(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti"

This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 

We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrain from automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 

at http : //books . google . com/| 



Digitized by 



Google 



Digitized by 



Google 



Digitized by 



Google 



Digitized by VjOOQ IC 



Digitized by 



Google 



BAD ^,„ 



JDGOSLAVENSKE AKADEMIJE 



ZNANOSTI I UMJETNOSTL 



KNJIGA on. 



RAZREDI FILOLOeiCKO-HISTORlCKI I FILOSOFICEO-JDRIDI^KI. 



IXXI. 



U ZAGREBU 1890. 

U AKADBindKOJ KNJitARI L. HARTMANA (kUOU I DBUTSCh) NA FRODAJIT. 



Digitized by 



Google 



V — ^ 
lUL 9 1R91 



/ 



y^ 



1^2., /a 3.) 



DioiASba tiskara u Zagrebn. 



Digitized by 



Google 



Sadr^aj. 

Stranft 

Analogija u sintaksi gramaticnih pade^a latinskoga i hrvatskoga 

jezika. Od dra. M. Srepela 1 

Slavenski nominalni akcenat s obzirom na litavski, grcki i staro- 

indijski. Od dra. T. Maretica 30 

Prinos k naglasu u (novo)-8loven8kom jeziku. Od M. Vajavca . 92 

Latinski izvor i ocjena Rasiceve gramatike. Od dra. M. Srepela 172 
Kiiizevne obznane. (Nastavak i svrsetak.) Od dra. T. Maretica: 

2. Sraderova kniga 202 

3 Delbrikova kniga 228 

K zadnemn clanku u prednoj knizi Rada. Od M. Va)avca . . 241 



Digitized by 



Google 



Digitized by 



Google 



Analogija u sintaksi gramati^nih padeza latin- 
. skoga i brvatskoga jezika. 

i 

j Predano u ajedniei filologUfko-hutorii^koga razreda jugoalaveruke akademije 

znanosti i umjetnqstt due 30, lUtopada 1889. 

I NAPISAO DB. M. SrBPBL. 

i 

' I, 

I KomparativDi lingvisti po^evSi od Boppa rado su ispitivali ispr- 

vi^ni znamen pade^nih sufiksll. Nema snmnje, da bi nam takvo 
ispitivanje mnogo koristilo; samo da nam uzmogne podati pouz- 
danih resultata. Megjutim nas ova metoda lako dovodi na tanak 
led. Ne mislimo ovdje spominjati svih pokusaja, da se protuma^e 

I padeiui sufiksi. Vec je Bopp u nominatiyskom sufiksu 8 nazirao 

I ostatak demonstrativnoga pronomena, isto tako u t neutarBkom i 

ablativskom ili ii m akuzativskom^ i t. d. Iza Boppa su se mu^ili oko 

i ovih pitanja Pott, 6enfey, Grasamann, Schleicher, Curtius, Lange, 

Steinthal, Hcherer i dr. Ova su etimologijska nagagjanja manje 
koristila shvacanja pade^ne sintakse, Dego bi tko u prvi mah i 
pomislio. 

Od mnogih nagagjanja isti^emo ovdje same jedno, koje je iznio 
ve6 g. 1839 Hofer u djelu „Zur Lautlehre**. Hofer misli, da je 
genetiv zapravo adjektiv: gen. Xi[jLOto *Se(jLO«yto = SsjAOdio adj. Ovu 
su teoriju adjektivskom postanju genetiva prihvatili gotovo svi 
potonji ispitivadi (Pott, Benfey, M. Mllller, Kuhn, Steinthul, Scherer 

\ i dr.) Sve bi se funkcije adnominalnoga genetiva mogle sloziti 

: s ovakovom etimologijom. Ali je velika prepona u glasovnom tu- 

ma^u, j^ je danas bez sumnje dokazano, da je adjektiv ^ept-oeno 
postao od Se|xoTto. S toga i ono isporegjivanje ne moze biti oprav- 

! dano, Delbruck S. F. 4, 38. 

Delbrlick je odmah od po^etka odrjeSito odbijao ovo etimolo- 
j gijsko natezanje, te je danas njegova preporuka prihvacetia, da se 

! R. J. A. CXI. 1 



Digitized by 



Google 



2 M. Srbpbl, 

ova tamna pitanja ostave boljoj buducnosti. Sintaksi ce biti viSe 
u prilog, ako historijski proudimo razvoj pade^nih funkcij^, te 
osije^emo, koje funkcije se^u u proetni^no doba arijske zajednice, 
koje li su nikle Da novom tlu pojedinih jezika poslije podjele jezidne 
obitelji indoevropske. 

Zanimljivo je svakako, da neki pade2i iinadu po dva sufiksa 
(n. p. grfiki genetiv: -oc (-s?) i aio,) Tu nemamo prava pomiSljati, 
da je genetiv imao jednu osnovnu funkciju za oba isufiksa. Neki 
opet oblici nemaju nikakvih sufiksa n. p. mare^ terra . • . Sufiksi 
su nejasni i onda, kad se pita za njihov numerski znamen. Singu- 
larski su sufiksi — dini se — negativni, naime ne ozna^uju broja. 
U pluralu imademo bar nekoliko elemenata, za koje mozemo mi- 
sliti, da znafie pluralnost. Taki je element 8 (t6v: tov;, equum 
*equom: equos *equon8, *mens^i = inensae dat. sing.: *mensEis 
^mensais ^ mensis d. pi., bhi: bhis, i t. d.) Drugi je taki element 
i : nom. pi. Tot : d. pi. toTc = st. slov. tSh'B i t. d. 

Padozi se dijele danas u lokalne i gramaticne. Lokalni izra^a- 
vaju lokalnu relaciju, a jesu : lokativ, ablativ i instrumental. Lo- 
kativ se upotrebljava u sanskrtu za termin in quo i in quern. 
Istom kasnije nastade megja s pomo6u glagolske radnje, te u dru- 
gim jezicima lokativ oznaduje samo odgovor na pitanje: gdje? U 
po^etku je zna^io lokativ naprosto, gdje se Sto nalazi ili kamo se 
pomi^e. Istom kasnije nestade iz njegove sfere tormina in quern. 
Ablativ zna^i ishodiSte radnje, a instrumentcUu je isprvidno zna- 
^enje socijativno^ iz kojega se mogu lake tumaditi i prosekutivno 
i instrumentalno. Ove je resultate poludila nauka isporegjivanjem 
arijskih jezika. U latinskom su se ablativu slila sva tri lokalna 
padeza u jedan oblik, u t. zv. ablativ. Samo se ne moze pristati 
za Holzweissigom, kad Casustheorie p. 76 „abl. mensurae" i „abl. 
causae" izvodi iz distoga ablativa, buduci da se isporedbom jezikd. 
mnogo lakSe ovi ablativi prislanjaju uz instrumental. To isto vrijedi 
i za abl. pretii, jer je ovdje rije^, koja je u ablativu, upravo instru- 
ment kupnje. Ova je instrumentalna funkeija proetni^na, te se ne 
moze od instrumentala odvojiti. Sve funkcije latinskoga ablativa 
mogu se lake svoditi na koji od tri sloja, jedina je nevolja za 
ablativ modi i qualitatis, koji Holzweissig p. 78 doduSe izvodi iz 
instrumentala, ali nije nikakva sramota priznati, da joi ne zna- 
demo puta, kako je nastala ova funkeija. Ovaj ablativ modi et 
qualitatis oJgovara donekle grdkomu akuzativu „8adrzaja". 



Digitized by 



Google 



ANALOOUA U SIirrAKSI LAT. I HKY. PADB^. 3 

Mo^e se i to dogagjati u zivotu jezik&, da pojedine funkcije 
padez^ prestaDu zivjeti, pa se sa^uvaju samo nekoliki obbci u pa- 
meti Ijudi, koji onim jezikom govore. Tada nastaju adverbi. Paul, 
Principien der Sprachgeschichte* p. 158, 

A sinkretizam pade£& uastaje, kad dva padezna oblika zamijene 
svoje funkcije, pa se za tim neko vrijeme uporedo upotrebljavaju oba 
oblika za istu funkciju, dok uajzad jedan oblik ne nadvlada. Tako 
taj oblik imade pored svoje sfere jo§ i isprvidnu sferu svoga izu- 
mrlog druga. Ovdje mogu nastati dva slu^aja : Oblik jednog pade£a, 
povjerivSi svoju funkciju drugome padeznome obliku, sasviin izumre; 
n. p. u latinskom instrumental, kojema se tragovi nahode samo u 
nekim adverbima, Hi dva padeza ujedine funkcije, te kod jednih 
rije^i nadja^a jedan oblik, a kod drugih drugi, n. p. u grdkome 
dativ i lokativ : lok ^yo^pdi ttoS^ outoi dat. [j(wp5i =J ^topa *7roSaC 
o'6c(t). Uzroci su sinkretizmu razni: sinkretizam mo£e nastati, ako 
se padezi u spoljaSnjem obliku izjednade, n. p. u latinskom gen. 
-i i lokativ Corinthi, u gr6. je samo jedan primjer: dativ i lokativ; 
a jo§ je obi^nije, da se funkcije dvaju padeza izjedna^e, n. p u 
grdkom dativ i instrumental, kad instrumental zna^i lice, koje vrSi 
radnju. Tako je u slavenskim jezicima genetiv sinkretisti^an, sra- 
stao od genetiva i ablativa, kao i grdki genetiv. Uzrok 6e biti 
sinkretizmu naSega genetiva, §to se oblik slav. genetiva singulara 
sviju osnova, izuzevsi a-osnovC; mo^e zgodno prisloniti i uz pro- 
etni6ni genetiv i uz proetnidni ablativ. Cini mi se, da je taj sin- 
kretizam tek per analogiam zahvatio i plural. To je istom kasnije 
nastalo. A da se ablativ i genetiv srastao u singularu, jama^no 
su uzrok glasovne promjene, koje su dva isprvice razna oblika iz- 
jedna^ila. 

Za dativ je poznato, da ga jedni broje u lokalne, a drugi s viSe 
razloga u gramati^ne pade^e. 

Gramaticni padezi nazna^uju ^iste gramati^ne relacije. Gramati^ni 
su padezi nominativ, akuzativ i genetiv. Uz njih bi se mogao prislo- 
niti nepravi pade£ : vokativ. Nominativ je pade£ subjekta, pokazuje 
samo to, da je subjekt srediSte onoga, §to se glagolom izri^e, ali to 
u isti mah ne treba, da bude logifiki subjekt radnje. Akuzativ znadi 
samo to, da nomen nije subjekt, a ne ozna^uje pobli^e njegove rela- 
cije prema radnji. Tako je definirao funkciju akuzativa Madvig, Lat. 
Sprachlehre 222, pa se ova definicija kao najdotjeranija moze pri- 
hvatiti. Druge su definicije preSiroke ili preuske. Osnovno je zna- 
6enje genetiva mucno osje6i. Kao adnominalan padez izrazava svezu 



Digitized by 



Google 



4 M. dRKPJBL, 

jednoga Domenskog pojma s drugim (kao Sto akuzativ izri^e relaciju 
jQomena, koji nije subjekt, sa glagolom), a kao adverbalaa pade^ 
, znadi (po tumadenju Qrimmovu) manju objektivaciju. Akuzativ na- 
zna^uje potpunu objektivaciju glagolske radnje, a genetiv partitivnu. 
Odito je, da su ove defiuicije isprvi^uib funkcija gramati^nih 
padeza 25a proetni&no doba neSto preapstraktne. Jamadno su ispr- 
vi6na zna6enja bila konkretoija. Ali za sada bi mudno bilo i na- 
gagjati, koja su to bila. No ako i ne mozemo to reci, opet se ne 
mo^e poricati, da je podjela padeza lokalnih i gramatidniii osno- 
vana na zivotu pojedinib jezika. 

II. 

Ako stanemo pomnije promatrati pojave padezne sintakse indo- 
evropske, opazi6emo, da se mnoge od njih ne mogu sloziti s ispr- 
vidnim funkcijama pojedinib padeza. Starija je statisti^ka gramatika 
ovakve pojave smatrala „zabludama jezika^ ili ^krivim analogi- 
jama", neki su ih naprosto nazivali ^pogrjeSkama". Tim nijesu 
ove pojave protuma^ene. Oni gramatici, koji su uvjereni, da se 
jezi^ne pojave razvijaju nesvjestice, pitaju, gdje je takvim »pogrjeS- 
kama^ uzrok. Logi^kim se natezanjem ne moze uci u trag istini, 
nego treba; da ispitamo psihologijske uzroke, koji su takve pojave 
proizveli. Kao Sto vas govor, tako je i svaka sintaksna pojava 
resultat psihologijskoga procesa; jezik sam po sebi nije ni logi^an 
ni nelogidan. Treba da pojave jezi^ne tumadimo genetskom meto- 
dom. Kad nagjemo koju novu tvorinu u jeziku, tad je pouzdano, 
da je n^stala analogijom^ pa se pita^ za kojim se uzorom povela. 
U svim jezicima opa^amo, da teze za nalikom ili izjednadidbom. 
Svaki jezik ide za tim, da suvisnje nejednakosti ukloni, pa da za 
jednaku funkciju upotrebi jednak izraz. U glasovima i u oblicima 
zovu resultat ove teznje asimilacijom, a za sintaksu vole upotreb- 
Ijavati izraz „atrakcija^^ No zapravo, svaka je asimiiacija prodnkt 
pomisljajne atrakcije. Vec je Grimm u spisu „Ueber einige Falle 
der Attraktion" god. 1858 istakaO; da se atrakcija u re^enica 
sasvim podudara s asimilacijom glasova. Asimiiacija moze biti pro- 
gre^ivna ili regresivna. Progresivnu izazivlje mekanizam govornih 
organa, prilagogjujuci drugi glas prvome. A regresivna je asimiia- 
cija naprotivna, pa je oSto, da je 6isto psihi^an din. 

Zgodno je oznadio postanje asimilacije Steinthal u Z. f. Yolk, 
u. Spr. I, p. 118: „So wie das Auge, nachdem es lange auf einer 
Farbe geruht und sich an ihr, so zu sagen, voll gesogen hat, 



Digitized by 



Google 



ANALOGIJA U SINTAK8I LAT. I HKV. PADR^^A. 5 

wenn es nun auf eioe andere Farbe gerichtet wird. dieae nicht so 
rein sieht, wie ea wirklich ist, sondern etwas von der ersten Farbe 
in die zweite einfliessen lasst: so ist auch zuweilen di Seele so 
vol! von einer Vorstellung, dass sie etwas von ihr auf eine andere, 
die sie ganz getrennt von jener bilden soUte, tibertragt. Ja, wie 
das Auge so vol! sein kann von einer Farbe, dass es dieselbe noch 
sieht, wenn sie schon enffernt ist; wie uns Musik, obwohl sie vor- 
liber ist, noch vor den Ohren rauscht: so kommt es auch vor, 
dass die Seele von einer Vurstellung so eingenommen ist, dass sie, 
statt eine andere, die gefordert ist, zu bilden, nur die erstere 
wiederholt. ICs dehnt also eine Vorstellung ihre Macht liber eine 
andere aus, tibt Einfluss auf sie-: wie ein heller Fleck auf dunklem 
Grunde dem Auge grosser eracheint, als er ist. Und auf diesem 
Process beruht die Assimilation". 

Lingvistika je za glasove i za oblike arijskih jezika iznijela ve6 
svu silu jasnih dokaza, kako je snai^na moc analogije. Ali se nje- 
zina mocna ruka opa^a i u semasijologiji i u sintaksi, same treba, 
da se i u ovim poljima pomnije ispitaju i protuma^e pojave analogije. 

Da pokazemo, kako je duboke tragove utisnula analogija u 
strukturu arijskih jezika, napomenudemo same dva slu^aja. 

Kad n. p. Japanac stane u^iti koji indoevropski jezik, jama^no 
se ^udi rodu rije^i. Kako znamo, indoevropski supstantivi imaju 
rod. Ovaj rod moze biti prirodan, materijalaa (muz, zena) ili gra- 
mati^an, formalan (hrast, lipa). Rije6i prirodnoga roda mogu zna- 
diti same muSko ili iensko. Ne^ive stvari imaju takodjer rod, ali 
same gramatidan. Otkuda to? Na to su gramatici odgovarali, da 
je to produkt zive ma$te naSih praotaca, koji su personificirali po- 
jedine nezive atvari. Grimm je u D. G. Ill, 311 domiSljato izre- 
kao, da je gramati^ki rod same tertium comparationis^ te da je 
dovjek u isprvi^no doba ono, Sto je ja^e, smatrao muSkim^ a Sto 
je slabije, ^enskim. Kolikogod je ova misao zanimljiva, toliko se 
protivi pojavama jezika, jer mo^eS lako pitati: zar je „prst'^ Sto 
ja^e nego „ruka", pa ipak je prst muSkoga roda, a ruka ^enskoga. 
Osim toga nam pokazuje povjest gotovo sviju arijskih jezika, da 
mnoge rijedi mijenjaju s vremenom gramatidki rod. Personifikacije 
je bilo u starijih Ijudi, ali je gramati^ki rod prius, a personifika- 
cija posterius To je razlog, zaSto su atari Rimljani Lunu pomi- 
Sljali zenom, a Somnusa mui^em. 

Gramatidki je rod postao analogijom. Premnoge rije^i, koje zna^e 
zensko, imale su sufiks -a (£ena, kraljica . . ), pa su onda i druge 



Digitized by 



Google 



6 M. Srbpbl, 

a-osnove per analogiam prihvatile £enski rod. Druge opet osnove 
mogle 8u udariti drugim putera. Poimence su mnogo pomagale 
rije^i, koje zovemo nomina mobilia: coquus — coqaa, rex — re- 
glna, equus — equa . . . (Brugmann). 

Drugi je takav slucaj, sto i adjektivi i numerali imadu u sufik- 
sima rodnu razliku. Adjektiv zna^i samo akcidenciju, te ne bismo 
o^ekivali viSe nego jednu formu (kao Sto doista gdjeSto i ima- 
demo.) Ali vec u proetni^no doba nahodimo rodnu razliku. A na- 
stala je opet silom analogije. Od po^etka je obi^ajna u indoevrop- 
skim jezicima koDgruencija adjektiva (atributivnoga ili predika- 
tivnoga) sa supstantivom. OCito je, da je rod supstantiv^ uzro 
kovao rodnu mociju adjektivsl. Paul, Princ. ^ 220, 262. 

Oba slu^aja pripadaju u t zv. vrstu formalne analogije. Imademo 
na ime tri vrste analogije: 1. formalna analogija (haec est lex 
prima), ovdje se izjednaSuje oblik, 2. realna analogija (pars urbes 
petunt), ovdje se analogija zbiva u unutraSnjoj sferi, na ime po 
samom smislu (braca dolaze, braca je po obliku singular, a po 
smislu plural, zato je i predikat u pluralu), najzad 3. kombinaciona 
analogija produkt prve i druge (dicto audientem esse alicui; naj- 
prije se govorilo audiens sum tibi prema oboedio tibi, a kasnije 
audiens sum dicto tuo, najzad dicto audiens sum alicui, kao da je 
dicto audientem esse = oboedire alicui). 

Analogija je naj^ivlji i najradeniji faktor u razvqju jezik§,. Sto 
duze jezik zive, to se vise javlja u jeziku analogija, a u pu^kom 
j6 govoru dakako ima uvijek viSe nego u pisanoj knjizi. Kako 
veli Humboldt, govor je neprekidno stvaranje. Promjenom glasova 
gube se malo po malo iz sustavne simetrije pojedini oblici, pa bi 
nastala strasna zbrka, da noma protiv toga reakcije. A jedino je 
pomagalo toj reakciji — upravo analogija. S njezinom poraocu 
opet se stvaraju novo skupine u fleksiji i u tvorbi rije^i. Tako 
nam povjest jezika pokazuje talasanje dviju naprotivnih struja. Za 
svakom desorganizacijom dolazi reorganizacija. Paul, Princ. ^ 161. 

Ovdje ^elimo pokazati i protuma^iti najznatnije analogije u sin- 
taksi gramati^nih padeza latinskih i hrvatskih. Izostavljamo iz 
rasprave dativ s toga, Sto ga neki joS uvijek broje medju lo- 
kalne pade^e. Po tome cemo raspravljati o nominativu, akuza- 
tivu i genetivu (a donekle i o vokativu). ovim su pitanjima 
do sada gramatici malo raspravljali, jer je psihologijsko razbi- 
ranje sintaksnih pojava n opce joS dosta zanemareno. A oda- 



Digitized by 



Google 



ANAIiOGIJA U SINTAKSI LAT. I HRY. PADB^A. 7 

biramo latinski i hrvatski (ill srpski) jezik b toga; Sto se u oba 
jezika nahodi u pade^nom sustavu samo po jedan sinkretisti^an 
pade2. 

in. 

1. Nominativ se u latinskom jeziku kadikad upotrebljava i vo- 
kativno u singularu muSkoga roda, gdje je razlika njihovih oblika 
uvijek nepomu6ena. N. p. PL Stich. 764 tu interim, meus ocuIub, 
da mihi saviuin, Hor. C. \y 2, 43 almae filiug Maiae. . . Ima toga 
i u hrvatskom: Oj ti, Jano, biser moj! Vuk Pj. I, 344, Bog t' 
ubio, Dojfiin Petre, Varadinski ban! ib. 456. 

Bilo je prepirke o torn, je li za vokativ u po^etku bila posebna 
forma, ili se mozda vokativ izvio iz nominatival kako naslucuje 
Benfey, Gott. G. Abh. 17, 31. Benfey misli, da se vokativ razvio 
od nominativa: rive od rivos preko *rivo. Uzrok bi bio premjeitaj 
akcenta od kraja rije^i prema podetku. Ova je hipoteza neoprav- 
dana vec s toga, §to se u vokativu ne nahodi -o, nego -e, dok u 
nominativu imademo -os. Indijanski su gramatici zgodno vokativ 
kao ^istu osnovu izludili iz padeznoga sustava. 

Za vokativ imamo dva obUka: ili ^istu osnovu, ili nominativski 
oblik. Za vokativ duala i plurala danas je ujam^eno, da je za nj 
upotrebljen nominativski oblik osim u keltskim jezicima, gdje je 
nastala nova tvorina. To je proetni^no. Tome se ne dudimo ni 
malo, ako se opomenemo, da je nom. sufiks -i znak pluralnosti, a 
isto tako i -8. Cini se po tome, da nominativ plurala u opce nije 
imao karakteristi^na, nominativskoga sufiksa. U singularu o-osnova 
nahodimo razliku (mo^da sekundarnu) megju oblikom nominativ- 
skim i vokativskim. Sad je lako pomisliti, da je per analogiam 
plurala moglo nestajati razlike u napomenutim slu^ajevima i u sin- 
gularu, gdje je neko^ bila. 

2. Ead nahodimo ovdje nominativ mjesto vokativa, nije ^udo, 
$to s istoga razloga nahodimo i vokativ mjesto nominativa. Vokativ 
se u podetku ne osje6aSe pravim dijelom redenice, pa Sto se vi§e 
vokativ primicao re^enici, to se silnije nametala zgoda, da mjesto 
vokativa dogje nominativ. I ovdje je plural ishodidte analogiji. 
Tako a latinskom imamo redovno deus, £esto meus mjesto mi; 
stlat. mei. Neue, Form.* II. 187. 

Tako nahodimo naprotiv u latinskom: Verg. A. 2, 283 quibus. 
Hector, ab oris exspectate venis? ili jo8 dudnije predikativno : Hor. 
S. 2. 6. 20 Matutine pater seu Jane libentius audis!, gdje je bez 



Digitized by 



Google 



8 M. gRBPKL, 

sumnje „Matiitine*' izazvao ^Jane**. Toga je naSa narodna pjesma 
sva puna: jedno bjeSe Vukasine kralju Vuk, Pj. 2, 26. Ovdje nije 
metar izazvao vokativa, jer bi se metar ispunio, da je i genetivski 
oblik. MikloSic V. G. IV, 370. Ovakvu zamjenu poznaju i drugi 
indoevropski jezici, dakle je tip njezin proetnidan (osim vokativa 
u predikativskoj fiinkciji). 

3. Takvu asimilaciju nabodimo u latinskom jeziku ^esto u spoju 
suus quisque: Ribb. Com. lat. rel. 1, 108 sui quique mores fingunt 
fortunam bominibus. To je formalna analogija. Ziemer, Junggr. 
Streifziige^ 70. 

4. U istu kategoriju pripada, kad rijedi : pars, numerus, genus i 
dr. slidne (Draeger, Hist. Syntax I, 3) imaju mjesto genetiva par- 
titivnoga nominativ: Liv. 39, 5 cetera multitude decimus quisque 
— lecti, Cato r. r. 8, 2 arma magnus numerus. Ziemer o. c. 71. 
Ali se ipak moze u ovim sludajevima pomisljati i to, da je drugi 
supstantiv apozitivno pridan prvomu. 

5. MikloSid sve re^enice, u kojima nema gramati^noga subjekta, 
zove ^subjectlose satze" (V. Gr. IV. 346), a za njim Marty u 
Vierteljabrschr. f. wiss. Philos. VIII, 56. Megjutim treba da se 
ova tvrdnja donekle ispravi. Ove re^enice imadu ipak psihologijske 
subjekte, ako i nemaju gramatidnih. U op6e svaka re^enica imade 
psihologijski subjekt i psihologijski predikat. Za onoga, koji gle- 
dajuci pozar vikne: ,,oganj", sva je situacija subjekt, a oganj 
predikat; a za onoga, koji ^uje viku: „oganj**, a ne vidi jo§ po^ara, 
oganj je subjekt, a situacija predikat. Paul Princ.^ 104. Kao petu 
vrstu t. zv. „besubjektnih re^enica" navodi Miklosic p. 355 eksi 
stencijalne re^enice. Glagol, koji ozna^uje eksistenciju, redovno je 
esse, koji je u poCetku bio transitivan, te je mogao imati uza se 
akuzativ, kako pokazuju pojave drugih jezika. Miklosic se domiSija, 
da je trag toj transitivnosti sa^uvan u negativnim re6enicama, gdje 
mjesto akuzativa dolazi genetiv. Na ime kao §to imamo mqzh zeny 
ne Ijubih (maritus uxorem, resp. uxoris non amat) prema mqzh 
zenq ljuhit% (maritus uxorem amat), tako mo^emo od negativne 
redenice sestry nesh doma (soror, zapravo sororis non est domi) 
pomisljati afirmativno *8estr8t jest'B doma (soror, zapravo sororem 
est domi.) U potvrdu navodi MikloSic izraz u novom slovenskom: 
po vseh pdtih jo je Kavnikar, zgodbe 1. 278, a s istoga se raz* 
loga dini, kad u novom slovenskom mjesto: ^ista dobrota je on, 
nahodimo 5ista dobrota ga je. (MikloSic 357.) I to bi bilo u prilog 
misli, da je glagol esse u po^etkn bio transitivan. A to vrijedi u 



Digitized by 



Google 



ANALOOIJA U SINTARSI LAT. I HKV. PADB^A. 9 

za sva „yerba abstracta^, koja zapada formalna fankcija, da spa* 
jaju Bubjekt s predikatom, te znade „biti" ili ^bivati'^. Po tome 
bismo inoglr re6i, da su „verBa abstracta" postala od konkretnib, 
premda joS nije nikome po$lo za rukom, da najznatnijeinu ap- 
straktnoroe glagolu ^esse" otkrije isprvi^no konkretno porijetlo. 

Ova hipoteza Mikloiiceva nije nevjerojatna Njom bi se veoma 
zgodno nlogla tumaditi proetnidna funkcija genetiva predikativnoga. 

Gdje je ishodiSte ioj pojavi, da su glagoli, Sto zna^e biti i bivati, 
postali apstraktni? Ne mo^e se sumnjati, da je nominativ sintaksno 
^vrsto vezan s akuzativom. Najznatnije im je diraliSte u neatrima, 
gdje i nema razlike u oblika ni a kojem arijskom jeziku. No i 
ina^e vidimo, da se sastaju oblici nominativski i akuzativski (grd. 
[ia<n^€v;, lat. omnes, st. si. ryby, kamene i dr.) Kod o-osnova neutara 
nahodimo u nom'. m: novum, vsov, skr. n^vam, gdje je m po avoj 
prilici akuzativski siifiks (Stdlz, Lat. Gr. 205). IshodiSte je dakle 
moglo bit! iz pFurala, iz zamjenic^, ili iz neutara, gdje nije bilo 
formalne razlike. Kasnije je to preSlo i u one singulare, gdje je 
nekod bila razlika, te su se tako bvi glagoli pomalo podeli upo- 
trebljavati intransitivno, a to je bio prvi korak, da postanu ap- 
straktni. Kad je uz subjekt i uz ovakav glagol priohuo jo§ u 
predikativnoj funkciji i adjektiv, pukao je jaz megju konkretnim 
i apdtraktnim glagolima. Geneza bi bila ovakova: nsl. po vseh 
p6tih j6 je („je" joS u nekom konkretnom zna^enju n. p. dise), 
za tim ona je (s malo oslabljenim zna^njem konkretnosti), najzad: 
ona je dobra (je = apstraktan.) Iz ovoga se spoja izvija potpuna 
apstraktnost gla^ola, §to zna£e esse i fieri (biti, bivati;) 

Amo se prislanjaju i takvi glagoli, koji su tek s vremenom mogli 
vriiti apstraktnu sluzbu: takvi su u hrvatskom postati, izlaziti, do- 
laziti, padati („Milan mi pada rogjak") i dr., a u lat. nasci, evadere, 
exsistere i dr. Ima toga i u drugim jezicima. 

Svakako je zanimljiva pojava, Sto u slavenskim jezicima mo2e 
mjesto nomiuativa biti instrumental' uza glagole, koji zna^e biti, 
bivati, zvati se, imenovan biti, prometnuti se. . . Miklodi6 V. G. 
IV, 345. 

To je tako zvani instrumental predikata. 

Ovo je osobina slavenskih jezika naprema sintaksi klasi^nih je- 
zika. Najfinije je ova funkcija instrumentala saduvana u poljskom, 
ali je neko5 bila jednako bujna u svim slavenskim jezicima,] kako 
misli MikloSic p. 727. Pomalo preteiSe u slavenskim jezicima neki 



Digitized by 



Google 



10 M. gRBPBL, 

^neo-evropeizam", koji jerike kulturnih naroda rek bi ujedinjuje. 
Wolf, Klein. Schr. 366. 

Eao Sto slaveDski jezici, tako se i drugi arijski jezici udaljuju 
od pravila gr6ke i latinske sintakse, te upotrebljavaja u predika- 
tivno] sluSbi pade^e, koji inade odgovaraju naSemu instrumentalu. 
To vidimo u litavskom, letskom i &m se, takogjer u sanskrtu. 

Miklo5i6 p. 740 ocjenjuje pregjaSnja tutna^enja ove pofave, ali 
86 8 njima ne podudara, nego zamiSlja nova hipotezu. MikloSi6 p. 
727 tuma^i ova pojavu ovako: ^diesoD iiistr. kann man den prae- 
dicativen nennen, darf sieh jedoch die frage naeh der wahren 
natur derselben nicht ersparen, denn diese benenniing beruht bloss 
darauf,. dass dem instr. in anderen, namentlich den classischen spra- 
chen, der praedicative nom. oder ace. entspricht. diese wahre natur 
glaube ich in einer ideellen bewegung za finden, die auch im mlat. 
tollere aliquem ad uxorem, im afz. efilire 9t roi und im deutschen 
durch den dat. mit zu „zum bettler werden" und durch analo^e 
satze anderer sprachen angedeutet erscheint. von satzen, durch 
welche eine ideelle bewegung, ein werden, die verwandlung in ein 
anderes ausgedrliekt wird, ist der gebrauch des instr. ausgegangen 
und hat sieh allerdings liber die durch diesen grund gesetzten 
granzen ausgedehnt**. 

Kolikogod je ovo tuma^enfe domiSljato, opet nam se ^ini, da ]e 
preapstraktno, poimence nam ostaje nejasna ona ^ideelna kretnja^. 
Sva ]e prilika, da se Miklo§i6 ovdje odviSe udaljuje od isprvi^ne 
sfere samoga instrumentala. Svakako je vjeroiatno, da je svaki 
predikativni instrumental dolazio same u nekim tipnim slu$a.]evima; 
a istom kasnije povele su se za njima 1 druge misaone relacije. 
Samo se pita, kqje su to relacije stvorile isprvi^ni tip predika- 
tivnoga instinimentala. 

Eao Sto je poznato, poSele su prepozicije pomalo vrSiti onu 
funkciju, koja je u prvi po^etak zapadala same padeSe. Prepozicije 
su ba§ pokopale u mnogim jezicima sav pade^ni sustav, a sve samo 
s toga, jer se jeziku htjelo Sto ve6e jasnoSe, 

Nije nevjerojatno, da se predikativni instrumental izvio upravo 
iz socijativne sfere instrumentala, koja je ujedno najstarija. Tra- 
gove nam takovu postanju pokazuju ovakvi primjeri : da sam tobom, 
ja bih druhUje radio, Dani6ic, Sint. 578. Ovdje bi n. p. u njem. 
doSao „mit dir^, pa i u naSem bi jeziku ponijelo ^s tobom*. JoS 
je vidnija socijativna priroda, kad se Sto isporegjuje, n. pr. stsl. 



Digitized by 



Google 



ANALOOIJA U 8INTAKSI LAT. I HRV. PADB^A. 11 

lU($eh orlwm i jastreborm ex. 211 := volat uti aquila vel acci- 
piter, ili: kosi, ke sjaju zlatom Lu6i6^ Skladanja 1847, p. 16. 

Kad je socijativnost stala oslabljivati, po6eo se svaki instru- 
mental OBJecati predikativno, te je per analogiam prionuo naiprije 
uza sve glagole, uz koje se nominativom predicira, a istom kannije 
i ondje, gdje je u drugim jezicima predikat a akazativu, Prekora- 
£ivSi isprvidnu svoju periferiju zahvatila je, kako se 6ini, ova pre- 
dikativna fankcija instrumentala : a) najprije takve re^enice, koje 
zna^e: postati dim, imenovan biti dim itd., te b) provalila u pre- 
dikativnu apoziciju sabjekta i predilcata, a istom kasnije nahodimo 
je i c) u redenicama, koje znade : imenovati koga dim itd. a) N. p. 
lasno je pokraj daSa junakam biti, posl. Alibe^e postade vezirom 
Jukic pj. 499; b) potkuj i mene, neka bih kanjem u goru utekia 
Vuk 1, 148; da te Turci iedom ne zarobe Petr. 517; e) udini ga 
druiba stareSinom Vuk 2, 16. 

Ovo je i opet nov dokaz, kako je velika mod analogije u je* 
ziku, jer se ne mo^e poricati, da je tip ovoga predikativnoga in- 
strumentala potekao od neke male skupine pojmoynih relacija, te 
se kasnije poput rijeke preko oballt svojih razlio na drage sliida- 
jeve. A zaustavljati ga je podela druga naprotivna analogija, na 
ime neoevropeizam, koji je izra^ajne oblike drugih jezika podeo 
nametati slavenskoj bradi. Ako i ne moiemo toduo odrediti, koje 
BU bile faze u tom razvoju predikativnoga instrumentala iz soci- 
jativa, opet sama hipoteza dini se da nije nevjerojatna. Isto take 
ne mo£emo sasvim niansirano prikazati, kako je od socijativne funk- 
cije postala instrumentalna fiinkeija ^instrumentala', pa ipak ne 
smijemo poricati, da je ova geneza ne samo moguda nego i veoma 
vjerojatna. 

IV. 

Akuzativ naznaduje, da ime, koje je u akuzativu, nije subjekt 
redenice. Po tome akuzativ samo dopunjava smisao glagolske radnje 
bez potanje oznake. Ovoj su misli u prilog dvije znatne pojave: 
Iznajprije vidimo, da su u neutru nom. i akuzativ jednaki : iugum 
J^uyov, proetnidno yug6m. Ovo je m po svoj prilici ono isto, Sto i 
equu-m, equa-m. Ovaj se m nahodi i u nom. i u akuzativu. Mozda 
nije sasvim neosnovana slutnja, da ovo m u opde nije pade^ni su- 
fiks, nego kakav drukdiji element, kao n. p. iecur. Pa onda vidimo, 
da mnoge rijedi srednjega roda upotrebljavaju distu osnovu za no- 
minativ i za akuzativ: genus, cor, lac . . . Obje su pojave proet- 



Digitized by 



Google 



12 M Srkpel, 

ni^ne. Cini se dakfe, da je za onakvu opcenita dopunu glagoUkoga 
pqjma u pocetka dostajala sama osnova, a relaciju je ozna^ivalo 
mjesto. Tako n. p. u romanskim jezicima oznaduje namjestaj ri- 
je^i a re^eaici, je li Sto subjekt ili objekt. U obliku samom ro- 
manski jezici nemaju viSe za to razlike. 

U gramatikama se spominju mnoge vrste akuzativa. Ne treba 
istom reci, da se ove relacije ne kriju u samom obliku akuzativa, 
vec da odlu^uje smisao redenice 'same. Ovakih relacija ima ne- 
brojeno, koliko i glagola, jer svaki glagol imade donekle niansi- 
ranu relaciju. Ipak se mogu ne^i glagoli, po zna^enju srodni, spo- 
jiti u skupine, pa onda i mo2emo govoriti o pqjedinim funkcijama 
akuzativa. 

Zanimljivo je u torn poslu isporegjivati, koji glagoli imaju vec 
od indoevropske zajednice po^evdi akuzativ uza se, a koji ga ne- 
maju. Isporegjivanjem se pokazuje, da se akuzativ moze podijeliti 
u potrebni i slobodni (Htlbschmann, Casuslehre 133). Prvi zahvaca 
slu6ajeve objektnoga akuzativa, a sve drugo ide u slobodni akuzativ. 
Proetnidne su ove funkcije akuzativa : a) akuzativ spoljasnjega objekta 
uz transitivne glagole i uz intranzitivne, ako se transitivno upotre- 
bljavaju ; b) akuzativ resultata i sadrzaja (aetatem vivere, pugnam 
pugnare); e) akuzativ cilja (Romam ire); d) akuzativ protezanja 
(vremenoga ili prostornoga). 

Ali je s vremenom nastalo i novih funkcija, pa i u sferi proet- 
ni^nih funkcija takvih slu6ajeva, koji su nastali silom analogije. 
Nastqjacemo, da pokaiemo najznatnije momente ovoj sekundarnoj 
tvorbi latinskoga i hrvatskoga akuzativa u sintaksnom podrudju. 

1. Nepregledno je polje spoljaSnjega objekta uz transitivne glagole. 
Jos nije mogla znanost odgovoriti na pitanje, je li transitivno ili 
intransitivno znadenje u glagolskom korijenu starije, ili su mozda 
glagoli bili u torn indiferentni. U sadaSnjem se stanju redovno di- 
jele glagoli .* u transitivne i intransitivno, premda je istina, da se 
mnogi intransitivni glagoli mogu transitivno upotrebljavati, i da 
vecina transitivnih glagola mo2e dolaziti bez akuzativa pored male 
modifikacije u smislu. N. p. jase svojega dorata Petr. 544, vidim 
^ovjeka (video hominem): vidim (ich bin sehend), a dim goni u o6i 
Turcima Kul.-djur. 30 (gdje MikloSic bez potrebe pomislja, da je 
iSdezao refleksiv se.) 

. Osim obiju klasA Gaedicke u spisu „Acc. im Veda" pomiSlja 
jos trecu vrstu pored trans, i intrans. glagold,: na ime glagole 
indiferentne, koji dolaze das s akuzativom, das opet bez njega. 



Digitized by 



Google 



ANALOOIJA U SINTAK8I LAT. I HRV. PADB^A. 13 

Po Bvemu se razbira, da megja trans, i intraBS. glagola nije atalaa 
i mirna. 

Eauzalni su glagoli u slaveDskim jezicima redovno postali od 
imena, jesu denominativni. te dakako i transitivni: saditi, slaviti, 
lo^iti . • . Veoma je malo takvih neutarskih glagola u pojedinim 
jezicima, te bi mogli sa prefiksom ill bez njega postati kauzalni, 
i po tome transitivni. N. p. sjesti je intransitivaii; ali se moie 
upotrebljavati kauzalno, te postaje transitivaa: pa sjedoSe cara za 
trpezu Petr. 98, ili sa prefiksom: gorjeii i sagorjeti^ te dardake 
vatrom sagorite Vuk 5, 407. Takvih glagola ima najvide u naSem 
jeziku: razigrati konja, lijegati, no je svati mukom zamuknule 
pjesm. here. 77, zaplakati, raspjevati, nasmijati, pote6i, napiti, na- 
jesti koga i mn. dr. Ovo su o^ite analogije. Mudno bi bilo po- 
miSljati, da su to ostanci starine, kad je glagolski korijen mozda 
bio indiferentan prema transitivnosti ili intransitivnosti radnje. Po* 
djela trans, i intrans. glagola seze u proetnidno doba, a ovu pojavu, 
da neki neutarski glagoli postaju kauzalni, nahodimo osamljenu 
tek u nekim jezicima. To je o^ito nastalo per analogiam, te je to 
kombjnaciona analogija, kako se razbira u primjeru: a odjaha li* 
jepu djevojku Petr. 535. Glagol „odjahati" se poveo za glagolom 
^odvesti^ i ^udiniti da odjaSe". To poznaju i romanski jezici, jer 
imaju glagola, koji su intrausitivni i kauzalni u isti mah, n. p. 
apprehendere, crescere. Diez. Ill, 109. 

2. Srodnih pojava nahodimo i u latinskom jeziku. Plaut i Te- 
rencije spajaju rijedi perire, deperire, deinoti u znadenju „silno Iju- 
biti" s akuzativom ; tako Vergilije, Hora^ije i drngi ardere = go- 
rjeti za kirn, Ijubiti. Verg. eel. 2, 1. Hor. Od. 4, 9, 13. Ovo je 
o^ito analogija prema amare, Srodnost je smisla izazvala unifika- 
ciju koastrukcij.e. Mislim, da ovako treba tuma^iti ove primjere. 
Draeger, Hist. Syntax I *, 361. Ima takih primjera viSe: po ana- 
logiji mirari imamo po^evSi od Vergilija stupere s akuzativom. 

. Draeger I, 361. Takvih sludajeva ima dosta. Cfr. Draeger 1. 1. 

3. Usklik iU natpis treba da dolazi u nominativ, ali se u latin- 
skom jeziku dogagja, da se uz transitivan glagol prometne u aku* 
zativ : n. p. victoriam clamare = vikati : pobjeda ! Ovd je je cla- 
mare zahvatio akuzativ, kao da je ono pobjeda! objekt vikanja. 

4. Zanimljiva je pojava u svjema arijskim jezicima, da mnogi 
intransitivni glagoli s pomocu prefiksa postaju transitivni. To je 
proetnidno : prelaziti transire Sia^absiv lett. apmelut bestehen itd. 
Akp ogledamo ove prefiksovane glagole za latinski jezik u Kuh- 



Digitized by 



Google 



14 M. gRBPEL, 

nera A. Gr. * II, 199 ili u Draegera I, 377, a za slavenske jezike 
u MikloSica IV, 378 d., opazicemo, da je golema vecina megju 
DJima glagola movendi (pak odbeze svoju staru majka Vuk 2, 16 ; 
circumsonat clamor hostes Liv. 3, 28, 3). Uz ove se glagole pri- 
slanja veoma malo glagola, koji ne znade kretnje, n. p. mjesedina 
obasjala zelenu livadu Vak 1, 162; instare curram Marti Verg. A. 
8, 433. 

Prepozicije isprvice razjainjavaju lokalne relacije, njih je upravo 
i porodila te^nja, da se jasnije izrazi smjer radDJe. S toga je posve 
razumljivo, Sto se prepozicije laSnje spajaju s glagolima movendi, 
nego s drugima, koji su daleko od prostornoga zna£enja. Cini se 
dakle, da su ovi potonji glagoli istom per analogiam s prefiksom 
zadobili traDsitivnu funkciju. Vrijedno bi bilo, da se pokuSa ispi- 
tati na^in, kako moze prepozicionaini prefiks ovako mijenjati pri- 
rodu glagolska. 

5. U sanskrtu, zendu, gr^kom, latinskom i slavenskom mogu ne 
samo verba finita, nego i infinita imati uza se akuzativ. To su na 
ime infinitiv i particip. U starijoj su perijodi ovi oblici imali ja- 
ma too adnominalnu konstrukciju, na ime genetiv. Eod participa 
je ve6 u proetnidno doba nadja^ala adverbalna konstrukcija, (aku- 
zativ), a kod infinitiva vidimo jo$ libanje: sanskrtski infinitiv na 
pr. vidmaue moze dolaziti uz genetiv ili uz akuzativ. Akuzativ 
dolazi per analogiam &aii&. 

Ista je analogija, kad i neka imena, srodna s glagolima, imaju 
uza se akuzativ. U sanskrtu supstantivi (nomina agentis) na -tar 
(lat. dator divitias) imaju redovno uza se akuzativ. Lat. dator i da- 
turus istoga su postanja. I nomina actionis mbgu imati istu kon- 
strukciju: Plant. Amph. 519 quid tibi banc curatio'st rem? To 
nisu grecizmi. Ima to i u stslov. po prij§tii mi oth boga velikyj 
dan.. MikloSic p. 376, Hiibschmann p. 189, Delbriick 8. P. Ill, 
6 i IV, 31 i dr. 

6. Proetnitoa je slu^ba akuzativa resultata (uz verba transitiva : 
facinus facere, dicta dicere; brazdu brazditi, govor govoriti, misli 
misliti) i akuzativa sadrjiaja (uz verba intrans. : vitam vivere vijek 
vjekovati, pugnam pugnare boj biti.) Ovaj akuzativ imadu gotovo 
svi arijski jezici, a u svezi je s pravim objektnim akuzativom po 
svom porijetlu. U pasivnom izrazaju upravo s toga, jer je srod- 
nan s akuzativom spoljainjega objekta, dolazi akuzativ u nomi- 
nativ. Plant. Amph. 253 pugna pugnata est. Tako je i u drugim 
jezicima: boj se bije; i dr. Megjutim kao §to u nekim slavenskim 



Digitized by 



Google 



(aKALOGUA U BOrrAKSI LAT. I HBV. padb2a. 15 

jezicima, n. p. u stsL, u ruskom, u poljskom, i a deSkom, tako i 
u latinskom mo2e i u pasivDom izrazu ostati ovakav akuzatiy, a 
da Be ne zamijeni nominativom. N. p. praeter propter vitam vi- 
vitur EnniuB dd. Vahlen 121. MikloSic p. 365 napominje srodne 
primjere i iz drugih jezika (grdkoga, skr., kelt. i dr.) (Gabelentz, 
Das passivum 506.) Novija lingyistika, kako pokazuje Steinthal, 
Z. f. VOlk. II, 244, u£i, da je i pasiv evepyeia u svojem podetku, 
t. j. pasivni se izrazaj upravlja kao i aktivni. Razlika se razvija 
istom kasnije. To se moze prihvatiti za slu^Sajeve, gdje je akazativ 
spoIjaSDJega objekta, pa i akuzativ resultata. Ali kod akazativa 
„sadr2aja" : vitam vivitur, sva je prilika, da je ovdje ostao aku- 
zativ onako, kao onda, kad je Slobodan akuzativ (akazativ cilja i 
akuzativ protezanja.) Kod slobodnoga akuzativa vidimo, da se ne 
mijenja u pasivu. A to je dokaz, da se podinjaSe ovakav akuzativ 
osjecati lokalnim padezem. Svjedode to i prepozicije, koje zamje- 
njuju ovakve akuzative. S toga mi se £ini, da je i u primjeru: 
vitam vivitur preteglo per analogiam lokaino shvacanje, kao da bi 
se htjelo re6i: in vita, per vitam vivitur. 

7. Uz proetni^ni tip akuzativa protezanja (vremenoga ili pro- 
stornoga) prislanja se tako zvani accusativus graecus. Ovomu se aku- 
zativu nabode obilati primjeri poimence u grdkom jeziku. Delbrlick 
S. F. IV, 33 s pravom misli, da je i akuzativ gr^ki proetnidan. 
U sanskrtu se nalazi malo supst. n. p. ndma (= 8vo[i(.a), latinski ga 
imade, ali <5e biti grecizam ( Verg. Georg. 3, 84 : tremit artus) ; Mi- 
kloSic p. 393 spominje nekoliko sludajeva iz slavenskih jezika: 
iz stsl. i maloruskog uz participe pasivne, n. p. plesti i utrobu 
Bhieieuu = humeros et ventrem combustus, ali se £ini, da je to 
grecizam. No imade ga zend (Hubschmann p. 202.) Svakako je 
vjerojatno, da mu je tip proetnidan. 

Gaedicke naslucuje u Ace. im V. p. 212, da je ndma isprvice 
kao akuzativ objekta dola^o uz glagole „ici, imati^. Uza nj pri- 
staje i DelbrUck Ai. Synt. p. 165. No dini se, da je druk^iji put 
vjerqjatniji. 

NajdeSce dolaze u gr^kom kao ace. graecus rijedi srednjega roda : 
ovo(;.a, Y^vo^, pidoi;, (/.syst^o;, u^o^, eupo?. . . U po^etku je bio broj 
takvib supstantiva malen, kao §to se vidi u sanskrtu. Istom ka- 
snije radiri se krug ^grdkome akuzativu" na tlu grdkoga jezika. 
Nije nevjerojatno, (kako misli Brugmann), da je taj Svo'xa (ndma) 
bio nomiuativ, pa istom kasnije po6eo se 08Je6ati taj nomiuativ, 
jcr nema formalne razlike, akuzativom : aslt r^ras naio ndtna =z erat 



Digitized by 



Google 



16 M. Srepel, 

dux Nalo nomen = bjeSe vodja; Nalo (mu) ime (bilo). To bi bila 
opet foriualna analogija. To je jedan izvor akuzativu grdkomu. 
Ima joS i drugi izvor (xad* oXov xal x«Ta t6 [^epo;: Itu4'sv auTov 
TTiv JcefaXviv), ali nije postao per analogiam. Na ime u ovom drugom 
sludaju 08Je6age se jedan akuzativ pravim spoljadnjim objektom, a 
kod drugoga po^e pretezati lokalno shvacanje. 

Latinski jezik ima dosta desto akuzativ gr&ki osobito uz pa- 
sivne glagole, ali 6e biti po svoj prilici grecizam. NajviSe ga se 
nahodi u pjesoikft. Primjere navodi Kuhner 2, 205—207. — 

8. Uz neke verbe dolaze u indoevropskim jezicima po dva (a 
kaSto i po viSe) akuzativa. Ova je konstrukcija mogla nastati na dva 
na^ina: ili dolaze oba akuzativa kao dopnna glagolskoga pojma, 
i to jedan — stvarni, a drugi — li^ni, ili jedan od njih pripada 
predikatu. Svaki je od oba akuzativa u modificiranoj relaciji prema 
verbu. Ovi spojevi dvaju akuzativa mogu biti razni. Najobi^niji 
su ovi: a) uporedo 2 akuzativa spoljaSnjega objekta. Ovi su aku- 
zativi donekle zeugmati^no spojeni, jer isti glagol moze imati dva 
akuzativa u razli^itom smislu. Iz pasivnoga se izrazaja vidi, da se 
stvarni akuzativ osjecase donekle kao akuzativ relacije, te ostaje 
u pasivu: Hor. Carm. 3, 6, 21 motus doceri gaudet Jonicos ma- 
tura virgo. Amo spadaju glagoli: u5iti, pitati, moliti, u lat. celare, 
u staroj latinskoj dikciji takogjer: condone, moneo i dr., n. p. Ter. 
Hec. 849 argentum condonamus te. U svim ovim prilikama jasnoSe 
radi preteze desto prepozicijonalni izraz u svih indoevropskih je- 
zika: postulo aliquid ab aliquo, tako i u hrv. tra^im §to u koga 
i t d. b) Mnogi glagoli: imenovati, zvati, smatrati i t. d. imaju 
takogjer 2 akuzativa uza se^ od kojih je drugi apozicijoYialan, to 
jest: predikat je prvome. U pasivnom izrazu dolaze oba u nomi- 
nativ, a to pokazuje, da su se u spojidbi osjecali kao objekt i 
predikat. To se nahodi u sviiri indoevropskim jezicima. Tomu proet- 
ni^nomu faktu ne treba gomilati dokazt. Vec smo spomenuli, da u 
slavenskim jezicima per analogiam ddlazi u takvom dogagj&ju mjesto 
predikativnoga akuzativa predikativni instrumental, te bi bilo su- 
viSno ponavljati primjere. c) Sasvim je razumljivo, da mogu na- 
stati u zivotu jezika i drugi — sintaksno opravdani — spojevi 
dvaju akuzativa, n. p. akuzativ spoljaSnjega objekta i akuzativ 
protezanja, ili akuzativ sadr^aja i akuzativ protezanja i dr. d) Da- 
pa^e moze doci i viSe akuzativ^ uz jedan glagol. 'Uzrok je stili- 
stiSki, §to ne dolaze takvi spojevi pre6esto. Graraatika ih lako 



Digitized by 



Google 



ANALOOIJA U SINTAKSI LAI*. I HKY. PADBi^A. 17 

tama5i, all moga pomu6ivati lakoiu i jasnoou dikdje. S toga im se 
i pisac i govornik uklanja. 

U Bvim orim primjerima nema niSta neobi^no. Sve je prema 
sintaksi redavno nastalo. Izazetak je samo predikativni instrumental 
n slavenskim jezicima. 

9. Ali imade i u latinskom i u hrvatskom jezika, kao §to i u 
drugim jezicima, takvih spojeva, koji se protive isprvidnoj funkciji 
akussativa, te se moga razumjeti samo onda, ako se osvrnemo na 
njibovu genezu. A geneza ce nas uputiti, da sa takve pojave nikle 
na tin analogije. Ogleda6emo znatnije sludajeve. 

Po analogiji doceor nahodimo u kasnijib latinskib pisaca isto tako 
imbui i erudiri s akuzativom: Tac. bist. 5, 5 nee quidquam prius 
imbuuntur, Cell. 2, 22, 3 graeeas res eruditi erant. JoS je zanim- 
Ijiviji slu^aj animadvertere cdiquid == animum advertere aliquid. 
Ovdje je isprvice svaki akuzativ bio u odjelitoj relaciji prema gla- 
golu. Easnije se animum rek bi srastao s glagolom, te je novi glagol 
animadvertere dobio uza se prosti akuzativ — spoIjaSnjega objekta 
(aliquid). Ovo je dalo pobudu novim analogijama, i to poimenee: 
infitias ire aliquid (u Plauta, Nepota, Livija i u srebrno doba la- 
tinskoga jezika). Amo ide takogjer: audorem esse aliquid, animum 
inducere aliquid, N. p. Ter. Andr. 5, 8, 16 idne estis auctores 
mihi? gdje auctores estis znadi: svjetujete. Cic. ad Att. 7, 3, 8 et 
id, quod animum induxerat pauUisper, non tenuit. Isto su tako 
analogije : iusiurandum adigere aliquem (zakleti koga, 6pxc5) mjesto 
obi^nijega ablativa ili prepozicije ad, U Plauta dak nahodimo i 
ovaki primjer: True. 4, 2, 49 ego manum te iniciam. Isp. u nje- 
madkom: etwas handhaben, preisgeben i dr. 

Amo ne spadaju primjeri glagola sa prefiksom trans, circum, 
praeter. N. p. Caes. b. c. 1, 65, 1 equitum magnam partem flumen 
traiecit. Ovdje je jedno redovno akuzativ spoljaSnjega objekta, a 
drugo : akuzativ cilja, koji je proetnidan, a tragovi su mu oditi i 
u latinskom jeziku. Draeger o. c. I, 393. 

10. 8rodan primjer nahodimo u hrvatskom : dangubiti, n. p. koje 
jade dangubite, Ijudi? NjegoS Vijenac 12. Ovdje se akuzativ dan 
8 glagolom gubiti srastao u cjelinu, uz koju dolazi onda akuzativ 
spoljaSnjega objekta. 

Amo ne spadaju slozenici: zlostaviti koga, zlopatiti. Ovdje je 
doduse zh nekoc^ bilo akuzativ, ali je vec ukrutilo, te postalo ad- 
verbom, kao ito su u opce mnogi adverbi nikli iz akuzativa. Ali 
R. J. A. oil. 2 



Digitized by 



Google 



18 n 

86 ovdje ne osje6a priroda akuzativska nimalo. S toga se i ne 
mo2e ovdje govoriti o analogiji. 

11. Svakako su silom analog! je u hrvatskom jeziku postali slu- 
dajevi, da duzan i volij biti imaju uza se akuzativ. Ovi su se 
spojevi poveli za glagolima dugovati i voljeti. N. p. Za koje smo 
ma du^ni blagodarnost Vuk. Dan. 1, 96 ; a duzan je dobra Crno- 
gorca Ogled. 99; ja bih dragog najvolija Vuk Pj. 1, 451; Volij 
sam brata za krvnika, nego brata za gospodara. N. posl. Cfr. 
Dani^ic, Sint. 404. NeSto srodno nalazimo i u latinskom. Cfr. 
Schmalz, Lat. Synt. 262 : Der Akk kann nicht allein ein verbales 
Praedikat determiniren, sondern auch ein aus Adjektiv and Ko- 
pula bestehendes, wie possum = potis sum, so auch utilis sum, 
noxius sum (pro-sum, ob-sum); wenn nun bei dem Mangel einer 
Participialform von sum das Adjektiv als Particip steht, so kann 
mit solchen Adj. auch ein Akkusativ verbunden werden, wie mit 
den Partie. selbst (-bundus etc.) 

12. U primjerima kao Sto: seo mu celo glave Vuk, prip. 17, 
opazi StojSu kraj ^esme ib. 35, bile su prepozicije kraj, celo^ pa 
vrhy dno, kod, (kon, nakon), oka, put, neko^ pravi akuzativi cilja. 
Ovi su se akuzativi pomalo pretvorili u prepozicije (i adverbe), te 
su jama^no u po^etku dolazili same u takim prigodama, gdje je 
trebalo, da se izrazi prostorna relacija. Kasnije su prodrli per ana- 
logiam i u takve prigode, gdje je isprvi^no zna^enje omlednulo. Na 
p. ubio ga vrh sebe Vuk. rj.* 77. Adnominalni padeS genetiv (6e\o 
glave) najbolje pokazuje porijetio onih prepozicija. 

13. Zanimljivo je, §to u hrv. jeziku uz uciti dolazi akuzativ, a 
uz uciti se dativ (u6i se knjizi Vuk rj. 794.) Lat. i gr^ki jezik 
imaju akuzativ. No isti korijen koji je u na§em jeziku, nahodi se 
u skr. uk' (== vidan sam), lit. junkti, got. biuh-ts. MikloSic Sint. 
p. 389 misli, da je i uz slav. uciti isprvice dolazio dativ, a aku- 
zativ da je imitacija grdkoga izraza. Paralela drugih jezika za isti 
glagolski korijen i ostanci dativa u samim slavenskim jezicima uz 
„u6iti se" doista opravdavaju misao MikloSicevu, da je dativ u 
tom dogagjaju primaran. Ali se dini, da nije potrebno posezati za 
imitacijom gr^koga jezika, kad zelimo protumaditi akuzativ. To 
je moglo nastati i na slavenskom tlu analogijom srodnih glagola 
transitivnih : upoznati, obavijestiti, kazati, i dr. A upu6uje vas na 
takvo tumadenje poimence to, dto se takav akuzativ nahodi i u 
onim slavenskim jezicima, koji nijesu bili na udaru gr^koga jezika 
(n. p. lu^i^ki, maloruski.) 



Digitized by 



Google 



ANALOGUA U 8IMTAK81 LAT. I HRY. PADB2a. 19 

V. 

O postanju genetiva ima joS danas dudno, ali neopravdano 
miSljeDJe, da se genetiv izvio iz subjekta ili iz objekta re^enice. 
Tako n. p. amor patris erga filium bio bi gen. subjektivan, jer 
86 yell : pater amat filium, a meas amor patriae bio bi gen. objek- 
tivan, jer to zna^i: ego amo patriam. Prema tome kriteriju dijeli 
n. p. Ktihner sve genetive u dvije skupine: subjektivni i objek- 
tivni genetivi. Istina je, da se to tuma^enje na oko &m vjerojatno. 
Ali pred audom linguisti^ne kritike pokazaje se ovo tumadenje 
neopravdanim. Treba pitati, Sta zna^e sufiksi. 

Ve6 smo napomenuli, da je neopravdana i ona hipoteza, da je 
genetiv naprosto adjektiv. Etimologijski razlozi pobijaju ovakvo 
umovanjO) kolikogodj bi se kome na prvi mah svigjalo. 

Svakako je zanimljiva pojava, da indoevropski jezici poznaju dva 
genetivska sufiksa [u gr. o^ito 9j[o i o^ (u baltoslavenskim jezicima 
es: ^kamenes), gdje se dini, da je o^: e^: s nastalo prijevojem 
Strachan B. B. 14, 173]. Megjutim noviji smjer gramatidki iskreno 
priznaje, da ne razaznaje isprvi^nog zna^enja ovih sufiksa. A i 
isprvidnu funkeija genetiva jedva bismo mogli zbiti u konkretan 
izraz, osobito dok pomislimo, da dva razli^ita sufiksa ifitu takogjer 
dvije isprvi^ne modifikacije u zna^enju genetivskoga oblika. 

Gr^ki je genetiv sinkretisti^an, srastao od pravoga genetiva i 
ablativa, a to nahodimo i n slavenskim jezicima. Pobudu sinkre- 
tizmu podala je mozda formalna sli6nost obaju padeza i svakako 
dodiranje njihovih funkeijd,. Brugmann Gr. Gr. 110, MikloSic 4, 
449 (misli samo na dodir funkeija), Ziemer, V. Gr. d. indg. Comp. 
84. Latinski je gen. ostao dist pade2, samo §to je mnogo izgubio 
poimence kao adverbalan pade2 

Genetiv vec od proetni^noga doba dolazi uz imena i uz gloffole, 
te se prema tome dijele dvije glavne sfere isprvi^noga genetiva: 
genetiv adnominalni i genetiv adverbalni. 

Genetiv uz imena (uz supstantive) : Relacija nije izrazena samim 
genetivom, nego^ odluduje smisao. Fo tom treba da cum grano 
salis prihvadamo nazive: gen. possessivus^ qualitatis itd. Genetiv 
je donekle opreka akuzativu. Akuzativ dovodi ime u svezu s gla- 
golom, a genetiv ime s imenom. Adnominalni je genetiv sasvim 
^gramati^an^, bez lokalnoga zna6enja. 

Neki su nastojali izvoditi ovake adnominalne padeze jedan iz 
drugoga. To je jalov posao. Gen. tih znadenja nema^ kao n. p. 



Digitized by 



Google 



20 M. 6RBPBL, 

ni ut, dok velimo ut finalni, ut konsekutivni, ut eksplikativni. Sve 
ove razne kategorije ue izviru iz oblika, nego iz konteksta, pa bi 
mudno bilo osjeci oitra granicu megju ovim kategorijama. 

Genetiv uz pridavDike nahodi se a sanskrtu dvojako: ili je 
adjektiv sapstantivakog porijetla, priyd, (p&o;, par, ili glagolskoga 
participskoga porijetla, pilr^d^ TrXeo; plenus pun. U ove se dvije 
grape mogu svrstati svi genetivi uz adjektive. To je u svim iado- 
evropskim jezicima. Cfr. Delbrtick S. F. 4; 44. MikloSi<^ Sint. 451. 
Prva grupa ima adnominalan genetiv, a druga adyerbalan, t j. 
per analogiam participd. dobi§e i srodni adjektivi genetiv adverbalan. 
A da je to doista istina, pokazuju svi arijski jezici, jer mnogi od 
ovih adjektiva druge grupe mogu imati uza se mjesto genetiva 
instrumental. U lat. se veli : plenus rei ili plenus re. U drugom je 
dogadjaju preteglo instrumentaino shvacanje, to jest, zna^i: napu 
njen Hme. Cfr, Ktihner 11, 327 i 329, gdje navodi takve adjektive, 
koji mogu imati i gen. i ablativ (reap, instrumental.) 

Genetiv je takogjer adverbalan padei i to od proetni^noga doba. 
Zanimljiv je fakt, da u mnogim indoevropskim jezicima moze — 
uz niansu znadenja — isti glagol imati uza se i genetiv i akuzativ. 
Tako n. p. u grdkom glagoli u^ivati, u francuskom du ili le, u 
hrv. daj mi kruh ili daj mi kruha, a i u staroj njema^koj dikciji 
isto tako. Razlika je u tom, Sto akuzativ znadi cjelinu, a genetiv 
je partitivan. U opce paralela s akuzativom mo^e nam protuma^iti 
genetiv uz verba. Vidi se na ime, da je istina, Sto je izrekao vec 
Grimm D. Gr. IV, 646: j^Der Accusativ zeigt die voUste, entschie- 
denste Bewegung eines Gegenstandes durch den im Verbo des Satz- 
subjektes enthaltenen Begriff. Geringere Objektivirung liegt in dem 
Genetiv, die thatige Kraft wird dabei gleichsam nur versucht und 
angehoben, nicht ersch5pft^. Gr^ki i slavenski, pa sanskrt imaju 
obilje takvih spojeva, pa se onda po paraleli s akuzativom mogu 
takvi genetivi razlikovati : gen. spoljaSnjega objekta i gen. unutraS- 
njega objekta^ gen. cilja. Delbrtick 1. 1. Ako isporedimo latinski 
jezik n. p. s gr(5kim, vidjecemo, da je podrufije latinsko u tom 
kud i kamo u^e. Ali slav., gr^ki i sanskrt svjedo^e, da ovo siro- 
maStvo latinsko nije proetni6no. Fostanje mu je razumljivo: puniti 
(punim ^aSu vina) TnjjiTrXavat t( tivo^ — to je genetiv slabije objek- 
tivacije, genetiv partitivni, a u lat. se shvaca sredstvom, odatle 
instrumental (resp. ablativ.) Isti proces vidimo i u hrv. : puniti ^im. 

U megjama ove isprvi^ne sfere nastalo je mnogo novih izra£ajnih 
oblika, koje je uzrokovala analogija. 



Digitized by 



Google 



ANALOGIJA V SINTAKSI LAT. I HEV. PADB^A. 21 

1. Formalna je analogija, kad u premnogim slu^jevima li^na 
zamjenica dolazi uz gerundij u geaetiy mjesto u akuzativ. Plaut. 
True. 2, 4, 19 tui videndi copiast, gdje tut znadi „te" feminini 
generis Vjerojatna je misao Ziemerova Jg. Str. * 75, da su ovakve 
sludajeve izazvali poznati spojevi: operis faciendi causa. 

2. Adjektivi trede deklinacije dolaze rijetko u partitivni genetir : 
Cic. Att. 3. 10. 1 aliquid aliud. Prema tome kaSto i adjektivi 
druge deklinacije slijede ove adjektive: Cic. fin. 5. 20 nihil ab- 
iectum, nihil humile cogitat. Draeger I, 452. Moglo bi se pitati, 
zasto adjektivi III. deklimacije u opde rijetko dolaze u gen. part. 
Uzrok ce biti po svoj prilici, sto se neutar ovih adjektivi mnogo 
teze supstantivizira nego adjektivi II. deklinacije (memorabile : 
bonum). Golema vedina supst. neutrius generis izlazi na -um, a 
malo ih je na -e. 

3. Po analogiji arbitrii esse nahodimo i consilii esse. Cic. fam. 
9, 6, 2 ergo haec consilii fuerunt. Caes. b. g. 7, 77 quid ergo 
mei consilii est? 

4. U latinskom refert imade uza se genetiv. Ono r5 nije ablativ^ 
nego je dativ. Uz supstantiv re (*rei) dolazi adnotninalan genetiv 
sasvim redovno. Po kombinacionoj analogiji prislanja se uza nj 
interest, gdje adnominalnomu genetivu a priori ne bi bilo mjesta. 
Cic. Verr. 3, 42 magni sua putabat interesse. 

5. Mnogi adjektivi per analogiam imadu uza se genetiv. Draeger 
I, 479 — 81 pokazuje lijepo, kako se brqj adjektivi s genetivom 
malo po malo povecava. Sto i participi prezenta mogu imati uza 
se genetiv^ nije nimalo dudno. Kod transitivnih glagola takav je 
genetiv adverbalan^ jer particip ima rekciju kao i verbum finitum. 
Per analogiam dobijaju takav genetiv i neki poredni participi intran- 
sitivnih glagola. Gell. 17, 5, 3 utrinsque linguae callens. 

6. Glagoli^ koji zna6e „sjedati, sjedati se, zaboraviti^^ imaju 
genetiv uza se, ali i akuzativ. Draeger o c. I, 488 misli, da su 
ponuku dali nominalni pojmovi memor i immemor. Za njim se 
povodi i Ziemer 99. Take misli Draeger i za glagole afekta^ da su 
nominalni pojmovi izazvali analogiju, te je i uz ove glagole prionuo 
genetiv. Ali i u slavenskim jezicima ovi glagoli imaju genetiv, pa 
nije potrebno pomiSljati na analogiju. 

7. U §. 212 svoje gramatike (I. dio) skuplja Draeger glagole 
s gen., za koje misli, da su grecizmi. Taki su glagoli: Plaut. 
Mil. 963 cupiunt tui, Ace. ap. Cic. n. d, 3, 26 qui te nee amet 
nee studeat tui i dr. Ali je za neke o6ito, da su nastali po ana- 



Digitized by 



Google 



22 M. Srbpbl, 

logiji latinskih glagola. N. p. Plaut. Stich. 334 mein fastidis? ja- 
ma^no je prema piget; Ter. Phorm. 5, 8, 78 neque huius sia ve- 
ritus feminae primariae: vereri prema pudet; Hor. sat. 2, 3, 27 
morbi purgatum te iUius prema vacuus c. gen.; laborum decipere 
prema laborum oblivisci, desipiebam mentis: angor animi. Cfr. 
Sehmalz o. c. 271. 

8. Ofita je analogija u frazi: venit in mentem s genetivom, ako 
je supstantiv. Cic. Verr. 2, 1, 18 non dubito. quin tuorum tibi 
scelerum veniat in mentem. No ima u nekih pisaca i redovna 
rekcija : Ter. Heaut. 5, 1, 13 servi venere in mentem Syri calli- 
ditates. Ovdje je reminiscor alicuius po analogiji izazvao i u frazi 
„in mentem venit" genetiv. 

9. Mnogo 8u muke zadavali gramaticima ovakvi primjeri : Plaut. 
Capt. 852 nominandi istorum erit copia, Cic.inv. 2, 2, 5 exem- 
plorum eligendi potestas. Mimoilazim starija tuma^enja. Cini se; 
da je najblize istini Ziemer p. 101, dok veli: „Die Stellen aus 
Plautus u. Cicero, der besonders in seinen philosophischen Schriften 
oft die Freiheit des leichten Konversationstones sich gestattet, be- 
weisen hinlanglich, dass die Entstehung dieser Kedeweise auf pshy- 
chologischem Gebiete zu suchen ist, indem in der Seele des Re- 
denden jene beiden Formen sich associiert und ausgeglichen baben, 
so dass die so gebildete Form ein deutliches Bild der dem Reden 
voraufgegangen psjchischen Bewegungen ist". 

10. Glagoli criminis (accuso, condemno, arguo . . . aliquem ali- 
cuius rei). Ovdje gramatike suponiraju elipsu: crimine, ili iudicio, 
nomine, lege. Dakle bi bio onaj genetiv adnominalan. Ali imade 
primjera, gdje ne mo^emo s vjerojatnoS6u suponirati elipsu, n. p. 
capitis aliquem damnare ne mo^e se razrijeSiti u : damnatione ca- 
pitis aliquem damnare. Grdki jezik ima neSto slidno : u7uaY<«> -^avaTou. 
Sanskrt toga nema. Delbrtick S. F. 4, 40. Moida bismo ovomu 
pojavu mogli na drugi na^in u6i u trag. Latinski jezik imade 
glagol arguere, revincere, insimulo takodjer s akuzativom: Caec. 
apud Gell. 2, 23 id me arguit; Li v. 26, 12, 17 id unum ex iis, 
qui sibi rem aperuissent, arguere sese paratam esse. U pasivu : Liv. 
45, 24; 4 si omnes voluimus, quod arguimur. Tac. ann. 6, 5 ar- 
guitur pleraque, ib. quae cuncta — revincebatur. Cornif. 2, 4 quod 
ipse insimuletur. 

Kod glagola : potvoriti, optuziti mogao bi onaj gen. biti partitivna 
objektivacija glagolske radnje. Nep. 1, 7, 5 Miltiades proditionis 



Digitized by 



Google 



ANAIX)OIJA U SINTAK8I LAT. I HRV. PADESA. 23 

est accusatus. Bio bi to gen. paralelan akuzativu spoljaSnjega 
objekta. Relacija ovoga genetiva prema ovim glagolskim pojmo- 
vima (optu2iti, obijediti) svakako mu je rano nametala niansirano 
znadenje uzroka. A da je doista tako, svjedodi, 9to ovi napome- 
nuti glagoli mogu imati uza se ablativ ili de s abl. (Kllhner 11, 
p. 341). Istom kasnije mogli su glagoli per analogiam za sobom 
povesti i druge glagole sudbenoga postupka (osuditi: condemnare, 
absolvo), te je po6eo i uz ove druge glagole nesvjestice prianjati 
genetiv (od poCetka svoga adverbalan genetiv). 

11. Iz pomjeranja komparativskoga i superlativskoga izraza po- 
staju u latinskom spojidbe: Tac. hi ceterorum Britannorum fuga- 
cissimi. Ziemer Comp. 55 dalje. All imade i ovakvih slu^ajev^: 
Arnob. omni vero verissimum certoque certissimum, gdje je o6ito, 
da se superlativski izraz samo per analogiam poveo za kompa- 
rativskim. 

12. Slavenski genetiv odgovara sintaksno staromu indijanskomu 
genetivu i ablativu. S toga MikloSic p. 449, -povodedi se za Del- 
briickom ALI i 8ieckeom, de genetivi in lingua sanscrita imprimis 
vedica usU; dijeli funkcije slavenskoga genetiva u genetivske i 
ablativske prema staromu indijanskomu jeziku. U ablativske funk- 
cije pripada slav. gen separationis (kod pojmova „rastajanja ili ras- 
tavljanja^), kod pojmova: straha, srama, oskudijevanja ; nadalje 
gen. conparationis, originis, materiae, causae, modi, relationis, i 
mozda gen. svqjstva. Oenetivske {\xnlici\e oznaduju: medjusobno pri- 
padanje dvaju imena, poimence posjed itd., gen. uz imena, koja su 
u svezi s trans, glagolima, gen. partitivni, gen. cilja. Nejasno je, 
kamo spadaju gen. mjere, vremena i igre. Mi cemo se ovdje oba- 
zreti samo na onaj dio genetivskih funkcija, koje doista pripadaju 
^gramati^nomu'^ padezu, t. j. distomu genetivu. 

13. Genetiv u hrvatskom ozna^uje objekt onih imena, koja su 
etimologijski u svezi s transitivnim glagolima, dakle sa glagolima, 
koji imaju itza se akuzativ spoljaSnjega objekta. N. p. zidanje 
Ravanice Vuk. pj. 2;198. No per analogiam imaju takav genetiv 
takodjer imena, koja su u srodstvu s takvim glagolima, Sto nemaju 
akuzativa uza se, nego koji drugi padef. N. p. i u crnu zemlju 
pogledaSe j^ od duda lijepe djevojke Vuk pj. 3, 75 (6uditi se 
komu); za nad vjefinoga ^ivota tit 1, 2 (nadati se &mw), upra- 
vljanje ku6e (upravljati dime), s dogovorom kucana prodaje 
staregina Vuk Dan. 2, 100 (dogovarati se s kim). To naho- 



Digitized by 



Google 



24 M. Sbbpbl, 

dimo i u latinskom jeziku : fiducia reram suarum, iudicium pulchri- 
tudinis itd. 

14. MikloSic a Sint. p. 495 govori o genetivu, koji zamjenjuje 
akuzativ; ovako : ^Der geDetiv bezeichnet das object der verba 
transitiva, auch abgesehen von den verben des verlangens und 
wahrnehmensy ersetzt demnach den ace. im asl. kann dies bei den 
substantiva masc. im sing, stattfiaden, namentlich bei denjenigen, 
die belebtes bezeichnen; ausser diesem fall ist die anwendung des 
gen. statt des ace. auch bei den substantiva masc. selten, noch 
seltener bei den substantiva neutra und am seltensten bei den 
substantiva feminina. bei den adjectiva und participia findet sich 
diese vertretung auch im plur., desgleichen bei den pronomina, 
ohne das sich ein unterschied nachweisen liesse, mit ausnahme der 
pronomina personalia, deren gen. nachdrucksvoUer ist als der ace. ; 
k'Bto hat ferner den ace. ganz aufgegeben und ersetzt ihn stets 
durch gen. kogo". Postanje je ovomu pomjeranju akuzativa s ge* 
netivom o6ito. Put nam pokazuje to, §to se od sapstantiv4 naj- 
5eSce upotrebljava ovakav genetiv mjesto akuzativa: kod muSkog^a 
roda. ZaSto je to pomjeranje rijetko kod 2enskoga roda? O-osnove 
supstantivske imaju u stslov. jednak nom. i akuzativ (stolx : 
stol'B), a a-osnove ih razlikuju (riba: riba). Pored formalne jed- 
nakosti lako nastaje zabuna, te ne znaS, Sto je subjekt, a Sto 
objekt: n. p. otbcB Ijubitt bratn>. Neko6 je jamaCno s&m na- 
mjeStaj odludivao, gto je subjekt, sto li objekt. No kasnije toga 
osjecanja viSe nema, te nastaje potreba, da se jezik posegne za 
drugim pomagalom jasno6e. Ovakva je zabuna dakako najveca kod 
rijefii, koje zna6e Sto iivo, (Cfr. n. p. otac nosi no2 : ovdje je 
jasno; Sto je objekt, Sto li subjekt) Sva je prilika^ da su o-osnove 
supstantivske, koje zna5e neSto muSko £ivo, ishodiSte ovoj pqjavi, 
koja se per analogiam rasprostrla preko isprvi^nih megja, te po- 
plavila i druga, naprijed napomenuta polja. Sad je razumljiro^ 
zaSto se u ak. upotrebljava genetivski oblik „koga^. 

A da je jezik upotrebio u toj stisci upravo oblik genetivski, 
lako cemo razumjeti, ako se sjetimo srodstva megju genetivom i 
akuzativom. Ovdje je u kombinaciji dakako adverbalan genetiv - — 
partitivni genetiv, koji pokazuje slabiju objektivaciju nego aku- 
zativ. Ovomu je dodiru bio u prilog upravo bujan 2ivot partitiv- 
noga genetiva u slavenskim jezicima. Ead su se jedankrat naru- 
Sile granice, koji su dijelile oba pade2a, nije za 6udo, Sto se javlja 
sva sila novih pojava silom analogije. N. p. bije Beda sa 6etiri 



Digitized by 



Google 



ANALOOUA U SINTAK8I LAT. I HRV. PADB2a. 25 

gtrane Vuk pj. 3, 8. grada zigju Mikl. nom. serb. 116. on uzima 
mada zeleDOga Ka6. pjesm. 30: rijedi muSkoga roda, ali neiive 
silom analogije dobijaju genetiv. Ista je analogija kod rijedi fen* 
skoga roda (ako znade 2ivo ili neziro): vi6e Marko Ijube Angje- 
lije Jukio pj. 68, nilad si junak, izgubiieS glave Kad. pj. 144. 
Najzad kod zamjenica: te povata svijeh a planini Vuk. pj. 3, 46. 
Amo ide redovna zamjena njih mj. nje, (ih: je); nje mj. nju (je 
mj. ju). 

15. n negativnim redenicama dolazi uz transitivne glagole mjesto 
akuzativa genetiv. Odgovara mu dakle u afirmativnim re^enicama 
akuzativ. Ovaj je genetiv jamadno partitivan, a ovoj je particiji 
uzrok sama negacija, t. j. radnja se gla8:olBka pori6e i u najsit- 
nijem dijelku. Grimm, D. Gr. IV. 647. Ovaj genetiv nije aamo 
mjesto akuzativa spoIjaiDJega objekta, nego i mjesto akuzativa 
unutraSnjega objekta. N. p. ne gDJevHe nam gizdave djevojke 
Vuk. pj. 1, 50; ne usnuo sna na odi Vuk here. pj. 252. 

Sila je analog! je, kad dolazi genetiv u ovim primjerima: nemoj 
danas krvi udiniti Vuk pj. 2, 72, a primarno je: nemoj danas 
u^initi krv. Sila je analogije kaSto prodrla i u drugu redenicu: 
ne ce drugome volje da kvari posL, ili sin ^ovjedij nema gdje 
zakloniti glave. Mat. 8, 20. 

Megjutim zamjenice poimence u neutru rado se otimaju ovomu 
pravilu, ali ima i drugih rijedi, gdje uz negaciju ostaje akuzativ. 
Ovdje je analogija afirmativne redenice odvec zivo potitravala u 
uspomeni onoga, koji ono govori ili piSe: ne vodi mi lijepu dje- 
vojku Vuk here. pj. 187, izprva ne kazah vam ovo Iv. 16, 4. 
Danidic sint p. 121. Istu pojavu nahodimo u litavskom, letskom 
i gotskom. Schleicher Lit. Gr. 274. Grimm D, Gr. IV, 647. 

Zanimljivi su slu6ajevi, gdje uporedo dolazi negativna i afirma- 
tivna re^enica. Vidi se nepredtano libanje, koje uzrokuje megju- 
sobna atrakcija. N. p. ne ceS izid' ni iznijet glave, — a kamo li 
izvesti djevojke^ Vuk pj. 2, 29; ja ne traiim, brate, ni dinara, 
— ni ja tra^im tvoje dugovanje Vuk 2, 44. 

16. Genetiv nazna6uje „indirektan^ objekt takvih glagola, koji 
direktan objekt imaju u akuzativu. Amo spadaju i verba reflexiva. 
Tako nastaje opreka: drzati §to i drzati se dega, n. p. dr^im 
knjigu: drzim se plota. Odito je, da je genetiv partitivan. Ovako 
imaju takogjer premnogi glagoli s prefiksom na, bili refleksivni ili 
ne (pa je Marka yode napojio Vuk pj. 2, 54). To nije nastalo 
analogijom, nego je genetiv opravdan kao adverbalan pade2 za 



Digitized by 



Google 



26 M. dRBPBL, 

izra^aj slabije objektivacije. No i u to en podrudju moi^e se pojaviti 
analog! ja, n. p. zdravljica se nanosili, mladosti se mladovali, gdje 
]e ^inladovali se'' zadobio gen. uza se po analogiji glagola „nano- 
siti se". 

17. U afirmativnim eksistencijalnim reienicama moie ime, koje 
naznaduje stvar, biti u akuzativu; ve^inom ipak dolazi nominativ^ 
a mjesto nominativa mo£e doci i genetiv, koji MikloSic p. 355, 
384 i 486 smatra partitivnim. Vjerojatno je, da je primaran aku- 
zativ, ako je istinita hipoteza MikloSiceva o transitivnom porijetlu 
glagola ^^. Easnije je, kako smo vec napomenuli, mjesto akuzativa 
po6eo provaljivati nominativ. 

Genetiv je nikao u takvom dogagjaju na drug! na^in. N. p. mene 
ce bit], a vas biti ne ce Vuk, obi^. 85; dok je boga i dobrijeh 
prijatelja posl. (Per analogiam nastaju primjeri, kao n. p. na glavi 
mu fesa pletenoga Vuk pj. 4. 56.) Zanimljivo je, §to u slav. jezi- 
cima imdti u takoj sluzbi imade jo§ akuzativ: vySe mora ima vo- 
dicu Saf. Les. 110, isto tako i genetiv: u svijetu ima zlijeb zvje- 
rova Vuk prip. 1, pa najzad i nominativ: u onoj rekavici imaju 
tri Sibljike^jVuk prip. 62. 

Kao Sto glagol jesam, imaju i drugi glagoli, koji zna^e sto 
srodno, jednaku konstrnkciju: 2iv{eti, teci^ trajati, doci, izici, pole- 
tjeti i;*dr. N. p. dok od njega teSe muSke glave. Vjerojatno je, 
da su ovi glagoli istom u sekundamo doba zadobili ovakvu kon- 
strnkciju, t. j. kad su se rek bi izjedna6ili u smislu s glagolom 
biti, te je puklo slobodno polje zivoj analogiji. 

MikloSic tuma^i ovaj genetiv iz parti tivnosti, a ne bi bilo nemo- 
guce, da je potekao iz negativnifa re^enic& u afirmativne. Eoliko 
je omilio genetiv uz negaciju, najbolje pokazuju ovakvi primjeri: 
ne ute£e druga nikakvoga, 
ni da ka^e, kako s' poginuli 
Vuk pj. 3, 13; 

da iz sela roba ne ute^e 
Ogled. 381 ; 

ne uteSe oka za svjedoka 
Vuk, pj.; 1, 232; ziva oka uteknulo nije Vuk 3, 47. Ovo je 
jamadno gen. partitivni, ali bi nam se particija n. p. u redenici 
„ne ute^e oka za svjedoka" doista pridinjala dudnom^ kad ne 
bismo znali, kako je mila naSemu jeziku ovakova dikcija. Kako 
je golema razlika izmegju ovih dviju particijii: „daj mi kruha!'' i 
„ne ute6e druga nikakvoga!" U prvoj je redenici odito, da se 



Digitized by 



Google 



ANALOOIJA U SINTAK8I LAT. I HBV. PADB^A. 27 

izra^ava slabija objektivacija. U drugoj re^enici nema trap^a ispr- 
vifino] slabijo] objektivaciji. Glagol je „ute6i" intransitivan, te se 
prislonio uz eksistencijalne glagole. Elica je genetivu u drugoj 
redenici takogjer ponikla iz partitivnosti, all se porijetio ne mo2e 
viSe lako razbirati, jer je prekrito pojavama, koje je izazvala ana- 
logija na ru^evini isprvi^fne transitivne funkcije glagolske. 

Amo se prislanja neprelazno trebati: treba mi novaca; druge 
njima ne treba pomoci. 

Uz glagole a pasivu kadikad dolazi takogjer genetiv: U na- 
predak ni broja se ne zna ; pa se kod nas toga ne dogagja NjegoS 
S6ep. 181. Sve se ovo mo^e lako tumaditi kao partitivni genetiv, 
ali je TJerqjatnije pomiSljati, da je obilje slu^ajeva partitivnoga 
genetiva zavodilo za sobom i takve primjere, gdje bi bolje pristajao 
nominatiy. N. p. pa se kod nas to ne dogagja 

18. Nominatiy pokazuje ono, dim se tko zaklinje. Mjesto nomina- 
tiya nafaodi se takogjer genetiy: tako mi boga! tako mi vjere! Isto 
tako u zaziyauju i u dudu pored nominatiya nahodimo genetiy: 
bo2e mili, 6uda velikoga ! Za jedno i drugo imade u drugim sla- 
venskim jezicima u istoj funkciji akuzatiy. MikloSic Sint 392. Po 
tome se najjasnije razbira, kako su u srodstvu nominatiy, genetiy 
i akuzatiy, a tomu se ne dudimo, kad znamo, da su to gramatidni 
pade^i. 

Zanimljiyo je, sto se datiy nikada ne upotrebljaya u oyakoj 
funkciji. Vidi se, da ima neko bli^e srodstyo megju nominativom, 
genetiyom i akuzatiyom. 

VI. 

U oyo podrudje, koje promatramo, spada takogjer i tako zyana 
„atrakcija relatiyskih zamjenica^. Megjutim to je prosta asimila- 
cija. Gotoyo u syim pregjaSnjim sludajeyima, koje smo spominjali, 
ne bijaSe u redenici izrijekom spomenuta rijefi (ili prayije: pomiSljaj), 
odakle je potekia analogija. Oydje pak imamo dyije redenice, syaka 
imade syoj glagol, te se dogagja, da se pade£ glayne redenice 
upraylja po glagolu sporedne redenice. Ne treba istom spominjati) 
da se taj proces zbiya u duSi nesyjestice. Takya asimilacija moze 
biti proffresivna n. p. Hor. sat. 6, 14 notante iudice, quo nosti, 
populo (Cfr. Draeger II, 507); ili regresivna: Plaut Amph. 1009 
Naucratem quern conyenire yolui, in naye non erat (Draeger II, 
505). Znatno je^ da se oya regr. atrakcija nalazi ponajyiSe u arha* 
idnom latinskom jeziku. Kasnije preteze refleksija, koja oyakvih na 



Digitized by 



Google 



28 M. SuBPRLy 

oko oepravilnosti ne podoosi. Uzrok se ovoj asimilaciji nalazi u 
formalnom izjedna^ivanju. Amo spadaju takogjer asimilacije padez4 
u konstrukciji akuzativa s infinitivom iza: idem qui, tantus quan- 
tus, quam. I to je formalna analogija. N. p. Liv, 39. 24. 11. Civi- 
tates Thessalorum in eadem causa qua Aetolos fuisse. 

Takva atrakcija moze zahvadati sve padeze. Evo nekoliko pri- 
mjer& za pojedine ^gramatidne*' pade2e: 

Mjesto nominativa: Plaut. Cure. 419 istum quern quaeris, ego 
sum. Verg. Aen. 1, 573 urbem quam statue, vestra est. 

Mjesto akuzativa: Plaut. Asin. 621 patronus qui vobia fuit futurus, 
perdidistis Plaut. Pseud. 405 vigenti minae quae nusquam nunc 
sunt gentium, inveniam tamen. 

Mjesto genetiva veoma rijetko: Plaut. Most. 5, 1, 5 ostium quod 
in angiportu est borti, patefeci fores mj. ostii . . . patefeci fores. 

Sve {e ove pojave „relativne atrakcije'^ psibologiiski protuoiadio 
Steinthal u raspravi ^Assimilation und Attraction*^ u Z. f. Volk. u 
Spr. I, p. 93—179 (= Gesammelte kleine Schriften I, p. 107—190), 
te su njegovo vrsno tumadenje pribvatili svi lingvisti, kojima jezik 
nije sub berbar, nego psibidan proces, donekle modificiran — po- 
iroence u glasovima — sekundarnim uzrokom fiziologijskim. 

Steintbal je jasno pokazao, da i relativna atrakcija nije drugo 
nego asimilacija, koja je nikla take, da je u borbi dvaju pomiiljaja 
jedan nadjadao drugi* 

Asimilacija je relative u gr^fkomu mnogo ^ivlja nego u latin- 
skom. U latinskom su takve asimilacije mnogo rjedje i jednostav- 
nije,; a to i opet dokazuje, da je grdki jezik bio formativniji nego 
latinski. IT brvatskom ovakvib asimilacija noma. Ne mo^e se sma- 
tratij asimilacijom ovakav slu^aj, n. p. koji svetac ne pomade, ne 
valja mu se moliti n. p. 



Ovako smo pregledali najznatnije analogijske pojave u podru^j.u 
sintakse ^gramatidnib** padeia u latinskom i brvatskom jeziku, te 
^mo se mogli uvjeriti, kako je velika snaga analogije i na ovom 
polju. Ova je snaga stvorila mnoge nove pojave u podrufiju pro- 
etnidnib funkcija gramatidnib padeza, ali se njena formativna moc 
joS viSe razbira odatle, §to je mogla pored proetnidnib funkcija 
uzrokovati i nekoliko novih. Take je n. p. u latinskom i grdkom 
jeziku upravo analogija stvorila novu funkciju „akuzativa grdkoga**, 
ako pristanemo za hipotezom, da je skr. nama u spominjanoj spo- 



Digitized by 



Google 



ANALOOIJA U SINTAKSI LAT. I HRV. PADE^A. 29 

]idbi igprrice bio7nominativ. Ona je pokrenala funkciju genetiva 
criminis. A bez samnje ]e djelo njezino, ito su slavenski jezici 
zadobili funkciju predikativnoga instrumentala. 

Tuma^eci sintaksne pojave latinskih i hrvatskih padeza odabirao 
sam^samo markantne primjere, a nijesam ib btio gomilati^ jer su 
i onako obilato^|sabrani za lat. jezik u Draegera, a za hrv. u 
Danicida, 



Digitized by 



Google 



Slavenski nominaini akeenat 

s obzirom na litavski, grCki i staroindijski. 

Predao u ajednid filologiiko-hutoriincoga razreda jugoslavenake akademije 
znanosti i umjetnosti dne 15. oSujka 1890, 

dLAN-DOPISNIK DR. T. MaBBTI^. 

Pristup. 

Dr^im, da 6e ova moja radna imati samo onake ditate|e, kojima 
]e poznato sve glavnije, §to je do sad uradeno oko specijalne i 
uporedne slavenske akcentuacije. Za to cu ja ovdje mnogo kojeSta 
spomiAati kao stvari op6eno poznate bez ikakvoga obzira na isto- 
riju ovoga ili onoga resaltata: tko ga je prvi nadao, kada i kako? 
O ditate|ima ove radne suponiram jo§ i to, da dobro znaju uzroke^ 
za §to ja ovdje nastojim prodrijeti u tajne praslavenske akcen- 
tuacije pomocu ruskoga i farvatskosrpskoga jezika i za Sto od 
ostalijeb indoevropfikijeh jezika uzimam u pomoc jezike, koji su 
spomenuti u natpisu ovoj radni. PiSuci dakle svoju radnu samo 
za onake ditate}e, kako sam ovdje rekao, postigao sam dvoje: 
1. da je radna mnogo kraca, nego li bi bila u protivnom slu^aju, 
a 2. da su u noj sadrzani samo resultati moga truda. Samo se 
po sebi razumije, da materijal nije moj, ve6 sam ga uzimao iz 
razli^nijeh ki^iga: za hrvatski ili srpski jezik sluiio mi je Vukov 
rje^nik i Danidiceve rasprave o akcentu, a gdjeSto i Budmanova 
gramatika; za ruski gramatika A. Voatokova, Grotovo djelo 
<I>HjiojiorHHecKifl paabicKaHin i Brantovo HaHepxame caae. aKuen- 
TOJiorin; za litavski EurSatova gramatika i rjednik; za grdki i 
staroindijski poznate gramatike i rjednici. U ovoj se radni malo 
gdje obazirem na poznate priloge D. Nemani6a o ^akavskom 
akcentu (Sitzungsberichte bedke akademije razred filos.-istor.^ svez. 
104. 105. 108), ne za to, Sto u nima ne bilo dosta krasnoga 
materijala, koji se potpuno slaie sa itokavskijem i s ruskijem 



Digitized by 



Google 



SLAVSMSKI NOIONALNI AKOBNAT. 31 

akcentom, ve6 za to, &to nijesam hotio rastezati rad&u gomikjuci 
pnmjere i potvrde preko mjere. 

I. Skakane slav. nominalnoga ahcenta, 

Motreci akcenatsku nepostojanost a ruskom i hrvatskosrpskom 
jeziku gotovo bi dovjek rekao^ da sloboda akcenatskoga skakai^a 
nije ni^im ogranidena. Ali to je samo opdeni utisak, koji je uzro- 
kovan povrgnijem motrenem materijala. Ja cu sada odmah kazati, 
na dto je mene dovelo todnije motrene akcenatskoga skaka^a u 
redena dva slavenska jezika. Na rijedi od 4 ili viSe slogova slabo 
6u se a ovoj radni obazirati, jer ih je posve malo, a §to ih i ima, 
vecinom su tako mlada postaAa, da je od nih malo koristi u ova- 
kom poslu. O rijedima od jednoga sloga ne treba niSta govoriti, 
jer u praslavenskom jeziku nije za cijelo bilo ni jedne rije6i, koja 
bi imala u svijem padezima samo jedan slog, a kad bi i bilo 
takvijeh rijedi, one bi same od sebe otpadale iz ovoga posla, jer 
bi im akcenat morao svagda stajati na istom t. j. jedinom slogu. 
Tako nam dakle ostaju rije^i od dva i od tri sloga. Kao danas u 
ruskom i hrvatskosrpskom jeziku, bilo je za cijelo i u praslaven- 
skome dosta takvijeh rije^i od dva sloga, koje su u svijem obli- 
cima bile akoentovane na istom slogu, bio taj slog prvi ili drugi; 
— ali je 8 druge strane bilo i mnoStvo takvijeh rijedi dvosloznica, 
koje su imale akcenat u jednijem oblicima na prvom^ a u drugima 
na drugom slogu, te je akcenat skakao sad s prvoga sloga na 
drugi, sad s drugoga na prvi. Dvoslo^ne dakle rije^i nijesu bile 
ogranidene u skakanu akcenta. Drukdije je bilo u rijedima tro- 
sloznicama. Za nih mislim da je vrijedilo ovo pravilo u prasla- 
vensko doba: ako je rije5 imala akc. na srednem slogu, on joj 
nije skakao ni na prvi ni na po§Iedni slog, vec je ostajao u svijem 
oblicima na istom mjestu; — ako li je rijed bila oksitonka, mogao 
joj je akc. u pojedinijem oblicima i sko^iti, ali samo na prvo 
mjesto; isto je tako s prvoga sloga mogao akc. sko^iti samo na 
poS}edni. Rekao bih, da je i u rije^ima od 4 sloga bila akcenatska 
mijena ogranidena samo na prvi i po§}edhi slog, a ako je koja 
imala akc. na drugom ili na trecem slogu, ostajala je nepromjenita. 
S tijekom ove rasprave naveSce se gdjekoja potvrda ovome, §to je 
redeno o rije^ima od 4 sloga. 

Sto sam ovdje rekao o skakanu akcenta u rijedima od dva ili 
od tri sloga, tomu bih mogao navesti mnoStvo potvrda iz ruskoga 
i iz hrvatflkosrpskoga jezika, ali buduci da ditate} tijeh potvrda 



Digitized by 



Google 



32 ' T. uAtLjtnd, 

mo2e na6i dosta u ovoj radi&i u poglav|ima drugom i trecem, za 
to ce, mislim, dosta biti^ da se ovdje navede samo bafDui^niji broj 
potvrda re^enijem pravilima. Da bib se uklonio dosadnomu ponav- 
}anu i opisivaAu, formule tara — tarata sluiiie mi za rije6i od 
dva i od tri sloga. Toga sam se nadina dr^ao ve6 u svojoj radni 
kvantiteti i akcentu u 6? knizi „Rada^ i uvjerio sam se, da je 
prakti6an. A sada evo najnuSniji primjeri: 

1. tdra prelazi u tard (Znak ^ iznad vokala ovdje i da}e u ovijem 
forinulama znadi u op6e indiferentan akcenatski znak, kojemu ne 
6u da osijecam kvantitete ni kvalitete): hrv.-srp. poje — plar. 
pb|a, rus. n6Jie — noji^. 

2. tard prelazi u tdra: hrv.-srp. vbda — ace. sing, vodu, rus. 
Bo^d — Bd^y. 

3. tdrata prelazi u taratd: hrv.-srp. jezero — plur. jez^ra, (nom. 
propr.), rus. daepo — plur. osepd. 

4. taratd prelazi u tdrata: hrv.-srp. planina — ace. sing. pl&- 
ninu, rus. cjio6o/\d — CA66ofl,j, 

Ovd]e je potrebno obazreti se na primjere, koji se protive na- 
vedenijem pravilima, pa gledati, kako se imaju razumjeti. Danas^i 
sjeverni Cakavci od supstantiva kao pletenslc (pletenca, pletenci!!), 
zelenac; (zel^nca,; zelenc!^) govore u vokativu sing. pleten6e — 
zelende ; isto tako od rijedi lepota govore u ace. i voc. sing, lepotu 

— lepoto. Ja ne sumnam ni malo, da su svi Cakavci kao i ostali 
Slaveni, osobito nihova najbliia Stokavska bra6a, Aegda govorili sve 
ove oblike s akcentom proparoksitonom, dakle: pletende, z^lende, 
lepotu, lepoto, te su istom u novije vrijeme pomjerili pravu ovu 
staru akcentuaciju s uzroka, koje bi trebalo potai&e istra2iti. U 
dana^nih Stokavaea od rij^di j^zik — b^sjeda glasi gen. pi. j^zika 

— besj§d& (postalo za cijelo od starijega jSzik — besjSd). Pita se, 
za sto u ova dva primjera i u mnogobrojnijem njima slidnima for- 
mula tardta prelazi u tdrata protiv pravila naprijed redenoga? 
Mislim, da mogu odgovoriti na ovo pitane i to ovako : stari genitivi 
jezik — besj^d postali su od joS starijih jezik — besjM t. j. 
akcenat je i u ovom pade^u stajao na istom vokalu, na kojemu i 
ostalijem padei^ima (n. pr. danaiiJii gen. sing, j^zika — bSsjede 
postalo je od jezika — besjed^) ; ovo jezik — besjed bilo bi imalo 
prijeci u j^zik(d,) — b^8J@d(d,), i to bi bilo posve prema zakonima, 
na kojima je osnovana danaSna Stokavska akcentuacija. Ja sam u 
Jagi6evu Archiv-u IX. str. 138. na laekoliko primjera pokazao, 
kako u hrvatskom ili srpskom j^ziku titrd prelazi rado u t&rd^ pa 



Digitized by 



Google 



SliAYBNSBU NOKINALMI AKOBNAT. 33 

gam toma i uzrok rekao veleci, da to s toga biva, Sto je akc. ' neito 
malo dull od akc. '' te dugi vokal dragoga sloga 6iiii, da se akc. 
u prvom slogu pokratL Eada sam ja redeni svoj opaiaj u Archiv-u 
priopcio; nije mi palo na am pravo ime za A; sada bib prijelaz 
tdtrd u t&rd nazvao ritmi6kim. Kao a drugijem jezi6nijem pri- 
mjerima promijeneno je dakle poradi ritmi^kijeh razloga jfezik^ — 
b^sj^d^ u danafiAe jezik^l — besj^dH. A ako je tako, onda se vidi, 
da ovi oblici 6ine posve mlad izazetak od pravila: iardta ne pre- 
lazi u tdrata^. §to rijed vinogrlUl ima u gen. pL yinogriA&y a dat. 



^ Kitmidkijem principom, Sto sam ga gore spomenuo, mo- 
2emo kojeSta tumaditi u pitanima o kvantiteti slavenskijeh vokala. 
U hrvatskosrpskom i u dedkom jeziku Dalazimo odevidnijeb dokaza, 
kako se kvantiteta mijena poradi ritmidkijeh zabteva. Eada mi na 
*pr. velimo u nom sing, rod prema r6da — r6du ili u plur. varo- 
Sani prema sing. varoS&nin — varoS&nina; ili a dat. pi. rtikama 
prema sing, mka — raku, ili nom. jUne — prSse, gen. jfineta — 
praseta i t d., tu drzim, da nikakva u6enost ni oStroumnost ne 6e 
biti kadra kvantitetskijem promjenama na6i drugdje uzrok nego 
u ritmu, koji trazi, da du}a rije^ ima kratak vokal (bilo u ko- 
rijenu, bilo u nastavku), a kraca rijed da se izgovara s dugijem 
vokalom u istom slogu. Ili zar nije ritmidki razlog, Sto u ^ciSkom 
jeziku nalazimo plBmd pored pl^mene, mati pored m&tefe, znEti 
pored uzn^ti, byti pored zabyti? Ja driim, da ]e prvobitna kvan- 
titeta u i^ivijem slav. jezicima poremecena u velikoj mnoiini rije^i 
ritmidkijem zahtevima, a poslije je opet te ritmidke zahteve u 
mnogobrojnijem sludajevima poremetila ili bo}e govoredi izjednadila 
analogija jednijeh oblika s drugima. Uporedna gramatika nam na 
pr. veli, da slavensko o odgovara istomu indoevropskomu glasu, 
za tijem grdkomu i latinskomu 5, litavskomu &, te nema sumfie, 
da je u praslavenskom jeziku svako o bilo kratko. Prema tomu 
je njegda o u rije^i n. pr. kos (merula) bilo u svijem oblicima 
kratko; u hrv. jeziku tra^io je ritam, da se u nom.-sing i u gen.-pl. 
vokal produ}iy a u ostalijem pade^ima da bude kratak; mo^emo 
dakle misliti, da se negda govorilo : nom. kds, gen. kosa, dat. kosu 
i t. d., a poslije iz nom-sing. i gen. pi. prodrla je du}ina i u sve 
druge pade^e, za to se i danas jos govori: kds — k5sa — kdsu 
i t. d. Uzmimo drugi primjer, i to protivan ovomu sada navede- 
noma : rije^ dim (starosl. A'^MTh) za cijelo je negda imala dug vokal 
u svijem oblicima, jer je *&! postalo od prajezidnoga u ; govorilo se 
dakle: nom. dim, gen. dima, dat. dimu i t. d., ovaj je red poradi 
ritma poremecen u: dim — dima — dimu, kako sjeverni Cakavci 
po Nemaniievu svjedo^anstvu (Sitzungsb. 104, str. 370) joS i danas 
govore, a napokon je sve analogija izjednadila, te se razvila da- 
naSna kvantiteta: dim — dima -^ dlmu. Drugijeh primjera nije 
nuzno navoditi; jer se i iz ova dva vrlo lasno moze dokuditi velika 
R. J. A. on. 3 



Digitized by 



Google 



34 T. 1CABBT16, 

pi. vinogr&dima, to je svakako analogija prema mnogobrojnijein 
supstantivima kao pomb6nik, gov^dslr, koji u redenijem padeiima 
glase: pomocnfka — pomoinfcima; goveddra — goved&rima. Osim 
toga ]a bih rekao, da dobar dio destijeh Stokavaca govori takoder : 
vii)Ogrd,d& — vlnogr&dima, a napokon sudeci po ruskom akcentu 
BHHorp^nb, 8va je prilika, da naS oblik vinogrS^d nije saduvao ni 
u nom.-sing. prave svoje akoentuacije. Mislim, da se ova rije£, 
koja je sloiena i koja se upravo poradi toga mogla pomjeriti u 
akcentima, ne moze dpnositi kao izuzetak pravilu gore navede- 
nomu o troslo^nijem rije^ima t. j. da je skakane akcenta u rije- 
^ima od tri ili od vise slogoya ograni6eno samo na skraj^e slogove 
(prvi i poS}edni.) 

U ruskom jeziku Dcutri 6aepo — 66jiaKo imaju pi. osepi — o6jiaK& 
i tako joS neke druge rijedi ; ali ako je akc. na srednem vokalu) 
kako je n. pr. Konblxo, noji'^Ho, onda nema nikakye promjene u 
pluralu, dakle KoubfTa^ noji'Sna. Ovo dvoje lijepo odgovara pozna- 
tijem nam pravilima skakaiu akcenta u troslo^nijem rijedima. 
Prema nipia bismo takoder odekivali, da ce rije^i TeHeT6 — Kojiec6 
imati plural T^Hexa — Ktfjieca, ali gramatike nam vele, da se tako 
ne govori, ve6 TeH^xa — Koj^^ca. Ovuj nam izuzetak treba protuma- 
6iti. Vostokov u svojoj ruskoj gramatici §. 184. osim pomenute 
dvije rijedi TeHeT6 — K0Jiec6 navodi joS i ove detiri, koje su u 
pluralu paroksitonke : bojiokh6, nojiOTH6, peMecji6, ^ojiot6. Od 
ovijeh 6 rijeCi tri su s ^polnoglasijem" u korjenitom slogu: bo- 
jiokh6, nOJiOTHiS, ^ojiot6. Novija uporedna gramatika dokazuje, da 
je rusko -ojiO' postalo od starifega -oa-, dakle n. pr. bojiokho od 
*B0jiKH0. U praalavcnskom jeziku glasio je nom ace. sing *bo3Kh6, 
a nom. ace pi. *B6jiKHa (kako je i danas u ruskom ceji6 — c&ia, 
jiim6 — Jiii^a; hrv. sfelo — sela, r^bro — rebra). Od praslav. 
*volkn6 razvilo se u Rusa po pravilu bojiokh6, ali od praslav. 
*v6lkna moglo je iiastati dvdje: B6.^oKHa i Boji6KHa ve6 prema 
kvantiteti dotiSnoga vokala u praruskom jeziku. Isporedi n. pr. 
ruski 86J10TO — K0Ji6Aa, hrv.-srp. zlato — klada, 6eSki zlato -— 
kldda." Euski dake oblik Bo.i<}KHa prema sing. bojiokh6 prikazuje 
samo promjenu kvantitete korjenitoga vokala;, a skok se akcenta 
ne protivi ni jednomu od postavjenijeh pravila. Ist6 tako treba 
razumjeti i primjere noJiotnd — nojidxHa, ^0.10x6 — :. AOAdr'd^ pa 



moc ritmifikoga principa u pitaiiima slavenske kvantitete, koja nam 
a iivijem slav. jezicima podaje vrlo §arenu sliku. 



Digitized by 



Google 



SLAVBNSm NOMINALia AKOBNAT. '36 

mozemo mislid, da su ta tri primjerar povukla za soboia i ostala 
tri, u kojima nema ^polnpglasija" t. j. pemecAtf — peof^cjia^ Te- 
Hexd — TCH^ra, Kojiecd — KOJiSca. Rije6i s npolnoglasijem" kao 
BOJioKHo, nojiOTHo mogu se ra^uuati medu dvoslof nice, isto tako 
rijedi n. p. rojioB^, 6opo/!\d, koje imaju u ace. aing. r6jioBy, ddpo^y, 
po svome sa postanu dvoslo^nice, nihov dakle odnoSaj akusativa 
prema nominativu isti je kao u rijeSma n. pr. Hord, pyK^: H6ry 
pyKy. Prave su trosloi^nice n. pi*. ct^HH^, cjio6o;\^: ace. c^A^Hy, 
cji<56oAy. Vrlo je male primjera, da u ruskoj o-deklinaciji iaratd 
prelazi u tardta^ pa i ti se govore Ta|ada same gdjegdfe na gole- 
mom proatoru velikoruskoga govora. Ovamo bi iSle rijedi kao 
ocTpoT^, CHpoT& : ace. ocrpiTy, captfTy. Vostokov i drugi ruski 
gramatici ne spominu ovijeh primjera, i to je dokaz i^ihove rijet- 
kosti i sporadidnosti ; za cijelo je obidnije u ace. ocxpoTy, cnpoxy. 
Vidi torn u Grota, 4>h^oji. PaasicKaHia*, I. 406. 407., koji drii, 
da je taj akcenatski skok iz Dbvijega doba. Troslofnice ieaskoga 
roda B akcentom na srednem slogu kao decfi^a, ^'^Biii^a ne po- 
znaju nigda nikakvoga skakana ui u jednom padezu. 

U dosta primjera poreme6eno je pravilo/ da taraid ne prelazi u 
tardta^ tijeo), §to je poluglas na kraju rijedi iSdeznuo. Tako n. p. 
ako u ruskom jeziku od rije^i KAeser^, hh8hh& glasi gen. pi. 
KJLeB&Th^ HnsiiH'B, a ina£e u svijem padezima sing, i plur. stoji 
akc. na istom slogu^ na kojemu je u nom. sing., . taj se izuzetak 
od pomenutoga pravila veoma lasno razumije, jer po analogiji osta- 
lijeh pade^a sing, i plur. sudeci, za cijelo je akc. u gen. plur. 
KJieeeT'B, hhshitb negda stajao na skrajnem poluglasu, a kad se 
poluglas prestao izgovarati, morao se akc. pomadi. Ovijem istijem 
nadinom tumadidemo i to, §to ruske rijedi n. pr. 6oi^4hi>, »eiiB6TB 
imaju u gen. sing. 6oraH&, kchbot^, jer nam niSta ne smeta reci, 
da je u nom. sing, stajao negda akc. na poluglasu, dok se polu- 
glas izgovarao. Takve su i hrv. rijedi: kbvftd, iivot: gen. sing, 
kov&da, ^ivota i t. d. — Ako je koja rijed u praslavetiskom jeziku 
imala u jednijem oblicima 2, u drugima 3 sloga, onda su za dvo- 
slozne padeze vrijedila svoja, a za troslozne opet svoja pravila. 
Troslozni padezi ili su svi imali akc. na istom slogu, ili je u jed- 
nima stajao na prvom, u drugima na trecem slogu. Bilo je dakle 
onako, kako je danas u Litavaca od rijedi n. p. mergk (djevojka), 
ace. merga, loc. sing, mergoj^, loc pi. mergos^, instr. pi. mergomis, 
ili: rank^ (ruka), ranka, rafikoje, raflkose, rafLkomis. 



Digitized by 



Google 



36 T. MASBTK^, 

U Da]tjeSnoj svezi s razlozenijem pravilima o skakanu slaven- 
skoga nominalnog akcenta stoji pojaT, Sto akceuat sad skade s ime- 
nice na prijedlog, a sad ostaje na imenici. N. pr. Rusi govore h& 
BOAy, a i mi velimo na vodu, a prema riiskomu na ^liny govo- 
rimo i mi nk lipu. Bi]e6i voda i lipa imaju razli^nn akeentuacija : 
ova druga drzi akc u svijem oblicima na vokalu ij do6im je ri]e^ 
voda oksitonka u ve6ini oblika, ali u nekima joj pade^ima ska^e 
akc. na prvi vokal: ace. sing. B6Ay — vddu, nom. ace. pi. b6aw 
— v5de. Uzmimo obje navedene rijed u lokalu sing., a pred 
nima pri]edlog ; bice : na bo^* — na Jiiint, na vbdi, na lipi. Rusi 
i Hrvati i Srbi u ^irom govorii za cijelo od pamtivijeka ne osje- 
6aju svojih prijedloga kao samostalne rijedi ; po Aihovu je osjecanu 
pri]edlog s rije^ju iza sebe govon&a jedinica. Govoreci Rus od vije- 
kova ne samo Ha Jinn'b, vec takoder na Jiiinbi, na Ji^naxi*^ sa 
jiiinoH), no JuinaRfB i t. d. nije nalazio nikakvoga uzroka, da ii 
ace. sing, i plnr. baci akc. na prijedlog, te od darnina do danas 
nepromjenito govori na Ji^ny, ea ximyi. To je isto onako, kao 
kad on rije^ n. pr. ^'brnii^a govori n svijem padei^ima s akcentom 
na istom slogu: ^'feniii^'fe (ispor. na Jiiin'fe), A'bsiii^bi (ispor. na 
arinbi), A'bBiii^ax'B (ispor. na jiiinaxTi), /^^Brii^y (ispor. na Jiiiny) 
itd. S jednakom je dakle strogoScu provedeno pravilo, da u formuli 
tardta akcenat ne ska^e, i u rijedi fl/bHAiiSk i u rije^i Jinna, kad 
se pred nom nalazi prijedlog, te postane opsegoin ravna rije^i 
T^^Biii^a. Kako u rije^i ^^BHtr^a ne biva i ne mo^e biti ni u kojem 
•padezu proparoksiton, tako nije moguc ni ace. sing. h4 Jinny ili 
ace. pi. Hd .iHnw. Druga je s rije^ju bo^^; kad ispred ne stoji 
prijedlog, onda je ona s obzirom na skakaiie akcenta ravna rije^i 
n. p. cjio6oa4, dakle recimo n. p. Ha Bo^^fi: c.io6o/\'£, no BO^&ihrB: 
CAo6ofl^kM'hy na bo^^xi*: cjio6oa&xi>, sa bo/\6h): c.*o6oa6h) i t. d. 
Prema tomu, kako od cjio6oa^ glasi ace. sing eA66o^j, ne rooze 
bit! Ha Bd^y, ve6 mora d^ bude h& BO/^y, jer taratd ne moze pre- 
laziti u tardta. 8ve se ovo, Sto je redeno o ruskijem rijedima JiiknsL 
- — Bo^^ prema A'^siir^a — cjio6o/\d, moie lijepo okrenuti i za 
hrvatskosrpske rijedi lipa — vbda prema dj^vica — planina. Sada 
svatko raznmije, za Sto se govori nk lipu — na vodu, premda je 
akc. isti u obje rijedi, kada su bez prijedloga : lipu — v5du (rus. 
Jiriny — B6Ay) 

U ruskom su jeziku samo u ostacima sa^uvani primjeri, gdje 
akc. s imenice skade na prijedlog; u hrvatskom ili srpskom jesnku 
saduvan je taj pojav do danas mnogo bo}e, ali iz samoga ovog 



Digitized by 



Google 



SLAVBN8KI MOMINALNI AKGENAT. 37 

jezika tesko bi nam bilo otkriti tajnu, na kojoj je osnovana raz- 
lika medu na llpu i na vodu, jer je nominaini akcenat hrv. jezik^ 
u o-deklinaciji dosta poreme6en prema ruskomu jeziku, koji ga 
je mnogo vjernije sa^uvao, kako cemo poslije vidjeti. Sto je pri- 
mjera u ruskom jeziku do danas saduvano, da akcenat s imenioe 
ska^e na prijedlog, svi su takvi, da je imenica u akcentuaciji pro* 
mjen}iva. To je ve6 odarna opazio VostokoV; koji u §. 182. svoje 
ruske gramatike piSe: IIpe/^AorH, o6i>iKHOBeHHo npoiisHOCHMbie 
desT. y/^apeHifl, bi* ntKOTopbixi. cjiynaaxt 6epyTT> Ha ce6a y^a- 
peeie caob7> sa hhmh ca'b^i^yion^x'B, h hmchho, Kor/\a y^apenie 
6hiJio Ha nepBOMi) c^orb TaKOBbixTi cjiobi> h Kor/\a oho octb 
nodeuTKHoe, — Vostokov piSe da}e: TaKHM'B odpasoM'B nepe/^ioirb 
y^apeuie cBoe npe^^Jioram'B cyn^ecTBiiTejibMbifl n HHCJiHTejibHbiH 
nepeM'bii;aH)ni;ifl y^apenie bi> naAe^Kax'B h HHCJiax'B; nanp. 6k' 
pert, 6eperd — nd 6epee^, n6 Sepeey; yroAi>, yrjibf — ad yzoji^; 
M6pe, Mopd — sd MopcM^^ y Mopjc ; tojiobA, r6JiOBbi — ndd to- 
jwey ; f^B6G^ ^bohxt* — n6 deoe; n^xBepo, «[eTBepBixi> — ud 
uemeepo; /^6caTb, a^qsitA — sd decnmb. Brant u svojoj poznato] 
knizi HanepTanie cjianaHCKoSf aKi^eHTOJioriH na str. 35 — 38 navodi 
i nekoliko drugijeh ruskijeh primjera, koji idu ovamo : Hord^ ntfry 
— nd nozy; h66o, He6ec^ — n6 ne6y; r6po;^'B, ropo/^^ — sd 
aopodoMz^ seMJi^, b^mjiio — sd scmjiw; ji-Kcb, A'tci — sd jvbc%\ 
h6c'i», HOCbf — w(Jd« nocoM%; pyK^, Py^J — **^ PV^ y n'MxepT*, 
ntTp^Mi, — nd efbmep6; Bo^d, B6Ay — n6 eody : cji6bo, cjiob^ — 
sd cjioeoMz; APyi"i», Apyr^Mt — sd dpyaa; oi^T:>, ca^bf — nd 
cady ; ^kcrh^ naci — (Jm» Hdcy. 

Svi ovi supstantivi osim pod)ednega bacaju i u hrv. jeziku akc. 
na prijedlog, a razlog je isti: ili su dotidne rijedi promjen}iva 
akcenta jo§ i danas ili su bar (po svjedo^nstvu ruskoga jezika) 
negda bile. Dakle: nsi, brijeg, sa brijega, za uglom, za morem, 
pod glilvu, na nogu, po nebu, za grd^dom, z^ zem)u, zk lijes, 
pod nosom, na rfiku, na vjetar, po vodu, za slovom, za druga, 
ii sada. Ispred ruske rijefii nacb (gen. nacd, dat. Hacy itd.) o6eki- 
yalo bi se, da prijedlog ostaje bez akcenta, pa take doista i 
biva, same u rijeku ^acb - 6T'b - nacy skade akc. na prijedlog. 
Hrvatskosrpska rijed £&& - dasa • dasu itd. pomjerila je svoj akcenat, 
za to se i ne slaze s ruskom ni kad je sama ni kad je zdruiena 
s prijedlogom. 

Sada nam dolazi va^no pitane : kako stoje ostali indoevropski je- 
zici prema navedenijem pravilima o skakanu slavenskoga akcenta u 



Digitized by 



Google 



38 T. MABBTn^, 

deklinaciji? — Za staroindijski i gr^ki jezik reci cu odmah, 
da tijeh pravila ne poznaju. N. pr. u sanskrtu nema potvrda, gdje 
bi osnove tdra ili tdrata prelazile ma u kojem pade^u u tard, 
taratd; s druge opet strane ima u torn jezjku dosta potvrda, gd]e 
tardta prelazi u tdrata, pade kaSto u taratd. Tako prema nomi- 
nativu ^obhan^ (sjajan, lij^p) i prema akusativu ^obhan^m i t. d. 
imamo u rokativu Q6bhana. Prema oblicima agninS (instr. sing.), 
agndje (dat. sing.), agnfsu (loc. plar.) imamo gen. plur agnin^m 
od osnove agnf (ogan). U gr^kom jeziku vec za to ne moze biti 
govora o reienijem skokovima akcenta, jer je gr^ki akc. poradi 
svoga novijeg zakona triju slogova (Dreisilbengesetz) i u drugijem 
stvarima dosta poremecen. Litavski se jezik s re^enijem slaven- 
skijem pravilima u Ae6emu sla^e, a u nedemu ne sla^e. Slogu na- 
lazimo u tom, §to u protivnosti sa staroind. jezikom tdra moze 
prelaziti u tard. N. pr. rijed szenas (sijeno) glasi u gen. i dat. 
sz@no, szinui, a u nom. i gen. plur. szena?, szen^. Da se u ovo] 
rijedi doista tdra mijena u tard^ a ne obratno, to nam dokazuje 
ruski i hrvatskosrpski jezik; u ta je dva jezika srednega roda 
rije^, koja litavskoj odgovara i etimologijom i zna6enem, a litavski 
jezik kako je gotovo sve neutre promijenio u maskuline, tako je 
uradio i pri rije^i, koja znadi ,, sijeno^, ali da je negda bila sred- 
nega roda, tomu mislim da je trag a nom. plur. szenaf; akcen- 
tuacija toga oblika posve odgovara hrv. nominativu plur. sij^na, 
dok u ruskom jeziku rije6 cSho ne mijeAa akcenta u pluralu. 
Znatna je sro^nost medu litavskijem i slavenskijem akcentom, §to 
u ova obadva jezika tdrata prelazi u turatd i obratno. Tako n. pr. 
hrvatskosrpskomu jezero — plur. jezfera (nom. propr.), ruskomu 
68epo — plur. oaep^ odgovara litavska rijeS eiersiB (jezero), gen. 
sing, e^ero, ali plur. ezerai, ezerU. Sro^nost ide tako daleko, da u 
operas nigda nije sredni slog akcentovan, vec u jednijem oblicima 
prvi, a u drugima pos}edi^i slog, a takvijeh rije^i po svjedocaustvu 
Kursatove lit. gramatike str. 155, 158 ima u lit. jeziku veliki 
broj. Za tijem ima u litavskom jeziku dosta rijedi, koje akcen- 
tuacijom odgovaraju hrv. planina — planinu — planine, rus. 
cjio6o;\^ — cji66oAy — cji66o^bi; n. pr. aszak^ (rib}a kost, — 
nom. sing.), aszakds (gen. sing.), aszaka (ace. sing.), aszakos (nom. 
plur.). Nesro^nost litavskoga i slavenskoga akcenatskog skakaida 
stoji u tom, §to u lit. ima dosta potvrda, gdje se formula tardta 
izmjeAuje s formulom taratd. Tako n. pr. nom. sing, botagas (bi6), 
nom. plur. bot^gai, ali instr. sing, botagti, ace* plur. botagiis. Ali 



Digitized by 



Google 



SLAVBN8KI NOMINALNI AKOENAT. 39 

va}a zapamtiti, da ni litavska deklipacija ne poznaje izmjeniva&a 
tardta — tdrata kao ni slayeDska. 

Iz ovoga porede^a razabiramo , koja su pravila o skakafiu 
akcenta vrijedila vec u zajedni^kom litavskoslavenskom prajeziku, 
koja li su se razvila istom u praslayenskom. Ovdje 6emo joil 
dodati, da su Slaveni prijelaz taratd u tdrata razvili samostalnijem 
putem joS konsekventnije od Litavaca, kako se vidi iz razlo^e- 
nijeh primjera rus. n6 BO/^y, hrv. po vodu; litavski na ime jezik 
De poznaje skakai^a akcenta na prijedlog, ve6 prijediog ima svoj 
akcenat, a rijed za njime opet svoj. — Mjereci slobodu slavenskoga 
akcenatskog skakana sa staroindijskom vidimo, da je praslavenski 
jezik tu slobodu u jednu ruku vi§e rasirio nego li je bila u indo- 
evropskom prajeziku, a u drugu stegnuo ju je tijem, Sto je form. 
tardta nepr^mjenita 

II. Akcenat u deklinaciji supstantiva s osnovama na -o i na -i. 

Velika vecina slavenskijeh supstantiva muSkoga i sreddega roda 
drzi.se o-deklinacije, dok velika ve6ina supstantiva zenskoga roda 
ide u a-deklinaciju. Ovo isto vrijedi i za druge indoevropske jezike, 
osobito za staroindijski : nema dakle sumi^O; da je tako bilo i u 
indoevropskom prajeziku Ali ako se pita, kakva je bila indo- 
evropska akcentuacija u te dvije deklinacije, nalazimo se u nepri- 
lici: staroindijski i grdki jezik pokazuju u opce nepromjenit akc., 
t. j. na kojem slogu stoji ako. u nom. sing.^ na istom ostaje kroza 
sve oblike, ii koliko se u gr^kom jeziku toj nepromjenitosti ne 
protivi poznati zakon triju slogova (n. pr. av^poTro;, avfl-poTTov, ali 
av^pwTroD, av^pwTTotc;), a u sanskrtu treba oduzeti vokativ svijeh 
triju brojeva, jer taj pade£ svagda trail akc. na prvom slogu, 
stajao na kojem mu drago slogu u ostalijem oblicima. Prema toj 
gr^ko-indijskoj relativnoj nepromjenitosti akcenta u deklinacijama 
s osnovama na o i na a vidimo u slav. i lit. jeziku veliku slo- 
bodu t. j. akc. u jednijem padezima stoji na jednom; a u drugima 
na drugom slogu. Ovdje nastaje nuzno pitane : Sto je prvobitno u 
o- i a-deklinaciji, da li grfiko-indijska nepromjenitost ili litavsko- 
slavenska promjen}ivost ? Odgovor na ovo pitane bio bi samo onda 
dvojben, kada bi litavska promjenjivost posve ili bar u velikoj 
mjeri odgovarala slavenskoj; u tom bi se slu^aju moglo misliti, 
da su mozda lit. i slav. jezici sa^uvali vjerno sliku indoevropske 
prajezidne promjen^vosti, a grdki i staroindijski jezik, da su akcen- 



Digitized by 



Google 



40 T. MARBTTd, 

tuaciju u re^ene dyije deklinacije uniformirali. Ali ni u torn slu- 
^aJQ ne bismo ba§ s velikom TJerojatnoS6u mogli doBuditi V66u 
staroBt promjen}ivo8ti nego li nepromjenitosti ; sigurno bi samo to 
bilo, da je proinjen|ivost poznavao ve& zajedni^ki litavskoslavenski 
jezik, a budu6i da gr^ki i staroindijski jezik ne stoje medu sobom 
u bli^oj rodbinsko] svezi^ kako stoje slavenski i litavski, za to bi 
i onda pretezala mogucnost, da nepromjenitost o- i a-deklinacije 
potjede iz indoevropskoga prajezika, a da je promjen|ivost plod 
istom litavskoslavenske negdadne zajednice. Eada uza sve ovo joi 
uzmemo na urn, da je staroindijska akcentuacija po svemu^ &to 
znamo o iioj, ostala najvjernija negdaSnoj prajezidnoj indoevropsko], 
onda a priori ne 6emo biti skloni, da litavsko-slavenska promjen- 
|ivost prenosimo u indoevropsku darninu. Ja cu nastojati da po- 
ka^em, otkle se razvila slavenska akcenatska pronijen|ivo8t u re^ene 
dvije deklinacije, i otud 6e se vidjeti, da je samo onda moi^emo 
prenositi u litavsko-slavensku periodu, gdje se sla^e s litavskom, 
a gdje se s njom ne sla^e, tamo je ne moi^emo prenositi da|e od 
praslavenskoga doba. 

Eojima je poznata staroindijska deklinacija, oni dobro znaju, da 
u torn jeziku medu i- i medu t^-deklinacijom opstoji tolika sro6- 
nost, da se ve6a ne moi^e ni pomisliti; kad po^etnik u^i staro- 
indijsku gramatiku, dosta mu je, da nau£i deklinirati i-osnove, a 
za t^-osnove neka samo zapamti, da se isto onako dekliniraju, 
samo mjesto i-glasa svuda stoji t«-glas, jer su nastavci posve iden- 
ti^ni. Uzmimo za primjer dvije staroindijske osnove: affni (ogan) 
i sunu ("sin), pa im pogledajmo deklinaciju: 

Sing. N. agnls, suntis Plur. agn^yas, sun^vas 

Ac. agnfm, snn^m agnin, sunt^n 

I. agnfna suntinE agnibhis, sUndbhis 

D. agn^ye, sun^ve / __ 

A ij ^ \ agnibnyas, sunubhyas 

G> ascn^s, sun6s ^ . u ^ u 

' \ agninam, sununam 

L. agnati, sunati agnisu, sun^su 

V. ^gne, si^no &gnayas, se^navas 

Dual N. Ac. V. agm, sunu 

I. D. Ab. agnibhyam, suntibhyam 
G. L. agny6s, sUnv6s. 

Kako se dakle vidi, u staroind. jeziku medu t-osnovama i u-osno* 
vama nalazimo potpunu sro^nost; a imlo ne potpunu nalazimQ je 



Digitized by 



Google 



SLATBN8KI NOMINALNI AKGBNAT. 41 

u litavskom jeziku. Neka nam za primjer slu^e osnove v<igi (tat) 
i 8unu (sin): 

Sing. N. vagis, siiniis Plur. vSgys, sAnQs 

G. vagis, stlDa^s vagiH, sunfL 

D. vSgioi, stinui vagims, suniims 

A. vSg), stinif vagisy stinus 

V. vage, atlnaa vagys, sunUs 

I. vagiml, sGnnml vagimls, sanamls 

L. vagyjfe, atmujA vagys^, sOnAs^ 

DtMl N. A. V. vagiii, stinu 

D. vagim, sUntim 

I. vagitii, sunuffi 

Kako se vidi, srodnost je poremecena samo u tri oblika i to u 
oDima, koji su nadineni po odeklinaciji: dat. jsing., loo. pL, nom. 
ace. du., premda i od ovijeh oblika prvi i tre6i odgovaraju sebi 
na oko. 

Lijepo je, kao i u sanskrtu srodnost medu re6enijem deklinaci- 
jama sa^uvana i u gr£kom jeziku, kako se vidi u Brugmanovoj 
grdkoj gramatici. Dosta je sa^uvana i u latinskom jeziku, a 
pomaiie. u starosl. i u gotskom. Noma sumne, da je pomenuta 
sro^nost bila ako ne posve, a ono bar gotovo potpuna i u indo- 
evropskom prajeziku. Kada sve ovo uzmemo na um, bice nam 
veoma vjerojatna misao, da je u praslavenskom jeziku re^ena 
srodnost bila svakako potpunija nego li je u staroslovenskom. 

I tako nas evo kod one todke, s koje 6emo pokuSati, da pro- 
tumadimo mijenu slavenskoga akcenta u deklinaciji. Ako je u 
praslavenskom jeziku sro^nost medu i- i medu i/-deklinacijom bila 
potpuna ili bar gotovo potpuna, onda ce svatko lasno dopustiti, 
da je i akcentuacija u te dvije deklinacije bila sro^na. A upravo 
tu akcenatsku srodnost nalazimo jo§ i danas veoma lijepo sadu- 
vanu u ruskom jeziku. Ovaj je jezik istina, kao i drug! zivi slav. 
jezici, staru u-deklinaciju izgubio izuzevSi malo neznatnijeh tra- 
gova, a t-deklinacija pomijeSana je u tri pluralna padeza s a-deklina- 
cijom^ ali je stara akcenatska srodnost potpuno sa^uvana. Uzmimo 
za primjer dvije rijedi: KocTb i /^ovli,, od kojih prva joS i danas 
ide po i-deklinaciji izuzevSi tri pluralna padei^a, a druga ide danas 
u ve6ini oblika po odeklinaciji, a negda je, po svjedodanstvu staro- 
dlovenskoga i latinskog jezika pripadala u u-dekl. Pogledajmo 
akcentuaciju ovijeh dviju rijedi: 



Digitized by 



Google 



42 



SiHg. 






N. 


K6CTi> — 


a6m'b 


Piwr. 


k6cth -r-< 7^6mw 


G. 


k6cth — 


A6Ma 




KOCT^ii — aom6bte» ^ 


D. 


k6cth — 


A^My 




KOCT^MI. — A0M&M1, 


A 


KdCTfc — r 


a6mi». 




k6cth — A^MW 


I. 


K6CTbK) ~ 


- ^6momti 




KOCTOMH — ^OM&MH 


L. 


Kocxri: — 


AOMy 




KOCTsixT> ^M^XT. 



Potpune ove akcenatske sro^nosti ne ce valjada nitko dosudivati 
slijepomu slu^aju, vec ce joj tra£iti uzrok ondje, gdje joj ga i ja 
trazim, na ime u negdaSnoj (praslavenskoj) deklinacionskoj sro^- 
nosti i- i uosnova 

Kao KocTb akcefltuju se u ruskom {eziku gotovo sve rije^i, koje 
u nom. sing, imaju samo jedan. slog, n. pr- BJiacTb, rpy^b, A^ept, 
HOHb, p'feHB, nacTb i t. d. Neke rijedi kao eemb, B'fecTb odstupaja 
od KocTb samo u loc. sing., gdje imaju akc. na prvom slogu : B^m,H. 
Od onijeli, koje imaju dva sloga u nom. sing., oksitonke su u loc. 
sing, samo Jidma^B i na6m,aAb, dakle JiomaAH, njion^aAi^^ I ove 
dvije i sve druge dvosloznice i trosloznice akcentuju se u svijem 
ostalijem oblicima posve kao koctb. N. pr. ndnocTb — h6bocth 

HOBOCT^H, H0B0CTrixi> it. d., B-fiAOMOCTb B'^A^^MOCTH — B'fe- 

AOMOCT^H, — B'feAOMocTHM'b 1 t d. Ovdje nam treba uzeti na um 
instrum. plur. On svagda izlazi na -Amvi n. pr koct^mh, hobo- 
CTHMH, B'feAOMocTflMH. Dok je Fuska i-deklinaeija imala svoj pravi 
oblik za ovaj padez, t. j. dok se on svrSivao na -bmm, bio je oksi- 
tonovan, za to se kasto i danas joS govori koctbmii, jiioabmh, 
njieTBMri, jiomaABMH, ao^^P^mA i t. d. Poznato nam pravilo o ska- 
kanu akcenta trazilo bi, da i preneseni oblik bude oksitonovan 
t. j. da se govori kocthmh, HOBOCTaMii. Ovdje je pravilo poreme- 
ceno analogijom dativa i lokativa plur., te je prema KOCTriMi>, 
K0CTixi> akc. ostao na ->r- i u instr. plur., dakle kocthmh. Veoma 
je malo rijedi e-deklinacije, koje bi u drugijem padezima singulara 
osim lokativa bile oksitonke, to su brqjevi naTb — ■ A^caTb i jedina 
rijefi muSkoga roda nyTt; dakle: naTii, nyxri; ova druga rije6 
ima akc. na kraju takoder u nom. ace. pi. Sto rije^i JiK)66Bb sin- 
gularni padezi glase JiH)6Bii, to je s toga, sto je negda medu 6 i b 
stajao akcentovani poluglas (isppr. hrv. Jtibavi, postal© od lubavi), 
a poSto je on nestao, pomakao se akc. na skrajne -h. — Oblici 
Ji»cd, pacik (od JioMCb, poacb) razumiju se sami po sebi. 

Kao A^M^ ima akcentuaciju dpsta ruskijeh supstantiva kao u. pr. 
ay 61*, rpo6'B, B'bxp'b, roAi>, poAt, bojiki> i t. d. Kod nekijeb sup- 



Digitized by 



Google 



SLAVBNSKI NOUINALNI AKOBNAT. 43 

stantiva prodfo je oksiton iz ostalijeh pluralnijeh pade^a i u nom. 
ace. pi. Tako se n. p. rijefi A^p'B, ca/^'B, hocb, M-hxt i dr. akcen- 
tuju posve kao a^mt> izuzevSi nom. ace. pL, ko]i glasi: A^P^U 
ca/^bf, Hocbi, M^xii. Prema rijetkijem primjerima i-deklinacije, koji 
su svuda oksitoDovani (izazevii dakako inst. pi. na -Amo) ima ih 
u o-deklinaciji veliko mnoStvo oksitonovanijeh ; n. pr. pa6'B, yMT., 
CHom., A^^P'^j KJiK)Hi», rptxT* i t. d , za tijem veliko mnoStvo 
supstantiva, koji imaju u nom. sing, dva ili vi$e slogova kao n. p. 
pyK^BTi^ dojiTyHT*, 6or^TB, myMCHiTB, 6apbim'B KapaH/^&m'B i t. d. 
Dakle n. pr. od rijeCi padT* imamo sing. pid^B, pa6^, pa6^, pa6i, 
pa6'fi, pa66M'B, plur. pa6bf, pa66B'B, pa6&Mi>, pa6i>i, pa6dxi>, pa- 
6dMH. — Svatko zna, da je -y u loc. sing, ostatak stare w-dekli- 
nacije, isto je tako i -obt> u gen. pi. najprije pripadalo samo rije- 
^ima u-deklinaeije Kadgod u loc. sing, stoji na kraju -y, svagda 
je na nemu akc.^ dakle: A^^fj ^^AJ; ^ocf i t. d., ako li taj padez 
izlazi na -'t, onda loc. sing, inoze i ne biti oksiton, a to biva 
onda, ako ni drugi padezi singulara nijesu oksitoni, n. pr. pad'ls, 
yM'fi, prema A<5M'h, r6A'fe. To je svakako dokaz potpune akcenatske 
sro6nosti medu i- i m dekliuacijom; lokativno 'k, koje moze, ali 
ne mora biti akcentovano, dokazuje, da u ono doba^ dok su o- i 
u-dekliuacija bile odtro rastav]ene, nije bilo ni obli^ne ni akcenatske 
srodnosti medu i- i o— deklinacijom Svatko uvidja i to, da plu- 
ralni svrSeci ruske o-deklinacije -aoiTi, -axi>^ -aMH potje6u iz 
a-deklinacije ; Sto se ne govori ^OMaMH, vec aom^mh, to treba isto 
onako tumaditi kao i malo prije navedeni oblik kocthmh, t. j. 
akcentovano -a- u nastavcima -aMi>, -axrb udinilo je, te se akcen- 
tuje ne -aniri, vec -^mh. 

S tijem, Sto smo pokazali potpunu slogu u akcentuaciji re^enijeh 
dviju deklinacija, nijesmo sav posao svrSili, jer nam va|a dirnati u 
pitane: otkle je to, te su u praslav. jeziku nominativ i akusativ 
(a za cijelo i vokativ) plurala u i- i t^deklinaciji imali akc. na 
podetku; a svi ostali padezi na svrSetku? 

Na ovo nam poma^u odgovoriti gr^ki i staroindijski jezik. Iz 
elementarne gramatike grdkoga jezika poznato je 6tate}ima pra- 
vilo, koje kaze: jednoslozne konsonantske osnove bacaju u genitivu 
i dativu svijeh triju brojeva akcenat na nastavak, a u nominativu, 
akusativu i vokativu stoji akc. na korjenitom vokalu. Po tom pra- 
vilu imamo dakle od rije^i 6 -d^p, ii vuE ovaku deklinaciju: 



Digitized by 



Google 



44 T. uAsxndy 

Sing. N. V. ^p, vti^. Plur. dfipe;, vtixTec. 

G. ^V)p6;, vrjJCTO^. dY)p<«iv, VU)CTt5v, 

D. '^v)p(, vujCTi. -ftTOpat, vrj§[ 

A. 'S^pa, vuxTa. -^^pa?, vuKTa<;. 

Dw. N, A. V. »Yipe, wxTe. 

G. D. -^TipOlV, VUXTOCV. 

Ova akcenatska razlika medu nom., ace, voc. svijeh brojeva 
s jedne strane i medu ostalijem padezima s druge strane nije u 
gr^kom jeziku tako saduvana, da bismo joj iz samoga toga jezika 
mogli naci razlog, ali u staroiDdijskom jeziku yidimo, za sto to 
biva; tu na ime u vecini slu^ajeva mijenaiie akcenta stoji u svezi 
s Yokalizmom : gdje akc. stoji na osnovnom ili korjenitom vokalu, 
tu je taj vokal puniji, a gdje akc. pada na nastavak, tu je osnovni 
vokal mane pun. JoS bib imao dosta govoriti o ovom znatnom po- 
javu staroind. gramatike, ali za moj je posao dosta i ovoliko, osobito 
ako joS dodam dvoje: 1. da se i u staroind. jeziku redena razlika vidi 
samo pri konsonantskijem osnovama, ali i pri takviixia, koje imaju 
viSe od jednoga sloga, 2. da se u staroind. gramatici akusativ pi. 
obi^no drzi ne nom. ace. voc. sing, i du.. vec ostalijeh padeza, ali 
i u samo] staroind. gramatici ima tragova, koji pokazuju, da je 
akusativ plur. prvobitno imao vokalizam i akcenat onako kao i 
akusativ sing, i duala Dosta ce nam biti i ovdje dva primjera; 
u jednom je korjeniti vokal nepromjenit, a u drugom se mijena 
prema akcentu. Osn vac (glas; ispor. lat. vox), pad (noga, gr6. 
7rou(;, lat. pes): 

Sing, N. V. vak, pad Plur. vacas, padas 

Ac. vacam, padam vacas-vEcds, padds 

I. vaca, pada vStgbhfs, padbhis 

D. vSc^, pad^ I _ 

j^y^ \ } vagbhy&s, padbhy&s 

' \ vac&s, padis f _ ^ .^ 

(jr. j '^ vacam, padam, 

L. vEcf, padf vaksti, pats& 

Du. N. A. V. vacau, padau 

I. D. A. vagbhydm, padbhydm 
G. L. vacds, pad6s. 

Sada nam nije teSko razumjeti akcenatsku sro^nost u pluralu 
negdaSAe slaveoske u i i-deklinacije, vidimo na ime, da nom.- 
acc-voc. imaju akc. na korjenitom vokalu, a ostali padeii na na- 



Digitized by 



Google 



SLAYBSTSEI NOHINALNI AKGENAT. 45 

stavku. U pade^ima se dakle sla^e ruski jezik s grfikijera i staro- 
indijskijem, ali se ne sla^e u deklinacijama, jer navedeno skakane 
akcenta u ova dva jezika biva samo pri konsonantskijem osno- 
vama, a nikako pri osnovama na i i na u, kako je u slayenskom. 
Va)a nam dakle reci : dok je praslavenski jezik imao jednosloznijeh 
konsonantskijeh osnova (kakve su gr^ke ^p, vuxt, staroind. vaCj 
pad)j akcentovao je nihove padei^e onako kako biva u gr^kom i 
u staroind. jezika ; to je mijenane praslavenskomu jeziku tako bilo 
omi|eIo, da ga je prenio u /- i t^-deklinaciju, koje su imale vec 
prije toga posve srodne oblike, a va}ada i akcentuacijn. Svi su 
slavenski jezici vec odavna izgubili deklinaciju jednosloznijeh kon- 
sonantskijeh osnova, tako da joj nema traga ni u staroslov. jeziku, 
ali akcentuacija te deklinacije bivSi prenesena na t^ i na i-osnove 
sa^uvana je do danas. 

I u praslavenskom jeziku bilo je po svoj prilici veoma malo 
rijedi; koje bi i§le po i-deklinaciji pa u singularu bile oksitonk^; 
vidjeli »mo, da su u ruskom jeziku takve rijedi vrlo rijetk§, a u 
hrvatskosrpskom jeziku upravo ih nema, jer je naSa rije6 pUt (gen. 
ptita, dat. ptitu i t. d.) istina bila negda oksitonka, ali danas ne ide 
vise po f-deklinaciji. Ako su takve rijetke rijedi bile oksitonke i 
u nom. ace. voc. plurala (ispor. rus. nyxA — putovi, putove), to 
je lasno razumjeti, jer je taj jedini oblik teSko mogao ostati bari- 
tonkom, kada su svi drugi padezi singulara i plurala (i duala) bili 
oksitonovani. Drzim, da se takoder u t«-deklinaeiji; dok je bila 
neporemecena, nalazilo vrlo malo primjera, gdje bi drugi padeZi 
singulara osim lokativa bili oksitonovani. Ja to drzim s toga, §to 
u svijem slu^ajevima, kada od kojega ruskog supstantiva izlaze 
na y, tri padeZa singulara, na ime: genitiv, dativ i lokativ, svagda 
su ona prv^ dva oblika baritonke, a treci je oksitonka; n. pr. 
p6A'i>: gen. dat. p6Ay, loc. po^y: bh/\t>: gen. dat. niA^y, loo. nn^y; 
Kp&H: gen. dat. Kpdio, loc. Kpaib; B6pxi»: gen. dat. nipxy, loc. 
nepxy i t. d. Ima istina genitiva i na -y n. pr. necKy, Ta6aK^ 
(nom. nec6k'i», Ta6AKTi), ali prema takvijem genitivima ne stoji 
lok. na -y ve6 na 'fi : necK-fi, xadaK'fi. JoS cu reci i ovo : iz 
Leskinove starosl. gramatike, 2 izd., str. 64 vidimo, da je ovijeh 
9 rijedi za cijelo ili bar po svoj prilici i§lo u starosl. jeziku po 
t^-deklinaciji : boji'b, npTiXi., ^o^'b, /^omti, mc.^Ti, MHp'B (svijet), nojit, 
ctiH'B, HHHi>. Svi ruski supstantivi, koji ovima staroslovenskima 
odgovaraju, osim jednoga jedinoga (bojit,) imaju u ^itavom singu- 
laru izuzev§i lokativ ^kcenat na korjenitom vokalu; samo sdAnb 



Digitized by 



Google 



46 T. uABxnd, 

ima akcentaaciju : bojiA, bojij, bo^^, boji6m'b. Moiemo dakle mi- 
sliti, da je u praruskom (ako vec ne cemo re6\: u praslavenskom) 
jeziku bilo posve malo supstantiva ti^deklinacije, koji bi bili oksi- 
tonovani i u drugijem pade2ima singulara osim lokativa. Sto danas 
ima u ruskom jeziku mnoStvo supBtantiva, koji se akcentuju kao 
BOATi Hi naprijed navedeno pa6i», to su u velikoj vecini za cijelo 
rijedi, kojima se od pamtivijeka svrSivala osnova na -o, a supstan- 
tivi o-deklinacije po svjedodanstvu sanskrta i gr^kog jezika bili 
BU u akcentuaciji prvobitno nepromjeniti^ t. j. akc. je stajao na 
onom slogu kroza sve oblike, na kojem je stajao u nom.-sing. 

Sada treba da se zapitamo: za Sto u- i t-deklinacija imaju lo- 
kativ sing, oksitonovan i onda, kada su drugi pade^i baritone vani ? 
Odgovora na ovo pitane ne bib mogao nikako dati da nije Job. 
§mit u Kunovu 6asopisu kn. 27, str. 307. protumadio kako vala 
tamni do tada slavenski lokativ sing, konsonantske deklinacije. 
Lokativni oblici, recimo; cjioBece, Kamene po Smitovu su tuma^enu 
upravo slo^cni i to ovako cviOBee+e, KaMCH+e, prvi je dio vec 
sam za se lokativ (ispor. u vedi lokativne oblike rajan [kra|u], 
mnrdhan [glavi] od osnova, koje isto take glase ; gr6 infinitivni oblici 
^6[jLev, d[i.uvs|ji.8v takoder su lokativi bez sufiksa), a drugi je dio -e 
posve identi^n s gr6kijem prijedlogom ev^ koji je kaSto postposi- 
tivan n. pr. Xojjlok; iv pored iv S6(it.ot;. Tako oblici CAonec+e, Ka- 
MeH+e upravo zna^e: u slovu, u kamenu. Nikomu ne treba da 
smeta, §to isti prijedlog u navedenom slu^aju glasi -e, a inade bt>, 
jer se to lasno mo£e protumaditi po slavenski jem glasovnijem za- 
koninaa. Ovaj isti prijedlog nalazi Smit i u litavskom lokativu plu- 
rala, koji danas u svijem deklinacijama izlazi na -se, n. pr. deviis5 
(bogovima), merges^ (djevojkama), naktysfe (noc^ima), sunfts^ (sino- 
vima). Smit veli, da je n. pr. merges^ = merges + e, gdje je 
prvi dio upravo akusativ plnr., a drugi je dio isto ito slavensko 
-e u cjionece. Ja sam ovdje naveo sve same takve litavske pri- 
mjere, gdje akc. stoji na torn postpositivnom -e^ a sada 6u dodati, 
da se tako akcentuje vecina litavskijeh lokativa plur., na korje- 
nitom vokalu imaju akc. oni supstantivi, koji su u opce kroza svu 
deklinaciju nepromjenita akcenta n. pr. tiltfise (mostovima), vdr- 
nose (vranama); koji akcenat mijenaju u pojedinijem padei^ima, 
oni su obi^no oksitonovani u lokativu plurala. Na kraju prvoga 
poglav)a re^eno je, da litavski prijedlozi do danas imaju svoj sa- 
mostalan akcenat, a ne pretvaraju se u proklitike kao u Slavena; 
prema hrv. na stblu, za gbrdm, rus. ii8T» KH^rbi, no nojiAsrh, Ia- 



Digitized by 



Google 



SLAVBNSKt NOMINALMI AKOBNAT. 47 

tavci: govore isz szirdei» (iz area); b^ piningtl (bez hovaca) rifi 
kdlno (9 brda). I u starom grdkom jeziku bili su prijedlozi akcen- 
tovanij ne saino dVosloini kao stcI, Tropa (Sm, Tcapoc), vec i jedno- 
sloini kao <ryv, TrpcJ; za Sto su Grci pisali iv, e;, |^, prenida su 
izgovarali £v, 1;^ e^, o torn vidi u Brugmanovoj grCkoj gra- 
raatici 2 izd^ str. 83. U ono doba^ kada su nastali slavenski oblici 
Cjiopece, KdMeHe, za cijelo su i slavenski prijedlozi imali svoj 
akcenat;' po8to se sveza cjioBeee u jezidnoj svijesti ve6 dobrano 
u^vrstila i poS^io se zaboravilo ha njezino postane, podelo se osje- 
6ati;kab nepotrebno, da jedna rije6 ima dva akcenta (na ime 
na cjLOBec i na -e), te je jedan od nih morao otpasti. Poradi 
mnogobrojnijeh litavskijeh primjera, gdje u lokativu plur. stoji akc. 
na postpositiynom -^; dri^im^ da je u praslavenskom jeziku isto -e 
u lokativu $inlg. saduvalo svoj akcenat, a rijed pred nim ga je iz- 
gubila; ja dakle drzim, da su Praslavehi, najprije akcentovali 
cjiSsec e, KaMen e, a poslije toga (UonecQ, KaMene. Ovo je dakako 
yrijedilo i ^a jednoslo^ne konsonantske osnbve (kakve su staroind. 
pad, grc. TToS); i one su po malo izgubile u lokativu sing, svoj 
akcenat, te je ostalo akcentovano same postpositivno -e. Kada je 
ovijem na^inom svaki lokativ sing, u konsonantskoj deklinaciji 
pdstao oksiton, podelo je to prelaziti i na lokativ sihgulara u- i 
i-deklinacije, i tijem je na^inom nastalo vee u praslavensko doba 
APMy KOCTH = rus. a^mj, kocth, hrv. dbmu, kbsti. Dakle je akeen- 
tuacija lokativa sing u- i i-deklinacije isto tako prenesena iz kon- 
sonantske, kako je prenesena i pluralna akcentuacija^ koju smo 
naprijed obilno razlo^ili. 

Bilo bi veoma zanim)ivo, kad bi se moglo znati, kakva je biia 
praslavenska akcentuacija u nom-acc. sing, u- i i-deklinacije. Ovi 
su pade^i u ruskom i u hrvatskosrpskoin jeziku od davnina za 
jedan slog kraci od gen, i dativa sing., jer su na kraju poluglasi 
otpali: rus. aomi», koctb, hrv. dom, kdst. Pita se, jesu li Prasla- 
veni; akcentovali domiis ili d5mus, kostis ili kostis? Za tijem je li 
bilo domlim ili ddmum, kositim ili k5stim? Akcenat na korjenitom 
Tokialu lijepo bi odgovarao akcentu istijeh padeza u dualui^u plu- 
ralu; ali nije nemnguce, da sii gdjekoje rijedi imale i u nom.-acc. 
sing, akcenat na kraju n. pr. voliis-volum, pontis-ponfim (= ros. 
BOJi'B, njTb). E^oliko sam se god trudip, da prodrem u ovu tajnu, 
sve mi je'dovijane ostalo uzaludno. 

Vrijeme je, da pogledarao, kako prema ruskomu stoji hrvatski 
ili srpski jezik u pitaiiu akcentuacijei recenijeh dviju deklinacija. 



Digitized by 



Google 



48 T. uARBndf 

U hrv. t-deklinaoiji samo Aeki supstantivi imaju nepromjenitu 
akcentuaciju kroza sve pade2e singulara i plurala, n. pr. D^past 
(n^pasti i t. d.), drAgdst (dr^osti i t. d.). mogdcndfit (mogti6no8ti 
i t. d.)* Ali treba uzeti na um, da je u nas u op6e rijedak plural 
pri rijedima »-deklinacije, a kad bi bio obi^an a svijem takvijem 
rije^ima, va}a da bi bio akcentovan kao u rije^i, koje su do danas 
saduvale prastara akcentuaciju. U nom. i ace. pi. akcenat svagda 
odgovara ruskomu, t. j. onaki je kao u genitivu i dativu sing. 
N. pr. kdst — k58ti, n6c — n5ci, bfv — brvi, stvar — stvari. 
Tako je i n instrum. -sing. kod6u, nocu, brv)uy stvslrju ili kosti, 
noci, brvi, stvUri. U lokativu sing, sa^uvan je prastari akc. joi 
bo|e nego u ruskom jeziku; jer je obi6an i u rije£i, koje u nom.- 
sing, imaju i viSe nego jedan slog: kbsti, nb6i, bfvi, stvdri, za- 
Ibsti, bol^sti, pomb6i, vrl6ti, obijfesti, pripovijesti, misli i t. d. Ge- 
nitiv, dativ, lokativ, instrumental plurala imaju akc. kaO i loc- 
sing., dakle: k6sti, nbci, stv^ri, ^albsti, bolesti, vrl6ti, pripovijesti 
kbstima, n6cima, stvdrima, £al6stima, bol^stima, vrl^tima, pripo- 
vij^stima.^ Za cijelo je isti akcenat bio u dat -loc.-instr. plur. i u 
ono doba, dok su za ta tri pade^a bila tri razli^na oblika : kbstim, 
kbstih, kbstmi (= kostim, kostlh, kostml). Razlo^ili smo naprijed, 
za Sto Rusi govore KocTaiMH mjesto odekivanoga KocTAMii ; isto 
tako hrv. kbstima (= kostima) stoji mjesto odekivanoga kostima 
(= kostima). Po Sto su na kraju poluglasi otpali, akcenat se s iiih 
morao poma6i na vokal sloga, koji je neposredno pred nim; i tako 
je u starije vrijeme bilo kostim, kostih (poSto je i vec prije pro- 
drlo iz ostalijeh padeza i zamijenilo ^egdaSni poluglas: starosl. 
KocTbMi>, KocTi,xi,), otkle se opet razvilo kbstim, kostih; akc. je 
ostao bez promjene i onda, kada je na kraju dodano a: kbstima. 
Hrvatski ili srpski jezik daje nam priliku, te mo^emo bar donekle 
konstatirati, da je i za dual vrijedila u akcentuaciji ona ista raz- 
lika medu nom.-acc-voc s jedne i medu ostalijem pade^ima s druge 
strane, koja je vrijedila i u pluralu. Oblik za genitiv (i lokativ) 
duala sa6uvan je do danas po i-deklinaciji u ri jemima kbsti ju, gb- 
stiju, , kokbSi ju, prsiju ; nom.-acc. pi. ovijem rije^ima glasi kSsti, 
g5sti, kokoSi, ptm. U najstarije vrijeme hrv. jezika mislim da je 
pomenuti oblik bio oksitonovan i da je izlazio na -bk) (isporedi 

^ Dani^ic (u Glajsniku VIII.), a po nemu i Pavi6 (u Radu LIX.) 
u^e, istina, da dativ.-instr.-loc. plur. glasi zalostima, bolestima, 
vHStima, prlpovijestima, — ali nema sumne, da znatan dio naroda 
govori zalbstuna i t. d. Vidi Rad 67, str. 51. 



Digitized by 



Google 



SLAVBN8KI NOMINALNI AKOBNAT. 49 

starosl. •KocTbK)), dakle n. pr. kostBJu ; po§to ]e poluglas po ana- 
logiji ostalijeh padeia zamije^en glasom i, doSao je na n i akcenat 
po analogiji oblika kosfi (loc-sing.), kostim, kostih, te je od kostbju 
nastarlo kostlju, a otud danaSne kbstijQ. laporedi joS duale: o£i- 
b^iju-b^ima ; liSi-uSiju (ili tiSi)-tidima. O dualnijem oblicima za ostale 
padeze osim genitiya (i lokativa) ne moze se niilta govoriti, jer su 
u sYakom obziru posvB izjedna6eni s dotidnijem pluralnijem pade- 
zima. — Iz svega se ovoga vidi, da se hrvatskosrpska t-dekli- 
nacija u akceDtuaciji tako sla^e s ruskom, da imamo potpuno 
pravo tu slogu izvoditi jos iz praslavenskoga doba. 

Mane je medu {ednijem i drugijem jezikom sloge u o-deklinaciji, 
koja je i u hrvatskom kao i u raskom jeziku postala od osnova 
rre samo na -o. vec i na -u, Ne ce biti samo jedan uzrok, za Sto 
]e u poxnenutoj deklinaciji mane sro^nosti medu re6ena dva jezika. 
Najvige je poremecena srodnost tijem, §to je akcenat iz vecine pa- 
deza prodfo i u maninu; tako se n. pr. rao^e tumatiti akcenat u 
vucima (starije vukom, vucih, vuci) prema nom.-acc. vuci-vuke i 
prema singalara vuk-vuka i t. d., a Rusi govore: BdJiKrh-sdAKS^ 
B6jiKy-B6jLKPi-B0JLK6B'B-B0JiK&Mi>-B0jiK^MH-B0JiKdxx. Za tim jc prvo* 
bitua akcentuacija znatno poremecena tako, Sto je slog -ov- pro- 
valio u sve pluralne padeze pri vedini supstantiva, osobito pri 
onima, koji u nom.-sing. imaju samo jedan slog. Svatko uvida, da 
se naSi oblici duhovi-duhovima-duhove (duhovom-duhovih) ne mogu 
porediti s ruskima: ^yxH-^yxaM'B-^jxax'B-AyxaMH. Akcenat je 
ovakoga dagadkog plurala obidno onaki^ kaki je u vecini padeza 
singulara; n. pr. diihovi-duhova-diihovima-duhove ; strl^evi-stri^evi,- 
8tri6evima-strf 6eve. ^ 

Premda je u farvatskosrpskqj o- (^u-^deklinaciji vrijeme dobrano 
razgradilo prvobitnu akcenatsku gradevinu^ opet ne va}a misliti, 
da nije baS ni$ta u toj deklinaciji ostalo, Sto se moie porediti 
s ruskijem jezikom. Kako je narodu joS i danas mila akcenatska 
sroCnost medu i- i o- (u-) deklinacijom, to vidimo iz ovoga: prema 
razmjeru: zalbsti (loc. sing.) — zalbsti (gen. pi.) zaiostima (nom. 
gen. sing. zalOst, ialosti) stoji razmjer : kam^nu — kam^nd, — 
kam^nima (kam^n — kamena), ^pbru — 6of6rk — doporima 
(66p6r -^ i55pora), bus^nu — bus^n^ — busSnima (busSn — bii- 

^ Sto se govori vukovi — vukovima — vukove mjesto odeki- 

vanoga vukovi i t. d., tu je akc. isti kao i u sing, vflk — vuka, 

samo je kvantiteta promijenena poradi ritmi6koga razloga; t. j. jer 

je vukovi za jedan slog dule od vud, pokracena mu je kvantiteta. 

R. J. A. oil. 4 



Digitized by 



Google 



50 T. UAKBTldf 

sena). Vidi: Rad, 67, str. 50. 51. 57. Tako je i ovo : obl&ku — 
oblika — obUcima (oblak — 5blaka), kom^du — komdda — ko- 
m^dima (komM — komslda), mjes^cu — mjes6oi — mjesScima 
(mjesec — mjeseca).^ Razmjeru: zalbsti — zalbstima, kam^nil — 
kam^nima (bez lokativa sing.) odgovara potpuno razmjer: graddv^ 

— gradbvima, brk6v§, — brkbvima, knez6va — knezbvima, bub- 
nj^va — bubnjevima, dar6vi, — darbvima i t. d. Vidi: Rad, 67, 
str. 51. Oblici grad6va — gradbvima za cijelo su dobili takvu 
akcentuaciju u novije vrijeme samo da stoje u razmjeru s doti6- 
nijem oblicima t-deklinacije, a po tom dakako, i s oblicima kam^n§, 

— kam^nima. Dakle imamo pravo reSi, da jo§ ni danas nije posve 
ugaSena ($e2na jezi6ne svijesti, da Sto vise u akcentuaciji odgova- 
raju sebi pojedini padezi pomenutijeh dviju deklinacija. S tijem je 
nadinom djelomice poprav}eno ono, Sto je s tijekom vremena pore- 
meceno. Prema ruskomu bojik6bi>, ropo/\6B'i» va|alo b», da mi 
danas govorimo vtikov§,, grkdSvsl; ali to se po svoj prilici nigdje 
ne govori, vec ili vuk6v§, — gradova ili vuk5v§, — grad6v§, (gdje- 
gdje u narodu po analogiji oblika vukovi — viikove). Od gdjekojih 
rijefii govorimo joS i danas plural bez -ov- ; prema ruskomu boji- 
KdMT, — BOJiK^xT* — BOJiK^MH bilo W za cijolo praviluo vticima 
(ili starinski : vtikom — vticih — viici), ali ni toga ne ce biti 
nigdje u narodu, vec se govori vucima, druzima i t. d, za eijelo 
po analogiji ostalijeh padeza : vuk — vuka — vuku — vuci i t. d. 

Vjeran je prastaroj akcentuaciji ostao lokativ sing., pa^e joS 
vjerniji od ruskoga jezika. Vidjeli smo, da Rusi imaju samo dva 
primjera, gdje lokativ sing, u f-deklinaciji ima tri sloga, pa je akc. 
na poSjednemu : jioma^ri, njioma/\ii, a sada cemo reci, da Vostokov 
u svojoj ruskoj gramatici (12. izd.) str. 23. poznaje samo ova 6etiri 
troslo^na lokativa na -y s akcentom na kraju: ocxpoBy, Benepy, 
norpe6y, ornycKy, (nom. 6cTpoBi>, B^Hept^ n6rpe6i», ^TnycKt), 
Govori se, istina, takoder xojio^y, 6epery (nom. x6jioai>, 6^pen>), 

^ Ni malo ne sumnam, da znatan dio naroda govori : obMcima 

— mjes^cima, (a takb i od drugijeh sli^nijeh rije^i), premda tomu 
nema potvrde u DaniSica ni u Budmana (grammatica). Koji bi mi 
htjeli prebaciti, za Sto dovodim u razmjer oblike zalbsti — ka- 
m^n^ (gen. pL), kad je u jednoj rije^i jedan, a u drugoj drugi 
akeenat, oni neka pomisle, da je u obje rijefi pravo govoreii isti 
akc, samo je kvantiteta razli^na: zalbsti je postalo od starijega 
zalostij (s kratkijem o kao i u loc. sing, zalbsti = zalosfi); a ka- 
m^na (mjesto *k^mena) od starijega kamSn, gdje je e od pamti- 
vijeka dugo. 



Digitized by 



Google 



SLAVBNSKI NOMINALNI AKOBNAT. &1 

ali to aa starinom rije^i od dva sloga; to. dokazuje nihovo ^noJi- 
Horjiacie". U hrvatskom ili srpskom jeziku ima veliko mnoStvo 
pryobitno oksitonovanijeh lokativa od tri sloga, pa£e nekoliko i 
od detiri u obje spomenute deklinacije; pretna zalbsti, boldsti, po: 
mbci, vrl^ti; obij^sti govorimo : kam^nu, bus&nu; bokbru, gov^u, 
obl&ku, mje8^cu,.pogl6du; pade i: pripovij&sti, razgovbru, obid^ju; 
poroddju, dogad^ju. Vrijedno.je zapamtiti, da nema ni jedne rije^Si, 
koja bi se deklinirala kao j^zik — jfezika (a takvijeh je rijedi vrlo 
mnogo) pa bi u loc. sing, imala re^enu akcenatsku prprnjenu; ni 
u ruskom jeziku nigda takve rijefi nemaju lokativa na -fy ve6 
samo neakcentovano -i; n. pr. op-fixt (gen. op-Sita), npop6K'B (gen, 
npop6Ka). To nam je nova potvrda onome, sto je vec refieno, da 
u praslav. jeziku nije bilo zamjenivaAa medjii formulama ^aird^a — 
taratd. 

Jama^Sno je vec mnogi ^itate| poniisliQ^ otkle se i.kako $e raz'- 
vilo u hrv, jeziku pravilo, da oksitonovani lokativ sing, imaju 
samo rije^i, koje zna^e Sto neiSivo? Tako je i u Rusa: od svijeh 
rijeifii, koje tvore lokativ na -y, samo je jedna 2iva i to bojik'b. 
I ja sam desto mislib o uzroku toga pojava, a nije mi dugo vre- 
mena poSlo za rukom uci mu u trag^ A ipak je uzrok dosta oSer 
vidan. Vec je naprijed navedeno 9 supjstantiva, koji su za cijdo 
ili po svoj prilici iSli u staroslov, jeziku po. M-deklinaci ji : nojit, 
np'BX'j*, A,OJii>j A<^Mi», uefl,i>^ B^Hpt, noji'B, cbiht*, hkht*. Od ovijeh 
rijedi samo dvije zna^e neSto iiyo (bojlt>, cuht*), a ostalijeh sedam 
nezivo. Eije6 bojit* po onome, §to je o noj re^eno u ruskom jeziku, 
ve6 je u praslavenako doba imala akcenat na kraju ne samo u 
lokativu, vec i u ostalijem pade^ima singulara (nojid, nojiy = v61a, 
vblu i t. d.). Jasan je dakle razlog*, za §to je ona oksitonovana i 
u lokativu sing., isto je tako razum}ivo, za §to rije^ cbiH^ ni u 
ruskom jez. ne glasi u loc. cbih^ ni u naSemu sfnu: budu6i da je 
ve6ina rijefi w-deklinacije znafila nezive stvari, za to je prasla- 
venski jezik otud sam sebi na^inio pravilo, da nezive oksitoniije, 
a zive baritonuje u tom pade^u, s tijem vecma, jer u i-deklinaciji, 
koja je onda imala s nom paralelnu akcentuaciju, ima vrlo malo 
rijefi, koje zna6e Sto iSivo, kako su n. pr. starosl. OBBcxt, sBtpi*', 
BtraB, rocTB/ 81TB, TaTB, MC^Bt^B. Kada su se rijefii o-deklinacije 
pofiele mijeSati s rijeSma. w-dieklinacije, onda su nezive o-osnove, 
ako su u ostalijem padezima bile baritonovane, dobivale u Ipo.- 
sing. akcentovano 'U, a obratno je rije6 ChiBrh zna^eci neSto £ivd 
podela tvoriti loc.-sing. po o-deklinaciji 5 za to Rusi i govore cbih^. 



Digitized by 



Google 



58 T. MAtamdf 

a ito mi govorimo iimi, to je za to, fer u nas viSe nema -"k na 
kraja toga padeda. Ovdje moram dodati, da je akoentuaoija anijeh 
9 sapstantiva bojl'b^ sp'BX'B i t. d. bo}e sa^uvana a ruskom nego 
li n naiem jeziku, mi n. pr. imamo vrh-vrha^ mir-mira, spol-spola 
(loc. spolu), a u Rasa sve nezive imaju gotovo posve jednaku 
akcentuaciju s riedju ^^om'b^ koja je ye6 navedena. 

Ja sam u „Rad«" kA. 67. sir. 44. krivo shvatio oksitonku lo- 
kativa sing. domift|aju6i se, da joj uzrok le^i u tezni za diferenci- 
ra&em t. j. da je jezik hotio razlikovati dativ od lokativa : ledu- 
IMu; gr&du-gr4du. Kad bi to bio uzrok, onda bi bilo pos^e nera- 
zum}ivo/ za $to n. pr. c^rn-Tfiku sluii jednako za dativ kao i za 
lokativ; za tijem bi trebalo tra^iti uzrok, za sto u rije6ima srednega 
roda nigda nema re^ene razHke meda dativom i iokativom.^ Iza 
svega, Sto je ovdje do sad reSeno, na ovaj se poSjedni pojav daj« 
odgovor veoma lasno : u staro] u-deklinaciji nije bilo rije& sredAega 
roda ; n ono dakle doba, dok je bila potpuna sroSnost u akcentima 
medu U' i medu i-deklinactjom, nije mogla ni jedna rijefi srednega 
roda imati lokaliva sing, na -u; isto tako ni sloga -ov- u plural- 
nijem padezima. Sro^nosti u akcentima medu rijedima srednega 
roda i medu i-deklinacijom niti je bilo niti je trebalo da bude ; i 
ta je akcenatska nesrodnost do danas sa^uvana u ruskom i hrvatsko- 
srpskom jeziku. — Vrijedno >e zapamtiti, da danaSni sjeverni Oa- 
kayci nem^u lokala sing, na -u, ve6 same na -e, n, pr. roze 
(ssa starosl. Bosii), i za to lasno razumijemo, za Sto je taj padei 
u nih svagda baritonovan, ako su baritonovani i ostali padezi jed- 
nine; oni dakle nemaju primjera, koji bi odgovarali Stokayskima 
gr&du, b&ju, kam^nu i t d. 

U ruskom je jeziku <>-deklihaei]a u pluralu Sto se ti^^e akcen- 
tuacije iijednadena sa starom u-deklinacijom, jer akcenti plural- 
nijeh pade^a na -dwh, '&Mrb^ dx^, -imu potje^u iz oye dri^e. U 
hrv. jeziku joS je prilidno sa^uvana stara akcentuacifa o-^deklinacije, 
koja je po svjedodanstva grdkoga i staroind. jezika zadrzavala 
akcenat nominativa sing, kroza svu deklinaciju (izuzevSi eyentualno 
vokative). Nama je poznato, za Sto se u hrv. jeziku govori n. pr. 
u brdd, iz broda, na m5st, p5d mostom; oydje je dvostruki akc. 
na prijedlogu znak, da au te rije^i bile negda promjenjive akcen* 

* U Budmanoyoj se gramatici, str. 40. veli, da od zlllto-meso 
glasi loc-sing. zldtu-m^su (datiy dakako zlatu-mfisu). Ali to je 
razHkovane za cijelo iz novijega yremena i nije pozuato po 6i- 
tayom narodu. 



Digitized by 



Google 



SLAVBNSKI MOiaNALNI AKOBNAT. 53 

tuacije, kao o. pr. rusko ^6iiri>-A<$^^- A^^^^Bit-^osiiirB. S druge 
strane rijedi u. pr. rak, kriih bacaju na prijedlog drukdiji akc. 
t. ]. bd raka; b^z kruha. Ovo je svjedodaoatvo, da su rije^i rak, 
kriih i fiima sli^ne kroza sve pade£e jednine i ipaoiine imale svuda 
akc. na istom slogu t. j. da se u ak<^nta nije^u mijefele s riJQ- 
^ima t^deklinacije. Da su se rije6i kao brdd, mdst brzo tt ako. 
pomijeSale s u-deklinacijom, a rijedi kao rak, kriih da nijesu, to 
se moi^e ]o§ i iz ovoga razabrati : od onijeh prvijeh s^e, ko|e znade 
Sto nezivo, imaju u lokativu sing, poznatu promjenu : brbdu, mbstu ; 
kod onijeh drugijeh ta je promjena veoma rijetka; za tijem one 
se prve u gen. plur. nigda ne govore bez -av-, a u drugijem pa- 
dezima plurala veoma rijetko, dodim su druge posve obidne u plu- 
ralu i bez -ov- u svijem padezima. Mi znamo, da lokalno akcen- 
tovano 'U i pluraino -ov- izlazi iz u-deklinacije. Sva je prilika, da 
gore razlozenijem nadinom treba tumaditi i primjere kao : h kodic, 
zh st§,rca prema: u vjetar, na mjes§c i t. d 

Staroindijski i gr^ki jezik ne mogu se porediti s ruskijem i 
hrvatskosrpskijem u akcentuaciji deklinacija s osnQvama na o, i, m, 
jer ti jezici pokazuju u tijem deklinacijama akcenat krozik sve pa- 
deze na istom slogu, u koliko se ne protive specijalni akcenatski 
zakoni jednoga ili drugog jezika. — U litavskom je jeziku akcenat 
u sYe tri one deklinacije pri mnogijem rijedima promjenjiv do duSe, 
ali VieSto druk^ije nego u Slavena,' kako 6emo vidjeti u Sestoin 
pogl. Za tijem moramo feci, da se litavska o-deklinacija ne moSe 
posve porediti s istom deklinacijom u ruskom i hrvatskosrpskom je^ 
ziku, jer smo vidjeli, kako je akcenat u ovoj deklinaciji mnogo pro-- 
mijenen pod utjecajem t«-deklinacije, koja je u noj kao utomula, a 
Liitavci jog i danas odtro razlikuju obje deklinacije jednu od drug^. 
Za poredene nam dakle ostaju litavske deklinacije s osnovama na 
'U i na -t; ali u tom poslu mo^emo samo do&ekle doprijeti. Ne 
mozemo n. pr. porediti litavskoga lokativa sing, sa slavenskijem 
(n, pr. rus. A^^y, hohiJ), jer su razlidne formacije: lit. sunuj5, 
naktyjb. Erasan materijal za poredene imali bismo u litavskom 
nominativu i akusativu sing, pomenutijeh dviju deklinacija: nomi- 
nativ je w ime u jedtiijeh rije^i oksitonovan, u drugijeh bari- 
tonovan n. pr. s^ntis, naktis — turgufi (trg), v&ltis ((famac) a aku- 
sativ je sing svagda (kao i u ostalijem deklinacijama) baritonka 
0. pr. stinij, nSktj, tufgij, vdlt^, — ali od toga nam je slabo po- 
moci, jer smo vec vidjeli, da se sa sadaSnim s^edstvima ne aioae 
odrediti, kakva je bila akcentuacija praslavenski)em oblioima dgmus- 



Digitized by 



Google 



54 T. MARBTI^, 

domum, kostis-koBtim Nominativ plur. od osnova na.-M i na -{ 
svagda je baritonovan, n. pr. stinHs-nSktys i to se slaSe s razlo- 
2enom akcentuacijom toga pade^a u jezicima ruskom i hrvatskom. 
Ne sla^e se ace.-plur., jer je taj oblik u Litavaca 6esto oksitonoyan, 
n. pr. naktis, turgiis, dok je u Slavena baritonovan. Razlog toj 
nesro^nosti nije mi poznat. ^ 

III. Akcenat u supstantiva srednega roda o dekUnadje. 
Oni su u opce imali osobitu akcentuaciju, koja nije stajala ni 
u kakvoj zajednici ne samo s i- i s t^-deklinacijom, vec ni sa 
supstantivima muSkoga roda same o deklinacije. A kako se mi- 
jenao po pade^ima akcenat praslavenskijem neutrima o-deklinacije, 
to 8 prili^nom sigumoScu razabiramo iz ruskoga jezika. Odavna 
je u tom jeziku opaiena ova tezna: u ditavom singularu ostaje 
akc. na istom slogu, na kojemu stoji u nominativu, za to se mijena 
akc. u pluralu, i to ako je u singularu formula tdra biva u plu- 
ralu tar&; prema singularnomu tard stoji pluraino tdra, Tijem na- 
5inom rijefi 6^A}^o^ b6hcko, A'Bjio, m&cjio, M6pe, m-Bcto, n6Ae^ 
npdno, c^p^i^e, cji6bo, ct^o, t'Sjio glase u pluralu 6jik)^&, BO£i;cK&, 
^']bji&, Macji^, Mopi, M'tcT^, nojii; npaB&, cep^i^d, cjiosi^, CTa^d, 
T'fejid. Obratno rije<5i 6peBH6, Becji6, bhh6, rniB^d, sepHd, KOJitBtd, 
^ni;^^ okh6, HHCBMtf, njienfi, ceji6, cxeKJid glase u mno^ini : 6p^BHa, 
B^cjia^ Biina; rH'£d/\a, sSpHa, Kd^iBiJ^a, JiHi][a, 6KHa, niicBMa, nji^na, 
c&ia, CT^KJia. Rije^i od tri slog'a A^peBo, a^pKaJio, KpyaceBO^ 66jiaKo, 
68epo, JiesBe^ imaju akc. u mnozini A^peBd, aepKaji^, KpyHceBi, 
o6jLaKd, osepjl, jiSsBeH. Za Sto od rije^i TeHeT6; K0Jiec6 i od jo§ 
druge ^etiri imamo u mnoiini ne T^neTa, KdJieca, vec xeH^Ta, ko- 
^£ca, to je ve6 naprijed razlo^eno u prvom poglavju. Eako se svi 
pade^i singulara u akcentu dr^e nominativa, tako biva iu pluralu, 
dakle n. pr. 6jiioa^, djiib^^B (ovaj oblik dakako ^ini nuzdan izu- 
zetak), 6j{X)^&wb^ djito^dxi., 6jiH)A£Mn ; isto tako c^Jia, c^jtb, c^JiaM'B 
c^jiax^; c&iaMH. — Hrvatski jezik nije saCuvao toliko primjera 
ove akoentuacije koliko ruski. Evo ib, za koje se sigurno zna: 
sing, blpdo, (^vo, klupko, maslo, poje, zv5no, ^tto, dfijevo, mdso, 
sijeno; — plur. brda, drva, kliipka, m^sla, pbja, zv6na, zita, 
drijfeva, m6sa, sij^na; sing, bedro, rfebro, s^dlo, selo, stfegno, g6... 
— plur. bedra, rSbra, sedla, sSla, stegna, go... Drzim za cijelo, 
da je od pfsmo plun pisma, a po syoj prilici od bfvno je bPvna. 
Oblik za dat.-instr.-loc.-plur. ima isti akc, koji i nom.-acc , dakle 
n. pr. brdima; r^brima, pismima. U gen.-pl. prvi je vokal dakako 



Digitized by 



Google 



SLAVENSKI NOHINALNI AEOBNAT. 55 

dug, ako oblik nema „pomi^noga^ a: bfdS., s6l§,; ako li ga ima, 
onda akccDat i kvantiteta mogu biti zavisni o ritmu : b5rvana. Oblik 
klub&ka za cijelo je analogija prema mnogobrojnijem genitiyima 
plurala, koji imaju akcenatsku formulu tardfd, n. pr. vuk6va, gra- 
d6va, kosdca, lovdca, zemAfa, dasaka i t. d. Od trosloznijeh neutara 
s promjenjivom akcentuacijom znam samo jedan: jezero - Jezfera ; 
ovaj je drugi oblik ime okolici, ali znam, da se jez^ra govori i 
kao pravi apelativni plural prema apelativu jezerO; premda toga 
Vuk ne spomine. 

Do sad su spominane samo one rije^i srednega roda, koje od 
pamtivijeka idu po o-deklinaciji ; ali ima i takvijeh, koje su jo§ u 
staroslovenskom jeziku isle po konsonantskoj deklinaciji, a u ruskom 
jeziku djelomice idu joS i danas. Mislim rijeCi, kojima se u starosl. 
jez. osnova svrsuje na -en i na -eSy n. pr. BpiMen-, cjionec- (nom. 
Bp'bMA, cjioBo). Takoder te rijefii u obadva jezika poznaju re^enu 
akcenatsku razliku medu singularom i pluralom. Hajde da je po- 
kazemo. Ruski: sing. 6p^Mfl, Bp^MH, liMH^ hji^mh, cBms, h^6o, 
Hy^o (tuko u ^itavoj jednini: 6p6MeHH, ^p^MeneMTb, H66a/ H^6y, 
Hd6oM'B i t. d.) — plur. 6peMeH^; BpeMend, HMend, luieMena, ct- 
mOHd, He6ec&, ny^ecA. Hrvatskosrpski: sinff, breme, ime, 
pleme, sjeme, r^me, tjeme, vime, nebo, 5iido, kolo, tijelo (tako u 
6itavom singularu: bremena, bremenu, bremenom, neba, nebu, 
nebom, fijela, fijelu, tijelom), — plur. bremena, imfena, plemfena, 
sjem^na; ram^na, tjemfena, vim^na, nebfesa, 6ud5sa, kol^sa, tjel^sa. 
DanaSna hrv. rijefi vrij^me za cijelo je negda glasila vrijeme, dok 
se jos i danas u narodu 6uje na vrijeme, pa i nevrijeme. Ali je 
toj rijefi pomjeren samo oblik za nom.-acc.-sing., drugi su oblici 
saduvali staru akcentuaciju : vremena-vremfeaa. Uz navedene rijeSi 
lijepo pristaju jo§ i ove tri: sing, cebe, dfvo, piice (gen.-sing. ce- 
beta, dJ^veta, piiceta), plur. iebfeta, drv^ta, pucfeta. Vidi Rad 59. 
str.^ 100. 

Sto ima, osobito u hrv. jeziku, dosta neutara s istom akcen- 
tuacijom u jednini i u mnozini, to nije £udo, kad se uzme na um, 
kako se lasno u svijem jezicima pojavi izjedna^uju, koji su negda 
bili razlicni. Ali da je u starije vrijeme bilo viSe neutara pro- 
mjenjive akcentuacije, to se iz jednoga pojava joS danas moze ra- 
zabrati. Nama je poznato iz prvoga poglavja, da se govori na 
vodu prema nh, lipu, i da je uzrok ovoj razlici, sto prva rijed 
mijena svoju akcentuaciju po padezima, a druga je ne mijena. 
Rijefi brdo, pole, drvo takoder su promjenJivC; kako smo vec vi- 



Digitized by 



Google 



66 T. MARBTM), 

djeli, za to se 8 prijedlogom akcentuju : iiz brdo, na po}e, n^ dryo. 
Isto ovaki akc. ima prijedlog i ispred drugijeh nekijeh supstantiva 
srednega roda: ii more, ii oko, za srce, pod grlo, po zrno, na 
jeto, 6d slova^ iz jutra, od zlata, ii mlivo. Otud zakludujemo, da 
je ovijeb 10 neutara negda imalo pomenutu akcenatsku razliku 
medu gingularom i pluralom, premda je danas nemaju. I u akcen- 
tuaciji prijedloga poremeceno je, istina, kojesta; tako se n. pr 
govori: bd duda, p6 selima, h rebra, b bedrima, db ramena, pod. 
cebetom, zk vremena, — gdje bismo svuda po onom, Sto smo raz- 
lozili, oSekivali na prijedlogu jaki kratki akc. (dvostruki). Vrijedao 
bi bilo na6i uzrok tomu odmicanu ; meni za sad taj uzrok nije 
poznat. U praslavenskom su jeziku mozda sve dvoslozne rije^i 
srednega roda imale pomenutu razliku medu singularom i pluralom, 
ali hrvatski ili srpski jezik vec u najstarije doba samostalnoga 
gvojeg zivota mogao je dosta neutara izjednaditi; tako drzim, da 
su na§i pradjedovi ve6 u to najst'irije doba imali nepromjenit 
akcenat u rijedima jMo, slto, stado, dok se danas govori: h jato. 
pbd sitom, prfed stadom. Tako je i ovo: n^ mjesto, h blato, it 
puto, zk salo, n^ djelu, za jelo, u nedra Istijem bi se na^finom 
moglo tuma^iti, za Sto se govori i: ti simce, iz carstva, nk ^robje, 
na k5}e, b^z IKca, nk zdr§,v}e; — ali ovdje se moze i tako reci, 
da su to sve bile negda rijedi ne od dva sloga, kako su danas, 
nego od tri (ispor. starosl. cjiTbHbi^e, JiHcxbe i t. d.), a tini se, da 
su rijefii troslo^nice vec u praslavenskom jeziku slabo mijenale 
akcenat u mnozini prema jednini, dok je i u ruskom i u hrvatskom 
jeziku dosta malo promjen|ivijeh trosloznica. 

U navedenom akcenatskom pojavu pokazuju, kako svatko vidi, 
ruski i hrvatskosrpski jezik toliko sro^nosti, te mozemo s potpu- 
nijem pravom zak|u^ivati, da re^ena akcenatska razlika potjede 
jod iz praslavenskoga jezika^ u kojemu je za cijelo bila jos pot- 
punije razvita nego Ii je u pomenuta dva ziva jezika. Ja idem 
pa6e i da}e te velim, da se ta razlika nalazila jog u doba neras- 
cijepjenoga litavsko-slavenskoga zajedni^kog jezika. — Nije dosta 
skoditi, vec va}a i posvjedofiiti : tako i meni treba potvrditi ovu 
svoju misao. DanaSni litavski jezik poznaje 5 deklinacija, koje 
s obzirom na druge srodne jezike mozemo zvati o-, a-, t-, w- i 
konsonantska dekbnacija. U svijem ovijem deklinacijama osim prve 
nominativ je plurala baritonka, a u o-deklinaciji ima veliko mnoStvo 
rijedi; gdje akc. stoji na kraju; n. pr nom.-sing. krSsztas (obala), 
k6tas (drzalo) : nom.-plur. krasztal, kotai. Ja sam u svojoj obznani 



Digitized by 



Google 



SLAVBNSKI NOMTNALNI AKOBNAT. 57 

Smitove knige „Die Pluralbildungen der indogermaiiischen Neutra" 
Rad, kn. 100^ str. 219. razlozio, kako Smit tuma^i skrajne -ai u 
nom.-pl. litayske o-deklinacije. Smit veli, da je litavski nom.-plur. 
„recimo, e^eraT postao od ezerS+i, gdje je *e2ero vec samo po 
sebi gotov oblik, koji posve odgovara slavenskomu lesepa, a -i je 
znak mnozine", koji se i ina^e nalazi u indoevropskijem jezicima. 
Poradi jednoga uzroka, koji nije velike vaznosti, ja sam u pome- 
nutoj ocjeni rekao, da Smitovo tuma^e^e re^enoga -ai nije posve 
sigurnc, ali sada viie ne bih toga rekao, pa^e joS dr£im, da Smi- 
tovu misao potvrduje akcenat pomenutoga oblika t. j. negova posve 
obidna oksitonka: ezeral — rus. oaep^; sz^nal — hrv. sij^na. Zna 
se, da litavski jezik medu supstantivima nije sa^uvao srednega 
roda, veQ su negdagiii neutri pretvoreni u maskuline; a to je 
s tijem lakSe bilo, Sto je i onako u vecini padei^a sredni rod jednak 
muSkomu ; ali u nom.-pl. o- deklinacije pretegnuo je sredi^i rod, te 
je negoY oblik i akcenat do danas ostao. U staroindijskom i grdkom 
jeziku nema ni traga pomenutomu litavsko-slavenskomu razlikovanu 
akcenta mnoziiie od jednine u sapstantivima srednega roda; treba 
dakle reci, da se ta razlika samostaino razvila u litavsko slavenskom 
zajednidkom jeziku. Otkle se ta razlika razvila, to cemo reci u 
petom poglav}u, gdje se bude govorilo o akcentuaciji u adjektiva. 
Ovdje posve u kratko spominemo ruski nominativ plur. na -a 
od rije6i muskoga roda. Ne treba nam o nemu obiino govoriti^ jer 
kako takvoga oblika nema u ostalijem slav. jezicima^ to je znak, 
da se u ruskom jeziku samostaino razvio, a kojim putera i kako, 
to moze &tate| naci u pom^nutoj omitovoj knizi na str. 18. Vri- 
jedno je zapamtiti, da nom.-plur. na -a tvore samo rije^i, koje u 
^itavom singularu imaju akc. na korjenitom slogu, izuzevSi lokativ, 
koji moze izlaziti na -y; n.^pr. 66ki> (66Ka-66Ky) plur. 6oKd ; ;\6wh 
(A6Ma ^6My) plur. a^m^; b'Eki. (s'^Ka, B-^Ky) plur. BiKd; Kpan 
(Kpto-Kpdio) plur. Kpaa; 66pen» (6^pera, 6^pery) plur. 6eperi; 
r6poATE> (r6po/\a, r6po/^y) plur. ropo^^; ndnep'B (Bfinepa, B^iepy) 
plur. BeHep4 ; acTpe6i> (flCTpe6a, acTpe6y) plur. acTpe6^ ; KdJioKOJii. 
(K6.^0K0Jia, K6aoKo^y) plur. ko.ioko.^. U ovijem i mnogobrojnijem 
drugijem primjerima vidi se dakle izmjenivane formula tdrata-taratd 
i tdra-tard. Istina, ima i rije^i, gdje se akcentuacija pos}ednega 
vokala ne izmjenuje s prvijem, ve6 i s drugim kojim, ali to su 
gotovo same tude rijeCi, n. pr. ^Hp^KTopt (^ap^KTopa, ^np^KTopy) 
plur. AHpeKTop4, ili npo^^ccop-B-npoii^eccop^ ; svakomu je dakle 
odevidna mladost takvijeh rije^i. Sto se i od domacih rije^i y^Hxejib, 



Digitized by 



Google 



58 T. MARBT16, 

GMOTpirejib takoder govori u mnozini yinTejia, CMOTpnTejii, to 
je za cijelo uzrokovano rije^ima tudicama ^vif^KTOf^by npo4>^ccopi>, 
HHcn^KTopi*, ^ejih^B66ejihf koje sve znade dovjeka u kakvoj obo- 
bitoj slazbi. 

IV. Akcenat u ^-deklinaciju 

Euski i hrvatskosrpski jezik pokazuju i ovdje toliko sloge, da 
je nikako ne mo^emo dosuditi sludaju, vec je va)a izvoditi iz 
praslavenskoga jezika. U a-deklinaciji ima rijedi, koje mijenaju 
akcenat i koje ga ne mijenaju. Za ove se po8|edne moze reci 
stalno pravilo : od rijedi dvosloznica nepromjenite su, koje su u nom.- 
sing, baritonke, n. pr. ruski ci^a, hrv. sila, prKa ; od onijeh, koje 
imaju tri sloga, ostaju nepromjenite; kojima je u nom.-sing. akcenat 
na prvom ili na drugom slogu, n. pr. iro^a, decfiA^ — j^goda, 
b^sjeda^ cfkvica, p^rnica. Akcenat mogu u pojedinijem padezima 
mijei^ati one dvoslo^nice i troslo^nice, koje sa u nom.-siilg. oksi- 
tonke. Padezi, u kojima maze nastati akcenatska promjena prema 
nominativu sing., jesu ovi: acc.-sing., nom.-acc.-pl. U vokativu 
sing, i plur. svcigda je pri takvijem rijedima promjena u hrv. je- 
ziku^ a ruski jezik kako je u obliku izjedna^io vokativ s nomi- 
nativom u jednini i u mnozini, tako ga je izjedna^io i u akcentu. 
Medu ove sada navedene pade^e pripada i dativ sing., ali samo u 
hrv. jeziku i to samo pri rijetkijem rijedima. 

Dosta ima rijedi, koje u obadva pomenuta jezika formulu tard 
mijenaju u tdra u nom.-acc. plur. N. pr. nnejiii-nH^Jibr, ciea^- 
c^^Bbi, Tpan^-Tp&Bw, cjiyr&-cjiyrH : p^fela-pfiele, stiza-siize, tr^va- 
trslve, sMga-sIuge. Istu promjenu akcenta ima dosta rijedi i u aku- 
sativu sing. N. pr. ropd-r6py-r6psi, Koc&-K6cy-K6csi, Hor&-H6ry- 
H6rH, 8HM&-8iMy-8]iMbi, rojiOB^-r6jiOBy»r6.^0Bbi, CTopoH4-CT6poHy- 
CT6poHbi : gbra-goru-gore, kbsa-k5su-k5se, nbga-n5gu-n5ge, zfma- 
zimuzime, gldva-gUvtt-gl§,ve, str^na-stranu-strane, Koje rijefi tro- 
slo^nice u ruskom jeziku mijenaju akcenat, mijenaju ga u obadya 
pomenuta oblika, a ne samo u jednom, n. pr. ctAHH^-cfiAHHy- 
cfi^HHbi , xjionoTd-xji6noTy-xji6noTbi , CKOBopo^A CKdnopo^y-CKdeo- 
po^bi. Tako je i u naSem jeziku : pianina-planinu-pl^nine, Sirina- 
Sirinu-Sirine, srambta-sramotu sramote. 



^ Sto od bhjeda imamo u genitivu plu. bSsjSda, to nije izu- 
zetak od re^enoga pravila, jer je ovdje akc. promijenen poradi 
ritmidkoga razloga. Vidi u prvom pogl. 



Digitized by 



Google 



SLAVBNSKI NOMIKALNI AKCBNAT. 59 

Hryatski ili srpski jezik ostav}a u ostalijem padezima mnozine 
osim nom.-acc-voc akcenat onaki, kakav je u nom.-siDg. Dakle 
n. pr. pdele-p$61a-pd^Iama, trave-trdvfil-trdvama, g6re-g6r4-gbrama, 
p]aDine-planfnS.-planiDama. U prvoj, trecoj i detvrtoj rijefi razlika 
je medu akcentoyanijem vokalom nom.-sing. i gen.-pl. samo u 
kvantiteti i to poradi ritmi^koga razloga; oblici na ime p^6I§,-g6rll- 
planini, postali su od starijih: p^el-gor-planin, i tu je poSledni 
vokal produjen, jer je taj oblik kraci od svijeh drugijeh oblika. 
Dok su se mjesto danalnega p6felama-tr4vama i t. d. govorila tri 
osobita oblika; za cijelo im je bio akc isti, dakle n. pr. p^^lam- 
p^^lah-p^^lami, trdvam-tr^vab-trdvami. U ruskom jeziku ostali plu- 
ralni pade^i osim nom.-acc. imaju praviino akc. na istom slogu, 
gdje im stoji u nom. sing., dakle n. pr. ndrw, hof^m'b, Hor^xi*, 
Hor^Mjar, r6pBi, ropiMt, ropdxt, ropslMH i t. d. Oblici za gen.- 
pl. H<inb, r6p'B razumiju se sami po sebi. EaSto akc. nominativa 
i akusativa provajuje i u druge padeie plurala: .cecTp&-c6cTpBi- 
c^CTpaMi»-c^CTpaxi>-c6cTpaMH (ali u gen pi. cecT^p'B), iirp4-Hrpbi- 
]irpaMi» Hrpaxi»-HrpaMH (gen-pL «[r6p'B). EaSto se nalazi jedno i 
drugo, n. pr. nH&ibi-nieji^M'B ili nn^JiaM'B, nHeji^i* ili nndiaxi., 
unejidMH ili nH&iaMH. Svatko 6e lasno dopustiti, da su oblici 
cdcTpaMi», cScTpax'B, ^rpaMnb, lirpaMn posve mladi i uzrok im je 
jezi^na tezna za uniformiranem, koja je izi§la iz nom.-acc. Za to 
ti mladi oblici ne ulaze u ra^un. Isto tako mislim, da nemaju ula- 
ziti u radun ni hrvatski dativi sing, od rije^i: dj^ca, vbda, z^m}a, 
dtiSa, gUva, rdka, v6jska na ime djeci-v5di-zem|i-du§i-glavi-ruci- 
vojsci. Ovo su svi takvi primjeri, Sto ih nalazimo u Vukovu rjefi- 
niku; ali u Budmanovoj gramatici nalazimo ih joS deset (str. 41) : 
dasci-igli-lgri-kozi-kosi-lozi-mSgli-rSsi-siizi-smoli. Ne moze se dakle 
reel, da je ovakijeh dativa malo. Ali opet dosta znatan nihov broj 
ne daje nam nikakvoga razloga^ da tu dativnu akcentuaciju pre^ 
nosimo u veliku davninu. Ja drzim za cijelo, da se ti dativi imaju 
dr^ati specijalnijem plodom hrv. jezika i to po svoj prilici iz no 
Tijega vremena, — a drzim za to, Sto u ruskom jeziku takvoin 
akcentovanu dativa sing, nema ni traga, ve6 taj padez svagda ima 
onaki akcenat, kakav stoji u ostalijem padezima jednine osim aku- 
sativa. Mogao bi tko reci, da se velika starost pomenutijeh dativa 
djeci-v6di i t. d. moze potvrditi litavskijem jezikom gdje je dativ 
sing* u a-deklinaciji svagda baritonka; n. pr. pretna nominativima 
mergi^-rank^-aszakk (djevojka, ruka, rib}a kost) glasi dativ sing, 
mergai-rafikai aszakai. Ovaj bi razlog u mojiln o6ima slabo vrij^dio, 



Digitized by 



Google 



60 T. MARBnC, 

jer u litavskom jeziku ima akcenatski zakon, da dativ sing, ni u 
jednoj deklinaciji ne prima akcenta na skrajni slog, a mi vidimo, 
da ni u niskom ni u nrvatskosrpskom jeziku izazevii onijeh 17 
ri]e6i nema takvoj te^ni ni traga. Sada se pita, otkle se razvila 
ona dativna akcentuacija ? Mislim; da nije tezak odgovor na to 
pitaAe. Za cijelo je ta akcentuacija plod analogije: kako na ime 
jezik od davnina razlikuje akeentom datiy od lokativa u i- i o- 
deklinaciji, (n. pr. noci-n6ci, stvari-stvdri, b5ju-b6ju, grftdu-grddu), 
take se zaveo te je kod nekijeh rije6i istu razliku stvorio i u a- 
deklinaciji. 

Tri su hrr. rijedi do danas u ovoj deklinaciji safiuTale stari 
oblik za genitiy duala ; te su rijedi ruka-nbga-sltiga, i taj im oblik 
glasi ruku-n5gu sliigu. U prvoj i u trecoj rijedi saduvan je akcenat 
kao i u ostalijem padezima osim aoc.-voc -sing, i nom. acc-voc.- 
plur., samo mu je kyantita promijeAena poradi ritmidkoga razloga 
koji je spomenut u prvom pogl. Oblik n5gu mislim opet da je 
ritma radi postao u novije doba od nbgiQ isto onako, kako su na- 
stall spomenuti vec genitivi plur. jezikH-besjdda (od j^ik-b^sjeda). 

Sada dolazi na red najznatnije pitaAe ovoga pbglay{a, a to je: 
kako se ima tuma^iti slavenska akcentuacija tdra ili tdrata u acc- 
voc.'sing i u nom. -acc-voc. -plur. prema ostalijem padezima, koji 
su akcentovani tard ili taraid ? Vokative kao i u o-deklinaciji lasno 
je razumjeti, jer i u staroindijskom jeziku vokativi imaju akcenat 
svagda na prvom vokalu bez obzira na akcenat drugijeh padeza. 
Take dakle lijepo razumijemo vokative Seao-i^uey j§lo-j§le i t. d. 
(od 4fena-j^la) kao i vokative v5le, stride (od v6vbla, stric-strica) 
pa nihovu akcentuaciju prenosimo bez ikakve sumne n indoevropski 
prajezik jer na Sto nas navodi indijsko-slavenska srodnost, tomu 
ima nekoliko tragova i u grdkom jeziku (Rad, kn. 67, str. 46). 
Lasno je razumjeti i akcentuaciju nom.-acc-plur. Ovo su na ime 
oni padei^i, koji su veoma rado baritonovani takoder u »- i o-(U') 
deklinaciji; pa je lasno dopustiti, da su baS ove dvije deklinacije 
udinile, te Rusi akcentuju uhSjlu - Tp^sBi, a mi pd^le-trd,ve. Ni 
akcenat acc-sing. r6py-8]iMj, goru-zimu ne zadaje nam za razu- 
mijevane nikakve teikoce, jer je taj padez u staroindijskoj i grdkoj 
konsonantskoj deklinaciji, kako smo vidjeli, baritonka. Ja sam vec 
rekao, kako nam danaini hrvatskosrpski i ruski jezik ne di^u ni- 
kakve pomociy ako zelimo znati, je li u praslav. jeziku akusaftiv 
sing, glasio domum ili domum, kostim ili kosfim. Ako redemo, da 
^u plnralni oblici nn&ibi-TptoBi, pdele-trUve plod analogije do- 



Digitized by 



Google 



SLAVBNSKI momJOSUJASa AKOBNAT. 61 

ti^ijeh padeza i- i e ^u-)deklinaetje; onda cemo biti skloni da re- 
^mo, e 8U akcenti « rdpy-a^my, gdm-simu itzrokairatii Aegdafinom 
praslavenskom akcentaacijom rij^^i domum - kostim. AH kako bi 
OYO umovane na neki nadin bilo circuIuA vitiosnS; moiemo se i 
tako pomoei, ako re^mo, da su akcenti nJpy-sdMy, goru-nmu 
uzrokovani neposredno akcentaacijom igtoga padeSa konsonantske 
deklinadje. 

Mnogo je tezi odgoYor na ova pitaAe : kada se u pluralu akcenat 
nominativa slase s akuaativom i yokatiyom, za ito ne biya to isto 
i u singalaruy yec prema baritonoyanu akasatiyu sing, stoji oksi- 
tonoyani nominatiir: rop^-r6py, planina - planioa ? Ja na oyo pi- 
tai^e ne znam drago odgoyoriti nego da se nominativno tard prema 
akusatiynomu tdra najprije nalas&ilo samo u adjekliya, pa je od 
nih ta) razmjer prenesen na supstantiire. Vidjecemo u petom 
poglay}uy da se i za 8to se a praslayenskom jezika prema nomi- 
nativu mask, i neutr. ndyos-noyom govorilo noyll u istom padeiu 
fem. Akusatiy je singulara u praslay. jeziku glasio noyom (mask, 
i neutr) — n5yam^ dakle s akcentom promijenenijem prema no- 
minatiyu kao i a supstantiva; a ista je promjena bila joS u nom.- 
aec.-plur. Kada su se dakle aupstantiyi slagali s adjektivima u 
ostalijem padezima, slo^ili su ae i u nom.-sing. 

U staroind. i grdkom jezika ne nalazi se re^eno slayensko akce- 
natsko skakane u a-deklinaciji nikako, ye6 su rijedi; Sto idu po 
toj deklinaciji, u akcentu nepromjenite, bile oksitonke ili baritonke. 
Tu »e dakako nema uzimati na um staroindijski vokatiy ni grdke 
promjene, koje izlaze iz zakona tri]u slogoya. Prema ovoj yelikoj 
slozi staroindijskoga i grdkog jezika stoji nepotpuna sloga meda 
slayenskijem i litavskijem jezikom. U litayskoj a-deklinaciji pro* 
mjen}iva su akcenta takoder samo rijedi, koje su u nom.-sing. 
oksitonke; koje su u tom pade^u baritonkci ne mijeAaju akcenta 
nigdje po padei^ima. Ovo isto vrijedi i za rije^i trosloi^nice. U tom 
se dakle slaiu jezici litayski i slayenski, isto je take sloga i u 
oyom : akusativ sing, i nom.-plur. nemaju u litayskom jeziku dgda 
akcenta na kraju. Isporedi n. pr. acc-^ing. merga railka^ nom.-pl. 
mergos-raflkos prema nom.-sing. mergk-rankk; take je i acc.-sing., 
Dom.-plur. aszaka-aszakos prema nom.-sing. aszak^ (rib|a kost). 
Ako jo§ dodamO; da baritonoyanijem acc.-sing. i nom.-plur. odgo- 
vara oksitonovani nom.-sing., kako se yidi iz oyaj das nayedena 
tri primjera, onda je s tijem iscrpena sva litaysko-slayenska akce- 
natska srodnost a-deklinacije. U singularu se ne sla^e akcentuacija 



Digitized by 



Google 



62 T. UAKondy 

litavskoga vokativa sa slavenskom, a u pluralu se odmi^e akc. 
akunativa. Tako d. pr. oblici merg^ - rank^ aszak^ sluze takoder 
za vokatiy sing. Moglo bi se, istina, reci, da ovo i nijesu pravi 
Yokativi; ve6 da nominativ ima i vokativnu du^bu, kako je u 
ruskom jeziku. Ali Va}a znati, da Litavci u o-, i- u-deklinacijama 
vrlo dobro razlikuju vokativ qd nominativa u singularu, n. pr. 
dev^, nakte, sunaii prema nom. devas (bog), naktis (noc), suntis 
(sin). Za to mi se 6ini veoma yjerojatno, da vokativno -a u merg^ 
nije preneseno iz nominatiTa, vec da posve odgovara slavenskomu 
'0 u »ceH0. Glasovni se zakoni tomu dakako ni malo ne protive. 
S pokazanom slavenskom akcentuacijom ne sla^e se ni akcenat 
litavskoga acc-plur.^ koji od n]hSi n. pr. merg^, rank^ glasi merges, 
rank^. — Vec je naprijed re^eno, da litayski dativ sing, kao u 
drugijem tako ni u a-deklinaciji nigda nema akcenta na kraju, a 
to se ne sla^e sa slavenskom akcentaacijom toga padeza, jer se 
na§i dativi kao v5di-duSi imaju drukdije tuinaditi. 

Iz ovoga kratkog prijegleda izlazi, da su prema oksitonovanomu 
nom.-sing. stajali baritonovani ovi oblici: acc.-voc. sing, i nom.-acc- 
voc-plur. ne samo u praslavenskom, vec i u zajedni^kom litavsko- 
slavenskom prajezika. Ovo je stane do datias sa^avano xi raskom 
i hrvatskosrpskom jeziku, a litavski je poslije rascijepa od nega 
odstupio u voc.-sing. i acc.-plur. Po onom, Sto je naprijed govo- 
reno o vokativnom akeentu, ne mo^e biti ni malo sumne o torn, 
da je u litavsko-slavenskom prajeziku vokativ bio svagda oksi- 
tonka. akusativa plur. moglo bi, istina, biti prepirke, je li veca 
starost na litavskoj ili je na slavenskoj strani, jer ta neina onake 
pomoci iz gr^koga i staroind. jezika kao pri vokativu sing. ; ali 
ja opet mislim, da je i u torn padezu litavski jezik odstupio iz 
starihe, jer da joj je on ostao vjeran, onda bi u torn padei^a oksi- 
tonovane bile ne samo rije^i dvosloznice kao merg&s, rankks, ve6 
i trosloznice, ali ove poS}edne svagda su li acc.-plur. baritonke kao 
i u nom.-pl., dakle n. pr. aszakas. U litavsko-slavenskom pra- 
jeziku za cijelo nije bilo razlike medu dvosloznicama i trosloz- 
nicama u skakanu akcenta, vec ako je u opce akc. skakao (t. j. 
ako rijed nije bila nepromjenita), on je skakao bez obzira na 
dvoslo^nost ili troslo^nost. U akcentu aszakas ostav)en nam je 
dakle trag^ da su i Litavci negda prema oksitonovanomu nom.^ 
sing, imali baritonovani acc.-plur. 



Digitized by 



Google 



SLAVENSEI NOMINALNI AKORNAT. 63 

V. Adjektivni akcenat. 

Svatko zna; da se u slavenskijem adjektivima razlikuje odredeni 
i neodredeni oblik. Od srodnijeh indoevr. jezika slaze se u torn 
sa slavenskima samo litavski, a drug! indoevr. jezici ne poznaja 
tvorbe, koja bi odgovarala litaysko-slavenskijem slo^enijem adjek- 
tivima. Ne mo^e biti sumne o identi^nosti principa, po kojemu 
Litavci i Slaveni tvore odredene adjektive, ali je razlidna akcen- 
tuacija ovijeh adjektiva u Litavaca i u Slavena. Dok litavski od- 
redeni adjektivi imaju gotovo svuda one akcente^ ito ih imaju u 
neodredenijem oblicima, a ono Rusi s Hrvatima i Srbima desto 
akeentuju druk^ije odredeni, a drukfije neodredeni oblik, a Sto 
je joS znatnije, ruska i hrvatskosrpska akcentuaeija slozenijeh 
adjektiva idu svaka svojim putem. Pokazimo ovo u dva tri pri- 
mjera. Ruski jezik ima veliko mnoitvo adjektiva, koji se u neod- 
redenom obliku akeentuju kao ova dva: h6bi»-hob&-h6bo, cyxT.- 
cyxd cyxo. Kad ti adjektivi postanu neodredeni, onda se razlidno 
akeentuju, jedni kao H6BBi:&-H6Baa-H6Boe, a drugi kao cyx6S-cyx&H- 
cyx6e. Na demu je ta razlika osnovana, ja se ne mogu nikako 
domisliti. Isto tako ne mogu niSta o tom reci, za Sto dosta veliki 
brqj adjektiva imaju6i u neodr. oblicima akc. na nastavcima, po- 
stavli odredeni pomi6u akc. na korjeniti slog; n. pr. 6'hji'B-6'hji^- 
6'ki6, ^o6pi>-/\o6p&-^o6p6 : 6'SjibiH-6'£jiaa-6'fijioe, ^66pi>iH-^66pafl- 
^66poe. Ruskijem akcentima u H6BbiH-H6BaH-H6Boe, cBHTdii-CBaT^H- 
CBHxde lijepo odgovaraju hrv. n6vi-n6va-nov6, svfeti-8V^t§.-svfetd ; 
ali veoma (festo prema ruskomu -6H-^-6e stoji u nas akc. na 
korjenitom slogu: :KiiB6H-»CHB^H-»iiB6e, cji'tn6H-cjL'bn&fl-eji'kn6e, 
ali: zivi-^iva-iiv6, slijepi-srijepa-srijepd, Kakva su ova dva hrv. 
primjera, takvijeh je veliko mnoStvo, a ipak bi se prema zTv-^iva- 
zlvo, slijep-slij^pa-slijfepo o^ekivalo u odredenom obliku 2ivi-ilva, 
slij^pi-slijfep6 ili bar zivi-sjfepi (poradi ritma). Ima do duSe neko- 
liko odredenijeh adjektiva, koji se tako akeentuju: svfetJ, 6festi, 
krktki, plitki, ali svi mogu imati takoder i ovako: sveti, d^sti, 
kratki, plitki. Tesko je re6i, za Sto je prema: diig-diiga, mtk- 
mrko u odredenom cbliku dtigi-mrki. Mislim, da se vec iz ovo 
malo primjera vidi, da se odredeni adjektivi u jezicima ruskom i 
hrvatsko-srpskom ne mogu medu sobom porediti ili bar ja ih ne 
mogu porediti, jer mi nije poSlo za rukom naci izlaznu to^ku za 
taj posao. Isto tako meni joS uijesu poznata pravila, po kojima 
je ureden u jednom i u drugom jeziku odnpSaj odredenijeh adjek- 



Digitized by 



Googk 



64 T. MABVT16, 

tiva prema neodredenima s obzirom na akcentuaciju. Poslije svega 
ovoga mislim da ne cu pogrijeiiti, ako ovo re>!^eiu : dok se govorio 
zajednidki litavsko-slavenskt prajezik, u to je doba pronomen bio 
za se rije^, a adjektiv za se, svaka je imala svqj osobiti akcenat. 
PoSto se ona jeziiSna zajednica rascijepila, po^eo ]e pronomen 
prianati sve riiie uz adjektiv i pretvarati se a enklitiku, ali jezi^na 
svijest u Litavaca do danas osjeca (bar a nekijem oblicima n. pr. 
u gen.-smg.-ma8C. bdltojo, gen-pl. baltiiju, bijeloga, bijelijeh) u 
slozenom adjektivu komposiciju od dva samostalna elementa, za 
to i ostaje adjektivu ouaj akcenat, §to ga ima u neodredenom 
obliku. Imamo razloga misliti, da je tako bilo takoder u ruskom 
i u hrvat»ko8rpskom jeziku, dogod se i u nima osjecala kompo- 
sicija, a poito se to osjeeane izgubilo, t. j. po§to je pronomen 
posve kao iSdeznno u adjektivu, onda se mogao slozenom adjektivu 
mijenati akcenat po novijem pravilima. Kako se re^eno osjeeane 
izgubilo u potnenuta dva slavenska jezika .u svakome na po se 
(a da je tako bilo, toga znalcima slavenske gramatike ne treba 
istom dokazivati), tako je prirodna stvar, sto se akcentuacija slo- 
^enoga adjektiva u hrvatskosrpakom jeziku razlikuje od ruske. 

Sada je svakomu jasan uzrok, za Uo cu u ovom poglav}u po- 
rediti samo neodredene slavenske adjektive. Prelazeci sada na taj 
posao va)a mi odmah reci^ da &a materijal za akcentuaciju hrv. 
adjektivu uzimati poglavito iz dubrovadkoga narjedja, s kojim 
nas je lijepo upoznao P. Budmani u ,,Radu" kn. 65. Tomu je 
raztog^ §to se adjektivni akcenat, kako je do danas aa^uvan u 
Dubrovniku, mnogo bo}e ala^e s ruskijem nego li akc po osta- 
lijem narje^jima Stokavskoga govora. Dubrovadki adjektivni akcenat 
pokazuje mnogo promjenlivosti po padezima i po rodovima onako 
kao i ruski, a adjektivni se akcenat ostalijeh Stokavaca odiikuje 
gotovo potpunom monotonijom. Yec bi iz ovoga ne samo filologi6ki, 
vec i obi^ni prirodni razum mogao zak}u6iti, da je istini mnogo 
prilidnije, ako se rede, da je dubrovadka raznolikost starija od 
monotonije ostalijeh Stokavaca, jer otkle bi Dubrovdani uzeli svoju 
osobitu adjektivnu akcentuaciju, da je nijesu naslijedili iz duboke 
davnine, a kad bi je kojim nadinom i sami sebi stvorili, ne bi se 
mogli onoliko slagati s Rusima, koliko se doista slasu. Ja se na- 
lazim u sretnu polo£aju, te mogu dokazati; da su negda i ostali 
Stokavci bar djelomice akcentovali adjektive ne onako monotone 
kao danas ve6 na dubrovadki nadin. Taj dokaz naJazim u da- 
nafinim adverbima, koji se svrSiiju na -0 n pr. dobro (bene), ne- 



Digitized by 



Google 



BliAVBNSKI NOMURA I '271 AKCRNAT. j65 

milo (acriter) i t. d. Nitko ne sumha, da su ovi adverbi po svome 
postanu upravo akusativi sing.-neutr. Prema tornu bi dakle svatko 
ocekivao, da 6e adverbi na -o imati isti akcenat, §to ga ima do- 
tifini oblik za nom.-acc.-sing.-neutr. Ali preko svakoga o^ekivana 
akcenti se tijeh dvaju oblika vepma desto razllkuju. Evo dokaza 
(na prvom je mjestu adverab, a na drugom sredni rod adjektiva): 
^gsto-^^sto, g6rko-g6rko, jUko-j^ko, krivo-krivo, lijepo-lijfepo, liido- 
Itido, }uto-}<ito, mudro-mtidro, n3gIo-n&glo, prijeko-prij^ko, ruino- 
rtizno, 2ivo-2ivo. Ovi su primjeri uzeti iz Vukova rjednika; §to ih 
nema viSe, to je za to, jer Vuk u opce nije dr^ao za potrebno, 
da prema svakomu adjektivu zabi{e£i i adverab, za to je samo 
neke unio u rje^nik, ali ja znam za cijelo joS za ove primjere iz 
zivoga narodnog govora: grubo-grtibo, gusto-g&sto, h1d.dno-hI&dno,^ 
lijeno - lijfeno, mirno - mfrno, mf tvo - mrtvo, mutno - mtitno, rljetko- 
rij^tko, skupo-skdpo, suho-stiho, svSto-sv^to, tvrdo-tvfdo, Daje mi 
se sve 6ini, da pravi Stokavci prema adjektivima dfebeO'-debMa, 
dtibok-dubbka, §irok-iirbko, visok-visbko govore adverb^ debelo- 
dliboko, Siroko-vTsokOj premda u akademifikom rjeCnihu stoji d^- 
belo, duboko. Prema blag-bi4ga^ t^zak-t^$ko nalazimo u Vuka 
adverbe blago-teSko (n. pr. blago meni^ teSko tebi), ali tu je po- 
remecena samo kvantiteta, a ne akcenat. Ima dakako gdjekoji 
primjer, gdje narod govori adverbe a istijem akcentpm kao i do- 
ti^ne adjektive srednega roda: r&vno (n. pr. dao mu r^vno sto 
grosa), dbbro, dal^ko, bfzo, — ali ovaj po§}edm adverab glasi ta- 
koder bfzo. 

Oduga ova 6itala adveraba dokazuje, da su negda svi Stokavci 
u adjektivu srednega roda imali druk^iji akcenat nego u zenskom 
rodu; govorili sun. pr. jak-j^ka-jako, lud-ldda-ludo; ovaj je stari 
akc. ostao do danas samo u sludaju, ako rije^ ima adverbijalno 
zna^ene ; ako li je pravo adjektiyno; onda je akcenat izjiedna^en 
8 ostalijem oblicima zenskoga i srednega roda. TJ pomenutoj Bu- 
dmanovoj raspravi o dubrova^kom narjedju br. 82. yeli nam se 
izrijekom, daDubrov^ani akcentuju sredni rod onako kao i adverab. 
Dubrov^ani ne govore samo jak jdka-jako, lud-Mda-ludo, vec ta- 
koder: n6v-nbva-n6vo, 61st-5ista-61sto, dug-duga-dugo, Vistari-bistra- 
bistro, mokar - mbkra - mokro, sladak-slktka^slatkp, yeseo - i^esfela- 
veselo. Vrijedno je zapamtiti, da s istom razlikom govore i par- 



^ I u akademi6kom rje^niku zabiJeSeni su adyerbi : grubo, giisto, 
hladno. 

B. J. A. on. 5 



Digitized by 



Google 



66 T. MABBT16, 

ticip praet.-act. II: d6 - d^la - dalo, prod6-proddla- prodalo. (Budm. 
ibid. br. 142). Ali nije samo u nominativu sing, dubrova^ki adjektiv 
ovako promjen|iva akcenta, vec se ta proinjen}ivo8t proteze i na 
druge padeze jednine i mno^ine. Sva tri roda imaju isti akc. samo 
u pluralnijem oblicima na -ijeh, -ijem^ koji jednako sluze za sva 
tri roda. Uzmimo za priuijer adjektive drag i nov ; nih Dubrov- 
^ani akcentuju po padezima ovako: 

Sing. N. drSg-dr^a-drago ; n5v-nbvanovo. 

G. draga- dr^g§-dr§,ga ; nova-nbve-nova. 

D. L. dr^gu-dr&gdj-dragu ; n6vu-nbv6j-novu. 
A.* — dr^gu-drago; — no vu- novo. 

I dr&gijem-dr%6m-dr4gi]em •, n6vijem-nbv6m nbvijem. 

Plur. N. dragi-drige-drdga; novi-nove-n6va. 
G. dr^gijeh ; nbvijeh. 

D. L. I. dr&gijem ; nbvijem. 

A. dr3;ge-drdge-dr^a ; nbve-nove-nbva. 

Naprijej pomenutijem participima glasi nom.-plur. dali-d^le-ddla, 
prodali-pr5d§,le-proddla. — Kako se dekliniraju adjektivi drag, nov, 
tako biva i kod svijeh, koji u nom.-sing. druk^ije akcentuju sredni 
rod nego li fenski. 

MuSki rod u dubrova^kijeh adjektiva ima isti akc. u onijem 
oblicima, koji ne izlaze na -ijeh, -ijem. Rekao bih, da se u D. 
L. I. plur. za to govori za muski rod dr&gijem - nbvijem (mjesto 
oSekivanoga dragijem-ndvijem), jer tako glasi i zenski i sredni 
Fod, te su ova dva povukla za sobom i muSki. Isto je tako iz- 
jedna^en i gen.-pl. dr^gijeh-nbvijeh; te sluzi za sva tri roda, a ovi 
su akcenti opravdani upravo samo za zenski i za sredni rod. A 
kako je instr.-sing. muSkoga i sredneg roda formalno izjedna^en 
8 oblikom za D. L. I. plur., tako se izjedna^ila i akcentuacija, 
te DubrovSani govore dr^gijem nbvijem bez obzira, za koje pa- 
deie i za koje rodove sluzi taj oblik.* Ako izuzmemo oblike na 
-ijeh, -ijem, svi su nam drugi oblici sa svojim akcentima stari 

* Ovaj je padez za muSki rod u jednini jednak ili nom. ili gen. 

' Ja dakako ne smecem ovdje s uma, da oblici na -ijeh, -ijem 

ne pripadaju nominalnoj deklinaciji ; ali nihova je akcentuacija u 

Eluralu fem. i neutr. za cijelo veoma stara t. j. takva je, kakva ■ 
i bila, da su za doti^ne padeze sa^uvani pravi nominal ni oblici. 
Isto se tako nalazi prastara akcentuacija i u dat.-sing. fem., premda 
ni taj oblik ne pripada nominalnoj deklinaciji. 



Digitized by 



Google 



SLAVEMSKI NOMINALNI AKCBNAT. 67 

znanci. Akcentuacija mu^koga roda posve odgovara akcentuaciji 
mnogobrojnijeh supstautiva kao n. pr. drug. Sto loc.'siDg.-masc. 
nema onakoga akcenta, kakav je n. pr. u sapstantiviina gr&du- 
bbju^ to je lasno razumjeti, jer je ovaj akcenat pripadao najprije 
i^-deklioaciji, a u noj je kao i u i-deklinaciji za cijelo bilo i u 
praslavenskom jeziku malo adjektiva, te se kod &ih nije mogao 
u6vr8titi lokativni akcenat, koji je vrijedio za supstantive. — 
Akcenat ^enskoga roda dr&ga-nbva odgovara da ne moie |epSe 
deklinaciji supstantiva kao zfma, gbra, koji u acc.-sing. imaju zimu- 
g6ru (ispor. dr^gu-novu), a u nom.-acc-plnr. zime-gore (ispor. 
drS,ge-noye). I akcentuacija se srednega roda slaze za ^udo lijepo 
sa Bupstantivnom neutralnom deklinacijom ; t. j. u pluralu iard^ 
a u singularu tdra ; ispor. dr3;go-n5yo, draga-n5ya, drslgu-novu sa : 
sijeno-b3?do, sljena-bMa, sijenu-bMu, a plur. dr4ga-nbva sa : sijfena- 
brda. Kako se dakle vidi, pokazuje se te^na, da se sredni rod 
razlikuje akcentuacijom od ^enskoga; izuzevSi pade^e na -ijeh, 
'ijem^ samo se u akusativu jednine sla^e akcenat obadvaju rodova : 
dr^u-drago, novu-n5vo. Mogao bi tko reci, da ovo razlikovane 
nije bilo u najstarije doba provedeno u nom. sing., ye6 da je ovaj 
pade2 feminina bio baritonovan isto onako kao i nom.-pl. Istina 
je, nekako smo vrlo skloni reci, da su nom.-acc.-voc. i u mnoi^ini 
i u jednini bili jednako akcentovani, te nam se ispadak nom.-sing. 
^udan Sim. Ali ja opet mislim, da je u torn padezu od pamti- 
vijeka bila akcenatska razlika medu i^enskim i srednim rodom, i 
to evo za §to: dobro znamo, za Sto prema nom.-acc-sing.-neutr. 
drago-n5vo stoji nom.-acc.-plur.-neutr. dr^ga-n6va. Job. Smit u 
knizi ^Pluralbildungen^ dokazuje, da su nom.-sing.-fem. (n. pr. 
draga) i nom.-acc.-plur.-neutr. (n. pr. draga) isti oblik; kako on 
to dokazuje, to je razlo^eno u pomenutoj vec mojoj ocjeni negove 
knige. Eada se u zajedni^kom litavsko-slavenskom prajeziku raz- 
vilo po analogiji konsonantske deklinacije pravilo, da acc-voc- 
sing. i nom.-acc.-voc.-plur. budu baritonovani u rijedima a-dekli- 
nacije, makar stajao u ostalijem pade^ima akcenat i na nastavcima, 
onda to pravilo nije moglo osvojiti nominativa jednine, jer je ne- 
gova oksitonka bila sticena oblikom za nom. acc.-plur.-neutr. Ova 
se zaStita dakako nalazila samo pri adjektivima, ali prema drdga- 
ndva ostalo je i zima-gbra u svome akcentu nepromijeneno. 

Ve6 smo rekli, da se dubrova^ka adjektivna akcentuacija slaze 
s ruskom, a sada nam va}a reci granice, dokle ta sloga ide. Ne 
ne mo2emo u onolikoj mjeri traiiti, koliku bismo ze)eli; jer ruski 



Digitized by 



Google 



68 T. MARET16, 

iezik nije sa6avao toliko oblika adjektivne neodredene deklinacije, 
koliko dubrovadki govor. U ruskoj neodredenoj deklinaciji saduvani 
8U do danas samo ovi oblici : nominativ jednine svijeh triju rodova, 
nominativ mnozine masc. i fem., dativ sing, roasc. i neutr., aku- 
sativ sing. -fern. Za nom.-plur.-neutr. sluzi isti oblik, koji za mu$ki 
i za zenski rod, a za ostale ovdje nespomenute pade^e uzimaju se 
odredeni oblici. A sada da vidimo rusko-dubrova^ku akcenatsku 
slogu u adjektiva. 

Dubrova^kijem primjerima dr^g-drdga-drsLgo, nov-nbva-novo od- 
govaraju u nom.-sing. veoma mnogi raski adjektivi; n. pr. ^6poni- 
4opor4-A<5poro, h<5bi>-hob4-h6bo, rpy6'B-rpy6^-rpy6o, rjiyni>-rjiyn4- 
rjiyno, MHaT>-MHJid-MHJio, n'fijn. i;'fe.«4-H'Ejio, M^^^P'^-MyAP^-MyApo, 

TB6pATE> - TBepA^ ' TB^pAO, MCHB'B - SKVlBk - aCHBO, H'Bm'B - H'kM^ - H-SmO, 

xpdMT, - xpoM^ - xp6Mo, 66cTE> - 60C& - 66co, m6aoai» - MOJioA^ - m6jioao, 
B6poH'B-BopoHd-B6poHO , bhagh^b-bhahA-bhaho , Kp'finoKt-Kp'fenKd- 
Kp-MnKO , x6.«OAeH'B-xojiOAH4-x6AOAHo , r6jioAeH'B-rojioAH4-r6JioAHO, 
B^cejit - Becead - B^cejio, B^Jient - ae^iend - s^JieHo, j[j^uiQWh - ^euLeB^- 
A^nieBo i t. d. Ovamo Ida i participi kao : a^'i»*A^'-^^-A^<>j nnjiT.- 
nHJi^-nmo, 6i>ijn>-6biJ!^ 6i>ijio, npHHfljii>-npHHflji&-npiiHHJio, n6Mep'i>- 
noMepji&-n6Mepao. Tspor. dubr. do-d&la-dalo, prodo-prod^la-prodalo. 
Tako je i ovo: bht'b - bht^ - bhto, bbht'b - bsht^ - bshto, ndnaTTb- 
HanaT^ - HinaTO, adnepTi, - sanepx^ - s^nepTo. Svijem je ovijem i 
mnogijem drugijem primjerima nominativ plurala (koji ima jedan 
oblik za sva tri roda) baritonovan, dakle n. pr. A^^porn, H6Bbi, 
rpy6Bi, rjiynBi, m6jioabi, bhahbi, B^cejiBiy a^°i®bbi, a^^> ohah, 
n6MepAii, BBHTBi, ainepTBi. Da je oblik za sredni rod saduvan, 
glasio bi u torn padezu A^P^rd, hob4, rpy6^ i t. d., kako je u 
Dubrov^ana: draga nbva. Saduvani oblik ^6^onii^ h6bbi, rpydti 
lijepo odgovara dubrova^komu nominativu mnozine za masc. i 
fern.: drSgi-drage, n5vi nove. U dativu i akusativu sing, takoder 
je baritonka: A^pory-H6By-rp;^6y-B^cejiy i t. d., i to se opet lijepo 
slaie s dubrova^kijem akcentom tijeh oblika: dragu-n5vu. 

Dubrov^ani 6e imati vrlo malo primjera, gdje bi nom.-sing. 
sred^ega roda bio u davnini oksitonovan kao i feminin (n. pr. 
dobar-d6bra-dbbro) ; u ruskom jeziku ima nekoliko takvijeh adjek- 
tiva, n pr. v6xh - roji^ - roji6, M^pTBt - MepxB^ - mepTB^, rp-fimemb- 
rp'femH&-rp'feraH6. Mislim za cijelo, da je a ovijem i sli^nijem pri- 
mjerima srednemu rodu akcenat pomjeren istom n novije vrijeme 
t. j. od negda§nega rdJio M^pxBo-rp'firaHO nastala je po analogiji 
feminina baritonka roJi6 MepTB6-rp'femH6 — isto onako, kako su 



Digitized by 



Google 



6LAVENSKI NOMINALNI AKGBNAT. 69 

Stokavci Nedubrovcani prema fern. dr4ga grtiba-bbsa nafiinili neutr. 
dr4go-grtibo-bbso. Znatan broj ruskijeh adjektiva ima oksiton ne 
samo u srednem rodii jednine, vec i u mulkom, (gdje je to mo- 
guce t. j. gdje oblik ima dva sloga), pa^e i u obliku za nom.- 
plur. N. pr. BOJi^H-jj - B0JibH4 - Boai»H6 - BOJibHLl, KpaceHT* - KpaCHii- 
KpacH6-KpacHbi, ocT^p'i>-ocTpa-ocTp6-ocTpfci, Jier6Ki>-jierKd'^erK6 
jierKH, 6'fia'B-6'feji4-6'bji6 6'hjibi, ^66pf, ^o6pfC-^o6p6-,^o6pbl, thsr^jiti- 
Taaceji^ - Tsacead - Taacejibi , xop6ni'B - xopoiu^ - xopom6 - xopomii, 
bbic6k'b BBicoK^-BbicoKd-BbicoKii i t. d. Sanio u dativu i akusativu 
sing, ostaje baritonka: BdJihuj, KpdcHy, 6cTpy i t. d. U opce su 
ova dva oblika svagda baritonovana; ali opet nijesu do danas 
svagda sa^uvali iskonsku akcentuaciju ; ako su na ime tri sloga, 
onda je akeentovan sredni vokal kadgod isti taj vokal ima akcenat 
u nom.-sing.-masc, n. pr. BeJiHKv, Taac^Jiy, xop6niy od Be^HK-B- 
BeaHK^-BeaHKO, TflHcdnE>, xop6ni'B ; ali B^cejiy, x6^o^Hy od B^ceJi'b- 
x6jio/\eHi». Vidi se, da je u Be^HKy i t. d. pretegao akcenat no- 
minativa sing, masc., i da se to svakako dogodilo istom u novije 
vrijeme prema supstantivima, koji se drze te akeentuacije. 

Ruski adverbi dini se da (s veoma rijetkijem izuzecima) imaju 
isti akc, §to ga ima nom.-acc.-sing srednega roda od doti^noga 
adjektiva. N. pr. np4B0, ca46o, m4^o, mhjio, CK6po, xp46po, hhcto, 
THxo, n6JiH0, h-Smo, npaMO, xy/\o, cbhto, np6eT0, n^dxo, ^'^^mcBO, 
^dporo, xoJio^HO, — Ao6p6f necTp6, paBH6, CB'feT^6, Tenji6, Kpacnd, 
MepTB6, yMH6, oexpd, Tflaceji6, My/\peH6, xoponi6, mHpoK6. Adjek- 
tivima TeMeH'B-TeMHd-TeMH6-TeMHbi, xHTepx-xHTpd-xHTpd-xHTpbi 
odgovaraju adverbi TeMH6-xHTp6, ali moze takoder biti leMHo- 
xHTpo. Mozda je u ova dva primjera baritonka starija te potje^e 
iz onoga vremena, dok su po naSemu mnijenu i adjektivni oblici 
u srednem rodu glasili TeaiHO-xiiTpo, a kad se poslije sredni rod 
u akcentu izjedna^io sa zenskijem, primio je i adverab isti akc. 
Adverab ray6oK6 pored rJiy66K0 svjedodi, da negda nije sredni 
rod kao danas glasio rjiy66KO, vec rjiy6oK6 (muSki i zenski rod 
ray66Ki>-rjiy6oK&). Adverab KopoTK6 odgovara adjektivu kopot6kt>- 
KopoTK4-KopoTK6 ; a §to se takoder govori KopdxKO, to je mo2da 
prema odredenomu obliku Kop6TKiH-Kop6TKaa. 

Grdki i staroindijski jezik u akcentuaciji svojih adjektiva, kojih 
nastavci odgovaraju slav. -x, -a, -o, ne pokazuju niSta, sto bi se 
moglo porediti s dubrovaSko-ruskom promjeulivoScu; t. j. gr^ka 
je i staroindijska adjektivna akcentuacija monotona: na kojemu 
slogu akc. stoji u nom.-sing.-masc, na istome stoji u svijem pa- 



Digitized by 



Google 



70 T. MARBT16, 

de2ima svijeh triju rodova, u koliko se ne protivi drug! koji akce- 
natski zakon (u sanskrtu vokativ^ u grdkom jez. zakon triju slo- 
gova). Ead dakle ova dva jezika ne poznaju u adjektiva one 
mijene akcenatske, koja je sa^uvana u Slavena, onda imamo pravo 
re6i, da ona ne potjeCe iz indoevropskoga prajezika. Potrebno je 
upitati : potje^e li ona mozda iz vremena litavsko-slavenske jezi^ne 
zajednice? Litavski je jezik, kako se zna, izgubio sredni rod u 
supstantiva i u adjektiva izuzev^i nekoliko neznatnijeh tragova, a 
bez srednega roda tesko je u navedenom pitaiiu porediti jezike 
litavski i slavenski. Na srecu sa^uvano je ipak toliko^ te mozemo 
neSto razabrati. U svojoj lit. gramatici str. 217. pise KurSat, da 
se od adjektivnijeh o-osnova danas ^uje Nekoliko adveraba s od- 
baiJenijem osnovnijem -a, n. pr. g6r (dobro), szdlt (hladno) prema 
adjektivima geras-gerk (debar), sz&ltas-szaltk (hladan). U starijim 
gramatikama, veli KurSat, da je zabi}e2eno, e su adverbi od re- 
^enijeh osnova izlazili na -a i bili baritonke pa se tijem razli- 
kovali od oblika za nom.-sing.-fem., koji je svagda oksitonovan, 
ako je dvoslo^an, a ^esto i ako je troslozan, dakle n. pr. g^ra- 
sz&lta (adv.): gerk-szalt^ (fern.). Ovdje svatko vidi medu srednim 
i zenskim rodom istu akcenatsku razliku, koju imaju Dubrov^ani 
u svojem novo-nbva, a Rusi u h6bo-hob&. Ovo bi dakle bila jedna 
sro^nost litavskoga adjektivnog akcenta prema slavenskomu, ali 
ima i drugijeh. 

Ja sam naprijed rekao, da je zatomlena svaka moja sumna o 
vjerojatnosti Smitova tuma^ena litavskoga nominativa mno^ine Of 
deklinacije, n. pr. ezerai. Jo§ lakSe primam tuma^ene, koje nam 
Smit daje litavskijem adverbima na -ai, n. pr. geral (dobro), 
melai (rado), sveikal (zdravo) veleci, da su to upravo akusativi 
plurala. Nemu je gerai postalo od gero+i, gdje je *gero pravi 
neutralni oblik, koji odgovara slavenskomu doti^nom obliku n. pr. 
^o6pa, a ono 4 je dodani znak pluralnosti, koji se i drugdje na- 
lazi, n. pr. u staroslov. obliku 6ojibniH (meliora), gdje je skrajne 
-H sliveno od negdaSnega a-4-i. Vidi torn dodanom -i poblize u 
mojoj recensiji Smitove knige. Treba zapamtiti; da su re^eni li- 
tavski adverbi na -ai svagda oksitonovani, ako su od o-osnova i 
ako su sastavleni od dva sloga, dakle: gerai; melai, sveikal. Toga 
akcenta nije nima moglo dati dodano -i, jer vidimo u staroind. 
jezikuy da je to -i svagda neakcentovano. Drzim dakle, da je nom.- 
acc.-plur.-neutr. vec onda bio oksitonovan, dok jos nije uza n 
prianalo -i, t. j. dok se jo§ govorilo *gero, *mel5, a to se opet 



Digitized by 



Google 



SLAVBNSEI NOMINALNI AKOBNAT. 71 

prekrasno slaze 8 dubrovadkijem oblikom za nom.-acc.-plur.-neutr. 
D. pr. dr&ga-nbva. Osim toga neka se isporedi razmjer litavskoga 
g^ra-geral prema dubrovadkomu novo-nbva, pak 6e nam se ta 
sro^nost pokazati u jo§ jepSem svjetlu. 

Ne smijemo ovdje premudati ni litavskoga adjektivnog ^enskog 
roda. Malo prije smo rekli, da je taj rod u nom. sing, svagda 
oksitonovan, ako sii samo dva sloga, a ^esto, i ako su tri. Ovo 
vrijedi samo za adjektive od S-osnova, a do tijeh je nama najviSe 
i stalo, dakle n. pr. gerk, melk, sveik^, svetim^ (tuda), tobnlSt (aa- 
vrsena): masc. geras, m^las, svelkas, svetimas, t6bulas. U dubro- 
va^kom govoru ovaj je oblik dosta iJesto i baritonovan od davnina 
n. pr. zdrava, slaba, osobito u troslo^nicama n. pr. bbgata; ali u 
Rusa ^ini se, da su dvoslozni feminini svagda oksitonovani u nom. 
sing., a k tomu i mnogi troslozni. Litavci su dakle u re^enom 
obliku obliku akcenat konsekventnije razvili od Dubrov^na, a 
isto onako konsekventno kao Rusi. U akusativu sing, i nominativu 
plur. svagda je baritonka kao i u supstantiva; n. pr. od gerk : 
gera, geros, od melk: mSla^ mSlos. Akusativ plur. u jednih je 
oksiton, u drugih bariton: geris, mSlas. Ispor. u DubroviJana 
novu-nove, u Rusa H6By-H6BBi. 

Napokon litavsko-slavenska akcenatska sroSnost u adjektivima 
stoji u ovom : kako je u Dubrovdana isti akcenat u nom.-sing.-fem. 
i u nom.-acc.-plur. neutr., isto je tako i u Litavaca; dubrovaS- 
komu dr^ga-nbva za obadva ova oblika odgovara lit. geri-geral, 
mela-melai; sveik^-sveikal, svetim^-svetimal, tobul^ tobnlal; isto je 
tako i ovo: tSviszka-tSviszkai, raud6na'raud6nai, skylSta-skyWta 
prema masc. t^viszkas (o^inski), raud6nas (erven), skylfitas (Supji- 
kast) i t. d. 

Kada se dakle u ovoliko stvari sla2e litavska adjektivna akeen- 
tuacija sa slavenskom, onda smo usilovani reci, da je ista akcen- 
tuacija u glavnom bila provedena vec u zajedni^kom litavsko- 
slavenskom prajeziku. Isto se tako ne moiie sumnati o torn, da 
ova akcenatska mijena i u Litavaca i u Slavena ima isti uzrok, 
a to je tezna, da se sredni rod jednine razlikuje u akcentu od 
mno^ine, a budu6i da su nom.-8ing.-fem. i nom.-acc.-plur.-neutr. 
ista tvorba, za to je akcenat od ovoga drugog oblika preSao i na 
nom. sing, fern., te je on staru svoju baritonku okrenuo u oksi- 
tonku, a poslije je to iz adjektiva preSlo i na supatantive. 



Digitized by 



Google 



72 T. MAUET16, 

VI. Osvrt na litavski nominalni akcenat. 

Mi smo u ovoj radni naSli vec mnogo prilike, da pogledamo, 
kako Litavci akcentuju rijedi po padezima. Ovdje je potrebno, da 
jo§ malo ogledamo litavski akcenat, ]er bi iz onoga, Sto je do sad 
ovdje ondje nemu govoreno, lasno mogao tko zak}uditi; da je 
medu nime i medu slavenskijem akcentom veca srodnost nego li 
doista jest, jer smo vecinom isticali slogu, a slabo gdje razlike 
medu nima. 

Vec se a priori ne moze traziti ue znam kolika sroSnost, jer 
gdjekoji oblici svojim postahem ne odgovaraju slavenskima. Ne 
moze se n. pi*, akcenat litavskoga lokativa sing, porediti sa sla- 
venskijem, jer su slavenski oblici n. pr. padt, acent; AOMoy posve 
druga tvorba nego litavski n. pr. deve, mergoje, sunuje. Tako je 
i instrumental sing. 0- i a-deklinacije drukCije tvoren u Litavaca, 
druk^ije u Slayena; ispor. n. pr. pa6oMi>, acen^ (acenoffi) s lit. 
devu, merga. Ni lokativ plur. litavski ne moze se porediti sa sla- 
venskijem : n. pr. devuse, mergose — pa6'fex'i», acenaxib i t. d.^ 

Pored ovijeh sada spomeniitijeh i pored drugijeh nespomenutijeh 
padeza, koji su u oba jezika razli^ne tvorbe, ima znatan broj ob- 
lika, koji su jednakoga postana u jednom i u drugom jeziku, koji 
se dakle mogu medu sobom porediti; pa opet, ako im stanemo 
porediti akcente, vidimo, da su u Ijitavaca druk^iji nego u Sla- 



^ Ja sam istina u ^etvrtom pogl poredio akcenat nominativa i 
akusativa plur. a-deklinacije u oba jezika, premda litavski oblik 
merges (nom.-plur.) nije iste tvorbe sa slavenskijem aceHT>i, jer je 
ovaj slavenski oblik upravo akusativ plur. Ali u praslavenskom 
je jeziku nominativ plur. takoder jednako glasio s akusativom, 
govorilo se n. pr. za obadvu oblika *gen5s (vidi u Job Smita, 
K. Z. 26, str. 338), same je nominativno *genas postalo od *ge- 
na-es, a akusativno od *gena-n8, dakle su ipak negda ova dva 
padeza glasila razli^no, te nije potrebe misliti, da im je akc. za to 
u ruskom i hrv. jeziku isti, sto su se poslije glasovno izjednadili, 
vec je identi^nosti akcenta drugi, nama poznati uzrok. Oblike na 
-Ues (za horn, plur.) i na -ans (ace. plur.) imamo suponirati i za 
pralitavski jfezik, dakle su negda ipak obadva padei^a bila iste 
tvorbe u Litavaca i Slavena. U drugom sam pogl. poredio danaSni 
ruski i hrv. nom.-plur. o-deklinacije s litavskijem nom.-plur. w-de- 
klinacije, premda lit. -us (n. pr. stinus) ne odgovara slavenskomu 
-OBe (n. pr. starosl. cbihobc), ali je u zajedni^kom litavsko-slaven- 
skom prajeziku mogao biti ne samo jedan oblik, ve6 i jedan akc 
za taj padez redfene deklinacije, poslije se oblik mogao mijeiiati, 
ali mu je akc. ostao stari i u Litavaca i u Slavena. 



Digitized by 



Google 



SLAVENSKI NOMINALNl AKCBNAT. 



73 



vena. Evo i tomu primjera (osim navedenoga u drugom i u 5e- 
tvrtom poglavju akusativa plur. i dativa sing, svijeh deklinacija). 
— Vokativ sing, svijeh deklinacija desto je u Litavaca oksito- 
novan, a to se protivi, kako znamo, ne samo hrvatsko-srpskomu 
akcentu toga padeza^ vec u opce indoevropskomu. Vokativ a-de- 
klinacije n. pr. merg^ vec je spomenut u cetvrtom pogl , i tamo 
je re^eno, da 6e to po svoj prilici biti pravi vokativni, a ne no- 
minativni oblik. Za Sto su Litavci u ovom pade^u pri mnogijem 
ri jemima okrenuli staru baritonku u oksitonku, to ja tumaSim ovako : 
kao u ostalijem indoevropskijem jezicima, tako i u litavskom vo- 
kativ u dualu i u pluralu nema posebnoga oblika, vec svagda 
mjesto nega sluzi nqminativ tijeh dvaju brojeva. To je bio uzrok, 
te se izgubio akc. vokativa mnozine, dok se u nekijem jezicima 
razlikuju akcentom pomenuta dva padeza; n. pr. u staroindijskom 
jeziku nom.-plur. devas, voo.-plur. d^vSs (bogovi), n hrv. jun^ci- 
junEci, zfene-zene i t. d. Premda su za vokativ jednine Litavci 
sa^uvali poseban oblik, koji se obidno razlikuje od nominativa, 
ali akcenatska jednakost ovijeh dvaju padeza u dvojini i u mno- 
zini u^inila je, te litavski vokativ sing, ima akc. na istom slogu^ 
na kojemu ga ima nominativ; dakle n. pr. mergk-merg^, v4rna- 
v4rna (vrana), vagis-vagS (tat), naktis nakte (no6), vdltis-valte (ca- 
mac), suntis-sunau, kerdzius-kerdziau (pastir), akmu akmu (kamen) 
i t. d. Ne pokoravaju se ovoma pravilu samo neki supstantivi 
o-deklinacije, koji su u nominativu (kao svagda) baritone vani, a u 
vokativu oksitonovani, n. pr. devas-dev^, btitas-but^ (kuca). Kad 
vidimo, da se u svijem ostalijem deklinacijama osim ove akcenat 
nominativa i vokativa jednine drzi istoga sloga, onda cemo zaklu- 
£iti, da je negda bilo vrijeme, kada su neki supstantivi o-deklina- 
cije mogK biti oksitonovani u nom.-sing , i to svi oni, koji danas 
takav akc. pokazuju u vokativu, dakle n. pr. bilo je negda *dev^8, 
^butlts. Tako bismo dakle imali dokaz, da je negda bilo i oksito- 
novanijeh nominativa jednine u o-deklinaciji, ali ne znamo, za §to 
je jezik kasnije ostavio skrajne -as u tom obliku svagda bez ak- 
centa. Isto je tako meni posve nepoznat razlog, za §to je genitiv 
jednine o-deklinacije takoder svagda baritonovan, n. pr. dgvo, biito. 
Osim dativa sing, svagda je t. j. u svijem deklinacijama baritovan 
i akusativ jednine ; za dativ mi nije poznat uzrok, a akusativ bi 
mogao imati isti, poradi kojega Rusi i Hrvati govore r6py-g6ru 
(nom. ropi-gbra) t. j. moglo bi se misliti na prijenos iz hegdaSne 
konsonantske deklinacije jednoslo^nijeh osnova. 



Digitized by 



Google 



74 T. MARBT16, 

U drugom sam pogl. rekaO; da mi je tamna oksitonka akusa- 
tiva plur. u- i i-deklinacije n. pr. naktis, turgiis ; u ^etvrtom sam 
poglavlu nastojao dokazati, da oksitonka istoga padeza a-dekli- 
nacije nije prvobitna; a sada cu reci, da je akusativ plur. konso- 
nantske deklinacije svagda baritonovan ; od rije^i n. pr. akmu 
(kamen), mSnu (mjesec), sesfl (sestra), dnktS (kci) glasi tajpadez: 
akmenis, mSnesis, seseres, dtikteres. Isto su tako u konsonantskoj 
deklinaciji svagda baritonovani dativ i akusativ sing, (kao svagda), 
za tijem nominativ (i vokativ) plur. i nom.-acc.-voc. duala. Ako 
se oduzme dativ sing., ostaju sve sami takvi pade^i, kojima dobro 
znamo uzrok, za §to su baritonovani, samo bismo jos dakako ode- 
kivali, da im se pridruzi i nominativ sing., koji je gotovo svagda 
u ovoj deklinaciji oksitonovan. Osim onijeh padeza, za koje je 
sada reiJeno, da su svagda baritonovani, svi su ostali oksitonovani u 
svijem rije^ima osim m^nu, koja akcenta nigdje ne mijena. Samo 
se po sebi razumije, da se i oksitonka ovijeh padeza (izuzevsi vo- 
kativ) lijepo slaze s onijem, §to je reCeno na poSetku drugoga po- 
glavla jednosloznijem konsonantskijem osnovama u staroind. i 
gr^kom jeziku. Sto se navedeni (samo malo poremeceni) razmjer 
nalazi upravo u konsonantskoj deklinaciji, to je svakako kaziput^ 
otkle imamo izlaziti, ako hocemo da razumijemo slavensku akce- 
natsku mijenu po padezima. 

Ovdje se moze spomenuti, da svi litavski supstantivi i neodre- 
deni adjektivi imaju svagda u acc.-plur. i nom.-acc.-duala akcenat 
na istom slogu, bio taj slog koji mu drago u rijefii. Ovo se moze 
razumjeti, jer su obadva ova oblika u grdkom i staroind. jeziku 
pri jednosloznijem konsonantskijem osnovama baritoni; mo2e se 
reci: kad je jedan od ta dva oblika poradi kojega mu drago uz- 
roka svoj ake. pomjerio, onda ga je i drugi premjestio na isti 
slog, jer su od negda ta dva oblika bila jednako akeentovana bar 
u konsonantskoj deklinaciji. TeSko je razumjeti, za sto se ovijem 
dvjema oblicima u 0- i a-deklinaciji pridruzuje jos instrumental 
jednine, t. j. za sto s nima svagda ima akc. na istom slogu. 

Kada se slavenski nominalni akcenat isporedi sa staroindijskijem, 
grdkijem i litavskijem, vidi se, da ovomu poSjednemu mnogo blize 
stoji nego li ostalijem dvjema. U 5emu se litavski i slavenski no- 
minalni akcenat slazu, ono mozemo mirne duSe prenositi u vrijeme 
jezidne zajednice litavsko-slavenske; u demu se opet ne slazu, 
ondje treba gledati, koji je od nib odstupio od starine. U torn 



Digitized by 



Google 



SLAVBNSKI NOMINALNI AKOBNAT. 75 

sam poslu ja u^inio u ovoj radni §to sam mogao, a drugi neka 
moje misli ne samo o torn, vec i o drugom i8pray}aju, potpuuaju, 
i ako treba — obaraju. 

VII. Prilog ovoj radni, 
U ovom ce poglav}u naci ditatel sve (ili bar gotovo sve) sla- 
venske supstantive i adjektive, koji korijenima, glasovima i na- 
stavcima posve odgovaraju pojedinijem rijedima iz ona tri indo- 
evropska jezika, na koja smo se obazirali u ovoj radni. Take ce 
^itate) moci gledati, dokle ide akcenatska sro^nost medu pomenu- 
tijem jezicima. Ovo poglavle ne dini nuznoga sastavnog dijela 
radne, ali ja ga ipak priop6ujem, jer ce moci komu koristiti, tko 
se bavi pitanima oko uporedne nauke o akcentu; to bi bio jedan 
uzrok, a drugi, §to bih kasnije te§ko nasao gdje bo}u priliku, da 
ovaj prilog priopcim nego li sada uz ovu radnu. Rekao sam za 
to, da joj on nije nuzdan dio, jer u nemu ne cemo i ne moiiemo 
na6i mnogo akcenatske sro^nosti u pojedinijem rije^ima 
na jednoj strani slavenskima, a na drugoj gr6kim, staroindijskim 
i litavskima. Jer kako se mo^e traziti mnogo sro^nosti, kad je 
gr^ki i staroindijski nominalni akcenat u opce uniformiran? Kad 
ova dva jezika ne poznaju akcenatskijeh promjena, koje bi odgo- 
varale ruskima ^OM'B-^OMy-^dMBi-^OMdB'B, cejid-c^^a, rop^-r6py- 
r6pbi, h6b'b hobi5-h6bo i t. d., onda je trai^ene sroSnosti gotovo 
kao neko protivurje^je. S gr^kijem se i staroindijskijem pojedi- 
nijem adjektivima i supstantivima mogu u akcentuaciji slagati 
samo oni slavenski, kojima ako. ili nikako ili vrlo malo ska^e po 
padezima, kako je n. pr. rus. yMt, yM&, yaiy, yM6M'B, yM'K, yMbl 
i t- d., criuia, ciijiBi, CHJit, ciijiy, ciijiBi i t. d., xBaAd-xBajiti-xBajiy- 
XBajiBi i t. d., r6pao, plur. r6pjia, 6'bAT,-6'bji4-6'hji6-6'fejibl i t. d. 
Ni medu litavskijem s jedne, a slavenskijem pojedinijem rije- 
dima s druge strane ne mozemo o^ekivati mnogo sro^nosti, jer 
treba i pri rije6ima dosta srodnima svagda odbiti one padeze, koji 
su u oba jezika, da tako re^em inkomensurabilni ; potpuna se 
srodnost i tu nalazi samo medu rijedima nepromijenita akcenta, a 
sro^nost u velikoj mjeri medu rijecima a-deklinacije oksitonovanijem 
u nominativu sing., za tijem medu adjektivima. Ako ovaj prilog 
ne donese nikakve druge koristi, a ono pouzdano mogu reci, da 
iz nega izlazi za nauku jedan dobitak, do duSe negativan^ a to 
je: da se ovijem putem t j. poredenem pojedinijeh rijedi 
slavenskijeb s drugijem indoevropskima ne moze napredovati ni 



Digitized by 



Google 



76 T. HARBT16, 

malo u nauci oko uporedne slavenske akcentuacije; ovakvo pore- 
dene Dije put, koji bi vodio do cila. 

Tko se samo malo bavio litavskijem jezikom, taj zna^ kako vrlo 
^esto poredadu slavensko-litavskijeh rije^i smeta okolnost, §to se 
kod mnogijeh rije6i ne mo^e odlu^iti, jesu li prave litavske od 
pamtivijeka, ili su uzete od Slavena; u tijem pitanima fiesto po- 
maze slabo ili ne pomaze nikako Briknerova kniga „Die slavi- 
schen Fremdworter im Litauischen" (1877). Nauka glasovima 
ina6e je najpouzdanija pomagadiea u poslu oko presudivana, koje 
su u kojem jeziku rije^i domace, koje li tude, ali ta nas nauka u 
pitanima slavenskijem uzajmjenicama u litavskom jeziku veoma 
^esto iznevjerava poradi velike srodnosti yokalizma i konsonantizma 
litavskoga sa slavenskijem. Za to 6e ditatej u ovom popisu, koji 
dolazi, na6i gdjesto litavsku rije^ navedenu kao srodnicu slavenskoj 
od pamtivijeka, a nemu se dini, da je mozda uzeta od Slavena; 
a gdjeSto opet ne ce vidjeti navedene litavske rijeci, jer sam ja 
mislio; da je slavenska uzajmleniea, a ditate) bi volio reci, da je 
srodnica doti^noj slavenskoj rijeci. DrukiJije nije ni moguce pri 
tako §kak)ivu poslu. 

Da bih se izbavio dosadnoga ponavlana, ja cu ovdje navesti 
nekoliko litavskijeh primjera za skakane akcenta po padezima, • pa 
cu u popisu dale samo reci : ta se ili ona rije^ akcentuje kao ovaj 
ili onaj od navedenijeh primjera. 

Primjeri za o-deklinaciju : 1) devas (bog). Sing. n. d§vas, g. 
devo, d. d§vui, a. dSv^, v, dev^, /. dev^, i. devti. Plur, w. v, devai, 
g. devu, d dSv&ms, a. devils, /. devus^, l. devais. Du. n. a. v. 
devti, d. dev^m, i devam. — 2) ponas (gospodin). Sing. n. ponas, 
g, pono, d, ponui, a. pona, v. pon^, /. pon^, I. ponii. Plur, n. v. 
ponai, g, p5nu, d. ponams, a. pontis, L ponuse, L ponais. Du. n. 
a. V, ponii, d, i. ponam. — 3) kelmas (pan) Sing. n. k^lmas, g. 
k^lmo, d, k^lmui, a. k61ma, v. k61me, L k^lme, i. k^lmu. Plur. n. 
V. kelmal, g. kelmii, d. kelm&ms; a, k^lmus, /. kelmus^, i. kelmais. 
Du. n, a. V. k^lmu, d. kelmdm^ i. kelmam. 

Primjeri za a-deklinaciju : 1) merga (djevojka). Sing. n. v. merg^, 
g. mergos, d. mergai, a. merga, I. mergoj^, *. mergk. Plur. n. v. 
merges, g. mergtt, d. merg6m8, a. merges, I. merges^, i. mergomis. 
Du. n. a. V. mergi, d. merg6m, L mergom. — 2) ranka (ruka). 
Sing. n. v, rankk, g. rankos, d. rankai, a. ranka, I. rankoje, 1. 
ranksl. Plur. n. v. rankos, g. ranku, d. rankoms, a. rankas, I. 



Digitized by 



Google 



SLAYBNSKI NOMINALNI AECBNAT. 77 

rankose, i. rafikomis. Du, i, rankom (drugi se dualni oblici ne 
mogu razabrati iz Kuriata). 

Primier za f-deklinaciju: naktis (noc). Sing, «, naktis, g. naktes, 
d. nakcziai, a. nakti, v, naktS, /. naktyj^, i. naktimi. Plur, n, v. 
naktys, g, nakcziii, d. naktims, a. naktis, I, naktys^, i, naktimi^. 
Du, n. a. V, nakti, d, naktim, i, naktim. 

Primjeri za adjektive : 1) geras gera (dobar). a) muiki rod. Sing, 
n. V. geras, g, gero, d. ger&m, a. gera, I, geram^, i, gerti. Plur. 
n. V. geri, g, geru, d, gerSms, a, gertis, I. gerus^, i, gerais. Du, 
n, a. V, gerii, d. gerSm, i. ger§m. p) 2enski rod gerk akcentuje 
se bez ikakve razlike posve kao supst mergk, koji je naprijed 
naveden. — 2. minksztas-minkszta (mek). a) muSki rod. Sing, 
n. V, minksztas, g, minkszto, d, minksztdm, a. minkszta, /. 
minksztam^, i. minksztu. Plur, n. v, minkszti, g, minskziU, d. 
minkszt^ms, a, minksztus, L minksztus^, i. minksztats. Du, n, a. 
V, minksztu, d, roinksztSm, i, minksztem. ^) iSenski rod. Sing, n. v. 
minksztk; g, minkszt5s, d. minksztai, a. minkszta, I. minksztoj^, 
i, minkszta. Plur, n. i\ niinksztos, g. minksztu^ d, minkszt6ms, 
a, minksztas, /. minksztos^, i, minksztomis. Du, n. a, v, minkszti, 
d. minkszt6m, i, minksztdm. 

Materijal je poredan ovako: na prvom mjestu stoji staroslovenska 
rije^ i to po redu cirilovske azbuke ; gr^ke, ruske i hrvatskosrpske 
rije^i svatko sam prepoznaje odmah ; gdjegod je navedena staroin- 
dijska rijed, svuda joj je prvo mjesto iza staroslovenske i navodi 
se pod skracenicom ind, ; isto tako litavske rije^i pod skracenicom 
lit. Gdjekojim litavskim rijedima nijesam mogao obaznati akce- 
natske mijene, jer je nije KurSat zabi)e2io ni u gramatiei ni u 
rjedniku, all ja sam ih ipak unio u svoj popis, da ako im drugi 
tko obazna akcentuacijn otkud drugud. 



1. 6a6a. — lit. b<5ba, akc. nepromjenit. — 6&6a, akc. nepromjenit. 

— baba, akc. nepromjenit. 

2. 6jn>xa. — lit. blusJi, akc. kao u rankk. — 6jiox4, pi. 6ji6xii. 

— biiha, pi. biihe. 

3. 6onb. — ind. bMga (hranite|, branite), atribut sun^anoga 
boga). — 66n,, 66ra, pi. 66 fh, 6or6B'B, 6or&M'i>. — b6g, boga. 
n staroind. jeziku nalazi se i supstantiv muskoga roda bhSgd; 
koji bi po svojim glasovima mogao takoder odgovarati slavenskomu 
6or'B, ali ne odgovara zna^enem, jer znadi: dio, imane. 



Digitized by 



Google 



78 T. MARETid, 

4. 6ocT>. — lit basas-bas^ (t^os), akc. kao u geras-gerk. — docTb- 
6oc^ - 66co - 66ci>i — bos-bbsa-bbso; u DubroviJana (po usmenom 
Budmanovu svjedoSanstvu) bos-bosa-boso. 

5. 6pa^a. — lit barzdk (brada) akc. kao u mergk. — 6opo^^; 
66po^y, pi. 66po^Bi, 6op6A'B, 6opo/\4M'i,. — br&da, brsldu i bradu, 
pi. brade. 

6. 6paAaT'i>. — lit barzd^tas-barzdtLta ili barzd6tas'barzd6ta (bra- 
dat), akc nepromjenit. - 6opo/^dT'b-6opo^^Ta-6opo,!\&TO. — bradat, 
akc. neprom. 

7. 6paHi> — lit bamls (svada), akc. kao u naktls. — 6p^Hi,, 
6p^HH (svada), akc. va}ada neprom. 

8. 6paTpbm (6paTbm). — to 9paTp{a, — 6p4TBfl (dp^TBest, 6pa- 
TBaiwB i t. d. ne mogu se porediti). — br^ca, akc. neprom. 

9. dptac/^a. — lit berzdzik („eine Kuh, die im laufenden Jahre 
kein Kalb geworfen hat"), akc. kao u merg^. — breda (apravo 
adjektiv), akc. neprom. 

10. 6p'feMa. — ind, bh&rman (neutr., nega, uzdriavane). — 
6ep^Mfl-6ep^MeHH ill 6p^Ma-6p6MeHH, plur. 6epeMeH^ ili 6peMeH^. 

— breme, bremena, pi. brem^na. 

11. BBHep'B. — lit, vakaras (veder), akc. kao u k^lmas, ali tako, 
da je sredni vokal svagda bez akcenta. — B^nepT,, akc. neprom. 

— vece(r), ve^era, akc. neprom. Za Sto je u litavskoj rije^i u prva 
dva sloga vokal a, a ne e, kako bi se oSekivalo prema slav. 
Benepi., na to odgovara Job. Smit, Pluralbildungen, 196. 

12. BH^'B. — lit v^idas (obraz, upravo: vid), akc. kao u k^l- 
mas. — BH^T,, BH[^a, loc. BH^y, plur. bh/^bi ili bh/^bI, BH^dBTb itd. 

— vid, vida, loc. vldu. 

13. BaaKa. — Y) 6l7cri (vuCene, pritezane, tezina). — vl4ka (»ve- 
liko drvo koje je teSko natovariti na kola, nego se vu6e"), akc. 
neprom. (izuzevSi dakako vokativ). 

14. BJiaK'B. — 6 oXxo? (vu6ene, brazda). — b6aok'b (vucene), 
akc. neprom. — vlak, vlslka, loc. vl4ku („Art Fischernetz"). 

15. BjiaTB. — lit v41tls (Haferspelte, Haferrispe"), akc. neprom. 

— b6jiotb, b6jioth. — vlat, vl§,ta; po Vuku masc, ali ja znam, 
da se govori i kao fem. vlat, vl^ti takoder u Stokavskijem kraje- 
vima; Nemani6, Sitzungsb. 105, str. 568. piSe takoder fem. vlat, 
vlati. 

16. BJi'BK'B. — ind, vrka (masc, vuk). — 6 Wxo;. — lit vilkas 
(vuk), akc. kao u devas. — b6jikt>, B6jiKa, loc. bojikj, pi. b6jlkh, 
bojik6b'b — vuk, vuka. 



Digitized by 



Google 



SLAYBNSKI NOMINALNI AKCENAT. 79 

17. BJitHa. -- ind. uyj)K (fem., vuna) postalo od *vari;ia^. — lit, 
vilna (vuna), akc. neprom. — B6jiHa, akc. neprom. — viina, akc. 
neprom. 

18. HOST.. — 6 o^o;. — B68nb, B68a, loc. bob^, pi. Bosbf, BoadBt. 

— voz, v5za (ili v6za), loc. vozu. 

19. Boca (oca). — lit vapsk (obad), akc. kao u merga. — oc&, ocy, 
pi. 6chJ. — bsa, po Vuku bio bi akc. nepromjenit, ali je moguce, 
da 86 u kojem Stokavskom kraja govori i ace. osu, pi. ose. 

20. BocKt. — lit. vSszkas (vosak), akc. kao u ponas. — b6cki», 
B6cKa, akc. neprom. — vosak, voska, akc. neprom. Mozda su i 
Slaveni i Litavci uzeli svoje sadaSne rijefi za „ vosak" iz nemad- 
koga jezika: Kluge, etym. Worterb. s. v. Wachs. 

21. Bpar'B. — lit vargas (nevola, nesreca), akc kao u devas. — 
B6por'B, B6pora, akc. neprom., ali se govori takoder Bp4ri>, Bpar^, 
pi. Bpar^, Bpar6BT>. — vrllg, vr^ga. 

22. Bpana. — lit v4rna (vrana), akc. neprom. — Bopdna, akc. 
neprom. — vrana, akc. neprom. 

23. BpaHTb. — lit vafnas (gavran), akc. u devas. — B6poH'B, 
akc. neprom. — vran, vr^na. 

24. BpaTa — lit vartai (pi. tant., vrata), akc. kao u ponas. — 
BopoT^ ili Bop6Ta. — vrdta. 

25. BpT>x'B. — lit virsziis (vrh), g. virszaus, d. virszui, a. virszu 
i t. d., vidi u Kursata, gram. 202. — B^pxTb, B^pxa, pi. Bepxii, 
Bepx6BTE,. — vrh, vrha. 

26. Bpimii. — ind, v^rtman (neutr , staza, trag, kolotedina). — 

— Bp&MH, BpdftieHH, pi. BpeMCHd, BpcMeHT,. — vrij^me, vr^mena, 
pi. vrem^na. O hrv. rijeSi vrij^me mjesto vrijeme vidi u HI. po- 
glav|u, a svezi staroindijske rije^i sa slav. Bpinia vidi u Brug- 
mana^ Grundriss II, 344. 

27. BpixeHO. — ind. v^rtana (neutr., vrcene, kretane, boravak). 

— BepeTCHd, pi. BepeTCH^ ili BepexgHa. — vret^no. 

28. BT>i^pa. — ri uSpa (vodena zmija). — lit tidra (vidra), akc. 
neprom. — BBl^pa, akc. neprom. — vidra, akc. neprom. Ispor. 
staroind. tidra (neka vodena iivotina), koja je rijeS muSkoga roda. 



^ Vokalizam indijske rijedi ne odgovara istina vokalizmu sla- 
venske, ali opet jedan se a dnigijem toliko sla^e, da stoje n od- 
noSaju prijevoja. Citatel moze vidjeti, da se u ovom popisu nalazi 
i drugijeh takvijeh primjera. 



Digitized by 



Google 



80 T. MAftBTl6; 

29. Ri»,^OBa. — ind. vidhdva. — b^obA pi. b/\6bbi. Grotska rijeS 
widuw6 sa svojim d svjedodi, da je akc. bio na srednem slogu kao 
i u sanskrtu. 

30. B-feHBi^B. — lit, vainikas (vijenac) akc. kao u ponas, ali 
tako da ni u jednom obliku ne stoji na prvom slogu. — b'^hSi^'b, 
B'bHi^d. — vijenac. 

31. B-bpa. — lit, vevk (vjera), akc. kao u mergk. — B'^pa, akc. 
neprom. — vjera, akc. neprom. 

32. raaBa. — lit, galvk (glava) akc. kao u mergk. — rojioB^, 
r6.ioBy, pi. r6aoBBi. — gl^va, dat. glavi, ace. glslvu, pi. glslve 

33. rHH/\a. — lit. glinda (gnida), akc. neprom. — rnn^a, akc. 
neprom. — gnida, akc. neprom. Litavska je rijed postala disimi- 
lacijom od *gninda ispor. lizdas (gnijezdo): slav. rn-ba/^o. 

34. rnta/^o. — ind, nid4 ili nil4 (masc. i neutr., podivaliate, 
loi^a, gnijezdo). — lit, lizdas ili lizas (gnijezdo)^ akc. kao u devas. 
— rH'b8A6, pi. rH'ba^a ili rn-ba/^d. — gnijezdo. 

35. rpa/^'B. — lit, gardas (ograda), akc. kao u devas. — r6- 
poAt, plur. ropoA^. — grad, grada. Brugman, Grundr. I. 294 i 
Kluge, etym. Wtb. s v. Garten misle, da je i litavska i slavenska 
rije^ uzeta iz nema^koga jezika. 

36. rpHBa. — ind, griva (fem,, vrat, zatilak), — rpri[Ba, akc. 
neprom. — griva, akc. neprom. 

37. rpo6'B. — lit, grabas (lijes), akc. kao u ponas — rp66'B, 
rp66a, pi. rpo6Bf, rpoddmb. — grob, groba. 

38. rpoM'B. — 6 ypoiLoq (Skripa). — rp6M'B, rpdwa, pi, rp6MBi, 
rpoM6B'B. — gr6m, grbma. 

39. ABOH. — ind. dvay& (dvostruk). — Soto? (dvostruk). — A^^e, 
plur. ab6h, a^ohx-b i ab^hxt,, abohiwb i ab<5mmte>. — dvoje, plur. 
dvoji. 

40. ^Bop^h, — ind, dvara (neutr., ka§to masc, vrata). — lit. 
dvaras (dvor), akc. kao u ponas. — A^^pTb, A^op^. — dv6r, 
dv6ra. 

41. ^jni>rh. — ind. dirgh^ (dug, dalek). — lit. Ugas-ilgk (dug), 
akc. kao u minksztas-minkszt£t. — ^djion, (^dJivh) AOviri-A6Jiro- 
A6jirn. — diig-diiga-diigo ; u Dubrovdana: diig-dtiga-dugo 

42. ^ojch, — 6 ili Y) doXoc („Kuppeldach, Euppelbau, Rundge- 
baude, das rundgebaute Schwitzbad in dem Badehause"). — A^^^i*, 
A6Jia, akc. neprom. — do, dola, loc. dblu. 

43. A^MT.. — ind, d^ma (masc. i neutr., kuca). — 6 S6(jlo?. — 
lit, namas, obidno u plur. namal (kuca), akc. kao u devas. — 



Digitized by 



Google 



SLAVBNSKI MOICINALNI AKCRNAT. 81 

^6sA'h, AdMSi, A^My, plur. A<^Aibi (ili ^om^) /^oMdfi^b. — dom-d^ipa. 
loc. dbmq. 

44. Apo8Ai». — lit, strazdas (drozd), akc. kao u d^vaa. — flp6Bfi^'h^ 
A,posfl,L — drozd, drozda ili drozak, drozga. 

45. /\poyn,. — lit. dratlgas (drug), akc. kao u devas. — APyri.^ 
Apyra. — drug, druga. 

46. A,"hno. — lit dtignas (mjesto *dubnas, dno), akc. kao u 
devas. — /\h6. — dno. 

47. ^-huiTH. — iftd. duhit&r (kci). — r, -^y*"^^? — ^*^' duktft 
(kci), akc. je iiaveden u VI. poglavju. — A^^^, A<5''^pH, plur. flfi* 
lepH, A^HepkvL. — kci, keen, pi. kceri, kcferi, k6^rima. 

48. Ai>iMi>. — ind. dhnm^ (masc, dim). — 6 dv\L6<;. — lit, 
dtimas, obi^no pi. dtimai (dim), akc. neprom. - A^iM^h^ A^i^^y pl« 
^blMbi. — dun, dima 

49. A'^A'^* — ii^- deda? (djed, starac); kakav je akc, toga ne 
veli Kursat ni u gramatici ni u rje^niku, ali je za cijelo kao u 
poDas, jer u Donaleitisovijem pjesmama (ed. Slajher) nalazim na 
str. 28 i 126 nom. plur. dSdai (t. j. dedai), na str. 126 dat-plur. 
dSdams (t. j. dedams), na str. 75 instr. sing. dSdti. — A'^A'i>j A'^^A^; 
pi. A'^Aw. - dj^d, dj^da. 

50. HCHB0TT». — 6 ^toTo; (zivot), — »cHB6T'b, :KHBot^. — zivot, 
zivbta. 

51. »cHBi> — ind. jivd (^iv). — lit. gyvas-gyva, akc. kao u 
minksztas-minkszta. — acHBt-acHB^-aciiBo-acABbi. — 2iv-ziva-2ivo; 
u Dubrov^ana Kv-ziva-zivo. 

52. acHpi». — ind. jird (masc, brzo kretane, mahane), nalazi 
se i adjektiv jir£ (brz, koji poti^e, koji tjera). — SK^pT., HCHpa 
(mast, pretilina), pi. acHpw. — zir, zira. O svezi staroindijske rijefi 
sa slavenskom vidi u Brugmana, Grundr. 11, 171. 

53. awi-BTt. — lit. geltas geltjt (iudkast), akc. kao u geras-ger^. 
— acfejiTi>-acejiTi-3KeaT6-»cejiTBi. — zut-ztita-ztito ; u Dubrovdana 
2ut-2tita-zuto. 

54 SBipt. — lit. zveris (fem., zvijer), akc. kao u naktis izuzevSi 
2 padeza: ace pi. i nom. ace du., koji su baritonovani. — SB-fipb. 
SB'Spfl (masc), plur. SB-Kpii, SB'fep^if. — zvijer, zvijeri. 

55. 8HMa — lit. iexnk (zima), akc. kao u merg^, — SHind* 
dHuy-SHMbi. — zfma, zimu, zime. 

56. sHaxb. — ind. jfiatl (masc, rodak, upravo: znanac); — ri 
YvtSoi; (poznane). — SH^Tb, sh^th (ugledni |udi). 

R. J. A. cii. 6 



Digitized by 



Google 



82 T. ^ARS!TI6, 

57. 8ATb. — ind, jfiatl (masc, rodak, upravo: znanac). — ri 
yvcSat; (poznane). — bhtb, s^th, pi. shth, bat^h. — zet, zeta. — 
Litavska rije6 z^ntas s nepromijenitijem akcentom uzeta je iz Blav. 
Brikner, Fremdw. 157. U staroslo^. sAxb mislim za cijelo da je a 
postalo od prajezi^noga sonantskog nasala, t. j. sATb je = ^ggtis, 
od korijena, koji je u inf. snaTH. Slavenska dakle rijed stoji prema 
staroindijskoj i gr^koj u nizini prijevqja i znadi upravo: zoanac, 
onda rodak, a otud se specijaliziralo zna^ene u ono, §to ga ima 
u dvijein slav. jezicima. U staroslov. jeziku ide rije^ satb jo§ po 
iTdeklioaciji, u ruskom same u mnoi^ini a u hrvatskosrpskom je- 
ziku preSla je medu o-osnove, ali taj joj prijelaz mislim da nije 
pomjerio akcenta, vec da je saduvan ouaki, kakav joj je bio u 
starini^ 

58. 83&6i>. — ind. j&mbha (masc, zub). — 6 yofx^o; (davao, 
pritka). — 8y6T>, 8y6a, loc. By6y, plur. 3y6w, 8y66Bi». — zub, 
zuba, loc. ziibu. 

59. uro. — ind. jugk (neutr. i masc, jaram). — to ^uyov. — 
lit jimgas (jaram), akc. ? — liro. 

60. HMA. — ind. naman (neutr., ime). — hmh, HMenH, plur. 
HMeH&, hmchtj. — ime, Imena, plur. ira^na. 

Ql. KaMTJ. — ind. d^m^n (masc, kamen). — 6 ax'xcav. — ML 
akmu (kamen), akc. vidi u VI. pogl. — k^mcmb, k^mhh, akc. ne- 
prom, — kamen, kameua, loc. kam^nu. 

62. Kami>.ib. — lit kosulys, g. kdsulio (ka§a}), akc. je pomiSan, 
ali ni u jednom padezu ne stoji na srednem slogu. — KdraeJiB, 
K&niJia, akc. neprom. — ka§a}, kasla. Prema litavskomu kosulys 
odekivali bismo u starosl* jeziku *Kax'BJib, ali asimilacija slogova 
promijenila je to u KaxbJib = Kaui^Ah, 

63. Koca, — lit kask (uvojak), akc. kao u merg^. — Kocd, 
K6cy, pi. k6cw. — kbsa, kosu, kose. 

64. KpHB'B. — • lit kreivas-kreiv^ (kriv), akc. kao u geras-gera. 
— KpiiB^B-KpuBA KpHBO KpHBbi. — kriv-krivakrlvo ; u Dubrov^ana 
kriv-kriva-krivo. 

65. Koynrb — lit kailpas (rpa), akc. kao u devas. — kup, 
kiipa, loc. kiipu^ 

66. K^^TTi^ — 6 3cav^6; (o6ni kut). — Kyx-B, KyT4. — kut, ktita. 
Vidi u Jagicevu Archiv u XI, str. 388. 



^ Vuk do diiSe ne bijezi loc. ktipu (od kiip), vec sktipu (od skiip), 
ali bez sumne je i ktipu dobro. 



Digitized by 



Google 



tSLAVBNSlSl NOMINALNI AKCKNAT. 83 

67. Jie^h, — lit, ledas (led), akc. kao u devas. — Ji^^t, Jib/\k. 

— led, leda, loc. Ifedu. 

68. JiHiia. — lit. ISpa (lipa), akc. neprora. — ', Jinna. — Kpa. 

69. Jior'B. — 6 Xo^o; (zasjeda). — Jidrrb, Ji6ra. — log, loga; — 
ali ispor. slog, slbga. 

70. atiKo. — lit. lunkas (liko), akc. ? — jibIko, akc neprom. 

— Kko, akc. neprom., ali se nalazi i kao masc. Tik, lika. 

71: JitiCB. — ^eu/c6c-^ei>/t7i-X£ux6v. — lit. laukas-lauk^ (lisast), akc. 
kao u geras ger^. — Jibict-jibica-awco, akc. ? Sto je u Slavena 
glas s, SL n Litavaca k, to se ima tako tumaditi, Sto je vec u 
indoevr. prajeziku u istom korijenu bio i glas k i glas k ; ispor. 
u staroind. ruc4 (svijetao) od kor. rue, i rtiQant (svijetao, bijel) od 
kor. rug. 

72. jibHrb. — lit linas (Ian), akc. kao u devas. — .^^ht*, jibhA. 

— Ian, lana. Moglo bi se misliti, da je i litavska i slavenska rije5 
uzeta iz latinskoga ili gr^koga linum, to Xtvov; ali Srader u knizi 
„Sprachvergleichung und Urgeschichte", 2 izd., 425. drzi, da su 
sve ove rije^i od iskona srodne. 

73. JiXKa. — lit, lanka (dolina), akc. kao u merg^. — ayK4, 
plur. JiyKH ili JiyKH. — liika, Itiku, Wke. 

74. JLaiKT>. — lit. lafikas (obrufi), akc. kao u devas. — ^jk'b, 
jiyKa, akc. neprom. — luk, luka, loc. Mku ; mislim, da je tako, 
premda ove rijefi u Vukovu rjeSniku nikako nema. 

75. Maiwa. — lit, mom^ (mati u dje^inom jeziku), akc. kao u 
merga. — M^Ma. — mama; za cijelo se i ovako govori s nepro- 
mjenitijem akcentom, premda Vuk ima u rje^niku m^ma. 

76. MaTH. — ind, matdr (mati). — vi (Ar]TYip. — lit, mot6 ili 
m6te (zena), akc. u ostalijem padezima kao u dukte, koje vidi pri 
^^traTH. — M&Tb, M/iTepH, pi. 'M^TcpH, MaTCp^H. — mati, matere. 

77. Me/\i,. — ind, mddhu (neutr., med). — to pi^u (medovina). 

— lit, mediis (med), g, medau', d, medui, a. medu i t. d., vidi u 
Kursata, gram. 202. — m^/\t>, M^^a, loc. we/^y. — med, m^daj loc. 
mfedu. 

78. Meac^a. — ind, ra&dhya (sredni). — ^jIgqc ili pidao;. — 
Me3Kd, akc. bi po Vostokovu i Brantu, str. 266. bio nepromjenit, ali 
drugi (n. pr. Dom. de Vivo, grammatica della lingua russa, 103) 
vele, da je ace. sing. Meacy ili M^acy, pi. m^>kii, Meac^ir. — mfeda. 
dat. medi, ace. medu, pi. mede. 

79. MHPB. ^— lit, megas (san), akc. kao u devas. — mhf^, mAvsl, 

— mig, miga ; ove rijedi nema Vuk. 



Digitized by 



Google 



84 T. MARBn6, 

80. MMJit. — lit mSlas-mel^^ akc. kao u minksztas minkszt^. 
MHJii> MHJi&-MHaoMHJibi. — mlo-mHa mllo. 

81. Mopt. — ind. mara (masc, srart), akc. ? — lit maras 
(kuga) ; neprilika je s ovom rie6jn poradi akcenta^ jer EurSat u 
gramatici 153. navodi je medu onima; koje imaju akc. kao ponas, 
dakle bi nom. pi. bio marai, ali torau protivno veli KurSat u rje^- 
niku piSuci nom. pi. marai. — M6pi>, M6pa. — mor, mora. 

82. Mbrjia. — lit migla (magla), akc. kao u mergk; ovu rije6 
8 i nalazim zapisanu u glosaru Slajherove litavske 6itanke, dok 
Kursat ii gramatici 178. i u rje^niku piSe myglk; koje je pravo? 
mozda oboje? — Mrjii. — magla, m^glu, magle. 

83. Mixt. — ind. me&k (masc, ovan). — lit mdiszas (mreza, 
vreda), akc. ? — M'fixi,, AfSxa, pi. iwfexH ili M-ixd. — mljeh, mi- 
jeha. Tamno je sz u litavskoj rijedi, jer bi se prije ofiekivalo sy 
vidi u Brugmana, Grundr. I, 442. 

84. MACo. — ind. mansd (neutr., meso). — Maco, akc. neprom. 
— meso, pi. m^sa. — Ispor. lit mes^ (meso), kojemu je akc. kao 
u merga^ ali se ne moze pravo porediti sa slav. maco u akcen- 
tuaciji, jer je fem. 

85. (na)MATb. — ind. mjiti ili mati (fem., miSjefie, razum). — 
lit (isz)mintis (pamet), akc. je promjenjiv kao u naktis (izuzevSi 
instr. sing, i ace. pi., koji su padezi baritonovani), ali tako, da je 
sredni slog svagda bez akcenta. — niMaxb, ri&MaxH. — pamSt, 
pameti, loc. pam^ti. Gotska rijed ga-mundi-s (uspomena) sa svojim 
d svjedo^i, da je akc. stajao na -i-. 

86. HarjiT,. — lit nuglas-nugl^ ili noglas nogl^ (nagao), akc. kao 
u geras-gerSt. — narjiT* Harji4-H4rjio-H^rjifai. — n§,gao-ndgla-n^glo; 
u Dubrov^ana je sredni rod naglo. 

87. Har-b. — lit nftgas-nugk ili n6gas-nog^ (nag)? akc. kao u 
minksztas-minkszta. — H^nj-HarA-H^ro-H^rn. — nag-naga-nago ; u 
Dubrov^ana nag-ndga-nago. 

88. He6o. — ind. n^bhas (neutr., nebo, uzduh). — to ve(po;. — 
Hfe6o, H^6a, pi. He6eca. — nebo, neba, pi. neb^sa. 

89. HHTb. — lit, nytis (fem., „Kamm im Webestuhl, die Vor- 
richtung die Faden auf iind nieder zu ziehen"), akc. neprom. — 
HHTb, akc. neprom. — nit, nlta, plur. niti, nita, — tako je u Vuka, 
ali znam za cijelo, da je i u nas ova rije^ takoder feminin: 
nit, niti. 

90. Honrb. — ind. ndva (nov, mlad). — vso;. — H6B'b-H0Bd- 
H6B0-H6Bbi. — nov-nova-novo; a Dubrovdana nov-nbva-novo. 



Digitized by 



Google 



8LAVBN8KI NOMINA LNI AKGBNAT. 85 

91. HoniTb. — ind. ndkii (fern., 1106). — lit. naktis ^no6). — 
H6Hb, H6'm, loc. HOHH, pi. h6hh, hoh^h. — noc, noci, loc. nb6i, 
pi. noci, nh&i 

92. oBLHrb. — lit. avinas (ovan), akc. kao u k^lmas, all tako, 
da sredni vokal ostaje bez akcenta u svijem oblicima. — OB^irb, 
OBH&. — bvan, 6vna. 

93. oBbi^a, — ind. avika (ovca). — obi;^, ^J^uy, 6Bi;bi, gen. 
pi. OB^u'b — 6vca, ovce, ov^c^. 

94. orHb. — ind. agnl (masc, ogan) — lit. ugnis (fern., ogan), 
akc. kao u naktis. — orinb, orna. — bgan, bgna. 

95. OH'B. — ind, osn. andi (ovaj): instr. sing, an^oa-an^ya, gen., 
loc.-du. an^yoB. — lit. afis-an^ (on). — 6H'b-0H4-0H6-0HB[. — 6n- 
ona-bno. 

96. ocTprb. — axpo? (najvisi). — ocT^pTj-ocTpA-ocTpd-ocTpbi. — 
oStar-oStra-oStro; u Dubrov^ana: oStar-bStra-oStro. 

97. ocb. — lit. aszis (fern., os), akc. kao u naktis. — 60^, den, 
loc. ocH, pi. 6cw, oc^n. — 6s, osi. 

98. ocbJiT*. — lit. asilas (osao), akc. kao u k^lmas, ali tako, da 
sredni vokal ostaje bez akcenta u svijem oblicima. — oc^Ji'b, ocaL 
— bsao, osla (nema Vuk). U prastaro doba iz latinskoga jezika 
(asellus) uzeli su rije^ za „osla" Nijemci: got. asilus, starogorno- 
nem, esil, a od Nijemaca Slaveni i Litavci. 

99. OHM. — lit. akis (fem., oko), akc. kao u naktis. — 6hh, 
oH^if. — 65i- bdiju-b^ima. 

100 — lit — — Rijea se 

ne mo^e Stampati poradi svoje nepristojnosti ; tko je hoce znati, 
neka pogleda u Brantovo HaHepTanie, str. 253, tamo ce vidjeti, 
kako glasi i kako se akcentuje u ruskom i u na§em jeziku; a za 
lit. jezik moze se pogledati KurSatov rje^nik str. 315, stupac II. 

101. njiaB'b. — lit. palvas-palva (zuckast), akc kao u geras- 
gera. — noaoB^b - nojiOBa - noaoBo, akc. ? — plav - pldva - pldvo ; u 
Dubrovdana plav-pUva-plavo. 

102. HJi'bK'b. — lit. pulkas (mnoStvo), akc kao u devas. — 
n6jiKT>, nojiK^, — puk, puka. Brikner, Fremdw., 123 veli, da je 
litavska rijed uzeta od Slavena, a Kluge dr^i, da je i litavska i 
slavenska rijed uzeta iz nemafikoga „Volk**. 

103. HJi'bH'b. — ind. purn^ (p^n). — lit. pilnas-piln^, akc. kao 
u minksztas-minkszta. — n6Ji0H'b - nojiHjl - n6AH0 - ndAHbi. — piin- 
piina-puno. 



Digitized by 



Google 



86 T. MARBTld, 

104. uA'bwh. — lit. pelnas (zasluga), akc. kao u devas. — 
h.tKh'b, n.i'^Ha, ali takoder nojidffB, nojidna. — plijen-plijena, loc. 
plij^nu. 

105. Do^^'B. ' — lit, padas (don, taban), akc. kao u ponas. — 
n6Ai», nd^a (^HHMcnaa n.ioii;aAKa BHjTpH Bemeii"). — p5d, poda. 

106. nptCTB. — lit. pirsztas (prst), akc. kao u ponas. — n^pcTB, 
nepcTi. — pM, p'fsta. 

107. nupt. — 6 TfOpoc (obidno u plur. ot Tuupot, psenica). — lit. 
purai (plur. tant., pSenica), akc. ? — pir, pira (nekakvo zito). 

108. pajio. — lit. Arklas (plug), akc. ? -- p&Jio (iiije narodna 
ruska rijei^). — ralo. Da je litavska i slavenska rije^ istoga po- 
stana, o torn vidi u Brugmana, Grundriss I, 226. 

109. pana. — lit ronk (rana), akc. kao u rankJt. — p^ea, akc. 
nepi'om. — rana, akc. neprom. 

110. paxaH. — lit artdjis (ora6), akc. u svijem padezima na 
istom slogu. — p4TaH, akc. neprom. — r^taj, gen. pi. rUtajsl, ina6e 
akc. neprom. 

111. poraxT.. - — lit. ragtltas-ragtlta (rogat) ili rag6ta8-rag6ta, 
akc. neprom. — pordxTb-poriTa-por^TO. — rbgat-rogata-rbgato. 

112. pon>. — lit. ragas (rog), akc. kao u divas. — p6n>, p6ra, 
plur. por&. — rdg, roga, loc. rbgu. 

113. poca. — ind. ras^ (fem., vlaga, ime rijeke). — lit. rask 
(rosa), akc. kao u merg^. — poc^, p6cy, pi. p6ci.i. — rbsa, rosu, 
rose. — U staroind. jeziku nalazi se i rijed rdsa, koja je muSkoga 
roda, a zna^i: sok, tekucina. 

114. poy^a. — lit raudSi (crvenilo), akc. kao u merga.^ — pyA&? 
akc. neprom. — r4da, akc. neprom. (izuzevSi vokativ). 

115. p^&Ka. — lit. rankk (ruka). — pjK^, pyny, pi. pjKH. — 
nika, ruku, ruke, dat. sing. ruci. 

116. ca^t. — lit sSdas (vocnak), akc. kao u pSnas. — ci^i*? 
cd^a, loc. ca/\y, plur. ca^bi. — sad, sada, loc. s^du. 

117. caMt. — ind. samd (jednak, sli^an). — 6(jl6(; (jednak, sli^an' 
zajednidki). — c^M'B-caM&-caM6-cdMH, gen.-loc.-plur. caMHXT., dat. 
pi. caMiiM'B, instr. pi. caMHMH. — sam-s^ma-sdmo ; u Dubrov^ana 
(po usmenom Budmanovu svjedo^anstvu) s£im-s^ma-S£imo. 

^ Mislim, da je tako; premda ne mogu sigurno potvrditi; EurSat 
u gram. 178. piSe, da se kao mergk akcentuje rije^ raud^ sa zna- 
denem ^jauk", a u rje^n. kaze, da raudk zna^i dvoje: 1. jauk, 2. 
crvenilo (ovo drugo u juSnoj Litvi). 



Digitized by 



Google 



8LAVEN8KI NOMINALNI AKCBNAT. 87 

118. CBaT-B. — lit. Bv5taa (svat), sko. kao u pSnas. — cbAtt,, 
CB^Ta. — svat, svata. . 

119. ceeKpt. — ind. ^v^Qura (svekar). — estupd;. — lit, szeszi- 
iiras (svekar), akc ? CB^Kopt, CB^Kpa. — svekar, svyira. jGrfiko 
.sxDpo; postalo I'e po analogiji rijeSi exiTpa (svekrva) mjesto ejcupoc, 
Brugman, griech. gram., 2 izd , 86. U sta^oslov. bi se jeziku 
upravo ofiekivalo *CBe?Ki»p'i., ali ]e vokal nxedu k i r nqstao po 
svoj priliei vec u praslavensko doba. Za rusku rijed veli Brant, 
Haiepx., 234, da se govori takoder cBeKdpi* (gen. CBeKpd). 

120. CBipaKa. — lit. sz^rka (svraka), akc. neprom. — cop6Ka. 
akc. neprom. — svraka, akc. neprom. 

121. CBixt. — ind, 9vet& (masc, kon bijelac). — cb-Btt*, CB'Sxa, 
loc. CBtxy (1. lux, 2. mundus), - svijet svljeta, loc. svij^tu (L lux, 
2. mundus). U staroind. jeziku nala^i se i adjektiv 9vet& sa zna- 
denem: bijel, svijetao. Litavska rijeS svStas (svijet) s nepromje- 
nitijem akcentom ne moze se porediti, jer je za cijelo uzeta izslav. 
CB'k'rh ; tomu je dokaz glas s na po6etka : da je prava litavska 
rijed od iskona, bilo bi na po^etku 8Z. 

122. cnimTa. — ind, ^vetyd (fem., ime fieke rijeke). — CBtn^, 
CBtny, pi. cb'Khh. — svij^ca, svijicu, svij^ce. U staroind. jeziku 
ima i adjektiv ^vetyd, koji zna^i: bijel, svijetao; po tom Qvetya 
kao ime rijeke znadi upravo: bistra^ bistriea. 

123. CBftTt. — lit, szvefitas-szyent^ (svet), akc kao u geras-gerk. 

— CBflTt-CBaT^CBaTo-ci^aTw. — svet-sv^ta-sv6to ; u DubrovCana 
8vet-sv6tar8v6to. 

124. CHTo. — lit. sStas (sito), akc. kao u k^lmas. — ci4tq, akc. 
neprom^ — sito, akc. neprom. 

125. cjiaMa. — ri xa^ifXYi (vlat, strnika), — coji6Ma, akc. neprom. 

— slama^ akc. neprom. 

126. cjiana. — lit. szalnk (mraz, ine), akc. kao u mergk. — 
sMna, sld.na. pi. sld,ne. 

127. cjiHBa. — lit. slyvk (Sjiva), akc. kao u mergk. — CJiiBa, 
akc. neprom. — S]iya ili sliva, akc. neprom. Ista se rijed nalazi u 
Litavaca i kao masc. slyvas, akc. kao u p5nas. 

128. cjiOBo; — ind. 9r^vas (neutr., glas, slava). — to jcXio; — 
cji6bo, pi. cjiOB^. — slovo, plur. po svoj priliei slbva. 

129. cMOjia. — lit, smalk („der Theer"), akc. kao u mergk. — 
CMOJi^, CMdJiy, pi. cjM6jibi. — smbla; Vuk ne pile u rje^n. akcenta 
ostalijem padezima, ali Budman u gram. 41. veli, da je dat. smoli, 
ace. smolu, a onda ce i plural biti smole. Litavska bi rijed mogl^ 
biti uzeta iz slay. 



Digitized by 



Google 



.88 T. MABSMmdj 

130. CH'&xa. — ind, suua^ (snaha). — cHOxd, cHOxy, pi. eH6xH. 
snitha. — Ispor. gr. ri vuo;. 

181. CHtn>. — lit. snggas (snijeg), akc. kao u devas. — CH'firi., 
CH'£ra^ loc. CH-fery, pi. eH'brd. — snijeg, snljega^ loc. snij^gu. 

132. GOKTh, — lit, sakal (plur. tant, smola), akc. kao u d^vas. 
GdKTh, c6k&j loc. coKy, pi. e6KH. — sok, soka, loc. sbku. 

133 coMT*. — lit. szamas (som), akc. ? — cduit, c6Ma, plur. 
GOMBi, all i u sing, moze ova rije^ biti oksitonka: com^. Vivo, 
gram. 89. — som, sbma. 

134. enopx. — ind. sphir^ (debeo, obilan). — cn6p'B-cnopd- 
Gn6po-en6pi>i (koristan). — spor-spora-sporo. 

135. cptna. — lit. stirna (srna), akc neprom. — c^pna, akc. 
neprom. — Brna, pi. srne. 

136. cTant. — lit. 8t6nas (stane), akc, neprom. — CTkHH, 
CT&Ha^ plur. CTaHbi. — stsln, stana, loc. stdnu. Ispor. ind* sthana 
(neutr., stane). 

137. CTaprb. — ind. sthird (^vrst, jak, stalan). — lit. stdras- 
storit (debeo, opsezan), ako. kao u mlnksztas-minksztii. — CT^px- 
cTap^-CTdpo-CT^pM. — st&r stara-staro. 

138. CTaxb. — ind. sthiti ili sthitf (fem., stajane). — to (jT(fc(r^. 
CT&Tb, CT^TH (stasy staue, uzrok), pi. ct^th, CTax^S. Iz hrvatsko- 
srpske rije^i postat, postUti (nOno, §to u jedan put uzmu preda se 
kopa^i ili ieteoci kad rade**) moSe se zak}udivati na *stdt, ^stati. 

139. CTJiTiCB. — lit. stulpas (stup), akc. kao u devas. — cxdJini* 
(0x6.467.), cxojind (exo.46^). — stup (stub), sttipa (sttiba). 

140. cxo.*!.. — lit. stalas (stS), akc. kao u p9nas. — cx6ji'b, 
cxoji^. — st6, stbla 

141. cxoHT., — 6 (jTovo?. — 0x6^., cx6Ha. 

142. cxpaacb. — lit. sdrgas (strai^ar), akc, kao u k61mas. — 
cx6po»'B, cx6po»ca. 

143. cxfena. — lit sSna (stijena), akc. neprom. — cxtnA, cx^ny, 
pi. ct'Shbi. — stijbna, stijenu, stijene. 

144. coyxT.. — aijo;. — lit. sailsas-sausk (suh), akc. kao u gSras- 
ger^. — cyxi»-cyxd-c;^o-cyxH. — suh>stiha-8t)ho ; u Dubrovdana: 
suh-stiha-suho. 

145. CBHrb. — ind. sv^pna (masc, san). — 6 utuvo^. — lit. sSp- 
nas (san), akc. kao u dSvas. — c6h'i>, ch^. — san, sn^. Brant u 
Hanepx. 242. suponira za praslav. jezik nom. c^hi> (akc. na 
prvom slogu), gen. cbhS.; ovo je za gen. sing, i ostale padeze si- 
gurno, jer to potvrduje hrv. genitiv mnozine ; imamo na ime &^nk : 



Digitized by 



Google 



8LATBNSKI NOMINALNI AKCBNAT. 



89 



k6na, sn6pa, bi^S. = 8i»Da: kona, snopa,; bid^a t. j. sua, sn6pa, 
kbna, bida. Ali da je u praslay. jeziku u nom. cbh^ akcenat 
stajao na prvom slogu, kako Brant hoie, to bi se tamo onda 
moglo misliti, kad bi se dalo dokazati, da su u praslav. doba no- 
minatiTi bili konB, bi^b, snopi> ; moguce je, da je akcenat u te 
tri rije^i stajao na poluglasu, a ako je tako, onda ne moi^emo znati, 
kako je bio akcentovan praslav. nominativ cbht*. 

146. CMHT.. — ind. sunu (sin). — lit. slintiB (s-in), g, suoaus, d. 
Btinui, a stinu itd. Vidi u KurSata, gram. 198. — cbIht,, cbiaa, 
pi. GbiHbf^ CbiH6Bi>. — sin, sina. 

147. CMpt. — lit. stiras-surk (slan), akc. kao u minksztas-minksztL 
— cbipt-cbipA-Cblpo-cblpbi. 

148. cbeo. — lit. szinas (aijeno), akc. kao u devas. — C'Sho 
akc. neprom. — sijeno, pi. sij^na. 

149. TCTa. — lit. tetk (tetka), akc. kao u mergk. — t^ta; tako 
je u Vukovu rje^niku, ali znam za cijelo, da se govori i teta, te 
mislim, da je t^ta ipokoristik, a temejna rijed da je t^ta 

150. TJiaKa. — lit talkk („eine zusammengebetene Arbeitsge- 
sellschaft^'); akc. kao u merg^. — T0ji6Ka ili tojlok& („norojiOBHafl 
BbicbiJLKa Ha pa6oTy Bcix'b KpecTbSH'b"). — tlaka (robija). 

151. TOKTb, — lit. takas (staza), akc kao u devas. — TdKi*, 
T6Ka, loc. TOKy. — tdk, t6ka; nema Vuk, ali mislim, da je tako; 
ispor. plot, pl5ta; h6d, hoda; boj, b6ja; brdd, broda itd. 

152. Tparn*. — lit t^rpas (^Zwischenraiim"), akc. neprom. — 
trap, trkpa („die Riibengrube, fovea adservandis rapis"). 

153. TpoH. — ind. trayd (trostruk). — Tp6e^ pi. xpdn, Tporix'b 
i xpdHX'b, Tpd^wB i xpoHM'b. — troje. 

154. Tp'br-b. — lit. turgus (trg), g. turgaus, d. turgui, a. turgij; ace. 
pi. turgus, nom. ace. du. turgti ; u ostalijem je oblicima akc. kao i 
u nom. sing. — T6pr'B, T6pra, loc. Topry, pi. Toprii. — ti^g, trga. 

155. TprbH-b. — ind. trna (neutr., trava, vlat). — xfepn-b, T^pna; 
nalazi se i xfepcH'b, T^pena. — tfn, trna. 

156. ToyK'b. — lit, t4ukas (pretilina), akc. kao u k61mas. — 
TyKTb, TyKa („Beni,ecTBa yTy^HaK)in,ia seMJiio*). Vuk nema ove 
rijedi; u Nemanica, Sitzung^b. 104, str. 369, 371 nalazimo ttik, 
tiika („pinguedo^) ili tuk, tuka, svuda s akcentom na istom slogu. 

157. TTiraxb. — ind. tucchy4 (prazan). — lit ttiszczias-tuszczia 
(prazan), akc. kao u geras-gerk. — T6m,'b-Tom;^-T6m;e-T6iD,H. — 
taSt-tasta-taSto. srodnosti indijske rije^i sa slavenskom vidi u 
Brugmana, Grundr., I, 446. Litavsko tuszczias mo^da nije prava 



Digitized by 



Google 



90 T. MABBTld, 

litavska rije^, vec uzeta od SlaveDa, premda je u korijenu u, ko|i 
je Yokal od iskona = starosl. 'b. Vidi u Briknera, Fremdw. 148. 

158. oyniH. — lit. ausis (uho), akc. kao u naktis. — jmn, 
ym6H. — uSi-uSiju-iiSima, 

159. xoAi». — ri 6S6(;. — x6ai»j xo^a, loc. xo^j, pi. xoam ili 
xo^Bi. — h6d, hoda, loc. hbdu. 

160. xpoM^b. — ind. srami (hrom). — xpoMrb-xpoMd-xpOMo-xpoMbi. 

— hrom-hroma-hromo. 

161. uina. — ri ttoiviq (kazan, osTeta, upravo: pla6a). — ixkn^^ 
i^'finy, pi. i^'fiHfci. — cij^na^ akc. neprom. (izuzevSi vokativ). 

162. HHCTB. — (syioToi; (rascijepan, odijejen). — lit. skystas- 
skysta (^diinnfliissig"), akc. kao u mlnksztas-minkszta. — hiJctb- 
HHCT&-qiicTO-HiicTfci. — dist-dista-disto ; n Dubrovdana: dist-dista- 
eristo. 

163. Hf^hJETh, — ind. krsQd (crn). — H^peHt-HepH^-HepHO-HepHbf. 
of n-cf na-cfno ; u Dubrovdana: cfn-cfna-crno. 

164. ^p'BTa — lit kartSt („Lage, Schicht*), akc ? — HepT&. 

— c^ta, ovako je u akad. rje^n., a Vuk nema. 

165. HbCTb. — ind. citti (fern, misao, razum, namjera) od kori- 
jena city praes. cetati (opaiati, razumijevati, znati). — h^ctb, h6ctii, 
loc. HCCTii, pi. H^CTH, HCCT^H. — dAst, ^asti, loc. ^^ti. 

166. niBBem. — lit. suv^j^ ($Ya}a), akc. kao u rank^, *ali tako, 
da na u nigdje ne pada akc. — mBei, raBCib, pi. niBeii. 

167. lOHX. — lit. j&unas-jaunk (mlad), akc. kao u minksztas- 
minkszt^. — ioHi>-H)Ha-ioHO'H)HBi, akc ? 

168. leact. — lit. ezys, g. Szio {]ei)y akc. kao u devas izuzevSi 
nom. sing. — eacB, eac&. — ]§2, jeza. 

169. lesepo. — lit. e^eras (jezero) ; iz KurSatove ni gramatike 
ni rje^nika ne moze se razabrati akcentuacija ove rije6i ; Job. Smit 
u djelu Pluralbildungen, 231. piSe nom, pi. eieral t. j. e^erai, a 
on za cijelo nije toga akcenta zabilezio na pamet, vec ]e na§ao 
u dobru izvoru. U Donaleitisa (ed. Slajher) dolazi od rije^i eieras 
loc. sing, ezerfe (str. 25), gen. pi. eierfL (str. 107); dakle 6e akc. 
biti kao u devas, ali tako, da je sredni slog svuda presko^en^. — 



^ Ovdje je nepiilika, §to KurSat u svojoj gramatici ne poznaje 
rijedi, koje bi premjeStale u pojedinijem pade^ima akc. s prvoga 
sloga na treci pa bi u loc.-sing. bile oksitonke, kako je ei^er^ ; po 
EurSatu su takve rije^i u ovom padeiiu proparoksitonke. Ali i 
ina^e nas kaSto dovodi Kursat u neprilikn poradi akcenata; on 
n. pr. u svojoj gramatici za rijed suntis (sin) veli na jednom 



Digitized by 



Google 



SLAVBNSKI NOMINAIiNI AKGENAT. 91 

osepo, plur. osep^ ili 086pa. — jezero, plur. Jez^ra (pole u Herce- 
govini). 

170. xrjiB. — lit anglis fem. (ugaj), akc. kao u naktis. — yro^b, 
yrjia, pi. yrJiH, yrji6ii, yrjiiMi*. — ^ga}, ug}a. Iz ruske se mno^ine 
ne mo^e zak}uditi, da je ^^r^b negda takoder iilo po t-deklinaciji, 
ali je to TJerojatno poradi lit. jezika. Vidi rije^, koja sada dolazi. 

171. s^SKh. — ind, khi (masc, zmija). — 6 ili to t/ii; (S^so; ili 
eyeo)c). — lit angis (fem., zmija), akc. kao u naktis. — JSkt^, 
yMca, pi. yHcii, yMcfiii. Vuk nema u rje^niku ove rije6i, u sjever- 
nijeh Gakavaca nalazi se: buz ili fu£ ili guz ili vu2, gen. bu^a 
itd. Sitzungeb. 104, str. 377. 

mjestu (str. 202) da ima Bvuda isti akc. kao rijed danghs (nebo), 
a u paradigmama na str. 199 malo druk^ije akcentuje siintis nego 
dangtis. Da kaSto druk^ije akcentuje koju rije6 u gramatici, druk- 
6ije u rjedniku, to se vidi iz onoga, §to je redeno pod br. 81. 



Digitized by 



Google 



Prinos k naglasu n (novo)-sloyenskom jezika. 

Ciicko u sjednici filologiiko-hUtoriSkoga razreda jugoslavenske akadetnije 
znanosti i umjetnosti dne 8, lipr^a 1889, 

PBAVi 5lan M. Va^avbo. 

Naglas u imperativu. 

A. U kraii^tini. 

Nastavak imperativu i u nenaglaSenom slogu slabi u govoru oa 
poluglasDo i gdje izgovoru ne smeta gine sasma: b6db ili b6d, 
b6dmo. U 2. siog. slabi « na b i onda kad ima naglas : cvkdb mj. 
cvefi. 

I. Naglas u glagola s prezensnim nastavkom e. 

1. Osnove od jednoga sloga u prezensu. 

Ove imaju dakako naglas na nastavku i to otisnuti u sing, 
kratki, a u plur. i dualu dugi: zri, zrimo, zrite, zriva, zrita. Take 
su osnove: cvre (obidno bezv: ere): cvfi^ cvrite, -cne: za6m, -me 
= irae: otmi, mre: mri, -pne: naptfi, -pre: podprl, odpri, spri se, 
spe: zaspi (na kamen pSenico), stre: sprestri, tne\ zatnl, tre (uz 
tare, t^re) : zatri (uz zat&ri, zat^ri), vre: o-vfi, zre: zri, zge: i^gi (a 
goren. zj£), zme: ozmi, zre: zri. 

Primjeri iz knige: 

-6ne: cM: skrb. 1 23 ^e zeliS skrb^ti za toje zv^liMne, tok zdej 
zacni, ne pozn^je. — cnimo: ravn 1 38 brez molitve ni^ ne po- 
cnimo. jap. prid. 1 194 zacnimo inu perpravimo se prav. ravn. 
2 252 z najl^psjo in Jubezniviijo (i8t6rijo) zacnimo. — cntte: ravn. 
1 23 oh otroci! ne pocnite sej ni^ ^esar bi vas moglo sram biti. 
1 31 oh ne poinite sej ni^ tako hudiga. 2 57 oh otroci! kako lepo 
vas udl Jezus, de kmalo zacnite biti modri in dobri. — cntva : pres. 
108 le zacniva per Hom^ri: pr6sil r6va dni je st&re. 



Digitized by 



Google 



PRINOB K NAGLASU U (NOVO)-SLOyBNSEOM JEZIKU. 93 

pne: pnimo : preS. 22 le jdidra sp6t napnimo. 

pre: pfi: ravn. 1 185 gospod, odpri mi znable. ber. 207 odpH 
vrata in okna. — primo: rog. 2 682 tedaj odprymo naSe o6y. jap. 
prid. 1 105 odprimo danas o6y ^ez sovrai^Dika naSiga izvelidana. 
preS 75 mi mu src^ odprimo ; — prite: kuga 127 odprite vrata 
inu okna v hl§vu. jap. prid. 1 21 o duSe, kat§re v enim sv§tim 
bozjim strahi 2ivit^, odprite veselu vaSe area. 2 306 pridite inu 
odprite vaSe srce proti nemu. kuga 190 zaprite zivali vsaj na 
pel dnQ. 

tre: trimo: ravn. ber. lb zatrimo vsako prepov^dano zelo precej 
V za^6tku. — tere: tiri: skrin. pok. I 70 zatSri v meni vae na* 
gnena pruti clov§§kimu obrajtanu: stari gkrin. sir. 36 12, zathri 
Skrin. prip. 22 22, thrimo Skrin. modr. 2 lO vaja ^itati stri zatri 
trimo, ili pako st^rb zatbri^ tbrimo; a je doSlo iz prezensa: t4rem, 
a £t zna^i b. 

zre: zri: ravn. 1 212 milostiv ozrl se na molituv. — zrimo: 
ravn. 2 81 neko}ko v raj se ozrimo. 

zge: z^: Skrb. 1 212 tukej zgi, tukej r^zi, tukej p6ci, o g08p6d! 
de mi le v^^no zaneseS. — zgite: kuga 174 de vidite de je vrat 
vn§t, taku vzgite z razb^lenim zel§zam nekat^re bleke na kozo 
noter v goltanci. 

2re: zrimo: Skrin. prip. 1 12 pozrimo ga kakor pekel ziviga. 

Na prijedlogu pro ditam jedan put naglas u ravn. 2 184 re6e 
mu: sprdstri rok6! ko bi trenil jo sprostrfe. Narod govori koliko 
ja znadem sprestri i sprestri, tako i Kajkavci prfestri ne prostri. — 
Na prijedlogu naglas ima: btmi ali plur. otmimo, otmite, otmiva, 
otmita. 

2. Osnove od dva sloga u prezensu. 

Ove imaju u sing, naglas naj^eSce na slogu pred imperativnim 
nastavkom i, i to otegnuti: beri bbdi (punge), kl^di grfzi pl6vi 
b6di (esto) sktibi. Osnova s poluglasnim u korijenu cvbt inf. cvbstb, 
ima naglas na imperativnom nastavku: cvbtb (cvefi). Ovo vala 
navlaS za gorenStinu a tako dolazi i u knizi. U dolenstini, naro- 
dito u ribnidkoj okolici, naglasuje se imperativni nastavak i u 
osnovama s vokalom o i e u korijenu: nesi sopi, a kad ide iza 
nega enklitika, produ^uje se i te glasi i: nesi mi. Tako je nagla- 
Sivane bez sumne isprvidno, do^im je nesi rek bi pomladeno ili 
udeSeno srpskomu naglasu : nesi : nesi = i^ena : z^na. Vidi Sto 
piSe tome vrli poznavalac slovenStine 6. o. okrabec na omotku : 



Digitized by 



Google 



94 M. VAV^VBC, 

cvetja z vrtov svetega Fran&Ska IV. tedaj i Jagicev arhiv, IV., 
157 sq. 

IT pluralu i u dualu dolazi naglas obi^no na nastavku i to oti- 
snuti To vrijedi u opce za sve osnove, a navlaS za one, u kojim 
ima vokal o ili e u korijena: pasimo pasite pasiva pasita, bodimo 
bodite bodiva bodita, berimo berite beriva berita itd. Naglas ima 
na korijenu u onim osnovama s izvorno kratkim vokalom u kojima 
ima u prezensu otisnuti naglas : b6dimo b6dite bodiva bodita^ prez. 
bodem upravo bodem ero ; s^dimo s^dite s^diva s^dita, prez. sedem 
upravo sedem, itd. Gorenci uz " govore i ': berimo i berfmo. Ri- 
jetko je srpskomu nalik naglas: n^simo n^site. 

Ead imperativ odgovara conj. hortat., kad se zapovijed, ukaz, 
nukane, zabrana izride strogo ili strozije rek bi s negodovanem i 
nevo}om a imperativ stoji re^enici na delu, onda rabi otisnuti na- 
glas: kod hodis? prin^si vze vode! ub6di ga no! ne s6pi na me! 
s§dimo no! vfzite no! hddi hddi! b^z' no bezM tecita hitro ili 6a 
t^cita hitro ! Vidi 96 : ravn. 1 220. Ovo va}a ne samo za ove gla- 
gole, nego u opce za imperativ i glagola ostalijeh razreda, §to se 
ne ce na pose napominati. 

IT korijenu pek rek tek gorenStina slabi e na b, a tada ima i u 
sing, naglas. na imper. nastavku: pi>ci^, pbcite, rtct ili bo}e fob 
rcite, tbcb tbcite, uz pfeci rfeci tfeci. 

Osnova ide kad je prosta ima obi^no naglas na korijenu : fdi 
Idimo idite idiva idita. Tako i slozena s prijedlogom pri, gdje se 
dva i stezu u jedno : pridi pridimo prldite prfdiva prldita. Isto biva 
kad je ide sloieno s prijedlogom na suglasno: obfdi, odidi, izidi; 
a i u doiti kad zna^i einholen i u poiti kad znadi ausgehen ne- 
stati: doidi poldi. Uz vtijde govori se i vide, dakle i imperativ uz 
vdjdi i vidi. Kad je ide slozeno s prijedlogom na samogla no biva 
j od i: dbjde ndjde pbjde pr6}de uz prfejde, z^jde, a naglas ostaje 
kakav je u prezensu: d6jdi n^jdi pbjdi pr6jdi i prfejdi zdjdi U 
sing. 6uje se i najdl zajdi prejdl Mjesto pbjdi govori se u goren- 
Stini obidno p^jdi p^jmo p^jte p^jva p^jta uz isto tako obidno: 
pejdi pejmo pejte pejva pejta. 

Osnova ime (jeti) glasi i jdme jhne, dme ime jme i me. Prosta 
dolazi rijetko te zna^i incipere: j^mi i j^mi, jamite i jemite. Cesto 
dolazi slozena: naj^mi naj^mi ndjmi i najml, pi. najemite najmite; 
obj^mi objfemi obimi i obiml objemite i obimite; poj^mi 1 poj^mi 
pbjmi i pojmi pojemite i pojmite; prejami prej^mi pr^jmi i prejmi 
prejemite i prejmite; verj^mi verjemi i verjemi (vrjbmb) verjemite; 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLASU U (nOVo)-8LOVBNSKOM JBZIKU. 96 

vj&mi vj^mi i vjemi vjemite; vzdmi vz^mi vzemi vzml vzemite 
vzmite; sn^mi sn^mi sneml (snbmib) snemite; zajdmi zaj^mi zajm'i 
zajemite zajmite; izodmi izn^mi izneml iznemite. 

Osnova zdme (£eti) glasi i z^me i ^me, dakle imper. ; zkmi i^mi 
i £mi^ plar. samo iimiino iimite imiva zmita. Tako i zdne (zeti) 
iene i iM dakle imper. : iiiii i^ni i ini, a plur. znimo ^nite zniva 
2mta. 

Osnova mdSe (mb^i) glasi danas mbre i m6re. Od osnove se 
moze govori samo u napivanu: mozi bog! a slozena s prijedlogom 
po glasi : pombzi i pom6zi, pomozimo pomozite : ali za to govori 
se obidnije pom&gaj pomagSjte. 

Najobidoije su osnove od dva sloga: 

here brati: beri berite; br^de brfesti: brbdi; dire dr6ti: d^ri; 
gMte gn^sti: gnbti; gribe grebsti: grfebi; mite mesti: mfeti; nise 
nesti: nesi; piie phSi: pfeci i pbci; pire prati: pferi; pUte plesti: 
pl^ti ; rice rh6\ : reci fci ; U6e th6i : teci tbcl ; vide v^sti : vfedi ; zine 
gnati: zeni; bdde bbsti: bidi; hrdpe hrbpsti: hrbpi; mdre mb6i: 
pomozi pom6zi; pldve pWti: plbvi; rjdve rjuti: rjbvi; sldve sluti: 
slbvi; sdpe sbpsti: sbpi; zdve zvati: zbvi; leze l^sti: l^zi l^zite i 
lezite; pUve pl^ti: pl^vi; siSe s65i: s^ci sficite i secite; vUHe vl66i: 
vl^ci vlecite , uz vdlci : ob61ci s61ci ob61cite s61cite induere ex- 
uere; blSde bl&ti: bl^di; leze \h6i i l^fii: l^zi 16zite; mSte m^sti: 
meti; pride pr^sti: pr^di; prize pr6di: pr^zi; side sisti: s6di 86- 
dite; size s^^i: s6zi; trise tr^sti: *trSsi; zSbe z^bsti: z6bi; kldde 
kUsti: kUdi; krdde krdsti: krddi ; pdde p^sti: pddi padite i p&- 
dite ; pd^e pasti : pilsi ; rdste rasti : r&si ; grize grlsti : grizi grizite ; 
ide iti: idi fdite; ime ]e^: ob-imi obimite; strize stridi: strizi strl. 
zite; bdde hiH (esse): b6di b6dite i bodite; gdde g6sti: g6di; gnide 
grtisti (knacken): grtidi grtidite i grudite; skube skupsti: skdbi 
sktibite i skubite; ddlbe dolbsti: d6lbi; kdlne kleti: k61ni i kblni 
kolnite; tdlie t61^i: t61ci tolcite; vi^Se vr^fii: vrzi vrzite; mdne i 
mine m6ii: m^ni m^ni menite; tdre tire tr^ti: t^ri t^ri terite; 
cvhte cvbsti: cvbti cvbtite, uz cvbti (?). 

Primjeri iz knige: 

beie: biri: rog. 2 225 vzemi biri^ uzemi biri tole lege, tole lege! 
Skrin. 134 de jo (pesem) b6S b61 za8t6pil, biri razlagane od tq 
iste. preS. 108 drugih p6vcov zg6dbe beru ravn. ber. 32 idi in 
zberi zeno mojimu sinu. ravn. 1 89 pobiri se in ne h6di mi ve^ 
pred o6i! 2 85 poberi se, satanl ikriA. sir. 30 2^ zbiri vkup tvoje 
8rc§. ravn. ber. 71 gospod rede Mojzesu: zberi Judjitvo. preS. 47 



Digitized by 



Google 



96 M. VATjiAVBC, 

mefi op4§i, Ojstrovrhar, hl4pce zberi in tov4rSe. — berimo: ravn. 
2 295 vsi V strahu in moKtvi, kakor bi stali pred bozjim obli^jem 
jo berimo prihodno 1^ zgodbo. preS. 159 Moskvi^&nov, Gor6nci 
mdji! knlge mi berimo. — bente: rog. 2 480 beryte ali pustite brat 
eno 8 masOy kuga 20 zdaj berite kaka morejo Stalle ali hievi via- 
fani biti. jap. prid 1 166 hodete od t§ga ekeempelne im§ti? berUe 
Bv^tu pismu. 2 69 kaj se ima stnriti, ^e ho^emo paradiz ali neb^sa 
zaslu^iti, bertte sv^tu pismU; onu vain pov§. 2 230 berite samy inu 
drzfte vaSe iivlene naspruti. ravn. 1 VIII radi in pridno berif-e te 
bukve. 2 247 kar bomo zdaj pravili, je milo in lepo . . . berite jo 
tedaj z polnimi misli. ber. 2 tiho berite iz kacih Solskih bukev. 6 
berite, piSite, rajtajte. jap. prid. 1 25 jest vam danea pred vaSe o6y 
z§gen inu kletu postavim. *Zberite si kat^ru hocete. 2 283 zberite 
si rajSi zvestobo. ravn. 1 224 izberite si junea in zakolite ga. 1 99 
vite, tisti kruh je to ki vam ga bog da jesti. Vsaki po svoji po- 
trebi si ga naberite. 2 199 odberite plev61 in ga v Sope povezite. 
jap. prid. I 23 kaj stojt6 vy Se pred mojimi o^my? poberite se, 
vy prekl§ti spred mene . . . poberite se inu nesite z vami to t^ie 
lete kletve. 2 116 poberite se prc^, vy nesr§6ni! 2 149 poberite se 
pre^, vy prekl§ti, v ta ogjin. ravn. 2 232 poberite ostanke, de se 
ne spridijo. ravn. ber. 2 zberite se ob nedelah in praznikih ob 
pravim 6asu v c^rkvi na odm^nenih mestih per nauku. 

dere: dhri: traun. 34 8 izdiri viin me^ inu zad^laj pot. ravn. 
1 135 izdhi me^ in vmbri me. 2 206 hinavic! izdkri brun pr6d iz 
svojiga o6esa, potlej §e le bratu pezdir gl^j izdr^ti. 1 69 komej 
so iz mesta odSli, kar Jozef hiSniku vkaze: na noge! vdiri za 
moimi! 1 237 ako te tvoje desno oko pohujStije; izd^ si ga. 1 296 
kdor ko| mojih podloznikov kblne tega boga, smrti bodi otrok 
in hisa se mu pod^ri, 1 244 v^zi razdhi ki te greh ima v nib. 
— derUe: ravn. 2 109 poderite ta tempel in postavil v treh dneh 
ga bom. 

grebe: greblmo: preS. 76 ak bo (src6) ta das splahnilo, spet 
zagrebimo ga. 

mete: mUi: ravn. ber. 207 pometi vsak dan iz stanice nesnago. 

nese: nesi: ravn. 1 157 teh deset mladih sirov pa nih stotniku 
n^si, 1 288 n^si nazaj v mesto skrino. Skrin. sir. 2 4 prenisi bole^ine. 
rog. 2 329 de kaj vehSi martre zndjti zamoreg, pernisi to napr^j. 
Skrin. prip. 30 15 pidvka imd dv§ hd§re katere pravio: pernisi per- 
nisi, ravn. 1 220 pU bi rad, pernhi mi pernisi (ditaj : prin^si) vode 
v korcu. 1 221 tudi kak grizlaj kruha mi pernisi. skriii. prip. 1 21 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLASU U (3SfOVO)-SLOVBNSKOM JKZIKU. 97 

perzanSsi mu, otro<5uje naj tudi. sir. 2 6 zanisi se na \}og&. 16 2 
ne zanisi se na nih iSSivjefie. 35 15 tudi se ne zanSsi iia krivi.dfen 
offer. — nesimo: jap. prid. 1 231 pojdimo vtin k Aemu in nesimd 
negovu zasramovane. ravn. 2 302 tudi mi se za praviSne ludf po- 
nesimo, 6e }ih zavolo dobriga djana kdo oMra. — nhsimo: rog. 
2 496 nidmo, postavimo, ofrajmo. — nestte: jap. prid. 1 23 pobe- 
rite se inu nesite z' vami to t^zo le t^ kl§tve. 1 336 nesite na Vsak 
kraj moj krii. ravn. 1 67 seboj vzamite kar rase nar ilahtnejSiga 

V dezeli in nesUe v dar mo2u. 2 loi natoSfte, staraiinu nesUe. ber. 
47 vzemlte seboj kar raste v naSi de^^li nar bo}iga in nesite mu 

V dar. ravn.' 1 244- ponesite se za vdovo. jap. kolos. 3 13 prenesite 
edfen drugiga. jap. prid. 1 97 prenesite radi . . . vse le t§ te^ave. 
2 19 prenesite t§ hudobne, zakaj bog jih sam prenese. 1 329 brz 
pimesite to nar |§ip§i obladilu. Skrb. 1 319 brS prnesite nar lep§i 
obla^ilo. ravn. 1 206 me^ mi pemeslte. 2 2?i3 vurno pemesite nar 
lepgi obla^flo. jap. efez. 4 32 zanesite eden drugimu. jap. prid. 
1 123 ne zanesite se na vaSo mo5. — nesite: Skrin. sir. 39 17 per^ 
nisite sad, kakor zravfen potokov zasaj^ne ro^e. traun. 61 11 nik4r 
se ne zanisite na krivico. 95 7 pernisite gospodu <!5^8t inu hv^lo. 
95 8 pernisite 6ast im§nu tiga gospoda. 

pede: phd: skrb. 1 213 tukej 2gf, tukej r62i, tukej pid^ o go^ 
spod ! ravn. 1 28 vurno ped podpepelnike iz nar b^lSi moke. 1 221 
meni sphd nar prvi^ kruhek. ber. 27 urno sp&d podpepelnikov ali 
mlincov iz nar 16p§i moke. — pedte : ravn. ber. 60 zakolite jague, 
spedte in poj^jte ga do distiga. 

pere: piri: traun. 50 4 opdri me 6e dalej bol od moje krivlce. 
50 9 opSri me inu b6m bbl b§l kakbr sn^g. ravn. 1 184 opM^ me 
ino blejSi bodem od sn^ga. 1 283 idi in op^ri se v Jordanu sedem 
krat. rog. 2 687 p6jde inu skdpli, zmy, spiri se sedem krat ti ihm 
Jord&nu. — perimo : ravn. 1 185 greh ni niko| brez hudih nasl6dkov, 
§e tako ga z'861zami objokujmo in perimo. — perite: ravn. 1 244 
operite, odistite se. 

plete: pUti: gkrin. sir. 7 18 nikdr Id.^^ 2ez tvojiga br4ta ne 
pUdi. sir. 10 lO ne zapUdi se v mnoge opr&vike. 

re6e: rid: rog. 2 422 ^e re6e§ de tebi je dobru dr2at se bogk, 
na rice (5itaj: r^cb) le pred ludmy, inu pred bugam nikir, na 
rice le samA z' bes6do. gkrin. 7 4 rial k modrosti: ti si moja 
a^stra. sir. 7 4 nikar ne rid: bog se bo ozferfel na veliku Stivilu 
mojih darov. 5 i ne rid: jest imam za svoje Kvlene za dosti. 5 3 
R. J. A. cii. 7 



Digitized by 



Google 



98 M. VA^AVIO, 

ne rid: kakh moden Bim! ravn. 1 130 z' temi tr6mi Bio bom reSil 
Izraelce. Vsim drugim rid domti. 1 143 6e Se en krat sliSiS klicatif 
r^: gospod, govbri. 2 83 ^e bI bo2ji sin, tern k&menam le r^i de 
bo kruh iz nih. 2 161 rid le, in moj hlapec bo zdrav. 2 214 Simon, 
nekaj ti imam povSdati. Simon je djal : rid^ vu6enfk ! skriA. prip. 
30 7 za dv§ redy sem te prosil, ne odrSd jih meni pr§den vmer- 
j^m. sir. 7 87 darovitnost je vsim £ivim lud§m pri^tna, tudi mrtvimu 
je ne odrid. — redmo: rog. 2 208 za tu redmo: ora pro nobis, 
jap. prid. 1 lie sklenimo tedaj inu redmo z' prerokam: gospod, 
razsv^tli moje ody. 2 180 redmo samy k sebi: kdo si ty? 2 171 
takd redmo z' tim krajl^vim prerokam: .... ravn. 1 68 vbimo 
ga in vrzimo kam v jdmo ter redmo da ga je zv6r vjSdla. levst. 
£ap. 37 yrhu tega so, kadar se kdo odgai&a za m6jo cesarstva, 
tudi Se druge zapovedi, redmo kadar ga 2en6 v Lahe. 122 redmo 
da svoj dobi^ek vzemo od kupa. ravn. 1 843 z' sveto ^astjo izre- 
dmo negovo im& — rhdmo: rog. 2 668 upimo inu ridmo h te de- 
vici: benedicta! — redie: kuga 60 redte vy kar hodete, jest ne 
bom nikoli droga^e mislil. jap. prid. 1 89 ne redte da ste Se mlady. 
2 76 ne redte t^daj de morete almozne dajati. 2 182 inu mi nikar 
ne redte, de sim nadleiSen. ravn. 1 III ^e v kakSino besedo v teh 
bukvah zadenete de je preccj ne vam^ste, nikar brS ne redte de 
je izmi$|ena. 1 78 hitfte tedaj do o56ta in redte jim: ... 1 291 
V srcu redte: gospod, ti bodi m6|en! 2 187 v hiSo stoplvSi redte: 
mir ti hiSi! — rhdte: Skrin. sir. 39 20 kadar ga hvalite, rSdte: 
vse gospodove d§la so prav dobre. 

te^e: tid: Skrin. sir. 32 16 kadar je das vstati, ne mtidi se, 
ampak tid ta prvi na svoj dom. ravn. 1 197 iSi mir ino tid za 
ifiim. — tedmo: rog. 2 406 tecymo za Jezusam. jap. hebr. 12 i te- 
dmo skuzi potrpe^livost h timu nam naprej postavlenimu boju. — 
tedte: jap. prid. 1 89 tedte^ ab tedte^ dokler je le ta barka tiga 
izvelidaAa odprta. 1 199 tedte iz mojih o6y, vy izveli^anske solz§. 
1 214 vy bolniki, kat^re je on ozdravil, phrtedte le s^m. 2 170 
prvi6 se z' eno zivo v§ro k bogu zatedte. 

tepe: tipi: Skrin. sir. 30 12 tSpi ga z' Sibo dokler je otrok. pok. 
1 14 ne %n me po tvoji modi. ravn. 1 267 gospod, ne tipi me po 
mojih grehib. preS. 166 naprej me sr^da glddi ali tepi, me tn^lo 
p&jdla boS neobdut|ivo. 

^ene: zini: Skrii^. sir. 5 lo nikar se po krividnimu blagu ne 
zSnu ravn. 1 108 de se vol ali osel tvojiga sovra^nika zgubl in te 
sreda, nazaj mn ga zini. 1 93 ne iini si k srcu tega. SkriA. pridg. 



Digitized by 



Google 



PBINOS E NAGLA8U U (nOVO)-SLOV]BNSEOM JBZIKU. 99 

11 10 iziSni j§zo iz tvojiga srdl. sir. 31 224 £alo8t dele6 od sebe 
odiim, — ienimo: ravn. 1 175 glas mu ienimo^ Aema naSiga zve- 
li6iDa stebru. — iemie: kuga 129 ientte iivino po nodi na paSo; 
^ ]o bodete po dn^vu van gnati, taku jo imite v s^ndne kraJQ. 
ravn. 1 92 tudi gov^no ino drobnico zenite. 1 260 vriskaj, zem)ay 
glas poSenite, gor6 ! 

str^2e: atrizi: jap. 1 petr. 4 lo aku kdo str^^e, ta atrezi po 
modi. ravn. 2 265 strizi mu. jap. 1 petr. 4 lo vsakiteri postrezi 
timn drugimu. ravn. 2 262 podivaj, j6j, pi in postrdzi si* — stre-- 
zUe: jap. rim. 13 U ne strezite m^su po negovih 2elah. 

vl66e: vlid: SkriA. sir. 8 2 nikar se z bogatim dovQkam ne 
vl§ci, de ki dQz te pravdo ne podn^. SkriA. vis. pes. 1 8 vl^d me, 
my bomo po d6hu tvojib mazfl za teb6j t^kli. ravn. 1 248 poslu- 
iajte, nebesa, in zemla, vl4ci na uho. 1 244 kadar vidiS naziga, ga 
obUd. — vledte: jap. 2 korin. 6 14 nikar ne vledte jarma z' ne- 
v^rniki. jap. rim. 13 U obledte gospoda J^zusa. efez. 4 24 oblecite 
tiga noviga dlov^ka. 6 ii obl§dte se z' bo£jim orozjam. jap. prid. 
1 48 bitru p^rnesite to nar boldi obladilu inu ga obledte^ (-^ je iz 
prezensa primito). ravn. 2 258 vorno pemesfte nar lepSi obladilo, 
prebledte ga. jap. koioS. 3 9 slfdte tiga stariga dlov^ka z' i^egovimi 
d§li. — vUdte §krb. 1 819 pemesite nar lepSi obla£ilO| obUcite ga. 
kuga 131 zavlfjdte vsaki i^ivini eno arasovo ignore na prsib. 

s62e: sdzi: Skrin. sir. 31 16 ne 8§zi ta prvi z' tvojo roko. 31 17 
ne sezi z nim vred v skl^do. 31 21 kadar med Aih veliku sediS, 
ne sezi z' tvojo roko poprej kakor drugi. jap. 1 timet. 6 12 seSi 
po VQdnim iivleili. ravn. 1 85 vr2e (palico) in kada je bila. Mojzes 
pa zbe£i pred fia Bog rede: sizi in primi jo. 1 87 per bogu mi 
persiSif de mojga sinti ne boS 2enil per Eanankali. 1 42 Jakob 
pravi : persiH mi. Ezav pers^e. 

s^e: sidi: Ikrin. prip. 16 16 posedi modrost. sir. 11 9 ne vsedi 
se k sodbi z' gr§gniki vred — sidite: jap. prid. 2 158 pridite, vy 
poz^gnani mojga od^ta, posedite to krajl^stvu. 

tr^se : tresUe : ravn. 2 iss prah od nog otredte, ber. 1 sn^g otre- 
site tudi z klobukov. 

krdde: krddi: ravn. 2 242 ne krddi. 

p&de (izvorno : pade) : pddi: rog. 2 204 kir jest tebe ne morem 
zapopdsti, tedaj ti mene popddi. traun. 34 2 popddi oro^je inu 
brambo inu vstani k^ moji pomodi. rog. 2 2I8 kristijani lubeznivi, 
na upddi vam vaSe srcfe. ravn. 1 I68 nikomur ne vpddi src^ nad 
tim filiSdanom. — pddimo: traun. 94 6 molfmo inu pddimo doli. 



Digitized by 



Google 



100 M. VAi;,AVBC, 

— pddite: traun. 70 ll hitite za nim inu popddite. Skrin. sir. 33 19 
yy napr§] postavleni zbiraliSov, z vuS^smi zapopddit^. 

p^se: pdsi: §krin. sir. 29 83, z t^m kar pred rokdmi im&S, druge 
pdsi, — pasite : jap. 1 petr. 6 2 petite 6^do bozjo. 

r&ste: rasite: jap. 2 petr. 3 18 rasite pak v' gnadi in v' spo- 
znani gospoda naSiga. 

ide: idi: preS. 9 k dknu pridi. pdjdi: rog. 2 668 pdjdiy pdjdi 
tedaj, greinik h temu Jordanu. Skrii^. prip. 4 29 pdjdi inu zupet 
pridi. sir. 32 2 pdjdi na svoje m^stu, ltd. — pojdi: preS. 189 de 
bodo zndni bdzji jim ob^ti, jib oznanv^t pojdl v slovSnske m^sta. 

— pdjmo: ravn. 1 145 pdjmOj po Skrino zaveze pog}imo. 2 26 le 
brz, zdaj kmalo pbjmo v Betlehem. 2 58 pdjmo pod pertlfdno str6ho 
treb to}kib svetnikov. — pdjdite: Skrin. vis. pes. 3 ii pdjdite vtin, 
v§ sionske h5§re. ravn. ber. 47 pdjdite doli v Kgipt. — jpd;^^ ; rog. 
2 5 2 pdjie samy u se. ravn. 1 65 vi drugi pa pdjte domti. 1 188 
vi pa pbjte v miru nazaj v mesto. 1 287 pdjte stran iz tega kraja. 

1 296 van pbjte. 1 315 kojkor vas je negoviga polka, stavit v Je- 
ruzalem pbjte gospodov tempel. 2 115 pbjte in mozd poglejte. preS. 
93 vsi pbjte rdkam ivlzgat. — Pbjdiva: Skrin. vis. pes. 7 ii pridi, 
moj lubi, pdjdiva vtin na poje. — pdjva pbjva: ravn. 1 15 pdjva po 
po}u en malo. 1 172 sulico vzami in kupo pa pbjva. 

ime (4me j^me, erne me jme): imi: ravn. 1 85 s^zi in primi jo. 

— dmi: gkrin. prip. 20 16 za vunajne vzdmi od nega zast&vo. 
traun. 118 89 vzdmi od mene pro6 zasramovane. skrin. sir. 19 16 
ne vhrjdmi sl§brni bes§di (pisano -Jtmi vaja ditati -i>mi> : vzkmi ver- 
jkmi = vzbmb vrjbmi>). — hni: rog. 2 633 za tu muje reunu inu 
mintitu ziul^jne vzimi gori tu kar meni ^asa napr^j stoji* ravn. ber. 
29 vse seboj vzhni iz tiga m6sta. — m'i; ravn. 1 32 otml zivlene, 
ne oz^raj se. 1 50 otml me zdaj od roke mojiga brata. 1 307 otml 
nas nezduSnikam iz rok. na prijedlogu naglas: ravn. 1 188 sem le 
pojdi in z nami zajmi in pomb^i. — amimo: rog. 1 492 uzamymo ta 
s. offer, ravn. 2 38 z' hvaleznostjo vzamimo spoznane ki nam ga 
da bog. 1 217 ob kratkim povzamimo ves modrostni vuk. 2 139 Se 
enkrat povzamimo Jezusove vse te lepe navuke. — dmimo: rog. 

2 496 pojmo, uzdmimo iz Anno inu Joahimam Marijo. — ■ emimo: 
ravn. 2 804 se enkrat vse jih dudei^e Jezusove povzemimo. — 
imite: ravn. 1 224 primite ae Bala. 2 157 |ubi vi! pHmite se tega 
lepiga Jezusoviga izreka. 2 160 le dobrost lubite in le primite se 
je. -^ imite: jap. prid. 1 202 le t& je, t§ga primite, — jmUe: rog. 
2 480 prejmyte tu cartanu s. r. telti, ravn. 1 333 prejmite te navuke 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLASU U (NOVO)-8LOyBNSKOM JEZIKU. 101 

kakor srebra velik zaklad. 2 108 na}ite vr^e, zajmite, staraiinu ne- 
site. — amite: rog. 2 487 vzamyte tu ner bul§i od frahta inu sadd 
te zemle. kuga 133 vzamtte eno §tupo iz jalape. 172 vzamtte mlado 
brastovo skorjo. jap. prid. 2 177 vzamtte za dobru vse kar vam 
bog poSle. ravn. 1 85 otroci ! vzamtte svoje zaupafie k nemu. 1 67 
$e to|ko denarjev seboj vzamtte in denarje ki ste jih per vrhu 
vr6^ paSli tudi vzamtte. (joS 1 107 111 118 123, 2 196 266, ber. 2 4 
47 77). — amita: ravn. 1 I4l vzamttu potlej kolkor se vama polubi. 
— jamite: jap. prid. 1 166 vhrjamtte meni. kuga 25 vhrjamtte^ de 
paSe t^ nar bolli arcnije vaSi £ivini dado. 122 ne vkrjamUe de 
vaSa j^ivina de le ta das zboly, kadar jo vzq blizu smrti vidite. 
162 nikar ne verjamtte de bo bol§zan majn huda, kadar so yaSe 
ovce slabe. — emUe: jap. prid. 2 168 de vy meni tega ne verja- 
mete, verjemite vsaj naSimu izvelidarju. kuga 92 verjemite le de 
gl§n regira. 10 let§ bukve . . . vzemUe jih z dastjo. — hmUe: rog. 
2 812 t^ga spot in Skodo si k' sreu uzimyte, 522 uzimyte si k enimu 
eksemplu. kuga 190 vzamtte try lote dme sabotiiije. jap. prid. 
1 121 taku vzhmite vy vsaku jutru va§e misli vkupej. 2 232 objii' 
mite uniga vasiga sovrazniga. 2 807 ohjamite ta sv§ti kri£. 

bdde: bddi: Skrin. sir. 1 87 ne bddi pred ludmy hindvec. 3 24 
ne bddi preved radov^jd^n. 7 89 ne bddi len^ itd. ravn ber. 11 
tedaj je hdtel bog de bodi svitldba. preS. 21 nezvSsta, bddi zdr&va! 
31 bddi meni zv6sta. 186 po cSli z6m^ vsim lud6m mir bddi! 
levst. zup. 1 rad posiuiaj modre iskuSene svdte, dobddi jih od 
koder koii — bddimo : jap. prid. 1 329 zakolite enu tele in bddimo 
dobre vo|e. ravn. 1 1< 9 tidkam na gn^zdu (k bog de bddimo mill 
in vsmileni. ber. 13 in je hdtel de bddimo svetf. preS. 159 ne 
bddimo Salobdrde! — hodlmo: ravn. ber. 124 bodimo zm6rni v' ii- 
veii. — bddite: jap. prid. 2 27 bddite apostelni t§ resnice. — 
Pamti: bodite: kuga 10 vzemite jih z' dastjo inu bodite nemu 
hval§4ni. 

koine (uz kilne): kdlni: gkri^. predg. 10 20 bogatina ne kdlni. 
skrb. 1 156 nikar ne kdvni. — kolnite: jap. rim. 12 14 z§gnajte 
tQ kat^ri vas preg&dajo, z^gnajte inu ne kolnite jih. 

molze: molzite: kuga 159 nikar vaSe ovc§ do mrtviga ne molzite, 

tolde: tolctte: kuga 172 vzamfte mlado hrastovo skorjo, posiXSfte 
jo inu stolcite k' eni Stupi. 200 stoldte jo dobro. 207 stolUte £iviga 
apna en fiint. 

vfie: vrzimo: jap. rim. 13 12 fihrzimo' od sebe d§la t§ tamm§. 
jap. prid. 1 238 ,vbrzimo^ §e en pogled na to mrtvu truplu. ravn. 



Digitized by 



Google 



102 M. VAj^kymOf 

1 63 i ber. 39 ubimo ga in vrzimo kkm v'jamo. — vrsXte: jap. 
jak. I 21 yVhrzU^ od sebe vso nedistost. jap. prid. 1 23 vrzite Se 
enkrat vaSe ody na une sr§6ne trume. 2 64 vrzite vaSe 0^7 na 
J^zusa. 2 283 vrzite se z' vsim zavapanam v negovu narodje. kuga 
5 vrzite vaSe odj na km^ta kat^ri v nogradi d^la. rav. 1 54 nikar 
ga ne vbijajte . . . raji ga £e vrzite v ta vodndk le v puSavi. 
1 229 do| jo vrzite. 1 237 prfmite me in vrzite me v morje. ber. 
109 vrzite me v morje. jap. prid. 2 316 zavrzite z' grozo vae kar 
se evang^lski bes^di zup^r stavi. 

m62e: mdzi: ravn. 1 269 pomdzi vsakimu kolikor vtrpiS- 1 315 
vsim pa kar je Se vjemcov in ho6ejo na pot iti, povsot se jim 
z zlatenino in srebmino in ^ivino perpamdzi. — mdzimo : ray. 1 320 
de gosposka vel^va kar prid ob^ji zadSne, radi in z vesejam po- 
mdzimo, 2 293 k op^jim ali sos^skim stivam in napravkam radi 
perpomdzimo. 

II. Naglas a glagolu s prezensnim nastavkom /e. 

1. Pred je ima samoglasno. 

^jesto -ji dolazi gotovo samo j; prema tomu dolazi naglas na 
slogu pred j, i to isti koji je u prezensu do osnova na -i, koje 
imajn samo otisnuti naglas. — Osnove na -i u govoru gube cijelo 
ji, to je od -iji biva stegom samo i: bi bimo bite bi^a bita mj. 
bij bijmo, pa tako i u knizi dolazi. U Aekim se osnovama na -i 
skracuje to i te slabi na poluglasno: ubb uz ubi, vmB se uz vmi 
se. Isto biva kaSto s -ej: grb uz gr6j, a u plur. grimo grite, griva 
grita, ali ne u knizi. — Osnove koje imaju a infinitivu ja ispred 
nastavka ti prave kadkad imperativ prema glagolima s prezensnim 
nastavkom a: I3,jaj llljajte uz l§j I3,jte; sm^jaj se uz sm^j se; 
strtijaj mj. strAj. — Osnove od viSe nego od dva sloga driSe u 
imperativu naglas prezensa: kra}uje pres. kra|ujem dakle impe- 
rativ : kra}uj kra)ujte ; varuje pres. v&ru jem, dakle imperat. : vdruj 
v^rujmo v&rujte virujva v^rujta; jjrevzetuje pres. prevzetujem, 
dakle imp. prevzStuj prevzetujte. 

grSjem: grSj grSjmo gr§jte gr^jva grSjta; 

sm^jem se: sm6j sm6jmo sm^jte sm^jva sm^jta se; 

S^tijem: §^&j S5t\jmo §dujte S^&jva SdAjta; 

pfjem: pij pijmo pijte pijva pijta; 

v^rujem: v^ruj v^rujmo v6rujte v^rujva v^rujta; 

mol§dujem: moIMujmo molSdujte moledujva molSdujta. 



Digitized by 



Google 



PBINOS K NAGLASU U (nOVO)-SLOVBNSKOM JBZIKU. 103 

NenaglaSeno -uj slabi u liekim krajevima na h], od 5ega biva 
jasno 1, koje na kraju i otpada: v^rujem: vdri (obdr^) y&rimo v^te 
vdriva v^ta; v^ruje: v6ri v^rite. 

Najobi^nije osnove od dva sloga jesu : 

bdje: bdj bdjmo b&jte b&jva b^jta; idje: iSk] dHjte; ddje: di] 
ddjte i dajite dajUjte; l&je: lHj Id^jte i lHjaj iSjajte; mdje: m^j mdjte 
i majite; t&je: tHj tajte i tsljaj; dSje: dej dSjte vard§j vardSjte, ali 
nddejej n^dejte se, u govoru: n&djej; greje: gr6j i grb grejte i 
grite; sSje: 8§j sSjte; spSje: spej i spt: prispfc; StSje: St6j i StB 
Stejte i Stite; pdje: poj pojte; bije: bij bijte (bi bite); brije: brij; 
-a;«: pofij; d/;e; dij; gAije: gnij ; &///«; klij; krije: krij; fo;V: lij; 
wf;«; mij; pije: pij; ri;g; rij ; Sije: §ij; t?//g; vTj; vpf/e; vpij i 
vpt; i/;e; zij; -uje: obuj obfijte; 6/ti;>: bjAj bjdjte; Mje: ^tij; 
d«i;« ; dti j ; kfuje : kjtij ; Mje : ktij ; pluje : pjti j ; ni/« ; rtij ; sn^je : 
sntij; strtije: strtij i strdjaj; siije: stij: i&i;«: SMj ; <ni/e; trtij. 

Osnoye od viSe nego od dva sloga : 

umeje i ume: um§j i umi umSjte i timite; raztimi; imije: imej 
imSjmo imdjte imejva im@]ta, i imb = imej. — Amo ida osnove 
na uje s inf. nastavkom ova: gospodfije: gospoduj gospodujte; 
v^rujem : v6ruj v^rujte, koleduje : kolSduj koledujte ; spoStuje : spo- 
Stuj spoitujte. 

Primjeri iz knige: 

bije: Mj: ravn. 1 185 lej, U so tisti (udj^ ktire zani^ujei! Idi in 
M Be z* nimi. — Ujmo: ravn. 1 53 vite vite, sanid pride! vbimo 
ga in vrzfmo kam v jamo. 

dije: Ujte: ravn. 1 27 zagleda tri moz^ priti. Vstane, jim na- 
proti te£e in re<5e: poUte si enmalo. ber. 37 poUte si malo tukej. 

Mje: hij: Skri^. sir. 1 88 ciij dez ne, de ki ne padeS, 12 11 ako 
lib poni£an perklonen hodi, vender iHj inu se pred i^im v&ruj. 

gr§je: grejta: jap. jak. 2 16 pojdita v myri, ogrejta in na- 
sitita se. 

krije: krij: Skrin. sir. 37 7 tvdje naprejvzetje pirhry pred t§mi 
kateri so tebi nevoSlivi. ravn. 1 220 idi od tod in per potoku se 
perlcru rog. 2 72 vstini g6ri, reskry tvoje pogr^jhe. dalm. dan. 12 
ti pak, Daniel, skry le t§ besede. ravn. 1 184 skri svoje oblidje 
pred mojimi grehi. 

lije: lij: dalm. sir. 36 izly srd viin. skrin. sir. 36 8 i^ly tvojo 
j§zo. gkrifi. pok. 1 14 uly v moje src§ potrepeilivost. — Ujmo: 
ravn. 1 80 )abi otroci! tudi mi prelimo kako solzo per Joiefovi 
tragi. — lijte: ravn. 2 108 rekel je ste^etam Jezus: na\tte vrSe 



Digitized by 



Google 



104 M. VA^iAVBO, 

z vodo. kuga 172 potle ravDu tolika kamnate ali trzaSke solv 
vmes zmedajtCi perUte vode, naredfte iz t^a enu gostu tastti. 134 
vlyte nim le to pija^o mla^no ndt^r. 

mije: imj: ravn. 2 147 ti pa, kadar se postis, miik brado in 
ebraz si vmL — mtjte: kuga 190 6e se nid ne bolSa; potle zmite 
t§ ne£§dne kraje na koi^i ene dvakrat na dan z hudim lugam. 

pije: pij: dalm. 1 tim. ot. 5 ne py ve^ vod^, temu5 py enu malu 
vina. kast oil. 177 pred nym py inu jei. jap. 1 tim, 5 23 nikar 
Se vode ne py^ ampak py enu malu vina. dalm. luk. 12 ime} vze 
pokojy jej, py inu bodi dobre vole. ravn. 1 138 de si i^ejna, pojdi 
in pa pi. 2 262 tore) podivaj, jej, pi in postrSzi si. — kast cil. 34 
popy le to grenko arcnio de ozdraviS. — pijte: dalm. mat. 26 pyte 
iz tiga vsi. Skrin, vis. pes. 5 1 pytSy moji prijatli. 

pbje: p6j: nar. pes. p6j p6j, tidek moj. Kak bom pel, ki sem 
se vj§l? — pdjte: jap. efez. 5 19 pdjte inu prep§vajte gospodu 

V vaSih srcih. traun. 95 1 p6jte goapodu eno novo p§js^m, pdjte 
gospodu vse ludstva t^ zemle, pdjte, gospodu. 97 4 vukdjte bogd 
vse d^z^le, pdjte, poskaktijte od ves^4* inu pdjte nemu hvalo. 

rtije: ruj: Skrin. pok, 1 70 iznij iz mojiga srcA vse korenine, 
kat^re so moji navadni gr§hi y mojim srci zaptiatili 

seje: sSj: Skrin. prid. 11 ^ sej tvoje s§me zjutraj. 

Steje: stt: kast. 37 Uy prah v sonci . . . vse le tu presty (Sty 
= Sti od Stej, kao zlodi od zlodej). Uej: ravn. 1 191 jezar srebr- 
nikov mi na^tij Skrin. sir, 42 7 kar vtin daj^S, prestej inu pre- 
vagaj. 

vpije: vpij: jap. galat. 4 27 zavpy ti, kat§ra ne rodyS. Skrin. pok. 
1 95 zavpi z velikim glasam. — vptjte: dalm. jer. 4 glasno vpyte 

V Jeruzalemu. 

im^je: imej: ravn. ber. 65 ne im^j ptujih bogov zraven mene. 
imej: levst. £up. 76 nad dv^ llbri str^lnega prahtj ali smodnika ni 
sam trgovec ne imdj nobeden v svojej zalogi. — imejmo: ravn. 
ber. 19 Noetovo djane imijmo v zgl^d, kako de med hudobnimi 
}udmi zivfmo. — imejte: ravn. ber. 42 boga imijte vedno pred 
o6mi. 

um§je: umdjte: ravn. 2 49 oh jubi otroci! umSjte s^j tojko 
dobroto. 

bojuje: bojUj: Skrin. sir. 4 33 bojuj se za resnico do smrti. 

dihuje: dihuj: Skrin. pok. 1 6 6ez tvoje gr§he zdihiij. 

drzuje: drzUj: Skrin. pok. 1 u ne tepi me po tvoji modi, ampak 
perdrzuj tvojo roke po moji slab6sti. 



Diqitized bv 



Goode 



PRINOS K NAGLASU U (nOVO)-SLOVBNSKOM JBZIKU. 105 

dviguje: dvigtlj: skrin. prip. 23 6 ne vzdiguj tvoje o5y k bo- 
gastvu. — dvigujte: traun. 74 6 ne povzdigujfe vaSo mo^ taku 
visoku. 

glasuje: glasujte: traun. 31 11 hodite prav ves^li inu rdtzglas^jte 
vase veseje 65 8 razglasujte negovo hvalo. 

gleduje: gleduj: Skrin. prip. 27 23 skrbnu spoznaj stan tvoje 
zivine inu oglediij tvoje ^§de. levst. zup. 40 zupan pogleduj tudi, 
kakSne so znotraj hiSe. 

gospoduje: gospoduj : traun. 109 2 gospoduj v sr§di med tvojimi 
sovrazniki. pre§. 186 ti gospoduj 6ez v6ro, mfsli, d^lo. 

-guje (opako mjesto gibje): -guj: Skrin. sir. 7 25 ima§ synove? 
podvu^i jih in perpogtij nih vrat v mladosti. 30 12 perpog4j negov 
vrat V mladosti. traun. 68 24 nih harbet v§dnu perpogtij, — gUjte: 
rog. 2 123 prpogujte se ne 8 im^nu. 

huduje: huduj: Skrin. sir. 8 19 ne hudiij se z jeznim. 

imenuje: imenuj: Skrin. prip. 7 4 r^zvtimnost imenuj tvojo pri- 
j4telco. 

kazuje: kazuj : Skrin. sir. 32 6 ne skazuj tvojo modrdst kadar 
ny das za to. — kazujmo: ravn. ber. 188 tudi mi z' t^m skaziijmo 
svojo domovinsko lub6zen de za no molimo. 

kraluje: krajuj: traun. 64 5 hodi sr§6nu in krajluj. 

kupuje: kupuj: levst. ^up. 48 kuptij in prod4vaj se povsod po 
novej m6ri. 

lazuje i lazuje: l&zuj: Skrin. prip. 24 15 nikdr ne zaldzuj inu 
ne jiSi hudoblje v pravidniga hiSi. — lazHjmo: Skrin. prip. 1 ii 
pojdi z nami, zalazujmo kry. 

maSuje: masUjte: rog. 2 433 tu imate krajcerje, pojte, mciSujte 
za uboge dtiSe u' vicah. 

mentije: menQj: dalm. dan. 5 tvojga obraza taku ne preminuj 
(u dalm. e (= 'b) slabi na i pred naglaSenim slogom). 

miS|tije: misjuj: Skrin. sir. 3 22 ne premisluj, kar tvojo mofi 
pres§ze. 3 24 ne premishij veliku nepotr^bne redy. 6 87 premisluj 
bozje zapovMi. 8 9 ne zavrzi govorj^ne starih modrih, ampak pre- 
misluj nih pogovore. 

muduje: mudHjte: ravn. 2 202 torej Se tojdkiniga dobriga ne 
zamudujte. 

ni6uje: nicuj: Skrin. sir. 3 15 ne zaniMj ga. 7 20 ne zanicuj 
nar MbSiga brdta za volo zlat^. 8 6 ne zanicAj 6lov§ka kat^ri gr^h 
zapusty. 8 7 ne zanicdj dlov^ka v negovi st^rosti. 10 26 nik^r ne 
zanicuj vbogiga inu pravidniga dlov§ka. traun. 54 2 o, bog, ne 



Digitized by 



Google 



106 M. VA^AYEO, 

zanicAj moje proSne. ravn: ber. 196 kdor tei^ko dela, ga ne za- 
niMj — niittjmo: rog. 2 421 ne zanic^jmo druge. 

ofruje: ofrUj: Skrin. sir. 14 ii ofnij hbgd spodobne darj* — 
ofrtljte: rog. 2 96 ofnijte vaSimu bogti. 

peluje : pelHj : skrin. prip. 24 28 ne zapeluj nobeniga z tvojimi 
£nabli. 

pihuje: pihUj : Skrid. sir. 8 18 ne razpihiij s tvojim svarjei^am 
zerj^vico gr^Snikov. 

pravi^uje: pravicuj: Skrin. sir. 14 16 dajaj inu prej^maj inu 
opravictij tvojo duSo. 

pri6xije: pricuj : SkriA. prip. 24 28 ne pricuj brez potr^be zupfer 
tvojiga blizniga. 

skakuje: skaMj: traun. 96 i zem)a, poskaktij od veseja. — ska- 
kUjte : traun. 97 14 poskaktijte od vese^a. 

smehuje: smeMj: Skrin. sir. 7 12 ne ztismeMj diov§ka kadar je 
y srci iiXosihn. 

sram&je: sramUj: Skrin. sir. 4 24 nik&r se ne sramHj resnico 
govoriti. — sramUjie: SkriA. sir. 41 19 sramitjt'e se za to kar bom 
z mojim jezfkam pov§dal. 51 87 ne sramujte se nega hv^liti. pok. 
1 18 sramujte se vj moj^ sovrazniki, al sramAjte se taku, da od 
vaSih hudobnih misM odstopite. 

stopuje: stopujte: ravn. 1 117 le gospod bogti nikar ne vstopijtel 

sve^uje: sveiHj: Skrin. sir. 35 11 karkoli daS, daj z vesQlim 
obrdzam inu posvecAj z razyese|enam tvoje desetine. 

svetuje: svetUj: Skrin. sir. 8 20 nikdr se z norci ne posvHfij. 
9 21 posvHij se z modrimi inu zastopnimi. 37 7 nik^r se s t^m 
ne posvHtij kat§ri te zaUzuje. 37 12 posvHuj se za svetdst z ne- 
8v§tim 6lov§kam. 

tvrduje: tvrdHj: Skrin. pok. 1 127 potrduj mojo majhno sr^nost. 

vdruje: vdruj: Skrin. sir. 4 28 moj syn! vdrilj se htidiga. 7 26 
imaS h^Qre? vdruj nib £ivot. 9 21 vdrAj se po vsi tvoji mo^i pred 
tvojim bli^nim. 12 11 Mj inu se pred nim vdrUj. 28 80 wiritj se 
de ki tebi jezik ne spodlety. traun. 33 15 vdrUj se hudiga. preS. 
7 fante zb^raS si prevz^tna, se SopiriS, k6r si z&la, vdrij vdrij de 
priletna sdmka se ne boS jokala. 99 bog tega vdrij. ravn. 2 236 
6e jim, kar bog obvdrij ie ve^ niste enaki, enaki jim biti se perza- 
denite. preS. 106 mladost! po tv6ji t^mni z&rji src^ bridko zdi- 
htije: bog te obvdrjit 14 bog te obdri. — vdrujmo: ravn. ber. 206 
nam je zdravje dal, de ga skrbno vdrimo in ohranfmo. — vdrujte: 
Skrin. sir. 17 11 vdrujte se pred vso krivico. 



Digitized by 



Google 



PBINOS K NAGLASU V (NeTO)-SLOTBNBKOM JEZIKU. 107 

v^ruje: vSrujte: Skrid. sir. 2 8 kat^ri se gospoda bojt;6, verujte 
nemn. 

vezuje: vezHj: fikriA. prip. 6 21 moj syn! ohr^ni zapovfedi tvo- 
jiga o^^ta iDu ne zapusti postdvo tvoje matero; navezAj jih v^dnu 
na tvoje srcQ. 

vikSuje: mkSUj: skrifi. sir. 10 29 nikar se ne povikHij, kadar 
imaS svoje d^lu opravlatu 21 4 na dan tvoje dasty se ne povikSiij. 
— vikmjmo: traun. 33 4 povikMjmo vkupej Aegovn im§. — 
pikSajte: Skrin. sir. 43 23 hvalite gospoda inn povikMjte nega kar 
nar ve£ premorete. trann. 98 6 povikMjte gospoda naSiga bogd. 

vojskuje: vojsMj: traun. 34 i gospod! vojsMj se s timi kat§ri 
se ^ez mene vojsktijejo. 

vraduje : vraiUjmo : ravn. 2 90 zl^gi po natdri niso saatoA : 
(udi hodejo poboliati kakor na svetu vse, in v to jih tudi mi 
ohraiAjmo, 

znaAuje: znaMj: prel. 5 strtine! milo se glaslte, milo, pSsmica, 
2altij, srca bole^lne skrite trdosr^ni oznanii,]. — znawUjU: trann. 
9 12 oznamijte |adstvam fiegove d^la. 

ialuje: zalHj: Skrifi. sir. 8 17 de se pak ne bo dez tebe hudti 
govorilu, ialiij en dan britku 6ez Aega. prei. 5 milo, p^mica, 
zaMj. 

^egnuje: zegniljte: fikrii. sir. 39 17 zegw&jte gospoda v Aegovih 
d^lih. 

2. Pred je ima suglasno, koje se s ; siijeva u 
jedan glas. 

Osnove sn ve^inom od dva sloga. Od jednoga je sloga S(e (slati), 
ali dolazi gotovo same slozena s prijedlogom po: p5§(e. Od viSe 
nego od dva sloga su osnove gradene od supstantiva s nastavkom 
ot et Bt: bobo6e trepe^e cepe^e od bob5t trepet cbpBt Otegnuti 
naglas imaju rado verba durativa i perfektiva od nib, a opce ona 
koja imaju i u prezensu otegnuti naglas: briSe: briSi, pobrfdi, 
d6Se: d^Si; a otisnuti naglas imaju iterativa: name6e (nametati): 
namSdi (a nam^di od nam66e inf. nametati ili namet&ti). U plur. 
imaju durativa i perfektiva od nib bar u gorenStini naglas na na- 
stavku i : 6eSimo ^eSite ^efiiva de§ita ; medimo me5ite mediva me6ita 
pa tako i namedimo name6ite namediva namedita. Take naro6ito 
osnove s vokalom e i o; a iterativa dr£e svoj akcenat koji imaju 
u prezensu kroz i kroz : name^imo namS^ite nam36iva namd^ita od 
namStati. 



Digitized by 



Google 



108 M. YAJ^AVBO, 

Najobidnije su osnove: 

c^e ^^sati: 6e& ^eSite; j^mfe j^mati: j^m|i jem}ite; klSpfe kl^pati; 
kl^p}i klep|ite; mSce m^tati: m^di medite; mSfe ml^ti: m^)i me|ite; 
p4le p^lati: p^}i pe}ite; sSrje srati: a^rji serjite; siSje stlati: st^Ji 
8te}ite ; blehiie blebet^ti : bleb^^i blebe^te, obi^nije blebetaj ; klepice 
klepet^ti: klep^^i klepedite; kdle klati: kb}i ko}ite; kdp^e kbpati: 
kbpji koplite; drje oriti: brji orjite; pdlei plati: pbji pojite; pbrje 
prati i porjati: pbrji porjite; zdble zbbati: zbb|i zob|ite; Mopdce 
klopotdti: klopb^i klopodite; ropdie ropot^ti: ropb^i i rop66\ ropo- 
t4ti : ropbdi i ropoCi ropodite i ropodite ; divle devati : d6v|i dev|ite ; 
drSmfe dr^mati: dr^mji drem}ite: reze r^zati: r62i r6iite\ vSze ve- 
zati: y^zi ve2ite i ve^fte; hrdmle hramati: hr^m}i hr&m}ite; kdie 
k^zati: kdzi kai^ite; pdse p^sati: p4§i paSite; ffib^e gibati: gib|i 
gibjite; ribje ribati: ribli ribjite; ttple tipati: tipji tip|ite; triple 
trlpati: tripji tripjite; 5c^^6 sdfpati : §6fp|i SfipJTte; 8krlp\e Skrfpati: 
§krip)i gkrip}ite ; dUe dihati : dlSi dfiite ; pQe pfhati : pifii pi§ite ; 
v^e vihati: vl§i viSite i viSite: hise brfsati: brisi brlSite; pise 
pisati: plSe piSite i pfdite; riSe risati: riSi riSite; Hie ish&ti: iS^ 
iSdite i ildite; si&ie stisk&ti: 8tf§£i stiSdite; vr&ie vrlskati: vrisd 
vriS^te; Uze Ifzati: If^i lizite; bziie bzikati: bzfdi bzi^ite; p^ce 
psikati : psfdi psf ^ite ; Uce tikati : tf di tldite (ti kazati govoriti komu) ; 
viie vlkati = vi govoriti komu: vfdi vfdite; vice v^kati: v^^i ve- 
dite; puie pukati: pti^i ptidite; pme ptihati: piiSi ptiSite; slice sti- 
kati: stidi sudite; j6ce jokati: j66i jodite; st6ie stokati: stodi sto- 
dite; gldje gl6dati: gloj glojte i glojite; Idie li>gati: Uzi la£ite; 
bliskdce blisket^ti*. blisk^di blisk&^ite; hpdce Sbpbtati: gi>p&6i §bp^- 
dite ; zhgdce zi>gkt4ti : zbg4di ztg^dite ; zdhe zeti : £^ni ihm £ni 
^Dite: S\e slati: pb$}i poS}ite; objemje i obtmle objemati: obj6m}i 
objem|ite ill obim}i obimjite; zcMepfe zald^ipsiti : zakl6p|i zakl§p}ite; 
Idmle l3,mati: lam|i lam|ite; pomice pomikati: pomidi pomi^ite; na- 
mece nametati : namedi namSdite ; vsipfe vsipati : ysTp}i vsip|ite ; viice 
vtikati: vtidi vtidite; vt&pfe vtapati: vt§.p|i vt^pjite. 

Primjeri iz knige: 

briSe: br&i: ravn. 1 113 odpusti jim ta greb ! 6e ne, mene raji 
izbrtSi zmed £ivih. 

id^e: iSci: traun. 33 15 ysi mjr. 58 5 obysi vse ludstva. skrin. 
sir. 37 20 pr§d^n kaj sturiS, popry' k timu trdbn avfet pojisi; — 
iSlimo : rog. 2 639 bodi si kar koli ho6e za ena nadltiga, od katSre 
mi ielimo reSeni biti, skuzi Marijo divico ta isto zadobiti iUmo (84 
is^jmo), jap. prid. 2 48 ySimo eno arcnijo za ena taku gmajn inu 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLASU U (NOyo)'SLOVENSKOH JEZIKU. 109 

§kodlivo bol^z^n. ravn. 2 198 hvale vredne dela delajmo pa 6lo- 
veSke hvale ne jiUmo, — iSHte: traun. 68 38 yHte bogd. 104 4 
yiite gospoda inu bodite mo6ni, ySite v§dnu. Aegovu obli6je. — 
isctte: jap. prid. 1 97 yiite tedaj vaS troSt v J^zusu. ravn. 2 153 
236 narprej jiSite bo^je kra|eBtvo. 2 210 jiSUe in naSli bote. 1 56 
prejiHte sej svoje src^. Pamti: iSite: kuga 149 ovne inu ovcq za 
pl^me od takih rodovin, kat^re zdrave inu mo^ne jagneta imajo, 
iHU, kupite inu ved Stimajte kakor zlat6 . 

j^m}e: jimli: ravn. I 108 ^e po poti gred^ ti^je gn6zdo na dre- 
v^su ali na tleh najdeS in st^rko sed^d na jajcih ali mladf^e 
leteMti, ne jim^i z fajci ali mladidmi vred st^rke. — jewjimo : jap. 
efez. 4 16 sturimo pak resnico v lub^zni inn jemlimo gori v vseb 
re5§h. — jemlite: jap. rim. 12 13 radi pod str^ho jemlite, 1 tesal. 

5 14 jemlite gori t§ bolne. ravn. 2 76 ne jemlite kar vam ni po- 
stavleniga. 2 187 palicO; nid drugiga ne jemlite seb6j. ber. 1 ne 
jemlite je nikoli ve<!5 v S6lo kakor je za vsako udene potrebujete 

6 ne jetnlite nikomur nid. 

k^£e: kdzi: ravn. ber. 193 kar si to kdii. traun. 93 i o b6g 
kat^rimu maSbvane sliSi, izkdSi se. rog. 2 422 na r6ce le samti 
z bes^do^ temu^ pokdzi \i tern djajnu. Skrin. sir. 18 21 ob 6asi 
bol^zni pokdH tvoje zadrzane. traun. 24 4 g08p6d, pokdzi meni 
tvo]e p6ti. 44 5 pokdSi se v tvoji lejpoti. 79 8 o b6g t^h vojskH, 
preobmi nas inu pokdH tvoje oUtdje. preS. 9 k 6knu prldi, drtig 
ne vidi ko neb^Ske zv6zdice, se perkdSi^ al' sovrdzi me src6> pov6j, 
al ne? Skrin. sir. 4 9 skdzi se perludniga vbogih zbir41iSu. traun. 
67 29 skdii^ o bog, tvojo mo5. — kaSimo : rog. 2 164 iz M dopr- 
naSajmo, delajmo^ kazimo tu kar delala, doprn&Sala inu kaz^Ja je 
ta s. divica. ravn. ber. 184 tudi s tim tedej skaSimo domovinsko 
)ub^zen de radi in radovo)no vse storimb kar sr^6o domovine po- 
viga (rog. 2 394 izkaiymo). — kdzimo : ravn. 2 191 kakor je on 
z d^lmi, de je Kristus, pokazal, pokdzimo tudi mi de smo kristi- 
jani. — kaztte: rog. 2 139 kaiyte lub^zan (585 izkaiyte). — kdzite: 
ravn. 2 283 pojte in duhovnam se izkdUte, §krb. 1 399 pokdSite 
mi V vsib je^h le enga samiga kristijana, ktir bi za volo enga 
drugigd pregred6da v je^o zaprt bil, kakor zato k'se h kat. viri 
spozni. 

klMe: klUi: ravn. 2 269 poklici d^lavce in jih pld^aj. — kli- 
eimo: rog. 2 73 tu pak de se lo2aj zg6dy, pokUiimo h pomtiS to 
dandSno veliko pom6finyco tfeh gr^jSuikov. — kliiite: ravn. I 84 



Digitized by 



Google 



110 M. YA^VBO, 

kje je? kaj ste ga pustiie? pokUcite ga de zajme z nami. 2 187 
na hdji pokoro oznantijte in blifo ohUHte bozjiga kra}e8tva. 

k6|e: kdli: ravn. 1 68 Jozef zapov^ 8vo]imu hiSniku: hdli in 
gOBti naprdvi. — kolUe: ravn. 2 268 po pitano tfele idite in koUte 
ga. ravn. 1 206 med mi prnesite; mu ga prnestf. Be^e: na dvoje 
razkoUte ziviga otroka. kuga 192 zakolUe ali predajte jih. jap. prid. 
1 43 perpelite enu pitanu tele inu ga zakoUte, 329 zakolUe enu tele 
inu b6dimo dobre vole. 

k6p}e: koplimo: rog. 2 24 u' tern vinogradu more kaj skritiga 
biti, p6jmo, prekoplymo ga. — kopfite: rog. 143 pojte tjakaj, 
koplyte to zemlo. kuga 27 skoplite Sterne .... skopUte grabne 
V mokrih in nizkih krajih. 

maie: mdzi: ravn. 2 147 ti pa kadar se ptfstiS mdii glav6. 

m66e:'m^&'; Skrin. sir. 8 6 ne zanidtij dlov^ka kat§ri gr§h za- 
pusty, tudi nemu nik^r napr^j ne miH. 

pdSe: pdSi: preS. 47 m&6 opcfli, Ojstrovrhar. traun. 44 2 ti nar 
mofin§j5i ! perpdSi tvoj med na tvojo stran. pre§. 62 podpdSi, vfzi 
r6£nama na vr&nca z^d se, }abical — paMte: ravn. 1 369 po koncu! 
me^e opaMUy mene glejte! 

p6}e: peli: traun. 118 85 p&i me po st^zi tvojih zap6v%d. ravn. 
1 34 pomagaj mu na noge in za roke ga pUi, 1 108 ^e se vidi§ 
komu govSd ali ovco zgubiti, ne odvr46aj o^i, nazaj mu ]0 pUu 
1 118 idi le in pUi }ndstvo kamor sim ti rekel. 1 180 na studenec 
]ih pUi. skrin. sir. 32 16 izpUi tvoje misli vender brez gr^ha. ravn. 
1 81 kje sta mo^a ki no^it^ per tebi ? viin ju perpHi, 1 78 sem mi 
jih perpUi. — pejimo: rog. 2 633 napr^j enu bolSi 2jul6jne pelymo. 
— pelite : jap. prid. 1 202 leti je, tega primite inu ga peUte varnu. 
ravn. 1 67 vzemfte brata in peUte ga k mo^u. preS. 47 bdSetovo 
izpejUe s^stro, &ko k^j ve|dte. ravn. 1 71 perpelite ga. 1 73 hitro 
hodfte, nazaj pridite in o6eta mojga seboj perpelite. 1 158 preskrbite 
mi koga de pridno br6nka, perpelite mi ga. 

piSe: piSi: preS. 102 sonStov in zdrav}fc ne piH. 97 moj zl&ti 
tik posltiSaj in zastdpi, zapiSi trdno ga v mozgdne 8v6j'e ! — pisite : 
ravn. ber. 6 berfte, pisite, rajt&jte. 

re2e: rizite: dalm. jer. 4 obrizite se v gospudu. ravn. ber. 1 
noht^ poriHte. 

v^ze: v&^: Skrin. prip. 7 2 dr£i mojo postavo kakor zrklu tvo- 
jiga o£§sa, naveii no na svoje prste. prip. 3 3 vsmilefie inu res- 
nica nimajo tebe zapustiti: obvezi jih okoli tvojiga vratd. — ve^e: 



Digitized by 



Google 



PBINOB K NAOIiASU U (NOyo)-BLOV1BNSKOM JSZIKU. Ill 

ravn. 2 199 qdberfte plev^l in ga v snbpe poveiUe. 2 274 zveUte 
mu roke in noge. — viziie: ravn* 2 299 razviSite ga de pojde. 

S}e: p6S}e: pdSfi: ravn. 1 155 sinti mi pdili Davida. 1 163 le brS 
pdili po i. 1 172 na! tukaj je sulica in kupa! koga svojih pdSli 
po no. 2 279 sej na dom mojiga o^eta ga pdSli. preS. 145 jim iz 
o^f ti pSifi idrke mile. — poifimo: rog. 2 639 no kakor naSo na- 
mejstnjco h buga pailitno. ravn. 1 145 pbjmo, po skrino zav^ze 
poiUmo. •— poifite: ravn. 1 155 ktiriga poilUe zmed sebe de ga 
perpeU. 1 167 z menoj poUUe mladenda. 

z^ne: zanUe: ravn. 1 107 kadar 2aAete, ne pozanite do distiga. 

III. Naglas a glagola s nastavkom ne a prezensa. 

U singalaru ima naj6eSce naglas na slogu pred ni i to otegnuti 
' ili ': st&ni migni d^ni tbni. U gorenSdni dolazi i otisnuti kratki 
naglas na imperativnom nastavku a ouim osnovama u kojim ima 
u korijenu izprvi^no poluglasno: dahni ditaj dbhnb uz d&hni, i 
gdje je poluglasno tik pred ni ispalo: nagnl ogni mj. nagbbni 
ngbbni. Ali tnj moSe preci naglas i na prijedlog: n&gni bgni pri- 
pbgni. Tako jo5 vml obrni, ogrnl uz vfni gtni. 

U pluralu i dualu dolazi otisnuti naglas na nastavku i tamo 
gdje ima u prezensu otegnuti naglas; dakle navlastito u osnovama 
u kojim ima u korijenu poluglasno ili vokal o ili ^ (ne = a e); 
rado i gdje ima a u korijenu. Inade ostaje naglas na slogu na 
kojem je u singularu, osobito ako je u prezensu otisnuti naglas; 
ali i tuj se naglaSuje kafito nastavak. 

kl^kne: kl^kni kleknimo kleknite klekniva kleknita. 

tr^ne: tr^ni trenimo trenite treniva trenita. 

t6ne: tbni tonimo tonite toniva tonita. 

m61kne: umolkni umolknimo umolknite umolkniva umolknita. 

brcne: bfcni bfcnimo bfcnite bfcniva bfenita. 

p^hne: p^hni i pbhni pbhnimo pbhnite pbhniva pbhnita. 

g&ne gne: g^ni gbni gbnimo gbnite gbniva gbnita; ndgni i nagni 
nagnite; bgni i ogni ognite; pripbgni pripognite; zg^ni i zgbnT 
zgbnite. 

Primjeri iz knige: 

d^ne: dini i dini: ravn. 1 69 dhii na vrh vre^e vsakimu svoje 
dnarje na io. 1 181 dhii Vrijata na spr^dni konee bbja. ber. 
49 dini pa na vrh 2ita vsakimu negove dendrje. 58 d4ni roko 
pod sukno. preS. 99 k tem dini konce &^a {§£e iiba. ikrii^. sir. 
30 13 vfi6i tvojiga sina inu perzad^i si v nega podvudeAi. sir. 



Digitized by 



Google 



112 M. VA1>AVRC, 

8 22 ne razodSni vsakimu 6lov§ku tvoje src^. ravn. 2 166 vstani, 
postelo zadhni in domti idi. pres. 99 razodSnij slY s^j se bode tih 
posMSit sm^lo. — denimo: ravn. 2 87 v srce na stmn jo (bozjo 
besedo) denimo. preS. 100 btikev n&Se kr&jngne spakedrdne peSf6ico 
denitno na ognfS^e. levat. £up. 122 za 2ivin6e teSko 200 kilogr^mov 
denimo kup4 80 gold. ravn. 2 284 saj sebe perdenimo k timu §te- 
vilicu ! 2 299 torej le Se nektire besede iz Jezusovih vtist perdenimo, 

1 42 zvesto V tisto si perzctdenimo obrniti te nagibe. — denite ; 
kuga 27 denite korita zraven. 74 kakor hitrii i^ivina za6n^ per 
dobri klaji kumrna ratuvati, taku ]0 le bitru proS denite. jap. prid. 

2 87 denite bruzd^ gori timu opravlivimu jeziku. 2 233 denite pro6 
unu pobujSane. jap. 2 petr. 1 5 perdenite k vaSi v§ri to 5§dnost. 
jap. rim. 12 17 perzadenite si za tu dobru pred vsim ludmy. ravn. 

1 78 perzadenite si do tudi nad yami stariSi veliko veseje doziv^. 

2 236 perzadenite si ostati jim vedno enaki. 

g&ne: gmtte: kuga 60 vgttnite se tim ur^obam kat§ri 2iyino 
napno. jap. prid. 1 182 ognite se malftpridniga tovarStva. 

kl^ne: klhni: ravn. 2 '^92 prvo ribo primi ktira k vrhu pride in 
vusta ji odklhni. skrin. sir. 2 3 sklini se z bogam. sir, 27 18 lubi 
blizniga inu sklini se z nlm. sir. 31 18 sklini sam po sebi, kaj 
tvoj bliini rad ali nerad ima. ravn. ber. 129 sam zakleni in zape- 
^ati duri. — klentte: jap. prid. 2 46 iz t^ga sklenite kakti deleC 
s§2e hudoba t§ j§ze. 2 71 iz t§ga sklenite de nas v§ra inu pamet 
vu^y to potr§bno od dobrih d§l. 

kl^kne: kleknimo: ravn. 1 176 pred obli6je boga pokleknimo. 

kr^ne: krinite: Skriii. sir. 51 34 vkrinite vaS vrat pod ne jarm. 

pdhne: phhmte: ravn. 2 266 malopridniga hlapca pahnite v nar 
zadniSi in temn^jSi kot j^^e. 

t^kne: tbknite : jap. kolog. 2 21 ne dothknite se, ne pokusUe, ne 
potipajte. 2 korin. 6 17 ne dotaknite se kar je neCistiga, ravn. 
2 208 prstan mu nataknite, 

gasne: gdsni: preh. 60 ugdsni lud mi vdkomaj. 

st§.ne : stdni :' Skrin. sir. 7 27 ne postdni tvojimu prijatlu ne- 
zvest. ravn. 2 165 vst&ni, idi. 1 171 refiem ti: vstani (fiitaj vstani). 
1 no zasluzik najemnika ne zasthni per tebi do drujiga dn& — 
stanimo: jap. prid 1 318 ostanimo z let^m takti vSafanim srcam 
pruti eden drugimu. jap. galat. 5 26 ne postanimo 2elni prazne 
Casty. — stanite: jap. fil. 4 i takti ostanite v gospodi, moji pre- 
lubi. jap. 1 korin. 16 18 ostanite v v§ri. jap. hebr. 17 7 ostanite 
pred §ibo. ravn. 2 ig per nemu ostanite, 1 lo lubi moji otroci! 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLASU U (nOVo) -SLOVBNSKOM JBZTKU. 1 13 

ostanite sej nedol^ni in dobri. jap. 1 korin. 10 7 ne postanite tudi 
malikvavci. 14 20 bratje, ne postanite otroci na zast6pnosti. jap. 
efez. 5 7 ne postanite tedaj z nimi dejlfzni. jap. prid. 2 172 vsta- 
nite gori iz smrtniga spana vaSih gr§hov. ravn. 1 43 vstanite, o^e, 
in jSjte. 2 248 vstanUe^ nik&r se ne bdjte. 

digne: digni: preS. 9 tip mi vzdigni. — dvignite: ravn. 2 117 
ofii vzdignite in poje poglejte. 

glne i gine: ginite: ravn. 1 25) od strahu in groze poginite. 

migne: migni: preS. 9 z rdko migni, ak' bojlS ae govorit'. 

pihne: pihni: ravn. 2 191 ojster v6tric popihni, po nemu je. 

rine: Hnite: ravn. 1 92 odrinite: pojte zmed mojih ludi. 2 139 
torej porinite si te lepe kratke izreke deleC v spomin. 

tisne: tisnite: ravn. 1 197 prav trdno si vtisnite v misli te Da- 
vidove besede. 

vfne: vfni: Skrb. 1 323 ,odvemi^ to nesreCo od mene. — 
vrnimo: Skrb. 1 334 vrnimo se k nemu nazaj. ravn. 1 117 v Egipt 
se vrnimo. 2 202 le nekojko na se obrnhno 5e to. — vrnite: §krb 

1 364 vrnite se le k nemu. ravn. 1 136 na materni dom se vrnite 
vsaka na svoj. jap. prid. 1 46 kristjani, vam se milu stury p^r 
zaslisanu le t§ evang^lske perglihe, obrnite jo zdaj samy na se. 
§krb. 1 315 obrnite se k meni, inu jest se bom k vam obrnil. ravn. 

2 16 lubi otroci ! obrnite^ obrnite si na prid to pov^st. 1 49 obrnite 
in V puSavo pojte nazaj. kuga 27 odvrnite mlake inu morosti, de 
se drugam odteko. jap. 1 petr. 3 9 ne povrnite hudti za hudd. 
1 korin. 7 5 patle se zupet v to povrnite, de vas ne bo satan 
skusal. 

IV. Naglas u glagola s nastavkom u prezensu /, a u 
infinitivu ^(a). 

U singularu je otegnuti naglas na slogu pred imperativnim na- 
stavkom i: bl^di bezi btiCi molci l^ti gori df^i. Na nastavku imaju 
otisnuti naglas osnove od jednoga sloga: spi S61. U gorenStini i 
osnove u kojim ima poluglasno: mtzi tbli skbli mbdri pbzdi. To 
vaja i onda kad ^ spade na poluglasno: sbdl ili ca zdl od s^deti. 
Za tim vecina osnova s vokalom r: trpi vrt! prdi, ali tuj i trpi 
vfti pfdi. 

U pluralu i dualu je otisnuti naglas na imperativnom nastavku 
i: bezimo bezite beziva bezita. Samo osnove: ihte pl6sn6 sliSa vide 
v^de, obi^no i vise zdrav6 bogat^ ne mecu naglasa na imperativni 
R. J. A. on, 8 



Digitized by 



Google 



114 M. VAi;.AVBO, 

nastavak : Ihtite, pl^snite, slisite, vldite, visite, ozdrdvite, bog^tite. 
A na prijedlogu: pdmni, pdmnite. 

Osnova ba od boja i sta od stoja gube imperativni nastavak a 
naglas imaju otegnuti: b6j st6j bojmo stojmo b6jte stojte bojva 
stojva bojta stojta. Ali se moze 5uti i: bojite stojite. 

Primjeri iz knige : 

beza: bSzi: dalm. gen. 27 vzdigni se inu b4zi k mojmu bratu 
Labanu. skrin. prip. 4 15 bejzi od n§. 21 2 bejzi pred gr§hi. pridg. 
8 3 nikar naglu izpred fiegoviga obli^ja ne bejzi. jap. 2 timot. 
6 11 ti pak, o filovek bozji, bejzi pred t§m. ravn. 1 32 na gore 
bSSi! — bezimo: ravn. 1 95 naz&j ! vpijejo vsi Egip6ani, beztmof 

1 187 na noge! bezimo! — bezite: rog. 424 bizyte pred usem tern 
kar bi vas oskrunilu .... bizyte pred hudo druSino. traun. 6 9 
bejzite od mene vsi kateri hudobiju doprn^sate. jap. prid. 2 89 
bejztte pred tovarstvam tih malopridnih. 2 306 bejzite pred nami. 

boja: boj se: ^krin. 4 27 nikdr se ne bdj tvojiga blizniga per 
negovimu padcu. 7 31 boj se iz troje c§le duSe gospoda. ravn. 

2 128 nikar se ne boji! preS. 71 ne boj se ti, Urs'ka! ne bdj se 
grom6na, ne bdj se potokov ti mojih gum6na, ne bdj se vetrov mi 
prij&znih vrS^na. — bdjmo se: jap. prid. 2 8 bojmo se tih praviSnih 
Strafing, ravn. 2 2C0 kot hudica se bojmo hudiga. — bdjte se: rog. 
2 646 mvoje svetyne bujte se jap. apokal. 14 7 bdjte se gospoda. 
traun. 21 25 bdjte se nega vsi izraelski otroci. ravn. 1 104 nikdr 
se ne bdjte. 1 109 bog& se bdjte 2 183 tistiga se bdjte ktiri duSo 
in truplo lohka v pekel porine. 2 248 vstanite, nikar se ne bdjte, 
preS. 152 ne bdjte p^sem se ki jih pop^va tvoj p6vec ti, tvoj }tibi, 
tvdja m&ti. — bojUe se: kuga 154 bojite se te mokre pase. 

drza: dfzi (pisano d^rzi): skrin sir. 4 28 ne dfzi bes§do nazdj. 
— drzl: ravn. 1 133 le mojih d^kel se drzi in za nimi hbdi (' bice 
grijeSka za '). — drztmo: jap. rim. 14 19 drzimo se tedaj t§ga 
kar k miru p^rpomore. hebr. 10 23 drzimo se spoznana nagiga 
vupana. Skrb. 1 151 drzimo se ga tolko bel zvesto. jap. prid. 
1 376 s. krst nas stury k otrokam bogd oSeta, zadrzimo se tedaj 
kakor negovi otroci. — drzite: jap. prid. 2 19 drzite se profi od 
nih druSine. kuga 206 5e so svine od mokrote zbol§le, takrat jih 
drzite v gorkih suhih svinakih. Skrin. modr. I 11 drzite j6zik nazaj 
od obre66na. Skrb. 1 436 drzite kar se vam prporoda. ravn 1 il6 
drSite se vo}e bozje per vseh re6§h. 1 124 poslusajte ga in drzite 
se ga. 1 200 drzite vse zapovedi. jap. fil. 2 16 obdrzite bes^do tiga 
zivlena. 1 petr. 2 u zdrzite se od mesnili 2eld. 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAOLASU U (nOVo)-SLOVBNSKOM JB2IKU. 1 1 5 

hite: hiti: Skrin. prip. 6 8 t§kaj s^m tkr kj^^ hiti, zbudi tvojiga 
prij^tla. vis. pes. 2 lo vstani inu Mti, moja prij&telca. sir. 6 36 
kadar modriga vgl^daS, MM c^lti zgodaj k nemu. ravn. 1 32 hUi 
in otmi se. — hitimo: jap. hebr. 4 ii hititno t^daj v taisti pokoj 
DOt^r jiti. — hilite: jap. 1 kor. 12 31 hitite po teh bo)Sh darovih. 
14 1 hiUte po duhovnih r^^eh. skrin. modr. 1 12 ne hiUte v smrt. 
ravn. 1 173 hiUte do o^^ta. 1 187 hiUte iz mesta. 

bote: hdti: preS. 186 zavr^fii v j6zi ga, moj bog! ne hdti, 

hrepene: hrepini: Skrb. 1 97 le hrepini po dnarjih. — hrepe- 
himo: ravn. 2 222 kakor bolnik po zdravju hrepenimo po pobo|- 
sanu. — hrepenite: ravn. 2 63 tudi vi hrepenUe po taki modrosti. 

brume : hrumimo : ravn 1 175 dajmo ! v pesmih mn bvalo 
hrumimoX 

lete: Uti: traun. 10 2 zUti na gorr6 kakbr en grab^c. 

mBza: mhzimo: ravn. 2 50 joj otroci! zamezimo, da jib ne bomo, 
vidili. 

molda: mdlci: Skrin. sir. 32 12 posluSaj inu zraven mdlci. traun. 
34 22 gospod, nikdr ne mdlci, 38 13, 82 2 nik^r ne mdlci. ravn. 
1 31 169 le mdlci! 1 144 nikar mi nid ne zamdlci. 

sede: Shdl: Skrin. sir. 9 12 nigd^r ne sMi z ptujo zeno, tudi 
z no per mizi ne sidi na komov^c naslonen (s^di 6itaj sBdfc). — 
sedite: ravn. ber. 210 ne sedite v soli skju^eni. ber. 2 med ukam 
vselej po koncu sedite, 

skrbe: skrbimo: rog. 2 502 kar smo sliSali gl^jmo, skrbymo inu 
podvizajmo se u' djajne postdvit jap. prid. 1 123 ^e za ohranene 
naSiga tel^sa v§dnu skrbimo, ne shrbimo majn za ohranene naSe 
duSe. ravn. 1 42 skrbimo pa de se ne zvrzejo na hdde. — skr- 
btte: jap. fil. 4 6 ni6 ne skrbite. kuga 27 skrblte za zdravo vodo. 
jap. prid. 2 186 ne skrbite za vaS zivez. ravn. 1 187 otroci, skrbite 
sej, de vam vselej od area pojde prijaznost do Judi. ravn. ber. 5 
oskrbUe se z molitevskimi bukvami jap. 1 petr. 5 2 paslte dedo 
kat^ra je med vami, preskrbite jo ne po sili ampak samy od sebe. 
jap. prid. 2 lis 5e kaj od le t§ nevarne bol^zni na sebi najdete, 
taku se brez odlaSana z arcnijami preskrbite. 

spa: spi: ravn. 1 14^ le idi in zaspl (ter). - spimo : ravn. 2 143 
niko| ne zaspimo per miru 6e nam kdo kako zal stori dokler mu 
je z kako dobroto ne povrnemo. 

stoja: stdj: Skrin. sir. 5 32 nik^r mogodnimu v obraz zuper ne 
stdj. 41 27 tudi pred n§ postelo ne stdj. traun 108 26 stdj meni 
na strani, gospod moj bog. ravn. ber. 31 angel bozji zavpije: 



Digitized by 



Google 



116 M. VA^AVBG, 

Abraham, stdj in ne stori ni6 zaliga mlad6a6u. — stojte: rog. 2 412 
perpravleni stujte, ravn. ber. 4 tako dolgo lepo stdjte, de se vam 
r66e s^sti. ravn. 1 110 ne hodite v hiso, zvunaj pred hiSo postdjte. 
— stojite: ravn. 1 94 ne bojte se, trdo siojUe! — stdjva: pres. 71 
ah m^jhno postdjva, preJAbi ples^vec. 

strme: strmite: jap. prid. 1 202 ostrmUe 6ez to neb§sa. ravn. 

1 260 ostrmtte^ nebesa. 

trpe: trpl: pre§. 67 trpi, de poka i src^. — trpite: Skrb. 1 19 
te tri resnice predea na dalej rezlozlm, potrpUe. 

zelene: zelentte: Skrin. sir. 39 19 dajte duh od sebe inu zelenUe 
lepti. 

zele: zhli: gkrin. prip. 23 3 ne zili od jedy tiga istiga per ka- 
t^rimu je laznivi kruh. ravn. 1 104 ne zUi svojiga blizniga zene, 
ne iili svojiga blizniga blaga. ravn. ber. 66 ne zeli svojiga blizniga 
zene, ne zeli svojiga blizniga hiSe. skrin. sir. 37 32 ne pozili vsaku 
jedilu. — zeltte: traun. 61 11 ropane nikar ne pozelUe. jap. 1 petr. 

2 2 kakor ti v novic rojeni otroci pozeliie to pametnu inu ne ska- 
zenu ml§ku. skrin. modr. 6 12 zazeltte moje beside. 

zive: zivtmo: ravn. 2 48 z hvaleznostjo vzemlmo spozndne ki 
nam ga d& bog, zivimo po nemu. ber. 19 Noetovo djane im^jmo 

V zgled, kako de med hudobnimi |udml zivimo, — zivtte: skrin. 
prip. 9 6 zapustite otroSino inu zivite t^r hodite po poti t^ r^z- 
vdmnosti. jap. prid. 1 323 zivtte kakor svety ludje. 

Osnova imS ima : imej i imej imejmo imejte imejva imejta. 

Osnova glede slijeva d s imperativnim i na j te glasi : gl6j gl^jmo 
gl^jte gl^jva gl^jta: glej: Skrin. sir. 16 2 ne glej na nih d§la. traun. 
30 poglej z milostlivimi odmy na tvojga hlapca. 34 23 vstani inu 
preglej mojo pravdo. — gUjmo : ravn. 2 143 Jub^zen bozjo nam 
pred o6i Jezus pise in povsot nam pravi de jo glejmo I 27 pbjmo 

V Betlehem, pogUjmo kaj se godl. — glejte: ravn. ber. 46 gUjte 
kako Cloveku huda vest tudi f5ez ved let se pregreho o6ita. traun. 
45 9 pridite inu poglejte d§la tiga gospoda. 65 5 pridite inu po- 
glejte bozje d§la. pre§. 9 v hr&m poglejte. ravn. ber. 1 preden 
greste z doma, pregUjte ali je va§a obleka dedna. — Kad znadi en 
ecce, gubi podetno slovo te glasi: lej l^jte. U knizi dolazi: pole 
pole i poli: dalm gen. 18 kadar je on svoje o6y gori vzdignil inu 
je pogledal, mxxpoli^ try mozje so pruti nemu stali. 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAOLASU U (nOVo)-S7 OVEN8K0M JEZIKU. .117 

V. Naglas u glagola s nastavkom i u prezensu i iufinitivu. 

1. Osnove koje imaju u prezensu otegnuti naglas 
nanastavkui: budfm. 

U singularu je naglas na slogu pred imperativnim nastavkom i 
i to otegnuti: ' ili ' na o . e: g4si cedi j^zi Sibi blidi r^di ves^H 
(Irbbi srambti dbj. Samo fiastl moze glasiti 6asti uz fidsti. U pluralu 
i dualu je naglas na imperativnom nastavku i : gasimo cedimo jezimo 
Sibimo budimo redimo veselimo drobimo sramotimo dojimo ili dbjmo, 
t4jte ili tajite. U govoru 6 pred naglasenim slogora spada na polu- 
glasno, i kad *ima pred % slovo r ili 1 iza suglasnoga, poluglasno 
gine a 1 i r budu sonanti. I m, ako ne po^ima nim rije^ ili ako ne 
stoji iza dva suglasna, biva poluglasno, i ako pred nim stoji 1 gine 
samo e: c6di: ctdite; d61i: dlite; blMf: bjdite; drfivi: drvite; 
gr^si: grsite; budi: bdite; gluSi: guSite, a i sing.: guSi. Iza j otpada 
u sing, imperativni nastavak i: dbj tdj, tako moze i u plur. : dbjte 
t4jte, ali obi^nije: dojite tajite. 
Primjeri iz khige: 

budi: budi: preS. 63 mrtvili ne biidi, Skrin. sir. 36 8 obudi tvoj 
srd. traun. 40 li obudi mene zupet. skrb. 1 214 obudi v^ro, vupane, 
lubezen inu srSno grevengo. Skrin. prip. 6 s zbudi tvojiga prij^tla. 
pres. 185 iz sp4na svdjga, Crtomir! se zbudi, — budiie: skrin. vis. 
pes. 8 4 ne zbudite inu ne predr^mite lubo. jap. 1 kor. 15 34 zbu- 
dite se vy pravidui inu nikar ne gresite 

6a8ti: casttmo: rog 2 290 tu presvetu ime Marija castymo 596 
Jezusa tedaj sprimimo, castymo^ hvalymo. ravn. ber. 116 castimo 
svete angele in nikar jih z greham ne zalimo. — casttte: Skrin. 
sir. 39 20 visoku casttte negovu im§. ravn. 1 78 otroci, casttte sej 
in }ubite tudi tako stariSe. 2 109 z svetostjo casttte v ni svetiga 
boga. 2 284 castite dastUe tudi iz tega nad Jezusam vsiga dobrot- 
nika zvesto podobo. 

6rti: crttmo: ravn. 1 113 drtimo hudo! 2 200 kot hudi^a se bojmo 
hudiga in ga crttmo, 

dell: ddi: kast. 434 gosptid, dodili te prosimo, de ne svetu 
tovaristvu bomo vzivali. Skrb. 1 194 dodeli mu Se dalej m66 za 
prenfesti vse trpl^ne. 1 415 dodM nam taisto mo^no gnado. ravn. 
1 100 yodili ki imaS ve5 unimu ktiri nima. Skrin. sir. 33 24 ob 
casu tvojiga lo^ena razdeli tvoje premozene. pridg. 11 2 razdeli 
ga med sedem. — delite: Vodnik 44 pesmi iz Krana polne dre- 
kana: ne delite ga, dajte mu cdliga. 



Digitized by 



Google 



i 

118 i M. VAi;iAVRC, 

dolzi : dolzi : Skrin. 1 1 7 nikog^r ne ohdolzi pred^n ne izprdgas. 

druzi : druzi : skrin. prip. 20 19 nikdr se k temu ne perdruzi 
kateri skrivne re^y razod§va. 

dvoji: dvojtte: ravn. 1 2O6 razdvojite ga. 

glasi: glasite: pres. 5 strtine! milo se glasUe. 

godi: gbdii ravn. 2 10 zgddi mi se po tvoji besedi. 2 149 zgddi 
se tvoja yo]a. 2 246 za volo te besede se ti zgddi kar prosiS. 2 263 
tvoja volja, gospod, se zgbdi, 

govorl: govdri: skrb. 1 322 ne govdri to. ravn. 1 86 idi, jez ii 
bom V iistih, jez te vudil kaj de govdri. 1 143 gospod, govdri, tvoj 
sluzabnik posIuSa. ber. 58 pojdi le sr^no, jaz ti bom v misel dajal 
ka] -de govdri, 76 gospod, govdri, tvoj slui^abnik posluSa. 1 47 sam 
si plafilo izgovdri, ber. 36 pla^ilo si sam izgovdri 1 172 Abnar, 
lej ga! odgovdri mi. — govortmo: jap. prid, 1 190 se ny fias od 
J^zusove zalosti govoriti: govorimo veliku ved od negove velike 
lubezni. Skrb. 2 73 za ta se k Jezusu obrnimo inu govorimo 
k nemu z poniznim srcam. ravn. 2 149 po doma^e z nim govo: 
rimo, jap. prid. 1 8I8 pogovortmo se danas Se dale] od naSih za- 
v§z. — govorite: traun. 74 6 ne govortte fiez boga hndobnu. jap. 
efez. 5 19 govorite med sabo od psalmov. ravn. 2 218 vl saml si 
odgovorite! ber. 4 odgovorite ko se vaSe im6 pokli^e. — govdriie 
Skrb. 1 473 odgovdrite mi, kaj ]e vaS cil inu konec. 

greSi: griSi: Skrin. sir. 7 7 nikar se 6ez m§stno mnozico ne 
pregresi, 9 19 aku pred nega prideS, nlkar se ne pregreU, — gre- 
Me: jap. efez. 4 26 jezite se; ali nik^r ne gr^Ute. 1 kor. 15 84 
zbudite se vy pravifini inu nik&r ne grhUte, traun. 4 5 jezite se 
ali ne grhsiie, ravn. 1 65 ne pregresite se nad mlad^nfikam. 1 162 
nik&r se ne pregresite nad Davidam. 

gubi: gvhi: Skrin. prip. 9 18 ne zgubi vupane. sir. 29 13 zgubi 
denarje za tvojiga brata. — gtcbite: jap. hebr. 10 35 ne zgubite 
t^daj vaSiga zavupana. jap. prid. 1 235 gr^Sniki! ne zgubite srcd. 
2 72 brez dobrih d^l ne bote neb^sa dobili, ali ne zgubite src^ inu 
ne bojte se. 

hladi I hladite : Skrin. vis. pes. 2 5 hladite me z jab^Ikami. 

jezi: jizi: Skrin. sir. 28 8 ne jezi se 6ez blizniga. traun. 36 1 
ne jezi se dez hudobne. ravn 1 112 ne jizi se ne. — jezite: jap. 
efez. 4 26 jezite se^ ali nik^r ne greSite. 

lozi: Idzi: ravn. 2 125 svojo roko poldzi na n - lozimo: jap. 
hebr. 12 1 k^r imamo tedaj en takti velik oblak t^h prid okuli 
naS; takti odlozimo vso t§zo. jap. prid. 1 340 poloztmo naSo sre6o 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLASU U (nOVO)-SLOVBNSKOM JEZIKU. 119 

V negove rok§. 1 122 perlozimo si v opravilih iiaSe v^jsty eno tako 
skrb, kakor ti dobri gospodarji v opravilih svoje hi§e. 1 369 raz- 
lozimo. kaj je le ta 5udez pom^jnil, od Stuka do stuka. — loMte: 
jap. efez. 4 25 za t§ga volo polozUe doli l^zo. 1 petr. 2 i polozite 
doli vso hudobo. kuga 134 polozite vsaki zivali try krat na dan. 
ravn. ber. 2 solsko perpravo polozite na polico pod klop, 4 orodje 
pred se na klop polozite. jap. 2 petr. 1 5 pMozite h t§mu vso 
skrb. rim. 12 18 v potr^bah tih svetnikov pdrlozite to vaSe. 

meSi: m^ci i mici: Skrin. pok. 2 33 omeci moje 8rc§. Skrb. 2 191 
poglej, Jezus, tudi na nas, omeci nase src^ de solzami svoje grehe 
objokamo. 

meni: menite: jap. rim. 12 2 spremhnite se skuzii ponovl6ne 
vaSiga uma. 

moM '.mdli: ravn. 2 i42 ^e te kdo po d^snimu lieu vd^ri, pombli 
mu Se leviga. 

mori: mori: ravn. 1 135 izderi med in vm&ri me. — moHmo: 
ravn. 2 272 v^rbi6 je ta! dajmo, vmormo ga in liegova v^rbSina 
bo naSa. — morite: jap. kolos. 3 5 morte tedaj vaSe vude. ravn. 
1 113 vzemite vsaki svoj med in morte brata, znanca in prijatla. 

mudi: mudi: skrin. sir. 32 15 kadar je das vstati, ne mudi se. 
traun. 39 18 moj bog! nik4r se ne mudi. 69 6 gospod, nikiir se ne 
mudi. pros. 165 prij^zna smrt! pred61go se ne mudi rog. 2 658 
na zamudi nihde sam sebe. preS. 185 n6ne milosti dni ne zamudi. 
— mudimo : skrb. 1 376 zdaj na nas fiaka Jezus, tedaj ne mudimo 
se. skrin. modr. 2 7 ne zamudimo na§iga dasa cv§d. ravn. 2 288 
tudi mi se tolkSim'ga d^sica ne zamudimo. — mudite: Skrb. 1 263 
nikar se ne mudite te gnade se delezni striti. ravn 1 41 nikar me 
ne mudite ! 1 73 doli pridite k meni, ne mudite se. ber. 6 ne mudite 
se pred cerkvijo. — mudwa: Skrin. vis. pes. 7 li pridi, moj Wbi, 
pojdiva vtm na pole, pomudiva se v vas§h. 

no6i: nocita: ravn. 1 31 gospoda, v mojo hiSo vaji prosim in 
per meni prenocta, 

Dovi: ndvi: ravn. 1 184 pondvi v mojih prsih praviga duha. — 
novimo: ravn. 2 50 torej spet ponovimo sklep varovati samoprida 
se V srce. — novite: jap. efez. 4 23 ponovite se v duhu naSe misli. 

plati: pldti: preS. 103 bog ti zapldfi <ik. 

podl; pddi: ravn. 1 108 de najdeS starko sed^ti na jajcih ali 
mladide leted&ti, ne j^mli z jajci ali mladidmi vred starke : mladide 
ali jajca vzameS, starko pa izpddi. — podite: kuga 127 spodite 
iivino V t§h nar jasn§ijsih urah dez dan na d§dne suhe dvoriSa vunkaj. 



Digitized by 



Google 



120 M. VAT^AVEC, 

poji: pojtte\ kiigii 29 napojiie slehniu z cisto vodo. 32 napojite 
potle vaso zivino z frisno zaj§to vodo. — pojte: §krin. 5 i j§]te, 
prij&tli, pite inu napojite se. — pojtva: Skrin. prip. 7 18 pridi, na- 
pojiva se z lub§znijo. 

pusti: piisti: rog. 2 422 ne pusti se od nik6ger premdjstrit. 
skrin. sir. 8 u ne pusti v n^mar modrih govorjeiie. 29 12 pomagaj 
vb6gimu, inu ne piisti ga per negovi potr^bi pr&zniga od sebe. 
pridg. 1 8 pusti v tvqjih mladih l§jtih tvoje src§ ves§lu biti. prip. 
1 8 mqj syn ! ne pusti v n§mar post&vo tvoje mdtere. ravn. 2 263 
ze tri leta bedim sadti jiskat na timu drev^su, pa nikol ni^ ne 
najdem: pos6kaj ga. N6gradnik mu rece: gosp6d, piisti ga se 
letosi. preS. 29 ti pa mene piisti zm6ram. 89 piisti p6ti mdjga 
sldvca k4kor sim mu grlo vstvdril. Skrin. sir. 7 23 tudi ga (hlapca) 
vb6giga od sebe ne izpiisti. ravn. 1 87 spiisti moje Judstvo, de mi 
gre god obhd,jat v puSavi. pres. 59 iz misel spiisti ga. skrin. prip. 
6 4 ne perpiisti tvojim od§m spana. prip. 4 i? dr^i se podvud^na, 
ne zapusti to istu. prip. 27 u ne zapusti tvojiga prijdtla. sir. 9 u 
ne zapusti stariga prijdtla. pok. 1 19 nikar me predolgu ne za- 
pusti. traun. 26 9 bodi m6j pomoSnik, ne zapiisti me. ravn. 1 18I 
deni Vrijata na spr^dni konec bbja kj§r ]e nar bol nevarno ; za- 
piisti ga na enkrat. preS. 98 zapusti r66no m6stne mi sos^de. — 
pusttmo: jap. prid. 1 340 pusttmo se kakor b6glivi otroei od tiga 
istiga o^§ta voditi kat§ri nas lubi. ravn 2 221 ko}kor krat nas kdo 
razzd,}i, tolkrat iz srca mu odpustimo. jap. hebr. 10 25 ne zapu- 
stimo naSiga zbiraliga. skrb. 1 334 vrnfmo se k nemu nazaj z zgr^- 
vanim srcam, inu ga nigdar ved ne zapustimo, — pustite: jap. 
efez. 5 6 ne pustite se od obeniga zapelati skuzi prazne besede. 
1 petr. 5 7 vso vaSo skrb nemu pustite traun. 94 2 pustite nas 
z zahvdlo pred negovu oblicje priditi. kuga 20 pustite se previzati. 
29 ne pustite sh od navade r§gelco naprej pisati. ravn. 1 65 ^e 
ste post^ni ludj^, pustite eniga zmed sebe perprtiga. 2 302 kaj ji 
ze hoSete ? per miru jo pustite. pres. 51 pustite, lubi 65a I me de 
v diinek grem sprehdjat se. jap. efez. 6 9 opustite zugane. jap. 
prid. 2 124 popustite tedaj le ta napuh. 1 106 perpustite meni de 
jest doli st6pim n6ter v vaSe src§. Skrin. prip. 9 6 zapustite otr6sino. 

redl (facere): ridi: 1 17 v barki predala naHdi. 1 111 i ber. 68 
bog6v nam naridi. — redtmo : ravn. 1 6 naredimo filoveka, podobo 
ki bo nam enaka. — redite: kuga 25 naredite spaSnike kakor vrte. 
200 5e derene §e ne n§ha, tedaj naredite le t6 stupo. ravn. 1 107 
vzamile palmovih vrhov in lope iz nih naredite. 



Digitized by 



Google 



FBIM08 K NAGLA8U U (nOVo)-SLOVENSKOM JEZIKU. 1 21 

redi (ale re) : redite: jap. efez. 64 oc^tje, ne draiite vaSe otroke, 
ampak redUe jib. ravn. 1 82 vzamite to dete in redite ga, pla^ala 
vam bom. 

roci: rdH (za rdCi): ravn. ber. 35 zrdci gospodu svoje p6ta. 
ravn. 1 198 svoje pota bogti perpordci. Skrb. 1 214 perpordH mu 
duso inu telo. — rocimo : preS. 22 le j&dra sp^t naprimo, valovam 
86 zroUmo, 

sadl: sadtte: kuga 27 zasadite drevesa inu protje na peskaste 
hribce. 

smoli: smdli: ravn. 1 17 v barki predala nar6di, in zasmdli jo 
zDotraj in zvunaj. 

sramotl: sramotite: skrin. pok. 1 74 ne sramoUte samy sebe. 

susi: sustte: kuga 172 vzamite mlado hrastovo skorjo, posu- 
site jo. 

svarf: svdri: Skrin. prip. 9 8 ne svdri zasmehtivavca, de te ne 
bo sovr^zil. sir. 11 7 posvdri pravifinu. 19 13 i 14 15 posvdri pri- 
j^tle. — svarite: ravn. ber. 40 svartte jih z Jubeznijo. jap. efez. 
5 u ne im^jte druzbe z tim nerodovitnimi Aq\i tQ tamm§, ampak 
rajSi jih posvarite. 

svetl: sviti: jap. prid. 1 192 posviti nas. — svettte: ravn. 1 122 
bogti in dobrim delam posveiite zlato jntro svojih otroSkih l^tic. 

topi: topite: kuga 134 5e zivina leto ne^e vz§ti, taku raztopite 
poino kuhovnico le t§ arenije v enim maselci oparjene vode. 

tvori : turi (za tvbri) : Skrin. prip. 3 27 ako premoreS, tudi sam 
dobro sturi. sir. 7 1 nikdr liudti ne stiiri, 8 21 ne sturi to name- 
neno pri6o nezn4niga. 14 13 pred smrtjo sttiri dobru tvojirau pri- 
jdtlu. 33 24 ne sttiri m^deza tvoji £asti. 33 30 brez premislika nid 
vazniga ne stiiri. 36 6 stiiri nove znamina. 36 7 sturi fiastit}ivo 
tvojo roko. 36 10 stiiri de 6as hitru pride. 37 17 sturi de boS sam 
sebi dob^r svetbv^vee. traun. u predgovoru: sturi dobro. ravn. 

1 172 n§ stdri mu ni5 ^aliga. 1 198 zavtipaj v bog4 inu dobro pa 
stori. 1 208 prav stdri in trdno bo tvoje zdravje. ber. 31 ne stdri 
ni6 zaliga mlad6n6u. — tvorimo: jap. efez. 4 15 sturimo resnieo 

V lub^zni. Skrin. sir. 2 23 sturttno tedkj pok6ro. ravn. 1 176 sto- 
rimo tudi mi radi vbogim dobro. 2 101 kar n^ sin re^e, stortmo. 

2 173 dobro na tihama stortmo. 2 293 Se ved raji stortmo, — tvortte: 
rog. 2 422 sturite to milost. kir skuzi to na bote obtizali. jap. 1 
kor. 16 1 zb§ro pak ravno taku sturite kakor sim jest cerkvdm 

V Galacji vkazal. prid. 1 121 sturite to samy pruti sebi kar en 
hiSni ode pruti svoji druzirii stury. 1 168 sturite to takd, de vas 



Digitized by 



Google 



122 U. YAX^TBGy 

budi^ ne bo nikoli brez d§la neSal. ravn. 1 12 ni^ ne storite niko} 
zv^ naj se, desar bi se mogli sramovati. 1 64 ne stoiHie nikoj sami 
ni6 hudiga. 1 57 idite in storite tako! 1 135 kar mene storfti vidite, 
umo sforite tudi vi. 2 loi vse sturite kar vam porefie. 2 156 kar 
ko} ho^ete de bi vam }udj^ storili, storite jim tudi vi. 

u6f: uci: gkrin. sir. 16 25 posluSaj me, syn, inu vuU se n^vuk 
t§ zastopnosti. traun. 24 5 vodi me v tvoji resnici inu vuci me. 
118 27 vwH me p6t tvojih postdv. 117 33 t?tia me, o gospod, po 
tvojib postavah 4iv§ti. ravn. 1 121 oh! vuci nas Steti svoje dn^ve. 
2 63 ta je nar prva modrost, ki se je otrbk uci, §krin. sir. 7 25 
imaS syndve? podvuci jih. pre§. 101 §e to, kaj p61 bom, me 
poduci, — uUmo: ravn. 2 156 vuUmo se, kaj smo do vsih drugih 
ludi dol^ni. 2 157 vse kar smo drujim dolzni, se vuHino iz tih 
Jezusovib besedf. — uctte: rog. 2 132 vhfte se vy kat^ri sodite. 
Skrin. prip. 8 5 vuUte se vy novum oi brihtnosti. modr. 6 2 vuMte 
se vy sodniki na zemli. jap. prid. 1 81 vuUte jih J^zusa Kristusa 
poznati. ravn. 1 29 uUte se, |ubi otroci! 1 36 otroci! uUte se kaj 
gr^ h pravi in popolnama v6ri v bog&. 2 126 vucite se Se, de tudi 
diovek sam sebi nar bol Skodije. 

vali: valite: jap. prid. 1 261 vy sv§ti angeli! odvalite tudi ta 
silni kamen od naSih src. ravn. 2 298 Jezus re^e: odvalite kamen. 

vari: vdri: preS. 99 to trdno sktipej zvdri, 

veseli: vesUi: dkrin. prip. 5 18 vesili se z zeno kat^ro si v svoji 
mladosti vzq|. 24 17 nikar se ne vesili nad padeam tvojiga so- 
vrdznika. pridg. 11 9 vesili se, mladend, v tvoji mladosti. sir. 3 12 
nikar se ne vesMi 5ez neCast tvojiga o5§ta. traun. 104 3 vesili se 
8rc§ tih kat^ri gospoda ySejo. ravn. 2 173 dobro storiti na3 bol 
'^eshli kakor Se taka gotovina. Skrin. prip. 4 14 ne ohvesMi se nad 
stezdmi hudobnih. prip. 27 11 moj syn! jiSi modrOst inu obesili 
mqje src§. traun. 85 4 razvesili duSo tvojga hlapca. — veselimo: 
Skrb. 1 325 le nikar se prezgodej ne veselimo^ de se je greSnik 
spreobrnil. ravn. 1 175 dajmo, veselimo se bogu. ber. 17 veselimo 
se raji kadar se bliSnimu dobro godl. — veseltte: jap. fil. 4 4 ve- 
selite se vselej v gosp6du, jest Se enkrat re^em : veselite se. traun. 
2 11 sluzlte gospodu z straham inu veselite se v iiemu z trepeta- 
nam. 31 11 veselite se v gospodu, vy pravi^ni. ravn. 2 139 veselite 
se in poskakujte. 2 208 veseltte se z mano! 

zivi: zivi: preS. 43 bog ti zivi teto stdro. traun. 118 37 ozivi me 
na tvoji poti. 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLA8U U (nOVOVsLOVBNSKOM JBZIKU. 123 

2. Osnove s nenaglasenim prezensnim nastavkom. 

Sve ove osnove imaju u singularu otegnuti naglas na slogu pred 
imperativnim Dastavkom : hv&li, gospod^ri, protfvi, misli, hbdi, z^ni 
se. U pluralu i dualu dijele se na dvoje po kakvoci naglasa u 
prezensu: a) koje imaju u praes. otegnuti naglas, imaju u impe- 
rativu naglas na imperativnom nastavku ^, i to otisnuti: hvalimo 
hyalite hvaliva hvalita : hv^lim ; molimo molite moliva molita : 
molim (mblim); b) koje imaju u praea. otisnuti naglas, one drze 
naglas na slogu pred imperativnim nastavkom i to otegnuti, barem 
u gorenStini: misli mfslimo mlslite misliva mlslita: mislim; gospo- 
d^ri gospod&rimo gospoddrite gospoddriva gospod^rita : gospodarim ; 
protlvi protlvimo protfvite protiviva protlvita se: protivim se itd. 
Rijedak je tuj naglas na imperativnom nastavku: ^udite se. 

Primjeri iz knige: 

a) za osnove s otegnutim naglasom u prezensu: 

b^li: belite: ravn. 2 163 ne belite si tolkan glave. 

br^ni: bramte: ravn. 1 64 ako bi otroci bbtli kaj hudiga delati, 
ko)kor morete jim branite. 2 221 ne branite mu 2 236 k' meni 
naj gredo otro6iS, ne branite jim. 

c61i: cili: §krin. pok. 1 95 zaceli moje rane. 

5titi: cutimo: ravn. ber. 120 tudi mi }ubimo svoje domovino, 
vse n^ne zad^ve z' no obiutimo in radi storlmo. — iuttte: ravn. 
2 160 oh tudi vi zacutite kaj svetiga vese|a nad takimi bozjimi 
navuki ! 

dr^zi: draS^te: jap. efez. 6 4 kolos. 3 21 o5§tje, nik&r ne drazite 
va§e otroke k' srdu. 

goni : gontte : kuga 29 ne gonite vase krave inu vole tkS iz hl§va. 
31 na mokre inu mo^^me ali morastne kraje ne gonite nikoli va§ih 
krav. rav. 2 153 ne gonite zrairaj : kaj bomo jedli? I 251 ne 
gonite zmiram: gospodova veza gospodova ve£a gospodova veza! 

hodi: hbdi: ravn. 1 89 pobferi se in ne hddi mi veS pred o5i! 
1 108 ^e se vidiS sovra^nikoviga osla ss^ti pod tovbram^ ne hddi 
memo. 1 123 hddi po negovih potah. 1 138 na moje po|e hddi lavkat. 
1 203 negove poti hddi, 2 95 z' menoj hddi 2 215 v' miru hddi! 
ber. 57 ne hddi blize. 74 solnce, postoj nad Gabaonam in luna ne 
hddi iz Ajalonske doline. — hodimo: jap. rim. 13 13 hodimo po- 
Stenu kakbr po dnevi. prid. 1 164 ne hodimo zvunaj fare eksem- 
pelnov yskat. ravn. ber. 18 bog ho5e de naj po stezah negovih 
zapoved hodimo. — hodite: rog. 2 612 hodyte za mano. skrin. prip. 



Digitized by 



Google 



1 24 M. VAi;iAVBC, 

9 6 hodtte po p6ti t§ razvtimnosti. jap. efez. 5 'i hodite v Jub^zni. 
5 8 hodtte kakbr otroci te lu^i. kolos. 2 6 kakor ste gospoda Je- 
zusa Kristusa prej^li, takti hodite v' nemu. 4 5 hodite modru 
z' t§mi okuli kateri so zunaj. prid. 1 215 ne hodite blizu. 2 178 
hodite dokler lu5 imate. §krb. 1 520 hodite tedaj, hitite skuz dobre 
d^la prot Deb^sam. ravn. 1 49 pred mano hodite. 1 67 ne hodite 
mi ve5 pred o6£. 1 73 hitro hodite! 1 no 5e komu kaj posodite, 
ne hodite po zast&vo ali posodilo v' hi§o k nimu. 1 113 vzamite 
vsak svoj me^ in od vrat do vrat hodtte po stanu in morite. 2 63 
radi hodite k udenikam. 3 128 za mano hodite. 2 147 kadar se 
p6stite, ne hodite klavrni kakor hinavci hodio. ber. 1 tiho in pa- 
metno hodite. 2 po zimi ne hodite na ravnost k' peSi. pres. 156 
hodite k4mor v6dno sla vas vl65e. jap. prid. 1 336 pojdite pre- 
hodite c§lo zemlo, nesite na vsaki kraj m6i krii. 

brdni: hrdni: gkrin. prip. 3 21 moj syn! ohrdni postavo! 4 4 
ohrdni moje zap6v^di inn bos zivil. 4 13 ohrdni le 16. sir. 1 33 
moj syn! ohrdni pravico. 7 24 imaS zivino? ohrdni jo per sebi. 
traun. 36 37 ohrdni nedolznost. — hrantmo: jap. rim. 14 19 ohranimo 
med sabo kar nas popravi. ravn. 2 193 z' fiistim srcani ga (bozji 
navuk) v' sebi ohranimo. ber. 206 nam je zdravje dal, de ga 
skrbno v4rimo in ohranimo. — hranite: ravn. 1 333 verjemlte te 
navtike, kakbr ktip zlat^ jih hranite, skrin. sir. 41 17 otroci, ohranite 
navtik dokler ste v myri. jap. jud. 21 ohranite samy sebe V lu- 
bezni bo2ji. 23 le t§ sicer Strafajte kakor obsojene, une pak ohra- 
nite. ravn. ber. 200 ohranite v' spominu te le nauke. 

hvdli: hvdli: Skrin. sir. 11 30 nikogar pred smrtjo ne hvdli, 
17 27 2iv inu zdrav hvdli. traun. 102 i moja duSa, hvdli gospoda 
inu vse kar je v' meni {hvdli) negovu sv§tu im§. 102 2 hvdli go- 
spoda, moja duSa I — hvaltmo : rog. 2 202 nb kakor eno ^asty inu 
hvdle vredno mojstrovo tega sinouliga strahti Sastymo hvalymo 
lubymo. ravn. 2 234 za vsdki dar po Jezusovo hvalimo hogk. 2 283 
za dobroto tudi de govorimo in slisimo, hvalimo hogk. ber. 63 
hvalimo gospoda. 143 zahvalimo dobrotliviga bogd de nam je dal 
tukaj rojenim biti. — hvaltte: jap. rim. 15 ii hvalite gospoda vsi 
nev§rniki. skrin. sir. 39 20 visoku dastfte negovu im§ inu hvalite 
ga z' gl^sam vaSih vust. traun. 21 24 hvalite gospoda vy, kat§ri 
se nega bojt^. 32 i vy pravidni hvalite gospoda veseli. 32 2 hvalite 
gospoda z' citrami. ravn. 1 22 gl6dajte jo mavrico in hvalite ga 
nega, ktiri jo je naredil. 1 92 otroci! vselej se mu tedaj hvalite 
za vse dobrote z' veselim in ravnim srcam. jap. 1 tesal. 5 18 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLA8U U (NOVo)-SLOVJiSNSKOM JBZTKU. 125 

v' vs§h re6§h se zahvalite. ravn. ber. 201 zahvalite dobrotjiviga 
bog^ de je vas hndiga obvirval. 

kloni: klonite: ravn. ber. 2 kadar v' vu^ivnico stopite, se u^eniku 
ali u^enici lepo poklonite. 4 od u^enika opomneni se perklonite. 
201 pojdite potlej k' svojim st^rsam, perklonite se jim prij&zno. 

krdti : kratite : jap. 1 korin. 7 5 ne kratite ed^n drugimu de bi 
se na molitu pod&li. 

krdzi: krdzi: preS. 64 zakrdzi^ m6znarl p^sem ti. 

ktipi: kupi: skrin. prip. 23 i?3 ktipi resnico inu ne prodaj mo- 
drost. — kupite: kuga 138 j^tkaste ovc§ .... nikdr n§ kupite, 
149 ovne inu ovc§ za pl§me od takih rodovin, kat§re mo^ne inu 
zdrave jagneta imajo, isit6, kupite. ravn. 2 276 dajte nam svojiga 
o}a. Z6 n^! pojte in kupite si ga raji. ber. 47 pojdite doli v' Egipt 
in kupite zita. ravn. 1 64 slisim, v' Egiptu je zito na prodaj. Sto- 
pite dbl va n in nakupife nam ga. 

I6ci: Idci : §krin. sir. 7 21 ne I6ci se od r^zv6mne inu dobre 
zen§. 25 86 Idci no (hudobno zeno) od sebe. traun. 16 14 gospod, 
odldci jili vze od tih. — loUte: jap. prid. I 132 5ujte, bejzite, 
molite. Ne loUte nigdar le t§ try reSy. 2 korin. 6 17 odloUte se, 
pravi gospod, inu ne dotaknlte se kar je nedistiga. kuga 154 od- 
locife t§ slabe, t§ malu pridne (merkk^e) vsaj na vsako jes§n inu 
denite jih pro6 ravn. 1 107 vsako tretje l^to odloUte se posebno 
desetino vsiga polskiga perd^lka. — loctva: ravn. 1 27 i ber. 25 
saj sva si brata! lepo te prosim, lociva se! 

}ubi : luhimo : jap. 1 joan. 4 19 lubimo bogd. ravn. 1 ii4 po 
negovo lubimo ludi. 2 149 lubimo vse tako jih, de bomo le za se 
se nerddi kaj prosili. ber. 13 bog4 zmirej hh\ in bb} spozndvajmo 
dastimo in lubimo, 120 tudi mi lubimo svojo domovino. 191 svojo 
domovino in z' no vred vse nene prebivavce lubimo kakor svoje 
brate. — lubite: rog. 2 244 to vboStvu lubyte, jap. rim. 12 9 lubite 
brez hinavstva. 12 10 z bratovsko lub^znio se med sabo lubite. 
efez. 5 25 i prid. 1 98 vy mozj§ lubite vase zen§. 1 petr. 1 22 
lubite se §e bbl med sabo iz priprostiga srca. 1 petr. 2 17 brate 
lubite, 1 joan. 2 15 ne lubite le ta svejt. §krin. modr. 1 1 lubite 
pravico vy kat^ri ste sodniki na zemli. 6 12 zazelite moje bes§de, 
lubite jih. 6 22 o krajli .... lubite modrost, de bote v§6nu kraj- 
Itiv&li. sir. 2 10 kat§ri se gospoda bqjt6, lubite nega. ravn. 1 28 
lubite tudi ptujce. 1 78 otroci ! 6astite' sej in lubite tudi tako starise. 
2 160 le dobrost lubite. 



Digitized by 



Google 



126 M. VAIjiAVBC, 

mofi: mdci: ravn. 1 138 z' nami zS^jmi in pomdci. — mo^te: 
kuga 26 taku pob61$a]te paSe: omoHte zemlo. 

moli: mdli: ravn. 2 85 gospoda svoiiga bog4 moli in nemu sa- 
mimu 8lu£i. 2 148 ti kadar moliS idi v stanlco in dun zaklenlvSi 
za seboj mdli, — molimo: traun. 114 3 pridite, molimo inu padimo 
doli. ravn. 1 176 dajmo! molimo in popaddjmol — molite: jap. 
efez. 6 18 molite vselej v' duhu. kolos. 4 3 m4>Ute zraven tudi za 
nas. 1 tea. 5 17 moliU brez pren§hana. 5 25 i hebr. 13 18 bratje, 
molite za nas. prid. 1 134 molite iz c^liga vaSiga src^, molite sta- 
novitnu. Skrb. 1 iso molite veliko. 1 ^\9 molite tedej kristiani! ravn. 

1 39 oh! molite ga. 2 142 molite za ne ktiri vas zalijo in prega- 
najo. 2 149 tako le molite. 

moti: mdti: gkrin. sir. 32 5 nikdr ne wd^f PSJtje. — motite: jap. 
jak. 1 16 ne mx)tite se tedaj, moji prejubi bratje. jap. galat. 6 7 
nik^r se ne motite: z bogam se ne norduje. 

n6si: no^mo: jap. 1 kor. 15 49 kakbr smo podobo tiga parst§- 
niga nosili, taku tudi podobo tiga neb§Skiga nosimo. preS. 159 tak 
k&kor sr&ke gn^zda yktip nosimo beside pttije. — nosite: rog. 

2 522 iz nym ted&j nosyte ta kriz kateriga khi obdtitite nad vami. 
jap. galat. 6 2 ed^n tiga drugiga butare nosite. prid. 2 306 kadar 
vam jih (kri^e) bog poSle, nosite jih vsaj z' pootrpl^nam ravn. 
1 106 prvi snop ki ga odzanete, nosite duhovnu. 2 187 ne nosite 
V pas6vih ne zlata ne srebra. preS. 6 t^ in t^ke v^ nosite tdzbe, 
strune! kje do n6. ravn. 1 107 odlodite desetfno . . . kam jo zno- 
site. 1 IH vzamfte svojih z^n in h£eri zlate ub^ne in mi jih znosite. 

p4H: pacite: ravn. ber. 201 ne pacite si obraza. 

polni: pdlni: Skrifi. sir. 3 19 syn! dopdlni tvoje d§la z' krot- 
kostjo. jap. fil. 4 19 moj b6g pak napdlni vso vaSo zelo po svojim 
bogastvi. traun. 82 17 napdlni nih obr^ze z' sramoto. 89 14 napdlni 
nas zgodaj z' tvojim vsmilenam. — polnimo: ravn. 2 143 kako 
lepo, de to zapoved spolnimo, nam Jezus na duSo govori. — pol- 
mte: jap. 2 kor. 8 11 zdaj pak tudi v dja^i dopdlnite ( na ol 
ozna^uje glas ne naglas). fil. 2 22 taku spolnite moje vese|e de 
bote vsi ene zastopnosti eno lubQzen im^li. 

pr^mi: premimo: jap. prid. 1 194 spremimo . . . J§zusa 6ez potok 
Cedron. 229 spremimo §e na le t§ posl^dni mrtvaSki pdti naSiga 
dobrostliviga odreSenika. 

pr6si: prdsi: ravn. 1 59 prdsi kraja de me iz te j65e odr^Si, 
1 204 prdsi kar ho6e§, dal ti bom. 2 226 prdsi me kar ho^es, 
vsliSim te. ber. 114 prdsi \e6 krat boga de naj ti k' vsimu dobrimu 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLA.8U U (nOVO) -SLOVBNSKOM JBZIKU. 127 

pomaga. — proshno: jap. prid. 1 194 prosimo ga, de nase srca 
omedy. 2 8 6e smo se pregr^sili, prosimo z' solzami za odpusane. 
129 zgr§vajmo se le t§ hudobe in prosimo gospoda za odpusane. 
ravn. 1 20b modrdst in krepost prosimo vsaki dan bogd. 2 149 
neb6§ke dar6ve ga prosimo bog4: — proslva : preS. 59 vse ddbro 
]e, kar bog storf, de vsmili se, prosive (dual fern.). — prostte: 
traun. 121 6 prosite myr Jeruzal^mu. jap. prid. 1 97 prosite bogi 
de vam tako lub^zen iz srca vzame. 188 prosite zdaj de vam mo5 
od zgoraj dj£. 327 za gnado z' nim vred trp§ti inu vmr§ti prosite, 
341 prosite ga za va§ potr§bni kosfec kruha. 2 77 prosite ga de 
on va§e d§la poz§gna. ravn. 2 210 prosite in dalo se vam bo. — 
prosita: ravn. 1 89 prosita boga de strasni grom in pa to6a neh^. 

r6si: risi: traun. 7 2 reH me od vsih mojih preganavcov. 34 17 
rest mojo duSo od iiih hudoble. 42 i reSi me od krivi^niga iuQ 
zapeUviga dlov^kk. ravn. 2 149 ^«st nas od zl^ga. 

r6bi: rdbi: preS. 97 deb^Io po gorjdnsko jo zardbi. 

r6di: rodimo: dalm. jerem. 18 pojdite sim, naj ga z jezikom 
vbyemo, inu niSter ne rodymo za vse negovu govorjene. 

sluzi: sluztte: jap. efez. 6 6 i kolos. 3 21 nikdr ne sluHte na 
ufi. efez. 6 7 sluzite z dobro vojo. 3 24 sluzite gospodu Christusu. 
traun. 2 ii sluzite gosp6du z' straham. ravn. 1 38 pridno, zvesto 
sluzite. ber. 186 sluzite eden drugimu z' dar6vi ki jih je vsakteri 
prej^l. (traun. 99 2 sltizite gospodu z vesejam, bice grijeska za 
sluzfte). 

sodi : sddi: traun. u predgovoru : b^ri 21 psalm inu s6di ali nam 
je tn6gel prerok negovu trpl§ne bbl na t^nku popisati. 42 l sddi 
me ti, o bog! inu rAzsddi mojo r§5 zupfer to nezv§stu ludstvu. 
preS. 60 pom4gaj, b6g! otrdka ti ub6ziga ne sddi. — sodtmo: jap. 
rim. 14 13 nikdr ted^j ve6 eden drugiga ne sodimo, — sodite: jap. 
14 13 le to sodite, de ne b6te spotikane brati nast4vili. traun. 
57 2 sodite prav vy dlov§8ki otroci. jap. prid. 1 lis taki so ti so- 
vrazniki va§iga izveli^ana, sodite samy, 6e so straSny, iz tq Skode 
katero so vam do zdaj sturili 344 sodite samy, ali je na§ odre- 
senik urzoh imel le to hudobio taku rotiti inu prekl§ti. ravn. 2 97 
kogar ne poznate, ne sodite ga nikol. 2 206 ne sodUe in sojeni ne 
bote; ne sodite drujih ojstro. 

stopi i stdpi : stdpi : ravn. 2 183 vstkni in v sredo stdpi. preS. 97 
ak k6s si t^mu, koj na prste stdpi. rog. 2 658 odstdpi od ceste 
tcga pogublejna na pot tega izvelydajna. §krin. prip. 3 7 boj se 
bog& inu odstdpi od hudiga. 5 7 posltiSaj me inu ne odstdpi od 



Digitized by 



Google 



128 M. VAUiAVBC, 

besedy mojih vust traun. 21 12 ue odstdpi od mene. 34 22 gospod, 
ne odstdpi od mene. skrin. prip. 22 28 ne prestdpi stdre mejnike. 
jap. 2 tim. 2 7 zastdpi kar ti pravim. preS. 97 moj zl4ti tik po- 
sltiSaj in zastdpi. — stopimo: rog. 2 41 dalej stopimo V terau kar 
ta bestinski Olybrius dopern^sil jn bil nad to s. divico. 399 kateru 
de khi kaj bul vidimo, stopymo od Davida . . . h' dana§nim ss. 
apostelnam. ravn. bar. 187 eden druzimu }ub6znivo perstopimo. — 
stopUe: rog. 2 600 kateru de khi kaj bol vidite, stopite u' duhu 
iz mano u' to jeruzalemsko d61ino Josapbat. ravn. 1 64 sliSim, 
v' Egiptu je 2ito na prodaj, stopite ib\ va n in nakupfte nam ga. 
1 132 le sem pod me stopite v s6nco. jap. prid. 1 6 vy tam od- 
stopite. jap. efez. 5 17 zastopite kar je vola bo^ja. 2 petr. 1 20 
zastopUe le id nar popr§j, de se obenu prerokovane tiga pisma po 
l^stn^m izlagani ne stury. — stdpite (prema 8t6pim): §krb. 2 26 
stdpite V mqje stopine. Skrin. sir. 2 7 nikdr od nega ne odstopite de 
ne padete. traun. 138 19 odstdpite od mene vy krivy zelni mozj§. 
Skrin. m6dr. 6 2 posluSajte, krajli, inu zastdpite. 2 10 zastdpite 
tedaj, vy krajli. 

t66i: toiite: jap. prid. 1 227 o gr^sniki, tocite c§le potoke t§ii 
solz. ravn. 2 loi Jezus refie: natocite, starasinu neslte. 

t6zi: tozite: ravn. 2 50 otroci, nikol ne toztte, 5e nimate vsega 
dez n6mod. 2 75 ne tozite nikogar po krivim. jap. prid. 1 80 po- 
tozite se po t§m, o starisi, de so vaSi otroci svoje glave. 

tr^bi: trebtte: ravn. 2 185 take napdnosti v mladosti so korenine 
strasnih pozn^jSih grdbb. Joj ! potrebite zdaj, kmalo si jih ze iz 
src. ber. 1 kadar do Sole pridete, otrebite blato ali sn6g z 5^vlov. 
kuga 27 strebite v6doto5e, de voda hitr§j§i potefie. 

tr6bi: trdbi: ravn. 2 146 kadar v b6ga jme deliS, ne trobi pred 
sabo. — trobtte: jap. prid. 1 5 angeli! zatrobite na vase trob^nte. 

vdbi: vdbi: Skrin. sir. 9 vdbi pravi^ne moz§ v gostj§ — vabtte: 
ravn. 2 274 po razpotjih pojte in ko}kor jih najdete, jih k' zenitnini 
povabite. 

vlafii; vlactte: rog. 2 173 oblaci/te, naspizajte, preskrbyte le t^ 
kakor Radegundis, inu iz to bote to milost dosegli. 

v6li: volite: jap. prid. 1 220 zvoUte si, kogi h65ete, J§zusa ali 
Barabu? kuga 32 zvolite si h t§mu nar jasnejsi ure tiga dn§va. 
ravn. 1 124 torej zivlene si izvojite. 1 157 izvojite si koga, de se 
z mano poskusi. 

v6s5i: vdSci: skrb. 1 156 nikar ne k6vni, ne vdsi hud6. — vos- 
ctmo: ravn. 2 32 pa voslmo saj de bi z' enakimi ob^utleji vsi ludj^ 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAOLASU U (nOVo)-SLOVBNSKOM JBSZIKIT. 1^9 

V bozjo vezo hodili. 2 53 ned61znim otro^i^am Se solzo pervosimo ! 
ber. 17 iz area mu vse dobro pervosimo, — vosctte: ravn. 2 142 
dobro, kteri vas preklinajo, jim vosite. ber. 101 jim dobro jutro 
vosUe. 

zkhi: zdbi: traun. 44 11 pozdbi na tvoje ludstvu. — zabtmo ' 
ravn. 2 204 nikol ne pozabimo, kaj greSnikov ^aka. 2 243 nikol ne 
pozdbimo Jezusa, kako tukaj oko v' nebo zra^a. — zabite: jap. 
hebr. 13 2 ne pozabite na gorijemane tih pop6tnih. kuga 30 ne 
pozabUe nikoli na le to strezbo. ravn. 1 131 ne pozabite de jest 
sim vam v' rbdu. 

zdli: zdli: skrin. sir. 3 U moj syn! podp§raj tvojiga o£§t^. 
v' nega starosti inu ne zdli nega djokler zivy. sir. 18 15 kadar koH 
ddS, ne zdli s hudo besedo. sir. 4 2 ne razzdli vb6giga v' negoyi 
potr§bi. — zalUe : jap. efez. 4 30 nikd^r ne zalite sv§tiga duba 
bozjiga. — zdlite: traun. 104 15 ne dot^knite se mojih Kristusov 
inu ne zdlite moje preroke (to je prema : zalim = 2alim srp. 
zaliti)* 

b) Za osnove s otisnutim naglasom u prezensu. 

drslmi: drdmite: Skrin. vis. pes. 8 4 ne zbudlte inu He predrd- 
mite lubo. 

gladi: glddi: pre§ 166 napr^j me sr^da glddi ali t^pi, me tn^lo 
ndjdla b6 neobdutjivo. 

grabi : grdbite : pres. 109 grdbHe dndrje vktip got6ve. 

korenini: korenini: Skrin. sir. 24 1 3 med mojimi izv61enimi se 
vkorenini. 

kiisi : ktimno : skrin. modr. 2 17 skusimo kaj bo ^ez nega 
priSlu. — ktHsite: traun. 34 9 pokusite inu pogl§jte kakd sladak je 
gosp6d. 

meri: mSri: preS. 43 kaj post6pa§ tl za m^no? ne zamiri ne 
zamiri, cv^t lepdte, d^kle dr%o! 120 t6 pomislij ne zamiri de, 
kar s6nce sim zagl6dal; od o^l so ttidi meni se uzdignile tamnfee. 

mili: mUi: pres. 67 odsl^ si trupla sili, bog duSe se usmili. 

misli: misli: preS. 59 na Ogrskim, pomisli, h6i! nezv^st tvoj 
morebiti de pr4vo. v6ro zd^j tajl, se drugi perkupiti. 

pravi : prdvimo : skrin. modr. 2 8 naprdvimo si vij^nice iz roz 
dokler ne zv§nejo. 2 12 sprdvimo tedaj pravi^niga v' zadrgO; zakaj 
on nam je na poti. — prdvite: ravn. ber. 4 ko je uk kond&n, 
orddje spet posprdvite, 

siti: siti: traun. 42 6 nasiti mojo duSo kakor z' mtizgam. 

skodi: skdci: ravn. 2 8^ 6e si bozji sin, skbU! . 

B. J. A. ou. 9 



Digitized by 



Google 



130 M. VA^ATBO, 

stAvi: stdvi: Skrb. 2 12 postdvi si, 6lovek! pred apomin enga, 
kir sam y sebe zalublen je poln napuha. — stdvite: Skrb. 1 154 
postdvite si naprej enga dloveka ktir tak6 misli. 

strS.Si: strdSi: traun. 82 16 takti jib z' tvojim viharjam prestrdsi. 

toUzi: toldzi: traun. 82 2 nik&r se ne vtoldzi. 

trfi: trUmo: preS. 28 Uriimo, br^tje! Se vince se sm^ja (^itaj: 
tfamo, jer je hortat.). 

udari : uddrite : traun. 47 13 prevddrite dobru nega trdnave. 

vesi: visite: traun. 41 11 aku vam bog^styu raste, nikdr srcQ na 
na t6 istu ne obesite. 

zdrllvi: zdrdvi: traun. 40 5 gospod, vsmili se (fez mene, ozdrdm 
mojo duSo. — zdrdvite: ravn. ber. 1 pozdrdvite se kadar se na 
p6ti snidete. 202 pozdrdvite slAhrniga prijazno. 

VI. Naglas u glagola 8 nastavkom a u prezensu i 
u infinitivu. 

Imperativni nastavak i biva j, pred kojim nenaglaSeno i otisnuto 
kratko naglaSeno a u govoru spada na e: d^lej dSlejmo d^lejte 
d6Iejva d^lejta; ravng). EaSto spada aj preko ej 6a na i: ^ki 
ddkimo ^&kite ^dkiva 6dkita. 

1. Osnove kojim je u prezensu nastavak a otisnuto naglaien^ 
naglaiuju ga tako i u imperativu i to u singularu kratko, u plu- 
ralu i duahi dugo: ravnaj ravnajmo ravnajte ravnajva ravn§jta. 

Primjeri iz knige: 

kond§,m: koncaj: gkrin. pok. 2 61 izbriSi vse moje krivice, 
konidj V meni t§ iste. — koncajmo: traun. 73 8 pokonidjmo vse 
bozje pr^znike v dfez^ii. 82 3 pridite inu pokonidjmo jib izmed 
ludstuv. 

pe^§,m se: pei&jte: ravn. ber. 73 z malikovavskimi narodi se 
nik^r ne pecdjte (jap. 2 tes. 3 11 piSe: pi^ajte, sto £itaj : pbSsljte). 

ravnam: raimaj: ravn. ber. 193 s Casam svojim prav ravn&j, 
de ti 2al ne b6de kdkj. — ravndjte: ravn. 2 147 ne ravndjte po 
hin&v^ovsko. 

zijd^m: zijaj: Skrih, sir. 9 7 nik^r ne zijdj ok61i v o^itnih krajih. 

2. Osnove koje imaju u prezensu otegnuti naglas na slogu pred 
aj, u singularu drze svoj naglas : j6kaj : j6kam. U pluralu i duala 
rado prenose naglas na aj i to kao otisnuti dugi: jokajmo jok&jte 
jok§,jva jokajta: j6kam. Ali moze otegnuti naglas ostati i na slogu 
pred aj : j6kajmo j6k%jte j6kajva j6kajta. 



Digitized by 



Google 



PRINOS E NAQLASU U (nOVO)-SLOVBNSKOM JEZIKU. 131 

Primjeri iz knige: 

d^vam: divaj: ravii. 1 190 vsaki vas se tudi perzadivaj raynati 
po tern vumu dobro. §krin. prip. 24 16 ne ji§i hudobfje v pravid- 
niga hiSi, tudi ne razdevaj neg6vi pokoj. prip. 25 9 ne razodevaj 
to skrivnu enimu ptujcu. — divajte: ravn. ber. 201 ne dSvajte ne 
kol^n ne nog kri^em. 

jddram: jddrajmo: preS. 22 moj dp je SM po v6di, le jddrajmo 
za nim. 

j^m|em: jemdjte: ravn. ber. 5 ne jemdjte nobene igra6e seboj. 

j6kam: jdkaj: Skrin. sir. 38 16 syn! j6kaj se (fez mrli^a. jap. 
prid. 2 99 8V§ti prerok! ti si se j6kal n§kada] ^ez opuSene tiga 
svetiga Siona; jdkaj se veliku ye6 z mano £ez t6, kar se v naSih 
templib vsaki dan gody. — jok&jmo: traun. 114 6 pridite, moUmo 
inu pddimo doli inu jokdjmo pred gospddam. 

po-m4gam: pomdgaj: traun. 30 17 pomdgaj mi. 43 26 pomdgaj 
nam. Skrin. sir. 29 12 pomdgaj .vb6gimu. preS. 60 pomdgaj b6g! — 
pomagdjmo: ravn. ber. 191 pomagdjmo poSteno iz vsih mo& k sr6fi 
vse domovine. — pomagdjte: traun. 81 3 pomagdjte timu stiska- 
nimu inu vbogimu k pravici (ali : premsigam, omagam : premagaj 
omSgaj). 

mSsam: misajte: jap. prid. 1 199 tecite, solz§, in zm^ajte se 
z t§mi kryvavimi sragami, kat§re je lub^zen iz tei^sa J^zusa Kri- 
stusa po sili van stladila. 

m6dem: metdjta: ravn. 2 127 mr64o pometdjta. 

padam: paddjmo: ravn. 1 176 dajmo, mollmo in popaddjmo. 

p6vam: jap. efez. 5 19 i traun. u predgovoru: p6jte inu prep§- 
vajte gosp6du v vasih srcih. 

pr^Sam: prdSaj: Skrin. sir. 32 12 per dosti re^^h drzi se kakor 
nev§jdin, posliiSaj inu zravfen mdldi t^r vprdSaj. sir. 18 20 pred 
sodbo sam sebe izprdsaj. — prasdjte ; preS. 12 ko brez mird okr6g 
divjdm, prijatli pr^sajo me: k4m? prasdjte r^j' obl4k nebd, pra- 
Sdjte r4ji v41 morjd, kadkr mog66ni gospod^r drvl jih s^m ter 
kjfe vih&r. 

sk4kam: skdkajte: ravn. ber. 201 ne skdkajte, 

sMSam: sltiSaj: Skrin. prip. 5 7 m6j syn! poslusaj me! 19 ^0 
posliiSaj svfet. sir. 9 4 tudi jo (plesavko) ne poslusaj. 32 9 posltisqj 
m6l^§5. traun. 38 is poslusaj moje solz§. 44 n posluSaj, hdy! preS. 
97 oj zlati dk posluSaj, — slusdjmo: Skrin. V. posluSdjmo vsi 
vkupej, ^imu je bild govorj^nu. — sluSdjte: Skrin. prip. 6 l po- 
slvidjte, otroci, podvu^^ne odQta. 8 n otroci, poslitsdjte me. 8 33 



Digitized by 



Google 



132 M. VA^jiAVBC, 

poslusdjte podvu56ne. sir. 23 7 posltisdjte t)troci, podvu^^ne od 
jezlka. 39 17 poslaidjte me, vy bozji r6d. traun. u predgovoru: 
poslusdjte me. — sliiSajte : Skrin, prip. 8 6 posliisajte me. 

st&vjam: stdvlaj: Skrin. sir. 23 10 ne postdvlaj med tvoje go- 
vorj^ne im^na 8v§tih. — stav\djmo: Skrin. prip. 1 11 skrivdj wa- 
stavldjmo zadrge .ned6l2nimu. 

tikam: ukdjte: traun. 46 2 vse ludstva p6kajte z rak&mi, wfai/^ 
bogti z ves§lim glasam. 80 2 vukdjte bogu J4kobu. 

Y^sam: t?^a;; Skrin. prip. 6 21 ne obesaj jih (zapovedi tvojiga 
o^§ta) na tv6j vrat. — vSsajte: ravn. bar. 7 ne ohisajte se zadej 
na yoz6ve ali senf. 

zd^ham: zdihajte: ravn. ber. 203 tudi ne zdShajte. 

zdr^v|am: zdravl&jte: ravn. 2 187 ozdravldjte bolnike. 

zn&vam: zndvajmo: ravn. 2 207 lohka se iz tega vudimb, kak6 
samf se spozndvajmo. 

zfvam: zivdjmo: ravn. ber. 146 ne vzivdjmo dobr6t t^ga svet& 
kakor neumne zivine. 

3. Osnove kofe imaju u prezensu i u infinitivu otisnuti naglas 
na slogu pred aj, drze taj naglas i u imperativu kroz i kroz na 
istom slogu: blizaj bli^ajmo blizajte blizajva blizajta. Rijedak je u 
pluralu ili dualu naglas na aj. 

Primjeri iz knige: 

blizam: hUzajmo: levst. 2up. 1. hlizajmo se Srbom. 

bogam: hogajte: jap. efez. 6 1 otroci, hdgajte stariSe v vs§h 
re5§h. hebr. 13 17 bdgajte vase napr§j postavlene. ravn. 1 8 otroci ! 
vhdgajte saj tega Jubiga dobriga bogd. — Pamti: bogajte: kuga 8 
bogejU moje opominuvane inu navuk. 

govarjam: govdrjaj : skrin. sir. 11 21 od te iste se pogovdrjaj. 
prip. 25 9 pogovdrjaj se od svoje r^^y z prijatlam. 13 14 ne zgo- 
vdrfaj se pred61go z nim. 

gr§vam se: grSvajte: traun. 4 5 6ez t6 se v vaSih hramih 
zgrevajte. 

jemam: jemaj: Skrin. sir. 14 6 dajaj inu prejemaj. — jemajva: 
Skrin. prip. 7 18 pridi napojCva se z lub§znijo inu objemajva se po 
£elah dokler se dan saznd. 

kladam : klddaj : Skrin. sir. 5 5 ne naklddaj gr§h na gr§h. 33 80 
nobenimu preve6 ne naklddaj. 5 8 ne odklddaj od dn§va do dn§va. 

l§,gam: Idgaj: traun. u predgovoru: kar v psalmih ne zastdpiS, 
nik^r po svoji glavi ne izldgaj, — lagdjmo : ravn. 2 802 tudi mi 
izlagdjmo tako vselej drugih dela na dobro. 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLASU U ( NOyo)-SLOVENSKOM JIBZIKU. 133 

rnsLram: m&rajte: ravn. ] 176 mdrajte za n dansi, ko n^ga ^ti- 
tite glas. 

naSam: ndSaj: skriA. prip. 3 5 ne zandsaj se na tvojo rJtzvtim- 
nost. — n&sajte: traun. 145 3 ne zandiajte se na poglav&rje. 

neham i neham: nShaj: traun. 36 8 nehaj od j§ze. — nehdjte: 
skrb. 2 11 prosim vas: nehdjte no sramotiti. 

mzam: ntSaj: Skrin. sir. 7 i% poniiaj globoku tvojo duSo. — 
nizajte: jap. jak. 4 lo ponizajte se pred g08p6dam. 1 petr. 5 6 
ponizajte se t^daj pod mog6dno rok6 bo2jo. 

piram (u syim zna^enima do lavare): piraj: Skrin. prip. 24 19 
nikir se ne prepiraj z hudobnimi. Skrin. pok. 1 116 podperaj mene 
z tvojo pomodj6. 1 127 podperaj mojo slabust. traun. 16 6 podperaj 
mojo h6jo na tvojih stfezah. skrin. sir. 42 7 kj§r je veliku r6k, za- 
peraj dobru. — pirajte: ravn. ber. 201 ne opirajte ne glave na 
roko, ne kom6lca na mizo. 

slaDam: slanajte: traun. ber. 201 ne nasldfiajte hrbta na stol. 

sn^mam: mSmaj: Skrb. 2 261 hodeS, o dlovek! Marijo vredno 
6dstiti, posnimaj n^ izgl6d, zivi po ni. — snimajte: Skrb. 2 190 
obrnite odi na te s. apostelne, pomSmajte nib. 

tSrnam: i&majte: ravn. 2 174 ne tdrnajte zlo to}ko ob smrti 
drazih svojih prijatlov. 

tika: tik&jte: ravn. 2 126 nikdr se vm^s ne vfikdjte. 

upam: tipaj: Skrin. sir. 2 6 vApaj na nega. preS. 54 spet pridi 
naz^j, ne obupaj nik^r. Skrin. sir. 11 22 na bog^ zavtipaj, — 
upajte: Skrin. sir. 2 9 kat§ri se bog& bojt^, v^pajte na Aega. traun. 
4 6 zaviipajte na gospoda. 

4. U gorrenStini, a va|ada i drugdje ima nekoliko glagola, obi^no 
8 kratkim vokalom u osnovi, koji imaju u infinitivu otegnuti, a u 
prezensu otisnuti naglas pred -am. Ovima se naglas u imperatiyu 
ravna po naglasu u infinitivu n. pr. : d^Iati (upravo delati) delam 
(upravo delam): d^laj d^lajmo d^lajte d6Iajva d^lajta. Taki su 
glagoli: btitati butam: btitaj, clkati cikam: cikaj, ctikati cukam: 
ciikaj, d^Iati delam: d^laj, dlbati dibam: dibaj, dr^gati drSgam: 
dr^gaj, gl^dati gledam : gl^daj, gdzati guzam : gtizaj, k^pati ke- 
pam: k6paj, kldati kidam: kidaj, kihati kiham: klbaj, kisati kisam: 
klsaj, ktihati kuham: kdbaj, mlgati migam: migaj, mtizati se muzam: 
muzaj se, pikati pikam: pikaj, pftati pitam: pitaj, p6kati pdkam: 
p6kaj, rftati ritam: ritaj, rdkati rukam: rdkaj, s6kati sekam: s6kaj, 
st6kati stdkam: st6kaj; S6pati Sepam: S^paj, ^dgati zugam: Mgaj, 
izblrati izbiram: izbiraj, odltati oditam: oditaj, pom^tati pomdtam: 



Digitized by 



Google 



134 M. VAJ^VBO, 

pom^taj, opl^tati opletam: opl6taj, pret^pati pretepam: pret^paj, 
opotdkati opotekam : opot^kaj, ob^tati ob§tam : ob6taj. — Vecina 
glagola B Tokalom r u osnovi: brcati bfcam: bfcaj, brdkati brskam: 
bfskaj\ cfkati cfkam: cfkaj, ^fkati 6fkam: ^fkaj, ^rtati dftam: 
Cftaj; dfgati df gam : dfgaj, drkati dfkati: drkaj, frkati frkam: 
ffkaj, gfbati g^bam : grbaj, fafdati brdam : hfdaj, hrkati hfkam : 
hfkaj, kfpati krpam : kfpaj, mfdati mfdam : mrdaj, mfkati mrkam : 
mfkaj, pfskati prskam: pfskaj, smfkati smfkam: smfkaj, sfkati 
sfkam: sfkaj, §vf cati- Svf cam : Svfcaj, Svfkati Svfkam: Svfkaj, tfkati 
tfkam: tfkaj, vrtati vftam: vftaj. — Pamti da imaju u Stokavstini 
glagoli 8 otegnutim dugim naglasom u infinitivu u prezensu oti- 
snuti dugi paglas, a imperativ im se ravna pq infinitivu: pitati 
pitlim: pitsj. 

Primjeri iz knige: 

d^lati delam: dilaj : Skrin. sir. 7 5 nik^r se pred b6gam pra- 
vidniga ne delaj. 14 17 pred smrtjo delaj pravico. ravn. ber. 66 
Sest dni dilaj. 58 on bo govoril, ti pa 6udeze d4laj. Skrin. sir. 
24 27 obdelaj tvojo nivo zvestti. — dSlajte: jap. rim 12 19 nikar 
si samy pravice ne delajte. skrin. XLVIII. dHajte vaSe delu. 
traun. 74 5 nik^r krivice ne d§lajte. ravn. 2 75 nikomur ne d^- 
lajte sile. 

glMati gledam: gUdaj: traun. 21 20 gosp6d, gledaj na moje 
vdriivane. Skrin. prip. 23 1 skrbnu ogledaj, kaj b6 pr§d te postd- 
vlenu. traun. 58 6 pridi meni napruti inu pogledaj, preS. 65 po- 
gUdaj na vis61nice. Skrin/ sir. 28 9 pregledaj nev§jdnost bliznimu. 
preS. 53 podkj se k nemu, pregUdaj 8v6t. — glidajte: ravn. 1 22 
gledajte jo mavrico. skrin. vis. pes. 3 14 pogledajte krajla Salam6na 
z kr6no. sir. 2 11 otroci, pogledajte na 6lov§ske rod6ve. 

oditati ofiitam: oUtajte: ravn. 1 76 ne ocitajte si ve6 nekdajniga. 

p6kati pdkam: pdkajte: traun 46 2 vse ludstva pdkajte z rok^mi. 

s6kati s6kam: sikaj: ravn. 2 238 de te tvoja desna roka pohuj- 
Snje, odsikaj jo. 2 263 ^e tri l^ta hodim sadti jiskat na timu dre- 
v^su, pa niko) nid ne najdem. Posikaj ga 

S^pati Sepam: Upajte: ravn. ber. 201 ne sk^kajte in ne Upajte. 

5. Kijetke su osnove u kojim ima naglas da\e prama pocetku 
rijeci nego na slogu pred nastavkom a. Sve su denominativne i 
drze naglas na slogu na kom ga ima ime od koje dolaze: 

piSina: jiiHnati: jtizinaj jtizinajmo jtizinajte. 

mdlica: m§,lidati: m§,lidaj m3.1i6ajmo m3.1idajte. 

pridiga : pridigati : prfdigaj prfdigajmo pridigajte. 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLASU U (n0VO)-SLOVBNSKOM JEZIKU- 1 35 

zlodej: zlodejati: zl6dejaj zlddejajmo zl6dejajte. 
zdjutrek: zdjutrkati: z^jutrkaj z4jutrkajmo z^jutrkajte. 

VII. Naglas u glagola bez nastavka u prezensu. 

Amo idu tri osnove na d: dad jed ved i zna. d se s impera 
tiynim nastavkom i slijeva na j. 

dad ima kratko a koje glasi e: dej dejmo dejte dejva dejta, u 
gorendtini u pluralu i dualu i s naglasom na osobnom nastavku: 
dejmd dejte dejva dejta. Kniga piSe aj i ej: daj: pre§. 15 r^jsi 
k6] mi d^j 8lov6. 31 k6j mi v z4kon dhj roko. 33 b6g m^n' tiro 
dhj poslSdno. 46 b6g ji h^^re diij endke . . . b6g ji sine daj en&ke. 
60 slov6 svet^ bridkdsti dhj. .... me grdba n65 in str&h ohdij. 
Skrin. sir. 7 36 poddj vbogimu tvojo rok6. pres. 53 podaj se 
k nemu. 70 le hitro mi rdko podaj. 56 se k tr6tjimu tijcu podSj^ 
moj sin! — ddjte: pres. 40 za zenico ddjte dragmu, |tibi 65a! me 
na d6m! 

jed : jej i fej Citaj jb : Skrin. prip. 23 6 ne jej z nevoSlivim 6lo- 
v§kam. pridg. 9 7 jej z vesejam tvoj kruh. ravn. 1 8 od vsiga 
drevja jij po vrtu, od tega drev6sa pa tukaj nik^r ne ;V/. 2 116 
vu^enlk, de ga: jij no! 2 262 poSivaj, jSj pi in postr^zi si. ber. 14 
zakaj pa si jSdel sad, kteriga sim ti djal de ne j4j? Skrin. sir. 
31 17 nikdr se per gostariji preved ne najej, — jSjmo: ravn. ber. 
124 udimo se iz tega, de ne jijmo in ne pimo vh6 kakor kar nam 
je treba za ohranene svojiga 2iv}ena. — jejte jSte: dalm. genes. 3 
ne jSte od nega. 9 le samu^ ne jite od tiga messa kateru je §e 
zivu V svoji krij. mat. 26 27 vzamite, jMe^ le tu je moje tellu. 
§krin prip. 9 5 pridite, jejte moj kruh inu pyte vinu. ravn. 1 43 
jijte in blagoslovite me. — jSjta: ravn. 1 lo i ber. 14 nik^r ne 
jSjta od nega. ber. 13 od vsiga drevja po raji jijta, 

ved. Kad osnova ved zna^ scire cognoscere, ne slijeva joj se 
-dinaj, n^o glasi: v6di v^dimo v6dite v6dita v6diva: vMi: ravn. 
1 163 morebit ne v6m, da si se poprijatlil z Izajovim sinam? Pa 
vMi, dokler Izajov sin zivi na zemli, nisi varn n^ ti nfe tvoje kra- 
|estvo. 1 157 vzkmi tole prezgano rei in unih deset kruhov in idi 
V Stan z nimi do bratov. Tib deset mladih sirov pa nib st6tniku 
nfesi in zvSdi kak6 jim je kkj. — vidite: ravn. ber. 7 vidite, de 
so udeniki vaSi nar v66i dobr6tniti. — Slo2ena s prijedlogom po 
(izpO; prepOj zapo, napo) slijeva di na j te ima " na e : povej po- 
vejmo pov^jte povdjva povSjta; ali u singularu dolazi naglas i na 
prijedloga po, a ej glasi b: pbvB zapbvi napbvi prepbvi izpdvi; 



Digitized by 



Google 



1 36 M. VA^iAVBO, 

dakle: povej: Skriii. sir. 19 7 ne povej drugim hudobno inu ojstro 
bes§do. ravn. 1 39 hCi! ^igava si? povSj mi, je prostor prenoclti 
na domu tvojiga o^eta? pres. 46 ti povSj nam; ki oblkSdis bllzne 
ino dalne kr&je, kj^ bi n6ki d^kle rdslo l^pSi od nev^ste n^Se? 78 
povSj nam, ribi^, povij zar^s, aF ^dkaS de p^de zv^zda z neb^s? 
113 prij^tel, mi povSj po pravlci, al ... 191 pred ko gr^S v Ogle] 
6ez gor6 zel§no, se pri^o m^ne odpovij zmotnavi. — pdvej : dalm. 
genes. 41 zatu si vze, Farao, po svoji zastopnosti dobodi eniga 
modriga moza, de ga ^ez egiptovsko dezelo postavi inu zapdvej de 
taisti valpote postavi v dezeli. — povejmo: ravn. 2 99 se naj po- 
vijmo de je Natanaelu tudi Jernej ime bilo. — povejte : ravn. 1 40 
6e ste drujih misel, mi pa tudi povSjte, de se v4m obrniti na 16vo 
ali na d6sno. 1 73 vso mojo fiast v Egiptu povijte. — povejta: 
ravn. 1 58 Jozef jima rece : izlaga je bo^ja r65. Pa vendar po- 
vSjta, kaj se je vama senile. 

zna ima naglas po glagolima s otisnutim naglasom na nastavku 
a u prezensu: znaj znajmo znsljte zndjva zn§.jta. 



B. U ugarskoj sloyenStini. 

Naglas, koliko sam razabrao iz norSinskoga govora, svuda je 
8Simo otisnuti a ne dolazi gotovo nikada na slogu imperativnoga 
nastavka osim u osnovama od jednoga sloga. U svem imam za- 
bilezena dva tri li primjera: trpl. 39 il vzem{ z m^ne bi^ tvoj. 
71 9 ne zavrzi me vu mojoj starosti. Obi^no ima naglas na slogu 
pred nastavkom i, koji u pluralu i dualu redovito ispada, ako se 
rije6 be£ i^ega mo£e izgovoriti. Kniga kratkijeh vokala ne bi]e^ 
nidim, dugo ili nagla§eno a e i bijezi akutom k k i\ u ovako: u, 
dugo ili naglaSeno ^ = 'b glasi ej, o glasi ou, a pisu se kaSto 6 6. 

I. Naglas u glagola s nastavkom e u prezensu. 

a) Osnove od jednoga sloga u prezensu. 

Takove su osnove proste rijetke: cte\ cfi dtlmo ^tlte Ctlva Mta. 
Obifino dolaze slozene s prijedlozima i gdje prijedlog sobom dini 
slog, rado ima naglas na prijedlogu: pre^ti, za^nimo, zapri, od- 
prite, pozri itd., ali se pi§e samo bez ikakva znaka: zadni ktlz. 
mat. 20 8 zaCnimo nagfl. 20. pre^ti trpl. 36 9 predtimo predtite 
nagfl. 22 preStite trpl. 48 13. zapri kiiz. mat. 6 6 odprimo zaprimo 
nagfl. 66. odprite trpl. 118 19. zaprite nagfl. 24 182, pozri trpL 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLASU U (nOVo)-SLOVBNSKOM JEZIKU. 137 

55 10. Obijezen je slog: raspi: kliz, mat 27 22 veli nim PilatuS: 
ka mo pa £inio . z Jezusom ki se zoy^ EristuS? velijo i^emi: 
rdspi ga. 

b) Osnove od dva sloga u prezensu. 

Ovdje ne prelazi naglas na pri]edlog: bere: beri bermo berte 
berva b^rta i poberi pobSrte: nagfl. 61 to pout, tou si zeberi, i 
sreden bidti m^^, veri; osim ako osnova po^ima samoglasnim i, a 
prijedlog takoder dodima na samoglasno: p6jdi. — Premda kniga 
kratkijeh vokala ne bi|e2i, ipak cu neke primjere navesti iz ne: 

bere: beri: trpl. 56 9 poberi skuze moje vu tvojo posoudo. — 
berte: kiiz. mat. 13 80 poberte prvo koukol. 

bode esse, imperativni se nastavak i sa d slijeva na j : b5j b5jte, 
kniga piSe bojdte; ali ima i b5di b5dmo bodite: bdj: kiiz. mat. 
2 18 bejzi V Egiptom i boj tam doke^ ti povejm. trpl. 27 14 boj 
firstvi itd. bojdi: trpl. 4 2 bojdi meni milostiven, itd. 6esto. — 
bojte: trpl. 31 26 bojdte sr^ni. — bdjdite: trpl 4 6 bojdiie v miri itd. 

cveie :cveU: nagfl. 152 r^si no cveti. 

ide: tdi: kiiz. mat. 2 20 idi v izraelsko zemlo. — A idi sloi^eno 
s prijedlogom od: odidi: kiiz. mat. 4 lo odidi, Satan. 16 28 odidi 
za m^, §atan. — S prijedlogom pri glasl: pridi: kiiz. mat. 6 lo 
prldi kralestvo tvoje. 8 9 di r^6m enomi : idi, ino ide ; i driigomi : 
pridi i pride, trpl. 80 8 pridi nam k pomoudi. nagfl. 60 pridi nam 
na pamet eta lejpa rejfi s. pisma: . . . ., bar. 23 brdtec, pridi 
k nam pridoudo nedelo. — ite (od idte): trpl. 100 4 idte notra 
na vrata negova. — idite: kiiz. mat. 10 6 idite k tim pogibl^nim 
ovc&m. — Slovene 8 od, pri: ite: kiiz. mat 7 23 odite od mene 
6\ne6i nepravdenost. 25 41 odite od m6ne, prekleti, vu ogjen veki- 
veCni. trpl. 6 9 odidte od mene vsi 5in^& nepravdenost. kiizm. 1 
kor. 7 5 na to vkiip pridte. — Mita : kiiz. mat. 21 2 idita vu eto 
v^s. — Slovene s prijedl. po glasi: pdj pdjdmo pbjte: pdj : kiiz. 
mat. 14 29 gospodne, 6i si ti, zapovej naj jas k tebi idem po 
vod^j. Dn je pa rkao: poj, 19 21 poj, naslediij men^, nagfl. 161 
poj blize, poglednivi jo. — pdjdmo: kiiz. mat. 24 46 stante gori, 
pojdmo, trpl. 83 5 pojdmo, vo je strejbmo. — pojte: kiiz. mat. 
21 38 ete je te oro^nik, pojte^ bujmo ga. 22 4. pojte na postiivane. 
trpl. 34 12 pojdte^ deca, posliihsajte mene. — Sloi^eno s ne glasi: 
nejdi nejdmo nejte nejdva nejdivi nejta nejditi: nejte: kiiz. mat. 
10 5 na pout poganov nejdte i v mesto SamaritdnuSov nejdite. 



Digitized by 



Google 



138 M. YAl^AYBC, 

ime : me : slo£eno s prijedlogom pri glasi : primi i primi, primmo 
i primmo^ primte i primte: primi: trpl. 35 2 primi zastobo i 
oro^j^. — prtmte: nagfl. 12 n^, deca moja, primte vasega maloga 
pajdaSa. - primte : ktiz. mat. 26 48 Steroga kiisnem, t6 je, primte 
ga. rim. 14 1 nemo^noga pa vu vSri gori primte. — Slo£eno s pri- 
jedlogom vz glasi : vzemi vzemmo vz^mte vzemiva Tzemiyi vz^mta 
vzemti: vzemi: kliz. mat. 2 18 vzemi ]tou dejte. trpl. 35 3 vzemi 
d^rdo. — vzemmo: nagfl. 37 vzemmo v5 edno. 75 vzefnmo z vu6i- 
tela vfist v(3 vsiki gUs. — vzemte vzemite: ktiz. mat. 11 29 vzemte 
na 86 j^rem mbj. trpl. 81 3 vzemte ioltdre. nagfl. 28 zdaj vzemte 
naprej vaSe tablice. ktiz mat 26 26 vzemte, jejte, tou je moje tejio. 

mete: meti: trpl. 144 6 poSli strejle tvoje ino je smeti. 

moi^e: mdzi: ktiz. mat. 15 !>5 gospodne pomozi mi. trpl. 109 26 
pomozi mi, gospodne. 

nese: nesi: ktiz. mat. 8 4 nesi gori en d&r. nagfl. 41 ta si nesi 
vse tri sekere. — heste: nagfl. 24 neste nazaj roke po onoj istoj 
pouti. trpl. 76 prineste dari tomi straSnomi. ktiz. mat. 17 17 pri- 
neste ga meni esi. 

rede: rci: ktiz. mat. 4 3 di si sin bozi. erci naj eta kam^na krtih 
bodo. trpl. 65 3 erd dtiSi mojoj; jas sem pomoud tvoja, itd. — 
rate: trpl. 66 8 ercite bougi: kak dudna so dela tvoja! — recte: 
trpl. 96 10 re6te med poganmi: gospoud je krdl. 

sede: sMi: trpl. 110 1 sedi si na desnico mo jo. — sedte: ktiz 
mat. 26 36 veil vudenfkom: sedte si doli. 

tepe: tepte: ktiz. mat. 10 14 doli stepte pr&jh noug vaSi. 

vrze: vrzi v^M: ktiz. mat. 4 6 €i si sin bo^i, vrzi se doli. trpl. 
27 9 ne odvrH ni ne ostavi me. 51 13 ne odvrzi me od lica tvo- 
jega. — vrznm: nagfl. 152 vrimo je na ogen. ktiz. rim. 13 12 
odvrzmo ta dela kmice. — vrzte: ktiz mat. 25 80 toga nehasno- 
vitoga slugo v6 vrzte vu vinejSno kmico. 22 13 vzemte ga i vrzte 
ga vu vtinejSno kmico. 

zove: zttvi: trpl. 50 15 zovi me vu dn^vi stiskavana, oslobodlm 
te. — zlvte: ktiz. mat. 22 9 zovte je na gositivane. 23 8 9 10 vi 
se pa ne zovte rabi . . . i nikoga za vaSega odo ne zovte na zemli 
. . . niti se ne zovte za meStre. 

2ene: Sent: trpl. 68 8 razeSeni je kak se pre^en^ dim 

dube: dUbi: nagfl. 24 vrtaj, diibi, kopaj, greni. 

pase: pdsi: trpl. 28 9 pdsi je. ktiz iv. 21 16 pdsi Agnece moje. 
21 16 pdsi ovce moje. 

raste: rdsi: nagfl. 152 no, malidko drv^ce; rdsi no cveti. 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAOLASU U (NOyo)*SLOyBNSKOM JEZIKU. 139 

sece: secmo: nagfl. 152 nehasnovito drejvo je eto, vsejUmo je doli. 

vle^e: vleci: trpl. 28 3 ne vlejci me v5 z neverniki. — vlecmo: 
kiiz. rim. 13 12 oblejcmo ro2jfe svetlosti. — vlide: ktiz. 1 kor. 7 5 
ne vlejde se eden od drtigoga. rim. 13 14 oblejde gospon KristuS 
JezuSa. kolo§. 3 12 oblejde zd to Ifki ti odebrdni bo2i sv6ti i lii- 
beznivi ^rejva milostivnosti dobrotivost 

II. Naglas u glagola 8 nastavkom Je u prezensu. 

a) Pred je ima ima vokal. Ovaj ima naglas. Od ji biva je, koje 
iza i mo^e ispasti. 

bu: bUjmo: kiiz. mat. 21 88 ete (3ro6nfk, pojte, bujmo ga. 

de*. dSjte: ktiz. koIoS. 3 8 zdaj pa doli dejte i vi vsa eta. 

kri: krij: trpl. 140 ii zerjdvo vougelje pokrij n6. 17 8 vu senei 
perout tvoji shrij men^. 27 9 ne skrij obraza tvojega pred menom. 
64 3 skrij me pred spravi^dom ti zlodastni. 69 18 shrij lica tvojega 
pred slugom tvojim. 

le: Uj: trpl. 69 25 vlej vo na n^ srd tvo]. — Ujie: trpl. 62 9 
v5 tilejte pred licom negovim srce vaSe. 

mu: mHj: kiiz. mat. 6 17 ti pa, gda se postii, nama^i tvojo 
glavou i lice tvoje muj. trpl. 51 9 rnHj me, da od snejga belejSi 
bodem. — mi: dain. 100 zmi sf vsaki roke — mijmo: dain. 94 
lepo si zdaj mimo noge vsi. 

pi: pij: ktiz. 1 tim. 5 23 ve^ ne pi same vodou. dain. 113 pi^ 
ti vsi nazdvamo, pi za zdravje tvojo, pi za zdravje mojo, pi pi za 
tovarStvo vso pi pi pi, 50 Itibi mqj mlinar, napi mi enkrat. — 
ptmo: dain. 51 jejmo no pimo vesSli zdaj vsi. 21 jejmo, pimo, bra- 
teci. — pite: ktiz. mat 26 27 pite z etoga vsi. 

-u: 'Uj: dain. 100 zdaj se vsaki zy. 

vi: vt: dain. 112 toda, pikec, arja; smod se zaviv planinski kot. 

zi: iimo: dain. 43 gostjvana se vzimo. 

Amo idu glagoli s infinitivnim nastavkom ova (tiva) a prezensnim 
ti-je. Koji imaju u prezensu otisnuti naglas na tije imaju ga i u 
imperativu na tij : lij = fij : 

alduje: aldUj: trpl. 50 u alduj bougi zahvdlnost. 

bo]uje : bojUj: trpl. 35 i bojuj se stejm ki se prouti meni bojuje. 

dariije: darHj: trpl. 119 29 dar&j mi pravdo tvojo. nagfl. 66 6i 
sirmdk na dveraj triple, odpri i dar&j nemi. 

glaSuje: glaSUjte: trpl. 66 2 razglasujte hvdlo dike negove. 105 \ 
razglaSujte med ndrodmi dela negova. 



Digitized by 



Google 



140 M. VA^iAVEC, 

imenuje: imenujte: nagfl. 23 zdaj imenujte po ednom i ti driigi 
p^t prstov. 

kebzuje: kebzHj: trpl. 54 4 boze! kebztij na re^i vust mojih. 
55 3 kebzuj na mene i sldSaj me. — kebzHjte: trpl. 49 2 kebzujte 
vsi prebivajou^i na zemli. 50 22 kebzujte denok na ton. nagfl. 32 
kebzujte vsi na nega. 

mentuje: mentUj: Irpl 35 17 menntuj duso mojo od ni razboja. 

miluje: milHj : trpl. 59 6 ne mi7w; nikoga din^Cega zlo^astnost. 
25 16, 27 7, 30 11 smiZfi; se nad menom. 67 2 boug! smiluj se 
nad nami. 

5rokiije: orokHj: nagfl. 125 o6o, mater vsigdar poStuj, i tak bozi 
mir orokuj. 

pravduje: pravdHj: trpl. 119 154 pravduj za mene pr^vdo mojo. 

raduje: radHj: trpl. 35 9 diisa moja, raduj se vu negovoj po- 
moufii. 37 4 radiij se vu gospodni. — radujte se: trpL 32 ii ra- 
d&jte se vu gospodni. 98 8 ves^lte se potocke i radujte se gor^. 
ktiz. mat. 5 12 radujte se ino se ves^lte. 

sleduje: sledHj: bar. 43 nasledujy dejte etoga ndvuka. — sledujte: 
nagfl. 21 vi ne nasledujte K4rola vu ner^di. — nasledHjta: ktiz. 
mat. 4 19 veli fiima: nasledujta me i vdinim v&] Ifidi ribi^a. 

svajuje: svajUjte: bar. 13 ne svajujte se. 

Stijje: UHj: nagfl. 76 postuj vu^itela. bar. 41 poUuj starce. 

Mjesto variivati verttvati govori se : varvati vervati i prema tomu 
mj. varuj veruj etc.: vari varte, veri verte: varte: ktiz. mat. 7 15 
varte se pa od krfvi prorokouo. joS. 10 17, 16 6, luk. 12 i, 20 46 
ltd. — veri: mark. 5 36, luk. 8 60 ne boj se, li vori, — verte: 
mark. 11 24 vsa Stera mole6i bodete prosili, vdrte kaj vzemete. iv. 
12 36 dokle svetlost m&te, vdrte vu svetlosti. 14 i vdrjete vu bougi, 
i vu meni vdrte, 

U Stajerskoj za -iij dolazi -ti bez j te ga Dajnko piSe y: slov. 
221 gebietende art: dary daryva daryta daryte. 

b) Pred je ima suglasno koje se s j sliva u jedan glas. Naglas 
je na slogu pred nastavkom. 

briSe: 6r%': trpl. 28 18 doli zbriU vse grejhe moje. 51 ii doli 
zbrisi vse bine moje- 

i§6e: isH: trpl. 34 15 isci mir. 20 boug je dober, nega iscL dain. 
152 ne {Si me obsoditi. — Wimo: nagfl. 50 iscimo eS6e ved zu- 
toga. — ^iscite : ktiz. mat. 6 38 iscite prvo kr^lestvo boze. 7 7 iscite 
i ndjdete. 



Diqitized bv 



Goode 



PBINOS K NAGLA8T7 U (nOVO)-SLOVBNSKOM JBZIKU. 141 

maze: mdzi: kiiz. mat. 7 6 gda se postis namazi tvojo glavou. 

— mazte: dain. 155 s ty6o petih svfn ga mazte, 

me6e: mecte: kiiz. mat. 7 6 ne mecte dzundie vaSe pred svih^. 

sle: posit: trpi. 20 3 poSli ti pomoufi* — pdslimo: nagfl. 66 
trdDo ga (sirmika) ne odpoUimo. 

cepeSe: cepecte: dain. 100 pocepiite grozde vse. 

copo^e: copocte: dain. 100 preSino vreteno pot65te no kre vage 
vsi copdite. 

gibie: gibli: kiiz. 1 tim. 5 ii mladi vdovic se pa ogibli. 

joSe: Jocmo; dain. 142 zdaj ta k liemi skofimo, se razjdcmo ino 
vsi s siojzami ga miino moSmo. — jdUe: kiiz. jak. 4 9 dres^ite se 
i pia^te se i jouMe se. 

kaie : kdzi : kiiz. mat. 8 4 idi, pokdzi se popi. trpl. 25 4 gospodne 
pokdzi mi poti tvoje nagfl. 15 vuditel pokdzi, Stero je prava, Stero 
lejva rouka. trpl. 45 5 skdii diida z dejsnov tvojov. 80 2 skdzi se 
ki sedis nad kerubimi. — kdzte : kiiz. mat. 22 19 pokdSte mi d^ni 
pejnez. nagfl. 27 pokdzte mi pravo okoih 33 pokdzte vfist vaSi 
zgordni tdl. dain. 155 kolni zmazek nem' pokdSte. 

reze : rezi : kiiz. mat. 5 30 ^i te dejsna tvoja rouka spaka odreii 
o. dain. 58 zatika^o mi prir&H, 

sude: suH: dain. 58 go^ic mi nasyU, 

ve^e: vezmo: nagfl. 182 eto je eden meh^r, pinmo v nega zr&k 
i zavizmo ga. — vezte: kiiz. mat. 13 30 poberte prvo koiikol i 
zviste ga vu snopje na 2gan6. 22 18 zvizte nemi nog6 i rok^. — 
veita: kiiz. mat. 21 2 najdeta edno oaelnico priv^zano i zrb6 z nouv, 
odvizta jou i pripelajta jo meni. 

ni. Naglas u glagola s prezesnim nastavkom ne. 

Sve su ove osnove naglaSene na slogu pred ne: potegni potSg- 
nimo potegnite potegniva potegnivi pot^gnita. Na prijedlogu naglas 
ima: ogne i spomene: 5gni ognite, nagni n^gnite: spoumeni spou- 
mente, to je spdmeni spomente. 

pehne: pihni: kiiz. mat. 18 9 S te okou tvoje sp^ka, vo je spejhni. 

pihne (Citaj pine): pinmo: nagfl. 182 eto je eden meh6r, pfnmo 
V nega. 

sluhne fiitaj sliine : sluhni : bar. 42 posluhni men^. — slUnte : trpl. 
49 2 posluhnte eto vsi nirodje. 

tegne: tegni: kiiz. mat. 12 is i trpl. 144 7 vtSgni rpkou tvojo. 

— tegnite: nagfl. 28 potignfie naj prvle kre lejve bodoufii droug. 
15 vtSgnite v5 obej rokej. 



Digitized by 



Google 



142 M. VAl^iAVBC, 

IV. Naglas u glagola s infinitivnim nastavkom 6(a). 

Naglas ]g na slogu pred imperativDim nastavkom, osim u osno- 
vama od jednoga sloga: spa. 

beza: bezi: kilz. mat. 2 13 bejzi v ICgiptom. — beMe: kiiz. mat. 
10 23 gda bodo pa vas preganali vu mesti etom bejSte v driigo. 

guda: giliH: kiiz. tit. 2 15 eta g^ i opomfnaj i k4raj. nagfil. 41 
giici istino z jezikom i ne pravi lizi v nikom. — gucte: kuz. jak. 
4 11 ne gucte eden prouti driigemi^ bratje. trpl. 75 6 ne guite s tak 
trdim iinakom. 

hite: Mti: trpl. 38 23 hiti mi na pomoud. 69 19 Mti k duSi 
mojoj i osloubodi jo. 70 2 hiti me, boug, obrdniti. 71 12 boug moj, 
hiti meni na pomou^. 17 is stani, gospodne, prehiti lice negovo. 

kri^: krtcte: trpl. 81 2 ves^io Mite bougi J^koba. 

iume : SUmi : trpl. 37 3 Siimi, mourje i vse ka je v nem. 

zive: iivi: trpl. 36 3 zivi v drz^li i hr4ni se pravi^no — zivmo: 
dain. Ill zdaj veselo ^ivmo vsi. 

spa: spmo: kiiz. 1 tes. 5 6 zato tak ne spimo liki ti driigi, nego 
voriistujmo in trejzni bojdmo. 

V. Nastavak u glagola s nastavkom 1 u infinitivu 
i u prezensu. 

Naglas je na slogu pred imperativnim nastavkom osim u osnovi 
koja promjenom po^etnoga u na v postaje od jednoga sloga: v^i 
mj. ufi: v6i v5ite; i onih osnova koje imaju pred -iti dva sloga 
8 vokalom 0: govori slobodi, koi'i imaju na prvom o naglas: od- 
govori osldbodi. Osnove od dva sloga s vokalom mijenajo o na 
ou: mouri. 

Evo dva tri primjera: 

brani: brdni: trpl. 59 3 obrdni me od hiidodejlnikov. — br&nte: 
kiiz. mat. 19 14 nihdjte deco i ne brdnte nim k meni prih&jati. 
trpl. 82 4 brdnte pozadnejSega i potrejbnoga 

draidzi: drdzdzitex kiiz. koloS. 3 ai o^eve, ne drdzdzite otroke 
va§e. 

gasi: g&ste: kiiz. 1 tes. 5 19 te diih ne vgdste. 

hvali: hv&li: trpl. 103 1, 104 1 hvdli gospodna, diiSa moja. — 
hvSlte: kiiz. rim. 15 11 hvdlte gospodna vsi poganje. trpl. 30 5 
hvdlte i zviS^vajte svestvo negovo. 98 4 zviS&vajte i hvdlte ga. 
103 20 21 22 hvdlte gospodna angeli negovi, hvdlte gospodna vsi 



Digitized by 



Google 



FKINOB K NAGLASU U (NOVO)-SLOyBN8KOM JBZIKU. 148 

Serezje negovi, hvdlte gospodna vsa dela negova. 105 3 hvdlte se 
i negovim imenom. 

snazi: sndHi ktiz. mat. 23 26 £arizeui slejpi! osndjH prvle to 
zDolrejSde peh^ra i sklede. — sn&zte: ktiz. jak. 4 8 sndjSte rok6, 
grejSnice. 

vradi: vrdci: trpl. 6 3 zvrdH me, gospodne. 41 5 zvrdii duSo 
mojo. 60 4 ki si zemlo geno i raskdlao, zvrdii iie razdretje. — 
vr&cte : ktiz. mat. 10 8 nemodne vrdite. 

greSi: gristei trpl. 4 5 srdte se ali ue grejite. 

krepi: krSpi: trpl. 86 16 krejpi slugo tvojcga z modjouv tvojov. 
7 10 pokrejpi toga pravi^noga. •— krepte : ktiz. jak. 5 8 mirovno 
trpte i vi, pokrejpte srca vaia. 

streli: strelva: nagfl. 14 B^la, podrzi na m^ tvojo pukio, jas pa 
mojo na t^ podri^im. Sirejlva! — brrr! strejlila sta. 

trebi: irebi: trpl. 12 4 gospodne, strejbi vo vso skazlivost. — 
trebmo : trpl. 83 6 pojdmo, v5 je strejbmo, da ne do ndrod. 

vesti: visH: trpl. 90 16 nazvejsti slugam tvojim dinejne tvoje. — 
vestite: ktiz. mat* 2 8 gda je n&jdetO; nazvejstite ml 28 lo idite^ 
nazvejstite bratom mqjim, naj ido v Galileo. — vestita: ktiz. mat. 
1 1 4 Jezus r66 nima : idou^a nazvejstita Ivani Stera dtijeta i vidita. 

dreseli : dresSUe : ktiz. jak. 4 9 dresilte se i pladte i joudte se. 

veseli: vesili: trpl. 35 9 dtiSa moja se pa vesMi vu gospodni i 
raduj se vu negovoj pomou^i. 106 8 vesdli se sree iskajoud go- 
spodna. 149 2 ves^i se Izrael vu stvoriteli svojem. A slo^eno s pri- 
jedlogom: veseli: trpl. 86 4 obSsdi dtiSo sluge tvojega. 90 15 obSseli 
pa nas po eti dn6vi vu Steri si nas nevoulivao. — veselmo: trpl. 
95 1 ves^lmv se pedini zveli^ana naSega. dain. 115 brati, zdaj ve- 
sSlmo se. — veselte: ktiz. mat. 5 12 radujte se ino se vesSlte. rim. 
15 10 vesilte se poganje. trpl. 96 li vesMte se neb6sa. 97 12 vi 
pravi^ni vesMe se vu gospodni. 98 8 vesdte se, potocke. 

redi: redmo: dain. 94 ko§ naridmo, 

dini: Unix ktiz. mat. 8 9 6i rdem slugi mojemi: Uni eto, i v^ini. 
37 3 27 Uni dobro. 119 17 Hni dobro slugi tvojemi. 51 20 vUni 
dobro poleg miloSde tvoje s Sionom. bar. 42 hodi, toga ne vUni, 
— Sinmo: nagfl. 24 eSde ednouk Hnmo obouje. — Bnte: ktiz. 
mat. 2 2 ravne (Hnte steze negove. 

disti*. Bsti: trpl. 51 4 z grejhoT moji me oMsti. 

didi: diSte: trpl. 97 12 vi pravidni, diite spoumenek svetstva lie- 
govoga. 98 5 diife gospodna na h&rfi. 100 4 diite ga i blagosUvlajte 
ime negovo. 



Digitized by 



Google 



144 M. VA^iAVRC, 

nizi: nizte: trpl. 29 2 nanizte se pred gospodiiom. kiiz. jak. 4 10 
ponizte se pred gospodnom i zvlsi yas. 

visi: visi: trpl. 27 6 izvlsi glav6 mojo nad protivnikmi mojimi. 
10 12 gospodne boze, zvisi ramo tvojo. 28 9 zvisi je na vekiB. 

Kvi: ifof: trpl. 119 88 zivi me pouleg miloS^e tvoje. 119 25 
ozivi me po tvojoj rej^i. Il9 149 gospodne, ozivi^ me po soudbi 
tvojoj. 

kupi: kupi: trpl. 34 23 gospoud, odkupi diiSe slugov svoji. — 
M^pte: kiiz. mat. 25 9 idite k oddvcom i kiipte si ga. 

}ubi: jUbi: nagfl. 76 lubi, postiij vu^itela. - — lubte: trpl 31 24 
lubte gospodna vsi sveti negovi. 76 12 oblubte i zdrzte gospodni. 
nagfl. 21 oblubte mi, kaj te vsi redbvna deca. 

rusi: rH,ste: trpl. 137 7 spoumeni se, gospodne, z Edoinit^ncov 
V dn6vi JeruSai^ma rkpuci : ' zruste zrfcste vse do grunta vu 6em doli. 

sluzi: sluzte: trpl. 110 2 sl^zte gospodni z veseljom. 

trudi: trudmo: nagfl. 75 trudmo se, de^ica. 

ro6i: rdci: trpl. 37 h porouci gospodni stezo tvojo. 

sodi: sddi: trpl. 7 9 sowdf mene, gospodne. 26 1 soudi mi pra- 
vico, gospodne. 35 27 soudi me pouleg pravice tvoje. — sddte : 
kiiz. mat. 6 1 ne soudte, naj se ne soudite trpl. 82 3 soudte pravo 
vbougomi i siroticam. 

stopi: stdpi: trpl. 144 5 gospodne, nagni nebesa tvoja i doli 
stoupi. 37 8 odstoupi od srditosti. — stopmo : nagfl. 66 z odkritov 
glavouv V hizo stoupmo. ^ — stdpte: kiiz. mat 9 24 veli nim : od- 
stoupte, dr je ne mrla ta deklidka. trpl. 94 8 zastoupte se vi norci 
med liidstvom. 

trobi: trdbte: kiiz. jak. 5 1 no zdaj, bogici, jouSte se i troubte 
nad nevolami vaSimi. 

godi: ffddi: kiiz. mat. 16 22 ne zgoudi se ti eto. 

mori: m6ri: kiiz. mat. 5 21 nfe vmouri, Steri koli pa vmori, 
vrejden je soudbe. 19 18 ne vmouri. trpl. 59 12 ne spomouri ji. 

novi: ndvi: trpl. 51 12 dlih stolen ponouvi vu meni. 

plodl: plddi: trpl. 5 l rasploudi je zavolo vnozine zlo^astnosti 
nihove. 59 12 rasploudi je s tvojov modjouv. 

rodl: rddi: kiiz. mat 21 19 nigdar se ve5 s t6be sad ne roudi 
na veke. dain. 110 lybi trsek! rasi le no obrddi grozdjice. ^ 

gkropi: skrdpi: 51 9 poskroupt me z hizapom. 

tvorl: tvSri: trpl. 51 12 stvouri yxx meni, boug, srce cisto. dain. 
166 to ne stdri. 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLASU U (nOVo)-SLOVIBNSKOM JEZIKU. 145 

govori: gdvorte: nagfl. 17 odgouvorte m\ vktip na tnoja pltana. 
45 odgouvorte na moje pita^e. 

slobodl: stdbodi: kuz. mat. 6 13 osloubodi uds od hfidoga. trpl. 
6 5 osloubodi me zavolo smilenosti tvoje. 17 14 od ludi me oslou- 
bodi z ramouv tvojov. 22 21 osloubodi od me6a dti§o mojo. — 
sldbodte: trpl. 82 4 osloubodte ga z rouk hlidobnikov. — sldbodvi: 
nagfl. 161 mlalna jako Skoudi n^rasi . . . po] tak osloubodvi od n^ 
tvoje rezetke. 

v6i: vSi: trpl 119 33 vci me gospodne, pout nastave tvoje, — 
vBte: kiiz. mat. 9 13 idou^i pa vcite se ka je eto; a n&vli: trpl. 
86 11 navci me, gospodne, pout tvojo. — navcite nagfl. 20 naviite 
86 mi zdaj ete ver^uSek. 

(Jesto kniga naglas nidim ne bijezi, to vrijedi osobito za kratke 
vokale : pazi trpl. 5 2 pazte nagfl. 1 5 pravi nagfl. 4 1 pravmo 15 36 
pravte kuz. mat. 10 27 nagfl. 12 spravte ktiz. mat. 13 30 pozdravte 
ktiz. rim 16 3 12. odomislite nagfl. 158 ptisti ktiz. mat. 5 40, 6 12, 
8 21 trpl. 39 14 puatite nagfl. 15 prebrodi trpl. 26 2. hodi kiiz. 
mat. 9 5 hodmo ktiz. rim. 13 12 hodite kiiz. kolos. 4 4 hodte trpl. 
66 5 hodvi nagfl. 161 poklonte kiiz. mat 10 12 moli ktiz. mat. 
4 10, 6 6 molmo trpl. 95 6 molte ktiz. 95 6 molte ktiz. mat. 5 44? 
26 41 trpl. 96 9 proste kttz. mat. 9 38 trpl. 122 6 nagfl. 158 dre- 
veni nagfl. 24 itd. 

VI. Naglas u glagola s nastavkom a a prezensu i a 

infinitivu. 

Nastavak imperativu i iza nastavka a biva j te se s a u jedan 
slog spaja. Na tom aj dolazi naglas u ono nekolicini osnova koje 
to a i u prezensu nagiaiuju; mantram niham. Ina^e dolazi naglas 
gotovo svuda na slogu pred aj. 

mantr§.: mantr&j: nagfl. 26 nejme stv&ri ne mantrdj ti: kf ne- 
milo stvdr mantr&, on lagoje srdce m&. 

neha: neh&j : ktiz mat 3 15 nihdj zdaj, 5 24 nihdj tam d^r tvoj 
pred oltdrom. 7 3 kak da praviS brati tvojemi : nihd) naj v6 vrzem 
trouho z ok^ tvojega a ovo tr4m je v ouki tvojem? trpl. 37 8 ta 
nihdj nefiamurnqst. — nehdjmo: nagfl. 90 61 §66mo kaj bi m&dka 
miSi lovila, kak najmene gda jo nihdjmo v hi^i. — nehdjte: ktiz. 
mat 13 30 nehdjte naj vktip rast^ obouje do ietve. 15 14 nihdjte 
je, slejpi voji so ti slejpi. nagfl. 24 je li ste tak s sebom prinesli 
vse tdblice? ka po rovatke? No zdaj e§de je nihdjte tam gde so. 
— Narod u Narsincima h ne izgovara te govori: nj§,j njajte. 
R. J. A. en. 10 



Digitized by 



Google 



146 M. VAl^AVBO, 

vlada: vlMaj: kHz. rim. 12 21 ne oblddaj se od litidogay nego 
bole oblddaj vu dobrom to httdo. trpl. 17 18 prehfti lice tvoje ino 
ga oblddaj, — vl&dajmo: ktiz. mat. 21 38 pojte bujmo ga i Iddajmo 
Aegovo 5rofino. 

bliiava: blizdvajte: kliz. jak. A s pribliidvajte se k bougi i pri- 
bliz^vao se bode k vam. 

budjava: budj&vajte: ktiz. mat. 10 8 mrtve zbudjdvajte. 

Si^ava: ciicdvajte: ktiz. mat. 10 8 gobave oHScdvajte. ktiz. jak. 
4 8 oHiidvajte src^ vaSa. 

dava: ddvajte: ktijz. 1 tes. 5 18 vu vsem hvalo ddvajte. rim 
12 17 tim nizkim se priddvajte. 

drJava: drS&vajte: ktiz. mat. 23 3 vsa, Stera koli bodo vam 
pravili zdr2&vati, zdrzdvajte i Sinte. jud. 21 zdrMvajte se va lii- 
beznosti bo^oj. 

druzava: druz&vajmo: ktiz. pag. 930 na jubilate: etomi obe^ani 
se pridruidvajmo, 

glihava: glih&t>ajte: ktiz. mat. 6 8 ne priglihdvajte se k nim. 
rim. 12 2 ne priglihdvajte se k etomi svejti. 

klinava: klin&vqjte: ktiz. rim. 12 14 ne prekliMvajte }e. 

meS^ava: meSi&vajte: ktiz. rim. 12 19 za sebe si ne zadomeS- 
idvajte. 

metava: met&vajte: kti^. 1 tes. 5 20 proroStvo ne zametdvajte. 

misjava: miSf&vajte: ktiz. kolos. 3 2 te zgor^Aa premiSldvajte, 

pitava: pitdvajte: ktiz. mat. 2 8 skrblivo spitdvajte od deteta. 

viSava: viS&vajmo: trpl. 34 4 vsi vktip zviSdvajmo ime negovo. 

— vis&vajle: ktiz. rim. 15 ii hvdlte gospodna vsi poganje i gori 
zvisdvajte vsi lidj^, trpl. 97 8 zviSdvajte i hv41te ga. 

gana: gdnaj: trpl. 83 16 tak je pregdnaj s tvojim sl&pom. 34 15 
i§5i mlr i vgdnaj ga. — g&najte: ktiz. mat. 10 8 vrag^ zgdAajte. 

govarja: govdrjajte: trpl. 4 5 zgovdrjajte si z vaSim srcom na 
posteli vaSoj, ali bojdite v miri. nagfl. 42 zdaj bom vas li spit&vao, 
odgovdrjajU mi. 51 odgovdrjajte na moja pitana. 

haja : Mjajmo : trpl. 95 2 pnhdjajmo pred lice negovo z didejAem. 

— hdjajte : trpl. 96 8 prineste dire i prihdjajte vu predvor negov. 
kapa: kdpajte: dain. 169 skrbno jo (nivo) prekdpajte, 

maga: mdgaj: trpl. 12 2 porndgaj, gospodne. 20 10 fgospodne, 
pomdgaj. — mdgajte: trpl. 82 3 pomdgajte nevolnomi i siromdki 
k pravici. 

naSa: ndsaj: nagfl. 159 prindSaj vam na ,pamet tulip^n, ka bom 
zdaj pravo. bar. 12 dom4 se dobro zndsaj. — ndSajte : trpl. 29 i 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLASU IT (NOyo)-SLOVBNSKOH JBZIKU. 147 

prindSajte gospodni, vi zmo2ni, prindSajte gospodni d6st i mou^. 
29 2 prindsajte gospodni 6iat im6na negovoga. kiiz. mat. 3 8 pri- 
ndSajte sdd vrejdni pokoure. trpl. 62 11 ne zandSajte se na silo i 
zgrablivost. 

prav}a: prdvlajte: kiiz. mat. 3 3 naprdvlajte pout gospodnovo. 
6 19 sprdvlajte si kin^e na zemli. 10 9 ne sprdvlajte na ladane zlata. 

8lav}a : sldvlaj : trpl. 109 28 fi oni prekHnajo, ti hlagosldvlaj, — 
sldvlajte: kiiz mat. 5 44 blagosldvlajfe one ki vas preklii^ajo. rim. 
12 14 blagosldvlajte one ki vas preg^Aajo, blagosldvlajte je i ne 
preklinivajte. trpl. 66 8 blagosldvlajte, narodje, bouga naSega. 

hena: heAaj: trpl. 85 5 hejnaj od nemilosti tvoje nad nami. — 
hinajte: trpl. 46 ii hejnajte i spoznajte kaj sem jas boug. 

seka: sekaj: kiiz. mat. 18 8 ^i rouka tvoja ali noga teb6 sp4ka, 
odsejkaj jo. 

deva: divaj: nagfl. 36 vardejvaj ga (glas) vefikrat ob sebi. — 
devajte: kiiz. 1 tes. 5 21 vsa vardejvajte, to dobro obdr^te. 

peva: pevajte: trpl. 9 12 spejvajte gospodni v Sioni prebivajou- 
£emi. 30 5 spejvajte gospodni, vi sveti negovi. 

gleda: gledaj: trpl. 9 14 glidaj nevolo med odtirjdvci. 25 15 
glidaj nevolo i 2ukost mojo. — gUdajte: kiiz. mat 24 4 glSdajte, 
naj vas §to ne zapela. trpl. 46 9 hodte, gUdajte dela gospodna. 
nagfl. 15 gUdajte na dejsno. 

sliSa: slUaji trpl. 5 2 gospodne, slQaj rej^i moje. 17 i sliSaj 
kridaiie moje. 28 7 gospodne, sliiaj gUs moj. 

diva: Uvajte: kiiz mat. 26 45 spite na dale ino poUvajte. 

kriva: krivaj : trpl. 102 8 ne skrhaj liea tvojega pred menom. 

pira: ptraj: trpl. 119 17 podpiraj me, da se obarjem. 140 9 ne 
podpiraj iiemi nameii&vana, naj se kak ne zvlsi. 

mina: mvhajte: kiiz. 1 tes. 5 il opominajte eden driigoga. trpl. 
105 2 spominajte se z vse] dfid negovi. 

sluSa : slUsaj : trpl. 78 i posluSaj moje liidstvo; privdo mojo. — 
simSajte: trpl. 34 12 pojdte, deca, posluhSajte men6. 66 16 hodte 
posluMajte vsi bogd boj6di. 

poka: pdkajte: trpl. 48 2 vsi n&rodje, poukajte vktip z dlanami. 

VII. Naglas u glagola bez nastavka. 

Nagladen je vokal osnove: da(d): Ak] d§,jmo d&jte: ddj: kiiz. 
ma. 5 42 ki te prosi, ddj nemi. 6 11 kriiha naSega vsakde^eSnega 
ddj nam ga dnes. 19 21 dl §66§ popolni biti, idi oddj tvoje bUgo. 



Digitized by 



Google 



148 M. yi^yso, 

— d&jte: kiiz. mat. 22 21 ddjte z&to §tera su jfasarova £aBari. 
25 8 ddjte nam z olija vaSega. jak. 4 7 poddjte se z& to bougi. 

jed: jej j^jmo j6jte:^*|/: dain. 21 jejtno, pfmo, brateci. — J4/fe' 
kilz. mat. 26 26 vzemite, jejte, tou je moje tejlo. luk. 10 8 jejte ka 
pred yas denejo. 

ved: povej povejte: povgj: kiiz. mat. 18 17 ^i pa ne ne posluhnete, 
povej ciSrkvi. — povejte: kuz. mat. 21 6 povejte 6eri Sionskoj : ovo 
kr^o tebi pokoren. — povSjta: kiiz. mat. 21 3 6i bode vama &to 
kaj pravo, povejta kaj gospoud n6 potreblije. 



C. V kajkavdtini. 

Imperativni je nastavak u pluralu e, rede i ; u knizi dolazi oboje 
kafito kod istoga pisca. Rijetko nastavak gine: hodmo Iiote, po- 
s^dmo vran. 1 2. Naglas dolazi naj^eS6e na slogu pred impera- 
tivnim nastavkom, ali 6e«ito i na nastavku osobito a pluralu. 

I. Naglas a glagola s prezensnim nastavkom e. 

a) Osnove od jednoga sloga. 

Ove imaju dakako naglas na aastavka i to otisnati: zgl 2g6mo 
£g^te ill zgimo 2gite. Osnove slo^ene s prijediogom koji sobom 
slog ^ini bacaju naglas obidno na prijedlog : bdpri bdpremo bdprete, 
pr^stri, prbpni, vtizgi, pb^mi, zd,pni itd. Ali ima krajeva gdje je 
naglas a pluralu na nastavku n. pr. u Mraclinu : bdpri ali odprStO; 
zlldni ali za^n^mo zadndte i zadn^mo zadnete. Opet ima krajeva 
gdje prijedlog nema naglasa kao u Samoboru: po^mi po^mite. 

Iz knige gotovo nemam primjera. 

pre: odpri: petr. 106 effeta, to je to odpri se. 

zge: viLzgi: gaSp. 1 533 vezda a da razsveti nas, vuzgi nas, 
odlsti nas. 

b) Osnove od dva sloga: 

NajdeSce ostaje naglas na slogu pred imperativnim nastavkom u 
oba broja i to koji je u prezensu: 

prMem: prSdi pr^demo pr^dete, take joS: dtibem, grizem, klddem, 
kr^dem, IS^em (o pticam), m^tem, mtizem. p&sem, pl^vem, rdstem; 
s6£em, sSzem, skdbem, stri^em, tr^sem, tti^em, vl^^em, z^bem. 

nisem: nhsi n^semo n^sete, tako joS: bbdem, cvfetem^ gn^tenii 
grebem, j^me: vz^me sn^me odn^me ali jme: n&jme z&jme pr^jmc; 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLASU U (NOyb)-SIiOyBNSKOM JBZIKU. 149 

ime: obime, ktineni, m^teni; p^^em, plfetem, r^^em, t&^em, tfepeiti, 
v^em, yfezem. 

sedem: sedi sMemo s^dete, tako jo^ : biidem, I^zem, lezem, vr^em, 
ali pom5rem ima pombzi pombzemo pombzete, Idem ima idi idemo 
idete, a sloi^en 8 iz ob od i pri glasi Idi: izfdi obidi odfdi pridi, 
slo^eno s prijedlogom na samoglasno po^etno i mijei&a na /, a na- 
glas je na prijedlogu i to otegnuti: ddjdi, p6jdiy ndjdi, z&jdi, prSjdi, 
v6]di. 

U Ludbregu, u Mihovcu blizu Kalnika^ i. Mraclinu, u Turovu 
po}uy ^estimice u Zagrebu, a i drugdje naglafiuju u pluralu na- 
stavak e otisnato: b^ri berSmo berate i beremo berate, biidi bu- 
d^mo budfite, dferi der^mo derate, pferi per^mo per^te, teri terSmo 
terete, gn^ti gnet^mo gnetgte, mhti met^mo met^te, nfesi nesemo 
negate, p6di pe66mo pe66te, r^6i re6@mo re^^te, pl^ti pletfimo ple- 
tSte, t^^i te66mo te^^te, tfepi tep^mo tep^te, ihni ien^mo zen^te, 
b6di bod^mo bod^te^ zbvi zovdmo zovfite, p^si pas^mo paaSto, kr^di 
krad^mo krad6te, grfzt griz^mo griz§te, dtibi dubSmo dubfite, sktibi 
skub^mo skub^te, y\661 vled^mo vledSte, aedi 8e£6mo se66te, pr^di 
pred^mo predate, pr6zi pre^^mo prez6te, idi id^mo id^te, oblmi 
obim^mo obimSte, vzfemi vzemfimo vzem6te itd. U Peterancima, u 
Samoboru, a i drugdje ima i u singularu nastavak Daglas: beri 
berimo berite, nesi nesimo nesite, pasT pasimo pasTte itd. U Cvet- 
kov6ancima kraj Jaske ima naglas na osobDim nastavcima: nesi 
nesimS nesite. 

Primjeri iz knige: 

bere.: biremo: matij. la 95 anda ne tajmo s hmd^emi ^ini onoga 
kojega z vtistmi i srdeem valuvali jesmo, nego nega za peldu 
zebiremo, 

bade: bvdix kraj. 62 zdrav 6ud/ angel bo2ji Suvdr moj. — 
btidSte: kov. kemp. 254 sveti hudite, ar sem ja sv^t. 

dube: diibi: MiklouSi^ izb. 127 i 153 povrtnicu zgora odr^^i, 
zdubi, deni nuter malo soli jabuku zdubi. 

grize: ffrizi: MiklouSid izb. 151 velestike deni pod pazduhe i na 
pupek, i korfene grizi. 

ide: idi: habd. mar. 222 idi^ prodaj ka imaS i daj siromahom. 
— idi: petr. 91 re^e gospon sluge: izfdi vun na ptite i meg plote 
i nareni je silom vlaati vnuter. krist. blag. 1 237 izldi dole iz 
kriia. 39 ODda re^e nemu JezuS: odidi, Sdtan. 239b. pridi kr&- 
lestvo tvoje. — ddjdi: kov. kemp. 184 ddjdi, nebeska sladkddal 
Tako i slozeno s negacijom ne: nijdi: kraj. 89 gda idei na pr6deku, 



Digitized by 



Google 



150 M. VAJ^AVBO, 

nigd&r nSjdi s tern StimaAem, da ho^eS ^loveka posluSati. — {demo : 
vran. rob. 1 2 hodmo, izidemo yun i pos^dmo si gde na tratiDu! 
Pamti: pojte: petr. 65 nego pojU pove^te vu^enikom. 

ime: primi: kov. kemp. 186 ze vsam 2e)um ovo svSto nad^hnene 
primi. 256 hodi i primi me. — primemo: gaSp. 1 636 vu vsakom 
pako skusavaAu duha pekl^nskoga proti nam lajajddega S^it svete 
molitve primemo, vse suprotivCine dobrov6Jno podn^Sajmo. — pri- 
mete: gaSp. 1 418 za to i vi nas za pribrane vaSe primite i za- 
piSete sine. — erne: vzemi: kraj. 86 i petr. 283b vzeml vun iz 
ove muke duSu moju. — vzemete: kov. kemp. 219 vzemite i jedte. 

krade: krddi: petr. 233 251 mat. 2 194 mul. Sk. 14 ne krddi. 

moze: mozi: kraj. mol. 141 b6g moj, smiluj se mene gr^Sniku 
te mepomozi, — mdzi: gaSp. 2 171 pomdzi me vu o^ivesti pogibeli ovi. 

nese: nest: kov. kemp. 120 odnesi od mene takvu ze]u. 

pase : mul. ap. 2 zapovedal je Petru : pdsi ovee moje. 

re^e: rM: mat. 1 293 zdehni i r^ct: boze! — recimo: krist. 
blag. 1 278 ne bl^znemo, nego recimo z Davidom : poglfej. — re- 
cete : krist. na6. 24 jaki beteg mudi vas i vi to prepreCiti nemrete ; 
recite onda: tak mbra biti. 

rene: mjesto zene: rent: petr. 205 nadehni nam okorno srdce, 
nareni nam trdo hotene na tvoje hotene i tvoju volu. 

se^e: sicete: mulap. 444 vi bahari ove naSe kotrige sicete kak 
ho^ete, ali to znajte da duSam ne morete zabraniti joSte denes 
k svojemu stvoritelu dojti. 

seze: sizi: mul. §k. 511 kada za te kaj iz zdele vadiS^ tak ne 
posizi pred drugoga. mulap. 838 s tudum zenum niti ne sedi^ Ada 
vnogo mene posizi ali pozeli. 

trese: trisimo: mat. 1 343 troje same na kratkom pretrSsimo, 
1 441 pretrisimo dobro i razgledajmo ono kaj jesmo pred bogom. 

tu^e: tuci: MiklousiS izb. 117 stud kopriv. 122 stud jadrk^h 
breskvenih. 

vlede: vUd: mul. Sk. 501 sveteh recih vu salu ne vUd, gaSp. 
1 869 isslid, sinko, koju nosiS opravu, ar ni tvoja. — vlicemo: 
gaSp. 1 816 ah nasledujmo svetoga ovoga navufitela, kreposti ne- 
gove na nas obUcemo, 

II. Naglas u glagola s nastavkom je u prezensu. 

1. Osnove na samoglasno pred je. 
Nastavak i biva j, koji iza i obidno otpada. Slog u kojem ima 
ono j imglaSen je otisnuto. Osnove u prezensu na uje ravnaju naglas 



Digitized by 



Google 



PBINOB K NAGLASU U (nOYO)'-SLOYENSKOM JBZIKU. 151 

po prezensu, Ima krajeva gdje -ej glasi e kao magarsko 6: Std 
lege : ne§t6 naglo kov. kemp. 32. oStr^ comparat. adv. kov. kemp. 33. 

leje: vl§j vlSjmo vl§jte. 

pije: pi pimo pite. 

vojiije: vojuj vojujmo vojujte. 

veruje: veruj verujmo v^rujte. 

n^leduje: nisleduj nisledujmo n&sledujte. 

Frimjeri iz knige: 

^teje Steje: itij: kov. kemp. 182 nigdar za to ne itH r66i, da 
bi se vuden^i ali mudr^i mogel redi. iti StS: kov. kemp* u pred- 
govoru: ne hlepi mnogo na jenkrat 5teti, niti ne 6U naglo .... 
z redom pak, niti preskakce cU knizicu. 10 ako ho^el napredek 
zadobitiy ct4 ponizno, priprosto i verno. 33 takova 6t4 koja ti bo}e 
zavdaju skruSene neg poaluvaAe. 32 nigdar ze vs^ma ne manikuj^ 
neg ali SU^ ali pi§i, ali moli| ali premi§)avaj. vran. 1 171 ovo, 
otec, nut ovde je moj list, itij gft. otec 6t6je. — iti/mo: matij. 
2c 17 itijmo samo nihova pisma, i spoznati demo da oni za isto 
bill Bu od dtiha s. rasv^deoi. — ctSjte: matij. 2b 29 ab draga 
bratja! itijte ova za vas tak hasnovitu ki^igu. 

krije: kri: MiklouSid iz izb. 165 vlej gor^ 1 ilicu beloga vina, 
pokri za dobru vura. 

leje: Uj: kraj 10b obUj moju dufiu tvojum dr&gum vr6dnostjum: 
82 milost tvoju vUj vu naSe pameti. kov. kemp. 139 vUj milosdu 
od zgora, poUj srdce moje rosum nebeskum. matij. 2c. vlif vu 
srdca naSa )ubav i stalnu pob62nost proti naj svet^Semu imenu 
tvojemu. MiklouSid izb. 124 kad vu vuhu Sumi ali zvoni, ozmek 
od povrtnice vu viiho zalSj. vran 1 166 o moj stvoritel, zUj blago- 
slova tvojega, . 0/^' vsa ona vese|a i rddosti, kot^ra za me nevred- 
noga pripravil jesi, o zlij ne vrhu drkgeb roditelov mojeh. Mi- 
klouSid izb. 138 bekovice listje i cv^t i triSkoga 8vrzj& koru na 
prah zei^gi, na sito pres^j, naUj octa, strujaj dugo na suncu. 

pije: pi: MiklouSifi izb. 117 stdci kopriv, ozmekni ter pi dok 
krv prest^ne. 120 ov pepel na govedski juhi kuhaj i prece^eno 
pi, mat. 1 125 pil jesem, ti popi kaj meni ostalo je. MiklouSidi izb. 
133 kordebenedikt za kave ^licu popi, 153 vodu iz ne na teSde izpt. 

seje: sej: MiklouSid izb. friSkoga svrzjk koru na prah ze^gi, na 
sito pres^, 127 studenoga cukra 6ez gusto sitce presij. 

vije: vi: MiklouSid izb. 121 tri ptit 9 zrn prpra z devetimi 6e- 
hulami dedA^a stiici^ pridaj bcMek jajca, meSaj, vu povesmo zavi 
i na teme Yhii. 



Digitized by 



Google 



152 M. VAj^AVBC, 

zeleje: ielSj: kraj. 420 i petr 224 ne pozdSj bli^nega zen^ ti 
tvojega. petr. 225 ne pozelij bliznega po krivici tv^ga niti hi^e 
nit po|a. kraj. 207 ne pozelij bl&ga ni marbe nikakove bli£nega 
tvojega. 

alduje: aldUj: kov. kemp. 241 alMj samoga sebe 4ldoy veki- 
ve^ni na diku imena mojSga. 242 alduj se meni i dej s6 vsega 
za boga. gaSp. 1 514 alduj meni vsa prvoro^ena. krist. blag. 1 278 
bogu alduje bogu prikkzi. — aldHjte: gasp. 1 690 aldiijte praviee 
aldove. 

daruje: darHj: kov. kemp. 120 dariij mi ovo v^ivati na tvoje 
po§t6ne. 208 gospodine Je£u§, kajti t§sen je ptit tv6] i od 8v6ta 
zavr^en, dariij mt da te nasledujem. matij. la 185 podMi nam 
anda i dariij zdravje dtiSe i tMa. 2c 158 dariij ona koja su ba- 
snovita. 

de|uje: delHj : krist. naC. 81 vsi teme|i naj stoj^ na vo|i tvojoj, 
razdejiij ne kak ti hodeS. 

gospoduje: gospodUj: MiklouSiS izb. 160 kad btiS doma, onda 
gospodiij, 

harcuje: harcUj: kov. kemp. 102 harcuj kakti dober vojnik. 

kanuje: kanujte: krist: blag. 1 124 ne vkaMjte se, bog se ne ih 
zasm^havati. 

posluje : posluj : mat. 1 861 sinko^ skfbi i posMj kuliko naj ve^ 
mores za zveli^ene duSe. — poslujte: matij. la 124 poslujte z ru- 
kami vaSemi. 2c 93 poslitjte vu imenu negovom. 

psuje: psHj: petr. 223 ne sfdi se i ne psiij. 

raduje: radUj: matij. 2b 126 rekel je gutum vudrenomu: radilj 
se, sinko moj ! 129 raduj se, moj sinko! 232 re^e k noj: kdi! 
tifaj se i radUj, ar vera tvoja je tebe zdravu vu^infla. — radiljfno: 
gaSp. 1 727 radHjmo se anda srefi ovi. krist. blag. 1 239 pristii- 
pemo i mi denes k ovomu preoblkdavcu i radujmo se skupa z nim 
nad obSane^em neprijatelov negov^h. — radujte: kov. kemp. 216 
ves^lete se, ponizni, i radujte se, siromaSki, ar vaSe je kra|estyo 
bozje. matij. 2b 78 radujte se meni, ar moj sin pdk zive. 2c 63 
radiijte se z menum ar sem na§el ovcu moju. 

skoznuje: skoznUj: krist. blag. 1 258 tak moli, skozniij i skrbi 
se da od potlam kondemar vsa ^inena tvoja dinena nedtiznosti budii. 
— skozntljte: kov. kemp. 167 skozniijte i molete. da ne vleznete 
vu skuSavaiie. 

sramdje: sramuj se: kov. kemp. 102 sramiij se, nevolni, ako 
nesnazen si ti. matij. 2b 4 ne sramuj se zaradi evangeliuma. 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLASU U (nOVO)-SLOVBNSKOM JBZIKU. 153 

Setuje: SetUj: kov. kemp. 248 Set4j vz^ti vr^^tvo — setUjte: 
matij. la 94 ne piistete nega dakati na vas dosestek, nego Setujie 
hitro i prbsete skruSeno nega za oprosS^ne. 2c 202 ietiljte ve5 krit 
i z vese|em vu cirkvu. 

Stuje : itujmo : krist. blag. 1 92 poStujmo ime JezuSevo. — StQjte : 
matij. la 139 }ubete anda, poitiijte i nasledujte ovu prezmoznu 
majku. 

trSuje: trSHjte: krist. blag. 1 159 ne obtrsujte^ veil on, ne ohtr- 
Sujte srdca vasa z o^r}ivostjiim i pijknfidinum. 

tuguje: tuguj: kov. kemp. 181 plSi, ^tdj, pop6vaj, tuguj^ mti^i, 
moli. 239 naj ti se prigrust6 vsi gr^hi tvoji ob^inskem z&konom i 
za svakdaSne pr^gre^ke bo|e navlastito zal6sti se i tugiij, krist. 
blag. 1 284 tuffitj anda^ Jeruzalem i btirkaj se sam vu tebi. — 
tuffUjte: krist. blag. 1 46 osupni se, nebo, stepi se, zem|a, i zvrhu 
ovoga tugujte^ da su mene boga zaostavili. 

valuje: valuj: kov. kemp. 239 vse poht^n tvoj6h nevo^e vu 
skrovnosti sfdca bogu valAj. gaSp. 1 547 men! valiij na brzom, 
bo^e§ li se bog6m mejem klanati all ne 6eS. — val'Ajmo : krist. 
blag. 1 106 valitjmo vre cdprtu istinu : vnogi doh^aju samo iz 
n^vade, iz obi^aja vu cirkvu. 222 valujmo samo na naSu vekSu 
obsanost: ovo je ono veliko pomenkane pri vsfeh poboznostih naSSh 
da z vekSfnum ne trp@ dugSe nego obi^aji i sv^tki koji noj priliku 
dayaju. 

vojuje: vojUjmo: gaSp. 1 368 oStro, kak se dostoji junakov Kri- 
stuSeveh, i mi vojiijmo. 

Valuje: Saluj: kov. kemp. 239 milo zdehni i zaluj se, da si joS 
tak tMovni i svfetskf. — zalUjmo: krist. blag. 1 176 za grehe 
zaliijmo. 

zivjuje: Hvlilj: krist. blag. 1 250 zdriavaj tifane ovo i ozivliij 
ovo vsaki d^n. 

smiluje: smUuj: petr. 385a smiluj se mene. gospone boze, poleg 
velike miloS^e tvoje. kov. kemp. 196 gospodine, vgr^Sil s^m, smiluj 
mi se, oprdsti mi. 

vSruje: veruj: krist. blag. 1 130 ne vSruj mti, ar laze. — ve- 
rujmo: krist. nad. 195 ne verujmo izlidnoj 8r6fi sv6ta. — verujte: 
krist. blag. 1 147 tvrdno virujte da bog na§ naj bolsi prijatel i 
otec je. 

n&sladuje: ndsladuj: petr. 279b. ne ndsladuj se vu Aem. 

n^leduje : ndsleduj : petr. 14 rede Je£u§ Potru : ndsleduj mene. 
173 rede nemu: ndsleduj mene. — ndsledujmo: gaSp. 1 446 koja 



Digitized by 



Google 



154 M. VA^VBC, 

srdcem verujemo, s Sni ndsledujmo. 602 ndsledujmo negovu za- 
zganu jubav proti bogu i bliznemu. 750 ndsledujmo anda vu kre- 
poBtih milosrdnosti tak duhovn^ kak telovn^ vu (ubavi boga i 
bli^nega svetca ovoga. matij. 2c 101 ndsledujmo mi navuk i peldu 
KristuSa JezuSa. — ndsledujte: gaSp. 1 866 obMdane nihovo nd- 
sledujte. krist blag. 2 ndsledujte dobrbtu bb^ju. matij. 2b 230 
ndsledujte prezmbznu pfeldu Jublenoga zveli^itela. — naslSdujmo: 
krist. blag. 1 242 naslidujmo Semeja. 258 nega nasUdujmo vsigdar. 

— nasUdujte: gaSp. 1 830 nu vu vsem naslidujte. 

2. Osnove na suglasno pred je. 

Ovim se osnovam naglas ravna po uaglasu u infinitivu : a) pi- 
sati : jdsi piSimo pisite^ tako jog osnove od dva sloga kao : dihati : 
diSi^ dripati: drdpli, dr6mati: drSmli^ ffkati: fHi, g^ati: gdci^ 
gtikati: guci^ hrdkati: hrdUy hripati: hripli, htikati: hu6i, kdzati: 
kdzi^ krStati; kriUy kdpati: Mpli^ l^tati: U6iy lizati: Uzi^ m&hati: 
mdii^ mtikati : muH, nlzati : nizi, pdhati : piMj ritati : r/ct, skakati : 
skdcij skltati: skici se, sfkati: sfci, strdgati: stHiSi, stikati: siiH, 
fidfpati: ScipH^ S^tati: Sdci, Skrfpati: Skriplij v^zati: v4zi, vlkati: 
vidi, zidati: zldi, zvdkati: zvdiH. Iterativa od osnova s vokalom o, 
koja imaju u kajkavStini one a od o obi^no otisnuto, ali prema 
Stokavgtini i otegnuto naglaSeno: hr§.mati i hr&mati: hrdrnfi, po- 
lagati i poldgati : poldzi, pom&gati : pomdzi^ pretS^kati i pretdkati : 
pretdU^ nat^pati i nat^pati : natdpli. — Osnove od tri i viSe sloga : 
brb6tati: brbdci, kokodikati: kokoddii, kukorikati: kukoHU, Skr- 
gdtati : ikrguH. — b) brati : drji drjimo drjite, tako i : d^ati : iiSi, 
drhtati: d^sci, glbdati: glddi i gl3j, iskati: ls6i, jJivkati: jdvH, jfe- 
mati: j^fi, kl^pati: kUpji, kr^sati: kr^, Ikgati: Idzi, Ibkati: Idii, 
mfetati : m^, p^lati : p^i, sfeptati : s^ci, tfesati : t^i, trfeptati : tripcL 

— Osnove gotovo sve na -eta -ota -uta: blebetati: blebhU, kle- 
petati : klepici^ zveketati : zvekici, klopotati : klopdci, grohotati : gro- 
hbU, skakutati: skakUU. — Za tim glagoli: klati ko|e: kbli^ mleti me}e: 
mhli, mreti merje uz rare: mirji uz mri^ slati seje i S|e: po^m i 
pbili, stlati 8te}e: Um, zeti 2ene: z^i. — c) brisati: briH briSitno 
brisite, tako i: dlzati: cRzi^ gibati: gibjiy h)^zati: hrzi, za-lmati: 
zdimfi, j^hati : jctSi, kapati . kapfi, mazati : mazi, micati : niiSi^ ni- 
cati : nici, pasati : pdsi, plakati : placij rezati : rezi, ritati : rici, ri- 
bati: rtbli, risati: risi, stpati: sip}i, zibati: zibfi. 

IT Samoboru dolazi otisnuti naglas na imperativnom nastavku i 
u singular u i u pluralu, n. pr, zdigati: zdizi zdiMmo zdizSte^ iskati: 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLASU U (nOVO)-SLOVENSKOM JBZIKU. 155 

iSct, kosati : koSt, lagati : lazt, lizati : liziy lokati : loci, lukati : Itmj 
orati : orji^ pisati : piii, vtikati : vtict^ zvakati : zvaci, poslati : po- 
sel% itd. 

Primjeri iz knige: 

dr^pati: drdp^i: gaSp. 1 394 odvrne s. Vincent: drdpli, mu^i, 
kuliko zna§ i ho^eS telo ovo. — drdplite: gaSp. 1 494 vudrete, 
drdplete tak dugo doklam pluda i jetra iz blaznika i tepca oyoga 
zdr&plete. 

k^zati: MM: mul. §k. 500 toga drugem ne kdH. kov. kemp. 12 
pred velikaSi nerad se kdzi. petr. 26 idi, pokdzi se popu. 151 go- 
spone, pokdzi nam otca. 228 pokdzi se, da si dobra mati. gaSp. 

1 669 ti, gospone, pokdzi od oveh kojega odebr^ti m6ramo. mul. 
gk. 524 prikdzi bogu lepo cvetu^u mladost. kov. kemp. 180 prikdzi 
op4t miloSdu vekSega podnaSana. krist. blag. 1 278 bogu aldtlj, 
bogu prikdzi. — kdzimo: krist. blag. 1 46 niSemu ne prikdzimo 
srdce naSe. — kdzete: petr. 109 pojte pokdzeie se popom. 125 po- 
kdzete mi dd^ni p6nez. matij. 2b 204 pokdzite mi da^nbga p^neza. 
— kazSte: MiklouSi^ izb. 183 pokaiite mi 17. marciuSa v Graeu 
vle^ene uumere. 

lagati: IdM: mat* 2 123 ne IdSi. 

ob-lslgati: obldzi: Miklou§i6 izb. 149 krfulice i netreska stiici, 
ozmekni, pridaj tulikp octa, skuhaj i o6Zait. 150 listje jalSevo jako 
teri i z nim obldzi se. 

magati: mdzi: petr. 222 v bostve je pomdzi, 

mazati : mdzete : mat. 2 265 podignete jeden turen i Aega znutra 
i zvuna omdzete. 

metati: meci: mul. sk. 501 sveteh r^di vu Salu ne vl^ci, niti ne- 
poStenehy ne^isteh i pogibelneh ne primSci. 

pisati: pisi: kov. kemp. 181 pfsi, 5t6j, pop6vaj. 262 vu dobrom 
dfanu i ponizni trplivnosti tr^ba je dakati milo§^u poboznosti. Tebi 
vendar i gr^hom tvojim pripisi kada se ne da. — piSete: mat. 

2 241 vam samem, ne drugem pripiSete hmanoSu greha. 

rSzati: rezi: MiklouSiS izb. 128 v lonec cinasti narizi ^umnaka. 
130 venec deSnaka narizi kak ti duhan i puSi. 172 zelvi nogu 
odr4Si. 127 povrtnicu zgora odrSzi. 120 cindble snaino operi, zr4zi 
drobno i postisi 134 drlenca na falatce zrizi. 

sipati : sipfi: MiklouSid izb. 151 prisip^l V^ funte p§eni^ne Sterke. 

strtigati: struzi: MiklouSid izb. 150 jelenskoga roga nastrilii. 

trdpati: trupji: MiklouSid izb. 126 kuhaj dok se ka§a na^in), za 
tim z c^la jajca nuter strupfi. 



Digitized by 



Google 



156 M. VAJ^AVBO, 

vfeati: vizi: MiklouSi^ izb. 121 ^rlenca listje na octu skuhaj i 
v^a. 1237 s prejum obvkM, 126 liste hrastove 2 3 vu vod6 na- 
mofii i ober odih na ifelo privizu 140 hebdov^h vrhuncev za 2 vure 
na trbuh privizi, — veM: V2I2 glavu veil. 150 sAme leneno veB na 
slezena (mo^da Stamparska grijeSka, jer drugdje vfeii). — viiimo: 
krist, blag. 1 46 k ni^emu ne priviSimo ie\e nase. — vSzite : petr. 
1 takl ho^ete n&jti oslicu privSzanu i 2r^bca z num; odviiete ju i 
dopejajte ju k mene. 30 poberete ndj prvle kuko|a te ga povSzete 
vu snope na pozgane, a pSenicu spravete vu Stage) moj. krist. blag. 
1 114 poberite prvi6 |iilku i povizete Au vu snope. mat. 2 896 pri- 
mite nega i zviSete ruke i noge Aegve i vrzete 6ega vu tmicu 
zvunsku. 

2v4kati: zvdH: MiklouSi^ izb. 153 6 zrn (borovi^neh) na teS^e 
vu zubih zvaU. 

III. Naglas u glagola s nastavkom ne u prezensu. 

Naglas je obi^no na slogu pred ne i to isti kojino u infinitivu : 

a) dihnuti: dihni dihnemo dihnete, tako i grnuti: ffi^ni, hrknuti: 
hf^knij j^knuti: jikni, kihnuti: kfhnij kr6nuti: krini, mkhnuti : 
mdhmij minuti: miniy mtiknuti: mtikni, pdrnutl: pdmi, pisnuti: 
pisniy pfhnuti: pthniy ptihnuti: ptihniy arknuti: si^kni, stinuti: siim, 
slknuti : sikniy t^knuti : tikni^ nabrSknuti : nabr&crA^ pom6nuti : po- 
mSni, zapr^gnuti: zaprigni^ pris^gnuti: prisigniy pot^gnuti: potdgni, 
kukoriknuti: kukorfkni itd. 

b) gfenuti : gini ginemo ghnete, slozeno s prijedlozima gubi e, a 
naglas prelazi na prijedlog: n^gni; prlgni, vtigni; tako sve* osnove 
s vokalom e kqje je postalo od poluglasnoga n. pr. dihnuti: dihnij 
m^knuti: mhkni^ pfehnuti: phhni sv&nuti: svhii^ s^hnuti: sihni^ 
t^knuti: Ukni, za tim: klbnuti: kldni^ tbnuti: tbni, pl&nuti: plhni, 

c) ginuti: glni gmemo gtnete, tako i: begnuti: pobegni, brlnuti: 
brtni se, biibnuti: bubni^ biihnuti: buhni, crknuti: c^kni^ ^iiCnuti: 
cucni^ dlgnuti: digniy diiknuti: dukniy glednuti: grezniy skinuti: 
glednij greznuti : sMni, kleknuti: kVekni^ kliknuti: ktikni, k)unuti: 
kluni^ kiicnuti*. kucni, metnuti: metni^ mrknuti: mrkni, niknuti: 
nikni^ padnuti: padni^ pjiinuti: p^wwi, pMnuti: prdni, piiknuti: 
pukni^ rinuti: rtni^ ritnuti: ritni, sSdnuti: sedni^ stlgnuti: sfignij 
Skrlpnuti: skripnij tisnuti: tlmi. tresnuti: trisniy trgnuti: t^gni^ 
tuknuti: tukni itd., pak: deti: deni^ stS^ti: stanL 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLASU U (nOVO)-SLOVBNSKOM JBZIKU. 167 

Ali mjestimice dolazi naglas i d& imperativnom nastavku, osobito 
u pluralu: vrni vrn^mo vrnSte. Onde zapiknSte oStru sab}u moju. 
Nar. pes. iz Zamladioca itd. 

Primjeri iz knige: 

digDuti: dignite: krist blag. 1 17 podlgnite gl4ve Taie, ar se 
pribliz^va odkupl^ne vaSo; podlgnite se i glejte. 

m^knuti: mdkni. mul. Sk. 509 ni oDoga ved tu zdelu ne mdkni 
od it^ si kaj odgrizel. 

mSnuti: spomini: petr. 233b spomini se kak je vsigdar bog 
smrtne gr^he kaitigal. gaSp 1 892 o mati moja, naj tuliko prositi, 
nego se spomSni^ da i ja tri pute prosil jesem otca i ne hotel 
mene posluhnati. — spominimo: krist. blag. 1 291 spominimo se 
gusto ptiti iz spo^itkvan ovdh. — Bpomenemo: vran. rob. 1 188 
spomenimo se, deca, vedkrat iz 6rva ovoga. — spominite: vrao. 
rob. 1 69 spomhnite se vedkrat z ovoga. 

sl&hnuti: posluhni : kov. kemp. 178 poslilihni r6^ mojU i ne budeS 
maral za deset jez6r Ijtidih. — posHhnemo: gaSp. 1 871 neizbrojena 
jesu ^uda po smrti od s. Benedika vu^inena, zmed kojeh nekoja 
poslihnemo, krist. blag. 1 29 posluhnimo kaj s. Ivan zlatoustni 
veli. — posMhnete: vran. rob. 1 25 poslMnete samo; kaj je vufiinil. 
199 vezda pak poslihnete mojega naj ve^ega zroka. krist. blag. 
1 136 od ovoga doklam na kratkom govoril budem, prosim, po- 
sMhnite. 

supnuti: osupni: krist. blag. 1 46 osiipni se, nebo! stepi se, 
zemjal 202 iz ^ujeneh do sada osupni se nad 6ini providnosti bo- 
£^nske. 234 ostipni se i posltihni kaj angel devicam goTori. 

vfnuti: vrni: petr. 285 ^odvirni^ gospone, lice tvo]e od grehov 
mojeh. — vm6te: gaSp. 1 899 povrnite se, prekrSiteli, vu srdca vaia, 
redite, prsevaricatores, ad cor. Isai. 66. 

stati: stane: stawif zagr. 1 476 za^uje jedno ropotane lancov, 
ogleda se i zapazi jednu duSu vu ognu, koja mu pode govoriti: 
prestanU sluga bo2ji, za me moliti. — stMete: mat. 2 205 pre- 
stdneie^ prestdneie aldove krivi^ne i nevredoe ^initi, ar bog ne ne 
prijemje. 

IV. Naglas u glagola s nastavkom eCt) u prezensu i 
u infinitivu. 

Amo idu verba denominativa, naj6eS6e od adjektiva, rijetko od 
supstantiva. Naglas im je na slogu pred imperativnim nastavkom, 
i to : 



Digitized by 



Google 



158 M. VAVAVBC, 

a) Osnove gradene od nomina od jednoga sloga s dugim vokalom 
imaju otegnuH naglas: blSd bl^deti: blidi blidemo hlidete, tako i: 
b^l bfleti: bHi^ c§l c61eti: Mi, ^rn firneti: crni^ glad glddeti: 
o-glddi^ gluh gldheti (opako mj. gltiSati): o-gHhi, hlad hWdeti: 
O'hlddij n§m n6meti : za-nimi^ plkv pl4veti : pldvi^ sed s^deti o-sSdi^ 
skup sktipeti: po-skupi, slSp sl^peti: o-sldpi, tvrd tvHeti: otvt^diy 
4iv 2iveti: zivi, int 2titeti: poiuti, 

b) Otegnuti kratki naglas imaju osnove gradene od supstantiva 
s otegnutim kratkim naglasom na predzadnem slogu: m^gla om&- 
gleti : omigli, udbva obudbveti : obuddvi; gradene od adjektiva koji 
u sing. nom. fern, za slog narastu a imaju na predzadnem slogu 
otegnuti kratki naglas: gol f. gbla ogbleti: ogdli ogdlemo ogblete, 
df }en f. ifr}fena cr j^neti : pocrl^ni, rtimen f. rumfena : porumdni^ z^len 
f. zel^na: zeldniy d^bel debMa: odebhli, 

c) Otunuti kratki naglas ima u osnovama gradenijeh od adjektiva 
od jednoga sloga s kratkim vokalom na kom ostaje i u fern. : siv 
f. slva slveti : osiviy slab f. slaba slabeti ; oslabi^ star stareti : ostari, 
tiist tiisteti : otusti, zrel zreleti : zezreli. Ovako i osnove gradene od 
adjektiva od dva sloga s pregibnim e u zadnem slogu: moder f. 
modra m5dreti : poniddri, mlrzel f. mi^zla ml^zleti : mrzli, Ovako i 
osnove od adjektiva od dva i vi§e sloga kqja u fem. rastu za slog 
a da se naglas ne pomide daje: giibav f. giibava gubaveti: ogu- 
bdvi, ml^iav mMava mrgaveti: mrSdvij mlahav mlahaveti: mlahavi, 
Hifv'iv drvlveti: scrvwl, plesniv plesniveti: splesnivi aF i splesnivi, 
pleSiv pleSiveti : plesiviy b5gat bogateti : obogati^ kosmati kosmateti : 
kosmati^ bradat badateti: obradati^ bedast bedasteti: pobedasti itd. 

Na prijedlogu naglas ima osnova ume umeti, jer gubi po^etno 
u: rdzmeti prer^zmeti: r^zmi prer^zmi. 

Primjera iz knige nemam do: nSmeti: nimi: kov. kemp. 102 
mdSi i zanlemij ne bum te ve6 posluial. 

V. Naglas u glagola s nastavkom i u prezensu, 
a e{t) a u infinitivu. 

Osnove od jednoga sloga imaju otisnuti kratki naglas na impe- 
rativnom nastavku: dm6: crm dmemo irnite^ sea: SB s^emo s^ete, 
spa: spl spemo spete, ^ma: Sml 2memo zmSte. Primjer iz kAige: 
spete: mat. 1 340 j6^te, pite, poslujte, skoznujte, spUe^ po^ivajte. 
— Slovene s prijedlogom mogu imati naglas na prijedlogu : zdspi, 
zd^mete, p6§£i. 



Digitized by 



Google 



PRIN08 K NAGLASU U (NOyo)-8LOyBNSKOM JBZIKU. 1 59 

Osnove od dva sloga imaju naglas najobi^nije na slogu pred 
imperativnim nastavkom, i to: 

a) Otegnuti dugi, ako je taj slog dug: skrbi skrbemo skifhete inf. 
skfbeti, tako je b^^ati: b66i, br^nCati: brinci, btidati: bAH, btiveti: 
b^vi^ ctireti: c^riy ctizeti: cii^i, cvf^ati: cvi^ciy dmizati: imizij dmf- 
6sLti: cmi^iH^ 6ii6sit\: Mdi. gl6deti: glidi uz glSl i glej^ gUUe gUjte^ 
gle gUte^ hiteti: hitij hl^peti: hl^% hrtipeti: hr'&piy j^&ti: ;V&*, 
kipeti: Mpi, kl^6ati: kliciy mf^aii: wi^ft, mtiSati: miiii^ pfdeti: p/dfi, 
r6zati: riiiy smfdeti: smrd% stfdeti se: sUdi se, svfbeti: svi^bi, 
S66deti: Slidi^ Stimeti: Mmi^ tfpeti: </pt, vfteti: vt^ti, ziveti: Hvi. 

b) Otegnuti kratkij ako ima ta] slog u infinitivu otegnuti kratki 
naglas a ne svrSuje se na a: ^Meti: zUi zUemo iUete, tako i: 
bbleti: bbli, ^kbmeti: ikbmi, grmeti: grmi^ hbteti: hbtt^ kbpnetj: 
kdpni^ Ifeteti: /^^»^ nbreti: n^n, sfedeti: sidi, vfeleti: vHi, vbleti: vdli^ 
vfveti: vihi. 

c) Ako je taj slog kratak te ima : a) u infinitivu otisnuti naglas : 
videti: vidi videmo videte uz vie mtmo vtSte, tako i: vlseti: vlsi^ 
sliSati : sRSi. ^) Ako ima u infinitivu otegnuti kratki naglas a osnova 
se zavrSuje na a ne na e : b^^ati : bezi bezetno bezete; tako i drdati : 
d^H, drzati: d?zi, Ifezati: lezi. 

Osnove, koje imaju j pred infinitivnim nastavkom, gube impe- 
rativni nastavak, a naglas im je otisnuti dugi : bojati se : b6j bdjmo 
bdjte se, stojati: stdj^ a slo£ene s prijedlozima mogu imati naglas 
na prijedlogu : d6stoj, ndstoj, uz to analogijom i dbstojaj dbstojajte. 

Ima krajeva gdje u pluralu naglaSuju nastavak imperativni: 
hl6pi, ali hlepSmo hlepite itd. U Samoboru ima i u singularu na- 
glas na nastavku : skrbi skrbimo skrbite, kle^i kledimo kledite itd. 

Rijetko ispada imperativni nastavak: h^^i bezmo b^^te. 

Primjeri iz kAige: 

bfezati: beSi: kov kemp. 95 nikaj se tak ne bdj, tak ne kudi i 
bdzi kak zla nagnena. petr. 16 stani gore te vzemi d^te i mater 
negovu i pobiii vu egiptuSki ors%. — bdzemo mat 2 830 bizemo^ 
bizemo^ da takaj nas zem|a ne po£ere. vran. rob. 2 266 ah ah! 
odgovori Petek: biSmo, bizmo, gospone, kaj i kuda moremo. — 
Vdzeie: mat. 1 318 vi metentoga iz oveh prodekatorov, koje oStre 
ozivate, osmehavajte se, poSpotavajte se i ne bizite. 600 priliku ovu 
b^&ete koja kakti kamen grobni od tulikoga vremena vas dri^i 
zaprte. 475 daleko stojte, bizite^ odsttipete od malovrednoga paj- 
daStva i prestaneju grehi. matij. 2b 109 bizete pako i habajte se 



Digitized by 



Google 



160 M. VA|;iAyBO, 

takoveh, koji vas vu teme|iteh ndvukeh vere krSdansko zbldditi ali 
od iih odvrnuti trsiju se. 

di*zati: drzi: kov. kemp. 142 os^bujno |ublenoga se ne ,dirzi\ 
mat. 2 Ub za nikaj ne ^dirzl^ nega. 2 97 ,z<Urzi^ se od Spotov. — 
dfzete: mat 2 88 ^zadirzite^ vaSa srditost. 131 zadirzete v pameti 
i V srdcu ono obe^ane. 

gWdetl: glidi: matij. 2c 210 gospone, ne gUdi na vnozinu grehov 
naSeh. kraj. \01 poglidi^ prosimo te, gospone^ na ova drui^inu tvoju. 
141 poglidi zgora iz neba na mene greSnika. — glidete: petr. Ill 
glidete na ptice neb^ke dk ne s^ju niti zenu. — glic i glej : gaSp. 
1 610 na gingavo^u naSu ogUj se, vsa mogu^i bo£e. kov. kemp. 
271 oglij se, premilostivni otec, iz presvetoga m^sta . . . na po- 
vojen tebi aldov. 178 ali bb|e se znutra poglej, i spoznaS da zlve 
joS^e vu tebi sv^t 273 pogUj i poznaj; cija su }ub}^na znamSna, 
ndklona v^kovedn6ga vr^dna? matij. 2c poglej naSe pokbrno i skru- 
Seno srdce. petr. 231b pogUc (,pogl6gy*) ada vezda, kak na tom 
8v6te ziveS. — glejmo: gaSp. 1 242 mnoga i pri grobu ovom duda 
prigodila se jesu, zmed kojeh nam za navuk prikladneSa ovdi 
preglijmo. — glejte: matij. 2b 87 ali poglSjte, k6maj takvi jednu 
ali drugu slobodnu r66 ali din zap4ze, da vse vas pri vaSeh prija- 
teleh zadfniti iSdejti. 

hrupeti : hrApete : zagr. 1 89 ne hr4pete dan i nod nad nimi kakti 
nad nSmum £ivinum. 

kridati: kriii: mat. 2 97 ti kriii i sfdi se na sine, decu, ali 
srditost ravnaj polag razuma. 

mtidati: muci: kov. kemp. 102 muH i zan^mi, ne bum te ved 
posIuSal. 181 tugtij, miidit, moli. vran. rob. 1 8 J. haha! vezda bu 
nekaj I M. o wtidi/ — m^Acete: mat. 2 loi mirujte, mudete. 

skrbeti: ski^bi: mat. 2 84 ^skirbi* se i pazi dobro — dc^bete: 
mati]. 2b 70 ak ^skh'bete se', mladenci, za diku ovu. — skrbite: 
zagr. 1 44 kada se oni poiirkii skrb^ za zverinu teletinu ptice i 
ribe . . . vi se skrbite za s. spoved pokoru poboi^nost. 

trpeti: tifpl: mati). 2b 19 pregl6daj i ^tirpi^ negve falinge. 

zMeti: zUii kov. kemp. 71 nigdar ne zUi osobito hvalen ali 
Jubjen biti. 122 vremenita mrtudjivo v2ivaj a sama nebeska Mi. 
164 to prosi, to iili, — zHemo: krist. blag. 1 144 ne zHemo preko- 
redna dugovana. 

Mveti: zivete: gasp. 1 881 vi pako, sinki moji, iz materinskoga 
blaga ili pohigtva zivete i po straSni ovi peldi od mene vzeti viicete 
se, kak od luckoga blaga rdke i odi vaie dtivati morate. 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLASD U (nOVo)-SLOVBNSKOM JBZIKU. 161 

bojati se: boj se: petr. 97 re^e JezuS Simunu: ne bdj se, od 
sdh d6b vr6 ludi lovil budes. 146 i r66e ne an^el: ne bdj se, 
Marija. kov. kemp. 95 nikaj se tak ne bdj kak zla nagneAa. 162 
boga se bdj ter strasena }udih ne bu§ se plaSil. — bdjmo se : gaSp. 
I 703 ne bdjmo se vetra suprotivdin neprijatelsk^h, kada ^emerna 
vusta na nas odpiraju. — bSjte se: petr. 64 koteri nim reCe: ne 
bdjte se, JezuSa iS^ete. 165 stdnete gore te se ne bdjte mat. 1 446 
ne bdjte se nit ne straSite se. 

V. Naglas u glagola s nastavkom I u prezensu i u 
infinitivu. 

Iza j gine imperativni nastavak, a naglas je svuda otisnuti dugi j 
dvojiti; dvoj dvdjmo dvdjte. 

a) U glagola koji imaju u prezensu nastavak i 

naglaSen. 

Naglas dolazi obi^no na slogu pred imperativnim nastavkom i to : 
a) Otegnuti dugi ako je taj slog dug: budim budi budemo bii- 
detej tako i ; bistrim : bistri^ cedim : cMi, cenim : c6ni^ pri-fiestim : 
pri-Usti^ darim: ddri, delim: diVw durim: dMy duSim: dti^i, du- 
zim : rflii^, gasTm : gdsi, glusim : gliisiy gradim : grddi, greSTm : 
gresij hladim: hlddi^ kadim: kddi^ kalim: kdlij krivTm: krivi, lepirn : 
l^pi, menim: mSni^ mestim: mSsfi, mirim: miri, mladim: mlddi, 
mra^Tm: mrdri, platim: pldti^ plenitn : pl4ni, pra^im: prdSiy pudira : 
piidiy ruSim : po ruci, sadim : sddi, sladim : slddi, sledim : slidi^ 
slepim: sUjn, smudim; smudi^ strelim: strili, suSim : susi, svetim : 
sviti, tajim: tdj^ talim: tdli^ valim : vdli^ vrSim: vHi^ zlatim : zldti^ 
zwYim: zuri, zutim : zuti itd. 

P) Otegnuti kratki, ako je taj slog kratak a u infinitivu ima oteg- 
nuti naglas U takira je osnovama vecinom vokal o ili e, rede koji 
drugi: drobim: drbbi drdbemo drdbete, veselim: vesHi vesHemo ve- 
^Hete, tako jos: dojim : doj, dvojioi: dvdj, gnojim: gndj^ godim: 
gddi^ gostim : gdsti, kosTm : kdsl^ krotim : krdti^ lovTm : Idvij lozim : 
Idzi, morira : rndri, noCTm : ndci, pojim : pdj, potim : pdti se, prostim : 
prbstij rosim : rdsi^ rotiin : rdti^ sinolim : smbli^ svojim : svdj^ §kro- 
pim : skrdpr, topTm : tdpi, trosTm : trd§i^ turobim : turbbi^ tvorim : 
tvdri^ znojiin: zndj se, zvonim: zvohi, ialostim: zaldsti ; srebrini : 
srhbri^ teme]im: tem^i. vedrim: vMri^ veselim: vesHi; ^astim: idsti, 
6inim: ciwt, pustim: jptis^i. 

a. J. A. ou. 1 i 



Digitized by 



Google 



162 M. VAl^AVEO, 

y) OHsnuti kratki^ ako je taj slog kratak a u infinitiva otisnuto 
naglaSen : kesniti : kesni khnemo kesnete, tako i : faliti : fcUi, sla- 
biti: slMi. 

U Mraclinu i drugdje u pluralu dolazi naglas na imperativnom 
nastavku: zbddi, ali zbudemo zbudete, Ibvi, ali lov6mo lovfite itd. 
U Saraoboru ima naglas i u singularu na imperat. nastavku : hladt 
hladtmo hladite, govori govorimo govoiite, kosi kosimo kosite itd. 

Primjeri iz knige: 

budim: biidi: kov. kemp. 232 obudi srdce moje proti tebi. kraj. 
70 ovde vre zbtldi pokajane te zalost nad tvojemi grehi izbudi. 
mul. Sk. 58 predobri boze! obj45i i zbiidi ovo ufane moje. gaSp. 

1 615 ah anda, sveta devica, yrebtldi gr6sne duSe naSe z najemi 
Ivojemi pred bogom. matij. 2b 262 prosimo mi tebe, o g. boze! 
prebtldi po miloi^i tvojoj srdca v^rneh tvojeh od sna grehov 
nihoveh. 

cedim: cidi: Miklousid izb. 138 ilova^u ze^gi, kuhaj na vodS 
dok omehksa, kada zem}a posede, vodu odcidi i pi. 124 pelina 
z breskvenemi jadrkami sttici, precidi i napuSfiaj. 137 vodu joS 
jeden ptit prekuhaj, Cez canek precidi. 

5inim: Uni: petr. 109. pojdi te i ti onak^jSe cini, mat. 2 102 
kada srdit budeS, nikaj ue Hni, nikaj ne govori^ na kaj te srditost 
pod^ize. 2 193 ne Hni drugomu ono kaj tebi ne bi hotel, i vUni 
drugomu ono kaj tebi bi hotel da se cini, kov. kemp. 117 tak 
podlo^noga i majhenoga se vUni, da vsi zvrhu tebe mogu hoditi. 
mat. 2 97 zvrhu vsega vcini pokdrane vu takve naredbe, da Jubav, 
ne srditost, videla se bude. ga§p. 1 162 nikoga ne pusti moje telo 
sle^i i okapati, neg sam ti ova vucini. 470 vucini kaj znaS. — 
vclnt: kraj. 124 ucini to, i ja tak zivem. — Hnemo : gafip. 1 440 
pokoru staino cinemo, krist. blag. 1 176 cinemo sada ono kaj bi 
radi dinili onda kad vre kesno bude. 1 76 vUnemo^ da se ne bude 
zvrhu nas ovak ttizil bog. kov. kemp. 209 bud^mo gotovi sr^eno 
Yumr^ti vu bqju, niti ne vucinemo spot diki na§i da bi pobegli od 
kriza. — cinemo: mat. 2 81 ali dokon6ajmo govorene i vUnimo 
da se vsa v jedne pelde vidimo. — cinete: petr. 25 kaj god vam 
rece, cinete. 102 dinete si prijatele iz krivi^noga bl4ga. gaSp. 1 648 
vi anda, sinki moji, objdCete se i 6lov66ki cinete vu pravdi. mat. 

2 102 nikaj ne cinefe takvoga, na kaj vas srditost podzi^e. 2 101 
nikaj ne cinete takvoga, na kaj vas srditost nagovarja. 2 181 Mnete 
almufitvo. 2 i3l vcinite almuStvo iz onoga kaj imate. krist. blag. 



Digitized by 



Google 



PRIN08 K NAGLASU U (n0Vo)-8LOVENSKOM JIfiZIKU. 163 

1 233 cinete obrnene vaSe stalno. vran. rob. 1 269 vcinite to, deca, 
ravDajte se poleg toga. 

delim: dili\ gaSp. 1 463 ako vnogo imel budeS, obilno ddi. mul. 
Sk. 524 ako si bogat, pokazi se ter nadMi siromahe. gaip. 1 868 
prosim t^, mrtvomu de64ku ovomu prvo poddli ^ivl^ne. matij. 
2b 222 o g. boze! podMi nam tvoju miloSsu da ona istinsko za- 
dobimo za koja verno i zdufano tebe prosimo. krist. blag. 1 176 
pod^i jakost da za gr6he nase pravu i dostojna pokbru vu^inimo. 

— dSlemo: mul. ap. 860 kaj posted nam skratimo, pri^uvamo, 
pridparamo, z onem gladne sirote nahranemo ali druga^ nadUemo, 

— ddlete: mat. 2 130 ddlite almustvo. 2 120 razdUete nekuliko iz 
onoga kaj imate na almustvo. 

durim: duri: petr. 233 ne odduri me, gospone. — dtiremo: 
gasp. 1 246 Ysaku naj mendu krivovercov bludnost i Tkan)ivo8t 
fiisto odtiremo, — dtlrete: mat 1 444 odhitite ono nerazumno i 
bedasto va§e sameh preitimavane, koje vu vas imate, i odHrete. 

dusim: dtiSete: mat. 2 92 ako vase naglo vru^e krvi nagnene 
ogen srditosti prime, zadtiSete i vg^sete Aega z razumnostjum. 

dvojim: dvdjmo: gaSp. 1 668 istina je, vugreSili jesmo, ali ne 
zdvdjmo za to vu bogu. 

gasim: gdsi: krstj. 107 pogdsi vu mene hudi duh gizdosti. mul. 
fer. 91 o mogu^a ksaverijanska prosna! vgdsi vu mene na greh 
nagnene. gaSp. 1 545 ni6emurni krvolok! vgdsi peklensku zeju tvoju 
s krvjum mojum. Miklou§i^ izb. 121 razbSli novi cigel, vghsi 
z jakem octom. — gdsete: mat. 2 92 ako vaSe naglo vru6e krvi 
nagnene ogen srditosti prime^ zadtiiete i vgdsete nega z razum- 
nostjum. 

godim : gddi : petr. 98 pogddl se skoro s tvojem protivnikom. — 
gddete: vran. rob. 1 102 za tem vzel je od svojega kokuzdrevja 
listje i ne z gumbaSnicami na avoj spleteni krovek pribol. J. z gum- 
baSnicami? ei, gdje je ove dobil? O. Zgddete, 

govorim : govdri ; petr. 223 ne govdri lotreno. kraj. 217 ne govdri 
kriva svedodknstva proti bliznemu tvojemu. — govdremo: matij. 
la 95 anda ne tajmo s hmanemi dini onoga, kqjega z vtistmi i 
srdcem valuvali jesmo, niti suprot nemu z gr6§nem i^ivlenem ne 
govdremOy nego s tem bole hega za peldu zeb^remo. — govdrete : 
mat. 1 33 ali polahko, prodekator, govdrete, znamo dobro mi kak 
vufie bogoslovci. 1 318 ne govdrete ada nigdar vefi proti onomu, 
kojega grozovito vu prode6tvu nazvesdati red bozju dujete, nit proti 
isti istine postav)ajte se; ne govdrete da prodekator ali je oftter, ali 



Digitized by 



Google 



164 M. YAI^ATBO, 

vse ni istina kaj govori i vu6i ; ne govdrete da vas straSi viSe kak 
bi potrebno i dostqjno bilo ; ne govdrete nigdar z ovakvem ali 
z drugem nadinom. 1 335 ne govdrete toga. vran. rob. 1 200 onda 
govdrete^ kak demo vdiniti? mat. 1 515 odgovdrite se Segavosti i 
razbornosti dlovefianske. mat. 2 175 odgovdrite^ ako morete, s. 
,Chry80stomus8u'. — govorete: krist. nad. 123 govorite^ vi kudlivci, 
hoiiu vas posluhnuti. 117 odgovordte, je li ste vi vu staliSi, i Sti- 
mate li da imate dosta spoznana za bolSe sr^de razdel^ne narediti? 

grozim : grozi : mat. 2 97 ne bliskaj z redmi nepoStenemi, s pre- 
klinanem, s kletvami, nego grdzi se z redmi razumnemi. 

gubim: gubi: kov. kemp. 42 ne pogtlbi^ brate, ufane vu du- 
hovn^h napredek diniti. — gubete: mat. 2 489 ne bludete, nit se 
pogubete, 

hladim: hlddi: petr. 203 hlddi kaj je toplo, t6pi kaj je hladno. 

kadim: kddi: MiklouSid izb. 129 s smolum od borovice zube 
kddi, 131 kddi lice z dalka s smolum storax zvanum. 

kesnim: kesni: mul. ap. 761 ako si kaj zagovoril bogu, ne k&mi 
se vudiniti. 

lovim: Idvi: ga§p. 1 633 vldvi i dr2i prekaniteia svojega. 

lozTm: Idzi: kraj. 191 meg ran^ tvoje poldzi me. petr. 62 poldSi 
sabju tvoju V noznicu, pehara koga je otec mehi dal, ne 6eS da ga 
pijem. 210 me^ tvoje rane poldii ti mene. 221 nega poStuj i moli, 
ober vseh stvdrih jdbi, vsem ga prepoldzi. mat. 2 41 vse vse prildzi 
i dodaj za kastigu moju. — lozemo: krist. nad. 70 podlozimo se 
i privol^mo k onomu kaj nas vu^. — Idiete: mat. 2 127 prildzete 
vas k ovomu tolnadu. 

mestim: misti: kov. kemp. 235 kajgod pak meni fall, o d6bri 
Jezu§, ti dobrostivno i milostivno za m^ nadomesti. 

morim: mdri: petr. 97 6\i\\ ste da je redeno starim: ne vumdri. 
223 ne vumdri jezikom ni rukom ($loveka. mul. Sk. 14 ne vumdri, 
mat. 1 466 ka£e duSe tvoje jesu grehi presestni, vumdri ada ove kade. 

novim : ndvi : petr. 286b duha pravoga pondvi vu duse moje. 
mul. fer. 28 gusto krat pondvi din Jubavi bozje. — ndvemo: mat. 
2 13 pondvemo anda od sada nasa miSlena, pondvemo nag jezik i 
govorena, pondvemo i popravemo na$a dinefia. — ndvete : mat. 1 448 
pondvite vasu marlivost vu posluhu. 1 552 za to pondvite posluh. 
1 588 za to pondvite meni vaS dobrovo}ni posluh. 

platim: pldti: petr. 123 i matij. 2b 183 pldti kaj si du2en. mul. 
Sk. 403 ako ti gdo bude kaj delal, taki mu pldti. 15 duznu de- 
detinu verno naptdti. 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAOLASU U (nOVo)-SLOVEN8KOM JEZIKU. 165 

pojim : pdj: kraj. 105 napdj moju voju vsakoja^kum dobrotum. 
101 op6j me voda rebra KristuSeva. petr. 210 o krv KristuSeva, 
op6j ti mene. 

prostim: prdsti: petr. 228 prdsti dige krivem. kraj. 85 i petr. 
285b poleg vno^ine milosrdDosti tvoj^ oprdsti mi grehe moje. petr. 
236 8ve hudobe st^re nam oprosti. kov. kemp. 184 oprdsti mi takij 
i milosrdno odptisti, kuliko god krat zv^n tebe vu molitvi na kaj 
drtigo mislim. 247 ova zbanttivana drugem rad oprdsti, — prosti: 
kraj. 113 oprosti mi o boze! oprosti Ysh grehfe moje. — prdstete: 
matij. 1 26 oprdstite onomu neprijateju koji vas izdaje. 2c 121 vi 
pako, ako ste zbantuvani, oprdstete iz srdca. — prostate: Jurjevi^ 
93 prostite, Kim}anci, vaSega sem vrazil glavara ja znanci. krist* 
blag. 1 149 ne dvojim takaj da se vi med dobru zem}u ra^unali 
budete, medtemtoga oprostite da vas jedno popitam. 

pudim : piidi: kraj. 289 petr. 279b gda ti kakovo zlo na misel 
pride, ne ndsladuj se v nem, nego kak je br£e vzemeS na pamet, 
taki je vun spHdL kraj 80 i petr. 287b razptidi neprijatele moje 
od mene. 

pustim: piisti: kraj. 90 za prodekum ne ptHsti taki mimo vu$^8 
onoga kaj si dul od prodekdtora. petr. 38 ako si b6zi sin, ptisti 
se dole. mul. gk 505 ako gdo pred drugemi podne povedati kaj ti 
znaS, pusti ga drugem povedati. kov. kemp. 117 rasrdi se proti 
tebi, niti ne pusti raddvane vu tebi stdti. 265 podigni srdce moje 
k tebi vu nebo i piisti me z nim kl&titi se vrhu zem}^ g<^i^P- 1 478 
anda krivieu on je tebi vudinil, mojemu bratifiu? pusti na m^, ja 
to nemu platim. 1 727 doptisti^ prosimo, sveteh mu^enic tvojeh 
Perpetue i Felicite obladane z nepresta^enum poboznostjum diditi. 
Miklousid izb 123 ma^kine scaline 3, 4 kap)e vu vuho napiisti. 
124 sok od lh6e vu vuho napitsti. petr, 236a grehe naSe prve nam 
odptistL kov. kemp. 184 opr6sti mi tak&j i milosrdno odpilsti, 210 
niti ne prepusti nendrednoga kaj z vust tvojeh iziti. mat. 2 84 nit 
dneva jednoga oditi preptHsti^ vu kojem k bogu ne bi vtekel se. 
kov. kemp. 184 bog moj, sptisti str^le tvoj^. — pustimo: krist. 
ji8l6. 23 pustimo vsemu tedaj kojega ima. — pustete: petr. 51 ako 
mene isdete, pustete ove oditi. gaSp. 1 364 ptistete stareSe vaSe pla- 
kati, hizne tovaruSice prilizdvati, prijatele vkandvati, de6icu nar6- 
kuvati, vse peneze i imane pogubiti : po oveh vseh pogubl^nu velik 
vas ^aka vu nebu dobi^ek. krist. na6. 118 pustete naj bog 6ini; 
koji vse znk kaj nam je potr^bno. matij. la ne pdstite se od zime 
spliSiti, decu vu cirkvu pfejati. petr. 94 odpiistete i vam se odpusti. 



Digitized by 



Google 



166 M. VA^AVEO, 

mat. 2 101 ne prepiistite siince zapasti vu srditosti vaSe. matij. 
2b 222 ne zapdstete ni jedno vr6me ove sluzbe. — pustete: krist* 
blag. 1 114 pustite obodvoje rasti do zetve. krist. naif. 23 pusUte 
].udi vu svojeh opak^fa 6udih, pustite nepobozne l^dati i pobozne 
obtrSuvati. 113 pustite ada, )udi, pustite nepoboznake pravi^nomu 
sudu bozdnskomu. 

rufiim: riiii: kov. kemp. 270 kaj goder razmeti ne moreS, bogu 
vsa mog&^emu segurno izrMi. gaSp. 1 647 k nemu se preporilii. 
— nicemo: gafip. 1 440 vseh nas voji bozdnskoj na ravnane izni- 
cemo, — rucete: mat. 1 598 izricete se znanu boga. 1 81 izrudite 
V ruke i predajte bogu vse vaSe trude. petr. 22 pojte te marlivo 
zv^dajte od deteta, i gda ga najdete, porucete mene. gasp. 1 746 
z vaiemi molitvicami mene bogu preponiiete greSnika. 

sadim: sddi: matij. 2b 82 kada pozvan budeS na svatbu, ne 
posddi se na prvo mesto. mul. fer. 91 izplevi zle navade, zasddi 
dobrote meni potrebne. — sddete : mat. 2 79 v pamet dobro vze- 
mete ov spomenek i nega v srdce zasddite. 85 kaj denes duli jeste 
od mene, v srdce zasddite. krist. blag. 1 267 zasddete gluboko vu 
srdca vaSa ovu istinu. 

sledim: slidemo: kov. kemp. 209 nut, kral na§ ide pred nami, 
koji bude vojdval za nas. Sledemo ga b&trivo. — sUdete: krist. 
blag. 1 166 slidete naputek i opomenek mudroga Salamona. 

slobodim: slobddi: petr. 28 gospone, oslobddi nas, pogibamo. kraj. 
86 i petr. 286b oslobddi me od neprijatel6v mojeh. gaSp. 1 834 
ostani z nami i nas oslobddi. kov. kemp. 232 od velike vtragli- 
vosti m6 oslobddi. 97 oslobddi me od zlih poht^n. mat. 1 485 bog 
mene i vse ].udi oslobddi od takvoga tak dobro vojnih }udih dobro - 
2e|eAa. 

gugim : sfiii: MiklouSid izb. 120 kad je ^lovek trom i te^ek zivot, 
C]nd61e v majuSu snazno operi, zrdi^i drobno i posiiSi na s^nci; 
ovo kakti t^h kuhaj i pi. petr. 203 oblej kaj je stiho, vsusi kaj 
je mokro. 

svetim : sviti: petr. 212 sviti se ime tvoje. 222 sviti sv^te ne- 
de].e i ost&le sv^tke. 

Skropim: Skrdpi: mul. §k. 525 prvo nego lezeS, z vodtLm svetilm 
poikrdpi tebe i poste|u. MiklouSi^ izb. 142 fridkoga pelina za 2, 
3 Sake na ponvi z vinom poSkrdpi, pra^i na zerjavki i na zeliidec 
na candr^ v^ii. 

tovorim: tovdri: mat. 2 125 iztovdri i zlehkoti se od trha kon- 
demar nekuliko. 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAGLA8U U (nOVO)-SLOVBNSKOM JEZIKU. 167 

troSim : trosemo: matij. 2b 137 ne trdSemo vnogo refill zarad 
pravi^nosti nase. 

turobim: turdbete: mat. 1 150 za liega, doklam zivete, turdbite 
se, zuhbo pla6ite se. 

tvorim: tvdri: kraj. 85 i petr. 233a dlsto srdce stvdrij boze, 
vu meoe. 

uCim: iici: kraj. 86 mci me diniti voju tvoju. kov. kemp,, 117 
viici se poniziti, zemla i blato, ter pod vseh noge se prignuti ; vuci 
se hot^fia tvoja vlomiti. krist. blag. I 107 viici nas moliti. kov. 
kemp. 17 hman navade se odvuH. 97 zarad desa gui^e kr^t me 
pohodi i sv6temi n^vuki poviidi. mul. fer. 58 privtici se ne bqjati 
smeha zaradi dobrote. — viicemo: gaSp. 1 462 vtidemo se ada od 
sv^tca ovoga vu navuku nam potrebnom napreduvati. 667 od ovud 
vudemo se da . . . — viicete ; petr. 86 poSedSi ada vAdete vse n^rode. 
145 vzemete gore na vas jdrem m6j, te se viicete od mene. gasp. 
1 807 o roditeli, vudete se od ovud de^icu vaSu sveto odhraniti. 
matij. 2b 38 vucete se od ovoga Samarit^nca boga di^iti. — Kad 
se t^ mijefia na t^, ima prijedlog naglas: n^v6i n^vSemo: mat. 1 826 
vu6i Columella na^in seguren i lagek odvu^iti vole od tvrdokor- 
nosti i vstajana, pazete i ndvcete se nega. 

valim: vdli: kraj. 85 i petr. 285b vse budobe moje dole obdlu 
mul. §k. 500 ako bi na nem ali na tebe kaj takvoga ptizeti za- 
pazil, toga drugem ne kd£i, nego kaj naj lepse moreS tiho dole 
obdli. — vdlite: mat. 1 600 toUite lapidem odvdlite kamen. 

veselim: veskli: petr. 136 i mul. lAii vesili se, sluga dobri. mul. 
fer. 51 vesMi se vu pregonu, ar je to dika vuCenikov KristuSeveh. 
mul. 5k. 533 vesMi se, mladenec, vu mladosti tvoje. kov. kemp. 
229 vesMi se, duSa moja. gaSp. 1 706 vesSli se, gospa Teodora, ar 
skoro porodiS sina. krist. blag. 1 284 vesUi se pako i radtij, ti 
Jeruzalem novi! kov. kemp. 159 o^isti, ovesili, osvetli i ozivi duha 
mojega. 183 razvesili pr^gon moj, vsasi b61 moju. gaSp. 1 399 o 
sveti Vincentius, razvesili nas na skradni vuri. — vesHemo: petr. 
199 vesilmo se na zemje v torn vuzmenom ves^le krist. blag. 1 276 
kuliko goder puti suprotiv^ino trpimo, vesUemo se, ar to je za 
grehe zadovolSSina. — vesUete: petr. 92 vesilete se z menum, ar 
sem naSel ovcu, kaa je poginula bila. 179 vesilete se i radtijte se. 
habd. mar. 42 vesilete se, vi svecki ludi. mat. 2 361 obradujte vas, 
ves&ete vas koju vuru, dopuS^am vam, vu kakvom vese}u, v igre 
slobodne: ali od greha daleko driete vas i stojte. mat. 1 125 raz- 
vesdete se, vi betezni, siromahi preganani. — veselete: krist. na^. 



Digitized by 



Google 



168 M. VA^YBO, 

7 vernikom veli: veseUte se zmir vu gosponu. Kaj bi onda zna- 
menuvale reci ove : veselite se vu gosponu vsigdar i opet veseUte se. 

vrSim: vi^si: mat. 2 97 S!V^si onu kaStigu razborno. 

zalostim: zalbsti: mat. 2 85 ne zaUsti se, sinko moj, ako jesmo 
siromahi, — zaldstete: mat. 1 140 zaldstite se i za nega doklam 
iiivete tur6bite se. 515 ne zaldstite se ada, da vas ovi ali oni pre- 
ganaju. 

zivim: zivi: kraj. 85 i petr. 286b na tvojem neb^skem pute oMvi 
me. — Ovako i: 

dobim (mj. dobudem): ddbete: petr. 237 vsa nebeska druzina 
vezd^ za nas greinike molete i miloS^u nam bozju ddbete. 

b) U glagola koji prezensno i ne naglaSuju. 

a) Osnove od dva sloga s vokalom o i e, koje imaju u infinitivu 
taj Yokal otegnuto kratko naglaSen, ali u kajkavStini naglasuju 
nastavak i: nbsiti i nositi, ^6niti i zeniti itd. imaju u imperativu 
naglas otegnuti kratki na o ili e: ndsi ndsemo ndsete, zhni zhnemo 
zknete se itd. Mjestimice kao u Mraclinu ima plural naglas i to 
otisnuti na imperativnom nastavku: nbsi, nosemo nosSte itd. U 
Samoboru ima naglas gotovo samo na imperativnom nastavku: 
nosi nosimo nosite . . . Osnova hodi glasi ^esto: hodi hodmo h5te. 

Primjeri iz knige: 

brbjiti: brdjte: matij. 2c 40 brdjte ako morete, vse vragodtiSnike 
od apoStolov pri^emSi tja do naseh vremen. 

hbditi : hodemo : krist. blag.* 1 159 kakti po dnevu posteno ho- 
dimOf ne vu oziranih i pijan§^inah. 

mbliti: mdlemo: matij. la 166 mi anda takdj . . . boga zaz^vajmo 
i mdlemo. 

nbsiti: ndsete: mat. 1 569 lubleni, odgovora i nauka nit hasno- 
vitejSega nit istinitejsega nit mudrejsega odgovora vam ne morem 
ostaviti; ndsete ada hega vsigdar vu srdcu vtvrgenoga. 

prbsiti: prosi: kraj. 141 pogl6di zgora iz neba na mene greSnika 
vu pogibeli ovoga sveta post^vlenoga, ter mi sprosi od boga pamet 
i vo}u. — prdsemo : petr. 204 prosemo mi svetoga duha z oteem, 
sinom jednoga boga, dtiha vse sv^tosti, dtiha svetlosti, da nas on 
presv6ti i svojemi daari posveti. — prdsete: matij. la 94 prdsete 
skruSeno nega za oproS^ene. — prosete: krist. blag. 1 103 prosite 
i zadobite. 

Osnova s otegnutim kratkim naglasom u infinitivu, u kojim nema 
ili e, ima malo u kajkav§tini. Ove u imperativu naglasa u op6e 



Digitized by 



Google 



PRINOS K NAQLASU U (nOVO)-SLOVBNSKOM JBZIKU. 169 

ne mijenaju : prtiditi : priicli prMemo prUdete, dakako i : prud^mo 
prud^te. Tako joS blstri, jJtgmi, krsti, pre-ki-sti; diSi, hiisti. Pri- 
mjera iz koige nemam. 

P) Koje se u infinitivu naglasuju otegnuto a naglaSeni je slog 
dug, ne mijenaju naglasa u imperativu: hvdliti: hvili hvdlemo 
hvdlete^ gospod^riti : gospoddri gospoddremo gospoddrete itd. Takovih 
osnova ima mnogo. Isto va)a za osnove u infinitivu otisnuto kratko 
ili dugo naglasene osnove: one ne mijenaju naglasa ni u impera- 
tivu : grabiti : grabi grabemo grabete, oporaviti : opordvi opordvemo 
opordvete se, §pin6iti: sptnci spmcemo sptncete se I ovakijeh ima 
osnova mnogo, i primjera u khizi dovo}no, ali bilo bi suviSno da 
se navode. 

I tuj dolazi gdjegdje naglas na imperativnom nastavku. N. pr.: 
sudi sudtmo sudite , sudSmo sudete: hv4liti: hvalemo: cith. 43 
hvalimo otca boga. — jdliti: jalemo: krist. na^. 177 da nas pokoj 
zadrzimoi ne prispodabjajmo drugeh st41iSa z naSem, i ako se vu 
bolSeh okolicah nahagaju, ne jaUmo nim. — 6uditi se : ludemo se : 
krist. blag. 1 131 ne cudSmo se tomu. — cudete se: krist. na^. 149 
ne eudite se, ako naj mudresa nare^ena od hman^h za nemar 
drzati i poteptavati vidite. Obicno: cudete: petr. 179 ne cudete se 
tomu. — misliti: mislemo: vran. 1 30 za to anda, gde vidirao ali 
dujemo da se takov nesr^^ni nahaja, tak premisMmo, da je on brat 
nas itd. 

Nu premda se govori: sudtmo sudete itd. ipak ne znam, nije li 
kod krist. vran. kov. znak ' nad e: 6 znak za glas, a ne za na- 
glas. Sumnam s toga Sto dolaze kaSto dva sloga u rijedi ozna^ena 
n. pr. mi-l^te krint. blag. 1 24, stid^te krist. na^. 113. Sravni krist. 
Grammatik der kroati.schen mundart. 1837, pag. 3, § 2: um die 
richtige aussprache des selbstlautes e, welches bald hoch bald tief 
gehOrt wird, und die gahorige betonung der sylben zu bezeichnen> 
bedienen sich die Kroaten folgender tonzeichen : a) das scharfe 
tonzeichen (') dienet, um sowohl die dehnung als audi die hohe 
aussprache des e anzuzeigen. In sv^t die welt, v^dro der eimer 
wird dieser selbstlaut gedehnt und zugleich hoch, wie in geben 
ausgesprochen. Ohne dieses tonzeichen lautet es tief wie in geld, 
herde usw. 

Naglas na prijedlogu je rijedak n. pr. : petr. 210 poleg sv^teh 
tvojeh ndstani mene. 



Digitized by 



Google 



170 M. VAl^AVBC, 

VI. Naglas u glagola s nastavkom a u prezensu i u 

infinitivu« 

Osnove na a imaju u imperativu isti naglas i na istom slogu 
koji i na kom je u infinitivu: vdjati: vd\aj vdlajmo vdjajte prod4- 
vati: proddvaj proddvajmo proddvajte, brbjati : brblaj brblajmo 
brbfajte, orti^ati : oriizaj orilzajmo oruSajte, pr§,vdati se : pravdaj 
prdvdajmo prdvdajte se, delati: delaj dUajmo delajte, grebeoati 
grebenaj grebenajmo grebenajte^ jiiiinati: juzinaj fuzinajmo juzinajte. 
Ovakijeh ima glagola veoma mnogo i primjera u knizi dovojno, 
ali drzim da je BUviSno navoditi primjere. 

U nekim krajevima n. pr. kod sv. Jane kraj Jaske dolazi na- 
glas i na nastavak a ponajviSe otisnuti u sing, kratki a u plurala 
dugi: brbrdj brbrdjmo brbrdjte, ali neki govore otegnuto: brbrkj 
brbr^jmo brbrkjte. Koji i kakovi su to glagoli, toga ne mogu 
kazati s preoskudne prilike sluSana, ali sam ^uo od tamoSnega 
urodnika ove: brbraj brbrdjmo brbrSjte, divjS,] divjajmo divjajte, 
durSj durajmo dur^jte, frfraj frfrajmo frfrajte, igraj igr^jmo igr^jte, 
jambraj jambrajmo jambr§,jte, kaS}aj kaSjajmo kaSlajte, kopaj ko- 
pajmo kopajte, mrmraj mrmrgljmo mrmrajte, raplaj raplajmo ra- 
plsljte^ stentaj Stentsljmo stents] te. 

Pamti: ndj i ndj ndjmo ndjte noli nolite. To je stegnuto od 
nebaj nebajmo nehajte: h nema glasa, a od ea posta a. petr. 128 
zk to, ako vam rekti : ovo je vu puSiiine, ndjte vun izlti ; ovo je 
vu nutrneh mest^h, ndjte veruvati. 

Da dolazi naglas nalik na §tokavski govor, umije se samo sobom; 
to biva ^eS6e u osnovama s otegnutim naglasom u infinitivu: vafaj 
vdlajmo y§.]ajte, prodavaj prodslvajmo prod^vajte itd. prema Stok. 
va}aj valajmo; ali samo ve^er&vaj ili veSeravaj, ne kao Stok. ve- 
^feravfi-j. 

Kod sv. Jane kraj Jaske, pa mozda i gdje drugdje, naglaSuje 
se imperativni nastavak i pred enklitikom od jednoga sloga kao : 
rai me, ti te, si se, ga, ju, mu, joj. Naglas je po mom sluhu oteg- 
nuti kratki^ premda bib mislio da treba otisnuti. Evo primjera: 

open se operite se, poberi si, pometi si, ponesi ga, popasi mu, 
povudi ga, prebleci se, preseci mi, zareci ga, zapleti mi, pozovi ga, 
zavrzi ga, drap}i me, poifeSi se, poiSdi ga, pokazi mi, priveii ju, 
resip}i si, respla^i se, zafrdi si, zajaii ga, zako}i mi, zama^i se, 
zapisi ga, dosegid mi, zabrini se, poklekni se, posmakni ga, potegni 



Digitized by 



Google 



PR1NOS K NAGLASU U (nOVO)-8LOVBNSKOM JBZIKU. 171 

mi, potrkni ga, poSikni ju, predigni mi, prevrni gs^ primakni mi, 
prisegni mu, pritakni ga, zaklenl ga, zakunl se, zapiknl ga, zasuni 
ga, zavinl mi, drzi ga, razdrapi ga, zacepl ga, zadinl ga, zadavi 
ga, zakuri ju, zaja§i ga, zaslepi ga, zatrdi ga, nalozi si, nasnubi 
ga, oslobodi se, oprosti mu, ozeni se, pojari ga, pokrivi ga, po- 
prosi ga, pored! mi, posufii ga, povla^i se, precedi ga, pregazi ga* 
prekrizi se, prepili se, prevari ga, prikeli ga, restoM mi, resudi 
mu, nagan^j ga, popev^j ju, popel^j mi, porufikkj ga, postrejkj mu, 
potir^j mi, prekop^j mi, pretiraj si, resparkj ga; zamot^j mi itd. 

Osnove s vokalom pred j (od imperativnoga nastavka i) imaju 
otegnuti dugi naglas: podbrij me, popij si, prebrij si, re3krfj se, 
zagij si itd. 

EaSlo ipak nije tako: podtirni ga, pozdrukni ga, pokisi ju, po- 
skr6pi ju, razmlsli si, pok^raj ga itd. 

U gorickom narjecju srednekraskom naglas, koji je tuj ekspira- 
torni, osim u osnovama od jednoga sloga, u imperativu nije nikada 
ua imperativnom znaku i, kako to Cesto biva u kranskoj sloven- 
Stini oaobito u pluralu i dualu, nego ostaje vecinom na slogu, na 
kom je u infinitivu, pa s toga ono i obi^no ispada: 

d^ri d^rmo d6rte, ne : derfmo derite, 

d^bni d^humo d^hnte, ne: dahnfmo dahnite, 

mezi mszmo msstS; ne: mezimo mei^fte, 

fitli f^lmo fklte, ne: falfmo falite itd. Vidi sitzungsberichte der 
k. akademie der wissenschaften, philos.-hist. classe, CXIII, 1 heft, 
1886, pag. 469—496 u raspravi dra. Karla Strekja: Morphologic 
des Gorzer Mittelkarstdialektes (322 sq.). 



Digitized by 



Google 



Latinski izvor i ocjena Ka^i^eve gramatike. 

Predano u sjednici filologi<^ko -historickoqa razreda jtigoalavenske akademije 
znanoati i umjetnoali dne 18, aie^nja 1890, 

NAPISAO DR. M. SrBPBL. 

Godine 1604. izislo je u Rimu djelo KaSicevo s natpisom „In- 
stitutionum linguae illyricae libri duo. Authore Bartholomaeo Cassio 
Curictensi Societatis Jesu. Editio prima. Romae apud Aloysium 
Zanettum. MDCIIII". 8". 189 p. Ovo djelo Isusovca KaSica prva 
je gramatika hrvatskoga jezika. 

Bartuo Kasic ili kako se sS.m latiniziraO; Cassius spada megju 
najplodnije hrvatske pisce starijega doba, ako u opce nije naj- 
plodniji. Rodio se godine 1575. na otoku Krku, a u 20. godini 
stupi u red isusovadki , godine 1590. (po Appendimju 1595.). 
Kasnije bi poslan kao missionarius apostolicus u Tursku, pa u torn 
poslu progje svu ovu zemlju vise nego tri puta. Tada je imao 
zgode, da se upoznade s trgovcima iz Dubrovnika, koji su se onamo 
naselili, i s njima uhvati tvrdo prijateljatvo. Vrativsi se s puta 
postane rektor isusovaCkoga kolegija u Dubrovniku, a iza toga ga 
imenuje papa Urban VIII. „poenitentiarijein" u Loretu, a onda 
kod 8v. Petra u Rimu. Posveiujuci svoj ritual papi godine 1640. 
zove sam sebe prope septnageniarium, a misli se, da je u to doba 
takogjer napisao latin^^kim jezikom autobiografiju, koja se jos duva 
u rukopisu u Vatikanu. Umr'o je godine 1650. Napisao je mnogo 
hrvatskih knjiga, a pored toga i nekoliko latinskib, pa ih i obje- 
lodanio. Appendini Not. 2, i53. 

U hrvatrtkom je jeziku objelodanio ova djela : ^Historie Loretane 
djela dva. Rim 1607. (1617.?)", ^Zivot sv. Ignatia skraceni. Rim 
1623.", „Perivoj od djevstva. Rim 1625.", „Zarcalo nauka kar- 
stjanskoga, od ispovjesti i od prifieStjenja. Rim 1631.", „Nauk 



Digitized by 



Google 



LATINSKI IZVOR I OOJBNA KASldKVB GRAMATIKB. 173 

karstjanski kratak (Compendio della dottrina Cristiana del Bellar- 
mino). Rim 1633.", ^Pjesni duhovnih pedeset (Traduzione dei 
primi 50 Salmi, dedicata alia sua madre). Rim 1634.", „Zivot 
Gospodina naSega Isukarata** (Vita del Signer nostro Giesu Christo), 
Rim 1637. (1638.?), novo izdanje a Mlecima 1700; „Zivot sv. Fran- 
ceska Saveria, Apostola od India. Rim 1638." , „ Ritual rimski. 
Rim 1640.", odatle prestampan napose „Kalendar iz misala rim- 
skoga. Rim 1640.", „Epistole i Evangjelja. U Rimu 1641.", „Na- 
sljedovanje Isukarstovo po Tomi Kemp. U Rimu 1641.". Osim toga 
se Bpominju njegovi radovi : „Hvale duhovne", „Fjeani od pohvala 
bozih", „Bibliorum versio illyrica selecta seu declaratio vulgatae 
editionis latinae" (Safafik 2, 203 tvrdi, da se potpuni primjerak 
ovoga rukopisa 5uva(?) u Rimu u propagandi), „0d molitve koja 
se fiini pametju, seu de meditatione". 

Prije nego poSmemo ocjenjivati sama gramatiku, vrijedno je na- 
pomenuti nekoliko znamenitih misli, koje je Kasic napisao u opce 
svojemu pisanju u uvodu „Rimskoga rituala". Na koncu je 
uvoda zabiljezeno „V Rijmu nk 15. Agosta 1636." Evo, Sto poru- 
5uje „Blagomu i milomu Stiocu'' : 

„Velekrat8am razmiSljao, i razgovkrajudise s' druzimi iziskov^o, 
koimbismo nadinnom najboljim i najugodnijm mogli upijsati i izgo- 
voritti nada besidea'ja Slovinska: ne mogosmo nikakova posobita 
nkjci, s' kojimbise mbglo ne skmo sfima Ruskgom, pa^ek ni jed- 
n6mu skmomu ugoditti GrMu. Jere sfakki dlovik sfoga grada go- 
vvor, i biseden'je hvali, Haervat, Dalmatin, BoSnjak, Dubrovdanin, 
Serbljin. 

Stbcemo dakle rekki, i odlti^iti? Razbbrito, i razlozito Bcijnim 
jk zk isto, i mnijm, da onij Pijsalac, koji ho6e, Stogod upijsati 
naSki, imma nkstojati, koliko najbolje moze onim govorom upijsati, 
koga on vist ti mnozih pozna, dkje najopceaij; i koga moze sfak lagnje 
razumitti, is' koristju proctitti; neka, kakogodire mnozima ugodij. 

Ovim dakle nafiinnom odltidih j^ Pijsmo ovega Rituala, illi Obi- 
64jnika istomaditi naSki, bivsi ]k govorio, i opcio s' Ijtidmi od raz- 
licih Ruskgk Slovinskih, hodeci p6 sfijtu: i jksam njih ovakka 
govoren'ja razumio, i onisu moja : (Karstjani, RaSikai, Serblji Po- 
luvirci, i Turci). 

Jur dakle, akb jk Bosknski upijsem ovae rij^i (Poslaoskra, ufiio- 
skm, rekkosam illi takkae innse) ne brknim zk to Dalmatinu naSemu, 
dk on neobrati nk sfoj nadin ovs6 istao rijdi, i inakas, ter re6h: 



Digitized by 



Google 



174 M. dRRPBL, 

Poslalsam, adilsam, rekalsam,) ni manje Dabrovdaainu, ik ne re£^ 
(Poslbsam, rekosam). Alii gdi j^ upijSem (St6 illi Sta) ne branim 
D^lmatinu, da on rede (Ca) ter takb ti innih rijdih, kojsB nebuddu 
upijaanae nadinnom sfoga grada; illi mista, sfak n^ sfoj nadin na- 
vernuvSi slovb kojegodir p6 sfojoj obid^ji: takb nb imamo koritti 
jedni druzih, velbci, d^ zanoaae^. 

Zatim daje na znanje ^poitovanim popovom i pastirom od du§a^; 
da je prinesao u naS jezik ovim govorom sva sveta pisma staroga 
i novoga zakona, pa i vangjelistar, to j«at pistule, i kalendar, i 
red od misse, „neka bi sfak mogao razumitti onO; Sto dtij Latinsko**. 

Zatim nuka misnike, neka namole biskupe, da u pape i u pro- 
pagande ishode tisak njegova prijevoda sv. pisma. 

^Ost^jemi joSter, Stio6e milli, d^ti o^itujem razlog, kojimeje po- 
taknuo, i sillovko ov^eimi slovij upijsati nasae rijfi. Prodtiosam j^ 
bio razlika pijsma pij^ac^ naSih, i niesam naS^o ni jednoga meju 
mnozimi^ d^ jednako jednimi alovimi pijse ; padek ni dvoicu skladnu 
meju sobom: zk tbje vel6 mudno njih pijsma prodtitti, neimaju6i 
mij odltiden jed^n nadin osbbiti, neggo ti mojbj Grammatici, u 
kbjsam oblahS^o Stiocu trudno dten'je, nek^se nebi dteci, ni smbtao, 
ni potaknuo: Namislib bo, d^e bitti lasnb pro^titti onk pijsma, ii 
kojih budde imatti sfakko slovb sfudk jednb vazda s^mo glasen'jo; 
k ne sad jednb sadli drnggo. Odlti(5ih dakle ti Grammatici, sliizitise 
vazda ti mojih pijsmih jednimi posobitimi slovimi dvadesset i pbt, 
nekkse nebi a njih nitko smetao, zapametivSi jednom glasen'je 
sfakoga jedno. 

Mejunjimisu sama pbt glasovitta (^, e, i, o, u.) k stk ostala sama po 
sebi, illi slu^ena s' druzimi neglasovitta bez glasovittih : stavivSi sfak 
pamet, d^, fiteci rijdi Slovinakse, ne 6ti] Latinskse: navlastito ova, ce, 
ka^ ge^ illi ova sludena sc: V ovacfh rijdih : (cesto, disto, Casno, Slovik, 
doban, duddo, kad^^ korlcdB, kittae, kosti, kuca. Cerni, cilo, csBrkva, 
divie^ divico divicu. Sesti, Sirri, Sator, duSa, duSo, duSu). Imma 
bo sfak jednako glksitijh, prid b, prid i, prid k^ prid o, prid ' 'ti : 
takojer i zk k, e, i, b, ti : u ovacih, mad, bid, bed, drugod, lud. A 
inako u ovaecib, Mak, jelek, lijk, dubok, liik i takka. Jo5 i ii 
ovaceih, starac, reci, divici. Takojer ti ovih, perreS, rbSiS, kokoS, 
sludaj, SuluS. I ovih slbv^ glasen'je velb prikladno jest glasen'ju 
naSih Glagolskih i Curilskih, kojasu vec od tridesti brojem, na- 
redjena od starijna ii knjigah naSinskih, Stb moggu lasno poznatti 
oni, koji slova Latinska, i naSinska dt^, i zn^ju obodvoja. 



Digitized by 



Google 



LATINSKI IZVOR I OOJBNA KAgldBYB GRAMATIKB. 175 

Pijsalisu ov^cimi Latinskimi slovvimi naSse rijdi osven ostalih 
ovl, koihsam ja Pijsma im^o ti rtici: Marko Marulic Splicanin, 
Barno Karnarutid i Dum Simun Budineid Zadrani, Biskup Brauti6, 
Marin BureSic, Dum Basilij Gradic, Pop Petar Paliku6a, Sigis- 
mondo Grjorgji, Andrija Cubranovic i Fra Arhangjeo Q-ufietic Du- 
brbv6ani, Anibal Lucij Hv^ranin, k prvo od sfih Marko Andriulic 
u Vangelistaru Trogiranin: takbjer nSijposli ii Vangelistaru Fr5, 
Ivan Bandulavic Skopljanin. Allije mallo ne sfak sfojim na^innom 
slui^io se latinskimi slovimi, gl^secijh s^d n^ jed^n nadin, sad^ 
nk drtigi; Sto menni nebuduci ugodno, n^stojaosam jk po naukku 
od grammatiksB mojae vazda jednim nadinnom upijsati, i udStiti 
moja Pijsma. Takb upijsah od^vna Nauk Karstjanski, HvalaB BozjaB, 
Piesni pedes^t, Istoria Loretanu, Zivbt Gospodinna naSega Isti- 
karsta : i Priblaz : DievicsB Bogorodicas Mariae, Zivot^ od dvaea 
i pet Divica Sfetih, Zivbt S. Ign^cia. , S. Franceska Sav^ria, 
Zarc^lo Nauka Karstjanskoga i od Ispovisti: Zarcalo m^lo, Na^in 
od molitvae i sft Inne, illiti Piesni BozJ88 iz Breviala. Vzazn^osam 
(hvala Gospodina Boggu) d^ ihse sfak nau^ij lasno pro^titti i lijpo 
i barzo bez potaknutja. Akbtti dakle, stio6e, ugodan budde, milloga 
zagarli; i pohvkli vazda sfakki dastni trud i dobri nauk, koga 
buddes poznatti korisna sfoj Op6inni Tvoga Narodda. D^misi zdrav 
i Bogomio". 

Iz ovih se rije^i razbira stanje tadaSnjega knji^evnog pisanja. 
Vidijse, da se osjecala potreba takva jezika u knji^evnosti, koji 
bi svi „rusagi slovinski' razumjeli. Ali se ujedno vidi, da je to 
bilo laSnje i^eljeti nego poluditi. KaSic je svakako pogodio pravi 
put, kad je odabrao onaj nadin, na koji se hrvatski jezik govorio 
u Bosni. Joii se iz uvoda razbira, koliko je muke zadavao knji- 
^evnicima nepotpuni pravopis tadaSnjega vremena. Svih ovih ne 
prilika treba da se opomenemo, prije nego po6nemo ocjenjivati 
KaSicev rad na polju hrvatske gramatike. 



Mi cemo ovdje ogledati njegovo latinskim jezikom napisano djelo 
^Institutiones linguae illyrieae", kojim je stekao ime oca hrvatske 
gramatike. Kao sto se poetika javlja u opce istom onda, poSto su 
se neki pjesnici proslavili svojim djelima, tako se i KaSi6eva gra- 
matika ne pomalja u po^etku hrvatske literature, nego istom onda, 
kad je hrvatski jezik proi^ivio nekoliko Casnih decenija knjizev 
noga zivota. 



Digitized by 



Google 



176 M. Srbpbl, 

U prefaciji svoje gramatike, latinski napisane, veli: . . . „Nemo enim 
adhuc extiterat (quod sciam), quem authorem sequi possem, cuius 
praecepta de Illyrico sermone litteris consignata prodierint. Neque 
vero, ut opus hoc primus aggrederer, inducere animum potuissem, 
nisi eorum accessisset authoritas, quorum voluntati nefas est re- 
pugnare. Quo autem ipsi consilio id fecerint, ut et nostra e socie- 
tate delecti nonnulli in hac lingua perdiscenda studium suum atque 
operam collocarent, et quo iis discendi labor minueretur, eiusdem 
linguae Institutiones aliquae conscriberentur, facile is, ut opinor, 
intelliget, cui sit exploratum, quo in loco apud Illyricos hoc tem- 
pore res Christiana versetur. Nam sive ob diuturnam ac miseram 
cum Religionis Catholicae hostibus consuetudinem, sive ob magnam 
doctorum proborumque Pastorum penuriam innumerabiles prope- 
modum in tantis tenebris inscitiae iacent, ut caetera, quae ex in- 
scitia oriuntur, mala taceantur, ut ne prima quidem Christianae , 
Rehgionis elementa satis illorum plerisque sint nota. Quare sa- 
pienter est a nostrae Societatis Moderatoribus constitutum, ut eius 
nationis lingua vernacula, quae apud plurimos populos latissime 
patet, addiscatur ab iis, qui ad eos erudiendos idonei censeantur". 

Za tim veli, da je du^nost njihova reda upucivati ne samo uda- 
Ijene narode, nego takogje bliznje narode, kojih nije pravo ostaviti 
bez bozje rijeci. ^Quapropter quod per temporis angustias licuit, 
linguae huius de octo partibus orationis praecepta colligere, ac certa 
quadam via rationeque tractare sum conatus: quo facilius ac ce- 
lerius possint eo, quo intendunt, qui eius perdiscendae sunt cupidi, 
pervenire. Quod si cui forte longiores Institutione^ huius modi 
videbuntur, eum oro, ne ab institute cursu propterea retardetur. 
Etenirn nee pauca sunt perspicuitatis potius causa proposita, et 
pleraque caeterorum similia nullam fere novam difficultatem affe- 
runt ad cognoscendum. Equidem in spem venio fore, ut multi 
harum Institutionum beneficio, qualescunque tandem illae sint, si 
vel pari industria, atque in Latina vel Graeca lingua solent, in 
huius cognitione elaborent, non minores brevi in ea processus esse 
facturos. Quod autem de orationis constructione, quam vocant, 
pauca quaedam dumtaxat. eaque universe tradiderim, nemo iure 
mirabitur, qui meminerit reliqua vel cum aliis, quas norint, linguis 
esse communia, vel usu potius et exercitatione, qtiam doctrinae 
praeceptls contineri, vel facile simul omnia ad artem posse revocari. 
Valete. Ro. 15. Gal. Maias An 1604". 



Digitized by 



Google 



LATINSKr IZVOR I fXIJBNA KASiObYR GRAMATIKB. 177 

Nemajuci uglednika u hrvatskom jeziku Ka§i6 se ugledavaSe na 
gramatike drugih naroda. Premda je pisao samo praktiCnu knjigu, 
kako sam veli a UYodu; opet ce se potanjom analizom ujam^iti; 
da je EaSic umio sastaviti djelo, koje ide uporedo s najboljim 
gramatikama njegova doba. 

Latinska gramatika bijaSe dugo i dugo u srednjem vijeku isto, 
Sto i gramatika u op6e. Istom u doba reformacije nastaje i na 
ovom polju zDamenit prekret. Stari su se Rimljani i u gramatici 
povodili za Grcima. Rimljani preuzimaju gramatika od Grka, kad 
se vec razvila opreka izmegju analogista i anomalistH. To svjedode 
djela prvih rimskih gramatika, poimence E. Julija Cezara, M. 
Terencija Varona i M. Verija Flaka. Easnije je joS biio mnogih 
drugih gramatika. No u srednji vijek prelazi gramatika latinska 
poimence u izvatku iz Donata i Priscijana, koji su dugo bili naj- 
veci autoriteti gramati^ki. Ovakva se gramatika zvaSe „doctrinale". 
A znalo je u ovakvim doktrinalima biti upravo nepojmljivib apsurdH. 
Eao Sto je od stariDske logike preostao u srednjem vijeku samo 
nespretan i suhoparan izvadak, tako se dogodilo i gramatici. 

U logici bijaSe jedini Aristotel, a u gramatici Donat (tek amo 
tamo i Priscijan). Ova je gramatika bila neSto stalno i nepomi^no 
(kao i logika), gdje se ne smije niSta mijenjati. Gramatika sred- 
njega vijeka nije drugo nego usuSena mumija pregjafinjega zivota 
u starini. Jer vas interes srednjega vijeka ide samo za pitanjima 
teologijske metafizikc; a sve drugo bijaSe nevrijedno. U borbi 
nominalizma sa realizmom bila bi mogla i gramatika neSto malo 
oi^ivjeti, ali je ova borba ostala strogo logidka. 

S toga i srednji vijek nije koraknuo dalje nego starina u na- 
u^nom razbiranju gramatidnih pitanja. I srednji vijek ne umije 
vi§e nego razlikovati pojedine dijelove govora ili utvrgjivati for- 
malni nacrt gramatike. Gramatika bijase sufa sistem regula i forama, 
i to za elementarnu Skolsku potrebu. 

Istom u doba preporoda podinje se gramatika oslobagjati od 
okovd, onih ^doktrinala", premda je istom 19. vijek uveo novu 
metodu u gramatidko ra-ipravljanje i pokrenuo nov zivot. Prepo- 
rodna je filologija ostavila gramatiku na osnovi logike i filozofije, 
ali je mnogo privrijedila gramatici time, sto je u velike gojila 
latinsku stilistiku. Praksa je bila u prilog teoriji, premda nije bilo 
u ono doba megju njima pravoga sklada. 

Sintaksa se u6ila ex usu, a gramatika bijafie §to i ^etjmologia*'. 
Megju popularna djela ove ruke pripadaju u to doba knjige Alda 
R. J. A. on. 12 



Digitized by 



Google 



178 M. dRBPEL, 

Manudjaj megju inima „Radimenta linguae latinae" Mleci 1501., 
i ^Institutiones grammaticae'' Mleci 1508. (i kasnije viSe puta 
prefitampane). 

Aldo Manacije (1449 — 1515) objelodanio je osim toga g. 1501. 
^Institutiones graeco-latinae*', a g. 1515. „lDstitutioiies gramma- 
ticae graecae", za koju je upotrebio gramati^no djelo Grka Kon- 
stantina Laskarisa, za koga veli Erazmo (»De ratione studii") : 
„Inter Graecos grammaticos nemo non primum locum tribuit Theo- 
doro G-azae, proximum mea sententia Const. Lascaris sibi iure 
8U0 vindicat". Laskarisovu je gramatiku izdao Aldo Manucije go- 
dine 1494. zovuci Laskarisa ^parens graecarum literarum". Firmin- 
Didot, Aide Manuce et V hellenisme a Venlse p. 62. 

NaS se Kasid povodio u jezgri za gramatikom Alda Manu- 
cija. Potanjom 6e se analizom pokazati, kako je KaSic gotova 
pravila latinske gramatike prilagodio pojavama hrvatskoga jezika. 
Vidjece se, da je Kasic imao mnogo posla, jer je razlika izmegju 
latinakoga jezika i hrvatskoga na pretek. 

Manucijeve su se „Gramati5ne institucije" viSe puta preStampa- 
vale. Po izdanju g. 1581. u Mlecima (Grammaticarum institutio- 
num libri IIII.) evo kratak nacrt ovoga djela. Knjiga je napisana 
kao katekizam (pitanja i odgovori). 

U I. knjizi govori o imenu i o zamjenici pored opcenitib pitanja 
gramatici. Karakteristi^no je, kako on sbvaca pojam gramatike : 
Graramatica est ars et professio, quae usu, ratione atque autho- 
ritate constat, quaeque cum brevissime in duas partes dividatur, 
recte loquendi scientiam et auctorum enarrationem, plus habet in 
recessu (ut Quintilianus ait) quam fronte promittit. Est enim ne- 
cessaria pueris, iucunda senibus, dulcis secretorum comes, et quae 
vel sola omni studiorum genere plus babet operis quam ostenta- 
tionis. Tu je o6ito praktidno stanoviSte. Silabi pripada detvero: 
tenor, spiritus, tempus et numerus. Tenores sunt tres: acutus, 
gravis et circumflexus. Ime mu je dio govora, corpus aut rem 
proprie communiterve significans (proprie : Roma , communiter : 
urbs). Supstantiv ima ili jedan artikul (hie poeta), ili dva (hie et 
haec advena). Adjektiv je ime s 3 artikula (hie haec box felix) 
ili ima tri rije6i (voces) (bonus, bona, bonum), a dodaje se ime- 
nima, da ozna^i njihov kvalitet ili kvantitet (n. p. altum mare, 
nix alba, niger corvus). Supstantive dijeli u propria s. i appella- 
tiva. Svaki supstantiv ima: species, genus, numerus, figuru i casus. 
Zatim govori o komparativu i o superlativu. U komparative broji 



Digitized by 



Google 



LATINSKI IZ70R I OOJBNA KAdl^BVB QRAMATIKS. 179 

takogjer: perpulcher. Idu za tim ^heteroclita". Govori o zamje- 
nici, quae ponitur pro nomine, a i njoj pripada: species, genus, 
numerus, figura, persona et casus. Species je primitiva (ego) ili 
derivativa (meus). Figure su dvije : simplex (ego, is) ili composita 
(egomet, idem). 

U II. knjizi raspravljja o verbu. Verbum est pars orationis de- 
clinabilis vel agendi vel patiendi vel utriusque significativa cum 
modis et temporibus sine casu. 

Svakome verbu pripada ovih osam osobina: genus, tempus, 
modus, species, figura, persona, numerus et coniugatio. GenusH 
ima 5: aktiv, pasiv, neutar (servio), commune (largior), deponens 
(sequor.) Vremena 5 : prezens, imperfekt, perfekt, pluskvamperfekt 
i futur. Moda imade 5: indikativ, imperativ, optativ (utinam ama- 
rem), subjunktiv (cum amem) i infinitiv. Indikativ imade 5 vre- 
mena: prezens, imperfekt, perfekt, pluskvamperfekt i futur. Imperativ 
ima prezens (ama) i futur (amato.) Optativ imade 5 vremena: 
prezens i preterit imperfekt zajedno u formi: utinam amarem, 
preterit perfekt i pluskvamperfekt zajedno u formi: utinam ama- 
vissem, i najzad futur per se: utinam amem. Subjunktiv imade 5 
kao i indikativ (cum amem, cum amarem, cum amaverim, cum 
amavissem, cum amavero). Infinitiv imade 5: prezens i imperfekt 
zajedno u formi amare, perfekt i pluskvamperfekt zajedno u formi 
amavisse, i futur za se: amatum iri ili am^turum esse. Species 
je primitiva (amo) ili derivata (amasco). Species derivata ima 5 
oblika: inchoativa (lacesso), meditativa (calesco), diminutiva (sor- 
billo), frequentativa (merso), i desiderativa (esurio n. p. pater 
filios esurit Quint.) Figure su 3: simplex (taceo), composita (con- 
ticeo) i decomposita (conticesco). Persone su 3. Imperativ nema 
prvoga lica. Numera su dva. Iza toga ide konjugacija, koje imade 
u Alda Manucija 4 vrste: 1. koja ima u 2. sing. prez. -as (amas), 
2. -es, 3. iS; 4. is. Ttimadeci postanje preteritH ufi Aldo Manucije 
ovako: Svi glagoli 1. konjugacije odbacuju iz 2. sing. prez. s, te 
primaju vi: ama-S; ama-vi. 

Defektivni su glagoli, koji — deficiunt numeris, modis, tempo- 
ribus et personis, non tamen omnibus (forem, fore; infit infiunt; 
aio, ave, apage) Amo se prislanjaju verba anomala : quae aliorum 
verborum inclinatum non sequuntur; nee dicendum anormala cum 
r post 0, sed sine r, quia graecum est to av6[xa>.ov. Quod signi- 
ficat asperum, varium et sine planitie. Anomala su : sum, es; volo, 
vis, fero fera. 



Digitized by 



Google 



180 M. dREPBL, 

U ovoj knjizi govori Aldo Manucije nadalje o adverbiju. Adver- 
bium est pars orationis indeclinabilis, quae adiectp verbo signi- 
ficationem eius explanat et implet. Nam sine adverbio sensus per- 
fectus Don videtur. Cum enim dico: lego, scribo, incertum est, 
benene, an perperam. Adverbiju pripada troje: species, significatio et 
figura. Species ]e primitiva (saepe, clam) i derivativa (saepius, 
clanculum). Signifikacije su premnoge, te ih zbija u heksastih: 
Temporis atque loci, quali, quanti atque negandi; 
Da confirmandi, iurandi da prohibendi, 
Optandi, eventus, hortandi daque remissi, 
Congrega et intenti, numeric simili, dubitandi, 
Et super atque voca, mostra, eli, dim, per et inter, 
Ordinis et discre, simul his adiungito compar, 
(T. j. temporis, loci, qualitatis, quantitatis, negandi, confirmandi, 
mirandi, prohibendi, optandi, eventus, hortandi, remissivi, congre- 
gandi, intentivi, numeri, similitudinis, dubitandi, superlativi, vo- 
candi, monstrandi, eligendi, diminutivi, personates, interrogationis, 
ordinis, discretivi i comparativi-) 

Zatim govori o participu, kojemu pripada: genus, casus, tempus, 
significatio, numerus i figura. Genera 5: masc. (araatus), fem., 
neutr., commune duorum generum (amantem), commune trium ge- 
nerum (amans). Vremena 5: prez. i pret. impf. (legens), pf. i 
plkvpf. (lectus), i fut. (amaturus i amandus). Signifikacije 5 : aktiv 
(amans), pasiv (amatus), neutralis (arans), commune (largiens) i 
deponens (sequens.) Broja dva, a figure takogjer dvije: simplex 
(amans) i composita (deamans). 

Onda je rijed o prepoziciji (aequus: iniquus; facio: perficio, 
rideo: surrideo; ad philosophos; tecum). Prepoziciji pripada aku- 
zativ i ablativ. 

Konjunkcija je pars orationis indedinabilis adnectens ordinansque 
sententiam, a pripada joj : species, figura i ordo. Species (sive po- 
testas) moie biti copulativa, continuativa, subcontinuativa, disiunc- 
tiva, subdisiunctiva, adiunctiva, causalis, approbativa, adversativa, 
distributiva, discretiva, dubitativa, diminutiva, abnegativa, effectiva, 
coUectiva i completiva. Figura je simplex (ita), composita (itaque). 
Ordines su tri: 1. praepositivus, 2. subiunctivus i 3. communis 
(1. ac, at, nee, si . . ., 2. que, vero, 3. tamen, equidem.) 

Interjekciji pripada samo sign'fikncija : gaudentis, risus, mirantis 
dolq. pavorque (izredeno u mnemotehni^kom stihu). 



Digitized by 



Google 



LATINSKI IZVOR 1 OCJBNA KASK^BVR GRAMATIKB. 181 

U III. knjizi govori „de constructione verborum". Konstrukciji 
pripada concordantia i regimen. Konkordancija je trojaka: nomen 
cum verbo, adiectivum sum substantivo i relativura cum antece- 
dente. Za tim govori o konstrukciji dijelova govora : o konstrukciji 
glagola u aktivu i pa^vu, impersonalijd., o supinu i gerundiju, o 
konstrukciji komparativa i superlativa, relativa^ zatim o nominativu 
i drugim pade^iina, o participu, o patronicimicima i najzad o 
figurama. 

U IV. knjizi govori o prozodiji i metrici, pa o akcentu, a naj- 
zad o poziturama. 

Odavie se mo^e lako razabrati, da je sustav gramatike Alda 
Manucija udeSen sasvim prema pravilima tadaSnje logike. Vidi se 
o^ito, da je njegova gramatika skupina strogih pravila i logi^kih 
divizija, koje su bile sastavljene ponajpa^e za Skolske svrhe. Ovakva 
gramatika uko^ena je pedanterija, gdje se ne pazi na dublje shva- 
canje jezi^nih pojava. Ovakva je gramatika iSla svojim putem ne 
majuci organiiSne sveze s tumadenjem i kritikom starih pisaca^ oko 
6egsi su se tadaSnji u^enjaci mnogo i s uspjehom bavili. Istom u 
18. vijeku istide se znamenito uz latinsku gramatiku i grdka gra- 
matika. No pravom je metodom pokrenuo gramatiku na dobru 
stazu istom devetnaesti vijek. 

Bilo je potrebno, da ogledamo iz blizega osnovu, na kojoj je 
EaSic sazdao svoje gramati^ne institucije ^ilirskoga'^ jezika. Tako 
cemo moci da laSnje iznagjemo; u iSemu je KaSic umio pokazati 
samostalno shvacanjc; dok mu je bilo obragjivati do tada sasvim 
zanemareno polje hrvatske gramatike. Kagi6 nije bio po zvanju 
filolog. Nije se mogao oteti dojmu svoga uglednika, ali je ipak 
pokazao, da je umio i svojom glavom misliti. 

EaSi6 raspravlja u I. knjizi : de litteris, nomine et pronomine. 
U prvom dijelu govori o slovima. U azbuci upotrebljava c za 6, 
Q = c, X = i^, ima pored k slovo q, imade y = j pored j. 

Diftong^ navodi 7: aa, ee, ii, oo, uu, ae. KaSic ih dobro ozna- 
£uje, kad kaze, da su grafi^ki znak duzine {aa vlastSiaa nobilium, 
ee ^enee mulieris, n lovii venatur, oo plood, uu muni), ae se upotre- 
bljava, da se oznadi 2enski rod i razlikuje od mugkoga. t^ =: i -f- e 
(n. pr. tieh). Po tome se vidi, da su samo u ie doista dva glasa. 

Govoreci o konsonantima (p. 9) veli za f, da se blaze izgovara 
iza konsonanta: sf6ti. 

Glas } ozna^uje na talijansku: zemglik. li je konsonant, samo 
je poslije c ili g znak aspiracije: slavfcch, dvighnu. Tu je i opet 



Digitized by 



Google 



182 M. 6RBPBL, 

odit utjecaj talijanske azbuke. Po talijanskom piSe k^ram ili cb^- 
ram. Eonsonant q upotrebljava samo u skupini kv : quas, qubcka. 

Izgovor pojedinib glasova tuinadi latinskim ili talijanskim pri- 
mjerima. 

Za y veli, da ga neki upotrebljavaju za i, at apud politiores 
semper est consonans. 

Zatim govori o skupini konsonanta (p. 13): 

cob pred i =: c, mocchi vires, opccbina communitas ; prema tome 
piSe i boccbiii = hocti. Opet po talijanskoj azbuci, jer prosti ch 
pred e i % 6itaju Talijani ke^ ki . . . 

Opet je po talijanskom: m^ni (= manji), a za razliku: oggn^ 
kgn^st maDCUs, ggnilla argilla . . . Neki obi^avaju, veli Kafiic, 
umetuti jo§ i, ali se Easicu 6ini nepotrebno. On za razliku pi§e 
od^gbnan (po principu talijanske azbuke.) 

So upotrebljava kao i Talijan za §: sluscdm, rovdsc, sct^nye 
(lectio), sctb quid. Aliqui ex bis postremis abiciunt s, ita ct^nye, 
ct6, gdje nam Ka§i6 dodaje, da se jama^no i tako izgovaralo 
(dtenje, dto). 

I Easic kao i Aldo Manucije razlikuje tri akcenta: akut, ko- 
jemu je slui^ba i snaga „attollere tonum syllabae**; gravis, kojemu 
je „deprimere tonum syllabae ita^ ut appareat minor gravitas, ubi 
est hie accentus, quam ubi nullus est" ; cirkumfleks, kojemu se za- 
da6a ^ostendere attollendum et protrahendum esse tonum vel diph- 
thong! quae sit ex bina vocali, vel syllabae, quae abiecta altera 
vocali ex diphthongo eiusdem retinet pronuntiationem, ut mnooi^, 
meed, ili mndii, mdd^. 

Govore6i o gravisu zgodno dodaje Easic: verum hoc ipsum 
usus docebit melius. Ovdje upucuje na Jakoba Gretsera, koji u 
djelu de accentibus p. 22 veli, da se ^eo; nema izgovarati „uzdig- 
nuto" kao ^e6(; nego „spuSteno" : ex quo inter accutum et gra- 
vem accentum satis apparet distinctio: sic apud nos in his sedlb 
ephippium; veslb remus, tih placidus. 

On razlikuje samo tri akcenta. Ne poznaje razlike izmegju '' i \ 
jer je ^akavac i jer u njegovu pisanju preteze fiakavafiki govor. 
Akcenat je u njega gotovo vas £akava6ki. EaSi6 upotrebljava apo- 
strof i ondje, gdje mu nije mjesto : s' drivom, k' Rimu ; jer misli, 
da je s postalo od sa, a k od ka. 

Zatim govori (p. 17) de syllaba et dictione, kako nastaju slo- 
govi, pa veli, da imade slogova i od 6 slova np. kgoast (meka- 
ni^no broji slova po talijanskoj azbuci.) Govoreci o artikulu (p. 18) 



Digitized by 



Google 



LATINSKI IZVOR I OGJRNA KASi6BVE GRAMATIKB. 183 

veil, da mi ne upotrebljavamo spolnika kao Grci : ipak ga „aukto- 
ritet latinskih gramatika" oavodi, da ii padezima atavlja pred sup- 
stanstive ovi, ov^, ov6. Ali odmah dodaje: Verum id planius nul- 
lius emolumenti; sed molestiae negotium plenum esse censeo. 

U poglavlju „de dialecto" veli, da gotovo u svim dijelovima go- 
vora imadc razli^itih oblika u raznim pokrajinama i gradovima; 
ali on nema toliko dokolice, da bi opisao pojedine dijalekte, a 
nema ni razloga, da to 5ini u ovoj knjizi. On je tek nastojao, da 
odabere onaj oblik naSega jezika, koji je najboljemu najbli^i. 

U drugom dijelu ove knjige prelazi (p. 19) na deklinaciju sup- 
stantivsku. Ali prije govori u kratko u opce o govoru. Razlikuje 
osam di jelova govora : nomen , pronomen , verbum , participium, 
adverbium, praepositio, interiectio i eoniunctio (kao i latinska gra- 
matika). Prve se ^etiri vrste moga deklinovati, a druge ne mogu. 

U nomenii razlikuje kao i Aldo Manucije dvije species : sup- 
stantiv i adjektiv. Supstantiv se opet dijeli u proprium, appellati- 
vum i CoUectivum (1 Isiis, Rim; 2. kr^lj, gr§,d; 3. piik, mnoztv6, 
aelj^d.) 

I Kasic (kao i Aldo Manucije) ispituje za hrvatski jezik atri- 
bute pojedinih di jelova govora: Supstantivu pripada broj (singular 
i plural), padez, rod, figura i species. 

Padez^ ima hrvatski jezik, veli KaSic, vise nego u latinskom, 
na ime u singularu 7, a u pluralu (osobito kod supstantiva) 8 : 
nom., * g., d.^ ak , voc, ablativ, septimus ; a za plural octavus. 
fcSedmi" je padez nas instrumental (concomitantiam vel causam 
vel modum vel instrumentum significans\ A „osmi" u pi. nije 
drugo nego nas lokal (s prepozicijom : ti golubih). KaSic na ime 
za singular ne postavlja lokala, nego veli, da se mjesto njega 
upotrebljava dativ. A tako doista i jest. U nekih supstantiva imade 
razlike jo§ same po akcentu (d. grgldu: lok. gr4du, glavi: gUvi ; 
stvari: stv&ri.) Ablativora zove KaSic genetiv s prepozicijom od 
(od Petra) , a to je ofiito samo po smislu latinskoga ablativa 
ropski prijevod, jer su ovo za pravo dvije rije^i po obliku, a 
nijesu jedna. Mozda bi bio KaSic opazio ovaj nedostatak, da i ta- 
lijanska gramatika redovno nije imala ovakva ablativa u nizu svojih 
„padeza". 

Raspravljajuci o rodu veli: ex his trlbus (generibus) nascuntur 
apud Latinos Commune duorum et Commune trium. U nas ima 
jedva commune duorum: ovi i ovd pogMvica. 



Digitized by 



Google 



184 M. §RBPBL; 

Figure Ka§ic lu6i: simplex (mudkr, gospodin, jerfe quia) i com- 
posita (Istikarst; sfembgi, nigd^r), gdje ho6e da se istakne, je li 
supstantiv od jedne rijedi ili slozen od dviju. Speciea opet dvije: 
primitiva (ot^c) i derivativa (odfev) (opet po Aldu Manuciju). 

Kao Sto je sva ova gramatika praktidna, tako je udesena i de- 
klinacija. Easid prema uzoru latinske gramatike postavlja 3 dekli- 
nacije (golub, riba, sladost.) Ova 6e se podjela jamadno joS dugo 
odr^ati u prakti^noj gramatici. 

U prikazivanju deklinacij^ pokazuje KaSic potpuDU samostalnost. 
Hrvatska se deklinacija tako silno razlikuje od latinske i talijanske, 
da je KaSicu trebalo dobro prou^iti i promotriti sve mnoge konso- 
nantske promjene u naSoj deklinaciji i sve obilje pojedinih pa- 
de^uih oblika. Ovdje se upravo vidi, da je Ka§ic s velikim marom 
prionuo uz svoj posao, jer jc slika njegovih deklinacija hrvatskih 
doista jasna i prili6no potpuna. Dakako tko pozoaje stanje tadaSnje 
gramatike, ne 6e i ne smije vi§e ni o6ekivati nego samo konsta- 
tiranje gramatidnih pojava, a to je vec za prvu gramatiku bio 
golem posao. 

Kaspravljajuci jo prvoj deklinaciji (p. 23) veli, da u nju idu 
rijedi muSkoga i srednjega roda: naudtelj, k^rst, diminutiva P6tre 
i Piro, vrime i nebbo. Nedostatak svoga ablativa opaza Easi6 
s&m, dok priznaje narodito, da prepozieija od moze doci i uz ge- 
netiv. Zatim podaje primjere supstantiva najprije vlastitih i to: 
imparisilabnih (Istis, Istisa) i parisilabnih (Pettar Petra), iza toga 
supstantiva apelativnih, i to imparisilabnih (golub gbluba) i pari- 
silabnih (vittar vitra). 

I za sedmi padez kaze pravo, da prepozieija s moze doci i sa 
genetivom (s' koga ptita). 

U admoniciji prikazuje za propria sve sludajeve drzeci se daSto 
mekanidne metode. 

Na p. 27 podaje ovaj primjer apelativa, odakle se ujedno mo£e 
razabrati obilje samih oblika: 

S. n. ovl gblub, g. gbluba, d. gblubu, a. gbluba, v. b gblube, 
abl. od gbluba, sedmi s' gblubom. PL n. ovi gblubi, g. gblubov, 
golubi,, golubt, d. gblubom, a. gblubi ili gblube, v. 6 gblubi, abl. 
od gblubov, goluba golubi (Dan. 1st. 86); sedmi: s' golubimi, s' go- 
lubima, s' golubi; osmi: u golubih, u golubt. 

Za neka imena, koja se svrsuju na ak, al, an i ar, veli pisac, 
da quasi per syncopem gube onaj a u kosim padezima; mom^k, 
zatilak, prilipak, ^etvart^k, petkk, pakill, ordl, posdl, ovkn, vihar, 



Digitized by 



Google 



LATINSKI IZVOR I OOJENA KA6i6bVB GRAMATIKB. 185 

papkr i dr. Jedva se moie u praktidnoj gramatici i danas mnogo 
viSe reci o supstaDtivima s pomi^nim a. 

Nadalje govori o promjeni guturala (p. 29) pred e i t, ali do- 
daje, da u pluralu moi^e biti takogjer t6ge, snlge, Bbge, Vikhe, 
P^ttehe, Dt^he^ kao i imena na -janin §to mogu imati pored BoSnj^ni 
takogjer Bo§n]kne (p. 18). Ovih oblika imade i danafinji daka- 
va^ki govor. 

JNadalje spominje, kad se mogu umetati u pluralu ov ili ev 
{fti, pAiev, pu^^m). 

Zatim veli za rije6i na ac i anj, da mogu izbacivati onaj a, 
kolkc, kolck; ogitnj, ognj^, otkc (otcli, ock)^ premda imade i takvih, 
gdje ostaje (ven^ic venfiaca venfiaci; mudkrc mudirca). 

Za do^etni c i k veli, da se mijenja u vok, sing, u 6 (otac ht6e 
ili 0^0; zub&tac zubk6e, sfidbk sfidb^e). Ipak mogu ove rije6i (opet 
po 6akava6kom) imati plaral jun&ci i jundke. 

Megju anomala (p. 32) broji ddn, dn^va ili dana, dn^vu ili 
d^Qu); vlastMi ili vlastSle ima gen. vlastdl, vl^stelov, vlasteUnov i 
dat. vl^telom ili vlastelinom i dr. 

Neka su imena samo u plurala: dy6jci, trdjci. 

Kasic iznosi, kako se vidi, glavne pojave, ali ipak ne sve; exi- 
stimo enim^ veli pisac, multa esse alia, quae facilius usu addi- 
scentur, quam regulis comprehendentur. 

Iza toga prelazi na srednji rod: d. ov6 vrime, vrimena, vrimenu, 
vrime, b vrime, od vrimena, s vrimenom ili s' vrimenem ; pi. vri- 
mena, vrim^n vrim^nd. vrimSni (dosta neobi^no) Danidic Ist. 88; 
vrimen6m, vrimena, b vrimena, od vrimfin kao u gen., s* vrim^ni 
i s' vrim^nima, u vrimenih. 

U admoniciji navodi primjere, gdje od tel^ postaje teleta. 

Take se deklinuje i zUto, samo fito u gen. pi. biljezi i oblik 
zldtov (pa prema tome i u ablativu), u osmom padei^u por^d ii 
zlatlh joS u zlati i u sedmom padezu pored s^ zl&tima i zl&ti 
takogjer zlatimi. 

U izuzetku spominje nebbo nebbes^ ili nebba ili nebbi ; g. nebb^s 
nebbes^ nebb6v, nebbt; tako iido tida udi; £uddo duddes^ 6udda 
^iiddi; tilo tiles^ ttla tili; slovb slovesk slov^ slbvi. 

Deklinaciju bko dobro imade : odi, g. o6iju, s o^ima, s' o6iju, ti 
o^ih ili it o^iju, pored dat. ok6m. Tako i uho u§i uSiju uh6m 
s uSima i dr. 

Historija naSih oblika potvrgjuje izobila pojedine napomenute 
oblike : PI. gen. golubt obi^an je u 6akava6kom dijalektu ; Danidic 



Digitized by 



Google 



186 M. §RBPKL, 

Istorija 74 ; pL akuz gblubi bice po svoj prilici nastao od genetiva 
kao §to imamo u singularu kod zivih bic^ (Kolo 3. 90, Mikl. V. 
G. 3*, 269); pi. lok. ti golublh govori se i danas gdjeSto bez h: 
ti golubi. Isto tako zivi i nom. pi. na e u dakava^kom (krstjane). 

Za neutra imamo takogier potvrdu u gen. pi. na i: Ln^ic ima 
kopji; usti, liti i dr. Dani^ic Istorija 78. 

Isto tako je potvrgjen oblik gen. pi. zUtov. Danidic Istorija 79. 
A zanimljiv je oblik nom. pi. nebbi. Gen. dneva ima i slovenski 
jezik. Miklo§i6 V. G. IIP, 142. 

U drugoj deklinaciji opet navodi primjer proprija i apelativa 
(Marija i vojvbda). 

U gen. pise, da oznaCi sporedni akcenat, ovae Mariyae, vok. 
pored Marija i Marijse. (Osamljen pojav u historiji oblika.) PL voj- 
vbde, od vojvbd vo]v6daa, s vojvbdam, ti vqjvodib. 

U biljeSkama veli, da je vokativ na o, samo na ca iraaju e: 
vodica b vodicae, divica b divicse. Sluga ima dativ sltigi i sluzi, 
viigi i vuzi. Ovdje vidimo opet, da spominje i nove i stare oblike. 
Oblici su sa nepromijenjenim guturalom mladi^ javljaju se tek u 
15. vijeku. Dani^ic Istorija 23. Od neobi^nih rijefi spominje crikva 
pi. gen. crfkav. Megju anomala broji: matti i kci, a deklinuje ih 
ovako : matterae, matteri, matter i d., k6i, kcerae, kceri, kcer . . . 

Rije^i kci i mati ne spadaju zapravo ovamo, jer su to r-osnove, 
ali ih KaSic ipak amo broji kao anomala. KaSic piSe matterae 
s dugadkim ^ na kraju, po torn se dini, da ovaj oblik nije isti kao 
u St. si. Maxepe, nego je nastao analogijom aosnova. Zanimljiv 
je takogjer oblik s. gen. kcerae, koji govori u prilog re^enome 
miSljenju. 

U tre6u deklinaciju broji KaSic imena s gen na -^, quae vo- 
calis est distinctiva huius tertiae declinationis. 

Primjer navodi ovaj : 

S. 0V& slad6st, sl^dosti, slkdosti, sladdst, vok. 6 sladdst (neobi^no), 
od sladbsti ah sladostju, pi. ovae sMosti, g. sladost sladostt sladost^, 
d. sMdostam, a. sladosti, b sl^dosti; od sladdst (kao u gen.), sa 
sladostami sladostima sa sladosti, ti sladostih. Jos spominje, da u 
osmom moze biti -ah, -eh ili -ih. PL gen -§, dat. -am, instr. -ami 
i lok. -ah nastao je analogijom imena a-osnova. 

U trecem dijelu I. knjige govori o adjektivu, gdje se opet pri- 
slanja uz Alda Manucija govoreci u opce o adjektivu. Adjektiv ima 
„gotovo" 6 species: 1. koji nesto tvrde i nijeCu o supstantivu, a) 
absoluta (positiva sive principalia adiectiva) bili, st§.ri; m&li; b) 



Digitized by 



Google 



LATINSKI IZVOB I OCJBNA KASi6bVE GRAMATIKB. 187 

posesiv: Ivvanov, biskupljev; 2. patrium adiectivum: rimski; 3. gen- 
tile : slovinski ; 4. materiale : zUtni, sr^barni, . 5. desumptum a loco 
vel tempore: nebbeski, dan^Snji, i onda drugi adjektivi. 

Osobita je species adjektiva interogativ (tko, kakbv), relativ, 
reditiv (tolik, takbv), partitiv (niki, sfaki), i numeral, koji moze 
biti kardinalan (jed^n, dv&, tri), ordinalan (parvi, drtigi, treil), 
distributivan ili divizivan (dv6jci, trojci, sedmini, desetini, stotini.) 

Prelazeci na pozitiv (p. 44) daje paradigmu pridavnika sf^ti 
sf^ta sf^to, sfetomu, sa sf^tim, pi. sfetih, sfetim, ace. mas. sfete ili 
sfeti, sf^timi ili sfetima. 

Iza toga odmah prelazi na adjektive interogativne, reditivne i 
partitiv ne. 

Interogativni su: tkb ili kb? ka? stb ili 64? koga, korati, s kim, 
kse, kdj, kti, k6m; pi. ki kae kiC klh kfm, ace. ki ili ke, kae, ka, 
s kimi; a drugi je interogativ: kakbv kakov6ga i t. d. 

U biljesci u5i, da se take deklinuje takbv, kolik, tolik; ova 
dva potonja mogu u pluralu mijenjati k u c. (p. 50) Cigbv = 
cuias ? Composita su sa god ili godir : tkogodlr . . . Zatim ima 
deklinaciju zamjenice. koji koj& koj6, za koje veli, da ga razli- 
6ito piSu i govore, jer neki izbacuju ;. Neki opet mj. kqj^ga go- 
vore k6ga, mj. koj6mu : k6mu. Dodavsi god dobijamo partitiv 
kojigbd (aliquis). 

Na str. 52 iznosi deklinaciju: nikf, niki nik6 (quidam), koje 
opet u pi. moze k mijenjati u c (niki ili nici.) 

Partitiv: vas sfk sfb, sfeg4 sfse, sfemti sfqj, sfegd sfti, sfCm sf6m ; 
pi. sfi sfse sft. sffh sfCm, ace. sfi; sfirai. 

Zanimljivo je, kako KaSic o^ito grijeSi ovdje kao i inaSe, hote6i 
bar akcentom razluCiti ablativ (od sfiih) od genetiva (sfih). To je 
odevidna zabluda. Neki piSu, veli KaSic, mj. sft sv^ sv^ i t. d. 
Amo ide: sfaki sfak^ sfak6. 

Na p. 54 govori „de adiectivo derivato", kamo po uzoru ta- 
daSnje gramatike svrstava ovakve adjektive: Petrbvi, Petrbva, 
Petrbvo, Stosfjini, StoSijina, Stosijino; dom^ci, dom^ca, dom4ce, 6lo- 
vidki, rimski; Bozjf Bozj^ Bo2j^. 

Ali dodaje, da se moze kazati i Petr6v, Jurj^v- A od ovih de- 
rivata mogu se tvoriti imena na ski : Petrovskf (Quae tamen apud 
nos sunt minus usitata ; a Polonis tamen usurpantur p. 56). Ujedno 
vec opaza^ da se pored Petrov6ga kaze i Petrbva, Petrov6mu i 
Petrbvu. 



Digitized by 



Google 



188 M. Srepbl, 

Zatim govori o brojnicima (p. 56) : \edkn. Deklinaciju brojnika 
doa dobro zove dualis : dv& dvf dv4, dvih dvijti, dvfm, s dvimi ili 
s dviju. Ovom zgodom pobija EaSic nepravo one, kqji misle, da 
je: dv^ dlovlka dual, jer veli, da se dogagja samo kod maskulina! 

Odavle 86 izvodi dvbji, i dvojica. Jednako se deklinuje obba 
obbae obba, obbih vel obbijti. Tri ima trih ill trijA, trim ; ^etiri 
Cetirae detiri ^.etirlh detirfm, ace. Cetlri ^etirae 6etfri (akcenat je 
o6ito promijenio samo zato, da bar kako ozna^i razliku padezi), 6e- 
tirfmi . . . 

Ordinalan je parvi parvd parv6, drugi, trgtC, ^etvartf, p^ti, Sesti, 
sedmf, ossmf, dev^ti, des^ti, jedankdestf, dvan^destf. Indeclinabilia 
su: p^t, S6st; 86dam, 6asam, d^vet, d^set, jedau^deste, dvau^deste, 
trin^deste, ^etarn^deste . . . dvades^t, trides<5t, detardesSt . . . st6, 
dvisti ili dvisto, trista ili tristo, ^etirista ili ^etiri'ito, pets&t ili p6tsto, 
tissuca, sto tissiic. 

Za redne brojeve podevSi od sto dodaje se tini: stbtini. At ex 
dvisti etc. seq. ordinalia non fiunt. 

Zatim govori o komparativu, pa ka^e, od kojih se adjektiva (po 
smislu) ne mo£e tvoriti komparativ. 

Za superlativ vec dobro kaSe, da mi pravoga superlativa ne- 
mamo, nego sebi pomazemo desticom naj uz komp. ili pre (pri) uz 
pozitiv. Ipak veli, da prilipi, pridr4gi moiiemo npotrebljavati bez 
komparacije. Tako ima i Aldo Manucije. 

Za tim u6i — bez strogih divizija — kako postaje uboziji, 
sn^ : snaiiji i snazniji ; blfdi blidji ; sladki sladji ; gorkf gor^iji i 
dr. Zatim veli, da se ne mogu tvoriti komparativi od: moguci, 
sfemoga6i, ni od mn6gi, ostdli, r4jski, b62ji (po smislu), a u opce 
nikada od participa pasivnoga (za6eti). U takom sludaju opisujemo 
komparativ: vh&e ili mknje. 

Ova je slika dakako veoma nedoatatna. UnutraSnjega postanja . 
nije mogao Eaiic razumjeti ni protuma^iti. Da bar kako nado- 
knadi nedostatke svoga prikazivanja, zbija obi^nije komparative, 
koji mu nijesu iSli u regule, u niz anomald. : dr&gi drazi, jd,ki ja6f, 
visokf viif, m^li manjl^ velli vekSi, zalli gorri, llpi lipSl ili Hplji, 
dobri bolji, nizokf mii (et si qua sunt alia). 

U ovom mu je dijelu podavala osobitih poteSkoca komparacija, 
a mo2e se reci, da je Ka§ic za prakti^nu potrebu dosta kratko sa- 
stavio sliku, ako i nije umio, da joj podade valjan tuma^. 

U posljednjem dijelu, na ime u detvrtom govori KaSic o za- 
mjenici. Njoj pripada (opet po Aldu Manuciju) species, genus, nu- 



Digitized by 



Google 



LAT1NSKI IZVOR I OOJENA KA§i6bVE GRAMATIKE. 189 

merus, figura, persona et casus. Species je primitiva, koja se dijeli 
u demonstrativ i reciprok, i derivativa; koja se dijeli u posesiv, 
gentile; patrium i opet reciprocum. Roda su 3, neka su communia 
trium. Broja su 2. Figura je samo simplex. Persone su 3, neke pak 
zamjenice mogu biti za prvo, drugo i trece lice. Padeze imade 
gotoYO sve^ tek nekima nedostaje i nom. i vok., a nekima samo 
vokativ. 

Zamjenica mu je demonstrativna : jd men^ mfeni menk 8d.mndm 
ill s' man6m mij, nks n^m s' n^mi (ili s' n^ju). Zamjenica dem. 
drugoga lica: ti tebb^ tebbi, s' tobb6m vij vks v^m s' vkmi. Za- 
mjenica demonstrativna za 3. lice i ujedno reciprok (defektivan) 
seb^ sebi seb6 s^ sob6m; pi. sebb^ sebbi s^ sobb6m; gdjeje u plu- 
ralu udvojio b samo s toga, da ozna^i pluralnost. 

Iza toga dolaze demonstrativi : ovi ov4 ov<S (hie) ; tij, ta, to (iste) 
za 3. lice ; oni ond on6 (ille) za 3. lice. (U pi. ak. ovf, ti, oni, instr. 
s' ovfm, s' tfmi, s' onlmi.) Onda dolazi opet onnl onn^ onn6 
8 gen. njegA njae, njemti nj6], njii, s' njtm s' nj6m, pi. onni onnae 
onnk njfh njim^ ace. onni, s' njimi. Ovdje s napomenutoga razloga 
razlikuje onni od oni, da bude grafidka razlika. 

Najzad ide deklinacija demonstrativa za 3. lice: istf ist& istd. 

U biljeSci spominje krace forme : me, ti (gdje ih donekle po ta- 
lijanskom obi^aju piSe zajedno sa glagolom). Mjesto njih . . . u pi. 
veli, da se govori i jih i ih. A kako dobro promatra pojave je- 
zidne, svjedodi biljeSka, da se „ih^ 6esto upotrebljava i za aku- 
zativ. U drugoj biljeSci napominje ot?, on; ujedno veli, za Sto 
pise tij. 

Od posesiva navodi deklinaciju: m6j mo]k moj^, m6ga mojae, 
m6mu, mojti, s' mojfm s moj6m, pi. moji mojae moj^^ mojih, mojtm, 
ak. =: nom., s' mojimi. I ovdje je zbog grafidne razlike nejednako 
akcentovao abl. od mojih prema g. mojth. Tako ide tv6j, sf6j, pa 
onda nag n^§e, vkS (za koji veli, da nema vokativa). Neki pisu i 
moj6ga . . ., veli u biljeSci. 

Najzad spominje „pronomen gentile seu patrium", kojim se ozna- 
duje ne samo rod i otadzbina^ nego i sekta i stranka. Takva je 
zamjenica: naSinski (nostras), vasinskf. Isto zna^e i supstantivi 
nkSinac n^Sinka, v^sinac v^iinka. Time se svriuje prva knjiga. 

U ovom je dijelu odabirao EaSie samo najobi6nije oblike, sva- 
kako je obilje supstantivskih oblika znatno preteznije. Megju broj- 
nicima je tek neobi^an instrumental: s dviju i s obiju, kojima 
ina^e nema potvrde. Danidic Istorija 233. Bice, da je Eagi6 to 



Digitized by 



Google 



190 M. §REPBL, 

ovdje pomjerlo zbog toga, sto prepozicija sa moze imati uza se 
genetiv i instrumental. 

U II. knjizi raspravlja Kasic o glagolu i o drugim dijelovima 
govora (p. 81). Glagolski su atributi: genus, modus, tempus, spe- 
cies, figura, persona, numerus i coniugatio. 

Po rodu se dijele glagoli najprije u personalne i impersonalne. 
Lat. se personalni glagoli dijele n aktivne, pasivne, neutarske, ko- 
mune i deponense, a impersonalni u aktivne i pasivne. No KaSicu 
se dini, da se u nas mogu i personalni i impersonalni podijeliti u 
tranzitivne i intranzitivne. Tranzitivni glagoli mogu biti razliditi: 
moUim tebb6; mij oremo zfemlju, oni zivti zivbt vessel. 

Species je trojaka: 1. u pasivu dopusta glagolski smisao svako 
lice (j4 sam Stov4n), ili 2. samo trece lice (zemlj^ j^st ordna od 
men^ ili brese) i najzad 3. zivese ziv6t vele trudni, gdje nema 
pravoga pasivnoga zna^enja 

Megju intranzitivne glagole pripadaju: 1. verbum supstantivum 
(jes&,m), 2. verba absoluta (te^6, blidi, kri^i). 

Neki se od ovih glagola zovu v. continuativa : gorijm, blidim. 
Neki su opet significativa actionis absolutae, quae in ipso agente 
fit: S^tam, te66m, v^pije. Amo pripadaju glagoli, kojima se odgo- 
vara: Sto finfS? quid agis? Stim lego, pijsem ... 

EaSic je joS nejasno osjecao razliku izmegju imperfektivne i 
perfektivne akcije. Zanimljivo je, da Kasic u pregjaSnjem svojem 
primjeru: stim (kad je samo o sebi) vec smatra intranzitivnom 
radnjom. 

Za tim govori o modima i o drugim atributima glagolskim- 
Modi suovi: indicativuSy qui rein narrat; imperativuSj qui imperat 
. . . •, optativus^ qui cupidos animi affectus ostendit; coniundivus, 
qui non sine aliqua particula rem narrat; potentialis, qui cum 
quadam brevi venustate potentlam vel debitum vel voluntatem vel 
consuetudinem et alia huiusmodi circa rem, de qua sermo est, de- 
clarat; qui etiamsi non differat (quod spectat ad formas et tem- 
pera) ab aliis modis praeaertim a Coniunctivo, differt tamen vir- 
tute ac venustate in sensis animi brevius declarandis ; i infinitiv. 

Ovdje je Kasic s^m priznao, da za potencijal nema razlike u 
obliku, nego samo u smislu A mi mo^emo reci, da je KaSic u opce 
i optativ i konjunktiv uveo u svoju gramatiku samo zbog smisla 
latinske gramatike Alda Manucija. Ne nasavsi prostih oblika za 
optativ i konjunktiv Ka§ic je na njihovo mjesto postavio opisane 
oblike. 



Digitized by 



Google 



LATIN8KI IZVOR I OCJBNA KASk^VE GRAMATIKB. 191 

Iza toga govori o vremenima (p. 86): prezens, imperfekt (signi- 
ficat inchoatae actio nis continuationem; nee dum eonfeetae u^^h), 
indefinit (significat actionem praeteritam u opce: rekbh, pobigoSe), 
perfekt (ostendit actionem definito certoque tempore confectam 
Ijtibiosam) ; pluskvamperfekt (significat actionem non confectam 
modo, sed lam pridem elapsam biah Ijtibio) i futur (uditticu). 

Species je primitiva i derivata. 

Lica 8U tri a figure dvije (simplex i composita.) Broja su dva 
(sing, i plur.) Konjugacije su prostih glagola tri: ud/w, il6em, 
imam, a sastavljenih dvije: nsiresujem i nsLprkvljam, Ka§ic je za 
brvatski jezik osjekao tri konjugacije prostih i dvije slozenih 
glagola po istom principu, kako je stara gramatika za latinski 
jezik odredila pojedine konjugacije po doSetku II. lica s. ind. prez. 
akt. Ka§ic nije mogao inade. A sve one glagole, koji mu nijesu 
pristajali u koji razred, svrstao je u auomalne glagole. Danas 
dijelimo slavenske glagolske u dvije glavne konjugacije; a konju- 
gaciju in-w opet u 6 vrsta po infinitivskim osnovama. Ovu je po- 
djelu po infinitivu uveo Dobrovski, pa kolikogodj je praktidna, 
ipak ne odgovara strogim zahtjevima nau^nim. Nemojmo se dakle 
6uditi prakticnoj metodi staroga Easi6a, kojemu je ipak glavna 
svrha bila, da napi§e prakti^nu uputu u brvatski jezik; ipak se 
ne smije poricati, da je nastojao savjesno upotrebiti resultate ta- 
daSnje gramati^ke nauke. 

Prije nego ce prijeci na konjugacije drugih glagola izlaze KaSic 
po primjerii Isusovca £mmanuela Alvari-ja konjugaciju glagola 
jesAm i ho6u^ jer se jesam i hocu upotrebljavaju uza sve glagole, 
a hocu za futurski oblik. 

Iznajprije ide indikafivj i to prezens: jes^m jesi j^st jesmb jeste 
jesu, s negacijom : nis^m nisi nlje nismb nistfe nisu, impf. bijh bijSe 
bijSe bijhomo bijhote bijhu ili biah biaSe bia§e biahomo biahote 
biahu, sing, samo nebijh ; indefinit bih bi bihomo (ili bismo). bihote 
ili biste, bihu ili bise, s neg. nebih (akcenat ostaje kao j prije, 
samo n^bi za 2. i 3. lice) ; perf. bio sam (ili bil) ili jes^m, bfli smo 
ili jesmb; pkpf. bijh bio (ili bil) bijSe bio (bil) i t. d. ; fut. biticu 
biti6es bitice biticemo biticete bitiSe, Ovi^e Ka§ic opet razlikuje 
razliku lica time, §to u 3. pi. pravilno biljezi duzinu sloga ^, a u 
3 sing, je ispusta. 

Kasic prema latinskomu uzoru izmislja za imperativ pored prez. 
budi ti, budi bn, btidimo mij, btidite vij, btidu oni joS i futur: 
bitces ti bitce on . . . bit66 oni . . . (oris, esto . . .) 



Digitized by 



Google 



1 92 M. gRBPRL, 

I optativ je samo plod Kasiceva nastojanja, da nagje kongruetne 
po smislu oblike ili skup oblik^ za latinske mode: 

b ili h. Ak sam (ili jes^m) utinam sim i t. d. Imperfekt: b d^ 
bijh ili biah, bijSe, bijSe, bijhomo, bijhote, bijhu utinam essem, 
Indef. b dJi bib utinam fuerim. Nadalje perfekt, pluskvamperfekt, 
a najzad i fut. b dd. biidem budeS btide btidemo biidete biidu 
utinam sim. 

Tako EaSi6 stvara i konkjunktiv: prez. da biidem (ut sim); 
imperf. I. bil bib, bil bi, bfl bi, bfli bismo bfli biste bill bi (essem, 
sarei); II. di bih bio (bil) (ut essem); indifinit: d^ bih (che sia 
stato); perf. d& sam bio (ut fuerim), plqft. I. bil bih bio (ili bil) 
fuissem; II. da bijh bio ut fuissem, fut. kad^ btidu bio (ili bil) 
cum fuero. 

Potendjal je kombinirao Ka§ic s istih razloga kao i konjunktiv 
ili optativ: prez. biidu jd? ili btidem j4? aim? — Impf. bfl bih 
ja? essem? Plqft. bil bih bio? fuissem; Fut. btidu biti? fuero? 
Kalic jasnoce radi dodaje i talijanski prijevod. 

Infinitiv ima samo prezens. KaSic to izrijekom istide. On ih je 
tra^io viSe, ali je naSao samo jedan. Latinski ih ima viSe Hrv. biti. 

Gerundij za prez. i imperf. opet po shva6anju latinske grama- 
tike: biiduci, veleci da to odgovara latinskome cum sim ili cum 
essem za oba broja i za sva lica; a za pf. i plpf. bivii ili btidudi 
bio cum fuerim ili fuissem. 

Particip za prez. i impf. budtici buddca buddce (razlikujuci ovaj 
oblik akcentom od „gerundija"); za pf. i plpf. bio (bil), ili bivSi. 

U biljeSkama veli (p. 97), da neki govore jes mj. jest. Nije se 
govori i nie. Potpuni se oblici upotrebljavaju najviSe u pitanjima 
ili u odgovorima, osobito ako u odgovorima nema imena uza glagol. 

Impf. piie bijh samo za to, da bude razlike od indef. bih. Za 
aorist pi. veli, da su potonji oblici obicniji. 

Konjunktivski Ak zna6i, veli Ea§i6, ut ili si, Kaiic ovdje, kao 
i ina^e, rado uple6e i sintaksne pojave, ako misli, da mogu bolje 
razjasniti oblik. Tako odmah kad tumadi vremena i nadine, unosi 
sintaksna tumadenja. KaSic u opce nije ni iSao za strogom podjelom 
morfologije i sintakse u modernom smislu. 

Uz akb i kadk znadi „prez. konj." biidem futur (p. 101), ^tunc 
autem melius erit mutare m in u: akb biidu, kad& biidu". 

Za postupak KaSicev najzgodnije su njegove rijedi, kada govo- 
re6i o infinitivu piSe ovako: „Adhuc excogitare non potui neque 
invenire apud aliquem ex authoribus huiusmodi uUum aliud tempus 



Digitized by 



Google 



LATINSKf IZVOR I OCJBNA KAdl6EVB GTtAHATIKB. 193E 

praeter praesen^i". Gerundiji se ne deklinujn, a participi se dekli- 
iiuju, ali neM padezi nijesu „in usu^, 

Iza toga podaje konjugaciju glagola hocu: Ind. prez. hocti, impf. 
hotij^h hotijage hotijd^e hotijdhomo hotij^hote hotij&hu ; indef. hotih 
hotti hotismo hotiste hotise ; pf. hotio (hotfl) sam, hotilH smo, plpf. 
bijh hotfo, fut. hotCtti cu. Imperativ: hotlj tf, on, hotijmo, hotljte 
hotlju, a fut. hotit ce§. Opt. po istora principu kao i za biti. U 
fut. ima oblik: hbcern. Konjuktiv: kao i za biti. Inf : hotitti; ger. 
pr. i imfp hotijuci ili hot6ci. Pf. plpf. hotivSi ili btiduci hotfo. Ptp : 
hotijuci hot6ci, a, -e; hotio (hotil) hotilla, -o; druk^ije : hotivSi. 
U biljesci veli, da se veli hoc6 ili hotte. Vidi se, da KaSid jos nije 
umio razlikovati hotivSi od hotio. 

Po torn prelazi na prvu deklinaciju jednostavnih glagola na -im. 
Ind. prez: u6im u5f§ u61 ufifmo udite u6^, impf. u6^h (s akcentom 
uvijek na a), indef u^ih \i6\ u^iismo udiste u^ise. Pf. : \x6io sam 
u6illi. Plpf. bijh u^io. Imper. u5i u^imo u61te u56. Fut.: udlt ce§ ti 
. . . Iza toga opt. i konj. kao i prije. Ger.: ud^6i i u6iv8i(ili bti- 
duci uSfo). Pptp: u^eci, u^io (vel u^ivSi). Inf. uStti. 

Tumadeci pojedine oblike u biljeskama postupa KaSic sasvim 
mekanidno, t. j. upucuje, Sto treba odbaciti, a Sto dodati^ da od 
jednoga oblika dobijes drugi. 

Da bar nekako sastavi sliku glagola po svojo] podjeli, govori 
najprije o glagolima, koji se svrSuju na cinij zim i Sim; iza toga: 
na bim, pirn, vim ; na dim i jim, na -mm, mm, 5tm, fim, zim. 

Za indef. veli, da ima u pi. ismb ili ihomo, iste ili ihote, iSe ili 
ihu. Ljubiti i slicni imaju ljtib-1-jah, voditi i si. vod]&h vojaSe (po 
^akava^kom), umiti umij4h, razumijdh; gbniti gonjdh; nositi no$4h, 
mirisim miri§4h; trattim tracdh, barzim se accelero barS&h se. 

bdim bdiah; dim inquara imade dij4h (ovo je defektiv, ina^e : 
reci, rih, dixi), jlm imade jidijh ili jij^h, ind. jih, jfo ili jU. \eiim 
ima lezith ... i dr. Gereindij se tvori od 3. lica prez pi. Tako 
11 6e i latinski gramatici. 

Ka§ic je osjecao, da perfektivni glagoli nemaju imperfekta ni 
pravoga prezensa, pa veli, da su to defektivi, kod kojih se uzi- 
maju drugi glagoli: kupiti kupujem i kupovah (p. 122). 

Razumljivo je, da je Kasicu bio mudan posao po onoj podjeli 
stvoriti jasnu sliku. Ipak njegove biljeSke, ako i nisu potpune, 
pokazuju dosta jasno, da je KaSic pom no promotrio sve slu^ajeve. 

Na p. 123 prelazi na drugu konjugaciju jednostavnih glagola 
na em. Ovdje nam jeistaknuti, da KaSic u indef. u pi. pogrjeSno 

R. J. A. GII. 13 



Digitized by 



Google 



194 M. Sbbpel, 

me6e pored pravih oblika takogjer i imperfektne oblike ticahomo, 
-bote, -hu. Potencijala ne navodi ovdje kao ni kod I. konj. in -m. 

U biljeskama dopunjava konjugaciju, pa odmah veli: „dod est 
certa verborum huius conjiifjationis formatio". Impf. izlazi na ah, 
kaSto ih ili jab, a indef. ab^ eb, ih, ob, ub. U izuzetke broji d4jem 
d^y&b, dkh vel davkb; zijem zijd&b zijd^b. Opet uzima impf. i 
pfktivne glagole : Saljdb i sl^b, vazimdb i vaz^b, ali veli uz drugi^ 
da su to dva razli^ita glagola; vr^m ima vrdb vrih, mr^m mrd,b 
mrib i dr., trSsem tr^sijb tresob; r^stera r6stijb r^atob . . . 

Perfektivne glagoie bez prez. i impf. ind. zove „defectiva" : 
taknub; d^ t^knem. 

Na pagini 133 prelazi na tredu konjugaciju jedoostavnib gla- 
gola -am, 

Ind. prcz. imam im4$ imk imdmo im4te imkju; impf imm&b, 
indef. imkh . . . U opt. fut. za razliku pise : b dk imaS ima imamo 
imate Imaiu. Ger. imkjuci za razliku od ptp. imajiici, ptp. pf. imko 
i imdvSi. 

I ovdje u biljeSkama za imperfektivne glagoie 6edto uzima aorlst 
od perfektivnib glngola, jer se fieSce upotrebl Java j u : oz^b: oi^imam, 
zaklj^b : zakHnjara ; bodbb : bod^tn ili baddam ; tisnub : tiskam, 
makntib : mi^em, liipnub : Itipam, umrib : umiram ; slib : slivam^ 
poznkb: pozn^vam, pozn^jem i dr. 

Na p. 143 podinje prva konjugacija slozenib i izvedenib glagola. 

Ova je konjugacija na -jem: potujtijem alieno, potuj^v^b, po- 
tujevkb, potuj^vatti ili pottijitti 6u . . . c6 ; potujtij ili pottiji. Ovdje 
pomjera imperfektivne i perfektivne glagoie. 

Za indef. veli, da je jednak s impf, ili addita praepositione 
assumunt id a verbis simplicibus, ex quibuB fiunt 

Amo idu derivata: imenujem, imenbvab, imenovkb, imentij . . . 

Na p. 148 podiuje druga konjugacija slozenib i izvedenib glagola 
na -jam N. p. napravljam, inf. naprkvljatti ili napravitti, naprkvljaj 
naprkvi; napr^vljkb ili napravib. 

KaSic pise napr^vljab, bilo da je u impf. izgovarao napravljab 
ili napravljab. Derivata su na jam : nap4jam pomjerajuci opet 
oblike glagola napojiti. U „imp. fut.'^ pi§e t, a u ind. fut. tt. Amo 
broji: bivam, sp^vam, zabivam. 

Za tim dodaje konjugaciju glagola defektivnib (= perfektivnib) 
i anomala. Defektivan je u. p. dvignuti, jer noma ind. prez. i 
impf. (Aorist je dvignub ili dvigoh; dvignuo ili dvigao). Opet raz- 
likuje opt. indef. 6 dk dvigob: konj. indef dk dvigbb. Pored 



Digitized by 



Google 



LATINSKI IZVOR I OCJE>?A KASi6evR GRAMATIKE. 195 

dvignul (o) imao dvigao. Anoraalan je glagol mbzem, mogti, mbrem, 
imp. mozi. ptp. mogdci mbgao (1), mbgsi, m6g§a; mbgse. 

Najzad ide konjugacija impersonalnih glagola : garmij , daSij, 
snizij i dr , zgdja se, prigija se i dr. A imaju ae amo dodati „intraii- 
zitivi" : bre se, te64 se, pij^, se, „quae tamen sunt passivae signi- 
ficationis". Jo§ amo — po uzoru tada?^nje gramatike osnovane na 
logi^kim pravilima — dodaje i : slbbodno j^st = licet, Ijtubko jbst 
= libet, bblje j^st =: praestat, dr&go jest = placet, dost6jno jest 
3= decet, gdje dodani lat. prijevod tumaSi, zaSto ih KaSic broji u 
impersonalne izraze. 

Kasic postavlja za paradigmu apsolutnoga impersonalnoga gla- 
gola : dazij, a za paradigmu impersonalnoga glagola s pasivnim 
zna^ajem: bije se. 

Tako se zavrSuje njegova nauka o konjugaciji. Uza sve nedo- 
statke ne mo£e se poricati, da je KaSic napomenuo sve znatnije 
pqjave, ako ih i nije umio onako razregjati, kako to mo^emo 
danas mi ndiniti. 

U drugom dijelu 11. knjige raspravlja o participu i adverbu, 
povode6i se u definiciji za Aldom Manucijem, koga p. 164 zove 
maior vir de humanarum litterarum studiis optime meritus. 

Ptpu pripada genua (ovdje dodaje, da je „u5io" indeclinabile, 
pomisljajuci, da ufiiloga dolazi od u6il), tempus (u56ci od impf., i 
u^il, a pasivni partieip moze biti za sva vremena), significatio (tran- 
zitivna ili intrazitivna), numerus i figura (simplex i composita). 

Za tim dolaze paradigme : ucSci uC66a u66ce, g. u6^6ega, ak. u6e- 
66ga (opet samovoljna razlika u akcentovanju), pi. nom. i ak. 
u6^6i, s' u^^6imi ili s' u6^6ima; uSo (u«il) uMUa, -Ho uCilloga itd. 
Na str. 169 prelazi na pasivni ptp. u5^n' u5en^ u^enb u6en6ga 
i t. d. U biljeSci spominje razne doCetke pasivnoga participa (bijbn, 
tican, zk^et, dvignut, dvizat.) 

Uza to se prislanja konjugacija pasiva: uCen' sam i dr. 
Za tim prelazi na adverb fp. 173). Ovdje do slova prepisuje 
definiciju Alda Manucija. Adverbu pripada species, significatio i 
figura. Species je primitiva ili derivativa; significatio je veoma 
razli^ita: 1. temporis : a) quaerendi, b) respondendi; 1. a kadk? 
dbkle? koliko je?, kolikrat? b. odgovor na kadk ? u 6^ra (heri), 
danas, obdan, sjtitra, jurb (iam), segajtitra ili jutrbs, sin6c, veCerks, 
udilje statim, dbbno opportune, tadk, vkzda (semper), nigddr i t. d. ; 
na pitanje koliko je? mallo j', velfe j', sedmina j* septimus dies 
est, osmina j' octavus dies est; na pitanje kolikrat? d^sto, mnokr&t, 



Digitized by 



Google 



196 M. dREPBL, 

Seskrat, jedn6d i dr.; na pitanje dbkle? v^sdan toto die, db sad i 
dr. Onda idu 2. adverbi mjesta: status ia loco: gdi 6vdi t6ti istic, 
6ndi, vazdi; motus ad locum: kkmo tdkmo ov^ino simo onamo 
zg6ra; motus per locum: kud^ ovudd tudd onudd. 

Najzad dolaze adverbi raznih zna^enja: optandi, vocandi, inter- 
rogandi, respondendi affirmate jos, tako, jest, za^ nC; zaSto ne), 
confirmandi, negandi, dubitandi (b&,r2 fortasse), hortandi (jiii, nudir), 
prohibendi (iie), demonstrandi (evo, otto, etto, enno), eligendi (pa^e), 
comparandi (v^ce, manje, j^^e, n^go ili n^g' quam), congregandi 
(sktipno, sktipa, z^jedno . . ), separandi (razltiCno), reraittendi (ne- 
harno^ lino, slkbo), intendendi (^v^rstO; kripostno, sn&zao), ordinis 
(parvb, pak^, napok6m, prij, pbsli, n^jposli), eventus (jeda si forte), 
similitudinid (kakb; takb; jako veluti), diversitatis (innako, drugdko), 
qualitatis (miidro, gizdkvo, dobro bolje, zlb gbrre, pokdjno i gotovo 
svi adj. u srednjtm rodu), quantitatis (m^llo vel^ dbsti mnbgo). 
Ka§ic navodi u torn nizu 22 razna zna^enja po Aldu Manuciju. 

U trecem dijelu II. knjige (p. 178) govori: de praepositione, in- 
teriectione et coniunctione. 

Kasic veli, da su ovi dijelovi govora uajneznatniji. S toga ce 
ih kratko prikazati. 

Po Aldu Manuciju veli, da je prepozicija sama o sebi ili sasta- 
vljena sa rije^fju Prepozicija ima figuru i padei. KaSic veli, da go- 
tovo svi padei^i mogu dolaziti uz prepozicije. Figura je simplex 
i composita. Za tim navodi prepozicije za pojedine padeze. 

Prepozicije s nam, sing. : zk, nk, h, tiz, pbd. EaSic krivo misli, 
da to nije akuzativ nego nominativ, kad velimo: zk uzrbk tvbj. 

Prepozicije s gen. sing: od, priko, v^n, rddi, v&,rhu (ili sfarhu), 
do (p. 180 deridb glavas = do glkvse), bez (br^z, prbz), cica 
(causa, propter), cica se obi^no zapostavlja. 

Prep, s dat, sing, n^ (oltaru), u (ku6i) pri, ka, protiva (suprb- 
tiva, suprbt), pb, ok6 ili b. Ovdje Ka§ic opet grijeSi. 

Prep, s akuz. sing.: uz, uk, ii, z^. 

Prep, s abl. sing, i pi.: bd, vz, z' ili u (vz rtikae, is skrca p. 181) 

Prep, sa sedmim padezem sing, i pi.: m^ju (mfeu), prid, sprid, 
pbd, nkd, zk. 

Prep, s nom. i akuz. pi. nk (gldvae), ii, pbd, za i drugi gotovo 
svi, koji dolaze s nominativom singulara. 

Prep, s dativom pi. : kk (k'). 

Prep, s abl. ili gen. plur. : od, iz, prik, radi, rdd', varhu, stkrhu, 
do (derido), cica ci6', b^z, vkn. 



Digitized by 



Google 



LATINSKI IZVOB I OGJBNA KAgl(!!BVB GRAMATIKB. 197 

Prep, s osmim p.. : ti v^Sih klicah. 

Kagic dijeli prepozicije po ton), imadu li uza se singular ili 
plural. Tako je bilo u ono doba obi^ajno. Ako je nmo tamo po- 
grijeSio, to je posljedica njegove nedotjerane deklinaeije. 

Na str. 183 navodi znatnije interjekcije po podjeli Alda Ma- 
nucija dijele6i ih u 15 ^species" : 1. laudantis et exultantis (blk- 
goze, blkgo ti), 2. dolentis (j46), 3. suspirantis (1^16), 4. Ingentis (j6h. 
obdj), 5. admirantis : (haj, tdtk), 6. ironiae (hihi), 7. irridentis (piip6, 
hihi), 8. exclamantis (v^j v^j), 9. silentium indicentis: (mu(f), 10. 
timentis (bboj), 11. deprehendentis (aM, tojtb), 12. praesagientis, 
minantis vol raiserentis (k, vk], jkot), 13. rejicientis cum fastidio: 
tjh (apage), 14, stomachantis vel indignantia (zibbbo, hiiddo), 15. 
exsecrantis : prikljeto, neizreS^no (nefas). 

Najzad zavrSuje oblike u poglavlju „de coniunctione" (p. 184), 
kojoj pripada species, figura i ordo. 

Species je: 1. copulativa (i, 5,, tere, ter), 2. disiunctiva (^1, klli, 
il, ili), 3. adversativa (pr^m dk, h ako, prfem 5,ko, k, prfem etiamsi), 

4. collectiva sive illativa (dkkle, pbkle igitur, zat6, zk §to quare), 

5. causalis (jer^, j^r', bb), 6. expletiva (li quidem, bo), 7. conditio- 
nalis (Itko, dk, jed^ si forte.) 

Figura je simplex (prbm), composita (prfem d^). 

Ordo je: praepositivus, subiunetivus ili communis. (Samo se bb 
zapo3tavlja). Subjunktivan moze biti n. pr. ter, dakle . . . 

Tako zavrguje Ka2ii6 raspravljanje o 8 dijelova govora prizna- 
juci, da je kojeSta mimoiSao. Zato moli vjeStije, neka dotjeraju 
njegov rad, jer on nema dosta vremena. 

U nauci o konjunkcijama odabrao je Ka§ic samo nekoliko naj- 
zgodnijih ^specija*' iz obilatoga popisa Manucijeva. 

Kasic nije zabiljezio svih konjunkcija kao ni prepozicija, a do- 
nekle ga opravdava u torn postupku akroz prakti^na svrha nje- 
gove knjige. 

Na kraju knjige (p. 186 — 189) dodaje 13 pravila iz sintakse, 
aasvim op6enitib, ponajpa^e „de constructione". U ovo 13 pravila 
iznosi opcenite neke misli, samo grijeSi, kad za vokativ: diti6u ! 
u5i, da ovdje upotrebljavamo dativ, ili kad misli, da je u primjeru 
„daj nam hlib nas" ovaj objekt (hlib na§) nominativ. Odito je, da 
je jednakost oblike naSega pisca na tu stramputicu mogla zavesti. 

Tim se zavrguje KaSicevo djelo. 

Pregledavsi ovako redom sve znatnije pojave u EaSi^evoj gra- 
matici mozemo kazati; da je njegova knjiga pored svih nedosta- 



Digitized by 



Google 



198 M. dRBPBL, 

taka ipak za ono doba valjano djelo. On se povogjase za ta- 
da^DJom latinskom gramatikom, a 6esto su mu na umu i talijanski 
oblici. Ipak je Ka§ic umio, da se otme vi§e puta utjecaju svoga 
uzornika Alda Manucija^ te je mnoge parti je samostalno obra- 
gjivao. Take je n. pr. dio o glagolu morao stvoriti upravo od te- 
melja, pa i drugdje pokazuje, da je redom promotrio sve znatnije 
promjene u oblicima brvatskoga jezika, ako i nije mogao, da svaki 
put pogodi pravi tumad svakoj promjeni. S toga i izlaze njegove 
biljeSke onako obilate, all je istina i to, da je obilje hrvatskih 
oblika KaSic umio dobrano sastaviti i bar po spoljaSnim razlikama 
porazregjati. Ovakav mekani^ni postupak karakterizuje svu grama- 
tiku do najnovijega vremena u XIX. vijeku, pa nije 6udo, Sto mu 
se KaSi6 nije mogao oteti. Ako jos pomislimo, da Ka§ic nije bio po 
zvanju fiiolog, rado cemo priznati njegov trud, s kojim se brinuo^ 
da i u prakti^no raspravljanje hrvatske gramatike unese lud ta- 
daSnje gramatike latinske, koja je bila opca gospodarica u tom 
nau^nom podrudju. 

EaSic je odabrao ikavStinu za gramati^ni jezik, a obazire se i 
na itokava^ke oblike i na ^akava^ke bez strogih granica. 

Za biljeienje akcenta upotrebljava resultate Gretserove za gr^ki 
jezik. Eao dakavac razlikuje samo tri akcenta (po danaSnjem pi- 
sanju "*, '; "), ali nemaju6i posebnoga znaka za sporedni akcenat 
(ili kvantitet) upotrebljava kaSto \ da oznadi kratak slog bez 
akcenta, a jos 6e§ce ', da obiljezi kvuntitet. Uza to po uzoru ta- 
lijauskom udvaja neke konsonante redovno za znak, da slog pred 
njima imade kratak akcenat (Pettar) ili da nema kvantiteta (po- 
tiijitti). U biljeienju akcenata nije uvijek konsekventan. 

Ve6 je Macun u Knjiz. II, 113 izrekao, da je prva hrvatska 
gramatika znamenito boija od prve ^slovenske" gramatike^ koju je 
napisao Bohorid (g. 1584). A potanja ce analiza pokazati, koliko 
su pozniji brvataki grama tici, navlastito Dalmatinci sve do XIX. 
vijeka uzimali iz Kasiceva djela, u kojem je prvi put — ako i 
ne savrSeno, a ono ipak za ono doba pristojno sazidana zgrada 
hrvatskih glasova i oblika. Eo poznaje stanje gramati^ne nauke u 
Ea§icevo doba, jama6no ce lako razabrati, da je njegova knjiga i 
u ovom odijelu, u kojem se nahodi, plod pomne i ustrajne studije. 



EaSic je sam opisao dogagjaje svoga 2ivota. U fratarskoj biblio- 
teci u Dubrovniku 6uva se rukopis ove zanimljive autobiografije (br. 
rkp. 272). Bududi da je sadrzaj EaSiceve autobiografije do sada 



Digitized by 



Google 



LATINSKI IZVOR I OOJBNA KA&16EYK GRAMATJKE. 199 

nepoznat, mislim, da ne ce biti s gorega, ako ovdje priopdim neko- 
liko znatnijih podataka iz KaSiceva zivota i o njegovu radu. Bi- 
IjeSke mi je dao na upotrebu g. dr. I. Broz, te mu zahvaljujem 
na dobroti. Rukopis je obilje^en ovako: 

^Vita P. Bartholomei Cassii Dalmatas ab ipsomet conscnpta et 
dono data a P. Raphaeli Prodanello Ragusino P. Raphael! Tudisio, 
ex sorore filio". 

Ka§i6 pripovijeda, da mu je otac Joannes Petrua Cassius Dalmata 
Curictensis bio u boju kod Lepanta (1571), te se vratio zdrav i 
s plijenom kuci. Na8 se pisac rodio 15. kolovoza godine 1575. 
Po smrti o^evoj — otac je umro 31. srpnja 1577 — uzgajao ga 
je ujak Luka. U6io je na§ KaSic iatinski ditati i pisati, prve mu 
knjige bijahu knjizica Donatova i Guarinijeva gramatika, deiiide 
etiam Scopae . . . opuscula. Kasnije je, veli, u^*io Alvarijevu sin- 
taksu i metriku. U Zadru dobio je od nadbiskupa Natalisa tonsuru. 

God. 1590 pogje preko Jakina i Loretta u Rim. KaSic je bio 
odli^an gjak. U Rimu odlu^i poci u Isusovce, pa i uradi tako. 
Kasnije postane u^itelj u kolegiju u Jakinu. 

God. 1599 mjeseca prosinca pi^e pro Academia djelo linguae Illi- 
ricae institutiones grammaticae primaque rudimenta eiusdem linguae, 
quibus Academici Dotni in Collegio ad addiscendam facilius linguam 
instituerent. De qua Academia Clemens Octavus Pont. Max. col- 
loquens cum P. Claudio praeposito Soc. magna (mm voluptate et 
laudatione locutus est, commendavitque summopere studium linguae 
lUiricae. Itaque anno Jubilei 1600 Cassius ad scribendas institu- 
tiones (liber ab aliis studiis sola Academia gravatus) incubuit. Yerum 
cum excrevisset opus laboriosius quam putarat, et ut sine magna 
pecunia typis evulgari posset abiectis multis et neceasariis confecit 
institutiones; quas an. 1604 latine conscriptas in lucem edidit P. 
Claudio praeposito sic imperante. 

God. 1606 u ozujku postane svecenik. 

Iste godine postane penitencijar: novus poenitentiarius Dalmata 
pro lingua lUirica omnium votis approbatus. U basilici vatikanskoj 
sluSao je ispovijedi in primis suae nationis Illirica aut Dalmatica 
lingua, immo vero Croatica, Carniolica et etiara Bulgarica ex Thracia 
Constant] nopolitana ad se accedentium. 

God. 1609 pogje iz Jakina u Dubrovnik, gdje ]e propovijedao 
u stolnoj crkvi Dalmatico idiomate, aliquantulum a Ragusino dis- 
crepante, nihilominus tamen grato satisque intelligibili; Qondum 



Digitized by 



Google 



200 M. dRBPBL, 

enim perceperat (KaSic) pronunciandi modum atque propriam loci 
dialectum* U Dubrovniku je i pou^avao u logici. 

G. 1612 mjeseca novembra pogje na misije u turske zemlje, pa 
o tome potanko govori pod natpisom: „De missione Pontificia in 
Dominium Turcicum prima". Misije je vrsio megju inim u Bio- 
gradu, u Srijemu, u Osijeku, u Smederevu. 

God. 1613 vrati se iz misija u Italiju. 

God. 1618 ide po drugi put u Tursku. To je druga misija (1618 
do 1620). Zaputi se iz Jakina 26. ozujka napomenute godine. Po- 
hodio je opet Biograd, Srijem, TamiSvar, Osijek, Valpovo. God. 
1620 podje u Dubrovnik. U Dubrovniku je dugo bio: Hoc tem- 
pore coepit scribere universam sacri novi Testament! scripturam 
Dalmatico eloquio, quam S. Hieronymus Dalmata hortante S. Da- 
maso Papa latino stylo cum graeco textu concordem eflFecit, quamque 
Catholica universalis Romana ecclesia ut sacram authenticam com- 
probavit, typisque in Vaticano pontificio Palatio editam in lucem 
universitati Fidelium omnibusque nationibus catholicam emenda- 
tissimamque proposuit ac declaravit unam unicamque exclusis ce- 
teris quibuscumque ab Acatholicis novatoribus confectis, quam P. 
Cassius Dalmaticam fecit bis. 

U Dubrovniku nije bio najzadovoJjniji. Traiiio je ponovno u 
generala svoga, da ga odazove iz Dubrovnika. Na dva lista, Sto 
mu ih pisa general, nadovezuje EaSii : Quid iam ad haec ? huma- 
nissima verba respondere potuit Cassius? etiam si gravissimis sti- 
mulis concinnatis a nostris Ragusinis Scholasticis urgeretur Romae, 
qui omnibus piis libeilis in communem Dalmaticae nationis utili- 
tatem ab ipso conscriptis adveraabantur, ita ut coactus ipse sit scri- 
bere P. Generali soli apologeticas litteras atque vindicias saepe pro 
scriptis suis, quae omnia tandem in lucem typis expressa P. Ge- 
nerali ipso approbante prodierunt nihil obstantibus obtrectationibus 
invidorum , in quos illud poeticum recte obici poterat : invidia 
rumpantur ut ilia Codro (Verg. Eklog, 7). Quidquid enim P. 
Cassius communi eloquio Nationi universae scribebat, Aristarcbis 
Ragusinis displicebat. Aiebant enim isti non esse elocutum Patrem 
solitaria unius Ragusinae urbis elocutione, qua extra urbis muros 
vix unus reperietur qui loquatur in toto ipsorum Dominio, nedum 
in tota Dalmatia aut Illirico, seu in Pannoniis. Sibi enim ipsis 
soli blandiuntur; ac si mellitis verbis ipsi soli sermocinantur, cum 
tamen ipsorum sermones pleni sunt vocabulis Italicis, Graecis, La- 
tinis aliisque contortis in Ragusinam dialectum et pronuntiationem. 



Digitized by 



Google 



LATINSKI IZVOR I OOJBNA KAgl6BVB GRAMATIKB. 201 

E. g. UDum apponam dictum PmituH me sic ipsi ^Pentisko san se^ 
pro verbo dalmatico : pokajo sam se^ et quoniam istius modi modis 
loquendi nunquam P. Cassius uti voliiit, Patri General! Bomae di- 
xerunt ipsius scripta grata Ragusinis non futura, contra quorum 
falsas imposturas haec scripsit P. Cassius: Slijedi list od 14. 
srpuja 1625. 

Neki su Diibrovfiani opadali KaSiceve radnje u Rimu: quare P. 
Cassius patientia laesa coepit cogitare de discessu ex Ragusino Do- 
minic, ut in Italia posset liberius agere de rebus suis subducendo 
se ab obtrectatoribus, scripsitque epi^tolam gravissimam, ad quam 
benignissimus P. Generalis sic respondit (slijedi list generalov od 
18. sije^nja 1625). 

Na str. 193 zavrsuje se biografija. Na koncu rukopisa po6eo je 
pisati De Mutatione Domus Patrum tractatio et perfectio. Ima same 
3 retka o tome, pa onda ima ova biljeSka: 

Hie finem imposuit Auctor et scriptor suae vitae P. Cassius. 
Haec quando scribebat, 76. annum agebat . . Mortuns est die 
sanctorum Innocentiiim sacra hora 14. anno 1650 fere nulla febri 
confectus, sed debilitate virium propediem declivana a septembri 
usque ad 21. Xbris laboravit, postea lectulo appositus ad septimam 
diem vix pervenit. 

Hanc additionem posuit P. Raphael Prodanellus Ragusimus soc. 
Jesu et librum hunc dono misit Ragusium P. Raphaeli Tudisio, ex 
sorore sua filio. 



Digitized by 



Google 



Knizevne obznane. 

Cit(w u sjednici filologicko-histoiniOcoga razreda jugoalavenske akademije 
znanoati i umjetnosU dne 15. oSujka 1890. 

(^LAN-DOPISNIK DR. T. MaRBTI6. 

(Nastavak i svrSetak iz ^^Bada^ ki^. G.) 

2. I^raderova kiiiga. 

Od kako je prije 20 godina liDgvistliua vrlo dobro poznati V. Hen 
izdao znamenito svoje djelo: Kultiirpflanzen und Haustiere in ihrem 
Ubergang von Asien nach Griechenland und Italien sowie in das 
ubrige Europa^, nije nitko tako sretno zaplovio u tajinstvene valove 
indoevropske pradavnine kao O. orader. Eniga ovoga pisca, o 
kojoj 6emo sada govoriti, nije u^enomu svijetu posve nova, jer je 
ovo nezino drugo izdane, a prvi put je na svijet iziSla god. 1883., 
samo je u drugom izdanu Srader svoje djelo znatno promijenio, 
ispravio i povecao tako da drugo izdai^e ima 684 strane, a u prvom 
ih je bilo samo 490. Tkogod umije prosuditi vrsnocu Sraderova 
pera, niislim, da nitko ne 6e pored sve one 684 strane reci oiio, 
§to se mnogijem knigama s pravom veli: da je mafia, bila bi 
boja, jer ce se u svoj lingvistidkoj, a po gotovu u kulturno-lingvi- 
stidkoj literaturi izuzevii pomenutu Henovu knigu te§ko naci djelo, 
koje bi bilo u onolikoj mjeri solidno i zanim}ivo ne samo za tijesne 
lingvistidke krugove, vec i za sire nestrukovne, u kolikoj je Sra- 
derovo. S koliko je velikijem trudom izradio Srader svoju knigu, 
to ce znati samo onaj procijeiiiti, tko uzme na um, da u istra^i- 
vanima oko indoevropske pradavnine nije dosta biti oruzanu samo 
valanijem znanem uporedne gramatike^ vec tu treba dobro po- 
znavati i resultate doistoridko - arheologidke nauke. U Sraderovoj 
knizi najjepsim su na^inom sjedinene pomenute dvije nauke t. j. 
lingvistika i doistoridka arheologija, i za to ce piscu ostati lice 

* L izdane 1870., II. izd. 1874., IH. 1877., IV. 1883., V. 1887, 



Digitized by 



Google 



Kib^BYNB 0BZNAM1B. 203 

svijetlo na divanu! Jaku stranu u Sraderovu lingvisti^kom razla- 
ganu ^ini tanahno negovo shvacane zakona i pravila, po kojima 
se razvijaju zna^ena rij^^i, dakle onoga dijela visoke gramatike, 
koji joS lezi na ugari. Svoju vjeStinu u torn poslu dokazao je osobi- 
tijem naanom u kAizici, koju je 1887. god. izdao na svijet: Uber 
den Gedanken einer Kulturgeschichte der Indogermanen auf sprach- 
w]8senBchaftlicher Grundlage. Prava su Blast za 6itate)a Sraderove 
misli u toj kniiici o razvoju zna^eM. Vrlo se zanim}iv primjer u 
knizi, koju sada obzoanujemo, nalazi na str. 451 - 452, gdje nam 
se divno razla^e; kako je to, da ista staroindijska rije^, na ime 
aktu sjedinuje u sebi dva protivna zna6ena, t. j. dan i noc. Ovo 
se posve druk^ije ^ita nego li mudrolije poznatoga Abela. 

Tko nije prelistavao Sraderove knige, moie same donekle obilati 
nezin sadrzaj naslucivati iz nezina natpisa. U noj su ^etiri dijela, 
kojima su natpisi: 1. Zur Gescbichte der linguistiscben Palaon- 
tologie (str. 1 148). 2. Zur Metbodik und Kritik der linguistisch- 
bistoriscben Forscbung (str. 149 — 212). 3. Das Auftreten der Me- 
talle, besonders bei den indogermaniscben Volkern (str. 213 — 346). 
4. Die Urzeit (str. 347—640). — Prevelika bi iziSla ova moja 
obznana, kad bib jednako obilno rasprav}ao o sva ^etiri dijela. 
Premda su sva detiri va2na i pou^na, ali opet bib rekao, da je u 
drugom i ^etvrtom dijelu Srader osobitijem na^inom pokazao svoje 
nau^na6ke i spi8ate)ske vrline. Za to cu ja malo prostranije izlo- 
ziti sadrzaj tijeh dvaju dijelova, a o prvom i tre6em re6i cu samo 
najnuznije. 

Dobro je ozna^io ruski jedan pisac razliku medu umjetnoScu i 
naukom veleci: oko nauke rade naraStaji, oko umjetnosti pojedinci; 
nijedan nauMak, strogo uze\Si, nije posve originalan, a pravi umjet- 
nik originalan je svagda. Sekspir bi bio mogao napisati svoje 
drame, da i nije prije nega bilo Esbila i Sofokla, ali Njutona ne 
mozemo ni pomisliti bez negovijeb prete^a Euklida i Keplera i 
drugijeb (H. 4^HHJieBCKi&, Poccin h Enpona, 1871., str. 135). 
Tako dakle ni u Sraderovoj knizi ne cemo na6i samo takve misli, 
kojih jo§ nitko nigda nije izustio. I Srader ima svojib pretc^, 
koji su se trudili oko razli^nijeh pitana, Sto ib on u svojo] knizi 
rasprav|a. Ta se pitana ti^u: indoevropskoga pranaroda, Aegova 
jezika, kulture i pradomovine, diobe indoevropskijeb jezika, na^ina, 
kako se ta dioba dogadala, za tijem vece ili mane srodnosti jed- 
nijeb jezika prema drugima, napokon rijfedt tudica u pojedinijem 
indoevr. jeziciraa. Nau^naka, koji su o tijem stvarima pisa^li, ima 



Digitized by 



Google 



,204 T. MARBTI<!l, . 

dosta veliki broj, po^evSi od J. Cbr. Adelunga pa sve do najno- 
vijega vremena, i doista nije lak po8ao saznati za nihova imena i 
njihove radne. Tko hoce da upozna literaturu pcmenutijeh pitana, 
taj ce s velikom svojom koriScu pro^tati prvi dio Sraderove knige 
i bice zahvalan piscu, Sto se nije zadovojio samijem referatima iz 
doti^nijeh djela, vec ib popratio i fivojom kritikom isti^uci po za- 
sluzi jake i slabe strane pojedinijeb mnijena, sigurne resultate i 
o^evidne bludne 

U drugom dijelu u prvom poglav|u (Die indog. Sprach- und 
Volkerverwandtschaft) veli pisac, da je srodnost indoevropskijeh 
jezika danas sigumo utvrdena istinaj o kojoj se ne moze ni malo 
sumnati. Iz te sigurne istine izlaze ova dva zak)u6ka : za cijelo 
je bio negda jedan prajezik, iz kojega su iziSli svi indoevropski 
pojedini jezici, — ako je bio jedan prajezik, jama^no je bio i 
jedan pranarod, koji je tijem prajezikom govorio. Kada se rede : 
indoevropski pranarod i prajezik, tu se nikako nema misliti, da 
je taj jezik bio posve jedinstven i 8am6tvor* ta se misao ne bi 
nikako slagala s pojavom, Sto ga pokazuju svi jezici ovoga svijeta : 
t. j. svaki jezik, koji se ne govori ba§ na odvec malom prostoru, 
diferencira se ako ne u razlidna narjedja, a ono svakako u odjelite 
govore, koji jedan prema drugomu imaju ove ili one osobine u 
glasovima i oblicima. Ako se pomisli, koliki su jezici iziSli iz 
indoevropskoga prajezika, mora se reci, da narod, koji je tijem 
jezikom govorio, nije bio ba§ sitan, niti je zem}i§te, na kojemu se 
taj jezik govorio, bilo malahno, dakle je pomenuti jezik u razliC- 
nijem krajevima pokazivao gdjekoje govorne razlike. S ovom je 
mogucnoScu ili bolje finenicom dini se prvi radunao Job. Smit, 
koji je god. 1872. izdao knizicu „Die Verwandtscbaftsverhaltnisse 
der indogermanischen Spracben**, u kojoj je nastojao protumaditi 
polagano razvijane pojedinijeb indoevr. jezika iz zajednidkoga pra- 
jezika i razvio svoju poznatu „Wellentheorie". Najsigurniji je trag 
govornoj razlici u indoevr. prajeziku saduvan u dvojakom zastu- 
panu prvobitnijeh palatalnijeh guturala k — ff — ffh; od ovijeh na ime 
indoevropskijeh konsonanta nastali su u jednom dijelu jeziksl ve- 
larni,^ a u drugima spirantski glasovi; n. pr. indoevr. *kmt6m, 
gr. s-itaTov, lat. centum, gotski bund, — staroind. ^at^m, lit. szii&tas, 
starosl. CT>TO. Brugman u svome Grundriss-u I. ne samo priznaje 
(str. 290, 308), da je indoevr, prajezik imao bar dva diferencirana 
govora, nego takoder, da su vec u to prajezidno doba rijedi. iz 
jedncga govora prelazile kao tudice u drugi (sir. 345); starosl. n. 



Digitized by 



Google 



Kli^liBiyNB OBZNANB. 205 

pr. rijed CBeKpi* morala bi po 8VJedo6anst7u staroiadijskoga i 
litavskoga jezika ((jv&(jura— szeszuras) glasiti *CBecp'B, ali ve6 je u 
indoevropsko doba onaj dio naroda, od kojega su kasnije nastali 
prastari Slaveiii, po^eo govoriti u navedenoj rijedi k mjesto s, jer 
ju je uzeo iz govora onijeh lDdoevrop|ana, koji su u noj govorili 
velarno k po zakonu, n. pr. lat. socer, gr. sxupo; i t. d, 

Jasno je svakomu, tko makar kako povrSno poznaje metodu 
uporedne gramatike, da liDgvisti indoevropski prajezik kuSaju re- 
konstruirati iz poredena svijeh glavnijeh iadoevropskijeh jezika, a 
ne samo iz jednoga, jer bi to zna^ilo, da je samo jedaa jezik 
vjerna slika i prilika iadoevropskoga prajezika. Toga dana^ ne 
misli ni jedan lingvist, premda se svi slaf u u torn, da su obadva 
arijska jezika t. j. staroindijski i slaroiranski sa^uvali najvise pra- 
stare jezi^ne starine, ali nijesu u svemu; indoevropski je n. pr. 
„Sareni" vokalizam po nauku suvremene Hngvistike vjeraije sa- 
duvan u starom gr^kom jeziku nego li u ikojemu drugom. Iz velike 
starodrevnosti arijskijeb jezika ne mo^e se niSta zak)u^ivati o 
mjestu, gdje je bila postojbina indoevropskoga pranaroda, kako je 
n. pr. pred kakvijeh 20 godina jedan naufiftak (vidi u Sradera, 
str. 126) napisao, da se redena postojbina za cijelo nalazila u 
Aziji, i to blizu iranskijeh i indijskijeh sjediSta, t. j. od negdaSne 
pradomovine najmaiie su se uda|ila ona dva naroda, kojih su jezici 
najmane uda|eni od prajezika. Ovo se r^zlozene ne mo2e ni s gle- 
didta logike ni lingvistike odobriti, a na§ spisate} lijepo ga uzbija 
ovijem rijecima (str. 155): naS je siid o vecoj ili manoj starodrev- 
nosti pojedinijeh jezika samo relativan, apsolutno bismo o torn 
istom onda mogli govoriti, kad bi nam svi glavni indoevropski 
jezici bili sa^uvani u onako starijem spomenicima, kako je staro- 
indijaki rgveda (dakle u spomenicima XVI — XVII vijeka prij^ 
Hrista ili mozda jo§ koji vijek starijima); a kad u torn poglMu 
omjerimo starost pojedinijeh jezika, vidimo, da su n. pr. nOiJstariji 
spomenici staroslovenskoga i litavskoga jezika 24, resp. 30 vije- 
kova mladi od rgvede. Kakav bi oblik imali jezici germanski, 
slavenski, keltifiki itd., da su nam sa^uvaui iz vremena rgvede, 
toga mi danas dakako ne znamo, ali nam je prosto misliti, da bi 
se mogli u starodrevnosti porediti sa sanskrtom. 

Naprijed smo spomenuli drugi zak|u^ak, koji izlazi iz poreden$ 
indoevropskijeh jezika t. j. da je iiegda bio jedan indoevropski 
pranarod. S tijem zakjudkom ne 6e moci.gdjetko dovesti u sklad 
etnologi^ke klasifikacije evropskoga i azijskoga ^udstva, jer se ni 



Digitized by 



Google 



206 T. MARBTI<!l, 

jedna od dojakoSnih etnologidkih klasifikaoija ne sU^e s liiigWstid' 
kijem pojmom: indoevropski narodi; te su klasifikacije na ime ili 
prei^iroke ili preuske; u prvom slu^aju stay]aju etnolozi s Tndo- 
evroplanima u istu rasu mnoge neindoevropske narode, u drngom 
8tav}aju jedne indoevropske narode u jednu, a druge u drugu rasu. 
Do sad jo§ nije, a vajada i ne ce nigda ni jedan etnolog za sve 
indoevropske narode postaviti samostalnu vrstu, u koju bi samo 
oni pripadali. Fisiologi^ka obifezja nijesu razli^na samo medu poje- 
dinijem indoevr. narodima, vec se i to nalazi, da su jedni dijelovi 
istoga naroda u fisioIogi6kom obziru razli^ni od drugi jeh dijelova ; 
tako n. pr. ima Nijemaca, Slavena, Iranaca bjeloputnijeh i crno- 
manastijeh ; isto tako ima Nijemaca i Francuza s dugijem, ali i 
s kratkijem lubanama (dolichocepbali — bracbycephali) itd. Pravo veli 
Srader (str. 157 i d.), da ovi antropologidki podaci nijesu nikako 
kadri oboriti lingvistidkoga zakjudka o jedinstvu indoevropskoga 
pranaroda, jer ako u istori^kijem vremenima nalazimo dosta po- 
tvrda, da je od dva naroda, koji su razlicnijem jezicima govorili, 
nastao po malo jedan narod s jednijem jezikom; za sto ne bismo 
to isto mogli misliti i za doistori^ka vremena? Kada su se po 
Evropi stali rasprostranivati prastari Indoevrop|ani, nije Evropa 
bila prazna; vec su po noj zivjeli razli^ni s Indoevroplanima posve 
nesrodni narodi, od kojih su se gdjekoji sa^uvali do vrem6na isto- 
ridkijeh, a gdjekoji u ostacima jos do danas (Etrurci, Ligurci, 
Pelazgi, Basci, Iberci). Prastari su Indoevropjani mogli biti u 
antropologi^kom pogl^du iste rase, ali dolazeci u dodir s razno- 
rodnijem prastanovnicima, nadbijajuci ih, namecuci ira svoj jezik i 
mijeSajuci se s nima nijesu mogli ostati 6i^te krvi, kako su bili 
u pradomovini. Pa^e i jezici su im dosta natruneni elementima, 
koji su potekli iz neindoevropskijeh izvora. U svakom se na ime 
indoevropskom jeziku nalazi dosta rije^i od takvijeh korijena, kojib 
nema ni u jednom drugom srodnom jeziku, a za takve je rijedi 
sva prilika, da su uzete iz jezika onijeh raznorodnijeh naroda, 
s kojima su se pomijeSali Indoevrop|ani u doistori^ka vremena. 
Ali upoznati i klasificirati te rijefii ne ce nauci nigda biti moguce, 
dok su bez traga propali oni jezici, iz kojih su one uzete. Da se 
vratimo na etnologiju indoevropskijeh naroda, reci cemo, da Srader 
ide joS da|e te drzi, da su vec u vrijeme indoevropske narodne i 
jezi^ne zajednice mogli raznorodni etnologi^ki element! biti ujedi- 
deni. U torn bi slu^aju pomenuta raznorodnost u istori^kijem indo- 
evropskijem narodima bila samo nastavak doistori^ke. 



Digitized by 



Google 



Kli^K&ByNIB OBZNANB. 207 

U drugom poglav|u govori spisate|, kako ]e svaki indoevropflki 
jezik izgubio mnoStvo rije^i, koje se u drugijem srodnijem jezi- 
cima nalaze, a za cijelo ib je imao i zajedni^ki prajezik. Izgub}ene 
rije^i naknaduju se dakako svojim nadinoin. ITzroci gubitku le- 
ksidkoga blaga mogu biti razlidni* Ako u odredenoj grupi indoevr. 
jezik& ili ^ak u svima nima ne nalazimo rij^di za ove ili one poj- 
move, otud se ne moze s onakvom sigurnos6u iiiniti negativan 
zak|u^ak, da su ti pojmovi u davnini bili narodu nepoznati, 
8 kakvom se sigurnoScu moze afirmativno zak|udiyati, kada se na- 
laze rije^i za trazene pojmove, jer nestadak mozda nije drugo 
nego i&egdadni gubitak. Za to pravo veli trader: a takvijem atva- 
rima treba istina biti vrlo na oprezu, kadgod se radi o pojedinostima, 
ali 8 tijem se ne tvrdi, da bas nista ne dokazuje nestadak rij^^i, 
kad se prostire na Stave kategorije pojmova (str. 165). Za primjer, 
gdje se mo^e iz nestatka rijM ipak negativno Sto zak}uSTati, na- 
vodi spisate} rib]a imena: u indoevropskijem na ime jezicima nema 
takvih riblih imena, koja bi se nalazila u tri, a nekmoli a viSe 
nib, pa^e same rijeS za ^ribu** nalaze se u jezicima posve spo- 
radi6ki, najviie u tri; kako je n. pr. lat. piscis, irski fasc, got. 
fisks. Iz ovoga pojava ne slijedi do duSe s&m po sebi zak|u6ak, 
da prastari Indoevroplani nijesu jeli ribe niti je lovili, ali Sto taj 
zak]udak £ini ako ne sigurnijem^ a ono vrlo vjerojatnijem, jest to, 
§to se u staroindijskom rgvedi i u gr6kijem eposima nigdje ne 
govori ribarstvu kao o kakvom osobitom (udskom poslu, niti 
|udi u tijem veoma starijem spomenicima jedu igda ribu osira u 
nuzdi; kad nema druge hrane Drugi primjer negativnoga zaklju- 
divana navodi Srader iz im6n§L boja: same za boje bijelu, crnu, 
2uta i ervenu — osobito za ovu poSjednu — ima u indoevrop- 
skijem jezicima toliko rijeS, koje etimologi^ki odgovaraju jedna 
drugoj, te se moze misliti, da je vec indoevropski pranarod te boje 
razlikovao, ali za ostale boje nema takvijeh potvrda. Zak)u^ak; 
koji otud izlazi za indoevropsko doba, potvrduje na§ spisate} pa- 
ralelom, kqju joi danas nalazimo u primitivnijeh naroda: nihovi 
na ime jezici nemaju izraza za sve glavnije boje kako ih imaju 
jezici kulturnijeh naroda. Ovakvijeh se primjera ne 6e naci mnogo, 
za to 6e dobro biti Sto rjede 6initi negativne zak}u^ke iz nestatka 
rij^6t, kako se i pravi istorici samo u osobitijem sludajevima sluze 
argumentima „ex silentio**. 

Kako u drugijem naukama, tako je i u lingvisti^ko-istori^kijem 
studijama posao razmjerno lasan, dok treba sabirati gradu; prava 



Digitized by 



Google 



208 T. MARBTld, 

muka, na kojoj se ^poznaju junaci^, nastaje istom onda, kada treba 
graditi. Vcliku su do duse muku imali pisci etimologi^kijeli i istp- 
ridkijeh rje^nika pqjedinijeh ili svijeh indoevropskijeh jezika, dok 
8u svoja djela izradivali i izradili (n. pr. Boehtlingk-Roth, Fick, 
Miklosic, Kluge, Schade itd.), all nihova djela daja Jadima, koji ih 
umiju upotreblavati, samo gradu, a da}e treba svak da svojom 
glavom radij tko iz leksidkoga poredena boce da izvodi zak}u^ke 
o davnoj kiilturi. Veliku hvalu zasluzuje Srader, Sto je u 3-— 4 — f» 
poglavju prvoga dijela lijepo razlozio, na Sto sve treba paziti u 
liDgvi8tidko-i8ti»ri<5kom radu, da resultati budu sto sigurniji. Priop- 
cicu iz toga negova razlaganja sto je iiajzanimjivije. U onoj pe- 
riod! indoevropskoga prajezika, koja mu je bila poSIedna prije 
rascijepa u negove podmlatke, govorio je onaj pranarod gotovijem 
rije^ima kao i mi danas^ vrijeme osnova i korijfeaS. lezalo je vec 
onda u vrlo dalekoj proslosti. Kada je dakle indoevr. pranarod za nov 
koji pojam, koji mu se desio, hotio stvoriti izraz, nije mogao za n 
na^initi nov korij.en, vec mu je trebalo upotrebiti za taj posao koji 
od starijeh korijena i dati mu nastavak takoder ne nov, ve6 takav, 
koji se nalazio u drugijem rijecima. Cesto se za cijelo i to doga- 
dalo, da je za nov pojam uzeta koja rije^, §to se vec u jeziku na- 
lazila, samo joj je zna6ene specijalizirano. Ako ve6 za indoevr. pra- 
jezik nije moguce dopustiti stvarana novijeh korijena i novijeh 
nastavaka, onda to u jos obilnijoj mjeri vrijedi za pojedine indo- 
evropske jezike. Kada dakle za koji pojam nalazimo u dva ili u 
viSe jezika, koji ina^e ne stoje u blizoj srodnosti medu sobom 
(kako stoje obadva arijska jezika i jezici slavensko baltidki), rije6 
od istoga korijena s istijera znacenem, to samo po sebi ne mora 
biti dokaz, da je tu rije^ imao vec prajezik, jer su doti^ni jezici 
mogli i samostalnijem putera^ poSto su vec odavno bili razdijejeni, 
upotrebiti isti korijen za isti pojam. Tako n. pr. dokazuje Srader 
na drugom mjestu svoje knige (str. 259 — 269), da indoevropski 
pranarod nije poznavao srebra, a opet se rije6 za tu rudu nalazi 
na^inena od istoga korijena u jezicima staroindijskom (rajatd), 
staroiranskom (erezata), latinskom, (arjfcn^wm) i grSkom (apyupo;); u 
prva tri jezika nije samo korijen isti, vec i nastavak, pa opet je 
sva prilika, da su svi ti jezici izveli rijed za srebro od istoga ko- 
rijena samostalnijem putem, i to od korijena, koji je sa^uvan u 
sanskrtskom adjektivu ro/a^a, koji zna6i: bijel, i u grckom apY6<; 
= sjajj^n, upravo: bijel. Da |udi srebru dadu ime po negovoj bje- 
lini, to je stvar tako naravna, da se ne treba 6uditi §to je u vrlo 



Digitized by 



Google 



KI^li^BVNie OBZNANB. 209 

razH^nijem jezicima ovoga svijeta ono tako prozvano. Tko la 
dakle moze protiviti tvrdni, da su i naprijed navedeni jezici raz- 
vili ime za srebro u vrijeme, kad vec nije bilo medu nima zajed- 
nice? — Za primjer, gdje je staromu korijenu zna^ene specijali- 
zirano, navodi Srader glagole, koji zna^e „m}eti* i „orati". Evropski 
jezici imaju za prvi ove rije^i : gr. (jluXXo) lat. molere, got. malan, 
starosl. MJitxH, lit. mdlti, — a za drugi : gr. ap6o), lat. arare, got 
arjan, starosl opaxH, lit ^rti. Korijeni su ovijem rije^ima u pra- 
indoevropskom obHku mel — ar, Oni se nalaze i u staroindijskom je- 
ziku, ali tu im je znafiene mnogo opcenitije: mar — mr^ati zna^i 
„mrviti", a ar — iyarti (rij6ti, rnv4ti, 4rti) zna6i „iuicati; dizati, ba- 
cati^. Svatko ce lasno dopustiti, da su u sanskrtu saduvana starija 
zna^ena, jer je msogo veca prilika, da „m}eti^ i „orati" izlazi iz 
„mrviti" i „micati* nego obratno, ta }udi su za cijelo prije „mrvili" 
i „micali" nego li su ^mleli" i „orali". TeSko je ne pristajati uz 
Sradera, koji veli, da su evropski narodi starija zna^eda redenijeh 
glagola specijalizirali u ono vrijeme, poSto su se od iih praoci 
jednoga i drugog arijskog naroda odijeliii. Dakle iz same navedene 
sro6nosti u evropskijem jezicima ne mozemo izvoditi zak}u6ka, da 
je nerazdijeleni indoevropski pranarod umio orati i m|eti, ako za 
to nemamo drugijeh dokaza. — Ove misli o razvoju znadend, na- 
vode Sradera u istom poglavlu na novu misao: uporedna gramatika 
sigurno dokazuje, da oba arijska jezika s jedne strane i jezici 
slavensko-baltidki s druge pokazuju medu sobom toliku srodnoit 
koliku ni s kojim drugim jezikom, pa se pita, nije li moguce na 
zemligtu indoevropskijeh jezika naci osim pomenute dvije grupe 
jos i drugu koju, gdje bi dva ili tri jezika o^itovala osobitu srod- 
nost? Bilo je vrijeme, i nije baS odavno proslo, kada su nau^naci 
obadva klasidna jezika^ grcki i latinski, smatrali za onako iz bliza 
srodne, kako su jezici alavensko-balti^ki ; za tijem, kada su ger- 
manske jezike dovodili u tjesnu svezu s ovijem poSjednima. Gra- 
matiSki razlozi, kojima je starija lingvistidka Skola utvrdivala 
pomenute sveze, nijesu tako jaki, da bi im suvremena nauka pri- 
znavala dokaznu moc. Premda jos i danas ima u uporednoj gra- 
matici, kud se god obazreS^ mnoStvo neodgonenutijeh zagonetaka, 
ali opet je mnogo kojesta kud i kamo bo}e poznato, nego li je bilo 
u sedmom i osmom desetku ovoga vijeka. Pored svega toga napretka 
nije uporedna gramatika raogla naci druge iz bliza srodne grupe 
osim arijske i slavensko-balti^ke, samo se 5ini, da 6e buduca iztra- 
zivana utvrditi tre6u grupu: italsko-kelti^ku. Ako dakle potanka 
R. J. A. cii. 14 



Digitized by 



Google 



210 T. MABxnd, 

analiza glasova i oblikd, nije mogla do sad u re^enoj atvari doka- 
zati §to drugo, nego li smo mi sada rekli, onda nije suvisne pitane : 
mo^da ce se doci do kakvijeh reaultata poredenem leksi^koga 
blaga medu pojedinijem jezicima? Srader postav}a to pitane i veli, 
da je u torn smjeru do sad preraalo uradeno, a to nije ni 5udo, 
jer bi se tu htjelo velikoga truda; trebalo bi na ime sastaviti §to 
potpunije i sto pouzdanije popise svijeh etimologijom i znacenem 
sro^nijeh rije^i, koje se nalaze u kojagod dva ili tri ili vi§e indo- 
evropskijeh jezika, dakle n. pr. u prvom popisu bili bi jezici 
litavski i slavenski, u drugoin litavski i staroindijski, u trecem 
litavski i gr^ki, u fietvrtom litavski i kelti^ki, u petom litHvski, 
slavenski i staroindijski, u sestom litavski, staroindijski i germanski, 
tt sedmom litavski, staroindijski, grcki i kelti^ki itd. ltd. Istom kad 
bi taj vele mucni posao bio izraden, moglo bi se gledati, jesu li 
moguci kakvi zakjucci u smjeru ozgo reSenome. Srader dakle o6e- 
kuje odgovor na postavleno pitane istom od buducnosti i to moida 
daleke bududnosti, ali on nije Covjek, koji bi se i pri teSkijem 
pitanima zacao truda i uklanao ira se, samo ako stoje u savezu 
8 negovijem poslom. Kao pokuSaj pomenutoga leksi^koga poredena 
navodi nam on nekoliko interesantnijeh priloga iz svojih zbiraka, 
u kojima su po stalnoj osnovi aabrane rije^i iz razlidnijeh strana 
svagdanega zivota. Iz Sraderova pokusaja izlazi, da je posve mnlo 
zajedniee u leksikalnom blagu, koje bi se nalazilo samo u grckom 
i latinskom jeziku; t6 zajedniee ima u mnogo vecoj mjeri medu 
jezicima latinskijem i germanskijem na jednoj, a grSkijem i staro- 
indijskijem na drugoj strani. 

Ve6 su prije Sradera opazili neki nau^naci, da evropski jezici 
slozno pokazuju zajednicu u dosta kulturnijeh rijeSi, kojih u arij- 
skijem jezicima nikako nema. Vrijedno je zabileziti Sraderovo mni- 
jene o toj evropskqj sroSaosti: iz ne ne slijedi zak}u6ak, da su 
negda evropski narodi in corpore sa^inavali jeziSnu zajednicu, jer u 
jednu ruku nije teSko dopustiti, da su se praoci evropskijeh Indo- 
evropjana poslije odvojena jednijeh i drugijeh Arijaca dobrano dija- 
lektiCki razlikovali, ali za to su mogli za nove pojmove stvoriti nove 
i to sro^ne rije^i; u drugu opet ruku do sad jos nije lingvistika u 
glasovima i oblicima evropskijeh jezika nasla zajedni^kijeh novotvo- 
rina, a valada ih i ne 6e nigda naci, a bas su novotvorine najsi- 
gurniji znak blizega srodstva medu jezicima. Oprezni nas sfiisate} 
zakjuduje trece poglavje sa znatnijem rije^ima : u svijem pitanima 
blizega srodstva medu indoevr. jezicima ne smijemo zaboraviti, da 



Digitized by 



Google 



ki!^i2bvnb obznanb. 21 1 

je materijal; s kojim radimo, takav, da se nigda nemamo nadati pot- 
punomu rijeSenu svijeh teSkoca, ta u laacu indoevr. jezika nestalo 
je gotovo bez traga i za uvijek nekoliko karika, kao madedonska, 
tracka, ilirska, koje su vezale jug sa sjeverom, za tijem karike 
frigijska i nkitska, koje su ^inile prijeiaz medu istokom i zapadom. 
Zanim}ivo je i detvrto poglavle, gdje Srader govori o obliku 
rij^di, koje jesu ili nijesu zgodne za lingvistidko-istori^ko poredene. 
Najvise dokazuju onakve njeci, koje pored istoga znadena i kori- 
jena imaju i isti nastavak, kako je d. pr staroind. ^jra (livada), 
gr. aypoc, lat. ager itd. Ali sigurno se mogu upotreb}avati i onakve 
rije^i; koje nijesu u svijem jezicima istoga gramati^kog roda, 
ill u jednom jeziku idu po jednoj, a u drugom po drugoj dekli- 
naciji ili kouju^aciji^ same ako im je isti korijen i isto zna^ei^e. 
Ali i tu treba opreza : ako je koji korijen u indoevropskijem jezi- 
cima veoma obi6an t. j. ako jeod nega izvedeno veliko mnoStvo 
rij^^t; onda se mo£e misliti, da su bar nekoje od tijeh rijedi na- 
stale u pojedinijem jezicima samostalnijem putem; n. pr. rije^i, 
koje zna^e „po8teja", „stolica", obidno su u indoevropskijem jezi- 
cima izvedene od korij^nft ster (sterati), sed (sjediti), ali iz te se 
sloge he mo^e sigurno dokazivati; da je vec indoevropski pranarod 
poznavao »postelu" i „stolicu". Ne moze se dak ako reci ni da ih 
nije pozuavao, ali ako je pranarod le^ao na poste)ama i sjedio na 
stolicama, moguce je, da je rije6i za te stvari imao i od drugijsh 
korijena, a ne baS od ster^ sed. Poslije ovoga s potpunijem pravom 
veli Srader, da najsigurnije moiemo misliti za one rijedi, da potjedu 
upravo iz prajezika, kojih se korijeni ne nalaze u prostijem ili pri- 
marnijem glagolima. Ako su dakle veoma obi^ui korijeni slaba 
uzdanica, a ono au veoma obi^ni nastavci upravo vrbov klin u 
prikazivahu kulturnoga stana indoevr. pranaroda ; n. pr. rije^^ koja 
zna^i „kubad^, tvori se u staroindijskom i latinskom jeziku od 
istoga korijena i s istijem nastavkom: staroind. paktdr, Isit coctor; 
ali to nikako ne mo^e sluziti za dokaz, da su kuhadi ve6 u indo- 
evropskom pranarodu ^inili posebnu klasu |udi. To bi zak}u^ivahe 
bilo naopako, jer je u obadva pomenuta jezika nastavak tar, -tor 
veoma obiran pak je sigurno, da su rijeci paktdr — coctor nastale u 
vrijeme, kad Indijci i Italci nijesu jedni za druge vec niSta znali 
i bili rastavjeni nebrojenijem gorama i vodama. Kriti^an 6e poredafi 
na da}e uzimati u obzir pri svome poslu jo§ jeduu mogucnost, koja 
ce ga odvracati od prena^lijeh zak}u6aka: kaSto je ova ili ona 
rijed u dva ili vise indoevropskijeh jezika po svome korijenii i na- 



Digitized by 



Google 



212 T. MARBTld, 

stavku takva, da je svakako moramo dosuditi vec prajeziku, n. pr. 
staroind. tdhsaUy gr6. t^xtcov. U obadva ova jezika znadi navedena 
rije6 isto, na ime : drvodje}a, pak nema prilike, da se misli; da nije 
to isto znaCila i u prajeziku, ali je prosto pitati, je li sro5aa pra- 
indoevropska rije^ zna^ila bas drvodje}u po zanatu ili se upotre- 
b}avala za svakoga ^ovjeka, koji je makar samo jednoc u zivotu 
i to samo kratko vrijeme Stogod gradio iz drva? Istojetako pra- 
jezi^na rijed, od koje je postalo grdko TroifAiiiv, lit. pemft (pastir), 
mogia zna^iti ne pravoga pastira, vec svakoga ^ovjeka, koji je 
samo kadgod ^uvao stoku. Da ove Sraderove sumne ne potje^u 
iz prenapetoga mudrovatia, to se vidi iz Homera, gdje se TivtoXo!; 
veli na jednom mjestu i za Hektora, koji je slu^ajno uhvatio uzde 
u ruke, a ina^e nije bio ko^ijas, ili veli se OXoTopt za }ude, koji 
su samo jednoc poSli drva cijepati. — Napokon veli pisac, da ono- 
matopoetske rijedi he vala iz pojadinijeb jezika prenositi u prajezik, 
jer makar se kako slagale, vjerojatno je^ da su mogle nastati.sa- 
mostalnijem putem u razlidnijem jezicima. N. pr. indoevropski pra- 
narod mogao je i ne poznavati kukavice, premda se ta ptica zove 
staroindijski kokild, lat. cuculus i t. d., jer je stvar posve naravna, da 
narodi, koji prvi put ^uju kukavicu, nu prozovu po iiezinom pjevanu. 
Lijepijeh nauka nalazimo i u petom poglavlu, gdje se govori o 
zna^enju rij^di. Kada se etimologidki sro^ne rijedi ne sla£u posve 
u zna^enima, onda je dakako muka pogoditi znadehe dotidne rije^i 
u prajeziku ; n. p. grfiko SpOc i staroirsko daur znadi „brast", ali 
staroindijsko dni, gotsko triu zna6i „drvo"; — tko ce tu znati 
feci, koje je zna^ene starije? Mnogijem se rije^ima dobro zna 
pravo zna^ene, ali se ne zna, koje im je zna^ene iskonsko, t. j. 
etimologija im je vise ili mane tamna. Prosto je svakomu, da se 
dovija korijenima takvijeh rijedi, ali je velika pogrjeska, ako tko 
iz vrlo nesigurnijeb etimologifikijeh kombinacija izvodi zak|u6ke 
kulturnom stanu indoevr. pranaroda, U torn su obziru grijelili 
neki naufinjaci pri rodbinskijem innenima nalazeci n. pr. u rijefi 
*p9ter- iskonsko znaCene „branitel" (staroind. kor. pS, pati, bra- 
niti), u rijedi *mater- znadene „upravla6ica" (staroind. kor. m5;, mati, 
mjeriti, upravlati), u rije^ *dhughter- „muzila" (staroind. kor. duh, 
d6gdhi, musti), u rijedi *bhr5ter- „hranitel" (staroind. kor. bbar, 
bh^rati drzati, hraniti) itd. Iz tijeh su etimologija izvodeni zakjudci, 
koji predaleko idu ; govorilo se na ime: indoevropski je pranarod 
za cijelo bio dosta kulturan, dok mu je porodidni zivot imao bi}eg 
tako umijat, da je otac smatran za braniteja porodici, mati za 



Digitized by 



Google 



KI^I^EYKB OBZNANB. 213 

upravja^icu u kuci, brat za hranite)a sestara i matere, ako bi otac 
umro, a k6i je pomagala materi u muzenu. Idili^ko ovo shvacane 
praindoevropskoga porodi6nog zivota ruSi se samo od sebe^ ako 
uzmemo na um ovu vrlo pametnu Sraderovu napomenu : dopustimo, 
da su navedena etimclogi^ka tumacena istinita; ali ona dokazuju 
samo to, da se otac zvao branite], mati — upravladica i t. d. u 
najstarije doba indoevropskoga pranaroda, dok se s\eza svake 
rije£i s nezlDijem korijenom joS vrlo dobro osjecala, all za konac 
praindoevropske narodne zajednice ne mo^emo upravo niSta zakju- 
divati iz redenijeh etimologija, jer se u to vrijeme sveza medu 
korijenom bher i rije6ju bhrSter isto tako slabo osjecala, kako su 
Grci i Nijemci slabo osjecali svezu medu glagolima ^epo) — (ge)baren 
i supstantivima 9p>iT7)p — Bruder. Pomenute dvije periode indo- 
evropskoga pranaroda bile su jedna od druge rastav}ene i kojom 
tisu6om godina, a mi zak}u^ke o svemu, Sto se ti^e toga pranaroda 
i negoYa jezika, mozemo graditi samo s obzirom na konac pro- 
etnidke zajednice, jer u pajbo)em slu^aju samo dotle dopiru izvori, 
koji nam teku iz poznatijeh indoevropskijeh jezika. Dinigo je pi- 
tane, moie li se vec za onu prvu periodu dopustiti, da je indo- 
evropska porodica imala onako mio oblik, kako je gore razloien ? 
Sva je prilika, da su }udi onda bill mnogo suroviji i tvrdi nego li 
da bi mogli u porodidnom zivotu biti onako umi}ati. Za to ce 
najbo|e biti navedena etimologi^ka tumacena rodbinskijeb imena 
driati za veoma smione hipoteze. — I to je metodi^na pogrjeSka, 
kada se suvise moderno zna^ene daje rijedima, koje se porede. 
Istina je n. pr., da gr^ko ttoXi? i staroindijsko pur odgovara jedno 
drugomu po etimologiji i da oboje znafi ^grad**, — ali posve bi 
krivo bilo zak)udivati otud, da su Indoevrop|ani u vrijeme svoje za- 
jednice poznavali vec gradove. Gdjegod indoevropske narode oba- 
sjava prvi put svjetlo istorije, vecinom vidimo, da su im gradovi 
posve nepoznati, niti ih grade, niti u nima stanuju; jamadno ih 
dakle nijesu poznavali ni nerazdijeleni Indoevroplani. Za to imamo 
misliti, da je praindoevropska rije^, iz koje je postala gr^ka %61i(; 
I staroind. pur^ zna6ila na prosto „ograda" ili „zbjeg**, kamo bi 
}udi u vrijeme rata ili povodna zaklonili svoju neja6 i stoku, i da 
budu sigurniji, iskopali bi sanac naokolo i ogradili nasipima od zem^e 
i kamena. I ovo je primjer modernizirana iskonskoga zna6ena: iz 
glagola staroind. pdcati, gr. 7us(T(yo), lat. coquo, starosl. nemxn izlazi 
sigurna istina, da su i prastari Indoevrop}ani umjeli kuhati jela, 
ali se tu ne smije misliti na kubane bog zna kako savrienO; jer 



Digitized by 



Google 



214 T. MAsand, 

je razlika medu kohanem d. pr. dotre ccrbe n PapiooTu loncu 
i medu kuhanem pr|avijeh Eskimosa, koji a svoje drvene ili ka- 
menite lonce dofle bacaju nsjalo kamene, dok Toda ne zakipi. 
Njegdje medn ta dya ekstrema nalazio se i stepen kuhadke umjet- 
Dosti a indoeyr. pranarodu, ali je mnka reci, kojemu je ekstremu 
bio bliii. Iz velike ove Sraderove opreznosti i kritidnosti razumije 
86 po sebi, da on voli dokazivati malo ali signrno, dok mnogi 
dmgi pisci dokaznju mnogo, ali nesigurno. 

U Sestom poglay}a ima lijepijeh misli o rijeciixa tudicama, obo- 
bito o zak}adcima, koji se iz nih mogu diniti o kultnrnom stanu 
onoga naroda, koji rijeCi nzima iz drugijeh jezika. Kapokon u 
poS)ednem poglav|a drugoga dijela svoje knige vadi spisatel jezgru 
Bvoga razlagana a prvijeh sest poglavla te veli: uporedna jezi^na 
naoka sama sobom nije kadra podati sb'ka proetuidke kulture, jer 
ako ona i daje dosta materijala, ali je nezin materijal ipak do- 
brano nepotpan i to pryo tijem, sto su pojedini nama poznati 
jezici mnogo kojeSta izgubili, a drugo, §to je nekoliko indoeyrop- 
skijeh jezika bez traga izgubleno ; za tijem je pri materijalu, sto 
ga daje uporedna jezidoa nauka, niizuo mnogo kritike, koja ce ga 
pro6istiti, i tako napokon ostaje mnogo mane, nego bi 6oyjek 
mislio, onoga, na demu se moze sigurno graditi. Za to je za upo- 
znaiie proetnidkoga kulturnog stana nuzno, da se lingvistika zdruzi 
8 arbeologi^kom paleontologijom, prehistorijom i kulturnom isto- 
rijom. U torn druStvu ne gubi lingyistika syoje yrijednosti, jer 
bez Ae su oye potone nauke isto tako nemocne kao i lingvistika 
bez nib. 

Etimolozi i kulturni istorici pro^itace u slast treci dio Sraderoye 
ki&ige, gdje se u prvijeh devet poglay|a goyori o rudama s obzirom 
na indoeyropsku davninu, a u desetom poglavju govori se o oruzju, 
jer dim se primitivni narodi upoznadu s rudama, odmah od ne- 
kojih grade oruzje. Prema osnovi ove obznane, kako sam je naprijed 
razlo^io; ja 6u od ovoga trecega dijela priopciti samo jezgru jezgre. 
U ovom je dijelu spisate}eyo razlagane syestrano i iscrpjivo, jer 
dokazi i mnijena teku ne samo iz lingvistidkijeh podataka, ve6 u 
isto tolikoj mjeri i iz podataka onijeh triju nauka^ koje smo malo 
prije spomenuli. Iz syega razlagana izlazi, da su prastari Indo- 
eyropjani od syijeh ruda poznayali samo jednu i to mjed, a od 
oru^ja samo ono, koje je za nasrtane, dakle: strijelu, luk, buz- 
doyan, pracu^ kopje i sjekiru, a oruije za obranu kao: sjem, Stit, 
paneir, nazuyci — nije im bilo poznato. Vrijedno je zapamtiti, da 



Digitized by 



Google 



KJJ^li^VNfl OBZNANB. 215 

se gr6ki i latinski jezik u imenima cruzja ni malo ue slazu, ali 
za to ima 8 takvijeh imena, koja su etimologicki sro^na, pa se 
nalaze u gr^kom i staroindijskom jeziku. Citav je treci dio pun 
krasnijeh etimologija^ od kojih ce za cijelo mnoge u6i u etimolo- 
gi^ke rje^nike, §to ce se od sad na svijet izdavati. Ja cu ovdje 
spomenuti samo dvije, tri: starosl. Konbie dovodi Srader u etimo- 
logi^ku svezu s gr^kijem glagolom xottto) (udaram); starosl. coy- 
Am\8L 8 glagolom coyn&TH i sa staroindijskijem supstantivom (fulA 
(kople, razari); o rijeCi JiaiuiTa ne misli Srader, da je uzeta iz 
latinskoga laDcea, kako se obidno misl), vec on dr^i, da je .i&iuTa 
prava slavenska rije^, koja je etimologidki srodna s rije^ima: malo- 
rus. JijT (siba), bjelorus. ajT (liko od mlade lipe), rus. Jiyxbe 
(lipik), polski }§t (Siba); prema tomu bi a&iuTa zna^ilo naj- 
prije kopje od lipova drveta onako, kako u Homera |xeX£yi znafii 
kopje od jasenova drva. U litavskom jeziku ima dosta rije6i iz- 
vedenijeh od supstantiva szdrvas^ koji zna^i „pancir", n. pr. szdr- 
vininkas (prodava($ ill zgotavja^ pancira), szarvftti (oruzati) itd, Ali 
za to ne treba misliti, da je sz&rvas prava litavska rijed; vec je 
ona uzeta iz kojega germanskoga jezika; rijed „pancir** veli se 
na ime gotski sarva, anglosaaki 5earo, starogornonema^ki glsarawi ; 
a kad se to zna, onda se da bogme ne moze pristajati uz nauk 
i ina^e nesiguran, da je ime ^Hrvat^ istoga korijena, kojega i po- 
menute litavske rijefii, pa da upravo znadi ^branite}". (Vidi Gajtle- 
rovu raspravu u „Radu" 34^ str. Ill i d.) 

Tako nas evo pri ^etvrtom dijelu, koji je ^itavoj knizi teziste, 
jer su prva tri dijela pravo uvevSi samo priprava ^etvrtomu. Po- 
s]edni je ovaj dio razdije)en u 14 poglavja^ kojima cemo po redu 
priopciti sadriaj u §to sabitijem prijegledu. — - Prvomu je poglavju 
natpis „Einleitung". Na po^etku veli spiaatej, kako reaultat trecega 
dijela, ito smo ga malo prije priop6ili, moze biti vrlo dobra pomoc 
dalemu istrazivanu kulturnoga stana indoevropskoga pranaroda, jer 
kad bi se iz gdjekojih lingvistidkih i drugih podataka moglo izvesti, 
da je redeno kulturno stane bilo znameuito, onda treba pomisliti, 
da u kulturi ne moze ouaj narod ne znam kako visoko stajati, 
koji ne poznaje drugijeh ruda do mjedi. Apriorne tvrdne ne mogu 
nigda biti nijednoj nauci za uvar, vec su one samo izvor mno- 
gijem pogrjeikama. Tako su n. pr. lingvisti dugo mislili za staro- 
indijski jezik, da je u svemu i svademu najvjerniji indoevropskomu 
prajeziku; ta misao nije ni^im bila dokazana i dok je vladala, nije 
se moglo napredovati u gdjekojim uporedno-gramatidkim pitanima. 



Digitized by 



Google 



216 T. MARBTI<5, 

Isto bi tako bila velika metodi^ka pogrjeska, kada hi se za staro- 
indijsku kulturu, kako nam se prikazuje u vedi, mislilo, da je pot- 
puna slika pranarodne indoevropske kulture. Druga bi velika po- 
grjeska bila, kada bi tko zak}u6ke za re^enu pranarodnu kulturu 
izvodio iz poredena najstarijega kulturnoga stana dvaju ill viSe 
istoridkijeh naroda, stajali oni ili ne atajali medu sobom u blizoj 
srodnosti, te ono, u ^emu se slazu, na prosto prenosio u prana- 
rodno doba. Tko bi tako radio, taj ne bi drzao na umu, da su iz 
zajednidkijeh klica, §to su ih sa sobom donijeli iz pradomovine, 
mogli razviti iste kulturne te^evine i narodi, koji nijesu medu so- 
bom iz bliza srodni, a nekmoli koji jesu. To je moglo isto onako 
biti, kako smo naprijed vidjeli samo8talan razvoj rije^t, gdje smo 
govorili srebru. Osim toga nije za istrazivane, o kojemu govo- 
rimo, zgodno najstarije kulturno stane svijeh indoevr. naroda, jer 
su n. pr. Grei i Italci vec u vrijeme, iz kojega o nima joS niSta 
ne doznajemo, stajali pod utjecajem tudih kultura, Grci pod utje- 
cajem feni^ke, a Italci gr^ke kulture. Koji su nau^naci o pra- 
narodnoj indoevropskoj kulturi ovisoko raislili, oni su rado nezinu 
sliku nalazili u najstarijem poznatom staroindijskom, gr^kom i 
italskom stanu. Znali su oni, da se u ranogo mra^nijoj slici pri- 
kazuje najstarija kultura drugijeh nekijeh naroda n. pr. Germana, 
Kelta, Slavena. Za ove su narode oni mislili, da su u prvo vri- 
jeme poslije pranarodnoga raacijepa stajali u kulturi na istom stupnu 
s Indima, Greima, Italcima, ali kako ih je poslije nifaova sudbina 
dovela u neprijazne zemje, gdje je borba za zivot bila mnogo teza 
nego li u Indiji, Grdkoj, Italiji, tako su oni poradi te borbe i 
svakakve oskudice i nevole pali u veliko varvarstvo, iz kojega su 
se po^eli izvijati istom u kasnija istoricka vremena. Sraderu se 
nikako ne da pristajati uz to mnijene, jer se dosta tragova negda- 
gnega varvarstva nalazi takoder u Indijanaca, Grka i Italaca, te 
je mnogo vjerojatnije, da su se ova tri naroda po malo prosvijet- 
lila, nego li da su Germani, Kelti, Slaveni izgubili svu negdasnu 
kulturu. A ako je tako, onda su i prastari Indoevropjani morali 
biti u kulturnom pogledu grdni varvari. 

U drugom poglavlu dokazuje spisatel jezi^nijem dokazima, koje 
je sve zivotine indoevropski pranarod poznavao. Te su zivotine od 
sisavaca: pas, vuk, medvjed, vidra, tvor, mi§, zee, dabar, kon, 
govedo, ovca, koza, svina; — ptic^ je mnogo mani broj, jer ima 
nekoliko onomatopoetskijeh imena, koja su po onom, sto je na- 
prijed re^eno, mogla nastati i samostalnijem putem. Sigurno bi bile 



Digitized by 



Google 



K^li^ETNB OBZMAMS. 317 

nerastavjenijem Indoevropjanima poznate samo ove 4 ptice : kobac, 
prepelica, guska, patka; ali mjesto: guska, patka bo)e ce biti reci: 
ptice nalik na gusku, patku, jer nije sigurno, da su te dvije ptice 
vec tada bile pripitomjene. U savezu s pticama stoji proricane iz 
pti^ijega leta ili pjevana, koje se nalazi u nekoliko indoevropskijeh 
naroda, te se moze misliti. da su tako proricali buducnost i pra- 
stari Indoevroplani. Znatno je, Sto su Rim}ani motre6i i sluSajuci 
ptice dobre znakove nalazili na lijevoj, a rdave na desnoj strani, 
a u ostalijeh indoevropskijeh naroda nazor je o sretnijem ili ne- 
sretnijem znakovima prevrnut, t. j. dobro dolazi s desne, a zlo 
8 lijeve strane. Jakov je Grim pokuSao protuma^iti ovaj pojav 
tijem, na kqju je stranu gledao onaj, koji se dovijao buducnosti, 
da li na istok ili na zapad. Srader ima pravo, Sto se Grimovu 
tuma^enu protivi te navodi svomu protivjenu jedan razlog, aja cu 
reci drugi: sunce je pri svome islasku todno na istoka samo dva 
puta u godinij u vrijeme ekvinokcija ; u najvecem dijelu godine ono 
izlazi ili na sjeveroistoku ili na jugoistoku; tko 21. Lipna motri 
sundani rodaj, nemu na desnoj strani ne stoji upravo jug, nego 
jugoiatok itd. Tko pristaje uz Grima, mora reel, da su se }udi 
motreci i slusajuci ptice okretali svagda na onu stranu, gdje se 
sunce rada u vrijeme jednoga i drugog ekvinokcija. To snponira 
toliko poznavane astronomi^ke godine, koje je teSko dosuditi pra- 
starijem Indoevroplanima. Za to je Sraderovo tumadehe mnogo vjero- 
jatnije: rijed na ime ^desni" u indoevropskijem jezicima obidno je 
sinonim s rijedima: jjvajan, sposoban", — a „lijevi" je toliko 
koliko: „nezgodan, rdav", i to je razlog, za Sto su gotovo svi 
Indoevropjani u svojoj davnini dobre ptiSije znakove o^ekivali 
s desnC; a loSe s lijeve strane ; Sto se Rim)ani u tom odvajaju od 
ostalijeh srodnika, tomu ce mozda uzrok biti u etrurskom ritualu 
ili u kakvijem osobitijem kosmogonidkijem nazorima^. — Mi smo 
vec naprijed vidjeli, da je indoevropski pranarod vrlo malo mario 
za ribu, niti ju je lovio niti jeo bez prijeke nu^de. oto se za ribu 
jegulu u 4 jezika nalaze rijeCi od istoga korijena (gr. eyyeXiK;, lat. 
anguilla, lit. ungurys, starosl. ^ropHrnxL), to se ne mora uzimati za 
dokazj da je ta riba pranarodu bila poznata, jer su pomenuti jezici 
mogli samostalnijem putem prozvati jeguju rije^ima, koje su derivati 

^ Ja sam ve6 god. 1882. u svojoj raspravi: „Studije iz puSkoga 
vjerovana i pridana*' (Rad jugosl. akad. 60, str. 202) drzeci se 
Pikte-a (Pictet) izrekao misao, koja je veoma nalik na gore nave- 
denu Sraderovu. 



Digitized by 



Google 



218 T. MARBTI<!l; 

od rije^i za azmiju" : staroind. 4hi, lat. anguis, lit. angis, jer medu 
jegujom i zmijom ne nalazi obidan dovjek mnogo razlike. Prastari 
Indoevropjani ne samo §to nijesu biii ribari, vec nijesii ni u lov 
i§li na divle zvijeri; to zaklucuje Srader otud, sto u indoevrop- 
skijem jezicima nema jedinstvenijeh i primarnijeh izraza za rijedi: 
lov, loviti, lovac. Vidjecemo poslije, da prastari Indoevropjani ni- 
jesu jeli divjadi, nijesu je ni bogovima zrtvovali, 6emu bi dakle 
i i§li u lov? Dosta im je bilo ubijati zvijeri, kada su nasrtale na 
nihova stada. 

Trecemu je poglavlu natpis „Viehzucht". Tu spisate} dokazuje, 
da je indoevropski pranarod bio stodarski ili Sto 6e isto reci: no- 
madski. Rije6*, koje zna^e: govedo, krava, v6, ovca, koza, nalaze 
se u tolikom obilu od istijeh korijena u indoevr. jezicima, da ih 
je pranarod za eijelo poznavao. I ime za „8vinu" nalazi se do 
duSe od istoga korijena u nekoliko jezika, ali Srader misli, da su 
Indoevropjani ovu zivotinu pripitomili istom pod konac svojega za- 
jednidkog zivota, kada su se pored sto^arstva bili razvili vec 
prvi po^eci ratarstva, jer se svine drze samo u narod^,, koji 
mirno sjede na istom zem}i§tu i bave se ratarstvom. konu do- 
kazuje Srader, da je prastari j em Indoevropjanima bio vrlo dobro 
poznat, ali nijesu na nemu jahali kao ni najstariji Indijanci i Grci 
po svjedo^anstvu rgvede i Homerovijeh eposa niti su ga uprezali 
pred plug i teretna kola, jer su za te poslove sluzili volovi. Kon 
je u onoj dalekoj davnini drzan poradi svoga mesa i mlijeka i to 
u stadima na p6 divlima onako, kako ga i za sto ga drze joS 
danas tursko-tatarska plemena zapadne Azije. Dale dokazuje nas 
spisatel, da su osao, mazga, kamila i ma^ka nerazdijelenijem Indo- 
evroplanima bile nepoznate zivotine. Isto tako ni krilate zivadi jos 
nije bilo po dvoriStima prastarijeh Indoevrop}ana. 

Iz detvrtoga poglavla vidimo, da ima samo jedno drvo, kojega 
se ime nalazi i u arijskijem i u evropskijem jezicima, a to je 
breza: nem. Birke, lit. b^rzas, staroind. bhwrja itd. Ostala su 
imena drveta ograni^ena samo na evropske ili samo na arijske 
jezike. Odavde se ne smije samo onako mime duSe izvoditi za- 
kju^ak, da su nerazdijeleni Indoevropjani zivjeli u stepi, gdje nije 
bilo drugijeh drveta do breze, jer po onom metodi^kom pravilu, koje 
nam je iz preda§;iega razlagaha poznato, ne vaja mnogo vjerovati 
negativnijem zaklu^cima. Ali ako drugi jezidni i kulturno istori^ki 
momenti upucuju istraziva^a na stepu kao na pradomovinu Indo- 
evrop)ana, onda mu dakako vrlo dobro dolazi i pomenuti nestadak 



Digitized by 



Google 



Rli^^yNB OBZNAMB. 219 

sloge u imenu drv^ta. Zanimlivo je u ovom poglavju dokazivane, 
da su gr^ke rije^i vewc (crkva) i vau; (lada) istoga korijena, t. j. 
lada je u prvobitnijeh naroda izduben pan, dakle drvo^ a crkva 
je mjesto posveceno bozanstvu ili rajesto, gdje bozanstvo upravo 
stanuje, a po svjedodanstvu recene etimologije takva su mjesta 
najprije bila Sumska drveia^ u nima su stari Grci drzali svoje 
sveti6e i mislili, da u nima stanuju dusi. A da vaO; (lada) moze 
izlaziti iz zna^ena „drvo", tomu su dokaz mnogi jezici, kqji imaju 
istu rije^ za „drvo" i za „ladu". Onijem dokazima, §to ih Srader 
navodi, mozemo dodati rije^ drijevo, koja pa svjedodanstvu Vukova 
i akademiSkoga rjednika sjedinuje oba zna^eria. 

Peto se poglav}e bavi ratarstvom indoevropskoga pranaroda, za 
tijem evropskoga i arijskoga dijela stari jeh Indoevropjana. Udara 
u o5i vrlo malen broj etimologi^ki srodnijeh rije6t, koje se ti6u 
ratarstva te se nalaze u arijskijem i u evropskijem jezicima, a 
veliko mnoStvo ovakvijeh rijeSi pokazuju evropski jezici medu 
sobom, a ne§to ih malo ima, koje se nalaze samo u arijskijem 
jezicima. Kada se ovo promisli, onda dobiva svoje znaCe6e i ona 
malo prije navedena ^inenica, Sto je u jednoj i u drugoj grani 
indoevropskijeh jezika ime gamo jednoga drveta, t. j. breze zajed- 
ni6ko i arijskijem i evropskijem jezicima. JoS neka se uzme na 
um, da takoder ima veoma malo ptica, koje su etimologi^ki jed- 
nako prozvane u jednoj i u drugoj grani. To nas troje navodi na 
misao, da su Indoevroplani u vrijerae svoje zajednice zivjeli u stepi 
t. j. zemli bez Suma ili sto je isto: bez drveta i bez pticd., a takva 
je zemla veoma zgodna za sto^arstvo, mnogo mane za ratarstvo. 
Buduci da se ipak nesto malo ralarskijeh rijedi nalazi u obje je- 
zidne grane, za to cemo reci, da su se Indoevroplani po^eli baviti 
ratarstvom istom u zadne vrijeme svoje zajednice, a buduci da su 
u evropskijem jezicima obilno zastupane ratarske rijeSi, ima se 
misliti, da su praoci Evropjana ostavjajuci svoju pradomovinu — 
stepu — dosli u krajeve zarasle sumama i rodne, pa su dale na- 
predovali u ratarstvu. Uz nestadak svijeh drugijeh ruda osim mjedi 
morale su dakako ratarske naprave u Ono davno vrijeme biti vrlo 
primitivne, tako je n. pr. za plug slu^ila samotvora drvena kuka, 
kojom se zemla nije rezala, vec razbijala. Tomu ima i etimologicki 
dokaz : gotska na ime rije^ hoha (plug) istoga je poBtana, kojega 
su i rijeSi: staroind. (jakhs (grana), lit. szak^ (grana). Dale govori 
spisatel o juristi^kijem pojmovima, koji se ti^u diobe zemlista i 
posjeda; za tijem o kulturnijem bijkama, koje su prastari Evro- 



Digitized by 



Google 



220 T. MABBTI<!l, 

pjani sadili i fiima se koristovali; te su bi}ke: je^am, psenica, 
proso, Ian, mo^da grab, bob i luk. Poglav}e se zavrSuje s pogle- 
dom u ratarsku vjeStinu najstarijih Iranaca i Indijanaca po svje- 
do^anstvima nihovijeb jezika i najstarijih knizevnih im spomenika. 

U sestom poglavlu pise Srader, kako su nerazdijejeni Indo- 
evroplani mjerili vrijeme : iz svjedo^anstva etimologidkijeh poredena 
izlazi, da su oni u godini poznavali samo dva doba: |eto i zimu, 
pojedini su dakako jezici razvili imena za pro}ece i za jesen, ali 
to je sve bilo, poSto su se vec narodi uklonili iz zajednifike pra- 
domovine. Kao i drugijem primitivnijem narodima tako je i pra- 
starijera Indoevropjanima sjajni mjesec pomagao dijeliti vrijeme; 
to dokazuje i ime mjese^evo, koje znadi upravo „mjerite}" (staro- 
iud. mas, lat. mensis, lit. m^nu, starosl. siiicjii^b, korijen me mjeriti), 
a upotrebjava se ne samo za nebesko tijelo, vec i za vrijeme od 
29 — 30 dana. Kada se dakle mjerilo vrijeme na mjesece, naravno 
je, da je za vrijeme od 24 ure viSe sluzila noc nego li dan; Sto 
mi danas velimo n. pr. 10 dana, to su prastari Indoevrop}ani go- 
vorili : 10 nodi ; to se dokazuje staroindijskijem jezikom; gdje na- 
lazimo rijedi kao daparatrd = vrijeme od 10 dana (da^a ^ 10, 
ratrf = noc), ni9ani9am = svaki dan, a upravo := noc na nod, a 
za stare Germane Tacit pise, da ne broje po danima, vec po nocima, 
pa to u obilnoj mjeri potvrduju spomenici staroga nema^kog jezika. 
Englezi jos i danas vele fortnight t. j. 14 noci = 2 nedjeje. 

Sedmo je poglav]e odredio spisate| razmatranu hrane i pida 
indoevropskoga pranaroda. Vidjeli smo, da su Indoevrop}ani bili 
stodari, a istom malo prije nego de se razici da su se u nih po- 
javili prvi podeci ratarstva; otud je dakle jasno, da je nihova 
hrana bila pretezno animalna. Da meso nijesu jeli sirovo, to nam 
dokazuje korijen pek, koji se nalazi u nekoliko indoevropskijeh 
jezika, kako smo. vec naprvo vidjeli. Moglo bi se pitati, je li glagol 
od toga korijena u prajeziku zna^io ^pedi" ili „kuhati?" Srader 
se odluduje za ono prvo znadene i kaze, kako Homerovi Grci ni- 
jesu mesa kuhali, vec ga samo pekli, tako da je bilo i u pra- 
narodu ; a sto se u 4 jezika nalazi od istoga korijena rijed za 
dorbu: staroind. yusa, lat. ius, lit. jusze, starosl. loxa, tu da se ne 
mora misliti dorba u obidnom smislu, ved ona masna zidina, koja 
izlazi iz mesa, kada se pede. Mozda ovdje ipak nije bas onako^ 
kako nas spi^ate} misli ; meni se n. pr. dini vjerojatnije, da je u 
indoevropskom prajeziku glagol *pek9 znadio i „kuham" i „pecem" 
isto onako, kako obadva ta znadena ima staroindijski glagol p^cati, 



Digitized by 



Google 



Kli^liBVNB OBZNANB. 221 

jer ako i jesu Indoevrop}aiii meso samo pekli, ali su gdjekoja jela 
za cijelo i kuhali, na ime ona, koja se ne mogu peci. — Naravuo 
je, da se sto^arski narod hrani mesom svojih stada, ali i div]a6 je 
dobra za jelo. Na pitane, jesu li prastari Indoevrop}ani jeli divja^, 
odgovara Srader, da nijesu, vec ako su divje zvijeri ubijali, ^inili 
su to braneci od nih svoja stada. U Homera se samo dva puta 
spomine, da |udi jedu divla6, ali u obadva slu^aja od nuzde, jer 
nema druge hrane, a u rgvedi 6ini se da nema nigdje traga, da 
bi |udi jeli divfa^. Ne ce biti prenagao zak|u6ak, ako se re^e^ da 
je nije }eo ni indoevropski pranarod, a to se raoze s tijem sigurnije 
zak{u6iti, §to se ne nalazi traga, da bi u istori^ko doba indoevropski 
narodi igdje ^rtvovali div}a6 svojim bogovima, vec se svuda zrtvuju 
onakve zivotine, koje i }udima elu^e za hranu, a to je za to, jer 
su zrtve zdrii^ene s gozbama. Isto tako tako ne nalazimo ni zivadi 
medu ^ivotinama, koje su se zrtvovale, i to se slai^e s onijem, §to 
je naprijed re^eno, da Zivadi nije bilo po dvoriStima naSega pra- 
naroda. — Samo se po sebi razumije, da su Indoevropjani kao 
sto^ari mnogo pili mlijeko, a 6ini se, da su umjeli obirati iz gu- 
stoga mlijeka masne destice ne da grade maslae, vec da se imaju 
6ime mazati. Da su pili takoder medovinu, to se dokazuje, sto se 
gotovo u svijem indoevr. jezicima nalaze rijefii od istoga korijena, 
koje zna^e med i medovinu. Vrijedno je proCitati i Sraderovo raz- 
lagane o junaku Vinku Lozicu, kqji ne moze izostati, gdje se o 
pi6u govori. Neki su nau^naci do sad mislili, da Indoevropjani ni- 
jesu vina poznavali, ve6 da su ga G ici i Rimjani dobili od Semita, 
a od Grka i Rim)ana ostali evropski narodi ; drugi su opet mislili, 
da su ga Indoevropjani vec poznavali. Jedni i drugi osnivaju svoja 
mnijena na jezidnijem i kulturno-istori6kijem dokazima. Prema ova 
dva mnijena zastupa Srader trece, svoje, na ime, da su praoci 
Grka i Italaca upoznali vino jos u vrijeme, kada su izlaze^i iz pra- 
domovine boravili neko doba u sjevernijem krajevima balkanskoga 
poluostrva, a to je zem}a^ gdje je Vinku Lozicu prava domovina. 
Dale misli Srader, da je grdko-latinsko ime potvoc — vinum istoga 
korijena, koji se nalazi u lat. rijedi vitis (loza). Ne znam, hoce li 
se ova Sraderova nauka moci odrzati, jer bi trebalo, da je ja^e 
utvrdena misao o negdalnem boravkn Grka i Italaca u pomenutoj 
zemli, nego li je on moze utvrditi. (Vidi u negovoj knizi takoder 
str. 623-624). 

U osmom poglavlu govori naS pisac o odijelu indoevr. pranaroda. 
Da su im zimske ha}ine bile od koze, to se vrlo lasno razumije, 



Digitized by 



Google 



222 T. MARBT16, 

kad sc pomisli, da su bili sto^ari. All koza se ne moze samo od- 
rijeti sa zivotine pa odmah upotrebiti za haline, nu treba strojiti i 
Siti. Za posao strojena nema zajedni^koga izraza u jezicima, ali ono 
je tako nuzno, da ga mirne duSe mozemo suponirati za prastaro 
ono doba, premda treba dakako reci, da je morale biti veoma 
primitivno. Za to se glagol „§iti" nalazi u dosta jezika od istoga 
korijena: staroind. sevyati, gr. xadduw, lat. suere, got. siujan, lit. 
siuti, starosl. hihth. Mozerao dakako misliti, kakvo je jadao bilo 
Sijene drvenom ill karaenom iglom u naroda, koji je od svijeh 
ruda poznavao samo mjed! Daje govori Srader pletenu, tkanu i 
i predenu i dokazuje, da su te tri umjetnosti bile dosta razvijene, 
a to ziiaci, da su se prastari Indoevropjani oblacili takoder u ha 
}ine od vune i lana. Da im je Ian bio poznat, to je vec re6eno, a 
i vuna im je bila stvar veoma obicna po svjedo^anstvu etimolo- 
gi^koga poredena: staroind. wrna lat. lana, got. vulla, lit. vilna, 
starosl. Bji'BHa ltd. Napokon poredi pisac staro^jjermansko, staro- 
italsko i starogrdko odijelo i na osnovi toga poredena zakluduje, da 
je prastara nosna ako ne svijeh Indoevropjana, a ono bar evrop- 
skijeh, bila jednaka i za |ude i za zene, a nu je sa^inavao veliki 
komad lanenoga platna ili vunena ponava, i to se prebacivalo poput 
plaSta preko ramena i zakopdalo kakvom preglicom ili trnom. 
Ispod toga plaSta nije bilo druge haline, a povrh nega je trebalo 
zimi obuci §to duli kozuh, kako se samo po sebi razumije. Da je 
pored sve priniitivnosti noane pranarodu bilo poznato i pasane, to 
dokazuje etimologi^ko poredene: staroirauski yasto (opasan), gr. 
'((ivTi, ^(x)vvu[;-t, starosl. no-mcT>, lit. justa (pojas). Ob zimu nijesu 
hodili bosi prastari Indoevropjani, a nihove su zene oko vrata no- 
sile kojekakve grivne; oboje se ovo moze potvrditi jezicnijem 
podacima. 

Deveto poglavle govori kucama naSega pranaroda. Resultat 
Sraderova istrazivana u kratko je ovaj : nemamo razloga misliti, 
da je pranarod gradio jepSe i tvrde ku6e nego li pojedini indo- 
evropski narodi u svoja najstarija istoricka vremena A te su kude 
bile veoma jadne, slupane od drveta, blata i pletera, a mnogi nijesu 
ni takvijeh ku6a imali, vec su zivjeli ili u kolima ili u jamama, 
sto su ih pod zemjom i-kopali te u nima se zaklanali i od zimske 
studeni i od letne pripeke. Ako je mognce, indoevropski se pra- 
narod zadovojavao joS jednostavnijim stanovima, jer kao stocarski 
narod mnogo se selakao i svaka je kuca bila samo za vrijeme. 
Primitivne kolibe indoevropski j eh naroda u najstarije istoridko 



Digitized by 



Google 



KiftiiiByNn OBZNAKS. 223 

doba bile su okrugle, i to 6e po svoj prilici biti oblik i pranarod- 
nijeh koliba. Kakve su te kolibe bile da bile, svakako su iraale 
vr^ta; ispor. staroin-l. dur, gr. Wpa, lat. fores, lit. diirys, starosl. 
^Bbpb Prozora mozda nije bilo, dok za n nema zajednidkoga imena 
Deseto poglavle s natpisora ^Handel un«l Wandel" upoznaje nas 
s re.^ultatima, koje je Srader vec god. 1886 izlozio u svojoj knizi : 
Linguistisch-historische Forsrhungen zur Handelsgeschichte nnd 
Warenkunde I. Die Urspriinge des Handels und Wandels in Eu- 
ropa. Kao u drugijeh naroda tako se i u Indoevropjana razvila 
trgovina iz mijenana. Predmet, za koji se u najprimitivnije doba 
mo^e sve dobiti, jer je svakomu dragocjen, za cijelo je stoka, a 
u sto^arskom narodu, kakvi su bili prastari Indoevroplani, i ne 
moze druk^ije da bude. Za to i vidimo, da u gotskom jeziku ista 
rijed, na ime fafhu, zna^i ne samo „stoka", vec i „ novae", au lat. 
jeziku pecunia (novae) nije drugo do izvedena rije^ od pecus (stoka) ; 
u hrvatskom ili srpskom jeziku znamo da rije^ blago ima ona ista 
dva zna^ena, koja i gotsko faihu. Ne smijemo premalo mnijene 
imati o trgovini u zivotu primitivnijeh naroda, jer je preveliko 
nezino zna^ene i u medunaroinom pravu i u kulturnoj istoriji. 
Primitivni ludi drze svakoga tudinca ako ne bas za neprijateja, 
kojega treba nbiti, a ono svakako za dovjeka, koji nema nika- 
kvijeh prava, kada dode u nihovu zemlu, a ako ga tko i ubije, mjeri 
mu se kazan ili vrlo mala ili nikakva. Lijepo to dokazuje etimo- 
logija: indoevropska prajezidna rije^ *gho8tis zna6ila je za cijelo 
„tudinac", otud se u jezicima germanskom i slavenskom razvilo 
zna^ene „gost" (starosl. rocTb, gotski gasts), a u latinskom „ne- 
prijate}", dakle se neprijate} upravo identificira s tndincem! I za 
grdku rije(^ ^svvo; (gost) dokazuje Srader, da je znadila „neprijate}". 
Istom je trgovina ublazila varvarske te nazore, ona je istom zbli- 
zila narode, koji bi ina6e svagda ostali krvni neprijateji, jer su 
iatom trgova^ki interesi mogli probuditi u narodima zelu i potrebu 
da se zblize. Treba pomisliti, da je napredak ^ovje^anstva moguc 
samo tako, ako zajedni6ki i bratski oko nega radi nekoliko naroda, 
jer tijem na^nom ^to jedan narod udini dobra i pametna, tijem se 
koristuje ne samo on, vec i svi drugi narodi iste kulturne zajednice. 
A kad to promislimo, onda istom vidimo, kako je trgovina zna- 
menit faktor u }udskoj pro^vjeti. Srader etiraologiSkijem poredenem 
dokazujC; da su prastari Indoevroplani poznavali posao kupovana 
i prodavana. Morske trgovine nijesu poznavali, jer nijesu zivjeli 
uz more^ a da nijesu zivjeli, dokazuje se tijem, sto se zajedni^ke 



Digitized by 



Google 



224 T. MABBT16, 

rije^i za ^,more" nalaze samo u evropskijem jezicima, a kako taj 
dokaz ne bi sam po sebi mogao biti dosta jak, utvrduje ga orader 
tijem, sto se nalaze samo dva izraza^ koji se ti^u brodarstva, u 
arijskijem i evropskijem jezicima, na ime za „veslo" i za „ladu": 
spor. staroind. aritra-veslo; grfi. £peT(j!.6;, lit. irti-veslati itd. ; — 
ataroind. nau, gr6. vaOc, lat. navis itd. Dakle je brodarstvo morale 
biti vrlo primitivno, i brodilo se samo po rijekama. 

U jedanaestom poglav|u poredi Srader kulturnu sliku indoevrop- 
skoga pranaroda sa slikom^ koju su stru^naci do sad prikazali o 
kulturnom stanu Svajcarskih urovna^a (Pfahlbauten), pa iza po- 
tanke analize dolazi do zaklu^ka, da je u glavnom jedna slika 
drugoj jednaka. Otud bi se moglo zakju^ivati da su redeni uro- 
vnadari bili indoevropske krvi, ali dokazati se to ne moze nikako ; 
da bi oni bili Fini, to Srader poradi jezicnijeh i istoridkijeh po- 
dataka starijem Finima ne moi^e dopustiti i veli, da bi urovna^ari 
prije mogli pripadati kojemu od onijeh prastarijeh zagonetnijeh 
plemena juzne Evrope, koja smo vec naprijed spomenuli, kakvi su 
Iberci, Ligurei itd. 

Dvanaesto poglavje govori o porodici i drzavi i obuzima preko 
50 strana; mi cemo se ovdje dakako ograniditi samo na najvaznije 
i to vec s toga, §to cemo govoreci Delbrikovoj knizi imati dosta 
prilike govoriti indoevropskoj porodici. Iz popisa etimologi6ki 
sro^nijeh rijedi, koje sluze za nazive rodaka, vidi se, da su pra- 
stari Indoevropjani zivjeli u porodicama i imali mnogo smisla za 
porodidni 2ivot, ali opet ne onoliko, koliko ga n. pr. danas ima u 
ujudenijeh naroda. To se osobito vidi otud, Sto je udata zena pre- 
kidala svaku svezu s onijem rodom, kojemu je prije udaje pripa- 
dala, a nezin muz i nezina djeca nijesu nezin predasni rod smra- 
trali svojim rodom. Ovu vele va^nu crtu iz dusevnoga zivota 
indoevropskoga pranaroda dokazuje Srader jezidnijem dokazima i 
raduje se, §to je do istoga zaklu^ka doSao i Delbrik u knizi, koju 
iza ove Sraderove obznanujemo, premda su obojica radili posve 
samostalno. Za tijem se grubost obi^aja i zivota ofiitovala i tijem, 
Sto je u mladijeh i jakijeh }udi slabo bilo poStovane prema starima, 
pa makar im oni ba§ bili i rodite]!, te se za cijelo desto dogadalo, 
da su starci i starice silom otpravjani na drugi svijet kao suviSni 
stvorovi, koji samo tro§e, a niSta ne rade; za to ne^ovjestvo ima 
istori^kijeh dokaza u nekijeli indoevropskijeh naroda. I polozaj 
zene bio je jadan; nu je muz kupovao, kako se rob kupuje, ili 
ju je silom otimao. Obadva su ova na6ina u dovojnoj mjeri 



Digitized by 



Google 



KlJ^l^RYNS OBZNANR. 225 

potvrdena istoriSkijem vijestima za nekoliko indoevr. narodft. Mu2 
je ditavoj svojoj porodici, dakle i zeni, gospodar; to mu svjedodi 
i ime: indoevr. *poti8 (staroind. pati, grd. tuo^k;, lit. p&ts), koje 
zdruzuje u sebi obadva zna^ena : muz i gospodar. Gdje su se £ene 
kupovale i otimale i gdje je ^ovjek bio potpun gospodar, tu da- 
kako nema nikakve sile, koja bi mu uzimala pravo, da dr2i ono- 
liko zena, koliko ih moze braniti. Poligamiju nalazimo n nekoliko 
indoevropskijeh naroda u pocetku istoridkoga im ^irota kao insti- 
tuciju posve obi^nu, koja nikomu nije ni malo zazorna. 8 potpu- 
nijem pravom mozemo misliti; da je tako bilo i u indoevropskom 
pranarodu. Sa svijem ovijem vrlo se dobro sla^e i potpuna slo- 
boda ^ovjeka, da se moze mijesati i s drugijem zenama, koje ni- 
jeau negore, a tesko udatoj £eni, koja bi htjela imati jednaku 
slobodu prema drugijem }udima osim svojega muza; ona ne smije 
ni misliti na tu slobodu, jer je robina, i nezin mu2 t. j. Aezin 
gospodar, ima i nad nezinijem tijelom potpunu vlast, a ne ona. I 
tomu nalazimo dosta potvrda u ranom istori^kom zivotu pojedinijeh 
indoevr. naroda, te ne smijemo misliti, da je druk^ije bilo u ne- 
razdije|enijeh Indoevroplana StraSno varvarstvo, koje je traiilo, da 
se zene pale iza smrti mu2ev|e, nalazimo takoder u fiekoliko 
indoevr. narodS, pa Srader izrijekom veli : nema sumne, da je to 
stara indoevropska institucija, koja se razvila iz £e|e, da s ^ovje- 
kom pode sve u grob. Ho mu je milo bilo, za tijem je tomu bila 
svrfaa, da iivot gospodara bude sa svake strane siguran, ' da za ^ 
jednako drsdu svi ukucani. Vrlo je znatno, Sto naS pisac govori o 
zamecima drzavnoga 2ivota u prastarijeh Indoevrop)ana : on na 
ime misli i dokazuje, da su jugoslavenske zadruge i bratstva iza 
hi|ada godina pa do danas ostale vjeran, pa^e najvjemiji odjek na 
^itavom indoevropskom zemliStu prastaroga indoevropskog udruznog 
£ivota, same misli, da je vlast zadru^noga starjeSine bila ne onako 
neznatna, kako je u ju^nijeh Slavena, vec gotovo neogranidena 
kao u rimskoga ,, pater familias". Srader dr^i, da je u indoevrop- 
skom pranarodu institucija dana§^ega crnogorskoga bratstva ne 
samo bila upravo onako razvijena, vec da je prajezik imao i ime 
za nu : *vik (otud staroind. vi9, opcina, pleme, gr6. ouco;, lat. vlcus, 
starosl. BbCb) , a starjeSina se praindoevropskoga bratstva zvao 
*vik-poti (staroind. vicjpiti, gospodar, starjeSina, lit. veszpats, 
gospodar). Osim drugoga odituje se solidarnost medu bratstveai- 
dma u krvnoj osveti, koju su vrlo dobro poznavali i prastari Indo- 

R. J. A. CJI. 15 



Digitized by 



Google 



T. MARBTI<!l, 

evrop|ani. Ovo je evo izvod u Dajkrupnijim crtama iz vele zani- 
m|iyoga dvanaestoga poglay|a. 

Vele vazno mjesto u kulturi svakoga naroda zauzima negova 
vjera. Za to je posve naravno, Sto Sradova kniga prema svojim 
zadacima govori takoder o indoevropskoj vjeri, ili ako se hoce 
reci: mitologiji Tomu je poslu odredeno trinaesto poglavje i raz- 
dije}eno je u tri dijela: u prvom nalazimo posve sabijen prijegled 
dosadaSnega napretka u indoevropskoj mitologiji, kako se prikazuje 
u djelima najznatnijih mitologa od . poeti^noga i zanimlivoga Maksa 
Milera do trijeznoga i suhoga 0. Gruppe-a. Ovaj je Sraderov 
prijegled prekratak, a tko hoee da obilnije ^ita o istoriji mitologije 
ne samo danaSnega, vec i proSavsijeh vremena, nemu mogu prepo- 
ruditi ^eSku radnu od J. Krdla u dasopisu „Listy filologick^" sv. 
15 (god. 1888). U drugom dijelu govori Srader, kako danasni na- 
predak uporedne gramatike moze odobriti samo nekoliko etimo- 
logija, na kojih su teme]Li osnovane vrlo mnoge mitologidke hipo- 
teze; all po §to se sve odbije, sto se ima odbiti, ostaje ipak jo§ 
toliko sigurnoga, da se moze reci: bogovi indoevropskoga pra- 
naroda bile su prirodne sile i pojavi kao: nebo, sunce, mjesec, 
ogan: t. j. kada se prastari Indoevroplanin klanao i molio recimo 
n. pr. nebu (*dieus, staroind. dyatis, gr5. ZeiSc, lat. Jupiter, germ. 
Tiu) nije on mislio, da je u nebu kakvo osobito bide niti da je 
nad suncem kakav osobiti bog, koji ga po negovu svagdanem 
putu vodi, vec je samo nebo, samo sunce bilo predmet negova 
straha i klanana. U trecem dijelu razla^e Srader, da je vec i pra- 
narod imao sveStenika (ali nihov je posao bio gatati i vradati), da 
je irtvovao zivotine, a bome i }ude, da je mozda vjerovao u 2ivot 
poslije smrti, ali uspomene pokojnik^ da nije ^astio. 

U posjednem, 6etrnaestom, poglavju govori pisac o pradomovini 
indoevropskoga pranaroda. U prvom izdanu svoje knige jo§ se 
nije orader ufao dirnuti u to pitane, a sada iza svijeb resultata, 
Sto su u knizi izlo^eni, misli, da moze pokuSati na ovo pitane 
odgovoriti s nekom vjerojatnoScu. Nega svi kulturnoistoridki mo- 
ment! napucuju na ju^norusku stepu oko sredne Volge kao na 
pradomovinu nerazdije|enijeh Indoevroplana. Mi 6emo samo dva 
tri momenta spomenuti, koji su nam poznati iz predaSnega raz- 
lagana : indoevropski je pranarod bio sto^arski — a povollka stepa 
doista je kao stvorena za sto^arstvo, mnogo je mane zgodna za 
ratarstvo ; u onom je kraju slabo drv6t&, a §to ih ima, najobidnija 
je breza, dakle drvo, kojega se jedinoga ime nalazi i u arijskijem 



Digitized by 



Google 



El^I^VMS OBZNANB. 227 

i u evropskijem {ezicima; u povolSkoj stepi gotovo i nema pro- 
(e&i i jeseni; vec se vrlo oStra zima i prevruce (eto vrlo naglo 
izmjenuju, a to odgovara, da ne moze bo)e, dinenici, Sto se samo 
imena )eta i zime nalaze u indoevropskijem jezicima. Srader na- 
vodi i jedan jezi^ni podatak u prilog avqjoj hipotezi : atari su grdki 
pisci Volgu zvali imenom Pa, za koje se moze misliti, da je po- 
stalo od ^Papa, a to bi nas vodilo neposredno na finsko ime iste 
rijeke, koje glasi Rau ili Rava. U finskijem se jezicima ne nalazi 
etimologija tomu imenu, te je sva prilika, da to i nije finska rije6, 
vec da su je Fini 11 prastaro doba uzeli od nerazdijefenijeh Indo- 
evroplana, koji su Volgu mogli zvati *srov5 (isporedi staroind. 
srava, tijek, grc. poT^, lit. srov6) t. j. „rijeka" xaT* e^op^v. Od 
'^'srova moglo je lasno nastati finsko Rava, Rau, jer u finskijem 
jezicima ne mogu stajati dva konsonanta na po6etku rij^dl. — 
Mislilo se o indoevropskoj pradomovini Sto mu drago, ja bih rekao, 
da nitko jo§ nije svoga mnijena o tom pitanu tako svestrano i 
tako vjerojatno utvrdio, kako je Srader utvrdio svoje mnije^e. 
Mane oprezan bi pisac misao s tolikijem razlozima potkrijep|enu 
pustio u svijet a mnogo sigurnijim tonom nego li dini Srader, koji 
Bvoju misao izrijekom zove hipotezom i pokusom i dodaje da ^e 
istom budu6nodt moci negovu misao oboriti ili potvrditi, kada se 
arheologi^ki pretrazi i prekopa kako treba zem|i§te jui^ne Rusije. 
Dotle mozemo Sraderovu misao drzati najvjerojatnijom u svem 
nizu hipoteza indoevropskoj pradomovini. 

TeSko se rastavla pero od knige sadrzajem teSke i pune kako 
je Sraderova, ali vec vidim, da je skrajfie vrijeme, da se a Aom 
oprostim. Samo 6u na samom koDCu reci, da je pred nekoliko 
nedje|a iziSla na svijet kniga: Uber Methode und Ergebnisse der 
ariacben Alterthumswissenschaft von P. v. Bradke^ Giesen 1890, 
kojoj je zadaca prikazati Sraderovo djelo kao vrlo nepouzdano i 
lakoumno. Eoliko sam ja 6itao pomenutu knigu, mogu reci, da 
Srader mo£e mirne du§e apelirati na aav pravo u6eni i kompe* 
tentni svijet, neka presudi, tko je nauci viSe koristlo : on ili ^egov 
Zoil. Sraderova ce kniga na mnogo i mnogo |eta zadri^ati svoju 
veliku vrijednoat, a Zoilova ce brzo utonuti u zasluzenu zaborav. 



Digitized by 



Google 



32S T. HARSTK), 

3. Delbrikova kAiga. 

Delbrik je Itngvistima dobro poznat pisac osim dragijeh radtia 
osobito Bvojim sintaktidkim prilozima, roedu kojima zaazima naj- 
znatnije mjesto negova staroindijska sintaksa, koja je iziSla na 
svijet pred dvije godine. I ovom knigom, koju cu sada ditate|ima 
prikazati, pisac je sebi stekao veliku zaslugu u lingyistidkoj lite- 
raturi. G-ledaiu, da uYJerim o torn ditate}e. 

Svoju je kAigu razdijelio Delbrik u ova tri dijela; 1. Uvod 
(^Einleitung**), II. Jezi^ni dio („Sprachlicher Theil"), III. Stvarni 
dio („Sacblicher Theil"). — U uvodu razlaie pisac pojam rod- 
bine i veli, da 6e raspray|ati o onijem imenima, koja se tidu rod- 
bine u obidnome na^m danaS^em smislu t. j. ne 6e se baviti o 
imenima, koja ozna6uju dlanove plemena, bratstva i zadruge (Ge- 
Bchlecht, Geschlecht im engeren Sinne/ Heerdgemeinschaft). Za 
tijem govori Delbrik o vrijednosti etimologije n radiiama, kakva je 
negoya („ Worth der Etymologic"); pokazuje, kako su Bop, Kun i 
Fik (Bopp, Euhiiy Fick) etimologizirali rodbinska imena, dakako 
nadinom prema danaSnemu napretku uporedne gramatike veoma 
sumnivijem. Prikazujuci Sraderovu knigu naveli smo 6etiri pri- 
mjera tijeh idilidkijeh i Depouzdanijeh etimologija, po kojima je 
otac — branite}, mati — uprav)a^ica, kci — muzi|a, brat — hra- 
nite}. DelWik lijepo razlaze, kako je do toga doSlo, te je starija 
generacija lingvista posao etimologizirana rij^di driala ranogo lakSim 
i sigurnijim nego li u istinu jest ; Delbrik veli : otac uporedne gra- 
matike, Bop, po svojima je nau^nijem nazorima adenik filosofiH 
XVIII. vijeka, a ti su filosofi svuda tra^ili zadne uzroke stva- 
rima. S toga je i Bop nastojaO; da pomo6u lingvistike prodre u 
tajne ludskoga dufaa i da zaviri u same postane dovje6)ega jezika. 
Bop i i^egovi mladi drugovi nalazili su pri tom svojem nastojaAu 
veliku potporu i, gotovo bismo rekli, poticaj u gramatidkijem staro- 
indijskijem djelima, gdje se navode korijeni indijskijem rijedima. 
All se u tijem djelima pored mnogo dobra i istinita nalazi i mnogo 
nesigumosti i fantazije, a glavna im je mana, Sto su naravi vrlo 
rasteglive. Tko se nih drzi, moze gotovo svakoj rijedi svakoga 
indoevropskog jezika naci etimologiju; jer 6e u velikoj mnozini ko- 
rijeni, gto su popisani u onijem djelima, lasno na6i verbalni ko- 
rijen s vrlo neodredenijem zna6enem kao : hoditi, govoriti, svijetliti 
se i dr. Ako tako lasan posao etimolog olakSa sebi joS tijem, Sto 
slabo pita za strogost glasovnijeh zakona, onda moze svatko do- 



Digitized by 



Google 



Kl^I^KYNB OBZNAMB. ^9 

^u^iti, da se takvijem na^inom ftve xAoie dokazati. Delbrifc spo- 
mii^e Eorsena (Corssen) kao naudnaka, koji je u torn smjeru naj- 
da|6 iSao i tijem vrlo potkopao ugled et'imologi^ke nauke, ali je 
EorseDu sli^nijeh ettmologa bilo nekoliko. Nama dolazi ovdje na 
um pokojni Dani^ic, koji avojih velikih i vjednih zasluga za hr- 
vatski ili srpski jezik nije ni malo umnoiio knigom: y^Eorijeni^ 
(1877), koja je napisana posve u Eorsenavu smjeru. Tko hoce da 
radi s korijenima staroindijskijeh gramatika, nemu se yrlo prepo- 
ru6uje^ da nibovu realnost i nihova znadena trazi u peterburSkom 
sanskrtskom rje^niku, gdje nema hipoteza ni teorija, ve6 je sve 
potvrdeno. DanaSna lingvistika otvoreno priziiaje, da su joj poznate 
etimologije mnogo manega broja n]h6i nego li starijoj generaciji; 
gdje se u iadoQvropskijem jezicima ne nalazi verbalan korijen, a 
takvi su slu^ajevi dosta obi^ni, tamo se moramo odreci nade, da 
cemo igda znati pravu etimologiju dotidnijem rijedima, a medo 
takve rijedi pripadaju gotovo sva rodbinska imena; moglo bi se 
dakle misliti, da uporedna gramatika ne mo^e odgovarati na pitana 
porodi^nom stanu indoevropskoga pranaroda. Delbrik na to od- 
govara, da posao s uporednom gramatikom u torn obziru ne stoji 
baS tako rdavo, jer etimologije nijesu jedino, Sto imamo traSiti od 
lingvistike, ona i drukdije mo£e mnogo pomoci u rasvjetliva^u 
indoeyropske davnine. Tako je desto veliki dobitak za nauku, kad 
lingvistika moze osjeci, je li se ova ili ona rije^ nalazila u indo^ 
evropskom prajeziku. N. pr. iz lingvistidkoga poredena izlazi ^ine- 
nica, da je indoevropski pranarod imao rije6 za ^udovica^, ali je 
nije imao za „udoyac", a to je jamadno znatan prilog za pozna- 
vane indoevropske pranarodne porodice. Osim toga lingvistika moze 
lijepo razjaSnivati i z v e d e n e rijedi kao n. pr. gr. (xviTputi od 
jx-fimpj starosl. MauiTOxa od MaTH i t. d. pa s te strane moie sinuti 
dosta svjetla, kojega osim lingvistike ne mo2e prosuti nijedna 
druga nauka. U ostalom Delbrik misli kao i Srader, da sama upo- 
redna gramatika ne moze u istra£ivanu indoevropske davnine uro- 
diti svijem ze|enijem plodovima, vec je potrebno, da se s ling- 
vistikom u torn poslu zdruzi i uporedno istori^ko motrene. Samo se 
po sebi razumije, da Delbrik u svojoj k^izi nastoji obadva puta 
sjediniti. Da]e veil, da mi uz pomoc i lingvistike i istoridkoga mo- 
treiia ne mozemo da}e doci nego do onoga doba indoevropskoga 
pranaroda, koje je neposredno prije rascijepa, a kako je Sto bilo 
kroz mnoge vijekove prije toga doba, to su pitaAa, na koja s^ 
niSta nemo2e odgovarati. 



Digitized by 



Google 



230 T. HARBTIi!!, 

Nitko neka ne misli, da ]e Delbriku bio lak posao sabrati roa- 
terijal za svoju radnu; nije tu dosta bilo otvoriti rjednike pojedi- 
nijeh jezika pa ispisati iz nib rodbinske rije^i, ye6 ]e tu trebalo 
pro^itati §to vece mnoStvo knii^eynijeh spomenika^ osobito starijeh; 
9aino je tijem na^inom mogao Delbrik pouzdano znati, kada se u 
kojem indoevr. jeziku ova ili ona rodbinska rije^ prvi put jav}a, koje 
joj je zna^ene bilo u starije, koje li u kasnije doba. Kako je to 
velik i mu^an posao, to ce onaj lasno dokufiiti, tko zna, kako su 
neke knizevnosti indoevropskijeh naroda prostrane, n. pr. staro- 
indijska, gr^ka^ latinska. Koja je sva leksikalna i druga k^izevna 
djela Delbrik za svoju knigu upotrebio, to ce 6itate} naci na str. 
16—28. Mi cemo ovdje izrijekom navesti samo ono, fito je iz 
slavenskijeh jezika upotrebleno: rasprava P. Lavrovskoga: 
KopeHHoe SHaHenie b'b nasBaHiax-b po^cTsa y CjiaeHH'B. 1868, 
MikIo§i6ev etimologi^ki rje^nik, Krausova kniga Sitte und Brauch 
der Slidslaven 1885. Vrijedno je zabileziti, da je Delbrik upo- 
trebio takoder popis hrvatsko-srpskijeh rodbinskijeh iraena, §to se 
nalaze u dubrovadkom Sasopisu „Slovincu" god. 1884, str. 107 — 108, 
pa ne samo upotrebio ve6 ga poradi velike negove vainosti na 
str. 25 — 28 ispisao s nema^kijem prijevodom pojedinijeh rije^i. 

Dolazi nam na red „jezi6ni dio** Delbrikove knige. Prvomu je 
poglav|u natpis „Mann und Prau", i po tom se zna, koja su rod- 
binska imena tu obradena. Kao svuda, tako i u ovom poglavlu 
ide spisatel od jezika do jezika pa navodi i tuma^i rije^i, kojima 
se nazna6uje „mu2" i „2ena". Na kraju prvoga poglav}a stoji 
prijegled, iz kojega vadimo ovo: „muz" i „zena" oznadeni su u 
indoevr. jezioima kao „go8podin" i ^gospoda**, otud u staroind. 
jeziku rije^i p^ti — p^tnl, gr^. 7c6(yi<;, lit. p^ts-pati. Za tijem se mni 
i zena zovu po svojim fizi^kim ili umnim svojstvima: staroind n^r, 
gr. avTip, staroind. vir^, lat. vir, got. vair, lit. vyras, — ove rijoCi 
^na^e upravo muSko ^e)ade u svoj negovoj snazi, do^im nemadko 
Mann i slavensko M^acb oznaSuju ^ovjeka kao umno bice (indoevr. 
korijen men — misliti); — „zena" veli se u staroind. jeziku jayi 
i znadi upravo „rodite}ica" (ispor. jayati — radati), a ^ini se, da 
isto znaSe i rije^i : staroind. jdni, gn5, gr. yuvrj, got. q^ns, qino, 
starosl. acena, premda suvremena lingvistika ne dovodi ove rije^i 
u svezu s rijeSma: staroind jayati, j&nas, gr. YtyvojAat, ysvoc, lat. 
gigno, genus, jer u ovijem rije^ima stoji palatalno, a u rije^ima 
jdni — Y^'^ — aceea velarno g, — Delbrik se nada, da ce se mo^da 
nadi put, kako bi se ova glasovna neprilika uklonila t. j. dokazalo ili 



Digitized by 



Google 



KlSri^VNB OBZNANB. 231 

u^inilo vjerojatnim, da su sve spomenute rije^i od istoga korijena 
i da „zeDa" upravo zna($i ^roditelica^, U opce nau^na gramatika 
ima joS dosta posla, dok pravo protuma^i odnoSaj medu velarnijem 
i palatalnijem guturalima u pojedinijem jezicima. Vidi o torn u 
Brugmana, Grundriss I, 344. — Da)e imaju mu2 i 2ena svoja 
imena prema uzajmi^nom odnoSaju: staroind. vadhf^ upravo znadi 
„vodevina" t. j. zena, koja je u kucu dovedena (od korijena 
vedh, starosl. bccth*) ; tako misli Delbrik, da je latinska rijeC uxor 
postala od istoga korijena, od kojega je i glagol vebere, po torn 
bi dakle mnijenu uxor bila 2ena, koja je dovezena u kudu; a 
grdkom se jeziku nalaze rije^i aXo^oc, axoiTt^, TcotpdcxoiTK;, kojima je 
2ena ozna^ena kao ^Bettgenossin des Mannes^, a prema tijem 
rijedima nadinene su i rije^i za mu£a: axotTYx;, Trapaxo^nrii; ; u staro- 
indijskom jeziku nalazimo rije^i bh^rtar, bharyS, koje ozna^uju 
mu£a kao uzdr2avate|a, a zenu kao ^ejade^ koje biva uzdr- 
iavano (korijen bheVj nositi, drzati). Indoevropski jezici imaju 
rije^i, koje zna^e i mu2a i 2enu kao zglob: grd. ^^^Y^S 1** co- 
niuges, nem. Gatten, starosl. ci&npi&SH. Budu6i da se ove rijedi u 
indoevropskijem jezicima nalaze samo pojedince, va)a drzati, da 
su se samostalno razyile i da u indoevr. prajeziku nije bilo rijedi 
za bra^ni zglob. Otud s pravom zak|u^uje Delbrik, da je u indo- 
evropskom pranarodu uzajmi^ni odno§aj muza i zene bio takav, 
da nije mogla nastati rije^, kojom bi se nih dvoje oznadivalo kao 
cjelina, t. j. mu2 je bio gospodar, a iena — robina. To nam je 
poznato i iz Sraderove knige. Oto bi se moglo komu (fudno diniti, 
tko bi pomislio za rijedi naprijed navedene, kojima su mu2 i zena 
ozna^eni kao gospodin i gospoda ; dakle bi se moglo reci, da je 
zena bila ravna muzu. Ali na to pravo odgovara Srader (str. 199) 
vele6i, da je indoevropska rijed *potni izvedena od *potis i da nije 
morala zna^iti upravo „gospoda^, vec naprosto: 6e|ade, koje ima 
nad sobom gospodara, gospodarovo $e)ade. Kruti odnoiaj muza 
prema zeni ili zenama u indoevropsko doba potvrduje se i Del- 
brikovijem dokazom^ da u indoevr. prajeziku nije bilo rije^i za 
zenidbu ili brak, vec su se dotidne rijedi samostalno razvile u po- 
jedinijem jezicima. 



* Cudno mi je, 5to Delbrik na str. 36 za rijed vadhw veli, da 
joj je korijen v<m, otkle je glagol v&hati (voziti), a na str. 61 
uzima korijen, koji je gore u tekstu spomenut. Opravdano je samo 
ovo drugo mnijeAe, a ono 6e prvo biti grijeSkom izredeno. 



Digitized by 



Google 



232 T. MARETK), 

Drugomu je poglavju natpis „Wittwe, Waise". Tu dokazuje 
spisatej, da se u prajeziku nalazila rije6 za udovicu, na ime *vi- 
dheva, staroind. vidhdva, lat. vidua, got. viduvd, starosL Bb^OBa, 
ali nije bilo rijedi, koja je zna^ila ,,udovac^, vec su pojedini jezici 
samostalnijem putem izveli doti^nu rijed od one, koja im je zna^ila 
„udovica". Ova jezi^na ^ineniqa utvrduje misao, da se u indoevr. 
pranarodu udovice nijesu na novo udavale, a udovac se mogao oieniti, 
koliko je puta hotio. Druk6ije nije moglo ni biti u narodu, gdje 
je muz bio gospodar, a negove zene ~ robine ; ako robina izgubi 
gospodara, ona je doista ^rastavjena" (vidheva od korijena veidh- 
ra8tav}ati; vidi u j,Radu" kniga 89, str. 231), a gospodar ako 
izgubi robinu, ne osjeda &e ni iz daieka onako ostav]en i ne»retan. 
— Kada je otac umro, negova je neja6 ostajala sirotna. Ispor. 
rijedi: gr. 6p(pav6;, lat. orbus, jermenski orb, koje sve tri zna^e 
istO; na ime sirotno dijete, dakle se moze misliti, da je i u pra- 
jeziku bila rijed od istoga korijena za isti pojam. 

U trecem poglavju, kojemu je natpis „Vater und Mutter" po- 
kazuje spisate], kako se u svijem indoevr. jezicima ocu i materi 
rado daju tepava imena, koja potjedu iz najranijega djetinstva. 
Ovijem djetinskijem rijedima ne treba traziti etimologije, jer djeca 
kad podinu progovarati, upotreb}avaju glasove, koji su im najlakSi. 
Djetinska imena za oca i mater imaju gotovo svagda vokal a 
(onaj, Sto ga djeca najprije mogu izgovoriti), a konsonanti su im: 
p — t — m — n (prva dva za oca, druga dva za mater). Tako imamo : 
staroind. tatd, nana, grc. TrdcTTTrx, axTa, (xa[ji;;-a, lat. papa, tata, 
mama, got. atta, lit. tetis, mdma, starosl. oTi>i;b, hrv.-srp. tata, 
nana, mama i t. d. Delbrik (kao i Srader str. 197) usvaja misao, 
Sto su je u peterburskom rje6niku napisali Betlink-Rot o etimo- 
logiji rij^^i pitar, matar (= staroind. otac, mati, gr. iraTy^p (xyiTYip 
i t. d.); oni na ime vele, da su i te rije^i po svome postanu 
upravo djetinske, samo su im u kasnije vrijeme dodani nastavci, 
koji se i inaSe nalaze u rodbinskijem rijedima. — Osobite rijeSi 
za rodite}e ^ini se da nije bilo u indoevr. prajeziku, vec se govo- 
rilo : otac i mati ili se upotreblavao dual (ili plural) od rije^i otac. 
Pojedini su jezici razvili i samostalne rije^i : gr. ToxYie; (u Homera), 
yovYis; (u Hesioda), lat. parentes, slav. poAHTeiTi. l^femadko Eltern 
znadi upravo: stariji. 

Cetvrto je poglavje „Sohn und Tochter". Indoevropski je pra- 
jezik za sina i za kcer imao rije^i *sunus, *dhughter-, otkle je 
nastalo staroind. sunti, duhitir, gr. duyaTvip, lit. suntis, dukt§, got. 



Digitized by 



Google 



KNI^BVNE OBZNANR. 233 

sunns, datibtar, starosl. CBinrb, ^i»raTH. Prva od ovijeh rijeSi znadi 
za cijelo ;,roden^, dok se u staroind. jeziku nalazi korijeii su (praes. 
silte, sHuti), koji znadi „radati . Velika je muka s drugom rije^ju; 
misli se do duSe, da je od korijena duh, koji se nalazi u staroiud. 
glagolu d6gdhi (musti), ali zna^ena ^Melkerin^, „Saugling" nijesu 
ni malo prikladna. Delbrik misli, da pomenuta rijed ziiaci: „die 
Toehter als die Nahrerin eines Eindes, also eigentlich als ein weib- 
liches Wesen", ali ni u toj raisli ja ne mogu vidjeti osobite vjero- 
jatnosti. Mofda ce biti najboje reci, da riie<5 *dhughter- i ne stoji 
u etimologidkoj svezi s pomenutijem korijenom, vec s kakvijem 
drugijem, koji se izgubio, te mu ne znamo znaciena, jer u indoevr. 
jezicima dosta ima imenica (supstantiva i adjektiva) postalijeh od 
korijena, kqjih nema ni u kakvom glagolu. Za gr^ko ulo; mi»U 
Delbrik drzcci se Becenbergera (Bezzenberger), da je upravo ipo- 
koristik od starijega *uvu;, koje je glas po glas = staroind. gunti-s; 
a vrijedno je proditati i negovo miSjene o latiuskijem rijedima 
filius-filia, on ih na ime (s Kurcijusom) dovodi u svezu s rijcdima 
femiiia, felare, koje su od indoevr. korijena dhe, staroind. dh4yati, 
gr6. d"ri(5XT0, starosl. A,^viTU. Po torn bi filius-filia zna6ilo upravo: 
stvor, koji sisa, kao i letska rije6 dels (= sin). U novije vrijeme 
pomelo se sumnati o pomenutqj etimologiji^ jer se u arnautskom 
jeziku flSin" veli bir, a „kci" — bile, a arnautsko b ne moze po- 
stati od prajezidnoga dh, kako mo^e lat. /. Delbrik veli: „ja se 
drzim odevidne paraiele rij^^i filius i dels, a za arnautske rije^i 
treba dekati drugo tnmadene". Osim navedenijeh rijfe^t nalaze se 
za sina i za kcer joS i druge, koje upravo znace „dijete** (kao 
staroind. putrd, lat. puer, gr. Trat; od *7uaFtc, tsxvov), „roden" (lat. 
gnatas), „veselitel, veselitejica^ (staroind. nandana, nandini) Latinsko 
liberi zna6i upravo: slobodni — prema robovima, jer pater fami- 
lias drzi pod svojom vlascu i djecu i robove. 
. Petomu je poglavju natpis „Bruder und Schwester". Indoevropske 
rijedi *bhrater i *svesor saduvane su gotovo u svijem iudoevrop- 
skijem jezicima. Delbriku se ne svidaju dojako§na etimologi^ka 
tumacena ovijeh rijedi, po kojima bi brat bio „uzdrzate}" (kor, 
bher), a sestra — ^svoje cejade" (u svezi s pronom. osnovom suo-)> 
ali sam ne daje drugoga lumadena. Osim pomenutijeh rijedi nalaze 
se i druge, ali samo pojedince: staroind. bbagini (sestra, upravo: 
sretna, „jer ne stoji aama, vec ima braia"), gr. aSsXyo^, xadiyvTiTo;. 
Etimologija rije6i a$e><p6; poznata je i opce prim)ena, kako ju je 
ve6 izrekao Hesihije veleci, da je aSeXfoi; 6e}ade od iste utrobe 



Digitized by 



Google 



234 T. MABBTK^, 

(aSe>.(por ol ex tH^ auTYfc Se>.(puo^ yeYovoTe;). Nejasan je prvi dio u 
slo^enici xaatyvTiTo;, i Delbrik nau ne mo^e naci korijena. torn 
xadi? nalazi se nagadane u Sraderovoj knizi, str. 537. — Za brata 
i sestru nalazi se gdjeSto u indoevr. jezicima i tepavijeh imena, 
kako smo ih naprijed vidjeli za oca i za mater. Bugari n. pr. 
starijoj sestri vele A'^A^- O toj rije6i veli vrlo dobro Delbrik, da 
stoji za cijelo u svezi s rie6ju A'^A'^j gr- ^^^o? (^jak), TviST) (tetka) i 
da su 8V6 te rije^i postale od praoblika dhe, a to da je djetinska 
rije6 za oznaku starijih rodaka; on ovamo broji i homersko iid-zX&j 
koje se govori starijemu bratu. Djetinske i to tepave rije^i za 
cijelo su takoder hrvatskosrpska |elna, bugarska Jie.iH, maloruska 
jiejiiKa^ Od ovijeh rije^i prva zna^i (po svjedo^anstvu pomenutoga 
Slovin^eva dlanka) ^starija sestra", a druge dvije „tetka". Delbrik 
do duSe dodaje, da se ne moze reci, jesu li te rijedi indoevropske 
ili tude, — ali ja svakako mislim, da te rijefi kao tepavice i ne- 
maju korijena kako ga nema ni poznati pripjev krali^kijeh pje- 
sama lejol iz kojega su neki na^inili slavenskoga boga Le|a, o 
kojemu dakako prava nau^na mitologija nista ne ce da zna. 

U Sestom poglav}u raspravja pisac ^Stiefverhaltnisse". Same je 
jedna rije^, koja ovamo pripadsl, a nalazi se viSe nego u jednom 
indoevr. jeziku, a to je gr^ka i jermenska rije6 za „macehu^ : 
gr. (JLTiTputi, jerm. mauru ; ina^e se razlikuju indoevropski jezici u 
rijedima^ koje sluze za macehu, o6uha, pastorku, pastorka; polu- 
brata, polusestru tako, da se 6ovjeku namece misao, da praatari 
Indoevrop}ani nijesu imali osobitijeh rije6i za pomenutu de|ad. 
Doda6u, da ni Delbrik nije etimologi^ki razjasnio slavenskijeh 
rijedi nacToptK'B, nacToptKa, vec na prosto prima nesigurnu Mi- 
kloSicevu misao, po kojoj -CTop'BKT», -CToptKa stoji u etimologi^koj 
svezi s osnovom Ai»™Tep (k6i). 

Sedmomu je poglav}u natpis „Gros8eltern und Enkel*. Djeda i 
baku po ocu i po materi nazivaju indoevropski narodi razli^no; 
zovu ih veliki otac, velika mati: staroind. pitSlmah^, pitamahi, mS- 
tSlmaba, matamahi, nem. Grossvater, Grossmutter, — za tijem 
oCev otac, o6eva mati, materin otac, materina mati: gr. xarpoc 
iraTYip, [JiYiTpo; Tuanrip, [jL7)Tpo7raTO)p, TuarpoTraTcop, TraTpofXTiTwp, — ta- 
koder starac, starica: lit. senis, sene. Litavci takoder govore stari 
otac, stara mati: sen^sis tetytis, sen6ji mamyt6 ili s6nt6vis, s6n- 



^ Ove maloruske rijedi nema u Delbrika, ali se nalazi u Miklo- 
Sica, Etym.-Wtb. str. 167. 



Digitized by 



Google 



KNI^BVNIB OBZNANE. 235 

inot^. Ima i djetidskijeh, tepavijeh rije^i: gr. TciTTTro?, t>(^, alav. 
^'bfXh^ 6a6a. Latinsko avus, avia i gotsko *avaii, avO daju nam 
pravo misliti, da su se rije6i *avos, *avs; nalazile sa zna6enem 
djed — baka vec ti indoevropskom prajeziku. Vecma se sla^u 
indoevr. jezici u imenima za unuka i unuku: staroind. ndpEt, 
n&ptl, starobaktr. napat, lat. nepos, neptis, staroiit. neptis, nepte, 
tako da se za indoevr. prajezik moi^e uzimati oblik *nepOt, *nepti. 
Da li gr^ko vsTToSe? (potomci) ovamo ide, nije sigurno; obi^no se 
u gr^kijeh pisaca nalazi opisano TcaCSwv TuxtSe? ili texvov TSjcva, a 
sli^no biva i u dnigijem jezicima. Germansko-slavenskomu Enkel 
— BTiHoyKT, tumaCi postane Kluge u svom poznatom rje^niku, a 
Delbrik pristaje uza A. O etimologiji indoevropskoga *nep5t — 
nepti ne veli Delbrik niSta, jer se u opce danas niSta vjerojatno 
ne moze reci, a za indoevropsko *avo8 — *av5 misli da dolazi 
od korijena, kqji se nalazi u staroindij^kom glagolu dvati (sporiti; 
pomagati, braniti) i tako bi *avos upravo zna^ilo : prijatej. Ovo je 
zna6ene do duSe neSto idiliSno, a mi smo vec govoreci o Srade- 
rovoj knizi vidjeli, kako malo vjere zasluiuju idilidka tuma^ena 
rodbinskijeb imena. Ali treba pomisliti, da je takoder u primi- 
tivnijeh i varvarskijeh naroda odnoSaj medu djedovima i unueima 
umi]at i srda^an. Pomenuta indoevropska rije5 zna6ila je po svje- 
dodanstvu latinskoga i gotskog jezika djeda (baku) po materi, a 
ne po ocu. Sto nema zajedni^ke rije^i za o6eva oca (i mater), to 
Delbrik tumaSi ovako : ozeneni su sinovi po svoj prilici ostajali u 
odinoj kuci, dakle su stajali i pod odinom vlasti, za to je sinov]a 
porodica gospodara knee zvala imenom „domacin" ili drugijem 
sli^nijem. Osim toga mogla su djeca djeda i baka po ocu zvati 
tepavijem imenima, koja su im sluzila za oca i za mater, za tijem 
imenima: stari otac, stara majka, veliki otac, velika majka i t. d.^ 
kako smo naprijed pokazali za djeda i baku po materi. 

Osobito je zanimjivo osmo poglavle s natpisom ;,Oheime und 
Tanten, Neffen und Nicbten". Stric t. j. o6ev brat imao je ime 
vec u indoevr. prajeziku i to izvedeno nastavkom od osnove *peter-: 
staroind. pitrvya, gr. Trarpwc (od *7uaTpapo; ili TcaTpcoro^), lat. patruus, 
starogornonem. fetiro. Drugi jezici imajii druk^ija imena: lit. d^d^ 
ili dedzius (tepava imena, ali nije nemoguce, da su uzeta iz ru- 
skoga jez.), slav. CTp-BiH, cxp-MHi^b (neznana postana). Materin brat 
ili ujak prozvan je u staroind. i u grdkom jeziku imenima, koja 
su o^evidno izvedena od imena za mater: staroind. matula, gr. 
[jLTiTpo);. Vrijedno je pamcena, Sto se u nekijem jezicima materin 



Digitized by 



Google 



236 T. HARETlO, 

brat zove imenimn; koja su izvedena od indoevr. rije^i *b,vo%, 
za koju smo vidjeli, da je zna^ila materina oca; lat. avunculus 
(deminutiv od avus), germ. Oheim slozena rijed : 0-heim, gdje je 
prvi die u etimologidkoj svezi s indoevr. *avo8. a dragi je joS 
taman), lit. avynas, starosl. oyS postalo od *auio8, *avio8). Komu 
je dudnovato, Sto su materin brat i materin otac prozvani rijedima 
od istoga korijeua, jos 6e se vise zaduditi, kad mu se re6e, da su 
u nekijem jezicima identi^ne rijedi, koje znade „unuk" i „necak**. 
Vidjeli smo, da su se u indoevr. prajeziku nalazile rije^i *nepQt 
— *nepti sa znadenem : unuk — unuka. S tijem neka se isporede 
rije^i, koje znade „necak": lat. nepos — neptis, germ. NefFe — 
Nichte, slav. HeTHH, staroirski nia^ necht. Moze se misliti, da 
u prastaroj indoevropskoj davnini djeca nijesu dinila nikakve raz- 
like medu ujakom i djedom, jedan im je i drugi bio jednako mio, 
jedan i drugi „prijate}" (*avo8), a „prijate}" je rije6, kqja ni u 
kakvom savezu ne stoji s razlikom u godinama, a razlikom, koja 
svagda rastav)a djeda i ujaka kao oca i sina^ a za koju djeca ne 
pitaju. Videci djed i ujak, da ih djeca jednijem imenom zovu, po- 
5eli su i oni upotrebjavati za djecu istu rije6: *nep?5t — ^nepti, 
koja je etimologidki tamna pored svijeh pokuSaja, da se protumadi* 
To je isto onako, kuko u grdkom, ruskom i hrvatskosrpskom 
jeziku zenin brat i otac neziua mu£a zovu istom rije^ju : y^^l^P^po;, 
sflTB, zet. Ja hih rekao, da je pravi uzrok svemu ovomu to, Sto 
je zeni (dakle supruzi i materi) brat jednako mio kao i otac. Sje- 
timo se, kako je u nasem narodu sestri brat (osobito ako je jedini) 
dejade veoma drago: u narodnijem pjesmama brat je sestri za- 
kletva. Iz vrlo pou^noga osmoga poglav|a Delbrikove knige mogao 
bih jos dosta kojesta navesti; ali da ne budem predug, nave§6u 
samo jos nesto malo. Zajednidkijeh imena, koja izlaze od. djece, a 
sluze jednako za materin i za odin rod, ima dosta: gr. ^sio^ 
(djetifiska rijeci, ujak i stric), Tn^t; (djetinska rijeC, tetka po ocu 
i po materi). Slav. Texa znadi materinu sestru, a lit. tet^ govori 
se i odinoj (s^mo se po sebi razumije, da je teta upravo te- 
pava rije^). Rusko flflfl,^ znadi : ujak i stric, a svakako stoji u 
svezi s rijedju A'^Ai»^. — Zanim}ivo je Delbrikovo razlagane o 
latinskoj rije^i nepos, koja takoder znadi „ra8ipnik^. O latinskoj 

* Prvi slog u ruskom a^a« mislim da je postao od starijega 

Aft-, dakle bi A^A^ prema A'^A'^ stajalo isto onako kao starosl. 

AfliTJinb prema hrv.-srpskomu djetao. A koji je razlog tomu ^kal* 
nomu zamjenivanu? 



Digitized by 



Google 



K^r^BVNB OBZNANV. 237 

ti)e6i matertera (tetka) misli naS spisate}; da je upravo kompa- 
rativDa tvorba kao n. pr. grdko pafnXeurepoc. Takvijeh se kompa- 
rativa od supstantivnijeh osnova nalazi dosta u staroiad. jeziku, 
n. pr. a^yatarA = mazga, t. j. zivotina, koja je vMe kon (d^va) 
nego §to drugo; tako je matertera iena, koja je Tide mati nego 
drugo §to, druga mati. 

Dolazimo na deveto pogIay|e, kojemu je natpis: „Vettern und 
Cousinen^. Tu nam odmah na po6etku veli Delbrik, da medu 
indoevr. jezicima nema zajednice u imenima za bratuSede; ali po 
onom, Sto se u pojedinijem jezicima nalazi, moi^e se misliti, da su 
se u indoevropskoj pradavnini brata6edi i bratu6ede, tetici i te- 
tiSneS zvali bra6a i flestre. U staroind. jeziku nalazimo rije^: 
bbrS,trvya, gr. avetj;i6^, ]at. patruelis, matrueliS; sobrinus, conso- 
brinus, lit. brolis, brosi^, bro86, rus. A^oiopo^^HMft 6farrh i t. d. 

Napokon u desetom poglav}u obraduje spisate) iraena^ koja se 
ti6u vjendane rodbine (Heirathsverwanddchaft). Za i^ensko Pelade, 
koje je udajom doMo u kucU; nalazi se u iiekoliko jezika zajed- 
ni^ko ime: staroind. snusa, gr. vuoc, lat. nurus, starogor^oAem. 
snura, starosl. CH'Bxa Premda se ove rije^i ne slaiu u nastavcima, 
ali 8 potpunijem pravom moiemo misliti, da je vec indoevr. pra- 
jezik imao rijei^ za snahu, koja se po^inala glasovima snus-. Udad- 
benica je ye6 onda posebnijem rije^ima zvala najblize rodake 
syoga mu£a: otac muzey|i zove se u staroind. ^ya^ura, gr dxupoc, 
lat. socer, lit szSszuras, slay. CBOKp't, — mati muzevja: staroind. 
(jya^rw, lat. 80cru«, gr. ixopA.^ starogornonem. swigar, slay. cBCKpij, 

— muzev)i brat: staroind. deydr, gr. Sanip, lar leyir, lit. deyeris, 
slay, ^ifiepb, — mazey|a sestra : gr. '{(xl6(s>qy lat. glos, slay. 8T»jn>Ba, 

— djeveroya zena : staroind yatar, gr. eivaryip^ lat. ianitrices, lit. 
jent^y slay, lixp'bi. Od ovijeh imena etimologidki sa donekle jasna 
samo za syekra i syekryu, opceno se na ime misli, da im pryi slog 
stoji u sayezu sa zamjenicom syoj, lat. suus i t. d.; kao i u rije^ima 
CBbCTby (tBoiaiCB; o onom, Sto dolazi iza pryoga sloga u rije^ima 
*deukuro, suekrU ne mo^e se re6i niSta yjerojatno, isto tako ni o 
ostalijem sada nayedenijem rijedima Zenini rodite|i po syoj prilici 
(t. j. kako se meni <l^ini) nijesu u indoeyropsko doba imali rije^i 

^ Iz pomenutoga se dlanka Sloynideya yidi, da naS narod osim 
imena bratuded — bratu6eda ima joS i ova: strifiic — atridevka 
(= stri6ev sin i kci), strinic — striniSna (= strinin sin i kci), ujic 
(ujnic) — ujniSna (:= ujakov sin i k6i), tetic — tetiSna (= tetkin 
sin i kci). 



Digitized by 



Google 



238 T. MARBT16, 

za i^ezina muza, premda se Delbriku 6ini vjerojatno, da su }e 
imali; all ja bih rekao, da su rije^i za zeta u pojediiiijem jezicima 
odviSe razlidnc; te ne mozemo misliti, da potje^u iz istoga izvora: 
staroind. jamatar, gr. Ya(jt.pp6;, lat. gener, slav. »ati>. Ni Srader 
(str. 543) ne misli, da su pomenute i slidne rije6i nastale iz pra- 
jezicne zajednice. Ovdje je prilika, da kazem koju rijed na po se 
slav. SATb. Prema ovoj slavenskoj rije^i stoji litavska zSutas. I 
Srader i Delbrik drze, da je litavska rije6 sa slavenskom srodna 
od iskona t. j. da nije uzeta iz slaveiiskoga kojeg jezika. Ali men! 
se ipak dini, da su Litavci pomenutu rijed uzeli od Slavena, jer 
da je iskoDska srodnost medu navedenijem rijedima, bilo bi po 
svoj prilici u lit. jeziku *zintas. Ni ja dakako ne raogu sigurno 
reci, da je lit. rije^ uzeta iz slavenske, jer bi potpuua sigurnost 
same onda bila, kad bi Litavci govorili *2;intas. O slav. satb mi- 
slim ono, §to i Mikloiic u Etjm. Wtb. 401, na ime, da je od 
istoga korijena, koji se nalazi u glagolu SHaTH; — batb je meni 
= ^zn-lls, t j. -tis je nastavak, a korjeniti slog stoji u nizini pri- 
jevoja kako je n. pr. od indoevr. prajezidnoga korijena do (dati) 
u staroind. jeziku 1. lice plur. praes. da-(2-m^s prema 1. sing. Ak- 
da-mi, Po torn bi tuma^enu batb upravo bilo = znanac, poznanik. 
Vidimo i u drugijem jezicima sli^an razvoj zna^ena: staroind. 
jftatl (od kor. jfia — znati) znadi „rodak", gr. yvwTOc (upravo = 
znanac) zna61: rodak, pa^e i: brat (u Homera). U ovom je poslu 
osobito znatna letska rijed fnuts, koja zna^i: zet, te je va|ada 
nitko ne ce rastavjati od slav. glagola 8HaTH. Ako je ovo miS)ene 
o rijedima z^ntas, batb opravdano, onda se da bogme otvara jo§ 
veci ponor medu navedenijem indoevr. rijedima, koje znade: zet. 
Za porodidni f ivot prastarijeh Indoevropjana veoma je vazna 6ine- 
nica, sto muz i negovi krvni rodaci nijesu rod udadbenidin sma- 
trali svojim rodom. To se zakjuduje s potpunijem pravom otud, 
Sto u indoevropskijem jezicima nema zajednidkijeh rije^i, kojima 
bi muz i negovi rodaci zvali zenine rodake i obratno, vec Sto ima 
takvijeh rijedi, ili su mlade, tude, tamne, i Sto je glavno : osan4ene 
(n. pr. gr. Trev^spo;, Tcevd-spa, lit. uszvis-tast, laigonas-Surjak, slav. 
TbCTb, moypb, namenor itd) ili su takve, da su najprije sluzile 
i^eni za muzevli rod, n. pr. staroind. 9V&9ura, Qvaijrii, i lat. socer, 
socrus upotreb|avalo se takoder £a ^enina oca i mater. Do ovoga, 
svakako vrlo znatnog, zak}u6ka doSli su Delbrik i Srader samo- 
stalnijem putem, kako obojica sa zadovo|stvom spominu (Srader 
str. 535, Delbrik 212). To je dakako tvrdo jamstvo za vjerojatnost 

Digitized by VjOOQ IC 



KlJIrii^ByNB OBZNANB. 239 

(aka ne sigurnost) pomenutoga zakja^ka. Ja 6u ovdje dodati joS 
nekoliko rijedi vrlo tamoijem hrvatskosrpskijem rije($ima : punica- 
punac. One se nalaze samo u torn jednom jeziku ; MikloSi6 u Etym. 
Wtb. ne veli o nima niSta, pade ib i ne navodi nigdje, a Delbrik 
samo veli; da sii va)ada tudice, ali iz kojega jezika? Dani^ic u 
svojira „Korijenima" (str 288) dovodi ih u svezu s rijedima pun, 
puniti, kojima je etimologija ponve jasna, samo je dakako teSko 
pristati uz Danidicevu misao o razvoju zna6ena (^znadene puniti 
prelazi u hraniti, radati^). I ja mislim, da se punac — punica imaju 
dovoditi u svezu s: pun, puniti, a razlog mi je ovaj: stari su 
Hrvati za cijelo govoriii plnac — plniea, dok u glagolskoj kniiiiei 
„Mirakuli« (god. 1507, .vidi o no] viSe u „Radu" kn. 97, str. 99) 
na strani 8 nalazim rije^ plnica, dakle s istijem vokalizmom, kako 
se veoma <5e8to nalaze rijedi pin, plniti (= pun, puniti). JSema 
dakle sumne, da su punac — punica prave narodne doma6e rije6i, a 
ne tudice. Sada se samo pita, kako im se razvilo znadene? Evo 
§to ja o tome mislim. Rijed je punica sinonira s rijefiju „taSta^ 
(starosl. TbfflTa). Postage ove rije^i kao i rijedi ^tast** (starosl. 
TbCTb) nije poznato, ali Hrvati su je i tirbi narodnom etimologijom 
doveli u savez s jednakoglasnom rijedju: ^taata^, koja je fern, 
adj. i znadi isto Sto prazna (ispor. starosl. TBmTb- vacuus). Narodu 
se ^inilo, da je u torn i^eka kob ili omen, ako se srodau de|adetu 
veli prazna, za to je „taSta" okrenuto u „punica^ t. j. puna £ena, 
jer je bo|e biti punu nego praznu. PoSto se tijem nadinom utvrdila 
u jeziku ri]e6 „punica^, nadinena je prema noj i rije5 punac = 
tast. — O postanu tamne rijeCi nen'tcTa ne govori. Delbrik na 
^alost niSta, i tako smo za nu upuceni samo na ono, Sto o noj 
nagada MikloSii u svome Etym. Wtb. 

U drugom dijelu svoje knige obraduje Delbrik neke porodidne 
ustanove u staroj Indiji i dolazi do ovijeh resultata: poliandrija 
se gdjeSto nalazila u Indiji, ali se ne moze dopustiti, da je po- 
tjecala iz vremena indoevropske pranarodne zajednice. Svakomu 
je dovjekn bilo u Indiji prosto imati i^ena, koliko ih je mogao 
uzdrzavati, ali samo mu je jedna od iiih bila glavna zena. Bradnu 
vjernost morale su zene obdriavati vrlo strogo, a muievi su mogli 
od ne odstupati, kadgod su htjeli, i to je dokaz, da je u staroj 
Indiji £ena bila vlasnidtvo mu£a. Sva je prilika, da je oblik in- 
dijske poligamije potjecao iz pranarodnoga vremena. Djeci su u in- 
dijskoj porodici otac i mati bili dakako 6e]ad najuglednija, a medu 
bracom i sestrama bili su stariji ugledniji od mladih, a najugledniji 



Digitized by 



Google 



240 T. MARHjnd. 

je bio najstariji brat. polozaju o^inijeh i materinijeh rodite|a u 
starbindij^koj porodici govore izvori vrlo malo, ali se 6ini, da im je 
ugled bio velik, osobito ako su zivjeli u zajednici sa svojom dje- 
com i unu6adi. I stric je veoma poStovano Pelade, u neSto maiiein 
ugledu stoji ujak; sto su vremena starija^ to je stric dasniji od 
ujaka. — Sam spisate} priznaje, da je hegov „stvarni dio** saino 
podetak: on je na osnovi knizevnijeh izvora prikazao dlanove 
staroindijske porodice prema gradaciji ugleda, koji ih ide po usta- 
Dovama i obidajima. Tako bi trebalo obraditi i starogr^ku, italsku, 
germanska, slavensku i t. d. porodieu, pa bi se onda istom moglo 
govoriti, da se jezi^ni podaci o pranArodnoj indoevropskoj porodici 
potpunuju i pro6iscavaju podacima kulturno istoridkima. 

Delbrik se u svojoj radni na nekoliko mjesta protivi juristi^ko- 
antropologidkom nauku o razvoju porodice, u koliko bi ga tko 
liotio protezati i na indoevropski pranarod onoga vremena, koje 
je bilo neposredno prije rascijepa u pojedine narodne grupe. Po 
reCenom nauku, dok su }udi joS divji, nema nikakvoga traga stezi 
spolnoga opcena, koju sa sobom donosi brak, u torn stanu djeca 
ne poznaju ni oca ni matere, vec pripadaju onoj grupi ludi ili 
onomu plemenu, u kqjetn su se rodila. U tom kaosu po malo se 
razvija materinsko pravo (Mutterrecht), t. j. djeca se oku- 
pjaju oko matere, koja tijem nac^inom ^ini srediSte kakve takve 
porodice, ali jos je svakom muSkarcu slobodno s nom djecu radati. 
Kako je £ena slab stvor, potrebna joj je muSka pomoc, ali ne ona 
ne nalazi u Judi, koji s nom djecu radaju, vec u svoga brata t. j. 
dje^iha ujaka. Tako u vrijeme „materinskoga prava" sa^inavaju 
porodieu : zena, nezina djeca i nezin brat. Napokon se polagano 
razvija najsavr.^eniji oblik porodice, gdje je muz nezina glava, iz 
prva kao neograni6en gospodar, a poslije dijeli on svqju vlast sa 
zenom i to s jednom jedinom. Ova juristi6ko-antropologi5ka teorija 
osnovana je na motrenu porodiSnoga razvoja, kako ga jo§ danas 
pokazuju divji, poludivli, varvarski, poluvarvar:jk i i civilizovani 
narodi. Delbrik ne ce da se upu§ta u ispitivane korektnosti te 
teorije, vec se same odlu6no protivi misll, da je u vrijeme indo- 
evropske zajednice porodica bila osnovana na materinskom pravu : 
sav materijal, Sto ga je on sakupio, jasno pokazuje, da je muz bio 
glava indoevr. pranarodne porodice u vrijeme neposredno pred rasci- 
jepom. Ovo je zoatan resultat, jer nam moze sluiiti za mjerilo 
kulturnoga tadaSneg stana onako, kako smo rekli za Sraderov 
resultat o rudama. 



Digitized by 



Google 



K zadnema (^lanku u prednoj knid Rada. 

Za izricane nadina slu^i indoevropakim jezicima instramental, 
za to je vjerojatnije da su adverbi na -sky hrv. -ski -ske -ce -ice 
instrumentali neg) li lokali. U dragoj polovini drugoga sveska 
svoga djela Qrundriss der vergleichendea Gratnmatik der indo- 
germanischen Sprachen, koja je iziSia ne dugo iza doStampane CI. 
knige Rada, Brugmann sing, iastr. fern, ryba tiima6i take, da je 
na gotov oblik instr. na -a n. pr. stind. &W9 stupio u slovenitini 
afikas em, otkle stegom -am, a to u si. biva -a: ryba, do6im je 
riboja noviji mladi oblik uzet od proaominalne deklinacije (633). 
Uzimam da tako stoji pa mije^am svoju ipotezu s ipotezom, da 
je Bing. gen. fem. ryby du§§ postao tako, da je na zavrSetak iastr. 
-am stupio genetivnis: -ams: ryby duS^ od *rybam-[-3 dahjam-|-3 
kao u pi. ace od rybSns dahjSns oslabom preko rybons duhjons, 
hrv. ribe du5e, jer -Sms stegnuto od -aems. 

Valavec. 



R. J. A. Oil. 16 



Digitized by 



Google 



Digitized by 



Google 



RAD 



JDGOSLAVENSKE AKADEMIJE 



ZNAN08TI I UMJETN08TL 



KNJIGA cm. 
KAZREDI FILOLOOI^KO-HISTOKICKI 1 FILOSOFICKO-JUKIDIOKI. 

xxxu. 

f r 1/ ^ '".?','''? r A ^ 

* U ZAGBEBU 1891. 

KNJ12ARA JUGOSLAVBNaKB AKADBMIJB (DI0MI6kB TISKARB). 



Digitized by 



Google 



Dionidka tiskara 11 Zagrebu. 



Digitized by VjOOQ IC 



Sadrzaj. 

Straiia 

Demografski izvidi u Hrvatskoj. Od dra. Fr. Vrbanica ... 1 

dr^avnom ustrojstvu republike Dubrovacke. Od dra. K. Vojnovica 24 

DanasAi trpanski dijalekat. Od Mateja Milasa 68 

Parnice proti vje^ticam u Hrvatskoj. Od Ivana Tkal6ica ... 83 

Sadanje stanje gospodarske nauke. Od dra. Bl. Lorkovida . . 117 
najstarijoj lirskoj i epskoj poeziji latinskoj s komparativnoga 

gledista. Od dra. M. Srepela 184 

postanjn latinskoga t-imperfekta i &-ftitnra. Od dra. M. Srepela 223 



Digitized by 



Google 



Digitized by 



Google 



Demografski izvidi a Hrvatskoj. 

Uitao u sveifanoj ajednid jugoalavenske aJcademije znanosti r umjetnosti 
dne 6. prosinca 1890, 

PRAvi 6lan dr. Fr. VrbaniO. 

JoS samo nekoliko tjedana, te ce Sirom ciele domovine od kuce 
do kuce prolaziti stotine Ijudi, koji ce svakoga nas izpitivati o 
stanovitih osobnih naSih prilikah, te zahtievati od nas, da odgovore 
na ta pitanja upiSemo u posebne Stampane cerluljice, koje ce upravna 
vlast sama dieliti svakomu tko ih bude trebao. Ove ceduljice slati 
ce se u statisti^ki ured, gdje ce ih stotine ruku vrstati i izradjivati 
ubiljezene odgovore. Sav taj posao stajati ce mnogo truda i mnogo 
novaca, da i ne govorirao o neprilikah, koje ce bit! nametnute ob- 
cinstvu. Ove neprilike zaboraviti ce se medjutim lako, jer se ovaj 
posao opetuje istom svake desete godine; nu ima o iiteljstvu iztra- 
zivanja takovih, kqja se ponavljaju od godine do godine, ill se 
barem preduzimlju kod svih vaznijih sgoda. Ne bi bilo s moje 
strane uputno, kad bih povodom svega toga u ovom odli^nom 
sboru stavio pitanje: 6emu sve to? Zar ne bi bilo uputnije osta- 
viti obcinstvo na miru i ne troSiti novca u tu svrhu? Ja vec 
unapried pogadjam odgovor na ovo pitanje, znajuc dobro, kako se 
danas viSe ne taji korist i nii2da ovakovih izvida ; pak zato volim 
mjesto ovoga pitanja staviti drugo, na koje ne bih dobio tako su- 
glasna odgovora kao sto na ono prvo, a to je pitanje : Sto je do sada 
u^injeno u Hrvatskoj u pogledu demografskoga iztrazivahja, te 
da li ono, Sto se je na torn polju uradilo, zadovoljava znanosti i 
zahtjevom prakti6ne potrebe? 

Da odgovorimo na ovo pitanje, od potrebe je prije svega ziiati : 
od kojega vremena po^imlje u Hrvatskoj pravi rad na ovom polju 
znanosti drzavoslovne ? Do god. 1851. nije se niSta ili vrlo malo 
radilo u torn smjeru, a ono sto je ufiinjeno nije iSlo za svrhom 
znanstvenom, nego za tofino ozna^enimi ciljevi uprave driavne. 
R. J. A. cm. 1 



Digitized by 



Google 



2 FR. VRBANld, 

Drzava trebala je i novca i vojnika, njoj je bilo stalo, da omjeri 
svoje sile i upozna svoju snagu. U toj nakani, kojoj tragova na- 
lazimo vec u 16. vieku, odredio je car Josip II. intimatom kr. ug. 
namjestnidkoga vieca od 16. kolovoza 1784 , da se u Ugarskoj i sdru- 
£enih zemljah popi§e ziteljstvo po istih na^elih, kako je to bilo usta- 
novljeno i za nasljedne pokrajine, dakle drugadije, nego li se je to 
dosada koji put radilo u iztodtioj poli eve monarkije, a napose god. 
] 754. kad je proveden prvi terezijanski popis. Po ovoj naredbi valjalo 
je popisati ne samo seljake nego i plemstvo; jer se je popis imao 
obaviti ne samo u svrbe porezne nego i u svrhe vojni^ke. Uslied 
toga nastade veliki odpor i veliki uzrujanost; Josip II. bio je 
prisiljen u Ugarsku i Hrvatsku odpraviti velikn vojsku, te je samo 
uz sudielovanje vojne sile bilo mozno ovu odredbu provesti. Stalizi 
i redovi obeca§e god. 1791., da ce za Ugarsku i sdruzene zemlje 
stvoriti nov zakon o popisu, ali toga obecanja ne izpuniSe, jer 
im se je diailo, da se obci popis ne da u sklad dovesti s nji- 
hovimi povlasticami. Istom god. 1802. stvoren bude nov zakon o 
popisuy od kojega je medjutim izrikom bilo izuzeto plemstvo i voj- 
nidtvo, te je narodito izrefieno, da se vojnifitvu ne dopusta nikakav 
upliv na popis, ve6 da ga obaviti imadu izklju^ivo vlasti gradjanske. 
God. 1805. obavljen je popis naroda na tom temelju, a sabor je 
rezultate njegove uzeo do znanja; ali kasnije nije se viSe popis 
ponavljao. 

Redovitiji bili su izvidi, koji se ti6u miene ziteljstva, jer je sve- 
censtvo vodilo registre o porodih, pomorih i vjenfianju, te se je 
na toj podlozi od godine do godine izkazivao broj ziteljstva u 
dijecezanskih fiematizmih. Kolikogod se priznati mora znamenitost 
i ovih radnja, to im ipak nije moci dati znanstvene vriednosti, jer 
se je radilo jedino o broju ziteljstva. 

Njesto bolje bijahu ove radnje u bivfioj Krajini, gdje je voj- 
ni6koj upravi bilo odlu^no stalo do toga, da znade, koliko joj na 
dispoziciju stoji vojnika. Vec od negda popisivalo se je ziteljstvo 
u ovom kraju domovine ; nu istom naredbora ratnoga dvorskoga 
vieca od 3. studenoga 1814. uredjea je todno postupak svako- 
godiSnje kon^kripcije i petgodiSnje revizije. Prema duhu tadanjega 
vremena bila je riedkost, d;i su se rezultati toga popisa iznosili na 
javu. Hietzinger u svojoj statistici priobcuje nam medjutim ipak 
dosta obsezue podatke o ziteljstvu vojne Krajine. 

Dogadjaji od g. 1848. nisu ostali bez upliva i na izpitivanje de- 
mograf^kih prilika, barem Sto se tide popisa; jer se je po posebuoj 



Digitized by 



Google 



DBMOGRAPSKI IZVlDI U HRYATSKOJ. 6 

naredbi, izdanoj mjedeca travnja I80O., imalo popisati ^iteljstvo u 
cielo) monarkiji po jedaakih na^elih, ali po dosadanjem na^inu, 
koji je bio u obi^aju u zemljah austrij^kib, i to u svrhu, da se 
dodje do valjane podloge za nadopunjivanje vojske, te da se dobiju 
nuzdni podatci za potrebe obcinske i unatarnje dri^avne nprave. 
Ovaj popis dovrsen je istom u po^etku g. 1801. 

Veca briga podela se u nas pos7e6ivati demografiji od onda, kad 
je ravnateljstvo administrativne statistike u Be^a protegnulo svoje 
poslovanje na obseg ciele monarkije, dakle i na kraljevinu Hrvatsku. 
Od toga vremena po6eli su zupnici na upravne vlasti slati redovita 
izvjeg^a vjendanju, o porodih i pomorih. Namjestni^tvo, odnosno 
general- komanda^ sastavljali bi na temelju ovih izvjefica pregled za 
cielu zemlju, te ga slali navedenomu ravnateljstvu, koje je u svojih 
publikaeijah ove podatke redovito proglaSivalo, ali ne pojedince 
nego u glavnih svotah. Pod upravom ovoga ravnateljstva obavljen 
je i obci narodni popis od god. 1857., koji se ne samo na6elno 
nego i u svojoj provedbi bitno razlikuje od popisa dosadanjih. 

Kad je godine 1860. i Hrvatskoj povraten ustav, te politi6ka 
uprava osnovana na drugih temeljih^ zapelo je za neko vrieme i 
djelovanje ravnateljstva administrativne statistike obzirom na bivSu 
gradjansku Hrvatsku ; ono je proglasivalo statisti^ke podatke u ob6e, 
a napose one o ziteljstvu; samo za negdanju Krajinu. Kad je god. 
1863. reorganizirana sluzbena statistika, te u Becu osnovano sta- 
tistidko centralno povjerenstvo, protegnulo je ono svoj djelokrug i 
na Hrvatsku, te skupljalo i proglasivalo podatke i o ziteljstvu naSe 
domovine. Ali i ovo djelovanje nije trajalo dugo vremena: nago- 
dom sklopljenom izmedju Ugarske i Austrije s jedne, a izmedju 
Ugarske i Hrvatske s druge strane, nastado§e promjene i u slu^b. 
statistici kraljevine Hrvatske. Upliv bedkoga central, statistic, povje- 
renstva na Hrvatsku prestao je sasvim, a mjesto njega preuzeo je 
ravnanje sluzbene statistike poseban odsjek u hrv.-ug. ministarstvu 
za poljodjelstvo, obrt i trgovinu u BudimpeSti. Nu ovaj statistidki 
odsjek nije se u svom poslovanju obazirao na Hrvatsku, osim Sto 
je pod njegovim ravnanjem obavljen popis ziteljstva u p66etku g. 
1870. po stanju od 31. prosinca 1869. Popis ovaj provela je u 
bivSem provincijalu zemaljska vlada, a u negdanjoj Krajini general- 
komauda. Drugih statistidkih izvida ziteljstvu nije u Hrvatskoj 
bilo za cielo ovo vrieme, dok nije g. 1875. u Hrvatskoj organi- 
zirana posebna sluzbena statistika, te kod zemalj. vlade ustrojen 
poseban statisti^ki ured. 



Digitized by 



Google 



4 FR. VUBANI6, 

Kao sto se je u ovom razdobju sluzbena statistika slabo brinula 
za statisti^ka iztrazivanja ob odnoiajih ziteljstva, tako su ]o§ manje 
privatni radnici na torn polju mogli poslovati ; jedini je bio dr. 
Petar MatkoviS, koji je povodom dviJb izlozba, jedne hrvatske u 
Zagrebu, a druge sveobce u Be6u, izradio posebne statisti^ke na- 
crte^ kraljevini Hrvatskoj, i tim povodom od pojedinih ureda 
pribrao, i u koliko sile pojedinca dosizu, preradio sabranu gradju 
o demografskih prilikah domovine. On je u obce u ono doba bio 
jedinim radnikom na polju statistidkog iztrazivanja, te ga svakako 
ide zasluga, da je u svezi s nekimi odli^nimi dlanovi toga naSega 
zavoda sklonio odiudujuce krugove na organizaciju sluzbene sta- 
tistike u Hrvatskoj i na ustrojstvo posebnoga statisti^koga ureda 
u Zagrebu. 

Od toga vremena tr j. od godine 1875. pofimlje ne same 
novo razdobje nego, da pravo reknem, i prvo ozbiljno nasto- 
janje oko izpitivanja statistidkih u ob6e, a demografskih napose; 
prava je pako sreca bila, da se je nasia mlada sila, koja je imala 
i ozbiljne volje i obseznih sposobnostih, kako ce vec u prvom po- 
^etku udariti dvrst temelj hrvatskoj statistic!. Dauas nakon 15- 
godiSnjega obstanka hrvatskoga statistidkoga ureda mo^e se punim 
pravom reci, da je M. ZoriUdj preuzev prvi ravnanje hrvatske 
organizirane statistike, postao tvorcem na§e sluzbene statistike, 
da je on pravim zadetnikom hrvatske statisti^ke literature, te da 
se je istom njegovim nastojanjem tudji sviet upozaao s pojavi na- 
Sega i^ivota, a skoro sva znanstvena djela svjetske literature, u 
koliko priobcuju podatke pojavih naSega gospodarskoga i Ijud- 
skoga ^ivota, crpe svoje viesti iz radnja Zoriticevih, rieSiv se do- 
sadanjih povrSnih kombinacija ili mutaih a vecinom posve neisti- 
nitih vrela. 

Kako se je od ovo doba razvijala statistika u Hrvatskoj ; kako 
su se iztrazivanja statisti^ka ne samo usavrlila, nego u ob6e pro- 
tegnula na one grane zivota, na koje se do sada u torn pogledu 
nije ni mislilo, svega toga danas spominjati ne 6u, vec cu samo na- 
glasiti, da istom od ovo doba govoriti mozemo hrvatskoj demo- 
grafiji, kojoj veli glasoviti njemaCki statistik dr. Engel, da je 
„die wissenschaftliche Beschreibung der menschlichen Gemeinschaf- 



* Vidi dr. Petar MatkoviS: ^Statisti^ki nacrt trojedne kraljevine". 
Zagreb 1864. — Isti: ^Hrvatska i Slavonija u svojih fizicnih i du 
sevnih odnoSajih". Zagreb 1873. 



Digitized by 



Google 



DBM0GRAP8KI IZVIDI U HRVATSKOJ. O 

ten", i hrvatskoj demologlji, o kojoj tvrdi isti dr. Engel, da je 
^die Lehre von ihren (t. j. der Gemeinschaften) Veranderungen 
und von den Gesetzen nach welehen sie erfolgen.*** 

Da je ovako organizirana sluSbena statistika svu svoju snagu 
ponajprije posvetila demografskim radnjam, to odaje ne samo prak- 
ti^nu vjeitinu nego i znanstvenu obrazovanost njezina upravitelja. 

Od dana do dana Sirili se glasovi, kako ziteljstvo sve to vide 
pada, ne samo s toga^ jer je bio pomor veci od poroda, nego i s toga, 
jer je bio i razmjer poroda manji nego li do sada; trebalo je 
8 toga s jedne strane misliti, kako ce ova novotarija, kakovom se 
je smatrala u prvo vrieme brvatska slu^bena statistika^ sve ove 
glasove svesti na pravu mjeru, a s druge opet strane valjalo je 
vec unapried nastojati o torn, kako ce se stvoriti podloga za dalnji 
rad na ovom polju, na kojem se u zadnje doba nije upravo ni§ta 
radilo. Al i drugi viSi ciljevi potaknu§e hrvatsku sluzbenu sta- 
tistiku; da je svojim radom zapo^ela upravo ovdje; ta dobro se je 
znalo, od kakove je vaznosti iiteljstvo po cjelokupni unutarnji 
zivot drzavO; kako je ono podlogom gospodarstvu njezinom, kako 
se u pojavih, koji se tidu i^iteljstva, zrcale uspjesi drzavnoga rada 
i nastojanja oko dobrobiti i blagostanja i pojedinca i cieloga na- 
roda, te kako napokon sve, §to se u dr^avi sgadja, biva po iitelj- 
stvu i za njega. AI i bez obzira na ovu eminentno prakti^nu 
stranu bilo je od potrebe prvu paznju obratiti na radnje demo- 
grafske vec zato, jer su i u znanosti svakim danom nastajala 
nova pitanja, u kojih se je razpravljalo o ziteljst^u, u koliko je ono 
danom Ijudske i drzavne zajednice. Tko se ne spominje pitanja 
o prenapu6enosti i tako zvane Malthusove teorije, koja je prije 
stotinu godina medju knjizevnici i drzavnici prouzro^ivala pravu 
stravu, te uz koju se je te^ajem vremena prislonila ^itava literatura. 
Pak ni danas nije pitanje o prenapudenosti ni malo suviSno u zna- 
nosti; dosta je, ako spomenem, kako je mjeseca listopada 1887. na 
hygienskom kongresu u Bedu, predstojnik beckoga statistidkoga cen- 
tralnoga povjerenstva Inama Sternegg, konstatirao, da se je u po- 
sljednjih 70 godina ziteljstvo Europe podvostrudilo uzprkos velikih 
ratova i znatnih epidemija, te da bi, ako jednake okolnosti ovako 
i nadalje potraju, koneem ovoga hiljadugodiSta europsko ziteljstvo 



^ Vidi dr. Engel: „Das statistische Seminar und das Studinm der 
Statistik tiberhaupt" Zeitschrift d. kdn. preuss. statis. Bureaus od 
g. 1871., str. 196. 



Digitized by 



Google 



6 TR. VRBANI6, 

moglo narasti na jednu milijardu. Nije dakle dudo, ako se pitanju 
o napudenosti sa svih strana posvecuje velika pomnja, ako se o 
torn postavljaju kojekakvi zakooi i pravila. Al i bez toga ima u 
znflnosti stotinu drugih pitanja, koja se ti£u ^iteljstva, te koja se 
ne mogu ni povrSno razpraviti bez poznavanja odnosaja njegovih. 
Je li u o^igled toga hrvatska sluzbena statistika mogla mime 
duSe gledati, kako se u tih znanstvenjh razpravah za podkrepu 
stanoYitih pravila navode odnoSaji i pojavi sa svih strana svieta, 
samo ne iz Hrvatske, akoprem su ti pojavi viSe puta posebite 
vrsti, te akoprem su kadri u mnogom pogledu preina^iti pravila, 
§to ih je uglavilo na temelju izkustva znanstveno iztrazivanje ? 

Svi ovi razlozi opravdavaju posvema, Sto je hrvatska sluzbena 
statistika prvu svoju brigu posvetila demografskom iztrazivanju a 
napose mieni ziteljsva. Skupljanje podataka o mieni ziteljstva bila 
je prva znamenitija i uredjena radnja hrvatske sluzbene statistike u 
ohiey a pogledom na demografiju napose, Najprije se sabraSe podatci 
o porodih, pomorih i o vjen^anju za godine 1870. — 1874.; a kad 
je tim stvorena podloga za dalnju prispodobu, radilo se o torn: 
kako ce se u budu6e sabirati ovi podatci, da budu odgovarali i 
potrebam uprave i zahtjevom znanosti. Posao taj nije bio lak, 
jer je valjalo ra^unati s dva velika faktora, koji 11 torn poslu tako 
rekuc odlu^uju: jedno su bile sile^ s kojimi je sluzbena statistika 
mogla razpolagati, a drugo je bila pouzdanost i stvarni interes 
onifa, koji su bill zvani sabirati potrebitu gradju. Akoprem su u 
jednom i drugom pogledu izprvice bile prilike dosta nepovoljne, 
ipak je uztrajnosti i neumornom radu upravitelja hrvatske slui- 
bene statistike poSlo za rukom statistiku o mieni ziteljstva dotje- 
rati dotle, da ona moze ne samo o bok stati sli^nim radnjam u 
Austriji i Ugarskoj, nego da ih dapa^e u mnogom pogledu nad- 
kriljuje. Ja ne mogu za danas potanko nabrajati onih promjena, 
koje su u tom pogledu u^injene, dosta je ako naglasim samo dvoje. 

Prvo je u samom statisti^kom uredu koncentrirana sva izradba 
gradje, koju su prije obavljale same oblasti, a drugo je za gra- 
dove, a pogledom na pomor i za sva ona mjesta, gdje Ije^niei pre- 
gledavaju mrtvace, odredjeno sabiranje potrebitog materijala na 
temelju posebnth popisnicah; isto je izvedeno za cielu zemlju i 
obzirom na silovite slu^ajeve smrti. Na ovoj podlozi sabrana je i 
do sada malo ne podpuno proglaSena gradja, koja ce ne samo 
statistiku od zanata, nego svakomu tko makar s kqjega glediSta 
proudavao bude odnoSaje naSega naroda, pru^iti potrebitu podlogu, 



Digitized by 



Google 



DEM0ORAF8KI IZVIDI U HRVATSKOJ. / 

bez koje se u oboe ne moze ni upusliti u posao, jer mu bez toga 
sav rad ne ce vriediti nista. Ja dopustam, da i ova iztrazivanja 
nisu u svakom pogledu pod puna, kao Sto ni ne mogu da budu, jer 
8U zabtjevi i znanosti i dobre uprave u torn obziru tako rekuc 
od dana do dana ve6i; ali do neke savrsenosti moci 6e i ove 
radnje dovesti same onda, kad i samo ziteljstvo objerucke prione 
uz ovaj rad, kad i ono bude uvjereno o koristih i o probitcih, 
koje nastaju, kad narod sam dobro upozna sve prilike u kojih zivi, 
kad na temelju toga poznavanja bude nastojao doznati uzroke po- 
jedinih pojava, te kad na torn temelju bude izpitivao i sredstva, 
kako ce popraviti ono, sto je trulo i nevaljano. Na ovoj to6ki pre- 
staje djelovanje sluzbene statistike, ona je podpuno zadovoljila 
svojoj duznosti, kad bude sabrala potrebitu gradju onako kako je 
u postoje6ih prilikah mogla u^initi : zadatak je drugih , da tu 
gradju popularizuju, da ju pristupnom udine u prvom redu onim, 
kojih se ti6e. Ovo popularizovanje gradje statisti^ke od prieke ju 
nuzde, hocemo U, da rezultati statistidkoga iztrazivanja dopru u 
sam narod. PomisHmo samo veliku suhoparnost onih folijanta, 
Sto ih svake godine proglaSuje sluzbena statistika; sjetimo se one 
hladnoce, kojom se svake godine u tih publikacijah konstatuju 
u nebrojnih brojevih pojavi, kqji nam se na oko prikazuju kao 
puki poligrafski produkti bez duha i srea, pred kojimi nam 
pamet sustaje i vrtoglavica nas spopada. Tko ce moci tvrditi, 
da ce ta gomila brojeva utjecati u javne naSe odnoSaje, da 6e se 
naci mnogo njih, koji ce u torn traZiti istine i nalaziti ^esto puta 
pojave, pred kojimi ce zazebsti u srdcu svakoga domoljuba? Ne- 
izreden trud onih, koji su oko sabiranja i izradjivanja te gradje 
radih', te koga prosuditi moze samo onaj, tko je jedan put vla- 
stitom rukom sakupljao i redao tu gradju, — taj trud ostaje za- 
kopan u tih knjizurinah, a silan novae, koji je za to potroSen, baden 
je bez koristi i probitka. Istina je doduSe, da se nalazi po koja 
duSa, medju koje u prvom redu brojim revnoga upravitelja sluz- 
bene statistike, koja tezkom mukom poput marljive pdele pribira 
u koSnicu istine u tih publikacijah sadrzane, ali oni, kojih se u 
prvom redu ti^e, smatraju tu sakupljenu gradju makulaturom bez 
potrebe i koristi. A da se joS jasnije prikaze suviSnost toga posla, 
dogadja se nefiuveno 5udo, da zvani faktori, ne marec za taj posao, 
misle, da ce stvoriti neSto boljega, te kad im se pokaze potreba, 
sami na svoju ruku i po svojoj glavi saber u od nizih organa 
nekoliko nuzdnih podataka, te na torn temelju, bez da proniknu u 



Digitized by 



Google 



8 FR. VBBANIiS, 

pojave, o kojih se radi, hoce da reformiraju postojece uredbe. Moze 
li se ovim na^inom rad slu^bene stalistike popularizovati, mo^e li 
se o6ekivati, da ce se ziteljstvo priljubiti izpitivanju statisti^kom i 
samo poduprieti taj rad? 

Da to bude, biti ce od potrebe u^initi neke reforme, te upravo 
na torn polju prikazati onu uzku svezu, koja postoji izmedju uprave 
i znanosti. U tu svrhu u prvom redu sgodne bi bile skupStine zu 
panijske i ona izvjeS6a, koja im se svake godine priobcuju o dje- 
lovanju uprave ; u tih izvje§6ih mogle bi upravne vlasti na temelju 
podataka sabranih i uredjenib po slu^benoj statistici prikazati na- 
£inom popularnim pojave demografske stanovitoga razdobja za 
odnosnu zupaniju; ta bi se izvjeSca mogia onda razSiriti putem 
ob6ina i putem javne stampe; tim bi se u narodu probudilo i raz- 
granilo zanimanje za pojave, koji se njega najblize ti^u, narod bi 
se priudio poznavati uzku svezu i zamjeniti upliv, koji postoji 
medju pojavi druitvenoga i javnoga zivota, a politidke vlasti bile 
bi prinuzdene prou6avati gradju proglaSenu po statisti^kom uredu. 
Ovaj postupak nije nista nova, neSta sli6na postoji barem u neklh 
granah javne uprave drugdje; tako n. pr. ima u Italiji uredba po 
kojoj generalni prokuratori kod prizivnih sudiSta svake godine 
javno posebnim govorom u prisustvu obdinstva izvjeicuju o gra- 
djanskom i kaznenom pravosudju. Za ove govore u veliko se za- 
nima obcinstvo; ono se rado i u velikom broju skuplja na ovakove 
sastanke. Dakako da bi se za sludaj ovakove reforme donekle 
morao preina6iti i na^in publikacija sluzbene statistike. Nu da se 
u pogledu demografskog izpitivanja u obce, a ovog diela napose 
postigne neki napredak, te da radnje naSe sluzbene statistike budu 
od koristi, trebalo bi, da se proglasenom gradjom posluzi u prvom 
redu sama znanost, te da ju izpituju strufinjaci kojih se tifie. 

Ovakova preinaka ne bi bila tegotna, a koristi njezine bile bi 
neprocienjive, osobito uzme li se na um, da bi se time mogle od- 
kloniti zablude zakonarstva, koje ^esto puta na veliku Stetu naroda 
nastaju s nepoznavanja onih prilika, koje se urediti kane putem 
zakonarskim. Da je takovih zabluda u hrvatskom zakonarstvu doista 
bilo, neka sluzi sliedeci primjer. 

Kad se je mjeseca sie^nja g. 1869. sastala banska konfereneija, 
da razpravlja o novoj osnovi zadruznoga zakona, tada je izmedju 
ostaloga ona prihvatila i na^elo neogranidene dieljivosti zemljiSta 
s toga glavnoga razloga, jer da dieljivost zemljistnoga posjeda u 
veliko unapredjuje prirast broja ziteljstva. U tom pogledu spominje 



Digitized by 



Google 



DBMOORAFSK1 IZVIDI U HRVATSKOJ. 9 

izvjeStaj odbora, koji je bauska koi-ferencija posve usvoiila, izmedju 
ostaloga rie6 po rie6 sliedede: „dosta ima primjera, da napuCenost 
blagostanje naroda uvjetuje, i da dieljivost zemljiSta sama u sebi 
8adrzi(?) zaprieku prenapu^enosti i tim sliede6em pogorSanju soci- 
jalnoga polozaja osobito u zemljah^ u kojih ne ima asocijalnih 
sila, kao Sto u naSoj domovini, u kojoj zemljintni posjed tezi za 
konsolidacijom*". Nisam nakan na ovom mjestu ocieniti unutarnju 
vriednost ovoga izyjeSca, osvrnuti cu se samo na temelju dosa- 
danjih demografskih iztra^ivanja naSega statisti^koga ureda na 
onu tvrdnju, kao da komadanje zemljiSta unapredjuje priraat zi- 
teljstva; te kao da je zadruzni zivot uslied toga zaprekom mno- 
^aDJu naroda. 

Ne ima sumnje, da je porodni razmjer naSe domovine u fiitavoj 
Europi jedan od najvecih, te da u torn pogledu ona, osim Rusije, 
Dadkriljuje i sve ostale slavenske drzave. Ovaj razmjer bio je u 
razdobju od deset godina (1876. — 1885.) 43*97 zivo rodjene djece 
na 1000 zitelja. Krivo 6e medjutim suditi svatko, tko bude drzao, 
da je tomu razlog veca plodnost brakova. U Hrvatskoj i Slavoniji 
dolazi prosjekom na jedan brak 3*93 djece, te se radja na 1000 
udatih 2ena u dobi sposobnoj za razplod, t. j. u dobi od 15 — 50 
godine, prosjekom na godinu 239 zakonske £ivo rodjene djece, 
do6im se n. pr. u Austriji, gdje je porodni razmjer mnogo manji, 
radja na 1000 udatih 2ena prosjekom 280 zivo rodjene djece. Sto 
vi§e, plodnost brakova je u Hrvatskoj manja^ nego li u vecem 
dielu kraljevina i zemalja naSe monarkije. Razlog gornjemu po- 
javu, t. j. velikomu porodnomu razmjeru u Hrvatskoj, lezi u raz- 
mjerno velikom broju o^enjenih i udatih Ijudi, koji je broj u nas 
ve6i nego li n. pr u zapadnoj poli monarkije. Tako ima u nas po 
posljednjem popisu kod muzkoga ziteljstva neozenjenih 5609 7o? u 
Austriji 6r527o) kod zenskoga ziteljstva neudatih 50*03 7©. a u 
Austriji 57*71 7o' Broj postojecih brakova u nas je tolik, da je 
i kraj manje plodnosti porodni razmjer veci nego li ii priedjelih, u 
kojih ne ima toliko brakova, a broj svakogodiSnjih vjencanja je u 
nas tolik kao §to u riedko kojoj zemlji europskoj. Trazimo li sada 
iizrok ovomu velikomu broju vjencanja, naci cemo ga, kako nam 
dobro razlaze Zorifiic, ponajvige ako i ne izkljudvo, u zadru^nom 
zivotu na§ega seljaka. Zadrugar nije imao materijalnih briga i 



* Vidi izvjestaj banske konfereiicije u „Narodnih Novinah" br. 22 
od god. 1869. 



Digitized by 



Google 



10 FR. VRBANI<5, 

skrbi, on je znaO; da 6e u zadruzi moci uzdrzavati sebe i svoju 
obitelj, do^im je s druge strane i sama zadruga rado gledala kad 
jo] se 6lanovi zene i udavaju, nadajuc se time dobiti veci broj 
radnih sila. Zadruge nase, kako dobro primjecuje Zori^ic u svom 
iztrazivanju, ne samo da su dakle oraogucivale veci broj zeoitba^ 
nego 8U iipravo poticale narod, da se sto ranije zeni. Ne stoji 
dakle tvrdnja, da su zadruge priecile prirast ziteljstva, da je va- 
Ijalo raztepsti zadruge i dozvoliti neograni^eno komadanje zem- 
IjiSta u svrbu, da se pripomogne prirastu ziteljstva. Ja dopu- 
stam, da se je moglo naci drugih razloga za to, ali ne mogu do- 
pustiti, da je to mogao biti opravdan razlog, te se ^udim, da je 
hrvatsko zakonarstvo moglo taj razlog navesti kao glavni svojoj 
odredbi, kojom je kauilo kraj u^initi selja^kim naSim zadrugaro. Da 
su se hrvatski zakonodavci vec onda pobrinuli, te da su nastojali 
kako 6e se to6no i savjestno izpitati deraografski odnoSaji naroda, 
odI bi za stalno dosli bili do toga, da njihov glavni razlog ne stoji, 
te bi bili po svoj prilici odustali od toga, da stvaraju zakon, koji 
danas osudjuju i oni sami, koji su ga pomagali stvarati. I drugdje, 
a napose u Njema^koj, drzali su, da je neograni^ena dieljivost 
zemlji§ta jedno od znamenitih pomagala, kojim ce se pridignuti 
broj ziteljstva; ali su doskora doSli do toga uvjerenja, da ce to 
samo onda biti: ako ta dieljivost bude povodom intezivnijemu 
gospodarenju, ta ako tim bude podpomogla, da 6e ne pove- 
cati broj imucnijih obiteljih. NaSi Ijudi ufiinise sve, da se olakoti 
dieljivost, ali ne uSinise niSta za ovo potonje. Ovaj primjer, da i 
ne spominjem druge, dostatan je^ da se vidi, od kolike je potrebe, 
da se prou^avaju ovakovi izvidi, da se popularizovanjem njihovim 
djeluje s jedne strane na one, koji su zvani odlu6ivati o najvaz- 
nijih pitanjih javnoga ^ivota, a s druge na sam narod, koji ce si 
sarao tako moci stvoriti sliku o svojih prilikah, nau^iti svoj zivot 
shvacati s novoga gledista, te svoje odnoSaje mjeriti i prispodabljati 
ne samo s gledista svoga najuzega kruga i lokalnih svojih pojava, 
nego s gledista sveobcega. Postigne li se jedan put to, tad ce se 
rad sluzbene statistike ne samo olahkotiti nego i proSiriti, tada ce 
se i znanosti pribaviti valjana podloga, s koje ce moci prosudjivati 
pojave narodnoga zivota; tada ce se i onaj dio demogi'afije, koji 
se ti^e miene Ziteljstva, promatrati moci u tjesnijoj svezi sa samim 
druZtvenim poredkom, i napose razloZiti pqjedini pojavi prema po- 
jedinim druztvenim razredom, te tako zadobiti podloga za dublje 
prou^avanje druitvenih prilika domovine. 



Digitized by 



Google 



DRMOORAFSKT IZVIDT U HRVAT8KOJ. 1 1 

Druga zn^menita radnja, kojom se TIrvataka pohvaliti moze na 
polju demografije, jest posljednji popis ziteljstva od g. 1880. . Kao 
sto vec ppomenuh u uvodu, bilo je u Hrvatskoj popisa i prije, ali 
nijedan od njih ne mo^e se mjeriti s onim od god. 1880. niti po- 
gledom na obseg niti pogledom na prakti^nu svrhii, a kamo li 
obzirom na znanstvenu vriednost. Ovaj put je popis proveden 
jednakim na^Jnom i pod upravom jednoga organa koli u negda- 
njem provincijalu toli u bivSoj Krajini: hrvatski statisti^ki ured 
ravnao je popisom u ^itavoj zemlji, a snstav popisnica, koji se 11 
obce priznaje najvaljanijim i na,jpodpunijim, te uz koji je do onda 
prionula samo ^Njeraadka, taj sustav na8toja,o se je ovaj put pro- 
vesti i kod nas i to za ^udo tolikim uspjehom, da bi rezultati bili 
jedva povoljniji i kod naroda, koji stoje na vi§em stupnju kulture. 
Tim je najsjajnijim na^inom oborena tvrdnja onih, kqji su ^esto 
puta u svojih izjavah poricali moguonost, da bi se tim sustavom 
u obce moglo ziteljstvo valjano popisati u izto6nih krajevih rao- 
narkije. Naravna posljedica ovoga sustava bila je i druga6ija 
izradba materijala, koja je ovaj put bila koncentrirana u statisti^- 
kom uredu, a uslied toga pomnjivije i to6nije prosudjivanje same 
sabrane gradje. Napokon se mora naro^ito iztaknuti 1 ona, po 
uspjeh samoga popisa vrlo vazna okolnost, da je sam narod u 
veliko sudjelovao kod popisa, da je pomelo ne stajati one bojazni, 
kao da je popis puka policajna odredba, te da se je ^itav popisni 
posao stao shvacati kao predmet, koji je u uzkoj svezi s najvaz- 
nijimi interest naroda. Ako sada pokraj svega toga ne zaboravimo, 
da je obseg samoga iztrazivanja bio kud i kamo veci nego li do 
sada, da se je nastojala postici podpuna slika narodnoga iivota, 
da je ditav popis u svih svojih potankostih proveden prema za- 
klju^kom medjunarodnoga statisti^koga kongresa, te da je napokon 
sabrana grudja pregledana, razvrstana i uredjena velikim marom: 
tada moze Hrvatska biti podpuno zadovoljna s posljednjim popi- 
som ziteljstva; rezultati njegovi kadri su bili zadovoljiti i zahtje- 
vom znanosti i potrebam uprave. Pak ako to nije uSinjeno, naj- 
manje je krivnja na samom statisti^kom uredu. 

Ja se na ovu potonju okolnost ne 6u osvrtati, akoprem bi u 
tom pogledu mogao navesti primjera, koji bi jasno pokazali, kako 
uprava kod nas svagda ne shvaca va^nosti 8tatisti6kog iztrazivanja, 
jer za nju kao da £esto puta ni ne iraa sluZbene statistike. Dosta 
je ako spomenem, kako je god. 1882., kad su se kod hrvatske 
vlade Hnovale osnove preustrojstvu uprave, za podlogu uzeto 



Digitized by 



Google 



12 FR. VRBANKi, 

i^iteljstvo po popiau od god. 1869., akopreui je statistidki ured vec 
bio proglasio kona^ne rezultate popisa od god. 1880. Sto se pako 
tide zsanosti, to mi je izmedju ostalog naglasiti sumo to, kako je 
istom ovim popisom stvorena prava podloga za prispodobu mnogih 
pojava i prvi preduyjet, kako ce se moci sravnjivati rezultati bu- 
ducega i proSloga popisa, bez kojega sravnjiyanja u obce ne moze 
biti goYora o demologiji t. j. o pozDavanju promjena u pojavih 
narodnoga zivota, nit o pravilih po kojih te promjene nastaju. Da 
u torn pogledu spomenem samo neke primjere. 

Prije svega ne ima dvojbe, da ce prispodobu resultata sliedecega 
popisa u veliko podupirati ona okolnost, Sto su tedajem zadnjega 
decenija izvidi o mieni ziteljstya obavljeni ne samo nadinom jed- 
nakim nego i postupkom savrSenijim Uz pripomo6 podataka o 
mieni ziteljstva i na temeiju rezultata o popisu od god. 1880. moci 
6e se prosuditi unutarnja vriednost prirastku naroda, te razabrati, 
u koliko je u pojedinih krajevih taj prirast nastao s razloga unu- 
tarnjih; a u koliko s razloga vanjskib, osobito ako se uz to uzme 
u obzir ziteljstvo po narodnosti, po rodnom kraju i zavidajnosti. 
Na tom temeiju moci 6e se prosuditi vrlo va^na okolnost: u koliko 
u narodu na§em ima site i snage^ da se pomno^aje i razvija sam 
iz sebe, u koliko u pojedinih krajevih prirascuje ziteljstvo samo 
uz pripomoc tudjinaca, te napokon u kojoj mjeri narod ostavlja 
svoj kraj u nakani^ da si u drugom kraju nadje novu postojbinu 
i osnuje novo kuciSte. 

Iztrazivanja u tom smjeru biti ce kod buducega popisa tim 
vaznija, jer su rezultati, do kojih je dosao zadnji popis od god. 
1880., bili po nas dosta nepovoljni. Da ne spominjem o tom 
potanjih podataka, navesti 6u samo onaj zakljudak, do kojeg je 
iztrazivanjem svojim dosao ZoridiS u svojoj studiji o posljed- 
njem popisu glede promjene broja ziteljstva u pojedinih krajevih : 
„U.jednih krajevih", tako tvrdi ZoriciS^ „ne stajaSe naSega naroda, 
a zamjenjivaSe ga zivalj vecinom tudj po krvi i po jeziku. U 
drugih ne ima narod dim da se kod kuce prehranjuje, a nevolja 
ga tjera na sve strane, da si tezackim djelom njesto privriedi, dim 
ce uzdrzavati sebe, djecu i zenu, sto ih je ostavio kod kuce. 
Jedino u sreu domovine, u zupanijah zagrebadkoj, varai^dinskoj i 
krizevadkoj, naci ceS, da se je ziteljstvo umnozilo brojem iz sama 
sebe i vlastitom svojom snagom, a da su mu gospodarski odnoSaji 
joS ipak toliko povoljni, da nije morale ostavljati svoga zavidaja". 
Istina je, da se je ovaj pojav mogao opaziti i obcim ne sustavnim 



Digitized by 



Google 



DBMOGRAFSKI IZVIDI U HRYATSKOJ. 13 

promatranjem, ali istom sustavnim radom doznajemo ne samo pod- 
punu istinu ovoga pojava, nego i mjeru i koli6inu njegovu ne 
samo za cjelost nego i za svaki pojedini kraj domovine. Kad se 
doYrSi popis buduci, moci ce nam demografske radnje na temelju 
popisa od god. 1880. i na temelju miene ziteljstva prikazati: u 
koliko su se ti pojavi promienili u korist ili na §tetu naSu. 

Neka mi bude dopusteno iztaknuti joS jedan primjer za dokaz, 
kako ce se mnogi rezultati buducega popisa bolje, temeljitije i 
sgodnije razjasniti, samo za to, jer je posljednjim popisom od god. 
1880. stvorena podloga valjanoj i razloznoj prispodobi. Taj primjer 
tiCe se razmjera spolova u kraljevini Hrvatskoj. Ja ne izti^em eve 
okolnosti mozebiti za to, da zadovoljim znatizeljnosti ^itatelja ove 
razprave, ili da nadovezem pogledom na naSe prilike onu poneSto 
zlobnu opazku glasovitoga francezkoga statistika Maurica Blocka, 
koji prvobitni razlog velikomu Stovanju gospodja u sjevernoj Ame- 
rici trail u povoljnom brojevnom razmjeru, u kojem se ovdje nalazi 
zenski spol prema spolu raiiikomu. Ne, nije to uzrok, da spomi- 
njem ovaj primjer, vec neke posebitosti, koje u Hrvatskoj postoje 
u razmjeru spolova, zatim velika vaznost, kqja, kako Oettingen 
primjecuje, lezi u torn razmjeru obzirom na dublje shvacanje orga- 
nidkoga jedinstva i socijalisti^ne sveze 6ovje6an8tva, te napokon 
veliki upliv kojim djeluje razlika spola ne samo na socijalne i 
moraine nego i na narodno-gospodarske pojave. Iztrazivanja demo- 
grafska potvrdjuju nam jasan upliv spola na obiteljski stalez, na 
obrazovanost, na kriminaiitet, na razdjelbu zvanja i zanimanja, na 
privredu i na stotinu drugih pojava Ijudskoga zivota. Nije dakle 
bez razloga, kad se i demografska iztrazivanja bave tim razmjerom, 
te kad se u nauci Ijudskoga druztva ovoj okolnosti pripisuje veliko 
eti^no zna^enje. Po rezultatih popisa od g. 1880. prispodobiv ih 
s rezultati predposljednjega popisa od g. 1869., opa2a se doduSe u 
cieloj domovini n obce priiidno ravnovjesje spolova, ali velikih 
razlika ima u pqjedinih krajevih, glede kojih bi se moglo postaviti 
obcenito pravilo, da se u sredistu Hrvatske, u prijasnjih iupanijah: 
rieCkoj, zagreba^kqj, varazdinskoj i krizeva6kqj prikazuje viSak 
spola zenskoga nad spolom muzkim, dofiim u ostalih krajevih pre- 
tezuju brojem svojim muzkarci zene. Cini se medjutim, kao da 
se dosadanji razmjer spolova u nas mienja; barem su rezultati 
od god. 1869. jasno pokazali, kako postoji tendencija toj promjeni. 
Na temelju podataka bulucega popisa moci ce se ne samo kon- 



Digitized by 



Google 



14 PR. VRBANK^, 

statovati ova promjena, nego ce se uz pripomoc iztrazivanja o 
mieni zlteljstva moci razabrati i uzroci njezini. 

Razmjer raedju oba spola, kako ]e poznato, visi o vecem odaosno 
manjem porodu muzke ili zenske djece^ o reda kojim pomiru 
ipu^karci odnosno zene, te napokon o uplivu, kojim djeluje dose- 
Ijivanje ili izseljivanje. Kad je.trebalo prosudjivati rezultate popisa 
od god. 1880., tada niti je bilo pri ruci podataka za dosta veliko 
razdobje niti su svi ti podatci bili dosta pouzdani. Ovaj pat ne ce 
ova zapreka postojati u tolikoj mjeri, jer 6e danas za prosuditi 
OYU okolnost biti u pripomo6 podatci o mieni ziteljstva od malo 
ne dvadeset godina; biti ce dakle, ako i ne podpune, a ono ipak 
prili^no dovoljne podloge, na kojoj ce se moci sradunati red, kojim 
pomire mu^ko, a kojim zensko ziteljstvo. Bez poznavanja ovog 
poredka ne moze se nipoSto ustanoviti uticaj pomora na razredbu 
Ziteljstva po spolu; kao §to se ni b druge strane ne moze prosuditi 
razlika u spolnom razmjeru kod pojedinih vjeroizpovjestib, ako se 
razmatranje ovog pojava ne dovede podjedno u savez s razredbom 
ziteljstva po vjeroizpovjesti. Obi6no se tvrdi, da je kod ziteljstva 
vjeroizpovjesti gr^ko - iztodne razmjer zuatno povoljoiji u prilog 
muzkoga spola, dodim da je kod ziteljstva rimo-katoli6koga raz- 
mjer veci u korist spola zenskoga. Ovaj isti pojav prikazao se je 
u Hrvatskoj po popisu od god. 1880., samo je ovom sgodom iz- 
taknuta posebna jedna okolnost, koja 6e biti od velike vaZnosti 
kod prosudjivanja rezultata buducega popisa. Sve do posljednjega 
popisa bilo je mozno samo u ob6e promatrati razmjer spola po 
pojedinih vjeroizpovjestih, nu god. 1880. promatrao je Zoridic prvi 
put ovaj razmjer u kombinaciji s materinskim jezikom: tim nam 
je pruzio podlogu, da cemo po rezultatih buducega popisa moci 
prosuditi, kako se razvija razmjer spola kod naroda na§ega, te 
koje posebitosti u tom razvitku postoje. Dosadanje promatranje 
pokazuje nam bez ikakove dvojbe, kako se kod naroda naSega 
u mnogo vecoj mjeri nego li kod ostalih narodnostih izti6e razlika 
kod pojedin.h vjeroizpovjesti pogledom na razmjer spola, jer dok 
se n pr. u ob6e raduna na 1 000 muzkaraca kod rimo-katolika 1029 
zena, a kod gr6ko-izto6nih 949, uzimlje se, da kod onih, kojim je 
materinski jezik hrvatski ili srbski na 1000 muzkaraca ima kod rimo- 
katolika 1038, a kod grdko-iztodnih 950 zena. Ove razlike, ako- 
prem vrlo vazne, nisu se dale dosada ni provesti ni prispodabljati, 
jer se kod poroda i pomora sve do g. 1878. nije provela razlika 
medju pojediuimi vjeroizpoviestmi, te se ni u tom pogledu nije 



Digitized by 



Google 



DBMOaaAFj^KI IZVIOI U HBVATSKOJ. 15 

dalo uglaviti pravilo, da li kod vjeroizpovjesti gr6ko-izto5ne po- 
yoljniji razmjer muzkoga spola nastaje uslied toga, §to je mozebiti 
broj zivorodjene mu^ke djece veci ili moi^ebiti b toga, ito je pomor 
Sena kod grdko-izto^nih ye6i, nego li kod ostalih vjeroizpovjedtib. 
Cini se, da 6e ova potonja okolnost biti od odlu^noga upliva; nu 
podpuna DJezina istinitost, te sama jakost njezinoga upiiva moci 
(Se se prosuditi istom nakon buducega popisa na temelju onih de- 
mografdkih iztrazivanja, sto ih je izveo hrvatski statistidki ured. 
Na torn temelju biti ce povoda potanje zaviriti i u socijalni po- 
lozaj zena kod pqjedinih vjeroizpovjesti. 

Da u pogledu demografskih izvida u Hrvatskoj nije niita viSe 
u^injeno do valjanog i redovitog iztrazivanja o mieni ziteljstva, 
te do provedenog popisa ziteljstva i izradbe popisne gradje, mogle 
bi se s tim radom zadovoljiti i uprava i zaanost; osobito kad se 
sjetimo, da je u torn obziru prije petnaest godina polje biio posve 
neobradjeno. 

Istom ovimi radnjami zadobismo podlogu za izpitivanja i iztra- 
zivanja, na koja se prije pravo rekuc nije smjelo ni misliti, jer se 
je na temelju one gradje, koja se je u nas sabirala do g. 1875. 
mogao moiebiti u najobcenitijih crtah i same povrSno konsta- 
tovati ovaj ili onaj pojav, moglo se je zadovoljiti zahtjevu i zna- 
li<Snosti pojedinea, ali pravoga znanstvenoga rada, izpitivanja uzroka 
i posljedica promotrenih pojava, te pravila po kojih se ti pojavi 
razvijaju, svega toga nije moglo biti, dok dobro zasnovanom sta- 
tistikom o mieni i valjanim popisom ziteljstva nisu stvoreni prvi 
uvjeti, bez kojih ne moze biti govora o drugom kojem radu na 
polju demografije i demologije. Da i ne spominjem, kako se sastav 
ziteljstva po dobnib razredih i svi oni pojavi, koji se ti£u potraj- 
nosti Ijudskoga zivota ne mogu upoznati i prouditi bez valjanoga 
popisa, kako je bez toga uzaludan ili bolje da reknem nemoguc 
svaki temeljitiji studij Ijudskog zajedinstva, u koliko on u obzir 
uzimlje pravo istinito Ijudsko druztvo, kako vim se ono prikazuje 
uslied upliva onih elemenata, koji ga okruzuju, — naglasiti cu 
samo uzku svezu, koja postoji izmedju popisa i onih demografskih 
izvida, koji se ti6u dusevnoga zivota, da time podjedno prikazem, 
kako daleko su u nas demografske radnje doprle i u ovomu 
podrufiju. 

Ovi izvidi stegnuti su u nas na dosta uzku granicu, jer se pro- 
tezu na statistiku Skola, a ne obuhvacaju poslovaiija ostalih zavoda 
i pomagala, kojimi je zadatak Siriti i unapredjivati duSevnu obra- 



Digitized by 



Google 



IG FR. ▼RBANT6, 

zoTanost naroda: kao sto sa akademije, u^vne sbirke, kn]iznice, 
noTinstvo i fitampa, trgoviDa knjigami i umjetne radnje. All i 
ova statistika ikolstva po^imlje n naa istom god. 1879 , jer sve 
ODO, ito se je a torn pogledu prije a6inilo, jedva se moze smatrati 
prilogom k demografiji duievnoga zivota. 

Istina je doduse, da je statistidki ared, fAm je pooeo svoj rad, 
svrnuo svoja pozornoat i na statistiku nastave, te naknadno sabrao 
podatke od godine 1872. do god. 1875., i proglasio ih u Ijetopisa 
8tatisti5kom za god. 1874., ali kako se je ovaj rad morao ogra- 
Di6iti samo na to, da naknadno sabere potrebita gradja, da kako 
tako izpuni prazninu, koja je postojala a izvidih ovoga skupa, to 
nije statistidki ored ni mogao ni htio a prvu raku provadjati ka- 
kovih reforma na torn polju, vec je morao sakapiti onakovn gradja, 
kakova je bila. 

Poslje godine 1875. stegnuo je atatisti^ki ured svoj rad u sta- 
tistici nastave samo na srednje Skoie, jer se je u ono doba upravo 
radilo o preustrojstvu pudke nastave; ai i ova gradja nije nigdje 
proglaSena. Istom god. 1879. izdala je vlada stampom poseban 
izvjestaj o stanja skolstva u Hrvatskoj i Slavoniji za g. 1877./78., 
da time zadovolji propisu skolskoga zakona od god. 1874., koji 
nala^e vladi, da svake godine sastavi i stampom proglasi ovakav 
izvjeStaj. 

Nekako u isto doba izdalo je i bivSe krajisko vojno zapovjed- 
nidtvo sli^no izvjegce za isto razdobje : tek na temelju ovih izvjeSca 
mogao se je prvi put dobiti podpani pregled o cjelokupnoj nastavi 
u kraljevini Hrvatskoj \ Medjutim je statistiSki ured uvidio, da 
mu valja pristupiti k reformi ove grane statistike, te ju zasnovati 
na podlozi, koja ce podpuno odgovarati zahtjevom znanosti i po- 
trebam uprave. U tu svrhu stavio se je bio ured na stanoviite di- 
rektnog iztrazivanja tim nacinom, da je za svaki u6evni zavod dao 
izpuniti poseban upitnik, u kojem su bila stavljena pitanja prema 
posebnoj naravi i vrsti svakoga pojedinoga zavoda. Ovu osnovu 
odobrila je vlada, te se je na tom temelju imala sabirati gradja i 
izradjivati u statistidkom uredu. Medjutim je vlada sama preuzela 
u svoje ruke i sabiranje i izradbu gradje za statistiku skolstva, te 
je konadne rezultate priobcivala stranom u posebnih Stampanih iz- 



' Vidi Zoricic: „Da8 Unterrichtswesen Kroatiens, Slavoniens uud 
des MilitHr-Grenzgebietes im Scbuljahre 1877/78" ; razprava stampana 
n beCkoj „Statistiscbe Monatsclirift". 



Digitized by 



Google 



DBHO0RAFSKI IZVIDI U HRYATSKOJ. 17 

vjeStajih, a stranom u svom ^slu^benom listu**. Ja ne cu iztra^i- 
vati, da li i u koliko je ovaj rad vlade odgovarao zahtjevom, 
koji 86 danas stavljaju na statistiku nastave ; svakako je dobro, da 
se je danas ciela stvar povratila onamo kamo spada, te da je sada 
opet, nakon §to je uveden novi Skolski zakon, preuzeo Btatistidki 
ured na sebe i ovaj dio demografskih radnja. Prije svega nastoji 
se o torn, da se sakupe i izpitaju svi potrebiti izvidi za g. 1887/88., 
koja je bila posljednjom, u kojoj je za pu^ku nastava vriedio zakon 
od god. 1874., a zatim 6e se redovito nastaviti iztra^ivanja na 
jednakoj podlozi. 

Rod ovih iztra^ivanja bit ce svakako jedno od glavnih pitanja, 
na koje mora odgovoriti valjana statistika nastave ob uspjehu 
pu^ke obuke. Na ovo pitanje nije odgovor tako lak, nu ako se 
ono stegne samo na uspjehe elementarne obrazovanosti, to 6e re- 
zultati popisa ziteljstva a savezu sa statistikom nastave pruziti 
svakako najsigurniju podlogu, da se ti uspjesi prosude osobito 
onda, kad se popis ziteljstva u torn pogledu uredi na^inom takovim, 
koji 6e biti kadar prui^iti gradju, na temelju koje ce se mo£i pro- 
suditi pismenost Ziteljstva. 

Prvi put su u Hrvatskoj obavljeni izvidi o pismenosti kod po- 
pisa god. 1869. ; nu to je bio samo pokus, koji, premda je nspio 
ipak se ne moze nit iz daleka sravniti s postupkom, koji je u torn 
pogledu proveden kod posljednjega popisa, ve6 s toga, jer je izradba 
gradje i kombinacija s drugimi pojavi izvedena kud i kamo teme* 
Ijitije nego li g. 1869. Ako igdje, to je upravo ovdje priapodoba 
od osobite vaznosti, jer se samo tako dade prosuditi uspjeh ele- 
mentarne obrazovanosti, ocieniti djelovanje uprave i doznati, kojim 
su rodom urodile velike novSane Zrtve, Sto ih je Hrvatska irtvo- 
vala za elementamu obuku naroda. U tu svrhu nije dovoljno pri- 
spodabljati samo naprosto broj pismenih i nepismenih jednoga raz- 
dobja s drugim; vec valja u prispodobi pos^nuti i dalje. Do sada 
se to nije moglo u^initi, jer su se god. 1880. rezultati popisa 
s onimi od god. 1869. mogli dovesti u svezu samo pogledom na 
razliku spola ; ali nije bilo mozno ove prispodobe izvesti u savezu 
s dobom, materinskim jezikom i vjeroizpoviesti Ziteljstva^ te na- 
pokon se ova prispodoba nije dala provesti ni za pojedine manje 
geografske priedjele, vec se je mogla stegnuti samo na Zupanije, 
odnosno na okruzja. U koli povoljnijem polozaju u tom pogledu 
stojimo danas ! Kako je popis od godine 1880. izveden prema 
svim zahtjevom znanosti, to smo time zadobili podlogu, na kojoj 
R. J. A. oiii. 2 



Digitized by 



Google 



18 FR. YRBAMdf 

cemo 11Z pripomo6 rezultata budncega popisa moci do najmanjih 
potankostili prou^iti uspjehe elementarne obuke, te doznati na- 
predak od jednoga dobnoga razreda do drugoga, i razvoj elemen- 
tarne obrazovanosti ne samo u cieloj zemlji nego u pojedinih kra- 
jevih koli kod mu^karaca toli kod ^enskih. Mi 6emo istom sada 
na torn temelju moci prosuditi, kako je na obrazovanost ziteljstva 
uplivala promjena temeljnih na6ela elementarne obuke izvedene 
god. 1874., da li je napredak elementarne obrazovanosti veci i br^i 
kod tudjih zivalja ili kod naroda naSega, te u kojoj svezi obzirom 
na taj napredak stoji elementama obrazovanost s pojedinimi kon- 
fesijami. Sve ove i druge slidne prilike, koje valja u obzir uzeti, 
kad se prosudjuju nastavni odno$aji naroda, moci ce se podpuno uva- 
an istom sada, samo bude li radnika, koji ce toli obseznu gradju 
obraditi i predati onim, koji budu prosudjivali prilike naroda. 

Pokraj dosada navedenih radnja u izpitivanja demografskih od- 
nodaja ima ih joS nekoliko, koje mi je du^nost spomenuti, ako- 
prem se ni iz daleka ne izti^u ni tolikim obsegom ni tolikom pod- 
punoScu kao ito su radnje do sada navedene. Da ne navodim rad 
na polju kriminalne statistike, o kojem je bilo govora u mojoj 
radoji o kriminalitetu ziteljstva u Hrvatskqj i Slavoniji, iztaknuti 
mi je napose izvide statisti^ke o zvanju i zanimanju Siteljstva. 

Vainost ovoga skupa izvida statistidkih naglasuje se odlu6no sa 
svih strana, ali zapreke i poteikoce u provedbi till izvida tolike su, 
da kraj svega nastojanja nije poSlo za rukom za eielu zemlju pro- 
vesti statistiku zvanja i zanimanja onako, kako bi odgovarala svim 
potrebam uprave i svim zahtjevom znanosti ; nu kraj svega toga 
mora se priznati i u tom pogledu znatan napredak. Izvidi o zvanju 
i zanimanju ne izpituju se ni u nas kao samostalna statisti^ka ope- 
racija, ve6 u savezu s popisom Ziteljstva, $to ce uz pitanje finan- 
cijalno biti bez dvojbe jedna od glavnih zaprieka razvoj u ove 
grane demografskih radnja. 

Ve6 god. 1869., kad se je popisivalo ziteljstvo, iztraZivali su se 
podatci zvanju i zanimanju; god. 1880. nastavio se je taj posao 
s tom ipak razlikom, da je nadin, kojim su se ovi izvidi prova- 
djali, bio kud i kamo sgodnije udesen, a izradba materijala bila je 
tako uredjena, da se je mogla provesti po jednakih na^elib i da 
su se mogli mnogi nedostatci naknadno popraviti. Obzirom na sve 
to ne moi^e biti niti prispodobe medju statistikom zvanja i zani- 
manja od god. 1880. i onom od god. 1869.; tako je god. 1880. i 



Digitized by 



Google 



DBMOGRAFSKI IZTIDI HRVATSKOJ. 19 

kod zauimanja lu^eno ziteljstvo po spolu, do^im so god. 1869. u 
torn pogleda izkazani rezultati sumarno za oba spola; pojedine 
vrsti zanimanja razlikovao je popis g. 1880. dosta potanko, te 
uslied toga nije trebalo u kategoriju osoba bez zanimanja uvrstiti 
velik bro) ^itelja, koji su imali svoje stalno zanimanje ; tim je broj 
Ijudi bez zvanja stegnut na granice, koje doista odgovaraju fak- 
tidnim odnoSajem ; napose je klasifikacija onih, koji se bave obrtom, 
prometom i trgovinom provedena u 25 posebnih skupina, a ne kako 
je bilo god. 1869. samo u deset; napokon je i socijaini polo^aj 
privrednika iztra^en potanje nego li ikada prije. Sve su to takove 
prednosti pred sli^nimi izvidi od god. 1869., da se dosta ocieniti ne 
mo^u, a napose je tim i ovdje stvorena podloga za daljnju prispo- 
dobu, u kojoj za vrieme prije god. 1880, u torn pogledu ni go- 
vora biti ne mo2e. 

Da i ovi izvidi o zvanju i zanimanja ^iteljstva od god. 1880. 
imadu nedostataka, to priznaje i sam statisti^ki ured, a nije dru- 
ga^ije moglo ni biti : ti nedostatci mo6i ce se po malo odkloniti, 
samo je velika $teta da popisna gradja nije podpuno izcrpena i 
izradjena, a napose da nije izkazana razlika medju producenti i 
konsumenti; ve6 da je obzir uzet samo na tako zvane privrednike, 
a ne na onC; koji 4ivu o njihovoj privredi. Bude li vise novdane 
podpore kod buducega popisa, mo6i ce se provesti. i ovaj posao. 

Na temelju ovih izvida mislila se je zasnovati i statistika obrta 
i industrije, no do skora se je uvidilo, da se popisom ^iteljstva ne 
mo£e namaknuti gradja za obrtnu i trgovadka statistiku vec s toga, 
jer se kod popisa obzir uzimlje u prvom reda na osobe, a ne na 
pojedine podlivate. Uslied toga je god. 1883. proveden poseban 
popis obrta, koji je va^an i s glediSta demografskog, jer se je po- 
pisalo i ziteljstvo, koje se bavi obrtom i trgovinom. I ovaj je popis 
obavljen putem popisnica, te su izmedju ostalog sab rani podatci o 
broju podhvatnika, raznih vrsti pomo6nika i radnika za svaki po- 
jedini podhvat. Ovim su demografski izvidi u veliko napredovali, 
te ne ima sumnje, da nije daleko vrieme, kad ce se uz posebne iz- 
vide statistici obrtnoj spojiti i izvidi o zvanju i zanimanju ii- 
teljstva u obce. 

U red daljnih demografskih iztrai^ivanja u Hrvatskoj spada i izpiti- 
vanje o stanbenih i zdravstvenih prilikah domovine. U prvom pogledu 
u^injeni su neki po^etci kod popisa ^iteljstva; al iztraiivanja ta jedva 
su nam kadra pru^iti podlogu, da u podpunom obsegu prosudimo 



Digitized by 



Google 



20 FR. YRBANK), 

tako vazan pojav kao Sto su stanbene prilike 2itelJ8tva. Nu potez- 
koce kod sabiranja ove gradje tolike su, da se na brzu ruku ne 
mogu syladati ; statiatidki ured poku$ao je s toga sabrati potrebitu 
gradja samo za gradove i to napose odieljeno od popisa. Ta je 
gradja doduSe sabrana, ali osim grada Zagreba jedva ce se moci 
upotriebiti za ozbilian studij. To 6e i biti razlogom^ da ona nije 
dosada ni izradjena. Ja sam za grad Zagreb pokuSao prikazati 
stanbene prilike u posebnoj razpravi poslui^iv se kod toga podatci, 
Sto ih je sabrao statisti^Ski ured. 

Sto se tide edravstvenih prilika, to su dosadanja statistidka iz- 
tra^ivanja u torn pogledu stegnuta na vrlo uzke granice.. Zadatci 
statistike u torn pogledu tako su raznoliki i tako mnogobrojni, a pre- 
radjivanje odnosne gradje zahtieva u tolikoj mjeri posebnoga stru6- 
noga znanja, da se je danaa veo ovaj dio statistike razvio kao po- 
sebna grana pod imenom statistike medicinske. Istina je, da ima u 
^ivotu hiljadu pojava» na temelju kojih ee mogu prosuditi zdrav- 
stvene prilike ziteljstva, da ima hiljadu upliva, koji uti6u na zdravlje 
Ijudsko, te da se uslied toga mogu zdravstvene prilike ziteljstva 
promatrati na razne na6ine ; nu tim jedva da je izcrpen zadatak 
statistike; pravo njezino polje na kojein ju 6eka za dovjedanstvo 
toll blagotvoran rad, te na kojem se osniva razvoj same znanosti 
medicinske, jest onaj njezin dio, komu je zadatak iztra^ivati upliv 
i razvoj pojedinih bolesti, koje se pojavljuju bilo sporadidno bilo 
epidemidki. Ovaj dio zdraystvene statistike kod nas nije se joS ni 
podeo razvijati, te ni ne ce dotle, dok se sami liedniei toga posla 
ne late. Slui^bena statistika udinila je u tom pogledu sve, Sto je 
mogla, ona se je, kako vec spomenub, u svih gradovih i svih 
mjestih, gdje se nalaze liednicl, pobrinula za izkaze o pomoru uz 
todnu oznaku uzroka smrti. Ova gradja lezi zakopana, a nije se 
naSao dosele niti jedan liednik, da ju izradi. Ja ne dvojim ni malo, 
da ce se i ovaj dio demografske statistike u nas razviti; &m se viSe 
uz praktidno liedenje hrvatski lie6nici bavili budu i znanstveiiim 
iztra^ivanjem. 

Ako uz spomenute do sada demografske radnje naglasim, da se 
je statistidki ured bavio i statistikom izbornom, na temelju poda- 
taka sabranih iz izbornih listina, koji rad medjutim nije ugledao 
javnosti : tada sam naveo sve, §to se je u Hrvatskoj do danas ura- 
dilo na polju iztraziyanja demografakih. Prije medjutim nego li 
zavriim, iztaknuti moram jog, da tim nije dovrSen ni dosadanji rad 
nage sluzbene statistike na tom polju; danas vec u pripravi dekaju 



Digitized by 



Google 



DBMOORAF8KI IZYIDI U HRVATSKOJ. 21 

dvie osnove ; jedna se tide statistike druitveney a druga statistike 
ubogarstva. Jedna i druga od velike su vaznosti, osobito ova potonja 
vec s toga, jer danas joS u Hrvatskoj ne ima stalno organizovanoga 
ubogarstva. Sve je yiSe manje prepuSteno u torn pogledu obdinam, 
a viie ylasti ne shyacajuc oyu granu upravne djelatnosti s glediita 
viSega, zadovoljaju se jedva s tim, da izpitoju blagajnidku upravu 
novaca opredieljenih za podporu ubogih. Danas joS ne imamo ni 
pojnia, kako je u nas u cielosti razgranjena prigledba ubogih; sa 
strane npravnih vlasti niti se ne misli, da se, bilo sa glediSta stati- 
sti6noga bilo s glediSta upravnoga, prika^e razvoj ove upravne grane, 
a to i jest jedan od glavnih razloga, zaSto se u nas s ovim pi- 
tanjem osim gdje kojeg novinarskoga dlanka nije teorija ni bavila. 
Sva je prilika, da 6e u budude biti drugadije, jer se i kod nas 
stalo uvidjati, u kako uzkoj svezi s velikimi soeijalnimi pitanji 
stoje zadatci o prigledbi ubogib, te kako oni i spadaju medju 
najte^e, a sbog svoje uzke sveze s cielim unutarnjim i vanjskim 
2ivotom dovjeka medju najznamenitije zadatke sadanjosti. 

Do sada ako se i nije baS prekrStenih rukuh gledao razvoj uboitva, 
ipak nije bilo sustavnoga rada. Sve je bilo prepuiteno vifie manje 
milostinji pqjedinaca, a ono, Sto su pojedine obdine u torn pogledu 
do sada radile, bilo je bez osnove i nadela. Dana&nje su prilike 
drugadijo; one odlu6no zahtievaju, da se ova grana jedanput vec 
uredi. Siromaltvo u narodu postaje sve to ve6im, broj ubogih raste 
od dana do daua, a Sto je najgore, mno^i se u velikoj mjeri brqj 
onih, koji uslied raznih uzroka, medju kojimi spomiujem bezraz- 
lo^no komadanje zemljiita, dodjoie vec do skrajne granice, preko 
koje niti ima gospodarskih sredstva za najnu^dniju existenclju, niti 
izgleda za kakovu privredu. Ne mo^e s toga biti dvojbe, da ce se 
i u nas morati poput drugih drzava urediti ova grana socijalne 
uprave i to prama posebitosti na§ih narodnih odnodaja; ali prije 
nego li 66 to udini, od potrebe je poznavati todno sliku o danaSnjoj 
organizaciji ubogarstva u Hrvatskoj i Slavoniji i o sredstvih, kojimi 
danas razpolaze domovina za prigledbu ubogih. Toj svrsi pripo- 
moci ce naumljena organizaeija ove grane statistike, koje se je 
latio na§ statistidki ured. 

Po osnovi, kako ju je zasnovao naS statistidki ured, sabirati de 
se podatci na temelju posebnih upitnica, koje se diele u detiri 
skupa. Upitnice prvoga skupa, i to njih dvie na broju, sabrati ce 
podatke o ^upnih odnosno obcinskih ubo^kih zakladah i to napose 
imovini njihovoj i o upravi te imovine, te zatim o onih ubogih, 



Digitized by 



Google 



22 FR. yRBANii), 

i to poimence svakoga od njib, koji su u2ivali podporu iz tih za- 
kladah. U drugi skup uvrStene su dvie upitnice za razne ubozke 
zavode, i to jedna za pitomce smjeStene u tih zavodifa, a druga, 
koja 86 tide imovinskih prilika i o unutarnjoj njihovoj uredbi. U 
treci skup spada upitnica za ubozke zaklade; a u detvrti za druztva 
kojim je Bvrha njega ubogih. Jesu 11 ovi ovako zasnovani izvidi 
dostatni, da se na njihoYOJ podlozi dodje do podpune alike o pri- 
gledbi ubogib, to ]e dakako pitanje, na koje se ovaj das odgovoriti 
ne da, jer mnogo toga visi o nadinu, kako ^e se pokupiti potrebita 
gradja i napokon izraditi. Ne ima dvojbe, da 6e tu trebati svla- 
dati silu boi^ju pote^koca, te da se ill mnoge od njih ne ce u obce 
moci ni prebroditi ili istom nakon dugoga vremena; nu tih za- 
prieka ne 6e se preplaSiti brvatski statistidki ured, on 6e svo^a 
iztrazivanja od godine do godine usavrSivati, te nam napokon 
prui^iti jednu od najya^nijih gradja, na temelju koje cemo moci 
duboko zaroniti u gospodarske i socijalue odnoSaje nailega naroda. 
Ovo je u glavnih crtah kratak radun o radu hrvatske statistike 
u podrudju demografije; ovaj rad prikazao bi nam se s jedne 
strane joS mnogo obilnijim, kad bismo i pojam same demografije 
razSirili na Sirji krug, te poSli s glediSta, da su svi pojavi dr^avnoga 
iivoiA u najtijesnijem savezu sa ^iteljstvom: ali bi za taj slu^aj a druge 
strane morali do6i i do tog zakljudka, da na ovom polju jo§ mnogo 
raditi valja. Prve poteikoce svladane su sretno, hrvatska slu^bena 
statistika u^inila je za kratko razdobje od petnaest godina viie, nego 
li su drugi prosvietljeni narodi u tom pravcu uradili ditava dece- 
nija; ona je znanosti i upravi pru£ila podlogu, na kojoj se s jedne 
strane mo2e razvijati i Siriti temeljit studij o stanju i razvqju 
hrvatskoga druztva, a s druge zasnovati uprava, koja bi svojim 
radom mogla izlie^iti mnogo nevolje, koja se u tom druztvu po- 
kazuje. Hrvatska statistika u^inila je svoju du^nost, ona ce za 
stalno u svom radu i uztrajati ; ali da joj mu6an i tezak rad bude 
od uspjeha i koristi, treba prije svega, da ju podupre cio narod, 
a zatim da se nadje radnika, koji ce na temelju njezinih izvida 
prou^iti 2ivot njegov i time zasnovati nauka o hrvatskom druztvu, 
zvala se ona demologijom ili kako drugadije. Ali ne samo zahtjevi 
znanosti nego i naSe svagdanje potrebe nui^dno trai^e, da se ovim 
radom koriste Sto vi$e svi, koji su zvani budi kojim nadinom uti- 
cati u javne prilike naroda. Svakim danom nastaju novo potrebe 
i nove promjene; — politidno socijalna pitanja radjaju se od dana 
do dana, — Ijudski duh slavi istina bog svaki dan nova slavja, 



Digitized by 



Google 



DBHOGRAFSKI IZYIDI U HRVAT8K0J. 23 

al uz sve te veli^nstvene izume javljaju se u naroda nove biede 
i nevolje. Pravi otadbenik motriti ce brii^nim okom sve te pojave, 
on ce tim promatranjem uditi poznavati mahne i griehe hrvatskoga 
druztva i uspjehe njegova zivota; on ce upoznati, kako napredak 
toga druztva le^i u razvoju njegovoga zajedni^koga cudorednoga 
zadatka^ kako ce taj razvoj biti trajan samo onda, bude li se po- 
lugom dru^tvenoga napredka smatrao 6udoredni i religiozni uzgo) 
mladezi, bude li se njegovao i kriepio obiteljski dub, bade li se 
u narodu visoko cienila svetost bra^ne sveze, te bude li svatko na 
svom mjestu vjerno vrSio duznosti svoga zvanja. Jest, gospodo, n 
iztrazivaniu i proudavanju demografskih pojava naci 6emo svi^ 
bavili se naukom ili prakti6nim ^ivotom, neprocienjivu podlogu za 
naS rad, koji treba da je a prvom redu posvecen narodu na§em, 
komu u korist je na§ preuzviSeni pokrovitelj zasnovao ovaj na§ 
sveti bram znanosti. 



Digitized by 



Google 



dr^avnom ustrojstyn repnblike Dnbrova^ke, 

Citao u ^jedniei JHoMoJUSko-juridiiSkoga razreda jugo9lavenake akademije znanosti 
i umjetnatH dne 19» lipnja 1890, 

dLAN-DOPISNIK DR. K. VoJNOVK). 

Nigda kako n danaSnje yrijeme, kad na obzorje svietske po- 
viesti dolazi brzim korakom slavensko pleme, da vrSi svoj upliv 
na tok kr§6aD8ko-europeJ8ke naobrazbe, nije bilo toliko vriedno i 
pou^no iztra^ivati, kako je slavenska dri^aviea, prostrana u naj- 
vec*emu Bvome cvatu 450D milja, od kojih ae samo jedna Setvrtina 
niogla obradjiyati, napudena u svome glaynom gradu jedva sa 
30.000 iitelja^, na mora i na kopnu obsiednuta premocnim nepri- 
jateljima i zavidnicima, mogla slavno prozivljeti viSe od jedne hi- 
Ijade godina, odana katolidkoj vjeri, slobodi i kulturi zapadno], a 
ostavSi vazda slavenska, bogata trgovinom i momaricom, po kojim 
se takmila sa Mletcima, sa Genovom i sa Holandijom, a uz to 
slavna na polja knjige i znanosti, kako malo koji od najslavnijib 
talijanskih gradova srednjega vieka. U tome iztra^ivanjo, gdje su 
nam vrela tako bogata, da se moie o njima slobodno kazati, da 
je 2etya obilata a veoma malo ^eteoca, ima puna ruka posla za 
povjestnidara, za dr^avnika, za pravnika, za knjizevnika i za eko- 
noma. Navla^tito prou^avanje drzavnog i upravnog ustrojstva Du- 
broynika ne samo ito je nu£dno u svrhu, da se pronadje jedan od 
glavnih uzroka bujnog cvata, ^vrstog i dugog zivovanja ovog 
grada yelikoga a svojoj malenkosti, kako ga nazva Tommaseo, 
nego mo£e dati dragocienih nauka joS neizkuSanim, a dosta pro- 
kaianim slayenskim narodima, kako mogu do6i do slobode, do 
kultare i do bogatstya, te ova zamaSna dobra dugo ^uvati poput 
Dubrovnika, koji je do njih dopro^ te ih znao deset stotinU godind 

^ Bazzi ozna^uje ovaj broj iiteljstva okolo god. 1578. u zlatno 
doba Dubrovnika. (Storia di Rangia, L. III.). — De Diversis pod 
konac XIV. vieka broji 40.000 dusa u Dubrovniku sa predgradjima. 



Digitized by 



Google 



DR^AVNO U8TR0JSTV0 RBPUBLIKE DUBROVA^KB. 25 

uzdr£ati u najte£im prilikama, koje prui^aSe s jedne strane priroda 
i njezini najkrutniji bidevi kuga, potres, vatra i glad, s druge 
naipogibeljniji susjed na kopnu, koji bijaSe progutao Bugarsku, 
Srbsku i Bosnu, a najopasniji na moru, koji bijaSe zarobio dal- 
matinske gradove do Eleka, a ponositu Boku do Sutorine. 

Bez dvojbe da suda^ki ustroj, o kojema toliko ovisi uspjeSno 
rukovodjenje pravde, zasieca u velike u dobrobit dr£ave, te po 
njemu se moze ocieniti, koliko su najviSa dobra naroda osigurana 
po dri^avnom organizmu. 

Boravei jeseni god. 1889. u Dubrovniku, htio sam ae upoznati 
sa velikim blagom suda6kog arkiva republike, spasenim g. 1814. 
od vatre bukle u jednom dielu kne^evske palace, sada 6uyanim u 
arkivu okruznog suda dubrovaCkoga*. 

PrelistavSi listine od preko Sest yiekova i udivivSi se tolikoj 
pravoslovnoj mudrosti, tolikoj praktidnoj spretnosti kod upravljaaja 
civilnog, kaznenog i trgova^ko-pomorskog pravosudja, doiao sam 
na misao risati glavne crte sudadkog ussroja po vrelima, iz kojih 
sam mogao crpiti, te se dotaknuti uzgred obcenite dr^avne orga- 
nizacije, iz koje je 8uda6ka potekla i na koju se osnivala. Na 
koncu kao dodatak ovoj radnji priobditi cu biljedke o raznovrstnim 
sudbe^im knjigama po meni pregledanim. 

I. 

FpliT mletaike republike na driavni i upravni ustroj 

dubrovaj^ke. 

Dubrovadki pisci niisu se s jedne strane nigda zacali priznati^ 
da je dri^avni organizam Dubrovnika bio upriliden po mleta^kome^, 

^ Zasluga je Hrvata g. Vinka Miliea, predsjednika okruznog snda 
u Dubrovnikv, sto je prod koju godinu stari sudadki arkiv po mogu6- 
Dosti bio nredjen. 

^ Sera/in Cerva, Dominikanac u svome dieln ^Prolegomena in 
Sacram Metropolim Roffusinam ad illmtrandam Ragtmnae Pro- 
vinciae Pontificum Historiam^ izdanome u Dubrovniku god. 1744. la 
rukopisu i nigda job tiskanome, kriti^no opisuje u kratko crkovnu i 
politidku poviest Dubrovnika, crpljenu iz spisd. driavnoga arkiva, iz 
samostana Benediktinaca na Lokrnmu i Sv. Jakobu, te iz drugih pri- 
yatnih vrela, a evo lito ka£e glede dojma mleta6koga drzavnog ustroj- 
stva na dubrovacko: ^Ourantibus deinde Venetis, remque publicam 
administrantibus , Venetorum regendi for mam imitati sunt Ragusini'^. 
A posto je nacrtao uprava dubrovacke republike, pise: gHinc facile 



Digitized by 



Google 



26 K. VOJNOV16, 

kako 8 druge odrieSito i opravdano su zaniekali suprot nasto- 
janju Mlet^ica i njihovih prijatelja i podlo^nika, da bi ikad bio 

quisqne intelliget Ragusioi Regiminis formam Venetae ad instar reipu- 
blicae institutam, in qua eadem eivium distinctio, eadem munerum di- 
stribntio, eademque Oomitia, nemque Majus Consilium, Consilium Ro- 
gatorum et Consilium Decemvirorum. {Prolegomena^ cap. XV,: „De 
Politia Ragtisinae Reipublicae ejusque comitiis, ac Magistratibus^ , 
p. 62 — 74. — Akademija posjeduje liepi rnkopis Prolegomena i 
Sacrae Bagusinae Metropolis, podpuniji od Franciskanskog citiranog 
po Makusevu, koji je ona nabavila od Resetarove obitelji, a ova od 
Radeljeve.) Isti ovaj pisac, koji otvoreno priznaje naliku dubrovacke 
uprave napram mleta6koj, u XIV. poglavju dokazuje „Ragti8ini nun- 
quam non liberi Venetos aliquando Proetores habuerunf*, a uz to 
navadja stihove glasovito^a Dubrovdanina Stiepana Gradi: pin car- 
mine de laudibus Reip. Venetae et cladibus patriae suae^, gdje ovaj 
ncenjak 1 rodoljub, kojemu se puno ima zahvaliti, ako se je Dubrovnik 
oporavio od potresnih razvalina, pripisuje Mleteima blagodat kaznenoga 
i civilnog zakonarstva, i stali§no uredjivanje grada: 

Docta suas sceleri poenas, sua praemia laudi 
Ad vestri simulacra fori decernere, bonorum 
Altemare vices, certis plebisque Patrumque 
Ordinibus cives distinguere; denique totam 
Ad vestros sese mores effinxit, et ultro 
Yestrae habitu vestis cultus mutavit avitos. 
(B. Makusova, Izsljedovanija. — Sanktpetersburg, 1867. — Str. 412, 
423, 524). 

Drugi Cerva (Ludovicus Cervarius Tubero) u ^Commentaria suorum 
temporum^ ovako se izra^ava ob istom predmetu: ^Sublato Tyranno 
(Damiano Juda) de medio, bonisque ejus in publicum redactis, Rha- 
cusini Praetorem a Venetis ex pacto missum in urbem accepere; qui 
quidem Princeps dumtaxat in Senato Rhacusino esset ; caeterum nullum 
jus in Civem Rhacusinum baberet, suaeque leges, sui Magistratus Rhacu- 
sJnis essent. {Ludovici Cervarii Tuberonis, Commentaria suorum 
temporum. T. I. — Rhacusii. Ex Typographia C. A. Occhi 1784). 

PovjeslniSar Luccari (Copioso ristretto degli annali di Rausa. — 
Libri Quattro di Giacomo di Pietro Luccari GentUhuomo Rauseo. 
In Venetia, ad instantia di Antonio Leonardi, 1605. — Ovo vrlo 
liepo izdanje Lukariceve poviesti nalazi se u akademiji) ovako pise 
o uplivu Mletaka na Dubrovnik XIII. vieka, poslie urote Damjana Jnde, 
kad su Mletci prvi put poslali svoje knezove: „In questo tempo molti 
de nobili, lasciate le vesti, che per tutto si chiamano mantelli, si ve- 
stirono con maniche 4 comeo, et misero sul capo le birette tonde, 
com' usano portare i nobili Yenitiani ; le quali nacquero dal cerchio 
de' capucci. Presero ancora in gran parte il modo di vivere alia stra- 
niera, et attendendo alle mercanzie, et air arte del mare si fecero assai 
facultosi. Onde io credo che da queste istitnzioni Gioanni di Ravenna, 



Digitized by 



Google 



DRi^AVNO USTROJSTVO BBPUBLIKB DUBR0VA6kB. 27 

Dubrovnik izgubio sYOJu nezavisnost, pokraj toga Sto je dva pata 
bio doSao pod zaStitu mleta^ke dri^ave, te primio od nje i svoje 



chiama Rausa Venetia minore, nel che lo seguita Emannelo Chronista 
di Harvoie Harvatich Diica di Spalato. Et a me pare che in cid non 
abbiano errata, perciocche'* il nostra governo k poco difiorme del Fi- 
nidano". (Libro II., p. 41.) — Spomennti Maknsev ka2e u navedenom 
dielu: ^Stoji, da je sve drzavno ustrojstvo Dubrovnika posudjeno od 
Mletaka, da je puno trgova^kih ustanova uneseno u statut u dogovoru 
s Mletcima . . . . (s. 168). — Na glasu dubrova^ki knji^evnik Fra- 
njevac Sebastian Dolci ped psendonimom „Albini Esadastes de Var- 
gas^ izradi razpravu , kojom napram mletadkim piscima dokazuje 
„Libertas perpetua Ragtisina ab omni jure Veneti domicici asserta 
et vindicata^. (Kod Makuseva str. 428 — 446). 

S jedne strane dakle dubrovacki pisci priznavaju ono mnogo sto 
Dubrovnik ima zahvaliti Mletcima, a s druge vindicirajn protiv njih 
slobodu, potamnjenu, istina^ odaslanjem mleta6kih knezova, ali nikada 
izgnbljenn. A najbolji je tomu dokaz, Sto su se Dubrovdani mogli 
iasDO osloboditi Mlet6ica, jer su znali vazda sa^uvati od tndjinskoga 
upliva svoje nutarnje institucije. Koliko je domacih pravnih obicaja, a 
koliko mleta6kih ustanova unislo a dubrova6ki §tatut izdan god. 1271. 
po mleta6kom knezu Marku Ginstinianu jo§ nije iztra^eno^ a ne ce biti 
lasno i sigurno utana^iti, jer dosta pravnih spomenika dubrovadkih 
propalo je prigodom po^ara god. 1013., ne obzirajuci na to, da su 
ih mogli i mletacki knezovi otriebiti, kako to sumnja Makudev. Liber 
croceus, koji ide od god. 1462. do god. 1805. spada u razdobje, kad 
se bio odavna Dubrovnik oslobodio mletacke zastite, te u2ivao najvecu 
slobodu pod ngarsko-hrvatskom krunom, a po torn sadri^ava i najsa- 
mostalnije zakonarstvo. (Makusev, o. c. s. 168, 169). Prof. 6el5ic n 
svome udenome dijelu: „DeUo Sviluppo civile di Bagusa considerate 
ne^ suoi monumenti istorici ed artistici^ (p. 30) ovako opisuje od- 
noiaj Mletaka napram Dubrovniku u drugo razdobje upliva njihova: 
„Nel secondo ed ultimo stadio della sua influenza su Ragusa, i conti 
da essa (Venezia) delegati hanno veste di maggiore antorit^, ma il 
peso del loro prestigio non si fa sentire che nelV interesse delV ordine 
interna e di una buona armonia colla dominante (Venezia)^. Dapace 
i n vanjskoj politiei Dubrovnik znade sacuvati svoju samostalnost po- 
kraj mletackih knezova: „L' atto di presenza che fanno alia testa di 
tutti i consigli, non influisce suUa liberta di azione, che questi hanno 
sempre neli' alta politica di stato dlnanzi ai principi di oltremonte. 
Pretendono V intervento armato de' Ragusei nelle imprese di Venezia, 
perch6 tale 6 il patto; ma reciprocamente non mancano agli obblighi 
assunti e trattano da nemici i nemici di S. Biagio". (Idem, o. c. ibid. 
Ragusa Tip. Pretner, 1884). Kako su znali Dubrovdani dr2ati visoko 
svoju politiihu i gospodarsku nezavisnost i za vrieme kad su primali 
knezove od Mletaka^ dokazuju najbolje Reformationes onog doba, na- 
vlastito zakljucci Velikoga Vieca od 24. oktobra i 9. novembra 1329. 



Digitized by 



Google 



28 K. vojNovid, 

knezove^. Dubrovnik nije mogao niti izabrati IjepSeg uzora za svoje 
domace uredjenje od mudroga astroja negdaSnje kraljice jadranskog 
mora, niti spodoboijega svojim prilikama, te sva njegova mudrost 
u tome oponaSanjn bi: u maleni okvir svesti razgranjeni, a ujed- 
nostaTiti dosta zamrSeni organizam mletadki, te ga tako aaimilirati 
sa 6udi i potrebama svoga pu^anstva, lako ga proniknuti svojim 
genijem^ da se dinilo kao stablo na svome vlastitom tlu posadjeno 
i uzraslo. 

I dubrovaika republika je kako mletadka i kako sva slobodna 
muQicipija srednjega vieka profila malo po malo iz demokratidkoga 

{lAbri Reformatianum, Zagahriae 1882^ izdani po jtigoslavenskoj 
akademiji, II., str. 325, 326), od 28. aprila 1330. (ibid. sir. 327), 
od 12. maja 1351. (ib. str. 128) I zakljudak ^enata od 24. augusta 
1331. (ibid., str. 326). Dubrovnik pru^a veliki nank u poviesti, kako 
se maleni uarod, kad je sviestan, ponosit i spretan, moie proti velikim 
dr^avam braniti i obraniti. 

^ Prof. Nodilo n svojoj zanimivoj razpravi „Prvi Ijetapisd i davna 
histofioffrafia dubrovo^ka^, (Rad j. a., knjiga LXVL, str. 92 i si.) 
pise ovako o prvome protektoratu Mletaka nad Dnbrovnikom, pozivom 
na najstarijega Ijetopisea po njenm oeienjena: ^Dragi hroBok>gidki 
naTod Ijetopisea, da sn biH a DubrovnikH od 1204. — 1242* mleta6ki 
knezovi, ne stoji, koliko je meni poznato, u oprijeci sa kojom god 
rzpravom te maze biti vjeran.*^ Kad sami Hn prvoga protektorata mlo- 
tadkoga nije izvjestno dokazan, — tesko je nnici u tragove dojma 
njegova na nutmje nredjenje Dubrovnika. Dragi protektorat od god. 
1252. — 1349. spada n histori^ko signroo doba. Nema mofda primjera 
u poviesti, da je mikro.'kopicka dr^aviea kao Dnbrovnik, prisiljena 
primiti od premocoe driave, kako sh bili MIetci, koji sa je mogli 
migom o^i progutati, poglav«ra, ipak znala sadnvati bitna sro^tva 
sttvrenstva JDiplamaiicki je pak chef-d'-oetisre, da je poslo za rukom 
toj istoj dr^avici, najfinijim na6inom, upotrebivsi viesto pru£rae joj 
prilike, odpreraiti poslje 97 go^ina tudjega poglavara, ostavsi sa neg- 
da&njim protektoram u prljaiteljskini koristnim odnosajima, tzmjeoivsi n 
isto doba njegovn zastita sa onom drsgc velike driave, naime sa 
ugardco-hrveiideirn protektaratom, pod kojim (1357. — 1527.) do Mo- 
backe bitke Dubrovnik je uMvao uz jeitine uvjete, danka od 500 
dnbrovaekih dukata, priznanje podieljene joj zaitite, slobodu i blago- 
stanje. Zvasnjo protektorat j^ugarsko-hrvatskim^ , — jer Uerarska i 
Hrvatska bile su jur tada savezne dr^ave, koje imadjahu zajednidkoga 
kralja^ koji, kad bi sklapao medjunarodne ugovore, a takav je bio 
Videgcadski atana^en 27. lipnja 1358. s Dnbrovnikom, postupao In 
kao kralj eavezmh dr^ava Ugarske i Hrvatske. Niekati ill izvraati ta 
saveznn zajednico znacila bi niekati i izvmati poviesi odnoSaja Ugarske 
napram Hrvatakoj od Kolomana do Mohacke bitke, dakle kroz pnna 
cetiri stoijeca. 



Digitized by 



Google 



DR^AVNO U8TROJ8TVO BBPUKLIKR DUBROTA^KV. 29 

u diato aristokrati^ki sastav. U Mletcima XT. vieka joS narod su- 
djeluje u vladanju. Na zvono by. Marka puk vrvi u veliku basiliku 
potvrdjuje zakone, bira magistrate i samoga duida, odlu^uje o ratu 
i savezima sa drogim silama, te unapried zna, dto ce doci pred 
veliko viece (Gran Consiglio). Ali XII. vieka vladanje podima se 
koncentrirati a rukama aristokracije kod sastavljanja velikoga vie6a 
kroz gradjane^. Vanjske forme demokratidkog vladanja ostaju, 
kako ostaju pod Augastom stare rimske republikanske uredbe, ali 
realno san^egce naroda malo po malo izdezava, a u isto vrieme 
sve se vi^ ograniduje moc duida^ dok god. 1423. nestaje pudkih 
skupStina (Arringa), a da narod, odvikuut demok'-ati^kim formama 
i Tjeito manevriran po plemicima, niti pisne'. 

^Prvo postanje grada Dubrovnika*, dobro kai^e prof. Nodiio^ 
^davnu njegovu uredbu druitvenu i politidDti^ tvami ma razvitak 
pri prYom skoku njegove srece, pa i odnoSaje starili okrctnih 
Dubrov^ana sa sporim tromim susjedima njihovim, to bi nam 
se hotjelo znati^ ali slabo razabiremo, premecaci one rakopisne 
knjige". 

. Najstariji ^AnncUi ddla Repubblica di Bagusa^ izdani po istom 
profesoru bacaju cak u VIII. stoljece pretvorbu demokratidkog 
sustava u aristokrati^ki, te pripoviedaju da se god. 744. udinila 
dioba svega puka u Dubrovniku, jer do tadar svi su bili kao 
narod u selu (came uno povulagio in una villa), a oni koji su bilt 
bogati bili su glavari i vladali su kako bosanski narod. Dolazak 
vlaha bogataSa, natjeranih u Dubrovnik od medjusobnih borba i 
ratova, prouzro^i dr^anje skup§tine, u kojoj bi pu^anstvo razdie- 
Ijeno u tri diela: u vlastelu^ puk i aluge, Vlastela i njihovi po- 
bo^nici vladali su zemljom, te sva vlastela udjoSe u sbor ilt u 



^ S, Romanin, Storia documenta di Venezia. P. Naratovich, tipo- 
grafo editore, 1053. T. L, p. 341—344. 

* Jos XII vieka vlast du^da sauzuje se, a za naknadu, kako u 
DubrovnikU; vanjski sjaj maraste: „A compenso quasi delle introdotte 
restrizioni al potere del Doge, ne fu accresciuta la pompa esteriore, e 
resa dieppiil sacra e tutelata la sua persona Al suo uacire di casa 
non avea piil ad essere accompagnato da' soli suoi servitori, ma da un 
corteggio di nobili e popolani". (Romanin. T. II., p. 92). 

' „Ed il popolo, gi& disavezzo delle forme democratiche e ben ma- 
neggiato dai oobili^ non ne lev6 rumore". (Romanin, o. c. T. IV., 
p. 65, 66). 

* Rad j. a., knj. LXVI., str.. 92. 



Digitized by 



Google 



30 K. V0JN0Vl6y 

veliko viece, a oatali ne\ Dragi staliS je bio pudana {de povulani) 
ili poluaeljana (vol dir pol vilanij^ te su bili i oni kako sluge od 
nizokog staliSa, ali bili su uzgojeni u ka6ama vlastele, te su 6uvali 
njihove osobe, konje i uzeii bi za iene „fiole bastarde de gen- 
tilomini^. 

Svi kasniji Ijetopisci su se poveli za ovim prastarim analistom. 
Nikola Ranjina u svojim „Annali di Ragusa" gotovo prepisuje 
anonimnog pisca*. Bazzi potvrdjuje u kratko, da god. 744. vlastela 
preuzeSe vladanje grada*. A Lukari6* i Resti*^ fine to isto, jedan 
pripisujuci, tako re6, od drugoga istu priCu, koja ne odgovara niti 
naravnome niti fS,kti6nome razvitku grada. Jer prelaz iz demo- 
kratidke forme u aristokrati^ku razvio se i u Dubrovniku kroz 
stoljeSa kako u Mletcima, te se moze nekom stanovitosti re6i, 
da bivSi Epidauro raskopan, a Dubrovnik sazidan VII. vieka sa 
preseljenjem rimskih naseljenika, grad bi po svo] prilici VIII. 

^ „6entilhomeni chi erano fati^ tali erano governatori della terra, 
et aliri officiali et tuti gentilhomeni intravano in sbor o ver in consegl 
generale et altri non^. (Rad, ibid., str. 9). 

^ Rad j. a., knj. LXVI., str. 180. Ranjina nazna^uje god. 745., 
koje bi se pretvorba ustava dogodila. 

* „Deir anno 744. fu diviso ill popolo di Raugia in tre parti. Nella 
prima delle quali posero i nobili, et a loro fu data il governo della 
OittA. Nella seconda colocarono coloro i quali erano di medioeri so- 
stanze. e quasi ministri de i nobili : e gl' addimandarono popolani. £ 
nella terza parte rimasero i plebei ovivero artigiani**. {La Storia di 
Raugia, scritta nuovamente in tre libri da T. Serafino Bazzi, dottor 
teologo Dominicano. In Lucca per Vincenzo Busdraghi. Ovo liepo 
izdanje nalazi se takodjer u biblioteci J. A., te nosi godinu 1595., 
kad je bas auktor dao na vidjelo dielo, posvetivsi ga „cU Bettore e 
gentiluomini Bausei*"). 

^ „Nel tempo di questo Re Vladislao i Ransei aecettarono nella 
loro citta alcune famiglie nobili di Rosa, d'Ascrivio, hoggi detto Ca- 
taro, di Risano, di Dulcigno et di Doclea, crearono i membri della 
Repubblica et il consiglio generale^ sul quale la dtiA, e ttUto V uni- 
versale i fondato^, (Copioso ristretto degli Annali di Ragusa. Libri 
Quattro di Qiacomo di Pietro Luccari, In Venetiis. Ad instantia di 
Antonio Leonardi [1605.]). 

^ ^Ma essendo li Ragusei arrivati alii anni 743. mantenendosi in 
pace col mentovato modo di governo, cominciarono a vedere la forma 
del governo popolare esser sottoposta a molti disordeni, conchiuser di 
serar la cittadinanza, o divider la nobilt^ dalla plebe, che quella sola 
dovesse esser ammessa alii governi della Bepublica*^. (Croniche di 
Bagusa. Opera di Oiunio Besti, senatore. — Tommato Burato tra- 
acrisse 1861. — Rukopis J. A. — P. 44—46). 



Digitized by 



Google 



DR^AYNO USTROJBTVO RVPUBLIKB DUBROVAdKB. 31 

vieka, kad nije moglo biti joS rie^i o kakvoj seobi slavenskog 
zivlja, ustrojen po kalupu rimskih naselbina onoga stoljeca^. I 



^ U Dalmaciji rimskoj bilo je pet rimskih naselbina: Epidaurtis, 
Narona, Salonae, Aequum i Jader. Rimski naselbenici bijahu po* 
slani na nsvojena mjesta redovito u broju 300 rimskih gentes^ s po- 
detka na obranu posjeda pobjedjene zemlje, — od Grakll unapried za 
obskrbljenje siroma§kih rimskih gradjana, a od g. 100 pr. I. K. da 
odslo^eni rimski vojnici budu nagradjeni posjedom zemljista. Rimski 
naselbenici bijaha povlasteni stalis; kako patriciji n Rimn, posjedovahn 
treci dio zemljista ^ birahu izmedju sebe svoj senat i svoje vlasti, 
Decuriones, duos vivos ili quatuor viros jure dicundo sli^ne rimskim 
konsnlima i pretorima, ediles i questores, Oni su uzivali podpuno pravo 
rimskoga gradjanstva „emtas cum su^ragio et jure bonorum^. Na- 
selbina s po^etka ne obuhvaca§e prvobitne stanovnike podjarmljenog 
mjesta, koji se nalazivahn kao pobjedjenici n posve lodome stanjn, dok 
vjerojatno, ka2e Madig, dobise, kako stara munidpia pravo gradjanstva 
bez prava izbora (civitas sine suffragio), Ovako ograni^eno gradjanstvo 
car Caracalla podieli g. 212. svim ^iteljima rimskoga carstva, ne iz 
kakvog cuvstva pravednosti, kojemu nije bio spesoban taj okrutni car, 
nego da iztrgne od svih stanovnika carstva porez, koji se pobirao u 
Rimn, navlastito od ostavstind,. Napokon bi se stopili rimski naselbe- 
nici sa aborigenes, te bi colonia svrsila obuhvatiti sa pravnog gledista 
jedne i druge {Marquart^ rdmische Staatsverwaltung, I. B. Leipzig, 
Hirzel 1873., str. 34—38, 146). Kad naselbenici ^daura i Solina 
VII. vijeka pobjegoSe pred napadajima Avarft i nadjofie utodiste u 
Lausi (Rama, Raugia, Ragusium, Ragusa), presadiSe bez dvojbe 
na njn stari svoj naselbinski ustav, koji sadr^ase jezgru onoga, koji 
se kasnije malo po malo razvio u Dabrovnikn, naime Comitia, koja 
birahu Senat i decuriones, u kojim vidi se embrio Velikoga V%e6a^ 
Senata i Maloga Vie6a, Comitia, populus , ostadose sa sve- vise 
iz^ezavajndom moci do XIII. vieka, a i dalje, barem u sjeni, te ih 
podpano zamieni Veliko VieSe i tim se demokraticki sustav pretvori 
u ^isto aristokratidki. I n daimatinskim gradovima X. i XI. stolje6a, 
pripovjeda dr. Radki, pucanstvo bijaSe razdieljeno u vise gradjane, ple- 
mide, i u ni2e gradjane, neplemice, a ovaj pojav on tumadi tim, da 
postanak dalmatinskih gradova dopire cak n rimsko doba, da su tada 
i n nje uvedene rimske gradske uredbe, da su se ove, kano i u ostalim 
rimskim gradovima, razvijale postupice, pak da u njekih od njih, kano 
u Zadru i Trogiru, pa i n Spljetu, naseljenu od Solinjana, rimske 
gradske tradicije, ma koliko nzdrmane bile, nisn nikada izumrle, 
vec su pre2ivile i razpast rimske carevine, i kratko gotsko gospodstvo, 
i hrvatsko zaposjednuce pokrajine. Isti pisac dalje kaze, da su se gra- 
dovi bili uredili popnt rimskih naselbina i municipia, i da u vrieme 
carstva presla vlast skupStine polagano na viede, te se je postupice u 
duhu aristokratiikome preobrazilo*^ . (Rad jug. ak, knjiga XCIX.: 
Nutamje stanje Hrvatske prije XL stoljeda, str. 114, 115, 127). 



Digitized by 



Google 



32 K. VOJNOVid, 

sbilja vidimOy da je kod samoga izdavanja statuta pod konac XIII. 
vieka^ sudjelovao narod, koji ga u skupStini potvrdi^ a sliede6eg 
stolieca^ god. 1823., kad joS trajaSe drugi mleta^ki protektorat, 
derogira se jednqj vaznoj ustanovi fitatuta „€uin voluntate minoris, 
maioris ac generalis consilii, et cAm lando populi sono campanaram 
more solito congregate in platea communis^^. Upliv mletadki biti ce 



^ Odma nasloY statuta nosi: „ Liber Statutorum Givitatis Rhacusii 
.... confirmatus per Populum Rhacasinum more solito congregatnm 
die Dominico nono ejusdem mensis (Maji 1272)^. M. S. Bogisicev a 
Jugoslav, akad. 

' Statut je zabranjivao ienam „in potestate viri** obvezati se od pet 
perper& uapried za svoga muia. Htio se zakljudak svih vieca i narodne 
skupitine za praviti tome propisu iznimku na korist ^Parvae uxoris 
Junii de Paboru". A. D. 1323 iud. 6, die 25. mensis septembris. 
,No8 Lodoycus Maurocenus comes raugusinus cum voluntate nostri 
minoris, maioris ac generalis consilii et cum laudo populi sono cam- 
panarnm more solito congregato, in platea communis statuimus et 
ordinamus, quod Parva uxor Janii de Pabora et filia condam Valei de 
Gk>ze possit se et dotes suas obligare pro dicto suo Marito Domenzeno 
Loenis, Petro, Laudo et Katareue uxori olim Amiscade Trivisane et 
commissarie ejus usque quantitatem CCCLXX. ypp prout fuerit in 
Concordia cum dictis creditorlbus mariti sni, non obstante statute com- 
munis posito sub rubrica: quod nulla mulier in potestate viri con- 
stitata possit se a quinque ypp supra modo aHquoobligare" , {Monu- 
menta BagtAsina. — Libri Beformationum, — Tomus I., str. 93. - - 
Zagrabiae 1879. — Na tro§kove akademije). A u samome dubrovad- 
kome statutu ima znamenita ustanova, koja potvrdjuje, da nije bila 
pnka obidajna fraza „cum laudo vel cum laudatione populi^, Sudci 
naime medju ostalijem bi se zakleli: ,^Et si idem D. Comes cum con- 
silio judicnm, et bonornm hominum et cum laudutione populi invenerit 
novam consuetudtni aliquid adjunxerit, vei veterem mutaverit omnino 
judicabo secundum illam consuetudinem bona fide et sine fraude^. 
(Stat. L. II., c. IV.) To isto nalazimo u zakletvi, koju su polagali 
maloviecnici i veleviecnici (ib c. V.), privatni odvjetnici (ib. c. VI.) i 
obcinski odvjetnici (ib. c. VII.). Dakle novo obidajno pravno pravilo 
iiije se moglo iznaci, preinaditi, niti primjenjivati bez privole naroda. 
Vidimo uz to iz samoga statuta gdje se cak do god. 1372. cum laudo 
populi uvadja vai^na ustanova, da gradjanin dubrovacki ne smije biti 
utu2en radi duga izim pred dubrovackim sndcem. (Stat. 1. III. e, 60). 
A u Beformationes citamo god« 1358., posto knez mletadki bi od- 
premljen, vainih ustanova stvorenih po Velikom Viecu, potvrdjenih po 
narodu ^per arengum^, Tako 20. septembra uredjuje se nacin izbora 
najvisih driavnih £inovnika. (Ref. IL, str. 238, 239). 16. oktobra za- 
branjuje se Dubrovdanima prodati dio svoga broda tu^jineima, te u 
tudjemu brodu imati diela, (ib., str. 248), a 20. novembra iste god. 



Digitized by 



Google 



DRil^AVNO USTROJSTYO BBPUBUKB DUBROVAdKB. 33 

i ovdje za vrieme prvoga i drugoga protektorata malo po malo 
pripravio tlo preobraSenju dr^ave za onu disto aristokratidku formu, 
u kojoj mozemo sada razabrati i potanko prouditi pojedine organe 
dubrovadke fepublike. 

Mi ih nalazimo u bitnosti sa sli^nim funkcijama kako u mle*- 
ta^koj republici. U Mletcima kako u Dubrovniku atoji na 6elii 
dri^ave duSd ili knez^ ^ija mo6 sve se to viSe snzuje, 6im se dr^ava 
udvrScuje, te nastajii novi organi medju koje se dr^aTne zadaie 
diele. O boku drzavnog poglavara stoji tamo i amo Malo Vieie 
kako izvrSujuca vlast, ctja se nadleznost razvila i preobrazila posye 
razlidito kod jedne i druge repnblike. I u Mletcima i u Dubroyniku 
glavni stozer dr^vnog organizma i prvi nosioc drzavnog suveren- 
stva jest Veliko Viede (Miiggior Consiglio)^ — ali u smatu (Pregctdi) 
izcijedjuje se, tako rec, sva mudrost' vladanja, te ie po Sentxtu 
rasti sila i ugled dr^ave, kako 6e po njemu propasti daleko ku- 
kavnije a Mletcima nego u Dubrovnika. Mletci imaju svoj osebujni^ 
glasoviti Consiglio dei Died, u kojemu sudjeluje du£d, koji mu je 
glava, sa svojim gest 6lanoya Maloga Vieca. Dabrovnik Be prima 
ove ustanove. Dosta mu je Malo VieSe^ koje ce se znati istom 
strogosti otreati onih riedkih pogibeljnih plemica, koji rade o glavi 
drzaviy kako su to 6inili mletadki decemviri ^ Noma takodjer a 
Dubrovnika vie6a od ietrdesetorice (Consiglio dei Quaranta, o Qt$a-' 
refitia), ustrojena XIII. vieka, zadiije molbe u ctvUckim i u kas- 
nenim poslima, tiela gdje se razpravljaju najva^niji drzavni poslovi 
prije nego su podneSeni Yelikomu Viecu, ko}6 prima na aodienciju 



1358. udara se smrtna kazan protiv nbojieama (ib., str. 251). Na 
okrajku prvih dvajuh zakljucaka primieceno je: „statutum confir- 
malum per arengum^, a kod trecega : „conflrmatum per arengum", 
Dakle narod je sudjelovao kod stvaranja vainih zakona cak do druge 
polo vine XIV. vieka. 

* Mletacko vieSe od Desetorice {Consiglio dei Died) stalno se ustro- 
jilo XIV. vijeka. Daleko vise je ozloglaseno, nego je zaslniilo. Ono 
je bilo sudiste, koje ne samo je iztrai^ivalo veleizdajni^ke zlo^ine^ nego 
je bilo povlasteuo sudiste protiv osvadjenih plemica, protiv dnideva i 
dragih visih dinovnika, koji bi uzkratili svoj posluh vladi. Uz to ovo 
viece postupalo je protiv patvoriteljima dragog kamenja i novaca, nad- 
ziralo bi cudorednost, a od god. 1692. vrsilo je censnru nad stampom, 
u koliko bi se ova dotaknula vlade. Da se pred tim vieeem postapalo 
prekrsenjem svake pravice, i da su: obtu2enici bill brez obrane, Ro- 
manin je oprovrgnuo navodom. autenti^kih zapisnika vieca. (Romania 
0. c. III., p. 52—69). 

R. J. A. GUI. 3 



Digitized by 



Google 



34 K. VOJNOV16, 

vanjske poslanike i sluSa tuzbe dalekih pokrajina i podanika^. Ali 
i u DubroTDiku i u Mletcima imamo, tamo Prokuratore Gospe 
Velike (Procuratori di S. Maria Maggiore), amo Prokuratore sv. 
Marka (Procuratori di S. Marco). Uzivaju veliki ugled u jednoj i 
u drugo] driavi, dapade su u Mletcima prvo drzavno dostojanstvo 
poslje duzda. Glavna im je zadaca upravljati pod nadzorom crkov- 
DOg i STJetovnog starjeSine, imetkom prvostolne crkve, ponosa 
slobodnih Mlet^ica i Dubrovdana, na ures koje oni bi doprinieli 
£rtava, te je i nakitili svojim trofejima^ Vlast njibova Sirila se i 
preobrazila se s vremenom. U Mletcima XV. vieka njima se po- 
vjeravaju zadnje oporuke i tutorstva, te im se umnaia broj do 
deset*. U Dubrovniku nikla je kod Prokuratora Gospe Velike oblast 
blagajnika Oospe Velike (tesorieri di S. Maria Maggiore), koji su 
primali i izdavali drzavne prihode, kako negda detiri Camerlenghi, 
nali^ni mletadkim Camerlenghi^, Tesorieri dodjose do takoga ugleda 
da su im privatnici povjeravali svoje glavnice, koje bi oni ulozili 
u razne talijanske banke u Rimu, u Genovi i u NapiiljU) ili u 
nepokretnine. A uzeSe ime „di 8. Maria Maggiore^, — jer bi po- 
slali novae koji bi primili u stolnu crkvu, gdje bi se 6uvao. Uz 
to bili su 6uvari svetih moci. O toj oblasti, koja je proslavila Du- 
brovnik kroz toliko stoljeca do pada republike i kqja je bila 
providnost i driave i smh nevoljnika u njoj stradajukih^ biti ce 
prilike, da obSirnije progovorimo*. 



* Vie6e od Cetrdesetorice (Consiglio dei 40 Quarentia) ustro- 
jeno je u Mletcima jos u XIII. vieku, a u XV. pravde civilne bijahu 
od kaznenih razdieljene, i po tome nastadose dvie Quarantiej civilna 
i kazDcna. „Cosi il maggior Consiglio, il Minore, H Senato Pre- 
gadi e la Quarantia, tuti preseduti dal Doge, formavano la base 
dela Reptibblica net seeolo XIII.** (Romanin^ 0. c. II., 341 — 355). 

' Po statuta dubrovackome svaki pntnjnci brod mail ili veliki imao 
je dati stoinoj erkvi onoliko ^sicut recepit unns da marinariis illis 
cum omnibus denariis, qui navigant ipsi mariuarii in enticha'^. (Stat, 
lib. I., cap. XXIII.). 

» Romanni, 0. c. T. IV., p. 478. 

* Litccari, 0. c. „Nel tempo antico si solevano proporre due Ca- 
merlenghi che soprastavano all* Erario , et dispensavano i danari a 
giudicio delli Signori, col mezzo de mandati passati nel Consiglio mi- 
nore et sottoscritti dal secretario. Ma venute poi nuove reforme della 
cittd.^ ^ nato V ufficio de' Tesorieri ; il quale nel principle era uno com- 
posite d' accattar danari per li poveri**. (Lib. IV., p. 169). 

\ Luccari, 0. c. L. IV, p. 163, 164. 



Digitized by 



Google 



DB^AVNO USTBOJSTYO RBPUBLIEB DUBR0VA6kB. 35 

Ustroj sudstva bilo je jednostavnije uredjen u Dubrovniku nego 
a Mletcima, kako su prostranost zemljiSta, doseg i vainost posala 
doti^nih drzava zahtievali. Sadjemo li na manje oblasti, nalazimo 
i u Mletcima i u Dubrovnika sa sli6ium funkcijama ^Qiustizieri^ 
za nadgledanje svega onoga, §to se ti5e hraniva grada i dotidnih 
obrta, — Magistrati del piovego o publico u Mletcima, a^u Du- 
brovniku ufficiali alle acgue za nadziranje voda^ — Signori della 
notte, koji su vrfiiii po noci redarstvo na uz^uvanje javnoga reda, 
— TJfficiali al frumento u Mletcima, a u Dubrovniku Massari, 
koji su imali nadgledati da grad bude vazda dovoljno obskrbljen 
£itom, — Salinari u Mletcima, a Salinari u Dtd>rovniku, koji su 
nadgledali prodaju soli, — il Magistrato alia Sanitii u Mletcima, 
„i cinque ufficiali della Sanita^ u Dubrovniku, koji su bdili nad 
izvrsivanjem onih mudrih zakona, kojim bi se donekle predu- 
srela kuga ili bi se prepriedilo da se ne §iri ili bi joj se ubla£ile 
posljedice^ Ti zakoni proslavise po Sirokom svietu jednu i drugu 
republiku^. Poudno bi bilo sliediti ovo usporedjivanje u svojim po- 
tankostima, da se vidi kako je Dubrovnik znao mudro prisvojiti 
od naprednije dr^ave puno ustanova, te ih navrnuti na vlastito 
stable takom vjeStinom, da su odgovarale doma61m potrebama, i 
nalazile svoje prikladno le^iSte u drzavnome organizmu republike. 
Ali bi nas ovo prevec odvratilo od predmeta naSe razprave. 

Enez (KHe3). 

Htielo se duga vremena dok poglavar drSave, negda nosioc 
velike mo6i, postade rex sacrificulus dubrovadke republike, tako 
da je njemu mogao reci Serafin Cerva na po^etku XVllL vieka : 



^ Bomanni, o c. T. IL, p. 387—400. T, IV., p. 477, 482, 483. 
— Luccari, o. c. L. IV., p. 167—172. 

* Prof. O, Gelcich napisao je zanimivu razpravn sastavljenu po 
izYorima „delle Istituzioni Marittime e sanitarie della Bepubblica di 
Ragusa^ (Trieste, Stabilimento di Led. Herrmanstorfer, 1882), gdje 
dokazuje kako je Dubrovnik shodnim zakonima i jakom uprayom znao 
promicati i nadgledati mornaricu, te preprie6iti ili ugasiti kugu. I na 
lorn polju Dubrov6ani naudise se puno od Mletaka, koje posndiSe Ho- 
landiji god. 1721. svoje glasovite: ,^Begolamenti contro la peste^. 
(Romanni, o. c. IV., p. 477, 482, 483). 



Digitized by 



Google 



3.6 K. VOJNOVM5, 

„Principi8 nomen ac speciem proefert, reipsa tamen private cive 
hc^Md superior censetur^^. 

S podetka do trece desetine XII. vieka bi nazvan priar^, ka- 
tivi^e eomeSf napokon kako se vidi iz reformacijd., a pripovjeda i 
L\ikari£, od godine 1358. rector^. Vrieme trajanja njegove vlasti, 
osim za nadelnikovanja mleta^kih knezova, kad se bila produljila 
Qa dvie godine^, sve je padalo od jedne godine^ na iest mjeseca^^ 



* Prolegomena, str. 64. 

* Zove 86 prior X. i XI. vieka u dalmatiDskim gradovima nadelnik 
gradfi, a u daravdtini god. 1123., kojom arkibiskup dubrovadki, knez 
i vlastela darnju Benediktincima Lokram, — zove se proeses. {Racki, 
ib., u Radu, p. 120. KukuljeviS, Codex diplomaticus, I., 103, 104) 

* Od svib povjestni^ara Dubrovnika Lukaric je najobsirnije i naj- 
vjerodostojnije opisao upravni ustroj republike u XVI. vieku (Luccari, 
©• c., p. 164 — 174), a mogo je to ufilniti temeljito jer bijaae proso 
kroz 8ve stupnjeve dr2avne siuibe. Ovdje i za odo kratko doba po- 
viesti od jedva 17 godina (1581. — 1598.), gdje bijase suvremenik, 
mo2e mu se podpuno vjerovati, dok glede ostale dobe, premda je 
imao na razpolaganje driavni arkiv, malo se njim sluiio, te se na 
njega tn4e Dold, Giorgi i Cerva. (MakuSev, o. c., str. 102 — 105). 
Glede opisa driavnog ustrojstva, svi kasniji povjestnidari i pisci, koji 
BU se tim baviii, crpili su maoje vise od njega. Tako n. pr. Serafin 
Cerva, koji je u ostalome daleko temeljitiji povjestnicar od Lukari6a, 
saviestno i polag kriticno izpitanib dokumenata pripovieda dogadjaje 
ne same crkovne nego i svietovne poviesti Dubrovnika, te nam a 
Prolegomena (p. 62 — 74) daje potanki nacrt dr^avne uredbe u XVIII. 
Makusev dostojno nva^ava zaslnge Cervine kao povjestni^ara i kritika 
(o. c., p. 135 -—142). — Lnkaric je istinito ozna^io, da je knez dobio 
naslov „rector^ god. 1358., kojeg vidimo u Beformationes prvi put 
upotrebljena kod izbora triumvirata, kad bi poslednjeg febraara one 
godiue odpremljen mletacki knez. (L. II., p. 208, 209 : Die Mima 
fehruarii. In maiori consilio sono campanae more solito congregatae, 
in quo quidem interfaemnt consiliarii CXXX, captam fuit et firmatum 
per omnes ^uod fieri debeant tres rectores civitatis hujus et totitis 
communitatis, — Item in eodem maiori consilio captum fuit, quod 
dicti rectores eligendi regere debent II. menses, per bailotas CXXV). 
Hrvatski naziv glasio je „knez^ kako se vidi u popovskoj listini XII. 
vieka, te se pisao knez dubrovacki, {MiMoSid: Monumenta Serbica, 
P*g* 7). 

* Majhov, Istorija srpskog naroda, preveo Danicic, 2. izdanje, 
str. 340. 

^ Bio se ustalio obi^aj svakih 6 mjeseci birati kneza jos prije nego 
Damjan Juda god. 1230. poku§a driavni udarac. ^Mos erat apud Rha- 
cusinos Urbis Praetores semestri imperio creare. Forte contigerat 
Praetura Damiano Judae cognomento (nemo superest ex hac familia). 



Digitized by 



Google 



DR^AVNO U8TROJ8TVO BBPUBLIKB DUBROVA^KB. 37 

pak na dvadeset dana, dok se ustalio nia jedan mjesee^. Izabran 
izmedju senatora abaolutnom vedinom glasova po Velikom Vie6tt 
nije mogo ponovice rektorovati prije izminu6a dviju gsodina. S po- 
6etka bijade u njemu usredoto^ena suda^ka vlast. Kasnije staviSe 
mu bok iz Maloga Vieca pet ^lanova, koji su vrSili pravosudje 
u kaznenim strarima. (Haec, ka^e Cerva, Major Ouria dicebaturj. 
S Djima skupa knez je dielio pravdu. Ovoj promjeni, ka^e Lu- 
karic, dala je povod samovolja nekih knezova, koji sa te^ili za 
tiranstvom^y §to 6e biti i bilo, jer je stara poviestni^ka istina, da 
tko utieca izravno ili neizravno u pravosudje, tomu ustav, bio i 
najsavrSeniji, nije nikakav nasip potla^enju naroda. All takodjer 
stoji, da 8 napredkom kulture, dr^avna moc, prije usredoto^ena, 
malo po malo se dieli u pojedine grane, a od ovih prva koja uzima 
samostalno lice, jest pravosudje. Mo^emo i sada konstatovati, kako 
se ta dioba dr^avne radnje uvadja u Crnu Goru, gdje knez sve 
to manje utieca u sudovno upravljanje, povjereno pojedinim orga- 
nima, a novi imovinski zakonik pospje§iti ce tu pretvorbu. 

Nego 8 tim sauzenjem kne^evske vlasti nije ]0§ bilo u Dubrov- 
niku svrSeno. Kad biSe po drugi put odpravljeni MietSici, — prva 
je briga Velikoga Vieca odluditi podpuno od njega sudbenu vlast 
te stvoriti konsule za gradjanske pravde {Consoli ddle cause cimli), 
a posebne sudce za kriminalnu struku {Giudici del Criminale). 
Ipak za neke manje razpre^ n. pr. za uplatu najamnind. i poreza, 
pod konac XVI. vieka, u vrieme, kad je pisao svoju povjest Lu- 
karii, negda knez i on, rektor je bio jo§ ostao nadle^an, dok bi 
njegov Vicarius, koji mu je stajao o boku, sudio pravde od tri 



Is quum anctoritate ac opibus caeteris civibus praestaret, haudqnaqaam 
semestri contentus magistratu, insita animo immodioa dominandi cupi- 
ditate, continuare statuit imperiam. (Lud. Cerv, Tuberonis Commen- 
taria suorum temporum. T. I., p. 196, 197. Typ. Occi, 1784.). 

^ Cerva^ o. c, ibid. Luccari, o. c., p. 159. 

^ Luccarij ib. sudackoj nadleinosti kneza i Maloga Vieca potanko 
cemo na svom mjestu razpravljati. 

^ U prvu polovicu XV. vieka po Philipi de Diversis de QtMrti- 
gianis (MS, Zadarske gimnazije Stampan po prof. BruneUi u gim- 
nazijskom programu g. 1880. — 81., p. 16), Rektor ili njegov Vicarius 
mogli su pocetkom saditi parnice samo do deset perpera^ ako nije 
vjerovnik imao vlastoru^nu obveznicu suprot dn2nika, tako zvani „Apta) 
de inisericordia^ . Takih obvezoica ima u dubrovackom sndnidkom 
arkivu jedanaest debelih knjiga dosiiiu6ih od god. 1594. — 1811. 
njima bit! 6e na svotn mjestu govora. 



Digitized by 



Google 



38 K. VOJNOV16, 

dukata ni^e^. Pod svrSetkom republike sudbena mo6 kneza bi sve- 
dena na male svote novaca^ 

Enez {e 6avao driavne pedate, Dajtajoije i najva^nije drzavne 
izprave i kljudeve gradskih vrata, koja se niesu smjela otvoriti 
poslje dvie ure nodi bez privole vecine Maloga Vieca. Primus inter 
pares predsjedovao {e Velikome Viecu i Senatu, predlo^io bi im 
predmete razprave, sasluSav prije Malo Viece, koje je moglo za- 
htievati prednost za koju to^ku, te bi skupitinu nakon protresi- 
vanja razpuStio'. Kratko njegovo yladan]e ni]e mu davalo drugoga 



^ Vicarius bijaSe s poietka neka vrst^ kako bi sada rekli, komornik 
kneza. (Stat. L. I. ^ c. 30). Easnije fmikcije bile sn mn razlicite. 
Osim sudbene gore redene, on je bio arkivar najva^nijih ugovora i listina 
slavengkih, kako ka2e Lnkaric (0. c, p. 159^ 160): „Et nella sna 
gnrisdizione sono le scritture slave, che contengono le confederazione, 
le paci, le tregne^ le gratie et V essentioni che i nostri maggiori hanno 
ppefato e contrattata con i Re e Principi di Slavonia, di Bosna, di 
Servia, et con la famiglia otomana^, Vicarius nije zamjenjivao kneza, 
kad bi ovaj bio bolestan ili izkljucen od vieca, jer se radilo nje^o- 
Yome interesn ili ob onome njegove svojte, nego najstariji maloviednik*. 
Uz to Vicarius npravijao je prihodima odredjenim knezu, te mu je 
bio kao Maggiordomo^ kako se vidi iz zakletve, koju je imao polagati 
po statutu (Stat Lib II., c. 16). Bija§e izabran po velikomu viecu iz- 
medju dvojice predloiene in ductus camaris po istome viecu i jednoga 
predlo2ena po malome vijedu. (lb. Lib. L, c. 3). Prihodi kneza, kojim 
upravljase Vicarius^ bili su raznovrstni. Enez je dobivao ^a sebe i za 
familiju sd na cienu za koju ju je biia dobila dr^ava^ (Stat L. I , c 5), 
utjerivao bi novdane pristojbe za iivotinju zaklanu a gradskim komar- 
dama (mesarama) (ib., c. 6), mukte bi dao mlieti 2ito za sebe i obitelj 
(ib.y c. 8), dobio bi od lova ribe jedan dio vec kako po mjestn i vrsti 
ribanja (ib., c. 10), a 15 dana prije bo2ica mogo je dati loviti ribe izklju- 
6ivo za sebe na Rieci (Ombla) pod nadzorom Vicarii, Enez je nz to 
imao pravo na pristojbu drva unesenih n grad (ib., c. XII.). AH sva 
ova regalia bide ukinuta zaklju^kom Yelikoga ViecSa od 21. novembra 
1356., te odredjena mu placa od sto libara groSa dubrova^kog novca 
„ut quilibet suffidentes et boni rectores causam habeant veniendi liben- 
tissime ad hunc comitatum nostrum Bagusium^, (Ref. at IL, s. 198). 
* Ovako Lukari6 (0. c, str. 159). U XIII. vieku Miles ili Sodus 
bijaie mu zamjenik (Stat. L. II., c. 2). 

* Cerva 0. c, p. 64; Appendini p. 185 — 190; Skurla: Ragt^sa, 
Cenni Storied — Zagabria 1876, p. 36. Eako gori opazismo glavni 
izvor za poznavanje driavne uredbe Dubrovnika u pnnome svom raz- 
vitku jest Lukaric. Appendini izri^no se pozivlje na njega i na Cervu. 
Ipak nadopunjuju se u nekimi potankostim. 

' Ovako Skurla o. c, p. 36 obzirom valjda na vrieme kasnije od 
XVI. vieka, jer u ovome, kako ka2e LukaricS (0. c, str. 172), tako 



Digitized by 



Google 



DRiAYMO USTROJSTVO BBPUBLIKB DUBBOVA^KB. 39 

auktoriteta osim onoga, koji si je bio stekao proSlim zaslugama 
Dapram domovini, poznatim izkustvom u javnim poslovima, amom 
i poStenjem. Zaladu Vladislav kralj poljski i ugarski od Jagelo- 
nove porodice, god. 1441., a Matija Korvin god. 1462. podieliSe 
dubrova^kom rektoru naslov ^Archirectoris^ , a ovaj zadnji utaman 
ga imenova j^Aurei stimuli Equitem^, Senat mu ne dozvoli nigda 
nositi taj naslov. „Quo tamen nomine, kaiSe Cerva, Bespublica ad 
declinandam forte invidiam, vel summum in eo verita honorem, 
nunquam passa est eum nominari^^. Za kratko vrieme njegova 
vladanja nije mu bilo dopuSteno izlaziti iz dvora. »n6go samo kad 
trebaSe u kom viecu ili u javnoj svedanosti da prisustvuje. U 
kojiem prigodama bijaSe obu^en u velikom crvenom plafita, ureSenu 
u znak vlasti jednim trakom od erne kadife, a pred njim glazba 
sviraSe uz pratnju svieh poglavitieh ^inovnika i 24 dvorskih stra- 
iara (zdura)^. Dok je imao viie moci, njemu mrtvome izkazali bi 
jako dedne ^asti, te njegov sprovod bijaSe sli^an onomu, koji bi se 
priredio u obce vlastelinu'. 

All 6im viSe iz^ezava njegova vlast, tim vifie poslje smrti diie 
mu glas slobodna drzava, kojoj bijade glava. Zlatna ostruga, 
kojom se nije smio ziv kititi; stavlja mu se na lies, koji mlada 
vlastela na ramenima prenaSaju u prvostolnu crkvu, gdje sluii 
opielo nadbiskup sa detiri biskupa ili opata. Dr£i mu se latinsko 
slovo zaslugama stedenim za slobodu i moc Dubrovnika, dok 
ziv nije ^uo glasa bodrenja, a kamo li pohvale, jer bi vrSio lib 
svoju du^nost. A kad ga sprovadjaju na grob, prate ga zamjenik 
dasti, senat, svetdenstvo, bratovStine i narod iz bli^njih sela sa 
svojim Supnicima pod kri^em, a od rana jutra do konca sprovoda 
tutnji zvono, kojim se Veliko Vie6e na sbor kupi, te ostaju za- 
tvorena gradska vrata^. 

re6eni „i Signori della notte^ (nocSni redarstveni nadzornici), kojim je 
bilo povjereno po noci redarstvo, otvarali bi i zatvarali gradska vrata. 
Domini de node, sest na broja, biSe ustanovljeni zakljudkom Velikoga 
Vieca od 1. oktobra 1358. , iste godine kad bi knez mletacki odprem- 
Ijen, te dvojica Djih (uvala bi kljuce gradskih vrata. (Ref. n., str. 
242, 257), 

* Cerva, Prolegomena, ibidem. 

2 Betera, o. c, p. 186, u Dubrovniku 1867. 

^ Luccari, o. c. „Et morendo con poca piii solenitii si celebra 11 
sno fnnerale, che si suole fare nella morte d* un privato gentilhuomo"* 
P. 160. 

* Cerva, Prolegomena, p. 66, 67. 



Digitized by 



Google 



40 K. VOJNOV16, 

Koje razlike izmedja vlasti dubrova^koga kneza i one Comes-a, 
8to bi ga Mletci poslali u dalmatinske gradove sa glavnom zada- 
60m da Dadgleda i 6uva interese y^della Dominante^. Conte Veneto 
rrii yrhovnu policajnu vlast grada, naredjuje iztrage, izvrSuje 
diskrecionalna kaznenu vlast, n. pr. u Faru, na Bra^a, u Trogiru 
i a Eotoru glede nekih zlo^instra, mo£e sam odrediti zatvor okri- 
vljenika; sam udara osudu u nekim, kako bi smo sad rekli, izvan- 
parbenim civilnim poslovima, sam vrSi eksekutivnu vlast u svim 
upravnim i sudbenim stvarima, kod rieienja kojih je kao predsjednik 
kurije sudjelovao*. Na Koriuli bira tri sudca, koje potvrdjuje viece, te 
uz ovu trojicn i uz tri vie6nika imenuje sve ostale dinovnike. Istina, 
da je dubrovadki knez, i kad su ga slali Mlet6ici, izvrSujuca ruka 
samostalnog politi^kog tiela, koje se sliedi razvijati u slobodi i a 
blagostanju; dok je Conte Veneto u dalmatinskim gradovima oda- 
slanik tudje vlasti, da s po^etka okroi njihove sloboStine, a ka- 
snije da ih dr^i pod jarmom i da ih izcrpi na korist lava mle- 
ta^koga. 

m. 

Malo Tie<3e (Ma^o Btbe). 

O boku kneza stajaSe Malo Viede^ nastalo od postanka grada 
kad su ga bili stvorili stareSine prvih najmocnijih starosiedioca, 
poput rimskih Decurionum*. Po statutu (Lib. I., c 3) ono je imalo 

* Aleksander von Beutz: „ Verfassung und Bechts-Zustand der Dal- 
matinischen Kiisten-Stadte und Inseln im Miltel- Alter, aus ihren Mu- 
nicipal'Statuten entmekelt. Ein Beitrag zur Kenntniss Slavischer 
Bechte^, Dorpat 1841. U poglavju „Beamte der Dalmatinischen Stdte^y 
str. 70—97. „Der Comes" beaufsichtigt tiberhaupt den Gang der Exe- 
cution der Extrajudicial Rechtsgeschafte, aller Administrations- und 
Rechts-Sachen, an deren Entscheidung er meist selbst als Yorsitzender 
der Curia theilnimmt^. Auktor pogriesno obukvaca i Dubrovnik pod 
obcim naslovom ^der Dalmatinischen Kilsten-Stddte" i tamo amo mrsavo 
uzporedjuje njegove ustanove sa onimi ostalih dalmatinskih gradova, 
pokazajuc, da je malo poznavao politidku poviest i po torn upravni ustroj 
dubrova6ke republike. Zavelo ga je po svoj prilici odaslanje mleta^kib 
knezova u Dubrovnik, ne mogavsi shvatiti kako je ovaj, pokraj te pri- 
vremene podredjenosti, mogao spasiti svoju samostalnost i nezavisnost, 
dok ostali dalmatinski gradovi malo po malo izgubise svoje munici- 
palne slobostine. 

^ Luccari 0. c. p. 158. „I1 Consiglio Minore . . . comincio quasi 
dalla nascita della citta**. Nad dvoranom Maloga Vieca stajase nadpi- 



Digitized by 



Google 



DR^AVNO USTROJSTVO RBPUBLIKB DUBROYA^KB. 41 

biti sastavljeno od jedanaest ^lanova, naime od pet sudaca, koje 
bi Veliko Vie6e vecinom glasova izabralo medju desetoricom pred- 
lo£enom po njemu samom i petoricom po Malom Vieiu, — i od 
sest viedoika na isti na^in izabranih medju dvanaestoricom pred- 
lozenom po Velikom Viecu i Sestoricom po Malom Viecu. Samo 
jedan maloviecnik mogaSe biti imenovan iz jedne obitelji'. Malo- 
viecnici stajali su u sluzbi za jednu godinu, te bi je nastupili na 
MihajloYO, a za sliedecu godinu ne mogahu biti izabrani'. Malo 
Viece s knezom u priautnosti barem devetorice birali su XIIL 
vieka, kad bi izradjen statute vecinom glasova sve ostale dinovnike 
{officiales civitatis) izuzam blagajnike i Prokuratore Gospe Velike 
(stolne crkve), koje s po^etka imaie birati Veliko Viece (Stat., 
Lib. I., c. 3), ali kasnije i ovaj izbor spadaSe u nadle^nost Maloga 
Vieca (ib., c. 24). 

Vidi se iz toga da mleta^ka vlada, nastojaSe uz^uvati svoj upliv 
u Dubrovniku tim, da izbor drzavnih dostojanstvenika i dinovnika 
pridrzi knezu i njegovome Malom Vie6u. I sbilja razabire se iz 
Beformatiofies^ da se izbor na taj nadin obavljao sve do g. 1358. 
kad bi odpremljen knez mleta^ki, gdje za prvi put nalazimo (Ref. 
II., p. 240, 242), da su officiales facH per majus et minm consi- 
Hum. Na isti nadin za g. 1359. ditamo (ibid., p. 287), da su judices 
et consiliarii, vicarius et senatores izabrani in majori consilio. Usu- 
prot doklegod su knezi mleta^ki stajali na delu republike dinovnici 
ili su izabrani po samom knezu (n. pr. u godinama 1304., 1322., 
1323., 1328., 1331., 1345., 1349., 1350., 1357:), ili po knezu i po 
Malom Viecu (n. pr. g. 1348., 1352., 1356.), ili se prosto kaie, 
da su izabrani bili u vrieme stanovitog rektora (n. pr. god. 1312., 
1313., 1343., 1351.). Dapa^e dok ostade knez mleta^ki, nalazimo 
i same Veliko Viece potvrdjeno po Malom, a to god. 1314., gdje 
poslje imenika Veleviecnika sliedi zuklju^ak Maloga Vieca: 

sana od g. 1570. sliedeca opomena maloviecnicima : ^Omnes bene Vi- 
vendi rationes in virtute sunt collimandao, propterea quod virtus in sua 
potestate est; omnia praeter earn subjeeta sunt fortunae et dominationi". 

^ Ovaj nacin izbora Maloga Vieca bi pridrian poslje odpreme kneza 
mleta^koga iz Dubrovnika zakljuckom Yelikoga Vieca od 20. septembra 
1358. (Ref. II., p. 238). 

^ I poslje odpreme kneza mleta6koga ostade ustanova, da maloviec- 
nici praznikuju (vacant) jednu godinu. (Zakljucak Velikoga Vieca od 
20. septembra 1358. — Ref. II., p. 238, 239). U kasnije vrieme nisu 
mogli biti opet izabrani nego poslje dvie godine odmora. {Libro delle 
Cariche delta Repyblica — u starome dubrovadkome arkivu). 



Digitized by 



Google 



42 K. VOJNOV16; 

„MCCC11L die penutima septembris: In minori consilio ad sonum 
campaDe ut moris est congregate, firmatum fuit consilium mafus 
. . . (Ref. L, p. 13, 14). Malo Vie6e i g. 1313. dne 29. septembra 
potvrdjuje veleviecnike za dalnju godinu (ib., pag. 35). A pokraj 
tolikog utjecaja Maloga Vieca, na 6e\u kojega je stajao knez po- 
slan od silne mleta^ke republike, — mudrost i zDa6ajno8t Dubrov- 
dand. zna§e odoljeti zamaSnom torn uplivu i pripraviti oslobodjenje 
od mleta^ke zaitite. 

NadlezDost Maloga VieSa zasiecala je XIV. vieka u sve grane 
javne uprave. dapa^e i u same vanjske poslove, sude6i po onome 
ogledalu nutarnjega i vaiijskoga ^ivota Dubrovnika, koje nam daju 
Beformationes, ProlistavSi one dvie knjige, koje je Jugoslavenska 
akademija dbsada objelodanila {Monumenta Ragusina, Libri Refor- 
mationum. Tomus I. Ann. 1306 — 1347, Zagrabiae 1879. Tomus 
n. A. 1347—1352., 1356.— 1360. Additamentum a. 1301.-1305., 
1318., 1325.— 1336. Zagreb 1882.), vidimo gdje Malo Viece obavlja 
policajne poslove tiSuce se igijene (T. I., p. 1 — 3. T. II., p. 19) 
i annone (ib., 16), Salje u inozemstvo da se nabavi za grad 
hrana (ib., p. 260, 269), naredjuje kako se imade ova medju pu- 
^anstvo dieliti (T. II., p. 13), daje u zakup razne dace i prihode 
grada (ib. 173 i passim^) ^ opredieljuje cienu mesa (ib., p. 151) i 
vriednost doma6ih novaca (ib., p. 160), postavlja uzore javnih tega 
i mjera (ibid,, 351). Malo Vie6e imenuje veliki broj upravnih 6i- 
noYuika, kiiezove otokS. (T. I., p. 14), Zatona, Rieke i Gruza 
(T. I., p. 16 i 36}, Zupe i gumeta (T. II., p 64), carinare (T. I., 
24), nadglednike vrhu gradnje puteva (T. II., p. 63) i vrhu bol- 
nice (ibid., 163), poru^nike na brodovima (T^ I., p. 39. T. II., 
p. 97 i passim), solinare i kapetane grada (T. I., 136), dapa6e 
odredjuje da se ima izabrati svecenik „qui teneatur celebrare 
divina officia in Episcopatu Stagni cum uno Clericello'^ te im pla6a 
odsieca (T. 11., p. 360). Vr§i neku vrst pokroviteljnog nadzora kod 
uprave crkovnih dobara (T. I., p. 283, 284. T. II , p. 303), ime- 
nuje svecenika monasterii ecclesiae Stagni (T. I., p. 245). Malo 
Viece kao nadtutorstvena oblast^ imenuje tutore (F. I., p. 10, 11 
passim kroz fitave dvie knjige), ovla§6uje ih, da mogu obvezati 
dobra pupila ^pro ut eis melius videbitur** (T. 11., p. 271), te 
proglasuje sui juris (T. II., p. 186, 220, 250). Pred Malim Viecem 



^ Tu vlast kojl put bi mu povjeravalo Veliko Vie^e (ibid., 113), a 
6esto bi je vrsio sam knez (ibid., 136, 162, 171). 



Digitized by 



Google 



dr2avno ustrojstvo rbpublikb dubrova^kb. 43 

kao vrhovnim raiunarskim dvorom punomocnici Gospe Velike (Pro- 
curator es S. Mariae Majoris) pola^u radune i dobiju odrieSenje (T. 
I., p. 283), a na isti nadin nabavlia^i 2ita za republiku (T. II., 
p. 63), poslanici za novae koji su potroSili u slu^bi (ibid., p. 92). 
PredStavljajuci s rektorom dr^avu, Malo VieSe prima u drSavljan- 
8tvo (T. I , p. 37, 58, 220. T. II., p. 272, 323 i passim), imenuje 
i Salje poslanike (T. II., 309, 313, 323), ustanovljuie darove koji 
imadu biti poklonjeni in terra Helmi domino Bano (ibid., p. 355), 
odredjuje uplatu danka „Bano Bosnensi^ (ib., p. 369), te zasieca 
na razne naSine u medjunarodne poslove (ibid., p, 317). Malo Vie6e 
je neka vrst ministarstva rata za obranu drzave protiv prietecih 
neprijatelja. Utvrdjuje S. Lovrinca (ibid., p 313) i Rftt (ibid., p. 
363), Salje ladje protiv gusara (ibid., p. 333), preduzima mjere za 
^uvanje grada po noci (ibid., 19), ponamjeSta kapetane i vojsku 
za obranu gradskih tornjeva (ibid., 21) i Sto treba u obie za 
utvrdu grada (ib.^ p^ 137). Ono poklanja od dr^avnoga imetka (de 
avere comuni) novaca (T, I., p. 264. T. 11., p. 12), milostinje 
domacim samostanima i vanjskim biskupima, za propovjedanje 
evangjelja u Rasciji, Tartariji i u drugim razkolnim predjelima 
„ut Deus conservet nostram dvitatem Ragusium in bono et paci/ico 
statu'' (ibid., p. 331)^ 

Covjek se 6udi raznovrstnom znanja i ogromnoj djelatnosti, koju 
bi dan na dan razvijalo dvanaest Ijudi, koji nijedan posao za svoj 
slobodni grad bijaSe toliko malen, da ga ne bi onom istom revnosti 
i saviesti obavljali, kakve bi dokazali kod najzamrSenijih diploma- 
tidkih dogovora, i kod obranbenih mjera proti neprijateljima re- 
publike. 

Uz tu obseinu zadacu, kakvu sada ne izpunjuje nigdje vrhovna 
izvrSuju6a vlast bud koje drzave, Malenome VieSu bijaSe povjerena 
do polo vice XV. vieka prva molba u eivilnim i u kaznenim po- 
slima. Ono je sastojalo za dugo vrieme, kako vidismo, od jedaaaest 
ponajvifie starih plemickih Ijudi, osim rektora^. Poslje potresa od 



^ Po zakljucku Velikoga Vieca od 12. februara 1331.: „nulla refor- 
matio in minori consilio fieri possit ubi non sint sex consiliarii cum do- 
mino comite". (T. II., p. 432). 

* Medo Pucid ka4e {Spomenici Srpski od 1395, do 1423. U Beo- 
gradu 1858., str. XXVII. cirilicom): da u zapisniku Bvijeli sMbenijeli lica 
izabratijeh svako godisce na razli6ite slu^be^ broj maloYJecDika je sprva 
Sest, kasnije sedam, a n zakljucku Senata od god. 1418. ovaj nare- 
djnje da kod osude nekoga Grgura Nikolica po Malome Vie^u ^interesse 



Digitized by 



Google 



44 K. YOJNOVlO, 

god. 1667., koji je pod svojim razvalinama bio ukopao dobar dio 
vladajuie aristokracije, kako u gvim driavnim aluzbami, tako i a 
OTOJ, broj Maloviecnika bi smanjen na sedam, koje bi Veliko Viede 
izmedju senatora na jednu godinu biralo. I kad Malo Viece izgubi 
pravosudnu redovitu nadle^nost usijed ustrojstva civilnoga i kaz- 
nenoga suda, ostade ovlaSteno rieSavati neznatne dri^avne, gra- 
djanske i kaznene parnice, a bijaSe prizivni konadni sud u pomor- 
skim pamicama, koje su se razpravljale pred pomorskim konsulatom 
{Comolato dal marey. 



debeant ad minus consiliari novem^. — pak pita za razlog toj razlici. 
Ali nam se ^ini^ da iz ovoga zaklju^ka ne mo^e se izvesti da je tada 
Malo Viece imalo devet 61anova, nego da je Senat zahtievao da kod 
tako va^ne sjednioe, gcye ma je poyjeravao, da osndi Nikolica po nje- 
govoj volji, nije se zadovoljavao sa prisutnosti vocine maloyiecnika, 
naime sa sest^ nego za vecu garanciju naloi^io, da ih bude devet, U 
ostalome ima se dr2ati, da^ dok ne bi odieljena civilna sudbenost od 
Maloga Yieda, u ovo je spadalo tako re^ena curia major sastojavia iz 
iest dlanova, a nz to jos iz pet viecnika, — kako to ka2e Diversis, na- 
veden po Pacidn^ a mo2e se razabrati iz Statuta (L. I., 2^ p. 4.), te 
passim iz tiskanih reformacija. (T. I., p. 68, 143. T. II , 160, 194, 
195, 240, 308). U dalmatinskim gradovima XI. vieka zove se gradska 
oblast, koja je na^elniku, prioru, o boku stajala, imenom ciiria^ koja 
odgovara jednakoj nredbi talijanskih gradova pod nazivom consilium, 
Ime curia polazi, kako znamo, jo§ od rimskoga nredjenja monicipia. 
Ova npravna i sudstvena gradska oblast zove se curia minor, consilium 
minus prema curia maior, consilium maius, kako se zvao ukupni sbor 
plemica. Zadatak manje kurije, Maloga Vieca, bijase, uz ostalo, prireditl 
poslove, koji su se Velikome Viecu, vecoj kuriji ili gradskoj skupStini 
predloiiti imali". {Backi u Radu o c., p. 123, 124). U Dubrovniku 
nalazimo, da se malo viede zove curia parva a cesce minus consilium, 
a kako pak vidismo po Cervi i Pucicu, oni quinque judiceSy koji su s po- 
6etka vrSili o boku rektora audacku vlast 6inili su ^curin maior^, U 
Reformacijama (T. II., p. 160, 161, — 240, 241 i passim) u izkazu 
izabranih ^inovnika zovu se jednostavno jjudices^ ono petero sudaca, 
koji su cinili curia maior^ a ima napose tri tako zvana Judices parvae 
curiae^, kojim je niza sudbenost pripadala. Ako su ova trojca dakle 
Cinili parvam curiam^ ona petorica su tvorili maiorem curiam^ koja 
je sudila o kriininalnim stvarima. Gledaj takodjer i Majkova u Histo- 
riji Srbskog Naroda prevedenoj po Danicicu, 2. izdanje, u Biogradu god. 
1876., str. 335. 

* Cerva o, c., ibid., Appendini o. c, ibid, Betera Baro (zadnji pod- 
tajnik dubrovadkog senata) u svome izvjescu podneSenu po nalogu ausrij- 
skog generala Milutinovida. (U Dubrovniku, zabavniku za god. 1867. 
Spljei^ brzotiflkom A. Zannoni 1866., str. 183—213). Skurla o. c., p. 35. 



Digitized by 



Google 



DR^AYNO USTROJSTVO RBPUBLIKB DUBROYAdKB. 45 

Mcdo Viece ostalo je do konca republike ono dr^avno tielo preko 
kojega su se imali poslati svi prizivi i molbe za milost spadajade 
u nadleznost Velikoga Vieca i Senata, te i s toga je sazivalo jedno 
i drugo na redovite i izvanredne sjednice. Ali molbe za milost od 
strane osudjeuika nije amjelo podastrieti velikim driiaynim dielo- 
vima, nego pod uvjetima strogo propisanim po itatutu. Doti^na 
prosba imala je biti naime prihvacena po tri ^etvrtine svih malo- 
viecnika. Drngafije rektor bijaSe pedepsan globora od 200 dubro- 
ya<Skih dukata^, a svaki maloviecnik i velikoyie^nik globom od 
100 dukata*. Uz to je Malo Vie6e davalo du2nicima salvo condotto, 
da uzmognu za stanovite dane obaviti svoje poslove slobodno^ a 
da ih ne bi smjeli vjerovnici dati uapsiti*. 

Dok se sudadka vlast Maloga Vieca sve to viSe, poput one 
rektorove, ograni^avala, — izvrSujuda mu je raoc glede svih za- 
kljudaka velikih drzavnih sborova ostala netaknuta. Ono je s rek- 
torom predfltavljalo drzavu, te bi primilo u audienciju poslanike 
vanjskih sila. Po naredbi Senata ovo bi obcilo i dopisivalo sa ostalim 
driavama, te bi depeSe nosile naslov : Nos Rector et Consiliarii Be- 
publicae Bagusinae^. Najmladji maloviecnik bijaSe perovodja i na- 
redjivaSe udiljno izyrsivanje zaklju^aka eksekutivne vlasti. 

Osim toga tuzbe protiv raznim magi<3trima njemu bi se podniele, 
da ih podastre senatu^. 

Odmah s podetka, pak do kraja republike Malo Vie6e bi vrsilo 
vise ili manje obSirnu censorsku vlast nad dudoredjem, jeda se ne 



^ Dubrovacki dukat vriedio je sadanjik 54 Vj noy^ica a. vr. U 
dukatu bllo je 40 grossetti^ a svaki grossett vriedio 1 novcic i *^/,o,, 
od nov^ica a. vr. 

Perpera je vriedila 15 nov6ica i '^^oo ^ aovcica a. vr. 

Po ovome mjerilu Blago dielo (Opera Pia) Dubrovnika vrsi staro- 
davne oporuke njegovih slavnih dobrocinitelja. Veliko Viece od vremena 
do vremena bi opredieljivalo vriednost novca. (Ref. II., 160, 174). 

* Dubrovacki Statut, MS. Bogisicev sada nalazeci se u biblioteci 
Jugoslavenske akademije. Caput LXVIII. De modo et ordine ser- 
vando in petitionibus et gratiis condemnatorum, Str. 122, 123. 

* „Danno i salvicondotti ali debitori eivili". (Luccari o. c, p. 158). 
Ali u XIV vieku ovo pravo je vrsio knez sam (Ref. I. p., 125, 126) 
na dan Sv. Vlaba pokrovitelja republike i tri dana prije i poslje, u 
izvaurednim slu^ajevima knez uz sest senatora (ib. p. 247), te i sauio 
Veliko Viece (ibid., II , 265). 

* Luccari o. c, p. 158. — Cerva, Prolegomena^ ibid. 



Digitized by 



Google 



46 K. VOJNOV16, 

bi uvukli a narod zli obidaji; koji raztadu navlastito repablikanske 
drzave*. 

Teliko Yieie {B'bAw BtiEe)^ 

Suverenstvo drzave le^alo je u Velikom VieSu, 6iji bu svi dlanovi 
bili patriciji — vlastela, poslie prevaljene osamnaeste godine^. 
Starosiedioci — lattnski opUmates^ pravi utemeljitelji driave, sto- 
pide se malo po malo, po^m od X. vieka^, sa slavenskim vel- 
mozama doiavSim iz Boke, Bosne, Hercegovine i ArbanaSke da 
nadju utodiSte od medjusobnih razmirica, kasnije od turskih zuluma, 
te stvoriSe onu latinsko-slavensku smjesu, iz koje potekla je ari- 
stokracija, izmedju svih slavenskih, najsposobnija za vladanje i 
gradjanstvo (bourgeoisie) , koje ostavSi najviSom stranom tudje 
upravljanju drzave, nije manje od vlastele doprinielo svojom trgo- 
vadkom i pomorskom radinosti i vjeStinom, te nagomilanim bogat- 
stvom k blagostanju, slobodi, nezavisnosti i slavi otadbine. I za to 
zastupnicima ovih dvaju staliSa naroda, koji je u^inige slobodna i 
bogatu, senatoru Nikoli BuniSu, koji mudenidkom smrti placa u 
Silistriji svoju du^nost napram domovini 16. kolovoza 1678., po- 
svecuje Senat jedini plocni nadpis u dvorani Velikoga Vieca, a 
Mihajlu Pracatu, brodovlastniku i trgovcu, koji ostavlja sav svoj 
ogromni imetak Dubrovniku, jedini kip u dvoru kne^evske palade 
god. 1638. Veliki potres 6e ga poruiiti, ali zahvalna 6e ga domo- 



^ Luccari, 0, 0., ibid. Cerva ibid, ka^e toj eensorskoj ylasti M. V. 
^Populi mores, ne in mode moratos, — pravisque moribus imbutos 
cives animadvertit^ , 

^ U listini od 15. janija 1253. (MikloSiS^ Monumenta Serbica, p. 
35 — 40), kojim Dubrovcani sklapaju savez s bugarskim carem Mihajlom 
Asenom navode se 73 vjecnika „cj>6« eejihcea 6e£a^. 

* Po Statutu, pak sve do zaklja6ka Velevieca od 30. maja 1348., 
sa 20 godinom ylastela bi uljegla u Yeliko Yiece. Od onog daoa, uslied 
kuge, koja je bila opnstosila patrieije, sni^eno je doba na 18 godina 
(Kef. II., str. 25), koje opet posko^i na 20 zakljuckom Senata od 10. 
januara 1603., da spane opet na 18 godina odredbom od 2. decembra 
1623. Velevieca, pri demu i ostane (Libro delle cariche della Re- 
publica). 

* Ovo je mnjenje Majkova, Pipina i Nodila, dok po Makusevu Sirenje 
slavenskoga elementa u Dubrovniku pofiimlje u polovici XI. vieka. 
(Mdkusev 0. 0., str. 4—6. Nodilo, Ljetopisci, p. 112, 113). 



Digitized by 



Google 



DR^A^VNO U8TR0JSTV0 RRPUBLIKB DUBROVA^KB. 47 

vina god. 1783., dvadeset i pet godina prvo nego utorie, uz- 
postaviti*. 

Imena svih patricija, primljenib po Velikom Viecu iza iztrage o 
porieklu, dobi, cudorednosti i sposobnosti, upisana su u zrcalo 
naime u zlatnu knjigu, koja se imala ditati jedan put na godinu, 
a nitko ne bi smio biti odsutan, te se svaki vlastelin^ gdjegod se 
naSao, izim nesvladive zaprieke, morao naci u Velikom Vie6u onog 
dana kad bi se pravila smotra syib nosioca suyerenstva. Brqj 
velikib viecnika, koji je najvise bio dostigao u prvo razdobje od 
utemeljenja grada do mietadke prve zaStite (god. 800. — 1172.) 
trista vlastelina, kasnije se smanjuje, te ska^e i snizuje se usiied 
raznih uzroka. 

Za vrieme, u koje posii^u reformationes (od god. 1306. — 1360.) 
nisu u mnogom broju vlastela, koja pohaHjaju Veliko Vie6e. Koji 
put ih ima manje od 60, popriedno od 70 do 80, riedko preko 90, 
a jo§ riedje preko sto. Posljednjega februara godine 1358., poito 
Velikom Viecu podje za rukom, vlasteoskom fiDo6om, odpuhnuti 
mletackoga kneza Marka Superancija, prisustvovaSe sto i trideset 
viecnika, koji jednoglasno zakljuSise ustrojiti triumvirat „qtwd fieri 
debeant tres rectores cmtatis hujus et totius communitatis^ ^ ali sarao 
za dva mjeseca, a to tako da bi svaki od niih im^o vladati po 
jedan tjedan. Ova ista sto i tridesetorica zakljudiSe poslati oda- 
slanstvo kralju agarsko-hrvatskomu, te tra^iti njegovu zaStitu protiv 
mietadke premoci^. 

Lukarid spominje, da ih je bilo u njegovo doba (XVI. vieka) 
250, ali u prijaSnje vrieme da nije ih bilo vi§e od 150, dapade od 
100. Poslje prvoga velikoga potresa, od 17. maja 1520, koji je 
donio gradu stetu, kako kazu dubrovadki Ijetopisei, od 100.000 
dukata, Veliko Viece broji joS 150 dlanova. Vidjeti cemo nize na 
8to ga svela katastrofa od 6. aprila 1667. Kad je pala republika 

^ Dubrovacka ponarodjena obcina god. 1870. uzpostavi plo^ni nadpis 
Nikole Bunica iz razvalina velikoviecne dvoraue u novoj akusnoj ob- 
cinakoj paladi „ex GonsilU Publici Sententia^^. Pracatov kip jos stoji 
u dvoru knezevske palace. 

* Monwnenta Bagusina, — Libri Reformationum. T. II., p. 208, 
209. Triamviri bise izabraai „8er Petrua de Ragaina, ser Marinus de 
Bona ser Johannes Pauli de Gondola** — a poslanici ugarsko-hrvat- 
skome kralju isti Ranjina 1 Gondola, uz Gjva Bona i Gjva de Zereva 
(Cerva). Za sve razdobje do kojega Reformationes dostiiu (god. 1306. 
do 1360.) u nijednoj sjednici Velevieca ne bi postignut broj od 130 
veleviecnika. 



Digitized by 



Google 



48 K. VOJNOVK5, 

nije bilo yi§e od 80 yeleviednika. ^Cesti ratovi, pomori i potresi 
sbivSi se a proSastijem vjekovima, kao Sto su postepeno umalili 
od tri ^etvrtine pudanstvo driaye, tako nestade u razmjerju i 
vkstoskijeh ku6a^^. 

Veliko VieSe postade od god. 1368. kad bi odpremljen kn«z 
mletadki, izborno tielo svih sluibenika dr^avnih podamSi od kneza 
i od Senata', a svi su imali spadati u vlastelu. Ali kad kuge i 
potresi otanji^e plemstvo, te poluoplemenjeno gradjanstvo Lazarind 
sudjelova u upravljanju dr^ave, ostadoSe vlasteli prva dostojanstva'. 

Veliko Viece svake se godine prvoga decembra sastaje, da iza- 
bere rektora za mjesec januar, a dalje bi obavio izbor knezev pod 
koncem svakoga mjeseca. Svi ostali magistrati za grad bili su 
izabrani mjeseca decembra, jer bi imali svetdano nastupiti slu£bu 
prvoga janunra. Knezovi, koji su uprayljali ostalim stranama dr^ave, 
bijahu izabrani prvoga marta, a zaposjednuli bi svoja mjesta 
prvoga tnaja, izuzam stonskog kneza, koji bi izabran bio mjeseca 
decembra, a nastupio bi slu^bu 1. januara*. Prije izbora u stolnoj 
crkvi javne molitve se drzahu, da Svemoguci udesi izbore tako da 



^ Betera u Dubrovniku, god. 1867., str. 184. 

^ „Hoc (majus consilium) eunctos officiales et in urbe et in districtu 
ac locis ei subditis elegit, mutat et reyocat, et qui in illo non fiunt, ab 
inferioribus sua auctoritate instituuntur, (de Diversis, ibid., p. 6). 

' Sestnaesti viek jest razdobje najvisega razcvieta trgovine i obrta 
n Dubrovniku. Godine 1514. razne ruke trgovaSke i obrtne bile sn 
razdieljene n 21 bratoY§tinn. Najslavnija bila je od Antonind (bra- 
toYBtina Sy. Antuna) nastaYsa god. 1341., koja se bila tako nmno^ila, 
da god 1531. njeni drugoYi, koji sn se bayili trgOYinom istoka, odie- 
lise se od nje i stYorise bratoYstinn S. Lazara, te se njihoYi clanoYi 
zvase LazarinL Oyc dvie trgOYacke bratovstine cinile su la fine fleur 
pucanstYa, te samo njihoYi ^lanoYi imadjahu praYO na nasloY „gradja' 
nina^ — „cittadino" Od Lazarin§, potekose „sette casate^ — ^aedam 
obitelji^ tako zYane, jer su imale poYlasticu pokriti sedam manjih dr- 
2aYnih slnzba, kad se plemstYO, osakaceno kngom i potresom, moralo 
ograniditi na Yise slnzbe. Oelcid, Dello Sviluppo civile di Bagusa, 
p. 70, 71). 

* Quae ad nobiles Yiros — kaiie CerYa — pertinent extraTurbem 
offieia haec sunt : Comes Stagni cum suis officialibus quinque, Custode 
Castri, Salitore^ Salario et Praefecto Stagni minoris, — Praefectus 
SabioncelUy seu Tarstenizzae, Gomites Lagostae, Jagninae, Melitae, 
Jupanaej Insulae Mediae, Slani, Breni, Ganalis, Praefecus Epi- 
dauri. (CerYa o. e. Caput XV., str. 62 — 73). Iz Beformationes vidi 
se, da je i Male Viece XIV. Yijeka bralo ladanjske knezove,. po SYOJ 
prllici usljed oYladtenja Velikoga Vieca. 



Digitized by 



Google 



DB^AVNO USTROJSTVO RBPUBLIEB DUBROVA^KB. 49 

odgovore volji Niegjvoj i potrebi republike^. U svedanoj sjednici 
izbora magistratit, rektor sjedi na visokom mjestu, imajuci pkolo 
sebe malovjecnike , do6im na protivnoj strani dvorane sjedaju 
Cuvari pravde (Magni Reipublicae Provisores — i Oinque Prove- 
ditori)y a ostala mjesta zapremaju vlastela. Rektor ustaje odkrivene 
glare i kaze koji magistrati imada biti izabrani. Izbori se oba- 
vljaju tajnim, dapade rek bi muklim glasovanjem, jer su loptice 
pravljene od svite, tako da niti prisluSkivajudi, ka£e Lukaric, ne 
bi 86 razabralo u koju su stranu kutije badene. Vecina glasova 
odlii^uje^. Svake godine na podetku januara za tri dana dr£e se 
javne molitve za novo izabrane magistrate „at scilicet^ kaze Cerva, 
divina ope adjuti, probe ac laudabiliter Rempublicam administrent'*. 
Za tih dana nosi se procesionaliter dudotvorna slika Bogorodice od 
Porta, koja se i sada 6uva u »tolnoj crkvi; te ju prati rektor sa 
svojim viecnicima uz pjevanje yelikih Iitanija^ 

Kao suvereno dr^avno tielo Veliko Viece izabravSi sve slu2benike 
^odregjivalo je njibove du^nosti u gradu i okolinama, postavljalo 
je nove zakone, a stare kada bi nu^no bilo uniStayalo; ustano- 
vljivalo je izpravne poreze i razli^ne carine; rijeSavalo je driavo- 
pravne i ustavne odnoSaje; odlu6ivalo je o miru i o rata***, pomi- 
lovalo bi osudjenike na smrt, dozvolilo bi prognanicima povratak 
u domovinu, a du£nicima dr^avnim uplatu duga na odbitak^". 

I kod ovoga vrhovnoga dri^avnoga tiela vidimo, gdje zna ra- 
vnati toliko najviSim dr^avnim poslovima, koliko onim najsitnijim, 
kojim obcinska zastapstva sada upravljaju. 

^ U prvoj knjizi ^del Registro Originate delle Magistrature e ca- 
riche pubbliche della cessata repubblica di Ragusa"^ koja se nalazi 
u starome dubrova^kome arkivu ima molitva, koja bi se prije izbora 
rekia: ^Domine Pater omnipotens, qui eligisti banc Rempublicam ad 
serviendum tibi, et ad tua praecepta custodienda — elige qiiesumus 
Gubematores nostros secundum voluntem tuam et necessitatem nostram, 
ut te timeant, et tua sancta precepta custodiant, et nos vera chart- 
tate diligant et dirigant. Amen". U toj molitvi izra^ava se temelj, 
na kojemu je pofiivala dubrova^ka republika, zadaca, koju je ona kroz 
viekove vrsila, a vrseci, slayui iivot za hiljadu godina sprovela ; izra^a- 
vaju se onom molitvom i glavne krieposti dr^avnih slozbenika, brez 
kojih nijedna drzava ne moie dugo obstojati. 

* Lucari 0, e., p. 154 — 156. Pisac potanko opisuje spretni nacin, 
kojim bi se opremili izbori. 

* Cerva^ Prolegomena, ibid. 

* Betera, ibid., str. 184. 

* Lucari^ ibid. Cerva ibid. 

B. J. A. OIII. 4 



Digitized by 



Google 



50 K. VOJNOV16, 

Iz objelodanjenih reformacija razabira se, da a prvu polovinu 
XIV. vieka Veliko Viece bi odaslalo poslanike (T. L, atr. 93, 110 
i jpa^9im), ovlaScivalo bi gradjane na odmazda protiv inostranaca 
u tudjim dr^avama (ibid., str. 74), sklapalo bi zajmove i zaiagalo 
bi drzavna dobra (ibid., 157), odredjivalo bi mjere za ^uvanje i 
utvrdu grada (ibid., p. 224., 225), ustrojilo bi arsenal (ibid., p. 
252, 253), ovlagdivalo bi prodaju drzavnih dobara (T. IL, str. 125), 
uredjivalo bi punciranje novca (ibid., 155), uredjivalo bi mornaricu 
(ibid., 244), odredjivalo bi javne blagdane „ad perpetuam memo- 
Ham illius diei in quo brachium martins 8, Blasii appUcuit Ragu- 
sium^, te prilikom te svedanosti dozvoljavalo je salvacondotto drzav- 
-nim dui^Dicima tri dana prije i poslje nje (I., 265). 

S druge strane uredjuje nutarnje makar i sitne poslove. Prva 
mu je briga poslje izbor^ driiaynih dostojanstyenika i slazbenika, 
podieljivati za jednu godina vlast knezu i Malomu Viecu, da 
obskrbi drSavu, navlastito grad p6trebitim zitom. (Ref., I.^ 95, 
144, 278). Uz to zabranjuje prodaju groidja u Dubrovniku i u 
kotarima (T. I., p. 90), dozvoljava prodaju vina u gradu (ib., p 
176), ustrojava bolnicu (ibid., 219), dozvoljava za 8 dana jayne 
zabave (ibid., 157), odluduje podignuti bolnicu sy. Vlahu, ^qui 
caput est ei protector civitatis Ragusii et ad ejus perpetuum cultum 
et honorem^ (T. IL, p. 13), preduzima mjere proti kugi (ibid., p. 
11), odredjuje nadnicu tezacima, koji obradjuju vinograde i druge 
zemlje (ib., 29, 288), opredieljuje pristqjbu pekarima (ibid., 164), 
naredjuje da se obadju sve kr6me u syrhu da se razvidi, koliko 
ima yina u gradu (ibid., 163), odredjuje prayne odno^aje izmedju 
gospodara i slu^in^adi (ib., p. 287), zabranjuje nositi oruzje ^eX" 
ceptis famulis domini rectoris et dominorum de nocte"* (ib., p. 271). 
Dosta paka od najyaznijib zadataka Veliko Viece poyjeraya Malomu 
ViecU; 6esto umno^enom nekolicinom izkusnih patricija, sapientum, 
kako ih zovu „Beformationes^^. 

Sto je dinilo kroz stoljeca silu i ugled male republike pred svim 
izobrazenim zapadnim drzayama i pred samim okrutnim podjar- 
miteljem balkanskih naroda* — to bijaSe, da bi u yelikim drzaynim 

^ Veliko Viece svojim zakljackom od 23. deeembra 1357. ovlascuje 
kneza i Malo Viece sa deset senatora na sve ono^ sto spada a njegoyu 
suverenu nadleznost, osim facere armatam, accipere stipendiarioSy 
facere impromptum, imponere gahellam de novo, (Ref. IL, str. 204). 
S ovim ogranicenjem vise puta bi Veliko Viece. dalo knezu i Malome 
Viecu plein pouvoir. 



Digitized by 



Google 



DB^AVNO USTBOJSTVO BBPUBIJKE DUBROYA^KB. 51 

tjelima, a ponajvise a najbrojnijemu i najmocnijemu od njib, u 
Yelikom Vie^u iz^eznula svaka individualnost u neosobnom je* 
dinstvu Dubrovnika. Pozrtvovnosti pojedinaca nije bilo granice 
kad se radilo o slavi, o postenju, o slobodi i o interesu grada. 
Grad — kao negda urbs Rimljana bez oznadiyanja ylastitog imena 
— bijaSe u ustima, u srdcu, u djelovanju svih predstavnika drzave, 
dapa^e svakoga gradjanina. Sto nije moglo ovakvo podredjivanje 
i zrtvovanje volje pojedinaca obcemu dobru, to je pokazalo Veliko 
Viede u cas najviSe katastrofe, koja je stigla Dubrovnik, kad je 
iztrgnulo drzavu izpod razvalindi potresa od 6. aprila 1667. Ovog 
kobnog dana — bijaSe srieda velikoga tjedna — zYonilo je zvono, 
koje je pozivalo Da skupitinu velikoviednike da vrSe, kao po obi- 
^aju, pravo milosti napram osudjenicima, te rektor Simeon OetaldiS 
i nekoliko viecnika dekalo je u dvorani. Senat je u isto vrieme 
sjedao i tu opremao drzavne poslove prije uzkrsnih blagdana. U 
devet sati prije podne poslje kratke uzasne treSnje Dubrovnik je 
bio gomila rusevind,. Ali su tamo dvadesetgodiSnji Nikola BuniS, 
kojega deka naskoro u Silistriji mudeni^tvo za otadbinu, kad bude 
uzkrisio Dubrovnik; Maro Kaboga , kojega potres oslobodi od 
tamnice, gdje lezaSe radi umorstva strica i Niko Baselji, koje ne 
straSi niti neprestano kolebanje tla^ niti vatra, koja je podela 
buktiti iz razvalin^ grada, niti navala hajduka, koji se bacaju na 
opustoseni grad kao na strvinu, niti prietnje Mletaka, koje se spre- 
maju da zapreme tvrdjavu sv. Lovrinca, niti Turdin, koji se iza 
ledja mi^e, da napadne drzavu, kojoj potres odrubi glavu. Jur 13 
aprila Bunid, posto je obitelj spremio u Ston, izkrcava se pod sv. 
Lazarom, prkosi treSnji, vatri i hajducima, dini prenieti svete moci 
i drSavnu blagajnu u tvrdjavu Bevelin^ te duva strain i bdije nad 
porugenim gradom moleci ^islo. Sedamnaestog dana poslje potresa 
ostanci vlastele i gradjanstva skupljaju se a dvorani Lazarind,. 
Dvanaest regenata je izabrano^ izmedju ovih Bunic i Kaboga. U 
Dubrovniku je uzpostavljeno suverenstvo, obustavljeno groznim 
bi^em. Nije se niSta u vanjStini napram inozemskim silam pro- 
mjenilo. Izdavaju se depeSe u ime rektora (a ne ima ga), Maloga 
Vieca i Senata, te se apelira na krScansku republiku, da dodje u 
pomoc toj juznoj europskoj tvrdjavi vjere i naobrazbe. Papa prvi^, 

^ Dubrovnik kroz sve vrieme svoga obstanka nije imao vjernijega 
i mocnijega saveznika i prijateija od rimskih papa. Arkiv dnbrova^ki 
ima dragocienih listina papinih, iz kojih svih brez iznimke se vidi, 
kako su vrhovni glavari katoli^ke erkve obcili sa Dubrovnikom kao sa 



Digitized by 



Google 



52 K. VOJNOV16, 

a gotovo svi vladari Europe odazivaju se. Sestdeset i cetiri dana 
poslje potresa Veliko Vie6e se sakuplja. Ne ima vi§e nego trideset 
i sedam veleviednika u crninu oba^enih. Sve ostalo pro^drla je 
zemlja I Ali oni ostanci ne zdvajaju domovini. Boi^om i sv. Vlaha 
pomoci, neslomivom enerzijom i naporom, Dubrovnik ima uzkr- 
snuti. U prvoj toj turobnoj sjedaici od 10. junija 1667. Veliko 
Vie6e prije svega umanjuje broj svih dr^avnih sluzbenika po^amSi 
od Senata, Maloga Vieca i Cuvara Pravde, take da i s ovoga 
glediSta potres zasieca vsiino razdobje u pravnu i politi^ku poviest 
Dubrovnika. Ali premalo ima vlasteoskih kuca. Tridesetsedmori.ca 
mo^e oligarhi^ko vladanje stvoriti, ali ne ponoviti aristokratidko. 
Dolazi na razpravu veliko pitanje pridruzenja novih obitelji. Puno- 
moiSnik republike u Rimu, jedan od najoStroumnijih dri^avnika re- 
publike, Stefan Gradi6, predlaze Velikomu Viecu korienitu reformu, 
da sve gradjanstvo unidje u Veliko Viece. Novi temelj bio bi se 
tim udario republic!, jer bi ostanci vlastele bili morali abdicirati 
suverenstvo u ruke bourgeoisie. Tezko je suditi, da li bi taka ra- 
dikalna preinaka bila spasila Dubrovnik ili pospjeSila njegov pad. 
Veliko Vie6e, makar okrnjeno, bilo je ipak podignulo iz ruSevina 
domovinu, te je drzalo, da joj mo^e opet dugi Jivot povratiti. Ono 
dakle priklju^i sebi samo osam gradjanskih porodica^, koje u 



velikom europejskom silom. I diplomaeijom i noveem i svakojakim 
sredstvima pape su dolazili u pomoc Dubrovniku, te mu i dozvolili, da 
trguje 8 nevjernicima, velika povlastiea u ono vrieme. Tako je papsr 
Aleksander VII. dosao u pomoc Dubrovniku poslje velikoga potresa. 
Ganutljiv je njegov list od 7. maja 1667. (samo jedan mjesec poslje 
tresnje) upravljen ^Rectori et Consiliariis Reipublicae Ragusinae^ gdje 
je hvalio „de hac Sancfa Sede, ac Vniversa re Christiana tempo- 
ribus omnibus optime meritam^ i hrabri je „ut ejus (Dei) elementiae 
fidentes animum despondere minime velitis, sed consuetos Virtutis, ac 
fortitudinis Vestrae Spiritus adhibere, eaque consilia pie generose- 
que suscipere, quae recreandae a calamitate tanta Patriae salu- 
briora, et potiora esse pro prudentia singular! vestra cognosceritis". I 
sbilja dubrovacka vlastela po drugi put poslje veUke tresnje recrea- 
verunt patriam (Listina se nalazi u dubrovackom arkivu, a samo stranom 
je prepisana u liepom eksemplaru dubrovackog statuta, koji se nalazi 
u okruznom sudu Dubrovnika). 

^ Evo im imena: ^Clasci, Primi, Paoli, Georgi-Bernardo, Natali, 
Slataric, Serratura i Vodopic". Od ovih samo ostaje Nataliceva obitelj. 
Evo kako neki anonimni pisac^ koji je sastavio francuski crtice po- 
viesti dubrovackoj, crpljene iz dubrovackog arkiva, sudi domasaju 
nespretne i nedovoljne agregacije ovih sedam obitelji: „Elle crea nne 



Digitized by 



Google 



DR^AVNO USTR0J8TV0 RBPUBLIKE DUBROVAdKB. 53 

vrieme potresa bile su atekle velikih zasluga, ali tim je crv ne- 
sloge u sYomu tielu primilo; navlastito poSto ih je izklju^ivalo od 
dostojanstva rektora, a s poSetka i Senata. Onog divnog sklada, 
po kojemu kroz osam viekova izdezavale su pojedine obitelji u je- 
dinstvu Ijubavi i zrtve napram domovini, nestati ce, te ce pripraviti 
padnuce republike. Ali ce ova naci nagradu gorostasnomu naporu, 
koji je nju stajao^ da podigne iz potresnih razvalina grad, koji je 
cinio svu drzavu^. Jo§ ce Dubrovnik dozivjeti 140 godina knji^evne 
i politi^ke slave, trgovaSkog i pomorakog blagoatanja, te ce za- 
slu^iti, da podlegne dostojanstveno same onomu ratnomu orijasu i 
veleumu, kojemu ce Berliu i Bed otvoriti vrata, koji 6e se proSetati 
pobjedonosan cielom Europom, dok ce ga u slavenskoj Moskvi sti- 
gDuti pedepsa, §to je u Dubrovniku uguSio slavensku slobodnu Atinu. 

V. 

Tie^e umoljenih ill Senat (Btiie ymo^ieHo). 

Veliki sborovi samo u izvanrednim prilikama mogu drzave spasiti 
svojom slogom i nekom divinatornom uvidjavnosti. U obidnim ob- 
stojnostima drzavnoga ^ivota manji po broju sborovi, ako su 

division profonde dans le patriciat, en pla^ant k cdt6 des grandes fa- 
milies historiques une poign^e des parvenus assez faibles en nombre 
pour qu' une fusion eftt pu s' aceomplir, une fraction assez forte pour- 
tant pour balancer et controller les pouvoirs des fondateurs de la ville. 
EUe irrite les agr6g6s, sistematiquement exclus du rectorat, et m^me 
au debut du Senat. EUe accentue le caract6re olygarchique de la Sei- 
gneurie par 1' id6e d' iin privilege. Ce fut la cause pr6mi6re de la 
d6eademe". Zahvaljujem mu se ovdje, sto mi je dozvolio da prolistam 
njegovu radnja, da se poslu^im nekimi va^nimi podatcima o tresnji 
crpljenim iz arkiva, i da citiram ovaj i jos drugi odlomak, koji sliedi. 
^ Evo drugog odlomka radnje anonimnog pisca o zamasaju pada 
grada uslied potresa 1667. za obstanak dubrovafike republikfe: „Sup- 
primez Raguse, vous avez d6ss6ch6 la source de la vie, le gouvemement, 
le peuple, V 6tat, sa situation Internationale, la somme d' un travail de 
cinq si6oles. Vous pouvez donner Canali k la Porte, Stagno et Mezzo, 
k Venise, et vous n' aurez dompt6 cette ville indomptable. Supprimez 
Raguse, le reste n' ayant aucune vitality rentre dans le n6ant". Se- 
damnaest godinU trajao je neopisivi, svestrani, orijaski trud ostanaka 
vlasteoskih i gradjanskih obitelji i Dubrovcana prebivajuc^ih u inozemstvu, 
dok je grad pomolio iz svojih rusevina lice izgrdjeno iz potresa, vatre 
i neprijateljskih navala. Izvanredno vie§ta 1 okretna diplomacija, pro- 
budivsi interes svih izobraiSenih europejskih drzava za uzkrnuce Du- 
brovnika, restituit rem. 



Digitized by 



Google 



54 K. yojnoyk), 

mudro sastayljeni, osiguravaju dr^avi dugotrajnost, te joj pravac 
opredieljuju i uspjehe neprelazne polu^uju^. Tako je u Dubrovniku 
Consilium Rogatorum, Senat otaca, zamoljenih od rektora da pro- 
vide javnim poslima, kako to kaie Cerva, pripisujudi Lukari6a^- 
Veliko Viece je sa razvitkom i u6vrS6en]em republike viSe, kako 
bismo sad rekli, kraljevalo, a Senat viSe vladao. Ovaj je bio cviet 
dubrovadke aristokracije po godinama, po dr^avnom znanju i iz- 
kustva. 

Lukarid kaze, da je broj senatora bio s podetka od 21. Rek bi 
da se Senat ustrojio kao dr^avno tielo god. 1306. S premda refor- 
maeije o torn niita ne ka£u. Broj senatora, koji je bio uzrasao 
do 45, bi poviSen na 51 uslied zakljudka Velikoga Vieca od 6. 
novembra 1477. „per esser per Dio gratia cresuto et moltiplicato 
el numero dei gentilomeni^ , Kasnije, nakon samo 13 godina po 
zakljudku Velikoga Vieca od 13. junija 1490. u sjednici, a kojoj 
prisustvova 168 viednika, bi dalje poviSen broj na 61 ^ob numerum 

* Boyer-Gollard^ jedan od prvih publicista prve polovice nasega 
vieka rece: „Le parlemeot ne doit pas gouverner, parce qa'il gouver- 
nerait sans rapidity, sans secret et sans suite. Tont au plus une 
aristocratie trh-forte^ trh-vigoureuse et trh-rigoureme, concentrie 
en un conseil hiriditaire et peu nombreux, a-t-elle peu, quelques fois 
dans Vhistoire, mener un peuple^, (Revue des Deux Mondes 1. Mars 
1890. — p. 170). Taki je bio Senat dubrovacki trh fort, trh vigou- 
reux et trh rigour eux te s toga je mogao sretno upravljati kroz sto- 
Ijeca Dubrovnikom. 

* Luccari ovako piSe : „I1 Senate de' Padri, che per altro nome a 
noi place chiamare il Consiglio di Pregati; attento che sono Pregati 
del Bettore, a consultare le facende publiche^, (0. c, 156). A Cerva: 
„Patres, qui a Rectorc rogantur ut publicis consulant rebus, Rogati, 
eorumque comitium comitium Rogatorum, Venetorum more appellatur 
..." (Prolegomena, ibid). U reformacijama god. 1352. (T. II., p. 148) 
zvani su senator! ^Rogatorum judices^ — ^umoljeni sudci^ — jer 
je Senat* bio, kako cemo vidjetl jjvrhovni sud** u kriminalnim i ci- 
vilnim pamicama. — Koji put consilium rogatorum zove se consilium 
sapientum, a senator! sapientes. (Ref. I., 187 — 189). 

* Dal giomo . . . che tutto piega dinanz! al prestigio del eonte si ha 
una legge scritta, che tutto contempla e prevvede nel bisogno del- 
r ordine e della sicurezza personale de' cittadini, e che va a costituire la 
base principale di tutto V organismo dello stato, riservando a! Pregati, 
i quali dal 1306 sono formalmente costituiti in consiglio^ i casi 
dubbi e la somma degli affari piil urgnnti e piil decisivi per lo stato**. 
(Gel6ie, dello Sviluppo civile, p. 30, 31). Pozivljem se na Gel^ica, kao 
na najmarljivijega iiivucega iztraMtelja i poznavaoca staroga dubro- 
vafikoga arkiva. 



Digitized by 



Google 



DRi^AVNO USTBOJSTVO BEPUBUEB DUBROVA^^KB. 55 

nobilium nostrorum qui pro Dei dementia ut patet excrevit^" . Poslje 
potresa spao je broj na 45; i takav je ostao do pada republike^. 
Zakljudkom Velikoga Vieca od 12. februara 1331. bi ustanovljeno, 
da se ne smije nijedna reformacija stvoriti, gdje nije prisutno 
XXX viecDika, uzra^unav u ove kneza sa SYOJim Malim Viecem. 
(Bef. II.; sir. 332). Iz reformacija vidimo, da se puno mieixja broj 
senatora dolaze6ih u sjednice prvih Sestdeset godina XIV. vieka, 
naime izmedju 30 — 40, riedje izppd 30 i preko 40. Vidimo iz istih 
reformacija, da je Veliko Viece biralo senatore na jednu godinu 
jo§ XIV. vieka, dapa^e po statutu nisu mogli biti a sliedecu godinu 
potyrdjeni'. Ali s vremenom odustalo se od toga ograni^enja, te 
Veliko ViecSe potvrdjiva^Se senatore svake godine, tako da je mogao 
Batera ka^ati ^a vrieme pada republike: ^Dostojanstvo senatora 
l^ajaSe za zivota . . . Ali sa svijem tijem Veliko Vie6e svake godine 
p6tvrgjivage svakog pojedinog senatora u svome dostojanstvu. Tijem 
nadinom vlada upotrebljavaSe pravo nadzora nad godisnjim pona- 
Sanjempomenutijeh dostojanstvenika***. 

U senat bi spadao rektor, maloviecnici, ^uvari pravde, kazneni 
i civilni sudci, tri patricija postavljena nad vunenim obrtom (i tre 
Signori delV Arte delta lana) i sbor dvadesetdevetorice (il Collegia 
de* Ventinove), dokle ova dva posljednja fina postojaSe*. 



* Liber Croceus^ MS. nalazeci se u akadomiji, pag. 61, 90 — 92. 

* Betera, o. e., p. 184. 

^ Zanimivo je, sto kaie de Diver sis (p. c, p. 7) o vriednosti gla- 
sova nepovoljnih kod izbora senatora : „eum quia eornm (senatorum) in 
majori Consilio approbandus, aut reprobandus per Minus proponitur, 
iniquij vel odientisj aut indiscreti reprobantis balotta, duo/rum appro- 
bantium vim obtinet et potestatem^. Taku revnost bi razvijalo Ve- 
liko Viece kod izbora ili kod potvrde senatora, taki zapt bi one vr§ilo 
nad tielom, u 6ijim rukama leiaSe ponajvise dobro upravljanje republike. 

* Betera, o. e., p. 185. 

'^ Drzavna sln^ba ^deW arte delta lana'* bi uvedena god. 1490. 
kad Pietro Pantella unese iz Firence u Dubrovnik vuneni obrt. Na 
glasu je bila i jos ostaje rasa (svita) dubrovacka, koja bi se proda- 
vala u Slavoniji, u Rasiji (Srbija), a po njoj valjda ime dobila. Dotidni 
urednici riesavali su razmirice, koje bi nastale izmedju tih obrtnika, te 
su vrsili medju njima policajnu i kaznenu vlast. Dok su obnasali sluibu 
nisu mogli rektorovati. (Luccari o. c, p. 120 — 163). Ova slu^ba bi 
ukinuta, kako nam pos^jedocuje Cerva (Prolegomenay ibid.). XVII. 
vieka „De artis lanae Magistratu magnae olim authoritatis, ad quem 
omnes ejus artis causae referebantnr, ab anno 1490. quo institus est, 
nil mihi dicendum, cum superior! soeeulo abrogatus fuerit. — j^Sbor 



Digitized by 



Google 



56 K. vojNovi<5, 

IT rake Senata bijaha stavljeni najvainiji poslovi nutarnje i 
vanjske politike. Nego treba ovdje primjetiti, da, kako se iz do- 
sadanje razprave yidi, dioba dr^avnih posala nije bila izmedju 
Velikoga i Maloga Vie6a i Senata to^no odredjena^ niti su stalne 
granice nadleznosti medju trim velikim driavnim tielima bile od^ 
BJe^ene. Iz tiskanih reformacija vidimo da u prvu polovicu XIV, 
vieka i njeSto dalje, Senat iaije po sebi poslanike na vanjske 
dvorove (R^formationes. T. L, p. 14, 27, 90 i pas8im\ a viSe puta 
po naredbi Velikoga Vieca (ibid., p. 260, 290, 291, 296), kadikad 
pake ovlaScuje rektora i Malo Vie6e, da ih poglje u ime drzave, 
davajuci im naputke ^quomodo eis videbitur pro bono et honore et 
utUi dominationis et communilatis Rcyusii^. (T. II., p. 68). Senat 
potvrdjuje (ratificira) medjuiiarodne ugovore (ibid., p. 345). Na 
istom polju yaajske politike naredjuje, da se progone gusari (T. I., 
106. T. II., p. 314, 319), ovlaScuje dri^avljaae na odmazdu protiv 
ob£inam (oibeniku i Budvi), koje su bile porobile Dubrov^ane, ako 
ne bi one dale u odredjeno vrieme podpunu zadovoljStinu. Senat 
providja utvrdami grada i obranom drzave, bira u tu syrhu tri 
pronsores, da s knezom o torn viecaju, a Sto budu odredili „re- 
ducatur ad minus consilium et ilium sit ratum et firmatum quod 
per minus consilium captum est". (T. I. , p. 184). Zasieca u 
samu reformu ustava, te bira odbor sapientum^ ^ad corrigendum 

od dvadesetdevetorice bi ustrojen kao prizivni sud u parnicama od 150 
dukata niie, u svrhu razterecenja Senata, na koga od god. 1440. bi 
isli svi civilni prizivi. Sjedalo ih redovito 21, deset manje nego kad 
bi Senat sudio. Nisu bili senatori. Do6im ostali sbomi magistrati svako 
osam dana bi izabrali staresinu, ovi bi svako 15 dana. Trajali su go- 
dinu dana, ali su mogli biti potvrdjeni. (Lucoari, o. c, 165. 166). Usljed 
katastrofe od god 1667. ovaj magistrat morao je biti ukinut. (Cerva, 
0. c, ibid.) Zvali su se „/Z Collegio dei ventinove^ takodjer „I venti- 
nove di Pregati^, (Luccari, ibid.). 

* Vise puta Veliko Viece takodjer oja^a Malo Vieee, kad mu po- 
yjerava kakav va^an drzavni posao, nekolicinom odiidnih mu^eva, koje 
^esto Veliko, a koji put Malo Viece bira iz svoga krila. Tako Veliko 
Viece povjerava rektoru i Malom Viecu cum additione 7 sapientum 
da preduzmu mjere za duvanje grada. (Ref. II., 18, 19) ; nalaze rektoru 
skupa sa 6 sapientum ^ad tractandam pacem et comordiam cum 
circumvicinis nostris, (ibid., p. 184); ovlascuje rektora i Malo Vieee, 
da izaberu tres sapientes, u svrhu, da nabave novae za utvrdjivanje 
Stona, te ova trojiea su izabrana u Malome Viecu (ibid., p. 203). Bas 
poslje nego bi odpravljen knez mleta^ki iz Dubrovnika. te odluceno 
tra^iti zaStitu kralja ugarsko-hrvatskoga, u znamenitoj sjednici od 5. 
marta 1358. Veliko Viece odredjuje izabrati per 11 cameras XX sa- 



Digitized by 



Google 



DR^YMO USTROJSTVO BBPUBLIKB DUBROVAdKB. 57 

statuta^ do Mihoija, a reforme imadu biti podastrte Velikomu 
Viecu „et reducere ad Majus Consilium quidqaid inveneriDt**. (T. 
II., p. 228). 

Senat uvadja carinu na £ito, koje bi se izva£aIo da se melje, i ua 
braSno, koje bi se uvazalo (T. I., p. 2, 3), takodjer na izvoz iivo- 
tinje. (T. II., 228). 

On vrii, vrbovnu policiju i silazi do sitnih mjera Tako udara 
redarstvenih globa (T. I., 4), bira 25 Ijadi i kapetana, koji ce 
6uvati vinograde Sumeta i ^upe (T. IL, 367), zabranjuje borav- 
Ijenje u Stona i a Ratu stanovitim osobama (T. I., p. 217), nare- 
djuje y^coactum domicilium^ (ib., p. 269), nalaie knezu i Malomu 
Viecu iztrage, gdje je po sriedi interes i sigurnost driave, a uspjeh 
neka bude njemu podastrt (T., I., p. 158, 159), te im povjerava 
rieSenje medjagnih sporova (ib., p. 158). 

Malo po malo ustaljuje se dielokrug javnih posala, kojim Senat 
vlada. Njegove odluke neprizivne su*. On razpravlja najvaJnije po- 
slove unutarnje i yanjske politike, namece poreze i carine, opredie* 
Ijuje troSkove u javnim stvarima, rieSava prizive proti udarenim 
globama, izradjuje osnove zakona, imenuje poslanike i konsule kod 
inostranih dr^va, daje im naputke i dopisuje sa suverenima. On 
je vrhovna censorna vlast nad svim ^inoynicima, on vrhovni ra- 
^unarski dvor. On Salje povjerenike za pregledavanje driavnih 
ureda u teritoriju republike, da ukinu zloporabe, da odrze snagu 
zakonima i da namecu danke. Od starine je imenovao duvara 
arsenala i pet ratnih provizora (^ija je bila zada6a duvati tvrdjave, 
topni^tvo i d^ebanu), blagajnike drzavne i sluzbenike, koji bi po 
propiau zakona obuzdavali razkalaSenost bogataSa^. Za slu^aj da 
ne bi Veliko Viece moglo izabrati knezove za teritorij, — Senat 
bi medjutim poslao podknezove — vicecomites^. 

pientum ad faciendam comissionem ambaxiatorihus ituris ad d. regent 
Vngariae^ to u Velikom Viecu bijaSe ih izabrano XV. (Ibid., p. 212). One 
iste godine Veliko Viece ovlaScuje tri rektora i Malo Viece (jer bijase 
interregnum)^ da skupa sa X sapientum izglade razmirlcu sa Fby- 
slavom de Voyno (baro regis Bassiae et comes ChelmiX te sapientes 
8u izabrani u Malome Viedti (ibid. str. 244, 245). 

^ „Summa est hujus cousilii authoritas, nam non datur ab ejus con- 
sultis provocativa". Cerva^ ibid.). — Luccari: „La autoriti sua h grande, 
perche in niuna attione patisce appellazione'^ (0. c, p. 156). Betiera 
(o. c, p. 184). 

* Luccari (o. c, p. 157). „Officiali alle pompe^^ zove ih Luccari. 

^ Cerva (o. c, p. 64). 



Digitized by 



Google 



58 K. TOjHoyidy 

Senat vriio ]c odavna pravo patironata, te predlagao syetoj stolici 
trebinjskoga i stanskoga biBkQpa\ a uslied poylastice pape Bene- 
dikta XIII. i arkibiskupa^. 

Niti ]e manje va^na njegova suda^^ka oblast. U kriminalnim 
poslovima oyiek je mogao, ali nije morao, pregledavati iztrage, 
a rieiavao bi prizive proti smrtnim osudama*. Ali glede dvilnih 
parnica, do godine 1440., nije bilo mjesta prizivu od prve molbe 
izuzam od presuda Giustitierd^ i od onih koeza Lastoyskoga. Spo- 
menute godine bi uveden priziv, koji je s yremenom tako obtere- 
iiyao Senat. zapremljen tolikim yainim driaynim posloyima^ da bi 
ustrojeno posebno sbomo prizivno sudiSte od dvadesetorice za ciyilne 
parniee izpod 150 dakata, koje bi ukinuto, kako gori opazismo, 
poslje potresa. Kako bijaie sastayljen Senat kad bi kona^no rie- 
Sayao eivilne priziye, biti j6e goyora na drugom mjesta. 

Senat bi se s po^etka riedko sastao, kako se moi^e yidjeti iz 
reformacijH XIV. yieka^ gdje nalazimo pobiljezene sjednice u raz- 
mjerjii daleko maniemu od onih Velikoga i Maloga Vieca. S umna- 
2anjem jaynib posala, kojih je najyeci teret padao na Senat, nje- 
govi sastanci bi se drzali XVI. yieka ^etiri puta na tjedan^, a 
kasnije, yjerojatno poslje potresa, samo dva puta, syakoga utorka 
i petka, a izyanredno polag potrebe^. 

U kratko dakle „ Senat je ylast imao, ^initi i naregjivati sye 
onOj Sto cienjaSe, da je dobro ili korisno po opcinu drfeci se uyiek 

* Luccari (o. o., ibid.). 

* Cerva (o. c, ibid.). 

* Luccari o. c, p. 146 ,,riceye Tintromesse capitali". 

* „ Qiustizieri^ se zovu oni dinovniei koji : OiustificB.no le cose delli 
pesi, e misure, e fanno eonfermare i segni pubblici 4 tutte le grascie^ 
v^itovaglie, et arti della citt^, in fuori di lana". VrSilisu kao hazdarski 
tired nadzor nad tezama i mjerama, a uz to policajnu sudbenost na 
polju annonae, ^^Guistizieri^ jos se zovu u Dalmaciji ^inovnici imajuci 
ovu zadnju sluiSbu, te je doti^na rie5 pohrvacena djusticieri'* . (Lnceari, 
0. 0., p. 167). 

^ Oyako Luccari (o. c, p. 157), koji kaie, da sn senatori bili ime- 
novani na godinu, ali redovito potvrdjeni ^desiderandp la Republica, 
ch' i suoi figliuoli s! essercitino in questa sorte di Consiglio, acciocch6 
riescano Senatori di gindicio, et che v' imparino con lunga e perpetua 
esperienza i termini et la prattica di reggere ottimamente'*. Kako 
Yidismo Veliko Viece potvrdjivase svake godine pojedinog senatora, ali 
moglo mu uzkracivati potvrda radi nesposobnosti ili nedostojnosti, 
yrieci tim nad svakog senatora karnostnu vlast. 

* Appmdini, o. c, p. 185 — 190. 



Digitized by 



Google 



DR^AVNO USTBOJSTVO RBPUBLIKB DUBROYAdKB. 59 

obstojecih ustavnijeh zakona i obi^aja (koji se nemogahu poyrijediti 
bez dozYolenja Velikog Vijeca), i Stujuci sve pregjaSDJe svoje 
odiuke, od kojih mogao se samo udaljiti sYojijem istijem rije§enjem 
prlYoljeYgi na to tri detYrtine, a u nekijem slu^jima sedam osmina 
prisutnijeh Senatora*". 

VI. 

Cuvari pravde. 

Po starinskoj naredbi Veliko bi Viece izabralo dYa, kako ih 
Lukaric zoYe y^Avvocati Fiscali^^ koji po svome izkustYu i po ne- 
porodnom iSiYotu zapremahu prvo mjesto iza maloviecnika, ula^ahu 
u Senat, ali ue bi glasoYali, nego bi imali du^nost podastrieti 
mu ciYilne i kaznene priziYe. OYa sluzba, na koju bijahu po- 
zvani kasnije i mladji patriciji, bi ukinuta godiue 1477. uslied 
neprilika po njima prouzroCenih, te mjesto njih bi ustrojeno pet 
cuvara pravde (ProYeditori), kojim je imalo biti petdeset godina, 
8 po^etka s istim dielokrugom fiSkalnih odYJetnika^, koji bi kasnije 



^ Betera, o. c, p. 183. 

* Luccari o. c, p. 160, 161 pise, da je Veliko Viece ustanovilo 
Suvare pravde god. 1473., ali u Liber Croceus, str. 61 (MS. aka- 
demije) stoji, da su ustrojeni 6. novembra 1467.: ^Item se debia damo 
avanti fare et creare in major! consilio uno uMcio di cinque Gentil- 
homini di cinque casate (nisn dakle smjeli spadati ii jednu vlasteosku 
obitelj, nego svaki imao je biti izabran iz raznih famllija), di L anni 
insuso dapoi 11 creare del minor conseglio, 11 quail per dicto officio 
debiano intrare in pregadi, lo officio delli quali debbia durare un 
anno . . . et debiase chiamar lor officio lo officio delli providitori 
della terra^. Ovaj zakljucak bi stvoren sa 125 glasova protiv 58. La- 
tinski se taj magistrat zvao : y^Provisores Civitatis^ (Lib. Croc, negda 
g- Frana Martecchini, a sada Dr. Nika Svilocossi — chartae LX, 
str. 128), — ili jednostavno ^Provisores*^ (ibid. char. LXIII. str. 
134), Providitores Terrae, ibid., char. LXX). U Libro Croceo 61, 
71 nalazimo : j^Provisores saltern duo et unus advocatus Comunis 
in quolibet Consilio magno sub poena intervenisse debmt^, Kad su 
cuYari pravde zamjenili u glavnoj njihovoj zada^i, kako gore vidismo 
po Lukaridu, tri fiskalna odvjetnika, ovi po istome kazivanju (o. c, 
str. 168) sjedali su o boku 6uvar§. pravde i branili bi njihove parnice. 
(ai tempi nostri siedono attorno i Proveditori^ et sogliono difendere 
le cause loro). Gore navedeni zakon Libri Crocei to potvrdjuje. Barem 
jedan od tih fiskalnih odvjetnika imao je sa najmanje dvima cuvarima 
pravde prisustvovati sjednicama Velikoga Vieda. U tim sjednicama Pro^ 
visores i fiskalni odvjetnik imali su nadzirati kod glasovanja 4ft vele-^ 



Digitized by 



Google 



60 K. vomovid, 

raziiren tako, da ovomu Magistrata bi namjenjena zamaina zadaca 
drzati u raynote£ju velika drzavna tiela i bditi ^ne quid respublica 
detrimenti capiat^. Njihov broj bi poslje potreaa smanjen na trojicu, 
a doba sni^ena na 45 godina^, te im vlast uztraja sve do pada 
republike. Proveditores bi u viecima sjedali blizu rektora, a kad 
bi se obavljali izbori, dva dri^avna tajnika, koji sakupljahu gla- 
sove, poklonili bi se prije knezu, pak njima. 

Oni 8U vriili sbilja ulogu cuvara pravde i zakona. Kod svib 
BJodnica Velikoga Vie6a i Senata budi svojom inicijativom, budi 
po predlogu jednoga vieinika mogli su se oni oprieti izvrSivanju 
svake odluke, kad bi dokazali, da je protuzakonita, natjeravSi bud 
koju vlast, koja bi nezakonitu osudu izdala, da je ili svojevoljno 
ill po zapoviedi Senata nevaljanom proglasi. Navlastito eksekutivna 
vlast Maloga Vie6a bila ]e podvrgnuta njiliovomu nadzoru. Cuvari 
bo pravde mogli su prisustvovati na sve njegove sjednice, „svaku 
rjeSitbu razvidjeti i njezino izvrienje za vrieme 24 sata obustaviti, 
to jest dok bi svoju oprieku na znanje Senata ponieli i dok bi 
ovaj izpitavii razloge od proveditora navedene, konadnu presada 
dotidnom predmetu izrekao*". 

viednici ne bi posll od jednog mjesta na drngo nagovarati sudrugove: 
J^lo officio delli quali sia net detto Consiglio a noiare che li Canst- 
glieri non vadano de luoco in luoco, praticando et contaminando 
V uno V altro in fatto del ballottare^^. Dalje su nadgledali, da ne 
bi nitko ostavio viecnicn brez dopusta, te su imali pravo udariti za te 
slucajeve disciplinarne kazni od perperd. X naprijed protiv veleviecni- 
cima. Ovaj zakljudak bi pribvacen sa 190 glasova protiv 8. 

^ U Jibro delle Cariche della Republican ^ p. 46, evo sto se cita: 
^I signori Providitori della Citti ridoti dopo il terremoto segnito del 
1667 ol numero di tre, e che anche quelli di etdt di quarantacinque 
anni possino haver electione non ostante i Providimenti in contrario 
disponenti. Per Providimento deir Ecc suo Maggior Consiglio preso 
sotto il 1 decembre 1667 f. 216, e registrato sul libro croceo f. 267. 
(U starome arkivu republike). 

' Betera o. c, p. 186. Cuvari pravde imali su drugu uzgrednu, all 
vaznu zadacu. Njima bi naime velika drzavna tiela povjerila da sastave, 
kako bi ono sad rekli, zakonske osnove. Tako dne 25. svibnja god. 
1478. oni predia2u na6in, kako umno^iti dr^avne prihode u svrhu, da 
republika uzmogne platiti veliki danak Tur^inu. i pokriti druge tros- 
kove : ,,acciocch6 si possa supplire al pagamento della grande quantity 
de'denari, che ne bisogna pagar ogni anno alii Turchi et alle altre 
spese le quali ha il Comune nostro, pare alii Proweditori deUa 
Terra, che si debbia provveder in qtiesto modo^^. Te ovdje predlazu 
povisenje raznih carina na uvoz stranjske robe. (Liber Croceus, Char. 



Digitized by 



Google 



DR^AVNO USTROJSTVO BVPUBLIK8 DUBROVAdKB. 61 

Cuvari pravde znali su dakle na put stati svakoj povriedi za- 
kona^ te jedan sam od njih mogao je obustaviti stvaranje zakona, 
koji bi bio u oprieci s ustavom ili u obce sa dobrom republike. 
U zapisnicima Senata 6esto se nailazi na svetdann formulu: „Pro- 
veditores se intromiserunt^ . Le mot tombait — kai^e anonimni 
pisac — au milieu des debate les plus orageux, comme Y appel de 
la patrie et de 1' eternelle justice". 

S druge strane duvari pravde imali su vlast obustaviti svako 
izvrSivanje zakona, koje bi i$lo proti o6itim namjerama zakono- 
tvoraca, ili koje bi OAujetilo svrhu zakona^. 



LXXI). Nalazimo takodjer 6uvare pravde gdje dne XX. velja^e god. 
1509. predla2a, kako bi se u^inilo, da dukati tekudi n grada ne budu 
patvoreni, {Ordo de Ducatis non cudendis, — Char. OXXXIX. Libri 
Crocei). Njihovi predlozi izneseni pred Veliko Viece idu na preinake 
postojecih zakona, kako n. pr. onoga o placi 6inovnika Stonske soli- 
nare. (Liber Croceus, Pars I., cb. 14). U ovom slu6ajn i n puno drogih 
zakljudak je stvoren napram predlogu n jako dednoj formi pravljenom : 
„AIli Signori Provveditori della terra pare che 1' ordine delli lavorieri 
delle Saline de Stagno posto in Libro Giallo . . . se debbiano detti 
ordini oorreger e riformar in qaesto mode. Iz Sute hnjige vidi se, da 
sa na torn polju cuvari pravde od XV. vieka stekli bill jaki upliv na 
javne poslove. 

^ Take iz zakljudka Consilii Bogatorum od 21. o2njka 1692. vidimof 
gdje rektor predlaze y,de creando DD. Provisores Stagni^. Ali proti 
tomu ustaja Cuvari pravde: j^qui DD, Provisores monuerunt III. 
el Exc. DD. Rector em ut se retract aret , jer su dr4ali ^dehere 
proponi creationem duorum Senatorum mittendorum Stagnum cum 
authoritate provisorum et Sindicorum*^ . Ali rektor ,monitu8 noluU 
se retractare^ i navadja za razloge^ da u prijasnjoj senatskoj sjed- 
nici „non fuit praescriptum ut in prima consilio Bogatorum pro- 
ponenda sit dicta creatio quae fuit evacuata^ i po tome rektor 
dr^ase, da je on sam imao pravo poslati u Ston dva sindika. Usljed 
toga ^dicti DD, Provisores intromiserunt supradictam propositi- 
onem Ex, DD. Bectoris^ , jer da u prediducoj senatskoj sjednici 
ne bijabu imenovana dva senatora za sindike Stona s razloga, sto 
„non rimansit in plenum dictum consilium'^, te Cuvari pravde driahu, 
da je obi^ajy kad se take dta dogodi „adimplere in subsequenti con- 
silio illud quod in antecedenti non fuit perfectum^^. Sad sliedi odluka 
Senata : Prima pars de habendo pro bene intromissam dictam pro- 
positionem (Cassum) Secunda pars est de habendo pro male intro- 
missam, te Senat ne uvazl veto cuvari pravde. (fz zakljucaka Senata 
staroga arkiva Dubrovnika). 



Digitized by 



Google 



62 K. VOJNOV16, 

Napokon nije bilo vlasti u gradu ili u ostaloj dr^avi, bsini Ve- 
likoga Vieca i Senata, 6ije odluke nisu ^uvari pravde mogli obu- 
staviti, dok ju n6 bi Senat ili ukinuo ili potvrdio^. 

Slu^ili bi jednu godinu, a poslje ]o$ jedne mogli su se dovinuti 
Bektorata, do6im ostali magistrati stopram poslje dvie godine 6e- 
kanja. Prvoga januara, kad bi svi dri^avni urednici nastupili sluzba, 
nosili su haljinu sa Sirokim rukavima, a predisli bi svim ostalim 
cinovnicima osim rektora i maloviecnika'. 

vn. 

Driavni tajniei. 

Prvi pismeni poslova^i u drzavaim viecima bijahii biljeznibi (No- 
tari) ili tajmci, kako ih zove Lukaric, koji su bili redoyito izabrani 
iz paka. U starije doba^ kad bija&e naobrazba vladajace . ariato- 
kracije i gradjanstva jako ogranidena, Veliko Viece bi zvalo na 
tu visoku £ast tudjince, naylastito iz Italije, za opredieljeno vrieme 
i uz ugovorenu placu. (Ref. T. II., str. 23, 46, 273, 350. Skurla 
o. c, str. 37). A za dopisivanje sa razli^itim kraljevima, despo- 
tama, vojvodama i vlastelama srbskim, bosanskim, dalmatinskim i 
primorskim , bijaie odredjen . Cancellarius sclavicus {Medo Puci6, 
o. c, p. I , XXVIII. i navedeni zaklju^ak od 27. novembra 1395. 
fVel. Vieca. — De Diversis, o. c., p 24). Bilo je XVI. vieka dva 
tajnika, koja su prisustvovala i najtajnijim sjednicama Velikoga 
Vie6a, Senata i Maloga Vieca. Oni bi biljezili sve zaklju^ke raznih 
skupStina, pisali bi listove, povelje i ugovore drzavne. Uz to bi 
sluzbepo obavili posala na korist privatnika, izdavali bi u Malom 
Vie6u namire du^nicima i ^uvali su testamente. Imali su zamjenika, 
te su u^ivali veliki ugled*. 

^ Ovaj visoki magistral mo^e, kaze Cerva, „omninm magistratuum 
et offlciorum urbaDorum et forensium, si id illi ex aequitate videatur, 
et illorum executionem snspendere donee a Rogatornm Consilio causa 
cognoscatur." (Prolegomena, ibid.) „Provisorum partes sunt animum 
advertere, ne quid contra leges decernatur vel fiat (0. c, ibid.). Vidjefi 
6emo koju su kod sudbenog ustrojstva slu^bu vrsili. 

* Luccari, 0. c, p.. 161. 

' „Due sono li Notariy quali si dimandano per altro nome secretarii^ 
cavati dal popolq ; et sono participi di tutte V attioni secrete, ambidue 
si trovano presenti nel" Consiglio Maggiore, di Pregati e nel Minore". 
Luccari, 0. c, 172, 173. Koju sluzbu su vrsili u privatopravnim poslioaa 
biti ce na svome mjestu receno. 



Digitized by 



Google 



DR&4VN0 nSTROJQTVO BBPUBLIKB DUBROVAdKB. 63 

Dragocieno je svjedo^anstvo koje ostavi Baro Betera, zadnji 
driavni podtajnik dubrovaCke republike, koji umre 21. ]ulija 1852., 
o Sirokom dielokrugu ovih dr^avnih urednika pod kraj republike^. 
Cetiri ih bijaSe. Na]stariji zvao se vdiki tajnik, ostali podtajnici. 
Smjeli su pristapiti sa danovima vlade u svakojaka Vie6aDjl^ 
makar se ticalo najvece dri^avne tajne. Oni su kao perovodje 
vodili zapisnike u syakom od triuh vieca, pisali bi zakone i odluke 
njihove i podpisivali sve drzavne spise^ poito nije to bild dozvoljeno 
nijednomu 6lanu vlade. Bili su oni uz to ^uvari javnih arkiva, a 
dr£ali su dvostruki klju6 od svih uredovnica i pisarnica javne 
uprave i 6uvali privatne oporuke. Taki ugled su u^ivali^ da bijabu 
pomocnici kod svakog poslanstva, javnoga predstavljanja i poli^ 
ti^kih pregovora, dapa^e su bili viie puta poslanici za politi^ke i 
upravne poslove^. U slu^bi mogli su izmjeniti bud kojega i ve6eg 
dinovnika. UmrvSemu dri^avnomu tajniku izkazala bi se na drzavne 
troSkove ista posljednja dast kao samomu knezu i nadbiskupu^ 

Dubrova^ka republika pozvavsi k dri^avhoj slu^bi^ koja je za- 
htjevala najstro^iju tajnost, puiane, kroz 6ije ruke svi najvazniji i 
najdelikatniji poslovi bi proili, povjerivSi im vise puta predstav- 
Ijanje same dr£ave u odnoSaju sa inozemskim silama, podpisivanje 
i 6uvan]e svih drzavnih spisa^ -r- izkaza svemu gradjanskom sta^ 
JiSu koliko je dr^ala do njegovog rodoljublja, znanja i poStenja. 



Nacrtasmo glavne vidljive stozere na kojim je po^ivala dubro- 
va6ka republika Po svojoj suStini oni ne bijahu ^vrstl Nema pri* 
spodobe izmedju slabe , jednomjese^ne i prelazne vlasti kneza 

^ Betera^ o. c, p. 187, 188 

* IIocaaHiTK& HHJe cnar^a 6hjio (y 4y^poBHHKy) je^naKo : naj- 
BHme cy ce cjia.Aa no A^bji^a, Ica^ niTO no xpoji^a, a Ka^ niTO 
caMO no je;^aH. Ohh cy ce onpe^uejbHBa^ii camo ^^ npme KaKan 
nocao^ na Ka^ 6h ra cnpninjin, nnme ne 6ii 6hjih nocjiaHuun : 
ApyrsiM pHJCHMMa: sa cnaKH cy hob nocao Tpe6ajiH hobh noc^a- 
hhuh". (Majkov po prevodu DaniciSa, o. c, str. 344.) 

® Cancellarius Sclavicus Basko KristoforoM, cija pisma od god. 
1395.— 1423. upravljena po nalogu dubrovacke republike razli^itim sla- 
venskim kraljevima i knezovima bijahu objelodanjena po Medu Pucicii, 
— bi takpdjer u poslanstvu republike na kralja bosanskog Ostoju po 
zakljucku Senata od 11. novembra HOd. (Medo Puci6y o. c, p. XXXI). 
A poslje cetiri vieka vidimo podtajnika Bara Beteru, puddfiina^ posla- 
nika republike u Becu god. 1803. pet godina prije njezinog pada. 
(U Zabavniku „Dubrovnik« god. 1867., — str, 212). 



Digitized by 



Google 



64 K. vojMoyid^ 

dubrovadkoga i jake zaziyotne du2da mleta^koga. Sva moc pnroga 
podieljena mu je, tako rec, od dana do dana, od posla do posla, 
po volji Yelikoga Vieia i Senata. Ne u2iya li njihovo podpuno 
pov]erenje, ne ostaje knezn, nego da uz svoje viecnike, vanjski 
predstavi u syet^anim prilikama sliku republike. Granice nadle^- 
nosti izmedju Yelikoga Yieca, Senata i Maloga Yieca nisu odsje- 
dene. Prieti yazda pogibel], da ce jedno driayno tielo zabrazditi 
preko medje drugoga i da 6e se s njim sukobiti. Istina, duyari 
prayde mogu syojim posredoyanjem zaustayiti sukob u ime zakona, 
ali ce Senat imati zadnju r)e£ a poito nosi najyedi teret drSaynih 
posala i odgoyornosti, mogao bi biti napastoyan, da syede na 
puku Bienu mod Yelikoga i Maloga Yieia. A ipak pokraj syih 
slabih strana dr^aynoga ustaya, ladja republike prohodi medju 
najstraSnije unutarnje i yanjske hridi ditaya i zdraya kroz hiljadu 
godina, jer medju kormilarom i mornaricom postojala gotoyo vazda 
najveia sloga. A taj sklad i dugoyje6ni i^ivot po njemu prouzroden 
ima se zahvaliti nevidljivim dublje posadjenim stoSerima, na kojem 
je sya sgrada podivala. Izticasmo ono moralno jedinstyo koje syako 
drzayno tielo po sebi dinjaie, u kojemu osobnost pojedinih ^lanoya 
bi izdezayala, do^im sya drzayna tiela stapala bi se glede odno- 
Sai& napram inozemstyu u lieu „rektora i viednikd dubrovaike re- 
publike*'. To moralno jedinstyo bilo je plodom najstrozijega zapta, 
yrSena naylastito po Senatu nad syakim 6lanom yladajuce aristo- 
kracije. Nitko nije smio skinuti s ramena bud koju najtezu i naj- 
pogubniju sluzbu njemu po Yelikom Yiecu, po Senatu ili po Malom 
Yiecu naprdenu, a da se ne bi izpostayio najoStrijim pedepsama^. 
Nad nadinom i^iyljenja syakoga ylastelina bdili su i Yeliko Yiece 
i Senat, te syaki prestupak, koji bi bacio sjenu na njegoy ugled 
ostao bi neumoljeno kai^njen'. Prelistayajuci Refonnationes yidimo 
in acta to neprestano nadgledanje, koje yrSe dya najveda dr£ayna 
tiela na syqje dlanoye. Ali taj zapt bio je opet udinak drugoga, a 
to najuspjeSnijega zapta, naime domacega, Medju zidoyima dubro- 
yadke porodice uzgajali bi se buduci yladaoei Dabroynika na 



' Tako yidimo pod samim padom republike po zakljuckn Ex- 
Rogatorum Consilii ^Seraphinus Savini de Zamagno in vim et exe- 
cutionem partis captae die IV. mensis decembris 1794. privatus 
nobilitate*^ (Iz staroga arkiva Dubrovnika). Ovdje je red primjetiti, 
da Senat bijaSe pozvan, da sndi patricijata za yeleizdajstyo ili za 
druga ziocinstva. 

« (Ref. T. I., i II., passim). 



Digitized by 



Google 



DB^AVNO U8TR0JSTV0 RBPUBLIKB DUBROVAdKB. 65 

temelju vjere najtopHje, cudorednosti najstrozije, pozrtvovuosti bez- 
ograni6ene, $tedljivosti i jednostavnosti. Javne vlasti nastavljale bi 
taj uzgoj, 6uvajuci kao zenicu u glavi jedinstvo i Bvetost vjere, 
nastojeci o njezinom razprostranjivanju, ^uvajuci je od razkola^ 
bdijuci nad obcom cudorednosti^ suzbijajuci svake prizore razka- 
laSenosti u javnom zivotu^ 

Uz ove glavne ^inbenike dugotrajne srece Dubrovnika^ koju 
nije mogao upropastiti ni sam potres kad je gotovo poruSio sa 
glavnim gradom svu drzavu/ i drugi zamasni uzrok tomu doprinese. 
Aristokracija i puk medju sobom razdieliSe glavne zadace javnoga 
zivota, savr§enim vrSenjem kojih di£u se i cvatu drzave. Aristo- 
kracija dubrovadka^ koja se nigda ne zatvori pomladjivanju kroz 
bolje elemente gradjanskog staliSa^ upravljala je uz muklu privolu 
naroda drzavnim poslovima, ^uvaSe slobodu i ugled republike, 
spretnim diplomatiziranjem razSirivaSe joj granice, braniSe je od 
podmuklih i otvorenih neprijatelja. A medjutim pu^ani po Sredo- 
zemnom i Crnom moru, po Velikom oceanu, do Carigrada i do 
Indija pod stiegom sv. Vlaha na kojemu bijaSe pisano Jibertaa^^, 
obogatili bi domovinu^ donieli bi kuci ono zlato kojim Dubrovnik 
znao je vise i vi§e puta i na iztoku i na zapadu odkupiti svoju 
slobodu, nigda zabrinuti za udes svoje domovine, nigda zavidljivi 
za to §to bi vlastela njom upravljala, jer su je znali povjerenu 
mudrim glavama i po§tenim rukama^ I tako Dubrovnik, stvoriv 



^ „Unum tamen non praetermittam^ quo intelligatur, quanta sit Ragn- 
sinorum severitas^ et in liberis educandis diligentia: non enim sinunt in 
sua Urbe ludos esse, nisi literarios : si gladiatores, saltatoresve acoes- 
serint, subito ejiciuntar, ne juventus qnum Uteris dimtaxat, aut merca- 
turae vacare volunt, hujus modi faedatibus corrumpatur". (Cerva^ 
ibid., 164). 

^ Ipak krizanje stalisa ^enitbom bilo je strogo zabranjeno. Ylastelin 
naime nije smio uzeti za zenu kcer dubrovackoga neplemica „excepto 
si talis esset filia alicujus nobiiis alterius civitatis Maritime'', 6im ona 
strogost bijase ubla2ena, te otvorena vrata i s te strane pomladjivanju 
aristokracije kroz elemente dalmatinskog plemstva. Tko bi sklopio kakvu 
mesalliance bio bi lisen ^omnibus consiliis, officiis et beneficiis comunis 
Ragusini^, — po tomu izgubio bi sve poviastice svoga stalisa, niti bi 
ih mogo opet zadobiti uego jednoglasuim zakljudkom svih veleviecnika. 
(Zakljucak Velevieca od Lider Croceus Pars I, 15. 

* Ovom se rieci u srednjem vieku i dalje oznacivalo suvrenstvo driave, 
kako se to vidi i u hrvatskim listinama. 

* U ostalome i vlastela su se bavila za dugo vrieme trgovinom i 
pomorstvom, te na brodovima^ od godine 1462. bili snporucnici {s'cri- 

R J. A. cm. 5 



Digitized by 



Google 



66 K. vojNOvi(5, 

prvo i dosad jedino narodno gradjanstvo, ute^e onim staliSnim 
trvenjima, koja upropastiSe dosta driSava. 

Vara se MakuSev kad uzporedjuje Dubrovnik sa Poljskom i 
ka2e da isti uzroci podigoie i sruSiSe, gotovo n isto vrieme; sje- 
vemu i juznu slavensku republiku^. Poljsku upropasti udesni onaj 
veto pojedinca u skupStinama, koji izdavase najvecu medjusobnu 
zavist ariatokracije, — dok u Dubrovniku nema od toga sjene, 
dapa^e vidismo, da je neumoljeno podredjivanje bud koje manjine 
volji vecine, i svojevoljno pokoravanje svih ^lanova dr^avnih sbo- 
rova prihvacenim zaklju^clma; bila ona velika snaga, kojom je 
republika mogia prkositi svim nutarnjim i van] skim nevoljama. 
Poljsku upropasti pozivanje tudjinca po razn^m strana^kim frak- 
cijama aristokracije. Dubrovnik, kad mu zaprieti jedan put domace 
tiranstvo Damjana Jude, obrada se istina Mletcima, da mu dadu 
kneza, kako su Rusi pozvali Varjage, da stanu ua put razkoma- 
danju drzave^ all zuade uz^uvati svoju slobodu i samostalnost 
uprkos tiidjemu poglavici, kojega 6e odpuhnuti prvom sgodnom 
prilikom, da se pod zaStitom hrvatsko-ugarskoga kralja dovine do 
vrhunca politi^ke i knji^evne slave i najveiega blagostanja. Poljsku 
upropasti ugnjetanje, po aristokraciji, selja6ke ruke, koja pozdravi 
tudjince kao osloboditelje. U Dubrovniku odnoSaji medju vlastelom 
i seljacima bijabu i bez obzira na vrieme naj6ovje£niji i najblaziji^, 



van%). Mornarica je bila dapace za vlasteiu pravo trkaliste, na koXemu 
bi se ona uzgajala u hrabrosti u trudu i u po^rtvovnosti, te bi stekla 
u njoj i u trgovini onu spretnost i praktiSnost, koju bi dokazala, kako 
se to vidi iz Reformacija kad bi u zrelije doba odlucivala driavne 
poslove u velikim drzavnim sborovima. 

^ Makusev o. c, str. 44. 

* Vlastela nisu vrsila nikakove jurisdikcije na kmetove, koji su 
bill sa svojim gospodarima podcinjeni obcenitim sudovima a parnicanQa, 
koje bi nastale medjn njima. Bitnost kmetskih odnosaja evo u 6emu 
sastojase po svjedo^anstvu puconina^ i po tomu bezpristrana Bara 
Betere: ,,Da bi se sloiile koristi gospodara zemaljskijega i kmetova 
osnovnl zakoni, driedi se od toliko vjekova obi6ajnoga prava, bijahu 
ustanovili prava i du2nosti na sliede6i ua6in : Posjednik sa svoje strane 
morao je graditi svome kmetu kudu za stanovanje, za naknadu koje 
'svaka selja6ka obitelj ma koliko mnogobrojna bila, morala je davati 
svome gospodaru same po jednoga muskarca da mu radi na njego- 
vijem zemljami 90 dana preko godine, za koje vrijeme du^nost bijaSe 
gospodara izobilno ga braniti. Emet mogase dati zamjenika u deve- 
desQtodnevnoj raboti kod svoga gospodara, ili se odn^iti u novcima za 
koji dan rabote, ili za cijeli 90 dana, po pogodbi. Posjednik dao bi 



Digitized by 



Google 



DR^AVNO USTROJSTVO BEPUBLIKV DUBR0VA6rK. 67 

tako da jako malo u^iniSe i demokrati^ka Francuzka i Austrija, 
da izjedna6e selja^ki stalid sa ostalima. 

Istina je i to, da ona vje^na borba za £ivot, koju bijaSe Du- 
brovnik kroz hiljadu godina proti Normanima; omiSkim i nere- 
tvanskira gusarima, proti Mletcima i proti duSmanu krii^a^ siliSe na 
sklad i tim uzdr^aSe ga u snazi gotovo do svoga pada. Ta ne- 
prestana borba izklesa velike zna^aje^ okriepi i razvi svakojake 
vrline, olahkoti vrSenje najpoi^rtvovnijih otadbenidkib duinosti, — 
kako od druge strane izvrstni doma6i uzgoj usposobljavaSe na tu 
borbu. A kad taj uzgoj u vlasteoskim kucama malaksay te oni 
nemdljivi stozeri popucade, bilo je dosta prve vanjske prilike, jedne 
od onih na stotine, kojim su otci, republike znali nebrojenih puta 
kad lukavStinom, kad hrabroi6u odoljeti, da je sruSi. Dosta bi, da 
je tih skladnih obi^aja staroga Dubrovnika nestalo u v)adaju6oj 
ruci, makar ostali ve6om stranom netaknuti kod gradjanstva i 
gotovo u cielom seljadkom narodu. Velikiy premda atari i rek bi 
uzaludan nauk svim dr^avama, da gdje se moralno kvari ona, 
kako sad zovemo, inteligeneija naroda, dri^avni ustroj, bio i naj- 
boiji, mora se izopaditi, te 6e i najbolji narod, pokraj svib svojih 
vrlina, propasti. 

suvise svome kmetu za mali godidnji poklon od nekoliko jaja i pilida 
400Q rastegljaja zemlje oko njegove kuce. Niti gospar mogase samo- 
voljno kmeta iz ku6e izagnati, niti kmet samovoljno gospara ostaviti. 
A da bi to jedna ili druga strana u6inila, u prvome sln^aju morao bi 
posjednik kmeta platiti sva poboljsanja §to bi on oko zemlje u^inio^ u 
drugom slncaja kmet bi izgnbio svako pravo na naknadu za potroSeno 
poboijsanje . . . Na ovaj nadin mogao se kmet svagda odknpiti svoje 
slu2be, jer drugo nije bila nego najmovina za kudu. Proizvode sto bi 
davale ostale zemlje od kmetova obragjivane, dielilo bi se izmedju 
gospara i kmeta pd ugovoru svojevoljno sklopljenom". (Betera. o. c. 
str. 207— 209). 



Digitized by 



Google 



DanaSAi trpanski dijalekat. 

Citao u »jedniei filologiiko-hUtorl^koga razreda jugoslaten»ke akademije 
znanotU i umjetno9ti dne 10, wibnja 1890, 

Matbj Milas. 

Nazad Seat godina zivio sam na Trpna ^itavu godinu, i od tad 
sam tamo svakoga godiSta po dva mjeseca dana. Ako i nijesam 
prije lani znao, da iu ikad opisati trpanski dijalekat, vazda sam 
bijezio pojedine rije^i, a i kakve trpanske pjesmice. Vas moj trud 
proiastijeb godina bio bi slab, da nijesam |etos bio na Trpnu dva 
mjeseca i po, i tamo kupio rijedi, fraze, sluSao i bijezio razgovore 
}udi i pisao pripovijesti. U Trpnu ima i pudkijeb pjesama, ponaj- 
viSe zenskijeh, pa sam i nib htio bijei^it], ali ih se brzo okanib, 
jer sam opa^io, da u nimia nije disti narodni govor. Ovako sam naudio 
trpanski dijalekat, i prije nego podnem kazivati, kako je gto u 
tom dijalektUy reci cu kako govori narod na Ratu Stonskome. 

Eat Stonski moi^emo po govoru razdijeliti na dva glavna dijela: 
jedan je stoi^ski, a drugi je pe}eSki^ iliti orebicki. U Stonu se 
govori JQzni Stokavski dijalekat, a na Pe]eScu zapadni dakavski; 
i sto je koje mjesto na Ratu bliie jednomu ili drugomu, to viSe 
se pribli^uje ili juznomu ili zapadnomu govoru. 

Sama stonska okolica, dok dopire opcina stonska, ima kakvijeh 
tragova Cakavskijeb, n. pr. vele vodS, fjoHn uz vdde, fjdrin, kako 
u kojo] rijedi. Iza stonske opiine jaAiiiska je. Na Janini mijesa 
se ikavski s ijekavskijem, i ima vi§e otrai^aka dakavskijeb i u 
oblicima i u akcentu. Iza ove op6ine kunovska je, a pred nom je 
Trpaid na kraj mora, s one strane poluotoka, koja je prema Ma- 
karskome Primorju. 



* Nije meni sve jedno Bat Stonski i PeleSac, Pejesac ili Pe]e§ac 
zove se samo brdo, $to u knigama nazivaju Vipera i sola opcine 
orebicke; a Rat Stonski sve je od prevlake db LoviSta, dakle cijeli 
poluotok. Ovo potvrduje i sam zivi narod i stara pisma. 



Digitized by 



Google 



DANAdli^I TBPAl^SKI DIJALBKAT. 69 

Na Trpnu, na Kuni i u 2upi vrucidkoj, koja je kraj nib, govori 
se gotOYo jednako. Opazio sam da EanovlaDi uvijek ne zamjenuju 
Stokavski glabi dugi akcenat jakijem gdje Trpa&ci\ i joS se raz- 
likuju u govoru posve malo. 

Svaki Trpanac ne govori Sato trpanski. Trgovci i drugi }adi^ 
koji idu daleko od doma, govore svakako. Jedine £ene i neuki 
jadi; koji vele ne putuju, vjemi su ^avari svoga dijalekta ; pa sam 
i ja dih sluSao i govor im bi)ezio. 

Od Orebica^ pa preko Stona, uz more, do Dubrovnika ima u 
jeziku ^eke sveze. 

U ovoj radni isporedivaiu $to viSe mogbudem trpai&ski dija- 
l^kat 8 dabrovadkijem'; a ko prodita uporedo oba dijalekta, joS ce 
bo]e uvidjeti sveze trpaAskoga i dubrovadkoga dijalekta, te po 
tome moze suditi, Sto je narod bli2e Dabrovnika, da mu i govor 
ima kojeSta viSe zajednidko s Dubrov^anima. 

CrIasoYi. 
A^ Samoglasnioi. 

1. Samoglasnid a i u imaja ^ist glas. 

2« Samoglasnik o izgovara se u op6e £isto, jedino u rijefi komdr^ 
i ddkes glas mu je AeSto izmedu ou. 

Bileske: a) Da dobijeS taj glas ou, izgovaraj o do polovine, a tad 
postisni usne kao da ces izredi u. 

b) je mjesto u u rijefi obrusac (ubrusac). 

3. E se izgovara kao da je uza A nekakav glas izmedu i i /; 
ako je pred nim / ili koji meki soglasnik, a to biva samo onda, 
kad je na i&emu dugi kojimudrago akcenat; n. pr. ierce izgovori 
6jirce. Jele izg. JjSle, veciraa izg. veejeras i ost 

Bileika. Eto govori se u trpanskom dijalektu oto. 

4 Staroslovenski 6 (t) izgovara se redovno kao kod ostalijeh 
ikavaca: Sime, Mo, rUca^ mlSina, pa i nidan. Izgovara se kao e: 
1. u rijeSima: ovdS, ovd&ca, ondS, ondSca, pdUe; ali se govori: 

^ Vidi da|e o akcentu. 

^ Ne mogu a da ne redem da se ovo mjesto krivo u knigama 
pise Orebid mjesto OrhbiH, Oribiid, Oribtkma. Nije mi £ao na 
tu^nce, Sto oni tako krivo piSu, ali naSi mogu to bo]e znati. 

^ Budmani, Dubrova^ki dijalekat. Rad jugosl. akad., kA. LXV. 

^ Eako 6e biti u ovoj radni posebni odio o trpaAskome akcentu, 
sve 6u rije^i akcentovati kako se izgovaraju u TrpAn a, gdje bude 
potreba, metnucu u zagrade i Stokavski akcenat. 



Digitized by 



Google 



70 M. MILAS, 

gorif dolt i ost. ; 2. u pluralu imenice tUo: tdisa, teles&h, telisima 
i ost. ; 3. u glagolu iskoripit se. 

5. Slijevane. Glasovi ao uvijek se sHjevaju u o n, pr. pisd 
(Stokavski pisd ili pisao) z6 (zoo, litus) i ost. 

6. U brojevima ae slijeva se u e: jedAnSs, dv&nes, trinesti, ce- 
tmSsti i ost. 

7. Slijevane je i u: gospdr^ stdt. Tako je i u gdspa, a to je 
stajaia rijed za Bogorodicu. 

B. Suglasnici. 

8. Slovo 6 je mekano kao u pravijeh dakavaca, tako da se duje 
i Ae^to od glasa t^ n. pr. ku6a izgovori kufa, 

9. Stokavski suglasnik d redovno se zamjeAuje slovom ;, n. pr. 
mija (mfeda), ddje (d6dS), nUafi (mladi), niSju (medu), rojen (rSden) 
i ost. 

Ead i kad i d se izgovara, ali malo mekSe nego u op6e u ito- 
kavaca (vidi br. 8). To biva: 1. u tudijem rijefima: n. pr. andeli 
(od flndijo); dardin (tal: giardino, vrt) i ost.; 2. u rije^ima gdje 
je obi^iajno u Stokavaca id^ n. pr. ddzda (nom. d&i), ddzdit, zvizdat 
i ost. ; 3. *u imperfektivnijem glagolima, koji kad su perfektivni 
imaju osnovu no, d, n. pr. sredivat, rddat, Tdddat i ost. ; 4. u gdje- 
kojijem drugijem glagolskijem pridjevima^ koji imaju osnovu na d 
n. pr. viden, zaiuden, ali opet se govori : rojen (roden) ; 5. u rijefi : 
gdvedina. 

BileSka 1. U. opce se mo^e kazati, da nije stalno izgovarane 
slova dj jer radi mijeSana sa Stokavcima neko ga govori u viSe 
rijedi a kogod u mane. 

BifeSka 2. U glagolima sloienijem od iti^ gdje je u kojemu obliku 
kod $tokavaca d gdjegod se moze duti, u pjesmi, i fd, n. pr. ndj- 
dim uz obi^ajno ndjem (naddm) i ost. 

10. ^ noma, nego se zamjenuje slovom z n. pr. avidozbtty a u tu- 
dijem ri jemima ili slovom d ili i, n. pr. pender ili penzer, dardin. 

11. jET se izgovara pravijem glasom, kao u Dubrovniku, a i u 
viSe rije^i gdje mu nije mjesta. SuviSno jeA; 1. u drugom pade2u 
mnoiine za sva tri roda: vragOv&h, zinc^^ stvdrih, sdijdh i ost; 
2. u drugome pade^u dvojine Sto je jo§ saduvano n. pr. dUijiih, 
kokdSijUh i ost. ; 3. ^eSce ako je r na po^etku od rije^i, te je za 
nim kakav suglasnik: hrpa^ hrvati se i ost, ali se govori: rjav 
(rdav), rja (rda) ; 4. u rijedima : zihoH, pepbjuha, l&mh, Ueh, tUha, 
mhu, hrka (vl^ka). 



Digitized by 



Google 



DANA §1^1 TRPANSKI DIJALBKAT. 71 

12. jp se vazda zamjeAuje slovom /, n. pr. jtibiti (Jubiti), ilje (uje), 
nedija. (nedjeja). 

13. F se govori u hrvatskoj rije6i ufati i u tudijem rije^ima. 
Hv se uvijek izgovara kao /, n. pr. fdlitij ali se kaze hiSati (hitati), 
mj. hvatatiy uhititi mj. uhvatitL 

14. U gdjekojijem rijecima neki Trpanci (mislim maiiina) mjestb 
n kazu w, n. pr. Trpanka mj. Trpanka, sridni mj. sridAi (sredni), 
zadni mj. zadni i ost., ali uvijek n, ako se po^iAe rije^ tijem slo- 
vom n. pr, nom i ost. 

15. V je zamijeneno slovom b o rijeSima brime (vrijeme), crtbja 
(crev}a), cribjdr, Mrba (kurva), dibjat (divjati), dlbjty dibjan. 

16. iZ" se pretvara u r u: mdreS^ more, moremo i ost; renem, 
rengs i ost. i kurej (kuzel). 

17. Slovo 6:1. pred suglasnikom ^esto se zamjenuje slovom /; 
h. ]f)r. vojka^ nojca i oat.; 2. na svrSetku od rijeSi mo2e se izgo- 
varati kao /, n. pr. p6j (p66i) ali i p66 i ost. ; 3. u obliku 6u (od 
ho6u) ima glas izmedu k i t^ ali tako, da se glan k ja^e ^uje^ a od 
t ostaje same Sto se malo udari jezikom a zube. 

18. C se mijena u ^ ne samo pred t kao kod ostaloga naroda 
nego i pred p u Spag, i pred k: maska^ kuska, grSki^ i ost., ali se 
govori: bncke^, briidkdh i ost. 

19. St izgovara se kao S6 redovno, kad slovo s nije posta}o pred 
^ od c, n. pr. s6dp; visUca, proscene i ost. 

Bijeska 1. U nekijem rijecima povukla je ovamo analog! ja i ono t^ 
koje bi red bilo da se ne mijena, jer se je s pretvorilo pred t 
od c, te se duje n. pr. Uogody nisda uz stogod, nista, ali svagda sto. 

Bi^eska 2. Drugi pridjev od glagola istetiti (trpanski: isSetit)^ 
kaze se iSdetetiy a tu je t mjesto Stokavskoga 6: isteSen. 

20. L se pretvara u o na svrSetku od sloga kao u Stokavaca. 
Oduzeci su: sMdl i bdl (tal. ballo). 

21. 01 se slijeva u o uvijek, n. pr. vd, p3 i ost. 

22. P pred s i S moze u nekijem rijecima postati v^. 

23. Vn (bilo zakonito bilo nezakonito), uvijek se izgovara kao 
mn, n. pr. tamnica^ i ost. RijeS mladic deSce se re6e nego mnadiS, 
a opet ^eSce mnada nego mlada. 

24. S pred n postaje uvijek S: S nom, § Mma i ost., a si z pred 
j (]) ostaju ili se mijenaju onako kao u dubrova^kom dijalektu : 
izjubiti, zamiSjen i ost. 



* Tako je i u Dubrovniku. Vidi: Budmani, op. c. p. 159. 

* Ovako se zovu kdmine, biva drop sto ostane kad se sameju 
masline i iscijedi u)e. 



Digitized by 



Google 



72 M. MlLASy 

BileSka, Qlasna slova b, v, d, g, z, i, ostaju nepromijenena u 
bezglasne na kraju n]e6i, te se veli: Bog, krv i ost., a ne: Bok, 
hrf i ost. 

25. OdbacaAe i izbacane. Ako se rijed svrSuje na 8t, U, 
zd, M, otpada uvijek zadAe slovo, n, pr. daz (da^d), hripos, priS 
i ost. 

26. Glas V otpada pred r na podetku od rije^i u: nibac (vrabac); 
a m u: nogo (mnogo), noUvo (mnoStvo). 

27. Suglasnika t ne staje redovno ispred A;, n. pr. slaho (slatko), 
okinuti (otkinuti), okle (otkle), ko (tko) i ost. 

BifeSka. Isti suglasnik t na svrdetku od rije^i vrlo se slabo 
uzdrzi. Razgovarafi li se s Trpancem nekoliko vremena, uvjeri6e§ 
se da ne izgovara najmane svako drugo t, $to je na svr$etku od 
rije^i. Ovo va}a i za infinitive krnaste na -t 

28. Kad se namjeri ds i ts pred A; i ^, ne staje slova dit, n. pr. 
hrvc^kiy gdsposM^ graskiy osta i ost. 

29. D ispada u: omaknut se (odmaknuti se), homo (hod^mo), ne- 
najna, hole (hod'te), gospar; j u: gospa, stati. 

30. G otpada u di (gdje), a opet se veli: nigdi^ svagdi. 

31. P pred 8 i S otpada na po^etku od rijedi,. n. pr. sovat (pso 
vati), Senica (pienica) i ost. 

32. Umetane i dometane. Izmedu samoglasnika i i o te 
izmedu e i o umece se uvijek glas ; n. pr. : bijo, srijo^ omejo, 
uspejo i ost. 

33. Svaka rije^ koja se po£ine samoglasnikom i prima redovno 
uza se j, n. pr. jih (ih), jim (im), jijo (io od jesti); ali se govori 
Ivo, imati. 

34. N se £esto nadomede na prislove i zamjenicO; koji se svr- 
Savaju na samoglasnik, a ti au: prtn (od pri = prije), poslin 
(poslije), naman (nama), niman (nima) i ost. 

35. D se umece u odollkd (ovoliko). 

36. Ka se domece rijedi ovdSka i ondika; a r: ozgar, ondar. 

37. Premje^taiie. Ovo biva u rije^ma zevara (zerava), ne- 
ndjnd (nenadnja = nenadna), Usvi QepSi). 

ObUei. 

Imenice. 

38. Muika imena vlastita od mila svrSuju se obi£no na o, n. pr. 
Mdto, ho, Piro; ali ih ima i na c; Tome, Ante, Vice, Slme^ Mide, 



Digitized by 



Google 



' DANAgl^I TRPAl^SKI DTJALEKAT. 73 

Jure, Ovijem zadnijem je deklinacija kao zena, n. pr. T6me, gen. 
Tome, dat. Tomi i ost. 

39. Zenska imena vlastita od mila imaju svrSetak na e, a mi- 
je&aju se kao prije re6ena muSka imena na e (38), n. pr. Kdte, 
gen. Kate dat. Kati i ost. 

40. Imenice muskoga roda bez nastavka u prvome padeiu, ko- 
jijem se ne mijena krajfif suglasnik u osnovi; a zna^e neSto ne^ivo 
ili kakva ^ivotifiu, imaju vokativ na u: vdlu, kamenu, cvitu i ost. 

41. Vokativ na u imaju i imenice kojijem se mijena krajni su- 
glasnik u osnoviy a malo se govore u tom padezu, n. pr. rogu i 
ost, ali opet Boze, ioviie i ost. sa svijem pravilno. 

42. Prezimena koja se mijenaju po deklinaciji muSkoga roda, 
imaju Yokativ na m i ako po pravu red bi bilo da imaju ga na e: 
Idbrisu, Despotu i ost, 

BileSka, Talijanska prezimena na i ne mijenaju se ni u jednome 
pade^u, n. pr. Ferri, gen. Ferri, dat. Ferri i ost. Rije6 gospdr 
ima vokativ: gospdru i gdspdre. 

43. Qenitiv je od rije^i pas (rijetko se duje) pasa, dativ pasu i ost. 

44. Qenitiv mnoSine i dvojine imenica svijeh triju rodova dobija 
neorg^nidki h (vidi 11). 

45. Rijetko se 6uje umeta^e ov (ev) u mno^inu imenica od jed- 
noga sloga te se 6uje n. pr. i vrdgdh uz vragdvdh, mihdh i mihdvdh, 

46. Imenice srednega roda imaju obidno u pluralu pred padezni 
svrsetak umetnuto t;, n. pr. selija, vodija i ost. kao u dubrovadkom 
dijalektu^. 

47. Rije6 dica (dj^ca) dobila je neke pade^e prema mnoi^ini £en- 
skoga roda i mijena se ovako: dica, dice, dlcama, dicu, dica, di- 
cama, dlcama. 

48. KdkoS ima u dativu; lokativu i instrumentalu mnozine kokd- 
Sama (mjesto kokoSima). 

49. Instrumental jednine imenica zenskoga roda bez nastavka 
u nominativu singulara nema nikada nastavka ju nego t, n. pr. 
stvari, juhavi (jubavi) i ost. 

50. Imenica 6i ima genitiv jednine 6ere, instr. 6eri i 6erom; a 
dativ i instr. mnoiine ierama i derima. 

51. Nominativ od did (djed) govori se i dida. 

52. Dvojini se nalazi malo traga u gdjekojijem rijedima, n. pr. 
kokosijvh, oUjuh, uHjuh. 



* Vidi: Budmani, op. c. p. 170. 

/Google 



Digitized by " 



74 M. MILAU, 



Zamjenice. 



53. Oblici zamjenica bez roda isti 8U kakvi su u kni£evnome 
jeziku, osim dativa mnozine od vi i mi, koji se obi6no govori vas, 
nas, mj. vam ili vama, nam ili nama. 

54. Kod svijeh zamjenica s rodom mu$koga i srednega . roda 
izjedna^io se je u jednini lokativ s dativom n. pr. naSemu, vasemu 
i ost. ; a kod istijeb zamjenica ien, roda izjedna^io se je dativ i 
lokativ jednine s instr. jednine: samom i ost. 

55. Zamjenice s rodom iroaju u mno^ini dat., lok. i instr. uvijek 
na a: samima, naSima i ost. 

56. Posesivna zamjenica za £enski rod nema umetka zi te se 
veli: nen, nena^ neno, Katkad moze se ^uti mjesto ove posesivne 
zamjenice i genitiv: ne. 

57. Demonstrativne zamjenice, koje su u knii^evnome jeziku na 
ajj n. pr. ovaj^ onaj i ost. u Trpnu imaju oblike: .ovi,. oni i ost. 
gen. oviga, oniga, dat. ovimu, onimu i ost. 

58. Poznatl su jedini oblici ovakij taki, onaki, svaki, kakaVy gen. 
ovakega, takega i ost., a ne ovakov ili kako druk£ije. 

50. Nikad se ne odjejuje rijedca ni od nikOy nista, te se veli: 
za nistOj za nikoga. 

Bileska, LoS covjek zove se nikakav covik. 

60. Jedini je oblik vds (ne savj, gen. mnozine svih i svijuh, dat. 
^vima. 

61. Lna i oblik kogod i kogoj (kogod), Uogod i Uogoj (Stogod). 

Pridjevi. 

62. Genitiv jednine muSkoga i srednega roda, te dativ, lokativ 
i instrumental mnozine odredenoga pridjeva ima uvijek na kraju 
a, n. pr. dobroga, dobrima. 

63. Dativ i lokativ jednine muskoga roda odredeuijeh pridjeva 
na tvrdi suglas jednaki su i svrluju se oba na u: zutomu. 

64. Dativ i lokativ jednine pridjeva zenskoga roda izjednadili 
su se s instrumentalom istoga roda; zutom. 

65. Govore se oblici r oveliki, oneliki, odoliki (ovoliki). 

66. Osnove na g, h, k vrlo se rijetko mijenaju u prvom padezu 
mnozine i u onijem padezima kojijem se nastavci po6inu glasom i 
(ijeh, ije), na z, s, c n. pr. jednad ali 5esce jednaki i ost., a mnozi 
nikada nego nogi (mnogi). 



Digitized by 



Google 



DANAfiNI TRPANSKI DIJALBKAT. 75 

67. IsporedivaDe. Nastavak ij dobivaja uz cijelu osnovu 
mnogi pridjeviy koji nisu taki kod ostaloga Daroda, n. pr. dniji 
(cjeAi), tlmijif cf-niji, gustiji, lAsniji, bf-sAji, mf'Uji, tlhiji, plUkiji, 
rUkiji, i kako vidimo ne mijenaju k n i^ Sto bi Be moglo o^eklvati. 
Od dobar govori se i ddbriji i 68^*. 

68. Ne mijena se A; u ^ ni u drugijem pridjevima koji imaju 
nastavak ij uz cijelu osnovu, kao kod drugoga naroda, n. pr. ri- 
sdkiji i est. 

69. Pridjevi pod 67 mogu se duti, neki, i drugadije, n. pr. 
crni, mAi. 

Prijedlozi. 

70. Prijedlozi kod i prije imaju oblike kola i prija. 

Brojevi. 

71. Brojevi su kao u dubrovadkom dijalektu^, jedino Sto se kat- 
kad Cuje i dvojina od dva^ tri, ietiri: dvajuh, ietirijuh, dvima, 
ietirima i ost. * 

Glagoli. 

72. iDfinitivi svijeh glagola uvijek su krni (bez f), n. pr. skakat, 
imat, pd6, d66. 

73. Tako krnijem infinitivima, koji imaju uvijek nastavak li<, ono 
i lake otpada te glase kazani infinitivi: skaka^ ima. U buducemu 
vremenu uvijek je tako: skakaiu, 

74. Infinitivi na H imaju i svrSetak na^'; pdj, ddj. Budude vri- 
jeme uvijek je tako: ddj6u^ pdjdu. 

75. Prilog sadaSni uvijek je potpun n. pr. : KodSdi^ tHdSii^ sidedi, 
pVdMa. 

76. Priloga predaSilega nema i opisuje se sa bududi^. 

77. Ni prvoga ni drugoga predaSnega nema ; samo btti saduvalo 
se je: biie (bj^Se), blste, bViu i to u frasama: ni biSe tamo 16, fyihu 
bit ddbrif blste posluiati i u takijem slidnijem primjerima. 

78. Ima i budu6e predaSne: btSu uHnijo. 

79. Trece lice mnoziue sadainega vremena ima svagda svrietak 
u: gdvorH. 



^ Vidi: Budmani, op. c. 174. 



Digitized by 



Google 



76 



M. MILAS, 



pojedinijem giagolima. 

80. L vrsta. Iz ove vrste napomenucu: 1. jis (jesti), a slozeni fzis, 
jidem, jides, izidem, izideS; zapovj. ;*? ilijij,jtmo, file (ili jijmo, jijte); 
tzt, Izirno, Izite, prvi pridjev: fljo^ jUa, fUo. 2. rdsti govori se ris, 
restem i ost. 3. Infinitiva klasti nijesam ^uo nego klddaty pres. 
kladem i ost. i Jddd&m i ost. 4. Mjesto nesti govori se nit i donit. 
5. crpsti ne govori se nego crtpat (crepati). 6. nidd (mbci) ima pre- 
zenat: mdgu, mores, nCdre i ost., a 3 lice pi.: moru i mdStl. 7. Glagoli 
^etvrtoga razdjela one vrste koji imaju neke oblike i po drugoj vrsti 
imaju svi i infinitiv samo po drugoj vrsti osim: vr6, gtrtS, d%6, 
pdbjeS, obid, a druga vremena su kao u ostaloga naroda. 8. Glagol 
dosiSi nije poznat. 9. Mjesto reSi govori se rlL 10. Nema donesti 
nego donit. 11. Zapovjedni na^in od zeSi je zeSi. 12. Od poceti je 
sad. vrij. pocmem. 13. upiti ne govori se nego v&pit. 14. znati ima 
sad. vrij. zndm i znddim, dati: ddm i dddSm. 15. B u mro, tro i 
ost. je suglasnik. 

81. IL vrsta. Infinitiv glagola ove vrste ima umetak ni te se 
veli : dignity kleknit, potSgnit, okinit (otkinuti) i ost 

82. V. vrsta, Svi glagoli ove vrste kojijem je umetnuto va 
izmedu osnove i nastavka imaju prezenat na jmn, n. pr. pustdjSm^ 
nakrcdjim^ krepdjem^ vinc&jSm^ proddjem\ 

83. Vl. vrsta. Glagol dobivati govori se u prezentu i doinjem^ 
a zapalivati, zapalijem. 

Akcenat. 

84. Trpanski dijalekat ima sva ^tiri akeenta kao i fitokava^ki : 
" (jaki dugi), ' (slabi dugi), " (jaki kratki) i ' (slabi kratki)* i duiinu (^). 

85. Jaki dugi akcenat nalazi se u trpanskom dijalektu gdje nije 
u itokavadkom: 

1. Gdje je u Stokavaca na predzadnem slogu od rije^i slabi 
dugi akcenat; a na zadnem du^ina, i to: 

a) u mudrds (mtidr6st)^ duznds (dtizuSat), virnds\ pddne (podne) 
i ost.; 

^ Takijeh je mnogo podrijetlom tudijeh glagola : apUk&jem, puri- 
fk&jim i ost. 

^ Nasi su hrvatski i srpski naudnici nadjeli razli^ita imena na- 
sijem akcentima. Ja ih najvolim zvati kao g. Budmani, jer se 
rijedju kaze akcentu ono §to je. 

° Znam da sam ^uo ovako govoriti narod u srednqj Dalmaciji, 
a u Stonu vele: mudrdst. 

* Ovu rije6 i u Stonu ovako govore. 



Digitized by 



Google 



DANAdl^I TBPAli^SKI DIJALBKAT. 77 

^) red bi bilo da je i u gehitivu i u instrumentalu jednine ne- 
kijeh imenica ienskoga roda^ n. pr. rUke^ rUkdm^ ali to rede biva 
viSe se ^uje rukS ili rukS i ruk6m ili rukdm-^ 

Y) kod prezenata glagola s takijem akeentombiva ili, kako re- 
kosmo : dddSm^ kUnem i ost., ili kun^, kunem, a gdjekad se ^uje i 
kunem^f bez da2ine (vidi 86, l8); 

S) u prvome glagolskome pridjevu: kUpd (kdp6, ktipao), zapisd 
(zapisd, zapfsao), pitd (pitao), sk&ko, purifikdvS^ isformdvd i ost.; 

e) u genitivu plurala imenica od sva tri roda: cekin&h (cekinsl), 
teles&hy fjonn&\ hajdUk&h^ mihdv&hy karantdndh, stvdrih, zendh, 
vr&gdh (od vr^g), brimendh i ost. 

2. Svi oblici slo^enijeb glagola koji, kad su prosti, imaju taj 
isti akeenat, uz du^inu na bliznem slogu, n. pr. zap&ntim zapdntiS^ 
razddjim, zapitdjj sacuvdj sacUvdjmo saiUvdjte i ost. 

3. Svi oblici prostijeh glagola koji imaju a Stokavskom dijalektu 
akeenat onako namjesten s duzinom kao spomenuti prije pod br. 
2, n. pr. vjencdvdm, vjenidvdj i ost. (Stokavadki: vjincdvdm: zd,- 
pdmtimj. 

4. Imenice koje u prvom padezu mnozine imaju u rije^i slabi 
dugi akeenat, pa ovaj u kojemu padezu, n. pr. gehitivu pomakne 
se jedan slog, a ondje ostavi duzinu, gdje je duziua, tu je ovaj 
akeenat, n. pr. Dalmatindcdhj obldcdkdh. 

5. I one imenice koje imaju u nom. singularu slabi kratki 
akeenat a u genitivu plurala akeenat namjeSten uz duzinu kao 
spomenute.pod 4 (vidi 86 la), n. pr. uddvdcdh i ost. 

86. Slabi dugi akeenat nalazi se u trpanskom dijalektu gdje 
nije u opce u Stokavaca: , 

1 . Ako je na predzadnem slogu Stokavaca slabi kratki akeenat, 
a zadni slog od rijedi je kratak, i to.: 

a) u imenica n. pr. zSna^ dat. z4nij akus. zSnUy ddska^ lipdta^ 
brzina^ vrudina^ uddvac^ gospddin i ost.; 

^) u glagola • ndsit, Idmit, gov6rit imp. govdri^ nosl i ost. ; 

Y) u svijem drugi jem • rijedima : kdda, tdda (ali skradeno : kddy 
tad) 1 ost; 

S) ako rije^ ima slabi kratki akeenat i duzinu, a to biva gdjekad 
u. glagolima: pSiem, picei i ost.; a take i ako imaju slabi dugi 
akeenat i duzinu te ako se du^ina ne duje, n. pr. kunem i ost. 



^ U Stonu govore kunem, a u Danidica kunem, 

/Google 



Digitized by " 



78 M. miLas, 

2. U svijem imenicama koje imaju u gisnitivu jednine na pred- 
zadn^m slogu slabi dugi akcenat, a u nominativu jednine jaki dagi, 
ako 8u od jednoga ' sloga ili slabi kratki i du^mu .ako su od ViSe 
slogova. Take su : 

(x) od jednoga sloga n. pr. md (iudicium), Biij Sddp^ Sim i ost.^; 
P) od viSe slogova n. pr. gospdrj Mostdry fjoHUy barjaktdr^ ispo- 
vidnfk i ost 

3. Imenice ^enskoga roda koje u genitivu i instrumentalu jednine 
imaju slabi kratki akcenat na predzadnem slogu i du2inu na zad- 
nem, te i oblici glagola kojijem je akcenat tako namjefiten s du- 
2inom, imaju slabi dugi akcenat na srrSetku od rije^i : Send, daski^ 
leti i ost. 

BifeSka 1. Ovako je isto i ako imaju neki oblici slabi dugi 
akcenat i duiinu. (Vidi 85, ip.) 

BileSka 2, Ovdje slabi dugi akcenat sve viSe nagine na jaki 
dugi, a mlada ^e|ad rijetko 6e kazati ovake rije^i slabijem akcentom. 
doj me (d6ci me) i ost. 

4. Infinitivi glagola koji imaju slabi dugi akcenat taj . im ostaje 
i kad su skraceni, n. pr. p66, d66 i ost.; i futur: pojiUy ddjiu 
i ost. 

BifeSka 1. I ovdje mozemo re£i Sto smo kazali malo prije, pod 
86, 3. BiJ. 2. 

BijeSka 2, Ako se infinitiv o sebi ne govori, nego ako je spojen 
s kakvom rije^com, uvijek ostaje slabi akc, n* pr. u fut. p6j6u ili 

5. Imenice koje su od dva sloga, te se sliju u jedan slog, imaju 
ovaj akcenat u nom. i akuz. jednine (ako su jednaki), ako im je 
akcenat isti u genitivu na predzadnem slogu, n. pr. z6 (zao), gen. 
zdla (litus) i ost. 

87. Jaki kratki akcenat nalazi se obi^no gdje i u itokavaca. 

a) Oduzeci su: ^tac, ^ca, dcu i ost. (rijetko i dtac u nom.), sk&' 
kavac skdkavca i ost, dgM ogna i ost^, dM^, gen. ddMa, dat. 
ddMu, magazin, paldc, pcUaca (tal. palazzo, ' hrv. pblaCa), gdsposki, 
biser, hlsera; 

P) Sve rijeSi koje imaju slabi kratki akcenat, ako su od dva 
sloga te postanu od jednoga, n. pr. lU (16ii), hbst (bbsti), had 
(k^da) i ost. 

^ Isporedi: Budmani op. c. p. 156 i 157. E ovijem rije^ima ne 
mozemo brojiti Rdt koji ima u gen. R&ta^ dat. Rdiu^ lok. Rdiu, 
a ne kako je Vuk zabije^io : R&tf Rdta i ost. 

^ Ovako je i u Stonu i Dubrovniku, a £ini mi se i da]e po 
ju^nijem krtgevima naie domovine. 



Digitized by 



Google 



DANASli^I TRPAi^SKI DIJALEKAT. 79 

88. Slabi kratki akceDat nalazi se gdje i u Stokavaca^ osim 
svega onoga §to sam spomenuo i: 

a) Da ^esticama od jednoga sloga (ne ako su postale take skra- 
civa^em) ako se izgovaraju kao jedoa rijed s jednom iK dvije 
^estice, koje su bez akcenta, n. pr. std ti je^ (izgovori: Stdtije) ili 
Sto 6eS (itddeS) i ost, ali se govori kad su je (jer od k&,da),^^d je 
i ost. 

89. U trpanskom je diialektu akcenat kod neodredene i odre- 
dene deklinaeije ba§ kao u Dubrovniku^. 

90. I na participijima proSlijem aktivnijem isti je akcenat kao 
a DubrovnikuS ali se ^uje kad i kad onaki akcenat kaki je kod 
ostaloga naroda, ako to participije ima viSe nego dva sloga. 

91. Nije samoglasnik r svagda kratak kao u Dubrovniku^ 

92. Trpanski dijalekat ima duzinu na rijedhna gdje obiSajno nije 
kod Stokavaca: 6ukds (ciikast), repds i ost. kod adjektiva na st^ 
jid&n (j^dan), jhidm (j66am). 

93. Akcenat skade na prijedloge i ^estice s rije^i, koje imaju 
na prvom slogu koji jaki akcenat : 

a) Ako je jaki kratki akcenat kao i u Stokavaca n. pr. M Boga^ 
u (j)oc(i^ iz bala, 

^) Ako je jaki dugi akcenat onda: a) kao u Stokavaca kad 
prelazi na prijedlog ili na desticu kratki dugi akcenat, n. pr. 
'i B6g^ u ddn^ od gldda; b) kad u Stokavaca prelazi na prijedlog 
ili desticu slabi kratki akcenat, 9anio biva prijelaz, i to ne vazda, 
ako je rijeC od jednoga sloga^ n. pr. na J&ninu, na Dtlbi^ od 
zen&h i ost. 

BijeSka 1. Neki oblici zamjenice on imaju akcente: n/m, Mh^ 
Mj ndm ili nfm, nih^ ne^ ndm^ pa nikada s nih ne prelazi akcenat. 
To je i kod nois (nds), vds (vds), 

Bifeika 2, Svi glavni brojevi, kad su pred imenicom, izgovaraju 
se obi^no proklitidno, kao u Dubrovniku* n. pr. jedhn ddn^ jedna 
mrizay jednoga bota (bot, mah) i ost. 



^ Ovako je i u Stonu, a dini mi se i kod ostalijeh Stokavaca. 

* Budmani, op. c. p. 172—173. 
' Budmani, op. c. p. 177. 

* Budmani, op. c. p. 156. 

^ Dakako take je kod onijeh rije6i od jednoga sloga, koje u 
trpanskome dijalektu imaj,u jaki dugi akcenat, a nekoje imaju taki 
akcenat u Stokavaca n. pr. veli se: idem na sud (indicium) i: bad 
to u. sud (vas). 

® Budmani, op, c. p. 174. 



Digitized by 



Google 



80 M. MILAS; 

Bifeika 3, ProklitiSiio se izgovaraju i: dohhr vecer, dohr^ ndS^ 
di ides. 

Blago. 

94. Trpanski dijalekat ima tudijeh rije^i, ponajviSe talijanskijeb, 
kao i dubrovadki^ pa su gotovo i iste. Cucei gdje koga Trpanca 
da mijefia u govoru i viSe talijanskijeh rije^i nego Dubrov^nin, 
ali to nije svojina cijeloga naroda na Trpnu, nego su to nau6ene 
rije^i i onaj, ko ih mijeSa, misli mozebiti da su )epSe Sto ih je 
nau^io od gospode hodeci po sTijetu. Latinske rijedi iste se govore 
Da Trpnu kqje i u Dubrovniku, ali ne gr^ke i turske. Evo gr^- 
kijeh rijedi, kojijeh nema u trpanskom dijalektu, a govore se u 
dubrovaCkom*: inkuna, kaluder^ kentenar, kerostat^ bastah, poklisar^ 
perivoj; i evo turskijeh saruk, dolama^ anterija, 6urak, hangar ^ 
halaniy zulum^ hazdaja, iukundruk^ mangal, beSar^ tolovaca, teknefes^ 
te/tiSiti, 

Sve ostale tude rijedi koje se govore u Dubrovniku bice trpanske 
ako ih akcentujemo po trpanskome akeentu i ako im dademo 
oblik kakav moze biti u trpaAskom dijalektu. 

95. Na Trpnu se govori mnogo lijepijeh i hrvatskijeh rije^i, 
kojijeh nema u Dubrovniku, a mozebiti ni nigdje drugdje. Da se 
jasno vidi kako govore Trpanci, napisacu nekoliko hrvatskijeh i 
tudijeh rije^i, koje oni govore i koje se ili ne poznaju u svijem 
stranama naSega naroda, ili ako se i drugdje govore, imaju malo 
drugadije znaSene nego na Trpnu ^: vHaca (februar), bdiica (iko- 
nica), dogndntzc (dogon, akad. rje6.), golbkut*^ (kukuruz), mjendeo 
(bajam), krijeSva (treSna), praska (breskva), kdLJis (kajsija), kadu^a^ 
soiivica (leca), jakHun^ kdret^ pdpui (papula), pdndilo (^enska ha- 
}ina koja nije Sarena), posva (tal. polsivo i colletto i svaki pasac 
na odijelo priSit), dbrazina (maSkara), zrcalo (ogledalo), puca (putac), 
kldbuk (SeSir), lozhndr (trlica), bzeg (vatra}), trpeza (stol), blitzina 
(jastuk), sl&mnica (slamna^a), navlaka (platno koje se navladi na 
jastuk), rbgiza (brstina, suha grana), Ubiti se (polagano iti, vuci 
se: libi se za ticom), jHnaga (u isti ^as, skupa: jednaga su se 
virile)^ luzndk (komad robe koji se me6e pod pepeo kad se pere), 
bbziindk (kola6 boiicni), mcizgdc -dia (^ovjek koji goni mazge), 
prstefidk (prst na ruci do maloga), idhica (vrh od prsta), rogdiina 

^ Vidi: Budmani op. c. p. 160—170. 

« Ibid. 

^ Sve ove inje^i napisacu oblikom i akcentom knizevnijem. 

* U Stonu se ova rijed govori: golokud. 



Digitized by 



Google 



DANAgl^I TRPAl^SKI DIJALBKAT. 81 

(liSce ili gran6ice od roga^a s liscem), Idzovina (liSce ili gran^ice 
od loze 8 liScem), maslincina (otkinute grane od masline), zapu- 
talica (smokva koja ce brzo zreti), sufatij . sul&m (polako igrati 
s baofiom), suprazica (vruci p'^peo s malo ognenijeh iskrica), trga- 
stina (trgane), padez (listopad, list s gore), opMica (kriva strana 
robe), otdc^ i, f. (tumor), Siihura (crepu}a), vrtilt, f, f. (vrtna u ko- 
stima), obdroviti se (otvrdnuti: oborovila se maslina u vodi), svji- 
calo (ogan na ladi kad se riba ob no6), pbdr&mdina (krpa koja se 
metne na leda pod breme); krizarica (vje§tica koja ima pod nosom 
kri^ic od zilica), krtao (koSara spletena), kldp^ kldpa (sok od 
smokve), sndSi se^ snddem se pf. (sabrati se u pameti, tal. raeca- 
pezzarsi: pusti me nek se snajem), kopacina (troSak za kopanje 
po}a), ndjgorom (u najgoremu slu^aju: da6e mi najgorom dva fjo- 
rina), usati^ usdm impf. (sjedjeti mirno: evo usam)j nakaSetina 
(nakaza, zlo^esto Pelade), bjefavka (bijela przina u moru), svjU&r 
(^ovjek koji stoji uz svjecalo), Bjavac (5ovjek, koji Sija na ladi 
kad se riba: nema mi sijdvca), ludan (ludov), iskorijepiti se (otr- 
gnuti se n. pr. stijena), lupati (tu6i), jdko (veoma), izvrstan (egre- 
gius), breda (zbabno, samo o zeni), strdtiti (pogubiti), zaruHti se 
(u Dubrovniku: vjeriti se), vjeriti se (vjen^ati se), namjernik (60- 
vjek koji se namjeri), tbvar (magarac), pbla ili pUa (velika sti- 
jena), kdrba (karane), srediti (urediti n. pr. sobu), suma (grane od 
stabra s liScem), grote f. pi. zemla gdje je puna kamena), Uskdne 
(svjetlost od groma), izvan (osim), obrdbitiy dbrdbim pf. (izraditi 
n. pr. vunu spresti), opdkliti (paklom namazati). 

Nedto o sintaksi. 

96. Kako smo kazali kod zamjenica, dativ od vi^ mi namjenuje 
se u trpaiiskom dijalektu oblicima vas, na.% n. pr. cisto vas ja 
kazem mj. iisto vam ja kazem; oto vas^ gospare^ tu mj. eto vam^ 
gosparUy tu; ima nas tu dosta mj. ima nam tu dosta. 

97. Prezenat od htjeti: ho6u upotrebjava se u neskra6enom obliku 
viSe puta nego Sto to biva obi^no kod nasega naroda, n. pr. : ne 
hoiu mj. ne 6u^ ne ho6e po6 mj. ne 6e da pode. 

98. Za je uvijek s genitivom kad naznaduje namjeru ili korist^: 
tu nema niSta za dice ni za stare cejadi, spremi to za vecere, 

99. Refleksivne se zamjenice upotrebjuju kao i u Dubrovniku*? 

^ Isporedi Budmani, op. c. br. 148. 
3 Ibid. 
R. J. A. cm. 6 



Digitized by 



Google 



82 

100. U primjeru : po BoziS (= poslije Bozica), prijedlog po ne 
mijena pade^a rijefi Bozic^ n. pr. otidu po BoziS u Ston^ ono nije 
bilo ni prije BoSiSa ni po Bozi6. 

101. Rijed put upotreb}ava se desto u ovakijem primjerima : 
priko puta mj. odviSe, n. pr. avar je priko puta mj. ikrt je odviSe^ 
Onega puta mj. onda pa n. pr. onega puta kad smo to ucinili mj. 
pa kad smo to ucinili; onega puta je lako mj. onda je lako; ovega 
puta mj. ove godine. 

102. Isporedivane s kao da mj. kao n. pr. ima ih ko da mora 
(n. pr. smokava), meso je ko da kudina mj. kao od kucka. 

103. Kad se izporeduje dob 5e|adeta mece se u genitiv Sejade 
s kojijem se ko isporeduje i imenica, kojom se pokazuje veli^ina 
vremenskijeb jedinica, n. pr. Petar je Ivovijeh godisia, biva: Petar 
ima godiUa koliko Ivo, 

104. Mjesto sam (ipse) govori se isti, n. pr. isti mu se sin ruga^ 
on je isti bio tamo. 

105. Instrumental ^uje se uvijek s prijedlogom s, n. pr. s imenom 
ronac (kamen), siko sam s kosorom, hajde s tim putem, s krilima 
leti, smrdi s halom. 

106. Adjektiv pokojni govori se u nominativu same u neodre- 
denom obliku: pokojan, n. pr. moj pokojan otac, ali u drugijem 
pade^ima: moga pokojnega oca, 

107. Glagol obiknuti, biknuii uvijek je s dativom: tokalo bi 
obiknut i ovemu (red bi bilo). 

108. Upotrebjava se konkretna imenica mjesto apstraktne, kad 
se kaze dob i^ivota, od kad se je neSto dogodilo : od diteta mj. od 
djetinstva, poznam ga od maloga ditinstva, poznam ga od mladiSa 
mj. od mladosti. 

109. Rije^ca di (gdje) uvijek se govori mjesto kamo, n. pr. di 
idSS^ di ceS, i ost. 

110. Cuju se talijanizmi: dognade uja za prodat^ bijo sam tamo 
bez vidi ga (vidjeti ga), pobigo je bez da san ja znOy zivi od go- 
sparaj otiso je za TreS (Trst). 



Digitized by 



Google 



Parnice proti vje^ticam n Hrvatskoj. 

Citao u 8Jednici filologUko-hiatori^oga razreda jugoslavenske akademije 
znanoati i umjetnosti dne 22» listopada 1890. 

PRAvi Clan Ivan Tkal6i6. 

Sredinom osamnaestoga vieka prestalo je u obce u zapadnoj 
Evropi progonstvo vjeSticah, i ve6 svrsetkom istoga, a osobito po- 
cetkom ovoga 8tolje6a, dadoSe se Ijudi knjizevni na to, da temeljito 
prou^e cieli taj vjeSti^ki mnogovieki progon, da mu pronadju uzroke 
i posljedice u kulturnoj historiji. O sabiranju takovih podatakah i o 
njihovom prou^avanju vrlo mnogo su Dastqjali Niemci, pa i danas 
joSte najvi§e piSu o torn predmeta, akoprem imaju o njem bogatu 
literaturu^. ^Eine] Geschichte der Hexenprocesse gehOrt unter die 
langst ausgesprochenen Bediirfnisse^, pi§e Niemac Soldan; a kamo li 
nece gledom na Hrvatsku, gdje ]e bilo takodjer parnicah proti 
yjeSticam, dobro do6i ova moja prva i na autenti^nih sudbenih 
spisib sastavljena historijska razprava o torn predmetu. Ima i u naSoj 
knjizi govora o vjeSticah"; all to je samo pobiljezeno po pu6kom 
priCanju ill iz narodnih obiSajah, pa ako ]e na podlozi toj i zbilja 
napisana koja razprava', to nam ipak sve nezadovoljava ; jer niti 
nam u vjernoj slici predoSuje prave uzroke progonstva vjesticah, 
niti nam odkriva onodobno kalturno stanje naSega naroda, koje 

^ Osim dragih djelah koja spominju Heinrich Wetzer i Benedikt 
Welte u svom „Kirchen-Lexicon" (Freiburg 1850). pod naslovom : 
^Hexenprocesse-Zauberei", osobito je vazno novo djelo: Soldan* s Ge- 
schichte der Hexenprocesse. Stuttgart 1880. 

* Suvisno bi bilo nabrajati sve pufike price o vjesticah, koje se koje- 
gdje po nasih casopisih nalaze. Najpodpuniju zbirku o tom priobdio 
je prof. Matija Valjavec, u knjizi ^Narodne pripoviesti u Vara^dinu i 
okolo njega"- (Zagreb 1890). 

* Dr. Friedrich Krauss. Siidslavische Hexensagen. Mittheilangen der 
Anthropologischen Gesellschaft. Wiea 1884. Band XIV. 



Digitized by 



Google 



84 I. TKAL616, 

je ne malo zasiecalo i u politidku njegovu poviest. Ja bib dodude 
najvolio, da vjeStidkih parnicah u nas nikada ni bilo nije, no kada 
su ^aliboi^e bile, to sam prinuzden iznieti ib na svjetlo, drzeci se 
onoga: ^historia est testis temporum". 

U svojo] razpravi strogo cu se driati theme, te necu govoriti 
ni postanku ni o razvitku vje^ti^kih parnicah kod drugih narodah, 
a naro^ito kod Niemaeah, gdje je ta posast silno razgranjena bila 
i odakle je, poSto je posavska Hrvatska sa Njema^kom i u vrlo 
tiesnom trgova^kom savezu bila, sa cielim groznim postupkom 
k nam donesena. Ja se stezem samo na poviedanje, kako se je o 
Hrvatskoj s vjeSticami postupalo. 

Uovjek po svojoj naravi tezi osobito za tim : da bude zdrav, da 
bude cienjen il baS Ijubljen, i da mu rad napreduje; a boji se 
bolesti, nezeli biti mrzen, niti da mu rad propada. U prastara vec 
yremena mnogo se 11 nas vra^alo, ^aralo i bajalo, za postici ovo 
troje il za nauditi tomu trojemu; pa te preostatke poganske vjere 
praotacah naSih niti isto krgcanstvo korienice izdupati nije moglo. 
Nije 5udo, jer toga sujevjerstva i kraj tolike pu6ke obuke sa du- 
hovnoga i svjetskoga glediSta ima i danas jo§te dosta ako i pri- 
krivena, u seljadtvu a donjekle i u gradjanstvu, kamo li da ga nije 
bilo u srednjem vieku, gdje se je za obrazovanje puka vrlo malo 
il niSto marilo ; Ak, i oni riedki sretnici, kqji su se dostali toga, da 
\x6e knjigu, pou^avahu se u svemu, samo ne u Sto boljem pozna- 
vanju prirodnih silah, a ba§ nepoznavanje tih silah bijase uzro- 
kom, da se je vjerovalo u vjestice i u njihove dine, dakako samo 
zle, pa su ih radi toga i kod nas progonili i ognjem sazigali. 

Prve viesti progonstvu vjeSticah nalazimo u Hrvatskoj polo- 
vinom XIV. vieka i to u sudbenih zapisnicih grada Zagreba ; pri- 
mjera radi samo cu najstarije spomenuti. God. 1360. bile su dvie 
Zagrebkinje, po imenu Alica i Margareta, okrivljene, da su vjegtice. 
Gradski sud odsudi, da imaju dovesti sest syjedokah-rotnikab, koji 
ce priseci, da nisu vjestice; nego budu li jo§te jedan put u torn 
zlodinu zatedene, to da se vec sada osudjuju na lomadu^. — God. 
1362. obtuzio je Majnardov zet njeku Dragicu, da ga je svojim 
vradanjem omrazila njegovoj zeni i opet nju njemu. Na to odredi 

^ Anno 1360. Item, octavo die infrascripte, videlicet: Alicssa et 
Margaretha, quelibet se sexta tenetur se expurgare in crimine incanta- 
torio seu inpocionatorio, de quo deprehense extiterant; que si deinceps 
pro hniuamodi delicto deprehenderentur, absque jndicio et contestatione 
jndicii aliqnalis digna sententia condempnentur. 



Digitized by 



Google 



PARNICB PROTI VJEStIOAM U HRVATSKOJ. 85 

sud, da ima Dragica dvauaest rotnikah dovesti, koji ce zasvjedo- 
5iti, da ona toj omrazi nije kriva. Ako se i opravda, a drugiput 
opet u takvom djelu zatede, s mjesta ce se sazeci^ Napokon god. 
1379. osudilo je gradsko viece udovu Petra Rubinovica, udovu 
Peterkonovu i njezinu kcer, da svaka od njih za osam danab sa 
dvadeset i pet rotnikah prisegom posvjedo^iti mora, da nisu vjeStice ; 
obretu li se joS jednom u vraCanju, spaliti ce ib bez milosrdja. Me- 
djutim one su, jer se odvise rotnikab trebalo, prizvale viSi sud*. 

Prema tomu dakle vjerovalo se u XIV. vieku kod nas u vjeStice 
1 u njihove dini; ali su se rotnici, bilo sa Sest, dvanaest, a vre- 
menom i sa dvadeset i pet ib, prvi put opravdati mogle od takove 
osvade, te im je i priziv dozvoljen bio; no drugi put u ^aranju 
il vra^anju zatecene spaljivahu ib na prosto. Ovdje dakle neida 
nikakova govora o kakovib mukab il o tako zvanoj torturi. 

Istom kada je na zabtjev njemaCkib inkviziturab krivovjerstva 
izasla na 4. decembra 1484. bulla Innocenta VIII. „Summis de- 
siderantes afFectibus", koja je doduSe paniice proti vjesticam u 
stanovite granice svela, al ib niti je odobrila niti izazvala', pa kad 
je pet godinab iza toga (1489). prema redenoj bulli izaSlo u Koliau 
zloglasno djelo pod naslovom „ Malleus maleficarum", na kojem 
su se osnivati po^ele parnice proti vjesticam sa groznimi svojimi 
mucili*, koja je zakonik njemadkoga cara Karla V. (f 1558) jo§ 
groznijirai u^inio, takvo sudbeno progonstvo i muSenje doskora se 
je iz iJjemacke k nam doselilo i kod nas udomilo, a sve je to 
bilo tim gorje i zesce, jer u vra6anja upletoSe i vraga, kao da on 
toboze takovu ^aranju svojib pristaSab podjeljuje nadnaravnu moc. 



* Anno 1362. Item, octavo die Dragicha contra generum Maynardi 
se XII. jurabit super eo, quod ipsum et uxorem suam alterum alteri 
per incantationes non deturpavit, et si amplius fuerit manifestum cam 
fecisse vel facere incantationes, eo instanti concremabitur. 

* Anno 1379. Item, relicta condam Petri, fiiiiRubini; relicta Peter- 
konis et uxor Johannis, filia predicti Peterkonis, quelibet ipsarum octavo 
die viginti et quinque personis juramentum deponere debent super eo, 
quod ipse nullas incantationes exercuissent, nee per se, nee per alios; 
quod si de cetero in similibu^ invente fuerint in quacumque nota, aut 
contra judicem, juratos ac communitatem et hoe efficaci testimonio pro- 
bari posset, extunc secundum jura civitatis punientur. — Ipse autem 
domine dictam causam ad antiques judices appellarunt ad sabathum 
nunc instantem. 

8 Soldan, Geshichte der Hexenprocesse. 1. c. I. p. 267—289. 
' Ibid. 



Digitized by 



Google 



86 I. TKAJJM, 

Kako se je od to doba u nas proti vjedticam postupalo, nau^io 
sam iz dvadeset i osam takovib parnicab, i to od god. 1640. 
parnice proti Magdi Mubi6ki i Mibalju KuSevicu, od g. 1651. proti 
Dori Majbanovicki i Andriji Ku6icu-Novadicu, od god. 1657. proti 
Jeli Kovafiicki i Marijani udovi Fabicevoj; od god. 1704. proti 
Jagi Cestarki, Ptidkovici starijoj i Mari Krznar, od god. 1705. 
proti Dori Har^, Jeli Kos i Dori Prusak; od god. 1729. proti 
Nikoli Dolovdaku; od g. 1743. proti Bari Duganki, Jeli Pliiko- 
vici, Mari Miberi6ki i Mari Dedovki, od god. 1747. proti Bari sta- 
rijoj Petru§i6ki, Mariji Uvadid - DrapuSki, Kati VukSic-Rakocici, 
Ursuli Jugovici i Jeli Tucmanki ; od god. 1749. proti Bari mladjoj 
Petrugki; od god. 1751. proti Mari Vugrinee, Magdi Benkovic, 
Mari Fudkan i Mari Brukec; napokon od god. 1752. proti Dori 
Blazicki; izpuStam ogromnu onu ditulju onib, koje su viSe re^ene 
okrivljenice potvorile kao svoje druziee i protiva kojim su ne- 
dvojbeno podignute bile takodjer parnice, ali mi iste zalibo^e nisu 
rukub dopale. 

Nije zadaca ovoj razpravi pomenute parnice doslovce napomi- 
njati, jer cu ib kao prilog k ovoj studiji na drugom mjestu cjelovito 
objelodaniti ; vec cu samo izcrpsti iz njib ono, Sto je glavno i naj- 
vaznije, t. j. stvoriti cu podpunu sliku ne samo toga vjeSti^koga pro- 
gona, vec i §to se je vjeSticam kao zlo^in u krivnju upisivalo, kako 
su ib presIuSavali, sudili im, na muke ib udarali, a napokon sazigali. 

Sto se dakle u tib parnicab navodi kao zlo^in vjeSti^ki ili „ crimen 
incantatorium sive impocionatorium"? Ponajprije smatra se kao 
zlo^in, gto je okrivljenica zadanu bogu vjeru pogazila, pa se 
vragu zavjerila i s njim drugovala; §to je pravila tu^u, mraz i 
druge zra^ne nepogode ; sto je svojim daranjem i Ijudem i i^ivotinji 
zadala bolesti i smrt. Ovo se je u obce pisalo svakoj vjegtici u 
zlodin. — Ali bijaSe i drugib tezkib osvadab, kao Sto su : vracanje 
i bajanje, kojim su se one u istinu slu^ile i koja ovdje po vlastitib 
njibovib izjayab spominjem. Najgroznije je, Sto se u tib parnicab 
za nekoje navodi, da su vlastitu djecu istom rodjenu i nekritenu 
udavile i njibova tjelesa upotriebile za svoja Paranja. — Sto se pako 
ostalib njibovib dinib ti^e, nailazimo u siidbenib zapisnicib na ove : 
udinile su komu, da umre; za to na^iniSe od glogovine klin, koj 
su na vatri ugrijale i pred kucnim pragom u zemljxi zabijale, a 
zabijaju6 ga okretale bi njim sve dotle, dok su oko njega 
naSnile jamicu poput lievka. U tu jamicu uljevale bi kravjega 



Digitized by 



Google 



PABNIOB PROTI VJE§T1CAM U HEVATSKOJ. 87 

mlieka, a zatim bi uzele gvozden ra^anj, razbielile ga u vatri, te 
njim zabadale u ono mlieko, govore6: ^sad smo vdinile/^kaj smo 
mislile^. Uslied toga bi ^eljade, komu to vra^anje bijaSe namienjeno, 
moralo umrieti. — 111 bi noz namazale syinjskom masti, bozicnim 
medom, smolom, dv^kom i smrekovimi pupoljci; take namazanim 
nozem bi po kominu zaokruzile, a tada noz unj zabole. S toga bi 
vra^anja onomu, kojemu bijaie namienjeno^ uzsljedila ili smrt ili 
bolest. — Ili bi predju, predenu na mladu nedjelju, zeleno obo- 
jadisale, pa ]u onomu, komu htjedoSe nauditi, na drvocjepu pod- 
metnule, da na nju stupi, a tada bi izmjerile na toj predji Btopu 
onoga, kojemu bija§e podmetnuta, po toj su predji na^inile uzle i 
pustile ju il po vodi da odpliva ili ju kamo drugamo zabacile. Da 
komu nametnu groznicu; nastrugale bi koriena od „§cave" i dale 
mu popiti. — Takova bijahu vradanja, kojimi se sluzahu; da komu 
prouzro^e toboze bolest ili smrt. 

Osim toga bijaSe vra^anja, kojim su vjestice kadre bile omraziti 
muza i^eni i opet nju njemu; al su one umjele i medjusobnu Ijubav 
povratiti: s toga Ijubomorne zene trai^ijahu u vjeSticah vra^tvo, 
kojim bi si Ijubav svojih mu^evah opet pribavile, kada su se 
bili od njih odmetnuli. Zato im davabu njeku travu i vodu u lon- 
6icu, kojom da si obraz i prsa ma^u, a svomu suprugu da u jela 
medu ; a uz to davale bi pasju i madju krv, da njom gkrope put, 
kojim hoda suprug k svojoj dragoj, jer tim da ce se njezina Ijubav 
obrnuti u mr^nju proti suprugu. 

U gospodarstvu najvoljele su tudjim kravam preuzimati rolieko, 
a za to hodale bi po mladih nedjeljah po raskr§cu rano u jutro, 
te bi lievom rukom pobirale rosu i davale ju tudjim kravam piti. 
Da im se po sjenokodah nebudu drzali krti, stupile bi nogom u 
zdjelu kuhanih rezanacah, jer od toga vra^nja da ce ih sasvim 
nestati. Ako su vjestice bile hljebarice, t. j. ako su kruh proda* 
vale, da imaju bolju prodju, po§kropile bi priesne hljebove, prije 
nego bi ih stavile u pec, svojom mokradom. — Da si kuce, staje 
ili klieti obrane od tatovah, na^injale su od krovnih dasakab ili 
Sindle klince i zabijale ih medju ^vrtaje** po klietih i kucah. — 
Da se neuzgaja tudja krmad, podmetahu joj u kopanje razdrobljen 
sir. — Osobito im bijaSe po 6udi oduzimati tudju Ijetinu; za to 
su ranom zorom ulazile medju usjeve, pobirale u pregadu njihov 
cviet, i od njega pekle tjestenice. Da njihovim usjevom nenaude 
ni vrebci, ni gamad, to su prije sijanja govorile sjemenu svako- 
jake basme i taj dan neposudjivale nikomu vatre. 



Digitized by 



Google 



88 I. tkal6i(5, 

Ako li su vjeStice svojim vraCanjem voljne bile ^ovjeku namet- 
nuti kakvu bolest, d^ i istu smrt, to su one i vra^anjem i Ijekovitim 
biljem ili masti, koju su same pravile, kad su hcele mogle su posti6i 
„u5injenomu'* i pomoci, il kako se u zapisnicih veli, „oddiniti mu". 
Dva su nam za to iz zapisnika poznata primjera. Jedan, gdje 
^ovjeku, koj je bolovao od zutice, dalo se piti „zudno korenje", a 
uz to su ga trli kudinami desetkrat, govorec: „be^ete! bezete! vi 
pogane zu6i, suhe sirove kakve ste godi, pojte iz toga sela N." 
(spomenuv ovdje ime bolestnikovo), za tim bacise kudine u vatru. 
— Drugojjednoj po vjeSticah „u&njenoj" ili „uzetoj", da se izlie6i 
ovako savjetovahu: neka se o mladom petku prije zore 8vu6e kako 
se najbolje mo^e, pa da izadje iz kuce, ter da gleda po zraku, po 
polju i po drvecu, a osobito na drvo ^cepis^ak i pepelis^ak", te da 
rosu pobira Ijevom rukom i njom da si maze udo, koje joj je bo- 
lestno, — odlahnuti ce joj odmah ; ali podnipoSto neka se neprekrizi. 

Toliko smo iz pomenutih sudbenih zapisnikah doznati mogli o 
vjeStidkom vra^anju i bajanju; koje, premda samo sobom smieSno 
i ludoy postajalo je ogavno i svetogrdno, jer mnoge nastojahu zauj 
desto puta pribaviti si i najvece svetinje sv. vjere, t j. eucharistiju, 
te sv. ulje, moci svetacah i na Cvietnieu blagoslovljeni drienak. To 
sve dolazi u onih zapisnicih pod imenom „svetstvo", koje su 6esto 
osobito za vremena sudbene iztrage uza sebe nositi htjele. 

U vraCanje i bajanje, 5to bijahu nepobitni znakovi, da je koje 
deljade vjeStac il vjestica, pisahu u zlodin i bogumrzke y^kletve^y i 
to naroditim zazivanjem vraga, kao n. pr. : „da bi ti vrag srce 
pojel, — „da bi ti vrag srdno korenje iztrgnul", — „da te kri^em 
sentaj". Proti ovakovim kletvam je na 21. juna g. 1641. stvorilo 
zagrebadko viece posebni zakonski danak, kojim se gradskomu 
odvjetniku daje podpuna vlaat, da proti takovim „prokletim pso- 
va^em, kako je prastari i hvale vriedni obiSaj ovoga slavnoga magi- 
strata", postupa kao proti vjesticam. 

Buduc da je u nas tada sve, sa vrlo i vrlo riedkom iznimkom, 
vjerovalo u vje§tice i u njihov savez sa vragom: to nije trebalo 
ba§ mnogo ni vradanja ni bajanja, jednostavna samo sumnja bi- 
jaSe dovoljna, da se koje ^eljade potvori, da je vjeStica, a uslied 
toga da se sudbeno progoni. Primjera radi budi ovdje spomenuto 
neSto iz pomenutih sudbenih zapisnikah. Bralo bi diete sa starijom 
susjedom gljive, pa buduc mladje i brze, donielo kuci viSe, a malo 
zatim oboljelo: to mu je ta vjefitica udinila. Izpuklo li susjedi 
diete u vrtu glavicu deSnjaka ili ubralo nesto voca, pa ga zabo- 



Digitized by 



Google 



PARNICB PROTI VJKSTJCAM U HRVAT8K0J. 89 

Ijela glava: bacila se krivnja na dotiSnu osobu, da je vjeStica. 
Rekla li je koja zena za bolestnoga susjeda, da mu neima lieka, 
umrieti ce, pa on doista i umro : uzimalo se kao nedvojben znak, 
da mu je ona smrt u^inila ; rekla li pako; ozdraviti ce, a on doista 
ozdravio : bijaSe opet vjestica, jer da mu je bolest od6inila. Uklela 
li koja tate, koji su joj grozdje pokrali, a oni slu^ajno oboljeli : 
bijaSe potvorena da je vjeStica. Jedna bezazlena izjava „ovdje 
bude i za mene pe^enke", koju je izustila sestra, zapazivSi u re- 
getu puransku drobninu na badnjak prije polnocne mise na po- 
vratku k svomu bratu, jer je za tri dana u toj kuci umrlo diete: 
tumadilo se i na sudu istinom priznalo; da je timi riedmi doti^na 
osoba unapried rekla, da ce ona djetetu smrt zadati. Odgovarala 
li koja svoje susjede, kqje su posle pljeti zita, neka neidu, jer ce 
ih stici nevrieme, pa u istinu za koj ^as udarila silnakiSa: bijase 
tu^ena, da je vjestica, jer da je tu kisu ona u^inila. Otekla li 
komu nocu ruka ili vrat : to ga je u snu ugrizla vjestica. Ako bi 
diete puno straha i bojazni pred vjeSticami u tezkom snu zazvalo 
mater i spomenulo koju toboznju zenu, da ga kao vjestica u snu 
davi ; ili ako bi diete u vru^ici spominjalo u obce ime koje susjede : 
sve to bijase neoboriv dokaz, da je stanovita osoba vjestica Ako li 
je po noci po tavanu ruzilo, presusila se krava, ili davala mutno 
mlieko, ili silila iz staje, ili zagnjedila tele; ako su kokoSi prestale 
nesti, ili nehtjele na jajih sjedjeti: sumnjalo se odmah na koje de- 
Ijade i potvorilo ga, da je vjeStica. Imademo primjerah, gdje je 
vlastiti sin, koga mati zatekla u kradji i ukorila, kad mu je ne dugo 
iza toga umrlo diete, razglasivao o njoj, da je djetetu smrt zadala, 
te ju tu^io i na sudu proti njoj svjedo&o, da je vjeStica. Ako je 
koje, osobito zensko ^eljade ohromilo : bijase potvoreno da je vje- 
Stica, jer da si je letec po zraku nogu slomilo, itd. itd. 

Nacrtav ovako na podlozi sudbenih zapisnikah Sto se je sve 
pisalo u zlofiin, da se koje ^eljade sudbeno progoni i osudi kao 
vjeStac ili vjeStica, spomenuti cu joSte i to, Sto suvremenik historik 
barun Valvazor o torn glede nas piSe, naime: da je g. 1687. neki 
zagrebaSki mlinar pred ovdjesnjim sudom obtuzen bio, da je u 
svom mlinu objesio vraga, i da je sjedio na kokoSjih jajih, da iz- 
leze pilice^ 

Kad su se indi tolikimi svakojakimi osvadami i sumnjami potvo- 
riti mogle pojedine osobe za vjeStice, to se ni najmanje nije ^uditi, 



Ehre des Herzogthums Krain. Tom. IV. Libr. XII. cap. I. 



Digitized by 



Google 



90 I. TKAL616; 

da pred vjeStickim sudom nalazimo ^eljadi raznoga staleza i razne 
dobe, po^am od dvadeeete pa sve do osamdesete godine, Ak imamo 
primjerab, da je medju staricami od osamdeset godinah bilo ta- 
koTJb^ koje 8U vec i po deset godinab sliepe bile, a uzprkos svemu 
tomn, kada je o njib zavladalo javno mnienje, da su vjeStice, vo- 
djene bijabu u okovih na sud; sasluSane, udarene Da muke, a 
napokon i sa^e^ene. 

PoSto smo dozDali za vjeSti^ke zlo^ine, odmah bismo mogli proci 
na sudbeni postupak ili na progon vjeSticab; ali ipak prije toga 
treba se bar letimice, dotaknuti ta pitanja, kako se naime domaca 
crkvena vlast dr£ala spram svemu ovomu vjeStidkomu progonstvu. 
Na podlozi spomenutoga djela ^malleus maleficarum^, za koje 
rekoh, da se je na njem temeljio sav kazneni postupak proti vjeSti- 
cam; zlo^in vra^ania, daranja, bajanja itd. bijade zlodin spada- 
juci na mjeSoviti sud ili „ crimen fori mixti", t. j po svojoj na- 
ravi imao.bi spadati pod duhovni i pod svjetovni sud : pod dubovni 
zato, jer su se vjeStice smrtno ogrieSile bogu drugujuc s vragom, a 
pod svjetovni opet zato, jer su svojimi vjeStidkimi ^ini naudile 
Ijudem i njihovoj imovini. Po reCenom spisu svjetovni sudac moze 
smrtnu osudu izreci, ali ju provesti nije vlastan sve dotle, dok 
duhovni sud sa svoje strane ne rece svoju o zlo^inu, s toga duSan je 
okrivljenika najprije predati crkvenomu sudu i ^ekati njegovu prie- 
sudu^ jer je ovaj po zakonu vlastan podici i tjerati parnicu; krivca 
osuditi, te osudjenoga predati svjetskoj vlasti, da na njem smrtnu 
kazan izvrdi^. U svih ovdje spomenutih vjesti^kih parnicah neima 
ni najmanjega traga, da bi se naSa doma6a duhovna vlast, ba§ ni 
toliko, koliko je pod noktom crna, uplitala bila u progonstvo vje- 
Sticab. Duhovna vlast je dapa^e^ po svojoj duznosti i zvanju, iSla 
za tim, da se u narodu izkorieni sujevjerje, pa prema tomu je i na 
provincijalnoj sinodi drzanoj u Trnavi g. 1611, na kojoj bijahu 
u ime zagreba^ke dieceze i njezina kaptola: biskup Simun Bra- 
tulic i Gjuro Otav^ic, kanonik i arcidjakon zagrebafiki, stvoren je 
dlanak: „Caranja, vra^anja, proricanja, zdriebom gatanja, bajanja 
i sujevjerno liedenje bolestih i ranah raznim bajanjem i o stano- 
vitom vremenu i mjestu, da ^upnici sa propovjedaonice osudjuju 
i proti tomu govore, a nadju li koga krivim, da ga biskupu do- 



^ Judicis ecclesiastic! est cognoscere et judicare, et judicis saecu- 
laris exequi et punire, ubi sententia transit ad vindictam sanguinis; 
secus ubi ad alias poenas poenitentiales. 



Digitized by 



Google 



PABNICB PROn VJBdTIOAM U HRVAT8K0J. 91 

jave*. — Ovaj zaklju^ak potvrdiSe hrvatski staliSi i redovi sakup- 
Ijeni mjeseca oktobra g. 1611. na saboru u Zagrebu^. 

Prema tomu zakljudku du^nost je samo svecenstya bila govoriti sa 
propovjedaonice proti sujevjerju i tim ga triebiti, a one, koji bi se 
o njem ogrieSili ili tvrdovrati bili, dojaviti biskupu ili duhovnoj 
vlasti; ali ne da ih ona sudbeno progoni i svjetskomu sudu za 
dalnji progon izrn^i, vec samo da crkvenimi kaznami „poeDas poeni- 
teDtiales**, kao : postom, pokorom ili izobcenjem proti njim postupa. 
A da se ii istinu i re^eni zakljudak to^no izvrSuje, bdili su nad 
tim i pojedini arcidjakoni u svojih arcidjakonatih i to prigodom 
tako zvanih B^izitah kanoni^kih", gdje su medju ostalimi izpitivali 
i za pudko sujevjerstvo „de superstitionibus populi^, pobiljeiili ga 
i biskupu kao duhovno] vlasti doglasili^ 

Neima sumnje, dapade imamo izri^nu viest o torn, da se sa pro- 
povjedaonice svimi silami udaralo na sujevjerje, na ^aranje i sli^na^ 

^ Incantationes, magiae, divinationes, sortilegia, cheiromantiae, super- 
stitiosae cnrationes infirmitatum ac vulnerum per verba ac signa occulta 
certo tempore ac loco facta, crebro pro concione reprehendantur. Et 
si qui huiusmodi maleficiis irretlti intelligautur, de lis episcopum mature 
admoneat parochus, -=- Constitutiones synodales eccl. Zagrab. Zagrabiae 
1805. pag. 29. 

^ Ex Articulis DD. SS. et 00. Croatiae et Slavoniae regnorum in 
general! ipsorum congregatione ex edicto III. D. Comitis Thomae Erd(3dy 
de Monyor6ker6k etc. ban! in civitate regia Montis Graecensis 25. mensis 
Octobris anno 1611, celebrata, conclusis: 

Reverendissimus D. Petrus Domitrovich electus episcopus ecclesiae 
zagrabiensis Constitutiones modernae synodi Tyrnaviensis SS. et 00. 
regni solemn iter praesentavit, quas iidem SS. et 00. regni tamquam 
obsequentissimi matris ecclesiae filii benevolo acceptarunt. Lecta per 
Stephanum Pattachich Vice Proto-Notarium regni, m. p. L. S. regni 
Sclauoniae. — Const, synod. I. c. pag. 35. 

^ Najstariji takov izvjestaj o puckom sujevjerju nalazimo u kano- 
nickoj visiti arcidjakona katedralnoga Benedikta Vinkovida od g. 1622. 
i u toj spominju se samo cinjenice, a osobam ima vrlo malo traga. 
Nadbiskupski arkiv. Visitat. XIII. 

* „Doctorum concionatorum nostrorum hortatu et consilio, artibus 
diabolicis per sagas, mancipia infernalia, quibus tam in segetes, quam 
in infantes nocive uterentur, praecurrere, casque debitis poenis coercere 
cupientes, ut divinus honor, cultus et gloria augeatur, et in territorio 
nostro praeceptis divinis obtemperantes pie et christiane vivatur, infra- 
scripto modo personas, si quae super eiusmodi diabolicis artibus iu 
suspecto essent et repcrirentur, examinare, inquirere et secundum de- 
merita adnimadvertere placuit et conclusum est^. — Ovako pocima 
gradska zagreba6ka osuda proti vjesticam g. 1651. 



Digitized by 



Google 



92 I. TKAij6i6f 

8 jedne .strane ; no s druge strane zaborayilo se ialiboie ondje 
dokazivati i uvjeriti svjetovnu vlaat kako su Paranja luda, nena- 
ravna i smieSna, te doviknuti joj, poput Jezuite Fridrika Speea (1631), 
da nepoznavajuc prirodnih zakonab, u progonatvu vjeSticah po^inja 
grozna, ogavna, nezakonita i bezpametna djela; a propustiv ovo 
nije se stabo moglo potresti ni vjerom u vjestice. 

Posto smo sve spomenuli Sto smo mislili, da je od nuzdne potrebe 
bilo, da nam bade razprava ^im jasnija, proci cemo sad na samu 
stvar^ t. ]. kazivat 6emo, tko je imao pravo postupati proti vje- 
Sticam, kako se je proti njim sudbeno postupalo, a napokon kako 
ih od obtuzbe il riesilo ili osudilo. 

Sudbeni postupak, Sudbeno postupati proti vjeSticam ili kako ih 
narod zvao „copernicam** ili „babam^, i kazniti ih, bijahu u Hr- 
vatskoj vlastni svi slobodni kraljevski gradovi, zupanijske oblasti, 
plemici veleposjednici i oni plemici, kojim se u njihov plemeniti 
list ili povelju naro^ito podala takova vlast ili pravo maCa t j. 
Jus gladii" ili „patibulare", po kojom mogahu na svojih posjedih, 
bili oni u kojoj god zupaniji, podici na javnih mjedtih vjesala, 
kolesa, stupove i druga mu^ila za tate, lupei^e, kradikese^ palikuce, 
trovace, vrade, vjeStice, ubojice i svake ruke zlotvore, pa ih mo- 
gahu uhvatiti; zatvoriti, osuditi i osudjene vjeSati, kolom trti, spa- 
Ijivati, glave im odsiecati i drugimi sliSnimi kaznami muditi^; 
dapa6e zakonski X. ^lanak hrvatskoga sabora od g. 1609 dopusta 
hrvatskomu drzavljaninu hvatati vjeStice i uru^iti ih kazne radi 
doti^nomu vlastelinu, koj ih, pronadje li da su krive, kazniti mora, 
a propusti li to, gubi pravo ma^a^. 

* Ovakovo pravo davalo se ovimi riecmi : ut ipsi in territorio uni- 
versarum possessionum et bonorum suorum in quibiiscumque comitatibus 
rognorum nostrorum existencium^ habitorum, patibulum, rotas, palos ac 
aliorum" tormentorum genera erigere, universosque furea, latrones, ves- 
pilones, incendiarios, intoxicatores, in cantaf rices, homicidas et alios 
quoscumque malefactores ubicunqne in territorio praedictariim possessi- 
onum et bonorum eorumdem publice et manifeste in locis sceleratis, et 
maleficiis deprehensos, in persona detinere et detentos prout juri vi- 
debitur, expediri, laqueis destinare, rotare, decolare ac incinerare et 
iuxta eorum excessus et demerita aliis condignis poenis ferire et expe- 
dire libere valeant atque possint. 

^ Act. Gen. Congreg. an. 1609 — 1635. Art. X. Praeterea statuitur, ut 
strigas, sagas et veneficas, ubivis in hoc regno degentes et repertas, incolae 
eorumdem locorum libere captivare et ad dominum eorum terrestrem 
deducere, qui easdem sub amissione patibularium pro demerito punire 
possint ac valeant. — Kukuljevic. Jura regni C. D. S. EL. p. 70. 



Digitized by 



Google 



PARNICB PROTI VJIStICAM U HRVATSKOJ. 93 

Sudiste pred kojim su se razpravljale parnice proti vjeSticam u 
slob. kr. gradovih, bijase j^radsko zaatupstvo t. j. gradski sudac sa 
prisezDici ; u zupanijah pako zupanijski sudbeni stol ili tako zvana 
„Sedria", sastojeci od podzupana i njegova zamjenika, od dvojice 
ili trojice velikih ili plemickib sudacah a iato toliko i malih su- 
dacah, iz zemalJ8kog:a arhivara, biljeznika podbanske stolice, biljez- 
nika zupanijskoga, koj je i zapisnik pisao i podpisivao, a i naro^ito 
u to ime pozvanih bilo plemicah, gradskoga sudca i jednoga grad- 
skoga senatora ili priseznika. Plemici veleposjednici i drug], koji 
su imali pravo ma^a, sudili bi vjestici sa izaslanici zupanijske 
vlasti, a takov sud zvao se „domiiialni sud". Napokon, kada bi 
zupanijski sud sasluSavao vjeSticu, kojoj bi mogao sam vlastelin 
suditi, morala je dobiti za to od njega naro^itu privolju, koja se 
i u zapisnik uvrstila obicnom formulom: „salvo jure suo gladii". 

Za ^eljade, o kojem bijase „obcinski glas", da je vjeStac ili vje- 
Stica, nije trebalo da ga tko naro^ito tuzi, jer se obcemu mnienju 
5vrsto vjerovalo ; zatim proti osobam, koje bijahu kao vjestice sudu 
doglaSene ili onim, koje su na mukah muSene odale za svoje druzice 
i s njimi poslie mukali suocene potvrdile im to u lice, povela se 
odmah iztraga, koju je u slob. kr. gradovih vodio gradski biljeznik 
a u zupanijah mail sudac, t. j. zaprisegli se i pomno izpitali svje- 
doci a njihove se izjave to6no ubilje^ile u poseban zapisnik, koj 
bje po iztraziteljih vlastorudno podpisan i podpe^acen. Ovako sa- 
stavljen zapisnik uru^io bi se u slob. kr. gradovih gradskomu, a 
u zupanijah zupanijskomu odvjetniku „Procuratoribu8 magistratus 
et Actoribus", da na toj podlozi podignu parnicu proti okrivljenoj 
osobi. 

Obi^na formula odvjetnidke prituzbe: „Ievata est causa", ovako je 
glasila: budu6 da je tuzena okrivljenica prezrela i bozji i Ijudski 
strah, te neobziruc se ni najraanje na strogost zemaljskih zakonah, 
svojevoljno i hotimice zlobno sklopila ugovor s vragom i drugovala 
s vjesticama, te svojim ^aranjem i raznimi 5ini nanosila stetu Iju- 
dem, polju, livadam, trsjem, blagu, zivotinji i ostalim bozjim stvo- 
rovom, pravila je tucu 1 prouzrokovala razne zra^ne nepogode; 
dapafie Sto je najvise grozno i odurno, da je puteno obcila s vra- 
gom, da je bogu duznu vjeru zaniekala i mnoga druga protuza- 
konita djela po^inila^ nebojec se zakona ni nehajec za kazneni 
postupak; toga radi moli (si. gradsko zastupstvo ili si. zupaniju), 
da okrivljenicu pozove u odredjeni rok na svoj sud, da ju izpita 
za njezine zlo^ine, i da odkrije druzice; nebude li s dobra sve 



Digitized by 



Google 



94 I. TKALdld, 

priznala, da ju udare na muke, a napokon na uzasan strah dru- 
gim, da se spali na loma^i^ 

Ovako sastavljenoj obtuzbi priloiio bi il gradski il zupanijski 
odvjetnik iztrazni zapisnik, il joSte koj spis, ako se je ticao okrivlje- 
DicC; te ga podnio u gradovih gradskomu poglavarstvu, a u zu- 
panijah zupanijskoj vlaati, radi dalnjega postupka. Gradsko pogla- 
varstvo ili zupanijska oblast; ill je pronaSla u iztraznih spisih stalnu 
i neoborivu podlogu za sudbeni progoii; ili ju je kao nedovoljnu i 
nepodpunu odvjetniku vratila, da ju tadnije obrazlozi. U prvom 
slu^aju bijaSe u gradovih gradskomu biljezniku, a u i^upaniji ma- 
lomu sudcu nalo^eno, da okrivljenici osobno preda pismeni poziv 
ili „actiu^, u kojem da joj nazna^i rok, kada ima osobno doci na 
sud. Obi^no bi petnaesti dan poslie primljena poziva morale okri- 
vljenice dolaziti na sud. U drugom s1u6aju, t. j. kada je gradsko 
poglavarstvo il zupanijska oblast vratila odvjetniku obtuibu kao 
nepodpunu i nedovoljnu : odvjetniei bi svoju izpravljenu tu^bu 
uviek tako umjeli udesiti, da su ju sudovi morali prihvatiti kao 
dovoljnu podlogu za sudbeni progon i okrivljenicu pozvati na sud. 

Doci na sud uslied takove potvore i u ono doba, gdje je sve 
bilo ustalo da unisti toboznje vjestice, zna6ilo je ici u susret smrti, 
koja bijaie obtui^enoj jedina utjeha; jer kao $to nepostojaSe tada 
nikakvo sredstvo, kojim bi se ukloniti mogla sumnji6enju i potvori ; 
isto tako nije bilo nijednoga^ kojim bi se mogla osloboditi i izvaditi 
iz pandjah predsudami opojenoga suda, kad je jednom vec u nje 
pala; jer ako nisu obtuzene dobrovoljno priznale da su vjeStice, pri- 
silile su ih na to grozne muke, te su priznale §to se je god htjelo. 

^ Qualiter nimirum suprascripta Incusata postposito Dei, hominnmque 
timore et non curato legum patriarum rigore, animo sane deliberate 
et ex praeconcepta malitia pactum cum daemone ineundo, semetque 
consortio sagarum immiscendo, diversis viia et illicitis modis, homi- 
nibus, agris, campis, vineis, pecoribus, pecudibus et caeteris creatnris 
arte sua magica nocuisset^ grandinem confecisset et alia uocnmenta 
causasset; quin immo, qnod maxime detestandum est, semet etiam dae- 
moni carnaliter commiscnlsset, fidem Deo debitam denegasset, aliaque 
per eandem in jure revelanda crimina perpetrasset, poenam in generali 
regal decreto et praxi criminali contentam non exhorrescendo : ob hoc 
fiscus Magistratns et Actor cuperet eandem I(ncusatam) super tarn 
atroci crimine praevilt legitima certifieatione et competentis termini 
praefixione in jus et causam convenire, praemissoque benevolo et prout 
juri visum fuerit, ad confitenda crimina sua et revelandas complices 
etiam torturali examine eandem I(ncusatam) ipsi in promeritam poenam 
aliis vero in exemplum igne cremandam decemi, lege regni permittente. 



Diqitized bv 



Goode 



PAUNIOB PROTI VJBdTIOAM U Hft^ATSKOJ. 95 

Po obtu^enicu ni^ega sloja t. j. po 8eljakinju"^^i"slu2kinju, doSli 
bi dva il tri dana prije*]] stavljenoga im roka, u gradovih gradski 
stra^ari il grabanti, a u zupanijah njezini panduri, te ju odveli a 
zatvor, gdje ju odmab^okovali i bacili u smradnu tamnicu. Kako 
u istinu gnjusne bijahu tadanje tamnice, a naro^ito one za vjeitice, 
razabiram iz jedne izjave takove nesretnice, koja se tuzila na sudu, 
da je nocju uhvatila kraj sebe stakora, no sud je u torn Stakoru 
nazrievao vraga. 

Na ure^eni dakle rok sastalo se je sudiste t. j. u gradovih u 
gradskoj viednici „in domo Praetorea^ gradski sudac sa prise^nici 
i gradskim biljeznikom, a u Zupanijah, i to u zagreba^koj, u in- 
panijskoj kuci ;,in domo Regnicolari intra muros et moenia lib. 
reg. civitatis montis Greehensis", sastojece kako rekoh, od podzu- 
pana, njegova zamjenika, velikih i malih sudacah, obcinskoga bi- 
Ijeznika i drugih zvanicah. 

Obtuzenica bijaSe dovedena na sud okovana „in catenis, in ma- 
cicis ferreis", a izpitivao ju u gradovih koj gradski senator, a u 
zupanijskom sudu obi^no mali sudac. Pitanja bijahu sa vrlo malom 
razlikom ovakova: Je li okrivljenici predana bila pozivnica i po 
kom; je li joj oznafien bio rok, kada se mora staviti pred sud.? 
Na to odgovarahu one u gradovih: da su pozivnicu dobile od 
gradskoga biljeSnika; a zupanijske pripadnice, da su dobile od 
maloga sudca, i da im je takodjer i rok bio odredjen, kada imaju 
doci na sud. — ZaSto dakle je i obtu^ena i ovamo dovedena? — 
Nekoje su na ovo pitanje odgovorile, da neznaju; a nekoje opet, 
da im se je tada, kada im je pozivnica bila predana^ kazalo, da 
su obtu^ene kao vjeStice, ^hraanj iene*^, ili radi druzenja sa vjeSti- 
cami; ali one same znadu, da niti su vjeStice, niti su se kada vra- 
canjem bavile. — Pitalo se za tim: Znade li tko ju je osvadio? 
Obi^no bi odgovarale: da neznadu. — Poslije ovih obi^nih ob6ih 
pitanjah stavljana su posebna, i to prema izjavah svjedokah, ali 
ta pitanja udesivahu, da nisu nikada obtu^enoj rekli pravi uzrok 
8 koga je okrivljena i tko ju je okrivio, vec okoliSeci nastojahu iz- 
pipati od nje same, nesluti li mozda, tko ju i zaSto potvorio, nebi 
li se tim odala, jer da se u srcu cuti krivom; jer tim bi osvadu 
na nju ba^enu potvrdila. Prema tomu dakle pitahu ju: Pozna li 
osobu ovu il onu, (koja ju je naime potvorila da je vje§tica) 
i je li s njom u zavadi ? Na ova pitanja odgovorile su obi^no, da 
ju poznaju, ili da je nepoznaju; a za mr^nju ili nazlobu nekoje 
rekoSe, da su s doti^nimi osobami na prijateljsku zivjele; a neke 



Digitized by 



Google 



96 . I. tkal5i6, 

su opet priznale, da su se kadkada zavadile. — Ako li su se u istinu 
kadkada porjedkale, to nije pitao sudac okrivljenicu, radi cesa su 
se zavadile, vec joj sam iz prediztraznih spisah kazivase pravi 
uzrok svadje, te pita§e sarao, jel istinit il nije? Buduc da obtu- 
zenice bijahu vecom stranom seljakinje ill nize gradjanke: to ta- 
kove svadje, koje se u nizem sloju pu^anstva vrlo ^esto i za 
neznatnu stvar prigode, potvrdjivahu okrivljenice uviek. — Ako su se 
tu2ene bavile liecenjem, kojim da su nametnule komu bolest, ill 
zadale smrt, ili svojim liekom bolestnomu ^eljadetu pomogle, to ih 
pitahu : Jesu li se bavile Ijekarijom? Jesu li ovu il onu osobu 
lie^ile i kako? Na ovakova su pitanja nekoje odgovorile nijedno, 
a nekoje su opet priznale, da su biljem lie^ile i lie^ec bajale. — 
Poslie ovih pojedinih pitanjab oznadise okrivljenici imena onih 
osobah, koje su ju potvorile da je vjeStica, ili njihova druzica, te 
ju pitahu : Je li ih pozna ? jesu li zive il mrtve ? Na ova pitanja 
odgovarahu, da ih poznadu i da su zive; a za nekoje opet, da 
nisu zive, jer, da su 6ule od drugih, da su ih radi ;,hmanj dinov" 
spalili. — Napokon pitaSe sudac okrivljenicu, ima li uza se ka- 
kovo svetstvo? To je svaka odgovorila, da ga neima, jer ga je 
tezko imati i mogla, posto svaka bijase prije utamni^enja to5no 
pretrazena. 

Poslije takova sasluSanja obi^no bi okrivljenice suo^ili sa tuzi- 
telji, ako li su zivi bili, a ti su vecinom okrivljenoj rekli u lice, 
da je sve ono istina, 6im su ju potvorili, t. j. svi su priznali pred 
sudom i okrivljenicom ono, Sto su u prvom iztraznom zapisniku 
pred sudcem iztraziteljem kao svjedoci posvjedoyii. — Ako je 
okrivljenica pozvana bila na sud uslied izjave koje mufiene il vec 
spaljene osobe^ koja ju je na mukah odala za svoju druzicu, to se 
naravno s njom suoditi nije mogla ; ali ipak se je tvrdo vjerovalo, 
da je okrivljenica doisto kriva, buduc da je pokojnica koja ju je 
odala, prije svoje smrti morala istinu reci, jer prvo: nije mogla 
nikoga neduzna krivo potvoriti, posto joj je bilo smrcu poci pred 
bozji sud; a drugo: jer su sve mu^emce, kojim poslie mu^enja 
pro^itane bijahu iz zapisnika sve izjave, koje su na mukah kazi- 
vale, iste doslovce potvrdile. 

Ovo sudbeno sasluSavanje bijaSe potauko uvrsteno u zapisnik, 
koj se je uru^io u slob. kr. gradovih gradskomu, a u zupanijah 
zupanijskomu odvjetniku, da na toj podlozi sastavi svoje mnienje. 

Dakako da odvjetnici svimi mogucimi na^ini nastojahu obraniti 
svoju prvotnicu il prvu tuzbu i dokazati, da je temeljito u^injena 



Diqitized bv 



Goode 



PARNIGR PROTI VJKStiCAM U HRVATSKOJ. 97 

bila, pa bi i ovo drugo svoje strukovno mnienje obi^no ovako 
obrazlozivali : Obtuzenica, premda je nepobitnim svjedo^anstvom 
okrivljena, da je vjeStica, ipak sve jednostavno samo nije^e, a tim 
nikakovoga pravoga i jestnoga odgovora niti za svoju obranu, a 
jos manje proti nepravednomu svomu uhvacenju i iitamni^enju 
nedonosi ; u tako velikih i tezkih zlo^inili pako nije dovoljno samo 
jednostavno nijekanje, dapac^e ono okrivljenicu joSte vecma okri- 
vljuje, jer prosto nijekanje, kao nebice, po pravnih zakonih nemoze 
se uvaziti. Nijeduc ucin, tim se pokazuje upravo krivom. A to se 
potvrdjuje jo§te i drugimi nepobitnimi dokazi: gto je uslied do- 
brovoljne i poslie mwkah priznane i potvrdjene izjave drugih osu- 
djenih i jur spaljenih vjeSticah s njimi drugovala i u njihovom 
druztvu mnoge Stete pofiinila Ijudem, inarvi i usjevom; za tim, Sto 
je nekakovom i nadnaravnom moci stvarala tudu i druge zraSae 
nepogode; napokon, Sto je sklopila ogavan savez sa vragom, koj 
joj je tu mo6 udielio. Dakle ve6 radi svega toga imala bi se odmah 
osuditi i s mjesta usmrtiti; ali da se zadovolji pravici, pak da se 
dozna jos i za druga tajna njezina nedjela, te da se odkriju i dru- 
garice^ moli se i zahtieva, da se prema postojecemu zakonu udari 
na muke. — Ako bijase viSe okrivljenieah sudjeno na jednom sudu, 
to bi gradski il zupanijski odvjetnik i to predlo2io, koju da prvu 
udare na muke, ko}u drugu, trecu i t. d. do posljednje; a i za 
ovo potonje naveo je takodjer posebne razloge, n. p. tjelesno jada 
i vecma okrivljena i§Ia bi prva na muke, a najslabija i najmanje 
kriva posljednja. 

Opet se je sabrao sud, da vieca o predlogu odvjetnikovu ; u 
tomu sudu bio je i sam gradski il zupanijski odvjetnik, kao tu- 
2telj i branitelj zakona, pak i odvjetnik i branitelj okrivljenice 
^Procurator incusatae**. Medju jednim i drugim odvjetnikom znalo 
je doci do zestoke borbe, a buduc da ni sdm branitelj okrivljene 
osobe nije bio prost od predsudah, to mu je vrlo riedko poSlo za 
rukom obraniti svoju Sticenicu spram osvadam odvjetnika-tuzitelja, 
i tako ju osloboditi od groznih mukah i zatvora; sud bo je 2elio, 
da se svakako Sto viSe dozna od okrivljenice, nego li mu je po- 
znato bilo iz iztraznih spisah; a osobito iSlo se za tim, da se do- 
znadu i druzice : toga radi prihvatio je obiCno predlog odvjetnika- 
tu^itelja i odsudio, da se okrivljenica udari na muke. Ujedno je 
odredio iz svoje sredine po dvojicu, i to ; u slob. kr. gradovih grad- 
skoga kapetana i jeduoga senatora, a u iupanijah obiCno velikoga 
i maloga sudca, da budu kod muSenja, da okrivljenicu na mukah 
R. J. A. cm. 7 



Digitized by 



Google 



.98 I. TKAL616, 

izpituju i njezinu izjavu pismeno podnesu sudu; da uzmogne izreci 
kona^na presudu. 

mucionici i mukah. Mu^ionica ;,Iocus tortnrae*^ bijase za grad 
Zagreb ^me'lju zidinami i utvrdom slob, i kr. grada'' u gradskoj 
strazarnici „in domo: vigiliae, lictoris, satrapac" u posebnoj za to 
odredjenoj sobi, u kojoj su bila i upotrebljena u ono doba mu^ila. 
Ovu je sobu gradska obcina ustupala i zupanijskoj oblasti, kada 
godj ju ova trebala. Kod mu^enja bijahn, kako rekoh, il dva 
gradska izaslanika, ako je okrivljenica bila pripadnica gradska, 
t. j. gradski satnik i jedan senator; ako pako bijaSe pripadnica 
zupanijska, bill su kod mu^enja veliki i mali sudac ; zatim : krvnik 
^benkar, minister justitiae", koj je muSenjem upravljao, te gradski 
podkastelan, „porkolab", on bo je nadzirao gradske tamnice; 
gradski poreznik, „perceptor**, on bo je hranio gradskim novcem 
utamni^ene vjeStice i izplacivao iz gradske pjeneznice izaslanike 
i krvni^ke sluge i njihovu hranu, kad su koga mudili; te gradski 
pisar, ^dijak'', koji je pisao u posebni zapisnik, §to je nesret- 
nica na mukah kazivala; napokon bijahu ondje mu^itelji: to jest 
krvni^ki sluge, »grabanti". — Za svako mu^enje dobivahu, kako 
rekoh, prisutni hranu i pice na gradski troSak, i to pojedinci 
po pint il vi§e vina, te kruba, sira i mesa dovoljno. Osim toga 
trojiilo se za mu^enja i na sviece, kojimi su nesretnice pripicali. 
Samo se po sebi razumieva, da kad je ^upanijska oblast u grad.^koj 
mucionici svoju pripadnicu okrivljenicu muditi dala, da je 1 sav 
troSak za muSenje sama namirivala. 

Na muke osudjene 2ene, ako su izjavile, da su nosece (sdjetne), 
-bijahu po primalji najprije to^no pregledane, pak priznala H i 
ova,' da moze biti, da je doti^nica zanosila, nisu ju udarali na 
muke, all je ipak nisu pustili nu slobodu, vec ju pridrzali u 
zatvoru, sve dotle, dok se nije navrsilo vrieme, za koje iens. diete 
u utrobi nosi. U prou^enih do sada vjeSti^tih parnicah nisam 
, naifiao na ni jedan slu^aj, da bi koja, izjavivSi pred sudora, da je 
zanosila, u tamnici bila rodila. Po svoj prilici onaj strah pred 
uzaanirai mukami bijaSe povod, da su se nosecirai izjavile. 

Mu6enje je obidno poSimalo u jutro i to vrlo rano. U isto zimsko 
-doba, po imenu mjesecih : februara i marta, vec u pet satih u jutro 
il u pol sedam, ili u sedam ; a u aprilu vec u pol na pet satih 
doveli su okrivljenicu u.mu^ionicu, pa je takovo muSenje, ako 
nije jadnica odmah sve izpovjedila, §to se je doznati zeljelo, tra- 
jalo i do pol noci, dk gotovo i do zore. 



Diqitized bv 



Goode 



PARNIGB PROTI VJEStICAM U HRVAT8K0J. 99 

Prije mu^enja bijaSe zastrasivanje, „territio**, t. j. najprije su 
okrivljenoj pokazivali sve mu^ila^ke pripreme i sprave, predo^ivali 
joj grozan iizas raukali, a uza to ju „lepo i ker^canski nago- 
varjali, da naj s dobra pove i valuje, kak je vu nesretni copernski 
staliz vlezla". Jer je pako svaka nijekala, da bi ikada vjeSticom 
bila i 8 njimi se druzila: bila je predana krvniku, da potra^i 
na njeziuom tielu vrazju pecaf^^ ili kako se u zapianicib veli: 
„tradita ministro justitiae ad exqnirenda diabolica signa". Da se 
pronadje vrazja pe^at, svukoSe okrivljeoicu do gola,. pak ju krvnik 
poCeo pomno pregledavati od glave.do pete. U spomenutih vjeS- 
ti^kih parnicah nalazimo viSe primjerah da je krvnik u istinu 
nasao na okrivljenici takovu vrazju pe^at i to, ili pod pazuhom 
desne ruke, ili pod desnom sisom ili gdje drugdje na tielu. Pro- 
naSao li takovu pe^at, to jii je no^enoi izrezao i povjerenstvu 
pokazao ; peCat je tada vriedio kao stalan i neoboriv dokaz, , da 
je dotifina osoba u istinu prava pravcata vje§tica, i da ju mogu 
nairne sviesti metati . na . muke. — Sto. se je pako tada drialo 
za vrazju pe^at? Najjasniji odgovor dala nam je za to . Mara 
Dedovka (g. 1743), kada joj krvnik izrezao vrazju pe^at i povje- 
renstvu pokazao, a ono zapitalo ju : gdje da je dobila tu vrazju 
pefiat? Odgovori sasviui neduzno: „da to ni vrazja pe^at nego 
zlamenka^, — Takove nevine stvari, kakovih ima sva^ dovjek 
viSe manje na svom tielu, bijahu u vje5tidkih parnicah najja^i 
i nepobitan razlog, da se okrivljeno Seljade odmah udari^na ne- 
smiljene muke. 

Ako krvnik uza. svu pomnju i opetovano trazenje nije mogao 
ipak pronaci vra2je pe^ati, t. j. ni znamenke, m bradavice niti iSto 
sli^na tomu: ipak se je i za takovu deljad vjerovalo, da au vje- 
stice, jier se tada obifino drialo i to, da vrag samo svoje nesigurne 
sluzkinj.e pe^ati, bojeci se da mu ne usko^e; onih pako nepe^ati, 
zsi koje je sjeguran, da 6e mu ostati vjerne. No i takove sii ipak 
pitali, kada vec nisu u vjesta^ki staliz prispjele po kakovom yra- 
zjem obiljezju ili pe^atom, nisu li mozebiti po kakovom pismii? 



^ Ne sarao u posavskoj Hrvatskoj, u kojoj bijaSia . Ono Silno^ pro 
gonstvo vje§tieah, vjeruje se ^alibo2e medju seljaci i danas joSie, da 
je svaka vj^stica po vragu na tielu obilje^ena; vec istu vjeru nalaz'iao 
i daleko na slavenskom jtigu. 

U „Gorskom vijencu* u ove se rijeci to spominje: 
„La8D0 ti je poznati vjesticu 
Siedih kosa, a krst iz pod'nosa^. ^ 



Digitized by 



Google 



100 I. TKAL^ldj 

Kada su obtuSenice jedno i drugo zanijekale, ipak su ih udarali 
na muke i mudili ih sve dotle, dok nisu same od straSae boli po- 
kazale na svom tielu kojegodj mjesto, na kojem da ih je toboze 
vrag zapedatio. 

Poslle odkrida tako zvanih vrazjih pe^atah, kao pravih i ne- 
dvojbenih vjestiCkih biljegah, pomelo je odmah muCenje i to prvim 
stupnjem, t. j. pal6cnicami ili „lisicami^y ili kako se u zapisnicih 
veli ^compressio pollicum". Ovo se je mufienje evo ovako obav- 
Ijalo: stavili bi palee medju ^eljezne plo^ice s gvozdenim Sarafom 
u sredini, te bi njlm ove plofice tako Sarafili ili stiskivaJi, da je krv 
izpod nokatah briznula i palci se smreskali. Takovu muku morale 
su nesretnice podnositi po pol sata, po sat i vi^e, pa da se od 
njih ipak niSta doznati nije moglo. Nego ovo bijaSe same prvi 
stupanj muke. — Kada pod njom nije okrivljenica svoje krivnje 
priznala, staviSe ju na drugi stupanj mu^enja. Ovaj stupanj dielio 
se u dvoje: ili su okrivljenici, Sto je vrlo riedko bivalo (u spome- 
nutih bo zapisnicih nalazimo samo dva slu^aja) sputali goljenice ii 
gvozden goljeni^ni oklop, koj se u zapisnicih zove latinski „ocrea 
hispanica" ili njemaSki „Spanische Stieffel* (kako su ga hrvatski 
zvali neznamo), a to bijaSe zeljezni kostolom, kojim su goljenice 
i listove stiskivali tako Cvrsto, da su se kosti sdrobile; a da bude 
muka ja^a, udarali bi i ^ekicem po takovom kostolomu. To mu- 
6enje bijaSe, kako rekoh^ riedko upotrebljivano, vec obi^ni drugi 
stupanj mukah bilo je ^vezanje rukuh s traga** ili kako se u za- 
pisnicih veli: aligatura manuum a tergo". Okrivljenici naime sve- 
zaSe ruke s traga i omotaSe uzetom, pa su ju on da na koloturi 
malo po malo vukli u vis, da su joj se ramena sasvim preokre- 
nula a ruke glavu nadvisile. Da bude muka veca, spustili bi ju 
brzo na tla, pa ju opet iznovice vukli u vis. Ako i tada »lepo 
nagovarjana" nije niSta prokazati htjela, metnuli bi visecoj joj u 
zraku na noge gvozden utez i pripicali ju gorecom sviecom po 
cielom tielu, osobito pod pazuhom i drugdje, da izagnaju vraga, 
koj se mogao sakriti i u najmanju dla^icu i tako sakriven davao 
okrivljenici novu snagu, da muku podnositi mo^e. U takovoj muci 
mogle su okrivljenice obastati po sat, po dva i viSe, pak da se 
opet iz njihovih ustah niSta doznalo nije. O Jagi Cestarkoj (1704) 
pripovieda zapisnik, da je dva sata grozovito natezana i sviecami pri- 
picana bila, pa ipak niSta nije oSitovala*. — Okrivljenicu ostavljahu 

* In tortura duabus horis persistans, licet fortiter tracta et igne 
usta, nihil fassa est. 



Diqitized bv 



Goode 



PARNIOB PROTI VJKStIOAM U HRVATSKOJ. 101 

po sat i vi§e visecu u zraku, a za to bi vrieme sudbeiii izaslauici 
i mu^itelji otisli u koju sobu, da se ondje pokriepe kruhom, vinom, 
mesom i sirom, da mu^enje krep^ije nastaviti uzmogu. 

Za ovoga drugoga stupnja muke po^ele su ponajviSe, bud ace 
ve6 u polunesvjestici, pripoviedati i odgovarati na razna pitanja, 
koja su sudbeni izaslauici tako udesiti umjeli; da su doznali ono, 
Sto su sami unapried saznati zeljeli. Ako iin pako odgovori okriv- 
Ijenice ni onda joS nisu udovoljili; ili ako su se nadali, da ce viie 
sto joS doznati, tad ju udarise na treci i posljednji stupanj muke, 
t. ]. metnuSe ju na ;,dryenoga konja ili drvenu kobilu", ili, kako 
se u zapisnicih veli, ^^posita est ad equuleum*. Drvena greda do 
pol drugi metar dugadka stojeca na ^etirih noguh t. j. na dvih 
sprieda i na dvih straga, zvala se drvenim il konjem il kobilom. 
U sredini te giede il na njezinom hrbtu bijaSe po dva pednja 
visoka drvena piramida ili „seamnum supra equuleum**, kao sedlo, 
te bi okrivljenica zajaSiti morala njezin vrSak, da pako s toga 
drvenoga konja tako lasno nepadne, staviSe joj gvozdeni utez na 
obje ruke i obadvie noge. U re^enih sudbenih zapisnicih spominje 
se vise putih ovo mu^ilo, koje je od svih najuspje§uije djelovalo ; 
jer koja na prvaSnja dva stupnja mu^ilah niSta nije priznala, na 
ovom je doista sve potvrdila, Sto su ju pitali. 

A kako su dugo okrivljenice na mukah bile? Na to nije tezak 
odgovor : tako dugo naime, dok nisu sve priznale, Ito ih je sudbeno 
izaslanstvo pitalo. No da ipak i za to bude §to jasnija slika, dva 
cu samo primjera navesti, kako su dugo nesretnice takovo mu^enje 
podnieti mogle. — Na 8. februara g. 1743., poSto bi na Jeli Ptic- 
kovici pronaSli vrazju pe6at, a ona nikako nije kazati htjela, gdje 
ju je i kako dobila, pa tim u vjeSti6ko kolo uljezla, udariie ju u 
pol devet satih u jutro na drugi stupanj muke, t. j. svezaSe joj 
ruke i povukoSe u vis; poslie polsatne ove muke, kada se nije 
od nje niSta doznati moglo, metnuSe ju u devet satih na drvenoga 
konja; sa koga je istom po^ela pripoviedati; kako je prispjela 
medju vjeStice. No buduc da ni tada^ kako miSljahu sudbeni iza- 
slanici, nije svega izkazala, a nagadjahu, da toga ima mnogo, niti 
je odala sudruzice, ostaviSe ju u toj muci sve do u noci dev^ete 
ure, a i tada, jerbo je nekoje samo prokazala, a s torn izjavom 
nebijase povjerenstvo zadovoljno, pustise ju na muci do jedanaest 
satih u noci, kad je opet nekoje odala. Ali je ni tada ne snimiSe, 
ve6 istora, kako veli zapisnik: „odkuda vre pol noci bilo bi, niti 
nikaj od nje spitati bilo bi moguce, zato o redone vure dvanaeste 



Digitized by 



Google 



102 I. TKAL616, 

iz muke puscena je" ; podpiuiih dakle petnaest satih bila je na 
strasnoj rauci. — Drugi je primjer joSte uzasniji. Na 16. decembra 
1751. dovedose u pet satih u jutro Marijanu Vugrinec u mu^ionicu 
i predadose ju krvniku, da joj na tielu pronadje vrazju pe6at: all 
jer joj ni peCati naci nije mogao, a niti b'epo pitana odati iiije nista 
htjela, je li kakovu vrazju p^fiat dobila, kako je uljezla medju 
vjestice, i koje su joj druzice bile: to ju u 6etvrt na sedam uda- 
rise na drugi stupanj mukah, t. j. svezaSe joj ruke naopako ipo- 
vukosc ju vis ; a jer ni na toj muci nije niSto izkazala, to ju u 
sedam' satih staviSe na ^drvenoga konja", na kojem sjedec posb*e 
poL druge ure rekla je, da ima jednu vrazju peSat na prsih a vise 
da ih nelma ida ce jusama pokazati, ako ju oslobode muke. No 
po^to osim odkrica pe^ata niSta viSe nije htjela prokazati, opet ju 
staviSe na „drveDoga konja", na kojem je sjedjela do u jutro t. j. 
do 17. decembra trede ure, dok je naime sve izpripovjedila, sto 
se je pitalo, i tada ju, jer je sasvim obnemogla, „ob defectum 
virium" krvnik oprostio muke. Ta je dakle na muci bila gladna i 
zedna dvadeset i dva sata! 

Mu^enje trajalo je u obce tako dugo, „dok nikaj od nje vise 
spitati bilo bi moguce" i „dok je vre disto gingava bila" ; dapa^e 
u naSih zapisnicih imamo dva primjera, da su mu^enice za ko) 
sat uslied mukah i umrle. Cudo li dakle, ako su u tih groznih 
mukah sve priznale, sto su im na usta stavljali i za druzice pri- 
znale vi§e putah svoje najblize znanice, il susjede, il one, s kojimi 
su u zavadi bile. 

Za takova mudenja Skropili bi nesretnicu blagoslovljenom vodom, 
8 razloga, da vrag od nje odritupi; jer da joj on zabranjuje izka- 
zati. svoje zlo^ine i da joj snagu daje, te mo^e muku podnositi. 
iCada su spomenutu Jelu Ptickovicu upitali nocu u jedanaest satih 
sjedecu na drvenom konju, zaSto nije odmah pripoviedala Sto je 
sakrivila, odgovorila im je: „da joj vrag ni dal do po poldan trete 
■vure povedati, ar, kada su ju svetom vodom ^inili skropiti, tak 
onda vrag je kakti jedna muha od nje sko^il doli k zidu, i kada 
henjano bilo, onda je vrag postal kakti jeden madek, i doSel, i 
sve zmirom nju vu noge drukal, da naj nepoveda nikaj, i za to, 
doklam ju ni ostavil, valuvati ni bila moguca'*. — Druga opet 
kazivala je: „da ju je na muki zapedatil vrag drugi put, i pred 
njum stal vu spodobi cucka s nozem kervavim hoteci nju prebosti, 
jer ga bogom i majkum bozjura zaklinjala, da naj odstupi". Treca 



Digitized by 



Google 



PARNIGB PROTI VJE6T1GAM U HRVAT8KOJ. 103 

pako, i to Jela Miheridka, pripoviedala je, da je biv^oj u tamnici 
dolazio k njoj posljednji dan vrag pakleni, i obrekao joj, da ce 
muke trpiti mjesto nje. 

Udaranje na muke, koje je 8liedilo usljed izreCene sudbene prie- 
Bude ^penes latam judiciariam deliberationem", zvalo se na prosto 
„examen" ; jer se na torn izpitivalo i nuikami iztraiivalo, §to se 
na prvom izpitu pred sudom doznati nije moglo. Na torn izpitu 
glavno i prvo pitanje glasilo je: kako je okrivljenica ulezla u 
vjeStice, i kako, gdje i kada dobila vra^ju pe6at? Ako prem na 
ovo pitanje odgovarahu kojesta ; al ipak se svi odgovori u glavnoin 
slazu u torn, da su nagovorom ili silom drugih vjeSticah u njiliovo 
kolo uvedene bile, i da ib tada vrag zape^atio. Evo nekoliko pri- 
mjerah : ili je dotidna osoba iduc kuo.i nadosia na nekakov vihor, 
u kojem da 8U bile zenske t. j. vjestice, koje su ju snubile, da 
ide s njimi, da ce joj liepo biti, da imaju svoju kucu, pa je i po§la ; 
ill ju uvela njezina susjeda il prijateljica, kad ju je razgovarajuc 
se s njom upitala: je li §to s otim vrazjim kolom bolje, i je li se 
po torn dobiva? A kad bi joj odgovorila: da nekada §to, a nekada 
niSto^ da joj odvratila, da se i ona bo6e zapisati, ako bude kakovn 
korist u torn imala. Kraj ovakova jednostavna primanja u vjeStice 
imademo i obsirnijih viestih, da se je primanje u „coperni6ki ceh*' 
sve^ano obavljalo, a to naj^eSce na duhove ili na trojake, kadkada 
pako o Ivanju i o bozicu, i to pred svetim kojim krSdanskim 
znakom, kao pred kriznim drvetom, a osobito pred kiporn bogo- 
rodiCinim, najpafie onim, koj je stojao pred mesni^kimi vrati u 
Zagrebu, a obavljalo se il rano u jutro t. j. zorom, il vrlo kasuo 
u noci. Da nam cieli taj obred primanja bude sto jasniji spominjem 
ovdje, sto je na muci pripoviedala Bara Duganka (1743), kako je 
bila uvedena u vjeStice, te veli : da je na svetak Duhovah izaSla 
u zoru na svoju lesu i ondje vec naSla nekoliko vjeSticab, gdje 
da je bio i vrag pakleni u sve^anom crvenom odielu, koga su one 
„gospodinom" zvale, pa kad je dosla do njih, pozvale su ju na za- 
jutrak; nu ona bojed se da suprug njezin za to ne dozna, ustrix- 
Zavala se. Ali kad joj rekoSe, da 6e se odmah vratiti, pristade na 
taj poziv, te ih vrag sve skupa poveo kriSnomu drvetu k crve- 
nomu kipu, i ondje pripravio crvena nekakova mesa i yina, te su 
jele i pile; ali ona, jerbo je joSte rano bilo, da nije htjela jesti; 
al kad joj vrag zaprietio riedmi: „samo mi nejedi !" da je i ona 
okusila. Po svrsenom zajutrku poveo ih vrag opet k recenoj !osi, i 
ondje ju kao iglicom ubo, a tim joj postavio vraiju pe^at. — Po 



Digitized by 



Google 



104 I. TKAL^Iii, 

kazivaiiju i dru^ili nckojih okrivljeaicah nagovaraliu ih veciaom 
kod lese, da stupe u njihovo kolo, pozivajuc ih po prilici ovako; 
„ajde s nami, mi imamo dosta jesti i piti, nam je liepo, na§ mxxi 
vozi nas kamo hocemo; ako i ti hoces, imati ces svojega foringaSa^. 
Pa kad su ih tako liepo nagovorile, rado su se odazvale i posle 
8 njimi na gostbu, na kojoj, kada bi okusile kruha, koj bijase 
sladji od meda, i pile kuhanoga il ^zganoga** vina, tim ih prema* 
mile u svoje kolo. Kod prvoga primRnja u vjestice nikada nije 
manjkao vrag, d^; on kao njihova glava bio ]g kod svih njihovih 
gostbah i sastanakah, a kamo li da nebi kod takove sve^ane pri- 
gode bio, gdje je morao primljenomu ^eljadetu udariti svoj zig i 
tim si ga pisati pod svoju zastavu. Ponajvise bi vraiju pe^at udarao 
tim, §to je doti^nu osobu ubo iglom na kojem mu drago mjestu 
DJezina tiela. Bilo je slu^ajevah, da za zapedatiti kojega dlana 
nije ga trebao ni ubosti, vec bijaSe dosta, ako je rukom samo 
udario, a kamo je udario, odmah se na tom mjestu pojavila vrazja 
pe6at. Cesto putah bi kod pe6a6enja skakao vrag^ valjda od obiesti, 
u prilici crnoga ma^ka po zape^acenom 6eljadetu. 

Nije bilo mu^no vjeSticam primati u svoje kolo starije zene ; nu 
s mladjimi, osobito sa snahami^ bijaSe mu^an posao. Po takovu bi 
nadoSle nocu, kad je u postelji lezala, te bi ju silom odniele u 
svoje kolo, gdje ju svakojakim obecivanjem, skloniti nastojale, da 
se zapi§6 u njihov eeh; no kad se ona, da se te napasti obrani, 
ili prekrizila ili majku bozju, osobito bistridku, u pomo6 zazvala, 
to bi vjeStice ili okrenule lica od takove neprijazne im zvanice, 
ili bi ju udarile u ledja i tako procerale. ViSe putih nisu se ni 
nasiljem posluziti htjele, dosta bi im bilo, ako bi na njihovu za- 
povied donesla takova zvanica na badnju ve^er na prostrti stol 
jednu daSu vina, jednu vode i nekakovu mast, koju su joj urufiile : 
tim bi vec pristupila u njihovo dru2tvo; ili bi ju nocu u zimno 
doba do^ekale na razkrScu i zvale ju, da se ide k njim ogrijat, 
premda se oganj ni vidio nije, a nije li se odazvala, to nadiniSe 
takovu tmiuu, da je zvanica jedva kuci pogodila. Za koju bi se, 
osobito snahu, zauzele svimi mogucimi na^ini, da ju predobiju za se, 
ako nikako nisu uspjele: da joj se osvete, nakazile su ju ili sklju^ile. 

Doznavsi tako iz izjavah mu^enih okrivljenicah o primanju u 
vjeStice i o njihovom pe^acenju, da reknemo koju, na podlozi istih 
izjavah, o zadru^nom njihovom 2ivotu i o njihovih gostbah. 
VjeStice, ako i bijahu jedna cjelokupna vojska, il kako same ve- 
Ijahu, da ih ima „kakti trave i liSca^, ipak bijahu podieljene u viSe 



Digitized by 



Google 



PARNICB PROTI VJBStICAM U HRVATSKOJ. 105 

detail ill ;,kumpanijah'*, koje se medjusobno iii liciio pozuavale 
nisu, a svakoj takovoj 6ei\ poglavicom bijaSe vrag, koj je u nji- 
bove sastanke ib*, kako ih zvahu, ;yspravi§ca'' glavom dolazio i to: u 
sve^anom crvenom brvatskom odielu ; jedanput samo pojavio se je 
11 zelenoiD, a jedanput opet, da je mjcsto rukuh i noguh imao 
pasje §ape. I^o nije on samo dolazio u njibove sborove, vec ih je 
i sam onamo vozio u hintovu podpregnuv podanj po ^etiri, po Seat 
vranacab-koDJab. Obi^no sii ga zvale „gosponom", ali je imao i 
posebna imena kao: Filip, Kralj, Luciper, Markaj; Matek, Matidek, 
Pogan, PremuS i Silnjak. (Nisu li ti vrazi pod kozom krvavi 
bili) ! — On ira na gostbah predsjedao , on ih fiastio kruhom, 
mesom, kobasicami i t. d., s njimi il pojedince il ukupno plesao, 
Ak on bijaSe i njihovim sve6enikom, §to doznajemo iz izjave Jele 
Magdalenicke (1657), koju su vjeStice bivSu u njihovom dru§tvu 
nagoyarale, da dulje ostane : ^^akaj ! budemo pri me§i, hocemo 
sada i popa dopeljati" ; a ona im na to odvratila : „pri vragu 
budete, ne pri mesi", 

Prvi pod vragom il njegovira namjestnikom, bijaSe ako je bio 
u sastanku muzkarac, vje§tac, te ih i on vozao u spraviSca, 
donaSao im vino i plesao s njimi; nije li bilo u dru^bi muzkarca, 
to bijaSe glavarom il glavaricom najumnija vjeStica, a tu su zvale 
ili : „gospom, ili kapetanicom ili starom majkom**, pa ta je tada 
svim zapoviedala, a osobito sluzkinjam ili deklam; jer je bilo i 
takovih vjeSticah, koje su posudje prale, drva donaSale i drnge 
kod gostbah posliizivale. Glavarica upravljala je druztvom, odre- 
djivala gostbe, miesila kola^e ili gibanice i odredjivala dobu i mjesto 
gostbenih sastanakah; koji bijahu obi^no u nocno doba i o mlaju 
(mieni) na razkrScu, na tratinah, kod vjeaalah, kod zaselakah (ma- 
rofah), ili pod kakovim hrastom^ (riedko kada pod lipom), a kad- 
§to i na gori Medvednici. Na tih se gostbah jelo crveno polu 
krvavo meso, kuhane svinjake podudjene lopatice, pe^ena teletina, 
gibanice, pilo se vino priesno i kuhano, koje bijase sladje od meda. 
Poslie gostbe uviek se plesalo, i to dugo do pol noci, a kadkad i 
do zore; napokon posto su se do sita ugostili i naplesali; odvezao 
bi ih vrag onamo, odakle ih i dovezao, a to najobidnije k leai. 

Ako i bijaSe vjeStidkih gostbah, al je bilo i gladovanja, pa da 
si utiSaju glad, krale su vjeStice zito i priesno jele, ili su pobi- 
rale u pregaSu cviet od strni osobito razene, te si od njega pogaCu 
izpekle, il bi uzele predju predenu mlade nedjelje prije sundana 
iztoka i stavile ju u zeravu, koja se je prometnula kobasicami^ 



Digitized by 



Google 



106 I. TKAL616, 

te jih pojedoSe. Hranile su se joSte i tim, Sto su krale sisajucu 
djecu, koju su zene plijuc na polju za sobom u strni ostavile, da 
prospavaju; ovu bi djecu ukrale, odnesle na razkrS^e 1 ondje im 
izjele srca, mrtvo pako truplo bi polo^ile opet na prvanje mjesto. 
— Tumarajuc Sironi po gorah, po polju i po vinogradih uzimale 
bi kruh, vino i Ijetinu, riedju svu hranu, do koje su samo do6i 
mogle; tako uzeSe jednomu seljaku u oestinah iz lagva u podruaiu 
dvanaest vjedarah vina, a drligomu opet ^etiri vjedra, koje su 
vino izpile, a prazne sudove poto6nom vodom napunile. 

Ovoliko o njihovih sastancih i gostbah izvadib iz vlastitih nji- 
hovih izjavah ; a da nam bude slika podpuna , pripoviedati cu 
joSte, kako lete zrakom i kako prave tu^u i mraz. Da polete u 
zrak, sluzi im za to neka crna mast, koju na^inja od crnih svinj- 
skih izmetinah njihova kapetanica , govorec za priugotavljanja : 
„budi s tebe mast, kad poletimo, da nas pom ore " ; ili im ju, kad 
kojoj uztreba, donosi ^km vrag, a tom masti da mazu i sebe i 
svoje druzice. Za poletiti nije bas ni mast upravo nuzdna, jer je 
vjeStici dovoljno, ako si s traga private metle, tad bo se moze ta- 
kodjer u vis dici; all to nije tako sjegiirno sredstvo za lecenje, 
kao sto je mast, jer jedna vjestica, prozvana „gepava Jelenka", 
privezavSi si metle, istina, poletila, ali jer su metle preslabc bile, 
slomila je nogu na hrastu preko Save. 

Napokon kazivati mi je joSte, gdje se sastaju, kada i oda sta 
prave tu(5u i mraz, Nakon pomenutih pitanjah i izjavah na muci 
sliedilo je joSte i ovo pitanje : Buduc da se doti6na sama pri- 
znala vjesticom, a to je i dokazano, jer se je na njezinom tielu 
pronaSao vrazji pe^at, „a takove ne^iste i hmanj zene" nastoje 
svakojakoj stvari nauditi : neka kaze, kada je, komu i u ^em i 
koliko putah naSkodila? Na ovo su pitanje obidno odgovarale, da 
su pravile tu5u i mraz, a mjesto, gdje prave tu^u, oznafiise pripad- 
nice grada Zagreba i njegove okolice ponajviSe goru Medvednicu^ 
kadkad goru Okicnicu ili TuSkanec ; a Bara starija PetruSka (1749), 
iz Vivodine, pripadnica imanja ozaljskoga, rekla je, da je sa VlaS- 
koga brda htila baciti tudu. — Za ^udo nam je, posto se na§ KIek 
i danas jo§te u pu^kom pri^anju dr^i shodiStem vjestieab, da mu 



* Sjeverozapadni rt zagrebacke gore Medvednice zovu i danas joste 
Zagrebcani „BabJim kutom* i po njem nagadjaju vrieine, jer ako se 
u babjem kutu obla^i, to ce doista biti oliije, ako je pako vedar, ma 
bilo obzorje i obla^no, vele, da se nije bojati nepogode. 



Digitized by 



Google 



PARNICB PROTI VJEStiCAM U HBVAT8K0J. 107 

u nasih zapisnicih neima nikakova spomena. — Tucu prave u nocao 
doba i to na re^enih mjestih, kamo ih opet vrag u hintovu vozi, 
a prave ju iz onoga pepela, kojira su zene na mladi utorak, petak 
il subotu oparile rublje ; ili ju prave od nekakove biele zeralje, il od 
krtorovine, il od kamenja, il od sniega, koj u zimi sakupljaju i spra- 
vljaju u veliku jamu na gori Medvednici, a prave ju o mlaju, pa 
vrag ju u vodu urbane, da otvrdne. Praveci tu^u govore: „ua 
tu^u se preverzi ter zitak uniSti* ; mraz pako na^injaju od kiSe i 
to prije nego sunce izadje; i onda govore: „mraz budi, te naudi 
usjevom i Ijudem". Tuce mogu nafiiniti po jedan, dva il tri badnja; 
a kad je gotova, tada podignu oblak i vikar, pa ju ponesu s tim 
oblakom i spunte kamo hoce. Ako li viSe putih nepadne tuda 
ondje, kamo bi one htjele: to im je zapriedio il zupnik, krizaju6 
svetotajstvom oblake, il zvonovi: i to za zagreba^ku okolicu zvo- 
novi zupne crkve bv. Marka i kapele sv. duha, a za ozaljsku, 
zvona crkve sv. Jurja. — Poslie baCene tu6e opet ih vrag u hintovu 
povezao kuci. 

Kod nijedne iztrage na mukah nije se propustilo okrivljehicu 
zapitati: „Buduc da se nalazi u takovoj vrazjoj raestriji, (jer je 
bez dvojbe vjeStica), neka odkrije svoje druzice i koliko je vre- 
mena s njimi drugovala, i za to doba komu su, kako i koliko 
putih naudile?" Mnoge su tom sgodom izpripoviedale cielu Citulju 
svojih druzicah, i to imena onih, kqje ih uvele u vjestice, s kojimi 
su bile na vjegtickih gostbah, ili koje su im pomagale praviti tu5u 
i mraz. Cesto puta su i slagale, pak su kao druzice potvorile one, 
s kojimi su u zavadi bile. 

Posljednje pitanje bijase: je li okrivljenica s vragom puteno obcila? 
Na ovo su pitanje nekoje odgovorile, da nisu nikada; druge bi 
opet priznale, da jesu, i to, il tada, kada ih je prvi put zape- 
datio, ili da je vrag, kada nebijase njihovih muzevah kod ku6e, 
dolazio nocu k njira u slici njihovih suprugah; dapafie bilo je slu- 
Cajevah, da su tom sgodom i od vraga placu primile i to po forint 
ili dva. 

Posto se je na taj na^in od okrivljenice sve doznalo, Sto se je 
doznati htjelo, skinuo ju je krvnik s mu6ila, a sudbeni joj izasla- 
nici pro^itali tada sve §to je na muci kazivala i u pi tali ju, priznaje 
li i izvan muke sve svoje izjave istinitimi? Svaka je dakako od 
straha pred novimi u^asnimi mukami, koje su se po tadanjem za- 
konu ponoviti mogle, „dobrovol}no" priznala, da je istinu rekla. 



Digitized by 



Google 



108 I. TKAiiCi6, 

Eako spomenuh, gradski je pisar ili dijak bilje^io potanko svaku 
i najmanju izjavu, koja je nearetnica na muci izrekla, a osobito 
imena onih, koje je odala kao svoje dru^ice, i taj zapisnik bijaSe 
podnesen najprije u gradovih gradskomu, a u ^upanijah zupanij- 
skoniu sudu, ponajvifie s toga, da pohvatati dade okrivljenicom 
potvorene druzice, pak da ih s njom suo^e, da im u lice svaka 
re^e, §to je na muci priznala. Kod takvoga suo^enja^ ako su okriv- 
Ijenice ostale kod svoje tvrdnje, sud je potvorene osobe odmah 
pritvorio; ako su pako izjavile kod suodenja, da su koje deljade 
krivo potvorile vje§ticom i to ili radi toga, §to nan] mrze, ili ito 
ga je kada opsovalo, il mu kakovu drugu uvredu nanielo, takove 
su na slobodu pustili. 

Iztra^ni mudioni^ki zapisnik urudio bi za tim sud u gradovih 
gradskomu, a u zupanijah ^upanijskomu odvjetniku; da na nje- 
govoj podlozi podnese kona^no svoje mnienje. 

Ako su bili zlodini, koje je okrivljenica na mukah o sebi pri- 
znala, tako tefki i podpuni (a to bijahu vecinom), da se ni malo 
sumnjati nije moglo: da je ona prava pravcata vjeStica, vrada- 
rica i bajalica, da je nadinjala tu^u i mraz, da je Ijudem nano- 
sila bolesti i istu smrt, da je bila na vjeStidkih gostbah i da je 
tjelesno obcila s vragom, to bi onda odvjetnik za kazan a dru- 
gim za spasonosan primjer izrekao ovo svoje mnienje: da se na 
loma^i ziva spali; a kadgto, da se takova u^asna smrt bjednici 
olakoti, predlozio bi, da joj se najprije odsje^e glava, a zatim 
truplo da se spali. — Ako zlo^ini uslied izjavah okrivljenice nisu 
bili dostatni, ni tako tezki, da bi se napredac izreci mogla smrtna 
osuda, zahtievao bi odvjetnik, da se radi dalnje i podpunije iztrage 
udari na nove muke. 

U prvom sludaju sudiSte bi odvjetnikov predlog obi^no prihva- 
tilo i potvrdilo, te nad okrivljenicom izreklo smrtnu kazan, pak ju 
ubilje^ilo u zapisnik, koj su dva sudca podpisala. I u drugom slu- 
^aju pristao bi sud uz mnienje odvjetnikovo, te bi okrivljenica 
osudio na nove muke; ako li i na tih (Sto se je vrlo riedko do- 
gadjalo) nije se toliko doznati moglo, Sto bi zaslu^ilo smrt, ili §to 
se na njezinom tielu uz najpomnije potrazivanje krvnikovo nije 
pronaci mogla vra^ja pe^at, odrie^iSe ju od dalnje obtuzibe i pu- 
stise na slobodu; ali je prije priseci morala, da tu njoj naneSenu 
uvredu opraSta i da radi nje nikada nikomu nece kakove Stete 
nanieti. — Ovakova odpusteniea bijaSe na ovom svietu najbjedniji 
stvor, jer radi slomljenih udah na mukah nebijaSe ukucanom od 



Digitized by 



Google 



PARNICB PROTI VJRStICAM U HRVATSKOJ. 109 

nikakoYc koristi, dapa^e se je, kao jiir mii^ene i osiimnji^ene vje- 
Stice, svatko klonio, ba§ i isti naiblizi rod, Sto viSe, iiebijaSe joj 
proato stupiti preko crkvenoga praga. Stojeca pod vje^nim nadzo- 
rom Ijudih punih predsudah i sumnje bojaSe se neprestano, jedna 
bo i najmanja sumnja na nju dostatna bi bila, da se opet povede 
pred sud i udari Da nove muke. Prema takovomu kukavnomu i 
od svih prezrenomu ^eljadetu sretnije bijahu one, koje su, ako i 
uz groznu smrt, na loma6i ova] ^ivot drugim zamienile. 

Malo prije spomenusrao dva odvjetniCka predloga t. j. za smrt 
i za iidaranje na nove muke i to glede osobah, koje su poslie 
mu^enja u 2ivotu ostale; ali imamo sluCajevah, da su nekoje iz- 
dabnule ili na rauci ili odmah poslie muke. Strog odvjetnik i glede 
ovakovih bjednieah zahtievao bi nemilostivo od suda: poSto su 
iste zasluzenu smrt na loma^i prieprefiile naravnom smrcu, il, sto 
je joSte vjerovatnije, posto ih je sam vrag udusio htijuc tim pre- 
prie^iti, da neodaju sve svoje zlo^ine: s toga predlai^e, da se nji- 
hova trupla, jer su vje§tice u istinu bile, na loma^i sa^e^U; a tim 
viSe^ jer se nekoje od njih na samrtnom hipu nisu htjele ni izpo- 
vjediti, dapa^e su sveienika, koj bijase u torn poslu k njim pozvan, 
odrjeSito odbile. — Vise putih pristao bi sud na ovakov ui^asan 
odvjetnikov predlog ; - no bilo je slu^ajevab, da ga je odbio i to 
zato, sto se na mrtvom tielu smrtna kazan neizvrSuje, a i moguce 
bi bilo, da bi nesretnica, kad bi po muci ziva bila ostala, svoju 
torturnu izjavu opozvala ; toga radi da se njezino truplo neima na 
loma^i spaliti, vec pokopati ondje, gdje se spaljene vjestice pokapaju. 

Smrt na lomaH. Osudjenoj na smrt dozvali bi svecenika, da ju 
izpovjedi, s bogom izmiri, na smrt pripravi i na stratiSte odprati. 
Nisam na§ao nikakovih viestih, da bi u nas, kako je to u Nje- 
ma^koj bivalo, da bi, velim, svecenik, kada bi jadnicu izpovjedio 
ili prate6 ju na stratiSte tjeSio, i tom prilikom joj se smilio, tako- 
djer potvoren bio ili bar sumnjiv postao, da spada i on u vje- 
Stidko kolo ; akoprem se je i tada (kako u prostom puku ialiboze 
i danas joSte), vjerovalo, da i svecenici umiju praviti tuCu. 

Iz gradskih tamnicah odveli su osudjenu na stratiSte: gradski 
ili zupanijski sudac (ako je bila ^upanijska pripadnica) ili njihov 
zamjenik, zatim krvnik i njegove sluge i gradska strata, kojim 
se pridru^ila i vidjeti £eljna svjetinja; ova bo nije nesretnieu ni 
najmanje i^alila, dapa^e ju proklinjala. Sa Markova trga vodjahu 
ju, a obiCno vozahu, Mesnifikoro ulicom na naroSito za paljenje 
vjeSticah odredjeno mjesto, prozvano ^^ZvediUe^, koje bijaSe ne- 



Digitized by 



Google 



110 I. TKALdl6, 

daleko od mesni^kih vratah u po^etka TuSkanca, gdje je danas 
gradska streljana. Ovdje bi jadnicu grabanti skinuli s kolah, sudac 
ili njegov zamjenik, predodiv u kratko sakupljenom obcinstvu 
gadnost zlo^ina i pravedni postupak suda, proditao bi smrtnu 
osudu, prelomio nad osudjenom §ibku i predao ju krvniku i nje- 
go vim slugam. Ovi bi joj svezali ruke naopako, odrezali kiku, i 
poito bi poklekia, krvnik bi joj odsjekao glavu, a tad bi trupio 
s odsje^enom glavom poloziii na buktedu loma^u i spalili. — Ako 
li je smrtna osuda zapoviedala, da se osudjenica mora £iva spaliti, 
to bi ju privezali za stup i oko njega naslagali drva, take zvane 
^oprte**, koje je gradski porezDik nabaviti morao, pa ih zapalili; 
htjedose li nesretnici umanjiti boli, t. j. pospjeSiti smrt, oprte bi 
namazali smolom iii katranom, da prije i jade uzbukte. 

Eyo na podiozi autentidnih sudbeuib zapisah 6itava sudbena 
postupka proti vjeSticam, kakov bijaSe u XVII. i do polovine 
XVIII. vieka. Da pako ciela ta slika bude jasnijom, mislim, da 
6e dobro do6iy ako li ovdje priio^im radun gradskoga poreznika 
Martina Eberla* od g 1704., koj nam pokazuje, sto se je na vje- 
stice troSilo za njihova mudenja i spaljivanja. Radun glasi ovako 
doslovce: 
Na examen Pticbkovicze potrossil szam na szvecho 

1 gr(o8), lienkaru 1. gr., item Exmisusem, porku- 

labu, djaku j perceptorom, vszakomu pinth vina 

i za gr(oS) kruha den. 36. 

Item, grabanthom polagh vina den. 3. 

Die 10. die 11 et 12. Januarii. Vszaki dan potrossil 

szem na gore rechenih po 39. novacz .... for. 1 den. 17. 

Item, dal szem za szveche den. 12. 

Item, kupil szem pet operth den. 25. 

Item, zadny dan na meszu , - den. 4. 

Item, dal szam, da szu sze babe sgale polag vina 

officialom ; . . . . den. 20. 

Item, henkaru polag vina na kruh i meszo . . . den. 12. 

Item 4. vratarom i dvem grabanthom polag vina . deu. 6. 

Od 10. Martiussa do 30. dvem czoperniczam dal szam 

polag vina vszaki dan dva groaha na kruh . . for. 1 den. 60 



* E rationibns Martini Eberle, perceptoris clvit. Zagrabiensis pro 
anno 1703. 1704. In arch. Accademiae Scient. Slavor. merid. II. d. 
156. 157. 



Digitized by 



Google 



PAENICB PROTI VJBS TIGAM U HRVATSKOJ. Ill 

Die 10. Martii. Kada szu czopernicze na mukah bile, 

potrossil szam na Exmissus polag vina . . . den. 32. 

Die 14. Martii. Dal szam henkaru, od dveh czoper- 

Dicz, kay je dva puta muchil, 4. pintOY vina, za 

dva grossa kruba y dva funta szira den. 25. 

Die 29. Martii. Da su babe sgali, grabantom y vra- 

tarom na kruh den. 8. 

Item, henkaru, kay je babe muchil y pogubil . . den. 20. 

Die 4. Aprilis. Pochel szam hraniti dye czopernicze 

do 10. Aprilis na dan vszakoj 1 gr(o§) .... den. 46. 

U ovoj razpravi nacrtah po autenti^nih vicstih progon vjeSticah, 
njihove izjave i niihovu osudu, i to samo onih, koje su u Zagrebu 
bilo po gradskoj bilo po zupanijskoj oblasti spaljene bile; al ih je 
i izvan Zagreba mnogo zaglavilo, bilo radi bjesnila neuka puka^ 
bilo od vlastelinskih (dominalnib) sudovah, koji su, kako se znade, 
imali pravo ma^a. Sto se prvoga dotice, znademo samo ono, dto 
je zabilje^io slovenski suvremeni historik Valvazor, koga su u 
obce vjeStiCki poslovi zanimali, a taj nam pripovieda, da je god. 
1686. silesija vjeSticah u zagrebadkoj okolici spaljena bila, i da su 
seljaci na te „vrazje sluzkinje** tako pobjesnili, da su svaku, o 
kojoj se mislilo da je vjeStica, mimoisav crkveni i svjetovni sud, 
uhvatili i bez milosrdja spalili Uzrok tomu selja6koa)U bjesnilu, 
veli, bijase nerodica god. 1685., koju su po miSljenju puka pro- 
uzro5ile vjeStice. Za taj neopravdani i ne^ovje^ni postupak kaznjeni 
su bili tim, sto su morali mjeseca maja 1686. u stanovite dane 
vise satih u crkvi kledec pokoru diniti^ 

Da su se osim gradske i zupanijske oblasti i pojedini plemici 
sluzili svojim pravom madi naprama yjeSticam, spominje sam pa- 
metar Supe belske* u Zagorju, gdje je jedne samo godine i to 
1742. desetorici vjeSticah uslied osude ondaSnje vlastele odsje^ena 
glava, a trupla su bila spaljena. Po imenu pogiboSe na 29. januara : 
Kata Ratkaj od 45 god., Jela Negovec od 40 god., Bara Biskup 
od 22 god., Jaga Pucko od 21 god. Iste godine pogibe na 9. 
marta : Ana Grudi^ek od 50 god., Magda Mraz od 60 god., . Jana 
Kolarek od 40 god , Kata Kolar od 70 god , Jana Jugovee od 53 
i Jana Drvaric od 60 god.; a sliedece g. 1743. odsjekose glavu i 
spaliiSe truplo Kate BiSkup na brdu blizu Seljanacah. — A takovih 



^ Valvasor. Ehre des Herzogtburas Krains. 1. c. 

* Liber memorabilium parochiae Belensis, seu sub Bela. 



Digitized by 



Google 



112 I. TKAL6r6, 

zrtvah bilo je i drugdje, kao §to n. pr. kod sv. Jelene preko Save 
(1750.) itd. 

Nemojmo se fiuditi seljakom, kad su u ono doba progonstva 
vjeSticah vjerovali i obrazovani Ijudi, dk, upravo oni, u ^ijih riikuh 
bijaSe sav postupak proti vjesticam, u njihove vje§ti5ke 6ine. Da 
to dokazem i u ovu moiu razpravu viSe svjetla uneaem, evo do- 
slovce ruCnog pisma podzupana i velikoga sudca zupanije zagre- 
ba^ke Janka Sajca, kojim sa svoga plemickoga posjeda Sv. Je- 
lene preko Save na 10. prosinca 1751. izvjeScuje podzupana zagre- 
ba^koga Sigismunda Busica o vjeSlici Mariji Vugrinec, koja daje 
snahu Marijanu Frait, zato Sto medju vjestice pristupiti nije htjela, 
svojimi 6im skljufiila: „Spectabilis ac gene rose domine vicecomes! 
frater mihi colendissime ! Sznehu, koju szu czopernicze iz zroka 
toga, kaiti in consortium illarum podati sze nije hotela, vazele bile, 
salyem ad figuram iuris, da ona, kak ie y od koga mamlyena y 
vu czeh nyihov nagovariana, povedati bude mogla y da iu goszpon 
brath Petkovich in judiciis Zagrabiae indubie futurus videti more 
vu kakovem ie sztalissu szada , poklam Maricza iey odchinila 
znabaia sze, y vu kakovom sztalissu bila ie onda, kada ie examen 
pred goszponom brattom Petkovichem pri sz. Hellene institueran 
bil. Stimal bi vendar cum pluribus rationibus et circumstantiis, da 
bi sze szneha in judicio ante confrontationem examenuvala, potlam 
pako s nyimi confronterati bi sze mogla. Kak pako casus pripetil 
sze ie pro informatione goszpona bratta speciem facti deducuiem, 
naimre : ta szirota sznelia od czopernicz na toliko vuzeta, da z de- 
sznum nogum y rukum pomochi niti haszniti niszi mogla, ar noga 
i ruka szkerchena na toliko ie ie bila, da, da bi joi otecz nebil 
z drusinum persztov od dlani tak rasztegnul, da joi ie falat dreva 
nuter posztavil, bili bi perszti y z dlanum szkupa zegnili; recu- 
ruval ie k meni proszechi pomochi y povedajucb, da the hmanye 
sene zmirom iu infesteraiu y med sze zovu, kai poklamkam bi bil 
goszponu brattu Petkovichu povedal y proszil, da bi Njih miloszti 
dosztoial k meni k sz. Helleni doiti y kmetom szvoiem zapovedal 
sze posztaviti, da in praesentia utriusque examen sze instituera; 
vuchinjeno ie onda, y goszpon brath Petkovich ie dossel y sztranke 
sze szpravile kadi y kada li confrontatia bila, szneha zachela ie 
povedati kak ie s nyum hogyeno y kai Maricza baba szvekerva 
y mus rechene sznehe na bosichnu noch, kada sze k polnochki 
isslo y od polnochke domom dohagyalo, hoteli szu imati, da nai 
vuchini; Marica baba prisztupi k sznehi na sztolczu szedechoi, 



Digitized by 



Google 



PARNtCB PROTI VJEStICAM U HRVATSKOJ. 113 

zachela ie zubmi nekai koszati 7 ostro ier fixe szoehu v ochi gle- 
dati, govorechi: „ter jesz li ia tho govorila^, szneha confirmera 
da ie; na dalye pitam sznehu, da nai vsze pove kai zna^ pochela 
ie szneha plaho gledat z rukum massuch, da vech govoriti nemore, 
kad ni rechi prerechi ni mogla, nego plahujach 7 vu sztrahu bu- 
duch pred nami opala je zamertva nakla. Videchi casum goszpon 
brath PetkoTich zachel ie szuprot meni diachki govoriti, da vidi 
7 szam szpoznava czopriu, ali kaiti onde neimaiuch vuze niti liudih 
szvoieh Mariczu prieti nemore, proszechi mene; da iu nai primem 
7 vu vuzu posztaviti vuchinim, et sic factum, ona prieta 7 vu 
temniczu devena, po koie odpel7an7U szveker rechene' sznehe, 
szinom 7 senum szvoium osztavssi pred nami vu hisi zachel ie 
govoriti : da vidi 7 szpoznava nad szvoium sznehum czopriu, 7 da 
boi sze, da mu Maricza nebi bila szina natepla 7 vu mesterszku 
czopriu szpravila, poklamkam szin njegov z rechenum Mariczum 
visse dva meszeeza szpaval ie. Za them po poldan acceduval szem 
Mariczu vu temnicze buduchu 7 zachel iu diversis examenuvati, 
kola odgovorila mi ie: da iu nai iz temnicze pusztim, da do trei- 
tega dneva sznehi hoche odchiniti ; na dalie nagovarial szem iu, 
da nai buducha vu teraniczi odchini, hochu 7 ladichku n7einu 7 
vszu mestriu koiu ima vchiniti dopel7ati; odgovorila ie Maricza: 
da odchiniti nemore drugdi, nego onde, kade ie vuchiniU; 7 da 
doma na kominu sznehi ie vuchin7eno, consequenter da sze 7 onde 
odchiniti more. Vuzel szem kola 7 Mariczu sznehum szkupa na 
kola posztaviti vuchinil, 7 tak domom odpravil; alii kaiti rechena 
szneha povedala mi ie, da szveker, szvekerva 7 druga vu hisi bu- 
ducha drusina vszaki ima szvoi venerabile, hotejuchi 7 tote prae- 
cautiu vuchiniti, poszlal szem po goszpona viceszucza Piszachicha 
7 dal mu instructiu, da Mariczu ima anteceduvati 7 szvekra, szve- 
kervu 7 szina kod takaisse vsze ladicze vu sztanu bnduche visito- 
vati; koi viceszudecz 7 vuchinil ie 7 seszt reliquiralov z dvemi 
chrepczi maszti nassel, chrepcze ie onde poterl 7 zahitil, reliquiare 
pako meni poszlal, koie ia ad judicium hac occasione pos3il7am ; 
et sic Maricza 7 sznehum zapel7ana ie domom, kade, kak ie sznehe 
odchinila, tho szneha povedati a Maricza kod authoricza za nai- 
bol7e zexplicuvati bude mogla ; sznehe vendar pomogla ie 7 vu ov 
sztalis, vu koiem ie szad, doiti vuchinila, et quia tota quanta ilia 
domus videtnr ease infecta, nai goszpon brath doaztoiaiu in ipso 
examine laboruvati, ut complices huius maledictae artis resciantur, 
et si aliqiia mcarum complex adinventa fuerit, talem mihi quo 

R. J. A. GUI. 8 



Digitized by 



Google 



114 1. tkalCkS, 

ocyus represenfari peto, ut et ilia coDdignam suo'rum meritorum 
poenam consequi veleat. Sztem mene na dalye izruchujuch osztaiem. 
Pri 8V. Hellene 10. decembris 1751. goszpona bratta szlaga poni- 
zen: Zaych Janus, m. p. 

P. S. Poklamkam bi bil goszponu brattu liszt napiszal u zapechatil, 
occuruvalo mi ie, da onda, kada Maricza baba bila bi sznehom 
domom odpravlyena, naideni szu pri rechenqj Mariczi dva lon- 
chicbka maszti, koy meni y donesseni szu; nimajuch drugoga za 
nye prilichnessega meszta, chinil szem je na ganyku pod perszt- 
nicze obesziti, kamo hodechi stakori iz iednoga lonchichka maszt 
V8ZU szu poieli, a vu drugom malo ostavili, salyem vendar obadva 
vu Zagreb". 

Sto cemo? — U to doba ne samo u Hrvatskoj, kao toboz manje 
proavietljenoj zemlji, vec i u istom Bedu, u carskom dvoru nebi- 
jahu joste na ^istom, ima li u istinu pravih vjeSticah. To nam svje- 
do^i pismo fadanjega ministra grofa Karla Bacana, u kom na 8. 
novembra g. 1752. piSe tadanjemu podbanu i velikomu zupanu 
zagreba^ke i krii^eva5ke zupanije Ivanu Raiichu: da posto se Nj. 
Veli&instvo jednom vec zeli todno uputiti o vjeSticah, da mu na 
to ne samo toCno odgovori, vec da i koju uhvacenu ali neosudjenu 
vjeSticu pod sjegurnom stra^om u 6e6 dopratiti dade. Scieni li 
pako, da tom sgodom nuzdan bude i koj vje§tak u izpitivanju 
vjeSticah, da i njega ovamo posalje, a bude li potrieban i iztrazivalac 
vra^jih pe^atah, da na svaki nadin i njega odpremi, da uzraogu 
vjeSticu toSno izpitati; koju, pronadje li se krivom, povratit ce se 
doti^noj oblasti, da ju kazni; troSak pako toga odaSiljanja nositi 
ce drzavna blagajna^. 

Ako i neimamo viestih, je li pod ban Ranch udovoljio ovomu 
nalogu, mislimo ipak; da jest ; jer je do skora za tim s temelja 
uzdrmana bila vjera u vjestice, i to uslied carske odredbe, kako 
zakljudujemo iz saborskoga dl. VI. od g. 1756., u kojem se veli : 
da na naroditu zapovied Nj. c. kr. Veli^anstva izdanu na 26, 
marta u vjeStiSkih parnicah i Carobiji proti onim osobam, koje su 

* Ovo vazno pismo glasi: Spectabilis ac genero?e doraine Vicebane! 
Amice mihi observantissime ! — Quandoquidem Sua Maiestas Sacratis- 
sima circa realem sagarum exiatentiam semel in claris esse velit, digna- 
batur me iterate ultra id, quod iteratis jam vicibus mihi disponere 
clementer demandarit, et ego Excellentissimo D. comiti Locumtenenti 
eatenns jam perscripsi, ac ad quem me provoco, alloqui, ut talismodi 
saga, quae quidem qualificata esset, nondum tamen sententionata, hue 



Digitized by 



Google 



PAiaNICB PROTI VJBdTIGAM U HRVATSKOJ. 115 

naljezae oblasti zakonito uhvatile, mogu sudbeno poatupati i osudu 
izreci; ali prije izvrSenja osude moraju sve iztra2ne spise poda- 
strieti banu, a taj ce ih poslati Nj. Velidanstvu, koje 6e shodna 
o torn odrediti*. 

Ako je i poslie ovoga saborskoga dlanka u nas bilo kakovih 
parnicah proti vjeSticam, smrtna osuda za stalno na carskom dvora 
potvrdjena nije bila; jer nakon dvib godinah iza toga t. j. g. 1758. 
bio je kraljevskim odpisom zabranjen svaki progon vjeSticah^ i 
tim u^injen syrSetak onomu ogavnomu bjesnilu, uslied kojega su 
hiljade i hiljade a mnogo i nevine deljadi razne dobe i staleza 
^rtvom lomade postale. 

Progonstvo vjeiticah historijski je pojav, uneSen u Hrvatsku sa 
sjevero-zapada Evrope, pojav tako gadne naravi, da, kad bi mo- 
guce bilo, rado bismo ga izbrisali iz poviesti dovjedanstva u ob6e, 
a iz Ijetopisah Hr^atske na pose. Da je u to doba, »S^}^ ^^ ^^^^' 
niji bill amrli od zivih; a najsretniji, koji se ni rodili nisu, nisu 

plane deferatar; hinc volni Spectabili Dominationi Vestrae benignam 
eiusmodi Caes.-regiam volantatem hisce insinuare, qaatenus disponeret, 
ut una talis, sicati praemisi, hucce sub debita comitiva dedacatur. Et 
sifors Unas aut alter necessarius esset, qui examen similiam sagaram 
calerent, consultum omnino erit, ut eadem fidelia etiam exmittatur, imo, 
si ad investiganda stigmata ip3e minister justitiae requireretur, etiara 
talis mittatur^ nt sic solito et debito modo tallsmodi saga examinari 
valeat; quae dein, si rea inventa fuerit^ ad suam competentiam iterate 
pro executione remittetnr. Quod autem irrogandas eatenus expensas 
concernit, fiet dispositio intuitu earum refusionis. Quod dam Spectabili 
D. Vestrae pro directione et respective effectaatione ultronee recom- 
mendo, una constantissime persevero Spectabilis. D. Vestrae : Viennae 
8. Novembris 1752. Amicus ad servitia paratissimus : Carolus comes 
Batthyany m. p. 

^ Artie. VI. „De processu maglae^. Erga benignissimum sub dato 
26. Martii emanatum Caes. reg. mandatum concluditar: ut in causis 
Magistratualibus ex crimine magiae et veneficii metis, Magistratus legit - 
timi contra eiusmodi malefactores in gremio jurisdictionis suae compre- 
hensos, sue modo et ordiae quidem procedant, sententiamque ferant, 
banc tamen in executionem nullatenus deducant, verum ante publica- 
tionem cum tota Processus serie Suae Excellentiae Banali et eius medio 
Suae Sacratissimae Caes. Regiae Maiestati submittant; ab ulteriori 
tandem benigna resolutione regia praestolaturi. Pro cuius notitia et 
observatione idem benignissimum Caesareo-regium mandatum publico die- 
tatum fuit. — Acta regni Congregationum An. 1756. 

* Acta banalia An. 1758. Nr. 14. 



Digitized by 



Google 



116 I. TKAL616, 

bo morali svjedoci biti onakovih nedjelah, kakova su se pod ovim 
suncem tada sgadjala" ; da je, kako rekob, 11 to doba pravedniji i 
doYJe^niji bio sudbeni postupak, pa da su to zaku^asto i nerleSeno 
pitanje 6arobiji propustili sve6enstyu, lie^nidtvu i prirodoslovcem 
— ovi bi ga doista spram ^ovje^anstvu dostojnije i dastnije bill 
rieSiliy nego ito su ga rieSili pravnici, dri^eci se samo strogo nika- 
kovim znanjem neopravdanoga mrtyoga slova zakona! 

oto sam u ovoj razpravi napisao, nacrtah, ne po pu^kih pri^ah, 
ne po maStanju neobrazovane svjetine, vec na podlozi autenti^nih 
sudbenih spisah^ kojim je vjerodostojnost izvan svake sumnje. Tim 
sam nastojao glede naSe domovine u takovom, nikim joSte neraz- 
pravljenom pitanju, odkriti samo jednu povjestnu stranicu tada- 
Djega njezinoga kulturnoga stanja. Nelaskam si, da sam sve iz- 
crpio, ima bo silesija joite takovih u nas kojekuda raztresenih 
sudbenih vjeStidkih postupakah^ al ipak mislim, kadi budu objelo- 
danjeni, nece u veliko otu moju razpravu popuniti, i tu ce yaljati 
Sto no se veli: „opet to, ali malo drugadije". 

^ Veleud. g. Dru. Janka Eiseljakuig. akademika Radoslava Lopa- 
sicu, koji su mi, da bude ova razprava podpunija, nekoliko parnicah 
proti yjesticam za porabu ustupili, srda^na hvalal 



Digitized by 



Google 



Sadanje stanje gospodarske nauke. 

Citao u ajednici filosofi^ko-juridickoga razreda jugoalavenake akademije znanoati 
i umjetnoati dne 5, atudenoga 1890, 

DR. Bl. L0RKOVI6. 

Od ovo sto i Dekoliko godina, odkada sviet poznaje politidku 
ekonomiju kao znanost, jedva da je bilo zesce borbe interesa, nego 
li u naSem vremenu. Gospodaratvo baS naprednih naroda podrhtaje 
od zamasnih i dubokiU kriza^ koje se ^esto vracaju ; gospodarska 
politika vlada kao da ne ima stalnih nadela, zapli6e se u protu- 
sloYJa, a pozoran motrioc mogao je zamietiti merkantilisti^nih ten- 
dencija, koje drzahu muogi za pokopane i zaboravljene. Dri^ava 
poteze u svoju upravnu sfera zadataka, koji bi se mogli prepustiti 
brigi i djelatnosti drzavljana; uzimlje ravnati poslovima, kojim su 
privatDici posvema dorasli. Tim si naprcuje i odgovornost za uspjeh, 
koji ipak ^esto nije u njenoj vlasti ; a njena premoc postaje Sto 
dalje to osjetljivijom i tezom. Mno^ina raznolikih zadataka namice 
joj velikih troSkova, kojih sumu nerazmjerno povisuju izdatci za 
uredjenje i uzdrzavanje vojske, koja uz to, oduzimlju6 produktiv- 
nomu radu na du^e ili krace vrieme mnogobrojne kriepke i zdrave 
radne sile, uzrokuje deficit u narodnoj produkciji. Tendencija vecih 
i ja^ih drzava, da manje privezu pod ekonomska kola svojih 
interesa, radja zapletaje, nezadovoljstvo i ekonomi^ke ratove. A 
k svemu tomu dolazi socijalno pitanje, taj gorostas medju nerie- 
senimi problemi naSega vremena; od kojega zebu vlade i posje- 
dujuci razredi druztva trazeci na^ina, kako da umaknu prietecoj 
nedoglednoj poplavi. 

Ali ne gomilaju se oprieke, ne sukobljuju interesi samo u oblasti 
(podru^ju) ekonomije; i u nauci gospodarskoj noye Skole rade da 
uzdrmaju temeljnimi na^eli, te zestoko navaljuju na staru ili klasi^nu 
doktrinu. Jedni pori^u ovoj osnovanost njenih nadela, dragi doka- 
zuju, da ne moze nikako zadovoljiti iztrazivaoca. ^Na mjesto stare 



Digitized by 



Google 



118 B. UOBKOVldf 

treba, vele, postaviti novu auku, koja bi se razlikovala od stare te- 
meljnimi na^eli^ obsegom, svrhom i methodom*' (Sax); premda — a 
se mora odmah re6i — i medju onimi, kqji di^u jurii na staru 
to nauku, vlada pravo obilje nesuglasja i diferencija ne samo o poje- 
dinih podru^jih, o pitanjih detailnih; nego i o zadaci te methodi 
nauke. 

Stara ta doktrina, na koju najieSce navaljaju u Njemadkoj, le^t 
ona gospodarska teorija^ koja se je razvila koncem proSloga 
stoljeda. Zovu ju takodjer klasi^nom DacioDalnom ekonomijom i 
to ne samo oni, koji vide u njoj uzor nauke^ nego i protivnici 
njeni, a zovu ju tako sbog nekih osobitosti, koje su zajedni6ke 
ovoj teoriji i klasi^komu pravcu u drugih podrudjih Ijudskoga rada 
i nastojanj4. 

Sadanji pokret u gospodarskoj teoriji ne moie se razumieti ; ne 
da se dokuditi smisao borbe na^ela, ako se ne pozoaju ideje, na- 
Sela i methoda onih, koji su osnovali znanost gospodarska. 



Poviest gospodarskih nazora novoga vieka sve do Setvrtoga de- 
cenija naSega 8tolje6a, dieli se, strogo uzev, u dva diela. Prvi 
dio izpunjuje sustav merkantilni (trgova^ki)^; to je viSe prakti^na 

^ TJkupnost gospodarskih i gospodarsko-politickih na^ela pisaca 16. 
i 17. stoljeca, koji su pe trudili postaviti ncka obienita kriterija za 
gospod. politika driave, a napose za trgov. politiku, zove se sustav 
merkantilni. Nazvao ga prvi ovako Adam Smith; zove se takodjer 
sustav ,,trgov. bilance^ ; a neki ga zovu Golbertismom, po francezkom 
ministru Colbertu, koji je udesavao gospod. politiku Francezke po za- 
sadah ovoga sustava. Na^ela i misli ovih pisaca, desto bez medjusobna 
saveza, pa6e ne riedko protuslovec si, ne bijahu toliko rezultat filoso- 
fidkoga iztra^ivanja i razmisljanja, nego vige neki duSevni odraz ekono- 
mi^kih uredaba i mnenja, koja vladahu u onom vremenn. 

Merkantilistidna nauka uci , da bogatstvo driave stoji ^ razmjern 
prema kolicini kolajucega novca, drza§e dakle, da su nekako bogatstvo 
i novae isto ; vai^na je zadaca driave, da iz prometa sa drugimi na 
rodi izvadi i namakne za sebe Sto vise novca. Svaka dakle z^^'j* mora 
ici za tim, da Sto vise izvozi svojih produkta obrtnih, a koliko mogu<^ 
da tnanje uvozi isto takovih proizvoda iz drugih zema1j&; razlika 
medju uvozom i izvozom stvari pokazuje se u zlatu i sr^bru, koje 
dopada onoga, koji viSe izvozi nego li uvozi. Razliku ovu medju izvo- 
zom i uvozom zovu trgovaSkom bilancom. Trgovacka-bilanca je povoljna, 
ako se vi§e izvozi nego li uvozi, jer se onda i viSe novca prima nego 
li izdaje; a nepovoljna je, ako uvoz nadmasuje izvoz, jer onda noYca 



Digitized by 



Google 



SADANJB STANJB QOSPODABSKB NAUKB. 119 

politika nego li spekulativna teorija. U drugom dielu povjesti pri- 
kazuje se postanak i kona6no gospoddtvo drugoga sustava, koji se 
upire na pravo pojedinca, da mu se prizna i zajam5i sloboda, da 
radi prema vlastitoj uvidjavnoati oko gospodarskih interesa svojih. 
U ovo] drugoj period! politidka ekonomija obrazuje se u znanost, a 
zasluga za to ide francezke physiohrate i Adama Smitha. 

1. Gospodarske teorije francezkih physiokrata mogu se pravo 
razumieti u savezu s idejami, sto no su gospodovale u njihovom 
vremenu u filosofiji, pravu i gospodarstvu. U drugoj polovici 18. 
stoljeca pojavljaju se phyBiokrate. Ta doba zove se rado dobom 
slobode i jednakosti, dobom rationalisma, dobom prosvjete; stare 
tradicije prekidaju se; samo ono smatra se valjanim, Sto se moze 
umom opravdati. Pravne forme, postojece od vjekova, dinjahu se 
pretiesnimi za pravne, socijalne i gospodarske odaoSaje. Trazila se 
nova temeljna pravna naSela kao podloga ovih odnoSaja. Kojim 
putem treba ici da se ta na^ela nadju, pokazivahu: Hugo Grotius, 
HobbeSj Montesquieu i osobito Bousseau^ koji je u svom „ Contract 
social^ dotjerao na vrSak rationalisti^ku teoriju. Iz Francezke razsiri 
se ta uauka |cielom Europom; jer je Europa, veli Robert Mohl, 
vikla bila u 18. stoljeca primati iz Francezke duSevnu direktivu ; 

vise odlazi iz zemlje nego li ga dolazi. Svaka drzava mora gledati, 
da bude njena trgov. bilanca povoljna; poalu^iti ce se svimi sredstvi, 
da se toga dovine : zabraniti de uvoz strane robe ili udariti na nj visoke 
carine, davati izvozne premije domacim producentom, otezcavati izvoz 
draglh kovina, raditi da si osvoji i uredi naselbina, ltd. 

U obtalom ne mo2e se reci, da su svi pristalice merkantilnoga 
pravca ispovjedali i odobravali svaku ovih zasada ; jer se mo£e pred- 
postaviti, da je bilo medju njimi i takovih, koji nisu nazrlevali bo- 
gatstvo naroda jedino u zlatu i srebra ; mo2e se reci, da nisu svi 
vjerovali u shodnost drzavnih odredaba. koje su priedile izva^anje 
dragih kovina, itd. U obce je vrlo mucno korektno karakterizovati ovu 
teoriju, mo2da bi se to laglje dalo, da se naglasi, u 6em se pretjeri- 
valo. Najznamenitiji zastupnici ovoga pravca bijahu: Englez Mun^ 
Talijani Serra^ Belloni, Oenovesi; Francezi Forbonnais i MMon ; medju 
Niemci Klock, Becker, Seckendorf, a spada ovamo i Hrvat Gjuro 
Krizanid-NebljuSki. 

Da su se u obce mogle formulirati ovake zasade, tuma^e i razjasnjuju 
tadanje gospodarske i pomelne prilike. Vidilo se naime, da novae ima 
u prometu vaznu rolu, da su one dr^ave gospodarski dobro postavljene, 
koje imadu vise dragocienih kovina, nego 11 druge n. p. Spanjolska^ 
talijanski trgovacki gradovi, itd. Tako se rodila i razsirila misao, da 
gospodarska dobrobit naroda zavisi o kolicini kovanoga novca. 



Digitized by 



Google 



120 B. LORKOV16, 

francezki pisci ditali se svagdje ; tko se ne bi s njimi slagao, sma- 
trao se neznalicom. Ta umno-pravna teorija razIagaSe, da je druztvo 
Ijudsko sastavljeno od ravnopravnih individua ; protivno uredjenje 
da se osniva na zabludi i nepravdi. Kod pojedioaca, koji tvore 
drui^tvo, moiSe se toliko predpostaviti razuma, mudrosti i posteoja) 
da ce svatko najbolje sam razabrati svoje dobro, te oko svojih 
interesa nastojati, a da ne povredi tudjega dobra; socijalni iWot 
je odnoSaj ugovorni, sastavljen od jednako snafnih individua. Po- 
svema slobodna samoodluka ^ovjeka jest idealom, ^prirodna** slo- 
boda volje i misli ima se ograniditi, u koliko to nuzdno iSce za- 
jednidki £ivot. Dri^ava je malum necessarium, a djelovanje vlade 
neka se ograni^i na to, da se §titi sigurnost osobe i vlastnosti. — 
Ove ideje prenesene su i u podru6je gospodarstva, i to radom phy- 
siokrata, koji su prvi uzeli iztra^ivati zakone gospodarskih pojava 
te sustavno shvadati gospodarski £iyot. 

Imenom pbysiokrata ozna^uju si svi oni teoretici i praktidni 
muzevi, koji su polazec od naravno-pravnoga stanovista prou^avali 
pojave gospodarskoga i^ivota i tra^ili uzroke njihove. Irae physio- 
krat potide od 9u<n; i xpaT^v, Sto znadi vlast ili moc prirode, te dosta 
sgodno izrazuje temeljnu misao: da i za materijalni razvoj vriede 
prirodni zakoni, koje treba izpitivati. Sami pristalice ovoga eko- 
nomskoga pravca zvaSe se, a i njihovi suvremenici zvahu ih „eko- 
nomiste*, ovaj se je naziv u po6etku najvi^e rabio; ime „physio- 
krate**, ^physiokratisam" uzet je iz spisa ^Physiocratie" Daponta 
de Nemoursa, te svakako korektnije oznaduje ovaj pravac gospo- 
darske nauke i narav njenu, nego li ime ^ekonomista". U novijem 
vremenu ovo potonje ime gotovo je izdeznulo. 

Ideje i na^ela, koje ^itamo u spisih pbysiokrata, nisu sve izvorno 
njihove; ditajuc spise Finelona, Boisguilleberta, a napose marSala 
Vauhana i Cantillona (Esaais sur la nature du commerce en gk- 
n^ral) naci ce se nadela i misli; koje izpoviedajn i physiokrate> ali ne 
ima sumnje, da su tek u rukuh Quesnaya, Gournaya i Turgota 
nazori oni dobili sustavnu formu. Ta u nauci napokon i ne ide 
drugadije, nego da se pridrze rezultati prijasnjih iztra^ivanja, u 
koliko se nadju osnovanimi. Tako je radio i Adam Smith. 

Gospodarske prilike Francezke bijahu u 18. stoljedu vrlo kritidne. 
Za vladanja Ljudevita XIV., dok je financijami i gospod. politikom 
ravnao Colbert^ Francezka je ekonomidki liepo napredovala. Dizale 
se tvornice, pomorsko brodarstvo procvalo kao nikada prije, dr£avni 
dohodci se mno^ali, Francezka se do vi aula velikoga ugleda u Europi 



Digitized by 



Google 



SADANJB STANJB GOSPODARSKB NAUKB. 121 

Nu Colbert i ujegov kralj dozivise i gospodarsko razsalo: bezpri- 
mjerna razsipnost dvora, desti veliki ratovi, izseljenje mnogo tisuca 
radinih protestantskih obitelji usijed dokinuca edikta Nanteskoga: 
nanesoie ieikih udaraca blagostanju naroda. Kad je Ljudevit XIV. 
umro, dr£avDi je dug iznosio dvie milijarde livra, kamate godifiojih 
89 mil., a dr^avni dohodci opadoSe na 68 mil. Ovu biedu posto- 
stratiSe vratolomni projekti Sko6anina Johtia Lawa^. 

Kad se razpranu ^etiri milijarde, mora da zadrhtne i najbogatija 
zemlja. A to bijaSe posljedica Lawoyih spekulacija i financijalnih 
operacija. Ciela Francuzka naSla se u Btrafinoj trzavici ; dorjek nije 
znao komu da vjeruje, gdje podimlju na^ela, a gdje prevrtljivost i 
Sarlatanstvo. Sve se ruSilo: banke, tvornice, trgovadka i industri- 
jalna poduzeda. Medju timi ruSeyinami ekonomii^kimi same jedno 
jo§ stojaSe doduSe pognuto, ali neslomljeno, a to jedno bijaSe — 
zemlfiStni posjed, Ljudi legali kao milijanagi, a ustajali kao pro- 
sjaci; samo zemlja daje tvrda podlogu gospodarskomu zivotu, 
njezin dohodak je siguran. Eoje 6udo, $to se uplaSeni dusi obra- 
cahu ovoj grani gospodarskoj kao jedinoma pravomu izvoru do- 
liodka i dobrostanja sjedajuc se one prorokove «qui operatur terram 
suam, satiabitur**. Ali i poljodjelstvo je tei^ke dane i^ivilo; Sully, 
ministar Henrika IV., znao je cieniti njegovu vaiinost; poslje je 
stradalo Ho uslied jednostranosti merkantilisti6nih gospodarsko-po- 
litidkih odredaba, a joS viSe, jer su veliki posjednici malo marili 

' Cemu kovani novae, a mo2e ga vladar u prometu zamieniti pa- 
pirom, tako svjetuje Law regenta Filipa Orleanskoga. Neka vlada ustroji 
banktt, koja ce izdavati note, tim ce oiiviti trgovinu, a driava riesiti se 
svih neprilika; samo treba da si pridrii monopol izdavanja nota. U 
savezu sa bankom vaija osnovati velika trgova^ku compagnija, ravnu 
englezkoj izto6no-indijskoj, koja 6e exploatirati zemlje na Mississipa, 
sto ih je La Salle nasao te u ime kralja francezkoga zaposjeo (Loui- 
siana), te po malo monopolisovati cielu francezku pomorsku trgovinu. 
Dvie tredine dionica, koje ce se izdati za osnovanje trgovadke com- 
pagnije, neka dr2ava pridr2i za sebe, a bajni dobitak, koji nesmije po- 
faliti, bit ce dovoljan da se uzdr2e note bankine u punoj vriednosti. 
Obdinstvo pohlepno za mnkte-dobitkom pomami se; a kad je prvi 
put izpladena dividenda od 40%, sve sejagmilo za dionicami, za koje 
se pladalo i 20 puta vise od nominalne vriednosti ; razvila se burzovna 
igra, kakovoj je malo pametara. Ali strasno razo6aranje sliedilo do 
skora: trgovacka compagnija nije uspjela, dionice izgubile vriednost, 
a s njimi pala i banka. U oiujku 1722., kad se banka proglasila 
insolventnom, bijahu 2 milijarde nota i 2 milijarde dionica knp papira 
bez svake vriednosti. 



Digitized by 



Google 



122 B. LORKOVI<!l, 

za nj te se jedino brinuli, da zakupnici i upravitelji Salju Sto vise 
i todnije dohodka, koji su oni tratili na dvoru u Parizu, do5im je 
jadni kmet izdisao pod te^inom drzavnih i feuialnih tereta. 

Francuzka se ino2e preporoditi — ovako se mislilo — ekono- 
midki i moralno, ako se vrati naravi kao pravomu izvoru bogatstva; 
ako prione uz poljodjelstvo, koje jedino daje dobara vreJnih, te ako 
se ovo digoe i razvije. 

Ovim idejam dadoSe najzivljega izrazaja spisi physiokrata, koji 
nas u ovom pravcu sje6aju rimskih »8criptores de re rustica^, koji 
su takodjer ocekivali preporod i spas rimske dri^ave od toga, da ozivi 
Ijubav prema poljodjelstvu i da se prilike ovoga poboljSaju. 

Pod uplivom ovakova stanja^ miSljenja i ideja rodila se i raz- 
vijala nova teorija gospodarska, §to ce potvrditi kratka analiza su- 
stava phjsiokratidkoga^. 

Socijalni red mora se temeljiti — vele physiokrate — na pri- 
rodnom od Boga propisanom redu. Drzavni zakoni treba da su 
izraz prirodnih, pak nesme da vriedjaju prirodni red, nego imadu biti 
s njim u skladu. Socijalnim iXvoiom. ima da vladaju prirodni za- 
koni, a gospodarska nauka izpituje i prou6ava te zakone. Prirodno 
pravo dovjeka je pravo da uziva stvari za to prikladne. U pri- 
rodnom slanju uzivaju se Ijodi prirodnoga prava svoga na stvari 
samo radam, Uzivanje prirodnoga prava mora da je za Ijude u 
naravnom stanju veoma ograni^euo. Nu dim stupe u stanje drui^- 
tveno te sklapaju pogodbe na medjusobnu korist, razSiriti ce uzi- 
vanje prirodnoga prava i ovo si osigurati, ako je ustrojstvo druiStva 
suglasno sa temeljnimi nadeli naravnoga prava. 

Bogatstvo ne stoji u novcu, kako ude merkantiliste, jer novae je 
tek sredstvo, da se lasnje zamieoe produkti u prometu; bogatstvo 
je sve, dim se mogu podmiriti potrebe dovjeka. Takovo bogatstvo, 
take vriedne stvari, daje najprije poljodjelstvo, koje jedino moi^e 
da ta dobra i iimnozi. Istina, obrti i zanati preradjivanjem povisuju 
vriednost ratarskih produkta, ali da mogu obrtnici povisiti vried- 
vost dobara, potro$e isto toliko vrlednih produkta poljodjelstva u 
obliku hrane, odiela itd. Sve Sto toliko pogodovane i odiikovane 
tvornice i manufakture 6ine, nije drugo nego adieija vec postojecih 
ratarskih vriednosti, ali nije poviSenje te vriednosti. Vriednost mo2e 

* Podpunu sbirku djela physiokrata priredi Eiig. Daire, te ju izda 
u 15 svezaka u Parizu g. 1840 — 1848. pod naslovom ^Collection des 
principaux ^conomistes". U talijanskom jeziku priredi to izdanje Ferrara. 



Digitized by 



Google 



SADANJB STANJB GOSPODAESKB NAUKB. 123 

poveeati samo poljodjelstvo, jer ovo ne samo da doiiosi toliko, da 
se namire troSkovi, nego ostane jog neki viSak, koji se ba§ ne 
mora obratiti u samo poduzece; taj viSak moze se nazvati druz- 
tveni cisti prihod (produit net). 

Gledec na disti dohodak, §to ga jedno zanimanje gospodardko 
nosi, a drugo ne, phjsiokrate diele cielo dru^tvo Ijadsko u tri 
razreda: u prvi razred mecu produeirajuce poljodjelee (la classe 
productive), koji tezaju zemlju te proizvode dobra i tvari, kojimi 
se hrani ostali sviet; u drugi razred spadaju vlastnici zemlje (ze- 
maljska gospoda, propriStaires), koji beru ukupni drudtveni ^isti 
prihod^ ali su dui^ni taj dohodak abradati na obce koristne svrhe; 
u treSi rdzred idu svi ostali: trgovci, obrtnici, industrijalci, radnici 
na polju du$evnom, to ]e razred neproduktivnih (classe sterile). 
I ovo su koristni dlanovi dru^tva Ijudskoga, jer rukovode toli 
nuzdni proces preradjenja sirovina, ali bogatstvu naroda ne prinose 
niSta, ne imaju i ne mogu imati distoga dohodka. PoSto ovim Iju- 
dem daju posla i uzdrzavanje ona dva prva razreda, zovu ib tako- 
djer „pla6eni razred^ (la classe stipendi^e, salaride). 

Zadatak dr^ave prama gospodarstvu ovako ozoa^uje Quesnay 
u spisu : ^Maximes g^n^rales du gouvernement Sconomique d' un 
royaume agricole". Vladar i narod ne bi nikada smieli zaboraviti, 
da je tlo jedini izvor bogatstva i da poljodjelstvo dize bogat- 
stvo naroda Mnoianje imovine zajamduje i mnozanje 2itel jstva ; 
Ijudi i blagostanje 6me da poljodjelstvo napreduje, prodiruju promet, 
ozivljuju industriju, mnoiSe i ovjekovjeduju bogatstvo. Porez ne 
smije da upropaicuje, ne smije da bude, uzporediv ga sa masom 
dohodka naroda, nerazmjeran ; porez neka raste kad raste i do- 
hodak; porez neka se udari neposredno na diati prihod zemljiSta, 
a ne na placn Ijudi; ali ne smije da se udari na proizvode zem- 
IjiStne, jer ce poveeati trolak pobiranja, oSteiivati trgovinu i svake 
godine jedan did bogatstvia harodnjega uniStlti. Porez neka se u 
buduce ne trazi od imovine zakupnika zemljista, jer troSkovi 
<tezitbe (avances) zemlje treba da se dr£e za nepokretno dobro^ 
koje valja pomno duvati i Stediti, ako hodenio da se proizvodi 
porez, dohodak i uzdrzavanje svih razreda drzavljana ; ina^e pro- 
metnut ce se porez u pljenitbu, te ce upropaSdivati driavu. 

Tlo, na kojem se i^ito producira, treba da se spoji po mogud- 
nosti u velika imanja; koja obradjuju bogati posjlBdnici^ jer su kod 
velikih imanja troskovi teZitbeni mnogo manji, nego li kod raa- 
lenih ratarskih poduze6a. Mnozina malenih zakupnika Stetna je po 



Digitized by 



Google 



124 B. L0RK0VJ6, 

ziteljstvo. Sto se mo2e udtediti kod rada, koji obavljaju ^ivotinje, 
strojevi, orudje, rieke itd., koristi narodu i drSavi. 

Treba olabkotiti prevaiianje sirovina i obrtne robe uredjenjem i 
uzdr^anjem puteva, cesta, brodivih kanala, rieka i jezera; §to se 
viSe uitedi pri trgovini, to je veii dohodak. Ne valja kmjiti blago- 
stanja najniiih razreda drfavljana^ jer bi tada manje troSili onih 
sirovina, koje se samo u tuzemstva dadu upotrebiti, ^im bi se uma- 
njila reprodukciJA i dohodak naroda. Vlastaici zemlje i svi, koji 
vrie zanimanje nosece dobitak, neka se kane neplodne Stednje, 
koja oduzimlje prometu i distribuciji dio njihovih prihoda. — Neka 
nas ne smucuje prividna korist trgovine s inozemstvom, gdje se 
jedino sudi po bilanci novdane sume, a da se ne izpitnje viSak ili 
manjak dobitka, koji nastaje iz same robe, koja je kupljena i one, 
koja je prodana; jer desto je narod na gubitku, ma da je primio 
viSe novca nego li izdao. — Trgovina neka je slobodna; jer naj- 
sjegurnija, najto^nija, narodu i drzavi najkoristnija policija (uprava) 
nutarnje i vanjske trgovine stoji u podpunoj slobodi natjecanja 
(konkurenciji). Vlada neka se manje brine za itednju, a vi$e za 
dobrobit naroda; jer i veliki izdatci dri^avni ne mogu se ozna^iti 
pretjeranimi, ako se njimi mnoza imovina naroda. Ali nije jedno 
te isto zla poraba i izdatak, jer zle porabe kadre su uniStiti sve 
bogatstvo naroda i vladaoca. U izvanrednih potrebah nu£duu pomoc 
daje blagostanje naroda, a ne vjeresija novdara; jer imovina sa- 
stojeca od novca jest sakriveno bogatstvo, kojega ne poznaju ni 
kralj ni narod. 

Sloboda natjecanja tra2i, da se maknu sve zaprieke, Sto su te- 
dajem vremena u formi povlastica, monopola, cehova itd. nastale 
te kojimi se sprie^ava ne samo saobraStaj trgovadki, nego baS 
agrikultura, to vrelo druztvenoga distoga dohodka. Zato valja da 
se razkinu neprirodni ti okovi; koji sapinju rad i gibaoje ratara; 
da se ovaj rieSi nesno3nih drzavnih i feudalnih lereta, da se do- 
kinu zabrane izva^anja iiita. — *Ovu veliku misao o slobodi za 
sve grane gospodarstva izraznju glasovite riedi: „ Laissez-faire, 
laissez-passer^, Sto ih je rekao V. Oournay pred kraljem, Ljudevitom 
XV., koje su rie^i dugo vremena cienili kao neku dogmu gospo- 
darske nauke, te ih mnogo komentirali, razlagali i — izopa^ivali. 

Quesnay poznavajud dobro sve jade porezovnika franoezkih iSte, 
a njegovi pristalice prihvacaju, da dri^ava sama pobire porez; da 
sc porez ima placati od rente zemljiStne, kao jedinoga Sistoga 
dohodka druztvenoga, da taj porez od zemljiStnoga prihoda kao 



Digitized by 



Google 



SADANJB STANJB GOSPODARSKB NAUKB. 125 

„imp6t Jinique^*^ stupi namjesto tadanje povorke raznib izravnih 
i neizravnih poreza. 

Ovakim uredjenjera poreza ne bi se nikomu krivica dinila, jer 
kakogod se ina^e porez uredio i od desa god se placao, napokon 
6e uslied prevale do6i na one, koji primaju druztveni 6hti prihod 
t. j. na posjednike zemlje. — Istina je, da bi se tim znatno uma- 
njili dohodci drzavni; ali provedenjem nadela ob upravi u obce, a 
napose i o gospodarskoj upravi, Sto ih zagovaraju Quesnaj i nje- 
govi drugovi, u velike bi se poslovi drzavni stegnuli i uprava 
posiala jednostavhijom. Drzava neka se ne pada u poslove driav- 
Ijana, neka mide s puta zaprieke gospodarskomu radu i slobodi^ 
neka se brine za javnu sigurnost, pravni red i prosvjetu naroda: 
pak je u^inila sve Ho se od nje moie i mora iskati. Stegnuv ovako 
poslove dri^avne doticao bi porez od prihoda zemIji$tnoga, da se 
podmire potrebe; eventual no moglo bi se, kako Viktor Mirabeau 
dokaziyale, jo§ pridr2ati porez od soli i duhana. 

Ovo su glavne misli gospodarsko - naudnoga sustava, kojemu 
bijaSe glava i osnovaS Pranjo Quesnay (1694 — 1774 ) tjelesni lie^nik 
franeezkoga kralja Ljudevita XV., muz u^en i vrlo plemenita 
srdca. 

Quesnay je pomno prouSavao prirodne pojave prije nego H je 
posao medju socijalno-politi6ke feoretike, 8to dokazuje njegov „Essai 
physique sur Teconomie animale*'. Glavuo ekonomidko djelo njegovo 
je : ^Tableau 6conomique avec son explication, ou extrait des Eco- 
nomies royales de Sully **, sa glasovitom re^enicom, napisanom — 

^ Misao, da se snstav porezft zamieni jednim porezom, nije izvorno 
physiokratska, to predlo2i petdeset godina prije marsal Vauban u 
djelu „Projet d^un dixme royal". (1707). Dodu§e oblast je zabranila 
razpa^avanje ovoga spisa; Vauban izgabio milost svoga kralja, ali to 
je same jo§ vile proslavilo ime njegovo kod potomstva. V. veoma 2ali 
jadno stanje radecih klaaa u Francezkoj. Opetovano naglasuje, da dobro- 
stanje svih stali§a ima da je cilj rada i nastojanja vlade. Svi imadu 
pravo da im se nsklanjaju jednake pogodnosti i jeddako radi oko 
njihova dobra. Radom osniva se sve bogatstvo, a poljodjelstvo je naj- 
va^nija vrst toga rada. Sloboda je glavna predpostava svake uspjesne 
gospodarske djelatnosti. — Napose obara se Vauban na nejednakosti 
poreza i na imunitete visib stale2a. Iznzev neke vrsti potrosarine valjalo 
bi dokinuti sve ostale poreze, pa urediti jedan jedini porez i to doho- 
darinu — zemtjarinu, koju bi moral! svi razredi naroda placati. On 
zove taj porez „kraljeva desetina^ (dixime royale) to ce reel: daca u 
naravi, iznose<^a deseti dio ukupnoga zemlji§tnoga prinosa i deseti dio 
prihoda novfianoga, Sto ga primaju trgovci i obrtnici. 



Digitized by 



Google 



126 B. LORKOV16, 

kako vele — vlastorudno po kralju Ljudevitu XV.: pPauvres 
payans, pauvre royame; pauvre royame, pauvre Roi*. Predtefie 
vecih njegovih spisa jesu dva 6lanka, napisana za enciklopediju 
Diderot i d' Alembertovu : „Ferinier8" i „ Grains"; u onom prvom 
hvali suBtav velikifa imanja i zakupnidtvo ; u drugom dokazuje, da 
je sreoa naroda najtjesnije svezana s obradjivanjem zemlje; da je 
sloboda trgovine uslov uspieSne kulture, da su trgovina i obrti 
tek desti agrikulture, itd. Napisao je nadalje razpravu o naravnom 
pravu (droit naturelle), fitampanu u „Phy8iocratie" Duponta de Ne- 
mours- a; ^Maximes g^n^rales de gouvernement iconomique d' un 
royame agricole', gdje srodi fundamenialne zasade svoje nauke 
Da neke glavne to^ke; ^Dialogue sur le commerce et les travaux 
des artisans^. Tableau ^conomique drzi se za prvo i najvaj^nije djelo ; 
tu su, rekao bib, nanizane sve glavne ideje sustava; ali ipak baS 
ovo djelo nije probudilo relike pozornosti, valjda radi toga, jer je 
vi§e nego triezno — ^ suho i abstraktno pisano. Nu to nije prieSilo 
njegove prijatelje, te ga uvrstiSe medju najodli^nije radove Ijudske 
mudrosti^ 

Uz Quesnay-a izti^u se medju njegovimi pristalicami i u6enici 
najvise Jean Vine. Oournay i J. Turgoty kqji pa^e bi se mogli 
nazvati suosnivadima sustava. Gournay je male pisao, najviSe spo- 
menica za vladu^ koje nisu publicirane. Turgot se pobrinuo, da 
sviet upozna s idejami svoga prijatelja, napisav i izdav: „£loge 
de Gournay*'. Poznavajuc riedkom todnoScu gospodarstvo, u|)ucen 
dobro u suvremenu literaturu, Gournay je 4ivo propagirao ideje 
Qnesnayove, mnogo se trudio, da se nadelo gospodar^ke slobode 
uva^i i prizna; u oprieci sa Quesnayom drza§e obrt i trgovinu za 
produktivna zanimanja. 

Anne Robert Jacques Turgot (rodj. 1727., umro 1781.), medju 
physiokrati mozda najumnnija glava^ razla^e u spisu ^Reflexions 
sur la formation et la distribution des riches^es*' u kratko ali 
veoma jasno i sustavno na^ela gospodarske nauke, uklanjajuc iz 
nje sastavine ethike i politike, koje u nju ne spadaju; a nastojec 



^ Od kako je sviet stvoren, tri su velika izuma nastala, koja daju 
politidkoma dru2tvu stalnost ; prvi je : pismo, drngi novae, a treci 
„ Tableau ^conomique^ — rede marquis Mirabeau, kako pripovjeda 
Adam Smith (Inquiry intho the itd., knjiga 4, poglavje 9). 

^ Scheel ^Turgot als Nationalokonom^ (Zeitschrift ffir die gesammte 
Staatswiesenschaft. Svez. 24., str. 243 i st.) daje Turgotu prednost i 
pred Ad. Smithoin. 



Digitized by 



Google 



SADANJB STANJB GOSPODARSKB NAUKB. 127 

podati joj pouzdani filosofidki temelj. Ova radnja daleko pretide 
sve, §to je do njega pisano o gospodarskoj nauci; „oiia 6e^, veli 
Ingramm, „uviek zadr^ati svoje mjesto medju klasicima znanosti**. 
Osim ovoga djela vazna sa Turgotova pisma, pisana pojedinim 
li^nostim, zatim naredbe, Sto ih je izdavao kao upravitelj (inten- 
dant) pokrajine Limoges; napose pake znameniti su edikti, izdani 
dok bijase ministrom financija za kralja Ljudevita XVL* 

Osim ove trojiee ]os ]e ciela povorka teoretidara tuma^ila i raz- 
lagala naSela sustava, kao: Vic. Mirabeau^, Dupont de Nemours^, 
Mercier de la Biviire^, abb^ Nic Beaudeau, Condor cet, Condillac, 
a spada ovamo i J. J. Bousseau, koji je napisao dianak u duhu 
pbysiokratidkom za enciklopediju Diderot-de I'Ambertovu. 

Fhjsiokratizam nadje u Franeezkoj mnogo gorljivih prijatelja 
od kojih neki velikim uzhi6eiijem, ali nedostatnim znanjem raz- 
pravljahu o njegovih na^elih, te su njegovom ugledu viSe Skodili nego 
koristili, davajuc tako i nehotice protivnikom oruzje u borbi proti 
na^elom i tendeneijam novo nauke. Dakako, kao §to su prijatelji 
precerivali hvale6 ga, tako i protivnici kudec ga : ovi tvrde^ da je to 
sustay smuSenja^tva, pa se rugaju pojedinim teorijam; tako se n. pr. 
naruga Voltaire u spisu : „L' homme aux quarante ^cus** teoriji 
jednom porezu. Istina, u nauci njihovqj ima bludnja i pogreSaka^ 
a medju teze ubraja se krivo pojimanje vriednosti — o kojoj mi- 
sljahu da stoji u tvari a ne uporabljivosti ove; dielenje ^iteljstva 



^ Medju edikti, koje nedvojbeno napisa Turgot kao ministar, napose 
znamenit je onaj od mjeseca velja(^e 1776., koji je prava magna chafta 
libertatam za obrt. Kao diugi tako ima i ovaj edikt tivod, koji izra- 
zuje motive i cilj odredbe. . „Kad je Bog dao Sovjeku potreba — tako 
pocimlje taj edikt — kad je odredio, da covjek mora, radili, ucinio 
je pravo na rad vlastnoscu svakoga 6ovjeka; ta je vlastnost prva i 
najsvetija, koja nikada ne zastaruje. Mi demo dakle da dokinemo uredbe^ 
koje oskudnoma ne daju da od svoga rada 2ivi, koje unistuju natje- 
canje, revnost itd.", — misli cehove i slidne tadanje uredbe. Tri mje- 
seca kasnije dokinuse taj edikt. 

^ Napisa: Ami de3 hommes, ou traits sar la population 1756. ; Tbeorie 
de Pimpot 1760.; Philosophie rurale, ou 6conomie g6n6rale et politique 
de ragriculture, 1763. 

* De r exportation et de T importation des grains 1764; De I'ori- 
gine et des progr^s d' une science nouvelle, 1767; Physiocratie ou 
constitution naturelle du gouvernement le plus avantageux au genre 
humain 1768. 

* Najyaznije i mnogo citirano djelp: L *ordre naturel et essentie 
des societes poUtiques 1767. 



Digitized by 



Google 



128 B. tORKOVl6, 

u produktivmi i neproduktivnu klasu, premda je ovu pogresku 
Quesnayova izpravio Gournay; pogrieSna je i nauka, da je zem- 
Ijarina jedino opravdani porez izravni ; mo£e se prigovoriti, da se 
teorija njihova premalo obazire na razlike naroda, na stepene kul- 
ture, da njihove socijalno-politi^ke osnove premalo uvai^uju postojece 
odnoSaje, predsude itd. 

Nu pored svih tih nedostataka nepristrana poviest politi^ke eko- 
nomije konstatuje, da su pbyeiokrati postavili temelj znanosti go- 
spodarskoj ; da njihov sustav prikazuje jedinstveni orgaoizam znaii- 
atvenih ideja; da su oni prvi uzeli izpitivati roetodi^Di zakone 
gospodarskih pojava, izti^u6 elemente socijalne i eti^ne. Njihova 
gospodarska politika, ogranidajuc uticaj vlade na gospodarstvo 
naroda hoce da odatrani pogibeljnu omnipotenciju drzave ; u6ec 
da se porez ima placati od cistoga prihoda postavlja na^elo, koje 
do malo predje u porezne zakone earopskih drzava; zagovarajnc 
slobodu obrta, trgovine i agrikulture, dokinuce tlake i drugih 
tereta, uvedenih feudalnimi uredbami ; cehova, privilegija i imuniteta 
phyaiokrate pomazu izvoditi u podrudju gospodarstva ono, o ^em 
su drug! umnici radili u podrudju £ivota politi^koga i socijalnoga, 
a to je : sloboda individua, sloboda pojedinca kao subjekta go- 
spodarst^a. 

Uz sve ove liepe strane physiokratizam kao nau^ni sustav bijaSe 
kratkoga zivota; tomu su uzrok ne samo teoreti6ne bludnje nje- 
gove, navale protivnika, koji su u tadanjem stanju nazrievali sigurnu 
podlogu pravnoga i gospodarskoga reda, nego i mnogo oni f raneezki 
pisci, koji nisu rad svojih zemljaka dovoljno proudili, pa su tako 
i sami nazivali teoriju Adama Smitha novom ste^evinom, ma da 
se ona u mnogom osniva na nauci phyaiokrata. 

Physiokratizam usao je bio u volju i nekim vladarom n. pr. 
ruskoj carici Eatarini, koja je pomno ditala spise njegove; caru 
Josipu II., pruskomu kralju Frideriku Velikomu, ali najviSe Earlu 
Frideriku, vojvodi badenskomu, koji ne samo da je napisao rass- 
pravu na^elih physiokratisma^ nego je kuSao uvesti porezni sn- 
stav njihov i to najprije u dvie obdine, a poslje bio bi ga uveo u 
cieloj svojoj drzavi, da je onaj pokus uspio. Nije uspio. 

Neuapjeh ovaj sam po sebi ne bi mogao dokazati neizpravnost 
nadela teorije, ali svakako je doprineo, kao §to je doprineo ne- 
uspjeh Turgotov, da se je slabila vjera u na^ela njezina. 

' Abr6g6 des princlpes de T ^conomie politique. Karlsruhe 1772. 



Digitized by 



Google 



SADANJE STANJB GOSFODARSKB NAUKE. 129 

Medju u^eoim i prakti^nim svietom izvan Francezke slaba nadje 
odziva physiokratizam, jama^no uz ine jos i s toga razloga, jer se 
joS manje trudio temeljito prouditi njegova nadela, nego li Fran- 
cezi. Tako je ovaj sustav, pojaviv se kao sjaini meteor na obzorju 
nauke i politikc; u razmjerno kratkom vremenu potamnio, aji nije 
izginuo, jer prokulani i osnovani elementi teorije njegove nadjoSe 
mjesta ne samo u nauei Adama Smitha, nego u obce postadoSe 
sastavnim dielom gosp. nauke, a tako i dobrom zajedni6kim cieloga 
Ijudskoga roda. 

2. Kao Sto je u Francezkoj u drugo] poloviai proSloga ato- 
Ijeca povodom raznih uzroka sve kipilo te se instinktivno osjecalo 
predveCerje velikih bura: tako se ]e i u susjednoj Englezkoj u istom 
stoljecu; mirnim putem razplitao gospodarski prevrat sllna dom.a8aja i 
svjetskoga znadenja. Taj prevrat poti^e od izuma i obreta u po- 
drudju industrije te od porabe strojeva, koje u po^et^u krece ruka 
dovjeka, kasnije ih tjera mekanidka sila vode ili i^votinje, dok nije 
g. 1769. veliki Watt zamienio prirodne mekani^ke sile parom. Ovim 
izumom industrija se upravo preobrazila i Englezka, ukriepiv se 
pod sustavom merkautilnim, razvije svoju obrtnost ^namenito, a 
tada, u dobi physiokrata, vinula se na 6eio industrijalnih zemalja; 
narod je englezki vidio i upoznao, da ajegov udes ^avisi o via- 
stitoj moralnoj energiji, marljivosti i kulturi; da pojedinac i parodi 
najljepSimi se uspjesi mogu podi6iti, kad se, slobodni u svojib odlukah, 
ravnaju prema svojim interesopa. Sred ovoga velikoga pokreta po- 
javlja se — Adam Smithy kojim se ns^rod njegov pravom did} pred 
cielim svietom, pa se ne mora zamjeriti i po ne§to neobidna hvala na 
Smithovo djelo; koju ditamo kod Buklea: „da je Smithovo ekono- 

^ Adam Smith rodio se 5. lipnja 1723. u mjestu Kirkaldj n Skotskoj, 
gdje je njegov otac bio carinarski cinovnik, al je prije umro nego li 
se Adam rodio. Teologija u6io je na sveucilistu u Glasgowa, gdje mu 
bijase uciteljem Hutcheson, profesor moraine filosofije ; a filozofiju i 
ipravo u Oxfordu. Imenovan g. 1 748. za docenta u Edinburghu, pocetkom 
g. 1751. bijase imenovan profesorom logike na sveucilistu u Glasgowu, 
a sliedece godine zamieni tu stolicu s onom moraine filozofije. Vec u 
Edinburghu upozna se sa Davidom Hume-om, a kasnije i to napose u 
Glasgowu i sprijatelji. Ovo prjjateljstvo bijase po naucni rad Smitha 
blagoslovno. Smith zove Hume-a „daleko najcuvenijim filosofom i histo- 
rikom sadanjega stoljeca", visoko je cienio njegov karakter velec, da se 
je Hume ^tako priblizio ideal u posvema mudroga i krepostnoga muza, 
koliko je to ikada mozda dopustila Ijudska slaboca*'. Smith je mnogo 
obcio sa trgovci u Edinburghu i Glasgowu, koji su odlucno pristaj|^li 
uz slobodu trgovine. U Glasgowu napisa (g. 1759.) ^Theory of morfil 
B. J. A. oin. 9 



Digitized by 



Google 



130 B. tX>RKOVld; 

miSko djelo najvainija kii]iga, koja {e ikada napisana ; da je njezin 
pisac viSe pomogao sreii Ijudskoga roda, nego dr^avno umje6e politi- 
dara i zakonodayaca svih vremena^. Ali istina ipak ostaje, da Adam 
Smith nije otac ni tyorac ni posve nove, ni posre ^vrsto funda* 
mentirane i razvijene nauke. ,,Tema o socijalnom gospodarstvu uviek 
je u nekom stepenu — a u Dovijem vremenu u Bve to vecem — 
zanimala filozofe ; studij o njem uzeo je pa5e s vremenom sustavni 
karakter ; iz sbirke fragmentarnih iztraiivanja o po^^ebnih pitanjih, 
ti6u6ih se narodnih interesa, sastavila se organizovana cjelina nauka, 
kako to napose pokazuje radnja Turgotova: „ Reflexion sur la 
formation itd.^**. Smith stoji u bitnosH na temelju fiziokratske Skole; 
med]u njim i ovom ima razlik&, koje se tidu nekih va^nih to6aka 
nauke, ali jinjihora nalidnost je viSe na6elna nego li razliditost; 
ako se oba dr£e za historijske potencije, istina je i to, da oba idu 
ea istim dljem; oba dokazivahu, da se tadanja gospodarska poli- 
tika europskih vlada mora napustiti i dokazi njihova, da ta politika 
ne yalja, temelje se na istih razlozih*^. Nauka gospodarska^ kako 
ju nalazimo kod Smitha, syakako zna^i napredak; prisvojiy bitna 
nadela ph^^siokratska, a odbaciv njihove bludnje, Smith je po- 
tisnuo physiokrate u zaboray, a sebe u^inio srediStem ekonomi^ke 
znanosti, demu su ne male pomogli sami Francezi doti6no francezki 
teoretici. 

Eyo kratke analize ideja Smithovih, povadjenih iz djela njego- 
voga ^Inquiry intho the nature and the causes of the Wealth of 
Nations'. (Iztra^iyanje naravi i uzrocih bogatstva naroda). 

sentiments,^ koje sadr^aje obris moraine nauke, ali gledec na neke 
psychologidne nazore stoji u savezn sa njegovim ekonomidkim djelom. 
Smith je ye6 ovdje pozorno pratio veliki pokret ideja, Sto su ga u 
Francezkoj izazvali enclklopediste i physiokrate, napose pako zanimahu 
ga veliki problem! o dr^avi i dru^tvu. God. 1764. zaputi se sa voj- 
vodom Baccleughom u Francezku; zaustavi se duze vrieme u Parizu, 
gdje se npozna sa predstavnici physiokratisma : Quesnayom, Goornayom 
i dr., i sa enciklopedisti Diderotom, Helvetiusom ltd. Vrativ se ku6i 
g. 1766. odre^e se profesure te se dade na izu6avanje gospodarske 
teorije. Rezultat toga izu^avanja 1 dugotrajnoga rada jest — djelo 
y,Inqttiry intho the nature and the causes of the Wealth of Nations*^^ 
koje izadje itampom god. 1776. Umre god. 1790. n Edinburghu kao 
ravnatelj carinskoga ureda. 

* Ingram Kells John dr. : History of Political Economy, god. 1888. 

• Prvo izdanje g. 1776., drugo 1779., trece 1784., ^etvrto 1786., 
ltd. imade ih do 16. Novija izdanja priredio je M. Gulloch n. p. ono 
od g. 1828., 1846. ltd., pa nose dodatke i biljeike. 



Digitized by 



Google 



SADANJE STANJE GOSPODARSKE NAUKB. 131 

Smithu je rad (industry, odatle: industrijalni sustav) dovjekoy 
vrelo imovine iiarodne. „Sto narod u jednoj godini zaradi, to je 
vrelo, iz kojega crpi nui^dna sredstva za potrebe i u^itke ^ivota, 
koje mora svake godine namirivati; a namiruju se te potrebe ili 
neposredno proizvodom rada, ili oniiui predmeti, koje narod kupi 
za prinos svoga rada od drugih naroda^, — ovimi riedmi po^imlje 
uvod u Smithovo djelo^. Proizvodnu snagu rada u veliko diie 
dioba rada, koja ima svoj izvor u naravi Ijudskoj, jer ova te^ da 
stvar jednu zamieni za drugu. Nu dioba rada predpostavlja neku 
kolicinu kapitala; a razvoj i uporava diobe zavisi opet o prodji 
robe. Ead se dioba rada ustali i razvije, svaki dlan druztva,, da 
podmiri svoje potrebe, treba sudjelovanja i pomoci ostalih dianova; 
a to sudjelovapje biva tako, da jedan zamieni produkte svoga rada 
za one, kojih dam ne ima a treba. Da bude miena ova lahka i br^a, 
dodje u porabu novae kao sredstvo miene. Iz zamienjivanja stvari 
za stvar ili stvari za novae nastaje pojam vriednosti; ovom riedju 
izrazuje se korist stvari i sposbbnost njezina, da se zamieni za 
drugu stvar; ona se mo^ nazvati vriednost porabna, ova vried- 
nost miene Vriednosti miene daje Smith ve6u vaSnost, te ju p6- 
tanje izpituje. Vriednost stvari mjeri se radom. ;,Rad je pravo 
mjerilo vriednosti miene svih stvari". Jednake kolicine rada imadu 
na Bvakom mjestu i u svakom vremenu za radnika jednaku 
vrednost. PoSto se vriednost rada nikada ne mienja. to je jedini 
rad konadno pravo mjerilo, po kojem se cieni i sravnjuje vried- 
nost svih ostalih stvari na svakom mjestu i u svakom vremenu; 
novae je tek nominalna ciena. Ali u poslovnom prometu novcem 
mjeri se vriednost stvari i njegovom pomo6ju obavlja zamjena. 
Za ovu svrhu najprikladnije su dragociene kovine, jer se u kradem 
razmaku vremena vrednost njihova neznatno mienja", te se za 

Na francezM jezik prevede Smithovo djelo prvi Blavet god. 1781., 
zatim Boucher 1790., a kasnije jo§ Germain Gmtiier i Blanqui ; na 
rt^ki jezik Politkoveki god. 1802.; na poljski I. Znosko god. 1811.; 
na njemadki prevede ga najprije Fr. Schiller, zatim v. Garve^ Dorrien, 
dr. C. W. Asher, St. M. Stirner^ Stopel; a na Spanjohki pi. Ortiz 
god. 1794.; danski pi. Drebye itd. — Dieli se u 5 knjiga: u prvoj 
i dmgoj razlo^ena je teorija gospodarska, treda je vise sadriaja histo- 
ridkoga, cetvrta govori o sustavu gospodarstva narod&, a pela o dr- 
Savnih financijah 

^ „ Svaki dovjek ima od prirode pravo da 4ivi, ali uz nu2dni uyjet 
da radi; Ijudi mogu Hviti jedino od plodova svoga rada"' — tako 
piSe physiokrat Dupont de Nemours. 



Digitized by 



Google 



132 B. LOBKOV16, 

jednaku kolicinu srebra u torn vremenu prije nabavlja jednaka ko- 
licina rada"; za dugo vrieme n. p. od jednog stoljeca do drugoga 
iiito je prikladnije mjerilo sravnivanja nego li srebro, ^jer se u 
takovom razdobju izvjestna kolicina zita, dana za izvjestnu koli- 
cinu rada, u cielom manje mienja, nego li srebro^^ Kad se hoce 
opredieliti vriednost miene, koju je neko dobro imalo u najranijem 
stadija razvoja druztvenoga, treba u radun uzeti jedino kolicinu 
rada, koji bija§e potreban da se dobro izradi ; n kasnijem vremenu 
postaje ciena sastavljenom, te sastoji obi^no od place, rente i do- 
bitka kapitala. Kad vlastnik kapital svoj upotrebi tako, da dade 
drugim posla, da ih obskrbi tvarju i ^ivezem u namjeri, da iz 
produkta njihova rada namakne dobitak, nastaje dobitak kapitala. 
Benta pako radja se, dim zemljiSte postaiie privatnom svojinom. 
Vlastnici zemlje hoce, kao i ostali Ijudi, da ondje 2an]u, gdje nisu 
nikada sijali, pade traie rentu i za proizvod, sto nastaje djelo- 
vanjem prirode. Placa je nagrada za rad. U svakom naprednom 
druztvu tvore dakle ova tri elementa, razlidito sastavljena, cienu 
najvecega diela robe. U svakom druztvu ili kraju postoji obidna 
ill promjerna stavka (iznos) place i dobitka kapitala za svaku vrst 
rada i kapitala, koja ae ravna po nadelih ni^e razlozenih ; a tako 
isto postoji i obi5na ili promjerna stavka (iznos) rente. Ove stavke 
mogu se nazvati „naravnimi" za vrieme i mjeato, u kojem vla- 
daju; a naravna ciena robe jest ona, §to dotide, da se naplati 
renta zemljiStna, placa rada i dobitak kapitala, ovo je bo troje nuzdno, 
da se roba proizvede i na trg dopremi. Vadarska ili trzistna ciena moze 
tako ustanovljeni iznos ili stavku naravne ciene prekoraciti, ili 
pako biti manja od nje; jer trziStnu cienu opredieljuje razmjer 
medju robom na trziste dopremljenom i traznjom, dolazecom od 
onih, koji su voljni plaiit naravsku cienu. TrziStna ciena, ravnana 
natjecanjem (konkurencijom), gravitira neprestano k naravsk oj cieni 
kao svomu te^ifitu. Iznimka od ove ciene jeste ona ciena robe, 
Stono se proizvodi pod zaklonom monopola, koje tvore zakoni ili 
osebnosti mjesta kojega; ciena takovih dobara jest najvisa $to se 
mo£e postici, dodim naravna ciena ostale robe jest najniza, koja 
se u stanovitom duzem razmaku vremena dade poluditi. 

Kad se promjene druiitvene prilike, mienjaju se i ova tri ele- 
menta ciene. Iznos place opredieljuje se borbom opriednih interesa 
medju poduzetnici i radnici. Najniza placa mora da dotide za uz- 
dr^avanje radnika i njegove zene te u obce za odgoj djece. Prilike 
zemlje i odatle nastajuca tra^nja rada dine, da so placa od onoga 



Diqitized bv 



Google 



8ADANJB STAKJB OOSPODABSKB NAUKB. 133 

iznosa adalji, pak ce biti ona velika, kada se bogatstvo naroda 
umno£a, a nizka, kad ovo nazaduje. Iste ovake prilike uzrokuju i 
promjehu u dobitku kapitala ; samo Sto ovdje te promjene baS pro- 
tivni udinak radjaju : mno2anje kapitala, koje povisuje placu, usljed 
natjecanja kapitalistft, smanjuje dobitak njegov. U ostalom nov^ani 
iznos ili suma place i dobitka kapitala u razli^itih vrstih posala vrlo 
je razlidit. Razlog tomu nalazi se bud u izviestnih okolnostih, usljed 
kojih Ijudi ovu ili onu granu djelatnosti viSe ciene, bud u narodnoj 
politici, ko]a nigdje ne daje stvarim • podpune slobode" ; tu sada 
Smith spominje uzroke, s kojih su placa i dobit kapitala nejednake. 
— Benta zemljiStna je ciena monopolna, koja je ravna ne onomu, 
§to bi napokon vlastnik zemlje bio voljan primiti, nego je ravna 
onomu, gto zakupnik moze platiti. Pravilno samo se onaj dio pro- 
dukta zemlji$tnih prodaje (na triiSte donosi), kojega obidna ciena 
dotide, da se nadoknadi kapital, potreban da se produkti na trziSte 
dovezu, i povrh toga koji odbacuje slu^ajni dobitak. Ako ciena 
nadilazi onaj iznos, vi»ak ide na ra^un zemljiStne rente. ViSa ili 
niga ciena zavisi o traznji. Renta je sastavni dio ciene robe, ali 
drug^ije nego 11 placa i dobitak kapitala: visoka ili nizka pla6a, 
dotidno dobit kapitala jesu uzrok visoke ili nizke ciene; a visoka 
ili nizka renta jest posljedica visoke ili nizke ciene produkta 
^emljiStnih. 

Renta, placa i dobitak kapitala, ti elementi ciene, jesu takodjer 
sastiivine dohodka. Svako civilizirano druztvo sastoji se od triuh 
velikih staliSa: vlastnika zemlje, radnika i kapitalista; iz njiho- 
voga prihoda izvodi se prihod svih ostalih. Interesi vlastnika zemlje 
uvjek se podudaraju s interesi drui^tva; Sto one prie^i ili unapre- 
djuje, prife^i ili unapredjuje i ove, i obratno. To isto vriedi i ob 
interesih radnika: plada je velika, kad se mnoi^a bogatstvo^ a 
malena, kad bogatstvo stagnira ili kad nazaduje. Interesi trecega 
staliSa nisu u ovakovoj svezi s obcimi druztvenimi interesi, kao 
gto interesi onih prvih dvajuh staliSa; u nekom pogledu uvjek su 
razliditi od javnih interesa i ovim oprie^ni. 

U drugoj knjizi govori Smith o naravi i sastavljanju kapitala. 
Eapital, Sto ga 6ovjek posjeduje, sastoji se od dvajuh dielova: 
jedan dio Covjek trosi neposredno, a drugi se tako nlozi, da vlast- 
niku nosi dohodka. Ovaj potonji kapital u uziem siiiislti je sredstvo 
produkcije, te se opet dieli u „stojeci (stalni)** i „kolaju6i ili kretni" 
kapital. Razloziv oba ova diela kapitala veli Smith, da se i kapital 
dfui^tva cieloga dieli ti staliii i kdlafitdi, pak n^btaja^ koja dobra 



Digitized by 



Google 



134 B. liOBKOYI^, 

jestt stojeci, a koja kolajuii kapital, n. pr. strojevi, sgrade nosece 
dohodak, poljodjeljske uredbe i nared, ate6ene i koristne sposob- 
nosti svih dlanova druiitya ^ine stojeci ; novae pako, 2ivez, sirovine 
i orudje, gotova roba kod obrtnika ili trgovca — jesu kapitali 
kola]o6i. — Spominju6 razliku medju sirovim i ^istim dohodkom 
naroda veli, da sirovi prihod 6ine svi proizvodi zemlje i rada, a fisti 
dohodak je ono, Sto ostane odbiv od prvoga sve izdatke potrebite 
za uzdr^avanje stojedega kapitala i odbiv u novcu izraiieiii dio 
kolaju6ega. Novae se posve razlikuje od dobara, koja njegovim 
posredovanjem dolaze u promet. Novae je dragoejeno orudje, nje- 
govom pomoiju mo2e si pojedinae pribaviti svega Sto treba. Ono 
Sto 86 je morale izdati najprije za nabavu a kasnije za uzdr^anje 
novea (doti^ne kovine), odbija se od ukupnoga dofaodka druztvai 
za toliko taj dobodak umanjuje. Zato je dru£tvu veoma koristno, 
da mjesto kovanoga novea rabi — papimi u prometu; Smith 
uzporedjuje porabu zlatna i srebma' novea cesti, a papirna novea 
putu u zraku. 

Govoreii o sakupljanju kapitala iztide razliku medju produktivnim 
i neproduktivnim radom ; onaj prvi sadrian ili utjelovljen je u poseb- 
nom predmetu ili u robi, koja se moze prodati ; ovaj potonji ne ostva- 
ruje se take. Bad n. pr. obrtnika je produktivan, sluzindeta nije. 
Rad, koji proizvodi robu ili povisuje vriednost njenu, je produktivan; 
a neproduktivan je rad, koji izvrSuje sluzbe ili ^ini usluge. „ Pro- 
duktivan" nije isto Sto i ^koristan" : rad dinovnika, vojnika, svece- 
nika, pravnika i Ijednika nije produktivan — veli Smith ; same pro- 
duktivnim radnikom daje (produktivan) kapital posla; neproduktivni 
radnici i svi oni, koji niSta ne rade, uzdr^avaju se prihodom onih. 
U napredujucem gospodarskom druztvu raste onaj dio godiSnjega 
produkta, koji se kao produktivni kapital upotrebljuje, naprama 
onomu dielu godiinjega produkta, koji imade da donese rentu ili 
dobitak kapitala. — Stednjom se mnoze kapitali. Mno^anjem (Sted- 
njom) zalihe dobara, namienjenih uzdr^avanju produktivnih ruku, 
dize se i gospodarska djelatnost, kojom se opet mno^a godisnja 
produkcija. Ustedjena svake godine dobra isto se onako redovito 
troSe, kao Sto i dobra izdana, tek je razlika; da ona troSe pro- 
duktivni radniei, a ova badavadjije i neproduktivni radniei. Oni 
prvi reprodueiraju uz dobitak i vriednost onoga §to su potroSili; 
razsipnik, koji trosi od svoga kapitala, umanjuje sumu produktivna 
rada a tim i bogatstvo zemlje; ovaj rezultat ne mienja se ni 
male tim, §to on za svoj novae kupuje u tuzemstvu napravljenu robu. 



Diqitized bv 



Google 



SADANJB 8TANJS G0SP0DAR8KB NAUKE. 135 

Svaki razsipnik ]e dakle neprijatelj obiega dobra^ a svaki Stedljivac 
javiii dobrotvorac. Godiinji produkt zemljiSta ili rada dade ae samo 
tako umnozati, ako se mno2aju produktivni raduici ili produktivne 
sile radnika. — Pri t. z zajmovih u novcu (novdanih) zajmo- 
primac u istinu ne treba novca, nego vriednost njegovu; fakti^no 
predaje mu zajmodavac pravo na dio godiiajega prihoda zemljiSta 
i rada. Ako se mnoza ukupni produktivm kapital zemlje, mnoia 
se i onaj posebni dio niegov> iz kojega posjednici ho6e da na- 
maknu dohodak, a da ne moraju na ae uzeti one make i onaj trud^ 
kojim se ne mo£e oteti nitko, kad se neposredno i osobno lati 
poduzeia. A poSto se ovako mnoil^a kolicina kapitala, koji se daje 
u zajam, postaju kamate nizimi .—^ ne samo s ob6ifa razloga, koji 
redovito obaljuja trziitnu cienu styari, kad ih bude viSe, nego i 
s toga, Sto je rastuci kapital u zemlji tim mudnije plodonosno 
uloiiti unutar granica zemlje, 6im se vecma mno2a; odatle radja 
se natjecanje medju kapitali pojedinaca, tiffi se pako umanjuje 
dobitak kapitala, Sto opet mora da obali kamate t j. smanji ka- 
matnu mjeru. Prije se mislilo, da je pravi uzrok trajno nizkih kamata 
to, Sto je vriednost dragocjenib kovina, poslje nadjenih ameridkih 
rada, znatno bila pala. Ovoj bladnji ne atekoie ni Locke, ni Mon- 
tesquieu. Nije teiko dokazati, da je to u isto krivo mnienje, koje 
vec Hume pobijaSe. IT nekib zemljah bijaSe placanje kamata a 
novcu zabranjeno; a poSto se svagdje moze novoem Stogod na- 
baviti ili korist kakova namaknuti^ to se je jamadno svagdje neSto 
placalo za poraba novca, pa ce se jamadno pla^ati i unapried. 
Zabrana primati kamate dini zlo, Sto ga radja libvar^tvo, joS vecim, 
jer povisaje risiko zajmodavca. Zakonska kamatna mjera smije 
biti samo neito vecom nego li je najniia stavka (iznos) triiSta; 
tada ce triezni i razboriti zajmoprimac imat preduost pred raz- 
sipnici i vjetrogonjami, jer inade uz viSa zakonska kamatna mjera 
ovi bi lahko pretekli one, jer sa ovi (razpiku6e i td.) vazda spremni 
platit i ona viSu mjeru kamatna. 

Kapitali se moga razlidito aloziti. U poljodjelstva ^radi priroda 
Zajedno sa dovjekom'', ta ne samo da se reprodacira kapital za- 
kapnika i dobitak njegov, nego i renta vUstnika zemlje. Ovo je 
dakle najkoristniji nadin ulaganja kapitala. Za ovim ida obrti, 
a poslje velika trgovina (velika trgovadka podazeca) — i to naj- 
prije natarnja, zatim vanjska trgovina i napokon brodarstvo. Svi 
ovi nadiui ulagatija kapitala jeau koristiii dapade nui^dni, pa ce se 



Digitized by 



Google 



136 n. LORKOV16, 

i koliko treba preduzimAti, samo neka se to prepusti slobodno) 
prosudi pojedinih poduzetnika. 

Ovo je sadriaj prvih dviilh knjiga Smithovoga djela; tu fe 
sadr^ana njegova teorija gospodarska ili gospodarsko-znanstveni 
sustav. 

U ireiaj knjizi razlaie Smith puteve i na^ine^ kojimi su narodi 
moderne Europe poSli, razvijajuc polagano razne forme gospo- 
darske djelatnoBti. Bmith opi8ti]e vrlo liepo evropski gospodarski 
pokret; koji da nastaje iz odgovarajudih druztvenih nzroka, all 
ujedno izjavljuje, da taj pokret posve izvra6a „naravni red" stvari. 
Najprije se pojavilo poljodjelstvo, poslje obrti, Aajzad vanjska 
trgovina; svaki dragi red ]e nenarayan, jest nazadak. 

U cetvrtoj knjizi pobija obSimo i izcrpivo sustav merkantilni, i raz- 
vija svoje gospod.-poKti^ke nazore, koji mo6no djelovahu na gospo- 
darisko zaikonodavstvo. Smitha dr^e neki za otca manchesteranizma, 
premda je rekao, da je nada, da ce se ikada nzpostaviti sloboda 
vanjske trgovine u Englezkoj, prava utopija. A ipak je to postignuto, 
Sto se ne malo pripisuje u zaslugu njegovomu djela. On je zagovarao 
slobodu trgovine, gdje se radi o raznih vrstih posala zamjenbenih^ 
a kojih odluCuju 6isto gospodarski motivi. Ali on uvaiuje i dr&tvne 
interese kao god i gospodarske, ta njemu je Cromwelov zakon o 
brodarenJQ „mo£da najmudrija od svih uredaba u Euglezkoj, koje 
se ti6u prometa i trgovine". Pa6e on 6e dati i koncesija javnomu 
mnenju, jer dok se protivi zabrani izvoza vune, predlaie, neka se 
na izvoz udari porez, jer da bi takav porez manje oSte<^ivao inte- 
rese onib, koji ovce timare, nego li zabrana, a ujedno bi domaii 
fabrikanti imali dovoljnu prednost pred stranimi. Je li mudro sli^- 
diti politikn odmazde, da se tako strane vlade priflile, te dokinu 
Visoke carine ili zabrane, zavifeii torn — veli Smith — je li 
yjerojatno, da 6e njom postici Sto se ho6e; ali on prezire takoVa 
sredstva. Ako je koja grana obrta pod zaStitnom carinom znatno 
se digla, to ve6 s razloga covjeinosti treba da se lagano i oprenno 
dozvoljuje slobodna konkurencija, ma da se i pretjernje predodujuc 
zle posljedice napredac dokinute carine. Smith protivi se i tomu, 
da se uvede za§titna carina na korist onib grana industrije, koje 
bi bile prema potrebam i prilikam zemlje, ali je tifiti ja^a sila 
stranih producenta. — U ovoj detvrtoj knjizi ocjenjuje Smith i 
sustav physiokratskr. I njemu je poljodjelsko gospodarstvo n«j- 
vaiSnija i najglavnija grana rada narodnoga; pobija phjsiokratsku 
naukuy da je rad poljodjelca jedini produktivan. Eritika Smithova 



Digitized by 



Google 



SADANJB STAiTJit CKMSPCtbARSKB NAUKB. 137 

ovdje nij^ dosfta temeljita, a niti nc dolikuje ovaj ton: Jedva bi 
vriedno bilo na giroko razlagati bludn je sustava, koji nigdje u 
svietu nije joS nanio mkackove Stete, pak ^e i ne ce nanieti" (knj. 
4, pogl. 9), jer je Smith od phjsiokrata nau^io mnogo, a priznaje 
u istom poglavju, da je taj sustav ^medju svimi, Sto se je do tada 
gospodarstvu naroda u^ilo, najbli^e istini^. Neke njegove pri- 
mjetbe opravdane su; u nekih pitanjih usvaja zasade physiokrata, 
koje su kasnijim razvojem nauke pokazale se pogriei^nimi. 

U petoj knjizi govori ^o vladarskih ili drzavnih financijah". 
DrSava ili vladar ima : a) braniti drSavu od navala susjednih samo- 
stalnifa drSava; b) fitititi srakoga 6]ana zajednice od nepravda i 
nasilja drugoga dlana iste zajednice ; c) podizati i uzdr^avati javne 
zavode i uredbe, koje su veoma koristne zajednici, ali pojedincu ili 
tnanjemu broju privatnika ne obecavaju tolikoga dobitka, da bi je 
ovi htjeli osnovati i uzdr^avati. Ovamo broji Smith javne zavode 
za olahko6enje prometa, za obuku i prosvjetu naroda. Za sve 
ovo ima da se stara dr^ava, te zadatke treba da ujena uprava iz- 
vrSuje; u drugo da se ne pa^. TroSak, koji nala^e vrSeiije ovih 
zadataka, dri^ava ce namaknuti porezom, koji treba da svatko 
placa razmjerno prema dohodku, koji u^iva pod zaStitom dr^ave; 
poito pako dohodak pojedinca tede iz jednoga od ovih izvora: 
renta zemlje^ dobitak kapitala i placa rada, to se mora porez 
uzeti iz jednoga, drugoga ili tre^ega, ili iz vi§e ovih izvora, pa 
prema tomu razla^e : porez udaren na rentu zemljiStnu, na dobitak 
kapitala i na placu rada. Za porez postavlja glasovita detiri pra- 
Vila, od kojih tri jo§ danas vriede posvema, nu prvo je moderna 
financijalna nauka zabacila — da se porez placa razmjerno prema 
koristi, koju ima dovjek od zaStite dr^ave; — svrSuje sa razlaga- 
njem nadela o drzavnih dugovih. 

Djelo „o bogatstvu naroda", kojega su glavne misli ovdje izlo- 
zene, do^ivi mnogo izdanja na jeziku englezkom ; a buduci pre- 
vedeno u glavnije jezike evropske, postade „priru^nom knjigom 
cieloga svieta", kako veli jedan gorljivi pristalica njegov. Pisano 
je jasno i jednostavno; odlikuje se bogatstvom detaila, mnos^inom 
konkretnih opa^anja, koja su vadjena neposredno iz £ivota kao i 
iz povjesti proSlih vremena. Sadrzaje tako ob£u teoriju gospodar- 
stva, kao i nadela o postupku vlade naprama gospodarstvu naroda, 
i nadela o gospodarstvu dr^avnom. Temeljna na^ela njegova su 
umnopravne §kole, na kojih bijaSe sazdana teorija physiokrata, koju 
je A. Smith ponekle iepravio, sustavnije obradio te izlu^fio ele- 



Digitized by 



Google 



138 B. LOBKOYI^y 

mente, koji u ii]u ne spadaju. Zato njegovo djelo sinafi u istiau 
napredak u nauci gospodarskoj. Buckle tvrdi, da je A* Smith kao 
Skocanin izkljudivo rabio deduktivnu methodu, jer da induktivna 
filozofija nije ma baS nikako uticala na udene Ijude u okotskoj, 
premda on sam tvrdi, da je iDduktivna methoda jedina prikladna 
za iztra^ivanja gospodarska, i premda priznaje, da je Smith i^ivio 
u Englezkoj; gdje vladaSe induktivna methoda. Pomno proudavanje 
Smithovoga djela ne opravdava, Sto tvrdi Buckle^ jer se vidi, da 
je Smith pozorno motrio dru2tvene dinjenice, da rado kod njih sa- 
staje, te se trudi njihovu vainost jasno predoditi. AH nedvojbena 
je istina, da je u velikoj mjeri rabio deduktivnu methodu, pak da 
se tu nije umio otresti onih mana, koje se vide kod physiokrata : 
naime da premise njegove nisu diojenice utvrdjene opa^anjem, 
nego na po teologi^ke na po metaphisi^ke snpozicije, odnosece se 
na umiSljeni, harmonidni prirodni red. (Ingram.) 

Ali nedostatna methoda nije jedina pogriedka Smithove teorije ; 
ako se i ne gleda na to, da mu manjka oStro opredieljivanje 
pojmova i sustavno poredanje materije, da ^este i obse^ne histo- 
rijske , statistidke i politidke ekskurzije poremecuju harmoniju 
djela; iztidu se druge te£e bludnje, i to: a) da je njegovo poji- 
manje ekonomije dru^tvene bitno individualisti^no; b) da sebi^nosti 
i koristoljublju otvara dirom vrata udeci, da svatko sam najbolje 
je kadar razabrati svoje interese i raditi oko svoga dobra, pa zato 
da ne valja koristoljubju i sebi^nosti stavljati zaprieka, tek ne 
smije se dopustiti, da se jedan pada u poslove drugoga ; c) da posve 
zanemaruje vriednost porabe , a svu vaznost mece na vriednost 
miene; d) da odsudjuju6 tadanju gospodarsku politiku vlad&, pada 
u protivnu pogrieSku, odviSe ograni^ujuci uticaj socijalne vlasti na 
gospodarski £ivot; e) da posve nedostatno iztide cudoredno opre- 
dieljenje Ijudskoga roda, a bogatstvo ne smatra kao sredstvo da 
se dokude viSi ciljevi ; f ) da je njegov sustav odviSe kosmopoliti&m, 
da se ne osvrce na razlike kulturne, povjestne i socijalne naroda ; g) 
da odri^ud dudevnomu radu svqjstvo produktivnosti , potiskuje ga 
unazad i tim nekako omalovazuje brojnu i znamenitu klasu naroda. 

I vide toga se Sraithu u grieh piSe. Nego pravedna kritika ce 
najprije skinuti s rovaSa Smithova, Sto nije on sagrieSio nego nje- 
govi ucenici i pretjerani prijatelji, pak ce prosudjivajuc i mahne 
njegove nauke priznati: da je Smith zivio i radio pod uticajem 
duha, misli i teznja svoga vremena; da ni jedan udenjak u fiziSnoj 
ih moralnoj nauci nije izradip teorije tako svestrano dotj6rane, 



Diqitized bv 



Goode 



SADANJS STANJE 008PODAB8KB NAUKB. 139 

savrSene i zaokruzene, da joj poznija koljena ne bi naSla nikakih 
nedostataka. Nedostatke te daleko Dadkriljuju odite prednosti i 
vrline nauke. 

Djelo Smithovo pronielo je ime njegovo na sve strane svieta, te su 
njegov £ivot^, znanstveni rad i pregnuce mnogi napose proudavali. 

3. Kad je izailo ^Inquiry intho the etc." strukovnjaci pozdraviSe 
ga u prvi mah poiieSto hladno, nekom reservom i sitoimi prigo- 
vori. Ta Smith kao narodni ekonom bijaSe novajlija u ovom pod- 
rudju znanosti. Tako ma se godilo u Englezkoj, a joS vifie na 
evropskom kontinentu. AH do brza promieni se to misljenje i sud 
o vriednosti njegovoga djela; najprije opet a Unglezkoj, jer to 
djelo bijaSe najviSe prema geniju englezkoga naroda, gdje su odli^ni 
muzevi prije Smitha kao: Locke, Pethj, North) Hume svojim 
radom utrli stazu novoj nauci, i tako olahkotili razumjevanje Smi- 
thovih spisa. Od godine 1783. sve deSce se govornici parlamenta 
pozivlju na autoritet Smitha ; poslje njegove smrti pako rede Pitt 
u parlamentu u slayu Smitha govor, koji dokazuje posvemaSnju 
pobjedu njegovifa nadela. 

Nu i na evropskom kontinentu do skora zavladaSe nadela nauke 
bogatstvu naroda: u Francezkoj brze i laglje nego li u Nje- 
madkoj ; u Busiji Sirio je poznavanje nove nauke prevod Politkov- 
skoga, ali viSe i bolje predavanja i naudni rad profesora sveudiliStnih, 
kao Sto su Christian v. Schlozer (Anfangsgriinde der Staatswirt- 
schaft, oder die Lehre vom Nationalreicbthume, 1805 — 1807), dr. 
V. Jacob (Die Grundsatze der Nationalokonomie, 1805), jos vifie 
Henrik Storch^ predsjednik akademije znanosti u Petrogradu, od- 
gojitelj velikih knezova Nikole i Mihajla Pavlovica. Medju njego- 



^ Najobsirniji i najpouzdaniji zivotopis Adam Smitha napisa Dugal 
Stewart, U biografiji, napisanoj po M' Cullochu ima i novih podataka, 
sto je sve stampano u novom izdanju Smithovoga djela^ koje priredi 
ovaj pisac. A. Smithu i njegovom radu ima sijaset monografija 
koje napisase: Blanqui, Cousin, Du Puynode, Chevalier, Luzatti, Ricca- 
Salerno (u dasopisu „Archivio Giuridico", god. 1876.), Oncken (Adam 
Smith und Imanuel Kant, Leipzig 1877), Helferich, Inama, Stemegg, 
W. Skarzinsky, StcJpel i dr. Jednako predocuju sliku o 2ivotu, o trudu 
i vriednosti Smithovoga rada di^la o povjesti ekonomije politicke n. pr. 
Kautz: Die geschichtliche Entwickelung der National-Oekonomie und 
ihrer Literatur; Duhring: Kritische Geschichte der Nationalokonomie 
und des Socialismus, 1879; Cosah.: Guida alio studio del economia 
politica ; Blanqui ; Histoire de V ^conomie politique en Europe etc. 
Paris 1837. 



Digitized by 



Google 



140 B. U>BKOTl6, 

vimi djeli prvo je : Coure d' iconomie politique, on exposition des 
principes qui determinent la prosperity des Nations. Petrograd 
1815.; drugo izdanje izadje god. 1823., teje providjeno kriti^kimi 
i tuma^ecimi primjetbami samoga J. B. Saya^ 

Medju yelikimi kultamimi narodi dosta kasno opaza se npliv Smi- 
thovih ideja u Italiji. Vlastita starija i vrlo znamenita ekonomidka 
literatura talijanska, koja je svojim razvitkom pretekla sve ostale 
zemlje, a ne bijaSe onako lednostrana kao n. pr. merkantilistidna 
teonja njemadka ili francezka ; literarna osaml^enost kao i politiSka 
situacija naroda talijanskoga : sve je to ndinilo, da je veliko da- 
Sevno djelo Skocanina Smitha kasnije prispjelo u Italiju n^o li u 
druge zemlje; pa i onda nije onako preobrazaju6 djelovalo kao na 
pr. u Njemadko], u Francezkoj i dr. 

n. 

Ovako 8u ideje Smithove obaSle eielu Europu, odavlje predjoSe 
u Ameriku, te utisnuSe naSemu stoljecu neizbrisivih tragova. Od 
podetka ovoga stoljeda ovamo ustaju naime neprekidno uditelji 
ekonomije politidke, koji nauku u^enjaka iz Kirkaldy-a tuma^e, 
popunjuju te izpravljaju; methodu iztraiivanja usavrSuju, a gradju 
naudnu sustavnije redaju; nu ima i takovih, koji naprosto usva- 
jaju nauku kakova je, ne dirajuc u nijedno pravilo njeno, drzec 
ju za neku dogmu, u koju treba vjerovati, koju smijeS tuma^iti, 
ali niSta mienjati. U Englezkoj Robert Malthus, David Ricardo, 
J. R. M'Culloch, John Stuart Mill; u Francezkoj J. B. Say, 
Rossi, Bastiat ; u Njemadkoj Hufeland, H. B. Hermann, a poglavito 
prof. dr. K. H. Bau : to su stupovi mlade znanosti gospod. u 
refienih zemljah^ 

* Boscher (Geschichte der NationalcJkonomie in Deutschland) govori 
rusko-njemaikoj skoli gospodarstva naroda, koju da tvore izim drugih 
i ova tri : Christian SchlOzer, dr. Jacob i Storch, medjn njimi opet 
da je ovaj potonji najvrstnija glava i pravi predstavn/t te skole. 

^ Robert Malthus u svom ,An essay on the principle of popula- 
tion" dokazuje proti komunisti Godwinu, da su mnoge postojece ne- 
volje u^inak poremedene ravnoteie medju pucanstvom i iiveiem^ da 
ono prvo ima tendenciju ja^e se mno^ati nego li 4ive4, pa odatle da 
sc radjaju biede i stradanja, dodim Godwin has protivno dokazuje, da 
ima sredstva za zivot dovoljno, ali da nisu jednako i pravedno raz- 
dieijena. Uz ovo druga je vazna radnja Malthusova „iztrazivanje o 
bicu i razvoju zemljistne rente" (Inquiry into the nature and progress 
of rent, 1815); ostali spisikao: Principles of political economy, 1820 •, 



Digitized by 



Google 



SADANJB STANJB QOSPOD/IRSKB NAUKB. 141 

1. Doktrina Smithova, ma da je naila mnozina toplih prijatelja, 
nije ipak bez prigovora i protivgtina zasiela na stolicu vladajuce. 
Pisci sa stanovifita religioznoga ustaju proti njoj, jer da posvema 
ignoruje religija kao faktor, koji je uyiek na cieli zivot Ijudski, 
pa i na gospodarski, silno utjecao pa i danas upliva; socijaliste i 
komuniste biediSe ju, da slu^i interesom bogataia^ da i^rtvuje sveta 
prava nizib, razbagtinjeuih klasa naroda probitkom viSih; da je 
ona nauka ad usum imu6nih i mocnib napisana. Na ovake tu^be 
i prikore odgovaralo se iz tabora Smitbovih sliedbenika nikako ili 
samo onako uzgredno : da iz onih prikora probija srdce, sama 
duvstva, a ne triezno i objektivno proudavanje pitanja. 

All onim protivnikom pridru^uju se drugi. Jedan od tih je Jean 
Charles L. Simonde de Siamondi (1773. — 1842.) pisac povjesti ta- 
lijanskih republika srednjega yieka, mu2 uden, koji a prvom svom 
sustavnom dielu: „De la riebesse commerciale; ou principes de 
r 6conomie politique appliques a la legislation du commerce*' (2 
sv., god. 1803.) posve jos pristaje uz nauku Smitbovu. Nu kaSnje 



Definitions in political economy, 1827 itd. ne imaju ve6e znanstvene 
vriednosti. D. Ricardo u ^Principles of political economy and taxation, 
1817", razvija, oslanjajuc se na radnje Andersona, Westa i Malthusa 
znamenitu teoriju o zeraljistnoj renti, koju nanka jos i danas veoma 
cieni; teoriju o placi rada, kojom se socijaliste i komuniste sluze kao 
argumentom proti sadanjemu sustavu placanja radnika; John P. Mill 
Principles of political economy with some of their applications to social 
philosophy, 1848; — (na^ela politicke ekonomije sa nekimi uporavami 
na socijalnu filozofiju), stoji na temelju nacela Smithovih, ma da u nekih 
pitanjih ^cini nevinih koncesija socijalismu^ (Oossa) ; Francez J. B. Say 
(Trait6 d' 6conomie politique, 1803) prvi sustavno izlaie teoriju dielec 
ju u nauku o produkciji, razdiobi ili distribuciji i trosnji (konsumciji), 
te duhovitim, lahko razumljivim nacinom, kako to vec Francezi umiju, raz- 
laie najmu^nije ekon. probleme; „on je vise ucinio nego li svi ostali kon- 
tinentaini pisci zajedno, da ovaj prosvjetljeni sustav preporuci narodom 
Evrope" (Ricardo); napose smije se reci, da je istom Say kako treba 
protumacio Smitha Francezom ; da je on neke znatne pogriedke njegove 
izpravio; njegovi zemljaci prozvase ga francezkim Adamom Smithom. 
Niemac dr. E. H. Rau sliedec poredanje Sayovo, a stojec na nacelih 
Smithovih, napisa djelo bogato na statistickih opazanjih, koje razjasnjuje 
i gospodarske posljedice geografskih uvjeta. Izvrstna je to knjiga za 
drzavne cinovnike, koji po svojoj sluzbi treba da poznavaju gospod. 
teoriju; ona bijase izvorom, odakle su njema^ki ^inovnici sve do naj- 
novijega vremena crpali gospod. znanje svoje. Ima medju ovimi spo- 
menutimi i nespomenutimi u6enjaci nuanca, ali u glavnih nacelih stoje 
svi uz Smitha, oni su „Smithoyci". 



Digitized by 



Google 



142 B. LOBKoyi6, 

se uvjeri, da na^la one nauke nisu dostatna, i da ih treba pro- 
mjeniti; nazore o torn sadr^aje njegovo glavno djelo, ^NouTeaux 
principes de Y ^onomie politique, ou de la richesse dans aes 
rapports avec la population^ (1819.). Znanost gospodarska, kako se 
obi6no pojimlje — veli S — , previSe je kremastidna; motri izkljufivo 
sredstva za umno^anje bogatstva, a premalo se bavi pitaDJem, kako 
da se imovina upotriebi na dobro svih; praktidni sustav, koji se 
na njoi gradi, ho6e, da bogati budu joi bogatiji, a ubozi jo§ 
ubo2ni]i i odvisniji; treba s toga, da se painja obra6a ne samo 
produkciji i mnoianju nego i podieli (distribuciji) imovine; da 
nii^e, siromainije klase ^iteljstva svagdje i bez zaprieke participi- 
raju na rezultatima narodnoga rada. — Prieki egoizam, Siroki jaz 
medju imu6nimi i sirotinjom; ogromni nerazmjer medju radom i 
kapitalom: to su izvori gospodarskih i socijalnib nevolja, sve ve- 
cega osiromaSenja velikih masa, opriek& medju bogatimi i siromasi. 
Spas i napredak Ijudskoga roda ima se tra^iti u torn, da drfava 
kao cudoredno-eti^na zaStitnica svih uzme pod svoje okrilje ana- 
predjivanje ekonomidkih interesa; da u njenom radu bude dobro 
pojedinca i cielosti glavni momenat, a moral, umjerenost, radinost 
i itedljivost da se shvacaju kao glavni uvjeti svake individualne i 
socijalne 8re6e. — Sismondi vrlo zali jadno stanje stradafucifa 6la- 
nova druztva ; on je blizu socijalizmu, all po svom miSljenju nije 
socijalista niti predla2e kakovih socijalisti^kih osnova. 

Sa drugoga stanoviSta oponuju Smitbovoj gospodarsko] teoriji 
u Njema^koj pisci, koje inade vode razliditi osjecaji, koji zago- 
varaju razlidite prakti^ne sustave, ali gleded na kritiku dolaze do 
jednakih rezaltata, a to su Adam Muller, Gentz^ Friderik List i dr. 

Adam Mutter (1779. — 1829.) zastupa u svom glavnom djelu 
„£lemente der Staatskunat^ (1809.) i u ostalih svojih spisih pokret 
gospodarskih misli, slidan tadanjemu romanticizmu, koji se imenito 
u pjesnidtvu za vrieme t zv. ratova za oslobodjenje proti Napo- 
leonu I. ukorjenio, te preko mjere i pravde slavio sredovje^ni 
£ivot. Mtiller, Friderik Gentz i Earlo Ljudevit Haller poglaviti su 
zagovornici nadela i gospodarskog sustava srednjega vieka a pro- 
tivnici Smitbove doktrine, kojoj su sredovje^ne uredbe gospodarske 
i druztvene posve tudje. Roscher nazva ovaj pravac ,,romanti^kom 
Skolom**, a glava njezina je Miiller. 

oto Mtiller prigovara Smitbovoj doktrini, to je posljedica teore- 
tidke i praktidke reakcije, koja se pojavlja u njegovoj dobi take 
u politici kao i pravnoj filozofiji. Smitbova nauka je zatomik reda, 



Digitized by 



Google 



SADANJB STANJB GOSPODARSKB NAUKK. 143 

nepravedna je, pomu6uje religiju, uniStuje osjecaje zajedingtva ; 
pretvara trgovinii u vratolomnu lutriju; ta nauka mogaSe vriediti 
jedino za Englezku u vremenu i u onom polozaju, u kojem se 
ona drfava nalazila u vremenu Bmitha; na evropski kontinent ne 
bi se. smjela uporaviti, ]er tu vladaju druge prilike. Bogatstvo 
naroda stoji u pu^anstvu i stvari; a ne u velikoj koli^ini produkta; 
izYori produkcije jesu : priroda, rad materijalni i nematerijalni ka- 
pitali; gospodarstvo novdano je nesfaodno; dr^ava nije samo pravni 
zavod, nego je ona zajednica, koja obuhvada sve Ijudske poslove, 
„te koja je sama sebi syrhom^. Te misli ^itaju se ure^enom Miille- 
rovom gpisu. 

Dalje od Gentza i Miillera ide K. L. Haller, koji se posvema 
postavi na tlo srednjega vieka, te ne 6e ni da 6uje o modemoj 
dr2avi; on je najdosljedniji i najodlu^niji pristaSa reakcionarne 
Skole, koja energi^no naglasuje potrebu, da se uvazuju u gospo- 
darstvu eti6ni momenat te interesi ciele zajednice. 

Friderik List (1789.— 1846.) razlikuje se bitno od pisaca ro- 
manti^ne gkole, ali je ova potonja, osudjujuci Smithovu nauku 
jama6no i na nj nplivala ; jer List navaljuje na „kosmopoliti£ko 
nadelo modernoga gospodarstva** kao i na absolutnu teoriju slobode 
trgovine, koja je u skladu s onim na^elom. List bijaSe mu^ odli^nih 
duSevnih sposobnosti i energi^na karaktera, vrlo je mnogo svojim 
radom pomogao ostvarenju njema6koga carinskoga saveza, Ideje i 
teorije svoje razlaze u djelu . j,Das nationale System der poli- 
tischen Oekonomie. Stuttgart, godine 1841.^, kojemu vec naslov 
^nationale** pokazuje osobiti pravac. Kosmopolitizam, materijalizam, 
partikularizam — to su tri velika grieha doktrine Smithove, na 
kqje List svom snagom udara; glavna todka, da tako reknem, od 
koje polazi njegova teorija i na koju se toliko puta vra6a jest: 
narod i narodnost. Medju pojedineem, veli List, i ^ovjedanstvom 
stoji narod, imajuci svoj poseban jezik i literaturu, svoje posebno 
porietlo (Abstammung) i svoju povjest, svoje posebne obidaje i 
navade, zakone i institucije; narod, koji ho6e da £ivi, da bude 
samostalan, da napreduje i usavrSava se kao organizam, fito ga tisuce 
vezova duha i interesa u jednu duSevnu cjelinu ve2u. Vladi dakle 
mora da je prva zadaca to : da se razvija narodnost i cieli ekonomski 
zivot naroda ; svi ekonomi^ki privatni interesi moraju se pokoriti 
politi6koj narodnoj svrsi. Medju ekonomijom te duSevnom i poli- 
ti6kom civilizacijom treba da vladaju harmoni^ki zamieniti odnoSaji. 
Sto je naprednija ekonomija naroda, to je prosvjetljeniji i mogucniji 



Digitized by 



Google 



144 B. LPRKOVlO, 

narod ; a Sto Daprednija civilizacija i snaga naroda; to viSe moze 
da napreduje i razvija se ekonomija njegova. Ne dini mnozina 
dobara bogatstvo naroda, nego mnogostrudnost produktimih sila, 
snaga i ravnoteza njihova. Napose treba da se jednako razvijaju 
tri glavne produktivne aile naroda : sila cLgrikuUuma, manufaktuma 
% sila trgovine. Manufaktuma (rukotvorna) sila najmocnije djeluje 
na cieli razvitak naroda; jer ona ne samo da diie ostale .pro- 
duktivne sile agrikulture i trgovine, nego i najjade unapredjuje 
znanost, slobodu i prosvjetu, te 6im narod ekonomi6ki i politidki 
nezavisnim od drugih drzava. Drzava lib agrikulturna nikada ne 
moze moraino i intelektualno znatnije napredovati; ovisna je od 
drugih naroda ; nikada ne mo^e sama odluditl, koliko ce producirati 
nego mora ^ekati, koliko ce htjeti drugi od nje kupiti. 

Syi narodi zivuci pod umjerenim podoebjem prolaze kroz 5etiri 
stepena ekonoipidkoga razvoja: u po^etku dize se ratarstvo uva- 
zanjem stranih rukotvorina (manufakturnih proizvoda), a izva£a- 
njem domacih surovina; kasnije razvija se domace rukotvorstvoy 
a uz to uvoze se strani fabrikati ; poslje doma6i £B.brikati obskrbljuja 
sami domace trziSte, a napokon u detvrtoj period! izvoze se domaci 
fabrikati, a uvoze strane sirovine. Svaki preiaz ili napredak od 
jednoga stepena drugomu vezan je na izvjestne uslove i predpo- 
stave, & drzava ima da realizira te predpostave i da narod eko- 
nomidki tako odgaja, kako ce se dovinuti najviSega stepena,, te 
bude mogao stati u universalno dru^tvo. Sto dalje napreduje eko- 
nomija naroda, to se viSe mora izticati zakonodavna vlast i uprava 
drzave. Nauka gospodarska mora nazoa^iti sredstva, kako da se 
uzgoj naroda dovrSi ; to je narodno-gospodarska pedagogika. Ona 
u6i iz poviesti i uma, da svaki narod mora biti u pocetku za slo- 
bodu trgovine:, s ovom dakle on po^imlje, jer tako ce^ obcec sa 
narodi bogatimi, prosvjetljenimi i obrtnimi napredovati dotle dok 
se ukorjeni i udvrsti domace rukotvorstvo. Kad dospije do toga, 
da moze sam fabricirati, vaija uvesti sustav zastitni, da se ruko- 
tvorna snaga posvema razvije. A kad se je ova tako oja^ala, da 
nadkriljuje sile drugih naroda, valja se vratiti na nadelo slobodne 
trgovine. Istina je, da zaStitna carina poskupljuje na neko vrieme 
robu domacega rukotvorstva; nu ta 6e kasnije usljed domace kon- 
kurencije tim jeftinija biti. ZaStitna carina ne smije da isolira narod, 
da ga odieli od ostalih naroda, te da napi:edac izkljudi stranu kon- 
kurenciju, nego treba da postepeno raate. — Za svoju dpmovinu 
Njemadku tra^io je List dosljedno provedeni sustav z^^fit^tni, da ae 



Digitized by 



Google 



^ 



SADANJK STANJB G08P0DARSKB NAUKE. 145' 

carinski savez prot^gne do morskih obala, da se digne njemaSka 
mornarica it. d. NjemaSkoj obrtnosti mnogo jepomogao opoar 
edikta Nanteskoga po Ljudevitu XIV., fer su se tisude radinih i 
vjeStih obitelji doseKie u Njema6ku; ali da se razvije trebia,]oj iz- 
daSne zaStite. 

Listove ideje vjerno izrazavahu teznje i zahtjeve, koji su u onom 
vremenu u Njemadkoj vladali^ pa su znamenito uplivali na gospo^^ 
daraku politiku. 

Ali i njemadki tebretici hvale ga u velikfe; Bruno HUdebratid 
veil, da je List, premda „pret]eran, jednostrAn i povrJan" bio ^,ein 
Wohlthater des deutschen Volkes", da je cieloj nfemadkoj indu* 
striji pokazao za dim mora da ide, ako' zeli postici veliku svrhti 
narodnu. Knies priznaje/ da sii Listove ideje' odludno uplivale na 
industrijalni razvoj njema^koga naroda; njegovo djelovanje ra)z-^ 
dvojilo je treci staliS, jer je stvorilo oprieku medju obrtom i into* 
resi trgovine, poSto da ovim potanjim vise prija nacelo slobodne 
trgovine; oprieku to, koja se izrazuje lozinkom: zaStitnd carina 
— slobodna trgovina ; ona prvia stoji u pomoc narodoomu indu- 
strijalnomu radu, ova druga odgovara kosmopolitidnomu karakteru 
prom eta Oba ta sustava po svojoj nutarnjoj sadrzini jesii nepo- 
mirljive oprieke. 

Take je List postao nosiocem sustava protehdonistickoga u Njer 
madkoj, neumorni i neustraSivi agitator i propagator njegov; ali 
ujedno i predstavnik velikih teoretidkih i praktidkih bludnja. List 
je silno „grmio" na „Skolu" Smithovu, ali njegova teorija ne saniio 
da pada u iste nego jos i ve6e i teze pogrie^ke. Narodna drzava 
njegova, pravo uzev, jest neka utilinarna uredba, koja bi imala teo- 
retifiki sve usreciti , ali praktidki usrecuje samp fabrikante. Zk 
teoriju gospodarsku njegov je rad manje vriednosti, svodi se na 
to, §to je bistorifiku metodu iztr^iiivanja potishuo nesto napred ; 
8 toga razloga i raisle neki, da bi se mogao uvrstiti medju pr^di- 
tefie historijske Skole. 

Izvan Njemadke jedvajetko tolikom hvalom obsipao rad Ljstov, 
kao Amerikanac Henry Ch. Carey (1793. —1879.). U sjeverno- 
ameridkoj republici protekcionistidki je sustav vazda imao najod- 
ludnijih zagovornika, podam od Aleksandra flam^'ttona, ministra 
financija, koji je god. 1791. izviestio kucu. zastupnika o tom, Ito 
bi trebalo diniti, da se digne domaci obrt, pak sve do najnovijega 
vremena. Kao sto je Hamilton vjerovao, da se ne mo2e razyiki 
amerikanska industrija, ako ju ne bude zaklanjala umjerena zaStitna 
B. J. A. oiii. lO 



Digitized by 



Google 



146 B. LORKOYlt), 

darina; take i danas mnogi u onoj mocnoj republic! vjeruju, da 
hn domoviBa ne moie postati ekonomi^ki fiiamostalno&i i neod- 
Visnom^ ako ne bude doYoljno zaiticena domaca prodtikcija od 
strane, iitaenito evropske konkurencije; a govorec ob Evropi tnisle 
ponajviSe na Englezku, koja tamo Dimalo ne vole. 

Ovakim uvjerenjetn proniknat je i H. Cb. Carey, nedTojbeno 
najanamenitiji teoretik gospodarski u novom svietn. Pristajudi as 
Smithova individualistidku teoriju gospodarsku, trudi Be, da )U 
dign« I OBOvi na 6vrl6i temelj^ te ntvfdi proti navalam socijaliBta. 
On i umni Fn Badiai istakoSe sajedno nadelo harmonije u ekonom- 
skoin ^itotu. Mauka Malihusova ob oprieci medja potrebami rastu- 
6^a 2iteIJBtva i mnoSanjem.sredstava iivota, pa Ricardova doka- 
aivatija, da mnoSanjem iiteljetva i bogatstva posjednikS, zemalja, 
bita ilivot radnika sve tegotniji i ma6ni]i, — radjaju pesimizam^ 
kadre stt tiifcgojiti o^ajanje i mr^nja ni^ih razreda naroda proti 
viiitu i imii6n{]im, te doveBti do tei^kih sukoba. Carey dokazn^e, 
da takih opreka u istina ne ima; da neovisno o volji Ijudsko] 
pDsloji prirodni sustav gospodarskih zakona, koji ]e po svom bicn 
dobrotvotan^ i kojega spontani posljedak pokazaje se u rastucoj 
-di^obiti cide zajednice, a napose radede klase, — sustav, koji 
mo2e doyjek same nagrditi svojim neznanjem i opakofi6u, ako se 
djidlovftjiju iijegovu uzprotivi. Osudjujuc teoriju Malthusovu o po- 
puladji, tvrdi, da se broj pu^anstva u svakom dobro uredjenom 
druitTu sam kako treba regulira; ako iaj broj naroda 6ini, da se 
iiteljstVo te^e prehranjuje, to je odeVidni dokaz ni£ega stepena 
civiiitoeij^, jer na viSem to se ne osjeca. — Carey udi, da sva 
triednost stvari zavisi o troSku, to je oboenito pravilo, do^in 
J^icardo dopukta, da to pravilo vriedi jedino za produkciju dobara 
kbja mo£e8 utUno^ati, koliko te je volja ; a medju takva dobra 
ne spadaju produkti tia. Teorija Ricardova o renti zemljista, koju 
GnJtey tak^djer pobija^ veli u bitnosti ovo: Produktivne sile tla 
jesu dar prirode, koji je postao vlastnoScu izvjestne kolicine Ijudi ; 
Sto vifie treba hrane to vige vriedi onaj dar prirode. Renta-tia ili 
zemlji&ta je naknada, koja ide vlastnika njegovoga za djelovanfe 
neizerpivih prirodnih sila u tlu, a stoji u diferenciji medju prfhodom 
plodnijega i taanje plodnoga tta. Ljudi su u po5etku obradjivali 
ptodnije do, a kad se narod lako umnozao, da nisu vide doticali 
plodovi U^gojeni na plodnijem tlu, morale se teiati i zemlju manfe 
plodnu y ti kojo] sile prirodhe m djeluju onako obilno , pak 
8 toga !i(Se viSe truda i kapitala, dakle viSe troSka. A poito se 



Digitized by 



Google 



BABANJB STANJB QOSPOD^RSKK NAUKB. 147 

ciena plodina ravna po troSku vlastnika manje plodaoga Ua : to c6 
ylastnik plodnijega tia. jer sa manjim troskom radi, imat rentq, 
dodim onaj drugi, jer ima veci troSak^ poSto je njegova zemlja 
manje plodna, morat ce se zadovoljiti tim^ da u cieni plodina dobije 
naknadjeni troSak proizvodnje, I tako dalje: kad se po^me tezati 
zemlja joS neplodnija, dakle zemlja trecega razreda, vlastnici tla 
prvoga i drugoga razreda imati ce rentu, a vlastnici zemaija tre- 
6ega razreda ne ce imati nikakove. — Carey pako dokazuje, da je 
tlo, u koliko ima vriednost za gospodarski £ivpt, dovjekoYom ru* 
kom priredjeno sredstvo produkcije, i da mu vriednost daje rad, §to 
no bijaSe u prijaSnjem vremenu nanj potroSen, — premda se 
vriednost njegova ne mjeri ovim nego onim radom, koji je po- 
treban, da novo tlo uz postojece odnoSaje postane isto tako plodo- 
nosnim. A po§to je taj rad zaista vrlp tegotan i naporan, to, po 
Carey-ovom sudu, baS on tvori ili utemeljuje pravp vlastnosti za 
onogd; koji prvi uzme zemlju u posjed, te ju po^me tei^ati. Vlast- 
nost zemlje jest dakle forma trajno uloi^ena kapitala — neka koli- 
£ina rada ili plodova rada, koji je trajno sa zemljom spojen, za 
koji prima vlastnik kao i drugi kapitalista, u ime naknade, dio 
produkta. Za ono §to priroda daje, ne dobiva vlastnik zemlje ni- 
kakve naknade. Ricardova teorija o renti zemljiStnoj je teoreti^ka 
utvara, proti kojoj govori svekoliko izkustvo. Nije istina, da je 
dovjek najprije uzeo tezati najplodnije, nego je najprije obradjivao 
tlo prbko, laglje, na obroncib i briezuljcih lezece; a tek kasnije, 
kad se umnozalo pudanstvo i kapitali, usavrSilo orudje, mogao se 
dati na tezanje u nizini le^ecih zemljiSta, koja su doduSe plodnija, 
ali se i mudnije rade, jer je zemlja tezka, debela ; i 6esto treba prije 
bare osuiiti; nasipom ih braniti od poplava, prokopati kanale itd., 
da se produkcija osigura. Renta, kao razmjerni dio produkta, te- 
^jem vremena umanjuje se, kao sto bivaju manjimi kamate drugih 
kapitala, premda kao absolutna olina raste. Dio radnikov pako 
biya kao takov i sam po sebi sve vec^im. Dakle interesi raznih raz- 
reda pu6anstva barmoniraju. — Da se zajamfii ovaj harmonifiki 
napredak, valja tlu sve povratiti, Sto mu se je oduzelo Sve po^ete 
plodine jesu u istinu njegove, od njega rastavljene desti, koje 
treba naknaditi tlu, ina^e ce se izcrpsti. Zato treba da proizvoditelj 
i troSac stanuju jedan do drugoga; plodine tla ne smiju se izvoziti 
u strane zemlje i tu ih zamieniti za obrtne produkte, jer se tim 
bogati strana zemlja, baS kao da si ju nadjubrio. Moguce da 6e 
vlastnik pri takovu izvozu dobiti viSe stvari nego li njegove vriede, ali 



Digitized by 



Google 



14S 3. L0BK0VI<5, 

stradat 6e produktivne sile tla. — Ovako postaje Carey zagovornikom 
zaStitne carlne, a za ovu veli da se je odlu^io motrec posljedice, Sto 
8U nastajale za blagostanje naroda iz liberalne i zaStitne tarife. 
Kad je vladao sustav zastitni, puSanstvo se dobro nalazilo; uz slo- 
bodu trgovine i prometa je stradalo. Njemu je njemadki carinski 
savez presjajna to^ka u povjesti gospodarstva njema^koga naroda ; 
a List, koji je toliko radio, agitirao i stradao za svoja nacela, 
najumniji dovjek u Njeraadkoj, pravi dobrotvor svoga naroda. Vrlo 
je vjerojatno^ da su »c ideje Listove znatno dojmile Careya, a 
mozda je mrznja na Englezku Stogod pomogla, da je Garey u ovom 
pitanju poSao drugim, svojim pravcem, do^im u inih vaznih na- 
delih pristaje uz Smitha; zato ga niti ne uvrgcujem medju nadelne 
protivnike njegove. Careyove sam misli ovdje neSto ob§irnije raz- 
lozio, jer su u savezu sa Listovimi, a u oprieci sa Ricardovom, a 
po njeSto i Smithovom teorijom o renti zemljistnoj. Nu isto je tako 
nedvojbeno, da ovo njegovo razlaganje o potrebi zaStitne carine 
nije u skladu sa njegovim na^elom o harmoniji Ijudskih interesa. 
U ostalom tim on nije doSao u oprieku sa teorijom da ima pri* 
rodnih gospodarskih zakona. 

Carey ra6una se medju najplodnije ^sce amerikanske; glavno 
je djelo njegovo: Principles of social science 1859, koje je preve- 
deno medju ostalim na ruski i poljski jezik^. 

2. Opozicija romantika i Fr. Lista nije naniela Smithovoj doktrini 
znatnije stete, jer oni i ovaj podjose krivim putem, i jer htjedose, 
sluzec jednostrano no vim potrebam, oboriti onu doktrinu ozivljujuci 
vec pokopane i odba^ene nazore. 

Daleko vecega zama^aja po teoriju jest pojay historijske Skole 
njemadke, koja do brza sakupi pod svojom zastavom zuamenitih 
u^itelja politiSke ekonomije u NjemaSkqj, a kasnije i izvan ove. 
Osniva^i ove skole jesu : prof. Vilim Roscher, Bruno Hildebrand i 
Karlo Knies, Bit 6e istine neSto u torn, da su spisi Fr. Lista uti- 
cali na razvoj ovoga pravca, ali vise i odluSnije spisi Augusta 
Comta (1798.-1857). 

Z S, Mill priznaje u svojoj autobiografiji, da je velikom slasti 
i koristi prou^avao Comte-ov „Cour3 de Philosophie positive", da 
Comte spada „i po sudu protivnika medju prve filosofe na§ega 



* Osim ovoga glavnoga napisa Carey i drugih djela: Essay on the 
rate of wages, 1835. (razprava o placi) ; Principles of political eco- 
nomy, (1830.-40.); Unity of law, 1872. (jedinstvo zakona). 



Digitized by 



Google 



danaSnjb stanjb gospodarskb naukb. 149 

stoljeca". U^eni je Belgijanac radio oko podignuca znanstvene socio- 
logije, pa je posve naravski, da je kritidki prosudjivao djela onih, 
koji izu^avahu razne grane socijalnoga ^ivota, pa tako i djela 
gospodarskih teoretika^ 

Knies u svom djelu : Politische Oekonomie von Standpunkte der 
geschicbtlichen Methode (2. izdanje) hoce da se obrani, kao da je 
ideje Comtove usvojio pa tvrdi, da je njema, kad je pisao ovo svoje 
djelo g. 1852., bio Comte-ov „cours de philosophie positive" posve 
nepoznaty a tako valjda i svim ostalim njemadkim nacionalnim 
ekonomom; nu da se je veoma za^udio ^itajuc kasnije Comte-ovu 
knjigu, jer da je naSao toliko paralelizma medju svojimi i njego- 
vimi zaklju^ci. Ova nespretna obrana zasluzila je onu dosta zlobnu 
opazku Ingrammovu: „A to ne mogaSe ina^e ni biti, jer sve Sto 
Kniesova nauka o metbodi ima vredna, nalazi se i kod Comta, 
same da se u yecoj mjeri uporavlja i da je nacrtana onim obsez- 
nim i mogucim znanjem, kojim se odlikuju dii majores filosofije". 

Medju osnivadi histor. skole njemadke ide prvo mjesto Vilhelma 
Boschera, profesora na sveufiiliStu u Leipzigii, kojega sliedbenici 
i poStovatelji zovu sbog toga reiormatorom gospodarske Dauke. 
Roscher je sliedio pravac nauke, koja se izvinula zagrljaju ratio- 
nalizma, §to no se bio posvema razstavio od empirije; u Nje- 
ma^koj Sirilo se uvjerenje, da za studij gospodarskih odnoSaja 
treba historijskoga duha; da gospodarstvo nije nikakov nepomi^ni, 
svagdje jednaki pojav; da iii zanj ne moze valjati svagdje isti 
Bustav; da se dotadanjom metodom ne mo^e nauci ulijati zivota. 
Za ovo nalazi dokaza i u drugib disci plinah. Pravnu nauku povede 
Savigny na nove staze, da ju preporodi. Sliedec Schellinga, da pravo 
nije umjetni produkt subjektivno-ljudske zakonodavne samovolje, 
nego organi^ki produkt duha narodnjega, dokazuje potrebu histo- 

^ Glavni momenti socijalne znanosti, kako ju Comte pojimlje, bili bi 
sliedeci: a) ova (socijabia znanost) po svom hi6u jo jedna, koja izpi- 
tuje sve elemente socijalnoga slanja, njihove odnosaje i zamieniti 
ucinke; b) sadrzaje u sebi tako dinamicku kao i staticku teoriju 
druztva ; c) tim izklju^uje sve absolutno, a na mjesto umisljene stal- 
nosti postavija misao redovite miene ; d) siuzi se poglavito methodom 
•historijskoga iztrazivanja ; e) proniknuta je cudoredn'mi idejami, pojmom 
druztvene duznosti, koja suprotstoji individualnom pravu, sto no se vadi 
iz jus naturae; f) po svom duhu i prakticnih posljedicah naginje na 
ostvarenje svih onih velikih ciljeva, koji tvore „8tvar naroda" ; g) sve 
to ima se postici mirnim putem, na mjesto revolucije postavija on 
evoluciju. 



Digitized by 



Google 



150 B. TiORkOVWS, 

rijskokriti^kog izpitivanja postojedega positivnoga prava^ da se 
upoziia DJegov i^ivot i dub, da se odbaci Sto nevalja, a pridrzi Sto je 
^ivo i zdravo te dalje u vlastitom duhu razvija. Ova] primjer slie- 
diSe Eichhorn, Grimm, Gervinus i Dahlmann u pravu, jezikoslovju i 
politic!. Ovi dogodjaji morali su se dojmiti i Rosehera, a to tim vi§e, 
Sto je osobno mnogo obcio s onimi pokreta6i novo znanstvene 
ere, pa tako on, koji je po^eo raditi kao filolog i historidar, na- 
metne si zadacu, da presadi abstraktnu narodnu ekonomiju na 
historijsko tlo ; da kameralisti^ne i naravno-pravne teorije gospod. 
pretvori u historijske. 

Glavna sa^ela Skole histor. sadrzaje djelce njegovo „Grundri8S zu 
Vorlesungen tiber die Staatswirtschaft nach geschichtlicher Methode** 
(1843). U predgovoru veli Roscher: Histor. methoda ne ogleda se 
samo s polja u kronolozkom poredanju predmeta, nego, gdje je 
ikako mogu6e, napose i poglavito u ovih nadelih: 1. NaS je cilj 
da predo^imo, Sto su narodi u gospodarstvu misHli, htjeli, a i osje- 
cali; za 6im su iSli, §to su postigli i za^to su postigli 2. Naroda 
netvori samo masa sada £ivu6ih individua. Tko dakle hoce da 
prou^i gospodarstvo naroda, nije moguce da se zadovolji jedino 
opazanjem (motrenjem) sadanjih odnoSaja gospodarskih. 3. Posto 
je veoma mu^no u ogromnoj masi pojava naci ono sto je bitno i 
redovito (zakonito, §to biva prema zakonom): to nas upravo po- 
zivlje, da sve narode, do kojih samo mozemo doci, gledec na go- 
spodarstvo, medju sobom uzporedjujemo. Napose pou^no je ovo 
sporedjivanje kod starih naroda, poSto njihov razvoj posvema 
zavrSeni i zakljudeni pred nami le^i. Ako se dakle gdjegod u novom 
gospodarstvu naroda mo2e dokazati, da je pravac njegov sli^an 
pravcu starih naroda, to bi bilo dragocjeno raviialo u prosudjivanju 
takih odno$aja. 4. Histor. methoda ne 6e naprosto ovaj ili onaj 
gospodarski zavod hvaliti ili kuditi; ta i onako jama^no je bilo 
malo instituta, koji bi svim narodom donosili blagoslova, ili pro- 
pasti. Fade nauka ima veliku zadacu, da dokaze, kako i zaSto je 
polagano od razuma postao nesmisao (ludost), od dobro^instva 
patnja. — Glavno d jelo R-ovo je : System der Volkswirtschaft (I. sv, : 
Grundlagen der National5konomie ; H. National5konomik des Acker- 
baues; HI. Nationalokonomik des Handels and Gewerbfleisses i 
IV. System der Finanzwissenichaft") ; obuhvaca dakle ^etiri diela, od 
kojih je prvi : Grundlagen der National&konomie izaHao g. 1854., a de- 
tvrti financ. znanost istom g. 1886. ; prvi dio razla^e obcenite teorije ; 
u drugom i tredem predo^uje se uporava teorije na poljodjelstVo 



Digitized by 



Google 



DANAgNJB STANJB QOSPODABSKB NAUKE. 151 

obrt i trgQvinu^ dodim 5etvrti dio sadriaje teorije o drzarTnom 
gospodarstvu. 

Od drugih radnja Roscherovih veoma je znamenita ^Geschichte 
der National-Oekonomik in Deutschland** i^^TJ)} pravi gpomenik 
udeDosti i velike marljivosti piSdeve, djelo koje se pravom vrata medju 
najvriednije plodove ove ruke u obce ; nu izvan Njema^ke manje ce 
ae prou^avati, jer je u njem previSe pojedinosti naBlaganO) koje ne 
njema^ki sviet manje zanimaju, — U ovih i drugih^ djelih nago- 
milan je ogroman materijal, povadjen iz klasidne literature, faisto- 
rijskih, geografskih i Btatisti^kih djela, iz patopisa, kulturno- 
poYJestnih crtica, pa njihovom pomocju ilustrira Boscher raznolike 
forme pojava i gospodarskih tvorba naroda te dokazaje, da zakono- 
davac ima da uvazi i razliditi stepen kulture naroda. Soseher gleda 
da se odyifie ne odalji od A. Smiths, Malthusa itd., ali zaQiekav 
eksistenciju obcih ekonomskih zakona doSao je u o^iti subob aa 
Smithovom Skolom. 

Bruno Hildebrand u djelu ^Die Nationali)konomie der Gegenwart 
und Zukunfik^ (1877) ocjenjuje na Siroko i temeljitim znanjem gospod. 
Bustave prijafinjih i njegovoga vremena; za tim hoce da u gospo- 
darstvu prokr^i i utre put valjanomu histor. pravcu i method], 
te da gospod. nauku pretvori u teorije zakona o gospod. ranroju 
naroda; uzor pake za tu reformu gospod. nauke ne tra2i on u 
poYJestnoj pravnoj znanosti, nego u jezikoslovjui kako se je ono 
razvilo u naSem stoljecu. — Earlo Knies u „Die politiscl^e Oeko- 
nomie vom Stadpunkte der geschichtiichen Methode*^ (L izdanje 
1853., 2. izdanje 1883.) obSirno razlaie i opravdava histor. methodu 
i uporavu njenu na gospod* znanost. Gospodarski ostroj dm^ztva, 
postojeci u izvjeatnom vremenu s jedne strane, i tomu odgovara- 
ju6e teoretidko shvadanje gospod. znanosti s druge strane, jesu 
posljedei izvjestnoga razvoja. Oboje je u i^ivoj savislosti s ukupmim 
socijalnim organizmom doti^ne periode, jer je zajedno s ovim raslo 
pod istimi mjestnimi, temporalnimi i narodnimi uvjeti. Uvjek valja 
dakle misliti na to, da gospod. sustaT prolazi kroz Tide phasa, 
koje su opet u zamienitom odnoSaju sa mienjajuoimi sp stepeni 
civilizacije, pa da taj flustav nigdje nije primio podpuno zavriujuce 

^ Osim gore recenih napisa jos Boscher: Zur Geschichte der eng^- 
schen Volkswirtschaftslehre (1851 — 62); Ansichten der Volkswirtschaft 
vom geschichtlichten Standpunkte (3. izdanje 1878) ; Ueber Kornhandel 
und TheueruDgs PoUtik, 1852; Ooloniep, Colonial- Politik und Aus- 
wanderung 1856. 



Digitized by 



Google 



: 152 B. LORKOvid, 

..forme.. Niti je sadanja,; niti bija§6 ikoja od prijaSnjih gospod. organi- 
zacija dru^tva absolutno valjana i izpravna, nego svaka se prika- 
ztije kao jedna faza u nastavljenom hutor. razvojii. Jednako ne da 
se reci o sada vladajucoj teoriji gospodarskoj, da je s njom zavrSen 
i zaklju^en dalnji razvoj; ta sadanja teorija nije drugo nego pred- 
stavnica izvjestnih istina, koje se na izvjestnom stepenu o^ituju^. 
Uz pravac, kojim historijska §kola navraca gospod. nauku, pri- 
stana u Njemadkoj imenito u^itelji polit. ekonomije, koji ondje u 
obce velikim marom obradjuju ovu granu nauke, do^im n. pr. u 
Francezkoj i Englezkoj i ne profesori: publiciste, dlanovi parlamenta 
itd. liepim uspjehom proudavaju probleme gospodarskoga i soci- 
Jalnoga zivota. Pokojni profesor Lovro Stein, jama^no jedan od 
prvih uditelja drzavoslovnih nauka u Njemadkoj, premda se nebroji 
medju sli^dbenike histor. Skole, svojimi djeli, imenito : Comunismas 
und SocialismuB des heutigen Fraukreichs (1842—44), zatim svojim 
Handbuch der Volkswirtschaftslehre, a osobito monumentalnim djelom 
Verwaltungslehre, ntite put novomu pravcu, osobito naglasivajuc 

. tiesnu svezu medju gospod. naukom i pravnom znanodcu. ^Misle 
neki, veil SchmoUer, da je Stein antipod Koacherov; a ipak nije 
take. Istina, Boscher je histori6ar, Stein filosof; Roscher oprezan 

: pridrzaje staru sistematiku, Stein ju ruSi; onaj trazi kausalno, ovaj 
teleologidno razjasjen^e; ali su si ipak oba blize nego li mnogi misle. 
Oba Zajedno dovode teleologiju i cauaalnost, te dvie znanstvene 
metode, u ravnotezu''* 

. Obrazovanju i dalnjemu razvitku histor. Skole pomogne uz filosofe 
mnogo napredak moderne statistike, za koju imadu odlidnih za- 
sluga Quetelet, Dufau, Guerry, Engel, Wappaus i dr., te koja 
navrnuta Queteletom u novi pravac, donosi krasnih plodova. 

3. Izrazitiji oblik i odludniji pravac dade histor. methodi po- 
Yorka mladjih pisaca i profesora njemadkih, koji ipak u nekih 
nadelih i u rje§avanju nekih pitanja gospod, politike idu preko 
granica, koje postavljaju Roacher i njegovi stariji drugovi. Ovaj 
novi pravac zovu socijalna Skola, jer sliedbenici njegovi osobito 
naglasuju sjocijalni momenat u gospodarstvu, te nuzdu da se poboljfia 
gospodarsko stanje nizih razreda druztva Ijudskoga. 

Povod, da se je pokrenula ova donekle nova §kola, tra^e i na- 
laze u obrazovanju stranke u Njemadkoj, nazvane Manchesterman- 



— -^ U velike se hvali i drugo djelo Kniesovo: ),Geld und Credit" 
(dva diela, 1873. 1879.); napisa jos ,Der Telegraph" (1858). 



Digitized by 



Google 



SADANJE STANJB GOSPODARSKE NAUKB. 153 

neri". CWako prozvaSe naime muzeve, koji su za cilj svomu radii 
postaTili: osobnu slobodu, usavrSenje samouprave, provedenje slo- 
bodoumnih institacija, te odvazno provedenje na^ela slobodnog pro- 
meta. Za ovaj pravac pristanu poglavito prakti^ni narodni gospo- 
dari ; teoretidki upiru se na Ricarda i Bastiata, a u prakti6nom rada 
sliede R. Cobdena. Prvi put sastadoSe se kao narod.-gospod. kongres 
pod predHJedanjem Jobn Prince-Smitha god. 1858., a podam od 
g. 1863. imadu u svoj organ ^Vierteljahrsschrift fiir Volkswirtschaft 
und Culturgeschicbte''. Znamenitiji pristaSe su: K. Braun, Soet- 
heer, Michaelis, Al. Meyer; u knjizi i nauci zastupaju te ideje 
Makso Wirth (Grundziige der Nationalokonomie. Koln 1874, 3 
svezka), kojemu se Stosta i temeljito prigovara; spomenati vec Prince- 
Smith (John Prince-Smiths gesammelte Sehriften; heraungegeben 
von P. Karl Braun- Wiesbaden. Berlin 1877—79., 2), bivSi vodja 
te stranke; Soetbeer temeljiti poznavalac nauke o novcu i valuti 
te zagovornik zlatne valute; V. Bdhmert^ kojega djelo „Gowinn- 
betheiligung (1878) strukovnjaci veoma ciene. Misli i teznje ovih 
muzeva bitno su uplivale na njema^ko gospod. zakonodavstvo 
od god. 1867. do 1874. te je pod uticajem njihovim stvoreno vise 
liberalnib inStitucija; u parlamentu stoje vecinom u redovih libe- 
ralne stranke^ 

Ovomu liberalnomu pravcu u gospod. oprieSe se ponajprije pro- 
fesori polit. ekonomije na njema^kih sveu^ilistih, koja je oprieka 
utemeljena ve6 i u na^elih histor. skole, kojqj ti profesori pripa- 
daju. Suzbijajuc manchesterijance ne sustavljaju se tu, nego na- 
valjuju u obce na ortodoksnu doktrinu ; a naravski kad se iz 

* Stranka „manchesterska" pojavila se u Englezkoj, gdje je god. 
1839. tvornicar u Manchestru Rikard Cohden pokrenuo stranku „ Anti- 
corn-law-league'', koja je radila i agitirala, da se dokinu zakoni o carini 
na iito, koja je veoma smetala velikoj industriji te u ob6e otegocivala 
obskrbljivanje naroda ^ive^em; all je dasto vrlo pogodovala viastnike 
zemlje. Sjediste druztva nalazilo se u spomenutom gradu Manchestru. 
Uz Cobdena^ koji je radio i agitirao da se dokine i zakon o plovitbi 
(navigations-acte) , najznamenitiji vodja league bijase John Bright. 
Kad je zakonom od 26. lipnja 1846. carina na fXio obaljena na 1 
shilling od quartera zita, razvrgne se ova stranka; ali muzevi, koji su 
joj pripadali, nastavise kao gosp. politicka stranka borbu za dokinuce 
svake zastitne carine i za podpunu slobodu gosppdarsku pojedinca. 
Nazvase ih naprosto manchesterijancima, pa se Urn imenom u obce 
zovu svi, koji na^elno zagovaraju podpunu slobodu (laissez-faire, laissez- 
passer), pobijaju svaku zastitnu carinu, te svagdje izticu na prvom 
mjestu gospodarske interese vecma nego li narodne ill pollticke. 



Digitized by 



Google 



154 B. LOBKOYlA, 

jednoga tabora puca, ni u drugom nevjese puiku o klin. Eao Ho 
8U oni naavali ^lanove narod. gosp. kongresa da su mancheBteri- 
janci, tako ovi prozvaSe Bvoje protivnike Eathedersocialisten, ]er 
da usvajaju socialisti^ke ideje te ih sa uditeljske stolice propovje- 
daju. God. 1872. nadjo^e se prijatelji noTOga pravca ili Eatheder- 
socialist! u Eisenachu na kongresu, da razpravljaju ,o socijalnom 
pitanju^S i da se organiziraju. Dodlo tu mnogo profesora sveudi- 
liStnih, vodja politi^kih stranaka, vodja radnika itd. 

Tu su formulirana glavna nadela, koja cemo kasnije potanje 
razloziti; prosvjedovano proti objedi, da iuruJQ sa socijalistiy ali 
je izredenoy da ovaki opadaji ne ce ih odvratiti, da ne idu u gospod. 
Dauci pravcem, o kom su uvjereni, da je drultvu Ijudskomu ko- 
ristan. Po^am od god. 1873. zove se ovaj pravac ^dru^tvo za soci- 
jalnu politiku^, to je njegov, da redemo, sluzbeni naslov; ali ono 
na po posprdno na pd prikorno ime „Eatheder80cialisten") kojim 
ih prvi okrstiSe Oppenheim pa Eras,- joS se i daoas rabi viie nego 
li koje drugo; a ^ini se, da ih to baiS jako ne Ijuti. 

Najveci dio njemadkih pisaca i profesora narod. gospodarstva 
stoji u ovom taboru: L. Brentanoi Schaeffle, Scheel, Schonberg, 
SchmoUer, Sammter, Adolf Wagner, Adolf Held jesu najvidjenije 
glave ovoga pravca; njihov rad literarni poznaje se i preko granica 
Njemadke. 

III. 

Skupiv sve do sada razlozeno a jedno, predoditi cemo evo a 
ovoj slici stanje gospodarske nauke danainjih dneva; da se to 
stanje moze razumjeti, morale se — nacrtati historidki tedaj dogo- 
djaja i pojava u nauci, kqji su doveli do ovoga stanja. Nu one 
fluktuacije u gospodar. znanosti, koje prikazuje povjest njena u 
profilih vremenih i koje danas gledamo pred sobom; ne valja identi- 
fikovati sa strankami, kako a^ ove na temelju gospodarskih inte- 
resa pojavljaju u Stampi, grupiraju saborih i drugih skupfitinah, ili 
kako se iztidu u obdinstvu. Istina je^ da se i ove stranke pozivlja 
na na6ela i nazore nauke, ali to biva ne riedko sa razloga, koji sa 
veoma daleko od onih ciljeva, kojim nauka sluii t. j. od istiae; 
stranke ne riedko u borbi interesa izvra6aju, krivo tumade ili zlo- 
rabe istine nauke. Zastupnici znanosti treba da motre rad stranaka, 
misli i teznje^ §to ih borba na povrsinu iznese, nu od njih usvojit 
ce samo one, koje imadu i^ivotne snage te su sposobae za dalnji 
razvoj. 



Digitized by 



Google 



DANA6njB 8TAKJE GOaPODARSKB NAUKB. 155 

Prema hitstor. razvoju polit. ekonomije od proSloga stoljeca pa 
do danas, i prema pokretom, koji tiastadoie u ovo sto godina u 
znanosti, mo^e se preduzeti neka klasifikacija pravaca, ma da jedan 
^esto prelazi u drugi i obratno, te se ne moie re<Si, da je jedan 
posvema odieljen od drugoga. 

U to] klasifikaciji teorija i Skola postayljamo fia prvo mjesto 
nauku ili sustav Adama Smitfaa, jer b ovom mora radunati, pa 
zaista i ra^una svaki novi pravac; svaka nova Skola mora da de- 
finira svoj poloSaj prema Smithovoj doktrini. 

Prema gore razlo^enom dade se sadanje stance gosodargke nauke, 
glede6i na razne pravce i struje, ovako predo^iti: 

A. Liberalna, orthodoksna politiika ekonomija Ui nauka Adama 
Smitha (abstraktno-individualistidna, klasi^ka ekonomija, Smithia- 
nisam). Ovimi nazivi, a nisu ovdje ni svi nabrojeni, ozna^aje se 
ipak same jedno: naime znanost, koja u bitnosti stoji na temelju, 
postavljenom po Adamu Smithu u njegovom ^Inquiry into the 
Nature itd.^, kako su ju poslje njega sustavnije obradili, neke 
nedostatke izpravili pisci i sliedbenici Smithovi. Ovdje se visoko 
cieni na^elo individualne slobode te u6\f da se gospodarski odnoSaji 
med]u pojedinci u glavnom formaino slobodnim ugovorom ure- 
djuju; tako isto je ob6enitim postulatom sloboda pojedinaca, da se 
po Yolji udruzivaju u razne svrhe; da se zajamdi sloboda birati 
zvanje i mjesto izvrSivanja zvanja; sloboda vlastnosti, porabe ka- 
pitala, nastojanja oko Sto izdaSnije produkcije, kako bi se Uo ma- 
njimi sredstvi dokuiili Sto podpunifi ciljevi. Tako se dade osigurati 
i gospodarska harmonija; jer ma i bilo u pojedinosti konflikta, u 
velikom i cielom je ipak pokre6aca snaga vlastite koristi, konku- 
rencije i ravnajuca sila ponude i tra£nje u prometa dobara i rada 
posve spretna, da uzpostavi redovito tunkcioniraju6i gospodarski 
mekanizam. Svako y^umjetno** pa^anje vlade u poslove gospodarske 
je Stetno; dr£ava neka svojom upravom i npravnimi zavodi pazi 
i brani osobnu slobodu, sigumost osobe i imetka, neka brani ^ovjeka 
od nepoStenja, prevare i nasilja driigih, pa je dosta u^inila ; svaki 
pokus, da se prirodni te6aj gospodarstva naroda navrati na druge 
pute, mo2e biti samo zapriekom produkcije ; treba se uzdati u pri- 
rodne zakone gospodarstva, koji vladaju ekonomijom naroda, a koje 
treba da izpituje i upoznaje gospod. znanost. — Bade li se napredo- 
valo u ovom pravcu, dobrobit naroda liepo de se u^vrstiti i osigurati. 

Vriedne stvari proizvode se radom, kapitalom i prirodnimi silami, 
koje troJA ujedinjaju pojedinci ili viSe njih, a uspjeh produkcije u 



Digitized by 



Google 



156 B. IiORKOVid, 

velike se dize diobom rada^ porabom strojeTa, znanjem i vjeStinoin 
6ovjeka, priznanjeixi i zaStitom vlaatnosti , nasljedDoga prava i 
obiteljskoga £ivota. U promet dolaze dobra usljed potreba i orga- 
Dizacije gospodarske, a promet olahkocuju novae, TJeresija i njezini 
zavodi, sredstva prevoza i obcenja, te mjera i vaga. U^estnici u 
prodakciji participiraju na razdiobi imovine, koja razdioba treba da 
je po mogudnosti pravedna, a troSnja Ijudi da bude razumna te 
ravnana obzirom na Stednju i opreznoScu, jer znatniji deficit ili viSak 
u produkciji poremecuje ravnotezu medju produkcijora i troSnjom, 
i radja tezkimi gospod. nevoljami. 

Pristalice ovako shvadane doktrine ptiznavaju, da ima medju 
1 judmi stradanja i nevolje ; ali ove se mogu odstraniti takimi sredstvi 
i na^ini, koji ne ee vredjati na^ela slobode gospodarske i slobodne 
inicijative. Imenito razla^a, da valjano i sustavno organizovana 
nastava, ponapose nastava gospodarska, moze mnogu ranu zacieliti ; 
a razvitak i populariziranje udruzivanja, a kojem si Ijudi, uje- 
diniv svoje umne, radne ili kapitalne sile, sami poroazu, djeluje 
zaista blagotvorno. 

U Francezkoj vlada gotovo izklju^ivo ova doktrina ; nove Skole 
i novi pravci, izuzev socijalisti^koga, ne mogahu do sada ondje 
uhvatiti korjena; napose one §kole narod. gospodarske, koje- se 
pojavise u Njema^koj, nigdje nisu take slaba odziva naile kao u 
Francezkoj, jamadno i s toga, §to su francezki teoretici pomno se 
uklanjali pretjeranostim manchesterijanaca, te je ^uveni englezki 
uditelj ekonomije Jevons o^itovao, „da se istina nalazi u francezkoj 
Skoli". 

Po^am od J. B. Sbya, koji je Smitha u pravom smislu riedi a 
Francezku presadio te jasno dokazao bludnju Smithovu, kao da 
duSevnomu radu ne pripada svojstvo produktivno^ti, ustaju u ne- 
prekidnoj povorci znameiiiti mnzevi, koji su u6enimi djeli obogatili 
nauku te njezin razvoj bitno pomaknuli. Izmedju mno^ine neka 
su spomenuti: J. Droz (Economic politique, 1829.), koji tu zastupa 
moralno i krscansko-filosofi^ko stanoviste; Pellegrino Rossi (Cours 
d' Economic politique, 1838 — 54.) ; Michel Chevalier (Cours d' Eco- 
nomic politique, 1842-50.) s po^etka pristalica socialiste St. Si- 
mona, kavsnije prione posve uz orthodoksnu ekonomiju; napisa i 
liepu monografiju o novcu ; H. Baudrillart (Les rapports de la morale 
et de r Economie politique, I860.; manuel de T Economic politique 
1872.); Josip Gamier (Traitd de 1' Economic politique, 1860. Traitd 
des finances, 1872.); J. G. Courcelle- SeneuU napisa liepo djelo o 



Digitized by 



Google 



SADANJB STANJB GOSPODA'^SKB NAUKB. 157 

bankah i gospod. poduzecih (Tra1t6 theorique et pratique des opera- 
tions de banque et th^orie des entreprises industrieiles , 1856. ; 
zatim „Trait^ d' ^conomie politique 1858.); Artur E. CherbuUez 
napisa (Precis de la science Sconomique, 1862.)> spada medju naj- 
bolje pisce u novijoj francezkoj knjizevnosti ; L. Walras (Elements 
d'dconomie politique pure, 1874.). 

Medju znamenitije narodne ekonome spada nadalje Karlo Dunoyer 
(t 186 J.), koji u djelu „De la liberty du travail", (1845.) razmatra 
uvjete, §to no produkcionalnu sposobnost dovje^jega rada najuspjeS- 
nije unapredjuju; — Friderik Bastiat (f 1850.), koji je umio kao 
riedko koji drugi gospodarska pitanja popularno, okretno i u sjajnom 
obliku razpravljati. OduSevljen uspjehom borbe Cobdenove u En- 
glezkoj proti carini na zito, nastojaSe, da na^ela slobodne trgovine 
presadi u Francezku ; prevede na francezki jezik povjest one borbe 
pod naslovom ;,Cobden et la ligue, 1845 " ; za to ga prozvaSe najvi- 
djenijim pristalicom manchesterske stranke u Francezkoj; u djelu 
,,Sophisme8 ^conomiques, 1846 — 1848. pobija svom snagom logike 
niltavilo protekcionisti^kih razloga ; njegovo „ Harmonies 6cono- 
miques'' (1850.) napereni su proti socijalistom na obranu ortodoksne 
nauke; iza§ao je samo prvi svezak. Pavao Leroy-BeauUeu (Essai 
sur la repartition des richesses, 1882.; Traits de la science des 
finances, 1877.); Mavro Block: (Petit manuel d' Economic pratique, 
prevedeno na 13 jezika^ i na hrvatski; Traits theorique et pra- 
tique de la statique, 1878.; pa onda krasno djelo: Les progr^s de 
la science dconomique depuis Adam Smith" itd., 1890., 2 svezka; 
Dictionnaire de 1' administration fran<?aise, 3 izdanje, 1890., Dicti- 
onnaire g^n^ral de la politique, 2. izdanje, 1874); Bel^anin de 
Molinari (Cours d' Economic politique, 1855. — 63.; questions d' Eco- 
nomic politique 1861., izdaje dasopis „Economiste Beige"); Rus 
Volkov (Lectures d' Economic politique rationelle, 1861.); Poljak 
Ljudevit Volowski (f 1876.) izvrstni pisac monografija o renti ze- 
mljistnoj, slobodi trgovine, o novcu, ceduljnih bankah; L. de La- 
vergne, Levasseur^ H. Pussy i dr. Po6am od g.l842. izlazi u Parizu 
„ Journal desEconomistes", oko kojega se sabiru ponajbolji francezki 
pisci; u novijem vremenu pokrenuSe drugi dasopis „Economiste 
frauQais'', kojim ravna Leroy-Beaulieu ; Dictionnaire de T Economic 
politique" od Coquelina i Guillaumina, alfabetidni uredjena enciklo- 
pedija gospod. nauke, vec je prili^no zastarjela, pa ju liepo zamie- 
njuje „Nouveau dictionnaire de 1' Economic politique, Sto no je iza§ao 
pod redakcijom Leona Say a i Jos. Chaiileya u 2 debela svezka. 



Digitized by 



Google 



168 m. ymwYi()i 

Udeni aviot u Italiji dosta je rikiio dohkk agodu, da na svom j^iku 
dita Smithovu knjigu o bogatatvu oaroda, fer )e ve6 g. 1780. pre^ 
vedena bila na talijanski; all prvi znameniti taiijamki pUac poslje 
njega^ Melkior Grioja ne spada medju sliedbenike Smithove; ujegovo 
yeoma obseino djolo ^Nuovo prospetto dellQ $cien;(e economwhil> 
6 vol. 1815 — 17. imadja$e Bvrhu, da u formi enciklopedidkoj sabers 
i predo6i «vey Sto un do onda teoretici o javnom i privatnom goypo- 
dar«tvu udili, vlade narodjivale, a narodi uciaili. U nekih pitanjjb 
najodludoije pobija Siuitha. Nu kasnije nadje ovaj uinnih i rerqih 
prifltaia u Italiji^ medja kojimi su ; Antonij Scialoja (principii d' eco- 
uomia sociale, 1840.); Luigi Cibrario^ po^nat daleko preko granicn 
Italije po djelu ,,economia politica del medioevo, 1839., koje prika- 
zuje sliku ukupnoga drui^tvenoga sustava one periode; Girolamo 
Boccardo (Tratto teorico-pratico di economia politica, 1858.) ; Franjo 
Ferrara, profesor, mni yrlo oStrouman, obseina i temeljita zoanja, 
todni poznavalac francezke i ODglezke literature ; ravnaSe izdavanjem 
„Biblioteca deireconomista", sbirka obcenitih i po9ebnih gosp. djela, 
o kojoj veli Gossa, da se nijedna literatora ne moie podiditi oyakim 
literarnim podhvatom. Ferrara je syojim zoanjem i neumornim radom 
osnoyao ba$ ikolu narodno-gospodaraku, u kojoj 3e je tako rekay 
ye6ina sadaiijih namjeStenih uditelja gosp. nauke neposredno ili 
po$redno naobrazila; Ljudevit Bianchini (Principii della 8cieni» 
del bene viyere socials, 1845. — 1855.), o kojem bi Be moglo reci, 
da nagioje hiatorijskom praycu; iztide odnoiaj ^ospod. nauke prama 
moralu, moment to, koji osobitim naiinom karakteri^uje taljansku na- 
rodnu ekonomiju, koja uyidja va^nost moralnoga i etidnoga na£ela, 
dok drugdje nisu ni pomiiljali na nj ; Emilio Nazzani (Sunto d' eco- 
nomia politica, 1875.) ide posye pravcem ortodoksne ekoDomije; 
Luigi Cossa profesor u Paviji, stekao je dosadanjim radom syojim 
europejsko ime. Cossa nije prijatelj debelih knjiga; njegoyi „Primi 
elementi di economia politica", obsii^u jedva neSto prekp 100 stra- 
nica, ali su do2iyili yec osam ili deset izdanja; to isto valja o 
„Primi elementi di scienza della finanate^; oba su djela preyedepn 
na razne jezike, kao i njegoy .Saggi di economia politica^, 1878. 
Cossa sa zahyalnoScu priznaje, da je sluSajud Steina i Roschera 
mnogo koristna nau^io, ali ipak ne pristaje uz bistorijsku §kplu, 
jer da ona zaniekay obstojnost stalnih zakona gospodarskih degra- 
dira nauku na puko nabrajanje dinjenica Angelo Messedaglia, prof, 
n Padoyi (Dei prestiti pubblici e del miglior sistema di consolida- 
zione, 1850) napiaa jofi teoriju o 2iteljstyu ; Cpasa veli, da je ii^- 
sedaglia prvak medju sadanjimi taljanskimi narod. ekonomi. 



Digitized by 



Google 



SADANJB STANJB GOS^ODAltSKB NAUKR. 159 

U nOYijem vremenu^ napose dd god, 1660. ovamo a Italiji radi 
se mnogo i veiikim uspjehom u podrudju socialnih nauka, ^emu 
J6 po fiuda Cosse doprinielo: ujedinjenje Italije, obse^na sloboda 
Stampe i govora, mno£ina gospodarskih i financijalnih problema, 
koje treba rieSiti. Nu znatan dio pisaca pripada drugomu taboru, 
a ne doktrini Smithovoj, pa demo neke Bpomenuti malo kaSnje. 

U Englezkoj, majci Smitha, Malthusa, Ricarda i A. J. St. Milla, 
vladafie nauka i duh ovih znamenitih mu^eva gotovo sto godina 
besuvjetno ; ali od kojih deset godina diza se i tamo atari proti mla- 
dim; neke piece oiivljuje duh Aug. Comte-a, a drugi se ugrijavaju 
ssa historidku Skolu i noTU methodu izpitivanja gospodarskih istina. 
Nu joS uviek znatni dio obradjuje nauku u pravcu Smithom od- 
Bjedenim. Od starijih tie smije se zaboraviti na Tomu Tooke-a, 
pisca ^.uvenoga djela o povjesti ciene (history of prices) ; obrstar 
Toma Torrens, napisa razpravu o produkciji; sa lordom Over- 
Btone-om, M. CuUochom i Normanom brani on currency principle 
kod izdavanja nota bankinih, naproti banking principle, koji brane 
Wilson, Tooke, Mill i Wiliam Senior; od pisaca pako naSega vre- 
mena stekoSe uvazenje i ugleda Cairnes (f 1875.) napisav: Essays 
on political economy, Political essays, pa onda znamenitu studiju 
o karakteru i metodi polit. ekonomi je ; Stanley Jevons napisa osim 
liepih monografija o novcu, o prometu, krizah i teoriju polit. eko- 
nomije (Theory of political economy), gdje preporu^a matemati^ku 
analizu kod gospod. iztraiivan ja ; H. Fawcett: priru^na knjiga o 
polit. ekonomiji (Manuel of political economy, 1863.) liepo i teme- 
Ijito pisano djelce; a va^na su njegova studija o slobodi trgovine, 
o pauperizmu itd.; Thornton dovine se liepa glasa kao u^enjak 
djdom: On labour, 1869; doCim Macleod temeljito razla^e pitanja 
•o rjeresiji i bankah. 

U francezkih i njemaSkih strukovnih oi^anih fitaju se kadSto 
kratki izvjeStaji o literarnom radu u oblasti ekonomije u Holandiji, 
Danshoj, SpanjoUkoj i Poriugalu, odakle se moie razabrati, da se 
ondje imenito u novijem vremenu ve6a posveduje painja ovoj grani 
nauke; na jeziku holandezkom — u Holandiji vazda su kako treba 
cienili gospodarstvo — i danskom napisano je djela, kqja kritika uje- 
ma^ka i &ancezka hvalom spominju. 

U Busiji opa^a se 2ivlji pokret nau6ni u podru^ju pravo- i 
dH^TOslovmh discipfina u obce, a napose i narodne ekonomije u 
trecem i 5etvrtom deceniju naiiega jstoljeca, i to na podlozi narodnoj ; 
jer Sdildtzeri, Oancrini, Bemfaardi i dr., premda su napsali Trio 



Digitized by 



Google 



160 B. LORKOVid, 

dobrih stvari, pisaha na tudjem jeziku^ iijemadkom ili francezkom ; 
do^im T. Stepanov (zapiski polit. ekon., 1844.), Gorlov (na^ela polit. 
ekonomije), Bunge (osnovi polit. ekonom., 1865.), Boutovsky (kurs 
polit. ekonomije, 1847.) razlazu na^ela nauke na ruskom jeziku. 
Od pisaca nasega vremena liepim uspjehom obradjuju naiiku : VI. 
Bezobrazov jedan od najvrstnijih teoretika, pisao je na ruskom i fran- 
cezkom jeziku o kolanja novca, renti, soeialnoj physiologiji, a napose 
o pitanjih ruskoga gospodarstva narodnoga; AntonoviS, profesor u 
Kievu (kura polit. ekonom., 1886.), Ivanjukov (osnovna na^ela teorije 
pol. ekon. od Adama Smitha do dan&Snjega vremena, 1881.)^ Leonida 
Hodskii (kurs politi^ke ekonomije u savezu sa financijami, 1887.), 
kojih rad posvjedo^ava njihovu temeljitu nau^nu spremnost. Jo§ 
jednu posebnost ruskih teoretidara tfeba naglasiti : razla^uc gospod 
teorije rado i obiirnije se osvrcu na gospodarske i socijalne uredbe 
domace, te tako olahkocuju sravnjivanje teorije sa faktidnim stanjem ; 
da je ovo kadsto na stetu harmoni^koga razlaganja teorije, ne da se 
poreci. Tako rade, da ne spominjemo drugih, Antouovic i Hodskii. 
Ove literame biljezke o ru^koj narodnoj gospodarskoj kojizi nisu 
ni s daleka podpune, jer nije tako lahko uhvatiti ejelovitu sliku 
o torn; ta Hodskii u spomenutom dielu izpridava se, da nije do- 
spio predo^iti kritifiki pregled literarnih pojava ruskih u gospod. 
nauci, nego da ce to u drugom izdanju udiniti, ako bude zgode. 

Uz prevode najboljih francezkih i englezkih pisaca ima na polj- 
skom jeziku i originalnih radnja o naioj nauci.; pak se smije reci, 
da su Fr. Skarbek (Gospodarstwo narodowe. 1820/21.); IStroynovski 
H. (Nauka prawa przyrodzonego, ekonomii polit i prawa narodow, 
1805), Skorupka L. (Ekonom. polit, 1852.) stojed na temelju 
teorije Sraithove stekli zasluga za razvoj nauke. — Ovo smije se 
reci i ob umnom i neumornom dru. J. Kaizlu, profesoru na ^eskom 
sveudilistu, kqji napisa na ceskom jeziku prirufinii knjigu (N^rodnl 
hospod&i'stvi. 1883.), na njema6kom monogografiju ob prevali po- 
reza (Lehre von der Steueriiberwalzung, 1882.), a u njema^kih 
strukovnih organih pise literame obznane i ocjene djela, izdanih 
na slavenskih jezicih. — Od hrvatskih i srbskih teoreticara ne- 
sumnjivo su pristalice Smithovi : dr. P. MuhiS, bivsi profesor polit. 
ekonomije kroz dugo vremena na zagrebadkoj pravoslovnoj aka- 
demiji ; pokojni Cukic (narod. ekonomija), pa i o§troumni MijafoviS, 

8vi sliedbenici Smithianisma boce da se uzdrzi nauka postojeca 
u svojih temeljnih na^elih vec preko 100 godinah; oni postadoSe 
dakle u pravom smislu rie^i konservativci, a pravac taj konservativui 



Digitized by 



Google 



8ADANJB STANJ1B GOSPODABSKB NAUKB. 161 

baS kao Sto u politici liberalizam kadSto postaje konservatizam, 
a liberalci po torn koDservativci. 

SkraJQJu Ijevicu medju Smithovci tvori stranka manchesterska, 
kojoj je bilo govora na drugom mjestu. 

B. Naprama liberalnoj ili orthodoksnoj doktrini Smithovoj sve 
ostale teorije i Skole, koje Be a literaturi polit ekonomije pro- 
sTJetljenih naroda pojaviSe, stoje vifie ili manje u izrazitoj oprieci 
te bi se sve mogle metnuti* u kategoriju obcenitu: antismithovci, 
protivnici SmithiaDisma. Ali povodi, domaSaj i cilj ove protivStine 
nisa jednaki, ti se protivnici opet medju sobom razlikuju, sliede 
razne pravce, te ih prema tim osebujnostim njihova pravca i cilja 
treba razvrstati. Mogli bi se svi ojedno — izuzev mo2da socijaliste 
i komuniste — nazvati reformatornom strujom, jer hoce da refor- 
miraju nauku gospodarsku. 

Zvali ih ovako ili onako, medju njimi razlikuju se 8liede<ii pravci: 

a) ReligioznO'Crkvenu Priii^no rano — to je jur iztaknuto — 
u8tado§e proti Smithovoj doktrini erkveni pisci, imenito katolidki, 
u Francezkoj n. pr. Alban de ViUenmve - Bargemont (Sconomie 
politique chretienne, 1837), a kasnije i u drugih zemljah. — 
Druitvu Ijudskomu — to je smisao ideja ovoga pravca — 
priete velike opasnosti od nerieSenoga socijalnoga pitanja; to se 
uvidja na sve strane^ pa smiSljaju na^ine, kako da mu se na 
kraj dodje. Jedni ho6e, da se dobrobit i blagostanje naroda raz- 
vija pod absolutnim gospodstvom volje ^ovjeka, koji se otresao svih 
zakona bo2jih. To je velika bludnja. Ovo pitanje dade se rie- 
Siti jedino onako, kako se je rieSavalo u proSlosti, pod go- 
spodstvom nauke, koja gleda prvi uvjet svakoga reda, slobode i 
napredka u tom, da se sluzi Bogu. Znanost gospodarstva naroda 
datira se iz druge polovice 18. stoIje6a, dakle iz epoke, kada je 
ideja emancipacije i absolutnoga gospodstva Ijudskoga nma veliku 
snagu razvijala. Ta nauka svadja sav rad i trud na to, da se za- 
dovolji tjelesnim potrebam; ona ho6e da ^ovjeka otme vlasti i 
uticaju svakoga zakona moralnoga. Tako se zanemario faktor, 
koji je uvjek u cielom zivotu Ijudskom, pa i u gospodarskom, 
mocno djelovao, djeluje sada pa ce i u budu6e. Taj faktor je vjera 
(zakon). Crkva, imenito katolidka, jest civilizatoma mo6f koje upliv 
niti bi so smio ignorirati niti omalovazavati, ako se 2eli popraviti 
ili odstraniti Stete, koje radja borba interest. Pristalice utilitarne 
§koIe postaviv na mjesto zakona o pregaranju i zrtvah na^elo ne- 
ograni5enoga razvoja potreba, razkrstiSe se idejami, na kojih se 
R. J. A. oni. 11 



Digitized by 



Google 



162 B. LORKOTld, 

temelji cida krS6anflka civilizacija ; druitvo Ijudsko preporodit ie 
se, kad opet bade svietom vladala- ^ista nauka kri^anska. 

Vrlo odludno brani religiozno-crkveni pravac Charles de Pirin 
(De la richesse dans les soci^t^s chretiennes, 1861. ; Les lois de la 
soci^t^ ehretienne, 1875.; Les doctrines ^conomiques depuis un 
si^cle 1881.) On veli, da je nauka gospodarska dosta mlada; uz 
istinite sadrzaje i neistinitih zaklju^aka. Nije nikakoYO zlo htjeti 
poboIjSati Bvoje materijalno stanje, pa6e to je jedan od ciljeva naSega 
iiTota na zemlji. Ako to nastqjanje stiSava i ograniduje na^elo pre- 
garanja i po^rtvoTnosti, dade se posve dobro spojiti sa cudorednim 
usavrSenjem dovjeka. Ali nije dovoljno da se re6e u ob6e, da je 
poboljSanje materijalnoga stanja naroda podvrieno njihovomu vmy- 
ralnomn napredku; napredak dobrobiti podvr2en je posebnim za- 
konom, koji se iz7ode iz naravi ^ovjeka i iz vrsti predmeta, na 
koje se proteze njegova djelatnost. Zada6a je narodne ekonomije, 
da methodom opazanja one zakone izpita; studijom upravo tih za- 
kona prava spiritualistidna narod. ekonomija pokazat 6e protuslovja 
i nezgrapne sanjarije, na kojih boluju sustavi novih ekonomista. 

Narod. ekonomija mora da prizna i usvoji na^elo, da je moralni 
red nad materijalnimi interest; materijalna dobra jesu sredstvo^ 
da se dodje do viSega opredieljenja. — Dr. Gjuro Ratzinger (Die 
Volkswirtschaft in ihren sittlichen Grundlagen etc. BVeiburg I B. 
1881), komu je Earlo Mario (Winkelblecb, umjerereni socijalista) 
aCin tiefer Denker und scharfer Beobachter**, vidi u konkurenciji 
faktor, koji je u istinu poruSio sve stare sgrade i ograde. Borba, 
izazvana slobodnom konkurencijom, doniela je ve6 do sada ialostnih 
posljedica, pa ako pesimizam nije razrovao vec cieli narodni i^ivot, 
hvala budi na torn ogromnoj zalihi krScanskoga pojimanja i krg6an- 
skim krepostim. Vecina ekonoma prigrli materijalistidna nadela 
englezke Skole, ^im su zaveli u bludnju misli naroda, i pronzro^ili 
tezkih pogriefiaka u drzavnih zakonih. Sebidnosti otTarala se Sirom 
vrata, sve su moraine ograde odstranjene samo da bude slobodnije 
grabiti blago i bogatstvo. Kod mnogib vec se i ne pita^ kako je 
dofiao do imetka, dovoljno da ga imaS, pa 6eS biti ugledan ; pecunia 
non olet; prvo je da ste^eS novca i budeS bogat, ostalo dolazi 
sdmo; quaerenda pecunia primum, virtus post nummos, to je lozinka 
mnozine Ijudi. — Narod. ekonomija ne shvaca dviuh glavnih strana 
^ovjekovih: a) Ijubavi prema bogU; b) Ijubavi prema iskrnjemu; 
usvojiv na^elo egoisti^ne slobodne konkurencije postavila se na 
krivi temelj, prepire se ve6 preko 100 god. ob obstojnosti obAe- 



Digitized by 



Google 



i 



SADANJB STANJB QOSPODARSKB NAUKB. 163 

nitih zakona; Rikardova teorija o zemljiStnoj renti jest rezultat 
krive definicije vrednosti ; teorija o novcu stoji ondje gdje stajaSe a 
srednjem vieku ; ona o cieni, vriednosti, vjeresiji itd. manjkava je. — 
Histor. Skola u Njema^koj naprosto preniela je ye6 gotovi francezko- 
englezki sustav u poviest ; nizanje histor. dinjenica; izbrajanje mno- 
iine slidnih pojava, joS nije — histor. razlaganje. — Za gospod. 2ivot 
valja zakoD, koji vredi i za cudoredni zivot a to je : Ijubav i sloboda. 
— Corhihre Abb6 (Economie politique etc.) jest umjereni Smithovac ; 
priznaje, da je ekonomija polit. doSla u opreku s idejami krScan- 
skimi, ali da se to po male popraylja ; zeli, da se opreke postojece 
medju ovom i onimi poravnaju, Sto ce se prije i lasnje sbiti, ako 
budu svjetovni pisci proudavali zasade i nadela katoli6ke crkve 
a politidki bogoslovi gospodarsku teorija*. U srednjem vieku bogo- 
slovi su najtemeljitije sudili o gospodarskih pitanjih; nije koristno 
da se tomu studiju uklanjaju sada, kada valja rieSavati velika 
pitanja zivota naroda, koja se ne mogu nikako sretno i trajno 
rieSiti bez sudjelovanja vjere i one mo6i, koju je vazda religija 
vrSila medju Ijudima^ — Gledec na teoret. stanoviSte Pirin i Rat- 
zinger blii^e su socijalnoj Skoli. — Biskup Em. Ketteler (Die grossen 
socialen Fragen der Gegenwart, 1868.) u zivih bojah predo^uje 
nevoIJDO stanje nize imenito radni^ke klase, pak dokazuje, da se 
socijalno pitanje mo£e riesiti^ ako se kr§6anskoj Ijubavi (charitas) 
dade sloboda i zajamdi slobodno djelovanje; pozivlje se na velike 
dobrotvome zavode srednjega vieka da utvrdi svoje mnjenje. Poti- 

* Dr. J. J. DOllinger predlo2i 29. rujna 1863. u skupstini katolickib 
ucenjaka u Mtinchenu, da se svecenstvo sto pomnjivije bavi narodnom 
ekonomijom i socijalnim pitanjem: Der wachsende Pauperismus — 
lako obrazla^e D. svoj predlog — die Zerklttftung der Oesellscfaaft 
m die zwei feindseligen Lager der Besitzenden und der Beerehrenden, 
der sich jezt voUziehende Uebergang aus der kleinen zu der grossen 
Industrie, tlberhaupt die immer fortschreitende Umgestaltong des bilrger- 
lichen Lebens und seiner ftlteren Einrichtungen — alles diess greife 
in das Gebiet des kirchlichen Lebens und stelle Anforderungen an den 
Klerus, an den Seelsorger-Klerus sowohl als an die M^nnner der For- 
schung und die Pfleger der Wissenscbaft. 

^ I poznata enciklika sadanjega pape Lava XIII. od 28. prosinca 
1878. naglasuje, da se jedino sudjelovanjem crkve moze socijalizmu 
na put stati. „Ako (vladari) uvide, — tako svrsuje enciklika — da 
za odstraniti kugu socijalizma crkva bozja ima toliku moc, kakove 
ne imaju ni Ijudski zakoni, ni zabrane oblasti, ni oru^je vojnika, neka 
napokon opet povrate crkvi onaj polo2aj i onu slobodu,' da bude 
mogla svoj spasonosni upliv na korist cieloga druztva vrsiti^. 



Digitized by 



Google 



164 B. UOBXOYld, 

canjem Eettelerovim ustrojilo se mnoitvo krficansko - socijalnih 
dru^tva, koja su, vazda naglaSivajui religiozni elemenat, obrazovala 
zadruga razne vrsti u interesu radnidkih klasa. Organi ovoga pravca 
u Kjema^ko] jesu Christlich-Socialen Blatter i HiBtorisch-politischen 
Bl&ter. — Ovamo napokon spada i udeni Le Play, kojega ^pisi iz- 
dani pod naslovom ^Bibliotb^que sociale**, dokazaju originalnost i 
temeljitOBti, koji takodjer u gospod. nauka anosi religiozna iia6ela ; 
pa FranQoifl Huet katoU-filosof i pisac djela Le regne social du 
christianisme (1852.) 

Ugledav se u primjer katol. klera pokrenaSe i protestanti, ponaj- 
viSe nastojanjem dra. Stockera i Todta^ dra^tvo za socijalnu reformu, 
koje zove Laveley druztvom kr§6ansko-monarki^nih socijalista. Te- 
meljna misao te stranke je ova : socijalno pitanje postoji, ali riefiiti 
ga mo£e moina monarki^na dr^va u savezu sa religioznimi i cudo- 
rednimi faktori £ivota narodnjega. U organ ove stranke ^der Stats- 
socialist" pisahu i ekstremni Eathedersocialisti : Wagner i Samter. 

Ovaj religiozno crkveui pravac jedni pisci povjesti polit. eko- 
nomije samo uzgredno drugi nikako ne spominju, ito mi se dini 
neopravdanim, zato sam neito obSirnije iztaknuo misli mu^eva, koji 
ga zagovaraju. Ima tu izpremjeSanih nedvojbenih istina i krivih 
nazora, premda a najboljqj namjeri izre^enih, koji krivi nazori 
poti^u ili iz neispravnoga dokaznoga postupka ili iz netodna po- 
znavanja naravi gospod. znanosti. Jer to treba znati, da gospod. 
nauka motri socijalne pojave jedino sa gospodarskog stanoviita; ali 
odatle ne smije se izvoditi, da ona omaioTa2uje druge discipline, 
koje su mo2da znamenitije od nje. 

Tko bi sticanje gospod. dobara postavio za jedini, ili mo2da za 
najva^niji cilj djelatnosti ^ovjeka, ne bi govorio istine; ali da to i 
rekne, opet ne bi to imalo nikakova posla sa samom gospod naukom. 
— Ako se u nauci u^i, da pe vlastita korist jaki motiv gospod. 
rada i pregnuda, tvrdi se Sto napokon jest, §to se ne moi^e za- 
niekati; nu toga motiva nije gospod. nauka stvorila kao niti zUh 
poraba njegovih, ali niti ne sliedi odatlje, da on odobrava zle 
porabe; pa^e ona pokazuje na Stetne posljedieC; ako se te^nja za 
o5uvanjem i unapredjem vlastite koristi izrodi u grubi egoizam. 
Gospod. nauka ima kao i druge nauke svoj predmet, cilj i svoje 
izhodiite; ona izpituje Ijudske dine, koji nastaju iz ogranidenoga 
nadela te idu prema stanovitomu cilju, ali odatle ne da se izvesti, 
kao da ne priznaje i drugih plemenitijih poticala 6ovjekovih, ili 
kao da ne ima i daleko vaznijih ciljeva, za kojimi treba da dovjek 



Digitized by 



Google 



SADANJB STANJB GOSPODARSKB NAUKS. 165 

ide, ako boce da se usavrSi. Ako se u djelih nekih uditelja polit. 
ekonomije izrazuje i antireligioznih nazora, ne mo^e za to odgo- 
varati znanost. — Za teoriju gospodarsku va^nija je: 

b) „Hi8tori6ka Skola^K Iz djela osniva^a njeaoga V. Roschera, 
pa onda Hildebranda i Eniesa — koja vec znademo — i drugih 
znamenitih zastupnika njenib dadu se temeljne misli ovako izraziti : 
8mithov kosmopolitizam i one teoreti^ke konstrukcije, kojih zakoni bi 
imali valjati absolutno za sve narode, tezka su zabluda teoretidna. 
Stara doktrina zaboravlja na ^ovjeka kakav je, na dovjeka, koji je 
produkt prosTJete i povjesti; ona predpostavlja kao neSto nepro- 
mienljiva : potrebe, nastavu i odnoSaje prama imovini, a ipak ^ovjek 
ne sliedi tu stalnih pravila. Ne ima gospodarske teorije, koja bi vredila 
za sve narode i za sva vremena, kao Uo ne ima ni odiela, koje 
bi svakoj osobi pristajalo. Toboznja obcenita na^ela nisu drugo 
nego krive i nepodpune abstrakcije od faktidnih odnoSaja zemlje i 
vremena, kojoj dotidni pisac pripada. Histor. narodna ekonomija 
treba da povjestno-pbisiolozkom methodom motri razne stepene 
kulture raznih naroda, da ovako dobivene rezultate sravnjuje te 
pronadje ono 8to je redovito, te nadje na^ela koja prijaju poje- 
dinim epokam. „Mi jednostavno — veli Roscher — pripovjedamo, 
opisujemo najprije gospodarsku narav i potrebe naroda, za tim 
zakone i uredbe, koje imaju da zadovolje ovim potonjim (potrebam) 
i napokon ve6i ili manji nspjeh, koji su imale. Dakle nekim na* 
dinom anatomiju i pbysiologiju gospodarstva naroda^ ^. — Na ovom 
basira se imenito nadelo relativnosti, koje bistor. Skola uporavlja 
ne same kod raznib gospod. sustava n. pr. merkantilnoga, pbysio- 
kratskoga, Smitbovoga, nego i kod pojedinib gospod. uredaba 
raznib vremena i naroda. Svaki ovib sustava ima relativnu vrednost, 
jer svaki ima prema na^elom, vladavSim u dotidnom vieku, i 
prema stepenu kulture naroda, neSto istine u sebi. Zato, tko bo6e 
da nadje zakone, koji bi valjali za sva vremena i sve narode, 5ini 
grubu metodidnu pogreSku. Svaka teorija, koja boce da za sva 
vremena i mjesta jednako nepromienjena vredi, koja boce da bude 
„kosmopoliti^na i perpetualisti^na**, je kriva; moramo se zadovoljiti 
sa relativnimi rieienji, koja ipak