2)=2, «(3)=2, o>(4)=2, w(6)=4, w(12)=4,
a prema tomu:
l+i>'(l)a>(12)+i;'(2)w(6)+t;'(3)«o(4)+t;'(4)w(3)+t;'(6)o)(2)+v'(12)a)(l) =
= 1+ 4+ 4+2+ 2+ 6+ 5 =24,
2 { v'(l)-f»'(2)+u'(3)+t>'(4) +«;'(6)+i;'(12) \ =
2 ( 1 + 1 + 1 -1- 1 + 3 + 5 ) = 24;
Osobito jednostavna relaeija izlazi, ako se uzme za c(n) funkcija
X(n). Onda je:
n
n d d
rf * d
a poradi poznatoga nam svojstva funkcije a(n) :
1 ^ ),(n)y'(w) r_- 2 y 'kid)v\d).
Iz te se jednadzbe vidi, da je v\n) u svakom slu^aju lib broj.
Za broj 12 bit de:
Digitized by
Google
132 8. BOHNlfiHK, (41)
1+X(12)t>'(12) = 2/x(l)t)'(l)+>^(2y(2)4-X(3>'(3)+X(4>'(4) +
+ X(6).'(6)+X(12)t;'(12) ^
ili:
1 — 5 = 2 (1 - 1 — 1 -f 1 -f- 3 — 5).
6) f(n) =z (-ir(^)7r(n)c(n), Gf(«) ^ v''{n)c(n).
Analogno s predaSnjim sluftajevima izlazi:
n
n d n
d
a napose za c(n) = tr
d t
n
d
1 -f- w t;"((Z)y ^* 77 (0 = 2 y d^ v" (d).
n t d
Izraz :
n
pokazuje zbroj k-tih potencija svih divizora broja n, koji su po-
tencije prostih brojeva.
Za A; = pokazuje isti izraz, koliko ima u n sadr^anih bilo
jednakih, bilo razli6itih prostih brojeva.
Dakle vrijedi jednad^ba:
n n
1 -h ^ «"(d) a ^^-j = ^,.(^).
Tako imamo opet za broj 12:
Digitized by
Google
(42) O NBKIM ARITMBTldNlM FUNKCUAMA. 133
t;"(l)^l, t?"(2)=l, e;"(3)=l, t;"(4)=2, t;"(6)=2, t;"(12)=5,
a(l) = l, a(2) = l, a(3)=l, a(4)=2, a(6)=2, «(12)=3,
a prema tomu:
l+t?"(l)ce(12)+t>"(2)a(6)+t>"(3)a(4)+t7"(4)a(3)+t;-(6)a(2)+t;"(12)a(l) =z
1 + 3 + 2+ 2+ 2+ 2^ r=12
t;"(l)+t;"(2)+t;"(3)+v"(4)+o"(6)+t;"( 12) =
1+ 1+ 1+ 2-f 2+5 =12.
Ako ozna^imo:
n
. d •
sa \{n\ mozemo uvrstivSi za c(n) fankciju A(n) uapisati ovu jed-
nadzbu :
n n
+ ^X(d)."(d)^^ r^ j = 2 ^ A(d)t;"(d).
1
d
Ta nam pokazuje ^i(m) razliku meda brojem takovih divizora
broja n, koji su take potencije prostih brojeva, i brojem takovih
divizora, koji sa lihe potencije prostih brojeva; 1 valja ra&unati
k prvoj vrsti.
7) /•(») = (-l)*^'»>v(«)c(«), a/-(«) = ,;"'(«)c(n).
Dobivamo :
n
n d n
1 + ^ o(d)t;-(rf) ^c{t).(t) = 2]^ c(d)(>-(d).
d * d
Za c(n) = n pokazuje
n
^ c(rf)v(rf)-l = .7(n)
d
zbroj svih razli6itih prostih brojeva, od kojih je n sastavljen.
Digitized by
Google
134 8. BOHNI^EK, (43)
Stoga mozemo napisati :
n
d d
Stavimo li c(n) = 1, izidi de:
n n
1 + ^ v"'id). (A) = V v"'(d).
d d
v'"(n) mozemo odrediti tako, te nam ova jednad^ba podaje zanim-
Ijivu relaciju medu izvjesnim permutacijama. Ako n ima oblik
PiPi ' ' Prt S^]^ ^^ Pit P2-. • ' Pr s^™^ razlifeiti prosti brojevi,
prijedi 6e zadnja jednad^ba u ovu :
1 + »• + rQl!(r-l)+r2V ('•-2)+ +(^^1 )(''-')' =
U toj su jednadibi dJanovi a lijeve i desne strane redom jedpaki.
Isto se tako lako uvjerimo o ispravnosti gornje jednadzbe za
Za n = 12 izlazi:
l+i?'''(l)r(12)+i;''X2)r(6)+i;'''^3)T(4)4-t^'''(4)T(3)+t?'''(6)T(2)+t;-'(12)T(l) -_
1-h 2+ 24-1 4-14-2 0-^9
^'"(1) 4. v''f(2) + t;'*'(3) 4- ?;'"(4) + «'"(6) + v'"(12) =
1+1+1+ 1+.2+ .3=9.
Jo§ neka se stavi za c(n) funkcija A(n). Dobivamo:
n n
n
1 —
d
Digitized by
Google
(44) O NEKIM ARITMBTI6NIM IPUNKCIJAMA. 135
D. pr. za w = 12:
1 -;1(1)o'"(1)t(12)- A(2)i;"-(2)T(6)- A(3)t;-'(3)r(4) -;i(4)t;'"(4)r(3) -i(6)/;'"(6)T(2) ^-
1- 2+ 2-f- 1 _i_ 2^1
1-1 1 +1 +2—3 = - 1.
,8) /•(n)z=.o(n), Gf(n)^o(nl
U torn slu6aju dobivamo ved poznatu relaciju (24"). No ako
uvrstimo u (10): f[n) =■ ?'(")? '^W = ?00? dobit demo:
n d
^ o(rf) ^ 9(0
:- 1.
Obazremo li se na to, da je :
o'(w)9'(n) = 9'(w?w),
ako a\i m i n medu sobom prosti brojevi, to nalazimo, da je
prema (24):
n r
ili:
^9(rfr="p[[l+a,.(l-ft)j.
rf . 1
Taj je izraz samo onda jednak 0, ako je:
n
n = 0, g-El, (2).
Slifini resultati izlaze, ako se mjesto ^(«), ^'{n) uzmu funkcije
Digitized by
Google
136 iS. BOBNidBK, (45)
9) f(n) = c(n))c(n) , cf{n) = c(n))c (n) daje :
n
d
^c{d)^id)^ c(ty4t) = 1.
d t
Za c(n) == 1 izlazi relacija (28). Stavimo li c(n) = n, podaje:
^dx(d)=r(n)
(2
zbroj svih kvadratnih divizora broja n. Za nj vrijedi dakle relacija:
d
Za broj n^2^3* imamo divizore u obliku (26):
1, 2«, 3«, 2«.3«.
Stoga mora biti:
r(22.3»)-2*r(3«)~3*r(22) + 2».3»r(i) = i,
a to je istinito, jer je :
r(2«.3«)=50, T(3«) = 10, 7(20 = 5, 2T[1) = 1.
Da smo za c(n) uzeli w^' , dobili bismo sliftnu relaciju.
90 f(n) = c(n)A.\n), af(n) = c(n)4n).
Odatle jednadzba:
n
n d
^c(d)x.(d) ^ c(0>c'(0 = 1.
Digitized by
Google
(^) O NBKIM ABITICVndirnC FUKKOUAMA. 137
Za c(n) = 1 izlazi reladja (97). Ako pak stavimo c(n) = n,
podaje :
n
V dx'(d) = T'(n)
d
razlika medu zbrojem divizora broja n a obliku (26) sa takim
brojem prostih faktora i zbrojem takovih divizora sa lihim brojem
prostih faktora; 1 treba rafiunati k prvoj vrsti.
Vaija dakle jednadi^ba:
ill drak^ije pisano:
d
i;^'^-(lr)=>.
Za n = 36 imamo dakle:
7(36) + 4r(9) + 9r(4) + 36^(1) =
= 24-32 — 27 +36 ' = 1.
Tim smo na nekoliko primjera pokazali primjenu relacije (10),
pa demo prijedi k jednadibi (2) uz pretpostavku, da postoje jed-
nadibe (1). Za funkcije /*, g^ F^ G uveat demo fankcije, Sto sam
ih ja uveo u ovoj radnji. Tim demo dobiti niz novih relacija.
I. Za /(♦») = v(w), F{n) = I +T(n) dobiva (2) ovaj oblik:
S^l)^^)^^*^!)-
Ozm\dimo li proste brqjeve, od kojih je n sastavljen, sa Pi,
Ihf ' ' ' ' Pr^ mozemo tu jednadzbu napisati i ovako:
t«l d
Digitized by
Google
138 8. bohni6bk, (47)
A sada treba samo uvrstiti za g(n) i G(n) funkcije, koje stoje
u svezi:
d
da dobijemo cio niz relacija.
Tako dobivamo:
a) za gin) = 1, 6r(n) = 0(n) :
d i=l
b) za g(n) = n. G{n) = s{n) :
S-(l) = S'(i)^
u op6e za p(n) = n^, 6r(n) = S;^.(^^) :
1^^{t) = M^>
d i=l
c) za g(n) =r, X(w), 6r(w) — y.{n) :
n
S^^"(T) = E"(i)^
d «=1
d) za sr(«) = -(n). Gin) = 1 + x(n) :
n n
e) za g(n) n (p(n\ G(n) — n:
Digitized by
Google
(48) O NBKIM ARlTMBTTlfiNIM FUNKCIJAMA. 139
d i=l
f ) za g(n) = (i)(n), 6r(n) = e(n*) (prema Lio»iville-u) :
d i -1
g) za ^(n) = 0(n2), G(n) = O^^n) (prema Liouville-u) :
d t -1
h) za K») =x(«), 6(») = %(n):
i t. d.
II. Za /(n) =: 7r(n). 6r(w) = 14- a(n) prelazi (2) u ovu jed-
nadzbii :
n n
S«(^)'«"S^*'(^)
d>l
ili :
N. pr.
a) za fif(n) = 1, G(») = 0(n):
n
S'<'')=S'(/)-
Digitized by
Google
140 S. BOHNldBK, (49)
Ovdje i u primjerima, §to joS dolaze, vaija pod 2 razumijevati
dvostruki zbroj predzadnje jednadibe.
b) za g(n) — n*^, G(n) = s^(w) :
d
c) za g(n) = >.(n), 6r(n) = x(n) :
d
d) za g(n) = 9(n), 0(n) - n,
S^»'(t) = s^^
e) za g(n) = a>(w), 6r(») =: 0(n*) :
S"«'a) = S'[(7)*]
f) za (/(n) = OCnO, (?(n) = 9'(»):
n
S««'(t) = E"(7)'^
(2
g) za ^(n) = /.(n), G(n) = %(n):
S'(^) = SH^>
i t. d.
Digitized by
Google
(50) O NBKIM ARITMSndMIX FUNKOIJAMA. 141
in. Uzmimo f{n)=v(n), J'(n) = 2*Wi;(n). Onda (2) dobiva
oblik :
n n
»(n)+^&(-^)t;(d) = <7(n)+2 ^gi^iyid), n>\,
d>l d>l
Prema tomu je:
a) za g{n) = j;.(w), G(n) z=z 1 — e(«) :
n
(32) «(») = (.(n) + 2 ^tj(rf)|x (^) .
Dakle je:
t;(») = (.(»), (2),
kao §to izlazi i iz MObijera stavka.
Jednadi^bom je (32) trazenje broja varijacija s ponavljanjem
k prodaktu n znatno pokradeno poradi toga, fito je [/.(n) za iz-
yjesne brojeve jednako 0, tako da ne treba odrediti broj Tarijacija
za sve divizore broja n, koji su manji od n. Tako je n. pr. za
n=:24 = 2«.3
ili;
»(24) = 2 rt?(24) — 1;(12) -«(8) + f(4)l
t;(24) = 2 rt;(12) + »(8) — t;(4)l .
Nadalje je:
t;(12) = 2 r»(12)— «(6)— »(4) + v(2)l
Ui:
»(12) = 2 r »(6) + v(4) — v(2) 1 =
= 2(3 + 2- 1) =8.
Stoga je:
«(24) = 2(8+4—2) = 20.
b) za g{n) = v(n), G(») = I -|- t(m) :
Digitized by VjOOQIC
142 8. BOHNldBK, (51)
ili:
n
2v(n) + ^^(d)f f~^ = v(») + 2 ^v(d). r M ,
Ako n nije prost broj, mozemo napisati:
d t 1
Odatle se vidi, da je
S^W.(^).o,
(2),
ako n nije prost broj; ako je pak prost broj, vidi se iz predzadnje
jednadzbe, da je taj zbroj lib.
c) za gin)=^T.{n)^ (?(n) := 1 + a(w) vrijede sliftne relacije. Tii je
n
^<^(d)vf~yo, (2),
d
ako n nije potencija prosta broj a, inaCe =1, (2).
d) za g(n) = <f(n)^ G(n) = n:
n n
d d<:y.
e) za g{n) = z(n), 6r(w) = %(n) :
Digitized by VjOOQIC
(52) O NBKIM AEITMBTXClflU F.UNKCIJAMA. 14*^
n n
d d<:;jn
Ako je n potpun kvadrat, to je zbroj:
d
lih, ina6e tak.
IV. Neka bude u (10) :
^(n) = X(«), F(n) r.-4«);
onda de biti:
d d d^
Ne demo odavde izvoditi relacije, §to ih je ved Cesaro nasao^
neoro neke nove. Tako imamo :
a) za g{n) =: x(n), G(n) = %(n)
d d^ d
Zadnja dva zbroja podaju broj svih kvadratnih divizora broja
n^ kojima su i komplementni divizori potpuni kvadrati.
b) za g(n) = njc(w), G{n) = T{n) :
d d
Desna strana podaje zbroj svih kvadratnih divizora broja w, ko-
jima su i komplementni divizori potpuni kvadrati.
Digitized by
Google
144 S. BOHNldRK, (53)
c) za gin) = v(n), G(n) = 14- T(n) :
Desna strana podaje, ako n nije potpun kvadrat, broj svih pro-
fitih brojeva sadr^anih u w, kojima su kompleraentni divizori pot-
puni kvadrati; ako li je n potpun kvadrat^ za^ 1 viSe. Stoga se
2adnja {edoad^ba mo2e krade napisati ovako:
d d«<n
d) za g{n) = ^(w), G(n) = I -f a(n) dobivamo analogno:
n n
(2 d^
Desna je strana u slu6aja, da n nije potpun kvadrat, broj svih
^otencija prostih brojeva sadrzanih u w, kojima su komplementni
divizori potpuni kvadrati; inaCe za 1 vi§e. Stoga opet mozemo
napisati krade:
_d (l«<;u
e) za g(n) = nv(w), G(n) = 1 + ^('^) '
n
.(„)+^.(d)x(^) = ^d.(d).(^-^y
d d
Desna strana podaje, ako n nije potpun kvadrat, zbroj svih
prostih brojeva sadrzanih u n, kojima su komplementni divizori
potpuni kvadrati; ina6e za 1 viSe. Zato je opet:
d rf«<;n
Digitized by
Google
(54) o NBKTM aritmbti6nim punkcijama. 145
Sli6no za g{n) = n7:(n). I t. d.
V. Ako stavimo u (10)
/•(«) = ?(»), -F'(»)=»,
dobit demo:
d d
Uzmimo, da je:
a) g(n) =x(»*), G(n) = %(n), Onda je:
S ».»t (t) = s ^^
d d'
b) za 5r(„) ==K'(«), Gin) = 1 + &,'(«):
» + Sv».(1) = S*(t)
(2
VI. Neka bude:
f[n)=-4n), F(n) = %{n)',
onda je:
s«(T)^*=i;'(T)w
d d
Tako imamo:
a) za g(n) = 1, (?(»^) = e(/^):
S«(^) = S'
(d).
d2 d
R. J. A. 158. 10
Digitized by
Google
146 s. BomndRK, (55)
N. pr. za « = 12^3.2*:
0(12) + (3) = 6+2 = 8
0,(l)+0,(2H0,(3)-l-0,(4)-|-e,(6)+0,(12) =
= 1 + 1 + 1 + 2+1+2=8.
Iz jednadzbe:
d
n
d
izvodimo, da je:
/
d
m
Za « = 12 imamo:
H12) = 6,
o,(i)e,'(i2)+o,(2)o,'(6)+e,(3)e,(4)+e,(4)o,'(3)+o,(6)e,'(2)+6,(i2)e, ( i) =
+ l+O + 2+l-h 2 =6.
b) za g{n) = «*, (?(«) = St(»):
napose za A: = 1 :
d^ d
N. pr. za » = 18:
s(18) + s(2) = 39 + 3 =42
Og(18)-|-2e,(9)+3f>,(6)+66,(3)+99,(2j+18e,(l) = ^
= 2+4+3 + 6 + 9+18=42.
Digitized by
Google
56) O NBKIM ARITMIBTI^NIM FUNKOIJAMA. 147
c) za gin) = y.'{n), G(n) = %'(n) :
1 1. d.
PoSto smo na taj naSin istrazili svezu medu aritmeti^nim funkei-
jama, koje zadovoljavaju jednadzbu (3), i naveli nekoliko posebnih
slu6ajeva, prije6i (5emo k primjeni nadenih resnltata na osobitu
vrstu transformacije nizova.
M5bius je naiSao na varijacije s ponavljanjem k produktu n
bavedi se jednim problemom o obratu uzmno^nih oizova. Kod te
je zgode otkrio relaciju:
n 1
iz koje izlazi za eksponencijalnu funkciju e^ razvoj:
00 /urn)
(330
"/_|_ „ (l_a;«) " .
1
Kasnije navodi
Lipschitz' jednadzbu:
(34)
X 00 (pCn)
el-* = n {1-xn) ~ .
1
Navedeni razvoji (33') i (34) zanimljivi su sa dva gledista, sgle-
dista teorije funkcija i s glediSta teorije brojeva. Teorija funkcija
udi, kako se dade cijela transcendentna funkcija, koja u izvjesnim
konaSnim to6kama i§6ezava, s pomodu tih to6aka prikazati u obliku
produkta. Kako eksponencijalna funkcija ni u jednoj kona^noj
^ Comptes Rendas, sveska 99.
Digitized by
Google
148 8. bohniOek, (.57)
to6ki ne iSSezava, ne da se za nju odrediti takav produkt. Stoga
su razvoji od oblika (33') i (34) zanimljivi, jer nam daju za ekspo-
nencijalnu funkciju produkt osobita oblika valjan bar za neki opseg
mjenljivice. Nadalje se pojavljuju u tim razvojima neke aritmetidne
funkcije, pa 6e biti zanimljivo istraziti, kakova su im svojstva i
u kojoj su zavisnosti o eksponentu osnovke c i osnovci pojedinoga
faktora u produktu.
Produkti (33') i (34) nijesu jedini produkti te vrste za ekspo-
nencijalnu funkciju. Ima ih beskonaSno mnogo. Oni se mijenjaju
s eksponentom osnovke e i osnovkama faktora u produktu, a i
aritmetiCne funkcije u njima. Kako je onim, §to je sprijeda razvi-
jeno, steCena opdena podloga za istrazivanje tih produkta, bit de
zgodno, da se ovdje tim istrazivanjem malo pozabavimo.
Logaritmiranjem i diferenciranjem jednad^bi (33') i (34) izlaze
8 obje strane nizovi osobita oblika. Po6i demo od njih.
Neka sasvim opdeno postoji u nekom opsegu konvergentnosti
jednadzba :
QO 00
(35) J C{n)f{x^) = JCi(«)/, {x^\
n=l w=l
u kojoj su G{n) i 0, {n) aritmetidne funkcije, a f{x^) i f^ (a?^) uz-
mnozni nizovi od oblika:
00 00
f{x^) = ^ c{r)x^, A(x^) = ^ c, (r)x'^,
n==l n=»l
gdje su c{r) i c^{r) opet dvije aritmetidne funkcije.,
Uzmimo, da su ispuiyeni uvjeti, pod kojima se smiju 6lanovi
dvostrukih zbrojeva, §to stoje u (35), poredati po potencijama
mjenljivice x. Poredamo li ih onda tako i sravnimo koeficijente
jednako visokih potencija x-sl s obje strane jednadzbe, dobit demO'
za airitmetidne funkcije c(w), c, (/i), (7(n), C^(n) snoSaj :
. (36)
za svaki n.
S'^*(t)=S''-<^'«.(t)
Digitizechby
Google
(58) O NBKIM ARITMRTI6NIM FUNKOIJAMA. 149
No to je ba§ snoSaj, od koga smo poSli u podetku ove radnje.
Stoga demo se modi pri istrazivanju jednadzbe (36) u obilnoj mjeri
posluziti ved stedenim resultatima. Uzet demo i ovdje, da je vri-
jednost svih detiriju aritmetidnih funkcija u (36) za w = 1 jed-
naka 1.
Neka bude ponajprije :
C(l) = 1 , C(n) = za n > 1 ;
drugim rijedima: valja istraziti transformacija niza f[x) u niz, ko-
jega su dlanovi uzmno^ni nizovi od oblika
Cx(«)/;(^").
U torn sludaju dobivamo za C^(n) relaciju:
7i
d
Transformira li se niz:
QO
A (**) = ^c.(»>"
1 V.'»7**'
u niz. kojega su dlanovi uzmnozni nizovi od oblika
C(n)/-(a;«),
izlazi za G{n) jednadzba:
n
d
Dakle je, kako otprije znamo:
(37) C,(») = 5C(n), C(») = «C,(w).
Digitized by
Google
150 S. BOHNI^BK, (59
Navest 6u nekoliko primjera transformacije te vrste.
X
1) fix) =zx, f^{x) = j:::^.
U torn je slu6a]a:
c(l) = 1, c{n) = 0, ako je w > 1,
q(n) = l;
stoga je:
C,(n) = f.(n),
tako da izlazi Mobiusova relacija:
00
m , = S^
_ VI \4n)x'^
n 1
za sve vrijednosti mjenljivice a?, za koje je \ x \ <C1,
Svi razvoji, §to du ih jo§ odrediti, valjaju sigurno bar za unu-
tarnje to6ke kruga opisana iz to6ke s polumjerom 1; neki
jo§ i za izvjesne to6ke obodnice toga kruga.
Integracijom izvodimo iz zadnje jednadzbe ovu:
(38) _:,+ ^jM_i(i_^n)^i
a mozemo je napisati takoder u obliku :
e
00 u(n)
(1-X^)
,n\ n
Jednadzbu (38') mogli smo takoder izvesti izravnom transforma-
cijom X-8L u niz, kojega 6lanovi imadu oblik C,(n)l(l— -a:*).
S obzirom na (37) mora biti
^ Pod Ix, arctgo; i korijeDom treba svagdje a ovoj radnji raza-
mjeti g 1 a V n Q vrijednost doticne funkcije.
Digitized by
Google
(60) O NBKTM ARlTMSnONlM FUNXCIJAMA. 151
Gjx(n)= 1,
a tu relaciju poznajemo ved otprije.
2) m = x, /;(*) = -jA^-.
Tu je:
c(l) = 1, c(w) = 0, ako je n > 1 ;
c.(n) = (-ir+l.
Stoga izlazi jednad^ba:
(39) X = f ^^i^.
n 1
Iz nje dobivamo integracijom :
QO
= S^r ^(^+^^')'
n==l
a odatle:
_00 fij(n)
='Q(i+x'')~''
Podvr6i demo jednadzbe (38) i (39) jo§ i diferencijaciji, pa demo
izvesti ove snoSaje:
00
00
2j (I+a;^)2'
Lako demo nadi, da je:
Digitized by VjOOQk
152
8. bohmi6be,
oo
(40)
n 1
00
(40-, ,+^'=l ^,
gdje smo uveli pokrate:
w 1
p (W) = (X (n) 4- -y
Pi(«) = [^W + -|-
i^(-ir
my
I -^ I je najvedi eijeli broj sadrzan u razlomku -„- .
Iz (40) i (40') mozemo izvesti beskona5ne produkte:
00 p(«)
-ix+ax')- U (i_a;~)ir^
1
c*+«*' = In (l + a;**) * .
(61)
3) f{x) = ^, fii^) =
X
1-x^
Ovdje je:
Stoga je:
c(l) = 1, c(n) = 0, ako je n > 1,
Ci(2A) = 0, C,(2h + 1) = !/.(2A; + 1).
Prema tomu dobivamo relaciju:
00
(41)
1— ;
[;.(2fc+l)a;^^+^
fc
Digitized by
Google
(62) O NBKIM ARITMBTI6N1M FUNKOIJAMA. 153
Sjetimo li se, da je:
J i—a^n 2 i—x*^
dobit demo iz predzadnje jednad^be:
ib
ili dalje:
4) A^) = ^, A(^) = arctga;.
Ova se transformacija moze postidi takoder tim, da stavimo na
mjesto x-8i u jednadzbu (41) ix, U6inimo li to, izvest demo lako
ovu relaciju:
00
Jc-0
^ ^ VI (~l)V(2A+l)^^+ ^
a iz nje dobivamo integracijom :
(-1)V(2H-1)
=S-'=^^g^"«*«"
Da smo tu jednad^ba izveli izravno obi^nom traiisformacijom,
bili bismo dobili, ako stavimo:
00
:r = V Ci(n) arc tg a;^,
n 1
bududi da je:
Digitized by
Google
154 s. BOHN16BK, (03)
k
za aritmetiCnu funkciju G^{n) ove vrijednosti :
Vidimo dakle bez osobita odredivanja funkcije n( — 1)*^ za p<jje-
dine sluCajeve, da je:
n~l n — 1
(43) ,(^^l)^^^^^P~^^n)
za n = l, (2).
A to mora tako i biti, jer je:
w— 1 n — 1 wn— 1
(-1) ^ (-1) ^ =(_i)"^~.
Iz (37) izlazi, da je:
n— 1 n— 1
a|^(-l) ^ [;.(n)l = (_l) '^
ili da niz za arctga; glasi onako, kako pokazuje formula (42).
5) A.) = ., /;(.) = ^i^ = f(-i)n'..
Preiiia tomu je:
C^(n) = v(n) ,
te dobivamo relaciju:
w 1
Digitized by
Google
(64) O NEKIM ARITMfBTlONIM FUMKOIJAMA. 155
Da zbroj s desne strane jednoliko konvergira za vrijednosti
mjenljivice ar, za koje je | a; | < 1, moiSemo se direktno uvjeriti
ovako. Ponajprije je:
^ v(n)x\l-^2 x'') I ^ 1+2 \x\^
n 1 n 1
(a) > — ^^-^^^ — ^^ < -^ — ~—r- \ v(n)x \ X \^'
Obiljezimo li, ako n sadrzava k bilo jednakih bilo razli6itih
prostih brojeva. sa v^^ v^^ ^s, • . • • Vjk broj varijacija s ponavlja-
njem k produktu n prvoga, drugoga, .... /c-toga razreda, ako pak
n sadrzava * -f- 1 bilo jednakih bilo razliWtih faktora, sa Fj, V^^
Fg, . . . Vj^^i broj varijacija s ponavljanjem k produktu n prvoga,
drugoga, .... (A+l)-toga razreda, to postoje snoSaji:
n+1 < (*+!)%
Stavimo li :
to je;
(b) V<(2}c-\-l)v,
a stoga:
F<(2. 1 + 1) (2.2-f 1) (2.3 + 1)... .(2A + 1),
kako se lako uvjerimo, ako relaciju (b) razvijemo redom za A; = 0,
1 , 2, 3, Stavit 6emo :
1-1 = 4'
gdje je a> 1. Bududi da je:
w > 2* ,
Digitized by
Google
156 8. BOHNieBK, (65)
ako u w ima sadrzanih h bilo jednakih bilo nejednakih prostih
faktora, to je:
(2.1+1) (2.2+1) (2.3+1) ^2(i--l)+l^
AH je:
(2.1-M) (2.2+1) (2.3+1) /2Cfc-l)+l) = 0.
Urn ______ V L
lc=co Jc
Stoga niz:
QO
^ vin) I a: r ,
n 1
a prema (a) i zbroj u jednadzbi (44) konvergira jednoliko za re-
5ene vrijednosti mjenljivice.
6) m = i±^'f^(^^='Y+
X
X
Kako je u torn sluCaju:
c(n) = l, c,(n) = {-ir+1,
dobivamo :
n
CM) = ^H{d),
d
No taj je zbroj, kako ved prije spomenusmo, samo za brojeve
od oblika 2" razliCit od 0, a ODda jednak 2".
Stoga je:
^_ ^ V\ 2'^x^
'\-x - 2j 1+^2«'
« ^
Integracijom izlazi odatle:
Digitized by VjOOQIC
(66) O NBKIM aritmbtiOnim f unkcijama. 157
I
00
-Z(l-.) = ^2«I(l+^»")
a
ili:
00
ii=H'<'+''"'-
a to je poznata Eulerova relacija.
Zelimo li dobiti razvoj za ^-j — u niz, kojega Clanovi imadu
oblik C{n) , na6i demo za C(n) s obzirom na (37):
1— re**
0(1) = 1, G{2) = — 2, C{n) - 0, ako je n>2.
Pa u istinu valja jednadzba:
Ako uvedemo pokratu:
%(») = — ^2 '
mo2emo za C7,(w) napisati jednadzbu:
n
a to je samo onda, ako n ima oblik 2", jednako 1, ina6e je jed-
nako 0. Dakle valja ovaj razvoj:
Digitized by
Google
158 s. bohniCrk, (67)
00
X ^ x^
T—x ~ 2j i_-^2«+i '
a
Iz njega dobivamo integracijom :
00
ili:
«
00 a 1
8) m=i^,r M-)=l^.-
Brzo demo nadi, da je za taj slu5aj :
n ^-1
C,(n) = ^(-1) ' s,(dKd).
Da nademo vrijednost toga zbroja, stavit demo:
gd]e su p prosti brojevi od oblika 4fc-|-l? a ^ prosti brojevi od
oblika 4:k — 1. Sve divizore broja n, koji u zbroj "/i(n) daju od
razlidit pribrojnik, nadi demo, ako odredimo sve divizore broja:
Svaki 6e takav divizor dati u redeni izraz Xi(v) ^^^^ H" ^j ^^^
sadrzava tak broj prostih brojeva, a medu njima tak broj prostih
brojeva g, ili pak ako sadrzava lib broj prostih brojeva, a medu
njima lib broj prostih brojeva g; u svakom drugom sludaju dlan
— 1. Prema tomu 6e biti:
Digitized by
Google
(68) O NEKIM ARITMBTfdNIM FQNKOIJAMA. 159
.(.>=[(0-(i)+(0+ mH^H*h:]
+[0)+(0+(0+ ] [(o)+(0+(*)- ]
ili:
-/.(»)= [(o)-(l) + (^-(l)± +(-l)'(r)] ^ •
Ako dakle medu prostim brojevima sadrzanima u broju n ima
bar jedan od oblika 4A;-}-l, mora biti 7i(w) = 0, jer je onda
uglata zagrada jednaka 0, ako su pak svi prosti brojevi sadrzani
u w od oblika 4k — 1, ima 7i(w) vrijeduost 2*, gdje s podaje broj
tih prostih brojeva. Tako definiranu aritmetifinu funkeiju ozna6it
demo sa vi(n), te mozemo napisati :
.,(„)^j 2*, ako je n = 2« 3?'3f^ . . . 3f «,
[ u svakom drugom sluSaju.
Trazeni razvoj glasit 6e dakle:
00
^(n)a?^
1— a; "" Zj l+a;^^
s
n 1
Integraeijom dobivamo odatle:
00
_Z(l-^) = ^ ^^arctgx-
w 1
Stavimo li:
r/(n) =: (7yi(w),
mozemo takoder napisati ove jednadzbe:
Digitized by
Google
160
8. BOHNI^BK,
00
(69)
X
-» - 2j 1
n 1
■i:(n)i^
00
i nadalje:
(45) -arctgn; = ^ ^^ I {\-x).
n 1
Kako se fankcija '/;(n) odlikuje tim, da je:
'r{m) r,{n) = f,(mn) ,
izlazi, da je:
t/(w) = '7/i(n) =: •/;(n)[Ji.(n).
Dakle je r/(n) samo za brojeve n od oblika
^1^2 ..... g^ , 2^152 g^
razliCito od i onda jednako
(— 1)*2* iU (-l)«+l2«.
Da smo potrazili vi'(n) bez pomodi funkcije Tn(w), bili bismo za
nju naSli:
n d—l
•^/(«)=^(-i) ' h(d)i^(^^y
dakle je:
n d — 1
Iz (45) zakljudujemo, da je :
d—l
(-1) '^ £i(d)[..(d).
-arc tga;
00
^(n)
n
(l-o:**) ^ .
1
Digitized by
Google
(70) o NBKiM aritmbtj6nim funkoijama. 16r
Ovdje je:
n
G,{n) = V v(d) = 2^W v(ny
d
Postoji dakle relacija:
- ~ ^(i— 2.t) , 2 Y r?(n)a ;^(l — 2a?^)
ic 2
ili takoder:
00
X 2
a ta se jednadzba podudara sa (44).
Za Cy{n) dobivamo:
n
Dakle je:
(1-
X
00
2j l^x^ '
^xy
odatle :
n 1
X
l—x
=—
n 1
R. J. A. 168.
Digitized by
11
Google
162 8. BOHNldBK, (71)
ili:
^ 00 H>(^
1
11) A-)= ^^-^. ^^(-) = -i+7-
U torn slu6aju izlazi :
n
C,(n) = ^da, (^)-7(n).
d
Ta aritmetidna fankcija ^(w) jednaka je ?(»*), ako je n lih broj.
Ako li je n tak broj, mozemo staviti s obzirom na svojstva funk-
cije ai(w):
+ .... + ^M2«^)) =
d
gdje treba d da prode sve like divizore broja w. Obazremo li se
na to, da je:
d d
ako je w tak broj, a d prolazi sve lihe divizore toga broja, nadi
demo s mjesta relaciju:
y(n) = (a + 2) 9(n),
ako je:
Digitized by
Google
J
(72) O NBKIM ABITMBTI^MIM FUNKGIJAlfA. 163
n=-0, fjO, (2).
Mozemo napisati jednadi^bu:
n 1
a iz nje izvodimo:
n 1
^ X >r(«)
e^-^zz |n| (l+o:-) " .
1
Stavimo li sada:
xnocii -^emo takoder napisati:
00
1— X- ij (T-or**)^'
(1-
n 1
00
n 1
<p'(n) nam je ved poznata f unkcija, za x'{n) pak vaija jednadzba :
n
<,„ = »S(-l,»-:^;).
12) m = -~^, ax) = iii-x).
Digitized by
Google
164 " • 8. bohniCe^; (73) ,
Za Ci{n) nalazimo:
n r
d 1
ako je /^ = ^ i> . . . -i?^ .
Dakle je:
QO
n 1
a odatle:
aJ ' QO
,(l~^'*_
1
nl (1— X**)'
13) m = ^^^)T, /i(^) = I (1+^).
Obiljezimo li Ci(n) u torn sluCaju sa 72 W^ to je:
,,(.)=. 2 M?.
Dakle je '/aW = ysW za lihe brojeve n, a u op(5e je:
, . 3.2«-l , ,
ako je:
El, ■ (2).
2«
O torn se lako uvjeiriino postupajudi kao pod (11).
Valjaju jednadzbe:
Digitized by
Google
(74)
O NEKIM ARITMBTIOKIM FUNKOIJAMA.
165
n 1
e^ = n
(1+^^y
a(^^
14) ^(.) = __-_,^,(.)=^_-_.
Stoga:
u zadnjem zbroju prolazi d saimo lihe divizore* broja n. Vidimo
dakle, da je za lihe brojeve n:
Ako je pak n — 2"^"' j/-. . . . . .p"^, a a > 0, to je:
r
C,(n) = « |f| Tl ^Aj-29(n).
Mozemo op6eno napisati:
tako da valja jednad^ba:
00
2l-^'(^V(«)^''
n 1
Integracija nam daje :
Digitized by
Google
166 s. bohniOkk, (75)
l—x ""ill n l^x^'
n 1
a odatle izlazi:
1 00 2l-*iW?(w)
16) A^) = -(i::p^),, /;(^) = i_^-
Za (7i(n) dobivamo:
n
d
Ako je n = 2 l> i> . . . 1?^ , imamo:
«., = .^|-^*-."f)j,J.oj..>.,.
•«»)=" S I- 1'+^l'«k°i-='-
U zbrojevima treba d da prode sve lihe divizore broja n. Za
like je brojeve n:
'l(n) = <p(w).
Lako se nade, da vrijedi, ako je n tak, ovaj snogaj :
ili, ako je a z= 1, da je 'i>{n) = ^(n), ako je pak «> 1, da je
i(n) = — <p(n).
Digitized by
Google
(76) O NBKIM ARITMRTI^NIM FUNKOUAMA.
Na taj na^in dolazimo do jednadzbe:
n 1
ili do beskona^noga produkta:
1+^ jU n "- ^
X 00
1+x
e =
xp(n)
(1— iC**)
167
Postapamo li sli5no kao a predaSajem slu6aju, nadi demo, ako
stavimo ^^(n) = ^^(n) :
n
4'x(«)=5](-i)'*+v.(j),
a prema tomu, da je 4*1 W = xC**)? *ko je n lib, ako li je tak,
da valja snoSaj :
Stoga postoji jednadiba:
00
n 1
ili dalje:
GO
^^ = ^ii"),a+.-,,
1-ha;
n I
Digitized by
Google
168
S. BOHNl^BK,
/+^==
(\^x
xpjn)
17) A^) = -rr^-z^, fM)=-i(\-x)-
(1+rr)
Tu valja jednadzba :
00
(1+
l^-^=^^MKi-^^).
n=l
gdjeno stavismo:
.y„)=.n^(-l)^'''jf^.,
a prema tomu :
* ' — n
1
(I— rr^j.
18) /';^) = -(i:p^)2. /.(a?) = J(i+^).
Stavimo :
pa demo dobiti:
\{n) = n ^(-1
CO
n 1
X _ O)
(1+^)^ I I /-i^i n^-^<
xrn;
(77)
Digitized by
Google
(78) O NRKIM aritmrtiCmim funkcijama. 169
19) m=^^, ^.^■-) = ,:-p--
Za G^{n) izlazi:
. ■ ■ 'G,{n) = ^{-\)^- (-1) .^ £,(d):.(d).
d
Dakle je za lihe n\
a za take:
Stoga valja jednadzba:
n 1
Iz nje izvodimo ove dvije :
00
(-ir+kni
n 1
;a^.=)=^^--^^^^arctg.."
QO
M 1
M 1
Iz zadnje nam daje integracija:
00
arc tg a: =1 > ~ ^^; ^ * (1+^ J5
n 1
a prema tomu je:
Digitized by
Google
170 s. bobniCbk,
00 nWfh(^)
^^^^x = U (1+^**)
Pod pretpostavkom, da je u (35) : 6'(1) = 1, a C{n) = 0, ako
je n^ 1, pokazali smo evo a nekoliko posebnih slu6ajeva, kako
se zgodno primjenjuja na§i resultati stedeni u prvom dijelu ove
radnje. Isto se tako mo^emo poslui^iti njima, ako je C(n) funkcija
koje druge vrste.
Digitized by
Google
Revizija hrvatske flore.
(Revisio florae croaticae.)
Izradena u botani^ko-fiziologijskom zavodu kr. 8vea(^iliSta Franje
Josipa I. u Zagrebu.
Primljeno u sfjediiici maUinatiihO'-prirodoslavnoga rcusreda Jugoslavenske
akademije gnanosH i umjetnosti dne 7. 9vibnja 1904.
NAPIBAO DrAOUTIN HiRC.
(Nastavak.)
Pediealarls L.
Gen. pi. n. 740.; L. Spec. pi. ed. L (1753.) p. 607.
P. brachyodonta Schloss. et Vukot. — Syll. Fl. Cr. (1857.)
p. 89. — Fl. Cr. p. 682. — Nyman Consp. Fl. Eur. (1878.— 1882.)
p. 554. — Kemer a Fl. exsicc. Austro-hung. br. 1400.; Schedae,
faac. IV. p. 55. (1886.) — E. de HaWcsy Consp. Fl. Qraecae
(19020, vol. II. p. 443.
Hans Steininger „BeschreibuDg der europ^schen Arten des
Genus Pedicularis'' u Botan. Centralblatt 1886. End. XXVIII. i
1887. End. XXIX. XXX.
Schlosser i Vukotinovid obreli su ovaj Pedicularis na Kleku
19. lipnja g. 1852. (Vuk. herb. br. 2465/d.) te ga navode u svom
putopisu ijGeognostisch-botanischer Reisebericht Qber das kroatische
Etlstenland) das Likaner- und Otodaner Grenz-Regiment" (p. 9.),
kad su se iz goi^je Erajine i hrvatskoga Primorja vradali u Za-
greb. U torn se putopisu istide ova bilina kao P. Barrelieri Rchb.
Fl. excurs. p. 362. nr. 2465. (1830.), no ovo je vrsta vapnenih
Alpa ; poznajemo je iz Dauphin^-a, Savoye i Piemonta, V Aret au
Brezona, Mont Graioiera (Vukotinovid herb. br. 2465.), Alpes
des Tende, i iz zapadnih kantona Svicarske (Wallis, Waadt, Genf,
Digitized by
Google
172 D. HIRC, (112)
Freiburg, Bern). — Schlosser je opisao ovaj Pedicularis sa Kleka
kao P. ochroleuca u Botan. Wochenbl., VII. p. 248., Tommasini
ga je posvetio dru. Schlosseru (P. Schlosser i in litteris 1853.), a
Visiani Vukotinovidu (P. Vukotinovidi in litt. 1856.)
Koliko je meni poznato, Josip je Pantocsek prvi, koji ima-
judi pred sobom P. Sibthorpii Boiss. navodi P. brachyodonta kao
„odliku" ove vrste, koju poznaje sa Bijele gore u Hercegovini
(Adnotationes ad floi'am et faunara Helrcegovinae, Crnae gorae et
Dalmatiae. Posonii, 1874. p. 72.)
Nyman 1. c. isti6e „P. brachyodonta" kao „odliku" od P. co-
mosa L., no Steininger,, kojemu sam poslao bilinu n a ogled, premda
to u svojoj radnji ne spominje, vrsta je kao sinonim pod P. co-
mosa L. (1. c. p. 248.) — Syn. P. tuherosa Vill. Hist. Dauph. II.
p. 430. non Li — P. leucodon Rehb. 61, non (Srieseb^. in Icon.
Fl. Germ. XX. p. 10. —^ P.' cordnensis Schur u Oesterr. Ztschr.
X. p. 183.
Za Kernerovu Fl. exsicc. priposlao je potrebiti broj eksemplara
Vukotinovid, i ovaj ih je genijalni botaniSar rasposlao medu svoje
suradnike kao P. brachyodonta upozorujudi na opis u Fl. Cr.
Kerner n i j e dvojio o valjanosti ove vrste, i zato nema na etiketi
nikakovih razjaSnjenja ill biljeSki, §to je on kod dvojbenih, sum-
njivih i drugih bilina vazda 6inio ne obazirudi se kod toga ni
na svoju osobu. Na ceduljici 6itamo: . „.Ctoatia. In pratis alpinis
montis Klek prope Ogulin; solo calc. 1400 m."^ Po Ker.neru
dakle P» brachyodonta „nije" P. comosa L., pa ju je pod onim
imenom predodio i Reichenbach u Iconographia XXX. ,tab.
134., a priznaje je kao vrstu i HaHcsy, i s.toga ie jie na-
puitamo.
Pedicularis brachyodonta raste u istinu na Kleku, ali ne na nje-
govoj glavici, ved pod njome na jednoj Sumskoj, travom zarasloj
ftistini, gdje sam ga u najljepSem cvijetu sabirao 5. lipnja g. 1898.
Raste tu u druStvu sa Lilium Carniolicum^ Pyrethrum corymbosum,
Anthyllis affinis i Gentaurea montana.
Vukotinovid je bio na ovom mjestu (osim spomenute godine) i
5. srpnja 1877., 15. srpnja 1878. i 24. lipnja 1883. sabirudi P
brachyodonta bilo u cvijetu, bilo u plodu za svoje brojne botanidke
znance i prijatelje. Njegova je zasluga, da je po ovoj bilini po-
^ Po genoralfitapskoj karti (Zona 24, Koh 12i) iznosi visioa Kleka
1182 m., a Klecice ill Maloga Kleka 1062 m.
Digitized by
Google
(113) RBVJZIJA HRVATBKB FLORK. 173
stao Klek poznat a cijeloj Evropi, i mnogi je botanidar do§ao na
taj u floristi5kom pogledu glasoviti vrh, da svojima o6ima gleda
bilinu, koja ima tako zanimljivo staniSte !
Ljudevit je Rossi slazbojadi u Ogalinu nadao jedno novo sta-
niSte, kao §to nam svjedoSi Vukotinovi<5ev herbar. Raste „in pratis
subalpinis „Sovinica" (Sovenica) ad Ogulin. 27. svibnja 1880."
Ova nam ceduljica svjedodi, da P. hrachyodonta evate vec a
svibnju, no u najbnjnijem je evijeta u po^^ku lipnja, i zato su
Vukotinovidevi pojedinci u plodn.
Za GrCku biljezi nam Halacsy samo jedno staniSte (po Held-
reicbu) „in pratis oropedii Neuropolis in Pindo dolopico*. U Grftkoj,
koja ima samo dvije vrste toga roda, evate P. brachyodonta mje-
seca lipnja.
P. Friderici-Augosti Tommasini n Linnaea XIII. (1839.) vol.
13. p. 69. i 74. tabl. 2. — Fl. Or. p. 682. — Syn. P. mudda
Koch Synop. III. 624. — P. petidlaris Carnel pr. part, u Parla-
tore Fl. Ital. (1885.) VI. p. 437.
Po Fl. dalm. (1847.) 11. p. 176. na Dinari. Svilaji, Gnjatu i
Prologu; u Istri na brijegd Slavnika i Velikoj U^ki; u Heree-
govini na Gljivi kod Trebinja, apo Nymanniu Bosni, Srbiji
i Albaniji, po Steiningeru n Macedoniji i Cmoj gori.
Tommasini je ovu vrsta posvetio saskomu kralja Fridriku
Augustu, koji je god. 1838. kao botanidar proSao Dalmaciju
i Cmu goru, a u Hrvatskoj bio na Qoloj PljeSeviei i na Kteku,
kamo ga je pratio bivSi ognlinski pukovnik, a potonji ban Josip
Jela6i(i.^
U Vnkotinovidevu herbaru (br. 2473./a.) ima P Friderici Au-
gusti iz mke Tommaainijeve, a iz g. 1854. i g. 1855. S ceduljice
razabiremo, da jn je ovaj poslao i Sehultza za njegov Herbarium
normale (br. 334.), po kojem je dospjela lijepa ova bilina a ruke
dragim botani6arima.
P. rostrata L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 607.; ed. II. (1762.) pag.
845. — Fl. Cr. p. 683. kao P. Jacquini Koch u Rohl DeutschL
Fl. IV. p. 363. (1833.); Synop. ed. III. p. 2056. Prvo ime ima
^ Taj je pat opisao dr. B. Biasoletto a ^Relazione del viag^lo
fatto nella primavera dell' anno 1838. dalla Maest4 del re Federico-
Agosto de Sassonia neU' Istria, Dalmazia e Montenegro^. Trieste 1840.
Od str. 203. — 222. donosi knjiga spisak onih bilina, koje je kralj
ubrao na torn svom novom pntovauja. Knjiga je akra§ena kraljevom.
slikom i trima tablieama.
Digitized by
Google
174 D. HIBC, (114)
^prvenstvo". — Syn. P. rostrata Kramer Elench. veget. per
Austr. p. 183. br. 3. — Jacq. Enum. Fl. Austr. III. p. 112.
tabl. 205.
P. incamata Baumg. — Za Debelo brdo bilje^i ovu vrstu Ki-
taibel (Kanitz: Reliquiae Kitaibelianae. Verhand. d. zool.-bot.
Gesellscli. (1863.) Bnd. XIII. p. 526. [br. 133.]). U Schlossera
(herb. br. 1423./b.) iz Bosiljeva i Cabra (brao valjada Kling-
g r ttff) ; u herbaru ovoga (br. 1830.) sa Velikoga ^lijeba kod Bado-
boja, gdje bi ova „alpinska" vrsta imala rasti po Wormas'ti-
n i j u. („An fenchten Stellen der hQheren Alpen" ; Koch Synop. HE.
p. 2057.) D Vukotiuovidevn, kao i generalnom herbaru, nema je
iz Hrvatske.
P. palustris L. Spec. pi. ed. I. p. 607. (1753.); Fl. Cr. p. 683. —
Syn. P. insubrka Rota ProBp. Fl. Berg. p. 68. i 102. (1853).
Steininger 1. c Bd. XXIX. p. 217. Kerner Fl. exsiec. Austro-
hung. br. 2113. — U Vukotinovicievu herbaru nema ove vrste iz
Hrvatske; u Schlosserovu (br. 1475.) 6uva se iz Zagorja gornjega
(Kaniza, Stubiea).
P. acaulis Scopoli Fl. Carniolica ed. II. torn, I. p. 439. tabl. 31.
(1772.) ; Kerner Fl. exsiec. Austro-hung. br. 916. ; Koch Synop.
III. p. 2062. Fl. Or. p. 683. ima kao auktora „Wulfena", ko-
jega navodi i Steininger po Jacq. Coll. I. p. 207. br. 69. — U
nas po Klinggraffu oko Delnica, Lokava, Mrzle vodice i Cabra,
ali ga ^nema'" u njegovu herbaru, a ni u Schlossera i Vukotino-
vida. Novo je staniSte dolina Rje6ine, gdje raste na travnatim mje-
«tima sa Hacquetia Epipactis ; ima ga i u susjednoj Istri u jednoj
ponikvi nedaleko Bermana, u §umi kod Kastva i na Veloj U6ki
(Anna Maria Smith Fl. v. Kume, p. 39.) S ovoga brijega i u
Vukotinovidevu herbaru (15. svibnja 1856. br. 2474.). U gene-
ralnom herbaru od Dollinera i Tommasinija. O okolini Ljubljane
ima viSe stanigta, pa ga je tamo 13. svibnja 1838. brao i saski
krrij Fridrik August, kad biiaSe za Kranjsku „endemi6ka"
bilina, no danas je poznata pa5e i iz Judikarije.
P. foliosa L. imala bi po Fl. Cr. p. 684. rasti u Dalmaciji
^in locis glareosis subalpinis Dalmatiae*', koja joj dodaje kao sinonim
P. comosa Scop. Visiani Fl. dalm. torn. II. p. 176. biljeii za
Prolog i Biokovo P. comosa^ ali onu vrstu, kpju je pod fim imenom
opisao „Linn^". Po Nymanu (1. c. 554.) raste P. foliosa L. na
centralnim Alpama, na Juri, Vogezima i Pirenejama. Po Steinin-
geru 1. c. p. 376. u sjevernini pokrajinama ^panije, na Alpama
Digitized by
Google
(115) BBYIXIJA HBVATBKS Ft/>RB. 175
Francni^e, Svicarske, u gornjoj Italiji, a aastrijskim s&emljama,
Da Cantalu i Mont Doreu.
U Schlosserovu herbara (br 1424. b.) ima P. foliosa L. „iu
locis glareosis subalpims Croatiae australis ad Dehiice, Lokve et
alibi", koji je ubran svakako poslije g. 1869., jer ga „neiiia" u
Fl. Or. iz Hrvatske, a nema ga ni u „Bilinaru",
Po opisu i eksikatima „nije" ovo P. foliosa L., v©6 le P. Snm-
mana Sprengel Plant, nov. fasc. sec. (1815.) p. 70. br. 134. —
Syn. P. Hacquetii Graf u „Flora" (1834.) p. 40.--42. — P. fo-
liosa Benth. — P. Tommasini A. Kern, in litt. ad Tomm. — P.
exaltata var. carpathica Poreius u „Transsilvania" 1886. — P.
exaltata Wagner (non Besser) in sched. — Fl. Cr. kao P. Hac-
quetii p. 684. (Snje^nik u Gorskom kotaru , sabrano od dra.
Klinggraffa).
P. foliosa L. u generalnom herbaru iz ruke Steiningerove („In
monte Bodenwies 1540 m. In confinibus Austriae saperioris^.) „Die
Exemplare, welche ich unter dem Namen P. foliosa L. von dem
Central-Apennin in den vei*schiedenen Herbarien auiliegenfand, waren
sammtlich P. Summana Spr. P. foliosa L. unterscheidet sich con-
stant von der P. Summana Spr. durch den fttnfzAhnigen Kelch
und die innen kahle Blumenkronrohre". (Steininger.)
Ova vTsta raste i na Visoftici i Sv. Brdu na Velebitu (Herb.
Schlosser br. 1425./b.)5 n Gorskom kotaru na Risniaku kao var.
axilliflora Borb4s u „M^hiny lij nov^nyalak, Akad. ErtesitS" 1«82.
p. 9. — 10.; Oesterr. bot. Ztschr. 1882. p. 170.; u orijaSkim poje-
dincima pod vrhom Medvedakom kod Li^a, gdje sam tu bilinu
naSao 9. srpnja g. 1881., kad sam tamo bio sa dr. Schlosserom i
Vukotinovidem na botaniftkoj ekskurziji. U Vukotinovidevu her-
baru (br. 2471. a.) sa Vele U6ke i Slavnika (Tommasini); tu
i sa brijega Javomika kod Postojne, orginalnoga staniSta Hac-
quetova. Steininger je imao u ruci pojedinaca, koje je T. Pichler
brao kod Rijeke (^Karstgebirge bei Fiume".) U Istri i na brijegu
Brlo^niku (A. M. Smith), inace u Srbiji, Bosni, Ugarskoj, Gali-
eiji, Kranjskoj (Cma prst), u gornjoj Italiji, na centralnim Apeni-
nama i valjada na Monte St. Angelo kod Napulja.
P. verticillata L. Spec. pi. ed. I. (1753.) tabl. 608.; Fl. Cr.
p. 684. — Syn. P. Stevenii Bunge u Ledebour Fl. Altai. II. p. 427.
(1829.) — Steininger 1. c. p. 248. Kao nova staniSta biljezim:
Veliki Risnjak, isto5ni travnati obronci (Borbas; Hire), brijeg
Medvrh i Guslice kod Krizulne u kotaru 5abarskom (Hire), a
Digitized by
Google
176 D. HIRO, (116)
brao sam je i na Velikoj Visoftici, otkuda je ima i dr. Schlosser
(herb. br. 1421.), dok ju je Vukotinovid brao na Qoloj PljeSevici
ve6 g. 1856. mjeseca lipnja (herb. br. 2437.), a prije njega BLitaibel
1. c. br. 132. P. verticillata raste i u Istri, Bosni, Srbiji ; u Crnoj
gori na Komu, Sinjajevini planini i Malom Durmitorn.
P. rosea Wulf. u Jacq. Miscell. vol. H. p. 57. (1781.) — Syn.
P. hi/rsuta Vill. Hist. pi. Dauph. II. p. 423 (1787.) ; non L. ; Stei-
ninger 1. c. Bd. XXX. p. 57. „nije" vidio eksemplara iz Hrvatske.
U Fl. Cr. p. 684. 6itamo : „In pascuis saxosis alpis PlieSevica ad
Korenicam". U Schlosserovu herbaru (br. 1424.) 6uvaju se tri po-
jedinca sa toga vrha, a raste ina5e u Dauphin^-u, Piemontu, Ti-
rolu, KoruSkoj, Kranjskoj, gornjoj i donjoj Austriji, donjoj Sta-
lerskoj, na Karpatima.
Yerbaseam L.
Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 177.; L. Gen. n. 245.
V. phoeniceum L. Spec. pL ed. I. p. 178. — Syn. F. fcrrur-
gineum Andr. bot. rep. tabl. 162.; Pieri C!ors. Fl. p. 32. — V.
triste S. et S. Prodr. I. p. 151. — Icon. Jacq. FL Austr. tabl. J 25.
U Slavoniji i oko Osijeka, na glasijama izmedu donjega grada i
tvrdave; u dolini VeliCanke kod Velike (Hire). U generalnom
herbaru iz Spljeta (Pfister.) Na otoku Rabu (Seen us), Lo-
§inju (Josch), na otoku Krku oko grada Krka, oko BaSke, Sv.
Jelene (Tommasini) u „Notizie naturale e storiche suU' isoia
Veglia" od Cubicha (Trst, 1874. p. 51. dodatka).^
V. Blattaria L. Sp. pi. ed. I. p. 178. ; S. et S. Prodr. I. p.
151.; Pieri Fl. Cors. p. 31.; Boiss. Fl. Orien. IV. p. 308.; Koch
Synop. III. p. 2020. U flori Hrvatske i Slavonije obi^na vrsta.
Ima od njega viSe krizanaca, od kqjih 6e se gdjekoji i a nas joS
nadi, n. pr. V. thapsiforme X Blattaria = V. grandiflonun Schrad.
(1809.) — F: phlomoides X Blattaria = V. phlagriforme Pfund
u „Monographiae generis Verbasci prodromus". Prag (1840.) p. 49.
V. Blattaria var. repandum W. na otoku Krku kod OmiSlja uz
obale tamoSnjega jezera (Hire) i oko Voza (Borb&s).
V. Thapsus L. Spec. pi. ed. I. p. 177. — Syn. F. Schraderi
Meyer Chloris Hannov. p. 326. (1836.) — U (Sorskom kotaru na
Pedima kod Zlobina (Hire).
^ I ostala staniSta citovana za otok Krk od Tommasinija potje^u iz
OYOga djela.
Digitized by
Google
(117) BBVIZIJA HKYATBKB FLORE. 177
V. thapsiforme Schrad. — Syn. V. Thapsus Dalap. Prosp.
p. 23., non L. — Halacsy 1. c. p. 375. navodi ovu bilina kao
^formu" od V. densiflorum Bertl., a FL Cr. p. 647. kao sinonim
od „V. thapsiforme". — Iz ovoga roda u nadoj flori najuglednija
vrsta, koja bude po zidovima i do 2 m. visoka, pa se katkada
razraste u prilici kandelabra.
V. macrurum Ten. FL Neapol. pr. app. V. p. 9. ; FL Nap. III.
p. 216. taW. 214.; Nyman L c. p. 527. — FL Or. p. 648. kao
V. macrouram Ten. — Syn. V. Schraderi RauL Cret. p. 819. non
Mey. — V. thapsiforme Boiss. FL Or. IV. p. 301. — U gener.
herbaru samo iz Calabrije.
V. phlomoides L. Spec. pL ed. 1. p. 1194. — Syn. F. australe
Schrad. u Comm. Goett. II. p. 24. tabL 2. — F. rugulosum Willd.
Enum. hort. BeroL p. 224. (1809.) FL Cr. p. 648. — I oko Ogu-
lina (Hire).
F. floccosum W. K. L c. voL I. (1802.) torn. 3. p. 81.— 82.,
tabL 79. — FL Cr. p. 650., no „prvenstvo" zapada imenu „V.
pulverulentum", pod kojim ga je imenom opisao Villars u FL
Dauph. II. p. 490. ved g. 1787. — Vide: Fieri Cors. FL p. 3^.;
HaUcsy 1. c. p. 387.; Boiss. FL Orient. IV. p. 322.; Hauskn.
Symb. p. 161.; Nyman L c. p. 529. — V. pulverulentum (Vukot.
herb. br. 2600.) iz Like jest „F. Lychnitis*". — U zagrebafikoj
okolici u Podsusjedu (Vukotino vid), oko Samobora (Hire).
V. orientale M. B. FL Taur. — Cane. I. p. 160., III. p. 154.;
FL Cr. p. 651. — Syn. F. Austriacum Schott. u Roem. i Schnlt.
Syst. veget. (1819.) p. 341. -- F. virens Host FL Austr. I. p. 290.;
Nyman L c. p. 531. — FL Cr. opisuje F. Austriacum kao „od-
liku" od F. orientale. — U Gorskom kotaru oko izvora Cabranke
i na Velikom Tuhobidu kod Fuzine (Hire). Oko Zagrebaj Kri-
zevaca (Vukot. herb. br. 2592.), Varazdinskih Toplica (Schlosser,
herb. br. 1493.). I na otoku Krku (Tom m.).
V. lanatum Schrader L c. II. 28. (1823.); Kerner FL exsicc.
Austro-hung. br. 1744. — U ZagrebaSkoj gori uz putove n. pr.
uz put, §to vodi od kapelice sv. Roka prama KraljiCinu zdencu
{Heinz) i po Sumskim fiistinama; na Sljemenu (Hire). U Kling-
grafFovu herb, pod br. 1751. U hrvatskom primorju na VeL Tu-
hobidu (Vukot. herb. br. 2593.), na sklopu obruSkom oko VrSine
i ZgorniCke na ki^evitu tlu medu grmljem; oko Lepoglave po
sumskim 5istinama (Hire), na Kleku (Borbds). — FL Cr. ima
F. thyrsoideum Host kao sinonim od „V. lanatum" Schrad., no
K. J. A. 168 12
Digitized by
Google
178 D. HIRC, (11^)
Halacsy 1. c. p. 392. opisuje ga kao vrstu dodajudi mu ove sino-
nime: F. nigrum Mazz. u Ant. Jonn. V. p. 212. — V. Ghaixii
Hal. Beitr. zur Fl. v. Epir. p. 33. non Vill.
V. Chaixii Vill. FL Dauph. 11. (1787.) p. 491. tabl. 13. U flori
hrvatskoga mediterana. Na kamenim mjestima, kraj putova, po
livadama oko Bakra, Kraljevice, Sv. Jakova (Hire). I oko Baga
(BorbAs).
V. nigrum L. Spec. pi. ed. I. p. 253.; Jacq. Enum. p. 34.;
M. i K. Deutechl. Fl. ed. II. p. 219. ; Kerner Fl. exsicc. Anstro-
hung. br. 1743. — U Gorskom kotaru oko Tihova i Broda, u
Zagorju oko Radoboja (Sv. Jakov), Lepoglave; u Slavoniji kod.
Josipovca, Cepina po vlaznim livadama, na Velikom Papuku
(Hire).
Krizanci ili bastardi su u rodu Verbascum obifini, ali u nas do
sada slabo prouCeni. Ve<5 nam Kitaibel opisuje V. Slavonicum
u Roch. Ban. p. 26. i Add. p. 137. iz okoline Voftina, za koji
misli Neilreich, da je krizanac od F. ThapsusX F. phlomoides
ili F. phlomoides X semidecurrens (Die bisher bekannten Pflanzen
Slavoniens, p. 124. br. 1719.)
V. Fluminense Kerner krizanac je od F. Chaixii X F. floe-
cosum. U Vukotinovidevu herb, iz Radu^a i Sv. Roka u Lici; ima
ga i oko Novoga i na Vratniku (BorbA^s). U generalnom herbaru
ima V. Vukotinovidi Borbds kao krizanac od F. Chaixii X F.
Blattaria, koji je dr. B orb as na§ao u Lici nz cestu, §to vodi u
Medak (16. kolovoza 1875.). — V. Murbeckii Borb. (V. floe-
cosum X phlomoides). Osik (Borb.)^
Scrophalaria L.
Spec. pJ. ed. I. (1753.) p. 619. ; Koch Synop. ed. III. p. 2021. —
Wydler: Essai monographique sur le genre Scrophularia, Ge-
neve 1828.
Sc. vemalis L. Spec. pi. ed. I. p. 620. ; W. et K. 1. c. vol. I.
p. 75. — 76. tabl. 73. — U Zagrebaftkoj gori pred spiljom Supljasta
pedina, oko Stenjevca gomjega, u Samoborskoj gori na Sumskim
distinama pod Zelen-gradom, oko Lepoglave, Klenovnika, ViSnjice,
u Sumama Ivandice, na Kozjanu (Hire).
^ Poznatih bastarda ima do 150 (lap. Focke: PflanzenmischliDge
p. 295. i Schiffner u Bibl. hot. III.).
Digitized by
Google
(119) REVIZIJA HRVATSKE FLORE. 179
Sc. peregrina L. Spec. pi. ed. I. p. 620. — U Dalmaciji i
oko Gruza, na §kolju Lopudu (Vodopid), na otoka Hvaru i La-
stovu (dr. JiruS). U hrv. primorju a dolini Rje5ine kod Jelenja
(A. M. Smith Fl. v. Fiume, p. 38.). Na otoku Krku po obra-
denom tlu (To mm.), na LoSinju oko Nerezina (Josch). U Dal-
maciji i oko Badve, Kotora, Novoga KaStela, Zupe, u KrivoSijama
(Crkvice) (BranCik 1. c).
Sc. laciniata W. et K. 1. c. vol. 11. p. 185.-186. tabl. 170.
„Habitat in rupibus calcareis alpinis et subalpinis Croatiae, tam
in Velebich quam in Plissivicza, hie etiam in petras vallis Vil-
lena draga descendens". — Kerner Flora exsicc. Austro-hung.
br. 161. Dalmatia. In fundis et valleculis umbrosis montis Bio-
kovo (Picbler).
Kemer dodaje: „Die Laubblater der bier ausgegebenen der Bu-
chenregion des Biokovo entstammenden Exemplare sind an der
Basis nur gelappt, die Lappen sowie auch die Zahne der Lappeu
breit eifOrmig gerundet mit ausgesetzten stumpfen Spitz-
chen. Auch an alien anderen in den hoheren Gebirgslagen des
sildl. Dalmatien gesammelten Exemplaren finde ich die Blatter mit
diesem Zuschnitte; die Laubblatter der im niederen Berglande
vorkommenden Exemplare sind dagegen an der Basis tief zer-
spalten und die Abschnitte sowie die Zahne des Randes spitz. Die
Abbildung in W. et K. halt in Beziehung des Zuschnittes der
Blatter die Mitte zwischen der im hoheren Berglande des stid-
lichen Dalmatien und der im niederen Htigellande beispielweise am
Mte. Tersato bei Fiume vorkommenden Form".
Schlosser i Vukotinovid ubrali su ovu po nasu alpinsku floru
veoma znaSajnu bilinu prvi put u hrv. primorju g. 1852. Uz Luj-
zinsku cestu izmedu SuSaka i Orehovice (A. M. Smith), oko
Grohova (Rossi), na Trsatu (sa neobifino velikim liSdem i dugom
srednjom krpom; A. M. Smith). U hrv. primorju oko Grohova,
na Platku, na Pedima kod Zlobina, oko Zgornifike, na planinama
vi§e Drivenika, na Obru5u, GrleSu (Hire); u Gorskom kotaru na
Medvrhu, Jelencu, Guslicama, Snjezniku, Risnjaku, Burnom Bito-
raju, Javorju, Tiftjaku, Medvedaku; na Bjelolasici, Kleku, Bijelim
stijenama, VisoCici, Sadikovcu (Hire). Na otoku Krku na vrhu
Organu i Treskavcu, oko Ba§ke stare, na ostrvu Prvidu (To mm.).
Po Kitaibelu i u ForkaSid-drazi, na Goloj PljeSevici, Samaru, Badnju,
Debelom brdu (Neilreich 1. c. p. 132.), na Rajincu (BorbAs).
Digitized by
Google
180 D. HIKO, (120)
Sinonimi: Sc. multifida Willd. Hort. Berol. tabl. 58. — Sc.
laciniata var. multifida Boiss. Fl. Orient. IV. p. 409. — Sc. he-
terophylla Orph. non „ Willd." Fl. Graec. (Olymp.) exsiec. br. 729.
po Nymanu 1. c. p. 534. br. 35. — var. Pantocsehii Gris. Oko
Senja (B orb as).
Sc. Scopolii Hoppe u Pers. Synop. II. p. 190.; Boiss. Fl. Orient.
IV. p. 395. — Syn. Sc, auriculata Scop. Fl. Carin. ed. II. p. 446.
tabl. 32. — Sc. glandulosa W. et K. 1. c. IH. p. 238.-239. tabl.
214.; Fl. Cr. p. 654. — Sc. Scorodonia Host non L.^ — Sc. me-
lissifolia Griseb. Spic. (Syll. p. 117.) non „d'Urvil".
Sc. grandidentata Ten. „nije" sinonim (Fl. Cr.) od Sc. Scopolii,
ve<S je po HaliCcsyju 1. c. p. 400 „odlika" od ove („Foliorum saepe
acntiorum et magis oblongorutn dentes majores, saepe denticulis
1 — 2 aucti".); Sc. hetonicaefolia Viv. (ne „Wydl" Fl. Cr.) sinonim
je od Sc. ohhngifolia Lois., a. Sc. hetonicaefolia ^L.** od Sc. Scoro-
donia L. — U Slavoniji ubrao sam Sc. Scopolii na Velikom Pa-
puku. U Vukotinovidevu herbaru (br. 2558.) opisana je Scrophu-
laria tetragona Schloss. et Vuk. ubrana kod Zagreba 24. rujna
g. 1870., koju je poslije Vukotinovi<5 ispravio u Sc. glandulosa
W. et K., dok je na drugoj cednljiei napisao: „Scrophularia Sco-
polii Hoppe vel Sc. tetragona''^ (Krizevci, Varazd. Toplice, 1851.).
Sc. alata Gilib. Fl. Lithuan. II. (1782.) p. 127. — Syn. 6c.
umbrosa Dumortier, Prodr. Fl. Belg. (1827.) p. 37. — Sc. Ehr-
hardtii Stevens u Ann. Nat. Hist. ser. I. V. (1840.) p. 3.; Koch,
Synop. m. p. 2021. — Fl. Cr. p. 654. ima Sc. aquatica „Koch^
no auktor je Linn6 Sp. pi. ed. I. (1753.) p. 620., a Sc. Ehrhardtii
njezin je sinonim, dok se Sc. alata ne spominje. Engler i Prantl
1. c. p. 65. piSu: „8c. alata L. gliedert sich in Enropa in 1. S.
aquatica L., 2. S. alata Gilib. nnd 3. S. Neesii Wirtg." U okolini
zagrebaCkoj Sc. alata Gilib. Oko Kralji6ina zdenca (Hire), uz
potok GraCanicu u Gra5anima (Heinz).
Sc. Hoppei Koch u Rohl. Deutsch. Fl. ed. III. vol. IV. (1833.),
p. 410. (ne „Hoppii" Fl. O. p. 655.); Engler i Prantl 1. c. p. 65. —
Syn. Sc. canina Hoppe; Sc. chrysanthemifolia Rchb. ; Sc. juratensis
Schleich. (po Nymanu 1. c. p. 534.).
^ Sc. Scorodonia L, po Kitaibelu oko Osijeka (Neilr. 1. c. p. 126.)
U gener. herbaru iz Bresta (Finist^re) u Francuskoj. Po Nymaou
p. 533. u Lusit., Hisp., Hibern., Angl. mer.-occ, Gall. occ.
Digitized by
Google
(121) RBVIzrjA ^RVATSKB FLORE. 181
Po Fl. Cr., koja nam je biljezi po Klinggraffu, imala bi ova
vrsta rasti na krSevitom tin oko Cabra i na Velikom Snjeznikn.
U Klinggraifovu herbaru (br. 1760.) leze dva krzljava i nepot-
puna eksemplara, a na ceduljici 6itamo: y^Scrophularia Hoppii
Koch. Kod Rijeke. Vukot. et Schloss. 1852.". Ovi pojedinci pri-
padaju vrsti „Sc. canina L.", koja je i' naSem primorju obi6na.
Tek pribrana grada ima odlufiiti, da li ona alpinska vrsta (ili
forma) u istinu u nas raste; ja je u 10 godina nijesam naSao u
Gorskom kotaru. Ovamo ide i bilina iz Vukotinovideva herbara
(br. 2560./a. „U primorju hrv." 1852.)
Poredbena grada. I. Tirolia australi-orientalis. Pu-
staria. In locis glareosis ad lacum „Toblacher See" et in Carinthia
in glareosis montis „Wisehberg" prope Raibl; solo calcareo; 1500 —
1700 m. (Huter.) II. Carinthia. In glareosis calcareis vallis Cana-
lensis circa Uggowitz ; 700. — 800 m. (Jabornegg) (Kemer u Fl.
exsicc. Austro-hung. br. 2127.) — Tirol.-Venezianishe Grenz-
Alpen von Schlunderbach. Im Felsenschutt der Fladinger Dolo-
mite 1700 m. (J. Freyn). — Brixen. Flussufer (Huter.) — Am-
pezzothal auf DolomitgeroU (R. Benz u „Baenitz Herb. Europ.") —
Gallia. Pres Grenoble (Pommaret u Schultz Herb. norm. Cent.
12. br. 1178. kao Sc. juratensis Schl.)
Sc. canina L. Spec. pi. ed. I. p. 621. — Syn. Sc. hicolor S. et
S. Prodr. I. p. 437., Fl. Graec. VI. p. 1. tabl. 602. — Sc. chry-
santhemifolia Willd. Enum. hort. Berol. tabl. 59. — Sc. ramosissima
d' Urv. Enum. p. 75. — Sc. pyramidalis Wydl. Monogr. Scroph.
p. 45. = Sc. scoparia Marg. — S. pindicola Haussk. Symb. p.
172. — D okolici zagreba6koj n. pr. na prudu oko Save (JiruS
g. 1878.), Podsusjed, Sv. Simun (Hire.)
Sc. nodosa L. U hrvatskom primorju u Sumama u dolini Rje-
6ine iza Zaklja. U Slavoniji uz Kutjeva5ku Rijeku kod Kutjeva
(Hire).
Llnaria Juss.
Gen. (1789.) p. 120. — Antirrhini L. Spec. pi. ed. I. (1753.)
p. 612.
L. Cymbalaria Miller Gard. diet. ed. VIII. (1768.) n. 17. —
Syn. Antirrhinum Cymbalaria L. Spec. pi. ed. I. p. 612. — Ela-
tine Cymbalaria Moench Meth. (1794.) p. 525. — Cymbalaria
muralis Fl. Wett. II. (1800.) p. 397. — U hrvatskom primorju
po zidovima frankopanskoga grada u Bakru brojno; na Malom
Digitized by
Google
182 D. HiEC, (122)
Obru6u u raspuklinama vapnenih, osojnih pedina; u Severinu po
vlaznim pedinama pod gradom uz Kupu ; u drazi PiSkli kod Cresa
na zidu tamoSnjega vrela ; na OsorSdici oko „Svete grote" (spilje);
na otodidu KoSljunu (Cassione) kod Krka (Hire), na Kleku (Mar-
ch esetti), Siije^niku (Borb4s), u Dalmaciji na Biokovu (saski
kralj Fridrik August L c. p. 133.).
L. triphylla L. Spec. pi. ed. II. (1762.) p. 852.; — Mill. Gard.
diet. n. 2. ; Boiss. Fl. Or. IV. p. 380. ; Hal4esy Consp. Fl. Graec.
p. 410. — Fl. Or. p. 659. „in locis eultis litt. cr. circa Buccari*',
gdje je ja nijesam na§ao.
L. alpina Mil. Gard. diet. n. 5. — Syn. Antirrhinum alpinum
L. Spec. pi. ed. II. (1762.) p. 856. — Visiani nam rijetku ovu
vrstu biljezi samo za Sv. Brdo na Velebitu (Fl. Dalm. vol. II.
p. 163.), gdje ju je u novije doba ubrao prof. La ngh offer. Na
Velikom Rianjaku u raspuklinama Dvofakove litice, veoma rijetko
(3. kolovoza g. 1899. Hire).
L. Pelisserlana L. Spec. pi. ed. II. p. 615. non „Mill." (Fl.
Cr. p. 659,); Halacsy Fl. Graec. p. 412. — Syn. Antirrhinum sa-
phirinum Sieb. u „ Flora" V. p. 639. — A. gracile Pers. Synop. II.
p. 156. Na otoku Onije (Unie) kod LoSinja (saski kralj Fridrik
August 1. c. p. 30).
L. parviflora Jacq. Icon. rar. III. tabl. 499., Collect. IV. p. 204.
(kao Antirrhinum.) — Syn. L. simplex Willd. Sp. III. p. 243. —
L. simplex DC. Fl. Fr. III. p. 588. — L, arvensis [i. parviflora
Boiss. Fl. Or. IV. p. 375. U Dalmaciji i na Monte Marianu kod
Spljeta sa strane juzne (1. travnja 1877. JiruS u gener. herb.).
L. Chalepensis Mill. Gard. diet. n. 12. — Syn. A. Clialepense
L. Spec. pi. ed. II. p. 852. — Na otoku Krku oko OmiSlja. U Dal-
maciji i na Monte Marianu i oko Jezera na otoku Mljetu (Jiru§.).
L, repens Mill. — Fl. Cr. p. 660. 661. „In saxosis montanis
circa Trau, Spalato, Clissa, Almissa et Macarsca", nije Millerova
bilina toga imena, ved je nova vrsta opisana od Kernera kao
„L. microsepala" u Fl. exsicc. Austro-hung. br. 158.
L. angustifolia. Fl. Cr. p. 661. navodi kao auktora „DC.", no
pod ovim ju je iraenom opisao Reichenbach u Fl. Germ,
excurs. (1830.— 1832.) p. 375. Prvenstvo ima ime „L. italica"
Trev., koji je opisuje u Act. acad. Nat. Cur. XIII. p. 188. g. 182ii.
L. genistifolia Mill. Gard. diet. n. 14. — Syn. Antirrhinum
genistifolium L. Spec. pi. ed. I. p. 616. — L. dolopica For-
manek u Verb. Brtinn. 1897. p. 47. ZnaSajna bilina za floru sla-
Digitized by
Google
(123) RRVIZIJA HRVATSKB FLOUR. 183
vonsku. Stanistima u Fl. Cr. p. 662. dodajem Breznicu kod Na-
Sica (Hire) i Kamenicu u Srijemu (Heinz).
L. dalmatica Mill. Gard. diet. n. 13. ; Raal Cret. p. 821. ; Boiss.
Fl. Or. IV. p. 376. — Syn. i. Smithii Boiss. et Orph. u Orph. Fl.
Gr. n. 711.; Rchb. Icon. t. 65. — U generalnom herbara iz Du-
brovnika, gdje evate mjeseea rujna (JiruS). Saski kralj Fridrik
August brao ju je oko Kotora (1. c. p. 71.).
Ghaenorrhinam DC.
Fl. Fr. V. p. 410.; Engler-Prantl 1. e. Thl. IV. Abth. 3b. p. 60.;
HaUesy 1. e. p. 417.; Fl. Cr. p. 658. kao Linaria.
Ch. minus L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 617. — Syn. Linaria
minor Desf. Fl. Atl. II. p. 46. ; Boiss. FL Or. IV. p. 383. ; Hall,
u Oesterr. bot. Ztschr. (1892.) p. 375.; Beitr. Fl. Epir. p. 33.;
Fl. Cr. p. 658. — U Gorskom kotaru oko Broda medu usjevima,
oko Tounja po krasama, u Lepoglavi na lapornom tlu kod kape-
liee sv. Ivana, oko Kalnika (Hire).
C. litorale Bernh. u DC. Fl. pars V. p. 410. — Syn. L, lito-
ralis Willd. Enum. hort. Berol. p. 641. ; Fl. Cr. p. 659. I oko Senja
(Rossi kao L. arvensis). U Dalmaeiji na Biokovu (saski kralj
Fridrik August 1. e. p. 133.).
Elatinoides Wettst.
u Engler i Prantl 1. e. Thl. IV. Abth. 3b. p. 58.; Chavan Monogr.
d. Antirrh. p. 103.; Lo Jaeono Observ. Lin. Europ. (1881.) =
Elatine Moeneh non L. ; Fl. Cr. kao Linaria.
E. spiuia Wettst. 1. e. — Syn. Linaria spuria Mill. Gard. diet.
ed. VIII. (1768.) n. 5. — Antirrhinum spurium L. Spec. pi. ed.
I. (1753.) p. 613. — Gymbalaria spuria Fl. Wett. II. (1800.) p.
398. — Kickiia spuria Dum. Fl. Belg. (1827.) p. 35. U hrv. pri-
mer ju i oko Cernika, u Zagorju oko ViSnjice, Klenovnika, Lepo-
glave, oko Siska (Hire). Fl. Cr. p. 657. kao Linaria spuria Mill.
E. cirrhosa Wettst. 1. e. — Syn. L, cirrhosa L. (non Vis.)
Mant. p. 249.
E. commutata Wettst. 1. e. — Syn. L, commutata Bernh. u
Rchb. Icon. p. 6. tabl. 815.; Fl Cr. p. 658. — Syn. Antirrhinum
graecum Ch. et B. exp. p. 175. tabl. 21 — L, graeca Chav. Mo-
nogr. p. 108. — Primorska je bilina toga ioiena E, lasiopodum
Wettst. (Hire Fl. okoliee bakarske p. 97. br. 608.)
Digitized by
Google
184 D. HiRc, (124)
E. Elatine Wettst. 1. c. — Syn. L. Elatine Miller Qard. diet,
n. 16. — Antirrhinum Elatine L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 612.
— JElatine hastata Moench Meth. (1794.) p. 524. — Gymbalaria
Elatine Fl. Wett. IL (1800.) p. 398. — Kickxia Elatine Dam.
Fl. Belg. (1827.) p. 35. — Na pustim mjestima oko Siska i Ce-
pina (Hire). — E. commutata Wettst. u generalnom herbaru iz:
„Balearum insula Minori, in agris restilib. et sylvis praedii bar.
de Serall. pi. calc. 3. Julio 1885. (Porta et Riga)
Antlrrhlnam L.
Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 617. -— Simbuleta For^k. Fl. Aegypt.
Arab. (1775.) p. 115. — Anarrhinum Desft. Fl. Atl. II. (1800.)
pag. 51.
A. latifolium DC. Po Fl. Or. p. 663. imala bi ova zijevalica
rasti oko Rijeke, Kraljevice, Senja i Baga, te je pod ovim imenom <
pohranjena u Schlosserovu (br. 1470.) i Vukotinovidevu herbaru
(br. 2555.). Rossijeva je bilina iz Senja A, majus L., koje ima
po zidovima i oko Bakra.
A. latifolium DC. 6uva se u generalnom herbaru iz Franeuske
(E. Reverchon; Alpes-Maritimes ; Fontan) i iz Nizze (Rochers
des coUines, endroits escarp^s autour de Nice (Alpes-Maritimes,
France. Rec. S. Choulette), koja sa hrvatskom bilinom ^nije**
istovetna. Po Nymanu raste A. latifolium DC. u Hisp. centr.,
Catal., Gallopr.j Delph., Pedem., Ligur., Italia med. (Conspectus
p. 537. br. 7.), ali je ne navodi za Hrvatsku, a po Visianiju
nema je ni u Dalmaciji, gdje je obiftan A. majus L. („Ad muros
in tota Dalmatia frequens. Fl. Dalm. 11. p. 16d.).
Digitalis L. Gen. pi. n. 758.
D. lanata Ehrh. Beitr. VII. (1792.) p. 153.; W. et K. Descr.
et Icon. PI. rar. hung. I. (1802.) p. 76. tabl. 74. U Srijemu oko
Kamenice (B orb 4s).
D. laevigata W. et K. 1. c. 11. p. 171. tabl. 158. — Znaftajna
vrsta pustikare za floru hrv. primorja, koja seze i u hrv. Zagorje,
jer je ima na vapnovitom tlu oko Radoboja i Jesenja (H i r c).
D. ferruginea L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 622. Kao nova
staniSta navodim: Velika Eapela oko ModruSa (Borb^s) povise
Jezerana kod tamoSnje poruSene poSte (?), na vrhu Kr$maru kod
Smiljana; u Slavoniii oko NaSica, brojno izmedu ovoga mjesta i
Digitized by
Google
(125) RBVIZIJA HRVATSKB FLOBB. 185
Vukojevaca, desno od drama (Hire); na Dilj-gori (Martinovid
J. exs.).
Biljeska. Cavern geogr&f i etaograf Baltazar Hacqaet aapisao
je g. 1785. djelo ^Physikalisch-Politische Reise aas dea Diaarischen
darch die Jalischeo, Carnischea^ Rhatischea and Norischen Alpea ia
Jahre 181 — 1783. oaternommea voo Hacqaet**, a kojem opisaje i
SYOj pat po Hrvatskoj. Na oaom sredogorja, koje dijeli Lika od otockih
krajeva, pala ma je a oci psobita pustikara Digitalis Linnei/
koja bade i do 6 stopa visoka. Lapovi sa laDcetni, cvijet je „einge-
schnitten and braanroth bemakelt, der Stengel rand and die Bl&tter
glftnzend, 6 — 8" lang, die ganze Pflanze hatte weder tlblen Gerach
noch Geschmak. Da sie mit keiaer der schon bescbriebenen Pflanzen
dieses Gescblechtes bei Ritter Linn^ tibereinkommt, so glaabe icb sie
ftir eine neue Art halten zn k5nnen" (1. c. p. 28.). Hacqaet misU sva-
kako Janjca planina, gdje ima od jedne pustikare a istioa orijaskih
pojedinaca, a kojima sam prepoznao D. ferruginea, koje ima po
Schlosseru (berb. br. 1480.) i oko ^utib lokava i Otocca.
Godine 1812. opisali su Waldstein i Kitaibel jedan Digitalis kao
D. fuscescens 1. c. III. p. 304. tabl. 274. („Habitat in montosa
parte Croatiae inter frutices".) Po Fl. Cr. p. 666. imala bi ova
bilina rasti oko Oto5ca, Prozora, Janjfia i Le§6a. U Vukotinovidevu
je herbaru nema; u Schlosserovu (br. 1483.) „inter frutices" kod
Pleternice i RuSeva. Po Schulzeru, Kanitzu i Knappu „ne raste"
ona u Slavoniji, a za po^eSke krajeve biljeze oni D. ferruginea.
U generalnom herbaru takoder nema Z). fuscescens, Po tome ne-
mamo poredbene grade, ali smijemo re6i, da Schlosserovi poje-
dinci „nijesu" suglasni sa Waldstein-Kitaibelovom slikom i opisom !
Po Nymanu (1. c. p. 535.) mogao bi biti D. fuscescens krizanac
od 2). ambigua X D. lanata, Ako je tako, onda Schlosserova bi-
lina „nije'' D. fuscescens^ jer na navedenim staniStima raste D.
ambigua^ ali nema D. lanata, koja je u naSoj flori isklju^ljivo bi-
lina „8lavonska" (V. i Nymana).
D. ambigua Murray, Prodr. Stirp. Goett. (1770.) p. 62. —
Syn. D. ochroleuca Jacq. Fl. Austr. I. (1773.) p. 36. — /). grandi-
flora Lam. Fl. Franc. II. (1778.) p. 332. — Fl. Cr. p. 666.; Vi-
siani Fl. Dalm. II. p. 166. — I na Dilj-gori (Martinovid J.
exs.), Kleku (Kugy), pod M. Risnjakom, na Skradskom vrhu,
na pedinama oko Maloga jezera kod Plaskoga, tu i oko Grbine
pedine (H i r c). U Slavoniji mnogobrojno na Djedinu nosu na Krn-
diji, gdje je zovu „zabica" (H i r c).
D. purpurea L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 621. Po Fl. Cr. p.
665. „colitar ubique in hortis et hinc inde profuga et in rudera^is
Digitized by
Google
186 D. HiRc, (126)
quasi spontanea*'. Schlosser (herb. br. I486.): „In sylvis montanis
traetus Velebit veluti in monte Vratnik". — ^Bilinar" p. 303.
„Sadi se u vrtovih". Prije viSe godina naSao je Vukotinovid 2).
purpurea oko Topuskoga, gdje je kao krasnica pobjegla iz tamos-
njih cvjetnjaka.
Biljeska. Godine 1805. dosao je na naSe Kvarnerske otoke iz
Ojelovea barno Josip Seen as, da tamo sabire bilje. Kod grada Krka
nasao je jedan Depoznati Digitalis^ koji je ozvao D. integriflora.
(Beschreibang eioer Reise nach Istrien uud Dalmatien vorztLglich in
botanischer Hinsicht von dem .... Mit einer Vorrede begleitet von
Herrn Doctor ond Professor Hoppe in Regensburg^).
Tom ma sin! ne spominje za otok Krk nijedan Digitalis, Godine
1903. 12. rujna nasao sam nedaleko grada Krka a jednom amejkn
Digitalis laevigata, kojemu pristaje Seenasov opis, a kad je tako, to
je njegov D, integriflora = D. laevigata W. et K.
Barun Seen as opisajaci nove biline sa svoga pata, sla^o se a ono
doba same djelima Linn^a i Scbeuchzera, jer bijase botanicka litera-
tara oskndna, a floristicka djela rijetka.
Veronica (Tourn.).
L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 9. — Paederota L. Spec. pi. ed.
II. (1762.) p. 20.
V. Buxbaumii Tenore, Fl. Nap. 1. (1811.) p. 7.; Fl. Cr. p. 667.
— Syn. K persica Poir Enc. VIII. (1808.) p. 542. — V. Tourne-
fortii Gmel. Fl. Bad. (1805,) p. 39. Ovo ime ima „prven8tvo". I
oko Fazine, Krizevaca, Koprivnice, Ostarija na Velebitn (B orb as.)
V. Cymbalaria. Aiiktor ima se pisati Bodard, ne „Rodard"
(Fl. Cr. p. 668.)
V. verna L. — Fl. Cr. p. 669. navodi kao sinonim V. su^cu-
lenta All. i F. DUlenii Crantz, no ovo je „odlika" od V, verna
(„ Starker drtisig; GriflFel die Ausrandung der Kapsel vreit iiberra-
gend"; Koch Synop. III. p. 2049.). — Syo. V, verna f. lon-
gistyla Ces. Fl. Ital. (1874.) p. 352. — V. campestris Schmal-
hausen, Deutsch. Bot. Gesellsch. X. (1892.) p. 291. — V. romana
All. Fl. Cr. p. 669. „nije" sinonim od V. triphylla L., ve6 od
^V. verna" (Nyman 1. c. p. 547., br. 44.), dok je F. romana L.
^ Ova za hrvatskoga botanicara „dragocjena^ knjiiica ostala je dra.
Schlossera i Vukotinovicu, ali i nekim drugim botanicarima nepoznata,
premda ima u njoj od Seenosa opisanih „novih" bilina. ^tampana je u
Ntirnbergu i Altdorfu kao „Eine Beilage zom botanischen Tascbeabaeh
aof das Jahr 1805." 8^. p. 1 — 77.
Digitized by
Google
(127) RBVIZIJA HRVATSKR FLORE. 187
sinonim od V. Sartoriana Boiss. Sto je V, romana „Scop.**5 koju
ima Fl. Or. kao sinonim od V, praecox^ »nije" mi poznato.
V. ciliata Schloss. et Vukot. u Syll. FL Cr. p. 90.; FL Cr.
p. 670., koju su auktori sabirali oko Kri^evaca, Ravena i Lovre-
6ine. (Schloss. herb-^br. 1444.) Nyman (1. c. p. 548.) istovetuje ovu
Sestoslavicu sa F. acinifolia L., kojoj pripada kao sinonim i V.
hirsuta Vukot. — „ F. ciliata Schloss. et Vukotinovid ist
nach Exemplaren aus Schlosser's Hand im Herbarium Rauscher
von F. acinifolia gar nicht verschieden, denn auch bei dieser
kommen Blttthenstiele vor, die 3 mal langer als der Kelch und
selbst noch langer sind. F. hirsuta Vukotinovi6 bei Kreuz (Schlosser
Oesterr. bot. Wochenblatt, IV. p. 116.) ist oflFenbar mit F. cUiata
identisch". (Neilreich Vegetationsverh. von Croatien, p. 136.)
V. satureioides Vis. ne ^saturejoides" (Fl. Cr.) U Dalmaciji
na Dinari i Prologu; u Evropi (po Nymanu p. 547.) i u Bosni i
Hercegovini.
V, longifolia L. Spec. pi. ed. I. (1753) p. 10. — Nyman (1.
c. p. 544.) dodaje toj vrsti ove sinonime: F. spuria Cr., Sibth.
Sm. (non L. ; Schloss. herb. br. 1454./6 kao ^vrsta**.) — F. com-
mutata Seidl. — F. Nenningii Op. — F maritima L. — F. tici-
nensis PoUin. — F. Hostii Moret. — F. arguta Schrad. — F.
media Schrad. — F. elata Host. — F. glabra Schrad. — V, ri-
paria Seidl. — F. villosa Host. — F. elatior Ehrh. — F compli-
cata Hoffm.
Fl. Cr. p. 672. opisuje neke od ovih sinonima kao odlike. Brand,
koji je obradio Scrophulariaceae u Kochovoj Synopsis ed. IIL p.
2041. pise: „Die Art nach der Gestalt des Blattgrundes in Dnter-
arten zu theilen scheint mir nicht zulM,ssig zu sein. Ich besitze ein
Exemplar vom Ochsenwerder bei Frankfurt a. 0., an welchem die
Blatter theils herrzfOrmig, theils abgerundet, theils keilig
sind".
U Slavoniji u ritu kod Josipovca (kad presuSi) obifino mjeseca
kolovoza, oko Siska (Hire, 1876.).
V. spicata L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 10. ima po Nymanu
(1. c. p. 544.) ove sinonime: F longifolia Crantz. — F. Clusii
Host. — F. squamosa Pr. — F. arguta Moret. (non Schrad.) —
F. Barrelieri Sch. — F. hyhrida L. — F. australis Schrad. —
Fl. Cr. p. 673. opisuje neke od ovih kao „ odlike", medu njima
i F. orchidea Crantz, koja je po Nymanu vrsta. — Syn. F. cri-
Digitized by
Google
188 D. HiKc, (128)
stata Bmh. — F. crcissi folia Kit. (Schloss. herb. 1455. „in arvis
montanis ad Zagrabiam et alibi*').
V. orchidea Crantz Stirp. Austr. IV. p. 333. — K e r n e r FL
exsicc. Austro-huDg. br. 156. (Austria inferior. In dumetis ad
vinetornm margines circa Perchtoldsdorf prope Vindobonam ; 1.
Woloszezak.)
V. prostrata L. Spec. pi. ed. II. (1762.) p. 17. — Syn. F.
pratensis Crantz. — F. OrsinicMa Ten. — V, pilosa (L.) Jacq.
po Nymanu (1. c. p. 545.) — Sto je F. pecHnata Opiz Fl.
Cr. p. 673., koja se tamo opisuje kao „odlika" od F prostrata
L., nije mi poznato. F. prostrata L. u Schlosserovu je herbaru
pod br. 1450. (Isporedio sa Fl. exsicc. Anstro-hung. br. 926.
Austria inferior. In collibus apricis aridis ad pedem montis
Gfeissberg prope Perchtoldsdorf ; solo calcareo ; 300 — 350 m. Pern-
hof f er.)
V. multifida L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 13. — Syn. F
Atistriaca Sadler, Neilreich, Jacq. et plur. autor. ; non Linne. —
Conf. A. Kerner u Oesterr. botan. Zeitschr. XXITT . p. 372 — 373.
(1873.) ; Vegetat. Verb. d. mittl. u. ostl. Ungarns p. 359—360. —
Fl. Cr. p. 674. kao F Austriaca L. — Conf. Kerner u Fl.
exsicc. Anstro-hung. br. 925.
F. Austria^ca u herbaru Schlosserovu (br. 1451.) jest „V. multi-
fida" L. U Vukotinovidevu herbaru (br. 2508/b.) pohranjena je
F multifida kao V. Austriaca var. pinnatifida Koch (Ogulin,
Kalnik, Sestine, Medvedgrad), pa je u njegovu herbaru i bilina
dra. A. Rehmanna (Exsiccata itineris chersonici) kao F. multifida
L., a ne „V. Austriaca var. bipinnatifida*', pod kojim je imenom
ima i KlinggraflF (herb. br. 1808. „Auf trockenen Htigeln bei
Agram. Mai.") Vukotinovid brao je F Austriaca L. kod Budima
21. svibnja 1882. (herb. br. 2508/a. kao V. prostrata yslt. Austriaca),
StaniSta, koja ima Fl. Cr. za destoslavicu ovoga imena, a po go-
to vu Kick i Mrsinj, ne pripadaju sigumo „sva" ovoj vrsti. Pod
F Austriaca L. ne ide ni bilina iz hrv. primorja, ved je „V.
multifida", koje ima i oko Vrbovskoga (Rossi exs. u herb. Bor-
bas). F Austriaca L. ima se „brisati" iz naSe flore. Bilina toga
imena iz Osijeka jest T. multifida L.
V. Teucrium L. Spec. pi. ed. II. (1762.) p. 16. — Syn. F.
latifolia Jacq. Observ. botan. (1764.) p. 41. — Fl. Cr. p. 675. —
— F PseudO'Ghamaedrys Jacq. Fl. Austr. I. p. 38. tabl. 60., koju
Digitized by
Google
( 1 29) RBVIZIJA HBTATaKB FLORB. 189
FI. Cr. opisuje kao posebnu vrstu, ^sinonim* je od F. Teucriufii ;
Halacsy: Consp. fl. Graec. p. 427.
Conf. A. Kerner u Oesterr. botan. Ztschr. XXIII. p. 367—371.
(1873.); Vegetat. Verb. d. mittl. u. ostl. Ungarn p. 353—357. —
Fl. exsicc. Austro-hung. br. 922. — Schlosserova V, dentata
Schmidt jest „ K. Teucrium L." (herb. br. 1452/b.), a sinonim od
F. Austriaca L.
Za F. Teucrium biljezim ova staniSta: Remete, Samoborska
PljeSivica, Kozjadka draga pod Velikim OStrcem; na Kalnidkoj
gori oko Maloga Kalnika; u Zagorju na lapornom tlu oko PuSde
donje, Desinida, Radoboja (sv. Jakov), Lobora, Lepoglave (sv.
Ivan); oko Janje gore kod PlaSkoga; u Slavoniji na Velikom Pa-
pukn i LonCarskom visu kod Kutjeva (Hire).
V, latifolia L. Spec. pi. ed. I. (1753.) i^. 13. — Syn. F. urti-
dfolia Jacq. Fl. Austr. I. (1773.) p. 37. tabl. 59. — Fl. Cr. p.
677. — Conf. A. Kerner u Oesterr. botan. Ztschr. XXIII. p. 367.
(1873.) ; Vegetat. Verb. d. mittl. u. ostl. Ung. p. 353. — Halacsy
Consp. Fl. Graec. p. 426. — Zna6ajna Cestoslavica za alpinske
krajeve domovine.
V. anagalloides Guss. PI. rar. I. (1827.) p. 5., tabl. 3. kao
vrsta. — Halacsy Consp. Fl. Graec. p. 429. — Fl. Cr. p. 676.
opisuje je kao odliku od F. Anagallis L. bez oznake staniSta, no
u Schlosserovu herbaru (br. 1448./b) ima nekoliko pojedinaca uz
oznaku: „In Eisenbahn-Graben bei Agram, 1878." Kako je nema
u Fl. Cr., nadena je poslije g. 1869., kad je ona Stampana.
V. montana L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 3. — U Fl. Cr. p.
677. 6itamo: „In nemoribus frondosis umbrosis praesertim submon-
tanis „totius" Croatiae et Slavoniae", no uza sve to „nije" ova
Sestoslavica u domovini „obi6na". Za ZagrebaSku goru biljezi je
ved Klinggraff (herb. br. 1816.); Vukotinovid je ime samo
Like (brao 1856. bez oznake staniSta), Schlosser iz Krize-
vaca (herb. br. 1445.). Po Kitaibelu (Reliquiae Kitaib. br. 129.)
na Goloj PljeSevici; u Gorskom kotaru u gumskom kraju Zatu-
rine (crnogoriea) kod Lokava, u jarku Cukavcu kod Gotalovca
(H ire), u Sumama Bjelolasice (K u g y), u Slavoniji pod Ka-
povcem na Krndiji (H i r c). Za Veliku biljeze je Mitterpacher i
Piler ved g. 1783. (Iter per Poseganam Sclavoniae etc.).
V, opaca Fr. i F. agrestis L. Za ove piSe Brand (Koch Synop.
III. p. 2051.): „Die Art ist ausserordentlich verRnderlich. Die mei-
sten Botaniker sehen deshalb F. polita und V. opaca als beson-
Digitized by
Google
190 D. HIRC, (130)
dere Arten an und zahlen eine Reihe subtiler Unterschiede auf,
durch die sich dieselben von F. agrestis unterscheiden soUen. Ich
habe aber vielfach die Erfahrang gemacht, dass auf die geaam-
melten Exemplare keine einzige der 3 Beschreibungen passt. Des-
halb folge ich dem Vorgange Benthams und halte die Art in dera
ihr von Linn6 gegebenen Umfange aufrecht".
V. hederaefolia Fl. Cr. p. 668. ima se pisati „ V. hederifolia" L.
Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 13. Vidi i Koch Synop. p. 2051.;
Hahiscy 1. c. p.'436.
V. fruticulosa L. Spec. pi. ed. II. (1762.) p. 15. — V. arvensis
L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 13. — V. scutellata L. Spec. pi. ed.
I. p. 12. — V. Beccabunga L. Spec. pi. ed. I. p. 12. — F. Cha-
maedrys L. Spec. pi. ed. I. p. 13. — F. officinalis L. Spec. pi.
ed. I. p. 11.
V. Paederota (L.) Wettst. u Engler-Prantl 1. c. Thl. IV. Abth.
3b. p. 85. ; Koch Synop. ed. III. p. 2040. — Fl. Cr. p. 678. kao
Paederota Bonarota L.
[J Schlosserovu herbaru (br. 1441 ./b) ima F. alpina L. Na ce-
duljici Citamo: „In rupestribus montis RiSnjak, 1879."; ubrana je
dakle one godine, kad se dr. Schlosser uspeo na taj prezanimljivi
vrh sa „Hrv. plan. druStvom". Nema je u Fl. Cr., no Neilreich
je biljezi (po Zeleboru) za PljeSevicu (PliSivica).
Lindernia.
All. Misc. Taur. III. (1755.) p. 178. tabl. 5. „non« L. (Fl. Cr.
p. 678.), koji ovaj rod opisuje kao Vandellia Mant. I. (1767.) p. 89.
L. pyxidaria All. Stirp. aliq. p. 178. tabl. 5. (1755.) Domovina
je ovoj bilini u juznoj i isto6noj Aziji. — Syn. Vandellia pyxi-
daria Maxim. M^l. Biol. Acad. St. Petersb. IX. (1874.) p. 41. —
Pyxidaria procumbens Ascherson i Kanitz Cat. Corm. et Anthoph.
Serb. Bosn. etc. p. 60. (1877.) — Conf. Maximowics et Urban u
Berichte d. deutschen bot. Ges. Berlin (1884.) 11. p. 436.
Limosella L.
Spec. pi. ed. L (1753.) p. 631. (Danubiunculus Sail.).
L. aquatica L. 1. c.
Melampyram L.
Gen. br. 305.
Digitized by
Google
(131) RBYIZUA HRVATSKB FLORE. 191
M. arvense L. Spec. pi. ed. I. p. 605. (1753.) — Syn. M.
pseudobarhatum Schur Sertum flor. Trans, u Verh. d. SiebenbUrg.
Ver. IV. p. 50. (1853.) — M, hybridum Wolfner u Oesterr. bot.
Wochenbl. VII. p. 232. (1857.) — Conf. Juratzkau Verb. d.
zool.-bot. Gesellsch. VII. p. 117—118. (1857.).
M. barbatum W. et K. 1. c. I. (1802.) p. 89. tabl. 86. Oko
Rijeke i u dolini RjeCine (Hire). U okoliei zagrebaCkoj oko Cu-
6erja. „Medju usjevi na briegu Vejalnica. Jun. 1882." — „Inter
segetes et in pratis bine inde, in campis trans Savum. 30. Jun.
1880." (Vukotinovid herb. br. 2439. i 2439./a kao var. angu-
stifolium).
M. nemorosum L. Spec. pi. ed. I. p. 605. (1753.) — Syn. M.
subalpinum Juratzka 1. c. p. 507. kao „odlika" od M. nemorosum^
kojoj raspravlja Kemer opSirno u „Schedae" I. p. 32 — 35.
(1881.) — Najveda i najuglednija vrsta toga roda u hrvatskqj flori
i ponajkrasniji ures §uma okolice zagrebaCke, gdje na mjesta po-
kriva cijelo Sumsko tlo. Mnogobrojno u Zelen-gaju (i sa „bijelim"
floralnim listovima), u Maksimiru od „ki§obrana" do „lova6ke
kude", na Velikom Rogu, u kesteniku na Rebru, na Samoborskom
brijegu, na OStrcu, oko Radoboja, Lepoglave i dr. (Hire).
M. pratense L. Spec. pi. ed. I. p. 605. (1753.) — Kerner:
Ueber die Gattung Melampyrum. Oesterr. bot. Ztschrft. XX. p.
270—272. (1870.)
M, commutatum Tausch „nije" sinonim od „M. pratense" (Fl.
Cr. p. 681.; Koch Synop. ed. IH. p. 2055. br. 5.), ved je to po-
sebna forma opisana od Tauscha g. 1851. a Plant, select, et Herb,
nr. 1201; Ott: Catal. der Fl. Bohmens p. 37. (1851.); Kerner
Fl. exsicc. Austro-hung. br. 631.
BiljeSka. M. commutatum „Backel des Gaomens stark gewolbt^
nach rtickwarts durch eineu halbmondforraigen mit der Convexitat nach
vorn gerichteten scharfea Ausschnitt begrenzt. Griffel liber die zottige
Oberlippe deutlich vorragend. Connectiv hellgrtia. Staubbeutel gelb.
Zipfel des Kelches langer als dessen Rohre".
M. pratense h. „BDckeI des Gaumens massig gewolbt, nach rtick-
w^rts allmaiig verflacht. Griffel tlber die zottige Oberlippe nicht vor-
ragend. Coonectiv olivengruQ. Staubbeutel rothbraun. Zipfel des
Kelches so lang als dessen Robre^.
Cvijet je u M. pratense u donjim dijelovima znt ili sumporasto-
zut, no za ocvjetavanja bojadiSe se nruzifiasto*^. U Zelengaju sa
predaSnjom, a mnogobrojno u zra6nim Snmama oko Prekrizja i
Sestina (Hire).
Digitized by
Google
192 D. HiRc, (132)
M. silvaticum L. Spec. pi. ed. I. p. 605. (1753.) — Kerner
Fl. exsicc. Austro-hung. br. 628. Conf. 1. c. p. 267-270.
Za M. silvaticum „ Sturm", koji Fl. Or. navodi kao sinonim od
„M. pratense" pi§e Kerner „Was M, silvaticum Sturm D. Fl.
H. 9. anbelangt, so ist zu bemerken, dass man.weder aus der Ab-
bildung noch aus der Beschreibung klug werden kann, welche
Art gemeint sei. Der untere Theil der Pflanze auf der Tafel erin-
nert an M. silvaticum, die oberen Deckblfttter und die Bliithen
an M. pratense^.
Za ovu vrstu dodajem k staniStima Fl. Gr. : Zgorni6ka na sklopu
obrudkom, Gusliee, Burni Bitoraj, Veliki Risnjak (a „nije" M.
commutatum), obiCno „pod tisom" na Bijelim stijenama u Velikoj
Kapeli (Hire).
il/. silvaticum u Vukotinovidevu herbaru (br. 2434.) jest „M.
pratense L."
M. subalpinum zamjenjuje na Velebitu M. Velebiticum Borb4s
u Oesterr. bot. Ztschrft. (1882.) p. 171. (Einige neue Pflanzen-
formen, besonders aus der Flora Croatica.) Ova forma ima „ver-
langerten Bltithenstand, nur an der Spitze blaue Bracteen,
kurzhaarige Kelche".
Barteehia L.
Ima se pisati „Bartschia^j a „ne" Bartsia Fl. Cr. p. 685. —
Engler i Prantl 1. c. Thl. IV. Abth. 3b. p. 102.^ Rijetka ta bilina
ima do sada samo tri staniSta: Viso6icu, Badanj i Debelo brdo
(Schlosser herb. br. 1420.). Na medi Gorskoga kotara u susjednoj
Kranjskoj na Velikom Snjezniku ubrao sam nekoliko komada sa
strane sjevero-zapadne zajedno sa Arabis Vochihensis 15. kolovoza
1885., dok nam iz Gorskoga kotara do sada nije poznata.
Po Nymanu (1. c. p. 549.) ima Bartschia ovaj areal: Pyren. (et
Arrag.) Alpes Jurass. Voges. Badia. Bavar. Tyrol. Baldus. Monten.
Croatia. Hungaria. Transs. Galic. Sudet. Ross. arct. Lappl. Suee.
bor. Gotland. Ostrogoth. Vestrog. Norv. Island. Scot. Angl. Avern.
alp. subalp. etc. — Synon. B. parviflora Thom.
^ Ovom je bilinom ovjekovjeceno ime botani^ara Johan. Bartscha,
koji se rodio u K5nigsberga o Proskoj, a kao lije^nik Dizozemsko-
zapadno-indijske kompanije pro§ao Gujauu i Sarinam i umr*o a 28.
godini svoga i^ivota.
Digitized by
Google
(133) RBVIZIJA HBVATSKB FLORB. 193
Parentncellia Viv.
U Fl. Lyb. spec. p. 31. — Fl. Cr. kao Trixago Stev. p. p. p.
685. — Engler i Prantl 1. c. IV. Thl. Abth. 3b.; HalAcsy 1. c.
p. 436.
P. latifolia L. Spec. pi. p. 604. Fl. Cr. kao Trixago latifolia
„Rchb." non Mert (p. 685.) — Syn. Bartsia latifolia S. et S.
pr. I. p. 428.; Fl. Gr. VI. p. 69. tabl. 586. — Trixago latifolia
Rchb. Fl. germ. exc. p. 360.; Weiss u zool.-bot. Gesellsch. 1869.
p. 745. — Eufragia latifolia Griseb. Spic. II. p. 14.
P. viscosa L. . Spec. pi. p. 602. ; S. et S. pr. I. p. 427. — Syn.
Rhinanthus viscosus Lam. Fl. Fr. II. p. 354. — Euphrasia viscosa
Benth. u D. C. Prodr. X. p. 543.
Bellardia All.
U Fl. Ped. I. p. 61. — Fl. Cr. Trixago apula Stev. non Rchb.
Bellardia trixago All. Syn. Rhinanthus trixago L. Spec. pi. ed.
II. (1672.) p. 840. — Rh. maximus Willd. Spec. III. p. 189. -
Bartsia versicolor Pers. Syn. II. p. 151. — Trixago apula Stev.
11 Mem. Mosq. VI. p. 4. — Biline ovih dvaju rodova bilje^i nam
Fl. Cr. po Visianiju za Dalmaciju, no P. latifolia raste i na Cresu
i Osoru. U Schlosserovu i Vukotinovidevu herbaru nema ovih bi-
lina iz naSe domovine. U Istri oko Pulja (1. Freyn u herb. Vuk.
br. 2455/a).
Odontites Pers. non Dab.
Borbas: De speciebus Odontitidum Hungariae u „Term6szPt-
rajzi Ftizetek" (1898.) XXI. p. 441.-472.
0. Odontites L. Spec. pi. ed. I. p. 604. sub Euphrasia Odon-
titide. Fl. Cr. p. 688. kao 0. serotina Rchb. — Syn. Euphrasia
serotina Lam. Fl. Fr. ed. 11. (1793.) III. p. 350.; Ldm. et D. C.
Fl. Fr. (1805.) III. p. 474. ; Borb.^ 1. c. p. 462. — Odontites
vulgaris Moench, Method. (1794.) p. 439. non Stev. — 0. rubra
Gilib. Fl. Lithuan (1781.) II. p. 126. — Euphrasia Odontites Pers.
Synop. (1807.) II. p. 150. — Bartschia Odontites Huds. Fl. Angl.
€d. II. (1778.) 1. p. 268. — B, serotina Bert. Amoen. Ital. p. 33.
— E. Odont, var. angu$tifolia Coss. et Germ. Fl. Paris (1845.)
I. p. 303. — E, Kochii B^k^svarm. Fl. p. 81. — Odon. serotina
Rchb. Fl. germ, excurs. (1831.) p. 359.; 0. rubra ^. serotina Beck
Fl. V. Nieder-Oesterr. p. 1063.
R. J. A. 158. 13
Digitized by
Google
194 D. HiHc, (134)
Po Fl. Cr. oko Zagreba (Vak. herb. br. 2450.), Sudovca i Ca-
njeva na gori Kalniftkoj, po Borbasu oko Lijepih vina (Lepavine),
Stativa kod Karlovca (Rossi). Dodajem ova staniSta: Na vlaznim
livadama dola Klan6ine kod Bakarca. D Zagorju oko Desinida i
Klenovnika; u Slavoniji u poljima oko (5epina. U mom herbaru
(krzljav eksemplar) i iz Heroegovine (Gradac; 1. Bonetta), no
mozda 0. canescens.
0. canescens Rchb. Fl. Germ. (1831.) I. p. 359. pro var. 0.
serotinae^ Borb^s 1. c. p. 466.
Syn. Euphrasia serotina Koch, Rohl., Deutschlands Fl. IV. p.
353. Synops. (1837.) p. 547. non Lam. — Od. rubra p. divergens
Willk. et Lange, Fl. Hisp. II. p. 617. — Euphr. Kochii Freyn u
Baenitz, Herb. Europ. (1876.) br. 2778. — 0. serotina Hoffm.
Oesterr. bot. Ztschr. (1897.) p. 7«7. — 0. canescens Hoffm. ibid,
p. 234. pro parte.
U Hrvatskoj oko Komorskih Moravica, Grbajeia (B o r b a s) i
TrSda (Hire) u Gorskom kotaru, na otoku Erku a BaSdanskoj
drazi kod Nove Baske (Hire). U Dalmaciji oko Zadra (Weld en),
Spljeta (Pettor), na Velebitu (Weld en po Borbasu).
Fl. Or. ne biljezi nam 0, canescens za Hrvatsku.
0. rigida BorbAs 1. c. p. 46., gdje je i dijagnoza. U Hrvatskoj
na PlitviCkim jezerima (Borb^s 8. kolovoza 1875.). U Ugarskoj
na vi§e mjesta, u Macedoniji, Rumeliji.
Syn. 0. ruira Gris. Spicil. Fl. Rumel. II. p. 15. forma „rigida'^
— G. Beck Fl. v. Stid-Bosnien p. 141. non Gilib. — 0. serotina
Velen. Fl. Bulg. p. 433. Suppl. p. 217.
0. vema Bell. Append, ad Fl. Pedem. (1792.) p. 33. — Syn.
Euphrasia Odontites [i. Linn6, Spec. pi. p. 604.; Fl. Danica p.
625.; Willd. Spec. pi. III. p. 194. Scop. Fl. Carin. II. p. 435. —
E. silvestris maior purpurea latifolia Columna Euphr. I. p. 201.
tabl. 202. t I. — E, Odontites % verna Gaud. Fl. Helv. IV. p.
113. — E. Odon. var. latifolia Schultes Fl. Austr. II. p. 55.
(1800.) — Bartsia verna Rchb. fil. Icon. XX. tabl. 107. — 0.
verna Rchb. Fl. Germ. (1831.) p. 359. 0. rubra a. vulgaris G.
Beck Fl. von Nied. Oesterr. p. 1063., non Moench — var. pra-
tensis Wirtg. Fl. d. preuss. Rheinpr. (1857.) p. 337.
Oko Zagreba na LaSdini (Rossi), oko Dubovca, Karlovca
(Borb4s). U Vukotinovidevu herbaru nema je iz flore hrvatske,
u Schlosserovu (br. 1416.) „in agris, ad fossas et alibi", i po tome
ne znamo za staniSte.
Digitized by
Google
(135) RBVIZIJA HRVATSKR FLORE. l95
Orthantha
(Benth.) Kerner. — Engler i Prantl IV. Thl. 3 Abth. p. 101.
0. lutea (L.) Kerner u Fl. exsicc. Austro-hung. br. 154. —
Syn. Odontites lutea L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 604. (sub
Euphrasia); Fl. Cr. p. 688.
K staniStima Fl. Cr. dodajemo ova: ^Nad crkvom u Vrap6u,
na vrhu vodnjaka kod vinograda zupnidkoga koncem rojna 1870.'* ;
„Na perfini iza Sestinske kapelice (kapelica sv. Roka), u gori za-
grebadkoj 5. rujna 1876."; „In montanis Samobor 6. Septm. 1881."
(Vukotinovid herb. br. 2451/b. kao Odontites lutea^ pod kojim
imenom i u herbaru Schlosserovu br. 1419.). Kod Samobora na
Malom OStrcu; u hrvatskom primorja i oko Grizana, po krasama
i umejcima oko Krka, Cresa, na otoku LoSinju na OsorSdici (Monte
Osero; Hire).
B i 1 j e 8 k a. Odontites Corris Crntz., koja bilje^i vec Syll. Fr. Cr.
(p. 89.) i Fl. Cr. (p. 688.) za Toplice varaidinske, kri2ao je Vako-
tinovic u svom herbara (br. 2451/b.) i ispravio u 0. lutea, dok je
a Schlosserovu herbara ostalo ime ^neispravljeno".
Aleetorolophns.
All. Fl. Pedem. I. p. 58. (1785.) — Wettstein u Engler i Prantl
IV. Thl. 3. Abth. b. p. 103. (1893.) kao Fistularia (Alectorolophus
Bieb., Rhinanthus L. pr. par. - - Fl. Cr. p. 689. kao Rhinanthus L.
Dr. Jacob Sterneck: „Beitrag zur Kenntniss der Gattung
Alectorolophus^ u Oesterr. botan. Ztschr. (1895.) p. 7. i d. —
Heinricher E. : Kritisches zur Systematik der Gattung Alecto-
rolophus. (Sonder-Abdruck aus d. Jahrbtichern fiir wissenschaftl.
Botanik. Bnd. XXXVII. Hft. 4.)
A. minor (Ehrh. Beitr. VI. p. 144. (1791.) sub Rhinantho. —
Syn. A, parviflorus Wallr. Sched. crit. p. 318. (1822.) — Rh.
Crista galli L. Spec. pi. ed. I. torn. II. (1753.) p. 603. — Rh.
minor Baumg. Enum. stirp. Fl. transs. II. p. 193. (1816.) — Mi-
mulus Christa galli Scop. Fl. Carn. ed. II. nr. 751. (1760.) —
Fistularia Christa galli Wettst. u Engler i Prantl 1. c. — Fl. Cr.
kao Rh, Crista galli L. p. 689.
BiljeSka. „Der Name Rh, Christa galli L. 1. c. kann zur Be-
zeichnuDg UQserer Art nicht verwendet werdeu, trotzdem derselbe der
al teste ist and Linn 6 jedenfalls unter diesem Namen den A. minor
(Ehrh.) Wimm. mitverstanden hat. Denn mit Rticksiebt aaf die beige-
gebenen Citate, auf welche bei dem Mangel einer geuauen Diagnose
Digitized by
Google
196 D. HiRO, (136)
zurtickgegangen werdeu mass (FJ. lapp. 248.; Fl. saec. 503.; Hort
Cliff. 325.; Roy lugab. 298.) uod von denen wieder die Flora lappo-
nica besondere Bedeatang verdient. ist zu ersehen, dass LiQD6; der
a. a. 0. mit der var. a (Crista galli femina Baah. hist. 3. p. 436.)
offenbar, wenn nach nicht sicher, A, minor (Ehrh.) Wimm., mit der
var. ji. (Crista galli mas, Bauh. hi«»t. 3. p. 436.) aber A. Alectoro-
lophus (Scop.) m. und violleicht auch A. major (Ehrh ) meiat, dieso
Species absichtlich in einem Collectivnamen zosammenfassen wollte".
. . . . (Sterneck 1. c. p. 299.)
Ova je vrsta raSirena i obi^na u Evropi. D nas pokriva tu i
tamo cijele livade, kao n. pr. na Velikoj Kapeli oko MoSunja (kod
Jasenka), gdje je zovu „§u§kavac" i „§u§talina", jer „§u§ti", kadje
zrco, a kad §u§ti, onda treba travu kositi.
Biljegka. A. alpinus Baumg. Ennm. Stirp. transs. II. p. 194.
(1816.), koji navodi Fl. Cr. p. 689. za Visociea, Badanj, Zvecevo, ne
raste u naSoj doraovini niti ga bilje^i Sternock, vec je to Rhinan-
thus aristatus G^\vik. — Syn. Alectorolophus aristatus Stern. (Hire:
Vegetacija Gorskoga kotara. Rad Jugosl. akademije, knj. CXXVI. p.
73.). A. lanceolatus i A, angustifolius vidi Heinricher p.
672. i d.
A. major (Ehrh. Beitr. 6. p. 144. (1791.) sub Rhinantho. —
Syn. A. glaber Beck Fl. v. N. Oesterr. p. 1068. (1893.) — Rh.
major Koch Synop. II. p. 626. (1840.) — Fistularia major Wettst.
u Engler i Prantl 1. c. — Fl. Cr. p. 690. kao Rhinanthus major Ehrh.
Ova je vrsta obi^na u sjevero-istoSnoj Evropi, a i u na§oj do-
movini.
A. hirsutus Allioni Fl. Pedem. I. p. 58. (1785.); Rchb. Iconogr.
bot. VIII. p. 13. fig. 976. (1830.) ; Wimmer Fl. v. Schles. III. p.
409. (1857.) — Syn. Rhinanthus Alectorolophus PoUich Hist, plant.
Palat. II. p. 177. (1777.); FL Cr. p. 690. — Rh, villosus Pers.
Syn. plant. II. p. 151. (1807.); Sterneck 1. c. p. 11. kao Alec-
torolophus Alecterolophus Scop. Raste osobito rado medu usjevima.
A. Freynii (Kerner u herb, sub Rhinantho) Sterneck 1. c. p.
48. nasao je Josip Freyn na Veloj U6ki (Monte Maggiore) u
Istri i odredio kao I^^^h. Crista galli var. U nas u Gorskom kotara
oko Lokava i na Velikom Snjezniku (Borbas).
A. glandulosus (Simonkai Enum. Fl. transs. p. 432. (1886.)
pro var. Rh. major) Sterneck 1. c. p. 98. — Syn. Rh. major var.
glanriulosus Murbeck Beitr. zur Fl. v. Stid-Bosnien u. d. Herzego-
vina p. 72. (1891.) — Rh. rumelicus Velen. Sitzber. d. bohm. Ges.
d. Wiss. p. 455. (1887.) — Fistularia Rumelica Wettst. u Engler
i Prantl 1. c. p. 103.
Digitized by
Google
(137) REVIZIJA HRVATSKB FLORE. 197
U Dalmaciji u KrivoSijama (1. Studniftka u Herb. Freyn).
LiSde, navlastito lice, brakteje i velika 5a§ka posate su zlijez-
daatim dlakama. Ima je u Bosni, Srbiji, Bugarskoj. Ove su dvije
biline nove za hrvatsku flora, a nadi de se u nas i koja „nova"
forma, koju nam opisuje Sterneck.
Primulaceae Vent.
Tabl. II. p. 285. — Koch Synop. d. deutsch. u. schweizer. Fl.
ed. III. p. 2160. — Endlicher Gen. n. 729. — Duby Mdmoire sur
la famille des Primulacdes (Geneve 1844.) i u D. C. Prodr. Fl. Fr.
VIII. p. 33. — Pax u Engler i Prantl IV. 1. p. 98. — Engler,
Syllabus p. 178. — Fl. Cr. p. 698.
Primnla L.
Syst. nat. ed. I. (1735.); Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 143.; ed.
II. (1762.) p. 204. — Jacquin Misc. Austr. I. p. 159. — Jussieu
Gen. pi. ed. I. p. 96. — WiUdenow Spec. pi. I. 2. p. 800. —
Benth. i Hook. Gen. II. p. 629.
Dr. Ferdinand Pax, Monographische Uebersicht iiber die Arten
der Gattung Primula u Engler Botan. Jahrb. f. Systematik, Pflan-
zengeschichte u. Pflanzengeographie. Leipzig 1889. Bd. X. p. 74.
—241. — Pax, Primulaceae u Engler i Prantl IV. 1. p. 98—115.
— Fl. Cr. p. 703.
P. elatior L. Spec. pi. ed. I. p. 143. (1753.) pro var. P. veris.
— Jacq. Miscell. I. p. 158. (1778 ) — Syn. P. elatior var. Garpa-
tica Griseb. i Schenk. Iter Hung, u Wiegm. Archiv p. 320. (1852.)
— P. Carpatica Fuss. Progr. p. 22. (1852.); Fl. Transs. p. 534-
(1866.) — P. subartica Schur Sertum p. 61. (1852.); Enum. pi.
Transs. p. 552. (1866.).
Foredbena grada. I. Salisburgia. In dumetis ad Juvaviam,
a) forma macrostyla, b)forma brevistyla (Eysn.) II. Trans-
silvania. In pratis et pascuis montium subalpinisque supra oppi-
dum Vor5spatak in Com. Alba inf. (Csat6.) Kerner Fl. exsicc.
Austro-hung. br. 1368. Fl. Cr. p. 705. navodi ovaj jaglac i za
Klek, kojega s ovoga staniSta nema u Schlosserovu i Vukotinovi-
devu herbaru, dapaSe ga u njima nema ni s jednoga mjesta iz
flore hrvatske, i stoga ne mogu odluCiti, koja Primula raste oko
Klanjca, Krapinskih Toplica, na Mrsinju i u Forka§i6-drazi. Pri-
mula s Kleka „nije" P. elatior L., vee „P. offkinalis"' L. var.
Digitized by
Google
198 D. HiRc, (138)
Columnae (Ten.) Pax, koju sam tamo brao 5. lipnja 1898., prof.
Heinz 1. listopada g. 1900. (a plodu), a Nikola Fall er 30. svibnja
g. 1903. u cvijetu. — Fl. Cr. navodi k sinonimu od P. off. P.
inodora, dodavSi mu za auktora jjHoffmanna", koji to ^nije", ve6
Gilibert, koji ju je opisao u Fl. Lithuan. I. p. 32. (Pax 1. c.
p. 178. br. 33.) U Schlosserovu herbaru (br. 1552.) inaa P. ela-
tior iz juzne Hrvatske, ali bez „ta6ne" oznake staniSta.
P. acaulis L. Spec. pi. ed. I. p. 143. (1753.) pro var. P. veris.
— Jacq. Miscell. I. p. 158. (1778.) — Syn. P. vulgaris Huds. Fl.
angl. p. 70. — P. grandiflora Lamarck Fl. Fr. II. p. 248. — P.
sylvestris Scop. Fl. Carn. I. p. 132. — P. uniflora Gmel. Fl.
baden. I. p. 442.
P. acaulis var. genuina Pax 1. c. p. 180. br. 35. Folia subtus
plus minus pilosa. Scapus nuUus. Flores pallide lutei.
U nas, navlastito u brezuljkastim i brdovitim krajevima, „naj-
obi6nija" vrsta jaglaca i dobro poznata proljetnica, koja procvate
u zavjetrinama ve6 koncem prosinca ili poSetkom sije^nja. U za-
grebafikoj okolini obiSno; u prigorju Zagreba5ke gore kod Miku-
lida pokriva cijeli brijeg Topolinu. Po Schulzeru, Kanitzu i Knappu
(1 c. p. 130. br. 1787.) u Slavoniji samo u Srijemu, ali je ima i
u PozeSkoj dolini oko Velike i Duboke, pa u Jankovcu i oko
Dakova (Hire). Na otoku Krku oko Duba§nice i Glavotoka
(To mm as). Na Plitvicama oko jezera Kozjaka, u Gorskom ko-
taru na Skradskom vrhu (Hire). Medu tipiSkom formom nade se
katkada i var. caulescens Pax 1. c. p. 180. = P. pseudo-acaulis
Schur.
Pax daje P. acaulis ovaj areal: Hispania borealis (in reliqua
rara), Gallia, Anglia, Insulae Faroer, in Alpibus, Germania atlan-
tica et subatl., Scandinavia meridionalis, Hungaria, Transsylvania,
peninsula turcica (Balkanski poluotok), Rossia australis, Anatolia
borealis, Tauria, Cilicia, Syria borealis, Persia boreali — orientalis,
Algeria. Na Balearskim otocima var. balearica Willk. sa „bijelim"
cvijedem; u Gr5koj var. rubra S. et S. sa crvenim cvijedem.
P. officinalis L. Spec. pi. ed. I. p. 142. (1753.) pro var. P.
veris, — Jacq. Misc. austr. I. p. 159. — Godron i Grenier Fl. Fr.
II. p. 448. ~ Reichenbach Icon. XVII. tabl. 49. — Boissier Fl.
orient. IV. p. 24. — Syn. P. veris Lehm. Monogr. Primul. p. 27.
(1817.) — P. veris L. a. officinalis L. Spec. pi. I. p. 142. — P.
odorata Gilibert u Fl. Lithuan. I. p. 32. — Fl. Cr. kao P. veris
Lehm. p. 704. — var. genuina Pax 1. c. p. 181. Folia in petiolum
Dijgitized by
Google
(139) RBVIZIJA HRVATSKB FLORB. 199
attenuata vel contracta, rarius basi subcordata, tenuiter tomentosa.
Calyx campanulatus.
P. elatior ima : Folia ovalia vel obovata, in petiolam plus minus
late alatum attenuata vel contracta, valde rugosa. Calyx tubuloso-
campanulatus, vel ovato-campanulatus, laciniis triangularibus, acutis.
Capsula cylindrica, calyce (valde) exserta.
. officinalis var. genuina Siri se cielom srednjom i sjevernom
Evropom i seze na Skandinavskom poluotoku do 64® 57' sjeverne
Sirine.
Po Fl. Cr. raste ovaj jaglac na Ivan6ici kod Lepoglave, oko
Belca, Lobora i Radoboja, u Krbavi na Golqj PljeSevici. U Slavo-
niji (po Schulzeru, Kanitzu i Knappu 1. c. p. 130.) „in Waldern
und auf Triften'* bez ta6ne oznake staniSta. U Vukotinovidevu
herbaru (br. 2710/c.) „nema" ove Primule iz nase domovine, dok
je u ScUosserovu herbaru (br. 1551.) pohranjena „in alpe PleSi-
vica ad Korenicam" kao P. veris L. U generalnom herbaru (br.
3. roda Primula) ima P. officinalis iz ruke Rossijeve, koji ju je
ubrao u dolini Skurinje kod Rijeke 4. travnja 1872. U Vukotino-
videvu herbaru (br. 2710/d.) leze na istom listu dvije Primule;
jednu je on ubrao na Pljesevici g. 1852. i odredio u prvi mah kao
P. farinosa^ no poslije je to ime precrtao i odozgo napisao „P.
elatior" ; na drugoj ceduljici 6itamo „P. suaveolens Pers. Na Ple-
Sivici, Jun. 1856.^^ Vukotinovideva P. elatior jest „P. officinalis''^,
a ona druga u istinu „P. suaveolens'^.
P. officinalis var. Columnae (Ten.) Pax 1. c. p. 182. P. Co-
lumnae Ten. Fl. Napol. I. p. 54. tabl. 13. — Kerner u Oe. B. Z.
1875. p. 14. — Syn. P. suaveolens Bertol. Journ. de bot. de Paris
(1813.) p. 76.; Fl. ital. II. p. 375. — P. veris var. suaveolens
Reichb. Fl. germ, excurs. p. 401. — P. officinalis var. suaveolens
Godr. i Gren. Fl. Fr. II. p. 448. — P. Tommasinii Godr. i Gren.
Fl. Fr. p. 449. — P. pyrenaica Mieg. Bull, de la soc. bot. de
France X. p. 28 (?) — Fl. Cr. p. 704. kao P. suaveolens Bertol.
Folia in petiolum angustum contracta, basi cordata vel subcordata.
subtus juniora albo-tomentosa, adulta albo-vel-canescenti-tomentosa.
Calyx campanulatus (Pax 1. c. p. 182.). <
Pax daje ovomu jaglacu ovaj areal: Hispania, Gallia, Helvetia
austro-occidentalis, Italia, Istria, Dalmatia, Hungaria, Bosnia,
Horcegovina, Macedonia, Thessalia etc., Armenia, ali „ne spo-
minje" Hrvatske, premda je zna6ajan za floru mediteransku hrvat-
skoga primorja. Visiani u Fl. dalm. vol. II. p. 149. navodi ga za
Digitized by
Google
200 D. HIRC, (140)
Velebit, Prominu, Beljak, Viso6nicu, Stazu i Biokovo, te biljezi
narodna imena „jaglica" i „jaglika". Nyman 1. c. p. 603. navodi
ga za na§u domovinu. Za Velebit pribiljezio je ovu vrstu ved Al-
schinger (Fl. Jadrensis. Jaderae 1832. p. 49.; Oesterr. bot.
Wochenbl. 1860. p. 403., gdje je g. 1858. biljezi i za Biokovo);
ta ubrana i od saskoga kralja Fridrika Augusta; u KrivoSi-
jama oko Crkvice (Bran6ik)'. Po Fl. Cr. p. 704. raste oko Grob-
nika i Jelenja. Kstanistiina, koja sam pribiljezio u „Flori okoline
bakarske" (pos. otis. p. 108.) dodajem OStrovicu kod Krasice, vrh
Sadikovac na Velebitu (29. kolovoza 1892. u plodu) i Mali Risnjak
(21. lipnja 1898.). U Gorskom kotaru i na Velikom Tuhobidu i
na gorskim lukama oko Fuzine (Hire kao P. elatior 1. c. p. 109.
19. Bvibnja 1877.), pa u okolici vrha Medvedaka kod Li6a (H.).
Schlosser i Vukotinovid smjestili su u svojim herbarima P. Co-
lumnae i P. Tommasinii posebice, no ovaj je poslije pod eksemplar,
§to ga je primio od francuskog botanifiara M. Gandogera, pripisao
pod P. Columnae „P. Tommasinii".
„Ein sehr reichliches Vergleichsmaterial notigte mich, die im
Vorangehenden untersohiedenen Formen als Varietaten einer Art
aufzufassen. So sehr ich mir bewusst bin, wie leicht in der typi-
schen Form var. Columnae von der var. genuina untersehieden
werden kann, so sehr darf ich aber auch die Zwischenformen nicht
vernachlassigen, welche sich zwischen die 4 oben^ genannten Typen
einschalten" (Pax 1. c. p. 183. i u Engler i Prantl 1. c. p. 10(5.).
P. farinosa L. Spec. pi. ed. I. p. 143.; Fl. dan. tabl. 125. —
Reichb. Fl. germ, excurs. p. 401. — Syn. P. scotica Blytt Norges
Fl. p. 825. — Fl. Cr. p. 703. „in pratis montanis circa Bosiljevo"
gdje ju je ubrao Klinggraff, kao §to nam biljezi i Syll. Fl.
Cr. p. 97. U Vukotinovi(5evu herbaru nema ove modro-cvjetne
jaglice iz na§e domovine, no naSli smo je u herbaru Schlosserovu
(br. 1549.) u nekoliko eksemplara. Na ceduljici 6itamo : „In pratis
humidis, uliginosis ad Varasdinum, Zabnik et alibi". Po Sadleru
i na Velikom Risnjaku (Neilreich Vegetationsv. von Croatian
p. 142.), koja tamo sigurno „ne uspijeva", jer je prije i poslije
Sadlera nije nitko ubrao. Bio sam ria tome vrhu sedam puta i u
razno doba godine, ali sam je badava trazio. Raste po vlaznim,
^ Reise an d. Kflste Oalmatieos im Jahre 1885. u Nyolczadik ^vfo-
lyam 1885. Evk5nyv melyet a Trencs6n megyei. Trencin 1886.
2 Misli var. genuina, macrocalyx^ inflata i Columned.
Digitized by
Google
(141) RBVIZIJA HRVATSKB FLORB. 201
mo6varnim, tresetastim mjestima, kakovih na Bisnjaka „nema".
Schlosser nam nije pribiljezio, kada je ubrao P, farinosa kod
Varazdina, no svakako poslije g. 1869. i g. 1876., kad je Stam-
pana Flora Croatica i Bilinar, jer bi inafie to svakako priopdio.
P. longiflora AU. Fl. Ped. p. 92. tabl. 39. fig. 3. (1785.) —
Pax 1. c. p. 201. „Sehr konstante, homostyle Art, die, wie schon
aus der angegebenen Litteratur hervorgeht, nur ftosserst wenig
variirt. Die Blatter sind unterseits nur sehr selten unbepudert".
Poredbena grada. I. Tirolia orientalis. Pustaria. In gra-
minosis alpinis montis Glanzerkogele supra Windisch-Matrei ; solo
calcareo et schistose mixto; 2000 — 2200 m. (Ausserdorfer).
II. Tirolia orientalis. Pustaria. In pratis alpinis et subalpinis
vallis Innervillgraten ; solo schistoso; 1500—2300 m. u Fl. exsicc.
Austro-hung. br. 908. U generalnom herbaru kr. sveu6ili§ta ima
P. longiflora i iz Schwarzenbacha (Treffer) i sa Schlerna (Ber-
nard), pa iz Svicarske: Mattmarksee (F. 0. Wolf).
Po Fl. Cr. p. 703. raste u nas P. longiflora na Plje§ivici (va-
Ijada velebitskoj), VisoCici i Badnju, ali je nema ni s jednoga sta-
ni§ta u Schlosserovu i Vukotinovidevu herbaru. U herbaru onoga
ima P. longiflora iz ruke Schlosserove supruge Izabele, koja ju je
ubrala na Alpama juznoga Tirola, no u Vukotinovidevu herbaru
(br. 2709.) ima jedan eksemplar iz ruke Pichlerove. Na eeduljici
6itamo: „P. longiflora All. Auf dem Berge Risniak bei Jelenje
nachst Fiume im Juni 1869.", a ima jedan i u generalnom her-
baru od Pichlera ubran iste godine na Risnjaku.
Od spomenute godine nije ovaj jaglac nitko na Risnjaku ubrao,
bilo da nije doSao u zgodno vrijeme, bilo da nije naSao njegovo
pravo mjesto. Godine 1898. 21. lipnja naSao sam P. longiflora
povige Maloga Risnjaka na Vukotinovidevoj livadi sa Linum al-
pinum i na veliku radost pohranio u svom herbaru. Bilina 6e biti
veoma rijetka, jer sam naSao samo jedan eksemplar.
P. Auricula L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 143. — Fl. Cr. p.
705. — Syn. P. lutea Villars Dauph. 11. p. 469. — P. crenata
Fuss. — Pax 1. c. p. 224. br. 126. Na Vranilcu, najvi§em brijegu
Kalnidke gore, sabirao sam ovaj jaglac u plodu 1. rujna g. 1902.
Raste u raspuklinama vapnenih pedina sa strane sjeverne, a ima
ga i na brijegu Vuklecu iste gore. Fl. Cr. 1. c. navodi za Kal-
niCku goru i P. ciliata Moretti Add. Fl. Vicent. (1815.) p. 7.;
De Primulis Italicis tentamen inaugur. p. 10. (1831.) — Syn. P.
Balbisii Lehmann Monogr. Primul. p. 45. (1817.) — P. Auricula
Digitized by
Google
202 D. HiRc, (142)
var. ciUata Rchb. Icones tabl. 52. f. 3. U generalnom herbaru
ima P. dliata iz Tirolia austral is, Val di Ledro; in rupe-
stribus alpiDis; solo calcareo; 1400 — 2000 m. (Porta.) (Fl. exsicc.
Austro-hung. br. 1386.) U Vukotinovi^evu herbaru (br. 2730.) ima
jedan eksemplar iz ruke Sturove (Monte Borga .... am Rave,
1. Juni 1855.), dok je sa Kalnifike gore „nema", premda je Vu-
kotinovid sluzbujudi u Krizevcima 5esto bio na toj gori, ali ima
P. Auricula (herb. br. 2731.). U Schlosserovu herbaru (br. 1557.)
leze dvije Primule. a na ceduljici 6itam: „Primula ciUata Moretti.
Ad rupes Kalnikenses" ; jedna nalikuje ovoj vrsti, ali nijesam si-
guran, da li u istinu potjefie sa spomenute gore. Dr. Schlosser obi-
^avao je na jedan list naetati bilinu sa raznih staniSta i iz raznih
zemalja, pa je mozda ona Primula tamo dospjela slu6ajno. Ja je
na Kalnidkoj gori nijesam naSao. Nyman 1. c. p. 604. navodi je
za Lombardiju i Tirol, a za Hrvatsku P. Auricula L.
P. Clusiana Tausch u Flori IV. p. 364. (1821.) — Fl. Or. p.
706. kao P. integrifolia Jacq. — Syn. Auricula ursi IV. Clus.
Stirp. Pann. p. 348—349. (1583.) — P. integrifolia L. Spec, pi
ed. I. p. 144. (1753.) pr. parte; Jacq. Enum. p. 32. (1762.) non
Tausch. — P. spectabilis Mert. i Koch u Roehl. Deutschl. Fl. II.
p. 116. (1826.); non Tratt. Archiv tabl. 426. (1814.) — Conf.
Schott Blendl. Oesterr. Prim. p. 16—17. (1852.) Kerner Fl. exsicc.
Austro-hung. br. 1377. Austria inferior. In rupestribus irri-
gatis mentis GoUer; solo calcareo; 1100—1200 m. (Fehlner).
Po Paxu 1. c. p. 225. br. 131. „in Alpibus boreali - orientalibus,
solo calcareo: Salisb., Austr. infer., Styria, Cam.; in Transsylvania".
Fl. Cr. dodaje kao sinonim i P. spectabilis Tratt.
Fl. Cr. navodi ovu vrstu s IjubiCastim cvijetom za Paklenicu i
Sv. Brdo na Velebitu po Visianiju. U Fl. dalm. (1847.) vol. II.
p. 150. dodaje joj Visiani kao sinonim „P. Gandolleana^ Rchb.,
a opisuje je pod imenom P. integrifolia L. i Stampa u biljeSki
ovo : „Planta styraca, de qua loquitur Linnaeus, et cujus iconem
praebuit Clusius hist. pi. p. 304. f. sub. est P. spectabilis Tratt.
tabul. 1. p. 426., P. Clusiana Tausch bot. Zeit. 4. 1. p. 364., P.
integrifolia Jacq. Obs. pi. 1. p. 26. tab. 15., Host Fl. Austr. 1.
p. 250., Rchb. Fl. germ, excurs. p. 403. et Icon. cent. I. f. 69.,
nee aliorum". Ove nam rije6i odavaju, da slavni nag zemljak nije
mislio bilinu, koju Fl. Cr. opisuje kao P. integrifolia Jacq. ili P.
Clusiana Tausch, ved bilinu P. integrifolia L. = P. Candolleana
Rchb., o kojoj 6itamo ovu njegovu dijagnozu: „P. foliis ovah-
Digitized by
Google
(143) REVIZIJA HRVATSKB FLORB. 203
oblongis, iitrinque glabris integris, basi attenuatis, margine acapoque
1 — 3-floro-glanduloso-villosis, calycis teretiusculi pubescentis laciniis
oblongis obtusis. Floret Julio. Flores violacei".
Kako Visianijeve biline „nema" u herbarima kr. sveu6ili§ta i
kako je to jaglac, koji raste po Paxu 1. c. p. 225. „in Pyrenais
et Alpibus centralibus Helvetiae", dvojio sam, da pripada llori
hrvatskoj. Neilreich Vegetationsv. v. Croatien p. 142. napisao
je ve6 g. 1868. za P. integrifolia L. ovo: „Eine Pllanze der Py-
renaen und der westlichen Alpen, deren Vorkommen in Dalmatien
(t. j. „ Croatien") manchem Bedenken unterliegt. Ich hatte eine
Verwechslung mit P. Kitaibeliana Schott vermuthet, wenn Vi-
siani die Blatter seiner P. integrifolia beiderseits kahl angegeben
hatte". No pored svega toga navodi Nyman 1. c. p. 605. br. 29.
P. integrifolia Visiani kao „sinonim" od P. Kitaibeliana Schott.
„P. integrifolia Vis. dalm. ex ipso".
Prije i poslije Visianija nije njegovu Primulu na Velebitu nitko
ubrao, premda su ba§ na njezina stanista zalazili i domadi i strani
botani6ari, ali su u okolini Sv. Brda sabirali P. Kitaibeliana Schott.
Prema svemu onomu, §to smo istakli, ima se P. integrifolia (L.)
Visiani „brisati" iz naSe flore. U Vukotinovidevu herbaru (br.
2721.) 6uva se P. Candolleana = P. integrifolia L. iz Svicarske
(L agger; Kehsteiner). U generalnom herbaru ima P. inte-
grifolia L. iz „Vorarlbergia. In valle superiore Samina; 1900
m." (Schonach u Fl. exsicc. Austro-hung. br. 1376.), koju nam
Reichenbach predo6uje u Iconogr. VI. fig. 802—803. (1828.) kao
P. Candolleana^ ali nam je za 6udo, da ni kod ove ni kod P.
Kitaibeliana- ne ispravlja Visianija.
P. Kitaibeliana Schott u Oesterr. bot. Ztschrft. II. (1852.)
„Ueber eine misskannte Primel" p. 267. i 268. — FI. Cr. p.
kao P. Kitaibelii Schott. — Syn. P. viscosa Schultes Oesterr
ed. II. -p. 376. (1814.); non Vill. Hist. d. pi. de Dauph. I
467. (1787.) ~ P. viscosa W. Kit. Discript. et Icon. Vol. I
XXVIII. (1805.) — P. integrifolia Pandid Nov. element, p.
(po Paxu). BiljeSka Waldsteinova i Kitaibelova, da njihova
viscosa ide u sekciju „Erythrodrosum", bija§e povod, da j
Schott o tome dvojio. Prou5iv§i zbirku Primula muzeja pei
skoga uvjerio se, da taj jaglac pripada u sekciju „Arthritica'
po zivim je pojedincima prepoznao „novu" vrstu i posveti
Kitaibelu, pa nam u spomenutom Casopisu podaje i dijagi
Digitized by
Google
204 D. HiRc, (144)
Schlosser i Vukotinovid prvi su put ovaj jaglac ubrali na Kleku
g. 1852., a ovaj i g. 1856., 1870., 1877. i g. 1883., koji brijeg
bijaSe do g. 1852. jedino njima poznato ataniste, no Kitaibel
je ved prije za Velebit pribiljeHo Samar, Viso^icu, Badanj i De-
belo brdo (Kitaibel Diar. 11, 12. po Neiireichu 1. c. p. 143.)
Godine 1856. ubrao ga je na Viso6ici Vukotinovid u plodu.
Ve6 g. 1868. napisao je Neilreich: „Fehlt in alien Nachbar-
landern", i do novijega doba bijaSe P. Kitaibeliana „endemi6ka"
vrsta za hrvatsku floru, zbog kojeje mnogi botani5ar osvanuo na
naSem tubastom Kleka. No ona ne raste ba§ na najvi§em vrhu,
ved na Malom Klekn ili KleCici, otkuda je ima dr. Schlosser u
svom herbaru (br. 1554/c.). Julije Kugy, koji bijaSe na Kleku
god. 1877., naSao je novo staniSte na Potkleku (. . . in dunklen
Spalten hangen in Tausenden von Exemplaren die Blattrosetten
der seltenen Primula Kitaibeliana. Oesterr. bot. Ztschrft: Bota-
nische Excursionen in d. sUd-kroatischen Bergen p. 62 — 68.; 93.
— lOO.j Na istom mjestu sabirao sam je i ja 5. lipnja g. 1898.,
ua Visodici na peiinama s isto6ne strane 26. kolovoza g. 1892.,
gdje druguje sa Campanula Waldsteiniana, a iste godine na Vele-
bitu na Sadikova^kom kuku po osojnim mjestima dolomita, gdje
je zapremila sve raspukline, no na svim tim stanigtima u plodu.
Godine 1880. 25. travnja naSao ju je L. Rossi u okolici ogulin-
skoj na novom staniStu, na rasklimanom Pedniku, u najbujnijem
cvijetu. S ovoga vrha priposlao je Vukotinovid 100 eksemplara
Kerneru, a ovaj ih je rasposlao pod br. 1381. u Fl. exsicc. Austr.-
hung. svima svojim suradnicima, i tako im je dao priliku, da
upoznadu ova rijetku bilinu hrvatske flore. Pichler je za istu
svrhu sabirao P. Kitaibeliana na dolomitima Alaginca, na Vele-
bitu („in rupestribns umbrosis subalpinis montium Velebit ; copiose
in declivibus septentrionalibus Alaginac prope OStarije, solo cal-
careo, 1500 m.; locus classicus"). U Srbijr na Oedru, u
Hercegovini na VeleSu (po Paxu 1. c). „Diese Art vermittelt
den Uebergang von P. integrifolia zu P. hirsuta, der sie sich
durch die dicht-drtisige Bekleidung der Blatter schon stark nfthert"
(Pax).
Androsace Lr.
Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 141. :— Androsaces Ascherson u Fl.
Brandenburg (1864.) p. 555. — Engler i Prantl IV. 1. p. 110.
— Engler Syllabus p. 178.
Digitized by
Google
(145) REVIZIJA HRVAT8KB FLORB. 205
A. maxima L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 141. Po Fl. Or. p.
702. u poku§ali§ta gospodarakoga druStva u Zagreba i oko Ste-
njevca. Po Klinggraffu meda iitom oko Sv. Ivana na Zelini
{Linnaea br. 32.). U Schlosserovu herbaru (br. 1548.) i winter
segetea ad St. Xaverium et Sestinam".
A. viUosa L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 142. — Syn. A. pe-
nicillata Schott. Oaim stanista, koja navodi FL Cr., i na Postku
u Lici (Zeleb.), a po Nymanu i u Dalmaciji (Pichler exsicc.)
Najpoznatije je staniSte Visodica, gdje sam je i ja sabirao.
A. lactea L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 142. — Syn. A. pauci-
flora Vill. Hist, des pi. Dauph. II. (1787.) p. 477. Po Fl. dalm.
Vol. II. p. 150. „in editioribus montium Velebit, unde misit doct.
Dom. Pappafava^ J no po Nymanu i u Dalmaciji (1. c. p. 607.)
Soldanella L.
Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 144. — Engler i Prantl IV. 1. p.
111. — Engler Syllabus p. 178.
S. montana Willd. Enum. hort. Berol. (1809.) p. 192. — Syn.
5. alpina major Clus. Stirp. Pannon. (1583.) p. 353 — 355. — S,
Clusii Sims u Bot. Magaz. br. 2163. (1819.) non Schmidt Fl.
Bo6m. cent. II. p. 50. (1793.) Po Syll. Fl. Cr. p. ^8. i oko Bosi-
Ijeva. U herbaru Schlosserovu (br. 1559.) iz Gorskoga kotara („in
pratis montanis ad Cabar".)
S. alpina L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 144. — S, alpina minor
Clus. Stirp. Pannon. (1583.) p. 353—355. — S. Clusii Schmidt
Fl. Boem. cent. II. (1793.) p. 50. I na Debelom brdu (Reliq. Ki-
taibelianae br. 102.). U Schlosserovu herbaru (br. 1558.) sa Viso-
6ice i Debeloga brda.
Hottonla L.
Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 145. - Engler i Prantl IV. I. p.
111. — Engler Syllabus p. 178.
H. palustris L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 145. Zna5ajna bi-
lina za „savi§(5a" okoline zagreba6ke.
Samolas L.
Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 443. — Engler i Prantl IV. 1. p.
111. — Engler Syllabus p. 178.
S. Valerandi L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 171. Schlosser (herb.
1571.) biljezi kao staniSte i Moslavinu. Na otoku Krku oko BaSke
Digitized by
Google
206 D. HiBc, (146)
nove i DubaSnice (Tommasini). Na mo6varnim mjestima u
dragi PiSkli kod grada Cresa (25. kolovoza 1903. Hire).
Lyslmachla L.
Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 146. — Engler i Prantl IV. 1. p.
112. — Engler Syllabus p. 178.
L. vulgaris L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 146. Biljezim ova
stani§ta: U Gorskom kotaru oko Broda i Kuzelja, Lepoglava pod
crkvicom sv. Ivana. oko Radoboja, brijeg Ljubelj na Kalni6koj
gori, u Severinu u grmlju kraj Kupe, kod PlaSkoga na PlavCoj
glavi, uz Dravu kod Osijeka, oko NaSica i Drenja, oko Zagreba
u Tuskancu, Gradanima i druguda (Hire). Ova se vrsta §iri od
Evrope do Japana. U glibu i blatu buda vrijeze 1 — 2 m. duge
(var. paludosa Baumg. Enum. stirp. Transs. I. (1816.) p. 141.
kao vrsta).
L. punctata L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 147. Oko Lepoglave,
Radoboja, kod Martijanca uz Plitvicu, na Plav6oj glavi, oko Osijeka
i Drenja; u Zumberku oko Stojdrage (Hire). — var. verticiUata M.
B. Fl. taur.-cauc. I. (1808.) p. 141. kao vrsta. Donje cvjetne
stapke sa 2 — 3 cvijeta. U Vukotinoviievu herbaru (br. 2761.) iz
Mikulida kod Sestina (lipanj 1871.).
L. Nummularia L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 148. Katkada
mnogobrojno u vlaznim Sumama, n. pr. u Martijanskom lugu kod
Martijanca; oko Osijeka (Hire).
L. nemorum L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 148. — Syn. Ephe-
merum nemorum Rchb. Fl. germ, excurs. (1831.) p. 409.; Koch
Synop, ni. p. 2164. U Vukotinovi(^.evu herbaru nema ove vrste
iz naSe domovine, u Schlosserovu (br. 1566.) ima iz Mosla\ine
(„in sylvaticis humidis, umbrosis ad Okolje (rect. „Okoli") in
Monte Claudii"). U Gorskom kotaru oko Kuzelja na jednom bri-
jegu nad potokom Velikom Bjelicom (11. svibnja 1885. Hire).
Oko Crnoga luga i Cabra (Borbas). U sumama Bjelolasice (Kugy).
Zna5ajna Lysimachia za brdovite krajeve Evrope.
Aster oUnnm Link et Hoffmannsegg
Fl. port. I. (1809.) p. 332. — Engler i Prantl IV. 1. p. 113.
— Fl. Or. p* 699. kao Lysimachia L.
A. Linum stellatum (L.) Lk. i Hoffmanns. 1. c. p. 333. — Fl.
Or. p. 699. kao Lysimachia Linum stellatum L., koja je biljezi
Digitized by
Google
( 147) REVJZIJA HRVAT8KB FLORE. 207
samo za Dalmaciju. U Schlosserovu berbaru (br. 1566/b.) duvaju
se 4 eksemplara ove sitne biljdice i iz Karlobaga („in locis asperi»
litt. cr. ad Karlobago et alibi"). U generalnom herbaru iz Pulja
(Mai 1867. 1. Reus s).
Anag:alll8 L.
Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 148. - Engler i Prantl IV. 1. p.
114. - Engler Syllabus p. 178. — Fl. Cr. p. 700. navodi kao
auktora „Tourneforta*^.
A. arvensis L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 148. — Syn. A,
phomicea Scop. Fl. cam. ed. II. vol. I. (1772.) p. 139. — A.
mas Vill. Hist. pi. Dauph. II. (1787) p. 461. — A. carnea
Schrank, Bayr. Fl. I. (1789.) p. 461. U hrvatskom primorju na
§kolju sv. Marka (Rossi), oko Nove BaSke, OmiSlja i grada Krka;
na otoku Cr^u oko Stivana i Osora (Hire). U Vukotinovidevu
herbaru (br. 2749/b.) iz Dalmacije kao A. pheonicea Lam. (1.
Stalio).
A. coerulea Schreber Spicil. Fl. lips. (1771.) p. 5. Oko BaSke
nove, OmiSlja i grada Krka (Hire); u Dalmaciji na otoku Bra6u
(u mom herb. 1. Vlad. Nazor); u Boki kotorskoj oko Novoga
KaStela (BranSik).
A, latifolia L. Po Fl. Cr. p. 701. „ inter segetes circa Zagra-
biam, Sestinam et Grafiani". U Schlosserovu herbaru (br. 1564.)
ima ceduljica, na kojoj ditamo: „A, latifolia Mill. Zwischen Saaten
um Agram 1855.", no ovo nije drugo nego A. arvensis L. i zato
se ima A, latifolia „brisati" iz hrvatske flore. Po Nymanu 1. c. p.
601. ima A. latifolia ovaj areal: Lusit, Hisp. centr., mer., Italia
mer., Pelop., Zacynth., Byzant. U generalnom herbaru „in montibus
Nilagari" (PI. Indiae or!^ Ed. R. F. Hohenacher 1851.) ....
Mehrere Arten im Mittelmeergebiet, so ... . A. latifolia L. u. a.
(Engler i Prantl IV. 1. p. 115.) A. Monelli L. (a „ne" Rchb.)
nije sinonim od A. coerulea Schreb., kako 6itamo u Fl. Cr. p.
701., ved je to posebna vrsta, koja je u generalnom herbaru po-
hranjena iz Alzira (0. Debeaux, Plantes d' Algerie.) Schlosse-
rova (herb. br. 1565.) i Vukotinovideva bilina (herb. br. 2751.)
jest A. coerulea.
Centuncalus L.
Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 116. — ^Engler i Prantl IV. 1. p. 115.
— Engler Syllabus p. 178.
Digitized by
Google
208 D. HIRC, (148)
C. minimus L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 116. U naSoj flori
najsitnija biljCica, koja bude 1 — 10 cm. visoka Raste na vlaznim
pjeskovitim i ilovastim mjestima, no kako je sitna, lako se pre-
gleda i stoga poznajemo od nje malo staniSta. Schulzer, Kanitz i
Enapp ne biljeze nam ovu biljfiicu za Slavoniju, no kako ima
upravo tamo mnogo prikladna tla, hit 6e u nekim krajevima obiSna.
Cyclamen L.
Spec. pi. ed. I, (1753.) p. 145. — Engler i PrantI IV. 1. p.
115. — Engler Syllabus p. 178.
C. europaeum L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 145. — Syn. Gy-
daminus europaeus Scop. Fl. cam. ed. II. vol. I. (1772.) p. 135.
Za Hrvatsku ne biljezi Fl. Cr. p. 708. nijedno staniste. U zagre-
ba?koj okolini, navlastito u prigorju ZagrebaSke gore, dobro po-
znat cvijet, a u vrtovima i kao krasnica i jedina vrsta ovoga disla
(hrpe), koja cvate u jeseni, dok sve druge vrste (njih do 10) cvatu
8 proljeda. Stere se subalpinskim krajevima evropskoga gorja i
seze sjeverno do CeSke.
Biljezim ova staniSta: u Zagorju na Ivanfiici, Volinskoj Spici,
Kozjanu, u §umama medu Jakovljem i Bistrom, oko razvalina
Cesar-grada, u Mihanovidevu dolu kod Klanjca, oko Zajezde, u
jarku Cukovcu kod Gotalovca, n Sumama oko Belca (sitni, krz-
Ijavi pojedinci), oko Zelin-grada, Dolidi kod Krapine. Na Kal-
ni^koj gori prama Sv. Martinu, na Malom i Velikom Kalniku,
na Vranilcu, u §umi HruSkovici oko Mrzloga zdenca, na Ljublju
kod Varazdinskih toplica; u sumi PiliSdu na Topliftkoj gori.
U gornjoj Krajini oko Maloga jezera kod Plaskoga, na Pli-
tviSkim jezerima. U Moslavini u razvalinama grada Garida u
drugom dvori§tu, gdje pod lijeskama Cyclamen u stotinama eksem-
plara pokriva cijeli prostor izbijajudi iz gomolja sa vi§e stablika.
UGorskomkotaru u Sumama crnogorice izmedu Delnica i
Crnoga luga, Crnoga luga i Lokava, oko izvora Velike Bjelice
kod Kuzelja, oko Mrzle vodice, otkuda se uspinje na vrh Veli-
koga Risnjaka, gdje sam ga sabirao u cvijetu 21. lipnja g. 1898.
i 8. rujna g. 1901. Po pedinama Ledene jame na Radada hrpimice
(cv 6. kolovoza 1901.), na VrSku kod Broda— Moravici u Sumi
bukovoj (osobito veliki i bujni pojedinci), na Skradskom vrhu, oko
Dobre po Sumama bjelo- i crnogorice, tu i na kamenu tlu Jasnoga
vrha. U hrvatskom primorju na Suborn vrhu ; u Istri oko Veprinca,
Digitized by
Google
(149) RRVIZIJA HRVATSKE FLORE. 209
na otoku Cresu u gumicama pod Stivanom i oko Mereske jame
(Hire). Cyclamen cvate u nas od mjeseca srpnja do listopada.
Na visokim bregovima cvijede mu je tamno-grimizne boje i vede;
cvate i bijelo, no takovi su bijelci rijetki (Garid-grad).
Aceraceae J. St. Hil.
Expos, famil. 11. (1805.) p. 15. p. p.; Lindl. Nat. Syst. ed. II.
(1836.) p. 81.; Torr. i A. Gray Fi. Nord-Amer. I. (1838.) p. 245.
— Acerineae D. C. Th6or. 61dm. ed. II. (1819.) p. 244.; Prodr. I.
(1824.) p. 593.; Fl. Cr. p. 384. — Acera Juss. Gen. pi. (1789.)
p. 50.
Acer L.
Gen. ed. VI. (1764.) p. 546.; Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 1054.
— Endl. G. n. 5558. — Engler i Prantl III. 5. p. 269. — Pax
u Engler: Das Pflanzenreich. Regni vegetabilis conspectus (1901.)
IV. 163. p. 6—89. mit 49 Einzelbildern in 14 Fignren und 2
Verbreitungskarten. — Borbas: Species Acerum Hungariae atque
Peninsulae Balcanae. Budapest (1891.)^ Pax u Engler's Bot. Jahrb.
VII. (1886.) p. 184.
A. Tataricum L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 1054. — Syn. A.
€ordi folium Monch Meth. (1794.) p. 55. — U naSoj domovini uz
prisojne, Sumske, Sikaraste okrajke. U okolici zagrebaSkoj na Pla-
nini kod Cu6erja (Wormastini), kod Osijeka u §ami Lipikii,
oko Broda na Savi, Kutine i oko Drenja na Krndiji (Hire). U
Slavoniji i oko Cerevida i Karlovaea (Borbas 1. c). StaniSte kod
Karlovca, koje nam Schlosser biljezi u Oesterr. botan. Wochenbl.
(1852. Reiseflora aus Sttd-Croatien) II. p. 324., u Fl. Cr. otpalo
je. Za Kri^evce biljezi nam A. Tataricum Klinggraff (in Waldern
bei Kreutz. Mai; herb. br. 1091., u plodu), dok ga u Schlosser-
Vokotinovidevu herbaru nema iz krizevadke okolice. U Klinggraf-
fovu herbaru i iz ruke Pavideve bez oznake mjesta; na ceduljici
^itamo: „Acer tataricum. Brezuljci. D. Pavid.". Bit de valjada iz
okoline pozeSke, jer je Pavic?. u Pozegi sluzbovao.
A. Pseudo-Platanus L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 1054. —
Syn. A. opulifolium Thuill. Fl. de Paris (1790.) p. 280. - A,
jprocerum Salisb. Prodr. stirp. in Hort. ad Chap. AUerton (1796.)
p. 280. — A, montanum Lam. Fl. Fr. II. (1778.) p. 553.
^ Btampano u Term^szetrajzi Fttzetek. Vol. XIV. part. 1 — 2. p,
-68 — 80. Sa 1 tablom.
K. J. A. 158 14
Digitized by VjOOQIC
210 D. HIRC, (150)
Bijeli javor raste u nas u gorovitim, a navlastito u planinskim
krajevima domovine. U Gorskom kotaru ima od njega divotnih
stabala u Javorovoj drazi na Bitoraju, na Javorju, u Javorovoj
dolini. U Samama na Velikoj Eapeli (Elek, Bjelolasica), a oko
Jasenka bijeli je javor obitoo stable, gdje je VeUka i Mala Ja-
vomica dobila od njega ime; golema su stabla tamo az Begova
stazu kod „tjesanca" i na Bijelim stijenama. Od Jasenka do Molli-
naryjeva vi^ka obidan je kao grm i stabalce, otkuda zalazi na
planine vinodolske. U hrvatskom primorju ima ga poviSe Krasice
oko Koritnjaka, oko Zlobina, na Velikom Tuhobidu; seze dapade
u dolinu Rjeftine, jer sam ga naSao kao grm kod velikih slapova,
a na Grobni6kom polju na pedinama u koritu potoka SuSice. Ovo
je u Hrvatskoj „najjuinija" taSka.^ Vidio sam jedno stablo i kod
Grizana u Vinodolu. U Slavoniji raste bijeli javor kao stablo na
Papuku, Dilj-gori, kao grm u Jankovcu i oko Drenja. U okolini
zagrebadkoj i u TuSkancu. U hrvatskom Zagorja na Ivandici,
Kozjanu, oko BudinSdine, Vizanovca, Elanjca. U ^umberku oko
Stojdrage, u Marindolu. Oko Tounja i nad Spiljom kod Janje gore ;
na pedinama Budine ledenice kod Peru§i6a; Takalice na Velebitu
(Hire). Oko Bunida i Gospida (Borbds).
Subsp. villosum (Presl DeUc. Prag 1822. p. 31.) Pari. — Syn.
A. Pseudo-Platanus var. A. siculum Guss. Fl. sicula 11. (1844.)
p. 642. — A. Pseudo-Platanus var. convergens Nicotra u Malpighia
VII. (1893.) p. 84. — A. macropterum Guss. Exsicc. — A, nebrth
densis Tin. Exsicc. Pax 1. c. p. 17.
„Mittelmeergebiet : Bergwftlder um 1500 m. Hohe in Calabrien,
Sicilien and auf den Nebroden (Strobl); auch in Dalmatien
(Visiani), ohne nftheren Standort" (Pax).
Bijeli javor §iri se od Pireneja i sjevero-Spanjolskoga gorja cen-
tralnom Francuskom do Alpa, odavde preko Apenina do Sicilije;
ima ga od njemadkoga sredogorja do Harza, ali ga nema u ravni-
nama. Siri se uzduz Karpata i njihova prigorja sjevemo do Pruske^
spuStajudi se na sjeverne gore Balkanskoga poluostrva (Bosna,
Srbija, Tesalija). Bijeloga javora ima i na Erimu, pontskom
gorju i Kavkazu. U Gorskom kotaru i Velikoj Eapeli zbija se u
§ume; ima ga u mjeSovitoj §umi, u bjelo- i cmo-gorici, te se us-
pinje do tjemenice naSih najvisih planinskih vrhova (PljeSevica i dr.)
^ D. Hire: Pogled n florn hrvatskoga primorja s osobitim obzirom
na samsko drvece 1 grmlje. PreSt. iz ^Bomar. lista" br. 3., 4. i 5.
Zagreb 1891. p. 31.
Digitized by
Google
(151) RBVIZIJA HRYAT8KB FLORR. 211
Za p. typicum Pax 1. c. daje auktor ovu dijagnozu : Folia char-
tacea vel submembranacea, basi profunde cordata vel rotundato-
cordata, irregulariter serrato-incisa vel serrata, sub anthesi tantum
secus nervos pubescentia. Fructus adnlti saepissime glabri; alae
minus latae.
Pax navodi od bijeloga javora 5 subvarijeteta sa cijelim 6islom
forama. Pribrana grada u svim herbarima kr. syeu&ilidta tako je
malena, da ne mozemo priopditi nijedne forme. Subsp. villosum
biljezi BorbAs za Vratnik kod Senja (1875.) i po Sadleru za
Ravnu goru (u herb. nat. muz. Badap.).
A. platanoides L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 1055. — Syn.
A. platanifolium Stokes Bot. Mat. Med. II. (1812.) p. 382. — A,
rotundum Dulac Fl. Hautes-Pyrtedes (1867.) p. 241. fig. 26. —
A, Dohrudschae Pax u Engler Jahrb. VII. p. 238. — A, laetum
var. cordifolium Uechtr. i Sint. u Kanitz Plantae Romaniae (1880.)
p. 188.
Ova vrsta javora poznata je u nas kao „mlje6ak" (Gorski kotar),
„mle6ec" (Zagorje), „mli6ik" (Zumberak), „mlje6ika" (Daruvar).
Seze od Pireneja srednjom Evropom u sjeverne krajeve Male Azije,
do Eavkaza i Annenije. Ima ga u istodnim krajevima Baltidkoga
primorja, u Pruskoj i na poluostrvu skandinavskom, otkuda mu
pada polama granica od 61 — 62^ sjev. Sirine do 54® na Uralu.
Prama jugu se^e do Erima, Dobrudze, grSkoga gorja, Epira,
Dalmacije, gornje Italije i Cevenna. Zajazi i u nas na alpinske
vrhove.
Fl. Or. p. 386. biljezi nam za ovu uglednu vrstu javora Varaz-
dinske Toplice, Ealnik i Ivan6icu, kojim staniStima dodajem: Za-
greba5ku goru (Medvedgrad, Eralji6in zdenac, Lipa, Planina, Ve-
liki Rog), Okid, Samoborski brijeg, Zumberak; u sumama Kleka,
oko Delnica (debelih stabala ima u Preseki), oko Broda na Eupi
i Eu^elja, na Ptiftjaku kod Lida, na Eozjanu kod Lepoglave, oko
Vidovca kod Varazdina, Daruvara, na Dizdarevu na Erndiji, u Sla-
voniji i na Papuku (Hire); u Erbavi na PljeSevici (Eit. Diar.^ 9.).
A. fallax Pax u Engler Jahrb. VII. (1886.) p. 238-239.;
Monogr. p. 62. Ovo je nova vrsta javora za floru dalmatinsku.
Pax ju je naSao u herbara baruna Uechtritza iz ruke Visianijeve
bez ta^ne oznake stani§ta, Sto ^alimo tim vi§e, §to je „endemi6ka''
^ Diariam itineris croatici. Rnkopis, sto se n 15 svezaka cuva ii
badimpeStanskom mazejn; dodani broj znaci svesku.
Digitized by
Google
212 D. HiRC. (152)
vrsta. „Ramuli janiores et petiolis tomentosi. Folia subchartacea,
utrinque glabra, subtus lucida basi profunde cordata, aeque loDga
ac lata vel potius latiora, subseptemloba, sinu basali angustissimo,
lobis infimis minimis, omnibus ex ovato cuspidato-acuminatissimis,
paueidentatis vel integris. Flores, fractus?" (Pax).
A. campestre L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 1055. — Syn. A.
trilobum Gilib. Fl. Lithuan. V. (1781.) p. 198. — A. suherosum
Dumort. Fl. Belg. (1827.) p. 113. — A. collinum Ten. Syll. Fl.
Neapol. (1831.) p. 194. — A. sylvestre Wender u Schrift. naturf.
Gesellsch. Marburg II. (1831.) p. 250.
Prema sjeveru se^e A, campestre tako daleko, kao i mljeSak,
ali raste i na britanskim otocima; prema istoku ima ga samo do
zapadne Rusije i u sjevemim krajevima Persije. U nas obidno kao
grm. ali u zradnoj, mjeSovitoj §umi kao visoko stablo, n. pr. u
Gorskom kotaru u Ljeskovoj drazi kod Euzelja, oko Mrzle Vo-
dice, na Svetoj gori; u okolini samoborskoj zanimljiv gajid oko
Dubrave — Kalinovice. Voli prigorje i ne zalazi u alpinsko pod-
rueje. U zagrebaSkoj gori (oko UuCerja poznat kao „maklin"), na
IvnnSici, u Zagorju kod Maloga TrgoviSta na sumporasto-toplu tlu
kod Smrdedih toplica, oko Klanjca, Stojdrage, Tounja, Janje gore
(„klenid") (Hire); u hrvatskom primorju u dolini Skurinie kod
Rijeke (Borbas), oko Bakra u Sumicama i sitnogorici, oko Vrb-
nika i grada Krka, na otoku Cresu oko Orleca, gdje ga zovu
„kjen", inade poznat kao „klen" (Hire).
A, campestre f. moUe Opiz u Flora VII. (1824.) Beil. I. p. 83.
— Syn. var. quinquelohatum Masner i Opiz 1. c. — var. moUis-
simum Tausch u Flora XII. (1829.) p. 847. — A. tomentosum
var. serotinum Kit. u Linnaea XXXII. (1863.) p. 552.; Pax Mo-
nogr. p. 5t). — Kemer Fl. exsicc. Austro-hung. br. 2039. Austria
inferior. In insulis Danubialibus prope urbem Vindobonam, hinc
inde frequens ; solo argillaceo, 140 m. (Braun). I'olia subtus dense
pubescentia. U okolici zagrebadkoj kod Sestina u dolini Ribnjaku,
izmedu Podsuseda i Ivanca (Wormastini 25. oiujka 1849. i
22. srpnja 1882. kao A. campestre), Perutke u svih su pojedinaca
i grimizno obojene.
A, campestre f. glabratiim Wimmer i Grabowsky FL Siles. I.
(1827.) p. 364. ~ Syn. A, macrocarpum Opiz u Flora VII. (1824.)
p. 546. ; var. saniculaefolium Borbds u Hire Fl. okolice Bakarske,
p. 36.; Borb&s 1. c. p. 79. Pax Monogr. p. 56. Ostaje grmolik;
na pedinama oko Bakra, u Drazi, oko grada Krka (Hire). —
Digitized by
Google
(153) REVJZIJA HRVATSKB FLORR. 213
Kerner FL exsicc. Austro-hung. br. 2036. Austria inferior.
In nemoribus „ Prater" Vindobonae, raro, solo argillaceo 140 m.
Listom nalikoje ova forma lje6uri (^Sanicula europaea). Folia subtas
glabra.
A. campestre f. collinum Wallr. u D. C. Prodr. I. (1824.) p.
594. — Syn. A. polycarpum Opiz u Flora VII. (1824.) Beil. I.
p. 82.; — var. lasiophyllum Wimmer i Grabowsky Fl. Siles. I.
(1827.) p. 364.; Pax Monogr. p. 56. Folia subtus pubescentia. Oko
Komorskih Moravica i na Maloj Eapeli kod Vrhovina (BorbAs).
A. campestre var. austriacum (Tratt.) Observ. bot. fasc. I.
(1811.) p. 5. — Syn. var. acutilohum Tausch u Flora XII. (1829.)
p. 547., Pax Monogr. p. 57. — Kerner Fl. Austro-hung. exsicc.
br. 2038. Austria inferior. Colitur in horto botanico universi-
tatis Vindobonensis. Specimina ex arbore a Trattiniek pro A.
Ausfriaco determinata. Na brijegu Jagodisdu kod Podsusjeda (W^o r-
mastini, 27. lipnja 1882.) Jedino do sada poznato mi staniSte u
domovini.
Folia 5-loba, coriacea vel subcoriacea, lobi subintegri, acuminati
vel lobulati, lobulis parum tantum prominulis. Tako u tipifike forme,
no na§ javor ima „Folia subtus pubescentia" te je f. Bierbaehii
Graf V. Schwerin u Gartenfl. (1898.) p. 106.
Pax Monogr. p. 57. opisuje i A. campestre X monspessulanum,
— Syn. A. Bornmulleri Borb4s 1. c. p. 75., koji bi se krizanac
mogao nadi u n'rvatskom primorju, gdje obje vrste javora katkada
rastu u neposrednqj blizini. Ima ga u Hercegovini kod Mostara.
A. obtusatum Kit. u Willd. Spec. pi. IV. (1805.) p. 984.;
D. C. Prodr. I. (1824.) p. 594.; Loudon Arbor, brit. I. (1838.) p.
420. V. tabl. 38.; Pax u Engler Bot. Jahrb. VII. p. 223., Dippel
Laubholzk. II. (1893.) p. 442.; Graf v. Schwerin u Gartenfl. XLII.
(1893.) p. 359.; Hempel i Wilhelm: Die Baume und Straucher des
Waldes in botan. u. foratwirthschaftl. Beziehung (1889.) II. Abth.
p. 48.; Hire: Nekoje Sumsko drvede i grmlje („Sumarski list"
1899. p. 83.)
Veoma zna6ajna vrsta javora za hrvatsku floru krSevitih krajeva
domovine. U Gorskom kotaru oko Kevnice, Broda, Grbajela, gdje
je grmolik, no u Ljeskovoj drazi porastao je kao visoko stablo
(Hire), kakovih ima i izmedu BruSana i OStarija na Velebitu
(Borbas). Ima ga i ua Debelom brijegu kod Delnica, kod Ogu-
lina na Kleku i Perfniku, oko Grbine pe(5ine (spilje) kod Plaskoga,
oko Tounja, u Zumberku oko Stojdrage, u Zagorju oko Lobora,
Digitized by
Google
214 D. HiRc, (154)
Sutinskoga (Vukotinovid herb. br. 4827/a. kao A, Opalus
1856.), oko Galovca i Gradiaskoga jezera na Plitvicama pa uz
cestu, §to vodi od Eozjaka do ProSdanskoga jezera, u Corkovo]
uvali kod Petrova sela, oko Vrhovina (Hire). Po Borbasu u Lici
oko Divosela pod Visodicom, na ViSerujni, u Krbavi na Mrsinju ;
Neilreich ga navodi za kraj medu ModruSem i Brinjem, Briog,
Vilenu- i Forkaiid dragu, PliSevicu, Urlaj, Stirova6ku poljanu i
Vreba6ku stazu (Vegetationsv. v. Croatien p. 214. kao A, opuli-
folium Vill.). Kod Samobora na Samoborskom brijegu (Kling-
graff u Linnaea br. 13. kao A. opulifolium)^ na Lovniku i Plje-
Sivici (Vukotinovid 1881. i 1855.), obi5no pod Malim OStrcem
u Dubokom dolu do razvalina grada Lipovca (Hire).
Fl. Cr. opisuje ga kao A. opulifolium Vill. pa mu dodaje za...,,
sinonime Acer Opalus Ait., A. neapolitanum Ten. i A. phiusafum
Kit.
A. opulifolium Vill. Hist. pi. Dauph. I. (1786.) p. 333. odlika
je od A, itdhcm Lauth, De Acere (1781.) p. 32.; Pax p. 58.
Raste u zemljama oko Sredozemnoga mora i seze od Spanije (var.
hispanicum, granatense^ nevadense) do Orijenta. U Srbiji je rijetko
drvo u AleksinaSkoj i Bu5anskoj gori (PanSid). Ima ga u Bosni,
Crnoj gori, Bugarskoj.
A, opalus (Ait.) takoder je odlika od „A. i^aZt*i?fj.jLauth" (Pax
Monogr. p. 58.), dok je A neapolitanum (Ten.) odlika od A. obtu-
satum Kit., koju Pax navodi samo za Napulj. A. italum 6uva se
u generalnom herbaru kr. sveu6ili§ta („Balearium insula Majore ad
rupes", 1. Porta i Rigo). Mlade granSice, peteljke i li§Ae u ovoga
su javora „crvene" poput rubina, i zato ga zovu zitelji Gorskoga
kotara „crveni javor". U generalnom herbaru kr. sveu6ili§ta ima
A. dbtusatum Kit. iz Veprinca u latri (Pichler). Na§ crveni
javor ide u sabsp. euobtusatum Pax Monogr. p. 57. — Syn. A.
obtusatum Kit. — A, opulifolium var. tomentosum Koch Synop.
Fl. germ. I. (1837.) p. 134. — A. neapolitanum Guss. Fl. Sicul.
Synop. II. (1844.) p. 643. — A, opulifolium var. obtusatum Vis.
Fl. dalm. III. (1852.) p. 221. — A. opulifolium var. velutinum
Boiss. Fl. Orient. I. (1867.) p. 950. '— A. opulifolium Schloss. i
Vukotinovid u Fl. Cr. — A. obtusatum var. tomentosum Graf v.
Schwerin. — A. Aetnense Tin. Exs. u Tod. PI. sicul. n. 701.
A. monspessulanum L. Spec. pi. I. (1753.) p. 1056. — A.
trifolia Daham. Traits des arbres I. (1755.) tabl. 10. fig. 8. —
A, campestre foliis trilobis Poll, u Hist. pi. Palatinat. 11. (1777.)
Digitized by
Google
(155) RBVIZIJA HRVATSKB FL.ORB. 215
p. 663. — A. trUobatum Lam. Encycl. m^th. II. (1786.) p. 382.
— A. trilobum Monch Method. (1794.) p. 56. -- A. rectangulum
Dulac FI. Hautes Pyr^n^es (1867.) p. 242.
Veoma zna5ajna vrsta javora, poznata u nas kao ^Sestilj". U
hrvatskom primorju od Rijeke do Dalmacije, po Kvaraerskim oto-
cima; raste na pedinama, medn raspuklinama, po krasama. Tu i
tamo zbija se u hrpe, a najmnogobrojniji je oko Bakra, navlastito
u Bukova, a od Senja do Dalmacije jedino samoniklo stablo. Bude
u nas i na 4 — 6 dm. debelo stablo i ne prelazi iz primorja u kra-
jeve Gorskoga kotara. U Lici i oko PeraSida (Kanitz u Reliq.
Kitaibelianae, br. 209.). Od Sestilja ima u nas viSe odiika, koje
nam Fl. Or. p. 385. „ne biljezi".
var. genuinum Pax Monogr. p. 62. — Syn. f. gallicum Graf
T. Schwerin 1. c. —^ f. microphyllum Boiss. 1. c. Folia Integra,
lobi obtusi vel obtusiusculi, integri vel in eodem ramulo denticu-
lati. Po Paxu u Istri, oko Rijeke, u Dalmaciji oko Dubrovnika,
u Hercegovini, ali i u Kranjskoj.
var. illyricum Tausch u Flora XII. (1829.) p. 551. — Syn.
var. acutilobum Spach u Herb. D. C. Po Borbasu 1. c. oko Rijeke,
MartinSdice, u dolini Rjedine, u Drazi, oko Bakra (Hire). Foliorum
lobi anguste triangulares, acuti vel acuminati, saepe fere horizon-
tales; folia basi cuneato-rotundata. Po Paxu u Istri oko Pulja.
var. commutatum (Presl) Borb^s 1. c. p. 74. — Syn. A. com-
mutatum Presl Delieiae prag. (1822.) p. 31. — f. rumelicum Griseb.
Spicil. Fl. rumel. I. (1843.) p. 154. — A. rumelicum Borb. u
Akad. Kozl. XII. (1875.) — f. cruciatum Pax Monogr. p. 231.
Fructus alae incurvato-eruciatae. Po Paxu u Istri, Srbiji i Banatu,
po Borbasu na vrhovima i bregovima oko Rijeke.
Sestilj raste u svim zemljama oko Sredozemnoga mora; seze od
Spanije do Kavkaza, ima ga u Maroku i Alziru. Na donjem Du-
navu u Banatu prekoraduje sjevernu granicu svoga podru6ja, a
navlastito u zapadnoj Evropi, gdje mu se areal siri iz juzne Fran-
cuske u krajeve rijeke Rajne i Mosele, pa ga ima i u Nahethalu.
„Im Ganzen wenig variabel, die einzelnen Formen stark ineinander
ttbergehend und auch nicht scharf pflanzengeographisch begrenzt"
(Pax u Regni vegetabilis conspectus IV. 163. p. 62.).
B i 1 j e 8 k a. U Srbiji, Hercegovini i Ornoj Gori raste A. Held-
reichii Orphanides u Boiss. Diagn. Ser. 2. V. p. 71. — Boiss. Fl.
Orient. L p. 949. — Pax Monogr. p. 193. — Syn. A, macropterum
Vis. Mem. de inst. venet. p. 175. — A. Visiani Nyraan CoDsp. p.
Digitized by
Google
216 D. HIRC, (156)
135. Ova vr&ta javora mogla bi se naci u najjaznijim krajevirna Dal-
macije, navlastito u onimay koji medase sa Hercegovinoiu. Raste i a
Grckoj (n. pr. „in monte Paroasso prope Carcaria).
Fosilne vrste. Iz podsnsjedskih lapora pozoajemo Acer angusti-
folium Heer, A, integrilobum 0. Web., A, trilqbatum Sternb. (Pilar:
Susedska fosilDa flora. Djela Jugoslavenske akademije, knj. IV. Zagreb
1883. Tabl. I.— XV.
Geraniaceae D. G. '
Fl. Fr. IV. p. 83. — Engler i Prantl III. Thl. Abth. 4. i 5.
p. 1. — EDgler Syll. p. 143. — Koch Synop. III. p. 440. — Fl.
Cr. p. 388. — Oerania Juss. n. 268.
R. Knuth: Ueber die geographische Verbreitung und die Aapas-
sungserscheinungen der Gattung Geranium im Verhftltniss zu ihrer
svstematischen Gliederung — u Engler: Botanische Jahrbttcher End.
XXXII. (1903.) p. 190—230.
G. macrorrhizum L. Spec. pi. ed. I. (1735.) p. 680. — Fl.
Cr. p. 394. kao „G. macrorrhizon L." Vrsta planina jugo-isto6ne
Evrope. U Gorskom kotaru na Ptidjaku kod Li6a (1. srpnja 1883.),
na pedinama a Probijenoj drazi, oedaleko od puta, §to vodi na
Medvedak (9. kolovoza 1881.); u brvatskom primorju ispod Su-
hoga vrha nedaleko Paklena (16. kolovoza 1883.; Hire), na vino;^
dolskim planinama kod Novoga (Wormastini). U Vilenoj dra^i
(Reliq. Kitaibelianae br. 219.), oko PeruSida (Kit. Diar. 14.), na
pedinama spilje Pfieline kod Vrepca (Vukotinovid). U Kling-
grafFovu herbaru (br. 1120.) sa Mrsinja i Velebita (Vukotinovid
i Schlosser 1852.) Knuth ovu vrstu za na§u domovinu ne biljezi.
var. Dalmaticum G. Beck u Bot. Centralbl. (1897.) Bd. LXIX.
p. 55 — 56., gdje je i dijagnoza. Ovu za dalmatinsku floru znafiajnu
i novu odliku obreo je auktor 12. lipnja 1894. na Vrhu sv. Ilije'
na poluostrvu PeljeScu (961 m.) u podru6ju od Finus nigra Am.
Ovamo ide valjada i bih'na sa Mosora, Prologa, Dinare i Biokova
(Visiani Fl. dalm. III. p. 210.).
G. tuberosum L. Spec. pi. ed. I. (1735.) p. 680. U nas samo
u Dalmaciji (Zadar, Sibenik, Trogir, Spljet; Visiani Fl. dalm. III.
p. 211.) U generalnom herbaru kr. sveuSiliSta pohranio je ovu
zanimljivu vrstu zdralinjaka prof. Jiru§ iz Spljeta. (April 1877.)
^ Ovaj je vrh u nas opceno pozoat kao „Monte Vipera". Zovn ga
i „Vrh od PeljeSca" i „Viper-gora".
Digitized by
Google
(157) RBVIZIJA HRVATSKB FLORE. 217
G. Pyrenaicum L. u Mant. p. 97. i 257. — Syn. 6r. umbrosum
W. i K. u Descr. et Icon. pi. rar. Hung. vol. 11. (1802.) tabl.
124. p. 131. Na otoku LoSinju po vinogradima (E. Josch*) Lo-
Sinjska i dalmatinska bilina bit 6e tipiftki G. Pyrenaicum, Po
Wohlfarthu, koji je obradio Geraniaceae u Koch Synop. III. „nije"
6r. umbrosum sinonim od „G. Pyrenaicum", kao §to 6itamo u Ei.
Cr. p. 394., ve6 je od ovoga odlika.
G. sanguineum L. Spec. pi. ed. I. (1735.) p. 683. — Syn. G.
prostratum Lindl. — G. lancastriense With, po Nymanu 1. c. p.
136. K staniStima Fl. Cr. dodajemo: U okolini zagrebafekoj n. pr.
na KomuSarevoj peciini, na Rebru, Lipi i Planini; oko Samobora
na Okidu i oko Velike Rakovice, u ^umberku oko Stojdrage, u
Zagorju na brijegu Sv. triju kralja kod TrakoSdana i oko Vo<5e;
oko Lukova dola, Severina, MarSanske ograde, na Grobnifikora
polju, oko Delnica, na Pedniku kod Ogulina, oko Plitvica, na Ljublju
i Vranilcu, oko Plitviftkih jezera, na VisoCici, rado na vapnenom
tlu (Hire). U Klinggraffovu herbaru (br. 1119.) sa OStrca i Ve-
likoga Crnca (Vukotinovi6), iz Like bez oznake staniSta (M.
Sabljar), pa tako i iz Dalmacije (F. Petter). Raste (po Knuthu)
gotovo u cijeloj Evropi.
G, silvaticum L. Spec. pi. ed. I. (1735.) p. 681. — Fl. Cr.
p. 395. — Nyman dodaje kao sinonime G. ranunculifolit^m Schur
herbar. — G. alpestre Schur. — G. aconitifolium Knaf. Kako u
herbarima nema ove vrste iz na§e domovine, nijesam je mogao
prouCiti.
G. pratense L. Spec. pi. ed. I. (1735^) ^^. 681. — Syn. G.
napellifolium Schur herb. — G, valde-pilo^um Schur herb, po
Nymanu 1. c. p. 137. Po Fl. Cr. p. 395. oko'Zagreba, Marku-
gevca, Vrap6a, Samobora, Ruda, ali ga nema ni u jednom her-
baru kr. sveu5ili§ta, niti ga je naSao Wormastini kao najbolji
poznavaS zagrebaSke okoline. Ova vrsta raste na sredogorju i po
livadama u Evropi, nedostaje ga sjevernim krajevima skandinav-
skoga poluostrva, u Turskoj, GrCkoj, juznoj Italiji; raste u sje-
vemoj Aziji, dapaCe i na zapadnoj Himalaji (Knuth). Borbasov
„G. pratense" sa Bitoraja bit de valjada G, silvaticum. L.
^ Ergebnisse einer botanischen Reise nach der Insol Ossero im Quar-
uero, unternommen im Mai 1862. u Oesterr. hot. Ztschft. XIII. (1863.)
p. 69.
Digitized by
Google
218 D, HiRo, (158)
G. palustre L. Spec. pi. ed. II. (1762.) p. 954. Nema ga ta-
koder ni u jednom herbaru kr. sveuSilifita. Nyman ga navodi
za Hrvatsku 1. c. 137., ali valjada po Fl. Cr.
G. phaeum L. Spec. pi. ed. II. (1762.) p. 953.; Mant. p. 97.
Fl. Cr. p, 393. bilje^i za ovu vrstn samo Pakleniee na Velebitu.
Pp Kitaibelu oko Varaidina, Ozlja, Cetina (Diar. 4—6.); ima ga
oko Karlovca (Sapetza), Lokava, na Risiijaku (Sadler), na
Plitvidkim jezerima (Kit. Diar. 8, 13.), kojim staniStima dodajem :
okolinu zagrebadku (n. pr. mnogobrojno a TuSkancu uza Sofijin
put); Jastrebarsko, Mahifino, Okid, Kalinovicu, IvanCicu, OStrc,
Lobor, Lepoglavu, Sv. tri kralja; oko Erapine, Toplifika gora
(Zabreski.jarak), Kalni6ka gora (Ljubelj), na Kuna-gori i Kostelj-
gradu kod Pregrade; u Svejarovu jarku kod Novoga grada po-
dravskoga, na vi§e mjesta u ^umberku (a. pr. Sosice, Vukpti-
novid herb. br. 4891. j, oko spilje kod Janje gore, na Kleku
(Hire). U §amama Bjelolasice (Kugy), oko Broda na Savi (Mar-
tinovid J. exs.) Vrsta srednje Evrope (po Knuthu). Cvijede
je obidno zagasito-crveno, ali moie biti i ljubi6asto.
var. lividum (L' Hdrit.) Koch Synop. III. p. 443. ; L' H6ritier
Geraniologia (1787 — 1788.) tabl. 39. Cvijede morgovasto, svaka
latica u dnu (macula basalis) sa ^udkasto-bijelom pjegom. Ispod
Rauchova brijega kod Gradana (prof. dr. Heinz). Nova odlika
za hrvatsku floru.
G. nodosum L. Spec. pi. ed. II. (1762.) p. 953. Fl. Or. p. 396.
navodi ovu vrstu za OStrc i Dalmaciju, gdje ju je naSao za dal-
matinsku floru prezasluzni Andrija Alschinger, kad je bio pro-
fesor u Zadru. Iz naSe flore nema je ni u jednom herbaru kr.
sveuCiliSta, stoga namje njezino staniSte kod Samobora sumnjivo,
pa je iz Syll. Fl. Cr. otpao u Fl. Cr. i Mrsinj u Krbavi.
Za Hrvatsku pribiljezio je G, nodosum ve6 Nikola Host (Fl.
Austriaca (1827—1831.) II. p. 385.), a po njemu Neilreich (In
Bergwaldern in Croatien 1. c. p. 223. br. 3.). U Hrvatskoj i Sla-
voniji poznajem za ovaj Geranium samo ^jedno** staniSte. Godine
1879. 4. kolovoza naSao sam ga uz Sumske okrajke puta, §to vodi
iz Delnica u Crni lug, a drugi put g. 1902. istoga dana i mjeseca,
ali ranogo brojnije i u najbujnijem cvijetu.
G. reflexum L. Mant. II. p. 257. — Syn. G. phaeum Seb.
Maur. (po Nymanu 1. c. p. 137.) — 6r. reflexum f. graeca Terrac.
u Malpighia IV. p. 214. — Rchb. Icon. f. 4889. Po Fl. Cr. p.
396. „Ad sepes in Dalmatia". Nema ga ni u jednom herbaru kr.
Digitized by
Google
(159) RBVIEUA HBVAT8KB FliORS. 219
sveadiliSte. Po Nymanu (1. c.) Italia med. (mont.), po Halicsyja
^in subalpinis Thessaliae: mont Zygos (Haussk.) et mont. Tur-
nara supra Chaliki (Si n't.) in Pindo". (Consp. FL Graecae, vol.
I. p. 295. br. 7.)
G. pusillum L. Spec. pi. n. (1762.) p. 957. — Syn. G. nudvae-
folium Seop. FL Cam. 2. p. 37.; Fl. d. Wett 2. p. 489. — 6?.
parviflorum Curt. Lond. tabl. 36. Oko Zagreba po oranicama
(Klinggrftff herb. br. 1114.), oko Lepoglave i Osijeka (Hire).
U Dalmaciji i oko Kotora (Pantoesek Adnot. p. 114.)
G. rotundifoUum L. Spee. pi. ed. H. (1762.) p. 957. — Syn.
G. malvaceum Wahlbg. Fl. Suec. p. 434. — G. subrotundum i
G. rotundifoUum Hoffm. Germ. 2. p. 65., a „ne** Ehrh., kako na-
vodi Fl. Cr. p. 390.; a od G, visddulum „mje" auktor ^Freis",
ve(5 Fries. Po Elitaibelu (Diar. 7. 8.) na Plitvi6kim jezerima,
oko Petrova sola i Korenioe; na Mrsinju i Goloj PljeSevici (Vu-
kotinovid u KlinggrttflFovu herb. br. 1127. kao G. nodosum L.)
Eod Zagreba na vlaznom tin oko zenske kaznione, u Zagreba^koj
gori na Supljastoj pedini (Hire). U^'^Slavoniji oko Zemnna (Pan-
5 id). Na otoku Brafiu (Nazor), oko Zadra i Gruza (Panto-
esek, 1. c.)
G. molle L. Spee. pi. ed. II. (1762.) p. 955. — G. pusillum
Fl. d. Wett. 2. p. 488. I oko Karlovca (Sapetza); oko Osijeka
uz poljske putove, u vrtovima; na otoku Losinju oko Nerezina
(Hire); oko Zemuna (Pan6id). U Dalmaeiji oko Kotora (Bran-
6ik 1. c.) U osjedkih pojedinaea lisde je vede nego li u primor-
skih, cvijet sitniji, dok imadu primorski pojedinci polovinom manje
liSce, a polovinoin vede cvijede (var. majoriftorum Borb. = var.
grandiflorum Visiani Fl. dalm. IIL^.p. 212.)
G. dissectum L. Spec. pi. ed. II. (1762.) p. 956. Na oranicama
oko Varazdina, Zagreba (Kit. Diar. 4. 5.), oko Karlovca (S a-
petza), Petrova sela, Korenice, Bunida, Vilene drage, Plitvidkih
jezera (Kit. 1. c. 8. 10.) U Zagreba^^koj gori u Adolfovcu (Hire)
(Vukotinovid herb. br. 4876. kao G. columbinum)^ u Boron-
gaju i oko Vrapda (Wormastini kao G. divaricatum Ehrh.) U
Dalmaciji i oko Gru^a (Pantoesek 1. c); u Slavoniji oko Ze-
muna (PanCid) i Broda (Marti novid J.)
G. columbinum L. Spec. pi. ed. II. (1762.) p. 956. — Fl. Cr.
p. 393. ne navodi za Hrvatsku nije4noga staniita. U Zagrebadkoj
gori na Lipi, Planini, Velikom Rogu ; oko Lepoglave, Lokova dola
(Hire), u Borongaju (Wormastini), kod VrapCa na pedinama
Digitized by
Google
220 D. HiRc, (160)
kao sitni pojedinci sa povaljenim grandicama (Vukotinovid
herb. br. 4875. kao 6r. dissectum).
6. Bohemicum L. Spec. pi. ed. II. (1762.) p. 955. Ova je
vrsta nova za hrvatsku floru, a pohranjena u herbaru Vukotino-
vi6evu (br. 4874.) iz ruke Borbasove („In rapestribus montis Sla-
dovacsa ad OStaria 27. srpnja 1881.") U generalnom herbaru iz
Wallisa, Alpes de Morcles (F. O. Wolf u Baenitz Herbarium
Europaeum) i Sardinije, Monte Limbardo (Reverchon u Plantes
de Sardaigne, 1882. br. 253.) Na Balkanskom poluostrvu poznata
je ova bilina sa viSe mjesta u Srbiji, no mjeseca lipnja g. 1892.
na§ao ju je prof. G. Beck na Velikoj Gomili kod Krupe na Uni
na mahovinom obraslim pedinama u visini od 700 m. sa G. luci-
dum L. (Bot. Centralbl. 1897. Bnd. LXIX. p. 57.)
G. divaricatum Ehrh. Beitr. 7. p. 164. — Syn. G. novum
Winterli hort. tabl. 2. — G, Winterli Roth. Cat. 2. p. 78. Do
sada poznata samo sa FruSke gore kod Cerevida, gdje je ovu
vrstu Mralinjaka prvi naSao A. Schneller (Schulzer-Kanitz-
Enapp 1. e. p. 155. br. 216Q,). Kako je nema ni u jednom her-
baru kr. sveudiliSta, ne mogu odluditi, da li ]e Ehrhartov G. di-
varicatum istovetan sa zdralinjakom istoga imena, koji opisuju
Waldstein i Kitaibel (Descr. et Icon. pi. etc. vol. II. p. 130. tabl.
123.) i biljeze za Ugatsku, gdje raste (po Knuthu) G. divaricatum
Ehrh.
G. lucidum L. Spec. pi. ed. II. (1762.) p. 955. U hrvatskom
primorju i oko Novoga (Wormastini exs.), na „planinama"
vise Drivenika, na Trsatu; u Zagorju u Resvodama kod Lobora
(Hire). U Krbavi u Vilenoj drazi (Kitaibel), na Bumom Bito-
raju (Bo r has). U Dalmaciji u B6ki* Kotorskoj oko Risna (Bran-
6ik 1. c.)
G. Robertianum L. Spec. pi. ed. II. (1762.) p. 955. U nas
najobiSnija vrsta zdralinjaka, koja raste u cijeloj Evropi sezu6i
do 68® 12' sjeverne Sirine; raste i u Aziji i Americi. Schlosser i
Vukotinovid ne opisuju drugu sli6nu mu vrstu (?. purpureum, koja
je obi6na u hrvatskom primorju. Opisao sam je po 2ivim pojedin-
cima u Fl. okol. Bakarske br. 153.
G. purpureum Vill. Fl. delph. p. 72. ; Boiss. Fl. Or. I. p. 883. ;
Haussk. Symb. p. 47.; Hal^csy Consp. Fl. Gr. p. 301.; Koch
Synop. III. p. 456. (kao var. od G. Robertianum L.) ; Icon. Vill.
hist. pi. Dauph. III. tabl. 40. U Dalmaciji ua otoku Brafiu (V.
Nazor exs.), na OsorScici (Hire).
Digitized by
Google
(161) RRVIZIJA HRVATSKE FLORR. 221
G. alpinum. U Fl. Or. p. 395. dodaje se ovoj vrsti kao auktor
„Kanitz", no bilinu je opisao Kitaibel, a Kanitz samo njegovu
dijagnozu priopcio u Reliquiae Kitaibelianae br. 221. Q. alpinum
Kit. jest ^forma" od G. silvaticum, kao Sto istiCe &km auktor u
Additamenta ad floram hungaricam br. 263. U Vukotinovi<5evu
herbaru (br. 4890.) s istoga staniSta kao O, fividum Y H^rit. Na
RisQJaku na Schlosserovoj livadi brojno (21. lipnja 1898.; Hire),
otkuda se uspinje pod tjemenicu Velikoga Risnjaka.
Erodium L'H6ritier.
Geraniologia (1787—1788.) 44. tabl. — Engler i Prantl III.
Th. 4 Abth. p. 9. — Engler Syll. p. 143.
E. malacoides Willd. Spec. pi. III. p. 639. — Syn. Geranium
malacoides L. Spec. pi. ed. 11. (1762.) p. 952. I na otoku LoSinju
(Joscb) i Brafiu (V. Nazor exs.) Oko Spljeta sabrao i dr. Ji-
ru§ (pojedinci sa povaljenim gran6icama) ; oko Stona uz putove
(Bonetta). Za ostrvo (§kolj) Silbu (Selve) u Dalmaciji pribiljezio
je ovu vrstu kralj saski Fridrik August veA g. 1838.
E. ciconium Willd. Spec. pi. III. p. 629. — Syn. Geranium
ciconium L. Spec. pi. III. p. 952. Po Fl. Or. p. 397. na otoku
Krku, no Tommasini (1. c.) je ne navodi.
E. cicutarium L'H^ritier u Ait. hort. Kew. II. p. 414., a
„nije" auktor „Smith", kojega navodi Fl. Cr. p. 397. — Syn.
E. pimpinellifoUum Sm. — E. pilosum Jord. — Geranium pilo-
sum Th. — E. arenarium Jord. — E, commixtum Jord. — E,
praetermissum Jord. — E, sahulicolum Jord. — E. parviflorum
Jord. — E. minutiflorum Godr. — E. praecox Willd. (po Ny-
manu 1. c. p. 140.) Raste osobito rado po kukuruziStijna i vrtnim
gredama, katkada brojno; na „Krvavim pijeskima" kod Molva u
Podravini (Hire). U Dalmaciji i na ostrvu Silbi (kralj Fridrik
August; fl. aTbo; 1. c. p. 31.) — var. maculatum Koch Synop.
III. p. 458. Vede dvije latice u vjen6idu imadu „ macula basalis",
koja je zuto obojena, zagasito ili crno istaCkana. Medu tipi6kom
formom. — Syn. E. pimpinellifoUum Asch. Fl. March, p. 123.
(Nastavit ce se.)
Digitized by
Google
Dfadeset i prvo potresoo izTJe§6e za g. 1903.
Predano u sjednici matematicko-prirodoslovnoga razreda Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti dne 1. velja^e 1904.
Sastavio PRAVi Clan dr. MiSo EadPATii).
Kao predjaSnjih godina, tako su mi i ove godine pri sakupljanju
potresnih viesti ponajviSe pomagali povjereniei zagreba5koga me-
teorolo^koga zavoda, na 5eina im oydje najtoplije zahylEdjujem^
kao i g. dm. Mohoroviftidu, predstojniku toga zavoda, koji
mi je pri tom mnogo na ruku iSao.
9. sleSnJa.
U 5 s. 45 m. po podne u Zagrebu ubiljezio je seismograf slab
potres.
20. siednja.
Oko 10 s. 30 m. prije podne u Zagrebu slab potres, koji je
samo malo osoba osjetilo.
11. yeljade.
I. U 2 s. 46 m. prije podne u Draai kod SuSaka osjetiSe dosta
jak potres, koji je iSao smjerom od SI — JZ, a trajao 2 sekunde.
II. U 2 ». 56 m. prije podne u Draai osjetiSe drugi, no posve
slab potres.
in. D 3 s. 12 m. prije podne u Drazi tre6i potres bio je dosta
jak, ali slabiji od prvoga. Uz potres 6ula se svaki put podzemna
mukla tutnjava. („Narodne Novine", Duzaic^.)
potresQ ovom imamo joS ove viesti:
Krasica kod Bakra (poSta Meja), u 2 s. 46 m. prije podne osje-
tiSe potres, koji je potrajao IVa sekunde, a bio horizontalan. Iza
prve treSnje sliedio je kratak udarac;
u 2 s. 58 m. prije podne osjetio se drugi ja6i, ali kradi verti-
kalni udarac, iza koga je sliedio odmah drugi kratki udarac. („Nar.
Novine".)
Digitized by
Google
(2) DYADBSBT I PRYO POTRBSNO IZVJbSCB ZA tiODINU 1908. 223
Rieka, u 2 s. 47 m. prije podne osjetiSe lagan potres. („Hrvat.
Pravo".)
Bakar, oko 3 s. prije podne osjetiSe dva okomita udarca u raz-
doblju od 10 minuta. (Fr. ^iSul.)
Bakar^ neSto iza 3 s. prije podne osjetiSe dva jaka okomita
udarca s tutnjavom od kojih 5 sekunda. Ti bu iidarci mnoge Ijude
probudili iz sna. (Jos. Pavel.)
Kraljevica, u 3 s. prije podne priliftno osjetljiv potres. (^Nar.
No vine".)
Novi, oko 3 s. u jutro odutjeSe vrlo slab potres. (A. Harapin.)
U Crkvenici nije potresa nitko opazio. (J. Mains.)
16. veljade.
U 1 8. 58 m. prije podne n Drajsi vertikalan, dosta jak potres,
koji je trajao IVj sekunde, a iSao smjerom od I — Z. Tutnjava se
nije 6ula. (Fran Duzaid.)
Bakar, u 2 s. prije podne potres s vertikalnim drmanjem. (Jos.
Cukll)
^ Bakar, iza 1 s. u noii potres, koji je trajao 3 sekunde; tut-
njava uz potres trajala je 5 sekunda. (F. SiSul.)
Bakar, n 2 s. 5 m. prije podne dosta jak potres. PriCinilo se,
kao da je mnogo topova na jednom izpaljeno, a iza toga osjetila
se treSnja kroz 2 sekunde. („Hrv. Pravo".)
Kraljevica, u 2 s. prije podne potres. („Hrvatsko Pravo".)
17. veljade.
I. U 2 s. 40 m. prije podne na SuSaku osjetiSe potres, koji bi
po jakosti odgovarao drugomu stupnju potresne skale. Cini mi
se, da je bio poneSto vertikalan. SrediSte potresa kao da je bilo
neSto odmaknuto od vertikalnoga pravca prama jugozapadu. Neke
mi osobe pripoviedajn, da su i ovdje osjetili ona dva potresa po
no6i prije nekoliko dana, kad se potres osjetio i u Krasici. (Dr.
A. Gavazzi.)
O ovom potresu imamo jo§ ove viesti:
Draga, u 2 s. 29 m. pri]e podne osjetio se ovdje potres u okrugu,
a bio je dosta 2estok. Meni a i drugima 6inilo se, kao da se sve
krede u okrug. Trajao je 2^2 sekunde. Da je bio dosta jak, sliedi
i odatle, Sto je iz [sna probudio mnogobrojne osobe u mjestu. I
moja Skolska djeca osjetiSe ga velikom veciinom. Zna5ajno je to,.
Sto je ovaj, kao i druga dva posljednja, imao isti smjer. Ovaj put
Digitized by
Google
224 M. kiSpatic, (3)
5ula se podzemna mukla tatnjava. Posljedica nema. (Fr. Dazai<i,
rav. uCitelj.)
Bakar, n 2 s. 32 m. prije podne valovit potres, koji je i§ao
smjerom od SZ — JI. On je medju zadnjimi potresi bio najja5i te
je probudio vedinu Ijadi iz sna. Tatnjava je trajala razmjerno
dosta dugo: preko 10 sekunda. (Jos. Pavel.)
BaJcar, a 2 s. 32 m. prije podne potres od SZ — JI. Trajao je
3 sekunde, a tatnjava 8 sekanda. (Fr. SiSul.)
Bakar, a 2^2 prije podne potres s vertikabiim drmanjem; trajao
je 2 sekande uz primjerenu tutnjava. Vrata sa se tresla, a stakleni
predmeti, koji su se doticali. zazve6ali su. Ina6e nije podinio §tete.
(Jos. Oakli.)
Bakar^ u 2 s. 35 m. prije podne tako jak potres, da su stvari
po kadi i prozori packetali. Pravac potresu bio je od Z— I. („Hrv.
Pravo".)
Kraljevica, u 2 s. 30 m. prije podne osjetige prilidno jak potres
sa tatnjavom. („Hrvatsko Pravo".)
Potres oyaj osjetiSe a Kukuljanovu, a Kostreni sv. Lucije, kod
sv. Arte M Drazi, pa kod sv. Kuzme nsid Bakrom. („Nar. Nov.")^
n. U 3 s. 25 m. prije podne osjetiSe u Bahru dragi potres. To
je bio samo jedan slab vertikalan udarac. (Jos. Pavel.)
Bahar^ u 3 s. 30 m. prije podne potres slabiji od prvoga. („Hrv.
Pravo".)
Rraljevica, a 3 s. 25 m. prije podne drugi potres a pravcu
prema jugozapada, kao i onaj a 2 s. 30 m. („Hrvatsko Pravo".)
19. veljaCe.
U jatro od 4 s. 29 m. do 4 s. 56 m. osjetiSe a Draei ova 6e-
tiri potresa:
I. U 4 s. 29 m. slab potres, koji je trajao IV2 sekunde.
II. U 4 s. 33 m. potres, koji je bio malo jadi od prvoga, a
trajao 2 sekunde.
III. U 4 8. 39 m. posve slab potres bez tutnjave; trajao je 1
sekundu.
IV. U 4 s. 56 m. jak potres, najjadi od svih; trajao je 2 se-
kunde, a zavrSio se s dosta zestokim vertikalnim udarcem, koji se
posve jasno razabirao.
Prvi, drugi i detvrti potres pratila je podzemna tutnjava, nalik
na daleku grraljavinu. Smjer svih potresa bio je od JI— Z(!). Stete
nema. I ovaj put osjetilo je potres dosta oaoba. (Fran Duzaid.)
Digitized by
Google
(4) DVADBSBT I PRYO POTRMMO IZFJESOE ZA OODINU 1903. 225
Bakar; ovdje smo imali dana^ dva potresa. Prvi je bio a 4 s.
52 m., a drugi to6no a 5 s. prije podne. Oba su bila vertikalna.
Ovaj dragi bio je doeta destok, tako da su prozori zveketali. („Na-
rodne Novine".)
Bakar. od 3V« do 5 s. u jutro osjetiSe tri potresa, prva dva
slabija, a tredi ]a(^i. Pravac aepoznat. (F. SiSal.)
Bakar ; jutroB su se oBJetila opet dva potresa. Prvi, koji me je
probudio, bio je u 472? & drugi u 4 s. 55 m. ; oba su bila kratka.
Drugi je bio po jakosti jednak najjademu, koji je bio proSlih dana.
<Cukli')
31. oiiyka.
U 5 s. 20 m. po podne u Djakovu odutjesmo jak potres, s po-
■^etka slabo, onda vrlo jak udarac, kao da je top iz sredine zemlje
prama gore pukao. Trajao je, dok bi dovjek pet nabrojio. iSao je
od Z— I. (Milko Cepelic.)
Djakovo^ u 5 8. 28 m. po podne osjetio se dosta jak vertikalan
potres, koji je trajao 3—4 sekunde. Stete nema. (^Ra6ek.)
Djakovo, u 5 s. 12 m. po podne tri jaka potresna udarca uz
podzemnu tutnjavu. PuSanstvo se jako prestra§ilo. Stete nema.
(„Agramer Tagblatt".)
. 16. traynja.
U 4 s. 58 m. po podne u Drazi kraj SuSaka osjetio se slab
vertikalan potres u pravcu od JZ — SI. Potres je trajao 2 sekunde,
a pratila ga je mukla podzemna tutnjava, kao da je u daljini opa-
Ijen top. (Fran Duzaid.)
25. traynja.
U 1 s. 53 m. 35 s. po podne u Zagrebu ubiljezio ovdaSnji sei-
smograf lagan vertikalan potres.
38. traynja.
U 6 8. 57 m. prije podne u Zagrebu osjetiSe lagan horizontalan
potres. („Agramer Tagblatt**.)
14. ayibnja.
Oko 2 s. prije podne u Novom (Vinodol) Cula se podzemna tut-
njava. (A. Harapin.)
R. J. A. 158. 15
Digitized by
Google
226 M« 'KIj|PATl6,V (5)
16. STibnJa.
U s. 30 m. prije podne u Novofn osjetio se potres, koji je
i§ao pravcem od SI— JZ, a trajao 3 sekunde. Uz potres 6ula se i
podzemna tutnjava. (A. Harapin.)
35. STibnJa.
U 0/s. 15 m. prije podne u Dolnjoj Stiibici osjetio se slab po-
tres, koji je i§ao smjerora od SI — JZ, a potrajao 2 sekunde. Potres
je pratila posve slaba podzemna tutnjava. (Iv. Strgar.)
7. lipnja.
I. U 9 s. 9 m. po podne u Ivancu potres, koji je iSao smjerom
od JI — SZ, a trajao 5 sekunda. Pratila ga je jaka podzemna tut-
njava. Zgrade se zatresoSe. Prozori zazveCaSe, a pokudtvo se dr-
malo vanredno jako. (Belamarid 8ime, §umar.)
O torn potresu imamo jog ove viesti :
Lepoglava^ u 9 s. 12 m. po podne potres, koji je iSao od JI — SZ,
a trajao 3 sekunde. Podzemna tutnjava, koja se uz potres 6ula,
trajala je 3 sekunde, a 6inilo se, kao da se neSto tezko valja. Pro-
zori su slabo zazvefiali, a objeSeni su se predmeti zanjihali. (Dr
Eisenbacher Franjo.)
Lepoglava, u 97^ prije podne posve neznatan potres. („Narodne
Novine".)
Tuino iJerje^ u 9 s. 8 m. po podne osjetismo prilidno jak po-
tres, koji je iSao smjerom od I— Z uz jaku podzemnu tutnjavu.
(Vinko Plahte.)
Zajesida^ u 9 s. po podne osjetio se ovdje dosta zestok potres^
koji je trajao 3 sekunde. Pravac potresu bio je od SI— JZ. („Na-
rodne Novine".)
Klenovnik, u 97* po podne potres od jugoiztoka. Trajao je 3
sekunde, a pratila ga je podzemna tutnjava. Potres je bio horizon-
talan. Stete nema. (F. MiSinsky.)
II. Oko 10 s. po podne osjetise u Ivancu drugi, slabiji udarac.
(S. Belamarid.)
30. lipnja.
U 9 s. 53 m. po podne u Drttisi osjetio se dosta jak potres, koji
je isao smjerom od Z — ^I, a trajao je 4 sekunde. Pratila ga je
mukla podzemna tutnjava. Posljedica nema. (Fr. Duzaid,)
Digitized by
Google
(6) DVADESKT I PRYO POTRB8NO ISVJ^BdOB ZA OODINU 1903. 227
Bakdr, u 9 s. 30 m. p6 podne potres, koji je-bio posve kratak.
Izvjestitelj nije sam potresa. odutio, ali je za nj 6uo od drugih,
koji su ga jasno bsjetili. (Er. SiSul.)
23. srpnja.
U 11 8. 20 m. prije podne u Zlataru kratak okomit potres. U
prvi 5as pomislio sam, da je netko nada mnom u prvom katu naglo
provezao djeCja kola. Potres taj odatjeli su i u Poznanovcu, (Dr.
D. Valjavec.)
4. kolOTOza.
I. U 8 s. 23 m. prije podne u Drazi posve slab potres. Trajao
je neSto preko 1 sekunde.
n. U 8 s. 26 m. prije podne u Drazi malo ja6i potres od pr-
voga. Trajao je do 3 sekunde. Smjer jednomu i drugom potresu
bio je od JZ— SI. Cula se i slaba podzemna tutnjava. (Fr. Duzaid. )
12. kolOTOza.
U 4 s. 29 m. 49 s. po podne u Zagrebu slab potres. Potres ovaj
odutio je i gradski lugar na Sljemenu. Meteorolozka postaja javlja:
Danas u spomenuto doba zabiljezio je seismograf na ovdaSnjem
observatoriju slab valovit potres u pravcu od SI— JZ, koji je
trajao 2 sekunde. Potres se osjetio i u prostorijah observatorija.
Stubica Dolnja, u 478 po podne odutjesmo malen potres, koji
je trajao 1 sekundu. Zgrade su se od potresa samo malo uzdrmale.
(I. Strgar.)
17. kolOTOza.
I. Izmedju 1 s. 45 m. i 2 s. prije podne o6utjege u Pescef
kod Lekenika neznatan potres, koji je isao od SZ— JI, a tra
2 'sekunde.
II. U 8 s. 50 m. prije podne u PeUenici potres, koji je i
smjerom od SZ— JI, a trajao 4 sekunde. Uz potres 6ula se i p
zemna tutnjava. Pokudtvo se treslo.
III. U 8 s. 56 m. prije podne u PeScenici neznatan potres, k
je iSao smjerom od SZ— JI, a trajao IV2 <lo 2 sekunde.
IV. U 10 s. 3 m. prije podne u PeScenici potres u pravcu
S— J. Trajao je 5 sekunda. Najprije se osjetio vertikalan udar
a onda treSnja i podzemna tutnjava. Pokudtvo se zaljuljalo. St
nema. (Medarid.)
Digitized by
Googk
228 M. kiApatmS, (7)
Dva ja(^a potresa u Pe§(Senici, naime drugi i 6etyrti, Sirili su se
dosta znatnim prostbrom; o njima imamo zabiljezene ove viesti:
Zagreb, u ^!^9 prije podne dva valovita titranja; a 9 s. 58 m.
prije podne iznova potres. (Dnevni listovi.)
Zagreb^ u 8 s. 46 m. 9 s. prije podne lagan potres, koji se sa-
stojao od okomita udarca i valovita gibauja ; trajao je 15 sekunda ;
u 9 s. 57 m. 13 s. jade valovito gibanje, koje je trajalo 7 se-
kunda. (Meteorologijski observatory.)
Marija Bistrica, u 9 s. 53 m. prije podne slab potres. (Brzo-
javna postaja.)
Stubica, oko 10 s. prije podne slab potres. (Brzojavna postaja.)
Novi Marofj u 8 s. 45 m. prije podne jak potres, poslije ne
osjetismo ni§ta. (Brzojavna postaja.)
Klanjec, ovdje se 17. kolovoza takodjer osjetio potres, no veoma
slabo, tako da su ga primietili samo oni, koji su slu5ajno miro-
vali. Trajao je jedva 2 — 3 sekunde. (Ot. Filip, gvardijan.)
Lupinjak, potres od 17. kolovoza oc^utjesmo i mi ovdje u Lupi-
njaku na Sntli (zemaljska graniea sa Stajerskom), i to kao i vi u
8 s. 50 m. t. j. onaj prvi ndarac, dok drugi udarac viSe ne pri-
mietismo. Udarac sam bio je vertikalan, ali tako, da se ipak s njim
spojeni valoviti potres mogao opaziti, koji je doSao od sjevero-
iztoka. Trajanje je bilo tek nekoliko sekunda. Da ne primietismo
onaj drugi ja6i udarac, 6udim se veoma, ali valjada bijasmo ve-
dinom vani ili zabavljeni u sobi poslom, koji nas je prieftio, da
ga nismo primietili. (Lj. 8imuni<S, zakupnik.)
Klenovnik, u 10 s. 5 m. prije podne potres, koji je i§ao prav-
cem od S — J, a trajao 1 sekundu. Uz potres 6ula se podzemna
tutnjava. (F. MiSinsky.)
Ivanid-grad, u 8 s. 37 m. prije podne potres, koji je iSao od
I — Z, a trajao 1 sekundu. (Kel§in.)
Ivanic-grad, u 9 s. prije podne osjetiSe priliSno jak valovit po-
tres, koji je doSao sa jugo-zapadne strane. Potrajao je do 3 se-
kunde. („Narodne Novine^'.)
Krizcvac, u 8 s. 48 m. prije podne potres, koji je iSao od S — J,
a trajao oko 5 sekunda. U zgradi u razizemnom stanu odutio se
potres vrlo neznatno, dok je u II. spratu bio mnogo osjetljiviji,
tako da se ravnatelj gospodarskoga zavoda prestraSio i iz sobe
iziSao. (Hausler.)
JasJca^ izmedju 8 i 9 s. prije podne osjetili su pojedini Ijudi
slab potres. (Ant. Sandri.)
Digitized by
Google
(8) DVADBSBT I PRVO POTRBBNO ISVJB66e ZA OODINU 1903. 229
Kiirhvac^ ovoga dana osjetiSe dva potresa. Prvi je bio u 8 s.
54 m. prije podne, pravac mu je bio JI, Sto sam opaaio po vi-
seioj svjetiljoi, koja se zanjihala. Trajao je 2 sekunde. Jakost po-
tresa bila je srednja. Drugi potres bio je u 10 b. 5 m. prije podne
u pravcu sjevemom. Bio je jafii od prvoga. (Prof. M. Mikiid.)
Pokupsho, u 9 s. prije podne osjetio se ovdje dosta jak potres.
Trajao je 1 sekundn. U istom $asa 5nla se i podzemna tatnjava.
Drugi potres bio je u 10 s. 15 m. prije podne. Bio je neSto sla-
biji od predjaSnjega, ali i on je bio dosta osjetljiv. Trajao je 1
sekundu. Neki Ijudi, koji su^ vani radili, tvrde, da je izmedju ova
dva potresa bio joS jedan, ali posve slab. Bududi da se visede
svjetiljke nisn zanjihale, nego su se samo tresle stiene i tavanice,
drzim, da je potres bio okomit. (Arnold.)
Pisarovina, i ovdje su toga dana osjetili prije podne dva po-
tresa. Prvi je bio u 8 s. 58 m. On je bio valovit i iSao je smje-
rom od J — S. Drugi potres, kcji je bio mnogo jadi, bio je u 10 s.
6 m., a iSao je istim smjerom. Prvi je trajao 2 sekunde, a drugi
4—5 sekunda. („Narodne Novine".)
PiscMTOvinaj u 8 s. 58 m. prije podne bio je potres sa tri udarca;
trajao je 5 — 6 sekunda. Drugi potres bio je u 10 s. 5 m. prije
podne; on je iSao smjerom od J — S, a trajao je 2 — 3 sekunde, et
je bio mnogo slabiji od predjaSnjega. Kod prvoga opazalo se valo-
vito gibanje* U drugom dopisu javija isti izvjestitelj, da je drugi
potres bio jadi. Kod toga drugog potresa sjedila je jedna osoba
na klupi pod starom lipom, pa pripovieda, kako se od potresa
stresia klupa i prilidno jako i sama golema lipa. (Jalid.)
Lasinja, u 8 s. 40 m. prije podne odutio se prilidno jak potres,
koji je trajao 2 sekunde. Pravac mu je bio od SI — JZ. Od po-
tresa stresia se sva obdinska zgrada; Stete nema;
u 9 s. 50 m. prije podne iznova potres u pravcu od SI — JZ;
trajao je 2 sekunde ; tutnjava se dula poslije potresa. (M. Markulin,
obd. blagajnik.)
Iz Zdencine, Pisar ovine i Lasinje javljaju, da su toga dana odu-
tjeli potres, koji je doiao od Zagreba i iSao prama Karlovcu. Prvi
se udarac odutio u 8 s. 40 m. prije podne; trajao je preko pol
sekunde i bio dosta jak. Drugi udarac doSao je oko 10 s. 10 m.
prije podne istim pravcem, a bio je mnogo jadi od prvoga. Trajao
je gotovo 1 sekundu i zadao dosta straha. U kudah se treslo po-
kudtvo, njihale su se svjetiljke i slike, a u nekih kudah ukazaSe
se pukotine. („Obzor".)
Digitized by
Google
230 . M. kiSpati6, (9)
Velika Grorica, ovdje osjetiSe dva potresa. Prvi je bio u*9 s.
prije podne; , on je bio tako slab, da se jedva osjetio, a traj«o je
1 sekundu. Drugi potres bio je jedno 10 minuta iza 10 s, prije
podne. On je bio jafii, a trajao je 2 sekunde. Predmeti, §to su na
stieni visjeli, gibali su se prilifino jako. Cini se^ da je potres bio
yalovit i da je doSao od Zagreba. (F. Peterca,- «apnik.)
Kravarsko^ po kazivanju drugih (sam nisam bio kod kude) bio
je u 8 s. 46 m. prije podne prvi potres; trajao je 4 sektinde, a
bio je srednje jakosti. Do§ao je od JZ, a iSao prama SI. D 9 s.
52 m. prije podne osjetio se drugi neSto ja6i okomit potres uz jak
podzemni sum. Trajao je 3 sekunde. (Ivan Bujid.)
Oborovo^ u 8 s. 44 m. prije podne potres, koji je iSao smjerom
od I — Z, a trajao 3 sekunde. Tutnjave nije bilo 6uti. Stete nema.
(Fran Cop.)
Martinska ves^ oko 10 s. bio je ovdje tako slab potres, da ga
mnogi nisu ni osjetili. Tutnjave nije bilo, samo se zemlja gibala.
Poslije ovoga nije se osjetio drugi potresi (Martin Dog§a, zupnik.)
Sisak, u 8 s. 40 m. prije podne potres, da se poStarska zgrada
stresla. (Brzojavni ured.)
Sisak, u 8 s. 45 m. prije podne kratak potres, koji je iSao smje-
rom od Z — I, a pratila gajeslaba podzemna tutnjava. („Agramer
Zeitung".)
Sisak, u 8 s. 40 m. i u 8 s. 45 m. prije podne osjetiSe potrese.
koji su i§li smjerom od Z— I; prvi je trajao 4 — 5, a drugi 2 se-
kunde. („Agramer Zeitung".)
Kostajnica; duljim propitkivanjem doznao sam, da su 17. o. m.
neki osjetili potres. (J. Binder.)
Dvor, oko 9 s. prije podne opazen je i ovdje potres. Bio je
slab, te nije u svakoj ku6i opazen, pa i tamo, gdje je opazen,
nisu ga svi ukudani osjetili. Pravac se nije mogao odrediti poradi
slabosti. Trajao je 4 — 6 sekunda. (Mile Trubid.)
Urastovica, u 8 s. 56 m. prije podne potres, koji je iSao smje-
rom od Z — I, a trajao 3 sekunde uz malu podzemnu tutnjavu.
Prozori se stresoSe, a alike i drugi predmeti se pomaknuSe. (Jozo
Mrazovac.)
Petrinja, u 9 s. prije podne jak potres od 3 sekunde, S— J,
vodoravan, drhtanje. (Brzojavna viest V. Benaka.)
Petrinja; danas u jutro pred 9 s. jak potres od sjevera na jug;
po?.eo je s vodoravnim smjerom od sjevera prama jugu i onda
natrag uz oStar trzav udar, tako da su prozori zveketali, stiene
Digitized by
Google
(10) DVADBSET I PRVO POTRBSNO IZVJBdOS ZA GODINU 1903- 231
9kripale, sa svoda zbnka sipala i svpdovi popucali. U nekih su
ku6ah ure stale, a a oraznidkoj vojarni se tezak ormar s mjesta
ganuo. Drugih ozbiljnih posljedica nije bilo.
Iza toga potresa do§ao je drugi, no mnogo slabiji. Eako sam
u posla bio, ja ga nisam osjetio,^ ali.su ga osjetili mnogi drugi.
Pred 10 s. do§ao je tredi potres, koji je bio slabiji od prvoga,
a ]a6i od drugoga.. Bavedi se poslom nisam mu pravca jasno ra-
zabrao, ali mi se ftini, da ]e od juga doSao.
Prvi potres trajao je 3, a drugi 2 sekunde. Ovaj tredi bio je
okomit. Pred potresom nije se 6ula tutnjava, no za vrieme potresa
mogao se razabrati Sumedi zvuk poput vjetra. Pred prvim potresom
bijahu patke nemirne, pa su plahovito gakale. (V. Benak.)
Petrinja, u 8 s. 44 m. prije podne prvi potres, koji je trajao
2 sekunde, a iSao smjerom od I — Z. Potres se sastojao od udarca,
fco]{ je bio dosta jak, da ga je osjetilo cielo stanovnifttvo. Drugi,
slabiji udarac bio je u 9 s. 55 m. prije podne^ (Mudrinid.)
Petrvijay u 8 s. 43 m. prije podne jak potres, koji je i§ao smje-
rom od SI — JZ. Trajao je gotovo 10 sekunda. Potres je bio vrtedi.
U sobah se sve streslo. Ljudi, koji su se u kolih lagano uz brdo
vozili, osjetili su zivo ovaj potres. U 8 s. 45 m. bijaSe drugi po-
tres, no vrlo slab, dok je u 9 s. 50 m. prije podne bio trec^i, koji
je bio mnogo ja6i od drugoga, ali mnogo slabiji od prvoga. („Hrv.
Pravo".)
Gorej u 8 8. 40 m. prije podne osjetiSe priliSan potres, koji je
trajao 3 sekunde. („Hrvatsko Pravo".)
GUna; ovdje osjetiSe dva potresa: prvi u 8 s. 45 m., a drugi
todno u 10 s. prije podne. Zadnji je bio ja6i od prvoga; Oba su
potresa doSla od jugo-zapadne strane, a potrajali su jedno 3 — 5
sekunda. („Narodne Novine".)
GUna, u 8 s. 45 m. prije podne osjetio se ovdje prvi potres;
u 10 s. 5 m. prije podne bio je drugi dosta jak potres u jugo-
zapadnom smjeru. Pokudtvo se u kudah dosta znatno gibalo, a
pogotovu' slike na stienah. Prvi i drugi potres trajao je najdulje,
do 3 sekunde, Stete nije bilo nikakove. (Banjeglav.) Slidnu viest
ima i „Obzor".
. Topu$ko; oko 8 s. 45 m. prije podne osjetio se jak potres, koji
je trajao 3 sekunde, a doSao s juga. Potres je bio valovit. Stete
nema. — Oko 10 s. prije podne osjetio ; se iznovice jak potres,
koji je takodjer dosao od juga, a trajao 2 sekunde. Stete nema.
(MiloS Petkovid, Ijekarnik.)
Digitized by
Google
232 M. KI6FATI6, (11>
Vrgimno$t^ u 8 s. 40 m. prije podne jak kratkotrajan potres ti
pravcu od JZ — SI. (Brzojavka kotarskoga ureda.)
Vojmd^ a 8 s. 40 m. prije podne osjetio se potres, koji je trajao
oko 2 seknnde. Istoga dana osjetio se lak potres oko 11 b. prije
podne n obliinjem selu Utinji ndaljenom od Vojniiki 13 kilome-
tara po pripoviedanja tamoSnjega paroha. (P. Bibar.)
Kuiina^ a 8 s. 49 m. prije podne potres, kqji je trajao do 3
seknnde, a iSao smjerom od JZ^-SI. Gibanje je bilo valovito.
Predmeti sn se po sobah gibali. Dragi potres toga dana nismo
osjetili. (Dr. Jos. Hohola^., kot. predstojnik.)
Negatiyne viesti primili smo iz ovih mjesta: Banjcdmkay
Bjehvar^ Daruvar^ Ditm§a, Dunjak kraj Vojni6a, GrareSnica^ Gra-
diSka Nova^ Oradiska Stara^ Sv, Ivan ZeUna, Jtisenovnc^ Jelenska
Gornja, Koprivnica, Kraljev Vrh^ Krapina^ Krapinske Toplice,
Krieevac, Lepoglava, Ludbreg^ Pakrac^ Ptegrada^ Basinja^ Rieka
Gornja, Rujevac Savski Marof^ Slunj^ Zabok, Zlaiar, Zrinj\ fa-
raMin, Varazdinske Toplice
2L kolOYOza.
U 5 s. 16 m. 49 s. po podDe n Zagrebu ubilje^io je seismograf
slab potres.
23. kolOTOza.
U 11 s. 39 m. 40 s. po podne u Zagrebu slab potres, koji je
seismograf nbiljezio. Potres je bio valovit, trajao je 3 seknnde, a
iSao smjerom od SI — JZ.
Stenjevac^ u 11 s. 39 m. po podne potres. Stete nema. PoSto
sam spavao, a potres me probndio, to nisam mogao o smjera i
trajanju niSta ustanoviti. (L. Ivan5an.) •
Kraljev ' Vrh, oko '/^ 12 u nodi, upravo sam bio bndan, osjetio
sam jak kratak ndarac, koji nije nikakve Stete na5inio. I moji
Ijudi o njemu govore. (Ve5kovi6.)
Bracak kod Zaboka, u 11 s. 45 m. po podne bio je potres
s vertikalnim smjerom, a trajao je 2 — 3 seknnde. (Grof Knlmer.)
Brzojavno ravnateljstvo javlja: Od svih upitanih brzojavnib
ureda jedino je Bugoselo odntjelo potres. Uzrok <Se biti kasno
doba nodi. Zagorje, Posavina i predjel prema mom ne znadn nigta
o potresu, isto tako najbliza okolica Samobora, Jaske i Siska.
Digitized by
Google
(12) DVADB8ST I PRVO POTRttbNO ISYJtMS ZA OODINU 1903. 233
84. koloToza*
(J 9 s. 21 m. 47 s. prije podne a Zagrebu ubiljeiio je seismo-
graf slab pofcres.
18. rnjiia.
U 11 8. po podne u Planini potree, koji je ifiao smjerom od
Z— I, a trajao 3 sekunde. Tntnjava se dula kroz 4 sekunde. Stete
nema. (B. Feigl.)
Moravle^ u 10 s. 63 m. po podne osjetismo ovdje potres smje-
rom od Z — I. Udarac je bio okomit, a iza njega gibala se zemija
jo§ koje 4—5 seknnda. Stete nema. (V. Santek.)
8. Ustopada.
U 11 s. 23 m. prije podne u Ledenicah potres, koji je trajao
2 sekunde, a i§ao smjerom od JI — SZ uz muklu tutnjavu. Stete
nema. (M. Prebeg, uStelj.)
11. llfttopada.
U 2 s. 50 m. prije podne u Virovitici osjetiSe dosta jak potres,
koji je trajao 3 sekunde. Prije potresa dula se podzemna tutnjava,
a zatim je nastala treSnja. Potres je bio vertikalan, jer se nisu
njihale lampe ni slike. (Besz.)
tom potresu imamo jo§ ove viesti:
Oradina (kotar virovitidki), u 72^ u jutru osjetio se u obdini
Gradini potres sa ^estokim udareem i podzemnom tutnjavom, koji
je potrajao 8 sekunda. Potres je iSao od I prama Z. („Nar. Nov.".)
LuhaCj u 2 s. 55 m. prije podne osjetio se dosta zestok potres,
koji je iSao smjerom od Z — I, ali nije uCinio nikakve Stete. („Na-
rodne Novine".)
FerdinandovaCj u 2 s. 45 m. prije podne osjetio se potres s tut-
njavom i dosta jakim udareem. Trajao je 3 sekunde, a iSao prav-
cem od SI— JZ. Bez Stete. (FarkaS.)
Caglid, 2 s. 31 m. prije podne bio je valovit potres u pravcu
od S — J i tako jak, da se n. pr. krevet nagnuo i da se s krovova
runio krS od criepa i zbuke. Sviet ne znaju6i, §to je, skakao je
iz kreveta u strahu^ da se kuda pod teretom kukuruze ruSi. Za
potresa duo se Sum u zemlji i u zraku. Neki su prije ovoga po-
Digitized by
Google
234 M. KlftPATIiS, ; . (13)
esa osjetili slabiji potres okp pol nojji, no ja ga nisam osjetio.
(Safran, zupnik,)
Uaglid, u 2 s. 3 m. prije podne osjetismo valovit potres smjerom
od S — J. S krovova runio se krS od criepa i zbukei Kreveti su
se nagibali na jug; pod zemljom je drmalo, a u zraku Sumilo.
Slifinu viest dobismo i iz Cabune. („Hrvatsko Pravo".j
Suhopolje (virovitidki kotar), oko 2V2 prije podne odutio ae dosta
jak potres, ko]! je i§ao od S — ^J. („Obzor".)
Pakrac, u 2 s. 30 m. prije podne osjetio se ja6i potres^ koji je
trajao 4 sekunde. Potres je bio vertikalan od juga prema sjeveru.
Dra je stala, visede su se stvari njihale. (F. Cenid,)
„Narodne Novine" piSu: Javljaju iz Pecuha, da se tamo u isto
doba odutio jak potres, koji je trajao vide dasaka i napravio medju
pudanstvom veliku stravu. Nekoliko je zidova na kudah popncalo.
Iz Barca se takodjer javlja, da se toga dana u 3 s. prije podne
odutio prilidno jak valovit potres, koji nije nanio nikakve State.
30. Ustopada.
m. prije podne u Lukovu potres.
II. U 9 s. 20 m. po podne u Lukovu potres.
III. U 9 8. 23 m. po podne u Lukovu potres.
Uza svaki ovaj potres dula se podzemna tutnjava prije i poslije
treSnje. Smjer za sva tri potresa 6ini se da je bio od J — S. Potres
je svaki put s tutnjavom trajao oko 3 sekunde. (V. Potofinjak,
zupnik.)
U Senju odutjeSe ova ista tri potresa. Oko 10 s. prije podne
prvi potres. U 9V2 s. po podne osjetiSe jak udarac, a odmah za
tim sliedio je drugi slabiji potres. Za sva tri potresa kao da je
bio smjer od JI. („Narodne Novine".}
Ledenice^ u 10 s. 52 m. prije podne osjetio s^ ovdje valovit
potres u smjeru od I — Z uz muklu podzemnu tutnjavu. Potres je
trajao 3 sekunde. Stete nema. (Mih. Trebeg.)
30. stndenoga.
U 2 s. 45 m. prije podne osjetiSe neki Ijudi u MaksimifU kra,]
Zagreba slab potres. I seljaci iz okolice pripoviedali su, da su u
to doba osjetili slab potres. ^ '
Digitized by
Google
(14)
DVADBSBT I PRVO POTRB8NO ISVJBft^B ZA OODIKU 1903.
285.
8. proslnea.
U s. 8 in. prije podne u Draai kod SuSaka osjetio se slab
valovit potres, koji je trajao 3 sekunde, a iSao smjerom od Z — I.
Potres je pratila slaba podzemna tatnjava, slifina hnjanju vjetra.
(Fran Duzaid.) •
Grkvenica^ u jutru 30 minuta iza polnocii osjetio se ovdjid slab
potres, koji je trajao 3 sekunde, a doSao, kako se ftini, od juga.
(Ivan KostrenCid.)
81. prosinea.
U s. 8 m. po podne bio je n, Zagrebu kratak valovit potres.
Ja saju potresa nisam odntio, ali mi je vi§e osoba pripoviedalo, da
3U potres osjetili.
O torn potresu imamo jo§ ove dvie viesti:
Moravce, u s. 13 m. po podne osjetio se ovdje dosta jak va-
lovit udarac potresa, koji je trajao 5 sekunda. Prozori su zve6ali,
a posudje u ormarih zazvonilo. Neki vele, da je pravac bio od
I — Z, a drugi opet ba§ obrnuto od Z — I, §to je i vjerojatnije. (V.
Santek.)
Dugo selOj u s. 8 m. po podne potres, koji je trajao 2 sekunde,
a iSao smjerom od SZ — JI. Uz potres 6ula se podzemna tutnjava.
(„Narodne Novine".)
Broj potresa, §to nam ga je kronika godine 1903. ubiljezila,
neSto je manji od onogtf, Sto smo ga godine 1902. naveli. Godine
1903. dojavljen je u svem 41 potres u 28 dana, dok je godinu
dana prije toga bilo u naSih krajevih 48 potresa u 39 dana. Svi
ti potresi razdjeljuju se godine 1903. na pojedine mjesece evo
ovako:
U sieSnju (9., 20.) . . .
U velja6i (11., 15., 17., 19.)
U o2ujku (31.) 1
U travnju (15., 25., 28.) . . 3
U svibnju (14., 16., 25.) . . 3
U lipnju (7., 20.) 2
D srpnju (23.) 1
U kolov.(4.,12.,17.,21.,23.,24.) 6
U rujnu (13.) 1
U listopadu (11., 13.) ... 2
U studenom (30.) 1
U prosincu (2., 21.) . •_• •_?_
2 potresna dana sa
4
2 potresa
10
1
3
3 „ .
3
1
10
1 ,.
4
1
2
Ukupno 28 potresnih dana sa 41 potresom.
Digitized by
Google
236 M. K1SPATI6, (15)
Sto se seismijske djelatnosti pojeidinih krajeva ti6e, to se godine
1903. pokaznje velika sliCnost s onom od godine 1902. Kao pre-
djaSnje, tako je i ove godine najye<ii dio abiljeienih potresa imao
svoje izhodiSte u dva kraja. Jedni potresi imali su svoje ognjiSte
u okolici*zagteba$koj, dok su dmgi potekli iz proloma, koji se
vufte dui hrvatskoga primorja, te su prema tomu god. 1903., kao
i 1903., u najve6oj djelatnosti bile zagreba5ka i bakarska potresna
pukotina. Osim potresa zagreba^ke i bakarske potresne pukotine
imamo u ovom izvje56u samo joS tri potresa, koji su svoje ognjiSte
drugdje imali.
1. ZagrebaSka potresna pakotlna izvela je 24. Ustopada
4. studenoga 1902. dva oja6a potresa, koji su po svojoj jakosti
odgovarali 4. stupnju Forelove skale, pa to je bio poCetak malene
periode, iz koje smo ubilje^ili proSle godine u studenom pet i kon-
cem prosinca jedan slab potres. Ta perioda zahvatila je i u go-
dinu 1903., gdje je 9. sieSnja i 20. sieHnja ubiljezen u Zagrehu
posve slab potres ; prvi je ubiljeiio seismograf, dok je drugi samo
malo Ijudi osjetilo.
26. travnja^ dakle iza mirovanja od dva mjeseca, ubiljeSio je
seismograf u Zagrehu posve slab potres.
28. 'travnja opet u Zagrehu posve slab potres.
25. svibnja osjetiSe u Stubici Dolnjoj slab potres, koji moramo
takodjer svesti na zagreba6ku potresnu pukotinu.
23. srpnja zabilje^iSe malen potres u Zlataru i PoatMnovcu^ pri
6em je sjediSte potresu bilo u sjevernom dielu zagrebaCke potresne
puk otine.
12. kolovoaa slab potres u Zagrehu, na Sljemenu i u Stuhici
Dolnjoj.
17. kolovgza sko6ilo je potresno ognjiSte na zagrebafikoj potresnoj
pukotini sa sjevera na jug. Toga dana zabiljei^iSe u PeSdenici kod
Lekenika 6etiri potresa, dva jad.a i dva slabija. Oba ja6a potresa
razSiriSe se dosta znatnim prostorom, koji se izteze u obliku elipse,
kojoj duga OS ide od sjevera prema jugu, te se sudara s pravcem,
kojim smo polozili zagrebadku potresnu pukotinu. Potrese te osje.
tiSe idudi od sjevera prema jugu u ovih mjestih: Lupinjah, Kle-
novnik, Klanjec, Novi Marof, Stuhica, Bistrica, Zagreh, Kriievac,
Ivanid, Jasha, Karlovac, Pokupsko, Pisarovina, Lasinja^ Velika
Gorica, Kravarsko, Ohorovo, Martinska ves, Sisak. fCostajnica, Dvor,
Hrastovica, Petrinja, Glina, Topusko, Vrginmost, Voinii i Kutina.
Na sjeveru u Zagorju bio je potres vrlo slab, isto tako na jugu
Digitized by
Google
(16) DVADBSBT I PRVO POTBBSNO IZVJK&6B ZA GODIMU 1908. 237
kod Dvora, dok je u sredini onoga pravoa, koji spaja Dvor sa
sjrvernim dielom Zagorja, bio najjafti, pa to jasno govori, da u
torn pravcu lezi potresna pukotina, koja je potres stvorila, i da
mu je ognjiSte bilo u savskoj ravnici. U naSoj potresnoj kronici
ima viSe potresa, koji bq se istim prostorom Sirili, pa q torn smo
i naSli dokaz, da zagreba5ka potresna pukotina poprieko presieca
jztodni dio zagreba6ke gore, jer se na toj crti potresna ognjiSta
6esto sele.
21. holovoga, dakle detiri dana kasnije, ubilje^en za Zagreb vrlo
slab potres.
23. holovoza sko6ilo je potresno ognjiSte, koje je 17. kolovoza bilo
na jugu, neSto na sjever, jer taj dan imamo ubiljeien potres za
Zagreb, Stenjevac^ Dugosdo^ Kraljev Vrh i Bradak kod Zaboka.
24. kolovoza bio je iznova slab potres u Zagrebu.
13. rujna osjetiSe potres u Planini i Moravdu, dakle upravo
ondje, gdje zagreba^ka potresna pukotina presieca zagreba6ku goru.
3U. studer^oga osjetiSe posve slab potres u okolici Zagreba (Ma-
ksimir).
21. prosinca opaziSe potres u Zagrebu. Moravcu i Dugom selu.
2. Bakarska potresna pukotina stvorila je ove godine 21 po-
tres, dakle preko poloviee svih ovogodiSnjih potresa. U toj puko-
tini imali su svoje izhodiSte ovi potresi:
11. veljace osjetiSe u Drassi kod SuSaka tri potresa. Prvi potres,
koji je bio u Drad najjafii, osjetiSe na Rieci. u Krasici i Bakru,
D Krasici je bio drugi potres ja6i od prvoga, pa se 6ini, da je
pri torn potresno ognjiSte skofiilo od SZ — JI. Drugi taj potres osje-
tiSe jo§ u Bakru, Potres, §to ga oko 3 sata ubiljeziSe u Novom i
Kraljevici^ po svoj prilici odgovara tredemu potresu u Drazi^ a
•drugomu u Krasici,
15. veljace osjetiSe iznova ojak potres u Drazi, Bakru i Kror
Ijevici.
17. veljace ubiljezena su dva potresa. Prvi ja6i potres osjetiSe
nn SuSaku, u Drazi, Bakru, Kraljevici^ Kukuljanovu, Kostreni
sv. Lucije i kod Sv, Ane u Drazi. Drugi slabiji osjetiSe jednu
uru kasnije u Bakru i Kraljevici.
19. veljade imamo iznova u Drazi ubiljezena ?.etiri potresa, a
-od njih osjetiSe tri potresa joS i u Bakru,
15. travnja osjetiSe u Drazi slab potres.
14. svibnja skofiilo je potresno ognjiSte prema Novom, gdje se
taj dan Cula podzemna tutnjava.
Digitized by
Google
238 IT. KifiPATiCr, ' (17)
16. svibnja osjeti§e u Novom slab potres.
20. Upnja bio je u Draei ojak potres, koji osjetiSe^ a Bakru.
4. kolovoza nbiljezena sn a Drasi dva slaba potresa.
8. listopada skodilo je potresno ognjiSte iznova prema JI, gdje
su toga dana a Ledenicdk osjetili slab potres.
30. listopada bila su u istom kraju tri potresa. Prvi potres osje-
ti§e u Lukovu, Senju i Ledenicah, a druga dva samo a Luhovu i
Senju.
2. prosinca ubiljezen je potres u Drazi i Crkvenici^ a bez sumnje
bio je i u mjestih, koja leze izmedju Drage i Crkvenice, ali ga
ne osjetiSe, jer je bio o pdnodi.
3. lyanedka potresna pnkotlna stvorila je ove godine dva
potresa, koji osjetiSe 7. Upnja, Prvi i ja6i potres toga dana osje-
tiSe u Ivancu, Lepoglavi^ Tumom Gerju, Zajesdi i Khnovniku, a
drugi samo u Iva^ncu.
4. DjakOTadka potresna pnkotlna bila je izhodi§tem potresa,
koji osjetige 31. ozajka a Djakovu,
11. listopada osjetiSe neSto jadi potres u jednom dielu Podra-
vine, odkle je on zabvatio i u Ugarsku. Kod nas ubiljezen je po-
tres u Virovitici, Grading Lukacu, Ferdinandovcu, Uaglicu, Pa-
kraeuj Cabuni i Suhom polju, a u Ugarskoj znamo da ga osjeti§e
u Pecuhu i BarSu, CJieli ovaj kraj lezi upravo izmedju dvie po-
znate potresne pukotine, naime izmedju ivanedke i djakovacke, a
iz materijala, §to nam je poznat, te^ko je toCno ustanoviti, iz koje
je od ovih dviju pukotina potres postao.
Digitized by
Google
Dodatak raspravi „B11t>c dubroYacke^^
u ^Radu*" knj. 155.
OD B. E0SI6A.
192. Lepidopus caudatus, Gttnth. (L, Peronii, Bisso; L ar-
gentatus, Nardo). Ma 6.
U Rijeci, gdje se bio nasukao na obalu pofiedi manju ribu,
uhvatiSe primjerak ove vrste dne 13. srpnja ove god. (1904.) —
Ribari ne poznage ribu, te je prilika, da je ovaj eksemplar prvi,
kome se koDstatuje vrsta na naSoj ribaonici. Riba u Dubrovniku
nema imena, dok od gosp. nadu5itelja Ruzi^ida doznajemo, da je
na Jelsi zovu „Ma6", koje ime, jer je prikladno, gore donosimo.
Evo mjera ovoga primjerka: 6itava duljina tijela 705 mm., Sirina
po trbuSnoj strani 42 mm., duljina glave (od po6etka gornje 5e-
Ijusti) 93 mm.^ premjer oka 18 mm., duljina najviSega zuba na
podetku gornje fieljusti — sprijeda — 6 mm.^ najdulja bodljika
dorsalne peraje — treda — 21 mm.
Errata:
Na strani 6. (Garcharodon)
mjeste : receDoj vladi, a n d a
ribare i nagradi
Na strani 6. (nota) mjeSte: jer se
dr^e dalje od kraja
Na straDi 7. (Scylliuin) mjeSte :
od cavtatskih ribara, koji ri-
ba j a parangalom
Na strani 1 7. (nota : s v j e c a 1 0)
mjeste : vode j e d n u ribu u
postu
Na strani 21. (Squalius) mjeste:
vrsti Squalius dent ex
Na strani 23. (Scarus) mje§te: da
se gdjekad reklo, da se Sca-
rus ulovio u Jadranskome mora,
all d a s e sjv a g d a p k a z a 1 0,
da je to d ruga riba
Corrige :
ima biti : recenoj vladi, a n a
ribare i nagradi
ima biti : jer se m i d a drie dalje
od kraja
ima biti : od cavtatskih ribara^
ribajuci parangalom
ima biti: vode jedni ribu u postu
ima biti: vrsti Squalius cephalus
ima biti: da se gdjekad Scarus
ulovio u Jadranskome morn,
ali ipak da je vrsta pri-
padnik drugogamora
(grckoga)
Digitized by
Google
1
240
B. KO8I6,
(2>
Errata:
Na trani 24. (Scams) mjeSte:
te 86 moie slatiti, da se raskotio
Na strani 25. (Heliastes) mjedte :
o kalamotskome konala kod oto-
cica 8. Aodrije itd.
Na strani 29. (uota: Frond2ata)
mjeSte: gdje vide da ima ribe,
koja DapokoD ostaje anatra
Na strani 37. (Conrina nigra)
mjeste: koji lijepi primjerak;
all bafi golemih vidjeb
samo iz Arbanaskoga
mora. Mrijesti se
Gorrige:
ima biti : te se moie slatiti, da b i
se bio raskotio
ima biti : a kalamotskome konala,
kod otodiea s. Andrije itd.
ima biti: gdje vide da ima ribe,
ostav§i napokon uoatra
ima biti: koji lijepi primjerak iz
Rijeke itd. Mrijesti se
Digitized by
Google
Tab. L
'I
^» CP
&^3^
7^ \
)
^
/J
y^'i
\'-^
y^ J«« «•>« o/m
Digitized by
Google
Digitized by VjOOQIC
Tab. II.
n^
z
fb
tl.
it
/A
r/^2.
r %
/3
I.
fir% ~ ^'^
Digitized by VjOOQ IC
/y,le naravK. i^P'-'
Digitized by
Google
Tab. Ill
^
It
15
ft, g
K
Digitized by
Google
Google
Digitized by VjOOQIC
MD
JU608LAVEN8KE AKADEMIJE
ZNANOSTl I UMJETNOSTI.
KNJIGA 159.
MATEMATICKO-PRmODOSLOVNI RAZRED.
36.
U ZAGREBU 1904.
KNJl^ARA JU008LAVBNSKK AKADBHUB (oIOMI6KB TISKABE)
(OJUBO TEPINAC.)
Digitized by
Google
DioDicka tiskara u Zag^ebu.
Digitized by VjOOQIC
8adr2aj.
Strana
Hiperstenski aodezit i dacit iz 8rebrni6ke okolice a Bosni.
Od dra. Miie Kifipatica 1—27
Andeziti i daciti nz obaln Bosne. Od dra. Mi§e Kispa-
tica 28—38
Petrografske biljeike iz Bosne. Od dra. Mifie Kigpa-
tica 39—66
jedooj grupi ploh& lihoga reda, uapose o plobi petoga
reda. Od dra. JurjaMajcena 67 — 84
Revizija hrvatske flore. (Revisio florae croaticae. [Nastavak])
Od Dragutina Hirca 85 — 165
Pegmatit a kristalinicoom kamenja Moslava^ke gore. Od
Frana Tneana 166—208
Kemijsko istra^iyanje termalnih voda, plinova i ereta ze-
maljskoga kapalista Topaskoga. Od dra. S. Bofinja-
kovica 209—230
Digitized by
Google
Digitized by
Google
Hiperstenski andezit i dacit iz srebrni^ke
okolice n Bosni.
Predano u sjedniei matematicko-prirodoalovnoga razreda Jugoslavenske
akademije enanosti i umjetnoati dne 1. wljctce 1904.
Napisao pravi 6lan dr. Mifio Ki6pati<!!.
Pri geolozkom iztrazivanju, sto su ga izveli dlanovi beCkoga
geolo^kog zavoda u Bosni i Hercegovini, imao je E. Titze pro
u5iti izto5ni dio Bosne, pa tako i okolicu Srebmice. U svom opisu
toga kraja navodi Titze (Grundziige der Geologic von Bosnien
und Hercegovina, Wien 1880. p. 167.), dajenajprije naSao mladje
eruptivno kamenje kod sela SuSnjari. On je iSao iz Nove Ka-
sabe prama Srebrnici, a piSe doslovce: „Napokon se dolazi u do-
linu Krizevice i na cestu, koja vodi iz Ljubovije u Srebrnicu. Ovdje
se jo§ nalaze brusilovci. No idudi dalje torn cestom gore uz do-
linu, dolazi se kod sela SuSnjari iznenada do velikih pe6ina, koje
se sastoje od trahita. To je kamen, u kom dolaze zajedno plagio-
klas i sanidin, pri 6em kao da je zadnji pretezan". Navodim ovo,
da se izpravi pogrjeSka, koja je Titze- u umakla, a da ne znam
protuma6iti, kako. Na cesti, koja vodi iz Ljubovije u Srebrnicu,
ne lezi selo SuSnjari. To se selo nalazi na zapada od ceste, jedno
8 — 10 kilometara prama Novoj Kasabi. Da li se kod sela SuSnjara
pojavljuje trahitno kamenje, to ne znam, no kamenje, Sto ga je
Titze naSao, a John opredielio kao trahit, sigurno ne potjefie od
SuSnjara, nego iz doline Krizevice, kao Sto se jasno razabire iz
prije navedenoga opisa. Odmah iza toga piSe Titze: „Mi stupamo
ovdje dosta iznenada u trahitni kraj (u Sirem petrografskom smislu),
komu je Srebmica srediSte, no u neposrednoj blizini njegovoj ne
prevladjuje viSe pravo trahitno, nego andezitno kamenje. Ti trahiti
i andeziti probijaju ovdje paleozojske Skriljavce". Odmah demo
^uti, da su ovi trahiti u istinu hiperstenski andeziti, a andeziti da
R. J. A. 159. 1
Digitized by
Google
2 M. KldPATlC, (2)
su daeiti. Na spomenutoj cesti od Ljubovije prama Srebrniei, ako
pastimo s vida. dacite kod Ljubovije, susredemo prvo eruptivno
kamenje kod sela Poto6ara, gdje se ono u velikoj mnozini raz-
vilo. Ja ne sumnjam ni najmanje, da je Titze svoje trahite nafiao
ovdje, pa da je zamienio ime „Poto6ari" sa „§ugnjari". U torn me
utvrdjuje donekle i Johnov opis toga kamena, premda je on
kamen opredielio kao trahit, dok je to u istinu hiperstenski andeeit,
I na geolo§koj karti, §to je spomenutomn djelu dodana, nalazimo
selo SuSnjari uneseno na cesti Ljubovija Srebrnica na onom mjestu,
gdje su u istinu PotoCari.
Andezitno kamenje zapremilo je oko Srebrniee po Titzeovu iz-
trazivanju velik prostor, kao Sto razabiremo iz njegove karte. To
kamenje opisao je John kao kremeui propilit. Tomu srodno ka-
menje, koje je John opredielio kao dacit, naSao je Titze kod
Ljubovije i kod Lonjina blizu SIapa§nice.
U dodatku spomenutoga djela (Grundzttge der Geologic von
Bosnien-Hercegovina) nalazimo mikroskopsko opredieljenje i opis
trahita od SuSnjarIi, kremena propilita od Srebrniee i dacita od
Ljubovije. Na potankosti toga opisa vratit demo se kasnije, kad
izlozimo naSe iztraiivauje.
Kako su arheolozka i historijska iztra^ivanja ustanovila, da je
Srebrnica ved za doba rimskih careva bila sjediSte znamenite
rudarske industrije, pa da su u 14. stoljedu podhvatni Dubrov6ani
ovdje iznova u velike zasnovali talionice srebra i u to ime doveli
saske rudare, koji su ovdje jedno 200 godina radili, dok nije ru-
darstvo tako propalo, da mu se zameo svaki trag, to je rudarski
podhvat „Bosnia" dao pretraziti i prou^iti srebrniCku okolicu. To
iztrazivanje pokazalo nam je, kako je dacitno kamenje u srebr-
nidkoj okolici razSireno, jer su srebronosni galeniti vezani pogla-
vito na dacite. Rezultate toga iztrazivanja nalazimo u knjizi „Bei-
trag zur Kenntniss der Erzlagerstatten Bpsniens, Sarajevo 1887.,"
Sto ju je napisao Bruno Walter, rudarski nadsavjetnik. Za
petrografsku narav toga kamenja ne iznosi nam Walter niSta
novo, jer su mu sluzila samo John ova iztrazivanja. Za razpro-
stranjenje pak vriedno je spomenuti ove podatke.
„61avni trup eruptivnoga kamenja oko Srebrniee, kako je i na
prilozenoj karti to6no unesen, ima oblik masiva, koji se duljinom
od 14 Tdm od jugoiztoka prama sjeverozapadu vude, a mjeri u
girini 9 klm. Prama sjevero-zapadu izlazi iz masiva viSe krakova
od prSinaca; najdulji krak ima duljinu od 10 klm i po(^etnu sirinu
Digitized by
Google
(3) HIPER8TENSKI ANDBZIT I DAOIT IZ SRBBRNI^KE OKOLIGE U BOSNI. 3
od 3 him. Na jugo-izto6noj je strani masiv gotovo okomito na
glavni pravac i ravno na pravac braidjenja obli^njih Skriljavaca
kao odrezan, dok se on na BJevero-zapadnoj strani u grane razilazi.
„Na sjevera i na iztoka hvataja se masiva i obkoljoja ga kao
plast kristalinski Skriljavci. Na jago-zapadnoj strani hvataju ga se
werfenski Skriljavci i na jednom mjestu vapnenci (trias).
„Sjeveroizto5ni dio srebrniftkoga masiva hvata se izpod Tegara
Drine, koja ga duljinom od 1*7 Mm oplakuje.
„Preko samoga masiva povla6i se viSe uzkih pruga od krista-
linskih Skriljavaca. Na mnogih mjestih tvore Skriljavci samo posve
tanke ploCe, izpod kojih domalo proviruje eruptivno kamenje.
Same pruge Skriljavaca dose^u kadSto duljinu od 4 a i od 8 Mm,
U masiva se povrSje Skriljavaca prama povrigu eruptivnoga ka-
menja odnosi kao 1 : 10.
„Uza sjeverni bok spomenutoga glavnog srebmiCkog masiva
prislonio se jedan krak posve istoga kremenog propilita. On mjeri
u dnljini 7 Mm^ a u Sirini 0*7 Mm, dok se izmedju njega i glav-
noga masiva iztegla isto tako Siroka (0'7 Mm) povlaka kristalinskih
Skriljavaca.
„0d toga kraka 4'6 Mm prema sjeveru, i to pri sastanku Krize-
vice i Drine kod Ljubovije, izbio je na povrSje drugi krak erup-
tivnoga kamena, koji mjeri u duljinu 11, a u Sirinu 3*5 Mm. Taj
je krak Drina probila, pa mu sjevero-zapadna polovica ]eii u
Bosni, dok je jugo-izto5na polovica u Srbiji. Kamen je zelene
boje (tief grtln), a John ga je opredielio kao dacit."
Eruptivno kamenje kod Ljubovije nije, kako Walter spominje
zeleno, nego svietlo sivo, kao i ono oko Srebrnice. Zeleno kamenje,
koje se tu nalazi u blizini dacita, jesu zeleni Skriljavci, koje sam
na drugom mjestu opisao^, a Walter ih je s daciti zamienio. I
meni je rudarska uprava iz onoga kraja zelene Skriljavce kao da-
cite poslala.
U glavnom masivu oko Srebrniee, kao i u onom kraku kod
Ljubovije, vodi eruptivno kamenje u zicah srebronosnu rudafiu
(galenit). Za onaj uzi krak, koji se dvii glavnoga masiva, napo-
minje Walter, da u njemu nema ruda5&. No osim toga poznaje
Walter u ovom kraju joS jednu vrstu eruptivnoga kamenja. To
* Vidi moja radnjo: ^Petrografske bilje^ke iz Bosne* u ovoj istoj
knjizi „Rada''.
Digitized by
Google
4 M. K1SPAT16, (4)
je kamenje crno i u njemu nema ruda5a, i on drzi, da su
to pravi trahiti. On piSe o torn kamenju ovo :
„Pravi, crni trahiti, bez rudada, riedko se vide u prvot-
nom polozaju, kao n. pr. kod sela PribiSevca, zatim izpod sela
Sutjeske u potoka, pa u jednoj postranoj, lievoj gudari Crvenoga
potoka. Medju Sljunkom u Drini nalaze se 5esto yalutice od pro-
pilita, no riedko od cmoga trahita. Crni se trahit sastoji od felsi-
tidne osnove, u kojoj plivaju kadSto ledci amfibola. Kamen je
Cvrst i u velike nalikuje na erne trahite bez ruda5a od Sutina
nedaleko Kapnikbanye u szatmarskoj zupaniji, koji su po Richt-
hofenu mladji od tamoSnjih trahita-zelenaca, koji vode rudaCe".
Kako iz ovoga razabiramo, razlikuje Walter u ovom kraja
osim dacita i kremena propilita, kako ih je John opredielio, jog
i erne, prave trahite. I ta razdioba dovodi nas blize pravomu
shvadanju tamoSnjega kamenja, jer to kamenje imamo razdieliti
na dvie hrpe, na dacite, koji obuhvadaju Johnove dacite i pro-
pilite, i na hiperstenske andezite^ koji su identi^ni sa Walterovim
crnim trahitom i s Johnovim trahitom od §u§njar&.
Sto se kristalinskih Skriljavaca ti6e, koji dolaze u blizini srebr-
niSkoga eruptivnog kamenja, to spominje Walter, da se oni sa-
stoje od kremenih Skriljavaca, tinjfievih Skriljavaca i brusilovaca.
Meni su ti Skriljavci poznati jedino s obale Drine, pa sam ih na
drugom mjestu i opisao. Da li se oni u obliku brusilovaca, zelenih
Skriljavaca i kremenih filita i drugdje u podruCju srebrnifikoga ma-
siva pojavljuju, morat (5e tek bududa iztrazivanja pokazati.
Samo eruptivno kamenje srebrniCke okolice prikazuje nam se u
dva razna obliCja. Jedno su hiperstenski andeziti, a drugo daciti.
Hiperstenski andeziti obuhvadaju, kako smo ved spomenuli, erne
one trahite „bez ruda5a", koje je Walter naSao kod PribiSevca,
Sutjeske i Crvene rieke. Od ovih nalazista poznato mi je samo
ono od Crvene rieke, ali su mi zato poznata druga dva nalaziSta,
koja du i opisati. Jedno je nalaziSte kod Sikirida na Drini, gdje
se vide erne pedine slidne onim od Crvene rieke. Drugo je nala-
ziSte kod Potodarsl, gdje je andezit smedje sive boje. To je ono
kamenje, Sto ga je John opisao kao trahit od SuSnjara. Budude
de iztrazivanje tek ustanoviti, koji prostor u istinu hiperstenski
andeziti zauzimlju i u kom snoSaju oni stoje s ostalim dacitom.
Sam dacit zapremio je, kako se dini, najvedi dio ovoga prostora.
Meni je poznat dacit samo kod Ljubovije i u neposrednoj blizini
Srebrnice, pa du ga odatle i opisati.
Digitized by
Google
(5) HIPBRSTENSKI ANDEZIT I DACIT IZ SRBBRKl^KR OKOLICE (J BOSNI. 5
A. Hlperstenskl andezit.
1, HiperstensM andezit hod Potodard.
Kad se na putu od Ljubovije u Srebrnicu prodje pokraj Budaka
i dodje do Potofiarske rieke, vidimo, kako se uz Potodarsku rieku
uzdizu pedine andezita, koji se ovdje stubasto odlupio. Stupovi su
ponajvige Cetverouglasti. Kako sam vei u poCetku spomenuo, mi-
slim, da iz ovoga kraja potje^e kamec, koji je John kao „traliit
od SuSnjarA" opredielio.
PotoCarski je kamen jasne porfime strukture. Osnova mu je
jasno smedje siva, i u njoj se mogu ved prostim okom razabrati
staklenasti glinenci i mnogobrojoi listovi biotita. J oh no v opis
SuSnjarskoga kamena posve odgovara potoCarskomu kamenu. John
piSe : „Kamen se porfirno razvio i pokazuje u svietlo smedje sivoj
osnovi mnogo glinenaca iiva sjaja, erne ploCice biotita i pojedine
malene atupide amfibola". U tom je slika potoCarskoga kamena,
samo Sto se na njemu ne vide stupidi amfibola. Na kamenu dovjek
uo6uje doduSe tamna zma i stupi6e jedne rude, no ta se ruda tek
pod mikroskopom odaje kao piroksen. U kamenu ja nisam naSao
odita amfibola, no ni John u kasnijem opisu ne pokazuje, da je
razluCio biotit od amfibola. Evo, kako John opisuje mikroskopsku
sliku ovoga kamena:
„U izbrusku prikazuje se pod mikroskopom osnova, kako se
nejasno kristalinski razvila. Ona se sastoji od pomudenih i nejasno
omedjenih glinenaca, izmedju kojih se nalazi mutna, siva, zrnata
masa. Uz to izluSila se po koja iglica apatita i ploCica hematita.
„Glinenac se prikazuje u jasnih svjezih prerezih, a uklapa bez-
bojne i jasno zelene iglice i zrna (apatit, amfibol, tinjac?)
„Glinenac se razvio djelomioe kao sanidin, sad u jednostavnih
ledcih, sad u liepih i dobro razvijenih karlsbadskih sraslacih, a
djelomice opet, i to gotovo u istoj mnozini, kao plagioklas u liepih
polisintetskih sraslacih.
„Kamen dakle stoji izmedju pravoga trahita i andezita.
„Tinjac i amfibol boje su jasno smedje; oba su jako pleohroi-
tiSna i apacitno obrubljena. Tinjca ima viSe od amfibola. Riedko
gdje vide se i zma od augita, koji je svietlo smedje boje".
U izbrusku poto^arskoga kamena razabiremo, da mu se osnova
sastoji poglavito od kratko-stubasta glinenca, a tomu se pridru^uje
jo§ i apatit i neSto hiperstena uz malo raztroSine. Kao porfirno
Digitized by
Google
6 M. kiSpatk^, (6)
izludene sastavine nalazimo glinenac^ biotit^ hipersten i yrlo riedko
monoJclinski piroksen,
Glinenac se razvio poglavito kao o6it plagioMas. ObiCno su to
liepi polisintetski sraslaci, staklenasta lica i zonarne strakture.
Kao obiSno, tako i ovdje ima jezgra ve6i bazicitet od ruba, jer
joj je kut potamnjenja za 6—7*^ vedi, nego §to je potamnjenje na
rubu. Po prerezih simetrijskoga potamnjenja 8ude6i pripadaju ovi
plagioklasi 6lanu, koji stoji izmedju bazidnoga labradora Ab^An^
i bytownita, -46, ^n^. Da se ovdje plagioklasi u istinu priblizavaju
krajnomu 5lanu labradora, pokazuju konjugirana potamnjenja, §to
ih nalazimo kod srasladkih albitnih lamela, koje su se zdruzile n
dvostruke sraslace po karlsbadskom zakonu. Na takom jednom
sraslacu izmjerio sam ova potamnjenja:
1
180
r
19"
2
40
2'
60
to pak odgovara plagioklasu ^62-^^3 ^^ to^nije Ab^^An^^^ ^ ^*~
momu su prerezu koordinate za jedan ili drugi ledac 9 =: 0, pa
X = -f- 12 za prvi, a >. =r — 12 za drugi ledac.
U preparatu bila su dva prereza bez sraslaftkih lamela, te su
prema tomu bili uzporedni sa M; polo^aj plohe P mogao se toCno
ustanoviti po kutu, Sto ga P tvori sa prizmom, a na oba prereza
iznosilo je potamnjenje uz brid 001 : 010 ne§to preko 19®, Sto se
prili6no sla^e sa predjaSnjim.
Na sitnih ledcih, koji se nalaze u osnovi, iznosilo je potamnjenje
na prerezih okomitih na. P i M (po Becke-u) 28 — 32®, Sto odgo-
vara plagioklasu izmedju Ab^An^ i Ab^An^'^ prema tomu vidimo,
da su plagioklasi u osnovi neSto kiseliji od onih prve generacije.
U plagioklasih nalazimo kadSto uklopljeno staklo sa nepomi6nim
mjehurom, za tim ledce apatita, a i manje dielove osnove.
Biotit je u kamenu vrlo obilan. On je zuto smedje boje i jaka
pleohroizma, a uklapa 6esto zrna plagioklasa i ledce apatita. Biotit
je uviek obkoljen rubom tamne boje. U tom rubu razabiremo osim
magnetita jo§ i zrna plagioklasa i sitna zrnca rombskoga piroksena.
Obi6no je prostor u tom okviru sav izpunjen biotitom, no dosta
5esto biva biotit sve manji, a mjesto njega pojavljuju se onda
zrna glinenca, koja ga nadomjeStaju.
Digitized by
Google
(7) HIPERSTBMSKI ANDBZIT I DACIT IZ SBBBRNI^KB OKOUOB U BOSMI. 7
Hipersten je na izbrasku dosta obilan, a pojavljuje se a oblika
stnbastili ledaca. Uzduzni prerezi pokazaja kad§to po duljini raz-
vijena dobm prizmatsku kalavost. Ina^^ imadu svi stapovi po-
predne pukotine. Od tih se pukotina po6inje raztvorba hiperstena,
koja se o6ituje u finom raz^ehavanja pretvarajadi se u bastitnu
tvar. Na popreCnih prerezih vidimo kadSto razvijene plohe prizme,
pa jednoga i drugog pinakoida. Prizmatska se kalavost obidno
jasno razabire, ako i nije savrgena. Hipersten pokazuje slab dvo-
lom i uviek paralelno potamnjenje. On je gotovo bezbojan, a pleo-
hroizmu nema ni traga.
Da se ustanovi to6no narav ovoga rombskoga piroksena, izveo
sam neka opti5ka iztrai^ivanja. U preparatu nije se naSao nijedan
prerez, na kom bi se mogao opredieliti kut optiSkih osi, samo se
moglo ustanoviti, da je ruda optiftki negativna. S Babinetovim
kompenzatorom iztra2uju6i veliftinu dvoloma, naSao sam, da je
Y — x = 0014,
dok M. L^vy et Lacroix navode za hipersten (Les min^raux des
roches, 1888. p. 262.), da je
Y — 3t = 0013.
Ove Cinjenice nesumnjivo govore za to, da monoklinski ovaj
pirokseD imamo uvrstiti medju hiperstene. Jo§ jedan dokaz za to nadi
demo pri kamenju od Sikiriia, gdje se mogao opredieliti i kut
opti5kih osi.
Monoklinski piroksen mora da je u kamena vrlo riedak, jer
sam od njega naSao samo jedno zrno. On se razlikuje od romb-
skoga piroksena ja6im dvolomom i kosim potamnjenjem.
Amfibol. Cme nakupine magnetita, glinenca i piroksena, za koje
smo spomenuli, da obkoljuju biotit, izpunjuju gdjekada i cieli pro-
stor, koji je prvotno zauzimao amfibol. Ove nakupine pokazuju
gdjekada forme, koje odgovaraju formi amfibola, a medju njima
znadajne popreftne prereze amfibola sa prizmom i klinopinakoidom.
Da su tu zaista ostatci resorbirana amfibola, mogao sam se uvjeriti
po jednoj takvoj nakupini. gdje su se vidjela joS dva, tri sitna
listida 2uto smedja amfibola. U drugih andezitih srebrnifike okolice
razvio se amfibol mnogo oftitije.
Digitized by
Google
8 M. viPA-nd, (8)
Apatit je dosta obilan ne samo kao uklopak a plagioklasa i
biotitu, nego i n osnovi. Gtdjekad je on u sredini tamno bojadiaan
od vanredno finih uklopaka. Bit de to po svoj prilici staklo.
Eemijska analiza, 9to ju je izveo Fr. Tadan, pokaztije nam
ovaj sastav:
SiOi 02-50
Al^O, 16-81
FeO 5-75
CaO 6-29
MgO 0-50
Na^O 6-73
K^O 1-25
gubitak farenjem 1*29
101-12
Ako od ovoga odbijemo gubitak, Sto je larenjem nastao, a ostala
tvar preraSnnamo na 100, to demo dobiti:
S»0, 62-61
Al^O^ 16-84
FeO 5-76
CaO 6-30
MgO 0-50
Na^O 6-74
Z,0 1-26
100-00
Ako sada radunamo maleknlame proporcije, dobit demo:
SiO, .
Al,0, .
FeO
CaO
MgO
Na^O
EjO
04-35
iU
67-98
16-51
»
10-75
8-01
n
5-21
11-25
n
7-32
1-25
n
0-81
10-87
n
7-07
1-33
0-86
153-57 iU 10000
Kad bismo prema ovomu pokuSali proradunati molektdarni sastav,
dobili bismo:
Digitized by
Google
(9)
HIPBBSTBNSKI ANDBZIT I DAOIT IZ SRBBBNI^KK OKOLIOB U BOSNI.
kremene kiseline
47-58
alkal. glinenca I alnminija 7*93
I ^kalija 7-93
anortita
metasilikata
kremene kiseline . . . 5'64
aluminija 2*82
vapna 2'82
kremene kiseline . . . 10*52
magnezije 0'81
vapna 4*50
FeO 5-21
slobodne kremene kiseline
63-44
11-28
21-04
4-24
100-00
Plagioklasi bi u kamenu prema ovom u svojoj srednjoj vried-
nosti imali formula Ab^An^ — Ab^An^^ dok je optiCko iztrazivanje
pokazalo, da ono pripada dielom kiselomu, a dielom bazi^nomu
labradoru.
2, Hiperstenski andesit od Sikirida.
Idudi cestom od Bratunca kod Ljubovije prama Fakovidu, nadi
demo kod Sikirida velike odvaljene pedine od hiperstenskoga an-
dezita, koji se donekle a boji i u sastavu razlikuje od onoga, §to
smo ga kod PotodarS. na§li. Kamen je taj sivkasto erne boje kao
i onaj iz Crvenoga potoka, §to ga Walter ernim trahitom zove.
Kamen je na oko vrlo svje2 te pri lomljenju zve5i. Njegova por-
firna struktura razabire se jasno ved prostim okom, a medju por-
firno izluftenimi rudami mozemo makroskopski razabrati kalotine
glinenca, sjajne listove biotita i ledce amfibola.
U izbrusku pod mikroskopom vidimo, da je osnova kamena
posve kristalinska. Ona se sastoji poglavito od sitnih i kratko stu-
bastih glinenaca, za tim od monokUnskih i rombskih piroksena^
od sitnoga zrnja magnetita i apatita. Glinenci su obiCno razvijeni
kao oditi plagioklasi. Uz to se vidi u osnovi mjestimice neSto raz-
troSine i neki matez, malo vapnenca, a uza nj i po koje sekundarno
zrno kremena.
Medju porfirno izludenimi rudami razvio se glinenac^ amfihol^
biotit, pa monoklinski i rombski piroksen.
Glinenac je uviek svjez i staklenasta lica, a razvio se naj^eSde
kao odit plagioklas, koji je liepo zonarno gradjen. Plagioklas je
bazidan te se priblizava, kao i onaj iz PotoSarske rieke, bytownitu.
Digitized by
Google
10 M KlfiPATlt, (10)
Na prerezu, koji je bio okomit na 001 i 010 iznosio je kut po-
tamnjenja 38®, §to odgovara bytownitu. Na dvostrukom sraslacu
po karlsbadskom zakonu pokazivale su albitne srasla^ke lamele
jednoga i drugog ledca ova potamnjenja:
1
r
2
2'
23«
22«
35»
35»;
'ema tomu je to Ab^An^
u prerezu, koma sa koordinate
5i = + 60»
Drugi jedan prerez poka
1
1'
2
2'
zivao je ovo potamnjenje
8»
dakle i on pokazuje, da je to bytownit, koji stoji izmedja Ab^An^
i Ab^An^, Da se ovo opredieljenje toSno utvrdi, mjeren je linearni
razmak optifike osi B jednoga individuja do osi drugoga indivi-
duja, koji se s prvim po albitnom zakonu srastao. To je izvedeno
po Beckeovoj metodi sa camerom lucidom i okretnim risadim
stolom, i to na jednom sraslacu, koji se sastojao samo od dva
individuja. Razmak ovaj iznosio je
29 = 23^
§to odgovara razmaku osi B do ravnine simetrije:
9 = 12i«.
Ako potrazimo vriednost, koja tomu broju odgovara u Becke-
ovoj tabeli (Der Hypersten-Andesit der Insel Alboran, Tscher-
maks Mineralogische Mittheilungen, Ed. 18. p. 531.), onda 6emo
vidjeti, da u plagioklasu ima 75% anortita ili da mu je sastav
Ab^An^^ dakle da je to bytownit, kao §to se i po kutu potamnjenja
ustanovilo.
Sitni plagioklasi u osnovi u prerezih okomitih na 001 i 010
pokazivahu potamnjenja od 29® i 30®, pa je dakle i ovdje plagio-
klas u osnovi kiseliji od porfirno izlu6enih ledaca.
Glinenac uklapa iglice apatita i partije osnove.
Digitized by
Google
(11) HIPEB8TBNSKJ ANDBZIT I DACIT IZ SRBBRNldKB OKOLIGB U BOSNI. 11
Amfibol je ovdje obilniji od biotita. On ne dolazi nikada u sitnih
ledcih kao sastavina osnove, nego uviek u porfirno izluSenih krup-
nijih oblicih, i to kao oSiroka zma ili kao dugi stupovi. Na po-
pre^nih se prerezih obi^no jasno razabira plohe prizme i klinopi-
nakoida i zna5ajna prizmatska kalavost. Amfibol se ovdje vrlo
5esto razvio u sraslacih po poznatom sraslafikom zakonu, gdje je
ortopinakoid sraslaftka ravnina, §to se najbolje vidi na popre^nih
prerezih, gdje sraslaCka ravnina presieca oStri kut prizmatske kala-
vosti i ledac na dvie polovice dieli. Ima tu sraslaca, gdje je iz-
medja dva veda individuja umetnuta jedna azka lamela po istom
zakonu.
Amfibol je ^uto smedje boje i pokaznje jak pleohroizam u svietlo
zQtoj (a), tamno ^adkasto smedjoj ([i) i jasno zudkasto smedjoj
boji (y).
Amfibol je uviek obkoljen tamnim vieneem mineralne nakupine,
u kojoj razabiremo erna zma magnetita, zma monoklinskpga piro-
ksena, neSto plagioklasa i po koji apatit. Sli6ne nakupine, u kojih
nalazimo uz magnetit, plagioklas, piroksen i apatit i biotit, razvile
su se i same bez amfibola, gdje izpunjavaju sav prostor, koji ima
vrlo o6ito formu amfibola. Ima napokon i takvih amfibola, u kojih
je sredina (jezgra) u nepravilno zaokru^enoj formi izpunjena na-
kupinom glinenaea i biotita.
Biotit je ovdje, kako smo ve6 spomenuli, znatno rjedji od amfi-
bola. On je 2uto smedje boje i jaka pleohroizma, a obkoljen uviek
istim onakovim vieneem, kakav nalazimo i oko amfibola. Kao
uklopak nalazimo u njemu vrlo 6esto iglice apatita i zma plagio-
klasa.
Monoklinski piroksen rjedji je od rombskoga. Vedih ledaca nadi
je u preparatu obidno samo malo. Oni su stubasto otegnuti, a po-
kazuju dosta jasno prizmatsku kalavost. Boje sa jedva osjetljive
bliedo sive; gotovo su bezbrojni. Lako se razpoznaju od rombskoga
piroksena po jakom dvolomu i kosom potamnjenju. Razvili su se
obidno kao sraslaci sa dva, a kadSto i sa tri individuja, gdje je
onda srednji kao lamela uzak. Mnogo ^ei&e pojavljuje se mono-
klinski piroksen u sitnih, ponajviSe otegnutih zmih, i tu ponajviSe
u viencu oko amfibola i biotita.
Bezbojni ovi monoklinski pirokseni pokazuju po optidkih svoj-
stvih narav diopsida. Kosi kut potamnjenja iznosi
cy = 380.
Digitized by VjOOQIC
12 M. KlfiPATie, (12)
Jakost dvoloma, mjerena Babinetovim kompenzatorom na istom
prerezn, gdje i spomenuti maksimaliii kat potamnjenja, dala je
Y — a = 003,
kako i diopsid pokazuje.
Romhski piroksen, hipersten mnogo je obilniji. Obidno ga vidimo
u velikom broju, gdje u obliku sitnih stupida tvori sastavni dio
osnove. Porfirno izlu6eni hipersteni dosta su malobrojni. Dugi su
stupovi dosta riedki, a jog rjedji su krupni zmoliki oblici. Svi
stupovi, a i zrna, razciepani sa popre5nimi pukotinami, a na zmib
se vidi joS uzdaina prizmatska kalavost. Od poprednih se pukotina
hipersten poSinje razCehavati. Boja je hiperstena ista kao i monoklin-
skoga piroksena, ali se od njega lako razpoznaje po slabom dvo-
loma i paralelnom potamnjenju. Pleohroizma hipersten ne pokazuje.
Hiperstenska narav ovoga monoklinskog piroksena tofino je usta-
novljena na jednom prerezu, u kom je prva razpolovnica izlazila
gotovo u sredini vidnoga polja. Ta je razpolovnica negativna, a
kut optidkih osi, mjeren camerom lucidom i okretnim risadim sto-
lom, iznosio je
2F = 500.
Po tabeli, §to ju je slozio Mr ha (Beitr£lge zur Kenntnis des
Kelyphit, Tschermak's Min. petr. Mittheilungen, Bd. 19, p. 140.),
bio bi ovo hipersten, u kom ima jedno 54% od ^eljeznoga sili-
kata FeSiO^.
Apatit je u kamenu dosta razSiren. Ima ga u obliku sitnih
iglica, a gdjekad i u kratkih odebelih stupovih, na kojih jasno
razabiremo prizmu i piramidu. U gdjekojem takovom apatitu vi-
dimo igliCaste tamne uklopke, gdje se uzporedo sa glavnom osju
u velikoj mnoiini redjaju.
Magnetit^ §to ga nalazimo u osnovi i u viencu oko amfibola i
biotita, obiCno ima lice nepravilna zmja, riedko vidimo tu koji
oktaedar.
Kemijska analiza kamena, §to ju je izveo Fr. Tudan u mine-
ralozkom zavodu, dala je ovaj rezultat:
SiO^ 58-28
Al^O, 18-01
Fe^O^ .... 7-84
CaO 6-88
MgO 2-27
Digitized by
Google
(13) HIPBB8TBNSKI AMDRZIT I DAOIT IZ SBBBBNICkB OKOLIOB U BOSNI. 13
Na^O 3-59
KfO 1-91
gubitak zarenjem .... 2'13
ukupno . 100-9i~
Sva nazoCna mnozina ^eljeza opredieljena je kao Fe^O^. Velika
nmo^ina gubitka, koji je pri i^arenju nastao, potjede od raztroSine,
poglavito od vapnenca. Sama analiza posve dobro odgovara sa-
stavu, Sto ga pokazuju bazidni dlanovi andezitne familije.
Ako iz analize izostavimo gubitak, koji je nastao zarenjem, te
preradnnamo ostale sastavine na sto, to demo dobiti: *
. . . 5901
SiO.
Fe,0,
CaO
MgO
Na^O
18-24
7-93
6-96
2-30
3-63
1-93
ukupno . 100-00
Sastavine te dat de nam ove molekularne proporoije:
Fe,0,
CaO
MgO
Na^O
K,0
98-35
17-88
4-95
12-43
5-75
5-58
2-06
ili
66-90
12-16
3-36
8-45
3-93
3-87
1-33
147-00 ili 100-00
Prema tomu bi bio molekalarni sastav kamena ovaj :
Ikremene kiseline . . . 31-20
aluminija 5-20
alkalija 5-20
( kremene kiseline . . . 13-92
anortit i aluminija 6*96
I vapna 6-96
kremene kiseline . . . 7-14
magnezije 3*93
FeO 1-72
vapna 149
magnetit 1*62
slobodna kremena kiselina 1464
metasilikati
41-60
27-84
14-28
lUOOO
Digitized by
Google
14 M. KJkPATld^ (14)
Plagioklas, Sto se u kamena razvio, odgovarao bi prema toma
jednoj vrsti, koja stoji izmedju andezina i labradora; to bi bio
Ab^An^, Optidko iztraiivanje pokazalo je, da su plagioklasi u ka-
menu u istinu baziCniji, da oni prve generacije pripadaju bytow-
nitu, dok oni druge generacije stoje blizu labradoritu. Ovu razliku
mozemo protuma5iti raztroSbom, koja je kamen zahvatila i koja
se i pod mikroskopom dade sliediti.
3, Hiperstenski andeeit is Grvenoga potoka,
Iznad Guberova vrela, koje je u novije vrieme doSlo na
svjetski glas poradi svoje Ijekovite vode, dolazimo u Crvenom po-
toku na lievoj obali u jednu guduru. gdje se pojavljuje, kao Sto
ved Walter spominje, erni eruptivni kamen, koji on navodi kao
„cmi trahit". Uredjujudi spremigte za punjenje boca „8rebrnid-
kom vodom" iz Guberova vrela napravili su vodovod za tjeranje
strojeva, pa su pri kopanju za taj vodovod lomili i spomenuti
crni kamen, i od toga lomljenog materijala ponio sam komade za
svoje iztrazivanje. Mimogred samo zelim ovdje spomenuti, da u
karti vojnoga zavoda nalazimo uneseno vrelo Guber u Kiselom
potoku kod Srebrniee, dok se to vrelo u istinu nalazi uz Crveni
potok.
B^amen iz okolice Crvenoga potoka u vanjskom svom lieu posve
nalikuje na onaj od Sikirida. I on je sivkasto erne boje, pa se i
na njemu vidi, da je porfirne strukture, jer se ved prostim okom
na njemu mogu razabrati porfirno izludeni glinenci, amfiboli i bio-
titi. I za ovaj bismo kamen po vanjskom obliku rekli, da je svjez,
ali kad kamen lomimo, vidimo, da je tu neka razlika. Ovaj je
naime kamen zilav te se tezko lomi, a pri tom ne zvedi kao ka-
men kod Sikirida. Pod mikroskopom pak vidimo, da je u kamenu
raztroSba daleko napredovala, pa da je poglavito u tom razlog,
§to pri lomljenju pokazuje kamen druga svojstva.
Osnova ovoga kamena, kao Sto u izbrusku pod mikroskopom
vidimo. izpunjena je vapnencem^ a gdje je vapnenac nije prekrio,
tamo se jog razabiru zrna glinenca i po koji apatit Medju por-
firno izludenimi sastavnimi dielovi saduvali su se glinenci, amfiboli
i liotiti, premda se i na njih vide tragovi raztvorbe. Pirokseni
su iz kamena posve izdezli.
Glinenci su se i ovdje razvili kao plagioklasi. Oni su najbolje
saduvani, prilidno su svjezi i staklenasti^ te pokazuju liepu zonamu
strukturu. Mnogi glinenci su puni nepravilnih pukotina, na koje
Digitized by
Google
(15) HIPERSTEN8KI ANDBZIT I DAGIT IZ 8REBRNl(!lKE OKOUOB U B08NI. 15
raztroSba u unutraSnjost zalazi, pa te su pukotine ODda obi5no
pune vapnenca. Sami plagioklasi pripadaja i ovdje dlanu, koji
stoji blizu bazi6nomu labradoru. Na jednom dvostrakom sraslacu
po karlsbadskom zakonu pokazivale su lamele albitnoga srasla6kog
zakona ova potamnjenja
1 30<>
2 13«
2'
§to odgovara plagioklasu sa 56^0 An u prerezu:
9 = 00
X = ± 300.
Amfibol nalikuje u svom razvoju posve na onaj u sikiricikom
kamenu, samo §to mu je boja posve pobliedjela.
Biotit nije ovdje vi§e ^uto smedj, nego je postao crveno smedj,
a rub mu je posve cm. On je obiSno posve izbuSen od uklopljenoga
sitnog zrnja plagioklasa. Pleohroizam mu se oCituje u jedva osjet-
Ijivoj bliedo zutoj i u crveno smedjoj boji.
Piroksena nema, kako smo ved spomenuli, ali se ipak vidi jasno,
da ga je u kamenu bilo. Oesto se naime vide sad sitniji sad vedi
stupovi od raztroSine, u kojoj ie vapnenac glavni sastavni dio, pa
ti stupovi imadu posve onakovo lice, kao pirokseni u kamenu
od Sikirida. Od njihove raztroSine pomudena je osnova, pa je u
torn uzrok, §to su se donekle izbrisali vienci, koji obkoljuju am-
fibol i biotit i u kojih je vedinom i magnetit izdeznuo.
Apatit je u kamenu obilan.
B. Daciti.
1, Dacit od Ljubovije.
Dacit od Ljubovije poznat nam je ved po iztrazivanju od John a.
Moja opaianja nisu izniela niSta novo, §to bi se bitno razlikovalo
od Johnova iztrazivanja. Sav dacit oko Ljubovije posve ]e nalik
na onaj, §to tvori glavni masiv oko Srebmice. I on vodi srebro-
nosne galenite, kao onaj oko Srebrnice, a Walter navodi, da su
naSli u obsegu toga dacita kod SlapaSnice prastaru jalovinu (Halde)
galenitnih zica, koje su se pokazale bogatijimi na srebru nego one
kod Srebmice. Jedino se dini, da je dacit oko Ljubovije manje
raztroSen nego onaj u glavnom masivu.
Digitized by
Google
16 M. K1SPAT16, (16)
U samom mjesta Ljuboviji neposredno pokraj oru^niCke vojarne
nalazi se otvoren kamenolom u dacitu, odakle potje^a komadi, koje
sam za iztrazivanja uzeo. Porfima struktura kamena uo^uje se tek
pri pomnijem promatranju. „Kamen ima", pi§e John, „liee grani-
tidna kamena; u prvi se mah 6ini, kao da je zmat, a tek pri
boljem razmatranJQ vidi se, da je porfirna sa^tava, pa da su a
sivoj osnovi utruSeni mnogi glinenci, tinjci i amfiboli". Prostim se
okom u istinu razabiru ledci plagioklasa, listovi biotita i staklena
zrna kremena. Osnova je kamena posve kristalinska, i to mikro-
granitska. Ona se sastoji poglavito od sitnoga zrnja glinenca i kre-
mena, 6emu se jo§ pridruzuje koja krpica amfibola, apatit i riedki
ledac zirkona. John navodi kremen, glinenac, biotit i amfibol
kao sastavne dielove osnove.
Porfimo izluCene sastavine kamena jesu: plagioklas, kremen,
biotit i amfibol,
Plagioklas se razvio u liepih stubastih ledeih, koji su obiftno
staklenasto svjeii. SraslaCke su lamele koji put tako uzke i tako
skrivene, da se jedva vide. On je gotovo uviek prekrasno zonamo
gradjen, pri 6em je uviek jezgra vi§e baziCna od ruba, tako da je
kut potamnjenja za 4 — 5^ ve6i nego u rubu. Ti plagioklasi stoje
izmedju labradorita i bytownita.
Porfimo izludeni ledci priblizuju se bytownitu, dok sitne ledce
u osnovi moramo pribrojiti labradorita. Na jednom ledcu prve
generacije, koji se nalazio u prerezu okomitom na 001 i 010. iz-
nosio je kut potamnjenja 32^. SraslaCke prage tvorile su tu sa
bazalnom kalavoSdu kut od 94^. Na drugom jednom prerezis koji
je bio uzporedan s plohom i/ i na kom nije bilo sraslafikih la-
mela, mogli su se jasno razabrati obrisi, §to su ih stvarale plohe
prizme, osnovnoga pinakoida (P) i dome x (101), pa tu je po-
tamnjenje uz brid 010 : 001 iznosilo 27®. Na prerezu, koji je sime-
trijski sjekao dvostruki sraslac po karlsbadskom zakonu, mjerio
sam ova potamnjenja:
1 6®
r 7030
2 21^30
2' 20^30, §to odgovara labradorita,
dok je na prerezu, koji je potjecao iz zone 100 : 010, iznosilo po-
tamnjenje
Digitized by
Google
(17) BIPEB8TKN8KI ANDBZIT I DACIT IZ SRBBRNI6kE OKOLIOK V B08NI. 17
r 360
2 27«
2' —
Sto bi opet odgovaralo bytownitu.
IztrazQJudi po Beckeovoj metodi s camerom lucidom i okret-
nim stolom na zgodnom prerezu iznosio je razmak osi B od jed-
noga i drugog individuja, Sto su se srasli po albitnom zakonu,
4*5 mm., te je prema toma
2«j. = 180
^ = 90,
a to odgovara plagioklasu (Becke, Der Hyperstenandesit der Insel
Alboran, Tschermaks Mittheilungen, 18. p. 631.) sa a 807© -4w,
dakle filanu A\An^. Na mikrolitih u osnovi, i to na prerezih
okomitih na 010 i 001, iznosilo je potamnjenje 28®, Sto odgovara
Jabradoritu. Ti su mikroliti uviek bez sraslaca, a razlikoju se od
sitnoga kremena u osnovi tim, §to ne pokazuju ono staklenasto lice,
koje ima zrnje kremena, i Sto su neSto slabijega dvoloma. Ta
xazlika dade se joS bolje ustanoviti na zgodnih prerezih u kon-
vergentnoj svjetlosti.
Kao uklopak nalazimo u plagioklasu vrlo 6esto apatit, kadSto
Ijiotit i po koji zirkon. John spominje kao uklopke u plagioklasu
apatit, amfibol i biotit.
Kremen se pojavljuje u obliku velikoga nepravilnog zrnja, dok
John navodi, da je vidio kremen i u obliku ledaca. Kao uklopak
nalazimo u kremenu apatit, koje zrno amfibola, pa uklopke stakla
s mjehurom. Staklo je neSto smedje boje, a u kremenu se Cesto u
pedove redja. John navodi kao uklopke u kremenu apatit, am-
fibol, biotit, pa uklopke stakla i tekudine.
Jiiotit je iza plagioklasa najobilniji, a pojavljuje se u velikih
Kstovih, koji obifino imadu cm rub. On je ^udkasto smedje boje,
no vrlo 6esto poftinje zelenjeti.
Amfibol je rjedji od biotita, a ledci su mu razmjemo dosta sitni.
Boje je smedje zelene, a pleohroizam mu se o6ituje u tamno ze-
lenoj (P), iudkasto zelenoj (x) i kao trava zelenoj boji (y). U
Bredini amfibola nalazimo kadSto urastao Ovelik list biotita u para*
lelnom poloiaju.
Apatit dolazi u iglidastih ledcih, i dosta je obilan.
K. J. A. 159. 2
Digitized by
Google
18
M. KldPATld,
(18)
Zirkon dolazi poglavito kao uklopak a plagioklasu, kremenu i
biotitu. Obifino sd to kratki stubasti ledci jaka dvoloma. Na jednom
takvom vrlo jasno razvijenom ledcu a plagioklasu mogle su se
dobro razabrati plohe protopiramide i prizme drugoga reda.
Ako je kamen neSto viSe raztroSen, pojavljuje se u njemu kao
proizvod raztroSbe vapnenac, Onda ga vidimo raztresena u osnovi,
asuta u plagioklasu, a 6esto i u biotitu, gdje se utiskaje medja
razmaknute listove stvarajudi tu duge i uzke lede. Drugi je pro-
izvod raztvorbe klorit, koji je na nekih irijestih postao na rafiun
biotita.
Dacit ovaj analizovao je John, samo je mnozinu alkalija izra-
Cunao iz razlike, te je dobio ove brojeve:
SiO^ . . .
. . 69-17
AkO, . .
. . 17-90
Fe,0, . . .
. . 4-00
CaO . . . .
. . 3-72
MgO . . .
. . 1-03
K^O+Na^O . . .
. . 3-20
gubitak zarenjem .
. . 0-98
Too-'oo
Analiza, ito ju je od istoga kamena izveo F. Tudan u minera-
loi^kom zavodu, pokazuje nam ovaj sastav:
Fe,0,
CaO .
MgO
Na^O
K^O .
gubitak ^arenjem
66-59
17-20
3-59
4-49
1-04
600
0-60
0;90
100-41
Ako od ovoga broja odbijemo gubitak, §to je ^arenjem nastao,
a preostalu tvar prerafiunamo na 100, to demo dobiti brojeve, koji
8u navedeni u stupcu I. Ti brojevi daju nam molekulame propor-
cije u stupcu II., koje su u stupcu III. na sto prera6unane:
Digitized by
Google
(19) HIPBR8TENSKI ANDEZIT I DAOIT IZ SREBRNI6kB OKOLICB U BOSNI. 19
I.
n.
III.
SiO^ . . .
. 66-93
111-55
73-49
AkO, . .
. 17-28
16-94
1116
Fe^O, .
. 3-60
2-25
1-48
CaO . .
. 4-53
8-09
5-32
MgO . .
. . 1-04
2-60
1-72
Na^O .
. . 6-02
9-71
6-41
K^O . .
. . 0-60
0-64
0-42
100-00
151-78
100-00
Prema tomu imali bismo ovaj molekulami sastav:
i kremene kiseline . . . 40*98
alkal. glinenac \ aluminija 6-83
I alkalija 6*83
[ kremene kiseline . . . 8*66
anortit <j aluminija 4*33
I vapna 433
(kremene kiseline . . . 4* 19
"^agnezije 1-72
—-—^^ \FeO 1-48
[ vapna 099
slobodna kremena kiselina 19-60
54-64
17-32
8-38
100-00
Plagioklas, koji se u kamenu razvio, odgovarao hi prema tomu
u srednjoj svojoj vriednosti iormMYi Ah^An^, dok su opti6ka iztra-
zivanja ustanovila, da se u istinu razvio labradorit i bytownit;
ovo nesuglasje valja nam odbiti na ra6un raztvorbe.
2. Dacit od KneSevca u JSrebrnici,
U samom mjestu Srebrnici iznad konaka nalazi se kamenolom
u dacitu, koji je u novije vrieme otvoren, pa tu vidimo kamen,
koji je manje raztroSen nego ostalo kamenje, koje u glavnom ma-
sivu oko Srebmice stoji odkriveno. Sam je kamen sive boje kao
i onaj kod Ljubovije, samo je ta siva boja neznatno malo zagasi-
tija. Porfirna se struktura ovdje neSto malo bolje izti6e. Prostim
se okom dobro razabiru listovi crna biotita, 5esto u heksagonskih
obrisih, pa bjeliCasti, izprutani ledci plagioklasa. Sitna zrna kre-
mena najbolje se razpoznaju na raztro§enoj povrSini.
Digitized by
Google
20 M. KiSPATie, (20)
Pod mikroBkopom vidimo, da je osnova kamena mikrogranitska
i da se sastoji od gUnenca^ kr^H^Hii, biotita, posve raztrodena
amfibola, z&tim apatita i po kojega sirkona, Kao proizvod raz-
troSbe nalasitno tu neSto vapnenca i klorita. Eao porfirno izladene
sastavne dieloye nalazimo a kanienu plagioklas^ biotit, raztro§en
amfibol i kremen,
Plagioklas se pojavljuje u vrlo liepih sraslacih po albitnom za-
konu, komu se kadSto pridrazuju po periklinskom zakonu umet-
nute lamele. Albitni se sraslaci 6e8to zdruzuju u dvojke po karls-
badskom zakonu. On je gotovo uviek liepo zonamo gradjen, pri
6em su unutraSnji dielovi baziCniji od vanjskih. RaztroSba, koja
je u kamena u velike mah preotela, zahvatila je i plagioklase te
ih je mjestimice jako pomutila. Kao raztroSina se u plagioklasn
6esto razabire vapnenac. Kao uklopke nalazimo a plagioklasu
biotit, apatit i zirkon.
Plagioklasi, koji su se porfirno izlufiili, stoje izmedju bazi6nog'a
labradora (Ab^An^) i bytownita (^Ab^An^), Jednostavni sraslaoi
po albitnom zakonu pokazivali su u prerezib sa simetrijskim po-
tamnjenjem na jednu i na drugu stranu potamnjenje do 31^. Na
jednom dvostrukom sraslacu po karlsbadskom zakonu u prerezu
okomitom na zonu simetrije iznosilo je potamnjenje:
1 IP
V 11«
2 29«
2' 300,
§to odgovara labradoru sa OS^/q An u prerezu
9 = 0'^
1 = ± 22^
Drugi sli6an sraslac imao je potamnjenje:
1 6^^
1' 70
2 240
2' 27 ^
sto opet odgovara plagioklasu sa 66^0 ^^ (AbiAn^) u prerezu,
komu su koordinate:
9 =
1 = ± 16«.
Digitized by
Google
(31) HIPBR8TBN8KI ANDBZIT I DAOIT IB SRHBRNl(^KR OKOLIOB U BOSNI. 21
Plagioklas u osnovi ima sastav labradorita. Rombski prerezi oko-
miti na oba postrana piaakoida pokazoju pot^mnjenje od jedno 27^.
Biotit Be pojavljuje u smedjih listovih sa jakim pleohroizmom
u crveno smedjoj i bliedo zutoj boji. Oko njega nije se razvio
opacitni rub.
Amfibol je kao tak^^y iz kamena po8ve izi&^znao, a da ga je ta
bilo, vidimo posve jasuo po znadajnih poprednih prerezih, a po
raztroSini, Sto se u takvih prerezih vidi, mogu se lako prepoznati
i ogtali prerezi, ko^i su pripad^^U tunfibolu. Amfibp} se Qaime say
pretyorio u aakupiHQ od yapn^ca i bliedo zelpna klorita. Ainfi-
bola je bilo a obde manje od biotita.
Kremen prye generacije nije tako obilan kao u kamenu od
Ljuboyije, a i zma su mu sitnija. U kremenu nalazimo uklopke
od stakla s nepomi^nim mj^hurom pa sitne ledce zirkona.
Apatit je 6esto cm od uklopaka, koji se prema sredini gomi-
laju, tako da je samo uzak rub naokolo bezbojan.
ZirJcon se pojayljuje u yrlo liepih i oStrih, sitnih ledcih, na
kojih se jasno razabiru plohe prizme i zakrenute piramide. Nala-
zimo ga sad u osnoyi, a sad kao uklopak u kremenu i plagioklasu.
^eljeisna rudaca bit de dielom magnetit onedi§6en titanoyim ze-
Ijezom, a dielom i titjmoyo ^eljezp, jer su joj zrna obifii^o ob^o-
Ijena proyidnom zmatom raztroSinom. Mnoga su zrna nepravilno
izbuSena, a i pokriyena proyidnom korom.
Kao ra^troSinu spomenuli smo yed yapnenac i klorit u amfibolu,
a moramo spomenuti, da se kadSto u biotitu yide zrnea epidota,
Kamen oyaj pokazuje po analizi, Sto ju je izyeo F. Tudan,
oyaj sastay:
SiO, . .
. 63-60
Al,0, .
17-02
Fe,0, . .
4-82
CaO . .
. 4-34
MgO . .
0-89
Na^O . .
310
K,0 . .
5-00
gubitak iarenjem
2-20
100-27
Ako o^ ovoga odbijemo gubitak pri zarenju, a ostalu mnozinu
{NperaSunamo na 100, dobit 6emo:
Digitized by
Google
22
M. EldPATl6,
(22)
SiO^ 64-71
Al^O, 17-36
-FcjO, 4-32
CaO 4-43
MgO 0-91
Na^O 317
K^O .... ■ . 5-10
100-00
Iz tih brojeva dobit demo poznatim raSanom molekalame pro-
porcije navedene a stapcu I., koje su u stupca 11. na sto prera-
(Sunane.
I. II.
SiO, 107-85 72-77
Al^O^ 17-02 11-54
Fe^O, 2-70 1-82
GaO 7-91 5-34
MgO 2-27 163
Na^O 5-11 3-35
Z,0 5-43 3-65
148-29 10000
Prema torn a bilo bi u kamenu:
alkal. glinenca
kremene kiseline . . . 42*00
aluminija 7-00
alkalija 700
kremene kiseline . . . 9-08
aluminija 4-54
vapna 4-54
kremene kiseline ... 4' 15
magnezija 1-53
FeO 1-82
vapna 0-80
slobodne kremene kiseline 17-54
anortita
metasilikata
56-00
1816
8-30
10000
Ovdje kao i a kamenu od Ljubovije nalazimo prema tome posve
jednak sastav, pa i plagioklas nam se prikazuje u svojoj srednjoj
vriednosti u formuli AbgAn^, gto ni ovdje ne odgovara optidkomu
iztraiivanju, koje nam kaze, da ovdje nemamo posla s oligoklasom,
Digitized by
Google
(23) HIPBBSTBM8KI ANDBZIT I DAOIT IZ SRBBRNl(!lKB OKOLICR U BOSNT. 23
nego sa dlanovi iz niza labradorita i bytownita. Tu terno nesugla-
sicu lako razamjeti, ako uzmemo u obzir, da je kamen znatDO
raztroSen, kao gto nam pokazuje slika pod mikroskopom pa i
znatan gubitak, Sto pri analizi nastaje zarenjem.
3. Daeit od Protina hana.
Na cesti izmedju Poto6ar& i Srebrnice bio je u dacitu otvoren
kamenolom, koji je bio za moga vremeDa napuSten, a kamen,^§.to
sam ga tu na§ao, bio je vrlo raztroSen. Vanjskim svojim licem
nalikovao je kamen u velike onomu od Ene^evca. Kamen je o5ite
porfime strukture i tamno sivkaste boje. Pod mikroskopom vidimo,
da je kamen posve nalik na onaj od Ene^evca i Ljubovije, samo
da je n raztvorbi daleko napredovao.
Osnova je u kamenu mikrogranitska, kao i kod kamena od
Ljubovije, samo je ne§to sitnijega zrna. Od raztroSbe je ona sva
puna vapnenca^ pa se osim kremena nijedan drugi sastavni dio
ne razpoznaje izuzevSi po koji krupniji stup apatita, Medju por-
fimo izlu^enimi sastavinami razpoznajemo samo plagioJelas i kremen^
dok su amfibol i biotit kao takovi posve iz6ezli.
Plagioklas se pojavljuje u velikih liepih ledcih, koji su obiSno
stubasto otegnuti i gotovo uviek zonarno gradjeni. Oni su raz-
mjerno joS dosta svje^, a raztroSina se poglavito drzi samo puko-
tina, kojimi su ledci prepleteni. Ta se raztroSina sastoji od sitnih
listida, koji pokazuju medju unakrStenimi nikoli zive boje, te bi
mogli pripadati muskovitu.
Liepi sraslaci po albitnom zakonu zdruzuju se dosta 5esto u
dvojke po karlsbadskom zakonu ili su im umetnuti veliki listovi po
periklinskom zakonu. Po opti5kih svojstvih sudedi ti su plagioklasi
dosta bazi^ni. Maksimum simetrijskoga potamnjenja pokazivao je
ove kutove
27:27; 16:19; 26:26; 26:28.
Pri karlsbadskih sraslacih naSao sam u simetrijskih prerezih ova
potamnjenja :
1 22«
V 25«
2 3°
2' 5,
Sto bi odgovaralo plagioklasu Ab^An^ u prerezu
Digitized by VjOOQIC
24 If. siftPAne;, (34)
9 = 0«
X = ± 10«;
na drngom dvostnikom sraslacu
1 70
1' 8;5«
2 24-*5«
2' 24»,
ito bi odgovaralo plagioklasu sa 64% An u
prerezu
9 = 0«
X = + 17«;
na tredem ledcu
1 11«
1' 13«
2 36»,
2' —
§to bi odgovarftlo pjagioklasu sa 68% An u prerezu
1 = ± 22^
prema tomu bi to bili plagioklasi sa 64 — TO^/q An.
Narav plagioklasi opredielio sfim jo§ i po Beokeovoj metodi
mjeredi s camerom lucidom i okretnim risadim stolom razmak osi
B u dva individiija srasla po albitnom zakonu. Pri torn sam naSao,
da taj razmak iznosi 7 mm ; prema tomu je
29 = 30«
ili 9 = 15,
Sto odgovara plagioklasu sa 72% An (Becke, Der Hyperstenan-
desit von der ]iisel Alboran. Tschermaks Mitth. 28. p. 530. tab.
2.), dakle Ab^An^,
Kremen nije u kamenu odve<S obilan. U osnovi je vrlo sitan,
dok su porfimo izludeni individuji nepravilno zayijeni, da u njih
osnova zadire. KadSto vidimo ciele komade osnove u kremenu
uklopljene.
Apatit se pojavljuje obifino u vrlo krapnih zrnih i stupovih,
na kojih jasno razpoznajemo plohe prizme, piramide i osnovuoga
pinakoida.
Amfibola je i iiotita kao takovih iz kamena posve nestalo, jer
su posve raztroSeni. Preostala raztroSina pojavljuje se u oblicih,
Digitized by
Google
(35) HIPKBSTBNSKI ANDBZIT I DAOIT I^ 8R||BRNIQkB OKOLIGB U BOSMJ. 3&
po kojih mozemo posve jasno razabrati, gdje je bio amfibol, a
gdje biotit. Biotit pretyorio se tu posve a nak«ipina klorita, a a
njegove stare kalotine utisnale su se kadSto tanke i duge lede od
epidota, I amfibol pretvorio se u nakupinii kloritaj no tomu se
uviek pridru^QJe znatna mnozina vqpnenca i po koje oveliko zmo
epidota. Ellorit je a jednom i drugom sli^Saja liepe zelene boje i
o6ita pleohroizma u modro zelenoj i £uto zelenoj boji. U klorita
leze Cesto syjeii ladei apatita kao preostali uklopci amfibola i
biotita.
Zeljeena rudada posve je nalik na onu u dacitu od Knezevea,
samo je neSto sitnijega zma.
4. Dacit igpod vojarne u Srebrnid,
Izpod vojarne pred samom Srebrnicom nalaze se star! napuSteni
kamenolomi u dacitu, koji po svom vanjskom lieu posve nalikuje
na onaj od Protina hana, samo ]e kamen joS viSe raztroSen. Pod
mikroskopom vidimo, da se tu osim kremena i apatita nije sa-
5uvao nijedan prvotni sastavni dio, a i sam apatit da je raztroSba
ved nadela.
OUnenci^ i to samo oni prve generacije, razpoznaju se samo po
listidavoj raztroSini, koja pokazuje medju nakrStenimi nikoU zive
boje. Amfibol i biotit pretvoreni su u nakupinu klorjta i vapnenea,
a sam je klorit posve izbliedio. Kremen je u velikih zmih vrlq
riedak, no tim ga vide vidimo u osnovi u obliku sitnoga nepra-
vikioga zmja. U nijednom kamenu ne zapinje za o6i kremen i^
osnove toliko, kao ovdje, jer su tu svi ostali dielovi raztroSeni, ^
preostala su dista samo svjeza zrpca kremena. Uz vapnenac i
klorit, koji izpunjaju ne samo amfibole i biotite, nego i glinence i
osnovu, vidimo u preparatu jo§ obilna cma zma, a i mnogo iud-
kasto prozirnih zma, koja su kadSto liepe naran6aste boje. Zeljezna
ruda5a bila je dakle tu bogata na titanu. Epidota u preparatv^
nema.
Eruptivno kamenje iz okolice srebmidke opisao je John, kako
smp ved prije spomenuli, kao kremeni propilit. Kemijska analiza,
koju je na tom kamenu John izveo, pokazuje nam ovaj sastav:
Digitized by
Google
26 M. KiSPATieJ, (26)
SiO^ 65-42
Al^O^ 17-70
Fe^O^ ...:.. 5-50
CaO ....... 3-38
MgO ....... 1-76
gubitak zarenjem . . 107
alkalija (iz razlike) . 5-17
100-00
Ako ovu analizu izporedimo s onom od Knezevca, vidjet 6emo,
da je tu najveda razlika u mno^ini alkalija, no kako John nije
direktno opredielio alkalija, to se o njenoj vriednosti ne moze ni
govoriti.
Pri mikroskopskom iztrazivanju naSao je John ovo: Osnova je
posve kristaKnska, a sastoji se od pretezna ghnenca, neSto kremena
uza sitan amfibol i biotit, pa obilje apatita i po koji list hematita.
Porfimo je izluSeni plagioklas svjez. Amfibol je zelen s pleohro-
izmom u zelenoj i smedjoj boji. Biotit se pojavljuje u dva oblika.
Ima biotita zelena i crveno smedja, a John misli, da je sav biotit
prvotno bio zelen, pa da je oksidacijom zeljeznoga oksidula tek
postao crvenkasto smedj. Zeleni biotit pretvorio se djelomice u
epidot, koji se nalazi u tinjcu u sitnozmih agregatih ili u ledaskih
kupovih. Za smedji biotit navodi John, da^ 6esto uklapa medju
listovi lece od vapnenca. Kremen se pojavljuje u zaokruzenih zrnih,
a kao uklopke nalazimo u njima osim apatita i amfibola jo§ i
uklopke od tekudine. John uvrSduje ovo kamenje medju kremene
propilite zato, §to mu je osnova posve kristalinska, §to kremen sa-
drzava uklopke od tekudine, §to mu je amfibol zelen i neobrub-
Ijen, i napokon §to se je raztroSbom u amfibolu i biotitu razvio
epidot.
Kako je poznato, jo§ je nerieSeno pitanje. da li se imadu propi-
liti (s kremenom ili bez njega) drzati kao posebne samostalne vrste
eruptivnoga kamenja ili samo kao posebno razvijeni i preobra^eni
obliei andezita i dacita. Propiliti su poznati, da vode u 2icah razne
rudaSe, a svojim se vanjskim licem razlikuju od drugoga mladjega
eruptivnog kamenja tim, §to nalikuju na „zelence" (grttnsteinfthn-
lich). Zirkel, koji zastupa mnienje, da su propiliti samostalne
vrste, navodi kao znafiajne osobine propilitH ovo: 1. Glinenci ne
pokazuju staklenasto lice mladjega eruptivDog kamenja, nego grubo
lice (derb), kako ga imadu plagioklasi porfirita; oni su puni raz-
Digitized by
Google
(27) HIPBR8TBNSKI ANDSZIT I DAGIT IZ SRBBRNI^KB OKOLICB U BOSNI. 27
troiina, i to poglavito vapnenca, klorita i epidota. 2. Biotit i am-
fibol uviek su viSe ili manje raztroSeni, tako da se smedja boja
jedne i druge rude pretvorila u zelenu; raztroSbom pretvorene su
te rude u kalcit, klorit i epidot. 3. Kremen vodi samo uklopke od
tekudine, dok ouaj u dacitu ima samo uklopaka od stakla. 4. Osnova
je posve kristalinska, a napunjena je sekundamimi proizvodi, i to
vapnencem, kloritom, epidotom i 6esto piritom.
Kamenje srebmi5ke okolice prikazuje na:m se u raznom atanju
raztroSbe, no uza sve to vanjskim licem nikad ne nalikuje na
zelenee. Kamenje od Ljubovije ve<i je John opredielio kao dacite,
a kamenje iz neposredne okolice Srebrnice ne razlikuje se ni u
6em bitnom od onogakod Srebrnice, samo §to je vi§e raztroSeno.
S tom raztroSbom pojavljuju se doduSe neke osobine, no one tvore
samo most izmedju dacita i propilita, kako ga Zirkel opisuje.
Glinenci su u kamenu od Knezevca i Protina hana upravo tako
staklenasta lica, kao i oni u kamenu od Ljubovije, a kao raztro-
Sinu nalazimo sad muskovit sad vapnenac, riedko kada klorit.
Biotit a i amfibol pokazuju kadSto smedju boju, a gdje je raz-
troSba mah uhvatila, tu vidimo iste proizvode, koje obiftno kod
propilita opisuju. Kremen u kamenu od Ljubovije i Protina hana
nosi uklopke od tekudine ; John navodi za kremen od Ljubovije
jo§ i uklopke od stakla, a meni se ^ini, da sam ih vidio i u kre-
menu od Protina hana. Osnova je ovoga kamenja kristalinska, a kao
raztroSinu nalazimo u njoj poglavito vapnenac. Prema tomu prika-
zuje nam se ovo kamenje u jednu ruku kao pravi daciti, a u
drugu kao oblici, koji nas donekle sjedaju propiliti; a te prelazne
forme sprijateljuju me s nazorom Rosenbuschovim, da bismo
i prave propilite imali dr^ati samo posebnim obliSjem dacita ili
andezita.
Digitized by
Google
Andeziti i daciti uz obain Bosne.
Ptedano u sjednici matematidko-prirodoslovnoga razreda Jugoala'&enake
akademije Zfutnosti i wnjetnosti &ne 1, veljace 1904.
N4PIS40 PRAYI 6lAN DR. MllO KlfiPATK^.
Na puta od Maglaja prama Vrandaku nalazimo na dva mjesta
tik az obala Bosne mladje eruptivno kamenje. Ponajprije vidimo,
kako je kod Maglaja na desnoj obali Bosne provalio andezit. To
kamenje opisao je i opredielio John kao trahit, pa je njegov opis
ovdje samo donekle popunjen. Dalje gore az Bosnu nalazimo iz-
medju Nemile i Hana Begova na desnoj i lievoj obali dacitno ka-
menje, koje doslije nije bilo opisano.
I.
Andezit od Maglaja.
Andezit, §to izgradjuje brieg, na kom stoji maglajska tvrdjava,
opisao je John (Qrundztige der Geologie von Bosnien und Herce-
govina, Titze, Bittner, Mojsisovich) i opredielio ga kao sanidinski
trahit. Evo a kratko njegova opisa: Svietlo sivi porfirni kamen
ima osnovu, koja se sastoji poglavito od sitnoga sanidina, izmedja
koga se smjestilo globulitidno preobrazeno staklo. Medju porfirno
izluftenimi sastavinami zauzimlje prvo mjesto glinenac, koji ponaj-
viSe pripada sanidina sa jednostavnimi ledci ili u karlsbadskih
sraslacih. Prvi sa obifino zonarno gradjeni. Razvio se i plagioklas,
no a mnogo manjoj mnoi^ini od sanidina. Biotit je into smedj.
Amfibol se sav pretvorio a limonit, koji ma je u preparatu sav
izpao, a rubovi preostale Supljine imada forma, koja odgovara
prerezom amfibola. Eremen dolazi a riedkih zmih. Magnetit je
jednolidno po svem kamenu raztresen. Toliko John.
U okolici Maglaja pojavljuje se andezit na dva mjesta. Jedno
je mjesto spomenata maglajska tvrdjava, a drugo je az potok Ja-
Digitized by
Google
(2) ANDBZITI I DAOITI UZ OBALU B08NE. 39
blanicu. Kad idemo od Maglaja prama Ozrenu, nalazimo pri ulaza
o dolinu Jablanice na malenn prostorti serpentin, a domala iza
njega pojavljuje se andei^it, koji je posve identi5an s onim od
maglajske tvrdjave, samo je on ovdje joS viSe raztroSen.
Sav je taj andezit jasno sive boje i o6ite porfime struktare.
Osnova mu ne pokazuje oi traga pretyorenomu staklu, nego je
kristalinska i sitnozrna, a sastoji se poglavito od glinenca^ koji se
^esto vidi u Cetvorinastih prerezih. Uz to pojavljuje se po koji
Ii8ti6 hiotita^ gdjekoji apatit i vdpnenac kao razlroSina.
Kao utrusci prve generacije razvio se gUnenac, hiotit, raztroSen
amfibol i po koje zmo Tcremena.
GUnenac razvio se ovdje kao plagioklas, a ne kao sanidin^ kao
Sto John navodi, no u takih odnoSajih, da lako razumijemo, kako
je John drzao, da je tu u vedini sanidin. Ako razmotrimo knipnije
izlu5ene glinence, vidjet demo, da je tu dobra polovica glinenaca
razvijena u polisintetskih sraslacih po albitnom zakonu, 6emu se
kadgto pridruzuju jo§ i umetnute lamele po periklinskom zakonu.
Po koji put zdru^uju se ti oblici u karlsbadske sraslace. Svi ostali
glinenci, koji nam se prikazuju kao jednostavni dvojci ili kao
jednostavni individuji, bez sumnje su takodjer u najvedem dielu
slu6ajeva plagioklasi. To zaklju6ujemo odatle, §to su u takvih pri-
vidnih sanidinih 5esto umetnute tako fine lamele, da se tek naj-
pomnijim motrenjem i pri najvedem povedanju uo6uju, pa §to se
takvo srastenje drugi put opet odituje samo u valovitom potam-
njeaju. Napokon prerezi smjerom pinakoida M ne mogu dakako
pokazivati sraslaca. Najglavniji dokaz, zaSto ovakve jednostavnije
oblike imamo uvrstiti medju plagioklase, nalazimo u optiSkih svoj-
stvih. U vedem broju preparata nisam mogao nadi nijedan prerez,
u kom bi polozaj ravnine optidkih osi i kut optidkih osi govorio
za to, da tu imamo sanidin; jedno je i drugo uviek pokazivalo,
da se tu razvio plagioklas. U vedini sludajeva moglo se ustanoviti,
da taj plagioklas pripada labradoru. Na polisintetskih sraslacih
s pribliino simetrijskim potamnjenjem naSao sam najvede potam-
njenje
22« : 24°
25« : 29^
5to bi odgovaralo dlanu, koji nije kiseliji od Idbradora.
Na jednom karlsbadskom dvostrukom sraslacu iznosilo je sime-
trijsko potamnjenje
Digitized by
Google
30
M. KI&PATI6,
1
r
2
2'
170
2«
40,
3to
odgovara
labradoru AbjAn^ a
prosjeku
9 =
1 =
9".
(3)
Na jednom sraslacu, koji se prividno sastojao samo od dva liepa
i velika individuja, i gdje je bio tredi individuj u prvom umetnat
u obliku vanredno tanka i kratka klina, da se jedva opazao, iz-
nosilo je simetrijsko pptamnjenje na svaku stranu 24®. U konver-
gentnoj svjetlosti izlazila je gotovo u sredini negativna razpo-
lovnica. Ako pogledamo na tablu V. u djelu A. Michel L^vy,
Etade sur le determination des feldspaths, Paris 1894., vidjet demo,
da labrador Ab^An^ u prosjeku
cp =
)i = 46«
stoji gotovo okomito na razpolovnici a, koja je tu negativna, pa
da taj prerez ima simetrijsko potamnjenje od jedno 25^.
Drugi jedan sraslac od dva individuja pokazivao je simetrijsko
potamnjenje
6® : 7«.
U konvergentnoj svjetlosti izlazile su u oba individuja osne
pruge (Axenbalken) iz vidnoga polja, a osne ravnine konvergirale
su prama negativnoj razpolovnici, pa je dakle to labrador Ab^An^
u prosjeku
1 =z
9 = 0.
Prerezi, koji su bili priblizno uzporedni s pinakoidom Jif, poka-
zivali su obiftno kos izlaz pozitivne razpolovnice. Na jednom ta-
kom prerezu iznosio je kut potamnjenja uz P 15® i vidjela se
pruga optidke osi; sama os nije bila u vidnom polju. Dakle je i
to labrador, koji nije kiseliji od 6lana Ab^^An^. Samo na jednom
prerezu izlazila je pozitivna razpolovnica gotovo okomito na M^
kao §to vidimo kod sanidina, no tu je jezgra potamnjivala uz 12®,
a rub uz 6®, pa je vrlo vjerojatno, da se ta jezgra sastoji od
labradora, a rub od andezina i da prerez nije iSao tofino uzpo-
redno sa M,
Digitized by
Google
(4j ANDBZITI I DAOITI UZ OBALU BOSNB. *A1
Ako sve ovo uzmemo u obzir, onda nema sumnje, da porfirno
izluSene glinence imamo uvr&titi medju labradore, pa prema tomu
sam kremen medju andezite.
Porfirno izlu5eni plagioklasi pokazuju obidno zonamu gradnju^
pa je zanimljivo, da bazi6nost ne pada uviek jednoli6no od sre-
dine prama rubu, nego kad§to jedan put ili vise puta opet raste i
opet pada. Na jednom plagioklasu nabrojio sam do dvadeset zona^
gdje su se viSe puta izmjenjivale bazifine i kiselije zone.
Glinenci u osnovi bit <ie takodjer plagioklasi, no nije izkljuSeno^
da nema tu i sanidina, jer nam analiza kamena pokazuje znatnu
mnozinu kalija, premda znadu i gdjekoji labradori sadrzavati neSto
kalija. Na jednom takom sitnom ledcu, koji je bio zonarno gradjen
i prikazivao nam popreSni prerez sa rombskim obrisom, tvorio je
jedan pinakoid s drugim kut od 92®. Tu je kut potamnjenja u
oStrom uglu iznosio 31®, a to sve odgovara labradoru.
Plagioklas prve generacije uklapa obilno sitne iglice apatita, a
kadSto i listide biotita.
Biotit je kao utrusak vrlo obilan. Boje je smedje zute. Uklapa
6esto liepe ledce apatita. U kamenu od Jablanice biotit je posve
pozelenio, jer se pretvorio u klorit, u kom le^e sitna zrna epidota^
Amftbol je kao takav izfieznuo, a mjesto njega vidimo raztro-
§inu, u kojoj je vapnenac pretezan, a u kamenu od Jablanice opet
klorit sa zrnci od epidota. RaztroSina se ta pojavljuje u otegnutih
stupovih ili u rombih, na kojih su Siljati uglovi odrezani, kao §ta
pokazuju poprefini prerezi amfibola. Amfibola je bilo u kamenu
mnogo manje od biotita.
Kremen je riedak, a zrna su mu neSto sitnija i uviek jajolika
zaobljena. U jednom takom kremenu naSao sam uklopak stakla
sa velikim mjehurom, koji je bio na Siroko crno obrubljen.
Apatit viSe puta pokazuje jasno plohe prizme, piramide i osnov-
noga pinakoida.
Magnetit dolazi u nepravilnom zrnju, a kadSto i u oktaedrih.
Kemijska analiza, sto ju je izveo Fr. Tudan, pokazuje nam
sastav:
Si^O 63-77
Al^O, 17-09
Fe^O^ 3-58
GaO 3-26
MgO 1-28
Digitized by
Google
32
It. kllPATiti,
(5)
Na^O
S^O
gubitak ^arenjem
3-97
3-43
313
99-51
OdbivSi gubitak, koji je nastao jSarenjem, dobit <5emo preraCu-
jiano na 100
SiO^ 66-16
Al^O^ 17-72
J'c.Os 3-71
CaO 3-38
MgO 1-37
lia^O 4-11
K^O ■ 3-55
100-00
Ti nam brojevi daju ovaj moleknlami snoSaj:
SiO^ 110-27 ili 73-87
4?,0, 17-37 „ 11-67
Fe^O, 2-37 „ 1-55
GaO 5-82 „ 3-89
MgO 3-20 „ 2-14
Na^O 6-63 „ 444
K^O . 3-65 „ 2-44 •
149-26 iU 100-00
Ako uzmemo, da say natrij potjeSe iz plagioklasa, a say kalij
iz sanidina, i ako pustimo iz yida magnetit, to bi a kamenu bilo :
kremena kiselina . . . 1464
sanidina \ aluminij 2*44
kalij 2-44
kremena kiselina . . . 26-66
albita < aluminij 4-44
natrij 4-44
kremena kiselina . . . 7-78
anortita I aluminij 3-89
vapno 3'89
19-52
35-54
15-56
Digitized by
Google
(6) ANDBZITI I DAGITI UZ QBALU BOSNE. 33
kremena kiselina . . . 3*69
metasilikata I magnezija 2*14 I 7*38
FeO 155
slobodne kremene kjseline 21*12
slobodna aluminija 0'90
~ 10000
Prema ovome bi plagioklas odgovarao formuli Ah^An^^ dakle
krajnjemu 6lanu oligoklasa. Ako je jo§ i kalij bar u jednom dielu
sadrzan u plagioklasu, onda bi nas analiza upudivala na jo§ kise-
liji plagioklas. Vidjeli smo, da su porfirno izlufteni plagioklasi la-
bradori, pa ovo nesuglasje s analizom mozemo tim raztumaSiti, §to
su bez sumnje glinenci u osnovi kiseliji i §to je raztroSba ved
donekle tvarfli sastav glinenaca promienila.
11.
Dacit UZ desiia 1 lievu obalu Bosue Izmedju
Nemile i Hana Begova.
Eruptivno kamenje, sto se nalazi izmedju Nemile i Hana Be-
gova, opazio i ubilje^io je prvi Br. Walter u svojoj karti, koja
je dodana njegovu djelu „Erzlagesta-tten in Bosnien", i tu je to
kamenje ozna6eno kao trahit. Kamen, Sto se nalazi na desnbj obali
Bosne, moze se vidjeti sa zeljeznice, jer je tu tik uza zeljeznicu u
kamenu otvoren kamenolom, dok za kamen na lievoj obali moramo
podi cestom, koja vodi iz Zep6a u Vranduk, pa i tu kamen dopire
do same ceste. Ja sam oba nalaziSta obaSao i skupio materijal,
koji zelim ovdje opisati.
1. Dacit izpod Bistri£aka ni^ lieyoj obali Bosne.
Ako od potoka BistriSaka podjemo cestom niz Bosnu nadi demo
najprije serpentine, uz koje se onda dize dacit. Iza dacita pojav-
Ijuju se crni brusilovasti Skriljavci, koji se vuku dobar komad
piita, da onda ustupe mjesto serpentinu sa Smolin-Mahnade. Dacit
su pri gradnji ceste nekod lomili, pa je sada kamen na povrsini
dobro raztroSen.
Dacit je jasno sive boje i odite porfirne strukture. U preparatu
pod mikroskopom vidimo, da se osnova razvila u znatnoj mnozini,
a da u njoj leze ulozeni utrusci prve generacije, medju kojimi
mozemo razabrati plagioklas, biotit i kremen.
K. J. A. 159. 3
Digitized by
Google
34 M. KidPATtC, (7)
Osnova je kamena, koliko se mo^e razabrati, posve krista-
linska. Ona je sitnozrna, mikrogranitska, te Dam pruza slika posve
nalik na onu, §to je pokazaje kamenje od Srebrnice. U njoj raza-
biremo pomadena zrna glvienca, zqatna mno^inu sitnoga kremena,
DeSto malo magnetita^ koji listid biotita^ malo apatita, riedak eirkon
i napokon obilje raztroSine (vapnenca).
Medju porfimo izludenimi rudami nalazimo osim spomenutoga
glinenca^ biotita i Jcremena jo§ i tragove amfibola,
Glinenac se tu pojavljuje u velikih zmatih oblicih, na kojih
vrlo ^esto jasno razabiremo mnogostruke sraslace po albitnom za-
konu, 5eina se kadSto pridruzuju i lamele umetoate po periklin-
skom zakonu. Oni su obiftno raztroSinom jako pomudeni, a gdje
su ne§to svjeziji, tu se vidi, da su zoDarno gradjeni, gdje se ne-
jednolidno izmjenjuju zone razne bazidnosti. Pri torn opazamo, da
su zone vede bazidnosti i bolje raztroSene. Kojoj hrpi ovi plagio-
klasi pripadaju, nije se moglo optidki jasno ustanoviti. — Plagio-
klasi desto uklapaju ciele hrpe apatita pa pojedine listove biotita.
Biotit je u kamenu vrlo obilan i jo§ posve svjez. Boje je ^uto
smedje i pokazuje poznati pleohroizam. On uklapa desto iglice apa-
tita. Izmedju razkalanih listova biotita utisnute su kadSto lede od
vapnenca. Takva se leda sastoji od jednoga ili od dva zrna, na
kojih se vide kadSto srasladke lamele.
Kremen prve generacije nije odved obilan, a pojavljuje se u
ovedih, zaokruzenih oblicih. U njemu se pojavljuju uklopci tekudine
s libelom. Gdje je libela sitna, tu ona neprestano titra, a gdje je
krupna, tu ona pri nagibanju preparata polagano svoje mjesto
mien j a. Ima uklopaka i s nepomidnim mjehurom, kao i uklopaka
sa dva takva mjehura, a prema tomu imamo ovdje i uklopaka od
stakla. Eao uklopak nalazimo nadalje u kremenu po koju tanku
iglicu apatita i koji oStri ledac zirkona.
Amfibol. Osim spomenut^h ruda vidimo u preparatu mjestimice
raztroSinu, koja se skupila u pravilnoj formi, i to u formi stupova
ili u formi, koja odgovara poprednim prerezom amfibola. U vedem
broju preparata od toga kamena naSao sam jedan, gdje je u jednoj
takovoj nakupini bilo jo§ saduvano amfibola. Tu se moglo raza-
brati, da je tu bio agregat listova amfibola i nekih ruda, koje su
se medjutim raztroSile. Agregat je imao formu amfibola, koji je tu
resorbiran. Preostali listovi amfibola bili su zudkasto zelene boje i
jaka pleohroizma.
Digitized by
Google
m
ANDEZITI I QAOITI X}Z OBALU BUSNB.
ag
Apatit se pojavljuje sad u tankih iglicah sad u debljih stabastih
ledcih, kojim je kad$to sredioa bila smedja od akiopaka.
Zirkon je n kamena riedak, all su mu ledci vrlo oStri.
Magnetit se pojavljuje obiSno u obliku nepravilna zmja, ijedje
u pravilnih oktaedrih.
Kemijska analiza, koju je izveo F. Tudan, pokazoje ovomu
kamena ovaj kemijski sastav:
SiOg .
CaO .
MgO .
Na^O
K^O .
gubitak zarenjem
6508
15-94
3-63
413
1-31
4-51
4-50
081
99-91
Ako od toga odbijemo gabitak, Sto je 2arenjem nastao, a pre-
ostale tvari preraftunamo na 100. to demo dobiti:
SiO, 65-67
Al,0, 16-08
Fe^Os 3-66
CaO 416
MgO 1-32
Na^O 4-57
4-54
100-00
K^O
Radunajadi iz toga molekularni snoiaj pojedinib sastaviaa dobit
<iemo ove brojeve:
SiO^
Al,0,
Fe,0,
CaO
MgO
Na^O
K^O
109-45
15-76
2-29
7-43
3-30
7-37
4-83
ili
72-77
10-48
1-52
4-93
2-19
4-89
3-22
150-43 ili 10000
Iz ovih brojera dalo bi se izradunati, da a kamena ima:
Digitized by
Google
36
M. KI6PATI6,
(9)
I
kremene kiseline
48-66
alkal. glinenca I aluminija 8*11
[ alkalija 8-11
64-88
anortita
metasilikata
kremene kiseline . . . 4*74
aluminija 2*37
vapna 2*37
kremene kiseline . . . 6*27
magnezije . . . . '. . 2*19
FeO 1-52
vapna 2*56
slobodne kremene kiseline 13*10
9*48
12*54
100*00
Da je ovaj kamen posve svjez, onda bi u njemu plagioklas imaa
formula Ab^An^, no vidjeli smo, da je upravo plagioklas najviSe
raztrogen i u njemu upravo oni dielovi. koji su baziCniji, te nema
sumnje, da prvobitni plagioklas ide u baziCniju hrpu, nego §to nam
je prorafiuna formula odaje.
2. Dacit sa desne obale Bosne.
Kad fiovjek ide uza zeljezniCku prugu od postaje Nemile prema
Hanu Begovu, naidi 6e iza 163. kilometra na amfibolit, koji je
kod kilometra 163*7. neobifino krupna zrna. Iza toga amfibolita
pojavljnje se serpen tin, a kod kilometra 162'3. probio je kroz sei^
pentin biotitni dacit, koji posve nalikuje na onaj, §to smo ga malo
prije opisali i koji bez sumnje stoji s njim u savezu, premda onaj
lezi neSto vi§e uz Bosnu. Vanjsko lice, struktura i mineralozki
sastav isti je, kao i u predja§njem kamenu.
Osnova je sitnozrua, granitska, a sastoji se od glinenca^ obilno
Jcremena, ne§to apatita, dosta sitnoga biotita, pa neSto vapnenca.
Medju porfirno izlu6enimi sastavinami razpoznajemo :
GlinenaCy koji je tako raztroSen, da se riedko kada vidi, da je
to bio plagioklas/ U raztro§ini nalazimo najviSe vapnenca.
Kremen je u nepravilnih zrnih dosta riedak. U njemu nalazimo
iglice zirkona, uklopke tekudine s pomifinim mjehurom, a mozda
i stakla.
Biotit je obilan, svjez, zuto smedj i 5esto izbuSen apatitom. Bez
opacitna ruba.
Digitized by
Google
(10)
ANDBZITI I DAOITI UZ QBALU B08NR.
37
Amfibol je ovdje aeSto o6itiji, premda on i tu dolazi u istih
odnoSajih, koje smo prije spomenali. Uz to vidimo kadSto prereze,
koji imadn na obodu vienac od listida smedje iutoga amfibola,
dok u sredini - vidimo listide bezbojnoga amfibola, kadSto vapnenca
i neSto epidota, pa drugih proizvoda raztroSbe.
Kemijska analiza, koju je izveo Fr. Tudan, dala je ovaj re-
zultat :
SiO, . . .
AI^O, ....
FcjiOj . . .
CaO ....
MgO ....
Na^O 3-82
K^O ....
64-79
15-29
3-73
3-79
1-82
.... 3-74
gubitak Sarenjem .... 3-22
100-20
PreraCunamo li opet ove brojeve na 100 odbivSi prije gubitak,
Sto je nastao zarenjem, dobit <Semo:
CaO
MgO
Na^O
66-82
15-76
3-85
3-91
1-87
3-94
_3-85_
10000
Iz toga bismo dobili ovaj molekularni sno§aj:
ili
SiO^ .
M,0,
Fe,0,
CaO
MgO
Na,0
K^O
74-61
10-35
1-61
4-67
1-76
4-25
2-75
149-28 ili 100-00
111-37
15-45
2-41
6-98
2-63
6-34
4-10
Iz toga bismo mogli izraSunati ovaj sastav:
Digitized by
Google
38
M. KlfiPAtlO,
(11)
kremene.kiseline . #. - 42*00
alkal. glinenca | aluminija 7'00
alkalija 700
I kremene kiseline ... 6*70
anortita I aluminija 3'35
[ vapna 3*35
kremene kiseline . . . 4*69
magnezije 1*76
FeO 1-32
Tapna 1*62
slobodne kremene kiseline 21
metasilikata
56-00
13-40
9-38
10000
Brojevi ovi dali bi nam formnlu za plagioklas Ab^An^^ no nema
sumnje, da je on ovdje bio od vede bazifinosti.
Digitized by
Google
Petrografske biljezke iz Bosne.
Ptedano u sjednid matematicko-prirodoslovnoga razreda Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti dne 1. veljace 1904.
Napisao pravi 6lan dr. Mido Ki6pati6.
Prolazedi viSe godina raznimi krajevi Bosne sakupilo se neSto
sitnijega petrografskog materijala, koji sam u zadnje vrieme obradio,
pa ga 2elim ovdje priobditi, jer (5e i to neSto doprinieti boljemu
geolozkom poznavanju Bosne. Tomu sam dodao neke nove bi-
ljezke o serpentinskoj zoni, jer sam imao zgodu, da obadjem neke
to6ke te zone, kamo nisam bio dospio prije, nego §to sam tiskao
svoju razpravu o bosanskoj serpentinskoj zoni.
I.
Kremenl flllt od Foloma na Drini.
U svojoj razpravi „Kristalinsko kamenje serpentinske zone u
Bosni" („Rad" Jugoslavenske akademije knj. 133., 1897.) naveo
sam, da se u zvomiCkoj okolici nalazi kristalinsko kamenje, koje
pripada gornjemu odjelu arhajske fonnacije, i koje lezi na kamenju
(gabro, Iherzolit, amfibolit) serpentinske zone. To se kamenje sa-
stoji u zvorni6koj okolici od granatna filita i kristalinskoga §kri-
Ijavog vapnenca. Juzno pak od Zvornika prama Vlasenici i Srebr-
nici nalazimo u znatnoj mnozini paleozojske Skriljavce, a mjesti-
mice i starije Skriljavce, koje moramo. kao i one kod Zvornika,
uvrstiti u gornji odio arhajske dobe. Takva kamenja nalazimo
najprije kod Poloma i onda dalje kod Lonjina.
Na putu od Zvornika prama Srebmici susredemo odmah iza
Poloma posve svietle Skriljavce, koje zelimo ovdje opisati, a odmah
iza njih pojavljuju se zeleni Skriljavci, iza kojih opet dolaze crni
brasilovasti Skriljavci.
Digitized by
Google
40 Iff. K16PAT16, (2)
Svietli ovi Skriljavci gotovo su posve Ciste biele boje, a ciepaju
se u tanke plode. Na povrSini odkalanih plo6a vide se vrlo fine
kozice od srebmastoga tinjca, koji ima lice sericita.
U mikroskopskom preparata razabiremo kao bitne sastavne die-
love kremen^ svietli tinjac i rutiL Po mineralozkom sastavu stoji
ovaj kamen s jedne strane izmedju tinjfieva Skriljavca i kremena
Skriljavca, dok se a druge strane ponajviSe priblizava filitu. On
doduSe nema klorita, ali je po svom gastom sastavu^ po razvoja
tinjca i rutila pravi filit, pa ga zato medju filite i uvrSdujemo.
Kremen je najobilniji sastavni dio kamena. On se tu pojavljuje
u obliku vrlo sitnoga zrna posve nepravilnih obrisa. Zrno se uza
zrno prislanja i stvara stanifiasta strukturu. Zrna su sad sva pri-
li6no jednake veliSine, a sad opet vidimo po koje vede zrno umet-
nuto medju sitnije zmje, ili se mjestimice krupnija zrna skupljaju
u pojedine odieljene i otegnute nakupine.
Tinjac nije u preparatu obilan, ali ga ipak svuda vidimo. On
dolazi uviek u obliku vrlo sitnih listida, koji su ili posve bez boje
ili jedva osjetljivo bliedo zelene boje. On pokazuje sva optidka
svojstva muskovita.
Rutil se pojavljuje u velikom broju individujA, koji se gotovo
uviek tako na gusto redjaju, da tvore ciele povore. ObiCrio se on
tu vidi u sitnih iglicab, a rjedje u nepravilnih zutih zmih. Tanke
i duge iglice razabiru se, kao §to obiCno u filitih susredemo, tek
pri velikom povetfanju. Osim jednostavnih ledaea nalazimo tu dosta
5esto i sraslace, i to po oba srasla6ka zakona, koji se kod rutila
obiSno pojavljuju. Sraslaci po zakonu. gdje je sraslaftka ravnina
ploha 101 i gdje osi od oba individuja tvore kut od 114^25', raz-
vili su se neSto rjedje, i tu su onda oba individuja duga. Medju
timi sraslaci naSao sam i jedan trojak, gdje su se tri ledca jedan
za drugim po istom zakonu srasla. Mnogo su obiSniji sraslaci, gdje
je sraslaSka ravnina ploha 301 i gdje osi tvore kut od 54^44', pa
i tu su obiCno oba individuja duga i jednake veliSine. Samo kadSto
je jedan individuj kratak ili su oba kratka (srdcoliki sraslaci).
Zirkon je u kamenu vanredno riedak. U cielom preparatu naSao
sam samo dva sitna ledca.
Organska tvar u obliku vrlo sitna praha pojavljuje se na riedko,
i samo na nekih mjestih.
Digitized by
Google
(3) PBTROORAFSKB BTLJB^KB IZ BOSKB. 41
II.
Amflbolnl zelenl Skriljayel od Poloma 1 Lonjlna
na Drlni.
Kalkowsky E. uveo je (Elemente der Lithologie, p. 212.)
ime „zeleni Skriljavci'' (Grttnschiefer) za onakvo kristalinsko §kri-
Ijavo kamenje, koje je tako gasta sastava, da mu se sastavni die-
lovi dadu tek pod mikroskopom ustanoviti. Ti su sastavni dielovi
u prvom redu amfibol, a onda obiSno klorit, epidot, glinenac, a
kadSto i kremen i vapnenac. Amfibol uz klorit daje kamenu ze-
lenu boju. Sam amfibol ne dolazi nikada u zmju, negp uviek u
obliku dugih i tankih iglica. Boja mu je ili jasno zelena ili modru-
Sasta kao u glaukofana, a gdjekad je tu razvijen i sam glaukofan.
Sva ova bitna svojstva zelenih Skriljavaca nalazimo pri kamenju,
§to se razvilo uz Drinu kod Poloma i Lonjina, pa zato i
zelimo to kamenje kao zelene Skriljavce prikazati, premda je samo
ime, kao §to i Kalkowsky priznaje, dosta nespretno.
1. Zeleni Skriljavci kod Poloma.
Iza sela Poloma na Drini, idudi prama Ljuboviji i Srebmici,
pojavljuju se najprije kremeni filiti, koje smo malo prije opisali.
Na filite se naslanjaju amfibolni zeleni Skriljavci, o kojih ovdje
zelimo govoriti, a iza njih se pojavljuju crni brusilovasti §kriljavci.
Zeleni su ovi Skriljavci bliedo ili ^udkasto zelene boje i dobre
Skriljavosti. Pod mikroskopom nalazimo kao sastavne dielove ka-
mena: amfibol, epidot^ vapnenac, glinenac i hematit,
Amfibol se pojavljuje ovdje u tankih i dugih iglicah, koje u
boji i pleohroizmu u velike nalikuju na glaukofan. Bcja im je
modrudasto zelena. Pleohroizam se o6ituje u zudkastoj (^t), Ijubi-
6astoj (fi) i modroj (y) boji. Premda je prema tomu sli6nost sa
glaukofanom vrlo velika, to ipak nije ovo glaukofan, nego vlak-
nasti amfibol, jer mu potamnjenje tvori kut od 18®. Iglice su am-
fibola gotovo uviek pukotinami poprieko raz6lanjene. Samo deblje
igle pokazuju uz to jo§ i po duljini prizmatsku kalavost.
Klorit se razvio u tolikoj mnozini, da mjestimice iztiskuje posve
amfibol, a postao je, kako se jasno vidi, pretvorbom amfibola.
Epidot se pojavljuje obi6no u velikih, nepravilno stubastih zrnih
bliedo zute bo]e. Osim toga krupnijega zrnja vidi se kad§to jo§
posve sitno, bezbojno zrnje epidota.
Digitized by
Google
42 M. kiSpatiO, (4)
Vapnenac se razvio u kamenju kod Poloma dosta nejednako.
U preparatih od gdjekojih komada nije bilo ni traga vapnencu,
dok ga u drngih komadih imade u tolikoj mnoziai, da ostali sa-
stavni dielovi upravo plivaju u vapnencu. Na zmih vapnenca se
vidi romboedrijska kalavost, a Cesto i sraslafike lamele.
Glinenac je ovdje vrlo riedak i dolazi uviek utruSen medju
vapnencem. On je staklenasta lica i obi^no bez srasla5kih lamela.
Hematit dolazi u sitnih Ijuskah i obiSno se priljubljuje epidotu.
2. Zeleni Skriljuvci kod Lonjina.
Ako idemo od Ljubovije prama Lonjinu, mi demo uz Drinu
kod mostida preko SlapaSnice susresti iste erne brusilovaste Skri-
Ijavce, koje smo nasli kod Poloma, i na jednom mjestu uz Drinu
probija kroz te skriljavce dacit. Kontaktna zona izmedju oba ka-
mena posve je raztroSena. NeSto dalje niz Drinu pojavljuju se
am fibolni « zeleni Skriljavci znatnim prostorom. D rieci SlapaSnici
nalazimo kao valutice zelene Skriljavce, erne brusilovce i dacit.
Mineralozki sastav ovih Skriljavaca isti je, kao i onih od
Poloma.
Amfibol je u ovom kamenju, jer je svjeze, vrlo obilan. Oblik,
kalavost, boja, pleohroizam isti mu je, kao i predjaSnjemu.
Klorit je ovdje riedak. I ovdje je on sekundaran, jer postaje,
kako se jasno vidi, iz amfibola. Boje je jasno zelene, a pleohro-
izam se ofiituje u oStro zelenoj i bliedo ^utoj boji. Gdjekoji list
klorita tako je slabo bojadisan, gotovo bezbojan, da se zelena
boja jedva opa^a.
Epidot je i ovdje iza amfibola najglavniji sastavni dio. Obidno
su to otegnuta krupna zrna, koja su poprieko izkalana, rjedje su
zrna bezbojna, i tu su obiCno sitnija. Riedke Ijuske hematita po-
javljuju se ponajviSe u pukotinah epidota.
Vapnenca ili nema ili dolazi u pojedinih zmih ili u zrnatih
nakupinah.
Glinenac dolazi u kamenju, u kom nema vapnenca, u riedkih,
sitnih zmih izmedju amfibola i epidota. U kamenju s vapnencem
zrna su glinenca mnogobrojnija i krupnija, pa se rado utiskuju
medju vapnenac, a kadSto vidimo, gdje uklapaju sam vapnenac:
Glinenci su uviek staklenasta lica, a prikazuju se obifino kao jedno-
stavni ledci, rjedje kao dvojci ili trojci. U jednom sraslacu sa tri
Digitized by
Google
(5) PBTROORAFSKB BILJSi^KB 1Z BOSNB. 43
lamele, koje su pokazivale simetrijsko potamnjenje, iznosio je taj
kut na svaku stranu 13*^. Jeduoviti ledci u velike nalikqju na
kremen, no u konvergentnoj svjetlosti mozemo se lako uvjeriti,
da tu nemamo kremena.
III.
KlorltiSnl gkriljavac s Vllenlce kod Travnika.
U neposrednoj blizini Tra^nika na podnozju Vilenice na-
lazi se kamenolom a zelenom Skriljavom kamenu, koji £elim ovdje
u kratko opisati. Samo mjesto, gdje se kamenolom nalazi, zove se
Bojna. Eamen je jasno zelene boje; poliven solnom kiselinom
Sami jako. Po mineralozkom sastavu moramo taj kamen za sada
uvrstiti medjn kloriti6ne Skriljavce, premda mu ne mozemo usta-
noviti starost ni podrietlo. U izbrusku nalazimo pod mikroskopom
kao sastavne dielove glinenac, klorit, epidot, vapnenac i, kako se
6im, amfihol.
GUnenac je najglavniji sastavni dio kamena. On dolazi ili u
sitnozrnih nakupinah ili u daljih otegnutih ledcih. U nakupini su
zrna nepravilno izrezuckana, i timi urezi hvata se zrno zrna stva-
raju(fi poznatu stani&asta strukturu. I dulji stubasti ledci na svojih
su rubovih nepravilno izrezani. Glinenci su obi6no staklenasta lica,
a u njih nalazimo dosta 5esto uklopljena zrna epidota i listide
klorita. Vedi je dio bez sraslaca, ali ipak nalazimo, osobito medju
vedimi ledci, sraslace s viSe individuja. Sudedi po kutu potamnjenja
u prerezih, koji su prili6no okomiti na ravninu -Sf, stoje ovi pla-
gioklasi blizu labradora.
Klorit je iza glinenca u kamenu najobilniji. On je slabo zelene
boje i uz to vrlo slaba pleohroizma, a i vrlo slaba dvoloma. Lako
je mogude, da je klorit tu sekundaran, a 6ini se, da je onda po-
stao od amfibola. Cesto se naime vidi klorit u oSirokih iglastih
oblicih, koji su poprieko, a kadSto i po duzini izkalani, kao §to
inad/C vidimo na igli6astih amfibolih. Na jednom pak mjestu naSao
sam u kloritu joS vrlo sitne krpe, koje su se jakim svojim dvo-
lomom odavale kao amfibol^ a na jednom takovom listidu moglo
se ustanoviti koso potamnjenje, i kut toga potamnjenja iznosio je
12^. Inade u kamenu nisam nasao amfibola.
Epidot se pojavljuje u krupnijih i posve aitnih zrnih. Krupnija
su zrna zu6kaste boje, dok su sitnija bezbojna.
Digitized by
Google
44 ♦ u. ki6pati6^ (6)
Vapnenac nije u kamenu obilan, ali ga ipak posvada nalazimo
dosta jednoli6no razasuta, i to u obliku nepravilnih sitnih zraa.
U sitnih pukotinah, koje se mjestimice povlafte preparatom, na-
lazimo sitna zrna kremena. Napokon moram spomenuti jo§ sekunr
darni titanit, koji je u obliku sitnozrnih, nepravilnih nakapina u
kamenu razasut, a postao je od ilmenita.
Rudarski satnik J. Grimmer u Sarajevu poslao mi je sli6an
kamen, §to ga je on na§ao tik uza zeljeznicu odmah iza Travnika
prama Dolnjem Vakufu kod kilometra 32*2. Kamen se taj sastoji
od glinenca (ponajvise o6ita plagioklasa), klorita, epidota, pa se-
kundarna titanita, te pru£a pod mikroskopom istu sliku, kao i
onaj, §to sam ga das prije opisao.
IV.
Kloritoidni flllt Izmedju Fojiiice 1 {^emernice.
Kloritoid je ruda, koju nalazimo poglavito kao sastavni dio nekih
Skriljavaca. . Prava su i glavna domovina kloritoida filiti, koji po-
tje6u ponajviSe iz arhajske dobe, a rjedje da su mladji. Tu tvore oni
u druztvu s raznimi sastavinami filitnoga kamenja raznovrstne
odlike. U ovu hrpu ide i kloritoidni filit, koji je nadjen u okoliei
izmedju Fojnice i Cememice, i koji zelim ovdje opisati. Od toga
filita dobio sam jedan prirudni komad od rudarskoga satnika J*
Grimmera u Sarajevu. Da li se tu pojavljuje kloritoidni filit u
viSe odlika, ne znam, premda je to vjerojatno. Gotovo svuda, gdje
su dosada odkriveni kloritoidni filiti na svom prvotnom lezi§tu,
nadjoSe ih razvijene u vi§e odlika. Druga hrpa kamenja, u kom
se pojavljuje kloritoid, jesu kloritoidni tinjcevi Skriljavci. U njih
ima kloritoid istu ulogu, kao u kloritoidnih filitih. Ti Skriljavci
dolaze uviek u druztvu s kloritoidnimi filiti i tvore tu samo pie-
lazne oblike. Tredu hrpu kamenja s kloritoidom tvore pravi klori-
toidni Skriljavci. To se kamenje sastoji jedino od kloritoida i kre-
mena (uz neSto rutila i titanita), i u njemu noma tinjca. To je
kamenje vrlo riedko. Pod tim imenom opisao sam na dva mjesta
(Kloritoidni Skriljavac iz Psunja; „Rad" Jugoslavenske akademije,
knj. 104., 1891. — Prilog geolozkomu poznavanju Psunja; „Rad*'
Jugoslavenske akademije, knj. 109., 1892., p. 12) vrlo zanimljivo
kamenje iz Psunja, jer sam pri tom sliedio primjer drugih petro-
grafa, koji su sve tri spomenute hrpe kloritoidnoga kamenja zvali
jednostavno kloritoidnimi ili otrelitnimi Skriljavci. Kasnije je Zirkel
Digitized by
Google
(7) pbtrografsr:e BiwEittK iz bosne. 45
u svojoj petrografiji (g. 1894.) posve opr^vdano iztaknuo potrebu,
da valja do sada poznato kloritoidno kamenje razvrstati u nave-
dene tri hrpe. Prema tomu naCelu, §to ga ^elim ovdje usvojiti,
moramo kamenje iz Psunja, koje sam n nazna6enih razpravah
zvao kloritoidnimi Skriljavci, odsele nazivati kloritoidnimi filiti, jer
su to po svemu u istinu pravi filiti, kako se to i iz opisa jasno
razabrati moze.
Medju poznatimi kloritoidnimi filiti ima ih viSe, koji u velike
nalikuju na ovaj nas bosanski filit, kao n. pr. neki alpinski, nje-
ma6ki i francuzki kloritoidni filiti. Za nas je svakako najzanim-
Ijivija sli6nost, koja postoji izmedju bosanskoga i spomenutoga
hrvatskog kloritoidnog filita iz Psunja. U Psunju se nalaze tri
vrste kloritoidnoga filita. Jedna se vrsta sastoji od kloritoida, mu-
skovita, kremena i mtila ; u dragoj se vrsti pridruzuje uza spome-
nute Cetiri rode jo§ grafit, a u tredoj vrsti siderit. Bosanski filit
stoji po Bvojili sastavinah izmedju prve dvie vrste, jer i u njemu
nalazimo kloritoid, muskovit, kremen i rutil uz neSto organske
tvari i uz to u malenoj mnozini turmalin i vrlo riedak zirkon,
pa je tako i u vanjskom obliSju i u strukturi psunjskomu filitu
sli^an.
FojniCki je kloritoidni filit jasno sivkaste boje, a povrSje mu se
ponesto prelieva svilenastim sjajem, kao i psunjskomu filitu. Skri-
Ijavost mu je dosta dobro razvijena, tako da se dade u dosta tanke
plo?.e ciepati. Kako su mu sastavni dielovi vanredno sitni i kako
medju njimi sitni tinjac zauzimlje prvo mjesto, to je kamen tako
mekan, da se dade nozem posve lako strngati i drobiti. Prostim
okom jasno razabiremo u kamenu jedino kloritoid, Kloritoid ima
tu oblik ploCastih ledaca, koji u premjeru mjere 0*3 do 0*5 mm,
U kamenu ih vidimo kao sitne Ijuske, koje su posve nepravilno
razbacaue, jer se u svom polozaju ne drze ni najmanje skriljavosti
kamena, nego se na sve n\ogu6e nafiine u kamenu izpre6uju, kako
se to redovito nalazi i kod drugih kloritoidnih filita. Ljuske klori-
toida pokazuju emu boju kao biotit i na kalotinah vrlo oStar^
gotovo kovinski sjaj. U strvenom prahu od kamena mozemo pod
lupom kadSto na6i po koji list kloritoida, koji pokazuje heksa-
gonski obris, kao i biotit, gdje bismo po analogiji s tinjci imali uz
bazalni pinakoid (001) jo§ plohe od prizine (110) i uzduznoga
pinakoida (010), koje mu daju heksagonsko lice. Kako je poznato,
za kloritoid se obiSno uzimlje, da se ledi monoklinski, a i oni,
koji ga dr^e triklinskim (Michel — L^vy, Lacroix), kazu, da se
Digitized by
Google
40 H. KlfiPATl6^ (8)
male razlikuje od monokiinskoga obli^^ja. Eao biotit, tako se i
kloritoid kala smjerom bazalnoga pinakoida, no ta kalavost nije
ni iz daleka tako savrSeDa i nema sumnje, da ona vrlo desto po-
staje od toga, §to su ledci slozeni od srasla^kih listova. Kako je
izlupljeDi kloritoid vrlo eitan, to sam ga mogao vrlo te^ko kalati,
pa nisam mogao nikada dobiti tako tankih i liepih listova, da bib
ih mogao opti6ki iztraiivati.
Pri makroskopskom iztrazivanju vidimo, da je najpretezniji sa-
stavni dio kamena svietli kalijev tinjac, mmkovit. Ldstovi musko-
vita tako su sitni, da se prostim okom, osobito u zdrobljenom
materijalu, ne mogu razabrati, pa ga moramo zato medju sericite
uvrstiti. U zdrobljenom materijalu mogao sam napokon samo jed-
nom nadi jedno sitno zrno staklenastoga kremena, jer je kremen,
kako demo kasnije 6uti, tako sitan, da mu se zrna tek pri naj-
ve6em povedanju razabrati mogu.
U izbrusku pod mikroskopom mozemo razabrati, da se kamen
sastoji od kloritoida, muskovita^ kremena, klorita, rutila^ turmalina
i zirkona,
Kloritoid^ ako i nije najobilnija sastavina kamena, ipak nam
svojim oblikom, bojom i pleohroizmom najprije u o6i udara. U
preparatu vidimo ga u dvie vrste prereza, vidimo bazalne i uz-
duzne prereze.
Bazalni prerezi kloritoida imadu oblik posve nepravilnih krpa.
Pravilnih obrisa ne vidimo tu gotovo nikada. Bazalna kalavost,
koja je, kako smo ve6 prije spomenuli, slabije razvijena nego u
biotita, vidi se kadSto samo na debljih mjestih preparata i na ba-
zalnih prerezih, gdje je jedan list pod drugim kao podmetnut. Uz
bazalnu kalavost pokazuje kloritoid obi^no jednu kalavost, koja
tvori sa bazom kut od 83 — 87^ i stoji u zoni 001 : 110, a uzimlju
je kao prizmatsku kalavost. Ta prizmatska kalavost vidi se koji
put na bazalnih prer^^zih u obliku jednoga sistema uzporednih crta.
Uzduzni prerezi kloritoida prikazuju nam se u obliku dugih i
uzkih stupova. Stupovi ovi leze, kao §to se i makroskopski vidi,
posve nepravilno u preparatu usuti, tako da se ni najmanje ne
prilagodjuju Skriljavosti kamena. Vrhovi tih stupova nepravilno su
izkalani, dok su postrani obrisi prili6no ravni. Na stupovih vidimo
jasno izrazene dvie kalavosti. Jedna kalavost ide uzporedo s du-
Ijinom stupa, te ga ciepa u vi§e tanjih listova. To je kalavost ba-
zalna, jer ide uzporedo s dugim bazalnim obrisom stupa. Da ta
kalavost ima svoju savrSenost u sraslaSkoj naravi ovih stupova,
Digitized by
Google
(9) PI&TBOORAF8KE BILJfiiKR IZ BOSNE. 47
dut 6emo odmah. Samo posve tank! stupovi ne pokazuju bazalne
kalavosti, a ni sraslaca. Druga kalavost, koja na predjaSnju stoji
gotovo posve okomito, kida pojedine listide u stnpu na sitnije
dlanke. Tu kalavost vidimo uviek, no ona ne ide kroz cieli stup
jedinstveno, jer svaki listid, koji je nastao od bazalne kalavosti,
imade svoju posebnu prizmatsku kalavost.
Kloritoid je zelenkaste boje i vrlo o6ita pleohroizma, koji se
ovako o6ituje:
a modro zelen
b modru§ast
c zudkasto zelen,
dakle upravo onako, kao §to navode za najvedi dio kloritoidfi. Slifian
pleohroizam pokazuje i kloritoid iz Psunja, samo §to so kod ovoga
boje neSto punije.
Pri iztrazivanju pleohroizma vidimo, da stupovi kloritoida nisu
jedinstveni, nego da se sastoje od razno orientiranih listova, koji
pokazuju razne boje, upravo tako, kako sam to opisao pri klori-
toidu iz Psunja. I tu vidimo, osobito ako promatramo stupove
medju unakrStenimi nikoli, da se oni sastoje od srasla6kih lamela.
Jedna je lamela uz drugu prirasla bazalnom plohom, i tu se o?i-
tuje spomenuta bazalna kalavost. Pred sobom imamo polisintetske
sraslace po poznatom srasla6kom zakonu, koji se razvio kod ti-
njaca, gdje je srasla6ka ravnina ploha prizme. dok je ravnina sra-
stenja bazalni pinakoid. Sto je stup kloritoida §iri, to je u njemu
vi§e sraslafikih lamela. Samo posve tanki stupovi nemaju sraslaca,
a ni bazalne kalavosti, i na njih se onda vide samo popre6ne
pukotine.
Kloritoid pokazuje vrlo slab dvolom. Bazalni se listovi medju
unakrStenimi nikoli u paralelnoj svjetlosti posve slabo razsvietle,
tako da se dvolom jedva opaza. Na uzduznih prerezih pokazuju
pojedini listovi u stupu koso potamnjenje prama ravnini srastenja.
Kut toga potamnjenja iznosi do 20^. Po Oathreinu je taj kut
na jednom alpinskom kloritoidu iznosio 14^, dok kod nekih drugih
stoji izmedju 15 i 20^ Bazalni listovi nisu u konvergentnoj svjet-
losti dali nikakve jasne slike, premda se mpglo opaziti, da je kut
opti6kih osi velik. Zna^aj je dvoloma pozitivan. Veli6ina dvoloma
mjerena Babinetovim kompenzatorom iznosila je
Y-~a = 0011.
Digitized by
Google
48 M. KlftPATie, (10)
MusJcovit je u preparatu najobilniji sastavni dio. On je vrlo
sitan, pa se tek pri velikom povedanju jasnije razabiru njegovi
listovi i na njih bazalna kalavost. Veliki listovi muskovita vrlo su
riedki. On je bezbojan te pokazuje pri opti6kom iztrazivanju sva
zna6ajna svojstva muskovita.
Klorit nam pada u o6i najprije ondje, gdje je on uz kloritoid
prirastao. Vi§e puta naime vidimo na uzduznih prerezih kloritoida,
da se uz njegovu bazalnu plohu s jedne i s druge strane ili same
s jedne strane prislonio klorit u paralelnom polozaju, tako da se on
tu vidi kao cio svezak vlakanaca. Ta su vlakanea jedva osjetljive
zelene boje. Dvoloma su vrlo slaba, medju unakrstenimi nikoli
pokazuju raodruSasto sivu boju i paralelno potamnjenje. Pleohro-
izam ako i nije jak, ipak se dobro razabire. Zraka svjetlosti, koja
titra uzporedo s duljinom vlakanaca, zelenkasta je, dok je zraka,
koja na to okomito titra, dakle zraka, koja ide uzporedo s osju c,
zudkasto zeleua. Prema tomu bismo imali ovaj klorit oznaCiti kao
penin. U preparatu nalazimo nekoliko sliSnih vlaknastih nakupina
klorita osamljenih za se, no vjerojatno je, da je tu kloritoid bio
gore ili dolje izpod klorita, pa je bruSenjem uklonjen. I ina^e
nalazimo u preparatu bazalnih listova klorita, ali kako su te krpe
vrlo slabo bojadisane, gotovo se ne dadu u obi6noj svjetlosti od
muskovita razlu6iti. No kako ti listovi ostaju medju unakrStenimi
nikoli tamni, mi tek u tom polozaju vidimo, koliko je bliedoga klo-
rita u preparatu,
Kremen nije u preparatu obilan, a pojavljuje se u vanredno
sitnih, nepravilno zaokruzenih zrnih.
Rutil se pojavljuje u preparatu u prilifino velikom broju, ali je
tako sitan, da se tek pri najvedem povedanju bolje razabire. Naj-
vise ga nalazimo uklopljena izmedju listida kloritoida, ili gdje se
uz organsku tvar u dugih povorih po preparatu vu6e. On se pojav-
ljuje poglavito u obliku jednostavnih iglica zudkaste boje. Kolen-
(^astih i srdcolikih sraslaca nalazimo dosta riedko.
Zirkon je u preparatu vrlo riedak. Njegovi bliedo 2uti ledfiidi
pokazuju dosta oStre kristalografske obrise, jak dolom i paralelno
potamnjenje.
Turmalin se pojavljuje u kamenu dosta desto. On ima oblik
stubastih ledaca, koji u duljinu mjere najviSe 0*09 mw, a u §irinu
0*025 mm. Na ledcih se uviek jasno razabire, da su hemimorfna
razvijeni. Jedan se kraj zavrSuje uviek piramidalno, dok je drugi
kraj kao odlomljen. Turmalin je lako dadjave boje. Pleohroizanx
Digitized by
Google
(11) PBTROORAFSKE BILJB^KE 1% BOSNE. 4^
mu je dosta jak. Zraka, koja titra smjerom glavne osi, pokazuje
zuto smedju boju, dok je ona, koja okomito na to titra, jasno
zudkasto smedje boje.
Organska tvar pojavljuje se u preparatu u ovelikih nepravilnih,
crnih zrnih, koja su dosta riedka, ili u obliku vanredno sitnoga
praha, koga takodjer nema odved mnogo.
Eada je ovaj 6lanak ved bio napisan, desila mi se zgoda, da
sam doSao u okolicu Cemerniee, pa sam torn zgodom naSao klori-
toidni filit, m kom je bila razvijena jedna ruda, koja se i na drugih
m jestih rado kloritoidu pridra^uje, a to je siderit, za koji smo spo-
menuli, da se pojavljuje i u kamenju iz Psunja. Kad se Covjek
iz doline Fojniee stane uzpinjati dolinom 6einemiCkoga potoka,
susrede iza kloritnoga Skriljavca. koji demo na drugom mjestu opi-
sati, u velikoj mnozini kloritoidni filit, koji smo ovaj 5as opisali.
Lievo od zapuStenih rudarskih zgrada u jednoj uzkoj dolini, gdje
su za pokus rovali za antimonitom, razvio se kloritoidni filit sa
sideritom. Taj se kamen po svojem vanjskom lieu ne razlikuje od
predjaSnjega kamena ni u 6em drugom, nego da su u njemu klori-
toidi rjedji i da se toliko ne svietle. Pod mikroskopom vidimo
vanredno sitan sericitni tinjac, kako se gusto spleo i razno izpre-
vijao, a u njemu su se samo mjestimice izpriedJli osiri i odulji li-
stovi musJcovita. Listovi zelenkastoga kloritoida rjedji su. Pleohro-
izam mu je slab u slabo zelenkasto modroj i bliedo zutoj boji. I
dvolom mu je slab. ZnaCajno je, §to gotovo u svakom kloritoidu
po priliei u sredini lezi izmedju listova cm stupid erne jedne tvari,
koja se pri iztrazivanju oditovala kao organska tvar. Kiseline je
naime nisu taknule, dok je u velikoj jari izgorjela. Organske tvari
ima jo§ u vrlo maloj mnozini i u vanredno sitnih zrncih medju
sericitnim tinjcem. Klorita ima u kamenu mnogo manje nego u
predjaSnjem kamenu. I turmaUn je ovdje rjedji. Lica je istoga,
kao i u predjaSnjem kamenu. Isto je tako ovdje vrlo riedak ruHL
a pojavljuje se u vrlo sitnih iglicah.
Siderit se pojavljuje dosta jednolidno u kamenu razasut; a vidi
se u obliku sitnih romboedara. Mjestimice je siderit izdeznuo i
ostavio za sobom u preparatu rupu, kojoj obrisi odgovaraju pre-
rezu romboedra. Rubovi te rupe uviek su poneSto crveni od pre-
ostale zeljezne rdje, pa tu je u blizini obidno po koji listid hematita.
R. J. A. 159. 4
Digitized by
Google
50 . M.«iSpATi6, (12)
V. ^
Kloritui gkrlljavae Izmedja Fojnlce 1 ^emernlce*
Eada ftovjek podje iz doline Fojoice gore uz potok 5ememi6ki,
naidi 6e doskora na desnoj strani uz cesto na kloritni Skriljavac,
u kom ]e cesta usjeCena. Na taj se kloritni §kriljavac neSto dalje
prema Cemernici oslanjaju kloritoidni Skriljavci, koje smo na dru-
gom mjestu opisali.
Sam kloritni Skriljavac jasne je Skriljave strukture. Boje je
tamno zelenkasto sive, tako da se zelenkasta boja jedva opaza. Na
kalotinah se mjestimice svilenasto svjetlucaju listovi klorita. Zdrob-
Ijeni prah u solnoj kiselini §umi, a u raztopini nalazimo vapno i
ieljezo u prili6no jednakoj mnozini.
U preparatu pod mikroskopom vidimo, da je kamen posve kri-
stalinski i da se sastoji od klorita, kremena, epidota, organske tvari^
negto magnetita^ a valjada i vapnenca.
Klorit se pojavljuje u sitnih listidih kao trava zelene boje. Na
uzduznih prerezih, na kojih je jasno razvijena bazalna kalavost,
opaza se pleohroizam u zudkastoj i zelenoj boji. Dvolom je vria
slab, tako da se i uzduzni prerezi medju unakrStenimi nikoli go-
to vo niSta ne razsvietle. Od jake solne kiseline postane klorit mutan^
a zarenjem bojadiSe se intenzivno crveno smedje.
Kremen^ koji je u obidnih kloritnih Skriljavcih dosta riedak^
razvio se ovdje u velikoj mnozini te izpunjava sav prostor izmedja
klorita. On je vrlo sitna i nepravilna zrna, pa kako je jednoli5ne
veliSine, stvara stani6astu strukturu. Kremen uklapa vrio 5esto
klorit. Listovi su klorita tu jajoliko zaokru^eni, ili ako sa se raz-
vili kao stupovi, onda su uviek na gornjem i dolnjem kraju za-
okruzeni. KadSto vidimo u kremenu jo§ i koje zrnce epidota.
Organska tvar razasuta je u preparatu u znatnoj mnozini. Ne-
pravilna ta crna zma pokazuju Cesto u odrazenoj svjetlosti kovni
sjaj. Ne ima sumnje, da se medju tim nalazi i ne§to malo magna-
tita. Gdjekoje je naime crno zmo na rubovih crveno providno, pa
se kadsto vidi u blizini koji listid hematita. Kada sam preparat
drzao neko vrieme u jakoj solnoj kiselini i tomu dodavao jodka-
lija, onda su u preparatu nastale samo dvie tri rupe. Tek Zarenjem
izCezla je sva organska tvar.
Epidot se razvio u znatnoj mnozini u obliku vanredno sitna
zma. On je bliedo zut i bezbojan te pokazuje medju unaki^tenimi
Digitized by
Google
(13) PBTROORAFSKA BIUR^KE IZ BOSNB. 51
idkoli ^ive boje. Kako se i na preparatu, kad ga polijemo solnom
kiselinom, razvijaju mjehuri, vjerojatno je, da se koje zrno sastoji
od vapnenca, jer se inaCe vapnenac u drugoj kojoj formi ne raza-
bire. Da ga ipak ne 6e mnogo biti, vidi se po torn, §to se u pre-
paratu iza duljega stajanja u kiselini jo§ uviek vidi Jinatna mno-
zina preostaloga zrnja.
VI.
Klorltnl gkrlljayac Izmedja Klseljaka i KreSeva.
Na cesti od Kiseljaka prema KreSevu naSao sam na vi§e mjesta
gust zelen Skriljavac, koji u velike nalikuje na onaj, Sto se nalazi
uz 6emerni5ki potok. Kamen je oCitije zelene boje, koja ne§to na
zudkasto naginje. Pod mikroskopom vidimo, da je to isti kamen,
kao onaj od Cemernice. Kremen je u njemu joS sitniji, a i manje
ga je. Isto je tako sitniji i klorit^ ali je obilniji. Epidot dolazi, kao
i tamo, u vrlo sitnih zrnih, ali ga ovdje ima jo§ i u okrupnih
ledcih zelenkasto zute boje. Organska tvar^ magnetit i hematit
razvio se tu, kao i u 6emerni6kom kamenu.
VII.
Porflrni diabaz od Sinjakoya.
Kod Sinjakova nalaze se poznati rudokopi bakrene pakovine.
Kroz paleozojske naslage, u kojih leze ulozene bakrene i zeljezne
rudaCe, probijaju na sve strane dosta uzke zile diabaza. Taj diabaz
spominje ved Bruno Walter u svom djelu „Beitrag zur Kennt-
niss der Erzlagerstatten Bosniens, 1887." Sam kamen nije potanje
opisan. Prije vi§e godina dobio sam od rudarskoga satniCtva jed^-n
kamen iz Sinjakova na opredjeljenje. Kamen taj tvori tanke zice,
a po svom vanjskom lieu ne bi ga Covjek za diabaz dr^ao, a ipak
se on pod mikroskopom o6itovao kao porfirni diabaz.
Kamen je taj sivkasto zute boje uz neznatno zelenilo. Sa solnom
kiselinom §umi dosta jako. Prostim se okom na njemu razpoznaju
piknje erne zeljezne rude i ^udkasta zrnca bakrene pakovine.
U. preparatu pod mikroskopom vidimo, da je kamen posve raz-
tro^en. Prvotni sastavni dielovi gotovo su posve izdezli, ali se loS
jasno razabire struktura, pa se kamen moze opredieliti kao por-
firni diabaz. Kao glavni sastavni dio kamena bili su glinenci^ koji
. se jo§ sada jasno razabiru po svojih obrisih. Sitni igliSasti ledci
Digitized by
Google
52 M. KlfiPATK!;, (14)
leie nepravilno razbacani, kako ih uviek pokazuju diabazi, gdje
odsiecaju uglaste prostore za augit. Uz te sitne ledce vide se dosta
desto i veliki porfimo izludeni glinenci. No svi ti glinenci, sitni i
veliki, posve su raztroSeni, a raztroSina se sastoji poglavito od naku-
pine karbonata i listida kloritne rude. I augita ovdje nema. Sav
njegov prostor izpunjeii je opet karbonatima i kloritnom rudom.-
Kloritna je rnda u glinencn i u augitu listnata, blieda, jedva osjetr
Ijive zelene boje. Crna idjezna rtsda vedinom je pretvorena u
sitnozmu nakupiiiu titanita. I to je sve, §to u kamenu mozemo
razpoznati.
VIII.
Dlabazni porflrlt od Dobrlina.
Diabazi su u Bosni vrlo razSireni te dolaze sad u serpentinskoj
zoni sad izvan nje. Vedina tih diabaza ima jednoliSno sitno zrno,
dok kod drugih vidimo bar pod mikroskopom, kako su se pojedini
plagioklasi porfirno izludili. Tu drugu vrstu, gdje se porfirna struk-
tura prostim okom ne razabire, navodili smo u predjaSnjih opisih
pod imenom porfirnih diabaza, ProSle godine dobio sam od dra.
F. Katzera u Sarajevu iz okolice Dobrlina jedan diabazni ka-
men, kqji je on kao diabazni porfirit ozna6io. I u istinu je taj
kamen tako odite porfirne strukture, da ga moramo, uzevSi u obzir
jo§ i njegovu mikrostrukturu, uvrstiti medju diabazne porfirite.
Eamen je cm i sitna zrna, a u njemu le^e porfirno izlu5eni
ledci od plagioklasa, koji su preko 1 cm dugi. Oni su vrlo raztro-
seni, a §to se tide boje, oni su ili zelenkasti ili bieli kao kaolin.
Pod mikroskopom vidimo, da kamen ima o5itu diabaznu strukturu
sa stubastimi plaglbklasi i klinasto odrezanimi augiti, a uz to se
pojavljuju pojedini oveliki, porfirno izlu6eni plagioklasi i riedko
koji stup vedega augita,
Porfirno izludeni plagioklasi obidno su raztroSinom jako pomu-
deni, dok su neSto svjeziji sitniji stubasti ledci, premda se i u
njih vi§e puta nalazi obilno sitnoga muskovita. Stubasti se ledci
sastoje sad od dvie sad od viSe srasladkih lamela po albitnom za-
konu, a dosta se desto oni zdru^uju u karlsbadske sraslace. Na
takvih sraslacih u simetrijskom prerezu mjerena su ova potam-
njenja:
Digitized by
Google
(15) FETROGRAFSKB BIUB^KE IZ BOSNB. 53
1
90
23"
23'»
1'
90
21"
19»
2
270
340
34"
2'
—
—
350,
sto odgovara bazi^nomn labradoru Ab^An^.
U jednom dvojku po albitnom zakonn vidio se u jednom i
dmgom individuja postran izlaz negativne razpolovnice pa
aimetriJBko potamDJenje
36« : 36^
Sto odgovara bazidnomu labradoru Ab^An^ u prereza
<p = 0«
1 = 37«.
Augit je u kamenu dosta svjez, a boje neSto crveno smedje.
Kat potamnjenja iznosi
cy = 410.
Na jednom takvom individuju izmjerena je Babinetovim kom-
penzatorom jakost dvoloma
y — OL = 0-20.
Na jednom prerezu augita, gdje je pozitivna razpolovnica neSto
koso izlazila, izmjerio sam s pomodu camere lucide i okretnoga
lisadeg stola kut optidkih osi
2F = 56^
Izmjereni ovaj kut bez sumnje je neSto premalen, jer mjerenje
na prerezih, gdje razpolovnica ne stoji u sredini vidnoga polja
daje uviek neSto manje vriednosti.
ieljezna rudaca razvila se u kamenu kao magnetit, koji tvori
u skelete poredjane nakupine. On je dosta svjez, a samo se mje-
stimiee pretvara u hematit.
Kao raztroginu nalazimo u kamenu obilno kloritidne rude. neSto
vapnenca i muskovita.
Digitized by
Google
54 M. K16PAT16, (16)
IX.
Serpeiitiiiska zona.
Iza kako je izaSa moja radnja ^Eristalinsko kamenje serpen-
tinske zone u Bosni" (^Rad" Jugoslavenske akademije, knjiga 133.,
1897.), imao sam zgodu, da obadjem iznova neke krajeve bosanske
serpentinske zone. Pri torn sam zabiljezio neka nova nalaziSta,
koja zelim ovdje navesti, da se donekle nadoponi slika o razpro-
stranjenju te zone. Medju timi nalaziSti na]zanimljivija su ona,
gdje se razvio amfibolit uz Iherzolit, i tu je opet najvaznije ono
sa vrha Boije planine, gdje nalazimo amfibolni peridotit kao pre-
lazni oblik izmedju Iherzolita i amfibolita, koji demo malo nize
poblize opisati. Eratke ove biljezke iz serpentinske zone poredjat
6u onim redom, kojim sam opisao serpentinsku zonu u spomenutoj
radnji.
I. Kojsfara planina,
U svojoj radnji spomenuo sam, da u Kozari planini nisam sam
nigdje sreo amfibolite, a opisao sam jedan amfibolit, koji mi je
poslao baron Foullon, a na§ao ga uz potok LjuCicu ill Luzicu.
Sam potok zove se, kako sam kasnije doznao, „Luzca", a u njemu
sam pri novom svom pohodu naSao uz valutice od prugastoga
Iherzolita joS i vrlo zilave valutice od piroksenskoga amfibolita.
2. Prisjeka, Skatovica^ Uzlomac i Borja planina.
Ovim krajem proSao sam po drugi put od dobojske strane. Kada
?.ovjek od postaje Jelah podje prama Teslic^u, on iza par kilome-
tara naidje na serpentin^ koji se uz cestu vu6e komad puta, da
ustupi onda mjesto pje§6aniku. Pje§6anik se vu5e sve do Tesli6a.
Od Teslida idu<ii nalazimo kod JasenovaSke rieke iznova serpentine,
koji se spuStaju do ceste, pa se odatle vuku bez prekidanja uz
dolinu sve do Pribinida obrubljujudi dolinu s lieve i desne strane.
Kada se od Pribinida stanemo uzpinjati na Borju plaiiinu, susre-
demo najprije vapnence, onda dolaze brusilovasti Skriljavci, a 2
kilometra pred sedlom pojavljuju se serpentini, koji se vuku do
samoga sedla. Na samom sedlu naSao sam u hrpe naslagano ka-
menje za gradnju ceste. To je bilo sve amfibolno kamenje, i to
ponajviSe piroksenski amfibolit, a neSto manje amfibolni peridotit
(olivinski amfibolovac). Sve to kamenje potjede iz neposredne bli-
zine. Eako se stanemo spuStati sa sedla, vidimo odmah, kako se
Digitized by
Google
(17) t>BTROGRAF£(KB PILJ1B2KB IZ BOSNB. 55
;na serpentin prislanja spomenuto amfibolno kamenje, sajmo je to
kamenje ovdje slabo odkriveao, a i na povrgini jako raztrogeno.
Nema sumoje, da se i ovdje, kao i u Dubogticii (Kristalinsko ka-
menje bosajQske serpentinske zone, p. 175.), amfibolni peridotit
naslanja na serpentin, a iza njega da dolazi amfibolit, pa da je tu
amfibolni peridotit aamo prelazni oblik, koji spaja Iherzolit s amfi-
holitom. Zanimljivoovo amfibolno kamenje opisat demo malo nize.
Izpod amfibolita nalazimo spuStajudi se ceatpm dolje brusiloyaste i
kremenaste Skriljavce. Izpod toga vu6e ^e ilovada sve do Kotpr-
VaroSa. Idiidi od Kotor-VaroSa prama Banjqjluci susredemo jedno
tri kilometra izpred Celinca uz cestu amfibolite^ koji se do mjesta
gube izpod mladjih naslaga. Izpod Celinca kod JoSavke pojavljuju
se diahaei^ onda serpentini^ zatim amfiboUti^ pa iznoya diahaei, i
na to brnsilovasti Skriljavci i amfiboUti. Daljim putem do kraja
Prisjeke vjdimo, kako ge isto kamenje viSe puta ponavlja.
3. Amfibolni peridotit s vrha Borje planine.
Amfibolni ovaj peridotit, koji se .nalazi na sedln Borje planjne,
kako smo malo prije naveli, jest sivkasto erne boje prelievajudi
se neznatno na zeleno. On je p|o6asto uslojen, prilidno je zilav i
na oko posve svjez, no kad ga poiijemo solnom kiselinom, on(}a
,pone§to Sumi. Ako pomnjivije promotrimo. kamen. osobitp na po-
prednoj prelomini, to demo vidjeti, da se u. tamno zelenkastoj masi
kamena nalaze uzke pruge i lede, koje su posve . erne boje, a
mikroskopsko nas iztrazivanje upuduje, da je glavni dio kamena
drugdije sastavljen nego crni dielovi.
Pod mikroskopom u preparatu, koji je napravljen od tamno
zelenoga diela kamena, razabiremo, da se kamen sastoji od amfi-
holay olivina i jedne spinelske rude kao primarnih sastavnih die-
lova, a k tomu se jos pridruzuje serpentin kao sekandarni pro-
izvod.
Amfibol je najobilniji sastavni.dio kamena, jer izpunjava po
prilici '/4 preparata. On se pojavljuje u povelikih Sirokih i stubastih
kristaloidih nepravilna obrisa. Ti kristaloidi leze doduSe nepravilQo
porazbacani, ali ipak tako, da su im glavne osi u istoj ravnini. To
vidimo odatle, §to se u preparatu, koji je pravljen od plodasto od-
ciepljenoga komada, ne vide nigdje popredni, nego samo uzduzni
prerezi. Taj polozaj individuja moze se i na kamenu lupom razabrati.
Amfibol je svjez. On je gotovo bez boje, a jedva se kadSto na njemy
vidi neznatno zelenilo. Prema tomu je i pleohroizam na njemu vrlo
Digitized by
Google
56 M. K16PAT16, (18)
slab. Tek to^.nim motrenjem vidimo, da je zraka, koja titra smjerom
elasticitetne osi a, bezbojna, a zraka smjerom osi p jedya vidljivo
bliedo zelena, dok je zraka smjerom osi y neSto 6istije zelena. Priz-
matska je kalavost na njemu dobro razvijena, a mjestimice je ona i
savrSena. Uz to vidimo na ledcih gotovo uviek joS i nepravilne po-
preCne pukotine. Kut je potamnjenja ovomu amfibolu neobi6no
velik. Najvedi kut, koji je vi§e puta opa^en i mjeren, iznosio je
26®, a poznato je, da je tako velik kut potamnjenja vrlo riedak.
Znadaj mu je dvoloma negativan, a jakost dvoloma, mjerena Babi-
netovim kompenzatorom, iznosi
Y — a =: 00264.
Premda ovaj amfibol svojim licem nalikuje poneSto na aktino-
lite, ipak ga imamo uvrstiti u proste amfibole. Zato govori ne-
obi5no velika mnoiina aluminija, §to je nalazimo pri cjelokupnoj
analizi kamena, kako demo kasnije vidjeti, pa i to, gto ga kiseline
najedaju.
U amfibolu nalazimo dosta desto kao uklopak listove spinelske
rude, a kadSto i zma olivina. Uklopljen je olivin zaokruzen, a
gdjekad se takvo zrno iztezo u tanak krak, koji se iznova razSiri,
tako da se vidi, kako su obje rude jeduo vrieme istodobno rasle.
Olivin je tvorio Vo — V4 preparata. Nalazimo ga uviek po viSe
zrna na okupu, koja se utiskuju izmedju amfibola. Zma su mu
riedko kada oveda, obidno su posve sitna. Gdjekad je na njih raz-
vijena pinakoidalna kalavost ; obidno su samo nepravilno razpueana
i u pukotinah natru§ena magnetitom. Velik je dio jog svjei te se
odlikuje jakim dvolomom i hrapavom povrSinom, dok je ostalo
djelomice ili posve pretvoreno u serpentin.
Spinelska ruda u kamenu je dosta obilna. Ona se pojavljuje n
nepravilnih listovih, koji su u liepoj zelenoj boji providni, a medja
nakrStenimi nikoli tamni. Po vanjskom lieu uvrstili bismo ovu
rudu medju pleonaste. Kemijska analiza, koju demo odmah na-
vesti, pokazuje, dajeto posebna jedna vrsta spinela, koja
se odlikuje velikom mnozinom vapna.
Ako napravimo preparat od ovoga diela kamena, koji je posve
crn, vidjet demo, da se ti dielovi sastoje jedino od olivina. Olivin
je na sve strane razpucan, a oko pukotina nakupila se znatna
mnozina sitnoga magnetita. Uz to se uz pukotine olivin sad vi§e
sad manje pretvorio u serpentin. Spinelske rude ovdje nema. Po-
neSto slidnu pojavu opisali smo za kromit u bosanskom Iherzolitu,
Digitized by
Google I
(19)
PBTROORAFSKB BIUB^KE IZ BOSME.
57
gdje se on takodjer uklanja draztvu olivina. Kemijska analiza od
ovakoga cmoga diela kamena^' a kom se.nalazi samo oli^n, Ber-
pentin i magnetit, i koja je izveo Fr. Ta6an a Bveu5iligtnom
kemijakom laborateriju, dala je ovaj rezultat:
SiO, .
, 38-66
Fe,0,.
. 905
FeO .
. 9-45
CaO .
. 0-59
MgO .
. . 38-20
H^O .
. 5-11
38-66 prera6ana na sto
38-27
8-95
9-33
0-58
37-82
5-02
101-06 proradana na sto 10000
Iz toga dobivamo ovaj moleknlami snoiaj :
8i0, 63-78 Hi 30-96
Fe,0, 5-59 „ 271
FeO 12-96 „ 628
CaO 1-04 „ 0-51
NgO 94-55 „ 4592
.... 28-06 „ 13-62
H^O
205-98 iK 10000
Iz toga mos^emo molekolami snoSaj magnetita {Fe^O^ . FeO),
serpentina (Slf^rO . 2SiO, . 2.ff,0) i olivina [2{MgFe)0 . SiO^]
ovako izrafiunati:
Magnetit { ^'^^
H,0,
MgO
SiOt
MgO
FeO
SiO^
Serpentin
Olivin
2-71
2-71
13 62
20-43
13-62
25-49
3-57
14-58
Nenragnnan
SiO^
CaO
5-42
47-67
43-64
2-76
10000
Freostala mnoiina CaO (0-51) vezana je na SiO^ q svjezem (a
moMa i u pretvorenom) olivinu, jer je posebno iztra^ivanje po-
kazalo, da a iztrafenom materijala m]e bilo uglji5ne kiseline.
Digitized by
Google
68 . V. M. KlfiPATl6,, (20)
. Da se u8tanovi kemijsk^ narav spinelske rude, <}ao sam, da se
Yeifii mnoiina praha od kamena raztvori kalijevim i n^trijevim
karbonatom. Eremena kiselba, Sto je uza spinel ostala neraztop-
Ijena, aklonila se kao kalijevo staklo, a da o^tatak bude Sto distiji,
izparivao se fluorovodikom i solnom kiselinom. Crni prah spinelske
rode, koji sam na taj na5in dobio, dao sam u sveuSiliStni kemijski
laboratorij, gdje su g. Fr. Tudan i I. FrSschl izveli dvie ana-
lize, koje ovdje navodim. U prvoj analizi (I.) opredieljena je sva
mnozina zeljeza kao oksid, dok se pri drugoj analizi (II.) opre-
dielio oksid i oksidul. Evo rezultata:
I. : II.
Al^O^ 60-17 60-98
Fe^O^ l«-93 . 1-19 : i
FeO — 1213
GaO ..... 10-37 lom
MgO 1410 J4-40
100-57 99:30
Ako uzmemo u obzir samo ovu drugu analiiu i prera6unamo
je na 100 (I.) pa izra6unamo molekularne proporcije (II.) i one
svedemo na 100 (III.), debit (5emo ove brojeve:
I.
II.
III.
Al^O, .
. . 61-41
• 60-21
45-1
Fe,0, .
. . 1-20
.0-74
0-9
FeO . .
. . 12-21
16-96
12-3
CaO . .
. . 10-68
1907
14-3
MgO . .
. . 14-50
36:25
27-2
100-00 133-23 1000
Ako uzmemo na um, da se jedna i druga analiza izvodila na
malenoj koliCini praha (0*2 —0*3 ^r.), rezultati ne mogu biti oso-
bito toCni, ali ipak jasno vidimo, da tu imamo jednu novu vrstu
spinela, u kojoj je jedan dio magnezija zamienjen vapnom, jer se
analize toga zeljeznoga, magnezijeva i kalcijeva spinela pribli^a-
vaju formuli
{CaMgFe)0 , {FeAl\0,.
Saznavsi ovako bar priblizno kemijsku narav olivina i spinela a
na§em peridotitu, zelio sam, da se ustanovi, kakav je kemijski
sastav amfibola^, D to ime zamolio sam- ^powenuta dva gospo-
dina, da mi naprave najprije cjelokupnu anaUzu pd peridotita. Ta,
je analiza dala ovaj rezultat: > , .
Digitized by
Google
(21) FBTROOBAFSKa BIUB^KB IZ BOSNB. 5&,
SiO, ....... 41-91 ,
Al^Ot = 22-70
Fe^O, 1-31 .
FeO ....... 6-44
CaQ. ....... .619 . ..,.,
MgO 14-28
B^O 3-83
CO^ . 0-33
spinela 2-81 ■
99-80
Istodobno dao sam izmjerena mnozinu praha, da mi se raztvori
koQcentriranom solnom kiselinom, drze6i, da 6e mi se raztyoriti
samo olivin i serpentin, pa da <Su dobiti sam amfibol nza spinel.
No tim patem nisam doSao do ielienoga rezaltata, jer se iza 24
sata dobilo a raztopini
SiO^ l'S8%
Al,0, 8-38»/o
Fe^O, 3-90»/„
CaO . 0-66«/o
MgO . . .... . 4-9l«/o
'25-73<Vo,
Sto mi je bilo dokaz, da je solna kiselina stala raztvarati i sam
amfibol. Da dobijemb bar pribliznu sliku o kemijskom sastavu
amfibola, ne ostaje nam drugo, nego da.je poknSamo iz analize
izradunati. Ako navedemo analizu preraCunanu na 100 (I.) izosta-
vivSi nadjenu mnozinu spinela, pa izra5anamo molekularni snoSaj
(II.) i taj svedemo na 100 (III.), to demo dobiti ove brojeVe:
I. II. III.
-StOj 43-21 7202 4093
Al^O^ 23-40 . 22-94 1304
Fe^O^ 1-35 0-84 0-48
FeO 6-64 922 524
GaO 6-38 11-39 -6-47
MgO 14-73 3682 20-93
. H^O 3-95 21-94 1247
CO, 0-34 0-77 0-44
10000 175-94 100-00
Digitized by
Google 1
60
M. KI6PATI6,
(22)
Kako je pri daljem ra^nnu u prvom redu velika mno^ina vode
zadavala mnogo neprilika, to sam pastio s vida voda i ugljiSnu
kiselinu, pa cielu mnozinu preradunao samo na olivin i amfibol,
nastojedi, da se ciela mnozina od SiO^ ve2e i da olivinu bude isti
omje^r, kako smo ga naSli u navedenoj analizi od crnoga diela ka-
mena. Tim na^inom dobili bismo:
olivin
NgO
FeO
SiO.,
9-27
1-27
5-27
35-64
1304
15-81
Al,0,
amfibol I FeO+Fe^O, 446 \ 71-28
CaO 6-47
MgO 11-67
neura5anano H,0 12-47
CO.
0-44
10000
Uza svu nesigurnost ovoga ra^una ipak je izvan svake samnje,
da je amfibol ovoga peridotita neobi6no bogat aluminijem, pa da
se a torn moze uzporediti sa jasno zelenimi amfiboli iz Pargasa i
Korpa a Finskoj. mno^ini aluminija kao da zavisi i polo^aj osi
elasticiteta, te je Wiik na finlandskih amfibolih pokazao (Groth,
Zeitschrift ftir Krystallographie, VII. p. 79.), da ako raste mno-
zina aluminija, raste i kut potamnjenja. Na spomenuta dva finska
amfibola iznosio je kut potamnjenja 26^30' i 27^30'. I u torn se,
kako smo vidjeli, na§ amfibol posve slaze s finlandskimi. Njemn
iznosi kut potamnjenja 26^. Koliko se na§ amfibol u mnozini alu-
minija i kutu potamnjenja priblizava svietlomu pargasitu^ toliko
nas on opet u jakosti dvoloma viSe sjeda aktinolita, premda ni tu
ne pokazuje odved velike razlike prama pargasitu. "f ^ ol je kod
naSega amfibola 00264, kod pargasita od Pargasa 0'019, dok je
kod zelenoga pargasita od Llanosa de Juanar 0*023. Vidimo dakle,
da ni tu nije razlika tako velika, da ne bismo smjeli dodi do za-
klju6ka, da se nas amfibol najviSe priblizava svietlomu pargasita.
4. Firoksenski amfiboUt s vrha Borje planine.
U druztvu s opisanim amfibolnim peridotitom tik izpod sedla
Borje planine pojavljuju se amfiboliti, koji pokazuju lice obidnih
Digitized by
Google
(23) PBTROGRAFSKB BlUB^KB IZ BOBNK. 61
crnih amfibolita. To je kamenje dosta zilavo, te se te^ko u ploCe
ciepa. Na odlomljenoj povrSini svjetlacaju se erne kalotine amfi-
bola, a gdje je kamen neSto raztroSen, tu se vide sitne biele pjege
od glinenca. Ovo se kamenje sastoji od amfibola, monohlinshoga
piroksena i plagioklasa. U gdjekojem komadu bio je uz to jo§ u
vedoj mnoJini razvijen titanit^ dok ga u drugom opet nije ni bilo.
Ako joS spomenemo riedki rutil i apatit, onda smo naveli sve sa-
stavine ovoga kamenja. Amfibol i piroksen tvore u preparatu na-
kupine, koje se medju sobom drze, a izmedju toga utiskuja se
preraa veli6ini nezapremljenoga prostora sad vede sad manje na-
kupine od glinenca.
Amfibol se pojavljuje u obliku nepravilnih kristaloida sa zna-
dajnom svojom kalavoSdu. Pleohroizam mu je jak, a odituje se u
bliedo zutoj («), zelenoj (,3) i modruSasto zelenoj (y) boji. Kut
mu je potamnjenja velik. Prerezi, koji idu priblizno uzporedo
B ravninom simetrije, pokazivali su potamnjenje do 25^; u torn se
on dakle priblizava onomu iz amfibolnoga peridotita, koji smo
malo prije opisali i s kojim se zajedno pojavljuje. I on je optidki
negativan, a dvolom mu je ne§to jadi. S Babinetovim kompenza-
torom naSao sam, da je
Y— a = 0029.
Kao uklopak nalazimo u amfibolu: 1. druga zrna iste vrste
amfibola u nepravilnom polozaju; 2. zaokruzena zrna glinenca;
3. riedko koje zrno piroksena; 4. u gdjekojem kamenu ledce
titanita.
Monoklinski piroksen dolazi u krupnih zrnih, kao i amfibol. To
su nepravilna zrna jasno zelene boje, koja je kadsto tako slaba,
da se dini, kao da je bezbojan. Pleohroizma nema. Kut potam-
njenja iznosi 41". Velidina dvoloma mjerena Babinetovim kompen-
zatorom iznosi
Y — az=0027.
Po optidkih ovih svojstvih moramo dakle ovaj piroksen uvrstiti
medju diopside. Kao uklopak nalazimo u piroksem* kadSto zaokru-
zeno zrno amfibola, a i glinenca.
Glinenac ima oblik nepravilna zrnja. Najvedi dio prikazuje nam
se kao polisintetski sraslaci s mnogimi i finimi lamelami. U drugih
opet zmib razvile su se srasla5ke lamele samo u jednom dielu, pa
tako ima cio niz prielaza do zrna, u kojih nema sraslaca. Sudedi
Digitized by
Google
fife :r>r ' M. K1SPAT16, • (24)
))o jcikosti dvoloma bit de to ipak sve plagioklafii. Uz albitni zakon
pojavljuje se ta kad§to i periklinski zakoD. Na prerezih, koji bu
pribli^no okomiti na Jf, iznosio je kut potamnjenja jednih i drugih
lamela
2903O' : 31V
30« : 31V
35^ : 35^30'
38« : 30^
prema tomu bi ovdje bio razvijen plagioklas, koji stoji na granici
izmedju labradora i bytownita. Na prerezu, koji je bio okomit na
M i pribli^no okomit na P, iznosilo je simetrijsko potamnjenje
35^ : 3503O',
dakle je to plagioklas Ab^An^ sa 66% An.
Da se ovaj plagioklas u istinu priblizava bytownitu, dalo se i
po Beckeovoj metodi s pomodu camere lucide i okretnoga risa-
(5ega stola ustanoviti. Na zgodnom prerezu iznosio je kat, §to ga
tvore osi B jednoga i drugog individuja, koji su se srasli po al-
bitnom zakonu, sa sraslaSkom ravninom
9 = 21«.
Po tabli, §to ju je konstruirao Becke (Tschermaks MittheiL
18. p. 531.), odgovaralo bi to plagioklasu sa 65% anortita ili go-
tovo dlanu Ab^An^. Plagioklas Ab^An^ po Levy-ju ima za os
B udaljenoijt 9 = 25®, a kako je na§emu isti kut manji, to je on
i vede bazidnosti.
Glinenac je obi^no svjez i staklenast, a rjedje je raztroSinom
pomuden. Kao uklopak nalazimo u glinencu zaokruzen amfibol. a
riedko kada i piroksen i apatit.
Titanit je u gdjekojem kamenu vrlo obilan, dok je drugdje
vrlo riedak. On je bliedo zute boje i hrapave povrsine. Vrlo desto
lezi u amfibolu. Pojavljuje se obidno u poznatih zaSiljenih oblicih.
Jedno neobidno veliko zrno (0*2 mm) bilo je nepravilno zaokm-
zeno te je pokazivalo dva sistema uzporednih pruga. Ove dvie
kalavosti tvorile su medju sobom kut od lliJ®, §to bi odgovaralo
kalavosti po klinodomi (113^30'). U sredini toga ledca bilo je
uklopljeno sitno zrno narandastoga rutila,
Apatit je u kamenu vrlo riedak.
Digitized by
Google
(25) PETROaRAFSKB BILJBi^KB IZ BOSNB. 65
5. Sjeverni rub Sprece,
Kad od Gra6anice podjemo <».estom prama BrCkoj, mi demo
odmah iza prvoga kilometra u obsegu vapnenaca nadi iznad ceste
i potoka klisuru od vrlo raztrogenoga diabaza. Odatle na jugoiztok
proviruje opet uz cestu isti diabaz. Odatle pa do Doborovaca nadi
demo uz cestu na viSe mjesta odvaljene pedine od diabaza, a jed-
nom i malo raztroSenoga serpentina. Kod Gjanana naSao sam
komad crnoga diahaisa krupna zrna^ za koji bib po vanjskom lieu
rekao, da je vrlo svjez. No pod mikroskopom vidimo, da se ka-
men sastoji samo od plagioklasa i amfibola. Piroksen je posve iz-
dezao, a mjesto njega vidimo vlaknast amfibol zudkasto zelene boje.
Diabazna struktura vidi se posve jasno. Plagioklas je razmjerno
dosta svjez i dini se, da je dosta bazidan. U jednom dielu pomuden
je bezbojnom listnatom i vlaknastom rudom, koja se na mnogih
mjestih odaje kao amfibolna ruda. UeSljasti i zubasti komadi tita-
nove zeljezne rudade razvili su se u znatnoj mnozini. Rudada je
mjestimice, i to samo na rubovih, pretvorena u poznatu bielu raz-
trodinu.
Od Doborovaca prama hanu Amaliji vidimo na zapadnoj strani
jedan brieg od serpentina. Pred hanom Amalijom pojavljuju se
serpentini i diabazi, a neSto ni^e od hana pojavljuje se uz cestu
iznova serpentin, koji je na onoj strani, koja je prania hanu okre-
nuta, obrubljen dugim uzdignutim grebenom raztroSenoga amfi-
bolita,
Kod Srebrnika pojavljuje se iznad vapnenca serpentin. Idudi od
Srebrnika po Majevici na Obodnicu susredemo na Sljemenu iznad
Obodnice znatnu mno^inu serpentina, a dolje jo§ i neSto diabaza.
Od sedla, preko kojega prelazi cesta iz Tuzle u SiboSicu, na zapad
po hrbtu Majevice pojavljuje se na obliznjem najvigem vrhu na
malenu prostoru u obsegu pjeSdanika vrlo raztroSen serpentin i
tik uza nj melafir. U blizini oko toga nalazimo komad odvaljenoga
diabaza i amfibolite.
6. JuSni rub Sprece,
Eada na putu od Tuzle prama Kladnju svrnemo od Bozin-hana
u dolinu potoka Oskove, doskora demo na lievoj obali naidi na
cio niz brezuljaka, koji se sastoje od serpentina. I desna se nizka
obala sastoji od serpentina, koji se, kako se dini, bez prekidanja
vude prama Konjiihu. Na bregovih lieve obale, osobito na sjevernih
Digitized by
Google
64 M. kiApatiO, (26)
obroncih, nalazimo po pukotioah serpentina liep magnezit Odatle
sam donio i komad obiSnoga opala.
Od Boiin-huna do Eladnja vidio sam samo na jednom mjesta
diabaz, i to ondje, gdje je u geolozkoj karti uneseno kamenje
serpentinske zone. Od Eladnja na putu prama Olovu nisam sve
do Drecelja Dolnjega nigdje vidio kristalinskciga kamenja.
Kod 24. zeljezniftkoga kilometra kod Kakmuza nalazi se ka-
menolom u serpentina tik uza £eljezni5ku prugu. Taj je serpentin
prekrasno izprutan, jer se na njemu prostim okora jasno razabiru
oSiroke pruge piroksena i pruge olivina, kako smo to na mnogih
Iherzolitih bosanske serpentinske zone opisali. U samom serpention
tik uza zeljeznifiku prugu ulo2en je amfibolit.
Na cesti, koja vodi iz GraCanice preko Ozrena u Maglaj, vidimo
od Tekudide sam serpentin, onda se prema hrbtu Ozrena pojavljuje
dosta raztroSen troktolit, koji se brzo gubi. Pri spuStanju ceste
dolaze vapnenci i glineno kamenje. Vapnenci se onda vuka sve
do Bosne, a prema Maglaju pojavljuju se iznova serpentini u ve-
likoj mnozini.
7. U£! Bosnu.
Od Maglaja prama Doboju na lievoj obali Bosne sastoje se bre-
govi u duljini od jedno 2 kilometra od troktolita i gabra, a na to
se naslanjaju serpentini, koji ustupaju mjesto vapnencu ondje, gdje
se pojavljuju i na desnoj obali Smolin-MahnaCe.
Od Zepda prama Bistri5aku na lievoj obali Bosne idemo uz
serpentine Smolin-Mahnafte, onda se pojavljuju crni brusilovasti
Skriljavci, za tim dacit^ koji sam na drugom mje.^u opisao (u ovoj
istoj knjizi „Rada"). Iza dacita dolazi serpentin, koji se vu6e do
potoka Bistri^aka. Na de^tnoj pak obali Bosne idudi od Nemile
nalazimo kod 164. zeljeznidkoga kilometra gorostasni amfibolit, u kom
se vide 3 — 4 cm dugi ledci amfibola. Na amfibolit se naslanja sei^
pentin, u kom je kod 162*3 Mm provalio dacit. Spomenuti se am-
fibolit sastoji, kako se ved makroskopski vidi, od glinenca i amfi-
bola. Glinenci tvore u kamenu velike biele pjege, izmedju kojih
se povlade krupni amfiboli. Matne biele pjege razpadaju se pod
mikroskopom u sitnija nepravilna zma, koja su raztroSinom tako
pomudena, da se sraslaci na njih riedko kada razabiru. IT toj raz-
tro§ini vidimo redovno znatnu mnozinu zelenkastoga, iglidastoga
amfibola, koji se ovamo uselio. Veliki kiistaloidi amfibola uviek
su nepravilnih obrisa i posve fine vlaknaste strukture. Boje su a
Digitized by
Google
(27) PBTROQRAFSKB BIUB^EB IZ BOSNB. 65
preparatu bliedo zelene i slaba pleohroizma, pri 6em pokazuje
zraka, koja titra smjerom uzpravljene osi, sad viSe sad manje
modruSasto zelenu boju. Vlakanca, §to tvore jedan individuj, nisu
UYiek sva uzporedo poredjana, a osim toga leze pojedine amfibolne
iglice i snopovi sasvim poprieko ulo^eni. Jedan dio amfibolne tvari
nalazi se ved i u raztroSbi, jer vidimo pojedine partije, kojim je
dvolom vrlo slab, a i kemijska analiza pokazuje nam znatnu mno-
zinu vode. Dz to vidimo kadSto po koji sitan listid crveno 2ute
boje, kako se je nepravilno u amfibolu izprieCio. Ti listidi poka-
zuju dosta o^it pleohroizam u bliedo ^utoj i crveno zutoj boji,
jaka su dvoloma, dobro su izkalani, a potamnjuju paralelno. Vjero-
jatno je, da ti listovi pripadaju biotitu, koji je iz amfibola postao.
Od ovoga amfibola napravio je Fr. Tudan dvie analize, koje
se dosta dobro sudaraju. U prvoj analizi (I.) opredieljeno je sve
zeljezo samo kao oksid, dok je u drugoj analizi (II.) opredieljen
napose jo§ i oksidul. Evo analize:
FeO
MgO
CaO
H,0
I.
n.
44-37
44-63
24-66
24-97
. 6-79
1-78
—
4-51
8-85
8-81
, 1109
11-31
, 3-49
3-36
99-25 99-37
Ako ovu dragu analiza svedemo na sto (Ila.)) pa izra5anamo
molekalarne proporcije (lib.) i svedemo ih na sto (lie.), onda
demo dobiti:
Ila. lib. He.
SiO^ 44-84 74-90 44-59
Al^O^ 25-18 24-68 14-63
Fe,0, 1-79 1-12 0-66
FeO 4-53 629 374
MgO 8-86 22-15 1314
GaO 11-32 20-21 1207
flgO, .... . 3-38 18-78 11-17
100-00 168-13 100-00
R. J. A. 169.
Digitized by
Google
44-24
66 M. K16PAT16, (28)
Ako pustimo s vida vodu, to bi nadjena ova mno^ina baza ve-
zala gotoTo cieln mnozina kremene kiseline a obliku metasilikata,
i to:
Al^O, 14-63
Fe^O.^FeO 440
MgO 13-14
CaO 12-07
SiO^ 44-24,
pri 6em bi ostalo j oS 6fiO, 0-35,
iz 5ega mozemo zakljuCiti, da nije u amfibolu bilo velike tvarne
izmjene.
Sadr2aj.
Strana
I. Kremeni filit od Poloma na Driui (1) 39
II. AmfibolDi zeleni skriljavac od Poloma i Lonjioa na Drini (3) 41
1. Zeleni Skriljavci kod Poloma (3) 41
2. Zeleni skriljavci kod Lonjina (4) 42
III. Kloriti6ni Skriljavac s Vileniee kod Travnika .... (5) 43
IV. Kloritoidni filit izmedju FoJDice i OemerDice .... (6) 44
V. Kloritni Skriljavac izmedja Fojnice i Cemernice . . . (12) 50
VI. Kloritni Skriljavac izmedju Kiseljaka i KreSeva . . . (13) 51
VII. Porfirni diabaz od Sinjakova (13) 51
VIII. Diabazni porfirit od Dobrlina (14) 52
IX. Serpentinska zona (16) 54
1. Kozara planinu (16) 54
2. Prisjeka, Skatovica, Uzlomac i Borja plauina (16) 54
3. Amfibolni peridotit s vrha Borje planine .... (17) 55
4. Piroksenski amfibolit s vrha Borje planine . . . (22) 60
5. Sjeverni rub Sprece (25) 63
6. Juini rub Sprece (25) 63
7. Uz BosDU (26) 64
Digitized by
Google
jednoj grupi ploM lihoga reda, napose o
ploM petoga reda.
Primljeno u sjednid matematicko-prirodoslovnoga razreda Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti dne 5. studenoga 1904,
NafISAO 5lAN D0PI8NIK PROF. DR. JuRAJ MaJOBN.
U radnji: j^Zur Theorie der Fldchen gerader Ordnung^^ htio je
E. Mahler prikazati projektivno proizvodenje plohi t&koga reda,
ali je ve(5 temeljne sisteme pogrjeSno stavio u projektivnu srod-
nost; zato su i svi izvodi u radnji neispravni.
S pomodu viSeznaSnih temeljnih tvorevina mozemo danas pro-
izvesti plohe razli6nih redova; zato bi resultati, do kojih je
pisac u spomenutoj raspravi htio dodi, sve da su i ispravni, malo
vrijedili, jer mu je bio pred o6ima samo naCin proizvodenja bez
obzira na njegovu svezu sa svojstvima proizvoda.
Odredenje cijeloga niza ploha takoga ili lihoga reda bit 6e samo
onda zaDimljivo, ako se pojedine plohe niza odnose jednolifino
i osobito s obzirom na odredene karakteristike. Jo§ 6e
vrednije biti ovakovo odredenje, ako je red plohe, koja resultira,
nerazmjerno vedi od reda temeljnih tvorevina, koje su se za pro-
izvodenje upotrebljavale.
U ovim recima prikazat (5u jedinstveni na6in za proizvodenje
ploha 2n + 1' oga reda sa n -|- i-strukim i w-strukim pravcem.
Uz ove singularitete pojavljuju se joS i dvije singularne tadke.
Na koncu du promotriti najjednostavniju plohu ovoga niza, koja
nije pravCasta, a to je ploha 5. reda.
1. Uzmimo u ravnini n pramen krivulj^ n-toga reda, dalje izvan
ravnine a niz tafiaka na pravcu p, napokon svezanj ravnina oko
osi ty koja ne sijede pravca p. Sve ove tri tvorevine mozemo sta-
viti u jednozna5nu projektivnu srodnost. Svaka 6e krivulja k^
1 Arehiv d. Math. u. Phys., sv. 70., 1884., str. 313.
Digitized by
Google
68 J. MAJGBN, (2)
pramena [t**] u <? odrediti s korespondentnom ta5kom Pj niza na
pravcu p po jedan 6qii n-toga reda, pa de tako nastati niz 6n-
nova, koji je sa sveinjem ravnind. [t] jednozna6no projektivan.
RavniQe <5e t^- sveznja \{\ sjedi pripadne 6unove u kriyaljama n-
toga reda c**, a sve de ove krivulje odrediti plohu <p, za koju
nam je nadi red i singalaritete.
Na makar kojem pravca r prostora, koji ne sijede ni j^ ni s,
odredit de dunovi (P., J?) jedan niz tadaka, a svezanj ravnina t.
drugi niz T^ pa de obadva ova niza biti opet u projektivnoj srod-
nosti. Ova projektivnost nije viSe jednoznadna.
Neka je T. makar koja tadka na r. Ovu tadku mozemo pribro-
jiti ili onomu niza, koji dini sveianj [(\ na r, ili onomu, koji od-
reduju dunovi (P^, k^). Prema tomu demo tadku R obiljeziti
jedanpiit sa T., a drugi put sa Q., ako opazimo, da de kroz Q.
prolaziti jedna ili viSe izvodnica razlidnih dunova (P., i?). Bo-
dudi da je tadka T. presjek pravca r s ravninom t. iz svei^nja
[t\ korespondirat de joj u drugom nizu tadaka na r grupa od n
tadaka, koje su presjedne tadke pravca r s dunom (P^., 4p.
Da se pak odredi broj tadaka T, koje korespondiraju tadki Qj
na pravcu r, morat demo prije svega znati, koliko dunova (P., i?J
prolazi ovom tadkom Q., Projiciramo li niz P. iz Q. ravninom
TT., koja ravninu t sijede u pravcu s, pojavit de se na s dva niza
tadaka, koji su u korespondenciji (i, n), Prvi je niz perspektivan
s nizom / ., a drugi je onaj involute mi niz, u kojemu s sijede
pramen krivuljA [J**]. Obadva de ova niza po Chaslesovu za-
konu imati n-\- 1 koincidenciju D^ {I = 1, 2^ . . . . , n-\-l). Pro-
jiciramo li ove tadke -Df iz Q. opet na p^ debit demo isto toliko
tadaka D,, koje imadu to svojstvo, da od dunova (Z)^, ip, kojih
ima n-\- 1, prolazi po jedna izvodnica tadkom Q., Pretpostavljamo
dakako opdi sludaj, gdje nijedna od ovih izvodnica nije singularna
izvodnica pripadnoga duna.
Bududi dakle da svaka tadka Qj odreduje n-\- 1 dun, izlazi,
da de ovoj tadki u nizu T^ korespondirati grupa, koja sadrzava
Digitized by
Google
(3) O JBDNOJ GRUPI PLObI LIHOOA RBDA ITD. 69
n-^ 1 ta6ku. Korespondencija je ovih nizova zato prividno zamr-
Sena, §to od svake grape od n ta5aka, u kojoj pojedini danovi
(D^, ip sijeku p, dolazi po jedna tafika u Q^. S ovakovom je
naime ta^kom u svezi grupa od (n-^ l)n — (n-^ l) = n^ — 1
ta6ke. No tim je ujedno redeno, da 6e vrijediti svaka koin-
cidencija, u kojoj ta5ka Qj dolazi u istu tadka s makar kojom
ta5kom pripadne grupe 2\-, gdje je n H- i broj taCaka u grupi, a
to upravo odgovara projektivnomu odredenju plohe 9.
Koincidencija koje taCke iz grupe 7\- s jednom od one n* — 1
tadke, koje su u svezi s taCkom Qj^ vrijedit ie samo onda, ako
je pripadna grapa od n ta^aka s onom ta^kom iz grupe T^ u
projektivnoj svezi. Taj je pak uvjet izreden ved tim, §to svakoj
ta5ki T^ pripada osobita jedna grupa od n ta5aka, koja* je u
svezi sa Qj^ a ta je za korespondencija bilo prije ved utvrdeno.
Nizovi su dakle u jednostavnoj korespondenciji (w, n-[-i), broj
je koincidencija -^n-f- A paje zato ploha, koja resultira, li-
lioga reda 2n'\-l,
2. Bududi da plohu 9 dine krivulje w-toga reda (c?), koje su u
ravninama t. i bududi da osim krivulje c? ne mo^e u pripadnoj
ravnini t^- biti nikakva druga tadka plohe, koja bi bila odredena
prema definiciji, izlazi, da de os t aveznja ravninS, [t] biti n-\-l-
struki pravac plohe, ako jo§ opazimo, da de sve krivulje c^
biti jednostavne.
Iz samoga projektivnoga odredenja plohe izlazi dalje, da de
ploha 9 imati jo§ i n-struki pravac u, koji demo ovako nadi.
Svaka se pojedina krivulja c? dobiva, ako se dun (P^, Jc^) pre-
sijede ravninom t^. Medu ovim de dunovima biti jedan, koji dege-
nerira na osobiti nadin. Dode li tadka P^ na p a sjeciSnu tadku
U= (jo<j), morat de se ravnina g uzeti kao w-struka ravnina, u
koju degenerira pripadni dun (?7, A;**), jer se tadki U moze ved
u podetku projektivno pridijeliti makar koja krivulja K^ sveznja
[&!*]. Pripadna de ravnina t sjedi w-struku ravninu n u n-strukom
pravcu u,
Bududi da se gdjekoji pravac u teoriji ploha odnosi samo pri-
vidno singulamo, dokazat demo jo§ i na drugi nadin, da je pravac
u u istinu dvostruk.
Digitized by
Google
70 J. MAJGBN, (4)
Pokazali smo u 61. 1., da svakom ta^kom prostora prolazi n-^l
6un iz niza (P., Jcf), Uzmemo li takovu ta5ka S u ravnini <7,
opazit demo, da de na projekeiji s niza P^ iz S na <r nastati dva
niza, od kojih je jedan involacija n-toga stepena, a drugi niz ima
sve svoje elemente u taftki S, Prema tomu su u ovoj tadki ujedi-
njene sve koincideneije, kojih ima n-\- 1, Budu6i pak da ta^kom
S prolazi samo jedna krivulja A** sve^nja [kf]^ bit de jedan od
n-^l 5una svagda opdeni dun n-toga reda, koji se ne raspada,
to jest dun (P , k^), Svi de ostali dunovi w-toga reda, a ima ih
n, prijedi u ravninu ^j^ koja je prema tomu n-struka ravnina za
svaku svoju tadku S.
Pravac de dakle w, koji je u ravnini c i ujedno na plohi <p,
biti u istinu n-struki pravac plohe. Bududi da je ovaj pravac
u ravnini t^, morat de svagda sjedi n + i-struki pravac plohe.
Svaka je krivulja c? na plohi jednostavna krivulja; i presjedne
de dakle tadke ovih krivulja s ravninom g biti jednostavne tadke
plohe. Ove de tadke odredivati krivulju g'^, koja je jednostavna
krivulja plohe reda (2n-{'l) — n = n-^-l, Njezine su pojedine
tadke presjeci krivuljS, pramena [k^] s korespondentnim ravninama
Tj. Ravnina <7 sijede [t] u pramenu prvoga reda [TJ, gdje je tadka
Te(^(7), pa de se red^na krivulja dobiti kao proizvod pramena
w-toga reda [k^] s pramenom zraka [T], Brqj je koincidencija za
korespondenciju (w, 1) na makar kojem pravcu u ravnini fi u istinu
n-\- 1, Mozemo dakle redi ovo :
S pomodu pramena krivuljd n-toga reda u ravnini moiemo
proiisvesti plohu Sn-^l-oga reda s jednim n-\-l-strukim i
jednim n-struJcim pravcem. Ova su dva singularna pravca
svagda raenosmjernice,
S pomodu ovoga proizvodenja mozemo dakle lako stvoriti plohu
5., 7., 9. reda, ako uzmemo pramen krivulja 2., 3., 4. reda. Za-
nimljivo de biti istraziti plohu sedmoga reda, jer de se uzeti u
pomod pramen krivulja 3. reda, koji su Salmon, Hesse, Du-
r^ge i dr. pomnjivo istraiili.
Spomenut demo i to, da de za w = i, t. j. za pramen zraka,
resultirati ploha tredega reda. Ounovi de (P, 4^) biti rav-
nine, koje tvore sve^anj drugoga reda oko srediSta pramena u <7.
Taj de sveJanj proizvesti s projektivnim sveznjem ravninfi. prvoga
Digitized by
Google
(5) O JBDNOJ GRUPI PLOhI UHOOA BBDA ITD. 71
reda [t] plohu tredega reda, koja de prema onomu, §to je gore re-
deno, imati jedan dvostruki i jedan jednostavni pravae (ravnalicu).
Ploha ie dakle prav5asta. Pokazat de se kasnije, da je ovo u
opde jedina pravdasta ploha eijele grape.
3. Osim singulamih pravaca t i u imat de svaka ploha 9 ove
grupe jo§ i dvije singalarne tadke.
Svezanj ravnina [t] sijede pravae p u nizu tadaka, koji je s ni-
zom tadaka P^ projektivan. Obadva de niza imati dvije zajed-
nidke korespondentne tadke P,. i Pg. Vidi se dakle, da de dun
(P^, Jp sjedi ravninu t u n pravaca, a isto tako i dan (P , k^)
ravninu t^.
Polozimo li jednom od ovih tadaka, na primjer tadkom P^ makar
koju ravninu p u prostoru, koja ne sadrzava ni pravca t ni pravca
«i, debit demo u njoj krivulju 2n -j- ^-voga reda kao presjek plohe
9 s ravninom p.
Ova de krivulja resultirati kao geometrijsko mjesto sjeciSnih ta-
daka pramena zrak4, u kojemu svezanj [t] sijede p, i onoga sistema
krivulja n-toga reda, u kojima pojedini dunovi (P^., Ap sijeku
ravninu p. Od ovih de krivulja degenerirati ona, u kojoj dun
(P , ¥^) sijede p. Buduci da se ova krivulja raspada na n pra-
vaca, a pripadna zraka iz pramena u p sijede ovu krivulju u n-strukoj
tadki Py, bit de ova tadka za redenu krivulju 2n -f- 7-oga reda u
p u istinu n-struka tadka.
Da sto sigumije utvrdimo singularitetu tadaka P^ i P^, pokazat
demo jo§ jedan specijalniji kriterij, koji izlazi iz definicije plohe 9.
Zamislit demo, da tadka X prostora, kroz koju prolazi n-\- 1
dun iz niza (P., ft?), dode u tadka P. na p, pa demo za ovaj
polozaj potraKti n-\-l pripadni dun. Ako je neka tadka Pj' pro-
stora izvan pravca j?, ali neizmjerno blizu tadke Pj na p^ opazit
demo, da de vrhovi svih dunova, koji prolaze tadkom Pj\ biti
neizmjerno blizu tadke Pj na p. Ako Py dode u Pj, ujedinit de
se svi vrhovi u tadki P., pa de u dunu (P., k^) biti ujedinjeno i
n ostalih dunova, koji jo§ prolaze tadkom Pj, Ovo isto vrijedi za
sve tadke niza P„ dakle de vrijedi ti i za tadku P^. No ova de
tadka, a tako isto i P^ imati jo§ jedno svojstvo, koje nema nijedna
druga tadka pravca p.
Polozit demo tadkom P,. makar koji pravae f u najopdenijem
polo^aju. Na f nastaje korespondencija (n, n -j- 1\ koja de u P^
Digitized by
Google
72 J. MAJOBN, (6)
imati n ujedinjenih koincidencija, ako uzmemo, dajeta5ka P^ na
nizu Pi ili na nizu 2 »-, jer pripadna ravnina t^ prolazi ta5kom
P^, Isto vrijedi i za ta5ku P^; zato mozemo re6i ovo:
Svaka ploha 2n + l-ogct reda u grupi ima osim dva singu-
larna pravca jo§ i dvije n-struke tadke, koje mogu biti i
imaginarne.
Pravac se p odnosi na plohi o veoma Cadnovato. Ako i jesu u
svakom 6unu niza (P^., 4?) ujedinjeni svi ostali pripadni Cnnovi,
ipak ne ce pravae p biti u cijelosti n-struki pravac plohe upravo
zato, §to se moze singalariteta za koincidencije dokazati samo na
onim pravcima (/), koji prolaze osobitim njegovim ta5kama
Pr i P,.
U singularnim je tadkama na p ujedinjeno 2n presjeCnih taSaka
ovoga pravca s plohom 9, pa budu6i da ovaj pravac nije sasvim
na plohi, morat 6e plohu 2w-|-^-oga reda sje<Si u joS jednoj ta5ki.
Ta se ta6ka mo4e ovako nadi.
TaSkom Te(p<t) prolazi jedna krivulja h^ pramena [A**]. Ovoj
krivulji pripada na nizu p vrh (Suna (P;^), koji je projieira, a a
sve^nju [t\ ravnina t^. Badu6i da ta6kom P^ uop6e ne prolazi
ravnina t^, bit 6e na makar kojem pravcu /*, koji prolazi sjeciStem
i.P'^hi'i ^ ovoj taSki jedna koincidencija, koja nije viSe w-struka,
ve<S samo jednostruka. Ta je dakle tafika {p^h) trazeno
2n-\-l'Y0 probodiSte pravca p s plohom 9.
4. Ravnine t^ i x^ sijeku Sunove (P^, 4"), (P^, 4p w-toga reda
u dvije grape po n pravaca, koji imadu opet osobita svojstva.
Uopde iraaju na gdjekojoj geometrijskoj plohi tri vrste pravaca.
Ili je pravac jednostavan, a i sve su njegove ta5ke jednostavne,
ili je pak pravac mnogostruk, a sve su njegove taCke isto tako
mnogostruke ; ovakove pravce mozemo u kratko nazvsti pravcima
prve vrste. Ako je pravac jednostavan ili mnogostruk, ali su po-
jedine njegove ta6ke viSe singularitete, nego li je pravac, nastat
de druga vrsta. Napokon demo imati tredu vrstu, ako je pravac u
svojoj cjelini mnogostruk, ali su sve njegove taSke manje singu-
laritete.
K ovoj de tredoj vrsti pripadati svaki od n pravaca u spome-
nutim grupama. Svaki de od njih biti w-struki pravac, jer je on
pravac plohe, koji prolazi w-strukom tadkom plohe, ali de pojedine
tadke tih pravaca u presjecima s makar kojom ravninom plohe
Digitized by
Google
(7) O JBDNOJ ORUPI PLOhI LIHOGA BSD A ITD. 73
biti samo jednostavne. Za grapu ploha 9 imamo dakle ovaj
zakon :
Na svaJcoj plohi 9 grape mozemo nadi 2n pravaca^ od kojih
je svaki n-struko singularan po tredoj vrsti.
Tako de na primjer ploha sedmoga reda u ovoj grupi imati
osim singulamih pravaca prve vrste t i u jo§ §est ternarnih
pravaca.
Ispitat demo, ima li osim ovih pravaca jo§ i drugih pravaca na
plohi 9, a poglavito to, moi^e li broj pravaca na kojoj od ploha 9
biti neizmjemo velik, drugim rijeftima: je li kqja od ploha 9 prav-
5asta.
NaSli smo u 61. 2., da je za w = 1 ploha 9* pravCasta ploha
tre(5ega reda. U 61. 5. istrazit 6emo plohu 9^, kqja resultira za
w = 2, napose ; dokaz, koji tfemo prikazati, vrijedi za sve plohe
viSega reda u grupi, dakle za sve plohe, za koje je n > 2.
Ako je na plohi 9'^^+^, gdje je w > 2, neki pravac, koji sijeSe
n + ^-struki njezin pravac t, morat de on biti u jednoj od rav-
nina t^-. U torn de sluSaju krivulja n-toga reda u ravnini t^ dege-
nerirati. To se pak moze samo tako dogoditi, da dun (P., A;?) de-
generira u ravninu i dun n—l-oga. reda, ili pak tako, da ravnina
T. prolazi vrhom pripadnoga duna (P., hV'), Ovakove smo dunove
ved razmotrili ; vrhovi su im singulame tadke P,., Pg, a pravei su,
koji resultiraju, singularni po tredoj vrsti. Ostaje nam dakle, da
ispitamo, moze li koji dun iz niza (P, hV') degenerirati. Ovo de
se modi samo onda dogoditi, ako degenerira koja krivulja w-toga
reda (» > 2) u pramenu [kV'], No s vagda demo modi odrediti takav
pramen w-toga reda, da nijedna grupa od temeljnih n* tadaka ne
odreduje krivulje nizega reda, koja pramenu posve pripada, pa
zato ne de nijedna krivulja pramena degenerirati.
Za n > 2 imademo dakle na plohi 9"^**+^ uopde samo takove
singularne pravce, koji su u svezi s n-strukim tadkama, a sijeku
n -\- I-struki pravac t plohe. U tom smo pravilu pretpostavili, da
pramen u ravnini g sadrzava samo opdene krivulje n-toga reda.
Ostaje nam jo§, da ispitamo, ima li na plohi 9'^^*+-^ {n > 2) ta-
kovih pravaca, koji ne sijeku pravca t. Uzmimo, da je na makar
kojoj ovakovoj plohi zaista pravac x, Taj de pravac svaku od
krivulja c**, koje su u ravninama t., sjedi samo u jednoj tadki
Digitized by
Google
74 S, MAJOKN, (8)
X^, jer bi u sludaju, da koju od ovih krivulja c? sijefte u dvije
ili viSe taSaka, morao biti sasvim u ravnini r^, pa bi zato morao
i pravac t sjedi. To je pak po gore spomenutom dokazu isklju^eno.
Bududi dakle da svaka krivulja ct* oznafiuje na x samo jednu
tadku Xj-, a svakoj takovoj krivulji pripada na pravca p samo
jedan vrh P^ pripadnoga 6una, imat demo na x i p dva projek-
tivna niza tadaka X^ i P^, Sastavnice 'korespondentnih ta5aka od-
reduju ploha drugoga reda, koja de ravninu <t uopde sje6i u
nizu ta5aka [Y^] drugoga reda. Ovaj de niz biti jednoznadno
projektivan s nizom na pravcima x i p, t. j. svaka 6e ta5ka
njegova biti tadka samo jedne krivulje pramena [kV'], Ovakova je
pak korespondencija nemoguda, jer krivulja y*, na kojoj je niz
[Yf]y sijede svaku krivulju pramena [*?] u 2» tadaka. Ovaj de
dokaz vrijediti i za n = 5, sve da pretpostavimo i najpovoljniji
sludaj, u kojem krivulja y* prolazi kroz tri temeljne tadke pra-
mena [Ar?J.
Ovakova de jednoznadna korespondencija na jp i y* modi nastati
samo za w — 1. U tom de naime sludaj u krivulja y^ prolaziti sre-
diStem pramena zrakS [i^], pa de je svaka zraka sjedi u jog jednoj
tadki. Pravac je a; jednostavna ravnalica plohe tredega reda, pa de
se lako pokazati, da je niz [Y^j kvadratska involucija. Kako smo
ved prije pokazali, degenerirat de za ovu plohu sve krivulje c? u
pravce, pa je zato ploha pravdasta.
5. U dokazu, kojim smo pokazali, da nijedna od ploha (p^** • ^
uopde nema pravaca, kuji bi sjekli n-f- ^-struki pravac t (osim
onih singularnih pravaca, koji su u svezi sa singularnim tadkama
P^ i PJ, izuzeli smo plohu, za koju je n = 2. Ovo je jedina
ploha u grupi, na kojoj ima svagda takovih pravaca. Pramen de
naime krivulja drugoga reda [k^] imati uvijek tri krivulje Ar, A:~, Jr-
koje degeneriraju u tri para pravaca. I pripadni de dakle du-
novi (P , lc^\ (P^, k^) i (P^, k^) degenerirati u parove ravnina.
Ove de ravnine sjedi korespondentne ravnine t^, '^h^ '^c ^ ^^^
para pravaca a\ a"; ft', ft"; c', c", koji sijeku trostruki
pravac t. Bududi da su spomenuti dunovi jedini, koji mogu dege-
nerirati, ne de osim ovih §est pravaca i onih, koje smo vec
prije odredili za sve plohe naSe grupe, na plohi o^* biti nikakav
Digitized by
Google
(9) o JBDNOJ GRUPi plohI lihoga reda itd. 75
dalji pravae. Vidimo dakle, da i ova ploha uopde ne de biti prav-
dasta; zato mozemo redi:
Osim pUhe^ isa koju je n = l^ ne 6e uopde nijedna ploha
2n.'\-l-oga reda u grupi biti pravcasta.
Presjek de makar koje plohe o u grupi s ravninom S imati onda
najviSe mnogostrukih tadaka, ako ravnina S prolazi pravcem p,
jer de u ovom sludaju presjedna krivulja (o^) imati u tadkama
P^ i Pg dvije »»-8truke tadke. Osim toga de ova krivulja pravae t
sjedi n n-\- i-strukoj, a pravae u u «-strukoj tadki. Pretvorit demo
eve mnogostruke tadke u ekvivalentan broj dvostrukih tadaka,
pa demo imati, da je taj broj
Ct')+<"0=^--"-
Badudi da je dalje po PlUckerovu pravilu maksimaini broj
dvostrukih tadaka za krivulju s-toga reda ^ , bit de
taj broj za krivulju (oS) 2n-{-l-ogsi reda:
n(2w— 1) = 2n« — w,
dakle jednak broju, koji je gore odreden iz singularnih pravaca i
tadaka plohe. Iz ovoga vidimo, da nijedna ploha <p u grupi ne
moze imati jo§ koju mnogostruku tadku, pa smo se ujedno po-
novno uvjerili, da pravae p u svojoj cijelosti ne moze pripadati
plohi <p za nikakvu vrijednost velidine n. Tadke dakle -4, JB, C, u
kojima se sijeku parovi pravaca a', a"; h\ 6"; c', c" na plohi 9^
petoga reda, jednostavne su tadke plohe. Ovo se isto mo2e
dokazati s pomodu koincidencija na pravcu /*, koji mozemo po
volji povudi tadkom A, B ili C.
6. Sturm je pokazao u raspravi^: „Ueber die Fldchen mit
einer endlichen Zahl von (einfachen) Geraden, voraugsweise die der
vierten und funften Ordnung^^ da je broj jednostavnih pravaca na
plohi m-toga reda, koja ima m — ^-struki pravae, X = 6m — 8.
Bududi da je naSa ploha 9^ takova, morat demo na njoj nadi 22
jednostavna pravca.
Osim trostrukoga pravca t plohe 9^ imamo jo§ i dvostruki
pravae w, koji po opdoj teoriji ploha ujedinjuje u sebi osam
^ Mathem. Annalen, 4. sv., str. 250.
Digitized by VjOOQIC
76 J. MAJOBN, (10)
jednostavnih pravaoa. NaSli smo dalje, da iz dvostrukih ta&aka
Pf i Pg plohe 9* izlaze po dva binarna pravca, koji prema
toma vrijede za osam jednostavnili pravaca. Osim toga imamo jo§
§est pravaca plohe, od kojih su po dva u ravninama t^, t^, t^.
Broj je dakle jednostavDih pravaca u suglasju s opdenim zakonom.
Sturm prikazuje na str. 281. citirane rasprave dvije osobite
plohe petoga reda s trostrukim pravcem. Jedna od njih ima jo§ i
dvostraki pravac, koji sijede trostruki, a druga ima dva dvostmka
pravca, koji sijeku trostraki, ali su medu sobom mimosmjerni.
Ploha ^^\ koju smo nafili po prikazanom odredenju, 6ini prijelaz
iz jedne od one dvije plohe u drugu, jer osim trostrukoga i dvo-
strukoga pravca ima joS i dvije dvostruke taftke.
Na ns&m demo plohama (p^**+^ odrediti jo§ osobitu grupu kri-
vulja drugoga reda i grupe krivulja ^n— I-oga reda, koje su u
ravnini.
7. Pravcem p i makar kojom od temeljnih n* tadaka pramena
[fc!*] u ravnini c mozemo poloziti ravninu [i., pa (5emo istraziti
presjek plohe 9 s ovom ravninom. Neka je M odabrana temeljna
ta5ka pramena. Pravac (ilg), u kojemu [j^ sije5e ravninu <7, ne
prolazi uopde nikakvom drugom temeljnom tadkom pramena ;
pramen odreduje na pravcu Qj-^y) involutoran niz n-toga stepena.
Ako jednu grupu konjugiranih ta6aka ove involucije nazovemo
iVj, korespondirat de svakoj grupi N^ po jedna ta5ka P^ na p,
pa <Se nizovi na p i ((^.t) biti projektivni. Spojnice korespondentnih
ta6aka obadvaju nizova odreduju krivulju n-{-l-og8i razreda, za
koju je pravac (|xi) w-struka tangenta.
Svezanj de ravnina [t] sjedi ravninu [a u pramenu zraka prvoga
reda [M% gdje je tadka ikP probodiSte (H), Bududi da je sistem
tangenata krivulje n + ^-oga razreda projektivan s nizom Pj, a
ovaj opet projektivan sa svezn^em [t], odredit de ovaj sistem tan-
genata s pramenom [JiP] u sjeciStima korespondentnih zraka kri-
vulja, za koju de red biti 2n-\-t Ova krivulja naime nije drugo
nego li presjek plohe 9 s ravninom [-/-.
Buduci da temeljnom tadkom M pramena u ^y prolazi po jedna
izvodnica svakoga duna iz niza [P., A:!*], vidi se, da krivulja
n -f- ^-oga razreda u y- degenerira u pramen zrak^ [Jtf , p] i u
pramen tangenata n-toga razreda, pa da je projektiviteta s pra-
menom [M^] ostala netaknuta.
Digitized by
Google
(11) O JEDNOJ GRUPI PLOhI LIHOGA RBDA ITD. 77
Pramen de [M*] odrediti s projektivnim pramenom [A/, p] kri-
vulju drugoga red a, a s pramenom tangenata n-toga razreda
krivalju 2n — 1-oga. reda. Ovo posljednje izlazi otuda, Sto je pravac
p i &km tangenta degenerirane krivulje n-{-I-oga razreda, pa de
zato iz svake njegove ta5ke izlaziti jo§ n — 1 tangenta ove kri-
vulje. Spomenuta 6e dakle krivulja drugoga reda s krivuljom
2n — i-oga reda u [l 6initi potpuni presjek ove ravnine s plohom
9 "^^. Bududi da krivulja drugoga reda prolazi srediStima M
i Jf' pramenov^ zraka u |x, vidi se, da de takova krivulja sjedi
n 4" i-struki pravac plohe, a prolaziti jednom temeljnom
tadkom pramena [k^] u a, Krivulja, koja je presjek plohe
^^n^-l g ravninom (a, mora n-struki pravac plohe, koji je u a,
sjedi a n-strukoj tadki. Krivulja de drugoga reda prolaziti ovom
tadkom jednostavno, a ostala krivulja 2n — I-oga reda ima u toj
tadki n-^i-struku tadku. Ova de ista krivulja prolaziti i tadkom
-M' na ^, t. j. ona de sjedi i n-j-I-struki pravAC plohe, pa de u
ovoj tadki imati svoju »-struku tadku, koja zajedno s krivuljom
drugoga reda, Sto prolazi istom ovom tadkom, dini n -|- i-struku
tadku. Isto de vrijediti za sve temeljne tadke pramena u c; zato
mozemo, ako opazimo, da se redovi krivulja u ravnini (a nadopu-
njuju na velidinu 2n -|- i, redi ovo :
Na svakoj plohi 9'^**+^ grupe ima n^ krivuljd drugoga
reda i isto toliko ravnicnih krivulja 2n — 1-oga reda.
Krivulje drugoga reda sijeku n -]- l-struki i n-struki pravac
plohe jednostavno i nigda ne degeneriraju. Krivulje 2n— 1-oga
reda sijeku prvi singularni pravac plohe u n-strukoj, a drugi
singularni pravac u n — 1-strukoj tacki, I jedne i druge krivulje
prolate n-strukim tackama P^, Pg plohe.
Lako de se dokazati, da uopde krivulja, koja je presjek plohe
^n-f-J g ravninom (^, ?7), nema takovih svojstava, kao krivulje u
ravninama \l. Ona de se krivulja za pojedine plohe morati napose
istraziti.
8. Prema posljednjemu resultatu imademo dakle na plohi pe-
toga reda 9^ grupu od detiri krivulje drugoga reda. Sve
se detiri sijeku u dvostrukim tadkama P^ i Pg. Bududi da na
plohi 9^ ima svagda pravaca, istrazit cemo, kako se ove detiri
krivulje odnose prema praveima plohe. Kao Sto je dokazano, si-
jeku ove krivulje trostruki i dvostruki pravac, a ujedno i binarne
Digitized by
Google
78 J. MAJOBN, (12)
pravce; imat demo se dakle obazreti samo na pravce a\ a"; 6',
ft"; c\ c".
Nazvat demo temeljne ta6ke pramena [Ar?], i, 5, 5, 4. Poradi
toga 6e biti iS^ = 1^, ^^, A^ ^ :Z5, ^4, 1^^ = 14, 23, Krivulje dragoga
reda, koje su na plohi, bit ce t;,, v^, v^, v^ ved prema tomu, kroz
koju temeljnu tadku prolaze. Od Sest spomenutih pravaca bit de
a' u ravnini (P^, 12), dalje
a" u (P^, 84),
V u (P^,, i5),
b- U (Pft, ^4), .
c' u (Pe, 14),
c" u (Pe, ^5).
Bududi da je pravac P^ ^ u ravnini (P^, 12) i ujedno zraka
pramena {1, p), sjedi de krivulja v^ pravac a\ Taj de isti pravac
sjedi i krivulju v^, jer ona prolazi sjeciStem zrake P^2 u pramenu
(2, p) s ravninom t^.
Istim nadinom mozemo nadi, da svaki od sest pravaca sijede
dvije krivulje v.
Bududi pak da temeljnom tadkom 1 prolaze tri ravnine (P^, 12),
(Ply, IS), (Pg, 14), a u njima su pravci a\ V, d, vidi se, da de
istu krivulju t;, sjedi tri od sest pravaca, t. j. a\ h\ c'. Isto vri-
jedi i za ostale krivulje v, pa zato mozemo redi ovo:
SvaJca od cetiri krivulje drugoga reda (v) na plohi petoga
reda f^^^ sijece sve singularne izvodnice i tri od ostaUh
sest jednostavnih pravaca. Svaki pak ovaj pravac sijece dvije
takove krivulje v.
Slidan de se zakon nadi i za krivulje tredega reda, koje u rav-
ninama [jl^ (h == 1, 2, 3, 4) dine s krivuljama v presjeke petoga
reda na plohi o^
Opazili smo, da pravci, koji izlaze iz dvostrukih tadaka na plohi
9^, dine dva para raznosmjernih pravaca, a ostali jednostavni
pravci tri takova para. Znademo dalje i to^ da pravac jednoga od
ovih pet parova ne sijede nikakav pravac drugoga kojega para.
Zato demo modi makar koja dva mimosmjerna pravca iz ovih pet
parova izabrati, pa njima i pravcima t \ u poloiiti jednu plohu
drugoga reda. To de biti svagda mogude, jer ovi mimosmjerni
pravci i pravac u sijeku svagda trostruki pravac t, Presjek de
ove plohe drugoga reda s plohom 9' biti krivulja desetoga reda,
Digitized by
Google
(-13) O JBDNOJ GRUPI PI,OHA UHOOA REDA ITD. 79
no bududi da obje plohe imaju u ovim pravcima zajedni5ku tvo-
revinu s e d m o g a reda, bit 6e ostali njihov presjek prostorna
krivuljatredegareda.
PoloSimo li makar koji pravac x^ koji sijeSe obadvije izabrane
mimosmjernice, Da primjer a' i J', pa dvostruki pravac t«, opazit
cemo, da je taj pravac iia plohi drugoga reda, koja je polozena
kroz a'. 6', t \ u. Ova] <Se pravac x sje<Si plohu <p^ u pet taSaka,
od kojih su dvije ujedinjene u njegovu sjeciStu s dvostrukim prav-
cem w, a u svakom je sjeciStu njegovu s pravcima a' i V po
jedna tadka, u kojoj joS sijefte <p^. Pravac <Se dakle x sjedi plohu
9'' samo u jednoj tadki, kojom prolazi ostali dio presjeka, t. j.
prostorna kubi6na krivulja. Ostale su 5etiri ta6ke ved uraCunane
u zajednidkoj tvdrevini, koja degenerira. Bududi da trostruki pravac
t pripada na plohi drugoga reda sistemu izvodnica x^ vidi se, da
de i taj pravac sjedi kubidnu krivulju samo u jednoj tadki.
Od pet parova pravaca na 9'^ mozemo stvoriti 40 k m b i n a-
cij a tako, da u svakoj dolaze po dva pravca, koji su mimo-
s m j e r n i ; zato mozemo re6i ovo :
Na plohi je <p^ osobita grupa od 40 prostornih krivulja
trecega reda^ za koje je trostruki pravac jednostavna,
a dvostruki pravac dvostruka sekanta.
Na plohi 9^ mozemo nadi jo§ i drugu grupu prostornih
krivulja tredega reda, koja je u svezi sa detiri krivulje
V drugoga reda. Bududi da svaka krivulja v sijede obadva singu-
larna pravca t i w, modi demo krivuljom i ovim pravcima, koji
su raznosmjernice, poloziti 00 ^ ploha drugoga reda. Uzmimo jednu
takovu plohu tIi e (t^i, t^ w); ona de sjedi plohu 9^ u krivulji de-
setoga reda, od koje se odjeljuje zajednidka tvorevioa t;, , ^, w
sedmoga reda, pa de ostali dio presjeka biti i opet prostorna
krivulja tredega reda.
Polozimo li pravac x, koji sijede t?, i m, te je sasvim na plohi
drugoga reda vij, imat demo u tadkama (a?, v^) i {x^ u) tri probo-
digta pravca X s plohom 9*^. Krivulja de dakle, u kojoj se jo§ si-
]eku */)i i 9^, prolaziti ostalim dvjema tadkama, u kojima pravac
X jo§ sijede ploha 9^. Vidi se dakle, da de pravac x na r\^^ koji
pripada istomu sistemu izvodnica, kao i pravac ^, biti dvostruka
sekanta kubidne krivulje. Slidno de se modi pokazati za sve plohe
drugoga reda to, koje odreduju pravci ^ i w pa krivulje ^•, i zato
mozemo redi:
Digitized by
Google
80 J* MAJOBN, (14)
Na phhi 6e (f'^ biti uopde 4 (X>^ prostornih krivulja tre-
Sega reda, ea koje je trostruki pravac dvostruha^ a
dvostruki pravac jednostavna sekanta.
9. NaSli smo, da svaka krivulja v sijeCe tri unama pravca plohe
9*^, no budu<Si da svaka sijefte ujedno pravac i i svaki binami
pravac, mo6i demo svakom krivuljom v i pravcem t poloziti j ednu
plohu drugoga reda jc, koja jo§ sadrzava ili koji binarni pravac
ili jedan od ona tri unama pravca, koji je sijeku. Svaka 6e ta-
kova ploha (x^) sjedi plohu 9*^ u krivulji desetoga reda, od koje
je u zajedni5kim elementima ve6 sadr^an dio Sestoga reda (Vi,
^, a'). Ostali 6e dakle presjek biti prostorna krivulja 5e-
tvrtoga reda. Vidi se naime lako, da na ovoj plohi /-i nije
dvostruki pravac w, jer nijedan od unamih i binarnih pravaca
plohe 9^ ne sijeCe «. Na plohi x^ ne 6e modi biti ni pravac a",
jer on doduSe sijede t i a\ ali ne sijeSe krivulje Vj (dl. 8.).
Polozimo li na plohu x^ pravac x^ koji sijede a\ i krivulju t?i,
dobit demo na njemu osim tadaka (x^ a') i (a?, Vj) jo§ tri sje-
ciSne tadke s plohom 9*, kojima 6e prolaziti krivulja detvrtoga
reda. Pravac je dakle x trostruka sekanta krivulje. Za
istu krivulju drugoga reda v, mozemo poloiiti sedam ploha dru-
goga reda (kroz v^^ t, \ kroz detiri binarna i tri unarna pravca),
a isto tako i za ostale tri krivulje v. Imademo dakle ovaj resultat :
S pomoiu krivulja v moSemo na plohi 9^ odrediti 28 pro-
stornih krivulja detvrtoga reda druge vrste^ za koje
je trostruki pravac plohe trostruka sekanta,
Veoma de velik biti broj krivulja petoga i viSega reda na plohi,
pa demo je modi odrediti na slidan nadin, kao i krivulje tredega
i detvrtoga reda.
Ploha de 9^ biti uopde vrlo raznolidna ved prema tomu, kakav
je pramen krivulja u ravnini a. Osobito de specijalna biti ploha
9^, za koju je pramen u c pramen krugova.
10. S pomodu krivulja v i zakona, koje smo naSli za sve plohe
naSe grupe, modi demo odrediti plohu 9^ i bez projektivitete, koju
smo postavili za temeljne tvorevine [fc?], [P.], [t], ovako.
Uzet demo dva pravca x i y, koji se sijeku u tadki Z^ dalje
dvije tadke Xi Fpo volji, ali tako, da apojnica XY ne si-
jede ni x ni y. Ovim demo tadkama poloziti tri makar koje kri-
vulje drugoga reda Jk?, ft^, jfc§, tako da svaka od njih si-
jede pravac x i pravac y u jednoj tadki. Polo^it demo dalje pravcem
Digitized by
Google
(15) O JRDNOJ GRUPI PLOHA LIHOQA RBDA ITD, 81
y po volji ravninu 7), koju ie tri krivulje dragoga reda 8Je6i
jo§ u tadkama i, 2, 3 (ostala su tri sjecidta njihova sa t) na y).
Napokon demo ta^kama 1^ 2^ 3, Z n r, polo^iti makar koju k r ir
vulju tredega reda bez dvostruke ta5ke (4').
Polozimo li pravcem x makar koju ravninu ^, dobit demo u
presjeka njezinu s krivuljama h'i, *'|, k^ tri taftke, a s krivuljom
A' joS dvije ta6ke. Kroz ovih (5emo pet taSaka poloziti kri vulju
drugoga reda. Sve ovakove krivulje, koje su u ravninama
^ kroz a;, 5ine plohu petoga reda 9**, koja ima sva svojstva,
kao i ploha petoga reda u promotrenoj grupi.
Pravac je x na plohi trostruk, pravae y dvostruk, ta^ke
su Xi Fdvostruke taCke plohe, a tri su krivulje k iden-
ti6ne s tri krivulje v.
Svaka <Se krivulja drugoga reda u ravninama ^ imati s pravcem
X plohe Sest zajednifikih taftaka, n X i T ima s plohom 6etiri
zajednidke tadke, a isto tako dvije taCke s krivuljom k^. U svemu
ima dakle s plohom 9*^ dvanaest zajedniCkih ta6aka, pa 6e
zato biti s a s v i m na plohi.
Vidi se, da 6e uopde ravnina ^ imati tri osobita polozaja. U
svakom de od njih sjedi dvi^je od tri krivulje Aji, j, j i kri vulju k^
tako, da 6e tri tadke (dvije na A^, treda na k^) biti na istom
pravcu. Taj de pravac biti sasvim na plohi, jer ima s njom § e s t
zajednidkih tadaka. Spqjnica sjeciSta ravnine ^ s tredom krivuljom
k* i drugoga sjeciSta s k^ daje drugi pravac plohe u istoj ovoj
ravnini. Ovim su nadinom odredeni unarni pravci (6) plohe, a
binarni de se dobiti isto tako.
S pomodu ovoga proizvodenja modi de se istra^ti ploha <p*, za
koju su dvije temeljne tadke pramena u <i apsolutne tadke.
11. Ovaj nam nadin proizvodenja plohe <p* dini mogude, da ispi-
tamo, kakve su vrste dvostruke tadke Pj. i Pg,
Bududi da po odredenju, koje je prikazano u dL 10., mo2emo
uz pravce t i u izabrati tri krivulje A*, *J, k^ po volji, ne de
uopde biti tangente ovih krivulja u dvostrukim tadkama Pf. i Pg u
istoj ravnini, pa se ved vidi, da te tadke ne <5e biti uniplanarne.
Na dodirnom de dunu drugoga reda, kojemu je vrh
jedna od dvostrukih tadaka, biti i obadva binarna pravca,
koji prolaze ovom dvofltrukom tadkom. Ova de dva binama prav^
i tri tMigente na k^^k^^kl odrediti dodirni dun, pa demo iapitati,
ne mora li mozda ovaj dun biti biplanaran.
R. J. A. 159. ^
Digitized by
Google
82 J. MAJOBN, (16)
Iz spomenutoga proizvodenja plohe izlazi odredenje binarnih
pravaca u tadki P^ s pomodu ravnine E, koja prolazi ta^kom P^,
Ova de ravnina sjedi krivulju tredega reda i' u r, u dvije ta5ke
E^ i 2^y, pa <Je tra^eni binarni pravci biti spojnice P^Ef i P^-PV.
Bududi naime da tri krivulje i|, h%^ h\ sijeku pravac x, ne de
ravnina ^ sjedi ove tri krivulje ni u jednoj ta&ki osim u P^, kojom
prolazi.
Dvije (Sexno ta6ke E^ i F^ modi u ravnini Tj svagda take iza-
brati, da nijedna od spojnica P^^,., Pf-^r ^y® ^ ** kakve dvije
taDgente na A;^, ij, A;^ u P,. a istoj ravnini. Isto demo tako i za
tadka Pg modi obadvije tadke jB, i ^^ u ti po volji izabrati. Bu-
dudi da krivulja h^ u yi mora prolaziti samo tadkama i, 2^ 3, Z,
vidi se, da de ona modi prolaziti i tadkama E^.^ E^^ i?V, F^^ koje
8u po volji izabrane, jer je krivulja tredega reda istom sa devet
tadaka odredena. Zato mozemo redi:
Vvastruke tacke plohe 9^ nijesu uopie ni biplanarne ni uni-
planarne, t. j, tangencijalni se cunovi drugoga reda ne
raspadaju,
Odredenje se kuspidalnih tadaka plohe o^ dade podrediti opde-
nim zakonima, koje je za plohe petoga reda s trostrukim pravcem
prikazao Sturm u navedenaj svojoj raspravi.
Resume.
Dans le mdmoire prdcddent intituld: „Sur un groupe dea
surfaces d'ordre impair et sur la surface du cinqui-
jfeme ordre en pairticulier", nous avons donnd une ddtermi-
nation gdndrale des surfaces non rdgl^es d' ordre 2n-^l k
deux droites et a deux points multiples.
On se donne un faisceau de courbes [i^] d' ordre n dans un
plan <7, une sdrie de points P^-, projective au faisceau de courbes,
sur une droite p dans Y espace, et un .faisceau de plans [t] pro-
jectiv aux premiers. Les droites p et ^ ne sont pas da^s un m^me
plan.
On projettera de points P^ les courbes correspondantes [i?] et
on colipera ces cones d' ordre n par les plans correspondants t^-
<Iu faisceau [^]. On obtiendra de cette maniere une infinitd simple
Digitized by
Google
(17) RBSUM*. 83
de courbes d'ordre n, qui engendreront une surface d'ordre
^w + 2.
La droite ^, V axe du faisceau [^], sera sur cette surface 9 une
droite multiple, dont le degr^ de multiplicity^ sera n -{- 1.
La droite p coupe la plan a dans un point U, Le cone corre-
spondant (C/, fc**) d6g6nere en n plans qui se r^unissent dans le
plan n. Le plan correspondant x^ coupe par suite ce cone d^6-
n^r^ (<j) en une droite multiple w, dont le degr6 de multipli-
city sera n et qui appartient a la surface 9/
Le faisceau [t] coupe la droite p en une s^rie de points qui est
projective k la s6rie de points P^. Les deux series auront toujours
deux points correspondants eommuns P,. et P,^ et on d^montre
ais^ment qu' ils seront deux points multiples dela. surface,
avec le degr6 de multiplicity «. Par chacun de ces deux points
passent n generatrices rectilignes de la surface, dont cha-
cune doit etre consid6r6e comme une reunion des n droites sans
qu' elle-m^me soit une droite multiple.
Excepts la surface <p^ laquelle r^ulte pour n = 1^ aucune
autre surface 9 du groupe ne sera, en g^n^ral, une surface r^gl^e.
On trouve sur chaque surface 9 du groupe n* coniques v,
dont chacune passe par V un des points fondamentaux du faisceau
[i?] et par tons les deux points multiples de la surface. Chacune
de ces coniques coupe la droite t et la droite u simplement.
La surface 9*^ (n = 2) poss^de une droite t triple et une droite
u doubje, puis quatre droites qui passent, deux k deux, par
les deux points doubles P,. et Pg sur p. On trouve sur la surface
encore trois paires de droites simples. Chacune des quatre
coniques v coupe, outre toutes les droites multiples, encore trois
des droites simples, et chacune de ces six droites simples sera
coupte par deux des coniques v.
En partant de la conique v, nous trouverons sur la surface 9**
40 cubiques gauehes qui admettent la droite triple ^ comme
s^cante simple, et la droite double u conmie s^cante double.
II y a aussi un groupe de 4 oo^ cubiques gauehes qui
admettent la droite triple comme s^cante double et la droite'
double comme s^cante simple.
Sur la surface 9* on d^terminera aussi 28 quartiques
gauehes de deuxieme esp^ce qui admettront la droite
triple de la surface comme sicante triple etc.
Digitized by
Google
84 BMvut, (18)
Si r on se donne deux droites x et y ayaut un point comman
Z^ puis deux points X et T tels que la droite de jonction X¥
ne coupe ni V une ni V autre des droites x, y^ on pent mener trois
coniques quelconques \^ Jc^^ %, qui passent par X et F et qui
coupent Ifts droites a; et y simplement. Par Y une des droites x et
y, par exemple par y, on fera passer un plan quelconque y\ qui
ne contient aucun des deux points X et T] il sera coup6 par les
trois coniques k^j fcj, Jc^ encore en trois points I, 2^ 3.
Dans le plan r\ on se donne une cubique g^n^rale quelconque ft*
passant par les quatre points I, 5, 5, Z. Si V on m^ne par V autre
droite x des plans H, ceux-ci couperont les trois coniques ^i, ft^? '^s
encore en trois points et la cubique Tc^ encore en deux points.
Ces cinq points d^terminent une c o n i q u e nouvelle c, et toutes
ces coniques ainsi obtenues engendreront la surface consid^r^e
9*^ ffur laquelle x sera la droite triple, y la droite double et X et
Y les deux points doubles.
On pent ^tablir de cette gin^ration de la surface 9^ les deux
cones tangentiels en points doubles P,. et Pg et on verra que ces
c6nes, en g^n^ral, ne d6g6n6reront pas.
Digitized by
Google I
Revizija hrvatske flore.
(Revislo florae croaticae.)
Izradena u botanifiko-fiziologijskom zavodu kr. sveu6ili§ta Franje
Josipa I. u Zagrebu.
Ptimljeno u Sijednid matemaHcko-prirodoslovnoga raereda Jugoslavenske
akademije enanosti i wnjetnosti dne 12, liitopada 1903,
NAPISAO DrAGUTIN HiRC.
(Nastavak.)
Guttiferae.
Engler: Die nattirlichen Pflanzenfamilien III. Thl. 6. Abth. p.
194.; Choisy: Prodromus d' une monographic de la fam. des Hyp^-
ricintes (1821.); Guttiferae u M^m. soc. hist. nat. I. p. 210. i u
D. C. Prodr. I. p. 557. ; Engler u Syll. p. 161. ; Fl. Cr. p. 380.
kao Hypericineae D. C.
Hypericum L.
K. Keller u Engler i Prantl 1. c. p. 208. ; Fl. Fr. 4. p. 860. ;
Hyperica Jnes. Gen. p. 254.
H. Androsaemum L. Spec. pi. ed. 11. p. 1102. (1762.); Engler
i Prantl 1. c. p. 211. — Syn. Androsaemum vulgar e Gartn. de
Fruet. 1. p. 282. — Fl. Cr. p. 380. kao A. officinale All. „Na
breMjcih u Ribnjafti za gradovi u Moslavini" (Vukotinovid
herb. br. 5192. g. 1851. u srpnju.) Kao nova staniSta dodajem:
U Sumi „Burdelj" kod Kxavarskoga, u Sumama oko Topuskoga,
u Maksimim u perivoju (valjada gojeno; Vukotinovid.) Na
Moslavafikoj gori na brdu sv. Benedikta, u Sumama Gajske mede,
i oko razvalina grada KoSute (Hire, 1900.) Na granitima Mosla-
va^ke gore ima pojedinaca, koji su samo 1 dm. visQki (prof. I.
Digitized by
Google
86 D. HIBO, (163)
Hafner 31. svibnja 1903.) Krasna ova bilina raste u juznoj i
isto^noj Evropi, ali i u Veliko] Britaniji, a pogotovu je raSirena
Qrijentom, Perzijom i Eavkazom.
H. hnmifiuram L. Spec. pi. ed. 11. (1762.) p. 1105. Zanimljiva
ova vrsta Siri se istofeno iz Evrope do prednje Indije, a jaznim
pravcem na otoke Atlanskoga Oceana i a juznu Afriku. 26. kolo-
voza 1898. naSao ju je Wormastini u okolini Qra^ana i u
Maksimim iza zvjerinjaka, a kraju „Babji del" zvanom, a ]a
29. srpnja god. 1899. u smrekovoj Sumi kod Jasenka na Velikoj
Kapeli. Za Krizevce biljezi je Vukotinovid ve6 g. 1854. (herb,
br. 5176.), za okolinu zagreba6ku ve6 Klinggraff („Auf tro-
ekenen Ackem" u Linnaea br. 13.)
H. hirsutam L. Spec. pi. ed. II. (1762.) p. 1105. U Evropi,
Taoriji, na Eavkazu i a Sibiriji. U nas uza Sumske okrajke, a
osobito rado uza Sumske potoke, poto6i6e, piStaline. Uspinje se iz
dolina do vrha alpinskih bregova, n. pr. od Divosela pod Viso-
6icom (Borbiis) do najviSe taCke (Hire); po onomu i na Sa-
mara; oko PlaSkoga na Plav6oj glavi. Kod Osijeka u „Paklu" i
u Sumi Lipika, kod NaSica uza Sumske okrajke (H i r c).
H. quadrangulum L. Spec. pL ed. II. (1762.) p. 1104. — Syn.
H, maculatum Crantz. — H, dabium Leers Herbom. p. 165. —
H. delphinense ViU. Dauph. 3. p. 497. — jff. Leersii Gmel. bad.
3. p. 352. — H, commutatum Nolte nov. Fl. holsat. p. 69. (po
Koch Synop. III. p. 428.) FL Cr. p. 382. ne navodi nijednoga
staniSta. U Vukotinovidevu herbaru (br. 5178.) same sa Risnjaka
(H i r c). Biljezim ova staniSta : U Gorskom kotaru oko Delnica,
Broda na Kupi, na Velikoj ViSevici, u §umi Roha6u, Smrekovcu,
otkuda se uspinje na Veliki Bisnjak; u hrvatskom primorju na
Platku ispod Snjeznika; na tjemenici Bjelolasice; u Zagorju oko
Lepoglave, 06ure uz potok 06ur§6icu; u Martijanskom lugu; kod
Osijeka u „Paklu" (Hire).
H. tetrapterom Fries Novit. ed. I. p. 94. — Syn, H. quadran-
gulare Sm. Engler Bot. p. S70. — H, quadrialatum WaJilbg. —
Fl. Cr. p. 382. bez staniSta. U zagreba6koj okolini uz grabe i po-
toke (Klinggr£lff Linnaea 13.); od LaSdine do Maksimira^ oko
Remeta, VrapCa (Wormastini); u jarugama oko Bidrovca, u
Bli^nici, u Rudarskoj drazi kod Samobora (Hire). U Vukotino-
videvu herbaru (br. 5179.) iz Suma oko Krizevaca (1854. juli).
U Lici oko BruSana (B o r b ^ s). H, quadrangulum u Evropi, H,
tetrapterum u Evropi, sjevernoj Africi i Orijentu.
Digitized by
Google
(164) RBYIZIJA. HRVATSKB FLORB. 87
H. elegans Steph. in litt. Willd. Spec. pi. HI. (1800.) p. 1469.,
non „L." (PL Cr. p. 384.) — Syn. K Kohlianum Sprengel Fl.
HaUens. ed. I. p. 214. tabl. IX. (1806.) — Po FL Cr. imala bi
ova vrsta rasti oko Kijeke i Voloskoga i oko razvalina grada
Krapine (Schlosser u Oesterr. hot. WochenbL IV. p. 139.) Nema
je u herbarima kr. sveu^iliSta iz naSe domovine ; za okoUnu grada
Bijeke ne biljezi je nijedan botani^ar, pa je nema ni goapoda A.
M. Smith u „ Flora von Fiume", ali je nedostaje i otoku Krku
(po Tommasiniju), i po tome je ona za naSu flora „dvojbena". Po
Englera i Prantlu 1. e. p. 213. „Im Sstlichen Europa, Sibirien und
dem Orient". Nedostaje je i juznoj Istri (FL v. Sttd-Istrien p.
296.), Dalmaciji (po Visianiju), Hercegovini i Cmoj gori (po Pan
tocseku). U Vukotinovidevu herbara (br. 5190.) iz Fl. exsiec.
Austro-hung. br. 515. : Transsilvania. In collibus apricia ste-
nirbos ad Langenthal (B a r t h), i s istoga stani§ta u Scbaltza,
Herbarium normale, nov. ser. Cent. 5.
H. pulchmm L. Spec. pi. ed. II. (1762.) p. 1106. Nema ga u
herbarima kr. sveudiliSta iz naSe domovine. Kitaibel (Reliq.
Kitaibelianae br. 207.) navodi ga za Velebit bez oznake staniSta,
Schnlzer, Kanitz i Knapp za sjevernu stranu Papuka
(1. c. p. 152.)
H. barbatnm Jacq. FL Austr. m. p. 33. tabl. 256.; Boiss. FL
Or. I. p. 816. Oko Zemnna (i po Panftidu).
H. androsaemifolitim Vill. Fl. Delph. p. 81. ; Hist, de pi. Dauph.
m. (1789.) p. 502. — Syn. H, alpinum Vill. Hist, de pi. Dauph.
I. (1786.) p. 294. U Vukotinovidevu herbaru (br. 5186. a) iz Fl.
exsiec. Austro-hung. br. 518. : Hungaria orientalis. In
rupestribus alpinis et subalpinis montis Bihar, solo schist. 1600 m.
(S i m k o V i c s).
Cvijede je u ove vrste (po Kemeru) dvojinom vede nego li ono
u H, Bieheri^ a latice su znatno dulje od lapova ftaSke, pa su i tre-
pavice na lapovima dulje. „Die — allerdings nur sehr minutiosen —
Unterschiede des H. Richeri und H. androsemifolium k5nnen wohl
kaum das Ergebniss der klimatischen Einflttsse eines verschiedenen
Standortes sein, da beide Hyperica in der gleichen H5henlage an
felsigen, mit Buschwerk bewachsenen BUcken und Gehangen vor-
kommen. Nur das eine mOchte ich hier bemerken: dass H. Richeri
im Gebiete der osterreichisch-ungarischen Flora nur auf Kalkboden
(Croatien, Krain); dagegen H, androsemifolium nur auf Schiefer-
boden (Ungarn, Siebenbtlrgen) vorkommt. Es ware interessant zu
Digitized by
Google
88 D. BIKO, C^^)
erfahren, ob ein ohnliches Verhaltniss aach ia den sttdfranzosischen
Alpen beobachtet worde" (K e r d e r).
Waldstein i Eilaibel naslikali bu i opisali u PI. rar. Hung,
m. (1812.) p. 294. tabl. 265. K alpinum, koji Fl. Cr. p. 384.
nayodi kao odlika od J?, androsemifolium. Kerner 1. c. piSe: „H.
alpinum W. K. . . . begreift sowohl H. Bicheri als auch H. andro-
semifolium VilL, wenigstens den Standorten nach; denn auf der
Pliszivicza in Groatien (miedi Qolu PljeSevicu) kommt ^nur" H.
Bicheri und auf der Petrosa in der Marmaros in Ungarn nur H.
androsemifolium vor" ; i po tome se ima ovaj Hypericum brisati
iz hrvatske flore. Ne znam, kakova je bilina H. Bicheri iz §nma
FruSke gore, ubran od I. Heuffela, jer ga nema u herbarima kr.
sveu6ili§ta iz slavonskih krajeva.
H. Richeri Vill. u Hist, de pi. Dauph. I. (1786.) p. 329.; III.
(1789.) p. 601. Croatia. In rupestribus subalpinis montium Ve-
lebit; in deelivibus septentrionalibus montis Ljnbidko brdo prope
OStarije, solo ealcareo, 1500 m. (Pichler u Fl. exsicc. Austro-
hung.br. 517.) Na tjemenici Bjelolasice (Kugy), na Bijelim stije-
nama u kraju „Pod tisom" (Hire).
H. montannm L. Fl. Suec. p. 266. Po Fl. Cr. p. 383. „In
sylvis dumetisque submontanis croatieis et slavonicis" bez oznake
jednoga stanista. Po Kanitzu (1. c. p. 152.) u Sumama cijeloga
Papuk-gorja i oko Poiege, ili na gori pozeSkoj. Dodajem ova sta-
niSta: U TuSkancu na Sofijinu putu (JiruS; 1877.), na Cmrokn,
u Zelengaju, oko Kralji5ina zdenca, u Ponikvama (Hire), na
brijegu sv. Jakova (Klinggr^ff), na Planini kod (5u6erja (Wor-
mastini); na Samoborskoj gori kod Buda, u Kozjadkoj drazi,
oko Lepoglave, kod Martijanca u jarku, §to vodi u Sumu PiliS6e,
tu i u Podrtom jarka (Hire). U Zagorju oko Krapine i Bado-
boja, u §umi Eibnja6i u Moslavini (Vukotinovid); u Slavoniji
Da Kmdiji (brijeg Dzamija, Hire.) Na naSim alpinskim bregovioia
„ne raste" ova vrsta, ved H. umbellatum^ koja je nova za na§u
flora.
H. umbellatum A. Kemer u Oesterr. bot. Ztschrt. Xm. (1863.)
p. 141. (»ne" 144.) i 247. u radnji „DescriptioDes plantarum no-
varum florae hungaricae et transsilvanicae" i Celako'vsky u
Oesterr. bot. Ztschrt. XXIX. (1879.) p. 367. Transsilvania. In
montibus Bihariensibus supra Vidram in monte Pietra Strucu, solo
cale., 900— 1100 m. (Simkovics; locus elassicus; u Kemer
Fl. exsicc. Austro-hung. br. 519.) U nas za sada na Velikom Bis-
Digitized by
Google
(166) RBVIZIJA HRVATSKR FLORE. 89
njaku i Snjezniku u Gorskom kotaru; u hrvatskom primorju na
Suborn vrha i I^ivenju (Hire kao H, monianum)'^ na Goloj Plje-
Sevici (VukotinovicS kao H, montanum, herb. br. 5186/c.)
H. perforatum L. Spec. pi. ed. II. (1762.) p. 1104. — Syn.
H, officinarum Crantz Stirp. Aastr. II. p. 99. Biljeiim neka za-
nimljivija stanidta: U Zagreba^koj gori oko sv. Jakova, oko Mar-
tijanca obi5no, oko Lukova dola; Kalidka Rebar kod Delnica, na
izvora Cabranke, na Platku, oko Grbine pedine kod Tounja, Pli-
tvidka jezera, Brod na Savi, oko Drenja, NaSica (Hire), oko
Musulin-potoka i na tjemenici Bjelolasiee (K u g y).
var. latifolium Koch Synop. ed. III. p. 427. LiSde Sire, 26 mm.
dugo, 13 mm. Siroko, lapovi (^aSke §iri, botkasti ili duguljasti, manje
zaSiljeni, a mogu biti i tupi. Tu i tamo s tipigkom formom. U
Vukotinovidevu herbaru (br. 5177.) iz okoline krizevaftke.
var. Veronense Schrank kao vrstu. — Syn. H. perforatum ^
angustifolium Gaud. FI. Helv. 4. p. 627.; Visiani Fl. dalm. III.
(1852.) p. 153. — H, stenophyllum Wimm. i Grab. Fl. Sil. III.
p. 83. ; Fl. Cr. p. 382. kao vrsta bez oznake staniSta. U okolini
zagrebadkoj oko Stenjevca, kod Ca6erja na Planini, na prudu oko
Sv. Klare, na PljeSivici kod Samobora (W o r m a s t i n i) ; oko
Krizevaca (Vukotinovid herb. br. 5177/a.) U flori hrvatskoga
primorja obiSno, navlastito u nekim vinogradima oko Rijeke, Tr-
sata i Bakra (Hire), na Zivenju i po Kvarnerskim otocima, u
Osoru brojno na groblju, na Osorsdici (Hire).
jff. Schlosseri. U Syll. FI. Cr. p. 190. opisuje dr. Schlosser
ovaj Hypericum kao H, Coris non L., no I. Heuffel podaje
nam njegovu dijagnozu ve6 g. 1853. u „ Flori": Sertum plantaram
no varum aut minus rite cognitarum p. 626—627., pa po tome
ovomu imenu pripada prvenstvo. Neilreich u Vegetverh. v.
Croatien p. 212. istovetuje H, Schlosseri sa H. perforatum var.
Veronense i piSe prema hrvatskim eksikatima: „J?. Schlosseri Heuif.
Flora 1853. II. p. 626. oder H. Cons Syll. 1. c. auf Felsen bei
Belecgrad ist hiervon nicht im mindesten verschieden.
Nach Schloss. und Vukot. Oe. B. W. IV. p. 138. sollen zwar die
Blatter anterseits braunfilzig sein, allein diese Angabe ist
jedenfalls unrichtig, denn sie sind kahl and der vermeintliche Filz
war vielleicht ein Aecidium'^, I Nyman 1. c. p. 133. navodi H.
Schlosseri kao sinonim od H. perforatum ili od H. Veronense.
U Vukotinoviievu herbaru (br. 5191/a.) ima H, Schlosseri HeufF.
i iz Krapinskih Toplica, koji bu istovetni sa H, Veronense Schrad.
Digitized by
Google
90 D. HIBC, (167)
iz okoline bakarske. Pove(^.alo nije mi istaklo postena nali5ja, ali
^zavinute'' okrajke lista, Sto se vidi i a tipi5ke forme i a pojedi-
naca od H, Coris L., koji se Cuvaju u generalnom herbara kr. sve-
udiliSta iz Trienta (M. de S a r d a g n a), sa Monte Balda u Vene-
ciji (G. R i g o) i Villefrauche kod Nizze (A 1 i o t h), i kojima su
okrajci tako zavinuti, da nalikuju na li§6e od lAnum tenuifolium.
Balsaminaceae D. C.
Prodr. I. (1824.) p. 685—688. ; Engler i Prantl 1. c. IH. Thl.
5 Abth. p. 383. ; Engler Syll. p. 32. ; Fl. Cr. p. 398. kao Baha-
mineae A. Rich.
Impatlens L.
Gen. ed. VI. n. 1008.
I. noli tangere L. Sp. 1329. U jarcima i vlaznim Sumama
Evrope do NorveSke; u cijeloj srednjoj i sjevernijoj Aziji do Ko-
reje i Japana. Za Zagreba6ku goru biljezi netek ved Syll. Fl. Cr.
p. 165. bez ta$ne oznake mjesta, §to je tim nuznije, sto bilina ne
raste na svakom mjestu te gore. NaSao sam je oko Kraljidina
zdenca, u Bliznici uz potok istoga imena, oko Bidrovca i Tmave
(uz potok), uz Cu6erski potok i potok Lipu kod Cufterja, na Slje-
menu uz Gra^anski put brojno. U okolini samoborskoj uz potoke
Gradnu i Breganu ; u ^umberku na sv. Geri po yla^nim Sumama,
gdje pokriva cijelo tlo; na MoslavaSkqj gori oko Kamenice, u
ZabreSkom jarku na TopliCkoj gori; u Gorskom kotaru oko Del-
nica, u dolini Dobre, na Rudafiu.i drugud (Hire).
Oxalidaceae Lindl.
Nat. Syst. ed. H. (1836.) p. 140. — Engler i Prantl HI. Thl.
4. Abth. p. 15. — Engler Syll. p. 143. — OxaUdeae R. Br. u
Tuckey Congo App. V. (1818.) p. 433. — D. C. Prodr. I. (1824.)
p. 689. — Dalla Torre i Harms fase. quart, p. 247. — FL Cr.
p. 398. kao Oxalideae D. C.
Oxalls L.
Gen. ed. I. (1737.) p. 134.; L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 433.
— Endl. G. n. 6058.; Jacquin: Monographie der Gattung Oxalis
(1794.)
. A. Acetosella L. Spec. pi. ed. I. p. 435. Cvijede je u cecelja
kiseloga obiSno bijelo, ali mo2e biti i crvenkasto-bijelo, rjede „mor-
Digitized by
Google
(168) REVIZIJA HRVATSKE FLORB. 91
govasto' (lila) s ljubidastim i^ilicama (var. lilacina Lange). Prava
Sumska, all i vodoljubna bilina; raste uz vrela, potoke^ pdto6ide,
u osojnim hladovitim jarcima, po trulim panjevima. trupcima, de-
blima, ali i po avim stablima, n. pr. bukvama, kada ih pokriva
vlazna mahovina. Bado se nastani pred „vratima" spilja, pa i le-
denica, n. pr. pred Pilarovom ledeDicom kod Mrkoplja, Ledenom
jamom kod Dobre, pred spiljom kod Janje gore, pred Budinom
ledenicom kod Studenaca (Hire).
0. stricta L. Spee. pi.- ed. I. (1753.) p. 435. Ovomu cecelju
„iiije" postojbina naSa domovina, ve6 sjeverna Amerika, otkuda je
slijedio stope 6ovje5je pa se raSirio cijelim svijetom, i u naSim je
vrtovima katkada dosadan korov.
0. corniculata L. Spec. pi. ed. L (1753.) p. 435. Raste u zem-
Ijama juzne i arednje Evrope ; ima je i na Kvarnerskim otocima
(Krk, BaSka nova, Ponikve; Tommasini), a Sovjek ju je koje-
kuda svijetom rastresao. D hrvatskom primorju oko Crkvenice
(Sadler), oko Rijeke (po Smithovoj) korov; u Dalmaciji oko
Dubrovnika i Kotora (Pantocsek).
Plumbaginaceae Lindl.
Nat. Syst. ed. II. (1836.) p. 269.; Boiss. u D. C. Prodr. XII.
(1848.) p. 617. — Engler i Prantl IV. Thl. 1. Abth. p. 116. —
Engler Syll. p. 178. — Dalla Torre i Harms fasc. quint, p. 390.
— FI. Cr. p. 716. kao Plumbagineae Juss.
Plambago Toum. ex L.
Syst. ed. I. (1735.); L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 151. — Endl.
Gen. n. 2174. — Dalla Torre i Harms fasc. quint, p. 390.; PI.
Cr. p. 719.
P. Europaea L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 151. ZnaCajna bi-
lina za naSu mediteransku floru. U hrvatskom primorju orijetko,
ali mnogobrojno po Kvarnerskim otocima, gdje raste rado jiz gro-
ma^e, u vinogradima, maslinjacima, uz ceste i putove, n. pr. oko
Cresa uz cestu, na Vrhu; oko Krka uz glavnu cestu i onu, §to
vodi na Treskavac, oko LoSinja maloga, dunskoga (Hire).
Armerla L.
Syst. nat. ed. I. (1753.); Willd. Enum. Hort. Berol. (1809.)
p. 333.
Digitized by
Google
92 D. HiRc, (169)
A. vulgaris Willd. 1, c. ; Engler i Prantl IV. 1. p. 124. —
Syn. Statice Armeria L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 274. — S.
Armeria (3. elongata D. C. Fl. Fr. ed. 11. (1800.) p. 419. —
Armeria armeria Karsten: Deutsche Fl. (1895.) p. 489. — Fl. Cr.
kao Armeria elongata Hoffm. Deutsch. FL ed. 11/ (1800.) p. 150.
Na otoku Pagu oko grada istoga imena (B orb 4s 25. kolovoza
1881. u Vukotinoviievu herbaru br. 1121.).
A. alpina Willd. imala bi po Fl. Cr. p. 717. rasti na Visodici
i Badnju, ali je nema u Schlossera i Vukotinovida ; po Nymanu
1. c. p. 616. u Srbiji, Hercegovini i Crnoj gori. Po Pantocspku u
Hercegovini 1. c. p. 36. na Jastrebici; u Crnoj gori na
Komu, Sinjavini planini, oko Cmoga jezera i na Malom Durmi-
toru; u Bugarskoj (Velenovsky) na brijegu Musali i Rilu; po
njemu je ima i u Bosni. Ova je vrsta za naSu flora bar za
sada dvojbena.
A, canescens Host herb.! po Visianiju 1. c. vol. III. p. 6. tabl.
3. fig. 2. raste po Nymanu u Bosni, Hercegovini, Crnoj gori i
Dalmaciji; u Hercegovini oko Bileka i Orahovca na Bijeloj
gori (Panto csek).
A, scor£ioneraefolia Balb. et „Nocc.", a ne „Balb.**, kako pi§e
Fl. Cr. p. 717. Prvenstvo ima ime A. plardaginea Willd. 1. c.
Statice L.
Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 274.
S. Limoniuni var. serotina Rchb. Fl. germ, excurs. (1831.) p.
191. kao vrsta. — Syn. ^. Limonium |3. macroclada Boiss. u D.
C. Prcdr. Xll. (1.^48.) p. t)45. Uz rxiorski bri>jg po pedinama i
na morskom prudu oko Cresa, navlastito oko crkvice sv. Kuzme,
oko otofiida Kosljuna, u gradu Krku oko valobrana (Hire). U
Dalmaciji na Skolju Silbi (aaski kralj Fridrik August 1. c.
p. 32.)
S. cancellata Bemhardi u Bertoloni Fl. Ital. III. (1837.) p.
525. — Syn. S, pubescens Koch Synop. ed. I. (non D. C.) — S,
rorida Vis. stirp. dalm. (non Sm.) — S. dictyophora Tsch. — S,
articulata Schimp. — 8. minuta Tomm. Na pedinama tik do mor-
skoga brijega oko Stivana na Cresu, na ostrvu Oseridu kod Oun-
skoga po morskom prudu (Hire). Oko Kralj e vice (Vukotinovid
herb. br. 1127.) U Dalmaciji ima i na Skolju Silbi (saski kralj
Fridrik August 1. c. p. 31.) Halacsy 1. c. p. 21. biljeii
Digitized by
Google
(170) RRVIZIJA HRVAT8KB FLORR. 93
dvije forme: f. typica, Gnereo-pubescens i f. glabra. Glabra. U
nas obje forme.
Po Visianija rastu u Dalmaciji S. incana^ S. oleaefolia^ S. arti-
culata^ S. caspica, ferulacea^ no kako ih nema u herbarima kr.
sveadiliSta iz flore dalmatinske^ ne moga o njima ni§ta recii. 8.
ohaefolia biljezi za otok Pag saski kralj Fridrik Aagust (1.
c. p. 31.).
Arhstolochiaceae Juss.
Gen. pi. I. p. 74.; Endlicher Gen. pi. p. 344.; Duchatre u D.
C. Prodr. XV. 1. p. 421. ; Engler i Prand III. Thl. 1. Abth. p.
2(34.; Engler Syll. p. 116.; Dalla Torre i Harms fasc. secund.
p. 137.
Asaram (Toum.).
L. Spec. pi. L (1753.) p. 442. — Syn. A, reniforme Gilib.
Exerc. II. p. 424. (1792.) — A. officinale Moench Meth. p. 292.
(1794.) — A. lucidum Salisb. Prodr. p. 344. (1796.) — A. reni-
foUum Stokes Bot. Mat. Med. III. p. 5. (1812.) — A, iheritum
Stev. ex Ledeb. Fl. ross. III. p. 553. (1849.) U Hrvatskoj i na
Velikom Risnjaku medu raspuklinama sa strane zapadne, na Skrad-
skom vrhu, Kleku, Bjelolasici, u jarku Cukavcu kod Gotalovca,
na ^planinama" vi§e Drivenika, oko Jastrebarskoga ; u Slavoniji
oko Osijeka, u dnmi Lipiku mnogobrojno ispod Ijesaka; na Km-
diji oko razvalina Bedem-grada, u dolini Velidanke i Dubodanke
(Hire); o Srijemu oko Cerevida. Earlovaca i druguda (Schulzer,
Eanitz, Rnapp 1. c. p. 96.).
Arlstolochla (Tourn.).
L. Syst. I. (1735.)
A. Olematitis L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 962. — Syn. A.
infesia Salisb. Prodr. p. 215. (1796.) — A, longa Georgi Beschr.
Russ. Reich III. 5. p. 1274. (1799.), non L. — A. rotunda Georgi
1. c, non L- ; Fl. Or. p. 1058. ne nayodi nijedan sinonim. . Oko
grada Krka a vinogradima, maslinjacima, katkada i bliza morskoga
brijega, na ostrvu Oserida kod Osora, oko Nerezina na otoku Lo-
Sinja. U Vrbniku, na otoku Krku, zovu ovu bilinu „vel;6ec"
(Hire).
A. piOlidft Willd. Spec. pL IV. p. 162. (1805.) — Syn. A, ro-
tunda var. p. L. Spec. pi. I. (1753.) p. 1364. — A. rotunda^ flore
Digitized by
Google
94 D. HIRC, (171)
ex albo pnrpurascente, Bauhin pin. 307. — A. pallida W. K.
Descr. et Icon, plant, rar. Hung. III. (1812.) p. 267. tabl. 240.
^Habitat in sylvis demissis Croatiae inter Zagrabiam et Carlosta-
dium** (W. K. 1. c). K staniStima Fl. Or. dodajem : JaSu na sklopu
obru6kom ; kod Klenovnika pred spiljom DopolanjS6icom ; na otoku
Erku oko Voza (Hire), u BaSdanskoj drazi (To mm a sin i), oko
Bosiljeva (Klinggraff), na Trsatu i u dolini Rjedine (Sadler;
Rossi exsicc.), okp Korane kod Petrova ^ela, na Mrsinja, u Vi-
lenoj drazi (Kitaibel po Neilreichu), oko Gospiia (Vukoti-
novic i Sehlosser exsicc.) StaniSta u Fl. okol. Bak. br. 739.
idu pod A, pallida, U Slavoniji uz obalu Londze („ne" Lon6e) i
oko Pleterniee (po Neilreichu 1. c. p. 96.).
A. rotunda L. Spec. pi. ed. I. p. 962. (1753.) Kod Ogulina u
§umi Sovenici (Rossi exsicc. kao A. pallida), oko Gospida
(Sehlosser herb. br. 1114.), oko Skradnika kod Tounja (Hire). U
Dalmaciji u Krivo§ijama oko Crkvice (Brandik 1. c).
Fosilna vrsta A. sphaerocarpa Pilar 1. c. p. 74. poznata je
iz podsusjedskih lapora.
Rafflesiaceae Dumort.
Annal. famil. (1829.) p. 13—14. — Engler i Prantl 1. c. III.
Thl. 1. Abth. p. 274. — Dalla Torre i Harms 1. c. fasc. secund.
p. 138. — Engler Syll. p. 116. — Fl. O. p. 1059. kao Gytineae
R. Brown (ne „A. Brogn.") u Trans. Linn. Soc. XIX. (1842.)
p. 245.
Cytlnus L.
Gen. ed. VI. (1764.) p. 567. — Endl. Gen. n. 723. — Engler
i Prantl 1. c. III. 1. p. 282.
0. Hypocistis L. Syst. nat ed. XII. vol. 11. (1767.) p. 602. —
Syn. Asarum Hypocistis L. Spec. pi. ed. I. (1763.) p. 442. —
Hypocistis lutea Fourr. u Ann. Soc. Linn. Lyon. N. S. XVU.
(1869.) p. 148. Po Visianiju 1. c. I. p. 196. na otoku Osoru (Lo-
§inju), BraCu, Hvaru i Korftuli, a po Fl. CJr. p. 1059. i na otoku
Krku; Tommasini 1. c. ne navodi je, no kako Sehlosser i Vu-
kotinovid biljeze staniSta po Visianiju, sigurno su se za otok Krk
„zapisali". Za Dalmaciju (ostrvo Silbu i otok Korftulu) biljeii je
ved. saski kralj Fridrik August 1. c. p. 31. 54. U generalnom
herbaru ftuva se sa otoka Kordule, gdje ju je prof. JiruS brao
Digitized by
Google
(172) RBVIZIJA HRVATSKB FLORE. 95
dva puta, mjeseca travnja 1877. i 3. svibnja 1878., i pohranio je
tu sa Cistus salvifoUus L., njezinom bilinom-hranilicom.
B i 1 j e s k a. Gytinus Hypocistis veoma je zaoimljiva bilioa hrvatske
flore, jer Rafflesiaceae rasta yeciDom a tropima i samo neki zastapnici
roda Pilostyles i Gytinus prekoracoja granice vracega pojasa, te se
oni dragoga roda Sire zemljama Sredozemnoga mora i Kaplandijom.
Nyman 1. c. p. 645. daje C, Hypocistisu ovaj areal: Lasit. Hisp.
Gall. mer. Ital. Istr. Dalm. Graec. Tare. Trac. Mac. To je bilina
nametnica, koja zivi na korijeoa od Cistus salvifoUus, G. villosus i
dr., poznata a Dalmaciji kao ^iipak^ic^ i „prasac^.
Onagraceae Lindl.
Nat. Syst. ed. II. (1836.) p. 35. — Engler i Prantl III. ThL
7. Abth. p. 199. — Dalla Torre i Harms 1. c. fasc. quin. p. 359,
— Onagrariae Juss. u Ann. Mas. Paris. III. (1804.) p. 315.; D.
C. Prodr. m. (1828.) p. 35.; Fl. Cr. p. 417.
Epiloblam Dill, ex L.
Syst. ed. I. (1735.); L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 347.; EndL
Gen. n. 6121.; Engler i Prantl III. Thl. 7. Abth. p. 208.
C. Haussknecht: Monographie der Gattung Epilobium, Mit
23 Steindrucktafeln und Verbreitungstabelle, Jena 1884.
E. angastifolium L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 347. ; Hansskn.
1. c. p. 37. — Syn. E. difforme Gilib. Fl. Lithuan. V. (1781.) p.
190. — E. latifolium Mattuschka FL Sil. I. (1776.) p. 332. — E.
persicifoUum Vill. hist. Dauph. I. (1786.) p. 328. — E, saUcifo-
Hum de Clair v. Man. p. 118. (1811.) — E. vertidllatum Ten. Fl.
Neap. Prodr. 23.; Fl. Nap. H. p. 194. (1820.) — Chamaenerion
spicatum S. Gray arrang. brit. pi. II. p. 559. (1821.) — E, An^
tonianum A. L. Juss. u hort. Paris. — E. intermedium Wonnsk.
exs. — E. macrocarpum Steph. u Ann. nat. hist. Vlll. p. 170.
(1842.) — E. hrachycarpum Leigth. u Ann. nat. hist. VIII. p.
401. (1842.) — E. leiostyUn Peterm. Deutsch. Fl. p. 180. (1849.)
— Chamaenerion maximum Ruprecht Fl. Ingr. p. 357. (1860.)
Haussknecht opisuje od ove vrste Epilobija viSe forama, od
kojih bi se neke mogle i u nas nadi, no pribrana grada do sada
je preneznatna.
U Vukotinovidevu herbaru (br. 4097.) ima jedan uskolisti E.
angustifoUum iz gore zagreba6ke, ubran mjeseca rajna g. 1870.^
Digitized by
Google
96 D. HiBc, (173)
a pogotovu je asko liSde a onih pojedinaca^ koje je ubrao u istoj
gori Wormastini. Ovo bi mogla biti forma stenophylla Haussk.
f. macrophtfUa Haussk. Obi^na forma Da sjenatim Sumskim mje-
btima.
f. dUnftora: petidis albis, sepalis pallidioribas. Ta i tamo i u
nas sa tipiSkom formom, a kako ova vrsta i po naSim gorama
raste hrpimice, pokrivajudi Sesto cijele obronke, a navlastito krfie-
vine, pristaja bijelci grimiznim pojedincima osobito lijepo. (Hire
Albini hr. fl.)
E, angustifolium najpoznatija je vrsta roda Epilobium^ koju
apominju Teofrast, Dioskorid, Plinije i Galen kao Onothera^ Ono-
thuris, Onuris i Onagra. Haussknecht navodi za nju do 70
sinonima. Siri se cijelom Evropom, Azijom i sjevernom Amerikom
od 26 — 30* jazne Sirine do ledenoga pojasa, te ima isti areal, kao
E, palustre.
Za zagreba6ku okolinu biljeJi nam E. angustifolium ve6 K 1 i n g-
gpaff („In Waldern bei Agram. Juli", herb. br. 1186.) U Sehlos-
serovQ herbaru (br. 2302.) ima samo jedna krzljava gran^ica, a
na cedaljici ftitamo: „In sylvis montanis Slayoniae circa ZyeCevo,
Duboka et Jankovac", za koja nam ga mjesta navocli i E^anitz^
dodavSi i Papuk, gdje sam ga i ja sabirao. U Vukotinovictevu
lierbaru „kod ceate u Paki 1851." Po Sapetzi izmedu Ozlja i
Brloga; po Kitaibelu na Mrsinju (Diar. 7.). U Dalmaciji na
Biokovu (Visiani Fl. daln^. III. p. 198., a po ovom vsdjada
Haussknecht). Dodajem ova staniSta: U SmrekovCu pod Ve-
likim Risnjakom, oko Plitvi6kih jezera, na krCevinama medu Vi-
nicom i Vodom, na IvanCici, oko Lepoglave, u Bistranskoj gori,
oko KraljiSina zdenca, na PrekriSju, na OStrcu u Presjeei ; u
Zuraberku oko Stojdrage, u Novofeelskoj §umi, na Sv. (Jeri ; na
Podljublju ; na Kmdiji (Vranilac, Lond^ica), u Maloj Rijeci kod
Kutjeva (Hire). Po BorbAsu i oko Cmoga luga u Gorskom
kotaru, po Kugy-ju ispod Kleka kod Musulin-potoka.*
E. Dodonaei Vill. Prosp. p. 45. (1779.) — Syn. E, rosmarini-
folium Haenke u Jacq. Collect. II. p. 50. (1788.) — E, angUstis-
simum Weber pi. minus cogn. dec. p. 3. Fl. Or. p. 418. navodi
k ovomu imenu kao auktora „Aitona"^ koji ju je kao takova
opisao g. 1789. u Hort. Kew. II. p. 5., no Weber je to ndinio
ve6 g. 1784.^ i zato ga zapada „prvenstvo" (Hausskneclit L
c. p. 50.). K staniStima Fi. Cr^ dodajem : ieljeznifiku prugu iz-
xnedu Vrbovskoga i Komorskih Moravica (Hire). Zagrebiii5ki bo-
Digitized by
Google
(174) RBVIZIJA HRVATSKB FLORB. 97
tanidari sabirali su tu vrstu oko Zagreba na prudu uz Sava, oko
Podsusjeda i Samobora. Po Fl. Cr. i na Kleku, Mrsinju i Ivanfiiei,
koja su staniSta dvojbena ; bit de to uskolisti pojedinci od E. angn-
stifolium, U Schlosserovu herbaru (br. 2301.) ima jedan eksemplar
sa ceduljicom, na kojoj 5itamo: ^Epilohium angustissimum Ait.
In montanis sylvaticis in Paka, ad Samobor et alibi'', i po tome
ne znamo, s kojega je staniSta. Nalikuje na formu decumbens
HauBsk. 1. c. p. 45., koja je ^caulibus basi decumbentibas, ramulis
elongatis virgatis m.m. floribundis, racemis elongatis laxifloris". Po
Haussknechtu raste E. Dodonaei „In Hungaria (!?): Slavonia
pr. Jankowac com. Verovitik", ali nam ne spominje bota-
ni$ara, koji ju je tamo sabirao.
Waldstein i Kitaibel naslikali i opisali su E. angustissi-
mum u svom ved deSde spominjanom djelu u knjizi I. (p. 78.
tabl. 76.), ali ga spominju samo za Ugarsku. Dalmaciji ove vrste
nedostaje, ali je ima u Crnoj gori, Hercegovini, Bosni, Bngarskoj,
no u ovoj zemlji, 6ini se, da je rijetka; po Velenovskom 1.
c. p. 181. „In dumosis humidis ad Samokov, supra Dermendere*'.
Za hrvatsku bilinu imamo pisati : Epilobium Dodonaei cl. angu-
stissimum Haussk. 1. c.
E. hirsutum L. Spec. pi. ed. I. p. 347. (1753.) — Navodimo
samo neke sinonime. E, ramosum Huds. Fl. Angl. I. p. 162. (1762.)
— E. amplexicauh Lam. Fl. Fr. p. 1077. (1778.) — E, grandi-
florum Weber ap. Wigg. Prim. Fl. Hols. p. 30. (1780.) — E.
villosum Thunbg. Prodr. p. 75. (1794.) — E. aquaticum Thuill.
Fl. Par. ed. H. p. 191. (1799.) — E, incanum Pers. Syn. I. p.
410. (1805.) — Rsericeum Benth. u Wall. Cat. Ind. or. br. 6325.
(1828.) — E. foliosum Hochst. u pi. Schimp. Abyss, sect. I. br.
124. sect. II. br. 1025. (1842.)
Iz hrvatske flore poznajemo za ovu bilinu dvije forme : I. grandi-
fiora: flor. Vj^ — 2 cm. longis, i 11. parviflora: flor. circa 1 cm.
longis. Prva u okolini zagrebadkoj oko vodenih graba, potoka i
potoftida (Vukotinovid herb. br. 4093. kao E. roseum); imsi je
u Zagrebadkoj gori u Ponikvama; u Zagorju oko Desinida, u
Zelenjaku kod Klanjca ; kod Samobora na PljeSivici, OStrcu (Pre-
sjeka) ; u Gorskom kotaru oko Grbajela i Prezida ; u Martijanskom
lugu; u ^umberku oko Novoga sela (Hire); ispod Kleka kod
Turkovid-sela (Kagy); u Slavoniji na Papuku i dr. (Hire). Drugu
formu kao oblongifolia dolichocarpa navodi Haussknecht 1. c.
p. 56. za Hrvatsku bez tadne oznake staniSta, a raste po njemu
au J. A. 159 7
Digitized by
Google
98 D. HiRc, (175)
i oko Palerma, u Bugarskoj, na Kavkazu. Na otoku Krku i u
Dalmaciji raste po istom piscu parviflora brachyphylla brachy-
carpa^ koje ima i na Siciliji, u Grftkoj, Spanjolskoj, Alziru.
E. parviflorum Schreb. spic. Lips. p. 146. (1771.) kao Cha-
maenerion parviflorum. — Syn. E, villosum Curt. Fl. Lond. t 22.
(1777.)^ pod kojim ju je imenom opisao Alton u Hort. Kew. II.
p. 5. tek g. 1789., i zato ima Curtis prvenstvo. — JE. moUe
Lam. Fl. Fr. III. p. 479. (1778.) — E. pubescens Roth tent. germ.
I. p. 167., II. p. 435. (1788.) — E. palustre Visiani stirp. Dalm.
p. 34. (1826.) non L. — E, umbrosum Dum. Prodr. Fl. Belg. br.
1067. (1827.) Ostale sinonime vidi kod Haussknechta 1. c. p.
69—72.
a) Formae: aprica Haussk. Ovo je forma suha ili vlazna, ne-
propusna tla, a kao ekstrem ove forme jest
b) tomentosa Haussk. U juznim, toplijim krajevima domovine.
Na otoku Cresu u creskoj drazi tik do mora na luznatu tlu (Hire).
Novo za na§u floru.
c) trifoliatn Haussk. Do sada samo oko Ljeskovca (Prosdansko
jezero) na Plitvicama (B orb as).
d) mifhor Haussk. Ovamo ide svakako ona jednostruka, do 13 cm.
visoka forma, ko]u sam ubrao u Gorskom kotaru na izvoru Ca-
branke. Fl. Cr. ne opisuje nijedne forme, dok su ove opisane od
Haussknechta 1. c. p. 66., 67., te je i f. minor za nas nova. Spo-
minjem samo neka stanigta. U okolini zagrebadkoj mnogobrojno u
dolini Jazbini kod Crne vode, u Zelengaju (Hire); u ZagrebaSkoj
gori (Vukotinovid 1875. kao E. hirsutum, ispravljeno posHje
u E. pubescens Roth i napokon u E. parviflorum Schreb. ; herb,
br. 4091.) Oko Martijanca, Lepoglave, Vode (Hire). U Gorskom
kotaru oko Crnoga luga (B o r b <4 s) ; na Rijeci u Cecilinovu (Giar-
dino publico). U Slavoniji oko Osijeka („Waldl"), na Kmdiji oko
Londzice (Hire). Cvijet je u ove vrste s prvine IjubiCasto-grimizan,
ali se poslije bojadiSe u bijelo, stvarajudi tako bijelce, koji po tome
nijesu rijetki. Kod Bidrovca u Zagrebadkoj gori nasao sam na
jednom pojedincu i crvenih i bijelih cvjetida (Hire: Albini etc.)
Biljeska. Fr. Cr. p. 419. navocli E. intermedium Merat kao
var. od E, hirsutum,
„Was das vielfach falsch gedeutete E. intermedium M^rat in Rev.
Fl. Paris p. 42. (1843.) betrifft, so bemerkt Merat selbst, dass es
moglicherweise nur eine Varietat von E. molle ware; jedoch sein
immer astiger Stengel, die etwas abweichende Zahnnng der Blatter,
die behaarten statt pubescirenden Capseln liessen es nicht damit. iden-
Digitized by
Google
(176) REVIZTJA HRVATSKB FLORB. 99
tificireo. Nacb ihm soil es die Blotter von E. hirsutum^ die Bltithen
jedoch von E. molle haben. Ans dem Gesagten schloss Reichenbach,
dass es ein E, hirsutum X parviflorum wftre. Nacb Ansicbt der Ori-
gin al-Exemplare von Meudon und aus der Scbweiz im Herb. mus.
Paris, kann icb mit Bestimmtbeit bebanpten, dass die betrefiende Pflanze
darchans nichts von E. hirsutvtm besitzt, sondern dass sie vielmebr
eine „forma major aprica villosa ramosa** von „E. parviflorum" dar-
stellt, wie ancb scbon Lestib. Bot. Belg. 1827. und Matr. Donos in
Fl. Tarn. 1864, richtig bemerken" (Haussknecht 1. c. p. 68.).
E. montainim L. Spec. pi. ed. I. p. 348. (1753.) — Syn. E.
glabrum Gilib. Fl. Lithuan. V. p. 188. (1781.) — E, sylvaticum
Bor. Fl. centr. II. p. 239. (1857.) Ostale sinonime vidi kod Hauss-
knechta 1. c. p. 76., 77.
Formae :
a) ramosa Haussk. Na kr6evinama oko Prekrizja sa tipifikom
formom (Hire); u Zagrebaftkoj gori oko Sv. Jakova (W o r m a-
s t i n i).
b) subcordata Haussk. Veoma znaSajna forma za gorovite kra-
jeve na§e domovine. Po Vukotinovidu u §umama i ^ivicama kod
Krizevaca i Kalnika (herb. br. 4087., g. 1851.) U hrvatskom pri-
raorju u Sumama na Platku i oko snjezDice na podnozju Suhoga
vrha (Hire).
c) umbrosa Haussk. Uza sjenate, vla^ne Sumske okrajke oko
Fazine (Hire).
d) vertidllata Haussk. Po Hausskneehtu (1. e. p. 75.) „in Cro-
atien^' bez oznake staniSta.
e) latifolia Haussk. Na osojnim, Sumskim mjestima. Na PljeSi-
vici kod Samobora (Wormastini); u Slavoniji na Cukorskom
visu Krndije kod Kutjeva (H i r c). Sve su ove forme, koje opisuje
Haussknecbt, nove za hrvatsku floru.
U Gorskom kotaru E. montanum obi5na ]e bilina, toja se uspinje
iz dolina (Delnice, Fuzine, PleSce) na visoke bregove (Drgamalj,
Javorje, Velika ViSevica, Sv. gora); u Zumberku u Novoselskoj
§umi; na Ljublju (Hire), u Sumama Bjelolasiee (Kugy); u Sla-
voniji i oko razvalina Kamengrada (Bor b 4s). Ovate i bijelo.
E. montanum x trigonum Hausskn. u Focke Pflanzen-Misch-
linge p. 161. (1881.); Monogr. p. 81. — Syn. E. pallidum Tausch
u Herb. Petrop. — E. Pseudo-trigonum Borb^s u Oesterr. bot.
Zeitschr. (1877.) p. 138.; (1878.) p. 37.; (1879.) p. 182. kao a)
trifoliatum i b) decussatum, U naSoj domovini na Velikom Ris-
njaku i Bjelolasici (B orb 4s).
Digitized by
Google
100 D. HIRC, (177)
Fl. Cr. p. 420. navodi E. nutans Lej. kao odliku od E, man-
tanum^ no po Haussknecht^j to je ^sinonim" od E collinum Gmel.
E, nutans opisao je Lejeune u Rev. p. 76. br. 563. (1824.).
E. collinum Gmel. Fl. Bad. suppl. IV. p. 265. (1826.) Od sino-
nim& navodimo: E. montanum ^. alfestre Pers. Spec. pi. 11. p.
170. (1819.) — E. silvestre Dierb. Fl. Heidelbg. Suppl. p. 91.
(1827.) — E, nitidum Host Fl. Austr. I. p. 469. (1827.) — E,
ramosissimum Hegetschw. Beitr. p. 336—347. (1831.) — E. Car-
petanum Willk. Sert. Fl. Hisp. p. 50. — E. perramosum Schur
Herb. Trans. — E, montanum {i. nutans Koltz Prodr. Luxenb.
p. 70. (1873.) — Fl. Cr. p. 420. kao E. montanum var. colli-
num 6m.
„Die erete Unterscheidung und (freilich sehr schlechte) Abbil-
dung dieser Art finden wir bei Boccone, der sie bereits 1697. als
Lysim. siliq, nana, Prunellae foliis acutis von E, montanum^ seiner
Lysim. glabra ramosa etc. unterschied, in welcher Ansicht ihm
Ray in Hist. pi. folgte; auch Tournefort, Haller u. A. stellten sie
getrennt von E, montanum. Dass das Synonym C. Bauhin's in
Catal. Basil, hieher zu ziehen ist, unterliegt wohl keinem Zweifel,
da E. roseum, welches er in Pin. damit vereinigte, nur ausnahms-
weise an Felsen wachst (Hanssknecht p. 85. 86.).
Areal ove vrste seze od Grenlandije, Islandije i stozerne Evrope
jugo-zapadno do Spanije, istodno svakako do Urala, prema jugu
do juine Rusije i preko Alpa i njihovih ogranaka. E. montanum
Siri se od Laplandije cijelom Evropom, prelazedi preko Balkan-
akoga poluostrva i Gr5ke u sjeverne krajeve Male Azije, iz Kav-
kaza u sjevernu Persiju, te se po svoj prilici zaustavlja kod Baj-
kalskoga jezera.
Schlosser i Vukotinovid, Klinggraff, Neilreich, Schulzer, Kanitz
i Knapp ne biljeze za ovu vrstu iz naSe flore nijedno staniSte, a
tako i Pantocsek, Velenovsk}"^ i drugi. Borbds ju je prvi naSao
na Velikom Risnjaku, na OStrom pod ovim vrhom, na Bjelolasici,
Senjskom bilu, izmedu OStarija i BruSana na Velebitu, a u Gor-
skom kotaru i oko Famine.
Meni je poznato samo jedno staniSte; 3, kolovoza god. 1883.
ubrao sam nekoliko komada uza dumske okrajke kod Delnica, a
uz cestu, gto se spuSta prema Tihovu. Tu raste kao forma simplex
^ HauBsknecht bilje^i je za Mali Balkan (N o e a herb. Ga-
lati-Serai).
Digitized by
Google
(178) RBVIZIJA HBVAT8KB FLORB. 101
Hansskn. 1. c. p. 84. caule simplicissimo paucifloro, foliis ad inflo-
rescentiam usque oppositis. U Zagrebafikoj gori oko Vidovca
(Wormastini) kao f. simplex i f. ramosa Hausskn. ; ova se
razvije i onda, ako bilinu popase blago. E, collinum u Schlosse-
rovu generalnom herbaru (br. 4088.) jest „E. Lamyi'' (in pratis
montanis), a E. coUinum Gmel. pohranio je on u herbaru hrvatske
flore.
E. lanceolatum Seb. et Mauri FI. Rom. Prodr. p. 138. tabl. 1.
fig. 2. (1818.) — Syn. E. virgatum Spreng. Syst. 11. p. 233.
(1825.) — E. sparsifolium Dumort. Prodr. p. 89. (1827.) — E.
montanum p. lanceolatum Rchb. u MSssl. I. p. 641. (1833.) — E.
nitidum Gu^pin Fl. M. et Loire ed. III. p. 345. (1845.) Fl. Cr.
p. 420. biljeSi nam ovaj Epilobium za Velebit po Visianiju (FI.
dahn. III. p. 199. („in sylvaticis montium Vellebith"). Borb^s
naSao ga je izmedu 0§tarija i BruSana (po Haussknechtu 1. c. p.
92.), pa nam ga biljezi i za Eamen grad na Papuku i Zvonamicu
u Zagrebu (po exsicc. Lj. Rossija; Oesterr. botan. Ztschrft. 1891.
br. X.) Nema ga ni u jednom herbaru kr. sveu5il]§ta iz hrvatske
flore, i zato ne mogu reii, da li je tipifika ili druga koja forma. U
Schlosserovu herbaru (br. 2288/b.) pohranjeni E. virgatum jest
„E. parviftorum^ Schreb. U generalnom herbaru 6uva se E, lan-
ceolatum iz Engleske (Plymouth. In locis incultis. Leg. I. Fraser)
i Njemadke (Neustadt i Dttrkheim, 1. Schultz). Vukotinovid
primio ga je od Wirtgena iz Coblenza (herb. br. 4089/b.), dok je
u mom herbaru iz Francuske (La Roche, 1. Pontarlier). Ru^ica
(Rosette) nalikuje na li§6e od Valerianelle^ u koji rod pripada i
proljetni „matovilac".
B. adnatum Griseb. u Bot. Ztg. X. p. 851. i 854. (1852.) —
E, serrulatum Pourr. Herb. — E. decurrens Spreng. Hort. Hall,
see. Herb. Lips. (1812.) — E. virgatum Sturm Fl. Deutsehl. p.
18. i 81. (1840.) — E, ptarmicaefolium F. Schultz u 13 Ber.
PoUich. p. 27. (1855.) — E. tetragonum L. Spec. pi. ed. I. (1753.)
p. 348. ; Fl. Cr. p. 421. p. par.
Forma: stenophylla Hausskn. „Eine sehr auffallende, oft mit der
typischen zusammen vorkommende Form, welche sich schon im
Hb. Toumf. vorfindet als Lysim. siliq. glabra parvo flore No. 2618."
(Haussknecht). U Bosni, Srbiji, Bugarskoj (Dobrudza, 1. Sin-
te.nisj. U Dalmaciji: ad aquaeductus prope Cattaro 3 Augusto
1885. (Pichler). U Vukotinovideva herbaru (br. 4089.) nema iz
naSe domovine, no ima iz rake Haussknechtove (FL Thuringiaca :
Digitized by
Google
102
D. HIRC, (179)
Ettersberg) i Tauscherove sa ^epelskoga otoka u Ugarskoj ; u
Schlosserovu herbaru (br. 4086/b.) takoder iz Ugarske (Bittersalz-
quellen bei Ofen; Borb4s). Po Formaneku i oko Odre kod Siska,
koje mu selo lezi u Slavoniji! (Beitr. zur Fl. von Bosnien u. d.
Herzegovina, Oesterr. bot Ztschr. 1889. p. 26.)
E. Lamyi F. Schaltz u Regensb. Bot. Ztg. („Flora") p. 806.
(1844.) — Syn. E. mrgatum Lamy exs. — E. tetragonum ^. Lamy
Rapin guide p. 208. (1862.) Po Haussknechtu oko Krizevaca
(Schlosser); u Dalmaciji oko Novoga grada (Ehrenbg. exs. II.
54. u herb. BeroL), na otoku Hvaru (Romer, Botteri). U Vu-
kotinovidevu herbaru (br. 4080/a.): „na pustih poljah, ledinah
breznatih itd. na vise mjestah. Kri^evci 1854." kao E. collinum
Gmel. Za okolinu zagrebaftku biljezi nam E. Lamyi Klinggraiff
(herb. br. 1197. ; Auf feuchten Aeckern bei Agram. Juli) kao E.
virgatum Fries, pod kojim ga imenom opisuje i Fl. Cr. p. 421. uz
dodatak, da raste „in pratis sylvisque humidis, ad fontes et rivulos
IvanSdica ad Belec-grad et in illis circa Radoboj, non admodum
rarum". U Schlosserovu herbaru (br. 2298/b.) leze na papiru tri
Epilobija, a na ceduljici 5itamo: „^. virgatum Fries Ad fossas",
no ovi pojedinci ne pripadaju vrsti, kojom ih ozna5uje ceduljica.
E. Fries opisao je svoj E. virgatum. g. 1817. u Fl. Halland.
p. 66. i god. 1828. u Nov. Fl. Sv., no opis mu je tu „ . . . sehr
verworreu und scheint sich weit eher auf ein E. obscur. X parvi-
florum zu beziehen, als auf die reine Art. Erst in Fl. Scand. 1835.
in Nov. Mant. III. 1842. und in Summa Veg. 1846. spricht er
sich unverkennbar tiber unsere in Rede stehende Pflanze aus (naime
o E. obscurum Schreb.) In letzterem Werke schlug er, nachdem er
sich tiberzeugt hatte, dass sein frtiheres E, virgatum nicht damit
tlbereinstimmte, den Namen E. chordorrhizum vor und gab das-
selbe im Hb. n. X. in einer besser entwickelten Form aus. Die
von ihm frtiher in Hb. n. II als „ambiguum" ausgegebene Form
(= E, obsc. f. simplex aprica) scheint er auch spaterhin nicht
richtig erkannt zu haben, wie aus der Notiz in Summa Veg. 177.
hervorgeht". Hausskn. 1. c. p. 117.
Friesova bilina je oniska, jednovita forma od E. obscurum Schreb.,
koju je Haussknecht 1. c. p. 115. opisao kao f. strictifolia^ a za-
mjenjuju je 6esto sa E, Lamyi, jer za cvatnje „nema" vrijeza.
Poredbena grada. Hungaria centralis. Budapest (Stei-
nitz u Fl. exs. Austro-hung. br. 485.). — Flora Thurin-
giaca. Monte Ettersberg in silv. (Haussknecht). — Fran-
Digitized by
Google
(180) REVIZIJA HRYATSKE FLORE. 103
cuska. Champs des terrains argileux, cultiv6s et en friche, pres
de Limoges (Haute- Vienne, France. DSc. et rec. E. Lamy).
Po poredbenoj gradi nije nam se Schlosserova bilina odala kao
E. virgatum ^Fries*^, ved kao E. virgatum Lamy, koju je ovaj
rasposlao u eksikatima, a istovetna je sa E. Lamyi. U zagreba?koj
okolini i oko Bijenika, Kamenitoga stola, u Graftanima, oko Mar-
kuSevca, Ljeskovca ( W ormastini), oko Karlovca (B o r b d s) ;
oko Martijanca po livadama i u Martijanskom luga (Hire).
E. obscurum Schreb. Spic. Lips. p. 147. br. 540. (1790.) kao
Ghamaenerion obscurum. — Syn. E. tetragonum PoUich Pal. I. p.
377. br. 372. (177(5.) — E. purpurascens Giiib. Fl. Lithaan. V.
p. 189. (1781.) — E. tetragonum ^. obscurum Willd. Spec. IL
p. 317. (1799.) — E. tetragonum ^. virgatum Wahlb. Gottob. p.
40. (1820.) — E. ambiguum Fries Summa p. 117. (1846.) p. par.
— E. chordorrhizum Fries Summa p. 117. (1846.) Ostali sinonimi
u Haussknechtu, 1. c. p. 120. — Fl. O. p. 421. kao E. tetrago-
num L.
Za ovu vrstu poznajemo do sada malo staniSta. Haussknecht 1.
c. p. 116. navodi je za Zagreb po Klinggraflfu, ali je u njegovu
herbaru nijesmo naSli. U Schlosserovu herbaru (br. 2289.) ima
jedan eksemplar bez ta6ne oznake staniSta kao E. tetragonum L.,
pa tako i u generalnom herbaru (br. 4081.), dok je u Vukotino-
videvu herbaru nema. U okolini zagrebafikoj u Bliznici (W orma-
stini); u Gorskom kotaru u dolini Lepenice kod Fuzine (Borbds)
i na vla^nim mjestima kod Delnica (Hire). U pozeSkoj dolini oko
Kam^ngrada (6orb4s).
Po Visianiju Fl. dalm. III. p. 199. raste E, tetragonum L. u
Dalmaciji „ad ripas aquarum Eerka alia Cascata, circa Trau, in
Pianura di Canali et in insula Lesina". Haussknecht 1. c. p.
118. priopdujudi njegov opis zavrSuje ovako: . . . . „so hat er
(Visiani) damit nur bewiesen, dass er E, obscurum gar
nicht kannte, sondern einjahrige und dnrch Repro-
duction entstandene Exemplare von E. adnatum vor
sich hatte". Po tome se E, obscurum ima „brisati" iz dalma-
tinske flore.
E. roseum Schreb. Spicil. Lips. p. 147. (1771.) kao Ghamae-
nerion roseum. — Syn. E, nudum Schumacher En. pi. Saell. I.
p. 122. br. 360. (1801.) — E. montanum Willd. Sp. pi. II. p.
316. (1799.) — E, tetragonum fi. roseum S. Gray Arrang. brit.
pi. IL p. 561. (1821.).
Digitized by
Google
104 D. HIRC, (181)
E. nutans Horn. „mje" sinonim od E. roseum, kako 6itamo u
Fl. Cr. p. 421., ved je sinonim od E. lactiftorum Hausskn. Hor-
nemann opisao ga je pod onim imenom u FI. Dan. fasc. 24. tabl.
1387. (1810.)
Po Fl. Cr. raste E. roseum „in fossis, ad rivulos locaque palu-
dosa in Croatia et Slavonia, praesertim montana baud rarum'', bez
oznake kojega staniSta.
Haussknecht navodi ovu vrstu za Hrvatsku i Slavoniju, pa i
Bosnu, Srbiju, Bugarsku, aU takoder bez staniSta. Schlosserov i Vu-
kotinoviiev herbar svjedoSe nam, da oni „nijesu" poznali E. rosmm,
Bilina toga imena u Schlosserovu berbara hrvatske flore (br.
2291.) jest jjE. montanum^ L., a u njegovu generalnom herbaru
(br. 4083.) odao nam se E. roseum kao ^E. parviflorum^ Schreb.
U Vukotinovidevu berbara (br. 4093.) $itamo na ceduljici: riEpi-
labium roseum Schreb. U gori ZagrebaSkoj na vla2nih mjestah,
kod potokah, grabah, fiesto. Srp. 1875.", no i ovo „nije" ta vrsta,
ved y^E, hirsutum L." Iz Vukotinovideve ruke pohranjen je jedan
Epilobium roseum u herbaru Klinggraffovu (br. 1195.), koji takoder
nije drugo nego „E. parviflorum Schreb."
Neilreich 1. c. p. 227. ne navodi za Hrvatsku nijedno staniSte,
dok Schulzer, Kanitz i Knapp poznaju E, roseum za Motidinu (ne
Motofiinu) i Orahovicu u Slavoniji. Po Kugyju imao bi rasti oko
Turkovic-sela ; u hrvatskom primorju u Drazi uz potok MartinSdien
(Hire), ali nijesam siguran, pripada li ovamo E. roseum iz Del-
nica, ubran tamo od mene 3. kolovoza 1883. samo u jednom kri-
Ijavom eksemplaru. Prema onomu, Sto je istakniito, treba pribrati
nova gradu i bilinu ponovno proufiiti. Cvate i bijelo.
E. palustre L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 348. — Syn. E, to-
mentosum Gilib. Fl. Lithuan. V. p. 189. (1781.) — E. simplex
Trattin. Observ. bot. 11. p. 37. tabl. 63. (1812.) — E. ramiftorum
Hegetschw. Beitr. p. 342. (1831.) — E. lineare Krause u Verb.
Schles. Ges. p. 78. 1851. — E, Kerneri Borb. u Oest. bot. Ztschr.
XXVI. p. 17. (1876.); Bot. Centralbl. XIV. br. 24. (1883.) —
E. scaturiginum Kerner u Oest. bot. Ztschr. XXVI. p. 109—112.
(1876.). Kerner Schedae II. 42. (1882.) Ostale sinonime navodi
Haussknecht 1. c. p. 136. i d.
Raste po Fl. Cr. p. 418. oko Kri^evaca, Sv. Helene i Boijako-
vine, a po Kanitzu oko Osijeka i Zemuna. U Schlosserovu herbaru
(br. 2288.) ima E. palustre iz hrvatske flore, ali ne zuamo, s ko-
jega mjesta, dok ga u Vukotinoviia nema. Onaj EpUohium, koji
Digitized by
Google
(182) RBVIZIJA HRVAT8SB FLORB. 105
je Vukotinovid pohranio pod tim imenom u Kliaggraffova
herbaru (br. 1888.) „nije" E.palustre^ ve<5 „K parviflorum Schreb".
Ja sam ova vrstu naSao do sada samo na vla^nim iamskim mje-
stima oko Dehiica i uz put prama Brodu na Eupi (3. kolovoza
1883.)j s kojega se mjesta 6uva i u generalnom herbaru kr. sve-
udiliSta.
E. palustre bilina je veoma promjenljive spoljaSnosti. Prema vi-
siDi i razgranjenosti stablike, vedoj ili manjpj pubescenciji, prema
yeli5ini, boji cvijeta i plodnih stapki, istide se brojnim formama.
Stvara ih vlaino ili suho tlo, prisojna ili osojna mjesta, vode teku-
6ice ili mrtvice, ravnice ili gore i planine. Ima mnogo prelaznik
forama i s toga se pojedine forme teSko odreduju. Neke fotme nadi
6e se jama5no i u nadoj domovini. Cvate i bijelo.
E. trigonum Schrank Bair. Fl. I. p. 644. br. 594. (1789.) —
Syn. E. alpestre Hoppe Exs. cent. I. (1799.), a ne „Jacquin" FL
Cr. p. 421. — E. montanum ^. trifoliatum Kit. Addit. p. 274. —
E. montanum p. trigonum Presl Fl. Cech. p. 84. br. 598. (1819.)
Haussknecht 1. c. p. 150. biljezi nam ovu vrstu za Hrvatsku:
„In der subalpinen Region bei Delnice, Lokve, bei Agram, m.
Velebit, m. Bjelolasica bei Razdolje 1500 m., unterhalb der Spitze
des Risnjak (Borbds)". U Vukotinovidevu je herbaru nema, u
Schlosserovu generalnom herbaru (br. 4085.) lezi jedan kr^ljav
eksemplar (in pratis montanis humidis ad Samobor, Zagrabiam et
Delnicam), ali ne znamo, s kojega mjesta potjede. Stablika je u
ove vrste Suplja, prema vrhu trosrha, liSde trojno (rjede 4),
preSljenasto, no mo2e biti na istom staniStu i preSljenasto i „protu-
stavno" (Venetia, 1. Rigo).
E. alsinefolium Vill. Prosp. p. 45. (1779.) — Syn. E. alpestre
Schmidt Fl. bo6m. IV. p. 81. br. 377. (1794.) — E. montanum
S. alpestre Willd. Spec. II. p. 316. (1799.) — E. palustre S. ah
. sinefolium Lapeyr. Hist. abr. Pyr. I. p. 207. (1813.) — E. roseum
Bat. Addit. p. 274. p. par. — E. alatum Hegetschw. Fl. Schw.
p. 357. (1840.)
Poredbena grada. Tirolia centralis. Ad fontes et rivulos
in monte Truna ad Trins in valle Gschnitz; 1200—2500 m. Ker-
ner u Fl. exsicc. Austro-hung. br. 35. — CeSka. Riesengebirge.
Bachufer ober der Elbfall-Baude. 1350 m. (Freyn) — Flora Mo-
ray ica. Montes Sudetici ; j,Knoblauchwiesen" in monte „Altvater"
(Pradfed) 4000'. (Bubela.) — Flora Scandinavica: Dale-
carlia, Elfdalen (Erik Bo man.)
Digitized by
Google
106 D. HIRC, (183)
U Schlosserovu herbaru hrvatske flore (br. 2292.) ima E, alsi-
nefolium Vill. kao E. origanifoUum i sinonim ovoga, koji je La-
marck opisao g. 1786. u Diet, encycl. II. p. 376. br. 10. Na ce-
duljici 5itamo: „In pratis montanis huDiidis in Zagoria iDferiori
et superiori baud rarum", dok Fl. Cr. p. 422. biljezi kao staniSta:
Klenovnik, Krapina, Klanjec i Ivan6icu. Pod br. 2293. istoga her-
bara ima E. alpestre Jacq. s IvanSice, no ova] nam se prema po-
redbenoj gradi odao kao E. alsinefolium Vill. U generalnom her-
baru Schlosserovu (br. 4084.) 6uva se ova bilina kao E. origani-
foUum Lam. iz Zagorja, a na ceduljici je pribiljezeno : „In pratis
montanis humidis ad Klenovnik, Ivanec et Klanjec", i po tome ne
znamo, s kojega je mjesta.
Haussknecht 1. c. p. 162. opisuje vi§e forama, od kojih bi se
neke mogle u nas nadi. Panto csek 1. c. p. 115. ne navodi E,
alsinefolium za Dalmaciju, ali nam ga biljezi za Crno jezero na
Malom Durmitoru.
BiljeSka. Kakova je vrsta E. origanifoUum Tanseh, kojo nam
opisQJe Fl. Cr. p. 119., De bib znao reel, jer takove biline od Tauscha
„Deffla". Po HausskDechtu opisana je pod tim imenom bilina od Bois-
siera, Chamissa, Schlecbtendala, Lamarcka i Kirschlegera.
Oenothera L.
Syst. ed. L (1735.); L. Spec. pi. ed. L (1753.) p. 340. — Endl.
Gen. br. 6115. — Engler i Prantl III. Thl. 7 Abth. p. 214. —
Dalla Torre i Harms fasc. quint, p. 360. br. 5804. — Engler
Syllabus p. 171.
Oe. biennis L. Spec. pi., ed. II. (1763.) p. 492. Za Hrvatsku
ne biljezi nam Fl. Cr. p. 422. nijednoga staniSta, pa je nema u
Schlosserovu i Vukotinovidevu herbaru. U Slavoniji u vinogradima
oko Virovitice i na u§6u KaraSice (a ne „Kore§niee", kako piSe
Fl. Cr.) (Schulzer, Kanitz, Knapp 1. c. p. 156.) U poljima kod
Martijanca, u jalSiku oko Slanih vrela kod Slanja; u Slavoniji kod
Osijeka na pjeskovitom tlu oko „Pakla", uz Dravu i u grmlju kraj
ove rijeke idudi obalom prama Josipovcu brojno, i na Bilu kod
TurnaSice (Hire).
Oe. mnricata L. Syst. nat. ed. XII. p. 263.; Fl. dan. tabl. 1752.
Jn Wddern bei Agram. Juli" (Klinggrftff). Po Fl. Cr. p. 422.
i oko Varazdina. U Schlosserovu herbaru (br. 4098.) iz Cakovca
(An Strassenrftndern bei Oakaturn). Ne mogu redi, pripada li ovamo
ona Oenothera J koju sam vidio 20. kolovoza 1900. u Dolidima kod
Digitized by
Google
(184) EBVIZIJA HRVATSKB FLORB. 107
Krapine i 29. lipnja god. 1898. u Podsusjedu preko savskoga
mosta.
Iz ovoga roda poznajemo do 20 vr^ta, koje se Sire od Chila do
Texasa. Neke se goje kao krasnice i biline su selice.
B i 1 j e S k a. ... „Die jetzt in Earopa wildwachsendeD Formen sind
Ton dortber (Nord-Amerika) eingefUhrt. Die Oenothera biennis aus
Virginien um 1614., die 0, muricata aus Canada im Jalire 1789.
dnrch John HunnemanD^ die Oenothera suaveolens im Jahre 1778.
durch John Fothergill. Die beiden ersteren wachsen in den Nie-
derlanden, namentlicli in den Dtinen, welche sich der Etiste entlang
erstrecken; sehr h&ufig, and bestehen dort, soviel mir bekannt, nur aus
je einer Unterart. Sie sind auch sonst in Earopa weit verbreitet**. (de
Vries).
3 obzirom na mutaciju naSe su biline vrlo znamenite; o njima
raspravlja Hugo de Vries, profesor botanike u Amsterdamu, op-
Sirno^, te je od njih uzgojio Oe. biennis X muricata.
Ladwigia.
L. CoroU. gen. p. 3. (1737.); L. Spec. pi. ed. I. p. 118. (1753.)
— Endl. gen. n. 6111 h. — Engler i Prantl ThI. III. Abth. 7.
p. 208. — Dalla Torre i Harms fasc. quint, p. 359. br. 5793. —
Fl. Cr. p. 423. kao Isnardia.
L. palustris Elliot Skatch of. bot. Soudh. — Carol. I. p. 214. ;
Boiss. Fl. or. II. p. 752. ; Halacsy Fl. Graec. p. 556. ; Fl. Cr. kao
Isnardia palustris L. u Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 120.; Gen. ed.
I. (1737.) p. 337. Oko Zagreba u saviSdima rijeke Save (Kling-
graff).
CIrcaea Tourn. ex L.
Syst. ed. I. (1735.); Gen. ed. I. (1737.) p. 3. L. Spec. pi. ed.
I. (1753.) p. 9. - Endl. Gen. n. 6131. — Engler i Prantl III.
Thl. Abth. 7. p. 222. — Engler Syllabus p. 171.
0. lutetiana L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 9. Za zagreba6ku
okolinu pribilje^io nam je ovu vrstu ved Klinggraff. Ima je
n. pr. i u Tu§kancu uz potodid Sofijina puta, na Cmroku po sje-
natim, vla^nim jarcima; u Zagrebadkoj gori oko Medvedgrada,
^ Die Mutationstheorie. Versuche und Beobachtungen tlber
die Entstehung von Arten im Pflanzenreich. I. Bnd. (Leipzig 1901.;
Die Enstehung der Arten durch Mutation p. 1—648.); II. Bnd. (Leipzig
1903.; Elementare Bastardlehre, p. 1—752.) Djelo je ukraSeno broj-
nim slikama i obojenim tablama.
Digitized by
Google
108 D, HIRO, (185)
Kraljidina zdenca, na Sljemenu; oko Samobora uz Qradnu, Bre-
ganu, Slapnicu, na GradiSdu; Da Toplidkoj gori u Sumama PiliSda
i a Z^breSkom jarku i dr. (Hire). Schalzer, Eanitz i Enapp
ne navode za Slavoniju nijednoga staniSta. NaSao sam ovu bilinu
na Erndiji oko NaSica, na Vranilcu kod Lond^ice i na Papuku.
var. cordifolia Lasch u Linnaea II. (1827.) p. 446. (= vax.
decipiens Aachs. Bl. d. Norddeutsch. Flachlandes. 11. (1898—1899.
p. 509.) LiSde na podini srcoliko. U generalnom herbaru kr. sve-
ufiiligta: Fl. Pommerana: Eolbergermttnde. Ad mare baltieam
(Baenitz u Herb. Europaeum). U nas na Velikom Risnjaku, oko
Cmoga luga i na Plitvi6kim jezerima (B orb 4s), oko Delniea
(Hire). U Vukotinoviievu herbaru (br. 4102.) iz ruke Pavideve
a uz oznaku „Iz Slavonije" (valjada iz PozeSkih krajeva). Ova je
odiika za naSu floru nova.
0. intermedia Ehrhart Beitr. z. Naturkunde p. 42. (1789.) —
Eerner u FL exsicc. Austro-hung. br. 1273. U Gorkom kotaru
oko Cmoga luga (Borbas), uz korito Li5anke kod Li5a po sje-
natim mjestima (Hire). U Vukotinovidevu je herbaru nema, u
Schlosserovu (br. 4101.) bez tadne oznake staniSta („In sylvis
montanis").
Biljedka. Ascherson 1. c. p. 509. opieoje ovu bilinu kao kri-
2anac od C. lutetiana X alpina^ o kojem pise : „In dieser Form haben
wir, wie bei einigen ^as^tir^ifim-Bastarden, die eigenthtimliche Er-
scheiauDg eiaes sich wie eioe selbstandige Art fortpflanzenden Bastardes
Yor uns. Die Pflaoze entstand hie oud da unter den Eltern u. pflanzte
sich st&rker als die beidea andereo Arten vegetativ fort. Die Pollen-
k5rner wie die FrUchte schlagen grossteotheils fehl; die sich eotwi-
ckelnden gentigen indess doch, die geschlechtliche Fortpflaozuog za
sichern."
Dr. Ladislav Celakovsky napisao je g. 1870, u Oesterr. hot.
Ztschr. dlanak ^Neue Bemerkungen nod Eritik einiger Pflanzen der
b5hniischen Flora''. Na str. 48 — 50. dtampao je svoja kriticna razma-
tranja o G, intermedia isticaci je kao ^vrstu^. Svoja razmatranja
zakljnduje ovim rijecima : „ . . . Aus der Fruchtbilduag insbesoodere
im Vereine mit den sonstigen ziemlieh zahlreichen, bekannten Bildangs-
yerschibdenheiteD, deren Variation nie so gross ist, am die Gr&nze
zwiscben (7. intermedia und jeder der beiden anderen Arten za ver-
wischen, schliesse ich, dass erstere (C. intermedia) eine wahre inter-
medi&re Art ist, dergleichen auch in anderen Gegenden nachweisbar
sind, ebenso wie intermediare Racen und Varietaten. Es w&re eben
so Toreilig sie mit den Formeo, die sie verbindet, in eine Art zasam-
meozuziehen, als sie ohne weiteres ftlr Bastarde auszageben'^. Ovo
razlaganje usvojio je dr. Eerner, kao sto nam syjedodi njegova Fl.
exsiccata.
Digitized by
Google
(186) REVIZIJA HRVATSKB FLORE. 109
G. intermedia Ehrh. raste i u Samama na Eleku (Eiigy) i u
lugovima kod Karlovca (Sapetza).
C. alpina L. Spec. pL ed. I. p. 9. (1753.) Po Fl. Cr. p. 424.
imala bi ova bilina rasti i na Sv. Jakobu u Zagrebadkoj gori i
na OStrcu kod Samobora. U Vukotinovidevu herbaru „nema" je
iz naSe domovine, u Schlosserovu (br. 41 10.) dva su pojedinca, ali
ne znamo, s kojega staniSta, jer 5itamo na ceduljici : „In umbrosis
sylvaticis montium altiorum, IvanSciica, St. Jakob, OStrc et alibi".
Borbiis je bilje^i za Crni lag, a ja sam je naSao u gamama oko
Jasenka na Velikoj Eapeli i tu na Bijelim stijenama „pod tisom'' ;
po trupcima i tralim panjevima, ali i po oborenim vla^nim sta-
blima brojno. U krajn Zaturirie kod Lokava (Hire).
Hydrocaryaceae.
Raimann u Engler i Prantl III. Thl. 7. Abth. p. 223. — Dalla
Torre i Harms fasc. quint, p. 361. — Hydrocaries Link Enum. I.
(1821.) p. 141.
Trapa L.
Gen. ed. I. (1737.) p. 357.; L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 120.
— Endl. Gen. n. 6140.
T. natans L. Spec. pL ed. II. (1762.) p. 175.; Fl. Cr. p. 424.
sab Onagrariae.
U vodama-mrtvicama, rjede u tekudicama, koje lagano teku. U
Maksimiru u gornjem ribnjaku, u vodenim grabama uza £eljezni5ku
pragu kod Ljeskovca preko Save i u Kulmerovu „saviS6u" kod
Zagreba; u Moslavini u jezeru kod Slatine, gdje tu bilinu zovu
^oreSac". Oko Osijeka u moSvarama uz dram, Sto vodi u NaSice
kod tako zvanoga „Fuchsenwirta" sa Villarsia nymphaeoides, Nym-
phaea alba, Nuphar luteum i Salvinia natans (Hire). I u moCva-
rama oko Vukovara (Kirch b an m M., a ne „Kanitz", kako piSe
Fl. Cr.).
BiljeSka 1. Plod ove biliae zovo o Slayoniji ^yragolic*' ; on je
crn, sjajan i ima roScice, a sjemenka mu je hraniva. Ako sa roscici
primaknutiy a podina im odiroka, onda je to var. platyacantha Celak.
Prodr. p. 455.; ako so roscici uski i odmaknoti, onda je to var.
stena^cantha Celak. 1. c. ; ako imado 2 rod^ica, oada je to var. hi-
cornis M. i K. I. p. 822.
B i 1 j e d k a 2. Upozorojemo na ta biliao osobito zato, jer je i a
nas nestaje; ona biva sve rjeda. Nema je danas n. pr. n Pomorja
i a zapadnoj Prnskoj, no a prvoj je pokrajini snbfosilna; to 1 tamo
naSli so je a tresetidtima.
Digitized by
Google
110 D. HIRC, (187)
Aquifoliaceae D. C.
Th^or. a^m. (1813.) p. 217. i Prodr. II. (1825.) p. 11. p. par.
— Loes. u Engler i PrantI Pflzfam. Nachtr. (1897.) p. 217. i u
Nova Acto Acad. nat. cur. LXXVIII. (1901.) — Dalla Torre i
Harms fasc. quart, p. 288.
Ilex Tourn. ex L.
Syst. ed. I. (1735.); L. Spec. pi. ed. I. (1753.) — Endl. Gen.
n. 5705.
I. Aquifolium L. Spec. pi. I. (1753.) p. 125. Ovo je od svih
zastupnika naSe Sumske flore najzanimljivija bilina, poznata u nas
kao bozikovina, bozje drijevce ili zimzelen. Po Fl. Cr.
raste ona na Kalniku, IvanCjci, Zagrebaftkoj gori, Da Kleku, oko
Samobora i u jaznim krajevima Hrvatske. Po Visianiju je ima i
u Paklenici na Velebitu.
U ZagrebaCkoj gori raste pod Sljemenom u jarku Lipju; na
Ivan5ici gori vidio sam je na Kozjanu. Oko Severina karlo-
vafikoga bozikovina nije rijetka. Kod Kuzelja (Gorski kotar) nad
potokom Malom Bjelicom ima je u tamosnjoj bukovoj §umi na
stotine, a druguje sa planinskim dulom (Rhododendron hirsutum).
Ima je i u Ljeskovoj drazi kod istoga mjesta. Na brijegu Drgomlju
kod Gustoga laza ima od nje cijela §uma, a raste i na Dobrom
vrhu kod TrSda, oko Delnica i Crnoga luga (u Sumi brijega Ro-
ha6a), no prava 5udo-stabla rastu na Gr6koj kosi u Velikoj Ka-
peli kod Jasenka, gdje ima u guStiku pojedinaca od 10 m. visine.
U hrvatskum primorju naSao sam bozje drijevce uza Sumske okrajke
kod OStrovice, kod Rijeke, na kamenim obroncima oko Grohova*
i Lopa6e. U Zumberku oko Stojdrage i u Novoselskoj §ami; u
Samoborskoj gori na Okidu (obiCno). U Slavoniji ima bozikovine
na Papuku i oko Bastaja kod Daruvara (Hire). Ima je i ispod
Sira5a a Zailsko-bova6koj planini u sreza Luto6-Jelova kosa (V.
Dojko vid).
Bozikovina seze od Male Azije do Portugala, pa se Siri zapad-
nom Francuskom i Velikom Britanijom do juzne NorveSke i otoka
Rtigena. Jugo-istoSnim pravcem siri se do Transkavkazije i sjeverne
^ Na ovom mjestu ubrao je nekoliko listova major Mijat Sabljar
poodavna i pribiljeiio ime ^crnika", koje je dr. Schlosser ispravio
u ^boiikoviDa" i ta crnikn odredio kao Ilex Aquifolium.
Digitized by
Google
(188) REVIZIJA HRVATSKB FLORE. Ill
Persije. U Svicarskoj uspinje se 1200 m. visoko, u sjevernim tirol-
skim Alpama 1260 m., u Eavkaza 1800 m. visoko.
Fosilne vrste bozikovine poznajemo iz Podsusjeda i Dolja,
to /. ambigua Ung., /. denticulata Heer, 7. stenophylla Ung.
Pilar 1. c.
Coniferae^
(Hall. Enum. stirp. Helvet. I. (1742.) p. 145.) — L. Phil. bot.
(1751.) p. 28. — B. Juss. u Hort. Trianon (1759.) et ex Juss.
Gen. (1789.) p. LXX. — Engler i Pranti II. Thl. 1. Abth. —
Dalla Torre i Harms fasc. prim. p. 2. — Engler Syllabus p. 72.
Taxaceae Lindl.
Nat. Syst. ed. II. (1836.) p. 316. — Engler u Engler i Pranti
Nachtr. (1897.) p. 20. i Syllabus p. 72. — Dalla Torre i Harms
fasc. prim. p. 2. — Richter Plan. Europ. Tom. I. p. 1. — Engler
Regni vegetabilis conspectus. Heft 18. (1903.) p. 1.
Taxns Toum. ex L.
Syst. ed. L (1753.); L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 1040. —
Endl. Gen. n. 1799. ; (IV.) 1816./1. — Engler i Pranti Thl. II.
Abth. 1. p. 112.
T. baccata L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 1040. Kako ima tise
i u nas sve manje, navodim do sada poznata mi staniSta. U
Zagrebafikoj gori u Kaptolskoj §umi nedaleko Mrzljaka, gdje ima
i stablo od 2 m. obujma, na brijegu Gra6ecu kod Gra5ana, u Bi-
drova6kom jarku, kod Vidovca na Banovqj pedini, na Maglenici
i Vitelnici, u Bistranskoj gori uz potok Bistru. Na Ivanfiici kod
Zlatara, u Sumama Velike Ivanftice, oko Vidovca. U Gorskom ko-
taru u Markovu brlogu pod Risnjakom, na Bijelim stijenama kod
Crnoga luga, na Tisovu hribu kod Tr§6a, tu i na BerinSeku i nad
Tropetima kod Cabra. Na Velikoj Kapeli na Bijelim stijenama kod
Jasenka („pod tisom"), medu ModruSama i Dreznicom u ponikvi
Sopa6i, na Tisovcu kod PlaSkoga. Po pedinama oko donjih Pli-
tvifikih jezera, a ima na jezerima i jedna Sumica, u kojoj je po-
raslo do 100 stabalaca. Ima tise i na Velebitu (Tisov klanac) i u
^ Pojedine porodice, rodove, vrste itd« razmatramo onim redom^
kojim ih priopcaJQ neka djela 1 knjige kao nada pomagala, koja se
jog gtampaju.
Digitized by
Google
1 12 D. HIBO, (189)
Paklenici (Hire). Fl. Or. biljeii nam Zagreba5ku goru, Vratno
ua EalDidkoj gori, Samobor i Klek.
Biljedka. Tisa pripada meda drveta. kojih ^nestaje'^. Neko6 je
bila i na Tisovcu kod Mrzle vodice, na Tisovcu kod Oerova i na Ti-
SOYCU kod Delnica. Jos proSloga vijeka bijaSe a ^abarskom kotara to-
liko tise, da su od nje pravili sindre i pokrili krov 2apne crkve u
Prezidu. Da je bija§e nekoc i a BlavoDiji, 8vjedo(!f.i brijeg Tisovac kod
Orahovice ili Duzlaka. I tako ima naia plemenita Slavonija samo dva
detiDara: jela i obicnn borovico. Tise nestaje i u drngim zemljama.^
Iglice su od tise toboie otrovne, no plodovi moga se jesti.
Pinaceae Lindl.
Veg. Kingd. (1847.) p. 226. ~ Engler u Engler i Prantl Nachtr.
(1897.) p. 341. — Engler Syllabus p. 73. — Dalla Torre i Harms
fasc. prim. p. 2.
PInus Tourn. ex L.
Syst. ed. I. (1753.); L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 1000. —
Endl. Gen. n. 1795.; (IV.) 1803.
P. pinea L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 1000. — Syn. P. made-
rensis Ten. u Ind. sem. H. R. Neap. 1855. — P. sativa Lam. Fl.
Fr. 11. p. 200. (1778.) Goji se tu i tamo i u hrvatskom primorju;
kod grada Cresa pod Vrhom (Hire). Na otoku Mljetu (Sv. Ma-
rija) raste pinjol u velikim hrpama (Petermann: Ftihrer durch
Dalmatien, Wien 1899. p. 51.)
P. silvertris L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 1000. — Syn. P.
Frieseana Wich u „Flora" (1859.) p. 409. — P. Mughus Jacq.
Icon. rar. I. tabl. 193. (1781—1786.) — P. Bigensis Desf. Cat.
hort. Par. (1829.) — P. rubra Mill. Diet. nr. 3. (1759.) — P.
scariosa Lodd. Cat. (1836.) p. 56. — P. sUvestris argentea Stev.
u Ann. soc. nat. II. 2. p. 60. (1839.) — P. squamosa Bosc (ex
Endl. Syn. Conif. p. 172. (1847.) U nas je prava postojbina born
u sjevernoj Hrvatskoj, navlastito na gori IvanSici i na prigoiju
Maceljske gore. Erasne su i bujne borove Sume na kosi Eamenici
kod TrakoSdana, otkuda se stern prema Klenovniku, MarnSevcn i
^ Waldlieb A., Ein verschwnndener deatscher Baam n ^^Deatsch.
Forst-Ztg." Bnd. VII. p. 652-654. — Conwentz H., Die Elbe in
Westpreussen, ein aussterbender Waldbaum u ^Jahrb. d. Natarw."
1892—1893. p. 249—251. — Die Eibe o ^Wiener illustr. Garten-
Ztg." 1898. p. 12-14. — Sind d. Eiben in der Mark noch wild?
u „Gartenflora" 1899. Heft 19.
Digitized by
Google
{190) RBVJZIJA HRVATSKB PLORB. 113
Vinici. Na IvanSici ima borika u prigorju oko Ivanca, Borja, Lepo-
glave, otkuda sezu do Varazdina; u Zagorju oko Kraljeva vrha
sa brezonij oko Koprivnice, Krizevaca. Prema istoku §iri se bor
do Daruvara, ju^no do Gline (§uma Pogledid), zapadno do Pli-
tvidkih jezera, gdje ga ima oko Zaborskoga („ne" Saborskoga) i
na Borovu vrhu kod Jesenice. Na Velebita ima golem borik u
Velikoj Paklenici; na PljeSevici velebitskoj ima Borova kosa, no
ne znam, da li na njoj raste bpr obi6ni ili Pinus montana, Dalje
od Daruvara bora u Slavoniji nema.
Od bora ima vi§e forama i odlika, na koje upozorujemo s toga,
jer 6e se jamaCno koja nadi i u nas. S obzirom na azrast i ras-
granjeaost zanimljiva je forma fastigiata s piramidalnom krosnjom,
na koju nalikuje f. compressa^ ali su joj iglice samo 1 — 2 cm. duge.
Forma pendula ima visave grane, u f. virgata (Schlangenkiefer)
svrzi stoje uspravno, izdabljene su, a prema kraju razgranjene.
Bor se odlikuje i korom, a zna6ajna je f. annulata (Schuppen-
kiefer), u koje je deblo u ^/4 svoga obujma prstenasto (geringelt),
jer se lila (Borke) gotovo pravilno lapi. Ako su praSnice u
bora ru2i6aste ili karminasto-zagasite, onda je to f. erythranthera^
a mijenja se i oblik 6e§erike, pa su otuda nastale forme plana,
gibha, reflexa. Ovu zadnju formu nasao je Blau kod Sarajeva.
Hempel i Wilhelm 1. c. I. Abth. ovim formama ne naklanjaju
pozornosti, jer je poznati poznava6 Conifer d Caspary na boro-
vima u istoSnoj Pruskoj na istom stablu nasao dvije forme od
6e§erika (plana i reflexa), pa ima i prelaznih forama. Ettinger u
svome „Sumskom drvedu i grmlju" navodi za na§u domovinu dvije
suvrste od bora: rani ili mekani bor, koji je u nas obi5an,
raste brze, vitka je debla, ima vede iglice i zute cvjetne rese, drvo
niu je mekse i bljede, dok je u poznoga ili tvrdoga bora
drvo veoma tvrdo, rdasto zagasito, s jakom debelom korom na
panju; kradi je u deblu, krzljaviji u krosnji, iglice su mu krade,
Ali ja6e, muSka resa crvenkasta. Ovaj je bor u nas rjedi.
P. halepensis Mill, (ne „L.", kako piSe Fl. Cr. p. 1044.) Diet.
nr. 8. (1759.) — Syn. P. genuensis Cook (ex Endl. Syn. Conif.
p. 181., 1847.) ~ P. Abasica Carr. Conit. p. 352. (1855.) — P.
hierosolymitana Duham. Arbr. II. p. 216. (1768.) — P. maritima
Lamb. Pin. ed. II. p. 13. (1828.) — P. pithyusa Strangw. ex
Gard. Mag. p. 638. (1840.) U mediteranskoj fieri Dalmacije stvara
bijeli bor velike §ume od Makarske do Kotora, pa po otocima
Krapnju, Mljetu, Bra5u, Hvaru, KorSuli, Visu, Lastovu, Lokrumu,
R. J. A, 159. 8
Digitized by
Google
114 D. HIRC, (191)
Kalo^epu, na polaotoku Lopudu (Petermann 1. c. p. 36.). Raste
i Q drugim zemljama oko Sredozemnoga mora, u Aziji i Afriei,
te 8e2e iztodno do Sirije i Palestine, uspinjudi se do 1000 m.
visoko. U generalnom herbaru kr. svea6iii§ta 6uva se ovaj bor
8 otoka Hvara, ubran od prof. Jiru§a 15. travnja 1877.
U Hercegovini kod Graba, podeSde kultiviran, primjerice o Mo-
staru, Trebinju.^
P. montana Du Roi Obs. bot. p. 42. (1771.) — Syn. P. Mughus
Scop. Fl. Carin. ed. 11. p. 247. (1772.); Beck 1. c. p. 5., dok ga
Ascherson i Graebner „ne navode" kao sinonim, ved kao podvrstu
od P. montana Synop. d. mitteleurop. Fl. I. p. 228. (1897.) Po
Hempelu i Wilhelmu na§ je bor P. montana var. Pumilio, pod
kojim ga imenom (P. Pumilio) opisuju Waldstein i Kitaibel 1. c.
161. tabl. 149. U nas pod Malim Rianjakom do tjemenice Velikoga
Risnjaka, na Velikom Snjezniku, otkuda se stere na M. Snjeznik,
na Medvrh, Guslice, zarubljujudi golemim vijencem rasklimani vrh
Jelenac. Obi?an je borid na Bjelolasici, gdje ga zovu „borina".
U hrvatskom primorju na Suborn vrhu, Cuninoj glavi; na Vele-
bitu na Velikoj Visodici kao gusta neprolazna §uma (Hire), na
PljeSevici. Malom Uriaju (Waldstein i Kitaibel); u Dalmaciji
na Dinari (Visiani, gdje ga zovu „klekovina").^ D Bosni i Hei^
cegovini borid je obir'an, pa nam Beck za var. Pumilio biljezi i
neke forme. Po Aschersonu i Graebneru P. Mughus kao podvrsta
dvojben je za Hrvatsku i Dalmaciju (Dinara?) Na Risnjaku cvate
klekovina mjeseca lipnja.
P. Pinaster Solander u Ait. Hor. Kew. ed. I. vol. III. p. 367.
(1789.), a nije auktor „Ait.", kako ^dtamo u Fl. Cr. p. 1045. —
Syn. P. Laricio Savi Fl. Pis. II. p. 353. (1798.) — P. maritima
Poir. Enc. Meth. V. p. 337. (1804.), a ne „Lam". — P. silvestris
^. L. Spec. pi. ed. I. p. 1000. (1753.) — P. syrtica Thord Prom.
golfe Gasc. p. 161. (1810.) U Dalmaciji na otoku Bradu, Hvaru i
Korduli, koja bijaSe u staro doba i ovim borom tako gusto zarasla,
da su je Grci zvali „Crna Korkyra". Prema tlu i staniStu mijenja
se u morskoga bora duljina iglica, velidina de§erika i uzrast,
te katkada nalikuje na crni bor ili crnobor (P. Laricio var.
austriaca Endl.) Morski se bor tu i tamo po Dalmaciji i sadi.
^ Dr. Gtinther vitez Beck pi. Mannagetta: Flora Bosne,
Hercegovine i Dovopazarskog saad^aka n „61asoikQ zemaljskoga ma-
zeja u Bosai i Hercegovini". Sarajevo 1903. p. 3.
* Bugari zovu klekovinu : k 1 e k (po Velenovskom).
Digitized by
Google
(192) REVIZIJA HRVATSKB FLORB. 115
P. Laricio Poir. var. Austriaca Endlicher Synop. Conif. p. 179.
(1847.); Hempel i Wilhelm I. Abth. 1. c. p. 148. — Syn. P.
austriaca HQss. Annal. p. 6. (1830.) — P. dalmatica Vis. Fl. dalm.
L p. 199. (1842.) — P. Femlii Carr. CoDif. p. 496. (1855.) ~
P. Laricio Koch Synop. ed. II. p. 767. (1843—1845.) — P. ni-
grescem Ten. Fl. Nap. V. p. 266. (1835—1836.) <— P. nigricans
Host Fl. Austr. 11. p. 294. (1809.) — P. silvestris Baumg. Enum.
pi. trans. 11. p. 303. (1816.)
U naSoj monarhiji pravo je podmdje cmomu boru ili crnoboru
donja Austrija, KoruSka, Kranjska, austrijsko primorje, Istra,
juzni karpatski ogranci oko Mehadije i OrSove, hrvatsko primorje,
Dalmacija, juzna Bosna i Hercegovina. U Dalmaciji su cijele §ume
od njega na Bra6u, Hvaru, Kordali, poluotoku PeljeScu; ima ga i
na Dinari, i za Dalmacija je znaCajno stablo mediteranske flore.
Osobita mu je cijena, Sto raste po krSevinama, pa zato njime o§um-
Ijuju nase goleti. Prekrasni su zasadeni borici n. pr. u Borovu na
Grobni6kom polj u.
P. leucodermis Antoine u Oesterr. bot. Zpitschr. XIII. p. 366.
—368. (1863.) — Beck 1. c. p. 3. — Fiala u „Glasniku zemalj-
skog muzeja u Bosni i Hercegovini" (1890.) p. .376. — Hempel
i Wilhelm 1. c. I. p. 158. fig. 79—84. — Pan6i6 Addit. ad fl.
Serb. p. 215. — Ascherson i Graebner Synop. I. p. 212. — Syn.
P. Heldreichii Boiss. Fl. Orient. V. p. 697. — P. Laricio Pantocs.
Adnbt. p. 30.
Ova vrsta bora poznata je naSemu narodu kao munjika i bor-
8mr5 (Panzerfohre, Schiangenhautkiefer) ; obreo juje u Dalmaciji
Franjo Maly, vrtar dvorskoga vrta u Be6u, kad je god. 1863.
krenuo u Crnu goru. Zaastavila ga je ponajprije u Krivosijama
kod Risna, otkuda prelazi u Crnu goru. Raste iznad pojasa bukve.
Krasnih eksemplara na§ao je Maly na Bijeloj gori, a velike §ume
na Orjenu na dolomitnom, krgevitom tlu. Veoma je plodna, drva
joj sijeku i prodavaju u Boci kotorskoj. Munjika pada u o6i svojom
poput srebra bijelom korom.
Premda je ova vrsta bora otkrivena i opisana g. 1863., ipak je
piscima Fl. Or. ostala „nepoznata", ali i Neilreichu. Antoine daje
ta5nu dijagnozu (1. c).
„Die nachste Verwandschaft zeigt diese Fohre unstreitig mit P.
Laricio^ von der sie sich namentlich durch die eigenthiimliche
Kindenbildung und Farbung, durch die kUrzeren, dich-
ten, btlschelformig gedrftngteii Nadeln, endlich durch die
Digitized by
Google
116 D. HIRC, (193)
etwas kleineren, weit harzreicheren und schwarzgrtln
gefaxbten Zapfen unterscheiden lasst" (Antoine).
PodruCje munjike nije veliko; ona raste pojedince ili je utresena
u drugu §umu ili se mijeSa s crnim borom, bukvom i jelom, a
stvara i distu §amu.
Fosilne vrste. Pinus Doljensis PiL, P. furcata Ung., P. Goe-
thana Ung., P. hepios Ung., P. Laricio Poir., P. pinastroides Ung.
(Pilar 1. c.)
U Crnoj gori raste munjika i na Komu (Pantocsek), u Bosni
(po Becku) na stijenama Hranisave, na Vitorog-planini, ali ne
raste u §umskom predjelu Crne gore, za koju je navodi Kerner.
U Hercegovini je ima na Preslici-planini, na Prenju, na Prislap-i
Porim-planini, 6esta je na VisoCici, pojedince izinedu crnoga bora
u gornjoj dolini Ladanice, na Muharnici-planini, na Plasi, Cabulji-
planini, Vu6jem zubu, Gnjiloj gredi i dr. U Srbiji raste munjika
po Murtenici u Uzidkoj, ima je u Albaniji, ali je nema u Bugar-
skoj; Velenovsky je ne navodi. Munjika procvate koncem
svibnja.
P. Cembra L. Spec. pi. ed. I. p. 1000. (1753.) — Syn. P. mon-
tana Lam. Fl. Fr. III. p. 651. (1778.) iraala bi po Fl. Cr. p.
1045. rasti „in cacuminibus ad Cubar" (reete „Cabar"), za koje
je mjesto navodi Klinggraff. Ja je nijesam na§ao, pa ako je
bijaSe tu, ili je nestalo (kao sto nestaje tise) ili se mozda safiuvala
na nepristupnim strminama i u provalijama. Prava je postojbina
limbi u Alpama, Karpatima (gdje smo gledali na Tatrama oko
Smokovca velike sume; i u sjevernoj Rusiji (Sibiriji).
Larix (Tourn. ex) Adans.
Fam. II. (1763.) p. 480. — Endl. Gen. n. 1795. a. (IV.) 1803.
(IV.) — Dalla Torre i Harms fasc. prim. p. 3. — Ascherson i
Graebner I. p. 202.
L. decidua Mill. Gard. diet. ed. VIII. (1768.); Engler i Prantl
p. 75. — Sjn. Archangelica Laws, ex Loud. Enc. of trees p. 1055.
(1842.) — L. decidua [i. rossica Henk. i Hochst. Nadelh. p. 132.
(1865.) — L, intermedia Laws. ap. Loud. 1. c. p. 1055. — Pinus
Larix L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 1001. i Pall. Fl. Ross. I. p. 1.
(1784.); Fl. Cr. p. 1042. kao Larix europaea D. C.
Po Fl. Cr. p. 1042. pojedince u brdovitim Sumama oko Trako-
Sdana, a po Wierzbickiju i na IvanSici (Verzeichniss von 17 auf
Digitized by
Google
(194) REVIZIJA HRVATSKK FLORE. 117
der IvanCica 1820. gefandenen Pflanzen — u AndrtJ „Hesperus*"
(Prag 1820.) Beilage Nr. 27 zum XXVII. Bande, p. 203.) Imao
bi ari§ rasti i na Velebitu, ali ga Kitaibel i drugi botanidari ne
navode. U Gorskom kotaru oko Broda (Hire: Vegetacija Gor-
skoga kotara p. 62.) Po Ettingeru u Sumama krizevadko-bjelovarske
zapanije, oko Slunja i druguda (da li samonik ili saden?) Nyman
ga navodi za Hercegovinu i Crnu gora, no po Becku za onu zemlju
dvojbeno; u Bugarskoj i Srbiji nema ga.
Plcea Link
u Abb. Akad. Berlin 1827. (1830.) p. 179. — Endl. Gen. 1795/b.;
(IV.) 1803. (III.) — Engler i Prantl Thl. II. Abth. 1. p. 77. — Dalla
Torre i Harms fase. prim. p. 3. — Ascherson i Graebner p. 194.
P. excelsa Link u „Linnaea" XV. (1841.) p. 517.; Ascherson
i Graebner Synop. I. p. 196. — Syn. IHnus Abies L. Spec. pi.
ed. I. (1753.) p. 1002. — P. Picea Duroi Obs. bot. p. 37. (1771.)
— P. excelsa Lam. FI. Fr. II. p. 202. (1778.) — Abies excelsa
D. C. FI. Fr. III. p. 275. (1805.) - Picea vulgaris Link u Abb.
Akad. Berlin (1827.) p. 180. — FI. Or. p. 1043. kao Abies excelsa
Poir. — Engler i Prantl p. 78., Ascherson i Graebner Synop. I. p.
196., Hempel i Wilhelm p. 53. opisuju smreku takoder pod
Linkovim imenom. Posvuda u Gorskom kotaru, stvarajudi pre-
krasne §ume oko Mrkoplja, Skrada, Lifia, Lasca, Kuzelja. U hr-
vatskom primorju na Velikom ObruCu, Suhom vrhu, Grlesu, Jese-
nici. Lijepih suma ima oko Vrbovskoga, Severina, na Velikoj i
Maloj Kapeli, Velebitu, u Zumberku, Zagreba5koj gori itd. (Vidi
Hire: Iglasto drvede i grmlje hrvatske flore. „Sumarski list".
Zagreb 1898. p. 275—285., gdje su opisane i neke odlike).
Abies (Tourn. ex L.
FI. lappon. (1737.) p. 277.); Link u „Linnaea" XV. (1841.) p.
525. — Endl. Gen. n. 1795. c; (IV.) 1803. II. — Engler i Prantl
Thl. II. Abth. 1. p. 81. — Dalla Torre i Harms p. 3. — Ascherson
i Graebner Synop. I. p. 190.
A. alba Mill. Gard. diet. ed. VIIL nr. 1. (1768.); Ascherson i
Graebner Synop. I. p. 190. — Syn. A. pectinata D. C FI. Fr.
II. p. 275. (1805.) — Pinus Abies Duroi Obs. bot. p. 39. (1771.)
— Abies vulgaris Poir. Enc. Meth. Suppl. VI. p. 514. (1817.);
FI. Cr. p. 1042. kao Abies pectinata D. C.
Digitized by
Google
118 D. HIRO, (195)
Golemih jelvika ima u nas u Gorskom kotaru (Bitorajska §ama,
Benkovac kod Li6a, Malo i Veliko Rogozno kod Fuzine), a naj-
bujniji svakako u BrloSkom, gdje se jela zbila u gusta Sama. Oko
Cabra na Vrhovcima itd. Pojedince na Samoborskoj i Maceljskoj
gori, na IvanCici (Hire); u Slavoniji oko Daruvara, VoCina, Z veCeva,
Strazemana (Kanitz), oko Duboke, Jankovca i na Papaku (Hire).
Ima jele na Velikoj i Maloj Kapeli, na Kuterevskoj kosi (Velebit),
na planini Besnika itd. (V. Hire Iglasto drvei^'e ... p. 285 — 289.)
Biljeska. Schlosser 1 Vakotinovic zova jela omorikom, a
smreka jelom. jeli i smreki (cmerka, smreku, smreki, smrekvi,
smrki, smrkovini, smrokii, cmroku, cmrekn) raspravljao sam opSiroije
a spomenatom tecaja ^Samarskoga lista" p. 276 — 278. 1 o „Rada
Jugoslavenske akademije"^ g. 1896. koj. 126. i tamo dokazao, da je
omorika posve druga vrsta ^etioara, koju je Pancic opisao kao
Picea Omorica. njemackom imena jele 1 smreke vidi: Ascherson
i Graebner Synopsis I. p. 191.
Fosiina vrsta Abies lanceolata Ung. poznata je iz podsasjedskih
lapora (Pilar 1. c).
Caprcssns (Toum. ex L.
Gen. ed. I. (1737.); L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 1002.) —
Endl. Gen. n. 1791.; (IV.) 1798. — Engler i Prantl Thl. 11.
Abth. 1. p. 99. — Dalla Torre i Harms fasc. prim. p. 4.
C. sempervirens L. Spec. pi. ed. I. p. 1002. (1853.) — Syn.
C. conoidea Spad. Xylogr. p. 189. (1826—1828.) — C. fastigiata
D. C. Fl. Fr. V. p. 336. (1815.) — C. pyramidalis Targ. Tozz.
Obs. bot. p. 53. (1808—1810.)
Prava je domovina ftempresu (Cypresse) na gorama sjeverne
Persije i u istoSnim krajevima Sredozemnoga mora, otkuda su ga
Rimljani presadili i u alpinske krajeve i jo§ sjevernije n. pr. na
Bodensko jezero, oko Metza. U hrvatskom primorja se udomadio
i rado ga sade po grobljima. Poput jablana visokih stabala ima
na Rijeci, na Trsatu, ima Cempresa u Drazi, Bakru, otkuda se dize
do Grobniekoga polja (Cavle, Cernik). Raste i po otocima i svoj
Dalmaciji, a prezanimljiva je ona §uma na poluotoku PeljeScu
ispod samostana Vele Gospe (Madonna grande), koja zaprema 11
hektara povrSine (Hempel i Wilhelm p. 196.)
Ascherson i Graebner razlikuju dvije podvrste: a) hori-
zontaliSy grane horizontalne (Fl. Or. kao vrsta), i b) pyramidalis^
grane uspravne, prilegle (Synop. p. 237.).
Digitized by
Google
(196) RBVIZIJA HRVATSKE PLORB. 11&
Junipcrns (Tourn. ex L.
Syst. ed. I. (1735.); L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 1038.) —
Endl. Gen. n. 1789.; (IV.) 1789. — Engler i Prantl II. Thl. 1.
Abth. p. 101. — Dalla Torre i Harms fasc. prim. p. 4. — Ascherson
i Graebner Synop. I. p. 241.
J. communis L. Spec. pi. ed. I. p. 1040. (1753.) Obi6na boro-
vica (smreka, smrekva, smrekovica, smrekva crna, kadik ili fenja)
opdeno je poznata. Prava joj je u nas postojbina na Krasa, navla-
stito u krajevima od Karlovca do Slanja i Ogalina, pa odavde
prama PlaSkomu i Oto6cu, pokrivajudi velike prostore. ObiSna je
oko Severina karlovaSkoga, gdje ]e zovu „brinje" (u Zumberku
^brinj", rakiju „brinjevac")5 otkuda prelazi u krajeve Gorskoga
kotara (Skradski vrh, Turke ob.), gdje je poznata kao „resnica^.
Iz Gorskoga kotara spuSta se u primorje do same morske obale
(Ruzid-selo kod Hreljina, Grobnik, Jelenje, Kukuljanovo, Sv. Kuzam,
Kostrena sv. Barbare i sv. Lucije), pa je ima i na pe6inama vrha
Soplja kod Bakra (Hire). Oko Rijeke kod Preluke (Rossi), kod
Senja na Francikovcu i Stolen (prof. Mihailovid). U Dalmaeiji
mora da je veoma rijetka, jer nam je Visiani biljezi samo za
Mio6id kod Drniga (Fl. dalm. vol. I. 1842. p. 202.) U Crnoj gori
na Malom Durmitoru (Pantocsek).
Od borovice ima vise odlika, no Fl. Or. ne opisuje nijedne.
var. vulgaris Aschers. i Graeb. Synop. I. p. 244. — Syn. J.
communis var. Spach Ann. Soc. nat. 2. ser. XVI. p. 289. 1841.
— J. comm. var. montana Neilr. Fl. Nied.-Oesterr. I. p. 227. 1859.
PreSljeni iglica razmaknuti na 3 — 6 mm., iglice usko-linealne, 1 mm.
Siroke, na prerezu trobridaste, odozdo plosnate ili konkavne. Ovo
je u nas „najobi5nija" odlika po ravninama i brdinama, a u Al-
pama se uspinje 1490 m. visoko.
var. prostrata (Willk. Forstl Fl. p. 214. 1872.), ed. II. p. 264,
Deblo prikradeno, grane povaljene, preSljeni bliski. U nas sa tipidkom
formom.
var. pendula (Loud.) Grane rahle, postranidne spuStene, da vise
kao u breze ili strmogleda. Oko Ratulja u dolini Rjedine u hrvat-
skom primorju (Hire). U Bosni na GrabeSu kod Boraca, na Vlasini
i Zalo2ju (Formanek 1. c).
var. compressa (Carriere Conif. p. 22. 1855.) — Syn. J. com-
munis hortensis Rinz. Poraste u gustoj, uspravnoj piramidi. Po
Willkommu I. c. divlje u Istri i Dalmaeiji ; u nas oko Vrbovskoga,
Kom. Moravica, Skrada (Hire).
Digitized by
Google
120 D. HIRC, (197)
var. nana Ascherson i Graebner Synop. I. p. 246. i Fl. d. Nordd.
Flachlandes p. 42. (1898—1899.); Richter Plantae Earopeae, torn.
I. p. 6.; Fl. Cr. p. 1041. kao J. nana L., no auktor je „Wilide-
now", koji je opisuje 1805. u Spec. pi. IV. p. 854. — Syn. J,
Sibirica Burgsdorf Anleit. n. 272. (1787.), 11. ed. p. 127. (1790.
po Willdenowu.) — J. montana Schult. Schneeberg 11. p. 124.
1807. — J. depressa Stev. Bull. d. Mosc. XXX. 2. p. 398. 1857.
BiljeSka. „Die EinziehuDg dieser Art kann am so weniger be-
fremdeD, als bereits eine gr5ssere Anzahl nambafter Floristen (Wah-
lenberg, Neilreich, Sanio u. a.) anf Grand eiogehender Stadien
ihre Artberecbtigang angezweifelt baben. Zwischen dea beidea typisch
ansgebildeten Endgliedera der oben angeftihrten Formenreibe fiiidoD
sicb alle erdenklicben Uebergange and selbst die sicb bei der anato-
miscben Untersachang beider (vgl. Wettstein a. a. 0., dessen An-
gaben wir vollkommen bestattigen kdnneD) beraasstellendeo Unterscbiede
zeigen sicb bei den Zwiscbenformen ebenso scbwankend wie die mor-
pbologiscben Merkmale; mit der abnebmenden Grosse der Pflanze and
Lange der Blatter raacbt sicb eine aaflfailige Abscbwacbung des mecba-
niscben Systems and damit eine gewisse Abraodung der Querscbnitts-
formen bemerkbar. Die Aafrecbterbaltung als Unterart erscbien nicbt
angemessen, da die Form keine von der des Typas abweichende geo-
grapbische Verbreitung erkenneu lasst" . (Ascberson i Graebner
Synop. I. p. 247.)
Po Sania mogu iglice biti u smri^.ine ill planinske boro-
vice ravne ill gotovo raviie ili su viSe ili manje zavinute (J. nana
Willd.) Ima i podvrsta imhricata (Beck), u koje su iglice 6vrsto
prilegle, gotovo crepoliko poredane, tupkaste, na hrptu kuglaste.
Mozda i u nas, po Becku u Bosni. Fl. Cr. biljezi nam za ovu
borovicu PljeSevicu, Viso5icu (i Hire) i Debelo brdo. Ja sam je
na§ao u Gorskom kotaru na Velikoj Visevici, Burnom Bitoraju, na
Velikom Risnjaku, Velikom Snjezniku, Medvrhu, Guslicama, Je-
lencu; na Velikoj Kapeli na Bijelim stijenama „pod tisom" (posve
sitni eksemplari); u hrvatskom primorju na Suborn vrhu, Velikom
Obru6u, GrleSu, na Platku kod Kamenjaka, gdje zalazi u bukovu
sumu. Na Bjelolasici i Kleku nijesam je na§ao. Na Velebitu i na
Sadikovcu kod 0§tarija pod SadikovaCkim kukom, a brojno i u
osobito bujnim pojedincima pod Sadikovcem. Po Kitaibelu i na
Samaru, Badnju, Sv. Brdu, Postku (Diar. 11 — 12.; i Zelebor).
J. Oxycedrus L. Spec. pi. ed. I. p. 1038. (1753.) Ovu vrstu
dijele Ascherson i Graebner Synop. I. p. 248. u dvije pod-
vrste :
Digitized by
Google
(198) RBVIZIJA HRVATSKB PliORB. 121
a) J. rufescens. — Syn. J. rufescens Link Sitzb. Ges. Nat.
Freunde, Berlin 1845., Voss. Ztg. br. 53. ; „Flora" XXIX. p. 579.
(1846.) — Koch Synop. ed. II. p. 765. — J. macrocarpa Neilr.
Vegetverh. v. Croatien p. 52. Ova podvrsta bude i do 6 m. visoka,
3—6 dm. debela. Piodovi „smrikulje" budu 7 — 12 mm. giroki,
crveno- i tusto-sjajni (fettglanzend). U naSem primorju zbija se
ova borovica, koja zovu: gmrika ili smrid, u guste Sume, ka-
kova je ia. pr. ona na Kalvariji kod Bakra. Od Rijeke do Dalma-
cije. J, Oxycedrus najobiSnija je bilina, a navlastito mnogobrojna
od Kakuljanova do Cernika (ne „Crmka")^, na poluotoku Kostren-
skom, od Kraljevice do Sv. Jelene, gdje ima i selo „Smrika". Sto
je bliza k moru, to IjepSe napredaje, a gdjegdje je jedini nakit
pustoga i mrtvoga Krasa. Ima je po bregovima oko Kamenjaka,
Krasice (Hum), Praputnjaka i Hreljina, ali ne prelazi na visove
Gorskoga kotara. Na Kvarnerskim otocima smrika je dosta obi6na,
a 6udo-§uma od nje na otoku Cresu kod Orleca u kraju Skulke.
Debla su joj 8 — 10 m. visoka, 72 "^- debela, a ima pojedinaca, koji
imadu u premjeru gotovo jedan metar. Od bure obrijanih stabala
ima na krasi Pozaru kod Stivana, oko Vrane i Vranskoga jezera,
na krasi Kapitulskom kod Orleca. Lijepih sumica ima oko Cun-
skoga na otoku Losinju, a ima je i po ostrvima (Hire).
b) J. macrocarpa Sibth. et Sm. Fl. Graec. Prodr. II. p. 263.
(1813.) - Syn. J, Oxycedus L. Spec. pi. ed. I. p. 1038. (1753.)
pr. par. — ./. Ojiyc. b. macrocarpa Neilr. 1. c. (1868.); Fl. Or. p.
1041. kao J. macrocarpa „K6cli". Grana se od korijena i bude
2 — 4 m. visoka, iglice su gipke, gmrikulje 12 — 15 mm. Siroke,
kuglaste, modrastom maglicom pokrivene, zivahno crvene i manje
sjajne. Pokriva tu i tan\o daleke krase te je u naSem primorju
obiftnija od prve, a rjeda na Kvarnerskim otocima. Oko Cresa na
Vrhu sa Pistacia Terebinthus ; ima je na OsorSdici (orijetko), oko
Osora, Stivana, oko grada Krka i dr. (Hire).
Prema obliku i boji ploda razlikujemo: f. umhilicata Ascherson
i Graebner Synop. I. p. 247. — Syn. J. macr. globosa Neilr. 1. c,
u koje su Smrikulje^ kuglaste, kad su zrele, crvenkaste do crveno-
zagasite, dok su u f. ellipsoidea 1. c. elipsoidne, na podini zauzene
i zagasito crno-modre. Ova je odlika rjeda.
^ Ovo je rojesto dobilo ime od lirasta-cera (Quercus Cerris).
2 Oko Losinja zovu plodove (po Haracicu) „smricici". TJ iaSoj
botanirkoj knjizi mogli bismo za J. rufescens upotreblj*:;'' ,ti ime
^Smrika", a za J. macrocarpa „smric**.
Digitized by
Google
122 D. HiRc, (199)
Biljedka. ^^J. rufescens and J, macrocarpa sind schwerlicli als
besondere Arten aDzasehen, wenn sie aach Im frischen Zustande mit
Frtlcbten leicht von elnander zn anterscheiden sind, und nach Engler
aach an den gemeinsamen Standorten Uebergftnge nicht za bemerken
sind. Die Unterschiede zwischen beiden Formen sind jedoch nicht aas-
reichend, ihnen das Artrecht zazaerkennen ; es erscheint deshalb rich-
tiger, sie als zwei (gat gcschiedene) Unterarten der J. Oxycedrus an-
zuseben, wie es Visiani [Fl. dalm. I. p. 202. (1842.)], Neilreich
(1. c.) bereits gethan^. (Ascherson i Graebner Synop. p. 249.)
U Istri ima var. viridis, kojoj su gmrikulje „zelene" boje.
J. Sabina L. Spec. pi. ed. L p. 1039. (1753.) — Syn. J. foe-
tida Spach Ann. soc. nat. 2. ser. XVI. p. 294. (1841.) pr. par.
— Sabina officinalis Garcke Fl. Nord- u. Mitteldeutsch. ed. IV.
p. 387. (1858.); ed. XIV. p. 464. (18«2.)
Po Klinggraffu (Linnaea, 36.) imala bi s o m i n a rasti na Samo-
borskoj gori, gdje je ve6 nekoliko godina uzalad trazim. Za Klek
biljezi nam je Kugy. Raste tu na tjemenici po travnatim krSe-
vitim mjestima lijevo od puteljka, Sto vodi na najviSn tadku, a
druguje sa patuljastim, gotovo povaljenim lipama (Hire). Po Zele-
boru na jaznom Velebitu .... „massenhaft auf den WaldblOssen
des Crnopac"S po Visianiju u Paklenici i na Biokovu pa na pod-
nozju Velebita (gdje?, Kitaibel Catalog 38). Ovamo ide valjada
i J, phoenicea^ koju navodi dr. Schlosser za juzne obronke Sv.
Brda [Oesterr. bot. Wochenbl. II. p. 370. (1852.)], o 6emu je dvojio
i Neilreich. U Schlosserovu generalnom herbaru (br. 983.) ima
grandica, a na ceduljici 6itamo „in Bauemgftrten". U Vukotinovi-
devu herbaru pod istim brojem („U baSdah sadi se".) God. 1892.
29. kolovoza naSao sam sominu na Sadikovcu (Velebit) na stije-
nama tamoSnjega bezdana, Sto se uvalio u samu tjemenicu toga
vrha, a poslije sam opazio, da se malo dalje zbija u gu§tik, u
kojera su pojedini grmovi 1 — 2 m. visoki.
Po Vukotinovidu imala bi somina rasti na Velikom Bisnjaku,
Burnom Bitoraju i ViSevici, gdje je ja i drugi botaniCari nijesmo
na§li (V. Hire: Vegetacija Gorskoga kotara p. 63.).
U Crnoj gori ima somine na Bijeloj gori, Durmitoru i Komu,
u Srbiji po nepristupnim krSevinama na Stolu i iza Zloga u Crno-
redkoj, u provaliji poznatoj kao Gaura Lazaru; u Bugarskoj je
nema.
I u nas je somina zastupana u dvije forme:
^ Po Devcicu valja pisati „Srnopas".
Digitized by VjOOQIC
(200) BBVIZIJA HRVAT8KE FLORB. 1 23
cupressifolia Ascherson i Graebner Synop. p. 253. Listidi sitni,
poredani poput Ijasaka. Najobi5nija forma.
horizontalis Ascherson i Graebner 1. c. Onizak grm s opruzenim,
razastrtim ili povaljenim grandicama. — Syn. J. Sabina ^. humilis
Hook. Fl. bor. amer. H. p. 166. (1855.) — J. Sab. mtdticauUs
Spach 1. c. Sa tipi^^kom formom.
B i I j e 8 k a. Poradi jakoga mirisa slaie grancice od somine kao
padilo moljaca, ali na ialost i n nas kao ^abortivam". U vrtoviroa^
gdje se u raznim formama goji kao krasnica, na2dan je najstrozi
nadzor, ili upravo bi je valjalo ograditi resetkama ili gvozdenim ple-
terom.
J. phoenicea L. Spec. pi. ed. I. p. 1040. (1753.) — Syn. J,
hfcia L. 1. c. p. 1039. — J. bacciformis Carr. Conif. p. 56. (1855.)
— Sabina lycia Ant. Cupr. Gatt. p. 42. (1>57— 1860.) — S. phoe-
nicea Ant. ibid. p. 42. Po Fl. Cr. imala bi ova borovica rasti na
Sv. Brdu, ali je nema u Schlosserovu i Vukotinovidevu herbaru.
Za Hrvatsku poznato mi je samo jedno staniite; 14. lipnja god.
1879. naSao sam je na vrhu Ravnu kod Drivenika u Vinodolu (a
nije J. Sabina, kako sam bez poredbene grade mislio u prvi mah).
Za OsorSdicu zabilje^io nam je ve6 barun Seenus (kao J, Sa-
hinaj^ a biljezi je i prof. HaraSid Ovdje je zovu ^breka", plo-
dove „bre6i6i" (u LoSinju „brika, briSidi").^ Lanjske godine (1903.)
iskrcao sam se na ostrvu Orseru kod Cunskoga i vidio, da mu je
breka kao grm pokrila cijela isto6nu, zapadna i juznu stranu, pa
tako i na otoku Cresu od Osora do Punta Kriza. Na otoku
Krku ^oko Duba§nice (Tommasini). U Schlosserovu herbaru
(br. 985. „Aus Dalmatien"), u Vukotinovidevu herbaru (br. 985.
„Cherso bei Fiume", 1. Elise Braig). Breka je obi^na po svoj
Dalmaciji; kod Spljeta na vrhu Marijanu, na otoku Hvaru (JiruS),
oko Dubrovnika (Stur); „Auf alien Insein des stidlichen Dalma-
tiens" (Fr. Petter u Fl. dalm. exsiccata br. 217.).
U Srbiji, Bugarskoj, Bosni i Cmoj gori breka ne raste, ali je
ima u Hercegovini : u dolini Neretve nize od Konjica, kod Zavale,
Mostara, na brdu Gljivi kod Trebinja, na VlaStici iznad Drijena
(6esto). Zovu je „brika" i „Ijuti smr?.", dok im je J, Sabina ta-
koder „somina" (Beck 1. c. p. 8.).
var. turbinata (Guss.) Synop. Fl. Sic. II. p. 634. (1844.); Pari.
Fl. Ital. IV. p. 91. (1867.);'Kunze ^Flora" XXIX. p. 637. (1846.)
1 Haracic A.: Sulla vegetazione dell' isola di Lussino. U pro-
granni pomorske Skole n Malom Losinju. Dio III. 1895. p. 19.
Digitized by
Google
124 D. HIRC, (201)
Bre6i6i jajoliki ili kratko zaokruzeni, 5anoliki (Ascherson i
Graebuer Synop. p. 251.). Raste po Richteru u Dalmaciji
(1. c. p. 7.). U generalnom herbaru kr. sveu6ili§ta iz Grftke (1.
Orphanides).
Biljeska. „BlSltteran jangen Pflanzen (nicht seltea aaeh an
eiozelnea Zweigen alterer, welche dana mitunter fttr Bastarde vod J,
Oxycedrus nnd phoenicea gebalten wurden, vgl. Visiani Fl. Dalm.
I. 203., Haracic 19.) scbmal lanzettlich zagespitzt bis 6 mm. lang,
absteheud, an alteren 1 (an Haapttrieben bis 2) mm. lang, knrz (bis
iSlQglicb)) dreieckig eiformig, fast anliegend, oft sicb dachig deckend . ."^
(Ascherson i Graebner Synop. p. 250.)
Gnetaceae Lindl.
u Bot. Reg. (1834.) p. 1686.; Nat. Syst. ed. II. p. 311. (1836.)
— Eichler u Engler i Prantl Pflnzfam. 11. Thl. 1. Abth. p. 116.
— Dalla Torre i Harms fasc. prim. p. 4. — Engler Syll. p. 75.
Ephedra (Tourn. ex L.
Gen. ed. I. (1737.) p. 312.); L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 1040.
— Endl. Gen. n. 1804. ; (IV.) 1816/3. — Engler i Prantl 1. c. p.
117. — Dalla Torre i Harms 1. c. p. 4. — Fl. Cr. p. 1037. sub
Conifcrae,
Dr. Otto Stapf: Die Arten der Gattung Ephedra (Denkschrift.
d. k. Akademie der Wissenschaften. Wien (1889.) Bd. LVI. p.
1 — 112.) Sa 21 tablom, 12 figura u tekstu i jednom kartom.
E. Nebrodensis Tineo Guss. Fl. Sicil. Synop. II. 2. p. 637.
(1844.) — Syn. E, major Host Fl. Austr. IL p. 671. (1831.) —
Stapf 1. c. T. III. t. XX. f. 1—7. p. 77. Ascherson i Graebner
Synop. I. p. 261.; Marchesetti Fl. dell' Isola di Lussino p. 74.
(1895.)^
Prof. HaraCid na§ao je ovu Ephedru na jugo-isto6nim obron-
cima Osor§dice (otok Lo§inj). U Dalmaciji na Krku oko Skradina,
kod Spljeta, osobito na Marijanu, oko Klisa, Solina i Dubrovnika
(Ascherson i Graebner Synop. p. 261.) U Klinggraffovu her-
baru (br. 2693.) : „ Ad muros, macerias Lapad et Gravosae'** (1.
Vodopi6, 1868.) Prof. Jiru§ ubrao je na Marijanu g. 1877. U
Hercegovini na vapnenim stijenama oko Mostara, navlastito po do-
njim obroncima Huma neposredno uz varoS u velikoj mnozini
^ ovoj ce (kao i Haracicevim radnjama) biti vise govora, kad
bodem pisao „Flora Kvarnerskih otoka i njegova otocja".
Digitized by
Google
(202) RBVIZIJA HRVATSKE FLORB. 125
(M u r b e c k), na pravoslavnom groblja i po stijenama kod Stoca
(B a e n i t z ; V. Beck 1. c. p. 9.).
Nije to tipieka forma, ved var. Villarsii (Gren. i Godr. Fl. Fr.
III. p. 161. (1855.) kao vrsta). — Syn. E, procera Vis. Fl. dalm.
Suppl. I. p. 44. (1872.) — E. rigida var. Nebrodensis Saint Lager
Cat. Fl. Rhone p. 687. (1881- 1882.) U generalnom herbaru „Ro-
chers d' Ambousquieses pr^s Creissels (Aveyron) France" (Rec.
S a 1 1 e 1).
Gran?.ice su u ove odlike viSe ili manje hrapave. Rese ploda
ponajviSe jajasto-kuglaste sa obiCno jajastim sjemenom. Za Senj i
Karlobag navodi Fl. Or. p. 1038. E, distachya L. Spec. pi. ed. I.
p. 1040. (1753.) — Syn. E, vulgaris Rich. Comm. Conif. Cyc. p.
26. (1826.) — E, minor Host. Fl. Austr. II. p. 671. (1827.) —
E. maritima Saint Lager 1. c. p. 687. (18S1).
U Schlosserovu herbaru (br. 550.) leze na papiru dva pojedinca
od Ephedre. Prema poredbenoj gradi odao nam se jedan pojedinac
kao E. distachya^ dok bi drugi kr^ljavi i o§te<5eni mogao biti E,
major I Na ceduljici 6itamo „Ad rupes maritimas ad Segniam et
Karlobago'* (S a b 1 j a r).
Razgledao sam majora Mijata Sabljara „Sbirku bilina i
drievlja", koja se Suva u botanidkom zavodu kr. sveu6ili§ta, ali
E. distachya „nijesam" naSao, pa je nema ni u Vukotinovidevu
herbaru. Ascherson i Graebner navode je za iste gradove,
ali uz?, dok pi§e B e c k 1. c. p. 9. : ^Struschka navodi po-
grjeSno, da ove biljke (E. distachya L) ima po stijenama kod
Mostara. Nema je niu jednoj susjednoj zemlji, a u H r v a t-
skoj je krivo naznaCena. Po Stapfu raste u Francuskoj
na obalama Sredozemnoga mora od Spanjolske do talijanske gra-
nice, na Korsici, Sardiniji. Siciliji, na apeninskom poluotoku, u
Tirolu, Ugarskoj (Erdelju), Bugarskoj, Rumunjskoj, u Rusiji (na
obalama Crnoga i Kaspijskoga mora, u sjevernoj Sibiriji), u Maloj
Aziji. Za hrvatsko primorje navodi je S t a p f po Schlossoru, Vu-
kotinovidu, Neilreichu."
E. fragilis var. campylopoda Stapf 1. c. T. II. t. XII. f. 1—10.
p. 53. — Syn. E. feminea Forskal Fl. Const, p. XXXV. i Cent.
VIII. p. 219. — E. altissima Tommasini Bot. Wander, in Cattaro.
„Flora" XVIII. Bd. IL p. 56. — E. major Petter Ins. Fl. Dalm.
p. 90.
U Dalmaciji oko Trogira (Marchesetti), na zidovima, groma-
5ama, u zivicama, na pjeskovitom tlu uz more kod Spljeta (Pet-
Digitized by
Google
126 D. HiRo, (203)
ter, Pichler), na Marijanu kod ovoga grada (Pichler), na
otoku Hvara (Witting), na otoku Mljetu (Stosid), oko Dubrov-
nika (Belon, Clementi, Adamovid), oko Novoga grada po
zidovima (Ehrenberg), oko Budve (Tommasini). U Hercego-
vini na pedinama oko Trebinja (Pantocsek) i Mostara (Knapp).
Loranthaceae D.
Don: Prodr. Fl. Nepal. (1825.) p. 142. — Endl. Gen. (1839.)
br. 799. — Benth. u Bentham i Hooker f. Gen. III. (1880.) p.
205. — Dalla Torre i Harms fasc. secun. p. 128. — Fl. Cr. p.
510. — Lorantheae Juss. u Ann. Mus. XII. (1808.) p. 292.
Loranthas L.
Syst. ed. n. (1740.) p. 22.; L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 331.
— Endl. Gen. n. 4586. — Engler i Prantl III. Thl. 1. Abth.
p. 183.
L. Europaeus L. Gen. n. 443. — Viscum quercinum u starih
botaniSara. Imela zuta znadajna je bilina - nametnica za na§e
gajeve, dubrave i lugove, gdje se najradije nametne hrastu-luz-
njaku (Quercus pedunculata). Tu i tamo §ume su je pune, kod
Zagreba n. pr. u Tuskancu, §to pada u odi poglavito zimi. Rjeda
je na hrastu-gorunu {Q. sessiliflora), a jo§ rjeda na hrastu-ceru (Q,
Cerris). U Zagrebadkoj gori na pitomom kestenu (Ettinger), a
u §umi Maljci kod Sjenidaka kazu da raste i na klenu ; po Fl.
Cr. i na lipi. U Boboti zovu imelu zutu ^zelenjak'', oko Oblaja-
Maje „hrastova imela", oko Ferdinandovaca „imela ^uta", u Vr-
bovcu ^omel", u Zumberku „melj", oko Podvinja „imela", u Lonj-
skom polju poznata je kao „lepek", pa tako oko Zagreba i u
zupaniji zagrebadkoj (V. D. Hire: Iz hrvatske flore. BrSljan,
imela bijela i zuta; imelica sitna. „Samarski list". Zagreb 1902.
Poseb. ot. p. 51. 52.)
Imela zuta raste u krajevima jugo zapadne Evrope, nema je u
Spaniji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, na Skandinavskom poluotoku
i u Njema6koj. U hrvatskom je primorju nema, premda je tamo
hrast-medunac (Q. lanuginosa) obidan; Smithova je ne na-
vodi za Rijeku, M i h a i 1 o v i d je ne poznaje za floru okoline
senjske, niti sam je ja do sada naSao bilo u kojem kraju od Rijeke
do Dalmacije, za koju je ne biljezi ni V i s i a n i. Ima je u Her-
Digitized by
Google
(204) RRVIZIJA HRVAT6KB PLORK. 127
cegovini, Bosni, Srbiji, u Bagarskoj, a u nutarnjim krajevima Istre
i na brijestovima (Pospichal).
Arceathoblum Marscb.
— Bieb. Fl. taur.-cauc. Sappl. (1819.) p. 629. — Endl. Gen. br.
4583. — Engler i Prantl III. 1. p. 193. — Dalla Torre i Harms
fasc. secuu. p. 133. — Fl. Or. p. 511. sub Viscum.
A. Oxycedri (D. C.) Marscb. -Bieb. 1. c. — Syn. Viscum
Oxycedri D. C. u D. C. i Lam. FL Fr. ed. III. vol. IV. (1805.)
p. 274.; Fl. Cr. 1. c. — liazoumofshya caucasica HoflFm. Hort.
mosq. n. 4. fig. 1. (1808.) — Viscum caucasicum Steud. Ndm. ed.
I. p. 1888. (1821.) — Raeoumofskya Qjycedri F. W. Schultz ex
Nyman Consp. p. 320. (1878—1882.)
Imelica sitna ne raste samo na Juniperus Orycedrus, ved i na
J, macrocarpay na kojoj je borovici dapa6e obidnija, dok je na
J, communis u primorja „nijesam" naSao. U okolini Bakra ima je
na Kalvariji, oko Kostrene sv. Lucije i sv. Barbare, na Hreljinu,
na Bakarcu oko spilje Lokvice, a poglavito je brojna oko seoca
Podgore u Rudini (Vinodol), gdje ima stabala, kojima je taj na-
metnik uniStio sve iglice (Hire).
U Istri raste i na J. communis; u Hercegovini oko Neum-Graca,
Tasovida i Trebizata, na Hotnju kod Po6iteija, u kotaru stola6kom
i oko Oitluka, u kotara mostarskom (prof. Pichler u Glasniku
zemalj. muzeja u Bosni i Hercegovini, 1901. p. 116.). U Srbiji
ima sitne imelice (po P a n 6 i 6 u) viSe Maglida, po Demeronji,
Zimovniku i Borju.
Biljeska. Po Engleru i Prantlu raste imelica sitna i na Juni-
perus drupacea i J. Sabina, Halacsy Consp. Fl. Graec. p. 696.' pise:
... In Juniperis parasitans.
Yiscam (Tourn. ex L.
Gen. ed. I. (1737.) p. 284.); L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 1023.
— Endl. Gen. n. 4584. — Engler i Prantl III. 1. p. 193. —
Dalla Torre i Harms fasc. sec. p. 133.
V. album L. Spec. pi. ed. I. p. 1023. (1753.) — Syn. V^dicho-
tomum Gilib. Exerc. phyt. II. p. 394. (1792.) — V, album var.
platyspermum Keller u Bot. Centralbl. XLIV. p. 283. (1890.) U
Fl. Or. p. 510. eitamo: . . . „In ramis arborum praeprimis Mali,
Pyri et Pini totius Croatiae et Slavoniae". Mnogo sam godina pri-
Digitized by
Google
128 D. HiRC, (205)
birao gradu za opis bijele imele, pa za Hrvatsku i Slavoniju hi*
Ijezim poznata mi staniSta.
Listopadno drve^de: Na kruSki u Lepoglavi, Radoboju,
Bobotini, Slatini, Podvinju, podVelikim OStrcem, u okolini zagre-
baCko], u opde u krajevima, u kojima se goji kruSka, poglavito
^tepka", koja je katkada ove nametnice prepuna.
Na lipi (Tilia grandifolia i T, parvifoUa) kod Orahovice u
sumi Karla Mihalovida; u Zagorju oko ViSnjice i Klenovnika, u
Gotalovcu pred kapelom sv. Petra na jednom prekrSenom stablu.
Na j a b u c i (Pirus malus) ima bijele imele oko Pasijana, gdje
ie kozari „rii§e" za koze, a sluzi i za „cimer". Ima je na jabuci
oko Brihova, Dugoga sela, Lijepih vina, Topuskoga, Slatinik-Pod-
vinja, Bobote, Ferdinandovaca, Ivankova, Kosinja, Novoga kod
Gospida, oko Kozarevca u opdini KloStar (na divljoj jabuci), na
Vrbovskom, na vise mjesta u Zagorju.
Na g 1 o g u (Crataegus Oxyacantha) kraj bunara Pavlovca kod
Lijepih vina (da li jo'; i sada?), uz put idudi iz Oto6ana u Vrbanju,
kod Preseke u jarku Klanjcu, oko Kozarevca u „gloziku" uz
Rijeku, gdje je krdmari takoder upotrebljavaju kao „cimer".
Na b r e z i (Betula verrucosa) na zemljiStu „Bare" kod Lijepih
vina ; na § 1 j i v i (Prunus domestica) kod Bobote, Slatinika, Topu-
skoga ; natreSnji (P, avium) oko Bobote ; na v r b i u Lonj-
skom polju kod Topolovca, oko Ivankova, na vrbi-rakiti (Salix
eaprea) naSao sam je iza moslava^koga staroga grada kod „Rib-
njaka" ; na lijeski (Gorylus Avellana) ima bijele imele oko
Ivankova; na topoli (Populus alba) oko Klanjca u Zagorju; na
jagnjedu (P. nigra) u dvoredici, §to od krapinskoga mosta u
Podsusjedu vodi u ZapreSid.
Na mukovnici (Sorbus Aria) ima imele bijele na Ma6jem
kamenu kod Lepoglave; na kestenu (Castanea sativa) ima je
na Bijelom Bukovju u Zagrebadkoj gori, gdje je zovu „kestenova
mela" i hrane njome svinje; ima je izmedu Kraljifiina zdenca i
Dolja na Bukovu krdu i poviSe istoga sela u „kostanjiku" brijega
Rebra (prof. Heinz i Hire 2. prosinca g. 1897.), i po tome pada
Ettingerova tvrdnja, da ne raste nikada na kestenu (Sumsko
drvede i grmlje u Hrvatskoj i Slavoniji p. 166.).
Biljeska. Dr. Scriba beobachtete sie (die Mistel) bei Heidel-
berg in ^Meuge" aaf der echten Kastanie (Bot. Ztg. 1874. p. 308.)
Na kajsiji (Prunus Armeniaca) rastao je Viscum album kod
Oregurovaea u Srijemu u vinogradu jednoga seljaka, koji ju je
Digitized by
Google
(206) RBVIZIJA HRVATSKB FLORB. 129
skinuo. Na drijenu (Cornus mas) oko Lijepih vina, ovdje i na
bukvi (Fagus silvatica), kao i oko Novoga u Lici. Na bagrenu
(Robinia Pseudacacia) izmedu Erdevika i Kuline (M. Medid).^
O hrastovu bijelu imelu Ijut se bojak bio g. 1888., kad je befiki
botanidar dr. M. Kronfeld u „Biologisches Centralblatt" (VII.
br. 14.) ustvrdio, da F. album ne voli hrast (Hire: Imela bijela
1. c. p. 22 — 29.). Da je sa dragima posegao za knjigom Flora
Dalmatiea vol. III. p. 23., fiitao ' bi bio : ...» Viscum album L.
parasitieam ad ramos Pyri eommunis sylvestris eirea Mavize (Ma-
vice) supra Verlika, et Quercus Cerris in Zagorje circa Unessich
(UneSid) et in monte Velebit. Flores Martis — Aprili. Drupae albae
vel ochroleucae". Na hrastu ima imele bijeie i u Hercegovini, ima
je na hrast u-rudelju (Q, confer ta) u Gradnidima na tamoSnjem
katolidkom groblju i nedaleko Sirokoga brijega, n kotaru mostar-
skom; ima je na jednom dubu (Q, pubescens = Q. lanuginosa) u
Sumi Bitini izmedu Jasena i Grepka i na ceru (Q, Cerris) kod
Klobuka, u kotaru IjubiSkom (prof. P i c h 1 e r).
Cujem, da ima imele bijeie na bijelom hrastu u Sumi
Muljci i KremeSnici kod Sjenidaka, a u Slavoniji kod Ivankova
u Mrazovidkoj gumi, otkuda do sada nijesam mogao dobiti pouz-
danih vijesti. Za Srijem nam je bilje^i dr. B. Godra: ... „Al8
Schmarotzer - Gewachse sind auf Eichenstammen die Riemen-
blume, Loranthus = Omela, und an den Ahorn- Eichen- Aepfel-
und Birnbaumen etc. die Mistel, Viscum = Imela, sehr
haufig anzutreffen (Monographic von Syrmien. Semlin 1873.
p. 13.).
Imela bijela 1 i a n a t o g a drveda jest var. platyspermxiin Keller
Bot. Centralbl. 1890., u koje su bobulje „obidno" bijeie kuglaste,
neznatno dulje nego Siroke, ili Sire nego duge. Sjemenke su jajo-
like i trobridaste, stranice opru^ene.
Imela bijela na ig last am drvedu. Na jeli (Abies alba) oko Vr-
bovskoga, u Sumi Krusdici nad Kosinjem u Lici, kod Novoga
lidkoga, u Sumi Ilovcu kod Delnica. Na smreki (Picea excelsa)
u Sumi Jelovadi kod Janjda; na boru (Pinus silvestris) u Sumi
Pogledidu kod Gline.
^ D Dgarskoj vidio sam bijelu imelu 14. travnja g. 1896. na c r-
nom jagnjeda nz jedan potocic kod Somogyszobba, a na brezama
meda ovim mjestom i Szentom, kad sam se vozio ^eljeznicom iz Dom-
bovara a Gy^k^oyes.
R. J. A. 159. 9
Digitized by
Google
130 D. HiRc, (207)
Bijela imela iglastoga drveda jest var. hyposphaerospermum
Keller, u koje su bobnlje bijele ili zudkaste, obiCno dnlje nego
Siroke. Sjemenke ovalne ili jajolike, s izbo^nim stranicama. Ova
odlika ima dvije forme: 1. angustifoUa Keller. Li§6e poprijeko 4
puta dalje nego Siroko, bobulje zute ili bijele; na borovima.
— 2. latifolia Keller. LiS<Se vede, 27^ — 3 puta tako dugo kao Si-
roko. Bobulje su i sjemenke velike; na jelama i smrekama.
Boja je bobulja promjenljiva ; ha istom drvetu ili grmu mogu
biti bobulje ^raznobojne", no ponajviSe zudkaste ili zute poput
voska, a samo izuzetno „ bijele** . . . ^Damit wird eine Trennung
in eine typisch ^gelbbeerige" Art, Viscum laxum^ und eine weiss-
beerige Art, var. albescens, hinfftllig" (Keller). F. Austriacum
Wiesbaur sinonim je od odlike iglastoga drveda.
Adoxaeeae.
K. Fritsch u Engler i Prantl IV. Thl. 4. Abth. p. 170. — Fl.
Cr. p. 906. sub Caprifolicu^eae.
A. Moschatellina L. Spec. pi. ed. II. p. 527. Korijen izbija
tanahnim dijageotropidkim vrijezama, koje postaju utjecajem svjet-
losti prosgeotropi6kima. U zagrebafikoj okob'ni n. pr. u Tugkancu
u vlaSnim zivicama, na cmici pod hrastovima u Zelengaju, oko
Kralji5ina zdenca, na Sljemenu, kod Ogulina na Pedniku (Hire).
Caprifoliaceae Juss.
Gen. p. 110. — Engler i Prantl IV. Thl. 4. Abth. p. 156. —
Engler Syllab. p. 199. — Lonicereae Endl. Gen. p. 566.
Sambacas Toum.
Instit. p. 377.
S. Ebulus L. Spec. pi. ed. 11. (1763.) p. 385. — Syn. Ebulum
humile Garcke Fl. v. Deutschl. ed. XIV. (1882.) p. 180. U Slavo-
niji obiSna vrsta bazga, poznata tamo kao „aptika" i „aloga" (i u
Zumberku). Oko Cepina i Josipovca, Strizivojne i Vrpolja pokriva
daleka stani§ta, izmedu Orehovice i Duzluka zapremila je Sumske
eistine i krCevine. Od zanimljivijih staniSta spominjem: Skradski
vrh i izvor Male Bjelice u Gorskom kotaru, Plav6u glavu kod
PlaSkoga, Tounj, Stojdragu i Mrzlo polje u J^umberku, GraborCinu-
brdo u Moslavini, OmiSalj, vrh Triskavac, Vrbnik i grad Krk
Digitized by
Google
(208) REVIZIJA HRVATSKE FIX)RR. 131
(niedu naraSenim kamenjem), dragu PiSkli kod grada Cresa, Orlec
na otoku Cresu, Sv. Jelenu, Grizane u hrv. primorjn (H i r c).
U Fl. Cr. p. 907. 5itamo: „ • . . . baccae globosae nigrae*^, no
bobnlje mogu biti, ako i rijetko, ^zelenkaste'^ ili „bijele".*
S. nigra L. Spec. pi. ed. II. p. 385. Po svoj Hrvatskoj i Sla-
voniji, bilo kao grm, bilo kao veliko stable (n. pr. Vinica, do-
lina RjeCine, Grobnifiko polje, Kaluderov grob na MoslavaCkoj
gori). U Zagrebaftkoj gori na Sljemenu ; na pedinama OkicSa-grada,
na Ivandici (Kozjan). Rjede na Kvamerskim otocima; na LoSinju
oko Cnnskoga; oko grada Krka, na otoku Susaku. Prezanimljivo
je staniSte spilja-ledenica na brijegu Krpelju kod Tounja i jezero
Kozjak na Plitvicama pa Slanje u Podravini (Hire). Bobulje
nijesu samo crvene i zelene (FL Or. p. 907.), ved mogu biti i
„bijele" (var. leucocarpa M. K.) Po istoj „Flori" cvijede je „flores
albidi aut pallide ochroleuci" ; ako je cvijetfe blijedo-zudkasto,
onda je to var. variegata M. K.
S. racemosa L. Spec. pi. ed. II. p. 386. U ZagrebaCkoj gori
oko Kraljidina zdenca, sv. Jakova, na Sljemenu, na Planini kod
CuCerja; na gori Ivanftici i na Kozjanu; u Zumberku u Novosel-
skoj Sumi; u Gorskom kotaru obi^no, a poftinje se ved na Straz-
benici kod Zlobina, na „planinama" viSe Drivenika (Hire).
Yibarnum L.
Spec. pi. ed. II. p. 268.
V. Lantana L. Spec. pi. ed. II. p. 384. U nas poznat grm kao
^udika, udikovina, hudikovina, fudikovina, repikovina". Raste u
^ivicama, ali poglavito po bregovima. Na Kalni6koj gori (Ljubelj),
na Toplidkoj gori (Pustaj), oko Lepoglave, Lobora, BudinSdine. Na
Grobnifekom polju u koritu SuSice. Na Kmdiji na brijegu Dizda-
revu i Djedinu nosu; kod Tounja pred spiljom Janje-gore, kod
PlaSkoga oko Grbine pedine (spilje), na Sadikovcu (Velebit) (Hire).
7. Opulus L. Spec. pi. ed. II. p. 384. Obidan je vodeni zov
uza Sumske okrajke zeljeznidke pruge izmedu Zagreba i Karlovca,
Zagreba i Koprivnice, uz rijeku Kupu od Karlovca do Ozlja;
u Gorskom kotaru uz Kupu i Veliku Bjelicu kod Broda, na Cr-
kvenom hribu kod Gerova, oko Delnica, gdje zovu taj grm „vrbo-
^ Oko Josipovca, Oepina i na drugim mjestima, gdje stannja Nijemci,
knbaja od bobulja ,,pekmez^ i ma2a djecl na krnh; n Osjekova pekn
od njih i rakija.
Digitized by VjOOQIC
182 D. HiRc, (209)
vet" i ^kamigevina'' ; u Zumberku „udikovina" i „malezovina** ;
oko Musulin potoka (Kugy); u Lici oko Divo-sela; u Zagre-
bafikoj gori u Sumi OkroSdici kod Vidovca; kod Martijanca uz
potok Plitvicu; kod Lepoglave u Cretu; u Slavoniji oko NaSica i
odavde na Krndiji do Begteia, oko Osijeka uza Sumske okrajke
Lipika (Hire).
V. Tinus L. Spec. pi. ed. II. p. 383. Na otoku Cresu oko Sti-
vana, na LoSinju oko Nerezina na OsorSAici i oko 6anskoga (Hire).
Zimzelena vrsta mediteranske flore.
V. maculatilin Pantoesek u „Plantae novae, quas aestate anni
1872. per Hercegovinam et Montenegro coUexit et deseripsit"
(Oesterr. hot. Ztg. XXIII. (1873.) p. 266.; Adnot. p. 68.).
„Hab. inter dumet03 montis Verinaft prope Cattaro in Dalmatia
et in monte Jastrebica in Bijela gora (Hereegovina). Juli. Ab affini
V, Lantana L. et ejus var. F. discolor Huter valde distincta foliis
snpra nigro-macnlatis, subtus niveo - holosericeis" (Pantoesek).
Ova je bilina nova za hrvatsku flora.
Lontcera L.
Gen. ed. VI. n. 233. — Kirillow P. : Die Lonieeren des
Russisehen Reiehes gesehiehtlicli u. kritiseh behandelt. Dorpat (1849.)
L. Oaprifolium L. Spec. pi. ed. 11. (1763.) p. 246. — Syn.
Caprifolium italicum R. et Q. Gmel. It. IV. p. 17. — C. rotun-
difolium Monch Meth. p. 501. — C. hortense Lam. Fl. Fr. HI.
p. 365. — Pe'iclymenum italicum Mill. Diet. n. 5. U zagrebaCkoj
okolini obiCna bilina, koja se vije i povija i do 3 — 4 m. visoko.
Oko Osijeka u Sumi Lipika; na Krndiji a Jastrebici (Hire). Ka-
nitz je biljezi i za Kravica, Brodance, Cepin, Dakovo, NuStar-
Zupanja, Vafiinski dol kod Vukovara; ima je i oko Cerevida
(S c h n e 1 1 e r), Karlovaca (Ram y), Zemana (P a n 6 i d).
var. praecox D. C. floribas albidis. U Podsusjeda kod Krapin-
skoga mosta (Vakotinovid herb. br. 1223.) — Syn. L. pal-
lida Host. Fl. Aastr. I. p. 298.; Fl. Or. p. 909.
var. sordida Vakotinovid a herb. br. 1 124/a. Foliis coriacei&, flo-
ribas saturate rabris et serotinis. U zivicama oko Kraljevca i Se-
stina 10. lipnja 1880. i 14. lipnja 1882.
L. implexa Ait. Hort. Kew. I. p. 131. Fl. Or. navodi ovu vrsta
za otoke Ores i LoSinj bez ta5ne oznake mjesta. Godine 1903.
naSao sam je na prvom otoka oko Stivana i u drazi PiSkli kod
Digitized by
Google
(210) RBVIZIJA HRVATSKB PLORB. ~ 133
Cresa, a na drugom na OsorSdici; ima je (po Tommasiniju) i na
oto6i(5u KoSljunu kod Krka. Za Dalmaciju biljezi je kralj Fridrik
August za Spljet; Bran5ik za Gruz, prof. Jiru§ za ostrvo
Butinjak kod Lastova (28. travnja 1878.).
L. Etrusca Santi („ne" Savi, Fl. Cr. p. 909.) u Viagg. I. p.
113. tabl. I. U hrvatskom primorju i oko Grohova, Crkvenice i
Novoga u zivicama kao var. typica (Hire), oko Senja i BruSana
(SehloBser herb. br. 715.) Folia subtus puberula, corolla glabra.
var. mollis Vukot. u „Radu Jugoslavenske akademije" knj. LI.
(1880.) poseb. otis. p. 45. Zanimljivu ovu odliku naSao sam 20.
svibnja g. 1879. kod Bakra na pedinama vrha Tur5ine sa strane
zapadne. Eao drugo staniSte u naSoj flori biljezim Omiialj na otoku
Krku i dragu PiSkli kod Cresa, gdje sam je naSao u jednom gu-
gtiku 25. kolovoza 1903.
Ako ima bilina „folia et corolla glabra", onda je to var. Roeseri
Heldr. u Boiss. diagn. ser. 2. II. p. ^07., koju HaUcsy navodi za
GrCku, a mogla bi se na6i i u nas.
Biljeska. L. Periclymenum L. Spec. pi. ed. II. p. 247. Imala
bi rasti oko ra§evina grada Hreljina, gdje ju je brao pokojni Mijat
Sabljar (Fl. Cr. p. 910.), ali je nema iz naSe dotnovine ni u jed-
nom herbara kr. svencilista, pa je ne navodi ni Neilreich, a dvoj-
beno je i moje staniSte na podnoiyn Tabobica kod Zlobina. Za okoliua
Erapinska pribilje2io nam je ovaj grm LjudevitGaj kao 16-godisDJi
mladic g. 1826. u svojoj knjiiici „Die Schlosser bei Erapina sammt
einem Anbange von der dortlgen Gegend iu botaniscber Hinsicht", u
kojoj navodi alfabetskim redom 211 bilina, te je latinskim imenima
dodao i njemaCka (Vidi D. Hire: „Ljudevit Gaj kao florista** u „Glas-
niku hrv. narav. druztva". Zagreb 1902. Br. 4—6. p. 1 — 9.).
L, Periclymenum „dvojbena" je vrsta naSe flore; Pantocsek je
navodi za Trebinje u Hercegovini, za Perucicu-dol i Lipovi-dol u Crnoj
gorj. I Nyman je ne biljezi za hrvatsku floru.
L. Xylosteum L. Spec. pi. ed. 11. p. 248. Fl. Cr. ne navodi
nijedno staniSte. Biljezim : Veliki OStrc, Reku kod Lobora, ruSevinu
grada Vinice, Ivan6icu. U Gorskom kotaru raste oko Zlobina, Ge-
rova, na sv. Gori, oko izvora Male Bjelice, u §umi Roha6u i Smre-
kovcu pod Risnjakom (H i r c). Po Eugyju na Bjelolasici, po Un-
tchyju u dolini RjeSine u zivicama; u Srijemu oko Earlovaca
(E a n i t z), na Eleku (H ire). — Syn. Xylosteum dumetorum,
kojemu „nije" auktor „Mnch." (Fl. Cr. p. 910.), ve6 „Besser"
Enum. p. 11. br. 255. (pa E i r i 1 1 o w u).
L. nigra L. Spec. pi. ed. II. p. 247. U Gorskom kotaru uza
Sameke okrajke oko Crnoga luga (Bilevina) i od Gerova do Eri-
Digitized by
Google
134 D. Hmc, (211)
zulne ; na Ivandici prama piramidi ; na VeUkoj Kapeli kod Jasenka
(fiuma Opaljenica) (H i r c). U Schlosserovu herbaru (br. 2602. „m
sylvis taractuB montium Velebit", bez ta6ne oznake staniSta). I oko
Martinbroda na Uni (Z e 1 e b o r).
L. caerolea L. Spec. pL ed. II. p. 249. U Lici na VisoSici,
Badnju i Debelom brdu (Kit. Diar. 11 — 2.), po Borb4su i na
ViSerujni kao var. reticulata . . . „Ist am nachsten mit L. caerulea
verwandt, von der sie sich durch die langKch randlichen oder ganz
rondlichen, lederigen, fast kahlen und sitzenden Blatter, bei welchen
die dichte Nervatur stark hervortritt, durch die kahlen Jahrestriebe,
Frachtstiele und Bracteen, welche nur am Rande gewimpert sind,
unterscheidet". (Oesterr. bot. Ztschr. 1882. p. 136. Literaturbericht.)
K i r i 1 1 o w piSe za ovu vrstu 1. c. p. 51. . . „Mit am schwierig-
sten zu diagnosticiren ist die L, ca^erulea, indem sie auf die man-
nichfaltigste Weise variirt, welche Varietaten von Einigen bald ftir
besondere Species gehalten, bald wieder zu einer vereinigt werden".
L. alpigena L. Spec. pi. ed. II. p. 248. FL Cr. p. 911. ne na-
vodi za ovu alpinsku vrstu nijednoga staniSta. Na Ivan5ici (Werz-
bicki, Hire), na PljeSivici kod Samobora (Klinggraff), oko
Mrzle vodice, Fuzine, na Risnjaku (Sadler), u §umama oko Slunja
(Waldstein i Kitaibel), na Kleku (Schlosser, Kugy), oko
Gospida, Metka, Korenice (W. K.); Petrovo selo, Priboj, Mrsinj,
Plitvi6ka jezera (Kit. Diar. 7, 8, 11, 12, 13.); na Goloj PljeSe-
vici (Schlosser), na Velikoj Kapeli oko Jasenka (Heinz) i na
Bjelolasici (Kugy), u Sumama oko Cmoga luga (Roha6-Smrekovac).
— var. hrevifolia Borbas na Sv. Brdu (Bot. Centralbl. 1882. X.
p. 51.1.
L. glutinosa Visiani u Fl. Dalm. (1852.) p. 18. bilje^i nam ovu
vrstu samo za Orjen u Dalmaciji, no Th. Pichler sabrao je
za Kernera i na Bioko vu („in montis Bioko vo jugo „Triglav" locis
petrosis; solo calc. 1500 m. s. m.") Po Borbdsu i na Sadikovcu,
vrhu velebitskom.
Urticaceae Endl.
Gen. (1837.) p. 282. — Engler i Prantl HI. Thl. 1. Abth. p.
98. — Dalla Torre i Harms fasc. secund. p. 123. — Engler Syl.
p. 111. — Urticae Juss. Gen. (1789.) p. 400. pro par. — FL Cr.
p. 1000. kao Urticeae Juss. (?)
Digitized by
Google
(212) RBVIZIJA HRVATSKK PLORB 135
Urtlca.
(Toum. ex L. Syst. ed. I. (1735.); L. Spec. pi. ed. I. (1753.)
p. 983.) — Endl. Gen. n. 1879. — Engler i Prantl HI. 1. p. 104.
U. urens L. Spec. pi. ed. L p. 984. — Syn. V. minor Lam.
Fl. Ft. II. p. 194. (1778.) — V. monoica GiUb. Exerc. II. p.
450. (1792.) — U. ovalifoUa Stokes Bot. Mag. Med. IV. p. 372.
(1812.) — U, quadristipulata Dalac Fl. Hant. Pyr. p. 150. (1867.)
U nas obi6na vrsta koprive, navlastito po seoskim i gradskim uli-
cama. Sa tipi5kom formom raste i var. parvula Blume Mus. bot.
lugd.-bat. II. p. 149. — Syn. U. urens var. parvifoUa Wedd.
u D. C. Prodr. XVI. 1. p. 40. (1869.) i vax. iners (Forsk.) Wedd.
u D. 0. Prodr. XVI. 1. p. 40. — Syn. U, iners Forsk. Fl. aeg.
arab. p. 160. (1775.) — U. verticillata Vahl Symb. Bot. I. p. 76.
(1790.).
U. pilulifera L. Spec. pi. ed. I. p. 983. — Syn. U. cordifolia
Moench Meth. p. 351. (1794.) Saski kralj Fridrik August bi-
Ijezi ovu vrstu za Kotor (1. c. p. 71.).
U. dioica L. Speis. pi. ed. I. p. 984.; po Richteru (1. c. p. 77.)
kao „dioeca". — Syn. U. gracilis Ait. Hort. Kew. ed. I. III. p.
341. (1789.) — C/: dioica var. latifolia Ledeb. Fl. alt. IV. p. 240.
(1833.) — U. major Kanitz u Oesterr. bot. Ztschr. XX. p. 190.
(1862.); XXI. p. 54. (1863.) Navodim neka zanimljiva staniSta.
Na IvanCici kod Lobora u jarku Koprivencu stvara na vlaznom
tlu neprohodne guStike; u Malom TrgoviStu oko Smrdedih toplica
raste na sumpomom tlu ; kod PlaSkoga oko Maloga jezera i pred
spiljom u Janji gori; u Gorskom kotaru na tjemenici Burnoga
Bitoraja (valjada var. montana Schur), u primorju (Bakar, Kuku-
Ijanovo) po krSevinama; na Kalnifikoj gori oko Mrzloga zdenca
bude i preko 2 m. visoka. NaSao sam je na Krku, na Losinju u
Nerezinama tik do mora, na OsorSdici pred svetom grotom (spiljom
sv. Gaudencija).
var. gldbrata (Clem.) Wedd. u D. C. Prodr. XVI. 1. p. 51.
(1869.) — Syn. U, gldbrata Qem. u Visiani Fl. Dalm. I. (1842.)
p. 217. — Dioica f. gldbrescens Sael. Herb. Mus. fenn. I. p. 130.
(1889.) — Fl. Or. p. 1002. kao vrsta. Po Visianiju na Biokovu,
po Pantocseku i u Hercegovini (Begova korita u Bijeloj gori) pa
u Gmoj gori (Viru§a dol).
var. puhescens (Ledeb.) Trautv. u Bull. phys. math. S. Petersb.
Xm. p. 188. (1855.) — Syn. U. puhescens Ledeb. Fl. alt. IV. p.
Digitized by
Google
136 D. HiBc, (213)
240. (1833.) — U, submitis Boiss. Fl. Or. IV. p. 1146. (1879.)
Ovu, za naSn floru novu odlika navodi za Dalmaciju Richter 1. c.
p. 78. Ima je a Sard. Ital. Sicil. Ross, merid. Kauk. As. min. U
generalnom herbaru sa Sardinije (1. Reverchon). Li§6e je u ove
odlike na nalifiju pusteno, kao n. pr. u Althaea dfficinalis.
U. membranacea Poir. Diet. IV. p. 638. (1797.) — Syn. U.
caudata Vahl Symb. Bot. II. p. 96. (1791.) non Poir. — V. lusi-
tanica Brot. FL Lasit. I. p. 205. (1804.) Po saskom kralju Fri-
driktt Augusta na otoku Hvaru i oko Kotora (1. e. p. 51. 71.)^
i oko Gruza (Pantocsek).
Parietaria.
(Tourn. ex L. Syst. ed. I. (1735.); L. Gen. ed. I. (1737.) p.
317.) — L. Spec. pi. ed. I. p. 1052. — Endl. Gen. n. 1885. —
Engler i PrantI III. 1. p 115.
P. officinalis L. Spec. pi. ed. I. p. 1052. — Syn. P. muralis
Salisb. Prodr. p. 69. (1796.) — P. officinalis ^. longifolia Coss.
et Germ. Fl. Paris ed. I. p. 475. (1845.) — P. officinalis ^. erecta
Wedd. u Arch. Mus. hist. nat. Par. p. 507. (1856—1857.) — P.
erecta Mert. i Koch u Rohl. Deutschl. Fl. ed. m. vol. I. p. 825.
(1823.) ; Fl. Or. p. 1002. U Zagrebu, u nadbiskupskoj baSfii iza
istoCnih kula mnogobrojno, na Zavrtnici; oko Podsusjeda, Rado-
boja, u Jastrebarskom kod ribnjaka vlastelinskoga dvora ; u hrvat-
skom primorju u Bakarskoj drazi (Hire); na otoku Krku oko
BaSke stare (Tommasini), na ostrvu Srakane kod LoSinja ma-
loga (Hara6i6).
P. judaica Vill. Hist. pi. Dauph. II. p. 346. (1789,) non L. ;
Engler i PrantI 1. c. p. 116. — Syn. P. officinalis L. Spec. pi.
ed. I. p. 1052. — P. ramiflora Moench Meth. p. 327. (1794.) —
P. assurgens Poir. Encycl. V. p. 15. (1804.) — P. punctata Willd.
Spec. pi. IV. p. 953. (1805.) — P. maderensis Reichb. u „Flora"
XIII. p. 131. (1830.) — P. officinalis a. diffusa Wedd. u Arch.
Mus. hist. nat. Par. IX. p. 507. (1856—1857.) — P officinalis
b. ramiflora Ascher. Fl. Brandenb. p. 610. (1864.) — P. platy-
phyllos Link msc. u Herb. Berol. — Fl. Or. p. 1003. kao P. dif-
fusa Mert. i Koch u Roehl. Deutschl. Fl. I. p. 827. (1823.) Na
mirinama, starim gradovima, u vodohranima (cisternama), raspu-
klinama, pod gromadama; u hrvatskom primorju obiSno; kod grada
Krka u vinogradima medu pedinama, na ostrvu Orsiru, na Osor-
Digitized by
Google
(214) RBVIZIJA HRVATSKB FLORB. 1 37
S6ici po osojnim mjestima. Kod grada Osora preko mosta tik do
mora sa presitnim liSdem (var. microphylla? Bach) U Dalmaciji i
u KrivoSijama (Brancsik).
Biljeska. Oko Bakra zova ova bilina: kaD^ina (^ne^ koncina,
kako pi§e Sulek u Imeuiku bilja, p. 539.); q Baski novoj ppznata
je kao ^Scirnica", u Vrbniku kao „crikvina". Njom peru stakleno po-
sude, staklene ploce, a apotrebljavaja je i kao lijek za ^veliku ognjica".
Bilina stnku i meca kao oblog Da bilo i tabane.
Ulmaceae Mirb.
:fel6m. II. (1815.) p. 905.; Lindl. Nat. Syst. ed. II. (1836.) p.
178.; Planch, u De CandoUe Prodr. XVII. (1873.) p. 151. —
Dalla Torre i Harms fasc. sec. p. 119. — Fl. Cr. p. 1006. sub
Urticeae.
Ulmas.
(Tourn. ex L. Syst. ed. I.) ; L. Spec. pi. ed. I. p. 225. — Endl.
Gen. n. 1850. — Engler i Prantl III. 1. p. 62.
U. campestris L. Spec. pi. ed. I. p. 225. (1753.) — Syn. U.
montana Smith Engl. Bot. p. i tabl. 1887. (1808.); Host FI. Austr.
I. p. 330. (1827.); Fl. Cr. p. 1006. navodi U. montana kao „od-
liku" od U. campestris,
Biljeska. Od evropskih brijestova opisao je L i n n 6 samo U.
campestris. Ni iz opisa ni iz citata ni iz stanidta do da se razabrati,
koja je od najobicnijih evropskih vrsta mislio. Ta nam pomaie samo
Linn6ov herbar! Po Hookera i Arnotta leii a Linn^ova herbaru onaj
brijest, koji je Smith opisao i oslikao kao U. montana (E e r u e r
u Fl. exsicc. Austro-hnng. br. 264.). Po tome pripada LIdd^ovo ime
„ovoj" vrsti, a ne vrsti U. glabra Mill., koja Fl. Cr. „takoder" opi-
snje kao odlika od U. campestris, Ovaj brijest raste a nas obi^no a
sjevernim gorovitim i brdovitim krajevima domovine, dok je U, glabra
porasla n ravnicama i brezuljastim stranama hrvatske flore.
U. glabra Miller Diet. ed. 8. br. 4 (1768.); Smith Engl. Bot.
XXXI. p. i tabl. 2248. (1810.); Host FI. Austr. I. p. 329. —
Kemer 1. c. br. 265. I ovu vrstu navodi Fl. Cr. kao „odliku" od
U. campestris, u kojejeliSde dugo/zaSiljeno, na mladicama obi^no
istegnuto n tri Siljka pa i d jeseni na lieu kruto hrapavo ; li§(5e od
U. glabra kratko je i Siroko zaSiljeno, u jeseni na lieu golo, glatko
i sjajno. Ispor. A. Kerner Oesterr. bot. Ztschr. XXVI. p. 53.
(1876.).
var. suberosa Gttrke PI. Europ. torn. 11. fasc. 1. p. 72. — Syn.
U. suberosa Moench Verz. ausl. Baume (1785.) p. 136. kao vrstu,
Digitized by
Google
138 D. HiRc, (215)
a „nije*' auktor „Ehrhardt", kako Stamo u FL Cr. p. 1007. U
ove je odlike kora od pluta krilasta. U hrvatskom primorja poje-
dince, aU i a malim Samicama (Crkvenica, Bakar); i na otoka
Sasaku (Hire).
var. dalmatica Gtlrke 1. c. p. 73. Dalmatia. Ovu nam je
odlika opisao talijanski botani^ar Baldacci, od kojega imamo i
flora Crne gore („Malpighia" V. p. 79. 1891. po Gtirken). Do
sada a Evropi ^samo^ u Dalmaciji, i po tome za naSa flora „eii-
demiftko" stablo.
n. pednncnlata Foageroax de Bondar a M^m. de V Acad, de
Paris tom. 2. (1782.); Lamarck Diet, encycl. IV. p. 610.; Gttrke
1. c. p. 73. ; Keraer 1. c. br. 266. — Syn. U. laevis Pall. Fl. ross.
I. p. 75. (1784.) — U. effusa WiUd. Fl. Berol. Prodr. p. 94.
(1787.), a „ne" Linn^ (Fl. Cr. p. 1006.). — U. ciliata Ehrh.
Beitr. VI. p. 88. (1791.) — U. octandra Schkuhr Hndb. p. 78.
tabl. 57/b. (1791.). Ova vrsta brijesta zove na§ narod „vez" i »ve-
zika". Ima ga i a brdovitim §amama oko Daravara, pa na Ivan-
€ici oko Lepoglave.
Fosilnevrste. U. Brauni Heer i U. Doljensis Pilar 1. c. a
podsasjedskim laporima.
Celtts.
(Tourn. ex L. Gen. ed. I. (1737.) p. 337.); L. Spec. pi. ed. I.
(1753.) p. 1043. — Endl. Gen. n. 1851. — Engler i Prantl HI.
1. p. 62. ; Fl. Cr. p. 1005. sab Urticeae,
0. australis L. Spec. pi. ed. I. p. 1043. — Syn. C excelsa
Salisb. Prodr. hort. Chap. AUert. p. 175. (1796.) — G. lutea Pers.
Synop. I. p. 292. (1805.) — G. acuta Bach. Ham. a Trans. Linn.
Soc. XVII. p. 211. (1837.) — C. eriocarpa Dcsne. a Jacq. Voy.
Bot. IV. p. 150. (1844.) Za hrvatsko primorje, Istra, otoke i Dal-
maciju znaCajno stablo, koje pred grobljima, na trgovima, pred
crkvama i kudama zamjenjaje na§u medonosna lipa.^
* U hrvatskom primorja zovu G. australis opceno „koprivic*, jer
ma list nalikaje na list koprive (Urtica dioica), Oko Bakra poznat je
i kao ^glangalic", po Istri i otocima Evarnerskima kao ^ladonja'' (tal.
„lodogno"). Ova sam imena stampao u „Fl. Bak. okoline" vec g. 1884.,
a plod „liljak" zabilje2io a Bribira 2. rajna iste godine i stampao to
ime g. 1891. u „Pogleda a flora hrv. primorja". Plod „nije" cm, vec
ponajprije ^.ate, a onda Ijabicasto zagasite boje (braan-violett), pa ga
n. pr. na Rijeci prodaja kao voce. Ead koprivic (njem. Nesselbaam,
Digitized by
Google
(216) REVIZIJA HRVATSKB FLORE. 139
B i 1 j e 8 k a. G. betulaefolia Vandas a Oesterr. bot. Ztschr. XXXIX.
(1889.) p.. 221. Ova vrsta nalikuje na C. Tournefortii Lam., no list
joj je oalik na list breze (Betula), Ima je na brijegn Gljivi kod Tre-
binja a drastva sa C. australis. Mogla bi se naci a najja^nijim kra-
jevima Dalmacije i s toga na nja npozorajem.
Moraceae Lindl.
Veg. Kingd. (1847.) p. 266.; Engler i Prantl III. Thl. 1. Abth.
p. 66.; Engler Sylabus p. 110.; Dalla Torre i Harms fasc. sec.
p. 120.; Fl. Cr. p. 1004. sub Urticeae.
Moras.
(Tourn. ex L. Syst. ed. I. (1735.) ; L. Spec. pi. ed. I. (1753.)
p. 986.) — Endl. Gen. br. 1856. — Engler i Prantl III. 1. p. 72.
M. alba L. Spec. pi. ed. I. p. 986. Ovo stablo potjefte iz Kine
i goji Be u domovini odavna, u Evropi od VII. vijeka.
M. nigra L. Spec. pi. I. p. 986. Crnomu je dudu domovina
valjada u Persiji i Transkavkaziji ; u Italiji je podivljao.
BroQSsonetia.
L'H^rit. ex Ventenat tabl. III. (1799.) p. 547.; Endl. Gen. br.
1858. ; Engler i Prantl HI. 1. p. 76.
B. papyrifera Vent. Domovina je ovomu stablu u Kini. U nas
se sadi u dvoredicama u hrvatskom primorju, a kako uspijeva u
krSu, vrsno je za zagajivanje krasa.
Fleas.
(Toum. ex L. Syst. ed. I. (1753.); L. Spec. pi. ed. I. (1753.)
p. 1059.) — Endl. Gen. br. 1859. — Engler i Prantl HI. 1. p. 89.
gemeiner Ztirgelbaum) raste za se, razvije se a golemo stablo. Ta-
kovih orijaia ima n Istri u Lovranu, MoScenicama, pa a nas kod Padca
nedaleko Rijeke, na Trsata, u Bakra, koji imada u dnu debla 4 — 5 m.
n obnjma. Golemo jd ono stablo pred crkvom sv. Lucije na otoka Krka,
a pravi div ladonja n dvoriStn franjeva^koga samostana a Cresu i n
Nerezinama na otoka Cresu (Hire). Ona je visoka do 25 m., deblo je
yisoko 2*30 m., u dnu mjeri n obujmu 4 m., a gdje se grana sa 15
debelih svr2i, 4*60 m. Ova je ladooja posadena g. 1768., kao §to nam
u „krunu^ (kamenn ogradu od god. 1867.) aklesana godina svjedo6i.
Eoprivic, koji nam predo^uju na slid Hempel i Wilhelm (1. c. 111.
Abth. p. 11.) iz Pridogcice na otoku Cresu kao „6udo-stablo^, ima a
obajmu n prsnoj visini samo 86 cm. !
Digitized by
Google
140 D. HJRC, (217)
p. Oarica L. Spec. pi. ed. I. p. 1059. Smokva iK smokvenica
u naSem je primorju, po otocima i n Dalmaciji obifina vodka, koja
se goji u viSe suvrstica, a navlastito je brojna u okolini bakarskoj.
Ovaj rod broji do 600 vrsta, koje rastu navlastito po otocima In-
dijskoga arhipelaga, Tihoga Oceana, u istoCnoj Aziji, u zemljama
oko Sredozemnoga mora i a juznoj Africi.
Hamulas L.
Syst. ed. I. (1735.); L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 1028. —
Endl. Gen. br. 1891. — Engler i Prantl III. 1. p. 96.
H. Lupulus L. Spec. pi. ed. I. p. 1028. — Syn. Lupulus Hu-
mulus Mill. Gard. Diet. ed. VIII. (1768.) — L, scandens Lam.
Fl. Fr. II. p. 217. (1778.) — L. communis Gaemt. Fr. 1. p. 358.
tabl. 75. (1788.) — i. amarus Gilib. Exerc. 11. p. 451. (1792.)
— Humulus volubilis Salisb. Prodr. stirp. hort. Chap. All. p. 176.
(1796.) — H, vulgaris Gilib. Hist. PL Europ. II. p. 343. (1798.)
— H. americanus Nutt. u Journ. Acad. Philad. N. S. I. p. 181.
(1847.) Hmelj raste u nas u vlaznim zivicama, uz potoke i rijeke,
uz plotove i ograde. Oko Osijeka povija visoka stabla do vrh
kroSnje. Na Kvarnerskim otocima veoma je rijetka bilina; na
otoku Krku n. pr. oko OmiSlja (Tommasini).
Cannabis.
(Tourn. ex L. Syst. ed. I. (1735.); Gen. ed. I. (1737.) p. 304.);
Spec. pi. ed. I. (1753.); Endl. Gen. br. 1890.; Engler i Prantl
m. 1. p. 97.
0. sativa L. Spec. pi. ed. I. p. 1027. Konoplja potjeCe valjada
iz centralne Azije i goji se sada u umjerenom podneblju i u tro-
pima. Pojedinci, koji nose zenske cvjetove, budu katkad 2 — 3 m.
visoki, n. pr. na cmici oko mo6vare Palafie u Slavoniji (H i r c).
Platan aceae Lindl.
Nat. Syst. ed. II. (1836.) p. 187.; Engler i Prantl III. Thl. 2.
Abth. a. ; Engler Syllabus p. 136. ; Fl. Or. p. 1005. sub Urticeae.
Platanus.
(Tourn. ex L. Hort. Clift. (1737.) p. 447.); Spec. pi. ed. I.
(1753.) p. 998. — Endl. Gen. br. 1901. — Engler i Prantl IH.
2. a. p. 140.
Digitized by
Google
(218) RBVIZIJA HRVATSKE FIiOBB. 141
P. orientalis L. Spec. pi. ed. I. p. 999. Fl. Or. p. 1005. opi-
suje ovaj vodoklen kao P. acerifolia Willd,, no ovo je odlika
(var. Ait.) od P. orientalis (Engler i Prantl 1. c. p. 140.; Koch
Synop. ed. HI. p. 2292.).
P. occidentalis L. Spec. pi. ed. I. p. 999. Ova se vrsta vodo-
klena §iri od Meksika do Kanade, a prva n tipiCkoj formi od Ita-
lije do istofine Himalaje. Obje vrste sade se i u nas po vrtovima,
perivojima, oko vrela (u Dalmaciji), u dvoredicama. ^
Betulaceae.
C. A, Agardh Aphor. (1825.) p. 208. ; A. Brown u Ascherson Fl.
Prov. Brandenburg I. (1864.) p. 62. i 618.; Engler i Prantl III.
Thl. 1. Abth. p. 38.; Winkler H. u Engler Regni vegetabilis con-
spectus IV. p. 61. (1904.); Fl. Or. p. 1035. kao Betulineae Rich.
Ostrya Scop.
Fl. Cam. (1760.) p. 414.; Endl. Gen. (1836.) br. 274.; Engler
i Prantl III. 1. p. 43.; Winkler H. 1. c. p. 20.; Fl. Or. sub Cu-
puliferae.
0. italica Scop. Fl. Carn. p. 414. — Syn. Garpinus ostrya L.
Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 998. — Ostrya carpinifolia Fliche u
Bull. Soc. bot. France (1888.) p. 166. tabl. 36. — 0. virginiana
Koehne Deutsche Dendrol. (1893.) p. 117.; Fl. Or. p. 1053. kao
0. carpinifolia Scop.
U nas ne raste tipiCka forma, ved subsp. carpinifolia (Scop.)
H. Winkler. — Syn. Carpinus Ostrya Nouv. Duham. II. (1801.)
p. 200. tabl. 59. — 0. vulgaris Willd. Spec. pi. IV. (1805.) p.
469. K staniStima Fl. Cr. dodajem: Kameni svatovi kod Podsu-
sjeda, Samoborski brijeg, Stojdraga u Zumberku; u Zagorju na
razvalinama Cesar-grada, Kostelja i Lobora (Hire); na SuScu kod
Radoboja, oko Bistre (Vukotinovid herb. br. 1071. g. 1863. i
1870.) ; u Gorskom kotaru kod TrSda na brijegu Rudniku i na
izvoru Sokolanke, u Ljeskovoj drazi kod Ku^elja. Kod Bakra u
Sumicama vrha Ravna, oko Sv. Kuzme i u Sumama pod Velikim
Tuhobidem, na Potkleku (Hire), u dolini Rje6ine (Rossi), na
Vratniku kod Senja (Mihailovid), u Mereskoj jami na otoku
Cresu brojno po konglomeratu (Hire); u Zrmanji (Lika; 1. Sab-
^ Plod od vodoklena zovn a primorjo „§i§alica^
Digitized by VjOOQIC
142 D. HiRc, (219)
Ijar u herb. Klinggraff br. 2732.). Crni grab ili cmograb seie od
juzne Hrvatske preko Hrvatske i Srbije do Grfike. Na otoku Lo-
Sinju oko Nerezina malih (Sv. Jakov; Tommasini Fl. deli'isola
di Lussino p. 74.) i na OsorStfici (Hire). Za zagrebaftku okolinu
(Sv. Simun) biljeii ernograb ve6 Klinggrttff (herb. br. 2733.),
za Bijekn Noe. Baste oko ModruSa, PeruSida, Korenice, na Mr-
sinju, u Vilenoj- i ForkaSid-drazi, oko Plitvidkih jezera (Eitaibel,
Reliquiae Kitaib. i Vukotinovid).
Carpinus L.
Gen. (1737.) p. 292. (excl. Ostrya); Engler i Prantl III. 1. p. 42. ;
Dalla Torre i Harms fasc. secun. p. 117.; Engler Conspectus p.
24.; Fl. Or. p. 1046. sub GupuUferae,
0. Betulus L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 998. Syn. (7. vul-
garis Mill. Gard. Diet. ed. VIII. (1768.) br. 1. — G, sepium Lam.
Fl. Fr. ed. 11. (1778.) p. 212. — C. compressa Gilib. Exerc. ed.
II. (1792.) p. 99. — C. ulmifolia Salisb. Prodr. Chap. Allert.
(1796.) p. 392. — C. ulmoides S. F. Gray Nat. arr. brit. pi. ed.
n. (1821.) p. 245. — C. carpinizza Kit. u Host Fl. Austr. II.
(1831.) p. 626. Ostali sinonimi u Englera Conspectus. Qrabar se
stere iz srednje i juzne Evrope do Eavkaza i Persije. U zagre-
ba^koj okolini obifino je stable, stvarajudi i grabrike (TuSkanac,
Zelengaj), ima ga na Ivandici (Lobor, Kozjan) i zna6ajno je stablo
za brdovite krajeve Hrvatske. Rjedi je u krajevima cmogorice (u
Gorskom kotaru koji grm izmedu Delnica i Broda) ; u okolini ba-
karskoj oko Koritnjaka (496 m. nad. vis.), u Slavoniji oko Drenja,
NaSica, a veliki grabrik u Lipiku kod Osijeka i kod Cepina (Hire).
0. orientalis Mill. Gard. Diet. ed. VII. (1759.) br. 3. Engler
Conspectus p. 37. br. 15. — Syn. G, duinensis Scop. Fl. Oarn.
n. (1772.) p. 243. tabl. 60. — C. nigra Moench Verz. auslftnd.
Baume u. Stand. (1785.) p. 19. — G. edentula Waldst. i Kit. PL
rar. Hung. II. (1805.) p. XXXII., a ne „32"., pod kojim je brojem
navode Gttrke i Engler. — Fl. Or. p. 1057. kao G. duinensis Scop.
K staniStima Fl. Cr. dodajem : kod Bakra na vrhu Klanfeini i Oisti,
na Bakarcu pod vrhom Gupcem sa cmograbom, oko Veloga Skri-
Ijeva, u Vinodolu u polju dalje od Triblja, oko zatona Dubna kod
Kraljevice, oko Siljevice (Sv. Jakov) i dr. (Hire), gdje ovu vrstu
grabra zovu „grabrid". Po Kitaibelu (Diar. 10, 12.) oko Stirova5ke
pol]ane, Metka i Udbine (Kit. Reliqu.)
Digitized by
Google
(220) RBVIZIJA HRVATSKB FLORB. 14B
Corylus L.
Gen. (1737.) p. 730.; Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 998.; Engler
i Prantl III. 1. p. 43.; Dalla Torre i Harms fasc. sec. p. 117.;
Engler Conspectus p. 44.; Fl. Cr. sub Cupuliferae,
0. Avellana L. Spec. pi. ed. I. p. 998. — Syn. C. grandis
Dryand. u Ait. Hort. Kew. ed. I. vol. III. (1789.) p. 363. — G.
silvestris Salisb. Prodr. (1796.) p. 392. — C Serenyiana Pluskal
u Oesterr. bot. Ztsclir. II. (1852.) p. 393. Lijeska je u nas obiCan
grm, ali bude i na 1 dm. debelo, 2 — 4 m. visoko stablo. Raste u
i^ivicama, grmlju, Smnama, uza §amske okrajke, u polju po ogum-
cima. U nas joj je prava postojbina u nekim kraskim krajevima.
Daleke krase, rudine, dolce i ponikve od Generalskoga stola do
Ogulina zaokapila je lijeska, gdje uspijeva na krSevitom, vapnenom
tlu, stvarajudi i „neprohodne" guStike. U Gorskom kotaru pada
osobito u oCi, jer je obi5na uz okrajke bukove §ume.,^Izmedu Zlo-
bina i Li6a pokriva cijele bregove, oko Li6koga polja tako je
obi6na, da seljaci lje§njake n ponjavama ku6i nose; mnogobrojna
je u Ljeskovoj drazi kod KuSelja, gdje je i stablasta, a Crkveni
hrib kod Gerova sav je zarastao lijeskom. U krajevima crnogorice
lijeska je rijetka, jer je pratilica lisnatoga drveda, poglavito hrasta
i bukve. Iz Gorskoga kotara prelazi lijeska n hrvatsko primorje,
gdje je znatno rjeda. Ima je u dolini Rjefiine (Ratulje, Knkuljani,
Lopada, Zakalj), kod Bakra ispod vrha Giste, u Drazi kod sv.
Ane (Hire); oko Senja kod sv. Eriza (Mihailovid). Znaftajno
je, da se lijeska rado nastani pred spiljama, n. pr. pred ledenicom
u Rudadu (Dobra), pred spiljom kod Janje gore (PlaSki), pred
Budinom ledenicom kod Peru§i<Sa. Na Kvamerskim otocima lijeske
nema; ne spominje je Tommasini, niti sam je ja gdje ugledao.
U Podravini i po jarcima n. pr. oko Novoga grada. U podrtinama
grada Garitfa pokrila je lijeska sve gradske prostore, pa se razvila
i u odebelo stablo. U Slavoniji n. pr. oko Osijeka lijeska je dosta
obiSna (n. pr. u Sumi Lipiku), pa bude i stablasta (H ire). U
Zumberkn zovu plod lijeske „lje§nik".
D nas bi se mogla nadi var. glandulosa Schuttlw., u koje je
podina kapice ^lijezdasta.
Betnla L.
Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 982.; Engler i Prantl III. 1. p. 43.;
Dalla Torre i Harms fasc. secund. p. 117.; Engler Conspectus p. 56.
Digitized by
Google
144 D. HiRc, (221)
B. verrucosa Ehrh. Beitr. Naturk. VI. (1791.) p. 98. ; JB. pen-
dula Roth Tent. FL germ. vol. I. (1788.) p. 405. ; Dippel Handb.
Laubholzk. vol. II. (1892.) p. 166.; Koehhe Deutsche Dendrol.
(1893.) p. 110.; Hempel i Wilhelm H. Abth. 1. Thl. p. 18.; Bu-
gler Conspectus p. 75.; Gttrke 1. c. p. 47. — Syn. B. alba L.
Spec. pi. ed. I. (1753) p. 982. pro part. — B. alba ^. pendula
Ait. Hort. Kew. ed. I. vol. III. (1789.) p. 336. — B. alba var.
macrocarpa et verrucosa Wallr. Sched. crit. (1822.) p. 495. Ostali
siuonimi u Englera Conspectus.
Ved sara g. 1896. po dva puta (,Sumarski list** i „Rad" Jugo-
slavenske akademije knj. 136. p. 64.) upozorio, da tipifika B. alba
L. „ne raste" u na§oj domovini, no uza sve to navodi se ona,
kao i „smreka" pod imenom omorike, i u Skolskim botanifikim
knjigama.^ §to sam onom prilikom rekao, to ovdje ne 6\x da po-
navljam, ali sam nova botaniCka djela citovao.
Biljeska. B. alba L. jest po Ehrhardtu „B. pubescens^. —
Syn. B. puhescens var. vestita Gren. et Godr. Fl. Fr. vol. III. (1855.)
p. 148. — B, alba var. pubescens Spach u Ann. aoc. nat. 2. s^r. XV.
(1841.) p. 187. — B. tomentosa Reith. a Abel Abbild. 100 wil.
Holzart. 1. (1790.) — B. odorata Bechst. Diana I. (1797.) p. 74. V.
Engler Conspectus p. 81.
B. pubescens seie od Sjevernoga rta (71**) do Bijeloga mora (po
prilici do 67**); prema istoku ide do 66^/^**, otkuda se uzdii^e do 67**35'
i do Severnaje, pritoke Pecore (67**40' po pr.), na Obu dapace pre-
koracuje taj stapanj. U istocnoj Sibiriji ima visokih stabala jos pod 68**.
Prema istoku seze B, pubescens do Eam^atke^ ali ne prelazi n Ame-
riku. Od Sjevernoga rta ide zapadno preko Islandije (65**) do jugo-
zapada Grenlandije (62**). Ima je u Eavkazu i Armeniji, dok je u za-
ps dnoj Evropi sve vise potiskuje prema jugu B. verrucosa, Earpati
i ju2no podnoi^je Alpa omedasuju njezinu ekvatorijalnu granicu.
U „Vegetaciji Gorskoga kotara" zabiljezio sam i stanista breze
za ovaj kraj domovine, kojima dodajem i druga. U Zagrebaftkoj
gori oko Ma5kove pedine, uz Elvirin put i dr. U hrvatskom Za-
gorju ima mali brezik kod Bukovja nedaleko od Zlatara, ima breze
oko Lepoglave, Klenovnika, TrakoSdana, Jesenja, Badoboja, Kra-
pine, Klanjca, Tuhlja, Desini6a, na Kraljevu vrhu (sa borom), oko
BudinSdine, Vidovca, na brijegu Kozjanu na Ivan6ici. Ima breze
oko Ogulina, Tounja, Gerova, na vrhu Krpelju po krasama. U
Zumberku nasao sam lijep brezik kod Budinjaka nedaleko od
Mrzloga polja. Ima breza oko Koprivnice, na Bilu (Vukosavska
^ Dra. Vjekoslava Pokornoga Prirodopis bilinstva. Sesto iz-
danje. Zagreb 1903. p. 165. i 219.
Digitized by
Google
(222) RBVIZIJA HRVATSEB FLORE. 145
dzolta), oko Novoga grada; oko Martijanca u JalSini i po drugim
slaborodnim mjestima. Na Moslavafikoj gori lijep je brezik kod
OStroga zida, Rjedice, Vrtlinske; ima je i u Marin-dolu, u Gor-
skom kotarii oko Dobre na Cavniku i Makljenu. U Slavoniji ima
brezika oko Kutjeva, na Krndiji (Dizdarevo), kod Orehovice oko
grada Ruzice, oko Duzluka, na Gojilu kod Banove jaruge, kod
Bastaja, Virovitice (Hire). StaniSta, koja nam Fl. Or. biljezi, vidi
p. 1036., dok navod za B. alba: „m sylvis planitierum montiumque
altiorum in ipsas alpes adscendens, in Croatia et Slavonia „vulga-
tissima" otpada. U Schlosser-Vukotinovidevu herbara „nema"
breze iz naSe domovine.
Po Smithovoj (Fl. v. Fiume) raste breza i u okolini Rijeke, ali
nam ona ne navodi nijedno staniSte. („In Wftldern auf Schiefer
und Sandstein".) Ja je a blizini grada ^nijesam'* naSao; oko Senja
na Francikovcu (Mihail ovid). U Dalmaciji (po Visianiju) B.
pubescens ne raste, ali je ima u Bosni i Crnoj gori (Pantocsek,
Sendtner).
Kako su botani^ari sjeverne Evrope zamijenili B, verrucosa sa B.
pubescens^ ne da se areal one jo§ ta6no odrediti. Ima je u Laplan-
diji, Finskoj, n Pomorju, Rusiji, u Japanu, na otoku Niponu, a
Mongoliji, a nedostaje je Afganistanu i Persiji; u Kavkazu je
obiCna. U Evropi pojavljnje se na Rodopi-planini u Traciji, otkuda
joj seze jazna granica u sjevero-zapadne krajeve Srbije. Ima je
na Mletadkim Alpama, na Apeninama, Etni, u Kataloniji, Arago-
niji, oko Toleda, u sjevemim krajevima Portagalske. Na zapadnoi
obali NorveSke ide po prilici do 63^50', pa seze u Svedskoj do 65^.
Fosilna vrsta B, prisca Ettingsh. poznata je iz lapora podsu-
sjedskih (Pilar 1. c.).
Alnas Gaertn.
Fruct. et sem. II. (1791.) p. 54.; Endl. Gen. (1841.) couf. Suppl.
IV. p. 20.; Engler i Prantl III. 1. p. 46.; Dalla Torre i Harms
fasc. sec. p. 117.; Engler Conspectus p. 101.
A. alnobetula (Ehrh.) Hartig Naturgesch. forstl. Kulturpfl. (1851.)
p. 372.; Engler Conspectus p. 105.
var. genuina Regel Monogr. Betulac. u M6m. Soc. natur. Moscou
XIII. (1861.) p. 135. tabl. 14. fig. 12—15. — Syn. A, viridis
Chaix u Vill. Hist, pi Dauph. III. (1789.) p. 789. — A. alpina
Borkh. Handb. Forstbot. I. (1800.) p. 477. — A, viridis D. C.
Fl. Fr. III. (1805 ) p. 304. — Alnobetula viridis Schur u Verb.
R. J. A. 159. ^^^
Digitized by
Google
146 D. HiRc, (223)
Siebenbttrg. Ver. Naturw. IV. (1858.) — Fl. Cr. p. 1037. kao
A, viridis Tausch.
Po M. Cr. raste ova joha (jovaj oko Varazdina, Draganida,
Karlovca ; u Liei na Velebitu oko Divosela. Trnovca (ne Trnave).
Oko Varaidiiia je nema sigamo, no moMa oko Draganida i Kar-
lovca (po Sapetzi), jer sam je god. 1898. 12. kolovoza naSao
a ^amberka oko Rajkovida i Sekalida^ na podno^ju sv. Grere, i
ovo je meni dosada jedino poznato staniSte u Hrvatskoj. Tamo nije
rijetka, ali grmolika. U Vukotinovidevu herbam (br. 1066.): „U
Somah kod Samobora i Rudah. Jan. 1857.", dok je iz drugib
krajeva domovine nema. Waldstein i Kitaibel PI. rar. IL
na str. XXX. kao Betula viridis Vill., ali „bez" oznake stanista.
„Die GrUnerle ist eine subalpine und alpine Pflanze der Hocb-
und Mittelgebirge Centraleuropas" (Engler Conspectus p. 105.)
U Bosni (po Becku) na Vranici-planini, na Staroj planini; u Bu-
garskoj na VitoSu, Bilu i Cedru.
A. glutinosa (L.) Gartn. Fruct. et sem. 11. (1794.) p. 54. tabL
90. — Syn. A. rotundifolia Mill. Gard. Diet. ed. VII. (1759.) br.
I. — A. nigra Gilib. Exerc. phytol. II. (1792.) p. 401. — A.
communis Nouv. Duham. IL 212. tabl. 64. — A. vulgaris Pers.
Synop. n. (1807.) p. 550. — A, februaria 0. Kuntze Taschenfl.
Leipz. (1867.) p. 238. pr. part. U nas uz gorske i planinske po-
toke i rijeke. U hrvatskom primorju u dolini Rjedine, u Gorskom
kotaru navlastito uz rijeku Kupu i Kupicu, velika §uma na Crnoj
gori kod Plesaca; oko Samobora uz Gradnu u Rudarskoj drazi^
uz Breganu i Slapnicu. Golem bijaSe onaj „jal§ik" u Jal§ini pod
Topli6kom gorom kod Poljane, u kojem bijaSe koja hiljada sta-
bala; a opdina ib je posjekla, da dobije pa^njak. Ima jalSe i u
Zumberku, gdje je zovu „jo§va" (Mrzlo polje). U Slavoniji uz
Kutjevadku Rijeku i Londzicu (Hire).
A. incana (L.) Willd. Spec. pi. ed. IV. (1805.) p. 335. — Syn.
A. lanuginosa Gilib. Exerc. phytol. II. (1792.) p. 402. — A, pu-
bescens Sartorelli Degli alb. indig. ai bosch. dell' Ital. Suppl. (1816.)
p. 330. — A, februaria var. incana 0. Kuntze Taschenfl. Leipz.
(1867.) p. 239. — Betula incana L. fil. Suppl. (1781.) p. 447.
Bijelu jovu Fl. Cr. i druga botani^ka djela i radnje za Hrvatsku
ne biljeze. U „Vegetaciji Gorskoga kotara" istaknuo sam, da je u
nekim krajevima tamo obidna, dapade stvara poviSe potoka Velike
Bjelice cijele gume. Engler Conspectus p. 121. ne navodi je za
hrvatsku floru, ali je biljezi za Srbiju i Bosnu.
Digitized by
Google
(224) REVIZIJA HRVATSKB FLORR. 147
A. barbata C. A. Mey. (A. glutinosa X incana Wirfg.) ima oko
Cabra (Rossi po BorbiCBu), ali raste i oko Drnja (B orb. u
Bot. Centralbl. (1885.) Bd. XXII. p. 243.) — Syn. A. pubescem
Tausch u ^Flora" 1834. p. 520. — Po Engleru: Conspectus p.
128. „nije" od ovoga krizaDca auktor „Mey.", ve6 Krause,
koji ga je opisao u Jahresber. schles. Gesellsch. g. 1845. — Syn.
A. glutinosa p. pubescens Kegel Monogr. Betulae. u M^m. Soc.
natur. Moscou XIII. (1861.) p. 161. — A, badensis Lang ex D5 1
Fl. Baden. (1857.) p. 534. — A. hybrida A. Braun ex Rchb. Icon.
Fl. germ. XII. (1850.) p. 3. tabl. 630. br. 1292. — A. plicata
Hoffmgg. ex Rchb. 1. c.
Borb^sova A. barbata C. A. Mey. jest stablo, koje raste po En-
gleru 1. c. p. 118. na Eavkazu: Lenkoran i TaliS (Meyer, Ho-
henacker, Buhse), Astara, Batum (Virchov), Gurija (Al-
bov), te je u Ledeb. Fl. rossica opisana u vol. III. p. 657. (1846.
— 1851.), a po Meyeru kao A. barbata g. 1831. u Verz. Pfl. im
Kauk. u. am westl. Ufer d. Kaspischen Meeres br., 331.
Iz Fodsusjeda poznata nam je fosilna vrsta Alnus Cycladum
Ung. (Pilar 1. c. p. 35.).
Fagraceae.
A. Br. u Ascherson Fl. Pro v. Brandenburg I. (1864.) p. 62. i 615. ;
Prantl u Pflanzenf. III. Thl. 1. Abth. (1899.) p. 47. ; Dalla Torre
i Harms fasc. sec. p. 117. Cupuli ferae L. C. Rich. Annal. fruit.
(1808.) p. 32. i 92. ; Lindl. Nat. Syst. ed. II. (1836.) p. 170. pr.
par.; Fl. Cr. p. 1046.; Fagineae'^ Rohh. Consp. (1828.) p. 83.
pr. par.
Fagus (Tourn. ex L.
Syst. ed. L (1735.); L. Spec. pi. ed. L (1753.) p. 997.); Endl.
Gen. br. 1847.; Engler i Prantl III. 1. p. 53.; Dalla Torre i
Harms fasc. sec. p. 118.
F. silvatica L. Spec. pi. ed. I. p. 998. — Syn. Castanea Fagus
Scop. Fl. Carn. ed. II. vol. 2. (1772.) p. 242. — F, echinata
Gilib. Exerc. phytol. H. (1792.) p. 396. — F, silvestris Gaertn.
Fruct. et sem. I. (1801.) p. 182. Bukve, koje primaju oblik kle-
kovine (Finus montana), opisujem u „Vegetaciji Gorskoga kotara",
a dodajem, da ima i na Velikoj Viso6ici i druguda po velebitskim
vrhovima od njih takovih guStika, koji su neprohodni (H i r c).
Premda su oniske, ipak su plodonosne.
Digitized by
Google
148 D. HiRc, (225)
Bilje§ka. var. purpurea Ait. a Hort. Kew. III. (1789.) p. 362.
^iiije" gojidbom stvorena odlika, vec samoaikla a nekim krajeyima
Tflrindke (Soaderhaasen), ^yicarske (Stamberg kod Bacha) i Tirola
(Roveredo ; Scblosser herb. br. 1076. 1. baran H a a s m a d n).
— Iz podsasjedskih lapora poznata je fosilna vrsta F. pristina Sapor.
(Pilar 1. c).
Castanea.
Mill. „iie" Tourn. Fl. Cr. p. 1047.
0. vesca Mill. Gard. Diet. ed. VII. (1759.) p. 1. — Fagus Ca-
stanea L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 977. — Castanea vulgaris
Lam. Encycl. meth. (1783.) p. 708. — C. vesca Gaert. FracL et
Bern. 1. (1788.) p. 181.
Kesten ili kostanj znaftajno je stable za ZagrebaCku gorn, gdje
cvate u drugoj polovini mjeseca lipnja. Na brijega Rebru kod
Gra^ana ima od njega cijela Suma; kod Bacuna velik je „ kosta-
nj ik" na Kelekovu brijegu; kod Vidovca §uma pod KomuSarevom
pedinom, na Bistri gornjoj ima stabala od 4 m. obujma. Kestena
ima na Samoborskoj gori, ima ga u Zumberku oko Stojdrage i
Mrzloga polja, gdje ga zovu „ko§tan". Na Topli6koj gori ima
krasnib stabala na Fustaju kod Martijanca; ima kestena i na Bilu
pa na MoslavaCkoj gori. U Slavoniji nasao sam kostanj na Krndiji
oko Drenja, Na§ica, Kutjeva, Orahovice, na Papuku oko Bi§kupaca
i Strazemana, a raste i draguda u ovoj kraljevini (V. Die bisher
bekannt. Pfl. Slavoniens). Ima kestena i u hrvatskom primorju;
Mihailovid ga navodi za Vratnik, Francikovac i Stolac.
Fosilna vrsta C. atavia Ung. poznata iz podsasjedskih lapora
(Pilar 1. c).
Quercas.
(Tourn. ex L. Syst. ed. I. ; L. Spec. pi. ed. I. p. 994.) — Endl.
Gen. br. 1845.; Suppl. IV. p. 24.; Engler i Prantl HI. 1. p. 55.;
Dalla Torre i Harms fasc. sec. p. 118. — Kotschy Theodor:
Die Eichen Europas u. des Orients. Wien u. Olmtitz, 1862. Mit
48 Foliotafeln.
Fl. Cr. p. 1048 — 1051. opisuje nam 9 ili 8 hrvatskih hrastova,
no ved g. 1867. priklonio je Vukotinovid hrvatskim hrasto-
vima vi§e paznje, te nam g. 1873. opisuje hrastove zupanije bjelo-
varske u „Radu Jugoslavenske akademije" knj. XXIL, no u ve-
like je iznenadio botanidare sa radnjom „Novi oblici hrvatskih
hrastova", koju je ista akademija Stampala god. 1880. u knj. LI.
Digitized by
Google
(226) BEVIZIJA HRVATSKE FLORE. 149
„Rac[a". Da ova radnja bude pristupaCna i stranim botanifiarima,
izdao je Vukotinovid g. 1883. potporom ^Jugoslavenske aka-
demije" raspravu ^Formae Quercaum Croaticanim in ditione Za-
grabiensi"* i ukrasio je sa 10 tablica fotografskih snimaka.
Godine 1889. priopdio je Vukotinovii a „Verhandlungen"
zoolo§ko-bptani6koga druStva u Be6u radnju „Beitrag zur Kenntniss
der kroatischen Eichen" (poseb. otiska p. 1 — 8.) Ima u njegovu
herbaru i oblika, koje je naknadno ubrao i koje valja tek opisati.
Svojim balanografiSkim studijama zapremio je Vukotinovi6
medu botanidariraa odli^no mjesto i mnogi su se okoristili njegovim
iskustvom i znanjem.
Od Quercus lanuginosa opisao je Vukotinovid god. 1883. 29
oblika, koji se razlikuja i listom i plodom; od Q, sessiliflora po-
daje nam 11, a od Q, pedunculata 6 opisa. D spomenutoj nje-
ma6koj radnji imamo od prvih 45 oblika, a u svemu je opisao
vi§e od 70 oblika i odlika.
Reviziju hrvatskih hrastova 5inini po Gilrkeovu djelu „Plantae
Europeae" torn. IL (1897.) p. 55—72.
Q, pedunculata Ehrh. Ind. arb. et fruct. Beitr. V. (1790.) p.
161. br. 77.; Fl. Or. p. 1051. — Kotschy 1. c. XXVI. tabl. XXVII.
fig. a— m. — Syn. Q. femina Mill. Gard. Diet. ed. VII. (1759.)
p. 2. — Q. fructipendula Schrank Baier. Fl. I. (1780.) p. 666.
Gttrke navodi ovaj hrast kao Q, Robur L., no u Engler-Prantlu
6itamo 1. c. p. 57. od Englera ovu biljesku : „Der Name Q. Robur
L. ist zu vermeiden, weil von verschiedenen Autoren fttr beide
von Linn6 zusammengefasste Arten gebraucht".
Formae:
Q. Bruttia Ten. Sem. ann. 1825. enum. adnot. p. 12.; Gttrke
1. c. p. 55. U okolini zagreba6koj; oko Vukovara (Borbas). U
generalnom herbaru iz okoline Budiraa i Monora (B o r b.) — Syn.
Q. Ettingeri Vuk. 1. c. p. 23. — Q. perrobusta Borb. u Oest. bot.
Ztschr. XXXIX. (1889.) p. 376.
Q. australis Heuff. u Wachtel Ztschr. I. (1850.) p. 99. ; Gurke
1. c. p. 55. — Syn. Q. pendulina Kit. u Schult. Fl. Oesterr. I.
(1814.) p. 620. — Q. pedunculata var. longifolia Schur u Oesterr.
bot. Ztschr. VII. (1857.) p. 3. — Q. filipendula Schlosser i Vuko-
tinovid u Oesterr. bot. Ztschr. XVII. (1867.) p. 404.; Fl. Cr. p.
1051. — Q. australis Kerner u Oesterr. bot. Ztschr. XXVI. (1876.)
p. 233. U Srijemu na FruSkoj gori kod Grgetega (Borb 4s).
Digitized by
Google
150 D. HiRc, (227)
Q. tubulosa Schur Sert. Fl. Transsilv. (1853.) p. 67.; GUrke
1. c. p. 56. — Syn. Q, stenocarpa Vuk. u Oest. bot. Ztschr. XXIX.
(1879.) p. 188.
Q. heterophylla Loud. Arb. HI. (1838.j p. 1732. ; Gtirke 1. c.
p. 56. — Syn. Q. laciniata Vuk. „Rad Jugosl. akademije** XXII.
p. 28. — Q. pinnatifida Lasch Bot. Ztg. XV. (1857.) p. 415.
Dalje Vukotinovideve forme od Q, pedunculata navodi Gtirke
bez svake biljeSke, ali im dodaje: Q, macrophylla Lasch u Bot.
Ztg. XV. (1857.) p. 416. Germ. Croat. Ital.; Q, microbalanos
Schur u Oest. bot. Ztschr. VH. (1857.) p. 3. Transsilv. Slav.
Kao krizance biljezi: Q. Rohur X sessiliflora. Groat. Slav.; Q.
erioneura Borb. u Deutsche bot. Monatschr. (1887.) p. 164.; Q.
hungarica Kit. u Linnaea XXXII. (1863.) p. 353. non Hubeny.
Hung. Croat. Slav.
Biljeska. Q, pedunculata stvara u domovini, poglavito a Slavo-
niji, velike lagove i s toga ga zove uarod ^loinjak^, no kako raste
i po livadama, pribiljezio sam 1 ime ^livadnjak''; oko Zlatara
Badioscine, Grabisnoga polja, Ravena, pozQat je kao ^dabec", oko
Cvjetkovie-brda kao „8tezaj". Q. farinosa Vuk. formu od Q, pe-
dunculata zovu oko Klanjca a Zagorjn ^meljak^, oko Radoboja
„melek^, jer sa mu kapiee i mladice bijele, kao da bl ih posno bras-
nom (meljom).
Q. sessiliflora Salisb. Prodr. stirp. hort. Chap. AUert. vig. (1796.)
p. 392. non „Sm.", kako biljezi Fl. Cr. p. 1050. — Kotschy 1. c.
XXXII. tabl. XXXII. fig. a-m. — Syn. Q, sessiliUs Ehrh. Ind.
arb. et fruct. Beitr. V. (1790.) p. 161. br. 87.
Vukotinovidevim formama ovoga hrasta dodaje Gtirke 1. c. p.
5 Q. aurea (Wierzb.) D. C. Prodr. 1. c. p. 9. Croat. Slav, i
Q, Welandii Heuff. u Wachtel Ztschr. I. (1850.) p. 97. — Syn.
Q. conglomerata Schur u Verb. sieb. Ver. II. (1851.) p. 170. non
Pers. — Q' condensata Schur u Oesterr. bot. Ztschr. VII. (1857.)
p. 18. — Q, spicata Kit. u Linnaea XXXII. (1863.) p. 354. pr.
par. U Slavoniji oko Cerevida (Borb as).
B i 1 j e § k a. Q, sessiliflora zove se hrvatski ^gradun**, koje nam
ime biljezi i Vukotinovic; ovomu imenu dodajem bijel, bjelik,
b j e 1 c i c Hi 1 j u t i k ; oko Zlatara zovu ga g r a c a v i n a, koja ima iir
u ^grunjicima" (knpcima); poznat je kao brdnjak, jer raste po
br dinama (Bastaji kod Daruvara, Grubisno polje), ali i kao b r d a k,
ok Kria^evaca g r a n u t; u Pozeskoj dolini „k i t n j a k". Formu Q,
G olumbaria zove narod g o 1 u b n j a k, jer mu je iir tako sitan, da
s(i Djim hrane golubovi (Gracanica u Moslavini, Severin kod Bjelovara).
vo nam ime biljeii i Vukotinovic (Hrastovi 2ap. belov. p. 6.).
Digitized by
Google
(228) RBVIZIJA HRVATSKB FLORE. 151
Q. castanoides o^isu^e Vukotinovic kao ^kestenjar^, no a Graca-
nici zova ga. kostajnee, jer puca na ziru „ljoska^, kao na ko-
stanja.
Q. Streimu Heuffl. u Wachtel Ztschr. I. (1850.) p. 97. Grabovo
n Srijemu (locus classicus; Schlosser herb. 1086/b.) Po
Gtirkeu je Q. Streimii krizanac od Q, lanuginosa X sessiliflora^ a
takav je i Q. Kerneri Simk. u Magy. N5v. Lap. VII. (1883.) p.
69. — Syn. Q, pubescens |i. gldbrata HeufH. 1. c. p. 98. non Guss.
— Q, pallida Heuffl. u Oetterr. bot. Ztschr. VIII. (1858.) p. 28.
non Blume. — Q, glabrescens Kerner u Oesterr. bot. Ztschr. XXVI.
(1876.) p. 230. — Q. glabrata Borb. u Budapest Kornyek Noven.
(1879.) p. 70. = Q. tridactyla Borb. Term&z. K5zl. XVIII. (1886.)
p. 353. po Gtirkeu 1. c. p. 61., koji nam biljezi za ovaj krizanac
Slavoniju; po auktoru oko Vukovara.
Q. lanuginosa Thuill. Fl. envir. Par. ed. II. (1799.) p. 502. —
Fl. Or. p. 1049. kao Q. pubescens Willd. Spec. pi. IV. (1805.) p.
450. — Kotschy 1. c. XXXIV. tabl. XXXIV. I forme od hrasta
medunca opisane od Vukotinovida usvaja GUrke 1. c. p. 62 — 64.
Q. conferta Kitaibel u Schultes Oesterr. Fl. ed. II. vol. I. (1814.)
p. 619.; Hire: „§umarski list" (1900.) p. 1-5. — Kotschy 1. c.
XIV. tabl. XIV. fig. a — n. Ovaj osobiti hrast obreo je Pavao
Kitaibel g. 1808. u PozeSkoj dolini oko Kutjeva, GradiSta, Kule
i Pore6a. Na svom putu po istoj dolini god. 1894. doSao sam 18.
srpnja u Sumu „Jasik", gdje sam ugledao prve primjerke od Q.
conferta^ koji su mi se odali po svojim velikim i uglednim listo-
vima. Tu sam i pribiljezio narodna imena „slatka grauica, sladun
i greden". Odredio sam mu ovu postojbinu: Sladun se stere na
gori Krndiji od GradiSta (220 m. nadm. visine) do Begteza (179 m.)
kod Kutjeva, od Kule (163 m.) i PoreCa (165 m.) do Caglina i
Latinovaca, gdje druguje sa Q. pedunculata, Q. sessiliflora i Q.
Austriaca^ a ima ga i u §umi Gredeniku (269 m.). Po Borbasu
raste sladun i u Srijemu; u zagreba6koj okolini ima ga u Maksi-
miru (Vukotinovid), no u gojenim pojedincima, raste u Turo-
poljskom lugu (Wormastini), ali ga ima i u Bosni oko Br6ke,
gdje se odlikuje osobito velikim listovima, koji budu preko 2 dm.
dugi, a 5 cm. Siroki. Sladuna kazu da ima i oko Bjelovara (Se-
verin), gdje ga zovu rudljika i rudljikavac^ ima ga oko
^ U Hercegovini zovu „Q. conferta" hrast-rudelj (Ima ga a
Gradnicima na tamosnjem groblja i oko Sirokoga brijega kod Mostara
po prof. Pichleru).
Digitized by
Google
152 D. HiRc, (229)
GrubiSnoga polja, gdjejepoznat kao sladunac, oko Koprivniee,
gdje je takoder poznat kao sladun, zova mu zir ^pisanec".
Zir je sladana sladak kao kesten, pa ga u Srbiji (slatka gra-
nica, sladun) i draguda sabiru i jedu (da li i u nas ?). Mlado lisde
tako je slatko, da na nj rado nalijedu pCele.
Gtirke nam biljezi za Q, conferta ove zemlje: Ugarsku, Slavo-
nija, Bamanjskn, Italiju, Bosnu, Hercegovinu, Crnu goru (Brato-
nozici, Danilov grad-Savica po Pan5idu. Visiani Fl. Dalm. Suppl.
1877. p. 85.), za Srbiju, Bugarsku, Albaniju, Tesaliju, Traeiju, Mace-
doniju i Gr6ku, ali ne navodi Hrvatske. Ima ga i u Dalma-
ciji, pa bi imao rasti i u Istri (Hempel i Wilhelm 1. c. 11.
Abth. p. 71.).
Bi ijeska. Hempel i Wilhelm zova sladan ^die angarische Eiehe""
Q. hungarica, kojema iatinskomu imenu dodaja kao sinonime: Q,
conferta Kit, i Q. Farnetto Ten., do dr. B o r b ^ s dijeli Q, hunga-
rica od Q, conferta, pa ovoraa daje ove sinonime : Q. Esculus Poll.,
Q. Escolas var. vehitina, Q. conferta Pane, i Q, Farnetto-conferta.
On veli, da sa kod Kitaibelove Q, conferta „LappeD stompf, Frllchte
sitzeod"; dok ima Q. hungarica ^zersehlitzte BlSLtter, breite Bachten
and stachelspitzige Blattl9,ppchen". Gllrke istovetaje Q. hungarica
sa Q. conferta Kit i daje ovomu imenu prvenstvo, sto sam i ja
ucinio.
Q. Ilex L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 995. — Kotschy 1. c.
XXXVIII. tabl. XXXVIII. fig. a-n. Ovo je zimzelena vrsta
hrasta, koju u Dalmaciji zovu „6esmina", u hrvatskom primorju i
po otocima „crnika" i „6rnika". U nas u dolini Rje6ine oko ^aklja
i Lepage (Rossi); oko Predzvirja, gdje ova rjefiica izbija iz jedne
spilje, raste po pe6inama bukva, grabar, hruSina (Prunus Mahaleb)^
tisa, a u dru§tvu ovih i crnika (Hire 21. lipnja 1879.). Ima
je i oko Novogd (Pfister), Baga (Schlosser herb, br-* 1078.),
ali pojedince kao „plodonosan'* grm, dok je na otoftidu Ko§ljunu
kod Krka ve6 povisoko stable, a na Rabu zbija se kao takovo u
§ume. Na otoku Cresu „6rnika" je obifiua, zbija se ve6 oko Sti-
vana u guStike, oko Vranskoga jezera debelo je stable, no ftitave
i najljepSe §ume stvara oko Punta Kriza. Na otoku LoSinju po-
kriva Q, Ilex kao gustik cijelu zapadnu stranu od podnozja Osor-
sdice pa sve tamo do Lo§inja Maloga.
B i 1 j e s k a. U Dasoj flori uema ni stabla ni grma, a kojega bi se
oblik lista tako mijenjao, kao u crnike, a mijenja se na istom poje-
dincu. Na izbojcima ili pripaDJcima lidce je zaokru^eno, zupkasto,
znpci trooviti, na granama je vi§e daguljasto-jajasto, ali mo2e na istom
Digitized by
Google
(230) RBVJZIJA HRVATSKB FLORE. 153
gnna biti botkasto, jajasto, kaglasto, trnovito, cjelovito, opraieno ili
zavrnntih okrajaka, kao dto svjedoci grada pribrana oko grada Cresa.
Kapice sa ploda velike ili malene, iir istaknot ili sjeday. Gtirke na-
vodi 36 odlika, za Dalmacija var. agrifolia D. C. (Gall. Sicil.), za
Hrvatska var. smilax Pers. (Hisp.) Odlika s izvora Rjecine jest var.
latifolia Moris Fl. Sard. III. p. 515. (1859.), koje list i bojom i
oblikom oalikuje na list vrbe ive ili mackovine (Salix caprea).
Q. coccifera L. Spec. pi. ed. II. (1763.) p. 1413. Kotschy 1. c.
XXIX. tabl. XXIX. fig. a— n. Po Fl. Cr. Da otoku Cresu *i Lo-
ginju oko Nerezina („ne" Nevesina, kako pi§e i Visiani Fl. Dalm.
vol. I. p. 209.) Na ovom otoku i na Osor§dici (prof. Hara6i6) i
oko Cunskoga u gu§ticima prema luci (Hire). U Dalmaciji na
poluotoku PeljeScu (Visiani, Hempel i Wilhelm). Na ovom
hrastu zivi Chermes iliciSy koja svojim ubodom proizvodi crveno
i koSenili nalifino mastilo.
Ovaj je hrast srodan s fosilnim vrstama Q. cyclophylla Ung. i
Q. sclerophyllina Heer.
Q. Pseudo-suber Santi Viagg. al M. Amiata I. p. 156. tabl. 3.
(1795.); Freyn u Fl. v. Stid-Istrien p. 425.; Kotschy 1. c. XXXV.
tabl. XXXV. fig. a — m. — Syn. Quercus Suber Koch non L. —
Ovaj hrast imao bi rasti i u Dalmaciji (po Gttrkeui. c. p. 70.),
§to Hempel i Wilhelm 1. c. p. 83. pori6u („In Oesterreich findet
sie sich nnr vereinzelt in Istrien", gdje ga ima po Freynu i Tom-
masiniju na vi§e mjesta, pa i oko Pulja; Vukotinovid herb. br.
70. ; Schlosser herb. br. 1080.).
Bilj egka. Fl. Cr. biljeii i za DalmaciJQ pravi hrast-plntnjak
(Q, Suber L., Korkeiche, po Visianiju), no to je Q. Ilex ^. suberosa
Visiani Fl. Dalm. I. p. 208. — Fl. Cr. yaljada je zavela i E. A.
Mtillera, koji ga biljei^i za Dalmacija (Ueber die Korkeiche. EId
Beitrag zur Pflanzen- and Handelsgeographie. Mit einer Karte d. Ver-
breituDgsgebietes u. zwei Tafeln. Wien 1900.) Kotschy ga takoder ne
navodi za Dalmacija, ali ga poznaje iz Istre i Italije (Monte Baldo).
„ Q. Suber L. In DaJmatien f e h 1 1 der Baam als ^ursprtlngliche"
Holzart gftazlich" (Hempel i Wilhelm 1. c. p. 81.), te se uz
Q. Pseudo-suber kao „samoniklo^ stable ima brisati iz hrvatske
flore. Ni jednoga ni dragoga hrasta nema u herbarima kr. sveuciliSta
iz Dalmacije. U Schlosserova herbara br. 1079. iz jaine Istre (Tom-
masini); a generalnom herbara iz Calabrije (1. Borzi): ^In sylvis
montanis Pisani. Ital. bor." (1. 8 a v i). — Q, Suber u Klioggraffova
herbara (br. 2721.) iz Dalmacije jest Q. Ilex,
Q. Cerris L. Spec. pi. ed. I. (1753.) p. 997. Hrasta-cera ima
u svim toplijim krajevima Hrvatske i Slavonije, ali ne samo „po-
jedince", kao §to u „Forstl. Fl." p. 428. tvrdi Willkomm, ve6
Digitized by
Google
154 D. HiRc, (231)
on stvara i lijepe „cerike". Ima ga kod Lepoglave, na Volinskoj
Spici a Ivanftici, oko Krapine (TrSki vrh, Vukotinovid), Klanjca,
Zlatara, Vinice, a Zumberku oko Stojdrage (Hire), Petrid-sela
(Vukotinovid). na Grobnifikom polju oko Potkilovca, oko Ca-
vala, Cernika^; u Gorskom ketaru oko ZavrSja i Podstijena, oko
Lukova dola, Severina; kod Tounja uz cesta oko Zdenaca, a oko
Kuka^e kod istoga mjesta cijela §uma (Hire). U zagrebafikoj oko-
lini u Maksimiru, oko Bukovca, na OStrcu kod Samobora (Vuko-
tinovid). U Slavoniji i oko Vrhovaca gornjih kod Po^ege, oko
Gradanice (Hire). „Bildet bei Vukovar geschlossene Bestande"
(K a n i t z). Na otoku Krku oko Dubasnice (Ponikve), Garice,
grada Krka (Tommasini). Iz Dalmacije u Schlosserovu herbaru
br. 1087. sa VisoCnice (1. Pittoni).
BiljeSka. Oko Vinice zovu cer „cerovec" ; drvo je poznato kao
„eerovina". Zir ne sjedi u kapici, vec u „okicenoj sesarici" (Bastaji u
Slavoniji). Oko Grubisnoga polja zovu cer ^grkac", valjada poradi
grkoga (gorkoga) iira. Neina dvojbe, da ima od eera takoder zauim-
Ijivih oblika, no pribraua grada jos je veoma malena.
Q. Austriaca Willd. Spec. pi. IV. (1805.) p. 454.; Kotsehy 1.
c. tabl. XX. fig. a — m. Fl. Or. p. 1049. navodi ovaj hrast kao
odliku od cera, no Willdenov, a po njemu Kotsehy opisuju ga
kao zna6ajnu vrstu iz broja Gerris, a jedinu u nas, kojoj zir
dozrijeva tek druge godine. Fl. Or. nam Q. Austriaca biljezi samo
kao formu, a ne kao bilinu naSe flore. I Vukotinovid u svojoj
radnji „Beitrag zur Kenntniss d. kroatisehen Eichen" pi§e ovo :
„Q. Cerris f. Austriaca kommt hierzulande nicht vor; scheint
mehr eine nordliche Form zu sein'' (1. c. p. 8.). Ovo pada s tim
viSe u o6i, §to sam u njegovoj zbirei Quercusa (br. 68.) naSao Q.
Austriaca i njegovom rukom napisanu ceduljieu: „Q. Cerris forma
Austriaca W. Maximir ad mirna koliba. Oct. 1879.", dok je prve
svrzice ubrao vec 30. rujna 1876. na istom staniStu. Ovo pada i
zato u odi, jer se tu 6uva i Q Austriaca^ koji sam priposlao Vu-
kotinovidu g. 1879., a ubrao 21. lipnja i. g. u dolini Rje6ine kod
Ratulja. 24. srpnja god. 1894. naSao sam Q. Austriaca na vrha
Lon6arskoga visa kod GradiSta, nedaleko Kutjeva, a ve6 sam prije
spomenuo, da ga ima i u Jasiku kod Begteza. Dr. Streim bi-
ljezi nam ovaj cer za Srijem kao Q. argentea (Schlosser herb.
1087/b. I. S t r e i m), aBorbas za §ume oko samostana Grge-
^ Ovo je selo dobilo irae od c e r a, i zato neraa tamo mjesta tabli
s natpisom „C r n i k".
Digitized by
Google
232) RBVIZIJA HRVATSKK FLORE. 155
tega na Fruskoj gori, gdje ga je naSao mjeseea lipnja god. 1886.
(Herb. Hire). Nema dvojbe, da ga ima i druguda po Srijemu i
da gdjekoje staniSte od Q. Cerris pripada sigurno i Q, Austriaca.
D generalnom herbaru kr. sveu5ili§ta ima Q. Austriaca iz Nea-
waldegga i Dombacha kod Be6a (1. Richter).
Biljeska. Yanredno zanimljiv je onaj cer, koji sam DaSao 23.
pDJa god. 1901. u Zagorju kod Pusce donje, jer mu je liSce preko
dm. dago, osobito sjajno i znacaJDO, no kako nemam jos plodova,
') mogu ga tacDO odrediti, ali drzim, da je posve „nova" forma iz
1. e Cerris,
Fosilne vrste. Za podzemnu flora u Radoboju navodi dr.
Ettingshausen Q. tephroides Ung., Q, Lonchitis Ung., Q.
Cyri Dng.j Q, mediterranea Ung., Q. myrtilloides Ung., koje su
vrste poznate i iz Zagora u Stajerskoj (Ettingshausen:
Ueber die Nervation d. Blatter bei d. Gattung Quercus mit beson-
derer Berticksichtigung ihrer vorweltlichen Arten. Mit 12 Tafeln
u. 3 Textfiguren in Naturselbstdruck. Denkschr. d. k. Akademie d.
Wissensch. Wien 1896. Bd. LXIII. p. 117—120.). Dr. Pilar opisuje
iz podzemne flore podsusjedskih lapora 0. Buchii 0. Web., Q
chlorophylla Ung., Q, elaena Ung., Q, elliptica Sap., Q. furcinervis
Rossm,, Q. Kamischiensis Goep., Q, salicina Sap., Q, Torhariana
Pil. Q. Ilex srodan je sa prasvjetnim hrastovima Q. Brusinae Pil.,
Q. Lonchitis Ung., Q. mediterranea Ung. i Q. myrtilloides Ung.
(Pilar 1. c. p. 36., 40., 41.), a po Ettingshausen u i sa Q. uro-
phylla Ung., Q, Hamadryadum Ung., Q, tephroides Ung., Q. prae-
cursor Sap., koji su hrastovi poznati iz tercijara Evrope i sjeverne
Amerike. Q. lanuginosa ispor^&u^e grof Saporta sa Dryophyllum
subcretaceum i sa Q. Naumanii Ettg.
Jugland ceae Lindl.
Nat. Syst. ed. II. (1836.) p. 180.; Engler i Prantl III. Thl. 1.
Abth. p. I9.; Juglandeae D. C. Th6or. 6l6m. (1813.) p. 515., a
ne „ Juglandieae" Fl. Or. p. 1053. ; Dalla Torre i Harms fasc. sec.
p. 116.
Julians.
(L. Gen. ed. I. (1737.) p. 291.); L. Spec. pi. ed. 1. (1753.) p.
997. — Endl. Gen. br. 5890. — Engler i Prantl 1. c. p. 24. —
Dalla Torre i Harms fasc. sec. p. 117.
Digitized by
Google
156 D. HiRc, (233)
J. regia L. Spec. pi. ed. 1. p. 997. Kao samoniklo stable nije
orah poznat iz naSe domovine, alije u nekim krajevima monar-
hije podivljao, a u Ugarskoj (po Kerneru) i samonik, pa tako
mozda i u ju^noj Bosni. Divljih oraha ima a Grftkoj, u isto5min
stranama Etolije na Koraksu, u Ftiotidi na Eta- i Kukos-gorju.
pa u Euritaniji, u Transkavkaziji, u Armeniji, u Belndzistanu,
sjevero-zapadnim krajevima Himalaje (1000 — 2500 m. visoko), gdje
stvara goleme Surae, ima ga od Persije do Japana.
Od oraha ima i u nas nekoliko odlika, koje Fl. Cr. ne spominje.
U jedne je odlike plod sitan. koSdat; to je orah-koStunac, ko-
§6unac ili kogdak (var. dura Koch: Dendrologie, Thl. I. p.
587.). U druge su odlike plodovi mekani; to je orah-mekiS ili
mekuSac (var. fragilis Koch 1. c). U zagrebaCkoj okolini, ali i
u Srijemu, sade se krupni ili turski orasi, koje zovu i
morjak (var. macrocarpa Koch 1. c. p. 586.). Ima u vrtovima
jedna odlika, u koje su plodovi pribrani u grozd, njih 12, 14; to
je var. racemosa, U perivojima ima i Juglans regia var. pendula
var. laciniata, var. monophyUa.^
B i 1 j e § k a. Za miocenske periode sezali su orasi dalje prerna sje-
vern. J. acuminata Al. Braun, koja je srodna sa J, regia, sezala je
za miocena od Italija i Ugarske do Grenlaodije, rasla je na Sahalinu
i AljaSki. Zanimljivo je, da su mnoge vrste tercijara srodne sa sada
i^ivim orasima Amerike. Nad je orah valjada vec za tercijara rastao u
evropskim gumama (E a g 1 e r i P r a n 1 1 1. c. p. 22.).
J. nigra L. i J. cinerea L. non „W." Fl. Cr. p. 1054. goje u
nas u perivojima. Prvoj je domovina u sjevernoj Americi (od
Masahusetsa do Floride), a druga seze od Kanade do Georgije.
FosilDe vrste. J. acuminata Al. Braun i J, attica Dng. iz
podsusjedskih lapora (Pilar 1. c).
Salicaceae.
Richard u Kunth Nov. gen. Am. 2. p. 21. — Endl. Gen. 290.
— Pax u Engler i Prantl HI. Thl. 1. Abth. (1889.) p. 29. —
Engler Syllabus p. 108. — Hempel i Wilhelm 1. c. 11. Abth. p.
98. — Fl. Cr. p. 1026. kao Salicineae.
^ Za orahovu jedrku ili jezgru pribiljeiio sam u narodu ova imena :
srcika, %arica, rijezga, jezgarce, mezdra, komu§ka. Koiica, koja po-
vija jezgru, zove se: mrenica, iuta mrenica, koSuIjica, trebina, ogu-
Ijina, rubacica, guljina, mehunica. — U Dulavesi kod Daravara ima
dvoredica od oraba, valjada jediua u domoviDi.
Digitized by
Google
(234) RBVIZIJA HBTATSKB FLOUR. 157
Sallx L.
Gen. br. 1097.; A, Kerner: Niederosterreichische Weiden — u
^Verhandl. zool.-bot. Gesselsch." Wien (1860.) Bd. X. p. 1—56. i
179—282.
Zbirka vrba u herbarima kr. sveu6ili§ta veoma je oskudna. D
generalnom herbaru nema nijedne vrbe iz naSe flore; u Klinggr^f-
fovu i VukotiDOvidevu herbaru naSao sam samo tri vrste ; bogatija
je zbirka Schlosserova, u kojqj ima dvadesetak vrba, a dragocjena,
jer broji medu 50 vrsta 58 kri^anaca, i ona zbirka, poglavito kri-
zanaca, koju je od tudih vrba slozio prof. J i r u §, da po njoj
obradi naSe vrbe, navlastito one iz okoline zagreba^^ke, ali kako
ih nije obradio, drzim, da ma domada grada ne bijaSe dostatna^
S obzirom na tu priliku udinismo ono, Sto nam je za sada mo-
gude bilo, prema radnji dra. Antuna Kernera.
S. herbacea L. Spec. pi. ed. I. p. 1018.; Kerner 1. c. p. 201.
— Syn. S. pumila Salisb. Prodr. (1796.) p. 394. Ova vrba-patulj-
dica imala bi rasti na Velikom Snjezniku u Gorskom kotaru, a
pohranjena je toboze u Klinggraffovu herbaru. U toj je zbirci
„nema" niti nam ju je Vukotinovid zabiljezio u „CatalogU8
exhibens seriem plantarum phanerogamaram herbarii Musei Na-
tionalis", u kojem je popisao sve biline od mjeseca prosinca god.
1874. do mjeseca veljade g. 1875., koje su u tim herbarima sa6u-
vane. Ove vrbe radi uspeo sam se na Veliki Snjeznik (1506 m.)
21. kolovoza g. 1882., obaSao mu pusto tjeme sa sviju strana, ali
pomenutoj vrbi ni traga! No uza sve to 6uva se S, herbacea u
Schlosserovu herbaru (br. 603.), a na cedaljici napisao je dr.
Schlosser: „In cacumine montis Snie^nik ad Oabar et in alpis
Visodica 1856.",^ ali ipak ne znam, s kojega je vrha. Za naSe
alpinske vrhove navodi je i Sadler (Specimen inaugurale sistens
synopsin Salicum Hungariae. Pestini 1831. br. 32.).
Po Kernera raste S. herbacea po visokim alpinskim bregovima;
ima je na poluotoka Koli, u Laplandiji, na Spitzbergima, na Al-
taju, u arktidkoj Sibiriji i u Americi do Grenlandije. U Austriji
donjoj na Schneebergu (Kerner). U generalnom herbaru kr.
sveu6ili§ta pohranjena je sa Schneeberga (1800 m.) gomje Austrije
* 6 ti r k e Davodi za Evropu preke 50 vrsta i vige od 200 kri-
ianaca.
* Dr2im, da je ova S. herbacea iz berbara KlinggrSffova, otkada
ja je dr. Schlosser prenio u svoju zbirka bilina.
Digitized by
Google
158 D. HiRc, (235)
(1. Beck). Linn^ zove ovu vrbicu ^mmima inter omnes arbores*^.
pa je i a nas samo 2 — 6 cm. visoka.
S. amygdalina L. Spec. pi. ed. I. p. 1016. — Syn. & triandra
L. 1. c. U zagrebaSkoj okolini ispod sela Bor5eca uz vododerine
(Vukotinovid 20. lipnja 1880.); u Slavoniji na vlaznim liva-
dama oko NaSica (H i r c), oko Vo5ina, Zved^va, Karlovaca i Ze-
mana (P a n 5 i ((), a na oba staniSta kao var. discolor Wimm. IT
hrvatskom primoijn u dolini RjecSine (A. M. Smith), na otokn
Krku oko Bafike nove (T o m m a s i n i).
var. concolor Wimm. Na obalama Bosuta (Kanitz).
S. fragilis L. Spec. pi. ed. I. p. 1017. Po Fl. Cr. p. 1028. po
svoj Hrvatskoj i Slavoniji, ali je nema ni u jednom herbara iz
naSe domovine.
S. hahylonica L. Spec. pi. ed. I. p. 1017. Ovoj je vrbi, koja je
u nas poznata kao „strmogled**, domovina na Kavkazu, ii Persiji,
Kini i u Japanu.
S. alba L. Spec. pi. ed. I. p. 1021. U okolini zagrebafikoj uz
rijeku Savu obidna vrba, u Zagorju uz Kiapinu i njezine pritoke,
u okolini lepoglavskoj uz Bednju (Hire), u hrv. primorju oko
Grobnika (A. M. Smith); na Vratniku i Francikovcu kod Senja
(M i h a i 1 o v i d), oko Krka (T o m m a s i n i) ; oko Osijeka, navla-
stito na naplavinama (H i r c). Ima bijele vrbe i u Srijemu.
var. vitellina S6c. Ess. Saul. Suisse p. 83. — Syn. S, vitellina
Host Salix p. 9. tabl. 30. 31. U nas poznata vrba, koju zovu
z u k V a, jer su joj grane i granCice zute poput zumanca. U oko-
lini zagreba^koj obi6na vrba u vinogradima, jer Sibama vezu vi-
novu lozu. Pripada medu „okresane" vrbe.
S. viminalis L. Spec. pi. ed I. p. 1029. „Ad ripas et in dumetis
totius Croatiae" (Fl. Cr., u Schlosserovu herbaru br. 609. „Ad
ripas fluviorum majorum veluti ad Savum et Dravum"). U pri-
morju na Vratniku i Francikovcu.
S. purpurea L. Spec. pi. ed. I. p. 1017. U zagrebafikoj okolini
oko Podsusjeda, oko Samobora (Vukotino vid); u hrv. primorju
u vinogradima, jer Sibama vezu vinovu lozu. Vukotinovidevi poje-
dinci valjada var. angustifolia Kerner 1. c. p. 272.
S. rubra Huds. Fl. Angl. (1762.) p. 364 jest krizanac od S.
viminalis X purpurea. Fl. Cr. p. 1030. kao „vrsta". Nema je u
na§im herbarima, a imala bi rasti oko Slanja i Varazdinskih Toplica.
S. incana Schrank Baier. Fl. (1789.) p. 230. — Syn. S, rosma-
rinifolia Gouan Cat. Hort. Monspel. (1762.) p. 501. — S. JElae-
Digitized by
Google
(236) REVIZIJA HRVATSKE PLORB. 159
agnos Scop. Fl. Cam. ed. II. vol. 2. (1772.) p. 257. — S, angu-
stifolia Poir. u Nouv. Duham. Trait, arb. ed. II. vol. 3. p. 128.
(1806.) non Willd. Ostale sinonime navodi Glirke 1. c. p. 39.
Listom nalikuje ova vrsta plemenitoj dafini (Elaeagnus angusti-
folia) i vrsta je mediteranske flore, koja seze u nas u Gorskom
kotara do rijeke Kupe. Fl. Cr. ne navodi nijedno staniSte. U hrvat-
skom primorju u dolini Rje&ne oko Zaklja i LopaCe (A. M. Smith),
na GrobniCkom polju u koritu potoka SuSice po vapnenim pedinama,
u Gorskom kotaru uz rijeku Kupu kao povisoko stablo, na izvoru
Male Bjelice kod Grbajela, Oabranke i Sokolice po dolomitima kao
onizak grm (Hire). U okolini zagreba^^koj oko Save (Kling-
graff herb. br. 2611.). U Zagreba6koj gori na Elvirinu putu
ispod Sljemena (?), kod Samobora oko samoborskoga staroga grada,
uz Gradnu i Breganu i u ^umberku pod Stojdragom (Hire). U
Schlosserovu herbaru (br. 611.) „in arenosis ad ripas fluvioram
majorum".
S. cinerea L. Spec. pi. ed. I. p. 1021. — Syn. S, lanata u
Vill. Hist, pi Dauph. III. p. 777. (1789.) non L. — S. dume-
torum Suter Fl. Helv. II. p. 284. (1802.) — S oleifolia Sm. FL
Brit. III. p. 1065. (1804.) non Vill. Fl. Cr. p. 1031. ne biljezi
nijednoga staniSta. U hrvatskom primorju u Drazi kod Sv. Ane
uz poto5id iza nasipa; u Moslavini u bari kod Kutine, u kojoj je
nekoii stajao Plovdin-grad ; u Slavoniji oko Cepina uz vodene
grabe, na vlaznim livadama oko NaSica (Hire). D Schlosserovu
herbaru (br. 603.) bez oznake stanista.
S. caprea L. Spec. pi. ed. I. p. 1020. U nas poznata kao niva,
rakita", u Zumberku kao „macikovina", u Marin-dolu kao „mac-
kovina", oko Zagreba muSki cvijeci „macice". D ZagrebaSkoj gori,
navlastito na bregovima ispod Sljemena obitoa vrsta vrbe, pa tako
i u njezinu prigorju. Tu je grmolika ili poraste kao stabalce, no
u Zumberku na Sv. Geri bade i visoko stablo. * Rakite ima i oka
Virovitice, na Topli6koj gori, na Bilu (Hire).
S. aurita L. Spec. pL ed. I. p. 1019. — S. ulmifolia Vill. Hist,
pi. Dauph. III. p. 776. — S. rugosa 86t. Ess. 18. (1815.) — S.
paludosa Link. Enum. hort. Berol. II. p. 419. (1822.) Nema je
takoder ni u jednom herbara; u Srijemu oko Karlovaca i Zemuna
(Die bisher bekannten Pflanzen Slavoniens p 92.).
^ Jedna raste u podorima crkvice sv. Ilije te ima u prsnoj visini
18 cm. premjera, draga n crkvici sv. Gere ima 22 cm., a u dna 24 cm.
premjera.
Digitized by
Google
160 D. HiRc, (237)
S. grandifolia S^r. Saul, de la Suisse p. 20. (1815.) — Syn.
8. appendiculata Vill. Hist. Dauph. III. p. 775. — S, cinerascens
Willd. Spec. pL IV. p. 706. Ostale sinonime navodi Gttrke 1. e.
p. 8. Mnogobrojna je ova vrba kod Lokava na brijegu Golubnjaku
uza Sumske okrajke cmogorice, ima je i oko TrSda, na Velikom
Risnjaku, gdje sam je 2. srpnja g. 1898. na§ao u cvijetu.
var. Velebitica Borbas u Erdesz. Lap. XXIV. (1885.) p. 403.
Na velebitskim OStarijama obiSua vrba, koja se razlikuje od tipi^^ke
forme mapjim, zaokruzenim, golijim liSdem. Ovamo ide valjada i
ona 8. grandifolia, koju sam naSao na pedinama oko izvora Ca-
branke i Male Bjelice, na pedinama Kobiljaka kod Li^, na Bar
nom Bitoraju, na Medvrhu (1427 m.) u kotaru 6abarskom i na
Suhom vrhu u hrvatskom primorju. Pod 8. Velebitica ide valjada
i „S. hastata^, koju nam Fl. Cr. p. 1032. biljezi za Visoftica i
Badanj. Godine 1892. naSao sam na Velebitu na vrhu Sadikovca
i kod Divosela pod Velikom VisoCicom vrbu, koja nalikuje na S.
macrophylla Kemer 1. c. p. 247. = 8. subgrandifoUa X caprea,
Ona ima medu naSim vrbama najdulje i najSire ili najve<5e liSde,
koje bude i do 15 cm. dugo, 5 cm. Siroko. Dr. Schlosser na§ao
ju je odavna uz put, §to vodi iz LeSda u Oto6ac, i odredio kao
8, grandifolia^ no meni se po poredbenoj gradi odaje kao 8. ma-
crophylla, koja je u generalnom herbaru pohranjena iz Svicarske
sa tri staniSta (1. Buser). Na Velikoj VisoSici raste i vrba, koja
je na nali^ju lista znatno vedma pustena i na onu nali6na, ali joj
je list manji i vi§e zaokruzen, te sjeda na S. grandifolia var. fagi-
folia Wimm., koju je Buser brao u Svicarskoj kod Kienberga.
S. nigricans Smith u Transact, of the Linn. soc. VI. (1802.)
p. 120. Po Fl. Cr. p. 1032. na Velebitu. „Auf alien Voralpen
Croatiens" (Neilreich 1. c. p. 58. po Sadleru). Premda je ovo jedna
od najobiCnijih vrba Evrope, koja seie od Kalabrije do poluotoka
Kole i od Baltika do Urala, nema je ipak u naSim herbarima.
S. glabra Scop. Fl. Carn. ed. II. vol. 2. p. 255. (1772.) —
Syn. 8. phylicifolia Wulf u Jacq. Coll. II. p. 139. (1778.) - S.
rontederae Bellardi App. pi. Ped. p. 45. (1792.) — 8. Wulfeniana
Willd. Spec. pi. IV. p. 660. (1805.) Iz naSe flore do sada poznato
samo jedno staniSte; Zelebor biljezi ovu vrbu za vrh Srnopas u
juznom Velebitu (1. c. p. 767.).
S, repens L. Spec. pi. ed. I. p. 1020. U naSoj flori jedina vrba,
kojoj glavno deblo puze izpod zemlje, uzdizu(5i svoje granfiice
1 — 2 dm. visoko. Imala bi rasti u Slavoniji, i to var. latifolia
Digitized by
Google
(238) RBVIZIJA HRVATSKB FLORE. 161
Kerner 1. c. p. 266. u Srijemu, a kao var. angustifoUa Kem. na
vlaznim livadama oko Retfale (Kanitz), gdje sam je pet godina
uzalud trazio ; mogude je, da su onu livadu preorali, pa je je ne-
stalo, kao Sto kultarom nestaje i drugih bilina. Kerner je ne
biljezi za naSu domovinu, premda navodi obje odlike za sve zemlje
monarhije. Drugu odliku opisuje Fl. Cr. p. 1033. kao „vrstu". U
Schlosserovu herbaru (br. 606.) ima vi§e grancica od S. repens
(var. angustifoUa), a na ceduljici 6itamo: „S. repens L. In pratis
et pascuis humidis regionum altiorum", dakle bez oznake staniSta.
S. arbuscula 1. Waldsteiniana (Willd.) Koch Synop. Fl. germ.
ed. I. p. 658. (1837.); Kerner 1. c. p. 208.; Gtirke 1. c. torn. II.
p. 19. — Syn. S. alpina Scop. Fl. Carn. ed. II. vol. 2. p. 225.
— S. Waldsteiniana Willd. Spec. pi. IV. p. 679. (1805.); Fl. Cr.
p. 1033. po Hostu na Visoftiei i Samaru. Godine 1894. 29. kolo-
voza naSao sam ovu za Velebit zna6ajnu alpinsku vrbu na Sadi-
kovcu (1280 m.), gdje je oko Sadikova6kog kuka obi6na.
S. Myrsinites L. Spec. pi. ed. I. p. 1018. — Syn. S, retusa
With. Arr. Brit. pi. tabl. 31. (1776.) — S. duUa Suter Fl. Helv.
II. p. 283. (1802.) — S. laevis Sm. Brit. fl. ed. I. p. 482. (1804.)
Sinonim S. alpina Scop. Fl. Carn. pripada gornjqj vrbi. Na De-
belom brdu u Velebitu (Kitaibel Reliq. 98.).
S. retusa L. Spec. pi. ed. II. (1763.) p. 1445. Hempel i Wil-
helm 1. c. p. 107. fig. 192. A. „Auf Alpentriften besonders die
kleinblattrige Varietat oder S. serpyllifolia Scop. (Sadler Sal. 33.
po Neilreichu). Fl. Cr. ovu patuljasta vrbu ne opisuje, premda je
pohranjena u Schlosserovu herbaru br. 603/b. („In alpinis asperis
montis Snieznik cl. Dr. Klinggraff"), pa ie kao var. serpylli-
folia navodi za Hrvatsku i Gtirke 1. c. 35. br. 159.
U generalnom herbaru iz Austrije gornje (1. Oberleitner) i
Tirola (Luttach, Schonberg, 1. G. TrefferJ. U nas ne raste var.
serpyllifolia^ u koje su „folia in basi denticulata", vec je to var.
integrifolia Kerner 1. c. p. 197., u koje je li§6e „cjelovito". Pod
S, serpt/lli folia pripadaju Kernerove odlike c, i d. 1. c. p. 197.
Po Gtirkeu i u Bosni i Hercegovini. StabUka je ove vrbe pova-
Ijena, 2—4 dm. duga, pa se i zakorjenjuje. U Evropi §iri se S.
retusa od Pireneja Alpama Dauphin^-a i Jure u Karpate (var.
Kitaiheliana Willd.).
S. reticulata L. Spec. pi. ed. I. p. 1018. — Chamitea reticu-
lata Kerner 1. c. p. 277. „Auf Felsen der Alpen" (Neilreich
po Sadleru 1. c. 31.) Nema je u Fl. Cr. i u naSim herbarima. Iz
R. J. A. 169. 11
Digitized by
Google
162 D. HiRc, (239)
broja Reticulatae iedina vrsta u Evropi, koja raste po planinama
oko Sredozemnoga mora, na Alpama, Karpatima, na Skotskim i
skandiDavskim planinama, na Islandu i u Laplandiji.
S. ambigua Ehrh. Beitr. VI. p. 103. (1788.) — Sjm. S. spathu-
lata Willd. Spec. pi. IV. p. 700. (1805.) — S, versifolia S^r.
Ess. Saul. Suisse p. 40. (1815.) non Wahlenb. — S, spiraeifolia
Schleich. Cat. (1815.). Ovu vrstu navodi za Hrvatsku Gtlrke 1. c.
p. 15. br. 46. kao krizanac od S, aurita x repens.
S. pentandra L. Spec. pi. ed. I. p. 1016. — Hempel i Wil-
helm 1. c. p, 103. si. 191. sliCica a — h; Kerner 1. c. p. 179. — Syn.
S. hermaphroditica L. 1. c. p. 1015., a „ne" hermaphrodita^ kako
ditamo u Fl. Cr. — S, lucida Forb. Sal. Wob. p. 63. (1829.)
„non" Muhlenb. — S, laurifolia Wesmael u Bull. Congr. Bot.
Brux. p. 280. (1864.). Osobitu ovu vrbu, koje list nalikuje na list
lovorike, a cvijet joj mirise medom, navodi Fl. Cr. za Brod na
Kupi, Severin i Mrzlu vodicu, s kojih je stanista nema u herba-
rima. Na§ao sam je u Schlosserovu herbaru (br. 6 1 9.). Na cedu-
Ijici napisao je dr. Schlosser: „aS. pentandra L. In convallibus
subalpinis Croatiae australis", ali i ovdje bez ta6ne oznake staniSta,
niti nam je pribiljezio, kada ju je ubrao, Sto zalimo tim vi§e, sto
je ovo u istinu S. pendandra^ kojoj pristaje i Kemerov opis. Siri
se od istoSnih krajeva sjeverne Amerike preko Britanije i skandi-
navskoga poluotoka do KamSatke, ima je na Islandu i na a-
otoku Koli. U Evropi raste na Pirenejima, Alpama, Karpatima i
seze preko Moldavije do Kavkaza.
Fosilne vrste. Pilar 1. c. opisuje za flora podsusjedskih
lapora S, angusta Al. Braun i S. tenera Al. Braun.
B i 1 j e s k a. Od vrba poznato je nmogo krizanaca ; K e r n e r ih
opisuje za donja Austriju do 40, od kojih so neki, jer su nadeni medu
roditeljima, veoma zaDimljivi. Krizanaca ima dakako i u uasoj flori.
ali ih treba tek potra^iti, a onda opisati.^
^ Za proucavanje vrba stekli su osobite zaslage botani^^ari S. Wim-
mer i M. Wichura. Prvi je proucio samonikle vrbe Evrope i nji-
hove kriiance (Saiices Europeae, Vratislaviae 1866.) i slozio posebni
sustav, dok je drugi Wimmerovu naaka pokusima utvrdio (Ueber ktinst-
lich erzeugte Weidenbastarde ; „Fiora" XII. (1854.) 1. Bd. p. 1—8.)
i dokazao, da krizanci postaja ne samo medu pojedinim vrstama, ve^
i medu ovima i kri^ancima, pa6e i medu samim kri^ancima. Wichura
je ujedno dokazao, da ima kriiauaca, koji ponesu i klicavo sjeme.
Digitized by
Google
(240) RKVIZIJA HRVATSKB FLORE. 163
Populus.
(Tourn. Inst. 592.); L. Gen. 1123.; Endl. Gen. 290.; Wesmael
11 Bull. fed. hort. Belgiq. p. 315. (1861.)
P. tremula L. Spec. pi. I. p. 1043. Trepelj, trepetljika ili ja-
sika raste u nas uz prisojne Sumske okrajke. U hrvatskom Za-
goTju i na Kozjanu, brijegu Ivan6ice, u primorju u dolini Rje6ine
oko Zaklja, na vrhu Grlesu (1325 m.), u Gorskom kotaru na Pe-
<5ima i na Strazbenici kod Zlobina, kod Delnica na Jezeru, oko
Broda, kao stablo oko Fuzine; obi6na je na Crkvenom hribu kod
Gerova; a oko Prezida ima je toliko, da lisdem hrane ovce; u
Moslavini oko Kutine, u Podravini oko Koprivnice, Novoga grada
i druguda (Hire).
BiljeSka. Oko Krapine i Radoboja (FJ. Or. p. 1034.) imala bi
rasti var. villosa (Lang), u koje je li§ce svilasto-pusteno, no kako je
uema u nasim herbarima, ne moga o njoj nista potanje reel. Gtirke
je ne poznaje za hrvatska floru.
P. alba L. Spec. pi. ed, I. p. 10^4. — Syn. P. major Mill.
Gard. Diet. n. 2. (1759.) — P, excelsa Salisb. Prodr. p. 395.
{1796.) Bijela topola u Hrvatskoj je obi^'.no grmolika, poraste rado
u zivicama, uz poljske putove i po ogumcima, dok se u Slavoniji
razvije u golema i orijaska stabla (n. pr. oko Osijeka), jer joj je
u ravnim nizinama prava postojbina. Oko Mikanovaca ima od nje
§uma, a kod Osijeka i druguda cijelih „topolika". U naSem pri-
morju nijesam naSao bijele topole, ali je za Vratnik i Francikovac
navodi Mihailovid. Na otoku Krku ima je kod Omi§lja kod
kapelice sv. Duha (Tommasini 1. c. je ne biljezi).
P. canescens Sm. Fl. Brit. III. p. 1080. (1804.) — Syn. P.
alba X tremula 1. tomentosa Neilr. Fl. Nied. Oest. p. 268. (1859.) —
P. leucophylla Schur Enum. pi. Transsilv. p. 623. (1866.) Fl. Or.
opisuje ovu topolu kao vrstu, no to je krizanac od topole bijele
i trepetljike. U Hrvatskoj P. canescens nijesam do sada na§ao; u
Srijemu izmedu Karlovaca i Petrovaradina, za koje nam je mjesto
biljezi Andrija Wolny, bivSi ravnatelj liceja u Karlovcima
{umr'o oko g. 1829.), a nije je nasao „Kanitz", kao §to biljezi Fl.
Cr. U generalnom je herbaru P. canescens iz Karlshofa u zapadnoj
Pruskoj. Oblik je lista kao u trepetljike, dok bijelo nalifije odaje
topolu bijelu.
P. nigra L. Spec. pi. ed. I. p. 1034. — Syn. P. versicolor.
Salisb. Prodr. p. 395. (1796.) — P. repanda Baumg. Enum. Trans-
Digitized by
Google
164 D. HiBo, (241)
silv. I. p. 348. (1796.) Jagnjed, joSid, janjac, jalSa, jelSa — raste
u nas uz potoke i rijeke kao samoniklo stablo, ina5e se goji u
dvoredicama (osobito u Zagorju i Primorju), uz vrela i bunare.
U Gorskom kotaru uz rijeku Kupu bude i golemo stablo. Na
otoku Krku oko Dobrinja (Tommasini). Postojbina je jagnjedu
u Evropi pa u sjevernoj i srednjoj Aziji.
P. croatica Kit. — Syn. P. neapolitana Ten. Ad Fl. NapoL
Syllab. V. p. 50. Na ovaj nas je jagnjed upozorio prof. Karlo
Koch u svojoj Dendrologiji II. Thl. 1. Abth. p. 489. Dr. W.
Besser pi§e o njemu u „Flora" XV. (1832.) Bd. II. Beiblatter
p. 14. u 5lanku: Bemerkungen liber Professor Eichwald's natur-
historische Skizze von Lithauen, Wolhynien und Podolien mittge-
theilt von ... . „P. panncnica ist ein Fehler meinerseits. Es soli
P. croatica W. et Kit. heissen, die ich in Wien im Garten des
Theresianum bei Prof. Schmid kennen gelernt babe. Die Pappel
ist ein Mittelding zwischen P. nigra und P, fastigiata {= P. pty-
ramidalis). Sie hat das Blatt der schwarzen Pappel, den Wiichs^
aber der Pyramidenpappel. Sie wRchst nicht in Podolien, sondern
in Kiewer Gouvernement am Dnieper". Zalim veoma, da nam nije
zabiljezeno staniste ovoga za nasu floru zna6ajnoga drveta, mozda
ga je Kitaibel naSao u Slavoniji; valjat de ponovno potraziti
njegovo staniste. Gtlrke 1. c. p. 3. biljezi ga za Hrvatsku,.
Erdelj, Rusiju srednju i juznu, pa Italiju.
B i 1 j e § k a. Kitaibel opisao je ovaj jagnjed najprije kao P. panno-
nica u Besser Eaum. pi. Wolhyniae, Podoliae etc. p. 38., ali je po-
slije to ime zamijenio sa P. croatica, koje po tome ima „prvenstvo".
P. italica Ludwig („ne" Monch) u Wilde Baumzucht (1783.).
— Syn. P. py ramidalis Rozier („ne" Rorier Fl. Cr. p. 1035.) u
Dictionn. d' agriculture (VII. p. 618.) — P. pyramidata Monch
Meth. pi. hort. bot. et agr. Marb. diser. p. 339. (1794.) — P.
dilatata Hort. Kew. III. p. 466. (1789.) — P. fastigiata Desf.
Tabl. de 1' dcol. de bot. du mus. p. 213. (1804.) po Kochu I.e. p.
490. 491. Po Kochu nije postojbina naSemu jablanu u Aziji, ve6
u gornjoj Italiji, pa ga ovaj botanidar, kao i Engler i Prantl,
Hempel i Wilhelm i dr. njemadki botanidari, zove „ltalieni8che
Pappel". Sredinom XVIII. vijeka presadiSe jablan u Francusku
(valjada u selo Moret, departement Seine-et-Marne), gdje se kao
ugledno stablo, kao i u nasoj domovini, brzo ra§irio. Talijanski
botanidar Manetti i mnogi drugi opisuju jablan kao vrstu, koja
gojena iz sjemenja ne mijenja svojih osobina.
Digitized by
Google
(242) RSVIZIJA HRVATSKB FLORB. 165
B i 1 j e § k a. U Fl. Cr. citam : „Ex Oriente adlata, modo abique
calta, sed nonoisi mascala", u Engler i Prantla 1. c. p. 35. : . . . .
^bei ans Dur in ^ Exemplaren Yorkommt^, a a Ettingera (damsko
drvece i grmlje u Hrvatskoj i Slavoniji Zagreb 1890. p. 78.): „Cvate
a nadih predjelih samo ma2kini cvietom (resom)". Ovo ce biti pozoato
a nekim krajevima domovine (n. pr. a Podravini) i naSema naroda,
pa 8 toga, Sto ne ponese ploda ili ^roda^, zovu jablan nerodom. No
prije nekoliko godina DaSao je Ettinger i stabala sa ^enskim
CTjetovima a dolini 8v. 2avera na posjeda Ive Malina; cvjetove je
poklonio meni, a ja sam ih pohranio a generalnom herbara kr. sve-
Q^iliSta. Ova stabla poznata so i prof. dra. Heinz a, a pala so n
o^i i samoma posjednika.
P. monilifera Ait. Hort. Kew. Ed. I. vol. III. p. 406. (1789.).
Sadi se u nas po perivojima; samooikla a Kanadi, Meksiku, Vir-
giniji.
Fosilne vrste. Iz podsusjedskih lapora poznajemo: P. me-
nuata Al. Braun, P. Gaudini Fisch.-Oost., P. latior Al. Braun,
P. mutabilis Heer (Pilar 1. c).
Staphyleaeeae D. C.
Prodr. n. (1825.) 2. (trib. Celastrineariae) ; Lindl. Nat. Syst.
ed. II. (1836.) p. 121. (ordo); Endl. Gen. 1084.
Staphylea L.
Spec. pi. ed. I. p. 270. — Endl. Gen. br. 5673. — Engler i
Prantl Thl. HI. Abth. 5. p. 260. — Fl. Cr. p. 291. sub Celastri-
neae R. Br.
S, pinnata L. Spec. pi. ed. II. p. 386. K staniStima Fl. Cr.
dodajem: Na Samoborskoj gori uza Sumske okrajke KlokoCevice
nedaleko grada Lipovca, oko Lepoglave, u Sutinskom kod ViSnjice,
u Dolidima kod Krapine, oko Lukova dola i Severina, kod Brloga
na Kupi po stijenama spilje Vrlovke, u Vratnu kod Kalnika, na
Kmdiji u prodolu Jastrebici, na Papuku u Jankovcu na pedinama
Jankovideva groba (Hire). Za okolinu zagreba6ku biljezi klokod
ve6 Klin gg raff (her. br. 827.).
(Nastavit ce se.)
Digitized by
Google
Pegmatit n kristalini^nom kamenjn Moslava^ke
gore.
Primljeno u sjednici matematicko-prirodoslovnoga razreda Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti dne 5, studenoga 1904.
NAPI8A0 Fran TuOan.
Koncem Ijeta godine 1903. nalazio sam se s prof. dr. M. KiSpa-
tidem na znanstvenom istrazivanju petrografskih prilika u Mosla-
va6koj gori. I tako mi se desila prilika, da razgledam pegmatitne
zice, koje prodiru kroz kristaliniSno kamenje reCene gore, i da
saberem onaj materijal, koji bi mi bio dostatan za prou5avanje
mineraloSke i petrografske naravi tih zica. U svom istrazivaDJu
posluzio sam se i onim pegmatitnim materijalom, §to se jo§ od
prije nalazio u zbirci narodnoga miner aloSko-petrografskog muzeja
u Zagrebu, a sabrao ga je prof. dr. M. KiSpatid jo§ godine 1886.,
kadno se nalazio u MoslavaCkoj gori, da prouCi petrografske pri-
like te gore.
Sva istrazivanja izveo sam u zavodu mineraloSko-petrografskoga
muzeja u Zagrebu uz upute i savjete prof. dra. M. KiSpatida,
komu budi ovom prilikom izredena moja najusrdnija zahvala.
Kemijske analize, sto sam ih izveo na nekim rudama, izvedene
su takoder u redenom zavodu po kombinovanim metodama, kako
ih navode u svojim djelima o analitidnoj kemiji Fresenius, Me-
dicus, MenSutkin i Treadwell, izuzevSi zeljezni oksidul, koji sam
opredijelio u kr. sveu6ili§nom ludzbenom zavodu u Zagrebu po
poznatom Mitscherlichovom na^inu djelujuci u zataljenqj staklenoj
cijevi suippornom kiselinom (4 dijela H^SO^ : 1 dijelu H^O) na
prah rude uz temperaturu od 260°C. Pri tom opredjeljivanju ze-
Ijeznoga oksidula u mnogom mi je pomagao g. Ivan Froschl,
azistent u spomenutom ludzbenom zavodu, te mu ovim putem iz-
riCem svoju hvalu.
Digitized by
Google
(2) PEGMATIT U KRISTALINICnOM KAMBNJU MOSLAVACkB GORB. 167
Literaturu pak, koja mi je sluzila kao pomagalo i direktiva u
prou6avanju pegmatitnih zica, navodim u posebnom poglavlju.
Radnju sam svojti razdijelio u 6etiri poglavlja. U prvom sam
spomenuo tek u kratko nmijenja nekih autora, koja se ti6u ge-
neze raznih pegmatita. U drugom sam iznio rezultate svoga makro-
skopskoga i mikroskopskoga istrazivanja u moslava5kom pegmatitu.
U tredem sam spomenuo u prijegledu samo ono kristaliniSno ka-
menje, u kojem se javljaju pegmatitne zice upotrijebivSi pri torn
mikroskopska istrazivanja prof. dra. M. Ki§pati(5a. U Cetvrtom sam
poglavlju iznio svoje mnijenje o genezi moslavaSkoga pegmatita.
Literatura.
1. Be eke dr. F. : Die Gneissformation des niederosterreicliisclien
Waldviertels. Mineralogische und petrographische Mittheilungen,
herausgegeben von G. Tschermak; 4. Band 1882. Wien. p. 199.
2. Be u tell A.: Beitrage zur Kenntniss der schlesisehen Kalina-
tronfeldspathe. Zeitschrift ftir Krystallographie und Mineralogie,
herausgegeben von P. Groth. 8. Band. 1884. Leipzig, p. 351.
3. Brauns dr. Reinhard: Die optischen Anomalien der Kry-
stalle. Leipzig. 1891.
4. Brogger W. C. : Die Mineralien der Syenitpegmatitgange
der stldnorwegischen Augit- und Nephelin syenite. Zeitschrift
fttr Krystallographie und Mineralogie, herausgegeben von P.
Groth. 16. Band. 1890. Leipzig.
5. Chrustschoff K. v.: Ueber ein neues typisches zirkon-
ftihrendes Gestein. Mineralogische und petrographische Mit-
theilungen, herausgegeben von G. Tschermak. 6. Band. 1885.
Wien. p. 172—177.
6. : Ueber einen eigenthiimlichen Einschluss im Granit-
porphyr von Beucha. Mineralogische und petrographische Mit-
theilungen, herausgegeben von G. Tschermak. 7. Band. 1886.
Wien. p. 87^88.
7. — — — : Beitrag zur Kenntniss der Zirkone im Gesteine.
Mineralogische und petrographische Mittheilungen, herausge-
geben von G. Tschermak. 7. Band. 1886. Wien. p. 423-442.
8. — : Beweis ftir ursprtinglich hyalin-magmatischen Zu-
stand gewisser echter Granite und granitartiger Gesteine. Neues
Digitized by
Google
168 PR. tu6an, (3)
Jahrbuch flir Mineralogie, Geologie and Palaeontologie. 1887.
I. Band. Stattgart. p. 208.
9. Credner Hermann: Die granitischen GHnge des sachsischen
GranuKtgebirges. Zeitschrift der deatschen geologischen Gte-
sellschaft. 1875. XXVH. Band. Berlin, p. 152-157; 215—220.
10. : Deber die Genesis der granitischen Gange des sftch-
sischen Granulitgebirges. Zeitschrift der deutschen geologischen
Gesellsohaft. 1882. XXXIV. Band. Berlin, p. 500.
11. Fresenius dr. C. Remigias: Anleitang zar quantitatiyen
chemischen Analyse. I. and II. Band. 1877 — 1887. Braun-
schweig.
12. Hintze dr. Carl: Handbach der Mineralogie, zweiter Band.
Silicate und Titanate. 1897. Leipzig.
13. Epo<i»eeBi» MHxaHA'B: KpHCTajiaorpa<i»HHecKifl h KpH-
CTBjiAoonTHHecKifl nscji^AOBaHin TypMa^HHOBii. SauHCKH hm-
nepaTopcKaro C.-IleTep6yprcKaro MHHepaaorHHecKaro o6n^e-
CTBa. BTopafl cepin. Hftcxb mecTaa. — Verhandlangen der
mssisch-kaiserlichen mineralogischen Gesellschaft zu St. Pe-
tersburg etc. CaHKTneTep6ypn» 1871. p. 81.
14. Kalkowsky Ernst: Ueber den Ursprung der granitischen
Gauge im Granulit in Sachsen. Zeitschrift der deatschen geo-
logischen Gesellschaft. 1881. XXXIII. Band. Berlin, p. 629.
15. KiSpatid M. : KristaliniSni trup Moslava6ke gore. Rad Jug.
akademije. Zagreb 1889. knj. 95. — Die krystallinischen Ge-
steine der Moslava^ka gora in Croatien. Annales g^ologiques
de la P^ninsule Balkanique. Tom. V. Belgrade 1900.
16. : Rude u Hrvatskoj. Rad Jug. akademije. Zagreb 1901.
knj. 147.
17. Klein C. : Optische Studien am Granat. Neues Jahrbuch fttr
Mineralogie, Geologie und Palaeontologie. 1883. I. Band. Stutt-
gart, p. 87.
18. Klockmann F. : Beitrag zur Kenntniss der granitischen Ge-
steine des Riesengebirges. Zeitschrift der deutschen geologischen
Gesellschaft. 1882. XXXIV. Band. Berlin, p. 404—409.
19. Kloos: Beobachtungen am Orthoklas und Mikroklin. Neues
Jahrbuch flir Mineralogie, Geologie und Palaeontologie. 1884.
II. Band. Stuttgart, p. 87., 100.
20. Koch F e r d o : Prilog geolozkom poznavanju MoslavaCke gore.
Rad Jug. akademije. Zagreb 1899. knj. 139.
Digitized by
Google
(4) PRGMATIT U KRISTALINI^NOM KAMENJU MOSLAVA6kB GORE. 169
21. LehmanD Johannes: Untersuchungen fiber die Entstehang
der altkrystallinischen Schiefergesteine mit besonderer Bezag-
nahme auf das sttcbsische Granulitgebirge, Erzgebirge, Fichtel-
gebirge und Bairisch-BOhmische Grenzgebirge. Bonn 1884. p.
24—58.
22. Li nek G.: Die Pegmatite des oberen VeltUn. Referat u Neues
Jahrbuch ftir Mineralogie, Geologic and Palaeontologie. 1900.
II. Band. Stuttgart, p. 360.
23. Medicus dr. Ludwig: Eurze Anleitnng zur Gewichtsana-
lyse. Tttbingen 1892.
24. Menschutkin N. : Analytische Chemie. Leipzig 1886.
25. Neumann dr. Carl Friedrich: Lehrbach der Geognosie
IL Band. p. 231—233.
26. IIonoB'B BopHCB: O lo^HO-pyccKoiu'B panaKHBH. — Ueber
Rapakiwi aus Stld-Bussland. Tpy^bi iiMnepaTopcKaro C.-IIe-
Tep6yprcKaro o6ii^ecTBa ecTecTBOHcnbiTaTeJieit ; OT^'fe^eHie Fe-
ojiorin h MuHepajioriH. Travaux de la soci^t6 imp^riale des
naturalistes de St-P^tersbourg etc. Tomt. XXXI. C. llexep-
• dypr-B 1903. p. 77.
27. Rath G. v.: Geognostisch-mineralogische Fragmente aus Ita-
lien. VII. Die Insel Elba. Zeitschrift der deutschen geologi-
schen Gesellschaft. 1870. XXII. Band. Berlin, p. 644—652.
28. Rosenbusch H. : Mikroskopische Physiographic der petro-
graphisch wichtigen Mineralien. Dritte und verbesserte Auflage.
Stuttgart 1892.
29. : Mikroskopische Physiographic der massigen Gesteine.
Dritte und verbesserte Auflage. Stuttgart 1896.
30. S a b c r s k y P. : Mineralogisch - petrographische Untersuchung
argentinischer Pegmatite mit besonderer Berttcksichtigung der
Structur der in ihncn auftretenden Mikrokline. Neues Jahrbuch
fUr Mineralogie, Geologic und Palaeontologie. VII. Beilagc-
Band. Stuttgart 1891. p. 358—402.
31. Schafarzik dr. Franz: Ueber die geologischen Verhalt-
nisse der Umgebung von Orm^nyes und Vercscrova, S-lich
von Karanscbes im Comitate Krass6-Sz6r^ny. Separatabdruck
aus dem Jahresberichte der kgl. ungar. geolog. Anstalt ftir
1896. Budapest 1898. p. 117. (10.).
32. Sauer A. und N. Y^ Ussing: Ueber einfachen Mikroklin
aus dem Pegmatit von Gasern unterhalb Meissen. Zeitschrift
Digitized by
Google
170 FR. tu6an, (5)
fiir Krystallographie und Mineralogie, heraasgegeben von P.
Groth. 18. Band. 1891. Leipzig, p. 192.
33. Traube H. v, : Ueber pleochroitische Hofe im Turmalin. Neues
Jahrbuch fttr Mineralogie, Geologic und Palaeontologie. 1890.
I. Band. Stuttgart, p. 186.
34. Tscherraak dr. Gustav: Lehrbuch der Mineralogie. Fttnfte
Auflage. Wien 18i)7.
35. Bopo6beBf» B. H. KpMCTaa»iorpa*HHecKia Hscjit/^OBaHia
TjpMajiHHa ct E[eHJiOHa h Hst H'fcKOTopwxTb Apyi'HXi. M-feCTO-
poMCA^HiH. SauHCKH HMnepaxopcKaro C.-neTep6yprcKaro mh-
HepajiorHHecKaro o6ni,ecTBa. Bxcpaa cepia. HacTb Tpn^i^aTb
Aeeaxaa. — Verhandlungen der russisch-kaiserlichen mineralo-
gischen Gesellschaft zu St. Petersburg etc. CaHKTrieTep6ypr'B
1902. p. 35. — Krystallographische Studien tiber Turmalin
von Ceylon und einigen anderen Vorkommen. Zeitschrift fiir
Krystallographie und Mineralogie, herausgegeben von P. Groth.
33. Band. 1900. Leipzig, p. 263.
36. W o 1 f H. : Bericht tiber die geologische Uebersichtsaufnahme
der Districte des Warasdin-Kreuzer und Warasdin-Georgelt
Grenzregimentes. Verhandlungen der k. k. geol. Reichsanstalt.
Wien 1861—1862. p. 216.
37. Zirkel dr. Ferdinand: Lehrbuch der Petrographie. L
Band. 1893. Leipzig.
Kratki prljegled teorija o postanju pegmatltnih
j^lca.
U mnoStvu teorija, koje se have postanjem pegmatitnih zica,
najlakSe demo se snadi, ako ih svrstamo u neke grupe. Pri torn
bi bila najnaravnija ona razdioba, koja ih dijeli u dvije vrste:
u teorije eruptivnoga postanja i teorije talozenja vodenih otopina.
Svaka od ovih vrsta zastupana je u razli6itim nijansama od petro-
grafskih autoriteta, pa cemo glavnije od njih prodi jednu po jednu.
1. Teorije eruptivnoga postanja,
Medu njima da spomenem na prvom rajestu teoriju Ch arp en-
tie r-ovu, koji, govoredi o genezi pegmatita, drzi pegmatitne zice
pukotinskim zicama, koje su nastale odmah iza okrutnuda granita
Digitized by
Google
(6) PEOMATIT U KRTSTALTNI^NOM KAMBNJU MOSLAVA^KB GORE. 171
ili neSto kasnije, ali svakako, dok je jo§ granitni materijal za
injekciju pukotina eksistirao. Uz ovu teoriju pristali su kasnije
De la Beche, Bronn, G. Bischof i Ang^lot (L c. 25. p.
231. 233.) Charpentier-ovoj teoriji odgovara u bitnome ona, §to ju
je postavio Neumann tvrdedi, da su pegmatiti injekcije granit-
noga materijala. koji potjeCe iz dubina od joS tekucega granita.
Taj tekudi granitni materijal prodr'o je u pukotine ved okrutnu-
loga granita, te su po torn pegmatiti mladi 6lan formacije granita
(1. c. 25. p. 232-233.).
E. Kalkowsky u svojoj radnji (1. c. 14. p. 629.) o genezi
granulitnoga gorja saskoga, u kojoj je ustao protiv Crednerove
teorije o lateralnoj sekreciji, postavlja teoriju, koja takoder govori
za eruptivni karakter pegmatita. Uslijed kontrakcije — veli Kal-
kowsky — kore zemaljske negdje koncem tvorbe granulita, kad su
slojevi njegovi bili ved potpuno kristalinidni i okrutnuli, ali su jo§
uvijek imali visoku temperaturu. nastalo je savijanje u granulitu,
koji se poradi toga raspucao. Daljom neprestanom kontrakcijom
ovi su se raspuknuli komadi jedan na drugi pritiskivali, tako da
je njihovo gibanje izvelo uz pukotine toplinu, koja je i onako jos
topli materijal granulitnib slojeva rastalila. Sporijim ili brzim okru-
divanjem ili kristalizacijom ovoga na novo otopljenoga materijala
nastale su granitne zice.
O postanju granitnih zica saskoga granulitnog gorja raspravlja
i Lehmann (1. c. 21. p. 24 — 58.) postavljajudi teoriju hidato-
pirogenoga podrijetla. J. Lehmann tvrdi, da su pegmatitne
zice postalb uz vede ili manje sudjelovanje vode, ali da to nije
atmosferska voda, koja je u pukotine kamenja prodirala, nego
eruptivna voda, koja je u dubinama zemlje pod odredenim
uvjetima mineralnim tvarima zaaidena, te je onda od granita na
njegovu okolicu djelovala stvarajudi te zice.
Vrlo opSirno raspravlja o eruptivnoj tvorbi pegmatitnih zica W.
C. Br5gger (1. c. 4. p. 215—235., 148—188.) Eruptivnu narav
pegmatitnih zica temelji on na istodobnoj kristalizaciji
razliditih ruda. Istodobna kristalizacija karakteristidna je u glav-
nome za magmatidno kristalizovanje, i to poimence za dubljinsko
kamenje s njegovim razliditim modifikacijama eugranitidne struk-
ture. Nazodnost dakle te istodobne kristalizacije u pegmatitnim zi-
cama jedan je od dokaza za pripadnost njihovu k eruptivnomu ka-
menju. Najoditija je pak osobina istodobne kristalizacije prava
pegmatitna struktura t. z. „Schriftgranitstruktur". Ta peg-
Digitized by
Google
172 FB. tu6an, (7)
matitna straktara takoder je karakteristidna za dubljinsko kamenje
eruptivne naravi.
Da su pegmatitne 4ice doista eruptivnoga podrijetla, za to govori
joS i njihov sastav, koji u glavnoroe odgovara pripadnomu emp-
tivnom kamenju, iz 5i]e sa magme i postale, te su posve nezavisne
o obli^njem kamenju. U svom geoloSkom nastupu vladaju se peg-
matitne Kce kao i ostalo eruptivno kamenje: one naime prodiru
kroz razli5ito kamenje, uklapaju komade njegove etc.; straktara
pegmatita ista je, kao ona a eraptivnom kamenju: tako je kod
kiselih granitnih ilea straktara 6ista eagraniti6na s velikim zmjem,
kod nefelinsijenitnih ona je trahitoidna etc.
Posve na dragom stajaliStu stoji Bosenbasch. Protiv onake
Br5ggerove teorije ustao je on sa svojom teorijom pneuma-
toliti6noga podrijetla dr^edi, da su pegmatiti postal! ne kri-
stalizovanjem magme, nego pneumatoliti6nim procesima. Kad bi
naime, veli Rosenbusch, pegmatiti nastali injekcijom, morala
bi se zapaziti pravilnost u redu kristalinskoga izlufiivanja. Ali ne-
dostatak te pravilnosti, istodobna tvorba razliditih sastavnih dije-
lova govori protiv magmati6ne, a za pneumatoliti6nu kristalizacija
(1. c. 29. p. 495.).
Tako su na temelju istih osobina pegmatitnih zica dva odliSna
petrografa postavila dvije sasvim razliftite teorije. Ba§ ono, §to drzi
Brogger — naime istodobnu kristalizacija — kao o5it dokaz erup-
tivnoga karaktera, to drzi Rosenbusch kao dokaz protiv eruptiv-
noga karaktera, te istodobnu kristalizaciju drzi karakteristikom
pneumatolitiCnoga podrijetla. U takim slu6ajevima 5ovjek je prisiljen
neSto dublje zaroniti u narav toga tako zamrSenog pitanja, traziti
uzroke, koji su pri tvorbi tih zica postojali, upoznati §to tofinije
njihove osobine, pa onda pomalo razotkrivati istinu, do koje se
vrlo teSko dolazi.
5. Teorije taloSenja vodenih otopina,
Posve je naravno, da teorije eruptivnoga postanja nijesu mogle
jednako zagrijati svih petrografa, dapa6e mnogi su se petrografski
autoriteti postavili na sasvim opreSno, no shvatljivije stajaliSte. Jer
ima dosta toga u samom pegraatitu, §to se ne da nikako spojiti sa
spomenutim ved teorijama. Tako sama istodobna kristalizacija, koja
nikako nije proizasla iz uzarene niase, pa onda nad.in pojavljivanja
zica u kamenju, i jos neke druge osobine, koje de se kasnije spo-
Digitized by
Google
(8) PSGMATIT U KRISTALIMlClNOM KAMBNJU MOSLAVA^KB GORE. 17S
menuti, o6ito pokazuju, da su teorije o eruptivnom postanju pegma-
tita dosta labave, gotovo bez temelja.
Prvi, koji se nije mogao sloziti s eruptivnim karakterom pegma-
tita, bio je Saussure. Studirajudi svojstva i druge osobine ovih
zica, doSao je do miSljenja, da im valja postanje traziti u vodenoj
otopini. Saussure-ova teorija o talozenju vodenih otopina prim-
Ijena je od mnogih petrografa, te je od raznih autora i razno mo-
difikovana. Take Credner, koji je dosta u6inio, da je teorija
Saussure-ova stekla mnogo pristaSa, dokazuje, da mineralni mate-
rijal granitnih zica ne potjeSe iz vrudih vrela, kao §to misli G. von
Rath, nego od parcijalne rastvorbe i izluCivanja iz obliznjega ka-
menja. Teoriju svoju temelji on na tome, sto mnoge granitne zice
ne stoje ni u kakom savezu s izvirnim kanalima, nego se te zice
s obje strane suzuju i zatvaraju tako, da nije mogu6e pomisliti,
kako bi voda iz dubine mogla prodrijeti u te sa svih strana za-
tvorene pukotine ; mineralni sadrzaj stoji u o6itom uzroSnom odno-
§aju prema kemijskom sastavu obliznjega kamenja.
Po Credneru su te zice hidrokemijskoga podrijetla
isto onako, kao i zice vapnenca, barita i kremena: mineralni sa-
stavni dijelovi noSeni su od jednoga mjesta na drugo, i tu su se
na novo talozili. Pa ne samo da pegmatitne zice imadu istu struk-
turu, kao one vapnenca, barita i kremena, nego su sa6uvale i
ostatke nekadaSnje svoje otopine u obliku tekudih uklopaka ; one
imadu svoj materijal od izluSivanja iz obliznjega kamenja, jer su
vezane samo na odredene vrste kamenja; zatvaraju se u svim
smjerovima, te u genetiCkom odnosaju, kako je ve6 re6eno, ne
mogu da postanu iz mineralnih vrela, koja bi iz dubine u puko-
tine prodrla; njihova je tvorba proizaSla iz stijena pukotine, i to
kristalizacijom u otopinu donesenih minerala (1. c. 9. p. 152 — 157.,,
215—220., pa 1. c. 10. p. 500.).
Uz tu Crednerovu teoriju lateralne sekrecij e pristaj e i
Schafarzik [1. c. 31. p. 117. (10.)], koji misli, da valja po-
stanje pegmatitnim zicama traziti svakako u vodenom stanju, bilo
u laterabioj sekreciji, bilo u dizanju toplih izvora. On drzi, da su
pegmatiti, Sto se javljaju u vapnencu u okolici Orm6nyes-a i
Vercserove, postali talozenjem nekadaSnjih terama. S terry
H u D t obraduju6i granitne zice C a n a d e veli, da su one nastale
iz vodene otopine. Za pegmatite Elbe kaze G. von Rath (1.
c. 27. p. 644—652.), da su nastali talozenjem mineralnih izvora^
no ti su izvori doSli iz dubine zemaljske, te su jo§ onako vru6i
Digitized by
Google
174 PR. tu6an, (9)
prodrii a pakotine okrutnuloga ve6 granita. G. Li nek (1. c. 22.
p. 360.) zastupa isto mnijenje veledi, da je pegmatit eminentno
hidrogeneti^na postanja.
Ovim bismo u glavnome iscrpli relevantnija mnijenja o postanju
pegmatitnih zica. Kao sto se vidi, razdioba teorija na eruptivne i
hidrogenetidne posve je prirodna i opravdana. Kojoj od njih da se
da prvenstvo? Moje je miSljeDJe, da teorija hidrogenetiSkoga pod-
rijetla viSe odgovara naravi pegmatita. pa du to misljenje tijekom
svojih opaianja, koliko se to bude dalo i moglo, nastojati opravdati.
II.
Pegmatltue 2iee u kristaliuiciiom trupu Mosla-
vaCke gore.
„Kristalini6ni trup MoslavaCke gore sastoji od granita, amfibo-
lita, gnajsa, tinj6eva Skriljavca i olivinskoga gabra. Granit je mo-
slavadki andaluzitni i obi^ni granit. Amfibolit je ovdje poglavito
salitni amfibolit. Gnajs pojavljuje se u Moslava5koj gori u raznih
odlikah i prelazih, tvored biotitjii, dvotinjSasti i muskovitni gnajs.
Tinj6ev Skriljavac, koji se je ovdje razvio kao biotitni skriljavac,
poglavito je prelazni oblik gnajsa". (M. KiSpatid 1. c. 15. p. 26.)
U svim ovim raznim vrstama kristalinifinoga kamenja pojavljuju
se sad dulje sad krade, deblje ili tanje zice pegmatita. NajCesde
su one u granitu, pa onda u gnajsu, dok amfibolit, tinjdev Skri-
ljavac i olivinski gabro njima ne obiluju.
Pegmatitne zice granita i gnajsa ispunjaju obidno Siroke i duge
pukotine krupnozrnim materijalom. Ved je godine 1861. H. Wolf
(1. c. 36. p. 216.), kad se nalazio u Moslavadkoj gori, da se upozna
s njenim geoloskim odnosajima, zapazio uvrtlinskom kame-
nolomu ovedu pegmatitnu zicu: „Im Vrtlinska-Steinbruch wird
dieser Granit durchsetzt von einem klaftermachtigen Gang von
Schriftgranit mit grossen Turmalinkrystallen". Takovu pegmatitnu
zicu motrio je godine 1888. profesor KiSpatid u granitu jelen-
skoga kamenoloma, za koju kaze, da je vrlo rastroSena ma-
terijala, koji se nije mogao mikroskopski istraziti. (M. KiSpatid 1.
c. 15. p. 32 — 33.) Te dvije zice danas se vi§e ne vide.
Na hrptu lijevoga obronka potoka Kamenice Velike, tamo
gdje su pravili pokuse za kopanje granita, otkrivena le velika zica
krupnozrnoga pegmatita. Taj je pegmatit prilidno svjez. Rude, koje
zalaze u njegov sastav, razvile su se u dosta velikim individujima,
Digitized by
Google
(10) PKGMATIT U KRISTALINI6NOM KAMENJU MOSLAVACkB QORB. 175
te se makroskopski na njemu dade raspoznati kremen, glinenac,
muskovit, biotit, turmalin i granat. Kremen dolazi u gromadastim
komadima. Sjaja je staklenasta, boje smede; rjede je proziran.
Uledenih individuja, za koje Hauer veli (1. c. 16. p. 40.), da
se javljaju kao prozirci, citrini i 6adavci s uklopljenim iglicama
crna turmalina u granitnim zicama, nije se moglo zapaziti. Gli-
nenac se razvio obiS^o kao mikroklin, te je jedan od najpretez-
nijih dijelova ovoga pegmatita. Javlja se u velikim komadima
s uklopcima kremena, muskovita, biotita, rjede turmalina i gra-
nata. Kalavost je dobro razvijena smjerom baze P i brahipinakoida
Jf. Kalotine smjerom baze pokazuju staklenast sjaj, a ftesto i iri-
zaciju. Tinjci se javljaju u ovedim listovima, gdje je muskovit
pretezniji od biotita. Turmalin je redovno uleden u emim stuba-
stim lecima, koji znadu dosedi duljinu od 5 cm. Prizmatske su plohe
isprutane smjerom osi c. Najrjedi sastojak pegmatita, koji se dade
makroskopski zapaziti, jest granat. On dolazi u sitnom zrnju, na
kom se kristalografske konture ne dadu motriti. Boje je ervene,
„Izpod sv. Vida kod Grabovnice nalaze se kamenolomi u
sivu granitu, koji je dosta raztroSen, a ima u njem pegm.atitnih
zica". (F. Koch 1. c. 20. p. 19—20.). Pegmatitne zice ovoga
granita istoga su mineralnoga sastava, kao one s obronka K a m e-
nice Velike, tek je tu pegmatit neSto svjeziji, tako da glinenci
pokazuju osobito lijep staklenast sjaj. U ovom su se pegmatitu
mineralni sastojci iskristalizovali u omanjim individujima.
Pegmatitne zice granita analogue su onima u gnajsu. Na desnoj
obali Kamenice Male javljaju se one il dvotinj6astom gnajsu.
Tu ima zica od nekoliko centimetara debljine, koja nije posve
ispunjena pegmatitnim materijalom, te su se tu pojedini sastojci
mogli pravilno iskristalizovati. Kremen se ovdje razvio kao pro-
zirac u sitnim lecima, no kako su mu plohe odvise hrapave i
mutne, a 6esto ispunjene i uklopcima turmalina, to su goniome-
trijska mjerenja nemoguda. Glinenac je takoder uleden. Sitni nje-
gov) leci posve su isprepleteni tankim iglicama crnoga turmalina,
pa kako su i ovdje goniometrijska mjerenja nemoguda, to se ne da
makroskopski odrediti, koja je vrsta glinenca. Tinjci se javljaju u
sitnim listidima, pa je i ovdje muskovit pretezniji od biotita. Leci
turmalina sasvim su sliSni onima iz pegmatitnih zica granita, samo
su ti leci radijalno poredani tvoredi u pegmatitu erne rozete. Granat
se ovdje nije mogao makroskopski zapaziti. Ferdo Koch spo-
minje (1. c. 20. p. 9.) pegmatitne zice u biotitnom gnajsu na lije-
Digitized by
Google
176 PK. tu6an, (11)
vom obronka potoka Pe§6eniee. Glinenci su ovdje veliki, a
biotit se razvio u velikim lisaatim plo6ama. Turmalin dolazi a
velikim okrhanim komadima.
Pegmatitne zice tinjceoa §kriljavca obiCno su tanke, te rijetko
prekora6uju debljinu jednoga centimetra. Mineralni su sastojci isti,
kao i u onima granita i gnajsa. AmfiboUt i gabro znadu takoder
biti tu i tamo isprepleteni tankim zicama pegmatita. Makroskopski
se tu dade odre.diti samo glinenac. Debljina ovih zica takoder ne
prelazi gotovo nikada jednoga centimetra.
U pegmatitnim zicama Moslavadke gore spominje prof. Pilar
u Ki§patidevoj raspravi (1. c. 16. p. 79.) jos jednu rudu, koja se
nije mogla nadi ni makroskopakim ni mikroskopskim istrazivanjem :
a U) je topaz. „U muzealnoj zbirci nalazi se komad topaza iz
Gornje Jelenske, koji je 1*5 X 3 cm. velik, te dosta zaobljen.
Nema sumnje, da je na§ast kao valutica, te da potjefie iz p e g m a-
titnih zica granita".
Da se to6nije upozna sastav i narav ovih zica, a eventualno i
njihov genetidki odnosaj prema susjednomu kamenju, koje ispre-
pledu, to cu prijedi na makroskopska i mikroskopska opazanja,
na kemijski sastav nekih mineralnih sastojaka, pa spomenuti neka
fiziografska i kristalografska svojstva njihova. Pri ovom razma-
tranju razdijelit du zice u pojedine grupe, i to u pegmatitne ziee
granita, gnajsa, tinjdeva §kriljavca, amfibolita i gabra.
A. Pegmatitne ±ice granita.
Strnktnra.
Uslijed istodobne kristaUzacije pojedinih mineralnih sastojaka
zadobile su ove zice karakteristidnu pegmatitnu strukturu,
koja se odituje u tom, da su se neke rude na poseban nadin meda
sobom srasle. Ved prostim okom mozemo naime zapaziti, kako sa
kremen i glinenac, onda turmalin, pa muskovit i biotit jedan u
drugi prodrli te se na taj nadin srasli i redenu strukturu stvo-
rili. Oditije se ta struktura opaza pod mikroskopom. Tu na prvi
pogled udaraju u odi kremen i glinenac^ prvi svojom svjezinom,
distom i glatkom povrSinom, pa zivahnim bojama medu nakrStenim
nikolima, drugi pak sraslacima i rastroSbom. Obje ove rude,
kako su pri rastu svome smetale, zaSle su jedna u drugu, ispreplele
se medu sobom i bez ikakove kristalografske pravilnosti medu
sobom se srasle. Ovdje su dijelovi kremena jednolidno orijentirani,
Digitized by
Google
(12) PRGMATIT U KRISTALINI6NOM KAMBNJU M0SLAVA6kB GORE. 177
te ne stoje ni u kakom pravilnom odnoSaju prema kristalografskoj
orijentaeiji glinenca (Brogger 1. c. 4. p. 149.).
Posve na isti na5m srasli su se turmalin i glinenac, pa turmalin
i Jcremen^ a i ovdje su svi dijelovi turmalina iste orijentacije bez
ikakova pravilna odnoSaja prema kristalografskoj orijentaeiji gli-
nenca ili kremena. Muskovit je takoder pri svome rastu prodr'o u
kremen ili glinenac, te se a jednim ili drugim srastao na naftin
spomenutih ved ruda. Biotit se pegmatitno srastao s muskovitom,
a ni tu se nije mogla zapaziti kakova pravilnost a kristalografskoj
orijentaeiji jedne ili druge rude.
Br5gger spominje (1. c. 4. p. 153.) joS jednu vrstu srastenja
tipidne pegmatitne strukture, koja je kod naSih pegmatita vrlo
^.esta. To je naime primamo istodobno srastenje kalijeva glinenca
(mikroklina ili ortoklasa) s albitom^ dakle pravilno srastenje,
koje se ozna6uje kao pertitno ili mikropertitno srastenje. To nije
apsolutno niSta drugo nego vi§e ili manje pegmatitno srastenje,
samo kod istodobnoga rasta ovih tako usko srodnih ruda pravilno
orijentiranje obadvaju glinenaca stoji takoder i u medusobnom
pravilnom odnoSaju.
Mineralni sastojcl.
Rude, koje zalaze u sastav ovoga pegmatita, mozemo razdijeliti
u dvije vrste: u one, koje su se razvile kao samostalni, zasebni
individuji, i u one, koje se javljaju kao uklopci. U prvu vrstu ide:
1, Kremen.
Pod mikroskopom se lako raspoznaje po svojim znaSajnim svoj-
stvima. U obi6noj je naime svjetlosti posve bezbojan, staklenasta
sjaja i svjez, dok medu nakrStenim nikolima interferira u zivahnim
bojama. Valovito (undulozno) potamnjenje, koje se ina^e dost a
^esto javlja kod kremena, glinenca i biotita, o6ituje se i ovdje na
nekim individujima, a bit de da je uzrokovano mehaniSkim utje-
cajima, i to tlakom, koji je u6inio, da se polozaj osiju elasticitete
u jednom individuju neprestano mijenja i tim naSinom spomenuto
potamnjenje izvodi (Zirkel 1. c. 37. p. 58. R. Brauns 1. c. 3. p.
196.). Nerijetko se opa^a, da /leki individuji imadu potamnjenje,
koje se poput mrlja ili pjega siri povrSinom njihovom. Taka je
potamnjenja motrio P. Sabersky na kremenu argentinskih peg-
matita i nazvao ih „pjegavim potamnjenjem" (fleckige Ausloschung)
(Sabersky 1. c. 30. p. 394.).
R. J. A. 159. 1^
Digitized by
Google
178 Fn. TU6AN, (13)
Kremen ovaj obiluje uklopcima tekudine. Oblik je tih
uklopaka razlidit: obi^no je ovalan, rjede okraglast, a katkada je
i vre6asto otegnut. Sto se ti6e poredaja njihova, to oni obidno teku
u paralelnim redoyima, a rijetko su nepravilno razasati. Vi§e puta
znadu se ti uklopci tako obilno naslagati u paralelne redove, da
dadu kremenu mlijed.no, mutno lice. U tim se uklopcima gotovo
uvijek dade pomnjivijim motrenjem uo6iti sitna libela, koja sad
ja5e sad slabije titra i poskakuje udarajudi o stijene uklopka. 6ri-
janjem preparata ove libele ne i§6ezavaju, tek im se titranje i po-
skakivanje pospje§uje, pa tim nadinom saznajemo, da je tekudina
tih uklopaka vodenasta.
Od mineralnih interpozicija dolaze u ovom kremenu: glinenac,
biotit, muskovit, zirkon, turmalin, apatit i sitna zrna kremena, pa
jo§ jedan mineral, koji je poput vanredno sitnih vlasi u kremenu
razasut, a karakter bi se njegov najviSe slagao s onim turmalina-
O ovim uklopcima bit ie kasnije govora.
2. Kalijev glinenac,
Kalijev glinenac vrlo je obilan. Razvio se kao ortoklas (orto-
klasmikropertit) i mikroklin (mikroklinmikropertit).
a) Ortoklas.
Po mnozini zaostaje ortoklas za mikroklinom i albitom. Kako
je rastrosba zahvatila pojedine individuje, on se ve6 na prvi po-
gled razlikuje od kremena. Od te rastrosbe pun je muteza, te iz-
gleda hrapavo. Pri slabijem povedanju 6ini se, kao da su ortoklasi
vlasasto isprutani, no uz vefie povedanje lako demo se uvjeriti, da
je to vlasasto prutanje prouzro6ila rastrosba. Ovdje se veoma sitni,
piknjasti proizvodi rastrosbe redaju u pravilne igliSaste nakupine^
pa kako su se ovi redovi gusto zbili, dobiva ortoklas prutasto lice
(M. Kispatid 1. c. 15. p. 27.). Oditi je produkt rastrosbe sitni listi-
davi muskovit i siva kaolinasta tvar.
Optidka istrazivanja pokazuju, da ovdje u istinu imamo posla
s ortoklasom : ravnina optidkih osiju stoji okomito na ravnini sime-
trije M'^ ako su prerezi iz ortodij^igonale, onda potamnjenja pre-
reza ortoklasa medu nakr§tenim nikolima idu paralelno sa kala-
vo§du pinakoida P i M] u ortodijagonalnim presjecima stoje kala>
vosti P : M medusobno okomito t. j. tvore kut od 90®. U presjecima
okomitim na ravninu simetrije izlazi negativna raspolovnica. U
Digitized by
Google
(14) PEGMATIT U KRISTALINICnOM KAMENJU MOSLAVAeKB GORE. 179
preparatima orijentiranim paralelno s plohom M ne raspoznaje se
ortoklas od mikroklina, jer mu je potamnjenje s njim isto t. j.
iznosi 5^— 6^
UndulozDO potamnjenje, koje smo motrili kod kremena, javlja
se i ovdje u nekim individujima. Kalavost je dobro razvijena, i
to smjerom baze P, kojoj se pridruzuje kadSto kalavost smjerom
klinopinakoida M^ ved prema tomu, kakav je prerez u preparatu.
Ortoklas se obi5no razvio u jednostavnim individujima, dok su
sraslaci karlsbadskoga zakona prili6no rijetki. Bavenski dvojci za-
pazili su se samo u jednom preparatu.
Osim tih zasebnih individuja, dolazi ortoklas jos i kao uklopak
u kremenu. mikroklinu, albitu i muskovitu. Tu su se uklopci obiSno
razvili u karlsbadskim dvojcima, a rjede su poprimili oblik nepra-
vilna zrnja.
U pegmatitu uaSem razvio se ortoklas i kao ortoJclasmiJcropertit,
te se kao takav dosta 6esto javlja. U torn se sluCaju pravilno srastao
s albitom. Lamele albita teku u ortoklasu paralelno smjerom M.
Druga orijentacija u pravilnom srastenju ortoklasa s albitom nije
se mogla zapaziti.
Je li se ortoklas u§6uvao od rastroSbe, onda se moze u njemu
uz vede povedanje, a pomnjivije motrenje nadi i uklopaka teku-
dine sa libelom. Ti su uklopci vrlo rijetki, a razasuti su bez ika-
kove pravilnosti. Grijanjem preparata saznajemo, da je narav tih
uklopaka ista, kao onih u kremenu, t. j. da su ispunjeni tekudinom
vodenasta karaktera. Mineralni uklopci po mnozini daleko za-
ostaju za uklopcima u kremenu. Kao najdesdi uklopak istidu se
sitna zrna .kremena. Turmalinove iglice vrlo su rijetke. Ovdje se
javlja medu uklopcima i granat u sitnom zrnju i jasnim krista-
lima. Od tinjaca uklopljen je muskovit, a od glinenaca albit. Zirkon
pa apatit nijesu rijetki u ortoklasu.
b) M i k r o k 1 i n.
Mikroklin dolazi kao mikroklinmikropertit, a naj6eSda je ruda
pegmatitne zice. Izludio se u velikim, nekoliko centimetara debelim
komadima nepravilna oblika. Takovi komadi obi6no su uprskani
kremenom, muskovitom, biotitom i turmalinom, gdje su se te rude
onda medu sobom pegmatitno srasle. I crvena zrna granata znadu
kadikad u njemu dolaziti. Obje pinakoidalne kalavosti dolaze jasno
razvijene : kalotine smjerom baze P deSde su, potpunije, pokazuju
lijep staklenast sjaj, slabu irizaciju, dok one smjerom brahipina-
Digitized by
Google
1 8 FR. tu6an, (15)
koida M imadu mutnu, mlijeSnu povrSinu. Na takoj jednoj kalotini
mjeren je na refleksnom goniometru kut izmedu F : M (001 : 010).
te se uz vrlo loSe signale dobila njegova priblizna vrijednost
001 : 010 = 88^04',
§to bi odgovaralo mikroklinu, 5iji kut P : M (001 : 010) iznosi po
Klockmannu
001 : 010 = 89^53',
po U s s i n g u
001 : 010 r= 89<>30',
po Des Cloizea u-u
001 : 010 = 89<>44',
poTschermaku
001 : 010 = 89<>40' (1. c. 12. p. 1337—8.),
po Saberskoui
001 : 010 = 89«30'6" (1. c. 30. p. 368—9.).
Kako se iz navedenih mjerenja vidi, kut izmedu P : M varira,
no da je kod naSega mikroklina priliCna razlika (gotovo stupanj
i p6) u veliCini toga kuta, uzrok je svakako, §to povi^ine kalotine
nijesu bile 6iste ni glatke, tako da su se dobili vrlo loSi i slabi
signali.
Pertitno srastenje, kojira se odlikuje na§ mikroklin, moze se
opaziti, ako 5ovjek pomnjivije lupom motri svje^e kalotine. Otkalamo
li naime komad mikroklina smjerom P, to demo lupom opaziti,
kako je povrsina kalotine isprepletena sitnim bijelim nitima, koje
se pod mikroskopom o6ituju kao alhit.
Kemijski sastav toga mikroklina ili bolje mikroklinmikropertita
pokazuje ova analiza:
SiO^ 65-57
Al^O^ 19-73
Fe^O^ 0-37
GaO 0-54
MgO 018
Na^O 4-18
K^O 8-72
Gubitak zarenjem . . . 0*39
99^
Digitized by
Google
(16)
PBOMATIT U KRISTALINl(!lNOM KAMBNJU HOSLAVACiKE GQRB.
181
Ako od toga odbijemo gubitak, Sto je zarenjem nastao, a pre-
ostatak tvari preradunamo na sto, to demo dobiti:
SiO^ 66-09
Al^O, 19-84
Fe^O^ 0-37
GaO 0-54
MgO 018
Na^O '4-20
K^O 8-78
10000
Ra$unajudi iz toga molekularni snoSaj pojedinih sastavina, dobit
demo ove brojeve:
SiO^ 110-15 ili 74-74
Al^O, 19-45 „ 1319
Fe^O, 0-23 „ 0-16
GaO 0-96 „ 0-66
MgO 0-45 „ 0-31
Na^O 6-77 „ 460
K^O 9-34 , 6-34
147-35 ili 10000
Prema tome bio bi molekularni sastav mikroklina :
mikroklin
albit
anortit
kremena kiselina . . . 38*04
aluminij 634 I 50*72
kalij 6-34
kremena kiselina . . . 27-60
aluminij 4-60 i 36-80
natrij 4*60
kremena kiselina ... 1*32 |
aluminij 066 [ 2*64
vapno 0*66 j
n6vezana kremena kiselina 7-78
nevezani aluminij 1-59
Fe^O^ 0-16
MgO 0-31
10000
Digitized by
Google
182
FR. TirdAN,
(17)
Prema tome bismo ovdje imali inikroklinmikropertitne tvari do
9016%, ostatak pak od 9*847o otpada na slobodnu kremenu kise-
lina, pa na aluminij, zeljezo i magnezij.
NaSa bi se analiza u glavnom podudarala s analizom, §to ju je
izveo G. Rose na jednom Sleskom mikroklinmikropertitu iz
Schwarzbacha (1. c. 12. p. 1364. i 1406. VL):
SiOt . .
. 67-20
Al,0, . .
. 2003
Fe,0, . .
. 0-18
GaO . .
. . 0-21
MgO . .
. 0-31
Na^O . .
. 506
K^O . .
. 8-85
101-84
Tu bi bila osjetljivija razlika samo u kremenoj kiselini, dok se
ostale baze priliSno podudaraju, te bi po torn na§ mikroklinmikro-
pertit bio istovetan s ovim iz Schwarzbacha.
Pod mikroskopom raspoznaje se mikroklin ved na prvi pogled
odlikuju6i se svojim karakteristi^nim svojstvima. U obi6noj je
svjetlosti bezbojan, te svojom svjezinom podsjeda na kremen. Ras-
troSba, koja je tako 6esta kod ortoklasa i albita, ovdje je dosta
rijetka, te su individuji mikroklina obi5no svjezi. Dolazi li ipak
rastrosba, to mikroklin prelazi u muskovit i neku sivu kaolinastn
tvar. Undulozno potamnjenje i ovdje se javlja.
Medu nakrstenim nikolima udara u o6i svojom jasno izrazenom
mrezastom strukturom. U preparatu, koji je bruSen smjerom baze
P, stoje lamele, koje saSinjavaju tu mrezastu struktuni, jedna na
drugoj okomito. Pri zakretaju preparata za 14® — 15® potamne
simetrijski dvije i dvije medusobno okomite lamele: pojav karak-
teristidan kod mikroklina, kojim se on na prvi pogled razlikuje
od svakoga drugog glinenca. Od ortoklasa se raspoznaje po svojem
karakteristidnom potamnjenju: presjeci paralelni s bazom P ne
potamnjuju, kao kod ortoklasa, paralelno i okomito prema bridn
P : M, vec pod kutom od 15® spram kalavosti, koja te6e para-
lelno s plohom M.
U izbrusku smjerom plohe M ne vidi se mrezasta struktura, a
potamnjenje je isto, kao kod ortoklasa, t. j. tvori kut od 5®. U
tako orijentiranim izbruscima nije ga mogude raspoznati od orto-
klasa.
Digitized by
Google
(18) PBGMATIT U KRISTALINIGnOM KAMBNJU MOSLAVA6kB GORE. 183
Mikropertitno srastenje vrlo je dobro razvijeno. Tu su se svi indi-
viduji pravilno srasli s albitom smjerom plohe M. U orijentira-
nom preparatu smjerom brahipinakoida M poznat demo albit po
kutu potamnjenja: mikroklin potamnjuje, kad bazalna kalavost P
tvori s jednim nikolom kut od 5^, albit pak, kad sa nikolom tvori
kut od 18^. U izbrusku bru§enom smjerom P potamnjuje mikro-
klin pod kutom od 15^, a albit pod kutom od 4^. Od mikroklina
razlikuje se albit i po tom, §to interferira u vi§im bojama, t. j. ima
ja6i dvolom, i §to dolazi uvijek u polisintetskim sraslacima po al-
bitnom zakonu, a mrezaste strukture nema.
Kako ortoklas tako ni mikroklin ne obiluje uklopcima tekudine.
Dugim trazenjem, a uz veliko povedanje naide 6ovjek na koji
uklopak sa mjehurom. U tim se mjehurima moze kad§to zapaziti
libela, kako se lagano krede. Narav tekudine u tim uklopcima
takoder je vodenasta. Mineralni uklopci u mikroklinu posve su
iati, kao i oni u ortoklasu.
3. Plagioklas,
Plagioklas razvio se jedino kao albit^ koji dolazi, kako je ved
re6eno, pravilno srasten s ortoklasom i mikroklinom tvoredi s njima
ortoklasmikropertit i mikroklinmik'ropertit, a osim toga izludio se
jo§ i u samostalnim individujima sa polisintetskim sraslacima.
Albit je u obidnoj svjetlosti, ako ga rastro§ba nije zahvatila,
bezbojan, no obidnije je pun muteza, koji potjede od rastroSbe,
Produkt je te rastrosbe, kao kod predasna dva glinenca, muskovit
i kaolinasta mutna tvar, koja se zna na gusto sabrati u sive, mrke
nakupine. Medu nakrgtenim nikolima udara u odi svojim polisin-
tetskim sraslacima po albitnom zakonu, komu se kadSto pridruzuju
jos i lamele po periklinskom zakonu. Polisintetski sraslaci albitnoga
zakona znadu se udruziti kadikad u karlsbadske dvojke, te je na
njima, ako ih nije rastrosba zahvatila, mogude izvesti neka mje-
renja. U jednom takom sraslacu po karlsbadskom zakonu iznosilo
je simetrijsko potamnjenje na jednom i drugom individuju :
1
12"
1'
12«
2
13"
2'
13»,
§to bi odgovaralo albitu u presjeku:
Digitized by
Google
184 FR. tu<5an, (19)
X = ± 60®.
Na drugom jednom dvostrukom sraslacu po karlsbadskom za-
konu pokazivale su albitne lamele jednoga i drugog leca ova po-
tamnjenja:
1 9«
.1' 9"
2 100
2' 100;
prema tomu je i to albit u prerezu, komu su koordinate :
9 = 0^
1= ± 500.
Drugi jedan prerez pokazivao je ovo potamnjenje :
1 IP
r IP
2 . 120
2' 120,
dakle i taj prerez govori, da je.to albit u presjeku:
9 = 00
{= ± 550.
U jednom prerezu iznosilo je potamnjenje:
1 140
1' 140
2 150
2' 150,
sto opet odgovara albitu u presjeku:
9 = 00
1= ± 700.
Po svim tim mjerenjima oSito je, da je plagioklas, koji se iz-
lu5io u pegmatitu Moslava6ke gore, albit.
Uklopci tekudine, koje smo motrili kod predaSnjih ruda, nijesu
se ovdje, ni uz najpomnjivije trazenje, mogli nadi, kao god ni
uklopci turmalina. Ostali mineralni uklopci isti su, kao i u pre-
daSnjim glinencima.
Digitized by
Google
(20) PBOMATIT U KRISTALINI6NOM KABIBNJU M08LAVA6kB QORB. ISb
4. Turmalin.
Turmalin, kao redovni sastojak naSega pegmatita, dolazi uz kre-
men, glinence i tinjce u ovedim, crnim kristalima prizmatskoga
oblika. Prizmatske su mu plohe isprutane. To prutanje te6e smje-
rom osi c, te je, kako misli Vorobjev (1. c. 35. p. 351.), uzro-
kovano izmjeniCnim ponavljanjem razliSitih prizmatskih ploha.
Osim prizme co R i ao P^ razvile su se na turmalinu u raznim
kombinacijama i neke druge plohe. Plohe su dosta lo§e, hrapave,
te se ni mjerenja nijesu mogla to6no provesti, jer su signali bill
vrlo slabi.
Na jednom lecu, gdje dolazi u kombinaciju baza OiJ, romboedar
R i prizma oo i?, dala su mjerenja ove vrijednosti :
kut izmedu baze OR i romboedra R iznosi
0001 : 1011 =: 25<>23',
dok bi po raSunu Vorobjeva moralo biti
0001 : 1011 = 27«33'1";
kut izmedu romboedra R i prizme oo R iznosi
lOTl : 1010 = 62^58',
dok po ra^unu Vorobjeva mora iznositi
1011 : 1010 = 62026'9''. •
Na drugom lecu, gdje se kombinirao ^I^R i — JB, mjeren je kut
izmedu ^j^R : Vs-^j ^ iznosi
IOI2 : 1102 = 24^51',
dok ra6un Vorobjevljev zahtijeva
1012: 1102 =: 25«15'4";
kut izmedu Va-^ • — -^ iznosi
1012 : 0111 = 22^30',
dok bi po ra6unu Vorobjeva moralo biti
10r2 : Oin = 23^36'8".
Na jednom romboedru, koji pripada temeljnomu, naSao sam
mjerenjem, da mu ovrSni brid ima
1011 :Il01 = 46^3',
a raSun Vorobjevljev zahtijeva
lOTl : 1101 = 47n3'39".
Prema ovome nalazimo na turmalinu moslava6kih pegmatita
razvijene ove oblike:
Digitized by
Google
186 FR. tu6an, (21)
R (1011)
— B (0111)
Vg B (1012)
oB (0001)
00 B (lOfO)
00 P,(112"0).
Kemijska narav ovoga turmalina pokazuje ova analiza:
SiO^ 37-25
B^O^ 7-93
Al^O, 2809
Fe^O^ 104
FeO 17-31
MnO 1-93
CaO 0-62
MgO 213
Na^O 2-18
K^O 0-67
Gl tragovi
Gubitak zarenjem 112
100-43
Metodu pri ovoj analizi upotrebio sam onu, §to je ima M e d i c u s
(1. c. 23. p. 149.). Pri kvalitativnoj analizi flaor se nije nasao, ali
se zato miesto njega javlja klor. Kako CI dolazi samo u trago-
vima, to se nije mogao kvantitativno opredijeliti. Kod samoga
rastvaranja ovoga turmalina sa fluorovodikom bilo je poteSkoda,
jer fluorovodik dosta slabo na nj djeluje, tako da je trebalo go-
tovo dva tjedna, dok se sav prah u njemu otopio. A i taljenje sa
kalijevim i natrijevim karbonatom nije uvijek uspjelo, jer se sav
prah obi6no nije rastalio. U torn slud.aju bilo je potrebno uzeti sto
ve6u temperaturu, a zarenje produljiti na nekoliko sati.
Analiza nasega turmalina razlikuje se u mnogo6em od analiza
Rammelsberga, Rigga i Jannascha, sto ih Hintze u
svojoj mineralogiji (1. c. 12. p. 364 — 365.) navodi. U tim se ana-
lizama nigdje ne navodi niti spominje (7Z, nego mjesto njega do-
lazi Fl, Od drugih sastavnih dijelova postoji najveda razlika u
bornoj kiselini i u oksidima zeljeza i aluminija, pa magnezija. U
opde je kemijska narav turmalina vrlo promjenljiva, tako da ana-
Digitized by
Google
(22) PBOMATIT U KRISTALINI6NOM KAMVNJU MOSLAVACKB OORR. 187
lize turmalina s istoga nalaziSta pokazuju uvijek neku razliku u
koli^ini svojih kemijskih sastojina.
NaSoj bi analizi priblizno odgovarala analiza C. F. Ram m els-
berg a, Sto ju je izveo na turmalinu iz Andreasberga (1. c. 12.
p. 361. L):
SiO^ 3606
B^O, nil
Al^O, 30-34
FeO ....... 17-40
MnO Oil
MgO 0-78
CaO 0-72
Na^O 1-36
K^O 0-58
H^O 1-54
Fl 0-58
100-85
No tu je opet velika razlika u BjOg, dok Fe^O^ i Gl m opce i ne
zaiaze u sastav toga turmalina.
Opti(^ka istrazivanja pokazuju, da je.nas turmalin opti5ki
d V o o s a n. Crni krst naime pri zakretanju preparata razilazi se
pod malim kutom u hiperbole. Taj je anomalni pojav u turmali-
nima dosta Sesto razvijen.
Pod mikroskopom demo ga raspoznati po njegovu vrlo dobro
izrazenom pleohroizmu : smjerom glavne osi on je modruSasto-zelen,
a u smjeru na to okomitom crn. Medu nakrStenim nikolima poka-
zuje zive boje. Kalavost je slabo razvijena, a obiSnije dolazi ne-
pravilno iskidan. Zonarna gradnja vrlo je dobro razvijena. U
jednom orijentiranom prerezu okomitom na glavnu os ta se zo-
narna gradnja osobito lijepo vidi: srediria je leca svijetlo smede
boje, na nju se naslanja zona tamno smede boje, na ovu dolazi
^uto smeda zona, a napokon zona kestenjaste boje. Svaka je ova
zona opet sastavljena od sad uzih sad sirih zona, koje se oSituju
u zuto smedoj boji raznih nijansa. U drugom jednom izbrusku,
takoder okomitom na os c, jezgra je bezbojna, a na nju dolazi jedna
zona svijetlo sive boje. Paralelno s ovim zonama teku i uklopci,
koji su ispunjeni tekudinom, te redovno imadu libele, koje se
lagano kredu. Grijanjem preparata saznajemo, da je i ovdje teku-
dina vodenasta karaktera.
Digitized by
Google
188 FR. TU6AN, (23)
Turmalin se razvio i kao mikroskopski uklopak a kremenu, a
kadSto i u glinencu (ortoklasu i mikroklinu). Ti su uklopci poput
sitnih iglica nepravilno rastreseni po kremenu, te kako medu na-
krgtenim nikolima interferiraju u vrlo ziyim bojama, podaju kre-
menu slikovito lice. Leci prizmatskoga oblika pokazuju izrazit
hemimorfizam, gdje se s jedne strane razyila baza, a s protivne
strane romboedar. Na nekima se vidi lijep pleohroizam u blijedo
zutoj i modrikasto crvenoj boji. Medu nakrStenim nikolima po-
tamnjuje paralelno. Gdjegdje se naide i na koji ledac, koji ima
bazalnu kalavost, te je u torn slu6aju 6lankovito, poput apatita,
rascijepan. Po optiCkim dakle svojstyima te su iglice nedvojbeno
turmalinove.
U kremenu dolazi jo§ jedna vrsta uklopaka, koji su se u njemu
razvili u vanredno finim vlakancima. Oni znadu interferirati u vrlo
zivahnim bojama. Kako ovi uklopci posve nalikuju na turma-
inove uklopke u kremenu iz Amerike (Silver Star, Ct^. Ma-
dison, Montana), to mozemo ustvrditi, da su i oni turmalinovi.
Druga svojstva, koja karakteriziraju turmalin, nijesu se mogla
ustanoviti, jer su uklopci vanredno tanka vlakanoa.
Osim ved spomenutih, zonarno poredanih uklopaka tekudine ovaj
turmalin nema nikakovih drugih interpozicija do li zirkona.
5. Granat
Crveni granati, koji tako rado zalaze u sastav pegmatitnih zica,
dolaze i ovdje urasli u kremenu i glinencu u obliku sitna zrnja,
na kom se vide slabi kristalografski obrisi. Prikladni leci za go-
niometrijska mjerenja nijesu se mogli nadi, jer se granati, kako je
redeno, javljaju obiSno u zrnju, a gdje se javljaju kristalografske
plohe, redovno su ispucane, hrapave i onediSdene.
Po kemijskoj naravi ovaj bi granat bio manganov zeljezni
aluminijev granat, kao §to pokazuje ova kemijska analiza:
SiO^ 38-31
Al^O, 20-49
FeO 19-14
MnO 21-57
CaO 1-06
MgO tragovi
~T00-57~
Digitized by
Google
(24)
PBGMATIT U KRISTALINl£lNOM KAMENJU MOSLAVAdKE GORE.
189
Prera6unav§i na sto dobit demo ove brojeve:
SiO^
38-12
Al^O^
. 20-37
FeO
19-02
MnO
21-43
CaO
1-06
MgO
tragovi
100-00
prorafiun
amo molekalarni snoSaj, to d
SiO^ .
. . 63-53 ili 44-68
Al,0,
. . 19-97 „ 14-01
FeO . .
. . 26-42 „ 18-51
MnO
. . . 30-61 „ 21-45
CaO .
. . 1-89 „ 1-35
MgO.
. . . tragovi „ tragovi
142-42 iU 10000
Manganov granat
Zeljezni granat
iFe,Al,Si,0,,)
Kalcijev granat
Sastav naSega granata bio bi dakle prema tomu ovaj :
kremena kiselina . . . 21*45
aluminij 7*15 50*05
mangan 21*45
kremena kiselina . . . 18*51
aluminij 6*17 > 43*19
zeljezo 18*51
kremena kiselina ... 1*36 |
aluminij 0*45 [ 3*15
vapno 1*35 j
ostaje nevezane kremene kiseline 3*37
i aluminija 0*24
10000 ~
Prema tomu na§ bi granat odgovarao formuli:
I ova je analiza izvedena po metodi, Sto je navodi Medic us
(1. c. 23. p. 144.). Zeljezo je ovdje opredijeljeno kao Fe^O^^ a
iz toga je onda preraCunano na FeOy budu6i da nije bilo dosta
granata za analizu i oksida i oksidula. Kako je taj granat na
rijetko razasut po pegmatitnoj zici, i to u vrlo sitnom zrnju, to
sam za cjelokupnu analizu mogao sakupiti tek 0*228 gr. granata.
Digitized by
Google
190 FR. TU6AN, (25)
U izbrusku pokazuje ovaj granat neke osobitosti, koje se kod
grauata sa raznih nalaziSta 6esto pokazuju : medu nakrStenim niko-
lima vladaju se neka zrna kao anizotropne rude, pokazujudi jasni
dvolom. Te opti5ke anomalije motrio je i Brogger (1. c. 4. p.
160 — 172.) na granatima sijenitnih pegmatita juzne Norveske, te
drzi, da se te anomalije pokazuju samo kod onih granata, koji su
postal! talozenjem otopine u otvorenim pukotinama, dok su oni
granati, koji su postali kristalizovanjenY iz magme, u svakom slu-
6aju izotropni.
U obi5noj je svjetlosti granat bezbojan, a dolazi li u obliku ne-
pravilna zrnja, on je sav ispucan. Razvio se i u vrlo sitnim le-
cima, koji se pod vedim povedanjem odituju kao vanredno sitni
rompski dodekaedri. Pri manjem povedanju ti rompski dodekaedri
udaraju u odi kao svjetlucava, bezbojna zrna razasuta po gli-
nencu. Uzmemo li vede povedanje, to demo pomicanjem mikrome-
trijskoga vijka zapaziti, da ta sitna, bezbojna zrna imadu kristalo-
grafske obrise, koji se odituju kao gornji, postrani i donji rombi.
Dklopaka ovaj granat nema.
6, Tinjci.
Tinjci su se izludili vrlo obilno kao muskovit i biotit u velikim
nepravilnim listovima, koji su se medusobno, a i sa kremenom pa
glinencem pegmatitno srasli. Osim pegmatitnoga t. j. nepravilnoga
srastenja dolaze muskovit i biotit i pravilno srasteni po po-
znatom zakonu, koji je kod tinjaca vrlo obidan : srasladka ravnina
stoji okomito na bazi (001), a ide paralelno s bridom (001 : 110).
Kalavost je savrsena srajerom baze (001).
a) Muskovit.
Muskovit je deSdi od biotita. Boje je srebrnasto bijele do jasno
smede. Osim ovedih listova, kojiina velidina dopire do 7 — 8 cm.,
razvio se muskovit i u sitnim IjuSticama. Kristalografskih obrisa
na makroskopskim individujima nema, dok mikroskopski individuji,
koji se javljaju kao uklopci u kremenu, pokazuju lijepe, jasne
heksagone. Kemijski sastav pokazuje ova analiza:
SiO^ 44-91
Al,0, 30-42
Fe,0, 3-82
FeO 0-83
Digitized by
Google
(26) PBGMATIT U ERISTALINI6NOM KAMBNJU MOSLAVACiKIC GORE. 191
GaO M4
MgO 0-64
Na^O 4-43
K^O 8-74
H^O 5-47
CI tragovi
100-40
Voda je ovdje opredijeljena kao gubitak zarenjem. Po kemijskoj
naravi razlikovao bi se nas muskovit od drugih tim, §to u njegov
sastav, kao i kod turmalina, ne zalazi fluor, nego klor, i §to je
natrijem bogatiji. Koli6ina alkalija u muskovitima u opde vrlo
varira; natrij znade narasti i do preko 6 postotaka, dok kalij, ta
bitna osobina muskovita, pada na 3 postotka, a kod nekih u opde
alkalije i ne dolaze. Velika razlika u koli6ini opaza se i u ostalim
bazama, tako da je teSko nadi dva muskovita s razliSitih lokali-
teta, koji bi u kemijskom pogledu bili istovetni.
Motrimo li bazalne listove muskovita u konoskopu, opazit demo
na njima jasno izrazene optiSke osi. Na takoj je jednoj kalotini
kut, §to ga tvore te opti6ke osi, mjeren u zraku, te je dobivena
njegova srednja vrijednost
2E = 69050' ;
iz toga je raSunom naden pravi kut V poznatim na6inom, gdje je
eksponent loma ,3 = 1*61, te iznosi
2F = 4P39'.
Pod mikroskopom se lako raspoznaje od ostalih sastojina po
svojim karakteristiCnim svojstvima. U obi6noj je svjetlosti bez-
bojan, a kadSto naginje na malo zelenkastu boju, te u torn slu-
6aju pokazuje jedva osjetljiv pleohroizam. Interferira u zivim bo-
jama. Bazalna kalavost osobito se lijepo vidi.
Kao §to je ved prije re6eno, javlja se muskovit i kao sekun-
darna tvorevina t. j. kao produkt rastroSbe glinenaca, gdje se
razvio u sitnim IjuSticama zelenkaste boje. Kao uklopak zalazi u
kremen i glinenac, a on sam uklapa kremen, glinenac, zirkon i
apatit. Uklopaka tekudine nema.
b) Bio tit.
Biotit je ne§to rjedi od muskovita. I on se javlja u ovedim ne-
pravilnim listovima sa crnom bojom, koja desto prelazi u tamno
smedu. Kemijski sastav naSega biotita odituje se u ovoj analizi:
Digitized by
Google
192 PR. tuCan, (27)
SiO^ 34-87
TiO^ 1-95
^^203 7-28
Fe^O, 23-47
FeO 11-30
MnO tragovi
CaO 3-52
MgO 2-74
Na^O 0-42
K^O 1005
H^O 4-61
CI tragovi
100-21
Voda je i ovdje opredijeljena kao gubitak zarenjem. Kako se
vidi iz ove analize na§ biotit pokazuje veliko bogatstvo zeljezom
kalijem, dok je alaminijem i magnezijem siromaSniji. Zeljezo je
ovdje po svoj prilici zamijenilo aluminij, a magnezij je ustupio
svoje mjesto kaliju. Oba ova spoja i Al^O^ i MgO diferiraju u
biotita jako, te Al^O^ zna 6esto spasti na 4 postotka, a MgO se
katkada i ne javlja.
Bazalni listovi pokazuju u konoskopu crn krst, koji se zakre-
tanjem preparata razilazi u dvije hiperbole, tako da je na takim
listovima mogude mjeriti kut optiCkih osi. Mjerenja, koja su izvr-
§ena u Adamsovu aparatu na nekim listovima, dala su srednju
vrijednost kuta optiSkih osi
2r= 18«49'.
Sva svojstva, kojima se odlikuju biotiti, kad ih pod mikro-
skopom motrimo, razvila su se i u naSega biotita, te se osobito
lijepo odituju. To je na prvom mjestu njegov jaki pleohroizam.
koji se oCituje u zuto smedoj i crno smedoj boji. Bazalni listovi
obiSno su zuto smedi, rjede crni. Kalavost je smjerom baze redovna.
Kao muskovit tako i biotit dolazi i kao uklopak u kremenu.u
sitnim lecima heksagonskih kontura.
Od uklopaka zalazi u biotit jedino zirkon.
7. Klorit.
Klorit dolazi u pegmatitu sekundarno kao pseudomorfoza biotita
u nepravilnim listovima. Motrimo li naime neke listove biotita,
Digitized by
Google
(28) PSaMATIT U KRISTALINl(!lNOM KAMBNJU M0SLAVA(3kB OORE. 193
zapazit demo, kako pojedine partije na njemu gube svoju znaCajnu
smede zutu boju i prelaze u zeleni kloriL Pseudomorfoza se lijepo
vidi i na onim individujima, gdje je biotit s muskovitom srasten:
tu je biotit sav kloritizovan, tek mu je sredina jo§ malo safiuvana.
U torn je slufiaju klorit zauzeo mjesto biotita te se s muskovitom
firastao. Nade se individujsi, gdje je u sredini bezbojni muskovit,
fi jedne strane prirastao je uza nj biotit, a s druge klorit. U o6i
udara svojom kao trava zelenom bojom. Pleohroizam se razvio
dosta osjetljivo izmedu oStro zelene i zudkaste boje. Medu nakr-
Stenim nikolima polarizuje u sivoj i modruSasto zelenoj boji.
To bi bile rude, koje kao samostalni zasebni individuji zalaze
u sastav pegmatitne zice granita, a sad nam ostaje jo§, da spome-
nemo one rude, koje su se izluCile j e d i n o kao u k 1 o p c i. To
je zvrkon i apatit.
1. Zirhon,
Zirkon, kao jedan od najstarijih sastojaka pegmatitne zice, iskri-
stalizovao se u vrlo lijepim, pravilnim formama, gdje se osobito
istide prizmatski oblik, komu se kadikad pridruzuje rjedi pirami-
<}alni. Po optiSkim osobinama, koje su svojstvene zirkonu, dade se
ved na prvi mah upoznati. U obiCnoj svjetlosti imaju ti kristali
poradi totalne refleksije svjetlosti, §to upada, erne konture. Kako
mu je lom svjetlosti velik, on se oStro svijetli, kao da je uzdignut
iznad ostalih sastavina pegmatita. ObiSno je bezbojan, no i blijedo
zudkast, pa modruSasto zelen. Medu nakrStenim nikolima polarizuje
u vrlo zivahnim bojama, i to u smaragdnoj, pa crveno modroj.
Tetragonalna njegova narav takoder je o6ita. Kod nekih individuja
zapazila se i zonarna struktura, koja je kod zirkona u opde vrlo
•fiesta.
Hi je jednolifino razasut ili dolazi u nakupinama prirastao, urastao
jedan u drugi tvoredi male kolonije sitnih individuja. Cesto dolazi
ovedi ledac, a oko njega se onda redaju sitni individuji opkolju-
judi ga sa svih strana, dajudi tako lecu sliku, kao da su ti indi-
viduji iz njega radijalno izrasli; ili je opet samo s jedne strane
obrastao priraslaeima, dok mu je protivna strana fiista. K. von
Chrustschoff (1. c. 5.) ima na strani 173. si. 1. i 2. narisane
lece zirkona, kako dolaze razvijeni u granitnom poriiru od Beucha
kod Leipziga, pa tu vidimo, da se naSi zirkoni mogu istom slikom
prikazati, jer se u nadinu pojavljivanja gotovo na vlas podudaraju
s redenim zirkonima.
R. J. A. 159. 13
Digitized by
Google
194 FR. TUCAN, (29)
I uklopcima obiluje na§ zirkon, no narav ovih uklopaka ne da
se odrediti Dikako. To su sitne kuglice, 6esto ovalna oblika, ili su
opet 8 jedne strane vredasto otegnute; njihova je periferija tamna^
a sredina svijetla, tako da izgledaju kao erne kuglice sa svijetlom
to6kom. Boris Popov (1. c. 26. p. 127.) napominje takoder
sli6ne inkluzije u zirkonu ju^no-ruskoga rapakivija, te drzi,
da su to vjerojatno inkluzije tekudine. Sto se ti6e poredaja tih
uklopaka zirkona, oni su u lecu pravilno poredani. Nade se kadSto,
da teku sredinom leca smjerom glavne osi c, no obi6niji su bez
ikakova reda, gdje onda 6itav ledac ispunjaju, dajudi mu mutno,
ne6isto lice.
Pomnjivijim motrenjem, pa pomicanjem mikrometrijskoga vijka,
zapazit demo medu tim sitnim nepravilnim uklopcima pokad§to
pravilne poHgonalne uklopke, koji su posve nalik na formu samoga
kristala, u kom su uklopljeni. To su t. z. negativni kristali.
Medu ovim zirkonima dolaze dvije vrste individuja: jedni su
otegnuta prizmatskog oblika, mnogo dulji nego §iri, gotovo igli-
6asti. Na tim se individujima razvila obifino piramida P (111) u
kombinaciji s prizmom istoga reda oo P (110). Kutovi, §to su
mjerenjem pod mikroskopom dobiveni izmedu te piramide i prizme,
iznose
111 : 110 = 46^
dok raSun kod Dane zahtijeva
111 : 110 = 47^50'.
Konture ovih ledaca obidno su ostre, jasne, no dolaze i take^
gdje je piramidalni zaglavak posve zaokruzen.
Druga vrsta individuja takoder je prizmatskoga oblika, ali ti
leci nijesu tako otegnuti, nego im je duljina tek neSto veda od
Sirine. Ovdje uz piramidu P (111) i prizmu oo P (110) dolazi jo§
baza OP (001), prizma drugoga reda cc P co (100), pa ditetrago-
nalna piramida 3P3 (311). Mjerenjem pod mikroskopom nadeno
je, da kut (110 : 311) iznosi
m :x = 37^
dok raCun kod Dane zahtijeva
m: X — 36^41'.
Prema mikroskopskom opazanju i mjerenju razvile su se na
naSem zirkonu ove plohe
Digitized by
Google
(30) PKGMATIT U KRISTALINI6NOM KAMRNJU MOSLAVAOkB GORK. 196
p = (111) P
m = (110) 00 P
a = (100) 00 P 00
X = (311) 3F3
c = (001) OP.
To su najobiCnije plohe. koje zalaze u kombinaciju mikroskop-
skih individuja zirkona, te ih je motrio i K. von Chrustschoff
(1. c. 7. p. 423—442.) na mnogim lecima.
Uz ove dvije glavne vrste individuja motrio sam u jednom kre-
menu uklopak zirkona, gdje su se razvile samo piramidalne plohe,
tako da formom nali6i na teseralni oktaedar. Chrustschoff (1.
c. 6. p. 172 — 177.) spominje sli6ne individuje, koji takoder nali-
kuju formom na oktaedre. Ti zirkoni piramidalnoga oblika redovno
su bezbojni te sadrzavaju uklopke, koji su se tako poredali, da u
svaki ugao piramide dolazi po jedna ovalna pora, 6ije su konture
erne, a sredina jedva osjetljive erne boje. Ako je prerez okomit,
to je forma dakako sliCna heksaedru, a uklopci su opet pravilno
poredani.
Sto se tide sraslaca zirkona, oni su vrlo desti. Dolaze najobiSnije
kao koljenCasti sraslaci, koji su kod rutila obi6ni, gdje je sraslafika
ravnina 101. Kod nekih je mjeren kut, §to ga 6ine osi c dvaju
individuja, koji su se srasli, te iznosi 153°, 154®, 155°, 156', §to
bi odgovaralo radunu kod Chrustschoff a, gdje nagnude osi c
tvori kut od 153® (1. c. 7. p. 436.). Na tabli VIII. sL 11. ima
Chrustschoff (1. c. 7.) narisan sraslac zirkona, pa tu vidimo, da se
na§i spomenuti sraslaci posve podudaraju s tim narisanim sraslacem,
te bi se mogli istom slikom prikazati. Ovi koljenCasti sraslaci do-
laze i po tri, 6etiri zajedno, te stvaraju tako polukruznice. Nade
se pokadSto medu zirkonima sraslaca, koji su poput krsta jedan
drugi prorasli, ali se nije moglo konstatirati, da li su to pravilni
sraslaci.
Osim ovih jasno iskristalizovanih zirkona namjeri se 6ovjek po-
kadSto i na koje nepravilno zrno, gdje lezi u kojoj od pegmatitnih
ruda. Takovo je zrno obifino zeleno zute boje, pokazuje erne kon-
ture, te se istiCe, kao da je izdignuto iznad ostalih sastojaka peg-
matita. Medu nakrStenim nikolima pokazuje karakteristi6ne zivahne
boje zirkona.
Digitized by
Google
196 PR. TU6AN, (31)
2. Apatit.
Apatit, kao najrjeda sastojina pegmatita, daleko zaostaje za zir-
koDom. Razvio se u dugim stabastim lecima, na kojima se vidi
jasno razvijena bazalna kalavost. Neki su leci poradi te kalavosti
Clankovito razdijeljeni. U obi(^noj je svjetlosti bezbojan, a medu
nakrStenim nikolima pokazuje se u sivoj boji. Uklopljen je u kre-
menu, glinencu i muskovitu.
B. Pegmatitne 2ice gnajsa.
Pegmatitne zice gnajsa posve su analogne onima u granitu.
Struktura im je pegmatitna, te se ve6 makroskopski moze
zapaziti. kako su se pojedine rude medu sobom poznatim na5inom
srasle. Pod mikroskopom se to srastenje dakako izrazitije poka-
zuje: rude su tu zaSle jedna u drugu, medu sobom se ispreplele i
stvorile pegmatitnu strukturu.
Iste rude, koje smo motrili u pegmatitu granita, dolaze i ovdje,
te se gotovo u svemu medu sobom podudaraju.
Krcmen se javlja u gromadastim nakupinama. Boje je sive,
sjaja staklenasta. Dolazi li u zieama, koje nijesu posve ispunjene
pegmatitnim materijalom, onda se iskristalizovao u sitnim lecima
kao prozirac. Plohe tih ledaca obiCno su mutne i hrapave. Pod
mikroskopom se raspoznaje po torn, §to je u obiftnoj svjetlosti
bezbojan, staklenasta sjaja, a u polarizovanoj pokazuje zive boje.
Uklopcima je mnogo bogatiji od kremena u predaSnjem pegmatitu.
Tu se na prvom mjestu javljaju igli6asti uklopci turmalina, koji
su upravo preobilno po kremenu razasuti. Uz te uklopke turmalina
isti6e se muskovit i sitni leci zirkona, svaki sa svojim karakteri-
stiCnim svojstvima. Glinenac, pa apatit u kremenu su dosta rijetki.
Uklopci tekudine s pomi(^nim libelama takoder su obilni, a redaju
se u paralelne redove tako na gusto, da daju kremenu mlijeftno
mutno lice. Tekudina je, kako se odredilo, vodenasta karaktera.
OrtoMas, koji se ovdje izluCio, vrlo je rastroSen, a razvio se i
kao ortoklasmikropertit, Ako imamo prereze iz zone ortodijagonale,
vide se na njima razvijene obje kalavosti, bazalna i klinopinakoi-
dalna. U takim su prerezima obje ove kalavosti okomite jedna na
drugoj. Smjerom tih dviju kalavosti potamnjuje ortoklas paralelno.
Ravnina optiSkih osi stoji okomito na klinopinakoidu M. Mikro-
pertitno srastenje s albitom uvijek je pravilno, a ide smjerom M,
U takim slu5ajevima, gdje su se albit i ortoklas mikropertitno
Digitized by
Google
(32) PKGMATiT u kristaliniGnom KAMKNJU M0SLAVA(5kB qore. 197
srasli, raspoznajemo ta dva glinenca po njihovim opti6kim svoj-
stvima, koja se na orijentiranim prerezima dadu odrediti. Tu je
glavna znafiajka za raspoznavanje jednoga od drugog glinenca
njihovo potamnjenje. U presjeku smjerom baze P potamni albit
pod kutom od 5^ — 6®, a smjerom M pod kutom od 18^ — 20®.
RastroSbom prelazi u muskovit i sivu kaolinastu tvar.
Mikrohlin se odlikuje svojom mrezastom strukturom, koja se na
nekim individujima osobito lijepo vidi. Ako je prerez smjerom
baze P, to lamele, koje sastavljaju tu mrezastu strukturu, stoje
medusobno okomito te potamnjuju simetrijski na jednu i na dnigu
stranu pod kutom od 14® — 15®. Kalavost se razvila smjerom P
i M. Mikropertitno srastenje s albitom vrlo je Sesto, te je posve
slifino onome u pegmatitu granita. Mikroklin je takoder rastroSba
zahvatila, te je pun muteza.
Albit je ovdje dosta 6est. Dolazi u polisintetskim sraslacima po
albitnom zakonu. Ima individuja, gdje se razvio samo periklinski
zakon. Leci, koji su se srasli po albitnom zakonu, znadu se zdru-
ziti u karlsbadske dvojke. Na tim je sraslacima mogude izvesti
neka mjerenja. Kod takoga jednog individuja iznosilo je sime-
trijsko potamnjenje
1
12'>
1'
12«
2
13«»
2'
13«,
presjeku
9 =
\ z=
±
60".
§to bi odgovaralo albitu u presjeku
Kao preda§nja dva glinenca, tako je i albit podvrgnut rastroSbi,
koja ga je dobrano i zahvatila. Produkti rastrosbe jesu muskovit
i siva kaolinasta tvar. Sva tri ova glinenca : i ortoklas i mikroklin
i albit imadu uklopaka kremena, zirkona i apatita.
Turmalin se javlja u cmim prizmatskim kristalima, koji su se
radijalno poredali stvarajudi rozete. U mikroskopskom preparatu
udara u o6i svojim jakim pleohroizmom u modruSastoj boji smje-
rom osi c i u crnoj boji u smjeru na to okomitom. Zonarna je
struktura i ovdje razvijena. Pun je uklopaka tekudine s pomifinim
libelama. Od mineralnih uklopaka dolaze u njemu muskovit i
Digitized by
Google
198 PR. tu(5an, (33)
zirkon. Kao uklopak dolazi pak sam, kako je re6eno, vrlo obilno
u kremenu. To sa tanki, dagi, iglidasti leci, na kojima se jasno
opaza znadajni hemimorfizam. Ti uklopci imadu i pleohroizam, pa
zive boje u polarizovanoj svjetlosti.
Granat je u obi6noj svjetlosti bezbojan, a medu nakrStenim
uikolima vlada se kao dvolomna ruda. Dvolom je njegov dosta
osjetljiv. Granat se obi6no razvio u nepravilnom zrnju, ali dolazi,
ako je uklopak u glinencu, i u sitnim, mikroskopskim lecima,
koji u obi6noj svjetlosti iz glinenca oStro svj^tlucaju. Pomicanjem
mikrometrijskoga vijka mozemo na tim lecima zamijetiti obrise
romba; nedvojbeno su se granati ovdje izlndili u rompskim dode-
kaedrima. Ovi se leci vladaju kao izotropne rude.
Muskovit demo raspoznati po njegovim karakteristifinim svoj-
stvima. Ili se izluSio u velikim nepravilnim listovima ili pak u
sitnim IjuSticama. Neki su mu listovi u obidnoj svjetlosti slabo
zelenkasti, te pokazuju jedva osjetljiv pleohroizam. Srastao se
s biotitom i kloritom. Muskovit dolazi i kao pseudomortoza gli-
nenca.
Biotit po mnozini zaostaje za muskovitom. Ovedi nepravilni li-
stovi pokazuju oStar pleohroizam izmedu zuto smede i tamno smede
boje. Bazalna je kalavost lijepo izrazena. Bazalni su listovi u
obiSnoj svjetlosti u svakom polozaju kestenjaste boje, a medu ha-
kr§tenim nikolima uvijek crni.
Klorit je nastao pseudomorfozom iz biotita. Listovi su mu zeleni
kao trava. Pleohroizam se oCituje u zutoj i zelenoj boji. Obilniji
je nego u pegmatitu granata.
Zirkon se javlja jedino kao uklopak u lijepim kristalima, kojib
je oblik obiCno prizmatski. Forme su posve iste, kao kod onoga u
granitnom pegmatitu. OStro svjetluca, a izmedu ostalih uklopaka
isti6e se jakim dvolomom, crnim rubovima, pa vrlo zivim bojama
u polarizovanoj svjetlosti.
Apatit je prili6no rijedak, a redovno uleden u iglifiastim lecima.
Kalavost je razvijena smjerom baze OP, Bezbojan je. Medu nakr-
stenim nikolima pokazuje sive boje.
C. Pegmatitne ±ice tinjCeva Skriljavca.
Pegmatitne zice tinj^eva Skriljavca obi6no su tanke, tek neko-
liko centimetara duge, a istiCu se svojom bijelom bojom, pa krupno-
zrnim materijalom iz sivoga tinjSeva skriljavca, u kom su uklop-
Digitized by
Google
(34) PBGMATIT U KRISTALINI5N0M KAMBNJU MOSLAyA^KB OORB. 199
Ijene. Struktara im je pegmatitna. Od ruda, koje se
makroskopski istifiu, na prvom mjestu treba da spomenemo hremen.
On je ovdje gotovo proziran; sjaja je staklenasta, a pegmatitno
se srastao s glinencem. Glinenci^ kojih ovdje ima u obilju, mutna
su izgleda, jer ih je rastroSba dobrano zahvatila. Tinjci nijesu ba§
tako obilni. TurmaUnf ta stahia i bitna sastayina granitnoga i
gnajsnoga pegmatita, u oyiin se zieama makroskopski nije zapazio.
Isto je i s granatom.
U mikroskopskum preparatu zamjedujemo ove rude :
Kremen se jaylja u yelikom nepravilnom zrnju, koje je pro-
drlo u glinenac i muskoyit, i s njima se sraslo. Sjaja je stakle-
nasta. U njemu se protezu poyori sitnih uklopaka; gdjekada se
jasno yidi, da tu ima uklopaka tekudine s pomiCnom libelom. Ti
poyori teku fiesto u paralelnim redoyima, a kako znadu yiSe puta
i na gusto dodi, tako Sine, da je kremen ftesto pun muteza. Mine-
ralnim inkluzijama nije tako obilan, kao prije opisani kremen.
Dolazi uklopljeno koje zrno kremena, kadikad glinenac, a tinjci
se kao uklopci i ne javljaju. Naj6e§di pak uklopak syakako je
zirkon, ali i on mnozinom daleko zaostaje za zirkonima u pegma-
titu granita i gnajsa. Naide se i na koji ledac apatita, pa na vrlo
tanka vlakanca, koja, po analogiji sudedi, pripadaju turmalinu.
Glinenci. Gledamo li izbrusak oye zice pod mikroskopom, za-
pazit demo, kako se izmedu bezbojnih i syjezih komada kremena
osobito istiCu oyedi neprayilni komadi puni siya muteza. To su
glinenci. Rastrosba ih je tako silno zahyatila, da su gotoyo posye
kaolinizoyani. Rijetko je muskovit produkt te rastroSbe. Kako je
ta kaolinizacija na gusto ispunila glinence piknjastom siyom tyarju,
vi§e je puta yrlo teSko odrediti, koja je yrsta glinenaca nazodna.
Nade se ipak pokadSto koji indiyiduj, koji nam moze poslui^iti za
determiniranje pojedine vrste.
OrtoJelas. Na presjecima iz ortodijagonale dolaze kod ortoklasa
obje kalavosti P i M^ pa u tom sludaju tede potamnjenje uspo-
redno s obje kalavosti. Ravnina optidkih osi okomita je na rav-
nini simetrije. Mikropertitno srastenje, koje smo u predasnjem
razmatranju tako 6esto susretali, ovdje je vrlo rijetko; motreno je
samo na jednom individuju. Tu su lamele albita posve rastroSene,
dok je ortoklas neSto svjeziji. Ovi ortoklasi pokazuju ved pri
obidnom povedanju, da su vlasasto isprutani: produkti rastroSbe
t. j. one sive kaolinaste piknjice redaju se ovdje u pravilne naku-
pine te daju ortoklasu prutasto lice. Ta ista pravilnost u poredaju
Digitized by
Google
200 PR. tuCjan, (35)
tih kaolinastih piknjica motrena je i u ortoklasu granitnoga peg-
matita.
Od uklopaka dolazi a ovom ortoklasu kremen u sitnom zrnju,
pa po koji ledac zirkona.
Mikroklin, koji je u pegmatitu granita i gnajsa jedna od naj-
bitnijih ruda, ovdje se nije mogao da zapazi poradi obilne kaoli-
nizacije.
Albit. Plagioklasa s polisintetskim sraslacima ima ovaj pegmatit
dosta, no takovih, gdje bi bilo mogude izvrSiti koje mjerenje, vrlo
je rijetko. Dolazi po koji individuj polisintetski srasten po albitnom
zakonu, koji se zna zdruziti u sraslace po zakoDU karlsbadskom.
Na jednom karlsbadskom dvostrukom sraslacu iznosi simetrijsko
potamnjenje
1 6«
V 60
2 70
2' 70,
§to bi odgovaralo albitu u presjeku
9 = 0«
i = ± 35"
Turmalin se izlu6io jedino kao uklopak u kremenu u vanredno
sitnim vlakancima, koja su posve slifina turmalinima uklopljenim
u kremenu iz pegmatita granitnoga i gnajsnoga.
Granata, koji se razvio kao mikroskopska sastavina, ima dosta.
To su nepravilna, bezbojna zma, sva ispucana i medu nakr§tenim
nikoliraa izrazita dvoloma. Individuja, koji bi imali jasno izrazene
kristalografske oblike, nema.
Muskovit se o6itaje svima svojim osobinama. Ima ga u sitnim
lju§ticama i u nepravilnim listovima.
Biotit je znatno rjedi. Dolazi u nepravilnim krpama; obiCno klori-
tiziran.
Klorit dolazi kao pseudomorfoza po biotitu.
Zirkon se razvio u pravilnim formama kao uklopak u glinen-
cima i u kremenu.
Apatit je vrlo rijedak. Tek po koja iglica dolazi u glinencima
i u kremenu.
Digitized by
Google
(30) PKGMATiT u kristaliniCnom kambnju moslava6ke qore. 201
D. Pegrmatitne iice amfibolita.
Pegmatitne zice amfibolita pokazuju neke razlike u mineralnom
sastavu prema predaSnjim zicama. Ovdje je bitna sastavina alhit^
druge pak rude, koje smo prije motrili kao naj5e§6i i najbitniji
sastav pegmatita, ovdje ili su vrlo rijetke ili u op6e ne dolaze.
Tako ortoklas, mikroklin, turmalin, granat, pa biotit, posve su
izostali, a zato se javljaju vapnenac i epidot^ kojih do sada nijesmo
ni u jednoj zici moslava6koga pegmatita motrili.
Kremen se izluSo dosta rijetko u omanjem zrnju, koje 3e peg-
matitno sraslo s glinencem, dajudi tako zici pegmatitnu strukturu.
Od uklopaka zalazi u nj po koji ledac zirkona, pa uklopci teku-
6ine s pomidnom libelom.
Alhit je najobilniji sastavni dio ovoga pegmatita. ObiSno je
svjez, a gdje ga je rastroSba zahvatila, prelazi u poznatu sivu
kaolinastu tvar. Razvio se u polisintetskim sraslacima po albitnom
zakonu, komu se vrlo Cesto pridruzuju lamele po periklinskom
zakonu. Glinenci, koji su se srasli po albitnom zakonu, zdruzuju
se kadikad i u sraslace po karlsbadskom zakonu te su u tom slu-
6aju prikladni za mjerenje potamnjenja. Na jednom takom indivi-
duju iznosilo je simetrijsko potamnjenje
1 e**
V 60
2 70
2' 7«,
sto bi odgovaralo albitu u presjeku
9 = 00
i = ± 3b\
Glinenaca, koji bi pokazivali svojstva ortoklasa ili mikroMina,
nema.
Vapnenac se lako poznaje vec u obiCnoj svjetlosti po jakom
lomu svjetlosti, 6im se i isti6e iznad ostalih sastavina. Romboe-
darska kalavost na vedim individujima vrlo je dobro razvijena,
a 5esto se javljaju i srasla^ke lamele. Dolazi u nepravilnom, oteg-
nutom zrnju.
Epidot se razvio u krupnijim i sitnijim zrnima, koja su u
obiCnoj svjetlosti zelenkasto zute boje. U polarizovanoj svjetlosti
pokazuje vrlo zive boje. Oesdi je od vapnenca.
Digitized by
Google
202 FR. TU6AN, (37)
Muskovit je vrlo rijedak. Javlja se u aitnim nepravilnim IjuSti-
cama.
Zirkon je najrjeda sastavina ovoga pegmatita. Dolazi kao uklopak
u kremenu i u glinenca. Redovito se iskristalizovao u jasnim lecima.
E. Pegmatitne ±\ce olivinskogra grabra.
Pegmatitne zice u olivinskom gabru obiCno su vrlo tanke, neSto
oko 0*5 em. Rude, koje sastavljaju ove zice, nijesu obilne. Tu do-
laze glinen(ic i kremen^ pa zirkon kao uklopak u kremenn i u gli-
nencu. Sve ostale sastavine, koje smo do sada motrili, ovdje su
izostale.
Kremen je glavna sastavina, a izlu6io se u nepravilnom zrnju,
koje se zadrlo u glinenac i s njim se sraslo. Na prvi pogled nije
ga lako razIuCiti od glinenca, jer se i jedan i drugi odliknju svje-
zinom. U obidnoj je svjetlosti kremen bezbojan, sjaja staklenasta,
a u polarizovanoj pokazuje zive boje. Obiluje uklopcima tekudine
8 pomi5nom libelom, pa po kojim leoem zirkona.
Glinenac je ovdje vrlo svjez i, kako je re6eno, posve slidan
kremenu, od koga se raspoznaje po svojim optiftkim svojstvima.
Neke je samo individuje rastroSba zahvatila, a oni se dakako u
torn slu6aju raspoznaju od kremena kao posebna ruda. Polisintetski
sraslaci, u kojima ovaj glinenac dolazi, razvili su se po albitnom
zakonu, a na nj se priklju6uju ftesto lamele po periklinskom za-
konu. Obi6ni pojav, da se lamele albitnoga zakona zdruzuju i u
karlsbadske dvojke, koji smo do sada redovno motrili, javlja se i
ovdje. Na nekim je takim individujima izvrSeno mjerenje, te si-
metrijsko potamnjenje lamela iznosi
1
8"
r
80
2
9»
2'
90,
bi
odgovaralo
albitu
u prerezu
? =
0»
X —
±
45.
Uklopci tekudine u ovom albitu nijesu bas rijetki, a obi6no
imadu pomiSnu libelu.
Od mineralnih inkluzija dolazi 0irkon u jasno razvijenim kri-
stalografskim formama.
Digitized by
Google
(38) PBGMATIT U KRISTALINI^NOM KAMENJU MOSLAYA^EE GORE. 203
III.
Kratki prijegled kristalini^noga kameiija u
Moslavaj^koj gori.
Ovdje demo se u kratko da osvrnemo na ono kristaliniCno ka-
menje, kojim pegmatitne zice prodiru, pa da u glavnome upoznamo
njihove sastojke, da vidimo, u 6emu se podudara to kamenje sa
samim pegmatitom.
1. Granit, Moslava6ki je granit, kako je ve6 reSeno, andaluzitni
i obiCni granit. Andaluzitni je granit, kao i sav ostali moslavaCki
granit, sitnozrn. Boje je sive, a neSto udara na crvenkasto. Ta
crvenkasta boja potjeCe od andaluzita, koji se u granitu obilno
razvio. Minerabii su mu sastojci: hremen^ ortoTclas, oUgoklas^ mu-
skovitj biotit^ andaluzit, a medu uklopcima dolazi evrhon i apatit.
Turmalin i granat nijesu u ovom granitu nigdje konstatirani.
Obifini se granit sastoji od kremena^ oligoJclasa^ biotita, muskovita^
apatita i zirkona. Andaluzita nema u ovom granitu.
2. Gnajs, Moslava5ki je gnajs biotitni gnajs, dvotinjdasti gnajs
i muskovitni gnajs. Mineralni su mu sastojci: kremen, ortoklas^
oligoklas, biotit, granat^ zirkon, rutil i apatit,
3. Biotitni Skriljavac, Cistih biotitnih Skriljavaca, u kojima ne bi
bilo ni traga glinencima, nema ovdje. Sastavni su mu dijelovi:
biotit, muskovitj oligoklas, ortoklas, granat^ zirkon i rutil.
4. Amfiboliti su se razvili kao salitni amfiboliti i aktinolitni
Skriljavac. Salitni se amfibolit sastoji od salita^ amfibola^ labradora,
kremena i kadSto pirita, Aktinolitni se pak skriljavac sastoji od
amfibola, koji se ovdje razvio kao jedna nova vrsta aktinolita,
zatiifi kremena, kojega zrnca glinenca, pa neSto pirita.
5. Olivinski gabro sastoji se od olivina, labradora^ dijalaga.
hiperstena i amfibola. (M. KiSpatid 1. c. 15. p. 27 — 50.).
IV.
genezi moslaya(^koga pegmatita.
UpoznavSi narav pegmatitnih zica i susjednoga kamenja, kroz
koje te zice prodiru, ostaje nam sada jos, da se taknemo pitanja
o samoj genezi tih zica. Da na to pitanje, koliko bude mogude,
odgovorimo, osvrnut demo se na neke osobine u pegmatitu.
Digitized by
Google
204 PR. TU6AN, (39)
Ved u po5etkii pri samom opisu pegmatitnih zica u granitu spo-
menuo sam, kako su se ta pojedini minerali medasobno posebnim
na&inom srasli i tako stvorili poznatu pegmatitnu straktaru. Da je
do toga srastenja u op6e doSlo, uzrok je istodobni razvoj tab
ruda. Rnde, koje sastavljaju re5enu strukturu, obiCno su ovedih
dimensija, a one su mogle nastati samo uz odaija kristaliza-
ciju. Ta dva faktora: istodobna i odulja kristalizacija, — kako i
sam Rosenbusch tvrdi, — dokazuju, da tvorba pegmatita ne moze
biti emptivnoga .podrijetla. Pojam istodobne tvorbe ruda
nuka nas, da si predstavimo tu tvorbu, kako nastaje
iz vodene otopine, gdje je mogude zamisliti i neSto
trajniju kristalizaciju. Jer ima zica, kako ved spomenuh,
kojih Sirina ne prekoraCuje ni 0*5 cm., a duljina im je tek kakih
20—25 cm., pa bi bilo vrlo teSko zamisliti, da je u te sa svih
strana zatvorene pukotine prodrla eruptivna tvar i tu se lagano
iskristalizovala. U tako tananim pukotinama ne bi bila moguda
odulja kristalizacija eruptivne tvari, — kad bi sve i prodrla u te
sa svih strana zatvorene pukotine, — jer bi stijene pukotina, koje
imadu ved nisku temperaturu, prisilile eruptivnu tvar na §to brze
ohladivanje i preprije6ile laganu kristalizaciju, a prouzrokovale u
tako tankim pukotinama sasvim druge osobine, nego §to ih imamo
u samom pegmatitu. I pojam dakle duge kristalizacij e
nuka nas, da si predstavimo postanje pegmatitnih
zica iz vodene otopine.
Kad bi eruptivna tvar prodrla u pukotine, nuzno bi bilo, da
budu te pukotine u doticaju sa sijelom te eruptivne tvari t. j. da
budu pukotine u neposrednom savezu sa samom eruptivnom ma-
som, koja bi onda prodirudi zaSla u pukotine. Ali kad bi te puko-
tine doista i bile u savezu s eruptivnom masom, — ^ §to nije uvijek,
jer ima pukotina, koje su sa svih strana zatvorene, — ne bi bilo
mogude jednostavno prodiranje, jer bi se eruptivna materija prodi-
rudi stala okrudivati, te bi tako u daljem prodiranju sama sebi
zapreke stavljala. Ovo okrudivanje zaprijedilo bi istodobnu tvorbu
ruda, zaprijedilo bi tvorbu pegmatitne strukture, jer u takoj erup-
tivnoj tvari nuzdan je uvijek odreden slijed kristalizovanja, te bi
se kao najprije izludene rude javljali zirkoni i apatiti; za njima
bi slijedili silikati magnezija i zeljeza, pa onda magnezija-kaleija
i zeljeza-kalcija t. j. granati i tinjci. Poslije tvorbe tih ortosilikata
i metasilikata zapodinje se kristalizacija alkalijskih silikata: orto-
Digitized by
Google
(40) PBQMATrr u kristaliniCnom kambnju moslava5kb gore. 205
klasa i plagioklasa, a zadnji je 6lan te kristalizacije slobodna kre-
mena kiselina: kremen. Taj se slijed uvijek moze motriti kod
eruptivnoga kamenja, gdje mozemo odrediti i starost poje<linih
nida. Toga u pegmatitu nema, jer su se sve rude istodobno stale
kristalizirati t. j. sve su jednako stare.
Uzmimo, da je eruptivna tvar prodrla u zice, kojih Sirina iznosi
nekoliko metara. Taka se n. pr. §iroka zica Dalazi u andaluzitnom
granitu u Jelenskoj. Kad bi dakle eruptivna tvar prodrla u tako
Siroku i veliku zicu, morao bi se zapaziti kontaktni metamorfizam.
Jer ako eruptivna masa, koja je prodirala, nije utjecala na stijene
susjednoga kamena, da stvori kontaktnu eksomorfozu, svakako su
stijene utjecale na eruptivnu tvar i stvorile kontaktnu endomor-
fozu. Svakako bi u takim zicama eruptivnoga podrijetla morala
jezgra imati posve druge osobine, nego §to su krajevi zice, te
bismo i tu mogli konstatirati razliSite generacije ruda. Ali svega
toga nema u na^em pegmatitu, nema nijednoga kriterija, koji bi
govorio za eruptivnu narav njegovu.
Jo§ jedna stvar govori protiv mozebitnoga eruptivnog podrijetla
moslava6koga pegmatita. Spomenuli smo, da ima u pegmatitu
gnajsa zica, koja nije posve ispunjena. Tu naime strSe iz stijena
pukotine lijepo iskristalizovani leci pegmatitnih ruda, a sredina je
pukotine prazna. Taj pojav nije mogud u pukotini, koja bi bila
ispunjena eruptivnom masom; to nas dakle dovodi do shvatanja,
da su pegmatitne zice postale lateralnom sekreci-
jom t. j. da pegmatitne zice imadu svoj materijal u
izludivanju iz susjednoga kamenja.
Za lateralnu sekreciju govorila bi i tvorba karbonata, §to it
nalazimo u pegmatitnoj zici amfibolita. Kalkowsky, da bi
oborio teoriju lateralne sekrecije, veli: kad bi pegmatiti nastali
izlu5ivanjem iz susjednoga kamenja, oni bi morali medu sastavnim
dijelovima svojim imati i karbonata, — a ipak ih nemaju. Na tu
mu je tvrdnju odgovorio C r e d n e r rekavSi, da se karbonati
faktidno i stvaraju, ali kako graniti sadri^avaju u glavnom alka-
lijske silikate (ortoklas i plagioklas), a kalcija imadu vrlo malo,
tek u tragovima, to su ti nastali karbonati — karbonati kalija i na-
trija, koji su lako topljivi, te kalij i natrij u obliku topljivih kar-
bonata ne mogu zalaziti u sastav pegmatita, nego jedino kao sili-
kati. Ali tamo, gdje je susjedni kamen kalcijem bogat, stvaraju
se kalcijevi karbonati i epidoti. A taj je sluCaj kod nas. Pegmatiti
Digitized by
Google
206 FR. tu6an, (41)
naime amfibolita sadrzavaju medu sastavnim dijelovima svojim i
vapnenca i epidota, koji su postal! jedino postranim izlu6ivanjem
iz amfibolita, jer ovaj sadriiava u obilju kalcija, koji je u amfi-
bolit u§ao kao bitni dio sastavnih ruda amfibolitnih : amfibola,
salita i labradora. Vapnenac i epidot ne mogu biti nikada erup-
tivnoga podrijetla, a da nijesu nastali pseudomorfozom kojega mi-
nerala u samom pegmatitu, biva jasno, ako se sjetimo, da nijedan
mineral pegmatita ne sadrzava kalcija, bar ne toliko, da bi mogao
metamorfozom stvoriti i karbonat i silikat kalcija: vapnenac i
epidot. U tom su pegmatitu vapnenac i epidot svakako samo pri-
marni.
Ako pak pogledamo na kemijski karakter n. pr. granita, pa
pegmatita u istom granitu, vidjet 6emo, da se u bitnome oba pod-
udaraju, te bi nam mozda bar donekle i taj kemijski karakter
govorio za lateralnu sekreciju iz susjednoga kamenja. Ovdje 6u
navesti kemijsku analizu jednoga i drugog; pod I. je analiza an-
daluzitnoga granita, pod II. analiza pegmatita iz istoga granita:
I. II.
SiO^ 74-07 72-78
Al^O, 14-46 16-21
Fe^O, 2-35 124
FeO 0-72 tragovi
MnO — 1-78
GaO 1-51 0-56
MgO tragovi tragovi
K^O . .* 3-39 3-59
Na^O 3-50 2-89
Gubitak zarenjem . . 0*59 71
TOOeT 99-76
Bazlika medu jednim i drugim nije osjetljiva, tako da je ke-
mijska narav njihova posve analogna.
Napokon bih imao spomenuti jo§ jedan pokuSaj, da se rastuma^i
geneza pegmatitnih zica, koji ne mogah uvrstiti ni u erupcione ni
u hidrogenetiCne teorije, jer zaista sasvim po strani stoji protivedi
se i jednoj i drugoj vrsti teorija. H. Rosenbusch iznio je u
svom djelu „Elemente der Gesteinslehre'' na str. 220 — 221. za-
sebno mnijenje o genezi pegmatita, koje on sam nazivlje „pneu-
Digitized by
Google
(42) PKOMATIT U KRISTALINieNOM KAMBNJU M0SLAVA6kK GORB. 207
matolitiftkom teorijom". Sadrzaj joj je ovaj : Medu nebitnim
sastojcima pegmatitoih zica veoma bu raSirene takove rude (kao
n. pr. turmalin i topaz), koje sadrzavaju fluor i bor, a i druge
elemente, koji su sami ili u svojim spojevima ishlapljivi. Njihovo
pojavljivanje u pegmatitu, veli Rosenbusch, pokazuje nam, da mu
genezu moramo pomiSljati pneumatoliti6kom, te je moramo svrstati
u pneumatoliti6ku periodu postanja dubljinskoga kamenja. Ovo
Dam se mnijenje potvrduje, ako se sjetimo, da se pegmatitne iice
6esto nalaze zdruzene s najmladim gredastim kamenjem, sa zi-
cama aplita, i ako pomisliino na veoma nepravilan oblik pegma-
tita, koji se 6esto suzuje u sasvim tanku zicu, da se naglim prije-
lazom mnogostruko raSiri. A i to, §to su pegmatitne tvorbe u savezu
s mijarolitiCkim kukancima, dokaz je za pneumatolitiCko njihovo
postanje. Sto viSe dakle nalazimo izrazen pegmatitni karakter u
dubljinskom ili gredastom kamenju, to ve6ma sudjelovahu pneu-
matolitiCki procesi kod njegova postanja. Kao glavni agens uzima
Rosenbusch vodu, zatim B^O^^ fluor, klor itd.
Ova teorija ima lice vjerojatnosti i protiv nje nema dokaza, ali
nije nuzna, jer i teorija taloienja vodenih otopina sasvim dobro
tuma^i nalazak bora, klora, a i fluora u pegmatitu, jer se bor
i klor u velikim koli6inama, a fluor u tragovima na-
lazi u mnogim vrelima. Tako n. pr. dr. Reinhard Brauns
u svom djelu „Chemische Mineralogie", navodedi analize
nekih izvora, veli na str. 324.: „Osim obi^nih sastojina, kao n. pr.
borne kiseline, klora i dr., nalazimo u izvorima 6esto jo§ tra-
gove drugih elemenata, ali oni su djelomice tako neznatni, da ih
direktno ne mozemo u vodi, nego tek u vodenim talozima doka-
zati. Tako mozemo manje viSe Cesto dokazati u talogu vrela ove
elemente: caesium, rubidium, thallium . . . . i fluor''. Fluora dakle,
kako se vidi, ima u nekim izvorima, otkuda je mogao pdsve lako
zaci u sastav nekih pegmatitnih ruda, te nije nuiSno posezati za
pneumatoliti6kim procesima, kad je pojavljivanje fluora ovim na-
6inom jednostavnije.
NaSa hidrogenetiCka teorija putem lateralne sekrecije tuma6i
dakle genezu pegmatita bar tako dobro, kao Rosenbuscheva, a
ima veliku prednost pred ovom, jer je jednostavnija i prirodnija,
pa s njenom pomodu manje kompliciranim sredstvima postizemo
isti resultat, kao i Rosenbusch. S toga ostajemo kod nje.
Digitized by
Google
208 FR. tu6an. (43)
Osvrnemo li se sada na sve osobine, kojima se odlikuju pegma-
titi Moslava^ke gore, naime na istodobnu tvorbu ruda, na odulju
kristalizaciju njihovu, zatim na to, kako te zice ne stoje ni u
kakom savezu s eruptivnom masom, nego su sa svih strana zatvo-
rene, onda na tvorbu kalcijeva karbonata i epidota, pa donekle i
na kemijski karakter, ne znamo drugoga na^ina za postanje tih
zic^-, do li hidrogenetiCkoga t. j. da im je postanje u
^postranom izlu6ivanju iz susjednoga kamenja.
Digitized by
Google
Kemijsko istrazivanje termalnih yoda, plinova
i creta zemaljskoga kupalista Topuskoga.
Primljeno u sjednici matematicko-prirodoslovnoga razreda Jugoslavenake
akademije enanosti i umjetnosti dne 5. studenoga 1904,
Napisao prof. dr. S. BoSnjakovi<5.
I. Termalne rode.
Topuska dolina obiluje toplim vrelima. Od njih su najja6a:
glavno vrelo t. z. blatnih kupaka (uz juzni obronak Nikolina brda),
s njim suvislo vrelo bunara za pide (desetak metara juznije od
prvo pomenutoga vrela), glavno vrelo t. z. bistrih kupaka (sjevero-
sjevero istoCno od Nikolina brda na proplanku, §to ga ovo 6ini
s Babidevim brdom), i jako, joS neupotrebljavano vrelo na livadi
(oko 1 km. jugo-jugo zapadno od Nikolina brda).
Vode tih vrela istrazio sam dva puta: koncem ozujka i podetkom
rujna g. 1904. Zadnja je analiza Topuskih terama Schneiderova^,
a ti6e se istih vrela osim onoga za pide.
Glavno, vrlo izdaSno vrelo blatnih kupaka obzidano je 5 m.
duboko u okrug s premjerom od 0*93 m. Voda je u tom bunaru,
kad se ne trosi, duboka 4*25 m. Termalna voda za pide istjede
slobodno na pipu iz posebnoga nadzemno posve zazidanoga bunara.
Glavno vrelo bistrih kupaka obzidano je u obliku kvadratidnoga
bassina (2'5 X 2*2 m), iz kojega istjede slobodno na 3 pipe preko
100 1. termalne vode u minuti. Neobzidano i inade nezaStideno
glavno vrelo na livadi prikazuje se kao 4 m. Siroka, voluminozno
zamuljena, duboka jama, puna posve bistre vrude vode, u kojoj
se razabiru virovi, iz kojih sukljaju obilni plinovi; vruda voda
otjede bliznjim jarkom, ali on sluzi i za dovod i odvod okolnih
oborinskih voda.
^ SitzoDgsberichte der kais. Akademie der Wissenschaften. Wien
1862. XLV.
R. J. a. lf)9. 14
Digitized by
Google
210 S. BO§NJAKOVl6, (2)
I
Vrijeme je za uzimanja prvih ogledaka (21 — 23. ozujka 1904.)
bilo promjenljivo, tlo mokro od predaSnjih meteornih oborina, po
koji put sipilo je po neSto kiSe, temperatura se oko podne u hlada
kretala oko 10®C, a barometar je pokazivao 750 — 760 mm.
Za uzimanja drugih ogledaka (11 — 15. rujna 1904.) bilo je suho,
tlo suho, temperatura u hladu oko podne 20 do 25^C, barometar
oko 760 mm.
Temperatura vode, koja istjeCe slobodno iz bunara za pi^e, mje-
rila je 21. ozujka 1904.'58-8®C, 12. rujna 1904. 590<^C. Tempera-
tura vode u bunaru glavnoga vrela blatnih kupaka bila je 21.
ozujka 1904. i 12. rujna 1904. 54-6^0.
Voda u glavnom vrelu bistrih kupaka mjerila je, istjeCudi iz
srednje pipe, 21. ozujka 1904. ^9'b^C, a 12. rujna 1904. 49-40C
(istjefiudi iz postrane pipe 490®C).
Voda nad glavnim vrelom na livadi, mjerena na raznim mje-
stima od ruba prema sredini, pokazivala je 21. ozujka 1904. 42
do 47^0, ali pri tom treba imati na umu ve6 istaknutu priliku, da
to vrelo nije izolovano od vanjskih pritjecaja, a u to doba jo§
nijesu bile iSSezle proljetne nadzemne vode, pa je susjednim jar-
kom nesto vode od 21 ^C i protjecalo. Dne 12. rujna 1904., kad
nije bilo nadzemnih voda, mjerilo je to vrelo 54*8 ®C, u jednom
viru iste jame 55'O^C.
Obifiaj je, da se u ovakovim radnjama iznese u kratko ono, sto
je u literaturi zabiljezeno o geoloSkim prilikama onoga kraja. Ja
to ovdje ne 6inim napose poradi toga, Sto geolosko pitanje Topu-
skih terama ba§ u ovaj mah kritifiki obraduje prof. dr. Gorjanovid,
koji nalazi nekih nedostataka u dosadaSnjem mi§ljenju o strati-
grafskim i hidrografskim prilikama, pa u opde u pitanju o genezi
Topuskih terama.
Ipak drzim za nuzno upozoriti na neke difere^cijb u tempera-
turama vrela, Sto su ih god. 1859 — 1861. zabiljezili Schneider i
Hinterberger, i §to ih danas opazamo, jer temperature podaju geo-
logu (medu ostalim) 6vrst oslon kod prosudivanja podrijetla ter-
malne vode.
Schneider biljezi, pozivajudi se na Hinterbergerova opazanja^
za vodu iz glavnoga vrela blatne kupke nakon provedenih gradnja
(koje nepromijenjeno i danas stoje) 60*5®C; ali Hinterberger sam
kaze (1. c. p. 26.), da temperatura toga vrela iznosi 46®R, a to
bi bilo 57'5®C. Danas nalazimo temperaturu te vode 54*6 ^C — ali
prof. Gorjanovid upozoruje, da za vrijeme Schneiderovo nije bilo
Digitized by
Google
(3) KBMIJSKO ISTRA^IVANJE TBRMALNIH VODA ITD. 211
zdenca u restauraciji, koji danas postoji i blizu se nalazi; on daje
vodu od 30^C (!) i bez sumnje bitno utjeCe na okolne izvore ter-
malne vode.
Glavno vrelo bistrih kupaka imalo je za vrijeme Schneiderovo
49®C, danas mjeri 49 5^0; dakle nema bitne razlike.
Glavno vrelo na livadi mjerilo je Schneideru 57®C, danas 54*8^0
ili 55^0. Nije li i tu utjecaj kasnije bu§enih kudnih zdeoaca, koji
daju odugka snazi termalne vode i omoguduju pristup hladnije?
Iz svih vrela izvire s vodom i obilje plinova.
Za potpuno kemijsko istrazivanje uzeti su uzorci iz sva 6etiri
pomenuta vrela u ozujku, no uza svu mogudu paznju ipak nije
bila tada iskljudena mogudnost, da iz vrela na livadi uzeti ogleci
nijesu sama termalna voda, ved daje njoj primijeSano neSto hladne
vode nadzemnoga podrijetla. — Tako je doista i bilo ; to je doka-
zala analiza uzoraka uzetih u rujnu, kad nije bilo pogibli drugotoe
primjese. Ne du da navodim u onom, §to slijedi, analitidkih poda-
taka od uzoraka uzetih iz vrela na livadi u ozujku, makar da su
donekle zanimljivi, jer su djelomidno u protivurjedju s razlozima,
na kojima je dr. Hinterberger osnovao svoje mnijenje o podrijetlu
termalne Topuske vode^
U rujnu uzeti uzorci upotrebljavani su za fizikalno-kemijsku
analizu ; ali uz to su iz glavnoga vrela na livadi uzeti uzorci ana-
lizovani ponovno i potpuno kemijski.
KemijsJca analiza,
Svi su uzorci posve bistri, bezbojni, bez mirisa, na izvoru go-
tovo neutralne reakcije, koja jedva nesto na alkalijsku naginje
(lakmusov papir i tinktura), duljiip stajanjem ukazuje se reakcija
oditije alkalijska^.
Kuhanjem taloze uzorci razmjerno malo krutih destica, ispari-
vanjem i zezenjem ostatka ne opaza se ni malo pougljenjivanja.
Na mjestu odredio sam, da je zeljezo sadrzano u tim termalnim
vodama u obliku ferospojena.
Kvalitativnim istrazivanjem nadene su u svim oglecima jednake
sastojine: u znatnijim kolidinama kalija, natrija, kalcija, magne-
^ Dr. Hinterberger: Die Thermal- u. Schlammbader in Topusko,
Wien 1864. p. 33
* Po Schneideru je reakcija na lakmusovu tinkturu u opce o^ito
Digitized by
Google
212 S. BOdNJAKOVK^, (4)
zija, zeljeza, mangana i aluminija, vezanih na uglji^nu, kremi5nu,
sumpomu, hlorovodidnu i jodovodi6nu kiselinu. U vrlo neznatnim
tragovima nadeno je litija i fosfome kiseline, a drugifa sastojina
nije^ nadeno, izuzevSi spektralne tragove rubidija i cezija.
Ukupna aglji6na kiselina, Sto se otopljena a vodi nalazi, odre-
dena je u uzorcima, punjenim na izvoru n staklenke, koje su sa-
driavale odredenu koliSinu kalcijeva hidroksida i hlorida, gravi-
metri^ki; ostale sastojine odredene sa obi6ajnim metodama, §tono
se razabiru iz navoda, koji niie dolaze.
Kratko6e radi ozna6ajem brojevima:
I. termalnu vodu, koja istje5e iz zdenca za pide kod blatnih
kupaka ;
n. vodu iz glavnoga vrela blatnih kupaka;
m. vodn iz glavnoga vrela bistrih kupaka;
rV. vodu iz vrela na livadi uzetu dne 13. rujna 1904.
Specifidna tefina iznosi kod 15"5^C, uzevSi 6istu vodu iste tem-
perature za jedinicu, kod termalne vode br. I. 1*00049; kod br.
II.. 1-00050; kod br. HI. 100053; kod br. IV. 100050.
Posljedak odredivanja pojedinih sastojina tih termalnih voda bio
je ovaj:
AlJcalije. Dobilo se iz:
200r2g vode br. I. 0-1458g alkal. hlorida, a 0'1605g K,PtCl, ;
512-4 „ „ . 11. 00376 „ „ „ „ 00417 „
2000-9 „ „ „ III. 0-1414,, . „ „ 01585,,
1000-5, „ „ IV. 00717 „ „ , .0-0796,,
t. j. iz 10.000 vode
br. I. 0-72856g alkal. hlorida, a 0-80202gK8PtCle=0-15485gK2O=
=0-24507g KCl, dakle 0-48349g NaCl=0-25654g Na^O;
br. II. 0-73380g alkal. hlorida, a 0-81382g K2PtCla=0-15713gK,O=
=0-24868g KCl, dakle 0-48512g NaCl=0-25741g Na,0;
br. III. 0-70668g alkal. hlorida, a 0-79214g K2PtCle=015295gKgO=
=0-24206g KCl, dakle 0-46463g NaCl=0-24653g Na^O ;
br. IV. 0-71664g alkal. hlorida,a 0-79560gK2PtCle=015361gK2O=
=^0-24311g KCl, dakle 0-47353g NaCl=0-25125g Na^O.
^ Schneider 1. c. istice^ da ima P^Og u vecoj kolicini, nego li mo2e
AljOg vezati, a mangaa i jod da nijesa dokazani. Toliko se oq ne
sla^e s gornjim nalazom.
Digitized by
Google
(5) KBMIJ8K0 I8TBA21VANJB tbrmalnih toda ito. 213
Vapno. Dobilo se iz 3.000 em» vode (Ibb'Ky):
br. I. 0-68243g CaCO, t. j. iz lO.OOOg 2-27365g CaC03=l-27325gCaO
„ II. 0-67983g „ „ „ lO.OOOg 2-26497g „ =r26838g „
„ m. 0-66983g „ „ „ lO.OOOg 2-23158g „ =l-24969g „
„ IV. 0-67703g „ , „ lO.OOOg 2-25565g „ =l-26316g „
Magnezija. Dobilo se iz 3.000cm' vode:
br. I. 0-27203g MggP^O, t. j. iz lO.OOOg 0-90632g MgisP,O7=0-32660g MgO
„ II. 0-27533g „ „' „ lO.OOOg 0-9173lg „ =0-33056g „
„ m. 0-27 183g „ „ „ lO.OOOg 0-90652g „ =0-32635g „
„ IV. 0-27273g „ „ „ lO.OOOg 0-90865g „ =0-32744g „
Manganov his. Dobilo se iz 3.000cm* vode:
br. I. 0-00363g MnS t. j. iz lO.OOOg 001209g MnS=0-00987g MnO
„ II. 0-00443g „ „ „ lO.OOOg 001476g „ =0-01204g „
„ ni. 0-00343g „ „ „ lO.OOOg 0-01 143g „ =0-00933g „
„ IV. 000403g „ „ „ lO.OOOg 0-01343g „ =0-01096g „
Zeljeeov trokis. Dobilo se iz 3.000cm* vode:
br. I. 0-00557g Fe^Oa t. j. iz lO.OOOg vode 001856g FcgO,
„ II. 000427g , „ „ lO.OOOg „ 0-01423g „
„ III. 0-0O507g „ „ „ lO.OOOg „ 0-01689g „
„ IV. 0-00483g „ „ „ lO.OOOg „ 001609g „
Aluminijectrohis. Dobilo se iz 3.000 cm' vode:
br. I. 0-00163g A1,0, t. j. iz lO.OOOg vode 000543g AlgOj
„ n. 000203g „ „ „ lO.OOOg „ 0-00676g „
„ III. 0-00173g „ , „ lO.OOOg „ 0-00566g „
„ IV. 0-001 87g „ „ , lO.OOOg „ 0-00622g „
Kremihov dvokis. Dobilo se iz 3.000cm* vode:
br. I. 009733g SiO» t. j. iz 10.000 vode 0-32428g SiO,
„ II. 0-09473g „ „ „ 10.000 „ 0-31561g „
„ ni. 008993g „ , „ 10.000 „ 0-29961g „
„ IV. 0-09363g „ „ „ 10.000 „ 0-31194g „
Halogeni.
Voda br. I. Iz 1000 cm* vode dobilo se 008337g AgCl+AgJ t. j.
iz lO.OOOg vode 0-83329g AgCl+AgJ.
Digitized by
Google
214 s. B0SNJAKOV16, (6)
Iz 57.600 cm» vode dobilo se 0-00062g J t. j. iz lO.OOOg vode
0-0001 Ig J = 000020g AgJ.
Dakle 0-83309g AgCl = 0-20602g CI.
Voda br. II. Iz 1000 cm' vode dobilo se 008047g AgCl+AgJ t. j.
iz lO.OOOg vode 0-80430g AgCl+AgJ.
Iz 58.400 cm» vode dobilo se 000064g J t. j. iz lO.OOOg vode
0-0001 Ig J =0-00020g AgJ.
Dakle 0-80410g AgCl = 0-19885g CI.
Voda br. III. Iz 1000cm' vode dobilo se 007907g AgCl+AgJ
t. j. iz lO.OOOg vode 79028g AgCl+AgJ.
Iz 61.800 cm» vcde dobilo se 0-00076g J t. j. iz lO.OOOg vode
000012g J = 000023g AgJ.
Dakle: 0-79005g AgCl = 0-19538g CI.
Voda br. IV. Iz 1000 cm » vode dobilo se 0081 17g AgCl+AgJ
t. j. iz lO.OOOg vode 0-81l25g AgCl+AgJ. •
Iz 60.500 cm' vode dobilo se O-00O74g J t. j. iz lO.OOOg vode
00012g J = 000023g AgJ.
Dakle: 0-81102g AgCl = 0-20056g CI.
Sumporov trohis.
Voda br. I. Iz 2000 cm' vode dobilo se 0-53073g BaSO, t. j. iz
lO.OOOg vode 2-65235g BaSO^ = 0-91069g SO,.
Voda br. II. Iz 500-2g vode dobilo se 0-13143g BaSO^ t. j. iz
lO.OOOg vode 2-627o5g BaSO^ = 0-9021 7g SOj.
Voda br. III. Iz 2000 cm' vode dobilo se 0-52503g BaSO, t. j. iz
lO.OOOg vode 2-62376g BaSO^ = 0-90087g SO3.
Voda br. IV. Iz 1000 cm' vode dobilo se 0-26457g BaSO^ t. j. iz
lO.OOOg vode 2-64438g BaSO^ = 0-90794g SO,.
Ugljikov dvokis.
Voda br. I. a) 295-73g vode dalo je 0-0736g CO^ t. j. lO.OOOg
vode 2-48876g CO, ;
b) 280-98g vode dalo je U^0688g CO^ t. j. lO.OOOg vode
2-44858g COj ;
dakle poprijeko 2-46867g CO,.
Voda br. II. a) 287-41g vode dalo je 0-0702g CO, t. j. lOOOg
vode 2-44251g 00^;
b) 275-71g vode dalo je 0-0688g CO, t. j. lO.OOOg vode
2-49537g CO, ;
dakle poprijeko 2-46894g COg.
Digitized by
Google
(7)
KBMTJ8K0 ISTRA^IVANJE TERM ALNIH VODA ITD.
215
Voda br. III. 289-91g vode dalo je 00729g COg t. j. lO.OOOg vode
2-51457g CO2.
Voda br. IV. 266-32g vode dalo je 0-06t)2g COg t.j. lO.OOOg vode
2-48573g CO3.
Isparni ostaci.
Po 1.000 cm ^ vode ispareno je i suseno kod 180^0, pa se dobilo
iz vode br. I. 0-4407g t. j. iz lOOOOg vode 4*40484g isp. ostatka
, „ „ II. 0-4413g „ „ 10-OOOg , 4-41079g „ „
„ „ „ III. 0-4334g „ „ lOOOOg „ 4-33l70g „ „
„ „ „ IV. 0-4362g „ „ 10-OOOg „ 4-35982g „
Kontrolni sulfati.
Isparni ostaci pretvoreni u neutralne sulfate vagali su:
iz vode br. I. 0-5316g t. j. iz lO.OOOg vode 5*31340g kontrol. sulfata
„ „ „ 11. 0-5310g „' „ lO.OOOg „ 5-30735g
„ . . III. 0-5221g „ „ lO.OOOg „ 5-2l321g „
„ „ „ IV. 0-5270g „ „ lO.OOOg „ 5-26737g
Prerna tomu nadeno je u lO.OOOg vode
kalijeva kisa (KjO) . . .
natrijeva kisa (Na^O) . .
kalcijeva kisa (CaO) . . .
magnezijeva kisa (MgO) .
zeljezova trokisa (FcgOJ .
manganova kisa (MnO) , .
aluminijeva trokisa (AlgOg)
kremikova dvokisa (SiOa)
hlora (CI)
joda (J)
sumporova trokisa (SO3)
ugljikova dvokisa (CO2) .
I.
II.
III.
IV.
0-15485
015713
0-15295
0-15361
0-25654
0-25741
0-24653
0-25125
1-27325
1-26838
1-24969
1-26316
0-32660
0-33056
0-32635
032744
0-01856
0-01423
0-01689
0-01609
000987
0-01204
0-00933
0-01096
000543
0-00676
0-00566
0-00622
0-32428
0-31561
0-29961
0-31194
0-20602
0-19885
0-19538
0-20056
000011
0-00011
0-00012
0-00012
0-91069
0-90217
0-90087
0-90794
2-46867
2-46894
2-51457
2-48573
PrerafiunavSi pojedine sastojine u sulfate kontrole radi dobiva se
Digitized by
Google
216 8. bo6njakoti6, (8)
za vodu I. II. m. IV.
KjSO^ 0-28628 029048 028275 028399
NagSO, 0-58713 058912 056422 057504
CaSO* 309217 308035 303495 306787
MgSO, 0-97981 0-99169 097905 098232
MnSO* 002099 002562 001983 002331
Fe^O, 0-01856 001423 001689 001609
A1,0, 0-00543 0-00676 0-00566 000622
SiOi 0-32428 031561 029961 0-31194
ragunom ukupno 5-31465 5-31386 5-20296 5-26678
nadeno opredjeljenjem . . 5-31340 5-30735 521321 526737
Razlika +0-00125+0-00651—0-01025-0-00059
PreraSunaySi nadene baze i kiseline u yjerojatne soli, dobiva se
za vodu I. II. III. IV.
kalijeva sulfata (K^SOJ 0-28628 029048 0*28275 0-28399
natrijera sulfata (Na^SOJ 0-58713 0-58911 0-56422 0-57503
kalcijeva sulfata (CaSOJ 0-76274 0-74308 0-77073 077143
kalerjeva karbonata (CaOOj) 1-71281 1-71858 1-66487 1-68842
magnezijeva iodida (MgJa) 0-00012 0*00012 0-00014 0-00013
magnezijeva hlorida (MgCl,) 027574 026613 026050 026844
magnezij. karbonata (MgCO,) 044179 045860 045386 045003
zeljezova karbonata (FeCOa) 0-02877 0-02205 002618 0-02333
manganova „ (MnCO,) 001599 001951 001510 0-01775
aluminijeva trokisa (Al^O^) 000543 000676 0-00566 000622
kremikova dvokisa (SiO^) 0-32428 031561 0-29961 0-31194
poluvezanoga ngljik.dvokisa 1-00138 101168 0-98535 099427
slobodnoga ugljikova dvokisa 0-46592 0-44558 0-54388 0*49718
ukupno krutih sastojina 444108 4-43003 4-34462 439671
nadeno isparnoga ostatka 4-40484 4*41079 4-33170 4-35982
Bazlike moga nalaza od Schneiderova u kemijskom sastavu
termalnih Topuskih voda djelomiftno sam ve6 spomenuo, a ovdje
istiSem, da ne mogu protuma5iti, kako Schneidem nije uspjelo
dokazati joda, pade ni mangana, a fosfomu je kiselinu uspjelo,
dok sam ja naiao daleko viSe joda, a po gotovu mangana, nego
fosforne kiseline; jod mi.se dao kvantitativno opredijeliti, a fos-
forna se kiselina nije dala, jer je imade u jedva dokazanim trago-
vima. I Schneider doduSe veli, da je fosforne kiseline naSao u
Digitized by
Google
(9)
KBMIJSKO ISTBA^IVAKJB TBRMALNIH VODA ITD.
217
tragovima (nspurenweise"), ali da je ta kolidina bila neSto veda,
nego Sto je nuzno za vezanje 6itave gline. S obzirom na ekviva-
lente meni posve i§5ezaya fosforna kiselina prema nadenoj glini.
MaDgana sam ja naSao prili^no jednako, koliko i zeljeza.
Svakako imademo razlog tim diferencijama traziti a razli^nosti
upotrebljenih metoda kod istrazivanja, nipoSto u samoj vodi, jer
ina6e u sastavu terama Topuskih ne nalazimo nikakve bitne raz-
like medu nalazom Schneiderovim i mojim, kao §to se iz ove po-
redbene skrizaljke razabire:
Voda iz vrela blatnih
kapakk
Voda iz vrela blstrih
kupaka
Voda iz yrela na
Uvadi
Schneider BoSnjakovid
Schneider BoSnJakovid
Sclineider Bognjakovli
K,0 . . . . 0146
0157
0134
0-153
0-145
0-154
Na,0
. 0-298
0-257
0-303
0-247
0-300
0-251
CaO .
1-224
1-268
1-218
1-250
1-222
1-263
MgO . .
0-315
0-331
0-300
0-326
0-292
0-327
Fe,0,
0-015
0014
0-009
0-017
0009
0016
MnO .
0-012
0-009
0011
A1,0.
trag
0-007
trag
0006
trag
0-006
SiOg .
. 0-417
0-316
0-427
0-300
0-446
0-312
CI . .
. 0-204
0199
0-190
0-195
0-196
0-201
J . .
0-0001
00001
,
0-0001
SO3 .
. 0-884
0-902
0-904
0-901
0-893
0-908
CO, .
. 2-439
2-469
2-870
2-515
2-880
2-48G
isparni
pretvo
sulfate
Btl
rei
ita
1
k
u
. 5-249
5-307
5-229
5-213
5-227
5-267
Kako Sclineider pri koncu svoje radnje na temelju starijih ana-
liza (od Kranza g. 1772. i dra. Ragskoga od g. 1843. i opet g.
1855.) i vlastitih (od g. 1859. i 1861.) opravdava svoj zaklju6ak,
da se kemijski sastav Topuskih terama u blizu 100 godina nije
mijenjao, tako mo^emo na temelju nove ove analize to razdoblje
raiiriti na 130 godina i tako osnovati jo§ 6vr§6e uporiSte za mni-
jenje, da su Topuske terme trajno jednakoga, dogledno nepromjen-
Ijivoga dakle stalnoga sastava.
Digitized by
Google
218 S. BOSNJAKOVid, (10)
FizihalnO'hemijsko iztrazivanje,
Izveo sam i t. z. fizikalno-kemijsku analizu Topuskih terraalnih
voda, a bududi da je to prvi put, Sto se takomu istrazivanju pod-
vrgla domada Ijekovita voda, i bududi da se rezultatima takoga
istra^ivanja pripisuju razlidita znaSenja, drzim za uputno prikazati
razvitak raznih nazora o toj novoj metodi.
Kad se o fizikalno-kemijskom istrazivanju mineralnih voda go-
vori, ne smije se zaboraviti, da je Than ved god. 1864. (gl.
Sitzber, d. Wiener Akademie 1865. Bd. 51. p. 347.) kod opredje-
Ijivanja topljivosti smjesa od razliditih soli doSao do zakljuCka, da "
se u takovim otopinama ne nalaze samo pojedine. ved sve mogu6e
kombinacije prisutnih baza i kiselina, pa da on s toga zahtijeva,
neka se posljeci kemijskoga opredjeljenja ne prikazuju u obliku
samovoljno slozenih imaginarnih spojeva, koji ote§6avaju isporedi-
vanje jedne analize s drugora, ve6 samo u obliku pojedinaSnih
elementarnih sastojina. On kasnije (g. 1890., gl. Tschermaks Mineral.
Mittheil. 1891. 11. p. 487 — 535.) preporu5uje, neka se u budude
kod istra^ivanja mineralnih voda upotrebe i nove metode za istra-
zivanje otopina, poimence opredjeljenje ledi§ta i elektridne vodlji-
vosti, da se s jedne strane sazna stupanj disocijacije i tako dode
do pogleda u zbiljnu konstituciju otopljenih soli, a s druge strane
da se mogu rezultati kemijske analize i eventualne promjene voda
udobno kontrolirati.
Dakle je Than ved g. 1864. s praktidnih razloga zahtijevao ra-
stavu nadenih sastojina u iste ione, za koje danas znademo, da
doista realno eksistiraju, i tako on nalazi sada sna^no teoretsko
uporiSte u Van't Hoff-Arrhenius-ovoj teoriji otopina.
Po Thanovoj metodi predodili bismo sastojine istrazenih ter-
malnih Topuskih voda ovako:
Digitized by
Google
(11)
KEMIJ8KO ISTBA^IVANJE TEBMALNIH VODA ITD.
2iy
V d a
iz bnmira za pitfe » «"'• ^^^"
Diacne ^ .^^^^ ^jgj^g ^^p^^ ^^ ^^j^ „^
Uvadl
relatlT. ekvl-
Talent
relativ. ekvl-
Vo Talent
, relativ. skvi-
/o valent
relatlT. ekvi-
7(1 valent
%
V,Ca
0045473
61-38 045229
61-09 0-044632
61-29 0045113
61-34
V,Mg
0-016360
22-03 0-016529
22-29 0-016317
22-41 0-016372
22-26
VsMn
0-000278
0-37 0-000339
0-46 0000263
0-36 0-000309
0-42
V,Fe
0-000464
0-63 0000356
0-49 0-000422
0-58 0-000402
0-54
Na
0-008264
11-15 0-008292
11-18 0-007942
10-91 0-008094
11-01
K
0-003286
4-44 0-003334
4-49 0-003246
4-45 0003259
4-43
-f-ukup.
0-074095
100-00 0-074149
100-00 0-072822
10000 0-073549
100-00
J
0-00000 1
— 0000001
— 0-000001
— 0-000001
—
CI
0-005811
7-84 0005609
7-54 0-005511
7-57 0-005649
7-68
V.so,
0022767
30-73 0-022554
30-43 0-022522
30-93 0-022698
30-86
HCO3
0-045517
61-43 0-045986
6203 0-044788
61-50 0045194
61-46
— ukup.
0074096
100-00 0074150
100-00 0-072822
100-00 0-073542
100-00
SiO,
0-005405
7-30 0005260
7-09 0004994
6-86 0-005199
7-07
CO,
0-010587
14-29 O* 10127
13-66 0012357
16-97 0-011299
15-36
Al
0-000105
0-14 0-000112
0-15 0000110
0-15 0-000121
0-15
Thanov savjet nasao je odziva; dapa6e se poSlo i predaleko u
porabi rezultata dobivenih dednim sredstvima fizikalne kemije, koja
su mogla za tu svrhu posluziti. Na temelju odredivanja broja iona
u mineralnim i bunarskim vodama stale su se izricati ocjene kvali-
tete vode; ta „fizikalno-kemijska analiza" precjenjivala se pa6e u
tolikoj mjeri, da se „kemi]ska analiza" prikazivala pogrjeSnom,
nedostatnom, gotovo izliSnom. Prvi je zabludio Koeppe. Opredi-
jelivgi u nekoliko mineralnih voda snizenje ledigta i elektrolitiSnu
vodljivost opazio je kod poredbe s kemijskom analizom diferencije:
u jednoj mineralnoj vodi (Liebensteiner Stahlquelle) naSao je da-
pa6e fizikalno kemijskim pokusom (opred]eljenjem ledista) vise
mola, nego §to bi ih imao nadi, kad bi uzeo, da su svi kemijskom
analizom nadeni spojevi posve disocijirani (ali to ni sama fizi-
kalno-kemijska teorija otopina ne dopuSta). Koeppe je odmah po-
stavio hipotezu, da u toj vodi imade tvari, kojih kemijska analiza
izvedena najpomnjivijim nafiinom nije dokazala ni opredijelila (Arch.
Balneotherap. u. Hydroth. 1900.). On u svojoj knjizi „Physikalische
Chemie in der Medizin", da bi §to bolje istakao zna5enje te t. z.
^fizikalno-kemijske analize", s omalovazavanjem govori o „kemij-
skoj analizi", tako da se ona doista 6ini ne§to posve izlisno.
Gr tin hut (Z. f. angew. Ch. 15. p. 643—50) istakao je doduse
na skup§tini u Diisseldorfu, da je hipoteza Koeppeova nevjerojatna,
Digitized by
Google
220 s. B0SNJAKOV16, (12)
da ona za kemiCara posve nedostatno tumadi gore istaknutu dife-
renciju, pa je sam nastoji objasniti time, §to se toboze od vode
ocjepljuju hidroksilni ioni (uzevSi pri torn u pomod hipotezu, da
je hidroliza karbonata u prisutnosti drugih soli daleko znatnija,
nego §to se opaza a distim otopinama), ali i on je izazvao pri-
govor, da na zlo upotrebljava tekovine znanosti (gledaj kasnije).
S drugoga glediSta opet dize se Jttttner (Deutsche Med. Wo-
chenschr. 1902. p. 28. 31) i oprovrgava nazore Koeppeove doka-
zujudi, da ako opredjeljenje lediSta i elektriCne vodljivosti i bez
poznavanja poblizega kemijskoga sastava neke vode omoguduje
nadi priblizno njenu „molarnu ill ionarnu jakost" , to s druge
strane analitidki podaei primjenom poznatih teorija fizikalne kemije
i bez opredjeljenja ledista ili vodljivosti mogu pokazati, kakovo
je molekularno stanje otopine, kakova je elektrolitidna disocijacija
itd. Ne samo dakle da se opredjeljenjem ledi§ta ili vodljivosti —
veli Jttttner — ne nalazi u pitanju kvalitete gneke vode niSta novo,
sto ne bi kemijska analiza odavala, nego te fizikalne metode ne
mogu nikako sluziti ni za kontrolu kemijskoga istrazivanja ; ne
mogu medu ostalim zato, Sto su neuklonljive pogrjeSke kod opre-
djeljivanja lediSta i elektrifine vodljivosti goleme preraa rezultatu
tih opredjeljenja.
Osobito oStrim tonom di^e Roloff (Z. angew. Ch. 15. pag.
964 — 971. i 994 — 1004.) svoj glas i navodi razloge protiv zaklju-
6aka Koeppeovih, GrUnhutovih i nekih drugih nauSnjaka, stono
su ih oni izvodili iz posljedaka fizikalne analize mineralnih voda.
On pokazuje potpunu neosnovanost nazora, kao da u mineralnim
vodama imade tvari, kojih kemijska analiza ne moze dokazati.
Iz diferencija u analizama iz^^edenim po dvije metode zakljudivati
na eksistenciju nepoznatih tj^lesa, to je neznanstveno. Takav se
postupak mora odluSno osuditi i zabaciti, jer umanjuje ugled zna-
nosti, a podoban je sluziti nereelnoj porabi kod preporufiivanja
pojedinih mineralnih voda, kao da one sadrzavaju neSto tajinstveno,
kao Sto je ve6 pokuSano i^A. Winkler). Tim se postupkom i teko-
vine fizikalne kemije izopaduju i izvrgavaju nedostojnim svrhama.
U svim napadanim radnjama dokazuje Roloff znatne pogrjeSke, a
tako pogrjeSnim radom, veli on, ne mogu se eksaktno provodene
kemijske analize kontrolirati ni popunjavati. Takav pogrjeSan i
manjkav rad niti je koristan niti potreban.
DoduSe se Koeppe (Z. angew. Ch. 16. p. 110 — 11.) ogradio
protiv kritike Roloffove, ali nije pri tom iznio niSta stvarno, a to
Digitized by
Google
(13) KBMIJSKO ISTRA^IVANJE TERMALNIH VODA ITD. 221
je Roloffa potaklo, da jo§ oStrije napadne nedostojno izrabljivanje
t. z. fizikalne analize mineralnih voda za reklamu pqjedinih vrela
(Z. f. gesammte Kohlensaure-Industrie 1903.). I Hintz i Grtinhut,
koje je Roloff takoder oStro kritizirao, ustaju. da dokaza, kako je
on izopaCio njihove nazore, pa zato te svoje nazore preciziraju u
kratko ovako: „Nema sumnje, da mjerenje vodljivosti i opredje-
Ijenje gibljivosti iona t. j. fizikalno-kemijska analiza mineralne
vode imade prednost pred samim raCunom iz kemijske analize,
koji Roloflf protezira" (Z. f. angew. Ch. 16. 842-48.).
Kako oduSevljeni pristaSe fizikalno-kemijskoga istrazivanja voda
svoje 8tajali§te opravdavaju, za to neka posluzi jedan izvod Me-
yerhofferov (Ch. Ztng. 1902. 26. 952). Isporedujudi s jedne
strane vodljivost kemijski 6iste vode s vodljivoS6u raznih prirodnih
voda, upozorujudi s druge strane na „otrovnost" „6iste" vode,
koja imade vrlo malena vodljivost, stavlja on pitanje: Zasto je
voda t. z. „Giftbrunnen-a'^ u Gasteinu otrovna? U toj vodi nije
ni najto5nija kemijska analiza naSla ni traga kakvu otrovu; tek
fizikalna kemija — veli on — moze opredjeljenjem vodljivosti tu
^.udnovatu pojavn protumaCiti: vodljivost je te vode 31*9, pa ta
slaba vodljivost ili osmotski dak, Sto joj odgovara, pravi je razlog
„otrovnosti".
U kratko evo prikazani razvitak nazora o znaCenju t. z. fizi-
kalno-kemijske analize mineralnih voda dovodi me do ovoga za-
kljaSka:
Ako i jest prirodno i opravdano. da se nastoje i fizikalno-ke-
mijske metode upotrebljavati i kod istrazivanja mineralnih voda,
ipak se svakako treba fiuvati zaleta i ne pripisivati njihovim
rezultatima prekomjerno znaCenje. Diferencije, §tono ih- zgodnim
obraCunavanjem rezultata kemijske i t. z. fizikalno-kemijske ana-
lize, dakle dviju razliCitih znanstvenih metoda, na zajedniCku
osnovku dobivamo, treba na temelju znanstvenih principa i ta-
maditi.
„Mogu(5e je, da se u tome (sc. u disocijaciji tjelesa u razrije-
denim otopinama, naro^ito kod poviSene temperature) nalazi jedan
od momenata, koji su pomogli, da je doSlo na glas Ijekovito djelo-
vanje rudnih, a poimence vru(?ih voda" — veli oprezno u svom pre-
davanju 1899. Jane6ek. („0 razredjenih otopinah u therapiji",
Rad sbora lie5nika kralj. Hrv. i Slav, prigodom proslave 25-go-
di§DJice). Ispravnije i objektivnije jedva bi se i danas nakon nekih
pokusa novijih istrazivanja i rasprava zna6enje ledista i vodljivosti
Digitized by
Google
222 S. BOfiNJAKOVKS, (14)
mineralne vode moglo prikazati. Presmjelo je djelomifino hipote-
ti6nim raftunom stavljati u dvojbu eksistenciju fakata, §to nam ih
pozitivni dio znanosti odaje, a osuditi se mora, kad se tko takovim
postupkom sluzi tumafiedi kvalitetu neke mineralne vode, jer to
zna5i njom nesolidno konkurirati.
Te sam prilike imao pred o6ima, kad sam kemijskoj analizi
Topuske vode dodao evo i fizikalno-kemijsku. Opinio sam to, jer
bi moglo jednom biti od koristi, a danas je to i obi6aj ; oko po-
lovice novo izvedenih i objelodanjenih istrazivanja mineralnih voda
sadrzavaju uz rezultate kemijske jo§ i one t. z. fizikalno-kemijske
analize.
Snizenje ledi§ta opredijeljeno je Beckmannovim aparatom, a
8 obzirom na 5istu vodu, kojoj je u istom aparatu toSno l^/o
NaCl uzrokovao snizenje lediSta za 0'592®C.
Snizenja su bila za vodu
I. II. in. poprijeko
iz biinara za pide 0-026 0028 0*023 0026
iz glav. vrela blatne kupke 0029 0*024 0031 0028
iz vrela bistre kupke . . . 0025 0022 0027 0-025
iz vrela na livadi 0029 0*021 0*016 0*022
^ ( 1*85 )
Iz toga proracunata koncentracija I T^gK" f evo je ova :
Za vodu iz bunara za pide .... 0*0141
iz glavnoga vrela blatne kupke . 0*0151
iz vrela bistre kupke 0*0135
iz vrela na livadi 0*0119
ElektriCna vodljivost opredijeljena je mjerenjem otpora s po-
rn odu udezbe po Kohlrauschu : U Wheatstone-KirchhofFov mostic
s kalibriranim mjerilom od zice uklopljena je elektrodna posuda
za istraznu tekudinu pa sistem poznatih zi6nih otpora, tako da je
oboje spojeno s jedne strane sa krajevima mjerila, a s druge medu-
sobno; k posljednjoj spojnici vodi ujedno jedan pol sekundarne
zice induktora, dok drugi njezin pol vodi kao pomiSni kontakt
na samo mjerilo. Oba kraja mjerila spojena su sa Bellovim tele-
fonom kao indikatorom.
Otporna (elektrodna) posuda imala je bakrene pa posrebrene
pJanparalelne elektrode ukupno od 150 cm'.
Digitized by
Google
(15) KEMIJ8K0 ISTRAilVANJK TTBRMALNIH VODA ITD. 223
Mjerenje je izvrSeno na mjestu, i to u termalnoj vodi prirodne
joj toplote, pa u termalnoj vodi ohladenoj na 18^C.
Kao t. z. normalna tekudina upotrebljena je zasidena otopina
kalcijeva sulfata (kojoj je kod 18^0 vodljivost K = 0-001891), a
ona je u nasoj posudi kod 18®C pokazivala otpor od 30*5 Ohma.
Kapaciteta otporne posude bila je prema tomu 0*0576755 kod
IS^C.
Voda iz bunara za pide pokazivala je kod 18®C otpor. od 109
Ohma, Sto odgovara vodljivosti K^g = 0*0005291, kod 59^0 otpor
54*8 Ohma, Sto odgovara vodljivosti K^^g = 0*0010524; prema tomu
je temperatumi koeficijent 0*0000127, ili elektritoa vodljivost
' 0*0127t + 0*5291 ^ .... ^^,^
K = —~r^ ra5unajuci od 18"C.
Voda iz glavnoga vrela blatne kupke pokazivala je kod 18^0
otpor od 107*5 Ohma, §to odgovara vodljivosti K^g = 0*0005365,
kod 55<>C otpor 57*5 Ohma, Sto odgovara vodljivosti K55 =0*0010031 ;
prema tomu je temperatumi koeficijent 0*0000126, ili elektri^na
vodljivost K ~ -^- raCunajudi od 18^0.
Voda iz vrela bistre kupke pokazivala je kod 18^0 otpor od
108 Ohma, Sto odgovara vodljivosti K^g = 0*0005340, kod 49*5«C
otpor 615 Ohma, Sto odgovara vodljivosti K^g.^ =0*0009378;
prema tomu je temperaturni koeficijent 0*0000128, ili elektrifina
,,.. ^ ., 0*0128t 4- 0-5340 , . ^. , .^.n
vodljivost K = uwi rafiunajuci od 18"U.
Voda iz vrela na livadi pokazivala je kod 18 C otpor od
110 Ohma, Sto odgovara vodljivosti K^g = 0*0005243r kod 55^0
otpor 58*2 Ohma, Sto odgovara vodljivosti Kg., =0*0009910; prema
tomu je temperaturni koeficijent 0*0000126, ili elektriSna vodljivost
II. Istrazlvanje pllnoYa.
Plinovi sukljajudi iz glavnoga vrela na livadi potanko su istra-
zeni.
a) U eudiometridku cijev zatvoreno je nad zivu oko 50 cm*
plina, ovaj utisnutim komadidem taljena kalcijeva hlorida osuSen,
hlorkalcij izvaden, plin odmjeren ; kod 15*8^0 i 764 mm zapremao
pi 48*4 cm 3 t. j. 46*03 cm 8 kod O^C i 760 mm. Jakom kalijevom
Digitized by
Google
224 s. B0SNJAKOV16, (16)
luzinom (1 : 2) apsorbirana je zatim uglji^.na kiselina. Preostalo je
kod 15-8«C i 764 mm. 45*3 cm^ pUna t. j. 43-05 kod O^C i 760 mm.
Ugljikova dvokisa bilo je po torn 2*98 cm* t. j. 6*47 vol %. Po-
iiovni pokus dao je od 45*9 cm* suhoga plina mjerena kod 15'2®C
i 765 mm oduzedem ugljikova dvokisa 43'2 cm* kod 15*5^0 i
764 mm t. j. na O^C i 760 mm reducirana diferencija iznosila je
2-70 cm*, po tom 6*17 vol % COg.
Od preostaloga od COg rijeSenoga plina apsorbiran je vodenom
otopinom pirogalove kiseline (1:5) kisik. Preostali plin mjerio je
kod I. pokasa 45*2 cm* kod 15*8^0 i 764 mm, a kod II. poku^a
43-2 cm* kod 15*5^0 i 763 mm. To dini u I. slu5aju 0*24, u II.
0*14 vol ^/o kisika raCunajudi na prvotni suhi plin.
b) 3 1 napose od vlage i ugljikova dvokisa oCiMenoga plina pro-
vodeno je preko razarenoga bakrova kisa, a onda kroz odvagnuti
hlorkalcij i kalijevu luzinu. Tezina posljednjih nije ni malo porasla.
Taj plin ne pokazuje niSta vec^u elektridnu vodljivost od obi6-
noga atmosferskog zraka.
c) Bududi da preostalih oko 94 vol ^/q plina nijesmo vlasni
ozna5iti samim duSikom, izvedeno je poblize istrazivanje toga
dijela plina. Postupalo se na(^inom, sto ga opisaSe Troost i Ouvrard
u Comptes rendus 121. p. 392., samo je prije od vlage i uglji-
kova dvokisa i kisika oslobodeni plin provoden po Rayleighu i
Ramsayu preko razarenoga magnezija, da se ukloni sto ve<5a mno-
zina duSika, a onda je tek preostali plin s pomo6u zivine sisaljke
u razrijedenom na 5 mm stanju zatvoren i zataljen u PlUckerovu
cijev sa magnezijevim elektrodama.
Nakon nekolikosatnoga provodenja jakih iskara stale su pruge
dusikova spektra is5ezavati, a pojavljivale su se pruge argonove.
Osobito se lijepo razabiralo pojavljivanje pruga crvenih, kojima
je duljina vala 707 i 696 m(A^ jer tu je do tada bila potpuna tama;
usporedo su se stale oditovati i sve ostale za argon karakteristiSne
pruge.
d) Kvantitativno opredijeljeh je duSik ili argon sa helijem na-
dinom Th. Schloesingsa filsa (Comptes rendus 121. p. 525): Is-
trazni plin provoden je s pomo(*.u zivine sisaljke ponovno kroz
cijev od CeSkoga kalijeva stakla, u kojoj je do jakoga crvenila
zaren bakar i bakrov kis, a na nju je pripojen koncentrovanom
kalijevom luzinom napunjen apsorpcioni aparat. Napokon je plin
uhvaden u volumetar, gdje je to6no odrajeren.
Digitized by
Google
(17) KEMIJSKO I8TRA2IVANJB tbrmalnih voda itd. 225
Odavle je smjesa duSika i argona uvodena po malo u recipijent
evakuiranoga aparata, koji je ovako ude§en. Od obiCnoga plin-
skoga recipijenta uronjena u zivu vodi vertikaino cijev do suSio-
nika napunjena koncentrovanom sumpornom kiselinom; ovaj je
s drage strane pripojen cijevi od vuftenoga ocala, u kojoj se na-
lazi neSto bakrova kisa i vodikom reduciranoga magnezija. Ona
lezi u iarnoj pedi, kakova slu2i za elementamu analizu. Ta je
cijev dalje pripojena na zivinu sisaljku, od koje izlazak zavinuto
seie pod ^vu, a moze se lasno . utaknati pod naprijed pomenati
recipijent. Svi dijelovi aparata spojeni su medusobno zatvorima
zive tako, da evakuirani aparat kroz nekoliko dana mirovanja ne
pokazuje, da i§ta propuSta. Djelovanjem sisaljke moze se po volji
ili plin iz aparata do kojih 5 mm lasno isisati, ili bez gubitka
cirkulaciji a aparata podvrdi, samo treba odvodnu cijev sisaljke
staviti izvan recipijenta ili poda nj.
Aparat je prije svega napunjen suhim ugljikovim dvokisom,
onda evakuirano do 5 mm ; odvodni je krak sisaljke podlozen pod
recipijent, a u ovaj puSteno neSto od priredenoga i u volumetru
pohranjenoga plina; i^eljezna je cijev razarena i plin stavljen si-
sal jkom u cirkulaciju, a kad se obujam reducirao, dodavano je
opet po neSto plina iz volumetra, dok je sav u aparat prenesen.
CSrkulacija je nastavljena dotle, dok se vidjelo, da se obujam
prestao umanjivati. Plin, koji je preostao u aparatu, sabran je u
manjem volumetra nad zivom (oplakavSi zaostatke suhim uglji-
kovim dvokisom i uklonivSi ovaj opet iz volumetra s pomodu
kalijeve luiine). Plin je u volumetru odmjeren ; jedan je dio njegov
prenesen u eudiometrifiku cijev, volum oCitan, dodano kisika i
kroz eudiometar puStene elektriCne iskre. Kad se obujam prestao
umanjivati, dodano je opet neSto kisika, i po§to je obujam ostao
daljim probijanjem elektridnih iskara konstantan, uklonjen je iz
eudiometra kisik s pomodu komadida fosfora, a duSikovi kisi kap-
Ijom luzine, a onda je obujam preostaloga plina o5itan. NeSto toga
plina istra^eno je kontrole radi u Plttckerovoj cijevi s magnezi-
jevim elektrodama spektralno. Pokus je dvostruko izveden :
I. 1165*4 cm^ izvornoga plina (O^C 760 mm) dalo je nakon 6i-
Sdenja i provodenja kroz gornji aparat 150 cm' nedistoga argona;
od ovoga se 170 reduciralo utjecajem elektridnih iskara napokon
na 9*5 cm' (O^C i 760 mm), a taj ostatak se pokazao gotovo posve
distim argonom. Prema tomu je nadeno ukupno 83*96 cm' t. j.
7'21 vol 7o argona.
B. J. A. 159. 15 ^
Digitized by
Google
226 8. boSnjakovi6, (18)
II. 1516 cm^ izvornoga plina dalo je 151*7 cm^ neCistoga argona,
od ovoga se 43*9 cm' reduciralo napokon na 33'7 cm^, Sto 6iiii
ukupno 111*8 cm* ili 7*40 vol % argona.
Iz ftitave te analize rezaltira dakle ovaj sastav istrazeaoga iz-
Yomog plina:
On sadi^ava u postocima obujma
I. opredjelj. 11. opredjelj. poprijeko
ugljikova dvokisa 6*47 617 6*32
kisika 0*24 014 0*19
argona 7*21 7*40 7*30
duSika (diferencija) .... 86*08 86*29 86* 19
Schneider je naSao 9*8 vol 7o ugljikova dvokisa i tragove
kisika; ostalih 90*27o oznaCio je dakako prema tadanjemu stanju
znanosti — duSikom.
III. Istraiiyanjc creta.
Topuska dolina sva je cretna. Kopaju6i do podrug metra duboko
nalazimo slojeve biljnoga podrijetla razne starosti i razna napretka
rastvorbe. Dok su najdublji slojevi vanredno mazava i masna
masa, u kojoj se ne razabire viSe struktura biljnoga materijala,
od kojega je postala, to viSi slojevi prikazuju sve bolje n§6uvan
biljni materijal, tako da se po strukturi dade odrediti i botanidka
provenijencija njegova, a povrSinu napokon zaprema recentno bilje.
Slojevi nijesu to6no omedeni, ved postepeno prelaze jedan u drugi,
pa je jasno, da nijesu postali sedimentiranjem. ve6 obamiranjem
zivoga bilja, koje je tu raslo; na uginulom, starijem raslo je kao
nastavak njegov neprekidno dalje mlade bilje, produzujudi straga
obumrle rizome ili prodirudi podzemnim dijelovima medu leSine
svojih prethodnika i tako stvarajudi vanredno prepletenu, zguzvanu,
spuzvastu masu. Najdonje slojeve uginulih mahova, sitina itd. na-
vlazuje neprestano, ali umjereno, topla mineralna voda izravno, a
poradi kapilaritete kroz leSine toga osobito gradenoga bilja navla-
zuju se neizravno sve mlade gornje generacije. Gornje vlazne,
teSke mase tla6e na donje, a ove sjedaju i tim postaju zraku sve
manje pristupaCne ; umjerena vlaga i poviSena toplina od termalne
vode pogoduju polaganoj osobitoj rastvorbi, koju mozemo od 6esti
drzati truhnudem, a od 6esti je nalik na suhu destilaciju biljne
Digitized by
Google
(19) KBMIJSKO ISTRAi^IVANJB TBRMALNIH VODA ITD. 227
supstancije. Mineralna voda natapanjem i isparivanjem privodi
biljnim dijelovima mineralne sastojine svoje, a ove bez sumnje
igraju znatnn ulogu u daljoj rastvorbi organske tvari.
Za istra^ivanje uzet je uzorak iz jame, iskopane za tu svrhu
na mjestu udaljenu kojih 10 m od bunara za pide. UklonivSi do
1 m debeli noviji sloj, doSlo se do onoga starijeg, gtono sluzi za
pripremu t. z. kupaliSnoga „blata". Ovaj je 50 — 60 cm debeo,
mjeri oko 25^0, miriSe humozno i neSto po sumporovodiku, premda
se reakcija na sumporovodik nije dobila.
Pretraga toga materijala izvedena dobrostivo od prof. dra. A.
Heinz a lupom i mikroskopom ispostavlja, da mu se glavna masa
sastoji od biljnoga detrita, dok se mineralnih 5estica daleko manje
vidi i one su vrlo sitne. „Nema sumnje, a koliko su 6estice toga
detrita iole vede i manje rastvorene, izvjesno se dapa5e moze redi,
da taj detrit potjede od jednakih bilina i biljnih organa, kakvi se
i u vedim komadima u tom blatu nalaze, a to su poimence sta-
bijike i rizoidi pravih lisnatih mahova, onda podanci i korijeni
razlidnih trava, §iljeva i sitina, njihove vlati, liSde i poglavito lisni
tokovi uz relativno malo fragmenata drugoga bilja".
Vrlo sitni detrit, kako rekoh, od desti je mineralna podrijetla.
U njemu nam mikroskop odaje iste sastojine, Sto ih je i Schneider
naSao, t. j. kristalide i nepravilne odlomke kremena (najviSe),
zatim sadre, IjuStica svijetloga tinjca (muskovita), neSto odlomaka
kristalinidnoga vapnenca (kalcita), glinenca, i to triklinskoga (pla-
gioklas s malim brojem vrlo uskih srasla^kih lamela), napokcu
neSto oklopa od dijatomejS.. Samo amfibola nije u uzetom materi-
jala uspjelo nadi.
Na toj pretrazi zahvaljujem muzealnomu kustosu g. F. Kochu.
Nadin kemijskoga istra^ivanja razabire se iz ni^e navedenih
analitidkih podataka. On je djelomidno razlidit od nadina, kojim
je postupao Schneider, a i opsegom istra^ivanja nastojao sam za-
dovoljiti danaSnje uobidajene zahtjeve.
Kemijski je istrai^ivan samo materijal izvaden iz spomenute isko-
pane jame. To je po izvanjskom izgledu u glavnom tamno smeda,
golovo cma, vrlo vlazna, zgu^vana masa, ali u njoj imade i posve
dobro uSduvanih ovedih ulomaka vlati i ligda razlidnih Siljeva i
sitina, koji se istidu svjetlijom bojom. Od tih vedih komada odije-
Ijeni odito rastroSeni dio, koji je od desti biljevna od desti mine-
ralna podrietla, sastoji se od tako sitnih destica, da se uzmuden u
vodi jedva razdjeljuje u slojeve (sortira), u opde vrlo polagano
Digitized by
Google
228 S. BOfiNJAKOVIC, (20)
sedimentira tvoredi tada osobito rahao, voluminozan, zidak, van-
redno mazljiv talog, koji se lako opet uzmuti. Kemijskom ana-
lizom nadeno je osim organskih tvari u njemu ovih anorganskih
sastojina: zeljeza, mangana, kalcija, magnezija, kalija, natrija,
amonija, sumpome, fosforne i kremiftne kiseline pa Mora. IstiSem
napose, da duSikova trokisa i peterokisa nema.
Vodena mofievina izvornoga materijala reagira vrlo slabo kiselo,
8 otopinom ferihlorida ne mijenja se. Nad zakiseljeni izvorni ma-
terijal objeSeni olovni papir jedva za 24 sata neSto potamni.
Destilat, dobiven vodenom parom, reagira slabo, ali o6ito kiselo,
neutralizovan pak isparen do suha i onda otopljen u vodi djeluje
na srebrov nitrat i merkurihlorid reduktivno (mraviDJa kiselina),
sa ferihloridom postaje tamno erven (octova kiselina); sa koncen-
trovanom sumpomom kiselinom razvija neSto slabo jetkoga, ali
poblize ne opredjeljivoga mirisa. Suhom destilacijom blata prelazi
najprije bezbojan destilat kisele reakcije, neizrazita mirisa, zatim
^udkast i sve tamniji, dok je napokon destilat tamno smed, gust,
katranast. U retorti preostane ougljenjena tvar, koja dodatkom
solne kiseline uzrokuje vrlo slabo potamnjenje nad nju objesenoga
olovnog papira.
Izluzivanjem izvornoga, na zraka posusenoga materijala s eterom
i isparenjem ovoga dobiva se neSto blijedo zudkaste masne tvari,
u kojoj se lupom ne razabire heterogenih Cestica, a jednako ni u
isparnom ostatku slijedede iscrpine, dobivene salkoholom, samo je
ovaj gu§6i i i.u6\. Te iscrpine zajedno oznaSujem kasnije kao
„vosak i smola** odbivSi od njih u njima nakon oksidacije opre-
dijeljeni ukupni sumpor.
Blato suseno kod 54^0 puSta 80"207o vode, a grijano dalje do
UO^C gubi jo§ l-177o tezine, tako da ostavlja 18-637o suhe tvari.
U blatu su§enom kod 54^0 opredijeljeno i nadeno je:
spaljivih ili Mapljivih tvari 64*83%
neorganskih sastojina (pepela) 35'17%
nadalje :
Tikupnoga sumpora, ra5un. kao S 1*67%
ukupnoga zeljeza, ra6. kao Fe^Og '1'58%
eterom i alkoholom izluzljivih tvari 1*65%
u ovima imade sumpora .... 0'02%
voska i smole . . TBS^o
Digitized by
Google
(21) KBMIJ8KO ISTRA^IYANJB TBRMALNIH YODA ITD. 229
humusovih kiselina 9*43^ o
humina 1276%
celuloze 17-78%
amonijaka I'lO^o
„Hamusove kiseline" izlu^ene su iz istrazne tvari sa IOVo"DO°i
otopinom sode. Talozenjem rastopine sa solnom kiselinom i suSe-
njem toga taloga kod 100®, odbivSi pepeo, dobila se kolidina humu-
sovih kiselina. U vodi netopljivi ostatak izluzen je 10%-nom oto-
pinom kal. hidroksida, a teku6ina talozena solnom kiselinom ; talog
suSen kod lOO^C dao je nakon odbitka od njega dobivenoga pe-
pela „humin".
Celuloza opredijeljena je metodom Weender-ovom t. j. ispiranjem
po redu vodom, 1'5%-nom kal. luzinom, ro%-nom sumpornom
kiselinom, alkoholom i eterom, a onda suSenjem kod 105^0, od-
bivSi spaljenjem dobiveni pepeo.
Amonijak je opredijeljen u destilatu, koji se dobio grijanjem
suhoga blata ba 22%-nom'natr. luzinom.
Izluzivanjem kod 54 ®C suSenoga blata u jednom dijelu sa vodom,
a u drugom sa 5%-nom solnom kiselinom dobiveno ie:
u vodi topljivoga (100<>C) 4*09%
ovo gubi zezenjem 0*98%
a ostavlja pepela 3*11%
Vodena je otopina sadrzavala napose raCunajudi na suho blato:
sumporova trokisa (SO,) 1"94%
zeljezova trokisa (FegOg) 0*07%
aluminijeva trokisa (AlgOjj 0*68%
vapnikova kisa (CaO) '..... 0*44%
magnezijeva kisa (MgO) 0"10%
U samoj solnoj kiselini topljivoga (odbivSi u vodi topljivo) naSlo
se isparenjem i spaljenjem zezenoga ostatka 9*60%, pa nadalje
ra6unajudi na suho blato:
sumporova trokisa (SOj) 0*07%
zeljezova trokisa (FeaOg) 0*99%
aluminijeva trokisa (Al^Og) 1*92%
vapnikova kisa (CaO) 2*33%
magnezijeva kisa (MgO) 0*29%
Digitized by
Google
230 s. B0SNJAKOV16, (22)
lOOg prvotnoga nesuSenog blata digerirano je sa 600 cm' pro-
kuhane i ohladene destilovane vode kroz 3 sata kod 54^0, a onda
razrijedeno jednakom vodom na 1000 cm^. Voda je tim izluzila iz
blata 0-996g krutih tvari (lOO^'C); od njih je O'SlTg mineraino
(pepeo).
lOOg prvotnoga nesuSenog blata digerirano sa 600 cm^ termalne
vode (iz vrela blatnih kupaka) kroz 3 sata kod 54^0 i onda raz-
rijedeno istom vodom na 1000 cm', filtrovano i ispareno, dalo je
ispamoga ostatka (100^ l'199g, a od ovoga otpada na mine-
ralne sastojine l'037g.
Radilo se kod 54*^C, jer to je od prilike srednja temperatura u
bassinima blatnih kupaka.
Od takovoga materijala, rekoh, prave t. z. kupaliSno „blato", a
ta se priprema sastoji u mehanidkom odjeljenju vedih nerastvo-
renih bilinskih ftesti od upotrebljivoga sitnog detrita.
Naziv „blato" ne odgovara tomu materijalu. Balneolozi tim ime-
nom oznaCuju sedimente, dok je naS materijal, kako sam u uvodu
obrazloiio, pravi c r e t, t. j. produkt osobite rastvorbe na istom
mjestu uzrasloga bilja. I sudjelovanje mineralne vode kod te ras-
tvorbe i znatna koli6ina odlu5nih mineralnih njenih sastojina uniSlih
u organsku tvar — kao §to nam i kemijska analiza pokazuje —
opravdava za ovaj cret prema balneoloSkomu nazivoslovlju oznaku
„mineralni cret** za razliku od jednostavnoga „biljnoga creta".
Opravdanosti obiCajnoga balneoloSkog nazivoslovlja moglo bi se
§to§ta prigovoriti, ali dok se ono upotrebljava i dok se mineral-
nomu cretu pripisuje neka osobita terapeutska vrijednost, drzim,
da je uputno upozoriti, da se i na§ Topuski cret ne bi nazivao
„blatom", kao §to opdeno biva, ved da se nazivlje imenom „mine-
ralni cret", koji mu i pripada.
Digitized by
Google
Digitized by
Google
Digitized by
Google
Digitized by
Google
Digitized by
Google
Live Music Archive
Librivox Free Audio
Metropolitan Museum
Cleveland Museum of Art
Internet Arcade
Console Living Room
Books to Borrow
Open Library
TV News
Understanding 9/11